Zivot Bozijeg Poslanika, Sallallahu Alejhi Ve Sellem

---E-n-Nedevi---
Ebui-Hasan Ali el-Husni en-Nedewi
IVOT BOIJEG POSLANIKA
Ebui-Hasan Ali el-Husni en-Nedewi
Zivot
Boijeg Poslanika
Tuzla, 1425. h.g. l 2004.
predgovor
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je se

lam i spas na najasnijeg poslanika i posljednjeg
vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu i
ashabe, i na one koji ih u dobru slijede sve do
Sudnjeg dana.
Uistinu, rijei i retorika nisu dovoljni da se
izrazi istinska zahvala Allahu Uzvienom, i da se
opie radost koja ispunjava srce pisca ovih redaka
dok nudi posljednji dio edicije Kazivanja o vjer
ovjesnicima, poseban dio koji obrauje historiju
posljednjeg Allahova Poslanika, a.s. Allah je po
dario piscu ove knjige ivot i Svoju pomo, te je
on upotpunio ovu mubarek-ediciju i zavrio je
Peatom, miskom peata. Da mu je doao smrtni
as i da je preselio prije nego ju je upotpunio, po
n io bi sa sobom trajnu tugu. I neznatan posao ili
dogaaj bili su dovoljni da ga sprijee da napie
ovu knjigu, jer u historiji pisanja, knjievnosti i
5
ivot Boijeg Posla nika

prevoenja vel ikih pisaca imamo primjere edicija koje
nisu zavrene i poslova koji nisu upotpunjeni.
I ovaj pisac nalazio se pred takvom opasnou . Tako se
desila pauza od trideset godina izmeu dijela edicije koji
_
zavrava s kazivanjem o Musau, a.s., i dijela koji poinje s
kazivanjem o uajbu, a.s., a zavrava s kazivanjem o Isau,
a.s .. Meutim, pratila ga je Boija milost i uputa, te je
pristupio pisanju historije posljednjeg Allahovog Poslani
ka, a.s., za djecu, a istovremeno je bio pred zavretkom
posljednjeg dijela Kazivanja o vjerovjesnicima. Bilo je to
u mjesecu evvalu 1 395 ., kada se posvetio pisanju i ove
knj ige, dok je nije zavrio, a zatim pristupio pisanju ve
likog djela o h istori j i Poslanika, a.s. Ova prva, manja knji
ga, bila je osnova i jezgro tog velikog djela, koje je, uz
Allahovu pomo, zavrio u evvalu 1396. g.H.
U pisanju knjige koja je pred vama pisac se oslanjao na
saetak Ibn-Hiamove Historije Poslanika, jednog od na
j starijih tampanih relevantnih djela u toj oblasti, koje os
tavlja dubok utisak na itaoca. Koristio se, takoer, nekim
s tarim izvorima, kao i hadiskim zbirkama. Meutim, pis
ac nije smatrao obaveznim da uputi i taoca na te izvore,
zbog ogranienosti stranica i tampe. Osim toga, ovo je
knjiga pisana za m lade, a ne za istraivae i naunike, te
se zato ograniava na tekstove i predaje, uz koje nisam
priloio nauna istraivanja, filozofska obrazloenja i
strane studije. To odvraa panj u itaoca od uivanja u
ljepoti Poslanikova, a.s., ivotopisa, a za takva istraivanja
je potrebno veliko i opirno djelo iz oblasti historije
posljednjeg Poslani ka, a. s. , napisano za iroko obrazovane,
umno napredne i ljude zainteresirane za savremene
teoloke rasprave i uporedne studije.
Predgovor
Takoer, u ovoj se knj izi nisam pridravao ogranienj a
koja sam sebi postavio u prethodnim dijelovima kazivan
ja o poslanicima, zbog prilagoenosti stila uzrastu djece,
ponavljanj u rijei i reenica, j ednostavnosti izraavan j a i
samog dogaaj a. Ti mladi itaoci odrasli su i napredovali
u jeziku i stepenu intelektualnog razvoj a, te su postal i
sposobni da usvoj e o v o tivo teoretski, nauno i intele
ktualno, i mogu uivati u ovom izvrsnom kazivanju o
ivotu najveeg ovjeka i najasnijeg Poslanika, a.s.
I tako, Allahovom moi, dolo se do knj ige koja pred
stavlja sredinu izmeu knjiga o ivotu Poslanika, a.s., koje
su napisane za odrasle i nadarene i knj iga koje su napisane
za maliane u razvoju. Kao takva, ona je podesna da je
izuava odraslija mlade u kolama, a ljudi srednjeg doba
da je itaju u svojim bibliotekama i domovima. Takoer,
podesna je i za nemuslimane, i za prevoenje na strane
j ezike. Ona sadri saetak i sr historij e ivota Poslanika,
a.s., njene izvrsne predaje i dogaaje, h istori j u prvog is
lamskog poziva, osvajanja i pobjeda, te uda i neobinosti
poslanikog odgoja. Tako j e ova knj iga postala kompletna
kola u kojoj uenik o drasta okruen vjerovanjem i l ju
bavlj u, razonodom i osvjeenjem, a iz koje izlazi nosei sa
sobom opskrbu koja e ga pratiti u ivotu, svjetlo koje e
mu put osvjetlj avati, oruje kojim e braniti sebe i svoje
vjerovanje i poruku koju prenosi itavom svijetu i svim
narodima.
Poto je knj iga napisana za srednjokolce i njima sline,
pisac je smatrao obaveznim da objasni nepoznate termine
koji nadilaze nivo ovih mladih italaca. Zato je zamolio
prof. Nur Alim el-Emini cn-Nedevija, koji je, takoer,
predava i poznaje obrazovni nivo ovog uzrasta, da i h ire
pojasni, to je on i uinio, da mu Allah dobro podari.
ivot Boijeg Poslan i ka

I na kraju, zahvalj ujem Uzvienom Allahu na uputi i
pomoi, i zahvaljujem Mu na Njegovim darovima i blago
datima. Molim Ga da mi ukabuli ovo djelo i da se nj ime
okoristi muslimanska mlade, oko koje huje razni vjetro
vi i iji put je trnjem prostrt.
Allah upuuje pravim putem koga hoe.
1 5 . zul-ka'de 1 397.
29. oktobar 1 977.
Ebul-Hasan Ali el-Husni en-Nedevi
poglavlje 1
Predislamski period
Nakon Allahova poslanika
lsaa. sina Merjemina
Proao je dug period otkako Allah, d.., nije
poslao Svog poslanika i otkako je svijetom ovlada
la tama. Nestalo je svjetla i znanja, a glasovi vjer
ovjesnika i poslanika koji su u svom dobu pozivali
u isti monoteizam i iskrenu vjeru utihnuli su
pred pokliima neznabotva i zablude, koje su uz
vikivali lalj ivci i varalice. Svjetiljke to ih upalie
Allahovi poslanici, vjerovj esnici i njihovi nasljed
nici, u trnule su u olujama to su bjenjcle s vreme
na na vn)eme.
Prijanje vjere
Velike vjere, s kranstvom na kraju, postale su
rtve lakrd ijaa i besposliara, i igrake u rukama
g
ivot Boijeg Poslan ika

licemjera koji su ih iskrivili toliko da su izgubile svoj duh
i oblik. Da su se mogli vratiti rani j i sljedbenici tih vjera, i
poslanici koji su ih propovijedali, ne b i ih prepoznal i
nego bi ih zanijekali .
Judaizam je postao skup beivotnih rituala, obreda i
obiaja. Meutim, kad bi se to i zanemarilo, ostaje da je to
vjera rase koja ne donosi objavu itavom svijetu niti poziv
narodima i milost ovj eanstvu.
Kranstvo je, pak, ve u prvom stoljeu podleglo kriv
otvorenju i tumaenj u neznalica, i to je poput gomile
prekrilo jednostavni Isaov, a.s., nauk. Ovi oblaci su zaklo
nili svjetlo monoteizma i iskrenog robovanj a Allahu.
Medusije (vatropoklonici) su se drali oboavanj a va
tre, k lanja l i joj se i gradili joj oltare i hramove. Izvan tih
hramova bili su slobodni da rade po svome nahoenju,
tako da u praksi i moralu nije postojala nikakva razlika
izmeu medusija i bezbonih razvratnika.
A budizam, vjera rairena u Indiji i srednjoj Azij i,
postao je idolopoklonstvo nosei idole sa sobom, gradei
oltare i podiui Budine k ipove gdje god bi se pojavio.
Brahmanizam, prvobimu vjeru I ndije, karakterie
mnotvo idola i boanstava iji broj dostie nekoliko mil
iona, nepravedna klasna nejednakost i privilegije ovjeka
nad ovjekom.
to se tie Arapa, njih je u zadnjem stoljeu zadesilo
bezvrijedno idolopoklonstvo kome je bio slian samo
i dolopokloniki brahmanizam u Indiji.
Ogrezli u irku, Arapi su prihvatil i sva boanstva osim
Allaha, a narod je, oboavanjem kipova, skrenuo u na
j gore obl ike idolopoklonstva. Svako p leme, oblast, grad
i l i - jo vie, svaka kua - svi su imali svoj poseban kip.
10
Predislamski period
U unutranjosti i u dvoritu Kabe, kue koju je sagra
dio Ibrahim, a.s., da se u njoj jedino Allah, d.., oboava,
bilo je tri stotine i ezdeset kipova.
Arabijsko polu ostrvo

Moral Arapa je pao, jer su se odali alkoholu i kocki, a
zloglasna surovost i fanatizam doveli su ih do zakopavan
ja ive enske djece.
Meu njima se rairilo pljakanje i presjedanje kara
vana. Poloaj ene bio j e krajnje degradiran, ak dotle da
je bila nasljeivana kao obina roba ili jahaa ivotinja.
Neki od njih ubij ali su svoj u djecu bojei se siromatva i
neimatine.
Ogrezli u ratovanj u, nisu vie pridavati neki znaaj
prolijevanju krvi, tako da je jedan beznaajni dogaaj b io
uzrok ratu koji je trajao etrdeset godina i u kojem je
poginulo na hiljade ljudi.
Pojavio se nered i na kopnu i na moru

Ukratko, u stoljeu u kome j e poslan Poslanik, a.s.,
ovjeanstvo je bilo na putu samounitenja.
ovjek je u tom stoljeu zaboravio na svog Gospodara,
pa je zaboravio i sebe i svoj svretak. Izgubio je razbori
tost i mo razlikovanj a dobra od zla, lijepog od runog.
Mogla se nai velika oblast u kojoj nije bilo nikog koga bi
zanimala njegova vjera : da oboava svog Gospodara i da
Mu nikog ravnim ne smatra.
Istinu je rekao Allah Uzvien i : "Zbog onog to ljudi
rade, pojavio se mete i na kopnu i na moru, da im On da
ll
ivot Boijeg Posla n i ka

da iskuse kaznu zbog onog to rade, ne bi li se popravili."
( Er-Rum - 4 1 )
Zato se Poslanik pojavio na

Arabijskom poluostrvu?
Allah je izabrao Arape da prihvate poziv islama, a za
tim da ga dostave u najudaljenije krajeve svijeta, jer su
nj ihova srca u dubini b ila ista. Nisu u njih bili urezani
duboki i precizni spisi koje bi bilo teko izbrisati i uklo
niti, kao to je to bio sluaj sa Bizantijcima, Perzijancima
i Hindusima, koji su se ponosili svojim naprednim zna
nostima, knj ievnou i blistavim civilizacij ama. Kod
Arapa, medutim, na ploama srca nije bilo upisano nita
osim beznaaj nih redaka koje j e upisala ruka pustinje i
neznanja, a koje j e bilo lahko izbrisati i oistiti i umjesto
n j ih urezati druge.
Arapi su imali prirodni instinkt koj im bi se suprot
stavljali istini ako bi im bila nej asna, a kada bi im sc pod
igla koprena s oiju prigrlili b i j e i zavoljeli, i za nju bi se
rtvovali.
Takoer, krasila i h je iskrenost, povjerljivost, posto
j anost, jednostavnost ivota, hrabrost i vitetvo. A na
Arabij skom poluostrvu, u Mekki, bila j e i Ka'ba, koju su
sagradili Ibrah im i Ismail, a.s., da se u njoj samo Allah,
d.., oboava i da zauvijek bude izvor poziva u monotei
zam.
"Prvi hram sagraen za lj ude j este onaj u Mekki, bla
goslovljen je on i putokaz svjetovima." (Ali Imran 96)
-
12
poglavlje 2
Prije poslanstva
Mekka i Kurejije
Ibrahim, a.s., se, bjeei od mnogobotva raire
nog u svijetu, uputio sa svojom enom Haderom
i sinom Ismailom ka Mekki, smjetenoj u dolini
okruenoj golim brdima, dolini bez iega neo
phodnog za ivot, bez vode i usjeva. elio je da os
nuje centar u kome e se samo Allah oboavati i
narod Njemu pozivati, i koji e biti putokaz upute
i utoite ljudima.
Allah, d.., j e primio ovaj n j egov posao i spus
tio bereket na to mjesto. Dao je da potee voda za
malu porodicu, majku i sina, koje j e tu, na sunom
i od svijeta udaljenom mjestu ostavio Ibrahim, a.s.
To je izvor Zemzem, koji je Allah, d.., blagoslov
ljenim uinio, pa j o uvijek ljudi s njega piju i nose
vodu u sve krajeve svijeta.
13

Kada je Ismail odrastao, Ibrahim, a.s., htjede da ga za
kolje. Da zakolje svoga sina, odraslog djeaka, dajui
prednost ljubavi prema Allahu, d.., nad lj ubavi prema
sinu i ispun javajui ono to je vidio u snu.
Ismail se, zadovolj an, pokorio naredbi, a zatim ga je
Allah, d.., iskupio velikim kurbanom, da bi bio pomaga
svom ocu u pozivanj u Allahu, d.., i da bude praotac
posljednjeg i naj boljeg poslanika i vjerovjesnika.
Kada se Ibrahim, a.s., vratio u Mekku, sagradio je sa
svojim sinom Allahov Hram, molei da ga Allah primi od
n j ih i da ga blagoslovi, da ive i umru kao muslimani i da
Allah, d.., od nj ihovog potomstva poalje poslanika koji
e obnoviti poziv praoca Ibrahima i upotpuniti ono to je
on zapoeo.
"I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni
su molili: 'Gospodaru na, primi od nas, jer Ti, uistinu,
sve uje i sve zna !
Gospodaru na, uini nas dvojicu Teb i odanim, i porod
na nek bude odan Tebi, i pokai nam obrede nae i opros
ti nam, jer Ti prima pokajanje i samilostan s i !
Gospodaru na, poalj i im poslanika, jednog o d njih,
koji e im aj ete Tvoje kazivati i Knj izi ih i mudrosti uiti
i oistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar ! " (El-Baqara,
1 26 - 1 29)
Allah je spustio blagoslov na n j ihovo potomstvo, tako
da se porodica proirila, a potomci Adnanovi, unuka
Ismaila, a.s., se umnoili. Od njega potie i Fehr b. Malik,
iji je sin Kusajj b. Kilab preuzeo brigu o Ka'bi i vlast u
Mekki.
Kusaj j je bio starjeina ija se rije sluala. Brinuo se o
prckrivaima Ka'be i uvao njene klj ueve, vodio brigu o
napajanju i ishrani hodoasnika i o zas tavi u ratu . Uz to je
14
Prije poslanstva
predvodio i savjetodavno vijee, i tako postigao sve poasti
u Mekki. Meu njegovim sinovima se otroumnou i
plemenitou isticao Abdu-Menaf.
Abd u-Menafov najstariji sin, Haim, otac Abdul
Muttaliba, djeda Poslanikova, a.s., bio je uglednik u
svome narodu . Slubu ishrane i napajanja hadija nasli
jedio je od Muttaliba b. Abdu-Menafa. Njegov narod ga je
zavolio, i on je uivao ugled i poloaj kod njih kao niko
od njegovih predaka.
Potomci Fehr b. Malika nazvani su " Kurej" i prou li
su se pod tim imenom. Svi Arapi su priznavali asnost
porijekla Kurejija, istou i jasnou j ezika, njihovu ple
menitost i hrabrost, i ta injenica ne podlijee raspravi i
osporavanJu.
Pojava idolopoklonstva u Mekki i plemenu Kurej

Pleme Kurej je ostalo ustraj no u vjeri lbrahimovoj i
vjeri pradjeda Ismaila, a.s., drei se vrsto monoteizma i
oboavanja Allaha Jedinog, sve dok se nije meu njima
pojavio Amr b. Lu haj j . On je prvi promijenio vjeru
Ismailovu, a.s., i zasij ao sj eme i dolopoklonstva. Uveo je
svetkovanja i velianj a, zabranio m eso ivotinja koje
Allah, d.., nije zabranio i to nije bilo zabranjeno u
lbrahimovoj vjeri. Prilikom putovanj a u am 1 Amr j e vid
io da stanovnici ama oboavaju kipove, i to mu se dopalo,
pa je nekoliko tih kipova donio i postavio u Mekki. Zatim
je pozivao l jude da i h oboavaj u i veliaju. Neki od njih
su, postepeno, potivajui kamenie k oje su uzimali iz
amom se smatrao dio Sinje, Palestine, Jordana i Iraka.

15

dvorita Ka'be i nosili sa sobom na putovanj u da bi ih oni
podsjeali na nju, poeli da ih oboavaju.
Godina slona
Onda se desio veliki dogaaj koji je bio predskazanje
jednog jo znaajnijeg, dokaz da Allah, d.., eli dobro
Arapima i da Ka'ba ima znaaj kakav nema nijedno ovos
vjetsko svetite.
Ahraba el-Erem, abesinski namjesnik u Jemenu, sa
gradio je u San'i ogromnu crkvu koju je nazvao El-Kullejs.
elio je da je Arapi hodoaste, jer je bio l jubomoran to
je Ka'ba utoite ljudima, to zbog n j e putuju i dolaze sa
svih strana. Htio je da njegovoj crkvi pripadne taj znaaj.
To je teko palo Arapima, jer su bili zadojeni lj ubavlju
i potovanjem prema Ka'bi, s kojom nijedno drugo
svetite nisu izjednaavali, niti su joj vidjeli zamjene. To
ih je zaokupilo i zabrinulo.
U meuvremenu je jedan ovjek iz plemena Kinana
otiao do crkve i u njoj obavio veliku nudu. To je tako
rasrdilo Abrahu koji se zavjetova da e zasigurno otii i
srui ti Ka'bu.
I, uistinu, krenuo je, j aui na slonu, to je Arape, kada
su za to uli, pogodilo kao grom. Spremali su se da ga
odvrate od tog pohoda i da mu se suprotstave, ali su shva
tili da nemaju snage protiv Abrahe i njegove vojske, te su
sluaj prepustili Uzvienom Allahu. B ili su ubijeeni da
Ka'ba ima Gospodara Koj i e je zatititi.
To dokazuje i dijalog izmeu djeda Poslanikova, a.s.,
Abdul-Muttaliba, prvaka Kurejija, i Abrahc, nakon to
je Ahraba zaplijenio dvije stotine njegovih deva, pa je on
zatraio dozvolu da ga posjeti.
16
Prije poslanstva
Abraha mu je ukazao sve poasti, primio ga na svoj di
van, a zatim ga je upitao za razlog njegova dolaska. Abdul
Mutallib mu je odgovorio:
- elim da mi kralj vrati dvije stotine deva koje je zapi
tJemo.
Kada je to rekao, kralj mu s omalovaavanjem i prezi
rom odgovori:
- Zar me moli za dvije stotine deva koje sam ti zapli
jenio, a zaboravlja Hram koj i je dio tvoje vj ere i vjere
tvojih predaka, i ne obraa mi se zbog njega, a ja sam
doao da ga sruim?
Na to mu Abdul-Muttalib ree :
- J a sam vlasnik deva, a Ka'ba ima svog Gospodara Koj i
e je zatititi.
A on uzvrati:
- Ne moe se od mene zatititi.
- ini ta hoe - odgovori mu Abdul-Muttalib.
Poslije toga Kurej ije su se povukli u brda, na planin
ske putelj ke, bojei se ratnog razaranja i iekujui ta e
Allah uiniti sa onim koji napada Njegovu svetost.
Abdul-Muttalib je, sa jo j ednim Kurejijom, drei se
vrata Ka'be, molio Allaha da ih pomogne protiv Abrahe i
njegove vojske. A Abraha, odluan da srui Ka'bu bio je
spreman, sa svojim slonom Mahmudom, da ue u
Mek ku.
Meutim, na putu za Mekku slon pokleknu, i uprkos
udarcima nije htio da se pomj eri. A kada su ga usmjerili
nazad prema Jemenu pourio je.
I tada je Allah, d.., na njih poslao ptice koje su dola
zile s mora; svaka je nosila kamen, i koga bi pogodile, taj
bi umro. Abrahina vojska poela je bjeati putem kojim
su doli a dijelovi tijela su im otpadali. Pogoen je bio i
Abraha, pa su ga voj nici ponijeli sa sobom, a on se, dio po
17
ivot Boijeg Poslanika

dio, raspadao, sve dok nisu stigli u San'u, gdje je umro
najgorom smru.
O tome kazuje Kur'an : "Zar nisi uo ta je sa vlasnici
ma slona Gospodar Tvoj uradio ! Zar lukavstvo n jihovo
nije omeo i protiv n j ih j ata p tica poslao, koje su na njih
grumenje od gline peene bacale, p a ih je On kao lie
koje su crvi istoili uinio?" (Al-Fil, 1 -5 )
Nakon to je Allah, d.., kaznio Abesince i odbio ih
od Mekke, Arapi su poeli uzdizati Kurejije i govoriti : Oni su Allahovi miljenici, Allah se borio umjesto njih i
zatitio ih od neprijatelj a.
Tako su poeli veliati ovaj znaaj n i dogaaj i raunati
godine po njemu, govore i : - Desilo se to i to, ili : rodio se
taj i taj u Godini slona. Ili, to se desilo poslije Godine slo
na toliko i toliko godina. A Godina slona odgovara 5 7 1 .
godini p o Isau, a.s.
Abdullah i Amina
Abdul-Muttalib, kurejijski poglavar, imao je deset si
nova, a Abdullah je bio srednji meu njima. Otac ga je
oenio Aminom, kerkom Vehba, prvaka plemena Bcnu
Zuhra, koja je tada bila n ajestitija ena u Kurejija, pori
jeklom i poloajem .
Meutim, nije prolo dugo i Abdullah je umro, a
Amina, koja je zanijela Allahovog Poslanika, a.s., je vidje
la znakove to su ukazivali da e njenom sinu pripasti ve
lika uloga.
asno roenje i plemenito porijeklo

Poslanik, a.s., se rodio u ponedjeljak, 1 2 . rebiul-evvela,
u Godini slona ( 5 7 1 . godine po Isau).
18
Pnje poslanstva
I to bijae najsretniji dan koj i j e sunce obasjalo.
On je Muhammed b . Abdullah b. Abdul-Muttalib b.
Haim b. Abdu-Menaf b. Kusajj b. Kullab b. Murre b.
Ka'b b. Lu'a b. Galib b. Fehr b. Malik b. En-Nadar b.
Kenane b. Huzej me b. Mudrike b. Ilijas b. Mudar b.
Mu'ad b. Adnan, a A dnanovo porij eklo dosee do Ismaila,
a.s., sina Ibrahimova, a . s.
Kad ga je majka rodila poslala j e po nj egovog djeda :
- Abdul-Muttalibe, rodio ti se dj eak !
Kad je djed doao, pogledao ga je, a zatim ga uzeo i
unio u Ka'bu, molei Allaha i zahvaljujui Mu.
Dao mu je ime Muhammed. Arapi su se udili, jer Je
to ime do ta da bi lo nepoznato.
Dojenje
Za svog sirotog unuka, koj i m u j e od sve djece bio
naj drai, Abdul-M utallib je traio dojilju iz seoske sred
ine, to je bio obiaj kod Arapa.
Tu sreu je ugrabila Halima es- S a'dijja, koj a je krenula
da trai dijete za dojenje. To je bila godina sue, pa je n ar
od bio u krizi i oskudici.
Poslanik, a.s., j e ponuen svim dojiljama, ali one odbie
da ga prime, jer dijete nije i malo oca o d kojeg bi se one
nadale nekoj nagradi. Govorile s u :
- To j e siroe, emu s e moemo n adati od n j egove ma
jke i djeda?
Tako je postupila i Halima prvi put, a zatim se sm ilova
la na n j ega i Allah, d. ., joj j e ulio u srce ljubav prema
njemu, a i nije bila nala drugog djeaka, pa se vratila i
prihvatila ga.
19

Kada ga je ponijela na put kao da j e rukama blagodat
dotakla, jer joj j e u povratku sve bilo drugaije nego inae.
Vidjela je bereket u prsima i mlijeku, ostarjeloj devi i to
varnoj ivotinji.
Svako je govorio:
- Uzela si blagoslovljeno bie, Halima!
Njene druge su joj zavidjele.
Za n j egova boravka u plemenu Benu Sa'd, Allahove
blagodati su se ukazivale u obilju, a kad su se navrile dv
ije godine odbila ga je od dojenja.
Kada se razvio u djeaka kakvom nije bilo slinog,
Halima je otila n jegovoj majci i zamolila je da ga ostavi
jo neko vrijeme kod n j e, i ona je pristala.
Nakon toga, dok je jo boravio u Benu Sa'du, dola su
mu dva meleka, otvorili mu prsa i iz srca odstranili
ugruak. Zatim su mu srce oprali i oistili, a nakon toga
vratili kako je i bilo.
Poslanik, a.s., je uvao ovce sa svojom braom po mli
j eku, odrastaj ui u prirodnoj i jednostavnoj okolini, i
ivei zdravim nomadskim ivotm, uei isti arapski jez
ik po kome je pleme Benu Sa'd b. Bekr bilo poznato. Bio
je omiljen i drag meu svojom braom, volio ih je i oni su
n j ega voljeli.
Zatim se vratio svojoj majci i djedu kao lijepo razvijen
djeak.
Smrt Amine i Abdul-Muttaliba

Meutim, kada j e imao est godina, umrla m u je majka
Amina, u mjestu El-Ebva', n a putu izmeu Mekke i
Medine.
Ostao je kod djeda, koj i j e bio pal j iv prema njemu, pa
bi ga tako posadio na svoje ilte u hladu Ka'be i milovao.
20
Prije poslanstva
A kada j e napunio osam godina, umro mu je i djed
Abdul-Muttalib .
Sa amidom Ebu-Talibom
Tada je Allahov Poslanik, a . s., po oporuci Abdul
Muttaliba, ostao kod svog ami de Ebu-Taliba, Abdullah
ovog brata, koji j e bio n jeni j i i b lai prema n jemu nego
prema svojoj djeci.
Boanski odgoj
Tako je Allahov Poslanik, a.s., izrastao u mladia, uvan
od Allaha Uzvienog, daleko od prljavtina i obiaja
neznaboaca. B io j e najplemenitiji u svom n arodu,
najestitij i, najstidljiviji, naj iskrenij i, najpovjcrl j iviji,
udaljen od nevaljaltina i raskalaenosti, tako da je u svom
narodu dobio ime El-Emi n (Povjerlj ivi). Takoer, pazio je
na rodbinske veze, pomagao ljudima u nevolji, ugoavao
gosta, inio dobroinstvo i b io bogoboj azan. ivio je od
plodova svog rada i bio zadovoljan s onim tO je imao.
Kada je Poslanik, a.s., imao etrnaest ili petnaest godi
na, izbio je rat El- Fuddar, izmeu plemena Kurej i
Kajs, i on je uestvovao u njemu tako to j e dodavao stri
jele svoj im amidama. Tada je upoznao rat, konjanitvo i
junatvo.
enidba sa Hatidom
Kada je Poslanik, a .s. , navrio dvadest i p et godina
oenio se sa Hatidom b. Huvejlid. Ona j e bila jedna od
najodabranijih i najasnijih ena Kurej a, razborita,
21

plemenita i bogata. Ostala j e u dovica nakon smrti mua
Ehu-Hale.
Imala je etrdeset godina a Poslanik, a.s., dvadeset i
pet. Bila je trgovac i iznaj mlj ivala j e radnike za trgovinu,
dajui im dio zarade.
Kurejije su bili poznati trgovci, a ona je ula za
iskrenost Poslanika, a.s., i njegovo potenje kada je otiao
s njenom robom u a m da trguje. S aznavi za njegovu
znaajnu ulogu na tom putu, ponudila mu je brak, mada
j e prije bila odbila ponude mnogih kurejijskih prvaka. U
Poslanikovo ime zaprosie je i za n jega zaruie amide
Hamza i Ebu-Tal ib, i brak se sklopi.
Hatida je bila prva ena Boijeg Poslanika, a.s., i rodi
la mu je svu djecu osim Ibrahima.
Gradnja Ka'be i otklanjanje velike nesree

Kada je Poslanik, a.s., imao trideset i pet godina,
Kurej ije su se skupile da obnove Ka'bu i da joj naprave
krov, jer do tada je bila sazidana od kamenja, bez gline
koj a bi je uvrstila i povezala, i bila je malo via od visine
ovjeka. Bilo j e potrebno sruiti j e i iznova sagraditi.
Meutim, kada j e gradnja stigla do ugla gdje stoji
Haderul-esved, izb i estoka svaa. Svako pleme je htjelo
da ga ba oni postave na to m jesto, i da ta ast pripadne
nj ima. Problem j e skoro prerastao u rat, koj i je u
dahilijjetu voen i zbog puno manjih stvari.
Pripreme za rat otpoee. Pleme Benu Abdud-Dar2
priprem ie korito napunjeno krvlju i zajedno s plemenom
Benu-Adij obavezae se na smrt, umoivi ruke u tu krv.
Bijae to znak smrti i zla.
l
22
Jedno od kurejijskih plemena.
Pnje poslanstva
Tako su Kurejije proveli dan, a zatim su se ipak dog
ovorili da prvi ko u e na vrata H arema presudi meu n ji
ma. Desilo se da j e prvi koj i je uao b io Poslanik, a.s. Kada
su ga ugledali rekoe:
- To je El- Emin, Muhammed ! Z adovoljni smo da nam
on presudi.
Poslanik, a.s., ih je pozvao da m u donesu ogrta na koji
je svojom rukom postavio kamen, a zatim rekao :
- Neka svako pleme uzme za kraj ovog ogrtaa pa ga svi
podignite !
Tako su i uinili. Kada su ga podigli do n jegovog mjes
ta, Poslanik, a.s., ga postavi svojom rukom, a oni nastavie
gradnju.
Tako je Allahov Poslanik, a.s., svoj i m mudrim postup
kom sprijeio rat meu Kurejij ama.
Dogovor o dostojanstvu
Poslanik je prisustvovao i Dogovoru o dostojanstvu. To
je najplemenitiji i najpotovaniji dogovor za koji se znalo
kod Arapa.
Povod tom dogovoru je bio ovjek iz plemena Zubejd,
koji je dopremio trgovaku robu u Mekku, i tu je robu od
njega otkupio El-As b . Vail, j edan o d kurej ijskih ugled
nika, ali mu je nije isplatio.
Zubejdi3 je protiv njega zatraio pomo od kurej ijskih
prvaka, ali su ga oni izgrdili, odbivi da mu pomognu pro
tiv El-Asa b. Vaila zbog njegovog poloaja.
Zatim je Zubejdi zatraio pomo od Mekelija, i to od
svakog ko je imao velikodunosti u sebi. Tako se probudila
3
C"ovjeh i z plemena Zubejd.

23
ivot posljed njeg Allahovog poslanika

neseb inost u hrabrim i plemenitim lj udima, i oni su se
sastali u kui Abdullaha b. Dud'ana, koj i ih je ugostio.
Tu su se dogovorili, i Allahu obavezali, da e uistinu biti
kao jedna ruka na strani onoga kome j e nasilje uinjeno, a
protiv si lnika dok mu ne vrati njegovo pravo.
Arapi su taj dogovor nazvali Dogovor o dostojanstvu,
govorei :
- Ovi su se asno ponijeli.
Zatim su otili El-As b. Vailu, oduzeli mu robu i vratili
j e Zubej diju. Allahov Poslanik, a.s., j e bio privren ovom
dogovoru i zadovoljan s njim, tako da je i nakon poslan
stva govorio:
- Prisustvovao sam Dogovoru u kui Abdullah b .
Dud'ana. Kad bih bio pozvan d a mu prisustvu jem i u is
lamu, odazvao bih se. Obavezuj te se da pravo bude vra
eno onome kome pripada i da silnik ne nadvlada pot
laenog.
Allahova mudrost je bila da Poslanik, a.s., odraste kao
nepismen, da ne zna itati ni pisati, i da na taj nain bude
daleko od potvaranja i sumnji neprijatelja.
Na to u kazuj e Kur'an rijeima: "T i prije nje n ijednu
knjigu nisi itao, a nisi j e ni desnom rukom svojom pisao;
inae, posumnjali bi oni to lai govore. " (Ankebut- 48)
I Kur'an ga je nazvao nepismenim rijeim a : "Onima
koji e slijediti Poslanika, vjerovjesnika nepismenog, ko
j eg oni kod sebe, u Tevratu i lndilu, zapisana nalaze."
(El-E'raf- 1 57)
24
poglavlje 3
Poslanstvo
Osvit zore i vijesnici sree
Poslanik, a.s., je ve bio napunio etrdeset godi
na ivota kada su se pojavili predznaci zore i vijes
nici sree. Dolo je vrijeme poslanstva, jer takvo je
Allahovo pravilo kada se zgusne tmina, a razvrat
uzme maha. Uznemirenost Poslanika, a.s., zbog
onog to je svakodnevno gledao dosegla je vrhu
nac, kao da ga neko progoni. Zato mu se omilila
samoa, tako da mu nita nije bilo drae nego da
se osam1.
Imao je obiaj izlaziti iz Mekkc i udaljavati se
dok mu se kue ne bi izgubile iz vida, stiui n a
mekanskc puteljke i udoline. Ne bi proao n i
pored jednog kamena i l i drveta, a da mu o n o ne bi
reklo :
- Es-selamu alcjkc, Allahov Poslanie.
25
ivot Boijeg Poslani ka

Poslanik, a.s., bi se okretao lijevo i desno, i iza sebe, ali
nije vidio nita osim drvea i kamenja.
A poetak su bili istiniti snovi, isti i jasni kao prasko
ZOrJe.
peini Hira
Muhammed, a.s., bi se obino osamljivao u pecm1

H ira, gdje bi provodio nekoliko noi zaredom, ponijevi
hranu i vodu sa sobom. Molio se na isti I brahimov nain,
voen istom prirodom koja se obraa Allahu.
Poslanstvo
I tako se molio j ednom kada je doao dan odreen za
njegovo poslanstvo. Bilo je to 17. ramazana, u njegovoj
4 1 . godini ivota, ili 6. augusta 6 1 0. godine. Bio je u peini
Hira kad mu je doao melek i rekao :
- itaj !
Pria Poslanik, a.s :
- Odgovorio sam mu : 'Ja ne znam itati.' Zatim me je
s nano stegao da m i j e postalo naporno, onda me pustio i
rekao : ' itaj ! ', a ja sam opet odgovorio : 'Ne znam itati.'
Tada me je stegao drugi put tako da m i je postalo teko, a
onda me pustio i rekao : ' itaj ! ' 'Ne znam itati ! ', odgov
orio sam, pa me je stegao i trei put, pustio me i rekao :
" itaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara
ovjeka od ugruka! itaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koj i
pouava peru, Koj i ovjeka pouava onome to n e zna."
(El-Alaq, 1 -5 . )
I t o je bio prvi dan poslanstva i prva objava iz
Kur'ana.
26
Poslanstvo
U Hatidinoj kui
Poslanik, a.s., se uplaio ovog dogaaj a, j er mu nije bio
poznat niti je ikad uo za tako n eto. Period bez poslanika
bio se odulj io, a Arapi su davno uli za poslanstvo i po
slanike. Bojao se za sebe, pa se vratio kui tresui se od
straha i govorei :
- Zamotajte me, zamotaj te, bojim se !
Hatida ga j e upitala za uzrok, i on joj je sve ispriao.
Hatida je bila razumna i uena, i ula je za poslanstvo,
poslanike i meleke. Posjeivala je svog amidia Vereku b .
Newfela, kranina koji j e itao k n j ige i sluao od uenjaka
Tevrat i lndil . Osuivala j e Mekelije zbog onoga za to bi
ih osuivao svako ko je iste due i zdravog razuma.
Ona je najbolje poznavala moral Poslanika, a.s., zbog
poloaja koji je imala kod njega. ivei s n j im upoznala je
njegovu i tajnu i javnu stranu. Vidjela je karak ter i ud
Poslanika, a.s., koji su potvrivali da j e on ovjek upuen
i pomognut od Allaha, d.., odabran od poetka i prija
tan u ophoenj u. Onaj iji su moral i ponaanje ovakvi ne
treba se bojati ej tanskih doap tavanj a ili da e ga dini
spopasti. To se n e bi slagalo sa onim to je znala o
Allahovoj mudrosti, milosti i zakonu u Njegovom stvar
anju. Zato je rekla s vjerom i povj erenj em, snagom i
izvjesnou:
- Ne, nikako, tako mi Allaha, O n te nikada nee os
ramotiti, jer t i uva rodbinske veze, podnosi tekoe,
pomae siromasi ma, ugouje gosta, i pomae da se
pravda zadovolj i.
27
Pred Verekom b. Nevfelom

Hatida je smatrala da u ovome treba zatraiti pomo
od amidia, uenj aka Vereke b. Newfela, pa mu je otila
sa Poslanikom, a.s. On mu ispriao sve to je vidio, a za
tim je Vereka odgovorio :
- Tako mi O noga u ijoj ruci j e moja dua, ti si uistinu
poslanik ovog naroda. To ti j e doao melek koj i je doao i
Musau. T voj n arod e te u la ugoniti, napadati, progon iti
i protiv tebe se boriti.
Poslanik se zaudio kada mu je Vereka rekao da e ga
progoniti j er je znao svoj poloaj meu Kurejijama. Nisu
ga zvali niti oslovljavali drukije osim Iskreni i Povjerlj ivi,
pa je u udu upitao :
- Zar e me uistinu progoniti ?
- Da - odgovorio j e Vereka. - Nije doao nikada ovjek s
ovim s ime si ti doao a da ga ljudi nisu napadal i i borili
se protiv njega. Ako doivim taj dan i ivot me poslui,
snano u te podrati.
Zatim jedno vrijeme Objava nije dolazila, da bi se
ponovo nastavila i tako je poelo objavljivanje Kur'ana.
Hatidino prihvatanje islama i njene vrline

Hatida je povjerovala Poslaniku i tako postala prva
koja je uzvjerovala u Allaha, d.., i Njegova Poslanika,
a.s. Bila je stalno uz njega, pruajui mu pomo i podrku,
i olakavajui mu probleme sredine i ljudi.
Islam Alije b. E bi-Taliba i Zej d b. Harisa

Nakon nje, islam je prigrlio Alija b. Ebi-Talib, djeak
od deset godina. Alija j e bio u okrilju Poslanika, a.s., jo
28
Poslanstvo
prije islama, jer ga j e on preuzeo o d Ebu-Taliba kako bi
mu pomogao u vrijeme oskudice.
Slijedei je islam primio Zejd b. Haris, tienik i posi
nak Poslanika, a.s. Bili su to Poslaniku najblii ljudi, koj i
su nj ega, njegovu iskrenost, odanost i lijep moral najbolje
poznavali. A ukuani najbolj e znaj u ta je u kui.
Islam Ebu-Bekra b. Kuhafe i njegova

zasluga u pozivanju u islam
Primio je islam i Ebu- Bekr b . Kuhafe. On je imao ug
led u Kurejija zbog svog razuma, ovj enosti i pravinosti.
Bio je prijatan i jednostavan ovjek, i dobro je poznavao
historiju i porijeklo Kureja.
Ebu-Bekr je bio trgovac, krijepostan ovjek i dobro
initelj. Poeo j e pozivati u islam one iz svog naroda u
koje je imao povj erenj e i koji su mu dolazili i druili sc s
np m.
Islam kurejijskih prvaka

Nakon njegovog pozivanja islam su prihvatili kurej
ijski prvaci koji su imali poloaj i mo. Meu nj ima su
bili Osman b. Affan, Zubejr b. el-Avvam, Abdurrahman
b. Avf, Sa'd b. Ebi-Vekkas i Talha b. Ubej dullah. Ebu
Bckr ih je doveo Boijem Poslan iku, a.s., i pred njim su
primili islam. Slijedili su i h druge Kurejije koji su imali
ugled i poloaj, kao to su Ubejd b. el-Derrah, Erkam b.
Ebil-Erkam, Osman b. Maz'un, Ubej de b. Haris b .
Muttalib, Seid b . Zejd, Habbab b . el-Eret, Abdullah b.
Mes'ud, Ammar b. J asir, Suhejb i drugi. Ulazili su u islam
29

u grupama, mukarci i ene, tako da se prianje i razgov
aranje o islamu proirilo Mekkom.
Javno pozivanje na brdu Saffa

Poslanik, a.s., je tajno pozivao tri godine, da bi mu za
tim Allah, d., naredio da javno obznani svoju vjeru. "Ti
javno ispovijedaj ono to ti se nareuje i mnogoboaca se
okani." (El-Hidr, 94 )
" I opominji rodbinu svoju najbliu i b udi lj ubazan pre
ma vjernicima koj i te slijede." (E- uara, 2 14 - 2 1 5 ) "I reci:
"Ja samo javno opominjem !" (El-Hidr, 89)
Tada je Allahov Poslanik, a.s., izaao na brdo Saffa i po
vikao snano :
- Sabahah!
Kad bi neki ovjek primijetio opasnost od neprijatelja
koj i iznenada napada grad ili pleme, povikao bi: Sabahah!
Bio je to poznat i uobiajen povik. Zato Kurejije nisu
oklijevali da se odazovu ovom pozivu. Iskupili su se oko
njega, neko je doao sam, a neko je poslao izaslanika.
Zatim je A llahov Poslanik, a.s., rekao :
O sinovi Abdul-Muttalibovi, sinovi Fahrovi, si
novi Ka'bovi ! Ako bih vas obavi jestio da neprijateljska
konj ica u podnoju ovog brda hoe da vas napadne, da li
b iste mi povjerovali?
Arapi su bili praktini i realni ljudi. Gledali su u
ovjeka, iju su iskrenost i povjerenje iskuali, koji stoji
na brdu i vidi ta je ispred i iza njega, a oni vide samo ono
pred sobom. Zato ih je nj ihova otroumnost i pravinost
navela da povjeruj u ovom iskrenom i povjerlj ivom glas
niku, pa mu rekoe:
- Da.
30
Poslanstvo
Tada im Poslanik, a.s., kaza:
- Pa, ja vam donosim opomenu i upozoravam vas na
teku kaznu.
Narod je zautio, a Ebu-Leheb ree :
- Neka ti je proklet ostatak dan a, zar si nas zbog ovoga
zvao?
Neprijateljstvo njegovog naroda i

E bu-Tali b ova briga o njemu
I kada je Poslanik poeo j avno pozivati u islam i ispov
ijedati Istinu kao to mu j e Allah Uzvieni naredio,
Kurejije su ga ostavili na miru i nisu mu odgovarali sve
dok nije poeo spominj ati i grditi n j ihova boanstva.
A kada je to uinio shvatili su ga ozbiljno te se udruie
u neprij ateljstvu pema n jemu.
N jegov amida Ebu-Talib j e bio n a n j egovoj strani,
titio ga je i branio. Tako j e Poslanik, a.s., nastavio sa
pozivanjem i obznanjivanjem Istine od koje ga nita nije
moglo odvratiti, a Ebu-Talib j e nastavio da se brine o
njemu i da ga titi.
N akon to j e to potrajalo jedno vrijeme, Kurejije
dooe Ebu-Talibu i rekoe m u :
- Ebu-Talibe, tvoj brati vrijea nae bogove i grdi nau
vjeru, rui nae snove a n ae pretke smatra zalutalim . Ili
e ga odvratiti od nas ili ga nama prepusti, jer i ti si iste
vjere i ubjeenja kao i mi.
Izmeu Poslanika i Ebu-Taliba

Kurejije su poeli sve ee spominjati Poslanika, a.s.,
i nagovarati jedni druge protiv njega. Tako su i drugi put
otili Ebu-Talibu i rekli m u:
31

- Ebu Talibe, ti ima ugled i poloaj meu nama, a i u
godinama si. Mi smo te zamolili da sprijei svog bratia,
pa to nisi uinio, a mi, tako nam Allaha, neemo vie pod
nositi da se nai preci psuju, nai snovi rue i naa
boanstva vrij eaj u. Zato, ili ga ti odvrati od nas, ili emo
se mi boriti i protiv tebe i protiv njega dok jedna strana
ne strada!
Ebu-Talibu j e teko palo neprij ateljstvo njegovog naro
da i razlaz s nj ima, a istovremeno nije mogao da im pre
pusti Poslanika, a.s. Zato je poslao po njega i rekao m u :
- Bratiu, doli s u m i l j u d i i z tvog naroda i rekli mi
tako i tako, pa potedi i mene i sebe, i nemoj me optere
ivati vie nego to to mogu podnijeti.
Da mi stave Sunce u desnu a Mjesec u lijevu ruku

Poslanik, a.s., j e pomislio da se Ebu-Talib pokolebao i
posustao da ga pomae i stoji uz njega, te ree :
- Amida, tako mi Allaha, da m i daju Sunce u desnu a
Mj esec u lijevu ruku da napustim ovu stvar dok joj Allah
ne da pobjedu ili j e uniti, ne bih j e napustio.
Zatim je Poslanik, a.s., zaplakao i krenuo. Tada ga zov
nu Ebu-Talib :
- Doi, bratiu !
Kad se Poslanik, a.s., vrati, ree m u :
- Idi i govori ta hoe, tako mi Allaha, j a t e neu nika
da nikome predat i !
Kurejije mue muslimane

Poslanik, a.s., je nastavio s pozivanjem u Allahovu
vj eru. Kurejije su odustali od njega i Ebu- Taliba, ali su
32
Poslanstvo
svoju srdbu usmj erili n a one svoje saplemenike koj i su
primili islam a bili su bez zatite. Svako pleme je navalilo
na muslimane koj i su bili meu njima; zatvarali su ih,
muili udaranjem, glau, eu i mekanskim uarenim
pijeskom.
Tako je Bilala Habeiju, koj i je primio islam, njegov
vlasnik Umejje b. H alcf izveo u dolinu Mekke na pod
nevnu egu, oborio ga na lea i n aredio da mu stave ve
liku stijenu na prsa, a zatim mu rekao :
- Tako mi Allaha, ovako e ostati dok n e izdahne ili
ne zanijee Muhammeda i prizna La ta i U zzaa za bo
gove!
A on mu je u toj muci odgovarao :
- J edan, J edan . . .
Ebu-Bekr es-Siddik, kad j e uo za to, dade Umej j i cr
nog mladia, izdrlj ivijeg i j aeg, a u zamjenu uze B ilala i
oslobodi ga. Isto tako j e pleme Benu Mahzum na pod
nevnoj egi i na vrelom mekanskom pijesku muilo
Ammar b. ]asira, n j egovog oca i majku, porodicu koj a je
prihvatila islam. Kad j e pored n j ih n aiao Poslanik, a.s.,
rekao im j e :
- Strpite se, porodico Jasirova ! Zagarantovan vam je
Den net.
Ammarovu m ajku su ubili, a ona odbij ae sve osim is
lama.
Mus'ab b. Umejr bij ae meu prvim mladiima Mekke
mladou, ljepotom i gordou. Majka mu je b ila bogata,
ogromnog imetka, a odijevala ga j e najboljom odjeom.
Jedne prilike j e Mus'ab b. Umejr saznao da Poslanik, a.s.,
u kui Erkama b. Ebil-Erkama poziva u islam. Uao je
kod njega, povjerovao u n j ega i primio islam. Izaao je
33

krijui svoje vjerovanje od majke i n aroda. Kradomice bi
odlazio Poslan iku, a.s. Meutim, jednog dana ga je Osman
b. Talha vidio kako klanja i obavijestio njegovu majku i
pleme o tome. Uhvatili su ga i zatvorili i tako je ostao dok
nije otiao u Abesiniju prilikom prve hidre. Zatim se
vratio s m uslimanima, ali se b io promijenio, ovrsnuo, pa
ga je majka prestala koriti.
Neke muslimane uzeli su u zatitu murici, kurejijski
prvaci i voe. Tako je Osmana b. Mez'una uzeo u zatitu
Vclid b. Mugire, ali je on na kraj u tu zatitu ipak odb io.
Iako je Mugire bio pouzdan i plemenit zatitn ik, Osman
ova as t to nije mogla podnijeti. Govorio je:
- Ne elim da traim zatitu ni od koga osim od
Allaha.
U jednom razgovoru izmeu njega i nekog murika
murik se nalj utio, ustao i u dario ga po oku, tako da je
poplavila. Mugire, koj i j e b io u blizini i posmatrao to,
ree :
- Tako mi Allaha, bratiu, ako j e tvoje oko bilo zatieno
od toga to ga je zadesilo onda si bio pod j akom zatitom.
A Osman mu odgovori :
- Ne, nego, Allaha mi, ovo moje ispravno oko udi da
ga zadesi, na Allahovom putu, ono to m u j e brata zadesi
lo. A ja sam pod zatitom monijeg i jaeg od tebe, Eb u
Abduemse !
Kurejijska proganjanja i njihova domiljatost

u napadima na Allahova Poslanika. a.s.
Kurejijama j e teko padalo to nisu uspjeli da ove
mladie, koj i su primili islam, odvrate od njihove vjere, a
niti je Poslan ik, a.s., poputao. Onda se bestidn ici
34
Poslanstvo
osmjelie da ga nazovu lalj ivcem, napadaj ui ga i
potvarajui za sihr i pjesnitvo, vraanje i ludilo. Izmi
lj ali su razne naine i metode u napadima na Allahovog
Poslanika, a.s. Tako su nj ihovi uglednici jednog dana bili
okupljeni kod H aderul-esveda, kad se poj avio Poslanik,
a.s., i proao pored njih obilazei oko Ka'be. Oni su mu se
podrugivali nekim rijeima i to su tri puta ponovili. On je
stao, a zatim im rekao :
ujete li, Kurejije, tako m i Onoga u ijoj j e ruci
moja dua, moe pasti krv !
Oni zautie, bez ikakvog pokreta, i poee m u s e obra
ati najljepim rijeima.
Sutradan, dok su bili na istom mj estu, poj avi se opet
Boiji Poslanik, a.s., pred nj ima. Priskoie mu svi kao
jedan i okruie ga. Jedan od njih ga dohvati za prsa, a
tada skoi Ebu-Bekr da ga brani, kroz pla govorei :
Zar ete ubiti ovjeka zato to kae: Moj Gospodar
je Allah ! ?
Zatim su se razili.
Ebu-Bekr se vratio j ednoga dana razbijene glave i
poupane brade. N akon toga, izaao j e Poslanik, a.s., i nije
ga sreo n iko, ni rob ni slobodan, a da ga nije lacem naz
vao i izgrdio. Zatim se Poslanik, a.s., vratio kui i zaogrn
uo se u odjeu zbog onoga to ga je zadesilo, pa mu je
Allah Uzvieni objavio :
"O ti, pokriveni ! Ustani i opominj i ! " (El-Muddessir,
1-2)
ta su nevjernici Kureja uinili s Ebu-Bekrom?

Jednog dana j e Ebu-Bekr ustao meu svijetom poziv
ajui vj erovan j u u Allaha, d.., i Njegovog Poslanika, a.s.
Murici su navalili na njega, izgazih ga i estoko
35

premlatili. Ukbe b. Rebia j e sastavio dvije papue i toliko
ga izudarao da mu se lice izobliilo. Kui su ga odnijeli
ljudi iz Benu Tejma, ne sumnjajui u njegovu smrt. Tek
krajem dana je progovorio i upitao :
- ta je s Poslanikom, a. s . ?
Oni g a zbog toga napadoe i prekorie, a l i g a zatiti
Umm-Demil, koj a je ve bila prihvatila islam. Nju upita
za Poslanika, a.s., a ona mu odgovori :
- iv j e i zdrav.
Na to on ree :
- Zavjetujem se Allahu da n eu okusiti hrane niti pia
dok ne odem do Allahovog Poslanika, a.s. - ali ga zadrae
ona i Ummul-Hajrij a, njegova majka, dok koraci nisu
utihnuli i ljudi pospali. Tada su ga izvele, pomaui mu, i
uvele ga kod Poslanika, a.s. O n se j ako saalio na n j ega, te
je uputio dovu za n jegovu majku. Nakon toga on je pozva
u islam i ona se odazva.
Nedoumica Kurejija kako da

okarakteriu Poslanika. a.s.
Kurejije su bili u nedoumici kako da okarakteriu
sluaj Allahovog Poslanika, a.s., pred ljudima sa strane, i
kako da se isprijee izmeu njega i delegacija koje mu
dolaze izdaleka i sluaju ga. Zato su se, kada se primakla
sezona hodoaa, okupili kod Veli d b. Mugire tc im on
ree :
- Kurejije, pribliila se sezona hodoaa, i u Mekku
e stii mnogi Arapi koj i su uli za vaeg druga. Zato mo
ramo imati jedinstveno miljenje o n j emu, da se ne bismo
razili i pobijali jedan drugog.
36
Poslanstvo
Krenu meu n j ima dug razgovor, predlaganj a i odbi
janja. Meutim, Velid je odbijao sve to su predlagali, pa
mu rekoe:
- ta ti predlae ?
On im odgovori :
- Najbolj e je da kaete da je on arobnjak, da je doao
sa arolijom-sihrom i da rastavlj a oca od sina, brata od
brata, mua od ene i ovjeka od rodbine.
Sa ovim su se razili, pa su se rasporedili po putevima
koj im dolaze hodoasnici i niko nije proao a da ga nisu
upozorili i ispriali m u o Muhammedu, a.s.
Grubost i pretjerivanje Kurejija u

napadima na Allahovog Poslanika. a.s.
Kurejije su izmiljali razne naine i grubosti u na
padima na Allahovog Poslanika, a.s. Preli su sve granice
lj udskosti, ne vodei rauna n i o rodbini n i o srodstvu.
Tako, jednog dana, dok je Poslanik,a.s., bio na seddi kod
Ka'be, a Kurej ije oko n jega, doe Ukbe b . Ebi-Muid,
nosei ivotinjsku drob, i baci je na lea Poslaniku, a.s.
On je ostao tako na seddi dok nije dola njegova kerka
Fatima, r.a., i uklonila mu to s lea, proklinjui onoga ko
je to uinio, a i Poslanik, a.s., zamoli Allaha protiv njih.
Drugi put, dok je Poslanik, a.s., klan j ao kod Ka'be,
priao mu je U kbe b. Ebi-Muid, omotao mu ogrta oko
vrata i estoko ga stegnuo. Ebu-Bekr ga je u hvatio za rame
i odgurnuo od Poslanika, a.s., govorei :
- Zar ete ubiti ovjeka zato to kae: Moj Gospodar j e
Allah ! ?
37
Hamza b. Abdul-Muttalib prima islam

Jednog dana Ebu-Dehl proe na Sati pored Poslanika,
a.s., pa ga napade i izgrdi, a Poslanik, a.s., mu nita ne
odgovori, nakon ega on ode od njega. Malo zatim pomoli
se Hamza vraaj ui se iz lova i nosei svoj luk. Hamza
bij ae najugledniji i najhrabriji mladi meu Kurejijama.
Robinja Abdullaha b. Dud'ana ga obavijesti ta se desilo
Poslaniku, a.s., zbog ega njega obuze srdba te ue u har
em Ka'be gdje ugleda Ebu-Dehla kako sjedi s drutvom.
Doe do njega i stade mu iznad glave pa ga lukom udari
po licu, to mu ostavi runu brazgotinu, a zatim mu ree :
- Zar ga vrijea i grdi, a i j a sam njegove vjere?
Govorim to i on govori !
Ebu-Dehl je zautio, a H amza prihvati islam, to
teko pade Kurejijama, zbog n jegovog ugleda i hrabrosti.
Razgovor izmeu Utbe i Poslanika. a.s.

N akon to je Kurejijama postalo oigledno d a se
poveava broj drugova Allahovog Poslanika, a.s., Utbe b.
Rebia zatrai dozvolu od Kurejija da ode Poslaniku, a.s.,
porazgovara s njim i ponudi mu nekoliko stvari. Moda
e neke prihvatiti, pa bi mu to dali samo da ih ostavi na
miru. Oni mu to dozvolie i ovlastie ga u nji hovo ime.
Kad je U rbe doao Allahovom Poslaniku, a.s., sjede kraj
njega i ree m u :
- Moj bratiu, ti s i naeg porijekla. Kao to zna, unio
si u svoj narod veliku stvar kojom si razbio njegovo jedin
stvo, sruio im snove, osramotio im bogove i vjeru, a nae
pretke proglasio nevjernicima. Pa sluaj, nudim ti neko
liko prijedloga, nadam se da e bar neke prihvatiti.
38
Poslanstvo
A Poslanik, a.s., odgovori :
- Govori, Ebul-Velide, sluam.
On ree:
- Moj bratiu, ako eli da ovom vjerom s kojom si
doao stekne bogatstvo, mi emo ti ga skupiti od naeg
imetka, pa e biti naj bogatij i od nas. Ako eli ast,
izabraemo te za naeg starjeinu i n ita bez tebe neemo
odluivati. Ako, pak, eli vlast postavit emo te za naeg
poglavara. Ako ti je to privienje koje vidi i koje ne
moe od sebe odagnati, traiemo ti lijenike i imetak
potroiti samo da te spasimo.
Kada je zavrio, Poslanik, a.s., ga upita:
- J es i li ispriao to si imao, Ebul-Velide?
- Da - odgovori. Na to m u Poslanik, a.s., ree :
- Posluaj sada ti mene.
- Hou - odgovori.
Poslanik, a.s., mu poe uiti ajete iz sure Fussilet, sve
do ajeta u kome je sedda. Urbe je zautio i sluao
naslonjen na ruke. Kada Poslanik, a.s., doe do ajeta u
kome je sedda, uini seddu, a zatim ree:
- uo si, Ebul-Velide, a sad izaberi. Utbe ustade i ode
svojim drugovima, a oni, kad ga ugledae, rekoe jedni
drugima :
- Kunemo se Allahom da nam Ebul-Velid dolazi drugaijeg izgleda od onoga s kojim je otiao.
Poto sjede kod njih upitae ga :
- S kakvim vijestima dolazi, Ebul-Velide?
On im odgovori :
- Uistinu, sluao sam govor, kakav, Allaha mi, nikad
prije nisam uo. Kunem se da to nije pjesnitvo, ni sihr,
niti vraanje. Kurejije, posluajte me i ostavite na miru
tog ovjeka i njegovu vjeru !
39

Oni ga prekorie i rekoe:
- Tako nam Boga, Ebul-Velide, oparao te je svojim jez
ikom !
- Ovo je moje miljenje o njemu - odgovori on - a vi
inite ta hoete.
Hidra muslimana u Abesiniju

Nakon to je Poslanik, a.s., sagledao sve nedae koje
pogaaju n jegove ashabe - a on ne moe da ih zatiti predloi im:
- Mogli biste se iseliti u Abesiniju, tamo je vladar koj i
n ikome nasilje ne ini. To je zemlj a pravde, dok vam
Allah ne da izlaz iz ovoga u emu ste sada.
Nakon toga se jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju
i to bijae prva hidra u islamu. U njoj j e uestvovala de
set mukaraca, a voa im je bio Osman b. Maz'un. Zatim
se, slijedei n j ih, iselio Da'fer b. Ebi-Talib i sastao se s
njima u Abesiniji. Neki su se iselili s porodicom, a neki
sami. Ukupno ih je bilo osamdeset troje.
Kurejijska zavjera protiv muslimana

Kada su Kurejije vidjeli da su s e muslimani smirili i
nali sigurnost u Abesini j i, poslae Abullaha b. Ebi-Rebia
i Amra b. Asa b. Vaila sa skupocjenim poklonima koji se
samo u Mekki mogu nai za kralja Nedaij u i njegove
patrijarhe. Kada su doli Nedaiju na dvor, prethodno
potkupivi i pridobivi patrij arhe, rekoe m u :
- Vladaru, u tvoj u zemlju je prebjegla grupa drskih
mladia koji su napustili vjeru svoga naroda, a ni vau
vjeru nisu prihvatili. Doli su s nekom novom vjerom,
40
Poslanstvo
nepoznatom i vama i nama. Nai velikodostojnici, meu
koj ima su i nj ihovi oevi, amide i rodbina, poslali su nas
da ih njima vrati. Oni ih bolje poznaj u i blii su im.
Patrijarsi oko njega dodae:
- Istinu su rekli, o vladaru, predaj i h n j ima dvojici.
Nedai se naljuti, odbi da prihvati nj ihovu priu, i
zakle se Allahom da e biti siguran svako ko potrai u to
ite kod nj ega i u njegovoj zemlji. Zatim pozva musli
mane i kranske uenjake, i upita i h :
- Kakva j e t o vjera zbog koje ste s e razili s a svojim
narodom? Niste ni moju vjeru prihvatili, niti vjeru nekog
drugog naroda?
Da'fer b. Ehi-Talih mu predstavlja

idolopoklonstvo i upoznaje ga sa islamom
Tada ustade Da'fer b. Ebi-Talib, amidi Poslan ika,
a.s., i ree:
- Vladaru, bili smo narod neznalice, oboavali kipove,
jeli ono to je uginulo, radili zabranjene stvari, kidali rod
binske veze, runo se prema komiluku odnosili, jai od
nas je tlaio slabijeg. Tako smo ivjeli, dok nam Allah nije
poslao Poslanika, jednog od nas. Znamo mu porijeklo,
znamo njegovu iskrenost, povjerlj ivost i estitost. On nas
pozva da samo Jednog Allaha oboavamo i da napustimo
kamenje i kipove koje smo mi i nai oevi oboavali . On
nam nareuje da iskreni budemo, da povjerenje ne
iznevjerimo, da pazimo rodbinu, da lijepo postupamo s
komijama. Zatim, da se klonimo zabranjenih djela, da
lai ne govorimo, da ne jedemo imetak siroadi, da ne
potvaramo estite ene. Nareuje nam da samo Allaha
41

oboavamo, i da Mu druga ne pripisujemo. Takoer, da
namaz obavljamo, zekat dajemo i post postimo.
Nakon to mu je nabrojao osnove islama nastavi :
- Mi smo to kao istinu prihvatili, u n jegovo poslanstvo
povjerovali i poeli smo slijediti ono s ime je poslan.
Oboavamo Allaha Jedinog i druga Mu ne pripisujemo.
Smatramo zabranj enim ono to nam zabranjuje a doz
voljenim ono to nam dozvoljava. Zbog toga nas na nar
od napade i na muke nas stavi, htij ui nas od vjere nae
odvratiti pa da, umjesto Allaha Uzvienog, ponovo kipove
oboavamo. Da inimo sve ono loe to smo prije islama
inili. Kada nas poee prijetnj ama, silom i zlostavljan
jem odvraati od nae vjere, iselismo se u tvoju zemlju.
Tebe smo pored drugih izabrali i tvoju zatitu poeljeli,
j er se nadamo da kod tebe, vladaru, neemo biti uznemir
avani.
Nedai, koj i je sve to mirno i dostojanstveno sasluao,
ree :
- Ima l i kod sebe neto od Allahove objave to propo
vijeda va drug?
Da - odgovori Da'fer.
Proitaj m i to - ree Nedai.
Da'fer mu proui poetak sure Merjem, a Nedai je
plakao tako da mu se brada od suza skvasila. Plakali su i
patrij arsi kvasei suzama svoje Biblije.
Neuspjeh kurejijske delegacije

Zatim Nedai ree :
- Uistinu, ovo i rijei koje su objavljene Isau dolaze sa
istog Izvora !
Onda se okrenu kurej ijskim izaslanicima, govorei :
42
Poslanstvo
- Idite; tako mi Boga, j a ih neu vama predati.
Meutim, sutradan Amr b. As ponovo doe Nedaiju
i otpoe:
- Vladaru, ovi o Isau, sinu Merjerninu, govore teke
rije i !
N a t o vladar upita muslimane:
ta to vi govorite o Isau, sinu Merjeminu ?
Da'fer b. Ebi - Talib odgovori :
- Govorimo o njemu ono to srno uli od naeg
Poslanika, a.s. Isa je Allahov rob i poslanik Nj egov,
Njegova rije i duh Njegov koji je udahnuo ednoj djevici
Merjemi.
Nedai u ze sa zemlje jednu granicu a zatim ree :
- Tako mi Boga, Isa preko ovoga nije rekao koliko ova
granica.
Tako je vladar je ugostio muslimane i garan tovao im
sigurnost, a cvojica kurejijskih izaslanika odoe od n j ega
osramoeni.
Omer b. Hattab prima islam

Allah, d.., je potpornogao islam i muslimane kada je
Omer b. Hattab el-Adevij el-Kurei primio islam. Bio je
to ovjek pun dostojanstva, snage i smjelosti. Poslanik,
a.s., je prielj kivao da on prihvati islam i Allahu je
upuivao dovu za to. Predaja o n jegovom islam u kae da
su njegova sestra Fatima b. Hattab i njen mu Seid b. Zeid
primili islam. Meutim, to su krili od Omera zbog njegove
otrine i strogosti prema islamu i m uslimanima. Zato je
Habbab b. Eret kradomice odlazio Fatirni da je poduava
Kur'anu .
43

J ednog dana se Omer, opasan sabljom, uputio da nae
Poslanika, a.s., i njegove drugove, a saznao je da su se oni
okupili u jednoj kui kod breuljka Safe. Usput je sreo
N uajm b. Abdullaha, pripadnika n jegovog plemena Benu
Adij, koji ga upita:
- Gdje si naumio, Omere?
- elim ubiti M uhammeda, tog otpadnika, koji je
Kurej ije razjedin io, n j ihove snove poruio, vjeru i boan
stva osramotio.
Na to mu Nuajm ree:
- Zaslijepljen si, Omere ! Zato se ne vrati svojoj po
rodici i ne sredi stanje u njoj?
- Ko to u mojoj porodici? - upita Omer.
- Tvoj zet Seid b . Zeid i tvoja sestra Fatima b . Hattab
su, Allaha mi, islam prihvatili i Muhammeda slijede, pa
pogledaj ta e s n jima.
Tada se Omer uputi zetu i sestri, a kod njih bijae
Habbab b. Eret. U ruci je drao list na kome je bila napisa
na sura Ta-ha, kojoj ih je poduavao. Kad su uli da dolazi
Omer, Habbab se skloni u posebn u sobicu, a Fatima sakri
list. Meutim, dok je prilazio kui Omer bijae uo
Habbaba kako ui, pa im u e upita:
- Kakvo je to mrmljanje?
Odgovorie:
- Ne znamo. Nisi mogao nita uti.
- Da, tako m i Boga, obavijeten sam da ste prihvatili
Muhammedovu vjeru - ree Omer i estoko navali na zeta
Seid b. Zejda. Tada priskoi njegova sestra Fatima i otrgnu
ga od svog mua, a on je u dari tako da joj l ice rasjee.
Nakon to je to u inio, sestra i zet mu uskliknue:
- Da, primili smo islam, vjerujemo u Allaha i Nj egovog
Poslanika, pa ini ta hoe !
44
Poslanstvo
Poto je vidio sestru raskrvavlj enu, Omer se pokaja
zbog onog to j e uinio, pa joj ree :
- Daj mi taj papir to sam malo prije uo da ga itate.
Daj da vidim ta je to to donosi Muhammed.
Omer je znao itati i kada to ree, sestra mu odgovori :
- Bojimo se da to ne pocijepa.
On joj ree da se ne boji zaklevi se svojim boanstvima.
Ona tada zaeli da i on primi islam pa m u ree :
- Brate, ti si neist a ovo moe uzeti samo ko je ist.
Omer u stade, oisti se, i ona mu dodade list na kome
je bila sura Ta-ha. Kada je prouio poetak, uzviknu :
- Kako divne i plemenite rijei !
Habbab, im to u, izae pred n jega i ree :
- Omere, tako m i Allaha, prieljkujem da se Poslanik
ova, a.s., dova odnosi na tebe. Uistinu sam ga j ue uo
kako ui : 'Allahu moj, pomozi islam s Ebu-Dehlom b .
Hiamom i l i sa Omerom b. Hattabom.' Tako mi Allaha,
Omere !
Tada m u Omer ree:
- Habbabe, pokai m i gdje j e M uhammed, da m u odem
i primim islam.
Habbab mu odgovori :
- On j e sa svojim ashabima u jednoj kui kod Safe.
Omer pripasa svoju sablju i uputi se ka Poslaniku, a.s.,
i njegovim ashabima te pokuca na vrata. Kada su uli glas,
ustade jedan ashab i proviri. im ga ugleda opasana sab
ljom, vrati se uznemiren Poslaniku, a.s., rijeima:
- O Allahov Poslanie, to j e Omer b. H attab, sabljom
opasan !
Na to mu Hamza ree:
- Pustite ga; ako j e s dobrim doao, ugostit emo ga, a
ako je naumio zlo, n jegovom sabljom emo ga ubiti.
45

Poslanik, a.s., naredi da mu dozvole da ue, a zatim
u stade p red njega da ga doeka, uhvati ga i vrsto stee, a
onda ga upita :
- ta te j e dovelo, sine Hattabov? Kao da nee pres
tati dok te od Allaha kakva nesrea ne pogodi !
Omer odgovori :
- O Allahov Poslanie, doao sam ti da povjcrujem u
Allaha, Njegova Poslanika i ono to m u se objavlj uje.
Tada Poslanik, a.s., u zviknu :
- Allahu ekber ! - po emu ashabi koj i s u bili u kui
shvatie da je Omer primio islam. Muslimanima je mno
go znailo Omerovo prihvatanje islama, a prije toga je jo
i Hamza primio islam. Omer j avno obznani svoje vjerov
anje i to se prou meu Kurejij ama. Oni se borie protiv
njega a i on protiv n j ih, da bi ga sc na kraj u okanili.
Kurejijska izolacija porodice Benu

Haim i prekidanje veza s njima
Kada se islam poeo iriti meu plemenima, Kurejijc
se sastadoe i dogovorie da napiu ugovor protiv porodi
ca Bcnu Haim i Benu Abdul-Muttalib, da se nee od njih
eniti, niti za njih kerke udavati, i da nee s n j ima trgo
vati. To sve zapisae na papir i jo jedanp ut se dogovorie
i obavczac na to. Kako bi to jo vie uvrstili, papir
objesie u unutranjosti Ka'be.
Na Ebu-Talibovom posjedu
Nakon ovakvog postupka Kurejija, povukoe se poro
dice Benu Haim i Benu Abul-Muttalib na posjed
Ebu-Taliba. Ebu-Lehcb b. Abdul-Muttalib se izdvoji iz
46
Poslanstvo
porodice Benu Haim i priklj ui se Kurejijama. To se
desilo sedme godine po poslanstvu. Tako su pripadnici
roda Benu Haim boravili tu dok ih izolacija nije iscrpila,
pa su poeli jesti l ie, a djeca su plakala od gladi, tako da
sc pla izdaleka uo. Kurej ije su odvraali trgovce od
njih tako to su otkuplj ivali robu po nekoliko puta veoj
Cl Jem.
U takvom stanj u su proveli tri godine. Nita im nije
stizalo, osim neto tajno od Kurejija koj i su htjel i ouvati
veze s nj ima. Poslanik, a.s., bio je s nj ima, pozivajui svoj
narod nou i danju, taj no i javno. Benu Haim su strplj ivo
podnosili izolaciju, uzdaj ui se u nagradu.
Ponitenje ugovora i prekid izolacije

Neke su se Kurejije, koji su u sebi imali ljudskosti i
savjesti, pobunili protiv ovog nepravednog ugovora. U pr
vom redu je Hiam b. Amr b. Rebia bio inicij ator da se on
prekine. Hiam je i mao ugled u narodu, pa je otiao nekim
lj udima iz Kureja koji s u imali l judskosti i saosjeanj a u
sebi te on pokrenu u njima h umanost i vol j u da ponite i
napuste ovaj nepravedni ugovor. Kada ih je bilo peterica,
sastae se i dogovorie da prekre ugovor. S utradan, kada
se Kurej ije okupie, ustade Zuhejr b. Ebi-Umej je, okrenu
se svijetu i ree :
- Stanovnici Mekke ! Dokle emo dobro se hraniti i li
jepo oblaiti, a Benu Haim propadaju, niti im se prodaje
niti od njih k upuje? Tako mi Allaha, neu sjesti dok ovaj
list nepravde ne bude pocijepa n !
Ebu-Dehl s e pokua umijeati ali, meutim, nije ko
ristilo. Mut'im b. Adijj krenu da pocijepa taj papir, kad
47

ugleda da j e crv pojeo cijeli papir, osim rije: "U ime Tebe,
moj Allahu . "
Poslanik, a . s . , je j o prije obavijestio Ebu -Taliba o
tome. Tako se papir pocijepa a ono to je na njemu po
niti.
Smrt Ebu-Taliba i Hatide

U istoj godini, desetoj po poslanstvu, umrijee Ehu
Talih, koji nije primio islam, i Hatida. N j ih dvoje su od
onih koje znate po iskrenom prij ateljstvu, vjernosti,
pomaganju i podrci. Tako je Allahovog Poslanika, a.s.,
uzastopno zadesilo nekoliko nesrea.
Odjek Kur'ana u istim srcima

Kada j e u Mekku doao Tufejl b. Amr ed-Devsi, pjes
nik, ovjek ugledan i razborit, isprijeie se Kurejije
izmeu n jega i Allahovog Poslanika, a.s., upozoravaj ui
ga da mu se ne pribliava i da ga ne slua. Govorili s u :
- Mi strahujemo z a tebe i tvoj narod da vas ne zadesi
ono to je nas zadesilo, zato s njim n ipoto ne razgovaraj
niti ita od njega sluaj !
Pria Tufejl :
- Tako m i Allaha, nisu prestaj ali d a m i govore dok se
nisam saglasio da od njega nita neu sluati niti s njim
razgovarati, tako da sam ui napunio pamukom. Ujutro
sam otiao do Ka'be, kad tamo Poslanik, a.s., klanja. Stao
sam blizu njega i Allah htj ede da ujem neto od Njegovog
govora. uo sam divne rij ei te sam u sebi rekao : Jadna ti
maj ka, Tufejle ! Tako mi Boga, ja sam razborit ovjek, pjes
nik, mogu razli kovati lijepo od runog, pa ta mi smeta da
48
Poslanstvo
ujem ta ovaj ovjek govori. Ako b ude lijepo, prihvatit
u, a ako bude loe, ostaviu.
Zatim je Tufejl otiao Allahovom Poslaniku, a.s., u
kuu i ispriao m u svoj sluaj. Poslanik, a.s., m u je izloio
islam i prouio neto iz Ku'ana, te ovaj primi islam i vrati
se meu svoj narod kao n j egov misionar. Nije htio da ivi
sa svojom porodicom dok ne prihvate islam, to su i
uinili. Zatim j e pozvao svoje pleme Dews, pa se islam
meu njima proiri.
Odlazak u Ta if i uvrede koje je

Poslanik. a.s .. tamo doivio
Nakon to je u mro Ebu-Tal ib Kurejije poee vrijeati
Poslanika, a.s., onako kako to nisu mogli za vrijeme Ebu
Talibova ivota. Tako ga je jednom presreo neki k urej ijski
ludak i zasuo ga zemljom po glavi. Kada se kurej ijski na
padi i nj hova odbojnost i neprij ateljstvo prema islamu
pojaae, Poslanik, a.s., o de u Taif, s namjerom da zatrai
od plemena Sekif da ga potpomognu i da prihvate islam.
Nakon to je stigao u Taif uputi se prvacima i poglavari
ma Sekifa i pozva ih u Allahovu vjeru. Meutim, odgovo
rili su mu na najgori nain. !smijae ga, a svoje lude i
robove nahukae na njega, tako da su vikali, psovali ga i
kamenjem gaali.
Tako potiten i oaloen Poslanik je sjeo u hlad palme,
a ono to ga je zadesilo u Taifu bilo je gore i tee od
idolopoklonikih napada u Meki. Stanovnici Taifa pored
ali su se s obje strane puta kojim je prolazio, i nije kroio
ni korak a da mu noge nisu kamenjem zasipali, dok ih ne
okrvavie. I dok mu je krv lila, on se srcem i jezikom
predao dovi, alei se svome Gospodaru na svoju nemo,
49

manjkavost, nesnal alj ivost i prezrenost kod lj udi. Zat
raio je utoite kod Allaha, Njegovu pomo i potporu,
govorei :
- Boe moj ! Tebi se j adam na svoju nemo, nesnala
ljivosti i prezrenost kod ljudi. O Ti, Koj i si Najmilostiviji,
Ti si Gospodar potlaeni h i Ti si moj Gospodar. Kome me
preputa ? Namrtenom tuincu ili neprijatelj u kome si
u vlast moj sluaj dao ? Gospodaru, ako Ti nisi srdit na
mene, onda za ove patnje ne marim. Tvoja briga o meni je
preveli ka, stoga, utjeem se svjetlu lica Tvoga kojim si
tame rastjerao i uz pomo kojeg ovim i buduim svijetom
upravlja, od toga da me Tvoja srdba i gnjev zadese.
Obdari me Svojom m ilou dok ne postignem Tvoje za
dovoljstvo. Niko nema snage niti moi osim Tebe.
Allah mu posla meleka brda da mu dozvoli da sklopi
dva brda nad Taifom. Ali Allahov Poslanik, a.s., odgov
ori :
- Ne, nadam se da e njihovi potomci oboavati Allaha
Jedinog i da Mu druga nee pripisivati.
Kada su Utbe b . Rebia' i eibe b. Rebia' vidjeli
Poslanika, a.s., i ono to ga je snalo probudi se ljudskost
u njima pa pozvae svog slugu, kranina, koji se zvao
Addas i rekoe m u :
- Uzmi ovaj sahan groa i nosi tom ovjeku neka
j ede.
Addas tako i uini, i primi islam nakon to je uo o
emu Poslanik, a.s., govori i vidio njegov moral. Poslanik,
a. s., napusti Taif i vrati se u Mekku, a njegov narod bijae
jo ei u suprotstavljan j u i neprijatelj stvu, podrugivao.
J U 1 ISmiJavanJ u.
.
50
Poslanstvo
Isra i Mi'rad i propisivanje namaza

Zatim sc desio I sra\ p utovanje Poslanika, a.s., iz Hrama
asnog u Mekki u Hram Daleki u Kudsu (Jerusalim), a
odatle u blizine koje je Allah, d.., h tio, i putovan je po
nebesima, predoavanje znamenja i susretanje s poslanici
ma, alejhimusselam.
"Pogled mu nije skrenuo, nije prekoraio, vidio je
najvelianstvenija znamen j a svoga Gospodara." (En
Nedm, 1 7- 1 8).
Bilo je to poasno ugoenje od Allaha, d.., utjeha i
zadovolj stvo i naknada za ponienje i prezir koji je doivio
u Taifu. Kada je sutradan o tome obavijestio Kurejije,
zan ijekali su to i odbacili, u la ga u tj erali i ismijali. Ebu
Bekr tada ree:
- Ako j e on to rekao, onda j e to istina. Zato vam je to
udno? Tako mi Allaha, on mi kae da mu Objava s nebe
sa na Zemlj u doe u jednom trenu dana ili noi, pa mu ja
vjerujem, a to je jo vee o d toga emu se vi udite.
Tu je Allah, d.., njem u i njegovom u mmetu stavio u
obavezu pedeset namaza dnevno, pa je Poslanik, a.s., mo
lio olakanje sve dok Allah, d.., nije smanjio na pet
namaza dnevno. Ko ih obavlja s vjerom i nadom u na
gradu ima zasluge za pedeset namaza.
Poslanik. a. s .. se predstavlja plemenima

Poslanik, a.s., se, u sezoni hadda, poeo predstavl jati
arapskim plemenima, pozivaj ui ih u islam, te da ga tite
od neprijatelj a. Govorio j e :
4 Isra - nono putovanje u kome j e A llahovom moi, Poslanik, a.s., posje
tio Kuds.
51

- Potomci tog i tog, ja sam Allahov Poslanik vama.
Nareuje vam se da samo Allaha oboavate i da ne budete
m nogoboci, da napustite sve one kojima se pored Nj ega
klanjate i da u Njega uzvjerujete. Da me potpomognete
kako bih objasnio ono s im me je Allah poslao.
Kada je Poslanik, a.s., zavrio obraanje, ustao je Ebu
Leheb i rekao :
- S inovi tog i tog! On vas poziva da odbacite Lata i
Uzza'a i saveznike od dina u zamjenu za novotariju i za
bludu koju je on donio. Z ato ga ne sluajte niti se za njim
povodite.
Poetak islama meu stanovnicima M edine

U sezoni hadda, na mjestu Akaba, Poslanik, a.s., je
sreo manju grupu l judi iz plemena Hazred, iz Medine, i
pozvao ih u vjerovanje u Uzvienog Allaha. Predstavio im
j e islam i uio k ur'anske ajete. Oni su bili komije idova
u Medini, i oni su im kazivali o poslaniku ije se vrijeme
pojavlj ivanja primak la, zato jedni drugima rekoe :
- Ljudi, znajte, tako nam Boga, on je, uistinu, poslanik
kojim vam idovi prijete. Pa neka vas oni ne preteknu,
odazovite mu se i povjeruj te.
Odgovorie Poslaniku :
- Na narod je, kao nijedan drugi, ogrezao u zlu i nepri
j atel j stvu; moda ih Allah s tobom ujedini. Mi se vraamo
meu n j ih, pa emo ih pozvati i izloiti ovu vjeru koju
smo mi prihvatili. Ako i h Allah s tobom ujedini, nee biti
ovjeka asnijeg od tebe.
N akon toga su se vratili u svoj kraj kao vjernici. Kada
su stigli u Meinu ispriali su svojoj brai o Poslaniku,
a.s., i pozivali i h u islam. Tako se islam proirio meu
52
Poslanstvo
nj ima, i nije bilo nijedne medinske kue u koju mJe
doprla vijest o Allahovom Poslaniku, a.s.
Prva prisega na Akabi

Slijedee godine, za vrijeme hadda, dvanaest ljudi iz
Medine su se s usreli sa Allahovim Poslanikom, a.s., i dali
mu prisegu na Akabi da e samo Allaha oboavati, na
pustiti krau, bludnien j e i ubijanje djece, te da e biti
pokorni u onome to nije grijeh. Kada s u se vraali,
Poslanik, a.s., s njima posla Mus'ab b. U mejra i naredi m u
d a ih poduava itan j u Kueana i da i m ob janjava islam.
Zato su ga u Medini prozvali El-Mukri (uitelj itanja).
Stanovao j e kod Es'ada b. Zurare i predvodio i h u
dem a' tu.
irenje islama u Medini

Islam s e poe iriti u kuama Medinelija, plemena Evs
i Hazred. Tako Sa'd b. Muaz i Usejd b. H u dajr, prvaci
svog plemena, potomci Abdul-Ehela od plemena Evs,
primie islam zahvaljujui m u drosti i blagosti onih to s u
prije prihvatili islam, kao i lijepom pozivanju Mus'ab b .
Umejra. Abdul-Ehelovi potomci d o posljednjeg primie
islam, i nije ostala niti jedna kua u Medin i a da u njoj
nije bilo muslimana, ena i mukaraca.
Druga prisega na Akabi

Slijedee s e godine Mus'ab b. Umejr vrati u Mekku., a
s njim stie i jedan broj muslimana Ensarija sa hodo
asnicima muricima i z svog naroda. Dogovorie se s
53

Poslanik om, a. s., o susretu na Akabi. N akon hadda, u
drugoj treini noi, sastali s u se u podnoju brda Akaba.
Prisutno je b ilo trideset i sedam m ukaraca i dvije ene.
Poslanik, a.s., je doao sa svojim arnidorn Abbasorn b.
Abdul-Muttaliborn, koj i je tada j o uvijek bio rnurik, i
obratio im se, pokuavajui da im omili islam, uei im
kur'anske ajete. Zatim i h je pozvao u vjerovanje u Allaha,
d.., a onda rekao : - Traim od vas da me titite od onoga
od ega titite vae ene i sinove vae.
Oni mu dadoe prisegu na to, a od njega zatraie
obeanje da ih nee napustiti i svom se narodu vratiti.
Poslanik, a. s., im to obea rijeima: J a pripadam vama, a
vi meni, ratovau protiv onoga protiv koga vi ratujete, a
b it u u miru s onim s kirn ste vi u miru .
Poslanik, a.s., odredi meu njima dvanaest starjeina,
devet iz p lemena Hazred i tri iz Evsa.
-
Dozvola seobe u Med inu

Nakon to j e ova grupa Ensarija dala prisegu Poslaniku,
a.s., da e slijediti islam, pomagati njega i n jegove sljedbe
nike, i nakon to im se pridruio jo jedan broj vjernika,
Allahov Poslanik, a.s., naredi svojim ashabirna u Mekki
da se isele u Meinu i pridrue svojoj brai Ensarij arna.
Govorio j e :
- Allah vam j e tamo dao brau i kue u kojima ete biti
siguni, pa se selite u grupama.
Poslanik je ostao, ekajui dozvolu od Allaha da na
pusti Mekku i iseli se u Meinu. Meutim, seoba musli
mana nije bila lahka ni spokojna. Kurejijarna se nije
svidjelo kada su uli za n j u, tako da su na putu iz Mekke
u Meinu postavljali zapreke i stavljali Muhadire na
54
Poslanstvo
razne muke i iskuenja. Ali Muhadiri nisu odustajali od
svoje zamisli i nisu eljeli ostati u Mekki. Neki od n j ih
bili su prinu eni da ostave porodicu u Mekki i da sami
otputuj u, kao to j e to uinio Ehu- Selema, r.a., dok su
neki bili primorani da se odreknu svega to su u ivotu
stekli, kao to je uinio Suhejb, r.a. Iselie se Omer b .
Hattab, Tal ha, Hamza, Jezid b. Haris, Abdurrahman b.
Auf, Zubejr b. Avvam, Ebu-Huzejfe, Osman b. Affan i
drugi, neka je Allah zadovoljan n jima.
Iseljenje se nastavilo, i u Mekki s Allahovim Poslanik
om, a.s., nije ostao niko osim Alije b. Ebi-Taliba, Ebu
Bekra b. Ebi- Kuhafe i onih koj i su bili sprijeen i.
Posljednja kurejijska zavjera protiv

Poslanika. a.s .. i neuspjeh njihove namjere
Kada su Kurej ije uvidjeli da Allahov Poslanik, a.s.,
sada ima drugove i pomagae u Medini, nad kojima oni
nemaj u vlasti, uplaili su se od Poslanikova, a.s., odlaska
u Meinu. Shvatili su da, ako se to desi, oni nee imati
sredstva niti naina da se bore protiv njega. Zato su se
kurejijski uglednici sastali u kui Kusajj b. Kilaba, u ko
joj su sve odluke donosili, da se dogovore ta im je initi u
sluaju Allahovog Poslanika, a.s. Na kraj u se sloie da i z
svakog plemena u z m u p o jednog j akog mladia, uglednog
pori jekla, pa da nasrnu na Allahovog Poslanika, a.s., i ub
iju ga kao jedan ovjek. Time bi krivica za ubistvo bila
razdijeljena na sva plemena, pa Benu Abdu-Menaf ne bi
bili u stanju da ratuju protiv svih. S time se razioe, od
luni da sprovedu dogovoreno. Meutim, Allah, d.., je
obavijestio Svog Poslanika o ovoj zavjeri, te je on naredio
55

Alij i b. Ebi -Talibu da spava u njegovoj postel j i i da se
zamota n jegovim ogrtaem, govorei m u :
- Nee t i s e n ita runo desiti.
Kada se grupa nala pred n jegovim vratima, spremna
da napadne, izaao je Allahov Poslanik, a.s., a Allah, d..,
je uinio da ga oni ne vide, tako to je uzeo pregrt praine
i prosuo je po n j ihovim glavama, uei poetak sure Ja
sin sve do rijei Uzvienog: "I na oi im koprenu stavili,
zato oni ne vide. " (Ja-sin, 9.).
Tada ih neko upita:
- ta ekate ovdje?
- Muhammeda - odgovorie.
- Allah vas je osujetio, on j e, Allaha mi, izaao i otiao
za svojim poslom - ree im ovjek.
Oni provirie unutra i vidjee da neko spava u postelji,
i ne sumnjajui da je to Poslanik, a.s. Meutim, uj utro iz
postelje ustade Alija te se oni postidjee i vratie
razoarani.
Poslanikova. a.s .. seoba u Medinu

Poslanik, a . s . , ode Ebu-Bekru i ree m u :
- Allah mi je dozvolio d a s e iselim.
On uzviknu:
- S pratnj om, Allahov Poslanie ? !
- Da - odgovori.
Tada Ebu-Bekr zaplaka od radosti, te dovede dvije
j ahae ivotinje, koje je jo pri j e bio pripremio za ovo pu
tovanje, i unajmi Abdullah b. Urejka ao vodia. Poslanik,
a.s., ostavi Aliju u Mekki dok ne vrati stvari koje su bile
na uvanj u kod Poslanika, a.s., n j ihovim vlasnicima. Jer u
Mekki, ko god j e imao neto vrijedno ostavljao je to kod
56
Poslanstvo
Poslanika, a.s., na uvanje, zbog njegove iskrenosti i pov
J erenJa.
U peini Sevr
Poslani k, a.s., i Ebu-Bekr napustie Mekku, skrivajui
se, a Ebu-Bekr naredi svom sinu Abdullahu da slua ta
ljudi u Mekki o njima govore, dok slugi Amir b . Fuhejri
zapovijedi da danju napasa ovce a da ih nou do njih
dotjera. Esma, kerka Ebu- Bekra, donosila im je hranu.
Kada su stigli do peine u brdu Sevr, prvi u e Ebu-Bekr i
pretrai peinu, bojei se da u njoj nema neto to b i
nakodilo Allahovom Poslaniku, a . s . , a zatim pozva i nje
ga. Kad su se smjestili, Allah, d.., posla pauka koji sap
lete mreu izmeu peine i drveta koje je bilo pred njom.
Tako sakri Poslanika, a.s. i Ebu-Bekra. Zatim Allah posla
dva divlja goluba koji sletjee izmeu pauka i drveta.
"Allahove su vojske na nebesima i Zemlji."
Murici su slijedili trag Poslanika, a.s. Meutim, kada
su stigli do brda, trag se izgubi. Popee se na brdo i,
prolazei pored peine, vidjee na njenom u lazu paukovu
mreu, pa rekoe:
- Da j e neko ovdje uao ne b i bilo paukove mree na
ulazu.
Ne brini se. Allah je s nama

D o k su njih dvoj ica bili u peini, Ebu-Bekr vidje
tragove murika, pa ree :
- Allahov Poslanie, da neko od njih digne nogu vidio
bi nas.
Poslanik, a.s., mu odgovori :
57

- ta misli o dvojici kada je Allah trei s njima? O
tome Kur'an govori : " Kad su njih dvojica bili u peini i
kad j e on rekao drugu svome: "Ne brini se, Allah je s
nama." (Tewba, 40)
Suraka slijedi Poslanika. a.s.

Kada su Kurejije izgubili Poslanika, a.s., obeali su
nagradu od stotinu deva onome ko im ga dovede.
Njih dvoj ica, nakon tri noi provedene u peini,
krenue dalje, a s njima i Amir b. Fuhej ra, te iznaj mljeni
vodi, murik, koji ih povede priobalnim putem Crvenog
mora.
Suraku b. Malika b. Du'ema je nagnala njegova poh
lepa da goni Poslanika, a.s., vrati ga Kurejijama i da za to
dobije stotinu deva. On uzjaha kon j a i pohita, meutim,
konj ga obori, ali je on bio uporan, pa opet uzjaha i nas
tavi. Konj ga obori i drugi put, a on opet uzjaha i nastavi
tragom.
Kad je ugledao one koje je gonio njegovom konju
prednje noge propadoe u zemlju, pa Suraka po trei put
pade. Nakon to yidje kako ih prati vjetar kao uragan, on
shvati da se uistinu pred n j im nalazi Allahov Poslanik,
koji je u Njegovoj zatiti, i koji e sigurno pobijediti. Zato
povika:
- J a sam Suraka b . Du'em, posluajte ta u vam rei,
j er, Allaha mi, od mene vas nee nita runo snai.
Poslanik, a.s., ree Ebu- Bekru :
- Pitaj ga ta eli od nas ?
Suraka odgovori :
- Napii mi neto to e biti ugovor meu nama.
N a to mu Amir b. Fuhej ra napisa na komadu kosti ili
koe.
58
Poslanstvo
Kisrina narukvica na Surakinoj ruci

Poslanik, a.s., upita Suraku:
- ta misli kad bi obukao Kisrine narukvice?
Tako je i bilo.
Kada su Omeru, r.a., za vrijeme njegovog hilafeta,
donesene Kisrine narukvice, pojas i kruna, pozvao je
Suraku b Malika i obukao mu ih.
Zatim Suraka ponudi hranu i opremu Poslaniku, a.s.,
to on ulj udno odbi, dodavi :
- Nemoj nas odati.
Blagoslovljeni ovjek
Na svom putu njih dvoj ica prooe pored Umm
Ma'bed el-Hizaijje. Ona je imala ovcu staru i istroenu.
Poslanik, a.s., je rukom potra po vimenu, proui Bismilu i
uputi dovu Allahu, d.., pa mlijeko obilno nadoe te se
napi ena i njegovo drutvo dok nisu e ugasili, a onda
se i on napi. Zatim je ponovo pomuze dok nije napunio
posudu. Kada se vratio njen mu Ebu-Ma'bed upita j e o
dogaaj ima, a ona ree :
- Allaha mi, nita, osim to je ovuda proao mubarek
ovjek, govorio je tako i tako - i ona ga lijepo opisa. On e
na to :
- Tako mi Allaha, to nije bio niko drugi do ovjek ko
jeg Kurej ije trae.
Vodi ih nije naputao sve dok ne stigoe u Kuba,
predgrae Medine, a to je bilo dvanaestog reb iul-evvela, u
ponedjeljak. Od tada se rauna poetak muslimanske ere.
59
poglavlje 4
U Medini
Kako je Medina doekala Poslanika. a. s.
Ensarije su uli da je Poslanik, a.s., izaao iz
Mekke i oekivali su ga vie nego to postai
ekaju bajramski mlaak. Svaki dan, nakon sabah
namaza, izlazili bi do periferij e Medine, ekajui
Allahova Poslanika, a.s., i ne bi se vraal i do kas
nog popodneva. Bio je period ljetnih ega. Meu
tim, Allahov Poslanik, a.s., je stigao kada su ljudi
ve uli u svoje kue. idovi su takoer, radili ono
ta rade Ensarije. Zato je prvi koji je ugledao
Poslanika, a.s., bio idov, koji je iz sveg glasa pov
ikao, obavijetavaj ui Ensarije da je stigao Posla
nik, a.s. Svi su pohitali pred Poslanika, a.s., a on je
s Ebu-Bekrorn, koji je bio njegovih godina, sjedio
u sjenci palme. Veina njih do tada nisu vidjeli
Poslan ika, a.s. Zbog toga se stvorila guva, j er ga
nisu raspoznavali od Ebu-Bekra.
61

Ebu-Bekr shvativi to pa ustade i svojim ogrtaem mu
napravi hlad, i tako ljudi shvatie ko je Allahov Poslanik,
a.s.
Muslimani su donosili tekbire, radujui sc, kao nikada
do tada, zbog Poslanikova, a.s., dolaska. ene, djeca i rob
inje su uzvikival i :
- Ovo je Allahov Poslanik, a.s., - doao je, ovo je Allahov
Poslanik, a. s., doao j e ! ! !
Djevojke Medine su s radou i oduevljenjem pjev
ale:
"Erekal-bedru alejna
Min senijjetil-veda'
Vedebe-ukru alejna
Ma dea lillahi da'
Ejjuhel-meb'usu fina
Di 'te bil-emril-muta'
Di 'te erreftel-medine
Merhaben ja hajre da'!"
"Puni mjesec nas obasja
od Seni;jetil-veda'
Kevserom pojimo due
dok ekamo Ahmeda.
Ti koji si od Allaha
cijelom svijetu poslan
Doo si da grad medinski
iZumom nam obasja. "
Pria Enes b. Malik el-Ensari, koj i je tada bio djeak :

- Vidio sam Poslanika, a.s., kada j e uao u Meinu, i
nikada nisam doivio dan svjetliji i ljepi od onog u kome
je Allahov Poslanik, a.s., doao kod nas u Meinu.
62
U Medini
Mesdid u mjestu Kuba i prva duma u Medi ni

Poslanik je proveo u mjestu Kuba etiri dana i tu je sa
gradio mesdid.
U kui Ebu-Ejuba el-Ensarije

Poslanik, a.s., se uputio u Meinu a ljudi su ga usput
doekivali u grupama, vukui devu za povodac i traei
da Poslanik, a.s., boravi kod njih. On je govorio :
- Pustite je neka ide, njoj je nareeno kamo.
Tako se nekoliko puta ponovilo dok nisu stigli do pos
jeda Benu Malik b. Nedara, gdje se deva spusti na mjesto
na kome su danas vrata Poslanikove, a.s., damije. Tada je
to bio prostor za suenj e hurmi koji je pripadao dvojici
djeaka, siroadi iz plemena Benu Nedar, koji su bili
Poslanikove, a.s., daide. Poslanik, a.s., sjaha, a Ebu-Ejub
(Halid b. Zejd en-Nedari el-Hazredi) preuze devu i
uvede je u dvorite.
Poslanik, a.s., je odsjeo kod Ebu-Ejuba, koji ga je ugos
tio i najveu ast ukazao. Iselio se iz gornjeg sprata kue
ne elei da bude iznad Poslanika, pa mu je Poslanik, a. s.,
rekao :
- Ebu-Ejjube, nama i onima to nam dolaze je zgodnije
da budemo u prizemlju.
Gradnja Poslanikove damije i kue

Poslanik, a.s., pozva dvoj icu djeaka da otkupi od njih
zemlj ite za mesdid, a oni mu rekoe :
- Ne, mi to poklanjamo tebi, Allahov Poslanie.
63
Poslanik, a.s., odbi da to prihvati kao poklon, nego

kupi zemlju od njih i tu sagradi mesdid. Sam Poslanik,
a.s., je uestvovao u gradnji mesdida. Prenosio je erpi,
govorei :
- Allahu moj, nema nagrade d o ahiretske nagrade,
smiluj se Ensarijama i Muhadirima!
Muslimani su ga, sretni i veseli, slijedili, govorei sti
hove i zahvalj uj ui Allahu, d..
U kui Ebu-Ej uba Poslanik, a.s., je proveo sedam
mjeseci, dok nije sagraen njegov mesdid i kua pa se
tamo preselio. Za Poslanikom su pristigli preostali
Muhadiri iz Mekke, tako da tamo nije ostao niko, osim
onaj ko je bio sprijeen ili zatvoren. Nije bilo ensarijske
kue iji ukuani nisu islam prihvatili.
Bratimljenje Muhadira i Ensarija

Poslanik, a.s., je pobratimio Muhadire i Ensarije, i to
bratimljenje se temelj ilo na potpomaganju. Ensarije su se
nadmetali u bratimljenju s Muhadirima, to je dovodilo
do toga da su odluivali izvlaenjem. Davali su im na
raspolaganje svoje kue, pokustvo, imetak, zemlju, jahae
ivotinje. Vie su voljeli dati njima nego ostaviti za sebe.
Tako bi Ensarija rekao Muhadiru :
- Uzmi polovicu moga imetka.
Muhadir bi mu odgovorio:
- Neka ti Allah podari beriet u tvojoj porodici i im
etku, ali mi pokai neko m jesto da radim.
Tako su Ensarije iskazivali nesebinost, a Muhadiri
skromnost i dostojanstvo.
64
U Medini
Posla nikova povelja za Muhadire i

Ensarije i tolerancija prema idovima
Poslanik je sainio povelj u za Muhadire i Ensarije,
kojom je obuhvatio i idove. Sklopio je ugovor sa n j ima,
ostavio im njihovu vjeru i imetke i odredio prava i
obaveze.
Propisivanje ezana
Poslanik, a.s., se ustabilio u Medini i uspostavio islam
sku vlast. Ljudi su dolazili na zajedniki namaz, te se
uskoro osjetila potreba za pozivom na namaz.
Poslaniku, a.s., se nisu svidjeli naini oglaavanja kod
idova i krana - truba, zvono i vatra. Zato je Allah, d..,
poastio muslimane ezanom, koji je nekolicina ashaba ve
ula u snu. Poslanik, a.s., ga je prihvatio i propisao musli
manima. Bilal b. Rebbah el-Habei je izabran za mujezi
na. Tako je on bio m ujezin Allahovog Poslanika, a.s., i os
tao predvodnik mujezina sve do Sudnjeg dana.
Pojavljivanje munafika u Medini

Kako se islam irio Medinom, njega prihvatie neki
idovski rabini i uenjaci, kao to je Abdullah b. Selam.
Zavist obuze idove a i one koji su sanjali o kraljevstvu i
kruni, poput Abdullaha b. Ubejj a b. Selula, kome se sve
to trebalo ostvariti da ne doe islam i da ga lj udi ne poee
u skupinama prihvatati. Zamrzie islam i borie se protiv
njega svi oni ija su bolesna srca prielj kivala vlast.
65

Neki od njih su bili otvoreni neprijatel j i, a neki
prikriveni - licemjeri.
Promjena kible
Poslanik, a.s., i muslimani u namazu su se okretali pre
ma Kudsu u Palestini, i to je trajalo esnaest mjeseci po
dolasku u Medinu. Meutim, Allahov Poslanik, a.s., je
prieljkivao da se muslimani okreu prema Ka'bi, jer su
muslimani - Arapi bili zadojeni l j ubavlju i potovanjem
prema Ka'bi. To se sjedinila s nj ihovim b iem. Nijedna
kua nije smatrana ravnoj Ka'bi, niti je b ilo kible ravne
kibli Ibrahima i Ismaila, a.s. Zato su eljeli da sc okreu
prema n J O J .
Meutim, Allah, d.., j e iskuao muslimane time to
im je uinio Kuds kiblom. Ali oni su samo rekli :
- uli smo i pokoravamo se.
- Vjerujemo, sve je to od naeg Gospodara.
N isu poznavali nita do poslunost Poslaniku, a.s., i
pokornost Allahovim zapovij edima, bez obzira da li se to
slagalo s njihovim nahoenjem i obiaj ima ili ne. Nakon
to je Allah, d.., iskuao nj ihova srca, da li e se poko
riti i predati, naredio je svome Poslaniku, a.s., i musli
manima da se okrenu prema Ka'bi.
Kae Kur'an : "I tako smo od vas stvorili pravednu za
jednicu, da budete svj edoci protiv ostali h lj udi, i da
Poslanik bude protiv vas svjedok. Mi smo promijenili ki
blu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo
ukazali na one koj i e slijediti Poslanika i na one koji e
se stopama svoj im vratiti. Nekima je to b i lo doista teko
ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put."
(Baqare, 1 4 3)
66
U Medini
Muslimani su se poeli okretati prema Ka'bi, pokora

vajui se Allahu i Nj egovom Poslaniku, i to postade kibla
muslimana sve do Sudnjeg dana. Gdje god da se nalaze,
oni se na tu stran u okreu.
Nasrtljivost Kurejija na muslimane u Medi ni

Nakon to se islam ustabilio u Medini, Kurejije
shvatie da je on u napretku i razvoju, da ::;e svaki dan sve
vie iri i j aa, te jo vie poj aae svoje neprij ateljstvo i
napade na muslimane, dok je muslimanima Allah
Uzvieni nareivao strpljenje, sustezanj e i pratan je,
rijeima: " Klonite se i namaz obavlj ajte."
Dozvoljavanje borbe
Kada napadi uestae i prij etnje sc zaostnse, Allah,
d.., obj avi muslimanima dozvolu za borbu, koja nije
bila naredba: "Doputa se odbrana onima koje drugi na
padnu, zato to im se nasilje ini, a Allah je, doista, kadar
da ih pomogne." (El- Hadd, 39)
Izvidnice i pohod na El-Abva

Poslanik, a.s., je poeo slati izvidnice i misije u neka
plemena i podruja, to u veini sl uajeva nije znai lo rat,
ve samo kontakte koj i su sijali strah u srca i dolopokloni
ka i pokazivali mo i snagu muslimana.
Sam Poslanik, a.s., iao je u pohod na el-Abvu, i to je
prvi pohod u kome je lino uestvovao. Zatim su uslijedi
li drugi pohodi i misije.
67
Propisivanje ramazanskog posta

Druge godine po H idri propisan je post. Objavio je
Allah Uzvieni : "O vjernici ! Propisuje vam se post kao
to je propisan onima prije vas, da biste se grijeha kloni
li." (Bekare, 1 8 3)
Zatim : "U mjesecu ramazan u poelo je objavljivanje
Kur'ana, koji je putokaz ljudima i j asan dokaz pravog
puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu
bude kod kue, neka ga u postu provede." (Bekare, 1 8 5 )
68
poglavlje 5
Odluujua
Bitl< a na Bedru
U ramazanu, druge godine po Hidri, odigrala
se velika Bitka na Bedru. Allah, d.., je ovu b itku
nazvao Dan pobjede. " . . . Ako vjerujete u Allaha i
u ono to smo objavili robu Naem na dan pob
jede, na dan kada su se sukobile dvije vojske." (El
Enfal, 4 1 )
Poslanik, a.s., j e saznao d a Ebu-Sufjan b . Harb
dolazi iz ama s ogromnom karavanom Kurejija,
u koj u j e bila uloena nj ihova trgovina i imetak.
Izmeu muslimana i murika bilo je na snazi rat
no stan je. Sve to su posjedovali Kurejije su ula
gali u borbu protiv islama i muslimana. Njihovi
odredi su stizali do granica Medine i njenih
panjaka. Zato je Poslanik, a.s., kada j e saznao da
69

na elu ove karavane, vraaj ui se iz ama, dolazi Ebu
Sufj an, jedan od naj eih protivnika islama, pozvao
ljude da je doekaju.
Muslimani nisu posebno obiljeili ovaj pohod, jer je u
pitanj u bila karavana, a ne boj . Meutim, kada je Eb u
Suf) an saznao da je Poslanik, a. s., izaao iz Medine i njemu
sc uputio, poslao j e ovjeka u Mekku da trai pomo od
Kurej ija. Kada je izaslanik stigao do Mckelija i upozorio
ih, oni se uurbano pokrenue. Niko od nj ihovih prvaka
ne izostade, osim Ebu-Leheba, koj i nae seb i zamjenu.
Odgovor Ensarija i njihova predanost u pokornosti

Nakon to je do Poslanika, a.s., doprla vijest o kurejij
skom pokretanj u, zatraio je miljenje svojih ashaba, a
posebno od Ensarija, jer su mu oni dali prisegu da e ga
tititi u svome mjestu. Poto j e ovo bio izlazak van
Medine, h tio je da zna n j ihov stav. Muhadiri su se izjas
nili i sve najl j epe rekl i, kako prvi, tako i drugi put.
Meutim, kada je Poslanik zatraio miljenje ashaba po
trei put, shvatili su Ensarije da on eli n ji hovo miljenje,
pa prvi poe Sa' d b. Muaz, rijeima :
- Allahov Poslanie! Kao d a eli d a i mi govorimo.
Kao da se boji da Ensarije ne uzmu sebi za pravo da te
pomognu samo kod svojih kua. Ja ti kaem i odgovaram
u n j ihovo ime, kreni kud hoe, sklapaj savez s kim hoe
i prekidaj ga s kim hoe. Uzmi od naih imetaka ta
hoe, a nama daj ta hoe. Ono to uzme bie nam
drae od onoga to nam ostavi. Svaka tvoj a naredba je
naredba koju draga srca prihvatamo. Tako mi Allaha, da
nas povede na sami kraj Jemena, krenuli b ismo s tobom.
Da se more isprijei pred nama, s tobom b ismo ga prega
zil i !
70
Odluujua Bitka na Bedru
Mikdad mu ree:
- Mi tebi neemo rei kao to su Izrael iani rekli
Musau : "Idite ti i tvoj Gospodar pa se borite, a mi emo
ovd je sjediti." (El-Maide, 24) Nego mi kaemo : Boriemo
se uz tebe i zdesna, i slijeva, i ispred i iza !
Kada je Poslanik, a.s., sasluao svoje ashabc lice mu
zablista od radosti, te ree:
- Kren ite i radost donesite!
elja mladia za dihadom i

smru na Allahovom putu
Kada su se muslimani uputili ka Bedru za nj ima je
krenuo i mladi Umejr b. Ebi-Vekas, koji je imao esnaest
godina. Poto se bojao da mu Poslanik, a.s., nee dozvoliti
da se bori jer je bio mlad, nastojao j e da ga niko ne vidi i
skrivao se. Njegov starij i brat Sa'd b. Ebi-Vekas upitao ga
je zato se skriva, a on mu odgovori :
- Boj im se da me ne ugleda Poslanik, a.s., pa e me
vratiti, a j a elim da idem, ne bi l i Allah dao da poginem
kao ehid.
Tako je i bilo; Poslanik, a.s., htio je da ga vrati jer nije
bio dostigao zrelost. Meutim, Umejr j e zaplakao.
Poslanik, a.s., se saali na njega te mu dozvoli da krene. U
toj bici on poginu kao ehid.
Razlika izmeu muslimana i

nevjernika u broju i opremi
Poslanik, a.s., je izaao sa tri stotine i trinaest l j udi.
Imali su samo dva konja i sedamdeset deva, tako da su na
svaku devu dolazila dva ili tri ovjeka, bez obzira da li je
71

bio vojnik ili zapovjednik, voa ili podanik. Meu njima
su bili Poslanik, a.s., Ebu-Bekr, Omer i drugi. Glavnu za
stavu Poslanik dade Mus'abu b. Umejru, zastavu
Muhadira Aliji b. Ebi-Talibu a zastavu Ensarij a Sa'd b.
Muazu.
Kada je Ebu-Sufjan uo za pokret muslimanske vo
j ske, on skrenu prema obali mora. im je vidio da se spa
sio s karavanom, napisa Kureijama poruku da se vrate.
- Izali ste da zatitite svo j u karavanu, te se sada vrati
tite.
Ali Ebu-Dehl je elio borbu. Kurejija je bilo neto
vie od hilj adu, meu njima nj ihove vojskovoe, prvaci,
konjanici i j unaci. Poslanik, a.s., je tada rekao :
- Mekka vam, evo, nudi naj uglednije ljude.
Poto je Poslanik, a.s., stigao sa ashabima do vode u
drugoj polovici noi, iskopae kanal za vodu, a Poslanik,
a.s., dozvoli i nevjernicima koj i su stigli do njega da se
napiJU.
Allah Uzvieni te noi posla kiu koja je muricima
priinila veliku neugodnost, jer ih je sprijeila u napre
dovanj u. Za muslimane ona bij ae milost, j er je pokvasila
zemlju, uvrstila pijesak, uvrstila njihove korake i unije
la lj ubav u nj ihova srca. Allah, d.., o tome kae :
"I s neba vam kiu spustio da bi vas njome oistio i da
bi od vas ej tanova uznemiravanje odstranio, i da bi srca
vaa j akim uinio i njome korake uvrstio." (El-Enfal,
l l)
Pripremanje za borbu
Ashabi Boijem Poslaniku sagradie komandna mjesto
odakle je mogao kontrolisati itavu b itku. Poslanik,
a.s., ode na prvu liniju, pokazuj ui rukom :
72
- Ovdje e sutra, inaallah, poginuti taj i taj . I nijedan

od onih za koje je rekao nije preao to mjesto.
Kada su se murici pojavili na bojnom polju i kada se
vojske ugledae, Poslanik, a.s., uputi dovu Allahu, d. :
- Allahu moj, ovo su Kurejije, dooe sa svojom konji
com i slavom da se Tebi suprotstave i Tvog Poslanika u
la utjeraj u.
To je bilo uoi petka, sedamnaestog dana ramazana.
Kada svanu dan, krenue Kurejije sa svojim odredima
i dvije vojske se postroj ie.
Skruena dova
Poslanik, a.s., rasporedi voj sku, te se sa Ebu- Bekrom
vrati do komandnog mjesta. Puno je molio i prizivao
Allaha, d.., ij u odluku i odredbu niko ne moe promi
jeniti, da ih pomogne. "Pobjeda je samo od Allaha."
Govorio je:
- Allahu moj, ako danas strada ova skupina, nee Te
poslije nje drugi vjerovati.
Pa je prizivao svoga Gospodara :
- Boe moj, ispuni svoje obeanje koje si mi dao.
Pomozi nas, Gospodaru!
Podigao je ruke prema nebu te mu je ogrta s ramena
spao, a Ebu-Bekr ga je umirivao.
Ova dva protivnika tabora spore

se oko Gospodara svoga
Zatim Poslanik, a.s., ode meu l jude, podstiui ih na
borbu.
73

Uto izmeu murika izaoe Utbe b. Reb ia, njegov
brat ejbe i sin mu Vel id. Kad stigoe na pola mejdana
zatraie protivnike za dvoboj izmeu muslimana.
Istupie troj ica mladia, Ensarija, a oni i h upitae :
- Ko ste vi?
- Ensarij e - odgovorie.
- Mi vas cijen imo, ali nam poalj ite lj ude naeg soja rekoe. Poslanik, a.s., tada ree:
- Ustani, Ubej de b. el-Haris (ibn el-Muttalib bin Abdu
Mena), ustani Hamza i ti, Alij a ! Ubej de, najstari j i od
uesnika dvoboja, borio se protiv Utbe, Hamza protiv
ejbe a Alija protiv Velida.
Hamza i Alija nisu ni trena oklijevali te odmah ubie
svoje protivn ike. Ubejde i Utbe razmijenie udarce te
ranie jedan drugog. Alija i Hamza nasrn ue na Utbu i
dokrajie ga.
Prenesoe ranj enog Ubej du i on preseli kao ehid.
Poetak borbe
Uskomeae se ljudi i primakoe se jedni drugima.
Murici navalie, a Poslanik, a.s., povika : - Kreite, idite
u Dennet ija su prostranstva koliko nebesa i zemlja !
Prva rtva
Tada Umej b. el-Hamam ustade i upita :
- Poslanic, Dennet ija su prostranstva kao nebesa i
zemlja?
- Da - odgovori.
- Uh, uh - ree Umejr.
Poslanik ga upita :
74
- Zato si rekao to, uh-uh?

On odgovori :
- Allaha mi, ni zbog ega drugog nego iz elje da b udem jedan od njegovih stanovnika.
Poslanik, a.s., mu ree:
- Uistinu e biti dennetlija.
Tada Umejr izvadi hurme iz depa i poe ih jesti, a za
tim ree :
- Ako budem ivio dok ne pojedem ove hurme, bie to
dugo - te baci hurme koje su mu preostale i nastavi da se
bori. Ubrzo pade kao ehid, i tako bijae prva rtva.
Ashabi su vrsto dral i svoje borbene poloaje, spo
minj ui Allaha. Poslanik, a.s., se estoko borio. Bio j e u
prvom borbenom redu, nenadmaan u hrabrosti. Meleki
su doli s milou i pobjedom, te se i oni borie protiv
murika.
Nadmetanje brae u borbi protiv Alla hovih

neprijatelja i neprijatelja Njegovog Poslanika
Na Bedru su se i mladii nadmetati da padnu kao
eh idi i postignu sreu. Nadmetati su se daide, prij atelj i i
roena braa. Pria Abdurrahman b . Auf, r.a :
- Bio sam u borbenom redu n a dan Bedra, kad se
okrenuh i ugledah slijeva i zdesna dva mladia. Kao da
sam poeo osjeati nesigurnost izmeu nj ih, kad mi jedan
od njih, skrivajui se od svog druga, ree: 'Am ida, pokai
mi Ebu-Dehla.' Upitao sam ga: 'Sine, ta e s njim?' On
odgovori : 'Zavjetovao sam se Allahu da u, kad ga vidim,
ubiti ga ili pored njega umrijeti.'
Zatim me i drugi mladi, kradomice, upita isto. J a ne
izdrah te im pokazah Ebu-Dehla. Oni navalie na njega
75

kao orlovi dok ga ne ubie. Kada je ubijen Ebu-Dehl,
Allahov Poslanik, a.s., je rekao :
- Ovo je Ebu-Dehl, faraon ovog naroda.
Jasna pobjeda
Nakon to se borba okonala pobjedom muslimana i
porazom idolopoklonika, rekao je Allahov Poslanik, a.s:
- Allahu ekber, hvala Allahu Koj i j e ispunio Svoje
obeanje, pomogao Svoga roba, i Sam neprijatelje pora
zw.
Istinu je rekao Allah Uzvieni : "Allah vas je pomogao i
na Bedru, kad ste bili malobroj ni, zato se bojte Allaha, da
biste bili zahvalni."( Ali Imran, 1 23)
Zatim Poslanik, a.s., naredi da se poginuli idolopoklo
nici bace u naputeni bunar, pa stade nad njima i ree:
- O stanovnici bunara, da li ste dobili ono to vam je
va Gospodar obeao? Ja sam, uistinu, dobio ono to mi je
moj Gospodar obeao.
Na Bedru je poginulo sedamdeset idolopoklonika,
veinom njihovih prvaka, a zarobljeno ih sedamdeset. Od
muslimana j e poginulo est Muhadira i osam Ensarija.
Poslanik, a.s., je razdijelio zarobljenike ashabima i
oporuio im da lijepo s n j ima postupaju.
Odjek Bitke na Bedru

Poslanik, a.s., se uputi ka Medini, ojaan i potpomog
nut. Bojali su ga se svi neprijatelj i, u Medini i oko nje.
Mnoge Medinelije primie islam, a strah obuze srca nepr
ij atelja. Kuknjava i pla za poginulim uvue se u kue id
olopklonika u Mekki.
76
Opismeniti djecu muslimana iskup zarobljenicima

Zarobljenike je Poslanik, a.s., potedio, prihvativi
otkup. Onoga koji nije imao nita ime bi se iskupio,
Poslanik, a.s., je putao na slobodu . Kurejije su poslali
otkup za zarobljenike, te ih je oslobodio. Meutim, bilo je
zarobljenika koj i se nisu mogli iskupiti, pa je Poslanik,
a.s., odredio da njihov otkup bude da podue djecu
Ensarija pisanju. Tako je svaki od n j ih poduio p isanju
deset muslimana. Na ovaj nain opismenio se i Zejd b.
Sabit.
idovi iz plemena Benu Kajnuka' bili su prvi koj i
prekrie ugovor sa Poslanikom, a.s. Suprotstavlj ali su m u
se i napadali muslimane. Poslanik, a.s., ih je drao u opsa
di petnaest noi, a tada su se predali njegovoj presudi.
Abdullah b. Ubejj, voa munafika, posredovao je za njih,
te ih je Poslanik, a.s., oslobodio. B ilo ih je sedam stotina
boraca, i veinom su bili trgovci i zlatari.
77
po glavi je 6
Bitl<a na U hudu
Bijes i osveta murika
Nakon to je nesrea zadesila voe Kurejija na
Dan Bedra, njihov poraz stie do Mekkc, a nesrea
nad njima se jo vie nadvi. Tako su ljudi, ije je
oeve, si nove i brau pogodilo zlo, dolazili Ebu
Sufjanu i razgovarali s njim. Oni koj i su imali
trgovaku robu u toj karavani ulagali su taj imetak
za odluuj ui rat protiv muslimana.
Tako se i zbilo! Kurejije se okupie za rat pro
tiv Boijeg Poslanika, a.s. Pjesnici su svojom poez
ijom poticali ljude, budei u njima ar i zanos.
Polovinom evvala tree godine po Hidri pogl
avari plemena Kurej sa svojim enama, sljedben
icima i onim plemenima koja su ih slijedila
zaputie se prema Medini.
79

Boiji Poslanik, a.s., bio j e miljenja da muslimani
treba da ostanu u Medini i tu se utvrde. Tako ih je i poz
vao, smatraj ui da e, ako bi izali protiv neprijatelja na
otvoreno polje, b iti poubijani, zbog ega Poslanik, a.s.,
nije elio izlazak.
Abdullah b. Ubejj je bio istog miljenja kao i Boi j i
Poslanik, a.s., a l i su neki muslimani, koji n i s u b i l i n a
Bedru, govorili:
- Boiji Poslanie, izai s nama protiv naih neprij atel
j a, nee nas obmanuti, oni su plaljiviji i slab i j i od nas!
Nisu prestajali govoriti sve dok Boiji Poslanik, a.s.,
nije uao u kuu i obukao svoj prsluk za borbu.
Tada se oni koji su predlagali izlazak pokajae.
- Vrati se, Boiji Poslanie - govorili su -nismo mislili
tako. Ako hoe ostani, neka je Boija milost na tebe!
Boij i Poslanik, a.s., im na te rijei odgovori : - Ne do
likuje Poslaniku kada obue svoj ratni prsluk da ga skine,
sve dok se ne bori.
Tako je Poslanik, a.s., krenuo sa oko hilj adu ashaba.
Kada su doli na pola puta izmeu Med ine i Uhuda
Abdullah b. Ubej j se odvoji od njega sa treinom vojske,
govore i :
- Mi s e neemo n j i m a suprotstavljati !
Na Uhudu
Boiji Poslanik, a.s., j e nastavio p u t dok n i j e stigao do
visoravni Uhud, a to je brdo udaljeno oko tri kilometra
od Medine. Utvrdio je svoju vojsku na brdu Uhud,
govorei im :
80
Bitka na Uhudu
- Neka n iko od vas ne zapoinj e borbu dok mu j a ne

naredim.
Onda se i Boiji Poslanik, a.s., spremio za bitku. Sa
sobom j e imao sedam stotina lj udi. Za vou pedeset stri
jelaca postavio je Abdullaha b. Dubej ra, naredivi mu :
- Dri konj icu n j ihovu na rastojanju od nas sa strijela
ma, kako nam ne bi doli iza lea, bez obzira da li se sit
uacija odvijala u nau korist ili protiv nas.
Naredio im je da budu na svome odreditu i da ga ne
naputaju pa makar vidjeli kako ptice grabe vojsku. Onda
je obukao jo jedan prsluk za borbu i predao bajrak
Mus'ab b. U mejru, r.a.
Natjecanje meu vrnjacima

Boiji Poslanik, a.s., j e vratio dvojicu dj eaka od po
hoda na Uhud zato to su bili jo mladi. Bili su to Semre
b. Dundub i Rafi'a b. Hadida, koj i su imali po petnaest
godina. Otac Rafi'a se zauze za svoga sina, govorei :
- Boi j i Poslanie, doista j e moj sin Rafi' dobar stri
jelac !
Nakon toga mu Boiji Poslanik, a.s., dozvoli da krene.
Onda Semre b. Dundub istupi pred Boijeg Poslanika,
a. s., jer je bio istih godina kao i Raf'i', a Poslanik ga je vra
tio zbog godina. Semre mu ree :
- Dozvolio si Rafi'u, a mene si odbio, a kada bih se po
hrvao s nj im, savladao bih ga !
Onda je izmeu njih dvoj ice poelo natjecanje u
hrvanju i Semre savlada Rafi'a. Tako mu j e bio dozvoljeno
da ide i bori sc na Uhudu .
81
Bitka
Vojske se skupie i poee jedna drugoj primicati . Hind
b. U tbe je stala meu ene, koje su uz udaranje u defove
bodrile murike.
Bitka je postajala sve ea. Ebu-Dedana, r.a., koji je
uzeo sablj u od Boijeg Poslanika, a.s., zavjetovavi mu sc
da je uzima istinski, borio se srano. Odj urio je meu
masu i nije nikoga sreo od neprijatelj a a da ga nije ubio.
Hamza b. Ebi-Talib, r.a., se borio hrabro. Ubio je neko
liko predvodnika, a pred njim nije nita ostajalo. U zasje
di ga je ekao Vahi, sluga Dubejr b. Mat'ama. Dubejr
mu je obeao slobodu ako ubije Hamzu, koji je ubio
njegovog amidu Tuajma na Bedru, a i Hinda, ena Ebu
S ufjanova, takoe ga je podsticala da ubije Hamzu, kako
bi sama bila zadovolj na.
Vahi je vrebao kopljem Hamzu, dok ga nije bacio na
njega, te Hamza pade kao ehid!
Mus'ab b. Umejr se hrabro borio ispred Boijeg
Poslanika, a.s., sve dok nije bio ubijen. Toga dana musli
mani su bili iskuani velikom kunjom.
Nadmo muslimana
Tada im je Allah poslao pomo, a Njegovo obeanje ih
uvrsti, tako da su gotovo rasprili murike.
Poraz je bio neizbjean; ene pobjegoe sa boj nog polja.
Tok bitke okree se protiv muslimana

Poto su strijelci uvidjeli da su murici ve poraeni, a
nj ihove voe se dale u bijeg zajedno sa enama, pohitae
meu vojsku. B ili su sigurni u pobj edu muslimana.
- Narode - govorili su - plijen, plijen !
82
Bitka na Uhudu
N j ihov voa ih je podsj eao na odgovornost prema

Boijem Poslaniku, a.s., ali ga nisu sluali. Mislili su da
muricima nema povratka, pa su napustili prolaz i pre
pustili lea muslimana neprij ateljskoj konj ici, jer je ba
jraktare murika ve zadesilo zlo.
Kad niko nije ostao u bl izini, murici su im se primak
li iza lea, a onda je odjeknuo vapaj :
Neee ! Muhammed j e ubijen !
Muslimani se povratie, a murici, iskoristivi priliku,
ponovo navalie.
Bio je to dan kunje i ispita.
Neprijatelj je stigao do Boijeg Poslanika, a.s. Gaali
su ga kamenjem koje mu je padalo na glavu i izbilo etiri
zuba, napravilo ranu na l icu i rasjekla usnu.
Krv je poela tei niz lice Poslanika, a.s., a on je obrisa
i ree :
- Kako e uspjeti narod koj i je krvlju oboj io lice svoga
Poslanika, dok ih on poziva nj ihovom Gospodaru ?
Muslimani n isu znali gdje se nalazi Poslanik, pa je
Alij a b. Ebi-Talib uzeo za ruku Boijeg Poslanika, a.s., a
Talha b. Ubej dullah ga je pridizao na noge. Onda je Malik
b. Sinan uklonio krv sa lica Boijeg Poslanika, a.s., i
progutao je.
Muslimane nije zadesila nesrea zbog neorganiziran
osti i iskuenja, niti zbog vlastitih zabluda. Bili su uvjere
ni u jainu islama i muslimana, u Allahovu pomo
Poslaniku, a.s., i vjeri. Ali, poraz je doao kao rezultat za
blude strijelaca i toga to se nisu pridravali poduka i za
povij esti Boijeg Poslanika, a.s., kad su, u posljednjem
trenutku, napustili borbu. Na to im je Poslanik, a.s., uka
zao rijeima Uzvienog Allaha:
83

"Allah je ispunio obeanje Svoje kada ste neprijatelje,
voljom Njegovom, nemilice ubijali. Ali kada ste duhom
klonuli i o svome poloaju se raspravljati poeli, kada
niste posluali, a On vam je ve bio ukazao na ono to vam
je drago - jedni od vas su eljeli ovaj svijet, a drugi onaj
svijet - onda je On, da bi vas iskuao, uinio da uzmaknete
ispred njih. I On vam j e ve oprostio, jer je Allah neiz
mjerno dobar prema vjernicima ! "
( Al i lmran, 1 52)
ljepote ljubavi i portvovanja

Ebu-Ubejde b. el-Derrah, r.a., je istrgnuo j edan od
elinih nabora koj i su se utisnuli u lice Boijeg Poslan ika,
a.s., i od toga mu ispade zub. Zatim je istrgnuo drugi, te
mu i drugi zub ispade. Za to vrijeme je Ebu-Dudana tije
lom titio Boijeg Poslanika, a.s., dok su mu komadi sti
j ena padali na lea. Savio se preko njega sve dok se koma
di kamenja ne umnoie, a onda se Sa'd b. Ebi-Vekas baci
ispred Boijeg Poslanika, a.s. Boi j i Poslanik, a.s., mu
prui kamen govorei:
- Baci ga, iskupili te moj otac i majka.
Katade b. Nu'man bi pogoen u oko, ono mu pade na
obraz a Boi j i Poslanik, a.s., ga uze i vrati nazad. Bilo je
ljepe i preciznije nego ono drugo. Murici su ciljali da
ubiju Poslanika i eljel i su ono to Allah nije elio.
Ispred njega j e j edan ovjek zadravao njih desetericu,
sve dok nisu bili ubijeni do posljednjeg.
Talha b. Ubej dullah, r.a., se borio, titei i branei ru
kom Boijeg Poslanika, a.s. Vrhovi prstiju bijae mu
izranjavani a ruka paralizovana. Tada Boi j i Poslanik, a.s.,
pokua da se podigne na stijenu, ali nije mogao od rana i
84
Bitka na Uhudu
slabosti. Talha sjede ispod njega dok se nije uspeo na nju.

Kako se vrijeme namaza bliilo kraju, Poslanik j e klanjao
s ashabima sjedei.
Iako su muslimani bili pobijeeni, Enes b. Nedar,
amida Enes b. Malika, sluge Boijeg Poslanika, a.s., nije
klonuo i napredovao je dalje. Njega je sreo Sa'd b. Muaz i
upitao ga:
- Kamo ide, Ebu-Omere?
- U potragu za dennetskim mirisom - odgovori mu - i
nai u ga, Sa'de, prije bilo koga.
Zatim je Enes b. Nedar, r.a., doao kod lj udi, Muhadira
i Ensarija, koji su sjedili skrtenih ruku.
- Zato sjedite? - upita ih.
- Ubijen je Boij i Poslani k ! - odgovorie.
- Pa kako ete vi ivjeti nakon njega? Ustanite i ginite
za ono za to je poginuo i Boi j i Poslanik, a.s . !
Krenuo j e ispred njih i borio s e dok nije poginuo.
Enes b. Malik, r.a., kae :
- Toga dana smo na njemu nali sedamdeset rana. Niko
ga nije mogao prepoznati osim njegove sestre koja ga je
prepoznala po j agodicama prstiju.
Zijad b. Seken se borio sa j o petericom Ensarij a ispred
Boijeg Poslanika, a.s. Ubijali su ovjeka po ovjeka. Z i j ad
se borio dok nije bio teko ranjen. Boi j i Poslanik, a.s.,
ree :
- Pribliite mi ga !
Kad su ga primakli, poloio ga j e na noge. Umro je sa
obrazom naslonjenim na noge Boijeg Poslanika, a.s.
Amr b. el-Demuh j e bio hrom ovjek. Imao je etiri
sina, mladia, koji su ratovali zajedno sa Boijim Poslanik
om, a.s. Kad su se zaputili ka Uhudu i on je htio da ide s
nj ima, ali mu sinovi rekoe :
85

- Allah ti je, doista, dao olakicu, pa ako ostane, mi
smo ti dovoljna zamjena. Allah te je razrijeio borbe na
Boijem putu.
Amr je zatim doao Boijem Poslaniku, a.s., govorei
mu :
- Ovi moji sinovi mi ne dozvoljavaj u da se borim zajed
no s tobom, a j a, Allaha mi, upuujem molbu da budem
ehid i ovako hrom uem u Dennet.
Boi j i Poslanik, a.s., mu ree :
- Ali tebe je Allah razrijeio borbe.
Onda ree sinovima n jegovim :
- ta vam smeta da ga pozovete sa sobom. Moda e mu
Allah podariti ehadet.
Otiao je sa Boi j i m Poslanikom, a.s., i pao na Uhudu
kao ehid.
Zejd b . Sabit kae :
- Boi j i Poslanik, a.s., me j e na dan Uhuda poslao da
traim Sa' d b. Rebi'u i rekao mi j e : 'Ako ga vidi, prenesi
mu selam od mene i reci mu : Pita te Poslanik kako se
osjea ?'
- Onda sam - pria on - poeo kruiti po bojitu dok ga
nisam naao. B io je ve na izdisaj u a na n jemu sedamde
set rana, to od uboda kopljem, to od sablje i strijele.
'Sa'de', rekao sam mu, 'Boij i Poslanik ti alje selam i pita
te da mi kae kako se osjea?'
'I ti Poslanika poselami', ree mi, 'i reci m u : Boiji
Poslan ie, osjeam miris Denneta. I reci mom narodu,
Ensarijama: ' Kod Allaha neete imati opravdanje ako se
ita dogodi Boiiem Poslaniku, dok ima iko od vas da
okom trepne.' Nakon toga je ispustio duu.
Abdullah b. Dah je toga dana moli o :
86
Bitka na Uhudu
- Dragi Boe, zaklinjem Ti se, da bih volio sresti sutra

neprijatelje makar me ubili, zatim mi rasporili stomak, i
isjekli nos i ui, a onda da me Ti upita : 'A zbog koga to?'
Odgovorio bih : 'Zbog Tebe !
Povratak muslimana
Nakon to su muslimani doznali da je Boiji Poslanik,
a.s., iv, uputili su se s njim prema jednoj strani Uh uda.
Sustigao ih je Ubej j b. Halef, govorei :
- Muhammede ! Ne b io ja spaen ako s e t i spasi !
- Pustite ga - ree Poslanik, a.s.
Poto se pribliio, Boij i Poslanik, a.s., uze koplje od
jednog ashaba koj im ga doeka a onda mu ga zabi u vrat,
okreui njegov vrak nekoliko puta.
Onda je Alija b. Ebi-Talib izaao i smoio koni tit i
oprao mu lice od krvi a Fatima, njegova kerka, ga je pra
la dok je Alija sipao vodu iz tita. Kada je Fatima vidjela
da voda samo jo poveava krvarenje, uzela je komadi
hasure, zapalila ga i prilijepila. Tako se krv zaustavila.
Aia, kerka Ebu-Bekrova- i Ummu-Selema su nosile
mjeinu za vodu na leima. Napajale su ljude a zatim se
vraale i ponovo ih punile, da bi ih iznova pojile. Ummu
Sulejm im je punila ove mjeine.
Hinda, kerka Utbe, i ostale ene koje su bile s njom,
na boj itu su nakazile muslimane, kidajui im noseve i
ui. Hinda je rasporila jetru Hamze, r.a., i vakala je, a za
tim je ispljuvala, poto je nije mogla progutati.
Poto se Ebu-Sufjan nije htio povui, uspeo se na brdo
i povikao najviim glaso m :
87

- Rat je doista promjenlj ive sree. Iz dana u dan Hubei
je sve vei.
Onda Boi j i Poslanik, a.s., ree:
- Om ere, ustani i odgovori mu; reci: 'Allah je najvei i
najmoni j i ; nema M u n ieg ravnog. Nai poginuli e u
Dennet, a vai u vatru ! '
- A nama - ree Ebu-Sufjan - pripada ugled, a ne vama.
Onda Boij i Poslanik, a.s., ree:
- Odgovorite mu !
- A ta emo rei ? - upitae.
- Recite - odgovori - Allah je na pomaga a ne i va.
Poto sc on udalj io, uzvikuj ui : - Ovo vam je godin j ica
za Bedr. Boiji Poslanik, a.s., ree j ednom od svojih
ashab a : - Reci: Da, ovo je naa i vaa godinj ica.
Lj udi su ve bili iscrpljeni borbom, a Boi j i Poslanik,
a.s., bio je tuan zbog Hamze, r.a. Bio mu je amida i brat
po mlijeku, a i znaajan ratnik.
Strpljenje ene vjernice

Safija, kerka Abdul-Muttalibova, pola j e da vidi bra
ta. Boij i Poslanik, a.s., ree n j enom sinu, Zubejru b.
Avvamu :
- Doekaj j e i vrati nazad, kako n e b i vidjela ta joj j e
bilo s bratom.
- Majko - ree joj Zubejr - Boiji Poslanik ti poruuje
da se vrati.
- A zbog ega ? - upita ona. - Ve mi j e stigla vijest da
mi je brat unakaen. Znam da je to od Allaha, zato u biti
smirena i strplj iva, ako Bog da. Tada mu je prila i gledala
ga, a onda mu je klanjala. Zatim se povukla, molei oprost
88
Bitka na Uhudu
za njega. Nakon toga je Boij i Poslanik, a.s., naredio da se

pokopa.
Kako su pokopani Mu s a b b. Umejr i ehidi U huda

Poginuo je i Mus'ab b. Umejr, r.a., bajraktar Boi jeg
Poslanika, a.s., i najbogatij i mladi kod Kurej ija prij e is
lama.
Umotan je u burdu (ogrta). Kada bi mu pokrili glavu,
otkrile bi se noge. A kada bi noge prekrili glava bi mu sc
ukazala. Onda su mu noge prekrili mirisnom travom.
Boij i Poslanik, a.s., j e poginule Uhuda prekrio preko
nogu jednom odjeom, a zatim p itao :
Koj i je od n j ih znao najvie Kur'ana napamet?
Kada bi mu pokazali na nekoga, on bi ga spustio u me
zar. Onda je rekao :
- Ja u biti zauzima za n j ih na Sudnjem danu. Zatim
je naredio da se pokopaju, onako umazani krvlju, i nije
im klanjao niti ih je kupao.
Plemenita ljubav ene prema

Boijem Poslaniku. a.s.
U povratku u Meinu, muslimani su proli pored ene
iz plemena Benu Dinar, iji su mu, brat i otac poginuli.
Kada su joj saopili vijest o njihovoj smrti, upitala j e :
- A ta je s Boij im Poslanikom ?
- Dobro je, majko ! - odgovorie j o j . - On j e, hvala Bogu,
onako kako bi ti voljela da bude.
- Pokaite mi ga, hou da ga vidi m ! - ree ona.
Kad su joj ga pokazali, i kada ga je vidjela, ree:
- Svaka nesrea j e neznatna, kad je tebe zaobila.
89
Izlazak u potragu za neprijateljem

Murici su prekoravali jedan drugog, govorei :
- Niste nita uinili. Bili ste zaneseni svojom snagom i
veliinom, a onda ste ih ostavili - ne unitivi ih.
Boiji Poslanik, a.s., je naredio da se ide u potragu za
neprij ateljem. Tako je i bilo. Iako su muslimani bili teko
izranj avani, kada je osvanuo dan nakon Uhuda, glasnik
Boijeg Poslanika, a.s., pozvao je ljude na izlazak u potra
gu za neprij ateljem. Uzvikivao je da ne izlazi niko osim
onih koji su bili prisutni j uer.
Muslimani su bili u tekim ranama. Izali su zajedno s
Poslanikom, a.s., i nijedan od njih nije izostao. Kada su
doli u Hamra el-Esved, a to je m j esto na udaljenosti od
osam milja, Poslanik, a.s., i muslimani se preorganizirae,
a onda se, rasporeeni po dvoj ica, trojica i etverica,
vratie u Meinu.
U B ici na Uhudu poginulo je sedamdeset mu sl imana.
Veinom su bili Ensarije, a od murika je poginulo dvade
set i dva ovjeka.
Ljubav prema drugom

Tree godine po H idri plemena Adal i Karet traili su
nekoga od muslimana da ih poduavaju vjeri. Boiji
Poslanik, a.s., im je poslao est ashaba, a meu njima:
Asim b. Sabita, Hubejb b. Adi j j a i Zej d b. Dusinnu, r.a.
Skoro sve lanove ove grupe su ubili.
Kada su izveli Zejda iz Harema za smaknue, istupi iz
skupine Kurej ija, koj a je bila tu, Ebu-Sufjan b. Harb i
upita ga :
90
Bitka na Uhudu
- Zaklinjem te Bogom, Zej de, da li bi volio da je

Muhammed sada na tvome mjestu, a ti da si meu svojom
porodicom?
- Allaha mi - odgovori on - ne bih volio da Muhammeda
ubode trn i nakodi mu, a ja da sj edim meu svojom po
rodicom.
Onda Ebu-Sufjan ree:
- Nisam vidio u narodu nikoga, a da voli nekoga, kao
to Muhammedovi ashab i vole Muhammeda.
Potom je Zej d ubijen.
to se tie Hubejba, r.a., kada su doli da ga razapnu,
ree im :
- Zar ste mislili da me vodite dok ne klanjam dva reka
ta ?
- Pa, eto, klanjaj ! - rekoe mu.
Klanjao je dva rekata, oduivi ih i uljepavaj ui ih, a
onda se okrenuo narodu i rekao :
- Allaha mi, da niste mislili da sam oduio zbog straha,
jo bih klanjao !
Zatim je izrecitovao dva stiha:
Nisam zabrinut to e me kao muslimana ubiti,
jer smrt u ime Allaha e i sam Allah blagosloviti.
Bunar Ma'unet
Boij i Poslanik, a.s., je poslao skupinu lj udi meu
pleme Amir b. Malika, jer su traili da ih pozivaju u islam.
Bila je to grupa od sedamdeset odabranih muslimana.
Kada stigoe do bunara Ma'uneh, oko njih sc okupie
plemena iz Beni Sulejme: Isij, Real i Zukvan . Prevarie
ih, okruivi ih u putu, a onda isukae svoje sablje i
91

poubijae ih sve osim Ka'b b. Zej da, koji j e ostao iv i
poginuo kao ehid u bici na Hendeku.
Rije ubijenog bila je povod prelaska na islam ubice

U toj grupi je ubijen i Haram b. Milhan, kojeg je ubio
Debbar b. Selemi.
Povod da on prihvati islam bile su upravo rijei koje je
Haram na izdisaju izgovorio.
Pria Debbar:
- Kada me je pozvao u islam dohvatio sam koplje i
zario mu ga u plea, tako da sam gledao vrh koplja kako
mu izlazi iz prsa. A onda sam ga uo gdje govori : 'Pobije
dio sam, Gospodara mi Ka'be ! ' Nakon toga sam se stalno
pitao u seb i : ' Koga je on pobij edio ? ! Zar nisam ja ubio
njega?' Tako je bilo sve dok nisam pitao nekoga, nakon
toga, o njegovim rijeima, pa su mi rekli za ehadet. Onda
sam rekao: 'Pobijedio je za Allahovu vjeru.' To je bio
uzrok mog prelaska na islam.
Iseljenje Benu Nadira

Boi j i Poslanik, a.s., j e otiao u Benu Nadir - veliko
idovsko pleme - traei od njih pomo u krvarini zbog
dvoj ice ubijenih iz Beni Amira, poto je izmeu Benu
Nadira i Benu Amira postojao ugovor i saveznitvo.
idovi su pokazali suosjeanje u svom govoru i obeavali
su dobro, ali su prikrivali izdaju i zasjedu.
Dok je Boi j i Poslanik, a.s., sjedio naslonjen uza zid u
j ednoj od n j ihovih kua, oni poee jedni drugima gov
oriti :
92
Bitka na Uhudu
- Doista, neete nai ovakvu priliku nikad. Ko e od

vas doi u ovu kuu i baciti kamen na ovog ovjeka
(Poslanika) i tako nas spasiti?
S Boijim Poslanikom, a.s., su bili ashabi, a meu n j i
ma Ebu-Bekr, Omer i Alija, r. a.
Tada Boijem Poslaniku, a.s., stie obavijest sa neba o
onome to oni spremaju, te on ustade i vrati se u Meinu.
Zatim naredi da se muslimani spreme za b itku sa Beni
Nadirom.
Bilo je to u mjesecu rebiul-evvelu, etvrte godine po
Hidri. Poslanik ih je sa vojskom opsi jedao est noi, dok
im Allah, d.., nije ulio strah u srca. Pobi jeeni, zamolili
su Boij eg Poslanika, a.s., da dozvoli da se isele i da
sprijei prolijevanje krvi, te da uzmu sa sobom od i metka
ono to moe nositi deva, osim oruja. On se saglasio, da
ponesu od i metka ono to moe nositi deva, a ostatak je
podijelio Muhadirima i Ensarijama.
Bitka Zatur-Rika'a
etvrte godine po Hidri Boij i Poslanik, a.s., je ra
tovao protiv Nedda. Kada je sa svojim ashabima stigao
do Nahla, j aui na jednoj devi, naizmjenino po esterica,
noge su im ve bile izranjavane i sa njih su otpadali nokti.
Zato su na noge zamotavali krpe, pa je ova b itka nazvana
Zatur-Rika'a.
93
poglavlje 7
Bitl< a na Hendel<u
i l i Bitka Ahzab
B itka na Hendeku, poznata kao Bitka Ahzab,

vodila se u mjesecu evvalu, pete godine po Hidri.
Bila je to odluuj ua bitka i ispit koj im su musli
mani iskuani kao nikada dotad.
O njoj Uzvieni Allah kae :
" Kad su vam doli i odozgo i odozdo, a dua
dola do grkljana, i kada ste o Allahu svata
pomiljali - tada su vjernici bili u iskuenje stav
ljeni i ne moe biti gore uznemireni . " (Ahzab, l 01 1)
Povod za ovu bitku bili su Jevreji iz Benu
Nadira i Benu Vaila. Jedna nj ihova skupina je
dola Kurej ijama u Mekku i pozvala ih u rat pro95

tiv Boijeg Poslanika, a.s., iako su ga ve bili upoznali i
oprili se o njegovu vatru.
Kurcj ije su se poeli spremati za pohod, dok su im
Jevrej i uljepaval i i potcjenj ivati nedae ratovanj a. Govo
rili s u :
- Mi emo b i t i s vama dok g a n e okonate.
To je obradovalo Kurejije, pa su, saglasivi se, odluili
da prihvate n j ihov poziv.
Zatim je ova delegacij a otila do plemena Gatafan ko
jeg su takoer pozvali u rat, a nakon njih su obilazili i
druga plemena i predstavljali im plan bitke protiv
M edine.
Dogovorili su sc oko obaveza, te Kurej ije okupie
etiri hiljade vojn ika, a Gatafan est hiljada. Bilo ih je
ukupno deset hiljada, a komandovanje vojskom su pov
j erili Ebu- Sufjanu b. Harbu.
Mudrost. ideal vjernika

Muslimani su odluili da b rane grad kopanjem kanala
oko n jega, iako n isu imali vie od tri hiljade vojnika.
Kopanje kanala predloio je Selman el-Farisi (Perzijanac),
r.a., rekavi Boijem Poslaniku :
- Boi j i Poslanie, kada bi nam u zemlj i Perzijanaca
zaprijetila konj ica mi b ismo se opkopali kanalom.
Boi j i Poslanik, a.s., je prihvatio n jegovo miljenje,
naredivi kopanje kanala na strani koj a je nezatiena i za
koju je postojala bojazan da e j e neprijatelj napasti.
Kopanje kanala je podijelio izmeu ashaba, tako da je
deset n j ih kopalo u duini od etrdeset podlaktica.
96
Bitka na Hendeku
Duh jednakosti i saosjeanja meu muslimanima

Boij i Poslanik, a.s., je, takoe, radio na iskopavanju
kanala, budei elj u kod muslimana za nagradom, a s
njim su kopali i ostali muslimani. Ulagali su veliki napor
da istraju, jer je b ila estoka studen, a od hrane su nalazili
samo ono to b i im neimatina ponudila, a nekad n i to.
Ebu-Talha pria :
- alili smo se Boijem Poslaniku, a.s., na glad. Nosili
smo na naim stomacima kamen po kamen, dok je Boiji
Poslanik, a.s., nosio dva.
I bili su sretni, zahvaljujui Allahu, d.., i govorei
poeziju koja ih je bodrila. Nisu se alili niti osjeali
umor.
Enes pria :
- Boij i Poslanik, a.s., je obilazio kopanj e kanala i vidio
Muhadire i Ensarije kako kopaju, a j utro je b ilo prilino
hladno. Oni nisu imali sluge da to rade umjesto n j ih.
Kada ih je vidio umorne i gladne, izrecitova stihove :
Dragi Boe, doista je pravi ivot ivot Ahireta,
zato podari Ensarijama i Muhadirima oprosta.
A oni mu odgovorie :
Mi smo oni koji su se zarekli Muhammedu sad
dokle god smo ivi na vjeni dihad.
Pred muslimane se u jednom dijelu kanala isprijeila

velika stijena od koje su se odbij ale krampe. Poalili su se
Poslaniku, a.s., na to, a on, kad ju je vidio, uze krampu i
ree :
- U ime Allaha (Bismillah ) !
Zatim udari stijenu i rasci jepi n jenu treinu, a onda
ree :
97

- Allahu ekber ! Dobio sam klj ueve ama! Tako mi
Allaha, vidim njegove crvene dvore, ako Bog da!
Zatim udari i rasci jepi drugu treinu stijene i ree :
- Allahu ekber ! Dobio sam klj ueve Perzije. Tako mi
Al laha, vidim bijele dvore na trgovima !
Zatim udari trei put i ree:
- Bismillah ! - pa se razmrvi ostatak stijene, a on ree:
- Dobio sam kljueve Jemena ! Tako mi Allaha, sa ovog
mog mjesta vidim vrata San'ae (glavnog grada Jemena).
Mu'dize Boijeg Poslanika. a.s .. u bici

U tim momentima Boi j i Poslanik, a.s., je pokazivao i
mu'dize. Kada je tvrda zemlja postala nesnosna musli
manima, B oiji Poslanik, a.s., zatrai posudu vode u koju
plj unu, a zatim uputi dovu Allahu onako kako hi Allah
htio da Mu uputi. Onda je tom vodom polio ilovau (tvr
du zemlju) i ona postade kao pjeani humak.
U hrani se pojavio bereket, tako da je mala koliina
hrane mogla zasititi veliki broj ljudi, i bilo je dovoljno za
svu vojsku.
Kad su vam doli i odozgo i odozdo

Kurej ije i Gatafan su se primicati sa svojim povorka
ma dok ne stigoe pred Meinu. Bilo ih je deset hilj ada,
dok Boiji Poslanik, a.s., izae sa tri hil j ade muslimana, a
izmeu njega i njih b i j ae kanal.
Izmeu muslimana i Benu Kurej ze postojao je ugovor
o pomaganj u, ali ih Hujej b. Ahtab, jedan od uglednika i z
plemena Benu Nadir, navede n a kren je sporazuma. Kole
baj ui se i okl i j evaj ui, oni ipak odl uie da prekre
98
Bitka na Hendeku
sporazum sa Poslanikom i ne pomognu ga u tim odluu
j uim momentima.
Krenje sporazuma pogoralo j e poloaj muslimana. U
poj aanom strahu, neki licemjeri pokazae svoje licemj er
stvo. Poslanik, a.s., odlui da pridobije pleme Garafan
tako to e im obeati treinu medinske lj etine, i time
olakati situaciju . Meutim, odustao je od toga nakon to
se uvjerio u vrstinu, ustraj nost i nepokoleblj ivost musli
mana pred neprij ateljem, i kad m u Sa'd b. Muaz i Sa'd b.
Ubade, r. a., rekoe :
- Boiji Poslanic, i mi i o n i s m o l j u d i k o j i su ivjeli u
ncvjerstvu, p ripisivali smo Allahu druga i vjerovali u
kipove. Nismo oboavali Allaha niti znali za Njega. Oni
se ni ranije nisu nikada hranili nai m plodovima, osim u
gostoprimstvu, ili kad bi ih kupili. A sada, kada nas je
Allah poastio islamom i uputio nas u vjeru, kada nas je s
tobom nagradio, zar da im sada dajemo nau imovinu ?
Tako nam Allaha, ne! Daemo i m samo ono to i m sablje
nae prue, dok Allah ne presudi izmeu nas i njih !
Boiji Poslanik, a.s., tada ree:
- Neka bude tako!
Izmeu muslimanskih i dahilijetskih konjanika

Boiji Poslanik, a.s., i muslimani su se utvrdili na svo
jim poloaj ima, dok su ih nj ihovi neprij atelji drali u op
sadi. I zmeu n j ih nije bilo borbe, osim u jednom tre
nutku. Naime, kurejijsk i konjanici pourili su sa svojom
konj icom dok se ne zaustavie pred kanalom. Kad su ga
vidjeli, povikae :
- Boga mi, ovu varku nisu smislili Arapi !
99

Zatim su se uputili ka najuem dijelu kanala, gdje su
udarili svojom konjicom, te prodrijee preko njega i
naoe se na medinskoj zemlji. Meu njima je bio pozna
ti konjanik Amr b. Abdu-Vud, ojaan sa jo hilj adu kon
j anika. Kada se zaustavio, povika:
- Ko e mi izai na dvoboj ! ?
Pred njega istupi Alija b. Ebi-Talib, r.a., koji m u ree:
- Amrc, obavezao si se Bogu da te nee pozvati niko od
Kurejija na prijatelj stvo, a da ga ne prihvati.
- Tako je - odgovori mu.
- Evo, ja te pozivam - ree mu Alija - Allahu i Njegovom
Poslaniku u islam.
- Nema potrebe za tim - odgovori mu ovaj .
- Onda te pozivam na borbu - ree mu Alija.
- Zbog ega, bratiu? - ree mu ovaj. - Ja, Boga mi,
doista ne eli m da te ubijem.
Na to m u Alija odgovori :
- A ja tebe, Boga mi, elim !
N a to se Amr rasrdi, skoi s konja i rani ga udarcem
sprijeda, a zatim istupi pred Aliju, r.a. Njih dvojica se
poee boriti, kruei jedan oko drugog sve dok ga Alija
ne uhi.
Majka podstie sina na borbu i eh adet

Aia, majka pravovjernih, r.a., koj a se nalazila sa ostal
im enama muslimankama u utvrenj u Beni Harisa (a pr
ije nego im je b ilo propisano pokrivanje), pria:
- Proao j e Sa'd b . Muaz, a na njemu oklop koji je bio
pokratak, tako da su mu se vidjele nadlaktice, i uz to je
pjevuio. Njegova majka mu ree: 'Prikljui se, sine, Boga
mi si zakasnio ! '
1 00
Bitka na Hendeku
Pria A ia, r.a . :

- Rekla sam joj : 'Sa' dova majko ! Voljela b i h d a je Sa'dov
oklop iri ! '
I desilo s e ono ega s e Aia, r.a., pribojavala. Sa' d j e bio
pogoen strijelom koja mu je presjekla sredinju venu na
ruci. Poginuo je kao ehid u bici protiv Benu Kurejze.
Allahova vojska je i na nebu i na zemlji

Murici su okruili muslimane napravivi tvravu od
svojih odreda. Opsjedali su ih oko mjesec dana i to sa svih
srana.
Kako se teina poloaja u kojem su b ili muslimani
pojaavala tako se licemj erstvo poelo j avno ispoljavati,
pa su neki ljudi traili dozvolu od Boijeg Poslanika, a.s.,
da se vrate u grad, govorei:
- Nae kue su nezatiene.
Oni su eljeli da pobjegnu, j er nije b ila istina da su im
kue nezatiene. I dok su Boij i Poslanik, a.s., i n j egovi
ashabi bili u ovakvom strahu i nevolj i , kako je to Allah,
d.., opisao, doe mu Nuajm b. Mes'ud el-Gatafani,
govorei :
- Boij i Poslanie, j a sam doista primio islam, a moj
narod za to jo ne zna, zato mi naredi ta treba da radim.
Boiji Poslanik, a.s., m u ree:
- Ti si samo jedan ovjek, pomozi nam koliko moe.
Rat je taktika i varka !
Nuajm b . Mes'ud ode kod Benu Kurejze i porazgovara
s njima tako da oni poee sumnj ati u svoje stajalite:
pomau Kurej ije i Gatafan, koj i nisu iz ovog grada, a
okrenuli su lea Muhadirima i Ensarij am a, koj i su doma
i ovdje i nj ihovi stalni susjedi. Nuaj m im je ukazao na to,
101

tc ih upozorio da ne kreu u bitku dok ne uzmu od
Kurejija i Gatafanija njihove ugledne ljude kao taoce, da
im budu garancija.
- Dao si nam ideju - ushieni uzviknue.
Zatim je Nuajm otiao kod Kurej ija, oitu j ui se kao
nj ihov iskren prij atelj koj i eli da im da savjet, i obavijesti
ih da su se Jevreji pokajali za ono to su uinili; odluili
su da trae od njih njihove ugledne ljude kao garanciju za
sporazum, a zatim e ih predati Boijem Poslaniku i
njegovim ashab ima i tako im pomoi i iskupiti se. Nakon
toga je otiao u Gatafan i rekao im isto to i Kurejijama.
Tako su oba tabora bila na oprezu, rasren i na Jevreje.
Raskol je sve vie rastao i svako je oslukivao um
blinjega.
Nakon to Ebu-Sufjan i poglavari plemena Gatafan
pozvae Jevreje u odluu j uu bitku izmeu njih i musli
mana, Jevreji ostadoe ravnoduni i zatraie od njih nji
hove lj ude kao garanci j u .
Kurejije i Gatafan uvjerie se d a im j e N uajm b.
Mes'ud govorio istinu. Oni odb ie da im udovolje, tako
da se i Jevreji uvjerie u iskrenost Nuaj m b. Mes'uda.
Ovako su obeshrabrili jedni druge; savez se pocijepa a je
dinstvo prekide.
Allah, d. ., pomogao je Svoga Poslan ika i snan im
vjetrom koji je poslan na neprijatel je, u hladnoj i estokoj
zimskoj noi, te se nj ihova snaga pokolebala i vrstina
sruila.
Onda je Ebu -Sufjan ustao i povikao :
- O Kurej ije, doista niste osvanuli u sigurnoj situacij i .
Ubijene su nam mazge i deve, a Benu Kurejze s u nas
iznevjerili. Priredili su nam ono to nismo oekivali, a
pogodio nas j e i snaan vjetar, kao to vidite. Ovo nas nee
1 02
Bitka na Hendeku
ni umiriti ni ojaati, i nema smisla vie stajati u mjestu.

Zato idite, a i j a u, nazad!
Zatim se uputi ka svojoj devi koja je bila privezana za
nogu, i sjede na n j u, u darivi je. Nije je uspio ni odvezati,
a ona je ve bila uspravna.
Kad je pleme Gatafan saznalo za ono to su uinili
Kurejije, vratie se i oni, poraeni, u svoj grad.
Boiji Poslanik, a.s., stajao je u namazu kad mu je doao
Huzejfe b. Jeman, kojeg je Poslanik poslao kao pijuna
suparnikim taborima da gleda i prati ono to ine. On se
vratio i obavijestio ga o onome to j e vidio. Kada je svan
ulo, Poslanik se vrati sa Hendeka u Meinu, a s n j i m se
vratie i ostali muslimani i odloie oruje.
Istinu j e rekao Uzvieni Allah :
"O vj ernici, sjetite se Allahove milosti p rema vama
kada su do vas vojske dole, pa smo Mi protiv njih vjetar
poslali i voj ske koje vi niste vidjeli - a Allah dobro vidi
ta vi radite." (Ahzah, 9)
I u drugom aj etu Uzvieni Allah kae :
"Allah j e nevjernike pune srdbe odbio - nisu nimalo
uspjeli - i vjernike j e Allah borbe potedio, Allah j e, uis
tinu, moan i silan." (Ahzab, 25)
Bitka na Hendeku ostavila je neizbrisiv trag; nakon
nje Kurejije se nee ponovo usuditi na rat protiv m usli
mana.
Boiji Poslanik, a.s., poslije ove bitke je rekao :
N akon ove godine Kurej ije se nee vie boriti protiv
vas, ali ete se vi zato boriti protiv nj ih.
U Bici na Hendeku pogin ulo j e sedam m uslimana, a
od m urika etverica.
-
1 03
poglavlje 8
Bitka protiv
Benu Ku rejze
Benu Kurejze kri sporazum
Kada se Boiji Poslanik, a.s., nastanio u Medini
napisao j e povelju izmeu Muhadira i Ensarija.
Nj ome j e obuhvatio i Jevrej e i njihove obaveze.
Zagarantovao im je vjeru i imetak, i postavio im
uslove.
U ugovoru se navodi : "Da se meusobno pot
pomau potpisnici ovih redova u sluaju rata, da
meu nj ima vlada iskrenost, savjetovanje i dobro
instvo bez injenja grijeha, i da se potpomau
meusobno protiv onih koj i napadnu Jesrib
(Meinu)."
1 05

Meutim, Hujej b. Ahtab je uspio da navede Benu
Kurej ze da prekre sporazum s Poslanikom i da se prik
lone Kurejijama, i to nakon to je Ka'b b. Esed, nj ihov
poglavar, rekao :
- Vidio sam kod Mu hameda samo iskrenost i pouz
dan je.
Uprkos tome je Ka'b b. Esed prekrio svoje obeanje i
pogazio ono to je bilo izmeu n j ega i Poslanika, a.s.
Nakon to je Poslaniku, a.s., stigla obavijest o krenju
sporazuma, poslao je Sa'd b. Muaza, prvaka plemena Evs
- a oni su bili u saveznitvu s Beni Kurejzom - tc Sa'd b.
Ubadu, prvaka plemena Hazred, i jo neke Ensarije, da
provjere tu vijest.
Oni shvatie da je situaci j a daleko loija nego to im je
bilo dostavljeno. Benu Kurejze su napadal i Boijcg
Poslanika, a.s., govorei :
- Ko j e Boi j i Poslanik? Nikakvog dogovora niti spora
zuma nema izmeu nas i Mu hammeda.
Nakon toga su poeli pripreme za napad na musli
mane, kako bi im zadali konaan udarac s lea.
To je bilo ee i gore od otvorenog napada ili borbe na
mejdanu.
Ri jei Uzvienog Allaha to opisu j u :
" Kad su v a m doli i odozgo i odozdo" (Ahzab, l O)
Tako se poloaj muslimana, n j ihovom zaslugom, jo
vie pogorao.
Pohod na Benu Kurejze

Kada su se Boij i Poslanik, a.s., i muslimani povratili
sa Hcndcka u Mein u i odloiti oruje, Poslaniku doe
Dibril i ree:
106
Bitka protiv Benu Kurejze
- Jesi li to odloio oruje, Boi j i Poslanic?

- Da - ree on.
A Dibril mu ree:
- Meleki ga n isu odloili, jer Uzvieni Allah ti nare uje
pohod na Benu Kurejze. I ja u krenuti na nj ih, drmati ih
i straiti.
Boi j i Poslanik, a.s., naredi mujczinu da svijetu ob
znam:
- Ko je posluan i pokoran, neka se odmah digne i
neka ikindij u-namaz klan j a samo kod Benu Kurej zc.
Boi j i Poslanik, a.s., opsijedao je Benu Kurejze dvade
set i pet noi, sve dok im opsada nije postala teka i dok
Allah, d.., nije ulio strah u nj ihova srca.
Sa'du doe vrijeme da se uva u ime

Allaha prigovora nadreenih
Bcnu Kurejze objavie da e se saglasiti sa odlukom
Boijeg Poslanika, a.s., o nj ima.
Za njih se zauze pleme Evs. Bili su n j ihovi posrednici,
bez Hazreda.
Boi j i Poslanik, a.s., im rekao :
- elite li, poglavari Evsa, da o nj ima presudu donese
neko od vas?
- Svakako - odgovorie. - Neka to bude Sa'd b. Muaz.
Poruie Sa'du da doe, a kad stie, Jevreji koj i su b ili
u saveznitvu s n jegovim plemenom povikae :
- Ebu-An1re, budi dobar prema svoj im podanicima.
Boij i Poslan ik tc je postavio da bude dobar prema n j i
ma.
Nakon to su mu dojadili svojim govorom, on ree :
1 07

I Sa' du doe vrijeme da se uva, u ime Allaha, prigov
ora nadreenih.
A onda ree:
- Donosim presudu : da se mukarci pobiju, imetak
podijeli, a djeca i ene zarobe !
Boi j i Poslanik, a.s., na to ree :
- Sudio si im prema Allahovu zakonu.
To je dozvoljavao i zakon o ratu kod Jevreja, a i Tevrat,
takoer.
Tako je presuda Sa' d b . Muaza, r.a., nad Benu Kurejzom
izvrena, a muslimani postali sigurni od napada s lea i
irenja unutran jeg nereda.
Pleme Hazred je ubilo Selam b. Ebil-Hakika, jednog
od onih koj i su objedinili neprij ateljske tabore, a pleme
Evs je ve ranije ubilo Ka'b b. el-Erefa koji je prednj aio
u neprijatelstvu prema Boijem Poslaniku, a.s., i hukanj u
protiv njega. Tako s u s e muslimani spasili o d predvodni
ka koji su pleli spletke protiv islama i muslimana. Akcije
protiv njih bile su zavrene i muslimani konano
odahnue.
-
Oprost onome koji je inio nasilje

Boij i Poslanik, a.s., j e poslao konj icu u podruje
Nedda koja se vratila sa Sumarnom b. U salom, poglavar
om plemena Benu Hanife. Privezae ga za jedan od stubo
va mesdida. A kada Boiji Poslanik, a.s., doe do njega
upita ga :
- ta j e s tobom, Surname?
- Muhammede - odgovori mu - ako me ubije, prolie
samo krv, a ako me pomiluje, pomilovae zahvalnog.
Ako trai imetak, samo reci; to god zatrai, dobie.
1 08
On ga ostavi, a kad naie drugi put upita ga isto, a on

mu odgovori kao i prvi put. Kad je proao trei put, ree:
- Oslobodite Sumam u !
I o n i g a pustie. Nakon toga Sumarne ode d o najblie
palme kraj mesdida, okupa se, a zatim doe, primi islam
i ree:
- Tako mi Allaha, nije m i bilo mreg lica na zemlji od
tvoga, a sada mi tvoje lice postade najdrae. I tako mi
All aha, nije mi bilo mre vjere na zemlji do tvoje vjere, a
sada mi postade najdraa vjera. Tvoji su me konjanici
pokupili dok sam bio na putu da obavim umru.
Boi j i Poslanik, a.s., ga obradova rijeima da ide obavi
ti umru, a kad i Sumarne stie kod Kurejija u Mekku oni
mu rekoe:
- Ti promijeni vjeru, Surname?
On odgovori :
- Ne, tako mi Allaha, ve postadoh musliman kao to
je i Muhammcd, a.s. Znajte da vam nee doi s Jemame n i
zrno penice b e z dozvole Boijeg Poslanika, a.s.
A J emaina je bila plodna zemlja. Kad Sumarne ode u
svoj kraj zabrani da se penica isporuuje u Mekku.
Nakon to se Kurej ije izmuie, napisae Boijem
Poslaniku, a.s., pismo, molei ga da im se smiluje i da
napie Sumarni da im poalje hranu, to Poslanik, a.s., i
uini.
109
po J lavlje 9
Sporazum na H udejbiji
Predskazanje Boijeg Poslanika. a.s .. i
pripreme muslimana za ulazak u Mekku
Boi j i Poslanik, a.s., je usnio kako ulazi u
Mekku i obilazi oko Ka'be, te je obavijestio svoje
ashabe o tome. Oni se tome jako obradovae, jer sc
vrij eme od rastanka sa Mekkom i Ka'bom odu l j i
lo, a nj ihova dua je eznula za tavafom. Muhadire
je vukla elj a u Mekku, gdje su roeni i odrasli.
Voljeli su j e arkom l jubavlj u ali je ve dugo pos
tojala prepreka izmeu n j ih i nje. Kad ih je Boi j i
Poslanik, a . s . , obavijestio o odluci da obavi umru,
spremili su se za odlazak s nj im, i samo je nekolic
ina izostala.
111
Put ka Mekki nakon dugog vremena

U mjesecu zul-ka'deu, este godine po Hidri, Boij i
Poslanik, a.s., krenu hodoasniki iz Medine k a Hudejbiji.
S nj ime je polo hiljadu i pet stotina sljedbenika. Sa
sobom je vodio i kurbane, i bio je obuen u ihrame, kako
bi svijet znao da je poao u posjetu Ka'bi, uvaavaj ui je.
Sa svoje strane je poslao jednog izviaa da ga
obavjetava o kretanj u Kurej ija. Kad je doao do mjesta
Usfan, doe mu njegov izvia i ree:
- Proao sam pokraj Ka'b b. Lu'ja, koji je skupio grupe
da te napadnu i odvrate od Ka'be.
Meutim, Poslanik, a.s., je nastavio put dok ne doe
do predjela Hudejbije.
Muslimanima j e ponestalo vode pa se poalie Boijem
Poslanik u, a. s., na e. On izvadi iz svog toboleta strelicu,
a onda im naredi da je stave u korito, a voda nadoe i za
p l j usnu ih, da su morali ustuknuti.
Kurejije su se pribojavali Poslanikovog dolaska, tc je
Poslanik, a.s., odluio da im poalje kao izaslan ika jednog
od svoj ih drugova. Pozvao je Osmana b. Affana, r.a., i po
slao ga Kurej ijama, rekavi mu :
- Reci im da mi ne dolazimo da se borimo, nego hoemo
da obavimo umru. I pozovi ih u islam.
Onda mu naredi da u Mekki obavijesti vjernike,
mukarce i ene, da e ubrzo biti osloboenje Mekke, i da
e Al lahova vjera gospodariti Mekkom, te niko vie nee
morati skrivati svoj u vjeru.
Osman se uputi u Mekku, doe kod Ebu-Sufjana i
kurejcvikih veli kaa i obavijesti ih o onome zbog ega
ga je Boiji Poslanik, a.s., poslao. Nakon to je zavrio, oni
mu rekoe:
1 12
Sporazum na Hudejbiji
- Ako hoe tavafiti oko Ka'be, uini to.

A on im odgovori :
- Neu to uiniti dok i Boiji Poslanik ne obavi tavaf.
Prisega . Ridvan"
Do Boijeg Poslanika, a.s., dopre vijest da je Osman
ubijen, zbog ega on pozva na prisegu. Muslimani pohi
tae Boijem Poslaniku, a.s., koji se nalazio pod drvetom i
zaklee mu se, stavljaj ui svoju ruku na njegovu, da nee
pobjei, a potom on uze svoju drugu ruku i ree :
- Ova je za Osmana.
Bila je to prisega "Ridvan", pod drvetom " Semre" na
Hudejbiji, o kojoj je Uzvieni Allah objavio:
"Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod
drvetom na vjernost zakleli." ( El-Feth, 1 8)
Izmeu Poslanika, a.s., i Kurejija izmijenie se etiri
izaslanika, a svakom od njih je Boi j i Poslanik, a.s., govo
no:
- Mi nismo doli da ratujemo nego da hodoastimo.
Ali, Kurejije su pokazivale inat i prkos. Jedan od ovih
izaslanika bio je i Urve b. Mes'ud es-Sekafi koji, kad se
vrati svojim drugovima, ree:
- Narode, b io sam kod mnogih kraljeva, kao to su
K isra, Kaj sar i N edai. Tako mi Boga, nisam vidio da
ijednog kralja njegovi lj udi onako vole i potuju kao to
Muhammeda vole i potuju njegovi ashabi .
A onda i m je opisao o n o to je vidio.
Ugovor i sporazum. mudrost i strpljenje

Zatim s u Kurejije poslale Suhejl b. Amra, a k a d ga
Boij i Poslanik, a.s., ugleda kako dolazi, ree:
1 13

- Oni ele sporazum, im su poslali ovog ovjeka.
- Napii pismo izmeu nas i vas - ree mu. Pozvae
Alij u b. Ebi-Taliba da bude pisar i Poslanik, a.s., mu ree:
- Napii : U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
(Bismillahir-Rahmanir-Rahim).
Suhejl mu ree :
- A ko je to Milostivi? Tako nam Boga, mi ne znamo ko
je On. Nego napii : - U Tvoje ime, Boe - kao to si pisao
1 pn)e.
Muslimani povikae :
- Tako nam Allaha, neemo napisati nita osim - U ime
Allaha, Milostivog, Samilosnog !
Ali, Boiji Poslanik, a.s., ree :
- Napii : U ime Tvoje, Boe !
A onda, na kraju, ree:
- Napii : S ovim je saglasan Muhammed, Boij i
Poslanik.
Na to Suhejl ree :
- Da vjerujemo da si ti Poslanik, ne bismo ti sprijeili
ulazak u Ka'bu, niti bismo se borili protiv tebe. Nego
napii : Muhammed, sin Abdullahov.
Boiji Poslanik, a.s., ree :
- J a sam Poslanik Allahov, iako mi vi ne vj eru jete. Ali
napii - Muhammed, sin Abdullahov.
Naredio je Aliji, r.a., da izbrie ono prethodno, na to
Alija odgovori :
- Ne, tako mi Allaha, neu ga izbrisati !
Boiji Poslanik, a.s., mu ree:
- Pokai mi to mjesto.
Alija mu pokaza i on ga izbrisa, a zatim ree:
- S ovim je saglasan Boij i Poslanik, iako hoete da nas
odvratite od Ka'be i tavafa oko nje.
1 14
Sporazum na Hudejb1ji
Suhejl mu odgovori :
- Tako mi Boga, n e elim da Arapi b udu pod pritiskom,
ali ete to uiniti slijedee godine. Tako i napii.
A onda nastavi :
- Ako ti doe neko od naih lj udi, a prihvatio je tvoju
vjeru, vratie ga nama.
Muslimani na to povikae :
- Subhanellah, kako da ga vratimo idolopoklonicima
kad je doao kao musliman !
U to sc, s gornj e strane Mekke, poj avi Ebu-Dundul,
sin Suhejlov, vezan u lance, i baci se pred muslimane. Na
to Suhejl ree:
- Ovo je, Muhammede, prva osoba za koju se obavezuje
da je povrati.
Boiji Poslanik, a.s., ree:
- Jo nismo zavrili s pisanjem.
Na to ovaj ree :
- Tako mi B oga, onda neemo nita ni dogovarati.
Boiji Poslanik, a.s., mu ree :
- Haj de, ostavi m i ga !
Suhejl ree :
- Neu.
Poslanik, a.s., opet ponovi : - Hajde, uini to !
- Ne, neu to uiniti - odgovori Suhejl.
A onda Ebu-Dundul povika:
- Muslimani ! Zar ete me vratiti muricima, a doao
sam kao musliman? Zar ne vi dite ta me eka?
Bio je iskuan, u ime Allaha, tekim iskuenjem, ali ga
je Poslanik, a.s., ipak vratio.
Dvije strane su se ugovorom suglasile da obustave
meusobno ratno djelovanje u periodu od deset godina.
Ljudi e se slobodno kretati i titie jedni druge. Onog
115

Kurejiju koj i doe Muhammedu, a.s., bez njihove dozv
ole muslimani e vratiti n j ima. A onog ko doe od
Muhammeda, a.s., Kurejijama oni nee vratiti. Dalje,
ona plemena koja ele da stupe u savez sa Muhammedom,
a.s., mogu to uiniti uz potivanje ovog ugovora, a isto
tako ona koja ele stupiti u savez s Kurejijama, mogu to
uraditi.
Kunja muslimana zbog sporazuma

i povratak u Medinu
Kad se muslimani uvj erie da sporazum, ustvari, znai
povratak i da Boiji Poslanik, a.s., u sebi to strplj ivo pod
nosi, meu njih se uvue veliko podozrenje, koje ih gotovo
uniti, jer su osjeali u sebi njegovo veliko djelovanje.
Tako je Omer b. el-Hattab doao kod Ebu-Bekra,
govorei :
- Zar nam Boi j i Poslanik nije rekao da emo ui u
Ka'bu i tavafiti oko nje?
- Da - odgovori mu ovaj - a da li te je obavijestio da e
to uraditi ove godine?
- N e - odgovori Omer.
- Ti e doi i tavaf oko nje uiniti - ree mu EbuBekr.
Kad je Poslanik, a.s., zavrio sa sklapanj em sporazuma,
doveo je kurban i zaklao ga, zatim je sjeo i obrijao glavu,
to je ostavilo veliki dojam na muslimane, jer su krenuli
ne sumnjajui u ulazak u Mekku i obavljanje umre.
N akon to su vidjeli da je Poslanik, a. s., zaklao kurban
i obrijao glavu, pohitali su i oni da zakolju kurbane i obr
IJU se.
116
Poniavajui sporazum ili jasna pobjeda

Zatim se Poslanik, a.s., vratio u Meinu, a u povratku
mu je Allah, d.., objavio :
"Mi emo ti dati jasnu pobjedu, da bi ti Allah ranije i
kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpu
nom uinio, da bi te na pravi put uputio i da bi te Allah
pobjedonosnom pomoi pomogao." ( El-Feth, 1 -3)
Omer, r.a., je upitao :
- Boiji Poslanie, je li to stvarno pobjeda?
- Da - odgovori on.
Moda vi ne volite neto a ono bude dobro po vas

Kada se Poslanik vratio u Meinu stie mu ovjek iz
plemena Kurej. Zvao se Ebu-Besir Utbe b. Esjed.
Kurejije poslae dva ovjeka u potragu za njim.
- Obeanje koje s i nam dao - rekoe.
Muslimani im predadoe Ebu-Besira, i ova dvojica s
njim izaoe iz Medine, ali on pobjee od n j ih, i stie u
Sejful Bahri.
Kurejijama je takoe umakao i Ebu-Dundul, sin
Suhejlov i priklj uio se Ebu-Besiru.
Svi koji su primili islam i uspjeli pobjei od Kurej ija
prikljuili bi se Ebu-Besiru, tako da se ubrzo okupi grupa
nj ih. Kurejijskim karavanama koje bi ile ka amu presi
jecali bi put, lj ude poubijali, a plijen oduzimali. Kurejije
zato poslae Poslaniku, a.s., molbu, zaklinjui ga Allahom
da ih spasi tc grupe, a onaj ko doe njemu neka i ostane
kod njega, siguran.
Posljednji dogaaj i ukazu j u na to da je sve u spora
zumu koji je potpisao i Boij i Poslanik, a.s., dojadilo
117
ivot posljednj eg Alla hovog poslanika

Kurejijama, iako su u poetku vidjeli u njemu za sebe
dobit i korist, dok su ga muslimani podnosili samo s ja
kim vjerovanjem i poslunou Allahovom Poslaniku,
a.s.
Ovaj sporazum je otvorio nova vrata za pobjedu islama
i njegovo irenje na Arabij skom poluotoku brzinom koja
nije zapamena. On j e bio uvod za osloboenje Mekke i
poziv vladarima svijeta : Kajsaru, Kisri, Mukavkisu i dru
gim voama Arapa.
Istinu je rekao Uzvieni Allah :
"Vi neto ne volite, a ono moe biti dobro po vas ; neto
volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate."
( Bekare, 2 1 6)
Ulazak u islam Halid b. Velida i Amr b. Asa

Sporazum na Hudejbiji je osvaj ao srca. Tako je islam
primio Halid b. Velid, voj skovoa konj ice Kurejija i ju
nak vel ikih bitaka. On se hrabro borio u ime Allaha, d..,
i osvoj io je am.
Islam je primio i Amr b. As, jedan od vojskovoa i za
povjednika koji je kasnije osvojio Egipat. Njih dvoj ica su
doli u Meinu nakon sporazuma na Hudejbiji i primili
islam, dokazavi se u njemu. Ovaj sporazum je pruio pri
liku da se muslimani i murici meusobno izmijeaju.
Tako su murici upoznali sve ljepote islama i nije prola
ni itava godina a islam je prihvatio veliki broj ljudi.
1 18
poglavlje 1 O
Poziv kraljevima
i vladarima
da prihvate islam
Poziv i mudrost
Nakon sporazuma, kada se situacija smirila,
Boiji Poslanik, a.s., napisa pisma svjetskim vla
darima, kao i poglavarima Arapa. U n j ima ih je
pozvao da prihvate islam, pozivajui ih svome
Gospodaru, mudrou i lijepim savj etima, posveu
jui tome veliku pan j u.
Za svakog od njih izabrao j e dostojnog izaslani
ka. Kada mu bi reeno da vladari ne primaju pis
mo koje nema peata, Poslanik, a.s., napravi peat
u obliku prstena, oblivi ga srebrom, i na n jemu
ureza - Muhammed, Boiji Poslanik.
1 19
Heraklova potinjenost islamu i njegovo odricanje

Meu ovim kraljevima bili su : Hcrakle, vladar Bizan
tije, zatim perzij ski i mperator Kisra Eberviz, Nedai,
kralj Abesinije i Mukavkis, car Egipta.
Herakle, Nedai i Mukavkis bili su pristojni i ulj udni
u svome odgovoru. Herakle je ak htio da se uvjeri u
iskrenu namjeru Boijeg Poslanika, a.s., pa je zatraio da
mu dovedu nekoga ko bi ga vie obavijestio o tome. Tada
se sluaj no u Gazi nalazio Ebu-Sufjan, trguj ui, pa je po
slao po n jega. Heraklovo traenje obj anjenja i dokaza
bilo je mudro i pametno. Poznavao je i bio obavijeten o
historijskim religij am a, karakteristikama ranijih Boijih
poslanika i n jihovih b iografija, o poloaju nj ihovih sljed
benika i Boijem zakonu.
Ebu- Sufjan mu j e ispriao istinu o poloaju prijanjih
Arapa, jer bi se stidio svijeta kad b i lagao.
Kad je Herakle uo za to, shvatio je da je on
(Muhammed) Boiji Poslanik, a.s., i rekao :
- Ako je istina to to govori, on e ubrzo zagospodari
ti. Znao sam da e on doi, ali nisam znao da e biti od
vas Arapa. Kad bih znao da u moi do njega doi, uinio
bih sve da se sretnemo. Da sam kod nj ega, noge bih mu
prao.
Zatim je okupio sve bizantijske velikae u dvorcu i
naredio da se zakljuaju vrata, a onda otpoeo govoriti :
- Ugledni Bizantijci ! Zar neete imati napredak, bla
gostanje i stabilno carstvo ako budete slijedili ovog
Poslanika?
Oni se prepadoe te pohitae ka vratima, koja su bila
zaklj uana. Kad se Herakle uvjeri u n j ihovu bojazan,
promijeni svoje ubjeenje i ree :
120
Poziv kraljevima i vladarima da prihvate islam

- Vratite se!
Onda im ree:
- Rekao sam vam ovo kako bih ispitao vau ustraj nost
u vaoj vjeri. I uvjerio sam se u nju.
Oni mu nakon toga padoe na koljena, zadovolj ni
njime. Tako je vladar dao prednost vlasti.
Izmeu Bizantijaca i muslimana su se, za vrijeme Ebu
Bekra i Omera, r.a., vodile bitke i ratovi, u kojima su oni
izgubili svoje carstvo i vlast.
Uljudnost Nedaije i Mukavkisa

Nedai i Mukavkis su nagradili izaslanike Boijeg
Poslanika, a.s., a nj ihov odgovor j e b io blag i lijep. Mukav
kis je poslao ak i darove, meu n j ima i dvije robinje, od
koj ih je jedna bila Marija, majka Ibrahimova, sina Boijeg
Poslanika, a.s.
Oholost Kisre i njegovo kanjavanje

Kisra, perzij ski vladar, j e, meutim, pocijepao Poslanik
ovo pismo nakon to mu je proitano, viui:
- On da mi pie, a moj j e podanik!
Kad je Poslaniku, a.s., saopeno ta se dogodilo, on
ree :
- Pocijepao Allah n jegovo carstvo ! ! !
Onda je Kisra naredio Bazanu, svome namjesniku u
Jemenu, da mu dovede Poslanika, a.s. On posla dvoj icu
svojih ljudi Poslaniku, koji mu rekoe:
- Kral j kraljeva, Kisra, n apisao je kral j u Bazanu i nare
dio mu da poalje nekoga ko e te dovesti, pa smo doli da
ide sa nama.
121

Boiji Poslanik, a.s., ih obavijesti da je Allah, d..,
postavio Kisrinog sina irvejha za vladara umjesto Kisre.
Tako se desilo da je Allah, d.., pocijepao Kisrino carstvo
i predao ga muslimanima, a stanovnike Perzije (Irana)
uputio u islam.
Poslanik, a. s., j e pisao i voama Arapa, od kojih su neki
primili islam, a neki odbili.
1 22
poglavlje 1 1
Bitka za Hajber
Boija nagrada
Uzvieni Allah j e obradovao ashab e koji su dali
prisegu "Ridvan" na Hudejbiji, skorom pobjedom
i bogatim plijenom.
On kae: "Allah j e zadovoljan onim vjernicima
koji su ti se pod drvetom n a vjernost zakleli. On je
znao ta je u srcima nj ihovim, pa j e spustio smire
nost na n j ih, i nagradie ih skorom pobjedom i
bogatim plijenom koji e uzeti, jer Allah je silan i
mudar. " ( Feth, 1 8 - 1 9)
Uvod u ove pobjede i bogati plijen bila je bitka
za Hajber, j evrejsku koloniju, koj u je osiguravala
uzdignuta tvrava, oslonac Jevreja u sluaju rata.
Boiji Poslanik, a.s., je htio da napokon odahne
od njih i osigura se sa n j ihove strane. Hajber se
123

nalazio na sjevero-istoku, sedamdeset milja udaljenosti
od Medine.
Vojska vjernika pod vostvom Poslanika. a.s.

Boiji Poslanik, a.s., nakon to se vratio sa Hudejbije,
proveo je u Medini mjesec zul-hidde i dio muharrema,
a zatim je krenuo na Haj ber u drugoj polovici muharre
ma.
Tokom pohoda na Hajber Amir b. el-Ekve' je recitovao
stihove :
Allahu, da nije Tebe, upueni bili ne bi,
niti dijelili sadaku i molili se Tebi.
Mi smo narod kojem ele nepravdu nanijeti,
a ko eli nered, mi emo se sustegnuti.
Spusti zato na nas smiraj Svoj
i uvrsti nam staze kad stupimo u boj.
Muslimani su s tigli sa hiljadu i etiri stotine voj nika, i

imali su dvije stotine konjanika. Onome ko je izostao sa
Hudejbije nije bilo doputeno da poe na Hajber. S n jima
j e polo i dvadeset ena ashaba, zbog lijeenja bolesnih,
sluenja ranjenih i dijeljenja vode i h rane tokom bitke.
Tokom puta Poslanik, a.s., pozva da se donese putna
opskrba, ali ljudi nisu imali nita osim jemene kae. On
naredi da se naini dovoljno pa su jeli i Poslanik, a.s., i os
tali muslimani.
Kada se Boiji Poslanik, a.s., popeo iznad Hajbera, up
utio je dovu, molei za dobro, a traei utoite od zla toga
naselja i zla njegovih stanovnika.
124
Bitka za Hajber
Kao i dosad, odluili su da ne n apadaju dok ne svane,
jer ako stanovnici Haj bera uju ezan pripazie, a ako ga
ne uju izai e.
Kad je osvanulo stanovnici Hajbera, poto nisu uli
ezan krenue na polja, tako da ih muslimani susretoe sa
lopatama i korpama. Kad ugledae Boijeg Poslanika, a.s.,
i vojsku, povikae:
- Muhammed i n jegova voj ska!
Vratie se bjeei, a Boij i Poslanik, a.s., ree :
- Allahu ekber, opustoen bio Hajber. Kad se spustimo
do njihovih avlija, zlo e j utro osvanuti onima koji su bili
opomenuti !
Pobjedonosni voa
Boiji poslanik, a.s., se spusti do zidina Hajbera i poe
osvajati jedno po jedno u tvrenje. Prvo od tih utvrenja
zauzeli su s lahkoom, zaslugom Alije b. Ebi-Taliba, r.a.,
za kojeg su se muslimani brinuli zbog boli u oima na
koju se alio.
Boiji Poslanik, a.s., je uoi b itke rekao :
- Sutra e ovaj bajrak ponijeti ovjek koga voli Allah i
Njegov Poslanik.
Svi su pohrlili ka Poslaniku, a.s., jer j e svaki ashab elio
da ga on nosi. Poslanik, a.s., je pozvao Aliju, a on se ve
bio alio na bolove u oima. Kad je doao, Poslanik, a.s.,
mu protrlja oi, zamoli Allaha, d.., i Alija ozdravi kao
da i nije imao bol. Tada mu Poslanik, a.s., ptedade baj rak.
Alija ga upita :
- Hou li se boriti p rotiv njih dok ne postanu kao i
mi?
125

- Obuzdaj svoju pratnju dok ne stigne u nj ihova
dvorita, zatim ih pozovi u islam i objasni im n j ihove
obaveze prema Allahu, d.. Tako mi Allaha, kad bi Allah
j ednog od njih pomou tebe uputio na pravi put, vrednije
bi ti bilo nego da ima svo bogatstvo ovoga svijeta !
Izmeu Allah ovog lava i jevrejskog junaka

Kad Alija, r.a., stie do Hajbera, izae pred njega
poznati jevrej ski junak, Merhab, viui. Njih dvoj ica
izmijenjae udarce i Alija ga udari tako da mu rascijepi
kacigu i glavu i on pade na zemlju mrtav. Bila je to
konana pobj eda.
Uz mali trud mnogostruka nagrada

Abdul-Esved Habei, jedan od stanovnika Hajbera koji
j e uvao stoku svog n aredbodavca, doe u Haj ber i ugleda
stanovnike Hajbera n aoruane, pa ih upita:
- ta to hoete da uradite?
- Hoemo da ubijemo onog koj i se proglasio Poslanikom
- odgovorie mu.
On osjeti u sebi n aklonost prema Poslaniku, a.s., te ode
sa stokom do n j ega i upita:
- O emu govori i kome poziva?
- Pozivam u islam, da svjedoi da j e samo Allah Bog i
da sam j a Boiji Poslanik, te da n e oboava nikoga dru
gog do Allaha.
- A ta ja dobijam ako to posvjedoim i uzvjeruj em u
Uzvienog Allaha? - upita on.
- Dobiva Dennet, ako umre ustraj ui u tome odgovori mu Poslanik.
126
Bitka za Hajber
Ovaj primi islam, a zatim ree:
- Boiji Poslanic, ova stoka to j e kod mene data mi je
u povJerenJe.
Poslanik mu ree :
- Otjeraj j e od sebe kameniima, a Allah e ti podariti
ono to zasluuje.
Tako je i uradio, te se stoka vrati svome vlasn iku, na
kon ega su Jevrej i shvatili da j e mladi primio islam.
Boiji Poslanik, a.s., izae m eu svijet, savjetujui ih i
potiui na dih ad - borbu na Boijem putu. A kad se
muslimani sukobie s Jevrej ima, meu onima koji su
poginuli bio je i Abdul-Esved.
Poslanik, a.s., tada doe meu svoje drugove,
govorei :
- Allah je ve poastio ovog roba (Abdul-Esveda) i od
veo ga na dobro. Kod n jegove glave sam ve vidio dva
blistava sjaja iz oiju, a n ikada nije uinio seddu Allahu.
Nisam te slijedio zbog ovoga

Neki beduin j e doao kod Boijeg Poslanika, a. s., prim
io islam i odluio da ga slijedi, govorei :
- elim da krenem s robom.
Za n j ega se zauzee i neki ashabi, a kad se bitka za
Hajber zavrila, Boiji Poslanik, a.s., ostavi dio plijena i
za njega, j er ih j e titio s lea.
Kad je on stigao predadoe mu plijen, a on upita:
- A ta je ovo ?
- Dio plijena koj i j e Poslanik, a.s., dodijelio tebi odgovorie m u.
On ga uze i ode s njim kod Boij eg Poslanika, a.s., pa
ga upita:
127

- ta je ovo, Boij i Poslanie?
- Dio koji sam dodijelio tebi - odgovori mu Poslanik.
- J a te nisam slijedio zbog ovoga - ree on - nego sam
te slijedio da budem pogoen strijelom t u (i pokaza na
svoj vrat), te da umrem i uem u Dennet.
- Ako govori istinu, Allah e te usliati.
Zatim su pohrlili u borbu sa n eprijateljem, nakon ega
donesoe tijelo ubijenog beduina kod Boijeg Poslanika,
a.s.
- Da li je to on? - upita.
- Da - odgovorie.
- Govorio je istinu, pa mu je Allah usliao molbu - ree
Poslanik.
Zatim ga je u motao u efine i stavio ispred, te mu klan
j ao denazu. N jegova dova j e b il a :
- Dragi Boe, ovaj Tvoj rob j e izaao n a Tvorne putu i
poginuo kao ehid, a j a sam m u zagovara.
Uslov ostanka u Hajberu

Nakon estokih okraja i opsijedanja danima, osvajano
j e jedno po jedno u tvrenje, tako da su J evreji bili primo
rani na sporazum sa Boi j irn Poslanikorn, a.s.
Boiji Poslanik, a.s., im j e dopustio da ive u Hajberu
pod uslovom da daj u muslimanima dio svojih prihoda, od
povra i voa.
Boiji Poslanik, a.s., posla Abdullaha b. Revahu, r.a.,
da ih nadgleda i uzima polovicu, a oni da odaberu polo
vicu i to koju hoe.
Govorili su da su s time saglasni i nebesa i zemlja.
1 28
Bitka za Hajber
Jevreji pokuavaju trovanje

U toj b ici Jevrej i pokuae otrovati Boijeg Poslanika,
a.s., i to peenom ovcom koju mu j e donijela na poklon
Zej neba, ki Jevreja El-Harisa, a ena Selam b. Mikema,
namazavi je prije toga otrovom.
Ona se raspitivala koje meso Poslanik, a.s., najvie voli.
Kad su joj rekli da voli pleku, namazala ju je otrovom.
Kada je Poslanik, a.s., otkinuo komad pleke shvatio je da
je otrovana, te j e ispljunuo zalogaj .
Zatim je okupio Jevreje i upitao :
- Hoete li rei istinu o onome o emu vas budem upitao ?
- Da - odgovorie.
- J este li stavili u ovu ovcu otrov?
- Da.
- A ta vas je navelo na to?
- Htjeli smo da se uvjerimo da li si s tvarno Poslanik,
pa ako si laac, oslobodiemo te se, a ako jesi Poslanik
nee ti nakoditi.
Onda dovedoe tu enu kod Poslanika, a.s., govorei :
- Ona t e je htjela ubit i !
- Allah r e n i j e ovlastio d a bude protiv mene - ree joj
Poslanik.
- Zar je nee ubiti ? - upitae ga.
- N e - odgovori Poslanik, a. s., - neu joj nauditi niti je
kazniti.
Meutim, n akon to j e umro Bir b . Berra b. Ma'rur,
koj i je takoe jeo ovu pleku, on naredi da je ubiju.
Pobjeda i plijen
Nakon to j e Poslanik, a.s., zavrio s Hajberom uputi
se u Fedk, a onda u Vadil-Kura, pozivaj ui u islam i
1 29

obznanjuj ui im da ako prihvate islam, mogu sauvati
svoj imetak i izbj ei prolijevanje krvi, a time i odgovor
nost pred Allahom, d..
Sutradan Jevreji izaoe podignutih ruku, a muslima
ni zaplijenie veliko bogatstvo koje Poslanik, a.s., podij eli
ashabima koji su bili u Vadil-Kura, a zemlju i palme os
tavi Jevrej ima da ih obrauju.
Kad su Jevreji Tejma saznali ta j e Boiji Poslanik, a.s.,
uradio sa onima u Hajberu, Fedku i Vadil-Kura, za traie
primirje i tako zadrae svoj imetak, a Boiji Poslanik,
a.s., se vrati u Meinu.
Naknadna umra
Kad se prikui slijedea godina, sedma godina po
Hidri, Poslanik, a.s., i muslimani se uputie ka Mekki.
Kurejije im dopustie u lazak, a svoje kue pozaklj ua
vae i ispee se na brdo.
Boiji Poslanik, a.s., j e u Mekki proveo tri dana i obav
io umru.
Uzvieni Allah j e rekao : "Allah e obistiniti san
Poslanika Svoga, da ete sigurno u asni hram ui bezbi
jedni - ako Allah bude htio -, neki obrijanih glava, a neki
podrezanih kosa, bez straha. On je ono to vi niste znali
znao i zato vam j e, prije toga, nedavnu pobjedu dao."
(Feth, 27)
Natjecanje za starateljstvo nad djevojicom

Pod uticajem islama ljudi su se uveliko izmijenili.
Tako su se muslimani natjecali ko e dobiti staratel jstvo i ko e odgaj ati jednu djevojicu, siroticu, koja je
130
Bitka za Hajber
ivjela u dahilijetskom okruen j u. Bila je to Hamzina
kerka Umama.
Kad je Poslanik, a.s., h tio napustiti Mekku ona ga je slijedila, dozivajui ga :
- Ami da, amida !
Alija, r.a., je uze za ruku i ree Fatim i :
- Neka tvoja amidina bude k o d teb e ! - i o n a j e pov
ede sa sobom.
Meu tim, oko stararelj srva nad njom poee se sa
Alijom natjecati Zejd i Da'fer, r.a.
Alija ree:
- Ja sam je uzeo jer ona je kerka moga amide.
A Da'fer odgovori:
- Ona je kerka i moga amide, takoer, a njena retka je
ujedno i moja ena.
Na to Zejd doda:
To je kerka moga brata.
Poslanik, a.s., j e dodijeli nj enoj tetki (Da'ferovoj eni),
govorei :
- Tetka po majci je u kui kao i mati.
Aliji ree :
- Ti i ja smo rod.
A Da'feru :
- Neka slii mome ponaanj u i prirodi.
Dok je Zejdu rekao :
- Ti si nam brat, prijatelj i pomaga.
131
poglavlje 1 2
Bitl<a na Mu'ti
Ubistvo izaslanika islama i kazna z a to
Boi j i Poslanik, a.s., je poslao Harisa b. Umejra
cl-Ezdija sa p ismom crhabilu b . Amru el
Gassaniju, velikodostoj niku Basre, koja je bila pod
vlau bizantijskog cara Kajsara.
Ovaj ga zarobi, sveza i ubi.
Nikada prije nije bio obiaj da se ubijaj u glasni
ci ili izaslanici kraljeva i zapovjednika.
Njihovo ubistvo smatralo se velikim zloinom,
a ponienjem za one koji su i h poslali.
Zato je bilo neophodno nauiti tome ovog nasil
nika.
Prvi muslimanski vojnici na bizantijskoj zemlji

Kada j e do Poslanika, a.s., doprla ova vijest, on
odlui poslati "odgovor" u Basru. Zbog toga, osme
133

godine po Hidri, u mj esecu dumadcl-ula spremi vojsku
od Muhadira i Ensarija, njih oko tri hiljade, a za zapo
vj ednika odredi Zejda b. Harisa, i ree im :
- Ako on nastrada, neka ga zamijeni Da'fer b. Ehi
Talih, a ako i on nastrada zapovjednik neka bude Abdullah
b. Revaha.
Kada se priblii polazak, svijet se oprosti s voama
Boijeg Poslanika, a.s., elei im sretan put. Pred nj ima je
bio dug i teak put, i moan neprijatelj .
Kad su stigli u mjesto Muan doznae d a j e Herakle sa
sto hiljada vojnika u Belki, a pridruio mu se i veliki broj
arapskih plemena
U Muanu su proveli dvije noi, razmatrajui svoj
poloaj, a onda rekoe :
- Pisaemo Poslaniku, a.s., i obavij estiti ga o broju ne
p rijateljskih vojnika. Pa ili neka nam poalje j o ljudi, ili
neka nam naredi ta da uradimo. Postupiemo po njegov
oj naredbi.
.
Ne borimo se protiv njih brojem nego snagom

Abdullah b . Revaha, r. a., j e hrabrio svijet, govorei :
- Narode! Tako m i Allaha, n e moete sada mrziti ono
to ste prije traili. Ne borimo se m i ni mnotvom, ni
snagom, ni brojem. Mi se borimo snagom ove nae vj ere s
kojom nas je Allah poastio. Zato, krenimo ! Neemo biti
uskraeni za jedno o d dva dobra : pobjedu ili smrt na
Boijem putu.
Ubistvo neustraivih - kobni svretak

Kad su stigli blizu Belke, srete ih grupa B izantijaca i
Arapa, to j e znailo da se neprij atelj ve pribliio, i
1 34
Bitka na Mu 'ti
muslimani se povukoe u j edno selo koje se zvalo Mu'ta.
Tu se vojske susretoe i bitka otpoe.
Zejd b. Haris, r.a., se hrabro borio s Poslan ikovim, a.s.,
bajrakom u ruci, dok ga ne ubie mnogobrojna nepri
jateljska koplja. Zatim bajrak ponese Da'fer, r.a., i borio
se sve dok mu ne dojadi da ubija s konja te sie s njega, a
zatim je sj ekao sve oko sebe dok ne izgubi desnu ruku.
Onda bajrak ponese u lijevoj, ali mu i nju odsjekoe. On
ga tada prihvati nadlakticama, nosei ga dok ne pade mr
tav. Imao je tada trideset tri godine.
Muslimani ga naoe s devedeset rana, to od maa, to
od koplja, a sve s prednje strane.
Kad je ubijen Da'fer, zastavu ponese Abdullah b.
Revaha, r.a., koji istupi naprijed s njom, a onda sie s kon
ja, borei se.
U toku bitke doe do njega njegov amidi, nosei mu
komad mesa, govorei :
- Okrijepi s e ovim, j er dosta s i pretrpio ovih dana.
I prui mu iz ruke, a on ga dohvati ustima, hodajui.
Kad mu isprazni ruku stisnu sablju i pohita ispred, borei
se dok ne poginu.
Mudro vostvo H alida

Nakon njega odabrae Halida b. Velida za vou, i on
ponese bajrak, borei se hrabro i mudro, a uz to je
poznavao i taktiku ratovanja.
On sc povue s vojskom ka j ugu, a neprijatelj se izv ue
prema sjeveru. No se spustila, a narod ve izmoren.
Svako od njih je iskoristio primirje. Neprijatelj je uvidio
beznadenost suprotstavlj anj a i nastavka borbe. Bizanti jci
su sc prepali muslimana i Halidove dovitljivosti, te
odustae od dalje borbe.
135
Objava. a ne obina vijest

Dok su muslimani vodili borbu, Boij i Poslanik, a.s.,
je obavijestio svoje sljedbenike, koji su ostali u Medini, o
onome to se desilo u bici.
Enes, r.a., pria :
- Boi j i Poslanik, a.s., je obavijestio svijet o smrti Zej da,
Da'fera i Abdullaha, prije nego je o nj ima stigla bilo kak
va vijest. Rekao je: 'Zejd je uzeo baj rak i poginuo, zatim
Da'fer, pa je i on poginuo, zatim Ibn-Rcvaha, pa je i on
poginuo.' Dok je to govorio, plakao j e, a zatim rekao : 'A
onda bajrak ponese Allahova sablja, nakon ega su Allah
ovom voljom pobijedili.
Dennetska ptica
O Da'feru je Poslanik, a.s., rekao da mu je Allah, d..,
darovao krila da moe njima letjeti u Denneru kud god
zaeli.
Zato je Da'fer nazvan dennetska ptica.
Oni koji se vraaju u borbu. a ne bjegunci

Kad vojska stie do Medine, Boi j i Poslanik, a.s., i
muslimani ih doekae. Svijet j e na njih poeo bacati
prainu, govorei :
- Bjegunci ! Pobjegli ste od borbe na Boijem putu.
Tada Boij i Poslanik, a.s., ree:
- Oni ne bjee, nego e se nanovo vratiti u borbu, ako
Bog da.
136
poglavlje 1 3
Osloboenje Mekke
Pripreme z a osloboenje Mekke
Kad se Allahova vjera ustabilila, i kad muslim
ani postadoe respek tabilna sila, Allah, d..,
htjede da Njegov Poslanik i muslimani uu u
Mekku, da oiste Kab u od kipova, kako bi bila
blagoslovljena i uputa svjetovima, te da Mekka
bude ono to je bila i ranije - utoite i sigurno
mjesto l judima.
Benu Bekr i Kurejije kre ugovor

Allah, d.., j e tome ve odredio razloge, a
Kurej ije su bili ti koji su tome jo pripomogli .
Ve ranije je b i l o ustanovljeno, u Ugovoru na
Hudejbiji, da oni koji ele da uu u savez sa
Allahovim Poslanikom, a.s., i pod njegovu zatitu
137

- mogu to ui niti, a i oni koji ele ui u savez sa plemenom
Kurej i pod nj ihovu zatitu, isto tako, mogu to uiniti.
Tako je pleme Benu Bekr ulo u savez sa plemenom Kurej
i pod njihovu zatitu, a pleme Huzaa je ulo u savez sa
Allahovim Poslani kom, a.s., i pod njegovu zatitu.
J o od ranije j e izmeu plemena Benu Bekr i plemena
Huzaa postoj alo nasljedno neprij ateljstvo. Islam ih je,
svoj im dolaskom, razdvojio i ljudi su sc nj ime pozabaviti.
Meutim, kada je sklopljeno primirje, pleme Benu Bckr
je htjelo da to iskoristi i da se osveti plemenu Huzaa zbog
onog to je meu n j ima bilo o dran ije. Tako je jedna grupa
iz plemena Benu Bekr nou napala pleme Huzaa dok su
bili kod svojih izvora vode. Ranili su nekoliko ljudi iz nji
hovog plemena, i to preraste u otvoreni sukob i borbu.
Kurej ije su pruile oruanu pomo plemenu Benu
Bekr, a i u borbi sa nj ima su uestvovali i n j ihovi vel ika
ni, skrivajui se u noi, dok nisu potisnuli pleme Huzaa
do Harema. Kad stigoe do Harema, pleme Benu Bekr
ree nekim njihovim ljudima:
- Ljudi, uli smo u Harem. Boj te se Boga svog !
Odgovorie im :
- Danas nema Boga ! A vi pripadnici plemena Benu
Bekr, osvetite se sada, j er neete nikada nai povolj niju
priliku za to !
Traen je pomoi od Allahovo g Poslanika. a.s.

Odmah nakon tog dogaaja Am r b . Salim cl-Huzaij je
otiao kod Allahovog Poslanika, a. s. , u Meinu. Stao je is
pred njega i izrecitirao neke stihove. U tim stihovima je
spominjao ugovor i savez o meusobnom pomaganju u
nevolj ama, koji j e sklopljen izmeu plemena Huzaa i
1 38
Osloboenje Mekke
Allahovog Poslanika, a.s. Traio je od Poslanika, a.s.,
pomo i poj aanje, i obavijestio ga da su Kurejijc
iznevjerili ono to su obeali i da su prekrili utvreni
ugovor. Ispriao mu je kako su ih napali dok su H uzaije
bili kod svoje vode, i kako su ih ubij ali dok su ovi klanjali
i licem na tlo padali. Allahov Poslanik, a.s., mu je, nakon
toga, rekao :
- Dobie pomo, Amr b. Salime.
Pokuaj Kurejija da obnove ugovor

Allahov Poslanik, a.s., je tada rekao ljudima :
- Ve vidim pred vama Ebu-Sufj ana kako dolazi da
po tvrd i ugovor i da mu rok produi.
I tako je i bilo. Kurejije su se mnogo bojali zbog onoga
to su uradili.
Uticaj Poslanika. a.s., na odnos roditelja i djece

I zaista, Ebu-Sufj an je doao Poslaniku, a.s., u Medinu.
Uao j e kod svoje kerke Umm-Habibe, ene Poslanikove,

a.s. Kad je htio da sjedne na Poslanikovu, a.s., prostirku,
ona j u je izmakla ispod njega. On joj ree:
- Kerkice ! N e znam, da li ti vie voli mene ili ovu
prostirku?
Ona m u odgovori :
- Ovo j e prostirka Allahovog Poslanika, a.s., a ti si
neisti murik. Neu da sjedi na prostirci Allahovog
Poslanika, a.s. !
Ebu-Sufj an joj tada ree:
- Tako mi Al laha, tebe je, kerkice, neko zlo zadesilo
nakon to si od mene otila.
139
Ebu-Sufjanova zbunjenost i neuspjeh

Ebu- Sufjan je doao Poslaniku, a.s., i pokuao je sa
njim razgovarati, ali se Poslanik, a.s., i ne osvrnu na njega.
Zatim je otiao Ebu-Bekru, r.a., i zamolio ga da on privoli
Poslanika, a.s., na razgovor. Ebu-Bekr mu ree:
- Neu ti to uraditi.
Zatim je oblijetao oko Omera, Alije i Fatime, r.a., i na
sve naine nastojao da ih privoli na razgovor. Niko od
n j ih mu nije htio izai u susret. Govorili su mu :
- Ova stvar j e daleko ozbiljnija.
Nakon svega toga, Ebu- Sufjan je b io potpuno zbu
nJen.
Pripremanje za Mekku
Allahov Poslanik, a.s., je naredio l j udima da se opre
maju, ali im nije rekao cilj pohoda. Zatim im je naknadno
oglasio da e ii ka Mekki, i naredio da se ozbiljno pri
preme. Rekao je:
- Allahu moj ! Pobrini se za kurej ij ske pij une, i ne daj
da do njih dopre ikakva vijest, kako bismo ih iznenadili i
na prepad uhvatili na njihovoj teritoriji.
Poslanik, a.s., je iz Medine izaao u ramazanu i sa njim
j e bilo deset hilj ada ljudi. To je bilo na koncu osme god
ine po Hidri . Iao je sve dok nije stigao do mjesta po im
enu Merruz-Zahran. Allah, d.., je prikrio Kurej ijama
vijesti o tome, te oni bijahu u strahu i iekivanj u .
Oprost onome koji je uinio nepravdu

Allahovog Poslanika, a.s., je, na putu, sreo njegov
amidi Ebu-Sufjan b. H aris b. Abdul-Muttalib, pa se
1 40
Osloboenje Mekke
Poslanik, a.s., okrenu od nj ega zbog svih muenja i ismi
javanja koja je od njega trpio. Ebu- Sufjan se na to poali
Aliji, pa mu on ree :
- Prii Allahovom Poslaniku, a.s., sprijeda i reci mu
ono to su i Jusufova braa rekla Jusufu, a.s. : 'Tako mi
Allaha, Allah te je odabrao nad nama, a mi smo, zaista,
mnogo grijeili', j er on nee dozvoliti da iko bolje govori
od njega.
Ebu-Sufjan je ba tako i uradio. Poslanik, a.s., mu na
to ree:
- Danas vam se nee prigovoriti. Allah vam je oprostio,
a On je od milostivih Naj milostiviji.
Nakon toga Ebu-Sufj an iskreno i vrsto prigrli islam,
i od svog prihvatan j a islama n ikada nije podigao glavu
prema Poslaniku, a.s., od stida zbog svega to mu je ra
dio.
Ebu-Sufjan b. Harb kod Poslanika. a.s.

Kad j e Poslanik, a.s., naredio vojsci da zapale vatre,
izaao je Ebu- Sufjan b. Harb da izvidi situaciju. Kasnije
je priao :
- Nisam nikada vidio toliko vatri n i vojske kao te noi.
A Abbas b . Abdulmuttalib ve ranije bij ae izaao iz
Mekke sa svojom porodicom i opremljenom tovarnom
ivotinjom, kao musl iman i muhadir, da se prikljui vo
jsci. Odmah je prepoznao glas Ebu-Sufjana. Rekao j e :
- Ovo je Allahov Poslanik, a.s., meu ovim l judima.
Budite se, Kurej ije!
Abbas ga uze sa sobom, te ga pope na svo j u mazgu .
Bojao se za n jega da ga ne sretne neko od muslimana i ne
141

ubije ga, tc tako zajedno sa n)tm doe do Allahovog
Poslanika, a.s.
Kad ga j e Allahov Poslanik, a.s., vidio, ree mu:
- Teko tebi, Ebu-Sufjane ! Pa zar nije dolo vrij eme da
shvati da nema drugog boga osim Allaha?
Ebu- Sufjan mu odgovori :
- Drag si mi kao i otac i majka. Kako si samo blag, ple
menit i nadaren ! Tako mi Allaha, shvatio sam sada - da je
postojao osim Allaha drugi bog dosad bi mi makar malo
pomogao.
Poslanik, a.s., mu opet ree :
- Teko tebi, Ebu -Su fj ane ! Pa zar nije dolo vrijeme da
shvati da sam j a, zaista, Allahov Poslanik?
- Volim te kao oca i majku, kako si samo b lag, plemen
it i nadaren ! A to se ovoga tie, jo uvijek mi j e neto os
talo u dui.
Abbas m u tada ree :
- Teko teb i ! Primaj islam i posvjedoi da nema drugog
boga osim Allaha, d.., i da je Muhammed Nj egov
Poslanik prije nego ti ode glava s ramena.
Nakon toga, on pri hvati islam i istinski izgovori
eh adet.
Opa amnestija i sigurnost

Allahov Poslanik, a.s., je proirio sigurnost i oprost,
tako da niko od stanovnika Mekke nije stradao, osim
onoga kome nije stalo do mira ili mu se nije ivjelo.
Poslanik, a.s., j e rekao :
- Onaj ko u e u kuu Ebu-Sufjana bie siguran, onaj
ko sc zakljua u svojoj kui bie siguran, i onaj ko ue u
Mcsdidul-Haram bie siguran.
142
Oslobodenje Mekke
Allahov Poslanik, a.s. . , je zabranio svojoj vojsci da pri
l ikom ulaska u Mekku upotrebljavaju oruje protiv bilo
koga, osim protiv onoga ko im se bude suprotstavl j ao i
borio se protiv njih. Naredio im je i da ne uzimaju imetak
od stanovnika Mekke.
Ebu-Sufjan pred oslobodilakom povorkom

Ahbasu j e Allahov Poslanik, a.s., naredio da sjedne sa
Ebu-Sufjanom na mjestu pored kojeg e prolaziti odredi
vjernika.
Kad su se oslobodilaki odredi pokrenuli, liili su na
zatalasana more. Svako pleme j e ilo pod svojom zasta
vom. Kad god je koje pleme prolo, Ebu-Sufjan je pitao
Abbasa ko su oni i kako se zovu. Ovaj mu j e odgovarao :
- Nisu mu poznat i !
A kada je proao Allahov Poslanik, a.s., u Zelenom
odredu u kome su bili Muhadiri i Ensarije, elinih po
gleda, Ebu-Sufjan ree :
- Subhanellah ! Ko su ovi, Abhase?
- Ovo je Allahov Poslanik, a.s., meu Muhadirima i
Ensari jama.
Ebu- Sufj an ree :
- Njih niko ne moe pokoriti niti im se moe suprot
staviti. Tako mi Allaha, Ebul-Fadle, j utros j e vlast tvog
bratia ve postala ogromna.
On mu na to ree :
- Ebu- Sufjane, t o j e poslanstvo.
A Ebu- Sufjan dodade: - Da, tako je.
Nakon toga, Ebu- Sufjan ustade, i, to je mogao jaim
glasom, povika:
143

- O skupina Kurejija, ovo je Muhammed, doao vam
je sa onim emu se ne moete suprotstaviti, pa onaj ko
ue u moju kuu bie siguran.
Lj udi povikae :
- Allah te upropastio! Pa ta nam moe koristiti tvoja
kua?
A on dodade :
- I onaj ko se zakljua u svojoj kui je siguran, i onaj ko
u e u Mesdid5 je siguran.
Ljudi se, potom, odmah razioe. Neki odoe svojim
k uama, a neki u Mesdid.
Ulazak skruenog i skromnog

a ne oholog osvajaa
Allahov Poslanik, a.s., je uao u Mekku oborivi glavu
iz poniznosti prema Allahu, d.., kad je vidio kako ga je
On poastio osloboenjem Mekke. Toliko je spustio glavu
da mu je gotovo brada dodirivala prednji dio sedla
ivotinje kojuje jahao. Dok je ulazio u Mekku uio je suru
El-Feth.
Allahov Poslanik, a.s., je uao u Mekku kao oslobodi
lac, i stavio je na snagu sva obiljeja pravde, jednakosti,
skromnosti i poniznosti. Uzeo je sa sobom na svo j u j aha
u ivotin j u Usamu b. Zejda - sina tienika Allahovog
Poslanika, a.a., a nije uzeo nikoga iz porodice Beni Haim,
niti ikoga od sinova kurej iskih velikana, iako ih je bilo
mnogo.
El-Mesdidul-Haram
1 44
Osloboenje Mekke
Bilo je to u petak ujutro dvadesetog ramazana, osme
godine po Hidri.
N a dan osloboenj a Mekke jedan ovjek se obratio
Poslaniku, a.s., tresui se od treme. Poslanik, a.s., mu
ree:
- Smiri se! Ja nisam melek, j a sam sin ene iz plemena
Kurej, koja se hranila i suhim mesom.
Milosre a ne pokolj
Kad je Sa'd b . Ubade, r.a., p roao pored Ebu-Sufjana u
odredu Ensarija, ree mu :
- Danas je dan pokolja, danas je dozvolj eno i ono to je
zabranjeno i danas j e Allah, d.., ponizio Kurejije.
Kada mu se primakao Allahov Poslanik, a.s., Ebu
Sufjan mu se poali na Sa'da, pa ree:
- Allahov Poslanie ! Jesi li uo ta mi ree Sa'd?
Poslanik, a.s., upita:
- ta ti je rekao ?
Ebu- Sufjan mu ispria.
Allahovom Poslaniku, a.s., nije se svidjelo ono to je
Sa'd rekao, te ree:
- Nee biti tako, nego j e danas dan milosra, danas je
Allah, d.., uzdigao Kurejije, i uinio je Ka'bu uzvienom
kod njih.
Zatim je poslao ovjeka po Sa'da, uzeo od njega zasta
vu i predao je njegovom sinu Kaj su. Tako je smatrao da
zastava jo uvijek nije otila od njega, s obzirom da je sada
kod n jegovog sina.
145
Sitni sukobi
Bilo je i sitnih sukoba izmeu Safvana b. Umej je,
Ikrime b . Ebi-Dehla i Suhejla b. Amra, te Halida b.
Velida i n jegovih boraca. Tada je povrij eeno oko dva
naest murika. Ubrzo su se, poraeni, dali u bijeg.
Allahov Poslanik, a.s., je naredio komandantima mus
limanskih odreda da, pri ulasku u Mekku, nikoga ne ubi
j aj u, osim onoga ko ih bude napao.
ienje Harema od kipova i idola

Kad je Allahov Poslanik, a.s., doao, i ljudima se vratio
mir i spokoj, otiao je do Ka'be i poeo obavljati tavaf,
drei u ruci luk. Oko Ka'be i u njoj je tada bilo tri stotine
i ezdeset kipova. Ruio ih je svojim lukom i uio :
"Dola j e Istina, a nestalo je lai; la, zaista, nestaje,"
i : "Dola je Istina, a nestalo je lai," - dok su kipovi
naglavake padali na zemlj u. Vidio je u Ka'bi neke slike i
skulpture pa j e naredio da se polome i poderu.
Danas je dan dobroinstva i odranja obeanja

Kada je zavrio obavljanje tavafa pozvao je Osmana b .
Talhu i uzeo od njega klju Ka'be. Otvorio je Ka'bu i uao
u n j u . Jednom je, takoer, traio klju od njega, prije nego
to je uinio Hidru u Meinu. Tada se Osman b . Talha
grubo ponio prema Poslaniku, a.s., i vrijeao ga je.
Poslanik, a.s., mu je tada blago rekao :
- Osmane! Moda uskoro bude vidio taj klju u mo
j im rukama, i j a u ga ostaviti gdje j a budem htio.
A on odgovori na to:
146
Osloboenje Mekke
- Ako taj dan i kada doe, tada e propasti Kurej ije i
bie ponieni.
Poslanik, a.s., mu uzvrati :
- Nee, nego e tada uznapredovati i uzdii se.
Te su rijei ostavile snaan u tisak na Osmana b. Talhu,
i on je oekivao da se, stvarno, i desi onako kako je
Poslanik, a.s., rekao.
Kada Poslanik, a.s., izae iz Ka'be, Alija b. Ebi-Talib se
uputi prema njemu, dok je Poslanik, a.s., u ruci drao
klj u od Ka'be, te mu ree :
- Sakupi nam vratarsku slubu i vodonoe.
Tada Poslanik, a.s., upita :
- Gdje je Osman b . Talha?
Kada ga pozvae Poslanik, a.s., mu ree:
- Evo tvog klj ua, Osmane, uzmi ga ! D anas je dan
dobroinstva i odranja obeanja. Drite se toga uvijek
kao naslijea. Onaj ko vam to uskrati pravi je nasilnik.
Islam je vjera tevhi d a

Kad je Allahov Poslanik, a.s., otvorio vrata Ka'be,
Kurejije u safovima popunie Mesdid, iekuj ui ta e
uraditi sa nj ima. On se dohvati za dovratnike, a oni bija
hu dolje ispod njega, te ree:
- Nema boga osim Allaha i On nema sudruga. Ispunio
je obeanje, pomogao Svog roba, i Sam je porazio nepri
jatelje. Zar nije svako slavno djelo, imetak i krv pod ovim
mojim nogama, osim vratara Ka'be i onih koji poje
hadije?
Zatim ree :
147

- Skupino Kurej ij a ! Allah j e od vas ve otklonio
dahilij jetski ponos i njegovo velianje vaim oevima.
Svi ljudi su dj eca Ademova, a Adem je stvoren od zemlje.
Potom im proui ovaj ajet: "O ljudi, Mi vas od j ednog
ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas
dijelimo da b iste se upoznali. Naj ugledn i j i kod Allaha je
onaj koji Ga se najvie boji. Allah, uistinu, sve zna i nije
Mu skriveno nita."
Poslanik ljubavi i milosti

Zatim im se obrati rijeima :
- O Kurejije, ta mislite da u sada s vama uraditi?
O dgovorili su:
- Sve najbolje. Ti si plemeniti brat, s in plemenitog
brata.
Poslanik, a.s., im ree:
- Rei u vam isto ono to je i Jusuf rekao svojoj bra i :
'Danas neete biti u koreni. Idite, slobodni ste.'
Potom naredi B ilal u, r.a., da se popne na Ka'bu i proui
ezan. Kurej ijski voe i velikani su sluali kako se Allah
ova rije uzdigla. Mekkom se razlijegao ezan .
Nakon toga, Allahov Poslanik, a . s . , ue u kuu Umro
Hani', kerke Ebu-Talibove, okupa se i klanja osam rekata
namaza iz zahvalnosti Allahu, d.., zbog osloboenja
Mekke.
Nije bitno o kome se ra d i ka d a su

Allahove granice u pitanju
Neka j e ena iz plemena Beni Mahzum, p o imenu
Fatima, neto ukrala prilikom oslobaanj a Mekke. Njeni
1 48
Osloboenje Mekke
saplemenici su pohitali Usami b . Zej du, r.a., zbog ugleda
kojeg je uivao kod Poslanika, a.s., kako bi se on zauzeo
kod n jega da joj ne odsijeku ruku. Kada je U sama pokuao
da intervenie kod Poslanika, a.s., vidio je kako mu se lice
zacrvenila od srdbe. Ljutito ga je upitao :
- Zar intervenie za n j u, a u pitanj u su Allahove granice?
Usama, uplaen, zatrai od njega :
- Allahov Poslanie, zamoli Allaha da mi oprosti!
Kada obavie j aciju namaz, Poslanik, a.s., u stade i
odra govor. Zahvali se Allahu, d.., onako kako Mu i
dolikuje, a potom ree :
- Oni to su b il i prije vas propali su zato to bi, kada bi
ukrao neko ko je iz ugledne porodice, ostavljali ga na
miru, a kada bi ukrao neko ko j e iz slabe porodice - odsi
jecati mu ruku. Tako mi Onoga u ijoj je ruci Muham med
ova dua, da je Fatima, kerka Muhammedova, ukrala, ja
bih joj odsjekao ruku.
N akon toga je Allahov Poslanik, a. s., n aredi da se toj
eni odsijee ruka, pa to i uradie. Ona se, nakon toga,
iskreno pokajala.
Prisega na vjernost u islamu

Lj udi su se sakupili u Mekki da daju prisegu Allahovom
Poslaniku, a.s., da e mu biti vjerni u islamu. On je sjeo
na Safu i od ljudi uzeo prisegu na pokornost i poslunost
Allahu i Njegovom Poslaniku koliko budu u mogunosti.
Kada je zavrio sa mukarcima, uzeo j e prisegu i od
ena. Meu njima je bila i Hind, ena Ebu- Sufj anova,
skrivena pod nikabom6 zbog onoga to je uradila Hamzi,
1' Zarom
1 49

r.a. Poslanik j e ipak prepoznao po nj enom brzom govoru.
I ona je primila islam i dala prisegu.
Moj ivot je va i moja smrt je vaa

Poto je Allah, d.., uinio da Njegov Poslanik, a.s.,
oslobodi Mekku, svoje rodno mjesto i domovinu, Ensarije
poee meu sobom priati :
- Allah je uinio da Poslanik, a.s., oslobodi svo j u zem
lju i domovinu, pa e on vjerovatno u njoj i ostati, i nee
se vratiti sa nama u Meinu.
Poslanik, a.s., i h upita o emu to oni priaju, jer su to
samo oni meu sobom znali . Oni se prvo zastidjee da m u
to kau, ali, malo zatim, sve rekoe. N a t o i m Poslanik,
a.s., ree:
- Boe sauvaj ! Moj ivot j e va i moja smrt je vaa.
Uklanjanje tragova dahilijjeta i

simbola idolopoklonstva
Allahov Poslanik, a.s., je poslao svoje trupe, koje polo
mie sve k ipove to bijahu oko Ka'be, meu kojima su
bili Lat, Uzza i Menat.
Zatim je telal na sav glas povikao :
- Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka polomi sve
kipove u svojoj kui, i neka ne ostavlja nijednog.
Potom je poslao neke od svojih drugova svim plemen
ima pa su polomiti svoje kipove.
Allahov Poslanik, a.s., je kasnije, u Mekki, odrao gov
or. Oglasio je svetost Mekke do Sudnjega dana:
1 50
Osloboenje Mekke
- Nije dozvoljeno nijednom ovjeku, koji vjeruje u
Allaha i Sudnji dan, da u njoj p rolijeva krv, niti da sijee
drvee.
I rekao j e :
- To n i j e b ilo dozvoljeno n ikome prije mene, n i t i je
dozvoljeno ikome poslije mene.
Nakon toga se Allahov Poslanik, a.s., ponovo vratio u
Meinu.
Odjeci osloboenja Mekke

Osloboenje Mekke j e ostavilo dubok trag u duama
Arapa, pa je Allah, d.., mnogima otvorio prsa i oni pri
mie islam. Ulazili su u islam u skupinama. Istinu je rekao
Uzvieni Allah: " Kad Allahova pomo i pobjeda dou, i
vidi ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze . . . "
151
poglavlje 1 4
Pohod na H unejn
Zasjedanje plemena Hevazin
Nakon osloboenj a Mekke, nakon to su ljudi
grupno poeli prihvatati Allahovu vjeru, Arapi se
odluie na posljedn j i pokuaj protiv islama i mus
l imana.
Pleme Hevazin je, poslije plemena Kurej, pred
stavljalo drugu veliku silu meu Arapima. Meu
njima i Kurejijama je oduvijek postojalo rival
stvo, pa se tako oni ne htj edoe pokoriti onome
emu se pokorilo pleme Kurej.
Malik b. Auf en-Nasri, voa plemena Hevazin,
ustao j e i pozvao ih u rat. Pored Hevazina, pozivu
se odazvalo i itavo pleme Sekif. Uputie se prema
Allahovom Poslaniku, a.s., a sa sobom su poveli i
svoje ene, djecu i imetak, kako b i bili odluniji u
borbi i odbrani svojih ena i asti.
1 53

Allahov Poslanik, a.s., im j e izaao u susret sa dvije
hilj ade Mekelija, meu kojima je bilo onih koji su u isla
mu odskora, a i onih koji islam jo nisu ni primili, i sa dc
set hiljada boraca koj i su sa njim izali iz Medine. Nj ihov
broj u ovom pohodu je bio dosta vei nego prije oslob
oenja Mekke. Zbog toga su neki muslimani rekli :
- Danas neemo biti poraeni zbog rnalobroj nosti.
Bili su oduevljeni svojom brojnou.
U dolini Hunejna
Tako muslimani dooe d o doline Hunej n . B i o je de
seti eval, osme godine po H idri. Sputali su se niz strm
inu dok se jo nije ni razdanilo. No, pleme Hevazin ih je
preteklo u torne i zauzelo j e mjes to u dolini prije njih.
Sakrili su se u klancima doline, odak le zasue muslimane
strijelama. Potom isu kae svoje sablje, i napadoe ih slo
no, kao j edan. Bijahu odlini strijelci.
Veina m uslimana se h itro otisnu u povlaenje. N iko
ni o kome nije vodio rauna.
U tom odluujuem momentu situacij a se skoro okrenu
na tetu m uslimana. Bijae slino kao na Uhudu, kada se
meu muslimanima proiri vijest da je ubijen Poslanik,
a.s. Muslimani tada bijah u udaljeni od nj ega.
Pobjeda i spokoj
Nakon to je Allah, d.., dao lekcij u muslimanima
koje je zanijela nj ihova brojnost, i kada im j e dao da okuse
gorinu poraza nakon slasti pobjede, ponovo ih je po
rnogao protiv neprijatelja. Spustio j e spokoj na Svoga
Poslanika i na vjernike. Allahov Poslanik, a.s., je stajao na
svome m j estu, na svojoj bijeloj mazgi, bez straha. Sa njim
1 54
Pohod na Hunejn
je ostala i jedna grupa sastavljena od Muhadira, Ensarija
i njegove porodice. Abbas b. Abdulmuttalib je dohvatio
uzde njegove mazge, a Poslanik, a.s., ree :
- Ja sam Poslanik, a ne lalj ivac, j a sam potomak Abdul
Muttalibov.
Kada mu je u susret pojurila grupa m urika on dohvati
aku zemlje te je sa daljine baci neprij ateljima u oi i tako
im se oi napunie zemljom.
Kada je vidio da su se pozabavili sobom, povika:
- Abbase ! Povii : ' 0, Ensarije! O, drugovi Semure !
Oni se odazvae:
- Odazivamo se, o dazivamo !
Abbas bijae ovjek j akog glasa.
Svako se tada uputio prema strani odakle je dopirao
glas, sa sabljom i titom, probijajui se sa svojom devom
sve dok ne stie do Allahovog Poslanika, a.s. Tako se
sakupila jedna grupa muslimana, koja doeka murike i
meu njima se razvi borba. Allahov Poslanik, a.s., je pred
vodio svoju konjicu, i b io na njenom elu.
Muslimani se ustabilie i konsolidovae svoje redove.
Nisu se dobro ni osvijestili od poraza, kojeg samo to ne
doivjee, kad ve ugledae zarobljenike povezanih ruku
na leima kod Poslani ka, a.s. Allah, d.., je spustio mele
ke i pomo Svoju, te se dolina ispuni n j ima. Pleme
Hevazin doivi poraz.
Na to se odnose rijei Allaha, d. :
"Allah vas je n a mnogim boj itima pomogao, a i onoga
dana na Hunejnu kad vas je mnotvo vae zanij elo, ali
vam ono nije ni od kakve koristi b i lo, nego vam je zemlja,
koliko god da je b ila prostrana, tijesna postala, pa ste se u
bijeg dali. Zatim je Allah na poslanika Svoga i na vjernike
milost Svoju spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao i
one koj i nisu vjerovali na muke stavio; i to je bila kazna
za nevjernike." (Et-Tevba, 25-26)
1 55
poglavlje 1 5
Pohod na Taif
Skupine iz plemena Sekif
Skupine iz plemena Sekif vratie se u Taif.
Pozatvarae vrata svog grada i popravie n jegove
zidine. Unij ee unutra onoliko namirnica koliko
im moe biti za jednu godinu, i dobro se pripremie
za rat.
Allahov Poslanik, a.s., je krenuo za njima. Iao
je sve dok nije stigao blizu Taifa. Kada su muslim
ani stigli do samoga grada, neprij atelj ih napade sa
zidina. Muslimani nisu mogli ui u grad jer su
vrata bila zatvorena. Neprijatelj ih j e obasuo stri
jelama. Izgledalo je kao da se na njih obruio roj
skakavaca, jer s u neprij ateljski vojnici bili dobri
strijelci.
1 57
Opsada Ta ita
Zatim se vojska preseli na drugo mjesto, drei Taif
pod opsadom vie od dvadeset noi. Muslimani su sa nji
ma vodili estoku borbu. Meusobno su se gaali strijela
ma. Allahov Poslanik, a.s., je za vrij eme tog okruenja
prvi put koristio katapult. Opsada je bila estoka. Nekoli
ko muslimana je poginulo od strijela.
Milosre i na bojnom polju

Kada s e suzilo okruenje i rat s e oduljio, Allahov
Poslanik, a.s., naredi da se posijee groe koje je pripada
lo plemenu Sekif, jer je ono predstavljalo n jihov prvi egz
istencionalni oslonac. Ljudi su odmah poeli da ga sijeku.
Potom su traili od Poslanika, a.s., da ga ostavi za kori
tenje na Allahovom putu i za spajanje rodb inskih veza.
Poslanik onda ree :
- I ostavljam ga za koritenje na Allahovom putu i za
spaj anje rodbinskih veza.
Onda telal Allahovog Poslanika, a.s., povika :
- Bilo ko da izae iz tvrave i doe nama, slobodan je.
Odmah je izalo vie od dvadeset ljudi.
Allahovom Poslaniku, a.s., jo uvijek nije bilo odreeno
da osvoji Taif. Zato on naredi Omeru b. Hattabu, r.a., da
oglasi meu vojskom da se spremaju za povratak. Meu
vojskom nastade amor zbog toga, i rekoe :
- Pa zar se vraamo, a ne osvoj ismo Taif! ?
Na to im Allahov Poslanik, a.s., ree:
- Rano uj utru ponovo se borite.
Tako i bi. Ujutro ponovo otpoe borba, a meu musli
manima bi mnogo ranjenih. Poslanik, a.s., ree:
1 58
Pohod na Taff
- S u tra se vraamo, ako l3og da.

M u s l i m a n i se o bradovae zbog tih r i j ei
Pos l a nika,
A l l a h ovo g
a.s.
Deblokada Tai fa
I tako, Allahov Poslanik, a.s., nije htio da silom osvoji
Taif, nego j e elio da oni sami, svoj om vol jom, prihvate
islam . Iz tog razloga je oglasio voj sci da se vraaju.
Zarobljenici i ratni plijen sa Hunejna

Poslanik se smjesti u Di'ranu sa svojim lj udima, te tu
ostade neto vie od desetak noi. Bio je blag prema ple
menu Hevazin i ekao je da prihvate islam. Potom j e
poeo dijeliti i metak k o j i su muslimani zarobili u borbi, a
najprije j e dao onima ija j e srca htio pridobiti.
Vraanje zarobljenica plemenu Hevazin

J edna delegacij a iz plemena Hevazin, od etrnaest lju
di, doe kod Allahovog Poslan ika, a . s . , te zatrai od njega
da im vrati ene, djecu i imetak koji je od njih zarobio u
borbi. Poslanik, a.s., im ree:
- Sa mnom su ovi to ih vidite, a meni je najdrai govor
onaj koji je najistiniti j i . Jesu li vam drai ene i djeca ili
vai imeci?
Odgovorili su :
- Nismo nikada nita poredili sa naom dj ecom
enama.
Poslanik, a.s., im ree:
1 59

- Nakon to budem klan j ao sabah-namaz, ustanite i re
cite pred l ju dima: 'Molimo Allahovog Poslanika da se za
uzme kod vjernika, i molimo vjernike da se zauzmu kod
Allah ovog Poslanika da nam vrati ene i djecu. '
Kad je Poslanik, a.s., klanjao namaz, o n i ustadoe i
rekoe ono to je trebalo. Poslanik, a.s., ree :
- to se tie onoga to je pripalo meni i porodici Abdul
Muttaliba, j a vam ga sada vraam, a to se ostalog tie,
p itat u ljude.
M uhadiri i Ensarije rekoe :
- Mi poklanjamo Allahovom Poslaniku, a.s., ono to je
pripalo nama.
Jedino trojica iz plemena Benu Ternirn, Benu Fuzare i
Benu Selim odbie da se odreknu ena koje su im pripale
kao ratn i plijen. Allahov Poslanik, a.s., im ree:
- Ovi ljudi su nam doli kao muslimani. J a sam se pre
rna n j im a lijepo ponio, i pustio sam ih da biraju, pa nisu
nita poredili sa svojom djecom i enama. Prema torne,
ako je kod vas neko od n jihove djece i ena, neka mu bude
drago da im ih vrati. A onaj ko hoe da zadri svoje pravo
neka im vrati ene i djecu, a on e dobiti est puta vie
nego to mu inae pripada, i to prvom prilikom kad nas
Allah poasti ratnim plijenom.
Oni na to rekoe :
- Mi to poklanjamo Allahovom Poslan iku, a.s.
Poslanik, a. s., ree ovima iz plemena Hevazin :
- Mi ne znamo ko j e od vas zadovoljan, a ko nije. Vratite
se svojima, dok nas vai voe ne upoznaj u sa time.
Zatim su im vratili ene i djecu, i n ikoga od njih nisu
ostavili za sebe.
Allahov Poslanik, a.s., je svakoj od nj ihovih ena dao
po j ednu rnehku b ijelu odjeu.
1 60
Pohod na Taif
Blagost i plemenitost
Meu onima koje su doveli Poslaniku, a.s., bij ae i
ej rna, kerka Halirne es- Sa'dijje - sestra Allahovog
Poslanika, a.s., po mlijeku. Nisu znali ko je ona pa su pre
rna njoj grubo postupali. Ona je govorila muslimanima:
- Znaj te da sam ja, tako mi Allaha, sestra po mlijeku
vaem starjeini.
Nisu joj to vjerovali sve dok je nisu doveli kod Allah
ovog Poslanika, a.s.
Kad je ejrna dola kod Allahovog Poslanika, a.s., ree
mu :
- Allahov Poslanie, ja sam ti sestra po mlijeku.
On je upita:
- ime to moe dokazat i ?
Odgovorila j e :
- Ugrizom koji si m i ostavio na leima dok sam t e n o
sila.
Allahov Poslanik, a.s., prepozna taj znak i prostrije joj
svoj ogrta, te ona sjede na njega. Onda joj ponudi dvije
stvari :
- Ako hoe, moe ustati kod mene, omiljena i paa
ena; a ako eli da se vrati svome narodu, lijepo u te
opremiti.
Ona ree:
- Hou da me opremi i vrati mom narodu.
Allahov Poslanik, a.s., je lijepo opremi i ona primi is
lam. On joj dade tri roba i jednu robinju da je slue, neto
krupne stoke i ovcu.
161
Pokorni a ne mrzovoljni
Kada su muslimani otili od Taita, Allahov Poslanik,
a.s., ree:
- Recite: Vraamo se, kajemo se od grijeha, Allaha
oboavamo i zahvalni smo svome Gospodaru.
Neko ree :
- Allahov Poslanic, zamoli Allaha da uniti pleme
Sekif.
On ree:
- Allahu moj, uputi pleme Sekif, i daj da m i dou.
U tom i h s ustie Urve b. Mes'ud es- Sekafi, stie do
Allahovog poslanika, a.s., prije nego u e u Meinu, te pri
mi islam. Nakon toga se vrati da poziva svoj narod u is
lam. Bio je m nogo omiljen kod njih. Imao je veoma vi
soko mjesto meu svojim plemenom. Ali, kada ih pozva u
islam, i otkri i m da je on ve postao musliman, obasue ga
strijelama. Tako on poginu kao ehid.
Nekoliko mjeseci nakon ubistva Urve b. Mes'uda, r.a.,
pleme Sekif je tako ostalo. Zatim su odrali jedan sveuku
pni sastanak. Vidjeli su da nee imati snage da ratu j u sa
svim Arapima, te dadoe prisegu i primie islam . Potom
poslae jednu delegaciju Allahovom Poslaniku, a.s.
Nema blagosti prema i d olopoklonstvu

Kad je delegacija dola kod Allahovog Poslanika, a.s.,
u j ednom kraj u Poslanikova mesdida im napravie ator,
i oni primie islam . Zatim zatraie od Poslanika, a.s., da
im ostavi Lat, i da ne srui njezin hram jo tri godine.
Poslanik, a.s., to kategoriki odbi. Uporno su to traili,
smanjujui taj period godinu po godinu, a Poslanik, a.s.,
1 62
Pohod na Taif
je sve to odbij ao . Tako bi sve dok ne smanjie na j edan
mjesec dana nakon to se vrate svom plemen u. Allahov
Poslanik, a.s., i to odbi. Potom posla Ebu- Sufjana b. Harba
i Mugiru b. u'bu, koji je bio iz n j ihovog plemena, da
srue svetite Lat.
Trail i su od Allahovog Poslanika, a.s., da ih oslobodi
namaza, on im na to odgovori :
- N erna n ikakve koristi od vjere koja nema namaza.
Kada su zavrili, i uputili se prema svojoj zemlji,
Allahov Poslanik, a.s., posla sa njima Ebu-Sufjana i
Mugiru b. u'bu . Mugire b. u'bc srui kip, i islam se
rairi meu plemenom Sekif. Primil i s u islam svi do
posljednjeg.
1 63
poglavlje 1 6
Pohod na Tebul<
U prolosti, Arapi nisu ni sanjali da ikada ratu
ju protiv B izantije, smatrajui sebe nemonima u
odnosu na takvu vojsku i dravu . Meutim, Bizan
tijci su neprestano spominjali bitku na Mu'ti, u
kojoj nisu ispunili svo j a oekivanja, niti im se vie
pruala prilika za to ..
Allahov Poslanik, a.s., je smatrao da je bolje da
sa muslimanskom vojskom ode do B izantijaca, i
ue na nj ihovu teritoriju prije nego to oni dou
na arapsku teritorij u, i napadnu centar islama.
Vrijeme pohoda
Ovaj pohod je b io u mjesecu redepu devete
hidretske godine. Allahov Poslanik, a.s., je iao u
ovaj pohod po velikoj vruini, u vrijeme kada su
165

uzreli plodovi, i hladovi postali prijatni i ugodni. Uputio
se na dugo putovanje preko pustinje, bez vode, i u susret
mnogobrojnom nepri j atelju. Muslimanima je situacija
b ila j asna, to je trebalo da im poslui kao znak da se
moraju dobro pripremiti za borbu. Poslanik, a.a., ih je
obavijestio o svoj im namjerama. Bijae to vrijeme kada
ljudi bijah u u bijedi i siromatvu, a godina bijae suna.
Munafici se poee izmotavati, i navoditi isprike. Nisu
eljeli ii sa Poslanikom, a.s., bojei se j akog i nadmonog
neprij atelja, bjeei od estoke vruine, suzdravajui se
od dihada, i sumnjaj ui u Istinu. O tome Allah, d..,
kae : "Oni koj i su izostali iza Allahova Poslanika veselili
su se kod kua svojih - mrsko im je bilo da se bore na
Allahovom putu, zalaui imetke svoje i ivote svoje, i
j edni drugima su govoril i : 'Ne kreite u boj po vruin i ! '
Recite: 'Dehennemska vatra j e j o vrua ! ' - kad bi oni
samo znali ! " (Et-Tevbe, 8 1 )
Nadmetanje ashaba u dihad u i pokretu

Allahov Poslanik, a.s., se ozbiljno pripremao za pu
tovanje, i naredio je ashabima da se i oni pripreme. Pods
ticao je imunije muslimane da u lau imetak na Boijem
putu. Oni se odazvae, te oni koji bijahu imunij i oprem
ie jedan broj muslimana, koj i nisu posjedovali j ahau
ivotinj u ni putnu opskrbu. Tako je Osman b. Affan, r.a.,
opremio itav jedan odred, koji nije imao opreme. Uloio
je hiljadu dinara. Zbog toga se Allahov Poslanik, a.s., mo
lio Allahu za njega.
1 66
Pohod na Tebuk
Pokret vojske ka Tebuku

Allahov Poslanik, a.a., j e krenuo iz Medine ka Teb uku
sa trideset hiljada ljudi. Bila je to najvea vojska sa kojom
je Poslanik, a.s., ikada krenuo u pohod.
Kad je stigao do El-Huder-a, kua naroda Semud,
ispriao je svojim ashabima da s u to k ue naroda koji je
kanjen, pa ree:
- Nemojte ulaziti u kue onih koji su se prema seb i
ogrijeili, osim da ulazite plaui, bojei se da i vas ne za
desi ono to je njih zadesilo.
Lj udi ostadoe bez vode, pa se poalie Allahovom
Poslaniku, a.s., nato on proui dovu, i Allah, d.., posla
oblake s kiom, i kia se obilno proli. L j udi se tada napie,
i obavie svoje potrebe.
Poslanikov. a.s .. povratak u Medinu

Kada je Allahov Poslanik, a . s . , stigao d o Tebuka,
dooe mu voe Arapa koji su ivjeli u blizini gran ice, te
se dogovorie sa Poslanikom, a.s., i dadoe m u dizj u .
Poslanik im napisa ugovor o sigurnosti, k o j i je sadravao
u sebi uslov za garanci j u sigurnosti granica, osiguravanje
voda i p uteva, te garanci j u za dobrobit obj e strane.
Tada se bizantijska vojska povue i odusta od ideje o
pokretu i napadu preko granice. Poslanik, a.s., nije vie
vidio razloga za dalj i nastavak putovanj a, s obzirom da je
postignut cilj . Tako ostadoe na Teb uku neto vie od de
setak noi, a zatim pooe prema Medini .
16 7
Iskuenje Ka'b b. Malika. r.a i izbavljenje iz njega

. .
Meu onima koji su izostali od ovog pohoda bili su

Ka'b b. Malik, Merare b. er-Reb i' i H ilal b. Umej j e, r.a.
Oni su meu prvima primili islam, i bili su prokuani
muslimani. Merare b. er-Rebi' i Hilal b. Umej je su
uestvovali i u Bici na Bedru. Izostajanje od ratnih po
hoda im nije bilo svojstveno, n iti im je to b io obiaj . To se
nije ni desilo osim zbog neke boanske mudrosti, nji
hovog ienj a i odgajanja muslimana. To je, zapravo, bilo
samo odgaanje za budunost, slabost volj e i suvino os
lanjanje na postojea sredstva.
Allahov Poslanik, a.s., je zabranio da se sa njima troji
com razgovara. Muslimanima n ije preostalo n ita sem
poslunosti i pokornosti. Ljudi su ih poeli izbjegavati, i
tako je potrajalo pedeset noi. Ka'b b . Malik je klanjao
namaz sa ostalim muslimanima, i etao je po ariji, ali,
niko na njega nije obraao panj u . No, ovaj ukor je kod
njega razvij ao samo jo veu l j ubav prema nj egovoj brai
muslimanima.
Stvar se nije zavrila samo na tome. Nj ima je bilo
nareeno da se odvoje i od svojih ena, te su tako i uradi
li.
U takvoj situacij i kralj Gassan pozva Ka'b b. Malika,
r.a., da doe kod njega, u njegovu prijestonicu, da ga ugos
ti i poasti. Kada je Ka'bu doao njegov izaslanik i donio
pismo od njega, on zguva pismo i baci ga u pe.
Kada je Allah, d.., oistio ovu tro j icu vjernika, nakon
to im se bilo stisnulo u duama njihovim, i nakon to im
je zeml j a, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna,
dao im je izlaz iz te situacije, te je sa sedam nebesa spustio
nj ihovo pokajanje. O tome Uzvieni kae :
1 68
Pohod na Te buk
"Allah je oprostio Vjerovjesniku, i Muhadirima i
Ensari jama, koji su ga u tekom asu slijedili, u vrijeme
kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala; On je
poslije i njima oprostio, jer je On prema n j ima blag i mi
lostiv, a i onoj troj ici koja su bila izostala, i to tek onda
kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala
tijesna, i kada im se bilo stisnulo u duama n j ihovim i
kada su uvidjeli da nema utoita od Allaha nego samo u
Njega. On je poslije i nj ima oprostio da bi se i ubudue
kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je."
( Et-Tevbe, 1 1 7 - 1 1 8)
Pohod na Tebuk je posljednji pohod

Pohodom na Tebuk se zavravaju pohodi Poslanika,
a.s., iji je broj dostigao dvadeset i sedam. Broj slanj a vo
jski i izvianja je dostigao ezdeset. No, nije u svakom od
njih bilo borbe. U svim pohodima nije poginulo vie od
1 0 1 8 ljudi sa obje strane zajedno, a koliko je puta sprije
eno prolijevanje krvi zna samo Allah, d.. Arabijskim
poluotokom se, uz to, proirila sigurnost, tako da je i ena
sama mogla da putuje od Hire7 do Ka'be, kako bi inila
tavaf, a da se ne boji nikoga osim Allaha, d..
Prvi hadd u islamu i objavljivanje sure El-Beraet

Hadd je propisan devete godine po Hidri. Allahov
Poslanik, a.a., je te godine poslao Ebu-Bekra da bude
predvodnik hadija i da ih predvodi u obredima. Sa Ebu
Bekrom je iz Medine izaao ko god je htio da obavi
Naziv planine u Iraku.
1 69
ivot posljednjeg Alla hovog posla nika

hadd, te njihov broj dostie tri stotine. Allahov Poslanik,
a.s., pozva Aliju b. Ebi-Taliba i ree mu :
- Idi i oglasi ljudima na "jewmun-nahr"8 da nijedan
kafir nee ui u Dennet, i da od ove godine nijedan
murik ne smije obaviti hadd, niti iko smije bez odjee
obavljati tavaf.
Deseti dan hidretskog mjeseca zul-hiddeta
1 70
poglavlje 1 7
Godina delegacija
Pristizanje delegacija u Medi nu
N akon to je Allah, d.., oslobodio Mekku, i
vratio Svog Poslanika, a.s., sa Tebuka, zdravog, sa
plijenom, poee pristizati delegacije u centar isla
ma. One su se vraale u svoje krajeve sa posebnim
entuzijazmom u pozivanju u islam, a sa velikom
mrnjom prema idolopoklonstvu i njegovim osta
cima, dahilijj etu i njegovim obiljej ima.
Tako je i Dammam b . Sa'lebe doao kao izaslan
ik plemena Benu Sa'd b. Bekr. Kada se vratio svo
me narodu, prvo to je rekao bilo je:
- Runi li su Lat i Uzza !
Ljudi povikae :
- uti, Dammame! Hoe li da te napadne guba? !
Hoe li da t e pogodi liaj ? ! Hoe li d a t e ludilo
spopadne?!
171

On im ree :
- Teko vama ! Tako mi Allaha, oni ne mogu ni nakoditi
niti kakvu korist pribaviti. Allah, d.., je ve poslao
Poslan ika, a.s., i obj avio mu Knj igu kojom vas je izbavio
iz onoga u emu ste bili. I zato, ja svjedoim da nema dru
gog boga osim Allaha J edino g, On nema s udruga. I
svjedoim da je Muhammed Allahov rob i poslanik. Ja
vam od njega dolazim sa onim to vam je naredio i sa
onim to vam je zabranio.
Nakon toga niko u n jegovom plemenu nije doekao
akam a da nije primio islam.
I Adi b. Ratim, poznat po svojoj velikodunosti, doao
je kod Allahovog Poslanika, a.s. Kada je vidio n jegov mor
al i skromnost, prihvatio j e islam i rekao :
- Tako mi Allaha, on je kao melek.
Poslanik, a.s., posla Muaza b. Debela i Ebu-Musaa,
r.a., u Jemen da pozivaj u u islam. Ostavio im je oporuku, i
rekao:
- Olakavaj te, a nemoj te oteavati, radujte a nemoj te
tjerati od sebe.
Mugiru b. u'bu Poslanik je poslao u Taif, gdje on slo
mi Lata. Potom se, sa ostalim ljudima, pope na najvei
zid svetita i poe ga ruiti, kamen po kamen, sve dok ga
ne poravnae sa zemljom.
Broj ne delegacije su dolazile kod Poslanika i uile o is
lamu, saznavale o vjeri, na djelu viale moral Allahovog
Poslanika, a.s., kao i nain na koji se odnosio prema svo
j im ashabima, r.a. N j ima bi se, katkad, pravili atori u
uglu Poslanikove damije, kako bi mogli sluati Kur'an, i
gledati muslimane kako klanj aju. Pitali bi Poslanika, a.s.,
otvoreno i u tanine, o svemu to bi im kroz misli prola
zila. On bi im odgovarao mudro i rj eito, potkrepljuj ui
1 72
Godina delegacija
im to Kur'anom. Oni b i odmah povjerovali, i srca bi im
nala spokoj i mir.
Propisivanje zekata i sada ke

Devete h idretske godine propisan je i zekat.
17 3
poglavlje 1 8
Oprosni hadd
Vrijeme Oprosnog hadda
Boijom voljom je Njegova kua b ila oiena
od razvrata i idola, i due muslimana su ezn ule i
udjele za haddom, jer ga ve odavno nisu bili
obavili. aa ljubavi se prelila, a i as rastanka se
primicao, jer je naputanje ummeta bilo nuno.
Tako Allah, d.., dozvoli Svome Poslaniku, a.s.,
da obavi hadd. Poslanik ga, u islamu, dotad nije
obavio.
Muslimani su krenuli sa Boijim Poslanikom,
a.s., iz Medine da obave hadd, a on ih je pouavao
nj ihovoj vjeri i obredima. Svjedoio je i ispunio
preuzetu obavezu. Ostavljao im je posljednje
oporuke. Od muslimana je uzeo obeanje i ugovor,
a izbrisao i iskorijenio tragove dahilijjeta, te ih
bacio pod svoje noge. Sa njim je obavilo hadd
1 75

vtse od sto hilj ada lj udi. Ovaj hadd Je dobio naziv
Oprosni hadd ili Obavjetajni hadd.
Kako je Allahov Poslanik. a.s .. obavio hadd

Kad je Allahov Poslanik, a.s., odluio da obavi hadd,
to su uli i oni to ivj ee oko Medine, pa i oni dooe,
elei da obave hadd sa Allahovim Poslanikom, a. s. N a
putu mu se pridruio ogroman broj ljudi. Bili su ispred i
iza njega, i sa desne i sa lijeve strane, dokle god je oko
moglo doprijeti.
Poslanik, a.s., je iz Medine izaao u subotu, poslije
podne-namaza, a bilo j e ostalo jo pet dana mjeseca zul
ka'de. Klan j ao j e podne-namaz, etiri rekata, nakon to je
ashabima, prethodno, odrao hutbu9 Tada im je objasnio
propise i hrama10, n jegove vadibe i sunnete.
Potom je poao, uei telbiju:
- Odazivam Ti se, Boe, odazivam. Odazivam Ti se, Ti
sudruga nema. Sva hvala i blagodati pripadaju samo
Tebi, a i vlast je samo Tvoj a, i Ti sudruga nema.
U Mekku je stigao etvrtog zul-hiddeta. Uao je u
Mesdidul-Haram i obavio tavaf i sa'j izmeu Safe i
Merve. Ostao je u Mekki etiri dana. Zatim j e, na "jew
mut-terwije" 1 1 , poao sa hadij ama ka Mini. Tu je ostao,
klanjao podne i ikindiju i prespavao no.
Govor, predavanje
!hram u arapslwrn jeziku znai "zabrana", a u temzinologiji predstavlja
odluku o obavljanju hadda ili umre, skidanja ivene odjee, i klonjenja

odreenih stvari koje erijat zabranjuje u tom priodu, kao to su: mirisi,
enidba ili udaja, lov i dr.
11
Osmi dan zul-hiddeta.
176
Oprosni hadd
Kada je izalo sunce, devetog dana zul-hiddeta, sa
Mine j e poao prema Arefatu, gdje j e i ostao. Bio je to
petak.
Na Arefatu je odrao gor ljudima sa svoje j ahae
ivotinj e. Bio je to divan govor, u kojem je postavio
temelj na naela islama, a sruio n aela rnnogobotva i
dahilijj eta. U njem u j e potvrdio svetost onih stvari na
ijoj su se svetosti sloili sv i narodi, a to s u : ivot, irneci i
ast. U potpunosti j e zabranio sve vidove dahilijjetske
kamate, dokinuvi je. Oporuio im je lijep odnos prema
enama. Spomenuo je pravo koje one imaju kod n jih, i da
je stroga obaveza n a ljudima da ih hrane i lijepo oblae.
Urnrnetu je, tom prilikom, oporuio da se vrsto dre
Allahove Knjige i obavijestio ih da, ako se budu n j e drali,
nee nikada zalutati. Rekao im je da su odgovorni za sve
to. Potom ih je upitao imaj u l i ta da kau ili da posvje
doe.
Rekoe:
- Svjedoimo da si nas obavijestio, da si dostavio ono s
ime si poslan i da si n as lijepo posavjetovao.
Poslanik, a.s., podie prst prema nebu, i tri puta
Allaha, d.., pozva za svjedoka. Zatim im ree da oni koji
su prisutni obavijeste o torne one koji su tada bili odsut
m.
Kada je zavrio sa govorom n aredio j e B ilalu, r.a., da

proui ezan i ikarnet, te klanjae dva rekata podne-nama
za a, nakon ponovo prouenog i karneta, i dva rekata ikind
lJe.
Poslije obavljenog namaza Poslanik uzjaha svoju ivoti

nju i doe do mjesta na kome se stoj i na Arefatu. Tu j e
stao. Bio je na svojoj devi. S krueno i ponizno s e prepusti
dovi Allahu, d.., sve do zalaska sunca. U svojoj dovi je
177

podigao ruke u visini grudi, kao siromah koj i trai hrane,
1 govono:
- Allahu moj ! Ti uje moj govor, vidi mjesto na kome
se nalazim, poznate su Ti i,.rnoje tajne i moja j ava, i n ita
Ti moje nije skriveno . Ja sam bijedni siromah koji trai
pomo. Teb i hrlim, jer Te se boj im i strah od Tebe osjeam.
Priznajem svoje grijehe, i od Tebe traim ono to trai
pravi siromah. Skrueno Ti se molim kao ponizni grije
nik, i zovem Te kao onaj ko Te se mnogo boji i ko Ti se
potpuno pokorio, kao onaj ije oi u Tvoje ime plau, koji
Ti se ponizio itavim svojim biem, i koji i sebi prkosi
samo u Tvoje ime. Allahu moj ! Molim Ti se, Gospodaru,
nemoj me uiniti nesretnim, i budi mi blag i milostiv, o
Ti, Koj i si bolj i od svih od kojih se trai i koj i daj u.
Tu mu je objavljen o : " Danas sam vam vjeru vau upot
punio i blagodat Svoju prema vama usavrio i zadovoljan
sam da vam islam bude vjera. " ( El-Maide, 3)
Kada sunce zae, on poe sa Arefata i doe do
Muzdelife. Tu je klan j ao akam i jaciju . Potom je, ostatak
noi prespavao sve do sabaha. Klanjao je sabah na poetku
nj egovog vremena, odmah po osvitu zore. N akon toga
uzj ahao je svoju devu i doao do Me'arul-haram-a12, gdje
je uio dovu, izgovarao tekbire i "La ilahe illallah". Sa
Muzdelife je poao prije izlaska sunca i pourio putem sve
dok nije doao na Minu. Tada je otiao na Demretul
akabe1 3 i bacio sedam kamenia na njega.
Potom se vrati na Minu, i odra hadijama jedan znaa
jan govor. U njemu im je oglasio svetost tog dana14, njegovu
vrijednost kod Allaha, d.., i zabrane u njemu. Oglasio je
o
IZ
Mjesto na Muzdelifi
13
Jedno od mjesta na Mini gdje se bacaju kamenii
14
'laj dan se zove ''iewmun-nahr ", i to je deseti dan zul-hiddeta.
1 78
Oprosni hadd
i svetost Mekke nad svim drugim krajevima Zemlje.
Naredio j e da budu posluni i pokorni onome koji ih bude
vodio, a koji se bude pridravao Allahove Knj ige. Naredio
im je da od n jega preuzmu nain obavljanja hadda, te
da se nakon toga ne vraaju u nevjerstvo i meusobno
ratovanje. Stavio im je u obavezu da prenesu drugima ono
to su uli od n jega.
Rekao im j e :
- Oboavajte samo svoga Gospodara, klanjajte pet
namaza dnevno, postite mjesec koji vam je nareen i
pokoravaj te se onome koji vam je pretpostavljen pa ete
ui u Dennet vaeg Gospodara. Potom napusti hadije, i
taj hadd dobi naziv Oprosni hadd.
Nakon toga, Poslanik, a.s., ode do mjesta gdj e se kol j u
kurbani, t e svojom rukom zakla ezdeset i tri deve i krave.
Broj kurbana koje je zaklao bio je isti kao i broj godina
koje je tada imao. Potom je odustao, i naredio Aliji, r.a.,
da zakolje ostalo, sve dok se ne upotpuni stotinu kurbana.
Kada je Poslanik, a.s., zavrio sa kurbanima pozva brijaa
i obrija glavu. Podijelio je svoj u kosu ashabima, a potom
uzjahao devu i krenuo ka Mekki. Obavio je "tavaful
ifada", koji se zove i "tavafuz-zijare". Nakon toga j e otiao
do Zemzema i napio se stojei. Istog dana se vratio na
Minu i tu prespavao no. U jutru je saekao da sunce pree
preko polovine neba, a potom otiao do "demreta". Poeo
je sa najmanj im, zatim srednjim i zavrio sa najveim od
"demreta", koje se zove Demretul-akabe.
Ostao je tu sve dok nije bacio kamenie na demreta
sva tri dana ( ejjamut-terik). Zatim ode u Mekku i obavi
oprotajni tavaf nou, prije zore. Potom naredi lj udima da
idu, pa se svi uputie prema Medini.
179

Kada stie do Zul-hulejfe, ostade tu i prenoi jednu
no. A kada ugleda Meinu izgovori tekbir tri puta, i
ree:
- N erna boga osim Allaha Jedinog. On nema s udruga.
N j em u pripada sva vlast i sva hvala, i On je svemogu.
Vraamo se, kajui se, oboavajui Gospodara, klanjajui
Mu i zahvaljujui. Allah je ispunio Svoje obeanje, po
mogao je Svoga roba, i sam je porazio Svoje neprij atelje.
Kada je ulazio u Meinu, ve je uveliko bio dan.
1 80
poglavlje 1 9
Smrt
Upotpunjenje Objave. kompletiranje
erijata i pribliavanje asa rastanka
Allahova vjera dostigla j e svoj vrhunac, o emu
govore i rijei Svevinjeg: "Danas sam vam vjeru
vau upotpunio i blagodat Svoju prema vama usav
rio, i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.,,
(El-Maide, 3 )
Allahov Poslanik, a . s . , j e dostavio Objavu, i s
punio preuzetu obavezu i na Allahovom s e putu
borio istinskim dihadom. Poto ga je Allah obra
dovao time to mu je dao da se osvjedoi i vidi
kako ljudi u skupinama ulaze u Njegovu vjeru, On
dozvoli Svome poslaniku, a.s., da napusti ovaj svi
jet. as rastanka bio je blizu.
O tome kae Allah, d. :
181

" Kad Allahova pomo i pobjeda dou, i vidi lj ude
kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze - ti veliaj
Gospodara svoga, hvalei Ga, i moli Ga da ti oprosti, On
je uvijek pokajanje primao." (En-Nasr, 1 -3 )
Poslanikova bolest
Poslanikova, a.s., bolest je poela krajem mj eseca saf
era. Poelo je, nekako, sa Poslanikovim izlaskom na
Beki'ul-garkad sredinom noi. Otiao je tamo i molio je
Allaha, d.., da im oprosti, a potom se vratio svojoj po
rodici. Kada je osvanulo j utro, poeo je osjeati bolove.
Aia, majka pravovjernih, r.a., pria :
- Kada se Allahov Poslanik vratio sa Beki'a, zatekao me
j e dok me je muila glavobolj a. Rekla sam : 'Ah, moja gla
va ! ' On mi na to ree: 'Boga m i, Aia, i ja kaem: Ah, moja
glava ! '
Bolest m u se naglo pogoravala, a on j e za to vrijeme
bio u kui kod Mej mune, r.a. Pozvao je svoje ene i od
njih zatraio dozvolu da hude kod Aie za vrijeme svoje
bolesti, i one mu to dozvolie. Tada je izaao, a vodila su
ga dvoj ica ljudi iz n jegove porodice : Fadl h. Abbas i Alija
h . Ehi-Talih, r.a. Iao j e umotane glave, a noge su mu pos
nale, sve dok nije uao u kuu Aie, r.a.
Pria Aia:
- Dok je Poslanik, a.s., bio u bolesti od koje je i umro,
govorio mi j e : 'Aia, jo uvijek osjeam hol od hrane koju
sam pojeo na Hajberu. Evo, osjeam kako mi se arterija
kida od tog otrova.'
1 82
Smrt
Posljednje izaslanstvo
Allahov Poslanik, a.s., je poslao Usamu b. Zejda b. el
Harise, r.a., u am, i naredio mu da se pridrui konjici
koj a se nalazila na Belka' -u i Darun-u, na palestinskoj
zemlji.
U ovoj vojsci je bilo mnogo velikana, Muhadira i
Ensarija. Najistaknutij i meu njima je bio Omer b.
Hattab, r.a. Allahov Poslanik, a.s., ih je poslao u vrijeme
kad mu se bolest naglo pogoravala. Tako se vojska, na
elu sa Usamom, ulogori u Durf-i.
Poslanik, a.s., j e ostavio muslimanima u oporuku da
svakoj delegaci j i koja bude dola nareuj u ono to im je i
on nareivao, i da im dozvoljavaju ono to j e on dozvolio.
Naredio im j e da na Arabi jskom poluotoku ne ostave dvi
je vjere. Rekao im j e :
- Otjerajte sa njega murike.
Ebu-Bekr, r.a., je, nakon Poslanikove smrti, naredio
Usami da nastavi sa vojskom kuda je poao, kako bi ost
vario elju Poslanikovu, a.s., i kako bi upotpunio ono to
je on zapoeo.
Dova koju je uputio muslimanima.

i upozorenje da se klone uznoenje i oholosti
Jednog dana, kada se Poslanik, a.s., poalio na svo j u
bolest, okupi s e jedna grupa njegovih ashaba u Aiinoj
kui . Poslanik, a.s., im izrazi dobrodolicu, uputi dovu
Allahu, d.., da ih poivi, uputi i pomogne, te da im da
uspj eh i sretan ishod. Zatim im ree :
1 83

- Oporuujem vam bogobojaznost, povjeravam vas
Allahu i ostavljam Njemu da se On brine o vama. Upozo
ravam vas da se Njega boj ite i uvate. Nemojte se uzdizati
pred Allahom meu robovima Njegovim i po zemlji Njeg
ovoj. Uistinu je Allah rekao:
"Taj drugi svijet daemo onima koji ne ele da se na
zemlji ohole i da nered ine, a one koji se Allaha boje eka
sretan kraj . " ( El- Kasas, 83) I rekao je:
"Zar u Dehennemu nee biti boravite oholih?"
(Ez-Zumer, 60)
Skromnost na ovom svijetu

i preziranje onoga to je viak
Pria Aia, r.a :
- Rekao j e Allahov Poslanik, a . s . , d o k je b i o u bolesti
od koje je i umro : 'Aia, ta si uradila sa zlatnicima?' Kad
sam i h doni jela, a bilo ih je pet, sedam, osam ili devet, on
ih poe prevrtati iz ruke u ruku, govorei : ' Kako
Muhammed misli susresti Allaha, d.., ako ga smrt za
tekne a ovo ostane kod njega? Podijeli ih, Aia ! '
Briga o namazu i Ebu-Bekrovo predvoenje

Kada se Allahovom Poslaniku, a.s., pogorala bolest, on
upita :
- Jesu li lj udi klan j al i ?
Odgovorie :
- Ne, Allahov Poslanie, oni ekaj u tebe !
On ree:
- Stavite mi vode u korito !
1 84
Smrt
Kad stavie vodu, on se okupa i pokua da ustane, ali
pade u nesvijest. Kada se otrijeznio, upita:
- J esu li ljudi klanjali?
On opet ree:
- Stav i te mi vode u korito !
Ponovo stavie vodu, te se on okupa, pokua da ustane, i pade u nesvijest. Zatim se otrijezni, pa upita:
- Jesu l i ljudi klanjali?
Odgovorie :
On ponovo ree:
- Stavite mi vode u korito !
Stavie vodu, i on se okupa, pokua da ustane, i pade u
nesvijest. Zatim se otrijezni, pa upita :
- Jesu li l j u di klan j al i ?
- Ne, Allahov Poslanie, o n i ekaj u tebe!
A ljudi s u bili u mesdidu i ekali Allahovog Poslanika,
a.s., da s njim klanjaju j aciju.
Allahov Poslanik, a.s., posla po Ebu-Bekra, r.a., da on
predvodi njegove ashabe u namazu. Ebu-Bekr j e bio skro
man ovjek, i ree:
- Omere, predvodi ti ljude u namazu.
Omer, r.a., m u odgovori :
- Ti si prei da ih predvodi.
Tih dana je Ebu-Bekr predvodio lj ude u namazima.
Allahovom Poslaniku, a.s., je b i lo malo bolje, pa on
izae izmeu dvoj ice l judi da klan j a podne-namaz. Jedan
od njih je bio Abbas, a drugi Alija b . Ebi-Talib. Kada ga je
Ebu-Bekr vidio, htio se povratiti nazad, ali mu Poslanik,
a.s., pokaza da ostane na istom mjestu. Potom mu ova
dvoj ica pomogoe da sjedne pored Ebu-Bekra.
185

Tako je Ebu-Bekr klanjao stojei, a Poslanik, a.s., je
klanjao sjedei.
Oprotajni govor
Tada j e Allahov Poslanik, a.s., sjedei na minberu,
umotane glave, izmeu ostalog rekao :
- Jedan Allahov rob je, nakon to mu je Allah dozvolio
da izabere izmeu dunjaluka i izmeu onoga to On ima
kod Sebe, izabrao ono to je kod Njega.
Ebu-Bekr je shvatio znaenje ovih rijei, i osjetio je da
Allahov Poslanik, a.s., govori o sebi, pa je zaplakao. Rekao
Je:
- Mi smo samo s tobom spasili sebe i svo j u djecu.
Posljednji pogled prema muslimanima

dok su stajali u satovima u namazu
Ebu-Bekr j e predvodio ljude u namazu. Tako j e bilo i
tog ponedjeljka. Muslimani su bili u safovima na sabah
namazu. Poslanik, a.s., je o tkrio zavjesu, i iz kue bacio
pogled na muslimane koji stajahu pred svojim Gospoda
rom. Vidio je kako je urodila plodom stablj ika njegovog
poziva i borbe na Allahovom putu. To ga ispuni nekom
silnom radou, koju je znao samo Allah, d.. Njegovo
lice, ionako blistavo, j o je vie zablistala.
Ashabi priaju :
- Otkrio je Allahov Poslanik, a.s., zavjesu na Aiinoj
sobi, i gledao u nas, stojei. Lice mu je bilo kao list Mus
hafa. Osmjehnuo se, a potom i nasmijao. Gotovo da smo
se pomeli u namazu od silne radosti. Mislili smo da e
Poslanik, a.s., izai da nam klanja namaz. Meutim, on je
1 86
Smrt
samo pokazao da nastavimo sa namazom,
spustio zavjesu . Toga istog dana je preselio.
ponovo J C
Upozorenje da se ne oboavaju ka buri

i ne prave mesdidi od njih
Posljednje t o je Poslanik, a . s . , govorio b i l o j e :
- Allah j e u nitio idove i krane, k o j i su od kabura
svojih poslanika nainili mesdide. Neka ne ostanu dvije
vjere na arapskoj zemlji.
Prenose Aia i Ibn-Abbas, r.a. :
- Kada je to zadesilo Allahovog Poslanika, a.s., poeo j e
prebacivati svoj ogrta preko lica, a kada m u s e poe
zadravati dah, on ga otkri, i, dok je bio u takvoj situaciji,
ree : 'Neka je Allahovo prokletstvo na idovima i kra
nima, koj i od kabura svojih poslanika nainie mesdide.'
Upozoravao je na ono to su oni uinili.
Posljednja oporuka
Opa oporuka Allahovog Poslanika, a.s., na samrti je
bila:
- Namaz, i ono to j e u vaem vlasnitvu. Jezik mu nije
prestajao to ponavljati ak ni u posljednjim tren ucima
ivota.
A Alij a, r.a., prenos i :
- Allahov Poslanik, a.s., je ostavio u oporuku namaz,
zekat i ono to je u vaem posjedu.
Aia prenosi :
- Otila sam i molila Allaha da ga zatiti. On usmjeri
pogled prema nebesima, i ree: 'Naj uzvienijem Prijatelju,
Najuzvienijem Prijatel j u ! ' Zatim je uao Abdurrahman
1 87

b. Ebi-Bekr, a u ruci je nosio granu sa hurmama. Poslanik,
a.s., pogleda u nju, a j a pomislih kako je osjetio potrebu za
n j om. Uzeh je, otresoh i pruih mu j e. On njome lijepo
oisti zube. Zatim mi je prui i ona mu ispade iz ruke.
Ona, dalje, prenos i :
- U ruci je imao posudu sa vodom. Umakao je ruku u
vodu i n jome potirao svoj e lice, govorei : 'Nema boga
osim Allaha. Zaista smrt ima svoju estinu.' Potom podie
svoj lij evi prst, i ree : 'Najuzvienijem Prijatelju, Naj
uzvienijem Prij atel j u ! ', sve dok ne pade u nesvijest, i
ruka m u se zamoi u vodu.
To je zadesilo Allahovog Poslanika, a.s., a glava mu je
bila na mom krilu . Jedno vrijeme je bio u nesvijesti, a za
tim j e doao sebi. Uperio je pogled prema krovu kue, i
rekao : 'Allahu moj, Najuzvieniji Prijatelju.' To je bilo
posljednje to je rekao Allahov Poslanik, a.s.
Kako se Allahov Poslanik. a.s ..

rastao sa ovim svijetom
Allahov Poslanik, a.s., se rastao sa ovim svijetom u vri
j eme kada je uspostavio vlast nad itavim Arabijskim
poluotokom. Bojali su ga se svjetski vladari. Na samrti
nije ostavio nijednog dinara niti dirhema, niti roba ili
robinju. Nita nije ostavio, osim svoje bij ele mazge, oruja
i zemlje koju je ostavio kao sadaku.
Kada je preselio, njegov pancir je bio kod jednog
idova. Ostavio mu ga je kao zalog, t j . garanci j u za tride
set sa'- ova jema. Nije naao nita ime bi ga povratio, i
tako je pancir ostao kod tog idova.
1 88
Smrt
Dok je b io bolestan, Poslanik, a.s., je oslobodio etrd
eset robova. Kod sebe je imao est ili sedam zlatnika, pa j e
naredio Aii da ih podijeli kao sadaku .
Aia, majka pravovjernih, r.a., kae :
- Allahov Poslanik, a.s., j e preselio, a j a u kui n isam
imala nita to bi ak i nevoljnik jeo, osim malo jema na
mom rafu. To sam jela sve dok mi se nije uinilo da ve
dugo traje. U zela sam ga i izmjerila. Kad sam to uradila,
brzo je nestalo.
Bio je ponedjeljak, poslije podne, dvanaestog rebi'ul
evvela, j edanaeste godine po Hidri. Poslanik, a.s., imao
je ezdeset i tri godine. To j e bio naj crniji, najokrutniji i
najtei dan za muslimane, i iskuenj e ovjeanstvu, kao
to je dan n jegovog roenja bio najsretni j i dan koj i je
sunce obasjalo.
Priaj u Enes i Ebu- Se'id el-Hudri, r.a. :
- Na dan dolaska Allahovog Poslanika, a.s., u Meinu
sve je u njoj sjalo, a na dan kada umrije Allahov Poslanik,
a.s., sve postade mrano.
Umm-Ej men je zaplakala, pa je upitae :
- Zato plae za Allahovim Poslanikom?
A ona odgovori :
- Znala sam da e umrijeti Allahov Poslanik, a.s., ali
plaem zbog Objave koja nam j e prekinuta.
Kako su ashabi primili vijest o smrti

Alla hovog Poslanika. a.s.
Vijest o smrti Allahovog Poslanika, a.s., je pogodila
ashabe kao grom iz vedra neba, zbog n jihove ogromne
1 89

ljubavi prema njemu, i zbog n jihove navike da ive pod
n jegovom zatitom, kao to djeca ive u oevoj kui i pod
n jegovom zatitom, pa ak i vie od toga.
Allah, d.., kae :
"Doao vam j e Poslanik, j edan od vas, teko mu je to
ete na muke u dariti, j edva eka da pravim putem poete,
a prema vjernicima je blag i milostiv." (Et-Tevbe, 1 28)
Svaki od n jegovih ashaba j e mislio da j e on kod njega
potovaniji i njemu drai nego drugi. Neki od njih nisu
mogli da povjeru j u u vijest o n jegovoj smrti. Omer b.
el-Hattab, r.a., j e bio najoitij i primjer takvih. Ljutio se
na one koji su govorili :
- Umro je Allahov Poslanik, a.s.
Otiao je u mesdid i poeo drati govor l ju dima, pa je
rekao:
- Allahov Poslanik, a.s., nee umrijeti sve dok Allah,
d.., ne uniti m unafike.
Odluan stav Ebu-Bekra

Ebu-Bekr je bio ovjek koji je doao u pravi as. B io je
stabilan poput brijega, nepominog i nepromjenjivog.
Kad je do njega doprla vijest o Poslanikovoj smrti, on ode
u mesdid. Kad je u lazio na vrata ugleda Omera kako dri
govor ljudima. Nije se ni obazirao, nego odmah ue u
Aiinu kuu, r.a. Poslanik, a.s., je bio prekriven ogrtaem,
pa mu on otkri lice, primae mu se i poljubi ga, a potom
ree :
- Ti koji si m i drai od oca i maj ke, okusio si smrt koju
ti je Allah propisao. Nakon nje vie nikada nee umri
j eti.
190
Smrt
N akon toga j e Allahovo g Poslanika, a. s., ponovo prek
rio preko lica.
Ebu-Bekr izae iz Aiine kue i ue u mesdid, a Omer
je jo uvijek govorio ljudima. Ebu-Bekr ree :
- Om ere, po lahko!
On zastade, pa opet nastavi da govori. Kada Ebu-Bekr
vidje da Omer nee prestati, okrenu se prema ljudima, i
poe govoriti. im l judi ue Ebu-Bekra da govori, njemu
se okrenue, ne sluaj ui vie Omera.
Ebu-Bekr se zahvali Allahu onako kako Mu i dolikuje,
pa ree :
- O ljudi! Onaj ko je oboavao Muhammeda neka zna
da je Muhammed ve umro, a ko je oboavao Allaha neka
zna da je Allah vjeno iv i ne umire.
Zatim je prouio slijedei ajet:
"Muhammed je samo Poslanik, a i prije n jega je bilo
poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se
stopama svo j im vratili ? Onaj ko se stopama svojim vrati
nee Allahu nimalo nauditi, a Allah e zahvalne sigurno
nagraditi." (Ali Imran, 1 44)
Oni to su tada bili prisutni pria j u :
- Allaha nam, kao da ljudi uope n i s u znali z a ovaj ajet,
sve dok ga Ebu-Bekr tada ne proui. Ljudi ga primie od
Ebu-Bekra, i stalno im je bio na usnama.
Omer pria:
- Allaha mi, kad sam uo Ebu-Bekra da proui ovaj
ajet, zaprepastio sam se i pao sam na zemlju, jer me noge
nisu mogle vie drati. Tada sam shvatio da je Poslanik,
a.s., stvarno umro.
191
Prisega Ebu- Bekru na hilafet

Pod atorom Beni Sa'ide muslimani dadoe prisegu
Ebu-Bekru na hilafet, kako prokleti ejtan ne bi naao
naina da ih razjedini, razbije njihovu kompaktnost, i
kako se poude ne bi mogle poigrati sa n jihovim srcima.
Tako j e, nakon smrti Allahova Poslanika, a.s., rije musli
mana ostala j edinstvena a oni organizirani na elu sa svo
jim voom koji se stara o n jima. Dokaz za sve to je bilo i
opremanje Poslanika, a.s., i n jegovo ukopavanje.
Ispraaj i denaza
Ljudi su se polahko stiali. Postala im j e jasna sva gro
zota i strahota nj ihove teke situacije. Pozabavie se onim
emu ih je nauio Poslanik, a.s., kada je u pitan j u onaj
koji naputa ovaj svijet.
Kad se zavrilo sa n jegovim kupanjem i oblaenjem u
efine, koje j e na sebe preuzela n jegova porodica, a u
nj egovoj kui mu j e bila postavljena prostirka, Ebu-Bekr,
r.a., ree da j e uo Allahovog Poslanika, a.s., da j e rekao :
- Svaki poslanik se u kopava na mjestu gdje i umre.
Onda podigoe Poslanikovu, a.s., postel j u na kojoj je
umro, te pod njom iskopae mezar. To je predvodio Ebu
Talha el-Ensari.
Zatim s u uli i grupno klanjali denazu. Prvo su uli
l judi, pa kad zavrie, uoe ene, a na kraju su denazu
klanjala i djeca. U denazi Allahovom Poslaniku, a.s.,
ljude nije niko predvodio.
192
Smrt
Bio je to utorak
U Medini to b i j ako tuan dan. Bilal poe uiti ezan za
sabah, i kada spomenu Allahovog Poslanika, a.s., zajeca i
gorko zaplaka. To muslimanima povea ionako veliku
alost. Navikli su da uju ovaj ezan a da Poslanik, a.s.,
bude meu n j ima.
Umm- Seleme, majka pravovjernih, r.a., kae :
- O, teke li nesree ! Nije nas n ikada, nakon ove nes
ree, pogodila nesrea a da nije postala sitnica po nas kad
se sjetimo ove nesree koja nas je zadesila smru Allahovog
Poslanika, a.s.
A i sam Poslanik, a.s., j e rekao :
- O ljudi, neka se svaki ovjek vjernik, kada ga zadesi
nesrea, sjeti nesree koja ga je pogodila mojom smru.
Zaista nikog o d mog ummeta nee zadesiti tea nesrea
po njega od moje smrti.
ene Alla hovog Poslanika. a.s .. su majke vjernicima

Hatida b . Huvejlid el-Kureji el-Esedi, r.a., bila je
prva ena Allahovog Poslanika, a.s. Oenio se s njom prije
poslanstva, kad j e imala etrdeset godina. U m rl a j e prije
Hidre na tri godine. Sva Poslanikova, a.s., djeca su od
nje, osim Ibrahima.
Nekoliko godina nakon njene smrti Poslanik je oenio
Sevdu b. Zem'a el-Kurei. Nakon nje je oenio Aiu es
Siddiku (Iskrenu) b. es-Siddik. Ona je najrazumnija i
naj uenija ena ovog ummeta. Poslije nje j e oenio Hafsu
b. Omer el-Hattab.
193

Onda je oenio Zej neb b. H uzej me, koja je umrla na
kon dva mjeseca. Nakon nje oenio je Umm- Seleme Hind
b . Ebi-Umejj e el- Kurei el-Mahzumi, koja je umrla pos
ljedn j a od svih njegovih ena. Poslije nje je oenio Zejneb
b. Dah, a ona je kerka n jegove tetke po ocu, U mej je.
Oenio je, zatim, Duvejrijj u b. el-Haris b. Ebi-Dirar el
Mustalikijje. Zatim Umm-Habibu Remle b. Ebi-Sufjan, a
potom Safi j j u b. Hujej b. Ahtab, kerku poglavice pleme
na Benu Nadir. Slijedeu je oenio Mejmunu b. el-Haris
el-Hilali, i to mu je bila posljednja ena.
Kad je umro, Poslanik, a.s., je i mao devet ena. To su
bile ove to smo ih spomenuli, osim Hatide i Zejneb b.
Huzejme, neka je Allah zadovoljan s njima. Njih dvije su
u mrle jo za njegova ivota.
Allahov Poslanik, a.s., je, poslije svoje smrti, ostavio i
dvije svoje robinje. Jedna j e bila Marija b. em'un
el-Kibtijje el-Masrij je, koju mu j e darovao Mukaukis vladar Egipta. Ona mu j e rodila sina Ibrahima. Druga je
bila Rej hana b . Zej d iz p lemena Benu Nadir, koja je
primila islam, pa je Poslanik, a.s., oslobodio, a zatim i
oenio.
Djeca Allah ovog Poslanika. a.s.

Hatida, r.a., Poslaniku je rodila Kasima, p o kome je i
dobio naziv Ebu-Kasim. On je umro jo kao dijete.
Slijedile su kerke Zej neb, Rukajja, Umm-Kulsum i, naj
mlaa, Fatima. Nakon njih mu se rodio i sin Abdullah,
kojeg su zvali jo Taj j ib i Tahir. Svi su mu oni od Hatide,
r.a. Fatima mu je bila najdraa kerka od svih. Poslanik ju
je nazvao kralj icom ena u Dennetu. Udala se za Aliju b.
Ebi- Taliba, r.a., Poslanikovog amidia. Rodila mu je
1 94
Smrt
Hasana i Husejna, o kojima j e Allahov Poslanik, a.s.,
rekao :
- Hasan i Husejn su kraljevi mladia u Dennetu.
Marija el- Kibti je Allahovom Poslaniku, a.s., rodila
sina Ibrahima. Umro je kao malo dijete, dok je jo bio u
beici. Kad mu j e umro Ibrahim, Allahov Poslanik, a.s.,
ree :
- Oi suze, a srce j e tuno, ali neemo rei ono to bi
razljutilo Gospodara. Ibrahime, mi smo, zaista, oalo
en i.
195
poglavlje 20
Moral
izgled
Alija, r.a., koji je ponajbolje poznavao Poslani ka,

a.s., jer je sa njim proveo najvie vremena, opisao
ga je ovako:
- N ije bio neulj u dan niti bestidan, glas nije di
zao po ari j i, niti je ikada zlo zlim vraao, nego je
opratao i nije zamj erao. Nikada nije rukom niko
ga udario, osim u dihadu na Allahovom putu, niti
je ikada u dario slugu, niti enu . Nije se nikada
svetio iz linih interesa, to je inio jedino ako se
povrijedi neka od Allahovih zabrana. A kada bi se
povrijedila neka od Allahovih zabrana, onda je b io
najlj ui. Nikada nije birao izmeu dvije stvari a da
nije izabrao onu koja je laka. U svojoj kui je bio
obian ovjek. Vodio je rauna o svojoj odjei, mu
zao ovcu, i sam bi sebi usluge inio.
Alija, r.a., dalje kae :
197

- Niti je ustaj ao, niti sjedao, a da ne spomene Allaha.
Kada je dolazio meu l j ude sjedao bi tamo gdje ima mjes
ta, i nareivao da se tako radi. Svakom prisutnom je dav
ao n jegovo pravo onoliko koliko zasluuje. Onaj ko je bio
sa n j i m mislio je da niko nije kod njega vredniji nego to
je on. A onog ko je sjedio sa njim ili mu je bio ortak u
neemu, strplj ivo je podnosio sve dok ne bi otiao. N ikoga,
ko je od njega neto traio, nije vratio a da mu nije to
uinio, ili mu se lijepo obratio.
Nj egova j ednostavnost i moral bili su dovoljni svim
l j udima, pa im je postao kao otac, a oni su kod njega svi
b ili ravnopravni. Njegovi skupovi su bili nauni skupovi,
s kupovi stida, strplj ivosti i povj erenja.
Bio je najbolji, naj iskreniji, najblae prirode i najple
menitiji ovjek. Onaj ko ga je iznenada vidio bojao ga se,
a onaj ko je sa njim radio neki posao zavolio bi ga. Ko god
ga opisuj e govori: 'Nisam ni prije njega, ni poslije n jega,
vidio n ikoga njemu slinog.'
Allah, d.., Svome je Poslaniku dao ljepotu, i na njega
je spustio lj ubav Svoju i potovanje.
Berra b . 'Azib, r.a., ga opisuj e :
- Allahov Poslanik, a.s., je b i o osrednjeg rasta. Vidio
sam ga u crvenom ogrtau, i nikad nisam vidio nita ljepe
od njega.
A Eb u-H urejre, r.a., kae :
- Poslanik, a.s., j e bio srednje visine, ali malo blii
visoij ima; jako bijele puti, crne brade i lijepih usta i
zuba, dugih trepavica, irokih plea . . . Nisam mu slinog
vidio ni prije ni poslije njega.
Enes, r.a., kae:
1 98
Moral i izgled
- Nisam dotakao ni svilu ni kadifu njeniju od ruke
Allahovog Poslanika, a.s., niti sam ikada pomirisao ljepi
miris od mirisa Allahovog Poslanika, a.s.
1 99
Sadraj
Predgovor
poglavlje 1
Predislamski period
poglavlje 2
Prije poslanstva
13
poglavlje 3
Poslanstvo
25
poglavlje 4
U Medini
61
poglavlje 5
Odluujua B itka na Bedru
69
poglavlje 6
Bitka na Uhudu
poglavlje
79
Bitka na Hendeku
95
pog lavlje B
1 05
poglavlje 9
111
poglavlje l O
Poziv kraljevima i vladarima da prihvate islam
119
p og lavlje 1 1
Bitka za Hajber
1 23
poglilvljc
l2
Bitka na M u'ti
1 33
poglVljC l 3
Osloboenje Mekke
1 37
poglavlje 1 4
Pohod n a Hunejn
og lavlje
1 53
15
Pohod na Ta if
1 57
poglavi1c 1 6
Pohod na Te buk
1 65
p og la v lj e l 7
Godina delegacija
1 71
poglnvlje 1 8
Oprosni hadd
1 75
pogl avlje 1 9
Smrt
1 81
poglavlje 20
Moral i izgled
1 97
Sadraj
201

Zivot Bozijeg Poslanika, Sallallahu Alejhi Ve Sellem

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zivot Bozijeg Poslanika, Sallallahu Alejhi Ve Sellem

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

---E-n-Nedevi---

Ebui-Hasan Ali el-Husni en-Nedewi

IVOT BOIJEG POSLANIKA

Ebui-Hasan Ali el-Husni en-Nedewi

Tuzla, 1425. h.g. l 2004.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je se

ivot Boijeg Posla nika

ivot Boijeg Poslan i ka

ivot Boijeg Poslan ika

Arabijsko polu ostrvo

Pojavio se nered i na kopnu i na moru

ivot Boijeg Posla n i ka

Zato se Poslanik pojavio na

ivot Boijeg Posla nika

Pojava idolopoklonstva u Mekki i plemenu Kurej

amom se smatrao dio Sinje, Palestine, Jordana i Iraka.

ivot Boijeg Posla n i ka

ivot Boijeg Poslanika

asno roenje i plemenito porijeklo

ivot Boijeg Poslanika

Smrt Amine i Abdul-Muttaliba

ivot Boijeg Poslanika

Gradnja Ka'be i otklanjanje velike nesree

Jedno od kurejijskih plemena.

C"ovjeh i z plemena Zubejd.

ivot posljed njeg Allahovog poslanika

ivot Boijeg Poslani ka

Muhammed, a.s., bi se obino osamljivao u pecm1

ivot Boijeg Poslanika

Pred Verekom b. Nevfelom

Hatidino prihvatanje islama i njene vrline

Islam Alije b. E bi-Taliba i Zej d b. Harisa

Islam Ebu-Bekra b. Kuhafe i njegova

Islam kurejijskih prvaka

ivot Boijeg Poslanika

Javno pozivanje na brdu Saffa

Neprijateljstvo njegovog naroda i

Izmeu Poslanika i Ebu-Taliba

ivot Boijeg Poslani ka

Da mi stave Sunce u desnu a Mjesec u lijevu ruku

Kurejije mue muslimane

ivot Boijeg Poslanika

Kurejijska proganjanja i njihova domiljatost

ta su nevjernici Kureja uinili s Ebu-Bekrom?

ivot Boijeg Poslanika

Nedoumica Kurejija kako da

Grubost i pretjerivanje Kurejija u

ivot Boijeg Poslanika

Hamza b. Abdul-Muttalib prima islam

Razgovor izmeu Utbe i Poslanika. a.s.

ivot Boijeg Poslanika

Hidra muslimana u Abesiniju

Kurejijska zavjera protiv muslimana

Da'fer b. Ehi-Talih mu predstavlja

ivot Boijeg Posla nika

Neuspjeh kurejijske delegacije

Omer b. Hattab prima islam

ivot Boijeg Poslanika

ivot Boijeg Poslanika

Kurejijska izolacija porodice Benu

Ponitenje ugovora i prekid izolacije

ivot Boijeg Poslanika

Smrt Ebu-Taliba i Hatide

Odjek Kur'ana u istim srcima