Prof. dr. sc.

Nenad Moaanin
Dr. sc. Kornelija Jurin Starevi
Odsjek za povijest
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Novi Evlija: autograf Putopisa*

Saetak

Osmanski putopisac Evlija elebi (punim imenom Evliy elebi bin Dervi Mehemmed Zill)
poznati je putnik iz 17. stoljea koji je proveo vie od etrdeset godina putujui diljem
Osmanskog Carstva i izvan njegovih granica. Svoja brojna putovanja detaljno je opisao u
deset opsenih svezaka u djelu koje je naslovio Seyahatnme. To je djelo primarno
utemeljeno na svjedoanstvu autora, odnosno na dogaajima i iskustvima koje je Evlija
doivio tijekom svojih dugogodinjih putovanja. Iako se u znanstvenim krugovima jo uvijek
raspravlja o autentinosti nekih epizoda koje je Evlija opisao (dvojbeno je da je posjetio
Nizozemsku i panjolsku) i premda je oigledno da su neki podatci utemeljeni na izvorima
koje su napisali raniji osmanski kroniari i historiografi (primjerice Ibrahim Peevija,
Mehmed Aik), posljednjih nekoliko godina Evlijino djelo sve vie dobiva na relevantnosti.
Veina suvremenih osmanista povjesniara, ali i znanstvenika drugih disciplina poput
filologa, koji su prouavali Evlijino djelo na temelju autografa, prepoznali su Seyahatnme
kao pouzdan povijesni izvor koji uz pravilnu metodologiju nudi objektivna i viestruko
korisna saznanja. Stoga ne udi da je Evlija elebi danas vjerojatno najcitiraniji osmanski
autor u svjetskoj historiografiji. No nije uvijek bilo tako. Sve donedavno su ocjene o njegovoj
pouzdanosti bile vrlo oprene. Dio znanstvenika smatrao je da je Evlijino djelo riznica
dragocjenih informacija, a dio ga je odbacivao kao zbirku izmiljenih pria. Cilj ovog rada je
naznaiti put za komparativnu analizu Putopisa odnosno abanovievog prijevoda
Seyahatnme i V., VI. i VII. sveska autografa kako bi se na temelju preliminarnog
istraivanja nekolicine odabranih primjera (tihproba) utvrdio raspon razlika, provjerila
vjerodostojnost nekih Evlijinih svjedoanstava i pridonijelo procjeni pouzdanosti
Seyahatnme kao izvora za povijest hrvatskih zemalja i susjednih regija.
___________________________________________________________________
*Ovaj je tekst nastao u okviru predradnji za realizaciju projekta Evliya Chelebi and Croats koji financira
Hrvatska zaklada za znanost. Objavljen je u asopisu Knjievna Smotra, XLVI/2014 broj 173 (3), Zagreb 2014.,
77 90.

1
Ukratko o Evliji
Biografski podatci o Evliji elebiju (1611. Istanbul 1683/4.?), njegovu podrijetlu, obitelji,
obrazovanju i privatnom ivotu vrlo su oskudni i mogu se doznati jedino iz onoga to je sam
rekao o sebi u vlastitom djelu jer do sada nisu pronaene reference o Evliji u bilo kojem
drugom onodobnom izvoru. Potjecao je iz situirane turske obitelji koja je imala dobre
prijateljske i rodbinske veze na Porti. Otac mu je bio starjeina zlatara na sultanskome dvoru,
a majka Kavkaskinja bila je u srodstvu s nekolicinom utjecajnih osoba u Carstvu (primjerice s
bosanskim beglerbegom Melek Ahmed-paom) kojima e se Evlija kasnije pridruiti kao
pratnja na pohodima. Tijekom djetinjstva i mladosti stekao je dobro obrazovanje u
poznavanju islamskih znanosti i vjerske tradicije te osmanske umjetnosti. Pohaao je niu
(mekteb) i viu (medresu) islamsku kolu te je izuio za hafiza, imama i mujezina. Lijepim i
melodioznim glasom znao je recitirati cijeli Kur'an napamet te se po tim postignuima mogao
svrstati u niu ulemu. Svladao je pjevanje i umijee kaligrafije. Dvije se godine kolovao i
kao pa u sultanskoj palai, nakon ega je postao spahija.1 Svestrano obrazovanje priskrbilo
mu je nadimak elebi, to je bila konvencionalna titula za kolovane i sofisticirane ljude u
Carstvu onoga doba.2 Usprkos postignutom obrazovanju, Evlija nije imao ambicije za
nastavak karijere u dravnoj slubi nego se radije 1640. godine zaputio na svoje prvo
putovanje u grad Bursu na zapadu Anadolije. Od tada je sljedeih etrdesetak godina proveo
na gotovo neprekidnim putovanjima tijekom kojih je stekao bogato ivotno iskustvo i
praktina znanja, koja su nadopunjavala skolastiko obrazovanje. Postao je profesionalni
putnik polazei uglavnom kao pratnja osmanskih provincijskih dostojanstvenika poput
beglerbegova kojima je bio povjerenik, tajnik, glasnik i prijatelj. Ponekad je obavljao dunost
popisivaa i poreznika, a ponekad imama i mujezina na vojnim pohodima. Nije se libio niti
prikljuivati odredima osmanskih krajikih ratnika koji su provaljivali na protivniki teritorij
radi pljake. Znao je obavljati i posrednike, pregovarake i diplomatske aktivnosti. Tako je
obiao gotovo svaki kutak prostranoga Carstva, ali i dobar dio susjednih zemalja Habsburke
Monarhije i Mletake Republike. Znanstvenici koji su prouavali Evlijin ivot i osobnost
opisuju ga kao vrlo osebujnu linost, koju su krasile bistrina uma i pronicljivost, radoznalost i
duhovitost, sposobnost zapaanja i dosjetljivost, kao i nevjerojatan interes za svijet koji ga je
okruivao.3 Osobito je volio prouavati povijest, kulturu i jezike naroda i krajeva s kojima je

1
Biografske podatke o Evliji vidjeti u: elebi, Evlija. Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama (preveo
Hazim abanovi). Sarajevo, 1967., str. 21-41.; Dankoff, Robert. An Ottoman Mentality. The World of Evliya
elebi. Leiden - Boston, 2006, str. 9-32.
2
Dankoff, R. An Ottoman Mentality, str. 115-116.
3
elebi, E. Putopis, str. 40-41.; Dankoff, R. An Ottoman Mentality, str. 82, 151-152.

2
dolazio u dodir. Cijeli svoj ivotni vijek ostao je svjetski putnik koji se vjerojatno nikada nije
oenio niti ostavio potomstvo iza sebe.4 Vrijedi navesti njegov komentar na temu uzajamnog
napadanja i haranja na osmansko-hrvatskom pograninom prostoru, koji i danas zvui
nevjerojatno moderno, tovie filozofski, a koji govori mnogo o njegovoj individualnosti:
svijet je maskenbal (bir elence maskara dnydr).5
Godine 2011., na 400. godinjicu Evlijinog roenja, UNESCO ga je proglasio ovjekom
godine, a Europsko vijee jednom od 20 osoba koje ovjeanstvu u 21. stoljeu pokazuju
put.6 Te su se godine diljem svijeta odravale razliite sveanosti i skupovi posveeni
prouavanju ivota i djela ovog velikog svjetskog putopisca. Jedan od navedenih znanstvenih
skupova, na kojem je bilo i turkologa iz Hrvatske, odrao se od 26. do 30. rujna 2011. godine
u tri turska grada istovremeno - u Istanbulu, Ktahyi i Bursi, odnosno u gradovima koji se
simboliki veu uz Evlijino djetinjstvo, podrijetlo predaka i prvo putovanje.7
Interes za Evlijino djelo
Pozornost svjetske znanstvene javnosti na djelo Seyahatnme prvi je skrenuo osmanist Joseph
von Hammer Purgstall koji je u svojoj opsenoj povijesti Osmanskog Carstva objavljenoj
1815. godine koristio podatke iz prva dva sveska koja je pronaao. Kasnije je objavio i
detaljne saetke tih svezaka na engleski jezik.8 Dugo nakon toga Evlijino djelo nije izazvalo
gotovo nikakav interes znanstvenika izuzev to je 1889. godine emsuddin Sami-beg u svom
historijsko-geografskom leksikonu napisao kratku biljeku o piscu.9
Krajem 19. stoljea u Pertev-painoj biblioteci u dervikoj tekiji Selimiji u Uskudaru
pronaeno je svih deset svezaka Evlijinog djela. Nakon prijedloga uglednog turskog pisca i
povjesniara Necipa Asma da se to djelo uini dostupnim publici u Carstvu, zapoelo se s
tiskanjem Seyahatnme u okviru asopisa kdam Gazetesi koji je izlazio u Istanbulu. Prva
etiri sveska objavljena su 1896./97. godine, peti svezak 1897./98., a esti 1900. godine.10
Objavljivanje se odvijalo u vrijeme autokratskog reima sultana Abdulhamida II (1876.-
1909.) koji je gorljivo nastojao na kulturnoj modernizaciji Carstva i tijekom ije vladavine je
znatno poveano tiskanje knjiga i novina. No tada je na snazi bila otra cenzura kojoj je

4
Dankoff, R. An Ottoman Mentality, str. 118.
5
Evliy elebi bin Dervi Mehemmed Zll, Evliy elebi Seyahatnmesi Topkap Sary Ktphanesi Badat
307 Numaral Yazmann Transkripsiyonu - Dizini (priredili: Ycel Dal, Seyit Ali Kahraman, brahim Sezgin),
V. Kitap, Istanbul, 2001, str. 275.
6
Andri, Marta. Simpozij o Evliji elebiju (Symposium about Evliya Celebi). Scrinia Slavonica: godinjak
Podrunice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, 12, 2012; str. 377.
7
Ibid, str. 378.
8
elebi, E. Putopis, str. 9.
9
Ibid, str. 10.
10
Ibid, str. 10-11.

3
podvrgnut i Evlijin rukopis iz kojeg su izbaeni, iz perspektive ondanje sultanske vlasti svi
nepoudni sadraji (uglavnom negativna proroanstva o osmanskoj dinastiji).
Zbog nepovoljnih politikih okolnosti i ratnih zbivanja u I. svjetskom ratu (1914.-1918.) i ratu
za tursku nezavisnost (1918.-1923.), s objavljivanjem ostalih svezaka se stalo na due
vrijeme. S tim je poslom nastavilo tek Tursko historijsko drutvo (Trk Tarih Kurumu) i
Ministarstvo prosvjete (Ma'arif Vekaleti) Republike Turske, tako da su sedmi i osmi svezak
svjetlo dana ugledali 1928. godine, deveti 1935., a deseti posljednji svezak tri godine
kasnije.11 Najvei dio Evlijina rukopisa tiskan je na osmanskom turskom jeziku i arabikom
pismu, osim posljednja dva sveska koji su objavljeni u latinikom transkriptu. Jedan
primjerak te tiskane verzije dostupan je i u Orijentalnoj zbirci Hrvatske Akademije Znanosti i
Umjetnosti u Zagrebu.
Nakon objavljivanja prvih svezaka u Istanbulu, Seyahatnme postaje predmet prouavanja
osmanista i turkologa diljem Europe. Gotovo istovremeno se javlja i interes u zemljama u
regiji jer je uoeno da se u djelu iznimno mnogo pie o Bosni, Maarskoj, Srbiji, Hrvatskoj i
Bugarskoj. Ve oko 1900. godine pojedini odlomci Seyahatnme poinju se prevoditi na
junoslavenske jezike te su tako tijekom desetljea brojni autori vie ili manje uspjeno
preveli i objavili pojedine ulomke (P. Jazvo, D. ohadi, S. F. Kemura, J. Radoni, M. R.
Deli, G. Elezovi, F. Spaho, A. opov). Neki od prevoditelja su prevodili izravno s
osmanskog predloka, a neki pak s nekog drugog jezika na koje je Evlijino djelo u
12
meuvremenu bilo prevedeno (primjerice, s maarskoga). No, sve su to bili vrlo kratki
ulomci ija izdanja uglavnom nisu zadovoljavala kriterije objavljivanja grae na znanstveno
prihvatljiv nain. Tek je prijevod Hazima abanovia, uglednog bosansko-hercegovakog
orijentaliste, ispunio te kriterije. Godine 1954. u izdanju nakladnikog poduzea Svjetlost iz
Sarajeva objavljena je prva knjiga odabranih dijelova Seyahatname na 290 stranica pod
naslovom Putopis: Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Godine 1957. objavljena je druga
knjiga na 268 strana. Iste je godine objavljeno i drugo dopunjeno izdanje prve knjige. Kao to
naslov govori, abanovi je odluio prevesti i objaviti sve one dijelove iz V., VI., VII. i VIII.
sveska u kojima Evlija opisuje svoje kretanje po zemljama koje su u vrijeme kad je abanovi
prevodio navedeno djelo bile sastavnice FNR / SFR Jugoslavije. Godine 1967. u izdanju istog
izdavakog poduzea objavljena je dopunjena i objedinjena verzija Putopisa koja se sastoji
od 682 strane s 10 dodatnih stranica, popraena terminolokim komentarima, indeksom
geografskih i topografskih naziva, indeksom linih imena i etnikih naziva. Drugo izdanje ove

11
Ibid, str. 14.
12
Ibid, str. 11-12, 14-16.

4
verzije objavljeno je 1973. godine na 705 strana, 1979. godine opet na 702 stranice, a etvrto
ponovljeno izdanje 1996. godine u izdanju nakladnike kue Sarajevo Publishing na 702
strane. S obzirom na brojna izdanja koja je doivjela knjiga Putopis: odlomci o
jugoslovenskim zemljama, moemo ustvrditi da je interes italake publike na prostorima
bive Jugoslavije za Evlijino djelo bio vrlo velik.
Seyahatnme kao povijesni izvor
Ocjene o vanosti i pouzdanosti Seyahatnme kao povijesnog izvora u svjetskoj su
historiografiji vrlo kontroverzne, te se tako mogu iitati sudovi koji ocjenjuju to djelo kao
prvorazredan izvor za razliite vrste istraivanja do onih koji ga odbacuju kao zbirku
izmiljenih pria.13 Primjerice, u turskoj historiografiji dugo vremena nije ga se tretiralo kao
ozbiljno povijesno vrelo, a nije ga se posebno cijenilo niti kao knjievno djelo jer je svojom
formom i jezinim izriajem izlazio iz strogih kanona osmanske knjievnosti klasinog
doba.14 Neki od razloga to je bio izvrgnut otroj kritici i postao predmet potcjenjivanja su lo
odabir ulomaka koji su se s osmanskoga prevodili na suvremeni turski jezik (uglavnom
odlomci u kojima Evlija prenosi lokalne legende, snove, udnovate zgode i izmiljenu
tradiciju), kao i mali broj ozbiljnih znanstvenih studija koje su se bavile Evlijinim
rukopisom.15 Evlijina vjerodostojnost znatno je naruena i time to su u parcijalno tiskanim
izdanjima iz rukopisa izbacivane formule i rijei kojima se autor ograivao od podataka koje
je prenosio iz drugog izvora, a da se nije osobno osvjedoio u njihovu utemeljenost.16 Tek u
posljednjem desetljeu, paralelno s procesom revalorizacije i reinterpretacije osmanskoga
naslijea u Republici Turskoj, pokuava se iznova revalorizirati i Evlijin rukopis. Pri tom
vodeu ulogu ima Tursko jezino drutvo (Trk Dil Kurumu), krovna institucija za turski
jezik, koja je izdala niz filolokih i lingvistikih studija tematski usmjerenih na analizu
Evlijinog stila pisanja i izriaja te organizirala spomenuti skup o Evliji. Ta su istraivanja,
dopunjena nekim ranijim prouavanjima, neosporno dokazala da je Evlija kao osoba s
prirodnim darom za jezik, vlastiti pa donekle i za strane, vie nego pouzdan izvor. 17
Vrijednost Seyahatnme kao povijesnog izvora u jugoslavenskoj je historiografiji takoer bila
upitna. Neki povjesniari su osporavali dokumentaristiku vrijednost djela i vjerodostojnost
Evlije kao putopisca, uz navode da je sklon pretjerivanju, izmiljanju i fantaziranju.

13
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 51; Dankoff, R. An Ottoman Mentality, str. 153; History of the Ottoman
State, Society and Civilisation (ur. Ekmeleddin hsanolu), stanbul, 2002, str. 72.
14
Andri, M. Simpozij o Evliji, str. 377; Encyclopedia of the Ottoman Empire (ur. Gabor goston, Bruce
Masters), New York, 2009, str. 210.
15
Andri, M. Simpozij o Evliji, str. 379.
16
Ibidem.
17
Ibid, str. 279-380.; Dankoff, R. An Ottoman Mentality, str. XV-XVI.

5
Osobito se to odnosilo na brojane podatke za koje se esto tvrdilo da su pretjerani
(primjerice, broj vjerskih objekata u nekom gradu, stanovnika, mahala itd.). Takoer su
mnogo skeptinosti izazivali nepoznati toponimi, pogreno zapisana osobna imena, netoni
datumi, ne uvijek jasan itinerar, magloviti opisi nekih zgoda i mjesta, pozivanje na zapadne
kronike i autore itd. Zbog navedenih razloga brojne vrijedne spoznaje koje donosi Putopis
nisu bile dostatno koritene u jugoslavenskoj historiografiji nego su se odbacivale kao
neistinite i pretjerane.18 Generalni stav o Evliji mogao bi se svesti na ocjenu Fehima Spahe da
je Evlija elebija pisac pun fantazije, koji trai samo udnovate stvari i pustolovine; njemu
su esto drae prie nego historijska predanja, pa u svojim prikazivanjima dosta puta i
pretjera. Ako mu to odbacimo, njegovo je djelo prava riznica kulturno-historijskih,
folkloristikih i zemljopisnih podataka.19 I sam je abanovi u uvodnoj studiji Putopisa
jasno upozorio na prednosti i mane Seyahatnme te se donekle ustezao od donoenja
definitivnog suda o Evlijinoj pouzdanosti dok se pojedine obavijesti ne sravne s drugim
relevantnim izvorima. Kao vrlo savjestan znanstvenik nastojao je provjeravati Evlijine navode
kad god je to mogao i upozoravati na evidentne greke u njegovim kazivanjima. Neke
neosporne nedostatke pripisivao je samom Evliji i njegovoj bujnoj mati, a neke pak
objektivnim okolnostima u kojima je nastajalo djelo i njegova tiskana verzija. Naime,
abanovi je odlomke Seyahatnme koji se odnose na jugoslavenske krajeve prevodio na
temelju istanbulskog izdanja koje je izlazilo od 1896/7. do 1938. godine. Iako vrsni
orijentalist i osmanist, povremeno se nalazio u velikim mukama kako prevesti cenzuriran i
nejasan tekst. Stoga je u uvodu Putopisa napisao da u nekim sluajevima uope nije bilo
jasno to pojedina mjesta znae i da su se reenice mogle shvatiti na vie naina. Nadalje,
istaknuo je nemarnost izdavaa, ustvrdivi da izdanju na temelju kojeg je prevodio nedostaje
savjesnost. Prema njegovu miljenju, tiskano izdanje obiluje mnogim manama i krupnim
nedostacima, tako da mi ne moemo uvijek znati koje mane i nedostatke djela moramo
pripisati autoru, a koje izdavau i drugim okolnostima. Prije svega tu se zapaa da je tekst
samovoljno isputan bez ikakva obzira na vanost izbaenih mjesta za povezanost teksta.
Osim toga, tu su jezik i stil na najnevjerojatniji nain korigirani i popravljani, to jest na
mnogim mjestima je Evlijin neto arhaian nain izraavanja izmijenjen i modernizovan
prema ukusu izdavaa. Ima takoer vrlo mnogo tamparskih greaka. Tu se nalaze oblici,
rijei i izrazi koji ne postoje u turkologiji, a nastali su uslijed nepaljivog itanja ili

18
Iz navedenih razloga saznanja iz Evlijinog djela nisu koritena primjerice za pisanje Historije naroda
Jugoslavije. Andri, Marta. Evliya elebi Seyahatnamesi'nin Bugnk Hrvatistan' Anlatan Blmlerinin Eski
Yugoslavya Dillerine evirileri ve Yanklar. Rukopis, str. 3.
19
Spaho, Fehim. Hrvati u Evlija elebijinu Putopisu, Hrvatsko kolo, knj. XIII, 1932, 41-50, str. 43.

6
nerazumijevanja pri itanju. Zbog svega toga, a naroito zbog samovoljnog izbacivanja
teksta, prevoenje je na mnogim mjestima petog i estog sveska bilo jako oteano, pa sam pri
tom esto morao pribjegavati vlastitoj interpretaciji tih mjesta.20
Autograf
Najvanija injenica koja je znatno izmijenila miljenje znanstvenika o znaaju Evlijinog
djela kao relevantnog povijesnog izvora je otkrie autografa. Naime, osim rukopisa iz Pertev-
paine biblioteke, u Istanbulu je tijekom desetljea pronaeno jo nekoliko prijepisa
Seyahatnme. Izmeu ostaloga, u paviljonima Bagdad i Revan palae Topkapi u Istanbulu
pronaen je komplet za koji veina strunjaka, poput primjerice Richarda Kreutela, smatra da
se radi o izvornom Evlijinom rukopisu odnosno o autografu.21 To je otkrie dovelo do odluke
da se spomenuti rukopis transliterira i objavi kako bi bio pristupaniji znanstvenoj javnosti.
Latiniki transkript svih deset svezaka objavljivan je u Istanbulu u razdoblju od 1998. do
2007. godine u izdanju izdavake kue Yap Kredi Yaynlar pod naslovom Evliy elebi
Seyahatnmesi. Tako je stotinu godina nakon izdanja prvih nekoliko svezaka Seyahatnme na
temelju nepotpunog rukopisa iz Pertev-paine biblioteke izdana Evlijina izvorna verzija na
temelju rukopisa iz Bagdadskog (knjige I.-V., VII.-VIII.) i Revan paviljona (knjiga VI.).
Knjige IX. i X. tiskane su na temelju kombinacije nekoliko rukopisa.22 Na pripremi toga
izdanja radili su turski i svjetski osmanisti (Y. Dal, S. A. Kahraman, . Sezgin, Z. Kurun,
R. Dankoff).
Kako su znanstvenici razliitog profila poeli temeljitije i intenzivnije prouavati Evlijino
djelo i objavljivati svoja istraivanja, tako su uoene ozbiljne razlike u rukopisu iz Pertev-
paine biblioteke u odnosu na autograf, te je postalo mnogo jasnije da su neke pretjerane
brojke, udna imena i neloginosti posljedica prepisivakih i tiskarskih pogreaka. Uz
to, u autografu je pronaeno i posve novog materijala. Navedene razlike uvelike su potaknule
proces revalorizacije i pridonijele promjeni miljenja pojedinih strunjaka o pouzdanosti
Seyahatnme kao povijesnog izvora.23 Slobodno se moe ustvrditi da se u strunim
osmanistikim krugovima danas na Evliju i njegov putopis gleda s uvaavanjem. K tome,
sada je posve sigurno da niti ovaj autograf nije konana verzija kakvu je Evlija imao namjeru
napisati. Ugledni osmanist Robert Dankoff, koji je velik dio svoje karijere posvetio
20
elebi, E. Putopis, str. 6.
21
History of the Ottoman State, Society and Civilisation, str. 73.
22
Tiskane su ponajvie na temelju rukopisa iz Pertev-paine i Hadi Beir-agine biblioteke. Vidjeti primjerice:
Evliy elebi bin Dervi Mehemmed Zll. Evliy elebi Seyahatnmesi stanbul niversitesi Ktphanesi
TrkeYazmalar 5973, Sleymaniye Ktphanesi Pertev Paa 462, Sleymaniye Ktphanesi Hac Beir Aa
452 Numaral Yazmalarn Mukayeseli Transkripsiyonu-Dizini (priredili:Seyit Ali Kahraman, Ycel Dal,
Robert Dankoff), 10. Kitap, Istanbul, 2007.
23
Dankoff, R. An Ottoman Mentality, str. 153-154.

7
prouavanju Evlijinog rukopisa, i istaknuta osmanistica Suraiya Faroqhi koja se u svojim
dugogodinjim istraivanjima iscrpno sluila navedenim izvorom, slau se da je pronaeni
primjerak vjerojatno samo koncept ili skica na temelju koje je trebala biti napisana konana
verzija.24 Openito se smatra da je djelo nastalo tako to je Evlija biljeio kratke opaske na
licu mjesta ili za vrijeme trajanja puta (vjerojatno ih diktirao svome tajniku koji ga je svuda
pratio), a zatim ih kasnije redigirao. No to nikada nije inio odve revnosno pa odatle ponekad
i sirovost u izriaju i stilu, pogreke u nekim datumima, itineraru i redoslijedu mjesta koje
je posjetio itd. Pred kraj ivota te je biljeke nadopunjavao i dotjerivao, ali nikada nije u
potpunosti zavrio svoj rukopis. Vjerojatno ga je smrt sprijeila u tome.
Navedene spoznaje odrazile su se i u natuknicama u enciklopedijskim prirunicima o Evliji i
njegovom djelu. Primjerice u Enciklopediji Islama (The Encyclopaedia of Islam) u izdanju iz
1991. godine, u odjeljku koji su napisali J. H. Mordtmann i H. W. Duda, Seyahatnme se
ocjenjuje kao djelo osmanske lagane knjievnosti 17. stoljea, koje je zadovoljavalo potrebe
onodobnih obrazovanih slojeva Carstva za zabavom i informacijama i koje je, zbog
tradicionalne narativne tehnike i uporabe kolokvijalnog osmanskog turskog nadopunjenog
kitnjastim frazama, bilo prihvatljivo irem krugu itateljstva. Istie se da se radi o izvoru u
kojem ima dosta pretjerivanja i u kojem se uoava nedostatak osjeaja za prenoenje
povijesne istine jer je autoru ponekad bilo vanije zapisati legende negoli injenice. Osim
toga, tvrdi se da su knjievne ambicije sprijeavale Evliju da zabiljei stvari onakvima kakve
je doista vidio i doivio. Na kraju autori ipak ustvruju da Seyahatnme nudi mnotvo
saznanja o kulturnoj povijesti, folkloru i geografiji zemalja koje je Evlija posjetio, a kao
posebnu vrijednost istiu to to se u djelu odraava mentalni pristup osmanske elite 17.
stoljea ne-muslimanskom Zapadu.25
U Enciklopediji Osmanskog Carstva (Encyclopedia of the Ottoman Empire) objavljenoj 2009.
godine u natuknici koju je napisao Gottfried Hagen Seyahatnme se istie kao najvaniji
pojedinani tekst osmanske literature te najvee djelo takve vrste ne samo u kontekstu
islamske civilizacije nego vjerojatno i u svjetskom kontekstu uope. Ocjenjuje ga se kao
povijesni izvor jedinstvenog bogatstva koji donosi obilne i dragocjene podatke o gotovo svim
krajevima prostranoga Carstva. Iako se naglaava da nije uvijek lako uspostaviti jasnu
distinkciju izmeu pouzdanih injenica i Evlijinih matovitih digresija interpoliranih radi
zabave potencijalnog itateljstva, kritinost je znatno ublaena.26

24
Ibid, str. VIII.
25
The Encyclopaedia of Islam, Vol. II, Leiden, Brill, 1991, pod EWLIY ELEBI, str. 717-720.
26
Encyclopedia of the Ottoman Empire, pod Evliya elebi, str. 209-210.

8
Danas je povjesniarima mnogo jasnije da prilikom iitavanja Seyahatnme uvijek na umu
treba imati namjeru autora koja slui kao svojevrsni klju za razumijevanje djela. Piui
svoj dnevnik, Evlija je publici elio pruiti opis Osmanskoga Carstva i zemalja u okruenju i
napisati neku vrst vodia. Stoga je informirao itatelje o povijesti krajeva koje je posjetio,
administrativnoj organizaciji, geografiji, topografiji, urbanom ivotu, drutvenim slojevima,
ekonomskom ivotu, lokalnim jezicima, hrani, odjei, obiajima itd. Nadalje, elio je ostaviti
zapis o tijeku svojih putovanja i pustolovina, odnosno o kominim i dramatinim
dogodovtinama koje je proivljavao na putu. I konano, elio je svoje itatelje i zabaviti.
Stoga je zapisivao legende, snove, anegdote iz ivota osmanske dvorske i provincijske elite i
druge sadraje za koje je znao da e privui panju onodobnog itateljstva.27 Openito se
moe ustvrditi da je Evlija mnogo pouzdaniji u svojim kazivanjima kada eli informirati
itatelja negoli kada ima namjeru razonoditi ga.
Evlija o hrvatskim krajevima
Evlija je u razdoblju izmeu rujna 1660. i lipnja 1664. godine u vie navrata posjetio razliite
hrvatske regije i podruja koja su tijekom 17. stoljea bila razdijeljena izmeu Mletake
Republike, Habsburke Monarhije i Osmanskog Carstva. Na prostorima Bosanskoga
paaluka, ukljuujui i Slavoniju i Srijem, posjetio je gotovo svako znatnije gradsko naselje i
utvrdu. Na podrujima pod habsburkom i mletakom vlau obiao je vei broj vanijih
gradova, a posjetio je i Dubrovaku Republiku. U smislu saznanja o hrvatskim krajevima
izuzetno su vani dijelovi petog, estog i sedmog sveska iako se sporadinih informacija moe
pronai i u drugim svescima. Primjerice, u desetoj knjizi, koja je cijela posveena boravku u
Egiptu, Sudanu i Etiopiji, Evlija se u svojim reminiscencijama prisjea odreenih pustolovina
koje je doivio tijekom boravka na graninom podruju izmeu mletake Dalmacije i
osmanske Bosne, a koje su mu ozbiljno naruile zdravlje (ini se gnojna upala u predjelu
prepona). Tek kada je u Egiptu konano pronaao lijek za svoju dugogodinju boljku, prisjetio
se cijele avanture.28

27
elebi, E. Putopis, str. 53; Dankoff, R. An Ottoman Mentality, str. 153-154.
28
Na mjestu gdje opisuje sukove i drogeriste usred starog Kaira prisjetio se kako se 1056. godine po hidri /
1646.- 47. godine nakon poraza Tekeli-pae na Danilovu kod ibenika, izgubio i danima lutao opasnim
umama, okruen jo opasnijim hrvatskim uskocima. Zato je zakopao oruje i novac, pa nastavio traiti spas
dok nije naiao na neke muslimane drvosjee koji su mu rekli: hodamo sinko, hodamo. Oni su ga odveli u
Glamo gdje je dobio konje kako bi se mogao vratiti po skrivene stvari. Nakon to je pronaao svoje stvari,
vratio se u Glamo, ali je iste noi pao u krevet bolestan uslijed neke upale i leao sedam dana. Posljedice te
upale osjeao je sve dok u Kairu nije popio neki vrlo uinkovit lijek. Ovaj dogaaj, spomenut u I. knjizi i
detaljno opisan u X. knjizi je dvojben to se tie kronologije jer se navodno dogodio 1646. godine u vrijeme kad
je zapravo bio u Anadoliji, no nemamo razloga sumnjati u istinitost doivljenoga iskustva skrivanja pred
hrvatskim uskocima (iako posljedice za njegovo zdravlje nisu moda bile tako fatalne kako ih je nastojao
prikazati da bi zaintrigirao itatelje). Detaljnije: Evliy elebi Seyahatnmesi, X., str. 145.

9
Cilj rada i rezultati komparativne analize
Cilj ovog rada je komparativna analiza Putopisa odnosno abanovievog prijevoda
Seyahatnme i V., VI. i VII. knjige autografa kako bi se na temelju preliminarnog
istraivanja niza odabranih primjera utvrdila razlika u koliini i vrsnoi informacija,
provjerila vjerodostojnost nekih Evlijinih svjedoanstava i pridonijelo procijeni pouzdanosti
Seyahatnme kao izvora za povijest hrvatskih zemalja i susjednih regija. Ovo istraivanje
valja promatrati tek kao uvodno; budua detaljna istraivanja zasigurno e prilikom analize
morati uzeti u obzir i tiskanu verziju na temelju koje je abanovi prevodio. Takoer,
nemogue je bilo u radu ogranienog opsega poput ovoga navesti sve promjene, razlike i
greke koje su uoene komparativnom analizom, nego je bilo nuno ograniiti se na one
ilustrativnije, tipine i ee primjere.
Valja opetovano naglasiti da je Hazim abanovi vrlo dobro preveo tekst kojim je raspolagao,
tako da se gotovo moe staviti znak jednakosti izmeu Putopisa i tiskanog izdanja
(Abdulhamidova) od prije blizu stotinu i dvadeset godina. Za velike, pa i vrlo velike
manjkavosti tog izdanja on nije odgovoran. Uglavnom je kratio dugake naslove te pokoju
Evlijinu upadicu koja mu se inila nezgodnom za vlastitu politiku podobnost u vrijeme
pedesetih i ezdesetih godina 20. stoljea. Unato tome, usporeivali smo problematina
mjesta u Putopisu i predloku (Evliya elebi Seyahatnamesi, Istanbul 1314. 1318.dalje u
tekstu: E..S.). Dakle, nije lako, a niti potrebno s obzirom na zanimanje hrvatske javnosti
uvijek upuivati na arabiko izdanje koje je teko dostupno i rijetki ga mogu itati.
Jugoslavenska i postjugoslavenska historiografija, pae osmanistika, do sada je iznimno
rijetko umjesto prijevoda koristila staru tursku publikaciju, jer objektivne potrebe gotovo nije
ni bilo. Uvjetno izjednaavanje prijevoda i predloka ima posve praktinu svrhu i polazi od
nedvojbene tonosti prijevoda.
Ve i letimian pogled u izvorni tekst Seyahatnme odnosno u one dijelove autografa koji su
vani za povijest hrvatskih i susjednih zemalja pokazuje dramatine razlike i odstupanja glede
obavijesnog potencijala. Bez pretjerivanja moe se ustvrditi da u autografu ima ak 35 posto
vie teksta te da se gotovo u svakom dijelu koji govori o nekoj hrvatskoj regiji ili podruju,
naselju ili historijskom dogaaju pojavljuju nove informacije kojih nema u Putopisu. To se
odnosi i na prostore dananje Bosne i Hercegovine te Srbije. Ponekad su te informacije
nadopuna podatcima u abanovievom prijevodu (odnosno E..S), no ponekad su posve
razliite, ak i kontradiktorne. Usporedbom Putopisa i autografa sada je mogue razrjeiti

10
neka nejasna mjesta i ispraviti greke koje su se potkrale prilikom prijevoda i tiska, mogue je
nadopuniti cenzurirana mjesta, upotpuniti saznanja o mnogim gradovima i krajevima koji
djeluju manjkavo i maglovito opisani, rekonstruirati toan itinerar po hrvatskim
krajevima itd. S obzirom na zavidnu koliinu posve nepoznate autentine i originalne
historijske grae koja se pronalazi u autografu nuno je upozoriti strunu javnost na potrebu
novog prijevoda pojedinih dijelova V., VI. i VII. sveska Seyahatname na hrvatski jezik, kao i
dijelova ostalih svezaka, to e donijeti bitno nove informacije i baciti novo svjetlo na
hrvatsku i regionalnu povijest ranoga novoga vijeka. Uz to, nuno je izvriti kritiku analizu
nove grae. Slika hrvatskog drutva ili bolje reeno drutava u razliitim politikim okvirima
(osmanskom, mletakom i habsburkom) koja se nadaje u djelu Seyahatnme tako e postati
bitno drugaija, razumljivija i jasnija. Na taj nain bit e mogue pridonijeti objanjenju i
interpretaciji ranomodernih nacionalnointegracijskih procesa, socijalnih i etnokonfesionalnih
struktura i procesa, ekohistorijskih determinanti, geografskih odrednica itd. S novim
prijevodom predodba o vezama Hrvata s Osmanskim Carstvom, kao i o hrvatskoj
ranonovovjekovnoj povijesti nuno bi trebala biti tonija i potpunija. Usporeujui autograf i
Putopis (odnosno E..S) moe se uoiti vie vrsta pogreaka.29
Brojani podatci
Najvie skeptinosti meu strunim krugovima u jugoslavenskoj historiografiji izazivali su
Evlijini brojani podatci, primjerice kada navodi broj vjerskih i svjetovnih objekata u nekom
gradu i mjestu koje je posjetio, broj stanovnika nekog grada, visinu novanog iznosa
nadarbina sandakbegova itd. Uvidom u autograf vidljivo je da su mnoge nerealno pretjerane
i nerealno umanjene brojke uglavnom rezultat ne Evlijinih izmiljotina nego tiskarskih
pogreki te omaki pri prepisivanju i prevoenju. Dapae, mogli bismo ustvrditi da je Evlija u
tom smislu esto vrlo pouzdan i precizan. Uvijek se trudio osobno osvjedoiti u istinitost
brojanih podataka koje je prenosio, primjerice na nain da je opseg utvrda i irinu varoi
mjerio koracima gdje god je to bilo mogue, penjao se na najvie zgrade u gradovima kako bi
brojao minarete i damije, razdaljinu izmeu udaljenih mjesta upisivao je u danima i
konacima itd. Za one informacije koje nije mogao provjeriti iz prve ruke trudio se doi do
relevantnog izvor na temelju kojeg je donosio podatke. Tako se za pisanje svoga djela uvelike
koristio slubenim podatcima iz poreznih popisa, kadijskih sidila, kanun-nama te usmenim
informacijama upuenih ljudi iz osmanske administracije (povjerenika za prikupljanje haraa

29
M. Andri je uoila tri vrste pogreaka u abanovievu prijevodu: 1. one nastale iz nepanje prevoditelja, 2.
one iz nerazumijevanja predloka prilikom prijevoda, 3. svojevrsna samocenzura prevoditelja. Andri, M.
Evliya elebi, str. 5.

11
kada donosi podatke o broju podanika koji plaaju hara, muhtesiba kada donosi podatke o
visini trnih taksi koje se ubiru u gradu, defterdara itd.). Tako uz odavna poznati i
komentirani podatak o 73 obveznika dizje u Bosni (u opisu Sarajeva) iznenada izranja na
povrinu podatak o 41 000 obveznika batinskog haraa prilikom opisa Banja Luke.30 Kada
nije mogao doi do pouzdanih informacija radije je ostavljao prazninu negoli upisivao
netone podatke. Stoga je miljenje onih povjesniara koji su Evliji pripisivali tendencioznost
namjernog uveavanja (primjerice islamskih vjerskih objekata i muslimanskih kua u nekom
gradu) i umanjenja brojki (primjerice, broja muslimanskih i kranskih zarobljenika), u
najmanju ruku neutemeljeno. Takoer je potrebno naglasiti da je Evlija prilino pouzdan kada
donosi brojane podatke koji se tiu osmanskih graevina, mahala, broja poreznih obveznika,
kua itd., odnosno kada eli da ga itatelji shvate ozbiljno.31 Slijede primjeri nekih od
razliitosti i pogreaka koje je temeljem uvida u autograf sada mogue ispraviti, nadopuniti ili
promijeniti.
Stanovnitvo. Prema podatcima u Putopisu (odnosno E..S) Beograd ima 98.000
stanovnika, a prema autografu 48. 000 stanovnika u 60 mahala.32 Podatak o stanovnitvu u
autografu je dakako mnogo realniji, k tome upotpunjen brojem mahala, o emu nema
informacija u Putopisu.
Vjerski objekti. Posebno zanimljivo je pitanje vjerskih objekata u gradovima. Tako se
primjerice u Putopisu navodi da u Beogradu ima 270 damija, a u autografu pie 217
mihraba.33 Za kasabu Nevesinje u Putopisu pie da ima 50 damija, a u autografu pak pie
11 mihraba.34 Za Zvornik se u autografu navodi da je imao 18 mihraba, a ne 2800 (!) kao to
pie u Putopisu.35 Mihrab je prazno udubljenje u zidu koje pokazuje kiblu, pravac ka Meki.
Mihrab je, u osnovi, jedini simboliki oblik damije i od poetka ima posveeni karakter.36
ini se da pod izrazom mihrab Evlija nije predmnijevao samo damije nego sve objekte s
mihrabom i koji su stoga predstavljali molitveno mjesto. Iz autografa je vidljivo da Evlija
molitvenim mjestima smatra damije, mesdide, tekije i zavije, musale, mezgite, ejne i buke,
dakle sva mjesta pogodna za obavljanje molitve jer imaju mihrab. Historiari su dosad
uglavnom s pravom odbacivali Evlijina kazivanja o brojnosti damija i mesdida u pojedinim
gradovima kao pretjerane, no oni nisu znali da je Evlija pri tom brojio mihrabe. Vano je

30
Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 261-262.
31
O Evlijinom odnosu prema brojevima vidjeti: Dankoff, R. An Ottoman Mentality, str. 154-158.
32
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 84; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 190.
33
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 85; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 190.
34
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 411; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 255.
35
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 478; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 290.
36
Smailagi, Nerkez. Leksikon Islama, Sarajevo, 1990, str. 412.

12
istaknuti da se u Putopisu mjestimino posve gubi pravo znaenje jer je abanovi rije
mihrab prevodio s izrazima damija i mesdid, ponekad i s izrazom islamska
bogomolja, moda i ne znajui da su svi gori navedeni objekti i prostori mogli posluiti kao
obredna mjesta ukoliko su imali mihrab. To je ujedno i primjer jedne od malobrojnih
prevoditeljevih stvarnih pogreaka. Nadalje, u autografu Evlija ponekad zasebno navodi ne
samo broj damija i mesdida u gradu, nego i drugih vjerskih objekata, dok u Putopisu
takvi detalji najee nedostaju. Primjerice u Gornjem i Donjem gradu beogradske utvrde
sedam je graevina sluilo kao mesdid, etiri kao buka, dvije kao zavija, jedna kao mezgit,
jedna kao ejne. Evlija im svima navodi utemeljitelje.37 U Putopisu tih i takvih informacija
nema, ne samo za Beograd nego i za druge gradove. Sljedei je primjer iz povijesti
osmanskog Osijeka. Opisujui Osijek Evlija u autografu istie da postoji 6 damija u kojima
se moli petkom, i 40 mesdida, buka, musala, ejna i mezgita zajedno, odnosno sveukupno 46
mihraba.38 Broj od est damija sasvim odgovara dananjim spoznajama o urbanoj strukturi
Osijeka u osmansko vrijeme. U Putopisu se pak navodi da u Osijeku ima u svemu ezdeset
i est muslimanskih bogomolja.39 U tekstu se nadalje opisuju tri damije (Sulejman-hanova,
Kasim-paina i Mustafa-paina) te se na taj opis nadovezuje reenica da osim tih damija,
ima ovdje etrdeset mahalskih mesdida.40 Oba podatka abanovi u komentaru otro
opovrgava tvrdei da je broj damija barem udesetostruen, a mesdida strano pretjeran.41 U
ovom konkretnom sluaju evidentno je da su podatci u Putopisu netoni. I za Sarajevo u
autografu stoji zapisano da ima zajedno stotinu mesdida, buka i zavija42, dok u Putopisu
samo pie da u Sarajevu postoji stotinu mesdida, opet uz abanovievu opasku u biljeci da
je taj broj svakako pretjeran.43 Iz svega gore reenoga proizlazi da broj ipak nije pretjeran jer
je Evlija brojao sva molitvena mjesta, a ne samo mesdide. Kad primjerice opisuje eher
Uskoplje (dananji Donji Vakuf), Evlija u autografu kae da ima trideset mihraba te nadodaje
Mnoge su svijetle damije, ali mesdida ima puno.44 U Putopisu pak pie da Uskoplje
ima trideset damija, uz abanovievu napomenu u biljeci da je broj gotovo
udeseterostruen, da je damija bilo moda najvie etiri.45 Komparativnom analizom doista

37
Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 191.
38
Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 106.
39
elebi, E. Putopis, str. 364. Vie sree s brojem damija imao je Imre Karacson. Koristio je jedan drugi od
niza defektnih varijanti, gdje se govori o 44 mihraba u Osijeku. Imre Karacson, Evlia Cselebi trk vilgutaz
magyarorszgi utazsai : 1660-1664.Budapest : MTA, 1904. XVI, 547 str.
40
Ibid, str. 365.
41
Ibid, str. 364 365, biljeka 71, 76.
42
Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 219.
43
elebi, E. Putopis, str. 108.
44
Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 226.
45
elebi, E. Putopis, str. 130.

13
je otkriveno mnogo sluajeva poput gore navedenih u kojima se autograf pokazao kao
iznimno pouzdan u odnosu na Putopis (odnosno E..S).
Nadarbine. Tipine su i pogreke poput slijedeih. Nadarbina (has) sandakbega Bosne
iznosila je 650 000 aki, a ne kao to u Putopisu pie 600 050.46 Nadarbina zeametskog
defterdara iznosila je 85 330 aki, a ne (samo) 15 330.47 Has bega Klisa je bio 142 500 aki, a
ne (samo) 1425 aki.48 Has sandakbega Krkog sandaka iznosio je 300.000 aki, a ne
200.000.49 Has hercegovakog pae dosizao je prema autografu ak 1 100 515 aki, a prema
Putopisu samo 100 515 aki.50 Sandak Srijem brojao je 15 zeameta i 154 timara prema
autografu, a prema Putopisu 154 zeameta i timara51. Tonost navedenih podataka svakako
je mogue provjeriti u drugim relevantnim izvorima, poput poreznih popisa.
Mahale. Sarajevo je prema podatcima u autografu imalo 104 mahale, a u Putopisu 400!52
Iako abanovi u biljeci ukazuje na evidentnu greku i napominje da je Sarajevo u Evlijino
vrijeme moglo imati najvie 104 damije pa niti mahala nije moglo biti vie, ipak su brojke
posluile za razliite spekulacije i kao dokaz Evlijinih izmiljotina. Ovaj ispravak je potvrda
Evlijine pouzdanosti. Isto tako, prema autografu Zvornik je imao 18 mahala, a ne 80 kao to
je navedeno u Putopisu (odnosno E..S).53
Kue i kule. Prilikom opisa varoi utvrde Novi na obali Jadranskoga mora u Putopisu stoji
da u pet mahala ima 3080 kua to je dakako posve pretjerano i s pravom izaziva dvojbe.54 Iz
strune literature je poznato da je prosjena mahala nekog osmanskog grada obino imala
izmeu 20 i 80 kua. Kako u autografu pie 306 kua, Evlijina pouzdanost vie nije upitna
niti u ovom konkretnom sluaju.55 Prilikom opisa livanjske utvrde u autografu doznajemo da
su u njoj smjetene tri male kue, tri skladita za ito i careva damija u koju moe stati jedva
dvadesetak ljudi.56 U Putopisu se pak iitava da se u livanjskoj utvrdi nalazi 300 malih
kua, tri skladita za ito i careva damija, to je posve nemogue s obzirom na sauvane
ostatke livanjske utvrde.57 ini se da je i u ovom sluaju opis u autografu mnogo blii istini
negoli u Putopisu. Prilikom opisa beogradske utvrde u Putopisu navodi se da u

46
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 103; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 218.
47
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 104; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 218.
48
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 138; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 229.
49
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 157; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 236.
50
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 393; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 246.
51
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 351 ; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 100.
52
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 105; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 218.
53
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 478; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 290.
54
elebi, E. Putopis, str. 432.
55
Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 265.
56
Ibid, V, str. 229.
57
elebi, E. Putopis, str. 138.

14
uglovima devetorostrukih gradskih zidina ima ukupno 160 kula dok se u autografu navodi
da ima ukupno 116 kula.58 Zvornik je u Evlijino vrijeme imao prema autografu 2800
pokrivenih kua, a prema Putopisu (odnosno E..S) 2800 islamskih bogomolja, to je
naravno posve pogreno.59
Zarobljenici i vojnici. Evlijine informacije o zarobljenicima svakako pomau povjesniarima
u nastojanjima da pokuaju premostiti jaz izmeu napadno velikih brojki u zapadnim
izvorima o zarobljenicima iz kranskih zemalja odvoenima u unutranjost Carstva, i
istonih izvora koji zarobljenike i roblje spominju u mnogo manjoj mjeri. U Putopisu je
broj zarobljenika zbog tamparske greke u vie navrata izmjenjen. Jednom prilikom
osmanski su ratnici ugrabili u okolici Splita 1600 sunjeva, a ne 600 sunjeva kao to pie u
Putopisu.60 Nadalje, u Putopisu nema informacija o est stotina ena i djece koja su
postala ratni plijen Osmanlija prilikom jednog etovanja ve samo o ogromnom plijenu
itd.61 Kad je Evlija posjetio Split, ugledao je galije na kojima su muslimanski zarobljenici
sluili kao veslai. U opisu je zapisao da sa svake strane galije ima po pedeset vesala na
kojima veslaju muslimanski sunjevi, a ne po deset vesala, kao to je navedeno u
Putopisu.62 U bitci koja se odigrala na hrvatskom tlu, Evlija navodi da je od 30 tisua
vojnika njih sedam stotina poginulo, a u Putopisu (odnosno E..S) se navodi da je od 1300
vojnika njih sedam stotina poginulo.63 Iz onoga kako su se dalje odvijali dogaaji, posve je
jasno da su podatci o veliini vojske navedeni u autografu ispravni.
Ostalo. Prema autografu zarobljeni bihaki kapetan je teglio 27 oka, a ne 12 oka teke
eljezne okove na nogama kad ga je Evlija susreo u akovcu kod Zrinskoga. U znak Evlijine
dobrodolice u pucano je moda iz tisuu topova, a ne dvije tisue kao to pie u
Putopisu.64 Kad je Evlija mjerio u koracima duinu od jednog do drugog dijela zvornike
varoi napisao je da ima 5500 koraka, a ne 500 koraka. Isto tako, Zvornik je bio sjedite
kadiluka od 300 aki, a ne kako pogreno pie u Putopisu 400 aki budui da nije niti
postojao kadiluk od 400 aki.65
Iako je veinu ovakvih i slinih brojanih podataka gotovo nemogue provjeriti, nuno je
ukazati na uestalost razliitosti u dva komparirana izvora.

58
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 78; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 187.
59
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 478; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 290.
60
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 178, Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 245.
61
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 145; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 232.
62
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 200; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 254.
63
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 492; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 318.
64
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 245-246; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 275.
65
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 478; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 290.

15
Toponimija, antroponimija, titule
Toponimija. Dosta greaka susree se i u toponimiji, odnosno prilikom zapisa imena utvrda i
mjesta. Iako Evlijin itinerar po hrvatskim zemljama nije uvijek posve jasan i logian, ponekad
razlog pogrekama ne lei u Evlijinim zabiljekama nego u netono prepisanim ili pak
odgonetnutim toponimima. Do sada je na temelju Putopisa neke pogreno zapisane
toponime bilo nemogue deifrirati, a kamoli ubicirati. abanovi se ponekad neuspjeno
domiljao imenima mjesta da bi na kraju bio prisiljen ostaviti ih u nezgrapnom obliku kako je
bilo zapisano u tiskanom izdanju s kojeg je prevodio. Uvidom u autograf sada znademo da
umjesto imena nepoznatog mjesta Tundara u Dalmaciji treba pisati Lonari66, umjesto
sela ilek treba pisati elebi67, umjesto brdo Musnik treba upisati brdo Musi68,
umjesto planina Devina pokraj Sarajeva treba upisati Ravna planina69, umjesto
nepostojeeg grada Kotar treba upisati Krupa70, umjesto utvrda Marjan treba pisati
utvrda Marina, umjesto nepoznatog toponima Merti u Moslavini treba pisati Kirinti /
Kirintija,71 umjesto toponima Barkiri treba pisati ...drugu stranu.. (bir gayri
canibi)72, umjesto Zrb deresi treba upisati Zob deresi ili Dolina zobi73, umjesto
Vlaka treba upisati Stari Vlah74, umjesto Knin treba upisati Tinj75, umjesto Crnilo
treba upisati Mokro76, umjesto rijeka Tuz treba upisati rijeka Dunav,77 umjesto Kor
Kulu treba pisati Kula Krupa78, umjesto visoravan Zerie treba upisati visoravan Zupci79,
umjesto Neferija treba upisati Nazaret (Lazaret kod Dubrovnika) itd.80 Nadalje, Evlija u

66
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 178; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 245.
67
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 172; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 242.
68
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 178; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 245.
69
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 111; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 219.
70
abanovi je upozoravao da Evlija Ravne Kotare naziva gradom, pretpostavljajui da pod grad Kotar /
Kopar zapravo misli na Ravne Kotare, no u latininom transkriptu nedvojbeno je toponim deifriran kao Krupa
(grad nedaleko Bihaa) pa time cijeli smisao odlomka postaje jasniji, a spekulacije o postojanju grada Kotara
nedaleko Zadra neutemeljene. Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 163, 248; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str.
238, 276.
71
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 244; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 274.
72
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 185; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 249.
73
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 190; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 252.
74
Kad opisuje Sarajevo Evlija kae da penica u Sarajevo dolazi iz podruja Staroga Vlaha i Hercegovine, a ne
iz Vlake, kako stoji u Putopisu. Usporediti: Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 118; Evliy elebi
Seyahatnmesi, V, str. 188.
75
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 171; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 242.
76
Prilikom opisa Sarajeva Evlija daje hidroloke podatke o izvorima tekue vode u Sarajevu. U Putopisu stoji
vrelo koje dolazi s Crnila je kao voda ivota, dok u autografu pie cebel-i Mokra cnibinden gelen
ayn- (---) gy ayn'l-haytdr. Oronim Crnilo posve je nepoznat u navedenim krajevima, za razliku od Mokra,
pa Evlijino kazivanje dobiva smisao. Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 111; Evliy elebi Seyahatnmesi, V,
str. 219.
77
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 446; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 272.
78
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 461; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 279.
79
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 433 ; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 266.
80
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 435; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 267.

16
autografu nabraja neke toponime i mjesta koja je posjetio, a koja ne nalazimo u Putopisu,
primjerice polje Hrvadin u sjevernoj Dalmaciji, Stara Korpa (Stara Krupa?),
Dereslak.81 Njih za sada nije mogue ubicirati. K tome, neki su izrazi krivo deifrirani kao
toponimi. Primjerice, kod Livna Guskina planina (proitano kao Kaz Da) zapravo je
peina koju je izdubio (kazd) jedan din.82 Velika kujundijska mahala u Osijeku zapravo
je mahala Velike kapije.83 Na kraju opisa Poege ne pie da je izgled ovog grada neobian
i udan, nego se radi o novom odlomku naslovljenom neobian i udan dogaaj.84
Zanimljivi su i Evlijini zapisi o etimologiji pojedinih toponima kojih uglavnom ne nalazimo u
Putopisu. Tako primjerice etimologiju imena poznate srednjovjekovne kule Neboja u
beogradskoj utvrdi povezuje sa sintagmom Udri, ne boj se, referirajui se na snagu koju je
ta utvrda imala u beogradskom obrambenom sustavu u vrijeme osmanskih provala.85
Etimologiju imena Sinja nedaleko Splita povezuje s rijeju grob jer utvrda oblikom
podsjea na grob86, kao i kasabe Nevesinje sa sintagmom Novi grob (nev-nov, sin-grob) .87
Danilovo je ustvari drugi naziv za Kosovo polje88 itd.
Antroponimija. Osobna imena su takoer esto iskrivljena i pogreno prepisana, primjerice
imena utemeljitelja zakladnih objekata, provincijskih dostojanstvenika itd. U Sarajevu je tako
han vjerojatno podignuo Hadi Nezir, a ne Hadi Tartar kao to pie u Putopisu (odnosno
E..S).89 U Banja Luci je vjerojatnije postojao oviev (ovozade) mekteb, a ne evri-
zadeov mekteb.90 Kliki sandakbeg Beli Sari Ibrahim-beg je samo Sari (uti) Ibrahim-beg jer
je grekom umjesto turskog naziva za titulu klikog bega (Klis sanca be Sar brahim be)
upisan izraz beli, pa je greka postala dio imena.91 Umjesto posve udnovatog imena Eb-
paa treba upisati Ak (Bijeli) Mehmed-paa, umjesto Mimar Ali-aga trebalo bi upisati Madar
Ali-paa kao ime jednog od poznatih utemeljitelja zakladnih objekata u Beogradu92, umjesto
Filibeli Mustafa-paa trebalo bi upisati Kibleli Mustafa-paa kao ime osjekog dobrotvora93
itd. Poznatog bosanskog beglerbega koji je poginuo kod Siska 1593. godine Hasan-pau

81
Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 266.
82
Idem, str. 229.
83
Idem, VI, str. 105.
84
Idem, V, str. 271.
85
Ibid, str. 188.
86
Ibid, str. 234.
87
Ibid, VI, str. 255.
88
Ibid, str. 249.
89
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 113; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 220 .
90
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 212; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 261 .
91
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 174; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 243.
92
Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 85.
93
Ibid, VI, str. 104.

17
Evlija u autografu naziva Du, a u Putopisu abanovi prevodi s Doen94, Husam-paa je
zapravo Hurrem-paa95, umjesto ban Vornik trebalo bi upisati ban Vojnik96 itd.
Nejasan prijevod.
Ponekad zbog jednog ili vie nejasnih rijei cijela reenica gubi na smislenosti i sadrajnosti.
Uvidom u autograf i nadasve paljivim itanjem sada je mogue ispraviti neka od takvih
nejasnih i dvojbenih mjesta. Primjerice, kad se Evlija popeo na 105 stepenica visok minaret
Sulejman-hanove damije u Gornjoj utvrdi u Beogradu, izbrojio je 65 visokih kamenih
minareta u gradu, a ne visokih zgrada kao to stoji u Putopisu (odnosno E..S).97 Kad se
Nikola Zrinski poalio Evliji na pogranine sukobe, upitao ga je: Zato turski vezir (Trk
veziri) ne zauzda svoje vojnike?, a ne Zato Juruk (skitnica) vezir ne zauzda svoje
vojnike?, kao to je prevedeno u Putopisu.98 Valjda je injenica to su Juruci bili nomadi
potakla abanovia na matovito domiljanje o pravom znaenju nerazumljive rijei u
predloku s kojeg je prevodio. Kad opisuje Beograd Evlija u autografu informira itatelja da
gradski zapovjednik (dizdar) zapovjeda nad tisuu tobdija, debedija, gradskom posadom i
azapskom vojskom, a ne nad arapskom vojskom kao to je krivo navedeno u Putopisu.99
Kad opisuje osjeki sajam, Evlija obavjetava itatelje da na jednoj strani stoje kanike age
(age iz Kanie) s tri tisue hrabrih i odvanih momaka i uvaju trgovce, a ne kavaz-age, kako
je posve pogreno prevedeno u Putopisu( (dodue rijei su u E..S dosta izobliene).100
Osjeki se sajam odravao u palanci koja je malo izvan grada (ehirden alarga bir
palanka), a ne u alargo-palati, o emu je ve raspravljano u istraivanjima N. Moaanina.
Netoan prijevod k tome prikriva vie kljunih injenica o urbanoj strukturi Osijeka: da u
varo vode dvije, a ne tri kapije i da broj mahala u gradu nije sedam nego 12.101 Evlija je
vidio da su se u vrijeme odravanja sajma na jednoj strani izvan utvrde smjestili sa svojim
atorima svi kuhari ovog vilajeta, a ne svo stanovnitvo itavog ovoga podruja, kao to pie
102
u Putopisu. Prijepolje se ne sastoji od dvije kasabe kako stoji u Putopisu (stvarna
greka u odnosu na E..S) nego je to kasaba od dva dijela (iki blk kasabadir), samo to je
drugi dio udaljen od prvog dijela punih tisuu koraka, a put vodi preko groblja i uz obalu

94
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 220 ; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 265.
95
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 220 ; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 266.
96
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 478; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 290.
97
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 87; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 191.
98
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 248; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 276.
99
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 82; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 189.
100
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 367; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 107.
101
Moaanin, Nenad. Turska Hrvatska, Zagreb, 1999, str. 162-163.
102
U autografu stoji ... Bir tarafda cemi vilyetin abzlar bu kaladan tara haymeleriyle konup.
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 367; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 106.

18
rijeke.103 Dobra Kua u Slavoniji je bio grad smjeten u umi, daleko od puta pa su zbog toga
u njemu boravili samo kapetan i stotinu lanova gradske posade. Tek jednom u godini u njega
je dolazio naib kako bi sudio prema erijatu. Osim damije i kua vojnika, u njemu nije bilo
niega drugoga. Evlija je bio jedini stranac koji se u tom trenutku nalazio u gradu. U
Putopisu je prevedeno kako grad lei na putu, u njemu je samo kapetan i stotinu vojnika
gradske posade. 104 Reenica time gubi smisao, a ne navodi se niti podatak da u gradu nije
bilo niti jednog drugog ovjeka izuzev Evlije i vojnika, da nema niti hana, niti hamama, niti
arije te ak da nije niti sjedite naiba. Na stranici 226 u Putopisu stoji: Idui iz gradova
Siska i Zagreba u pravcu sjeverozapada preli smo izmeu dvije otrice kroz napredne i
naseljene hrvatske krajeve, a trebalo bi Idui iz gradova Siska i Zagreba u pravcu
sjeverozapada proli smo kroz umovitu zemlju naprednih i naseljenih krajeva naroda
Hrvatske koji su izmeu dva maa.105 Kad govori o podijeljenosti izmeu dva maa,
Evlija vjerojatno aludira da bi Banska Hrvatska, kao i ostatak kraljevske Ugarske trebala biti
ne samo habsburki, nego i osmanski vazal.
Primjera nejasnog prijevoda poput gore navedenih u Putopisu ima dakako mnogo i
nemogue je upozoriti itatelje na sve.
Nova graa
Gotovo na svakoj stranici koja se bavi hrvatskim podrujima i susjednim regijama nalaze se
nove informacije koje nedostaju u Putopisu. Uglavnom se radi o podatcima vanima za
povijest svakodnevice, osmansku arhitekturu, urbani ivot, ekohistoriju i historijsku
geografiju te etnologiju. Ponekad je tek jedan detalj u reenici nov, a ponekad su novi cijeli
odlomci. Posao valorizacije i kritike analize nove povijesne grae u autografu tek predstoji i
ovom je prilikom mogue dati tek letimian uvid u to o kakvoj je grai rije. No ve sada je
mogue istaknuti da ta graa nudi vrijedne informacije koje e pomoi povjesniarima u
istraivanju pojavnosti novih oblika drutvenog, gospodarskog, kulturnog i vjerskog ivota na
hrvatskim podrujima za vrijeme osmanske vlasti, ali isto tako u razumijevanju procesa
ranonovovjekovne politike integracije hrvatskih zemalja nakon odlaska Osmanlija. Osim
toga, nova graa moe znaajno pridonijeti rasvijetljavanju nekih manje poznatih dogaaja u
hrvatskoj povijesti te redefiniranju osmanske materijalne i nematerijalne batine u hrvatskoj
kulturi.

103
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 389; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 244.
104
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 234; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 270.
105
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 226; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 266.

19
Nova graa uvelike nadopunjava dosadanje spoznaje iz povijesti urbanog i gospodarskog
razvoja pojedinih naselja i gradova. Primjerice, kod opisa Beograda saznajemo mnotvo
novina o zadubinama Mehmed-pae Sokolovia (osobito o esmama s natpisima), o
navikama stanovnitva da u kuama grade hamame, o prosvjetnim objektima u kojima se
pouava islamska vjerska tradicija i Evlijinom dojmu da je interes meu beogradskim pukom
za tu vrstu pouke slab. Evlija se osobito zadrava na opisu rijenog pristanita u Beogradu i
dotoku robe brodovima iz razliitih dijelova Carstva. Izmeu ostalog navodi da roba u
Beograd stie rijekom Savom iz utvrda na hrvatskom serhadu, poimence iz Bihaa,
Kostajnice, Krupe, Udbine i Gradike, Drinom iz utvrda Zvornik, Raa, Bijeljina, Brdelen
(abac), s podruja Crnog mora iz utvrda Silistrija, Ruuk, Vidin, Nikopolje i Sedd-i Islam.
U Evlijino vrijeme u jednoj godini u Beograd je navodno stizalo po pet-est tisua brodova
razliite vrste i nosivosti, natovarenih robom to je, prema njegovoj prosudbi, bilo razlogom
da su cijene u Beogradu bile niske.106 Prilikom opisa Sarajeva takoer donosi mnogo novog
materijala; tako primjerice u Putopisu (odnosno E..S) nema opisa Careve damije koja se
nalazila na strani nasuprot Carevog mosta prema rijeci Miljacki, iako je bila najvea, demat
vjernika navedene damije mnogobrojan, a voda za uzimanje abdesta topla.107 Cijeli je i novi
odlomak o Srebrenici i rudniku srebra u Bosni.108 Novi su detalji o osvajanju utvrde Vinac
kod Jajca, o borbama oko Jajca (o zauzimanju i preotimanju Jajca iz osmanske pod kransku
vlast i obratno) i stanovnitvu toga grada. U Putopisu je takoer vrlo skraen dio u kojem se
govori o reljefnim i hidrolokim odrednicama grada i njegove okolice, vanosti Vrbasa i Plive
za gradsku ekonomiju, o znaaju zadubina Melek Ahmed-pae i ljudi iz njegove pratnje za
obnovu grada nakon poara, kao i o etnokonfesionalnim odnosima u gradu. Openito je u
autografu dio o Jajcu mnogo detaljniji, ivopisniji te obogaen brojnim komparacijama koje
nedostaju u Putopisu109 Za urbani, kulturni i gospodarski razvoj Banja Luke i okolice
takoer saznajemo pregrt novih detalja: da u gradu ima jedanaest mekteba, od ega su
najpoznatiji Ferhad-pain i oviev, da ima devet tekija, da se porez na vinograd plaa od
5000 vinograda i baa itd.110 Novi su i detalji o Drniu koji nadopunjuju dosadanja saznanja
o razvoju toga grada koji je svoj urbani procvat doivio u prvoj polovici 17. stoljea. Tako se
u autografu moe iitati da je Drni imao nekoliko viih vjerskih kola (medresa), damije
prekrivene olovnim krovovima i bogate trgovce kojima su trgovine vrijedile vie od 100 000

106
Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 195.
107
Ibid, str. 219.
108
Ibid, str. 216.
109
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 207; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 259.
110
Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 262.

20
kurua. Oni koji su raspolagali imovinom vrijednom 10 000 groa smatrani su siromanima.
Jo kae da je Drni bio sjedite Hrvatskog vilajeta.111 Kao to je ve naglaeno, ponekad u
autografu nailazimo na cijela nova poglavlja, poput odlomka o Kamengradu, Karinu, Tinju
itd., ponekad su odlomci tek malo proireni novim informacijama112, a ponekad je samo jedan
detalj nov, ali taj detalj daje potpunije i jasnije znaenje cijeloj reenici. Primjerice, kad Evlija
u autografu opisuje livanjsku utvrdu onda kae da je Melek Ahmed-paa popravio topove koji
su od godine poraza Tekeli-pae preostali u gradu i poredao ih na bedeme grada. U
Putopisu taj dio abanovi je preveo popravio je topove koji su od davnih vremena
preostali u gradu113
Za urbanu povijest Poege, Broda, Osijeka i drugih slavonskih gradova osobito su vrijedne
nove Evlijine opservacije. Tako naprimjer doznajemo brojno stanje vojne posade u poekoj
utvrdi (u vrijeme Evlijinog posjeta Poega je imala kapetana i ak est stotina vojnika), kao i
opis damije koju Evlija u autografu zove arkalut (opisuje je kao vrlo vrstu, s minaretom i
pokrivenu crvenom opekom od poda do krova).114 Nadalje, doznajemo da je u brodskoj utvrdi
crkva pretvorena u Sulejman-hanovu damiju te da ni u vrijeme Evlijinog posjeta nije imala
minareta115, da je u vukovarskoj utvrdi damija imala drveni minaret116, da je Voin u utvrdi
imao damiju i zaviju, te izuzetno kultivirane i lijepe vrtove, vonjake, ruinjake i vinograde
u okolici117, da je Pakrac imao Sulejman-hanovu damiju, skladite za itarice, skladite
oruja, vrste kule s topovima tipa kolomburna i ahi, tri medrese, ali ne primjerice i
bezistan118 itd. Nove informacije o osmanskom Osijeku temeljene na autografu i bitno
drugaije negoli u Putopisu ve su objavljene u znanstvenim lancima N. Moaanina, koji
je obraivao ekonomsku, socijalnu, etniku, konfesionalnu i urbanu strukturu naselja.119 Uz
to, nove spoznaje iz autografa u njegovim su radovima potkrijepljene drugim nenarativnim
osmanskim izvorima (poreznim popisima). Na ovome mjestu valja istaknuti da e evaluacija
111
Ibid, str. 250.
112
Primjerice, razgovor izmeu velikog vezira i sultana Ibrahima o tome kako su Mleani osvojili Klis 1648.
godine u Putopisu se opisuje kroz nekoliko reenica, dok je u autografu toj temi posveeno znatno vie
prostora. Kad Evlija prolazi pored sela oltarevi (oltarolu) nedaleko Vrane u sjevernoj Dalmaciji, u
Putopisu ga opisuje samo kao opustoeno bez ikakvih drugih pojedinosti, dok se u autografu mogu iitati
detalji da je to nekada bilo prosperitetno mjesto, s hanom, damijom, vrtovima i vinogradima. Usporediti:
elebi, E. Putopis, str. 152, 171; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 235, 242.
113
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 138; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 229.
114
U Putopisu se damija naziva erklot. I jedan i drugi naziv vjerojatno potjeu od Klotar, a Evlija je
lokalni naziv damije prenio u iskvarenom obliku. Za pojedinosti o Poegi usporediti: elebi, E. Putopis, str.
237; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 271.
115
Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 272.
116
Ibid, str. 102.
117
Ibid, VII, str. 57.
118
Ibid, V, str. 269.
119
Moaanin, N. Turska Hrvatska, 152-179.; Moaanin, Nenad. Osijek u turskim izvorima, Povijesni prilozi,
16, 1997, str. 33-56.

21
Evlijinog zapisa o Osijeku donijeti jo nekih novih detalja iz povijesti toga vanoga
prometnog, gospodarskog i vojnog sredita na Dravi, primjerice o vojvodi Kasim-pai -
utemeljitelju osjekih zadubina, o jeziku kojim se govorilo u gradu (maarski i bonjaki), o
sajmu (trgovcima i vrstama robe) i mostu preko Drave.
Dosta nove grae pronalazi se i za urbanitet grada akovca, zatim za povijest svakodnevice
plemike obitelji Zrinskih (informacije o ureenju palae, prehrani i odijevanju), kao i za
biografiju Nikole Zrinskoga. Razgovori koji su se odvijali izmeu Evlije i Zrinskoga u
autografu su mnogo ivopisniji negoli u Putopisu i s vie sonih detalja u meusobnom
ophoenju.120 Opis Koprivnice je nadopunjen podatcima o izgledu i snazi utvrde (kae da je
vrsta utvrda iako palanka, a na njenim kulama ima mnogo vojske koja je, vidjevi osmansku
vojsku, ispalila hice iz 70 balymez topova).121 Na ovom mjestu valja naglasiti da e budua
istraivanja Evlijinog rukopisa svakako morati zahvatiti iri geografski areal negoli to ih
odreuju suvremene politike granice bivih jugoslavenskih zemalja kako bi se obradile sve
informacije relevantne za povijest Hrvata u ranom novom vijeku. Pri tom se osobito misli na
Evlijina putovanja po maarskim zemljama. Tako primjerice kad govori o Sigetvaru Evlija
obavjetava da kompletno stanovnitvo grada ine Bonjaci, koji znaju maarski i hrvatski
jezik i koji esto odlaze u vilajet Zrinskoga u ete i potjere i vode rat za vjeru. Meu
njima ima mnogo onih junaka koji su osloboeni iz zarobljenitva.122
I za povijest Dubrovnika u autografu se pronalaze novi detalji, osobito za povijest kontakata
Osmanlija s Dubrovanima, kulturni i politiki ivot grada i demografsku strukturu.123
Potvrena je pretpostavka da je postojao jo jedan lazaret na Ploama, osim onoga koji i
danas stoji blizu Pila. Pri opisu u Putopisu pie da tamo dolaze trgovci iz svih podruja, a
u autografu se striktno navodi da dolaze trgovci iz Indije (Hind), Samarkanda, Jemena,
Arabije, Perzije (Acem), Istanbula, Bosne, Hercegovine.124 Vrlo je slikovit i opis sajma ili
panaura na visoravni emerno na kojem se okupljaju gotovo svi krani (uskoci, Srbi,
Bugari, Hrvati, Bonjaci, Lacmani, Latini, Franci, Grci i idovi, Armenci) i dosta tisua
muslimana.125

120
Navedimo primjerice da je Zrinski zaprijetio bihakom kapetanu da vie ne napada i ne spaljuje njegovo
podruje jer e ga, u protivnom, ako mu ponovno dopadne aka, ubiti i rasjei na 70 komada, a potom e Evliji
oderati kou. Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 275.
121
Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 317.
122
Ibid, str. 303.
123
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 424-425; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 258-262.
124
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 419; Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 258.
125
Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 274.

22
Novog materijala ima i za povijest gradova u sandaku Hercegovina: tako je opis Gabele i
kule Norin nadopunjen informacijama o funkcioniranju administracije (sjedite emina zbog
skele za sol) i obrambenog sustava koji se sastojao od etiri kule u kojima je bilo smjeteno
1800 vojnika126, detaljima o odijevanju, izgledu, nainu ivota i obiajima hercegovakog
stanovnitva te Evlijinim dogodovtinama u tim krajevima.127 Opis Mostara nadopunjen je
pojedinostima o javnim zgradama i mostu, hidrolokim opservacijama o Radobolji i Neretvi,
opisom lokalnih obiaja.128 Opis Talide odnosno Pljevalja je bogatiji infomacijama
vezanima uz zadubine Husein-pae Boljania, najzaslunije osobe za urbani razvitak grada,
kao i o pukarskom obrtu koji je pak bio vaan za gospodarski razvitak grada. Takoer
doznajemo da je Evlija Pljevlja smatrao pravim serhadskim gradom jer je lokalno
stanovnitvo esto postajalo plijenom nevjernika iz dva dana udaljenog mletakog
Kotora.129 Novoga materijala zanimljivog za ekohistorijska istraivanja ima u svim
dijelovima Seyahatname, a autorima su posebno bile zanimljive Evlijine opservacije o
krkom podruju koje iznosi tijekom obilaska Popova polja i uz rijeku Bunu u
Hercegovini.130
Vrlo intrigantan sklop tema koji je iznimno zahvalno istraivati na temelju novih Evlijinih
zapisa jest onaj o pograninoj svakodnevici, kodeksima i obrascima ponaanja na osmansko-
mletako-habsburkoj granici. Tako primjerice doznajemo da je osjeki sajam bio pravo
mjesto za prodaju robova i drugog ratnog plijena te da su jednom prilikom osmanski krajinici
tamo zaradili 46 000 kurua od prodaje onoga to su opljakali u pohodu po Dudukoj.131
Nadalje, doznajemo kakva je bila procedura prilikom podjele zarobljenika izmeu bosanskoga
pae i osmanskih krajinika te da se raspodjela zarobljenika prema zakonu jedne petine
(pendik) nije uvijek odvijala mirno i bez sukoba s paom.132 Doznajemo da su muslimanski
krajinici u dalmatinskom zaleu imali obiaj piti vino pa su se pravdali pred Evlijom da je to
dozvoljeno jer se radi o ratnom plijenu iz svetog rata.133 Isto tako doznajemo da su se
hrvatski muslimanski junaci (Hrvat gazileri) na krajitu toliko esto sukobljavali s
krajinicima na kranskoj strani (i do pet-est puta dnevno) da se nisu odvajali od sablje i
puke te su inzistirali da njihovo oruje s njima ide i u grob kako bi ih titilo od ejtana.134

126
Ibid, str. 279.
127
Ibidem.
128
Evliy elebi Seyahatnmesi, VI, str. 281-286..
129
Ibid, str. 247-248.
130
Ibid, str. 277.
131
Ibid, VI, str. 320.
132
Ibid, V, str. 232.
133
Ibid, str. 248.
134
Ibid, str. 267.

23
Ovih nekoliko slikovitih epizoda iz povijesti svakodnevice pograninih muslimana pokazuju
da povijesnoantropoloka istraivanja mogu biti znatno obogaena novom Evlijinom graom.
Zanimljivo je da Evlija ne spominje Vlahe ondje gdje bi se to oekivalo to jest posvuda po
jadranskom zaleu. Ne zna ni za Morlake. Svo to stanovnitvo ili naziva jednostavno
Hrvatima, ili pak Uskocima (nai podanici od kojih su mnogi preli Mleanima). Uskoci
Hrvati su mu ponekad i Crnogorci.135
Evlija je pokazivao veliki interes za narodnu tradiciju i lokalnu predaju, te ih je redovito
zapisivao. Zbog svoje sklonosti da prenosi legende, Evlija je esto u historiografiji bio
omalovaavan, iako se odreenim formulama i rijeima ograivao od onoga to je uo i to su
mu priali.136 Moda doista moemo ustvrditi da takvi Evlijini zapisi nemaju znaajnu
povijesno-injeninu vrijednost, ali zasigurno ocrtavaju duh vremena, mentalitet ljudi u
krajevima kroz koje je putovao i ukus onodobnog itateljstva. Da je oekivao znatni interes,
svjedoi veliki broj prijepisa, kao i to da je bilo i drugih pisaca slinih nakana. Bez ambicija
da procjenjujemo relevantnost i znaaj Evlijinih zapisa o lokalnim predajama za etnoloka,
etnografska i povijesnoantropoloka istraivanja, na ovom mjestu je bitno istaknuti da se u
autografu nalazi mnogo vie potencijalne grae za navedena istraivanja u odnosu na
Putopis. itateljima e zasigurno biti zanimljivo saznati lokalnu predaju o postanku imena
Bonjak kojeg Evlija povezuje s divom Posnak137 ili pak lokalnu legendu o turbetu Gazi
Ismail-babe u Travniku koje je postalo mjesto hodoaa muslimanskih vjernika.138 Vrlo je
zanimljiva i povijesno legendarna crtica o Kasim-begu sa samog poetka njegova boravka u
Osijeku. Navodno mu je sultan Sulejman naloio da se zatvori u svoju kuu, ne zamata turban
nego obue ensku odjeu, sjedi i moli Boga, a da nipoto ne pomilja da izie iz grada
(sudjeluje u vojnim pothvatima?), inae e ga sultan pogubiti.139
Za filoloka i lingvistika istraivanja je svakako vaan podatak da je u Putopisu isputen
cijeli jedan odlomak s primjerima rijei iz jezika Bonjaka i naroda Hrvata kojeg je Evlija
zapisao u Sarajevu, a koji se nalazi u autografu.140 Takoer su i nove biljeke o jeziku Hrvata

135
Ibid, VI, str. 271.
136
Formule i izrazi kojima se Evlija ograivao od onoga to je prenosio iz druge ruke npr. su: kau, ali ja to
nisam vidio, meni to nije poznato, kazuju, govore, ali ja nisam vidio, a laganje je zabranjeno. Tako
primjerice kad opisuje drniku utvrdu, kae da nije velika, no nadodaje: laganje je zabranjeno, a ja je nisam
mjerio. Ibid, V, str. 250. O formulama kojima se Evlija sluio kad je prenosio informacije od drugih ljudi
vidjeti: Andri, M. Simpozij o Evliji, 379.; Dankoff, R. An Ottoman Mentality, 188-195.
137
Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 223.
138
Prema Evlijinom zapisu, onoga dana kada je umro u polovici bunara bila je krv, a u polovici voda. Jo i sada,
prenosi Evlija, u onih tjedan dana kada je obljetnica njegove smrti voda je crvena kao krv. Vidjeti: Evliy elebi
Seyahatnmesi, V, str. 226.
139
Ibid, VI, str. 105.
140
Ibid, V, str. 224.

24
koje je zapisao putujui kroz Drni, s nekoliko dodatnih primjera rijei i izraza kojih nema u
Putopisu.141 Evlijine zabiljeke o talijanskom jeziku u Splitu takoer su jako kraene u
Putopisu u odnosu na autograf.142 itajui izvornik mogue je saznati i neke druge
kulturoloki interesantne podatke o kojima nema spomena u Putopisu, primjerice da Evlija
Istanbul naziva Islambol (izdaan islamom), to povjesniaru poneto govori o Evlijinom
mentalitetu i kulturnoj pripadnosti. No, abanovi je rije Islambol principijelno prevodio s
rijeima Istanbul i Carigrad te je time nehotice zakinuo itatelje za spoznaje o mentalitetu
osmanske elite i duhu vremena. Kao i za kitnjaste naslove pojedinih odlomaka koje je mahom
kratio, a koji su odlika Evlijina stila pisanja koji je, prema ocjeni G. Hagena, lako razumljiv i
ivahan, a varira od raskone osmanske proze do jednostavnog, ak ulinog dijalekta
turskog jezika.143
Za kraj navedimo da se i u autografu provlae greke u brojanim podatcima, datumima,
antroponimiji, toponimiji itd., no tih greaka ima znatno manje negoli u Putopisu. Takoer,
Evlija i u autografu prenosi niz netonih i neutemeljenih povijesnih dogaaja i informacija
(poput one da je u Zagrebu u njegovo vrijeme postojala damija, da je Trogir bio pod
osmanskom vlau do kada i Klis, da je Gazi Husrev-beg osvojio Bosanski Novi itd.)144, no
uglavnom to se odnosi na ona mjesta koja nije osobno posjetio.
Zakljuak
Komparativna analiza Putopisa (odnosno E..S) i autografa pokazala je da je usporedbom
te dvije verzije Evlijinog djela sada mogue razrijeiti neka nejasna mjesta i ispraviti greke
koje su se potkrale prilikom prijevoda i tiska Seyahatnme. Takoer, mogue je nadopuniti
cenzurirana mjesta i upotpuniti saznanja o nekim gradovima i krajevima koji djeluju
manjkavo opisani. Uz to, u autografu je pronaena zavidna koliina posve nepoznate
autentine i originalne grae. U autografu ima ak 35 posto vie teksta te se, u svakom dijelu
koji govori o nekoj hrvatskoj regiji ili podruju, naselju ili historijskom dogaaju pojavljuju
nove informacije kojih nema u Putopisu. Nepoznati Evlijini zapisi o hrvatskim regijama i
susjednim podrujima vrlo su bogat izvor za svekolika istraivanja, ukljuujui povijesna,
etnoloka, kulturoloko-antropoloka, socio-lingvistika, arheoloka itd. Kao to je ovo
istraivanje pokazalo, Evlija je u mnogim elementima vrlo pouzdan i sistematian izvor,
osobito onda kada ima namjeru informirati, a ne zabaviti itatelje. Donedavno esto kod
mnogih povjesniara proglaavano nepouzdanim, Evlijino djelo danas, nakon objavljivanja

141
Ibid, str. 252.
142
Usporediti: elebi, E. Putopis, str. 202-203.; Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 255.
143
Encyclopedia of the Ottoman Empire, str. 210.
144
Evliy elebi Seyahatnmesi, V, str. 235, 264, 266.

25
autografa i svestranijeg sravnjivanja s ostalim vrstama izvora, poput poreznih popisa, nudi sve
vie mogunosti valjana znanstvenog uvida. Stoga je u doglednoj budunosti nuno prevesti
sve dijelove autografa koji se odnose na hrvatske zemlje, te prirediti kritiko izdanje sa
znanstvenim aparatom, terminolokim komentarima i popratnim studijama. Tada e se moi
dati i realnija prosudba o djelu Seyahatname kao izvora za hrvatsku i regionalnu povijest
ranog novog vijeka.

Literatura:
Andri, Marta. Simpozij o Evliji elebiju (Symposium about Evliya Celebi). Scrinia
Slavonica: godinjak Podrunice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta
za povijest, 12, 2012, 377-380.
Andri, Marta. Evliya elebi Seyahatnamesi'nin Bugnk Hrvatistan' Anlatan Blmlerinin
Eski Yugoslavya Dillerine evirileri ve Yanklar. Rukopis.
elebi, Evlija. Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. (preveo Hazim abanovi).
Sarajevo, 1967.
Evliya elebi b. Dervi Mehemmed Zll. Evliya elebi Seyahatnamesi. Topkap Saray
Ktphanesi Badat 307 Yazmann Transkripsiyonu Dizini. V. Kitap (Priredili: Dal, Y.
Kahraman, S. A. Sezgin, .). Istanbul, 2001.
Evliya elebi b. Dervi Mehemmed Zll. Evliya elebi Seyahatnamesi. Topkap Saray
Ktphanesi Revan 1457 Numaral Yazmann Transkripsiyonu Dizini. VI.Kitap (Priredili:
Dal, Y. Kahraman, S. A.), Istanbul, 2002.
Evliy elebi b. Dervi Mehemmed Zll. Evliy elebi Seyahatnmesi. Topkap Saray
Ktphanesi Badat 308 Numaral Yazmann Transkripsiyonu Dizini. VII. Kitap (Priredili:
Ycel Dal - Seyit Ali Kahraman - Robert Dankoff), stanbul, 2003.
Evliy elebi bin Dervi Mehemmed Zll. Evliy elebi Seyahatnmesi stanbul niversitesi
Ktphanesi TrkeYazmalar 5973, Sleymaniye Ktphanesi Pertev Paa 462, Sleymaniye
Ktphanesi Hac Beir Aa 452 Numaral Yazmalarn Mukayeseli Transkripsiyonu-Dizini
(priredili:Seyit Ali Kahraman - Ycel Dal - Robert Dankoff), 10. Kitap, Istanbul, 2007.
Evliya elebi Seyahatnamesi, Istanbul 1314. 1318.
The Encyclopaedia of Islam. Vol. II, Leiden, Brill, 1991.
Encyclopedia of the Ottoman Empire. (urednici: Gabor goston, Bruce Masters), New York,
2009.

26
Dankoff, Robert. An Ottoman Mentality. The World of Evliya elebi. Leiden - Boston, 2006.
History of the Ottoman State, Society and Civilisation (uredio: Ekmeleddin hsanolu),
stanbul, 2002,
Holjevac, eljko - Moaanin, Nenad. Hrvatsko-slavonska Vojna krajina i Hrvati pod vlau
Osmanskoga Carstva u ranome novom vijeku. Zagreb, 2007, 6-107.
Moaanin, Nenad. Turska Hrvatska. Hrvati pod vlau Osmanskog Carstva do 1791.
Preispitivanja. Zagreb, 1999.
Moaanin, Nenad. Osijek u turskim izvorima, Povijesni prilozi, 16, 1997, str. 33-56.
Smailagi, Nerkez. Leksikon Islama, Sarajevo, 1990.
Spaho, Fehim. Hrvati u Evlija elebijinom Putopisu, Hrvatsko kolo, knj. XIII, 1932, 41-50.

27