ISLAMSKA MISAO

Osnivač i izdavač: Fakultet za islamske studije,

Novi Pazar
Za izdavača: prof. dr. Enver Gicić
Glavni urednik: prof. dr. Enver Gicić
Pomoćnik urednika: prof. dr. Hajrudin Balić
Redakcija: prof. dr. Admir Muratović
doc. dr. Haris Hadžić
doc. dr. Nezar Omran
doc. dr. Siham Mevid
Šerijatski recenzent: prof. Enver Omerović
Lektor: Jasmina Radončić
Tehničko uređenje: Media centar Islamske zajednice,
Novi Pazar
Štampa: Grafičar Užice
Tiraž: 500 primjeraka
Adresa redakcije: Fakultet za islamske studije
ul. Rifata Burdževića 1
36300 Novi Pazar

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Narodna biblioteka Srbije, Beograd

378:28

ISLAMSKA misao : godišnjak Fakulteta za islamske studije

u Novom Pazaru / glavni urednik Almir Pramenković . - 2007, br.
1 - . Novi Pazar (Gradski trg) : Fakultet
za islamske studije, 2007- (Beograd : El-Kelimeh). -24 cm

Godišnje
ISSN 1452-9580 = Islamska misao (Novi Pazar)
COBISS.SR-ID 141771532
 ENCIKLOPEDIST BOŠNJAČKE KULTURE AKADEMIK DR. SMAIL BALIĆ

28:929 Балић С.
378:929 Балић С.
Prof. dr. Šefket Krcić

ENCIKLOPEDIST BOŠNJAČKE
KULTURE AKADEMIK DR.
SMAIL BALIĆ
SAŽETAK
Autor u ovoj raspravi
pokušava da problemski osmisli
duhovni portret – akademika dr.
Smaila Balića (Mostar, 26. avgust
1920–14. mart 2002. Beč), jednog
od najznačajnijih islamskih
ličnosti bošnjačke kulture i
filozofije. Ključne akcente u ovom
ogledu, ćemo fokusirati na pitanja:
Uvođenja u Balićevu misao,
Promišljanje njegovog životnog
puta od Mostara, Beča, Ciriha i
ponovo pred kraj života do
Zagreba i Sarajeva, zatim,
ukazujemo na poglede, Balićeve
ideje i djela s posebnim osvrtom na njegovu filozofiju kulture Bošnjaka, stavove
Bošnjaka, te promišljanja države Bosne u egzilu njene suvremenosti i tradicije.
Poseban akcenat smo dali na analizu njegovog posljednjeg objavljenog djela
„Zaboravljeni islam“, koje je istovremeno štampano na njemačkom i bosanskom
jeziku, i na kraju, dali smo završni osvrt, gdje smo ukazali na Balićevu kompleksnu
bibliografiju.

Ključne riječi: bošnjačka kultura, bosanski muslimani, Bošnjaci, Bosna i

Hercegovina, islam, egzil, bošnjačka emigracija, Mladi muslimani, Austrijska
akademija nauka i umjetnosti, bosanski pogledi, genocid, Balkan, filozofija,
umjetnost, tolerancija, tradicija, budućnost.

ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10 123

 prof. dr. Šefket Krcić

ABSTRACT:
The author of this debate, trying to devise problem-spiritual portrait -
academician dr. Smail Balic (Mostar, 26 August 1920th to 14th March 2002,
Vienna), one of the leading Islamic personalities Bosniak culture and philosophy.
Topics covered by this article, are focused on the issues: the introduction to Balic
thoughts, reflection his life's journey from Mostar, Vienna, Zurich and again near
the end of life to Zagreb and Sarajevo, then, point out the views of the Balice ideas
and works, with special reference on his Bosniak attitudes to philosophy of
Bosniak culture, and his idea about the state of Bosnia its modernity and tradition
when he was in exile. Special focus on his last published work „Forgotten Islam“,
which printed in both German and Bosnian language. At last in a final review I shed
light on Balic complex bibliography.
(Mostar, 1920-2002, Beč)200
“Bosanski muslimani imaju svoje nacionalno ime: oni su BOŠNJACI (...). Njihovi
pređi nisu primanjem islama izvršili nikakvu nacionalnu izdaju - koliko se ta
perverzna argumentacija može uopće usvojiti. Muslimana je bilo uz slivove srednjeg i
donjeg Dunava, donje Save, i oko drinskog Ušća u Savu i prije dolaska Turaka na
Balkan. Viđen u nacionalnoj perspektivi, islam je u Bosni bio zamjena za 'bosansko
krstjanstvo' (patarenstvo), nemilosrdno progonjeno po susjedima drugog vjerskog
opredjeljenja poput dalekosežno sekulariziranog današnjeg bosanskog islama...”
S. Balić

PRISTUP
Naša namjera je da u ovoj raspravi osvježimo sjećanje na jednog doajena
bošnjačke kulture, filozofije i prvorazrednog kreativnog i originalnog
interpretatora islama, posebno značajnog za zapadnu recepciju. U tom kontkestu,
na temelju raspoložive građe iz Bosne i Beča, ukazat ćemo na temeljne sadržaje i
vrijednosti Balićevog djela. Sa Balićem sam se dugo dopisivao i dijelio zajedničke
poglede na bošnjačku tradiciju. Ostao mi je u trajnom sjećanju prilikom našeg
sudjelovanja na Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike u Čikagu, maja mjeseca
2000. godine, kada smo bili uvodničari u ovaj veliki skup. Sjećam se, jednog tihog,
lucidnog i konstruktivnog izlaganja akademika Balića, koji se znalački obratio
Bošnjacima, koji žive u emigraciji, koji im je prenio bogato emigrantsko iskustvo i
dao im konkretne sugestije za dalje djelovanje. Tom prilikom smo, detaljno
raspravljali i vodili dijalog, čiji rezultat jeste objavljen intervju u Nezavisnoj reviji
„Sandžak“ (Novi Pazar). To su samo neke značajke koje su nas obavezale da o
Baliću napišemo ovaj rad, koji smatramo da nije dovoljan, jer on kao mislilac

200U Beču je 14. marta, u 23:45h 2002, prvog dana Nove hidžretske godine, prestalo kucati srce (u 82-oj godini života),
akademika dr. Smaila Balića, jednog od najznačajnijih bošnjačkih znanstvenika i intelektualaca, koji je najveći dio
svoga života proveo u egzilu, van svoge domovine. Tim povodom svoj oproštaj od prijatelja i filozofa kulture
akademika S. Balića, sam objavio u iranskom časopisu „Nur“ 2002. godine.

124 ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10

 ENCIKLOPEDIST BOŠNJAČKE KULTURE AKADEMIK DR. SMAIL BALIĆ

zaslužuje obimno monografsko djelo. Ali, za tako nešto, potrebno je izdvojiti dosta
vremena i pronaći adekvante suradnike na projektu, jer glavni radovi i
dokumentacija ovog značajnog bošnjačkog velikana se nalazi u Austrijskoj
akademiji nauka u Beču, zatim u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Beču, u
Orijentalnom institutu u Beču, te Arhivu grada Beča, kao i u drugim institucijama
Evrope, sve do Zagreba, Sarajeva i Mostara.

UVOD U BALIĆEVU MISAO

Riječ je o piscu izuzetno bogate biografije, koji je u svom životu i radu imao
prvenstveno tri svoje preokupacije: islam, Bosna i bošnjaštvo. Svojim brojnim
studijama, a posebno knjigama: „Kultura Bošnjaka“, „Bosna u egzilu“, „Zaboravljeni
islam“ – utemeljio je, kao enciklopedist, dao originalan, poseban znanstveni pečat
razvoju bošnjačke kulture i tradicije. Uz to, svojim saopćenjima na strukovnim
simpozijima i međunarodnim znanstvenim i interdisciplinarnim skupovima
razvijao je strategiju dijaloga između islama i kršćanstva (posebno ukazujući na
aksiologiju evropskog ekumenizma), potom, na dijalog između Istoka i Zapada, što
mu je omogućilo da bude prisutan u znanstvenom životu evropskog kontinenta.
Iako mu jugoslovenske vlasti nisu omogućile 1977. da bude profesor Islamskog
teološkog fakulteta u Sarajevu (jer mu je bio zabranjen ulazak u bivšu Jugoslaviju),
to ga nije ometalo, spriječilo i pokolebalo da se bavi pitanjem Bosne i njene
kulturne tradicije. Radio je do posljednjeg dana života i iza sebe ostavio
zadivljujuće studiozne priloge, u kojima je nadahnuto filozofski i literalno afirmirao
kulturu Bošnjaka, islamsku tradiciju, a sve u cilju očuvanja nacionalnog, vjerskog i
kulturnog identiteta bošnjačkog naroda. U svom izuzetnom kompleksnom opusu,
spojio je orijentalno-islamsku umjetničku prefinjenost, s jedne, i germansko-
znanstvenu preciznost, s druge strane.
Važio je za jednog od najzanačajnijih bošnjačkih intelektualaca uopće. Stoga,
možemo ga svrstati u red onih najzanačajnijih imena među kojima su bili: dr.
Safvet-beg Bašagić, Mehmed Handžić, dr. Hazim Šabanović. Zatim, od aktualnih
bošnjačkih intelektualaca, Balićev opus se može upoređivati sa stvaralaštvom
akademika Muhameda Filipovića, dr. Rasima Muminovića, dr. Ferida Muhića i dr.
Uz Adila Zulfikarpašića i dr. Mehmedalije Bojića. Balić je važio za jednog od
najizrazitijih predstavnika bošnjačko-političke emigracije.

ŽIVOTNI PUT
Smail Balić je rođen 26. avgusta 1920. godine u Mostaru, u čuvenoj
bošnjačkoj porodici. Roditelji: Mustafa i Hatidža. Smailov djed, Smail-efendija (po
kojem je dobio ime), bio je upravitelj medrese (muslimanskog bogoštovnog
zavoda) u Čapljini, a očev amidžić, Omer-efendija poznati mjesni istraživač
povijesti. Osnovnu školu završio je u Mostaru, a srednju - Gazi Husrev-begovu
medresu - u Sarajevu. Još u medresanskim danima, pripadao je asocijaciji „Mladi

ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10 125

 prof. dr. Šefket Krcić

muslimani“. Dva polugođa je pohađao predavanja na Višoj islamskoj

šerijatsko-teološkoj školi u Sarajevu. Potom studirao u Zagrebu, Beču, Breslau
(Wroclawu) i Leipcigu. Zatim, dalje školovanje, odnosno studiranje nastavlja u
inozemstvu, što je ondašnjim vlastima bivše Jugoslavije dalo povoda da mu zabrani
dolazak u domovinu (sve do uvođenja parlamentarnog režima 1990).
Hroničari su zabilježili da je studirao na Filozofskom fakultetu, bečkom,
lapciškom i breslauškom sveučilištu. Spisateljski je djelatan od mladalačkih dana. U
literutiri se javio 1938. godine, objavljujući tekstove na njemačkom, turskom,
arapskom i bosanskom jeziku. Specijalizirao je bibliotekarstvo, zatim, 1945. godine
u Beču je stekao doktorat iz filozofije. Struka: islamoslovlje (Islamwissenschaft),
turkologija, arabistika, čista filozofija. Na taj način, je, uz suvremenog vakifa Adila
Zulfikarpašića (s kojim je vrlo prisno surađivao posebno u „Bosanskim
pogledima“, koje je sa uspjehom godinama uređivao i sistematski utjecao na
formiranje kritičke svijesti bošnjačke emigracije, koja se danas može na njega
pozivati kao na svog barda i rodonačelnika), postao i najviđeniji bošnjački
intelektualac u emigraciji.
Hroničari Balićevog života i djela su zabilježili, da je veći dio života proveo u
inozemstvu, a povratak u Bosnu i Hercegovinu, mu je bio omogućen tek propašću
komunizma i druge Jugoslavije. Bio je zaposlen na raznim arhivskim i
povjesničarskim dužnostima, napose u zemljama njemačkog govornog područja.
Balić je sve do 1986. godine, obavaljo niz zapaženih znanstvenih i arhivskih
dužnosti. Bio je biran za nadsavjetnika za orijentalne jezike i lingvistiku Austrijske
nacionalne biblioteke kao i znanstveni istraživač Instituta za historiju
arapsko-islamskih znanosti na Univerzitetu „J. W. Goethe“ u Frankfurtu. Zatim, bio
je član Društva austrijskih književnika, te dopisni član Jordanske akademije
islamske znanosti. Mnogostrukost Balićevog znanstvenog interesa, bili su predani i
marljivi rad i izuzetno zapažena erudicija (osim njemačkoga na kojem je napisao
svoja glavna djela, akademik Smail Balić je vladao prvenstveno engleskim, kao i
trima glavnim islamskim jezicima, arapskim, turiskim i farsijem/perzijskim),
rezultati su kapitalnom opusu koji je cjenjeniji u inozemstvu, nego u piščevoj
domovini. Ovo ističemo iz razloga, da ne bi ulazili u uzroke posljedice svega, samo
ćemo ukazati na bitne činjenice ovog neobičnog imperfekcionističkog impretatora
bošnjačke kulture i filozofske islamske slike svijeta.
Karijeru je započeo kao predavač na Javnom sveučilištu za orijentalne jezike
u Beču. Od 1945 do 1962. godine je predavač na Visokoj školi za trgovinu i na
Offentliche Lehranstalt fur orientalische Sprachen u Beču. Zatim, 1962-1982.
godine bio je bibliotekar i nadsavjetnik za orijentalne jezike i opću lingvistiku
Austrijske nacionalne biblioteke, te 1982-1984. godine znanstveni istraživač
(suradnik Instituta za povijest arapsko-islamske znanosti J.W. Goethe univerzitetu
Frankfurtu).
Akademik Balić je ostavio jedno obimno djelo u naslijeđe svome
bošnjačkome narodu. Nažalost, nismo pronašli izuzimajući opsežnu bibliografiju
koju nam je poslao iz Beča, nekoliko mjeseci prije odlaska na Ahiret, ali nismo

126 ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10

 ENCIKLOPEDIST BOŠNJAČKE KULTURE AKADEMIK DR. SMAIL BALIĆ

stekli dojam, da je napisao svoju duhovnu biografiju, kako bi rasvijetlili njegov

odlazak iz Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, kao i studiranje na Univerzitetu u
Beču, kao prva faza njegovog stvaralačkog rada. Vjerujemo, da će nam to otkriti
brojni Balićevi intervjui sa bošnjačkim kulturnim poslenicima, pogotovo piscima
dr. Ibrahimom Kajanom (iz Zagreba i Mostara), te dr. Alagom Derviševićem (iz
Sarajeva i Njemačke), koji su na raznim povodima napravili više intervjua sa
akademikom Balićem.

POGLED NA BALIĆEVE IDEJE I DJELA

Objavio je brojna djela na njemačkom i bosanskom jeziku, od kojih ovom
prilikom izdvajamo sljedeća: „Der Islam-europakoneta“, „Kultura Bošnjaka“ -
muslimanska komponenta (Beč, 1973, Hamburg, 1984, Tuzla, 1994), „Ruf vom
Minarett“ (Hamburg, 1984), „Bosna u egzilu“ (Zagreb, 1995), „Das unbekannte
Bosnien“ (Koln-Weimer 1992), „Der Islam im Spannungsfeld von Tradition und
heutiger Zeit“ (Islam u naponskom polju tradicije i današnjeg vremena, Altenberg
1993), „Zaboravljeni islam“ (Beč, 2000). Zatim, štampao je brojne studije u
prestižnim časopisima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj (i
drugim evropskim zemljama) i bio prevođen u objavljivan u islamskim zemljama.
U duhovnoj ostavštini se nalazi veliki broj rukopisa, posebno studija i drugih
članaka koji zahtijevaju priređivanje i objedinjavanje radi objavljivanja. Prema
jednoj bilješci rahmetli profesora Balića, za tisak pripremljeni su radovi: Katalog
der turkischen Handschriften der Osterreichischen Nationalbibliotek
(Neuerwerbungen) und Auch ohne Vermittler gelangt man zu Gott. Skoro svi članci
islamističkog karaktera u Leksikonu temeljinih vjerskih pojmova (Lexikon
religioser Grundbegriffe, u talijanskom prijevodu: Dizionario comparato delle
religioni monoteistiche „Ebraismo, Cristianestimo, Islam“), izdanom po Adelu Tu.
Khoury u Grazu, Beču i Kolnu 1987, odnosno u Rimu 1991. potječu iz njegova pera.
Posebno se bavio i zauzimao za uredno arhivsko sabiranje rukopisnog blaga
Bošnjaka. Na taj način, je postao izuzetan autoritet u znanosti i kulturi bošnjačkog
naroda, bez obzira što je svoj kreativni dio života proveo upravo u emigraciji.
Zahvaljujući svom znanstvenom i književnom renomeu, dr. Smail Balić je
bio biran za redovnog člana Kraljevske akademije za istraživanje islamske kulture
u Ammanu (Jordan), Bibliotekarskog društva u Beču, člana Društva austrijskih
književnika (Beč), Njemačkog orijentalističkog društva, Austrijskog
orijentalističkog društva. Pored toga, bio je predsjednik Matice Bošnjaka u
emigraciji (obavljao funkciju predsjednika Cirih), urednik „Bosanskih pogleda“
(1960-1967), te član Matice Bošnjaka Sandžaka (Društvo za kulturu znanost i
umjetnost) i redovni suradnik Nezavisne revije „Sandžak“ (Novi Pazar), kao i član
Društva „Trezvenost“ u Sarajevu. S. Balić je bio izdavač i urednik časopisa „Der
gerade Weg“ (1975-1979) i višejezičnog tromjeseča „Islam und der Westen“
(1980-1989). Pored toga, uradio je tri broja Bulletina međunarodne organizacije
Jami'at al-islam, u kojoj je djelovao kao mjesni otpravljač poslova 1958-1962.

ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10 127

 prof. dr. Šefket Krcić

Jedno izdanje, tog „Bulltena“, tiskano (štampano) je na bosanskom jeziku.

Surađivao je sa velikim brojem, listova, revija i časopisa. Pisao je radove na
bosnaskom, njemačkom, arapskom i engleskom jeziku. Suvremenici ga smatraju
enciklopedistom bošnjačke kulture i renomiranim poliglotom. Za života, kao
orijentalist i znanstvenik, je stekao međunardoni ugled. Za svoj stvaralački rad
primio je brojna priznanja i pohvale, od kojih treba izdvojiti Austrijski orden prve
klase za zasluge (za razvoj znanosti i umjetnosti).
Veliki dio Balićevog životnog djela bio je posvećen humanitarnom i
organizacijskom radu muslimana u Austriji. Osnovao je društvo „Muslimanska
socijalna služba“, koje je dugogodišnjim naporima otvorilo prvi mesdžid u Beču i
ostvarilo da je facto-priznanje islama u Austriji 2. maja 1979. U javnosti je bio
zapažen tzv. „Mali islamski summit“ u Beču, koji je bio zaslugom Balića okupio
vodeće ličnosti islamskog svijeta: turskog ministra Hasana Aksaya, egipatskog
učenjaka i ministra dr. Muhammada ad Dahabi'a i libijskog Šejha Mahmuda
Subhi'a.
Balić kao pisac je bio član nekoliko kulturnih organizacija, kao kreativan
član Austrijskog orijentalnog društva Hammer-Purgstall, Društva austrijskih
književnika, kuratorija Centralnog instituta Islam-Archiv-Deutschlanf itd.
Da podsjetimo, godine 1998. objavili su sveučilišni profesori Ludwig
Hagemann i Adel Khoury u njegovu čast spomenicu pod naslovom Blick in die
Zukunft (Pogled u budućnost).
Uranjanje u prošlost turske Bosne, dovelo je do interesa, za razvoj bošnjačke
kulture u više dimenzija, a posebno zanemarljivanu i odbacivanu tradiciju i baštinu
na orijentalnim jezicima, smatra Balić. U tom pogledu, na tome su području
fundamentalne Balićeve monografske studije: „Kultura Bošnjaka“ (prvo izdanje,
Beč 1971, drugo izdanje, Beč, 1973, treće izdanje, Zagreb, 1994, četvrto izdanje,
Tuzla, 1996), „Ruf vom Minaret“ („Zov sa munare“, treće izdanje, Hamburg, 1994),
„Das unbek annte Bosnien“ („Nepoznata Bosna“, Koln, Weimer, Beč, 1992). Godine,
1995. pojavilo se još jedno Balićevo kapitalno djelo u izdanju Kulturne zajednice
Bošnjaka, Preporod iz Zagreba, pod nazvom „Bosna u egzilu 1945-1992“.
Zatim, u prijelomnom djelu Kultura Bošnjaka, po prvi put je sistemno
prikazao sveobuhvatno kulutru Bošnjaka, tj. bošnjačkog muslimanskog naroda.
Važnost Kulture Bošnjaka je mnogostruka: to je doista pionirsko djelo (Bašagićeva
su djela, slične tematike, uglavnom slabije dostupna, a i dobrim dijelom literarno
anahrona), koje je postavilo temelje za moderno znanstveno istraživanje i dalji
razvitak jedne potiskivane (a, valja reći, i od velikog djela samih Bošnjaka
zanemarivane), kulturne duhovne tradicije.
Balić kao autor, je svojim širokim idejama stvorio erudicijsko, a opsegom,
neveliko djelo (oko 350 strana, srednjega formata) – njegova erudicija je vidljiva
već i u činjenici, da knjiga ima preko 1000 bibliografskih jedinica, a tekst je bogato
ilustriran prilozima, koji omogućavaju da se čitanje i studiranje ne pretvore u
dosadnu akademsku studiju, te je istovremeno njegovo djelo, štivo oslobođeno od

128 ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10

 ENCIKLOPEDIST BOŠNJAČKE KULTURE AKADEMIK DR. SMAIL BALIĆ

trivijalnosti i površnosti. Ovo djelo, prema priznanju samog pisca, ima podnaslov
Muslimanska komponenta danak vremenu. Naime, knjiga je po prvi put objavljena,
godine 1990, u doba nacionalnih previranja u bošnjačko-muslimanskom narodu,
kada su se još vodile bitke oko nacionalnog imena i vraćanja povijesnog imena
Bošnjaci.
U tom smislu, Balićevo djelo Kultura Bošnjaka, podijeljena je u nekoliko
poglavlja, od kojih se ističu: Narodna kultura, Kultura školskog tipa, s
poddijelovima Osmansko razdoblje, Austrijsko, Jugoslovensko, Hrvatsko (1918-
1945), te Novo doba, koje pokriva period od 1945. god. Struktura ovog djela,
prikazuje jedan suvremen pristup izučavanju bošnjačke tradicije. Svako je
razdoblje podobno raščlanjeno u glavne smjerove stvaralačke djelatnosti: duhovna
i materijalna kultura, duhovnost, književnost, prirodne i društvene znanosti,
muzika, popularna kultura i umjetnost. Ovo djelo obiluje ilustracijama
ambijentalne arhitekture, te fotografijama značajnih pisaca (Safvet-beg Bašagić,
Musa Ćazim Ćatić, Mehmed Meša Selimović...), te preslikama iluminarnih rukopisa i
kaligrafije originalne islamske provenijencije. Posebnu vrijednost ovome djelu,
daje opsežan osvrt kulturnog stvaralaštva Bošnjaka na orijentalnim jezicima, što je
zbog izoliranosti islamskoga kulturno-civilizacijskog kruga (u poslije
srednjovjekovnom dobu), u odnosu spram zapadne civilizacije činilo taj dio
duhovnog stvaranja, skoro 'nevidljivim' za zainteresiranu laičku javnost u Bosni i
Hercegovini i okruženju. Jasno, suvremenom čitatelju će zacijelo, biti sigurno
integrantna dvojba, koju Balić iskazuje oko naziva jezika – potvrđujući historijsku
utemeljenost nazivom bosanski jezik, uključujući se na taj način, samoj odluci
povijesnog naziva bosanskoga jezika, kako je to 400 godina ranije tvrdio mislilac
Uskufi u svom čuvenom Rječniku bosansko-truskog jezika. Fundamentalna namjena
djela Kultura Bošnjaka je bila i ostala svojim obimom objediniti sve informacije i
dati jedan svojevrsni orlovski pogled na cijelo podučje duhovne i materijalne
tradicije i kulture Bošnjaka od najstarijih vremena do danas.
Zatim, značajno je spomenuti, da u okviru znanstvenog skupa „Mudrost rađa
toleranciju“, koji je bio posvećen 350. godišnjici rođenja Mustafe Ejubovića - Šejh
Juje i 400. godišnjice proučavanje Mesnevije u Mostaru, akademik S. Balić, je
presjedavao prvim dijelom skupa i istovremeno imao široku prezentaciju viđenja
ličnosti i djela Šejh Juje. U okviru ove manifestacije predstavljeno je i stvaralačko
djelo akademika S. Balića. Ali, to vrijeme nije bilo dovoljno da se u cijelosti rasvijetli
komleksno i multidisciplinarno S. Balićevo stvaralačko djelo. Jasno, ne samo
insitucijama u Beču, već u Mostaru, Zagrebu, Novom Pazaru i posebno, Sarajevu.
Potrebno je organizirati ovim ili drugim povodom, da se rasvijetli kompleksno
Balićevo djelo, koje u sebi ima ne samo bošnjačku, već prvenstveno i islamsku
komponentu.

ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10 129

 prof. dr. Šefket Krcić

FILOZOFIJA KULTURE BOŠNJAKA

S pravom se tužio Matthias Murko, što na slavenskoj kršćanskoj strani neće da
čuju za muslimanske narodne pjesme, iako one imaju kulturno i prosvjetno značenje,
a osim toga su često vrlo lijepe, tako da bi zaslužile da budu očuvane za budućnost,
kao zajedničko kulturno dobro i kao predmet znanstvenog istraživanja.
S. Balić

Balićevo kultno djelo Kultura Bošnjaka, koja se prvobitno pojavila 1971.

godine u Beču u Njemačkoj, a zatim je obnovljeno izdanje ovog djela 1973. godine,
gotovo istovjetno, kada su se u Sarajevu i Rijeci pojavila „Biserja“ Alije Isakovića.
Međutim, s obzirom na odsustvo komunakcije, za Balićevo djelo se malo znalo.
Rijetki su bili pojedinci, koji su došli do knjige, koja će ubuduće odigrati značajnu
ulogu u borbi protiv denacionalizacije Bošnjaka u Bosni i Hercegovini i šire.
Dakle, Kultura Bošnjaka iako je bila poznata uskom krugu stručnjaka i
eksperata za bošnjački diskurs, u tom vremenu autor je važio kao zabranjeni pisac,
pa se ovo kultno djelo s vremena na vrijeme, moglo citirati u Bosni i Hercegovini. Ti
izmaci su međutim, redovito usljeđivali sa osjetljivom suzdržljivošću, jer rezultati
znanstvenih istraživanja, ove vrste nisu bili uvijek po volji socijalističkih
vlastodržaca. O tome svjedoči jedna paradigma, 80-ih godina prošlog stoljeća,
štaviše, ovo Balićevo djelo nađeno je u posjedu nekog građanina kojega je dovelo
do zatvora. To se u više navrata, ne slučajno, dogodilo.
Balićeva knjiga sadrži, indeks manje poznatih pojmova, zatim mape,
fotografije iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine, koje na impresivan način
promišljaju i pokazuju njegovo duhovno bogato blago i historijsko naslijeđe.
Činjenice govore da je bošnjačka populacija, posebno inteligencija, u
emigraciji mnogo brižljivije radila i čuvala bošnjaštvo i bošnjačku kulturu, nego to
što su činili sami Bošnjaci u Bosni i Hercegovini. Glavni razlog za takvu
diskrepanciju i odnos prema bošnjačkom fenomenu, treba tražiti u permanentnoj
presiji, koju je prvokraljevski, a zatim socijalistički - velikosrpski i velikohrvatski
režim vršio prema Bošnjacima, a sve u cilju njihove deonacionalizacije ovog etnosa.
Rijteki su primjeri pisaca i znanstvenika koji su prema ovom pitanju imali
odgovora za nacionalni i znanstveni odnos. U tu malobrojnu grupu bošnjačkih
vjesnika znanosti svakako vodeće mjesto pripada znanstveniku dr. Smailu Baliću i
angažiranom intelektulacu i publicisti Adilu Zulfikarpašiću, znamenitim
Bošnjacima, koji su veći dio svog života proveli u emigraciji. Naravno, ne treba
zaboraviti i ulogu takvih učenih Bošnjaka, istraživača i mislilaca, kao što su bili:
Hamdija Kreševljaković, dr. Hazim Šabanović, akademik dr. Muhamed Filipović,
književnik i historičar književnosti Alija Isaković, dr. Muhsin Rizvić, bibliograf
Mustafa Ćeman i drugi.
Težište istraživanja dr. Smaila Balića, u njegovom pionirskom djelu iz oblasti
bošnjačke kulture koja je naslovljena sažeto i precizno Kultura Bošnjaka (prvo

130 ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10

 ENCIKLOPEDIST BOŠNJAČKE KULTURE AKADEMIK DR. SMAIL BALIĆ

izdanje u vlastitoj nakladi u Beču 1973. godine, zatim, 1978. godine objavljen je
dopunski svezak ove knjige, a drugo, na bosnaskom jeziku došlo je 1984. godine u
Tuzli) - leži na Osmanlijskom razdoblju zemlje, koje je kulturi Bošnjaka -
muslimana, najizrazitije lice. Pojavljivanje ove knjige je od prvorazrednog značaja
za razvoj i sagledavanje kulture Bošnjaka ne samo u Bosni, već i na Balkanu. Igrom
slučaja, a historijski gledano od velikog značaja, godine 1973, uz Balićevu knjigu
Kultura Bošnjaka u Sarajevu se pojavilo djelo dr. H. Šabanovića Književnosti
Muslimana BiH na orijentalnim jezicima. Ono što je bitno ova dva djela su
koperativna i djeluju u literaturi kao sinonimi, jer jedno drugo dopunjuju. To se
može desiti i da se kaže samo za takve znalce kulture Bošnjaka, kao što su bili S.
Balić i H. Šabanović.
Nekada je ovo (Kultura Bošnjaka), Balićevo djelo, bilo poznato samo užem
krugu stručnjaka, jer kao takvo ono se od komunističkih vlasti tretiralo kao
pamflet, zbog čega ovaj istaknuti znanstvenik nije mogao dobiti zeleno svjetlo od
vlasti (bivše Jugoslavije), da uz profesora dr. Tajiba Okića bude izabran za
profesora Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu 1977. godine. Ovaj izbor
spriječio je službeni Beograd, upravo zbog pojavljivanja djela Kultura Bošnjaka.
Međutim, danas je ovo djelo, bez sumnje, sastavni i nezaobilazni segment svake
ozbiljne biblioteke u Bosni i Hercegovini i šire gdje se brižljivo čuva bošnjačka
literatura.
Koji su ključni sadržaji Balićeve Kulture Bošnjaka? Ovo djelo, donosi lucidno
i precizno jedan izuzetan znanstveni pristup istraživanju fenomena bošnjačke
kulture. Kao takvo, ovo djelo u sebi sadrži izobilje podataka, matematički precizno
urađeni i nadasve enciklopedijski registrirani fenomeni. Shodno tome, budući
istraživači na temelju ovog djela mogu izgraditi stvoja istraživanja o bilo kojem
problemu da se radi ili regionu pa i mjestu. Naime, notirani su znančajni stvaraoci,
počev od ranog turskog perioda pa sve do osamdesetih godina XX stoljeća. Da
krenemo redom: pored predgovora, objašnjenja transliteracija i kratica, pisac, daje
jedan instruktivan uvod u djelo u kojem posebno obrađuje: a) Bošnjačka kultura na
udaru barbarstva i b) Ishodišta bošnjačke kulture. Dalje, pisac razmatra dva aspekta
narodne kulture: 1) Duhovni vid (narodno epsko i lirsko pjesništvo, narodne priče i
hićaje i pučku dramsku umjetnost) i 2) Materijalni vid (narodna dekorativna
umjetnost i stambena kultura). Centralno poglavlje ove knjige tiče se fenomena
kulture školskog tipa. U ovom dijelu, predmet istraživanja su razdoblja:
osmanlijsko (duhovna i materijalna kultura), gdje su sistematski obrađeni svi
značajni stvaraoci, zatim analiziranja alhamijado pjesništva, biblioteke,
arhitektura, sakralni objekti - džamije, tekije, spomenici nadgrobnog graditeljstva,
mostovi, karavan-saraji, bezistani, sahat-kule, bosanski gradovi, bošnjačka
kaligrafija i likovna umjetnost, posebno zidno slikarstvo, pregled bošnjačke
književnosti u svijetu, te ukazao na činjenice postojanja fenomena mecena u
Bošnjaka u nauci i izvan nauke), austrijsko razdoblje (književnost za vrijeme
Austro-Ugarskog doba, memoarska književnost i školstvao) jugoslovensko i
hrvatsko razdoblje (1918-1945, književnost za vrijeme kraljevine Jugoslavije), novo

ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10 131

 prof. dr. Šefket Krcić

doba (u kojem je prezentirana opća slika kulture Bošnjaka koja se odnosi na

književnost, likovnu umjestnost, kazališnu i timsku umjetnost, muziku i folklor,
znanstveni rad opći presjek humanističkih i prirodnih znanosti i na kraju ukazao
na značajke iz oblasti publicistike posebno iz novinarstva, prevodilačke
književnosti, te zastupljenosti u stranoj publicistici kao i naveo jedan instruktivan
pregled znanstvenih novina i časopisa iz tog vremena). Najzad, pretposljednji dio
knjige, je dat tabelarni pregled najnovijeg razvoja kulture u Bošnjaka. Taksativno
su navedena imena književnika, znanstvenih djelatnika, likovnih, kazališnih i
filmskih umjetnika. Balić u ovom postupku nije zaboravio ukazati i na činjenice
izgradnje masovne kultre koja prvenstveno ide i ovisi od skladatelja, dirigenata,
pjevača i interpretatora narodnog melosa. Značajno mjesto u ovom pregledu
kulture dato je i žurnalistima. Na kraju djela, autor iznosi instruktivnan zapis,
rezime na njemačkom jeziku, bibliografiju, personalnu bibliografiju i registar
imena.
Autor je veoma marljivo i brižljivo radio na istraživanju i prezentiranju
kulturne prošlosti Bošnjaka o čemu svjedoči veoma korisna bibliografija koja je
objavljena na kraju ovog djela. Ono što posebno impresionira jeste autorovo
umijeće kontaktiranja sa zapaženim brojem obrazovanih Bošnjaka, koji su mu
putem pisama i na drugi način (u vremenu kada nije bilo mogućnosti računara)
dostavljali podatke iz svijeta kulture bošnjačkog naroda.
Smisao Balićevog djela Kultura Bošnjaka, da pokušamo rezimirati,
predstavlja jedan veoma koristan pregled kulturnog stvaranja Bošnjaka. Težite
ovog djela, leži na Osmanlijskom razdoblju kulturne povijesti Bošnjaka. Autor je
znalački pronašao veliki broj prilično, nepoznatih i neafirmiranih kulturnih
stvaralaca, iako sam sa njima gotovo da nije imao prilike da kontaktira ili da se
suoči. Na taj način, ovo djelo prikazuje jednu priličnu nepoznatu kulturu jednog
evropskog naroda (Bošnjaka), i da kao takvo, ono može biti od posebne koristi za
vraćanje naše svijesti i proširenja kulturnih centara. Poznato je, da bošnjački
narod, nažalost nije imao prilike ni mogućnosti, po najmanje u školskom sistemu
bivše i sadašnje Jugoslavije, da se sučeli, kao i da se susretne sa pravom
predstavom svoje povijesti. Prema tome, jasno je zaključiti, da se upravo u tome
krije fundamentalna vrijednost ovog epohalnog djela. Autoru pripadaju sva
moguća priznanja, i da ga dragi Allah nagradi džennetskim životom, zato što je
uložio nadčovječanske napore da sakupi rasijano duhovno blago Bošnjaka i da ga
objedini i prikaže, doista lijepim, raskošnim, razigranim i razumljivim bosanskim
jezikom, tako da bude dostupan razumijevanju širem krugu ljudi.
Prema tome, kao što smo i maloprije istakli, u ovom djelu se ne radi samo o
prezentiranju najvećih vrhova bošnjačke kulture, već se radi o prezentiranju
sadržaja cjelokupnog kulturnog života Bošnjaka, počev od najvećih dometa u
literaturi, arhitekturi, muzičkom stvaralaštvu, narodnom pjesništvu, te kulturi
narodnosnog tipa. Naime, znanost ima, prema Baliću drukčiji zadatak da objedini
sve vidove umjetnosti sa elementima narodne radinosti. Prema njemu, Bosna i
Hercegovina, ima nekoliko stvaralaca koji dosežu evropsku razinu. Recimo,

132 ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10

 ENCIKLOPEDIST BOŠNJAČKE KULTURE AKADEMIK DR. SMAIL BALIĆ

pripovjedače kalibra jednog Meše Slimovića, ili Ćamila Sijarića (iz Sandžaka), čiji su
brojni romani prevođeni na stranim jezicima. Prema Baliću, Bošnjaci imaju velika
dostignuća i na drugim područjima kulturnog stvaralaštva posebno na području
umjetnosti, filma i muzike. U tom kontekstu, poznate su činjenice da su bošnjačke
narodne pjesme dostigle vrhunski stepen razvoja u onome smjeru kako se razvijala
književnost ili pjesništvo jednoga Homera. U tom smislu, jedan od vrhunskih
epskih pjesnika, prema Baliću je upravo iz Sandžaka, a to je neneadmašni stvaralac,
romantičarskog stiha, Avdo Međedović (1866-1953), o kome je pisano mnogo na
engleskom jeziku i kome je odavano izuzetno priznanje. Avdovim epovima,
naglašava Balić, su se čudili učenjaci daleke Amerike. A nama (mislim na Sandžak i
Bosnu) je prema njegovom mišljenju neopravdano bio skoro nepoznat.
Prema akademiku Baliću, za vrijeme Osmanlijske vlade, u Bosni su katolici
smatrani Latinima, pravoslavci Vlasima, dok su se Bošnjaci-Muslimani, nekada i
sami smatrali Turcima (ali ne svi). Ali, ta oznaka je imala jedan drukčiji misaoni
sadržaj, nego što bi ga trbalo imati samo po sebi. Naime, jedan Turčin se
upotrebljavao kao oznaka kod Slavenaca, tj. pripadnost jednoj određenoj
civilizaciji, tj. islamskoj civilizaciji. Tako je i dolazilo do toga da su htjeli reći, da
pripadaju islamskoj civilizaciji i da su iz istoga kruga mišljenja i življenja. Međutim,
na drugoj strani, niti su katolici bili Latini, jer nisu znali latinski jezik niti su
pravoslavci bili Vlasi, jer nisu znali rumunski jezik, kao što ni Bošnjaci, odnosno
bosanski Muslimani, nisu bili Turci, jer nisu znali niti sada znaju u većini turski
jezik. Očito, ovom odrednicom akademik Balić očito želi ukazati da postoje brojnih
slučajeva zamjenjivanja pojmova, zato su i Bošnjaci i njihova kultura pogrešno
predstavljeni u udžbenicima i djelima srpskih i hrvatskih pisaca.
Ovom krugu Balićevog stvaralačkog opusa, pripadaju brojni tekstovi, koje
ovaj eminentni autor nije uključio u djelo Kultura Bošnjaka, već su rasuti po
brojnim časopisima i listovima. U taj kompleks radova pripada i Balićev tekst
„Muslimanske građevine u bosanskom ejaletu“ (Glas islama, br. 66, Novi Pazar,
2002). Prema njemu, „Bosanski ejalet kao granična zemlja Osmanlijskog carstva na
Zapadu igrala je u prodoru i islama u Evropi važnu ulogu. Dok su bosanski državnici i
vojskovođe sudjelovali u izgradnji i vojnom učvršćenju carstva, dotle su učenjaci i
pjesnici prenosili ime „Bošnjak“, „Bosnak“, ili „Ali Bosnovi“ daleko iznad granica svoje
uže domovine. Njihovim jezikom se govorilo na dvoru u Istanbulu i u konacima
budimskih vezira. Na njemu su pogdjekada pisane i državne isprave...“
U spomenutoj raspravi, autor je veoma pregledno obradio: džamije,
medrese, derviške odgojne zavode i samostane, spomenike nadgrobnog
graditeljstva, mostove, karavan-saraje, bezistane, sahat-kule, zatim, je ukazao na
čuvene graditelje, gradnju na vodi i izgradnju bosanskih gradova. U svakom
slučaju, specifičnost bošnjačke arhitekture, prema Baliću, predstavljaju
koristonosni objekti koji su našli svoje udomište, i koji, kao takvi, nose u sebi
duhovnu i materijalnu kulturu koja odiše originalnošću svog unutrašnjeg i
vanjskog izraza, po čemu je prepoznatljiva kultura življenja bošnjačkog naroda.
Ovaj pregled kulturnih fenomena odaje sliku jednog istraživača, koji sa velikom

ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10 133

 prof. dr. Šefket Krcić

brigom notira svaku činjenicu koja je bitna da jedan suvremeni čovjek danas zna,
da Bošnjaci u povijesti svog društva, imaju svoje značajne kulturne, vjerske i
nacionalne korijene.
Na taj način, akademik Balić je u srcu Evrope, u Beču, i drugim kulturnim
metropolama pedantno čuvao i stvarao istinsku sliku o Bošnjacima i Bosni, i to u
vremenu kada su brojni zastupnici Bosne u republičkom i saveznom parlamentu
zaboravljali ko su i šta su. Na taj način, on se pomoću znanosti, kao spisatelj i učen
čovjek borio da Bošnjaci u historiji evropske kulture ne budu registrirani kao
Hazari. Za tu svoju veoma dragocjenu znanstvenu djelatnost, začuđujuće je,
akademik Balić nije dobio ni jednu prestižnu i zvučnu nagradnu od države Bosne i
Hercegovine, ali njegova nagrada je od Svevišnjeg Stvoritelja, koji će narod
bošnjački, koji je prošao u ratu (1992-1995), kroz najmračnije krugove Danteovog
pakla, a ni te dane ovaj neumorni istraživač nije zaobišao i prešutio, već je obradio
u brojnim svojim raspravama, a posebno u djelu Bosna u egzilu. Na taj način, svim
ovim pitanjima na osnovu kojih se može izvoditi ishodište bošnjačke kulture,
akademik Smail Balić je ukazao na brojne duhovne putokaze koji, kao takvi,
obavezuju generacije koje dolaze.

BALIĆ O BOŠNJACIMA
Među jugoslovenskim narodima i narodnostima, godine 1971, kada je bio
popis stanovištva u Jugoslaviji, kao treći po brojčanoj jačini javljaju se Bošnjaci –
Muslimani, koji su od 1945. do 1971. godine bili bezimeni ili neopredijeljeni narod,
sa očiglednom tendencijom denacionalizacije, tj. srbizacijom, kroatizacijom,
crnogorizacijom, makedonalizacijom. Akademiku Baliću i liberalnom političaru
Zulfikarpašiću, je bilo lakše da djeluju u emigraciji i da čuvaju nacionalno ime
Bošnjaka i da se bore za njegovu emancipaciju i priznanje. Pod tim pojmom se
podrazumijevaju, jugoslovenski građani slavenskog porijekla (misli se na
Bošnjake), koji su odgajani ili samo rođeni u islamskoj tradiciji koji se javno ili pred
vlastima izjašnjavaju kao Muslimani u nacionalnom smislu. Pri tome ne igra
nikakvu ulogu, da li stvarno ispovijedaju islam ili ne.
Balić je bio mišljenja, da – tek činjenica izričitog samoopredjeljivanja važi
kao fundamentalni kriterij nacionalne određenosti. U tom konktekstu, pogled
unazad nam pokazuje, ističe akademik Balić, da su bosanski Muslimani u
Osmanlijsko doba u pretežnom dijelu svoje dostupne prošlosti, kada se velikim
dijelom obrazovala tradicija, na kojoj počiva njihov nacionalni identitet – u
državnim ispravama i u književnosti označavaju kao Bošnjaci. U tom pogledu je
veoma značajno Balićevo djelo pred kultnim poslenicima svijeta, koji su bili
prisutni na brojnim znanstvenim skupovima, gdje je ovaj učenjak obrazlagao teze o
Bošnjacima.
Dalje, povijesno promatrano, Bošnjaci nisu samo stanovnici današnje Bosne,
već Hercegovine i Sandžaka, zatim, to su muslimanski žitelji nekih crnogorskih
predjela (Nikšića, Podgorice, Spuža, Kolašina, Mojkovca, Berana, Plava i Gusinja). U

134 ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10

 ENCIKLOPEDIST BOŠNJAČKE KULTURE AKADEMIK DR. SMAIL BALIĆ

osmanlijskim ispravama i književnosti Bošnjacima se nazivaju svi muslimani

sjevernog i središnjeg Balkana, koji govore slavjanskim jezikom. Granica dopire na
Jug sve do Kosovske Mitrovice. Balić smatra, da su u Bošnjake nekada ubrajali,
zaključujući po nekim starim truskim zabilješkama i Gorani, muslimanski stanovici
Župe Gora i prizrenskom vilajetu, opkoljeni mahom albanskim življem, smatra
Balić.
Bošnjaci – Muslimani, kao većinska nacija u Bosni – uključujući u taj pojam i
Hercegovinu s novopazarskim Sandžakom – su najveća kompaktna muslimanska
narodna skupina u Evropi.
Zacijelo, čitav svoj stvaralački vijek, Balić je posvetio kulturi Bošnjaka i
islamu.

BOSNA U EGZILU
U djelu, Bosna u egzilu (objavljeno u poznatoj Biblioteci Kaj u Zagrebu 1995.
urednik - pjesnik Ibrahim Kajan), autor, dr. Smail Balić, bez distance raspravlja o
ključnim problemima opstanku Bosne i Hercegovine, kao države i Bošnjaka kao
naroda na Baklanu. Prema njemu, osnovni motiv agresije na Bosnu leži u pohlepi
za vlašću. Shodno tome, Balić je u ovoj knjizi razvio svoje ranije stavove koji se tiču
očuvanja bošnjačkog identiteta u emigraciji. U tom kontekstu, on ovo pitanje
posmatra naspram drugih nacionalnih programa (velikosrpski i velikohrvatski),
koji su bili direktno upereni protiv opstanka Bošnjaka na Balkanu.
Radi ilustracije, a u cilju boljeg razumijevanja problema, navest ćemo, jedno
Balićevo zapažanje koje najbolje ilustrira stanje ove situacije:
- Historijski uvjetovan raspad komunističkih vlastodržačkih struktura u
korist demokratskog samoodređenja južnosalvenskih naroda ugrozio je povlašten
položaj srpstva. Vještim korištenjem gorskog iskustva iz vremena Drugog
svjetskog rata, kada je zapadni dio srpskog naroda bio izložen bezdušnim
progonima ekstremnog hrvatskog nacionalizma, u kojem se nasuprot volji većine
njihovih suvjerenika bio našao i izvjestan broj muslimana, i dozivanjem
„historijskog sjećanja“ na Turke kao širitelje islama po Balkanu, srpski narod je
duboko indoktriniran i doveden u stanje nacionalne uzbuđenosti. Dugo vremena
potiskivana osvetoljubljivost je ovladala srcem mnogih srpskih brđana, seljaka i
polugrađana. Došli su u prvu scenu oni slojevi, koji su mentalno opterećeni
mržnjom na grad i njegove civilizacijske tekovine. Čitav niz drugih pokretača snaga
i predrasuda uključio se kao pogodan mehanizam mobilizacije u osvajačku
strategiju velikosrpstva: želja za plijenom - staro naslijeđe hajduka - nagon za
samopotvrdom vlastitog junaštva, požuda za osvetom zbog poraza na Kosovu polju
1389, iskazivanje vjernosti pravoslavlju borbom protiv islama i njegova
„fundamentalizma“. Brojne knjige o progonima Srba u nekadašnjoj Nezavisnoj
državi Hrvatskoj (1941-1945), o nevladinoj izdaji srpstva primanjem islama, o
srpskoj nesposobnosti da unovče svoje junaštvo (po Dobrici Ćosiću oni uvijek

ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10 135

 prof. dr. Šefket Krcić

dobijaju u ratu, a gube u miru), o „džihadu“ kao latentnom mehnaizmu ugrožavanja

svijeta po muslimanima, o islamu kao skrivenoj podlozi albanskog ateizma do
1991. itd. služe raspravljanju mržnje i osvetničkog duha (...). Vandalsko rušenje
spomenika islamske kulture ima dugu tradiciju. Beograd je imao na početku 17.
stoljeća, po navodima putopisca Evliya Čelebi (umro 1684), 217 džamija, 13
mesdžida, 17 tekija, 9 studijskih centara za proučavanje islamske tradicije (dar al-
hadit), 8 medresa, 7 javnih banja i 6 karavan-saraja. Od svega toga do danas se
održala samo skromna Bayrakli-džamija u Gospodara Jevrema ulici. U Leskovcu je
još 1878. godine, kada je Bosna i Hercegovina okupirana po austrougarskim
trupama, bilo 6 džamija, dva mesdžida i deset tekija. Nijedan od tih spomenika
danas ne postoji - isticao je akademik S. Balić.
Ova knjiga donosi niz interesantnih rasprava i saopćenja, koje je dr. S. Balić
imao prilike prezentirati na međunarodnim znanstvenim skupovima. Cilj ovog
djela jeste u činjenici, kako da se očuva etnička supstanca bošnjačkog naroda, kao i
da se razbiju predrasude o Bosni i Bošnjacima na Balkanu i u Evropi uopće. Kada se
sve to ima u vidu, prema mišljenju ovog znamenitog autora, može se stvoriti
atmosfera i takav okvir života da se ubuduće neće dogoditi zvjerstva koja će
prouzrokovati krvoproliće kao što se više puta i događalo. Pisac ukazuje na brojne
teme raznih istraživača koji razvijaju problematu islamske kulture, a kada govore o
Bošnjacima iz Sandžaka to naglašavaju pod imenom „Turci iz Raške“, što
predstavlja apsurd nad apsurdima. Međutim, takvo stanje predstavlja tragičnu
situaciju vremena. Prema njemu, trebat će mnogo dobre volje, sabura i
snalažljivosti da Bošnjaci u Bosni i Hercegovini prebrode takvo tragično stanje.
Utješno je samo to da je glavna sreća naše snage, hvala Bogu, sačuvana. Ovo je
jedna nova lekcija u našoj skorijoj povjesnici, koja treba da nam dobro prilegne.
Akademik Balić se, bez distance kritički osvrnuo na zbivanja koja su dovela do
vrhunca zločinstva, koja su počinjena nad bosanskim narodom i da će kao takav
pokrenuti moralne snage čovječanstva, da tragedija koja se dogodila na agresiju na
Bosnu i Hercegovinu više nigdje ne ponovi. To je put prema ovom autoru, čija
misao iz dana u dan ima veću snagu, da se krene u akciju onakve vrste kakvom
ovom globalnom zločinu ne bi više odgovaralo. Pofesor Balić na više mjesta
naglašava, da se u Bosni nije vodio nikakav rat, po najmanje neki građanski rat,
nego da se ondje događao jedan neviđeni zločin od njene razmjere, koji sam po sebi
izaziva moralnost učeniku, koji je sam po sebi jedan izazov za sve vjerske zajednice
koje ozbiljno stoje na principima svoje vjere.
Dakle, autor u ovom djelu daje jedan pregled događanja Bosne koja je bila i
kod sebe same u egzilu. Dakle, Bošnjaci se nisu osjećali svoj na svome u svojoj
Bosni, već su to mogli učiniti jedino, da glasno kažu ko su i šta su, jedino u
emigraciji. Taj presjek zbivanja, koji je trajao punih 50 godina (1945-1995)
predstavlja stanje duha koji autor prezentira u ovom djelu.
U tom kontekstu, veoma je interesantan Balićev referat „Kultura na nišanu“,
koji je izgovorio u povodu osnivanja Matice Bošnjaka u Cirihu 1993. godine, kada je
istovremeno bio izabran za predsjednika ove asocijacije. On je u svom saopćenju

136 ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10

 ENCIKLOPEDIST BOŠNJAČKE KULTURE AKADEMIK DR. SMAIL BALIĆ

izvršio analizu krvave bosanske grame, čije posljedice će pamtiti brojne generacije.
Ova zemlja je, prema njemu, bila zahvaćena barbarsikm razaranjem sveukupnog
kulturnog naslijeđa. Agresor je na meti imao brojen uporište tačke kulturnog i
vjerskog identiteta Bošnjaka-Muslimana, što prema ovom autoru, praktički znači
nemilosrdni udar na tipični lik Bosne i Hercegovine. U toj nemilosrdnoj
agresovskoj krvavoj kampanji, uništene su do temelja brojne biblioteke i instituti,
zatim čitavi gradski ambijenti i arhitektonske vrijednosti sravnjene su sa zemljom.
Stradalo je oko dvije hiljade džamija i mesdžida, uništeni su brojni spomenici i
mostovi, nestali su brojni orijentali gradovi, kao što su: Foča, Višegrad, Mostar,
Rogatica i dr. Jasno, Srbi i Hrvati nisu mogli podnijeti u posljednjih pedeset godina
napredak i kulturni nivo Bošnjaka-Muslimana. Ovaj izvrsni analitičar bacio je
pogled na djelovanje službenog Beograda, kao i na širenje bjesomučnog mraka iz
ovog grada. Međutim, on ne želi da čitav problem i tragediju Bošnjaka generalizira,
već ukazuje i izdvaja svijetlu figuru akademika Bogdana Bogdanovića kao uzornog
intelektulaca i čovjeka, koji kaže „Mrak se već užasno spustio na kulturu“ i dalje,
„ako ste zavirali u knjižare, tu sve same knjige o genocidu, knjige o starim carstvima i
kalendari, knjige o parapsihologiji, neke Vave, i to je sve“ (B. Bogdanović). Prema
tome, pisac je svjedok i savjest svog naroda. Prvo što je želio da skrene pažnju,
nastojanjem da se zaštiti kultura, tj. ljudsko stvaralaštvo, bez kojeg čovjek ne bi
mogao kulturno živjeti.
Tradicija i suvremenost - Riječ je o studiji koja pripada Balićevom krugu
tekstova koje tretira djelo Bosna u egzilu. Ovaj rad Balić je objavio u časopisu
„Mualim“ br. 5/mart 2001. godine. U njemu iznosi svoja sagledavanja dubokih
rana, koje su krvavim razračunavanjima 1992-1995. naši narodi zadali jedni
drugima. Studija se bavi problemima bola i sjećanja pogođenih ljudi sve do
oknčanja neprijateljstava. Autor poziva naprednu Evropu da svoja bogata iskustva
i političku moć iskoristi za preporod kulture na Balkanu. U ovom teksu, on se
posebno zalaže za primjenu načela dobrog susjedstva, koji je čvrsto ugrađen u
sustav vjere kod muslimana. Dr. Balić ovu svoju tvrdnju dokazuje brojnim
činjenicama iz povijesti Bosne i Bošnjaka, te se u tom kontekstu poziva na glasovit
putopis E. Čelebije. Tumačeći brojne ključne pojmove iz osmanske prošlosti, autor
je ušao duboko u jedno carstvo u kojem je vladao red i zakon. On poziva na sijaset
argumenata, ne radi vraćanja tog carstva koliko želi time da fascinira svijet
kontinuitetom islamske zamisli svijeta bogatstvom kulturne baštine i tradicije.
Dalje, u radu dr. S. Balić se upušta u izgradnju organizacije klasičnog i modernog
društva produbljujući odnose i osmišljavajući dijalog između kršćana i muslimana,
koji je zapaženo bio prisutan i za vrijeme turskog carstva. Kao vid tolerancije, i
afirmacije drugih naroda, ravnopravno sa turskim kadrovima, veoma često su na
vrhunskim funkcijama bili brojni Bošnjaci, Albanci, Kurdi, Čerkezi i sjeverni
Afrikanci. Danas, iako društvo u kojem živmo nazivamo modernim i otvorenim,
teško je pretpostaviti da u jednoj zemlji, na njenom čelu, bude građanin koji nije iz
većinskog naroda te zemlje. Zatim, autor analizira brojne ideje iz rasprava
modernog turskog povjesničara Halila Inalcika, koji je poznat kao seriozni

ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10 137

 prof. dr. Šefket Krcić

istraživač širokog kruga nacionalne borbe za oslobađanje svih naroda. U tom

kontekstu, dr. Balić na vidnom mjestu ističe snabdevenost dokumentacijom
vremena i naroda. Pored toga, on se kritički odnosi prema svakom izvrtanju
povijesne stvarnosti, na čijim temeljima su vršena grozna zlodjela. U tom smislu,
histoirja ne može pravdati nikakva zlodjela, već ih naprotiv mora objektivno
rasvijetliti, a posebno ona koja su se desila u minulom agresorskom ratu u Bosni i
Hercegovini.
I u ovom radu, kao i mnogim brojnim tekstovima, dr. S. Balić kao blagi
miroljubivi znanstvenik i čovjek znao je cijeniti sve vrline drugih naroda, pa i iz
onog naroda koji je izvršio stravičan genocid nad Bošnjacima, te svojom lucidnošću
i humanošću izdvojio ličnosti od ugleda i uma kao što su: akademik Bogdan
Bogdanović, političar i revolucionar Koča Popović, književnik Mirko Kovač i drugi,
koji su se u najtežim trenucima znali suprotstaviti velikosrpskoj soldateski. U svim
tim razmatranjima Balić se poziva na najljepše riječi iz vjerskih knjiga: U početku
bijaše riječ (Biblija, Evanđelje po Jovanu) i Nema sile u vjeri (Kur'an, 2:256). Sam
smisao Balićevih poduhvata povezivanja različitih naroda vjera i kultura, može se
sagledati u završnim rečenicama njegove studije Tradicija i suvremenost, gdje
između ostalog kaže:
„U čitavoj islamskoj povijesti bilo je uz muslimane mjesta židovima, kršćanima,
budistima, hinduistima i raznim, često krivovjernim mislitčkim redovima. Jednoumlje
je samo sporadično ovladalo pojedinm muslimanskim skupinama. Historijski
gledano, islamsko društvo je uvijek bilo raznobojno.
Nacionalistički zloduh, koji je krajem 20. stoljeća potresao Balkanom, može se
mirne duše porediti sa zloduhom njemačkog nacionalsocijalizma. Tako mu treba i
pristupiti. Potrebna je temeljita promejna duševnih pretpostavki koje vode zločinu.
Posebno je porijeko nužan preodgoj mladih naraštaja. Evropa je pozvana da
prednjači. Treba ohrabriti i pokrenuti sve pozitivne snage u srpskom i hrvatskom
narodu. Dobro mora biti jasno vidljivo. No, također treba paziti i na zlo. Stoga je
pored nastavka nastojanja oko mira neodloženo održati otvorenim i dijalogom o
složenom zlu ljudi i o njegovu savlađivanju.“ (dr. S. Balić).

ZABORAVLJENI ISLAM
„Islam je očito i duhovno u pokretu -
i to jače nego što želimo prihvatiti.“
S. Balić.

Balićeva knjiga Zaboravljeni islam, je posljednje djelo koje je za života

objavio (Beč, 2000), predstavlja sintezu duha njegovog šezdesetogodišnjeg
stvaralaštva. Tekstovi u ovoj knjizi, kako se naglašava u riječi izdavača, su prvotno
napisani na njemačkom jezikom, a nastali su u vremenskom razdoblju između

138 ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10

 ENCIKLOPEDIST BOŠNJAČKE KULTURE AKADEMIK DR. SMAIL BALIĆ

osadesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. U ovom djelu, autor iznosi

gledište kojim želi ukazati na fenomen zaboravljenog islama, a sve u cilju vođenja
razgovora koji u svojoj biti približavaju ljude. Dakle, dijalog u islamu je imperativ
života i kao takav povezuje se sa moralnim osobenostima, učenjem permanentnim
radom i angažovanošću za pravednost, slobodu i spoznaju istine.
Pored insturktovnog predgovora i na koncu date bilješke o piscu, ovo djelo
je metodološki sačinjeno od pet krugova: Prvi krug, Bosanska izvorišta (Život u
vlasitioj predaji; Muhammed-doživljen u Bosni; Islamska nauka; U skladu s
globalnom kulturom; Evrpsko iskustvo Bošnjaka-Muslimana; Razumno
vjeroispovijedanje - zahtjev vremena; Biti musliman u Evropi; Islamski odgoj; Na
čemu se temelji vjerski identitet?; Živi islam; Naukovni autoritet), Drugi krug,
Nametnuta pitanja (Napetost između vjere i kriticizma; Pred izazovom
industrijskog društva; Genocid i vjerodostojnost ekumenizma), Treći krug,
Pluralizam islama (Vjera kao spona među narodima; Islam i kršćanstvo; O čemu
možemo razgovarati?; Džihad kao zalaganje za mir), Četvrti krug, U susret
budućnosti (Preporod ili vraćanje nazad?; Islam i Zapad; Razumijevanje Objave i
integralizam; Bez neopreznog dozivanja prošlosti; Islamsko pravo danas i sutra;
Tumačenje vjerskog teksta), Peti krug, Iz povijesti europskog islama (Počeci
europeizacije; Osmišljavanje tradicije; Priroda bosanskog islama; O povezači ne
stoji ništa u Kur'anu; Povijesni značaj islama za jugoistočnu Evropu; Međuvjersko
pomirenje).
Tekstovi, odnosno naslovi koje smo istakli, koji čine sadržaj ove knjige, su
prevodi Balićevih radova objavljenih prvenstveno na njemačkom jeziku. Njihovi
prenositelji na bosanski su: Zija Sulejmanpašić, Salim Abit Hadžić, Teufik Velagić,
Halid Suljkanović i rahmetli Edib Muftić.
Prema Balićevom mišljenju, otišlo se daleko u modernom svijetu s
istrumentaliziranjem islama u političke svrhe. Njegova zloupotreba je postala
svakodnevna pojava. Zato, autor ima pravo kada ističe, da je strašan osjećaj kad
vjera služi za pokriće za teorizam, za uzimanje i ubijanje talaca, progonjenje
slobodnih misli, povredu ljudskih prava. Zato je islam na meti Zapada, jer je
prikazan kao prijetnja miru i svijetu. To je notorna laž zapadnih velikodostojnika
koji vrše podvale islamu i muslimanima svijeta. Ta praksa nije od jučer, već
poodavno da se islamu imputira terorizam. Otuda, profesor Balić, s pravom
ukazuje, da je vrijeme da se na uvid u temeljna vjerska vrela jednom jasno i
precizno ukaže, na nespojivost islamske vjere s takvim postupcima. Zbog toga,
svijet je ušao u veoma vruću fazu. Ovo raspravlja mislilac i znalac islama kao prilika
u Evropi i svijetu i ta svoja razmatranja je objavio mnogo godina prije nego što se
dogodio 11. septembra 2001. godine u New Yorku. Jasno, akademik Balić je uzimao
primjere iz Francuske, Afrike, Amerike i drugih krajeva svijeta da bi rasvijetlio
određenu vjersku i ideološku konotaciju, i to sasvim hladne glave i vrućeg srca. Na
taj način, on je sa velikim uspjehom, anticipirao, tj. predivido izbijanje neželjnih
incidenata, koji su, prema svemu sudeći, montirani da bi se, na taj način, podigla
hajka na muslimane i islam uopće u svijetu. On s pravom ističe, da je zabluda

ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10 139

 prof. dr. Šefket Krcić

misliti, da su ljudska prava izrasla samo na izvornim kulturnim genima Evrope.

Prema Baliću, one su posljedica uporne 250. godišnje borbe najboljih umova
svijeta. Kao takva, ljudska prava, postigla su svoju važnost u stalnom sukobu sa
starijom tradicijom bilo evropskog, ili bilo vanevropskog prostora.
Ovdje se nameće pitanje: Šta za jednog modernog čitatelja znači Balićeva
knjiga Zaboravljeni islam? Odgovor na ovo pitnaje znači promišljati viziju svijeta
XXI stoljeća. Jer, mnogi pripadnici islama su doista zaboravili na izvorno značenje
islamske vjere i Časnog Kur'ana. Svakako, treba imati na umu čuveni hadis Čovjek
je najsavršeniji Božiji stvor; teško onom, ko ga uništava (Muhammed, a.s.).
Ključna dimenzija ovog djela jeste iniciranje dijaloga između islama i
kršćanstva. Prema njemu, suština islama ogleda se u istinskom prihvatanju vjere,
lojalnost Svevišnjem Stvoritelju kao i strahu od Njega samog. Autor je kritički
ukazao na brojne predrasude i kritike koje dolaze sa Zapada i krišćanstva. Prema
njemu, razgovor zbližava ljude. Kršansko-islamski dijalog je po svojoj prirodi
dvostrani razgovor, njegov cilj nije miješanje obiju religija, nego uzajamno
objašnjenje izlaznih polazišta i poboljšanje međuvjerske i međuljudske klime. Nauka
islam je veoma lahko objašnjiva. Posvjetovoljenje nije dosada uspjelo da izmami
naukovni sadržaj do te mjere razvuče, da on više ne bi bio prepoznatljiv, kada se
usporedi sa svojim prvobitnim uzorkom. To je prednost svestrano obrazovanih
muslimanskih učenjaka, kad jednu za stol sa savremenim zapadnim teolozima, da bi
se s njima vodili razgovor. (Balić)
Ono što je bit ovog Balićevog djela jeste izlaganje teorije islamske pozicije
koja priznaje krišćanstvo i judaizam. Zatim, knjiga daje na odgovor euro islam.
U tom kontekstu, interesantno bi bilo, ovom prilikom, ukazati da Balić „euro
islam“ vidi kao, „termin kojim se želi izraziti odstojanje od postojeće zloupotrebe.
Pod pojmom 'euro islam' ne smije se zamišljati neka geografska omeđenost, već
prije svega otvaranje prema svijetu. Njime se ujedno svjedoči pristojanje uz Evropu
i njen progresivni duh, koji je urodio načelima tolerancije, mora i demokratskog
ophođenja s ljudima. Po njemu ne bi smjelo biti podvojnosti među narodima na
temelju rasne, vjerske ili ideološke pripadnosti. U takvom nastojanju su se upravo
zrcale jednakosti, pluralizam i snošljivost islama. Islamu je, dakle, mjesto u Evropi.
Muslimani su u njoj prisutni duhom, kulturom, zajedničkom sudbinom, poviješću,
biološkom supstancom i - na kraju - srodnošću vjerskih pogleda.“
Sva ova razmišljanja upućuju da islam i krišćanstvo mogu biti u dobroj
sprezi kofesionalnih i kulturnih veza u evropskim prostorima. Jer, ni krišćanstvo, ni
islam nisu stvoreni u Evropi, već su uvezeni, odnosno donijeti iz Jerusalima, kako je
to dobro primijetio filozof, Ferid Muhić, u jednom svom predavanju.
Stoga, autorovo upućivanje čitatelja u smisao i „zadatak ove knjige, je da -
što se tiče vjerskog naučavanja - to pojasni u pojedinostima. Ona treba da bude
svojevrsni doprinos kršćansko-muslimanskom dijalogu.“ (S. Balić).
Na taj način, pisac je rasvijetlio brojna pitanja ovog vremena koja govore o
islamu, i koja u njegovoj recepciji podsticajno djeluju na jedno realno i racionalno

140 ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10

 ENCIKLOPEDIST BOŠNJAČKE KULTURE AKADEMIK DR. SMAIL BALIĆ

promišljanje interkonfesionalnog dijaloga, a sve u cilju zajedničke koegzistencije na

evropskim i svjetskim prostorima.
U prilog ovoj problematici, pripada i rasprava „Genocid i vjerodostojsnost
ekumenizma“, koju je akademik S. Balić, iznio na Petom međunarodnom
islamskom simpoziju, u Zagrebu 1995. godine. On skreće pažnju na ovaj problem
sljedećim riječima:
„Ekumenom se u kršćanskom jezičkom izražaju označava pokret za okupljanje
i ujedinjenje pocijepanog kršćanstva u jednu jedinstvenu crkvu. U širem smislu,
ekumena znači sporazumijevanje kultura, ideologija i znanosti, rasa i religija o
zajedničkim problemima, nevoljama i zadacima čovječanstva, pa se govori o
političkoj, etničkoj, kulturnoj i socijalnoj ekumeni. Vode li se ova nastojanja na
isključivo vjeskoj podlozi, onda je prvi njihov vid za Crkvu ekumena prema unutar, a
drugi vid ekumena prema vani“(S. Balić).
Dakle, u pitanju je ona provjerena Balićeva intencija za utemeljenjem
međuvjerskog dijaloga, kojim se podstiču ljudi da izgrađuju bolje odnose, da
stvaraju ambijent kulturne tradicije, da otvore ekumensko zajedništvo, da se bolje
razumiju, što je u biti monoteističke religije, na najboljim primjerima tradicije
religije kojoj ponaosob pripadaju. Shodno tome, na ovakvoj podlozi izgrađuje se
iskonski smisao ekumena i dijaloga. Zacijelo, bez oklijevanja, to je put da se dođe
ne samo do etike mira i slobode, već i nastojanja da se izgradi svijet socijalne
pravde. Na taj način, autorova intencija promišljanje ekumenizma - teži
sveobuhvatnosti etike koja treba da važi ne samo za kršćane već i za pripadnike
drugih konfesija. Sjećamo se, da su, premise akademika Balića, O monoteizmu kao
putokazu i barijeri zlu, kao i njegovo pitanje, kako krenuti u istinski ekumenizam? -
izazvali veliku pažnju intelektualne i zanstvene javnosti na spomenutom
međunarodnom simpoziju. Sudionici ovod elitnog skupa, su tada profesoru Baliću
uputili niz pohvala i konkretnih pitanja, čime su otvorili jednu širu problematiku o
sagledavanju islamskog svijeta danas. Između ostalog, profesor S. Balić je bio
mišljenja, da „muslimanska poruka bi bila neuporedivo uvjerljivija, jer je Isa -
pejgamber ionako jedan od velikih vjerovjesnika u koje musliman i muslimanka
vjeruju.“ Pri tome, on nije sporio i pravo krišćana koji spomenutog vjerovjesnika
smatraju svojim duhovnim vođom. Dakle, to može biti dobro u vođenju dijaloga
između kršćana i muslimana.
Posebno značajan Balićev rad iz ove oblasti jeste rasprava „Uskladivost
islama sa zapadnom kulturom i njegovo viđenje kod nas“, koju je prezentirao na
Drugoj međunarodnoj konferenciji, u Rogoškoj Slatini (Slovenija), od 19. do 21.
septembra 1997. godine, a koja je objavljena u posebnom zborniku „Ohraniti
sanje“ (Maribor, 1998. godine). U ovom radu, akademik Balić je načinom istupanja,
tj. lucidnošću i jednostavnošću iskaza plijenio pažnju prisutnih, posebno,
diplomata iz međunarodne zajednice. Problemi Balićevog sagledavanja
„uskladivosti islama sa zapadnom kulturom“ i njegovo viđenje kod nas je
prezentirano kroz sljedeće teme: a) snošljivo vjerovanje, b) multikulturalna
prošlost; c) sekualrne dimenzije islama, d) je li bosanasko vraćanje islama u izazov ili

ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10 141

 prof. dr. Šefket Krcić

razumljivo nalaženje utočišta ucviljenih, e) dva muslimanska glasa, jedan iz Arabije,

drugi iz Turske, o sekularizmu, f) konferencija intelektualaca altikulira glas „šutljive
većine“;g) odstojanje od dnevne politike - primarni zadatak, h) duhovno zajedništvo i
počeci prosvetiteljstva, i na kraju i) kakav islam vlada Bosnom.
U čitavom radu provijava jedna ideja koja povezuje, filozofiju, znanost i
umjetnost sa islamskim osjećajem za vjeru i odnos prema drugome. Upečatljiva je
autorova misao, kojom se vjera tretira kao smisao života iz jednog tajanstvenog
plana. U tom kontekstu, autor ukazuje na niz ideja vodilja, koje se mogu tretirati na
sljedeći način. Obično se na Zapadu misli da je islam strana vjera. Osobito se nakon
Drugog svjetskog rata uvriježila teza o isključivo judeo-kršćanskim temeljima
evropske kulture. Oba ova shvaćanja su, prema akademiku S. Baliću, historijski i
suštinski oboriva. Upravo zato što Evropa nije kolijevka niti krišćanstva niti islama.
Zato valja istaći, da Muhammed, a.s., (570-632), nije ustao da naučava neku novu
vjeru, osim jednoboštva, naučavanog u židovstvu i krišćanstvu. Muhammedova
znanost, što se nje tiče, polazi od postavke, da je Allah zajednički Bog svih vjernika
monoteističkog pravca. Umjesto naziva Allah u perzijskom jeziku stoji redovno,
smatra Balić, ime Hoda, a to je riječ istog korijena kao i njemački Gott i engleski
Got. Prema ovom autoru, svoj početak islam stavlja u ishodište ljudske povijesti.
Prvi sebe svjesni čovjek, hazreti Adem (Adam), vjerovao je u jednoga Boga. On je,
prema tome, za ondašnje prilike bio istinski musliman i, štoviše, primalac Božije
objave. Zato je, s pravom smatra Balić, ta objava osnivačka podloga religije. Ona se,
prema njemu, provlači kroz čitavu povijest sve do vremena Muhammeda, a.s. U njoj
je temelj njegove znanosti, koja je izdanak skupnog monoteističkog namrijeća. U
islamu su židovstvo i hrišćanstvo priznate kao religije. Treba se pitati, da li te
religije priznaju islam? U tom kontekstu, akademik Balić je razvijao ideje, da je
razlika samo u naglascima kao i u prosudbama Boga i čovjeka. Imajući to u vidu da
se islam manifesitra kao teocentričan, dok je to manje prisutno u svijetu živdovstva
i kršćanstva. Zacijelo, islam uči da se Bog i čovjek vrhunski sreću u objavi
(revelaciji), a kršćanstvo ukazuje, akademik S. Balić, da se taj susret događa u
čovjeku. Zato treba imati na umu da, po Kur'anu treba da uz muslimane ima mjesta
i za sve druge vjernike. Pitamo se, zar neko može na ovom dunjaluku, osporiti
spomenute Balićeve teze i premise? Vjerujemo da takvih i nema.
Jedno od ključnih pitanja ove probelmatike, a koje se tiče problema odnosa
znanosti i filozofije, jeste Balićeva rasprava Božanska istina i ljudska vjera u
islamu (Behar, br. 55-56, Zagreb, 2001) koje tretira problem logike religioznih
tradicija. U ovom radu ovaj, svojevreno revnosni autor, je razmatrao sljedeća
pitanja: O pojmu božanske istine i dometu hermeneutike u islamu; Jedna istina - više
razvojnih puteva vjere; Društvene promjene oblikuju hermeneutiku; O povijesnosti
ljudskog vjerovanja na primjeru Teologije za sekularno doba; Raznolikost shvaćanja
objave i pitanje vjera u odnosu na život.
Za S. Blića, „Hermeneutika je u islamu uvijek značajno utjecala, usprkos
privrednoj pretežnosti bigotne vjerske prakse. To važi, kako za prošlost, tako i za
sadašnjost. O postupku izlaganja i tumačenja osnovnih religioznih tekstova, ovisi

142 ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10

 ENCIKLOPEDIST BOŠNJAČKE KULTURE AKADEMIK DR. SMAIL BALIĆ

konačno i dotično razumijevanje vjere. Već i arapski naziv tog postupka - al-giqh-
ukazuje na značaj uspoređujuće i ispitivačke misli u vjeri. Shvaćen kao znanost, al-
fiqh posreduje duhovno filtrirani vjeronauk za svakodnevnu uporabu tom pogledu
islam, dakako, nije posve jedinstven, iako se postupak nadovezuje na iste temeljne
izvore: u sunitskom su islamu primjerice četiri poznate škole tumačenja vjere; šijitsko
shvaćanje vjere, iako se postupak nadovezuje na iste temeljne izvore: u sunitskom su
islamu primjerice četiri priznate škole tumačenja vjere; šijitsko shvaćanje vjere, iako
nastalo izvana, sačinjava peti blok pravovjerja.“
Samo razumijevanje pitanja koja se tiču božanske istine i ljudske vjere
pojačava interes za proučavanje biti identiteta i njegovom osmišljavanju i
vezivanju za život čovjeka. Autor upućuje u bit vjerskog naslijeđa, na taj način što
dovodi islam u vezu problematiziranje ideja sa drugim konfesijama. U tom smislu,
njegova intencija pozivanja za središte hermeneutičkog interesa islamskih filozofa
i mislilaca upućuje u sam smisao razumijevanja mistike i egzegeze Kur'ana. Zato, s
punom impresijom doimam njegovu misao, da je islam očito u duhovnom smislu u
velikom pokretu - i to mnogo jače nego što želimo shvatiti ili prihvatiti.
Ovom krugu problema, kojem se islam u pojedinim evropskim državama i
enklavama anilizira, pripada i Balićeva studija O islamu u hrvatskim zemljama u
Osmanslijskom razdoblju (Takvim 1418/19, Zagreb 1997). Ovaj rad je nastao na
temelju historijskih činjenica, i može biti od posebne važnosti za sagledavanje
kulture i religije Bošnjaka na Balkanu. U tekstu su citirani brojni svjetski autoriteti
nad čijim radovima je akademik Balić, bdio tokom svog 64-godišnjeg bavljenja
znanošću. Jedan od njih jeste putopisac Evlija Čelebi, koji je obilazio turske zemlje i
godine 1654. posjetio Hrvatsku koja je tada bila pod Osmanlijskom vladavinom.
Akademik Balić posebno skreće pažnju na brojne segmente bošnjake i islamske
kulture koji su bili pristuni u hrvatskim gradovima. Posebno je istražio utjecaj
islama na zbivanje u Hrvatskoj toga vremena. Na taj način, Balić kao renomirani
autor i ovim tekstom, je doprinio rasvjetljavanju, ne samo islamske slike u Evropi
(u ovom konkretnom slučaju u Hrvatskoj), već i bacio je svjetlo na reprezentivne
primjere bošnjačke kulture na ovim surovim balkanskim prostorima. Naravno,
njegovo sagledavanje iz Beča, kao svjetske metropole nije bilo ono udaljavanje od
problema, već svojom dubinom misli iskrenošću obuhvatanjem problema Balić je u
ovom poslu privrženije rasvijelio bošnjačku kulturu i tradiciju kao islamsku vjeru
više nego oni najveći duhovni izdanci iz Bosne i Hercegovine, koji su čitav svoj
radni vijek proveli na Baščaršiji. Zatim, vjerujemo da će Balić u povijesti bošnjačke
kulture ostati primjer pregaoca i znanstvenika od međunarodnog ugleda.

ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10 143

 prof. dr. Šefket Krcić

ZAVRŠNI OSVRT
Imao sam sreću da lično poznajem akademika Smaila Balića, s kojim sam
imao više susreta na međunarodnim znanstvenim skupovima u Austriji,
Njemačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Naš posljednji susret, na
Prvom kongresu Bošnjaka u Čikagu, krajem maja i početkom juna 2000. godine
ostao mi je u posebnom sjećanju. Naime, na ovom skupu imao sam intelektualnu
privilegiju da Kongresu podnesem referencu o novom Balićevom djelu Zaboravljeni
islam, koje se tih dana pojavilo iz štampe. Balićeva smirenost i produhovljenost
iznijetom u referatu pred Bošnjacima Sjeverne Amerike i Kanade (i njihovih
musafira iz Bosne i drugih krajeva svijeta), zapaženo je utjecala da se „povežu
konci“ među razjedinjenim bošnjačkim grupama. Baliću je to pošlo za rukom, jer je
u prepunoj dvorani bošnjačkih kongesmena na najsažetiji način prezentirao
sintezu vezivanja ljudi u dijaspori preko tri kategorije: islama, Bosne i bošnjaštva.
To je ujedno i sinteza njegovog znanstvenog opusa. Na taj način, sudionici kongresa
su za trenutak zaboravili svoju političku i regionalnu pripadnost (odakle su stigli),
te je Kongres, zahvaljujući Balićevim preporukama, sa usphejom nastavio svoj rad.
Na ovom skupu, Balića su tražili brojni Bošnjaci, koji su i prije Drugog svjetskog
rata, emigrirali u Sjevernu Ameriku i Kanadu. Imao sam dojam, da su održavali
prisne veze i da su međusobno razmjenjivali ideje, kao i da su se susretali na
raznim meridijanima Zemlje (jer im to nije bilo omogućeno u matičnoj domovini).
Zatim, dugo godina sam održavao prisnu komunikaciju i korespondenciju sa
akademikom Balićem. U reviji Sandžak (br. 65/1995), smo objavili jedan njegov
opsežan intervju Bosna je bošnjačka (koji je s njim napravio Esad Krcić).
Naša obostrana i kolegijalna suradnja, posebno je došla do izražaja, kada
smo bili određeni, odnosno pozvani, da budemo recezenti kapitalnog projekta
historičara Mehmedalije Bojića (koji je bio njegov školski drug iz Mostara i
sarajevske medrese). Ja sam tim činom bio znatno počatsvovan i napisao sam
obimnu studiju. Zatim, obojica smo se zauzeli da bošnjačkoj javnosti u Bosni i
bošnjačkoj emigraciji u svijetu ukažemo na ovaj neobični i veliki projekt (oko 900
strana). Napokon, poslije višegodišnjeg traganja za pronalaženje relevantnog
izdavača Bojićevo povijesno djelo objavlili smo kod IK Šahinpašić u Sarajevu.
Naravno, Balićeva pisana preporuka je bila od posebnog značaja. Na taj način,
razbili smo neke tabue i stereotipe kod pojedinih Bošnjaka koji pokrivaju zvučna
mjesta, a koji šire predrasude prema istaknutim bošnjačkim znanstvenicima van
Bosne. Za takve je bilo nezamislivo da jedan istraživač (Bojić), koji je najveći dio
svog radnog i životnog vijeka proveo van Bosne i to u Beogradu, upravo i prvi
napisao Historiju Bosne i Bošnjaka. No, takva mišljenja ukazivali smo zajednički, da
su anahrona i kao takva su prevladana. Veoma je bitno i važno što je proesor Balić
tom prilikom argumentirano iznio bitne činjenice da je Mehmedalija Bojić -
renomirano ime u bošnjačkoj historiografiji i da je poseban vojni stručnjak za
historijska pitanja (kao primjer, pisao je biografiju J. B. Tita). Zatim, da se radi o
misliocu koji stoji na poziciji bosanskog samoopredjeljenja, koji se zalaže za
samostalnost Bosne i za to ima vrlo jake argumente u svojim spisima. Zato smo

144 ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10

 ENCIKLOPEDIST BOŠNJAČKE KULTURE AKADEMIK DR. SMAIL BALIĆ

obojica bili zahvalni izdavaču koji je spomenutu knjigu učinio dostupnom

znanstvenoj i široj javnosti.
Dva mjeseca prije smrti od njega (Balića) smo iz Beča dobili pismo sa
bibliografijom objavljenih radova. Jasno, spis Bibliografije (1938-1997)
omogućava da se Balićevo djelo sagleda u cjelini i da se, kao takvo, može
sistematski istraživati. Pred ovom bibliografijom, istraživač će biti zbunjen obiljem
činjenica iz duhovne biografije ovog poznatog bošnjačkog znanstvenika. Iz
kontakta sa njegovim bližnim suradnicima, kolegama i prijateljima, dobili smo
informaciju da je u posljednjih mjesec dana svog dunjalučkog života, dva-tri puta
letio na relaciji Beč-Sarajevo, držao predavanja i vodio pregovore sa izdavačima u
vezi objavljivanja njegovih knjiga.
Imajući u vidu, cjelokupan opus akademika S. Balića, mišljenja smo da bi
udruženi bošnjački izdavači, mogli objaviti njegova izabrana djela u dvadeset
tomova. Taj postupak je veoma kompleksan i zahtijeva seriozan znanstveno-
institucionalni rad.
Rahmetli akademik S. Balić je jedini bošnjački autor visokog ranga, koji je za
sobom ostavio više objavljenih bibliografskih jedinica na drugim jezicima
(njemačkom, turskom, arapskom, engleskom i dr.) nego na bosanskom. Zato,
njegovo djelo može biti pažnja i stranih istraživača, koji se zanimaju za bosaniku
kao znanost i misao. U tom smislu, čitav Balićev opus nije dostupan bošnjačkoj
javnosti, zato zaslužuje da se obradi u vidu doktorske disertacije. Vjerujemo, da će
Filozofski fakultet i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, da bi se afirmirali pred
domaćom i međunarodnom javnošću, svakako, trebaju poznavati nekog lucidnog
kandidata, da obradi i doktorira na Balićevom djelu.
Smrt je naišla iznenada (u Beču 14. marta 2002) upravo u velikom njegovom
angažmanu na objavljivanju djela, i u kontaktu sa izdavačima iz Sarajeva. Na taj
način, egzil je bio Balićeva sudbina, a njegovo djelo u cijelosti pripada Bosni i
Bošnjacima.
Na kraju, prema pisanju bošnjačkih listova i časopisa, „Ljiljan“, „Preporod“
(Sarajevo), „Glas islama“ (Novi Pazar) i drugim, koji su zapaženi prostor posvetili
merhumu, akademiku Smailu Baliću, možemo konstantirati, da znanstvenik i
čovjek S. Balić nije umro, njegovo djelo živjet će - već se samo preselio na Ahiret!
Njegovo veličanstveno i kristalno djelo, napisano najboljom tradicijom
perfekcionističkog stila, živjet će u kulturi Bošnjaka, shodno njegovoj namjeni.
Profesora S. Balića, kao intelektualca, mislioca i prije svega, čovjeka, upamćenog
kao kulturnu pojavu, ću se vrlo rado sjećati. Njegovo ukupno djelo obavezuje
Bošnjake, kako u domovini Bosni i Hercegovini, tako i u dijaspori. El-Fatiha!

ISLAMSKA MISAO ● 2017 ● BROJ 10 145