SLAVONSKI DIJALEKT

arhaićni šćakavski
PROSTIRANJE
PROSTIRANJE

 slavonska Posavina, slavonska Podravina i

hrvatski dio Baranje, oko Našica, Đakova,
Vinkovaca i Požege

 sjeveroistočna bosanska Posavina,

zapadnobačko Podunavlje u Republici Srbiji te
manji broj sela na mađarskoj strani uz Dravu

 slavonskim dijalektom govore samo Hrvati i

Bošnjaci

 „šokački govori”
DOSADAŠNJA PROUČAVANJA
SLAVONSKOGA DIJALEKTA
 Stjepan Ivšić
„Šaptinovačko narječje”, Zagreb 1907.

 opisuje govor sela Šaptinovci i Bokšić, u „kotaru

našičkom”

 tada još nije zapazio osobit naglasak (˜) koji je

tipičan za sve govore što ih danas zovemo govorima
slavonskoga dijalekta

 autor daje bitne osobine toga naglasnog sustava i

zaključuje da je riječ o arhaičnom hrvatskom
naglasnom sustavu, starijem od novoštokavskoga

 veći dio rada posvećuje i oblicima, smatrajući kako

šaptinovačka morfologija čuva staro stanje
 Stjepan Ivšić
„Današnji posavski govor”
Zagreb 1913.

 nakon opisa slavonskoposavskih govora, bilježenja

akuta u govorima slavonske Posavine, sva su daljnja
istraživanja slavonskoga dijalekta bila jednostavnija

 ishodišni rad u proučavanju slavonskoga dijalekta

 granice posavskoga govora Ivšić određuje prema

naglasnom kriteriju

 svi govori u slavonskoj i bosanskoj Posavini koji imaju

zavinuti naglasak uvršteni su u posavski govor

 pet naglasaka: ˜ ̀ ́ ˆ "

 Josip Hamm
„Štokavština Donje Podravine”
Zagreb 1949.
 autor opisuje govore slavonske Podravine između
Osijeka, Drave i Donjega Miholjca

 rad je podijeljen u tri cjeline: naglasni sustav,

razvedenost govora, porijeklo

 prepoznaje akut (˜), no smatra kako se razlikuje od

posavskoga, kajkavskog i čakavskog akuta, što i
glazbeno predočava

 govori o naglasku kojega književni jezik ne poznaje, a

naziva ga poludugi saltans (˝) koji zamjenjuje brzi,
kratkouzlazni i dugouzlazni akcent, a intonacijom je
sličan akutu, samo što je od njega kraći, s višim
skokom u naglasku i nižim padom iza njega, riječ je o
poluakutu
 Josip Hamm
„Štokavština Donje Podravine»
Zagreb 1949.

 jezgra podravske štokavštine je na zapadnom

dijelu (Tiborjanci, Veliškovci, Gat, Črnkovci,
Marijanci, Kunišinci, Čamagajevci) i to su
govori koji čuvaju staro stanje

 posebno ga zanima porijeklo govora slavonske

Podravine (Donja Podravina) i ne slaže se s
mišljenjem Stjepana Pavičića da je prvotni
slavonski podravski govor bio kajkavski

 Hamm tvrdi da je riječ o starim štokavskim

govorima, a o tom najbolje svjedoči naglasni
sustav
 Božidar Finka i Antun Šojat
„O slavonskom dijalektu ekavskoga
izgovora u okolici Vinkovaca”
Zagreb 1973.

 autori opisuju izgovor jata hrvatskih ekavskih

govora u okolici Vinkovaca i tvrde da je u tim
govorima riječ o nezamijenjenom jatu, tj. o
zatvorenom izgovoru vokala e
 Božidar Finka i Antun Šojat
„Hrvatski ekavski govori jugozapadno
od Vinkovaca”, Zagreb 1975.

 autori nastoje odrediti porijeklo navedenih

govora i smatraju da su ekavski govori
jugozapadno od Vinkovaca autohtona
štokavska pojava (a ne kajkavska)

 nezamijenjeni jat izgovaraju i štokavci u

rumunjskom dijelu Banata i zaključuju da je
riječ porijeklom o istim govorima, pa se
pretpostavlja da su rumunjski Hrvati koji
govore nezamijenjenim jatom u prošlosti živjeli
u zajedništvu sa stanovništvom vinkovačkoga
kraja
 Stjepan Sekereš
„Govor Hrvata u južnoj Baranji”
Zagreb 1977.

 baranjske govore dijeli na podunavske, podravske i

središnje

 najstarije jezične osobine čuvaju govornici

podunavskih naselja (Draž, Duboševica, Gajić,
Topolje)

 dobro čuvaju zavinuti naglasak

 odraz jata je uglavnom ikavskoekavski, prema pravilu

da dugo jat daje i, kratko e: biljit, leto; samo su dva
govora ikavska (Batina, Podolje)

 fonološke i morfološke osobine baranjskih govora

uglavnom se podudaraju s onima u slavonskom
dijalektu
 Iva Lukežić
„Polazišta i teze za opis iločke skupine
govora”, Zagreb 1996.

 istražuje govore Tovarnika, Bapske, Lovasa i

drugih sela u iločkom kraju za koje je
dotadašnja literatura tvrdila da pripadaju
vojvođansko-kolubarskom dijalektu koji
pripada srpskom jeziku

 zaključuje da navedeni govori po svojim

osobinama pripadaju slavonskom dijalektu
 Ljiljana Kolenić
„Slavonski dijalekt”, Zagreb 1997.

 slavonski je dijalekt jedinstven što se vidi po

nekim osobinama koje taj dijalekt razlikuju od
drugih u štokavskom sustavu

 osnovni kriterij za određivanje slavonskoga

dijalekta je naglasni

 govori slavonskoga dijalekta uglavnom imaju

noviju hrvatsku akcentuaciju s dobrim
čuvanjem zavinutoga naglaska na cijelom
području, a u manjem dijelu čuvaju se oaze
stare hrvatske akcentuacije
 Dalibor Brozović
„Narječja hrvatskog jezika”
Zagreb 1997.

 tvrdi da su među našim narječjima srodniji

čakavski i kajkavski sustavi od štokavskih (npr.
specifična deklinacija)

 Brozovićeve teze valja promatrati sa zadrškom,

(npr. deklinacija je slična u svim trima
narječjima, također i akcentuacija,
šćakavizam)
 Josip Lisac
„Hrvatski dijalekti i govori štokavskog
narječja i hrvatski govori torlačkog narječja”,
Zagreb 2003.
OSNOVNE JEZIČNE ZNAČAJKE
SLAVONSKOGA DIJALEKTA
NAGLASAK
 Stara hrvatska akcentuacija: nosïli, divõjka,
kazīvô (južno od Đakova, okolica Vrpolja i
Valpova)

 Novija hrvatska akcentuacija s uporabom

zavinutoga naglaska
òtac, vodẽ, rãdnik, sačũvam, rúka, kazīvô
(slavonska Podravina, slavonska Posavina,
središnji dio Slavonije, sjeverni dio Baranje,
Zapadnobačko Podunavlje u Vojvodini,
sjeveroistočna bosanska Posavina oko Orašja,
neka mjesta na mađarskoj strani uz Dravu)
NAGLASAK

U manjoj se skupini govora zavinuti naglasak

(akut) samo povremeno rabi, na prvom i
srednjem slogu: rãdnik i râdnik, sačũvam i
sâčuvam, divõjka i dïvojka (središnji dio
zapadne Slavonije)
NAGLASAK

 Iločka skupina govora sa starijim dvonaglasnim

sustavom, s poluprenesenom silinom i novijim
četveronaglasnim sustavom

- stariji dvonaglasni sustav: bābä, bīlő, volïo,

drvētâ, onê, zapêrci

- poluprenesena silina: ïz Lovāsa, vòdä

- četveronaglasni sustav: òrasa, Mára, òstalo,

kćérka
ODRAZ JATA

 Ikavski odraz jata – zapadna i istočna slavonska

Posavina, od Velike do Antina, jugoistočno od Vinkovaca,
Batina i Podolje u Baranji
- kratki i dugi jat > i: mliko, dite, zapovid, tisto, dica,
sidit

 Ikavskojekavski odraz jata – unutrašnjost Slavonije,

bosanska Posavina
- dugi jat > i, kratki jat > je: dite, lip, cina, djeca,
ljepota, dječak

 Ekavski odraz jata – slavonska Podravina, jugozapadno

od Vinkovaca
- kraki i dugi jat > e: vreme, cela, pesma, devojka,
goreti
ODRAZ JATA

 Ikavskoekavski odraz jata – oko Vinkovaca, i

nekoliko mjesta u Baranji
- dugi jat > i, kratki jat > e: dite, svit, brig,
cidit, deca, pevat, besedi

 Govori s nezamijenjenim jatom – Gradište kod

Županje, oko Našica
- jat se izgovara kao malo zatvoreno e, a u
izgovoru se samo malo čuje prizvuk glasa i,
tako da kod površnijeg slušanja nećemo ni
zamijetiti razliku imeđu jata i e: reć, dete,
beda, diete, deite, ćoek, đeca, lepši
ŠĆAKAVIZAM

 *stj, *skj > šć: oprašćam, gušćer, Šćitar,

šćedit, kršćen.
NEPOSTOJANJE
GLASA H
GUBLJENJE KRAJNJEGA I U
  / j / v / k: gri, INFINITIVU I GLAGOLSKOM
PRILOGU SADAŠNJEM
rbat, u stari koli,
dijat, orej, prav,
trbuv, kruva, suvo,  šćipat, omrznit,
parok, siromak poginit, ubost, dojt
L NA KRAJU SLOGA

 a) posal, vrtal, gol, okrugal

 b) l > o: dao, pleo > do, sto, obro, začo

IZGOVOR GLASOVA Č I Ć, DŽ I Đ

 ć za č i ć, đ za dž i đ: prićamo, ćitat, kolać,

kovać, kuća, ljući, ođak, panđa, međa

 č za č i ć, dž za dž i đ: kuča, pleča, nači,

počupati, kovač, krščen, mladži, kradža,
medža, džon
RAZJEDNAČIVANJE

 mn > ml: mlogi, tavno, guvno, zlamenovat

 DATIV I LOKATIV JEDNINE
IMENICA E-VRSTE

 -e: žene (je kazo), (riba živi u) vode, (u) crkve,

(po) noće
INSTRUMENTAL JEDNINE
IMENICA I-VRSTE

 –om: mašćom, soljom, bolešćom, pamećom,

ćerjom, ričjom
GENITIV MNOŽINE IMENICA

 -: kolac, Semeljac, volov, ovnov

 -a

 -i: (iz) Vinkovci (iz) Nimci, (od) Ilinci, (iz)

Andrijaševci, komadi
DATIV, LOKATIV I INSTRUMENTAL
MNOŽINE IMENICA

 D mn. a-vrste –om /-em: krmkom, konjem,

slipcem.

 D mn. e-vrste –am: snajam, ćeram

 L i I mn. a-vrste –i na cijelom području: (u)

Rokovci, (u) Andrijaševci, (u) Vinkovci, (u)
Šiškovci, (s) konji

 L mn. e-vrste –a: (o) poklada, (na) njiva

SKLONIDBA HIPOKORISTIČNIH
IMENA MUŠKOGA RODA

 Stipo – Stipe – Stipi, Janko – Janke – Janki…

 (moli se svetom) Bone, (otišo je) k Pave

 -in: Pavin, Ivin, Markin, Vinkin, Slavkin

PRIDJEVNE ZAMJENICE I PRIDJEVI
NA –AKAV

 -aki: svakaki, taki, kaki, nikaki

KOMPARATIV PRIDJEVA

 -ji: jačji, višji, nižji, gorji

 -iji: biliji, crniji, vrućiji

 -eji (ĕji): noveji stareji, zadovoljneji, pospaneji

3. LICE MNOŽINE PREZENTA

 -iju-, -eju
- 1. l. jd. prezenta –em > 3. l. mn. prezenta –eju:
kradeju, vežeju, predeju, upregneju
-1. l. dj. prezenta –im > 3. l. mn. prezenta –eju, -
iju: učeju, tražeju, misleju, nosiju moliju, postiju

 –aje
igraje se, odaje, odupirae

 –u
1. l. jd. prezenta –im > 3. l. mn. prezenta –u: držu,
kleču, trču, gradu, čistu
ZAPOVJEDNI NAČIN

 neka pevat, nekate trčat, neka (nas) dirat

 ajde, ajd: ajd idi, ajd zabavi (curu)

GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI I
TRPNI

 u gl. pridjeva radnog l > o > oo: spo, prodo,

raso (=rastao)

 gl. pridjev trpni na –t: posadito, naseljito,

poradito, bacit
TVORBA RIJEČI

 -o, -a, -eta, -ina, -oš: Jozo, Ivo, Iva, Mata,

Stepeta, Stepina, Benoš

 -a, -ica, - ena, -uša, -ača: Janja, Eva, Anica,

Julica, Katena, Marena, Katuša, Maruša,
Rezača

 snaš-Pola, bab-Reze, strin-Maru, ćić-Matu, bać-

Mata
POPULARIZACIJA SLAVONSKOGA
DIJALEKTA

 „Šokačka rič” – od 2003. u Vinkovcima