Vesna Parun

1922.-2010.
- jedna od najznačajnijih poetskih osobnosti u suvremenom hrvatskom pjesništvu
- rođena je 1922. godine na otoku Zlarinu
- djetinjstvo i mladosti provela kod tete u Biogradu na Moru, u Šibeniku i Splitu
- osnovnu školu polazila u na Visu, gimnaziju u Šibeniku i Splitu
- prvu pjesmicu objavila već kao desetogodišnjakinja u Anđelu čuvaru, a 1938. u
splitskom đačkom listu Sjeme, čiji je urednik u to vrijeme bio Jure Kaštelan

Zlarin je mali otok dalmatinske obale

u blizini grada Šibenika..

- koraljarstvo
- najduža otočka riva u Hrvatskoj
- Zora bila
- upisala romanistiku u Zagrebu.
- rat, bježanje u Split, povratak u Zagreb (1942.)
- bratova smrt
- oboljela od tifusa
- nesretna ljubav
- po završetku rata upisala filozofiju, ali fakultet nikada nije završila
- od 1962. do 1967. živi u Bugarskoj (brak i razvod)
-pisala je pjesme, drame, prozu, dječju poeziju; prevodila s francuskog,
bugarskog i slovenskog.
- iz zdravstvenih razloga 2000. odlazi na bolničko liječenje u Stubičke Toplice
- prijateljstvo s prosjakinjom Magdicom
- u Stubičkim Toplicama proslavila je zadnjih nekoliko rođendana i napisala
nekoliko knjiga
- napisala preko 60 knjiga poezije i proze, uprizorena četiri dramska djela
- njen pjesnički opus preveden na 14 jezika
- »najviše mrzim kad me zovu poetesa, kad patetično gnjave sa
stvaranjem i poezijom, jer o poetesama se pišu disertacije i održavaju
seminari, one ne bi trebale živjeti na kraju grada, u stanu bez vode i
grijanja«.

- autobiografski roman Noć za pakost: Moj život u 40 vreća izlazi 2001.

godine

- »kreativno treće oko«

- umrla je u svojoj bolesničkoj sobi u Specijalnoj bolnici za medicinsku

rehabilitaciju u Stubičkim Toplicama u studenom 2010.
- do zadnjeg daha svog 88 godina života, bila je lucidna i aktivno je radila u
osami bolničke sobe, pomalo ljuta i ogorčena na svijet koji ne mari za
pjesnike, no i nesalomljiva te iznimno duhovita
- uvijek protiv struje, nepokolebljiva u naumu da živi od onoga što najbolje
radi: od pisanja.
1. faza stvaralaštva Vesne Parun

Zore i vihori, 1947.

Poetska personalnost

- 1945. završava 2. svjetski rat- započinje

hrvatska suvremena poezija
- razdoblje socrealističke poetike
- veličanje socijalističke stvarnosti i obnove
domovine,
-»negativni uzori« ona djela koja se nisu
uklapala u ovaj kritičko-ideološki svjetonazor
(djela P.Šegedina, Vladana Desnice, Ranka
Marinkovića, Tina Ujevića, Jure Kaštelana,
Vesne Parun..)
-Ujević i Parun dijele istu sudbinu, postaju
gotovo zabranjena imena
-Vesna Parun »crna kontesa«
-knjiga Zore i vihori iz 1947. i doslovni je početak suvremenoga hrvatskog pjesništva
- umjesto da slavi ideološke pobjede, ona piše poeziju straha, zebnje, nepripadanja i trauma
rata (proglašena negativnim uzorom)
- startala je snažno, probila barijere socijalizma i muške dominacije

-Vesna Parun i Jure Kaštelan pjesnici su koji su se afirmirali prije rata i prvih ratnih godina, a
sada se priklanjaju literarnoj grupaciji oko Krugova

-Krugovi 1952. »Neka bude živost« (Vlatko Pavletić)-prijelomna godina u poslijeratnom

razdoblju hrvatske književnosti

-estetsko iznad ideološkog (pravo na razliku i na vlastiti izraz, pluralizam, suživot

proturječja,)
Razlog 1961.
- mladenačka pjesnička zbirka
- pjesnikinja okrenuta vanjskom svijetu, prizorima iz života, vremenu, zbivanjima, prirodi
- priroda = sudionik života, dinamična, živa i vitalna
-djetinji ugao gledanja=svijet neznanja i radoznalosti

- Mati čovjekova: snažan protest protiv zločina i zla u čovjeku

- dva osnovna osjećanja: mladost, zora življenja te vihori rata i prisutnost smrti, kao što je
naznačeno i u naslovu knjige
- kako da se čovjek raduje, kako da živi puninom života uz tolike zločine i tolika zgarišta?

»..gorko je čovjek biti, dok nož se s čovjekom brati«

- tako se već u Zorama i vihorima otvorio rascjep između nje i svijeta, s kojim nikada nije
uspjela uspostaviti prisnost ni razumijevanje.
- jedino će priroda ostati dobra i blaga, priroda i zemlja koja nas hrani i nosi:

»Ne zna zemlja mržnju, dala nam je život kao lijepo čudo.«
2. faza

Pjesme, 1948.
Ideološki intermezzo

- 120 pjesama
3. faza

Crna maslina, 1955.

Poetska zrelost

-Zore i vihori: otvaranje prema svijetu

-Crna maslina: vraćanje sebi samoj, svojoj

gorkoj i goloj unutrašnjosti

-zbirke se savršeno nadopunjuju, a između

njih stoji iskustvo života koje se odrazilo u
težim i tamnijim stihovima

-ljubavno razočaranje i nezadovoljstvo,

čežnja i samoća, žalost za izgubljenom
mladošću
Ropstvo, Vidrama vjerna (1957.)
Pusti da otpočinem (1958.)
 Ti i nikad, Koralj vraćen moru (1959.)
Konjanik (1961.)
Jao jutro, Bila sam dječak (1963.), Vjetar
Trakije Pjesme (1964.)
Gong (1966.)
Ukleti dažd (1969.)
Tragom Magde Isanos (1971.)
Sto soneta (1972.)

I prolazim životom (1972.), Stid me je umrijeti (1974.),

Olovni golub (1975.), Apokaliptičke basne (1976.),
Izabrane pjesme (1979), Šum krila, šum vode (1981),
Salto mortale, (1981.), Izabrana djela, (1982.), Grad na
Durmitoru, (1988)., Kasfalpirova zemlja, (1989.), Indigo
grad, (1990.), Sonetni vijenci, (1991.), Tronožac koji
hoda, (1993.), Začarana čarobnica, (1993.), Izbor iz
djela, (1995.), Ptica vremena, (1996.), Smijeh od smrti
jači, (1997.), Pelin basne, (1998.), Spužvica i spužva,
(1999.), Političko Valentinovo, (2000.), Grijeh smrti,
(2000.), Suze putuju (2002.), Bubnjevi umjesto srca
(2003).
Proza

Pod muškim kišobranom, (1987.), Krv svjedoka,

(1988.), Hrvatska kraljica, (1999.), Noć za
pakost: Moj život u 40 vreća, (2001.)

Knjige za djecu: pjesme, stihovane priče i

romani: Patka Zlatka, Tuga i radost šume, Zec
mudrijan, Kornjačin oklop, Mačak Džingiskan i
Miki Trasi, Mačak na mjesecu, Miki Trasi i baka
Pim Bako, Miki slavni kapetan, Karneval u
Kukljici, Poznanstvo s danima malog Maksima,
Igre pred oluju, Dvanaest slikovnica o psima,
Hoću ljutić, neću mak, Roda u školi, Pokraj
Kupe kad se vrapci skupe, Moj prijatelj šišmiš,
Uspavanka za poljubac, Kroz prozorčić zime,
Pčela, duga i mlin, Tri morske pustolovke,
Morska kočijica

Izvedena dramska djela: Marija i mornar, Apsirt,

Magareći otok, oliti homo homini asinus, Škola
za skitnice
Karakteristike pjesništva:
- poetska
  personalnost
- bogata metaforika, maštovitost, slikovitost
- slobodan stih
- izvanredno leksičko i izražajno bogatstvo
- uzore tražila i klasičnoj i modernoj poeziji, u
živom govoru, u stihu pučke pjesme (Ujević,
Tadijanović)
- nije slijedila nikakve pjesničke programe,
napajala se tradicijom
-tematika:
intimna (mladost, djetinjstvo, zavičaj,
ljubav)
egzistencijalna (rat, siromaštvo, čovjek
izgubljen, rastrgan i nemoćan pred kaosom
novovjekog društva)

- oblikovanje pjesme i doživljavanje svijeta u

njenom pjesništvu često vuče korijen iz
romantizma i simbolizma (Lamartine)
- pojave i pojmovi iz biljnog i životinjskog
svijeta
Oproštaj od čeda u Ilici 100

U ranoj mladosti – dok sam tek iščekivala prvu jezu ljubavnu – konac mjeseca
lipnja bio je za mene rascvjetala tajnost ekstaze. To se prevrnulo ubrzo u doba
crnih plodova života. U kobnoj – i po svijet i po mene – noći 21. i 22. lipnja
1941., na trećem katu kuće u Ilici 100, u Zagrebu, u ordinaciji liječnika R.H.,
Židova, uz dim lomača inkvizicije endehazijske ja se oprostih zauvijek s
materinstvom. Boljanin P. B., čijom robinjom bijah od svoje šesnaeste pa do
33. godine, bio je otac. Pjesma »Ti koja imaš nevinije ruke«. Najtragičnija
istina moga života, s naslovom što neoprostiva je samooptužba. Starkršćanska
somnambulna žrtva.
Zadatak:

1.Pročitaj biografiju Vesne Parun iz čitanke i predloženog linka:

https://voxfeminae.net/strasne-zene/vesna-parun-pjesnikinja-nepokolebljiva-duha
/

2. Odaberi jednu od pjesama iz čitanke i nauči je izražajno čitati, snimi poruku na

WhatsApp i pošalji.

3.Interpretiraj pjesmu Ti koja imaš nevinije ruke u obliku eseja. Esej mora imati
najmanje 250 riječi.

Rok za ispunjenje zadataka: 27.3. do ponoć.

Zdravi i veseli bili!

Pozdrave svima šalje vaša SKB.