You are on page 1of 2

ROMANTIZAM U EUROPSKOJ KNJIŽEVNOSTI

Sam naziv romantizam ima korijen u starofrancuskoj riječi „ romanz“, koja je u srednjem vijeku
označavala pučke romanske jezike (nasuprot latinskom). Na tim su se jezicima pisale romanse –
pripovijesti o viteškim zgodama i pustolovinama.

Romantizam je općekulturni, pa tako i umjetnički pokret koji se javlja krajem XVIII st., a svoj
vrhunac doživljava u prvim desetljećima XIX st. Njegovo nastajanje potaknuli su društveno-
povijesni događaji tog doba. Npr.

- Američka revolucija (1775-1783)

- Francuska revolucija (1789-1799)

- Industrijska revolucija

- Pad Napoleona

Ti društveni potresi utjecali su i na životni nazor koji je prolazio kroz nekoliko faza:
sentimentalizam i melankolija buržoazije u predrevolucionarno doba, pesimizam i klonulost
aristokracije, te opće razočarenje nakon pada Napoleona i neuspjeha revolucija. Revolucije nisu
ostvarile ideale slobode, jednakosti i bratstva, pa se romantičari nasuprot idealu razuma okreću i
traže uporište u emocijama i jakom individualizmu.

Ta žudnja za nedostižnim idealima, nezadovoljstvo životom i svijetom i patnja koja nastaje zbog
toga u romantizmu ima naziv „Weltschmerz“- bol svijeta. Pesimizam je u djelima tog doba
prisutan na svim razinama. Karakterističan za ovo razdoblje je i pokret „Sturm und Drang“- oluja i
nagon. Taj pokret je zagovarao da čovjek treba djelovati isključivo na osnovu svojih osjećaja i
misli.

Književnost romantizma, kao i filozofija u fokus stavljaju pitanje estetike. Njenu važnost
naglašavao je John Keats ( „Oda grčkoj urni“) i F.N.Schilling ( apsolutno pjesništvo) koji poziva na
obnovu mitologije.

Osnovna značajka romantizma je suprostavljenost klasicizmu (oslanjanje na razum), te


stavljanje u fokus čovjekovih osjećaja i njegove mašte. Vrlo bitan pojam je i individualizam. Radi
se o pojedincu koji je najčešće intelektualac, ali i netko tko se ne uklapa u društvo(neshvaćeni
pojedinac). Ta njegova neshvaćenost „Weltscmerz“ posljedica je različitog mišljenja od okoline pa
tako i njegovo odbacivanje. U djelima romantizma, junaci djela često završavaju tragično,
ponekad i samoubojstvom. Priroda je također važan element .Ona je odraz onog što je u duši
romantičarskih junaka.

Poput glavnih obilježja , i teme koje se nalaze u romantičarskim djelima drugačije su nego u
prethodnom razdoblju klasicizma. Teme su tajanstvene, mistične i okultne, ali postoje i intimne
teme, nacionalno-povijesne teme, teme o dalekim i nepoznatim krajevima. Općenito sve teme
koje diraju tog neshvaćenog romantičarskog pojedinca. Kroz sve te teme provlači se patetika,
prenaglašeno izražavanje emocija.
Književnosti romantizma razvijaju se u nekoliko evropskih zemalja – prvenstveno u Njemačkoj, te
u Francuskoj, Engleskoj i Rusiji.

Njemački predstavnici su:

-Friedrich Schiller (Razbojnici) – bio je uzor francuskim revolucionarima

-Johann Wolfgang Goethe (Patnje mladog Werthera) , verterizam, prenaglašeni osjećaji.

Ova dva autora su ujedno bili i preteče romantizma, tj. predromantičari

Francuska književnost

- Alfonse de la Martine (Poetske meditacije) sjećanja na mrtvu ljubav

- Victor Hugo (Zvonar crkve Notre Dame) srednjovjekovna povijest, elementi egzotike

Engleska književnost

- Grorge Gordon Byron (Hodočašće Childea Harolda) romantičarski spjev „putopis u stihovima“

- Walter Scott (Ivanhoe) srednjovjekovna viteška povijest

Ruska književnost

- Aleksandar Sergejevič Puškin (Jevgenij Ognjen) roman u stihovima

- Mihail Jurjevič Ljermontov (Junak našeg doba) lik izgubljenog čovjeka

Romantizam je odigrao veliku ulogu u nacionalnim književnostima pojedinih država. Ona se


oslobađa od nacionalnih institucija (crkva i država), ali i pridonosi kulturnom nacionalizmu tako
što afirmira nacionalni jezik i promiče nacionalu tradiciju. Neka njegova obilježja utkana su i u
današnju modernu književnost.

You might also like