AKADEMIJA SCENSKIH UMJETNOSTI SARAJEVO

ODSJEK ZA GLUMU

DIJALEKTI
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA GOVOR IV

Kandidat Mentor
Faris Pinjo doc. Mehmed Pora

Sarajevo, juni, 2017.

sadraj
UVOD ..................................................................................................................................................... 3
TOKAVSKO NARJEJE ..................................................................................................................... 4
PODJELA TOKAVSKOG NARJEJA ........................................................................................... 5
ISTONOHERCEGOVAKI ........................................................................................................ 5
ZAPADNI IKAVSKI ...................................................................................................................... 6
SLAVONSKI .................................................................................................................................. 6
ISTONOBOSANSKI .................................................................................................................... 6
ZETSKI ........................................................................................................................................... 7
UMADIJSKO-VOJVOANSKI .................................................................................................. 7
KOSOVSKO-RESAVSKI .............................................................................................................. 7
TORLAKI ..................................................................................................................................... 7
AKAVSKO NARJEJE ....................................................................................................................... 8
PODJELA AKAVSKOG NARJEJA ............................................................................................. 9
IKAVSKOAKAVSKI .................................................................................................................. 9
SREDNJOAKAVSKI ................................................................................................................... 9
SJEVERNOAKAVSKI ................................................................................................................ 9
LASTOVSKI ................................................................................................................................... 9
KAJKAVSKO NARJEJE ..................................................................................................................... 9
PODJELA KAJKAVSKOG NARJEJA ......................................................................................... 10
Zagorsko-meimurski ................................................................................................................... 10
Krievako-podravski ................................................................................................................... 10
Turopoljsko-posavski .................................................................................................................... 10
Prigorski ........................................................................................................................................ 10
Donjosutlanski ............................................................................................................................... 10
Goranski ........................................................................................................................................ 10
PRIMJENA ........................................................................................................................................... 11
MITKE KOTANA / VRANJE ........................................................................................................ 11
Kotana .......................................................................................................................................... 11
PRIZRENSKO-TIMOKI ............................................................................................................ 13
AL ZA MLADOST ..................................................................................................................... 13
LITERATURA: ..................................................................................................................................... 15
UVOD

Dijalekti sredinjeg junoslavenskog podruja se tradicionalno dijele na tri narjeja

tokavsko, akavsko i kajkavsko. akavski i kajkavski se govori samo u Hrvatskoj, dok se
tokavski govori i u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji.
TOKAVSKO NARJEJE
Ime potjee od upitne zamjenice to. Od tri narjeja kojima govore Hrvati, ovo je
najrasprostranjenije; njegovo se podruje znatno proirilo u vrijeme migracija izazvanih
osmanskim osvajanjem hrvatskih zemalja (od 15. vijeka) na tetu akavskoga i kajkavskog
narjeja. Glavne znaajke veine tokavskih govora su:

zamjenica to
prijelaz u u (put, ruka)
prijelaz slogotvornog l u u (vuk, sunce)
zamjena poluglasa s a (pas, magla)
zamjena l s o (u nekim dijalektima a) na kraju sloga
(pisal > pisao, govoril > govorio, govorija)
veinom gubljenje h (ou,ajde)
naglasak "pomaknut" s posljednjega sloga
nenaglaene duine i drugo.
Glavnina dijalekata tokavskog ima sljedei sustav suglasnika (pisan standardnim pisanjem
tokavskog, u IPA zapisu se npr. koristi x umjesto h; gdje znakovi stoje u paru, ljevi
predstavlja bezvuni a desni zvuni suglasnik):

Mjesto tvorbe labijalni koronalni dorsalni

Nain tvorbe bilabijalni labiodent. alveolarni postalv. palatalni velarni

nazali m n nj

plozivi p b t d k g

frikativi (f) s z (h)

afrikate c d

aproksimanti v j

vibranti r

lateralni aproks. l lj
U dijelu tokavskih govora, otprilike od 16.vijeka razvile su se znaajke zbog koji se ti govori
nazivaju novotokavskima. Glavne su novotokavske znaajke:

novo naglaavanje
etveronaglasni sustav
na unutarnjim slogovima samo uzlazni naglasci
posljednji slog bez naglaska
nenaglaena duina samo iza naglaska
umetanje -ov-/-ev- u sklonidbi dijela imenica mukoga roda (krajevi/putovi; takozvana
duga mnoina)
izjednaavanje padea u mnoini (na primjer dativ mnoina selima, lokativ (o)
selima, instrumental selima).

PODJELA TOKAVSKOG NARJEJA

1. istonohercegovaki
2. zapadni ikavski
3. slavonski
4. istonobosanski
5. zetski
6. umadijsko-vojvoanski
7. kosovsko-resavski
8. torlaki

ISTONOHERCEGOVAKI

Istonohercegovaki dijalekt je dobio ime po tome to izvorno potjee iz istone Hercegovine,

gdje se jo i danas govori, ali je nakon velikih seoba poslije turskih provala u nae krajeve
raznesen po irokim prostorima BiH, Hrvatske i Srbije (zbog preseljenikih govora postoji i
alternativno ime istonohercegovako-krajiki dijalekat). Tako se taj dijalekat, kojim govore
veinom Srbi ali takoer i Hrvati, Bonjaci i Crnogorci, osim u istonoj Hercegovini govori
jo u Hrvatskoj juno od Neretve (dakle, npr. u Dubrovniku, obuhvaajui i jugoistoni dio
Peljeca i Mljet), gdje je takoer autohton a ne preseljeniki, u sjevernoj Dalmaciji (Knin,
zalee ibenika i Zadra), Lici (ispremijean s akavskim i zapadnim ikavskim), na Kordunu i
Baniji, u enklavi na umberku, te u irokom unutarnjem pojasu kontinentalne Hrvatske malo
(sjevero)istono od Zagreba (na Bilogori) pa skoro do granice s Vojvodinom. Nalazimo ga jo
u S i SZ Bosni (pomijean sa zapadnim ikavskim), u S i SZ Crnoj Gori i u JZ Srbiji.
ZAPADNI IKAVSKI
Zapadni ikavski (bosansko-dalmatinski) dijalekt se u Hrvatskoj govori sjeverno od Neretve i
izmeu obale i granice s BiH (dakle, u Dalmatinskoj zagori) na sjever sve do granice s Iherc.
na Krki i Perui. Odatle se uz obalu i u neposrednom zaleu obale taj dijalekat, ispresijecan
ak. depovima, govori sve do podruja malo juno od Novog Vinodolskog, gdje prodire i u
liko zalee, pomijean s Iherc. Osim toga, zapadni ikavski se govori u preseljenikim
depovima na junim otocima (olta, Bra, Hvar, Korula) i u jednom depu u sredinjoj
Slavoniji, a izvan granic Hrvatske na matinom podruju zapadne Hercegovine i sredinje
Bosne, te u SZ Bosni (Biha i oko Une) i drugim depovima u SZ i S Bosni (unutar Iherc.
dijalekta), kao i u Bakoj (tj. na SZ Vojvodine) uz granicu s Maarskom (njime govore u
Subotici, Bunjevci, odnosno baki Hrvati).

SLAVONSKI
Starotokavski slavonski dijalekt se, usprkos imenu, ne govori u itavoj Slavoniji niti
samo u Slavoniji. On obuhvaa irok pojas uz rijeku Savu (na istok od Stare i Nove
Gradike), gotovo skroz do granice s Vojvodinom i mali dio juno od Save, u bosanskoj
Posavini (oko Oraja). Narodni naziv za ovaj dijalekat i njegove govornike u slavonskom
dijelu je okaki i okci. Ondje nalazimo starije naglaske poput lopta, let i sl. (prema ntok.
lpata, lt). Slavonski se dijalekat takoer nalazi u nekoliko depova u sredinjoj Slavoniji
(unutar Iherc. dijalekta), u Podravini, u sjevernom dijelu hrvatske Baranje (uz granicu s
Maarskom, vei juni dio hrv. Baranje je Iherc.), u nekim depovima u Maarskoj i niz tok
Dunava s obiju strana hrvatsko-srpske granice. Ovim dijalektom govore iskljuivo etniki
Hrvati.
Do razliitog refleksa jata/razdvajanju poddijalekata je vjerojatno dolo radi fizikog
razdvajanja govornika seobom novotokavskih jekavaca na podruje Bjelovar-Osijek.
Naglasni sustav mu je originalno starotokavski, uz estu pojavu akuta, te peteronaglasni
sustav (koji se mjestimino svodi u tronaglasni), s time da je ee uvanje akuta no ne i
njegovog naglasnog mjesta. Takav sustav je danas uglavnom zamijenila novotokavska
akcentuacija. Vokalni sustav mu je najee peterolan (5 vokala hrvatskog standarda). U
nekim govorima (posebno na sjeveru u Podravini) se javlja izjednaenje fonema i , kao i
njihovih zvunih parova d i . Inicijalna skupina -r je rijetko ouvana (veinom u
Podravini), u veini sluajeva se dobilo -cr. esta je pojava prijelaza staroslavenskog d' u j
kao u akavskim govorima.
Karakteristina mu je izgovorna skupina a mjesto ta (klijea/klijeta). Izvorni
govornici su uglavnom Hrvati. Veinu svojih odlika djeli sa istonobosanskim dijalektom, a
niz isoglosa i sa zapadnim dijalektom.

ISTONOBOSANSKI

Na starotokavski se slavonski dijalekt nadovezuje starotokavski istonobosanski

dijalekt, kojim govore uglavnom muslimani i katolici starosjedioci na podruju istone
sredinje i sjeverne Bosne. Istonobosanski se, osim toga, govori i u iseljenitvu (npr. u
Kostajnici i oko Virovitice), a danas su mnogi njegovi dijelovi ve ponovotokavljeni.
Uglavnom je jekavski, uz pojedinane ikavske i ekavske reflekse jata. Naglasni sustav mu
je originalno starotokavski (no ubrzano je novotokaviziran, najvie na sjeveru), uz estu
pojavu akuta, te peteronaglasni ili etveronaglasni sustav (ovisno o postojanju ili gubljenju
akuta). Vokalni sustav mu je najee peterolan (5 vokala hrvatskog standarda), iako su
ouvani i ostaci starijeg sedmorolanog sustava (s dvoglasima ie i uo). U nekim govorima se
javlja izjednaenje fonema i , kao i njihovih zvunih parova d i . Inicijalna skupina -r je
rijetko ouvana, u veini sluajeva se dobilo -cr. Na jugu dijalekta je esta pojava prijelaza
staroslavenskog d' u j kao u akavskim govorima.

ZETSKI
Starotokavski zetski dijalekt, u kojem je u velikoj mjeri ouvano staro nepomaknuto mjesto
naglaska, se govori u velikom dijelu JI Crne Gore od Boke kotorske (gdje njime govore i
bokeljski Hrvati) pa do granice sa Srbijom, gdje prelazi u juni Sandak i dijelom i na SZ
Kosova.

UMADIJSKO-VOJVOANSKI
Novotokavski umadijsko-vojvoanski dijalekt se govori na kompaktnom podruju umadije
i veeg dijela Vojvodine, a u Hrvatskoj na manjem podruju na krajnjem istoku (npr. u Iloku).
Izmeu umadijsko-vojvoanskog i kosovsko-resavskog dijalekta se ukotvio (na jug i
sjeveroistok od Beograda) smederevsko-vraki starotokavski dijalekt koji ini svojevrstan
prijelaz izmeu prethodnih dvaju dijalekata.

KOSOVSKO-RESAVSKI
Kosovsko-resavski dijalekt se izvorno govorio samo na Kosovu, gdje je prije obuhvaao i
vee podruje nego danas (tj. donedavno), no kasnije je migracijama raznesen na velike
dijelove june, sredinje i sjeveroistone Srbije, dok su njegove govornike, etnike Srbe, na
podruju Kosova u velikoj mjeri zamijenili Albanci.

TORLAKI
to se tie torlakoga na jugu Kosova, i u junoj i jugoistonoj Srbiji, taj balkanizirani dijalekt
predstavlja prijelaz prema bugarskom i makedonskom (meu ostalim i svojim slobodnim
dinamikim naglaskom bez razlikovnog tona i kvantitete), a danas je strukturalno dosta
razliit od tokavskih govora, iako ga se katkada broji meu tokavske govore. Torlaki se
dijeli na najvei prizrensko-junomoravski dijalekt i na manji svrljiko-zaplanjski i timoko-
luniki dio.
AKAVSKO NARJEJE
Glavnina dijalekata akavskog ima sljedei sustav suglasnika (pisan standardnim pisanjem
akavskog, u IPA zapisu se npr. koristi x umjesto h; gdje znakovi stoje u paru, ljevi
predstavlja bezvuni a desni zvuni suglasnik):

Mjesto tvorbe labijalni koronalni dorsalni

Nain tvorbe bilabijalni labiodent. alveolarni postalv. palatalni velarni

nazali m n nj

plozivi p b t d * k g

frikativi f s z h

afrikate c *

aproksimanti v j

vibranti r

lateralni aproks. l

* Glas se izgovara dosta umekano, upravo kao (palatalizirano t, priblino kao tj), a je
izgovorom je izmeu i u tokavskom.
PODJELA AKAVSKOG NARJEJA
IKAVSKOAKAVSKI

SREDNJOAKAVSKI

SJEVERNOAKAVSKI

LASTOVSKI

Na jugu je ikavski junoakavski, koji se prostire na uskom obalnom podruju od Omia do

sjeverno od Zadra (ispresijecan ntok. zapadnim ikavskim) i na otonom podruju od sjeve-
rozapadnog Peljeca i Korule do Kornata i Pamana. Kao preseljeniki govor se ak
govori(o) i u SZ Istri. Zatim slijedi srednjoakavski sjev. podruju od Dugog Otoka i Ugljana
do Unij, junog i srednjeg Loinja i Krka, na obali u junom dijelu Hrvatskog primorja i

naziv odraz jata rasprostranjenost

zaleu, u dva depa u sredinjoj i SI Istri (na granici sa Slovenijom) te u unutranjosti u

depovima u Lici, Gorskom kotaru i sve do podruja jugozapadno od Karlovca, gdje se
susree s kajkavskim. Sjevernoakavski ekavski dijalekt se govori na sjevernom dijelu
Loinja, na Cresu, sjevernom dijelu Hrvatskog primorja, u iroj okolici Rijeke, na
sjeveroistonoj istarskoj obali od Rijeke do Rakog zaljeva i u dijelovima sredinje Istre. Tu
je rije o starosjedilakim govorima. Granica izmeu srednjoak. i Sak. moe biti i razliita
vodimo li se naglasnim kriterijima, tj. razlikom sjevernog gne, str i junog gn , str , no
ovdje se provizorno drimo tradicionalne jatovske podjele. Osim tih triju glavnih dijalekata,
jo se izdvajaju lastovski dijalekt na otoku Lastovu (sa specifinim jekavskim odrazom jata
zahvaljujui dugotrajnim kontaktima s Dubrovnikom), preseljeniki mijeani akavsko-
tokavski jugozapadnoistarski dijalekt (u JZ Istri na obali izmeu Rakog zaljeva i do malo
ispod Novigrada sa irokim unutranjim prostorom) i buzetski dijalekt na sjeveru Istre, na
granici sa Slovenijom, koji, zbog svog poloaja (pogotovo u sjevernijim govorima), ima
slinost sa slovenskim dijalektima.

KAJKAVSKO NARJEJE
buzetski ili
zatvoreno
gornjomiran sjeverna Istra oko Buzeta
e ()
ski

jugozapadni
ikavski zapadna Istra
istarski

ekavski,
sjevernoaka
ekavsko- sjeveroistona Istra, Kastavtina, okolica Rijeke, Cres
vski
ikavski

Dugi
srednjoakav ikavsko- otok, Kornati, Loinj, Krk, Rab, Pag, Vinodol, Ogulin, Bri
ski ekavski nje, Otoac, Duga Resa, podruje od Muna u sjevernoj
Istri do Obrova u Sloveniji[11], dio sredinje Istre

junoakavs Korula, Peljeac, Bra, Hvar, Vis, olta,

ikavski
ki okolica Splita i Zadra, sjeverozapadna Istra

lastovski jekavski Lastovo, Janjina na Peljecu, Bigova na jugu Crne Core

PODJELA KAJKAVSKOG NARJEJA

Zagorsko-meimurski

Krievako-podravski

Turopoljsko-posavski

Prigorski

Donjosutlanski

Goranski

Kajkavsko se narjeje tradicionalno dijeli na est dijalekata. Otprilike od Zagreba na sjever

preko Hrvatskog zagorja pa do Meimurja se prostire zagorsko-meimurski dijalekt. Na
uskom potezu otprilike od Samobora do podruja zapadno od Varadina se nalaze i naglasno
najarhainiji kajk. govori bez ikakvih retrakcija, tj. s naglaskom tipa n, glv . Na SZ
kajkavskog podruja se prostire krievako-podravski dijalekt, koji obuhvaa iroko podruje
koje granii s ntok. Iherc. dijalektom (i ima tri Iherc. depa unutar sebe) iroki pojas u
zapadnoj Podravini, podruje oko Vrbovca, Krievaca pa zapadno do Zeline te podruje na
jugu oko azme. Tamo nalazimo naglasno inovativne kajk. dijalekte u Podravini s
naglaskom ogranienim na zadnja dva sloga i bez tonskih opozicija a u krievakim govorima
s promijenjenim tonskim vrijedno
danas zovemo slovenskima), to se jasno oituje u akcentuaciji.
stima tipa mso > mso i sa > sa . Turopoljsko-posavski dijalekt se prostire na irokom
podruju koje ide na sjever do Zagreba, na zapad skoro do Karlovca, na jugu do Petrinje, na
istoku do Kutine i prema Jasenovcu. Prigorski dijalekt jugozapadno od Zagreba (oko
Karlovca, Ozlja itd.) pokazuje izrazite veze sa srednjoak. dijalektom te njegovo smjetanje u
kajkavski treba shvatiti uvjetno. Openito su, kao to je poznato, oite izrazite veze
kajkavskoga sa slovenskim dijalektima kajkavski sa slovenskim dijeli neke vrlo stare
naglasne inovacije te predstavlja svojevrstan most izmeu tokavskoga prema slovenskom
iako su u seobama nakon turskih provala zatrti prijelazni kajkavsko-tokavski govori (27).
Preostala se dva dijalekta, koja se tradicionalno svrstavaju meu kajkavske, mogu samo vrlo
uvjetno smatrati kajkavskima (osim to se tie istonogoranskoga). Donjosutlanski dijalekt
zapadno od Zagreba, stijenjen izmeu Slovenije, umberakog tok., prigorskog i zagorskog
dijalekta je zapravo preseljeniki akavski ikavski dijalekt (to se jasno vidi i u akcentuaciji)
koji je tek naknadno kajkaviziran. Goranski je pak dijalekt u Gorskom kotaru stvarno
kajkavski samo na svom manjem istonom podruju (Lukovdol, Severin na Kupi), dok je vei
zapadni dio (Delnice, Fuine, abar itd.) zapravo genetski gledano slovenski dijalekt (tj.
genetski i povijesno pripada skupini dijalekata koju danas zovemo slovenskima, to se
jasno oituje u akcentuaciji.

PRIMJENA
MITKE KOTANA / VRANJE

Kotana je drama srpskog knjievnika Borisava Stankovica. To je jedno od najee igranih i

najradije gledanih komada u srpskim pozoritima. Prvi put je trei in objavljen u
asopisu Zvezda kao pozorina igra u etiri ina. Sadri mnoge teme srpskog folklora i
patrijahalnih obiaja koji su bili prisutni u kasnom 19. veku.
Stankovi je ovo delo prvi put napisao kada je imao oko 24 godine, ali ga je vie puta
prepravljao sve do konane verzije koju je objavio kao zasebnu knjigu 1924. godine. Verzija
je iz ove godine je posluila za sva druga tampanja. Prvi put je ova drama tampana u celosti
1902. godine u Srpskom knjievnom glasniku
Drama je put izvedena 22. juna 1900. godine u Narodnom pozoritu u Beogradu. Reditelj je
bio ia Ilija Stanojevi, koji je istovreme igrao Mitku. Kotanu je glumila Zorka Todosi, a
muziki aranman je uradio Franjo Pokoroni. Prvo izvoenje drame bilo je neuspeno, jer je
bilo malo publike, loih kritika i nezadovoljstvo Stankovia. Postoji i audio-zapis u kome
ia Ilija Stanojevi igra Mitketa u Fonoteci radio Beograda.
Posle ovoga Stankovi vri osamdesetak promena u komadu i oko u didaskalijama.
Godine 1924. godine Stankovi slavi trideset godina knjievnog stvaralatva i bira Kotanu da
se ponovo tampa. Kotanu je igrala glumica Draga Spasi, a hadi-Tomu Dimitrije Gini. 7.
aprila 1928. godine deava se nova premijera drame u reiji Dimitrija Ginia. Prvi put, umesto
ia Ilije, Mitketa glumi drugi glumac Nikola Goi, a Kotanu Sofija Novakovi.
Kao najpoznatija Kotana ostala je upamena Usnija Redepova.
Tekst je transponovao Petar Konjovi u istoimenu operu ije je prvo izvoenje bilo 1931.
godine u Zagrebu.
Snimljen je istoimeni film 1976. godine u reiji Slavoljuba Stefanovia.

MITKE

Mitke je ovjek ivota, putovanja, pustolovina, uivanja, ljubavi i strasti. Ali, on je i ovjek
patnje i nostalgije. U njemu ivi vizija sopstvene prolosti, koju on neprestano doarava i
uljepava, ali i nostalgija za vremenima koja su prola, san o ljepotama i milinama mladosti.
Mitke govori o sebi u mladosti kao o velikom ljubavniku i neustraivom junaku i svoju
mladost oblikuje po modelu pjesme. udna priroda bio je Mitke. "Lud se i rodio", veli njegov
brat predsjednik Arsa. Kao mladiu nije mu bilo ravna do Skopja i Soluna; kada je carskim
drumom hodio, sve mu se ivo sklanjalo ispred puta. Napio se vina, napjevao pjesama,
naljubio ena, ali brat ga silom oeni, ceo ivot mu ogora, i on od mehane do mehane nosi
svoj neutoljivi dert.
Mitke je boem, zanesenjak, filozof. On voli ivot iznad svega, a zna da ne moe da uiva u
njemu. Jer, kako kae, ovjek je samo za al i za muku zdaden. On, poklonik ljepote i
uivanja, zahvaen je fatalizmom. Za ljepotu se sve daje i sve moe dati, ali je ona uvijek po
njemu nedostina i neuhvatljiva, pa je ovjek zdrav, a bolan.
Mitke osjea kako studena starost dolazi, kako tijelo slabi, dok "dua jo iska". On pati za
vremenom koje je prolo, pati to je mladost prola i ula ugasla, to nema slobode i to mora
da se skrasi pored ene koja ga eka kraj ognjita uprljana pepelom i umazana tijestom. U
njegove monologe koji su dati u ivopisnom vranjskom nareju utkana je nostalgija za
prohujalom mladou i tragika ovjeka koji ne moe da se uklopi u patrijahalne norme i koji
je shvatio teinu prolaznosti. U njima je slikovito doarana filozofija prolaznosti: "Zemlja me
pije... No me pije... Meseina me pije... Nita mi neje, zdrav sam, a - bolan! Bolan od
samoga sebe. Bolan to sam iv."
Mitketova al za mlados' je zapravo tenja za vjenim trajanjem mladosti, za prevladavanjem
vremena i njegovog neminovnog toka. I kad se na izmaku ivota poveo za svojim eljama,
patrijahalna sredina je surovo ustala i vratila ga domaem ognjitu. ivot je slomio i pobedio
Mitketa i on se na kraju pokorava takvom ivotu zbog pretnji svog brata predsednika Arse. I
on se miri sa sudbinom i kae da se treba pokoriti, jer se i on pokorio, on koji se cijeloga
vijeka uzaman otimao i borio.
PRIZRENSKO-TIMOKI

Kraovani vlk /vlk/ pek'l /pkl/ s'lza /slza/ lt /lt/

Severni (Svrljig) vuk /vuk/ pekal /pkl/ suza /suza/ l't /lt/
Centralni (Lunica) vuk /vuk/ pek'l /pkl/ sl'za /slza/ l't /lt/
Prizrensko- Juni (Vranje) v'lk /vlk/ pekal /pkal/ solza /slza/ 'lt /lt/
timoki
dijalekt Zapadni (Prizren) vuk /vuk/ pekl /pkl/ sluza /sluza/ lt /lt/

Istoni (Trn, Breznik) vuk pekl slza lt

Severoistoni (Belogradiki) vlk pekl slza lt
Jugoistoni (Kumanovo) vuk pekl slza ut
Standardni srpski vuk /vuk/ pekao /pka/ suza /suza/ ut /ut/

Standardni bugarski vlk /vlk/ pekl /pkl/ slza /slza/ lt /lt/

Standardni makedonski volk /vlk/ pekol /pkol/ solza /slza/ olt /lt/

Prizrensko-timoki dijalekt (poznat kao prizrensko-timoka dijalektska grupa, a

pogreno nazivani i kao torlaki dijalekt) je skup dijalekta srpskog jezika,
starotokavske grupe, kojim se govori na prostoru od Prizrena na jugu do
reke Timok na severu. Njegova istona granica je, poev od Zajeara, priblino
granica sa Bugarskom (tanije, linija Belogradik-Berkovica-Gode-Slivnica-Pernik-
Radomir-okolina ustendila i Bosilegrada), do linije Kriva Palanka-Zletovo-Sveti
Nikole-Skopska Crna Gora i Tetovo, na severoistoku optina Valedrm, a zapada - od
granice sa Albanijom, preko Deana i Vuitrna do Stalaa.

AL ZA MLADOST
(akcenti izrazito eksplozivni)
Zna li ta je karasevdah? I toj(TO) teak, golem karasevdah! Tuj(TU) bolest ja bolujem.
Eve(EVO) ostare(e -ih), a jo se ne naive(e - ih), jo ne napoja' i ne naceliva'(Suglasnika h
nema)... Jo mi za lepotinju i ubavinju srce gine i vene! Aha!... Poj(pjevati ;ja pojem; ti poje;
mi pojemo), Kotana, kako k'd se od Karakule na Bilau, Preevo i Skoplje udari.
No letnja. ar-planina u nebo tri, a ispod njuma lega pusto i mrtvo Kosovo. Drum irok,
prav, carski. Po njega se rasipali 'anovi(Suglasnika h nema (greota - grehota; hleb - leb; strah
- stra (Stra lojze uva.); mehana - meana; mahala - ma'ala - mala (Iz koju si malu?). Tamo gde
se bez h gubi smisao rei, h prelazi u k - pleh - plek. U aoristu prvog lica jednine se umesto H
na kraju rei naglaava samoglasnik - Vide li? -Vido'. u li me ti ja to ti zborim? - u'. Turi
li kafu? - Turi'. Napisa li domai? - Napisa'. Uradi li sve? - Uradi'), seraji, bae, esme.
Meseina greje... Martinka mi uz kut, konj, Dora moj, ide nogu pred nogu, a algidije, to
gi jo od Bilaki 'an povedeem(em umjesto h, povedeem, dovedeem, provedeem), peke
idev po mene. Sviriv mi oni i pojev. T'nko i visoko kroz no i na meseini sviriv. A iz seraj i
bae, kude mlade ene i devojke oko edrvan i na meseinu oro igrav, grneta sviri, dajre
se uje i pesma... I toj ne pesma, ve glas samo. Mek, pun glas. Sladak glas kao prvo
devojako milovanje i celivanje. Pa taj glas ide, s's meseinu se lepi, treperi i na mene kao
melem na srce mi pada. I, Kotan, tuj pesmu, toj vreme da mi poje... A toj vreme vie ne
doe. Za toj u vreme ja alan da umrem, s's otvoreni oi u grob u da legnem. Poj "al za
mladost"... Za moju slatku mladost, to mi takoj u nito otide i brgo ostavi. Poj i vikaj
gu(Jedna od najupadljivijih karakteristika ovog dijalekta su zamenice za tree lice koje u
veini sluajeva poinju sa G; umesto oblika "njoj" ili "joj" koristi se "gu": Da joj dam - da gu
dadem; "njih" ili "ih" je "gi": Ete gi pa - eto ih opet. Daj gi da jedev - daj im da jedu. Ali,
"njima", "njih" postaju "nji", u mnogim sluajevima: Idi s nji - idi s njima; Daj to njima - daj
toj na nji (daj gi). Bio sam sa njima - bija sam s njim) Moli gu, neka mi se samo jo jedanput
vrne, doe, da gu samo jo jedanput osetim, pomiriem... Poj...

LINO ISKUSTVO RADA NA TEKSTU

Uivao sam radei na ovom tekstu jer je izuzetno teak i inspirativan samim tim. Volio bih da
smo imali jo vie asova i vremena da ga usavravamo jer mislim da je ispit preblizu da bih
ovaj monolog uradio onako kako se zaista treba uraditi. Usvajanje akcenata mi nije bilo teko
jer sam ih pamtio vie po melodiji reenica, ali sam se trudio da te iste reenice ne pjevam
nego da ih oprirodim. Tekst sam lahko nauio zbog dobre podjele na parad i kasnije smo
uvodili samo neke male promjene. Mislim da je ovaj monolog dobar za mene zbog prisustva
na sceni i zbog toga to se dosta toga mora desiti iznutra, a ja sam jedan od onih studenata
koji imaju tendenciju pokazivanja i crtanja stvari na van. Mislim da sam tu vrstu zadatka
pristojno savladao.
LITERATURA:

Povijest akcentuacije, Razvoj hrvatske akcentuacije / Mate Kapovic

Wikipedia(tabele)
Arnit.net