Kultura i kulturni nivoi

Minela Kerla

1. Uvod Kultura predstavlja deskriptivni pojam. Ona predstavlja sveukupnost stvaralatva, koje je ovjek otkrio, razvio u svom evolutivnom razvoju. Kultura je spoj priroda unutar i izvan jednog drutva. Ona pomae ljudima da postanu i opstanu kao dio svoga drutva. Kultura nam odreuje ko smo i kojim grupama pripadamo. Takoer, ona providira mehanizme nastanka grupa, tako npr. ona determinira kako su djeca edukovana i do kojeg stepena e biti obrazovana. Ona proima veinu podruja naeg ivota determinirajui, kako emo se obui i ta bismo trebali jesti. Kultura proima drutva, ona utjee na gotovo sve to mi radimo, vidimo, osjeamo, vjerujemo, kroz bilo koji aspekt naeg ivota. Ona nam odreuje na emu spavamo, ta jedemo, ta oblaimo, kako se mi zovemo i kako zovemo nae lanove porodice, nae uitelje, nastavnike, profesore, nadreene na poslu. U svim dijelovima drutva, kultura otvara i proima kulturne norme, vrijednosti i vjerovanja za asistiranje njenim lanovima u adaptaciji u njenoj okolini. Za razumijevanje kulture, potrebno je razumjeti sve njene segmente. Tako, interesantna je injenica, koju predlau antropolozi, a ta je da izvjesno boravljenje unutar jedne kulture omoguuje stepen razumijevanja aspekta jedne kulture. Ovi aspekti su nazvani iza pozornice kulture (back stage of culture), tako npr. ukoliko elimo da razumijemo dublje znaenje kulture moramo otii dalje od opservacije i pogleda kroz oi lanova partikularne kulture. To se obino deava u sluaju kada ivite unutar jedne kulture neko vrijeme i nauite jezik te kulture. Kroz kulturna proimanja, nisu svi kulturni dijelovi direktno opservirani, naroito s vana, te ne moemo opservirati kulturu do kraja. Meutim, ono to moemo lahko opservirati o

kulturi naziva se pozornica kulture (front stage of culture). Takoer, ono to moemo vidjeti na pozornici, meutim, ne moe do kraja reflektirati ljudske misli i emocije. 2. Pojmovno odreenje kulture Pojmovno odreenje kuture je obiljeeno mnogobrojnim definicijama. Kultura (lat. clture, ae, f.) u opem smislu rijei predstavlja obraivanje, teenje, raenje, obrazovanje, potovanje (Divkovi, 2006, str. 264). Kod preciznijeg definiranja kulture u literaturi se mogu pronai mnogobrojne definicije kulture, koje oznaavaju razliite aspekte. U posljednja dva stoljea nema preciznosti za definisanje kulture, pa se pojam upotrebljava na niz naina, koji tee meusobnom preklapanju: 1) Kultura kao opreka biolokom. Osobito se antropolozi koriste kulturom, kao zbirnom imenicom za simbolike, naune, nebioloke aspekte drutva, koji ukljuuju jezik, obiaje i konvenkcije, a prema kojim se ljudsko ponaanje razlikuje od ostalih primata. Ljudsko ponaanje odreuje kultura, a ne genetikaili biologija. 2) Kultura kao opreka prirodi. U engleskoj i francuskoj intelektualnoj tradiciji pojam se upotrebljava u istom znaenju kao i civilizacija i stavlja se u opreku prema barbarstvu ili prirodnom stanju. U njemakoj kulturnoj tradiciji kultura je najvea razina ljudskih dostignua, umjetnikih ostvarenja i vrhunac, dok im je civilizacija proces materijalnog razvoja 3) Kultura kao opreka strukturi drutvena struktura i kultura vezivno tkivo koje uvruje i uva strukturu. Ovu preferenciju kulture, najee koriste strukturalisti. 4) Kultura kao opreka materijalnom podruje vjerovanja, ideja i praksi iji oblik odreuje ili na njega utjee ekonomska struktura.

5) Kultura kao nain ivljenja razlikovanje drutvenih skupina prema razliitim stavovima, vjerovanjima, jeziku, odijevanju, manirima, ukusu u hrani, muzici ili ureenju interijera i niza drugih razina. 6) Kultura kao visoka i popularna u tom znaenju socioloko poimanje kulture vie nalikuje na svakodnevnu upotrebu pojm, kad je rije o drutvenim praksama koje su umjetnike u najirem smislu, bilo da se opisuje glazbeni ili knjievni ukus ili zanimanje za modu. (Abercromble i sar., 2008, str. 180 -181). Meutim, postoje i drugi oblici definisanja u okviru kojih se moe diskutovati o kulturi. Matsumoto, J. (Matsumoto, 2008, str. 6) navodi sljedee autore i njihove konstrukte: Kroeber i Kluckholn (Kroeber i Kluckholn, 1952/1963), Berry, Poortinga, Segall i Dasen (1992), Murdok, Ford i Hudson (1971), Berry (1980). Kroeber i Kluckholn (Kroeber i Kluckholn, 1952/ 1963) i kasnije Berry, Poortinga, Segall i Dasen (1992). Matsumoto navodi da su autori Berry, Poortinga, Segall i Dasen (1992) opisali est kategorija u okviru kojih moe biti diskutovano o kulturi: 1) Deskriptivna koristi najsvjetliji i najdiferenciraniji tip aktivnosti ili ponaanja koja su u vezi s kulturom 2) Historijska definicija referie batinu i tradiciju koja je u vezi s grupom ljudi 3) Normativna - koristi deskriptivna pravila i norme koje su asocirane s kulturom 4) Psiholoka opisuje i naglaava uenje, rjeavanje problema, te druge pristupe izuavanja povezane s kulturom ponaanju 5) Strukturalna definicija naglaava socijalne i organizacijske elemente kulture 6) Genetika deskripcija, koja referie porijeko kultura

Murdok, Ford i Hudson (1971) opisuju 79 razliitih aspekata ivota uz kulturu. Berry (1980) je dao listu kategorija kulture, koju je 1992 preuredio i kategorisao kroz sljedee kategorije: 1) generalnih karakteristika, 2) hrane i odijevanja, 3) domainstva (stanovanje) i tehnologije, 4) ekonomije i transporta, 5) individualizama i familijarne aktivnosti, 6) zajednice i drave, 7) spola i ivotnog ciklusa (ibidem, str. 7). Na podruju pojedinanih definisanja, postoje mnogobrojne definicije. U tome kontekstu, Berry izdvaja sljedee definicije i autore: Teylor (1865) je definirao kulturu, kao sveukupnost sposobnosti i navika nauenih kroz lanstvo u drutvu. Linton (1936) definie kulturu kao socijalno nasljedstvo. Kroeber i Kluckholn (1952/1963,) defini kulturu kao obrazac za ponaanje steene i transformirane kroz simbole, konstruirane i distinktirano prihvaene od strane humanih grupa, ukljuujui njihovo utjelovljenje i komplementarno uenje znaenja odrivo kroz artefakte. Rohner (1984) definie kulturu kao totalnnost ekvivalenta i komplementarnog znaenja oznaenog od strane ljudske populacije ili identificiranog segmenta populacije i transformiranog od jedne generacije do druge. Jahoda (1984) je diskutovao da je kultura deskriptivni pojam koji biljei ne samo pravila i znaenje ve takoer i ponaanje. Pelto i Pelto (1975) definisali su kulturu kao pojam personalnosti. Geetz (1975) definie kulturu kao dijeljei simbol-sistem transcendiranog individuama. Berry (1992) definira kulturu kao dijeljei nain ivljenja grupe ljudi. (ibidem, str. 11-12). U daljem, dijelu rada, pored pojmovnog odreenja kulture, nastojimo obuhvatiti segmente kulture, odnosno kulturne nivoe. 3. Kulturni nivoi Kultura se takoer, moe gledati i kroz prizmu sveukupnih materijalnih i duhovnih vrijednosti, koje je ovjek stvorio i koje mu slue za pokoravanje prirodnih sila, unapreenje

proizvodnih i zadovoljenje drugih ljudskih potreba. Materijalnu kulturu ine proizvodna sredstva i ostala materijalna dobra, a duhovna kultura obuhvata: moral, religiju, umjetnost, filozofiju, nauku i obiaje (Marui i Manti, 1967, str. 176). Ti okviri su u mnogome su uvjetovani prihvatljivou. Kei (2006) tu uvjetovansot prezentira kroz definiciju: Kultura predstavlja skup materijalnih i duhovnih vrijednosti uvjetovanih tradicionalnim okvirima i suvremenim promjenama koje formiraju prihvatljivo ponaanje lanova jednog drutva. (Kesi, 2006, str. 4). Macumoto navodi sljedeu definiciju: ona predstavlja unikatno znaenje i informativni sistem, dijeljen izmeu grupa transcendiran kroz generacije, koje doputaju grupi da upozna bazine potrebe preivljavanja, servira sreu i blagostanje i nudi znaenje za ivot. (Matsumoto, 2008, str. 12) U istoj ravni stoji i definicija Scheina (Schein, 1990) koji kulturu, kroz definisanje kulture ustanove definira na sljedei nain: (a) osnovni ablon osnovnih pretpostavki, (b) koje je odreena grupa ljudi inovirala, otkrila ili prenijela, (c) uporedo uei kako da se suoavaju sa problemima vanjske adaptacije i interne integracije, (d) u cilju vlastite afirmacije, (e) a takoer i obrazovanja novih lanova u duhu kolektivnog razmiljanja, opaanja i osjeanja u odnosu na date probleme (str. 111). U kontekstu naeg istraivanja i osvjetljavanju ovoga problema nuno je navesti nivoe i manifestacije ili elemente kulture: 1) Prvi sloj: vidljivo, ali esto neobjanjivo: a)artefakti: personalne norme,ceremonije i obredi, prie, rituali; 2) Drugi sloj: vei stepen svjesnog: a) vrijednosti testirane u fizikom okruenju; b) vrijednosti testirane socijalnim konsenzusom;

3) Trei sloj: Uzeto zdravo za gotovo, nevidljivo i nesvjesno: a) osnove pretpostavke veza sa okruenjem; b) pretpostavke prirode realnosti, vremena i prostora; c) pretpostavke ljudske prirode; d) pretpostavke ljudskih aktivnosti ; e) pretpostavke ljudskih veza (Schein, 1985, str. 387). Artefakti predstavljaju povrina kulture koja je prikazana kroz vidljivu reprezentaciju kroz uniformu, arhitekturu, tehnologiju, jezik, prie. Kroz ovu prizmu se lahko moe opservirati i interpretirati bilo koja organizacija, ali se teko ista moe opisati s vana, jer ukljuuje observirajue stvari koje ljudi rade i govore ili akcije koje izraavaju. Artefakti rezultiraju iz ponaanja i ukljuuju pisani i razgovorni jezi, materijalne objekte i organizacijski izgled. Dok su heroji, prie, slogani, simboli i ceremonije, dijelovi ponaanjskog dijela kulture, artefakti su znani i vidljivi dio kulture. Personalne norme su kljune komponente pri definisanju kulture, a predstavljaju kulturne vrijednosti i norme vjerovanja. Da bi personalne norme egzistirale, grupa mora prihvatiti odreene norme unutar jedne grupe i korektirati i kompelirati ponaanja svih lanova pripadnika grupe. Korektiranje i kompeliranje znai da se ljudi u bilo kojoj kulturi ne ponaaju na isti nain sve vrijeme, ponaanje je propisano u veini vremena, tako npr. haos moe egzistirati samo neko vrijeme ukoliko nemamo norme da odgajamo vjetine. Personalne norme mogu biti djelimino shvaene kroz pregled ponaanja lanova, pripadnika odreene kulture. Personalni pregled je ponaanje koje reflektuje vrijednosti. One predstavljaju propisana i prepisana ponaanja. Oni nam providiraju ta mi moemo i ta ne moemo raditi u odreenoj kulturi, organizaciji i grupi. Ceremonije i obredi, predstavljaju skup aktivnosti koji se poduzimaju da bi se utvrdile vanosti vrijednosti i poznate su kao ceremonije i obredi (Beyer i Trice, 1987, str. 5 - 24).

Ceremonije i obredi su poruke za koje se individue zalau i egzibitno korporiraju kao vrijednosti kroz linosti koje se uvaavaju. Prie predstavljaju posebnu ulogu u razvijanju, prenoenju, dok u istraivanju kulture posebno mjesto imaju anegdote i prie. Kad ljudi ele prenijeti svoje iskustvo, obino to rade kroz anegdote i prie (Deal i Kennedy, 1983, str. 110). Joanne Martin i sar. (Joanne Martin i sar. 1990, citirano kod Scheider, 1998, str. 292- 299) su identifikovali centralne teme, koje se pojavljuju u priama kroz razliite tipove organizacija (Scheider, 1998, str. 292- 299): 1) prie o efu ove prie govore o tome koliko je ef human i kako reagira na greke, 2) prie o dobijanju otkaza, govore o eventualnim otkazima uposlenika usljed greaka, 3) prie o tome kako se kompanija nosi sa uposlenicima koji moraju dobiti premjetaj, 4) prie vrijeme nie- na razini ko je krenuo od dna i eventualno postao vaan lan organizacije, 5) prie kako se organizacija nosi sa kriznim situacijama 6) prie o statusima razmatranja pri krenju pravila. Heroji ili uvaeni lanovi predstavljaju refleksiju filozofije odreene kulture. Ova dimenzija uzima u obzir ponaanja. Ovi lideri predstavljaju model uloga i personificiranja organizacijske kulture. Oni predstavljaju ono za ta se kultura zalae i koje vrijednosti reinformira unutar kulture. Rituali predstavlaju tip simbolike aktivnosti, koja se sastoji od niza koraka koji se javljaju u slijedu i ponavljaju kroz vrijeme (Rook, 1985, str. 251 264). Simboli grade solidarnost u kulturi. Oni egzistiraju, kao neizgovorene poruke. Kulturni simboli, prie i rituali komuniciraju norme vrijednosti i uvjerenja u drutvu ili grupi. Svaka generacija prolazi kroz kulturu do sljedee generacije putem simbola, pria i rituala. Kulturni simboli su psiholoki obojeni, kao to su nacionalna zastava, sveti artefakt, na radnom mjestu

veliina ureda i lokacija moe biti kulturni simbol. Trei nivo kulture predstavljaju pretpostavke koje su opisane kao fundamentalni nivoi kulturne. One predstavljaju duboko integrirane pretpostavke koje nisu objektivno observirane, ali manifesti su dati kroz ponaanje ljudi. One egzistiraju kao nepobitne injenice i vrlo rijetko biva diskutirano o njima. Daft (Daft, 2008) smatra: One se serviraju kao automatski pilot da odgajaju ponaanje. (str. 113). Ove zajednike pretpostavke, misaono izraene na organizacijskom nivou, mogu biti unesene kao socijalne i kulturne vrijednosti dijeljene od stane dijelova drutva ili zemlje, tako npr. U Americi je individualnost vie podravana, dok je u Japanu vie podravan kolektivizam. Bazine pretpostavke su najdublji nivo kulture koji reflektira ona vjerovanja i pretpostavke koje se uzimaju kao univerzalno povjerenje prema ljudima u organizaciji. Ovo se obino nalazi duboko ispod povrine i o njima tipino ne diskutuje. Oni se manifesitraju u neizgovorenim pravilima, koje esto egzistiraju bez ljudskog svjesnog znanja, jer se apsorviraju putem procesa aklimatiziranja i mijenjaju se vremenom (Schein, 1985, str. 317). Pretpostavke, vrijednosti i vjerovanja su duboko integrisana da one egzistiraju kao nepobitne injenice. Radi toga to su pretpostavke dijeljene rijetko biva diskutovano o njima. Hymowitz, C, (Hymowitz, 2006, str. 31) smatra da se ljudi se esto osjeaju ugroeno kada je pretpostavka izazvana: Ukoliko pitate zaposlene zato neto rade ili predlozite promjenu, oni e esto odgovoriti da je to njihov nain na koji uvijek neto obavljaju (That is the way its always be done!). 4. Diskusija i zakljuak Radom smo nastojali osvijetliti problematiku kulture u irem smislu, kroz preglede definicija, manifestacije kulture, njene nivoe, smo nastojali obuhvatiti pojam koji u mnogome otvara irinu u definiranju i samom razumijevanju. Teoretskim prikazima nastojali smo sagledati

viedimenzijalnost ove problematike. U radu smo natojali dati presjek nekih od definicija kulture, mada ih danas u mordenom svijetu ima preko stotine, ime kultura predstavlja jedno od centralnih tema kulturni antropolozi, edukologa, psihologa, sociologa, i drugih ija se radnoakciona djelatnost preklapa sa intresovanjima integrisananje pojedinaca u edukacijski, ekonomski i drutveni sistem. Takoer, radom smo nastojali i obuhvatiti nivo i segmente kulture, kao i dati presjeke opih principa kulturnih antropologa o kulturnim nivoima. Literatura Abercromble, N., Hill S., Turner, S. B. ( 2008). Rjenik socilogije. Zagreb: Naklada Jesenski. Beyer, J. M. i Trice, H.M. (1987). How on Organizations Rites Revel Its Culture. Organizational Dynamics 16 (1987): 5- 24. Daft Richard L. (2008). New era of menagment. Mason: Thomson Higher Education Leading. Divkovi, M. (2006). Latinsko-Hrvatski rjenik. Beograd: Familet Neven. Geertz, C. (1973). The Interpretation of Cultures. New York: Basic Books. Hymowitz, C. (2006, Novembar). Business is Personal, So Menagers Need to Harness Emotions, The Wall Street Journal. 13/ 31. Kesi, T. ( 2006) : Ponaanje potroaa. Zagreb: Opinio d.o.o Knig ,E. I Zedler,P. (2001). Teorije znanosti o odgoju. Zagreb: Educa. Marui, A. Manti M. (1967). Sociologija. Zagreb. Panorama

Matsumoto, D. and Juang, L., (2003) Culture And Psychology. Oxford: Oxford University Press. (429-468). Matsumoto, J. (2008). Culture and Psychology, 4th Edt. Chapter 1. An introduction to Culture to Culture and Psychology. Wadsworth: Cengage Learning Rook, D. W. (1985): The Ritual Dimension of Consumer Behavir, Jurnal of Consumer Research, 12, pp. 251 264) Schein, E. H. (1985).Organisational Culture and Leadership. San Francisco: Jossey Bass. Schein, E. H. (2004). Organizational and Leadership 3rd Edc.: San Francisko: Jossey-Bass A Scheider, M. J. (1998). The Wall- Mart Annual Meeting: Fram Small Town America to a Global Coorporate Culture Human Orhanization. New Jersey: Lavrence Erlbaum Associates.