Robert Hellenga

O EVI I K ERI
The Fall of a Sparrow

Allan "Woody" Woodhull, profesor klasine fililogije na malom sveuilitu na Srednjem zapadu uvjeren je da je nauio sve emu ga ivot moe nauiti. No, nakon tragine smrti najstarije keri, koja je prije sedam godina poginula u teroristikom napadu u Italiji, ena ga je napustila, a druge dvije keri odrasle su i otile svojim putem. Ali kad odlui otii na suenje teroristima i vratiti se na mjesto gdje se dogodila tragedija, poinje novi ivot i nalazi ljubav...

Mojoj eni Virginiji i naim trima kerima Rachel, Heather i Caitrine

Zahvale
elim se zahvaliti ljudima koji se me zaduili: mojim prvim dvoma itateljima mojem agentu Henryju Dunowu i urednici Mariji Guarnaschelli na entuzijazmu i praktinim prijedlozima; Katy Rice, lektorici; Janet Smith i Paoli Polselli, koje su mi pomogle s talijanskim i odgovorile na desetke pitanja o Italiji; Sandri Batmangelich i svim lanovima obitelji Soomekh (Davidu, G. Ahou, Jamshidu i Jacqueline) za pomo s rijeima na perzijskom; Johnu Wellerdiecku za pomo s holandskim; Jeffu Clarku za pomo s poljodjelskim izrazima; Stevenu Finbergu za prijevod Hesiodove Teogonije 176.-82.; svojoj eni za nepokolebljivu moralnu podrku i za prijevod Ovidijevih "Ljubavnih pjesama" II. 4.; Alirezi Djalaliju za podatke o ivotu iranskih trgovaca sagovima u Italiji; naem susjedu u Firenci, Sig. Giovanniju Lodoviciju za pomo s knjigom Errori della tavola, Bernardu Gittonu i Mikeu Kantoru za pomo s kaotinim vodenikim kolom; Emily Lynch za odgovore na pitanja o Harvardu; svome profesoru grkog W. Robertu Connoru za poznavanje klasika; Peteru Burianu na tome to je u "pet do dvanaest" proitao otiske na pausu i pomogao mi da ne ispadnem brutta figura; Robertu i Irmi Bottazzi, Angeli del Monte, Umbertu i Piji Broccoli te Stefanu i Giuliji Liporesi za gostoprimstvo u Bologni; Francu i Vincensini Cipriani za uvijek jednako toplo gostoprimstvo u Firenci i za doputenje da ukradem njihove ivotne prie; i nadasve Udruzi obitelji rtava strage 2. kolovoza 1980.: pokojni Torquato Secci dao mi je jedan od posljednja tri primjerka knjige to ju je napisao o smrti svoga sina i aktivnostima Udruge; Paolo Bolognese, nasljednik g. Seccija na poloaju tajnika Udruge poveo me u mrtvanicu i bolnicu Ospedale Maggiore, upoznao s javnim tuiteljem i pozvao da se pridruim demonstracijama obitelji rtava 2. kolovoza 1996. godine; Paoli Soli, tajnici Udruge, i njezinim pomonicama Chiari i Andrei, koje su mi dale mnotvo podataka o strage i o suenju. elim se zahvaliti i sljedeim organizacijama: Knox Collegeu i Povjerenstvu za umjetnost drave Illinois zbog trajne podrke mojem knjievnom radu; Nacionalnoj zakladi za umjetnost, Nacionalnom povjerenstvu za odnose SAD i arapskih zemalja, koje mi je omoguilo posjetiti Bliski istok kad sam tek poeo pisati "Oeve i keri", te zakladi Johna i Elaine Fellowes s Knox Collegea, koja mi je omoguila da u zimu 1995. godine provedem tri mjeseca u Bologni i da se tamo vratim u ljeto 1996. I naposljetku, "obavijest o ivotu" na 340. str. izvorno je napisana ocu moga prijatelja Umberta Broccolija, a epitaf na Cookienu nadgrobnom spomeniku na str. 458. preuzet je iz osmrtnice Alexandera Leonarda, ovjeka koji je preveo Winnieja Pooha na latinski.

Biljeka autora
Zbivanja prikazana u "Oevima i kerima" temelje se na posljedicama eksplozije bombe podmetnute na eljeznikom kolodvoru u Bologni 2. kolovoza 1980. godine. Sluio sam se objavljenim napisima o tom dogaaju i o suenju optuenim teroristima, ali likovi u romanu plod su moje mate i nije im namjera da predstavljaju stvarne osobe.

Sadraj
Prvi dio Gora svjetala In memoriam Halloween Nedjelja ujutro Boi 1986. Poslovna ena Gigov prsten Dodjela diploma Kua na prodaju Drugi dio Boi 1987. Svjedoenje Mr. Jelly Roll Baker La Vita Nuova Djeca sunca Ergastolo Mrana zemlja Kimerana Moja je ljubav sag U drugoj zemlji

Zar se ne prodaju dva vrapca za jedan novi? Pa ipak nijedan od njih ne pada na zemlju bez doputenja Oca vaega. Matej 10:29

"Eto", ree, "o kralju, kakvim mi se ini sadanji ivot ovjekov na zemlji u usporedbi s onim vremenom koje nam je nepoznanica, kao da, dok u zimsku veer sjedite za gozbom sa svojim starjeinama i plemiima, jedan jedini vrabac brzo uleti u dvoranu i kako je uletio kroz jedna vrata odmah izleti kroz druga. Dok je unutra, zaklonjen je od zimske oluje, a ipak, kako taj kratki trenutak mira proe poput bljeska, te on iz zime ponovno ode u zimu i mi ga ni ne zamijetimo. Takav je i ovjekov ivot, a o onome to slijedi i onome to je prethodilo ne znamo nita. Bede, Ecclesisastical History, sv. II., pogl. 13. "I u vrapevu je padu neki Promisao." Hamlet, V. II.

PRVI DIO

Gora svjetala
U petak 15. kolovoza 1980. godine na Veliku Gospu, usred feragosta na eljeznikom kolodvoru u Bologni u Italiji eksplodirala je bomba i ubila osamdeset est ljudi, meu njima i moju sestru Cookie koja je sjedila u ekaonici drugog razreda oko dva metra od mjesta na kojem je bila bomba i ekala vlak kojim se trebala vratiti u Rim. Kolodvor je, dakako, obnovljen, ali jedan dio dio ekaonice sauvan je onakvim kakav je ostao poslije eksplozije. Vidi se rupa od bombe, velika otprilike kao kugla za kuglanje. Ja je nisam vidjela nego tek mnogo godina kasnije, ali esto sam je zamiljala. Tata je u dnu ormara drao sliku, plakat, smotan u kartonskoj tubi. Na zidu iznad kratera je mramorna ploa, lapide, s popisom imena i dobi svih poginulih. Cookie su bile dvadeset dvije godine. Spremala se studirati meunarodno pravo na Bolognskom sveuilitu. Mislili smo da je u Rimu, kod prijatelja, ali je bila skoknula na dva dana u Bolognu potraiti stan. Meni je tada bilo esnaest, a Ludi dvanaest godina. Bomba je eksplodirala u 10 i 25 ujutro. To je 4 i 25 ujutro u Illinoisu. Svi smo jo spavali. Ludi i ja smo tog jutra prije doruka uzele knjige i odetale do groblja gledati vlakove, ni ne slutei da je Cookie ve mrtva ili gotovo mrtva. Domalo je proao vlak Illinois Zephyr iz Quincyja subotom vozi sat kasnije a kakvih pola sata poslije vidjele smo etiri teretna vlaka kako zajedno dolaze prugama koje se kriaju otprilike na

pola puta izmeu nae kue i New Camerona. Razumije se da pruga za Burlington prolazi odozgo, a ona za Santa Fe ispod, ali je ipak bilo napeto jer se na trenutak inilo da e se vlakovi sudariti. Naa je kua bila petstotinjak metara od krianja pa smo nou u postelji osjeali kako sve podrhtava dok prolaze vlakovi, a kad su prozori bili otvoreni, uli su se razliiti zvukovi razliitih vrsta vagona zatvoreni, otvoreni i vagoni-platforme; zviduk se uo ak iz Cass Cityja na rijeci Spoon, kamo je tata obiavao ii u lov na patke s Peterom Abbottom s Odjela za biologiju; ulo se i kako se ukljuuju motori na ranirnom kolodvoru u St. Clairu, pet kilometara od nas, i upute skretniarima s razglasa. Kad bi tkogod ostao preko noi kod nas, potuio bi se da nije mogao zaspati, ali nama su ti zvukovi, kao i tatina gitara, toliko postali sastavnim dijelom ivota da ih nismo ule sve dok nismo otile od kue, a tada mi nismo mogle zaspati. Ne sjeam se koju sam knjigu ja onda itala, ali Ludi je itala Talijanske narodne pripovijetke Itala Calvina. Tih joj pripovijedaka nikada nije bilo dosta jer je svaka poinjala s kraljem koji je imao tri keri. Dvije starije uvijek su bile zle i rune, a najmlaa gle uda! uvijek lijepa, pametna i dobra. itale smo gotovo itav sat i ispratile jo nekoliko vlakova, a kad smo se vratile, mama i tata su ve ustali, ali jo uvijek nismo znali za Cookie. Poslije veere tata je Ludi i meni naglas itao Gospodara prstenova. Govorio je da je tu knjigu triput proitao naglas po jedanput za svaku ker ali to nije bilo posve tono, jer ovaj, trei put za Ludi nije dovrio. Ali, bili smo blizu svretka. Frodo i Sam su se popeli na Kletu goru, a za njima i Gollum, i ve su se Frodo i Gollum njihali na rubu kratera, kadli zazvoni telefon. Ludi se jako uzrujala zbog smrti Thorina Oakenshielda u Hobitu i tata joj je obeao da u Gospodaru prstenova nee umrijeti nitko jako vaan. Ali, inilo se da se Frodu ne pie dobro pa se Ludi uznemirila i ba kad je telefon zazvonio, poviknula je: "Obeao si!" Bila je to Allison Mirsadiqi, stara tatina prijateljica. Nazvala je iz Rima da mu kae za strage, kako se na talijanskom kae masakr ili pokolj. Bila je zabrinuta jer ju je Cookie nazvala u petak ujutro i rekla da je nala stan i da tog poslijepodneva kree natrag. Allison je razgovarala s nekim iz gradske uprave Bologne. Cookieno ime nije bilo na popisu mrtvih i ranjenih, ali mnoga tijela jo nisu bila identificirana, a ozlijeeno je vie od dvjesto ljudi. Vladala je opa zbrka. Tata je u telefon u hodniku na katu ponavljao "aha, aha" i vikao je mami da podigne slualicu u kuhinji, a Ludi je jo vikala: "Obeao si!" Ja sam, naravno, tu priu ve znala pa sam je, znajui da se Frodo nee survati niz Kletu goru, uvjeravala da e sve biti u redu. Tata je ostatak veeri proveo na telefonu, a sljedeeg jutra, u subotu, on i mama odletjeli su u Milano i nisu se vratili do poetka rujna nastava je ve bila poela na Sveuilitu St. Clair, gdje je studirala jo moja baka i gdje je tata predavao latinski i grki jer je mama doivjela nekakav slom i morala ostati u Italiji u bolnici. Otkad znam za sebe nije se dogodilo da kua petkom naveer nije bila puna studenata i profesora koji naglas itaju zloeste pjesme na latinskom ili prireuju predstave na grkom ili samo pjevaju i bue da proslave svretak tjedna; otkad znam za sebe nije se dogodilo da tata subotom naveer nije pripravljao pizzu, da nedjeljom ujutro mama i tata nisu vodili ljubav i ostajali u postelji do deset ili jedanaest; otkad znam za sebe, nije se dogodilo da nam tata naveer ne svira gitaru i ne pria prie, ili da ne radi na knjizi o ranim grkim filozofima koju je namjeravao nasloviti Kozmoloki fragmenti. Ali, kad su se vratili iz Italije, mama se morala mnogo odmarati, pa vie nismo pozivali goste. Naveer bi ostala u svojoj sobi i itala Bibliju i vjerske knjige koje joj je

davao veleasni Davis iz Tijela Isusova. Pokuala je i nas potaknuti da ih itamo: C. S. Lewisa, G. K. Chestertona, veleasnog Ronalda Knoxa. Nedjeljom ujutro poeli smo odlaziti na misu u Tijelo Isusovo. Mama je pjevala u zboru, dva-tri puta tjedano odlazila je na razgovor s veleasnim Davisom i pomogla mu je organizirati novenu molitve u naoj kui svakog petka naveer devet tjedana za redom. Ludi i ja nismo morale kleati i naglas izgovarati molitve, premda je mama rekla da bi zbog toga baka i djed, a i Cookie, bili sretni u raju; ali morale smo biti u dnevnoj sobu i putati ocu Davisu da nam stavlja ruku na glavu i blagosilja nas, a onda smo morale raznositi pladnjeve s kolaiima koje su ene naizmjence donosile. I mama je za Cookie naruila nadgrobni spomenik na kojem je pisalo La sua voluntade nostra pace Njegova volja na je spokoj. Tata je neko vrijeme odlazio na misu, pripavio bi ocu Davisu veeru jedanput na tjedan i odvezao ga kui kad bi previe popio; pio je kavu s ljudima iz Tijela i Sv. Pata koji su dolazili na novenu. Ali, nije se sloio s natpisom na nadgrobnoj ploi. "To je klie, Hannah, jedini stih iz Raja koji svi znaju zato to ga Matthew Arnold toliko spominje." Kad neto postane klie, za to obino postoji dobar razlog. Ludi i ja sjedile smo na vrhu stranjeg stubita i ule ih kako razgovaraju u kuhinji i sjeam se kako mi je bilo muno jer ih nikad prije nisam ula kako se svaaju, barem ne tako. Kakav bi to Bog htio da bomba eksplodira u pretrpanoj ekaonici? Ne pie tako, Woody. Proitaj. Molim te, proitaj mi stih naglas. Ali, tata taj stih nije htio proitati naglas, pa se mama odvukla na kat, a da Ludi i mene nije ni opazila u prolazu. U sijenju se mama zaposlila u Oak Parku, predgrau Chicaga, u djevojakoj katolikoj koli koju su vodile urulinke. Uiteljica latinskog im je otila. Mama je unajmila garsonijeru u River Forestu jeftinije je nego u Oak Parku i vikendom dolazila kui Illinois Zephyrom, to je bilo u redu, ali je nazad u Chicago morala vlakom koji je polazio u nedjelju u osam ujutro pa vie nije mogla pjevati u zboru. Morali smo joj obeati da emo i dalje ii na misu, ali ve negdje pred Dan zahvalnosti dosadilo nam je. Prva je odustala Ludi. Jednostavno je odbila ii. Onda je prestao i tata. Rekao je da mu se to svia kao zamisao, ali da, im pomisli na odlazak u crkvu, dobije tikove. Tako je nedjeljom ujutro mene vozio u Tijelo Isusovo pa potom iao na fakultet, malo radio, i poslije dolazio po mene. Ja sam moda ustrajala malo due nego ostali jer sam, dok su mama i tata bili u Italiji, otila u krevet s Aaronom Gidleyjem, Cookienim bivim dekom pa sam se bojala... Nisam sigurna ega sam se tono bojala, ali kad sam otila na ispovijed i rekla ocu Davisu da sam bludno zgrijeila, on me pitao da li se iskreno kajem, a ja sam rekla zapravo i ne i to je bilo to. Mislim da me nije uo ili je moda razmiljao o neemu drugom. Nisam izmolila propisanih deset Zdravomarija. Izila sam iz crkve, sjela na stube i tako ekala dok tata nije doao s kamionetom, na kojem je vozio i pse, i odvezao me natrag na farmu. Tako smo zvali nau kuu "farma". Ali, nije to bilo tako jednostavno jer mi i jest bilo ao. Ne zato to sam uinila ono, nego zato to sam to uinila odmah nakon Cookiene smrti, to sam to radila dok je mama bila u bolnici u Italiji, umiljajui da je Marija Magdalena. Bilo mi je ao to tata i ja ne moemo otii u njegovu radnu sobu da o tome, a i o svemu drugom, povedemo jedan od naih "odraslih" razgovora. Ali, kad sam napokon bila spremna za razgovor, bilo je prekasno. Mama je ve bila otila, a tata je rekao gospodinu Steckleyju iz tvrtke Nadgrobni spomenici Steckley da nee platiti za plou ako ne skinu natpis, to su oni i uinili, iako je skidanje stajalo vie nego sama ploa.

Godinama sam sebi pokuavala predoiti to razdoblje u ivotu mojih roditelja, taj mjesec u Italiji. Bila sam gladna injenica, pojedinosti. Prouavala sam vodi Bologne koji je tata donio kad su se vratili i stekla neku sliku toga grada stare srednjovjekovne zidine opisuju krug, a iz sredita vode ulice, poput bica. Kad sklopim oi i sad vidim svoje roditelje pred miniranim kolodvorom. Allison Mirsadiqi kod koje je odsjela Cookie vozila je od Rima da ih doeka. Allison, prva odrasla osoba koja mi je rekla da je oslovljavam po imenu, hodala je s tatom dok je bila na poslijediplomskom na Michiganskom sveuilitu, a poslije se udala za iranskog poslovnog ovjeka kojeg je upoznala u vlaku iz Rima za Napulj. Studirala je na St. Clairu i sad je vana lanica upravnog odbora tog koleda. Sve sam nala na karti koja je bila svojevrsna kombinacija fotografije iz zraka i crtea u perspektivi, kao da odozgor gledate crvene gradske krovove. Nala sam Ospedale Maggiore gdje je Cookie umrla i mrtvanicu u koju su je odnijeli na obdukciju i Policlinico Sant'Orsola gdje je leala mama. Prouavala sam kartu kao da se na njoj skriva objanjenje, ali nikad nisam nala ono to sam traila. Tata je oduvijek govorio da u sri svega religija, zemalja, obitelji nisu ni doktrine ni filozofske teorije nego prie, da ovjeka prie pribliavaju sri stvari onoliko koliko je to mogue. to se njega tie, najvei pripovjeda svih vremena bio je Homer pa nam je vjeito prijetio da e nam naglas proitati i Odiseju i Ilijadu, ali to se nas ticalo, najbolji pripovjeda bio je sam tata i uvijek smo eljele da nam on pria prie, a ne da nam ih ita iz knjige. Tek sam u srednjoj koli, kad sam sama poela itati knjige za odrasle, shvatila to se zapravo dogaalo. Tata svoje prie nije izmiljao, nego ih je krao. Od Dickensa i Jane Austen, a i od Homera. A onda ih je mijenjao. U tatinoj verziji uvijek smo u njima bile moje sestre i ja. Tri djevojice. Katkad bi jedna od nas bila glavna junakinja, a katkad smo bile samo sporedni likovi koji su pratili glavne Odiseja u Polifemovu spilju, Beowulfa do dna jezera gdje je ivjela Grendelova majka, Gilgamea i Enkidua u Humbabinu svetu umu, Davida Copperfielda u Salem House u kolima gospodina Barkisa, Jonu u kitov trbuh, a bile smo i mlae sestre u svakoj obitelji iz Jane Austen i skrivene u grmlju kad je Izak trebao biti rtvovan. Ali, ak i kao sporedni likovi imale smo vanu ulogu: jedna od nas predloila bi Odiseju da kae "Nitko" ili Abrahamu da u grmlju potrai ovna, ili bismo upozorile Elizabeth Bennet da se priuva lady Catherine de Bourgh. Kad sam prvi put itala Ponos i predrasude, to ime nisam ak ni prepoznala jer ga je tata uvijek izgovarao kao "brou". Ali, kad sam na francuskom na St. Clairu itala Combray, prepoznala sam Marcela, samo to je kod Prousta to bio djeak a ne djevojica i nije imao sestre. Podsjetila sam tatu na Marcela dok smo se autocestom 80 vraali s Grinnell Collegea. Odvezli smo Ludi dolje ili, ako gledate zemljovid, ukoso na sastanak brucoa. To je bilo potkraj kolovoza 1986., est godina poslije bombakog napada. Tata nas je u Grinnellu, gradiu s otprilike tisuu stanovnika ne raunajui sveuilino naselje, htio izvesti na veeru, ali Ludi je htjela da odemo to prije kako bi ostala sama, pa smo otili. Tata je rekao da u srcu svake obitelji postoji pria poput Marcelove, a ja sam znala da misli na Cookie i onaj mjesec u Bologni. Pitala sam ga to se dogodilo s Marcelom, odnosno u tatinoj verziji s Marcelle, ali nije znao. Tri-etiri puta je pokuavao proitati U potrazi za izgubljenim vremenom, ali nikad nije stigao dalje od Swanova puta. Tata je bio mukarac koji se lako rasplae i prije nego to je to ulo u modu. "Pa, ujte", rekao bi kad bi se smirio, "Beowulf je plakao kad se opratao od Hrothgara, Ahilej je plakao kad je poginuo Patroklo, a sir Launcelot..." Imao je cijeli popis. A nas bi rasplakao kad bi pjevao Danny Boy ili Just Before the Battle, Mother ili The Poor

Lonesome Cowboy. Kad smo vodili Argosa, naeg njemakog ovara, da ga veterinar uspava, bila sam na rubu suza, ali tata je toliko pretjerao da mi je bilo neugodno. Upravo je operirao kilu, pa je sirotog Argosa a tog posljednjeg dana vie nije mogao ni stajati mama morala nositi i drati ga u krilu. Ludi i ja sjedile smo straga u autu. Mislila sam da tata uope nee moi voziti, a kod veterinara sam se pretvarala da ga ne poznajem. Ali, poslije Cookiene smrti nisam ga vidjela da plae. Razmiljala sam o tome kad smo na seminaru iz engleske knjievnosti itali Wordsworthovu "Odu besmrtnosti". Profesorica Arnold rekla je da su zadnja dva stiha pad u sentimentalnost i kad ih je proitala naglas, doista su zvuali pomalo glupo. Ali, tata je tvrdio da ritmiki zalom na poetku drugog stiha brie sentimentalnost i da e im svatko tko ih proita naglas i poslua ritam osjetiti snagu, pa kad ih je on proitao naglas, ne naglaavajui nijedan slog izmeu "thoughts" i "lie", shvatila sam to je htio rei: To me the meanest flower that blows Can give thoughts that do often lie too deep for tears.1 Kad smo, nakon to smo odvezli Ludi u Grinnell, stigli kui, otvorila sam klizna vrata izmeu dnevne sobe i blagovaonice Ludi ih je zatvorila kako joj u blagovaonicu, gdje je radila na jednom od svojih projekata, ne bi ula Laska, na drugi pas a iz gornjeg otvora je ispao imi. U potkrovlju ih je cijela kolonija, a katkad, kad im je vrue, zavuku se u zidove i prevrnu, pa slijede zranu struju do tih vrata. Ja ih ne podnosim pa sam nagovorila tatu da zakuca komadi drveta na otvor, ali tako se nisu mogla zatvoriti vrata. Ludi je uvijek oboavala ivotinje i njoj to nije smetalo, jedno nije doputala tati da ih ubija reketom za badminton, pa bi, kad bi htjela zatvoriti vrata, skinula onu daicu. imi se vjerojatno iznenadio kad sam otvorila vrata jer je pao ravno dolje, gotovo do poda, a onda se zaletio ravno u vitrinu u blagovaonici i udario o drvo. Tata ga je naao u Waterfordovoj kristalnoj ai. Bacio ga je u kantu za smee ispod sudopera i oprao au, ali ja vie nikad nisam pila iz nje. To je i meni bio posljednji tjedan kod kue. Spremala sam se u Chicago traiti zaposlenje. Tata i ja nali smo mi u Hyde Parku nali stan s tri cimerice, studentice Sveuilite Chicago, pa sam imala gdje biti; ali osjeala sam se promaeno. Bojala sam se budunosti. Nakon etiri godine na fakultetu studirala sam na St. Clairu nisam znala to bih dalje. Nisam imala pojma. Nitko mi nije nudio posao, nitko nije mislio da mnogo obeavam. Nisam znala to e biti sa mnom. I mislila sam o tome kako e tata ivjeti sam prvi put u gotovo trideset godina. A i mama je bila sama u svojoj sobici u garsonijeri gdje je krevet dva madraca stavljena jedan na drugi istodobno sluio kao kau. Nita me nije moglo uvjeriti da ona moe biti sretna. Ludi je otila, a ja sam sada znala da nikada neu moi shvatiti Cookienu smrt; nije imala nita vie smisla nego smrt onog imia koji se razbio o ormar. Poela sam o tome razmiljati kao o testu, testu na kojem smo pali. Ne elim time rei da nas je Bog iskuavao kao to je iskuavao Joba. Samo da je to bio izazov i da smo mi, umjesto da se zbliimo i ujedinimo snage, ili da se vie volimo, dopustili da nas to razdvoji. Nismo bili dovoljno jaki. Imali smo svu ljubav svijeta, ali je i to bilo preslabo da nas odri na okupu. Te veeri kad sam legla, u sobu mi je doao tata pa sjeo na rub postelje kao neko i poeo mi priati priu kao neko. Sklopila sam oi i pustila da me njegove rijei preplavljuju poput valova na plai u Grand Mereu u Michiganu gdje smo jednog ljeta unajmili bungalov.
Jer meni prua najnia vlat mala / Misli to preduboko su za suze (prepjevao Luko Paljetak); sve su rijei u izvorniku, izvan pravila blank versea, naglaene, pa zato njezin otac savjetuje drukije itanje (prev.)
1

 Bile jednom tri sestre poeo je tata koje su se zvale Cordelia, Seremonda i Duva. Sve su nae prie poinjale tako, s tri djevojice u selu koje je imalo kolu, crkvu, veliku kamena pekarsku pe i, dakako, iroke ceste koje vode na istok, zapad, sjever i jug. Kada smo kretale u pustolovine, uvijek smo ile cestom sjever-jug, na sjever u planine ili na jug na more. Cesta s istoka na zapad bila je zagonetnija, nekako metafizinija. Kad se krene na zapad, nailazi se na livade i plodne doline to vode do drevnoga grada gdje kraljuje neki kralj. Cestu su dobro odravane pa se svako toliko neki od seljana u potrazi za sreom ili u bijegu od bolesti ili od zla spakirao, pokupi pa ode u grad i nitko ga vie nikad ne bi ni vidio ni uo. Ali, cesta koja vodi na istok postajala je neprohodna i gubila se u gustoj umi. Okrenula sam se i tata me pokakljao po ruci kao to je inio dok sam bila malena. Uvijek je govorio da bi mu trebala jo jedna ruka jer nas ima tri. Ali, sad mu je trebala samo jedna ruka, a uskoro mu vie nee trebati nijedna. Na istonoj je granici bila rijeka s ostatakom mosta koji ju je neko premoivao. Seljani su se bojali ii tako daleko u umu, a nitko nije odlazio dalje, ak ni tri djevojice. Na istoku je bila i neka gora. Iz sela se nije vidjela zbog ume, ali vidjela se iz crkvenog dvorita, jer je ono bilo na vrhu brijega. Bila je hladna i bijela ak i ljeti, a na blagdane su se, na mjestu gdje je trebao biti vrh gore, vidjela svjetalca, poput krijesnica, ba kao zagonetna svjetla to smo ih nou vidjele na groblju, samo to bi se uvijek pokazalo da su to svjetla automobila jer su srednjokolci parkirali uz rub morene. Tata je rekao da nije siguran kakva su to svjetalca. Uitelj je govorio da su to zvijezde repatice na nebu iznad planine, ali sveenik je rekao da su to svjetlosni vilenjaci koji pleu na planini. Seljani su bili podvojeni, ali pitanje se nije moglo rijeiti jer vie nitko nije iao cestom prema istoku. Nitko se nikada nije zaputio na istok priao je tata nisu na to ni pomiljali. Zastao je. Osim nastavio je nitko nikada nije iao na istok osim lutajuih minstrela i onglera koji su ujesen izlazili iz ume preodjeveni u ivotinje i odlazili na zapad. Dok smo bile male, uvijek smo ga prekidale pitanjima, ali te sam veeri bila odve umorna i tuna, pa sam samo leala i utjela. Prije mnogo godina, dok je Ludi jo bila beba, ili smo vlakom u Chicago gledati monodramu Mauricea Jenkinsa o Hamlinskom ovjeku s frulom u Starogradskoj koli narodne glazbe. Gospodin Jenkins, tatin prijatelj, skakutao je poput Dannyja Kayea i svirao krukoliku njemaku lutnju. Prva mu se pridruila Cookie, iako joj je ve bilo etrnaest godina, a onda ni ja nisam mogla odoljeti toj udnoj srednjovjekovnoj glazbi. Otplesali smo tri kruga oko redova stolaca na rasklapanje, a kad smo mugnuli iza uske zavjese na kraju hodnika, opet se Cookie vratila u dvoranu i objasnila publici da su djeca otila ivjeti podno gore i da se nee vratiti. Te sam veeri, dok mi je pripovijedao, znala da se tata upravo toga prisjea, ali jo godinama nisam znala da je upravo tu priu ispriao mami dok je bila u bolnici u Bologni one veeri kad je Cookie umrla. To je samo pria, tako sad sebi govorim. Ali, to je pria u prii, jedna od pria unutar prie o Cookienoj smrti, koja je pak pria unutar prie o naoj obitelji, kao to je pria o naoj obitelji pria unutar ire prie o klanu Woodhullovih (tatine obitelji) i klanu Cliffordovih (mamine obitelji) i Sveuilita St. Clair i grada St. Claira i upanje Harrison, drave Illinois, Sjedinjenih Drava, sjeverne hemisfere, kranskog svijeta, planeta, i tako dalje. Koncentrini krugovi pria sve dok se ne doe do same prie o svemiru. Neko sam mislila da vee prie objanjavaju manje, da iri prstenovi daju znaenje uima, ali sada mislim da je obrnuto i da svaka pria osvjetljava i daje znaenje

iroj prii koje je dio, sve dok se ne stigne do posljednjeg kruga, do primum mobilea i dalje, gdje se svemir zavre u sebe i vie se nema to osvjetljavati, gdje vie nema niega emu bi se moglo dati znaenje.

IN MEMORIAM
Prije dvanaestak tisua godina dio ledenjaka Laurentidea onoga istog koji je stvorio Velika jezera nanio je glacijalnu smjesu ilovae i pijeska otprilike kilometar od ulaznih vrata Woodyjeve kue. Zdrobljeno kamenje, ljunak i kamenje veliine lopte za bejzbol trajna morena. Kosina je bila tako blaga da Woody, prolazei kroz polje sjemenskog kukuruza visokog gotovo dva metra, nije mogao vidjeti gdje tono poinje. Stalno je govorio kuji, haski kojoj se u kukuruzu nije svialo pa se svako malo htjela vratiti: Hajde, Laska, sve je u redu. Nemoj mi sada pobjei. Preao je Ulicu Kruger i pa produio kroz jo jedno polje kukuruza, a kad je iziao iz njega, bio je na pola puta do maloga groblja gdje su utemeljitelji upanije Harrison koalicija prezbiterijanaca i kongregacionalista iz drave New York pokapali svoje mrtve prije nego to je upanijsko sjedite premjeteno iz New Camerona u St. Clair. upanija je odravala groblje, ali ga nitko nije koristio ve pedeset godina tako da je Woody je morao zatraiti posebno doputenje da tu pokopa ker. A kad je ve bio tu, kupio je pet grobnih mjesta po jedno za svakog lana obitelji. Nije se, dodue, ni nadao da e Sara i Ludi ostati u St. Clairu, ali nikad se ne zna. Laska je onjuila travu uz rub jednog nadgrobnog kamena pa je zapiala deblo jednog od bijelih borova koji su rasli uz rub ljunane staze koja je vodila kroz grobljem. Po travi izmeu ceste i ruba morene bilo je tragova automobilskih guma. Srednjokolci koji bi subotom naveer parkirali uz cestu Woody je iz kuhinje viao svjetla automobila kad su dolazili i odlazili bacali su upotrijebljene prezervative po granama stabala, bijelih borova i zakrljalog bijelog hrasta kojem oskudno tlo morene nije odgovaralo. Prezervativi su visjeli poput mokrih arapa u prste kojih su ubaene golfske loptice, kao mlijenobijeli vodeni baloni. Woody je uzeo nekoliko eera i bacio ih niz kosinu. Groblje je bilo najvia toka upanije Harrison pa se s Cookienog neobiljeenog groba na sjevernoj strani vidio grad, St. Clair, koji je ime dobio po Arthuru St. Clairu, prvom guverneru Sjeverozapadnog teritorija, generalu u Ratu za samostalnost koji je izgubio gotovo sve bitke u kojima je sudjelovao, ba kao i nogometna momad St. Claira. S mjesta gdje je stajao, tek korak od staze, Woody je mogao vidjeti toranj Dvorane Clair, prve zgrade koleda, i zvonike dvadesetak crkava. (Prema znaku Gospodarske komore postavljenom na ulazu u grad, St. Clair je bio "grad crkava".) Spori teretni vlak koji je krenuo s ranirnog kolodvora u St. Clairu ubrzavao je na putu prema Kaliforniji. S druge strane pruge za Burlington vidio je farme Warrenovih kukuruz, soja i svinje. Dick Warren je bio ministar poljoprivrede u Ikeovo vrijeme, a onda ponovno kad je Nixon bio predsjednik. Farma je napredovala pa su je povremeno posjeivali strani velikodostojnici koji su se zanimali za ameriko poljodjelstvo: Hruov 1962. godine, Woodyjeve prve godine u St. Clairu; iranski ministar poljoprivrede 1978. godine, nedugo prije revolucije; francuski predsjednik Mitterand, Benazir Bhutto i drugi. Warrenovi su bili vlasnici i drugog po veliini rana u Texasu. S tog je mjesta Woody vidio i vlastitu farmu, premda to nije bila prava farma nego samo stara seoska kua s dva jutra zemlje i osmorokutnoj staji koja je sluila kao ga-

raa za traktor John Deere kojim je orao prilaznu cestu i tri etvrt tone teak fordov kamionet iz 1978., a povremeno i za tristo ili etiristo bala sijena kad bi Curtisu Hughesu s Warrenove farme trebalo dodatnog prostora. Vidio je keri kako izlaze iz kue, pa ulaze, pa opet izlaze. Ludi je skoila u kamionet na vozako sjedalo i upalila motor. Woody ga nije mogao uti, ali je vidio ispune plinove i oblak praine to se podigao za kotaima. Gledao je kamionet kako skree u Ulicu Kruger i pratio ga pogledom dok nije skrenuo za morenu. Poetkom ljeta Woody je primio dvije pozivnice na koje nije odgovorio. Prva je bila od pisara 1a Corte di Assise di Bologna i pozivala ga je da svjedoi u ime parti lese, oteenih stranaka, na suenju neofaistikih terorista optuenih za ubojstvo Cookie i jo osamdeset petoro ljudi. Bilo je sedmoro optuenih, ukljuujui dvojicu agenata tajne policije i jednu enu, Angelu Strappafelci, koja je bombu ostavila na kolodvoru i koja je nedavno uhiena u Argentini, u predgrau Buenos Airesa, gdje je ivjela s Francom della Chiaveom, meunarodnim teroristom kojeg su traile obavjetajne slube nekoliko zemalja: Interpol, CIA, Mossad, Quai d'Orsay, Sisde, Bundesnachrichtendienst. Deko Angele Strappafelci, Nicol Bosco, koji je bio s njom na kolodvoru, ubijen je u zatvoru. Njih dvoje bili su esecutori, izvritelji, poinitelji. Ostali, koji su uhieni na temelju informacija dobivenih od dounika iz nekoliko razliitih neofaistikih organizacija, bili su mandanti nalogodavci, hukai. Na jo vioj razini, optuen je i zagonetni Bruno Conti, predsjednik tajnog bratstva FL (Fraternit e Lavoro), ali on je pobjegao u vicarsku, a vicarske su ga vlasti odbile izruiti s obrazloenjem da su optube protiv njega politike naravi. Hannah je o strage uvijek mislila kao o Bojem inu, neobjanjivom (ili objanjivom) poput tornada, uragana, plimnog vala, potresa ili erupcije vulkana; ali skoranje suenje podsjetilo je Woodyja na ono to je od poetka znao, da su strage isplanirali i izvrili ljudi. Ljudi su napravili bombu, ljudske su je ruke stavile pod sjedalo u ekaonici drugog razreda najprometnijeg kolodvora u Italiji, u jeku ljetnje guve, kao poruku komunistikim vlastima Bologne i cijelome ovjeanstvu. Druga pozivnica, od tajnika Cookiene generacije na Harvardu, dola je zajedno s knjigom pete godine fakulteta, u mekanu grimiznom uvezu, veliine molitvenika. Generacija 1980. odrat e, u sklopu proslave 350-godinjice Harvarda, komemoraciju za preminule kolege. Odrat e se u Memorijalnoj crkvi u nedjelju u dva poslijepodne. Roditelji i prijatelji mogu odrati govore, poslati videokasete i kasete te dati prilog memorijalnom fondu za knjinicu. Woodyjev je pedeset drugi roendan upravo proao, i to prilino nezapaeno, iako su mu Ludi i Sara pripremile posebnu veeru: rioto s posljednjim ostacima tartufa to ih je dobio za Boi, aristu na aru s rumarinom, jednostavnu salatu i bocu skupog chiantija, koji je uglavnom popio sam. Pedeset dvije godine: pomislio je kako stoji na najvioj toki svoga ivota ba kao to stoji na najvioj toki upanije Harrison i kako moe gledati ostatak svoga ivota ba kao to gleda farme i polja, kukuruz i soju koji se prostiru pred njim, a iza njih pruga to nestaje iza obzorja. Cookie vie nema, a Woody i njegova ena, nakon gotovo trideset godina braka u kojem su se slagali o svemu bitnome i nisu gnjavili jedno drugo zbog nebitnog, poli su svako svojim putom. Nakon godina srdbe na teroriste i osjeaja krivice to nije uspio zatititi ker, nakon godina gologa olovnog oaja, godina tijekom kojih je uvijek iznova i iznova proivljavao trenutak kad je nazvala Allison Mirsadiqi i odlaske u bolnicu i mrtvanicu trenutke kad je jo postojala trunka nade, a onda je teka zavjesa smrti pala na njega i zdrobila ga poput lavine Woodyju je bilo dosta boli pa je glavu drao uvuenu kao kornjaa. Do kraja mjeseca otii e mu obje keri, Ludi na Grinnell College u

Iowi, Sara u potragu za sreom u veliki grad, Chicago. Ludi je jedva ekala odlazak, ali Sara, srednja ki, koja je uvijek bila zadovoljna i mirna, sad je bila uznemirena ako ne i istinski uplaena. Dojadilo mi je biti ona zbog koje se nitko ne brine rekla mu je. Ja u se brinuti zbog tebe odgovorio je. Neprestano u se brinuti zbog tebe. Otplatio je hipoteku na kuu i svaki mjesec ulagao poprilian iznos u TIAACREF2. Pritajio se, iskuavao vodu, branio Odjel klasine filologije od napada nove dekanice, obavljao svoju dunost kao lan Odbora za nastavni plan, drao predavanja i to dobro. Ali, nije riskirao, nije htio zagaziti u duboku vodu, pa su ga brojne ene iz godine u godinu sve brojnije koje su se posvetile akademskoj karijeri umjesto da kaskaju za muevima prestale pozivati na intimne veerice. Zakljuile su da je beznadan sluaj i imale su pravo. Nije nita elio zapoinjati. Nisu mu vie bile potrebne pustolovine. Zato i nije odgovorio na pozive koje su mu poslali Corte di Assise di Bologna i tajnik harvardske generacije 1980. Nije htio nikakve nove pustolovine. Mislio je da ga je ivot ve nauio svemu to mu je potrebno. uo je kripu guma kad je Ludi skrenula na groblje, prebrzo, jedva izbjegavi jedan od uruenih kamenih stupova koji vie nisu mogli drati teinu vrata od kovanog eljeza. Prebrzo je pustila kvailo pa se kamionet naglo zaustavio. Otresla je glavu kao pas kad stresa vodu, a onda je izila. Sara je izila s druge strane i zaklonila oi dok je gledala prezervativ koji je visio s jedne od niih grana bijeloga hrasta. Odvratno. Ti klinci! Tlo pod stablom bilo je pokriveno sovinim peletama neprobavljivim dijelovima takora i mieva komprimiranim u pelete koje su povratile dvije prugaste umske sove. Woody, koji je od Petera Abbotta nauio dozivati sove, pogledao je u kronju i ispustio etiri note: "Hu hu hu huaua"; ali nije bilo odgovora. Sove su spavale. Nisu imali plan, samo preutni dogovor da ne puste da taj dan proe nezapaeno. Pet tisua kilometara dalje, u Bologni, tisue ljudi ve su odmarirale s Piazze Maggiore do kolodvora. U deset i dvadeset pet odrali su minutu utnje, a onda su drali govore. U St. Clairu nee biti demonstracija ni govora, ali Woody je ponio pjesmu koju je elio proitati. Ponovno je itao Horacijeve Ode pripremajui se za zimski semestar i sluajno je naletio na pjesmu koju ve godinama nije itao. Knjiga je bila prevelika da bi mu stala u dep i ostavio ju je na kuhinjskom stolu, ali nije mu ni trebala. Quid si prisca redit Venus rekao je naglas. Ludi je zakotrljala oima. Na engleskom, tata. to ako se stara ljubav vrati i spoji pod svojim bronanim jarmom one koji su bili razdvojeni? Pogledao je Ludi, pa Saru, pa opet Ludi. Nije ba toan prijevod, prilagodio sam ga. Neko su vrijeme utjeli. to mislite? upitao je. Quid si prisca redit Venus. Za Cookien nadgrobni kamen? Samo prvi stih: to ako se stara ljubav vrati? Ne znam, tata. O emu je pjesma inae? Sara je pruila ruku i poeala psa. O njegovoj bivoj djevojci. Misli da je to prikladno? Vjerojatno nije. Ali, svia mi se prvi stih: Quid si prisca redit Venus.
2

TIAA-CREF je jedan od najveih mirovinskih fondova u Sjedinjenim Dravama (prev.)

 Tata, i meni se svia, ali... Imate neku bolju ideju? to misli, bi li mama otila upitala je Ludi da je na spomeniku uklesano ono to je ona htjela? Woody se pretvarao da je nije uo. Na povratku na farmu sjedio je straga u kamionetu, s kujom. Ludi je vozila prebrzo i bacakala ga amo-tamo, ali to mu nije smetalo. Quid si prisca redit Venus /povikao je u vjetar/, diductosque iugo cogit aeneo, si flava excutitur Chloe, reiectaeque patet ianua Lydiae? to ako se stara ljubav vrati i spoji u svojem bronanom jarmu one koji su bili razdvojeni? Ako je riokosa Chloe izbaena, hoe li se vrata ponovno otvoriti Lydiji, koja je odbijena? Sara je imala pravo. Pjesma nije bila prikladna. Namjerno ju je pogreno preveo ne bi li odgovarala. Ali, nije mislio samo na Cookie nego i na svoju enu i na duge godine pred sobom. Kroz stranji prozor vidio je da Ludi jednom rukom vozi a drugom gestikulira dok govori i da se Sara smije, sjedei nogu prekrienih na sjedalu. Njih nee moi zadrati nita vie nego to je mogao zadrati Cookie, ili Hannu, koja je namjeravala otkazati garsonijeru u River Forestu i preseliti se u samostan. Radi tednje. Quid si prisca redit Venus? to ako se stara ljubav meu njima doista ponovno probudi? to ako zamoli gospodina Steckleyja da ponovno uklee natpis, da popusti Hanni? La sua voluntade nostra pace. Ali, znao je da ne moe. ovjek negdje mora povui crtu, a on ju je povukao upravo tu. IN MEMORIAM CAROLYN CLIFFORD WOODHULL umrla je 18. kolovoza 1980. u Bologni u Italiji. Roena je 14. lipnja 1958. Pohaala je Gimnaziju St. Clair u Illinoisu. Na Harvardu je ivjela u Lowell Houseu i diplomirala cum laude u naoj generaciji. Studirala je politologiju. Namjeravala je studirati meunarodno pravo na Bolognskom sveuilitu. Poginula je od eksplozije bombe koju su na bolognskom kolodvoru postavili teroristi. Woody je poziv na komemoraciju privrstio magnetiem na hladionik, ali ubrzo ga je prekrio drugim pozivima, lancima iz novina, karikaturama iz New Yorkera, porukama Sari i Ludi, porukama samome sebi. Nije namjeravao otii. Nije ni pomiljao na to. Dovoljno je propatio zbog Cookiene smrti. Nema smisla otvarati stare rane i boli. A proslava 350-godinjice Harvarda nimalo ga nije zanimala. Doi e princ Charles, senator Moynihan i Tip O'Neill. Za tu prigodu nudili su vie od stotinu razliitih seminara, a preko rijeke Charles podii e gumenu cijev ispunjenu helijem koja e izgledati kao duga. Osim toga, nikako nije mogao iz St. Claira na samom poetku zimskog semestra. Ne dolazi u obzir. Tako bi izostao s prvog predavanja i prvog sastanka profesora, na kojemu je namjeravao govoriti protiv dekaniina prijedloga da se Odsjek za klasinu filologiju uklopi u novu "koncentraciju" svjetske knjievnosti.

Ali, u petak poslijepodne kada je krenuo u trgovinu otpadom u Quad Cities3 po kuite plovka koje bi moglo odgovarati karburatoru njegova traktora umjesto da nastavi Autocestom 74 na zapad skrenuo je na Meudravnu autocestu 80 i produio njome. Skrenuo je u Ottawu po gorivo i hranu za kuju, koja je, glave gurnute kroz prozor, sjedila na sjedalu do njega; ponovno se zaustavio u Angela Oasisu na Autocesti Indiana. Tada se ve poeo dvoumiti. Bio je umoran i neodluan. Nije ponio istu odjeu. Nije imao ni britvicu ni etkicu za zube. Bio je prestar za takvo to, nije znao moe li voziti cijelu no, nije znao ni zato vozi. to e uiniti kada stigne onamo? to rei? Moe li rei ita to ve nije rekao? Kako e protumaiti Cookienu smrt za pet minuta kad je nije mogao sebi protumaiti za ovih pet godina u kolovozu e biti est. Krene li natrag, stii e kui za osam sati. Nije jo prevalio ni pola puta. Ali, nije krenuo natrag; vozio je dalje, zamiljajui kako stoji pred malobrojnom publikom u Memorijalnoj crkvi, pred malom skupinom prijatelja i roditelja koji su, kao i on, izgubili dijete. U mislima je proistio grlo i blago se pognuo na podiju, ekajui, kao i svi okupljeni, zvuk svoga glasa. uo je sebe kako govori ono to je elio rei svih ovih godina da je Cookie jo bila iva kad su stigli u Bolognu, ne posve pri svijesti, ali iva. I da je patila. Je li ga ekala? Je li ga prepoznala? Je li shvaala to se dogodilo? Jesu li oni tihi lepetavi zvukovi koji su dopirali negdje duboko iz nje, kao da njezina dua, poput ptice, udara krilima o reetke krletke, bili pokuaji komuniciranja? Tri dana agonije i boli neshvatljivo. Woody to nije mogao zaboraviti, nije sebi mogao rei: "Barem se nije muila." Da je odmah umrla, njezin bi se ivot doimao kratkim i blistavim i on bi ga takvim i vidio. Ne bi to bilo ono to bi joj poelio, ali kao oblik ne bi bilo ni tako loe. Umrla bi, poput Ahileja, ne doivjevi najbolje godine, u cvijetu mladosti, kad bi zrelost mu, karijera, djeca jo bili pred njom. Ali, umrla bi sretna. Ne bi se tri dana muila, puna opekotina, osakaena, polusvjesna, ne shvaajui to se dogodilo, nesposobna progovoriti, nesposobna odgodnetnuti razloge za taj strani udarac. Woody se trudio to ne zamiljati, trudio se izbrisati sjeanje na one lepetave zvukove, na tijelo koje nije moglo podnijeti njegov dodir, na izranavljene patrljke, ali katkad to jednostavno nije mogao potisnuti, pa bi ga obuzeo silan gnjev i tada bi shvaao zato je Ahilej vukao Hektorovo tijelo oko Troje, od jutra do mraka, punih dvanaest dana, jer Hektor je ubio onoga tko mu je bio najmiliji, drai od staroga oca i majke, besmrtne boice, pa su mu ruke zadrhtale na upravljau kamioneta kao da za sobom niz Autocestu Pennsylvania vue tijelo Angele Strappafelci. Iz govornice na sljedeem odmoritu nazvao je svoga starog prijatelja Maca drugu polovicu Odsjeka za klasinu filologiju i zamolio ga da otkae njegova predavanja i nazove dekanicu. Mac se nasmijao. Nazovi je sam rekao je. Ima telefonsku karticu. Glas mu je preko novog mobitela zvuao nekako uplje. Woody ga je uo kako pijucka svoje pie; mogao ga je zamisliti s velikom aom od senfa punom bourbona, izvaljenog na kau, s naoalama na vrhu nosa, otvorenom knjigom u krilu, kako zvecka kockicama leda u ai. Bourbon s vodom. Ne mnogo vode, tek nekoliko kapi da oslobode bouquet. Ne znam se ba dobro njome sluiti. Pa, mene si uspio nazvati, je li tako? Mac, uini mi to.

The Quad Cities zajedniki naziv za etiri grada koja su gotovo spojena: Rock Island i Moline u dravi Illinois te Davenport i Bettendorf u Iowi. Dijeli ih rijeka Mississippi (prev.)

 Ako eli razgovarati s tom enom, lijepo je nazovi. Tako je Mac mislio o dekanici, kao o "toj eni". Ba ti hvala, Mac. Hoe li se vratiti na veliki sastanak? Pokuat u, ali nisam siguran hou li uspjeti. Morat e ti tititi nae interese. Zamijenit u te na predavanjima. Uvod u grki i napredni seminar iz latinskog pjesnitva, je li? Na grkom neka ponu uiti alfabet, a na latinskom reci studentima da proitaju Horacijeve Ode III.9. Bez brige. Hvala, Mac. Kuja je unula i pokakala se na plonik. Woody je iz depa izvadio plastinu vreicu, gurnuo ruku u nju, pokupio izmet, preokrenuo vreicu, zavezao je i bacio u kantu za smee. Vozio je cijelu no pa su on i kuja stigli u Cambridge oko etiri sutradan poslijepodne. Pet po lokalnom vremenu. Prekasno za princa Charlesa, prekasno za senatora Moynihana, Georgea Shultza i Caspara Weinbergera, koji su se ve vratili u Washington. Galbraithovi su u svojem vrtu priredili velik domjenak, ali Woody nije dobio pozivnicu. Pokuao je dobiti sobu u Holiday Innu u Somervilleu, gdje su odsjeli prilikom Cookiene sveanosti dodjele diploma, ali bio je pun, pa je mora voziti natrag ak do Auburndalea dok nije naao motel sa slobodnom sobom. U Kmartu je kupio paketi gaa, paketi potkoulja i britvicu, a onda se vratio u motel i odspavao dvanest sati. Spavao bi i dulje, ali je Laska, koju je provercao u sobu, htjela van. Bilo je sedam ujutro u nedjelju. Odvezao se u Cambridge i naao mjesto za parkiranje iza Commona. On i Laska proetali su se Ulicom Johna F. Kennedyja do rijeke pa natrag do Trga Harvard, gdje je kupio alicu kave i bagel, koji je podijelio s kujom dok su sjedili za stolom pred Au Bon Painom. Onda su se neko vrijeme etali Yardom, pokraj Canaday Halla, gdje je posjetio Cookie one jeseni kad je bila brucoica; sjedili su na stubama Knjinice Widener, preko puta Memorijalne crkve, bijele, kolonijalne graevine s dorskim stupovima, pravokutnim prozorima i visokim zvonikom. Znao je da je na jednom od sredinjih mjest amerike imaginacije poput bostonskog Commona, Times Squarea, Greenwich Villagea, Telegraph Hilla ili Avenije North Michigan ali je osjeao da mu tu nije mjesto. Komemoracija je bila tek u dva. Kuja je privukla pozornost prolaznika na stubama crkve, ali nigdje u predvorju nije bilo znaka ZABRANJEN ULAZ S PSIMA, a inilo se da nikome ne smeta. Da je s njim bio njemaki ovar Argos, kojega su imali prije, a ne Laska, Woody bi mogao staviti sunane naoale i pretvarati se da je slijep. Oko sto pedeset ljudi. Tri imena na programu. Otprilike pedeset ljudi po smrti. Nije loe, premda se Woodyju inilo da su na pozivnici koju su mu poslali bila etiri imena. Mladii i djevojke koji su dijelili programe nasmijeeni kao da doekuju goste koji su doli na domjenak bili su Cookienih godina, to nije bilo nimalo neobino, jer su svi pripadali njezinoj generaciji na fakultetu. Woody je prepoznao Korejku Ayoshu, Cookienu cimericu, koja je dva-tri puta bila kod njih za Boi. Woody ju je nauio pripravljati kimch'i. Gospodine Woodhull. Bila je krupna djevojka i kad ga je zagrlila, posve ga je obujmila rukama. Tako mi je drago to ste doli. Ve sam vas htjela nazvati. Iskreno govorei, nisam namjeravao doi. Mislio sam da neu moi zbog posla. A onda sam u posljednjem trenutku jednostavno sjeo u auto i...

Sagnula se i poljubila Lasku. Nikad neu zaboraviti onu sjajnu veeru koju ste nam pripravili kada ste prvi put doli amo. Htjeli ste nas izvesti u talijanski restoran u North Endu, ali Cookie je htjela da nam vi kuhate u domu. Volim kuhati rekao je ak i u najnepovoljnijim uvjetima. A nijedna od nas nikad prije nije jela artioke. To mi je bilo udno. Ali, bilo mi je i drago. Bojao sam se da e se Cookie meu vama osjeati kao provincijalka meu svjetskim enama. A Boii u St. Clairu! Nasmijala se. Kuhate li jo kimch'i? Moja je majka bila zapanjena kad sam dola doma. Nije joj bilo jasno kako kod kue nisam uspjela nauiti pripravljati kimch'i nego sam to morala nauiti u Americi. Nisam napravio kimch'i ve godinama. Jo od Cookiene smrti. Sagnula se i pomilovala kuju. Jo vam nedostaje. Nastojim ne misliti previe na to, na nju. Tu su Ben i Alex. I Frieda i Sue. Sjeate li se Sue? Nije bila na onoj veeri, ali je poslije ila s nama na Din and Tonics. Kako ne, sjeam se Sue. Svih vas se sjeam. Uvijek mi je bilo drago to Cookie ima tako dobre prijatelje. Woody je doista tako mislio. Sve ih je zanimalo, bili su naitani, pristojni, spremni pomoi. Nimalo onakvi kakve je oekivao. A i iznimno inteligentni. Cookie se bojala da nee moi odrati korak s njima. Ali, najjasnije se sjeao kako je te veeri nakon Din and Tonicsa, nakon to su svi svratili k njoj na konjak, sjedio uz nju na rubu kreveta u njezinoj sobi na treem katu Camadaya. Babbo rekla je tako sam osamljena. Tako sam osamljena da svake veeri zaspim u suzama. I tada je plakala, a on nije znao to uiniti. to rei. Tako je teko rekla je. Svi su ostali tako pametni. I ti si pametna. Ti si moja pametna curica. Nikada nisam imala pravog deka rekla je. Imam devetnaest godina, a nikada nisam... nisam imala pravog deka. Tajac. Svi sa mnom ele biti samo prijatelji. Nije to tako loe. Ima jo vremena za... ono drugo. Sjeao se kako je sjedio na rubu njezina kreveta i govorio lai, nesposoban priznati da su njezini strahovi opravdani. Bilo bi odve bolno. elite li neto rei? upitala ga je Ayosha. Ja u vam priuvati Lasku. Da rekao je naravno. Ali, bojim se da neu moi biti osobito elokventan. Sjednite sprijeda, sa mnom. A Laska? I ona. Nee nikome smetati. Lagano ga je gurnula laktom pa su zajedno krenuli crvenim sagom kroz sredinji prolaz crkve dok je mladi u trapericama i bijeloj koulji svirao neku Mozartovu sonatu na koncertnom glasoviru uz koji je, na pozornici, stajao televizor velikog ekrana. Zari na pozivnici nisu bila etiri imena? upitao je. Jedan se ubio odgovorila je. Obitelj je odustala od komemoracije u posljednjem trenutku. Nisu to mogli podnijeti. Woody je kimnuo. Kapelan onaj isti to ga je Woody svakoga utorka sluao u Cambridge Forumu, poslije emisije S obzirom na sve odrao je uobiajeni govor. Rekao je da su se okupili kako bi proslavili ivote Christine, Stephena i Carolyn potonja je bila Cookie. Bio je mlai nego to ga je Woody zamiljao prema glasu na radiju i svaki put kad je izgovorio rije "proslaviti", bacao je pogled na papir koji je drao pred sobom da vidi gdje je stao. Trabunjao je. elio je rei da je to u redu, no istodobno je elio rei isti-

nu, a istina je bila da to nije u redu. Njegova kranska uvjerenja nisu bila dovoljno jaka da ga izvuku. Nije spominjao Boga ni vjeru u ivot poslije smrti. Samo je to pokuavao zaodjenuti u najbolje ruho i Woody mu nije zamjerao; ali, ako nije vjernik, zato ne prestane biti kapelan i ne nae drugi posao? Prva smrt koju su imali proslaviti bila je Christinina. Christina, koja je bila balerina, umrla je od leukemije nakon dva presaivanja kotane sri. Iza nje su, uz roditelje i brau, ostali i mu i ki. Dvoje prijatelja govorilo je o njezinoj hrabrosti, o predanosti baletu, o uvjerenju da svi imaju pravo plesati, da svatko zna plesati. Vjerovala je da svatko, a ne samo daroviti, moe pronai svoj stil. Govorio je i jedan od njezine brae, a onda je njezin otac rekao da osniva zakladu za baletni program na Harvardu. Zatim je druga prijateljica proitala dio neke pripovijetke o smrti opatice. Woodyju se to inilo neukusno, a opet, moda je to i u redu, a onda je golemi televizijski ekran oivio, i to bez uobiajenih tehnikih smetnji. Iz velikih zvunika prostrujala je glazba neto suvremeno to Woody nije prepoznao, a onda je na ekranu zaplesala Christina. Woodyju, koji nije imao ni televizor, ni videokameru, ni kompjutor, bilo je nelagodno. Prije godinu dana rekla je mlada ena koja je iz prvoga reda upravljala daljinskim upravljaem. Ples je bio slobodne forme, ali ipak strukturiran. Jedna mlada ena Christinina sestra proitala je ulomak iz Shakespearea u kojem se plesaica usporeuje s morskim valom. Christina je imala iznimno izraajno lice koje je mimikom ivo pratilo ples, kao shakespearovski klaun koji se ruga romantinoj ljubavi protagonista. Woody ju je pokuao zamisliti kao val, dodue ne morski nego kao dio ritmikog naela koje vlada svemirom. Katkad mu se inilo da bi, kada bi samo uspio pronai pravu metaforu, pravu analogiju... Smrt potpiruje plamen metafore, ali sve nae analogije na kraju izgore ni ne dotaknuvi stranu stvarnost. Smrt je smrt. Laska je poela loviti pauka koji se penjao po naslonu sjedala ispred njih. Woody je gledao kako pauk trkara amo-tamo ne bi li izbjegao vlaan psei nos. Kad je podigao pogled, u kadar na ekranu dopuzalo je dijete. Netko ga je brzo odnio. Ples se nastavio, ali dijete je opet dopuzalo. I po drugi put ga je odnio onaj par ruku. Dijete se pojavilo i trei put, a tada je plesaica, ne gubei korak, podigla dijete i uklopila ga u ples, nosei ga na kuku. Vrtjela se, izbacila kuk, ponovno se vrtjela, ponovno izbacila kuk. Woody se osvrtao po kapelici da vidi gdje je to dijete. Nikada nije bio veliki ljubitelj tehnologije, ali kakva prekrasna uspomena! Zaboljelo ga je srce. Poeo se uzrujavati. Druga skupina prijatelja poela je govoriti o Stephenu prijatelji iz svih dijelova zemlje, prijatelji iz Cambridgea. ena kojoj je uvao djecu pripovijedala je o tome kako se igrao s njima. Kako im je pjevao. Kako ih je uzimao u naruje i zalijetao se prema zidu kao da e ih razbiti o nj. Kako je jednom cijelu veer proveo u njihovoj sobi i pjevao im. Oboavali su ga. Zatim je govorio Cherokee Indijanac, Stephenov uitelj pjevanja iz New Yorka, gdje je Stephen studirao solo pjevanje. Indijanac, koji je bio poglavica svih Cherokeeja, ve je upriliio komemoraciju za Stephena u Central Parku, nedaleko od jezera. Tijekom tog obreda na telefonsku je icu u Petoj aveniji sletjelo sedam vrana, a na kraju je jedna odletjela. Govorio je i Stephenov brat, a onda je njegov otac, koji je izgledao kao dekan fakulteta visok, zbijen, sjedokos takoer rekao da osniva zakladu. Slijedila je jo jedna toka programa. "Danny Boy".. Stephen je pjevao "Danny Boy" na vlastitom sprovodu. Dakle, stvarno! Woody je bio zapanjen. Svi e se rasplakati. Pjesma je bila sladunjava, osobito pri kraju, ali kako da se ovjek ne rasplae? Woody je tu pjesmu

pjevao kerima kad ih je elio rasplakati. Bile bi bijesne, ali bi se svejedno rasplakale. And in my heart I'll keep you free from sorrow, Through time's long years, O Danny Boy, where e'er you go.4 Ali, Woody se jednostavno nije htio rasplakati zbog tog mladia za kojega nikada nije ni uo. Brinuo se zbog Cookie. Prisjeao se kako je sjedio na rubu njezinog kreveta. A Ben? upitao je. eli mi biti samo prijatelj. "Samo-prijatelj" Ben tako ga je Woody poslije zvao, nastojei stvar okrenuti na alu. Ali, bila je tako osamljena da je svake veeri zaspala u suzama. I to joj je on rekao? to je smislio? Nita osim niza lai, premda su se, pomislio je, te lai i frazetine sve redom obistinile. Cookie je dobro krenulo, stekla je prijatelje, spavala s mukarcem, zapravo s nekoliko mukaraca. Bila je tu i lana uzbuna zbog sifilisa zbog koje su on i Hannah proveli nekoliko besanih noi; provela je ljeto u komuni Walden Dva u Meksiku, bila na istoj govornici s B. F. Skinnerom i govorila o iskustvima iz Meksika pred petsto studenata na Uvodu u psihologiju. To je bilo prije nego to je odluila prijei na studij politikog sustava. Ayosha je na podiju pripovijedala jednu od Cookienih pria o B. F. Skinneru. Skinner je doao na njezin seminar iz psihologije bilo je to prije ljeta u Meksiku. Sjeo je pokraj mene priala je poslije Woodyju telefonom. Mogla sam ga dodirnuti. Woody, koji je oduvijek prezirao B. F. Skinnera zbog deterministikog pristupa ljudskom ponaanju, ponovno je proitao Walden Dva i taj mu je put knjiga bila vrlo zanimljiva. Ako eli da netko promijeni ponaanje, ne prekoravaj ga; promijeni njegovu okolinu, sustav nagraivanja i kanjavanja... Ali, u emu je bila poenta Ayoshine prie? Promaknula mu je. Ljudi su se smijali. "Samo-prijatelj" Ben priao je kako je Cookie pjevala. Tijekom sijeanjskog ispitnog roka na drugoj godini kad su svi bili "pod groznim stresom" otila je u dvorite i iz sveg glasa otpjevala dvadesetak kitica "Trouble in Mind". Bilo je vrlo hladno, trideset centimetara snijega, ali zaas su svi poeli otvarati prozore da je uju. I'm all alone, at midnight, And my lamp is burning low, Never had so much trouble, In all my life before.5 Ovratnik dolevite "samoprijatelja" Bena bio je pretijesan pa ga je stalno potezao. To se pretvorilo u tradiciju rekao je. Kad bi svi ve bili potpuno iscrpljeni, zvali bi Cookie i ona bi izila i otpjevala "Trouble in Mind", pa bismo se svi vratili uenju. Jo je jedanput potegnuo ovratnik, a onda se rasplakao. Mnogi meu nama rekao je, dlanovima briui suze voljeli bi da to i sad mogu, jednostavno otvoriti prozor i doviknuti Cookie neka pjeva "Trouble in Mind" kako bismo se mogli vratiti poslu. Ayosha je apnula Woodyju: Alex, a onda vi, vrijedi? Alex? Alex Sakyfio. Kao student je stanovao u Lowell Houseu. Sad predaje psihologiju. Alex Sakyfio, kojega Woody nikada prije nije vidio, priao je kako je Cookie organizirala "stol za kojim se govori s talijanskim naglaskom" u blagovaonici Lowell Housea. Da bi to bolje predoio, poeo je govoriti s talijanskim naglaskom: Ti popusi a-jedan sigareta, to tebi skrati a-zivot za pet i pola minuti. Ali, problem je bio u tome to je Cookie doista znala talijanski. Ubrzo bi posve prela na talijanski i nikako joj nije bilo jasno zato je nitko ne razumije.
"U mom srcu nikad nee biti tuan, u dugim godinama, o Danny Boy, kamo god poe" iz tradicionalne irske pjesme "Danny Boy" 5 "Pono je a ja sam sam i svjetiljka mi dogorijeva ve; nikada mi u ivotu nije bilo tako teko" (prev.)
4

Alex je priao dalje, ali Woody ga vie nije sluao. Poeo je razmiljati o tome to e rei. "Nemam vremena ekati", govorila je kao dijete, pa je pomislio kako bi moda to mogao razraditi. ak je to mogao zamisliti na njezinu nadgrobnom kamenu: Nemam vremena ekati. U jednoj od knjiga o alovanju koje je Woody posuivao iz Gradske knjinicu u St. Clairu poslije Cookiene smrti bila je mapa, nalik onima koje se mogu dobiti u nacionalnim parkovima, koja mu se urezala u pamenje. Glavne staze ok, Panika, Neprihvaanje, Tupost polazie su iz jedne toke (Smrti) u donjem lijevom kutu, a svaka se ravala, pa ako krene pogrenim odvojkom, moe zavriti u zatvorenom krugu, a ako izabere pravi put, doi e do novog teritorija na kojem nove staze Nemir, Osamljenost, Bespomona enja, Zbunjenost, Strah od budunosti, Agresivnost i Grinja savjesti ne vode do ravanja nego do opasnih raskrija. Ako ne pripazi, ako se ne potrudi, ako skrene s pravoga puta, moe zavriti u Beznau, Duevnoj bolesti, Kroninoj srdbi ili Opem ivotnom nezadovoljstvu; no, ako ostane na pravom putu, stii e ravno do Prilagodbe, Novog naina ivota, Jaanja samopotovanja, Buenja latentnih podruja interesa, Novog osjeaja cjelovitosti. (Woody je pokuao umjesto toga itati Schopenhauera i Platona, ali je ubrzo otkrio da oni o smrti ne znaju nita vie od autora tih knjiga za samopomo, a ne daju ni praktine savjete.) Kad je sada razmiljao o tome, Woody je shvatio kako je, htio-ne htio, slijedio glavnu stazu od toke u donjem lijevom kutu do one u gornjem desnom. Morao je. Zbog svojih keri. Preuzeo je nabavku i kuhanje, pomagao im pisati domae zadae i prijave na fakultete, premda ih je nastojao nagovoriti da ne odu predaleko, ne dalje od dana vonje od kue. Nauio ih je plesati, vodio ih na satove glasovira, pratio na kolske plesove, kupovao haljine za maturalne zabave, poticao da pozivaju prijatelje kui. Ali, smrt je smrt, mislio je, a ivot se nastavlja, i ako ozbiljno razmisli o tome, ako razmotri alternative, uvidjet e da ona ivotu daje oblik. Tome nas ui Ilijada. U usporedbi s Hektorovim i Andromahinim, s Ahilejevim i Prijamovim, ivoti bogova koji ive vjeno nemaju znaenja. ivoti bogova koji se ne moraju suoavati s ogranienjima, koji ne moraju donositi nikakve vane odluke. Ali, dakako, istina je mnogo sloenija ona istina koju nikada nije izgovorio. Nije ju uspio nai na mapi alovanja. Ayosha ga je gurnula laktom. Alex Sakyfio je zavrio. Woody nije ponio uzicu, a nije bio siguran da e Laska ostati na mjestu. Dri je za ovratnik rekao je Ayoshi, a onda je otiao na pozornicu. Dok se penjao i proiavao grlo, vidio je kako ga Laska gleda, vidio Ayoshinu ruku na ovratniku. Kao i kapelan, i on je elio proslaviti Cookienu smrt, rei da je to u redu. A istodobno, elio je rei istinu, istinu koju je teglio za sobom kao vreu punu kamenja. Ali, nije znao kako uiniti oboje, nije znao kako i od koga, ak i od skupine neznanaca, zatraiti da mu pomognu vui tu vreu, taj teret. Nije znao to e rei dok nije poeo govoriti. Znao je samo da ne moe rei istinu, ne danas, ne tu. Nije mogao traiti od tih ljudi, koji su svi na svoj nain patili, da mu pomognu podnijeti istinu koju tegli za sobom ve est godina. elim vam priati o rastanku s Cookie kad je odlazila na Harvard rekao je. Bila je to istina, ali samo dio istine, dio koji mu je doao niotkuda, kao dar. Odvezli smo se u zranu luku u Quad Citiesu. Nitko od nas jo nije bio u Cambridgeu nismo mogli odvojiti novac da je poaljemo u posjet prije upisa. Odvezao sam je u zranu luku u Molineu. Jo je netko letio za Boston mladi koji je putovao istim letom kao Cookie, pa sam mislio da bi moda mogli sjediti skupa, da jedno drugome prave drutvo. No on je iz Chicaga za Boston letio drugim letom. Zanimalo me ide li i on na Harvard, ali iz njega se teko moglo ita izvui. Doao je s ocem i djevojkom i svi su utjeli. Onda su doli neki njegovi prijatelji u smee-bijelim sportskim jaknama. alili su

se i galamili. Mladi je bio napet, dobro se vidjelo. Otac mu je do posljednjeg trenutka davao savjete. A Cookie? Kakav sam ja njoj savjet mogao dati u tom trenutku? Srce mi je bilo puno, ali nisam znao to bih rekao. Trudio sam se smisliti neto mudro, destilirati sve to sam tijekom godina nauio. Zrakoplov Midwestern Airwaysa je stigao. Nije bilo tunela, samo stube koje su primaknuli zrakoplovu. Cookie je krenula po pisti je li to pravi naziv? kao Ingrid Bergman u Casablanci. Nije se osvrnula i znao sam da je za savjete prekasno. Mladi je krenuo s ocem i djevojkom, iako je kraj izlaza bio znak na kojem je pisalo SAMO ZA PUTNIKE. Hodao je sve sporije i sporije, tako sporo da sam mislio da e zakasniti. Poljubio je djevojku, rukovao se s ocem. Njegovi buni prijatelji stajali su pokraj mene i gledali ga kroz staklo. Cookie je ve bila na vrhu stuba, a ako se okrenula i mahnula mi prije nego to je ula, ja to nisam vidio jer sam promatrao mladia. O neemu je raspravljao s ocem. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim da se pokuava vratiti. Uhvatila ga je panika i nije htio u zrakoplov. Otac mu je prijetio, djevojka je vikala na njega. Prijatelji su pojurili van i okruili ga poput zatvorskih uvara koji odvode neposlunog zatvorenika. Odgurali su ga do zrakoplova, a stjuardesa ga je otpratila uza stube. Stajali smo i ekali da se zrakoplov odveze do uzletita. Pokuao sam mladievu ocu rei neto utjeno, ali bio je odve uzrujan da bi me sluao. Sin ga je osramotio. I meni je bilo neugodno zbog njega, ali osjeao sam i neku vrstu trijumfa. Njega je sin osramotio, ispao je brutta figura, kako kau Talijani i to pred prijateljima i djevojkom. A ja sam na Cookie mogao biti ponosan. No, dok sam se vraao u St. Clair, neto mi se probilo iz podsvijesti i iznenada sam poeo suosjeati s mladiem. Jer, jedino je on doista shvatio pravo znaenje tog trenutka. Nije to bio odlazak na ljetovanje ili baki i djedi; bio je to svretak poglavlja, svretak dotadanjeg ivota. I bilo bi mi drae da je i Cookie malo vie oklijevala, da je manje spremno rekla zbogom. Da je, kao taj mladi, pokuala ostati. Woody je bio zadovoljan malim obratom na kraju prie. Svialo mu se kako se znaenje pojavilo iz sjene i zaskoilo sluatelja ba kao to je zaskoilo njega kada se vraao kui iz zrane luke. Ali, danas nije bio zadovoljan. Iz jo dublje sjene pojavilo se jo jedno znaenje i iznenadilo ga, premda je odmah shvatio da je to oduvijek znao. Tu sam elju nosio tijekom svih ovih godina rekao je kao stari depni sat koji vie ne radi ili klju vrata kojih odavno nema, ali sad shvaam da nisam imao pravo ja nego Cookie. Uvijek sam pokuavao zadrati sve kako jest, dok je Cookie uvijek bila spremna ii dalje. Nikada se nije bojala rei zbogom. Woody je siao s pozornice. I dalje nije bio posve zadovoljan. Na trenutak mu se inilo da je pogodio pravi ton. "Nikada se nije bojala rei zbogom." Ali, bilo je to pomalo nategnuto. Jer, muila ju je nostalgija nazivala je svake veeri dok je napokon nije otiao posjetiti, a onda je Saru izvukao iz kole i poslao je na cijeli tjedan. Vrativi se na svoje mjesto i dalje se trudio srediti misli. Laska ga je ekala, ali Ayosha je otila. Kad se osvrnuo da je potrai, vidio je da stavlja kasetu u video. Ovo je Cookie na fakultetskoj priredbi rekla je. Jesen 1979., kad je bila na etvrtoj godini. Woody je znao da je nastupila na toj priredbi, ali nije znao da je posrijedi neto tako veliko. Odrala se Kazalitu Sanders, ni manje ni vie, upravo tamo gdje su gledali Din and Tonics. Iako je kamera je bila okrenuta prema pozornici, uo se i amor publike; zatim nekoliko akorda na gitari i glas koji je Woodyja podsjeao na Ruby Green. Bila je to Cookie.

Gitarist a bio je to "samo-prijatelj" Ben prebirao je a ne udarao po icama, ali prepoznao je svoj aranman stare pjesme Otisa spanna. Nauio je Cookie pjevati prvu kiticu i na talijanskom i na francuskom. Trebala je biti ispred Bena, zdesna, ali stajala je iza njega tako da su oboje bili pod svjetlom reflektora; svjetlost se odbijala od njezinih starinskih naoala sa ianim okvirima. Drala mu je ruke na ramenima i pjevala za njega, kao da je ta pjesma neto privatno i osobno, premda je pjevala snanim glasom, pa je Woody shvatio da se evila s njim. Na kraju ipak nisu bili samo prijatelji. A zato ne, pomislio je, no ipak ga je pogodila slika koju je zamislio kako Cookie polako razmie bedra, kao Leda, da primi nabrekli, tvrdi kurac. Moda nam je pomisao na nau djecu u inu ljubavi jednako odbojna kao i pomisao na nae roditelje, ali Woody je sliku vidio jasno kao da mu je pred oima, glatki vrak kurca koji na trenutak dodiruje usmine njegove keri a onda polako nestaje, kao zmija koja se zavlai u rupu. Woody se osvrnuo, ali nije vidio Bena jer on nije sjedio naprijed, s ostalim govornicima. Publika se posve predala Cookie. Nisu pljeskali u ritmu jer je bio odve sloen, ali su ga pratili tijelom. Dola je do posljednje kitice, a onda ponovno otpjevala prvu, na talijanskom, pa na francuskom, pa na njemakom. Nisam znao da je govorila njemaki apnuo je Ayoshi. I nije odgovorila je aptom. Kao ni panjolski, ali joj to nije smetalo. Woodyju se to svidjelo. Signor pasticciere, Monsieur mon patissier, Herr Biskuitrouladenbcker, Seor confitero. Svi su pekli utipke. Na kraju je kiticu ponovo otpjevala na engleskom. Mr. Jelly Roll Baker, Let me be your slave; When Gabriel blows his trumpet You know I'll rise from my grave, For some of your jelly, Some of your sweet jelly roll; You know it's doing me good Way down deep in my soul.6

* * *
Poslije je bio prijam u Lowell Houseu na kojem su pili bijelo vino i jeli hladne nareske preostale od prijama u ast princa Charlesa. ena upravitelja Lowell Housea sama je priredila zakusku na tisue razliitih vrsta. Pripravljala ih je cijele godine i zamrzavala. U kui je bilo sedam golemih ledenica. Cookie ih je tijekom sveanosti dodjele diploma provela Lowell Houseom i Sara se zaljubila u sobu u kojoj je Cookie spavala kad god je uvala upraviteljevu djecu i pse. U njoj je bio krevet s baldahinom, prozirne austrijske zavjese i slike s konjima, a imala je i otvoreni kamin. Upravitelj i njegova ena bili su vrlo ljubazni prema Cookie. Upravitelj ju je jedanput kad nije mogla dobiti kartu za let kui to jest, kad je predugo ekala da je kupi ak odvezao u Moline svojim privatnim zrakoplovom.

"Gospodine slastiaru dopusti da budem tvoj rob; kad Gabrijel puhne u trubu, zna, ustat u iz groba zbog tvojih slastica; zna da mi ine dobro duboko u dui" (prev.)

Guva je bila manja nego prilikom sveanosti dodjele diploma stotinjak ljudi, a ne tisuu. I sada su goste posluivali studenti, ali im nisu trebali voki-tokiji za odravanje veze s kuhinjom. Jedan je od njih donio Woodyju komad konopca da svee Lasku ispred zgrade. Unutra je bilo mnogo grljenja, ljubljenja i plaa, previe za Woodyjev ukus. Razgovarao je s Cookienim cimericama koje su ga zvale gospodin Woodhull i koje su, po svemu sudei, onu veeru koju im je pripravio na malenom elektrinom tednjaku u kuhinjici smatrale jednim od vrhunskih gastronomskih doivljaja svoga ivota. Rekao bih da ovjek nikada ne zaboravlja svoju prvu artioku rekao je. Zaudo, bilo mu je ugodno, ali sve je vrijeme pogledom traio "samo-prijatelja" Bena. Sada e mu morati smisliti novi nadimak. Kad ga je napokon naao u kuhinji, u kojoj je svega bilo po dva dva restoranska tednjaka, dva hladionika, dva sudopera sav se najeio. "Samo-prijatelj" je trgao papirnate ubruse s role i presavijao ih napola. Woody je oprao ruke nad jednim od sudopera, a onda poao za njim u malu dnevnu sobu Woody zapravo nije znao kako bi nazvao tu prostoriju gdje je u velikom kaminu gorjela vatra iako su prozori bili otvoreni. Dvoje djece, identini blizanci, sjedili su, onako pruenih nogu, na sofi s majkom. Ben im je dao ubruse da obriu lice. Woody je silno elio uti od njega cijelu priu, ali se nije htio nametati, ne pred enom i djecom. Mu i ena su ga pogledali i nisu ga prepoznali premda su ga morali vidjeti na komemoraciji. Bili su odve zauzeti djecom. Oprostite rekao je Woody. Traim nekoga. Htio je dotaknuti Bena, zagrliti ga, uti jo jedanput Cookieno ime s njegovih usana, uti ga kako je doziva s otvorenog prozora i uti njezin glas: Trouble in mind, I'm blue, But I won't be blue always, 'Cause that sun's gonna shine, In my back door some day.7 Kronje su bile pune rujna ute, jantarne, boje hre, kineskocrvene dok se godina polako bliila kraju, a on se vraao kui Autocestom 90 od Adirondacksa i kad se napokon odlijepio od bljete cisterne Peterbilt od nehrajueg elika, odjednom ga je obuzela udnja za bluesom. U mislima su mu se rojile stare pjesme, stari glasovi, davne uspomene. Kako opisati taj osjeaj? Kao duboku, snanu duhovnu enju ili kao kad te spopadne glad za Big Macom? Woody je pomilovao Lasku koja je gurala glavu kroz prozor iako je vozio sto na sat. I Woodyjev je prozor bio sputen, a grijanje je radilo punom parom. Vie poput udnje to je mukarac osjea za enom koju je neko volio, davno, pa je eli drati u naruju, uti njezin glas. Poelio je uti stare rijei, stare pjesme. Ne Erica Claptona i Boba Dylana, ne Muddyja Watersa i Howlin' Wolfa nego neto starije, s pravog juga. elio je uti Blind Lemon Jeffersona kako pjeva "One Dime Blues". elio je uti Sona Housea kako pjeva "Pearline". elio je uti "Poor Boy, Long Way From Home" Bukke Whitea i "Police Dog Blues" Blind Blakea. All my life I been a traveling man, stayin' alone, doing the best I can.8 U kamionetu je imao kasetofon, ali nije ponio kasete jer kad je u petak poslijepodne odlazio od kue nije znao da e otputovati u Boston. Moda je to podsvjesno i namjeravao, ali ako jest, zar bi poveo Lasku, koja je svako tu i tamo alobno zavijala ne bi li ga podsjetila da je osam sati i da je odavno trebala dobiti veeru? Woody je zapjevao:
"Teko mi je, tuan sam ali neu uvijek biti tuan jer sunce e jednoga dana obasjati i moj prag" iz pjesme "Trouble in Mind" Richarda Jonesa (prev.) 8 "Cijeli sam ivot putovao sam i snalazio se kako god znam" (prev.)
7

You're gonna quit me, Lasky Good as I been to you Good as I been to you Doggone9 Zaustavili su se na sljedeem odmoritu, nadomak Syracusea, i Woody je spustio stranju ogradu na kamionetu da Laska uskoi. Od tolike vonje poelo ga je boljeti koljeno pa se zaskoio i sjeo na kamionet, potom istresao pseu hranu iz vree to ju je kupio na polasku, a onda otiao do crpke i na jednom automatu kupio kavu, a na drugom kekse s maslacem od kikirikija. Nije bio gladan. Na trenutak se ispruio na sjedalu kamioneta, a kad se probudio, bilo je tri ujutro. Kad su stigli do Toleda, Woody je skrenuo na sjever autocestom 23. U Ann Arbor stigli su oko devet. Gotovo cijeli sat vozao se po gradu, pokraj Michigan Uniona gdje je Hannu nauio igrati bilijar, mimo Angell Halla gdje su na stubama pili pjenuac kad je poloila ispite u sijeanjskom roku, mimo studentskog doma u Ulici Maple u kojemu je stanovala kad ju je upoznao i pored stana na uglu ulica Spring i Hiscock, nedaleko od University Microfilmsa u Aveniji Miller, na izlazu iz grada, gdje su zapoeli brani ivot. Zaustavio se, iziao iz kamioneta, pustio Lasku da protegne noge i pomokri se. Jednog im se proljea zaepio zahod. Kad bi pustili vodu, sve bi se, pa i govna, diglo kroz otvor u kadi. Vlasnik, Grk koji je stanovao dvije kue dalje, rekao im je: Moete se sluiti mojim zahodom dok ga ne popravim. A njegova im je ena donosila grke poslastice gurabije, baklave, tulumbe, kremnite. Svakoga dana, sve dok zahod nije popravljen. Cookie je jo bila u pelenama. Jedno od njih bacilo je pelenu u zahod zato se zaepio. Woody nije mogao vjerovati vlastitim oima kad mu je gazda pokazao pelenu. Trgovina Crossroads Music u Ulici Main, dva ugla od stanice, bila je ista kao onda, samo to su na policama umjesto ploa bile kasete, a skupi instrumenti koji su neko pripadali poznatim glazbenicima vie nisu bili u mezaninu, nego u ostakljenoj galeriji koja se protezala du cijele trgovine. Ti boga pomislio je drvo brazilske rue, blijeda Engelmannova smrekovina, zlatna cedrovina, a u posebnoj vitrini gitara National Steel, bljetava poput srebrne cisterne s kojom se natjeravao od Albanyja do Clevelanda. Bilo je deset ujutro i Woody je bio prva i jedina muterija. Izabrao je nekoliko kaseta kompilaciju starih skladbi za slide gitaru i ponovno izdanje "Piedmont Bluesa" Johna Jacksona te ih je stavio na pult. Ovdje sam kupio prvu gitaru rekao je crnom prodavau, koji je upravo na nekoj gitari mijenjao ice. Jo 1955. godine. Tu sam studirao. Stvarno. Prodava, kojemu je moglo biti dvadeset pet godina, moda koja vie, i dalje je bio zauzet icama. Aha rekao je Woody stvarno. Bila je to rabljena Stella koja je na rezonatoru imala pukotinu. Gospodin Cross prodao mi ju je za dvadeset dolara. Stvarno. Ma jebi se malo. Da, stvarno rekao je Woody. Bila je to prva gitara s etrnaest pragova koju je proizveo Martin. Mladi je otkucao cijene kaseta i stavio ih u papirnatu vreicu.

"Ti e me ostaviti, Lasky, iako sam ti bio dobar, iako sam ti bio dobar, k vragu (prev.)

 Pomalo sviram rekao je Woody. To jest, svirao sam. Svirao sam u Arku, u studentskom centru i u Sveuilinom klubu, u Unionu. Tada se uglavnom sluao folk Kingston Trio, Joan Baez. A onda sam sluao uivo Mississippi Johna Hurta, pa Tampa Reda, pa Sona Housea. I tako sam poeo svirati blues. I sad si umiljate da ste bluesman. Tako je. Ne moete svirati blues ako ne ivite blues. To je jedna teorija. To je jedina teorija. Woody je platio kasete novanicom od deset dolara. Ne govorite kao bluesman rekao je mladi ali, to jest-jest, izgledate kao pravi. Hvala. Kad je iziao na plonik, Woody je odmjerio sam sebe u izlogu. Neobrijan, odjee zguvane jer je u njoj spavao; izgledao je kao beskunik. Nije si mogao priutiti onaj National Steel, nije htio mladiu oduzimati vrijeme, ali tako bi je rado pogledao, da je samo malo osjeti. Kad je ponovno uao, uo je kako je pukla ica. O, bluesman se vraa. Morate paziti uzvratio je Woody. Mogli ste ostati bez oka. Ma koje oko. Prodava je vrkom opruge za navijanje skinuo kobilicu i izvadio puknutu icu. Woody je sad vidio da je stariji nego to je isprva mislio. Bilo mu je etrdesetak, moda i pedeset godina. Na pultu je bila golema gitara Gibson Super-Jumbo s izrazitim oblinama i velikim sedefastim ukrasima na vratu. Te mi se nikada nisu sviale rekao je Woody. Sve je na njima preveliko, a ne sviaju mi se ni te kriave boje. Pogledajte samo kako je to pojaalo glomazno. To je gitara za pozornicu odgovorio je mukarac. Vano je da se vidi iz daleka. Kaubojska gitara. Pogledajte kako su rubovi konjia zakrivljeni, kao kravlji rogovi. Takvu je imao Tex Ritter. Gene Autry, Ray Whitley svi su u nekom razdoblju karijere svirali Super-Jumbo. Emmylou Harris svira Super-Jumbo. Lijevom je rukom nategnuo icu pa je zagladio desnom. Ali vi nastavio je vi niste kauboj. Vi ste bluesman. Po emu to? Tako ste mi rekli. Woody je slegnuo ramenima. Blues je nastavio je ovjek meditacijska toka u kojoj se sve antinomije razrjeuju ili nestaju, toka u kojoj ete okriti viestruke meuveze hegelovske dijalektike, toka u kojoj prebiva iskustvo samoga iskustva. Kojeg vam vraga to znai? To znai da je blues nastao dok je rob hodao mazgi iza stranjice. Vi ste u nekoj vezi sa sveuilitem? Michiganskim sveuilitem? Zar u gradu postoji jo neko? ujte rekao je prodava bilo bi mi drae da ovom zemljom upravlja prvih sto ljudi iz telefonskog imenika nego profesori s Michiganskog sveuilita. Stara fora. Woody je zastao. Ne izgledate kao profesor, ali, to jest-jest, zvuite kao pravi.

 Pa, moglo bi se rei da imam neke veze odgovorio je prodava. Ali, kamo god poli, vidjet ete da imam veze sa svime. ekam i vrebam jer ja se zovem legija. Pa dobro, gospodine Legija, smijem li isprobati onaj National Steel iz vitrine? Nije na prodaju. Kako to mislite, nije na prodaju? Nije za vas. to meni nedostaje? Pa pogledajte se samo. To je kao da prodam puku djetetu ili pijancu ili luaku. Ne zna to bi netko takav mogao uiniti s njom. Pa to je samo gitara, zaboga, nije puka. Za gitaru nije potrebna dozvola. Za ovakvu jest. Kakva dozvola? Visa Gold, MasterCard, American Express. Ta je gitara pripadala Tampa Redu. Mislio sam da je Tampa Red imao pozlaenu gitaru. Moe ovjek imati i vie gitara. Intervjuirao sam ga za Michigan Daily kad je doao u Ann Arbor. Tada nije imao pozlaenu gitaru. A nije imao ni ovu. To je jo jedan razlog da vam je ne prodam. Zato? Zato to me vuete za nos. Koliko stoji? Tono osam tisua devetsto devedeset pet dolara. Sad vi mene vuete za nos. Toliko nisam platio ni za svoj kamionet, a za kuu sam platio samo dvaput vie. Njemako srebro rekao je prodava, kuckajui prstom o staklo vitrine. Legura nikla i kositra. Poseban reklamni model za sajmove, izraen neposredno prije nego to su se braa Dopyera razila s Georgeom Beauchampom i osnovali vlastitu tvrtku. Dajte da je samo isprobam. Godinama nisam svirao. Otkako mi je poginula ki. Neu vam s njom pobjei kroz vrata. Ne morate izmiljati izlike. Mukarac je iz ladice ispod pulta izvadio kljueve i otkljuao vitrinu. Znate rekao je ovakvu gitaru i ne morate svirati. Dovoljno je da je pokazujete ljudima, da je vide. Ne raunajui ensko tijelo, ta je gitara doista bila neto najljepe to je Woody ikada vidio. Sprijeda je imala uzorak urica s tri lista paprati koji su se obavijali oko gornje reetke, a na poleini je neki rezbar urezao dvije polutke zemaljske kugle na kojima su se jasno vidjeli kontinenti, Amerike na lijevoj (i Australija i Havaji); Europa, Afrika i Azija na desnoj. Paralele i meridijani na oceanima naznaavali su zaobljenost Zemlje. Hemisfere su drala dva naga crnaka lika, mukarac i ena, koji su kleali na jednom koljenu a rukama pridravali polutke koje su im leale na leima. Ispred likova, valovi su se propinjali jedni prema drugima, pljuskali uvis i prema rubovima gitare pa se spajali u sredini na dnu tako da su nalikovali na udolina izmeu enskih guzova. Na vrhu polutaka sjedila su dva druga lika, takoer mukarac i ena. Mukarac je na lijevom bedru drao gitaru, a ena je pjevala. Kratka joj je suknja otkrivala duge, tamnopute noge; vidjelo se da je lijepa. Iza tih likova uzdizali su se radijski odailjai, a izmeu njih je visio mikrofon u koji je ena pjevala. Slikar je iznad odailjaa naslikao sunce, mjesec i zvijezde tako zorno da je Woody prepoznao Sjevernjau i Velikog Medvjeda; sa strane je bio veliki grad, a od njega je vodila eljeznika pruga koja je nestajala iza jedne hemisfere i ponovno se pojavljivala ispred druge pa stizala na dru-

gu stranu gdje je bilo selo, pa njive, neki mukarac koji je orao ralom u koje je bila upregnuta mazga, pusto raskrije, eljeznika postaja, zatvor. Grad je mogao biti Chicago, zatvor je mogao biti Parchman Farm, eljeznika pruga mogla je biti Illinois Central. Izgleda da je imao stari zemljovid rekao je Woody. Pogledajte dravne granice. Nema Poljske. Nema ehoslovake. Prodava je pogledao poleinu gitare pa ju je pruio Woodyju. Bila je teka, tea nego to je izgledala. Woody je privukao stolac, sjeo i preao prstima preko ica gitare. Bila je ugoena na d-dur. Imate li naprstak? Woody je zario palac ispod niske D ice i jako je trznuo. Funky10. Prodava je kopao po ladici iza pulta. Jeste li znali da se za sir, kad se malo pokvari, kae da je "sladak" ili "funky"? Ne, nisam to znao rekao je Woody. Dobra je to rije. Neto kao "stunk" ili "stinky" ili "stunky", ali vie funky. Pruio je Woodyju teki bronani naprstak. Woody ga je stavio na mali prst i povukao do dvanaestog praga, gdje se vrat gitare spajao s tijelom. Tri runo napeta rezonatorska stoca pojaavala su zvuk kao truba na staroj Victroli, tako da su prirodne i umjetne harmonije visokih tonova zvuale kao zvono, glasno i jasno, raskono i toplo; odzvanjale su sve dok Woody nije stavio prst na ice. Nije uzeo gitaru u ruke jo od Cookiene smrti, ali nije zaboravio svirati. Nadvio se nad njom, lagano stavio prste na ice i duboko udahnuo prije nego to je poeo svirati. 'Twas in the spring pjevao je one sunny day. My sweetheart left me, Lord, she went away. But now she's gone gone gone and I don't worry, 'Cause I'm sittin' on top of the world.11 Gitara je reagirala puteno. Cijelo joj je tijelo titralo ljudskim zvukom i zrailo toplinom i svjetlou. Bila je to gitara stvorena da nadjaa buku na prometnom uglu, da usklikne kao ena koja se dobro zabavlja u kafeu s duboksom, da probije srce kao zviduk staroga teretnog vlaka koji usred noi prolazi ravnicom. Hannah nikada nije voljela tu pjesmu, ali samo zato to nije shvaala ironiju. Woody nije bio siguran ni da je sam razumije, ali osjeao ju je u kostima. Woody je otpjevao sve kitice koje je znao, a onda je naglo ustao i pruio gitaru prodavau. Dajte vi neto odsvirajte zamolio je da ujem kako zvui s ove strane. Prodava je uzeo gitaru, sjeo na stolac i zasvirao istu pjesmu. Woody je osjetio kako ga zvuk preplavljuje, jasnije, otrije, ee nego dok je sam svirao, ali ipak kao odraz unutarnje stvarnosti. Gorkoslatko. Funky. There was a time, I didn't know your name Why should I worry, cry in vain But now she's gone gone gone and I don't worry 'Cause I'm sittin' on top of the world.12

"Funky" je glazbeni izraz koji znai otprilike "karakteristian za blues" i u tom je smislu prihvaen i u nas; rabi se usto i kao izraz opeg odobravanja, ali znai i "smrdljiv" odatle igra rijei sa "stunk", "stinky", "stunky", koje takoer znae "smrdljiv" (prev.) 11 "Proljee je bilo, sunan dan; draga me ostavila, o Boe, ostajem sam, i sad je nema, nema, nema a ja se ne brinem jer sjedim na vrhu svijeta" (prev.) 12 "Nekada ti nisam znao ni ime, al' to me briga, plakati neu; sad je nema, nema, nema a ja se ne brinem jer sjedim na vrhu svijeta" (prev.)

10

Gitara je imala nevjerojatnu snagu i puninu zvuka, nevjerojatnu rezonanciju i trajanje note, kojima Woody nije mogao vladati, ali prodava je vjeto priguivao ice, malo lijevom, malo desnom rukom, tako da je zvuk bio ist i prodoran, bez rezonancije koju je Woody osjeao dok je sam svirao. Nije znao to bi rekao. Ovakva vam gitara moe promijeniti ivot rekao je prodava kad je zavrio pjesmu. Ne morate je ni svirati, dovoljno je da je pokaete ljudima, da je vide. To ste mi ve rekli rekao je Woody, sada prvi put siguran da taj ovjek zapravo eli da gitara zavri kod njega. Osam i pol tisua dolara, samo za vas, zato to ste bluesman. Nemam toliko. Ni ne izgledate kao da imate, ali nikad se ne zna moda ste nekakav ekscentrini bluesman-milijuna. Na sve moram misliti. Prestali su ih proizvoditi poslije rata, zar ne? Woody se eli malo napraviti vaan. Nije za njih bilo trita. Svi su preli na elektrine gitare: Rickenbeckere, Fendere, Gibsone. Naslonio se laktovima na pult. I vi morate na sve misliti rekao je. Sjetite se ovjeka koji je naao vrlo skup biser. Bio je to imperativ, a ne pitanje. Da rekao je Woody. Morao je prodati sve to je imao da ga kupi. To i jest kraljevstvo nebesko. Meni vie zvui kao zabranjeno voe rekao je Woody. Spoznaja dobra i zla rekao je prodava. Svijet koji smo izabrali. Moram ii rekao je Woody. U autu me eka kuja. Koji instrument svira vaa kuja? Nijedan odgovorio je Woody ali, voli pjevati.

* * *
Woody i Laska sluali su kasetu Johna Jacksona dok su se vozili autocestom I-94, a onda su je ponovno sluali na autocesti I-80. Come on into this old house, nobody here but me*. Stigli su kui kasno poslijepodne. Woody je proitao potu sjedei za kuhinjskim stolom i pijuckajui pivo. Onda je otiao u potkrovlje, uzeo svoje stare gitare i ponio ih dolje. Martin OM-45, akustino-elektrini Ovation, Stellu s pukotinom na zvunoj kutiji na koju je stavio ice i stari Gibson s dvanaest ica. Kada je prestao svirati, Hanni je dojadilo to gitare stoje pod glasovirom poput konja u staji koji ekaju hranu, pa ih je odnijela u potkrovlje. teta je bila manja nego to je mogla biti. Trebat e zalijepiti konji na Stelli i srediti pragove na Gibsonu. Ali, Martin do elektrino-akustinog Ovationa mu zapravo nije bilo stalo preivio je hladnou i vruinu bez vidljive tete. Bila je to jedna od prvih iz serije OM, vrlo ujednaenog, snanog zvuka, bez prejakih basova. Woody je sjeo na stube stranjeg trijema i odsvirao Roll in My Sweet Baby's Arms i Mountain Dew i Alberta, Let Your Hair Hang Low. Te je noi dopustio Laski da spava s njim u krevetu, to Hannah nikada nije doputala, a sljedeeg vikenda odvezli su se ponovno u Ann Arbor i kupili National Steel gitaru. Dobio je po tristo dolara za Stellu i Ovation, tisuu za Gibsona i tri tisue za OM-45, ali je ipak, prvi put u ivotu, prekoraio doputeni minus na Visi. Nije ni znao da postoji doputeni minus. Ali, prodava, koji je, kako se ispostavilo, bio i vlasnik trgovine, odluio je riskirati pa mu je unato tome prodao gitaru. Woodyja je uhvatila

nervoza to je potroio toliko novca. Gotovo etiri tisue dolara vie nego to je dobio za gitare koje je prodao. Nije ostao bez prebijene pare, ali pokuavao je utedjeti novac za keri. Ludi je bila na programu razmjene studenata na Grinnellu, ali ipak joj je morao plaati stan i hranu, a i Sarin stan u Chicagu dok se malo ne snae. Dok je potpisivao uti slip kreditne kartice, ruka mu je zadrhtala. Sjetio se kako je potpisivao hipoteku za farmu 18 000 dolara i kako je sjedio uz Hannu u odvjetnikovom uredu, koljena pritisnutih uz odvjetnikov stol, kako je imao vruicu dok je potpisivao papire pokraj malog x-a koji je odvjetnik oznaio crvenom tintom; a poslije je vruice nestalo i oni su krenuli niz Ulicu Main i proli pokraj svoga auta, zaboravivi kamo su se uputili. Farma je bila ostvarenje njihovih snova. Tada se ona inila obeanjem novog ivota, a tako mu se sad inila gitara kao obeanje novoga ivota. Woody je iziao iz trgovine i odvezao se ravno do motela EconoLodge na rubu grada. Nijedan mukarac nije tako eljno ekao da legne sa svojom mladenkom kao to je Woody ekao da primi gitaru u ruke. Znao je, dakako, da imovina ne donosi sreu znao je to vrlo dobro, ali prolo je toliko vremena otkako je neto elio, tako se odviknuo eljeti bilo to da mu se zavrtjelo u glavi. Dao je kuji vode a onda je izvadio gitaru iz kutije i poloio je na brani krevet. Otiao je u kupaonicu, popiao se i oprao ruke. Na vratima kupaonice bilo je veliko ogledalo pa se dobro pogledao. Zakljuio je da ne izgleda loe. Provukao je prste kroz kosu koja je jo bila tamna i gusta. Nije se mnogo promijenila u posljednjih deset godina, ali se morao brijati dvaput na dan ako je naveer elio nekamo izii; no nikada to nije elio, pa mu to nije smetalo. Sjeo je na rub postelje i odsvirao sve pjesme u Dduru kojih se mogao sjetiti. Kad se vie nijedne nije mogao sjetiti, ugodio je gitaru ak u A-dur, sklopljenih oiju za sluaj da mu pukne ica. Povukao je naprstak do dvanaestog praga. Gitara je jeknula. Napetost je bila nevjerojatna. I went down to the crossroads, I fell down on my knees; I went to the crossroads, Fell down on my knees; Asked the Lord to have mercy, On poor Woody if you please.13 Svi znaju kako je kad ti je neka rije navrh jezika. Treba ti upravo ta rije, nijedna druga ne odgovara, ali je se ne moe sjetiti, a onda ti nadoe i napokon moe rei ono to si htio. Upravo se tako osjeao Woody. Pronaao je rijei koje su mu trebale. Nee vratiti Cookie, ali e mu malo osvijetliti put, pomoi mu da vidi gdje je bio i odlui kamo dalje. Svirao je sve dok mu prsti lijeve ruke nisu prokrvarili, a usred noi odvezli su se kui, sputenih prozora, s grijanjem podeenim na najjae, s gitarom na prednjem sjedalu, izmeu njega i Laske. Kad je skrenuo iz Ulice Kruger na dugi prilaz kui, imao je udan osjeaj da je na pogrenom mjestu, ili barem da je na novom mjestu. Na ranojutarnjem svjetlu nita mu nije izgledalo poznato. Ni kua, ni staja, ni zaputene jabuke iza nekadanjeg povrtnjaka, ni traktor koji je pred otvorenim vratima staje e13

"Siao sam na raskrije i pao na koljena, siao sam na raskrije i pao na ko-ljena, zamolio sam Boga da se smiluje jadnome Woodyju", iz pjesme "Crossroads" Roberta Johnsona (prev.)

kao novo kuite za plovak. Tek kada je otvorio potanski sandui na kraju dugog prilaznog puta i vidio svoje ime na pismu od Sare bio je siguran da je kod kue.

Halloween
Prve su goe stigle u est dvije iranske studentice, Turan Mirsadiqi i ahla Golestani, u zelenom kabrioletu Alfa Romeo koji je pripadao Ms. Mirsadiqi. Bio je kraj listopada, jo nije zahladnjelo, pa su se djevojke vozile sa sputenim krovom. Dole smo ranije da vam pomognemo doviknula mu je Ms. Mirsadiqi. Woody im je dao znak da se odvezu do staje kako bi ostalo mjesta za druge automobile. Elektrini motor koji je posudio od Curtisa Hughesa, upravitelja Farmi Warren, pregorio je, pa je morao rukom okretati raanj dok je smiljao to da uini. Sada je otiao pozdraviti svoje goe, usput briui ruke u staru kuhinjsku krpu koju je zataknuo za pojas. "Treba mi netko da malo okree raanj", rekao je. Turan Mirsadiqi Turi bila je ki vane povjerenice sveuilita, Woodyjeve najstarije prijateljice koja je takoer studirala na St. Clairu, a onda otila na postdiplomski na Sveuilite Michigan. Woody ju je upoznao na seminaru iz perzijskog profesora Mllera, na koji se upisala zbog oklade. Poslije se udala za bogatog iranskog poslovnog ovjeka, Alirezu Mirsadiqija, kojega je upoznala u vlaku iz Rima za Napulj. Svake bi godine u St. Clair poslala dvoje-troje studenata koji su plaali punu kolarinu, najprije iz Irana, a poslije iz iranske iseljenike zajednice u Rimu, kamo su se bili preselili neposredno prije revolucije. Sveuilite je od njezina mua oekivalo znatan novani doprinos, prvi u nizu kojem su se nadali. Woody je na Sveuilitu Michigan uio perzijski jer ga je predavao njegov mentor profesor Mller; poslije je proveo godinu dana na Sveuilitu Esfahan, na stipendiji sada nepostojeeg Drutva ameriko-iranskog prijateljstva. Govorio je nekom vrstom knjievnog jezika, kao da ita poeziju iz vrlo stare knjige, i nikada nije bio posve siguran smatraju li iranski studenti njegove pokuaje da govori njihovim jezikom draesnim ili naprosto smijenim. Ms. Mirsadiqi pozdravila ga je na perzijskom: Gospodine profesore Woody, na veliki uitelju i ljubazni domaine, duboko smo vam zahvalni na vaem velikodunom gostoprimstvu. Kako vidite, za va Festival mrtvih odjenule smo nae tradicionalne adore. Podignula je svoj ador s cvjetnim uzorkom tako da joj pokrije usta i nos. Woody je shvatio da to uope nije ador nego stara plahta na koju su bili privreni papirnati cvjetii. Ispod plahte vidio je nogavice njezinih traperica. Woody je odgovorio u istom stilu. Dobrodole, drage moje goe. Nemam rijei kojima bih izrazio... Ponijela sam skicu prvog poglavlja magistarske radnje", rekla je Ms. Mirsadiqi na engleskom, "a i vjebale smo "Umijee izrade tikava". Gurnula je radnju pod ruku pa prste obiju ruku iskrivila u oblik koji nije nalikovao ni na to osim iskrivljenih prstiju, ali bi bacio zanimljivu sjenu na papir ili ekran, poput zejih uiju pod svjetlou projektora, ali sloeniju. Nisam ba siguran da bi to bilo pametno rekao je Woody. Na Meunarodnom sajmu nisu vam ga dopustili izvesti. Tono rekla je ali to je bilo zato to su tamo bili i roditelji. Veeras smo na privatnom posjedu, a mislim da kazalite sjena nije protuzakonit u dravi Illinois. I ovdje e biti roditelja, i to s malom djecom.

 Tono odgovorila je ali ne roditelja potencijalnih studenata St. Claira koji plaaju punu kolarinu. Ostavi je na kuhinjskom stolu rekao je Woody, mislei na radnju. Ne, radije je stavi na glasovir u dnevnoj sobi. Na dra za note. Djevojke su ule u kuu. Woody se vratio ranju i svakih ga nekoliko minuta okretao, istodobno pokuavajui otkriti zato se elektrini motor pokvario.

***
Potkraj kolovoza Woody i Sara odvezli su Ludi u Grinnell na uvodna predavanja. Tjedan poslije, u nedjelju ujutro, Sara je otputovala u Chicago Illinois Zephyrom. potraii svoje mjesto pod suncem. Doao je dan kojega se Woody godinama bojao: ostao je sam, prvi put nakon trideset godina, zapravo prvi put u ivotu osim one godine u Esfahanu, ali tamo je stanovao kod Ebrahima Age i Araf Hanom. No jedva da je to i osjetio. Bio je odve zauzet. Imao je devetnaest studenata na poetnom seminaru iz grkog, devetnaest na naprednom iz Ovidija, a nadgledao je i magistarsku radnju Ms. Mirsadiqi. Odrao je koncert, kojeg je pokrovitelj bio odjel izobrazbe zatvorenika mjesnog narodnog sveuilita, za zatvorenike u novom zatvoru s blagim osiguranjem na staroj cesti za Thirlwell, preko puta idovskog groblja; napokon je naao novo kuite za plovak za traktor; poeo je redigirati rukopis na kojem je radio kada je Cookie poginula Kozmoloki fragmenti ranih grkih filozofa i otkrio da su njegove zamisli svjee i zanimljive, a ne, kako se pribojavao, samo mjeavina starih argumenata iz Guthrieja i Dielsa. Parmenid, koji je u traganju za trajnou bio jai od Heraklita, sada mu se inio presudnim, inio se oiglednim polazitem. A i inae je bio zauzet svake nedjelje ujutro odlazio je u sinagogu na satove hebrejskog koje mu je davala dekanica; odluio je svakoga dana napisati po jedno pismo i nije to propustio uiniti od one nedjelje kada je Sara otila; a svake je veeri, prije nego to bi poeo raditi na Kozmolokim fragmentima, sat ili dva vjebao gitaru. I to doista vjebao ljestvice, arpeggia, vjebe za istezanje prstiju, improvizacije, repertoar (uio je nove pjesme sa starih kaseta i ploa, nije se samo zezao). Bio je tako zauzet da nije imao vremena za samosaaljenje. Jedino bi katkad subotom naveer malko pokleknuo. Pripravio bi pizzu, kao i svake subote naveer, ve godinama; sluao bi prvu polovicu emisije A Prarie Home Companion dok bi mijesio tijesto, popio bi dva-tri piva, a stara bi kua kriputala i isputala udne zvukove pa bi nakon treeg piva zamiljao da su djevojke gore i spremaju se za izlazak, a im bi pizzu stavio u penicu, otvorio bi jo jedno pivo i pripalio jedan Hannin Pall Mall kada je otila, ostavila je est teka i popuio ga na stranjem trijemu dok se pizza pekla. Nije bio naviknut na puenje pa bi ga prvi dim gotovo oborio s nogu, osobito poslije piva, te bi se rukom naslonio na zid kao da ima srani napadaj; a ako bi cestom proao neki automobil, zamiljao bi da se to Hannah vraa iz grada s vrem crnog vina i stie upravo navrijeme da uje News from Lake Wobegone. Prvo je pismo napisao Hanni. Quid si prisca redit Venus, napisao je, diductosque iugo cogit aeneo "to ako se stara ljubav vrati i spoji pod svojim bronanim jarmom one koji su bili razdvojeni." Njegovim studentima pjesma se isprva nije svidjela jer je bila odve nesentimentalna, ali Woodyju se toliko sviala da ju je cijelu napisao u pismu. Pisao je sporo i pomnjivo, svojom penkalom Parker Duofold, krasopisom kojim je ispisivao papirie s imenima gostiju za godinji banket Phi Beta Kappe i, povreme-

no, pisma koja su, uz medaljon sveuilita, uruivali velikodostojnicima u posjetu. Zatim je pisao kerima, pa bivim profesorima, kolegama, starim prijateljima, bivim studentima i na kraju daljnjim roacima nije ih mnogo ostalo, osim bratia Petera u Ann Arboru, koji mu je otpisao i podsjetio ga kako su znali kuhati rakove i jesti ih s kukuruzom iz vrta koji su Peter i njegova ena svake godine spremali u ledenicu. Pravili su i domai keap i mijeali ga s hrenom i limunovim sokom kao prilog rakovima. Pismo svaki dan to je mnogo pisama. Napie li po pismo na dan, trebao bi i dobiti po pismo na dan. Ali, to se nije dogodilo. Woody je dobio pismo od Petera, pismo od sestrine, keri majine sestre koja je ivjela u Kaliforniji, pismo od Hanninog brata u Minneapolisu i razglednicu od nekadanjeg cimera koji je sad bio vjerski urednik u asopisu Time. I nita vie. Neka su se pisma vratila s oznakom PRIMATELJ NEPOZNAT. Kada je Woody krenuo na studij, majka mu je u koveg stavila pismo. Stavila ga je nakon to se spakirao. Nije se sjeao to je pisalo u njemu, ali sjeao se kako se osjeao dok je sjedio na rubu kreveta u Domu Adams na Sveuilitu Michigan. Kad ga je otvorio, bilo mu je neugodno, kao da je otvorio staklenku meda i prolio ga u krilo. Osjeao se osamljeno i nostalgino u toj uskoj sobici, ali to nije elio priznati. Nije joj odgovorio na pismo, ak ga nije ni spomenuo. Ali, kad je Cookie krenula na Harvard, stavio je pismo u njezin koveg, a poslije i u Sarin i u Ludin. Je li i njima bilo neugodno? A dok nije proitao "Gospou Bridge" Evana Connella, nije ni znao da takva pisma imaju naziv. Zvala su se "pisma za vlak", i Woody je, po nainu kako su opisana u romanu, zakljuio da su neko svi roditelji stavljali "pisma za vlak" u kovege svoje djece kad su odlazila na studij. Ki Bridgeovih Carolyn? Ruth? proitala je svoje dok je bila u krevetu s ljubavnikom. I njoj je bilo neugodno, ali onda je shvatila da joj nitko nikada nee ponuditi takvu ljubav kakvu joj pruaju roditelji. A, po Woodyjevu miljenju, gospodin i gospoa Bridge ak nisu bili ni osobito dobri roditelji. Sjeao se Woody i drugih pisama. Tri pisma koja mu je napisala majka i koja su se jednoga dana pojavila u potkrovlju, u eljeznoj kutiji koju su kupili za vane papire, ali nikad nije bilo vanih papira koje bi u nju stavili. A onda ta majina pisma, koja je napisala dok je studirala na St. Clairu. Napisala ih je svojoj majci, Woodyjevoj baki, u Chicago, i u njima joj je priala o predavanjima iz klasine mitologije na koja je odlazila, onim istim koja je u ono doba drao Woody. Pa onda pismo koje je naao na ulici u Esfahanu, odmah pokraj bazara na Trgu ahar Bag, omotnicu koja je leala licem nadolje u praini. Woody ga je podigao i vidio da je upueno njemu. Whitman govori o nalaenju pisama od Boga na ulici. Teko da bi se Woody vie iznenadio da to jest bilo pismo od Boga, ali bilo je od Hanne, iz St. Joea u Michiganu. To je bilo prije nego to su se vjenali. Hannah se bila povukla u Ann Arboru, inilo joj se da se stvari odvijaju prebrzo i Woody je mislio da je vie nikada nee vidjeti dok nije naao to pismo. Licem na dolje, na kaldrmi. Inae nije vjerovao u Sudbinu ili Kob, ali sada se morao naprezati da ne povjeruje kako je u tome bila neka nakana, kako je to bilo sueno, i zato bi mu srce uvijek poelo jako lupati kada bi zaustavio kamionet uz cestu, skliznuo preko sjedala, otvorio prozor uz suvozako mjesto i otvorio potanski sandui.

***

Woody je bio pomalo nervozan. Ve godinama nije priredio jedan od tih svojih homerskih banketa i sad nije bio siguran da e mala svinja koju je kupio od Curtisa biti dovoljna za ezdeset ljudi, ak ni uz purana kojeg je ispekao za muslimane i idove, i kukuruz koji je ispekao na rotilju i sva ostala jela koja su gosti donijeli. ekao je da se pojavi dekaniina mala crvena corolla, htio je da doe i vidi taj tableau vivant, poput prizora iz Breughela Starijeg, poput seljakog slavlja to ga je priredio: djeca profesora kako igraju frizbi i badminton, pa raanj, veliki vrevi jabukovae na ledu, Frank Swanson kako toi pivo iz bave na svojem kamionetu, strnita kukuruza i soje u pozadini, kamioni za prjevoz itarica poredani na Ulici Kruger kako ekaju ukrcaj na viljukar u New Cameronu, udaljeni zvukovi burlingtonskog ranirnog kolodvora gdje su naveer sastavljali eljeznike kompozicije, velika logorska vatra gdje e djeca pei s'mores poslije veere, dugi stolovi daske na nogarima pretrpani hranom. Hrpe grkog kruha, kalamata i maslina s Halkidike, tanjuri sira fete i narezane rajice sa seljakog sajma, velike dvolitrenke blijedozlatne retsine. Glazbeni instrumenti poredani pokraj vatre. Dvanestoiani Martin Larryja Taylora, troni stari Gibson Jessike Lowden, Curtisov dugovrati Stelling bendo, starinski bas Dalea Petersona, mandolina Blind Boba Martina, cimbal Nore Stout. Nije Srednji zapad ba tako lo. to se Woodyja tie, peenje prasca na ranju u svako doba moe stati uz bok peenju koljki koje toliko hvale na Istonoj obali. Na St. Clairu bilo je mnogo ljudi s Istone obale, s diplomama s Ivy Leaguea14. Kad su tek doli, nisu se mislili dugo zadrati, i neki doista nisu; ali, veina se srodila s mjesnim obiajima, poput britanskih konzula u Africi i na Srednjem istoku; a neki, poput dekanice, ostali su, ali im se bilo teko prilagoditi i vjeito su prigovarali. Ma daj, prestani, Jane rekao joj je Woody jednoga dana poslije sata hebrejskog. Bili su u kuhinji u sinagogi, a ona je pregledavala bagel15 to ga je kupila u duanu kao da je osuen bizonski izmet. "Kriste Boe, ovjek bi pomislio da ne moe pojesti bagel ako nije kupljen kod Zabara. Prestani stalno gunati. U Cornucopiji, tu u gradu, moe dobiti pet vrsta maslina, pristojno maslinovo ulje, Parmigiano-Reggiano. A kod Strica Willyja moe kupiti odlian kruh, bolji nego u New Yorku. A moe i skoknuti pogledati Krasnerove u MoMI. No dobro, ali barem nou moe mirno hodati ulicama, to u Central Parku sigurno ne moe. Sama si izabrala doi ovamo, Jane. Pozvali smo te da nam bude voa i ti si pristala. Ovo je mali gradi na Srednjem zapadu. Nekima od nas se svia. Zato neprestano prigovara? U Brooklynu ima libanonska trgovina rekla je gdje moe dobiti dvadeset razliitih vrsta maslina, dvadeset ali, onda se prekinula. Oprosti rekla je i nasmijeila se. Bila sam idovska gunalica u New Yorku; idovska sam gunalica u St. Clairu; uvijek u biti idovska gunalica. Woodyju je poslije toga nekako bila draa. Nasmijeila se kao da je iznenadni nalet povjetarca rasprio oblake srdbe i nezadovoljstva koji su skrivali njezinu pravu narav. Mnogi su studenti doli u togama, ali neki matovitiji posudili su kostime iz Dramskog odsjeka. Neki grki ratnik moda Ahilej ili Odisej s okruglim titom lijevao je pivo iz bave u plastine ae i dodavao ih bradatom Sokratu, muketiru iz 17. stoljea i djevojci s Woodyjevog seminara iz starorimskog pjesnitva u nonji napuljske ribarice koju je Nora nosila kad je plesala tarantelu na prologodinjoj studentskoj iz14

Ivy League skupina uglednih sveuilita iz istonog dijela Sjedinjenih Drava, najstarijih u zemlji; zgrade su obino obrasle brljanom (engl. ivy), odatle naziv (prev.) 15 Bagel (jidi) tvrdo okruglo pecivo, tradicionalno idovsko, ali danas omiljeno diljem Sjedinjenih Drava (prev.)

vedbi Lutkine kue. Duhovi i demoni mijeali su se s civilima u trapericama i majicama oko ranja i gledali kako se svinja polako okree nad arom. Turi Mirsadiqi i Shahla Golestani naizmjence su okretale raanj Woody nije uspio popraviti motor zavrnuvi duge rukave improviziranih adora, koji su im pokrivali sve osim lica; a Mac je, drei au gina u jednoj ruci, okretao povre na dugom rotilju koji je Woody posudio od sveuilita: tikvice, paprike, slatki luk, gljive, mali prepolovljeni patlidani, kukuruz u komuki koji se cijelo poslijepodne namakao. Dekanica je dola tek kad je pao mrak. Woody je gotovo bio izgubio nadu. Ve je narezao puretinu i poeo je rezati svinjetinu, tanke odreske s ramena, velikim mesarskim noem, koje je slagao na pladanj. Zapravo i nije bio siguran je li elio da doe. Dekanica, koja ionako nije bila osobito drutvena, nije bila ni osobito privlana; to jest, nije se nimalo trudila da to bude. minka bi moda umekala njezine krne "krne" je moda bila prejaka rije, ali tako su je svi opisivali crte lica, a da je drukije eljala kosu, a ne uvijek u onu strogu pundu, manje bi nalikovala fotografiji Elizabeth Cady Stanton16 to je visjela iznad njezinog radnog stola. Woody je bio lan odbora koji ju je pozvao u St. Clair pa mu je bilo stalo da uspije. Mislio je da je dobra osoba, vrstih stajalita, potena, i djelomice ga je privlaila jer je elio da stekne dobro miljenje o njemu. Ali, u mnogo emu se uope nisu slagali od uloge klasine filologije u humanistikom obrazovanju do pitanja Palestine pa su zapali u nekakav poluozbiljni odnos koji nisu olakavali ni trenuci prave ozbiljnosti ni prave neozbiljnosti. Samo su nedjeljom ujutro, u vienamjenskoj prostoriji u sinagogi, za stolom na raskapanje za kojim su sjedile gospoa Schubach, gospoa Beckstein, gospoa Goldfarb i njezina dvanaestogodinja ki koja je ondje bila protiv svoje volje, uspijevali odbaciti tu naviku i razgovarati slobodno i neafektirano moda zato to je ona tad bila uiteljica, a on uenik. Ostale uenice, velianstvene poput prekooceanskih brodova, osim male Elene Goldfarb, recitirale su odgovore iz reformiranog molitvenika jo od svoje Bat Micve i nikako im nije bilo jasno zato Woody ima toliko potekoa s hebrejskim slovima. Dakako, one nisu razumjele ni rije od onoga to su itale, nisu shvaale zato uz hebrejske glagole ne idu isti prijedlozi kao uz engleske, zato postoje dva oblika infinitiva a ne samo jedan ni zato na hebrejskom ne moe jednostavno rei "ima" umjesto da imenici doda neodvojiv prefiks. Ni Woody to nije razumio, ali barem nije izazivao dekanicu na svakom koraku, kao da ona namjerno izmilja gramatika pravila kako bi mu oteala ivot. Prepustio se misteriju prijedloga i infinitivnih apsoluta. Volio je biti u ulozi uenika. Neka malo netko drugi sjedi za upravljaem. Na stolu ima svega i svaega, Jane rekao je kad je s tanjurom u ruci dola do ranja. Peeno povre, a tamo ti je i puretina. Puretina? upitala je s nevjericom. Na grkom banketu oekivala sam janjetinu. Da rekao je. Najstarija ovjekova hrana, koju prihvaaju i krani, i muslimani, i idovi i hindusi. To jest, neki hindusi. Ali, Eumej u etrnaestom pjevanju Odiseje nudi Odiseju svinjetinu, a on se ali da su mu udvarai pojeli svu prasad. Woody je rukom pokazao studente i profesore okupljene oko logorske vatre. Osim toga, Curtis ne uzgaja janjce, pa sam se odluio za svinjetinu i puretinu. Osim tebe nitko nije prigovarao. Bijelo ili crno meso? Bijelo.

16

Elizabeth Cady Stanton (1815.-1902.), jedna od osnivaica i dugogodinja predsjednica pokreta sufraetkinja (prev.)

 Ove sam komade uvao za tebe rekao je i stavio dva tanka komada pureih prsa na njezin tanjur. Nisu prepeeni. Soni su. Woody rekla mu je ti si savren domain. Djeca su jo pekla s'mores sljezove kolaie s okoladom u sendviu izmeu dva graham krekera kad su glazbenici poeli ugaati instrumente. Larry Taylor s Odsjeka za antropologiju donio je novi elektronski ugaa pa su ga glazbenici naizmjence stavljali na svoje instrumente i ugaali ih za koncert, a Woody je dijelio note koje je fotokopirao tog poslijepodneva. Veselio se nastupu. Redovito je vjebao i inilo mu se da sada znatno bolje svira gitaru. Sat na dan, raunao je, to je tristo ezdeset i pet sati na godinu, vie od etrdeset pet punih radnih dana. Pjesme koje su mu neko bile nedostine Last Steam Engine Train Lea Kottkea, primjerice, ili Death Don't Have No Mercy veleasnog Garyja Davisa sad su pod njegovim prstima bile lake i podatne kao tijelo njegove ene kad je bila uzbuena. Zaboravio je koliko mu je glazba nekada bila vana, poput snanog magneta koji ga je uvukao u neobian krug prijatelja, i u uskom sveuilinom svijetu i izvan njega: u tom su krugu bili zubar, upravitelj seoskog dobra, umirovljeni mehaniar koji je oslijepio od glaukoma a sve ih je povezivalo uvjerenje da je glazba odve vana a da bi se prepustila profesionalcima. Woody se pridruio glazbenicima koji su jo petljali oko instrumenata. (Svoju je gitaru ugodio prije, vlastitim elektronskim ugaaem.) Uzeo je broirano izdanje Yeatsove knjige koju je ostavio na kutiji gitare i glasno povikao: "Gusla iz Dooneya." Knjiga mu nije bila potrebna, ali mu se inilo da tako bolje izgleda, kao da ita neto iz Biblije. "Kad zasviram na gusle u Dooneyu" poeo je glasno recitirati, a onda krenuo ispoetka. Kad zasviram na gusle u Dooneyu, Seoski puk pohrli ko more; Brati mi pop je u Kilvarnetu A bart u Moharabuiju gore. Preskoio sam bratia i brata: Oni itaju molitvenike; A ja pjesmaricu to je kupih U Sligou sred sajamske vike. Na koncu kad nam doe stati Pred Petrov prijesto od zlata, Svu trojicu e pozdravit' smijekom, No mene prvoga pustit' na vrata; Jer dobre due su dobre volje, i zlih se prigoda klone. Dobra im glazba godi uhu I plesati vole one. Pa kad me narod tamo spazi, Nagrnut' svi e ko plima, I kliu': "Gusla iz Dooneya tu je!" Njihat' se nalik valovima.17 Tako je Woody mislio o sebi, kao o guslau iz Dooneyja, ali prije negoli je dospio otvoriti kutiju i izvaditi National Steel gitaru u punom sjaju, poput Ahilejeva tita, za17

Prepjevala Boica Jelui

ula se graja. Nekolicina studenata koji su nosili prljavo posue u kuhinju istrali su iz kue. imii! vikali su dok su trali stazom do logorske vatre. Tamo ima imia! Ma, dajte rekao je Woody. Niste valjda pobjegli od jadnog malog imia? Nije samo jedan povikala je Carol Nelson, mjetanka koja je jednom grki naziv za spolovilo, aidoa, prevela kao "dragocjenu imovinu". Stajala je pred njim. Lete posvuda. A kako je samo pas skakao trebali ste ga vidjeti. Stih je, prisjetio se Woody, bio iz Ksenofona: "Ugazili su u vodu sve do svoje 'dragocjene imovine'." Nju rekao je Woody automatski. Kuja je. Otiao je puteljkom do kue, a za njim nekoliko studenata koji su htjeli vidjeti to e se dogoditi. U ormaru u hodniku drao je badmintonski reket za ubijanje imia, ali njih nije uvijek bilo lako nai. Sakrili bi se u ormar ili iza zavjese pa nije bilo druge nego ekati. Prvi ga je iznenadio dok se penjao uza stube. Zamahnuo je reketom i promaio, zamahnuo i opet promaio. Studenti su se bojali imia pa su pognuli glavu dok je kruio po sobi, ali su se pritom i smijali. imi je i dalje letio po sobi. Woody je zastao, odmjerio udarac i pogodio imia straga otrim bekhendom. imi je odletio preko sobe i pao u glasovir. Drugoga je ubio u kupaonici na katu, poto je za sobom zatvorio vrata. Ima jo jedan rekla je Carol. Jo je bila zadihana od tranja. Bila su tri. Woody ga je traio petnaest minta, ali ga nije uspio nai. Pokupio je mrtvog imia iz glasovira komadom kartona i bacio ga u vreicu za smee zajedno s onim iz kupaonice, a onda je papirnatu vreicu iznio van i bacio u plastinu kantu za smee. Glazba je poela bez njega. Pjevali su neku djeju pjesmicu. S trijema je mogao uti Curtisov tenor, a onda djecu: "Ljut zbog trica i kuina, al' vuk sit i koza tu, hrli starac u umu." Glazbenici su stajali s druge strane logorske vatre, koja je bila u maloj udubini na pola puta izmeu staje i kue; Woody je vidio njihova lica obasjana plamenom, njihove instrumente kako se istiu na pozadini odjee traperica i tamnih pulovera: bljetavo bijelo lice Curtisova benda, nalik punom mjesecu, blijedozlatnu Larryjeva dvanaestoiane Martinice od Engelmannove smreke; runo utilo Jessikinog starog Gibsona kojega su ice odraavale svjetlost plamena. Dok je silazio puteljkom, vidio je kako im se pomiu ruke Curtis je svirao njeno, Larry trzalicom, a Jessica je prebirala ice cijelom rukom. Kad se pribliio, uo je i mandolinu Blind Boba tanani obligato i vie osjetio nego uo udaranje starinskog basa Dalea Petersona, u savrenom skladu. Tump tump tump. Melinda Dirkson, takoer s Woodyjevog poetnog seminara iz grkog, davala je vrst ritam struui etkom po daski za pranje rublja; drugi studenti tresli su ili udarali raznim ritmikim instrumentima koje je Woody prikupio tijekom godina: afriki govorni bubanj, egrtaljke, cimbali koji se sviraju prstima, dvanaestotonski tong bubanj iz Gvatemale, pet-est chickenshakersa (plastinih jaja napunjenih metalnim zrncima) i nekolko parova drvenih kostiju. Woody je zamalo kupio malu talijansku harmoniku koju je vidio u izlogu trgovine Glazbala Johnson u Ulici Main, stajala je manje od sto dolara. Bio je to prekrasan instrument i bio bi ga kupio da ga netko nije pretekao. Sad je bio pravi trenutak, ali umjesto da izvadi gitaru, sjeo je na kladu najudaljeniju od vatre i glazbe pokraj dekanice. alom rekao je. Ona je utjela. Nisi ponijela flautu rekao je. Dekanica je svirala u Simfonijskom orekstru St. Clairea. Zar sam trebala? Nadao sam se da e je ponijeti.

 Onda si mi to trebao rei. Na pozivnici je pisalo... Ma, nema veze. Ne vjerujem da bih se uklopila. Nismo osobito zahtjevni. Vi moda niste, ali ja jesam. Ah, tako. Curtis je zapjevao jo jednu djeju pjesmu u kojoj je bilo mnogo ivotinjskog glasanja. Djeca su roktala, mukala, blejala, rzala, lajala, mijaukala i cvrkutala. S tobom ba nije lako rekao je Woody, malo se pomaknuvi na kvrgavoj kladi. Uzeo je pruti i poeo njime arati po tlu. Dekanica je drala ruke pokraj tijela, rairenih prstiju oslonjenih na kladu. to to sa mnom nije lako? Razgovarati, askati, druiti se. Misli, ne masiram ti ego, ne govorim ti kako si divan to si priredio ovu prekrasnu zabavu...? Zbilja je prekrasna, zar ne? Sluaj ih samo! Ali, ozbiljno. uj... Neko smo to stalno radili. U dobra stara vremena? Da, u dobra stara vremena, u zlatno doba, prije nego to je Cookie poginula, da. Stanka. Jesi li znala nastavio je da su Franco della Chiave i Angela Strappafelci uhieni u Buenos Airesu? Woody je imao osjeaj da joj povjerava veliku osobnu tajnu, iako je ta informacija bila objavljena na naslovnici Timesa. Ni s kim o tome nije razgovarao. Zapravo se pokuavao pretvarati da to s njim nema nikakve veze. Vidjela sam neto u novinama rekla je dekanica. Crvene brigade? Crvene brigade? Ma daj, Jane. Oni nisu bili aneli, ali nisu ni podmetali bombe u supermarkete ili na eljeznike kolodvore. Ovi su neofaisti, desniari. Nije li Della Chiave terorist? Svi ga trae: Interpol, sve tajne slube. Ali, iskreno govorei, mene vie zanima ena koja je uhiena zajedno s njim. Angela Strappafelci. Ona je bila ta koja je svojim rukama ostavila bombu na kolodvoru, ona i njezin deko. I Aldo Trimarchi, koji je napravio bombu i donio je Angeli i njezinom deku u Bologni. ini mi se da je u novinama pisalo da ih je bilo sedmoro ili osmoro. Troje su bili esecutori, a etvoro mandanti, ovisno o tome kako broji. Optuen je i Bruno Conti, ali on je u vicarskoj. A Angela i della Chiave su jo u Argentini. Po emu je ona tako posebna? Jer je ena. Jer je otprilike Cookienih godina. Dakle, shvaa da bi mukarac mogao uiniti takvo to, ali ena...? Daj, Jane, pusti sad ideologiju. Ideologija se nikada ne moe odbaciti. Moemo se pretvarati da je nema, ali ne moemo je odbaciti. Dobro, Jane, dobro. Zaboravi. Oprosti, Woody. Samo sam htjela rei... Znam to si htjela rei. Ne elim to uti. Nije ti se razbistrilo? Mislim da se jesam razvedrio, zato sam i priredio zabavu. Nisam pitala jesi li se razvedrio, nego je li ti se razbistrilo. Bistro mi je, Jane, bistro mi je, ali mislim da sam se poeo i oporavljati. Zato daje satove gitare u zatvoru?

 Ne dajem satove odgovorio je. Odrao sam neto kao koncert za zatvorenike. I namjerava s Udrugom crnih studenata razraditi program bluesa za ljetni semestar, je li? Ti to, izgleda, prati sve to ja radim? Odakle ti sve to? Sve se dozna. Novi profesor Woodhull. Ti si novi ovjek. Meni to izgleda kao nepatvorena kriza srednje dobi. Nisam o tome razmiljao na taj nain, ali vjerojatno ima pravo. Jo malo pa e kupiti sportski automobil i nai ljubavnicu. To bi ba bilo dobro rekao je Woody. Je li mu to prilika, pitao se? Trenutak koji je ekao? Ili mu se samo ruga? U takvim se stvarima ba nije snalazio. Morao se prvo pripremiti. Namjeravao joj se upucavati, ali kasnije, poslije pjevanja. Ali, kako se upucavati radikalnoj feminstkinji? Izabrao bih Alfa Romeo Spider, poput onoga to ga ima Ms. Mirsadiqi, samo bih ja uzeo crveni. A dobro bi mi dola i ivahna mlada ena za... Zna nastavio je kao da se nije prekinuo nisam... bio sa enom otkako je Cookie poginula. Ve sam poeo misliti da je s tim za mene gotovo. ekao je da vidi to e ona rei. Ali, nije nita rekla. Glazbenici su poeli svirati "Roll in My Sweet Baby's Arms". E pa rekao je vrijeme je da izvadim gitaru. Takve su zabave imale vlastiti ritam. Poelo bi s nekoliko djejih pjesmica, onda bi Michael veslao na obalu i u rudniku bi bilo mrano kao u tamnici18, a onda bi pjevali Corinna, Corinna, where you been so long, Ain't had no lovin' since you been gone. Curtis je hvatao ritam i bez Woodyjevih nota. Roll in my sweet baby's arms, Roll in my sweet baby's arms, Gonna lay 'round the shack till the mail train gets back And roll in my sweet baby's arms.19 Svi su drugi tu pjesmu svirali u G, ali ju je Curtis zbog neega svirao u A. Bila je to izvrsna pjesma, sa estokim ritmom. Tutanj starinskog basa nije se mogao uti, ali se osjeao, kao vlak u daljini; isto tako i daska za pranje rublja u-u-u-u, u-u-uu kao jo jedan vlak u daljini, ali dalje. Ali, sve ih je povezivao moan zvuk Curtisova benda, poput bavarova obrua oko duice bave. Woody je otvorio kutiju, izvadio gitaru, prtljao po kutiji traei metalne naprnjake koji e mu trebati da bi se mogao mjeriti s bendom. inilo mu se da ga svi gledaju. Gitara je bila tako spektakularna da je budila velika oekivanja pa je na trenutak pomislio da nije zavrijedio takav instrument i da ga nije trebao kupiti. A kad se ukljuio u svirku, otkrio je da nije ugoen kao Curtis, iako je prethodno upotrijebio vlastiti elektronski ugaiva. Curtis je napravio grimasu. Woody je lagano iskuao harmonije, ali mu nije bilo jasno to nije u redu. Pokuao je ponovno. Curtis je kimnuo glavom i neujno izgovorio "A". Woody je za vlas nategnuo A icu. Where was you last Saturday night, When I was hanging 'round this old jail?
18 19

Ulomci omiljenih djejih pjesama (prev.) "Uivat u u zagrljaju svoje drage, izleavat u se u kolibi sve dok se ne vrati potanski vlak i uivati u zagrljaju svoje drage" (prev.)

Walking the streets with another man, And you didn't even go to my bail.20 National Steel zapravo nije bio prikladan za bluegrass, pa je, kad ga je Curtis pogledao da vidi eli li izvesti solo, odmahnuo glavom. Htio se popeti u glazbu, kao da uskae u teretni vagon, ne znajui kamo e ga povesti, ali nije htio prenagliti i pogreno skoiti. Kad su otpjevali sve kitice, ponovili su refren nekoliko puta u deset ili dvanaest glasova, dijelom vrlo gustog zvuka, a onda je Dick Calwell s Odsjeka za anglistiku otpjevao pjesmu jedinu koju je znao prepunu dvosmislenih doskoica. "Daj da ti napravim tehniki pregled na autu... Kap moga ulja godit e tvojem motoru." Onda je bila stanka. Curtis i Larry eljeli su pogledati novu gitaru. Curtis, koji je imao apsolutni sluh, odsvirao je akrod i malo podesio ice prije nego to ju je vratio Woodyju. Manju je djecu poeo hvatati san. Njihovi roditelji uglavnom mlai profesori, premda je meu njima bio i Art Johnson s Odsjeka za povijest kojemu je bilo gotovo ezdeset, koji se oenio svojom studenticom i sad imao etvorogodinjeg sina spremali su se otii ili nosili djecu u kuu kako bi ih smjestili u neki od kreveta na katu ili na sofu u dnevnoj sobi koju je Woody namjestio kao krevet. A imii, pitala je Nora Stout, nova profesorica psihologije iji je mu ostao kod kue s bebom, a ona je ekala priliku da odsvira When Irish Eyes Are Smiling na svome cimbalu. Nekoliko starije djece ponovo je jurcalo s Laskom i bacalo frizbi u mraku. Laska je skakala za frizbijem kao da je to imi. Woody je iscijedio jo au piva iz bave. Jessica Lowden, profesorica filozofije, improvizirala je neki blues u pozadini. Curtis je pripalio cigaretu, duboko udahnuo pa polako isputao dim. Jesi li proitao da je umro Bukka White upitao je. Nisam. Nastalo je ope uenje meu onih troje-etvoro ljudi koji su se jo sjeali Bukke Whitea. Mike Brady s Odsjeka za anglistiku. Ed Wilson s Odsjeka za povijest. Rob Griffith s kemije. I Mac, koji je vie volio operu nego blues. Bilo mu je osamdeset godina rekao je Curtis. Osamdeset. Znate li da je doao ovamo ezdeset druge ili tree, nedugo prije nego to je ubijen Kennedy? Stanovao je kod tebe, Woody, nije li tako? Je li te ono tada odveo u kupaonicu i dao ti malo "mekanog" viskija? Nije to zapravo bila neka osobita pria, ali mlai je profesori nisu uli, a Woodyju je neto znaila, ba kao to bi susret s rock zvijezdom neto znaio tinejderu. Svirali su i pjevali vie od sata, a kad su napokon prestali, Woody se osvrnuo i vidio kako neki rimski vojnik pokuava iscijediti jo malo piva iz bave, a Turi Mirsadiqi i njezina prijateljica ahla silaze puteljkom od kue s plahtom i velikom baterijom od devet volta koju je drao u ladici u ostavi. Plahtu je oigledno uzela s nekog kreveta, pomislio je. Neto to on ne bi bio uinio kad je bio student. Na trenutak je zaboravio na uhienje Angele Strappafelci u Argentini, ali nije zaboravio na dekanicu koja je i dalje sjedila u sjeni, gdje ju je Woody ostavio. eka li njega ili samo eka? Dok joj se pribliavao, Woody je imao osjeaj kao da ga dugo nije biilo, kao da se vraa iz druge zemlje. Sad, u mraku, vie nije bio nervozan. Bio je vie radoznao nego napet; pitao se to e nai kada se vrati. Dva iranska studenta izvela su ples s prutovima pokraj logorske vatre, a Nora Stout ih je pratila na cimbalu. Turi Mirsadiqi i ahla Golestani pripremale su se za predsta"Gdje si bila u subotu naveer kad sam ja sjedio u zatvoru? etala si se s drugim mukarcem, nisi mi platila ni jamevinu" (prev.)
20

vu kazalita sjena. Khosrow Baqirzadeh i Ahmad Zahed drali su plahtu dok je Ms. Mirsadiqi iskuavala bateriju koju je pronala u ostavi, a ahla Golestani izvodila razliite figure sluei se objema rukama. Woody je vidio takve predstave, obino pomalo vulgarne, na trnici u Esfahanu. "Umijee izrade tikava" bilo je na programu Meunarodnog sajma, ali je otkazano u posljednjem trenutku, nakon to je prodekanica vidjela probu. Ovo je vrlo pouna pripovijetka rekla je Ms. Mirsadiqi kad je uspjela podesiti bateriju koju sam nauila u djedovu ljetnjikovcu u Tabrizu. Nauila sam je promatrajui dervia koji je dolazio svakoga ljeta. Moj djed ba nije bio oduevljen kad je uo da uim kazalite sjena pa je otjerao jadnog Kazema. Ni prodekanica nije bila oduevljena svi su se nasmijali ali mislim da me ona nee otjerati. Bila jednom jedna slukinja nastavila je Ms. Mirsadiqi koja je nauila magarca voditi ljubav s njom. Sklopila je ruke i gurnula ih pred svjetlost baterije. Na plahti se pojavila silhueta magarca. Ta slukinja nije bila glupa rekla je. Znala je da je magarac... ovaj... Ms. Golestani stavila je ruku pod svjetlost pa se na plahti pojavio magarev golemi penis. Svi su se nasmijali, ali bilo im je pomalo nelagodno gledati kako se penis njie amotamo. Bila je tako pametna da je izradila tikvu za magarev kir tako da ne ue preduboko neku vrstu gardan banda kako se to kae na engleskom, profesore Woodhull? Flangia? Obod. Ogrlica. Da, obod ili ogrlica. I pogledajte kako je to dobro funkcioniralo. Djevojke su pokretale ruke pa se vidjelo kako je magarac zajahao slukinju. Obod/ogrlica nije se tako jasno vidio, ali vidjelo se da je golemi penis uao u djevojku samo dopola. Ali, jednog dana nastavila je Ms. Mirsadiqi gospodarica je prolazila pokraj staje i pogledala je kroz prozor i vidjela to se dogaa. Mu joj je bio star pa je jedva ekala da i ona iskua ono u emu je slukinja toliko uivala i zato ju je otjerala. Slukinja, koja se zasitila magarca barem privremeno mislila je: "Trebali biste neto znati", i pokuala je upozoriti gospodaricu, ali se ova pretvarala da je ne razumije. Bila je odve gramziva. Vrtjelo joj se u glavi od uzbuenja, a kos joj je bila vrua poput penice. Slukinja je otila, a na plahti se pojavila gospodarica i kleknula ispred magarca. Vidjela se njezina izbaena stranjica. Ponovno se pojavio magarev golemi penis. Gledatelji su neprestano pomicali pogled sa silhueta na ruke dviju djevojaka, pokuavajui otkriti kako to rade. Ovoga puta nije bilo tikve; penis je itav nestao u eni, probio joj utrobu i na mjestu je ubio. Pala je na tlo, a magarac je nekoliko puta odmahnuo glavom. Penis se spustio i nestao. Rekla sam vam objasnila je gospoica Mirsadiqi da je ovo vrlo pouna pria. Moe li mi tko od vas rei emu nas je nauila? Zanima me jeste li shvatili. Rairila je ruke pa ih opet sastavila i tresla amo-tamo kao da trese kockice. Woody je shvatio da ga oponaa. Ne, ne rekla je nemojte gledati u pod. Svi ste vi dobri uenici, zato gledate u pod? Pod ne zna odgovor. Morate misliti. Misliti, misliti, misliti rekla je, a Woody je opet prepoznao sebe. Nije bilo odgovora. Ah, tako rekla je indignirano. Vidim da nitko nije shvatio. Zar nije sve savreno jasno? Zar niste itali Rumija? Zar niste itali Hafiza?

Dugo je ekala. No, dobro, morat u, dakle, objasniti. Dobro me sluajte. Ne elite valjda biti poput one ene? Poput gospodarice? Hm? Da vas ujem! Zaulo se mrmljanje i priguen smijeh. Onda nemojte rtvovati svoj ivot svojoj ivotinjskoj dui. Budite u svemu umjereni. Ne budite odve gramzivi u potrazi za uitkom. Eto. Sad znate. Ali, to je sa slukinjom? upitao je netko. Ah, dakle ipak je netko budan, ipak me netko sluao. Dvije su djevojke stavile ruke ispred baterije pa su se ponovno pojavile sjene, najprije magarac, pa penis, pa obod. Vidite, slukinja je ograniila svoj uitak. Njezinoj se gospodarica odve urilo. Htjela se prepustiti uitku prije nego to je nauila umijee izrade tikava. Dok su pljeskali proao je jo jedan vlak. Woody je pogledom pratio njegova svjetla dok nisu nestala iza movare. Nije li kulturna raznolikost sjajna? rekao je dekanici. Mislim da bi ovo sjajno prolo na Meunarodnom sajmu. Moda sljedee godine. Meni je to bilo odvratno. Jesi li je ti na to nagovorio? Woody je podigao ruku. asna pionirska. Jesi li? Ne. To je dijete previe popilo. Nee valjda voziti? Khosrow e je odvesti doma. Nije navikla. A vjerojatno je jela i svinjetinu? Da, kad to ve spominje, ini mi se da jest. Dakle, ovo je za nju zbilja bila pouna veer. Osjea se osloboeno. Nadam se da njezin otac o tome nee nita uti. Sumnjam da bi mu bilo drago. Htjela bi mu izmamiti prilinu lovu, je li? Ni od koga ja ne "izmamljujem" lovu. Ali, ta je predstava bila odvratna. Nisi je smio ohrabrivati. Pa, bila je vrlo pouna. Nisi dobro sluala. Gluposti. Bila je izazovna, eto to je bila. Pouka je bila samo ukras. Ti erotizira svoje studentice. Ne moe skinuti oi s njih. Misli da si im mentor, a zapravo ih ui oijukati, biti seksi za tebe. Uvijek ista pria. A Marsha Connelly? Prole godine sam njoj bio mentor. I to s tim? Pa, imala je sto pedeset kila. Trebala je na stoni sajam. Eto, sad vidi o emu ti govorim. Nisam je erotizirao. Ne, ali misli o njoj kao o nekome tko ima sto pedeset kila. Tako je identificira. Radio si s njom iako ne zadovoljava tvoje kriterije i sad oekuje da ti odamo priznanje, potapemo te po leima. Samo sam rekao da je nisam erotizirao. Oboje dobro znamo to si rekao. to ti zapravo hoe, Jane? eli li da se pretvaram... Sjea li se treeg pjevanja Ilijade... Ne, Woody, ne sjeam se treeg pjevanja Ilijade. ... kad Helena doe i sjedi na zidu s trojanskim starcima? Homer kae da starci zvue poput cvraka, preslabi za bitku ali jaki na jeziku: gra d polmoio pepaumnoi, ll' gorhta sqlo, tettgessin oiktej o te kaq' lhn

dendrJ fezmenoi pa leiriessan esi I kad starci vide Helenu, kau da se ne mogu ljutiti, da nije udno to su se Grci i Trojanci zaratili zbog nje, tako je lijepa. I to oekuje, aplauz? Cijeli narod poludi zbog lijepe ene i uniti se? Ne oekujem aplauz, Jane. Samo ti kaem da ne negira stvarnost iskustva, naeg doivljaja ljepote. Mislim da to trai i Homer. I ta je djevojka vrlo lijepa. Tko, Ms. Mirsadiqi? Izgleda kao majka, samo je tamije puti i kose. Woody je kimnuo. Njezina majka ti je bliska prijateljica. Dekanica je znala tako izgovoriti reenicu da Woody nije znao je li to pitanje ili tvrdnja. Neko smo vrijeme hodali na Michiganu. Ili smo zajedno na perzijski, a ona je bila i asistentica iz latinskog. A s kim si ti to priala o tome? I ovdje je predavala nekoliko godina, zar ne? Zato sam ja doao ovamo. Kad je odluila otii u Iran s Alirezom Mirsadiqijem, nazvala je Maca iz Italije i rekla mu da ima prijatelja ija je majka studirala na St. Clairu... I to je bilo to? upitala je dekanica. Nije bilo pravog natjeaja? Veze i poznanstva su bili dovoljni? Upravo tako, Jane. Woody je poeo otvarati kutiju od gitare. Uvijek te silno hvali rekla je dekanica kad god doe na proljetni sastanak upravnog odbora. Zna, Jane Woody je zatvorio kopu na kutiji mislio sam da bismo i ja i ti mogli postati dobri prijatelji. I? Ali, ini mi se da ti se ne sviam. Ne ono to radim, nego ono to jesam. A to to jesi? Uvijek sam mislio da sam liberal, na pravoj strani svih velikih drutvenih pitanja hou rei, na lijevoj strani: rasizam, siromatvo, seksizam. Glasovao sam za Kennedyja, Cartera, Mondalea, Dukakisa... lan sam Amnesty Internationala i Common Causea. Umiljam si da sam ovjek kojemu je stalo do stvari koje bismo mogli izgubiti, ideala koji potjeu iz atenske demokracije i engleskog liberalizma. Ali, s tvojeg stajalita, ja sam zapreka na putu napretka, anakronizam. Atenska je demokracija bila vladavina mukaraca koja se temeljila na robovlasnitvu. Moe se na to i tako gledati. A engleski liberalizam? Locke, Hume, Mill... Samoodreenje, prirodna prava pojedinca, ustavna ogranienja moi drave... Ne, ne odgovaraj. Ne elim ni uti. Ti skraenici WASP21 daje novo znaenje, Jane. Je li? Koje? Bijeli pretpotopni seksistiki patrijarhalac. Sjea se kad nas je posjetila Elizabeth Feinstein? Meni se inila uvredljiva. Naravno. Najuglednija feministika strunjakinja za knjievnost doe u St. Clair govoriti o kanonu zapadnjake knjievnosti, a tebi je uvredljiva. Zna zato se meni svidjela? Svidjela mi se jer je rekla: "Drim do istih stvari kao i vi, bavim se ovim poWASP kratica koja znai "bijeli anglosaksonski protestant" (White Ango-Saxon Protestant) najugledniji ameriki stale (prev.)
21

drujem jer volim knjievnost, a ne zato to elim izloiti njezine korumpirane ideoloke pretpostavke, ali elim stvoriti prostor i za neke druge kriterije." Zbog toga sam poelio biti u njezinoj momadi. ak je i Mac poelio biti u njezinoj momadi, a to nije mala stvar. A u mojoj momadi ne eli biti? Nisi me izabrala. Zastao je. Zna to je rekla o tebi? Poslije, u predvorju? Ne, to? Rekla je: "Ona ena valjda nee s nama na veeru?" Govorila je o tebi, Jane. A zato? Zato se tako lako vrijea? I vrijea druge? Ima li mi jo to rei? Da oekujem slubenu albu? Hoe li poslati peticiju Upravnom odboru? Zna o emu sam razmiljao? to sam namjeravao uiniti? Rei? Zar bih trebala znati? Htio sam te pozvati da ostane poslije zabave. Htio sam te pozvati da... htio sam te pitati... ne znam, jednostavno da ostane. To se ti meni upucava? Samo te... erotiziram. Zna, Jane, nemoj se uvrijediti, ali ti bi mogla biti privlana ena. Malo minke, rua, maskare, rasputena kosa... Ne mora izgledati kao Elizabeth Cady Stanton da bi bila feministica. Pretvarat u se da ovo nisam ula. Samo sam mislio... Mislio si: sama je, bit e mi zahvalna na ponudi. Zato to shvaa tako negativno? Kako se mukarac danas uope treba upucavati eni? Kaem ti to elim. Ti kae "da" ili "ne". Ja ne znam drukije. Ne znam kako drukije ene i mukarci mogu komunicirati. A tvoja ena? Ah, da, moja ena. Nisam je vidio dvije godine. Ne mogu do nje. Nema telefon. Ne odgovara mi na pisma. Nismo... vodili ljubav poslije Cookiene smrti. Njoj se neto dogodilo. Postala je vjernica, a ja sam to prestao biti. I sad ti se evi? Da. I treba ti netko da te opsluuje? Dobro, Jane, pustimo to. Vidim da su svi signali crveni. Ne ide. Oigledno nisam bio dovoljno pozoran. Ispriavam se. Zastao je. Ali, ruke ti dru. vrsta si, ali srce ti lupa, zar ne? Uzrujala si se. Nemoj se sramiti. I moje ruke dru. Pogledaj. I srce mi lupa. Nije to loe. Barem znam da sam jo uvijek iv. Woody ju je primio za ruku, ali ju je ona istrgnula. Vrijeme je da poem. Ako tako eli. Tako sam rekla, zar ne? Onda u te otpratiti do automobila. Mogu i sama rekla je, ali je Woody ipak poao s njom do njezine praktine male corolle. Stvarno je to rekla upitala je dekanica kad su doli do auta koji je bio parkiran na kraju prilaza o tome idem li na veeru? Da, rekla je, ali ja to tebi nisam smio rei. Oprosti. A to si ti na to rekao? Rekao sam joj: "Elizabeth, ti si velika curica, znat e se pobrinuti za sebe." A to je ona rekla?

 Nita. Naalio sam se jer sam mislio da se ona ali, ali bila je ozbiljna. Nisam navrijeme primijetio koliko se uzrujala. Ali, ja sam samo... Otvorila je vrata automobila i skliznula na sjedalo. Tako je, Jane samo si bila dobroudna i simpatina kao i uvijek. alom. Rekla je neto na hebrejskom, neto to Woody nije uspio razumjeti. Odgovori glupanu onako kako njegova glupost zasluuje rekla je na engleskom i zatvorila vrata. Nije bio siguran misli li na njega ili na Elizabeth Feinstein. Drutvo se poelo razilaziti. Mlai profesori otili su po djecu, a studenti su stajali u grupicama. Woody je pogledom traio Turi Mirsadiqi, ali je nije mogao nai. Nije elio da se sama vozi kui. Ali, pokraj vatre je jo bilo nekoliko ljudi, Curtis je svirao Amazing Grace, Larry Taylor je svirao harfu a Nora Stout svoj cimbal. Woody je pohitao da im se pridrui. Curtis, koji je mogao svirati bendo u bilo kojem tonalitetu bez kapodastera, sada je svirao u D-duru. Woody je pomaknuo nisku icu National Steel gitare iz E u D. Znao je desetak verzija te pjesme, ali ta u D-duru bila mu je osobito draga. No volio je i verziju u G-duru pa je, kad je Curtis zavrio solo poslije druge kitice, viknuo: Idemo u G! G-dur bio je malice previsok za Amazing Grace. Morao si se dobro napregnuti da bi doao do visokih nota, ali i to je bio uitak. Through many dangers, toils and snares I have already come; 'Twas grace that brought me safe thus far, And grace will see me home.22 Woody je odsvirao solo, pa su se vratili u D. Woody je odsvirao melodiju na visokim icama, ali je ostavio niski D otvoren, kao brujanje gajdi. Osvrnuo se. Ostalo je jo nekoliko studenata, ali nisu sluali. Stolovi su bili prazni; piva vie nije bilo. ena Blind Boba Martina stajala je pokraj njega i potezala ga za rukav. On je u jednoj ruci drao kutiju s mandolinom, a drugom se rukovao, pruajui je svakome tko bi je prihvatio. Uvijek je volio dolaziti na takve zabave, uvijek bi doao meu prvima i otiao meu posljednjima, a svima je bilo drago to je tu. Mac je leao na kauu u dnevnoj sobi; i njega e trebati odvesti kui. Nije ni znao voziti, nikada nije imao automobil, nije se nikada enio, a postojalo je i neto tree to nikada nije radio, ali je Woody zaboravio to. Mogao ga je i netko drugi povesti, ali Woody se htio malo provozati. Zabava nije protekla onako kako je planirao. Gotovo uope nije svirao novu gitaru, nije osvojio publiku, nije zablistao. Ali, i bolje je tako. Na nekoliko se trenutaka izgubio, izgubio svoj identitet u glazbi, u zajednitvu studenata i profesora, mukaraca i ena, mladih i starih; no sad ga je neko unutranje zvono prizvalo natrag pa je osjetio nadirui val melankolije. Odvezao je Maca do njegovog stana u Ulici Simmons, blizu sveuilita, i okrenuo se na parkiralitu, ali nije odmah krenuo kui nego se povezao Ulicom Grove i skrenuo u Ulicu Seminary. Kotai kamioneta brujali su na ulicama od opeke. Brujanje je prestalo kada je doao do predgraa i skrenuo na autocestu 150, prema Ulici Kruger. Slijeva strnite kukuruza, zdesna strnite soje. Ali i dalje ga je muila melankolija pa nije skrenuo u Ulicu Kruger nego je nastavio ravno, zaobiao morenu i odvezao se na groblje. "Tvrdi kanal vatrene stijene", tako je Terry Baylor nazvao morenu, "ledenja"Ve sam proao kroz mnoge opasnosti, tegobe i zamke; milost me kroz njih provela i milost e me otpratiti kui" (prev.)
22

ko govno". Ali, dekanica je ukinula Odsjek za geologiju pa je Terry sada radio na Geolokom institutu Sveuilita Illinois. Blizu Cookienog groba bilo je parkirano pet-est automobila zamagljenih stakala, ali uspio je nai mjesto izmeu prastarog packarda koji je pripadao nekom farmeru s drugog kraja New Camerona barem ga je Woody jedanput, kad se vozio u Burlington, vidio na prilazu farmi i chevrolet Impale iz 1985. s velikim vjetrobranima, dotjeranim opiraima i kromiranim kotaima Cragar. Otkako su Sara i Ludi otile, uobiajio je o svemu razgovarati s Cookie, na groblju. Jednostavno bi govorio sve to bi mu dolo. To jest, nije gorovio nego je na nju usmjeravao svoje misli. Ispriao joj je, primjerice, sve o komemoraciji i prijamu u Lowell Houseu, opisao joj gitaru i susret s crnim prodavaem i vlasnikom trgovine Crossroads Music, rekao joj da je kuja nestala na tri dana i da su, kad se vratila, otili vidjeti bijelo mladune bizona koje se otelilo na imanju nedaleko od New Camerona. Laska je lajala, a stari bizoni doli su do ograde vidjeti to se dogaa pa su stajali i mahali svojim golemim glavama amo-tamo. Katkad mu se inilo da mu odgovara, ali ne nain u koji bi mogao biti posve siguran. Oslukivao je ne bi li uo njezin glas u vjetru, u liu. Knjige o alosti koje je bio posudio iz knjinice kada je umrla upozoravale su ga da moe oekivati blage halucinacije zvuk njezinih koraka iza sebe, njezinu ruku na svojoj nadlaktici, njezin miris u ormaru ili kupaonici ali to mu se dosad jo nije dogodilo, a prolo je ve est godina. Knjige su najavljivale i drugi oprotaj, konano odvajanje, i to vjerojatno u snu. No ni to se nije dogodilo, a Woody nije ni elio da se dogodi. Dapae, uasavao se tog trenutka. Poslije Cookiene smrti neko je vrijeme s Hannom odlazio na misu. Odgojen je kao metodist, pa mu je misa bila neto neobino i zagonetno. Tamjan, misterij, dramatinost, kipovi, klecala, sveta vodica, sveenici koji ive u celibatu. Stari otac Davis, koji je iz daljine izgledao kao mladi iako je bio stariji od Woodyja, govorio je tako izrazitim irskim dijalektom da ga Woody nije razumio ak ni kada bi razgovarali licem u lice. Poslije je doznao da je rije o govornoj mani, a ne o dijalektu. Ali, nakon mjesec dana zagonetnost se istroila. Barem za Woodyja. Nestala je u razgovorima uz kavu poslije mise, u neprestanom tupljenju o novcu, u biskupovim pismima koja su govorila protiv kontracepcije pa je na kraju i sama misa zvuala kao dr-nedaj vie dr, vie nedaj nego to je on mogao podnijeti. Tijelo mu se pobunilo prije uma. Od pomisli na odlazak na misu dobio bi tikove. Jednostavno to nije mogao. Fiziki nije mogao. Ali, to je uope vjerovao? Je li imao ikakve vjere, iega to bi nadilazilo osjeaj koji su dijelili gotovo svi ljudi koje je znao, da je ivot sluajan i besmislen, bez ikakvog vieg znaenja? I da to vie nije ni vano, ne onako kako je bilo vano Kierkegaardu i Camusu, jer su to svi znali i ivjeli dalje ba kao to su ivjeli i prethodni narataji, s brigama o novcu, o djeci, o seksu? Prije nego to je nova dekanica ukinula brucoki uvodni seminar, godinama je drao predavanja svim novim studentima o Tolstojevoj Smrti Ivana Iljia. Svi ete, govorio im je, ivjeti ivotom manje-vie slinim onome Ivana Iljia. Diplomirat ete na St. Clairu, proslaviti to u Jumersu ili Old Millu s roditeljima i moda djevojkom ili mladiem; zaposlit ete se, spetljati se s modisticom, bit e banenja i posjeta u izbaenim oblastima gdje se sve radi comme il faut, u istom rublju (to znai istim gaama); kao i Ivan Ilji, vjenat ete se, i kao i on, ubrzo ete otkriti da se brak ne svodi na krevet. I nauit ete zapovijedati svojim podreenima i ulizivati se efu i efovoj eni i otkrit ete da biste bili sretniji kad biste samo imali vie novca i veu kuu.

 Tek kad oboli od raka, kad pone patiti nastavio bi Woody nakon duge stanke Ivan pone transcendirati takvo postojanje. Zar je to potrebno? Rak? Kome je on potreban? Ima li alternativa? Navest u vam jednu alternativu, koja e donijeti neto patnje, ali ne kao rak. Stanka. To je ovaj seminar na koji ste se upravo upisali. Smijeh. Ali, Woody je to mislio ozbiljno. A i njegove kolege. itali su Platona i pripovijest o Abrahamu i Isaku, itali su Sartrea i Martina Luthera Kinga i Simone de Beauvoir, itali su velike tumae suvremenog svijeta: Freuda, Marxa i Darwina. itali su Turnbullov opis BaMbutija u umi Ituri ne bi li vidjeli imaju li ideje koje su prouavali ikakva smisla u bitno razliitoj kulturi. Bio je to sjajan seminar. Woody ga je oboavao. Davao je nekakav smisao ljudskom ivotu. Woody je imao veliku vjeru u knjige i itanje. Pravi gutenbergovac. ivio je kroz knjige, i to ne samo strune knjige. Vrtlarstvo je nauio iz knjige Vrtlarstvo bez truda s Ruth Stout; nauio je svirati blues iz knjiga Happyja Trauma, Jerryja Silvermana i Stephana Grossmana; nauio je kuhati iz knjiga Julije Child, Marcelle Hazan, serije Time-Lifea; i ljubav je nauio voditi iz knjige Radosti seksa Alexa Comforta odnosno, iz nje je nauio mnogo toga ega se sam nikada ne bi dosjetio. Ali, na kraju mu je, naravno, neto ipak izmicalo. To to e umrijeti, to e njegova djeca umrijeti, to su svi podloni zakonu entropije to mu vie nije smetalo. Nije ni najmanje elio ivjeti vjeno. Ako ivot nije osmiljen sada, u ovom trenutku, nee to postati tako to e se beskonano produiti. tovie, upravo je smrt ta koja daje smisao. Bez nje ljudi, poput grkih bogova, ne bi mogli donositi znaajne odluke, ne bi se sukobljavali s ogranienjima. Veina ljudi koji eznu za besmrtnou nedjeljom poslijepodne ne znaju to bi sa sobom. To je nauio iz knjiga i to je pokuavao prenijeti svojim studentima. Ne, nije smrt u opem smislu bila ono to nije mogao shvatiti, nego konkretna Cookiena smrt. Cookie je bila mrtva, Cookie ija je prva reenica bila "Praii tre u kuama", koja je pitala "tkogod doo?" kad bi ula nekoga na vratima. "Gdje je strop", upitao bi je, a ona bi rekla "skloz gole". A poslije, kad joj je bilo osam ili devet godina, hodala bi po kui i ponavljala svoju omiljenu frazu, "bronana glava divovskih proporcija" to je pokupila iz stripa Tiny Tim, iz stare verzije koja je bila kockastog oblika, otprilike 7,5x7,5 cm, debela oko 4 cm. Cookie ija je velika pustolovina tek bila zapoela. Smrt je njezinu ivotu dala oblik. Ali, to nije bio oblik kakav je on prieljkivao. Bio je ruan, brutalan, nasilan. Kao da je netko istrgnuo stranice iz prekrasne knjige pa je ne moe proitati do kraja. to se njega ticalo, smrt je u redu. Ali ne ova smrt. Mislio je da poinje preboljevati. ovjek ne moe alovati unedogled. alost se istroi. Ali, uhienje Angele Strappafelci uzrujalo ga je vie nego to je bio svjestan. Trzao se na tu vijest kao to se riba trza na udici. Kamo god pokuao otplivati, udica ga je vukla natrag. Potraio je jo informacija. Nije ih naao mnogo. Talijanska vlada traila je hitno izruenje, ali je dolo do neizbjenih odugovlaenja. Woody se bojao. Poput oboljelog od raka tijekom remisije, traio je simptome povratka bolesti. Nije to htio ponovno proivjeti, svu onu bol. Mislio je da je proao kroz nju i iziao s druge strane. Bili su lanci o della Chiaveu u New York Timesu, Newsweeku i Timeu, ali nije bilo gotovo nita o Angeli, samo da je odrasla u Rimu i da je sudjelovala u osnivanju desniarskih omladinskih organizacija, da je zajedno sa svojim mladiem, Niccolm Boscom ubila suca DiBernardija, ozbiljno ranila sedam ena koje su radile za ljeviarsku radiopostaju i da je Bosca upoznala u neofaistikom omladinskom kampu u Abruzziju.

Nije mi jasno usmjerio je misli na Cookie. Tvojih je godina. Nije bio toliko ljutit koliko zamiljen, kao ovjek koji rjeava ahovski problem. Pitao se je li Cookie ikad parkirala na tom mjestu i mazila se s nekim dekom. Jesi li? Ne, nemoj mi odgovoriti. Nadam se da jesi. Nadam se da nita nisi propustila. Ali, to nema smisla, zar ne? Ubiti suca dok eka autobus kojim e se odvesti na posao. Pucati na sedam ena na radiopostaji. Ona i njezin deko. Neofaistiki omladinski kamp u planinama, nazvali su ga Kamp Hobbit. Kamp Hobbit! A ubili su i svoga prijatelja Bevilacquau. Prijetili da e ubiti sina Filippa Fortija. I on im je bio prijatelj. Ne, bolje da ne mislim o tome. Woody je spustio prozor i obrisao prednje staklo krpom. Da sjedi tu svakog jutra i gleda izlazak sunca, vidio bi kako se postupno kree obzorjem, od silosa Lundquistovih na sjeveroistoku do svinjca Warrenovih na jugoistoku. Poslije godinu dana vratilo bi se na isto polazite. Ali, kad bi pomno promatrao, vidio bi da se ne vraa tono na isto polazite. Vidio bi slijed ekvinocija. Problem je u tome to bi to morao pomno promatrati kakvih tisuu godina da primijeti kako se sunce ne vraa na isto mjesto svake godine. Pa kako bi to onda primijetio? Kako su Grci primijetili? Imali su babilonske zapise stare tisuu godina. Ali, kako je Babiloncima to uope palo na pamet? Iziao je iz kamioneta da bi se popiao proao pokraj Cookienog groba da bi piao niz padinu movare. S tog je mjesta mogao vidjeti farmu, svjetlo u kuhinjskom prozoru, logorsku vatru kako jo tinja. Tatice. uo je glas. Na trenutak je pomislio da je to moda Cookie, ali ona ga je zvala papa, a ne tatice. Mlae su ga keri zvale tata. Jo je netko piao pokraj velikog packarda, hlaa sputenih sve do glenjeva. Woody nije uo kad su se otvorila vrata automobila. Neki klinac. Ne, nije piao, skidao je prezervativ, promatrao ostatak erekcije, s tekoom zavlaio prste pod rub gumice. Kad je napokon uspio, skinuo je prezervativ i bacio ga visoko u zrak, tako da je zapeo u granama bijeloga hrasta. Pogledao je Woodyja. Hej, tatice povikao je, glasno zatulio pa odskakutao u automobil ne navlaei hlae. Nakon otprilike ezdeset sekundi motor se upalio i packard je skrenuo na cestu. Vrijeme da se ide kui.

Nedjelja ujutro
Studenti su gotovo sve raspremili, ali Woodyjeva je gitara jo bila vani, pokraj ostataka logorske vatre. Izvadio ju je iz kutije i odsvirao Taj Mahalovu pjesmu s kasete koju mu je Ludi kupila za roendan. I got the blues so bad one time It put my face in a permanent frown; But now I'm feeling so much better, Think I'll cakewalk into town.23 Pogledom je potraio kuju, ali nije ju vidio.

23

"Jednom sam bio tako tuan da sam bio neprestano namrten, a sad mi je toliko bolje da bih mogao otplesati u grad" (prev.)

I want to go on a picnic in the country, Mama, I want to stay all day; I don't care if I don't do nothing, Just while my time away.24 Samo tratio vrijeme. Moda je i bolje to ga je dekanica odbila. I to tako otro. Nije se predomiljala, dapae, kao da je jedva ekala da ga povrijedi. Kad je bio tek drugu ili treu godinu na St. Clairu, asopis Classical Philology odbio mu je lanak. Na dnu standardnog pisma odbijanja jedan je od urednika napisao: "Pompozno i nepismeno ak i za lanke koje odbijamo", i Woody se jo sjeao kako su mu navrle suze. Pompozno i nepismeno ak i za lanke koje odbijamo. Ali, oporavio se od tog razoaranja, a lanak je o fragmentima Filolaja i Arhite poslije objavljen u asopisu Classical Studies. Preboljet e i ovo razoaranje. Zapravo, ve ga je prebolio. Zamisao o novom ivotu s dekanicom ve mu se poela initi pomalo blesavom. Woody i Jane. Iskusni borci u ljubavnim ratovima? Kao Antonije i Kleopatra? Nasmijeio se i mrknuo. Pogledao je traktor pred otvorenim vratima prazne staje, a iza staje blijedu crtu obzorja, rub izvrnute zdjele, kylixa s crvenim likovima na kojem je slikar naslikao zvijea, ili Nestorova etvorouhog depasa. Jo je jednom podrugljivo mrknuo. Sutra e staviti novo kuite plovka u traktor i izorati vrt kako bi ga pripremio za proljee. A onda e poraditi na predavanju za ponedjeljak. Doista je udesno, podsjetio se, da ovjek moe ivjeti od toga to mladim ljudima pria o Homeru, Ovidiju i Horaciju. to ako se stara ljubav vrati? Ali, stara se ljubav nee vratiti. Nee misliti na to. Utonut e u svoj stari ivot kao to starac utone u dubok naslonja. Kao Nestor u Pilosu ili Feniks koji je drao malog Ahileja u naruju. Stari ratnici. Ali, nee zaboraviti kako bi mu navrle vrue suze svaki put kad bi pogledao pismo kojim su mu odbili lanak, ak i tjedan poslije, kad ga je napokon pokazao Hanni, bacio ga pred nju na kuhinjski stol, toboe leerno, na veernje novine koje je listala, i kako je stajala iza njega i masirala mu ramena i govorila da su se zasigurno zabunili. Uao je u kuu, nalio malo retsine iz poluprazne boce u papirnatu au, pogledom potraio imia pa ponovno iziao. Pred studentima se smijao imiima, ali zapravo ih se i sam bojao. Nije ga vie hvatala panika kao nekada, ali ipak su ga uznemirivali. Nije mu bilo drago ustati nou i znati da po kui leti imi. Ne bi se smirio dok ga ne bi ubio. Zato je tako uporno traio treeg imia. Govorio je sebi da su studenti bili uzbueni, da je Carol Nelson moda pogrijeila. Moda su bila samo dva. Ali, znao je da se zavarava. Nastanili su se u potkrovlju i silazili u kuu kroz klizna vrata. Jednom ih je zapeatio, ali ih je Ludi, koja se niega nije bojala, otpeatila jer je htjela zatvoriti vrata kako Laska ne bi ulazila u blagovaonicu dok ona radi na nekom od svojih projekata. A onda, kad su se Woody i Sara vratili nakon to su je odvezli na sveuilite, Sara je otvorila vrata i iz njih je ispao imi. Vjerojatno se iznenadio i nije imao ukljuen sonarni ureaj jer je gotovo pao na pod, a onda je poletio i zabio se u zid iza police u blagovaonici te zavrio u kristalnoj ai waterford. Istrebljivai ih nisu htjeli ni dotaknuti jer su bili ugroena vrsta. Woody je iskuao sve: bombe protiv kukaca jedne godine, sredstvo protiv moljaca sljedee. Dva ultrazvuna ureaja koja e sigurno osloboditi vau kuu od mieva, takora, ohara i osobito imia ve su dvije godine na tavanu isputala svoje ultrazvukove, ali bez ikakvog uinka. Prole je godine

24

"Ide mi se na izlet u prirodu, duo, ostao bih cijeli dan; ne bih radio nita, samo tratio vrijeme" (prev.)

Woody pokuao zatvoriti sve otvore, ali nije uspio nai ulaz kroz koji imii ulaze u kuu. Popio je retsinu, stavio gitaru u kutiju i ponio je u kuu. Naao je svoj badmintonski reket skup, grafitni reket koji nije teio ni tri unce, koji mu je neki student kupio u Indoneziji ondje gdje ga je ostavio, u predvorju. Gotovo sva svjetla u kui jo su bila upaljena, ali on je hodao poguren, kao ovjek koji izlazi iz dvorane usred koncerta. Jedino mu je preostalo pogasiti sva svjetla i ekati da ponovno pone letjeti. Sjedio je u dnevnoj sobi, u mraku, i priekao nekoliko minuta. Onda je ponovno izvadio gitaru i zasvirao: "Woke up this morning feeling so good I lay back down again. Roll your big leg over me, Mama; I may not feel this good again."25 Nije mu se svialo to se ponavlja "again", premda mu to nije smetalo kad je pjesmu pjevao Taj Mahal. I Taj Mahal je svirao National Steel s tri stoca, poput Woodyjevog. ekao je poput lovca u eki. Skinuo je remen gitare kako bi je brzo mogao spustiti. Badmintonski reket bio je pokraj njega na kauu. Bilo je mrano, ali ne tako mrano da se nita ne vidi. Pjesma mu je prolazila kroz glavu i kroz prste. Kad je prestao svirati, zauo je razne zvukove. Uobiajene neto u zidovima, neto s okolnih polja, ivotinje koje trae zaklon. Postavljao je otrov jedanput na godinu, odmah poslije prvog mraza. To je bila cijena ivota na selu zmije, takori, mievi. Svi trae sklonite. Nisu mu osobito smetali, ak ni zmije. Ali, imia se bojao. Iznenada je zauo korake. To Laska hoda na katu. ekao je da sie. Zvuk njezinih pandi na drvenim stubama zagluio je sve ostale zvukove osim lupanja Woodyjeva srca. Zaboravio je na imia. Laska je dotrala u sobu i on ju je pomilovao po glavi, ali gore su se i dalje uli koraci. Spustio je gitaru i dohvatio badmintonski reket. Stajao je iza glasovira i prtljao oko prekidaa svjetiljke kad se kroz klizna vrata pojavio lik umotan ili, tonije, spetljan u plahtu. Uvaeni profesore... rekao je lik na perzijskom. Bila je to Turi Mirsadiqi. Malo je zapinjala u govoru. Woody je napokon uspio upaliti svjetiljku. Prekida je ve neko vrijeme bio neispravan. Ms. Mirsadiqi? Uvaeni profesore... ponovila je, a onda nastavila na engleskom: Ve sam poela misliti da se neete ni vratiti. Sram te bilo rekao joj je. Pristojna mlada muslimanka mrtva-pijana. Jo se nikad nisam napila. I, kako ti se svia? Ali, puila sam huqqu... I, to ti je drae? Jo ne znam. Vidio sam da si jela i svinjetinu. I to je neto to jo nikada nisam radila. Je li ti prijala? Bila je izvrsna. Slasna. Ali, pozlilo mi je. Gdje ti je auto? ahla se odvezla u njemu. Zna li ona da si ovdje?
"Kad sam se jutros probudio osjeao sam se tako dobro da sam odmah ponovno legao. Prebaci svoju nourdu preko mene, draga, jer moda se vie nikad neu osjeati tako dobro" (prev.)
25

 Nitko ne zna. Rekla sam joj da u se povesti s nekim drugim. Ah, tako. Ima jo neto to nikada nisam radila. Siguran sam da ima mnogo toga. elite li znati to je to? Woody nije bio ba siguran da to eli znati. Sluaj rekao joj je moe prespavati na kauu. Umoran sam. Idem na spavanje. Ne zanima vas? Nagaam. Da ujem! Ali, ako pogrijeim, loe u se provesti, a ako pogodim, provest u se jo gore. Neete se loe provesti. Pogodite. Ima previe novca rekao je. Razmaena si. Oekuje da ti svi udovoljavaju. Nije tono odgovorila je. Baba je uvijek bio vrlo strog, osobito prema meni. Mojoj brai je sve doputeno, ali meni... inilo se da se izgubila u mislima. A to bi rekao da te sada vidi? Ali ne vidi me. I ne elim razmiljati o tome. Moda bi trebala. To bi te rastrijeznilo. Zato se ljutite? Ne ljutim se. Viete. Woody ju je uhvatio za nadlakticu i prisilio da sjedne na sofu. Strah me kad legnem. Zato? Jer se sve ljulja. Kao na brodu. Ispruila je ruke i pokuala ustati. Treba li u kupaonicu? Kimnula je. Doi ovamo. Pomogao joj je proi kroz blagovaonicu i kuhinju, pokraj koje je u prostoriji za pranje rublja bio mali zahod. Zatvorio je vrata za njom i nakon nekoliko sekundi uo kako povraa. Kako neugodan zvuk, pomislio je. Kako udne zvukove proizvodi nae tijelo. Kako nas izdaje. A onda je pomislio, ne, upravo obratno. Mi izdajemo tijelo glupim postupcima, matarijama... Jo je pokuavao tu misao bolje sroiti kad je izila iz zahoda blijeda poput plahte, blijeda poput svog improviziranog adora. Je li ti bolje? Oprostite. Rasplakala se. Tako mi je neugodno. Vidio je da je ispod adora gola. Gdje ti je odjea? U vaoj spavaoj sobi. Gore. Woody ju je odveo natrag do kaua, a onda otiao na kat po posteljinu i pidamu koja se u struku vezivala uzicom, koju je prije vie od dvadeset pet godina donio iz Esfahana, a sada obiavao nositi nedjeljom ujutro. Obuci ovo rekao joj je. Donijet u kantu za sluaj da ti ponovno pozli. Ostavio je upaljeno svjetlo u kuhinji i u hodniku da ne bi posrtala u mraku. Malo poslije, kad je posljednji put pokuavao pronai imia, uo je kako opet odlazi u zahod. Kad se Woody probudio oko pola sedam, na trenutak je pomislio da se njegova ena trlja o njega, a onda je pomislio da se Laska popela u krevet, a onda je shvatio da je to Ms. Mirsadiqi. Turi. Sledio se. Osjeao ju je uz lea. Polako je okrenuo glavu, ali ju nije mogao vidjeti. Bio je vrsto umotan u pokriva, poput mumije. Ili dijete u

tramplicama. Priekao je nekoliko minuta, a onda se pokuao izvui tako da je ne probudi. Osjeao je njezin dah na potiljku nije ba ugodno mirisao. Nije mogao razaznati dijelove njezinog tijela, ali inilo mu se da osjea pritisak njezinih grudi na leima, malenih ali vrstih. Moda mu se to ipak samo inilo. Zagrlila ga je jednom rukom i tek je nakon minute shvatio da je budna, da to radi namjerno i da ga nee pustiti. Na nonom ormariu, pokraj budilice koja je sada pokazivala 6:42, vidio je kutiju supozitorija sa spermicidom i jarkouti paket prezervativa "Ramzes". Dola je dobro pripremljena. Ali, on je morao u zahod. Otrgnuo se iz njezinog zagrljaja. U kupaonici, dok je stajao nad zahodskom koljkom, poelio je po tisuiti put da bunarska voda nije tako puna sumpora, da ne moraju piti kupljenu vodu iz boca. Istodobno je razmiljao o svojem poloaju, pokuavao zamisliti to bi mu savjetovao Platon, Aristotel, Tolstoj ili C. S. Lewis. Njegovi glavni moralni savjetnici. O spolnom odnosu s mladom enom koju niti voli niti oboava, premda je njegova najbolja studentica, a osim toga i ki njegove najstarije prijateljice, prve ene s kojom je spavao. Ono to je rekao dekanici o Turinoj majci, Allison Mirsadiqi, nije bilo posve tono, jer vodio je ljubav s Allison u Bologni, poslije strage. I to nekoliko puta, toliko da i nije znao broj. U njegovoj hotelskoj sobi i u njezinoj. Dok je Hannah bila u bolnici, uvjerena da je Marija Magdalena i nudila se lijenicima kao Kristova prostitutka, ali bi postala histerina kada bi je Woody doao posjetiti, optuivala ga to je poslao Cookie u svijet, na Harvard, u Italiju; a Cookie je bila u mrtvanici, u zapeaenom olovnom lijesu, i ekala da je otpreme kui. Nikada ni s kim o tome nije razgovarao, ak ni s Allison, ak ni sa samim sobom, jer to je naruavalo njegovu sliku o sebi, o tome tko je duboko unutra, mukarac koji je gotovo trideset godina bio vjeran svojoj eni, mukarac koji je svoje strasti i elje uvijek prizemljivao razumom. Rekao je sebi da je to bilo zastranjenje, da je bio napola lud od boli, da se okrenuo Allison onako kao bi se netko drugi okrenuo vinu, da je kleao izmeu njezinih bedara kao to bi tko drugi kleao pred Djevicom Marijom u San Petroniju. Moda i jest. Pa to onda? to onda, pitao se sada. Zato se tako dugo borio i poricao ono to je sad bilo jasno kao njegov odraz u zrcalu iznad umivaonika: da mu je spasila ivot, spasila duu, sprijeila da poe za Hannom u ludilo? Bilo je to tako jednostavno da ga je zapanjilo, kao da ga je netko oamario. Darovala mu je svoje tijelo, sve to je imala, a to nije malo. Zato nikad poslije, u St. Clairu, nije s njom razgovarao o tome? Zato se sedam godina pretvarao da se meu njima nita nije dogodilo? A sada, iako od tih dana u Bologni nije osjetio istinsku udnju za enom, poelio je da je obraao vie pozornosti na nove propise o spolnom nametanju na koje je nastavno osoblje potroilo stotine ako ne i tisue sati. I to onda, ponovno se upitao, znajui da je ova istina takoer savreno jednostavna i jasna. Pustio je vodu i priekao da postane vrua. Istina je da ga ne brine to bi rekli Platon, Aristotel, Tolstoj ili C. S. Lewis; nisu ga brinuli novi propisi o spolnom nametanju; bio je zabrinut zato to... jednostavno je bio zabrinut. Nakon sedam godina nije bio siguran ni da e znati to uiniti. Istina, tijekom proteklih tjedana, poslije komemoracije, njegov se libido iz nepoznatih razloga poeo buditi, ali u ovom trenutku, dok je promatrao svoje lice u zrcalu i brisao ruke, nije osjeao osobitu elju. Da je Ms. Mirsadiqi iskusnija, bilo bi to neto drugo. Ona bi znala to uiniti i to oekivati. Ne bi sva odgovornost bila na njemu. Pomislio je na dekanicu. Tko zna kakva je zapravo? Ispod vanjske grubosti sad mu se ipak inila manje opasnom od Turi Mirsadiqi. Ali, moda samo zato to je daleko, ili barem dovoljno daleko, a Ms. Mirsadiqi ga eka u spavaoj sobi.

Kada se vratio u sobu, ona je sjedila na rubu kreveta i na trenutak je pomislio da e ustati i otii. I u tom je trenutku znao to mu je u srcu i u umu. ene s kojima je spavao mogao je nabrojati na prste jedne ruke: prostitutka u Chicagu koja se poslije udala za utjecajnog gradskog politiara, djevojka s kojom je spavao samo jedanput, na tronoj konoj sofi u podrumu Adams Housea na Sveuilitu Michigan, pa Allison, pa Hannah. Sjeanja na te ene, na njihove dodire i okuse preplavila su ga u snanoj struji koje je pokuljala nadolje. I tako, kada je Ms. Mirsadiqi svukla donji dio pidame koju joj je dao, ispruila se i spustila glavu na jastuk, bio je zatravljen. Ispod gornjeg dijela pidame vidio je da su joj dojke malice okrenute svaka na svoju stranu kao i u njezine majke, ali na Allison ga nije toliko podsjetio njezin izgled koliko izravnost, izravan nain na koji je podigla koljena, stavila u sebe supozitorij sa spermicidom i zatim povukla flanelsku plahtu na sebe, ekajui mislio je da on preuzme inicijativu. Moe? rekla je i pruila ruku ispod mekane plave plahte. U ruci je drala prezervativ u utom paketiu. Sad je ve imao erekciju. Punu i vrstu, napetu. Nije mu bilo jasno ega se do maloas bojao. Svukao je kupai ogrta kako bi je i ona vidjela, kako bi je pokazao i nekako potvrdio, u sluaju da poslije nestane. "Ramzes" rekao je. Pitam se je li to Ramzes I. ili Ramzes II.? Vjerojatno drugi. Tako se dugo odrao. Moda su im zato dali to ime. To mi nikad prije nije palo na pamet. Potapala je postelju pokraj sebe. Za vladavine Ramzesa Drugog rekao je Egipat je doivio razdoblje izvanrednog uspona. Ve se sama dirala, pomislio je, spremna je. Otvorio je paketi, navukao gumicu na kurac. Ti bome ne voli rizik! Kleknuo je izmeu njezinih koljena i stavio glavi presvuen glatkom janjeom koom izmeu njezinih usmina; drao ga je tako gotovo cijelu minutu, dok osjeaj nije postao nepodnoljiv. Zato pripisujemo toliku vanost tim osjetima, tim trncima? Komadi koe jedva nekoliko etvornih centimetara dodirne drugi komadi koe... u ovom ga sluaju ak i ne dodiruje sasvim. Zatravi nas to malo trenja. Preoblikuje nas. Obnavlja. Aristotel? Platon? Tolstoj? C. S. Lewis? Pjesnici su to bolje znali barem Sapfa: "Oblijeva me hladan znoj, a udovi dru." Jesi li dobro? upitala je. Da. Savreno dobro. Uvukla ga je u sebe, stiskajui mu rukama guzove. Bio je Zeus koji jebe Heru na Idi; bio je Ares, Anhiz, Odisej koji jebe Afroditu, Veneru, Kalipsu. Bio je Katul koji jebe Lezbiju, Ovidije koji jebe Korinu kakva ramena, kakve ruke, kakve grudi, kakva vrsta mlada bedra. Ali, u mislima mu je bio drugi Sapfin stih, iz ulomka upuenog Erosu: lpton d' atika cri pr padedrmhken smjesta mi lagana vatra prostruji koom. Ali, ova vatra ba i nije bila lagana. Spermicid je bio vru, doslovce vru. Osjeao se kao da je uronio kurac u zdjelu tople luine. Ms. Mirsadiqi poela se bacakati poput ribe u amcu, poput bika na rodeu. Woody se jedva uspijevao odrati na njoj. Spermicid je doista bio vru, jako vru. Nije bio siguran da je njegov penis jo ondje, ni da uope jo ima penis. Malo ga je izvukao da provjeri. Kako vam se to svia, uvaeni profesore? upitala je na perzijskom. Uivate?

Laska je ula u sobu i motala se oko kreveta, gurkala glavom Woodyjevu nogu i cviljela. to se vie trudio da ovlada tijelom Ms. Mirsadiqi, to se ona vie bacakala. Spustio se na nju svom teinom i stisnuo joj ruke iznad glave. Bilo je to kao da nekoga dri pod vodom. Kao da pokuava utopiti vjetog plivaa. Napokon se umirila. to je? Niente rekao je ali, uspori malo. Piano, piano. ar je pomalo tinjao. Ponovno je osjeao svoj kurac, njegov oblik; nije bilo trajne tete. Oglasila se budilica. Ispruio je ruku da je iskljui i pritom sruio knjigu, neki roman Dicka Francisa. Jo ju je drao i pokuavao joj uhvatiti pogled, kao borbeni leta koji trai neprijateljski radar. Zapravo drugome ne moe gledati u oi. Ne moe se istodobno fokusirati na oba oka. Woody je prelazio amo-tamo, s jednog oka na drugo. to gleda? Nasmijeila se, a njezin je osmijeh oslobodio jo jau erupciju ega? Ljubavi? Naklonosti? Endorfina? I za njih endorfine je Woody doznao iz knjiga. Oslobodila se i opet se poela bacakati. Woody se vie nije mogao susprezati, ali spermicid je i dalje bio tako vru da je jedva i osjetio vlastiti orgazam. Htio se kretati njeno i dovesti i nju do vrhunca, ali trzala se odve estoko, poput divljeg konja, pa ga je izbacila. Otiao je u kupaonicu i bacio Ramzesa u zahod, a onda u prizemlje kako bi pustio Lasku van. Kad se vratio u spavau sobu, leala je naslonjena na lakat i doimala se vrlo zadovoljna sobom. Eto rekao je sad to moe prekriiti s popisa stvari koje nikada nisi radila. Ah, radila sam ja to mnogo puta, ili barem prilino mnogo. Woody se iznenadio. Ali, sino si rekla... Nisi pogodio na to sam mislila. Pretpostavljao sam... Radila sam to, samo nikada nisam... abam nemijad; nikad nisam doivjela... zna ve. Ah, tako. Onda ne bih bio pogodio. I tako to jo uvijek ne mogu prekriiti s popisa. Smijem li te pitati neto osobno? Izvoli. Je li moja mama... abe mijad od prve? Ms. Mirsadiqi! rekao je. Moe me zvati Turi. Turi ponovio je, ali i dalje nije znao to rei. No? Turi rekao je o nekim se stvarima jednostavno ne govori. Zavukla je ruku pod gornji dio pidame i poeala dojku. Zato ne? Zato jer ne. Samo bih htjela znati rekla je. Majka ti valjda nije priala... Ne odgovorila je. Rekla je samo da ste bili prijatelji u Ann Arboru. Ali, imam ja ui. ujem. A Baba-dun uvijek pita o tebi. Vrlo je radoznao. I tako sam zbrojila dva i dva. A sada mi reci, je li... abe mijad ve prvi put? Ne odgovorio je Woody trebalo joj je neko vrijeme. Ali, oboje smo bili prilino neiskusni. Barem sam ja bio. Nisam znao to treba uiniti, kako... Koliko dugo? Pa, dva-tri mjeseca prije nego to je postalo redovito.

 Meni se ne eka tako dugo. Nikada nisi svrila? Jesam, ali ne s mukaracem. U kadi. Mlaz iz pipe. Pustila bih ga po sebi. Woody nije znao to da kae. to misli, bismo li mogli ponovno? Mislim da bi ti trebala ii kui. I to je to? Pojebi i odjebi? Zeza me. Woody je sjedio na rubu kreveta i rukama prelazio preko njezinog tijela. Plahtu je navukla do brade. Jesi li gledala Opasnu djevojku kad se u rujnu prikazivala u gradu? Jesam. I jesi li zato tako... aktivna? Pokuava biti kao Melanie Griffith? Turi se uspravila i povukla gornji dio pidame do vrata, otkrivajui grudi. To ne valja? Nije da ne valja. Reci. Bilo bi dobro da malo uspori. Da se opusti. Jesi li vidjela Soniju Bragu u filmu Dona Flor i njezina dva mua? Ne, ali moemo ga posuditi i pogledati poslijepodne. Nemam video. Moemo ga unajmiti. Nemam ni televizor. Moemo ga gledati u domu ili... ili mi ti moe ispriati sve o tome, do u najmanje pojedinosti. Woody u deset nije otiao na sat hebrejskog u sinagogu. Umjesto toga, ponovo su vodili ljubav, ovaj put s prezervativom Ramzes ali bez spermicida, i premda nije doivjela zemljotresni vrhunac, osjetila je ugodno titranje, nalik onome to je osjeala kad je po sebi u kadi putala mlaz vode, a to je bio dobar znak. Oboje su bili zadovoljni sobom, ozareni osjeajem dobrostanja koji uslijedi poslije iznenadnog zadovoljenja dugo potiskivane elje. Woody je u tavi ispekao jaja sa slaninom a ona je sjedila za kuhinjskim stolom u gornjem dijelu pidame i gaicama, ogrnuta njegovim kunim ogrtaem, i priala mu o svojoj diplomskoj radnji, "Gigovom prstenu". Woody je odjenuo traperice i bijelu koulju. Raniju verziju prie raniju od Herodotove ili Platonove iskopali su ruski arheolozi 1972. godine u Al-Qurni u junom Iraku, blizu drevnoga grada Ninive. Pria o Gigu bila je samo mali dio tekstova naenih na jedanaest glinenih ploica koje je transkribirao i objavio profesor Farzad Dihqani s Instituta za orijentalistiku u Chicagu, a profesor Dihqani pristao je biti Turinim vanjskim lanom ispitne komisije. Nekoliko je znanstvenika pisalo o vanosti tog otkria, ali jedino o emu su se slagali bilo je to da arobni prsten koji Gig otkrije, a Herodot ga ne spominje, nije Platonova izmiljotina kako se dotad smatralo. Woody je ulijevao ostatak kave u alice kad je kroz prozor ugledao dekaniinu malu corollu kako se pribliava prilazom. Uh, sranje rekao je. Idi gore. Dola je dekanica. Radnju moe ostaviti. Treba mi neto za itanje. Gore ima knjiga koliko hoe. Hajde, brii. Otila je stranjim stubama i zatvorila vrata za sobom. Woody je isprao njezinu alicu od kave, a njezin neoprani tanjur gurnuo u ormari iznad sudopera.

Dekanica je na sebi imala traperice i upavi pulover, a nosila je veliku vreicu s namirnicama iz Eaglea. Raspustila je kosu. Woody je navukao staru lovaku jaknu i pokuavao je otvoriti vrata dok se ona penjala na stranji trijem i gledala kroz prozor. Prtljao je oko krauna kao da se mui s kombinacijom za sef prsti su mu drhtali i napokon otvorio vrata. Bojao se da nee moi progovoriti. Ali, otvorio je usta i iz njih su izile rijei: Jeste li vi kolski redar? Ispriavam se to jutros nisam doao na sat. Sjetio se kako je sino bila tvrda i kakvu je grimasu napravila kad joj je predloio da ostane. Nije joj mogao rei da vie nije isti ovjek koji joj se upucavao, nije joj mogao rei da se sve promijenilo. Upravo sam se spremao u ured rekao je. Vlastiti mu se glas inio neprirodno visokim, ali dekanica kao da nita nije zapazila. U papuama? Ah, da, namjeravao sam se obuti. Primirje? rekla je. Ne zamjeram ti to nisi doao na sat. Donijela sam mirovnu ponudu. Pruila mu je vreicu, a u njoj je bila velika limenka soka od rajice, limun i mala boca votke. Nadam se da ima worcestershirea rekla je. Bio mi je na kuhinjskom stolu, ali sam ga zaboravila ponijeti. I ona je bila pomalo nervozna, pa je nastavila govoriti. Jutros smo poeli sa zamjenikim nastavcima. Zna, neke od tih ena pojma nemaju, a ki gospoe Goldfarb e me naisto izludjeti. Danas mi je rekla: "Vi moda jeste doktorica, ali ne od one vrste od koje bi itko imao ikakve koristi." Dolo mi je da je pljusnem. Pogledala je na stol. Kako si uspio nabaviti New York Times? To me ovdje oduvijek najvie ivcira to ga nedjeljom ujutro ne moe nabaviti. Bilo je vrijeme da odlui, da se uporno dri svoje lai, da ponese njezinu vreicu van i predloi joj da se nau kasnije, moda odu na veeru, ali kasnije, nakon to ocijeni neke seminarske radove, nakon to se pripremi za predavanje u ponedjeljak. Ali, nije bio kadar dovoljno brzo misliti, pa je trenutak proao. Spustio je vreicu na pult pokraj sudopera. Pomislio je kako bi joj jednostavno mogao rei... to? Trebalo mu je vremena da razmisli. To je od prolog tjedna rekao je. Kupim ga u utorak i onda ga uvam do nedjelje ujutro. Okrenula se prema njemu. Ne smeta ti to kasni tjedan dana? Veina ljudi misli da kasnim mnogo vie! Moda nekoliko tisuljea. Nije joj mogao rei da je prekasno, da su mladost i ljepota... A zapravo nije tako ni mislio. Razmiljala sam o onome to si rekao nastavila je o engleskim liberalima... i o Elizabeth Feinstein. Doista je ono rekla o meni? To ga je sino ve pitala. to to? upitao je. Gurnuo je ruke u depove da prikrije drhtanje. "Ona ena valjda nee s nama na veeru?" Dekanica je sloila votku, sok od rajice i limun na pult. Svuci jaknu rekla je i ostani malo. Pripravit u ti pie. Woody nije elio pie, ali nije znao kako je odbiti a da ne ispadne brutta figura. ae su u ormariu iznad sudopera. A worcestershire? Svukao je jaknu i ovjesio je o klin pokraj vrata. Bila je malo razdraena rekao je. Worcestershire je na polici, lijevo. Moda nije navikla da je netko izaziva. Ti zna biti prilino estoka. Samo sam rekla da je to to profesori oigledno uivaju u studentskim pogrekama znak stanovite zluradosti ili agresivnosti. "Magellan je svojim kliperom oplodio svijet." I sama je priznala da to vjerojatno nije autentino. Ne zvui autentino, zar ne? Zvui iskonstruirano.

Pomislio je, kad bi je mogao zamoliti da ode i vrati se za jedan sat... Moda ima pravo rekao je ali ona je oito htjela rei neto sasvim drugo, a bilo je savreno jasno da ne osjea nikakvu zluradost prema studentima. Govorila je o gubitku zajednike tradicije. Woody je toliko puta razmiljao o tome da se nije morao osobito truditi. Nai studenti ne poznaju vlastitu prolost, kulturu zapada. A sad svi navaljuju na njih da ue o tuoj tradiciji. A ne poznaju ni svoju. Svaka kultura inicira svoju djecu u vlastitu povijest, pria im vlastite prie. Tako je kod BaMbutija, tako je kod Kineza, tako je kod amerikih Indijanaca. Samo bi jednoj kulturi na svijetu uope palo na pamet poeti odgoj tuim priama, dok djeca jo ne znaju svoje. Jedino Zapad razmilja na taj nain. Jedinstvena osobina nae kulture jest to da naa djeca o njoj znaju malo ili nimalo. Nemaju predodbe o vlastitoj prolosti. Crnci i ene posve su u pravu kada trae vlastitu povijest. Ona im govori tko su. Obogauje im ivot. I mi ostali morali bismo tako. Kad sam ivio u Esfahanu, studenti su Koran uili napamet ak i djeca. Nisu sjedili u uionici i raspravljali o njemu ili ga analizirali kao da je to samo jedan od mnogih glasova. ivjeli su ga. Zaboga, Woody, pa ti se sav trese. U redu je, smiri se. I ja sam nervozna. Oprosti. Nisam se dola svaati. Zastala je. Boji se, zar ne? Ispruila je ruku da ga dotakne, ali je on ustuknuo. Ne mora me se bojati, Woody, barem ne danas. A zato si zapravo dola? upitao je, i jo dok je to izgovarao, znao je da je pogrijeio, da to nije smio rei, ali nije se mogao zaustaviti. Zakoraila je unatrag, pogledala ga ravno u oi i procijedila: Nemoj biti tako netaktian. Htjela si mi rei da si se predomislila. Da, tako neto. Nai e zamjenu za Maca kad ode u mirovinu? Klasina filologija ostat e zaseban studij, nee postati dijelom svjetske knjievnosti? Ponovno emo predavati o Tolstoju, Platonu, Marxu i Freudu? Iznenaeno ga je pogledala. Ne o tome, Woody. Ne budi glup. Nemoj me tjerati da to izgovorim. Sino si htio da ostanem, a nisam ostala. Bila sam odve uznosita. E pa, sad sam dola. eli me zbog toga poniziti? Samo izvoli, ne smeta mi. Nije ju namjeravao prisiliti da se brani. Ne, ne, ne Jane. Samo s tobom nikad ne znam na emu sam. I ni sad ti nije jasno? Stajala je pred kuhinjskim prozorom smraena lica. Onda je podigla au i nazdravila mu. Sok od rajice zamrljao joj je gornju usnicu pa ju je obrisala nadlanicom, a Woodyju se uinilo da nazire kakva je bila kao djevojka, prije dvadeset godina. Ranjiva ali hrabra, usmjerena na budunost, a ne na prolost. Prolazio je vlak pa su morali govoriti glasnije. Da sam barem u tom vlaku rekla je. To je teretni vlak, ne bi ti ba bilo udobno. Osim toga, ide u Chicago, a ne u Kaliforniju. Zna ti to elim rei. Tu sam etiri godine. Trebala sam se ve naviknuti. Na Srednji zapad? Ali nisam. Imam osjeaj da sam samo u prolazu, a ne da sam kod kue. Neki se ljudi srode s uroenicima, a neki... A ti? Jesi li se ti srodio s uroenicima, Woody? Ja jesam uroenik. Iz Michigana, ne Illinoisa. Ali, sa Srednjeg zapada. I tu si kao doma?

 Ne kao, nego jesam doma. Tu sam podigao tri keri. Jedna je od njih tu pokopana. Ja u tu biti pokopan. Moji roditelji su pokopani u Queensu. Nasmijeila se. Mogli su ovo mjesto barem podii uz neku rijeku. Oci utemeljitelji bili su protestanti, Jane, bili su WASPovski farmeri. Vana im je bila najbolja zemlja plodna i ravna. Woody je zauo korake na katu. Dekanica je podigla pogled. Kuja rekao je uznemireno. Okrenuo je dekanici lea i ostatak bloody maryja sasuo u sudoper. Nije opazila. Mogao je sebe zamisliti u televizijskoj sapunici, francuskoj farsi ili restoracijskoj drami, ali nikako nije mogao domisliti to e se sljedee dogoditi. Kad me rektor Hanson nazvao i pitao jesam li zainteresirana za mjesto dekanice, mislila sam da se ali. Mislila sam da me zezate. Izgubila sam posao na Columbiji, tuila sam ih... ja newyorka idovka koja nikad nije sila s plonika osim u Central Parku. A onda sam odletjela na O'Hare na razgovor s vaom ispitivakom komisijom. S tobom, Woody. Ti si bio tamo. I jo nekoliko srdanih ljudi koji su me pozvali na Srednji zapad da budem njihov voa. Jednostavno nisam mogla odbiti. I zbog ideolokih razloga. Moramo imati vie ena u upravi. A nisi ni imala kamo otii. I to je tono, ali neto bi se ve pojavilo. Misli li da smo pogrijeili? Ili da si ti pogrijeila? Najblia knjiara je u Iowa Cityju. Dvjesto etrdeset kilometara. Najblia opera je Chicago Lyric... Kao kad ivi u inozemstvu. Nakon nekog vremena vie nije zanimljivo. Panoi za Kukuruz DeKalb. Kukuruz Pioneer. Pfister. Swanson. Dizala za itarice. Republikanci. U Cornucopiji moe kupiti dobre kalamata masline i parmezan. Prije dvije godine po to si morala u Chicago. Ja sam kupovao po pet kila parmezana, a masline u bavama od 14 kila. Znam, znam, i dobar francuski kruh u novoj pekari, i challah za vrijeme Ro Haane i Jom Kipura. 'ovjek ne ivi samo o kruhu.' A ni ena. I dalje idovsko gunalo. To mi je zatitni znak. Nije jo popila svoje pie, ali Woody je svejedno poeo pripravljati kavu. Kuja je lajala pred vratima. Htjela je u kuu. ini mi se da si se zapravo ti predomislio. Kako to misli? Sino si htio da ostanem. Tako si rekao, da ostanem. Nije ba romantino, Woody, ali to mi se svia. Ni ja nisam osobito romantina. Mislim da je romantika precijenjena. I sad sam dola... ali, ti mi nimalo ne olakava. Osveta? Ne, Jane. A da sam ostala? To bi mi bilo drago. No eto, sad sam tu. Mogu li ti neto predloiti? Sva sam se pretvorila u uho. Malo sam mamuran. Moram proitati hrpu seminarskih radova. Upravo sam bio krenuo u ured. Kako bi bilo da te oko sedam povedem na veeru? Na neko zgodno mjesto. Otii emo u Stephanie's u Peoriji. Ne pamtim kad sam zadnji put jeo dobru

francusku hranu. Nekada sam sm spravljao francuska jela, ali sada uglavnom kuham talijanska, talijanska i kineska. I onda? I onda? Jane, ne znam to bih rekao... Zvui mi vrlo oprezno. Mukarac mojih godina... U tom trenutku vrata stranjeg stubita su se otvorila, a Ms. Mirsadiqi Woody uope nije uo njezine korake stajala je pred njima gola-golcata. Ah rekla je. Pardon. Nisam znala da ima goste. Mirno je stajala kako bi je mogli dobro pogledati. Nije imala krukoliko tijelo kakva su postala omiljena u kasnom Srednjem vijeku. Njezino je tijelo bilo klasine grae, u klasinoj pozi, stopala vrsto na zemlji, tako da se vidio raspored teine. Njezina svijetlosmea put izgledala je kao da je nauljena. Woody se nije iznenadio nita manje nego Ahilej kad mu se prikazala Atena i upozorila ga da ne ubije Agamemnona. Oprostite rekla je i nestala na stubitu. Prespavala je tu rekao je Woody jer se sino napila. Bilo joj je zlo. Smjestio sam je na kau. Ali, dekanica je ve trpala votku u vreicu. Nije to ono to ti misli, Jane. Stvarno. Bila je odve pijana da bi sino otila kui. Naao sam je tu nakon to sam Maca odvezao doma. Spavala je na kauu... Potpuno sam zaboravio na nju. Dekanica je bila odve bijesna da bi mogla govoriti barem se tako Woodyju isprva inilo a nije joj mogao zamjeriti; ili je moda bila odve blizu suza. To je pomislio poslije, kad je ponovno vrtio taj prizor u glavi, to je esto inio. Netom prije nego to je otila, prila mu je i podigla ruku kao da e mu dotaknuti lice. Poslije je mislio da je bila na rubu suza i suosjeao je s njom, idovkom koja vjeito prigovara, koja je izgubila posao na Columbiji i zatekla se na Srednjem zapadu, daleko od kue. Ali, moda ga je zapravo ipak gledala s mrnjom i gaenjem. Moda ga je htjela oamariti. Stajao je pred prozorom i gledao je kako odlazi niz prilaz. uo je kako su se zalupila vrata njezina automobila, a onda zvuk motora dok se okretala, odvezla dugim prilaznim putom i bez zastajkivanja skrenula u Ulicu Kruger. Woody je obuo cipele, navukao lovaku jaknu i pozvao Lasku. Palo mu je na pamet da ponese puku u tom trenutku ne bi bilo loe neto ubiti ali, nije mu se dalo poslije istiti i podmazivati puku. Skrenuo je desno u Ulicu Kruger i nastavio do Warrenove ume pa dalje sve do rijeke Spoon. Zatim je slijedio staru stazu sve do New Camerona, gradia koji je bio tako malen da nisi imao gdje popiti alicu kave osim ako nekome pokuca na vrata. Groblje koje je proslavio Edgar Lee Masters bilo je kakvih dvadesetak kilometara uzvodno, u Lewistonu. Neki je talijanski pjesnik sastavio antologiju o bombardiranju, po uzoru na Antologiju rijeke Spoon, u kojoj su progovarale rtve koje su se mogle identificirati jedino prema broju napisanom kredom na lijes. Nije bila ba totalna limunada, ali namjera joj je bila razvedriti itatelja i Woody je nikada nije volio. Dobio je primjerak od Udruge obitelji rtava, zajedno s biltenom koji je stizao svakih est mjeseci. Nije se uope sjeao Cookienog stiha iz Antologije per una strage, 15 agosto 1980, ali sjeao se broja njezina lijesa: 84. Umrla je meu posljednjima. Kuja je skakala od radosti, nesvjesna njegova raspoloenja ili s namjerom da ga promijeni. Gurnula je njuku u hladnu, blatnjavu rijeku, skakala u zrak, lovila svoj rep. Tko ne bi volio doivjeti tu istu ivotinjsku radost kad bi imao priliku? Woody

ju je i osjetio, tog jutra u krevetu s mladom enom, ali sada je bio toliko bijesan da je jedva disao. Hodali su gotovo etiri sata, uz rijeku do Odella pa natrag kroz Warrenovu umu netaknutu i sada pod upravom nacionalnih parkova, ali bez naplate ulaza sve dok nisu stigli do Ceste Township 500N. Otprilike u etiri Laska je nestala, ali ekala ga je kad je iziao iz ume iza imanja Lundquistovih, kilometar i pol od njegove kue. Padao je mrak. Vidio je farmu preko strnita kukuruza Curtis je preao na sadnju bez oranja pa ove godine nije preorao strnite ali blijedjela je i postupno nestajala u mraku. Traio je svjetlo, ali prozori kue bili su mrani i kada je to vidio shvatio je da je razoaran. Srdba koju je nosio sa sobom cijelo poslijepodne srdba slaa od meda sada mu se inila besmislenim traenjem vremena. Jo uvijek ga je ekao imi. Poveerat e i onda itati roman Dicka Francisa u spavaoj sobi, zatvorenih vrata, negdje do devet, a onda e obii kuu u potrazi za njim. Ako ga ne nae u devet, vratit e se u krevet i pokuati ponovno u deset. Zastao je da pomiluje kuju koja mu je dotrala u susret. Nije mu se to dalo, nije elio sjediti i ekati u mraku. ovjek se ne bi trebao bojati u vlastitoj kui. Pomislio je da nekamo ode, da prenoi kod Curtisa ili Maca. Ali, kako e im to objasniti? Curtis bi mu se smijao; a Mac, Mac koji ga je volio kao sina... Mac bi pokazao suosjeanje, ali bi svima o tome priao i ubrzo bi sveuilite brujalo. Ali, kad je otvorio kuhinjska vrata, odmah je znao da je ona jo tu, da ga eka u mraku. Pokuao je ponovno osjetiti srdbu, ali zapravo mu je laknulo. Leala je na sofi u dnevnoj sobi i itala neku knjigu u polumraku. Nije podigla pogled dok se nije nakaljao. Mislio sam da te vie nee biti. Nemam auto. To sam zaboravio. Mogla si nekoga nazvati. A kako bi to izgledalo? Kakve to veze ima nakon onoga jutros? to ti je bilo? Htjela sam pokazati da si moj. Ne bih nita bila poduzela da je nisi pozvao na veeru. Htio si me utnuti. A to sam trebao uiniti? Misliti. Misliti misliti misliti. Kao to uvijek nama kae. Nisam se niega dosjetio. Osim toga... Mislim da si ti ono to mi upravo sada treba rekla je. Na njemakom itamo dijelove Goetheovih razgovora s Eckermannom. Goethe je mislio da bi bilo dobro kad bi se zaljubio u stariju enu. I tako se spetljao sa Charlotteom von Stein? Tako je. Znai, najprije skuje plan, a onda se zaljubi? I to je tvoj plan? Da se zaljubi u starijeg mukarca. Tako je. Kao dio kolovanja? Zato ne? Bog nam pomogao. Mogao bih ti biti otac. Oh, profesore Woodhull, ne budite dosadni. Pomislite na suca Douglasa i senatora Thrumanna... Thrumonda ispravio ju je Woody. Zaboga, njima je preko osamdeset. Tono, a vama samo pedeset, nije li tako? Pedeset tri.

 Dakle, imate pred sobom jo dvadeset-trideset godina. A sjetite se samo Franka Sintare. Osim toga, to bi ionako bilo samo na nekoliko mjeseci, onda odlazim. Woody se u mraku okrenuo da upali svjetiljku pokraj glasovira kako bi je mogao vidjeti. Prekida nije dobro radio pa je morao prtljati oko njega. Odmah je ugledao imia. Nije letio nego je visio sa zida, drei se za hrapavi gips blizu stropa. Ne mii se rekao joj je. to je? Samo stoj mirno. Iza tebe na zidu je imi. Idem po badmintonski reket. Nee ga valjda ubiti? Okrenula se i pogledala imia. Naravno da u ga ubiti. Ne vidim ga. Gore, na zidu, pokraj glasovira, skroz blizu stropa. Zatvorit u klizna vrata tako da ne moe pobjei ako pone letjeti. Tako je malen. Zvui kao Ludi. Zatvorio je klizna vrata i otiao traiti reket. Neko je bio ampion u badmintonu u dvorani, potukao je Insianga Xia, kinesko-malezijskog studenta, u meu koji su odigrali pred dvadesetak ljudi u nekadanjoj enskoj gimnastikoj dvorani. On i Xi su se sprijateljili, a onda su Xija ubile pele-ubojice u Costa Rici. Ali, to je bilo prije dvadeset godina. Trebalo mu je gotovo dvadeset minuta da pronae reket. Ostavio ga je na komodi u spavaoj sobi. Kad se vratio, Turi je stajala na klupici za glasovir, ruku ispruenih prema imiu. to to radi? A to misli da radim? Zaboga, nemoj ga dirati! Zato ne? Moda ima bjesnilo. Ne vjerujem. Kako to misli, ne vjeruje? Kako to moe znati? Imam tajne metode. Turi, silazi! Samo trenutak. akom je obujmila imia i njeno ga odvojila od zida. Eto rekla je, primaknula imia licu i poela mu tepati. Turi-dun e se brinuti za tebe. Isuse, Turi, ne mogu vjerovati. Ne brinite se, profesore Woodhull. Nije mi ovo prvi put, znate. Ne, ne znam. Postoji li uope neto to nisi radila? Jo uvijek je stajala na klupici. A jesi li ti to ikad uinio? Drao imia u rukama? Ne. Milovala je imia prstom. Pa taj ti mali imi ne bi uinio nita naao. Ona se eli sprijateljiti s tobom. Kako zna da je enka? Jer mi se ini da je trudna. Osjeam izboinu na njezinom trbuiu. Kriste Boe, Turi, iznesi je van. Ali, hou da je ti uzme u ruke. Ma kakvi. Dajte, dajte, profesore Woodhull. Nauili ste me mnogim lijepim i korisnim stvarima. Sad ja vas elim neemu nauiti. ega se bojite? Ne bojim se. Samo...

 Bojite se, bojite, i to jadnog malog imia. Woody je duboko udahnuo. Dobro rekao je. Sila je s klupe i prila mu. Pobjei e kad mi je pokua dati. Nee ako je primi za krila, ovako. Ne znam ba. Ja znam. Hajde, daj mi ruku. Woody je ispruio otvoren dlan. Turi je spustila stisnutu aku na njega i polako rairila prste. Pokrij moje prste svojima. Woody je tako uinio i sklopio oi. Ona je odmaknula ruku, a on je obujmio imia. imi se najprije otimao. Pokuavao je rairiti krila. Ne stii je prejako rekla mu je. Samo je dri. Woody je nepokretno stajao i drao imia u ispruenoj ruci. Eto rekla je vidi da to nije tako strano. Nije bio siguran govori li ona to njemu ili imiu. I to sad? Kako ti se ini? imi se malo opustio. Nije vie pokuavao rairiti krila nego je brujao u njegovoj ruci poput malenog dinama. Kako ti se ini? ponovila je. Ne znam. Kao imi. I to jo? Ne znam. Misli misli misli misli. Ne znam. Kao moja kos jutros rekla je. Drugi put. Tono rekao je i nasmijao se. Ima pravo. Pika. Pika s krilima. Turi je otvorila vrata pa su otili u predvorje. Otvorila je izlazna vrata i izila na trijem, a on za njom. Bilo je gotovo posve mrano, ali jo uvijek prilino toplo. Vjerojatno oko 15 stupnjeva. Nebo je bilo vedro. Sada je pusti rekla je. Njeno. Nemoj je baciti, samo je ispusti. Woody ju je posluao. imi je gotovo pao na tlo, a onda se podigao kao pliva koji izranja s dna bazena. Nestao je u noi, a Woody je osjetio neobinu sjetu, kao da su i njega tako ispustili u no pa e sad morati mahati krilima da ne padne.

Bo i 1986.
Woody je na Dan zahvalnosti veerao s desetak studenata iz inozemstva Tajlanana, Kineza... Bila je tu siuna Japanka koja je jela dvaput vie nego ostali, student iz Indonezije koji je puricu razrezao tako vjeto da na kostima nije ostalo dovoljno mesa za potenu juhu; Talijan iji su roditelji ivjeli u Argentini nije bio osobito dobar student, ali je teno govorio osam jezika, Samer Al-Nimr, iji je otac bio eik, Turi i jo dvije iranske studentice iz Italije, Turina prijateljica ahla Golestani i njezin mladi Golam Mordad, koji je bio zoroastrovac ali nije jeo svinjetinu jer mu je majka bila muslimanka. Veina blagdana nekako proleti, samo su izlike za produeni vikend, ali Dan zahvalnosti duboko se ukorijenio pa ga ni zajedniki napori sindikata i

vlade nisu uspjeli premjestiti na ponedjeljak26. A ipak, to je jednostavan blagdan, bez emocionalne prtljage Boia pravi ameriki blagdan. Osim toga, Cookie je posljednja etiri Dana zahvalnosti provela u Cambridgeu pa Woody nije oekivao da se pojavi svaki put kad bi netko od studenata uao u kuhinju. Woody je pripremio puricu i pire krumpir, ali ne i batate i pitu od bue, jer ih nikada nije volio; dvije vrste nadjeva sa svinjetinom i bez svinjetine; mnogo umaka i ukiseljene brusnice, koje strani studenti nikad nisu jeli. ak ni Kinezi, koji su inae voljeli sve vrste hrane, ne bi pojeli vie od simboline liice. Neki studenti dolazili su ve etvrtu godinu; drugima je to bio prvi put. Posluio je i neka netradicionalna jela: bulgogi, kimch'i, iranski puding od rie, liije u sirupu. Woodyju se sve to inilo lako i ugodno, donosilo mu je zadovoljstvo. Nije bio zadovoljan pudingom od rie bio mu je presladak ali bilo je ugodno gledati kako su studenti navalili na njega. Woody i Turi su vikende diskretno provodili zajedno. Otac ju je nauio pucati, pa ju je vodio u lov na patke na rijeku Oquawku, pokraj Brane 18. Dvaput su se u njezinom alfa romeu odvezli u Iowa City. Woody se pokuavao pretvarati da ne uiva voziti njezin auto, prekrasnog talijanskog dizajna, s pet brzina, ali Turi ga je prozrela i uvijek je inzistirala da on vozi barem pola puta. Odsjeli bi u Iowa Houseu, u sobi s pogledom na rijeku, i obje veeri veerali u vijetnamskom restoranu blizu Guitar Foundationa, a onda, prije povratka u sobu, lutali po knjiari Prarie Lights. Sad je redovito doivljavala orgazme, ali umjesto da dae i uzdie aaah aaah O O O, glasala se poput kakve egzotine ptice, ki ki ki ki kikikiki KE'E'E'E'E'AA, to je samo dokaz da, unato tvrdnjama Diogena Laercija, jezik ljubavi nije univerzalan. Nauio ju je spravljati Imam Bayaldi od patlidana, s cijelim sitnim rajicama a ne nasjeckanim nikada nije kuhala jer su njezini uvijek imali kuhara. I nauio ju je namjestiti ler na autu. Ali, semestar je bio pri kraju i studenti su se spremali za duge praznike. Neki e otii kui, neki provesti blagdane kod roaka ili prijatelja; neki e ostati u St. Clairu. Woodyja je veselila pomisao da e opet malo biti sam. U mislima je na tu vezu ve poeo gledati kao na prolost, na neto dovreno. Poput makete zrakoplova. Neto emu se divi kao umjetnikom djelu. Odvest e je na aerodrom u Moline ili Peoriju; drat e se smireno poput Humphreyja Bogarta u Casablanci. Ona e ui u zrakoplov. On e ekati, moda je vidjeti kroz prozor kako se smijeta. Nee biti dugih poljubaca jer je zrana luka javno mjesto. Osjetit e blagi ubod ne, vie od blagog uboda jer mu je doista postala draga. Ali, nije izgubio glavu kao onaj stari profesor u Plavom anelu kojeg su on i Hannah gledali u Ann Arboru. Moda e na povratku kui svratiti k Macu na kavu; nee mu nita rei o Turi jer se Macu to ne bi svidjelo. A onda e otii kui i staviti nove ice na gitaru. Ali, sljedeeg poslijepodneva uo je kako govori ocu da e Boi provesti kod prijatelja. Kada je uao u kuhinju, bezglasno mu je rekla: Zovem na teret svoje kreditne kartice kao da bi joj zamjerio zbog telefonskog poziva u Rim. S ocem je razgovarala na perzijskom pa je Woody nije mogao sasvim slijediti, ali shvatio je da je ve prodala avionsku kartu i da to njezinom ocu nije nimalo drago. Odakle ti zna to Alah eli? rekla je nekoliko puta. Znam, Baba-dun, ali moda Alah eli da doivim tradicionalni ameriki Boi. Meni se ba tako ini.

26

Dan zahvalnosti uvijek je posljednji etvrtak u studenom (prev.)

Tek kad je spustila slualicu on je upravo stavljao liicu kave u mali espresso aparat za jednu alicu kave shvatio je da je on taj prijatelj o kojem je govorila, da je njegova kua farma na kojoj e provesti tradicionalni Boi. Ovdje ne moe ostati rekao joj je uznemireno. Nego gdje da ostanem? Na to si trebala misliti prije nego to si prodala kartu. I jesam mislila. Mislila sam da u ostati ovdje. Mislila sam da e ti biti drago. Mislila sam... mislila sam da e biti sretan. Mislila sam da smo prijatelji... vie od toga, ljubavnici. Ti si moj ljubavnik. Zar ti to nita ne znai? Ne shvaam. To je bio nesporazum. ao mi je. Moje keri dolaze kui, pa sam mislio... Ako zatrai da odem, otii u. Ali, morat e to izriito zatraiti. Inae ne idem. Naravno da te neu izbaciti. Otii u ako eli da odem. Ne rekao je ne elim to. Onda je sve rijeeno rekla je. Ne govorimo vie o tome. Pretvarajmo se da se volimo.

* * *
Dva dana prije Boia Woody je otiao po Ludi u Grinnell, oko sat vonje od Iowa Cityja. Namjeravao joj je rei za Ludi, i njoj i Sari, ali nekako se nije ukazala prilika. Nikad mu se nije inilo da je pravi trenutak. Redovito joj je pisao, a i ona njemu, duga pisma uz koja je slala crtee ptice, pse, pogled s prozora u domu i detaljne "studije" svoga deka. Na nekima je bio napola gol, dapae gotovo posve gol. Htjela mu je poruiti da je zaljubljena. Woody je to ve znao jer je dobio raun od sveuilinog lijenika za dijafragmu i kontracepcijske pilule. Pripremio ju je najbolje to je znao. Sad se morala snalaziti sama, a bilo mu je drago to se zaljubila jer e, mislio je, tako lake shvatiti njegov poloaj. Ipak, nije joj o tome pisao. Pisao je o svojim predavanjima, o dekanici, o Danu zahvalnosti koji je ona provela sa Saulovom obitelji u Minneapolisu i o Sari, koja je radila kao konobaricu u grkom restoranu u Ulici Halsted u Chicagu. Telefonom je objema kerima rekao da e jedna studentica iz inozemstva moda provesti blagdane s njima, ali nije im rekao cijelu istinu, a ni jedna ni druga nisu nita pitale. Posljednja prilika da objasni promakla mu je u etvrtak naveer, veer prije nego to je iao po Ludi. Upravo se spremao neto rei preko telefona, objasniti, kad je Turi ula u kuhinju, a nije htio pred njom objanjavati. Ve joj je rekao da je sve u redu, da nema razloga za zabrinutost, a ona, ini se, ionako nije mislila da uope postoji neki problem, nije shvaala delikatnost situacije. Ali, na posljetku, govorio je Woody samome sebi, odrastao sam mukarac. Nije mi potrebno doputenje keri da s nekim odem u krevet. Ludi je poslijepodne imala ispit iz kemije. Woody je utovario njezine stvari u kamionet, pokrio ih tendom i ekao u njezinoj sobi razgledavajui knjige. Nelagoda u kulturi, Uvod u sociologiju, Richardsov prijevod Republike u kojem se autor sluio sa samo esto jednostavnih engleskih rijei. Prilino dojmljivo. Woody je proitao ulomak o spilji. Kako snana metafora za... za to? Woody je po sklonostima bio platonist; kao i Platonov filozof, udio je za tim da izie iz spilje privida na zasljepljujuu

svjetlost Ljepote i Istine. Ali, po tradiciji je bio aristotelovac. Metafora spilje bila je mona, ali odve vieznana. Bolje je ivjeti u svijetu koji doista moe iskusiti purica za Dan zahvalnosti na stolu, mlada ena u njegovom krevetu, ki koja nasmijeena dolazi u sobu nego udjeti za drugom stvarnou koja se skriva iza ove. PLATO THOUGHT NATURE BUT A SPUME THAT PLAYS UPON A GHOSTLY PARADIGM OF THINGS; SOLIDER ARISTOTLE PLAYED THE TAWS UPON THE BOTTOM OF A KING OF KINGS.27 Na putu kui Ludi je drijemala naslonjena na Woodyjevu jaknu koju je stavila izmeu svoje glave i prozora kamioneta sve dok nisu doli do Iowa Cityja; onda se uspravila i poela mu priati o Saulu. Raspravljali smo o tome cijeli tjedan rekla je i zakljuili da smo dovoljno zreli za spolni odnos. Odlino rekao je Woody. Jesi li se sjetila onoga to sam ti rekao? Misli, da ga odmah izvadi tako da mu prezervativ ne sklizne? Pa, i to. I da mora biti oprezna... Saul nema taj problem. Nije to problem, stvar je samo u razboritosti. Najprije se malo bunila, ali onda se ugnijezdila uz njega. Bila je zaljubljena i nije mogla prestati govoriti o voljenome. Svatko tko voli je pjesnik, kae Platon. I Woody je tako mislio, ali to nije rekao. Nije ju elio prekinuti. Sjea se to si rekao o dekanici? upitala ga je. Odnosno, to je ona rekla o samoj sebi? to? Da je bila idovsko gunalo u New Yorku, da je idovsko gunalo u St. Clairu i da e uvijek biti idovsko gunalo. Aha. I Saulova mama je idovsko gunalo. ime je nezadovoljna? Svime. Saul kae da ga to izluuje. Pa, glavno da Saul nije nezadovoljan. Pogledala ga je pogledom koji je govorio da to uope ne dolazi u obzir. Studira i fiziku i kemiju i matematiku rekla je, kao da nitko tko studira na dva fakulteta ne moe biti nezadovoljan. I pjeva. Sljedeeg semestra odrat e koncert Dvorakove Liebeslieder a ja u ga pratiti. Koncert za studente etvrte godine. Moda bi mi mogao malo pomoi... Jesi li ponijela note? Potapala je svoju naprtnjau. Jesu li na ekom ili na engleskom? Na njemakom. Htio joj je rei za Turi, ali zaspala je, naslonjena na njega, i sanjala o Saulu. Namjeravao se zaustaviti pred McDonaldsom u Davenportu, ali nije ju htio buditi. Boi je, mislio je, kompliciraniji od Dana zahvalnosti. Na Dan zahvalnosti teko je pogrijeiti, sve je jednostavno. Ali, Boi je opasan tjesnac; moe se smatrati sretnikom ako ga prebrodi a da ne uleti u oluju, da te malo ne bacaka amo-tamo, a moe ti se dogoditi i brodolom. Woody se trudio da ivi u sadanjosti, ali nije se mogao
27

Iz pjesme W. B. Yeatsa "Meu kolskom djecom", prepjev.

osloboditi prolosti. Odve ga je snano drala u svom zagrljaju. Svaka neravnina na autocesti pokretala je njegova sjeanja, kao da doslovce putuje putom pamenja. Ne moe nam pobjei, kao da je govorio zbor uspomena uspomena na gotovo pola stoljea Boi. To je tvoj ivot, nema nita osim nas. Ludi se probudila i protegnula upravo kad su prelazili most Centennial preko Mississippija. Zna o emu sam sanjala? rekla je. Dva sna. Woody se vratio u sadanjost. Benzin im je bio pri kraju. O emu? rekao je i u sebi se prekorijevao to nije kupio benzin u Grinnellu, za to je imao lijepog vremena dok ju je ekao, a sad e morati stati u Newportu, ali kad je poela priati, iznenada je pomislio ak i ako im ponestaje benzina, ak i ako moraju stati u Newportu, i nije tako loe voziti 90 na sat, nou, na Autocesti 80, u kamionetu, sa svojom keri, mladom zaljubljenom djevojkom koja ti pria svoje snove.

* * *
Ludi je sanjarila o Saulu, o tome koliko ga voli, i poslije, kad je napokon shvatila situaciju kod kue, bila je osobito otra prema Woodyju jer je njezina ljubav bila tako ista, tako prekrasna i beskompromisna da nije mogla prihvatiti bijednost Woodyjeva posve ljudskog poloaja. A Sara, koja je dola doma vlakom u utorak naveer, takoer je bila otra, ali zbog drugih razloga, o kojima je Woody mogao samo nagaati: jer nije imala nikoga tko je voli ni ljubavnika, ni deka, jednostavno nikoga osobitog i jer nije voljela svoj posao u Mount Parnassusu i jer se udebljala. A Turi je bila otra prema njemu jer joj je rekao da je kerima sve objasnio, a zapravo je trebao rei da im tek namjerava objasniti. Kua je bila prepuna srdbe, zlovolje, prkosa poput Agamemnonove kue na poetku Orestija pa je Woody sam morao obaviti pripreme za Boi. Nabavio je drvce, koje je postavio dvadeset etvrtog ujutro, poslijepodne je zapalio vatru u otvorenom kaminu i stavio lampice oko prozora dnevne sobe; na sredinu sobe postavio je stoli za kartanje i na njega slagalicu. Sam nije volio slagalice bio je odve nestrpljiv i nisu mu ile. Znao je da mora poeti od ruba, ali nikad mu nije uspjelo sloiti dijelove u ravnu crtu. Ali, sviala mu se pomisao da netko drugi sjedi i slae slagalicu, a djevojkama su oduvijek leale. Potkrovlje je bilo puno slagalica, postavljenih na perplou i prelakiranih. Bila je to prava umjetnika galerija Vermeeri, Rembrandti, Botticellijeva Primavera, Picassove Tri plesaice, Seuratov Un dimanche la grande jette, koji su nekoliko puta vidjeli u Art Instituteu u Chicagu, u pet tisua komada. Te je veeri ispekao pizzu. Nekoliko je godina pokuavao privoljeti svoju obitelj da se na Badnjak jedu spaghetti alle vongole, ali djevojke jednostavno nisu htjele jesti vongole, pa je umjesto toga preao na posebne pizze prema receptima iz lanka u asopisu Gourmet koji je vidio u knjinici. etiri razliite vrste pizze. Zasebno je nasjeckao sastojke za svaku i stavio ih u staklene zdjelice, koje je zatim sloio u red na kuhinjskom stolu: pepperoni, inuni, crvena paprika, zelena paprika, komadi sira fete, crne masline, graak, kapula, artioke, naribana mozzarella, nasjeckane peurke... Ukljuio je penicu i maloduno sjeo za stol. Bio je umoran od enskih glasova. A i od enske utnje. Sara i Ludi bile su se udruile protiv njega i Turi, ali onda su se posvaale i vie nisu razgovarale ni jedna s drugom ni s bilo kim drugim. Turi je prijetila da e otii, ali

nije imala kamo. Vrijeme je bilo runo oluje i upozorenja na oluje. Aerodrom u Peoriji bio je zatvoren. Isto tako i O'Hare. Na radiju su stalno obavjetavali o vremenskim prilikama. Pogledao je kroz prozor. Svjetiljka u dvoritu bila je upaljena pa je mogao vidjeti velike pahulje, tako velike i spore da si ih gotovo mogao prebrojiti. Pogledao je slagalicu u dnevnoj sobi, napravljena prema dijapozitivu palazza u kojem su ivjeli u Rimu, blizu Piazze del Popolo, kad je 1974. bio na studijskoj godini. Cookie je bilo 16 godina, Sari deset a Ludi tek est, taman dovoljno da krene u scuolu elementare. Nitko drugi nije znao to je na slagalici. Htio je da to bude iznenaenje. Dok je sjedio u kuhinji i ekao da se digne tijesto, snimio je emisiju koju je sat prije uo na drugoj radiopostaji. Reporter NPR-a je na povratku s Bliskog istoka svratio u Pariz i snimio ulinog sviraa koji je svirao blues. Glazbenik je zvuao kao da potjee iz delte Mississippija, ali zapravo je bio Englez star 56 godina, stariji od Woodyja. Doao je policajac i potjerao njega i njegova dva francuska pratioca; reporter je otiao za njima u bar gdje je glazba svirala "Sweet Georgia Brown". Poslije, ponovno na ulici, pjeva i njegova dva pratioca odsvirali su instrumentalnu verziju "Amazing Grace" koja je oduevila Woodyja. Tri gitare. Tri Fender Stratocastera. Bio je prosinac a Englezu je bilo 56 godina. Reporter ga je upitao dosadi li mu katkad svirati blues na ulicama Pariza. "A to bih drugo trebao raditi?", odgovorio je Englez. Turi, koja je preselila svoje stvari u njegovu radnu sobu drugdje nije bilo mjesta leala je na kauu i itala, pokrivaa navuenog do brade. U sobi je bilo hladno. Woody je zavirio unutra. Sve u redu? Njezina je odjea bila razbacana posvuda. Prljava odjea. Knjige i novine na sve strane. Hrpe asopisa: New Yorker, Harper's, Atlantic, The New York Times Book Review. Nije mu odgovorila; bila je odve obuzeta itanjem. Nije ak ni podigla pogled. to eli na svojoj pizzi? Inune? Artioke? Graak? Bilo to. uj, Turi, ao mi je. Koliko puta to moram ponoviti? ao mi je. U redu je. Okrenula je stranicu. Ne, nije u redu. Ponovno je okrenula stranicu, kao da vrlo brzo ita. Hoe da operem rublje? Ja u ga poslije oprati. Nije mi teko. Rekla sam da u poslije. to ita? Knjigu. Ah, tako. Sluajte, uvaeni profesore. Sama sam si kriva. Ne bih trebala biti tu. Trebala sam biti pametnija. Ja sam etvrti kota. U Italiji mi to kaemo terzo incomodo. A ja sam sada quarto incomodo. Peti kota rekao je Woody. Pokuao je ne izgubiti vlast nad sobom. Nije htio popustiti pred tjeskobom, razoaranjem, kajanjem. Sebe je okrivljavao. ivio je u svijetu mate. Poeo je skupljati njezinu odjeu. uj, Woody, rekla sam da u to sama uiniti. Ne volim da mi dira stvari. Ovdje smrdi. Mislila sam da voli moj miris. Sara je bila u nekadanjoj Cookienoj sobi. Njezina odjea bila je rairena po Cookienoj radnoj plohi dugom stolu, zapravo debeloj perploi naslonjenoj na dva or-

maria. Na krevetu je napravila gnijezdo od starih vrea za spavanje. I ona je itala. Leala je na boku, kao to je i Woody obiavao, drei knjigu nisko, tako da je rubom dodirivala pod. U sobi nije bilo grijanja, bilo je hladno. Dolje bi ti bilo toplije. Zapalio sam vatru. Bile su joj dvadeset dvije i radila je kao konobarica u grkom restoranu u Chicagu. Prepoznao je knjigu koju je itala, jedno od njegovih broiranih izdanja "Ane Karenjine". "Ana Karenjina"? eli li da ostavim vrata otvorena? Woody je ekao odgovor, ali ona je samo nastavila itati. Najvee dostignue ovjeanstva rekao je uz Homera. Vie volim Tolstoja nego Shakespearea. Tata, to si rekao najmanje tisuu puta. Samo sam htio probiti led. to se sad dogaa? Vidio je da je proitala otprilike jednu treinu. Sigurno e ubrzo Kitty odbiti Levina. Oblonski se spetljao s nekom plesaicom. Nije podigla pogled, ali barem je progovorila. Je li to tako strano? upitao je. Ali, nije to zapravo mislio. Mislio je: zar mene doivljava kao Oblonskog? Uvijek se identificirao s Levinom, a ne s Oblonskim. Pria o Levinu i Kitty uvijek mu se inila zanimljivijom od one o Ani i Vronskom. Nije ni pokuao s Ludi, koja je bila sama u svojoj sobi. Jo uvijek nisu poeli vjebati Dvorakove Liebeslieder. Izvadio je zdjelu s tijestom za pizzu iz toplog ormara u ostavi. Pola uitka je bilo u slaganju pizza. Razmiljao je o sutranjem danu. Kupio je kestene za punjenje, ali mu se nije dalo istiti ih sam ni pripremati punjenje, nije mu se dalo ni kititi bor. Nije mu se dalo raditi nita to je mislio da e raditi zajedno. Najradije bi stavio nove fosfornobronane ice na novu gitaru i pokuao skinuti onu verziju "Amazing Grace" koju je Englez svirao u Parizu. Ali, prije nego to je dospio uzeti gitaru, zazvonio je telefon. Sretan Boi. Isprva joj nije prepoznao glas. Nisu se uli gotovo dvije godine. Zar mi nee estitati Boi? Hannah, jesi li to ti? Gdje si? Na Amocovoj crpki u Newportu. Zvuala je kao da nije sigurna je li dobrodola. Imam dar za djevojke, htjela bih im ga donijeti. I razgovarati s tobom. elim se pozdraviti s djecom. Jo nismo jeli. Jesi li za pizzu? Sa mnom je sestra Judy. Zapravo te ne bih smjela zvati, ali tako smo blizu. Krenule smo u samostan u Dubuque, ali vrijeme je tako runo da smo odluile prespavati u motelu. Moete prespavati ovdje. To ne bi bilo zgodno, Woody. Woodyja su iznenadili vlastiti osjeaji. Odakle joj pravo da im to uini na Badnjak? I bez toga ima dovoljno neprilika. Ali, ljutnja je gotovo odmah popustila pred osjeajem odve sloenim da bi stao u jednu rije. Mislio je da mu je srce otvrdnulo na nju, ali sad su ga preplavili osjeaji, bolno jaki, od kojih mu je ponestalo daha pa je jedva uspio potrati uza stube. Nije ni pokucao na Ludina vrata, samo je uletio unutra. Mama dolazi kui rekao je. Bit e tu za jedan sat. Ludi je podigla pogled sa stola za kojim je crtala. to emo s Turi? Morat e preseliti svoje stvari ovamo. Bit e tvoja prijateljica s Grinnella.

Neto u njegovom glasu sprijeilo je djevojke da prigovaraju. Turi je i dalje leala i itala. uj rekao je. Moja ena upravo dolazi ovamo. Morat e se preseliti u Ludinu sobu. Iznesi stvari odavde. Stvarno mi je ao, ali to mi mora uiniti. U redu je, Woody odgovorila je. Preivjet u. Djevojke kao da su osjeale to on proivljava. Nijedna ga nije ljutila ni pravila probleme. Namjestile su krevete, sloile pokrivae. U ormaru koji je Woody sam napravio, u spavaoj sobi, bile su uredno sloene i oznaene plahte, jastunice i pokrivai. Woody je izabrao plahtu za brani krevet, tamnozelenu s cvjetiima, koju je kupio u Rimu, i odgovarajue jastunice i navlake za pokrivae. Navukao je plahtu naopako i pokuao je skinuti, ali je zapela za ugao pa je Turi morala povui elastiku kako bi je oslobodila. Opusti se, Woody rekla je na perzijskom. Bit e sve u redu. Pomogla mu je s navlakama za pokrivae, s kojima je uvijek bilo muke: morao si drati kutove pokrivaa i gurati ih u navlaku, a onda ih drugom rukom uhvatiti s vanjske strane. Hoe li ovo baciti u perilicu? upitao je, pokazujui prljavu posteljinu. Ali, nemoj ih pomijeati sa svojim stvarima. U kui je zavladala strka i pometnja, kako i treba na veliki blagdan. Dozivali su se, trkarali gore-dolje. Woody je mogao uti blagi um perilice i suilice za rublje. Posjeo ih je u kuhinju i pripremio. Doi e trenutak kada e netko od nas morati izravno lagati rekao je. Turi je dola s Grinnella, jasno? Ne govorite nita o njezinoj mami, jasno? Ne zaboravite, Allison i mama bile su prijateljice. Mama je bila njezina studentica na Michiganu. Turi je Ludina prijateljica. Drugo nita ne trebate rei. Ludi, odakle je Turi? Iz Teherana i iz Rima. to studira? Klasinu filologiju. Kako si je upoznala? Stanujemo u istom domu. Ostalo moete improvizirati. Hannah je ula na stranja vrata. Woody je uo automobil na prilazu i ekao ju je, promatrao je pod dvorinim svjetlom kako neto vadi sa stranjeg sjedala crnog cadillaca. Istina, starog. Nije mogao biti siguran za boju. Jo je padao gust snijeg i pahuljice su poele padati u kuhinju kad je otvorio vrata da je prieka. U ruci je nosila paketi zamotan u obian bijeli papir, vjerojatno knjigu. Na stranjem trijemu zrak je bio otar i hladan. Na sebi je imala dugu crnu suknju i skijaku jaknu. Naavi se sam s njom u kuhinji, Woody se uplaio pa je pozvao djevojke: Mama je stigla! povikao je s dna stubita. Vrlo si... elegantna rekao je Hanni. Doima se... imuno. Imuna to ba ne bih rekla. Ali, ono prvo rado prihvaam. I ti dosta dobro izgleda. Daj da ti pomognem s kaputom. Nee me zagrliti? Woody ju je zagrlio. Bio je uzbuen, tako preplavljen osjeajima da mu je bilo teko smisliti neki plan. Na toliko je toga morao misliti. Zbog sastojaka za pizzu u staklenim zdjelicama stol je izgledao sveano. Woody je bio najoputeniji kada je kuhao. Trebao je postati kuhar, chef, a ne profesor. Hannah je sjela za stol. Woody joj je ponudio au jabukovae, a sebi je nalio crnog vina. Bo-

jao se da e jedna od djevojaka neto izlanuti, ali kad su dole, Hannah je automatski zakljuila da je Turi neija prijateljica i nije traila objanjenje. Woody je iskidao tijesto, koje je bio pustio da se jo jedanput digne, na pet jednakih komada pa je svaki rairio u tavi za pizzu. Teheran i Rim rekla je Hannah. Kako uzbudljivo. Uvijek je lijepo kad djevojke dovedu prijatelje za blagdane. Je li ti ovo prvi Boi daleko od kue? Je rekla je Turi. Sigurno si osamljena. Ne, barem ne previe. Lijepo je doivjeti tipini ameriki Boi. Sara i Ludi sjedile su uz majku, suelice Turi i Woodyju. Woody je utrljao malo maslinova ulja u tijesto u svakoj tavi osim Hannine i onda licom rasporedio umak od rajica, pa su poeli slagati pizze. Hannah nije voljela maslinovo ulje na pizzi, iako je od njega tijesto bilo prhkije, i uvijek je prvo stavljala mozzarellu, a onda umak od rajica; Woody se vie nije mogao sjetiti zato mu je to neko toliko smetalo. Kakve to ima veze? Zna rekla je Hannah Turi napisala sam Woodyju pismo kad je ivio u Esfahanu i on ga je naao na ulici. Licem prema dolje. Uvijek sam se pitala je li to normalna pojava u Iranu. Turi se nasmijala. Nita normalnija u Esfahanu nego u St. Clairu rekla je. Znai, nije ba vjerojatno da se takvo to dogodi, je li? Nikako to ne mogu shvatiti. Araf Hanom je bila sigurna da je to udo ubacio je Woody. Kod njih sam ivio. Izluivala je Ebrahim Agu neprestanim brbljanjem. A to vi mislite? upitala je Turi Hannu. Prije sam mislila da je to bilo udo, sudbina, kob, tako neto. A sada? A sad mislim da potar nije znao proitati adresu pa je bacio pismo na ulicu. Pizze su bile poput umjetnikih djela ili prekrasnih cvjetova. Woody ih je stavio u penicu zagrijanu na 200 stupnjeva i navio sat na deset minuta. Tako sam i ja mislio rekao je ali sad se slaem s Araf Hanom. Mislim da je to bilo udo. Poslije veere Woody je stavio jo jednu kladu u vatru, a onda su on i Hannah otili u potkrovlje po neke knjige koje je htjela ponijeti sa sobom u samostan. Brzo odrastaju, zar ne? rekla je dok se penjala za Woodyjem uskim stubama. Prebrzo. Zapakirao je njezine knjige u velike kartonske gajbe za rajice i strpao ih u istoni dio potkrovlja. Devet kutija prekrivenih imijim izmetom. Hannah se bojala imia pa je hodala pognute glave kao da oekuje da je napadnu. Iza kutija bile su ovjeene lakirane slagalice, njih vie od dvadeset, suveniri na prole Boie i ljetne praznike. Spavaju zimski san rekao je Woody. Kao da su u nesvijesti. Nikad se ne zna. Katkad se i probude. Nee ti nita. Woody se uvijek pretvarao da se ne boji imia; a sada, poto je jednoga drao u ruci, doista se nije bojao pa se vie nije morao pretvarati. Ne volim ih, Woody. Ne volim se bojati. Ne bi se trebala bojati u vlastitoj kui. Ali se ipak bojim. Posvuda je bio imiji izmet. Woody ih je vidio u uglovima pod krovom. Ona dva elektronska sonarna ureaja za koje su jamili da e osloboditi kuu od mieva, takora i imia svjetlucala su iznad starih putnih kovega koji su bili u kui kad su je ku-

pili. Svjetlucali su tako vie od godinu dana a nisu bili nita djelotvorniji od sredstava protiv moljaca i bombica protiv kukaca. Woody se popeo na ljestve i zatvorio sve otvore koje je uspio nai, ali nita nije djelovalo. Hannah je poela vaditi knjige iz kutija. to trai? Moram sama izraditi program uenja. A za to se sprema? Sve je vrlo napredno, liberalno, nimalo nalik onome to sam oekivala. Ne razumijem te rekao je Woody, iako mu se inilo da je savreno razumije. Zaredit u se rekla je. Trebala sam ti pisati, ali bilo mi je drae da ti sama kaem. Tako je najbolje brzo je nastavila. To je ono to elim. Moram izraditi program uenja i pripremiti se. Woody je poelio vikati, probuditi imie tako da ispune potkrovlje svojim krikovima i tamnim krilima, da je urazume strahom. Umjesto toga, samo je progutao knedlu i promumljao "hmmm". Moramo rijeiti neke stvari rekla je. Hrpa knjiga brzo se poveavala: Thomas Merton, Hans Kng, C. S. Lewis. I neke druge omiljene knjige, s Michiganskog sveuilita, premda ne bi oekivao da e njih ponijeti u samostan: Faust, Devinske elegije, Ili ili. Woodyju je bilo drago kad je vidio da je izdvojila knjige za samopomo koje je kupila poslije Cookiene smrti. Dodala mu je knjige koje je eljela uzeti, a on ih je stavio u praznu gajbu za rajice. Nije znao to da kae. Znao je da nema smisla svaati se s njom, ali htio joj je neto rei, dati joj na znanje... Kao obitelj, oni Sara, Ludi i on nikada nisu priznali da je sadanja situacija trajna, da se Hannah nee vratiti. Nisu, dodue, ba oekivali da se vrati, ali nisu ni posve odbacili tu mogunost. Zapravo, nisu nikad razgovarali o tome to e ako se ona vrati; ali uvijek su ostavljali vrata otvorena, kao da ekaju da je proe. Morat emo uzeti odvjetnika rekla je, pruajui mu etiri ljubavi C. S. Lewisa. Woody se uvijek divio C. S. Lewisu, ali nakon to je proitao biografiju koju je napisao A. N. Wilson, pomislio je kako je Lewis bio udan svat. U oima crkve zapravo i nismo vjenani jer nas nije vjenao sveenik i jer ti nisi katolik. Ali, zakonski... Tono, zato i moramo uzeti odvjetnika. Ako hoe, moe to rijeiti samostanska odvjetnica, ili moe uzeti vlastitog odvjetnika. Woody je ekao da mu to malo sjedne. Kako si mislila da to rijeimo? Pola-pola, u svemu. A djevojke? Kako bi bilo da dijelimo na etiri dijela? Da nas dvoje uzmemo po dvadeset pet posto? (Woody je o tome ve razmiljao.) To ne bi ilo. Ne zaboravi da su studentski krediti dio zajednike imovine. A gotovo ponitavaju vrijednost farme. Woody, potreban mi je taj novac. Zato ja ne bih dobila zajam? Tolike sam godine ovdje radila. ao mi je ako zvuim sebino... Ali, za to ti je potreban novac? Ako namjerava ivjeti u samostanu...? Dodala mu je jo jednu knjigu C. S. Lewisa, Screwtape pisma. I redovnice moraju jesti. Trokovi su veliki. Odravanje zgrada je skupo, treba kupiti novu pe za centralno, obnoviti proelje... Osim toga, to je moj miraz. Djevojke su pospremile kuhinju i oprale sue. utke su sjedile u dnevnoj sobi i slagale slagalicu. Hannah i Woody odnijeli su dvije gajbe knjiga do automobila.

Woody joj je jo neto htio rei, ali ne pred djevojkama. Poloio je ruku na Sarino rame, a ona je odmah shvatila. Slagalica je poela poprimati neki oblik. Rub je bio zamalo gotov. Hannah ju je pogledala i odmah pogodila: To je na stan u Rimu, zar ne? Woody nije nita rekao. Ali, jest, nije li? Osjeam to. Neu ti rei. Sara, morat e mi pisati rekla je Hannah i rei jesam li imala pravo. Sara je ustala i zagrlila majku. Zagrlila ju je i Ludi, a onda je i Turi, koja nije znala kako se postaviti, dospjela u Hannin zagrljaj. Djevojke su otile na kat. Woody i Hannah stajali su i zurili u nedovrenu slagalicu. Imam pravo, zar ne? upitala je. Ti uvijek ima pravo, Hannah rekao je. Via Savoia 33 rekao je, a onda dodao: Sjedni na trenutak tu ispred kamina. Samo na kratko. Ne elim gledati kako odlazi, ne jo, ne ovako. Prole su dvije godine a s djevojkama gotovo uope nisi razgovarala. Ne mogu, Woody. Moram se vratiti u motel. Sestra Judy e se zabrinuti. Nisam zapravo smjela sama doi ovamo, ali nagovorila sam je da me pusti. Rekla sam da mi trebaju knjige. Moramo porazgovarati o nadgrobnom spomeniku rekao je, uhvativi se teme kojom e ju zadrati. Mislim da i to moramo rijeiti. Dobro, Woody, ali samo na trenutak. Woody je sjeo ispred kamina i ispruio noge. Nije nita rekao dok Hannah nije sjela na kau. Htio je da se opusti, ali sjela je na rub, spremna odmah otii ako on nita ne kae. Jesi li se predomislio? upitala je. Iskreno govorei, ne znam to bismo bolje mogli staviti nego La sua voluntade nostra pace. Jesam li ti pisao o komemoraciji na Harvardu? Kimnula je. Kad sam se vraao, neto mi je palo na pamet, iz istog mira. Mislio sam da bi bilo dobro. Quid si prisca redit Venus. Ali, ona je predobro poznavala Horacija. Oh, Woody rekla je ne ta vrsta ljubavi. Zar ne shvaa? Woody je pokuavao kupiti vrijeme. Priekaj malo. Otiao je na stranji trijem i uzeo kutiju cigareta i pepeljaru. Zapalio je cigaretu, ali ju je skrio rukom dok je ulazio u sobu. No namirisala ju je. Woody upitala je to to radi? Zna to radim subotom naveer? Ne znam. Ispeem pizzu i popijem est piva, a onda zapalim jednu od tvojih cigareta. Ostavila si est teka Pall Malla. Puim ih vani, na trijemu, kao to si ti neko inila, dok je Cookie jo bila kod kue, ili pred kaminom, kao sada. A to onda radi? Dim me podsjea na tebe, Hannah. Pretvaram se da si gore i da ita ili ije. I izvadim gitaru imam novu, National Steel, s tri stoca, mora je vidjeti. Spustio je cigaretu na kamin, ustao i izvadio kutiju s gitarom ispod glasovira. Otvorio ju je i izvadio gitaru, koju je nedavno bio ulatio. Njemako srebro odraavalo je plamen iz kamina poput otrice maa. Svira li jo onu pjesmu, "Sad je otila i ja se ne brinem"?

 Sittin' on Top of the World? To je prva koju sam nauio u D-duru. Toliko si je puta pjevao da sam pomislila kako eli da odem. Hannah, ne govori tako. Upravo je ironino da tebi promakne ironija u toj pjesmi. "Sad je otila i ja se ne brinem, jer sjedim na vrhu svijeta", a ne "sad je otila ali ja se ne brinem". To bi znailo neto drugo. Nisam sigurna da razumijem razliku. Hannah, popuimo jednu zajedno. Dvije godine nisam zapalila. Samo jednu, za stara vremena. Stavio je kutiju na pod pokraj nje i podigao svoju cigaretu s kamina. Smiju li opatice puiti? Ne rekla je. udno, ali to mi je najtee palo. Nepuenje? Aha. Onda bi sad svakako trebala popuiti jednu. Posljednju. Puhnuo je dim prema njoj i prebrao prstima po icama, drei cigaretu u ustima dok je svirao. Gitara je ispunila sobu snanim metalnim zvukom. Prekrasno rekla je. Samo jednu rekao je za stara vremena. Sjea se kako smo znali sjesti pred kamin, popiti au vina i popuiti cigaretu? eli li au vina? Ne rekla je. Woody, ne elim au vina. A cigaretu? Spustio je gitaru na bok. Moe rekla je. Potapao je pod. Ovdje, pred vatrom. Izvadila je cigaretu iz kutije i lupnula njome o nadlanicu prije nego to ju je stavila u usta. Woody joj je pripalio. Povukla je dim, nakaljala se i bacila cigaretu u vatru, ali Woody joj je pruio ostatak svoje i ona ga je prihvatila, prinijela usnama i duboko povukla. Oh, kako prekrasno rekla je. Pune dvije godine nisam puila. Ponovno je duboko udahnula. to si radila u samostanu? Izdrala bez njih. Zato to radi? to, puim? Ulazi, ulanjuje se. Nije to lako objasniti. Pokuaj. Kad sam bila u osmom razredu u Svetom Trojstvu, imali smo poseban dan kada smo sve morale razmisliti o tome imamo li poziv. Nitko ga zapravo nije elio imati, a ako si ga i osjetio, morao si paziti da se to ne vidi kako ne bi zavrio na pokretnoj vrpci s koje vie ne bi mogao sii. I ti nita nisi osjetila? Nita, Woody. A kad se dogodilo, uope nije bilo onako kako sam oekivala. Sad mislim da nikad i nije. to si oekivala? Oekivala sam da u se silno opirati, da e me morati drati za ruke i noge, uvesti me protiv volje. Sjea se one Donneove pjesme, "niti u ikad biti edan ako me ne siluje"? Ili posljednjeg poglavlja u autobiografiji C. S. Lewisa, kad je praktiki silom uvuen u vjeru; mislim da je to nazvao compelle intrare. "Prisili ih da uu." Woody je istresao jo dvije cigarete iz duboke crvene kutije Pall Malla. Zapalili su.

 Ali, oekivala si neto? Mislim da jesam, Woody. Mislim da sam ve odavno neto oekivala. Od Cookiene smrti. Pa, ne znam. Stvarno ne znam, Woody. Jednostavno mi se inilo da je poslije njezine smrti ovaj ivot zavrio. Vie mi nije bio stvaran. Bez Cookie ostala je velika rupa. Sve me podsjealo na nju. Nisam se mogla vratiti tome. Stvarni je ivot bio drugdje. ivot kakav smo imali kakav sam ja imala nije mi bio dovoljan; nije bio ono pravo. Rupa nije bila samo rupa, nego i otvor. To je bilo kad si bila u bolnici? Da. Kad sam poludjela. Jo uzima litij? Prela sam na eskalith, bolji je za oi. etiristo pedeset miligrama ujutro, etiristo pedeset naveer, doivotno. Bravo. Neto sam vidjela kad sam bila u bolnici. Znam da sam bila luda, ali vidjela sam neto, osjetila. Mislila sam da sam sama, a onda vie nisam bila sama. Osjeala sam to na odjelu. I jo uvijek osjea to njega? Povukla je dim. Moda to nije muko. ensko? Ne znam, Woody. To je kao kad ima psa u kui. Pas nita ne mora raditi. Ne mora ga ak ni vidjeti. Jednostavno je tu. I sve je drukije. Nisi sam. Pa imali smo psa u kui, Hannah. Dva psa. Ima pravo. Moda ipak nije kao kad ima psa. Woody je spustio cigaretu na kamin i odsvirao jednu od njoj najdraih pjesama Stevea Goodmana, The Dutchman. Spava s onom malom Irankom, zar ne? upitala je kad je zavrio. Ne bih kad bi se ti vratila. Misli li ikada o tome? Ozbiljno? Bacila je cigaretu u vatru i odmah zapalila drugu; Woody je tad znao da jest razmiljala o tome. Ne krivim te, Woody. Taj dio mojeg ivota valjda je gotov. Ustala je. Uope ti ne zamjeram, Woody, a nadam se da ti ni djevojke ne zamjeraju, iako se naoko dobro slau s njom. A nadam se da ni ti ne zamjera meni. Moram to uiniti. To je ono to elim uiniti. A sad moram u kupaonicu. Ona je Allisonina ki. Nije joj to namjeravao rei, ali mislio je da bi je time mogao jo malo zadrati. Allison Mirsadiqi? Woody je kimnuo. Woody, ali se. Pa to je rodoskvrnue. Ne budi smijena. Zna li Allison? Mislim... Woody je odmahnuo glavom. Teko je objasniti. Ili moda nije. Ne znam. Nije to bila moja zamisao. Jednostavno se... Zna li Turi? Zna li to? Da ste ti i Allison bili ljubavnici? Mislim da zna. Nismo razgovarali o tome. Zna da smo stari prijatelji. to ako...? Ne brini se, Hannah.

 Ne brinem se, samo sam zapanjena. Nije to tako velika stvar. Bit e ako joj otac dozna. Nasmijala se. Zapravo je smijeno. I zapravo mi je drago da napokon ima nekoga. Ne moram se brinuti zbog... Ne moram se tako grozno osjeati jer... jer sam otila. A sad zbilja moram u kupaonicu. Popui cigaretu do kraja rekao je, ali ona je bacila opuak u vatru. uo ju je u kupaonici na vrhu stuba; prala je zube najmanje dvije minute i nekoliko puta oprala ruke. Voda je tekla tri ili etiri minute. uo je kako je otila u Ludinu sobu, uo glasove djevojke su valjda sve bile zajedno, prislukivale na ventilacijskom otvoru centralnog grijanja i ekale da se oproste. Odsvirao je jo jednu pjesmu dok ju je ekao "Corinna, Corinna" a onda je malo improvizirao. Kad je napokon sila, na odjei joj se i dalje osjeao miris cigareta. S tobom je sve u redu, je li? upitao je. Misli, jesam li usred jo jednog sloma ivaca? Valjda sam to mislio. Nasmijeila se. Bez brige. Rekla sam ti, uzimam eskalith. Jesi li znala rekao je da su uhitili enu koja je stavila bombu na kolodvor? Licem joj je preletio izraz bola. Oh, Woody rekla je ne elim nita znati o tome. Pomirila sam se s tim. Pusti da proe, Woody. Jednostavno pusti. Vjeruj mi. ao mi je, tako mi je ao to sve to mora nositi sam. Bilo je u Timesu rekao je, ali prije nego to je uspio nastaviti, pokrila mu je usta rukom. Prsti su joj mirisali na cigarete. Pusti rekla je ponovno. Stvarno, Woody, tako je najbolje. "Sve e biti dobro", sjea se, "sve e biti dobro i sve e stvari biti dobre." Mora to vjerovati, Woody. Kad bih te barem mogla natjerati da u to vjeruje. Voljela bih da u to vjeruje tako duboko kao ja. Moda vjerujem rekao je, ne znajui zapravo to time misli. Te je veeri Turi dola u njegovu sobu i sjela na komodu koju je napravio za posteljinu. Otpjevala je pjesmu na perzijskom, neku vrstu uspavanke, o slavuju. Nije ju sasvim razumio. To sam znala pjevati Babaku rekla je kad je bio tuan. Babak, njezin mlai brat, imao je Downov sindrom. Drala je njegovu fotografiju u lisnici: mongoloidne oi, kratke, iroke ruke, plosnat nos, nisko poloene ui. Pjesma je o djeaku rekla je koji zna fukati kao usignolo slavuj i ljudi dolaze sa svih strana kako bi ga uli. Moj stariji brat, Behruz, nauio je Babaka fukati, a onda ga vie nismo mogli uutkati. Neprestano je fukao gotovo cijelu godinu. Komoda je bila ispod prozora uz zapadni zid. Woody je mogao vidjeti Turinu silhuetu, crnu na tamnosivoj pozadini noi. Kada je Cookie dola u Rim rekla je ja sam se zaljubila u nju. Mislila sam da je tako lijepa i sofisticirana i prava Amerikanka, a govorila je rimskim dijalektom. Cookie je, dakako, stanovala kod Turinih roditelja; ali Woody nikad nije pomiljao na to da ju je sama Turi poznavala. Nikad mu nije palo na pamet da ih zamisli zajedno. Htjela sam posvuda ii s njom. Htjela je vidjeti Kupelji Caracalla, gdje je Shelley napisao "Osloboenog Prometeja". Do tamo ima samo petnaest minuta pjeice, ali Baba je rekao neka nas Shapur odveze. Nikad nikamo nisam ila bez tjelohranitelja stalno su nekoga kidnapirali ali, htjele smo otii same, pa smo pobjegle Shapuru. Ima stara staza za mazge koja se sputa do blizine Piazze Bocca della Verit. I je li se neto dogodilo? upitao je Woody.

 Ne. Nita osobito. Nismo otili pogledati kupelj nego smo se odvezle Metroom s Circa Massima do Piazze del Popolo, blizu mjesta gdje ste vi stanovali onu godinu. Pogledale smo va stan, onda smo otile do licea, pa smo sjele i razgovarale, a noge smo namakale u fontani. Cookie je rekla da nikad nisi htio izuti cipele. Sad bih ih izuo rekao je Woody. Onda smo otpjeaile sve do Esfahana tako se zove jedna od tatinih trgovina i posjetile moju tetu. Prvo smo jele artioke u nekom idovskom restoranu. Cookie mi se inila tako odrasla. Bilo mi je prekrasno biti s njom, bez Babe ili apura. Tantin Minoo Babina teta ivjela je iznad trgovine, u starom getu, pa smo je posjetile i jele biscotte i pile aj. Tantin Minoo je umirala od raka i drala je navuene aluzine. U sobi je imala prekrasan sag, sa utim cvjetovima na smeoj osnovi i bazenom u sredini, s faunom i fazanima. Prekrasan, prekrasan sag, antikni Nain, svileni. Trebao je biti moj, ali toliko se svidio Cookie da mi je tantin Minoo rekla da e ga ostaviti njoj. Tantin Minoo nikada nije nauila talijanski, pa je s Cookie razgovarala na francuskom, a sa mnom na perzijskom. Ali, nisam rekla Cookie to je rekla za sag. Turi se naslonila na prozor i prekriila noge. ao mi je. Uvijek mi je zbog toga bilo ao. Voljela bih da je pripao njoj. A gdje je sada? upitao je Woody. Baba ga dri u radnoj sobi. Tantin Minoo umrla je prije dvije godine. Woody je sklopio oi i pokuavao zamisliti sag. Fazani i faun, bazen. Nije ni udo da se Cookie toliko svidio. Poslijepodne dan prije nego to je otila u Bolognu otile smo na protestantsko groblje, pokraj piramide. Samo pet minuta od nae kue. Deset minuta. Htjela je vidjeti Keatsov grob, i Shelleyjev. Gdje je pokopano Shelleyjevo srce. Rekla je da su njegovo tijelo spalili na plai u Speziji i da je neki njegov prijatelj istrgnuo srce iz pepela. Mislim da je bila zaljubljena jer je njezina dua bila zaarani brod, ali bila je vrlo tajanstvena o tome. "Moja dua je zaarani brod." To je iz jedne njegove pjesme. Kad se poelo mraiti, uvar je pozvonio znak da svi moraju otii. Znao je da smo jo tamo, ali nas nije mogao vidjeti, a Cookie je htjela prepisati natpis a nije imala na to. Ja sam se bojala da e nas zakljuati. Na kraju je to zapisala na omot od okolade. Moda bismo je sutra mogli potraiti, Woody. Ako hoe. Ima toliko knjiga, sigurno emo ga negdje nai. Ali, Woody je nije morao traiti. I sam je bio ondje, sjedio na klupi na kojoj su sjedile Cookie i Turi; istresao je sitni u malu kutiju za priloge za hranu za make lutalice. I sve na njemu to moe uvenut/sad pretvara se morskom mijenom/u neto novo, dragocjeno.28

Poslovna ena
U lipnju 1986. godine diplomirala sam na St. Clairu, cum laude, s pohvalom iz psihologije. Svi su mi estitali, a moj je otac, kako je uobiajno kad diplomira dijete nekoga od pofesora, ustao i poljubio me u obraz dok sam prolazila podijem da primim diplomu od dekanice Feldman i rukujem se s rektorom Hansonom. Ted Koppel, koji je odrao poasni govor, odmah nakon ceremonije odletio je privatnim zrakoplovom kako bi poslijepodne isti govor odrao na Dartmouthu. Rektor Hanson, koji se upravo
28

William Shakespeare, Oluja, preveo A. oljan

vratio s putovanja na Daleki istok, priveo je ceremoniju kraju pa smo stupali u ritmu Purcellovog "Gordian Knot Unty'd", izmeu redova profesora, sve do Umjetnikog centra gdje smo se okupili tog jutra. Bili smo istodobno sretni i tuni, sretni to je gotovo i to odlazimo u stvarni svijet, tuni to je gotovo i to za sobom ostavljamo stare prijatelje. Bilo je pjenuca za diplomce, a na travnjaku ispred Clair Halla svirao je jazz orkestar, ali raspoloenje i nije bilo osobito. etiri sam godine bila na popisu najboljih studenata, diplomirala sam meu prvima, ali to u sada? U Uredu za planiranje karijere nauili smo pisati ivotopis, snimali na video probne razgovore o zaposlenju i nauili smo vjetinu stvaranja mree kontakata; ali oni meu nama koji nisu bili na jasno zacrtanom putu koji vodi na poslijediplomski ili na pravo ili medicinu, oni meu nama koji nisu eljeli raditi za Arthura Andersena, bili su zbunjeni. Nekolicinu su ve angairale razne tvrtke, dakako, ali mnogi meu nama samo su sjedili i ekali da se neto dogodi i bilo nam je pomalo neugodno. Profesori su znali iz iskustva da nas ne smiju pitati o planovima, nisu nita htjeli znati. Ali, roditelje kolega s godine to je jako zanimalo. Oni su itekako htjeli znati. I tako si morao glumatati i prikriti injenicu da nema zaposlenje, ak ni izglede za zaposlenje, da zapravo nema pojma kamo dalje. Tata je tako duboko vjerovao u vrijednost ideala humanistikih znanosti da nikada nije imao potrebu objanjavati ga, pa valjda zato ni ja nikada nisam sumnjala u njega. Humanistike te znanosti ine ovjenim. Sad sam bila svoj ovjek, ali i dalje nisam znala to bih sa sobom. Studirala sam psihologiju jer sam htjela shvatiti kako ljudi funkcioniraju, ali vie sam doznala o tome kako funkcioniraju takori. Vie uope nisam bila sigurna ni da postoji neko naelo prema kojemu ljudi funkcioniraju; poela sam vjerovati da jednostavno rade ono to rade. Tek toliko da se zna, ponudili su mi jedno zaposlenje, u hotelskom lancu iz Cincinnatija, ali sam ga odbila. Nisam imala nita protiv Cincinnatija, samo nisam eljela tamo ivjeti. Nisam eljela biti administrativna pomonica. Poslije mi je bilo ao, jer biti neija admistrativna pomonica u Cincinnatiju ipak je bolje nego biti konobarica u restoranu Mount Parnassus u Ulici Halsted u junom dijelu Chicaga. Sve bi bilo bolje nego stajati na autobusnoj stanici na uglu ulica Halsted i Green u dva ujutro i ekati autobus koji vozi u grad gdje u ekati vlak kojim u se odvesti u Hyde Park gdje sam unajmila stan zajedno s tri studentice sa Sveuilita Chicago, dva ugla od Muzeja znanosti i industrije. Kupila sam Savjete za karijeru za diplomirane studente i sastavila popis svih zaposlenih ljudi koje sam poznavala kako bih poela stvarati mreu kontakata. Ali, pokazalo se da ba ne poznajem mnogo ljudi, a oni koje sam poznavala nisu mi mogli pomoi, jedino je prijateljica jedne od mojih cimerica imala sestrinu koja je poznavala nekoga tko je radio u Muzeju znanosti i industrije i ta joj je sestrina rekla da Muzej trai pomonog kustosa. Jednog petka poslijepodne svratila sam u Muzej i uzela obrazac u kadrovskoj slubi, iako oni jo nisu bili ni objavili natjeaj. Osim toga, zapravo sam se najvie eljela vratiti kui, ne u taj stan, nego stvarno kui. U gradu mi je istodobno bilo odve dosadno i odve zastraujue. eljela sam opet biti u svojoj sobi, izleavati se itav dan u svojoj sobi i itati neki bezvezni roman, ili moda Ponos i predrasude, i ne izlaziti sve do veere. Tata i ja bismo skuhali tjesteninu... Dakako, to nikome nisam smjela rei jer je sve to toboe za mene bila velika pustolovina mlada djevojka sama u velikom gradu. Nisam to smjela rei, ali kad sam doznala da trebam raditi na Badnjak, jednostavno sam dala otkaz. Nikki Mariakakis, moj ef, bio je prilino susretljiv i dopustio mi je da radim posljednja dva tjedna prije Boia, to je bilo dobro jer sam na napojnicama prilino zaraivala. Rekao je da shvaa kako je vano biti sa svojima na Boi, da mogu

uzeti slobodan tjedan i vratiti se pred novogodinju guvu. Ali, nisam se eljela vratiti. eljela sam otii kui i ostati ondje. eljela sam biti s tatom i brinuti se za njega. Mislila sam da sam mu potrebna. Tijekom blagdana obino doe trenutak kad netko odlui podsjetiti ostale na pravo znaenje Boia da nije stvar u skupim darovima i materijalnim dobrima i tako dalje, nego u duhovnom blagu. Godina 1986. nije bila iznimka. Ovaj put je mama svratila na putu u samostan u Dubuqueu u Iowi. Nije ba bio dobar trenutak za njezin posjet. Ili moda jest. Bile smo raspoloene za provoenje discipline. Tatu je trebalo kazniti to spava sa svojom studenticom. Zapravo, to to je s njom spavao bilo je u redu, ali nije bilo u redu to je s nama za Boi. Djevojka moje dobi. Odbile smo pomoi tati ukrasiti drvce, postaviti lampice, nasjeckati sastojke za pizzu. A onda, oko est sati, nazvala je mama i tata je poeo grozniavo ureivati kuu. Pomisao na to da mama dolazi poput anela osvetnika svidjela se Ludi i meni sad je stvarno nagrabusio ali, samo na trenutak. Nismo vidjele mamu gotovo dvije godine i premda smo je okrivljavale to je otila od nas, jo smo mislile da e se moda vratiti kui, poput one ene iz pjesme koju je Garrison Keillor pjevao na radiju svake subote naveer: Look who's comin' through the door I think we've met somewhere before Hello Love, Hello Love29 Jo smo imale predodbu o tome kako bi stvari trebale izgledati, pa smo se dale na posao Turi takoer i kad je mama stigla, na krevetima je bila ista posteljina, svjeice su bile na drvcu, a Turi se preselila u Ludinu sobu. Razgovarala sam s mamom telefonom nekoliko puta u Chicagu, ali ja nisam imala auto a njezin je bio pokvaren pa je bilo teko sastati se. Ona je stanovala u Oak Parku, ja u Hyde Parku, a izmeu ta dva parka nije bilo dobre prometne veze. A nisam sigurna ni da smo se doista eljele sastati. Ja sam bila odve ljuta, a ona je bila odve... Ne znam to je ona bila. Povukla se na mjesto na kojem je moja ljutnja nije mogla dodirnuti. Ludi i ja uvijek smo bile na tatinoj strani. Ali, sad je sve bilo mnogo sloenije. Nikako se nisam mogla naviknuti na Turi. Nisam je mogla zamisliti u tatinom krevetu. Prepoznala sam vlastiti Elektrin kompleks. Turi je zauzela majino mjesto, legla je u tatin krevet. Pripadao je njoj. (Ali, jesam li doista vjerovala u te teorije? Zapravo nisam. Nitko od profesora s psihologije u to ne bi povjerovao. Oni su ionako mislili da bi Freuda trebalo predavati na knjievnosti, a ne na psihologiji.) Jeli smo pizzu za kuhinjskim stolom i razgovarali o kojeemu, a poslije su mama i tata razgovarali pred kaminom. I puili dim se dizao kroz ventilacijski otvor u Ludinu sobu. Turi je itala na krevetu, a Ludi i ja smo sjedile pognute nad otvorom i prislukivale, kao kad smo bile male. Ali, tata i mama su govorili tiho pa nismo mogle uti to govore. Sigurno su znali to mi radimo. to biste eljele da se dogodi? upitala je Turi. Jedva da sam progovorila dvije reenice s njom nakon to sam shvatila to se dogaa, pa ni sad nisam nita rekla jer sam se bojala sroiti odgovor. Ali, iznenada sam je prestala gledati kao nekakav simbol. Ona je bila samo djevojka, kao i ja. I vrlo daleko od kue. Sjetila sam se kako sam se evila s Aaronom Gridleyjem, sinom vlasnika pogrebnog poduzea Cookienim bivim dekom na Cookienom krevetu dok su mama i tata bili u Italiji; dok je Cookie bila u lijesu broj 84 u mrtvanici u Bologni. Dovezli smo se na farmu vidjeti pse, ali nije ih bilo. Curtis ih je hranio pa su vjerojatno bili na
29

"Vidi tko ulazi kroz vrata, mislim da smo se ve negdje sreli, zdravo, ljubavi" (prev.)

Farmi Warren. Kako je Aaron poslije tragino izgledao; kako smo bili ozbiljni, a i uplaeni. Nikada nikome nisam rekla, a mislim da nije ni on. Ali, sad sam to ispriala Ludi i Turi. Bila je to ruka pomirenja. Htjela sam im odati neto o sebi. to misli, zato si to uinila? upitala je Turi. Nikad to nisam uspjela dokuiti. Mislim, bila me poela hvatati elja, ali ne ba toliko. Mislila sam, zato odmah nakon Cookiene smrti? Zato nikada nisam nikome rekla odgovorila sam. Vjerojatno zato to je i Aaron volio Cookie, iako ga je ostavila kad je otila na Harvard. I jeste li nastavili? Ne, samo taj jedan put. Ja sam htjela jo, ali mama i tata su se vratili. Nekoliko puta smo imali priliku u pogrebnom poduzeu kad je Aaron morao deurati pokraj telefona, ali umjesto toga smo samo razgovarali. On i njegova mama su scijentisti i ne vjeruju u smrt. U dnevnoj sobi su imali asopis scijentistike organizacije, sa svjedoenjima na poleini. Kako to misli, ne vjeruju u smrt? Smrt i grijeh su iluzije... Ne znam. Pokuao mi je objasniti, ali nikad nisam uspjela shvatiti. Htio je da porazgovaram s njegovom mamom, da e mi ona bolje objasniti. Ali, nisam to eljela. Moda zato vie nikad nismo spavali zajedno. to mislite, to sad rade mama i tata? upitala je Ludi. I ona se smekala. Inae je bila vrlo tvrdoglava, ali sad je bila zaljubljena. A to je s tvojim tajanstvenim Saulom? pitala sam je. Nisi ba mnogo priala o njemu. Stalno razgovarate telefonom, ali ne pria o njemu. Saul je neto sasvim drugo rekla je. On je apsolutno, apsolutno fantastian. Bit e odvjetnik i boriti se za graanska prava. A ti e biti direktorica Agencije za zatitu okolia. Nasmijala sam se vlastitoj ali, ali to zapravo i nije bila ala. Kakav ete vi biti par! Je li ti to prvi deko? pitala je Turi. "Deko"? Pa, zna... "Deko" nije prava rije. Zaljubljena si. Ludi ju je prezirno pogledala, kao da rije "zaljubljenost" nije nita primjerenije nego "deko" da bi opisala dubinu i irinu njezina iskustva. Ali, onda se vragolasto namijeila. Bilo je teko ne voljeti Turi kad si jedanput prevladao injenicu da spava s tatom. Sjea li se to su mama i tata radili nedjeljom ujutro? upitala sam. Ludi je kimnula. Nevjerojatno. Vodili su ljubav i u drugim prilikama rekla sam zbog Ludi ali nedjeljom ujutro smo mi toga bile najsvjesnije. Vrata spavae sobe bila su zatvorena i zakljuana, a mi smo znale da ne smijemo kucati ni gnjaviti, ali bismo se smjestile pred njihovim vratima, na kraju hodnika na katu, pokraj stranjeg stubita koje vodi u kuhinju. Sloile bismo jastuke i pokrivae i igrale se lutkama. Moja lutka je mogla otvarati i zatvarati oi sve dok je Cookie nije rasklopila da bi vidjela to je unutra. Imale smo male plastine figurice s pokretnim rukama i nogama i pokustvo za lutke meu kojim je bio i brani krevet. Pokustvo je bilo neto manje od lutaka. Lutke su bile prevelike za taj krevet, ali bismo svejedno stavile mamu i tatu zajedno u njega, tatu odozgor, i glumile bismo da se eve.

 Kad bi se vrata napokon otvorila, uvijek bi se iznenadili kad bi nas ugledali izgleda da nikad nisu shvatili to radimo a onda bi nam tata pripravio obilan doruak. Slaninu, jaja, unku, palainke. Oni bi jo bili u kunim ogrtaima, bez donjeg rublja, i kad bi prekriili noge, katkad bismo neto i vidjele. Je li to bilo zastraujue? pitala je Turi. Ne rekla sam nije. Ali, shvaala sam to je htjela rei. Freud tvrdi da se djeca boje tog iskonskog prizora, ali sa mnom nije bilo tako. Prerasle smo lutke, a posljednji put smo sjedile pred njihovim vratima kad je meni bilo sedam ili osam godina. to znai da je Cookie bilo trinaest ili etrnaest. Ali, sjeanje na zvukove koje smo ule iz sobe dio su mojeg odrastanja udni i uzbudljivi, ali i umirujui uzdasi i stenjanje, a onda potisnuti smijeh, kao da je to to su radili najsmjenija stvar na svijetu. A onda bi se vrata otvorila i oni bi pregazili na mali logor poput divljih veprova ili slonova. Tata je znao pripravljati jaja na tisuu naina nastavila sam i uvijek je smiljao neto novo. Na primjer, skuhao bi umanca i bjelanca zasebno i izmeu njih stavio krike sira i rajice pa bi to izgledalo kao jaje na oko, ali ipak drukije; ili bi ih skuhao na pari s octom i uvaljao ih u parmezan i onda ih posluio u gnijezdu od slanine i rajice na tostu s maslacem. Kad god bismo kuale neki njegov novi recept, Cookie bi poela stenjati u ekstazi. Uuuuuuh, oooooh, oooooh kako je dobro; O O O. O, Isuse, tako je dobro. Pridruile bismo se i Ludi i ja: O O O! O, Isuse. Tati je uvijek bilo drago to nam se toliko svia ono to je pripravio. "Dajte, cure", rekla bi mama i pripalila cigaretu. Mislim da nisu znali da ih oponaamo. Da sam barem imala kasetofon rekla je Ludi. Ali, ti si imala samo dvije ili tri godine rekla sam. Turi je rekla: Jeste li znale da je Cookie stanovala kod nas u Rimu? Naravno, znala sam, samo dotad to nisam povezivala. Odmah sam se zaljubila u nju. Bilo mi je esnaest godina. Otile smo u Keatsovu i Shelleyjevu kuu na Piazzi di Spagna; imali su neka pisma koja je pisao svojoj djevojci, mislim da se zvala Fanny. Jele smo artioke u idovskom restoranu u starom getu, a onda smo posjetile moju tantin Minoo. Tantin Minoo znala je za kinodvoranu u predgrau Teherana gdje su prije prikazivanja svakog filma na ekranu prikazali psovku kako bi sprijeili mukarce da piaju u dvorani; i spravljala je "aj" od izmeta magarica, tamo u Teheranu, protiv bronhitisa. Rekla je Cookie da u Italiji to ne rade i zato u Rimu svi stalno kalju. Vjerovala je da je na sjeveru jo gore jer je hladnije. Baba je rekao apuru neka skupi magarei izmet s ceste, ali to nije bilo isto kao kad ga kupi suhog i krutog u apoteci. Htjele smo sluati jo o tantin Minoo i o Cookie, koja kao da je imala jo jedan ivot o kojem nita nismo znale, ali tad smo ule kako se mama penje uza stube. Bilo je oko devet sati. Mama je otila u kupaonicu i ule smo kako pere zube i ruke. Dugo se zadrala, ali kad se dola pozdraviti, jo se osjeao miris cigareta na njezinoj odjei pa sam se nadala da nee imati problema sa samostanom ili s tom sestrom Judy s kojom je putovala. Nisam mnogo znala o redovnicama, ali pretpostavljala sam da ne smiju puiti. Jo uvijek mi se po glavi motala ona pjesma Garrisona Keillora: It's wonderful now, you're back with me And things are like they used to be

Remember Love, Remember Love.30 Ali, znala sam da mama odlazi i znala sam da nita nee biti onako kako je trebalo biti. Moda sam to oduvijek znala pa mi je bilo drago to su sa mnom i Ludi i Turi, zbog moralne podrke. Mama se dola oprostiti; drala sam se ukoeno kad me zagrlila. Drala je dar, umotan u obian plavi papir, u jednoj ruci pa sam osjetila kako me njegov otar rub pritie u lea kad me vre zagrlila, a osjetila sam i njezine suze na svom vratu i tad sam se smekala, osjetila sam kako nestaje moja ljutnja, pomislila sam kako moda ni sada nije prekasno ako samo uspijem nametnuti svoju volju. Turi je krenula van, a mama je spustila dar na stol i zagrlila i nju, a onda je sjela na rub kreveta. Dola sam se oprostiti rekla je Ludi i meni. Nisam htjela samo tako otii. Nisam znala to bih rekla. Turi je zatvorila vrata za sobom. Znam da nismo bile dobre prijateljice rekla je mama nakon to je Cookie umrla. Onakve kakve smo bile prije. Nas tri. Znam da sam vas razoarala. Potapala je krevet pa smo Ludi i ja sjele pokraj nje. ao mi je zbog toga rekla je. Ne znate koliko mi je to teko i ne znam mogu li to objasniti, ali ovo je na posljednji Boi zajedno pa sam vam htjela neto rei. Pa, uj, nitko te ne tjera rekla je Ludi. Ne mora otii. Nije prekasno, mama dodala sam. Spustila je glavu a onda je zabacila, poput konja. Znam, drage moje, ali nije to tako jednostavno. Poela sam duboko disati i potiskivati osjeaje. Uvijek sam se izdaleka divila redovnicama. Kristin iz Kristin Lavransdatter, koju nam je tata proitao naglas, sva tri sveska; sestra Sara iz Dvije mazge za sestru Saru Clint Eastwood i Shirley MacLaine. ak i Sally Field u Leteoj opatici. Ali, ovo je bilo drukije. Ovo je bila moja mama. Sjeate li se one stare pjesme "You are my sunshine, my only sunshine"? Zastala je, ekajui odgovor, a onda je tiho poela pjevati: You are my sunshine, my only sunshine You make me happy when skies are gray; You'll never know, dear, how much I love you, Please don't take my sunshine away.31 Nikad neete znati koliko vas volim rekla je. Katkad strahujem od toga da nikada neete znati koliko vas volim. Ali, htjela bih da se sjetite one pjesme Richarda Lovelacea, znate na koju mislim? "Ne bih te mogao toliko voljeti, draga, da jo vie ne volim ast." To nije tono ono to vam elim rei, ali je moda najblie to mogu u ovom trenutku. One veeri kada je Cookie umrla i kad smo tata i ja otili u Bolognu... tata je bio tako ljut. Samo je lutao naokolo. Nije mogao sjediti na mjestu. Otili smo vidjeti tijelo, i ja sam znala da to nije Cookie... Ali, mama, to jest bila Cookie rekla sam.
30

"Prekrasno je to si opet sa mnom i sve je kao i nekad. Sjeti se ljubavi, sjeti se ljubavi" (prev.) 31 "Ti si moje sunce, moje jedino sunce, donosi mi sreu kad je nebo sivo. Nikad nee znati koliko te volim. Molim vas nemojte mi oteti moje sunce." (prev.)

 Priekaj da zavrim. Kasnije te veeri izila sam iz hotela mislim da su tata i Allison otili natrag u bolnicu, ili u mrtvanicu, nisam vie sigurna a nije ni vano. Trebala mi je etnja. Mislila sam, kad bih samo mogla izii i hodati, moda se uspijem sabrati. Bilo je vrue i ulice i trgovi bili su prepuni ljudi, zbog vruine i zbog bombardiranja. Crkve su bile otvorene. Otila sam u crkvu koja se zove Santa Maria della Vita. Sve su crkve bile otvorene. Posvuda je bilo ljudi iako je ve prola pono. Ljudi su se molili. Sluali. Tamo ima strana pieta, strana ili krasna, nekog Niccola, koja pokazuje stvarni uas raspea. Vidi se na njihovim licima. Tako sam se i ja osjeala. Bilo je mnogo nemira, mnogo srdbe. To se osjealo u zraku. Nisam znala kamo idem, ali zacijelo sam izila kroz stare gradske zidine. Kad sam poslije pogledala plan grada, zakljuila sam da sam valjda bila kod Porte Castiglione, ali nisam sigurna. Nije vano. Ali, sjeam se da me netko slijedio, neka mlada osoba blistave plave kose, gotovo zlatne. Nisam mu mogla umai, ili njoj, i nakon nekog vremena prestala sam pokuavati. Na kraju sam sjela na klupu u parku, a ta je osoba sjela pokraj mene i ja sam joj poela priati o Cookie. O tome kako je njezina prva reenica bila "Praii tre po kuama". Toga se sjeam jer sam sve morala prevoditi na talijanski. Nikad nisam osobito dobro govorila talijanski, ali tada uope nisam imala tekoa: Porcellini corrono in case. Vidjela sam da eli neto rei, ali nisam mogla prestati govoriti. to me vie pokuavao prekinuti, to sam bre govorila. Ispriala sam mu sve ega sam se mogla sjetiti o Cookie. A sad vam elim rei ovo: dugo mi je trebalo da shvatim kako sam trebala sluati, a ne govoriti. To je bio poslanik, a ja njemu ili njoj nisam dala priliku da mi prenese poruku. Jo se sjeam kako je ta osoba bila prekrasna i kako me ljubazno sluala. Okrenula se prema meni, savila jednu nogu poda se. Vidjela sam kako mu se razdvajaju usnice, ali nisam mogla uutjeti. to mi je htio rei? Hou li to ikada znati? Jesam li propustila svoju priliku? Ne znam, ali o tome uim u samostanu. Sluati umjesto govoriti. utjeti. Misli li da je to bio aneo? Uzbudila se, opet zamahnula glavom. To nisam rekla. Mama, bila si bolesna, imala si slom ivaca. To je samo bila neka ljubazna mlada osoba koja ti je htjela pomoi. Znam da sam bila bolesna, Sara. Lice joj se smekalo. Nikad se nisam pretvarala da nisam bila. Bila sam ozbiljno bolesna. Ali, to nije objanjenje za sve. Neto sam vidjela, neto sam ula, to me obuzelo. Znate onu sufijsku priu koju tata zna priati uje o vatri... vidi vatru... osjea toplinu vatre... proguta ga vatra. Uvijek sam mislila da tata govori o seksu. Govorio je o mnogim stvarima. Seksu, glazbi, Bogu. Mene je progutala vatra, Sara. Ne znam kako drukije to rei. Trebalo mi je dosta dugo da sredim misli. Isprva sam mislila da je to bilo zbog bolesti, ali bilo je neto dublje. Neto u oaju one piete iz Santa Marije della Vita to mu je dalo oblik, i onda to to me tako slijedio. Nisam mogla pobjei. Lovio me. Niz uliice, staze. Bojala sam se da e me opljakati. I opljakao me. Mama rekla sam sjea li se prizora iz filma "Moje pjesme, moji snovi" u kojem asna majka pita Julie Andrews tri li prema neemu ili bjei od neega? Ne misli li da moda ti bjei od neega? Od ega, na primjer? Od Cookiene smrti, od mirenja s njom. Prihvaanja. Ono s nadgrobnim kamenom. Ne razumijem zato... Zato?

 Zato se to moralo pretvoriti u borbu na ivot ili smrt. Sve ili nita. Ne zamjeram vaem ocu rekla je ako si na to mislila. Uope ga ne okrivljujem. Drago mi je to mu je dobro. Veoma mi je drago i ne elim ni da ga vi okrivljujete. Ni zbog ega. Oboma nam je to teko palo. Jo nije gotovo rekla sam. Tvrdoglava si kao i uvijek rekla je. Hajde, zar neete otvoriti dar? Nije nita osobito, ali nita drugo nisam mogla. Ludi, hoe li ga ti odmotati? Ludi se uspravila i strgnula plavi papir s paketia u kojem je, naravno, bila knjiga, prilino velika, ne osobito debela, uvezana u runu bijelu kou. Neki dan smo u knjinici slagale neke knjige rekla je mama i naila sam na holandski prijevod "Hodoasnikova putovanja", to me iznenadilo, iako u toj knjinici ima mnogo neobinih knjiga. Uvezana je u kou, ali ne ba lijepu kasnoviktorijanski artizam ali posveta mi je neto govorila, a ovaj put sam sluala umjesto da govorim. Moda e i vama neto rei. Sestra Judy pomogla mi je pri prijevodu. Vrlo je slino njemakom. Voor Mijn lieve kinderen, Ter herinnering aan de dagen, toen wij gegaan zijn door het Dal der Schaduwe des doods, in 't bijzonder aan de donkere dagen van Dec. 1907. Lees het gedeelte van dit boek blz. 59-64. In het licht von God's genade hereiken wij evenals Christen het einde der vallei. An Rijn Amsterdam 24.12.07. Kad shvati znaenje, vrlo je jednostavno, odmah to vidi. Pokazala je prstom rijei pa smo slijedile pogledom njezin prsti niz retke: "Mojoj dragoj djeci, u sjeanje na dva dana kad smo prolazili Dolinom smrti, a osobito na mrane dane u prosincu 1907. Proitajte to... neto, ne znam to... u ovoj knjizi, na stranicama 59.-64. U svjetlosti milosti Boje, neka kao krani doemo do kraja te doline." 24. prosinca 1907. rekla je Ludi. Prije tono sedamdeset devet godina. To je jo jedan od razloga zbog kojih sam veeras dola rekla je mama. Zajedno smo proivjeli mrane dane, ali moda sada dolazimo do kraja te doline. Prva se slomila Ludi, to me iznenadilo jer sam inae obino ja najsentimentalnija. Nije nita rekla; samo je spustila glavu u mamino krilo i tiho plakala. Hoe li imati problema zato to si puila? upitala sam. Uvijek imam nekakvih problema rekla je. Nismo ti kupile dar, nismo znale... Niste ni mogle znati, duo. Nitko ne moe znati. Ali, rei u ti jo jednu stvar, ako je moe podnijeti. Katkad ujem Cookien glas, nou, dok tonem u san. ujem je kako me doziva. I malo se razbudim i proapem: "Cookie, u redu je, jo sam tu. Jo sam tvoja mama." I apem i vaa imena: "Sara, Ludi, u redu je, jo sam tu, jo sam vaa mama." To sam vam htjela rei. Uvijek u biti vaa mama. Zato sam veeras dola. I sad kada sam to rekla, moram krenuti. Poto je otila, Ludi i ja priekale smo nekoliko trenutaka ule smo kako se vrata otvaraju i zatvaraju, vidjele kroz Ludin prozor kako se odvezla a onda smo sile dolje i radile s Turi na slagalici. Tata je sjedio na kauu i svirao svoju metalnu gitaru. "Now she's gone gone gone and I don't worry, 'Cause I'm sittin' on top of the world."

Tati sam rekla da sam dala otkaz tek dva dana poslije Boia. Mislila sam da e mu biti drago to sam se vratila kui, ali nije se inio ba oduevljen, pa sam ono mjesto u Muzeju znanosti i industrije prikazala izglednijim nego to je bilo. Malo sam izmijenila priu kako tata ne bi pomislio kako sam potpuno izgubljen sluaj. Proitao je opis radnog mjesta pokazalo se da je u ovom sluaju pomona kustosica zaduena za izloke i jako se uzbudio. Otili smo zajedno u gradsku knjinicu i uzeli knjige o povijesti kompjutora i o tome kako provoditi istraivanja koja bih morala provoditi traiti stare fotografije, nai podatke o kostimima i odjei (koju bi, primjerice, nosili ljudi u Uredu socijalnog osiguranja u Washingtonu pedesetih godina, kad je postavljen prvi Univac). U jednoj je knjizi bilo nekoliko bibliografija i naziva podruja iz Knjinice Kongresa, a bilo je tu i poglavlje s naslovom "Izumi, znanstvena otkria i njihovo iskoritavanje". inilo se da tata misli da sam ve dobila posao i da se pripremam za prvi radni dan. Slagala sam da imam dogovoren intervju, a zapravo jo nisam bila poslala ni zamolbu. Cijeli me tjedan pokuavao nagovoriti da ih nazovem, a ja sam odgaala. Bojala sam se, a knjiga "Kako postii uspjeh u razgovoru o zaposlenju" nije mi nimalo pomogla. Sjedila sam sama u dnevnoj sobi, u kojoj je zbog kamina bilo najtoplije, i naizmjence prkala po slagalici i listala tu knjigu. Prvi mi dio nije toliko smetao: "Koja je svrha razgovora" (3. poglavlje: "Pripremite svoj mozak", 4. poglavlje: "Pripremite svoje tijelo"). Najvie me brinuo sam razgovor. Odluili smo tog poslijepodneva odrati probni razgovor, a i njega sam se uasavala. Probni razgovori koje sam vodila u Uredu za planiranje karijere u St. Clairu nikada mi nisu osobito ili. Ovaj barem nitko nee snimati na video. Tamo sam se ukoila zbog videokamere. Mislila sam da neu imati potekoa u stvarnom razgovoru, ali u tim pokusima osjeala sam se nelagodno. Ali, tako sam se osjeala i kad sam uila plivati i plesati: da to neu moi ako me ljudi budu gledali, a hou kad me nitko ne gleda. Pokazalo se da sam oba puta pogrijeila, pa sam zato pristala na taj probni razgovor. Tata e me tog poslijepodneva intervjuirati. Tata je ve proitao knjigu i navalio je da me on provede kroz sve opisane korake. Traio je da se prikladno odjenem za razgovor, ali nisam imala odgovarajuu odjeu ni modne detalje, pa sam posudila suknju od Turi i bluzu Anne Klein i stari sako iz maminog ormara. Suknja mi je bila pretijesna, a sako preirok, a kosa, koju sam dvaput oprala, nije se dala dobro poeljati. Cilj je bio uspjean intervju. Ne odijeva se da bi izrazio svoju osobnost, nego da bi onoga tko te intervjuira uvjerio da si uredan, ist i to je najvanije isti tip osobe kao onaj ili ona koji te intervjuira. Ne smije doi u tenisicama ni u cipelama s jako visokim potpeticama. Odjeu da na kemijsko. Ne nosi razmetljive narukvice ili velike naunice koje previe privlae pozornost. Nosi poslovnu torbicu, ili, jo bolje, aktovku. Na intervju ne smije doi s paketima ili vreicama iz trgovine, a iz torbe i depova ne smiju ti viriti papiri. Vratila sam se slagalici. Mama je pogodila. Tata je dao razviti dijapozitiv naeg stana u Rimu, Via Savoia 33. Na vrhu slike bilo je plavo nebo, a palazzo je bio tono onakve boje kakve sam se sjeala, gotovo koraljne, ili moda oker. Vidio se prozor Cookiene i moje sobe. Ludi i Turi, koje su odluile pripraviti patku l'Orange za Staru godinu od pataka koje su ulovili Turi i tata dole bi iz kuhinje svakih nekoliko minuta pogledati kako mi ide i malo pomaui, ali ja sam stalno radila, dodavala komadi po komadi, ekajui da se pojavi kamenje na dnu i neboplavi luk Autofficine pokraj ulaza u zgradu i naa ulazna vrata, tako debelo lakirana da su blistala poput stakla.

Htjela sam obaviti razgovor sama s tatom u njegovoj radnoj sobi. Ali, on je ve donio stolce iz blagovaonice u dnevnu sobu. Ludi e igrati ulogu recepcionarke, a Turi e promatrati. Ja sam sjela u predvorje, udobno se smjestila i pokuala zamisliti nit koja prolazi kroz moju kraljenicu u zemlju i iri se poput korijenja stabla. Onda sam zamislila kako energija iz zemlje tee kroz korijenje i tu nit, uz moju kraljenicu sve do glave. Ali, nije upalilo. ekala sam dok su se oni smjetali. Imala sam tatinu aktovku, koja se izobliila od silnih knjiga koje je u njoj nosio. Pogledala sam se u zrcalu u ormaru. Izgledala sam posve normalno, osim aktovke. Poput studentice ili nekoga tko je nedavno diplomirao. Ali, nisam to mogla podnijeti, nisam mogla podnijeti sebe. Pokuavala sam paziti to jedem, ali unato tome... Nisam mogla nazrijeti pravu sebe i nisam osjeala da energija zemlje tee kroz kraljenicu u moju glavu. Dodue, nisam se ba previe ni trudila. Umjesto toga, rjeavala sam slagalicu. Kad su me napokon pozvali u dnevnu sobu, bila sam napetija nego to bih bila na pravom intervjuu. Tad bih barem imala posla s neznancima. Ako bih zabrljala, ne bih ih nikada vie morala vidjeti. Otvorila su se vrata i Ludi me pozvala glumei Njemicu: Ms. Voodvull? Sjedila je na stolcu iz blagovaonice za stoliem za kartanje koji je glumio njezin radni stol. Tata je sjedio na istom takvom stolcu pred kaminom, a ispred njega je bila klupica za glasovir. Turi je leala na kauu, spremna dokumentirati intervju tatinim starim pentaxom. Imam sastanak s gospodinom... Bradleyjem rekla sam. Zovem se Sara Woodhull. Ludi je otvorila neku knjigu i na trenutak se zadubila u nju. ao mi je rekla je ali nemam nita za danas poslijepodne. Gospodin Bradley je zauzet. Dogovorili smo se za tri sata. Da vidim... gospoica Voodvull? Woodhull rekla sam Sara Woodhull. Ah, da, evo ga. Kospoice Voodvull, strano mi je ao, ali vi ste imali dogofor za juer poslijepodne. Naalost gospodin Bradley danas nema vremena. Snate, vrlo je sauset. Jako mi je ao, ali va je dogofor bio za juer poslijepodne. Ali, ja sam sigurna rekla sam, pokuavajui zvuati odluno da je dogovor bio za danas. Ne, ne rekla je Ludi. To nije mogue. Evo, tu pie, utorak. Vidite, srijeda je na sljedeoj stranici. Ali, moram razgovarati s njim, vrlo je vano. Sve je uvijek vano, zar ne? Potpuno zbunjena, bila sam sretna kad se umijeala Turi: Daj da ja glumim tebe, Sara. Ti si jednostavno prefina. Spustila je kameru, zgrabila tatinu aktovku i okrenula se prema Ludi. Dobro rekla sam. Vidjela sam da tata nije nita oduevljeniji tijekom dogaaja nego ja. Oprostite, gospoice Simmons rekla je Turi ali, ako se sjeate, nazvali ste me kako biste premjestili sastanak s pola tri u utorak na pola tri u srijedu. Ja se toga jako dobro sjeam. Poruka je na mojoj telefonskoj sekretarici. Evo, ponijela sam kasetu. Moemo je zajedno presluati na vaoj sekretarici. Sad se Ludi posve zbunila. To nee biti potrebno rekla je. Upravo sam se svega sjetila. Da. Ba glupo od mene, zaboravila sam to pribiljeiti. Gospodin Bradley e vas odmah primiti.

Upleo se tata. Turi, pusti da Sara sama obavi razgovor. Pa ona je ta koja trai zaposlenje. Samo sam je htjela zatititi rekla je Turi i prepustila mi mjesto. Ne daj da te itko zajebava rekla je i zagrlila me jednom rukom. Jesi li ula? Mora biti nametljiva. Dobro, ja u dalje rekao je tata. Gospoice Woodhull, izvolite sjesti. Veselio sam se ovom razgovoru. Evo, va je ivotopis preda mnom. St. Clair College. Jeste li znali da je na ef razvoja tamo studirao? Vrlo dobro sveuilite. Da rekla sam. Moj otac ondje predaje. Sigurno je vrlo ponosan na vas. Nisam znala to bih rekla. Znao je dovesti moje sestre i mene u muzej rekla sam kad smo bile male. A dolazile smo i sa kolom I, jeste li uivali u tim posjetima? O da, veoma. A sad, to se tie ovog zaposlenja. Proitali ste opis radnog mjesta? Jesam, i zvui mi zanimljivo. Izvrsno, izvrsno. Bit e to vrlo vana izloba. Povijest kompjutora, znate. Trenuci koji su obiljeili razvoj kompjutora. Da, ali to tono treba raditi pomona kustosica? Pa, evo. Recimo da vam kaem da nabavite fotografiju ureda iz devetnaestog stoljea. Biste li mi je mogli nabaviti do sutra? to biste uinili? Sve smo to zajedno proli, pa sam znala odgovor: Prvo bih pogledala Umijee traenja slika: uvod u praksu, postupak, tehnike i resurse Hilaryja Evansa, a ako tu ne bih nita nala, pogledala bih u McDarrahovu Knjigu fotografija i izvora podataka: kako odmah pronai fotografiju koja vam je potrebna. Ima, dakako, i drugih izvora podataka, ali najprije bih se posluila tima. Pa, to mi zvui prilino snalaljivo. Osobno ne bih imao pojma gdje to potraiti. No pokuajmo s neim teim. Recimo, to biste uinili da morate nabaviti Univac? Joj, tata rekla sam postavlja prelaka pitanja. Pita ono to zna da znam. Hajde pusti Turi i Ludi. One su to jedva doekale, pa smo zamijenile mjesta. Gospoice Woodhull rekla je Ludi, snizivi glas kako bi pokazala da je ona sad gospodin Bradley. Imamo vie od dvjesto molbi za ovo mjesto. Moete li mi navesti neki razlog zato bih izabrao upravo vas? Koje su zapravo vae kvalifikacije? Turi je opet glumila mene. Pa, kako ja na to gledam, gospodine Bradley, vi zapravo traite nekoga tko dobro igra igru nalaenja blaga, zar ne? Tako neto, da, rekao bih rekla je Ludi. To je igra objasnila je Turi koja se obino igra ekipno, ali ne mora biti tako. Dobijete popis predmeta. Tko ih prvi sve prikupi, pobijedio je. Ja sam ampion u toj igri. Da, shvaam analogiju, gospoice Woodhull, ali analogije su maevi s dvije otrice. Kao i paralele, moda se nikada nee presijei. Djeje igre nisu ba najbolja priprema... Ali, ako su paralele na kugli, presjei e se, gospodine Bradley. Bojim se da vas nisam razumio. Recimo da traite neto doista neobino, primjerice gaice s izvezenim srcem na stranjici ili plavi prezervativ, morate... Tata se opet upleo. Djevojke, ovo nije vic rekao je. A onda meni: Ne sluaj ih, Sara. Ne zaboravi, veina ljudi htjet e ti pomoi ako ih dovede u pravo raspolo-

enje. Ako pomisle da su oni na tvojoj strani, ili da si ti na njihovoj. Da imate zajedniki cilj. Mora ih navesti da prihvate duh tvoje igre. U tome je najvei izazov. Mora ih pitati... Ali, i tati je ponestalo savjeta. Ludi i Turi su bile prebrze za mene. Otila sam gore, legla na krevet i ekala. Znala sam da e za nekoliko minuta nakon pristojnog razmaka tata doi. Kad je napokon doao i sjeo na rub kreveta, leala sam lica uronjena u jastuk. Rekla sam mu da sam dala otkaz u Mount Parnassusu i da sam ve spakirala sve svoje stvari u Chicagu i da sam mislila da e on htjeti da se vratim kui. Neko mi je vrijeme masirao ramena i nije nita govorio. Ti ima Turi rekla sam a mama ima nekoga, pa makar to bio i samo Bog, a Ludi ima Saula. Tako sam osamljena u Chicagu. Moje cimerice... nisu loe, ali... Zato ja nisam kao Turi? Jesi li vidio kako je ona sve okrenula u svoju korist? A ja ak nisam uspjela dogovoriti sastanak. A i Ludi. Ne znam kako im to polazi za rukom. Ja ne znam biti takva. Nema niega loeg u tome to radi kao konobarica rekao je, ali nije odolio a da ne doda neko vrijeme. Vjerojatno ui vie o ivotu nego... Ali, nije rekao nego to. Pogledaj to sam ja uinio. Ti si otiao u Iran i onda na poslijediplomski. Da, ima pravo. Zapravo ne znam kako ljudi opstaju u stvarnom svijetu. Ali, sluaj, Sara, tek su ti dvadeset dvije, tvoj ivot jo nije zavrio. Tek si na poetku. Zato onda nemam osjeaj da sam na poetku? elim se vratiti kui, tata. Htjela bih neko vrijeme biti s tobom. Pretvarao se da me nije uo. Kao Laska kad nije htjela doi u kuu ili ui u kamionet. Nije ti potreban mukarac da bi bila potpuna rekao je, ali poeo je zvuati kao lanci iz Redbooka i Cosmopolitana koje je itao dok je stajao u repu u samoposluzi. I ja sam ih itala. to se dogodilo s tobom i s mamom? Na Badnjak? Popuili smo nekoliko cigareta pred kaminom. Osjetila sam miris na njezinoj odjei. Misli li da je imala problema zbog toga? Mama uvijek ima nekakvih problema. Jesi li mislio da e ostati? Moda samo malo? Jesi li se nadao? Ne znam to bih ti rekao, Sara. Moda se malo i jesam nadao. Jesi li zato pustio snimku Prarie Home Companiona? Moda podsvjesno? Moda podsvjesno. Poeli li ikada da si opet djeak u Grand Riveru? Nisam o tome razmiljao. Jesi li bio sretan kao djeak? Mislim da jesam. Jesi li sada sretan? Pa, nije mi loe. Jesi li sretan s Turi? Vidjela sam da ne eli razgovarati o Turi. Drago mi je to ste se poele slagati rekao je. Sjea se kad je tvoj ujo Roy doveo svog psa na onaj Dan zahvalnosti, dok smo jo imali Argosa? Kad smo tek nabavili Lasku? Voljela bih da sam malo vie poput nje rekla sam. Poput Turi, ne poput Laske. I poput Ludi. Ti si onakva kakva si, Sara. Ne treba biti nalik nekome drugom.

 One su snjenije. Htjela sam rei "snanije", ali ispalo je "snjenije". Ja nisam osobito snjena dodala sam, ponavljajui istu pogreku. Ti si finija; one su prilino nasilne. Misli li da je mama shvatila to se dogaa s tobom i s Turi? Kimnuo je. Mama je prilino otroumna rekao je. Misli li da je moda namjeravala ostati, ali se predomislila kad je vidjela Turi? Sara, nita nije lako, nita nikada nije jednostavno. Jer, to bi mi bilo nepodnoljivo. Sara, ne smije zaboraviti da drugi ljudi ive svoje ivote kojima ti nisi u sreditu, a to se odnosi i na mene. Mora se prestati saalijevati. Nita vie nikad nee biti kao to je bilo prije. Ne postoji "trebalo je". itao sam neki dan u Katalogu Cahill da... bila je to reklama za kasete Garrisona Keillora... neto o tome kako je ivot na jezeru Wobegon onakav kakav se unato svemu oajniki nadamo da jo postoji u malim mjestima diljem zemlje, tako neto. Ali, po meni je to posve pogreno. Zna zato su to dobre prie? Ne zato to su nostalgine, nego zato to nisu. Dobre su ne zato to nam opisuju kakav bi ivot trebao biti, nego zato to to ne ine. Nikki Mariakakis mi je dopustio da se vratim na stari posao u Mount Parnassusu, koji i nije bio tako lo; a kad me gospodin Bradley iz Muzeja znanosti i industrije pozvao dva tjedna nakon to sam poslala zamolbu da se dogovorimo za razgovor, zamalo sam ga odbila. Jo se nisam posve oporavila od pokusnog razgovora, iako su mi se Turi i Ludi ispriale. Samo su me htjele oeliiti, tako su rekle. Ja sam odve fina. Moram se nauiti opirati, ne doputati da me svi gaze. Ali, nisam znala kako bih to objasnila gospodinu Bradleyju, pa sam rekla da, vrlo rado u doi. Kupila sam vlastiti primjerak knjige Kako uspjeno voditi razgovor o zaposlenju kod Krocha u Hyde Parku i prouavala ga u podzemnoj i u autobusu do Ulice Halsted. Razgovor je bio dogovoren za petak. Tata je doao u srijedu naveer, ravno u restoran, a Nikki ga je astio aom ouza i tanjurom saganakija. Sljedeeg smo jutra kupili novu aktovku u trgovini u Ulici Wabash, prekoputa Krochove trgovine u centru, a onda smo otili u Marshall Field's po kostim. Tata je u enskim asopisima itao o "monim" poslovnim kostimima pa je zakljuio da ga i ja moram imati. Ponio je i knjigu Odijevajte se za uspjeh koju je posudio u gradskoj knjinici. Znala sam da to radi u najboljoj namjeri, ali sam oklijevala. Sad sam ga okrivljavala to me natjerao da studiram kad sam htjela postati stjuardesa. ak sam bila pisala jednoj koli, ali u ono doba nisam bila dovoljno stara. Materijali koje su mi poslali bili su vrlo glamurozni i jo bi mi katkad potpalili matu kad bih vidjela stjuardese u zranoj luci kako brbljaju s pilotima i za sobom vuku one male koveie na kotaima. U Jeffrey Expressu, na putu u grad, tata je ponovno proitao poglavlje "Kako kupiti kostim". Bio je prohladan dan, temperatura ispod nitice, ali trgovina je bila pretrpana. Htjela sam u enski odjel na drugom katu, ali tata je rekao da idemo pogledati najbolje kostime na treem. Treba ti doista dobar kostim rekao je nekoliko puta. On e biti poetak tvoje poslovne garderobe. Sako moe nositi i s drugim suknjama ili na haljinu, a suknju s drugim sakoima... Ve smo razgovarali o mojoj temeljnoj garderobi. Prema Odijevanju za uspjeh, trebala bih imati tri kostima (crni, smei i tamnocrveni), tri bluze raznih boja, dvije haljine i tri svilena ala. A ja sam imala tri para traperica, pet-est bijelih bluza i konobarsku odoru koju sam kupila u trgovini odorama u Ulici Halsted, nedaleko od restorana. Nije to bila prava grka narodna nonja, ali bila joj je slina. Izili smo iz dizala na treem katu i nali se na drugom planetu, meu samim sredovjenim enama.

Tata je spremio svoj primjerak Odijevanja za uspjeh u aktovku. Prila nam je jedna od ena. Traite li neto odreeno? Da rekao je tata traimo kvalitetan vuneni kostim na jednoredno kopanje. Neto s jednostavnim ovratnikom i suvracima od osam centimetara. Bilo je zabavno uti ga da tako govori jer sam znala da o modi nema pojma. Natjerala sam ga da obea da nee traiti "mono" odijelo, ali i ovako mi je bilo pomalo neugodno. Ali, prodavaica nije ni trepnula. Bila je zgodna i doimala se kao da taj posao radi iz uitka, zato to voli odjeu. Nosila je blejzer i bluzu s nekom vrstom leptir-mane i suknju A-linije koja joj je plesala oko tijela. (Pokuala sam je zamisliti s tatom, ali ve sam se navikla na Turi.) Ta je ena bila odve uglaena za tatu, koji je bio... pa, nekako hrapav. Htjela sam samo to prije obaviti stvar i otii, ali tata je preuzeo inicijativu, pokazao prodavaici da je on glavni kako nam ne bi pokuala uvaliti neto to inae ne moe prodati. Tata je bio spreman postati otar ako se to dogodi, ali moda je ta ena to naslutila pa nije nita slino pokuala; ili joj takvo to moda nije ni palo na um. Moda je jednostavno bila dobra ena. Tata je tog dana nosio odijelo. Jedino koje je imao. Mornarikimodro. Neupadljivo. I modru kravatu s oznakom St. Claira. Lijepo je izgledao. Ne pamtim kad sam ga posljednji put vidjela s kravatom. Kad kupuje odijelo ili kostim mora i biti u odijelu rekao mi je. Budui da nisam imala odijelo, obukla sam suknju na vezanje i svoju jedinu arenu bluzu. Ali, nosila sam novu aktovku. Prodavaica nas je povela na odjel gdje su bili kostimi veliine 40-42 i stajala pokraj nas dok smo ih razgledali. Visjeli su na velikim plastinim vjealicama, a suknje su bile sloene preko preke. inilo mi se da ona procjenjuje nas, da se pita znamo li to radimo, ali nije uspjela zbuniti tatu: opipao je svaki kostim, pogledao etiketu, podstavu, ovratnik, gumbe. Ako je kostim bio s uzorkom, provjeravao je kako se uzorak podudara na avovima. Onda bi uhvatio rukav i zavrnuo ga kao da cijedi mokru krpu. Pogledala sam prodavaicu dok je to radio, ali ona se samo smijeila. Ako nakon ovoga ostanu nabori rekao mi je ostat e i kad ga bude nosila. Bila sam odve napeta da bih dobro pogledala kostime. Nisam ni sebe mogla dobro pogledati u velikom zrcalu. Meni su svi ti kostimi bili isti, ali napokon smo izabrali jedan koji nije imao prenaglaena ramena, s ravnom suknjom koja nije bila ni preduga ni prekratka (trunku ispod koljena), ni prejarke ni premrtve boje (modre). Stajala sam pred golemim zrcalom s praznom aktovkom u ruci dok je tata provjeravao porub suknje. Bila mi je malo pretijesna, ali ionako sam namjeravala smravjeti. Tata je rekao prodavaici da e je jo danas morati prepraviti. Traio je da to uini njihov glavni kroja. Ne znam hoemo li moi danas rekla je. Morat e biti danas odgovorio je. Moja ki ima vaan razgovor o zaposlenju sutra poslijepodne. Priekajte, raspitat u se. Kada je otila, tata mi je rekao da brzo navuem suknju broj 42. Nisam htjela, ali sam ga ipak posluala. Sako je savren rekao je ali suknja bi morala biti malo ira, tako e ti biti udobnije. Pa ne moe zamijeniti suknju. Naravno da mogu. Sako ostavi rekao je. Hajde, brzo. Gurnuo me u svlaionicu. Tata apnula sam to se ne radi. Stvarno. Ali, on je to ipak uinio. Suknju broj 40 stavio je na vjealicu sa sakoom broj 42.

 Tata prosiktala sam. Pssst proaptao je. Prodavaica se pribliavala, a s njom i glavna krojaica. Nekome e ba ta kombinacija savreno odgovarati. Glavna krojaica nije ba bila oduevljena, ali tata joj je tutnuo deset dolara u ruku (to je takoer nauio iz knjige); ona se iznenadila, ali se nije bunila u knjizi je i pisalo da nee. Kako se osjeate u njemu? upitala me. Napravite nekoliko koraka, sjednite. Ovratnik mi nije ba dobro prianjao uz vrat i krojaica je rekla da e ga morati skinuti kako bi ga podesila. Ali, suknja mi je stajala kao salivena. Sljedeeg jutra ispunila sam upitnik o racionalnom razmiljanju u radnoj biljenici knjige Kako uspjeno voditi razgovor o zaposlenju. Glavno je bilo suprotstaviti se svim iracionalnim mislima, a ne samo onima u razgovoru o zaposlenju. U lijevom stupcu sam morala navesti sve svoje iracionalne misli, a u desnom "injenice". Onda smo tata i ja proli pitanja iz druge knjige, koju je preporuio Wall Street Journal. Tu su bile dvije skupine pitanja: pitanja koja bi mogli postaviti meni i pitanja koja bih ja trebala postaviti njima. U prvom popisu bila su i "pitanja o ponaanju" pa sam bila spremna ispriati im o tome kako sam uspjeno radila pod pritiskom (pripremala sam kioske s hranom za Meunarodni sajam u St. Clairu) i o tome kako sam rijeila problem sa suradnikom (a to su bile moje cimerice); o tome kako jednom zgodom nisam uspjela zavriti posao na vrijeme (seminarski rad) i kako sam "anticipirala potencijani problem i razradila preventivne mjere" (sprijeila da mi se Nikki iz Mount Parnassusa upucava); o tome kako sam izila na kraj s razdraenom muterijom (primjer je opet bio iz Mount Parnassusa). Bome rekao je tata s odobravanjem ide to tebi. A bila sam naoruana i pitanjima o "organizacijskoj misiji" muzeja i o "najteim problemima s kojima bih se mogla suoiti na tom radnom mjestu" i o "kulturi" organizacije. Ali, poslijepodne sam se pozabavila tehnikama oputanja iz prve knjige, koja se vie bavila emocionalnom pripremom. Znala sam da moram imati pozitivan stav to mi je govorio i zdrav razum. Ali, knjiga je ila dalje od toga, tvrdila je da je energija magnetska i da privlai energiju sline vibracije. Pozitivne misli privlae pozitivne dogaaje. Skyhawk Osborne, autor Duhovne imaginacije, napisao je: "Svaka ena u svom ivotu raa ono o je zamislila u dubini svoje duhovne imaginacije." Ponovno sam pokuala zamisliti da je moja kraljenica nit koja se sputa u zemlju i da energija zemlje tee uvis u moju glavu. Ali, ni sad mi to nije polazilo za rukom. Sjela sam na mirno mjesto (u moju spavau sobu) i ponavljala: Moje ruke i noge su teke. Moje ruke i noge su teke i tople. Bilo mi je mirno i ujednaeno. Diem oputeno i bez napora. Trbuh mi je topao. elo mi je hladno. Moja desna ruka je teka. Smirena sam. Moja desna ruka je teka. Oputam se. Moja desna ruka je teka... Osjeala sam se malo bolje, ili barem malo tee. Polako sam rekla: Ja sam najbolja osoba za taj posao. Ljudi me vole. Ostavit u vrlo dobar dojam. Brzo se uklapam u nove sredine. I odjedanput sam shvatila gdje sam. Gledala sam jadnog Richarda Simmonsa kako se mekolji dok ga napadaju u emisiji Late Night with David Letterman. Ured Jamesa Bradleyja bio je na drugom katu. Zapravo, to i nije bio ured nego radni prostor, odvojen paravanom od ostalih radnih prostora. Imao je metalni stol i na njemu kompjutor. Mladi koji me dopratio na kat i niz dugi hodnik prepun vrata pravih ureda ostavio me tu, iako u radnom prostoru nije bilo nikoga. S mjesta gdje sam stajala u svome kostimu poslovne ene vidjela sam izloak s elektrinim vlakovima.

Tajnice koje sam usput vidjela bile su odjevene leerno nisu nosile poslovne kostime ali ipak ne odve leerno. Bradley je doao nakon pet minuta sa alicom kave. alica je bila od onih s izolacijom, tako da ti kava ostane topla cijeli sat, i imala je oznake muzeja. Spustio ju je na podmetak na stolu. Na sebi je imao traperice i bijelu koulju podvrnutih rukava. Doli ste na razgovor rekao je. Otvorila sam usta, ali nita nije izilo iz njih, pa sam samo kimnula. To je bio trenutak u kojem sam trebala stvoriti dobar dojam. Prema knjizi Kako uspjeno voditi razgovor o zaposlenju, imala sam na raspolaganju otprilike pet sekundi. U lijevoj sam ruci drala aktovku, sputenu niz tijelo, a ne ispred, tako da mi je desna bila slobodna za rukovanje. Trudei se da ne izgledam kao navijena igraka, uspravila sam se i nasmijeila. Htjela sam rei sam tu s dobrim razlogom, da nisam tek tako zalutala. A onda sam progovorila. Prijateljica jedne od mojih cimerica rekao je moj glas ima bratia koji radi kod vas. Nevani osobni podaci. To je bilo s popisa stvari koje nipoto ne treba uiniti, ali Bradley je prihvatio. A tko je to? Zapravo nisam sigurna. Znate li na kojem odjelu radi? U Razvoju ili tako neto odgovorila sam. Dugo smo pokuavali odgonetnuti tko bi to tono mogao biti. Mislila sam da se moda zove Grady, ali Bradley je nazvao Razvoj i oni su rekli da nemaju nikakvog Gradyja. Ni Bradyja. Ni O'Gradyja. Onda je nazvao kadrovsku i uvjerio se da u cijelom muzeju nema ni Gradyja, ni Bradyja, ni O'Gradyja. A onda me ispitivao o datumima dogaaja iz Drugoga svjetskog rata. Priznajem da sam to trebala znati, ali nisam. Ve sam mogla zamisliti naslove u novinama: SEDAMDESET POSTO AMERIKIH SREDNJOKOLACA NE ZNA KOJEG SE DATUMA DOGODIO PEARL HARBOR A ja sam ak zavrila i fakultet. Da me pitao o prvom kalkulatoru s automatskom sekvencijalnom kontrolom, Marku I (1944.), ili o prvom Univacu (1951.) ili o pokuaju Edwarda Lorenza da s pomou kompjutora predvia vrijeme (to se pokazalo nemoguim) (1961.), ili o razlici izmeu analognih i digitalnih kompjutora, znala bih odgovore. Ili da me pitao o tome kako sam uspjeno radila pod pritiskom (registracija glasaa i organiziranje kioska s hranom na Meunarodnom sajmu u St. Clairu), ili rijeila teku situaciju s osobom od autoriteta (s policijom kad su dvije cimerice bile uhiene zbog droge), ili kako sam kreativno rijeila neki problem (tipanje za stranjicu u Mount Parnassusu), ili kako sam anticipirala potencijalni problem i razradila preventivnu strategiju (tipanje za stranjicu u Mount Parnassusu), sve bi bilo u redu. Ali, on oito nije proitao Knjigu razgovora o zaposlenju Wall Street Journala. "Kakve proklete veze imaju datumi iz Drugoga svjetskog rata s vaom izlobom?", htjela sam vrisnuti. No umjesto toga, sjetila sam se da je dobar dio prvotnog istraivanja kompjutora bio rezultat vojnih narudbi. Potkraj rata rekla sam imali su Whirlwind Computer na MIT-u, za praenje letova bombardera. To bi mogao biti zgodan "miljokaz". (Izloba je trebala sadravati niz "miljokaza".) Nije loa ideja rekao je i neto zapisao u notes. Tada mi je prvi put bilo drago to sam prouila onu knjigu Wall Street Journala. Strategije koje su mi zvuale glupo ili kolski odjedanput su imale smisla. Na primjer, "kako preuzeti inicijativu postavljanjem vlastitih pitanja". Moete li mi neto rei nastavila sam o vaoj organizacijskoj misiji?

To ga je barem skrenulo s teme Drugoga svjetskog rata na temu znanstvenih muzeja. Oduvijek sam mislila da je to jedini Muzej znanosti i industrije na svijetu, ali pokazalo se da u Parizu i Mnchenu, a i drugdje, imaju sline. Potie li kultura vae organizacije preuzimanje rizika? upitala sam kad smo rijeili pitanje "organizacijske misije". Koliko u imati slobode u poslu? I tako dalje. Bradley o tim pitanjima oito nije mnogo razmiljao, ali nekako smo se snalazili. Kad sam otila iz njegove radne kockice nisam se osjeala kao potpuna gubitnica, ali nisam ba mogla matati ni o velikom uspjehu. Nisam mogla nazvati tatu i rei mu da sam dobila posao (ali, tata me ionako ekao u mojem stanu dva ugla dalje zato bih ga uope zvala?), i kada sam izila iz zgrade i vidjela parkiralite prepuno automobila i utih kolskih autobusa, osjeala sam se bespomono poput djeteta. Sjetila sam se kolskih izleta iz St. Claira. etiri sata u autobusu s pedesetak uenika treeg, petog ili sedmog razreda. Ili smo svake druge godine. S nama su uvijek ile dvije-tri majke, ukljuujui i moju. Sjeala sam se kako su sjedile iza vozaa i puile. I pjevale s nama: "kotska gori, kotska gori, Pozor, pozor, baci vodu kroz prozor." Kad sam se vratila u stan, rekla sam da je bilo gore nego to je zapravo bilo. Htjela sam tati uskratiti svaku mogunost da se pretvara kako e sve biti u redu. Sjedili smo jedno uz drugo na mojem krevetu, iza zatvorenih vrata. Jedna od mojih cimerica, Kineskinja Li Chi, kuhala je neto za to joj je trebala cijela glavica enjaka. Pa dobro rekao je tata kad sam zavrila s jadanjem i to je korisno iskustvo. Moj poslovni kostim visio je na vjealici na kvaki. Bio je to doista lijep kostim, ali stajao je vie od petsto dolara. Te smo veeri lunjali po knjiari Powell's, samo nekoliko koraka od moje zgrade, ali nismo nita kupili, a onda smo otili na veeru u restoran Medici, takoer u mojoj ulici, a onda smo otili na tulum kod sestrine moje cimerice Betsy. Cijelo je poslijepodne padao snijeg. Sada je ve bio dubok pet centimetara. Ralice su krenule, ali jo nisu stigle u sporedne ulice. Jo nisam dospjela raspakirati sve one kutije koje sam zapakirala prije Boia jer mi ih se nije dalo ponovno pakirati, a pokuati vidjeti budunost bilo je kao pokuati neto vidjeti u mraku kroz snijeg koji je opet poeo gusto padati. Na tulumu je bilo mnogo ljudi sa sveuilita s kojima je tata mogao priati, ali uglavnom su bili mlai; glazba je bila vrlo glasna, plesalo se pomalo divlje. Tata nije ba znao plesati, ali me ipak gurkao po sobi svaki put kad bi zasvirala neka laganica, "This Night" Billyja Joela ili Madonnina "Crazy for You", ili "Say Good-bye" Clarise Killion, koju je netko neprestano putao. I James Bradley je bio na tulumu. Zato ne, pomislila sam. Imao je isto toliko prava biti tu kao i ja. Ipak, pokuala sam ga izbjegavati. Sada sam znala da su Japanci napali Pearl Harbor 7. prosinca 1941. u 7:55 ujutro po lokalnom vremenu i da su se njemaki voe bezuvjetno predali generalu Dwightu Eisenhoweru 7. svibnja 1945. u tri poslijepodne. Shvatila sam i da sam zapravo znala datum bacanja prve atomske bombe jer je to bilo 6. kolovoza, dan poslije tatinog roendana, samo to se onog poslijepodneva toga nisam mogla sjetiti. Tata je oko jedanaest otiao u moj stan. I meni se ilo, ali se nisam htjela vraati sama s njim. Nisam bila raspoloena za jo jednu retrospektivu. Ne mogu rei da sam ga okrivljavala za taj fijasko, ali bilo je ludo potroiti petsto dolara na kostim. Od tog novca mogla sam ivjeti dva mjeseca. A ni on si to zapravo nije mogao priutiti. Sad mi se inilo da se prodavaica smijeila zato to smo joj bili smijeni. Smijala se nama, a ne s nama. A ve smo bili potroili sto dolara na aktovku od talijanske koe.

Izbjegavala sam Bradleyja. No on je mirno sjedio u kutu, pio pivo i ivo razgovarao s nekom djevojkom duge crne kose. I sad je bio u trapericama i bijeloj koulji. Nisam bila sigurna je li me vidio. Moda je i on mene nastojao izbjei. Ali, nije bilo tako. Kad sam prolazila pokraj njega kako bih otila u zahod, dozvao me je. Gospoice Woodhull! Pretvarala sam se da ga ne ujem, ali on je ponovno povikao: Gospoice Woodhull! Osvrnula sam se i dalje se pretvarajui da ga ne vidim, ali on je skoio na noge. Mogu li vas neto pitati? rekao je. Zamalo vas nisam prepoznao. elite znati jo neki datum? Ne, ozbiljno. Poao je za mnom u kupaonicu i zatvorio vrata. to vas zanima? upitala sam. Kako mi je ilo? Kako je vama ilo? Aha rekao je. Nikad prije nikoga nisam intervjuirao. ini mi se da sam zabrljao. Bila sam potpuno zbunjena, kao kad gleda neki 3D film. Ne smije gledati na ekran nego u njega da bi vidjela sliku. Opustila sam oi i tada sam prvi put jasno vidjela stvari. Nisam vas trebao slijediti ovamo rekao je kao da je tek sad primijetio da smo u kupaonici. Nema veze. Hvala rekao je. Ja vam se zapravo vie razumijem u kompjutore nego u ljude, ako razumijete to elim rei. Ah, tako rekla sam. Znai, to vam je bio prvi intervju? Aha. Pa, s obzirom na to, mislim da ste se odlino snali. Isprva ste me malo zbunili onim pitanjima o Drugome svjetskom ratu, ali poslije ste se sabrali. Ba vam hvala rekao je. A sad u vas ostaviti na miru. Ne razumijem se osobito u pie, ali pivo je odjedanput dobilo pravi okus nije bilo teko i zasitno, nego lagano, s mirisom hmelja i malca, tako da sam bila pripita kad sam stigla doma. Poslije dva. Tata je spavao na kauu u dnevnoj sobi i nisam ga htjela probuditi ali sam ipak malo buila, za sluaj da nije duboko zaspao. Moj poslovni kostim jo je visio na vjealici na kvaki vrata moje sobe. Navukla sam sako. Suknju nisam, ali sam je stavila pred sebe i zaplesala pred jeftinim zrcalom koje sam privrstila za vrata ormara. Jo sam ula glazbu s tuluma. Three o'clock, the party's done, All the rivers have run dry, Not a star left in the sky, Still it's hard to say good-bye.32 Uinilo mi se da u zrcalu nazirem sebe onakvu kakvom me vidi tata, u kostimu. Lijepu, jaku, sposobnu, poeljnu. Mislila sam da me eli pretvoriti u nekoga drugog, ali on me zapravo samo htio pretvoriti u ono to jesam. Znala sam da u dobiti to zaposlenje i dobila sam ga, ali nikad nisam otila na posao u tom kostimu. Odlazila sam u
32

"Tri su sata, tulum je zavrio; sve su rijeke presuile. Na nebu nijedne zvi-jezde a ipak je teko rei zbogom" (prev.)

trapericama i mukim kouljama ili katkad u suknji i nekoj zgodnoj bluzi. Ali, bilo je lijepo znati da je ondje, u mojem ormaru, kao oklop, za sluaj da mi jednoga dana ponovno zatreba. Gigov prsten St. Clair College 2 South St. St. Clair, Illinois 61401 Odsjek za klasinu filologiju 17. sijenja 1987. Poslijediplomski studij umjetnosti i znanosti Sveuilite Harvard Byerly Hall, drugi kat 8 Gardner Street Cambridge, Massachusetts 02138 Potovani lanovi Odbora za prijam, elim Vam preporuiti Ms. Turan Mirsadiqi za poslijediplomski studij klasine filologije. Ms. Mirsadiqi sluala je dva moja seminara na St. Clairu, a usto sam mentor njezina projekta za odline studente. Dobro sam upoznat s njezinim radom pa je iskreno mogu preporuiti. Prvi od ta dva seminara Klasina mitologija bio je velik prema mjerilima St. Claira 42 studenta ali se Ms. Mirsadiqi, iako je bila tek na prvoj godini, isticala od samoga poetka. Ona je inteligentna i matovita itateljica koja vidi vie od prosjenih studenata i svoja je zapaanja znala jasno sroiti tijekom rasprava na seminaru kao i u svojim pismenim radovima, koji su se sastojali od svakodnevnih pismenih zadaa te dva seminarska rada. Sauvao sam mnoge njezine svakodnevne zadae jer slue kao primjer naina itanja na koji elim potaknuti svoje studente. Sauvao sam i njezine seminarske radove jer oba izvrsno izraavaju ambivalentnost velikog dijela naeg doivljaja knjievnosti. Njezin prvi ogled, "Helena nije nita bolja nego obina drolja?", u kojem je pokazala razumijevanje za Heleninu dilemu u susretu s Hektorom nakon dvoboja izmeu Parisa i Menelaja, bio je vrlo matovit ako ne i briljantan. No njezin drugi rad, o ulozi Psihe u kasnoj grkoj mitologiji, bio je doista izvanredan. Zamisao da Psiha predstavlja neto novo u erotskoj imaginaciji klasine antike nije sama po sebi nova, ali je Ms. Mirsadiqi tom pitanju prila iz enske perspektive i tako mogla iznijeti zapaanja koja su promakla Neumannu i Behnkeu u njihovim magistarskim radnjama. Taj je ogled dobio nagradu Davenport kao najbolji iz humanistikih znanosti. Drugi seminar bio je napredni seminar iz Ovidija. Ms. Mirsadiqi pohaala je Liceo Classico Machiavelli u Rimu pa grkim i latinskim vlada bolje od veine poslijediplomaca. No nije razmetljiva i izvrsno se slae s drugim studentima. Nekoliko je prijevoda objavila u sveuilinom knjievnom asopisu, a izmijenjena verzija jednog prijevoda koji je napisala za ovaj seminar bio je obljavljen u "Atlanticu" (Ovidije, "Ljubavne pjesme" II.4, "Non ego mendosos..."). Potaknuo sam je da dotjera i svoj seminarski rad o problemu "iskrenosti" u "Ljubavnim pjesmama" za eventualno objavljivanje, premda e za to jo morati temeljitije proitati Propercija i druge rimske elegiare. Ms. Mirsadiqi jedna je od onih studentica na koje se profesori oslanjaju kad ele ivahnu raspravu. Nauila je povezivati tekstove s vlastitim iskustvima a da se pritom

tekstovima ne slui samo kao odskonim daskama za privatne sanjarije, a njezina izravnost i otvorenost na seminaru pomau i drugim studentima da se lake otvore. Ta se njezina sposobnost oituje i u njezinom projektu "Gigov prsten", u kojem istrauje dvije poznate verzije pripovijetke o Gigu: Herodota i:8-14 i Platonovu "Republiku" 359, kao i treu verziju, na staropahlavskom, iz neobjavljenog prijepisa triju glinenih ploica otkrivenih 1972. godine tijekom ruskih iskapanja u Al-Qurni u junom Iraku. Ta je verzija osobito vana jer nam pomae vidjeti Platona ne samo kao filozofa nego i kao povjesniara svijesti. Pripovijest o arobnom prstenu prototipu cijeloga niza arobnih prstena meu kojima su i prsten Nibelugna i Sauronov prsten u Tolkienovom "Gospodaru prstenova" nije izmislio on, nego je u njoj prepoznao snaan simbol podijeljenoga ja, problema koji je stavio u sredite svoje filozofije. U sadanjem obliku "Gigov prsten" ima tipine nedostatke studentskih radova: on je uglavnom kompilacija podataka, premda je u ovom sluaju ta kompilacija prilino vana jer obuhvaa podatke koji nisu bili dostupni njemakim autorima iz 19. stoljea Mlleru, Schugertu, Gelzeru i Krollu koji su se bavili Gigom. No taj ogled ima potencijal da preraste u izvanredan znanstveni rad. Najvea je potekoa trenutano to to je Ms. Mirsadiqi, iako je vrlo nadarena za jezike, tek poela uiti njemaki. Pomogao sam joj proitati Mllerov lanak o Gigu u Pauly-Wissowi, i to e zasad vjerojatno biti sve. Profesor Dihqani s Orijentalistikog zavoda Sveuilita Chicaga, koji nam je poslao prijepise ploica iz Al-Qurne kao i vlastiti prijevod, pristao je biti vanjskim ispitivaem Ms. Mirsadiqi. I na posljetku, Ms. Mirsadiqi cijeli ivot govori perzijski s ocem, engleski s majkom i arapski s kunom poslugom. Kad joj je bilo dvanaest godina, s obitelji se preselila u Rim i pohaala talijanske kole, a maturirala je kao jedna od najboljih uenica Licea Classica Machiavelli. Ona je vrlo sofisticirana mlada dama i dobar ovjek draesna je, nepretenciozna i sklona ali. Tijekom dvadeset etiri godine koliko radim na St. Clairu teko da sam imao studenta koji bi vie zasluio upis na Harvard. Nadam se da ete ozbiljno razmotriti njezinu zamolbu. S potovanjem, Alan Woodhull /kao rukopis/ Alan Woodhull Proelnik Katedre klasine filologije U Platonovoj verziji prie, lidijski pastir Gig otkrije arobni prsten koji ga ini nevidljivim. On iskoristi mo prstena da zavede kraljicu, ubije kralja i zavlada kraljevstvom. "to bi nas sprijeilo da se i sami ne ponesemo kao Gig", pita Platon, "kad bismo, kao on, imali arobni prsten koji bi naa zlodjela skrivao od drugih?" Woody je kao djeak esto matao o arobnom prstenu koji bi ga uinio nevidljivim. tovie, on i njegovi prijatelji esto su raspravljali o tome to je bolje biti nevidljiv ili moi letjeti. Da moe letjeti, mogao bi lebdjeti pred prozorom Diane Carlson i gledati je kako se svlai, ali vidjela bi te im bi uao u njezinu sobu, a moda ak i dok bi jo bio pred prozorom pa bi pozvala mamu. S druge strane, da si nevidljiv, ne bi te vidjela, ali kako bi onda uao u njezinu sobu? Moda bi se mogao uvui u kuu tijekom dana, kad ulazna vrata nisu zakljuana, i skrivati se do veeri. Ali, to ako bi netko naletio na tebe? Ili ako bi morao u zahod? Kao djeak, Woody nije mogao odluiti, ali sada mu se inilo da ima arobni prsten, da doista jest nevidljiv. Da ga nitko ne moe vidjeti. Nije ga vidio kondukter u vlaku koji mu je probuio kartu upravo se vraao iz posjeta Sari u Chicagu; nisu ga vidjeli ostali putnici; nije ga vidjela blagajnica koja mu je davala raun u Eagleu ili u Hy Veeju. Nisu ga vidjele kolege koje su se pripremale za novi semestar. Nisu ga vid-

jeli studenti koji su se vratili na sveuilite kako bi radili na svojim projektima tijekom sijeanjskih praznika. Ono to su oni vidjeli, ili mislili da vide, bio je sredovjean mukarac koji putuje vlakom ili kupuje namirnice ili nosi knjige iz knjinice u svoj ured na treem katu Clair Halla. Ono to nitko nije vidio bio je mukarac ije se cijelo tijelo radovalo veeri, ije su misli bile ispunjene matarijama nad kojim bi se njegovi suputnici zgraali i uasavali. Turi je itala "Radost seksa" koju je nala na dnu njegove ladice za arape bila je ondje tako dugo da je on vie nije ni zamjeivao i dola do poglavlja "Umaci i zaini". Kao dio mojeg obrazovanja rekla bi, oslovljavajui ga s "uvaeni profesore" i koristei perzijske nazive za spolovila mislim da bismo trebali iskuati... I iskuali bi sve redom analni odnos, pazuho, kupanje, grickanje nonih prstiju, vezivanje, izme, lance, pojas nevinosti, kineski stil, odnos u odjei, korzet, ples, disciplinu, tjelovjebu, perje, boni odnos, feuille de rose, florentine. Woody je silno uivao u tim igrama. Ali, one su bile dio vidljivog svijeta. Netko tko bi pogledao kroz prozor netko tko bi znao letjeti ili lebdjeti vidio bi kako Turi lei na leima, nogu podignutih u zrak, ili kako klei na koljenima podignute stranjice, kako Woody dodiruje njezin mali naborani mar vrkom jezika (feuille de rose). Neki ih je voajer mogao vidjeti kako iskuavaju "Majmuna urlikavca koji se penje na stablo" ili "Divlje guske koje lete na leima" ba kao to je Woody mogao vidjeti mladia na sjedalu ispred sebe kako se povremeno okree prema prozoru i neujno izgovara najrunije psovke vlastitom odrazu u prozoru, izgovara ih jasno ali bezglasno, pomie usnice tako da je Woody mogao razabrati svaku rije. Woody je vidio odraz njegova lica a ne smo lice, odraz iskrivljen u bezglasnom bijesu. Prokleta jebena kurvetino, reklo bi lice prozoru. Odurna jebena piko. Onda bi se mladi opet vratio knjizi koju je itao. Woody se morao nasmijati. Taj je mladi mislio da je nevidljiv, ali zaboravio je odraz u prozoru. Je li i Woody neto zaboravio? Neki svoj odraz u prozoru? inilo mu se da nije. Nikakav voajer nije mogao vidjeti "Jutarnji ptiji pjev" u kojem ljubavnici (tj. Woody i Turi) jedno drugome apu svoje najskrivenije matarije, elje zbog kojih se ovjek tako srami da ih ne bi odao ni pod najgorim muenjem. A ipak, Woody ih je otkrivao, aptao joj ih na uho i pritom je dodirivao samo vrkom srednjeg prsta, osjeao kako se vlai, kako se krug zatvara. Dok joj je to aptao, ona ga je poticala klikui, ba kao to je pisalo u knjizi, poput kakve egzotine ptice. Pisalo je i da Indijci vjeruju kako su papagaji i mine svoje krikove nauili od ljudi koji vode ljubav. Moda. Odakle sve to dolazi, pitao se. Iz uzburkanog oceana spolnosti koji lei ispod svjesnog iskustva? No to zapravo i nije bilo vano. Doista ga je muio Platonov problem nepovezanost unutranjeg i vanjskog kod ovjeka. U svojoj dnevnoj svijesti, u svome iskustvu svijeta nije nalazio nikakvog temelja za te matarije. Nikakve spone. Bila su to dva zasebna svijeta. A postojao je i jo jedan svijet, jo jedna skupina matarija koje je skrivao ak i od Turi, koje je pokuavao sakriti i od samoga sebe, ali bile su odve snane, odve uporne. Obino su se javljale u Cookienoj sobi. U tim je matarijama na podu bila kanta vode, ispod kante krpa da zatiti pod, a s njim u sobi bila je Angela Strappafelci. On joj pokazuje Cookiene fotografije. Cookien album. Cookien primjerak "Vjetra u vrbama" s knjinikim depiem koji je sama izradila i na njemu slobodnom rukom povukla crte mekom olovkom: KENNETH GRAHAME

VJETAR U VRBAMA Izdano Vraeno 1.12.1966. papa 15.12.1966. 14.2.1967. Ludi 20.4.1967. 20.4.1967. mama Gledaju Cookiene stvari, bez urbe, a onda je on dohvati i povede do kante vode onako kako bi ljubavnicu poveo u krevet i gurne je dolje, gurne joj glavu u kantu. Osjea kako se ona opire. I njemu podrhtava cijelo tijelo kao i njoj. Dri je tako da istodobno moe gledati na sat. Deset sekundi. Petnaest sekundi. Dvadeset sekundi. Dvadeset pet sekundi. Trideset sekundi. Mora se uprijeti svom snagom da mu se ne otme i ne prevrne kantu. Jednu ruku dri na njezinom potiljku a drugom je u kanti dri za kosu. Podigne joj glavu da udahne, jednu sekundu, pa je opet gurne u kantu. Voda prska po runiku. Po parketu koji su Hannah i on sami lakirali. Gleda kako prolaze sekunde. I sam zadrava dah. Jo trideset sekundi. Opet joj podigne glavu. Razgovara s njom. Mrmlja joj na uho dok ona hvata dah. Da ovaj put pokuamo malo due? Moda cijelu minutu? to misli, bi li izdrala cijelu minutu? ezdeset sekundi? "No, per favore", moli ga ona, "no, per favore, ao mi je ao mi je ao mi je. " Tek e ti biti ao. Moda sedamdeset sekundi. Misli li da bi izdrala sedamdeset sekundi? Prije negoli dospije odgovoriti gurne joj glavu natrag u utu plastinu kantu. Mislim da bi sedamdeset sekundi bilo sasvim zgodno. Razmisli malo. Glava ti se lijepo hladi u vodi. Imamo na raspolaganju cijeli dan, ne moramo se uriti. Da pokuamo s devedeset sekundi ili da zasad ostanemo na trideset? Pa bez upozorenja opet gurne njezinu glavu u vodu. Ona se otima, pokuava se uspraviti. Udario bi je, ali se ne usuuje maknuti ruke s njezine glave. Mora se podsjetiti da jo nije izruena iz Argentine, da je prva faza suenja u Bologni poela bez nje. Jebotipasmaterupikumaterinu. Woody je pogledao odraz mladieva lica u prozoru, a onda je bacio pogled na sat. Pola osam. Suenje teroristima poet e u Bologni 22. sijenja, za manje od tjedan dana. Primio je jo jedno pismo od Udruge obitelji rtava. Pisma su stizala dva-tri puta na godinu i opisivala nastojanja Udruge da se s teroristikih akcija skine oznaka Segreto di stato "dravna tajna" kako bi se mogle upotrijebiti kasete suca DiBernardija. Prethodno ga je pismo pozivalo da doe svjedoiti u korist parti lese, oteenih stranaka. Vjerojatno tek poslije ljetnih praznika. Ali, ovo je bilo neto novo. Branitelji su otro prigovorili. Franco della Chiave i Angela Strappafelci jo su bili u Argentini, izruenje je odgoeno iz nepoznatih razloga. Udruga je agitirala protiv desniarskih simpatizera u vladi i raznim ograncima tajne slube, SISDI i SISMI. Woodyju te skraenice nisu nita znaile. Prokleta jebena kurvinska kurvetina. To je kao neki tik, pomislio je Woody. Moda mladi pati od Touretteovog sindroma. A onda je pomislio na Angelu Strappafelci, koja je ivjela u predgrau Buenos Airesa. Gotovo je mogao osjetiti kako se njezina glava trza u njegovim rukama dok je dri pod vodom. Devedeset sekundi je predugo, nije htio da se utopi, jo ne; ali neka misli da e potrajati devedeset sekundi, neka to oekuje. Bez zraka. Voda joj je ve u pluima. Dri je tako da moe udahnuti tek malo zraka kroz nos, ali joj pritom ulazi i voda. Ali mislio je i na Sokratovu molitvu na kraju Fedre. Woody je kao student na Michiganskom sveuilitu nauio tu molitvu napamet, urezao je rijei na grkom na ploice svoga srca, kako savjetuje Eshil, jer ih je htio zauvijek nositi u sebi, htio da budu dio njega.

Dragi Pane, i svi vi drugi bogovi to ovdje ivite, dajte da unutarnje i vanjsko budu jedno. Dajte da bogatim smatram onoga tko je mudar, a to se tie zlata, neka imam onoliko koliko umjeren ovjek moe podnijeti i nositi sa sobom. Napisao je te rijei Hanni iz Esfahana, napisao ih na grkom pa na engleskom. Cijelim je srcem vjerovao da je to ono to eli, da tako eli sebe definirati. "Neka unutarnje i vanjsko bude jedno." Ili: "jedno te isto". Ili samo: "isto". Iskuavao je razliite prijevode, nadajui se da e jednog dana pogoditi onaj pravi, ba kao to se nadao da e u svome ivotu uspjeti pogoditi pravu mjeru. Jednoga dana. Nikada nije odustao od te nade, samo je prestao misliti o njoj. Prokleta bijedna piketino. Mladi je jako otvorio usta ali nije ispustio ni glasa dok je oblikovao rijei. Woody je okrenuo glavu tako da osoba iza njega ne moe vidjeti odraz njegova lica u prozoru, da ne vidi kako plae. Vlak se zaustavio u Kewaneeu, Svinjskoj prijestolnici svijeta. Nekoliko se ljudi iskrcalo, nekoliko ukrcalo, iako je vlak, Illinois Zephyr, iao samo do Quincyja. etrdeset pet minuta poslije preao je prugu za Santa Fe pokraj New Camerona i Woody je na trenutak vidio farmu sva su svjetla bila upaljena (Turi nikad nije gasila svjetlo koje bi jednom upalila) a onda se zaustavio u St. Clairu, na postaji Burlington u Ulici North Seminary. Turi ga je htjela odvesti na stanicu i poslije doi po njega, ali on joj je rekao da to ne bi bilo pametno. Ne bi bilo dobro da ih javno vide zajedno. Sad mu je bilo ao to nije pristao, zato to je bio usamljen i zato to je od nje nauio da, iako unutarnje i vanjsko nikada ne mogu biti jedno, ili jedno te isto, ili isto, dvoje ljudi mogu premostiti... Pokuao je to domisliti: njegov unutarnji mukarac i njezina unutarnja ena, njegov vanjski mukarac i njezina vanjska ena ali prije negoli je uspio, vlak je uao na postaju. Skinuo je kaput s vjealice, navukao ga i zakopao, uzeo torbu i stao u red iza troje-etvoro ljudi koji su takoer izlazili u zimsku no. Martha Renbarger s Odsjeka za antropologiju ekala je nekoga ba dobro to Turi nije dola po njega, ba dobro to ga eka kod kue. Iako bi Marthi to bilo svejedno. Woody je mislio da e se Turi vratiti u studentski dom kad pone novi semestar, a poinjao je u ponedjeljak. Viali bi se vikendom, odlazili na izlete u Iowa City, St. Louis, moda i Chicago, iako je Chicago bio opasan previe bivih studenata iz St. Claira. Na sveuilitu e se susretati kao profesor i studentica. Bez poigravanja, tajnih dodira i pogleda, bez ovidijevskih gluposti. isti posao. Ali, Turi se nije odselila. Donijela je svoj novi kompjutor Macintosh na farmu, stavila ga na stol u blagovaonici i sloila biljeke i knjige oko njega. Woody je bio pomalo neugodno iznenaen, ali potajno mu je bilo drago. Blagovaonica im ionako nije trebala uvijek su jeli u kuhinji. Ako eli da se odselim rekla je samo reci. Nije stvar u tome... Lijepo mi je ovdje, Woody. Volim kad se pretvaramo da se volimo zapravo, ja se uglavnom i ne pretvaram i svia mi se kako kuha, ali ako si zabrinut... Nije stvar u tome... Nazivala je roditelje u Rim svake subote ujutro u Rimu je tada bilo poslijepodne da oni ne bi zvali nju, a njezina cimerica dobila je tone upute to mora rei ako ipak nazovu. Woody ju je mogao uti u kuhinji, kako razgovara na engleskom s majkom, na talijanskom s Babakom i na perzijskom s ocem. Bilo mu je teko pratiti razgovor s ocem, ali sluao je dok je brbljala s majkom o predavanjima, o radnji koju je pisala, o drugim studentima koji su stanovali kod njenih u Rimu, o drugim studentima iz Irana i ekao da spomene njega, a uvijek bi ga spomenula. On je odlino rekla bi. Vidjeli smo se proli tjedan... Da, da... Hou, svakako. I onda bi mu prenijela

Allisonine pozdrave. Telefonski rauni bili su astronomski, ali ona je imala novca i uvijek je inzistirala na tome da plati svoj dio. Turin prijevod Ovidijevih "Ljubavnih pjesama" II.4 izazvao je prilinu pomutnju kada je u veljai objavljen u Atlanticu. Odjel za odnose s javnou St. Claira ponaao se kao da je dobila Nobelovu nagradu. Slali su izvjea za tisak. Govorilo se o mogunosti da se zane program prevoenja. U mjesnom listu, Register Mailu, i u studentskom Clarionu objavljeni su intervjui. Ali, nisu ba svi bili oduevljeni. Clarion je primio dva-tri pismena prosvjeda: pjesma je izraz seksistikih stereotipova, pripovjeda je muka ovinistika svinja itd. Objavljena su i pisma koja su estoko branila pjesmu. Na seminaru o Ovidiju Woody je branio pjesmu tvrdei da izraava muke matarije, ali ih ograuje aljivim kontekstom. Zato sam uvijek zaljubljen? Zbog stotinu razloga. Je li spustila pogled? Izgaram. Je li nametljiva i nasilna? Ulovljen sam. Nije seljanka, ne obuzdava se na jastucima. Ali, nije napisao pismo novinama. Turi nije bila potrebna obrana. Zbog veliine uspjeha postala je ravnoduna na kritike, a pretvarala se da je ravnoduna i na pohvale. Ali, neprestano je zapitkivala Woodyja kako bi mogla popraviti prijevod moda procax treba prevesti kao "drska" a ne "nametljiva" i pritom ju je lice odavalo: bljetalo je kao da joj je u glavi upaljena svijea. Uzbuenje je potrajalo oko tjedan dana, a onda je semestar ozbiljno poeo. Woody bi uvijek prvoga dana zadao teme za seminarske radove koje je trebalo predati na kraju drugoga tjedna. Sad ih je morao ocijeniti. Nastojao je raditi i na svojim Kozmolokim fragmentima. Ali, vie ga je zanimala Turina radnja. Platon je tu doista na neto natrapao roenje svijesti. Julian Jaynes je dvije godine prije bio na sveuilitu, pa je Woody potaknuo Turi da mu pie na Princeton. Njegov osjeaj da je nevidljiv bio je jai nego ikad, jai nego onoga dana u vlaku iz Chicaga. Dok je stajao pred studentima na seminaru iz mitologije i govorio o Hesiodu o Gejinoj partinogenezi, o boanskom vjenanju Zemlje i Urana (pri emu je naglaavao prvi slog: U-ranu), o tome kako je Urana kastrirao njegov sin Kron, o prelasku s patrijarhalne na politiku koncepciju moi osjeao se kao da stoji iza lanog zrcala kroz koje on vidi studente, ali oni ne vide njega. Prije nekoliko godina, on i Hannah su, dok su na katu premijetali namjetaj, nali veliku metalnu kutiju koju su kupili za vane papire. Woody se nije sjeao da su ikada ita stavili u nju, ali kada su je otvorili, u njoj su bila tri pisma koja je napisala Woodyjeva majka dok je studirala na St. Clairu. Napisala ih je svojoj majci u Chicago. Woody nije imao pojma kako su onamo dospjela. Najvie ga je iznenadilo to je u jednom pismu pisala o seminaru iz klasine mitologije koji je pohaala, a koji je u to doba vodio Woody. Po nekim pojedinostima uinilo mu se da je seminar koji je opisivala trajao cijelu godinu, a ne samo jedan semestar. Kako bi inae uspjeli prijei ne samo Eneidu nego i Argonautiku? Odluio je provjeriti u starom sveuilinom katalogu, ali je zaboravio. Katkad je na satu zamiljao da njegova majka sjedi meu studentima i slua ga kako govori o tome kako je Kron kastrirao svoga oca Urana ulomak koji kroz stoljea nije nimalo izgubio na snazi, ak i u naslabijem prijevodu: Onda je doao veliki Uran, nosei sa sobom mo. udei za ljubavlju pokrio je Geju i smjesta se proirio na sve strane. Onda je iz svojeg skrivalita njegov sin pruio svoju lijevu ruku, a u desnoj je drao golem srp, dug i nazupan i revno je odsjekao oevo spolovilo i bacio ga iza sebe da bude odneseno.

 Odsjeeno spolovilo zavrilo je u oceanu rekao bi Woody i iz tog je ina roen tko? I ekao bi odgovor. Studenti su proitali zadanu literaturu, ali nisu mogli povezati stvari, nisu mogli prevladati svoj otpor. Sjetite se Botticellija poticao bi ih Woody drei u ruci reprodukciju "Venere koja se raa iz mora". Ovo ste svi vidjeli, nije li tako? Uzelo bi vremena, ali na kraju bi svi osim najsporijih studenata shvatili. Tako je, prijatelji, boica ljubavi nastala je od Uranovog odsjeenog spolovila. Mislili ste da se Freud alio, ali eto ga pred vama Edipov kompleks u svojem najsnanijem izdanju. Na samom poetku vremena, majka i sin urotili su se protiv oca. A onda bi zastao i ekao pitanja. Bi li njegova majka postavila neko pitanje? Bi li stari profesor Hartley, koji je, prema njezinim pismima, imao "mnogo toga na dui", priao tom pitanju tako izravno? Jesu li uope itali Hesioda? I to bi mogao provjeriti, premda je sumnjao da e u starom katalogu pronai i popis literature. Ali, bio je nevidljiv ak i svojoj majci. No ipak nije bio posve nevidljiv. Sredinom oujka netko je vidio njegov odraz u nekom prozoru ba kao to je on vidio odraz lica onoga mladia u vlaku. Tako je barem Woody protumaio dopis od dekanice kojim ga je pozvala na razgovor nakon drugog sata u ponedjeljak. Pokuao je uvjeriti samoga sebe da ona zapravo eli razgovarati o ulozi sveuilita u posjetu talijanskog ministra poljoprivrede Woody e, zbog svoga krasopisa i zato to je jedini od profesora govorio talijanski, ministru predati pismo od sveuilita ali, znao je da nije to. Bile su mu pedeset tri godine, ali kada je u petak ujutro primio njezin dopis, osjeao se poput djeaka kojeg su poslali na razgovor direktoru kole. Cijeli je vikend bio uznemiren. S dekanicom nije privatno razgovarao od Halloweena. Prestao je odlaziti na hebrejski. elio se ispriati ili joj barem objasniti to se dogodilo. Ali, nije bio siguran da je u neemu pogrijeio, a nije ni mogao smisliti objanjenje koje bi odgovaralo sloenosti situacije. Njihov odnos nije mogao ostati onakav kakav je bio ironian, aljiv ali nije mogao ni naprijed. Woody je od prodekana dobio primjerak nove odredbe o spolnom nametanju i pomnjivo ga je proitao. Jezik je bio birokratski i pomalo ga je uznemirio iako bi ga u drugim okolnostima zabavljao ali nije naao nita to bi se odnosilo na njega. Nije se nikome pokuavao nametnuti, nikoga nije pokuao uvui u neeljen spolni odnos; nije kaznio ni prijetio da e kazniti nekoga ako ne pristane; nije dao na znanje da bi spolne usluge mogle donijeti bolje ocjene; nije inio nita kako bi nekoga ometao u radu; nije stvorio zastraujue, neprijateljsko ili uvredljivo radno ozraje. Bio je trei tjedan semestra. Studenti na seminaru iz mitologije itali su peto, esto i sedmo pjevanje Odiseje u prijevodu Roberta Fitzgeralda. Turi i on su prethodne veeri za kuhinjskim stolom proitali naglas prvih tristo stihova petog pjevanja, na grkom. Priu o Kalipsi. To je bio Woodyjev omiljeni ulomak i veselio se to e ujutro o tome predavati, iako mu je bilo nelagodno zbog razgovora s dekanicom. Bilo mu je nelagodno, ali nije nita rekao Turi jer nije htio pokvariti veer. Seminar je bio odlian, u njemu su bili i Jay Miller, urednik sveuilinog knjievnog asopisa i Rebecca Sunderland, koja je glumila Dulcineju u ovjeku iz Manche, i Barbara Holmes, Jenny Pratt, Alex Tuotuola i drugi o kojima nije mnogo znao ali su bili dobri studenti. Bilo je i nekoliko zalutalih, i nekoliko uenju nesklonih lanova sveuilinih bratstava i sestrinstava. Ali, Woodyju to nije smetalo. Nekoliko novih feministica jedva su ekale da iskuaju krila i ukau na seksistike pretpostavke u tim starim priama. I to je bilo u redu. Usto nekoliko krana-fundamentalista koji su bili prilino naporni. Ali

ni to mu nije previe smetalo. A bilo je i studenata koji su sputali pogled kad bi im postavio neko pitanje. To ve nije bilo tako dobro. Napisao je na plou: A) ivjeti u tropskom raju sa zanosnim spolnim partnerom/partnericom koji/koja e vam ispuniti svaku elju i uiniti vas besmrtnim. B) Otii kui ostarjelom branom partneru/partnerici, ostarjeti i umrijeti. Otro je tragove krede s ruku. Glasujmo. Tko bi od vas izabrao mogunost A? Svi su izabrali A osim dvoje fundamentalista i dvoje-troje drugih koji su pretpostavljali da je rije o triku. U emu je trik? upitala je Betsy Ridenour. Nema trika odgovorio je Woody. To nije kao s Titonom? Ne, nije kao s Titonom. Ne starite. Ne razbolite se. Nema lijenika, bolnica, starakih domova. Betsy je ponovno digla ruku. Glasujmo jo jedanput. Izbrojio je trideset sedam ruku. A tko bi izabrao B? Nitko. Svi morate izabrati jedno ili drugo. etiri ruke. Woodyja su uvijek zanimali oni koji bi izabrali B. Jedan od njih je bio Arthur Tipton usamljenik kojega drugi studenti nisu voljeli jer nije bio osobito simpatian. Woody bi ga katkad vidio kako hoda sveuilinim naseljem, sam, kratke kose zaeljane ravno na elo. Debela stakla naoala poveavala su njegove sitne oi, ali unato tom intelektualnom izgledu nije bio dobar student. Woody mu nije elio izazvati neugodnosti, ali u tom je trenutku Arthur, koji je dotad gledao u pod, podigao pogled, pa ga je prozvao. Gospodine Tipton rekao je biste li nam vi iznijeli argumente manjine? Imate priliku zadovoljiti duboke ljudske elje: ostvariti spolni uitak i prevladati smrt. A vi to odbijate. Kako to? Arthur je pocrvenio. Drugi su studenti jedva ekali da progovore. Smijali su se, gurkali, pogledavali. Arthur: Jednostavno mi se ne ini ispravnim. Moete li to malo pojasniti? Nije mogao. Ms. Saunders je progovorila ne ekajui da je Woody prozove. To nije stvaran izbor. To mi je jasno, Ms. Saunders, ali moemo se pretvarati da jest. Ali emu? Mislim, ako to nije doista mogue... Moda moemo neto nauiti o sebi pretvarajui se, nauiti neto iz onoga to bismo izabrali. To je nemoralno. Ms. Jackson, uvijek spremna za bitku, neumorna, nije se mogla suzdrati. Ms. Jackson? Odisej je oenjen. Studenti u toj skupini nisu bili okrutni, ali ipak se zaulo stenjanje. A to je moralno? upitao je netko. Pa, varati enu sigurno nije moralno odgovorila je Ms. Jackson.

 Ne vidim kako je mogao odbiti. Mislim... Wendy Johnson, roeni voa, uvijek je svoje reenice zavravala s "mislim...". to to zapravo mislite? Pa, govorimo o Odiseju, zar ne? Mislim, spetljati se s boicom i postati besmrtan... Mislim, za muke... da sam to ja, prihvatila bih. Nije li to zapravo sve skupa muka pria? upitala je Judy Kramer. Mislite, nije i enska pria? upitao je Woody. Smijeh. Znak opeg slaganja. Pitanje je rijeeno. Pogledajmo tekst rekao je. Proitat u vam to naglas. Studenti su otvorili knjige i pokuavali pronai stranicu. Ne, ne rekao je Woody. Zatvorite knjige. Samo sluajte rijei. Najprije Kalipsa: "Zeusovo edo, domiljat Odiseju, sine Laertov, Odmah mi dakle hoe otii doma u svoju Milu oinsku zemlju? Pa ipak budi mi zdravo! Ali srce tvoje da znade, koliko je tebi Sueno prepatit prije, no u zemlju oinsku doe, Ti bi ostao sa mnom i ivio u kui ovoj, Ktome bi besmrtan bio, koliko god ezne, da jedno enu ugleda svoju, za kojom eljkuje svedni. Ponosim se, da od nje ja nisam valjada gra Uzrastom i stasom svojim, jer s besmrtnicima smrtne Da se jednae licem i stasom, prilike nije."33 To je njezina ponuda: "Ja sam zgodnija od Penelope. Poeljnija. Zanimljivija ne inferiorna" o dmaj od fun. A tu je i besmrtnost. Ne mora umrijeti. Kako to odbiti? Seks i besmrtnost? Kakva ponuda! A sad posluajmo to joj odgovara Odisej. Woody je itao iz vlastite knjige na grkom, oxfordskog izdanja u prozirnom omotu koje mu je darovala Hannah. Prevodio je u hodu: "S toga se, boginja gospo, ne srdi na me, jer znadem I sam veoma dobro, Penelopa mudra od tebe Da je neznatnija vidjet i licem i veliinom; Smrtna je ona, a ti si vjekovita i vazda mlada. Ali i tako ja i udim i eljkujem svedni Kui da svojoj doem, da ugledam povratka danak. A bog ako mi koji na iskriavome moru Razlupa lau, i to u pretrpjeti nose u grudma Strpljivo srce, ta mnogo podnesoh i mnogo muka Izmuih vee u boju i vodi; pa i to nek doe." Izrekne to i nastane mrak, jer zae ve sunce. A njih uniu dvoje unutra u prostranu spilju Pa se ljubie slatko poivaju oboje skupa.34

33 34

Prijevod T. Maretia Prijevod T. Maretia

 to on tu zapravo kae? Zato je tako odluio? Moete li u sebi otkriti razlog? Moete li to povezati s naom raspravom o homerskim bogovima u Ilijadi? S Ahilejevim izborom? Netko je podigao ruku. Pa jo netko. Ms. Vollman? Biti ovjek znai vie nego biti bog. A zato je to tako? Zato to se mora suoiti s ogranienjima, mora birati. A zato je to vano? Jer to ivotu daje znaenje. Odisej bira ljudsku sudbinu. Kae da e radije biti ovjek, sa svim ogranienjima koja to donosi, nego bog. Vrlo dobro. Gospodine Acheopol? Ali, to nije stvarni izbor. Mislim, nitko ne moe doista postati bog, postati besmrtan. Ms. Jackson je podigla ruku. Woody ju je ignorirao, ali bila je odluna. Ali, mi jesmo besmrtni, htjeli mi to ili ne. Woody nikad nije znao to bi s takvim primjedbama, koje su u sekundi mogle prekinuti dobru raspravu. Mislim rekao je, pravei se da je nije uo da je u pitanju zapravo na odnos prema vlastitim matarijama i najdubljim eljama. elimo spolno zadovoljstvo, elimo izbjei smrt. ini se da je to bit stvari. Ali, onda u njoj nalazimo jo jedno jezgro. Bolje je proivjeti ivot sa stvarnom enom, ili stvarnim mukarcem, nego s bogom ili boicom seksa. Bolje je izabrati stvarnost a ne matariju, bolje ne dopustiti da matarija bude presudna. Za mene je ovaj ulomak vrlo vaan. Neko sam se stalno brinuo zbog smrti. Mislio sam da bi, kad bismo mogli ivjeti vjeno, ivot imao smisla. Ali, sad shvaam da je obrnuto. Kad bismo ivjeli vjeno, ivot bi bio besmislen. A Odisej to zna. Ms. Vollman: Doista to vjerujete? Vjerujem. Ms. Vollman: A seks? I u to vjerujete? Na to tono mislite? Da je bolje poi u krevet sa... sa starom enom, neprivlanom suprugom, nego boicom seksa? To je malo tee, nije li? Vjerojatno je bolje izabrati stvarnost a ne matariju. Stvarnost nam se opire. A matarija... Kalipsa meni predstavlja matariju, a Penelopa stvarnost. Woody je pogledao na uru. Sat je bio na izmaku, a htio se jo pozabaviti Nausikajom i Feakijom. Zatraio je da ponovno glasuju: A ili B? Ostvarenje svih seksualnih matarija i vjeni ivot ili ivot u stvarnom svijetu, rijeavanje problema sa stvarnom osobom, starost i smrt? Osjeao je njihovu nelagodu. Hajde, podignite ruke. Ovaj put je B prevladao, premda ne premono. Woody je bio zadovoljan. Neto je postigao. Nagovorio je dvadesetak ljudi da glasuju protivno svojim najdubljim porivima. Bili su spremni za iskrcavanje u Feakiji ili Sheriji. Ali, netko iz zadnjih redova imao je pitanje. Ms. Taylor?

 Ali, Odisej i dalje evi Kalipsu, zar ne? Nakon to ju je odluio odbaciti? Jer o tome je rije, nije li "a njih uniu dvoje unutra u prostranu spilju pa se ljubie slatko poivaju oboje skupa". A evio ju je ve koliko sedam godina? Nije posve jasno koliko je godina proveo na Ogigiji. No dobro, nekoliko godina. Znai, zapravo ju je samo iskoritavao. I kako e se ona sad osjeati? Dobro pitanje, Ms. Taylor. Pa nije li Odiseja zapravo arhetipski patrijarhalni tekst? Odisej susree niz ena ili enskih likova i... I? Woody je zamislio kako njegova majka sjedi u jednoj od klupa pred njim. to bi ona mislila o tom razgovoru? Kad je Woodyju bila dvadeset jedna godina prve godine u Ann Arboru u ivotu njegove majke pojavio se ljubavnik i bila je sretnija nego ikad prije, sretnija nego prije smrti njegova oca. Ali, onda je taj ljubavnik, po imenu Andy, nestao i njegova je mama nastavila predavati latinski u gimnaziji dok nije napunila ezdeset pet godina. Woody ju je nazivao i pisao joj, ali ne dovoljno esto; no nikada je nije pitao o Andyju nije se sjeao njegova prezimena a ona mu nikada nita nije objanjavala. Atena se javi Nausikaji rekao je, preavi preko pitanja Ms. Taylor. "Djevojatvu je kraj." Atena joj kae neka pripremi krinju s mirazom, neka opere svadbenu odjeu. Nausikaja ode svome ocu, kralju, i kae mu neka joj poalje zaprena kola kako bi odvezla rublje na rijeku. Trebat e mu ista odjea, a i njezinoj brai, za ples. "Vidi na to moram misliti!", kae mu ona. A ono najljepe u prii je to da ona ocu ne kae sve. Ne kae ni rijei o svojoj udaji, ali njezin otac zna. Ne mora mu rei. Dok je stajao pred studentima i govorio, Woody je jedva uspijevao potisnuti suze jer je mislio o vlastitim kerima. Naglas je itao tekst na grkom, zaboravivi prevoditi, dok ga smijeh studenata nije vratio u stvarnost. Tako mu ree, jer bjee je stid pred ocem spomenut Udaju cvjetnu, al otac razumje i ovo joj ree: "Ja ne uskraujem tebi ni mazge ne drugo, kerko; Odlazi, ve e ti sluge zapregnuti visoka kola S dobrim tokovima i s koarom visokom ozgo."35 Netko je podigao ruku. Ms. Taylor? Ne mislite li da se on prema njoj odnosi pokroviteljski? Pa uzvratio je Woody on joj je otac. Hou rei, ona pere rublje za sve njih. Zato njezina braa sama ne operu svoje rublje? Woody je zaustio da kae neto o tome kako treba imati na umu da je to tekst iz drugih vremena, ali se zaustavio. Bilo je to legitimno pitanje. Zato nisu sami oprali svoje rublje? Ali, nije bio raspoloen za objanjenja. Pogledajte samo prizor na plai rekao je. Pogledajte kako je Odisej taktian. Gol, neuredan, ne eli ih prepasti, ali djevojke pobjegnu. Sve osim Nausikaje. Sat je zamalo bio gotov. Samo posluajte ovo rekao je. Studenti su posegnuli za knjigama. Ne treba vam knjiga opet je rekao. Samo sluajte, i dok budete sluali, raz35

Prijevod T. Maretia

mislite. Mislite na svoje roditelje, jer tako oni misle o vama a da vi to i ne znate. Moda to neete znati sve dok ne budete imali vlastitu djecu, ali evo vam prilike da barem bacite pogled. Ms. Taylor rekao je djevojci koja je rekla da je Odisej nastavio eviti Kalipsu i pitala zato Nausikajina braa nisu sama prala rublje biste li doli i odglumili nam Nausikaju? Polako je prola izmeu studenata gledajui ravno preda se, izbjegavajui Woodyjev pogled. Ja u biti Odisej rekao je Woody. Vi samo trebate sluati: "Grlim ti koljena, gospo, il' boginja ti si il' ena; Jesi l' od boginja koja, to ive u irokom nebu, Zeusa te velikog keri Artemidi nalazim slinu I po obrazu tvom i visini, pa i po stasu; Ako l' si od smrtnih ljudi, na zemlji kojino ive, Triput ti blaeni onda i otac i gospoa majka, Triput ti blaena braa! jer svagda u njima se svima Od veselja srce razblauje s tebe veoma, Kad te mladicu takvu koraati u kolo vide."36 Zaulo se zvono na Clair Hallu zapravo, snimka njegove zvonjave. Ali, Ms. Vollman je ve dignula ruku. Jo jedno pitanje rekao je Woody. Ms. Vollman? Tie se Odiseja rekla je. On doista jest nastavio spavati s Kalipsom, zar ne? Ba kao to je Sherry rekla? Mislim, i nakon to... Odmahivala je glavom, pokazujui da joj to ne ide u glavu. Studenti su ve poeli skupljati knjige. Vie ih nije mogao zadrati. Da rekao je Woody. To se kae da ovjek hoe biti i poten i... ono drugo. U mitolokom smislu, dekanica je bila Artemida ili Atena, vjerojatno ipak ona prva, jer je Atena bila spremna pomoi, dok je Artemida ljubomorno uvala svoju ast. Njezino djevianstvo, rekao je Woody svojim studentima kad su itali Hipolita Artemidino, ne dekaniino zapravo treba shvatiti kao simbol njezine odlune samostalnosti. Njom nije mogao vladati nijedan mukarac. Nije bila podlona Afroditi. Ona (Artemida) bila je ena kakva bi pobijedila na Tour de Franceu ili prva ena koja bi oplovila Rt Dobre Nade ili Rt Horn. ena na koju biste naletjeli kako silazi s Matterhorna dok se vi penjete. U dekaniinom uredu bilo je dvoje ljudi ispred Woodyja doao je petnaest minuta ranije ali nikada se nije ekalo. Dekaniine dvije tajnice imale su pune ruke posla. Izmeu njihovih stolova postavljen je paravan kako bi ublaio zvuk tipkanja i sprijeio meusobno brbljanje. Naporan dan? upitao je jednu od tajnica, Dianu Carter, ija je ki nekoliko godina prije pohaala njegov seminar iz mitologije. Posla uvijek preko glave rekla je i mahnula glavom prema zatvorenim vratima dekaniina ureda. Woody je ponovno proitao kopiju pisma talijanskom ministru poljoprivrede koje je ponio: "E con un sentimento di grande onore in occasione della Sua visita negli stati uniti ci permettiamo di presentarLe questo medaglione quale espressione di sentita gratitudine da parte di tutto il Collegio di Santa Chiara e, in special modo, da
36

Prijevod T. Maretia

parte dei Sui studenti che hanno proseguito i loro studi in Italia..." za sluaj da ga je dekanica ipak pozvala zbog toga. Spustio je pismo ne dovrivi ga i uzeo primjerak Kronike vieg obrazovanja. Dekaniina su se vrata otvorila; iziao je potpredsjednik za financije, a ula je Edna Hautman s Odsjeka za germanistiku. Woody je pregledao oglase u Kronici. Mnogo ponuda za administratore. Nita za klasine filologe. Kad je Woody bio na prvoj godini poslijediplomskog u Ann Arboru bilo je mnogo dobrih radnih mjesta; druge godine svi su se zaposlili; tree godine nisu se svi zaposlili. A posljednje godine gotovo se nitko nije zaposlio. On je imao sree. Zapravo, sad je primijetio, nudi se mjesto docenta u Utahu, na godinu dana. I mjesto profesora na Yaleu. Za koje se trai mnogo objavljenih radova. Dekaniina glavna strategija bila je osloboditi nastavno osoblje rada u odborima tako to je svu mo uzela u svoje ruke. U ono doba to se svima inilo zgodno, ali onda je nestao Odsjek za geologiju, a sada nije htjela nai zamjenu za Maca kad ode u mirovinu nego pretvoriti klasinu filologiju u ogranak nove "koncentracije" svjetske knjievnosti; nitko nije tono znao to bi to bila "koncentracija". Edna Hautman je izila i kimnula Woodyju, a uao je John Fields, s fizike, koji se u svemu slagao s dekanicom i ak pokuavao oponaati njezin stil. Tono u deset John je iziao a Woody je uao s pismom u ruci. Dekanica visoka i krna sjedila je za svojim stolom. Woody se mogao sjetiti mnogih slavnih krnih mukaraca, ali gotovo nijedne slavne krne ene. Nije bila naminkana. Sijedu je kosu zaeljala u vrstu pundu. I, Jane rekao je to mogu uiniti za tebe? Neto je pisala. Sjedni rekla je ne pogledavi ga. Njezin stol nije bio prazan, ali nije bio ni zatrpan. Podigla je telefonsku slualicu, pritisnula neki gumb i rekla: Nemojte me spajati. Woody nikad nije mogao shvatiti zato je nekim studentima bilo nelagodno sjediti u njegovu uredu. Zato? Pa nee nikome otkinuti glavu. Osjea li se sada i dekanica tako? Misli li kako, to se nje tie, Woody nema zato biti nervozan? Woody je bio stariji od dekanice, ali ne ba toliko stariji. Oboje su proivjeli ezdesete i pamtili iste vane politike dogaaje, dogaaje kojih se studenti nisu sjeali jer su bili premladi: atentat na Kennedyja, LBJ37, atentat na Martina Luthera Kinga, rat protiv siromatva, rat u Vijetnamu, Nixon, prvo sputanje na Mjesec, Kent State38, prijevoz crnih uenika u kole u bijelakim etvrtima, Watergate. Dananji brucoi tek su krenuli u vrti kada je Nixon podnio ostavku. Dekanica je rekla nekoliko rijei o humanistikim znanostima, netipino neizravnih. To mora prestati rekla je na kraju. Treba li pitati to, kao da ne zna da postoji neki problem? Ne pitati bi znailo priznati da problem postoji. Dekanici je to vrlo neugodno. Woodyju je oduvijek pomalo smetao dekaniin obiaj da o sebi govori u treem licu kada govori o slubenim stvarima. Ni ja ne volim te posjete rekao je. Katkad zaalim to sam ikada nauio krasopis da nisam, ne bih morao ispisivati ta prokleta pisma. Dekanica se doimala iznenaeno. O emu ti to?
37 38

LBJ uvrijeena kratica za ime predsjednika Lyndona B. Johnsona (prev.) Sveuilite Kent State u dravi Ohio na kojem je 4. svibnja 1970. godine Nacionalna garda ubila etvero i ranila devetoro studenata koji su demonstrirali protiv Vijetnamskog rata (prev.)

 O Passamonteovu posjetu. Sljedei mjesec. Ponio sam pismo. Ne govorim ja o Passamonteu rekla je. Govorim o situaciji koja je nastala. Koja to situacija? upitao je Woody i odmah zaalio zbog tih rijei. Situacija koju si ti stvorio. Sveuilite je u vrlo nezahvalnom poloaju. Ne znam na to misli. Sjea se sluaja Ivana Meadowsa? Naravno. Dekanica ne bi voljela da se ponovi ista pria. To ni za koga ne bi bilo dobro. A nije ni nuno. Dekanica nije htjela govoriti izravno, a Woody to nije htio uinit prije nje. to nije nuno? Ne oteavaj dekanici posao. Jane, reci mi o emu se radi. Ne budite tako tupi, gospodine Woodhull. I molim te, prestani me oslovljavati s gospodine Woodhull. Dobro. Woody. Izgovorila je njegovo ime kao da je neto odvratno. Ali, morat e se suoiti s tim; morat e neto poduzeti, i to odmah. Vidio je da ne namjerava popustiti. Misli na Ms. Mirsadiqi? Naravno. Na to bih drugo mislila? Ne znam kad mi ne eli rei. Ali, to stvarno nije nimalo slino Ivanovom sluaju. Nije isto, ali s administrativnog stajalita je ipak slino. Velika glavobolja za dekanicu. Ista vrsta glavobolje. Ali, Ivan onu djevojku nije putao na miru. ak ju je slijedio u studentski dom. A ona s njim nita nije htjela imati. Traila je zatitu policije. Njezin otac je prijetio da e tuiti sveuilite... Sa stajalita uprave, injenica da ti ivi s Ms. Mirsadiqi svodi se na isto: velik problem. Je li se Ms. Mirsadiqi alila? Dobro zna da nije. Ne radi se o tome. Pa o emu se onda radi? Cui malo? Kome to teti? Dekanicu su izvijestili o situaciji. Tko je izvijestio? To u ovoj fazi nije bitno. Meni jest bitno. Woodyju se nije svidjela rije "faza". Ovo je zajednica, gospodine Woodhull. Moramo misliti na dobro zajednice. Zato smo nakon sluaja Meadows razradili politiku o spolnom nametanju. Nisam se nikome nametao. Vi gledate usko. Dekanica mora gledati ire. Dekanica je izvadila fascikl iz ladice, izvadila iz njega papir i poela neto zapisivati. Podigla je telefonsku slualicu, pritisnula gumb i rekla tajnici da vie ne zadrava pozive. Woody je jo sjedio. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da shvati kako je razgovor zavren. Posjet Fausta Passamontea, talijanskog ministra poljoprivrede, prvotno predvien za prvi tjedan u oujku, morao se odgoditi na neodreeno vrijeme. Talijanska vlada, ionako privremena, bila je na rubu pada. A onda je, gotovo bez upozorenja, ponovno dogovoren za prvi tjedan u travnju. Woody nije volio takve prigode, ali elio je porazgovarati s tim ovjekom o izruenju Angele Strappafelci i Fausta della Chiave. Zato jo uvijek nisu izrueni? Woody je bio ogoren. Nije mnogo oekivao od susreta s

ministrom poljoprivrede, ali htio je ipak barem neto poduzeti. Sve je pomnije itao bilten Udruge obitelji rtava iz Bologne. Udruga nije bila skupina za samopomo, kako je isprva mislio, nego politika organizacija. Prola je polovica semestra, a on je bio izloen sve veem pritisku da prekine s Turi. Primio je slubeni dopis od dekanice, a nastavniko vijee raspravljalo je o novoj odredbi o ljubavnim odnosima koja bi bila dodatak dosadanjoj odredbi o spolnom nametanju. Woodyju su zadali rok do prvog travnja. Ako tada jo uvijek bude ivio sa studenticom nad kojom ima mo, ona e sazvati poseban odbor koji e sainjavati Izvrno vijee i tri lana Sudbenog vijea. U prilogu su mu poslali kopiju Odredbe o spolnom nametanju i nacrta odredbe o ljubavnim odnosima. Proao je i prvi travnja. Woody jo uvijek nije nita o tome rekao Turi. Njezino je stajalite bilo savreno jasno. Ako Woody od nje zatrai da ode, otii e. Inae e ostati. I Woodyjevo je stajalite bilo savreno jasno: ona moe ostati ili otii, kako god eli. Nee od nje traiti da ode. Kad god bi pomislio na poloaj u kojem se naao, zastao bi mu dah. Ali, osjeao se ivim. Moda je zato postupao protivno vlastitim interesima. Nije ona moja pa da je se odreknem rekao je Macu, koji napokon neto nauo i poveo s njim razgovor o tome niti da je zadrim. Ona nije trofej, nije geras. Nismo mi Briseida i Ahilej. Mora misliti na dobro zajednice rekao je Mac. Sjedio je na rubu Woodyjeva stola i poigravao se olovkom. A ni ti nisi Nestor. Njezin otac u lipnju dobiva poasni doktorat. Nadaju se da e pljunuti deset milijuna dolara za razvoj sveuilita. S deset milijuna dolara... Znai, o tome se radi, pomislio je Woody. Bojite se da e njezin otac odustati ako otkrije da njegovo zlato ivi s jednim od profesora? Pa, ugrubo govorei, da. Znai, sve te dekaniine prie su samo dimna zavjesa? Ona vjerojatno ne misli tako, ali na to se svodi. Mac rekao je Woody kroza smijeh nisam mislio da e ikada doi dan kad ete se ti i dekanica o neemu sloiti. Nije to nimalo smijeno. U jednoj od knjiga o alovanju koje sam itao poslije Cookiene smrti pie da se pokojnik esto doe oprostiti, obino u snu. Meni se to nije dogodilo, jo ekam, Mac, ali moji snovi... Sanjam da sam otiao u grad i sreo Larryja Taylora koji prolazi u svome kamionetu i da mu maem, a onda odem kupiti pastu za zube. Nevjerojatno dosadno. Hannah ne bi htjela ni sluati o takvim snovima. Ali, osjeam da mi se Cookie vratila na drugi nain, kao Sokratov daimon. Ne ba da se pojavila, ali... Zna, nikad me ne tjera da neto radim, ali ako krenem krivim smjerom, osjeam taj neki otpor, gotovo kao da mi njezin glas govori da se vratim. A sada ne ujem taj glas i zato neu odustati. I umjesto toga e samoga sebe upucati u nogu. Radi tono ono to ta ena hoe. Kad je Mac otiao, Woody je sjedio sam u uredu i pokuavao itati Euripidovog Hipolita; pokuao se sjetiti neke prilike kad se Mac ljutio na njega, ali nije mogao. Znao je da je Macu na srcu dobro Odsjeka za klasinu filologiju, a i njegovo, Woodyjevo, dobro; znao je i to da je ono o tome kako mu se Cookie vraa poput daimona izmislio; ali iako je to izmislio u trenutku dok je izgovarao, znao je da je tono. Woody je nekoliko puta prepisao tekst na talijanskom na kvalitetnom papiru dok sve nije bilo kako treba, a onda je konanu verziju stavio u omotnicu za diplome St.

Claira, koju je stavio na rub svoga stola, zajedno s medaljonom u barunom presvuenoj kutiji, sa slikom Clair Halla, jednog od dva preostala mjesta gdje se vodila rasprava Lincoln-Douglas. St. Clair College 2 South St. St. Clair, Illinois 61401 Il 27 marzo 1987 Signor il Ministro di Agricultura, Velika nam je ast uruiti Vam prigodom Vaeg posjeta Sjedinjenim Dravama ovaj medaljon kao izraz zahvalnosti St. Clair Collegea i naih studenata koji su nastavili studij u Italiji. Nadamo se da e ta razmjena pridonijeti prijateljskim odnosima Sjedinjenih Drava i Italije te da e i dalje raati plodovima mira i suradnje. Gospodine ministre, primite izraze naeg najdubljeg potovanja. ................. Presidente del Collegio Woody je dodao vlastito pisamce, takoer na talijanskom, na pola lista papira, koje je zataknuo u omotnicu zajedno sa slubenim pismom. Namjeravao ga je ministru predati osobno, bude li prilike. 27 marzo 1987 Signor il Ministro di Agricultura, Iako Vam se obraam kao stranac, obraam Vam se i kao netko tko voli Italiju, ili ju je nekada volio. Drim zapanjujuim to to talijanska vlada nije otkrila sve "injenice" o strage 15. kolovoza, koje dodue jesu sloene, ali Vaa vlada nije nita poduzela ni na temelju onoga to zna. Kao otac Carolyn Woodhull, koja je ubijena u bombardiranju eljeznikog kolodvora u Bologni 1980. godine, molim Vas da poduzmete sve to je u Vaoj moi kako bi se ubrzalo izruenje Angele Strappafelci i Franca della Chiave iz Buenos Airesa, kako bi se dopustila uporaba kaseta koje je snimio sudac DiBernardi tijekom svoga istraivanja i kako bi se ukinuo status segreto di stato u sluaju terorizma. Sinceramente, Alan Woodhull Odvezli su se na Farmu Warren u sveuilinom automobilu. Turi je inzistirala da ide s Woodyjem na prijam jer je njezin otac, koji je osobno poznavao Passamontea, od nje to traio i rekao joj da e je ministar oekivati. Woodyju to nije smetalo. Barem e imati priliku osobno sresti ministra. Posvuda su bili agenti tajne slube, premda ih je bilo manje nego kada je 1984. doao Mitterand, ili kada je doao Hruov, 1962., Woodyjeve prve godine u St. Clairu, godinu prije atentata na Kennedyja. Woody nije napisao pismo sveuilita Hruovu tad jo nisu otkrili njegov dar za krasopis, a ionako nije znao irilicu ali sjeao se agenata tajne slube koji su na dva dana potpuno blokirali Ulicu Kruger tako da ak ni kolski autobusi nisu mogli proi. I Woody je imao problema otii na sveuilite. Dolazili su i drugi: Benazir Bhutto, norveki kralj Olaf V., junokorejski predsjednik Chuang Hee Park, vedski kralj Karlo XVI. Gustavus, iji je brati ivio u Bishop Hil-

lu, pa ak i delegacija iz Irana. Woody nije bio na svim primanjima, ali bio je kad su doli Iranci jer je jedino on na sveuilitu govorio perzijski. Bila bi to uvijek ista pria: odojak na ranju, krumpir-salata, zelena salata, salata od tri vrste mahuna i mnogo amerike pite. Iranci, koji nisu bili nimalo zainteresirani za uzgoj svinja, odbili su jesti svinjetinu, a ako je State Department i nauio lekciju, zaboravio ju je kada je dola Pinky Bhutto. Zar nitko nije znao da su Pakistanci muslimani? Woody je o njoj uvijek mislio kao o Pinky, kako su je zvali na Harvardu, jer je odrala predavanje na Cookienom seminaru iz meunarodnog prava, a bila je i na podiju kad je Cyrus Vance, koji je upravo bio podnio ostavku kao Carterov ministar vanjskih poslova, drao govor na Cookienoj sveanosti dodjela diploma. Velika prugasta tenda Woody ju je prepoznao jer je pripadala Pogrebnom poduzeu Davidson rairena je iznad ulaza u svinjac. Na sjevernoj strani jo je bilo neotopljenog snijega. Iako je bio travanj, bilo je prohladno, pa su u poseban generator ukljuili goleme grijae. Ispod tende je postavljeno stotinjak stolaca na sklapanje. Woody je pogledom traio Curtisa, koji se izvijetio u organiziranju takvih skupova, ali nije ga nigdje bilo. Ministar poljoprivrede uznemirio je svoje tjelohranitelje izaavi iz konopcima ograenog dijela i druei se s okupljenima, rukujui se kao da je ameriki politiar usred kampanje. I Woody se rukovao s njim, ali nije imao priliku dati mu pismo. Nekoliko kratkih govora: ameriki ministar poljoprivrede, njegov zamjenik i Dick Warren, bivi ameriki ministar poljoprivrede koji je svojem talijanskom kolegi predao uljanu sliku seoske kue iz Illinoisa uokvirenu daskama za svinjac. Zatim su ministru uruili i druge darove, a zamjenik amerikog ministra pozvao je Woodyja na stranu i rekao mu da je guverner, Big Jim Thompson, zaboravio ponijeti dar, pa e on predati pismo i medaljon St. Claira. Predstavio je Woodyja guverneru kao proelnika Odjseka talijanistike. Guverner mu je pruio svoju golemu apu: Drago mi je, gospodine Proelnie. Woody mu je s oklijevanjem pruio omotnicu s diplomom i medaljon. Bio je pomalo ljutit, ali mu je i laknulo. Politika ga je uznemirivala. Bilo mu je drae biti promatra nego sudionik. Poslije veere iste kao i uvijek, osim to se netko sjetio naruiti nekoliko velikih boca Gallo Hearty Burgundyja guverner je odrao govor u kojem je hvalio St. Clair College, o kojem oigledno nije imao pojma, kao izvrsnu ustanovu koja moe biti ponosna na svoju prolost itd. Prevodilac je prevodio ministru. Guverner je uivao, Fausto Passamonte nije. Woody je pomislio kako bi mu bilo najbolje da to prije ode. ekala ga je hrpa seminarskih radova koje je trebalo ocijeniti. Ali, Turi gdje je, uostalom? se morala pozdraviti s ministrom. Na kraju svoga govora, guverner je izvadio pismo iz omotnice za diplomu. Senior Minister-o di Agriculture-a rekao je prije nego to je shvatio da je pismo na talijanskom. Pruio ga je prevodiocu. Woody je odmah shvatio da to nije slubeno, nego njegovo osobno pismo. Prevodilac, koji je dotad ministru engleski prevodio na talijanski, sada je publici preveo Woodyjevo pismo na engleski. Signor il Ministro di Agricultura, iako vam se obraam kao stranac... Woody je ustao i krenuo. Htio je otii kui i raditi u vrtu koju su zasadili on i Turi salatu, arugulu, cilantro, paprike, rajice, dva reda graha. Ili odsjei mrtve grane iz brajde, to je trebao uiniti jo prije dva tjedna. Ali, zamjenik ministra poljoprivrede, koji je sjedio do njega, zgrabio ga je za ruku i upitao: to je, dovraga, ovo?

... zapanjujuim to to talijanska vlada nije otkrila sve "injenice" o strage 15. kolovoza, koje dodue jesu sloene, ali Vaa vlada nije nita poduzela ni na temelju onoga to zna. Kao otac Carolyn Woodhull, koja je ubijena u bombardiranju eljeznikog kolodvora u Bologni 1980. godine, molim Vas da poduzmete sve to je u Vaoj moi kako bi se ubrzalo izruenje Angele Strappafelci i Franca della Chiave iz Buenos Airesa, kako bi se dopustila uporaba kaseta koje je snimio sudac DiBernardi tijekom svoga istraivanja i kako bi se ukinuo status segreto di stato u sluaju terorizma. New York Times objavio je pismo sljedeeg dana. St. Clair College bio je u ii interesa, ali nitko nije zahvalio Woodyju, koji je odbio sve intervjue. Ako se ministar poljoprivrede naljutio, nije nita rekao Turi, koja je ostala razgovarati s njim poto je Woody otiao. Mjesec poslije privremena talijanska vlada je pala, a Passamonte se vratio u svoju vilu u Umbriji kako bi proveo neko vrijeme s obitelji prije povratka u javni ivot. Izvrno vijee i tri lana Sudbenog odbora sastali su se u Povijesnoj dvorani na prvom katu Clair Halla. Nitko jo nije sjeo kad je Woody uao. Prolo je dosta godina otkako je sveuilite posljednji put poduzelo disciplinske mjere protiv nekog lana nastavnog osoblja sluaj Ivana Meadowsa pa je vladalo uzbuenje kakvo obino stvaraju seksualni skandali. Netko je bio u nevolji. Woody. Woody se sjeao raspoloenja u srednjoj koli, ak i u osnovnoj koli, kad su nekoga slali direktoru. Kako su svi za to znali? Stol je bio dug gotovo kao cijela dvorana. S jedne je strane stari etvrtasti glasovir, kojega su tipke od slonovae bile prekrivene staklom, zaklanjao vrata nekadanje kuhinjice. S druge strane stajao je radni stol kojim se navodno sluio Abraham Lincoln, Woody se vie nije mogao sjetiti kojom prigodom. Ali, sjeao se kako je dekan Acheson govorio u toj dvorani, kako je stajao na elu stola i gledao se u zrcalu na suprotnoj strani, podeavao kravatu, provlaio prste kroz srebrnastu kosu i jo se uvijek pokuavao opravdati to je pedesetih godina podravao ameriko upletanje u Junoj Koreji. To su mjesto sada namijenili Woodyju. Acheson je bio privlaan mukarac i nije se mogao prestati diviti samome sebi. I Woody se pogledao u zrcalo, ali samo na trenutak. Bio je odve nervozan. Zapisao je nekoliko opaski na poleinu neke omotnice, ali je sada nije mogao nai u depu. Prema odredbi o spolnom nametanju, koju je temeljito prouio osobito IV. dio, odjeljak 9.c., "Zatitu optuenog" netko mora podnijeti slubenu pritubu, a koliko je on znao, to nitko nije uinio. Usto je bilo jasno i da nikoga nije napastvovao (I. dio, odjeljak 3.a.), niti je ikome obeavao da e pristanak na njegovo nametanje biti "uvjetom zaposlenja, statusa, promaknua, ocjene ili preporuke". Isto se tako nije "ponaao s namjerom da izazove nelagodu ili ponizi nekoga opaskama spolne prirode ni spolno eksplicitnim izjavama, pitanjima, alama, anegdotama ili nagaanjima o spolnoj aktivnosti ili prethodnom spolnom iskustvu". Ne, problem je bio u novoj odredbi o ljubavnim odnosima, koja je na brzinu donesena kao nadopuna onoj o spolnom nametanju. Nastavniko vijee jo nije usvojilo odredbu o ljubavnim odnosima, pa Woody nije bio siguran kako e se moi primijeniti na njegov sluaj. Nije bilo amora koji se obino uo prije sastanaka odbor. Nije bilo ala. Dekanica je utke sjedila na jednoj strani sobe, Woody na suprotnoj, poput roditelja velike i nesretne obitelji koja sjedi za velikim stolom. Woody se nadao da e se u tom drutvu nai netko od glazbenika, ali nije ih bilo. Dva mukarca Frank Simpson s kemije i Gerald Franklin s francuskog sjedila su zajedno na jednoj strani stola: Frank je osvojio nekoliko nagrada kao predava, ali nikada javno nije progovorio ni rijei; Gerry,

koji je dvije od svake tri godine provodio vodei program sveuilita u Francuskoj mogao bi u ovo unijeti malo europskog duha, ali on se nikada ne bi usudio suprotstaviti dekanici. ene, koje su sjedile na suprotnoj strani stola, bile su tvreg kova. Woody od njih nije oekivao suosjeanje: Alice Arnold, njihova kuna marksistica, Evelyn Davis, koja je dola predavati srednjovjekovnu povijest, ali je po dolasku bacila sve povijesne knjige i sada je predavala enske studije, Muriel Brooks, koja je bila neudana i Heather Schuman sa sociologije, koja je bila nesretno razvedena i koja se pokuala upucati Woodyju mjesec dana nakon to se Hannah zaposlila u Chicagu. U uvodnom govoru dekanica se naglaeno sluila pasivom: dolo je do neugodne situacije; svi se nadaju da e injenice moi biti utvrene i rjeenje naeno, da zajednica nee biti ugroena; utvreno je ima dovoljno indicija za istragu. Pitanja su vrlo ozbiljna; spolno nametanje je odvratno i nije prihvatljivo. "Ovo je zajednica", ponovila je nekoliko puta kao da je time sve jasno a onda je pozvala okupljene da pomno proitaju II. dio, odjeljak 10.k odredbe o spolnom nametanju: "Seksualno eksplicitne izjave, pitanja, ale ili anegdote." Prva je progovorila Evelyn Davis. (Dekanica je pisala biljeke u utu biljenicu.) Samo bih htjela neto razjasniti, Woody. Je li tono da potie studente da govore o svojim seksualnim matarijama na satu i da moraju prevoditi prilino eksplicitne tekstove? Zapravo, nije to ono to mi smeta; nemam nita protiv seksa. Brine me to to mnogi takvi tekstovi vrijeaju ene. To je bilo drugo doba, znam. Ali, ne radimo li mi upravo na tome da to zaboravimo? Woody je bio zapanjen. O emu ti to govori? Govorim o tvojim seminarima Klasici 203 i Klasici 395. itamo Ovidijeve "Ljubavi", ako na to misli; ali nisam o njemu nikad razmiljao na taj nain. A kako jesi razmiljao? Moj stric nije znao itati sve dok nije otiao u vojsku. Uio je latinski? Ne latinski. Engleski. Davali su im pornografske knjige. Ne bi vjerovala kako su brzo nauili itati. Za tren oka. I to je naelo koje eli primjeniti na St. Clairu? Manje-vie, da. Zna u emu je problem u srednjim kolama? Tjeraju klince da itaju Cezarove "Galske ratove" umjesto da im daju Ovidija ili Katula. I ti smatra da je ta pornografija primjerena studentima St. Claira? Ne bih to ba nazvao pornografijom. Ti si prvi upotrijebio tu rije. To je bila samo analogija. Misli li doista da su Ovidije i Katul pornografi? Jesmo li se zato danas sastali? Kome se sudi? Ovidiju? Katulu? Homeru? Odgovorila je dekanica. Nikome se ne sudi, gospodine Woodhull. Ovo je sasluanje na kojem elimo doznati injenice kako bismo odluili to je najbolje za zajednicu. Imamo razloga vjerovati da je dolo do ozbiljnog sukoba interesa. Pogledala je u svoju biljenicu. Kada je poeo va odnos s Ms. Mirsadiqi? Rekla je to ne podigavi pogled. Sredinom zimskog semestra. Moete li biti precizniji? Na dan Svih svetih. Mislite, na Halloween? Da. I Ms. Mirsadiqi otad ivi s vama?

 Manje-vie. A jeste li razmiljali o tome kako bi se to moglo odraziti na zajednicu? Iskreno govorei, mislim da se zajednici za to ivo fuka. Dekanica je zastala. Dekanica dri da ste se zabunili. Pogledajte Marthu Renbarger rekao je Woody. Poevila je polovicu studenata iz Beta Housea, i to ste poduzeli? Rekli ste joj neka se odseli malo dalje od studentskog naselja. Ma daj, Jane, olabavi. Woody se zahuktao. Nismo se sastali da bismo razgovarali o profesorici Renbarger. Dalje od studentskog naselja. Zaboga. ao mi je to nju niste pozvali u ovaj odbor, ili vijee, ili kako se ve zove. Hoe li netko, molim vas, proitati III. dio, odjeljak 4.e.? Evelyn Davis ve je imala taj odjeljak pred sobom. "lan nastavnog osoblja koji se ne povue iz aktivnosti koje mogu nagraditi ili kazniti studenta/studenticu s kojim/kojom lan nastavnog osoblja ima ljubavni odnos prekrit e time svoju etiku obvezu prema studentu/studentici, prema drugim studentima, kolegama i sveuilitu." Mogli ste ubaciti i grad St. Clair rekao je Woody. I dravu Illinois, i Sjedinjene Amerike Drave, i cijeli civilizirani svijet. Kad je dekanica ponovno progovorila, Woodyju se inilo da govori kroz dugu cijev, iz velike daljine. Nije vrijeme za ale rekla je. Dekanica Vam je jasno dala na znanje, i pismeno i usmeno, da ete biti podloni mjerama ako ne prekinete svoj odnos s Ms. Mirsadiqi do zadanog roka.... Bla bla bla. Stalno se sluila rjeju "vidjeti". Zar ne vidite? Kako ne vidite? Woody ju je na kraju prekinuo. to bih to trebao vidjeti? Sad je dekanica bila zapanjena. Gospodine Woodhull, ovo je vrlo ozbiljna stvar. U pitanju je vaa karijera. Woodyju se zavrtjelo u glavi. Mogu li neto rei? Molim vas priekajte da dekanica zavri. Ne rekao je. Ne mogu priekati. Ne mogu vie ekati. Istina je vrlo jednostavna: bio sam osamljen. Nisam vodio ljubav sa enom otkako mi je ki poginula u Bologni. Ms. Mirsadiqi je sama dola u moj krevet, a ja je nisam izbacio. I nemam namjeru to uiniti. Mislio sam da vie i ne znam voljeti. Nisam se vie sjeao kako je imati erekciju. Kome smo nakodili? Koga smo povrijedili? Vi ste sloili priu koja ide otprilike ovako: "Pokvareni starkelja iskoritava mladu djevojku. Nije stvar u seksu, nego u moi. On je u krizi srednje dobi i eli se potvrditi. Izgubio je glavu. Zatelebao se. Ponaa se kao adolescent." Pa, zato ne? Pogledajte Saula Bellowa, pogledajte Picassa, pogledajte Franka Sinatru, pogledajte suca Douglasa. Ne sviaju vam se njihove pripovijesti. Ne podnosite ih. Ne podnosite to. ao mi je. Smeta vam to se netko vratio u ivot. Skrivate se iza novog morala: "prekrio/prekrila je svoju moralnu obvezu prema zajednici." Kakav vam je to jezik? Govorite o zajednici. "Ovo je zajednica." to to zapravo znai? Podravate samo odreenu vrstu odnosa meu ljudima. Da, mogu se dogoditi zlouporabe. Profesorima se ne smije dopustiti da iskoritavaju studente. Ali, ne moete upravljati ljubavlju. Hoete rei da ste zaljubljeni u Ms. Mirsadiqi? Ne, zapravo nisam. Prema njoj osjeam najdublje potovanje: omnibus historiis se meus aptat amor, me nova sollicit, me tangit serior aetas.39 To vam je Ovidije, dame i gospodo, a elite li znati to je rekao, moete proitati prijevod Ms. Mirsadiqi
39

"Moja se ljubav prilagoava svim priama: drai me mlada, uzbuuje me ozbiljna dob" (prev.)

u najnovijem broju Atlantica. Primjerci se dijele besplatno u odjelu za odnose s javnou.

Dodjela diploma
Woodyju se katkad inilo da se Sara, Ludi, Turi, pa ak i Hannah kreu ravnom crtom u budunost. Sara je pripremala izlobu kaosa u Muzeju, u sklopu ire izlobe povijesti kompjutora, i njezino se mjesto vie nije financiralo sponzorskim novcem. Bio je to pravi posao. Ludi, iako tek na prvoj godini fakulteta, suraivala je s nekom enom iz zoolokog vrta u Minneapolisu na prikupljanju tigriinih jajaaca. Turi e ljeto provesti u Italiji, a najesen e na poslijediplomski na Harvard. A Hannah Hannah je zavrila prvi dio programa uenja koji je sama izradila i prihvaena je kao kandidatkinja za zareivanje. Postupak razvoda bliio se kraju; ona je i dalje traila polovicu ukupne imovine, pa e Woody morati uzeti jo jednu hipoteku na farmu da bi je mogao isplatiti. S druge strane, inilo mu se da se njegov ivot kree u krug. Poput lovca izgubljenog u umi, stalno se vraao na ista mjesta, ba kao to je na povratku sa sveuilita uvijek odlazio na groblje. Ne svake veeri, ali dva-tri puta na tjedan. Tamo ga je ekala Cookie. Kad ju je zamiljao, bila je kao onaj zadnji put na meunarodnom dijelu aerodroma O'Hare, u trapericama i jarkoutoj bluzi s visokim bijelim ovratnikom. U posljednjem trenutku dolo je do neke komplikacije s njezinom kartom i on je to rjeavao dok su ona i Hannah stavljale naljepnice na njezinu prtljagu njegovu staru krpenu torbu i laku najlonsku torbu za ono to nije stalo u prvu, te naprtnjau koju e ponijeti sa sobom u zrakoplov. Mogao ju je vidjeti kako stoji u repu pred vratima s oznakom ALITALIA, kako se naginje i pije vodu sa slavine pokraj vrata, kako podie pogled i trai njega i Hannu, kako mae i onda nestaje kroz vrata. Kad je rekao Macu da mu se poeo javljati njezin glas, poput glasa Sokratovog daimona, govorio je metaforiki, ali sad vie nije bio siguran u to, toliko je njezina nazonost postala jaka, njezin glas, glas koji nije dolazio izvana nego iz njega samog ali zbog toga nije bio nita manje stvaran od glasa onog mladia koji mu je rekao "stari" nakon proslave Halloweena. Jedne veeri oko est stajao je pokraj njezina groba i gledao jednog od Curtisovih radnika kako vue novi plug preko niske njive koja je cijelog proljea bila odve vlana za sadnju kad je ugledao Turin automobil kako se pribliava farmi. Izila je, ula u kuu na stranji ulaz i gotovo odmah ponovno izila. Na sebi nije imala nita osim slamnatog eira koji je on katkad nosio kad je radio na suncu. Srce mu je zastalo. Koga vraga?! Otila je do stranjeg dijela vrta, gdje je zasadila arugulu, i sagnula se iz kukova tako da joj je stranjica strila u zrak, te je odrezala nekoliko listova kuhinjskim karama. Woody, dodue, nije vidio kare ni zelene listove koje je stiskala u ruci kad se uspravila, ali kad se okrenula prema groblju, vidio je njezin bun, crnu toku izmeu njezinih nogu. Skinula je eir i mahnula mu, mahala je eirom amo-tamo iznad glave a onda ga pruala naprijed i vraala prema sebi, dajui mu znak da doe kui. Sve je vrijeme znala da je on ondje, iako je parkirao kamionet na drugoj strani ceste. Vidjela ga je kad je mislio da je nevidljiv.

 Bilo bi tako jednostavno rekao je Cookie zamoliti je da se vrati u dom. Dodjela diploma je za samo tri tjedna, a onda e ionako otii. To bi sve pojednostavnilo. Ne bi se ljutila. Zna i sam da to nee uiniti, papa. Dekanica me se eli rijeiti rekao je. Opsjednuta je time. Sazvala je upravni odbor. Ljudi me nazivaju. Sino me nazvala Fay Dawkins iz Massachusettsa. Shardlow Anderson nazvao je iz Chicaga. On je predsjednik upravnog odbora. Jerry Balthus nazvao je iz New Yorka. Nije lako dati otkaz stalnom profesoru, ali nije ni nemogue. Moralna izopaenost. To je sve to imaju, osim ako ne poinim kakav zloin. Izopaenost. E pa nastavio je, citirajui Turin prijevod "Ljubavnih pjesama" II. 4. nisam savren, to u prvi priznati. Zato da ti laem? Ne, ispovijed je zdrava za duu. Moda sam lud, ali tako stvari stoje. Papa, opusti se, nisi uinio nikakvo zlo. Dovela je savjetnicu za razlike izmeu spolova koja e voditi radionice za cijelo nastavno osoblje. Hoe da ja usto jo sam radim s njom. I, hoe li? Woody je slegnuo ramenima. Pa, bio bi red da ujem to e rei. Pogledao je na uru. Pola sedam. Vrijeme da krene. Ali, nije mu se jo ilo. Zna ono pismo koje sam dao Passamonteu, talijanskom ministru poljoprivrede, koje je poslije objavljeno u Timesu? Objavile su ga i talijanske novine, po cijeloj Italiji, Il Resto del Carlino u Bologni, La Republica u Rimu, Corriere della Sera u Milanu. Danas sam dobio dva pisma u istoj omotnici. Od predsjednika Udruge zna da je i njegov sin poginuo i od potpredsjednika. Vraao se iz vicarske, ena i sin ekali su ga na peronu, odmah ispred ekaonice gdje si ti sjedila. ena mu je poginula, a sin je ostao bez oka. Bio je tri mjeseca u komi. Sada je slikar. Htjeli su mi se zahvaliti na onome to sam uinio, to sam napisao ono pismo. Svjedoenje oteenih stranaka parti lese odgoeno je za jesen, poslije ljetnog odmora. Nadaju se da e Angela Strappafelci i Franco della Chiave dotad biti izrueni. Komplicirano je. Pozvali su me da svjedoim. Svi su lanovi obitelji to uinili, svi roaci poginulih. I, hoe li? Woody je slegnuo ramenima. Nastava poinje poetkom rujna. Mogao bi traiti slobodne dane. Koliko bi to moglo potrajati? Morao bi biti ondje samo jedan dan. to bih mogao rei? upitao je. to bih mogao rei a da to ve nisam rekao? Ve sam rekao sve to imam rei, na komemoraciji, sjea se? Ve bi se neega dosjetio, papa. Ti se uvijek neega dosjeti.

* * *
Svaka rije nove odredbe o ljubavnim odnosima, koja je usvojena na posljednjem sastanku nastavnog vijea, bila je vana. Dekaniin prijedlog da se izraz "nimalo ne preporua" zamijeni sa "zabranjuje" nije usvojen. Nedostajao joj je samo jedan glas. Martha Renbarger, jedna od malobrojnih lanica nastavnog osoblja koja se javno usprotivila odredbi, zatraila je tajno glasovanje. Da nije, prijedlog bi sigurno bio usvojen. "Nimalo se ne preporua" je jedna stvar, "zabranjuje se" posve druga. Woody je bio spreman prihvatiti da se njegovo ponaanje nimalo ne preporua. Bio je spreman prihvatiti ak i sastanak s Ms. Tarom Hillman, savjetnicom za razlike izmeu spolova.

Jedino nije bio spreman zatraiti od Turi da se iseli prije posljednjeg trenutka, terminusa ad quem, naime dolaska njezinih roditelja. Naula je to mu se dogaa pa je dio svojih stvari vratila u dom, ali on ju je zamolio da ostane. U sobi na drugom katu Clair Halla, koji je privremeno pretvoren u ured Ms. Hillman, teki je stol pomaknut u stranu. Uklonjeni su tapecirani naslonjai, ali uz zidove su sloeni veliki, areni jastuci, a na podu je bio debeli sag, takoer aren. Ms. Hillman, sitna ena atletske grae i kratke plave kose imala je na sebi traperice, sandale i arenu bluzu. Nakon kratkog upoznavanja, zatraila je od Woodyja da se sagne i podigne razne predmete olovku, spajalicu, klamericu, praznu alicu za kavu koji su bili sloeni na sagu. Savijte koljena rekla mu je da vam se ne bi isticala stranjica. Woody je savio koljena i podigao predmete, ukljuujui i alicu na kojoj je velikim slovima pisalo: "Bude li mi se nametao, prolit u ti vrelu kavu u krilo". Iznad natpisa bilo je nacrtano lice ene koja se trijumfalno smijeila. A sada pokuajmo ponovno. Ovaj put pridravajte prednju stranu koulje. Zato? Uzela je predmete od njega i vratila ih na pod, savinuvi koljena. Zato da vam se ne vide grudi ako sluajno nosite haljinu s dubokim dekolteom. Woody je pridrao prednjicu koulje. Pruio joj je olovku, spajalicu, klamericu i alicu, sve vrijeme pridravajui koulju kako mu se ne bi vidjele grudi. U drugoj vjebi traila je da sjedne na pod. Imam ozlijeeno koljeno pobunio se. Oteen meniskus. Neki djeli ponekad iskoi... Ali, ona nije htjela sluati nikakve izlike. Woody je sjeo na pod i pretvarao se da na sebi ima kratku suknju, a Ms. Hillman je hodala amo-tamo i pretvarala se da pokuava zaviriti pod tu suknju. Svaki put kad se pomaknuo da olaka pritisak u koljenu, coknula bi jezikom kako bi mu dala do znanja da mu je vidjela gaice. Nakon dvije minute Woody je bez doputenja ustao. Pobjesnio je i jedva se suzdravao. Koljeno mu je popustilo pa je posrnuo prema naprijed. Ms. Hillman je odskoila i stala u borilaki poloaj koji je Woody vidio na reklamama za filmove o kung-fuu lijevu je ruku ispruila, a desnu podignula, spremna da ga udari u adamovu jabuicu. Woody se oslonio na rub stola. Nadam se da e vaa srdba rekla je kad je shvatila da je nee napasti uroditi barem djelominim razumijevanjem. Razmislite o tome to se upravo dogodilo. Sjednite i sastavite popis vlastitih postupaka koje odreuje spol i razmislite kako oni djeluju na ene s kojima svakodnevno dolazite u dodir. Nekoliko dana promatrajte sami sebe, jer je veliki dio tih postupaka nesvjestan. Sljedei put emo razgovarati o nekim od tih postupaka i o tome kako ih moete promijeniti. Ali, nije bilo sljedeeg sastanka. Trebao se odrati u petak poslijepodne, ali Woody je odbio otii. Sljedeeg jutra nazvala ga je dekanica. On i Turi rano su ustali, skinuli zimske i stavili ljetne aluzine. Turi se tuirala u kupaonici na katu Woody je mogao uti kako tee voda. Jane rekao je nakon kratke stanke. Nisam ti prepoznao glas. Radi u subotu? Woody je drao slualicu izmeu ramena i vrata i rkao po malom bloku. Pa naravno, pomislio je. Ona uvijek radi subotom. A i nedjeljom, poslije sata hebrejskog u sinagogi Sinai. Gospodine Woodhull ponovila je, i tada je znao da je svemu kraj. Jane, ja sam, Woody.

Dekanica je bila strogo slubena. Profesor Thomas Hunter sa Sveuilita Iowa preuzet e va seminar o Ovidiju, a poslijediplomac sa Sveuilita Illinois preuzet e Grki II. Poput ovjeka koji hoda viseim mostom iznad dubokog klanca, Woody se bojao pogledati dolje. Jane, odmah u doi u ured. Ovo je apsurdno. Nai emo neko rjeenje. A to mislite da je dekanica sve ovo vrijeme nastojala uiniti? A to e biti s radnjom Ms. Mirsadiqi? upitao je, trudei se vladati svojim glasom. Radimo na tome odgovorila je. Profesor Hunter je voljan... Moramo porazgovarati o tome prekinuo ju je Woody. Dekanica ne smatra da bi to bilo pametno. Woody je istodobno odmahivao glavom i kimao. Mac e potrajati jo desetak godina rekao je. Pokuao se nasmijati, ali to je zvualo vie kao da se netko gui komadom hrane. Ali, doista e ti trebati jo netko. Nije dobro da cijeli odsjek vodi jedan ovjek, hou rei, jedna osoba. ao mi je, gospodine Woodhull, ali niste dekanici ostavili nikakav izbor. Odredba o ljubavnim odnosima kae da se "nikako ne preporua", a ne da se "zabranjuje". ekao je da ona neto kae. To je zlouporaba moi rekla je nakon stanke. Ne, nije zlouporaba moi, nego obostrani dogovor. Ono to Talijani zovu un piccolo amore. Dekanica mu je pokuala upasti u rije. Da, da, znam. Znam da ne ivimo u Italiji. Ta tvoja piccolo amore, ili kako si to ve nazvao, nije u interesu zajednice. Je li ovo jednostrana odluka, Jane? Koliko znam, rektor je u Nepalu. I u Nepalu imaju telefone. Znai, to je rektorova odluka? U dogovoru s predsjednikom upravnog odbora. Dok je nou leao u krevetu nakon to je vodio ljubav s Turi, Woody je ponekad pokuavao zamisliti taj trenutak. Bilo je to kao da zamilja ruenje mosta velikog mosta, poput Golden Gatea ili Centenniala na Mississippiju dok vozi preko njega. Malo se uplai, ali onda stigne na drugu stranu i zaboravi na to. Ali, sada je most podrhtavao, a on se sjetio kako je njegova skautska postrojba ili su se zvali "jedinica"? uvijek prestala stupati kad su prelazili most preko Spring Creeka, nedaleko od Grand Rivera, kako njihovi koraci ne bi stvorili ritam od kojeg bi most mogao poeti vibrirati. U tome je i bio problem on i Turi zaboravili su prestati hodati ukorak i most je sad podrhtavao; ubrzo e se poeti tresti, pa izvijati, a onda e se sruiti. Woody se pokuao pribrati. Dekanica je i dalje govorila. Pred kuhinjskim prozorom pjevao je kardinal, uporno ponavljajui JO IV? JO IV? JO IV? Osjeao se zadah svinjca... Nije jasno razmiljao, ali htio je zadrati dekanicu na liniji. Pokuavao je ivjeti u sadanjosti, oduprijeti se svojoj sklonosti da se projicira u budunost kako bi se mogao osvrnuti na sadanjost kao da je prolost, kako bi razabrao znaenje onoga to se dogaa ili to se dogodilo. Ali, sad se nije mogao sprijeiti. Ne reci ni za koga da je sretan dok ne umre. Solonove rijei Krezu, najbogatijem ovjeku na svijetu, kojih se Krez sjeti kad ga se spremaju spaliti na lomai. Woody u to nikada nije vjerovao. to ako si sretan cijeli ivot, a onda nesretan, recimo, nekoliko dana prije smrti? Ali, sada je vjerovao. Ima li jo neto, Jane? Ne rekla je. To je sve. U ponedjeljak e dobiti pismo.

Woody je spustio slualicu i pokuao disati duboko i svjesno, napuniti organizam kisikom. Turi se jo tuirala. Iziao je na trijem i brzim korakom siao niz prilaz do potanskog sanduia. Kardinal je i dalje pjevao JO IV? JO IV? Dobio je raun za struju, asopis Akustina gitara i pismo od Sare u omotnici Muzeja. Nazvala ga je prije dva dana da mu kae kako je upravo promaknuta u kustosicu, pa je oekivao podroban opis. Otvorio je omotnicu dok se vraao prema kui. Strah i nemir pretvarali su se u srdbu, a srdba mu je vraala snagu: Ac vim suscitat ira. Slab u koljenima kao Entel, pao je; ali, kao i Entel, vratit e se u bitku jo odluniji nego prije. itao je Sarino pismo kad se Turi pojavila na kuhinjskim vratima, odjevena samo u lagani kupai ogrta. Sad je ve vladao sobom. U ruci je drala ruiasti runik i kad ga je podigla da osui kosu, suvraci ogrtaa razmaknuli su se poput oblaka i otkrili konstelaciju madea izmeu njezinih grudi, koje su bile male i njene kao grudi Ludovisijeve Afrodite ispod draperie mouille. Omotala je runik oko glave i otvorila hladnjak. Hoe meko kuhano jaje? upitala je. Nije joj rekao za dekaniin poziv dok nisu pojeli jaja. Najprije se ljutila, a onda rasplakala. Porazgovarat u ja s njom rekla je. Bit e najbolje da se odselim. Alea iacta est rekao je. Kocka je baena. Zagrlio ju je. Cijeli sam ivot bio nastavnik nastavio je. Nikada nisam elio biti nita drugo, jedino moda pjeva bluesa. Nikad nisam elio biti pilot ili pomorski kapetan, nisam elio biti pisac ni filmska zvijezda. Nikad nisam elio biti bogat; ja jesam bogat. ak mi nije osobito stalo ni do "Kozmolokih fragmenata ranih grkih filozofa". Samo elim stajati pred studentima i govoriti o Ovidiju i Homeru, prolaziti glagole na -mi dok ih doista ne shvate: hmi sthmi i tqhmi. Tako da ih se ne boje. Ali, ne elim da ode, to znai da elim jo neto, da to elim jo vie, iako ni sam ne znam to je to tono. Jo je malo plakala. Osjeao je njezine suze na ramenu. Hoe da odemo gore? upitao ju je. Zavrili su poglavlje "Umaci i zaini" junoslavenski stil, arape, nadomjesci, ljuljake, turski stil, vibratori, beka kamenica, voajerizam, vlana tijela i razvili repertoar pokreta koji im je mogao potrajati godinama. Turi je bila vrlo praktina i krajnje nesentimentalna. to je bilo dobro, jer je Woody bio dovoljno sentimentalan za oboje. On je pamtio vane datume u njihovoj vezi, brao poljsko cvijee, itao joj Les Fleurs du Mal naglas u krevetu, na francuskom i na engleskom. Nije ba dobro znao francuski pa mu se smijala, ali je uvijek traila da nastavi itati i trljati joj lea ili, kad bi se okrenula, grudi i trbuh. Sjea se ulomka iz Goethea o kojem si mi priala? O vezi sa starijom osobom kao dijelom obrazovanja? Hodala je uza stube ispred njega. Misli ono u Eckermannu? Zastala je i okrenula se prema njemu. Da. Prije nego to se spetljao sa Charlotte. Ali, mislim na tebe, ne na Goethea. Jesi li dobila ono to si htjela? Jesi li zadovoljna? Je li ti ovo bilo dobro kao obrazovanje? Tajac. Bilo mu je ao to je upotrijebio rije "obrazovanje". Zna kako ja to zamiljam, Woody? Nije odgovorio. Mislim da emo, kad sve proe, biti dobri prijatelji. Pisat u ti s Cambridgea i ti e me i dalje pouavati. Nikad nee biti daleko od mene, Woody. Kad se zaposlim, najprije u tebi javiti. A kad budem evila nekog harvardskog poslijediplomca koji misli da je veliki frajer a zapravo pojma nema, mislit u na tebe, i ako me upita zato se smijeim, rei u mu da sam se sjetila neega smijenog. A to e biti ti.

Woodyjevu suspenziju do kraja semestra potvrdio je predsjednik upravnog odbora Shardlow Anderson. Nazvao je kako bi se uvjerio da Woody zna da dekanica ima podrku odbora. ao mi je, Woody, ali sve mora biti sreeno prije nego to se pojave roditelji. Ako nauju neto o ovome... Njezina je majka ve petnaest godina u upravnom odboru, a otac joj je bogatiji od Boga. Deset milijuna dolara. Nije lo poetak prikupljanja sredstava. A to ne mora biti ni posljednji njegov dar. Ali, ti tipovi s Bliskog istoka silno ljubomorno uvaju ast svojih ena. Ti bi to barem trebao znati. Sam si sebe upucao u nogu, a sveuilitu nimalo ne pomae, ne, ba nimalo. elimo te se rijeiti. Ona e opet stanovati u domu kad joj dou roditelji. elim da se vrati u dom odmah, ne sutra ni prekosutra nego odmah. U tom sluaju moemo jo vidjeti. A to emo to "vidjeti"? To ovisi o upravnom odboru. Woody je razmiljao o tome da sam da ostavku. Bilo mu je dosta. Postao je nevidljiv na nov nain, onako kako je nevidljiv mladi profesor kojem odbiju status stalnog lana nastavnog osoblja ili ovjek koji je ostao bez posla. Ljudi te i dalje pozdravljaju, ali se dre na odstojanju, gledaju mimo tebe. Ali, ta ga je pomisao odve plaila. to e raditi? Nije dovoljno objavljivao da bi naao drugi posao, ne u njegovim godinama. Moda bi mu dali posao u programu izobrazbe zatvorenika na narodnom sveuilitu. A i Curtis uvijek trai radnu snagu. Traktor zna voziti, vjerojatno bi mogao nauiti upravljati Curtisovim novim NO-TILL DRILLom s tekim /HEAVY-DUTY/ COULTERom i kompjutoriziranim sustavom izbacivanja sjemena. Ili bi mogao dogovoriti tezge u seoskim krmama. ovjek s gitarom jo je uvijek mogao opstati u junom Illinoisu. Solist je jeftiniji od grupe. Samo, morao bi svirati vie countryja. A nije da ga ne voli, samo ipak to nije bila njegova glazba. Jednostavno nije country pjeva koji pjeva alopojke, on je bluesman koji e radije piti blatnjavu vodu i spavati u upljem deblu nego dopustiti da ga gadovi gnjave, koji e radije lei na pod gdje moe sklopiti oi i pustiti da mu neka dobra ena olaka muke. Ali, kad je izvadio gitaru i zasvirao, iz prstiju mu je potekla pjesma o rastanku, jedan od onih jednostavnih prizora koji su bili sama bit glazbe koju je volio: Standin', standin' in the station, Suitcase in my hand, Suitcase in my hand, Doggone.* * Preveo Milan Bogdanovi Dekanica je otkazala program Jelly Roll Baker, koji je Woody zapravo nazvao "demonstracijom", u sklopu programa Udruge crnih studenata u treem tjednu svibnja. Kao zamjenu pozvala je nekoga sa Sveuilita Chicago da govori o odnosima izmeu crnaca i idova u junom dijelu Chicaga; ali, Udruga je tad zaprijetila da e odrati drugu vrstu demonstracije i da e blues demonstraciju odrati izvan sveuilita. Dekanica je morala odustati. Woody je ve neko vrijeme radio s Lori Teller, potpredsjednicom Udruge, studenticom etvrte godine kemije koja je pjevala tako tiho da ju je jedva uo, ak i kad je stajao tik do nje i svirao najtie to je mogao. Bio je suspendiran ve dva tjedna i veinu vremena iznenaujue smiren, premda je doivljavao trenutke panike koji su se,

predvidljivo, dogaali kad bi zazvonio telefon ili kad bi uo potarov kamionet u Ulici Kruger. Njegov prijedlog da se sastane s odborom kad budu imali sastanak bio je odbijen. Turina majka bila je u odboru. Bit e najbolje da se Woody negdje izgubi. Pjevat u ja i te kako glasno kad bude trebalo rekla je Lori. A zato ne bi sad zapjevala glasno? Ne ini mi se primjereno. Misli da e se bolje osjeati pred gomilom ljudi? Aha, mislim. Woody je slegnuo ramenima. to se tu moe? Namjeravao je odrati kratko predavanje o povijesti bluesa i pokazati dijapozitive nekih od starih pjevaa i pjevaica, demonstrirati razliite stilove stil delteMississippija, Texasa, Piedmont a Lori e otpjevati tri pjesme, "Easy Street", "Man of My Own" i "Crazy Blues", a onda staru pjesmu Otisa Spanna koju je Cookie pjevala na priredbi u Dvorani Sanders "Mr. Jelly Roll Baker", samo e dodati jo nekoliko jezika ruski, njemaki, vedski, kineski, japanski, arapski, turski, marati i jo nekoliko afrikih jezika: onu, tvi i amharski. I, dakako, perzijski. Lori je okupila strane studente, prikupila prijevode i organizirala pokuse. Woody se tijekom dana nije pojavljivao u sveuilinom krugu. Odravao je pokuse s malim skupinama studenata u dnevnoj sobi Meunarodnog centra. Ne morate ba pjevati rekao im je. Dovoljno je da nekako izgovorite rijei. Krenimo iz poetka. Pa bi krenuo od E7 i zvuk National Steel gitare ispunio bi prostoriju, a studenti bi se trudili da otpjevaju pjesmu na desetak jezika. U dvorani za sastanke stolci su bili sloeni po irini, a ne po duini, tako da je publika bila okrenuta prema velikom prozoru, koji je nalikovao crkvenom, s june strane prostorije. Osvjetljenje nije bilo dobro previe svjetlosti probijalo se kroz stare zavjese od damasta koje samo to se nisu raspale ali klupa ispod prozora bila je dovoljno duga da na nju stanu svi pjevai kao i Jessica Lowden s Odsjeka za filozofiju, koja e pratiti Woodyja na starinskom basu Dalea Petersona, i Larry Taylor, koji e svirati blues harfu. I za gitare Woodyjev National Steel, Larryjev Martin i Jessicin Gibson, koje je posudio za tu prigodu. Svaka je bila drukije ugoena u D-dur, G-dur i obino. Woody nije htio tratiti vrijeme na ugaanje tijekom demonstracije. Njih troje stajali su pred velikim prozorom. Woody je ponio i neke perkusionistike instrumente, za sluaj da im se netko odlui pridruiti: egrtaljke, bongo bubnjeve, lice, kosti i staru dasku za pranje rublja s metalnom etkom. Na generalnoj probi najvie su vremena potroili na vjebanje zajednikog zavrvanja. Kad bi ostala etiri takta, Woody bi rekao "zavrimo zajedno" ili "sad emo zajedno zavriti", pa bi znali da je vrijeme da stanu. (Poetak nije bio nikakav problem. Woody bi poeo, a ostali se pridruivali kad god bi osjetili nadahnue.) Ben Greenburg, govornik kojeg je pozvala dekanica, predstavio se Woodyju prije demonstracije. Iznenadili ste me rekao je Woody. Vaa dekanica je odluila otkazati predavanje odgovorio je Greenburg ali je to meni zaboravila javiti. ujte, dogovor je dogovor. Da mi je javila prije tjedan dana, to bi bila druga stvar. Ali, da mi kae tek danas, nakon to sam vozio etiri sata? Znate rekao je Woody sluao sam vae predavanje o Knjizi postanka prije dvije godina na seminaru sveuilita sa Srednjeg zapada. Moda prije tri godine. Govorili ste o tome kako se Abraham idovski cjenkao s Bogom oko Sodome i Gomore. "A deset dobrih ljudi? Ha, Boe? Bi li spasio grad zbog deset dobrih ljudi? Pa dobro, a pet? Moe li pet..." Sjajno. Ne alim se. To je doista bilo da umre od smijeha.

 Ako vam se to uinilo smijeno rekao je Greenburg i sjeo na jedan od udobnih naslonjaa u prvom redu trebali biste uti moje predavanje o Jobu. Dvorana je bila pretrpana. Doli su studenti, profesori, ak i mjetani koji vjerojatno ne bi doli sluati predavanje o stanju odnosa crnaca i idova u Chicagu, ali su htjeli uti Woodyjevu demonstraciju bluesa. Woody je pogledom traio dekanicu. Nije se ni nadao da e doi. Prije dvije godine ustala je usred njegovog intervjua s Johnom Jacksonom kojeg je Woody predstavio kao posljednjeg starog bluesmana i zalupila vrata dvorane za sobom. Poslije mu je rekla da ga iskoritavaju. Pa ovjek je nepismen rekao je Woody a mi smo mu platiti tisuu dolara da odgovori na nekoliko pitanja. Tko je tu koga iskoritavao? uo sam kako je davao doslovce iste odgovore u intervjuu na radiju. O tome i govorim. Dogovoreno je da se demonstracija prenosi uivo na sveuilinom radiju pa su sa svake strane improvizirane pozornice postavljena po dva mikrofona. Woody se bojao da nee svi moi vidjeti ekran postavljen desno od prozora, ali nisu ga imali kamo drugamo staviti. Turi e putati dijapozitive u prvom dijelu demonstracije, a poslje e pjevati "Mr. Jelly Roll Bakera" na perzijskom, nakon to ga Samer Al-Nimr, kojega Woody nije vidio jo od Dana zahvalnosti, otpjeva na arapskom. Samer jedini nije doao na probu. Ali, sad je bio tu. Studirao je politologiju i odisao samopouzdanjem. Kao i Turi, govorio je nekoliko jezika i spremao se na poslijediplomski na Harvard. Woody je zamiljao kako e se njih dvoje sresti u Cambridgeu, kako e postati ljubavnici i prisjeati se ove veeri. Samera nije poznavao osobito dobro, ali sviao mu se. Woody je zapoeo s dvije pjeesme kojih su se najstariji bluesmani sjeali iz vremena prije bluesa, "John Henry" i "Poor Boy, a Long Way from Home". Isprva je bio pomalo nervozan, ali starinski ga je bas smirio, a harfa mu srce ispunila enjom i hrabrou pa je zaboravio da je to samo demonstracija i poeo pjevati, potpuno se predavati pjesmi, ne razmiljajui o tome to e ljudi pomisliti. Tisuu osamsto osamdeset sedma rekao je prije nego to je aplauz utihnuo. Priekao je trenutak, a onda poeo iz poetka. Tisuu osamsto osamdeset sedma. Charley Patton i Blind Lemon Jefferson roeni su iste godine. Prije sto godina. Otprilike u to vrijeme roeni su vai pradjedovi i prabake. Kimnuo je Turi pa se na ekranu pojavila slika plantae Dockery blizu Clevelanda u Mississippiju. Veina povjesniara tvrdi da se blues rodio na ovoj golemoj plantai od pet tisua jutara. Tamo je radio Charley Patton. Charleyjev je otac bio propovjednik, a Charley ga je razoarao jer se spetljao s vragom i poeo svirati blues. U vrijeme kad je Patton ivio na Dockeryju, dvadesetih godina, u poljima pamuka uz rijeku Sunflower radilo je oko tisuu crnaca. Woody je opet kimnuo Turi i na ekranu se pojavila nova slika. Ovo je Son House rekao je. Son se zapravo rodio u Louisiani, ali doao je raditi na Dockery. Molim sljedei dijapozitiv. Sad se vidjela slika Roberta Johnsona. U rukama je drao National Steel gitaru s fotvorima, ba poput Woodyjeve. Nekoliko je ljudi to zamijetilo pa su se poeli smijati, a onda su im se pridruili i ostali. Lori Teller, koju je Woody predstavio kao Memphis Minnie St. Claira Turi je ubacila dijapozitiv Memphis Minnie i njezinog orkestra zapanjila je Woodyja: otpjevala je one tri pjesme glasom po snazi ravnom pravoj Minnie; a ako "Mr. Jelly Roll Baker" i nije bio neki veliki glazbeni uspjeh, ipak je bio trijumf, trijumf ljudskog duha, kako se obino kae kad netko uspije prevladati neki hendikep. Lori ga je otpjevala na engleskom, pa je Woody prvu kiticu otpjevao na talijanskom, a zatim su studenti

jedan po jedan prilazili mikrofonu i pjevali, mumljali ili samo izgovarali tekst na esnaest drugih jezika. Woody to nije htio nazvati trijumfom ljudskog duha jer nije volio takve izraze. Po emu je pjevanje prve kitice "Mr. Jelly Roll Bakera" na esnaest jezika nekakav trijumf? A moda ni "pjevanje" nije prava rije moda bi bilo bolje rei "demonstriranje", prema su neki studenti doista pjevali strastveno, osobito Samer, koji ak nije ni bio na probi. U njegovoj izvedbi nije bilo niega osobito glazbenog uope nije obraao pozornost na Woodyja, koji bi tu i tamo odsvirao neki akord kako bi podsjetio publiku da slua blues na arapskom. Lori je pjevala na onskom, Manual Moratu na jeziku tvi, a onda Turi na perzijskom. Pjevala je vrlo tiho pa su se sluatelji prestali smijati i napinjali se da je uju, kao da razumiju perzijski, kao da im prenosi vanu poruku o kojoj ovisi budunost koleda, kao da je pitanje ivota i smrti ne propustiti ni jednu rije. Woody je primijetio da joj ruke podrhtavaju. Nikad je prije nije vidio nervoznu. A onda su svi zajedno ponovno otpjevali pjesmu na engleskom i razina buke je porasla poput plime koja jednako podie sve amce. Bas im je THUMPED pod nogama, zvuk harfe leprao nad glavama poput imia koji leti pod stropom, Woody je bez napora trzao ice bljetave National Steel gitare, koja se presijavala pod svjetlou svijenjaka to je visio s visokog stropa. Mr. Jelly Roll Baker, Let me be your slave; When Gabriel blows his trumpet You know I'll rise from my grave, For some of your jelly, Some of your sweet jelly roll; You know it's doing me good Way down deep in my soul. Zavrili su s Taj Mahalovom verzijom Johnsonove "Sweet Home Chicago". Bio je petak, pet sati poslijepodne. Dvorana se postupno stiala i ispraznila. Neki student iz Odjela za audiovizualne medije doao je po ekran i projektor. Mladii i djevojke iz sveuiline radio-stanice premotavali su vrpce i spremali mikrofone. Woody je stavio gitaru u njezinu kutiju slinu lijesu. Na nekoliko trenutaka vanjsko i unutarnje bili su jedno te isto. Woodyjevo unutranje ja bilo je svima vidljivo. Nije toga bio svjestan dok je pjevao, ali moda je tako moralo biti. Mora izgubiti sebe da bi se naao. Skrivenog u danom trenutku, u sekundi manje od sekunde izmeu prolosti i budunosti. Ben Greenburg jo je bio tu. Nikad nisam lake zaradio esto dolara rekao je. Drago mi je da vam se svidjelo. Veeras se vraate u Chicago? Greenburg je kimnuo. Neko bi ga Woody bio pozvao na veeru i ponudio da prenoi kod njega, ali zbog razloga koje ni sam nije posve shvaao, ta su vremena prola. Bio je umoran. Turi ga je ekala. Samo je htio otii kui.

* * *

U petak ujutro, prije COMMENCEMENTa40, Woody je naao Turine bikini-gaice na dnu koare za rublje u kupaonici. Na trenutak ih je drao pod nosom, a onda bacio u perilicu zajedno sa svojim rubljem. U srijedu je odnijela svoje stvari u dom. U etvrtak je otila doekati svoje na O'Hare. Tog su jutra trebali doi u St. Clair u dva unajmljena mercedesa s njima su bili tjelohranitelji, Alirezin osobni tajnik, Turina strina i stric iz Milana i njezin mlai brat Babak, koji je razumio talijanski i perzijski, ali je vrlo rijetko govorio. Odsjest e u Ramada Innu na trgu, hotelu manje otmjenom od Jumersa, ali praktinijem jer je bio samo pet minuta od sveuilinog naselja. Turina dva starija brata koja su studirala na Harvardu ostala su u Cambridgeu kako bi se vidjela s prijateljima pa e doi poslije. Kad se rublje opralo, Woody ga je stavio u koaru, stavio u pranje tamniju odjeu i otiao ovjesiti oprano rublje na konopac. Bio je prekrasan dan, vedar ali ne odve vru; htio se neim zabaviti, a volio je miris rublja koje se suilo na suncu. Kad su na red dole bikini-gaice, opet ih je prinio nosu. Njezin je miris nestao. Ovjesio ih je pokraj neke svoje majice. Nitko se nije sjetio da Alireza ne govori engleski. Talijanski da, perzijski da, arapski da. Engleski ne. Rektorova tajnica nazvala je Woodyja odmah poslije ruka. Osobni tajnik gospodina Mirsadiqija, koji govori engleski, razbolio se i ostao u Chicagu. Woody je oprao tri ture rublja i upravo si je pripravljao sendvi. Pa neka mu Allison prevodi rekao je. Ili Turi. Ili njezina braa. Braa dolaze tek veeras. Gospoa Mirsadiqi je na sastanku upravnog odobora, a Turi na probi sveanosti dodjele diploma. Rektor trai da odmah doe. to, vratio se iz Nepala? Woody rekla je tajnica urotnikim tonom uini sam sebi uslugu i odmah se nacrtaj ovdje. Rektor eli razgovarati o novcu, predsjednik upravnog odbora eli razgovarati o novcu, gospodin Mirsadiqi eli razgovarati o novcu. Tu je i Jorge Serrano. Kad kae neto na panjolskom, gospodin Mirsadiqi ga neto malo razumije, a kad gospodin Mirsadiqi kae neto na talijanskom, Jorge ga neto malo razumije. Ali, nije lako. Osim toga, gospodin Mirsadiqi je izriito traio tebe. eli se vidjeti s tobom. Nek se jebu, pomislio je Woody. Nek se jebu. Ba se dobro osjeao. Nek se jebu. Zato rektor ne nazove Ms. Hillman? Ms. Hillman? Savjetnicu o razlikama izmeu spolova. Woody, daj se uozbilji. to da kaem rektoru? Reci mu da odmah dolazim. Turi je u Chicago otputovala vlakom. Woody ju je odvezao do kolodvora u Ulici Seminary, a kad se vratio kui, sjeo je i napisao popis poslova koje mora obaviti. Ispremijetao je namjetaj u dnevnoj sobi i Castro Convertible vratio pod prozor, gdje je stajao prije nego to ga je Turi jedne subote, dok je on bio u uredu, stavila pred kamin. Maknuo je prve skice njezine HONORS THESIS sa stola u blagovaonici. Nazvao je Saru, ali nije bila kod kue. Ludi e uskoro doi kui na tjedan dana, prije nego to ode provesti ljeto u Minneapolisu. Radit e nekom biologinjom u zoolokom vrtu na projektu prikupljanja tigriinih jajaaca. Ve je nekoliko puta razgovarao s njom o tome.
Prema engleskom "commencement", to znai "poetak", ali se naziv u Sjedinjenim Dravama uvrijeio za sveanost dodjele diploma (prev.)
40

Muila ga je udnja za nekim novim ivotom kao i uvijek u vrijeme COMMENCEMENTa. Ako se i ljutio na Hannu, ipak ju je shvaao. Otkrila je svoj poziv. Netko ili neto pozvalo ju je u novi ivot. Katkad mu se inilo da i njega neto zove u novi ivot. Ali to? Tko? Turi? Koliko god ju je volio da, poeo je za svoje osjeaje koristi rije "ljubav" ona e uskoro otii. Osim toga, ve je imao poziv. Bio je uitelj. Nikad se od toga nije umorio, nikad nije postao cinian prema studentima ni prema sposobnosti velikih knjievnih djela da poue i prosvijetle. Ali, mora im se otvoriti. Tome je pokuavao nauiti svoje studente. Ne da oni neto rade s knjigama, nego da dopuste da knjige neto rade njima. Da ih ispune, promijene. Za to se zalagao na St. Clairu. To je elio zadrati u programu klasine filologije. Parkirao je kamionet na parkiralitu u Ulici Cherry, preko puta Clair Halla. Rektor ga je ekao na stubama. Rektor Hanson bio je visok oko 190 cm; imao je sijedu kosu koja nije bila ni pregusta ni prerijetka i veliku, etvrtastu glavu kakvu je Woody povezivao s rektorima sveuilita. Takvu su imali i Harlan Hather, rektor Sveuilita Michigan dok je on tamo studirao i Derek Bok na Harvardu. Putovao je diljem svijeta i predsijedao na konferencijama o budunosti visokog obrazovanja. Jo ezdesetih godina predvidio je da e novac dolaziti uglavnom od zaklada, zbog ega je koled poeo zanemarivati bive studente. To to je njegovo predvianje bilo potpuni promaaj nimalo nije potkopalo njegov ugled pa je i dalje bio veoma traen iako je koled sad inio sve to je mogao da nadokandi izgubljeno vrijeme i svim se silama udvarao imunim bivim studentima. Sjeae se onog pisma uredniku? pitao je Woodyja dok ga je istodobno zagrlio jednom rukom, a drugom mu otvarao vrata. Morao je pruiti ruku ispred Woodyja da bi ih gurnuo. Kad su te izazvali na borbu pijetlova u Glavnoj dvorani /COMMON ROOM/? Ako je rektor i pratio dramu Woodyjeve suspenzije, odnosno otkaza, pratio ju je izdaleka, iz Washingtona, New Yorka, Berkleyja ili Katmandua. (Woodyju je bilo jasno zato iz Washingtona, New Yorka i Berkleyja ali to je, zaboga, radio u Katmanduu?) Woody nikada nije bio jedan od "kljunih ljudi" (ili, u duhu vremena, "kljunih osoba") koje je rektor pripremao za kljune poloaje, pa ga je iznenadilo to se rekotr sjeao tog izazova. Kad je bio na St. Clairu tek drugu godinu, napisaoje blago nepovoljan prikaz sveuilinog knjievnog asopisa za studentski list u kojem je bio savjetnik. Srditi urednik knjievnog asopisa napisao je uvredljivo pismo listu i izazvao Woodyja na dvoboj. Nastala je velika pometnja. Rektor, koji je u tom trenutku sluajno bio u St. Clairu, zainteresirao se za to. Pismo se moglo smatrati klevetom. Odvjetnici su rekli da Woody ima pravo tuiti sveuilite. Woody je uvjerio rektora da mu to ne pada na pamet, ali to nita nije promijenilo. Tko e ispasti odgovoran? To je bilo glavno pitanje. Ispalo je da je svemu kriv Woody. Bio je savjetnik studentskog lista i nije smio dopustiti da se to uvredljivo pismo objavi. Tako je doao u situaciju da tui samoga sebe, ali ipak je propustio tu jedinstvenu priliku. Tad si se povukao nastavio je rektor. A sad ti se prua nova prilika da svede raune. Ne razumijem vas. Moe neto uiniti u svoju korist rekao je rektor. Upecali smo veliku ribu i dovukli je do boka amca. Shvaa? Svi papiri spremni su ve mjesecima. Samo se bojim da se neto loe ne dogodi u posljednjem trenutku. Proli su kroz dva vanjska ureda dok nisu doli u rektorov privatni ured. Prvi, mala prostorija u kojoj je Abraham Lincoln listao svoje biljeke za petu debatu s Stephe-

nom Douglasom, bio je ureen u stilu talijanskog pogrebnog poduzea s kojim se Woody dogovorio da poalju Cookieno tijelo kui: zavjese od crnog damasta, sofa presvuena crnom konjskom dlakom, stolac u stilu kraljice Anne i antikni pisai stol od trenjevine. U drugom uredu je rektorova tajnica stajala uz pominu metalnu policu s kotaima koja kao da je stigla iz trgovine odjeom i sortirala sveane odore lanova upravnog odbora, govornika na dodjeli diploma i primatelja poasnih titula. Gledala je etikete na odorama, provjeravala veliine. Na stoliu su bile sloene kape. Za okruglim stolom u rektorovom uredu sjedili su s osmijesima zaleenim na licu predsjednik upravnog odbora, direktor razvoja i dekanica. Bio je tu i Turin mlai brat Babak. Drao je bojicu u kratkoj, irokoj ruci i neto crtao po utom bloku, a malo i po rektorovom stolu. Maleni nabor koe pokrivao mu je unutarnje kutove oiju tako da je izgledao izrazito mongoloidno, ali Woody je ipak vidio slinost s Turi. Babak, koji je isputao tihe zvukove nalik predenju dok je crtao i njegov otac jedini su se doimali oputeno. Denab-e Aga-je-Mirsadiqi poeo je Woody na perzijskom, obraajui se naoitu mukarcu koji je sjedio lijevo od Babaka. Bilo je uzbudljivo vidjeti ga, onako visokog, preplanula ela, tamne puti, u svilenom talijanskom odijelu toliki novac ovjeku promijeni izgled, daje mu neku vrstu aure. Ovo je trenutak velikog uzbuenja za sve nas... Ali, Shardlow Anderson, predsjednik upravnog odbora, podignuo je ruku. Woody se, naime, obratio Alirezinom tjelohranitelju koji je zamijenio osobnog tajnika i prevoditelja, onoga to se oporavljao u Hiltonu na O'Hareu. Alireza je upravo bio u maloj, privatnoj kupaonici, zapravo preureenom ormaru u rektorovom uredu. Kad se pojavio, podsjetio je Woodyja da se velebogatai ne moraju zamarati izgledom, iako je leerno odijelo koje je imao na sebi oigledno bilo veoma skupo. Deneb-e Aga-je-Mirsadiqi poeo je Woody iznova. Ovo je trenutak velikog uzbuenja za sve nas... Alireza Mirsadiqi na trenutak je promatrao Woodyja, kao da o neemu donosi odluku, a onda je zakoraio prema njemu i zagrlio ga. Mirisao je izrazito muevno. Drao je Woodyja za ramena i pokazivao ga ostalima. Poznajem ovog ovjeka rekao je na perzijskom i stao. Woody je shvatio da eka da on to prevede. Poznajem ovog ovjeka preveo je Woody. Ali, moda bi bilo lake da govorimo talijanski rekao je Alirezi na talijanskom. Alireza Mirsadiqi podignuo je ruku i nastavio na perzijskom. Moja ki moe se smatrati sretnom to ju je mudro savjetovao. Moja ki moe se smatrati sretnom to ju je mudro savjetovao. Tijekom svih ovih godina. Tijekom svih ovih godina. I vi se moete smatrati sretnima. I vi se moete smatrati sretnima. to imate njegovu veliku mudrost. to imate njegovu veliku mudrost. Na raspolaganju. Na raspolaganju. Kada govori. Kada govori. Osjeate kako kroz vas struji rijeka. Osjeate kako kroz vas struji rijeka. A kada uti.

 A kada uti. Osjeate se kao kad prestane padati kia. Osjeate se kao kad prestane padati kia. A u vonjaku. A u vonjaku. Stabla u sebe uvlae vodu. Stabla u sebe uvlae vodu. Woody je prepoznao ulomak iz Rumija. Ili je to jednostavno kien nain govora kojim se Iranci slue u takvim prigodama. Ili ih Alireza naprosto zeza. Smisao za humor vrlo je vaan, zar ne? nastavio je Alireza kao da je proitao Woodyjeve misli. Woody je preveo. Svi su kimnuli glavom. Htio sam biti sufi nastavio je. Uitelj mi je rekao da e mi biti potreban smisao za humor, da je ovjek bez smisla za humor kao deva na krovu nije sposoban za mudrost. Imao sam smisla za humor... htio sam poi putom sufija, ali otac me htio poslati u Sjedinjene Drave. Majka je rekla da je to predaleko, a imao sam starijeg brata u Italiji, pa sam otiao tamo i studirao geologiju kako bih se jednog dana zaposlio u British Petroleumu. Woody je preveo. Ja sam samo skromni trgovac. Napustio sam studij i postao trgovac sagovima. Profesor na sveuilitu u Rimu pitao me bih li mu mogao nabaviti sag pa sam pisao ocu, koji je takoer bio sveuilini profesor, i rekao da mi treba sag, modri kaan oni misle da je sve u dizajnu otprilike dva sa tri metra. Otpisao mi je da je moja dunost uiti, a ne prodavati sagove. Onda sam pisao svom prijatelju Idrizu neka mu se Alah smiluje i rekao mu neka poe na trnicu i kupi sag. Taj se sag svidio svim profesorovim prijateljima pa su i oni htjeli sagove. I tako sam ponovno pisao prijatelju i rekao mu neka kupi pet sagova, takve i takve boje i tako dalje. Pet sagova, deset sagova, sto sagova... Slegnuo je ramenima. Woody je preveo. A onda sam sa sagova preao i na druge stvari... Mahnuo je rukom kako bi pokazao irinu svoje poslovne mree. Ipak, veoma mnogo drim do obrazovanja. Ljudi nahrupe kad uju za izvor svjee vode. Dakako, nahrupe i ivotinje. Sveuilite St. Clair je takav izvor. Rektor se nasmijeio kao da je shvatio alu ili da potvruje neku osobitu povezanost s Alirezom. Svi su papiri sreeni rekao je Woodyju, koji je to prenio Alirezi. Sve je bilo sloeno na velikom okruglom stolu. U kienim fasciklima, nalik jelovnicima u kakvom otmjenom restoranu, bile su kopije prijedloga koji je obuhvaao obnovu Alumni Halla za etiri milijuna dolara, osnivanje privatno financiranih centara za Studije kreativnosti i Interdisciplinarne studije, svaki po milijun dolara te pet milijuna dolara nespecificirane donacije koja e ui u donaciju. Usto su na stolu bili: prorauni donacije, projekti obnove Alumni Halla, grafovi, budeti, projekcije nove kampanje prikupljanja kapitala i zapisnici s prethodnih razgovora. inilo se da Alirezu vie zanimaju crtei njegova sina. Jedino su jo ostali nerijeeni rekao je direktor razvoja Woodyju centri za Studije kreativnosti i Interdisciplinarne studije. Mora mu objasniti da je za njih potrebno jo dvjesto tisua dolara. A zato? Jednostavno se to tako radi. Milijun za plae, ostalo za potporu. Hoe rei da milijun nije dovoljan za privatno financiranu katedru?

 Nema tu nikakvih katedri, Woody. Sada su to centri. Bit e mnogo administrativnog posla. Zar to nije trebalo objasniti prije, u samom prijedlogu? Ne kompliciraj, Woody, samo prevodi. A to su uope ti centri? upitao je Woody. Prvi put ujem za njih. Nitko nita nije rekao. Direktor razvoja pogledao je dekanicu koja nije izustila ni rijei otkako je Woody doao, a ona je pogledala Woodyja. Pogedi su im se na trenutak sreli poput metkova koji se sudaraju u letu. Smotala je kosu u francusku pundu i malo se naminkala. Woody je katkad mislio da su razlike koje ih dijele kao razlike izmeu Beatrice i Benedicta ili Audrey Hepburn i Caryja Granta u "aradi", koju su on i Turi gledali u Iowa Cityju komina sredstva kojima se odgaa neizbjeno. Ali, sada je vidio da i uz frizuru i minku nije tako, da su razlike nepomirljive, da se njih dvoje kreu razliitim putovima koji se nikada nee sresti. Opis je tu negdje rekla je. Centri su interdisciplinarni pristup visokom kolstvu koji povezuje sve odsjeke sveuilita. Zastala je. Zar nee prevesti? Woody je poeo prevoditi, ali nije se mogao sjetiti pravih izraza na perzijskom, pa je preao na talijanski. Alireza je kimao i tu i tamo postavljao pitanja, i dalje na perzijskom, dok mu je Woody na talijanskom objanjavao kako je potrebno jo dvjesto tisua dolara za centre. Ti centri rekao je Alireza. Nije mi sasvim jasno. Hoe li to biti mjesta koja e studenti posjeivati, ili e to biti mjesta na kojima se ui? Mislim da nije stvar u tome rekao je Woody brzo na talijanskom. To e samo biti uredi u kojima e raditi jo vie birokrata. Iskreno govorei, mislim da bi vam bilo bolje darovati dvije katedre klasine filologije, jednu za latinski i jednu za grki. Na kraju krajeva, vaa je ki diplomirala klasinu filologiju. Naravno rekao je Alireza. To sam i namjeravao, ali sam mislio... Slegnuo je ramenima. Mislio sam da sam moda odve staromodan. Ja sam priprosti trgovac... Molim vas, Denab-e-Aga-je-Mirsadiqi, to doista nije potrebno. Alireza se nasmijeio. Dobro, prijatelju, onda stvar preputam vama. Oslanjam se na vau veliku mudrost. Woody je napisao uvjete Alirezinog dara na list Babakovog papira za crtanje. Alireza je diktirao na perzijskom, prelazei na talijanski kad ga Woody nije mogao pratiti, a Woody je pisao na engleskom. Pisao je polako i uredno svojom penkalom Parker Duofold. Savjetovali su se dok su sastavljali dokument, a Woodyju je bilo vrlo drago to ih razumije jedino tjelohranitelj, a on nikome ne moe prenijeti to su rekli. Na Turin prijedlog, te su veeri doli na neplaniranu veeru kod Woodyja. Stigla su Turina starija braa. Allison je morala veerati s rektorom, lanovima upravnog odbora i kandidatima za poasne titule. Alireza je takoer bio jedan od kandidata pa je trebao veerati s njima, ali je odbio jer nije znao engleski. Woodyju je bilo nelagodno pri pomisli da e veerati sa svima njima. Turina braa, primjerice, bila su slika i prilika brae koja ljubomorno uvaju sestrinu ast. Premda su bili i vrlo zgodni mladii. A njezin stric, Alirezin brat, visok mukarac s tankim briima, doimao se kao da pod platom skriva bode. Svima je isprva, dok su stajali u COMMON ROOMu, bilo pomalo nelagodno, nisu znali na kojem bi jeziku razgovarali; ali u njima nije bilo ni trunke umiljenosti, a Turi nitko nije mogao odbiti. Osim toga, Woody je volio kuhati i igrati ulogu dobrog domaina kao Chaucerov plemi ili Homerov Alkinoj. I tako je pitanje bilo rijeeno.

Woody je pripravio tipinu ameriku veeru: kukruz na klipu, tridesetak komada koje su on i Turina braa Behruz, Sohrab i Babak ukrali sa susjedova polja, dva golema govea odreska na rotilju i veliku salatu s mnogo Turine arugule. Alireza nikad prije nije jeo kukuruz na klipu, ali njegov brat i ogorica jeli su ga na veeri kod amerikog konzula u Milanu pa su mu pokazali kako ga treba okretati po duini u maslacu i onda posoliti i popapriti. Turi je pomogla Babaku, kojem je kukuruz stalno ispadao iz ruku jer je bio tako vru. Sjedili su za dugim izletnikim stolom na talijanskoj terasi koju je Woody napravio od PURLINGTON PAVERS, istih opeka, objasnio je na talijanskom, od kojih je bio sagraen Panamski kanal. uo je da su i neke ulice u Parizu poploane tim opekama. HE'D SUNK FOUR-BY-FOURS u tlo, zacementirao ih i onda prikovao /NAILED/ TWO-BY-FOURS oko rubova kao potpornje za lozu koju je posadio u sva etiri kuta. Neto slino je vidio u nekoj talijanskoj kuharici. Svi su pili crno vino osim Alireze, koji je pio Coca Colu, ali ona je na njega, izgleda, djelovala kao da je vino. Moram vam rei tri stvari rekao je Woodyju. Prvo, nisu svi jutros ba bili zadovoljni vama. Nasmijao se. Jeste li im vidjeli izraz lica? Malko smo ih iznenadili. Neto ste mi preutjeli, znam, ne nijeite. Drugo, sveti prorok je rekao da je uenikova tinta svetija od muenikove krvi. Tree "Bog daje hranu, a ljudi kuhare". Vai smo dunici, Denab-e-Aga, osobito moja ki. Kad je Allison stigla, ve su poveerali. Turi je donijela Woodyjevu gitaru da im otpjeva perzijsku pjesmu o slavuju koju ga je nauila. Znao je da ne izgovara tekst ba dobro, ali svi su mu pljeskali, osobito Babak kojeg je oduevila svjetlucava gitara. Iako nikad prije nikome nije dopustio da svira tu gitaru, Woody mu je dopustio da je dri i pokazao mu kako se svira akord u e-molu pritiui etvrtu i petu icu na drugom pragu. Trebalo mu je neko vrijeme, ali kad je jednom nauio, nauio je. Sad je dosta, Babak rekao mu je Alireza dva-tri puta na talijanskom, zbog Woodyja, ali Babak je i dalje svirao. Nad stajom su kruile laste; imii su lovili komarce; jato vrana preletjelo im je iznad glave; Woody je stavio ruke oko usta i poeo se glasati kao sova: Hu-hu-hu-huaua, hu-hu-hu-huaua. Vrane su se ratrkale i grakui nestale iza staje. Woody se ponovno oglasio: Hu-hu-hu-huaua, hu-hu-hu-huaua. utjeli su i ekali. Odgovore li vam kada? upitao je Alireza. Woody je ponovno zazvao: Hu-hu-hu-huaua. Ponekad rekao je. Par prugastih sova ima gnijezdo na groblju. Nikad ne zna kada e doletjeti. Hu-hu-huuu-hu pokuao je Alireza tiho. Ne, ne smijete se suzdravati rekao je Woody. Stavite ruke oko usta. Ovako. Alireza ga je posluao i pokuao ponovno, mnogo glasnije. Jo nije sasvim dobro rekao je Woody. Ne znam kako bih vam to objasnio. To je kao zvidanje. Jednostavno morate vjebati. Ponovno mu je pokazao, pa opet i opet i domalo su svi hukali, ak i Turina teta Homa, premda posve tiho. Svi osim Babaka, koji je i dalje svirao isti akord na Woodyjevoj gitari. Kad je Allison stigla, hukali su tako glasno da nisu uli njezin automobil. Woody ju je prvi vidio kako stoji uz kuu i zapanjeno ih gleda. Prestao je hukati, a za njim jedno po jedno i ostali pa se na kraju uo jo samo Babak koji je i dalje svirao isti akord. to to zaboga radite? Dozivamo sove rekao je Behruz na perzijskom. Bufha-ra seda mikone. Denab-e Aga-je-Voody to odlino radi. Mora ga uti.

 Znai, jo jedan dar za koji nisam znala rekla je Allison. Woody Kan je stvarno svestran. Behruz je stricu, strini i ocu preveo to je rekla. Znala sam da sam trebala pozvati dobrog starog Shardlowa Andersona ovamo poslije veere rekla je Allison. To bi bila prava stvar. Predsjednik upravnog odbora. Trebali ste vidjeti tu veeru. Dobro bi nam dolo malo hukanja. Moda biste na jednom sastanku trebali pustiti sove rekao je Woody. Diodor kae da je Agatoklo, sirakuki tiranin, pustio sove prije nego to je napao Kartagu. Sove su sjedile na titovima i ljemovima ratnika i raspaljivale ih. Valjda zato to je Atena tovala sovu kao svetu pticu. I, je li uspjelo? Skoro rekao je Woody ali ipak ne sasvim. Jesi li gladna? Prejela sam se, ali moe mi naliti au vina. Donijet u ti au rekao je Woody. Ne treba, pit u iz Alirezine. U njoj je Coca Cola. Slegnula je ramenima i izlila ostatak muevljeve Coca Cole na zemlju. Aga-je-Voody rekao je Alireza jeste li znali da je hukanje vaan dio sufijskog obreda? Hu, samo jedan slog, jedan hu, dovoljan je da odri uenika, da ga potakne na ples, dovede u eljeno stanje. Nisam imao pojma rekao je Woody. Hajde, hui za Babaka rekla je Allison. Ne sada. Zato ne? Ja bih, ali mi nikad ne uspijeva. Alireza joj je rekao neto na perzijskom, tako brzo da ga Woody nije razumio. Maloprije si hukao kao sova odgovorila mu je. Zato sad ne bi huao kao sufi? Dobro, dobro. I Alireza je poeo pjevuiti: Hu, hu, hu, hu. Mora glasnije rekla je Allison. Ima jedna perzijska poslovica objasnila je Woodyju. Divana-ra hu'i bas ast. Luaku je dovoljno da vie hu! "Hu" je krai oblik rijei hua objasnio je Alireza to znai "on", Bog. A "luak" je struni izraz. Kad sufi za sebe kae da je luak, zapravo misli da je ono to obinom ovjeku izgleda kao ludilo za onoga tko doista vidi duevno zdravlje ili uvid. Svaka budala moe baciti kamen u bunar, ali ni stotinu profesora ne mogu ga izvaditi bez "luaka" kakav je moj sin Babak. Zabacio je glavu i povikao: Hu, hu, hu, hu, hu, hu. A Babak je spustio gitaru i poeo se vrtjeti i plesati. Hu, hu, hu vikao je Alireza. To se oito nije inilo udnim nikome od ostalih, pa zato ni Woodyju nije bilo udno. Baba-dun prekinula ga je Turi. Ona i njezina braa spremali su se otii. Hu, hu, hu. Mi odosmo na koktel u Jumers, a onda vjerojatno na ples sa Sheryl. Sjea se, to mi je cimerica. Upoznao si je danas poslijepodne. Babak ide s nama. Ali, Babak nije htio s braom i sestrom. Htio je svirati gitaru. Kako je onaj luak ili sufist izvadio kamen iz bunara? Woodyja je to zanimalo, ali nije pitao. Bio je sretan. Sjedio je pokraj Turi za stolom; razgovarao je na perzijskom s njezinim ocem, koji mu je sjedio suelice, i s njezinim stricem i strinom; razgovarao je na talijanskom s njezinom braom. Nije mogao zamisliti bolji svretak tog poglavlja svoga ivota, ali sad mu je bilo ao to se veer primie kraju. Naglo je ustao i od-

nio pladanj pun prljavih tanjura u kuhinju. Pustio je vodu u sudoperu i otvorio perilicu za posue. Vrijeme leti; panta e; tutto scorre. Sve prolazi. In niz migozare. Nakon nekoliko trenutaka Allison je otvorila vrata stranjeg trijema i ula. Vrijeme nije naruilo njezinu ljepotu. Jo je cvala. Woody je vidio da nije samo lijepa nego i sretna. Pravi succs fou, Woody rekla je. Osobito hukanje. Kako ti je samo to palo na pamet! Woody je poeo slagati tanjure u perilicu. Eto rekla je proe jo jedna godina. Proe odgovorio je. Nalio je malo vina u au. Allison je pruila svoju pa je i njoj dolio. Boca je sad bila prazna. Jo jedna godina ponovio je i zatvorio slavinu. Svake godine kad bi Allison dola dogodio bi se takav trenutak, nali bi se sami, licem u lice, i imali desetak minuta da kau sve to treba rei, ali to nikad nisu mogli rei. Ili to barem nikad nisu rekli. Allison nije bila prva ena s kojom je otiao u krevet, ali je bila prva s kojom je vodio ljubav vie nego jedan put, prva kojoj nije morao platiti. Vrata njezine sobe u stanu u Ulici Hopewell, iza Arboretuma Nichols, nisu se mogla zakljuati pa bi povremeno, dok su vodili ljubav, ula njezina cimerica i kopala po ladicama i ormaru. Pardon rekla bi i hodala na prstima. Woody nije ni sanjao da je takvo to mogue, udo jebanja povezano s antiudom otvaranja i zatvaranja ladica njemu to nikako nije ilo skupa, ali Allison nije smetalo, ak bi katkad razgovarala s Nancy, cimericom, i govorila joj gdje da potrai neki al, pulover ili cipele. Woody je stavio au na gornji pladanj perilice. Stari iskusni ljubavnici iskoriste takve trenutke, mislio je, da se prisjete prolosti, dozovu stare duhove, moda i da se dodirnu, tek toliko da jedno drugome pokau da nisu zaboravili; i on i Allison katkad bi razgovarali o Nancy, o veerama kod Metzgera i Old Germana, o tome kako su Allison izabrali da na boinom domjenku Odsjeka za klasinu filologiju ispria tradicionalni vic o starcu s planine. Bila je prva ena u povijesti Odsjeka koja je priala taj vic i njezina je verzija bila tako prosta i degutantna da ju je morala priati i idue godine. Hannah je popravila perilicu nekoliko dana prije nego to je otila rekao je. raspriva deterdenta nije radio i naruila je novi, ali kad je izvadila stari, vidjela je da je problem bio samo u loem spoju. Zastao je. Sad odlino radi. Koliko ima od toga, Woody? etiri godine otkako se odselila u Chicago. Dvije godine otkako ivi u samostanu. Sad je u MOTHER HOUSE u Dubuqueu. Svratila je na Boi. Ja sam dola s Turi 1983. godine. Mislim da je tad upravo poela raditi u koli. Sad smo razvedeni rekao je. Slubeno. Od sedamnaestog svibnja. A ti i ja smo pravi uzori dolinosti nijednog skrivenog pogleda, nikakvog namigivanja ni aludiranja na nau tajnu prolost. Pa, to je na neki nain ispravno, zar ne? Dostojno divljenja. Da, slaem se, Woody rekla je ali, katkad mi se ini da neto gubimo, kao da bacamo dragulj u more. Ima pravo rekao je. Uinilo mu se da je doao pravi trenutak. Ne moe se rei da se izmeu nas nikad nita nije dogodilo. Poeo se prisjeati, a onda se prekinuo. Koliki je zapravo ljudski ivot? upitao je i pokuao zamisliti Allison i Turi zajedno. Osjeao se ispunjeno, ne potajnim trijumfom nego zagonetnou ivota, ali i

zadovoljstvom. Kroz kuhinjski prozor uo je kako Babak i dalje svira akord u e-molu, kako Alireza pria neku priu na perzijskom. A onda, iznenada, huk sove, negdje vrlo blizu: hu-hu-hu-huaua, hu-hu-hu-huaua. Ostao je bez daha. Isuse rekao je jako je blizu. Posluaj. Hu-hu-hu-huaua, hu-hu-hu-huaua. Na prstima je otiao do mreastog zaslona za vrata i tiho ih otvorio. Sigurno je na onom velikom rogau s ove strane prilaza rekao je i mahnuo joj da ga slijedi. Pazi da se vrata ne zalupe. Stajao je na stepenici trijema i gledao mjeseinom obasjano nebo tamnomodru plohu iznad svjetlosti u dvoritu. A onda smijeh. Alirezin. Alireza je stavio ruke oko usta i opet zahukao: Hu-hu-hu-huaua, hu-hu-hu-huaua. Moda nisam zavarao sovu rekao je ali Voody-Kana jesam! Izvrsno, Alireza rekao je Woody. Srce mu je i dalje jako tuklo. Primijetio je da Alireza dri gitaru u krilu. Babak se igrao s kujom, koja se vratila nakon zagonetnog izbivanja. Zagnjurio je lice u njezinu dlaku, a onda podigao glavu i doimao se zauenim to ih sve vidi. Woody je otiao po Laskinu zdjelicu, napunio je i stavio na stepenicu, a onda su se on i Allison vratili u kuhinju. Prislonio je au vina uz elo. Drago mi je to se ti i Alireza tako dobro slaete rekla je Allison. Vrlo je ljubazan rekao je Woody i vrlo velikoduan. Vie od toga. Nikad ne zna kako e neto ispasti rekla je. Mislim da je bio zabrinut. Zabrinut? Zabrinut. Da se neemo slagati? Ispriala sam mu to se dogodilo u Bologni rekla je. Mislim, to se dogodilo s tobom i sa mnom. O tome bismo trebali porazgovarati. "Trebali porazgovarati" ponovio je. Ne svia mi se prizvuk. Ali, nasmijeio se. Je li to zagonetan osmijeh? upitala je. Ili pravi? Pravi. Stajala je leima okrenuta sudoperu. Nasmijeila se. Woody, ako ne mogu razgovarati s tobom, s kim onda mogu? Zauli su korake na stubama i vrata trijema su se otvorila. Alireza je uao u kuhinju nosei Woodyjevu gitaru. Jo je jedanput zagrlio Woodyja, i dalje drei gitaru u pruenoj ruci. Voody Kan rekao je na perzijskom zaduili ste nas. Mi smo vai dunici, Alireza Kan. O vaoj e se dobroti govoriti godinama, a vau velikodunost osjeat e i studenti i profesori jo mnogo godina. A osobito studenti klasinih jezika. Alireza je stavio ruke na Woodyjeva ramena, pogledao ga u oi i nasmijao se. Neto mi jo uvijek tajite rekao je. Ona dekanica... Napravio je tipino talijanski pokret rukom stresao je prste u stranu kao da s njih trese vodu. Osobito ona odgovorio je Woody. Allison-dun rekao je Alireza Shapur i ja odvest emo Karima i Homu u motel. Jako su umorni. Ti ostani i porazgovaraj s denab-Voodyjem. Najbolji prijatelji su stari prijatelji. Okrenuo se Woodyju. Moete je poslije dovesti u grad? Oprostite, djeca su uzela drugi auto... Naravno odgovorio je Woody. Srce mu je jako tuklo.

Iziao je s Alirezom i Allison da se pozdravi s Turinim stricem i strinom i Babakom, koji mu je pruio ruku. Sve ih je, po perzijski, poljubio u oba obraza, a onda ih je otpratio do mercedesa, koji je stajao ispred staje. apur je vozio. Alireza je sjeo straga s bratom, a Babak i Homa sjeli su naprijed. im su otili, Woody je otvorio jo jednu bocu vina i zapalio jo jednu Hanninu cigaretu. teka je bila skrivena na stranjem trijemu, ispod kutije sa karicama za podrezivanje kujinih pandi. Nisam znala da pui, Woody. Pa i ne puim. Aha. Ne puim tijekom dana. Nikada. Ali, ponekad mi naveer godi cigareta, kad popijem malo vina. To su Hannine cigarete. Ostavila je est teka kad je otila u Chicago. Allison si je dolila vina. Ve si bio pomislio da e uspjeti izbjei na mali razgovor. Ali, prevario si se. Spes sibi quisque rekao je. Ona se nasmijala. Svatko sebi je nada. Pa znam to znai rekla je. Sigurno iz neke bitke. Latin, kralj Latina. Netom prije bitke s Enejom. Woody se osvrnuo i pogledao hrpu prljavo posua na stolu. I tako, sve si priznala Alirezi? Rekla sam da to nije bilo nita odgovorila je. Da o tome nema smisla razgovarati. Tako sam mu rekla. Da nije bilo nita. Refleks. Oboje smo bili oajni, osobito ti. Ne znam jesi li svjestan u kakvom si stanju bio. Priao si Hanni onu priu u bolnici i mislio da e sve biti dobro. Ali, ona bi se okrenula na bok, okrenula ti lea kad god si doao. ula je glasove koji su joj govorili da je Boja slukinja i bila je bijesna. Nikad takvo to nisam vidjela. Nije htjela da Cookie ide u Italiju i okrivljavala je tebe, a onaj sveenik koji je stalno dolazio samo je pogoravao stvar izvlaenjem pojedinosti iz njezinog djetinjstva. Kad bi ga ugledao toliko bi se uzrujao da si ostajao bez daha. Doslovce. Disao bi sve bre i bre sve dok ti se cijelo tijelo ne bi poelo tresti. Ponekad bih te jedva uspjela dovui do hotela. I kako je reagirao? Bio je vrlo ljut. Mislila sam da je s nama svreno. Bili smo gore u vrtu. Pomislila sam da e me baciti s krova na ulicu. Nikad ga nisam vidjela tako ljutog. A onda se dogodilo neto udno. Rekla sam mu istinu. Rekla sam da to nije bilo nita nego je bilo sve. Da sam te voljela i nisam mogla gledati kako pati. Morala sam te uzeti u sebe, Woody. U svoju piku, u svoju kos, u svoju duu. Oprosti, Woody, nisam namjeravala biti tako emocionalna, ali prolo je sedam godina a ti nikad nisi rekao ni rije o tome. Ponaao si se kao da se nita nije dogodilo. Jednostavno sam ti morala rei. Rukavom je obrisala oi. Woody je obino puio na trijemu jer nije htio da kua smrdi po cigaretama, ali te je veeri pustio da dim ispuni kuhinju dok je ona govorila, a kad je popuio cigaretu, zdrobio je opuak na prljavom tanjuru na stolu. Istina je bio je oajan, a ona se za sve pobrinula platila je osiguranje, razgovarala s lijenicima, nazvala djecu, nala mjesto gdje su uvali Cookieno tijelo dok ga nisu poslali u Ameriku istim zrakoplovom kojim su odletjeli on i Hannah. Najgori su mu bili odlasci u mrtvanicu. Nije ih se sjeao; potisnuo je sjeanje na njih, a potisnuo je i sjeanje na duge noi u hotelu u Via... Via... nije se ak mogao sjetiti ni imena, ali sad se sjeao iroke ulice zatvorene za promet kojom su ljudi prolazili cijele noi, prosjaci, ulini svirai... i sjeao se kako je Allison leala uz njega, drala ga u naruju dok se ne bi dovoljno smirio da

moe voditi ljubav. Nije znao to da o tome misli. Ali sad, kad je za to znala i trea osoba, neznanac, morao je razmiljati o tome, morao je uloiti napor, ba kao Alireza. Bila je to prekrasna pria rekla je kao da nastavlja razgovor koji su vodili prije. Mislim, ona u bolnici, o svjetlima na gori, o djevojicama koje su tamo otile s putujuim minstrelom. I sjeam se kako je lijenik pustio da sedativ trcne iz injekcije, izgledao je kao Mlijeni put. Hannah je zaspala rekao je Woody. Trenutak je proao, ali vratit e se. Mislio sam da e s njom sve biti u redu. A sada? A sada doista jest Boja slukinja. Teko je to shvatiti rekla je. Kako je sve napustila. Pa i nije, ako bolje razmisli. Meni je to bilo razumljivo mislim, ta elja da sve ostavi za sobom. Kamo bi ti otiao? U samostan? U tome i jest stvar. Ne znam kamo bih otiao. Zato sam jo ovdje. Ne mogu te zamisliti nigdje drugdje, Woody. Ne mogu ni ja rekao je i ustao. Poeo je raiavati stol, ali perilica je bila puna, a u sudoperu nije bilo mnogo mjesta. I tako Alireza sve zna ponovio je, pokuavajui se naviknuti na tu pomisao. Kimnula je. I nije ljubomoran? Ostavio te ovdje samu sa mnom. Strano je ljubomoran, Woody. Ti ne shvaa to to znai mukarcu poput njega. U Iranu... To ne elim ni znati. Ne zna koliko ga je ovo kotalo, Woody Khan. Nasmijeila se. Vie od deset milijuna dolara. Mnogo vie. Vrlo je ljubazan. Vie od toga, Woody. On je dobar. Kao Platonov pravednik. Zna, sino sam proitala Turinu radnju. Oduevljena sam, Woody. Stvarno je ovdje procvala. Alireza je htio da ide na Harvard kao i deki, ali ja sam mislila da je St. Clair bolji za nju i imala sam pravo. Dobro si se brinuo za nju. Stvarno je bilo uzbudljivo proitati njenu radnju. Ja takvo to nisam bila kadra napisati u toj dobi. Poeljela sam ponovno proitati Platona na grkom, ali preteak je. Homera jo mogu itati, ali Platona... Kako se ponaamo kad smo nevidljivi, kad nas nitko ne moe vidjeti? Kako bi se ti ponaao, Woody? Bi li bio isti kao inae? Sjedio sam neki dan u vlaku iza jednog mladia rekao je kad sam se vraao iz Chicaga. Svako malo se okretao prema prozoru i nekoga psovao. Mislio je da je nevidljiv, ali ja sam vidio njegov odraz. Malo bi itao knjigu a onda bi ga neto uhvatilo pa bi se okrenuo prozoru i opet psovao. Takvi su i neki Alirezini poslovni partneri, Woody. Da ih samo vidi Talijani, Iraani, Iranci, Indijci, Arapi iz zemalja Zaljeva, iz Saudijske Arabije. A Amerikanci? Nita? prekinuo ju je Woody. Nema ih ba mnogo rekla je jer ne govore jezike a ne vjeruju prevodiocima. Svi oni misle da su nevidljivi, svi misle da imaju Gigov prsten. Ali, Alireza ih vidi ba kao to si ti vidio tog mladia u vlaku. ovjek bi pomislio da i Alirezi treba arobni prsten da bi poslovao s tim svijetom, da bi toliko zaraivao kad ga pokuavaju prevariti na svakom koraku...

Dok je priala, Woody je ponovno pokuao shvatiti u kakvom je poloaju, objasniti ga ne drugima nego samom sebi. Metafora prstena koja se prije inila tako jasnom sad je postala beskrajno sloena. Ne, ne sloena nego mutna. Gig je vidio kraljicu golu govorila je kad ju je ponovno poeo sluati. U Herodotovoj verziji rekao je Woody. Ali, kod Herodota nema arobnog prstena. Dok nisu otkrivene ploe u Al-Qurni, svi su mislili da ga je Platon izmislio. Kod Herodota kralj eli da Gig vidi kraljicu golu. On to i organizira. Ali Gig nije nevidljiv. Kraljica ga vidi. Jesam li dobro shvatila? Samo vidi njegov odraz. Woody si je dolio vina, iziao na trijem i zapalio jo jednu cigaretu. Od dima mu se zavrtjelo u glavi. Allison je sjedila za kuhinjskim stolom. Ona je bila kraljica, Alireza kralj, a Woody Gig. Mora ubiti kralja i oeniti se kraljicom nastavio je ili sam izgubiti ivot. To mi nikad nije bilo jasno rekla je Allison. Zato mu ona to kae? "Ili ubij kralja i oeni se sa mnom ili u te dati ubiti." Vjerojatno je bila bijesna na mua to je pustio da je Gig vidi golu. Da, moda, ali ipak mi se to ini pretjerano. to ga je to kotalo vie od deset milijuna dolara? upitao je Woody iznenada. Alirezu? Dolila si je jo malo vina. Doi ovamo, sresti te. Ali, zna to je bilo najudnije, Woody? to sam ga vie uvjeravala da sve to nije bilo nita vano, samo refleks, to je bio srditiji. Ali, nije bilo nita. Ne vjerujem da je ikada nita kad se dvoje ljudi spoje, ma kako... ma koliko... ne znam, nije ni vano. Ali, i ti si meni bio potreban, Woody. Nisam htjela da Cookie otputuje sama, rekla sam joj da u otii s njom za nekoliko dana. Da sam bila upornija... Da ju je Shapur odvezao... Da je otila drugim vlakom... Voljela sam je, Woody, a voljela sam i tebe. Woody je ispraznio au i dolio jo vina. to je u tome bilo udno? udno je bilo to to kad sam se prestala pretvarati, kad sam rekla Alirezi istinu, da sam te uvijek voljela zna to, uostalom ali na lijep nain; nikad nisam ludovala za tobom ali ti si mi najstariji prijatelj, Woody. Ti i Hannah, a ona je otila. Ti si mi jedina spona s prolou. Roditelji su mi umrli. Ti ih nisi ni upoznao. S bratom se ujem na Boi i Dan zahvalnosti. Mislim da si njega jednom vidio u A-Squareu. A redovito dolazim u St. Clair, Woody. Dolazim da bih tebe vidjela. A ono udno? Ah, da, opet sam zaboravila. udno je bilo to to kad sam rekla Alirezi da je to bilo mnogo vie a ne nita, da te volim, prestao se ljutiti i mislim da te i on poeo voljeti, malo-pomalo. Woody je vrtio au meu prstima. Ne znam to bih rekao. Bio je to izazov za njega, ali, iskreno govorei, mislim da je prilino zadovoljan sobom. Zato to je uspio oprostiti i shvatiti. Da, voli izazove, ali to nije gluma. On jest uspio oprostiti i shvatiti. Nikad mi to nije stavljao pod nos. I htio se upoznati s tobom. Sjela je pokraj Woodyja i okrenula mu lea. Daj mi izmasiraj ramena. I Turi to voli, pomislio je dok joj je trljao ramena. Okrenula bi se u krevetu tako da joj moe jednom rukom masirati ramena dok ita. Osjetio je miris Allisonina parfema. Boca vina bila je gotovo prazna, ali u ormariu ispod sudopera imao je jo jednu. Nije ih nikako mogao povezati, Allison i Turi. Bile su kao dva magneta s obrnutim polovima, kao mali kotski ovari s kojima se igrao kad je bio dijete jedan je bio bijel a drugi crn. Kod tete Esther. Neka unutarnje i vanjsko budu jedno rekao je.

 Sokratova molitva. U daljini se oglasila sova, prava sova. Sluaj rekao je Woody. To je Alireza rekla je i razrogaila oi. Ne bih rekao. To bi mu ba bilo nalik. Ma ne, predaleko je, posluaj. Utoliko vie ako te uspio zavarati izbliza, jo mu je lake iz daleka. Morao bi biti ak na Ulici Kruger, s druge strane kukuruza. Vidjeli bismo svjetla automobila. Mogao ih je iskljuiti. Otili su prije pola sata. Stvarno misli da bi sjedio u mraku pola sata s Karimom i Homom u autu? I vozaem, i Babakom? Stajali su vani, ispod trijema. Nikad se ne zna. Napeto su oslukivali. Sova je neko vrijeme utjela, a onda se opet oglasila. Sjednimo tu, vani rekao je Woody. Donijet u jo vina. Uzeo je posljednju bocu ispod sudopera, presijekao omot noiem i zabo vadiep u ep. Kad je otvorio bocu, otiao je van. Sjeli su na vrh stuba i stavili bocu izmeu sebe, a Woody je popuio jo jednu cigaretu, pazei da otpuhuje dim na suprotnu stranu od Allison. Vino mu je razvezalo jezik; elio joj je rei da mu je ona bila prva ljubav, a Turi posljednja. Ali, to to znai? Koincidencija? ista sluajnost? Kao kad je naao ono pismo u Esfahanu? Ili je Turi nadomjestak za njegovu ker, za Cookie? Ili je jednostavno upao u krizu srednje dobi? Ili je ona Jungova nevina djeva? Ali, Turi je, na kraju krajeva, izabrala njega. Svjesno. A ti, Woody? to ja? Je li to za tebe bilo nita? Nije odgovorio. Je li ti ao? Ne, to nikako. Zna li Hannah? Za Bolognu? Odmahnuo je glavom. Drago mi je rekla je. Uvijek sam strahovala da vas je to razdvojilo. Woody je odmahivao glavom. Osjeao je kako mu se suze skupljaju pod kapcima. Misli li da bih je mogla posjetiti? upitala je. Mislim, primaju li posjetitelje u samostanu? Ima adresu? Samostan sv. Hilde, RR2, Dubuque, Iowa. Ne sjeam se potanskog broja. Vrlo je lijepo. Na stijeni nad rijekom. Bio si tamo? Provezao sam se. S ceste se ne vidi samostan, ali se s parkiralita Brane 11 vidi glavna zgrada. esto odlazi tamo? Ne rekao je. Ne ba esto. Ima dva i pol sata vonje. Ve dugo nisam bio. Vidi asne kako ulaze i izlaze, ali ih ne moe razaznati. Kad si se posljednji put uo s njom? Prije dvije godine. A onda je dola na Boi da mi kae da eli razvod. ao mi je, Woody. Spustila je ruku na njegovu nogu. Jesi li vidjela Knoxov lanak o "Edipu" u Hellenic Reviewu?

 Nisam, Woody. Ne pratim vie te stvari. Previe sam zauzeta kolom. Meunarodnim konferencijama, novim metodama u pouavanju jezika, nastavnici bi ovo, nastavnici bi ono, silna papirologija... Ima mnogo Iranaca. I nemaju svi papire. Ali, ne mogu se vratiti. Ajatolah ih je proglasio izdajnicima sve koji nisu odsluili vojni rok. Ako ostanu bez studentske vize, stvarno su u nevolji. Prije sam mislio da "Edip" ilustrira realizaciju boanskog plana rekao je. Boje volje. Ne misle li manje-vie svi tako? Da, ali onda sam ponovno pogledao Waldocka sjea se, svi smo ga itali na poslijediplomskom: po njemu tu nema niega osim "uasa koincidencije". I kad bolje razmislim, i ja tako mislim. Tch ili mora, mora biti jedno ili drugo. Ali, ako je boanski plan, onda ba i nije osobit, zar ne? ovjek bi oekivao da e bogovi smisliti neto bolje. A tragina pogreka? Nepromiljenost? Ne bih rekao. Istina, on jest malo nagao, ali tko to ne bi bio u tim okolnostima? Ali, "teror koincidencije". Kao kad sam naao Hannino pismo u Esfahanu. Ali, ove godine sam se odluio za drukiji pristup. Jer, mora se upitati zato ta tragedija tako snano djeluje na nas. Kao uitelja, to me najvie zanima. Ne slaem se s Freudom ili Jungom, njihova mi tumaenja jednostavno ne zvue istinito. Ali, mislim da je Freud bio na pravom tragu: svatko od nas ima tajno ja kojega moda nije ni svjestan. Edip misli da je dobar ovjek, dobar kralj. I jest. Svi misle da je sjajan kralj. Ali, on je takoer ovjek koji je ubio oca i oenio se majkom. Upravo sudar tih dvaju identiteta komadu daje snagu. I kako su to studenti prihvatili? Prilino dobro, jer tako u tekstu mogu vidjeti sebe. Katkad nazre djeli tog drugog ja kad uje druge kako govore o tebi iza tvojih lea ili kad ti neko dijete neto kae. Ne znam, Woody. ini mi se da tu ima mnotvo nedovrenih analogija. Aristotel kae da je najvee umijee vladati metaforom. A ti si uvijek bio platonovac, Woody, uvijek si iza ove stvarnosti tragao za nekom stvarnijom. Ne mogu si pomoi. A sad si postao aristotelovac? Nema veze. Moe biti to god eli. Zna li ega u se sjeati kad budem mislila na ovu veer? ega? Toga kako ste svi dozivali sove. ak i Karim i Homa. Niste me ak ni uli kad sam se dovezla. Nije mi bilo jasno to se dogaa. I Alireze ba je bio odlian, zar ne? Bio je izvrstan. Stvarno sam pomislio da je ono bila sova. Prevario me. I lijepo je od tebe to si dopustio Babaku da svira tvoju gitaru. Woody je slegnuo ramenima. Woody, reci mi to se to dogaa. Ti i ja sjedimo, priamo i previe pijemo. Mislila sam s tobom, na fakultetu. Zato mi se ini da si u gabuli? Opet je slegnuo ramenima. Reci mi zato stari Shardlow promijeni temu svaki put kad te spomenem. Htjela sam mu rei kako si izvrsno radio s Turi, a on mi pone priati o obveznicama. Neto se dogaa, Woody. Da ujem. Nisi valjda bio zloest? Uzeli su ae i otpili jo malo vina.

 Spetljao sam se s jednom studenticom rekao je. Mala avanturica? Vie od toga. Nisi se valjda zaljubio? Ne rekao je. Nisam se zaljubio. A ona? Je li se ona zaljubila u tebe? A moda se i jesam zaljubio rekao je. Htjeli su mi dati otkaz. Osobito dekanica. Stanovala je ovdje. Mislim, studentica. Rekla je da e se vratiti u dom ako joj ja kaem da ode, ali da nee ako ne kaem. A ti nisi rekao? Nisam. Shvaam. Sova se ponovno oglasila, a onda joj je odgovorila druga, negdje iz Warrenove ume. Dvije su rekao je Woody. To ne moe biti Alireza. Ne, nije to Ali rekla je, pa nastavila: Woody, to je vrlo uzbudljivo. Sad mi je sve jasno. Stari Shardlow valjda nije htio govoriti o tome jer je znao da u ja biti na tvojoj strani, a nije samo on izbjegavao govoriti o tebi. to, svi su znali osim mene? Mislim da o tome govore samo kome ba moraju. Ali, dali su mi otkaz. Bio sam gotov. Dok se nije pojavio tvoj mu. Da mu tajnik nije ostao u Chicagu... Da im nisam trebao kao prevodilac... Daj jo jednom pozovi sove, Woody. Svia mi se kad hue. Woody je stavio ruke oko usta i zahukao: Hu-hu-hu-huaua. Hu-hu-hu-huaua. Huhu-hu-huaua. Hu-hu-hu-huaua. Priekao je nekoliko trenutaka, a onda je pokuao jo jedanput. Hu-hu-hu-huaua. Hu-hu-hu-huaua. Hu-hu-hu-huaua. Allison je zarila prste u njegovo bedro. Ustao je i ugasio dvorino svjetlo i onda opet sjeo. Allison je opet stavila ruku na njegovo bedro. Hu-hu-hu-huaua ponovno je dozivao sove. Hu-hu-hu-huaua. Zauo se odgovor s groblja: hu-hu-hu-huaua. Hu-hu-hu-huaua. Woody je ponovno zahukao, a sova je opet odgovorila. Nastavili su tako nekoliko minuta, a onda je sova prestala odgovarati. Sad leti rekao je Woody i spustio ruku na Allisoninu. Ne moe istodobno letjeti i hukati. Hoe li doletjeti ovamo? upitala je. Woody je kimnuo. Mogla bi. Zavukla je ruku pod njegovu i omotala svoj palac oko njegovog. ekali su. Nee je uti dok ne sleti rekao je Woody. Nita nee uti. Perje im je tako mekano da lete beumno. Gledaj roga. Ali, sova nije sletjela na roga nego na jedan od stupova u Woodyjevoj brajdi, ni dvadeset koraka od njih. Nisu je vidjeli dok nije zahukala, a i tad su vidjeli samo crni etverokut visok etrdesetak centimetar i irok petnaestak. I dva blistava oka koja su ih gledala. Sova je rairila perje i ponovno zahukala: hu-hu-hu-huaua. Woody nikad prije nije uo sovu tako blizu. Odgovori joj, Woody apnula mu je Allison. Ustala je i krenula prema sovi. Woody je poao za njom. Pssst. Ne idi dalje. Fantastino. To mu je apnula na uho. Sova je i dalje hukala: hu-hu-hu-huaua, hu-hu-hu-huaua. Hoe da razgovara s njom. Da su bar Alireza i Babak ovdje. Pozovi je, Woody. Priaj s njom. Isuse Kriste, Allison, uti.

 Zovi je, Woody. Hou da je pozove. Ovo je nevjerojatno. Sova je kljocnula kljunom i ponovno zahukala: hu-hu-hu-huaua. Ovaj put Woody joj je odgovorio hu-hu-hu-huaua a sova je priljubila perje uz ui, pognula etvrtastu glavu i iznenada poletjela ravno na njih velika, tamna sjena golemih krila, beumna. Woody se bacio na zemlju i povukao Allison za sobom. Rukom je mahao iznad glave i udario sovu da ih ne bi zgrabila za glavu. Nisu nita uli, ali su osjetili kako velika krila prelijeu preko njih, kako oko njih struji zrak. Sletjela je na roga, opet kljocnula kljunom, zahukala nekoliko puta i onda odletjela. Woody je leao na vlanom tlu, ruke ovijene oko Allison koja je dahtala. Neko su vrijeme tako leali bez rijei. Iznad njih su velika zvijea Canis Minor, Taurus, veliki medvjed obasjavale nebo nad Illinoisom kao to su neko obasjavale nebo nad drevnim civilizacijama u Kini i Grkoj: imaginarne konstelacije prema kojima se pomorci ravnaju i danas, kao da je svemir zapravo sustav koncentrinih sfera, a ne matematiki opis konane krivulje nezamislivih koordinata. Pastir Botes izdizao se nad brajdom. Mi povlaimo crte, mislio je Woody, mi stvaramo udovita, ali tokice, zvijezde, doista postoje. Ali, te je misli zadrao za sebe. inilo mu se da je doao na ono mjesto za kojim je tragao cijele veeri, na mjesto na kojem se molitve usliavaju na neoekivane naine, a upravo tako molitve i trebaju biti usliane. Moda dobije ono to eli, ali ne tono onako kako si oekivao. Ta dozivali su sove cijele veeri. A onda je jedna iznenada doletjela. Kako je to bilo zastraujue, kako zagonetno. Kao Hannino pismo u Esfahanu, kao lanac zbivanja u "Edipu", vapilo je za objanjenjem, za tumaenjem; bilo je teko ne posezati za njim. Ali, Woody je umjesto toga posegnuo za Allison. Poljubio ju je u vrat, u oi, u usta. Jo uvijek nisi nita rekao, Woody. Sedam godina, a od tebe ni rijei. I ja sam se pokuavao pretvarati rekao je da se nije nita dogodilo. Ba kako si rekla Alirezi. Meni je trebalo due da si priznam istinu. Odmaknuo se da bi joj vidio lice. Spasila si mi ivot rekao je. Te su rijei tekle lako jer je to ve govorio samome sebi. Dala si mi sve to si imala, darovala mi svoje tijelo. A to nije mala stvar. Poela se smijati. E pa, drago mi je da smo to napokon rijeili. I Woody se nasmijao. Ne eli uti ostalo? Moda sljedee godine. Morat emo ovo ponavljati svake godine. "Tradicionalno dozivanje sova kod Woodyja Woodhulla". Primio ju je za ruku i povukao da ustane. Uzela je torbicu u kuhinji pa su otili do kamioneta koji je parkirao u staji da bi bilo mjesta za dva mercedesa. Spustio je ogradu na stranjem dijelu da bi Laska mogla uskoiti. Dok su se vozili u St. Clair, upitala ga je: Misli li da je to bio znak? Znak ega? Nasmijeila mu se. Ba si pravi stari lisac. Ne, ozbiljno. Znak ega? Misli, kao gorui grm? Vie kao epifanija. Vie kao sova rekao je. Strix varia. Kad ne zna to bi, poslui se latinskim nazivom. Govornik na sveanosti dodjele diploma bio je Malcolm Cowley, knjievni kritiar ijim se knjigama o Hemingwayu i izgubljenoj generaciji Woody divio kao mladi. Sjedio je u prvom redu na pozornici, dva reda ispred Woodyja, i izgledao kao da mu je osamdeset. Dolazio je u St. Clair nekoliko puta da bi pogledao rana izdanja Hemingwaya i Dos Passosa u Lombardovoj zbirci u knjinici. Woody je velikim slovima ispisao njegovo ime na programu:

MALCOLMCOWLEY Zatim je poeo smiljati anagram, kao to je uvijek radio na dodjeli diploma, dok je rektor predstavljao kandidate za poasne doktorate, sve redom ugledne i utjecajne ljude. Woody na prvu dvojicu nije obraao pozornost, ali trei je kandidat bio Alireza. Stajao je kruto, ruku uz tijelo, dok je Richard Young s Odsjeka za ekonomiju govorio o njegovim velikim zaslugama u podruju meunarodnog poslovanja, povezivanja naroda, o tome kako je pruao prijateljsku ruku svugdje gdje je sklapao ugovore... Odbor za plateve stavio je uti i azurni plat na Alirezina ramena, a rektor mu je dao znak da sjedne. etvrti je kandidat bio Cowley, po ijem se dranju vidjelo da je ve imao mnogo poasnih doktorata. MALCOLMCOWLEY Prvo to je Woodyju upalo u oi bila je rije OWL41. Je li i to sluajnost? Stresao se sjetivi se kako je sova preletjela preko njih, kako su ga svladali strah i divljenje. Druga rije bila je MAY42. Prekriio je ta slova. MALCOLMCOWLEY MAY OWL LCOLMCE Traio je druge rijei i usput kriao slova. MALCOLMCOWLEY YOWL LAME COLMC M A L C O L M C O W L E Y /PREKRIITI SLOVA!/ MOLE MAY LCCOWL Opet se vratio na OWL. MALCOLMCOWLEY OWL Woody se nasluao govora prilikom dodjele diploma s te pozornice. Pomislio je kako bi mu naelno bilo drae da sluajno izabrana osoba iz publike deset minuta govori to god joj padne na pamet. Ali, Cowleyjev je govor, premda ga nije ba dobro uo, bio sasvim pristojan prisjeao se anegdota iz svoje mladosti, ali su te anegdote bile prilino zanimljive. Priao je kako se uspio odrati kao pisac u New Yorku i Parizu dvadesetih godina, kako je upoznao Hemingwaya u predvorju Hotela Ritz u Parizu 1932. godine dok je zavravao "Povratak prognanika", kako je suraivao s Faulknerom ili to barem pokuavao na biblioteci "Vintage Portable" koja je s vremenom Faulkneru donijela uspjeh. Woody se vratio anagramu tek kad je zavrio govor i kad su studenti jedan po jedan poeli dolaziti na pozornicu kad bi ih rektor prozvao, rukovali se s njim i primili diplomu. MALCOLMCOWLEY CALM MOLE LOW CY Ali, vie mu se sviala varijanta sa sovom. MALCOLMCOWLEY COME OWL LLAY CM Bio je sve blie rjeenju. MALCOLMCOWLEY COME OWL CALM YL Tad je znao da je uspio: COME CALMLY, OWL43
41 42

"Owl" (engl.) "sova" (prev.) "May" (engl.) "smije" ili "moe" (prev.)

Zaokruio je anagram i pokraj njega napisao "DA". Studenti su jo izlazili na pozornicu. Nijedan se nije spotaknuo, nijedan nije gunao dok se rukovao s rektorom Hansonom. Publika je fukala i pljeskala unato dekaniinim upozorenjima da priekaju dok svi ne dobiju diplome. Jessica Lowden je, prema starom obiaju u St. Clairu, ustala kad je njezina ki dola na pozornicu, pa kad je malo poslije doao red na Turi, Woody je otiao do Alireze i objasnio mu taj obiaj tako da je i on ustao i zagrlio svoju ker. Woody je bio duboko dirnut. Gledati kako njegovi studenti prolaze pozornicom. Sudjelovati u tome. Bio je pozvan na objed za drutvo koje je sjedilo na pozornici koji e se odrati u itaonici, ali htio je biti sam; nije se elio opratati, ni od Turi, ni od Allison, ni od Alireze. I tako, umjesto da ode na taj objed, novi proelnik katedre "Alireza Mirsadiqi" iz grkog odvezao se na groblje. Nebo se bilo nakratko razvedrilo vjerojatno su razbijali glavu da li da sveanost odre na otvorenom ili ne ali sada se opet spremala kia. Woody je vidio kako rublje lepee na konopcu ispred njegove kue. Trebao bih otii pokupiti rublje prije kie rekao je naglas, kao da se obraa Cookie. Malo je utio, a onda dodao: Ali, neu. Ako i pokisne, ponovo e se osuiti. Nije vano. Sovino gnijezdo bilo je blizu Cookiena groba. Samu sovu nije vidio, ali vidio je gnijezdo, na treoj velikoj grani odozdo, i ispod stabla tlo prekriveno izmetom. Doi mirno, sovo rekao je naglas. Nije loe. Zapravo, prilino je dobro. Jedan od mojih najboljih anagrama. Pomislio je da bi ga mogao poslati samome Cowleyju. Rektorova tajnica dat e mu adresu. Sveanost dodjele diploma*, rekao je Cowley, nije samo svretak nego i poetak. Koliko je puta Woody uo tu reenicu s te iste pozornice? Svake godine. Nije bila stvar u tome da se ne slae, ali neto u njemu opiralo se toj pomisli, htjelo ju je obrnuti. Dakako da je to poetak, sama rije to znai. Ali, dodjela diploma nije samo poetak nego i svretak. U tome je pravi paradoks. Kraj dotadanjeg ivota. Moe ga se prisjeati, ali se ne moe vratiti. Kad se Woody poslije prisjeao tog trenutka, a to je esto inio, nije se mogao sjetiti kada je tono odluio, odnosno kada je odluka donesena za njega. Je li to bilo prije ili nakon to je vidio dva crna mercedesa s Turi i njezinom obitelji kako se pribliavaju niz Ulicu Kruger? Je li znao da je njegov dotadanji ivot zavren prije ili nakon to su se okrenuli na prilazu, znao to na nov nain, znao da se ne moe vratiti ak ni kao proelnik katedre za grki "Alireza Mirsadiqi"? Tu e ulogu morati odigrati netko drugi. Promatrao je dva mercedesa kako skreu na prilaz i pribliavaju se kui. Nije bio ni sretan ni nesretan. ena mu je otila, djeca su mu otila, Turi odlazi, farma je san o Edenu. Vrijeme je da krene u svijet. Vidio je kako dolje, u drugom svijetu, Turi izlazi iz prvog mercedesa, kako trai njegov kamionet, prilazi vratima i neodluno kuca, kako se saginje i neto ape kuji koja skae oko nje. Otvorila je vrata, ula i opet izila. Otila je do konopca s rubljem i pokupila svoje gaice. Pogledala je prema groblju ali on nije mogao ocijeniti je li ga vidjela ili nije; a onda se vratila u automobil. Dva mercedesa okrenula su se i odvezla.

43

"Doi mirno, sovo" (prev.)

Ku a na prodaju
"Ljubav i posao", esto je govorio tata, "to ti je navanije. Ako ima nekoga koga voli i tko te voli i ako ima posao koji ti je vaan, vie od toga ne moe traiti." Potkraj ljeta 1987. godine imala sam oboje i prvi put u ivotu osjeala sam se kao odrasla ena. Ili barem kao odrasla ljubavnica imala sam vezu s oenjenim mukarcem, savjetnikom kojeg sam sama zaposlila u svojoj novoj ulozi vie kustosice nadlene za Kaos, esto etvornih stopa koje sam do petnaestog prosinca morala urediti do posljednjeg centimetra. Moji su se roditelji, s druge strane, ponaali kao djeca. inilo mi se da bih im mogla dati poneki koristan savjet kao to su ih oni meni davali kad sam bila mala. Ali, nisu me htjeli sluati. Nisam znala koga bih vie okrivljavala, mamu ili tatu. Mama je sve pokrenula, ona je traila razvod. Tata je odugovlaio koliko je mogao, nije ak htio ni razgovarati sa samostanskom odvjetnicom, nije htio potpisati papire koje su mu slali. Ali, onda se predao i sve potpisao i ne proitavi. Mislila sam da je odve mekan. Mogao se vie boriti. Za Ludi i mene. Sad sam ve neto znala o novcu. Kod kue o tome nismo govorili. Oduvijek sam mislila da smo bogati i zapravo smo i bili imali smo lijepu kuu punu knjiga, dobru odjeu, obilje hrane. Ali, tatina odvjetnica Doris Brett, vrlo ugledna u St. Clairu, oigledno nas je smatrala siromanima. Za nju osamdeset tisua dolara ukljuujui kuu i nije bila neka imovina za ovjeka tatinih godina i poloaja. Imali smo i tatino mirovinsko, ali njega nee mnogo ostati ako odmah pone podizati novac, i socijalno osiguranje koje nije mogao ni taknuti dok ne napuni ezdesetdvije godine. U lipnju sam poela odlaziti u St. Clair svaki vikend da bih mu pomogla s papirologijom i prepremanjem kue za prodaju. Tata i mama platili su je samo osamnaest tisua dolara, ali tata je vjerovao da moemo dobiti najmanje etrdeset tisua. Dakako, morat emo platiti porez... Tata je predloio da se imovina podijeli na nas etvoro mamu, tatu, Ludi i mene. Kad se kua proda, svatko bi dobio po etvrtinu. Ali mama je htjela polovicu, za miraz, i tata je pristao. Oduvijek sam bila na tatinoj strani, sve dok nisam doznala da zapravo nije dobio otkaz iako je tako stalno govorio. Da mi Turi nije sve ispriala moda nikad ne bih ni doznala pravu istinu. Nisam ga okrivljavala za vezu s Turi, osobito ne sada kad sam i sama imala vezu i vjerovala da znam malo vie o ljubavi nego prije; ali kad sam doznala da je odbio darovanu katedru iz grkog mogao je postati proelnik katedre "Alireza Mirsadiqi" samo da bi otiao u Bolognu na suenje teroristima koji su podigli u zrak eljezniki kolodvor, tada sam rekla dosta. Ali, dosta ega? Ne bismo morali prodati kuu, tata rekla sam mu telefonom. to e postii odlaskom u Bolognu? Cookie vie nema. Ti e ljudi biti osueni ili nee otiao ti tamo ili ne. Sve to nema nikakvog smisla. Nije to bio sam kraj nae obitelji nego i moje predodbe o tome kakav e ivot biti u budunosti. Kao da ita novelu a misli da je roman. Misli da je pred tobom jo nekoliko stotina stranica, a onda se odjedanput nae na kraju. Pria koju si itala je gotova. Nema vie. Dalje u knjizi su druge prie. to u na Dan zahvalnosti, na Boi? Ne mogu ih provesti s Richardom on ima enu i djecu.

Kad ita roman, zna gdje si otprilike u prii jer zna koliko jo ima stranica. Ali, kad ita zbirku pripovjedaka, ne zna. Osim ako ita posljednju. A i tad ne moe biti sigurna da je posljednja dok ne doe do kraja. Osim, naravno, ako pogleda sadraj; ali, gdje je stranica sa sadrajem obiteljske prie? Prekasno je odgovorio mi je. Vie se nita nije moglo uiniti, a nije rekao ni da mu je ao. Mislim da mu nije bilo. Posljednji put sam vas vidjela zajedno na Badnjak rekla sam. Mislila sam da je to moda novi poetak. to se dogodilo? I bio je novi poetak rekao je. Ali, novi poetak je uvijek i svretak. Kuu smo prodali mladom paru. Oboje su upravo zavrili poslijediplomski iz psihologije. Bili su idealisti, nisu mogli prikriti oduevljenje seoskim ivotom. eljeli su veliki vrt i konje. Ali, nisu mogli prikriti ni neznanje. Nisu imali pojma to je crpka a to septika jama. Nisu znali kako kua funkcionira. Nije im bilo jasno da se ne mogu jednostavno prikljuiti na gradski vodovod i plinovod, da moraju redovito podmazivati motor stare pei za centralno, da ne moe jednostavno zapovjediti imiima da se isele s tavana. Umjesto da ublai problem sa imiima, tata im ih je osvijetlio baterijom i priao prie o njima sve dok nije shvatio da su se poeli predomiljati. A onda je obeao da emo ih se osloboditi. A oni su traili da to ue u ugovor! Ludi i ja smo bile ogorene, ali tati to nije smetalo. Mama i ja nismo znali nita vie nego oni kad smo kupili farmu rekao je. Bilo je to u zadnjem tjednu lipnja 1987., dva tjedna poslije sveanosti dodjele diploma na St. Clairu. Tata je sazvao obiteljsko vijeanje kako bi nam rekao ono to smo ve manje-vie znale: da je razvod punomoan i da odlazi u Italiju na drugu fazu suenja u Bologni. On nas je uvalio u sve to, a drao se kao da smo zajedniki odluili. Ludi mu nije osobito zamjerala, samo joj se nikako nisu sviali novi vlasnici. Htjela je postati veterinarka. Voljela je imie oni oprauju osamdeset posto biljaka na svijetu pa joj je bilo drago kad je ula da ih istrebljivai nee ni taknuti jer su na popisu ugroenih vrsta. Meni se to sa imiima nije svialo. Zapravo, bojala sam ih se kao i novi vlasnici. Svakog smo vikenda iskuavali neto novo ili neto to smo ve iskuali ali moda nismo izveli kako treba: sredstva protiv moljaca, razliito postavljanje elektronskih ultrazvunih ureaja, zatvaranje otvora. Otvorili smo prozore tako da imii mogu van, a onda bi ih tata usred noi zatvorio kako se ne bi mogli vratiti, ali nije upalilo. Imali su tajne ulaze koje smo tek morali otkriti. Ludi i tata su upravo to namjeravali te veeri, promatrati imie da vide kuda izlaze, a onda e zatvoriti otvore elinom vunom koju je Ludi pripremila. Uz to je ponijela i nekakve bube u papirnatoj vreici. Zanimalo ju je hoe li uspjeti hraniti imie. Na prvi pogled inilo se da je sve u redu. Ludi je bila odlina organizatorica pa su u staji rasle uredno sloene hrpe mojih stvari, Ludinih stvari, knjiga za sveuilinu knjinicu, knjiga za gradsku knjinicu, stvari koje e na skladite, stvari za Vojsku spasa. Bio je tu i moj stari bicikl, pravo udovite s gumama poput balona seoske ceste nisu bile pogodne za engleske bicikle. elim li ga ponijeti u Chicago, gdje u ga morati vui na trei kat bez dizala? Odluit u poslije. Nismo urili. Glasovir (koji je pripadao mojoj baki) ve je bio na skladitu, za Ludi. Procijenjen je na devet trisua dolara pa je tata meni u oporuci ostavio odgovarajuih devet tisua. Nazvala sam tatu da mu kaem da bismo trebali nekamo van na veeru, ali umjesto da spakiraju kuhinjske stvari, on i Ludi su isplanirali velianstvenu veeru. Tata je bacio nekoliko aka maslinovih kotica na rotilj pa je sve mirisalo na njih. Godinama

smo ih skupljali, a kako smo ih obino zaboravili staviti u vatru, napunili smo njima nekoliko vrea. Izdaleka se moglo uiniti da je sve u redu, ali izbliza je izgledalo kao kaos. U svim su sobama bili otvoreni ormari i ladice. Bili su prazni, ali je isto tako u svakoj sobi bila hrpa stvari o kojima jednostavno nismo mogli odluiti. Gadne stvari. Moje biljeke s fakulteta, tatini seminarski radovi sa Sveuilita Michigan. Nikad ih nije itao, ali se nije mogao natjerati da ih baci. A nikome nisu mogli biti ni od kakve koristi. I u svim su sobama i dalje bile knjige. Tijekom posljednjih mjeseci u Muzeju nauila sam mnogo o kaosu. Nauila sam da se u odreenim okolnostima obine stvari ponu ponaati kaotino primjerice to kako se iri dim cigarete ili valii u potoku. Nauila sam i to da se u tim kaotinim sustavima na kraju pojavi nekakav zagonetan red. Ali nisam ba bila uvjerena da e se to dogoditi i u naoj obitelji. Najtee mi je bilo s knjigama jer sam znala koliko znae tati. One su bile cijeli njegov svijet. Znao je za sebe rei da je "ovjek iz Gutenbergova doba". itanje i pisanje govorio je to ti je isto kao ljubav i rad. ivim upravo onako kako elim ivjeti. Njegov je poziv bio da bude uitelj. A knjige su bile simbol tog poziva. Kuhinjski pribor koji je bio predobar da se baci ja sam mnogo toga ve bila uzela ii e u skladite: tatini lonci i tave od bakra i lijevanog eljeza, bakin rotilj i japanski porculan. Ludi i ja smo meu sobom podijelile noeve Sabatierove i Wsthofove, sve od staromodnog ugljinog elika osim velikog kuharskog noa s polomljenim vrkom. Jednom je Cookie ispao iz ruku pa ga je pokuala izravnati klijetima. Njega je tata odluio ponijeti u Bolognu. Ljutila sam se na tatu i Ludi zbog tog kaosa, ali ni ja nisam bila nita bolja. Bilo je jo nekoliko kutija mojih stvari koje nisam pregledala. Opinila me stvarnost stvari, vezivala me za prolost. Moja baka nije bila takva. Bacala je sve to ne bi upotrijebila godinu dana. Selotejpom bi zalijepila popise stvari na unutarnu stranu vrata ormara da bi znala to joj je na kojoj polici. Mesarsku dasku u kuhinji odluili smo ostaviti. Mladi par koji je kupio kuu zaljubio se u nju i ponudio nam petsto dolara. Tata im ju je prodao za dvadeset pet jer je on toliko dao za nju na nekoj rasprodaji. Nai su ivoti bili ogoljeni, razdrljeni nevjerojatnom snagom stvari, imovine. Nije mi bilo jasno kako se to moglo dogoditi. I to nama. Bio nam je to posljednji vikend, a uza sve ostalo morali smo se jo osloboditi imia. Tom operacijom zapovijedala je Ludi. Moja bi se majka u takvim prilikama bacila na glaanje ili krpanje. Kad smo se, recimo, spremali na ljetovanje, poela bi krpati arape. Sve nas je izluivala time, ali poeljela sam da je ona sada tu, a ne u samostanu u Oak Parku gdje se pripremala za redovniki ivot. Ila je na poseban teaj za ljude kojima je poziv doao kasno u ivotu. Sredinom ljeta pozvala sam je van na ruak, to mi se takoer inilo kao neto to rade odrasli ljudi. Objedovale smo u grkom restoranu Mount Parnassus u Ulici Halsted u kojem sam prije radila kao konobarica. Dola sam po nju u Oak Park u njezinom starom chevroletu Monte Carlo koji mi je prepustila. Morala sam potroiti pola plae da ga dovedem u vozno stanje. Skrenula sam na crpku po benzin, a ona me zamolila da joj kupim cigarete. Pall Mall. Ljudi s kojima sam radila u restoranu Alexa, Cassie, Angie, Nikki, pomoni konobari odnosili su se prema meni kao da sam velika faca. Nikki M., vlasnikov sin, donio nam je po au ouza na raun kue. Iako se rodio u Americi, govorio je s vrlo jakim naglaskom. Mama je u svoj ouzo dolila kap vode da pobijeli a onda je otpila mali, redovniki gutljaji.

 Tata i ja smo pili ouzo u Ateni rekla je prije nego to si se ti rodila. Dodaj mi, molim te, jo jednu cigaretu. Mama je puila, a ja sam brbljala o Muzeju o izlobi, o Lorenzovim otkriima o vremenu, o kaosu. Mama se usprotivila koncepciji kaosa. Samo zato to neto ne moe predvidjeti ne znai da je kaotino. Znai da jednostavno nema dovoljno informacija ili da je previe sloeno. Pokuala sam joj objasniti da stvar nije u tome. Da neke stvari ne moe predvidjeti bez obzira na to koliko informacija ima. Na primjer, vodeniko kolo na kojem sam radila. Pokuavala sam izraditi duplikat Lorenzovog, koje je on navodno napravio u svojem podrumu da bi ilustrirao svoju teoriju. Zapravo se nije znalo je li ga doista napravio ili nije. Moda je to bio samo misaoni eksperiment. Ali, mami se svidjelo to u tim sustavima spontano nastaje poredak kaos i poredak zajedno. Eto vidi rekla je ipak postoji poredak. Nisam znala to bih joj na to rekla, a uto nam je naa konobarica, Alexa, donijela zapaljeni saganaki. Mama je ostavila zapaljenu cigaretu u pepeljari dok je jela. Par za stolom desno do nas poeo se na sav glas diviti svome saganakiju. Za stolom lijevo, est djevojaka i jedan stariji mukarac, koji su govorili malo na talijanskom a malo na engleskom, nisu se mogli odluiti to da narue za desert. Mukarac je djevojkama neto objanjavao na talijanskom. Kad je otiao u zahod, djevojke su platile raun. Oigledno se netko upustio u malu pustolovinu. Alexa je zatim donijela moj kebab i maminu musaku. Ponudila sam joj da kua malo janjetine jer je bila izvrsna, ali ona je odmahnula glavom. Mama, zar si postala vegetarijanka? Nisam, samo vie ne jedem meso. Naslonila se na naslon stolca i zapalila jo jednu cigaretu. Puila je prirodno, posve oputeno, a ja sam mislila na to koliko smo je puta svi kritizirali zbog toga, kako smo privrivali lanke o raku na hladionik ili ih lijepili na stol ili na zrcalo u kupaonici. Ali, sad nas je dim spajao, povezivao nas je s prolou, pa sam ga udno udisala, a onda nam je Alexa donijela gurabije i onda smo morale poi. Tata i Ludi su bili u kuhinji. Iako je temperatura bila preko trideset stupnjeva, Ludi je pekla neku kompliciranu tortu od ljenjaka. Raspakirala je kuhinjski pribor koji sam ja zapakirala prethodne veeri. Ona se nikad nije predavala pred hirovima vremena. Tata i ona su se udruili protiv mene. No dobro, ne ba ozbiljno, ali ipak. Jer, ja sam bila ljuta, ja sam htjela da se razgovara, da se sve razjasni. Ja sam bila odrasla, a oni su se igrali u kuhinji, spremali raskonu veeru umjesto da pakiraju. Trebali smo otii van na pizzu, ali njima to nije bilo dovoljno dobro. Bila je subota naveer pa su na malom kuhinjskom radiju sluali emisiju Prarie Home Companion Garrisona Keillora. Tata je godinama snimao "News from Lake Wobegon", ak i reprize. Imali smo stotine kaseta, meu njima mnoge neoznaene. Ali, te veeri nije snimao gramofon i kasetofon bili su uredno zapakirani u staji. Ja sam bila vani, postavljala sam izletniki stol na terasi koju je tata napravio od starih opeka koje je dovukao na farmu kad su razbijali neku ulicu u gradu. Na brajdi nije bilo mnogo grozdova kod nas jednostavno nema dovoljno sunca. Ipak, bilo ih je nekoliko, pa je prizor bio kao da je u Italiji. Iznijela sam tanjure i ae na limenom pladnju s vrstim rukama: zdjelice za tjesteninu, obine tanjure, stolnjak sa zelenim i crnim kockama i odgovarajue ubruse, ae za vino, ae za mineralnu, bocu vina koja je ve bila napola prazna. Montepulciano d'Abruzzo. Na rotilju su s jedne strane bili luk, patlidan, tikvice i gljive, a s druge arista s enjakom i rumarinom.

Ludi je otila u vrt po arugulu i bosiljak za salatu. Sjekla ih je kuhinjskim karama i stavljala u zdjelicu za tjesteninu. Bila je u kratkim hlaicama, a dugu crvenu kosu svezala je malim rupcem. Oznojila se, ali ona je voljela vruinu. eljela se preseliti na jug. Nije bila sentimentalna kao ja. Ja se nikada nikamo nisam eljela preseliti. Tatini roendanski darovi stajali su uz rub izletnikog stola ice za gitaru, novi Shubbov kapodaster za onu metalnu gitaru s plosnatim vratom. To od mene. Tata je rekao da to eli. Ali, Ludi nije kupovala darove po tom naelu. Ja sam tati kupila ono to je zaelio, a ona ono to mu je ona eljela darovati. Nalila sam si vina i dodala malo mineralne. Laska je bila vani, sa mnom. Nije znala to se dogaa, nije znala da mora u Grinnell s Ludi, koja se iselila iz doma i sad je imala vlastiti stan. A nismo joj to nikako mogli objasniti. Tata je doao van, bocnuo peenku vilicom, zatvorio gornji ventil na loncu, podesio tri donja ventila. Sedam sati. Sedam i petnaest. Nalila sam si jo au vina. Boca je bila gotovo prazna, ali u kuhinji smo imali jo jednu. More kukuruza dijelilo nas je od morene, od groblja. Tata je uredio Cookien grob, posadio nekoliko lukovica tulipana i sunovrata koji e procvasti u proljee. Nikad nisam mislila da je on od tih stvari. Pola osam. Ludi je iznijela jo jedan pladanj s tjesteninom u bijeloj zdjeli od kineskog porculana. Penne s vrhnjem i pepe verde, sitnim zelenim paprom, ljutim ali ne odve ljutim. To nam je bilo jedno od omiljenih jela. Tatin recept. U to je ilo i malo Specka, ali ga u St. Clairu nije bilo, a u Cornucopiji je ponestalo pruta. Tata je donio svoju au i drugu bocu vina. Ludi je pila ledeni aj. Nikad ne bi popila vie od pola ae vina. Svi smo bili tu, ali tata je ipak glasno povikao: Si mangia kao da izdaleka doziva mamu i Cookie. Ludi je rekla da e imii poeti letjeti oko pola devet i da moramo biti gore prije toga. Dok smo jeli, tata i Ludi su mi se ulizivali. Zato to sam ja preuzela ulogu strogog roditelja. Tako sam im napokon mogla malo priati o izlobi, o kaosu. Ali, njih to nije zanimalo. To nam je bila posljednja zajednika veera na farmi i bila sam tako tuna da mi ak ni to nije zasmetalo. A i uasavala sam se imia. Ludi je rekla da svi moramo na tavan. Morat emo se kretati vrlo brzo da bismo otkrili njihove tajne ulaze. Tata je neko vrijeme svirao gitaru: Come on in this old house Ain't nobody here but me Come on in this old house Ain't nobody here but me. Come on upstairs, turn the light down low, Come on, babe, make me a pallet on your floor Come on in this old house Ain't nobody here but me.44 Uz tortu od ljenjaka pili smo pjenuac; tata je otvorio darove pribor za gitaru od mene, lansku kartu i kalendar Sierra Cluba od Ludi a onda smo oprali posue. Kad smo zavrili ve je bilo prolo osam, poeo je padati mrak. Nije mi se ilo na tavan,
"Doi u ovu staru kuu, nema nikoga osim mene. Doi gore, utrni svjetlo, napravi mi leaj na svom podu. Doi u ovu staru kuu, nema nikoga osim mene" (prev.)
44

ali Ludi je uporno zahtijevala da svi sudjelujemo. Tata i ja pokuavali smo prikriti da smo malice pijani. Ludi je bila potpuno trijezna. Nisam je mogla odgovoriti. Ako ja ne idem, ne ide ni ona. I onda emo i dalje imati problem imia. A Springfieldovi su ve nekoliko puta nazvali i raspitivali se o tome. Tata je ponio bocu s pjenucem i tri ae na tavan. Ventilator je bio pokvaren vjeverice su u njemu napravile gnijezdo pa je jedno krilo puklo. Ali, nismo mogli ba sve srediti, a Springfieldovi su previdjeli ventilator iako su imali dug popis stvari koje mi moramo obaviti prije primopredaje kue. Na tavanu je bilo vrue kao u paklu, ali ja sam odjenula bluzu s dugim rukavima (radi zatite) i podigla ovratnik. Glavu sam omotala rupcem. Odjenula sam i duge hlae. Mousni zadah imia i njihovog izmeta gotovo nas je omamio na toj vruini. Tata je ukljuio stari elektrini ventilator koji nije imao zatitnu mreu (zato je i bio na tavanu). Doimao se opasno, ali ipak je barem malo hladio. Tata ga je postavio na starinsku krinju. Ludi je donijela svjetiljku da bismo mogli vidjeti a tata je imao bateriju, ali mene je bilo strah. Od pomisli na imie koji e mi se zaplesti u kosu i ugristi me za vrat bilo mi je jo vie vrue. Zavrtjelo mi se u glavi. Kao u sauni. Prislonila sam hladnu au s pjenucem uz elo pa uz ruke. Ludi me sluajno dodirnula a ja sam zamalo vrisnula. Na tavanu vie nije bilo niega osim nekoliko starih krinja za putovanje brodom koje su bile tu i kad smo se doselili. Neko smo se igrale s njima. Bile su poput pravih ormara. Kad si ih uspravio, mogao si ih otvoriti, a unutra su bile ladice i pretinci za cipele. U jednoj je ak bio pretinac za polucilindar. Imali su preke za vjealice i nekoliko posebnih vjealica koje na vrhu nisu imale kuku nego krug, kao u nekim dananjim motelima, tako da ih ne moe ukrasti. Samo, na ovima je krug imao kopu i mogao se skinuti s preke. Prvi put sam vidjela tavan tako prazan. Podsjetio me na glavnu lau katedrale. Iznad stubita smo nekada imale svoje "klubove". Bili su ograeni tako da smo imali klupske prostorije na dva kata. Daske su jo bile tamo. Iznad toga se uzdizao dimnjak. Srce mi je jako lupalo. Ludi je rekla da smijemo razgovarati, ali tiho. Tata je uperio bateriju prema krovu. Vidjele su se tri titrave mase, nalik crnim rupama, ali ive, u pokretu. Stalno su mijenjale oblik, kao sjene na vodi. Tri grozda, a u svakom dvadeset pet ili trideset imia. Kad se Odisej nasue na Haribdi rekao je tata ponese ga val pa se uhvati za veliku granu smokve iznad vrtloga, a Homer ga usporeuje sa imiem koji visi o grani, t prosfj cmhn j nukterj. Tata nikad nije proputao priliku da citira Homera. Zamislila sam Odiseja kako visi kao imi nad vrtlogom naeg obiteljskog ivota, a onda sam odbacila tu sliku. Pogledajte rekla je Ludi umivaju se. Na svjetlosti baterije vidjeli smo siune ruiaste jezike kako liu krzno, siune pandice kako iste ui i eljaju glavu. to mislite, kako li je biti imi? rekla sam. Ludi je imala znanstveni pristup. To nije mogue zamisliti rekla je, kao da me eli sprijeiti da to i pokuam. To bi bilo kao biti mi s krilima. Ne budi smijena. Ne moe zamisliti ni kako bi bilo biti mi. Mogu zamisliti kako je letjeti rekla sam i imati prste spojene koicom i visjeti naglavake i jesti kukce. Sjea se kad mi je ona vona muica uletjela ravno u usta. Fuj. Sad si opisala kako bi bilo biti ljudsko bie koje se pokuava ponaati kao imi, a ne kako bi bilo biti imi. U ljudskom iskustvu nema niega ni priblino slinog

eholokaciji. Nikad nisam mogla pobijediti u prepirci s Ludi. U unutarnjem uhu imaju posebnu cijevicu rekla je koja registrira nadzvune frekvencije netom prije nego to umre. Kako je to uope mogue znati? Netko je proveo eksperimente tridesetih godina, kad su tek radili na radarima. Mjerili su napon. Netom prije smrti silno bi porastao. Jesu li sami ubijali te imie? I ako jesu, kako su imii znali da e ih ubiti? Sad sam je zapanjila. Ne znam rekla je. Znala sam da nikad ne bi odobravala to to su ih ubijali, ak ni u ime znanosti. Pitam se je li Cookie ula neto neobino prije nego to je umrla rekla sam, razmiljajui naglas. Ludi dugo nije odgovarala, a onda, kad se upravo spremila neto rei, iznenada se pojavio imi i poeo kruiti tavanom. Pa jo jedan, pa jo jedan. Na kraju "Odiseje" rekao je tata Hermes vodi due mrtvih udvaraa u podzemni svijet. Homer kae da te due pite kao imii u podzemnoj spilji, lepraju, lete amo-tamo u mraku, a kad jedan padne, pukne "kamenom optereeni" lanac i onda svi ponu letjeti. Kamenom optereeni lanac je puknuo. Tavan je bio prepun imia. Bojala sam se ali su me i opinjavali. Nisu letjeli po nekom pravilu ili u formaciji, kao ptice. Ono to je prije izgledalo kao titrava masa sad se posve razdvojilo. Nije bilo voa, ali nisu se ni sudarali. Bili su potpuno slobodni. Ludi je poela coktati jezikom. Prestani! rekla sam joj. Taj je zvuk privukao imie pa su nam poeli letjeti iznad glave. Osjeala sam strujanje zraka na rukama kojima sam prekrila lice. Drala sam se za tatu, ali Ludi je ustala i otila u sredite vrtloga s onom vreicom s bubama. Zadrala sam dah i sklopila oi, ali ne sasvim. Morala sam vidjeti to e se dogoditi. Mislila sam da e se imii zaletjeti ravno u Ludi, da e joj se zaplesti u kosu, ugristi je za vrat sve ono ega sam se sama bojala. Kad je gurnula ruku u vreicu, izvadila bube i ispruila otvoren dlan, zamalo sam vrisnula. Tamna krila prohujala su pokraj nje, a kukac je nestao. Izvadila je drugog i dogodilo se isto. A onda se dogodilo neto ega se i Ludi uplaila. Jedan je imi odjednom poeo kruiti oko ventilatora. Ludi je vrisnula. O, ne. Tata, iskljui ga. Uini neto! Potegni utika. Iskljui ga! Tata je pojurio do ventilatora, koji je sad ve bio na samom rubu krinje. Pazi na ruku povikala sam. To ti je ba bilo glupo vikala je Ludi. to si mislio? Zato nisi popravio ventilator umjesto da ga samo tutne tu na tavan? Zato ga nisi bacio? Ventilator je bio utaknut u produni kabel koji je bio utaknut u utinicu na jednoj od greda. uvaj ruku ponovno sam povikala. ekala sam zvuk udarca kad imi naleti na krilo ventilatora, ali nije ga bilo. imi se udaljio a onda je proletio izmeu krila iv i zdrav. Napravio je krug pa je ponovno proletio izmeu krila. Ubrzo ih je cijeli niz prolijetao izmeu krila ventilatora. Izgledali su kao skupina kolarki koje ekaju na red da preskau konopac. Ludi se smirila. Oprosti, tata rekla je. Ludi se rijetko ispriavala. Bila sam impresionirana. Nakon desetak minuta imii su poeli izlijetati. Nabrojili smo tri izlaza kod strehe. Prvo su malo izlijetali i ulijetali, a onda, iznenada, kao da je zazvonilo neujno zvono, svi su nahrupili i nestali za pola minute, a mi smo zatvarali njihove ulaze elinom vunom koju smo gurali drkom metle.

Sljedeeg me jutra Ludi rano probudila. Otile smo na tavan. imia nije bilo. Gore meu gredama nije bilo onih tamnih, sjenovitih grozdova. Otile smo van. Bilo je tek pet sati i bila sam tako pospana da mi je bilo gotovo svejedno. Vidjele smo kako imii krue oko kue i zavlae se pod strehu. Devedeset ili sto imia bilo ih je teko prebrojiti. Kruili su oko pola sata a onda su otili, najprije jedan, pa drugi, pa cijela kolonija. Uputili su se prema farmi Warrenovih i ubrzo ih vie nismo vidjele. Nikad nisam mogla pobijediti u prepirci s Ludi, ali taj je put imala krivo. Bila sam sigurna da ne umiljam u tom sam trenutku tono znala kako je biti imi.

DRUGI DIO

Bo i 1987.
Tata je otputovao u Bolognu koncem kolovoza. Dogovorio se s jednim od urednika Chicago Tribunea, inae njegovim bivim studentom, da za njih izvjeuje o suenju. Jedan lanak tjedno. Objavit e ga ako im se svidi. Urednik e vidjeti moe li lanke plasirati i u druge novine. Osim nekoliko kratkih vijesti u Timesu, u Sjedinjenim Dravama se o suenju gotovo uope nije pisalo. ekove e slati meni, a ja u ih polagati na zajedniki raun koji je tata otvorio kad je dobio novac za farmu tako da mogu slati ekove Ludi za kolarinu i druge trokove i mami u samostan na ime njezinog dijela imovine poslije razvoda. Tata je proveo no na kauu u mojem malom stanu na treem katu a ujutro sam ga odvezla na O'Hare maminim Monte Carlom koji sam dala dotjerati. Parikrala sam ispred terminala TWA; iskrcali smo njegove stvari i oprostili se. Nikad prije nisam tako jako osjeala da su moji roditelji djeca a ja sam odrasla. I bila sam prilino ljuta jer sam jasno vidjela da trate vrijeme i zanemaruju svoje dunosti. Kao na filmu, kad vidi da e netko napraviti kobnu pogreku i eli ga upozoriti ali ne moe, ili kad vie na Lasku kad ona ne eli uiniti ono to joj kae. Tata se jedva provukao kroz automatska vrata koja nisu radila ispravno; nosio je veliki novi koveg, gitaru i teku aktovku, onu istu s kojom sam ja vjebala intervju za zaposlenje kod nas u dnevnom boravku. Mahnuo je dobacujui mi pogled preko ramena kao Laska kad se sprema na neku svoju pustolovinu. "Vrati se, vrati se", poeljela sam viknuti, ali sam mu ipak samo odmahnula i onda krenula prepunom Autocestom 294 prema sjeveru. Nisam mahnula samo tati nego i svojem dotadanjem ivotu. Vrijeme je da krenem u novi. Bernie, moj ef u Muzeju, dao je otkaz i otiao raditi u novi Tehniki muzej u San Joseu. Njegovo mjesto preuzeo je Jim Bradley, a ja sam postala via kustosica i to mi je bilo drago, samo to je "miljokaz" koji sam od njega naslijedila onaj o kaosu bio u nevolji. IBM, glavni sponzor, nije bio oduevljen idejom da se replicira nain na koji je Edward Lorenz "otkrio" kaos tako to e posjetitelji (mi smo ih zvali "klijenti") moi mijenjati jednu ili vie varijabli na simuliranom meteorolokom programu i on-

da promatrati ono to se u struci zove "leptirov uinak". "Hoe li sklapanje leptirovih krila u Brazilu pokrenuti tornado u Texasu?", pitao se Lorenz u svojem uvenom radu. U naem simuliranom modelu, siuna promjena na jednom mjestu recimo, povienje temeperature za jedan stupanj u Chicagu eksponencijalno bi se proirila preko niza meteorolokih varijabli (vlage, temperature povrine oceana, atmosferskog tlaka, brzine vjetra itd.). Ma koliko podataka skupio i ubacio u kompjutor, nikada ne moe predvidjeti vrijeme na dulje od tri-etiri dana. ak sam uspjela pronai Lorenzov kompjutor Royal McBee u Laboratoriju Fermi i nagovorila MIT da ga daruje Muzeju mi smo morali platiti samo prijevoz a onda su glaveine u IBM-u poele gunati. Po njima je problem bio u tome to taj miljokaz istie neuspjeh kompjutora. Oni su zamiljali neto pozitivno. to se mene ticalo, problem je bio u tome to u, ako ga izbace, ostati bez posla. Richard, savjetnik kojeg sam nala na Sveuilitu Chicago, pomagao mi je izraditi alternativu Lorenzovo vodeniko kolo, ali njegova je ena doznala za nau vezu pa je dao otkaz. Nisam ga smjela ak ni nazvati. Osim toga, otiao je u enevu na neku konferenciju, a njegova ena, Sally, traila je da se naemo na ruku i "porazgovaramo". Ispriala sam tati cijelu priu dok sam ga vozila na aerodrom, a on mi je objasnio da engleske rijei "adult" odrasla osoba, i "adultery" brakolomstvo, potjeu od dviju razliitih latinskih rijei prva od adolescere, odrasti, a druga od adulterare, poiniti preljub. To vodeniko kolo mi dobro zvui rekao je. Samo to onima u IBM-u objasni tako kako si objasnila meni. A to se tie te druge stvari... Kupi si lijep eir rekao je i zagrlio me. Otii na taj ruak i nemoj vie lagati. Ne opravdavaj se, samo reci istinu. No dobro, moda ne cijelu istinu. Ne mora ulaziti u pojedinosti. Kad sam kao dijete dolazila u Muzej, sa kolom ili s roditeljima, nikad nisam razmiljala o tome kako se prireuju izlobe. inile su mi se nepromjenljive: Svijet matematike, Elektrini vlakovi, Rudnik ugljena, Galerija apata (gdje sam se poela nabacivati Richardu), pilii na Farmi. Jednostavno su bile tu. Nikad mi nije palo na um da ih je netko morao smisliti i to ne samo smisliti. Netko je morao izraditi planove, dogovoriti se s dizajnerima i znanstvenim suradnicima i stolarima ("fabrikatorima", kako smo ih mi zvali). I netko je sve to morao platiti. Odnosno, netko je nekoga morao nagovoriti da plati. To jest, ja sam morala nagovoriti nekoga glaveinu iz IBM-a da pljune novac za Kaos. Na sastanku u ponedjeljak govorila sam o planu B vodenikom kolu. Zamisao je, barem teorijski, bila jednostavna. Voda tee u kante na velikom kolu kao to je vodeniko. Na dnu svake kante je rupa, pa ako voda tee vrlo sporo, nee se nita dogoditi. Voda e istei iz gornje kante bre nego to dotjee i tako nee biti dovoljno teine da prevlada silu trenja i pokrene kolo. Ali, ako se voda pusti malo jae, kante e se poeti puniti i teina vode e pokrenuti kolo pa e se vrtjeti. A ako se onda voda pusti jo jae, dogodit e se neto neobino ili bi se barem, u skladu s tom teorijom, trebalo dogoditi. Kako u kante bude utjecalo vie vode (pa stoga budu tee), kolo e se bre vrtjeti. Ali tako se kante na dnu nee stii potpuno isprazniti pa e dio vode ponijeti sa sobom kad se budu dizale na suprotnu stranu. Istodobno, budui da se kolo brzo vrti, gornje kante nee stii primiti mnogo vode, i tako e ubrzo u kantama na desnoj strani kola biti vie vode nego u onima na lijevoj, pa e se kolo poeti vrtjeti u suprotnom smjeru. A onda e se sve ponoviti i kolo e se opet poeti okretati u suprotnom smjeru. Zdrav razum naveo bi te na zakljuak da e s vremenom kolo doi u stabilno stanje, ali to se nikad ne dogodi. Obrtanje smjera jednako je nepredvidljivo kao obrtanje zemljinog magnetskog polja. Kaotino. Moe znati brzinu dotoka vode, kapacitet i

dimenzije kanti, broj i veliinu rupe na svakoj kanti, teinu kola, teinu kanti i zamaaj kola a unato svemu tome ne moe predvidjeti na koju e se stranu kolo poeti vrtjeti nakon desetak okretaja. Ali, kako sam istaknula u svome izlaganju, najljepe u svemu je to to kad izradi kompjutorski grafikon kretanja kola s tri koordinatna sustava kako bi odredila mjesto kola u trodimenzionalnom prostoru u nekom danom trenutku, vidi kako se javlja novi poredak. Ili tonije, kompjutor ga vidi i moe ga predoiti na monitoru. Shema se nikada ne ponavlja, ali nastaje oblik slian leptiru, s dva krila, jednim za kretanje u smjeru kazaljke na satu i drugim za kretanje u suprotnom smjeru. Sreom, Richard je uspio iskopati Lorenzov lanak o toj temi, "Deterministiki neperiodini tok" u kojem su bile ilustracije nekoliko "Lorenzovih atraktora", kako su nazvali te sheme ili tonije, ne-sheme. Doznala sam i da je sam Lorenz ipak izradio takvo kolo, i ne samo on nego i neki profesor Malkus s MIT-a onaj koji nam je darovao Lorenzov stari kompjutor a i netko u Francuskoj; rekla sam da mogu doi do njihovih nacrta, to nije bilo sasvim tono. Zapravo, uope nije bilo tono, premda jesam razgovarala s Lorenzovom udovicom i pokuala sam, bez uspjeha, stupiti u vezu s Willemom Malkusom s MIT-a. I razgovarala sam s potencijalnim savjetnikom sa Stanforda. Pitala sam se zna li o enama toliko koliko zna o Lorenzovim atraktorima. Zato eir, pitala sam se razmiljajui o savjetu koji mi je tata dao na O'Hareu. Nikad ne nosim eir. Nitko u naoj obitelji nikada nije nosio eir osim kad je minus dvadeset. Ni ne poznajem nikoga tko nosi eir. Ali, dok sam ila Avenijom Michigan na putu prema Dvorani Cape Cod hotela Drake bacila sam pogled u izlog trgovine Tailleurs Nouveaux i vidjela prekrasan eir, iroka oboda, mekan, ukraen cvijeem, ali ne ovozemaljskim. Ili barem ja nikada nisam vidjela takvo cvijee. Produila sam do Drakea, ali poranila sam pola sata pa sam se vratila do izloga Tailleurs Nouveaux. Na sebi sam imala ljetnu haljinu pastelne boje koju sam kupila na rasprodaji u podrumu Field'sa. Boja se slagala s nekim cvjetovima na eiru, koji je sliio onome to ga je Eliza Doolittle nosila na kraju filma My Fair Lady koji sam gledala u kinu Court Theater u sijenju, ubrzo poto sam se zaposlila u Muzeju. Kao i Eliza, i ja sam iskuavala novi identitet, ali bez pomoi profesora Henryja Higginsa. Dok sam stajala pred izlogom i gledala istodobno svoj odraz i eir, pokuavala sam sebe zamisliti kao Elizu. Zauzela sam elegantnu pozu i malo mi je nedostajalo da ne zapjevam. Bilo mi je ao to nisam mogla porazgovarati s Richardom, ali Sally je to vjerojatno ba tako isplanirala: razdvojiti osumnjiene da se ne bi mogli unaprijed dogovoriti to e rei. Nisam je nikad srela pa nisam znala kako izgleda, ali ona je rekla da ona mene zna i da e me prepoznati. Njezin je glas preko telefona zvuao promiljeno neutralno. A to sam osjeala? Prema Richardu? to sam mislila o tom objedu? Zapravo sam se iznenadila. Bila sam ugodno uzbuena. Richard i ja nismo jedno drugome rekli da se volimo, ni tijekom seksa, ak ni odmah poslije seksa. Govorio je malo talijanskog pa bi mi rekao: "Ti voglio bene. Nema pojma koliko. Ti voglio bene." elio mi je svako dobro. Pa, i ja sam njemu eljela svako dobro. Ali, mislim da mi je vie bilo ao izgubiti ga kao suradnika nego kao ljubavnika. Novog sam ljubavnika uvijek mogla nai, ali nisam bila ba sigurna da mogu nai drugog strunjaka za teoriju kaosa, barem ne u Chicagu. Ve sam o naoj vezi poela razmiljati kao o neemu svrenom bila sam tuna to je gotovo (ako jest), ali sam bila i vrlo zadovoljna. To mi nije bilo prvo spolno iskustvo, ali nikad prije nisam imala pravu vezu. Nikad nisam bila druga ena. Zavrila sam prvu plovidbu na uzburkanome moru odrasle spolnosti. A sada

kopno. Pristajala sam u luku gdje me ekala Richardova ena Sally. Sally, prevarena ena. No i to je bio sastavni dio te drame. Moda se tom susretu nisam veselila, ali nisam se ni bojala. Nisam se namjeravala ispriavati, objanjavati ni pravdati. Razgovarat u s njom kao svjetska, odrasla ena racionalno i smireno. Bez scene, premda je pomisao na scenu bila uzbudljiva. Richard mi nije mnogo govorio o njoj. Znala sam da imaju dvoje djece, da poduava slikanje na Umjetnikom institutu i da kod kue slika. Dvanaest i pet. Jo mi je ostalo dvadeset pet minuta. Vrijeme se sad kretalo sporo kao pu. Pogledavala sam svoj odraz pa eir, ak sam malo unula da namjestim glavu ispod njega. Onda sam primijetila da me netko iz trgovine promatra. Nije mi preostalo nita drugo nego da ili pobjegnem, ili uem. Odluila sam ui. Nikad prije nisam bila u trgovini eirima. Na zidovima su bile crnobijele fotografije. Mnogo fotografija britanske kraljevske obitelji kraljica majka s tokom, princeza Di sa eiriem uskog, savijenog oboda, s perjem, princeza Anne s borsalinom a iza nje konji. I fotografija Jackie Kennedy s kloom. I natpis: Svatko primijeti osobu koja nosi eir. YVETTE JELFS Moda je to bilo posrijedi. Htjela sam biti zamijeena. Mogu li vam pomoi? Imala je strani naglasak. Hvala, samo gledam. Samo izvolite. Krasan je, zar ne? Onaj u izlogu? Da. Kreacija Claire Bouchard. Smijem li vam ga pokazati? Nikad nisam nosila eir rekla sam. U Parizu svi nose eir. Ni u Parizu nisam nikad bila. E pa, za sve postoji prvi put. Dopustite. Uzela je eir iz izloga i stavila ga na drveni dra za eire na pultu. Postavila ga je malo ukoso. Sad se doimao jo privlanije i elegantnije nego u izlogu. ena koja nosi eir bi... No, bila bi zapaena. Dopustite da vam podignem kosu rekla je i privrstim je ukosnicama. Ljepe je kad se vidi vrat. Izvolite, sjednite. Pokazala mi je stolac. Vaa kosa ne moe nositi takav eir ako vam visi niz ramena. Podigla mi je kosu i stavila eir. Sjedila sam pred trodijelnim zrcalom koje je umnoavalo moj odraz. Sara na sve strane, ba kao onda kad mi je tata kupio poslovni kostim. Gotovo mi je laknulo kad sam vidjela da je prevelik. Zapravo nisam eljela potroiti novac na eir koji vjerojatno nikad vie neu nositi. Morala sam drati glavu vrlo ravno da mi ne bi pao. Ali, bio je prekrasan. areno cvijee bilo je izraeno od svile, a drala ga je neka vrsta mree. Izgledalo je kao Monetova slika. Savreno se nadopunjava s vaim stoliskama rekla je. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim kako govori o cvjetnom uzorku na mojoj haljini. Imate li manji broj? Doimala se iznenaeno. Imamo samo ovaj. To vam je posljednji? Ne, madame, postoji samo jedan. Okretala sam glavu lijevo-desno. Bojala sam se pitati za cijenu. Prevelik je rekla sam i brzo okrenula glavu da mi eir ne bi pao; gledala sam naprijed dok sam se okretala. (Inercija. O njoj sam dosta nauila.)

 Ne, ne, madame. Skinula mi je eir i pokazala vrpcu s unutarnje strane, slinu onoj koja se esto vidi s vanjske strane eira. Zategnut emo vrpcu, vidite, ovako zategnula je krajeve i spojiti je. Sad je ua. Vidjet ete. Odgovara li vam sljedei utorak? O ne rekla sam prilino glasno. Odsjeno. Idem na objed. Ako ga sad ne stavim, onda mi i ne treba. Vrlo dobro. Bit e gotov za nekoliko trenutaka. Koliko kota? upitala sam napokon. Kod ovakvog eira rekla je kreacije Madame Bouchard, unikata cijena nije vana. Claire rekla je i stavila eir na pult molim vas, doite malo. Iz stranje sobe izila je Claire, krupna ena s blagim briima. Kimala je dok joj je prodavaica objanjavala to treba uiniti. Bien sr, bien sr. Kad je omotala jak crni konac oko prstiju i napravila vor jednom rukom podsjetila me na majku. Zaila je vrpcu za manje od minute. Stavila mi je eir na glavu dok je igla jo visila s konca. Savreno. Napravila je omicu, provukla iglu kroz nju, zategnula je, napravila jo jednu omicu, provukla iglu kroz nju natrake i opet zategnula. Sto puta sam vidjela kako to radi moja mama, ali meni nikad nije polazilo za rukom. eir mi je savreno pristajao, a stajao je dvjesto dvadeset pet dolara. Gotovo polovicu cijene kostima. Brzo sam raunala u glavi dok je ona ekala autorizaciju Vise. Pomalo sam se nadala da je nee dobiti, to bi mi bilo neugodno, ali bih barem utedjela dvjesto dvadeset pet dolara. No to se nije dogodilo. Sad sam bila uvjerena da mi karticu nee prihvatiti u restoranu. Ali, Sally je mene pozvala. Morat e ona platiti. Poslije sam se pogledala u izlogu, onako kako se tata uvijek ogledao u izlogu eljezarije nakon to se oiao htio je vidjeti kako izgleda, ali nije htio da to itko primijeti. Moj je eir izgledao kao aureol. Ili kruna. Ili kaciga. ekala sam Sally u predvorju hotela, ispred restorana. Hoe li htjeti platiti? Nadala sam se da hoe. Nisam bila sigurna to bonton nalae u takvim situacijama. Tko je platio u Juliji? Vanessa Redgrave ili Jane Fonda? Ti si sigurno Sara rekla je. Prila mi je straga, iz restorana. Zamalo te nisam prepoznala s tim eirom. Sad sam ve bila prilino nervozna. Ve sam nam uzela stol rekla je. Restoran je bio prepun ena tridesetih i etrdesetih godina, ali nisu nosile eire. Bilo je nekoliko kloeva, poput onoga to ga je Jackie Kennedy nosila na fotografiji u trgovini. Ali, nita slinog mome. Valjda sam stvarno njime neto htjela pokazati, ali to? I ljudi me doista jesu zapaali. Mnogi su mi dobacivali poglede sa strane. Jesu li se divili mome ukusu? Jesu li mogli vidjeti da nisam navikla nositi eir? Jesu li znali da sam se sastala sa enom svoga ljubavnika kako bismo "porazgovarale"? Sally je bila lijepa, ali ne odve lijepa. Kao stvarna osoba, a ne fotomodel. Srednje visine, dugih nogu. Imala je ljetnu haljinu kao i ja, ne predubokog dekoltea, s cvjetnim uzorkom, ali nije nosila eir. Slijedile smo efa sale mimo koom presvuenih separea do stola u stranjem dijelu restorana. Bilo je mrano, a stolovi su bili smjeteni tako blizu da emo sve to kaemo jedna drugoj istodobno rei i susjedima. Na stolu je bilo cvijee, boca bijelog vina i dvije ae, jedna od njih ve napola puna vina. elim biti civilizirana rekla je, zateui haljinu preko stranjice dok je sjedala. Ali ne odve civilizirana. Nisam znala to bih rekla na to, ali shvatila sam da sam u gabuli, u ozbiljnijoj situaciji nego to sam se nadala.

 Jesi li gledala film U nevolji? upitala me. Jesam, ali davno. E pa, toliko otprilike elim biti civilizirana. Misli, kad Elaine Carter baci svjetiljku? I onda pokua Nicole Ferraro iskopati oi? Mislila sam na onaj raniji prizor, na brodu... Onda je dobro to smo na civiliziranom mjestu, u restoranu, meu ljudima. To je dobro za tebe. Ulila mi je vina u au, a onda dodala jo i u svoju. Imala sam malo problema sa eirom dok sam se pretvarala da prouavam jelovnik, koji sam morala drati ravno pred licem jer sam se bojala pognuti glavu. Bilo je udno imati eir na glavi kao da imam auru. Bio mi je teak, kao da mi je na glavi veliki kota. Nisam mogla zamisliti kako bih odmahnula ili kimnula glavom. A upravo sam to trebala raditi. Obitelj ti je poginula u eksploziji u Bologni 1980. godine rekla je pa te odgojila teta i poslala te na St. Clair. Oprezno sam kimnula. Budui da sam stvarala novi identitet, rekla sam Richardu da mi je poginula cijela obitelj. Predstavila sam se kao samotna vuica koja se brine sama za sebe, egzistencijalistika junakinja par excellence. Svoja ena. (Moda sam zato i kupila eir.) ivi u Chicagu od kolovoza 1986. nastavila je. est mjeseci si radila kao konobarica u Mount Parnassusu, a onda si se zaposlila u Muzeju znanosti i industrije. Prvo si nalazila izloke za izlobu kompjutora, a onda je netko otiao pa si postala kustosica ili tako neto. Richardovo ime si dobila od Sveuilita jer se on bavi teorijom kaosa i zamolila si ga da ti bude savjetnik. Od travnja se evi s njim dva-tri puta tjedno u svom stanu u 57. ulici, koji dijeli s dvije poslijediplomke. To je sve to znam. Reci mi ostalo. Richard joj oito nije rekao da sam se, kad sam dobila promaknue, preselila u drugi stan u istoj zgradi i da vie nemam cimerice. Kako si doznala? Vidjela sam Richarda i tebe kako zajedno izlazite iz Muzeja. Upravo sam izila iz trgovine. Ostavila sam kolica na ploniku i slijedila vas. Kad sam se vratila, kolica vie nije bilo. Bila sam potroila ezdeset dolara, a onda sam morala platiti i kolica. Rekla sam Richardu da znam nekoliko dana prije nego to je otiao u enevu. Grozno smo se posvaali. ao mi je. Doao je konobar i upitao nas to elimo. No barem se nije predstavio i rekao da e se on danas brinuti za nas. Sally je naruila coquilles St.-Jacques, juhu od potoarke i salatu s preljevom od gorgonzole. Ja zapravo nisam ni proitala jelovnik pa sam naruila isto. Sally je pijuckala vino pa sam to inila i ja, iako nisam mogla dovoljno zabaciti glavu da ispijem do kraja. Vino je bilo izvrsno. to te zanima? Zanima me zato si to radila? Nisam znala to da joj kaem. Nisam bila sigurna da joj elim rei istinu. Nisam ak bila ni sigurna to je istina. Jesam li traila pustolovinu? Htjela biti odrasla? Pa u dvadesetom smo stoljeu rekla sam. I kakve to ima veze? Pa, kao prvo... Ali, nisam se mogla sjetiti to bi to bilo prvo.

 Misli, nevjera je posve normalna stvar? Konobar nam je donio salatu. Ba mi je dobro doao. Oboje smo odrasli rekla sam. Donijeli smo egzistencijalne odluke. Ti i Richard? Nasmijala se. ao mi je zbog tvoje obitelji, ali to ti nije nikakvo opravdanje. Zastala je. Moda postoji racionalna reakcija, racionalno ponaanje u ovakvoj situaciji rekla je ali nisam sigurna kakvo bi trebalo biti. U svakom sluaju, ja ti nisam od onih ena koje ekaju da stvar proe, kao Maggie u Zlatnoj zdjeli. Maggie i njezin princ. itala sam Zlatnu zdjelu na seminaru iz amerike knjievnosti, ali je nisam ba shvatila. Nije li se on spetljao s njezinom najboljom prijateljicom? Konobar je uto donio juhu. Prijateljicom i maehom Charlotteom. Ona eka. Mislim, Maggie. Sve isplanira. Nee napraviti scenu. Nikakvih neugodnosti. Charlotte i njezin otac Maggiein otac vrate se u Ameriku i princ opet pripada samo Maggie. ak joj se ne mora ni ispriati. Ona to ne eli. Bilo bi joj neugodno. Ali, ja nisam takva. Ne mogu biti takva. Ne elim biti takva. Vjernost je kao da si zajedno u prekrasnoj kui, samo ti i on. Moe po njoj hodati gola. Moe gola stajati pred hladionikom. Moe voditi ljubav na kauu u dnevnom boravku. Ali, ako je tu jo netko, onda to ne moe. Ne moe se opustiti. Konobar nam je donio jakovske kapice, a Sally je naruila jo jednu bocu vina. Neko smo vrijeme utke jele. Jedino ega sam se sjeala o toj pripovijetki Henryja Jamesa bio je ovitak broiranog izdanja ena duge crne kose koja sjedi ili napola lei na krevetu i komentara Dorothy Parker i jo nekoga. Henry James je progutao manje nego to moe odgristi rekla sam. Kao vodeni konj koji guta zrno graka. To kau svi koji ga ne razumiju. Jednostavno je iznad njihove razine. Probila sam jakovsku kapicu vilicom i sjetila se jo neega. Nije li problem bio u tome rekla sam to su Maggie i njezin otac mislili da mogu jednostavno kupiti princa, kao neko od umjetnikih djela koja su stalno kupovali? Nije li zapravo mislila da je on njezino vlasnitvo...? Nije li morala nauiti... Nisam primijetila kada je konobar donio drugu bocu vina, ali bila je tu, na stolu, i ve smo poele piti. Vidjela sam da sam pogodila. Ili barem dotaknula bolno mjesto. Sad e mi valjda rei da ne bi iao drugamo da mu kod kue dajem to mu treba? Ili tako neto. Ne bih to ba tako rekla. A kako bi rekla? Malo sam se izgubila, ali nisam htjela dopustiti da me zastrai. Rekla bih da smo se Richard i ja svidjeli jedno drugome... Donijeli smo egzistencijalnu odluku. To mi je bio ve drugi put da spominjem "egzistencijalnu odluku", ali nita mi drugo nije padalo na pamet. Mene privlae mnogi ljudi, ali ne skidam odmah gaice... I to ti je uope ta egzistencijalna odluka? Po emu se razlikuje od obine, neegzistencijalne odluke? Ne moe i jedno i drugo. Dvoje se ljudi moe istinski usredotoiti jedno na drugo ili se mogu eviti naokolo... To je moj egzistencijalni izbor. Kad uzmem Richardov kurac u usta ne elim misliti o tome kako ga ti stavlja u svoja, razumije? Ima li ti uope pojma kako je zamiljati da tvoj mu u dobru i u zlu, u bolesti i zdravlju evi drugu enu? Tu sliku? Ako se dvoje ljudi sloi da je u redu eviti se naokolo, moda tada i jest u redu, ali onda nikad ne mogu imati onakav odnos kakav nazire kad se tek zaljubi... Pokuala sam vratiti razgovor na Zlatnu zdjelu. Nije li Maggie uspjela vratiti mua zato to ga je pustila?

 Ako ima pticu rekla je vrlo glasno ne dri je u krletki pusti je na slobodu. Ako nekoga voli, daj mu slobodu. Ne pokuavaj ga ograniiti, pa e ti se vraati. Koje sranje! Potedi me, molim te. Napravit e scenu? upitala sam. Neu rekla je nego u nazdraviti. Podigla je au. Za dame koje objeduju. Obje smo ispraznile au. Jesi li gledala film Company? Odmahnula sam glavom zaboravivi na eir koji mi je zamalo pao u tanjur. Steven Sondheim rekla je. Richard i ja smo ga gledali u New Yorku. Trebala bih nabaviti eir kao to je tvoj, onda bismo mogle odigrati taj prizor. "Za dame koje objeduju da-da-da-da. Da-da-da-da i ponekad planduju. Da-da-da-da i tvrde da su sve ire i ire jer sjede i biraju eire" Sally je ustala i podigla au. "Nosi li itko eire danas? Neka ustane i pije za nas." I to je bila cijela naa "scena". Neki su se gosti osvrtali, a onda je konobar donio raun koji je Sally platila; nije nas pitao to emo za desert; ali, moglo je biti mnogo gore. Izile smo na ulicu. Na Aveniju Michigan. Nismo si imale vie to rei. Mislila sam kako bi nakon takvog ruka trebalo sjesti u taksi, ali nisam htjela potroiti dvadeset dolara na vonju do Hyde Parka pa sam, kad je Sally krenula lijevo, ja krenula desno. Pogledala sam se u nekom izlogu. eir nije bio aureol (ja nisam aneo); nije bio ni kruna (jer nisam princeza); nije bio ni kaciga (jer nisam ratnica). Bio je samo eir, a ja sam bila samo ja. Ali, bio je lijep i ljudi su se osvrtali za mnom dok sam hodala prema autobusnoj stanici u Ulici Oak gdje sam zatim ekala Jeffrey Express. Pomislila sam kako, s obzirom na sve, i nije bilo loe, jedino to sam bila dvjesto dvadeset pet dolara laka zbog eira. Jo sam se jednom pogledala u izlogu trgovine putnom opremom. eir nije bio lo nije to bio stari eir, nisam ga se spremala pojesti ni prositi s njim u ruci ni izvesti neki trik ni neto izvui iz njega ili sakriti ispod njega. Pa to u onda s njim? Spremiti ga u ormar uz onaj poslovni kostim i ostaviti ga tamo dok mi opet ne ustreba? Autobus je doao nakon petnaestak minuta. Gurnula sam dolar u kutiju za gotovinu. Sally je sjedila skroz otpozadi. Oito ni ona nije htjela potroiti dvadeset dolara. Lice je pokrila rukama. Vidjela sam da plae. Nije me vidjela. Mogla sam sjesti sprijeda, bilo je mnogo slobodnih mjesta. Ali, bilo mi je ao. Otila sam do nje i zagrlila je. Skinula sam eir i stavila ga na sjedalo. Samo sam te htjela malo prepasti rekla je nakon nekoliko trenutaka. Natjerati te da se ispria i onda ti oprostiti. Tebi bi laknulo i bila bi mi zahvalna, a ja bi bila tako zrela i puna razumijevanja. Mislila sam da bih te moda mogla voljeti kao sestru. Shvati, morala sam tako. Jer inae bih te morala mrziti, a to mi je bilo strano. Ne bih to mogla podnijeti. To ti je kao da ima rak koji te dere, nikad ne prestaje. Ne mogu ni spavati nou, toliko me boli. Tada smo ve bili u Ulici Lake Shore, prolazili smo pokraj geta izmeu sredita grada i Hyde Parka. Jezero je bilo tamnomodro, etalite prepuno etaa, biciklista, joggera, ljudi s psima. U luci su bili vezani motorni amci, jedrilice, jahte. Kad smo prolazili kraj Pointa, pomislila sam da bih se, ako se ikada budem udavala, voljela vjenati na Pointu kojeg s tri strane okruuje voda. Moda talijansko vjenanje. Sally rekla sam, ali ona je zaspala, i moda je tako bilo bolje. Ne znam to sam joj namjeravala rei zacijelo neto sentimentalno od ega bi nam bilo nelagodno. Posljednja stanica je pred parkiralitem Muzeja. Sally se dotad ve probudila. Maskara joj se razmazala a ru za usnice mjestimice izbrisao. Zagrlila me i pozdravile

smo se, a onda sam je gledala dok je prelazila parkiralite, Midway i Pedeset estu ulicu i ula na broj 1700, etredesetokatnicu u kojoj je bilo svih vrsta stanova, od garsonijera do estorosobnih. Bila je subota poslijepodne. Najradije bih bila otila kui i naspavala se, ali morala sam raditi. Morala sam pripremiti nove tekstove i videomaterijal za izlobu o kaosu. Stiglo je vodeno kolo i to me veselilo, ali sam se poela pribojavati da sam pretjerala s obeanjima. Kad sam napokon izila iz ureda ili tonije, pregratka Muzej je bio zatvoren ve tri sata. Mrak jo nije pao, ali samo to nije. Neko sam vrijeme stajala na stubitu. Odatle sam vidjela svjetlo u Richardovom i Sallynom stanu na etvrtom katu. Richard se vraao sljedeeg dana, u nedjelju. Pokuavala sam zamisliti njihov susret, njihovo mirenje. Bez mene. Richard je bio matovit ljubavnik. I prvi mukarac s kojim sam spavala vie od dva-tri puta. Prvi mukarac iji sam kurac uzela skroz u usta, prvi koji je ekao da ja svrim. Hoe li se ti nai susreti, pitala sam se, eksponencijalno iriti kroz brane varijable, kao promjena temperature povrine oceana? Kad bi sve to se uope moe znati o Richardu i Sally ubacili u najmoniji kompjutor na svijetu, bi li bilo mogue predvidjeti hoe li jo biti u braku za trideset godina, ili za dvadeset, za deset, za pet, za dvije, za est mjeseci? Ali, srce me nije boljelo zbog Richarda nego zbog Sally. Sally koja je odrala zdravicu u Dvorani Cape Cod, Sally koja je plakala u autobusu, Sally koja sada vjerojatno djeci ita neku pripovijetku jer je Richard u enevi, Sally koja me je htjela voljeti kao sestru, kao Cookie.

* * *
Moj se posao pretvorio u karijeru, a onda se moja karijera pretvorila u poziv. Ne bih vam znala rei kada se tono to dogodilo. Nije bilo nikakvih dramatinih obrata, samo niz sastanaka, izvjea i neslaganja s dizajnerima i fabrikatorima. Zapravo je to nalikovalo poretku koji se postupno raa iz kaosa: ak i kad ga naui oekivati, ipak te iznenadi. Ali, kad ga jedanput vidi, onda ga vidi posvuda. U dimu koji se die iz neije cigarete, u mrlji ulja na parkiralitu, u valovima koji se razbijaju na plai uz Ulicu Lake Shore. Proitala sam najvanije radove samoga Lorenza, ali i Mitchella Feigenbauma, Alberta Libchabera i skupine iz Santa Cruza, Benoita Mandelbrota. Veinu nisam razumjela, ali htjela sam barem malo i ja sudjelovati, a i te kako sam razumjela uzbuenje, osjeaj da se sprema velika promjena znanstvene paradigme. Vidjela sam da se znanstvenici, poto su se godinama sve ue specijalizirali, ponovno bave zajednikim radom koji e promijeniti nae razumijevanje evolucije ("kaos s povratnim informacijama"), ekologije, epidemiologije, ak i drugog zakona termodinamike. Sve se usporava? Entropija je nepovratna? To jednostavno nije istina. Ili barem ne na isti nain kao prije. Sad mi je bilo drago to sam sluala fiziku kao izborni predmet na St. Clairu, iako sam je izabrala iz pogrenih razloga. Izabrala sam je jer mi se tada inila manje zapetljanom od kemije ili biologije. Ali, to moe biti zapetljanije od nelinearne jednadbe? Spremala se promjena znanstvene paradigme, a ja u tome sudjelujem. Sve je to bilo sadrano u obinom malom vodenikom kolu. Ali, postii da se kolo pone ponaati kaotino to je ve neto drugo. Svatko tko radi u muzeju rei e vam da etiri mjeseca nisu dovoljna za postavljanje sloene izlobe, bilo kakve vrste drugi "miljokazi" spremali su se dvije-tri godi-

ne ali potkraj prvog tjedna u prosincu, dva tjedna prije otvorenja (osamnaestoga), kolo se vrtjelo. Morali smo zamijeniti najlonske kugline leaje koja su stvarala preveliko trenje tako da se kolo vrtjelo neujednaeno; morali smo zamijeniti i drveno kuite koje je tretirano kromovom soli kao fungicidom jer je ta sol vodi davala utu boju. Ali, nismo mogli natjerati kolo da se ponaa kaotino. Richard, koji je ponovno radio sa mnom jer Sally je preskoila ostale faze i ponaala se prema meni kao prema sestri poeo je izraivati histogram kako bi kvantificirao rotaciju na 0, 30, 60, 90 stupnjeva itd., ali nije imao to kvantificirati. Kolo se mirno okretalo u onom smjeru u kojem se poelo okretati i nikako nije htjelo obrnuti smjer, ma koliko da smo podeavali dotok vode. Moda u svemiru ipak vlada stroi red nego to smo mislili. Otvorenje muzejske izlobe slino je kazalinoj premijeri. Vlada kaos, svi imaju previe posla, sve hvata panika. Fabrikatori, koji su kolo izradili prema mojoj specifikaciji, vie nisu znali to bi. Dizajner je rekao da pere ruke. Vii znanstveni savjetnik razmetljivo je preuzeo odgovornost trebao je znati da ne smije prepustiti tako vaan dio izlobe neiskusnoj kustosici kao to sam ja. Grozniavo sam nazivala MIT. Razgovarala sam s pet-est ljudi koji su znali za Malkusovo kolo, ali nitko od njih nije se sjeao da ga je vidio na djelu. Dapae, jedan mi je rekao da mu se ini da ni Malkus nije uspio. Francuz mi je bio posljednja nada. Imala sam njegovu adresu i slala sam mu brzojave koje je Sally prevodila na francuski, ali mi gotovo dva tjedna nije odgovorio. Srce mi je poskoilo kad sam u svom potanskom sanduiu ugledala avionsko pismo od Ateliera Bernard Gitton. Pisao mi je na engleskom: "Ja bio znanstveni istraiva prije nego ispasti loe i otvoriti svoj atelje." Umjetnik, pomislila sam i srce mi je poskoilo u suprotnom smjeru. "Prvi problem biti nai estetski oblik za stroj u skladu s mjestom gdje mora biti postavljen." Nalaenje "estetskog oblika" nije me nimalo zabrinjavalo. "Ja morati crtati i sanjati i crtati i onda doe poetak ideje. Onda crtam u kompjutoru prema skicama. Za kaotine strojeve ja napravio jednostavan model. Onda napravio industrijske nacrte..." Preskoila sam dio pisma i histogram na dnu prve stranice u nadi da u na drugoj nai neto korisno. "Izbuiti vie rupa na nekim kantama", napisao je, "da bi ubrzao tijek vode iz svake kante i prevladao rezidualno trenje." Te veeri poto se Muzej zatvorio jer nisam htjela da itko vidi to radimo Richard i ja izbuili smo jo rupa u kantama da bismo ubrzali protok. Trebala sam uzeti industrijsku builicu iz radionice, ali snali smo se s Richardovim Black & Deckerom, iako nam je za svaku rupu trebalo punih pet minuta, a builica se tako zagrijala da smo ruku morali omotati Richardovom kouljom. Osam kanti. Izbuili smo po etiri rupe na dnu svake. Richard je u deset sati izbuio i posljednju i ovjesio kantu na mjesto. Ja sam pustila vodu pa smo ekali da se prva kanta pone puniti (i, dakako, istodobno isputati vodu). Najradije bih bila malo gurnula kolo, ali suzdrala sam se. Trenje se opiralo sili tei oko trideset sekundi, a onda se kolo poelo vrtjeti. Napunila se i druga kanta pa se vrtjelo bre. Richard je odjenuo koulju ali je nije zakopao. Bila sam i te kako svjesna da mi je blizu. Neu vam rei da nisam eljela da me zagrli i poljubi, ili da ak stavi ruku na moju stranjicu jer to ne bi bilo istina. I neu rei da nisam prieljkivala neku gestu, znak da ono to se dogodilo meu nama nee jednostavno nestati bez traga, da to nije bio samo skup nasuminih podataka koje e ponititi drugi skup nasuminih podataka. Gdje li je leptirov uinak, ona mala varijabla koja se eksponencijalno iri na tisue drugih varijabli? Nakon desetak okretaja koji su bili sve bri i bri, kolo se iznenada zaustavilo i obrnulo. Tono se to i trebalo dogoditi, ali nakon tolikih pokuaja i neuspjeha oboje

smo bili zapanjeni, kao da nam se odjedanput otkrila kaotina priroda svemira. Je li to bio onaj znak koji sam ekala? Rezidualno trenje rekao je Richard. Kad bolje razmisli, tako je oito. Primio me je za ruku i ja sam ga kratko pogledala, ali nisam mogla odvojiti oi od kola. Nakon tri okretaja ponovno se obrnulo. Mislila sam da u iskoiti iz koe. Richard se odmaknuo da bolje vidi. Da sam imala eir, bacila bih ga u zrak ali, dala sam ga Sally, a ona ga je nosila najmanje jednom tjedno do kraja rujna. Njoj je to lealo, nije morala drati vrat onako ukoeno kao ja. Svaki put kad se kolo poelo okretati na drugu stranu inilo mi se da sam nazrela veliku tajnu, ali upravo kad sam se spremala zatvoriti pipu, zastala sam na trenutak i gledala Richarda kako zakopava koulju i tad sam nazrela jo veu zagonetku. Vidjela sam Sally kako nas eka u njihovom stanu preko puta dok njihova djeca spavaju, eka da doemo s dobrim ili loim vijestima. Nije me pokuala natjerati da se ispriam, oprostila mi je bez velike pompe. Zajedno smo objedovale, dvaput u restoranu Medici i jedanput u maloj kavani koja se otvorila u hotelu Windermere, i izradila je nekoliko skica za moj portret. Gledala sam kako se kolo usporava i obre smjer. Gledala sam kako Richard otkopava koulju i onda je ponovno zakopava jer ju je prvi put pogreno zakopao. Sada je bilo vrijeme da spojimo kolo s kompjutorom kako bi naizgled nasumini podaci stvorili leptira, zagonetni Lorenzov atraktor. Sada je bilo vrijeme da odemo k Sally s dobrim vijestima i otvorimo bocu pjenuca. Otvorenje, koje se odralo u petak prije Boia, bilo je vrlo uspjeno. Vani ljudi u smokinzima i veernjim haljinama drali su u rukama ae pjenuca i tanjurie s raiima i drugim biranim zakuskama i hodali od miljokaza do miljokaza. Krenuli bi od Miljokaza I strojeva za buenje karata koji su se koristili u Upravi socijalnog osiguranja tridesetih godina, pa preli na golemi kompjutor Whirlwind koji je MIT izradio za vojsku, pa na prvi komercijalni kompjutor, Univac I, prvi kompjutor koji je predvidio rezultate predsjednikih izbora. Kaos je bio Miljokaz XI. Laknulo mi je kad su se posjetitelji okupili oko vodenikog kola. Dapae, bila sam presretna, i premda sam ih poticala da odu pogledati ostale izloke, bilo mi je drago to su se dugo zadravali, kao kockari-ovisnici za ruletom. Doli su i Richard i Sally. Bili su i na samoj sveanosti otvorenja, kad je govorio ovjek iz IBM-a ne onaj koji je bio protiv Kaosa nego netko iznad njega i predsjednik upravnog odbora Muzeja i jo nekoliko ljudi. inilo mi se da prepoznajem njihov pljesak Sallyn i Richardov meu svim ostalima kad me vii znanstveni savjetnik predstavio i pohvalio zbog vodenog kola. Svi su me gledali i pljeskali, a onda je bio na redu netko drugi. Oduevljenje me dralo tu veer, cijelu subotu i gotovo cijelu nedjelju, ali u nedjelju naveer, kad su mi u restoranu Medici u 57. ulici donijeli tanjur penne all'arrabbiata, uhvatila me boina tjeskoba i titila kao da mi je netko spustio teret na ramena. Jedno poglavlje prie moga ivota sretno je zavrilo; ali ta je pria samo mali dio vee prie, prie nae obitelji, a nisam mogla zamisliti kako bi se ona mogla razrijeiti. Tata me nazivao jednom tjedno s kolodvora u Bologni jer u stanu nije imao telefon, a pisao je i tjednu kolumnu o suenju za Tribune, kao da enigmu Cookiene smrti moe rijeiti talijanski pravosudni sustav; mama uope nije nazivala; preselila se u samostan u Dubuqueu, nije smjela telefonirati a preporuili su joj i da pie to manje osobnih pisama. Barem e u utorak doi Ludi. Nazvala sam je na dan otvorenja i pozvala da doe iako sam znala da je namjeravala provesti blagdane sa Saulovom obitelji u Minneapo-

lisu. Nisam mogla podnijeti da na Boi budem sama; inilo mi se da emo ga zajedno nekako izgurati. Kao Horaciji na Drvenom mostu, zadrat emo osjeaje koji budu navaljivali dok se most ne srui. (U tatinoj verziji prie most su drale tri mlade djevojke.) Zajedno emo kupiti darove ali neemo kititi bor i sluat emo Taj Mahala, Rya Coodera i Mississippi Johna Hurta na mojem novom kasetofonu poto rijeimo obiteljske financije; a na sam Boi, ako ne bude prehladno, odetat emo se do grada i veerati u Dvorani Cape Cod. Jest emo jakovske kapice ili kampe ili neku riblju juhu i popiti bocu dobrog bijelog vina. Pojela sam penne all'arrabbiata i salatu i poastila se mousseom od bijele okolade. Ludi je imala samo osam godina kad je Cookie otila na Harvard, a dvanaest kad je poginula. Stanovale smo kod Williamsovih dok su mama i tata bili u Italiji. Gospodin Williams je predavao njemaki, a gospoa Williams je imala pekaru u Ulici Seminary u kojoj se prodavao izvrstan kruh i pecivo i ploke od limuna i kakao kocke. Povela bi nas da joj pomaemo kako se ne bismo samo povlaile po kui. Ukucavali smo se kao i pravi zaposlenici, a na kraju tjedna bismo dobile ek. Naveer sam Ludi itala "Gospodara prstenova" o tome kako je Gollum pao niz Kletu goru i odnio prsten, o slavlju u Gondoru, o povratku u Shire. Naravno, bez Froda. Tata joj je obeao... A osim toga, Frodo i nije stvarno umro. Otiao je na Siva nebesa, a ja sam Ludi rekla da se to dogodilo i s Cookie. Da je otila na Siva nebesa s Frodom, Gandalfom, Elrondom i Lady Galadriel i ostalim drutvom; i da smo ona i ja, Ludi i ja, kao Merry i Pippin koji su se vratili u Shire. Ali, kasno nou ula bih kako tiho plae spavale smo u istoj sobi iako nismo morale, a gospoa Williams nam je dopustila da maknemo mali ormari kako bismo mogle spojiti krevete i onda bih je drala za ruku jer sam sad, kad Cookie vie nije bilo, ja bila njezina velika sestra. Richard i Sally su ve otili provesti Boi sa Sallynim roditeljima u Cinncinati, koji se meni inio jednako dalekim i nepoznatim kao Bologna ili samostan u Dubuqueu. I moje bive cimerice otile su svojim obiteljima. Nije mi se ilo u stan pa sam lutala Hyde Parkom dok se nisam nala pred Muzejem. Bila sam u iskuenju da uem. Nisam se mogla nagledati vodenog kola. Jedva sam ekala da ga Ludi vidi. Mama je uvijek govorila i prije nego to ju je uhvatila samostanska groznica da ovaj svijet nije na pravi dom. Nikad prije nisam shvaala to time eli rei. To jest, shvaala sam to misli, ali nisam shvaala osjeajni temelj za takvo miljenje, nije mi prolo kroz ile, kako je tata obiavao rei. No dok sam te veeri lutala Hyde Parkom preko Harper Courta, pa opet 56. ulicom do jezera, natrag ispod pruge pa 57. ulicom do Blackstonea s onim prekrasnim starim kuama prolo mi je kroz ile. Uinilo mi se da osjeam ono to je mama osjeala, neto u meni to ape da ovo nije moj pravi dom, da ne spadam tu, da me nitko nee ekati u stanu kad se vratim, da su svi kojima bih mogla otii ve nekamo otputovali i da je i moj pravi dom negdje drugdje. Moda je tako, mislila sam dok sam otkljuavala prvu od tri kljuanice na vratima stana; moda Hyde Park i nije moj pravi dom, ali je jedini dom koji imam. Ludi je trebala stii dvadeset drugoga poslijepodne. Nije bila iskusna vozaica a palo je malo snijega pa sam se brinula jer je dolazila tatinim starim kamionetom. Sjeala sam se kako je bila plaljiva i oprezna dok ju je tata uio voziti. Ali, poslije je postala... moda ne nemarna, ali odve samouvjerena. Dok sam je ekala, oprala sam kuhinjski pod. Od Grinnella je bilo osam sati vonje. Zamolila sam je da me nazove ako ne bude mogla stii do pet, ali ona nije bila od onih koji nazivaju. Kad sam pogledala kroz prozor, vidjela sam sivi snijeg. Knjiara Powell jo je bila otvorena. Na radiju su rekli da e moda jo snijeiti. Nisam jo nita kupila jer sam je htjela priekati. A sad nisam htjela otii jer sam htjela biti kod ku-

e kad stigne. Kad je napokon dola bilo je skoro osam sati; bojala sam se da e samoposluga biti zatvorena. Pritisnula sam gumb za otvaranje ulaznih vrata i otvorila vrata stana. ula sam kako Laska juri na trei kat, a Ludi kaska za njom. Nagnula sam se preko ograde i vidjela da na sebi ima tatinu parku sputene kapuljae a duga kovrava crvena kosa mamina kosa padala joj je niz ramena. Kad je podigla pogled i vidjela me, nasmijeila se. Parkirala sam u onoj uliici koja izlazi na 57. ulicu. Misli da ga mogu ostaviti tamo? Laska me njukala izmeu nogu. Sagnula sam se i poljubila je u glavu. Nema problema. Ludi je stresla snijeg s izama i skinula naoale, koje su se zamaglile. Pustila sam je prvu u stan i hodajui za njom, gledala ga njezinim oima. Kad smo bile male, njezina je soba uvijek bila puna biljaka i slika, ali uvijek savreno uredna. Ja sam bila slinija mami, koja je uvijek istila iza hladionika i tednjaka, iji je ormar bio uredan, ali su sve ravne povrine bile pretrpane svim i svaim. Pogledaj iza tednjaka govorila je. I onda bismo svi redom zavirili u uski razmak izmeu tednjaka i zida. Moje je pokustvo bilo komotno ali u stanju raspadanja. Imala sam stari kau i stari naslonja. Teak, poput bakinog. ak i iste boje neto izmeu smee i trule vinje. Ludi je znala za izlobu jer smo se ule svaki tjedan, ali nisam joj ba sve rekla. Nisam joj rekla koliko mi znai jer sam joj to htjela pokazati. Htjela sam da se zapanji. ule smo zvukove iz drugih stanova, osjeale mirise iz tuih kuhinja. Netko je u neto stavio mnogo kima. Hoe da odemo do samoposluge? Nisam jo nita kupila. Mislila sam da emo ii zajedno, a onda je bilo prekasno i nisam htjela da nae prazan stan. Ili hoe da malo sjednemo? Jesi li edna? Samoposluga samo to se nije zatvorila. Hoe aj? Lijepo ti je ovdje, Sara. Uzela je primjerak Dva tornja sa stola i poela ga listati. Ima li zdjelicu za Lasku? Moram joj donijeti hranu iz kamioneta. Ponovo je itam rekla sam. Tata je nije uspio proitati naglas onaj trei put. Tvoj put. Ja sam joj je proitala do kraja. Htjela sam da se toga sjea, ali je nisam htjela podsjetiti. Drago mi je to sam dola rekla je. I meni je bilo drago, ali nisam to htjela naglaavati jer je ona zapravo namjeravala provesti blagdane sa Saulovom obitelji u Minneapolisu. Ostavile smo Lasku u stanu i otile u samoposlugu kupiti neto za jelo. Ludi je bila na tatu: oboavala je kuhati i voljela ii u kupovinu. Kupile smo pola kile raia, malo rie, skupu crvenu papriku, balzamini ocat, masline kalamata. A kad smo izile na parkiralite, Ludi je odbacila moju zamisao o skromnom Boiu pa smo kupile i bor. Poslije veere smo pravile ukrase od pekarske gline mjeavine soli, brana i vode. Anele i Djeda Mraza napravile smo od pennea i maccheronija, mojih omijenih vrsta tjestenine. Nismo imale svjeice ni postolje pa smo bor stavile u kut i vrh privrstile za karniu. Ludi je mnogo priala o Saulu, a sad kad sam i ja imala to priati o Richardu, bila sam je sklonija sluati nego ljetos. Osim toga, Ludi je sila s gorskog vrha. Vie nije bila Diotima ni Beatrice. Sad su je zanimala iskustva smrtnika kao to smo tata i ja. A to ako se vas dvoje opet spetljate? pitala je. Ubila bi me! Ali, ne bih to ni uinila. Mislim da ne bi ni Richard. Ne osjeate se udno? Razgovarate li ikada o tome? Mislim, ti i Richard? Ne, ne razgovaramo o tome, ali se ne osjeam ni udno.

 Nego kako se osjea? Teko je objasniti. Ona je neto bolno uspjela pretvoriti u neto drugo. Da barem mi to moemo uiniti s Cookienom smrti. Zato sve uvijek zavri na tome? upitala je Ludi. Kao kad kriminalac pokuava zaobii policijsku blokadu na cesti. Skrene u neku uliicu i misli da si se izvukao, a onda ugleda svjetla i barikadu i opet se mora vratiti. Kad ima vanbranu vezu... netko bude povrijeen... ali si i dalje iv, moe nai neko rjeenje, moe dalje. Ludi je coknula jezikom i Laska je dotrala iz moje spavae sobe. Moe nai neko rjeenje i kad netko umre rekla je. Moe dalje. Ne mora pustiti da ti se zbog toga raspadne obitelj. Sjea se kako smo se pretvarale da je Cookie otila na Siva nebesa s Gandalfom i Galadrielom i ostalima, a da smo ti i ja kao Merry i Pippin i da moramo proistiti Shire? Bilo bi ti pametnije da pospremi stan. Pa pospremila sam ga rekla sam. Ako mi ne vjeruje, pogledaj iza tednjaka. Tata me zaduio za voenje obiteljskih poslova ostavio mi je tridesetak fascikli u kartonskoj kutiji od rajica. Kutija je bila odgovarajue irine, ali poklopac nije dobro sjeo pa je izguvao gornje rubove fascikli. Ludi je sredila svoje financije u Grinnellu. Status joj se promijenio jer vie nije bila malodobnica. Sama je ispunila obrasce za novanu pomo, koji su zapetljaniji od porezne prijave, i dobila je punu stipendiju. Tatini su poslovi bili mnogo sloeniji, ali za ovjeka koji nema nimalo smisla za organizaciju i stalno neto gubi, papire je drao prilino uredno. Medicinski izdaci. Stare prijave dravnog i federalnog poreza. Stare potvrde o otplati hipoteke. Kupoprodajni ugovor za farmu. Papiri od razvoda. Posljednju ratu morali smo platiti do Nove godine. Poslala sam samostanu ek na 27 836 dolara na teret rauna koji je tata otvorio na svoje i moje ime. Iznos je bio tako velik da smo Ludi i ja stalno pogledavale ek nakon to sam ga napisala. (Zbog neke porezne zakuice koju nisam razumjela, ek je morao glasiti na samostan a ne na mamu.) Ali, najproblematiniji dokument nije bio ni kupoprodajni ugovor za farmu ni papiri od razvoda nego tri fotokopirane stranice s nadnevkom "27 luglio 1981", izmjena "La legge 13 agosto 1980 n. 466". Ludi i ja smo razgovarale o tome telefonom, ali jo nismo odluile to da uinimo. Zakon je, sudei prema objanjenju u tatinom fasciklu, proirio kategoriju rtava teroristikih napada koje imaju pravo na naknadu od talijanske vlade tako da ukljuuje i rtve ranijih teroristikih napada, jo od 1969. godine, i odnosi se i na strance. Da bismo stekle pravo na naknadu od 100 000 000 lira morale smo samo podnijeti dokaz da je Cookie poginula od podmetnute bombe. Velik je to novac rekla mi je Ludi telefonom, a to je i sad ponovila. To je mnogo novca, ili barem mnogo lira. Pod sudoperom sam imala stari New York Times pa smo pogledale teajeve. Ako sam tono izraunala, 14. prosinca je 100 000 000 podijeljeno s 1453 iznosilo 68 823,12 dolara. Cento milioni per testa di morto rekla sam, itajui naglas. Krvarina tako je tata to nazvao. On nije htio ni uti za to. Ako je i krvarina, velika je. Gotovo sedamdeset tisua dolara. Cijela naa imovina je procijenjena na jedva neto vie. Ni ne pomiljaj na to rekla sam. Zato ne? upitala je Ludi. Ima li zastaru?

Pogledom sam preletjela stranicu. Nita ne pie. Postoji conto corrente u poti. Najprije se mora poslati pismo Ministru degli Interni. Vrijedi pokuati. Ne misli to valjda ozbiljno? rekla sam. Tata nam to nikad ne bi dopustio. Tata je u Italiji. Ali, mora potpisati papire. Mogu ga ja potpisati. A mama? Trait e svoju polovicu. Ludi je zabacila glavu i zakolutala oima. Bila sam napeta. U meni je sve titralo. To jednostavno nije u redu, Ludi, uzeti novac za Cookienu smrt. Vlada je samo htjela potkupiti ljude da ne prigovaraju toliko zato to se istraga vue tako dugo... Navela sam jo nekoliko prigovora, ali je Ludi zavaljena na kauu, zabaene glave tako da joj je kosa padala preko naslona i dalje kolutala oima. Poeljela sam vrisnuti. Kako moe biti tako ravnoduna? povikala sam. Kako te moe ne biti briga to je mama otila u onaj vraji samostan, a tata gubi vrijeme u Italiji? Naa se obitelj jednostavno raspala. Da si bila na mojoj strani, to se moda ne bi dogodilo. Da si samo meni drala stranu. Nikad prije nisi tako psovala rekla je. Isuse, Ludi, ne shvaam kako moe biti tako ravnoduna! Sary, zna da nisam. Ne misli valjda ozbiljno da mi nije stalo? Pa poznaje me. I uostalom, tko si ti da se buni? Poevila si se s Aaronom Gridleyjem u Cookienom krevetu dok jo nije bila ni pokopana. Kako to tumai? I to to si mi rekla da je Cookie otila na Siva nebesa? Nisam znala to da mislim. Ali, to to si se poevila s Aaronom Gridleyjem, Cookienim bivim dekom... Nemam rijei. Zna ti to elim rei rekla sam pomirljivo. Da, znam to eli rei rekla je ali nemoj mi govoriti da meni nije stalo! Kad smo stanovale kod Williamsovih nakon to se sve to dogodilo... Sara, svake sam veeri odlazila na neko uasno mjesto. A ti si me svake veeri drala za ruku i pomagala mi da se vratim odande. Nikad se vie ne elim vratiti onamo. Nije stvar u tome je li mi stalo ili nije, stvar je u tome da se preboli. Ti za sebe misli da si topla i meka, a zapravo si vra od elika. eli svima zapovijedati. Mami, tati, meni... Sto milijuna lira. To je velik novac. A novac nam treba, Sary. Tebi moda ne treba, ali treba tati i treba meni. Za veterinu ne daju stipendije. Mora sama platiti. Ja u sve morati platiti. Naravno, ako me uope prime. A nije jeftino. Primit e te rekla sam. Kako u to uope moe sumnjati? Jer moram poloiti fiziku, eto zato. Ne ide mi matematiki dio, ne volim to. Znala sam da njoj sve ide, ali nisam inzistirala. Bilo je vrijeme da nastavimo proslavu Boia. Sluale smo boine pjesme na radiju dok smo kitile bor. U etvrtak poslijepodne kupile smo malu puricu i kestene za nadjev po tatinom receptu. Napravile smo ele od brusnica i pitu od jabuka iako ja nisam imala pravu tepsiju za pitu. Zapalile smo svijee, umotale darove i stavile ih pod bor, a onda smo otile Jeffrey Expressom u grad da vidimo veliki bor kod Field'sa i djecu kako ekaju u repu da sjednu u krilo Djedu Mrazu i sve ostalo. Tada sam shvatila da Ludi moe sve to raditi i vui i mene sa sobom jer nije sentimentalna kao ja. Ne bi se rasplakala zbog velianstvenih Boia naeg djetinjstva. Ona je prva od nas tri prestala vjerovati u Djeda Mraza, prva prestala vjerovati u Boga. Moja mala sestrica. Nevjerojatno. Odluila sam pokuati i ja biti takva.

Na Badnjak je u Muzeju najvea guva. Ljudi dou vidjeti izlobu Stabla iz cijeloga svijeta; dou jer ne znaju to bi sa sobom. Prodavaonice suvenira bile su pretrpane. Rep za Rudnik ugljena pruao se sve do Rotunde. I to je najljepe, vodeniko kolo takoer je privuklo mnoge posjetitelje. Djeca su gurala ruke u vodu dok su gledala kako se na velikim televizijskim ekranima pojavljuje atraktor u obliku leptira. Svaki as sam silazila iz ureda da provjerim je li sve u redu. Kad sam u etiri krenula doma, ljudi su jo ulazili u zgradu. Ludi je bila u kupovini pa je donijela i sve potrebno za pizzu. Popile smo malo crnog vina dok smo je pripravljale pa jo malo dok smo je jele, a onda smo Laski stavile uzicu i krenule u Muzej. Ludi je ve tri dana bila u Chicagu a jo nije vidjela moje kolo. Nisam to vie mogla podnijeti. Otile smo do slubenog ulaza na zapadnoj strani zgrade. Mort, jedan od uvara, provjerio me na monitoru prije nego to me je pustio. Nikad ne moe biti dovoljno oprezan rekao je. Tretao je radio istai i istaice imale su svoj boini domjenak. Na nadzornikovu stolu bile su otvorene kutije s pizzom, a pokraj njih limenke s pivom i sokovima. Nita nisam vidjela rekla sam. Samo trebam neto uzeti iz ureda i pokazati sestri vodeniko kolo. Ni mi nita nismo vidjeli rekao je jedan od njih i glavom mahnuo prema Laski. Otile smo slubenim dizalom do balkona jer sam najprije htjela pokazati Ludi svoj ured, odnosno uredski prostor u pravom kuninjaku siunih ureda koje kao dijete nisam mogla ni zamisliti uredski prostori za kustose, dizajnere, koordinatore projekata, pomonike. A onda pravi uredi za vie znanstvene savjetnike i efove. Prvotni nacrt kola privrstila sam na onu pregradu koju moe pomicati i tako dobiti razliit oblik prostorije, a uz njega najnoviji tatin lanak u Tribuneu. Htjela sam da me Ludi vidi kao stvarnu osobu, ali ona je, dakako, vidjela samo moje registatore i police, moj radni stol i kompjutor. Ima mjesta na kojima ti se ini da je muzej velika katedrala, s laom, krinim krilom i mnogo malih kapelica recimo, u Galeriji apata ili kod njihala koje visi s kupole napravljene po uzoru na rimski Panteon gdje je Foucault prvi put empirijski pokazao da se zemlja vrti. I ovdje se to moglo vidjeti. Trebalo je samo ekati. Vidio bi kako se pod muzeja okree pod njihalom. I ako ima dobar mjerni instrument i topericu, moe vidjeti da se njihalo pomie udesno pri svakom zamahu i to svaki put za istu mjeru. Voljela sam tu zastati kad sam nekome pokazivala Muzej i odrati mali govor: Njihalo je simbol starog poretka savreno pravilnog kretanja svemira, nepromjenljivosti prirodnih zakona. A moje vodeniko kolo simbol je novoga poretka. Kaosa. To sam rekla i Ludi dok smo stajale i gledale njihalo. to bi se dogodilo kad bi pokuala zaustaviti njihalo? Odmah mi se stisnuo eludac. Ni ne pomiljaj na to! to bi bilo kad bi ga samo malo gurnula na drugu stranu? To bi bilo kao da si zaustavila svemir ili natjerala Zemlju da se okree u drugom smjeru. Ne, Ludi, ne bi. Njihalo je samo predmet. Ali, Ludi se ve sputala prema njihalu. Pazi, Ludi povikala sam. Teko je najmanje tonu. Ne moe ga samo tako zaustaviti. Ali, mogu ga dodirnuti. Ne diraj ga, Ludi. Mogla bih ostati bez posla. Ne budi takva straljivica. Neu nita pokvariti. Mogla bih izgubiti posao. Nije te valjda toga strah? Sad sam se posramila. Ba sam bila prava straljivica.

Preskoila sam ogradu, spustila se u udubinu iroku oko pet metara i stala pokraj Ludi. Njihalo se njihalo amo-tamo mimo nas. Beumno. Ludi ga je dodirnula dok je prolazilo. Ja sam se neko vrijeme suzdravala, ali onda vie nisam mogla odoljeti. Bilo je u tome neega seksualnog. Sva ta energija a moe je dodirnuti prstom kao da dodiruje elektrinu icu ili podignuti penis. Osjeaj ti prome cijelo tijelo. Fantastino rekla je Ludi. Morala sam se sloiti. Ali, poela sam se pribojavati. Hoe li joj se moje vodeniko kolo svidjeti koliko i njihalo? Miljokaz Kaos bio je odmah iza Galerije apata. Nismo mogle proi kroz nju a da se ne doaptavamo. Tu sam se poela nabacivati Richardu apnula sam s jedne strane galerije. Sram te bilo apnula je ona s druge, ali u njezinu glasu nije bilo osude. Ventil za putanje vode u vodeniko kolo bio je iza ugla, u Hodniku kompjutorske simulacije, koji je vodio u Zapadni paviljon. Otvorila sam ga i ekala. Nita se ne dogaa doviknula mi je Ludi. Je li potekla voda? viknula sam. Gornja kanta se mora malo napuniti prije nego to se pone okretati. Ima vode. Moe li je pustiti malo jae? Otvorila sam ventil malo jae, ali ne do kraja. Kolo se upravo poelo okretati kad sam se vratila. Ukljuila sam kompjutor koji je pratio njegovo kretanje. Ludi je utke gledala. Kolo se vrtjelo sve bre i onda kao da je uhvatilo ujednaen ritam. Na jednom od monitora su se ocrtavale petlje imali smo etiri terminala i etiri monitora a onda je usporilo, stalo i poelo se okretati na suprotnu stranu. Ma zamisli! rekla je Ludi. Vidjela sam da je zadivljena. Kompjutor biljei tri vrste naizgled nasuminih podataka objasnila sam. Kutni poloaj, kutnu brzinu... Ne mora mi sve objasniti rekla je. Pusti me da ga samo gledam. Stalno pokuavam otkriti neki sustav rekla sam. Kad nam je prvi put uspjelo, okrenulo se etiri puta ulijevo pa triput udesno pa etiri ulijevo pa etiri udesno... Kao ifra za sef. Sve sam biljeila i oekivala da se ponovi, unato teoriji. Teko je povjerovati da doista nema pravila. Gledale smo kako kompjutor na monitoru prikazuje kretanje jedne toke na kolu u trodimenzionalnom prostoru. Za to su ovi gumbi? upitala je Ludi. Ako pritisne ovaj rekla sam joj vidjet e to se dogaalo tijekom posljednja dva dana. Vidi. Pritisnula sam gumb i na monitoru se pojavio leptir koji je predstavljao kakvih petstotinjak okretaja kola. Ovaj je za juer. Ovaj za prekjuer. Svaki je drukiji. Vidi? Richard radi na programu koji e ubrzano pokazati kako nastaje oblik pojedinog dana tako da moe vidjeti nastanak leptira a da ne mora tako dugo ekati. I uvijek je leptir? Da. Svakog dana pokrenemo kolo na isti nain, ali leptir nikad nije isti. Prvi klasini fiziar koji je to shvatio bio je Poincar. Evo, tu ti pie objanjenje. Ludi je pritisnula prvi gumb da vidimo leptira, naeg leptira kako se neometeno oblikuje. Svaki okretaj kola dodavao je neto jednom od njegovih krila lijevom kad se okretalo suprotno smjeru kazaljke na satu, a desnom kad se kretalo obratno. Nijedna petlja nije bila poput prijanjih. Iz kaosa se raao red. Kad bi se ikada ponovio rekla sam sve bi bilo gotovo. To bi bilo kao da se svemir vraa na isto mjesto. Nisu li Kinezi vjerovali da upravo to i ini?

 Mit o vjenom vraanju. Nije li to bio Nietzsche? Tekstualni dio izlobe bio je protkan navodima iz Hesioda i Yeatsa, kineskim poslovicama, a bilo je tu i objanjenje Crnog ponedjeljka, 19. listopada prole godine kad je prosjek Dow Jonesa pao za vie od 500 bodova: i tu je razmjerno nevana neprilika rasla kako se irila na sustav neovisnih varijabli. Richard je rekao da su one dodatne rupe poveale koliinu vode koja je tekla kroz kolo upravo onoliko koliko je trebalo da prevlada rezidualno trenje zbog kojeg se kolo dotad nije htjelo ponaati onako kako se trebalo ponaati kaotino. Ali, unato tom njegovom prozainom objanjenju, meni se kolo i dalje inilo udesnim. Neki dan sam prvi put uspavala psa rekla je Ludi gledajui ravno pred sebe. Stairam kod doktora Shepherda. Ima veterinarsku kliniku izvan grada. Na autocesti 80. O, Boe, Ludi, kako si to mogla? To je kao da si uspavala Argosa. Moram, Sary. Ako si veterinar, mora i to raditi. To ti je dio posla. Lijenici to ne moraju. Ali veterinari... mi nemamo izbora. To nam je posao. Jedan od poslova. Je li pas bio velik? upitala sam. Glupo pitanje. Kakve veze ima je li pas bio velik ili mali? Ali, htjela sam da nastavi priati. Veliki pas rekla je. Crni labrador, imao je rak. Nije vie mogao ni stajati, jedva je disao, rak mu se proirio na plua, pojeo mu eludac. Doveli su ga otac i sin. Ljudi, ne psi. Doktor Shepherd misli da je dobro da djeca vide cijeli ciklus. ivot i smrt. I da su kuni ljubimci zato dragocjeni. Ali, djeak nije elio to gledati. "Bit e sve u redu", tako mu je otac stalno govorio, "bit e sve u redu." Ali djeak se rasplakao pa ga je otac izveo. I to se dogodilo? Doktor Shepherd me pitao elim li ja to uiniti. Misli, nisi unaprijed znala? Nisi imala vremena ni razmisliti? Ne, nisam imala vremena razmisliti. Zapravo to ne smije raditi ako nisi diplomirala. Ali, pristala sam. Htjela sam to uiniti. I to se dogodilo? Dala sam mu 5 kubinih centimetara pentobarbitala i on je zaspao, ba kao Argos. Zabila sam injekciju u ilu s unutarnje strane noge i pritiskala, a on je odmah zaspao. Nisi li to i oekivala? Jesam, to je normalno. Ali, kad je doktor Shepherd otiao u svoju sobu, zagnjurila sam lice psu u vrat i rasplakala se. inilo mi se da to neu moi podnijeti. Sve me je boljelo. Nisam bila onako jaka kako sam mislila da u biti; ali, osjeala sam i mnogo ljubavi prema njemu. ao mi je rekla sam. Ne treba ti biti ao. Tako se sad osjeam. Zato sam dola. Trebalo mi je da odem kui. Nadala sam se da e se dogoditi takav trenutak, ali sad kad je bio tu, nisam znala to bih pa sam se okrenula i gledala kolo. Ne znam kako dugo smo Ludi i ja tako stajale pred monitorom, ali nakon nekog vremena uinilo mi se da ne gledamo u njega nego kroz njega, kao da je monitor prozor, kao da gledamo kroz prozor koji gleda na ocean, Keatsov magini prozor, ali koji ne gleda na izgubljenu zemlju iz bajke (ili kako ono ve ide) nego na... na... na ono to je tata nazivao das Ding an sich, stvar po sebi, sr stvari, najdublju tajnu. Nisam znala kako bih to stavila u rijei. eljela sam pruiti ruku i dodirnuti Ludi; htjela sam je primiti za ruku i rei joj da su nam se putovi ukrstili u ovoj toki u vremenu i prostoru i da e se i dalje ukrtati. Htjela sam joj

rei da je nikada neu pustiti... Ali, znala sam da bi bilo pogreno to rei Ludi pa sam utjela i gledala kako leptirova krila rastu na monitoru dok se kolo i dalje vrtjelo. Gledale smo tako sve dok nisam primijetila da je Laska nestala. Nisam se mogla sjetiti kada sam je posljednji put vidjela. Nee joj nita biti rekla je Ludi. Ali, ipak sam se zabrinula i poela sam vikati: Lasky, Lasky, doi, curice, Lasky, Lasky. Iskljuila sam kompjutor i zatvorila vodu. Na kraju smo pronale Lasku dolje na proslavi. Jela je pizzu. Iznenadila sam se to Ludi nita nije rekla jer ona Laski nikada nije doputala da jede ostatke hrane, osobito ne pizzu jer nije zdrava za nju. Ali, bio je Badnjak. Onda smo i mi pojele malo pizze s istaima, podijelile limenku piva i otile kui. Boino jutro nije bilo tako strano kako sam se bojala. Osjeala sam samo blagu paniku. Kad sam se probudila, Ludi je bila u kuhinji i pripremala nadjev od jabuka i luka jer nismo stigle oguliti kestene. Ve se proetala s Laskom. Nismo oekivale da e tata nazvati prije poslijepodneva ili veeri ujutro ili poslijepodne po talijanskom vremenu. Ludi je ve natipkala zahtjev za onih 100 000 000 lira. Htjela je da ga prevedem, a onda se predomislila. Bolje je da bude na engleskom. Onda se jo dvaput predomiljala, pa jo jedanput. Napisala sam zahtjev na talijanskom, koji sam nauila dok smo ivjeli u Italiji, ali sam sve pojednostavnila. Tako e znati da mislimo ozbiljno rekla je Ludi. Napisale smo i tatin broj socijalnog osiguranja, koji smo nale na obrascima prijave poreza i njegovu novu adresu (moju). Ludi ga je potpisala. Idemo ga odmah poslati rekla je. Nadjev se ionako mora ohladiti prije nego to ga stavimo u puricu. Vjerojatno je osjeala moje kolebanje pa je htjela da to obavimo dok se ne predomislim. Nisam sigurna imam li marku rekla sam. Ima, u radnom stolu. A da prvo popijemo kavu? I dalje mi se nije inilo ispravnim da se okoristimo Cookienom smru. To nikako nisam mogla provakati. Ali, nisam se htjela prepirati s Ludi. Mama je uvijek govorila da je, kad se ena pone prepirati i navoditi razloge, odgovor zapravo uvijek "da". Navukle smo kapute, a Laska je poela skakati oko nas. Najblii potanski sandui bio je na uglu 57. ulice i Cornella, tri ugla od mene. Snijeg je jo bio bijel. Vani nikoga. Imale smo cijeli Hyde Park samo za sebe. Sjea se kako je mama priala o pravom znaenju Boia? A to je? to god da je bilo rekla sam mislim da upravo inimo neto suprotno. Da je tata htio taj novac, bio bi poslao zahtjev. Moda je zaboravio rekla je Ludi. Osim toga, ne svia mi se pomisao da emo zaraditi na Cookienoj smrti. Trideset i neto milijuna lira po osobi. To je kao trideset srebrnjaka. Ali, Ludi je drala pismo. Nekoliko puta je na omotnici napisala VIA AEREA i nalijepila vie maraka nego to je vjerojatno trebalo. Ja sam vodila Lasku, koja je od radosti skakala i vrtjela se. U 57. ulici semafori nisu radili. Vidjele smo nekoliko automobila. Pomiljala sam da dograbim pismo i poderem ga. Zamiljala sam kako ga Laska grabi i bjei s njim. Znala je raditi takve stvari. Recimo, nou bi obila cijelu kuu i prevrnula sve koeve za smee.

 Nismo napravile kopiju zahtjeva rekla sam. Sad je prekasno rekla je Ludi i ubacila pismo u sandui. Nisam vjerovala da emo dobiti taj novac, ne od Talijana. Ali, nije bio vaan novac. Vano je bilo to to smo prekoraile crtu, kao da smo prele granicu druge zemlje. Kao kad sam izgubila nevinost s Aaronom Gridleyjem. Otprilike. Ali, nije bilo onako kako sam oekivala, sve se preokrenulo. Jer, nisam osjetila grinju savjesti nego neku vrstu radosti. Ludi je dola k meni u Chicago. A ja sam s njom otila u drugi svijet. Sjea se rekla sam joj kako je Cookie putala onu kasetu Marije Callas nedjeljom ujutro dok su mama i tata jo bili u krevetu? Mislile smo da ne znaju da ih oponaa dok smo jele jaja: "Mmmm, o Boe, ooooh, mmmm, tako je dobro." Sjetile smo se toga i mnogih drugih trenutaka jer u toj novoj zemlji sjeanja nisu bila teret nego dar.

Svjedo enje
U petak 15. kolovoza 1980. godine na Veliku Gospu, usred feragosta jedna mlada ena i njezin deko, odjeveni kao njemaki turisti, podmetnuli su bombu u ekaonicu drugog razreda eljeznikog kolodvora u Bologni. Bomba je eksplodirala u 10:25 ujutro i ubila osamdeset est ljudi. Sljedeeg su dana to dvoje mladih ljudi, Angela Strappafelci i Niccol Bosco, otili u Rim zajednikom prijatelju Filippu Fortiju po krivotvorene dokumente. Niccol je uhien nakon dva mjeseca i zatim ubijen u zatvoru, zajedno s Pasqualeom Barbianijem, jednim od glavnih svjedoka optube, ali Angela je uspjela pobjei u Argentinu i nekoliko je godina ivjela u predgrau Buenos Airesa s Francom della Chiaveom, jednim od utemeljitelja organizacije Rivoluzione e Ordine. To je podmetanje bombe bilo jedno u nizu slinih pothvata kojih je cilj bio destabilizirati vladu i tako otvoriti prostor za uspon jakog voe koji e pronai put izmeu Scile kapitalizma i Haribde komunizma. Unato tome, vlada nije poduzela gotovo nita da ubrza istragu. Dapae, u mnogo emu ju je koila. Svjedoci su izloeni zastraivanju pa i ubijani; Pasqualeu Barbianiju je u zatvoru odsjeena glava; nestali su vani dokumenti; magistratura u Bologni nije dobila prijeko potrebnu novanu potporu; agenti tajnih slubi podmetali su lane dokaze ne bi li naveli istragu na pogrene zakljuke; biljeke o istrazi suca DiBernardija o neofaistikim organizacijama kao to su Rivoluzione e Ordine, Avanguardia Nazionale i Ordine Rivoluzionario Armato, koja je isprva preuzela odgovornost za podmetanje bombe ali je to poslije porekla, klasificirane su kao dravne tajne i nisu se mogle podnijeti kao dokaz, a sve to nakon to je sudac DiBernardi brutalno ubijen samo nekoliko dana prije podmetanja bombe. Woodyju to nije bilo jasno kad je itao o tome u biltenu Udruge obitelji rtava, koje je lobiralo da se klasifikacija dravne tajne segreto di stato ukinu u sluajevima terorizma, a nije mu bilo jasno ni sada, dok je putovao iz Milana u Bolognu, vlakom tako pretrpanim da se kondukter jedva probijao kroz hodnik. Ponio je samo jedan koveg, ali je taj bio velik i teak, a nosio je i gitaru koja je takoer bila vrlo teka. S kovegom, gitarom i aktovkom koja je bila prepuna knjiga i papira jedva se ukrcao u vlak, a sad kad je bio u njemu, nije se mogao ni pomaknuti. Nije ak mogao ni sjesti na koveg. Woodyjeve kolege u St. Clairu govorile su o Italiji kao o pravom raju; i sam je Woody tako govorio nakon to je u Rimu proveo dvije

studijske godine, iako je znao da to nije tono. Dok je tako stajao u vlaku, pritisnut sa svih strana, osjeao se pomalo izgubljeno. Neka pedesetogodinja Amerikanka koja je doletjela istim letom prilijepila se za njega dok su se vozili iz zrane luke na kolodvor u Milanu. Vukla je za sobom veliku zelenu torbu s kotaiima. Bila je iz Kalifornije. Tamo je upravo osnivala utopijsku radionicu gdje su se kreativni ljudi koji vole Italiju mogli nai i razmjenjivati ivotna iskustva. Woody e meu prvima dobiti poziv. Putovala je u Firencu pa ju je zanimalo idu li istim vlakom. Woody joj je rekao da ne zna; nije znao ni gdje se kupuju karte ni gdje je mjenjanica; objasnio joj je da je prvi put u Milanu prije je uvijek letio u Rim. To nije bilo sasvim tono, jer on i Hannah su doletjeli u Milano poslije strage. Nije se ni pomaknuo dok ena nije otila, vukui zelenu torbu za sobom kao velikog, lijenog psa na uzici. Kad je Woody napokon pronaao biglietteriju, u prizemlju, ta ena, koja nije znala ni rije talijanskog, ve je kupovala kartu. Iza nje je bio dug rep. Poslije ju je vidio u jednom kupeu nekako se uspjela doepati sjedala.

* * *
Woody je naao stan preko Udruge obitelji rtava, ali nikako nije mogao nai padronu, gazdaricu. Nazvao ju je s milanskog kolodvora i ostavio joj poruku na automatskoj sekretarici. Kad je stigao u Bolognu, morao je tegliti koveg i gitaru niz stube pothodnika pa uz stube do zgrade kolodvora. Sjeo je na klupu da odahne, a onda je opet nazvao padronu. Nije je bilo, pa je opet ostavio poruku. Za sat vremena ponovno ju je nazvao. Na kolodvoru mu nije bilo ugodno, ali nije znao kamo bi otiao. Sjedio je u ekaonici drugog razreda, pred lapide, kamenom ploom u koju su bila uklesana imena osamdeset estoro ljudi koji su poginuli od eskplozije. Slijedio je popis pogledom dok nije doao do Cookienog imena. Maria Rivera 27 Carolyn Woodhull 22 Pio Pandolfini 69 Ime i dob. Imena nisu napisana abecednim redom ni bilo kojim drugim redom, premda su neke obitelji izgubile tri lana i njihova su imena ostavljena zajedno. Dio zida iza lapide ostavljen je kao nakon eksplozije i nakon to je kolodvor obnovljen. Ispod lapide, u rupi od bombe, netko je ostavio tuce rua umotanih u celofan. Woody je ponovno nazvao padronu i opet joj ostavio poruku. Zamolio je enu koja je sjedila pokraj njega u ekaonici da mu priuva koveg i aktovku dok ode u zahod, ali gitaru je ponio sa sobom. Kad se vraao, kupio je novine. Iran i Irak nastavili su tankerski rat u Perzijskom zaljevu, a spor izmeu Bologne i Modene oko klasifikacije i etiketiranja unke nazvan je prutskim ratom. Jessica Hahn je razgolitila grudi za Playboy, ali na talijanskog novinara koji je o tome pisao nije ostavila osobit dojam. Predsjednik Bush spremao se u Italiju gdje e se sastati s predsjednikom senata, a Bolognsko sveuilite dodijelit e poasni doktorat Pietru Barilli, predsjedniku divovske tvrtke za proizvodnju tjestenine, i Majci Terezi. Bob Dylan e odrati koncert u Veroni. Woody je izvadio gitaru iz kutije i malo svirao. Neki mukarac u poslovnom odijelu bacio mu je tisuu lira i neto sitnia u kutiju od gitare. Woody se nasmijao prvi put

otkako je stigao u Italiju. Ne, ne rekao je; htio je objasniti, vratiti novac pa nije on ulini svira, prosjak ali mukarac mu je samo odmahnuo i otiao. Padronu je dobio tek u sedam. Stan koji mu je namjeravala iznajmiti nee bit slobodan jo nekoliko tjedana. Ali, ima drugi stan, u Via Solferino, blizu Tribunala, vrlo zgodan. Imala je blagu govornu manu, kao da govori talijanski s francuskim naglaskom, pa ju nije sasvim dobro razumio. Oprostite morao je rei nekoliko puta moete li mi to ponoviti? Mogla bi pokuati govoriti razgovjetnije, ili barem sporije, pomislio je Woody; ali, nije. to se dogodilo? pitao je. Mislio sam da je sve dogovoreno. I bilo je dogovoreno, signore, ali znate kako je s dogovorima... nije dovrila reenicu. Nije ni morala. Woody je jasno mogao zamisliti kako slijee ramenima. I to da ja sad radim? Sjedim na kolodvoru jo od etiri sata. Kakve veze ima moja guzica s etrdeset sati? rekla je. Ili se Woodyju barem inilo da je to rekla. Molim? Popijte kavu rekla mu je ili sjednite na autobus broj 39 ispred kolodvora i siite kod Porte San Mammolo, pa idite Via Savanellom do Vie Solferino. Imam drugi stan, blizu Tribunala, vrlo zgodan. To e biti mnogo bolje. Uzet u taksi rekao je Woody. Imam koveg i gitaru. Vi ste glazbenik? Zapravo nisam. Onda e biti najbolje da uzmete kavu, zar ne? Oko devet? Woody je shvatio da je mislila na taksi, a ne na kavu. ekam vas etiri sata ponovio je. Dakle, oko devet rekla je. Povela bih vas sama u etnju, ali izgubila sam vozaku dozvolu. Nema veze rekao je Woody. Ionako nemam drugog posla. Ciao. Ciao. Woody nije bio siguran zato joj je spominjao gitaru. Moda se tako htio predstaviti. Odsvirao je jo nekoliko pjesama i jo je nekoliko ljudi ubacilo novac u kutiju. Taksist ga je ekao dok je zvonio na vratima kue u Via Solferino. Nijedan prozor nije bio osvijetljen, barem ne s prednje strane zgrade; nitko nije doao na vrata, nitko gore nije pritisnuo portafon. Voza ga nije htio ostaviti samog, ali Woody mu se zahvalio i rekao neka slobodno ide. Nalazio se u uskoj, dugoj, mranoj ulici s trijemovima i arkadama s obje strane. Nije mogao vidjeti ni kazaljke na svojem runom satu, koji je jo pokazivao chicako vrijeme. Nakon nekog vremena pomislio je da bi trebao ponovno nazvati, ali nigdje nije bilo telefona. U prizemlju je bila osteria Osteria Trebbiano ali je bila zatvorena. Padrona je napokon stigla na vespi. Ostala sam bez vozake objasnila je ponovno dok je skidala kacigu, koja joj je kovravu kosu priljubila uz glavu. Uzela je gitaru i povela ga uza stube. Woody je vukao koveg i hodao za njom. Pitao se kakve veze njezina guzica ima s etrdeset sati. Kad ju je sustigao na vrhu stubita, ve je otkljuala sve etiri brave. Imam juhe od slanutka rekla je. Nije izgovarala "c" nego "dz" dzedzi a ne ceci. Slanutak i ribu. Iz osterije. One dolje. Sagnula se da izvadi lonac iz malog hladionika. I sir i vino. Vino je bilo na stolu, u Chiantijevoj boci bez etikete. A donijela sam i kruh.

 Izvadila je pola hljeba iz plastine vreice koju je nosila preko ruke i stavila ga na stol uz vino. Sigurno ste umorni rekla je, upalila plin i stavila lonac na tednjak da se ugrije. Tee je kad se putuje na ovu stranu rekao je. Kad se vraam u Ameriku, stignem naveer pa legnem. A kad doem ovamo, imam pred sobom cijeli dan. Kimnula je. Morate promijeati dzedze rekla je da vam ne zagore. Smijem vas neto pitati? rekao je. Naravno. Kakve veze vaa culo ima s etrdeset sati? Nasmijala se. Tako je govorila moja majka rekla je kad bi nas korila a mi bismo pokuali promijeniti temu. etrdeset sati, to vam je uskrsno bdijenje. Zapravo to samo znai kakve veze x ima s y. Odgovor: nikakve. Kad je otila, Woody je alicom zagrabio juhu u tanjur. Nije jo bila vrua, ali bio je odve umoran i gladan da bi ekao. Odmotao je sir i nalio si au vina. Bilo je mlado i jako, ali ne prejako. To nije bio chianti. Pitao se to ovjek mora uiniti da u Italiji izgubi vozaku dozvolu. Woody nikada nikome nije priao o svojim iskustvima u Bologni u danima poslije strage. Pokuao je, dakako, razgovarati s Hannom, koja je bila s njim, ali njezina sjeanja na Bolognu nisu se poklapala s njegovima, kao da su bili u dva razliita grada istoga imena ili proitali dvije razliite knjige istoga naslova. A svaki razgovor doveo bi do prepirke zbog nadgrobnog kamena. La sua voluntade nostra pace. Nije htjela popustiti. Ve bi pomislio da su se dogovorili, ali bilo je to kao s onim maginim roendanskim svijeicama koliko god je puta ugasi, ona se ponovno upali. Ja tako hou rekla mu je jedne veeri nedugo poto se zaposlila u Chicagu. Zato se ti uope uplee? Ti ionako ni u to ne vjeruje. Jesi li smislio neto bolje? Nisi, Woody. Nita nisi smislio. Govorila je kroz stisnute zube. Bili su u kuhinji i pili crno vino. Prevrnula je svoju au i odmah je ponovno napunila ne obrisavi proliveno. Ono se skupilo u malu mlaku u udubini na mesarskom stolu kao kinica na njivi. Umoila je rukav u nju a da to nije ni zamijetila. Pokuao joj je maknuti ruku, ali otrgnula se: nije htjela da je dodirne. Morala je negdje u sebi znati da je Cookie jo bila iva, da je nezamislivo patila, da se Woodyju uinilo da ga je prepoznala, da se te veeri vratio u bolnicu pa u mrtvanicu ne bi li se uvjerio da je to doista Cookie jer je Hannah bila uvjerena da nije; i da se kasnije iste noi ona Hannah nudila neznancima u Via Rizzoli kao Kristova bludnica, uvjerena da je Marija Magdalena, pa su je carabinieri pokupili i odveli u Policlinico Sant'Orsola gdje je provela etiri tjedna na psihijatrijskom odjelu. Woody joj je poelio zabiti sve te injenice u glavu kao da joj zabija no u tijelo, ali ipak je utio. Poslije, kad je zaspala, pustio je hladnu vodu u umivaonik u kupaonici i namoio njezinu bluzu; gledao je kako vino boji vodu, a onda je otiao na trijem i popuio jednu njezinu cigaretu; uvlaio je dim tako snano da mu se zavrtjelo u glavi; razmiljao je o onome to se upravo dogodilo i pitao se bi li ita bilo drukije da je progovorio. Tad nije znao za onu mladu osobu koja ju je slijedila ni da joj je Bog obznanio svoju nazonost kao pas u kui. To nije znao sve dok ih nije posjetila na proli Boi. Bi li bilo drukije da jest znao? Bi li bio popustio? to bi ga stajalo da je samo digao ruke? La sua voluntade nostra pace. Nije htio optereivati njihove keri i prijatelje onim to se dogodilo. To mu je bilo tako bolno da ni sam sa sobom o tome gotovo uope nije razgovarao, odnosno, nije to oblikovao u reenice. Misli su ostale bezoblina masa, gruba skica. Neoblikovane. Na trenutak je pomislio da e rei neto istinito na Cookienoj komemoraciji, ali to zapra-

vo nije dolazilo u obzir. A sada, u Bologni, poelio je sve rei naglas, dati oblik mislima ondje gdje e biti shvaene; htio je ispriati svoju priu, htio je uti prie drugih. Htio je zavriti svoj stari ivot kako bi mogao zapoeti novi. Stan je bio mali ali ugodan, poput brodske kabine; krevet ispod prozora nalikovao je brodskom leaju; ispod njega su bile ladice, a iznad ormari. Izvadio je boicu ampona iz nesesera. Polica za knjige na suprotnom zidu bila je prazna osim hrpe enskih asopisa Ciprije i Donne, s lancima o mukarcima, odjei, hrani, osjeajima, ljepoti, modi. Woody se istuirao i zatim se smjestio u jedini udoban naslonja u stanu, u kuhinji, te se bacio na itanje Goetheovih Italienische Reisen koje je ponio. Turi mu ih je darovala. Poeo je itati knjigu jo u zrakoplovu. Morao se diviti Goetheovoj odlunosti, osjeaju svrhovitosti, dojmu da se kao Kolumbo otputio na vano otkrivako putovanje, uvjeren da se moe uzdii iznad mraka u kojem ivi veina ljudi, uzdii se jednako lako kao to se popeo na Toranj Asinelli, a to je uinio prvog dana u Bologni, 18. listopada 1816. Tog poslijepodneva, poto je pojeo jo jedan tanjur one juhe, koja je bila izvrsna, Woody se, kao Goethe, popeo uz 327 stuba Tornja Asinelli na Piazzi Ravegnana ne bi li vlastitim oima vidio ono to je vidio Goethe: crvene krovove i tornjeve Modene na sjeverozapadu, podnoje Apenina na jugu i, gotovo nevidljiv u daljini, lanac Alpa na sjeveru, prekriven istom izmaglicom koja je Goethea navela da svoju domovinu usporedi s Homerovom mranom zemljom Kimerana. Goethe je zatim otiao traiti kamenje pa u Pinacotecu Nazionale da vidi Rafaelovu Santa Ceciliju i slikare bolonjske kole Carraccija, Guida Renija, Domenica Zampierija ali kasno poslijepodne Woody se rastao s Goetheom, koji je, gonjen silom koju ni sam nije razumio, pobjegao iz grada. Woody jo nije napisao svoj govor, pa je obilaskom grada htio osvjeiti sjeanja. Prije strage Bologna je za njega bila eljezniko raskrije, mjesto u kojem se vlak zaustavlja na putu nekamo drugamo. Ali, sada je to bio grad u kojem je Cookie provela posljednji dan ivota. Woody je bezuspjeno pokuavao zamisliti taj dan. Znao je da je nala stan, ali nije znao gdje; znao je da se s nekim sastala, ali nije znao s kim. Gdje je prenoila? Gdje je objedovala? Je li pogledala plou s obavijestima u Knjinici Johns Hopkins? Otiao je pjeice sve do Ospedale Maggiore, kamo su je odvezli s kolodvora, a onda natrag sve do mrtvanice u Via Irnerio. Dok je gledao kroz preke ograde, sjeao se kamiona koji je bio parkiran na prilazu, pun drvenih vojnih lijesova; jo nekoliko praznih lijesova bilo je naslonjeno na zid. Odupro se iskuenju da pozvoni. A onda je otiao do kolodvora, drei plan grada u ruci, pokuavajui dozvati neku unutarnju mudrost, ali ona mu je izmicala, drala se na udaljenosti kao pas koji ne eli da mu stavi uzicu. Katkad ne bi mogao zamisliti Cookie pa bi morao pogledati njezinu maturalnu sliku koju je nosio u novarki da se podsjeti; no katkad je uo njezin glas, kao da mu ape odnekud izdaleka. I zamiljao je njezin ivot kao da ona jo uvijek ivi negdje daleko. Kao da stari, ak da je ostarjela; da voli nekog mukarca, moda i ne samo jednog; da ima djecu. Vlastitu djecu. Da tamo pjeva, a on samo katkad uspije uti njezin glas. A te veeri, dok je lutao ulicama, povremeno bi mu se uinilo da ju je ugledao: na Piazzi Maggiore, u osteriji u Via Pratello kako pije vino ili kako hoda niz Via Garibaldi, kako vozi bicikl u tako kratkoj suknji da joj se vide gaice. Morao se brzo pribrati da je ne pone dozivati ili trati za njom i zagrliti je. Nije htio biti jedan od onih ljudi koji ostanu nepomini, koji odravaju sobu mrtvog djeteta onakvom kakva je bila za djetetova ivota, kao da je to nekakav spomenik. Zapravo, Sara se preselila u Cookienu sobu i prije nego to su se on i Hannah vratili iz

Italije. Ali, nije si mogao pomoi: neto ga je vuklo na kolodvor, u ekaonicu drugog razreda, ba kao to ga je u St. Clairu neprestano vuklo na groblje. Kao da je ovjek s tajnim porokom. Pitao se je li sjedila tu, ili tamo, ili tamo. Ma koliko se trudio, nikako nije mogao doprijeti do smisla njezine prie. esto je pomiljao da je to kao da su iz knjige koju ita istrgnute stranice. Nije bilo svretka. Zato je i doao u Italiju. Htio je dovriti njezinu priu, svoju priu. Suenje se, nakon ljetnog odmora, nastavilo sutradan ujutro, u utorak 22. rujna. Odravalo se na drugom katu Tribunalea, u sudnici koja je dobila ime po Vittoriju Bacheletu, sucu kojeg su 1980. godine ubile Crvene brigade. Sve su sudnice nazvane prema sucima koje su ubili, ako ne Crvene brigade, onda Mafija ili neka neofaistika organizacija. Na ploici pokraj svakog ulaza stajalo je ime suca i organizacije koja ga je ubila. Ploice je dao izraditi Lions Club International. Sudnica je nalikovala kazalinoj dvorani. Na sredini pozornice, okrenut gledalitu, sjedio je predsjedavajui sudac. S njegove desne strane sjedili su profesionalni suci i suci-zamjenici na stolcima koji su imali vie naslone od ostalih stolaca, ali ne i od stolca predsjedajueg suca. Skroz desno bio je jo jedan stolac visoka naslona, za pubblico ministero, javnog tuitelja. S lijeve strane sjedili su tri giudici popolari, ne porotnici nego "suci-graani" i njihova dva zamjenika. Woody je poslije doznao da svaki sudac-graanin ima pravo glasa jednako profesionalnim sucima i predsjedajuem sucu. Ispred njih je bio mali stol za pisara, a oko njega est velikih stolova za odvjetnike obrane i odvjetnike parte civile one koji su zastupali interese roaka rtava strage. Na svakom je stolu stajao mikrofon. Odvjetnici su askali jedni s drugima. Tri stube nie, u parteru, bila su sjedala za novinare i za dvjestotinjak ljudi. Straga su bile tribine za publiku. Na balkonu iznad tribina bile su televizijske kamere, ali Woody je na sve to jedva obratio pozornost. Njegov su pogled privukle gabbie, kavezi u kojima su drali optuene. Kavez s desne strane nalikovao je klupama za porotnike poznatim svakom Amerikancu, samo to su se od drvenog pulta uzdizale metalne preke obojene gotovo istom bojom, na sve tri strane i odozor. Kavez s lijeve strane bio je gotovo isti, samo to nije bio na dvije razine nego je bio podijeljen u dva paralelna dijela. Cookie je meu poginulima bila jedina Amerikanka, premda je jo dvoje bilo ranjeno, pa je Woody bio vrlo svjestan injenice da je Amerikanac. Amerika je, barem u oima Talijana, jo uvijek uivala izvjestan moralni presti. Osjeala se neka vjera da Sjedinjene Drave mogu ispraviti nepravde, mogu sve popraviti. Ali, bilo je i ogorenosti. Sjedinjene Drave otezale su s izruenjem Roberta Rossellija iz Kalifornije, a sumnjalo se i da ameriko Ministarstvo inozemnih poslova taji informacije o zrakoplovu koji je sruen, moda projektilom, nad Sicilijom. Radarski zapis za presudnih pet minuta nestao je, ba kao i onih osamnaest minuta s Nixonovih kaseta o Watergateu. A svi su zapisi zapeaeni, oznaeni kao segreto di stato. Sumnjalo se da je i CIA upletena u ubojstvo Pasqualea Barbianija, kljunog svjedoka optube kojem je odsjeena glava. Dok je zamiljao kako stoji pred sudom, Woody je osjeao tremu, ali i uzbuenje. Kao da e svirati gitaru pred publikom. Pribiljeio je nekoliko rijei na listu papira koji je presavio, ali nije bilo potrebe da ih ita ili u mislima ponavlja govor. Znao je da e, kad doe trenutak, ustati i govoriti neustraivo i jasno; znao je i to da njegov blagi ameriki naglas nee umanjiti nego, naprotiv, uveati snagu njegovih rijei. Oko deset i petnaest otvorila su se stranja vrata gabbie i optueni su uli. Woody nije mogao skinuti pogled s njih. Sve ih je prepoznao prema fotografijama iz Il Resto del Carlino. Aldo Trimarchi, strunjak za eksplozive optuen za pravljenje bombe i

njezinu isporuku Angeli Strappafelci i njezinom deku na kolodvoru; ostao je u blizini da bi vidio eksploziju pa je lake ozlijeen. Bio je u bolnici i poslije ga je uhitila prometna policija zbog razloga koji Woodyju nisu bili jasni. Carlo Campobello, rettore mentor Angele Strappafelci s Rimskog sveuilita. Roberto Roselli, koji je bio zaduen za odravanje veza izmeu della Chiaveove Rivoluzione e Ordine i slinih desniarskih skupina u Francuskoj, panjolskoj i Njemakoj. Dopukovnik Milazzo i general Palumbo, agenti tajne slube koji su podmetnuli lane dokaze zbog kojih su istraitelji gubili dragocjeno vrijeme u Austriji i Francuskoj umjesto da teroriste trae kod kue pa je istraga zapela. Optuba protiv njih glasila je "depistare". Te rijei nije bilo u Woodyjevu rjeniku, ali znaila je ostavljati lane tragove ili zavaravati. Kad je predsjednik poeo govoriti, prostorija je bila prepuna. Pisar je predstavio tumae koji e pomoi strancima koji budu svjedoili Mariju Varese (engleski i njemaki) i Thrse Brissand (francuski). Predsjednik je dao da ue u zapisnik da se prethodnog dana u pola deset ujutro Bruno Conti, maestro venerabile zloglasne organizacije Fraternit e Lavoro predao u enevi. Jedan od odvjetnika koji su zastupali parte civile zatraio da se odmah pokrene postupak za izruenje. Contija, nevjerojatno bogatog financijaa, povezivali su sa svim velikim politikim skandalima u Italiji tijekom posljednja dva desetljea. Jedan od odvjetnika obrane zatim je odrao govor u ast kolege koji je umro tijekom vikenda: Plaemo za njim, sjeamo ga se, voljeli bismo da je jo s nama zajedno sa svojim debelim peticijama. Vie ga nema, ali siguran sam da e uspomena na njega ostati s nama i sa svima koji su ga voljeli. I tako dalje i tako dalje, a na kraju je zatraio da predsjednik na minutu prekine suenje. Drugi je odvjetnik zatraio da taj govor ostane u slubenom zapisniku. Predsjednik je htio nastaviti sa svjedoenjem parti lese, oteenih stranaka preivjelih i obitelji onih koji nisu preivjeli ali drugi su odvjetnici traili da se najprije rijee druga pitanja. Njihov pokojni kolega ostavio je nekoliko pismenih zahtjeva i kasetu o kojima predsjednik nita nije znao. I nikako da rijee pitanje Contija. Contija su traili zbog upletenosti u bankrot Banco Ambrosiano, zbog krivokletstva i mnogih drugih prekraja, meu ostalim zbog pripadanja subverzivnim organizacijama. U ime parte civile, avvocato Giampaolo Pistrelli traio je da ga se optui za uvredu suda zato to se nije pojavio na suenju. Jedan od odvjetnika obrane rekao je da Conti zapravo i nije bjegunac jer je u zatvoru u vicarskoj, iako zapravo nije bio u zatvoru nego u nekoj klinici u enevi. Drugi je odgovorio da se Conti i dalje moe smatrati bjeguncem ako se predao vicarskim vlastima da bi izbjegao suenje u Italiji. Na kraju je Woody zakljuio da je stajalite obrane: a) da je Contijeva odsutnost nebitna jer optueni nemaju nikakve veze s Contijem i njegovim raznim organizacijama, i istodobno b) da bez Contija, koji je optuen kao jedan od mandanti, nalogodavaca, glaveina u pozadini koji su dali nalog za strage, nema smisla nastaviti suenje. Prva svjedokinja za parti lese dola je na red tek poslije podnevne stanke. Izgubila je brata, ali sama nije bila na mjestu dogaaja i nije ju ispitivao giudice istruttore. Moe li sudu dati kakve relevantne informacije? Na alost ne. Predsjednik ju je pustio i pozvao drugog svjedoka. Postupak je bio isti. ak i oni svjedoci koji su bili na mjestu dogaaja nisu imali bogzna to za rei. Nitko nije vidio fiammata, plamen, premda su mnogi osjetili miris baruta. Jedan od odvjetnika obrane inzistirao je da objasne kako su znali da je to miris baruta. To je pokrenulo filozofsku raspravu o tome kako se moe prepoznati miris bilo koji miris. Nitko sudu nije mogao dati nikakve vane informacije. I to je bilo to. Woody je oekivao neto ivahnije, strastvenije, vie iz srca cris de coeur. Ipak je to Italija.

Kad je na njega doao red, Woody je odbio usluge prevoditeljice, ali je gospoa Varese svejedno stala uz njega, rame uz rame, i ekala da on progovori. Stajali su licem okrenuti predsjedniku suda, a leima prema odvjetnicima i publici. Vi ste jedan od parti lese rekao je predsjednik zato to vam je poginula ki, je li tako? Tako je. Koliko je godina bilo vaoj keri? Dvadeset dvije. Jeste li bili na mjestu dogaaja u vrijeme eksplozije? Nisam, bio sam u Sjedinjenim Dravama. Moete li nam upitao je sudac dati ikakve vane informacije? Woody je oklijevao. Nitko od njega nije oekivao da jo neto kae, ali zaustio je da progovori, da objasni; pogledao je lijevo, pa desno, pa opet u suca koji je sjedio ravno pred njim, samo na vioj razini. Ali, to da objasni? Sve je bilo savreno jasno. Trebalo mu je malo vremena da se prilagodi, kao nekome tko je upravo prepoznao optiku varku. Opet je otvorio usta da progovori, da objasni. Opet je pogledao lijevo pa desno pa u suca. Prvi put je pomislio da je strano pogrijeio. Da je sluao Saru i Ludi, Maca pa ak i dekanicu sve osim Turi sad bi stajao pred studentima na treem katu Clair Halla i govorio im o Homeru ili o glagolima na -mi umjesto da stoji pred ovim prvostupanjskim sudom, u Auli Vittorio Bachelet, kojem nije mogao dati nikakve vane informacije. Na kraju dana vraao bi se na farmu, a ne u tui minijaturni stan. Laska bi mu potrala u susret, trljala bi mu se o noge. Sjeo bi za stol u kuhinji, u kui u kojoj je podigao svoju djecu. Vodio je ljubav sa svojom enom i zaeo najmlau ker u spavaoj sobi na katu, koju je sam oliio svijetloplavom bojom; sam je oliio strop krem bojom, sam izradio dugu, nisku komodu za posteljinu koja stoji ispod prozora. A on je sve to odbacio. Ta ga je spoznaja oamutila kao udarac ekiem. Otvorio je usta da progovori, da objasni. Ali, da objasni to? Sve je bilo savreno jasno. Pogrijeio je, upropastio je vlastiti ivot. Napokon je uvidio ono to su svi drugi vidjeli od samog poetka. Ono to je izgledalo kao zec ipak se pokazalo da je vjeverica. Ono to mu se inilo da je mlada djevojka bila je zapravo stara baba. Prevarila ga je optika varka. Imate li ikakve vane informacije? ponovno je upitao predsjednik suda, obraajui se prevoditeljici. Gospoa Varese ponovila je pitanje na engleskom: Imate li ikakve vane informacije? Mislio je da je kao Goethe krenuo na veliko otkrivako putovanje, ali Goethe je u to doba bio mlad ovjek, bilo mu je tek trideset i neto, a poslije, kad je bio Woodyjeve dobi, zakopao se u Weimaru i konsolidirao umjesto da rasipa ono to je stekao; napisao je Fausta. Imate li ikakve vane informacije? ponovno ga je upitala prevoditeljica na engleskom. Woody je ponovno zaustio da neto kae, ali nije imao to rei. Istinu nije mogao rei tu nita vie nego to ju je mogao rei na komemoraciji u Cambridgeu. Ne rekao je. Svjedok moe odstupiti. Posljednji svjedok tog dana bio je kondukter Adrian Expressa koji je stajao na prvom kolosijeku, onom najbliem zgradi kolodvora. Upravo je trebao krenuti. Ve je dobio signal, prometnik je ve viknuo neka zatvore vrata; kondukter je upravo zatvarao posljednja vrata, podigao je ruku pokazao je to sudu kako bi dao znak da vlak moe krenuti kad je bomba eksplodirala. Bacila ga je na vlak. Na trenutak ga je oba-

vio oblak baruta, a onda se sruila nadstrenica perona. Pogodio ga je komad betona i bacio ga pod vagon i na trenutak nije osjeao bol u nogama. Dok se izvlaio ispod vagona vidio je ovjeka ije je lice bilo grozno opeeno, a lijevo mu je oko visilo iz one duplje. "Aiutami", vikao je. "Pomozi mi." Ljudi su govorili da je eksplodirao bojler, ali nije se osjeao miris plina. Mirisalo je na barut, ne na plin. Opisao je cijeli prizor, tamni oblak guste ae koji kao da je otvorio novi hodnik na kolodvoru, a onda zbrka, krici rtava, dolazak vatrogasaca i policije, pokuaj da pronae kolege eljezniare. Napokon netko tko je mogao dati relevantne informacije. Te veeri Woody je leao na krevetu u svojoj sobi. Izuo je cipele, ali je jo na sebi imao hlae i bijelu koulju u kojima je bio na sudu. Osjeao je blagu vrtoglavicu, kao da je malo previe popio ili da ga hvata morska bolest ili je pao na ispitu ili uinio neto sramotno to je otkriveno i izneseno u javnost. Pokuao je proitati jo jedno poglavlje Italienische Reise, ali njemaki mu se inio posve stranim, kao da je finski ili baskijski. Malo je zadrijemao. Kad se probudio, ve je padao mrak, ali on jo nije bio gladan. Svukao se, ovjesio odjeu u ormar i poeo listati jedan od enskih asopisa. Gledao je fotografije i reklame za kozmetike proizvode. Naiao je na lanak o fotografijama golih mukaraca. Jesu li zanimljive enama? Alberto Moravia rekao je da malo koji mukarac dobro izgleda kad je gol. Kad vidi golog mukarca moe nepogreivo odrediti kojem drutvenom staleu pripada, kakve je naravi, kakvi su njegovi odnosi s obitelji. ene, meutim, nisu toliko integrirane u drutvo. Stoje jednom nogom izvan drutva pa su zato manje srameljive, manje optereene. Golo muko tijelo, rekla je neka psihijatrica, sa svime na vidjelu, ima u sebi neto tiransko. Penis je ma. ene ele matarije a ne slike penisa. Slijedio je popis poznatih mukaraca ukljuujui Johna Majora i Caspara Weinbergera koji su se odbili slikati goli, te fotografije onih manje inhibiranih. Mukarce vie optereuje veliina nego ene rekla je neka sociologinja na kraju lanka. "Mukarci se natjeu. Ako muki akt nije savren, postaje smijean... Problem je u reklamama... enska su tijela komercijalizirana, sad je red na mukarcima." Bi li Woody pozirao gol da je to netko od njega zatraio? Ali, tko bi to zatraio? Bi li neki strunjak recimo, sam Alberto Moravia mogao odgonetnuti njegov drutveni poloaj prema nainu na koji bi pozirao? Odgonetnuti njegovu narav, njegov odnos s obitelji? Woody je stao pred zrcalo na vratima kupaonice i pogledao se. Stajao je mirno, okrenut licem zrcalu, teine jednako rasporeene na obje noge. Uvijek je o sebi mislio kao o niskom i viljastom, slinom Philu Rizzutu ili Nellieju Foxu, i uvijek ga je iznenaivala suprotnost njegovog izgleda i te predodbe o unutarnjem mukarcu, ili unutarnje predodbe o mukarcu i visokog, vitkog, pomalo nezgrapnog lika koji mu se rugao iz zrcala. Pokuao je sebe vidjeti onako kako ga vide ene. Kako ga je vidjela Hannah. Allison. Turi. Kako bi ga vidjela neka neznanka. Bi li ta neznanka mogla odgonetnuti njegov drutveni poloaj, narav, odnos prema obitelji? Koja bi ena poeljela prigrliti njegovo tijelo, uzeti ga u sebe? Nije to mogao zamisliti. A ipak je bilo ena koje su to poeljele. Ne mnogo, ali ipak ih je bilo. Podigao je ruku kao da e mahnuti samom sebi i kad je to uinio vratila mu se slika konduktera koji je svjedoio tog poslijepodneva, ruke podignute poput njegove da d znak za polazak Adrian Expressa. Zamislio je Cookie u ekaonici kako lista neku knjigu uvijek je itala pa eksploziju, pa tamni oblak ae.

Mr. Jelly Roll Baker

Ispod Woodyjeva stana u Via Solferino, na dvije minute od Tribunalea, bila je buna osteria. Osteria je pripadala njegovoj gazdarici, Gabrielli del Monte, a isto tako i jo nekoliko stanova u tom palazzu. Osteria je bila duboka i uska dva reda dugih stolova i izmeu njih prolaz. Dvostruka vrata na kraju otvarala su se na vrt koji je Woody mogao vidjeti s prozora. Mala kuhinja sprijeda i nije bila zasebna prostorija nego vie ograeni prostor. U osam je osteria bila gotovo prazna, u devet gotovo puna, a izmeu deset i ponoi nije bilo mogue nai slobodno mjesto; u dva ujutro Woody je jo kroz prozor spavae sobe uo kako ljudi jedu, piju i priaju. Kad je pozornije sluao, mogao je razabrati dijelove razgovora ljubavnika, prijatelja, povrnih znanaca, neznanaca. Neki su mu glasovi nakon nekog vremena postali poznati. Barem nije bilo ive glazbe, premda bi povremeno doao neki ovjek s harfom i svirao pola sata. Zvuk harfe bio je otar i prodoran kao bendo. Woody nikad ne bi pogodio da je rije o harfi da je nije vidio kroz prozor. Bila je visoka oko 90 cm i iroka oko 55. Katkad bi sjeo na rub kreveta i svirao gitaru; ostavio bi prozor otvoren kao da izaziva nekoga Gabriellu, primjerice da se ali. Ali, nitko to nije opazio. No nije bio budan zbog buke iz osterije nego zbog spoznaje da je poinio stranu pogreku, pogreku koju e morati vui za sobom kao sidro. Koliko se god trudio nije mogao u sebi nai ni traga onom porivu koji ga je nagnao da ostavi svoj stari ivot, kao Abraham, i krene u divljinu, u potragu za novim. Da nije sluao glas koji mu je aptao u mraku i obeavao novi ivot a bio je vie nalik glasovima koje je sad uo iz osterije, pomislio je sada, nego glas koji bi mu se osobno obraao, da je umjesto toga sluao glasove ljudi koji su ga poznavali i voljeli, koji su govorili jasno i glasno Sara, Ludi i Mac sad bi dane provodio u uionici a ne na sudu. Stalno su mu se vraale iste misli. Kretao se u krugu. Umjesto da se vraa u ovaj stani vraao bi se u pravu kuu s trijemom i udobnom kuhinjom i starinskim stranjim stubitem; u kuu s knjigama na policama i slikama na zidovima, sa zavjesama oko tua u kupaonici. U stanu u Via Solferino nije ak ni bilo mjesta za zavjese, voda je iz tua jednostavno prskala po zahodskoj koljki, umivaoniku i podu; nije bilo biljaka, nije bilo glasovira. Pripravljao je veeru u iskrivljenoj tavi koja nije mogla biti tea od nekoliko dekagrama, a jeo je plastinim noem, vilicom i licom. Nakon njegovog pokuaja da malo oivi stan tako to je sloio boce crnog vina du police nejasne namjene u dnevnom boravku koji ionako nije bio nita vie nego proirenje kuhinje, stan je izgledao jo jadnije. Umjesto da krene naprijed, zakoraio je natrag. Muila ga je ista ona nostalgija kao kad je bio "privremeni" student na Esfahanskom sveuilitu, a Bologna mu se inila jednako stranom i nerazumljivom kao tada Esfahan. U Esfahanu je barem stanovao kod obitelji Ebrahim Age i Eraf Hanom, koji nisu imali vlastite djece, pa su se brinuli za njega, ostavljali mu zdjelice marelica i vri ruine vode na nonom ormariu. Dakako, proveo je dvije godine u Rimu i esto dolazio na krae, ali Italija koju je mislio da poznaje lijepi, sretni, puteni ljudi koji gestikuliraju na ulici, cjenkaju se oko naranaa i viu "mamma mia" zapravo je bila iluzija; i zapravo, kad bolje razmisli, nije bio siguran da je za sve vrijeme to je proveo u Italiji ikoga uo da se cjenka oko naranaa i vie "mamma mia". Naveer bi katkad siao i pridruio se slavljenicima on je tako o njima mislio u osteriji; popio bi etvrt litre crnog vina koje bi razrijedio mineralnom vodom. Katkad bi prepoznao neke ljude sa suda primjerice, jednog od odvjetnika parte civile koji je jednoga jutra tvrdio da nita nije intuibile, da je ovo suenje, a ako odvjetnici obrane

tako ne misle, neka otvore uno studio di precognizione; dva para koji su sjedili s obiteljima rtava na sudu esto su zajedno dolazili u osteriju; dolazio je ak i jedan od odvjetnika obrane. Bio je u iskuenju da se predstavi odvjetniku parte civile ili onim dvama parovima, ali mu se nikad nije inilo da je pravi trenutak. Nikad o sebi nije mislio kao o srameljivom ovjeku, ali zbog neega to jednostavno nije mogao izvesti, a etvrt litre vina nije bilo dovoljno da ga oslobodi inhibicija. Bio je zahvalan Gabrielli kad bi sjela s njim na nekoliko minuta. Pisala je knjigu o hrani i mislila da bi joj on mogao pomoi nai amerikog izdavaa pa joj je obeao da e preporuiti knjigu izdavaima u New Yorku. Katkad bi mu donijela neto za jelo, ak i kad nije nita naruio sendvi ili pohani sir i povre ili tanjur tagliatelle jer joj nije bilo drago to pije a nita ne jede; ali, uvijek bi mu naplatila, a osterija nije bila jeftina. Odnosno, hrana je kotala vie nego to je Woody bio voljan potroiti. Poslije razvoda mu je ostalo trideset etiri tisue dolara i morat e mu potrajati do mirovine, koja nee biti bogzna kakva. A to e biti tek 1993. godine. Za est godina. Ludi je trebala tri tisue godinje za stan i hranu, njegova stanarina je bila petsto mjeseno... "Klasino obrazovanje", napisao je Woody mnogo puta na ploi u Clair Hallu, "ui vas da prezirete bogatstvo koje s njim ionako ne moete stei." Bila je to ala i njegovi su se studenti uvijek smijali, ali Woody je u to duboko vjerovao i uvijek je citirao Lukrecija kad je htio ilustrirati "dativ davanja", kako ga je nazvao neki student: Divitiae grandes homini sunt vivere parce / aequo animo Veliko je bogatstvo ivjeti skromno i mirne due. Woodyjeva je plaa posljednje godine na St. Clairu bila 32 000 dolara pri dnu razreda za sveuiline profesore. A ipak, uvijek se osjeao kao bogata. Ali, klasini ideal jednostavnog ivota bio je jedno; kranski ideal siromatva koji je zagovarao sveti Franjo a i Hannah bio je neto posve drugo. Neto emu se moe diviti, ali izdaleka. "Stoga vam kaem: 'Ne mislite na svoj ivot, na to to ete jesti ili piti, ni na svoje tijelo, na to to ete odjenuti. Nije li ivot vie od mesa, a tijelo vie od ukrasa?'" Woodyju su te rijei bile uzbudljive. Neto su mu znaile kad je kao dijete u Grand Riveru odlazio u Metodistiku crkvu i poslije, kad je kao mladi bio na Michiganskom sveuilitu, a i sad, u Bologni, ali samo nakratko, jer bio je gladan i kad je Gabriella dola do njega i pitala ga kako je, naruio je tomino s prutom i jo etvrt litre vina. Naposlijetku, Hannah je traila svoju polovicu imovine, a samostanska odvjetnica se pobrinula da je i dobije. Ona je vie mislila na budunost nego on. Svakog je jutra odlazio na espresso u bar na piazzi ispred suda i itao lanke Guida Viscardija i Bruna Calde u Il Resto del Carlino o suenju prethodnog dana, koje nije uvijek posve razumio. Kad bi oklopna kola koja su dovozila zatvorenike iz zatvora u Ferrari i iz Dozze, zatvora u okolici Bologne, stigla na piazzu, on bi ispijao drugi espresso. Zatim bi uao u Tribunale i popeo se uz stubite koje je ujutro uvijek bilo prepuno ljudi, do Aule Vittorio Bachelet na drugom katu. Pokazao bi putovnicu jednom od straara koji su sjedili za stolom pred sudnicom i onda otiao na svoje mjesto. Bio je bolno svjestan injenice da je ispao brutta figura pred sudom, da je stajao otvorenih usta kao maloumnik, pa je zato sjedio straga, s publikom, a ne naprijed s obiteljima rtava. Raunao je na sto ili dvjesto dolara tjedno za lanke za Chicago Tribune, moda i vie ako ih urednik uspije prodati drugim novinama; ali, sad je uvidio da jedva uspijeva pratiti suenje, koje se vodilo prema ispitivakom modelu Napoleonskog kodeksa a ne optuivakom modelu zemalja obiajnog prava Engleske i Sjedinjenih Drava. Odvjetnici a bilo ih je desetak i vie koji su zastupali ne samo optuene nego i obitelji rtava mnogo su vremena provodili prepirui se jedan s drugim i s pubblico ministero; predsjednik nije bio nepristran kao sportski sudac nego je i sam ispitivao svje-

doke i upletao se dok su ih ispitivali odvjetnici; svjedoci su se obraali izravno predsjedniku, okrenuti leima publici tako da ih je bilo teko uti; nekoliko svjedoka, a i odvjetnika, pa ak i sam predsjednik kao da su imali istu govornu manu zbog koje je teko razumio Gabriellu pokazalo se, meutim, da je ta govorna mana samo bolognski dijalekt. Woody nije uvijek bio siguran to se dogaalo na sudu dok o tome ne bi sutradan itao u novinama. To vam je jezik komedije objasnila je Gabriella. Redovito je pratila suenje; naveer bi, prije nego to bi osteria postala pretrpana, zajedno proitali novine. Prijatelji moga mua u Firenci... oni misle da je toscano jedini pravi talijanski. Sve to bih rekla bilo bi im silno smijeno. Rekla bih da sam skuhala zuppa di tzetzi a oni bi prasnuli u smijeh. Meni to nije bilo smijeno. Ali, moda su imali pravo. Na bolognskom se ne moe moliti, ali se moe smijati, moe se zafrkavati. Nakon poslijepodnevnog zasijedanja itao je stare brojeve Il Resto del Carlino u knjinici Archiginnasija da bi stekao jasniju sliku o prethodnom dijelu suenja koje se odralo u sijenju. Trimarchi, Rosselli, Campobello i dvojica agenata tajne slube dali su izjave u svibnju, ali su iskoristili pravo koje im daje talijanski zakon i odbili odgovarati na pitanja koje su im htjeli postaviti pubblico ministero i odvjetnici parte civile. Della Chiave i Angela Strappafelci jo nisu stigli u Italiju, iako se ve mjesecima oekivalo njihovo izruenje iz Argentine. Ali, Woodyja su poele muiti sumnje, tjeskoba i nemir. Iz daleka je politika korupcija u Italiji uvijek izgledala kao dobar vic kao neto benigno, patrijarhalno obitelji koje se uzajamno uvaju, razmjenjuju usluge, neka vrsta plemenskog sustava. ak i dok je ivio u Rimu, pokroviteljski sustav Kransko-demokratske stranke, moda najkorumpiranije politike stranke u povijesti svijeta inio mu se vie kao ostatak stare, poljodjelske zajednice nego kao politiki instrument koji ugroava drutveno tkivo cijele jedne zemlje, osobito na jugu, gdje je sprijeio gospodarski i politiki razvoj. Ali, najvie ga je zapanjila koliina naklonosti prema desnici, kao to je zapanjila i suca DiBernardija. Istraga pojedinih strage pokolja, est podmetanja bombi od 1969. godine naovamo blokirana je na svakom koraku: svjedoci su zastraivani, vani dokumenti su nestajali, rezultati DiBernardijeve istrage bili su nedostupni, giudici istruttori premijetani su u presudnim trenucima. U svom prvom lanku za Tribune Woody je prepriao samo podmetanje bombe; u drugom je izvijestio o suenju, s naglaskom na generalu Palumbu i dopukovniku Milazzu. to pokuavaju prikriti? Zato? Zato su visoki dunosnici tajnih slubi spreavali istragu podmetanja bombe koja je ubila osamdeset est nevinih ljudi, najgori pokolj u Europi poslije rata? inilo se neloginim. Trei je lanak bio o sucu DiBernardiju, kojega su ubili Angela Strappafelci i njezin deko Niccol Bosco, koji je poslije ubijen u zatvoru u Riminiju. DiBernardi je nekoliko puta traio policijsku zatitu, ali njegov neposredni nadreeni, sudac Giovanni Neri, lan organizacije Fraternit e Lavoro, neizravno povezan s Brunom Contijem, odbio je njegove zahtjeve i ak odao podatke o istrazi koji su gotovo sigurno doveli do njegove smrti. Kad je ubijen dok je na ulici ekao autobus, podigla se velika praina. Bosco je uhien nedugo poslije podmetanja bombe. Angela Strappafelci je pobjegla u Argentinu. Neri je morao podnijeti ostavku na mjesto glavnog tuitelja Rimskog suda, a onda je promaknut u prizivni sud. Woody je tipkao lanke na primitivnom telefaksu u uredu Udruge u Via d'Azeglio. Proizvod Texas Instrumentsa, telefaks je imao tipkovnicu ugraenu u sam stroj i morao se prikljuivati na telefon svaki put kad se koristio. Kad si jedanput neto utipkao, to je bilo to nije bilo povratka.

Mislio je da je Udruga skupina za podrku, kao ona u koju su se on i Sara nakratko ulanili u Quad Cities. Oekivao je pogrebni ugoaj, ljude koji su u alosti. To svi oekuju rekla mu je tajnica. Kosa joj je bila obojena bakrenocrveno, kao i Gabriellina. Ulaze na prstima. Pokazala mu je kako. Dre rupi u ruci. Vjerujte, naplakali smo se, ali se i smijemo i alimo. I, dakako, uvijek imamo posla. U uredu je bilo knjiga, novina, sudskih zapisnika, prijepisa suenja. Zapisnike s raznih suenja teroristima unosili su u kompjutor da bi mogli usporeivati izjave svjedoka i optuenih. Ali, glavna zadaa Udruge bila je vrenje pritiska na vladu. Da nije bilo Udruge, istragu bi davno zakoili depistaggi varke koje su podmetali Palumbo i Milazzo, a i Rosselli, koji je bio spona izmeu tajnih slubi i neofaista. Gabriella mu je rekla da zna kako je biti tako daleko od kue. Kako to? pitao je Woody. Sjedio je za stolom u osteriji, blizu kuhinje. Deset godina sam ivjela u Firenci. Dok sam bila udana. Woody ju je pogledao da vidi ali li se ona. Bila je srijeda naveer, pola devet. Osterija je jo bila napola prazna. Ili napola puna. Pa do Firence ima samo sat vonje rekao je. Slegnula je ramenima. Izmeu su planine odgovorila je. Woody ju je opet pogledao, traei traak ironije na njezinu licu. Ali, bila je ozbiljna. Bila je privlana ena, a njezini pokuaji da prikrije godine bili su vjeti i oputeni, pikantni a ne patetini maskara, ali bez tua za oi; malo pudera; ru iste boje kao lak za nokte. Nosila je jednostavne haljine s uskim naramenicama, crne ili krem boje, koje su joj plesale oko nogu dok je hodala kroz prolaz izmeu stolova. Kad bi se sagnula da porazgovara s nekim gostom, Woody bi vidio crtu njezinih bikini gaica. Kad bi se sagnula da porazgovara s njim, vidio bi gornji dio njezinih grudi u vrlo otvorenom grudnjaku. Woody je sve ee dolazio u osteriju dok na kraju nije poeo dolaziti svake veeri. Kad god bi sjela kraj njega, dotaknula bi mu ruku. Ponekad bi stala uz njega i sagnula se, a ruku mu naslonila na rame. Njezin je dodir bio poziv uostalom, zato ne? Njih su dvoje, pomislio je, odrasli ljudi, iskusni borci u ratovima ljubavi. Nije bilo razloga da ne budu zajedno, da ne postanu ljubavnici. Ali i u tome se Woody vrtio u krug kao netko tko se izgubio u umi. Vraao se u pubertet kad su mu matarije bile drae od prijetee stvarnosti druge osobe, kad je radije masturbirao u sobi nego da... da uini to ve ine odrasli kad poinju vezu. U njegovim matarijama sve se nekako odvijalo samo po sebi. U jednom trenutku su askali, a ve u sljedeem se strastveno grlili. Ali, dok bi sjedio za prepunim stolom, njoj suelice ili uz nju, nije mogao zamisliti da joj kae neku od onih domiljatih reenica koje joj je upuivao u matarijama. Svi bi uutjeli i gledali ga. Svi u osteriji bi piljili u njega. Knjiga koju je pisala zvala se Errori della tavola, Pogreke za stolom. Pomislio je kako to ba nije primamljiv naslov. to je to "pogreka za stolom"? upitao je. Bila je subota, podne, peti tjedan jesenskog zasijedanja zavrio je ispitivanjem predsjednika Comitato Parlamentare, koji je potvrdio da postoji SUPER-SISMI dvostruko tajna tajna sluba koja se skriva iza one obine. Woody i Gabriella su se nali kod fontane na Piazzi Nettuno na kojoj je bio divovski Giambolognin kip Neptuna, pa ga je povela na objed u Osteriju del sole. Tamo se odlino jede, ali mora donijeti vlastitu hranu rekla mu je. Ta najstarija osteria u Italiji, iz 15. stoljea, posluivala je samo vino. A ako doe previe ljudi, lijepo ih sve izbace, zatvore lokal i kartaju. Ponijela je salamu, prut, kruh, sir, masine, voe i cicioli varke, koje je ona zvala dzidzioli. Sve je to kupila u malim trgovinama u Via Pescherie Vecchie. U osteriji

je naruila dvije ae nekoga posebnog bijelog vina pa su sjeli za stol ispod malog prozora. Izgleda da nas nee izbaciti rekao je Woody. Samo sam ula da to rade. Nisam to nikada sama vidjela. Poela je otvarati paketie s hranom. Errore numero uno rekla je i podigla jedan prst. Pogodi. Woody nije imao pojma na to misli. Naslanjanje laktom na stol dok jede? Nasmijala se, a onda uozbiljila. Posluivanje crnog vina uz ribu? pokuao je ponovno. To nije tako strano rekla je. Dobar mladi rosso del bosco uz svjei tunj? Zato ne? E onda ne znam. to novoroene prvo vidi? Woody je slegnuo ramenima. Srednjim je prstom dotaknula svoju dojku. Majine grudi? upitao je. Tono. A onda? Ne znam. Potapala se prstima po obrazu. Majin obraz? Odmahnula je glavom i stavila ruku na lice. Lice? Tako je. A tree? Nagnula se preko stola i dodirnula njegovo lice. Oevo lice. A etvrto? Woody je zabacio glavu i zakolutao oima. Nemam pojma. Talijane kako na sve sipaju parmezan. Woody se nasmijao. ali se. Nikad se ne alim kad je rije o hrani. to nedostaje parmezanu? Nita mu ne nedostaje, Whoody. Parmigiano-Reggiano je najplemenitiji sir na svijetu. U zemlji sirova, parmigiano je kralj. Naravno da e ga posluiti uz tagliatelle alla bolognese. Uz torteline, uz cappelletti in brodo. Uz risotto alla milanese. Ali, Whoody, zamisli rioto s vrganjima ili tartufima. Tko je tu protagonist, Whoody? ekala je da odgovori. Gljive? Naravno. A ne eli prikriti protagonista. eli mu dati podrku. Razumije? Woody je rekao da razumije, iako zapravo nije mogao zamisliti rioto bez debelog sloja parmezana. Ili uzmimo spaghetti alla puttanesca nastavila je pravo junjako jelo. Ne eli uguiti inune sirom, nije li tako? Ne. Zato na njih stavi peperoncini, feferone, a ne parmezan. U St. Clairu su ga smatrali glavnim strunjakom za talijansku kuhinju, ali sad je ostao bez rijei. Komad parmezana s jednostavnom salatom i aom lambrusca. Slasno je zacoktala jezikom. Vidim da jo mnogo toga moram nauiti. Da, i ja bih rekla. Uzela je golemu zelenu maslinu i stavila je u usta. Ovdje je prilino zadimljeno.

Otvorila je prozor pod kojim su sjedili, ali je krupan mukarac s pregaom mukarac star sedamdesetak godina odmah doao i zatvorio ga. Vrlo je zadimljeno rekla mu je Gabriella. Htjela sam malo prozraiti. Ovo je lokal za puae rekao joj je. Ako vam se ne svia, moete otii. Izgleda da e nas na kraju ipak izbaciti rekao je Woody. Jedi rekla je. Mangia tutto. Sve lijepo pojedi. A koja je druga pogreka? upitao je. To emo ostaviti za neku drugu zgodu rekla je. Korak po korak. Piano, piano. Suenje je sljedeeg dana poelo ispitivanjem Alberta Solerija, dvostrukog agenta, iako nije bilo jasno je li on tajni agent koji se infiltrirao u ORA-u Ordine Rivoluzionario Armato ili lan ORA-e koji se infiltrirao u tajnu slubu. Njegovo je svjedoenje bilo tako neodreeno i razliito od prijanjih izjava koje je dao giudice istruttoreu da su ga na kraju dana uhitili. Woody se sad ve naviknuo na bolognski dijalekt i na ispitivako voenje postupka pa je sve razumio. Ni sad nije zaboravio kako je ispao brutta figura pred sudom, ali ta mu je nelagoda zapravo otvorila vrata druge, ozbiljne Italije, Italije predane ne osobnoj osveti nego drutvenoj pravdi, obiljeene srdbom ne na pojedine teroriste nego na vladu koja nije imala politike volje da iskorijeni nasljee faizma. Suraivao je s ljudima u Udruzi, kojima je bilo drago to je s njima i jedan Amerikanac, i s odvjetnicima parte civile koji nikad nisu bili tako zauzeti da mu ne bi bili voljni objasniti sve zakonske nijanse procesa. Poetkom posljednjeg tjedna u listopadu ponovno je sjeo sprijeda, s obiteljima rtava. Te veeri, poto je poslao lanak o povezanosti talijanskih tajnih slubi s neofaistikim skupinama i organizacijom Fraternit e Lavoro, Woody je popio uobiajenih etvrt litre crnog vina i onda pitao Gabriellu moe li svirati gitaru u zamjenu za veeru. Bio je ponedjeljak naveer, ali osteria se rano napunila; za dugim je stolovima ostalo samo nekoliko slobodnih mjesta. Poslije e biti jo vea guva, osobito zato to je terasa zatvorena zbog zime. U kutove su stavili jo nekoliko malih stolova. Na stolovima nije bilo stolnjaka, samo papirnati podloci na kojima su bile otisnute krialjke i zagonetke. Za stolom blizu ulaza sjedila je skupina mladih ljudi koji su pili Coca Colu. Dvoje ili troje pilo je pivo. Za drugim stolom sjedila je skupina mukaraca. Bilo je teko odrediti jesu li bogati ili siromani. Woody nije mogao pogoditi ime se bave. Dodavali su jedan drugome neku knjigu. Za jednim stolom su se svaale dvije mlade ene koje su pile bijelo vino. Imale su na stolu i mineralnu vodu i etiri ae. Tu i tamo, na kraju stola ili izmeu zasebnih skupina, sjedio je poneki starac, a i poneka sama ena. Gabriella je s nekim gostom za Woodyjevim stolom pregledavala raun. Gost se toliko puta predomiljao o predjelu da se vie nije mogao sjetiti to je zapravo jeo. Ne mogu si priutiti da ti dopustim svirati za veeru rekla je Woodyju kad je gost napokon otiao. Lokal nije dovoljno velik. Ali, moe svirati i onda traiti novac od gostiju. Vidio si kako Jorge to radi. Jorge? Onaj s harfom. To ne bih nikad mogao. Zato ne? Jednostavno ne bih. Ne bi mogao traiti novac? Ma naravno da bi mogao. Samo treba svirati petnaestak minuta, proi s pladnjem izmeu gostiju i onda odsvirati jo jednu pjesmu.

Woodyju je jako lupalo srce. Ne bih mogao ponovio je. Slegnula je ramenima. Jesi li pisao u New York za moju knjigu? Woody je mahnuo rukom pred licem. Prvo elim vidjeti rukopis rekao je. Moram vie znati. I nisam siguran da ti je naslov dobar. "Pogreke" to ba ne zvui primamljivo. Errori della tavola. Whoody rekla je ljudima je stalo do hrane. ele neto autentino. ele znati. I ti si bio radoznao, priznaj. U Americi ti to ba nije isto rekao je ali, jesam, bio sam znatieljan. Eto vidi. Naruio je prut i svjee smokve, a kad je pojeo, krenuo je u stan po gitaru. Vratit u se rekao je Gabrielli dok je plaao za pultom pokraj vrata. Ide po gitaru? Kimnuo je. Bilo je svjee, gotovo hladno. Njegova vrata, tik do ulaza u osteriju, vodila su u dugi hodnik, a on u malo dvorite iz kojeg su dva stubita vodila na katove. Njegov stan je bio na drugom katu. Nekoliko je trenutaka sjedio na krevetu i smiljao to e svirati, a onda je provjerio je li gitara ugoena. Ugoaj je bio onakav kakav mu je najvie odgovarao. Ne odve kritian, ne odve usmjeren na njega. Ljudi su bili zauzeti drugim stvarima pa je glazba mogla neizravno ui u njihov ivot, mogla je postati dijelom tih drugih stvari, ma to one bile; postala bi dijelom onoga oko ega su se svaale dvije mlade ene, primjerice, i poslije, kad se budu sjeale... Ve je i sama gitara privukla pozornost. Ljudi za stolovima oko Woodyjevog prestali su razgovarati i gledali su ga kad ju je izvadio iz kutije. Sjeo je na drveni stolac s naslonom u stranjem dijelu osterije, kod vrtnih vrata; lijevu je nogu naslonio na preku drugog stolca i poeo svirati: Mr. Jelly Roll Baker, let me be your slave. Znao je da ne smije okoliati, da mora odmah poeti svirati kao da su svi samo to ekali. Kad Gabrijel puhne u trubu, ustat u iz groba zbog tvojih utipaka, tvojih slatkih utipaka, zna da mi ine dobro duboko u dui. Bila je to prva pjesma koju je nauio svirati s ploe, starog albuma Otisa Spanna. Muio se cijeli mjesec dok je nije nauio. Probijao se kroz glazbu onako kako se ovjek probija kroz jak vjetar, dok nije nastala neka vrsta ravnotee. Napetosti. There was a man in the hospital, all shot full of holes. Nurse let that man die; she had to go get her jelly roll; she loves her jelly, loves her sweet jelly roll. You know it's good for the sick; sho' 'nuff good for the whole.45 Popeo se uz vrat gitare do akorda E7 na devetom pragu kao ovjek koji nije posve siguran kamo ide, kao ovjek koji se samo bori da ga ne odnese vjetar. A onda je zaao za ugao i naao se u mirnoj ulici koja ga je vodila doma. Uivao je, opustio se u sadanjosti, zaboravio na suenje: (You know) I was sent up for murder, Murder in the first degree; Judge's wife cried out
"U bolnici je bio neki ovjek sav izbuen mecima; bolniarka ga je pustila da umre jer je morala po svoje utipke; oboava utipke, slatke utipke, dobri su za bolesne a jo bolji za zdrave" (prev.)
45

You got to let that man go free; 'Cause he's a jelly roll baker, Bake the best jelly roll in town. You know he's the only man around, Bake good jelly roll with his damper down.46 Sjetio se kako mu je Mac, od kojeg bi ovjek to najmanje oekivao, objanjavao tu frazu: pei utipke na tihoj vatri. Tog ga je dana Mac nauio vezati kravatu. Ponovno je otpjevao prvu kiticu, ovaj put na talijanskom: Signor pasticciere, lasciami essere la tua schiava; Quando Gabriele suona la tromba tu sai che mi alzar dalla tomba, Per qualche dolce; per qualche dolce marmellata; tu sai che mi fa star bene; Penetra profondo nell' mi' anima. Publika je sad bila na njegovoj strani. Smijali su se, a netko je zamolio da ponovno odsvira pjesmu. Gabriella mu je donijela malu au vina. I ona se smijala. Odsvirao je "Willie May" Big Billa Broonzyja, pa "Candy Man" Mississippi Johna Hurta. Onda je spustio nisku E icu u D i odsvirao Taj Mahalovu verziju "Sweet Home Chicago". Mlai gosti znali su je iz fima "Braa Blues" pa su pjevali refren: "Vraam se natrag u moj slatki dom Chicago". Taj Mahal je pjevao "vraam se u taj veliki ivi grad", a Robert Johnson, autor pjesme kojem zemljopis ba nije bio jaa strana, "vraam se u Kaliforniju". Umjesto petnaest minuta, svirao je cijeli sat, a onda je odloio gitaru, umoran ali zadovoljan, sretan zbog aplauza. Nije ni taknuo vino koje mu je donijela Gabriella. Sad ga je ispio, stavio praznu au na stol i otiao do blagajne gdje ga je ona ekala. Pruila mu je pladanj jedan od onih malih smeih pladnjeva na kojima su konobari nosili raune. Za to je to? Za novac. Mora traiti novac. Novac? Ne mogu ti ja to. Daj mi radije neto za jelo. Ve sam ti rekla, clienti moraju platiti. Chiedi, chiedi. Samo zatrai! Mahnula je rukom. Ali, ne mogu. Ozbiljno ti kaem. Naravno da moe. to ti je? Chiedi, chiedi. Tutnula mu je pladanj u ruku. Woody na to nije bio spreman. Gitara mu je postala teka. Spustio ju je. Bilo je jedanaest sati. Bio je gladan. Poelio je i jo jednu au vina. Htio je poeviti jednu od djevojaka koje su se na mahove i dalje svaale dok je svirao. Bilo koju od njih. Obje su bile mlade. Nosile su tajce ispod sukanja tako kratkih da ih gotovo nisu morale ni odjenuti. Duge su noge drale rairene, vrsto oslonjene o tlo, kao da se spremaju skoiti jedna na drugu preko stola. Promatrao ih je. Zapravo je za njih svirao.
"Sudili su mi zbog ubojstva, ubojstva s predumiljajem, ali sueva ena je povikala: 'Pustite tog ovjeka na slobodu jer on pee utipke, najbolje utipke u gradu. Jedino on zna pei utipke na tihoj vatri.'" (prev.)
46

 Chiedi ponovila je Gabriella pa u ti dati neto za jelo. Moda i tomino, ali mora platiti. Ovo nije dobrotvorna ustanova. Plastini pladanj je bio tei nego to je izgledao. Samo prie stolu i kae: "Per la musica." Odvela ga je za ruku do stola u uglu. Per la musica rekla je i gurnula ga za lakat. Pladanj se zanjihao. Dri ga ravno rekla je. Ne shvaam te. Pa to je posao kao i svaki drugi posao. Njoj se inilo posve normalnim da trai novac. Da prosi. Uostalom, zato ne? pomislio je. Ali kad je priao sljedeem stolu, pa sljedeem, znao je da je uao na mjesto na kojem nikad prije nije bio. Preao je granicu i uao u novu zemlju. Per la musica, per la musica, per la musica. Novac se gomilao na pladnju. Svi su mu neto dali. Najmanje tisuu lira, esto i vie dvije ili pet tisua a za svakim je stolom bilo osam do deset ljudi. One dvije ragazze tako je mislio o njima; nije ih mogao nazvati "curama", a njemu nisu izgledale kao ene dale su svaka po dvije tisue lira, a jedna mu je rekla da joj se glazba veoma svidjela. Rekla je da njezin deko svira gitaru i da ju je prolog ljeta odveo na koncert Johna Jacksonsa. Jacksona ispravio ju je Woody. Rekao joj je da ga poznaje, to je bilo tono. John Jackson je bio u St. Clairu. Woody mu je organizirao nastupe u gimnaziji i u zatvoru, a u subotu naveer doao je na domjenak kod Woodyja i Woody je snimio vie od trideset pjesama koje je tom prilikom otpjevao. (Poslije je doznao da je "John Jacksons" koji je odrao koncert u Palasport di Casalecchio di Reno bio netko posve drugi, pop pjeva, ne John Jackson iz Roanokea u Virginiji, nego neki iz New Yorka.) Woody nije mogao vjerovati da radi to to radi prosi. Htio je upitati ragazze o emu su se svaale (ako su se uope svaale moda su samo ivahno razgovarale), ali otiao je do sljedeeg stola. Per la musica. Skupio je toliko novca da mu je s pladnja padao na pod. Nije mu palo na pamet da dio novanica savije, dri u ruci ili stavi u dep sve dok mu to nije predloila Gabriella, koja je hodala za njim od stola do stola. Nikako nije uspijevao sloiti novanice pa ih je na kraju samo zguvao i gurnuo u dep. Bilo mu je neugodno, osjeao se ponieno, ali istodobno i ushieno. Kao da je uinio neto sramotno, kao da su ga zatekli dok masturbira; ali, nitko nije mario, nitko drugi nije mislio da je to sramotno. Sve je bilo u redu.

* * *
Nakon toga Woody je svirao gotovo svake veeri. ak je stekao i stalnu publiku, nekoliko ljudi koji su uvijek iznova traili da svira iste pjesme: "Police Dog Blues", "Sittin' on Top of the World", "John Henry" i, dakako, "Mr. Jelly Roll Baker". Signor pasticciere. Woody je znao improvizirati pa je dio svake pjesme pjevao na talijanskom, obino samo prvu kiticu, ali katkad i vie. Poto bi obiao stolove s pladnjem za novac odsvirao bi jo jednu pjesmu i onda sjedio s Gabriellom do zatvaranja, obino u dva ili tri ujutro. Poeo je spavati poslijepodne da ne bi bio preumoran. Vikendom mu je pokazivala grad. Za nju je svaka uliica imala posebno znaenje, donosila neku uspomenu i njih mu je pokuavala prenijeti kao da na omotnicu utiskuje ig. Via Marconi je ravna jer su je tu, nedaleko od kolodvora, mitraljirali ameriki zrakoplovi kad su unitavali njemako skladite streljiva. Ovdje je dio starih srednjovjekovnih zidina, drugih zidina. Dva tornja. Portici. Santo Stefano. Jedne ga je nedjelje povela na vonju biciklima (vozio je bicikl njezine neakinje s vrlo neudobnim sjedalom), do rijeke. Pod gradom su kanali, rekla mu je. Nije joj vjerovao. Vozili su se niz Via Riva

di Reno. Onda je vlastitim oima kroz otvor u ulici, u kojem je bila naprava za filtriranje otpada, vidio kanal koji je tekao ispod njih. U Via Piella, uliici nedaleko od sredita grada posve obinoj bolognskoj ulici u kojoj su bili barovi, osterija, cartoleria, portici naslonili su bicikle na zid pokraj otvora poklopljenom drvenim poklopcem. Podigni ga rekla je. Woody je podignuo poklopac. Nije mogao vjerovati svojim oima. Kao da je otvorio prozor koji gleda na Veneciju. Na uskom kanalu plovile su brodice. Rublje se njihalo na konopcima zategnutim preko vode. U vodi su se zrcalile kue, nebo i koulje koje su visjele s konopaca. Woody je zatvorio prozor i osvrnuo se. Opet je bio u Bologni. Onda ga je opet otvorio, i opet se naao u Veneciji. Hoe rei da posvuda ispod grada ima kanala? Ne posvuda, samo na nekim mjestima. Ali se ne vide? Vide se samo s nekih mjesta. Mora znati gdje su. Zato su ih pokrili? Trebalo im je mjesta za gradnju ulica. Woody nije mogao prestati misliti o tome. Kao trik-razglednica. Kad je pogleda iz jednog kuta, vidi jedno, a iz drugog kuta vidi neto posve drugo. Grad skriven pod gradom. Romantina Venecija skrivena ispod prozaine Bologne. Ali, mora znati gdje treba gledati. Pomislio je da su i ljudi takvi, da u sebi skrivaju prekrasna, romantina mjesta. Samo treba nai prozor, poklopac na zidu, i podii ga. Znao je da mu se Gabriella upravo ponudila. Vratili su se u stan jo nikad nije bio u Gabriellinoj kui, iako je znao gdje je; namjeravao joj je skuhati spaghetti alla carbonara. Pripravio ih je tisuu puta i mislio je da to ne moe zabrljati. Ona nije mogla prikriti sumnjiavost. Amerikanac? Ti si, bome, neto posebno, Whoody, ako zna skuhati carbonaru kako valja. Ima li u Americi mnogo mukaraca poput tebe? Volim kuhati rekao je. U naoj sam obitelji oduvijek ja kuhao. Reci mi kako spravlja carbonaru. Nita lake. Istue dva-tri jaja i doda malo pancette. U St. Clairu nema prave pancette, ali moe se upotrijebiti i amerika slanina ako je najprije skuha. Malo peperoncina. Mahnula je prstom lijevo-desno. Sjedila je na malom kauu koji je kupila za njegovu dnevnu sobu koja to i nije bila bila je vie poput nastavka kuhinje. Ne smije staviti pancettu u jaja. Zato ne? Zato to se onda ne mogu dobro skuhati kad ubaci tjesteninu. Ali, stavi mnogo papra. Crnog papra. Ali, tajna je zapravo u tome nastavila je da pagete ne ocijedi do kraja. Ostavi malo kipue vode tako da se jaja bre skuhaju. Protrese ih je'n, dva tri u cjediljki i odmah ubaci u jaja i promijea. Tek onda doda pancettu i peperoncine. Razumije? Tada se sjetio da su mu jaja ponekad ostajala nedokuhana. Kod kue je carbonaru posluivao u panjolskom keramikom loncu koji je mogao drati na tednjaku. Stavio bi ga na tednjak na nekoliko minuta kako bi se jaja skuhala, ali onda bi izgledala kao kajgana. Sve je to bio zaboravio. Ali, sad mu je bilo jasno. Istukao je jaja vilicom

u velikoj zdjeli, a kad su se pageti skuhali, protresao ih je u cjediljki i odmah dodao jajima. Ona je stajala pokraj njega i promatrala ga. Bravo. Perfetto. Jeli su carbonaru i salatu sainjenu od svih vrsta zelene salate koje je Woody uspio nai na ortolanu u Via XII Giugno. Kad sam prvi put doao u Italiju priao joj je iao sam na intenzivni teaj talijanskog. U Rimu, u Scuola Leonardo da Vinci. Osam sati dnevno, tamo smo i ruali. Dolazila je i neka Engleskinja koja je imala hotel u Austriji. Dolazilo joj je mnogo gostiju iz Italije pa je htjela nauiti jezik. Ali, ne bi vjerovala kako nas je gnjavila zbog salate. Da ne povjeruje. Stavila bi malo ulja u veliku licu, dodala soli i promijeala vilicom i tek onda to stavila na salatu i promijeala je. Onda bi dodala malo papra i opet mijeala. Onda ocat. Ba nam je bilo drago kad je otila. Napokon smo mogli jesti salatu kako smo god htjeli. Gabriella ga je pogledala s neodobravanjem. Whoody rekala je ta je ena imala pravo. Tako treba zainiti salatu. Najprije stavi ulje tako da se papar primi. A ocat na kraju. Ako najprije stavi ocat, sol i papar e otei na dno zdjele. Ma, stvar je u tome to je njoj to bilo tako vano. To i jest vano, Whoody. Sitnice su vane, zar ne? Voli li arugulu? upitao je. U Americi je ne moe nabaviti, ali ja sam malo posadio u svom vrtu. Ova je zemlja poludjela za arugulom. Treba je staviti samo malo, da d okus salati. Basta. Za dobru zelenu salatu rekla je treba ti svjea salata kojoj doda nekoliko listova arugule, malo radia zbog boje, malo endivije. Ne treba pretjerivati. Ne smije poremetiti ravnoteu. Kad je otila u kupaonicu, na brzinu je povadio to je vie mogao arugule i radia iz salate. Zainio ju je onako kako je to inila ona Engelskinja i pritom se pitao koliko je puta priao tu anegdotu. Sad e je morati izmijeniti. Postala je sloenija. A poslije veere. Poslije veere su otili u spavau sobu. Plahta nije tono odgovarala krevetu, ali Woody ju je prilino uredno navukao. Bila je i ista. Upravo ju je oprao u groznoj perilici u kupaonici, njemakoj perilici s neodgonetljivim uputama. Pumpen. Nije se sama zaustavljala. Tresla se i poskakivala po cijeloj kupaonici. Pumpen. to drugo nego otii u krevet? Dvoje iskusnih boraca u ratovima ljubavi, pomislio je po stoti put. Taj je trenutak bio neizbjean jo od poetka. Dvoje osamljenih ljudi koje je spojio sluaj. Nije u tome bilo niega neobinog. Bio je to nain da se ubije vrijeme, da se zadovolji udnja, da se osamljenost privremeno potisne. Imala je na sebi kratku suknju koja se sprijeda kopala. Ali, gumbi su bili samo ukras. Otkopala je skrivenu kopu straga i suknja je pala na pod. Podigla ju je, paljivo je sloila i stavila na policu na kojoj je Woody drao fascikle sa svojim biljekama. Amerike fascikle koji nisu bili dovoljno veliki za standardni talijanski papir. Ve je nasluivao komplikacije. Ona je gladna ljubavi. To je bio pravi izraz. Nasmijao se kad mu je rekla da je pokuala nekoga nai preko kompjutora. Ali, nije uspjelo rekla je. Odve sam jaka. Odve komplicirana. Nisi, nisi rekao je, ne znajui to zapravo nijee svakako ne to da je jaka i komplicirana. Svukla je bluzu pa mu se okrenula leima da joj otkopa grudnjak. Onda se okrenula prema njemu. Grudi su joj bile otprilike dvaput vee od Turinih i kad je legla, kliznule su svaka na svoju stranu. Stidne dlaice virile su ispod bikini gaica poput tamnih plamenova.

Poeo se osjeati manje iskusnim. Zapravo, uope se nije osjeao iskusnim. Jo uvijek je ene s kojima je spavao mogao nabrojiti na prste jedne ruke Turi je bila peta. Nije on jedan od onih Talijana koji hodaju naokolo kao kraljevi, sakoa prebaenih preko ramena kao da su platevi. On je samo obini Woody. I opet, pomislio je, umjesto da krene u svoju vita nuova, u novi ivot, vratio se u doba puberteta, vrijeme kad je sve to je znao o seksu nauio iz knjige koja se zvala "Sazrijevanje mukarca", a koja se jednog dana kad mu je bilo 14 ili 15 godina zagonetno pojavila na njegovom stolu; sve to je znao o enskom tijelu nauio je s fotografija u Playboyu. Rekao joj je neka se okrene na trbuh. Pokrio ju je plahtom i poeo joj masirati ramena. I vrat. Osjeao se sigurnije manje neiskusno kad je bila pokrivena. Mislio je na njezina biveg mua, koji je jedne veeri doao u osteriju izuzetno zgodan mukarac koji je doista nosio sako prebaen preko ramena. to se dogodilo? Nije mogla podnijeti ivot u Firenci, tako daleko od kue. Zamiljao je druge ljubavnike koje je zacijelo imala, privlane Talijane koji su proli put kojim je on upravo krenuo, brkali po mulju na dnu, ostavljali za sobom neto nalik blatnjavim tragovima. Stajao je pred studentima na seminaru iz mitologije i nudio im da biraju izmeu Penelope i Kalipse a sve je vrijeme znao da bi sam izabrao Kalipsu, ba kao to bi izabrao bezoblinu vjenost a ne dobro oblikovan ivot. I znao je da je to oduvijek znao. Ali, nije zapravo mogao birati. Moda se o tome i radi. Sjetio se stiha iz pjesme koju je pjevao prethodne veeri: "Who's been digging my potatoes while I'm gone?" Mislio je i na carbonaru, na to kako su se jaja savreno skuhala, i na salatu. Jela ju je ali je izvadila gotovo svu arugulu i radi i ostavila ih uz rub tanjura. Poeo joj je masirati donji dio lea i ljubiti joj vrat. Govorio je sebi da nije ona, bila bi neka druga, moda ona djevojka koja mu je rekla da joj se svidjelo kako je svirao, koja je bila na koncertu Jona Jacksonsa. Mislio je i na Turi. Kako mu se bilo posreilo! Primio je pismo koje mu je poslala na adresu Udruge; podsjetila ga je na njihovu godinjicu, 31. listopada. Dobro joj ide, ispiti su laki nego to je oekivala; izlazi s raznim mladiima, uva se nevolje. Na kraju je dodala da ga njezin otac eli vidjeti. Woody se zabrinuo. A i majka, napisala je. Neka ih nazove u Rim. Napisala je oev privatni broj. Otac je bio veoma znatieljan zbog njezinih gaica to su radile na Woodyjevom konopcu za suenje? i tako se na povratku u Chicago otkrila cijela pria. Baba-dun i mama nisu ba bili sretni. Nije mu to spomenula kad ga je nazivala tijekom ljeta jer nije htjela da se brine, ali sad misli da mu mora rei. Nije tono znao to osjea, a sve je jo vie zakompliciralo pismo od rektora Hansona iz St. Claira, koji je takoer traio da ga Woody nazove. I to hitno. Alireza Mirsadiqi odugovlai s uplatom novca deset milijuna dolara dok se neke stvari ne razjasne, a rektor Hanson se nada da e Woody tu godinu smatrati zasluenom studijskom godinom i da e se najesen vratiti na sveuilite. Ali, najvanije je da porazgovara s gospodinom Mirsadiqijem i da novac napokon stigne. Rektor ne moe dovoljno naglasiti koliko je to vano za sveuilite. Woody je povukao plahtu do Gabriellinog struka i nastavio je masirati. Stranjica joj je i dalje bila pokrivena. Nije bio siguran to to radi. Nije bio sasvim uplaen, ali ni sasvim uzbuen. Kad je jo spustio plahtu, vidio je da su joj se gaice uvukle meu guzove. Izvukao ih je i poravnao rukom. U vrhovima prstiju vie nije imao gotovo nikakvog osjeaja, toliko su otvrdnuli od sviranja gitare. Ali, kad je gurnuo prste pod rub njezinih gaica, osjetio je dodir njezine koe. Zatim je rairio dlan preko gaica. A onda ih je zavukao pod glatku svilu. Osjeaj je bio nevjerojatan. Tko bi to pomislio? Nije se sjeao da je takvo to ikad osjetio. Kao da nikad prije nije dotaknuo enu.

Okrenula se i svukla gaice dok joj je on rukama prelazio tijelom; pomilovao joj je grudi i zadrao se na bradavicama, blago ih trljajui dlanovima. Prebacio se preko nje tako da joj bude slijeva. (Nokti na desnoj ruci bili su mu predugi da bi je njima dirao izmeu nogu.) Liznuo je vrh srednjeg prsta i poeo istraivati to tajanstveno mjesto, ali ona mu je odgurnula ruku i pokrila se plahtom. Shvatio je da se i ona boji. Ili je barem malo nesigurna. On je jo uvijek bio odjeven. Raskopao je koulju i svukao je. Sklopila je oi, ali ne sasvim. Otkopao je remen i svukao hlae. Erekcija mu se vidjela kroz gae, a ona se pridigla i primila ga rukom, a onda je povukla kao da je dodirnula uarenu kovinu; ali onda ga je obuhvatila rukama i privukla. Prvi ju je put poljubio, a kad je izvinula lea, opet joj je stavio ruku na piku. Ovaj put ga nije odgurnula. Spustila je ruku preko njegove i pomicala je amo-tamo dok nije bila spremna. Stavi ga rekla mu je. Woody je otiao u kupaonicu i kopao po neseseru traei prezervativ; dugo mu je trebalo da ga odmota. Kad je uao u nju, tiho je kriknula i ovila noge oko njega, a on se osjeao kao da je uao na mjesto jednako neobino i neoekivano kao onaj prizor koji je vidio kroz prozor u Via Piella, Veneciju u Bologni, romantini grad s kanalima usred prozaine Bologne. A bio je tamo uvijek, svaki dan. Samo si morao znati gdje da ga potrai i naao bi ga. Tijelo ga je boljelo od tog otkria, od zahvalnosti. Attenzione, attenzione apnuo joj je na uho. Htio je da pazi, da ga ne natjera da odmah svri. Ona se nasmijala. Attenzione, attenzione, kralj e sad proitati vaan proglas. Ali, oigledno je shvatila to eli, jer je usporila. Polako je kruio u njoj. Piano, piano. Bez akrobacija, bez vatrometa, bez feferona. Vie kao tanjur tjestenine s jednostavnim umakom od rajice nakon odve egzotinih objeda. Nakon desetak minuta oi su joj se zacaklile. Zastenjala bi kad god bi je dodirnuo. Ruke je drala na njegovoj stranjici, zarivala prste sve jae, sve dok vie nije bilo natrag. Attenzione povikala je. Attenzione, Whoody. Attenzione, attenzione, svravam. Svrila je, a onda i on. Poela se smijati i aptati mu "attenzione" na uho, ali nakon nekoliko trenutaka se rasplakala. Okrenula se na drugu stranu i tiho plakala u jastuk. Woody ju je zagrlio. Nije ju pitao zato plae a ona mu nije rekla, ali vjerovao je da zna: bili su dvoje neznanaca iji su se putovi ukrstili na prekrasnom mjestu, mjestu slinom Veneciji, mjestu koje su oboje nekada davno posjetili a koje uskoro moraju napustiti.

* * *
Nakon kakvih tjedan dana, u osteriju je doao svira harfe dok je Woody svirao. Woody se malo zabrinuo ubacio se na njegov teritorij. Ali, ovjek je sjeo kraj njega, naslonio harfu na stolac i poeo svirati s njim blues ljestvice i rifove ili neto slino u pentatonskoj ljestvici. Bio je pravi profesionalac, iz Argentine. Harfa je bila iz Perua, glasna, prodorna. Nije u njoj bilo niega aneoskog. Svirali su pola sata a svirali bi i vie, ali je harfist morao u sljedeu osteriju. Woody mu je htio prepustiti novac. Samo izvolite rekao mu je. Vi od toga ivite. Ali, gospodine rekao je harfist pa i vi od toga ivite. Nije li tako?

 Pa zapravo jest rekao je Woody. I dok je obilazio stolove s pladnjem u ruci, shvatio je da je novi ivot za kojim je eznuo, la vita nuova, ve poeo a da on to nije ni opazio.

La vita nuova
Problem je u tome objanjavao je Giampaolo Pistrelli Woodyju, koji je zapisivao kako povezati te tri skupine. Ima izvritelje Strappafelcijevu, Bosca i Trimarchija, ima teoretiare, mandanti, nalogodavce Rossellija, Campobella i della Chiavea, i onda ima agente tajne slube Palumba i Milazza... Giampaolo, jedan od odvjetnika koji su zastupali parte civile i koji je katkad naveer sjedio s njima u osteriji, godinama je poznavao Gabriellu ili su zajedno u Liceo Marconi. Woodyjev novi ivot nije se mnogo razlikovao od starog. Svakog dana, svakog tjedna isto: ustajao je u isto vrijeme, popio espresso i pojeo dolce u Caf Tribunaleu dok je ekao da oklopna kola dovezu optuene iz Dozze ili Ferrare; sjedio je na istom mjestu u Auli Vittorio Bachelet; zapisivao je podatke o suenju u lijepe crne i crvene biljenice, uvoz iz Kine, koje je kupovao u cartoleriji u Via G. Petronio, blizu sveuilita, u istom palazzu u kojem je bio Gabriellin stan, a poslije podne je radio u prostorijama Udruge, pisao lanke koje je faksirao Tribuneu svakog ponedjeljka za podnevne stanke. Naveer bi odspavao od sedam do deset pa siao u osteriju, neto pojeo i svirao gitaru. Katkad bi odlazio i u druge osterije s harfistom Jorgeom; ali na kraju veeri sjedio bi s Gabriellom dok je zbrajala raune i ispunjavala porezne obrasce. Jedina razlika bila je u tome to bi Gabriella katkad prenoila kod njega, to se njezinu ocu, nuklearnom fiziaru, direktoru Europskog projekta tlanog reaktora koji je nedavno otiao u mirovinu, nimalo nije svialo. General Palumbo i dopukovnik Milazzo... odvjetnik je napravio dramatinu stanku. Woody je spustio olovku i otpio gutljaj vina. Zato bi general i dopukovnik tajne slube pokuavali zatakati desniarsko podmetanje bombe? To je presudno pitanje. Tko je dao nalog? Obojica su lanovi FL-a, zar ne? Conti i Braa, sve se vraa na njih. A ipak je sve bilo drukije. On nije bio Dante, Gabriella nije bila Beatrice. Njemu su bile pedeset etiri godine, a i njoj je bilo otprilike toliko; sjeala se vremena kad je njezina majka dovikivala vozau zaprenih kola koja su dovozila voe i povre sa sela da poveze Gabriellu na trnicu nedaleko od kolodvora kako bi provela dan igrajui se sa svojim malim roacima, a naveer bi je teta, majina sestra, stavila u druga kola kojima bi se vratila kui. Sjeala se vremena kad u Bologni nitko nije rabio maslinovo ulje i umak od rajice. Woodyju je to zvualo nevjerojatno. Rabili smo maslac, a ne ulje. Niste imali maslinovo ulje? U Italiji? S ove strane Apenina nema maslina. Ni umaka od rajica. Sjeam se kako je otac donosio konzerve iz Kalabrije. Volio je kuhati pa bi pripravio pagete alla putanesca s inunima i kaparama. Bilo je to kao neto iz drugog svijeta. Ipak je kupio Danteovu Vita Nuova u Knjiari Feltrinelli nedaleko od Dva tornja. Bila je to knjiga za mladog ovjeka i on ju je kao mladi pokuao proitati, u prijevodu Dantea Gabriela Rossettija, u Ann Arboru, kad se zaljubio u Hannu. Nije ju razumio tada, u prijevodu, a nije ju razumio ni sada, u izvorniku Bog ljubavi osobno,

boanstvo stranog lika, koji pjesnikovoj voljenoj daje da pojede njegovo usplamtjelo srce. Woodyju pripovijetka nije sjela; a ipak, uvijek je gledao Gabriellu dok je svirao gitaru na malom postolju koje je ona za njega dala postaviti u stranjem dijelu osterije, ekao je da ga pogleda, da mu se nasmijei; dirnulo bi ga kako bi se probijala kroz guvu donosei mu au vina. Nije bila aneo, ali je ipak mogao rei, kao Dante koji zamilja da se obraa prokletima u paklu: "Vidio sam nadu blaenih." Nauio je taj stih napamet jer je znao da e joj to biti drago: Io vidi la speranza de' beati. I odvjetnik Giampaolo bio je zaljubljen u nju, ispriao je Woodyju, dok su ili u Liceo Marconi, ali sad je imao enu i troje djece. Nosio je njihove fotografije u lisnici. Kao i Woody, i on je ekao da doe i sjedne s njima, ali osteria je bila prepuna, jedan se kuhar razbolio i morala je pomagati u kuhinji. Oni misli da e, ako stvore dovoljnu tensione nastavio je odvjetnik narod jedva doekati jakog vou kada se pojavi ali tko bi to trebao biti? Conti je prestar, bolestan je... Idem odsvirati malo bluesa prekinuo ga je Woody. Ve je kasno. Hvala vam na pomoi. Odoh i ja rekao je Giampaolo i dotaknuo Woodyjevu ruku. Platio je raun pa su zajedno izili iz osterije Giampaolo je poao kui, svojoj obitelji, a Woody u stan po gitaru. Nije Gabrielli nita rekao o pismima iz St. Claira jer nije htio poremetiti ravnoteu, tanano ravnovjesje izmeu moguih budunosti; zato to je, umjesto da gleda natrag u prolost, poeo gledati naprijed, u budunost, budunost koja se poela oblikovati u njegovoj mati, budunost poslije suenja koja je obuhvaala i Gabriellu. Nije spomenuo pisma Gabrielli, a nije ni odgovorio na njih. Nekoliko se puta maio penkale i papira, ali nikad nije uspio nai prave rijei, pogoditi pravi ton. Nije htio likovati, ali htio je podsjetiti drutvo u St. Clairu da je sad on u jaem poloaju, da e onih deset milijuna, dok on osobno ne stupi u vezu s Alirezom Mirsadiqijem, ostati zamrznuti. Kad bi se najesen vratio u St. Clair a suenje je trebalo zavriti u oujku ili travnju, ovisno o izruenju Angele Strappafelci i Franca della Chiavea ne bi se vie morao brinuti; ne bi se morao brinuti kako e Ludi platiti studij veterine; ne bi se morao brinuti zbog Sare; ne bi se morao pitati to e s ostatkom svoga ivota jer bi se vratio svome pozivu uitelja; a mislio je da bi i Gabriella mogla slijediti svoj poziv mali restoran, jednostavan ali autentian, usred St. Claira. Mislio je da joj je sigurno dojadilo ivjeti s ocem i tetom. ak je smislio i gdje bi restoran mogao biti: u bivem aneksu gradske vijenice u Ulici Charter, koji je godinama bio prazan. Talijanska kuhinja je omiljena diljem svijeta, a Woody u Americi nikad nije vidio restoran koji bi je posluivao po talijanski: najprije tjestenina, pa onda glavno jelo, pa onda salata. Ljudi bi bili voljni voziti i sedamdeset-osamdeset kilometara iz Molinea, Peorije, ak i iz Chicaga da kuaju Gabrielline specijalitete. ak je smislio kako bi mogli odrediti cijene za pojedina jela tako da se ameriki gosti, koji su navikli na jedinstvenu cijenu za cijeli obrok, ne prepadnu. Moda ak uspije ponovno otkupiti farmu pa e im dolaziti i Sara i Ludi. Ne bi ga iznenadilo da su se oni mladi idealisti koji su je kupili umorili od zmija i raznih sitnih ivotinjica koje su u ovo doba godine dolazile u kuu traei mjesto gdje mogu prezimiti. Ne bi ga udilo da im je dojadilo gnjaviti se sa starinskom pei, odmrzavati cijevi kad bi se zamrznule, kupovati vodu u bocama i raiavati snijeg koji bi zameo dugi prilaz kui ak i onda kad bi ga na okolnim poljima bilo samo nekoliko centimetara. Zato mu je bilo drago kad ga je potkraj studenog pozvala da na Dan zahvalnosti objeduje s njenom obitelji.

 Nisam znao da se i u Italiji slavi Dan zahvalnosti rekao je i pruio ruku da je dotakne. Bilo je dva ujutro; ona je razvrstavala slipove kreditnih kartica, ekove i gotovinu na zasebne hrpe. Woody je ispijao posljednje ostatke iz politrenke crnog vina. Te je veeri s Jorgeom obiao jo tri osterije i zajedno su zaradili vie od 400 000 lira. Nasmijeila se. Poppi je u Coopu dobio ameriku kuharicu daju ih besplatno. eli te upoznati pa je pomislio da bi bilo lijepo kad bi ti pripravio tradicionalni ameriki objed za Dan zahvalnosti. Dan zahvalnosti je uvijek u etvrtak rekao je. Ne u nedjelju. U etvrtak moram biti u osteriji. Nedjelja, etvrtak kakve to ima veze? Nikakve odgovorio je. Mislio sam da me tvoj otac ne voli? Nema on nita protiv tebe, Whoody. Samo bi me volio tu i tamo vidjeti. Ve tri tjedna nisam veerala kod kue. U petak poslijepodne Woody je natipkao skicu lanka o primi pentiti, prvim "pokajnicima", koji su u svojem svjedoenju oslikali uznemirujuu sliku talijanske desnice fanatinih neofaistikih organizacija poput Rivoluzione e Ordine, Avanguardia Nazionale i Ordine Rivoluzionario Armato, koje su eljele stvoriti ozraje terora koje e destabilizirati vladu i otvoriti put jakom voi koji e uvesti red, ba kao to je Giampaolo objasnio prije nekoliko dana. To to talijanski narod nije ustao u podrku neuspjelom dravnom udaru princa Junija Valera Borghesea, faistikog ratnog heroja, u prosincu 1970. godine, nije nimalo obeshrabrilo te izvanparlamentarne skupine koje su se mnoile i dijelile kao protestantske sekte na amerikom jugu. U subotu je otiao s Gabriellom na etruansko groblje u Marzabottu, dvadesetak kilometara od Bologne. U nedjelju je otiao k njenima na objed, ameriki objed za Dan zahvalnosti. Ponio je gitaru i kiticu cvijea. Imao je tremu, ali ne preveliku. Gabriella je jo od razvoda stanovala s ocem i tetom majinom sestrom u palazzu iz 16. stoljea u sveuilinoj etvrti, samo nekoliko koraka od Piazze Verdi. Woody je nekoliko puta proao onuda, samo da je vidi, ali nikad nije bio unutra. Cijeli je palazzo, s nekoliko stanova i malom cartolerijom u prizemlju, gdje je Woody kupovao biljenice, pripadao njezinom djedu, a pokraj ulaza u stan bila je uokvirena obavijest, nalik osmrtnicama s crnim porubom koje su jo lijepili na javnim mjestima u malim talijanskim gradovima. Ali, ovo je bila obavijest o ivotu, zahvala Dottoreu Giuseppeu del Monteu zato to je vratio u ivot djevojicu Mariju Draghetti, koja je bila na pragu smrti. Marijin je otac ispjevao pjesmu na arhainom talijanskom koji Woody nije razumio dok mu Gabriellin otac nije naglas proitao posljednji dio, u kojem se lijenik uzdie kao onaj tko je pobijedio smrt: O vero amico al mortal! tu dei felici Le fiorite non sequi e facil' orme Com' costume degli infiniti amici; Ma solo accorri ove il dolor t'invita E mentre altri tripudia, o poltre, o dorme, Tu morte vinci e torni in fior la vita. teta to nitko nije mogao pomoi vaoj keri rekao je Woodyju izazvati smrt na dvoboj i razoruati je. Veoma mi je ao. Woody je oekivao neto drugo, drukiji ton, neto suzdranije. Da rekao je i pruio starcu bilo mu je najmanje sedamdeset godina cvijee koje je donio; a onda je zautio jer nije znao to bi rekao. Osvrtao se da vidi gdje je Gabriella.

 Ovo je kua za prijatelje rekao je njezin otac ali mi svojim prijateljima uvijek damo posla. Nedjeljom kuhaju mukarci, dakle ti i ja. Podigao je prst u zrak. Nikad prije nisam kuhao ameriki objed pa e mi trebati tvoji struni savjeti. Imam puricu, imam kobasice, imam buu, imam cranberries* tu je rije rekao na engleskom i krumpir. Imam i pivo ako ti se pije. Sve sam nabavio, vidjet e. Kua je bila stara, s mnogo soba neobinih oblika i hodnicima na sve strane. Dok su ili prema kuhinji, Umberto kako je Gabriellin otac elio da ga Woody oslovljava pokazao mu je svoju radnu sobu, golemu prostoriju punu radioaparata francuskih, njemakih, talijanskih, amerikih, ak i jedan stari Philco kakav je Woody sluao kao djeak u Grand Riveru. Svi rade rekao je Umberto. Zaduen sam za organiziranje proslave Marconijeve stogodinjice. Woody je pokuao smisliti neto to bi mogao rei o Marconiju. Imam jo nekoliko godina vremena rekao je Umberto ali za takve stvari treba vremena. U podrumu imam i mehaniki televizor. Pokazat u ti ga kad odemo po vino. Kuhinja je bila duga i uska, s dva velika prozora koja su gledala na dvorite. Puran je u penici, a ve sam napravio tijesto za buu. Samo ga moramo razvaljati. Woody je pretpostavio da govori o piti od bue koju nikad nije volio, ali starac je zapravo govorio o tortellima. Gabriella mi je rekla da ste dobili ameriku kuharicu u Coopu. Umberto je mahnuo rukom prema malom broiranom izdanju na stolu sa slikom amerikog Indijanca u punom sjaju na naslovnici. Ona mi je samo polazite rekao je. U njoj nalazim ideje. Jedini problem su mi cranberries. ak nisam znao kako se zovu na talijanskom bacche del muschio. Irma e ih donijeti. Vidjet emo. Woody je uzeo knjigu i prelistao je. Bila je puna loih reprodukcija fotografija Andrewa Wyetha, N. C. Wyetha i Jamesa Wyetha. Pretpostavljao je da su u rodu. Bilo je nekoliko poznatih recepata kolaii s okoladnim mrvicama, okoladne kocke, juha od koljki ali i nekoliko iznenaenja: gula od bizona, juha od grejpa i avokada, dakotska jaja i sa Srednjeg zapada Heavenly Hash (koji se pripravlja od jaja, eera, maslaca, tuenog vrhnja, nasjeckanih oraha i vanilije). Umberto je posuo stol branom i poeo valjati prvu od dvije kugle tijesta matterellom, tankim razvijaem dugim gotovo cijeli metar. Opipaj tijesto rekao mu je i pokazao drugu kuglu koja je bila pokrivena kuhinjskom krpom. Razvaljaj je. Ovako. Pokazao je rukom pokret valjanja. Woody je podigao krpu i prstom pipnuo tijesto. Cijelom rukom rekao je Umberto. Stisni ga, ali ne prejako. Mora biti vrlo elastino. Osvrnuo se. Gabriella je stajala na vratima. Kao ensku dojku, je li, Poppi? To nisam rekao. Ali si to mislio. Vie kao djevojinu stranjicu nego kao dojku. Umberto je dlanovima lupkao po tijestu dok nije dobio plosnat krug. Tako bi trebala opisati tijesto u toj tvojoj kuharici. Glatko i gipko kao lijepa, vrsta guza. Gabriella se nasmijala. Moj prijatelj Vincenzo nastavio je Umberto, obraajui se Woodyju kae mi da vama u Americi trebaju tri jaja za ono to mi napravimo od jednoga. Valjao je matterello amo-tamo preko kruga tijesta, posuo po njemu jo malo brana, nekoliko

ga puta omotao oko razvijaa a onda ga brzo valjao pod rukama. Tijesto treba rastegnuti rekao je a ne pritiskati. Rukama treba raditi ovako, pomicati ih od sredine. Uope nije teko. Odmotao je tijesto, okrenuo ga, ponovno posuo branom i ponovio isti postupak. Gabriella je stajala iza Woodyja i drala mu ruke na ramenima. Pusti Whoodyja da pokua. On e drugu kuglu, drugi guz. Umberto se nasmijao. Woody je oprao ruke i zasukao rukave. Zvono je zazvonilo upravo kad je poeo lupkati kuglu da je poravna i napravi plosnat krug, kao Umberto; kuhinja je domalo bila puna ljudi. Woody je sad imao publiku: Gabriellina dva brata (Marcella i Pietra) i njihove ene (Carlu i Irmu) i toliko djece da ih nije mogao ni prebrojiti. Braa su se zabavljala otvaranjem boce domaeg aperitiva, a ene Woody im je ve pobrkao imena su slagale pladnjeve predjela koja su donijele, ukljuujui i zdjelu svjeih brusnica. Jedna od ena, Irma, govorila je engleski. Moj brati donio brusnice iz amerike baze u Livorno, ali ja misli one prekisele. Napravila je grimasu. Treba ih nasjecati s naranama i dodati mnogo eera odgovorio joj je Woody na engleskom. Nakrivila je glavu i onda kimnula. Mnogo eera, veliko mnogo. Woody je kimnuo. Braa su zapalila cigarete; njihove ene su poele nositi posue i jedai pribor u blagovaonicu. Woody je u ivotu razvaljao mnogo tijesta za pite i kolaie, ali ta kretnja u stranu potrebna za rastezanje ovog tijesta nije bila tako jednostavna. Prvi put nije lako rekao je Umberto. Golim je rukama dodavao sol, papar i mukatov orai u zdjelu s kuhanom buom; stiskao je mjeavinu dok mu nije poela izlaziti kroz prste. Razbij mi dva jaja u ovo rekao je Gabrielli. Moda tri. Gabriella je razbila jaja u zdjelu, a ljuske bacila u kantu za smee ispod sudopera. To bi bilo devet jaja u Americi rekao je Woody. Tijesto bi mu se svaki as poderalo, a svaki put kad se to dogodilo svi su ga uvjeravali da prvi put nije lako i da se ne treba uzrujavati. Svakom je nekad prvi put. Jednostavno to mora proi. Nije bilo lako ali se on jest uzrujavao, a tijesto se omotalo oko matterella i postajalo sve tanje i tanje; na kraju je Umberto rekao da je gotovo i poeo ga sjei na kvadratie od pet centimetara, zaobilazei poderotine. Mislio sam da se tortelli prave isto kao ravioli? Da, da. Umberto je kimao glavom. Tortelli se pune buom rekao je ali meni je drai oblik tortellona. Zanimljivi je, zar ne? Kao pupak. Zna tu priu? O gostioniaru? Da, nakratko je vidio Veneru golu kad je posjetila Bolognu, vidio je njezin boanski pupak. Ja sam mislio da se to odnosi na tortelline. Tortellini, tortelloni... Umberto je slegnuo ramenima da pokae kako je razlika nebitna. Oblik je isti sloeni nabori... Uzeo je papirnati ubrus sa stola a onda presavio jo jedan da poslui kao nadjev. I mislio sam da je to bilo u Castelfranco Emiliji, a ne u Bologni. Umberto je zabacio glavu i zakolutao oima. Nisi nita bolji od moje keri. Oboje ste sitniavi. Ona se s ovim nimalo ne slae. Izvana izgledaju kao tortelloni, ali iznutra... imaju okus kao tortelli. Ona se ljuti. Zna, vrlo je stroga. Voli se pridravati tradicije. A ja sam slobodan duh. Savio je kvadrat u trokut, a onda trokut omotao oko prsta. Sad ti pokuaj.

Woody je pokuao. Uvijek radim s kruiima poalio se. Ne izvijaj ga rekao je Umberto. Treba biti kao ovratnik. Vidi? Woody je pokuao ponovno. Ali, vi ga izvijate rekao je Umbertu. Ne, ne, ja ga drim ravno. Pogledaj. Woodyju je uzelo malo vremena dok nije uao u grif, ali onda mu je krenulo. Umberto je isjekao tijesto, sflogliu, na kvadrate, a Woody, Gabriellina braa i njihove ene punili su ih buom. Woody nikako nije volio buu, ali bilo mu je zabavno nadjevati tortellone, stavljati liicu nadjeva na mali kvadrat, savijati ga u trokut, zatvarati rubove mokrim prstima, omatati trokut oko prsta. Gabriella, koja je nekamo nestala, nije ga pripremila za ovakvu vrstu druenja. Gabriellina braa su oprala ruke i opet zapalila cigarete. Irma, ogorica koja je govorila engleski, nalila je svima aperitiv. Gabriella se vratila s fotoaparatom sa zasebnom bljeskalicom. Whoody, podigni jedan tortellone rekla je ili tortello. Nikad ne znam kako bih ih zvala. Woody je stavio komadi tjestenine na dlan. Umberto je podignuo au i svi su uutjeli. Za ameriki Dan zahvalnosti rekao je. Podigli su ae, bljeskalica je bljesnula i onda su pili. Aperitiv je bio jak i gorak, pripravljen od perinova korijena i drugih sastojaka kojih mu nazive nisu uspjeli objasniti. Puran je posluen na pladnju tagliatella, okruen karameliziranim lukom i kobasicama ispeenim na posebnoj preki u kaminu. Nadjeven je prutom i zaliven bijelim vinom i marsalom, a Umberto ga je nasjekao kao pekinku patku, ravno kroz kosti. Ali Woodyja su najvie iznenadili tortelloni ili tortelli. Bili su izvrsni, doista izvrsni. Mogao je zamisliti kako ih posluuje Sari i Ludi koje su uvjek htjele da napravi pitu od bue za Dan zahvalnosti i njihovim muevima i djeci; zamiljao je sebe u vlastitoj blagovaonici kako se prisjea ovog trenutka i pria im cijelu priu o tome kako ih je nauio praviti, kako savija papirnati ubrus oko prsta i pokazuje ga zetovima, kako ga spaja kao ovratnik. Ne izvijajte ga, rekao bi im. Ne, ne, ovako, gledajte. Zamiljao je kako se Gabriella smije i pokazuje im fotografiju koju je upravo snimila kao u reklami Benson & Hedgesa, kuhinja puna sofisticiranih Europljana, toplih, srdanih, pravih strunjaka za kuhanje. A meu njima Woody visok, blijed, tipino ameriki nezgrapan, s jednim tortellonom ili tortellom u ruci.

* * *
Kasnije tog poslijepodneva Woody i Gabriella su otili autobusom u Porta Saragozzu i odetali se do crkve San Luca. Bilo je svjee ali ne i hladno, otprilike kao kod kue za Dan zahvalnosti. Objed su zavrili voem i konjakom i na kraju liicom domaeg balzaminog octa kojega je okus Woody jo osjeao u ustima iako je uzeo samo nekoliko kapi u siunoj srebrnoj liici. Godine 1433. rekla je Gabriella odnijeli su madonu dolje u grad jer je kia unitavala usjeve. Kad su uli u grad kroz Porta Saragozzu, kia je prestala. I tako se jo otad hodoasti ovamo. Kad eli poloiti ispit. Zbog ljubavi. Kad eli dijete. Ili zdravlje. Mhm. Poelo je kiiti, ali to nije bilo vano, jer hodali su pod najduljim trijemom na svijetu gotovo etiri kilomtera od Luka Meloncello do crkve na vrhu brijega. esto e-

zdeset est lukova, ili je tako barem pisalo u Woodyjevom vodiu. Gabriella je tvrdila da ih ima samo esto ezdeset pet. esto ezdeset est ponovila je broj zvijeri. Priprijetila mu je prstom kao da je rekao neto nepristojno. Sama sam ih prebrojila. Ima ih esto ezdeset pet. To ti je pravo bolognsko hodoae nije odve teko. Sagradili su ga da bi lake mogli snijeti madonu u grad. Ipak je to bio velik posao rekao je Woody. Brijeg je bio strm, a hodali su prilino brzo. Woody se oznojio i htio se odmoriti. Sjeli su na klupu pred privatnom kapelicom u zidu freska je toliko izblijedjela da se nije vidjelo to prikazuje. Vjerojatno nekog sveca, mislio je Woody, iako je bilo i nekoliko sjenovitih likova. Moja braa su se jednom zavjetovala da e poi na ovo hodoae ako mama ozdravi rekla je. Sa zrnima graha u cipelama. Gadno rekao je Woody. Malo se oporavila pa su krenuli. Kad su doli do vrha, Marcello se gotovo osakatio, ali Pietro nije imao nikakvih problema. Da pogodim rekao je Woody Pietro je stavio kuhani grah u svoje cipele. Pogledala ga je iskosa. Kako si samo pogodio, Whoody? Proitao je tu priu o dva brata u osamnaestom stoljeu u svom vodiu, ali joj to nije rekao. Postalo mu je hladno. Na emu si ti zahvalan, Whoody? upitala je. Postoji li neto posebno? Bit u zahvalan ako blizu crkve ima neki bar rekao je, iako je znao da ona oekuje drukiji odgovor. Koja je peta pogreka? rekao je i ustao. Ili smo doli do este? Numero cinque rekla je i podigla sve prste desne ruke. Polijevanje vrhnja po svemu to je francuska pogreka, ne talijanska. Vrhnje je odlino rekao je Woody. Jednom smo jeli tortelline s vrhnjem u nekom restoranu u Firenci, uz rijeku, suelice Ufizziju. S maslacem, vrhnjem i svjeim bosiljkom. Bilo je izvrsno. Udarila se dlanom po glavi. Imam svinjski but rekla je i uhvatila ga pod ruku, a onda je opet izvukla ruku jer joj je bila potrebna da govori. Imam kapunova prsa, imam mortadelu, imam parmski prut. Za mene su to etiri evanelista. Oni su temelji tortellina. To to je on neto jeo u Firenci, znao je, nije za nju nikakva preporuka. Svaka vrsta mesa kuha se zasebno kapun i svinjetina s lovorovim listom, a dok se hlade, napravi se sfoglia. Ili ih moe skuhati dan prije. Uhvatila je Woodyja pod ruku pa su nastavili hodati. Malo parmezana, malo mukatovog oraia, malo soli i papra i dobar brodo. To je tako fino, Woody, da bi bio pravi zloin na to dodati vrhnje. Francuzi na sve stavljaju maslac i vrhnje, da prikriju okus, u sluaju da nije ba najbolji. Samo brodo i vrhunski Parmeggiano-Reggiano. Woody je rekao da ne razumije zato bi parmezan priguio okus inuna u pagetima alla putanesca, a ne bi priguio okus mesa u tortellinima. Mora potovati integritet jela prasnula je. Mora potovati njegovu povijest. Na jugu nije bilo parmezana. Moda malo pecorina. Ali samo malo. Ali Parmiggiano... nipoto. Povremeno bi kroz otvor u zidu vidjeli kue i vrtove, normalan ivot, ali prikriven. Nisu mogli vidjeti sredite grada iako je bilo odmah iza njih, ali su dobro vidjeli Certosu, veliko groblje sagraeno 1820-ih godina, nakon to je Napoleon ozakonio pokope na crkvenim grobljima u gradu.

 Tu mi je pokopan ujak rekla je. Majin brat "Tamnosivi tuljan lavljeg srca i elinih ruku; ponosno je nosio lovoriku i donio ast svojoj domovini." Tuljan? Woody nije bio siguran da ju je dobro uo. Tuljan s lovorikom? Igrao je vaterpolo objasnila je Gabriella. Bio je u olimpijskoj momadi koja je 1948. godine osvojila zlatnu medalju. Prve Olimpijske igre poslije rata. Prva talijanska zlatna medalja. U Rimu su priredili veliko slavlje. To je bio najvei trenutak u njegovom ivotu. Kao da je ostala bez daha. Neko su vrijeme hodali utke. Bologna una citt di portici rekao je Woody nakon nekog vremena. To je iz mojeg udbenika "Nauite talijanski". Trideset sedam cijelih osamdeset dva kilometra rekla je. Pogledao ju je, kao to je esto inio, da vidi ali li se, ali bila je ozbiljna. Na ploama na zidu pisala su imena donatora koji su financirali svaki od esto ezdeset est ili esto ezdeset pet lukova. Uzelo im je neto vie od sata da dou do crkve Madonna San Luca. Woodyju su sve crkve iz 17. stoljea bile manje-vie iste, premda je ovdje prva crkva potjecala iz 1194. godine. Vidio se grad s tvornicama i neboderima (s petnaest ili dvadeset katova) koje su fotografi nastojali prikriti kad su eljeli naglasiti srednjovjekovni dio grada tornjeve i prekrasne crvene krovove. Odali su potovanje bizantskoj madoni koju su 1160. godine donijeli u Bolognu iz Aja Sofije u Konstantinopolisu; onda su se motali po prodavaonici suvenira u kojoj je, osim raznih vjerskih predmeta, bilo i nekoliko vrsta meda koji su pripravljali redovnici i redovnice, te raznih napitaka i melema, ukljuujui jedan koji je jamio ublaavanje celulita. Woody je kupio dvije razglednice pogled na grad za Saru i Ludi. Kad je posljednji put razgovarao s njom, Ludi je spremala neki ispit. Netko je bio s njom u sobi. Vjerojatno Saul. Zvuala je sretno. I Sara je bila kod kue. Objedovala je u Drakeu sa enom svog ljubavnika. Rekla mu je da misli da e se moda sprijateljiti s njom. Woody nije ni jednoj ni drugoj znao dati savjet, ali bilo mu je drago uti njihov glas. Bile su tako daleko. Rekao im je da je dobro malo osamljen, ali tko ne bi bio? Osjetio je da su zabrinute za njega. Woody i Gabriella otili su do esme na nioj razini, kod parkiralita, i napili se vode. Gabriella je izula cipele i gurnula stopala pod esmu, a onda poprskala i noge. Prestalo je kiiti ali je bilo prilino hladno. Njoj to kao da nije smetalo. Nisu se vratili pjeice, nego su svratili u bar nedaleko od crkve i popili pie dok su ekali autobus. Eto vidi rekla mu je kad su se smjestili za stol elje su ti se ispunile. Postoji bar i postoji autobus koji vozi svakih pola sata. Ne moramo se vratiti pjeice. Jesi li zahvalan? Jesam odgovorio je. Vrlo sam zahvalan. Ispruila je ruku i stavila je na njegovu podlakticu. Zna li za to sam ja zahvalna? Odmahnuo je glavom iako je vjerovao da zna. Zahvalna sam to si doao u Bolognu rekla je. Tako dugo mi nijedan mukarac nije priao da sam ve zaboravila kakav je to osjeaj. Woody je nakrivio glavu i napravio grimasu nevjerice, ali nije ju podsjetio da je zapravo ona prila njemu. I ja sam zahvalan rekao je to smo ovo vrijeme mogli provesti zajedno. Zahvalan sam to je ovo putovanje tako dobro ispalo, mnogo bolje nego to sam se nadao. Imam aktivan drutveni ivot na stranom jeziku, a to mi je veoma vano. Nikada neu doista dobro govoriti talijanski, ali dobro se snalazim; objedujem s drugim obiteljima iz Udruge, s nekima od odvjetnika, slaem se s mladim ljudima koji dolaze u osteriju

 zna, Carlo e postati odlian gitarist i pri svemu tome ak zaraujem novac. Moje lanke objavljuju u Miamiju, Minneapolisu, Cincinnatiju, Los Angelesu, Bostonu i San Franciscu dakle, ivim od pisanja. A ni kao muziaru mi ne ide loe, to je doista nevjerojatno. Jorge i ja smo neku veer u Cafeu Bentivoglio pokupili gotovo etiristo tisua lira. Na koje ni porez ne moram platiti. A i redovito ima drutvo u krevetu rekla je Gabriella. To sam upravo htio rei. Gabriella se nagnula naprijed, drei se za sjedalo stolca kao da se pokuava sprijeiti da ne ustane. Najvanije je to nastavio je da sam ostvario ono zbog ega sam doao. Nisam to odmah ni zamijetio. Jedva se i sjeam kako je Cookie izgledala. Moram pogledati fotografiju u lisnici. Ali, katkad jo ujem njezin glas u mislima, kao da me povremeno doziva s amca kojeg struja nosi sve dalje i dalje na puinu. I tako valjda i treba biti. Vrijeme je da joj okrenem lea, da napustim obalu i krenem u unutranjost dok ne doem do mjesta na kojem vie neu uti njen glas kroz huanje valova. Razumije? A i suenje podsjea me na rimsku povijest. Mislio sam da e biti uzbudljivije, ali nema unakrsnog ispitivanja, samo se svaaju oko raznih zahtjeva. Razumije me? Rekao si da e mi neto rei o drutvu u krevetu. S, s rekao je allora. I tad mu je ona slika, kako pria priu o veeri Sari i Ludi, njihovim muevima i djeci, bila jasnija nego ikad prije. Vidio je Gabriellu na suprotnoj strani stola. Vidio je i stol vino, mineralnu vodu, tanjure, svijee. Sve mu se inilo moguim. "Drutvo u krevetu" rekao je. Zvui runo kad se tako kae. Dodirnuo joj je ruku. Htio sam ti rei da sam razmiljao o budunosti, poslije suenja. Gabriella, mogu dobiti svoj stari posao. Samo moram obaviti nekoliko telefonskih razgovora. Ti bi mogla otvoriti mali restoran u St. Clairu i pripremati jela kako treba. Prvo primo pa secondo. Ljudi su eljni neega izvornog, neiskvarenog. ak i u St. Clairu. Htio bih da doe sa mnom. Htio bih da bude moja ena. Htio bih i dalje voditi ljubav s tobom. Jednostavno elim biti s tobom. Imam pedeset etiri godine... i ti si tu negdje... Sve se inilo moguim. Sve je postalo jasno. Da popijemo po au proeka? upitao je. Znao je da pozitivan odogovor na to pitanje znai "da". Nije rekla "ne", ali nije rekla ni "da". Malo je plakala i Woody je znao da plae zbog istog razloga zbog kojeg je plakala i kad su prvi put vodili ljubav. Oboje su ve bili tu, ali ne mogu dugo ostati. Ne bih to mogla rekla je. Tako daleko. U drugoj zemlji... drugi jezik. Njihove su se ivotne prie presijekle kao pruge u New Cameronu. Bili su protagonisti razliitih pria, jedno drugome sporedni likovi u ivotu, likovi koji su neko vrijeme proveli na istoj pozornici kao da su se pobrkale dvije predstave, kao da se Otelo udvarao Porciji ili Rosalind umjesto Dezdemoni. Ali, onda je obrisala oi i nasmijeila se. Popili su jo po pivo. ao mi je rekao je. I meni. Ali to jednostavno ne bih mogla podnijeti. Zaboravio sam da je i Firenca bila predaleko. Kimnula je. Ali, mogao bi ti ostati ovdje. Woody se nasmijao. Opet imam svoj stari posao. ak me i sad plaaju, pola plae. Dekanica nije oduevljena, ali ja sam dio paket-aranmana. ivot vezan uz mali fakultet humanistikih znanosti bio je tako stran talijanskom nainu ivota da ga

Woody vie nije pokuavao opisati, ali rekao joj je za Alirezu i njegovih deset milijuna dolara, za privatno financiranu katedru klasine filologije. Pa zato onda ne nazove tog Alirezu? Imao sam vezu s njegovom keri. Mislim da mu to nije nimalo drago. A i s njegovom enom. Pa to je nevjerojatno, Woody. I s majkom i s keri. Morat u dobro pripaziti na tebe. Nije to bilo tako kako ti misli. A kako ja to mislim? Woody je razmislio i shvatio da nema pojma to ona misli. Kako je doznao? Taj Alireza. Za ker. Woody joj je ispriao o Turinim gaicama, a i o Allison. Sve. Osjeao se osloboeno, uivao je u luksuzu ispovijesti neznanki. Jer sad je Gabriellu doivljavao kao neznanku. A on e ipak dati novac? Da, ali najprije eli razgovarati. Aha. Razgovarati. Nasmijeila se. Mukarci nikad ne vole razgovarati. Mi sad razgovaramo. Ne, mi smo ve razgovarali. Sad samo priamo. Kasnije, dok su se autobusom vozili u grad, mislio je kako je oduvijek znao da e ga odbiti, da nikad ne bi otila iz Bologne i da ju je pitao samo da joj olaka, da joj bude manje teko to on odlazi, to je odbaena. Sad moe vjerovati da je ona njega odbila. I tako je bolje. Bolje za nju, a bolje i za njega. Ali jo kasnije, kad je otvarao vrata stana, osjetio je kako mu suze naviru poput pjene na pivu koje je pio u baru. Bilo je osam sati, vani je bio mrak, ali on je otvorio drvene rebrenice na prozoru spavae sobe. Hodoae je trajalo etiri sata. Osteria je bila zatvorena. Dvorite prazno. Stolovi su uneseni unutra. Samo nekoliko telefonskih poziva, podsjetio se, i sve e biti u redu. Nekoliko telefonskih poziva i sve e biti u redu... Ali, nije nazvao St. Clair, nije nazvao Alirezu u Rim. Pisma, brzojavi i telefonske poruke koji su pristizali u Udrugu bili su sve uporniji. Situacija je postala tragikomina. Turi i njezin deko s Harvarda doi e u Rim. Htjeli su da Woody doe za Boi. Sveuilite nije moglo prijei s tihe faze prikupljanja kapitala na javnu fazu bez Alirezinih deset milijuna dolara. Osjeao je kako se dekanica napree da bude ljubazna u pismima, kako se rektor suzdrava, kako je predsjednik upravnog odbora frustriran. ak je dolo i pismo od Maca koje je Woodyja podsjetilo na starog Feniksa u izaslanstvu Ahileju. Mac je podsjetio Woodyja da nije znao ni kravatu svezati kad je doao u St. Clair i da ga je on tome nauio prije prvog odlaska na rektorov prijam. Ali, Woody se nije mogao prisiliti da odgovori. Ni sam sebe nije shvaao. Bilo je lako dosjetiti se nekih razloga osvete, iste perverzije, elje da ih natjera da se preznoje, da ga ponu cijeniti, da priznaju koliko je vaan; straha od razgovora s Turinim ocem. Ali, nijedan od tih razloga nije bio pravo objanjenje za njegovu neodlunost. Sara i Ludi htjele su da doe kui za Boi, Gabriella je htjela da ga provede s njenima kod njezinog brata u Modeni; Allison je htjela da doe u Rim. Na kraju je Sari i Ludi rekao da e biti kod Gabrielle, Gabrielli da e otii u Rim, a Allison da ide u St. Clair. elio je Boi provesti sam. Zapravo, nije to elio, nego mu je to bilo potrebno. U ranom pubertetu s takvom je udnjom iekivao Boi da je poeo doivljavati poslijeboini antiklimaks ve sredinom prosinca, prije nego to je Boi uope doao. Poslije, kad su mu keri jo bile male i kad su se morali voziti k njegovima u Grand

River ili Hanninima u St. Joe Badnjak kod jednih, Boi kod drugih nakon vonje Autocestom 94 po svakakvom vremenu, a on je kuhao kamo god su doli... Boi mu se smuio. Ali, vratio mu se kao neoekivani uitak u zreloj dobi. Cookie je otila na Harvard, Sara se odselila u studentski dom, samo je jo Ludi bila kod kue. Tada su tri godine svi dolazili k njima u St. Clair bake i djedovi, Hannin brat i njegova obitelj. Woody je bio u sreditu svega, pekao je kruh, poinjao nove tradicije, oivljavao stare. elio je da tako i ostane. ak i nakon to su njegovi roditelji umrli, a Hannini se odselili na Floridu. A sada, kao sredovjean ovjek koji e sam provesti Boi, htio je otkriti moe li se odrati na oceanu nostalgije. Kupio je mali bor i svjeice. Ukrasio ga je arenim lizalicama i stavio svijee u prazne boce od vina koje je rasporedio po kuhinji i dnevnom boravku jeftinog vina Sangiovese di Romagna koje se Gabrielli nije svialo. Onda je stavio darove pod bor. Dobio je neto posebno od Gabrielle, veliki paket od Sare i Ludi koji su poslale hitnom dostavom u posljednji trenutak, kad su doznale da nee doi kui, i sag od Allison i Alireze. Sag je bio vrsto smotan u pakpapiru i vezan konopcem; isporuio ga je kurir u ured Udruge. A bili su tu i darovi koje je kupio sam sebi kod Ricordija. est kaseta bluesa i mali kasetofon. Imali su bolji izbor bluesa nego to je ikada vidio u Sjedinjenim Dravama Big Billa Broonzyja, Lightnin' Hopkinsa, Sona Housea, Big Joea Williamsa i nekoliko suvremenih Paula Geremiaha, Rory Block i Roya Booka Bindera. Zamotao je svaku kasetu posebno i stavio je pod bor. Na Badnjak je za veeru skuhao tortelline koje je kupio kod Attija u Via Clavature; prodava mu je rekao neka ih skuha u istoj juhi. Bez vrhnja. Bez umaka od rajice. Brodo. Basta. I neka doda malo parmezana. Nitko mu nikad nije prodao tortelline a da mu ne kae kako da ih skuha. Samo u juhi. Bez maslaca, bez vrhnja. Kad je pojeo tortelline, isprio je mali odrezak i dodao maslac, enjak i balzamini ocat u umak; usto je pripremio salatu s mnogo arugule. Popio je cijelu bocu skupog vina, brunella. Kad se probudio na Boi osjetio je da je najgore prolo pa je ostao u krevetu do devet. Bio je petak. Namuio se dok je zaspao, okretao se po krevetu noen valovima nostalgije. Ali, sad je bio tako umoran da mu se inilo da mu ruke i noge tonu u posteljinu. Leao je na leima na uskom leaju i uivao u jutarnjoj erekciji. Nije se pomicao ni dodirivao, samo je osjeao teinu pokrivaa na kurcu koji je bio okrenut nadolje, prema nogama, i naprezao se da podigne teki pokriva. Sjalo je sunce, ali bilo je hladno. Ipak, ne onako hladno kao u St. Clairu. Gabriella je uporno tvrdila da u Bologni zna biti doista hladno, ali Woody nikad nije bio siguran to time misli jer nije znao pretvarati Celzijeve u Farenheitove stupnjeve. Njemu se nije inilo stvarno hladno, premda jest bilo prehladno da otvori prozor. Kad je otiao u zahod jo je imao erekciju pa se morao nagnuti nad koljkom, naslanjajui se jednom rukom na zid, da ne bi zapiao poklopac. Istuirao se i obrijao, odjenuo novu dolevitu i preko nje bijelu koulju, a onda je poao u dugu etnju, etnju bez plana. Ve je posvuda bio s Gabriellom, koja je poznavala svaki centimetar grada, pa je poeo osjeati da je pria grada dio njegove prie. To mu se inae nikad nije dogaalo kad bi negdje bio prvi put, nego tek kad bi se vratio. Dok je hodao, vidio je obrise srednjovjekovnog grada, grada nastalog potkraj trinaestog stoljea koji je bio jedan od najveih i najnaprednijih u Europi. Vidio je obise tog grada i u mati je mogao ui u nj. Otiao je do Porte San Mammolo, nedaleko od njegova stana; bilo je prometa, ali ne mnogo autobus, nekoliko automobila. Slijedio je viale koji je vodio du starog srednjovjekovnog zida do Porte Santo Stefano, a onda je skrenuo prema sreditu grada u Via Santo Stefano sve dok nije doao do crkve. Piazza je bila moda najljepa u gradu sve je bilo crveno i oker, kao drvee ujesen. Neko je tu bilo sedam crkava;

sada su bile etiri, od kojih je jedna sagraena na istom mjestu gdje je neko bio Izidin hram. Karlo Veliki tu je doao na bogosluenje u osmom stoljeu, na putu u Francusku; i sad je bilo vjernika, ali Woody im se nije pridruio. Otiao je dalje niz Via Santo Stefano do Dva tornja. U XXXI. pjevanju Pakla Dante pomisli da je red divova koji stoje oko bunara na samom dnu pakla grad tornjeva i kad div Antej podigne i njega i Vergilija i spusti ih u bunar, on to iskustvo usporeuje s vrtoglavicom koju osjeti kad pogleda Toranj Garisenda dok nad njim prolazi oblak i primie se strmini. Woody je ponovno proitao natpis na ploi na samom tornju, na Piazzi Ravegnana. Putnik koji bi se u trinaestom stoljeu pribliavao Bologni vidio bi slian grad tornjeva, njih gotovo sto pedeset kako se uzdiu iz ravnice poput divova koje je vidio Dante ili makete grada prepune tornjeva koju sv. Petronije, svetac zatitnik Bologne, dri u rukama na najmanje pet slika u Pinacoteci Nazionale. Dva preostala tornja, koja nisu osakaena u renesansi kad su opinske vlasti nastojale nametnuti svoju vlast pojedinim obiteljima i klanovima koji su se tornjevima sluili kao utvrdama, naginjala su se toliko da su Woodyja podsjetila na dva pijanca koji posru kui poslije terevenke. Odetao se na drugu stranu grada, u Via Piella, koja je bila prazna. Prozor za Veneciju bio je slobodan. Podigao je drveni poklopac i pogledao. Rublje je visilo s konopca nad kanalom; neka je brodica udarala o drveni mol. Kamo bi se mogao odvesti tom brodicom, pitao se Woody. Objed s fiksnom cijenom u La Torre de' Galuzzi stajao je 70 000 lira. Pedeset dolara. Woody nije nita jeo pa mu se malo vrtjelo u glavi. Jelovnik je bio primamljiv: cappelletti ferraresi in brodo Villa Gaidello. Kapun zaliven slatkom marsalom i nadjeven prutom, kao puran kojeg je jeo kod Gabrielle. Razni prilozi: kuhana prokula, slatko-kiseli luk, slatki komora alla Giudia. Za desert: okoladna torta ili svjee kruke s parmezanom i balzaminim octom ili jagode u crnom vinu. Ali, nije htio toliko potroiti. Kad se vratio u stan, napravio je sendvi od pruta i maslinova ulja s jueranjim kruhom. Onda je pojeo malo salate koja mu je ostala od sino. Bilo je gotovo pet vrijeme da nazove Ludi i Saru. Otiao je na kolodvor, odakle ih je uvijek zvao nedjeljom etnja od pola sata. Ili manje. Sad je ve bilo ljudi na ulici. etali su se nakon boinog objeda ili su tek ili na objed. Restorani su bili otvoreni, a pred alterima na kolodvoru bili su repovi. Popio je kavu u baru i zamolio sitni za telefon. Pokuao je zamisliti Sarin stan u Chicagu iznad knjiare Powell's. Tamo su Ludi i Laska. Teko je disao. Posvuda su bili boini ukrasi. Nazvao je iz govornice u ekaonici drugog razreda. S mjesta na kojem je stajao mogao je vidjeti lapide. Ali, vidio ju je gdje god je bio dovoljno je bilo da zatvori oi. Rupa od bombe bila je puna cvijea omotanog celofanom, s crvenim manama. Bilo je i pisama i razglednica. Nije to oekivao. Ubacio je dvije kovanice od sto lira u telefon, priekao signal i okrenuo broj. Ali, kad je zazvonilo, spustio je slualicu. Morao se najprije svladati. Jo samo malo. Samo da progura do kraja dana. U ekaonicu je dola neka obitelj i donijela cvijee. Gospoa se rasplakala kad je rukom dotaknula ime na ploi. Mu ju je zagrlio. Woody ih je vidio na sudu onog dana kad je svjedoio. ekao je da odu, a onda je priao ploi i sam je dodirnuo. Kao i ona ena, preao je prstima preko Cookienog imena, koje je bilo pri dnu desnog stupca. Mramor je bio tvrd i hladan, slova otra pod prstima. Duboki utori. Dotaknuo je svako slovo a onda, zdesna, broj njezinih godina, 22; onda se vratio u govornicu. Nije mu smetala komercijaliziranost Boia. Volio je kupovati u pretrpanim trgovinama, volio zamatati darove, odmatati ih i bacati zguvani papir u kamin ili ko; volio je osvijetljene ulice, Djeda Mraza na svakom uglu, sladunjavu glazbu "Frosty the

Snowman", "Rudolph the Red-Nosed Reindeer" koja se mogla uti ak i u Bologni. Ono to ga je muilo bila je duhovna strana Boia. Glad za roenjem, ili ponovnim roenjem, strah od oslobaanja od starog, od obnove. Ponovno je okrenuo broj. uo je kako pet tisua kilometara dalje zvoni telefon, a onda Sarin glas: Halo? U pozadini je uo Ludi: Je li tata? Oklijevao je samo trenutak, a onda je rekao: Sretan Boi.

Djeca sunca
Kada su, nakon bezbrojnih odgaanja, Franco della Chiave i Angela Strappafelci sredinom sijenja napokon stigli u Italiju, neki je neovlateni rimski mirovni sudac odletio helikopterom na Ciampino, rimski vojni aerodrom na koji je poseban talijanski vojni zrakoplov dovezao dvoje zatvorenika. Sudac je izdao neovlatene naloge za njihovo uhienje i sastao se s njima bez nazonosti odvjetnika, a sljedeeg se dana govorkalo da e se della Chiaveu moda suditi zasebno, u Rimu, da e ga moda izruiti u Francusku ili Njemaku, da ga je ve ispitala CIA. Imenovano je povjerenstvo da zapone istragu koja bi nedvojbeno potrajala mjesecima, moda i godinama, ali na kraju su pobijedili bolognski suci. Della Chiave je doveden u zatvor u Dozzi gdje je, na tiskovnoj konferenciji, obeao da e sve istresti iz vree. Vrea e ostati posve vuota, kako su pisale novine. Prazna. Sve e izii na vidjelo. Njegova je fotografija bila na naslovnicama svih novina, a uz nju i fotografija Angele Strappafelci koja je bila osobito zanimljiva ne samo zato to je ona bila optuena za podmetanje bombe na kolodvor nego i zbog radnje koju je napisala na Rimskom sveuilitu, a koja je objanjavala sponu izmeu neofaistike teorije i prakse. Radnju zapravo nije ni obranila pred komisijom i nitko o njoj nije ni mislio dok neki poduzetni novinar iz Corriere della sera negdje nije iskopao primjerak jedini primjerak u skladitu dokaza sredinje policijske postaje u Rimu. Radnja pod naslovom Il Terrore e la Politica bila je u jednoj od kutija s knjigama i papirima koji su zaplijenjeni u bivem Campobellovom uredu na sveuilitu. Il Resto del Carlino je objavio duge ulomke iz radnje, a Einaudi je gotovo preko noi objavio cijelu radnju, dugu oko sto pedeset stranica, koja se odmah rasprodala. Woody je kupio primjerak na kiosku pred sudom i cijelu je proitao za jednu veer. Filozofski uzori Angele Strappafelci bili su Nietzsche i Baron Julius Evola, voa talijanskih dadaista dvadestih godina koji se sastao s Hitlerom nakon Mussolinijeva pada i razgovarao s njim o mogunosti uspostave nove vlade u Italiji, vlade koja bi se beskompromisno pridravala faistikih naela. Evola je nadahnuo tri narataja mladih talijanskih faista, a njegovi uenici, koji su sebe nazivali "djecom sunca", smatrali su se konzervativnom elitom, slinom teutonskim vitezovima, spremnim na svaku rtvu da bi unitili zastarjele racionalistike malograanske vrednote i pripremili teren za Evolinu civilit solare civilizaciju sunca. Nije bilo lako razluiti njezina stajalita od Nietscheovih i Evolinih. S jedne je strane, kao i Nietzsche, prezirala "ropski moral" buroazije; s druge strane, kao i Evola, veliala je organsko srednjovjekovno drutvo koje je, ini se, pobrkala sa Srednjom zemljom J. R. R. Tolkiena svijetom u kojem se veliki lanac bitka manifestira kroz drutvene i vjerske hijerarhije, kroz monarhiju, mit, ritual i rasu vrednote koje su poslije renesanse manje-vie propale.

Dok je sjedila u gabbiji u Auli Vittorio Bachelet nosa zabodenog u knjigu, Woodyju Angela Strappafelci nije izgledala kao nekakav bermensch ili teutonska ratnica ili dijete sunca, a ni kao netko tko se pokorava nekom viem zakonu koji opravdava podmetanje bombi. Izgledala mu je kao mlada ena Cookiene dobi da je Cookie ostala iva koja pati od dalekovidnosti i vjerojatno treba nove naoale. Drala je knjigu preblizu nosu i stalno morala namijetati naoale sa ianim okvirom koje bi joj skliznule niz nos svaki put kad bi ih namjestila. Nosila je muku koulju koju nije dobro uvukla u hlae i podizala je pogled jedino kad je govorio della Chiave. Woody ju je svejedno mrzio, a mrzio ju je jo vie kad je doznao da je knjiga koju ita La Compagnia dell' Anello, prvi svezak Tolkienova "Gospodara prstenova". Nije to zamijetio u sudnici, ali nekom novinaru Il Resto del Carlino ta pojedinost nije promakla pa je Woody o tome sljedeeg dana itao u novinama. Sjedio je u osteriji s Gabriellom i Giampaolom i itao lanak o pokretu mladih neofaista. Nije mi jasno rekao je Woody. Proitao je dio lanka naglas. Govori o Kampu Hobbit Pina Rautija tamo su se upoznali. Neofaistiki ljetni kamp koji sponzorira Movimento sociale italiano, u Abruzziju. Samo zamislite tisue mladih ljudi koji postavljaju keltske krieve, sluaju Wagnera i itaju "Gospodara prstenova" dok se pripremaju braniti Europu od zla komunizma i kapitalizma istodobno. Proitao sam "Gospodara prstenova" tri puta naglas. Jednostavno to ne mogu vjerovati. Teror je "povijesna higijena", buroaziju treba proistiti "obredom nasilja"... I sve je to izvukla iz "Gospodara prstenova" i sad ga ita u eliji? Nikako mi to nije jasno. Gabriella je radila na svojoj kuharici neto je zapisivala. Woody je protresao novine. Njegov lanak o della Chiaveu preveden je na talijanski i objavljen na prvoj stranici odjeljka o Bologni. Pokuao ga je proitati ali se nije mogao usredotoiti. Mora neto shvatiti, Woody rekla je Gabriella. Talijane oduvijek fascinira sve sjevernjako. To ti je mitoloki problem. Moj je brati pobjegao da se bori s nacistima u Torgau kad je rat ve bio pri kraju. Bilo mu je petnaest godina. Nijemci su bili poraeni. Bio je to herojski in. rtvovanje. Sumrak bogova. Ragnorak. Posljednja bitka. I to mu se dogodilo? Poginuo je... to je dobro. Nije se mogao vratiti kui. Moj stric je bio partizan, isto tako i moj otac. Ne mogu to shvatiti. Nju ne mogu... Moda zato to je ena? Woody je to ve uo, od dekanice. Da, zbog toga je sve nekako gore. Ima pravo. Ne bi trebalo biti tako, ali jest. Ti vjeruje da su ene u biti bolje od mukaraca, da su dobre po prirodi. Woody je kimnuo glavom. Tono. Ne mogu si pomoi. A sve je jo gore jer je poginula tvoja ki. Vjerojatno i to. Jesi li ikad poelio imati sina? Woody je odmahnuo glavom. Nikad me nije privlaio odnos oca i sina. Nabijanje lopte u dvoritu. Vie mi je lealo kuhanje. Cure su izvrsne kuharice. Misli li da bi bilo drukije da ti je poginuo sin? "Jer Bog je toliko volio svijet da mu je dao svog jedinog sina". Evanelje po Ivanu, 3,16. To su mi urezali u mozak na vjeronauku. "I tko god vjeruje u njega..." Tako nekako. "Nee umrijeti..." "Vjeni ivot..." Misli li da bi Bog rtvovao svoju jedinu ker?

Woody nije mogao suspregnuti osmijeh. Ne rekao je. To ne bi mogao ak ni Bog. Dokazi protiv della Chiave, koji su se iznosili nekoliko dana, zapravo su bili samo indicije, a njegovo obeanje da e "isprazniti vreu" nije se obistinilo. Kao i drugi prije njega, poeo je s optuivanjem tajnih slubi a zavrio poricanjem svega. Upravo je on, rekao je sudu, rtva terorizma dravnog terorizma. Njegovi su mladi prijatelji progonjeni. lanovi njegove organizacije, Rivoluzione e Ordine, ak su u Padovi u oujku 1980. sprijeili podmetanje bombe. Oni su, a ne policija, bili pompieri vatrogasci. Woody se trudio da slua sloene argumente pubblica ministera, ali nije mogao odoljeti a da ne zuri u Angelu Strappafelci; privlaila je njegov pogled ba kao to bi ga privukla tunjava na ulici ili dim koji suklja kroz otvoren prozor. Mogao je zamisliti i zapravo nije prestajao zamiljati kako bi bilo lako drati joj glavu u kanti vode, trideset sekundi, onda malo due, moda etrdeset pet sekundi, cijelu minutu. Um mu se bunio protiv tih matarija s kojima su se po upornosti mogle mjeriti jedino matarije seksualne prirode. Govorio bi joj neto dok bi joj glava bila izvan vode, podsjeao je na ono to je uinila i na ono to e on uiniti njoj a ona bi iskaljavala vodu. Da bi se sprijeio iziao bi na balkon koji je gledao na piazzu, kamo su odvjetnici katkad odlazili popuiti cigaretu; stajao bi tako na hladnoi dok mu ne bi utrnuli i lice i ruke. A bilo je jo neto to ga je uzrujavalo. Njezin otac Angelin otac poeo je dolaziti u osteriju. Sjedio je u kutu, straga, nedaleko od mjesta gdje je Woody svirao gitaru, blizu vrata koja su se otvarala u dvorite; pio bi vino i jeo tagliatelle ili tortelline. Bio je tamnoput, pravi junjak, ali je imao iroko, plosnato lice i ravnu crnu kosu koju je eljao ustranu preko elavog tjemena. Giampaolo je rekao da je prevalio pedsetu, dakle bio je Woodyjevih godina, ali odijevao se kao starac teko, smee vuneno odijelo a i hod mu je bio staraki. Woody ga je vidio i na sudu, ali nije znao tko je dok mu Giampaolo jedne veeri nije rekao. Woody o Angeli nije mislio kao o nekome tko ima oca. Strappafelci rekao je. Kakvo je to prezime? Staro rimsko prezime odgovorio je odvjetnik. Felci je vrsta korova koji raste uz cestu. U jarcima. Mjesne vlasti uzele bi seljake da ih upaju. Sad ih jednostavno poprskaju otrovom. Strappare brati. Strappafelci. On je ortolano trgovac voa i povra. Unajmio je stan u Viale XII Giugno, odmah tu, iza ugla. Tako da bude blie keri. A ki mu je sedam godina ivjela s della Chiaveom u Buenos Airesu? upitala je Gabriella. To i nije bilo pravo pitanje. Samo je htjela potaknuti razgovor. U predgrau Buenos Airesa ispravio ju je Giampaolo. U velikoj talijanskoj zajednici. A ima i mnogo starih nacista. Nitko ne postavlja neugodna pitanja. I koji se to vrag dogaao u Rimu? pitao je Woody. Giampaolo, koji je Woodyju pomogao napisati lanak o Filippu Fortiju, zavalio se u stolcu, izboio prsa, ramena povukao unatrag, rairio dlanove i pogledao u strop, zapravo kroz strop, u nono nebo. I kako da ja sad to stavim u rijei? pitao je Woody. Mogao bi ga fotografirati. Gabriella je primila odvjetnika za nadlakticu. Hoe li to ponoviti ako donesem fotoaparat? Jo su neko vrijeme razgovarali i pritom promatrali gospodina Strappafelcija. Nemoj da vidi da bulji u njega rekla je Gabriella. Dobro. Je li to jeo?

 Sino je od Francesca zatraio pagete alla putanesca. Francesco mu je rekao: "Sad ste u Bologni." Je li Francesco Francesco je bio jedan od konobara znao tko je on? Gabriella je kimnula. Trebala sam mu rei da e mu ih ti skuhati. To je jedan od tvojih specijaliteta, Whoody spaghetti alla putanesca. Samo, molim te, bez parmezana! Woody se nasmijao, ali zapravo je bio uzrujan; svirao je gitaru, ali samo petnaestak minuta, a kad je obilazio stolove s pladnjem u ruci, nije zastao kraj njegova stola. Drao se podalje, ali ovjek mu je mahnuo, pruajui pet tisua lira. Woody se pokuao povui. To je ipak bilo previe. Ali, ovjek je ustao i poeo se probijati prema njemu. Woody se nagnuo i pruio pladanj, koji je ve bio pun papirnatog novca i kovanica. ovjek je oprezno spustio novanicu na pladanj i pritisnuo je kao da lijepi omotnicu. Woody je morao uzvratiti pritiskom da se pladanj ne bi prevrnuo. Kad se vratio za stol, Gabriella i Giampaolo su razgovarali o uvjetima nedavnog izruenja Bruna Contija privremena sloboda zbog zdravstvenih razloga to je sve iznenadilo. To je kao da sretne Hitlerovog starog u McDonaldsu rekao je Woody, nesposoban pratiti odvjetnikovo objanjenje o tome kako je mogue da Conti bude na slobodi u Italiji ali da ga talijanske vlasti ne mogu optuiti ni za to osim nekog prometnog prekraja iz 1982. godine. Ne spominji mi McDonalds rekla je Gabriella. Gradska je uprava nedavno dopustila McDonaldsu otvoriti restoran u samom sreditu grada, na uglu ulice Ugo Bassi i Via Independenza. Mislim da bi ga trebala zamoliti da odlazi drugamo rekao je Woody. Ne misli to valjda ozbiljno. Vrlo ozbiljno. Ne mogu podnijeti da ga gledam. Dovoljno je to ga moram gledati na sudu, i njega i njegovu ker. Signore rekao je odvjetnik i primio Woodyja za ruku. ovjek koji sjedi za onim stolom nije podmetnuo bombu na kolodvor. I osim toga, mislim da ne bi trebali demonizirati ni same teroriste. To je pogreka. Moraju odgovarati, naravno, ali nisu demoni. Ne treba ih pretvarati u nekakvu viu silu. Terorizam je uvijek simptom politikog problema... Politika priroda terorizma bila je jedna od njegovih omiljenih tema. Obiavali smo prirediti raspravu na St. Clairu prekinuo ga je Woody. Na koledu na kojem radim. Nije se trudio objanjavati to je to koled. Izmeu Freuda i Marxa. Pred svim brucoima. To je bilo prije nego to je dola nova dekanica. Ja sam glumio Marxa, a Steve Byrd s Odsjeka za filozofiju glumio je Freuda. Nitko od psihologa vie nije vjerovao u Freuda, ali studenti su uivali: koji je izvor sveg zla i patnje? Zato se ljudi ne slau? Kako objasniti stalne ratove, nasilje u kui, besmislena ubojstva, serijska ubojstva? Odravali smo te rasprave u Davis Recital Hallu. Napravili bismo plakate Freud i njegova majka, Marx i njegova obitelj odjeveni kao viktorijanci a i nas dvojica bismo se kostimirala. Steve je imao monokl i cigaru. Obojica bismo stavili lane brade, a poslije smo ak pustili pravu bradu. Poeli bismo citiranjem dogovorenih ulomaka "Nelagoda u kulturi", "Njemaka ideologija" ali onda bismo poeli improvizirati i to je dobro funkcioniralo jer smo obojica vjerovali u ono to govorimo. Ali, sve bi se uvijek svelo na isto: problem zla. Steve bi me zasipao primjerima Holokaust, gulazi, zloini iz jueranjih novina a ja bih ih pokuao objasniti ekonomske uzroke Drugoga svjetskog rata, pa to da sovjetski komunizam nije pravi socijalizam, da u pravom socijalizmu ne bi bilo tih problema jer bi ljudi bili

slobodni. I doista sam to vjerovao. Mislio sam da se zlo dade objasniti, politiki i ekonomski, da se moe demistificirati. Ali, vie to ne vjerujem. I Gabriella i odvjetnik nagnuli su se prema njemu kao da ga ne uju dobro. Jasno je zato je Freudov Todesinstinkt konceptualiziran kao Sotona nastavio je aktivno naelo zla, a ne samo augustinovska ideja "bitnog nitavila" ili "banalnost zla" Hanne Arendt. Vie kao puritanski vrag, Sotona, pravi vrag, a ne apstrakcija. to zapravo eli rei, Whoody? upitala je Gabriella. Moja ena rekao je i sam je bio zbunjen htjela je vjerovati da je strage Boji in, kao potres ili tornado, neto to jednostavno mora prihvatiti. Oko toga smo se posvaali. Zbog Cookienog nadgrobnog spomenika. "Boja volja je na mir." To je ona htjela da pie na njemu. "La sua voluntade nostra pace." Ali ja se s tim nikako nisam mogao sloiti. Nisam to tako vidio. To nije bio vjerski nego politiki problem. S politikim rjeenjem. Ali, vie nisam tako siguran. Kad vidim onu enu u gabbiji kako ita "Gospodara prstenova", a sad i njezinog oca kako sre vino i jede tjesteninu... Pogledajte ga samo, odvratan je. Politika ideologija je samo paravan, izlika, opravdanje; pokriva kojim skrivamo istinu. Freud je oduvijek imao pravo. Freud i Plaut i mnogi drugi; homo homini lupus. Woody je mislio na Angelu Strappafelci, ali mislio je i na sebe. U vlastitoj mrnji, vlastitoj elji da unitava otkrio je tajnu koja mu je dotad izmicala. Glavni svjedok protiv Angele Strappafelci bio je Filippo Forti. Forti je ubijen u ljeto 1983., pa se sud morao oslanjati na njegove izjave koje je davao tijekom dvije godine i na svjedoenje njegove punice, njegove ene, njegove domaice i Luigija Bosca, brata Angelinog deka Niccoloa. Prema Fortijevoj izjavi, koju je saeo predsjednik suda, 16. kolovoza su Fortijevi prijatelji Angela Strappafelci i Niccol Bosco doli u njegov stan u Rimu. Traili su da im nabavi krivotvorene dokumente da bi mogli pobjei u inozemstvo. "Hai sentito lo scoppio?", pitala je Angela. "Jesi li uo veliki prasak?" Forti je pretpostavljao da misli na bombu na bolognskom kolodvoru, ali nije pitao. Bojali su se da ih je netko na kolodvoru prepoznao. Bili su odjeveni kao njemaki turisti, u Lederhosen i eire. Angela je obojila kosu u plavo pa su joj trebali novi dokumenti. Forti je rekao da im ne moe pribaviti dokumente, ali Angela je zaprijetila da e ubiti njegovog etvorogodinjeg sina Stefana, da e Stefanu uiniti ono isto to su uinili Francescu Bevilacqui, takoer njihovom prijatelju iz Kampa Hobbit i ORA-e. Forti, inae vlasnik male fotokopiraonice, nabavio im je dokumente. Trebala su mu dva dana i dokumenti nisu ba bili najkvalitetniji. Strahovao je za sina, ali vie nije mogao uiniti. Obrana je otro napala Fortijevo svjedoenje, tvrdei da Forti nje mogao biti u Rimu 16. kolovoza, traei strunjaka da pregleda Angelinu kosu i utvrdi je li ju ikada obojila u plavo i tvrdei da su u vrijeme eksplozije Angela i Niccol bili u Palermu, na Siciliji, gdje je Niccol ubio suca Ciprianija koji je kao i sudac DiBernardi istraivao povezanost Mafije i pojedinih desniarskih organizacija. Sljedeeg dana svjedoile su i gospoa Forti i njezina majka, Fortijeva punica. Obje su bile zbunjene, bilo im je nelagodno i nisu htjele ili nisu znale objasniti nedosljednosti u svojim izjavama. Uhvaene u neemu to nisu razumjele, vie ni u to nisu bile sigurne. Niccolv brat Luigi, meutim, koji je svjedoio protiv brata, bio je nepokolebljiv. Forti mu je bio kao otac. Kad je iziao iz zatvora 14. kolovoza, dan prije strage, najprije je otiao k njemu. Nije vidio samog Fortija, ali domaica mu je rekla da je Forti facendo il pendolino. To je bila kljuna fraza "na njihalu je", svaki dan se vozi u Rim i natrag u ljetnjikovac.

Woodyju je bilo nelagodno. Nije se mogao osloboditi osjeaja da su stvari izmakle nadzoru, da je uao u novu zemlju, da se pred njim otvara jo jedna vita nuova. Jo ga je drao taj osjeaj kad mu je te veeri u osteriji priao gospodin Strappafelci. Signor Whodull rekao je oprostite starcu to smeta. Woody nita nije rekao. Najprije je pomislio da se ovjek eli ispriati. Hitlerov tata koji se ispriava idovu. Signor Whodull rekao je Sjedinjene Drave su velika zemlja, najvea na svijetu. Uvijek nastoje postupiti kako valja. Pomislio sam da mi moete pomoi. Govorio je rimskim dijalektom, ali onim neobrazovanog svijeta. Imao je ono isto teko smee odijelo koje je nosio svake veeri i istu vunenu kravatu zamrljanu vinom i umakom od rajice. Znate li tko sam ja? upitao je Woody. Vi ste otac kao i ja i osim toga ste giornalista americano. to hoete od mene? Gospodine Whodull, htio bih da napiete neto o mojoj keri za vae amerike novine. Signor Strappafelci rekao je Woody vaa je ki podmetnula bombu na kolodvoru i ubila osamdeset est ljudi. Meu njima je bila i moja ki. S obzirom na okolnosti, mislim da nemamo o emu razgovarati. Gospodin Strappafelci snano je odmahnuo glavom. To je nemogue. Naprotiv, vrlo je mogue. Moja je ki vrlo mrtva, Signor Strappafelci. Mrtva je ve sedam godina. Bila je iste dobi kao i vaa ki koja je iva. Ali, Signor Whodull. Gospodin Strappafelci je uhvatio Woodyja za zglavak kao da ga eli sprijeiti da pobjegne. Fillipo Forti nije mogao biti u Rimu u vrijeme u koje je rekao. To nije mogue. Proitali ste izjavu? Kimnuo je. Da, proitao sam sve izjave. Danas sam sluao svjedoke. Signora Forti i punica obje kau da Forti nije mogao otii u Rim na jedan dan. I ja sam sluao svjedoke, i ja sam proitao izjavu, Signor Strappafelci. Poznato vam je da su Signora Forti i njezina majka promijenile izjave nakon to je Forti ubijen? U izjavama od 22. studenog 1983. rekle su da je to mogue, da. Ali 12. oujka 1986. vie se nisu tako dobro sjeale. Upravo obratno rekao je Woody. Nakon to je Forti ubijen, odjedanput su se poele bolje sjeati. Jer ive u strahu. Ali Boscov brat je razgovarao s Fortijevom domaicom 14. kolovoza, istog dana kad je iziao iz zatvora. Fortija nije bilo, ali domaica je rekla da je on facendo il pendolino izmeu Rima i Montalta di Castra. Njihalo, Signor Strappafelci. Svaki dan je odlazio i vraao se. Je li vam to jasno? Mogu li sjesti? Sjeo je na Gabriellin stolac na kraju stola. Osteria je bila puna. Ja nisam iao na sveuilite, Signor Whodull. Nije mi lako sve to razumjeti. Moja ki i Nicco otili su potraiti Fortija, ali ne u kolovozu nego u travnju. Signor Forti nije lagao, samo se zabunio. Ali Angela ga je pitala: "Hai sentito lo scoppio?" to mislite, da ga je pitala o velikom prasku? Ne razumijem. O "velikom prasku", nastanku svemira. O tome ete morati pitati Boga rekao je. A eksplodirao je bojler za centralno grijanje, u Via San Donato, a ne bomba. U kolovozu? Zato bi bojler bio ukljuen u to doba godine?

 Pa to vam i govorim. Ne u kolovozu, u travnju. Naruio je litru crnog vina. Woody se pokuao usprotiviti, ali bilo je prekasno. Ali, zato bi im u travnju trebali krivotvoreni dokumenti? Angela se uvalila u neke neprilike. Teko je otii iz zemlje. U Italiji mora imati papire, inae nita ne moe. Signor Strappafelci, vaa je ki prijetila da e ubiti Fortijeva etvorogodinjeg sina ako im Forti ne nabavi krivotvorene dokumente. Rekla je da ga je rasplakala, da, ali u travnju, ne u kolovozu. U kolovozu je bila u Palermu. U travnju je u Via San Donato eksplodirao bojler. To je htjela rei. Nije rekla da ga je "rasplakala". Rekla je da e mu uiniti isto to i Bevilacqui. Znate li to su uinili Bevilacqui? Znate li? Nicco je rekao da je imao poremeaj linosti. Jeste li i to proitali u izjavama? Da, proitao sam mnoge izjave. Bevilacqua im je bio prijatelj, Signor Strappafelci. Prijatelj. Upoznali su se u Kampu Hobbit, zajedno su bili u ORA-i. Ubili su ga i odsjekli mu noge da bi ga mogli strpati u koveg. Htio ih je izdati. to je htio izdati, Signor Strappafelci? to su to uinili da ih je htio izdati? Nicco je rekao da je bio sitna dua, da je bio mali ovjek. A sudac DiBernardi? Je li i on imao poremeaj linosti? Je li i on bio mali ovjek? Je li zasluio da umre? itali ste Niccolove izjave. Vaa mu je ki prila s lea i pucala mu u glavu. Kao da to nije nita. Kao da on nije ljudsko bie, kao da nije ovjek koji ima obitelj. Woody je pruio kaiprst kao cijev pitolja i uperio je sebi u glavu. Stajao je pred svojom kuom i ekao autobus. Ubili su ga zato to je radio svoj posao. Ne, nije to zasluio, ali valjda moete shvatiti...? Osudio je Nicca na zatvor zbog prometnog prekraja. Od poetka je imao predrasude jer je znao za radiopostaju. A zato ne bi imao predrasude? Pucali su u sedam ena. Jedna od njih je jo u invalidskim kolicima. I to dok je program bio u tijeku, za Boga miloga. Samo zato to im se nisu sviale njihove politike sklonosti? Ali, to nije dio slubene optube kod prometnog prekraja. Nije imao pravo uiniti ono to je uinio na temelju neega to nije dio sudskog postupka. On je prekrio zakon ba kao i oni. Besmislica. Ubili su ga zato to se spremao raskrinkati ORA-u i jer je unaprijed neto znao o strage, Signor Strappafelci, in anticipo. Znao je da neto spremaju. Pokuao je upozoriti svoje pretpostavljene. Sve to je znao snimljeno je na kasete. A sad ih ve devet godina nitko ne smije presluati jer su proglaene dravnom tajnom. Apsurdno! Stvar je u tome, Signor Whodull, da su ta ubojstva, ili kako ih god elite nazvati, bila mirati. Kao kod Crvenih brigada. Bila su ciljana. Bevilacqua, sudac DiBernardi. Imali su razloge zbog kojih su ih ubili. Ali, strage to je neto sasvim drugo. Zato bi Angela stavila bombu na kolodvor? Strage je neto posve drugo, Signor Whodull. To mi ba ne zvui kao jaka obrana. "Ubijamo ljude pojedinano pa zato onda mislite da bismo podmetnuli bombu na kolodvor?" Signor Whodull, bili ste danas na sudu. uli ste da je punica rekla da je Forti u kolovozu uvijek odlazio u Montalto di Castra. Ako je bio u Montaltu di Castra, kako je mogao biti u Rimu?

 Mogao se odvesti to su samo dva sata vonje. Osim toga, Luigi, Niccolov roeni brat, kae da je razgovarao s Fortijevom domaicom u Rimu. Ve smo govorili o tome. Luigi je izdajica, rei e bilo to samo da uvali brata u neprilike. Woody je podigao pogled i vidio Gabriellu kako stoji pred vratima kuhinje. elim da napiete istinu o mojoj keri za vae amerike novine, molim vas. Htio bih da netko kae istinu o njoj. Ovi talijanski giornalisti odmahnuo je rukom njima je samo stalo do... Oni su stronzi, govna. Stisnuo je prstima nos da pokae kako smrde. Istinu o vaoj keri? Signor Strappafelci, nisam siguran da je to neto o emu biste eljeli itati u novinama.

* * *
Sag koji je dobio od Alireze i Allison bio je vrlo star. Woody se ba nije razumio u sagove, ali vidio je da je taj djelo pravog majstora, vjerojatno kermanski ili kaanski. Ponudio ga je Gabrielli, ali ga je odbila. Ne mogu ga uzeti, Woody; odve je skupocjen. Trebao bi ga osigurati. Sigurno je lijepo imati tako bogate prijatelje. Nadam se da si im se zahvalio. Naravno odgovorio je. Zapravo, pisao je Allison i zahvalio se, ali je rekao i da nikako ne moe prihvatiti dar. No Allison mu je odgovorila da valjda zna kako nije pametno odbiti dar od Iranca. Zar nije nita nauio u Esfahanu? Onda je dao postaviti sag na zid suelice krevetu tako da ga je mogao gledati dok je leao ili dok je Gabriella sjedila na njemu. Nije ga odmah prepoznao, ali to je bio sag koji mu je Turi opisala, sag tantin Minoo. to gleda? rekla bi Gabriella kad bi okrenuo glavu i gledao joj preko ramena. Gledaj mene! I prekrila bi mu oi rukama, ali onda bi se okrenula i gledala i sama. Bio je tako lijep ptice ivih boja na smeecrvenoj osnovici, a u sredini, pokraj tirkiznog jezerca, lane koje sisa majku. Jedne nedjelje ujutro odvezli su se Woody je vozio Gabriellin fiat 500 do njezine kue na selu, njezinog horacijevskog ljetnikovca, nedaleko od Dozze ne zatvora, nego gradia poznatog po zidnim slikama i Enoteci Provinciale u kojoj je Gabriella kupovala vino za osteriju. Rekla je da je kua runa i vrlo skromna, ali Woodyju je bila draesna. Bile su tri prostorije, jedna nad drugom: kuhinja s kamenim podom, zatim neka vrsta salona ili dnevnog boravka, pa spavaa soba na vrhu. Na polici postavljenoj iznad stubita bio je gramofon i mnogo ploa. Gabriella je pustila Bellinijevu "Normu" i to vrlo glasno. Moramo baciti kotice od maslina u pe rekla je. Woody ju je jedva uo. Moe li podii pedeset kila? Woody je kimnuo, ali nije ba bio siguran. Zajedno emo rekla je. Pe je bila u upi pokraj kue. Samljevene kotice bile su u velikim vreama, kao za krumpir, naslonjenim na zid. Naruim kamion iz Abruzzija rekla je svakih etiri-pet godina. Ne dolazim esto ovamo. Tu u ivjeti kad odem u mirovinu. Nikad o tebi nisam razmiljao kao o nekome tko e otii u mirovinu. Umorna sam, Woody rekla je.

Zajedno su podigli teku vreu i ispraznili je u kantu /BIN/. Kroz otvor na dnu kotice su padale u bruciatore. Nevjerojatno rekao je Woody. Ti kuu grije koticama od maslina? Nama je jednom netko donio malu vreu kotica da ih stavljamo na rotilj. Onda smo ih poeli skupljati, ali ja sam ih uvijek zaboravljao upotrijebiti. Kad smo prodali kuu, ostalo nam je nekoliko vrea. Predaleko sam od grada da bih se mogla prikljuiti na plinovod. A kotice su jeftinije od propana. Nije im se urilo. Sjedili su pola sata u kuhinji u kaputima i pili proek dok su ekali da ih kotice zagriju. Dok je hodao za njom uza stube prema spavaoj sobi, Woody joj je podignuo dugu suknju i stavio ruke na bikini gaice. Bojao se da e njegova prosidba i njezino odbijanje u baru iza San Luce promijeniti njihov odnos, i jest, ali ne onako kako je oekivao. inilo mu se da je zapravo i njoj laknulo to se vie ne moraju brinuti zbog budunosti. Opasnost je prola pa su mogli biti otvoreniji i neoptereeniji jedno s drugim. Iako nisu nita rekli, njihov je odnos istodobno postao misaoniji i tjelesniji, kao da je tanani vor koji je povezivao njihova tijela i due malo zategnut, kao da se nita to kau ili uine nee okrenuti protiv njih. Obrana je uspjela uvjeriti suce da Angelinu radnju ne uzmu kao dokazni materijal jer je pribavljena na nezakonit nain policajac koji ju je naao nije imao nalog za pretres Campobellova ureda i tako nitko nee moi postavljati pitanja koja su Woodyja najvie uznemirivala, pitanja koja su nadilazila okvire Angeline analize politikih uvjeta koji su doveli do procvata terorizma u dvadesetom stoljeu, u Aliru, Irskoj, Palestini, Italiji; pitanja koja nije znao ni sroiti, koja nije ni elio sroiti. Nije bio nimalo sklon Crvenim brigadama, IRA-i ili Hamasu, ali ih je mogao shvatiti, shvaao je njihove ciljeve, shvaao je primjenu terora kao oruja protiv jae sile. Ali, tezu da je teror sam sebi cilj, neto "dobro" u platonovskom smislu, mogao je shvatiti jedino u kontekstu onoga to je osjeao prema samoj Angeli, osjeaja koje nije elio ni imenovati, koji su ga derali kao rak i ostavljali neugodan okus u njegovim ustima, osobito kad bi se naao na kolodvoru ili prolazio kraj Ospedale Maggiore ili mrtvanice u Via Irnerio, mjesta koja su ga podsjeala na Cookiene posljednje dane, sate, minute; premda je drugim ljudima na sudu ili u osteriji izgledao kao savreno zdrav i normalan ovjek, obian sredovjeni pripadnik srednjeg stalea Molireov homme moyen sensuel koji vjerojatno jedva eka da popije au-dvije (ili tri) vina poslije veere. U ponedjeljak je Angela sve iznenadila pristavi da svjedoi. Prema talijanskom zakonu mogla je svjedoiti bez unakrsnog ispitivanja pubblica ministera i odvjetnika parte civile; ispitivat e je samo predsjednik suda. Stajala je licem okrenuta sucu i jasnim glasom opisala do u pojedinosti kako su ona i Niccol Bosco otili na Siciliju pomoi prijatelju iz ORA-e da pobjegne iz palermskog zatvora Granguardia, kako bijeg nije uspio jer je njihov ovjek na Siciliji uhien zbog pokuaja da provali u skladite streljiva i kako su, uz pomo tree osobe, ubili suca Gianfranca Ciprianija, na slian nain kao i suca DiBernardija prili su mu i pucali. Uloga tree osobe nije bila sasvim jasna. Woody je tada prvi put uo njezin glas i sluao je vie zvuk nego smisao, kao da je pokuava shvatiti na nekoj drugoj razini, onako kako su afaziari navodno razumjeli Ronalda Reagana kad bi govorio na televiziji. Ali, pozorno je sluao kad je opisivala samo ubojstvo.

 Upravo je iziao iz automobila rekla je ispred Palazza di Giustizia i ekao je da voza odveze auto. Oslovila sam ga po imenu, "Gianfranco". Osvrnuo se, a onda me pogledao. Auto se udaljio. "Gianfranco", rekla sam mu, "elim te upoznati s nekim, elim te upoznati s mojim prijateljem Niccolom Boscom." "Ne razumijem", rekao je, "zar se mi poznajemo?" "Razumije li sad?", rekla sam. Nicco je imao pitolj u depu. Izvadio ga je i pucao mu u prsa. Onda je vratio pitolj u dep i otili smo niz Via dei Candelai pa na Corso. Kad god bismo proli pokraj neke crkve, Nicco je htio ui i pomoliti se, ali ja sam mu govorila: "Samo jo malo, samo jo malo. Sve e biti u redu." Pubblico ministero je tvrdio da je ubojstvo suca Ciprianija imalo sve karakteristike mafijakog ubojstva i da nema nikakvih dokaza da su Bosco i Strappafelci bili na Siciliji. Predsjednik suda, iako nije bio nepristan kao ameriki suci, ukorio je odvjetnika obrane to je zaskoio sud tom priom bez najave i raspustio sud za taj dan. Woody je bio u oku, ali te veeri u osteriji Gospodin Strappafelci bio je ushien. Rekao sam vam rekao je Woodyju. Bili su u Palermu a ne u Bologni; uli ste kako su ubili suca Ciprianija. To je kao sa sucem DiBernardijem. Mirato. Ciljano. A ne bomba na kolodvoru. Woody je to uo ve bezbroj puta: Ubijamo ljude pojedinano; zato mislite da bismo se upustili u masovno ubojstvo na kolodvoru? Nema nikakvih dokaza da su bili na Siciliji. Naravno da nema. Trai ih policija. Normalno je da se skrivaju. Woody je osjetio snaan poriv da zadavi gospodina Strappafelcija. Nije samo htio pobiti njegove argumente, nego i neto vie: htio mu je otvoriti oi, smaknuti zaslone, natjerati da vidi svoju ker onakvom kakva je doista. Bio je odve uzrujan da bi svirao. Pojeo je tomino, popio pola litre vina, razgovarao s Gabriellom ija e neakinja Flavia nastupiti u nekakvom baletu u oblinjem gradiu u nedjelju naveer. Woody je pristao poi s njom. Poslije, kad je vidio da gospodin Strappafelci ustaje iako mu je boca vina na stolu jo napola puna, spustio je glavu kao da prouava rukom ispisani jelovnik. Nije htio da gospodin Strappafelci, kojemu je odijelo bilo tijesno iako je bio sitan ovjek, kojega kao da je kravata zamrljana hranom guila, iji su obrazi bili prekriveni sijedim ekinjama iako mu je kosa jo bila crna... nije elio te veeri ponovno razgovarati s njim. Ali, gospodin Strappafelci svejedno je priao njegovu stolu. Niste veeras svirali gitaru. Woody je odmahnuo glavom, tako srdit da mu je bilo teko govoriti. Ne, nije bio srdit nije znao to bi rekao. Barem ste utedjeli pet tisua lira rekao je napokon. Novac je nevaan. Vana je glazba. S njom je sve podnoljvije. Gospodin Strappafelci stajao je kraj stola i prebacivao teinu s noge na nogu. Imala je pticu, Signor Whodull. Angie. Imala je papigu. Bila je skupa. Zvala ju je Beccone "veliki kljun". Donijela bi ga u trgovinu, a kad bi zazvonio telefon, Beccone bi rekao: "Pronto" i glumio kao da s nekim razgovara: "S, m-hm, m-hm, s, no, s, s." Katkad bi smijeno hodao, sav pogrbljen, i rekao bi: "Prikradam se." Nitko ne zna za Becconea. Sva ona govna znaju samo za Fortija i Bevilacquu i DiBernardija. Woody nije odgovorio. Beccone je poginuo nastavio je gospodin Strappafelci. Davno. Ubili su ga komunisti. Ubili su ga komunisti? To je potaknulo Woodyjevu znatielju. Na ulici. Angie ga je vodila doktoru, veterinaru. Imala je krletku za putovanje, ja sam je napravio, bila je kao mali koveg. Imam malu prodavaonicu voa i povra u Vicolo del Piede u Trastevereu. Komunisti su se doselili u taj dio grada. Pokuali su

sve preuzeti. Nisam htio da ide sama, ali nisam mogao ostaviti prodavaonicu a ona nije htjela ekati da se vrati moja ena jer je Beccone slomio veliko pero i bojala se da e dobiti infekciju, a veterinar je bio samo dva ugla dalje. Ali, doli su komunisti i njihov glaveina je gurnuo ruku u krletku i Beccone ga je ugrizao, a on ga je onda dograbio i stiskao ga u aci dok nije bio mrtav i onda ga je bacio na ulicu. Gospodin Strappafelci je pruio stisnutu aku. Nikad to nije preboljela. elite li rei, Signor Strappafelci, da je ta trauma iz djetinjstva uzrok sociopatskog ponaanja vae keri? To ne znam rekao je ali nismo imali giardino u kojem bi pokopali Becconea. Napravio sam mali lijes od gajbe za maline, zamotali smo Becconea u enin uti al, odnijeli ga na Ponte Garibaldi i pustili niz rijeku, ne s mosta nego odozdo. Pustili smo da ga rijeka odnese u more, pokraj Ostije Antice. Woody je suspregnuo poriv da kae neto suosjeajno. Kad ste posljednji put razgovarali s keri? Gospodin Strappafelci se zamislio. Ima ona pametnijeg posla nego da razgovara sa starcima poput mene. Bilo je ve kasno, pono je prola i za stolovima se tu i tamo moglo nai slobodno mjesto. Ali, smije primati posjetitelje, zar ne? Rossellijeva obitelj svaki tjedan doe iz Milana; Trimarchijevi brat i sestra takoer dou svaki tjedan, Campobellovi dolaze ak iz Rima. Kad vas je posljednji put vidjela, Signor Strappafelci? Je li mi moda neto promaklo? Ima li sad vanijih stvari koje mora gledati? Ne eli nikoga vidjeti rekao je i odgurnuo stolac od stola. Ne eli nita uti. Ne razgovara s vama rekao je Woody. Ve godinama, nije li tako? Iz Argentine vam uope nije pisala. Ni jedno jedino pismo. Je li tako? Ni jedno jedino. Ne eli vas vidjeti jer vi ne spadate u njezinu civilt solare. Woody je nehotice poeo oponaati Strappafelcijev rimski dijalekt. Vi i ja nismo djeca sunca kao ona, Niccol i Mussolini. Vi i ja smo sitne due, kao Bevilacqua i sudac DiBernardi. Imamo poremeaj linosti, ne znamo se uzdii do vie razine. Imam ujaka koji je dvadeset godina bio privatni tajnik Rachel Mussolini, poslije rata... Bio je slijep. Izgubio je oi u ratu. Teko je doprijeti do vas, Signor Strappafelci. Vi mislite da sam i ja slijep. Mislite da ne vidim, ali vidim vas, Signor Whodull. ao mi vas je, ao mi je zbog vae keri, ali mislim da vi mene ne vidite, a ne vidite ni moju djevojicu. Mislim da nas ne elite vidjeti. Dodue, ne mogu vas okriviti zbog toga. Zato vaa ki ne eli da je posjetite, Signor Strappafelci? Zato vas ne eli ni pogledati? to ste joj radili? Nita joj nisam uradio, Signore. Nisam je ni pipnuo, nikad je nisam pljusnuo, nikad podigao ruku na nju. Nita. Kada ste posljednji put razgovarali s njom? Prije koliko godina? Znate to ponekad mislim? Gospodin Strappafelci se dlanovima oslonio na stol i nagnuo prema Woodyju. Ponekad, kad vidim svoju ker u gabbiji, pomislim na Becconea u njegovoj krletki. Vie ne moe letjeti, ne moe pobjei. to mislite, Signor Whodull, bi li vam bilo drae da je moja ki mrtva a vaa u gabbiji? Woody je tad znao da je napokon uspio, kao lovac koji je ubio jelena ili medvjeda ili gusku. Ali, njegov trijumf se pomijeao s kajanjem, kao da je on osobno zadavio Becconea, da je iz njega istisnuo ivot onako kako ga je elio istisnuti iz Angele; kao

da je upravo on stavio malo truplo u lijes i poslao ga niz Tiber do Ostije Antice, gdje je Eneja prvi put kroio na rimsko tlo, i dalje, u Tirensko more. Moda moemo opet porazgovarati rekao je. Moda bi mogao napisati neto istinito o vaoj keri. Hvala, Signor Whodull. I vi ste otac, razumijete me.

Ergastolo
U veljai su ponovno sasluani agenti ije je prijanje svjedoenje dovelo do uhienja generala Palumba i dopukovnika Milazza zbog depistaggi, ali ni sad nije bilo mogue otkriti to to general i dopukovnik skrivaju. Potkraj mjeseca svjedoili su balistiki strunjaci koji su rekli da je eksploziv u bombi nalikovao na parmezan, i jo jedna skupina pentita, lanova ORA-e i drugih neofaistikih organizacija koji su svjedoili protiv svoje brae po oruju. Pubblico ministero saimao je u prvom tjednu oujka argumente optube protiv sedmoro optuenih. Zatim su govorili odvjetnici parte civile, a idua dva tjedna govorili su odvjetnici obrane. U srijedu, 31. oujka, predsjednik suda objavio je da je rasprava zavrena pa se sud povukao u Cameru di Consiglio. Suenje je trajalo sedamnaest mjeseci. Sud je odrao vie od dvjesto zasijedanja. Woody je svaki tjedan slao lanak Tribuneu osamnaest lanaka za osamnaest tjedana. Primao je 150 dolara tjedno od Tribunea i po sto dolara od svakog od osam listova iz raznih dijelova Sjedinjenih Drava koji su prenosili njegove lanke dan nakon to bi ih objavio Tribune. Neki je ameriki nakladnik razgovarao s njegovim urednikom u Tribuneu pa se sad spremao povezati lanke u knjigu. Pisao je o svim glavnim likovima suenja, ukljuujui i one koji se nisu pojavili na sudu. Ali, jo uvijek nije nita napisao o Angeli Strappafelci, iji se alibi, po Woodyjevu miljenju, nije uspio odrati nakon pitanja to joj ih je postavio predsjednik suda. Nitko je nije namjeravao optuiti za ubojstvo suca Gianfranca Ciprianija u Palermu. Sad kad vie nije mogao vidjeti ker u gabbiji, gospodin Strappafelci vratio se u Rim. Prije odlaska podsjetio je Woodyja da je obeao napisati neto istinito o njoj, ali Woody je to stalno odgaao. Sve se vie angairao u Udruzi, koje je upravo unosilo u kompjutor podatke o svim stragi Piazza Fontana, Piazza della Loggia, Brescia, Italicus, Ustica kako bi se izjave optuenika na pojedinim suenjima mogle usporediti i povezati; nekoliko je puta odlazio u Rim s gospodinom Montefioreom, predsjednikom Udruge, i sastao se sa senatorom Cavallinijem iz Torina, koji se od poetka borio za ukidanje dravne tajne u sluajevima terorizma. "Odgaanje" zapravo nije bilo pravi izraz. Woody tome nije bio sklon. Kad bi sjeo pisati, pisao bi. Ali, svaki put kad bi sjeo pisati o Angeli Strappafelci, neto bi ga ponijelo unatrag, kao da pliva protiv struje koja je prejaka za njega. Ispisao bi dvije-tri stranice natuknica, poredao "injenice" kronolokim redom, napisao novinarska pitanja tko? to? kada? gdje? zato? na vrhu prazne stranice. Ali u nekom trenutku zamislio bi je kako gura naoale uz nos ili okree stranicu "Gospodara prstenova" dola je do polovice treeg sveska kad je suenje zavrilo i preplavili bi ga osjeaji pa bi pisao stranice i stranice prostota, pritiui tako jako da je unitio vrak svoje najbolje penkale koju mu je darovala Hannah pa je dalje morao pisati kemijskom olovkom. Kad bi zavrio, iskidao bi stranice na sitne komadie nije htio da ih Gabri-

ella vidi i bacio ih u plastinu vreicu ispod sudopera. Kad je oekivao da e Gabriella prenoiti kod njega, bacio bi vreicu u kantu za smee na ulici.

* * *
Svi su se iznenadili kad je porota objavila da je obavila svoj posao. Nitko to nije oekivao prije kraja lipnja. Pubblico ministero otiao je u vikendu na Siciliji, odvjetnici obrane i parte civile bili su ratrkani diljem zemlje. Woody i Gabriella su otkazali putovanje u Trentino, gdje je Gabriellin brati imao vikendicu u planinama. Woody je napisao jo tri lanka o talijanskom pravosudnom sustavu, o organizaciji Fraternit e Lavoro i o nastojanju da se ukine status segreto di stato ali i dalje nita o Angeli Strappafelci. Veer prije objave presude Woody i Gabriella su proli pokraj Hotela Roma u Strada Maggiore gdje je porota provela neto vie od tri tjedna u izolaciji. Woody je pokuavao sagledati budunost, ali nije mogao vidjeti nita dalje od ovog trenutka, trenutka u kojem e predsjednik suda izgovoriti rije ergastolo. Doivotni zatvor. Smrtna kazna je u Italiji ukinuta, ali ergastolo e za Angelu biti dovoljan; oekivalo se da e neki osuenici dobiti lake kazne. Pokuavao je sagledati budunost ne zato da bi vidio kakav e biti njegov ivot nego da bi vidio kako e se osjeati kad suenje zavri, kad krivci budu kanjeni, pravda izvrena. Woody nije nimalo sumnjao da e u ovom sluaju pravda biti zadovoljena. Tajanstvene i mone sile u vladi podmetale su mnoge prepreke suenju jo od poetka istrage 1980. godine suci su neoekivano premijetani ili nisu mogli dobiti administrativnu pomo; informacije su prikrivane ili izgubljene; ispostavilo se da je jedan od odvjetnika parte civile lan FL-a i da podnosi izvjea izravno Brunu Contiju u vicarsku ali, magistratura u Bologni je na kraju pobijedila. Ako je bilo ikakvog razloga za zabrinutost, bila je to prividna lakomislenost porote. Jedan od sudaca-graana slomio je prst igrajui nogomet u dvoritu hotela pa su ga odvezli u bolnicu. Odvjetnici obrane ve su poeli govoriti o ponitenju suenja jer lanovi porote nisu smjeli dolaziti u dodir s bilo kim izvan porote. Dok su stajali pred hotelom, Woody je oslukivao. to je mislio da e uti? Jo jednu nogometnu utakmicu? Jedan od straara koji su rasporeeni oko hotela sumnjiavo ga je promatrao, drei prst na okidau pukostrojnice, kao da je Woody moda terorist. Gabriella ga je povukla za rukav. Woody te veeri nije otiao u osteriju jer nije htio vidjeti gospodina Strappafelcija, koji se bez sumnje vratio iz Rima. Sjeo je za pisai stroj koji je posudio od Gabrielle, mali Olivetti s talijanskom tipkovnicom. Stalno je udarao w umjesto q i obratno. Potroio je cijelu kutijicu korekturnog papira. Popio je jedno pivo, naeo drugo i poeo tipkati sve to bi mu palo na um. Nakon petnaestak minuta shvatio je da pie Angeli, a ne o Angeli. Ali, ona je bila pomina ili nevidljiva meta. Nitica, brojka. Zagonetka. Nije znao kako da je rani ni kamo da cilja: /ovaj dio pismo uvueno/ Prolo je sedam godina otkako si podmetnula bombu u ekaonicu drugog razreda kolodvora, bombu koja je ubila 86 ljudi, meu njima i moju ker Carolyn. Cookie. Otad nemam mira. Izgubio sam enu. Ostavio sam svoj poziv uitelja. esto ujem kerin glas, ali mogu razabrati to mi govori.

Dok si ti ivjela u Argentini, ja sam proivio svoj ivot. Volio sam svoje keri. Kuhao sam im. Grlio sam ih. Moja je ena otila i otad sam volio drugu enu, dvije druge ene, na svoj nain. Otkako si u listopadu prole godine uhiena, nisam prestao misliti na tebe. Nije to bio uragan, tornado, umski poar, plimni val, lavina ni pad zrakoplova. Netko je odluio. Proizvoljno. Ti. Ti si to uzela u svoje ruke, odjevena kao Njemica, s bombom u naprtnjai. Jesi li znala da eksploziv izgleda kao parmezan? Jesi li se osvrtala? ekaonica je bila prepuna. Jesi li mislila na ljude u toj pretrpanoj prostoriji? Jesi li se pitala o njihovim ivotima? Kako e to utjecati na njih? Kad smo stigli u Bolognu, bio je utorak. Prolazio sam kroz Bolognu vlakom, ali uvijek kad sam putovao drugamo iz Rima u Veneciju, iz Venecije u Rim i nikada nisam izlazio iz vlaka osim da kupim novine ili priekam drugi vlak. Prvi i drugi kolosijek bili su jako oteeni ali vlakovi su i dalje ili, a kolodvor je preureen. Pogoeno podruje ograeno je lancem. Ljudi su na njega stavili pjesme, poruke na papiriima, pisma, ak i note. Jo ih vidim. Poslije u i ja staviti pismo, pismo tebi, iako tad nisam znao tko si. A ne znam ni sada. Vrlo je vrue. Imam traperice i bijelu koulju podvrnutih rukava, to uvijek nosim, to je moja sveuilina odora; moja ena je u ljetnoj haljini, ne sjeam se kojoj. Nju u mislima vie gotovo uope ne vidim, ali vidim policiju i vojsku, posvuda, i plakate neke tiskane, neke ispisane rukom koji prosvjeduju protiv strage. Na dravnim zgradama na Piazzi Maggiore crne zastave. ena i ja smo zagrljeni. Jo se nismo prestali nadati. Dok smo letjeli za Milano rekli smo jedno drugome stvari koje nikad prije nismo rekli, ali vie se ne sjeam koje. Nismo spavali, ali nismo umorni. Neizvjesnost je tako strana da ne moemo zaspati. Allison Mirsadiqi moja stara prijateljica kod koje je Cookie odsjela u Rimu dovezla se iz Rima da nas doeka. Ve nam je rezervirala sobu u hotelu. A grad najbolje organizirani grad u Italiji daje besplatan smjetaj obiteljima rtava i bonove za besplatne obroke u restoranima CAMST-a. U Palazzu d'Accursio je ured kojem se moemo obratiti za pomo. Imaju telefone i prevodioce. Ponosim se svojim talijanskim ali doputam da mi Allison pomogne. Ona naziva mrtvanicu i bolnice. Neto se dogaa s mojom enom. Ne moe prestati govoriti. Doima se gotovo ushieno. Allison je odvede u hotel dok ja ekam novosti. Ali, ne ekam dugo. Zatraim upute i odem pjeice do mrtvanice kroz sredite grada i uz jednu bicu kotaa do Instituta za sudsku medicinu u Via Irnerio. Jesi li znala da je Irnerije bio jedan od utemeljitelja sveuilita u Srednjem vijeku? Jedino to zamjera Bologni je to to njome upravljaju komunisti... Ve su identificirani gotovo svi poginuli, ali skupina dobrovoljaca je jo tu da pomogne obiteljima. Lijesovi su natrpani na vojni kamion i uza zid Instituta, pravokutne drvene kutije. Neki ljudi sjede na klupi. Jo je vrue. Zabrinut sam za enu, ali moram doznati istinu. Sjednem na klupu s jednim od dobrovoljaca, ekam da doem na red. Ostalo je jo dvadesetak poginulih i ja polako idem od jednog do drugog, gledam ih, traim je, nadam se da je neu nai. Nikad nita nisam znao nai. "Samo trai dok ne nae", tako mi je ena uvijek govorila. "A zato bih traio nakon to naem?", uvijek sam odgovarao. I tako traim, jo jedanput prolazim kraj njih i srce mi malice uzleti. Poeo sam se nadati. Mogu zamisliti kako Cookie stoji na kolodvoru s kovegom u ruci. Nije htjela novi, htjela je moj stari, platneni. Rekla je da je glupo troiti novac na novi koveg kad

je tavan prepun starih. Platnenih i konih. Ali, zapravo joj se taj ba sviao. Neto izmeu naprtnjae i kovega. Gdje je prenoila u Bologni? Gdje je namjeravala stanovati? Kakav je stan nala? Je li moda sada tamo i spava, moda s ljubavnikom, moda nije ni ula za tragediju? Srce mi je puno nade. Spava, s ljubavnikom je ili je ranjena i lei u bolnici. Odvezem se taksijem natrag u Palazzo d'Accursio. Taksisti besplatno prevoze obitelji rtava. Inae volim hodati, ali sad mi se odve uri. U gradskoj vijenici doznam da je u Ospedale Maggiore mlada ena koja jo nije identificirana, mlada ena koja bi mogla biti Cookie. Neidentificirana. U taksiju... /kraj pisma/ Woody je jedva disao. Istrgnuo je posljednju stranicu iz stroja. Onda je pocijepao cijelo pismo na komadie, pa komadie na jo sitnije komadie; ali nije mogao pocijepati svoje osjeaje. Sljedeeg jutra Woody je rano ustao i otiao na kolodvor, kao ovjek koji odlazi na misu prije tekog dana. Bio je ponedjeljak i Via d'Azegllio, koja je bila zatvorena za promet, jo je bila prazna, iako je Woody iz daljine uo poznati glas prosjaka, grozno zapomaganje, poput fagota: Aiutami, aiutami. Pomozi mi, pomozi mi. To je posvuda uo u Via Garibaldi, u Via d'Azeglio, u Via Independenza. Glas nikako da prestane. Probijao se kroz zvukove grada kao sirena za maglu. Woody bi mu uvijek neto dao. Ali ne ovoga jutra. Kad je doao na kolodvor, sjeo je u ekaonicu drugog razreda, podvrnutih rukava. Vlakovi su ili i nou i danju; tu je uvijek bilo ljudi. Woody je sad bio uvjereniji nego ikad prije da njegova mrtva sugovornica, da Cookie jo razgovara s njim. Ne stvarnim glasom, kao to se katkad dogaalo na groblju, nego zato to je dio njega, to je nastala iz njegova sjemena. Neto je od nje ostalo u njemu, urezano u njegovo tijelo jednako duboko kao to je njezino ime uklesano na ploi. Taj je dan bio prvi dan jo jednog novog ivota, vita nuova, za koji se odavno pripremao i koji e poeti kad presuda bude proitana. Ergastolo. Doivotni zatvor bez mogunosti uvjetnog putanja ili oprosta. Rije nastala od grke rijei koja je oznaavala radionicu za robove. Woody se nije sjeao da ju je Homer rabio, ali kod Demostena je ona bila sinonim za pakao. A Bog je obeao da e spasiti idove iz egipatskog ergastola. Koji bi Bog spasio Angelu Strappafelci? Bilo je to nezamislivo. Woody je zamiljao taj trenutak: predsjednik suda Turone u crnoj odori izgovara rije ergastolo dok mu sijeda brada podrhtava. to e Woody uiniti poslije toga? Tko e biti? Netko je otvorio vrata pa su u ekaonicu prodrli zvukovi vlaka na prvom kolosijeku; rapido iz Milana za Rim, rekao je glas iz razglasa. Woody i Gabriella ve nekoliko tjedana nisu vodili ljubav, jo otkako je porota otila u izolaciju. On je bio odve napet. Sastat e se u podne, poslije itanja presude, kod Neptunove fontane. Oslukivao je, stalno se nadajui da bi jo mogao uti Cookien glas. Gdje ako ne ovdje? Mala djevojica potrala je kroz ekaonicu i bacila se u majin zagrljaj. Woody nije mislio da je to nekakav znak, ali mu je ipak bilo drago. Jo nije napisao lanak o Angeli Strappafelci, ali mislio je da e, kad ona bude u zatvoru, bez mogunosti pomilovanja ili uvjetnog putanja na slobodu, znati to mu je initi. Piazza ispred Palazza di Giustizia bila je puna ljudi i policije carabiniera u modrim odorama s crvenim porubom, prometne policije, vojne policije naoruane strojnicama. Trg je bio zatvoren za promet, ali je prometna policija proputala autobuse javnog prijevoza. Woody je otiao na espresso u Cafe Tribunale. Bio je kruen licima

koja su mu se inila poznatim; doimala su se uzbueno, prepuna oekivanja. Platio je kavu i otiao preko trga do Palazza di Giustizia. Pokazao je svoju putovnicu straaru pred ulazom na vrhu irokog romanikog stubita. Bilo je tek devet sati, ali sudnica je, kao i trg, bila pretrpana. Sjeo je na jedno od sjedala rezerviranih za obitelji rtava. Zatvorenici jo nisu dovedeni u gabbie, ali gospodin Strappafelci je ve sjedio na uobiajenom mjestu, to je blie mogao prednjoj lijevoj gabbiji u kojoj e, ne gledajui ga, sjediti njegova ki. Dugo su ekali vie od sata a jedino je uzbuenje nastalo kad su straari u pola deset poeli dovoditi zatvorenike u gabbie. Trimarchi. Palumbo i Milazzo. Campobello. Rosselli. Della Chiave. Svi na broju. Angela je svoj kavez morala dijeliti s Campobellom. U deset se s vrata zauo uzvik: Dolaze! Woody je iz voki-tokija koje su nosili policajci i carabinieri uo uzbuene glasove i umove, a onda (kroz otvoreni prozor) zvuk motocikala koji ulaze u dvorite, sirene, kripu guma. Zatim policijska vozila koja su dovezla mirovne i civilne suce. kripu guma na ljunku. Zatvaranje vrata. Policajci s motocikala koji su prvi uli u sudnicu nosili su neprobojne prsluke i strojnice. Suci i njihovi zamjenici zauzeli su svoja mjesta. Kad su svi sjeli, predsjednik Leonardo Turone poeo je bez ikakva uvoda itati imena poginulih i ranjenih. Woody je skupljao snagu da uje Cookieno ime, Carolyn Woodhull, a vidio je da to rade i druge obitelji, kao uenici koji ekaju da ih prozove nastavnik koji proziva napreskokce. "Carolyn Woodhull." Kao i veina Talijana, predsjednik Turone nije znao izgovoriti "w" i "h": "Carolyn Voodall", rekao je. Ali, i to je bilo dovoljno. Woodyju su navrle suze, ali su brzo i presuile. Predsjednik je proitao i imena svih odvjetnika, a Woody se pitao ekaju li i oni napeto da uju svoje ime. Zatim je slijedio popis optubi, to je uzelo gotovo pola sata. I napokon presude, ono to su svi iekivali. Nije bilo mnogo iznenaenja. Della Chiave je bio osloboen zbog pomanjkanja dokaza, ali glavni optuenici su dobili doivotni zatvor, neki a meu njima i Angela bez mogunosti pomilovanja ili uvjetnog putanja. Ergastolo. Bruno Conti je u odsutnosti osuen na deset godina zatvora. Woody je osjetio ne trijumf nego olakanje, kao nakon pobjede Cubsa na utakmici. Ma s kolikom razlikom vodili, nikad nisi mogao vjerovati da e doista pobjediti dok utakmica ne bi zavrila. Osuenici se nisu doimali iznenaeno. Drali su se prkosno, a ne ponizno. Predsjednik Turone rekao je da su napravili korak naprijed, ali jo nisu doprli do dna. Sud je pronaao i osudio izvritelje s jedne strane i one koji su u ime monih i tajanstvenih sila u samoj vladi podmetali lane tragove kako bi omeli istragu s druge. Ali, nije uspio otkriti njihovu povezanost. Na kraju je rekao da su suci iscrpljeni i da moraju na more, na odmor. I Woody je bio iscrpljen. Gradonaelnik je odrao kratki govor i rekao da se nada da mrtvi sad mogu poivati u miru. Odvjetnici parte civile bili su donekle zadovoljni, ali gospodin Montefiore, predsjednik Udruge, nije. Woody ga je vidio kako razgovara s novinarima. Pubblico ministero glasno je rekao da se nada da e drava uloiti albu na oslobaanje della Chiave. Predsjednik suda jo je stajao na podiju s kojeg je proitao presude. Straari su ulazili u gabbie da odvedu zatvorenike u elije. Netko se alio na raun porotnika koji je slomio prst igrajui nogomet u hotelskom dvoritu. Woody je stajao pred samim podijem. rtveni jarci viknuo je Trimarchi dok su ga odvodili.

I della Chiave je bio ogoren. Doviknuo je nekom novinaru da su ga trebali potpuno osloboditi, a ne samo zbog pomanjkanja dokaza. A sad neka nas spale na lomai na piazzi, to su ionako svi ekali rekao je glasno dok je izlazio iz sudnice. Woody se primaknuo Angelinoj gabbiji. Htio ju je vidjeti izbliza. Njezin je otac stajao tono pred njom. Campobella su ve odveli i u gabbiju je ula straarka da odvede Angelu u eliju. Vrata u stranjem dijelu gabbije bila su otvorena, ali Angela se drala za reetke. Woody je jasno vidio njezino lice, ali bilo je prazno. Nije ju mogao proitati. Osjetio je navalu mrnje, ili gnjeva, ili prezira... Nije bilo prave rijei za to to je osjeao. U njoj je bilo neega neovozemaljskog, kao kod mrtvaca ili ovjeka koji je preivio stranu tragediju pa je zbog toga pomaknut izvan granica normalnog ljudskog iskustva, ili kod nekoga tko je ivio u samostanu ili bio u koncentracijskom logoru. Ne zna to bi mu rekao osim ako si novinar spreman postavljati glupa pitanja. U gabbiju je ula jo jedna straarka, a sprijeda su prilazila dva carabiniera da odvuku gospodina Strappafelcija. Dvije su straarke pokuavale odvui Angelu, ali ona se vrsto drala za reetke, ruku spojenih ispred njih. Vukle su je za ruke ali je nisu mogle odvui. Woody je pogledao predsjednika, koji je jo govorio, pa opet Angelu. Zamislio je da izgovara njezino ime, "Angela", ali nije znao to bi joj rekao osim da mu je drago to e ostatak ivota provesti u zatvoru. No nije se htio preputati tim osjeajima. Drugi su zatvorenici ve bili odvedeni; dvije straarke prestale su pokuavati odvui Angelu i ekale su pojaanje. Sudnica je bila pretrpana, svi su se kretali. Mlada ena koja je postala simbolom strage jer je fotografirana dok su je, ranjenu, iznosili s kolodvora, vikala je na novinara: Ne elim nita rei. Ne postavljajte mi pitanja. Ponavljam, nita. Samo ovo: osamdeset etoro mrtvih. Je li kazna pravedna? Tko to moe rei? Ne znam. Dva carabiniera drala su gospodina Strappafelcija; trei je prilazio Angelinoj gabbiji, prtljajui oko gumba svoje prekrasne odore. Sluao je dok mu je jedna od straarki objanjavala situaciju, a onda je bez oklijevanja strojnicom udario Angeline prste. Udarac je bio snaan; reetke su odzvanjale. Angela je dahnula ali nije maknula ruke. S njezinih slomljenih prstiju krv je kapala na pod. Woody se osvrnuo. Predsjednik je ve iziao, a ostali su ga slijedili. Carabiniere je povukao strojnicu da bi je ponovno udario. Angelin otac se otimao dvojici koja su ga drala, a onda je prekrio oi ekajui udarac. Angela je na trenutak pogledala Woodyja. Carabiniere je vrsto stao. Bio je prosjene visine, ali snane grae. Ovaj put je pomno ciljao. Woody se probio kroz policijski kordon. Carabiniere je zamahnuo tekom strojnicom. Woody je zgrabio cijev upravo kad je ju je carabiniere poeo sputati i pritom ga je okrenuo. Carabiniere je zamalo pao. Netko se nasmijao. Kad se pridigao, zamahnuo je bono strojnicom i pogodio Woodyja u glavu. Woody nije osjetio udarac, samo silu koja ga gura natrake. Pao je na koljena. Vrtjelo mu se u glavi. Vidio je kako gospodin Strappafelci ljubi krvave kerine ruke dok su je straari odvajali od reetaka. Slomljenim prstima se vie nije mogla drati. Vie nita nije mogla. Njezin je otac hodao uz nju i gurao ruke izmeu reetaka sve dok nije doao do zida. Angela je nestala kroz vrata, a za njom je ostao krvavi trag. Zgrabio me s lea rekao je carabiniere. Nije me smio zgrabiti s lea, nije smio dirati puku. Dok je gledao s poda, Woodyju se samo na trenutak uinilo da sve vidi jasnije, a onda je neto bljesnulo i poslije toga vie nita nije vidio.

Mra na zemlja Kimerana

Kad je Allison Mirsadiqi doznala da je Woody rezervirao sobu u Hotelu Sant'Anselmo na Aventinu, osobno je nazvala hotel i otkazala rezervaciju. Ne dolazi u obzir rekla mu je telefonom. to ti pada na pamet? Kod nas ima mjesta koliko hoe. Osim toga, moramo razgovarati. I doista, njihov dom, njihova kua, njihov palazzo, takoer na Aventinu Via di Santa Sabina, nedaleko od Piramide Gaja Cestija i protestantskog groblja gdje su pokopani Keats i Shelley ili barem Shelleyjevo srce bio je gotovo jednako velik kao i hotel. S prozora svoje sobe Woody je vidio Tiber, zvonik Santa Marije u Trastevereu i crveni krov Ville Lante na vrhu Gianicola. Woody nije elio "razgovarati" o svojem odnosu s Turi, ali nije to htio ni izbjegavati po svaku cijenu. Pretpostavljao je da nekakav "razgovor" jest nuan, ali nije o tome mnogo razmiljao jer su ga muili vaniji problemi. Bio je posljednji dan treeg tjedna lipnja. Woody je gitaru, sag i svoju odjeu ostavio kod Gabrielle. Ispraznio je stan da bi ga Gabriella mogla iznajmiti nekome drugom. Gabriella ga je ispratila taksijem do kolodvora. Woody ju je poljubio na peronu zagrlio ju je i poljubio u usta. Postao si pravi Talijan rekla je, odgurnuvi ga. Ili barem onakav kakav ti misli da su Talijani. Ako ne pouri, zakasnit e na vlak. Woody je rezervirao hotelsku sobu iz dva razloga. S jedne strane, pribojavao se susreta s Alirezom nakon one prie s Turinim gaicama, a s druge, htio je biti sam kako bi u miru razmiljao o dogovorenom posjetu Angeli Strappafelci u zatvoru Regina Coeli. Pripremio je popis pitanja, uglavnom o njezinoj diplomskoj radnji, ali ta su se politika pitanja inila nevana u usporedbi s osobnim pitanjem koje ga je poelo muiti u bolnici u Bologni, Ospedale Maggiore, gdje je proveo nekoliko dana oporavljajui se od udarca onog carabiniera. Voli svoje neprijatelje, ini dobro onima koji te mrze. to ako te rijei unato Freudovom izrugivanju nisu nemogua zapovijed nego praktina nunost? to ako ljudima ne prata zato da bi pokazao (samome sebi, drugima, vioj sili) kako si velikoduan, nego zbog nude, da bi mogao nastaviti ivjeti, da ne bi sa sobom vukao teret mrnje? to ako o tome pone razmiljati kao o praktinom, a ne teoretskom pitanju? Ni moralnom. U bolnici je imao nekoliko neoekivanih posjetitelja gradonaelnika, pubblico ministera i urednika Il Resto del Carlino. Bilo je oigledno da nitko od njih ne zna to se tono dogodilo u sudnici osim injenice da je istaknutog amerikog novinara, oca jedine Amerikanke ubijene u strage, sluajno udario carabiniere. Carabinieru je oduzet in i premjeten je iz Bologne u Bolzano. Posjetio ga je i gospodin Strappafelci, ali on jest razumio to se dogodilo i doao se zahvaliti. Nisam mogao otii kui a da vam nita ne kaem rekao je. Woody se, oiju pokrivenih povezima, trgnuo kad mu je gospodin Strappafelci dotaknuo ruku. Rekao mu je da je razgovarao s Angelinim odvjetnikom. Angela e biti u zasebnom braccio krilu za politike zatvorenike u Carcere Regina Coeli u Rimu, barem do albe, a to e potrajati najmanje godinu dana. Tamo je bilo samo dvanaest ena. Jedanaest pripadnica Crvenih brigada i Angela. Bila je to mala pobjeda. Gospodin Strappafelci se bojao da e je poslati u novi elektroniki zatvor u Torinu gdje se svime upravlja daljinski straari uope ne dolaze u dodir sa zatvorenicima. Ili u Rebibbiju, na drugoj strani grada. Ali, Regina Coeli nije daleko od Trastevera, gdje je njegova

prodavaonica. Angela je ve premjetena u Rim. Gospodin Strappafelci je ostao u Bologni i ekao da posjeti Woodyja. Vrlo pogodno za vas rekao je Woody. Dovoljno je to mi je blizu rekao je gospodin Strappafelci. I to je neto. Imate keri, razumijete to elim rei. Woody je mnogo puta proao pokraj Regine Coeli, na dnu Gianicola, nedaleko od Ville Farnesine i Gallerije Nazionale d'Arte Antica, ali nije obraao pozornost na zatvor. Bio je u velikom palazzu slinom svim drugim palazzima. Kao i veina talijanskih zatvora, neko je bio samostan, zapravo dva samostana koja su spojena u 18. stoljeu. ao mi je to jo nita nisam napisao o njoj rekao je Woody. Vidjela je to ste uinili za nju rekao je. Dat e vam dobar intervju. U svome mranom svijetu Woody je mogao vidjeti kako carabiniere sputa kundak strojnice na Angeline prste. U mislima je vidio njezin strah, nerazumijevanje da se to njoj dogaa, da je njezin ivot dotle doao. Na trenutak je odbacila oprez, otvorila se istini. Vidio je iznenaenost na njezinu licu i na licu carabiniera kad je pogledao Woodyja. Vidio je i njezinog oca kako gura ruke kroz reetke pokuavajui dotaknuti ker. U tom trenutku, koji je potrajao jedva dvije sekunde, Woody ju je vidio kao vlastitu ker, kao Cookie. Upravo je gospodin Strappafelci prvi od pubblica ministera zatraio doputenje za posjet. Ne dolazi u obzir rekao je Woody kad mu je ispriao to je uinio. I u tom trenutku to doista nije dolazilo u obzir. Ali, tjedan poslije, dok je sjedio u Gabriellinom zamraenom dnevnom boravku s gitarom u krilu, poeo se poigravati tom milju onako kako se ovjek moe poigravati seksualnom matarijom dok se bavi neim drugim, dok eka da se promijeni svjetlo na semaforu na prometnom raskru ili dok sjedi za radnim stolom s djelominom erekcijom. Glava ga nije jako boljela, ali lijenici su rekli da je nastao hematom da mu krvare vanjske ile i vid mu je bio poremeen. Dok je tako sjedio s povezima na oima, mislio je na Blind Lemona Jeffersona kojeg je Huddie Leadbelly vodio ulicama Dallasa, na Blind Willieja McTella i njegovu veliku dvanaestoianu Stellu, na Blind Connieja Johnsona iz Philadelphije koji je svirao Key to the Highway u G umjesto u E tonalitetu. A i na Homera, Demodoka, miljenika muze koja mu je dala i dobro i zlo, dala mu dar pjevanja ali mu je oduzela vid: tn pri Mos' flhse, ddou d' gaqn te kakn te fqalmn mn merse, ddou d' dean oidn. . Pubblico ministero se dogovorio s Ministarstvom pravosua u Rimu. Woody e slubeno posjetiti Angelu Strappafelci u ulozi amerikog novinara. Neslubeno se pretpostavljalo da joj eli oprostiti. Woody je doputovao u Rim u subotu. Mirsadiqijevi su u nedjelju odravali mali prijam. Pozvali smo i nekoliko Amerikanaca rekla mu je Allison, pa je prepostavio da je on poasni gost. Doao je u konom sportskom kaputu koji mu je Gabriella kupila za Boi. U njemu mu je bilo malo vrue, ali mu je davao osjeaj sigurnosti. Ali, nije ponio kravatu i nije povjerovao Allison kad mu je rekla da mu nee ni trebati. Zapravo mu je trebala izlika da izie iz kue. Siao je niz brijeg uskom stazom do Piazze Bocca della Verit, preao most Ponte Palatino preko Tibera i kupio jeftinu leptirmanu na otvorenoj trnici ispred Santa Marije u Trastavereu, a onda je siao niz Vicolo del Piede, uliicu prepunu restorana gdje su konobari poeli postavljati stolove na terase, sve do male prodavaonice gospodina Strappafelcija. U prodavaonici je bilo

nekoliko muterija pa ga gospodin Strappafelci isprva nije zamijetio. Kad ga je napokon vidio, dozvao je svoju enu, koja je ula kroz uska vrata u stranjem dijelu trgovine. Srameljivo se nasmijeila Woodyju kad ju je mu predstavio, a onda su njih dvojica otila u susjedni bar na alicu kave i razgovor o planu i strategiji: kako, gdje, kada i zato. Ali, to su drugo mogli nego nai se u malom baru u Via delle Mantellate, suelice ulazu za posjetitelje? Gospodin Strappafelci je na papirnatom ubrusu nacrtao skicu kako bi se Woody lake snaao. Gurnuo ju je u unutarnji dep Woodyjeve kone jakne. Te je veeri predjelo poslueno na krovnoj terasi gdje su datulje i smokve rasle uz limune i narane a bugenvilije su prekrivale zidove i sputale se niz kuu. Woody je oekivao da e svi govoriti talijanski, ali iranski poslovni ljudi radije su govorili perzijski, koji su i njihove amerike ene dobro svladale. Mislio je da e on biti poasni gost, no sad mu se uinilo da je viak, da moda ak smeta. Ali, nije u to mogao biti siguran. Mukarci su bili tradicionalno uljudni. Oslovljavali su ga s denab-e aga-je profesor Voody, govorili polako i razgovjetno da bi ih razumio i pozorno ga sluali. No dvije Amerikanke su govorile brzo i pogledavale se kad god ih ne bi razumio ili kad bi neto rekao na perzijskom. Nakon nekoliko trenutaka odluile su ga jednostavno ignorirati. Razgovaralo se uglavnom o ratu s Irakom, o poetku razgovora o sklapanju primirja. Woody je bez problema pratio razgovor i kad su ga pitali to on misli o Homeiniju, rekao im je ono to je uvijek govorio otkako se vratio iz Esfahana, naime da se Sjedinjene Drave nisu smjele upletati i spreavati Mossadeqa da nacionalizira British Petroleum 1953. godie, da je Mossadeq predstavljao interese obinih Iranaca i njihovu borbu protiv imperijalizma i aha, a i protiv ajatolah koji su se povezali s Qavamom jer su se bojali drutvenih reformi enskog prava glasa i osobito poljoprivredne reforme; da je zbacivanje Mossadeqa s jedne strane pripremilo teren za politiki despotizam a s druge za vjerski fanatizam. To stajalite u Sjedinjenim Dravama obino nije nailazilo na dobar prijem i Woody je pretpostavljao da se nee svidjeti ni tim poslovnim ljudima, bazaarima. Bilo je oigledno da nisu oekivali takav odgovor, ali nije mogao protumaiti njihov izraz lica. Jesu li uljudni osmjesi znaili da im je smijean ili su prikrivali ljutnju? Nije ak bio siguran ni jesu li ta dva para stari prijatelji Mirsadiqijevih i meusobno ili su potpuni neznanci koji su pozvani na veeru samo zato to su ene Amerikanke. I gdje su Allison i Alireza? Od posluitelja koji mu je au neprestano punio sokom od nara Woody je doznao da Allison sama kuha jer je kuharu dola ki iz Tabriza. A Alireza... Tog su se dana ve susreli i susret nije bio neugodan, ali Alireza je imao drugih problema. Brod s gotovo dvije tisue sagova otetila je iraka mina u Omanskom zaljevu, a kapetan je, umjesto da ode na popravak u Aden, odluio nastaviti ploviti za Civitavecchiju. Brod, koji je bio prilino poplavljen, sad je bio vezan za plutajui dok u Port Saidu, na uu Sueskog kanala, radi privremenih popravaka. Ako je voda prodrla u kontejnere u kojima su bili sagovi, sagovi e se rairiti i postati tei pa e ih biti tee iskrcati, a zatim e ih trebati suiti, to nije lako. Svileni kaanski sag se ne stavlja u elektrinu suilicu rekao je Alireza Woodyju i zagrlio ga oko ramena. Cijelo je poslijepodne proveo na telefonu, a zvali su ga nekoliko puta i tijekom veere, koju su jeli na tradicionalan perzijski nain. Jedan od mukaraca, Nader Kasravi, odvjetnik a ne poslovni ovjek kako je Woody mislio koji je pisao knjigu o Duhanskom ustanku u 19. stoljeu, ispriao je priu o ovjeku iji je kroja bio sam avo. Sam Nader bio je prekrasno odjeven, u

talijansko svileno odijelo. Govorio je sporo da bi ga Woody, koji mu je sjedio suelice, razumio. Ali, pria je bila duga i sloena i Woody je na kraju izgubio nit. Kad je bila gotova, poelio je rei na perzijskom: Aga-je-vakil, a tko je va kroja? Ali, pomislio je da e svi zautjeti i zuriti u njega ako to uini. Poslije veere, dok su sjedili u dnevnom boravku, Woody je djelomice sluao razgovor, a djelomice razmiljao o svojem skoranjem posjetu zatvoru. Termin je dogovoren, ali trebalo je jo ispuniti obrasce u nekoliko razliitih ureda. Nader je ispriao jo jednu priu, o jednom od velikih trgovaca s Qai Sarieh Bazara u Esfahanu, a to je Woodyja potaklo da ispria kako je naao Hannino pismo na ulici. Pria je kod dviju Amerikanki izazvala uobiajene reakcije: nevjericu, sumnjiavost, takvo to se ne dogaa. Ali, dogodilo se. Vie se nije ni sjeao to je pisalo u pismu, sjeao se samo oka koji je doivio kad ga je vidio kako lei na ulici. Muila ga je nostalgija ali joj se nije htio prepustiti, ak ni priznati da ga mui. Na sveuilitu je vladala zbrka. Nije imao pojma to se od njega oekuje. Bilo mu je teko razumjeti i govoriti perzijski... Pustio ih je da jo malo prosvjeduju, a onda je pokuao objasniti: etvrt u kojoj je stanovao, iza stare trnice, bila je ograena zidom. Da bi doao do stana mora je proi kroz odreenu ulicu Kejabun-e Bisoton. Moda potar nije mogao proitati broj na omotnici pa je ostavio pismo na ulici znajui da e onaj kome je upueno tuda proi. A moda mu je sluajno ispalo. Ali, nijedno objanjenje nije moglo umanjiti udesnost tog dogaaja. Svi su gledali Woodyja kao da je i on nekakvo udo, maioniar ili lutajui dervi, poput onog to ga je Woody vidio kako sjedi na stablu kad je s Ebrahim Agom i Eraf Hanom otiao u planine blizu ar-e-Korda; ili kao da je opisao udo, poderotina u unaprijed zadanom tkanju svemira. Nita se ne dogaa sluajno rekao je Nader. Ili se pak sve dogaa sluajno rekao je Alireza. Nasmijeio se i spustio svoj alicu aja na stoli. To su uvijek tvrdile moje keri rekao je Woody. "Sluajno se slomilo." U naoj kui se kojeta dogaalo sluajno. Ali, svodi se na isto, zar ne? rekao je Nader. Kako to mislite? upitao je Woody. Ne razumijem. Je li sluajnost to je Alirezin brod naletio na minu? Naravno da jest rekao je Woody. To nije isto kao ono s pismom. Zamislite samo u stranom gradu na ulici naete pismo, a ono je upueno vama. A ovdje, u Rimu? Jeste li nali koje pismo u Via Santa Sabina? Nisam. Woody se nasmijao. Postalo mu je ugodno. Ne, u Italiji ne. Ali, mislio je na pismo. Uputio se na sveuilite kad ga je naao, nedaleko od bazara, a onda se vratio kui. Eraf Hanom upravo je ustala i kuhala je aj i ulijevala jogurt u zdjelicu voa. Uzela je pismo i prevrtala ga u rukama. Jedino mu je ona odmah povjerovala, bez ostatka; ali, ona je vjerovala i da sufi koji je prosio ispred Madrase-je ahar Baga, gdje su snimljene Pasolinijeve "Arapske noi", razgovara s golubima koji su kljucali mrvice ispred Amirove pekare u kojoj je svakoga jutra kupovala dva hljeba berberskog kruha, i da e ena koja predugo gleda u mjesec roditi mia. To se dogodilo njezinoj sestrini. Povjerovao mu je i Ebrahim Aga, a i kolege na sveulitu, samo to su mu oni postavljali mnoga pitanja. Tek kad se vratio kui, u Sjedinjene Drave, poela je nevjerica. Nikad nije bio siguran da mu ljudi potpuno vjeruju kad bi im ispriao tu priu. A bila je istinita. Njemu se dogodila. Jo je mogao vidjeti pismo kako lei licem prema

dolje na zemlji u uskoj ulici kroz koju si morao proi da bi iz etvrti Jolfa doao na ahar Bag pismo od nekoga koga je volio, tko je mislio na njega dok je bio tako daleko od kue. Palaa pravde bila je golema zgrada na suprotnoj strani Tibera, kod mosta Ponte Umberto I., odmah do Castela Sant'Angelo. Woody je hodao uz rijeku Allison ga je ostavila u sreditu grada jer je htio vidjeti zatvor, Regina Coeli, koji se vidio s Lungotevere Farnesine. Regina Coeli bila je na nioj razini, u Via della Lungara. Te se dvije ulice sastaju kod mosta Ponte Mazzini. Straar kod glavnog ulaza pokazao mu je gdje je ulaz za posjetitelje, ali nije htio odgovarati na pitanja. Nemam vremena askati s vama rekao je. Woody je naruio kavu u baru suelice ulazu za posjetitelje. Bila je srijeda ujutro, tri dana nakon prijama kod Mirsadiqijevih. Uliica izmeu bara i zatvora bila je prepuna ljudi koji su nosili velike plastine vreice hrane i odjee. Jo je morao ispuniti one obrasce u Ministarstvu, ali ostao je u baru cijeli sat samo da bi promatrao. Morao je kupiti biljege u tabaccheriji a onda odnijeti obrasce u razliite urede. No sve je proteklo glatko. Woody je oekivao da e imati barem tjedan dana da se pripremi, ali posjet su mu zakazali za sutradan poslijepodne. Morao se javiti na glavni ulaz u pet, dugo poslije redovnog vremena za posjete. Nazvao je gospodina Strappafelcija i javio mu vijest. Sljedeeg je jutra elio biti sam, ali Allison ga je nagovorila da povede skupinu iranskih studenata na Kapitol. Nije mu se ilo, ali ona je bila u kripcu; profesor koji ih je trebao povesti razbolio se i trebala joj je zamjena. Nije htio odbijanjem ispasti brutta figura. Woody, ma ti to moe zatvorenih oiju rekla je. Koristit e ti, barem nee razmiljati o onome to te eka poslijepodne. A kad sve bude gotovo kad obavi razgovor s la Strappafelci onda emo porazgovarati, moe? Znam da Alireza eli razgovarati s tobom. Treba rijeiti neke stvari, ali ne boj se, on je dobar ovjek. Woody je kimnuo. Bili su u Allisoninom porscheu i vozili se kroz sredite Rima prema jezinoj koli koja je bila u Via Pellegrino, iza Cancellerije. Gdje e parkirati? upitao je. Unajmila sam mjesto, vidjet e. Nema problema. Jutarnje predavanje je bilo podijeljeno na dva dijela, prvo gramatika a onda konverzacija ili obratno, s dvadesetminutnim odmorom u 10.50. Woody je sjedio u Allisoninom uredu i pio kavu iz aparata koji je na licu mjesta mljeo kavu i onda pravio espresso, capuccino ili caff macchiato, prema elji. U kolu su dolazili uenici iz raznih zemalja, ali zbog Allisonine povezanosti s Iranom, bilo je mnogo iranskih studenata. Allisonin prozor gledao je na stranju stranu Cancellerije, ali s prozora u zahodu vidio se Castel Sant'Angelo i kupola Sv. Petra. Allison je postala prava profesionalka; pratila je najnovije metode pouavanja jezika, odlazila na meunarodne konferencije, pripremala referate. Sama je govorila perzijski, talijanski, francuski, panjolski, njemaki i malo arapskog, a zaposlila je mlade, poletne nastavnike koji su cijelo jutro dolazili i odlazili iz kole. Moram razmisliti o tome to u rei rekao je Woody. Hoe li joj oprostiti? Zato svi to misle? Nee joj oprostiti? Woody nije elio otkriti svoje najdublje osjeaje. Ne znam. to zapravo hoe? to bi htio da se dogodi? Moram neto napisati o njoj. Vjerojatno samo pokuavam shvatiti.

 Shvatiti to? Htio bih da sve to ima nekakvog smisla. A to ti ona moe rei to ve i sam ne zna? Ne znam rekao je Woody. Bila je djevojka, Cookiene dobi. to joj se vrtjelo po glavi? Za ostale... to rei? Snagatori, loe drutvo. Ali, ona je razmiljala o onome to je radila. Woody je osjeao da skree sa zacrtanog kursa. inilo mu se da joj moda doista eli oprostiti, ali mu se istodobno inilo da u tom porivu ima neega sramotnog. Od kole do Kapitola mogli su pjeice stii za pola sata, ali ili su autobusom. Studenti svi Iranci imali su vlastite karte ili pokaze. Allison je Woodyju dala dvije karte prije nego to su krenuli i rekla mu gdje je autobusna stanica. U autobusu je bila takva guva da Woody nije bio siguran jesu li svi sili na njihovoj stanici, na Piazzi Venezia ali, to nije ni bilo vano. Studenti su posijedali oko fontane. Mislili su da su to doli vidjeti Monumento Vittorio Emmanuele II., runi spomenik koji je Italija podigla vlastitom jedinstvu, ili moda vlastitoj tatini i nije im se penjalo na brijeg do Capitola. Woody je pogledao u Allisonin "Plavi vodi". Sve je bilo simbol neega. Studenti su otili kupiti sladoled. elite li ukloniti svoju nazonost iz ovog prizora? povikao je Woody na perzijskom. elite li se sami otputiti cestom koja vodi natrag u kolu ili pak u vae boravine kue? Studenti su prasnuli u smijeh. Uvaeni profesore rekao je netko nismo ni slutili kakva nas je ast zapala. Naklonio se Woodyju. Izvrsno rekao je Woody i poeo polako i razgovjetno govoriti talijanski. Sad kad imam vau pozornost... Signora Mirsadiqi upozorila me da ste lijeni i da ne pokuavam s vama razgovarati na perzijskom. Obeao sam joj da neu. A sad, idemo do Capitola. Studenti su sad rado poli za njim uz uveno Michelangelovo stubite; proli su pokraj stuba koje vode do srednjovjekovne crkve Aracoeli i otili do Campidoglia gdje je balustrada omeivala otvoreni dio piazze s divovskim likovima Kastora i Poluksa. Woody je pokuao objasniti na talijanskom: Michelangelo je potpuno promijenio trg tako da se otvara prema gradu koji se sve vie irio... Trebao ih je odvesti u Kapitolski muzej da vide Vuicu kako doji Romula i Rema i Kapitolsku Veneru i Umirueg Gala Allison mu je dala popis, ali je pobrkala izloke iz dva razliita muzeja no umjesto toga etali su se iza Senata odakle se dobro vidio Forum. Uska je uliica bila prepuna turista koji nisu htjeli kupiti ulaznice za sam Forum. Ali, to im nije bilo pametno. Odozgo se vidjelo mnogo bolje, a mogao se kupiti i gelato ili sendvi bio je tu ak i neki Iranac studenti su ga odmah prepoznali koji je prodavao male igrake na navijanje; navijao ih je i putao da hodaju uokolo. Igrake su bile izvanredne pauci i rakovi s pominim nogama, vojnici koji stupaju, tenkovi i kamioni koji idu na jednu stranu a onda naglo skrenu na drugu. I sam je Iranac jurio amo-tamo kao da je i on navijen. Podizao je igrake koje su se prevrnule na grubom ploniku, ponovno navijao one koje su stale. iroko se smijeio i otkrivao bljetave bijele zube ispod tankih bria. Na poetku "Nelagode u kulturi" Freud je izabrao Rim kao simbol ljudskog uma. Izvanredno je poznavao pojedine slojeve grada koji su izgraeni jedan nad drugim i Woody se oduvijek pitao je li to napisao iz glave ili je pred sobom imao vodi. Studenti nisu ni znali ni marili tko je Freud, ali im je Woody, neizljeivi uitelj, pokuao objasniti. Njegovo prvo pravilo pouavanje bilo je da ako ti (uitelj) nisi zainteresiran za grau, onda to nee biti ni uenici. Ali, do ega je njemu bilo stalo?

S mjesta na kojem je stajao vidio je grad koji je prvi put prouavao na latinskom u gimnaziji, i poslije, kao student na Michiganskom sveuilitu grad koji mu je tijekom godina pouavanja postao blizak. Pod nogama mu je bio Forum, gdje je Marko Antonije odrao svoj slavni govor, i Luk Septimija Severa i Mamertinski zatvor u kojem je bio zatvoren sveti Petar, i Basilica Julia. A jo dalje: Koloseum, i s druge strane Palatina, Kupke Caracalla. Stvarni je Rim teko obuhvatiti pogledom. Ali, ideja Rima je jednostavna. Rim je palimpsest. Slojevi nad slojevima, kako je istaknuo Freud, kao slojevi ljudskog uma: predromanski, rani Rim, Republika, Carstvo, Srednji vijek, Papin Rim, Garibaldijev Rim i poslije, dakako, Mussolinijev. Svaki je veliki grad na svoj nain palimpsest, samo to su u Rimu slojevi najvidljiviji. elim vam ispriati dvije prie rekao je na talijanskom to je jednostavnije mogao. Odavde moete vidjeti kako se spajaju, kao da gledate eljezniku prugu i vidite kako se sudaraju dva vlaka. Kad je Eneja stigao u Italiju, povijest se promijenila. Nita vie nee biti isto. Povijest je prvi put dobila smjer, smisao, svrhu. U tome je razlika izmeu Rimljana i Grka. To je kao razlika izmeu Firduzija i Ghorana. U ah-namehu pad nekog grada zapravo nita ne mijenja; to je neto svakidanje. Grcima pad Troje zapravo nita nije znaio. Homer ga u Ilijadi ak ni ne opisuje. Ali, za Rimljane je to bio poetak prie koja daje smisao ljudskoj povijesti. Ta je pria jedan od okvira koji je gotovo dvije tisue godina ivotu davao smisao. Drugi takav okvir je kranstvo. Neki su ga studenti uljudno sluali, ali veinu su vie zanimale Iraneve igrake koje su im jurile oko nogu; Woody je shvatio da e, kad se budu prisjeali tog trenutka ako ga se uope budu prisjeali vidjeti svog zemljaka kako prodaje igrake. A i on e se toga sjeati. U pola pet Woody se sastao s gospodinom Strappafelcijem u baru suelice ulaza za posjetitelje. Iako je stotinu puta zamiljao taj posjet, jo uvijek je imao osjeaj da ulazi na nepozat teritorij, da se izgubio u umi, da ne zna gdje je ili kamo ide ili kako da nae put, da ne zna to e uiniti kad doe onamo kamo je krenuo. Dva novinara i sveenik sjedili su za malim stolom s gospodinom Strappafelcijem. Na stolu je bila koara s voem. Ulaz za posjetitelje bio je zatvoren, a bar gotovo prazan. Bilo je vrue, ali ne tako vrue da se ne bi dalo razgovarati. Novinar iz Corriere della Sera pisao je o Papinom posjetu i oprostu Turinu koji je pucao na njega na Trgu svetog Petra 1981. godine i o posjetu udovice Alda Mora Adriani Farandi godinu prije. I Mehmet Ali Agca i Adriana Farandi su bili u Rebibbiji. Jeste li razgovarali s Papom? pitao je sveenik. Nisam, bio je to pravi casino. Posvuda carabinieri. I vicarska garda. To je bila velika vijest. A ovo je sitan krumpir*? upitao je Woody. Piccole patate? Novinar nije znao za tu frazu. Woody je objasnio. Obino se ne dogodi tako brzo. to to? elja da se oprosti. Papa je bio iznimka, ali on je imao svoje razloge. Bio je to dobar politiki potez. S Morovom udovicom potrajalo je dvije-tri godine. a onda su se njih dvije sprijateljile. Mislite li da e se tako neto dogoditi s vama i... Glavom je mahnuo prema zatvoru. Woodyju je zasmetalo to taj novinar ono to se njemu inilo vrlo neobinim zbivanjem u sebi uzima zdravo za gotovo. Mislio je da nitko ne moe shvatiti taj misterij.

Bilo je to kao da se novinar ruga ovjeku koji se sprema oeniti ili eni koja je pred prvim poroajem. Ali kod vas nije potrajalo ni mjesec dana. Dodue, imali ste vremena razmisliti prije suenja. Woody je pomislio da je to, to god to zapravo bilo, slino spolnom odnosu. Dok to jo nikad doivio ini ti se silno tajanstvenim. A istodobno, okruen si ljudima koji su to uinili na desetke puta. Stotine. Tisue puta. Ali, za tebe je to ipak silno tajanstveno. Nikako ne moe znati kako e biti. Ali ovo je ipak drukije. Jer, taj novinar nije oprostio nekome tko mu je ubio ker. Od etvorice mukaraca koji sjedili za stolom dva novinara, sveenik i gospodin Strappafelci jedino je potonji shvaao da se dogaa neto izvanredno. Novinar nije zamijetio njegovu reakciju. Jeste li je ve posjetili? upitao je gospodina Strappafelcija i uzeo jabuku iz koare s voem. Jo nisam. Gospodin Strappafelci uzeo mu je jabuku iz ruke i vratio je u koaru. Oprostite, ali to nije za vas. ujem da vas ne eli vidjeti. Ima ona pametnijeg posla nego da akula sa starcem poput mene. Ah, od silnih poslova nema slobodnog termina za vas, je li? Gledao je Woodyja i ljuljao se na stolici. Woody ga je poelio gurnuti tako da padne. U pet sati Woody se javio na glavni ulaz. Srce mu je jako lupalo, a lijeva ruka, kad ju je pruio, podrhtavala je. Naao se u dugoj, uskoj prostoriji u kojoj je bio pult koji se pruao cijelom duljinom zida, kao alter u zranoj luci. U desnoj je ruci nosi koaru s voem koju mu je dao gospodin Strappafelci. Straar s kojim je razgovarao prethodnog dana onaj koji mu je rekao da nema vremena brbljati s njim gledao je televiziju. Tri mukarca u razliitim odorama razgovarala su iza pulta. Woody je pripremio dozvole i putovnicu. Vidio je da je ono to je izgledalo kao televizor zapravo bilo neka vrsta monitora. Nitko na njega nije obraao pozornost dok u prostoriju nije uao etvrti mukarac, kroz vrata iza pulta, tako blizu desnom zidu da nije bilo mjesta ni za dovratnik. Woody je jednom bio u zatvoru s blagim osiguranjem u St. Clairu, kad je John Jackson nastupao na koledu. Upravitelj ga je nazvao i pitao bi li doveo Jacksona u zatvor da tamo odsvira kratki program. Pretraili su ih i Jackson ak nije smio unijeti drak starog kuhinjskog noa koji je koristio umjesto naprska. I ovaj put su ga pretresli, prilino povrno, a onda ga odveli u upraviteljev ured u prednjem dijelu zgrade. Koaru s voem morao je ostaviti u prijamnoj prostoriji. Rekli su mu da je gospodin Strappafelci mora donijeti u redovno vrijeme posjeta, ujutro. Dva su prozora gledala na Via della Lungara. Woody je vidio mjesto gdje je dan prije stajao, gledao u prozore i pitao se to je iza njih. Bio je to obian ured s ormarima za registratore i dva metalna stola. Za jednim je sjedila tajnica, za drugim direttore, rumen mukarac koji je olabavio kravatu i raskopao gornje puce na bijeloj koulji. Kad je pogledao kroz prozor iza upravitelja Woody je vidio stala i kroz njih obrise palazza na drugoj strani rijeke. Woody je oekivao umiljenog birokrata, no ravnatelj je bio prilino simpatian. tovie, kad su poeli razgovarati, pokazao je iskreno zanimanje za Woodyjeve misli i osjeaje. Kao i inovnik u Ministarstvu pravosua s kojim je razgovarao dan prije, kao i Allison, kao i onaj antipatini novinar, i upravitelj je oigledno mislio da je Woodyjeva stvarna namjera oprostiti Angeli, a da je slubena svrha posjeta intervju za amerike novine samo izlika.

 Htio sam vas vidjeti... rekao je upravitelj. Te su me stvari oduvijek fascinirale.... Malo tko se uzdigne do... Woody je vidio da ga i tajnica zainteresirano promatra. Ili mu se moda samo inilo da bi se zanimala za njega kad bi vidjela to se zbiva u njemu. Zapravo, kad sam doznao za va zahtjev, zauzeo sam se za vas... Vrlo sam vam zahvalan. Da. Poznajem njezinog oca. Postali smo... u prijateljskim smo odnosima. Stanka. Ovdje rekao je upravitelj i mahnuo rukom ulazite u konkretnu stvarnost Drave. Mislite da je Drava apstrakcija, ali ovdje ulazite u penetrali, u sancta sanctorum. Woodyju se na trenutak uinilo da je rekao genitali. Ovdje se apstraktno pretvara u konkretno nastavio je upravitelj. Moete ga dodirnuti rukom. Suverenost. Ovdje ulazite u mranu zemlju Kimerana... Upravitelj je pogledao Woodyja da vidi zna li o emu govori. Woody je kimnuo. ...tajna mjesta, skrivena, zaklonjena od pogleda. Znate da postoje ali vam je drae ne znati, kao i za zemlju Kimerana... Humani nihil a me alienum puto odgovorio je Woody da bi prekinuo to razmetanje poznavanjem klasika. Nita ljudsko nije mi strano. Ali, nastojimo ih razlikovati nastavio je upravitelj. Nastojimo odvojiti reprobi da ne bi inquinare zdravi dio drutva. Zastao je i pokuao procijeniti Woodyjevu reakciju. Mi nismo kao policija. U naem poslu nema slave. Ni uzbuenja. Policija traga za istinom. Oni uivaju u uzbuenju lova, u intelektualnim i fizikim izazovima. A na je posao poco ambito, ogranien, slabo plaen, zamoran, dosadan, bez drai. Nema junaka u naim redovima. Prema nama se odnose kao prema pogrebnicima. A ta usporedba moda i nije posve neopravdana. ivimo ivotom mrtvih, istim ivotom kao i zatvorenici, razumijete li to? Zatvori su golemi, sloeni svjetovi. Odgovornost za njih je rasprena. Suci koji bi trebali nadgledati na rad ne vole nas posjeivati drae im je itati dosijee u svojim lijepo ureenim uredima. Ali, mi nismo ravnoduni. Ne rekao je Woody. Nakon lopova i ubojica, silovatelja i preprodavaa droge, s olakanjem se okreemo teroristima; razina zanimanja raste. Oni duboko vjeruju u svoje ideale. Potrudili su se stei neko obrazovanje, zanima ih politika. Inteligentniji su od ostalih, s njima je zanimljivije razgovarati. Ali, i opasniji su. U zatvoru se ponaaju disciplinirano, vladaju sobom. Prouavaju svoje klasike. Bolje su obavijeteni. Prema ostalim zatvorenicima osjeaju stanovit disprezzo, ali bolje se slau sa zatvorskim osobljem. Zato? Zato to za njih neprijatelj nisu ti pojedinci, nego sama Drava, lo Stato stesso. Ali, pokuavaju manipulirati nama, vide nas kao politiko sredstvo za vlastite ideje. Mogu nas zavesti. ovjek im ne moe vjerovati. Mora biti oprezan. A mislite da sam ja u opasnosti da budem zaveden? Ne bih to tako rekao, ne, uope ne. Upravitelj je zastao. Ali, sve je mogue, Signore. Moda vas je zato pristala vidjeti. Ameriki novinar... Ako pridobije vau podrku...? Morate se uvati. Ne dajte da vas svladaju osjeaji. Nemojte se prepustiti... Hoete rei da ona sigurno ima neki svoj plan? Upravo tako. Neto to eli rei svjetu a dosad nije imala prilike, poruku koju eli prenijeti. Bit e vrlo zanimljivo. A poslije e vas ekati novinari. Tome nema pomoi. U baru su bila dvojica rekao je Woody tamo, preko puta ulaza za posjetitelje.

 Zar ve? Nastojimo takve stvari drati u tajnosti, ali uvijek... Upravitelj je rairio prste i lupnuo njima po stolu kao da iskuava zvuk glasovira. Ne traim od vas da im laete. Ne traim da ita prikrivate. Molim vas samo jedno: budite oprezni. Nemojte rei nita o emu niste dobro razmislili. Ne trudite se ostaviti dobar dojam. Mislite, mislite, mislite! I to prije nego to progovorite. To ja uvijek kaem svojim studentima. Onda ste bez sumnje odlian profesor. Vrata kroz koja se ulazilo u pojedina krila zatvora u blokove elija bila su na treem katu. Nakon jo jednog pretresa ovaj put temeljitijeg Woodyja je mladi secondino mladi koji je radio u zatvoru umjesto da slui vojsku poveo niz slabo osvijetljen hodnik koji nimalo nije nalikovao na Woodyjevu predodbu o zatvorima, nastalu na temelju amerikih filmova i onog jednog posjeta zatvoru u St. Clairu s Johnom Jacksonom. Zatvorenici nisu bili smjeteni u jarko osvijetljene elije s reetkama sline kavezima u zoolokom vrtu nego u uske elije u kojima su se stotinama godina ule samo molitve redovnica. Woody se sjetio da njegova ena upravo u tom trenutku ivi u samostanu, da je tom ivotu dala prednost pred njihovim zajednikim ivotom. Redovnice ne strahuju u tijesnim samostanskim elijama. Keats, pomislio je. Ili Wordsworth. Mirii kao da netko neto kuha rekao je. Osjeao se miris maslinova ulja, oregana i enjaka. Zatvorenici sami kuhaju objasnio je secondino. Vrlo zanimljivo. A na emu kuhaju? Na malim izletnikim reoima. A gdje nabavljaju hranu? Zar idu na trnicu? Narue to ele dva dana unaprijed. U ponedjeljak za srijedu. A i obitelj im donosi hranu. elije su uglavnom spojene. U ovom krilu u imamo elije za osam ili za etiri mukarca. Obino zajedno kuhaju. A kako plaaju? Svatko ima svoj raun. Dok god netko uplauje novac na raun, mogu naruiti to god ele. to god ele? Manje-vie. Ako elite neto posebno, moete zatraiti doputenje capa odjela. Woody inae nije patio od klaustrofobije, ali sad se osjeao uhvaeno. Teko je disao. inilo mu se da na sebi osjea poglede zatvorenika, da ga gledaju kroz prozorie na vratima elija. Sjetio se to mu je rekao upravitelj i odluio je ne dopustiti da se njime manipulira. Druga zakljuana vrata vodila su u enski dio odjela za politike zatvorenike. Tri su straarke stajale iza pulta i prouavale nekakav popis. Woody je na trenutak poelio rei secondinu da ga povede natrag, van, ali nakon to su se svi toliko trudili da organiziraju taj posjet, nije htio ispasti brutta figura. Ono to mu se u jednom trenutku inilo ne samo moguim nego i jednostavnim sada se inilo nepodnoljivo sloenim. vrsto je stisnuo svoje biljeke, popis pitanja koji je sastavio dok se pred samim sobom jo pretvarao da je novinar. Opet je osjeao ono to je nakratko osjetio na sudu da je Angela osoba na krajnjoj granici ljudskog iskustva, netko tko je putovao u daleku zemlju uma, netko kome je iskustvo patnje, osamljenosti i ponienja dao neku vrstu autoriteta kao opatica, gubavac, netko tko je preivio koncentracijski logor ili tko je u njemu bio muitelj.

Secondino ga je odveo do kraja hodnika i otro pokucao na drvena vrata kao da je doao u kurtoazni posjet. Ima li koga? viknuo je i namignuo straarki koja je iskuala nekoliko kljueva s velikog koluta dok nije nala pravi. Woody se morao pognuti da bi uao u eliju. Gledao je posvuda oko sebe, samo ne u lik koji je leao na uskom leaju: u zahodsku kantu iz koje se irio neugodan zadah, u hrpu knjiga na drvenom stolu, u metalnu mreu na prozoru. Bit u tu, pred vratima rekla je straarka. Woody je uo kako zatvara vrata za sobom, kako neto govori secondinu, kako se oboje smiju. Angela je leala na boku. Sitne su joj grudi visjele na stranu ispod tanke majice. Bila je leima okrenuta zidu, a na krevetu ispred nje bila je podboena knjiga. Prsti desne ruke bili su joj vezani za komadie drva. Pogledala ga je bez radoznalosti i vratila se knjizi. Woody je priekao da zavri cjelinu koju je itala poglavlje, ili pripovijetku i pusti da zatvorena knjiga padne na krevet. Proitao sam vau diplomsku radnju rekao je, drei se pripremljenog scenarija. Noge su mu se tresle. Nije bio siguran kako e dugo moi stajati. Smijem li vam postaviti nekoliko pitanja? Leala je na boku i gledala ga. Nije pokazivala nikakve osjeaje. to hoete? Ja sam ameriki novinar rekao je. Rekli su vam da u doi. Meni su rekli da je sve dogovoreno. Imam toliko posjetitelja rekla je da mi ih je teko sve upamtiti. Woody je bio uvjeren da je to rekla ironino, ali u njezinu glasu nije bilo ni traka ironije. Smijem li sjesti? Sjednite rekla je i ako mi imate neto za rei, recite. Woody je izvukao stolac ispod stola prikovanog za zid i sjeo. Angela se spustila na jastuk. Volite Jacka Kerouaca i Allena Ginsberga rekao je i ranog Normana Mailera. Beat generaciju, da rekla je, izgovarajui naziv "beat generation" na engleskom, samo to je umjesto "beat" rekla "bit". Reagirali su na nemoralnu malograansku kulturu. Bila je to prirodna reakcija, ali prilino jadna. Nisu imali plan, nisu imali jasnu filozofiju, nisu imali ozbiljnu alternativu. Samo su malo gunali. Ba jadno. Egzistencijalni oaj je uvijek bijedan. Zato to odbacuje tradicionalne vrednote? A kakve druge vrednote postoje? Kad izgubi moralne temelje, to ti ostaje? Kad se ruga asti, istini i pravdi, kad kae da su one samo proizvod ove ili one socioekonomske ili psiholoke sile, to onda moe oekivati? Treba ti filozofija koja transcendira te stvari, koja nadilazi egzistencijalizam. Egzistencijalizam je privremena mjera. A tko nam je izmaknuo moralne temelje? Oni vai idovski profesori, Freud i Marx. Pridigla se na lakat. A vi imate alternativu? Niste li rekli da ste proitali moju radnju? Povratak tradicionalnim vrednotama? Koja je alternativa? Upravo mi je to bilo teko shvatiti, tu alternativu, to poimanje tradicionalnih vrednota. Zadah zahodske kante bio je sve jai. Ako je i pomiljao na to da joj oprosti, sad ga je obuzela stara matarija, samo je ovaj put zamiljao da joj gura glavu u kantu punu njezinog vlastitog izmeta.

 Hitler je pretjerao rekla je ali je ljudima ponudio neto to su im Freud i Marx oduzeli vratio im je dostojanstvo. ovjek nije samo marioneta impersonalnih sila osim ako u to ne pone vjerovati. ovjek bi trebao biti poput groma iz tamnog oblaka. Evola? Nietzsche: "elim nauiti ljude smislu njihova postojanja, a to je nadovjek, ovjek kao grom iz tamnog oblaka." I to je ono to vi elite nauiti ljude smislu njihova postojanja? Dotad je drao stopala vrsto na podu, ali sad je poeo tapkati, onako kako je katkad inio u osnovnoj koli, kad je htio da se zatresu prozori uionice. Iznenada se uspravila, sjela i zagledala u njega kao da ju je napokon zainteresirao. Vi niste novinar rekla je otro. U sudnici ste sjedili s parenti. Ne uvijek. Ja sam i novinar. Katkad sam sjedio s giornalisti. Zato ste doli? Woody nije znao to bi rekao. Jeste li mi doli oprostiti? Ja... ovaj... Jesam rekao je, iako mu u tom trenutku pratanje nije bilo ni na kraj pameti. Ne mogu vjerovati, stvarno ne mogu. Rekli su mi da ste ameriki novinar, a vi ste neiji roak i doli ste mi oprostiti. A ak niste ni Talijan. Zar ne znate da morate malo priekati, nekoliko godina, dok ne posustanem. Ovo je sramotno! Moja je ki poginula na kolodvoru. I sad elite napraviti plemenitu gestu. Da biste se bolje osjeali. elite ozdraviti. elite se osloboditi boli. Ne moete vratiti ker. Vrata su se zatvorila. Ali, ako mi oprostite, oslobodit ete se dijela pritiska. Hoete li otii i ostalima? Aldu, Carlu, Robertu? Kao i onaj novinar, ona je shvatila svrhu njegova dolaska moda bolje nego on sam. Kao da je on... moda ne posljednji koji je doznao, nego posljednji koji je potpuno shvatio. Svoju najveu tajnu nije uspio ni od koga sakriti, ak ni od ubojice svoje keri. U hrpi knjiga na stolu prepoznao je Il Signore degli Anelli. Proitao sam vau radnju ponovio je bez razmiljanja. Smijem li vam postaviti nekoliko pitanja? Htio bih vas pitati i o "Gospodaru prstenova". Ja sam ga itao svojim kerima, naglas. Tri puta. Zanima me... Nije li malo prerano? prekinula ga je. Suenje tek to je zavrilo. Moja je ki jo bila iva rekao je kad sam stigao u Bolognu. Moja ena i ja. Pregledao sam sva tijela u mrtvanici u Via Irnerio, ali nije bila tamo, bila je u Ospedale Maggiore, na odjelu intenzivne skrbi. Mlada ena koja jo nije identificirana, tako su mi rekli u Palazzu d'Accursio. Trebali ste priekati da proe neko pristojno vrijeme. U taksiju sam sprezao glagole na -mi. Predajem grki. Lijenik me pokuao pripremiti, u bolnici. To je potrajalo. Morao sam navui bijeli ogrta i plastine izmice preko cipela. Prestanite rekla je Angela. Dosta. to mislite, zato sam doao? upitao je Woody. Stvarno mislite da sam vam doao oprostiti? Ponovno ga je pogledala i iznenaeno uzviknula, ali Woody je ve bio na njoj. Ako vrisne, ubit u te apnuo je. Zgrabio ju je rukama oko vrata i pritiskao, blago, ali ne odve blago. Oslukivao je, ekajui da straarka otvori vrata, ali nita se nije ulo.

 Jedva sam disao rekao je. Nisam si mogao dopustiti da plaem, ali svejedno sam isputao tihe krikove, kao ivotinja. Nisam ih mogao suspregnuti. "Cookie, aaaah, aaaah, aaaah." Nisam mogao prestati. Ponavljao je te ivotinjske zvukove Angeli na uho: Aaaah, aaaah, aaaah, aaaah, aaaah. Aaaah, aaaah. Aaaah, aaaah, aaaah. U mati je esto sklapao ruke oko njezinog vrata, ba kao to je esto evio ovu ili onu enu; ali, stvarnost je bila drukija od mate, kao to je i stvarnost Allison, Hanne, Turi i Gabrielle bila drukija od slatkog sanjarenja od njihova se dodira osjeao skrueno ali i radosno. Osjeao je bilo u njezinu grlu, kao ptiicu koja mu dre na dlanu. Lijenik me zagrlio apnuo je. Ja sam htio zagrliti nju, ali me lijenik zaustavio, rekao je da su opekotine na gornjem dijelu tijela odve teke, da ne smijem dirati zavoje. Dodirnuo sam joj noge i trbuh a onda sam je dodirnuo i izmeu nogu, osjetio sam njezine stidne dlaice, bile su otre kao ica za struganje posua. "Cookie, tata je." Ponavljao je te rijei Angeli na uho, dodirujui je usnama. "Cookie, tata je." I mislio sam, uje me, malo se pomaknula. "Doli su mama i tata. Mama je u hotelu s Allison. Molim te, dri se, ne mogu ti rei... ne mogu ti rei... ne mogu ti rei... Isuse, ne znam to govorim." Ba kao sada, Angela. Angela Strappafelci. Mislio sam kako je imala 55 kilograma, bila je visoka 168 cm, na Harvardu je igrala odbojku, malo je svirala gitaru, glasovir od pete godine. Ve sam razmiljao o protezama. Jedna joj je ruka istrgnuta iz ramena, ali jo je imala polovicu druge. Te su me misli na neki nain ak veselile. Prve su joj rijei bile: "Praii tre po kuama." Angela se naglo trgnula, oslobodila se i pokuala viknuti, ali iz usta joj je iziao samo tihi hroptaj. Woody joj je gurnuo glavu u tvrdi zatvorski madrac. Guio ju je. Mora me sluati rekao je. Ti si jedina kojoj ovo mogu rei. ekao je da se prestane odupirati, a onda je legao na krevet pokraj nje i dalje je drei rukom za vrat. Soba je bila mala kao ova i Cookie je imala vlastitu bolniarku. U drugim sobama su bili drugi ljudi, ali ja nisam mogao misliti ni na koga osim na Cookie. Zamiljao sam je u kockastoj vunenoj jakni s crnim konim rukama, ili kukama, koje vire iz rukava. Nisam znao to imaju, kakve proteze proizvode. Pokuao sam pitati lijenika ali nisam mogao misliti na talijanskom. Zna li kakva je to jakna? Una taglialegna. Taglialegna. Lijenik me uhvatio za ruku i izveo iz sobe, u hodnik. Bilo je nekoliko dizala. U predvorju je bila guva, ali imali su klima-ureaje. Bilo mi je predaleko ii pjeice do bolnice, ali ne i vratiti se. Moja ena se u hotelu pokuavala odmoriti, ali je svakih pet minuta ustajala da popui cigaretu. Soba je bila zadimljena iako je prozor bio otvoren. Allison, naa prijateljica, imala je vlastitu sobu ali je ostala s nama. Popio sam malo mineralne vode i onda smo naruili neto za jelo. Platili smo opinskim bonovima. Allison je svoj dio platila gotovinom. Onda smo se taksijem vratili u bolnicu, ali kad smo stigli na odjel intenzivne skrbi, Cookie nije bilo. Kroz prozor sam vidio rijeku. Tada nisam znao kako se zove, ali sada znam Reno. Gledao sam kroz prozor kad nam je lijenik onaj isti s kojim sam prije razgovarao rekao da je Cookie umrla. Netko nas je pokuao nazvati u hotel. Ja sam se skamenio, ali moja ena moja ena nije prestajala govoriti, govorila je i dok nam je lijenik objanjavao to se dogodilo moja mu ena nije vjerovala. Htjela je vidjeti Cookie. Nisam mislio da je to pametno, ali nisam znao kako je zaustaviti. Lijenik je naao nekoga tko nas je odveo u bolniku mrtvanicu njezino je tijelo jo bilo na kolicima. Moja ena je bacila pogled na nju i poela se smijati. "To nije Cookie", ponavljala je i smijala se. "To nije Cookie, to nije moja ki." Allison mi je pomogla da je odvedemo u hotel. Htjela je da

odem u bar na piazzi i popijemo pivo. Htjela je sjediti na otvorenom. Nije nita htjela jesti, ali pila je pivo i puila, a poslije je zaspala u hotelu, posve odjevena. Ja sam se poslije vratio u bolnicu. Znao sam da Hannah grijei. Znao sam da nema nade. Znao sam da je to glupo, da nisam mogao ne prepoznati vlastitu ker, ali htio sam biti siguran. Moda ta nateena ena u bolnici doista nije bila Cookie. Ali, tijelo su ve poslali u mrtvanicu u Via Irnerio, na slubenu obdukciju. Trebalo mi je dvadeset minuta da taksijem doem do mrtvanice. Tamo su bila jo samo dva dobrovoljca, ali bilo mi je drago to me ima tko odvesti niz iroki hodnik do kapelice. Bilo je osuene krvi na podu u prostoriji gdje su bila tijela; lijesovi su bili sloeni du cijelog hodnika; na njih su kredom napisali brojeve. U dvorani za obdukciju su tijela leala na stolovima. U mrtvanici su imali klimu, ali zadah tijela je bio jak, tijela i karbolne kiseline i kamfora. Cookie je bila u drvenom lijesu u kapelici. Na plahti kojom je bila pokrivena bilo je krvi. Ostalo je jo samo nekoliko neidentificiranih tijela, a stalno su stizala nova na obdukciju, iz raznih bolnica. Ono to sam traio bio je oiljak u obliku slova V na Cookienoj stranjici koji joj je ostao kad je pala na staklo na bazenu u St. Clairu kad je imala est godina. Vidio sam ga otad samo dva-tri puta, ali imao sam jasnu sliku pred oima. Bolniar mi je pomogao da je prebacim iz lijesa na kolica. Okrenuli smo je i vidjeli ga na lijevom guzu kako se iri poput ptijih krila na djejem crteu. Kad smo je ponovno okrenuli, vrsto sam je zagrlio. Sad vie nisam morao paziti na opekotine i zavoje. Bez ruku izgledala je mravo, kao djevojica. Plahta je skliznula i ona je ostala gola. Provukao sam prste kroz njezinu kosu, poljubio sam je u vrat, a onda je doao jo jedan bolniar pa smo je vratili u lijes. Nitko me nije spreavao da je poljubim, samo su priekali da zavrim a ja sam mislio: "Ovo je Italija." Ustao je i pustio Angelu. Pomislio je da e je morati ubiti ako pone vikati, ali utjela je. ekao je dok tiina nije postala nepodnoljiva, a onda je rekao: ao mi je. Protrljala je grlo. Koji si ti kurac umilja, tko si ti? Glas joj je bio promukao. ao mi je ponovio je. Prolo je toliko vremena... Nisam mislio... Nisam to namjeravao... ao ti je samo to nema petlje rekla je. Vie ga se nije nimalo bojala. Bijednie rekla je isti si kao moj otac. Ti i moj otac nikogovii, sitne due, kukavice, svega se bojite. Malograanski komfor, to je ono to elite. Sredovjeni mukarci srednjeg stalea, inovnici, potrkala, bojite se upletati u politiku, bojite se predati uzvienom cilju, les hommes moyen sensuels o da, nauila sam i malo francuskog bojite se jebati, bojite se da ne izgubite mirovinu, bojite se to e ljudi misliti, bojite se samoe, bojite se smrti, bojite se ubiti una mezzatacca, eto to je moj otac, ne usudi se ni igradi brid po deset lira za bod. Jednom je kupio konu jaknu za tristo tisua lira. Onda je vidio da nije onakva kakva mu se inila u izlogu. Boja je na svjetlosti bila drukija i on se uzrujao, ali ju se nije usudio vratiti. Ve je imao konu jaknu. Moja majka je pobjesnila pa si je i ona kupila konu jaknu. A u tvojoj civilt solare ljudi ne bi igrali brid, ne bi imali ljubavnice, ne bi se bojali smrti? Ne bi prireivali veere za prijatelje, ne bi previe troili na odjeu? Problem je u individualizmu. U tome je cijeli problem. Kad sebe vidi kao zaseban atom, onda osjea sve te strahove. Ali, kad o sebi misli kao o dijelu vee cjeline, onda se ne mora hvatati za svoj sitni individualizam, za svoja mediokritetska postignua. Pone razmiljati o odgovornosti prema zajednici a ne o svojoj dragocjenoj individualnoj slobodi da radi to god hoe. To jest, da igra brid, kupuje odjeu, prireuje veere. A ti, ti si izabrala junaki ivot? Da rekla je bez oklijevanja.

 Ti si Frodo Baggins koji nosi prsten na Kletu goru, samo to si zapravo odnijela bombu na kolodvor kako bi raznijela korumpirano buroasko drutvo. Jebi se. Ti i Niccol Bosco. Koje je od vas bilo Frodo, a koje Sam? Preodjeveni u njemake turiste. Isuse. Mislim da si sve pobrkala. Nita ti nisi shvatila. Jesam li ti rekao da sam "Gospodara prstenova" proitao triput naglas svojim kerima. Imam tri keri. Kao kralj u bajci rekla je. Kao nekakav veliki jebeni kralj. Otac te eli vidjeti rekao je. eka me u malom baru preko puta ulaza za posjetitelje. Uope mu nisi pisala iz Argentine, je li? Slegnula je ramenima. Zna li ti koliko bi mu to znailo? Pa to ako je mali ovjek? I ja sam mali ovjek, a dopustila si da doem. Nisam znala tko si. eli ljude nauiti smislu njihova postojanja, kao Nietzsche? Nije odgovorila. Mene si nauila rekao je. Na neki nain. Ne onako kako bih si poelio. Mislim da je vrijeme da odete rekla je. Je li te otac zlostavljao? Je li te tukao? Je li te... dodirivao, uplaio? Prezirno se nasmijala i puhnula. Pa ti si pravi doktor Freud rekla je. Za sve trai psiholoko objanjenje. Bilo bi mi drae marksistiko, ali ga ne mogu nai. Mislim da je tvoj politiki plan obina bajka. Ti svojim bombama samo guna, kao pripadnici beat generacije. Misli da si u druini prstena, maloj junakoj skupini, ali jedino se zna rugati. pater le bourgeois. To svatko moe. Ali, istina je da zapravo nitko ne eli jo jednog ducea; nema ti plan, ima samo matariju. Van. Hoe li dopustiti da te otac posjeti? Ne. Sjea se Becconea? Prvi put je ugledao pukotinu na oklopu, mali otvor u zidu koji je pokazivao da postoje tajna vrata. Odakle ti zna za Becconea? Rekao mi je tvoj otac. Zamolio me da napiem neto istinito o tebi, a to je bila jedina istina koju sam uspio otkriti. Sigurno si tada voljela oca, kad si odnijela Becconea do rijeke i pustila ga da otplovi u malom lijesu. Nije li to bilo neto istinito? Moj otac se bojao. Trebao ga je ubiti, trebao je ubiti onog gada Scarpisija, Vicenza Scarpisija, tako se zvao taj jebeni komunist; bio je balavac, ali mislio je da je velika faca; babbo je trebao otii voditelju MSI-a ako ga se bojao sam ubiti netko od njih bi to obavio. Komunisti su htjeli zauzeti cijelu etvrt. Ali on se bojao. Bio je kukavica. I uvijek si o njemu tako mislila? Tada nisam shvaala. Znala sam samo da je Beccone mrtav i da ga je on ubio, Vicenzo. Poslije sam shvatila. Poslije si se ulanila u omladinski odjel MSI-a a onda u ORA-u? Da. I to je tvoja civilt solare? Nije odgovorila. Kad sam vidio kako se dri za reetke rekao je na trenutak sam zamislio da si moja ki. Samo na dvije sekunde, ali to je bilo dovoljno. Tako sam volio ker.

Dok se prisjeao tog trenutka, mogunost pratanja, koja je bila potpuno nestala, vratila se novom silinom, kao da je ta mogunost prije bila samo matarija, a sad je suoen sa stvarnou, s Ding an sich. U tom sam trenutku znao nastavio je da bih i tebe mogao voljeti. Tad to nisam domislio. Jo uvijek bi te mogao voljeti. Imala si pravo. Shvatila si to elim bolje nego ja sam. Mislio sam da je to ono to elim, a onda sam mislio da nije, ali na drugoj razini ipak jest. Moram te voljeti jer mi je preteko mrziti te. Ne mogu to podnijeti. Woody je iznenada osjetio da se u njemu, unato svemu, skupljaju mone sile, kao suneve zrake usmjerene kroz povealo na papir. Zrake ljubavi, koje nisu zraile iz njega nego kroz njega i usmjeravale se na Angelu Strappafelci, uzrok svih njegovih muka. Tad je potpuno shvatio to eli, ne mutno, kao kroz staklo, nego licem u lice. ekao je da ugleda prvu izmaglicu dima, pa naranasti odsjaj, pa uti plamen. Pomislio je da bi, kad bi je mogao zagrliti, kad bi se njegove suze pomijeale s njezinima, uzrok njegove najvee boli mogao postati izvorom velike radosti. Tvoj je otac napravio mali lijes za Becconea rekao je. Odnijela si Becconea do rijeke i pustila ga niz vodu. Sigurno si ga tad voljela. Oca. To je ono to mora biti istinito. Dri se stvarnosti, a ne teorije. Zakoraio je prema njoj, ali ona je ustuknula, kao da je podigao ruku da je udari ili je dodirne na nepoeljan nain. Oprosti rekao je. Van ponovila je trei put. Hoe li dopustiti ocu da te posjeti? Odmahnula je glavom. to da mu kaem? Nemoj mu nita rei, niente, nulla. Je li jasno? Nisi trebao dolaziti. Woody je zbunjeno stao i pokuao smisliti to da kae, ali ona se okrenula od njega, kao sjena Telemonova Ajanta od Odiseja u zemlji Kimerana; kao i Odisej, i Woody se pitao bi li mu u tom mraku ipak neto rekla, bi li svladala ogorenost i ponos; pitao se to bi joj odgovorio, to bi mu jo ona rekla; pitao se bi li se ipak zagrlili, kao Ahilej i Prijam. Stajao je i gledao u njezina lea, u njezine otre lopatice i tamnu, kratko oianu kosu sve dok tiina nije postala nepodnoljivo strana pa je zalupao na vrata da dozove straarku. Upraviteljev ured bio je prepun novinara. Nulla, niente ponavljao je Woody. Nemam vam to rei. Molim vas. Jeste li joj oprostili? htjeli su znati. Stalno su to ponavljali. to vam je rekla? To nije stvar pratanja rekao je Woody, a onda je utke sjedio i nije progovorio ni rijei sve dok im upravitelj nije rekao da odu. Imali ste pravo rekao mu je upravitelj to niste nita rekli. Kako to mislite? Katkad je istina odve teka. Moe sve upropastiti. Prislukivali ste? Naravno. uli ste svaku rije? Ne svaku rije govorili ste odve tiho ali dovoljno. Nije bilo kako sam oekivao. Straarka vas je trebala prekinuti. Da joj se neto dogodilo... Ali, ne brinite se. Unitit u kasetu. Woody se zgrozio. Uzrujali ste se. Razumljivo rekao je upravitelj. Da. Naravno.

* * *
Gospodin Strappafelci ekao ga je u baru. Woody je stavio koaru s voem na stol. Gospodin Strappafelci ga je pogledao kao ovjek koji zna prepoznati lo znak. Nosio je isto vuneno odijelo i kravatu kao u Bologni, samo ga je dao na kemijsko. Woody je naruio espresso. Trudio se da izrazom lica ne da gospodinu Strappafelciju ni traak nade. Bilo je toplije nego prije, ali sunce je poelo zalaziti i ubrzo vie nee biti tako vrue. Bar se zatvarao. Woody je platio kavu. Idemo se proetati rekao je. Hodali su uz rijeku, pokraj Palazza Salviati koji je sada bio meunarodni hostel za hodoasnike, do Piazze delle Rovere, a onda su skrenuli lijevo, uz Gianicolo koji se uzdie okomito nad Tiberom. utke su se popeli na brijeg, a kad su stigli na vrh, sjeli su na klupu. Hoete naranu? Gospodin Strappafelci izvadio je noi iz depa. I, kako je ona? Koara s voem bila je na klupi izmeu njih. Woody je uzeo naranu. Dobro je. Vrlo je jaka. Uzeo je no od gospodina Strappafelcija i poeo guliti naranu. Nije htjela voe? Ne rekao je Woody. Morat ete ga odnijeti ujutro, na ulaz za posjetitelje. Na glavnom ulazu ga nisu htjeli primiti. Netko sve mora pregledati. Ali, uzet e ga? Pitali ste je? Ne, nisam je pitao za voe. Gospodin Strappafelci je iz unutarnjeg depa izvadio veliki bijeli rubac i dao ga Woodyju da obrie ruke. Hodali su po brijegu od stabala nisu mogli vidjeti grad ispod njih sve do Piazze del Faro gdje se iz kamiona prodavao sladoled. Djeca su se naslanjala na kamion i jela sladoled. Odatle su dobro vidjeli zatvor. Regina Coeli. Nebeska kraljica. Odatle se vidio oblik zgrade. Dva samostana, koji su spojeni u 18. stoljeu, pruala su se prema njima poput golemog kria, vrha uperenog u njih, poloenog koso prema Gianicolu. Jo tri krila u stranjem dijelu, lijevo, presijecala su kri pod pravim kutom. Krila zdesna bila su asimetrina. Vjerojatno su upravo tu samostani spojeni, pomislio je Woody. Ono je krilo za politike zatvorenike. Gospodin Strappafelci pokazao je jedan dio kria. Tamo ste bili. Vidi se njezin prozor. Nema mnogo ena. Samo ona i nekoliko lanica Crvenih brigada. Woody je vidio crne eljezne reetke u okviru koje su prekrivale prozore zvali su ih bocche di lupo, vuja usta. Bile su postavljene koso, kao aluzine, da mogu ui svjetlo i zrak, ali su zatvorenicima onemoguivale da komuniciraju s nekim izvana ili da se meusobno dovikuju. Mnogi su prosvjedovali. U stara vremena rekao je gospodin Strappafelci ene bi stajale na brijegu, upravo tu gdje mi sad stojimo, i zatvorenicima dovikivale poruke. Novosti o obitelji, znate. Kad je netko dobio dijete. Imale su snane glasove pa su se ule nadaleko. Zatvorenici bi stajali na prozorima. ene su to radile za novac, ali sada... Slegnuo je ramenima. Woody je pogledao grad, obrnutu sliku od one koju je tog jutra vidio s Campidoglia. Sad mu je Palatin bio s desna, Santa Maria Maggiore s lijeva. Velike prie u koje uklapamo svoj ivot. Nije to uspio objasniti studentima. Vidite li Santa Mariju Maggiore? upitao je gospodina Strappafelcija pokazujui mu je prstom.

Gospodin Strappafelci je kimnuo. Znate, godine 358., 5. kolovoza, na moj roendan, pao je snijeg. Papi se prikazala Djevica Marija i rekla mu da sagradi crkvu na mjestu na koje je pao snijeg. U kolovozu. Bilo je vrue, ali je pao snijeg. Gospodin Strappafelci je kimnuo glavom. To rade svake godine rekao je. Bacaju ruine latice sa stropa, samo to to sad vie nisu ruine latice nego latice gardenija. Valjda su ruine postale preskupe. Vidjeli smo to kad smo ivjeli u Rimu rekao je Woody. Djevojicama se silno svidjelo. Neko su vrijeme sjedili u tiini. to je s posjetima? upitao je gospodin Strappafelci. Jeste li je pitali? Woody je pogledao bijele ekinje na licu gospodina Strappafelcija. Izgledale su kao snijeg. Poelo se mraiti. Pogledajte! rekao je gospodin Strappafelci kao da je ugledao zvijezdu repaticu. Upalila je svjetlo! Svjetla su se palila na prozorima zatvora. Woody je vidio tanke pruge svjetlosti koje su ocrtavale bocca di lupo na Angelinom prozoru. Mislio je na to kako je Marlow lagao voljenoj na kraju "Srca tame". I on e slagati, ako mu uspije, ako bude vjerovao da e la proi. Rei e gospodinu Strappafelciju da su posljednje rijei njegove keri bile da ga voli. Ali, la bi potrajala samo do narednog dana, ili dana poslije toga, a bol bi onda bila jo vea. Mislio je i na svretak "Eneide" Eneja ubija Turna i tako kvari tu velianstvenu priu. Barem se njemu sada tako inilo. Turnova smrt a ne osnivanje Rima bila je trenutak istine. Zatim se vratio natrag, do Ahileja, Hektora i Odiseja. Osobito Odiseja, koji mu je bio najdrai jer je sve vidio jasnije nego ostali. Ne daju velike prie smisao malima nego obratno. Jutros je imao krivo. Okrenuo se. Ne rekao je. Ne, ne eli vas vidjeti. ao mi je. Bio je u iskuenju da doda: "Barem zasad", ali nije. Nije bio trenutak za muljanje. Gospodin Strappafelci prvi je put izgubio vlast nad sobom. Zaplakao je. I on je jasno vidio. Dok je brisao lice bijelim rupcem, prevrnuo je koaru s voem koju je bio stavio na niski zidi pred kojim su stajali. Jabuke, narane, kiviji i avokada kotrljali su se niz brijeg, meu stabla. Neke su im voke pale pred noge, u blato. to da kaem eni? Nema joj to rei, pomislio je Woody. Bili su suoeni s misterijem koji nisu mogli odgonetnuti, objasniti, dekonstruirati. Recite joj da... rekao je. Ali, istina je bila odve teka. Bila je poput stijene u rijeci, ili otoka nije se mogla sprati. Rijeka e uvijek tei oko nje kao to Tiber tee oko Isole Tiberine. Recite joj da... ponovio je. Ali, nije znao nikakvu mudrost koja bi bila primjerena tom trenutku. Udaljili su se od zida i sjeli na klupu. Sad su im nad glavom sjale zvijezde, brojne kao vatre u trojanskom logoru. Ali, ravnodune. Ravnodune? Zato? Zato nametati svemiru ravnodunost kad su naa najdublja iskustva ispunjena znaenjem, smislom i ljubavlju? Koja bismo iskustva trebali shvatiti kao indikacije prave prirode stvari, rerum natura? Da je mogao, Woody bi smjestio gospodina Strappafelcija na zid s Hektorom i Andromahom; u ator s Ahilejem i Prijamom; u Had s Odisejem dok uzalud pokuava zagrliti sjenu nekoga koga je volio ili eka da uje novosti od starog ratnog druga. Recite joj da... ponovio je i trei put. Znao je da je i ljubav misterij koji se ne moe objasniti. Tvra od stijene, dublja od rijeke. Zagonetnija od mraka koji se spu-

tao oko njih. Znao je to u dubini due, ali nije znao hoe li to moi objasniti starcu koji je sjedio kraj njega na klupi na Gianicolu, ponad Vjenoga grada.

Moja ljubav je sag

Woody se te veeri nije vratio k Mirsadiqijevima. Satima je lutao gradom opisujui krug od Trga svetog Petra preko Panteona i Koloseuma do Santa Marije Maggiore, a onda na sjeverozapad do Piazze Barbarini i panjolskih stuba i Piazze del Popolo; tamo je izuo cipele i stavio noge u veliku sredinju fontanu kako su inile djevojice dok su stanovali iza ugla, u Via Savoia; bila je to jedna od najsretnijih godina u njegovu ivotu. Nije proao kraj njihovog nekadanjeg stana, samo je sjedio i gledao egipatski obelisk i Valadierove lavove iz 19. stoljea, a onda je, ne osuivi noge, obuo arape i cipele i otpjeaio sve do Corsa, do spomenika Viktoru Emanuelu. Onda ga je svladao umor pa je uzeo taksi do Piazze Ostiense, nedaleko od protestantskog groblja. U tri ujutro provirio je kroz malu rupu u zidu kod Keatsova groba: "Ovdje lei onaj ije je ime zapisano na vodi." A onda je otiao u oblinji Hotel Sant'Anselmo, na Piazzi Sant'Anselmo, gdje je namjeravao odsjesti kad je dolazio u Rim. Noni recepcionar je spavao za pultom. Kad ga je Woody probudio, rekao mu je da nema slobodnih soba. Woody je presavio novanicu od pedeset tisua lira i pruio mu je. Treba mi soba rekao je. ao mi je. Woody je sjeo na neudobni kau. Onda u prespavati ovdje rekao je i poeo odvezivati cipele. Recepcionar je pozvao sobaricu; nali su mu sobu zapravo sobiak u potkrovlju. Woody je platio kreditnom karticom i dao putovnicu i onih pedeset tisua lira koje je recepcionar gurnuo u dep. Sobarica mu je pokazala gdje je dizalo i rekla mu da je prieka kad doe gore. Kad se pojavila s posteljinom u rukama, poao je za njom najprije na neki balkon pa uz vanjsko stubite. Bit e vam vrue rekla je. Kad dou ameriki pisci, svi hoe tu sobu otkako je netko slavan pisao o njoj za asopis velike zrakoplovne tvrtke, onaj koji dobijete u zrakoplovu. Doe jedanput na godinu i uvijek odsjedne u toj sobi. Vrlo je romantina, ali ljeti je u njoj strano vrue. Sunce cijeli dan udara u nju. Ali, moete ostaviti otvorena vrata. Nitko ne dolazi ovamo. Zakljuat u vrata balkona. Moete li mi donijeti malo acqua minerale? upitao je Woody. I bijelog vina? Molim vas. U sobi je doista bilo nesnosno vrue, ali kad je dola s vinom i mineralnom, on je ve spavao na uskom leaju. Nije sanjao Angelu Strappafelci nego Cookie. Moglo joj je biti dvanaest-trinaest godina jer je nosila svoje prve naoale i gledala u nebo. Bila je no, a ona je stajala na stubama stranjeg trijema, tamo gdje je on stajao s Turi kad je putao imia; gdje je sjedio s Allison kad je sova sletjela na brajdu. Savreno ih vidim, papa rekla je. Vidim zvijezde. I tad je znao da se dola oprostiti. Potrala je prema njemu i on je zakoraio prema njoj, jedva ekajui da je zagrli, ali kliznula mu je kroz ruke kao eter, kao zrak, kao san. Naglo se probudio. Padala je kia i soba se malo rashladila. Sobarica je ostavila bocu mineralne vode i bocu frascatija na stoliu pokraj kreveta. Otvorila je vino i ep

napola gurnula natrag u grlo boce. Woody je napunio au i pijuckao vino gledajui kiu kroz otvorena vrata. Kad je ispraznio pola boce vina, nalio si je mineralne. Istuirao se i onda leao gol na krevetu i sluao kako kia bubnja po krovu sobika, a onda je opet zaspao. Naveer mu je sobarica donijela jo bocu vina, bocu mineralne i kruh i sir. Woody je uo njezine korake na ljunku na terasi pa se pokrio plahtom. Jeste li i vi pisac? upitala ga je. Woody je odmahnuo glavom. Ako vam jo neto bude trebalo, samo me nazovite. Tu sam cijelu no. Treeg dana naveer uo je korake na ljunku i pokrio se plahtom, ali to nije bila sobarica, nego Allison Mirsadiqi. Sjela je na rub kreveta i stavila mu ruku na elo. Ima vruicu rekla je. Pa dobro, ne mora u kolu, moe ostati kod kue. Ako obea da e mirovati. Ne mogu nita obeati. Woody, to se dogodilo? Mrana zemlja Kimerana rekao je. nqa d Kimmerwn ndrn dmj te plij te. Uhvatio ju je za ruku. "Nou smo otplovili na rub Oceana, u zemlju Kimerana, skrivenu u izmaglici i oblacima. Oko Helijevo nikad ne padne na te ljude kad se ujutro penje uz zvjezdano nebo." Jesi li je vidio? Jesam. Dola mi je u snu. Tko ti je doao, Woody? Cookie. Stajala je na stranjim stubama a onda je potrala prema meni i ja sam rairio ruke da je zagrlim. Kao Odisej i njegova majka Antikleja. trj d moi k ceirn ski ekelon ka nerJ ptat'. "Triput je skliznula kroz moje ruke, kao sjena ili san." Ali, bilo je samo jedanput, Allie rekao je, nazvavi je starim nadimkom. Ne triput. Imala je nove naoale. Woody, tako mi je ao. Da rekao je dola se oprostiti. Je li ita rekla? Kao Antikleja? Kimnuo je. Imala je nove naoale rekao je pa je mogla vidjeti zvijezde. U est je sobarica donijela jo vode i vina, pola truce kruha i komadi gorgonzole. Odlomio je malo kruha za Allison, pa malo za sebe. Hoe vina? U kupaonici imam jo jednu au. Odmahnula je glavom. Nalit u tebi. Napunila je au koja je stajala na stoliu pokraj kreveta. A to je bilo s la Strappafelci? Woody je uzeo au i otpio malo vina. S Angelom? Da, i nju sam vidio. Nju sam drao u rukama. Zamalo sam je ubio. Mogao sam je ubiti. Malo mi je nedostajalo. Ali ipak nisi? Opet je odmahnuo glavom. Ostavili su te samu s njom? Kimnuo je. To je mogue jedino u Italiji rekla je. Da, jedino u Italiji. Jesi li joj oprostio? Nisam siguran. Nije to bilo da ili ne, ili-ili. Uope nije bilo tako. Hoe li sad sa mnom, kui? Prstima mu je sklopila oi. Da rekao je. to se tie Turi...

 Neu rei da mi je ao rekao je pa ako... ali, ona mu je poklopila usta rukom. Ne mora mi nita objanjavati rekla je. Ni sad ni bilo kad. Barem ne meni. Premda moram rei... ne znam to da kaem. Neko vrijeme su mi padale na pamet prilino birane rijei. Okrenula sam tvoj broj najmanje pedeset puta. Ali, nikad nisam pustila da zvoni vie od jedanput. Uvijek sam u posljednjem trenutku sputala slualicu. Nisam htjela rei neto to zapravo ne elim rei. Da nije bilo njezinih gaica... na tvojem konopcu za rublje... Ali, da nije bilo to, vjerojatno bi bilo neto drugo. Ali, kako se to moglo dogoditi, Woody? Zapanjio si me. Allie rekao je jednom si mi spasila ivot. U Bologni. I Turi mi je spasila ivot. U St. Clairu. Umirao sam. Moj je ivot bio zavren. Nisam to tada znao, nisam znao sve do sad, ali to je tako. Vrlo jednostavno. ivot i duu. Nasmijeila se. Nije li tvoja predodba o spasu malo neobina? Moda za krane, ali ne za muslimane. Misli li da bi to mogao objasniti njezinom ocu? Pa, toliko mu valjda dugujem. Ne boj se, Woody. On je dobar ovjek. Ne bojim se rekao je. Niega se ne bojim. Woody je duge, vrue dane provodio u vrtu na krovu, meu bugenvilijama i vokama palmama, naranama, limunima, datuljama. Listao je primjerak "Odiseje" to mu ga je kupila Allison ili prebirao po Babakovoj gitari, takoer National Steel, ali s velikim rezonatorom s jednim stocem, a ne s tri poput njegove. Krae dri notu, ali je snanija. Ugodio ju je u D-dur tako da Babak moe jednim prstom svirati jednostavne akorde uz i niz vrat. Alireza je odletio u Port Said zbog broda, a onda u Dubai, drugim poslom. Kad se dva tjedna poslije vratio, on i Woody odvezli su se u Civitavecchiju u Alfa Romeu, old-timeru boje koralja s etiri sjedala, s bijelim radkapnama sa bicama boje koralja jedan od onih modela zbog kojih se Amerika poslije rata zaljubila u talijanske automobile. Dao sam ga potpuno preurediti rekao je Alireza kad su skrenuli na autostradu koja je obilazila grad. Novi motor iz Giulije, ali isti kao originalni. Ovaj je automobil mehaniko savrenstvo. Zastao je. A ni vi ne izgledate loe. Moda ne savreno, ali bolje. Krov je bio sputen; bilo je ugodno osjeati vjetar na licu, ali su se slabo uli. Alireza je neto govorio o konju povezanih oiju. Djed me vodio vikao je okreui se prema Woodyju da vidim Portugalski dvorac na otoku Hormozu. Nedaleko od dvorca bio je nekakav mlin. Konj je hodao u krug vikao je Alireza. Pitao sam djeda zato su mu povezali oi, a on mi je kazao da bi se bez poveza konju zavrtjelo u glavi zato to stalno hoda u krug. Rekao je jo neto to Woody nije uspio razabrati. Mislim da ste vi kao taj konj nastavio je Alireza. S povezanim oima? Da, i vrtite se u krug. A ako skinem povez? Upravo o tome govorim. Mislim da ste ga ve skinuli. Pa mi se sad vrti u glavi i neu moi hodati ravno? Osim ako vam ne skinemo jaram i ne damo vam zobi. Poslije toga ete hodati savreno ravno. Alireza je stavio ruku na Woodyjevo koljeno. Mislio sam na vau ker, Cookie. Viknuo je jo neto ali ga Woody nije uo. Ba ste nas prepali. ekali smo vas do tri ujutro, a onda je Allison-dun nazvala policiju. Ali, sigurno vam je to ve ispriala. Nije bilo onako kako sam oekivao rekao je Woody. Valjda sam bio u oku.

 Rijetko kad jest rekao je Alireza kad odete na takvo mjesto. Nekoliko trenutaka su utjeli. Dobro je se sjeam rekao je Alireza, nastavljajui razgovor. Vodila je Turi na Piazzu del Popolo. apur je jurcao po cijelom gradu da ih nae. To je Turin tjelohranitelj. A onda su otile mojoj teti, koja je stanovala iznad jedne moje prodavaonice. Tantin Minoo, tako smo je svi zvali jer se ponosila svojim poznavanjem francuskog, ali talijanski nije uspjela nauiti. Proli su pokraj putokaza za Cerveteri. Tu je etruansko groblje rekao je Woody. Moja ena i cure i ja ili smo ih vidjeti dok smo ivjeli u Rimu. Tu emo i suiti sagove rekao je Alireza. Na groblju? Blizu groblja. Na velikom polju penice. Zapravo, dva polja. To je ljetna penica, ponjeli su je prije tri dana. Sitniji klasovi jo nisu bili posve zreli, ali... Podigao je obje ruke s upravljaa i svirao oktave na zamiljenom glasoviru. Grka vaza koju je Thomas Hoving kupio ispod tezge za Muzej Metropolitan ukradena je odavde. Teko je povjerovati da mu je to uspjelo. Volio bih ponovno vidjeti groblje. Kad je Alireza napokon spomenuo Allison i Turi, preao je na perzijski. Woody se pretvarao da ga ne razumije. Toga se sve vrijeme bojao. Ali, sad mu je vjetar, koji mu je dotad smetao, postao saveznikom. Stalno je odmahivao glavom i mahao rukama kako bi pokazao da ne uje dobro pa su se dalje vozili u tiini. Proli su odvojak za Furbaru. Prije nego to je Alireza dospio rei jo neto, Woody ga je upitao na talijanskom: Kako esto odlazite u Iran? Alireza se zavalio na naslon i Woody je znao da je uspio izboriti odgodu. Obino dvaput godinje. elim odrati dobre odnose s dravnim inovnicima, trgovcima, poreznicima, rodbinom. Volim znati to se dogaa. I uvijek odlazite na isto mjesto? Ne, ne, odlazim na razna mjesta. Svaki grad ima svoj bazar. Sve morate doznati. U Teheranu imam zastupnika koji dobro poznaje trite. Nita ne kupujem ako se on s tim ne sloi. On sve zna, o kakvoi sagova, o trinim uvjetima, sve. Nikamo ne idem bez njega. to se radi sa sagovima? Sagovi se poalju na pranje. Ako ima problema s resama, moraju se srediti. Onda se vrate mojem zastupniku i on ih zapakira tri ili etiri saga u svaku vreu, ovisno o veliini. Vree se zatim zaveu u bale i hermetiki zatvore u plastine kontejnere. Kad je sve spremno, zastupnik stupi u vezu sa pediterom i dogovori se o prijevozu, osim u ovom sluaju. Jedan mi je brod bio prazan... Podigao je ruke dlanova okrenutih prema gore. to inae radite? Inae se sagovi voze u Italiju kamionom. Obino tako. Ili katkad zrakoplovom. Obino ne brodom. Ako ih ima tisuu ili dvije, katkad ih poaljem brodom. Ako su za Rim, stignu u Civitavecchiju. Prije su kamioni ili kroz Jugoslaviju, ali sada to vie nije mogue, pa moraju u Tursku i onda trajektom od Izmira u Brindisi. Dvanaest dana. Onaj sag koji ste mi poslali rekao je Woody. Ne znam kako da vam se zahvalim. Alireza je na trenutak utio. Pripadao je mojoj teti, znate, tantin Minoo. Donijela ga je sa sobom iz Teherana prije revolucije. Je li kermanski? upitao je Woody.

 Kermanski? Ne, ne, nainski je. Posve drukije tkanje. Ako dobro pogledate, vidjet ete da su crte potke zaobljene. Znate, rade s koncima razliitih debljina, pa se potka iri i suava. Neki sagovi iz Esfahana su slini, ali potka odmah se vidi da je sasvim drukija. Woody je nastavio postavljati pitanja o sagu i trgovini sagovima, o tvravi koju je projektirao Michelangelo, o filmu koji je Alireza spomenuo snimljenom u Civitavecchiji i o Stendhalu, koji je bio francuski konzul u Civitavecchiji do smrti. Govorili su o tome sve dok nisu stigli u luku. Nijedan brod od preko deset tisua tona rekao je Alireza, nestrpljivo se osvrui. Sve sami trajekti za Sardiniju. Ekipa lukih radnika ve je iskrcavala brod, ali mokri sagovi bili su tako teki da je pukao kabel na kranu pa su morali ekati da brod prijee na drugi vez. Okupilo se mnogo svijeta i Iranaca i Talijana, koje je bilo teko razlikovati; doli su gledati kako se kontejneri sputaju na dok na kojem je bio cijeli niz vozila kamiona, kombija, ak i nekoliko kamioneta. Alireza je mnoge ljude poznavao osobno, ali pozdravljao je i neznance, zahvaljivao im to su doli, dodirivao ih, rukovao se s njima kao da su stari prijatelji. Usput je predstavljao Woodyja carinskom inspektoru, agentu osiguravajueg drutva, dvojici vjetaka Irancu i Talijanu koji e procijeniti kolika je pojedini sag oteen. Prvi od nekoliko kontejnera sa sagovima ve je bio na doku. Dva mukarca stajala su na njemu i navodila kuku drugoga, manjeg krana kroz konopce kojima su bale bile zavezane; bile su preteke pa ih radnici nisu mogli sami podii. Gornje bale su brzo iskrcali, ali donje su se tako rairile da se kuka nije mogla provui ispod konopca. Morali su ih zavezati novim konopcem pa spustiti na dok, a onda su omot rezali kukastim noevima i prostirali ih na dio plonika koji je prethodno dobro oien. to ete prvo pogledati? upitao je Woody jednoga od strunjaka, tek toliko da povede razgovor. Najvanije su boje odgovorio mu je. Jesu li boje oteene to je glavno pitanje. Obina voda ne moe otetiti sagove, ali slana da, a i prljava voda iz trupa. Tko zna? Vidjet emo. Neke je sagove trebalo odmah spaavati. Neke su se boje prelijevale na druge; putanje boje moglo se zaustaviti jedino primjenom stanovite kiseline, ali ako kiselina doe u dodir s drugim dijelom saga, dijelom koji ne puta boju, taj e dio biti uniten. Spustite malu tabletu objasnio je strunjak kao aspirin, u vruu vodu i dobijete otopinu. Teko je. Uzima vremena. Odmotavali su sagove jedan po jedan, pregledavali ih, razgovarali s agentom osiguranja, zapisivali biljeke. Svaki su sag gledali otprilike dvije minute. Alireza je svaki prepoznao, rekao odakle je i koliko ga je platio, a onda je pomagao agentu osiguravajueg drutva da ga nae na tovarnom listu koji je imao vie od ezdeset stranica. Kad su strunjaci obavili svoj posao, radnici su smotali svaki sag i utovarili ga na mali kamion kako bi ga odmah odvezli na polje penice pokraj etruanskog groblja. Woody im je drage volje pomagao iako nitko to od njega nije traio; godio mu je fiziki rad. Mokri sagovi, teki i do sto kilograma, savijali bi se u sredini pa ih je bilo teko nositi. Mirisali su kao mokri psi. Iranci, iskusni u rukovanju sagovima, pokazali su Talijanima kako da ih labavo smotaju, saviju popola i nose na rukama. Jedan od Alirezinih ljudi, koji je upravljao ukrcavanjem na male kamione, izvikivao je zapovjedi na talijanskom i perzijskom i vodio rauna o svemu. Woody je nabrojao dvanaest kamiona.

Radili su cijelo jutro. Kad su napravili stanku za ruak, Woody je malo raunao. Na svaki sag potroili su dvije minute. Tisuu sagova puta dvije minute dvije tisue minuta. Dvije tisue podijeljeno sa ezdeset... oko 33 sata. Sagovi su bili svih veliina i oblika, ali ako je prosjean bio 180 sa 240 cm... 1,80 x 2,40 x 1000... to bi bilo oko 4320 etvornih metara. Nogometno igralite... dakle, tisuu sagova pokrilo bi nogometno igralite, moda i vie. Poslije podne se odvezao jednim od kamiona na groblje, koje je bilo petnaestak kilometara u smjeru Rima, u unutranjosti. Alireza je bio posve zaokupljen poslom, a bio je i Woody nije razmiljao ni o emu, osobito ne o Angeli Strappafelci; samo je podizao mokre sagove i nosio ih na kamion. Ali, sad mu je trebao odmor. Kamion je vozio sporo. Woody je sjedio straga, na mokrim sagovima. Voza je skrenuo prema unutranjosti uskom cestom koja je prolazila kroz moderni gradi Cerveteri pa do Banditaccije oko koje su posaeni empresi, pinije i oleanderi s bijelim i ruiastim cvjetovima. Zdesna su bili vinogradi. Voza je ostavio Woodyja pokraj ulaza na groblje; Woody je kupio ulaznicu i kartu koja je prikazivala najvanije grobnice. Kad su tu bili 1974., Cookie je imala esnaest godina. Sari je bilo deset, a Ludi pet ili est. Woody se sjetio vodia s acetilenskom svjetiljkom koji je vodio skupinu, desetak turista, u glavne grobnice. On je nosio Saru, a Hannah Ludi. On i Hannah itali su "Etruanska mjesta" D. H. Lawrencea, koja poinju u Cerveteriju, i premda su oboje bili skeptini prema Lawrenceovim zakljucima o falikoj svijesti, oboje su ih uzbudili prekrasno isklesani kameni penisi na ulazu i zidna slika koja je prikazivala par koji se upravo spremao na analni odnos vrak dugog penisa dodirivao je udolinu izmeu eninih guzova. Woody je zamolio vodia da podigne svjetiljku kako bi je bolje vidjeli. Ostali turisti su hihotali, ali svi su bili radoznali. Nastao je tajac. A onda su otili do sljedee slike. Svratili su u Cerveteri na ranu veeru prije povratka u Rim; Hannah je otila u ljekarnu na rubu gradia i kupila tubu vazelina. Te veeri je kleknula na krevetu sputene glave, kao ena na slici, kao da e napraviti salto. Woody je natrljao kurac vazelinom i uao u nju. "Oj, oj, oj", kliktala je kad je napokon sasvim uao. "Oj, oj, oj." A Woody je pomislio da je Lawrence moda ipak imao pravo i da se oni parovi na grobnicama smijee jer, kao i on i Hannah, imaju tajnu. Woody je htio ponovno vidjeti tu sliku. enu na koljenima. Mukarca. Htio je da mu i sad neto kau, iako nije znao to. Ne moe ne voljeti Etruane zamiljao je da e te veeri rei Alirezi. Njihovo poimanje onoga svijeta... Nema straha. Nema muenja u paklu; nema beskrajne dosade u raju; samo seks... Ali, to ba ne bi bilo zgodno rei Alirezi, sjetio se. To je sigurno odraz pozitivnog stanja duha, zamiljao je da govori umjesto toga, osjeaja dobrostanja u ovom svijetu. Poslije njihovog posjeta 1974. godine glavne su grobnice osvijetljene kao kapelice u katedrali. Stavi dvjesto lira u automat i svjetla se upale na dvije minute. U Reljefnoj grobnici Woody je vidio psa i gusku nacrtane na zidu pogrebne lonice. Na krevetu su bili jastuci, pokraj njega ak par papua. U drugim grobnicama parovi su leali zajedno, oputeni; u tim trenucima njene prisnosti ulovila ih je kamera koja je sauvala njihove slike u kamenu; neki su se grlili pod tankim kamenim plahtama, pogleda zauvijek uperenih jedno u drugo; neki su jedni drugima pruali jaja, koja su bila simbol besmrtnosti. (Tako barem tvrde strunjaci. A moda su samo voljeli tvro kuhana jaja. I izvana su na grobnicama bila urezana velika jaja.)

Par u analnom odnosu bio je u Grobnici tri amfore. Woody je ekao da ode skupina njemakih turista koji su doli s njemakim vodiem i nosili njemake knjige i fotoaparate, ali zadrali su se prilino dugo. Vodi je odrao pravo predavanje, stalno ubacujui nove kovanice u automat. Woody je htio da mu ljubavnici opet neto kau, da mu otkriju svoju tajnu. Jesu li za sobom ostavili plemenitu koncepciju smrti, takvu koja nije doputala da im pomisao na smrt zatruje ivot? Jesu li uspjeli spojiti najuzvienije i najnie? Gabriella mu je rekla da je mar najslasniji dio krave, ali da malo koji mesar zna kako ga prirediti, pa ga veina obino baci. Sad se zapitao je li mu time neto pokuavala rei. Najeio se ve pri samoj pomisli. Ali, to je s jajima? Jesu li jaja bila znak da su Etruani eljeli neto vie? Da im ovo, ma to ovo zapravo bilo, nije dovoljno? I Woody je elio vie, ne besmrtnost nego njezinu metaforu, sliku, melodiju zbog koje bi sve bilo dobro. Kad je otiao s groblja bilo je ve gotovo est sati. Otiao je cestom do polja penice. Prestigao ga je kamion pun sagova. Nastavio je hodati. Zatim drugi kamion, prazan. Zaustavio ga je i odvezao se natrag u Civitavecchiju. Sva su etiri kontejnera bila iskrcana, a ispred dva restorana u luci postavljeni su izletniki stolovi. Alireza je rezervirao sobe u oblinjem hotelu. Woody je htio prilei prije veere, ali konobari su ve postavljali boce na stolove, crno vino za Talijane, Coca Colu za Irance, mineralnu vodu za sve. Zatim su donijeli koarice s kruhom. Na zidu jednoga od restorana bila je fotografija iz Paris Matcha etruanski kip krupnog mukarca ispruenog na lealjci. Vrh glave bio mu je elav, ali duga kosa sa strane bila je uredno zaeljana. Medaljon na lancu oko vrata poivao mu je na debelom trbuhu. Ispod te fotografije bila je druga na njoj je bio Talijan koji je takoer leao, takoer bio elav, takoer zaeljane kose sa strane, takoer sa zlatnim lancem i privjeskom na trbuhu. Mogao je posluiti kao model za etruanski kip. U tome je i bila poenta lanka. Woody je bio odve umoran da bi proitao cijeli lanak na francuskom, ali uhvatio je glavnu nit: da krv Etruana tee u ilama dananjih Talijana, i to ne samo u Toskani nego i u Laciju. Poslije je shvatio da je mukarac s fotografije vlasnik tog restorana. Veera je bila izvrsna nekoliko vrsta tjestenine posluene kao kod kue, pa pladnjevi mesa i ribe s rotilja. Alireza, koji se doimao zabrinuto, sjedio je s carinikom, agentom osiguranja i dvojicom strunjaka. Ipak, doviknuo je Woodyju na talijanskom: I tako, Voody-kan, bili ste na groblju? Jeste li otkrili uvenu tajnu Etruana? Mislim da jesam rekao je Woody. Mislim da sam otkrio njihovu tajnu. Alireza se doimao iznenaeno. Morate mi ispriati rekao je ali poslije, ne sada.

* * *
Sutradan su rano poeli raditi. Konobari iz kafia na piazzi donosili su im kavu u malim demitasse alicama pokrivenim papirnatim ubrusima, tanjure croissanta i briochea, a mjesni iranski restoran poslao je Irancima berberski kruh i maslac, tvrdo kuhana jaja i dem od dunja. Ve je vie od polovice sagova bilo na polju, a Woody nije mogao vidjeti mukarce koji su stajali na dnu kontejnera koji se istovarivao. Mali je kran dizao jednu po jednu balu. Woody je pomagao rasprostrti sagove, a svaki se otvarao poput prekrasna cvije-

ta; onda su ih opet zamatali i tovarili na kamion ili nosili u drugi dio parkiralita na obradu kiselinom. Agent osiguravajueg drutva je puio; pepeo s njegove cigarete padao je po sagovima koje je gledao. Netom prije podneva Woody se odvezao u polje da vidi sagove koje su, prema uputama Alirezinog zastupnika, sustavno rasprostirali licem prema gore, ravnih rubova, pazei da se ne trati prostor. Posljednji kamion sa sagovima krenuo je oko tri. Alireza se savjetovao sa strunjacima, ovjekom iz osiguranja i carinikom. Jedan od njegovih ljudi sjedio je za stolom, dijelio radnicima plau i zapisivao njihova imena. Woodyju se ilo kui to jest, u Rim. Bilo mu je drago to je ponovno posjetio groblje. Mislio je da su mu Etruani ipak neto rekli, dodue ne glasno nego tiho, sotto voce; svoju su tajnu otkrili mirno. Nisu se razmaknuli oblaci, nije bilo munje i groma; samo osjeaj da smrt ne mora zatrovati ivot. Nee zaboraviti psa i gusku, kamene papue u lonici, par u analnom odnosu i Hannu kako je kliktala "oj, oj, oj" dok joj je ulazio na buco di culo. A to nije bila mala utjeha. Alireza je bio neumoran. Radio je kad je Woody prethodne veeri poao na poinak, a ve je radio i kad je Woody ustao. Sad idemo fotografirati rekao mu je. Odvezli su se u fotografski studio u Civitavecchiji u posuenom kamionu i onda na vojni aerodrom s profesionalnim fotografom koji je imao dojmljiv fotoaparat. Sam fotograf nije bio osobito krupan, ali nije htio staviti svoju opremu u stranji dio kamiona pa im je u kabini bilo prilino tijesno. Rekao je da je to njegov aparat iz studija Mamiya RZ67 s 90-milimetarskom leom. Da sam uzeo neto due, kutovi se ne bi jasno vidjeli. Doimao se uzbueno zbog tog posla i Woody je pretpostavljao da mu je Alireza dobro platio; ali, kad je vidio vojni helikopter koji je Alireza posudio, poeo je odmahivati glavom. Ne, ne, ne. to je sad? Niste rekli helikopter. Rekli ste zrakoplov. A u emu je razlika? Ne moe se izvaditi prozor. Upravo skidaju vrata. Fotograf je zakolutao oima. Uinit emo to moemo rekao je Alireza. Rotor helikoptera ve se vrtio, gotovo nevidljivo, i kad su se pribliili, bilo je sve tee uti to fotograf govori. Jednostavno emo uiniti to moemo povikao je Alireza. Prekasno je da se vratimo. Skoro su etiri sata... svjetlo... Fotograf je slegnuo ramenima. Dva vojnika u odorama skidala su vrata helikoptera. Vie nije imalo smisla razgovarati. Bilo je odve buno. Pilot se, s cigaretom u ruci, rukovao s Alirezom. Komunicirali su nekom vrstom signala, gestikulirajui i kimajui. Kad su vojnici oslobodili vrata morali su ih polugom skinuti sa arki. Woodyju se sve to inilo opasno. Za krov i strane su iznutra privrstili neku vrstu orme. Izgledala je kao... Woody zapravo nikada nije vidio nita slino. Kao neka vrsta prake. I fotograf je to vidio i poeo se osvrtati. Woody je dao znak Alirezi da mora u zahod. Pourite neujno je rekao Alireza, najprije na perzijskom a onda i na talijanskom.

Otiao je u hangar. Kad se vratio, Alireza i fotograf svaali su se pokretima ruku. I vikali su, ali Woody nije vjerovao da se uju. Fotograf je pokazivao helikopter i odmahivao glavom. Pilot im je davao znak da uu i pokazivao slualice. Moi e se uti kroz slualice. Ali, fotograf nije htio ui. Alireza i pilot pokuali su ga uhvatiti za ruke, ali se otrgnuo. Doao je i kopilot pa se i on ukljuio u prepirku. Na kraju su Alireza i fotograf otili u hangar u kojem je Woody iao u zahod. Nakon pet minuta, Alireza je iziao s velikim fotoaparatom u rukama. Fotografu ni traga ni glasa. Woody je jedva ekao da krenu. Bio je umoran, spavalo mu se. elio je biti sam, razmiljati. Ali, nije bilo vremena. Unutranjost helikoptera bila je prostrana otprilike kao automobil. Bilo je est sjedala okrenutih jedna prema drugima, tri po tri. Woodyju je trebalo neko vrijeme da shvati da je on izabran za novog fotografa. Pilot mu je ve namijetao onu ormu. Kad je zavrio, Alireza mu je ovjesio fotoaparat oko vrata, a pilot mu je stavio kacigu sa zatitnim naoalama i slualicama. Domalo je iz slualica dopro Alirezin glas. Kao iz daljine. Woody isprva nije mogao razabrati govori li perzijski ili talijanski. ujete li me, Voody-kan? Prijam. Woody se pokuao okrenuti da ga vidi, ali zbog orme se nije mogao dovoljno okrenuti. Ne pokuavajte se okretati, Voody-kan. Ovako je valjda kad si umotan u pelene rekao je Woody. ujete li me dobro? Da, ujem vas. Odlino. Onda sad moemo bolje razgovarati. U autu je bilo buno. Woody je osjetio teinu u elucu. To je osobit fotoaparat nastavio je Alireza. Vrlo je kompliciran ali istodobno i vrlo jednostavan. Shvaate? Podeava se samo osvjetljenje, onako kako sam vam pokazao. Vidite? Ve je podeen za sunano vrijeme. Ne morate nita dirati osim ako sunce zae za oblak, ne dao Alah. Helikopter se zatresao. Woody je vidio kako se pista pomie pod njim kroz otvor gdje su trebala biti vrata. Zatim je pista neko vrijeme mirovala, a onda se opet poela pomicati, najprije udesno pa onda ukoso kad je helikopter uzletio. Nije se imao za to uhvatiti. Helikopter se nagnuo ulijevo pa je Woody sad vidio mali aerodrom i autostradu uz obalu, nekadanju Via Aureliju. Znate, Voody-kan, bilo mi je jako stalo da vas napokon upoznam. U St. Clairu. Opet Alirezin glas kroz slualice. Toliko sam uo o vama. Moja mi je ena sve rekla. Nije bilo tajni. Razumijem. Sve, razumijete. Nisam siguran da je ovo najpogodniji trenutak za razgovor o tome. I tako, elio sam vas upoznati, sresti tog mukarca koji toliko zna o mojoj eni. I vidjeti kako u ja sam reagirati. Da, imao sam ja svoj tajni plan. Znate, u mojoj domovini nije uobiajeno da se mukarac u mojem poloaju oeni enom koja je kako da se izrazim plesala s drugim mukarcima, stari ples ljubavi, ako me razumijete. Imamo posebnu rije za takve ene, i posebno mjesto za njih. Znam da je kod vas drukije i znam da niste bili jedini. Ali, za mene u prvi mah to nije dolazilo u obzir. Protivilo se kulturnom imperativu. A onda jo doznam da ste se jebali u Bologni... Jeste li znali, Voody-kan, da sam poslije otiao u Bolognu i odsjeo u istom hotelu, u

istoj sobi, u Via d'Azeglio, Via Massimo d'Azeglio? I tako, nisam ba oekivao da ete mi se svidjeti kad sam doao u St. Clair, kad smo se upoznali u rektorovom uredu. Ali da bih kako da se izrazim da bih iskuao vlastitu snagu, kao prosvijetljen ovjek... bilo mi je to veliko zadovoljstvo. Iskusio sam vlastitu snagu, vlastitu velikodunost deset milijuna dolara, to je gotovo milijarda riala... nije to mali novac ak ni za ovjeka kao to sam ja. Ali, svidjeli ste mi se, Voody-kan. Odmah sam osjetio da ste srodna dua pa sam potpisao papire u rektorovu uredu, dao sam svoje obeanje. Rado sam ga dao. I posebno se pobrinuo za vas. A onda, Voody-kan, onda doznam da je moja ki... Oito je odavno smislio taj govor, moda ga je ak uvjebavao pred venecijanskim zrcalom koje je Woody na trenutak vidio kroz otvorena vrata spavae sobe. Kroz vrata helikoptera nije vidio nita osim Tirenskog mora. Upravo kad sam sm sebi estitao to sam tako plemenita duha i elio i vama estitati, odvezemo se do vae prekrasne ville ali nikoga nema, a moja ki skine svoje tomun s vaeg konopca i ja shvatim... bili ste tamo kamo vas ne mogu slijediti. Sad mi se promijenio kulturni imperativ. Nije mi bila dunost ubiti vas pa nismo barbari ali morao sam poduzeti stanovite mjere, korake. Smatrao sam da me ono obeanje vie ne obvezuje. Ali, opirao sam se i uspio oduprijeti gnjevu koji je kiptio u meni. Pa sam opet poeo sam sebi estitati. A onda doznam da ste otili sa sveuilita, ostavili mjesto koje sam stvorio vama u ast. Jo jedan udarac od Voody-kana. Na moju ste velikodunost i dobrotu uzvratili kiom udaraca. Poeo sam razmiljati o novcu. Dao sam rije, ali pod lanim pretpostavkama. No i to sam prevladao. I eto nas ovdje, kao dva drugara u pustolovini. Helikopter se nagnuo ulijevo. Woody je opet vidio obalu. Vidite, moj emocionalni ivot se proirio nastavio je na raun moje ljudskosti. To je ono to sam morao shvatiti. A ja sam stalno drao kljun u slanoj vodi. Mislio sam da jasno vidim, a drao sam kljun u slanoj vodi. Ne znam o emu govorite rekao je Woody. Zapravo je jednostavno. Zaboravio sam ono to zna svaki sufi, to zna svako dijete. Mislio sam da su materijalni predmeti stvarnost. "Ptica koja ne poznaje slatku vodu cijele godine dri kljun u slanoj." Woody nije znao kako da to shvati. Nije znao eli li mu Alireza rei neto vano ili ga namjerno zbunjuje. Svoje sam osjeaje pobrkao s duhovnim uvidima. I bio sam toga svjestan, ali nisam mogao prestati. To mi najvie smeta. A onda sam se sjetio rijei Abu-Jaquba alSusija: sufi je "onaj kojeg nije briga kad mu neto oduzmu, onaj koji i dalje traga za onime to nema". Razumijete, Voody? "Onaj koji i dalje traga za onime to nema." Helikopter se jae nagnuo i Woody vie nije stajao sada je padao prema otvorenim vratima. Ali, orma ga je zadrala pa je tako visio nad gradiem, a onda nad etruanskim grobljem, Banditaccijom. Vidite li dobro, Voody-kan? Bio bi to prekrasan pogled na veliko groblje, ali Woody je bio odve uplaen da bi mogao uivati u njemu. Ruke su mu podrhtavale; bilo je to kao neko protudrhtanje, neusklaeno s vibracijom helikoptera. Kao neugoena ica na gitari. Preletjeli su Grobnicu pet stolaca i Triclinium i Sarkofage, Grobnicu Tarquina... velianstvene grobnice. Ali, Woody nije imao vremena misliti o tome. Domalo su bili iznad polja sagova. elio je vidjeti Alirezu. Napola je oekivao da e Alireza otkvaiti ormu i pustiti ga da padne i pogine. Ponovno se bezuspjeno pokuao osvrnuti. Pokuao je zamisliti kako pada. Koliko bi bio u zraku prije nego to bi udario u tlo? Bi li se ones-

vijestio? Bi li mogao disati ili bi padao prebrzo da stigne udahnuti? O emu bi mislio dok bi padao? Bi li se vrtio u krug ili bi njegovo tijelo padalo polako i mirno, kao kamen koji pada u vodu? Koje bi mu bile posljednje misli? Nije ih mogao zamisliti. Moda je to tako. Moda ne moe pomisliti posljednje misli jer uvijek misli unaprijed, pita se koje e ti misli biti posljednje; dakako, onda bi ti to bile posljednje misli. Ali, pokuao se pripremiti; mislio je kako bi mogao udariti Alirezu laktovima ili ga lupiti fotoaparatom po glavi. Fotoaparat, Voody-kan, fotoaparat. Slikajte, slikajte! Woodyju su drhtale ruke. Podigao je fotoaparat pred oko, ali prije nego to je uspio nai vizir... Bilo je prekasno. Helikopter se popeo uz zranu kosinu niz koju se bio spustio i Woody je opet bio na nogama. Alireza je psovao na perzijskom. Woodyju je njegov glas kroz slualice zvuao tanko. Majka ti je kurva, kurvin sine. Neka ti otac gori u paklu... Pilot e proi jo jedanput rekao je zatim normalnim glasom. Ovaj put morate biti spremni. Pilot je proao istim putom jo tri puta jako se naginjao nad grobljem i poljem sagova kao motociklist koji se naginje u otrom zavoju. Tlo se svaki put nakrivilo pred Woodyjevim oima. Najprije je vidio obalu, pa male automobile na autostradi, pa gradi Cerveteri kamo su se skrile vestalke kad su Gali 390. godine prije Krista provalili u Rim a onda je visio tono nad otvorenim vratima; groblje i polje sagova jurili su ispod njega, a onda se helikopter ponovno izravnao. U drugom prelijetanju snimio je groblje jer je to njega najvie zanimalo, ali nije mogao pomaknuti film pa nije uspio snimiti polje sagova. Bio je u iskuenju da baci fotoaparat u Tirensko more, ali bio mu je privren oko vrata. Kako se pomie film? Neka Alah koji pomae siromanima i jadnima izlijei tvoju glupost. Polugom sa strane rekao je polugom sa strane kao to sam vam pokazao, sa strane... Poluga je sa strane. Neka Alah pomogne gluhima da uju i slijepima da vide. Woody je tad shvatio da Alireza ne psuje nego se moli. U treem i etvrtom prelijetanju uspio je snimiti dvije fotografije. Zatitne naoale su mu se zamaglile. Alireza nije prestajao govoriti. Helikopter se vraao prema Civitavecchiji. Sad Woody nije vidio more nego kopno. Pogledajte rekao je Alireza, sad mirnijim glasom. Ono je jezero Bracciano. Kad je Napoleon u Parizu okrunjen za cara, Francuzi su pustili golem vatreni balon, ispred Notre Damea. Pao je u to jezero. Ovdje su neki mislili da je doao kraj svijeta. Woody je tek te veeri nakon to je Alireza dao razviti negative i uveati slike do veliine plakata vidio to je zapravo vidio. Fotografija groblja ispala je prilino dobro. Vidjeli su se veliki kruni humci stisnuti jedni uz druge. A i manje, pravokutne komore, ak i Grobnica naslikanih ivotinja i vinogradi pokraj groblja. Uredni redovi, kao da je zemlja zategnuta poput gitare ili divovske lutnje. Vidio je i emprese i oleandre oko groblja. Ono to nije oekivao bila je ljepota sagova. Uspjela je samo jedna fotografija, ali ta je bila spektakularna. ak su i uglovi sagova bili otri. Zaboravio je kako ljepota moe biti snana. A ovo je bilo neto najljepe to je ikad vidio. Ljepota ga je pogodila u prsa kao udarac ekia. Ostao je bez daha. I Alireza je bio uzbuen. Smijao se i dodirivao Woodyja, stavljao mu dlan na lea, izmeu lopatica, dok su stajali pred stolom u blagovaonici i gledali poveanu sliku. I Allison ga je dodirivala, dodirivala je i svog mua koji je pokazivao sag za sagom. Poznavao je svaki sag i njegovu priu. Znao je gdje ga je kupio u Tabrizu, Esfahanu,

irazu, Mahadu, Kaanu a znao je i tko ih je napravio. Mnogo patnje ode u te sagove rekao je. Odjedanput je sve postalo jasno, ili barem jasnije. Woody nije mogao vjerovati da je to polje vidio vlastitim oima. Dakako, vidio ga je, ali ga ipak nije vidio. Pokuao se sjetiti. Sjeao se zategnute orme, teine fotoaparata oko vrata, udara vjetra kroz otvorena vrata, hladne poluge kojom se pomie film, pritiska svojeg prsta na okidau. Ali sama stvar das Ding an sich mu je promakla. Sagovi su jo bili tamo. Bit e tamo jo dva-tri dana, a onda e Alirezini ljudi poeti zamatati one koji su se potpuno osuili. Mogao bi pitati Alirezu mogu li jo jedanput posuditi helikopter. Tako da ih ponovno vidi. Samu stvar. Ne fotografiju, ne ikonu, nego stvarnost. Moja ljubav je sag rekao je Alireza iznenada glasno, na engleskom. Signor Voody, my love is carpet. S naporom je izgovarao engleske rijei. Woody se iznenadio kao da je odjednom progovorila neka ptica. Razumijete li me? upitao ga je Alireza na talijanskom. Kako da vam objasnim? Stvari su se obrtale kao to se tlo okretalo pod njim dok je helikopter polijetao. Nije lako zaraditi novac s carpet nastavio je Alireza na talijanskom, ali je i dalje rabio englesku rije za sag, carpet, a ne talijansku tappeto ili ghali. Imam dvadeset brodova koji svaki tjedan prolaze kroz Perzijski zaljev, od Bandar Abasa do Muskata i Dubaija, od Buehra do Kuvajta i Qatara. Ne carpet nego nafta, elik, bakar, datulje, eerna repa, strojevi, fosfati, sumpor. Riali i dinari, drahme i rupije, lire i dolari, franci i marke. U svijetu ima toliko novca, Voody-kan, a i toliko patnje, toliko zla i smrti. Zla i smrti, Voody-kan. Toliki su se mudri ljudi hrvali sa zlom i smru. Kako ih objasniti a da ne unite sve drugo? Ali, pravi mudrac, sufi, hrva se s ljepotom. To je pravi misterij koji se ne moe zanemariti; ne moete ga objasniti ma koliko se trudili. A vi ste, Voody-kan, sad kao sufi koji uje o vatri, pa se priblii vatri i osjeti njezinu toplinu, a onda gurne ruku u vatru i opee se. Gurnuli ste ruku u vatru, Voody-kan. Opekli ste se. Alireza je dao tiskati plakate koji su se prodavali u knjiarama i prodavaonicama suvenira diljem Italije. U novinama su objavljeni veliki oglasi, ne samo u Rimu nego i u Milanu, Firenci, Bologni, ak i Napulju. Reklame u boji s Woodyjevom fotografijom naruene su za asopise Amicu, Gioiu, Casu Vivu ali kad su asopisi objavljeni, svi sagovi su ve bili prodani. Svi su ih eljeli. Alireza je dobio novac od osiguranja i novac za prodaju oteenih sagova koji su se prodali skuplje nego inae. Zaradio je i na plakatima. Ali, nije stvar u novcu objasnio je Woodyju. Novac je beznaajan. My love is carpet. Razumijete li sad to vam govorim? Da rekao je Woody. Razumijem.

U drugoj zemlji zemlj i

Cookiena smrt je bila kao kabel koji nas povezuje s prolou. Katkad bismo pomislili da smo kliznuli s kabla i da smo slobodni, ali onda bi nas opet zaustavio, kao psa koji je zaboravio da je na lancu. Barem se meni tako inilo. Mislila sam da sam se oslobodila kad smo Ludi i ja na Boi ujutro ubacile u sandui pismo talijanskoj vladi. Pomislila sam to i kad je tata nazvao i rekao da je suenje zavreno i da je Angela Strappafelci osuena na doivotni zatvor; i ponovno kad sam se zaljubila u Daniela Alexandera, Richardovog i Sallynog prijatelja, takoer fiziara; pa kad sam postala

via kustosica u Muzeju; pa opet kad sam od talijanske vlade dobila ek na 100 000 000 lira oko 65 000 dolara; pa opet kad sam doznala da sam trudna. To se dogodilo u ljeto 1989., godinu i pol nakon to smo Ludi i ja poslale ono pismo. Mama je poloila vjeni zavjet i sad je bila prava opatica. Ludi je zavrila treu godinu na Grinnellu i jedva je ekala da upie veterinu. A ja sam u Muzeju organizirala vlastitu izlobu, o imiima. etiri tisue etvornih stopa izlobenog prostora samo za mene. Izloba je ulazila u zavrnu fazu. Uspjeli smo navesti koloniju velikih smeih imia (Eptesicus fuscus) da pokau svoju vjetinu sonarne navigacije tako to su letjeli kroz prostor sa zaprekama, od kojih je prva bila veliki elektrini ventilator, ali ih nismo uspjeli navesti da to rade danju umjesto nou, pa smo sad pokuavali promijeniti njihov osjeaj za dan i no zamraivali smo prostoriju svake veeri petnaest minuta ranije nego prethodne sve dok nismo postigli to smo eljeli: da imii budu aktivni tijekom radnog vremena Muzeja. Moja pomonica Sonia smatrala je da je to okrutno prema imiima i da bi ljudi trebali doi nou ako ih ele vidjeti. Ali, Muzej je nou zatvoren rekla sam joj. Da, da, znam odgovorila je. A tata... tata je i dalje bio u Bologni. Nisam ga vidjela gotovo dvije godine. Namjeravao se vratiti poslije suenja, ali onda ga je carabiniere udario kundakom po glavi, u samoj sudnici, pa je zavrio u bolnici; zatim se namjeravao vratiti za Boi, ali su ga izabrali za potpredsjednika Udruge obitelji rtava i smatrao je da ne moe samo tako otii. To je velika ast, rekao mi je telefonom; vidjela sam da je novu dunost shvatio vrlo ozbiljno. Onda je naredne zime umro otac ene s kojom je ivio, a u proljee su on i gospodin Montefiore, predsjednik Udruge, uhieni u Rimu, pred Senatom, jer su organizirali masovne demonstracije. Htjeli su novoizabranom talijanskom premijeru predati peticiju s vie od 70 000 potpisa da ukine segreto di stato u sluajevima terorizma; htjeli su doi do nekih kaseta; htjeli su da rezultati nekih istraga budu dostupni javnosti. Vie su se ljutili na dravu nego na teroriste. Zato to nije nita poduzela na temelju onoga to je znala. Zato to je na najvioj razini uvijek pokazivala naklonost desniarskim teroristima. ak je u New York Timesu objavljena tatina fotografija kako vie u megafon. Privrstila sam je na plutanu plou u mojem uredu u Muzeju. A onda je u lipnju 1989. godine prizivni sud u Bologni ponitio presudu teroristima. Angela Strappafelci i dalje je bila osuena na nekoliko doivotnih kazni zbog niza umorstava, ukljuujui umorstvo nekog suca suca ije su bile one kasete i nekog njezinog prijatelja, ali su mandanti, nalogodavci, osloboeni. Uloena je alba talijanskom Vrhovnom sudu koji e vjerojatno odluiti da se odri novo suenje. Ali, meni vie nije bilo stalo. Mislila sam da je vrijeme da prestanemo misliti na to. Ne samo ja nego i tata. ini mi se da je to bilo najtee, ivjeti u nadi da se nekako moemo vratiti u prolost, da e se tata vratiti svom poslu u St. Clairu, moda ak ponovno kupiti farmu novcem koji smo dobili od talijanske vlade. Nije to bilo tako neizvedivo. U St. Clairu su mu jo uvali mjesto, iako on to nikada nije spominjao, ni telefonom ni u pismima. To smo doznali od Turi, koja je 1988. godine dola provesti Boi u Chicagu, sa mnom i Ludi. Jedan od uvjeta dara njezina oca bio je da mjesto ostane otvoreno za tatu. Tako je elio Alireza Mirsadiqi, a to god je elio on, elio je i St. Clair. I tako se nisam mogla osloboditi misli da bi se to ipak jo moglo dogoditi, da nije prekasno. Moda smo zato Ludi i ja odletjele u Bolognu 10. kolovoza, na devetogodinjicu podmetanja bombe. Rekla sam tati za Daniela; ali nisam mu rekla za oni 100 000 000 lira, i nisam mu rekla da sam trudna dva mjeseca i da se mora vratiti kui jer emo se Daniel i ja vjenati potkraj rujna, odmah poslije otvaranje izlobe o imiima. To sam mu htjela rei licem u lice.

Lasku smo ostavili s Danielom, koji se uselio u moj stan. Odletjele smo u New York pa u Milano. Zahvaljujui mojem nekada tenom talijanskom uspjele smo pronai autobus za kolodvor depresivna vonja kroz runa predgraa a zatim i vlak za Bolognu. Tamo nas je doekala Gabriella del Monte, sitna, tamnoputa ena u haljini s tankim naramenicama i gustom, kovravom crnom kosom koju je vezala crvenom vrpcom. Prepoznala sam vas po fotografijama rekla nam je. Isprva sam mislila da ima blagu govornu manu, ali poslije sam shvatila da tu manu imaju svi u Bologni to je bio bolognski dijalekt. Gdje je tata? upitala sam. Znala sam da tata ivi s Gabriellom, ali nije mnogo govorio o njihovom odnosu pa o njom nisam mnogo razmiljala. Ali, sad sam shvatila da je to bio previd. Poela sam se pitati je li moda ona stvarni razlog zbog kojeg se nije vratio kui nije li moda ta psihoseksualna supstruktura u pozadini njegovih svjesnih odluka. Moda su udarac u glavu, poloaj potpredsjednika Udruge, uhienje u Rimu, ak i ponitenje presude samo elementi nadgradnje zapravo izlike. Nisam je mogla svrstati ni u jednu od uobiajenih kategorija: kuanica, femme fatale, majinski lik, flaster, udavaa, vjetica. Bila je samo obina ena. Ali, moda je to bilo dovoljno. Doimala se snano sama je odnijela nae kovege do taksija a odmah sam shvatila da je zaljubljena u tatu, kojeg je ona zvala Whoody. Whoody je morao na vaan sastanak objasnila je. Premijera su optuili za rapporti s Brunom Contijem i sve su se politike stranke okupile oko njega da to opovrgne, osim PCI-a. Primijetila je da ne razumijem. Partita communista italiana objasnila je. MSI trai da se rije fascista ukloni s lapide, ploe s imenima svih poginuli. One na kojoj je Cookieno ime. MSI? ponovila sam. Za mene je ta kratica znaila samo jedno: Muzej znanosti i industrije47. Movimento sociale italiano, neofaistika stranka. A skupina intelektualaca ljeviara objavila je manifest u kojem tvrdi da je strage prekriven slamom kao da je lapide epitafa iz Rijeke Spoon. ele izraziti solidarnost s Udrugom. "Rijeka Spoon"? upitala sam. Da, Antologija rijeke Spoon; ovdje je vrlo poznata. Netko je napisao Antologiju rijeke Spoon za rtve. O svakoj se osobi govori samo pod brojem koji je napisan kredom na lijesu. Ludi je zaspala naslonjena na moje rame. Malo sam se premjestila da mi bude udobnije. Trudna sam, znate rekla sam, ni sama ne znam zato. ekala sam da joj to sjedne. Vidjela sam da je zbunjena. Da ti estitam pitala je ili da izrazim suut? Udajem se potkraj rujna. Onda ti estitam. Da. Vrlo smo sretni. Jesi li ve rekla Whoodyju? Jo nisam. Zato smo i dole. Nisam mu htjela rei telefonom. I ponijela sam ek na sto milijuna lira. Od talijanske vlade. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati to govorim. Odlino rekla je napokon. Mislim da e va otac biti vrlo zadovoljan. Stalno se brine da vam ne daje dovoljno novca. Sad e mu biti lake. Ne mora se on brinuti zbog nas rekla sam. Mi se moramo brinuti zbog njega.
47

Museum of Science and Industry (prev.)

 Kako to misli? Nisam eljela objanjavati nisam mislila da je to potrebno i nisam ni pokuala jer se taksi zaustavljao pred Via G. Petronio 32, adresom na koju smo pisale tati. Nije bilo onako kako sam zamiljala. Samo vrata na sivoutom zidu, pokraj male cartolerije. Imate svaka svoju sobu rekla je i izvadila kljueve iz torbice dok je taksist iskrcavao nae kovege iz prtljanika. Whoody bi trebao doi do sedam. Jest emo u osteriji. Ali, sad sigurno elite odspavati. Umorne ste. Moe mi objasniti poslije, kad se odmori. Da, poslije rekla sam. Ali, dok sam tonula u san, nisam ak ni sebi uspjela objasniti to sam zapravo mislila. Demonstracije su bile mnogo vee nego to sam oekivala. Okupilo se dvadeset tisua ljudi iz cijele Europe da gleda mar s glavne piazze do kolodvora, a nas sudionika bilo je sigurno pet tisua. Bio je to dogaaj nacionalnih razmjera. Tata je sve vrijeme provodio u prostorijama Udruge u posljednjem je trenutku rezervirao hotelske sobe za obitelji rtava koje su dolazile iz drugih gradova, doekivao ih je, suraivao s mjesnim vlastima i tiskom. Tako smo morale biti s Gabriellom, koja je bila vrlo draga, ali mislim da je u dubini due znala da smo dole odvesti tatu kui. Htjela je da joj ispriamo sve o ivotu u Illinoisu. Rekla je da ne moe zamisliti St. Clair iako joj je Whoody mnogo priao o njemu i o nama. Katkad sam se pretvarala da je ne razumijem, a osim toga, sredite grada bilo je prepuno ljudi koji su nosili zastave i transparente; bilo mi je drago to nismo same. Ludi i ja pole smo za Gabriellom u sobu na drugom katu srednjovjekovne utvrde, gdje se odravala konferencija za tisak. Doao je i premijer onaj isti, ini mi se, koji je bio na Farmi Warren u St. Clairu, premda tada nije bio premijer i gradonaelnik i razni drugi dunosnici. Gradonaelnik je odrao govor koji nisam razumjela, a onda je isti govor ponovio u drugoj dvorani pa sam taj put malo vie razumjela barem toliko da sam shvatila kako to nije bio ugodan govor i da se premijeru nije osobito svidio, iako se trudio da to ne pokae. Preivjeli su stupali sprijeda, a s njima obitelji rtava dvjestotinjak ljudi u dvadeset ili dvadeset pet redova. Za njima su ili stjegonoe opine, regije, sveuilita, raznih politikih stranaka, sindikata i drugih politikih organizacija. Ludi i ja nale smo se u prvom redu, s tatom i Gabriellom, gospodinom Montefioreom (predsjednikom Udruge) i njegovom enom, gradonaelnikom i jo nekim mukarcem kojeg nisam poznavala. Krenuli smo od Gradske vjenice u devet i petnaest. Zapravo, s Piazze Nettuno, koja je odmah do velike piazze. Ugurala sam se izmeu Gabrielle i tate: On je moj tata rekla sam tiho, tako da me tata, koji je razgovarao s fotografom, ne uje. Moja je sestra poginula. Da, naravno rekla je i napravila mi mjesta. Osjetila sam mali trijumf, ali mi je bilo i neugodno kad smo se kruto uhvatile pod ruku, kao ljudi koji ne ele zajedno plesati. Nakon neizbjenih odgaanja dvojicu sindikalista trebalo je spasiti od skupine anarhista, a skupina ekih turista izila je iz autobusa iz Firence i pokuavala se probiti na trg; policija je pokuavala doznati kako je autobus proao pokraj barikade na kraju glavne ulice vojni dip koji je predvodio mar napokon je krenuo. Nekoliko je fotografa hodalo natrake pred nama. Snimali su i postavljali nam pitanja. Pitanja su bila upuena gospodinu Montefioreu i tati. Bojala sam se da e mene neto upitati. Pokuavala sam smisliti to u rei na talijanskom: sestra mi je poginula, dola je u Bolognu studirati meunarodno pravo. To je vjerojatno dovoljno. Zanimala

ih je i ena u redu iza nas. Prepoznala sam je s fotografije snimljene kad su je iznosili s kolodvora. Bila je na plakatima, posvuda. Bila je srdita. Stalno navaljujete na mene rekla je. Navaljujete i navaljujete, elite da se rasplaem kako biste dobili dobru fotografiju, ali neu se rasplakati. Evo, pogledajte mi oi. Vidite? Suhe su kao kamen. Neka djevojica istrala je iz gomile i primila je za ruku. ena se sagnula i poljubila je i djevojica se onda vratila roditeljima. Svjetina nam je pljeskala im nas je ugledala. Kao da smo uinili neto vano. Isprva mi se to inilo udno, a onda dirljivo. Toliko ljudi. Bila sam odve omamljena da bih znala to tono osjeam, osim to mi je bilo nelagodno zbog onoga to sam rekla Gabrielli. Pretjerala sam. Ali, osjeala sam se pomalo i kao pobjednica. Na kolodvoru su preivjeli i obitelji rtava stajali pod velikim suncobranima na posebnom podiju. Uzelo je mnogo vremena dok sve tri tisue sudionika nisu stigle na piazzu pred kolodvorom. Iz Via Indipendenza stalno je dolazilo jo ljudi. Ali, uspjeli su stii prije zakazane minute utnje u deset i dvadeset pet. Tek sam poslije doznala da sat na kolodvoru zapravo uvijek pokazuje deset i dvadeset pet. Poslije minute utnje govorio je premijer. Koliko sam ga shvatila, poduzeto je sve to je trebalo poduzeti i uinit e se sve to treba uiniti. Ali, za njim je govorio gospodin Montefiore. Izgubio je enu, a sin mu je ostao bez oka. Bio je vrlo ljut i ogoren i nije mu bilo ni na kraj pameti pustiti premijera da se tako lako izvue. Napadao je i njega i vladu. Njegov govor nije bio nimalo uljudan. Bio je iz Rima pa sam ga lake razumjela jer sam upravo u Rimu i nauila talijanski. Govorio je i tata, premda kratko. Ali, bilo mi je nevjerojatno sluati ga kako vie na talijanskom. I on je bio srdit. Zatim su govorili dvoje mladih ljudi, palestinski Arap i Izraelac koji su bili gradonaelnikovi gosti. Palestinac je govorio na arapskom, Izraelac na hebrejskom. Prevodioci su prevodili, a onda je govorio netko iz Ministarstva pravosua, neki partigiano, a zatim netko iz sindikata taksista. Poslije su taksisti besplatno odvezli obitelji i preivjele u La Torre di Galuzzo, vrlo otmjen restoran. Na mramorne stolove postavljeni su vrevi soka od narane i grejpa, boce mineralne vode i zdjele voa. Odrao se i poslovni sastanak Udruge na kojem je tata sjedio sprijeda, s gospodinom Montefioreom, koji je podnio izvjee o tome to je Udruga sve poduzela protekle godine: publikacije, konferencije za tisak, plakati i, najvanije, kampanja da se ukine segreto di stato. On i tata predali su vladi peticiju s vie od sedamdeset tisua potpisa. Pripovijedao je o tome kako su vodili mar u Rimu i kako su njega i tatu uhitili. Blagajnik je takoer podnio izvjee, a onda je tata nazvao Engleza ija je ki poginula, kao Cookie, tako da su ga preko razglasa mogli uti svi okupljeni. Putovala je s dekom i oboje su poginuli. Ovo je bio prvi put da nije doao na demonstracije. Nije znao talijanski pa je tata prevodio, ali imala sam dojam da ga svi poznaju i sluaju kao starog prijatelja. Nije doao jer mu se razboljela majka, rekao je. Ljudi su mu pljeskali. Postupio je onako kako bi postupio svaki dobar talijanski sin. Ali, otiao je na groblje u Leedsu u deseti dvadeset pet na minutu utnje. A onda nam je posluen izvrstan objed, moda najbolji koji sam ikada jela. Sauvala sam jelovnik: BRESAOLA CON CARCIOFI RISOTTO CON FUNGHI PORCINI TORTELLI DI ZUCCA

FILETTO ALL'ACETO BALSAMICO GELATO CON MACEDONIA DI FRUTTA CALDA CAFFE COGNAC I, dakako, sluilo se vino, i rosso i bianco. Jo nisam rekla tati da se udajem ni da sam ve trudna, a znala sam da mu ni Gabriella nije rekla. Mislila sam da bi to bio zgodan trenutak, ali sjedio je na drugoj strani stola, s predstavnicima dvaju drugih stragi. Predaleko. S Gabriellinog kuhinjskog prozora vidio se dio starih gradskih zidina koji je otkriven kad se renovirala jedna od sveuilinih zgrada. Kuhinja je bila na kraju dugog hodnika koji je skretao u dnevnu sobu. Uope nisam mogla zamisliti tlocrt njezinog stana. Oigledno to nije bio pravokutnik podijeljen na manje pravokutnike. Postojao je gornji kat gdje je tata spavao s Gabriellom. Nije bilo zabranjeno otii tamo, ali mi je bilo neugodno otii kad su u kui bili i drugi ljudi, a bili su. Zapravo mi uope nije bilo jasno tko sve ivi u tom stanu. Bila je tu Gabriellina teta, ali inilo mi se da ona ima vlastiti stan; onda Gabriellina sestrina, koja je stanovala kod njih, ali je preko ljeta otila u Englesku. Ludi je spavala u njezinoj sobi. U srednjem dijelu glavnoga kata bila je golema radna soba s policama za knjige na sva etiri zida, a u sredini dvostruki radni stol, kao da su spojena dva potanska stola. Bila je puna radioaparata, a stol je bio pretrpan knjigama i papirima bio je tu rukopis tatine knjige o strage i suenju, primjerak Gabrielline kuharice, Errori della Tavola, koju je tata prevodio na engleski. Veliki dnevni boravak imao je mramorni pod sa sloenim uzorkom raznih boja tamnozelene, crvene, bijele. "Kua za prijatelje", tako ju je tata nazvao, a oigledno je imao mnogo prijatelja. Osobito mu se sviao kamin koji je imao ventilacijske otvore tako da si mogao regulirati toplinu kad si neto kuhao. Bile su tu i razne naprave za pripravljanje mesa i peenje kobasica. Ali, bilo je odve toplo za kamin. U vinskom podrumu, koji je zapravo bio dio starih zidina koje su okruivale grad u Srednjem vijeku, bio je stari mehaniki televizor. Tata nam je pokuao objasniti kako radi a ja sam zapisivala jer sam pomislila da bi to bio zgodan izloak za Muzej. Bilo je pravo olakanje kad su javne sveanosti zavrile pa smo se mogli povui u privatni ivot i biti s tatom, koji nam je sve elio pokazati: prostorije Udruge, Tribunale, rukopis svoje knjige, crkvu na San Luci, sunani sat u San Petroniju, Osteriju del Sole u koju si morao sam donijeti hranu, presepio ili djeji vrti u Martyriumu jednoj od crkava Santo Stefana kamo je Karlo Veliki svratio na misu kad je u 8. stoljeu putovao u Francusku. Da si studirala u 13. stoljeu rekao je nekoliko puta dola bi u Bolognu. Ili bi otila u Pariz. To su bile pretee dananjih sveuilita. U klasinoj antici nije bilo niega slinog. Proli smo ispod kilometara i kilometara lukova. Tata bi tu i tamo citirao Petrarku, koji je neko vrijeme proveo u Bologni na sveuilitu. (Kao i Dante i Boccaccio, ako je vjerovati vodiima.) Inde Bononiam perreximus, qua nil puto iucundius nilque liberius toto esset orbe terrarum Stigli smo u Bolognu; na cijelom svijetu nema ugodnijeg i slobodnijeg grada. Tata je bio pun snage, nikada nije bio umoran. A gdje god da smo svratili na kavu, uvijek je nekoga poznavao. Veeri smo provodili u Gabriellinoj osteriji, Osteria Trebbiano, koja se uskoro trebala zatvoriti na mjesec dana. Upravo smo tu, za Gabriellinim privatnim stolom odmah uz ulaz, tata, Ludi i ja razgovarali o budunosti nae obitelji. Tu sam otvorila karte i rekla tati da sam trudna, da emo se Daniel i ja vjenati potkraj rujna. Tu sam mu rekla i za onih 100 000 000 lira, dovoljno da otkupimo farmu i platimo Ludin studij

veterine. Barem prve dvije godine. Meni novac ne treba. I Daniel i ja imamo dobar posao... Govorila sam sve bre i bre. Muzej je upravo uveo nove, vrlo povoljne propise o poroajnom dopustu... Gabriella nije govorila engleski pa je ustala i poela raiavati stol. Ve smo ispraznili golemi pladanj predjela i pojeli tris, tri vrste tjestenine. Mislim da je htjela isprazniti kuhinju prije nego to se osteria zatvori. Mangia tutto rekla je, pokazujui nekoliko tagliatella koje sam gurnula na rub tanjura. Mangia tutto. Ali, nisam vie mogla ni uz najbolju volju. Nisi mi ti majka rekla sam joj i vidjela da sam je pogodila u bolno mjesto. Shvatila sam i da njih dvoje jo nisu nita konano dogovorili. Ugrizla se za usnicu. Stavila je moj tanjur s ostatkom tagliatella na ostale koje je skupila i otila je u kuhinju. To ti nije trebalo rekao je tata. Vidjela sam da se naljutio. Nita meni nije trebalo rekla sam. Nisam znala to u rei dok nisam progovorila. Da ti i mama niste bili tako tvrdoglavi, sve se ovo ne bi dogodilo. Ne bismo sjedili pet tisua kilometara od kue. "La sua voluntade nostra pace." Zato je to bilo tako vano? Zato nisi mogao popustiti? Oduvijek sam okrivljavala mamu za razvod, ali sad vie nisam bila tako sigurna. Pa to je samo nadgrobni spomenik. Moda sam pogrijeio rekao je. Ne znam. Ali znam da nije bio u pitanju samo nadgrobni spomenik. Tvoja je majka morala biti vjerna neemu u sebi, a to sam morao i ja. Dobro zna da nisam elio da ode. A mislim da ni ona nije eljela otii. Gledala sam njegovo lice iroko, blijedo ameriko lice koje nije pripadalo ovamo iako je sad imao dulju kosu. Ne misli li da je vrijeme da prestane? Prestanem s im? Da prestane misliti na prolost, na Cookie. Vie ti je stalo do nje nego do nas, do Ludi i mene. Pogledala sam Ludi traei njezinu podrku. Ona je polako gulila etiketu s boce crnog vina koje smo pili uz tris. Ali, vidjela sam da od nje traim neto to mi ne moe dati. Bila je tako mala... Morat u se boriti sama. Kako to moe rei? upitao je tata. Pa pogledaj gdje smo! Pogledaj to radi sa svojim ivotom! Misli li da ne bih isto uinio za tebe? Da bih prestao misliti na tebe? Lake je nekoga voljeti kad je mrtav. Nita ne trai od tebe. To vjerojatno ima pravo rekao je. Nil nisi bonum. Ali, duo, to nije neto to moe izabrati. Misli li da sam elio voljeti Cookie na ovaj nain? Kad i ti bude imala djecu... Upravo u imati djecu rekla sam, prekidajui ga. Htjela sam ga zbuniti. Htjela sam ga tjeiti, rei mu da e sve biti u redu. Ali, on nije bio zbunjen. Ja sam bila zbunjena. Drago mi je to ima onaj novac rekao je. Koji novac? Onih sto milijuna lira. To je vie od ezdeset tisua dolara. To je tvoj novac rekla sam. Mislile smo da bi njime mogao otkupiti farmu. elim da ga ti i Ludi podijelite rekao je. To je tebi dar za vjenanje, a Ludi za diplomu. Meni vie ne treba. Nagnuo se prema meni. ini mi se da si ti ta koja se mora osloboditi prolosti. Gabriella se vratila za stol nosei jo hrane. Je li to magaree meso? upitala sam. Vidjela sam ga u jelovniku, ili barem mislim da jesam: somarello. Kuaj rekla je. Svidjet e ti se.

 Oprosti rekla sam joj. Ne znam gubiti. Ja ti nisam majka odgovorila je ali ti nisam ni neprijateljica. I ne zna koliko te otac voli. Mahnula je glavom prema tati. Stalno misli na tebe. "to li Sara sad radi? to li radi Ludi?" Nosi vas sa sobom u srcu. Vi ste dio njega, ba kao i Cookie. Ali, on ima veliko srce. Ima mjesta i za mene. Mora se malo pomaknuti, napraviti mjesta. Pomaknula sam stolac tako da moe sjesti kraj mene. Nagnula se i apnula mi na uho, da Ludi ne uje: To je konjetina rekla je. Magareeg mesa nam je ponestalo. Bila je konjetina, ali bila je dobra. Kad se tata spremio svirati, ve smo pojeli konjetinu, salatu i gotovo treinu zasitne okoladne torte. Objavio je svima da sam trudna i da se udajem. Clienti su pljeskali. Zatim je objavio da e Ludi studirati veterinu pa su opet pljeskali. Otpjevao je "Bella Ciao" na talijanskom, u flamenco stilu koji nikad prije nisam ula. Onda je pjevao "Sittin' on Top of the World" i "Mississippi River Blues", pa je odsvirao instrumental, "Last Steam Engine Train" Lea Kottkea, a onda je htio da Ludi i ja s njim pjevamo "Simple Gifts" pa smo to, nakon kratkog oklijevanja, i uinile. To nam je neko pjevao kao uspavanku. Meni je bilo neugodno, ali Ludi je ustala i zduno pjevala: 'Tis the gift to be simple 'Tis the gift to be free 'Tis the gift to come down, Where we ought to be, And when we find ourselves In the place just right, 'Twill be in the valley Of love and delight.48 Tata mi je zatim pruio pladanj i rekao da traim novac. Nisam mogla, ali Ludi jest. Spustila sam glavu dok sam se vraala na svoje mjesto, kao i uvijek kad mi je neugodno. Onda mi je netko dotaknuo rame i pomislila sam da me svi gledaju, da sam napravila budalu od sebe. Ali, bila je to samo Ludi. Per la musica rekla je kroz smijeh. U depu sam imala novanicu od deset tisua lira. Stavila sam je na vrh hrpe na pladnju. Tata je pjevao "Trouble in Mind". Trouble in mind, I'm blue, But I won't be blue always; 'Cause that sun gonna shine, In my back door some day. U tom sam trenutku shvatila da je tata sretan. Mislim da ni sam nije znao koliko je sretan, ali meni je to odjedanput bilo jasno i istog sam trena osjetila otre ubode boli zbog rastanka iako smo odlazile tek za dva dana. Znala sam da se izgubljene godine ne mogu nadoknaditi i da se poinjena teta ne moe uvijek ispraviti. To sam odavno znala i bilo je tono, ali postojala je i druga istina, istina koju sam mogla vidjeti i uda"Dar je biti jednostavan, dar je biti slobodan, dar je stii onamo gdje bismo trebali biti; a kad se naemo na tom pravome mjestu, bit e to u dolini ljubavi i radosti" (prev.)
48

hnuti kao dim cigareta u osteriji, kao dim majinih cigareta. Postojala je i druga istina, ali do nje nisi mogao doi razmiljanjem. Nisi je mogao nai na zemljovidu i vidjeti kojom cestom e doi do nje kao to moe isplanirati putovanje u St. Louis ili Chicago. Fahren ohne Plan, tako je tata govorio. Guidare senza meta. Moe putovati jedino bez plana, kao to smo inili kad bismo se naveer vozikali, ovom pa onom seoskom cestom, uz burlingtonsku prugu do vodenog tornja pa prema unutranjosti. Jedne smo veeri naili na krdo bizona. Golemih bizona, na polju odmah uz cestu. Bilo ih je desetak, velikih tamnih oblija na pozadini obzorja. Silueta. "Bizoni", rekla je Ludi, a tata je zapjevao "Home on the Range". Jedva smo ekale da povedemo prijatelje da ih vide, a kad smo ih povele, nismo im rekle kamo ih vodimo ni zato, tjerale smo ih da pogaaju. Nitko nije pogodio, a tako je bilo i bolje, jer bizone nismo nale. Tata je nabavio veliki zemljovid upanije Harrison, pa zemljovide susjednih upanija, i sustavno smo ih pretraivali, sve dalje i dalje, kvandrant po kvadrant. Na kraju smo morale sve ispriati prijateljima, ali nismo bile sigurne da su nam povjerovali. Takva je bila i ta istinitija istina. Bojala sam se otii s mjesta, ustati od stola u osteriji, jer sam se bojala da je vie nikad neu nai, da se nikad neu moi vratiti. A postojala je i jo istinitija istina koja mi nije posve sjela sve dok nisam vidjela fotografiju koju mi je Gabriella poslala: netko je snimio nas etvoro na kolodvoru dok smo ekali vlak za Milano. Pred nama su bili nai kovezi, iza nas lapide s Cookienim imenom, rupa od bombe puna cvijea, dopisnica i pisama koje su ljudi donijeli poslije demonstracije. Potreslo me kad sam vidjela Cookieno ime tako daleko od kue, a potreslo me i kad sam vidjela naa nasmijeena lica, moje nasmijeeno lice, i shvatila da sam i ja sretna. Daniel i ja vjenali smo se potkraj rujna u Chicagu, na Pointu rtu juno od Hyde Parka. Tata je doao kui i odsjeo u Hotelu Windermere, u kojem smo rezervirali nekoliko soba za nae goste. Sjalo je sunce, jezero je bilo modro, Ludi mi je bila djeverua, ulini glazbenici koje je Daniel sreo u podzemnoj u Ulici Canal nisu doli to sam i oekivala ali to nije bilo vano jer je tata svirao gitaru koju je kupio Danielu kao svadbeni dar. Svirao je "Simple Gifts" prije nego to smo sjeli za stol i svi su pjevali s njim, a onda je ujak Roy, mamin brat koji je doao ak iz Kalifornije, svirao glasovir, a tatin brati iz Ann Arbora svirao je usnu harmoniku a njegova ena violinu, i na kraju je propovjednikova ena otpjevala "Amazing Grace". Loe je bilo jedino to to mami nisu dopustili doi. Smjela je ii na sprovode, ali ne i na vjenanja. Moda oni tko god "oni" bili nisu htjeli da opatice vide ljude koji su tako sretni, ljude koji se spremaju prvi put poeviti. Barem teoretski. Ali, dola je na komemoraciju, ako je tako mogu nazvati, koju smo odrali za Cookie dva dana poslije svadbe. Bio je to jedini put da smo se svi mogli sastati, a bila sam prilino uvjerena da je i posljednji. Mama i tata su se nagodili. Cookie je sa zakanjenjem dobila rimokatoliki sprovod, a tata je imao pravo izabrati epitaf. Proveo je cijeli dan dan nakon svadbe u tvrtki za nadgrobne spomenike Steckley dok su urezivali novi natpis. Dvojici radnika morao je platiti prekovremeni rad, ali kad smo u petak poslije podne doli na groblje, nadgrobni spomenik je bio tamo. Stajali smo i gledali ga ne govorei nita dok smo ekali da mama doe iz samostana. S mjesta gdje smo stajali uz Cookien grob vidjela se naa nekadanja kua. Vrt je bio u kaosu, jedna vrata staje otkaila su se sa arke i visjela ukoso. Daniel i ja razmiljali smo o tome da se vjenamo u toj staji, tamo gdje smo Cookie i ja nekada jedna drugoj glumile djeverue na tobonjim vjenanjima dok nam je Ludi bila cvjearica a kuni ljubimci su bili prijatelji i roaci. Zbunjeno su nas gledali, kao sada Laska s Lu-

dinog kamioneta. Ludi je provela ljeto u Wisconsinu prouavajui crvenokrile kosove. Nakon komemoracije vratit e se u Grinnell da zavri etvrtu godinu. Zamislili smo komemoraciju tako da svi neto kaemo o Cookie, priamo prie kao na komemoraciji na Harvardu. Sveenik iz samostana rekao je da to ne dolazi u obzir, ali dok smo ekali mamu, ja sam zamiljala to bih bila rekla. U staji sam nauila plesati jitterbug. Cookie i ja dobile smo novi gramofon za Boi i tako smo glasno sluale ploe da su nam mama i tata rekli neka ga odnesemo u staju. Cookie, mislila sam, ti si uvijek neto prireivala, a Ludi i ja smo te izluivale molei te da nas povede sa sobom na ples ili tulum koji si priredila u staji. Tad je jo bilo sijena, u balama nalik na velike opeke ne onim oblim kakve danas prave. Od njih smo mogle graditi tunele i tajna skrovita. Ludi i ja jednom smo se sakrile u skrovite prije plesa koji si priredila za cijeli razred. Sakrile smo se gotovo dva sata prije plesa. Ludi zapravo nije smjela ulaziti zbog astme, ali ponijela je inhalator. Zaspale smo prije kraja plesa, a kad smo se probudile, posvuda su na prostiraima leali parovi i mazili se. itala si nam. "Hobita". Tata ga je ve proitao tri puta, naglas, ali htjele smo ga opet uti, a kad si dola do smrti Thorina Oakenshielda, rasplakala sam se ba kao i kad mi ga je tata prvi put itao, a onda se i Ludi rasplakala iako je bila tako mala da jo nita nije shvaala. Bila si mi uiteljica, Cookie. Nauila si me plesati jitterbug i plivati leno, itati note i pei omlet. Sjeam se kad sam te otila posjetiti prije nego to si se prvi put vratila kui s Harvarda. Prvo te posjetio tata, a onda je poslao mene. Ispriao me je u koli pa sam tjedan dana stanovala u tvojoj sobi. Jele smo u Tastyju, a ne u blagovaonici. To je bio prvi put da sam ja bila potrebna tebi. Bila sam tako sretna. Prvi put sam sama putovala zrakoplovom. Doekala si me u Bostonu pa smo nazvale tatu iz govornice. Tata mi je dao novac da odemo na veeru u North Endu, ali mi smo ga potroili na artioke za cijelo tvoje drutvo, ba kao to ste uinili i ti i tata. Od toga si se dobro osjeala. Ile smo kupiti artioke u North End. I pokuale nai zeleni papar. Traile smo ga na talijanskom, ali nas nitko nije razumio. Pepe verde, stalno si ponavljala i zgraala se to ga nema. Uvijek si bila daleko preda mnom, Cookie, a onda sam te na trenutak sustigla. Ali, onda si opet odjurila naprijed i sad te vie nikada neu moi sustii. Nije bilo lako kuhati u domu. Posudili smo posue od upravitelja i nazvale tatu da nam da recept za pastu alla putanesca jer nismo nale zeleni papar koji je nuan za farfalle s prutom i vrnjem. Uvijek si ga nazivala da ti da neki recept. Veer prije odlaska u Italiju spakirala si previe stvari. Nije ti sve stalo u tatin stari platneni koveg pa smo sve morale presloiti. Mama je ivala, kao i uvijek kad je netko odlazio ili kad smo se spremali na ljetovanje. I rekla si mi da si se zaljubila u Bena posljednje godine na Harvardu i da ne kaem mami i tati jer ih eli nazvati iz Italije i rei da ste slubeno zarueni. Ben je trebao doi u Italiju za Boi. Nikad im nisam rekla. Valjda sam htjela da to bude naa tajna. Da samo moe vidjeti Lasku, Cookie. Upravo je skoila s kamioneta i pala na glavu. Sjea se kako je tata plakao kad je Argos uginuo? Ne, ve si bila otila. Odveli smo ga veterinaru. Tata je bio operirao kilu pa ga je mama nosila. Vie nije mogao ni stajati, toliko su ga boljeli kukovi. Svi smo ili i svi smo ga grlili dok mu je dr. Mitchell davao injekciju. Mama i tata su plakali. Bilo mi je neugodno dok smo prolazili kraj ljudi u ekaonici. Mama i tata su plakali i kad si ti otila na Harvard, i kad si poslije otila u Italiju. Ali, zna to je udno? Tata uope nije plakao nakon to si... otila. Stvarno otila.

Umrla. Poginula. Raznesena. Nikad nisam vidjela da plae. Nisam to shvaala, ali ini mi se da sad poinjem shvaati. Kad su se vratili kui, ja sam se ve bila uselila u tvoju sobu. Nadam se da se ne ljuti. Trebala sam ih pitati. I poevila sam se s Aaronom u tvom krevetu. To mi je bio prvi put. Poludjela sam. Oprosti. Onda su te donijeli kui, zrakoplovom Alitalije. Na O'Hare. Gledali smo kako viljukar skida tvoj veliki, teki lijes. Jedva je stao u mrtvaka kola gospodina Gridleyja. isto olovo. Zapeaen. Talijani valjda ne dre do balzamiranja, pa od tebe vie nije mnogo ostalo. Vidim kako se niz Ulicu Kruger pribliava limuzina. Mama e biti tu za nekoliko minuta. Oh, Cookie, otila sam je posjetiti u samostan nekoliko puta sjedi u sobici nalik na ured u pogrebnom poduzeu ali, nemamo si bogzna to rei. Nisu joj dopustili doi na moje vjenanje. Moda se boje prevelike sree. Moda se boje da e pobjei. Ali, sada je tu, a s njom jo jedna opatica i sveenik. Izlaze iz automobila. U crnom i bijelom, kao pingvini. Kako to moe podnijeti? Barem je ona uvijek voljela udobnu odjeu. Najradije bih potrala i zagrlila je, ali ipak u se suzdrati. Izbila je velika svaa oko nadgrobnog spomenika, ali na kraju su se uspjeli dogovoriti. Sklopili su nagodbu. Dobila si rimokatoliki sprovod, sa sveenikom i svime ostalim. Ne pravu misu nego posljednju pomast. A tata je dobio ono to je on elio da pie na spomeniku. Da ga samo moe vidjeti! Mama je htjela Danteov stih La sua voluntade nostra pace ali tata nije pristao. Sad mi je to drago. Htio je neto istinito i mislim da je to uspio nai. Otili smo do Steckleyja na Cesti br. 30. Ja to nisam znala, ali oni su jo imali spomenik koji je mama naruila; tata je platio cijelo bogatstvo da zbriu prvi natpis. Sada pie: CAROLYN CLIFFORD WOODHULL 14. lipnja 1958. 18. kolovoza 1980. Contra vim Veneris herbam non inveneris; contra vim mortis non crescit herba in hortis. Protiv snage ljubavi nema ljekovite biljke; protiv snage smrti u vrtovima ne raste lijek. Daniel i ja vratili smo se u motel, Ramada Inn, na trgu. Tek je pet sati. Nije prekasno da krenemo u Chicago. Ali, odlazimo u San Fracisco tek u srijedu pa smo odluili prespavati u St. Clairu. Samo, sad bi mi bilo drae da smo ve krenuli. Tako je udno odsjesti u motelu u svojem rodnom gradu. Daniel bi se mazio, ali meni nije do toga. Komemoracija je protekla glatko. Stajali smo oko groba, sveenik je neto govorio na latinskom, a mi smo ponavljali ono to nam je dao na papiru: ad postulandam gratiam bene moriendi. ak sam i ja to razumjela mislim, latinski a mama mi je poslije neto doapnula. Nisam je odmah razumjela. Rekla je: Ali, postoji lijek protiv smrti, kad bi tvoj otac to samo htio shvatiti. Tek sam poslije shvatila da je govorila o nadgrobnom spomeniku. O, Cookie, voljela bih da su prola etiri vlaka, kao onog dana kad si poginula, zapravo kad smo doznali za podmetanje bombe. Voljela bih da je mama strgnula odoru i bacila se tati u zagrljaj; voljela bih da je tata novcem od talijanske vlade ponovno kupio farmu kako bismo se imali kamo vraati. Ali, nita se od toga nije dogodilo. Um-

jesto toga, California Zephyr je kasnio oko est sati, neki teretni vlak je krenuo s ranirnog kolodvora i poeo ubrzavati dok smo mi stajali na groblju poslije komemoracije i nismo znali to rei. Danile mi masira lea i stranu stranu bedara i guzu a ja utim i putam da moje suze padaju na jastuk. Kao da sam jo na groblju i sve vidim. Vidim farmu, vidim mamu kako sjedi na stranjem sjedalu samostanske limuzine a sestra Judy vozi to je ona druga opatica koja je dola a otac Westergrin sjedi na suvozakom mjestu. Zamiljam kako tata i Ludi piju kavu u zranoj luci u Molineu, a Laska lei na kamionetu. Ja sam tu, u St. Clairu, u sreditu, a oni se svi udaljavaju. Moe na brzaka? pitam Daniela. Pljunem na dlan i protrljam se izmeu nogu. Sigurna si? Jesam. Uvijek sam mislila da oni nisu uspjeli; da mi nismo uspjeli kao obitelj. Ali, Cookie, to nije istina. Sad vidim da mama i tata nisu jednostavno dopustili da stvari idu svojim tokom; nisu se prepustili struji; veslali su uzvodno; dali su svojem ivotu neki oblik; izabrali su intenzivniji ivot, Cookie; pogledali su tvojoj smrti u lice. Ja sam ta koja se s njom nije suoila. Prema tome, odakle mi pravo da kaem tko je uspio a tko nije? Oni su krenuli dalje. Ja sam ta koja je zapela. Ja sam zaostala. Ali, zamisli samo, Cookie, zamisli kako im je bilo gledati nas kako odlazimo. Sad shvaam. I mi moramo pustiti njih da odu, kao da su oni naa djeca, kao da odlaze na studij ili u Italiju, na daleka mjesta, jer to je jednostavno tako. Stara sredita nestaju, nova nastaju. To ti je matematiki zakon. Ako ima tri toke, uvijek postoji sredite, ali toke se pomiu. Hoe da odmah svrim? upitao me Daniel. Zamalo kaem da, ali onda odmahnem glavom, ne, i nastavim se pomicati. Ne elim da me i Daniel ostavi za sobom. Volim njegovu bradu, njegovu strpljivost, njegov kurac. U meni je, kao otro koplje koje mi se zabada u trbuh, gurka novi ivot koji je ve tamo. I ja sam se uzbudila. Rairim mu guzove da bih mogla vrh srednjeg prsta gurnuti centimetar-dva u njegov buco di culo. Nikad prije to nisam uinila i ne znam zato sad inim, ali prst mi gori, strujni krug izmeu nas dvoje je zatvoren, struja mi kroz ruku tee u glavu pa iz nje u piku. Sada te moram pustiti da ode, Cookie, moram ti rei zbogom. Protiv snage ljubavi nema ljekovite biljke; protiv snage smrti u vrtu ne raste lijek. Mislim da je to najblie istini to mogu doprijeti. A moda je jo malo blie ako se obrne: protiv snage smrti nema ljekovite biljke; protiv snage ljubavi u vrtovima ne raste lijek.

Prevoditeljica se zahvaljuje na pomoi dr. Marini Bricko s Odsjeka za klasinu filologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. "Katkad, kad je stvarnost odve bolna, knjige nam mogu pomoi da istraimo svoju krhkost. Oevi i keri takva je knjiga. Uz suosjeanje i humor, daje nam osjeaj sigurnosti i vjere koji nalazimo samo kod najvrsnijih autora." FRANCES STEAD SELLERS, The Washington Post Book World

Robert Hellenga, autor bestselera "esnaest uitaka" u ovom nam napetom i umijeno napisanom romanu ponovno otkriva svoje duboko razumijevanje snage i otpornosti ljudskoga duha. Allan Woodhull ("Woody"), profesor klasine filologije na malom sveuilitu na Srednjem zapadu uvjeren je da je nauio sve emu ga ivot moe nauiti. Nakon tragine smrti njegove najstarije keri, koja je prije sedam godina poginula od teroristike bombe u Italiji, ena ga je napustila, a druge dvije keri odrasle su i otile svojim putom. Ali, kad odlui otii na suenje teroristima i vratiti se na mjesto gdje se dogodila tragedija, poinje novi ivot i nalazi novu ljubav. "Hellenga je majstor satire i raskonog predoavanja ugoaja." DAVID WILLIS McCULLOUGH, The New York Times Book Review "Jesenska proza, razigrana intelektualna radoznalost i njenost bez iluzija." ENTERTAINMENT WEEKLY ROBERT HELLENGA je diplomirao na Michiganskom sveuilitu te studij nastavio na Sveuilitu Queen's u Belfastu i na Sveuilitu Sjeverne Caroline, a doktorirao je englesku knjievnost na Sveuilitu Princeton. Profesor je na Knox Collegeu u Galesburgu u Illinoisu i autor bestselera "esnaest uitaka".