Da li znate šta sam maloprije uradila?

(znakovni jezik)
U svakodnevnom životi susrećemo mnoge znakove.Zahvaljujući znakovima dobivamo različite
informacije. VIZUELNE (npr.semafor) ZVUKOVNE (npr.zvuk kola hitne pomoći) DODIRNE
(povišena tjelesna temperatura.
Šta sve još može da bude znak? Da li kimanje glavom može da bude znak? (može) slijeganje
ramena, pokreti ruku suca na košarci...
Naša današnja nastavna jedinica je JEZIK KAO SISTEM ZNAKOVA ( PRIRODA JEZIČKOG
ZNAKA)
Da bismo kominicirali s drugima potreban nam je govor. Govor je jedna od sposobnosti koju
čovjek stiče životom. U ljudskoj zajednici, prvo učimo maternji jezik, a potom ostale jezike.Da
bismo se služili govorom potrebno nam je poznavanje određenog jezika.Jezik ima dvojako
značenje.1. Jezikje pokretljivi mišić smješten u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i
uzimanje hrane u čovjeka jedan od govornih organa.2.Sistem za sporazumjevanje (ono što sad
nas zanima)
Prema F. de Sosir ( švicarski je lingvist koji je svojim postavkama utemeljio modernu lingvistiku
(jezikoslovlje) i dao temelje europskom strukturalizmu, lingvističkom pravcu koji se razvio
dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća.) jezik je sistem znakova koje nam služe za
sporazumjevanje. ( također F.de Sosir govori da je jezika apstraktan sistem usporediv sa
pismom,abecedoom za gluhonijeme,simboličkim obredima)
SISTEM je skup uređen prema pravilima.
ZNAK je sve ono što nas upuće izvan sebe. Tako i postoji nauka o znakovima, koja definira znak
na sve ono što upućujena nešto izvan sebe,naziva se SEMIOLOGIJA.
PRIMJER: Na izletu, u prirodi naići ćemo na neku suhu,slomljenu grančicu, ako je opišemo tu su
njena VLASTITA SVOJSTVA (prema zapažanju i bogatstvu svog rječnika;suhu,pravu,dosta
čvrstu,mrku,hrapavu,ispucale kore...) ali ako grane posluže kao stative,onda one više ne upućuju
na sebe, već označuju na nešto IZVAN SEBE. tad grane dobivaju svojstvo znaka i postali su
znakovi. (ili izgubljena figu šaha, njena zamjena "upućuje"na izgubljenu)
Postoje znaci u širom smislu i znaci u užem smislu. Svi znaci osim fizičkih su znaci u širem
smislu. Jezički su samo znaci u užem smislu. Svaki znak, pa i jezički sastoji se od dvaju
dijelova. Jedan dio je materijalni jer je ljudska priroda takva da drugačije ne može primiti znak
nego svojim osjetilima. Taj dio znaka upućuje na onaj drugi nematerijalni dio.
ZNAK = PLAN IZRADE---->oznaka-->materijalno(primamo osjetilima)
. PLAN SADRŽAJA-->označeno-->nematerijalno(ono na šta nas znak upućuje)
 IZRAZ(oznaka) .
materijalni dio (metal,svijetla) .
nematerijalni dio (ono što taj znak označava,saobraćajni zn.)
Kad vidimo ovakav znak,kakve informacije dobivamo? ( Vizualne-saobraćajni znak. Zvukovne-
zvuk za slijepe. Dodirne-hladan metal)
KUĆA=k-u-ć-a (niz fonema,svaki se može definirati)-materijalno
. pojam kuća (značenje)-nematerijalno
Veza između oznake (izraza) i označenog (sadržaja) može biti
PROIZVOLJNA(ARBITRARNA) i PRIRODNA.
ARBITRARNA:
K-u-ć-a (h-o-u-s-e, d-a-s H-a-u-s, l-a c-a-s-a)-oznaka je svugdje isti,pojam kuće
. mjesto stanovanja (označeno)
PRIRODNA:
. CVRČAK(izraz)--huji,zuji,cvrči-->onomatopejski glagol
. insekt koji cvrči
Također, jedan jezički znak može imati jednu oznaku a više značenja.
. LISICA .
. šumska životinja,koje je lukava
. LISICA--->šumska životinja,osnovno značenje-denatativno . .
. ČOVJEK--->dodatno ili konatativno značenje
Danas si bila lukava kao lisica.
Zapišite!
Jezički znak može imati dva značenja:
1.OSNOVNO ili DENATATIVNO, komukativna figura.
2. DODATNO ili KONATATIVNO, umjetnička funkcija

Kako je veza između izraza i sadržaja jezičkog znaka proizvoljna od tud imamo i HOMONIME
(riječi istog izražaja a različitog sadržaja)
sud (posuda) i sud (ustanova); luk(biljka) i luk (oružje); pas(životinja) i pas (pojas);grad (naselje)
i grad (tuča)
i SINONIME (riječi različitog izraza a istog sadržaja)
tiskara-štamparija, učenik-đak, tisuća-hiljada, kiši-rominja i td.
također, imamo izraze koje čine pravo blago za naše književnike, poput:
zid i duvar, pendžer i prozor, ćuprija i most, šporet i furna , obućar i šuster...
Tako dolazimo do zaključka da jezik ima dvodjelnu strukturu. Čine je izraz i sadržaj. Jezik je
sistem koji ima svoju strukturu. Struktura jezika kao sistema čine jezičke jedinice i njihov
međusobni odnos. Jezičke jedinice su međusobno povezane. Njihovom raščlanjivanju dobijaju se
manje, a udruživanjem istovrsnih-veće. Npr. toplota +voda=topla voda.
primjer:
k-u-ć-a riječ-sintagma
kuća- lovačka kuća-lovačka kuća je daleko vezani tekst (rečenica)
Prošetat ću pored kuće na čistom zraku.

Za Louisa Hjelmseva (1899-1965) velikog danskog lingvistu, sporazumjevanja nema bez izraza
(jezika) i sadržaja (sadržaj o kojem komuniciramo) svaki od tih dijelova ima svoju formu i svoju
supstancu.SUPSTANCA-izraza glasova je strana jezika,odnosno riječi ( fizički
odrediva,mjerljiva). FORMA IZRAZA-je način na koji primamo jezički znak prilikom
sporazumjevanja ( psihičke je prirode).SUPSTANCA SADRŽAJA - izvanjezički objekt, a
forma-pojam riječi.

Završni dio:
1.Uptrijebi u rečenicama ili sintagmama riječi: voda, Sunce, srce, snaga jednom u u
osnovnom/denatativnom drugi put u dodatnom/konatativnom značenju.
a) Voda je providna, bezbojna tekućina koja formira rijeke, jezera, okeane i kišu na Zemlji, i
jedan je od osnovnih sastojaka svih živih bića.
Načila sam gradivo kao vodu.
b)Sunce je središnja zvijezda našeg planetarnog sistema - Sunčevog sistema. Ona je gotovo
savršena kugla (razlika između ekvatora i pola je samo 10 km) i sastoji se od plinovite vruće
plazme, koja je isprepletena s magnetskim poljima.
Osjećam sunce na svojoj koži kako me nježno grije...
c)Srce je šuplji mišić, veličine stisnute šake, koji pumpa krv kroz krvne žile. Smješteno je u
prsnom košu, zapravo sredogruđu (Mediastinum). Srce čovjeka ima masu 200 - 425 grama.
Izvana ga štiti vanjska opna – osrčje.
Moje srce kuca samo za tebe. Dragi oče, nosim te zauvijek u svom srcu.
d) Jutro je razdoblje vremena između zore i prijepodneva. Suprotnost jutra je večer. Trajanje
jutra ovisi o brojnim čimbenicima kao što su: godišnje doba, zemljopisna širina, zemljopisna
dužina i vremenska zona.
Svako jutro redovno trčim. Naljepše doba dana mi je jutro.

IME I PREZIME:
_________________

1.Upotrijebi u rečenicama ili sintagmama riječi: voda, Sunce, srce, jutro; jednom u
osnovnom/denatativnom značenju, drugi put u dodatnom/konatativnom značenju.

2.Služeći se znakovnom abecedom, pokušaj svoje ime prikazati znacima!