1

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU

Odsjek za povijest
Akademska godina 2013./2014.

Ljubav u srednjem vijeku

Seminarski rad

Student: Igor Krnjeta

Nositelj kolegija: dr. sc. Borislav Grgin
Mentor: dr. sc. Hrvoje Graanin
Datum predaje: 14.5.2014.

Sadraj
1. Uvod.3
2. Odnos Crkve prema ljubavi i seksualnosti4
3. Kult udvorne ljubavi..6
4. Zakljuak8
5. Bibliografija9

1. Uvod
Pojam ljubavi u srednjem vijeku se na teorijskoj razini moe initi kao jedan
neuvjerljiv pojam jer svi nesvjesno ili polusvjesno sagledavamo to razdoblje kroz prizmu koju
nam je ostavila renesansa te dobivamo dojam mranog doba kojim je sveobuhvatno
upravljala Crkva koja u um srednjovjekovnog ovjeka usauje svojevrsnu nepomirljivost
ljubavi i seksualnosti sa vjerskim moralom. Jasno je da je srednjovjekovni ovjek (uostalom,
kao i svako drugo svjesno bie) shvaao da je ljubav samo jedna od nuspojava potrebe za
razmnoavanjem te je bio prisiljen birati izmeu apsolutnih krajnosti te, na kraju, moemo
pretpostaviti da je osjeao iznimnu krivnju zbog svojih izbora. Samo neki od poznatijih
primjera koji na neki nain mogu opovrgnuti renesansnu koncepciju srednje vijeka su tzv.
viteki romani koji prikazuju primjere idealizirane ljubavi.
U ovom radu biti e obraene i opisane glavne znaajke srednjovjekovnog koncepta
ljubavi i seksualnosti, kao i odnos Crkve prema tom obliku meuljudskih odnosa. Koliki je
utjecaj Crkva ustvari imala nad tim sferama ljudskog ivota, koliko su tadanja poimanja
ljubavi i seksualnosti ustvari drugaija od naih te kakvog je posljedinog uinka takva otra
politika imala na ovjeka su neka od vanijih pitanja vezanih uz ovu temu. Uz pomo lanka
Srednjovjekovni prikazi udvorne ljubavi i drutvenih igara Gorana Budanca objavljenog u
znanstvenom asopisu Autsajderski fragmenti, druge epizode dokumentarnog serijala
Tajnoviti srednji vijek pod naslovom Seksualnost Boidara Domagoja Buria i lanka
Georgesa Dubyja "The Courtly Model" objavljenog u zborniku radova A History of Women:
Silences of the Middle ages te uz pomo enciklopedija u pokuati doi do odgovora na ova
pitanja.

2. Odnos Crkve prema ljubavi i seksualnosti

Srednjovjekovno poimanje svijeta je bilo takvo da je sve opipljivo bilo vrijedno
grijeha, da je ivot pun boli i krhak, te da je u potpunosti podreen vjenom ivotu.
Teolozi su smatrali da je sve materijalno patnja i bol, te da zbog toga se ovo tijelo mora
prezirati. ak je i papa Inocent III. rekao da su ovaj svijet i tijelo sainjeni od praine,
blata, pepela i gnjusne sperme.1 ovjekovo postojanje na ovom svijetu bilo je
ispunjeno grijesima, od kojih je svakako najgori bio upravo seksualni nagon koji je
smatran izvorom zla.2 Takvim je smatran zato to se svi raamo zaraeni istonim
grijehom, te inom koitusa inimo i smrtni grijeh kako bismo produljili vrstu. Polazilo se
od logike da je seksualnost kao takva grijeh, a oigledno je da grijeh vodi u smrt. Svime
time nametao se osjeaj krivnje za voenje ljubavnih odnosa te je sam ljubavni in trebao
biti koriten iskljuivo za prokreaciju.
Sve vizije pakla su bile iskljuivo seksualne prirode, to je znailo da putenost i spolni
uitak dolaze od Sotone osobno.3 Seks je bio doputen samo na odreene dane (otprilike
90 dana u godini) i samo u tzv. misionarskoj pozi (sve druge poze su bile smatrane
bestijalnima ili jednostavno nepodobne).
Idealan ovjek je bio onaj koji je u potpunosti bio lien seksualne elje i preputen
kontemplaciji, a u crkvenim krugovima je bilo utjecajno miljenje sv. Pavla da je
djevianstvo savreno jer se na taj nain prevladava praroditeljski grijeh, dok je za neke
redovnike na zapadu je bilo dovoljno da budu proglaeni svecima na lokalnoj razini ako
su ostali djevcima itav svoj ivot. 4
Bilo bi vrijedno spomenuti da je u kranskoj tradiciji bila prisutna posebna vrsta
platonske ljubavi usmjerene prema svim ljudima, kranskoj brai i sestrama, koja se
naziva agape. Nju razlikujemo od strastvene ljubavi zvane eros iji naziv je preuzet iz
1

Goran Budanec. Srednjovjekovni prikazi udvorne ljubavi i drutvenih igara. Autsajderski fragmenti 1 2
(2009): 171.
2

Tajnoviti srednji vijek, epizoda 2: Seksualnost, autor dokumentarnog

serijala: B. D. Buri, HTV, 2001.

Goran Budanec. Srednjovjekovni prikazi udvorne ljubavi i drutvenih igara. Autsajderski fragmenti 1 2
(2009): 171.
4

Tajnoviti srednji vijek, epizoda 2: Seksualnost, autor dokumentarnog

serijala: B. D. Buri, HTV, 2001.

djela rimskog knjievnika Ovidija. Jasno je da se ona smatrala nepodobnom, a kao jedna
od njenih glavnih manjkavosti su bili fiziki simptomi koje je zaljubljena osoba
proivljavala u sluaju neuzvraene ljubavi.5 Crkveni krugovi su takoer osuivali ljubav
unutar braka jer su smatrali po izjavi jednog od crkvenih otaca sv. Jeronima da se suprugu
ne moe voljeti kao i ljubavnicu.6
Sveenstvo nije smjelo prolijevati niti krv niti spermu, a prolijevanje sjemena je
sveenicima bilo zabranjeno upravo zato da oni kao religijski dunosnici ne ire zarazu
istonog grijeha. Oni su takoer odreivali i kazne za odreene prijestupe u spolnom
ponaanju od kojih bih izdvojio Burcarda iz Wormsa koji je u svojem dijelu Dekreti iznio
neke kazne koje bismo danas smatrali iznimno zanimljivima. Tako je mukarcu dana
pokora od 10 dana konzumiranja iskljuivo kruha i vode ukoliko je vodio ljubav sa
svojom enom odostraga ili dok je imala mjesenicu, a ta kazna bi se udvostruila ukoliko
je vodio ljubav sa svojom enom nakon prvog pomicanja djeteta u maternici ili 40 dana
prije poroda. Zanimljivo je i to da su sveenici irili razne dezinformacije kako bi drali
ljude u strahu poput vjerovanja da su gubavci zaeti za vrijeme menstruacije.7
Pod spolnu nepoudnost bi se ubrajalo sve to ne potpada u okvire koji su normirani
vjerskim idejama te se to smatralo protuprirodnim i nazivalo se sodomijom. U sodomiju
su pripadali: homoseksualnost, preljub (odnosio se samo na ene), masturbacija,
prostitucija, snoaj sa ivotinjama i analni snoaj. Zanimljivo je to da je prostitucija bila
tolerirana u cijelom srednjem vijeku, iako je bila estoko napadana od strane Crkve.
Moemo pretpostaviti da je i u ono doba izvjestan postotak stanovnitva bio
homoseksualne orijentacije, a neto to je moglo pogodovati razvitku homoseksualnosti
meu mukarcima je bila odvojenost od ena ve od rane dobi u nekim kolama, kao i na
ratnim pohodima. Uz temu homoseksualaca u srednjem vijeku bilo bi bitno spomenuti

Goran Budanec. Srednjovjekovni prikazi udvorne ljubavi i drutvenih igara. Autsajderski fragmenti 1 2
(2009): 172.
6

Goran Budanec. Srednjovjekovni prikazi udvorne ljubavi i drutvenih igara. Autsajderski fragmenti 1 2
(2009): 173.
7

Tajnoviti srednji vijek, epizoda 2: Seksualnost, autor dokumentarnog

serijala: B. D. Buri, HTV, 2001.

koncil u Westminsteru odran 1102. godine kada je bila raspravljana tema i iznesen
prijedlog javnih osuda i izopenja homoseksualaca iz crkvenih zajednica.8
Naposljetku, laici su svoju seksualnost smatrali slobodnijom od one duhovnjaka te su
je i prilagoavali svojim potrebama iako su naravno prihvaali stavove Crkve. Samo jedan
od mnogobrojnih primjera tih sloboda su lascivni vicevi neugodna i prosta sadraja
nazivani fabrio. Bitno je naglasiti da je provoenje ovih strogih crkvenih zapovijedi u
praksi bilo daleko blae, te su ih vjerski autoriteti uglavnom tolerirali.9
3. Kult udvorne ljubavi
Udvorna ljubav je predodba plemenite ljubavi koja je nastala i potom se ustalila na
dvorovima Akvitanije, Burgundije, Provanse i Champagne u 11. stoljeu, a oni koji su
prenosili te prie i na taj nain irili kult su bili putujui pjevai - trubaduri. Zanimljivo je
to da prije 11. stoljea u cjelokupnom kranskom svijetu nije bilo nikakvog okvira za
takav specifian oblik strastvene ljubavi. Ona predstavlja kontradiktorno iskustvo bivajui
ujedno i erotskom eljom i posezanjem za duhovnim zato to moralno ispunjuje, ali u isto
vrijeme ne donosi zadovoljstvo kao to je istovremeno strastvena i disciplinirana. Njen
dananji naziv nastaje u 19. stoljeu, a u doba srednjeg vijeka se nazivala potena ljubav
(amour honestus) i uglaena ljubav (fin amor).10
Ono to je svakako najbitnije za napomenuti uz koncept udvorne ljubavi jest to da je to
ustvari vanbrana ljubav koju karakteriziraju poniznost mukarca, udvornost te
naposljetku sam in preljuba. U stvarnosti bi se taj in smatrao zloinom i mu je imao
doputenje ubiti i enu i ljubavnika. 11
Glavni izvor koji nam svjedoi o kultu udvorne ljubavi i koje sadri cijelu doktrinu
udvorne ljubavi je Andreas Capellanus i njegovo djelo Liber de arte honeste amandi et
reprobatione inhonesti amoris ( Knjiga umjetnosti plemenitog voljenja i odbacivanje
neasne ljubavi). Smatra se da je bio kapelan na dvoru Marije, kerke Eleonore

Ibid.

Ibid.

10

Goran Budanec. Srednjovjekovni prikazi udvorne ljubavi i drutvenih igara. Autsajderski fragmenti 1 2
(2009): 172.
11

Goran Budanec. Srednjovjekovni prikazi udvorne ljubavi i drutvenih igara. Autsajderski fragmenti 1 2
(2009): 173.

Akvitanske, te da je njegovo temeljno djelo nastalo upravo na njen nagovor. 12 U tom djelu
saznajemo glavne karakteristike svake ljubavne prie. Prvo mukarac ugleda djevu koja
najee hoda vrtom, zatim saznajemo da mu je nedostina jer pripada vioj klasi i da nije
svjesna njegova postojanja uope. On joj pie anonimne pjesme, tualjke koje se nazivaju
planh i koje govore o njegovoj patnji za njom. Zatim, ona saznaje identitet autora te ga
prihvaa sa gestom davanja vela ili rukavice te on mora ispunjavati njene zahtjeve te ga
najee tjera na higijenu ili da izvodi dobra djela. 13 Andreas Capellanus je takoer
ustanovio temeljno 31 pravilo ljubavi koje uglavnom diktira to jest, a to nije ljubav, te
kako bi se ljubavnici trebali meusobno uvaavati i potivati.14
Detaljnija istraivanja modernih povjesniara (od kojih bih posebno istaknuo Georgesa
Dubyja) su ustvrdila da udvorna ljubav kao takva nije platonska, ve da je igra u kojoj je
cilj uhvatiti plijen. Jasno je da igrom diktiraju mukarci, ali ona je takoer koritena i
kao sredstvo za discipliniranje ena15, ali postoji i pretpostavka da je udvorna ljubav
sluila i kao model ponaanja za mlade, neoenjene mukarce. 16 Naime, kad vitez osvoji
damu ona dozira usluge koje mu mora davati, a zadnji izazov koji dokazuje mukarevu
izdrljivost i samokontrolu se naziva assaig i u tom zadnjem izazovu mukarac i ena lee
jedno pokraj drugoga goli, te se moraju othrvati strastima. 17 Takoer je zanimljivo to da su
vazali na okupljanjima u seniorovu domu dokazivali da su bolji od obinog puka (ije su
navike smatrane bestijalnima) prakticiranjem zarobljavanja ena sa razgovorom i

12

Andr Le Chapelain, Encyclopedia Britannica.

http://www.britannica.com/EBchecked/topic/23884/Andre-Le-Chapelain (posjet 10.5.2014)

13

Goran Budanec. Srednjovjekovni prikazi udvorne ljubavi i drutvenih igara. Autsajderski fragmenti 1 2
(2009): 173.
14

The Art Of Courtly Love. Predgovor, prev. na engleski jezik i biljeke John Jay Perry. (New York: Columbia
University Press, 1960.), 184 186.
15

Georges Duby. "The Courtly Model." U A History of Women: Silences of the Middle Ages, ur. Christiane
Klapisch-Zuber, Georges Duby, Michelle Perrot i Arthur Goldhammer (Harvard College: Harvard University
Press, 1994.): 251, 262.
16

Goran Budanec. Srednjovjekovni prikazi udvorne ljubavi i drutvenih igara. Autsajderski fragmenti 1 2
(2009): 179.
17

Georges Duby. "The Courtly Model." U A History of Women: Silences of the Middle Ages, ur. Christiane
Klapisch-Zuber, Georges Duby, Michelle Perrot i Arthur Goldhammer (Harvard College: Harvard University
Press, 1994.): 254 255.

blagim dodirima, te je prakticiranje upravo ovih aspekata udvorne ljubavi bio kriterij
razdjeljivanja mukaraca. 18
4. Zakljuak
Andreas Capellanus nam je pokazao da se one osnovne znaajke ljubavi ne
mijenjaju ve jedno dulje vrijeme, te ono to je zarobljavalo srca i inilo ljubavne veze je
ostalo praktiki identino ve od srednjeg vijeka. Jasno je da svako vrijeme ima svoje
specifine obiaje kao to je srednji vijek imao npr. kult udvorne ljubavi, no veina tih
obiaja ostaje neizmjenjena jer su to temeljne karakteristike te vrste meuljudskih odnosa
uope.
Crkva kao organizacija je bez dvojbe bila i mona i utjecajna, te je donoenjem
odredaba vezanih uz ljubavni ivot nesumnjivo imala odreen utjecaj na ondanje ljude,
ponajprije na mentalitet. Ali veina odredaba je u praksi bila ublaena ili previena to
nam moe ukazati na to da su neki od tih prijestupa bili ei te da ih se ljudi nisu
pridravali iz niza razloga kao to su dokazivanje osobnih mukih vrijednosti u sluaju
okupljanja vazala pred seniorom ili jednostavna elja za prakticiranjem neega
zabranjenog to je te prijestupe u ljubavnom smislu inilo jo uzbudljivijim i
zanimljivijim.

18

Georges Duby. "The Courtly Model." U A History of Women: Silences of the Middle Ages, ur. Christiane
Klapisch-Zuber, Georges Duby, Michelle Perrot i Arthur Goldhammer (Harvard College: Harvard University
Press, 1994.): 256.

5. Bibliografija
1. Andreas Capellanus. The Art Of Courtly Love. Predgovor, prijevod na engleski jezik i
biljeke John Jay Perry. New York: Columbia University Press, 1960.
2. Andr Le Chapelain, Encyclopedia Britannica.
http://www.britannica.com/EBchecked/topic/23884/Andre-Le-Chapelain (posjet
10.5.2014)
3. Budanec, Goran. Srednjovjekovni prikazi udvorne ljubavi i drutvenih igara.
Autsajderski fragmenti 1 2 (2009): 171 185.
4. Duby, Georges. "The Courtly Model." U A History of Women: Silences of the Middle Ages,
ur. Christiane Klapisch-Zuber, Georges Duby, Michelle Perrot i Arthur Goldhammer,
250 266. Harvard College: Harvard University Press, 1994.
5. Tajnoviti srednji vijek, epizoda 2: Seksualnost, autor dokumentarnog
serijala: B. D. Buri, HTV, 2001.