4.1.

HUMAKA PLOA
Humaka ploa pronaena je na Humcu kod Ljubukog. Duga je 68 cm,
visoka 60 cm i iroka 15 cm, napravljena od krenjakog kamena
modrulja koji nije bio pogodan za klesanje jer su uoljiva oteenja
u z r o k o v a n a d l i j e t o m . Tek s t j e u k l e s a n s p i r a l n o o d i n v o k a c i j e u l i j e v o m
gornjem uglu du etiriju strana do sredine, organiziran u dvanaest
redova razliite duine, tako da se hodajui oko nje tekst lako mogao
itati.
Transliteracija teksta glasi:
U I M E O ( T ) C A I S ( I ) N A I S ( V E ) TAG O D ( U ) H A S E C ( R ) K I
A( R H A N ) ( E ) L A M I H A I L A A Z I D A U ( S ) K R S M I R
S I N B R E T U P I ? R U C I ( E ) N A E G A P ( AV) I C A 1
(PRENIJETI
N AVE D E N E )

TRANSLITERACIJU

MARAKA

VEGE

ISPOD

Tek s t b i t r e b a l o r a z u m i j e t i o v a k o :
U ime Oca i Sina i svetoga Duha. Ovo je crkva arhanela Mihjla, a
z i d a j u U k r s m i r, s i n B r e t a , u p i ? r u c , i e n a n j e g o v a P a v i c a .
fotografija Humake ploe iz Muzeja u Humcu

Na Humakoj ploi nalaze se 23 rijei, ukoliko se polazi od

pretpostavke da nazal ima samo grafijsku vrijednost ili ako se smatra
nastavkom za 3. l. mn. asigmatskog aorista. 2
U s v o m t e k s t u Veg o n a v o d i 2 5 r i j e i g d j e s l o v o A p r e d s t a v l j a
samostalnu rije u slubi veznika ispred pokazne zamjenice SE, a nazal
predstavlja zasebnu rije koja bi se trebala razumjeti kao JU.
Milan Nosi navodi da tekst Humake ploe ima 24 rijei. On nazal
t u m a i k a o J U , a g r a f e m A k o j i j e Veg o v i d i o ( t r a n s l i t e r i r a o ) k a o
samostalnu rije pripaja rijei duh to bi bilo ispravno, jer je iza
njega klesar uklesao jednu uspravnu crtu, te njome odvojio invokaciju
od ostalog teksta. Iznad skraenih rijei nisu uklesane title to je
vidljivo na Humakoj ploi i na fotografiji. 3
I m e M i l a R u p i , N o s i i N i k i t r a n s l i t e r i r a j u k a o M i h o v i l , d o k Veg o
transliterira kao Mihailo (Mihajlo). U ovom diplomskom radu
t r a n s l i t e r a c i j a i m e n a p r i h v a e n a j e o d Veg e , a o b j a n j e n j e z a t a k o
transliterirano lino ime pronaeno je u Etimologijskom rjeniku
hrvatskog ili srpskog jezika .
1

Transliteracija autorice diplomskoga rada

Vie o tome vidjeti u narednim poglavljima.
3
Fotografija Humake ploe u prilogu.
2

Ime Mihailo nastalo je od biblijskog linog imena Mihail i to itanje

prema Skoku vrijedi i za pravoslavce i za katolike (Skok 1971-1973:
420).

Razglednica Humake ploe iz Muzeja u Humcu

4.2. FONETIKA I FONOLOGIJA

Uvidom u tekst Humake ploe dolazimo do odreenih spoznaja razvoja
vokalnog sistema od praslavenskog do starobosanskog jezika.
Izjednaavanje jerova, denazalizacija i glasovne promjene samo su neke
od pojava koje su se deavale u historiji jezika, a osvjedoene su u
tekstu koji je predmet istraivanja.
Analiza e obuhvatiti sve fonetsko/fonoloke osobitosti koje pokazuje
Humaka ploa. Paleografsko istraivanje e biti izostavljeno, ali e
biti zadrana panja na glagoljinim grafemima koji se nalaze na
natpisu Humake ploe.
4.2.1. SAMOGLASNIK U
Tek s t H u m a k e p l o e p o i n j e s a m o g l a s n i k o m U k o j i v o d i p o r i j e k l o i z
praslavenskog jezika, a u naem tekstu je u funkciji prijedloga. U
staroslavenskom jeziku ovaj prijedlog je glasio V i slagao sa
akuzativom i lokativom. 4 Na Humakoj ploi stoji uz imenicu koja je u
akuzativu.
Prijedlog U umjesto stsl. prijedloga V na Humakoj ploi predstavlja
utjecaj starobosanskoga jezika na stsl. Normu toga vremenskoga
perioda. Prijedlog V u ovome obliku javlja se u Povelji Kulina bana,
te u drugim bosaninim tekstovima iz kasnijega perioda. Zakljuujemo
4

Damjanovi, S.: Staroslavenski jezik, Zagreb, Hrvatska sveuilina naklada, 2005, str. 152

da supostoji staroslavenska i starobosanska norma,

prijedlona oblika pojavljuju u istome dokumentu.

jer

se

oba

4.2.2. NAZALI i
Indoevropske grupe vocalis + n, m + consonantis i vocalis + n na kraju
rijei na praslavenskom terenu su se u izvjesnim, ne uvijek tano
odreenim sluajevima, razvile u nosne samoglasnike i . 5
Imenica ime i prisvojni pridjev Bret uklesani su bez nazalnog ,
to upuuje na kasnije datiranje Humake ploe.
Razvoj rijei ime odvijao se ovako:
prasl. *im > stsl. im > stbos. ime > bos. ime
Denazalizacija nazala zapoinje u drugoj polovini X vijeka u svim
slavenskim jezicima, a ve u XI vijeku nazala nije bilo bar u nekim
dijalektima bosanskog, hrvatskog, crnogorskog i srpskog jezika. 6
Nazal u bosanskom jeziku je dao e, to je karakteristika svih
junoslavenskih jezika.
Pored denazaliziranog na Humakoj ploi uklesan je i stranji nazal
koji nije denazaliziran. Upravo ovaj nazal kod istraivaa izaziva
nedoumice, pa zbog toga lingvisti i filolozi Humaku plou vremenski
s m j e t a j u u k r a j X i p o e t a k X I v i j e k a ( Veg o ) .
U s v i m t r a n s l i t e r a c i j a m a ( Veg o , R u p i , N o s i ) n a z a l u d a j e s e
vrijednost rijei ju koja predstavlja A jd. line zamjenice ona.
Istina, u stsl. jeziku nazal bio je nastavak za A jd. ove zamjenice, ali
se postavlja pitanje da li je kao nastavak mogao imati vrijednost cijele
rijei.
U ovom radu polazi se od pretpostavke da nazal na Humakoj ploi
moe imati ili samo grafijsku vrijednost ili vrijednost nastavka jer stoji
uz glagol zida.
Nazal u stsl. jeziku bio je nastavak za prvo lice jednine prezenta i
t r e e l i c e m n o i n e a s i g m a t s k o g a o r i s t a . Ak o b i s e s h v a t i o k a o n a s t a v a k
za
prvo lice prezenta, onda bi umjesto prisvojne zamjenice ega
morala stajati prisvojna zamjenica moja da bi tekst bio koliko toliko
logian.
Objanjenje bismo mogli traiti kod glagola zida u treem licu
asigmatskog aorista, pa bi trebalo itati: a zidae Uskrsmir sin Breta i
njegova ena Pavica.
5

Bokovi, R.: Osnovi uporedne gramatike slovenskih jezika, Beograd, Trebnik, 2000, str. 66
Usp. za srpski i hrvatski jezik - u: Bokovi, R.: Osnovi uporedne gramatike slovenskih jezika 1 : Fonetika,
Beograd, Nauna knjiga, 1972., str. 63.
6

Meutim, S. Damjanovi i J. Hamm u historijskim gramatikama

eksplicitno navode da se asigmatski aorist tvorio od glagola ija osnova
zavrava na suglasnik, tj. od glagola sa nultim sufiksom i od glagola sa
sufiksom -n-, dok R. Bokovi ne navodi eksplicitno takvu tvorbu, ali
d a j e p r i m j e r g l a g o l a i i u 3 . l . m n . k o j i g l a s i i d ( u p o r. 2 . i 3 . l . j d .
ide, 2.l.mn. idete).
Ukoliko se nazalu da samo grafijska vrijednost postavlja se pitanje
ta je klesara ponukalo na takav in, tj. da li je klesar bio pismen ili
nije bio pismen pa je Humaku plou klesao sa ve napisanoga
predloka iz kojega je moda izostavio koji grafem ili rije. Do danas
nam paleoslavisti nisu dali odgovor na ova pitanja.
4.2.3. POLUGLASI (jer) i (jor)
Poluglasi su bili samoglasnici nepotpunog obrazovanja: redukovani
kako u pogledu svog kvaliteta (neodreene boje, individualno
neizraziti) tako isto i u pogledu svoga kvaniteta (krai od obinih
kratkih).7
U stsl. jeziku postojali su meki ( / jer) i tvrdi ( / jor) poluglasi koji
su naslijeeni iz praslavenskog jezika. Mogli su biti u jakom i slabom
poloaju.
(jer) vodi porijeklo od praindoevropskog kratog *, a (jor) od
praindoevropskoh kratkog * (praind. > ; praind. > ).
U X vijeku dolazi do izjednaavnja jerova, da bi se u XI vijeku prestali
izgovarati, ali su uvani u pisarskoj tradiciji u svim bosaninim
dokumentima srednjovjekovnog perioda. Uobiajeno je bilo pisanje
mekog jera , kao pisarska manira dijaka srednjovjekovnog perioda.
Humaka ploa specifina je po tome to je njen klesar koristio tvrdi
poluglas , i ta specifinost ovaj spomenik vezuje za glagoljicu. 8
4.2.4. VOKALNO R
Vok a l n o r n a H u m a k o j p l o i u k l e s a n o j e s a m o j e d n o m u r i j e i
Ukrsmir. U stsl. jezik voklano r naslijeeno je iz praslavenskog
j e z i k a . O b i l j e a v a l o s e n a d v a n a i n a r, r. P r a s l a v e n s k o v o k a l n o r
v o d i p o r i j e k l o o d i n d o e v r o p s k o g r, a l i n i j e n j e g o v n e p o s r e d n i h i s t o r i j s k i
k o n t i n u a n t , d i j e l i i h b a l t i k o - s l a v e n s k a f a z a s a i r, u r.
praind. + r > r
praind. + r > r
7

Nikoli, S.: Staroslovenski jezik I, Beograd, Nauna knjiga, 1987., str. 44.
Juri-Kappel, J. : Knjievni jezik u srednjovjekovnoj Bosni, Zbornik radova Jezik u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo, Institut za jezik, 2005.,100.
8

U stsl. jeziku po nainu pisanja nema razlike izmeu r i r i izmeu r

i r: jednako se piu sve vokalske vrijednosti u rijeima kao: krst.
( Vuk o v i 1 9 7 4 : 9 8 ) .
4.2.5. JERI
Jeri je samoglasnik koji je u staroslavenskome jeziku naslijeen iz
praslavenskoga jezika. Nastao je od praindoevropskog dugog
samoglasnika u (praind. > ). 9
N a H u m a k o j p l o i n i j e u k l e s a n s a m o g l a s n i k , a l i s u u k l e s a n e r i j e i
koje su u stsl. jeziku u svom sastavu imala ovaj samoglasnik, a to su
r i j e i s n a i c k i k o j e s u u s t s l . j e z i k u u m j e s t o v o k a l a i i m a l e .
U s t s l . j e z i k u i m a m o o b l i k e r i j e i u n o m . j d . s n i c r k y, d a k l e
pretpostavljamo da je vokal y je imao funkciju vokala i.
Razvoj rijei sin iao je sljedeim redom:
l i t . s n s > p r a s l . * s n > s t s l . s n > s i n
U stsl. jeziku skraivane su sakralne rijei, a u starobosanskome jeziku
i druge vrste rijei, osobito u tekstovima koji nisu pripadali crkvenoj
upotrebi. Skraena rije oznaavala se titlama, tj. posebnim znakovima
koji su se pisali iznad rijei. Na Humakoj ploi iznad rijei nisu
uklesane title. Rije sin klesar je skratio isputajui samoglasnik i,
to je u skladu pisanja kraenica u staroslavenskome jeziku. Kontinuitet
pisanja skraenica nastavljen je i u starobosanskom jeziku. U dijelu
t e k s t a s i n B r e t k l e s a r j e u k l e s a o s a m o g l a s n i k i n a m j e s t u , t e
zakljuujemo da je y ve u ranoj fazi starobosanskoga jezika zamijenjen
samoglasnikom i.
Samoglasnik i u starobosanskom jeziku srednjovekovnog perioda
egzistirao je i naporedo sa jerijem. Humaka ploa poznaje zamjenu
jerija samoglasnikom i to moe biti i jedan od argumenata da
Humaka ploa potjee iz XII stoljea.
4.2.6.

GRAFEM ERV

Na Humakoj ploi grafem erv je uklesan samo jednom u rijei ala.

Starobosanski jezik nije imao ortografski znak kojim bi se oznaio glas
, pa je taj znak preuzeo iz glagoljice, tj. glasovna vrijednost erva u
starobosanskom jeziku bila je i . U istoj glasovnoj vrijednosti
pojavljuje se i u Povelji Kulina bana, kao i u drugim
starobosanskim tekstovima.
9

Bokovi, R.: Osnovi uporedne gramatike slovenskih jezika, Beograd, Trebnik, 2000. , str.41

4.2.7. GLAGOLJINO E i T
Samoglasnik e uklesan je etiri puta (ime, se, Bret, ega). Svaki put
uklesano je glagoljino e (), dok je suglasnik t uklesan u dvije
rijei jednom kao irilini grafem, a jednom kao glagoljini grafem.
irilino t uklesano je u pridjevu stago, a glagoljino t u imenu
Bret.
Meutim, pojavnost nazala i glagoljinih grafema e i t navode
istraivae da Humaku plou smjeste u kraj X ili poetak XI vijeka.
4.2.8.

PAL ATAL I Z A C I J E

S k l o n o s t i v e l a r n i h s u g l a s n i k a d a s e a s i m i l u j u p r em a s u s j e d n i m m e k i m
samoglasnicima iza njih, osobina je praslavenskog jezika od najstarijih
vremena. Asimilacijom velarnih suglasnika prema prednjonepanim
samoglasnicima obiljeena su tri perioda u razvitku suglasnikih
promjena:
- najstarije promjene u smislu prve palatalizacije,
- prilikom dobijanja novih prednjonepanih samoglasnika nastajale
su ponovo promjene velara ispred njih, druga palatalizacija,
- isti
suglasnici
se
prema
mekim
vokalima
mijenjaju
u
postpozitivnom poloaju (progresivno djelovanje vokala), trea
palatalizacija. 10
Prva je regresivna palatalizacija glasovna promjena koja se vrila u
sljedeim uvjetima:
k, g, h + e, i, , , > , (< d), + i, itd.

11

Do prve palatalizacije dolazi u rijei ena jo u paslavenskome

jeziku:
P r.

praind. *gwen- > prasl. ena > stsl. ena > ena

Trea progresivna palatalizacija glasovna je promjena koja se vrila u

sljedeim uvjetima:
i , , + k , g , h + v o k a l ( o s i m y, , u ) > c , z , s

12

Treu palatalizaciju na Humakoj ploi nalazimo kod imenice oca.

10

Vukovi, J. : Istorija srpskohrvatskog jezika, I dio, Fonetika, Beograd, Nauna knjiga, 1974.
Vukovi, J. : Istorija srpskohrvatskog jezika, I dio, Fonetika, Beograd, Nauna knjiga, 1974.,str.143.
12
Vukovi, J. : Isto, str. 153.
11

P r.:
N jd. otk
G jd. otka

c > otca
4.2.9. GUBLJENJE SUGLASNIKA
Druga glasovna promjena koja se javlja kod imenice otac u kosome
padeu, jeste gubljenje suglasnika. Suglasnik /t/ se naao ispred
afrikate /c/ koja kao svoj prvi dio sadri elemente glasa /t/. Na taj nain
dolazi do udvajanja suglasnika /t/ sa onim /t/ iz afrikate i njihovog
svoenja na jedan, onaj koji je u afrikati.
P r.:
otca

> oca