Jedan od najznaajnijih i najstarijih spomenika srednjovjekovne bosanke pismenosti

je Humaka ploa. Ona spada u tzv. lapidarne jezike spomenike (natpise na

kamenu). Pretpostavlja se da je nastala krajem 10. ili poetkom 11. stoljea, iako u
nekim izvorima stoji da potjee iz 12. stoljea. Pisana je bosanskom irilicom ili
bosanicom. U irilinom tekstu se javlja i nekoliko slova glagoljice, to je
svjedoanstvo da se na ovim prostorima prije irilice koristila glagoljica.

Do 1958. godine bila je uzidana u franjevaki samostan na Humcu kod Ljubukog u

Hercegovini, koji je sagraen 1867. godine. Zbog masivnosti ploe, pretpostavlja se
da je pronaena upravo u blizini ovog samostana. Humaka ploa govori o gradnji
Crkve svetog Mihajla, ali, znaajno je spomenuti da arheolozi jo uvijek nisu pronali
ostatke ove crkve. Takoer, pretpostavlja se da je sluila kao oltarna menza u toj
crkvi.

Ploa je etverougaona, a tei 142 kg. Napravljena je od kamena miljevine, duga je

68 cm, iroka 59 cm, a debela 15 cm. Natpis na njoj je uklesan spiralno u tri reda u
obliku etverokuta (vjerovatno da bi se mogao itati tokom obilaska oko oltara), a
sastoji se od 25 rijei.

Natpis je nejasan i veoma ga je teko protumaiti, budui da su mnoga slova uslijed

raspada kamena slabo ili nikako vidljiva. Jo uvijek je lingvistika, historijska i
arheoloka misterija, te je bilo mnogo pokuaja objanjavanja natpisa. Imena onih
to su sagradili crkvu nisu najjasnija, kao ni ime upe. U natpisu se spominju
Kreimir (Krsmir, Kresimir, Uskrsmir) i njegova ena Pavica (Pravica, Pribica) koji su
zasluni za podizanje crkve, te upa ije se ime tumai kao Urun (Urumovaa) ili kao
Vrulac. Meutim, postoje jo i razna druga tumaenja. Sva vlastita imena su,
pretpostavlja se, pokraena, zbog ega i jesu problematina.

Prema tumaenju Marka Vege, arheologa i historiara te jednog od najistaknutijih

istraivaa srednjovjekovne Bosne, natpis glasi ovako:

U ime oca i sina i svetoga duha. Ovo je crkva Arhanela Mihajla, a zida je Uskrsmir
sin Bretov, u upi Urun i eni njegovoj Pavici.

Arheolog Radoslav Dodig natpis tumai ovako:

U ime oca i sina i svetoga duha. Ovo je crkva Arkanela Mihovila a zidao ju je
Kresimir, sin Sretenov, upi Rastoci, i njegova ena Pravica.

Humaka ploa se danas uva u muzeju koji je u sklopu franjevakog samostana

Humac na Humcu pored Ljubukog. Ovaj muzej je i najstariji u Bosni i Hercegovini.
Utemeljen je 1884. godine, etiri godine prije osnivanja Zemaljskog muzeja u
Sarajevu.
Meu svim pisanim spomenicima bosanskog jezika najznaajnije mjesto, pored
Humake ploe, zauzima Povelja Kulina bana. Kulinova povelja je dosad najstariji
pronaeni ouvani dravni dokument, ne samo Bosne i Hercegovine, ve i svih
junoslavenskih drava i naroda. Ovaj pisani spomenik je klasini pisani dokument,
diplomatskog karaktera, nastao u srednjovjekovnoj bosanskoj kancelariji, napisan na
pergamentu.

Napisana je 29. augusta 1189. godine. Precizan datum je bilo lako utvrditi, budui da
je dijak (pisar) Radoje, koji je zapisao Povelju, te se na nju potpisao, tano naznaio
datum njenog izdavanja. Pisana je bosanicom na starobosanskom narodnom jeziku.

Bosanki ban Kulin, prije 823 godine, uputio je Povelju dubrovakom knezu Krvau i
Dubrovanima, u svrhu regulisanja trgovakih odnosa izmeu Bosne i Dubrovnika. To
je znailo da je dubrovakim trgovcima dao slobodu trgovanja bez poreza na
prostoru Bosne. Njome je, takoer, pozvao na meusobno prijateljstvo i povjerenje,
te je Dubrovanima dopustio slobodno kretanje po Bosni i garantovao im potpunu
sigurnost.

Povelja Kulina bana je prvi poznati diplomatski dokument pisan na domaem jeziku,
izdan od strane jednog bosanskog vladara vladaru druge drave, te je kao takva
materijalni dokaz pravnog, politikog i historijskog postojanja Bosne. Iz nje se jasno
vidi ureenje drave, te da je Bosna imala svoje dravne granice i instituciju vladara.
Povelja ukazuje na prijateljske odnose Bosne i Dubrovnika, koji su se nastavili
odravati kroz naredna stoljea, kao i na razvijenost trgovine na tadanjem
bosanskom teritoriju. Takoer, ukazuje nam i na to da je postojala pisarska
kancelarija na banovom dvoru, to je svjedoanstvo duge tradicije pismenosti Bosne.
Povelja Kulina bana je ouvana u tri primjerka: dva se i danas nalaze u Dubrovakom
arhivu u Dubrovniku, a trei, koji je ukraden u 19. stoljeu, danas se nalazi u Rusiji u

biblioteci Akademije nauka u Sankt Peterburgu (Lenjingrad). Za ovaj primjerak je

Rusija zvanino potvrdila da je originalni. Bosna i Hercegovina je uputila Rusiji
zahtjev za vraanje Povelje, ali zahtjev je odbijen uz obrazloenje da ona jednako
pripada i njihovoj historiji.