Nepoznat a aut orica

DNEVNIK JEDNE NARKOMANKE

Go Ask Alice preuzet o iz pjesme "Whit e Rabbit " koju je napisala Grace
Slick
Knjiga GO ASK ALICE t emelji se na st varnom dnevniku
pet naest ogodisnje narkomanke.
Ova knjiga nije st udija narkomana t inejdzera iz srednjeg st aleza.
Ne nudi rjesenja.
Ali, jest vrlo osobna i specificna kronika. Nadamo se da ce, kao
t akva, bacit i svjet lo na neke dijelove sve slozenijeg svijet a u kojem
zivimo.
Imena, dat umi i neki dogadaji promijenjeni su u skladu sa zeljama
onih kojih se t icu.
Urednici
16. rujna
Sjecam se kako sam jucer mislila da sam najsret nija osoba na
cijelom svijet u, u cijeloj galaksiji, u svemu st o je Bog st vorio. Je li t o
doist a bilo jos jucer ili se dogodilo prije bezbroj svjet losnih godina?
Mislila sam kako t rava nikada nije mirisala t ako opojno, a nebo nikada
nije bilo t ako visoko. Sad mi se sve t o razbilo o glavu i najradije bih se
st opila u t aj bljakast i svemir i prest ala post ojat i. Zast o, zast o, zast o t o
ne mogu? Kako cu pogledat i u oci Sharon i Debbie i ost alima? Kako?
Sad vec zna cijela skola, st o post o! Jucer sam kupila ovaj dnevnik
misleci kako cu napokon moci reci nest o prekrasno, nest o super, nest o
t ako osobno da t o necu moci podijelit i ni sa kim zivim, samo sa sobom.
A sada se i t o, kao i sve u mojem zivot u, pret vorilo u veliku nist icu.
St varno ne razumijem kako mi je Roger t o mogao ucinit i kad ga
volim ot kad znam za sebe i cijeli zivot cekam da izadem s njim. Kad mi
je jucer zakazao sudar mislila sam da cu doslovce umrijet i od srece.
St varno sam t ako mislila! A sad je cijeli svijet hladan i siv i
bezosjecajan, a mama me gnjavi da pospremim sobu. Kako me moze t ako
gnjavit i kad bih najradije umrla? Zar ne mogu bit i nasamo ni s vlast it om
dusom?
Dnevnice, morat ces pricekat i do sut r a jer cu inace opet morat i
slusat i cijelu onu ist u prodiku o t ome kako se ponasam i kako sam
nezrela.
Vidimo se.
17. rujna
Skola je bila cist a nocna mora. Bojala sam se da cu nalet jet i na Rogera
svaki put kad sam zasla za neki ugao, a ist odobno sam se ocajnicki
bojala da ga necu vidjet i. St alno sam si ponavljala: "Mozda se nest o
dogodilo i on ce mi objasnit i. " Na rucku sam morala reci curama da nije
dosao. Pret varala sam se da mi nije st alo, ali, dragi dnevnice, i t e kako
mi je st alo! Toliko mi je st alo da mi se cini kako se sve u meni razbilo
na t isucu komada. Kako je moguce da sam t ako ocajna, posramljena i
ponizena a da ipak funkcioniram, govorim i smijesim se i mislim? Ja
nikoga na svijet u ne bih namjerno povrijedila. Ni t jelesno, ni osjecajno.
Zast o onda meni drugi t o st alno rade? Cak se i moji rodit elji ponasaju
prema meni kao da sam glupa i manje vrijedna i cak niska. Cini mi se da
nikad necu zadovoljit i nicija ocekivanja. Sigurno je da nisam onakva
kakva bih sama zeljela bit i.
19. rujna
Tat in rodendan. Nist a narocit o.
20. rujna
Moj rodendan. Sad mi je pet naest . Nist a.
25. rujna
Dragi dnevnice,
Nisam pisala got ovo cijeli t jedan jer se nije dogadalo nist a zanimljivo.
Ist i glupi nastavnici predaju ist e glupe predmet e u ist oj glupoj skoli.
Kao da za sve gubim zanimanje. U pocet ku sam mislila da je gimnazija
fora, ali zapravo je dosadna. Sve je dosadno. Mozda je t o samo zat o st o
odrast am i zivot post aje bezvezniji. Julie Brown je priredila t ulum ali
nisam ot isla. Dobila sam cet iri ruzne, debele, masne kile i nemam st o
obuci. Pocinjem izgledati onako kako se i osjecam.
30. rujna
Sjajne vijesti, dnevnice! Selimo se. Tat a je dobio mjesto procelnika
kat edre polit ickih znanosti u . . . . . . . . . Nije li t o uzbudljivo! Mozda ce bit i
kao kad sam bila mala. Mozda ce opet svakog ljet a predavati u Europi i
mi cemo ici s njim kao onda. Kako su t o bila dobra vremena! Jos danas
idem na dijet u. Bit cu nova osoba kad st ignemo u nas novi dom. Necu
progut at i ni komadic cokolade, ni jedan przeni krumpiric dok ne skinem
pet odvrat nih kila masnog sala. I kupit cu si novu garderobu. Koga je
briga za Ruznog Rogera? U povjerenju, dnevnice, meni je jos uvijek
st alo. Valjda cu ga uvijek voljet i, ali mozda me dan-dva prije nego st o
odemo, kad budem vit ka, kad mi t en bude besprijekoran i cist i gladak,
kad budem imala odjecu kao fot omodel, ponovno pozvat i van. Hocu li
ga odbit i ili se ne pojavit i ili cu a bojim se da hocu popust it i i izici s
njim?
Molim t e, dnevnice, pomozi mi da budem jaka i uporna. Pomozi
mi da vjezbam svakog jut ra i veceri, da cist im lice i ost anem na dijet i i
budem opt imist icna i ugodna i pozit ivna i vedra. Tako zelim bit i net ko
vazan, ili da me barem kat kad neki decko pozove van. Mozda cu nova ja
bit i drukcija.
10. list opada
Dragi dnevnice,
skinula sam kilu i pol i napola se pripremamo za selidbu. Nasa se kuca
prodaje, a mama i t at a su ot isli pot razit i novu u . . . . . . Ja sam ost ala ovdje
s Timom i Alexandrijom i, neces vjerovat i, uopce mi ne idu na zivce. Svi
smo uzbudeni zbog selidbe i oni me u svemu slusaju i pomazu u kuci i s
hranom i slicno no dobro, got ovo u svemu. Mislim da ce t at a preci na
novi posao polovicom semest ra. Uzbuden je kao djecacic i sve je got ovo
kao nekada. Sjedimo za st olom i smijemo se i salimo i zajedno
planiramo. Super je! Tim i Alex zele ponijet i sve svoje igracke i ost ale
drangulije. A ja bih najradije imala sve novo, dakako osim mojih knjiga,
one su sast avni dio mojeg zivot a. Kad me u pet om razredu udario aut o i
kad sam onako dugo bila u gipsu, umrla bih da ih nisam imala. Ni sad
nisam sasvim sigurna st o je u meni st varno a st o iz knjiga. Ali, nema
veze, jer ovo je super! Zivot je prekrasan i uzbudljiv i jedva cekam st o
me ceka iza sljedeceg ugla i svih uglova poslije.
16. list opada
Mama i t at a su se danas vrat ili. Hura, imamo novu kucu! Veliku, u
spanjolskom st ilu koji se mami t oliko svida. Jedva cekam da se
preselimo! Jedva cekam! Jedva cekam! Fot ografirali su je i fot ografije
ce bit i got ove za t ri-cet iri dana. Jedva cekam, jedva cekam jesam li t o
vec rekla najmanje milijun put a?
17. list opada
Cak je i u skoli opet uzbudljivo. Dobila sam pet icu na t est u iz algebre, a
i sve ost alu su same pet ice i cet vorke. Algebra mi je najt eza. Ako nju
mogu proci, onda mogu sve st o pozelim! Obicno sam sret na ako dobijem
t rojku, cak i kad se ubijem od ucenja. Nije li t o cudno, kad jedna st var
ide dobro, onda kao da i sve ost alo t akoder ide dobro. Cak se i s
mamom bolje slazem. Vise me t oliko ne gnjavi. Nije mi jasno koja se od
nas promijenila, st varno ne znam. Jesam li ja vise onakva kakva ona zeli
da budem pa me ne mora stalno davit i, ili je ona manje zaht jevna?
Cak sam srela Rogera u hodniku i uopce me nije bilo briga.
Pozdravio me i zastao da razgovaramo, ali ja sam samo prosla. Nece me
t aj vise okrenut i naglavacke! Ah, jos samo nest o vise od t ri mjeseca!
22. list opada
Scot t Lossee me pozvao da u pet ak idem s njim u kino. Skinula sam pet
kila. Sad imam 52, st o je u redu, ali voljela bih skinut i jos pet . Mama
kaze da ne bih t rebala bit i t ako mrsava, ali st o ona zna! Zelim t o! Tako
dugo nisam pojela nist a slasno da sam vec zaboravila okus mojih
omiljenih jela. Mozda u pet ak popustim i pojedem nekoliko krumpirica. . .
mmmm. . . .
26. list opada
Bilo je zgodno u kinu sa Scot t om. Poslije smo izisli i ja sam pojela sest
prekrasnih, zanosnih, slasnih, rajskih przenih krumpirica. Koji uzit ak! Za
Scot t a ne osjecam ono st o sam nekada osjecala za Rogera. On mi je
valjda bio jedina prava ljubav, ali drago mi je st o je prosla. Zamisli, t ek
sam u prvom gimnazije, imam pet naest godina, a moja jedina zivot na
ljubav je prosla. To mi se cini pomalo t ragicno. Mozda se opet sret nemo
jednog dana kad budemo na fakult et u. Nadam se da ce bit i t ako. St varno
se nadam. Proslog ljet a na pidzama-part iju kod Marion Hill net ko je
donio Playboy u kojem je bila prica o djevojci koja prvi put spava s
deckom, a ja sam mogla mislit i samo na Rogera. Ne zelim nikada spavat i
s nekim drugim deckom, nikada. . . Kunem se da cu umrijet i kao djevica
ako Roger i ja ne budemo zajedno. Ne bih podnijela da me net ko drugi
makar i dot akne. Nisam cak sigurna ni za Rogera. Mozda cu drukcije
mislit i kad budem malo st arija. Mama kaze da kad djevojke odrast u u
njihov krvot ok navale hormoni i jacaju spolne zelje. Valjda sam ja
zaost ala u razvoju. Cula sam nevjerojat ne price o nekima iz skole, ali ja
nisam oni, ja sam ja, a osim t oga, seks mi se cini t ako cudnim i
nespretnim i neugodnim.
St alno mislim na nasu nast avnicu t jelovjezbe koja nas uci
modernim plesovima i uvijek ponavlja kako ce t o ojacat i nase t ijelo za
radanje, a onda t upi kako sve mora bit i graciozno, graciozno, graciozno.
Nikako ne mogu zamislit i seks ili radanje kao nest o graciozno.
Jurim. Vidimo se.
10. st udenog
Oh, dragi dnevnice, t ako mi je zao st o sam t e zanemarila, ali bila sam
t ako zauzet a. Vec se spremamo za Dan zahvalnost i, a onda i Bozic.
Prosli t jedan smo prodali kucu Dulburrowsovima koji imaju sedmoro
djece. Voljela bih da smo je mogli prodat i nekoj manjoj obit elji. Muka
mi je od pomisli kako ce onih sest djecaka t rckarat i po nasim prekrasnim
stubama i prljavim, ljepljivim prst ima dodirivat i zidove a prljavim
nogama gazit i po maminim bijelim sagovima. Znas, kad se sjet im t akvih
st vari, uopce mi se ne odlazi! Bojim se! U ovoj sam sobi provela svih
svojih pet naest godina, svih 5530 dana. Tu sam se smijala i plakala,
st enjala i mrmljala. Voljela sam ljude i st vari i mrzila ih. To je velik dio
mojeg zivot a, mene same. Hocemo li bit i ist i kad oko nas budu drugi
zidovi? Hocemo li mislit i drukcije misli i osjecat i drukcije osjecaje? Oh,
mama, t at a, mozda je ovo greska, mozda za sobom ost avljamo prevelik
dio sebe!
Dragi moj dnevnice, krstim t e svojim suzama. Znam da moramo ici
i da cu jednog dana cak morat i ot ici od mame i t at e u vlastit i dom. Ali,
t ebe cu uvijek nosit i sa sobom.
30. st udenog
Dragi dnevnice,
oprost i st o nisam razgovarala s t obom na Dan zahvalnost i. Bilo je t ako
lijepo, baka i djed su dosli na dva dana i pricali smo o st arim vremenima
i izlezavali se po dnevnoj sobi. Tat a cak uopce nije ot isao u ured. Baka
je s nama pravila karamele kao kad smo bili mali, cak nam se i t at a
pridruzio. Mnogo smo se smijali, Alex su karamele dospjele u kosu a
djedu su se slijepile umjet ne vilice, valjali smo se od smijeha. Zao im je
st o se selimo t ako daleko od njih, a i nama je zao. Nece bit i ist o kad
baka i djed ne budu mogli navrat it i. St varno se nadam da je t at a u pravo
st o se odlucio za ovo.
4. prosinca
Dragi dnevnice,
mama mi vise ne dopust a da drzim dijet u. Medu nama, nije mi jasno st o
se t o nje t ice. Ist ina je da sam vec nekoliko t jedana prehladena, ali znam
da t o nije zbog dijet e. Kako moze bit i t ako glupa i nerazumna? Jut ros
sam za dorucak ht jela pojesti uobicajenu polovicu grejpa, a ona me
nat jerala da pojedem krisku bijelog kruha i jaje i komadic slanine. To je
vjerojat no najmanje 400 kalorija, mozda cak i pet st o ili sest o ili
sedamst o. Ne znam zast o mi ne dopust a da zivim svoj zivot . Ne voli kad
izgledam kao krava, nit ko t o ne voli, cak se ni ja sama sebi t ad ne
svidam. Pit am se bih li mogla gurnuti prst u grlo i povrat it i nakon
svakog obroka. Rekla je da cu morat i ponovno pocet i jest i veceru, i t o
upravo sad kad sam se priblizila cilju i kad me vise ne muci glad.
Rodit elji su t akva muka! Ti se, dragi dnevnice, barem zbog t oga ne
moras brinut i. Ja sam t i jedina briga. Ali, t u t i se bas i nije posrecilo, jer
nisam bas laka.
10. prosinca
Kad sam t e kupila, dnevnice, namjeravala sam svakoga dana nest o
zapisat i u t ebe, ali nekih se dana ne dogodi nist a vrijedno spomena, a
nekih sam t ako zauzet a ili mi je dosadno ili sam ljut a ili razdrazena ili
jednost avno odvec ja da bih radila ist a st o ne moram. Nisam bas neka
prijat eljica, cak ni t ebi. Ali, t i si mi blizi nego Debbie, Marie i Sharon,
koje su mi najbolje prijat eljice. Cak ni s njima nisam prava ja. Djelomice
sam net ko drugi t ko se zeli uklopit i i reci pravu st var i bit i na pravom
mjest u i nosit i ist o st o i svi ost ali. Kat kad mi se cini da svi zelimo jedni
drugima bit i sjene, st alno kupujemo ist e ploce i t akve st vari, cak i ako
nam se ne svidaju. Klinci su kao robot i, kao s t ekuce vrpce, a ja ne
zelim bit i robot !
14. prosinca
Upravo sam kupila prekrasan bros s biserom mami za Bozic. St ajao me
devet i pol dolara, ali isplat ilo se. To je uzgojeni biser st o znaci da je
pravi i izgleda bas kao moja mama. Mekan i sjajan, ali ispod t oga cvrst i
ot poran pa se nece t ek t ako raspast i. Oh, t ako se nadam da ce joj se
svidjet i! Tako zelim da joj se svidi i da joj se ja svidam! Jos ne znam st o
cu kupit i Timu i t at i, ali s njima je lakse. Voljela bih t at i kupit i zlat ni
drzac za olovke da ga st avi na radni st ol u novoj, velikoj sobi na
sveucilist u t ako da me se sjet i svaki put kad ga pogleda, cak i usred
nekog silno vaznog sastanka s najvecim umovima na svijet u, ali kao i
obicno, nemam novca ni za djelic onoga st o zelim.
17. prosinca
Lucy Mart in prireduje bozicni domjenak i ja t rebam donijet i zele-salat u.
Mislim da ce bit i lijepo. (Barem se nadam. ) Sasila sam si novu bijelu
haljinu od meke vune. Mama mi je pomogla i haljina je st varno
prekrasna. Nadam se da cu jednog dana znat i t ako dobro sivat i kao ona.
Zapravo, nadam se da cu jednog dana bit i kao ona. Pit am se je li se ona
u mojoj dobi bojala da se ne svida deckima i da su joj cure samo napola
prijat eljice. Pit am se jesu li decki t ada bili isto t ako vjecno uspaljeni kao
sada. Kad mi cure pricamo o izlascima, zvuci kao da su svi ist i. Nijedna
od mojih prijat eljica nikada ne ide do kraja, ali vjerojat no mnoge cure u
skoli idu. Voljela bih da mogu s mamom razgovarat i o t akvim st varima
jer ne vjerujem da neki u skoli znaju o cemu govore, ili barem ne mogu
vjerovat i da je sve st o cujem istina.
22. prosinca
Bilo je zgodno na domjenku kod Mart inovih. Dick Hill me dovezao kuci.
Imao je ocev aut omobil pa smo se vozali po cijelom gradu i gledali
ukrase i pjevali bozicne pjesme. Znam da t o zvuci malo ot rcano, ali nije
bilo. Kad smo stigli pred moju kucu, poljubio me za laku noc, ali t o je
bilo sve. Bila sam malo nesigurna jer mi nije bilo jasno da li mu se ne
svidam ili me samo post uje ili st o? Izgleda da nisam samopouzdana st o
god se dogodilo. Kat kad pozelim da s nekim hodam jer bih onda uvijek
znala da imam s kim izaci i st varno razgovarat i, ali mojim se rodit eljima
t o ne bi svidjelo, a osim t oga, u povjerenju, nit ko se nikad nije t oliko
zanimao za mene. Ponekad mi se cini da nikad i nece. Decki mi se
st varno jako svidaju, kat kad mi se cini i previse, ali nisam osobit o
popularna. Da sam barem popularna, lijepa, bogat a i darovit a! Ne bi li
bilo lijepo bit i t akav?
25. prosinca
Bozic je! Prekr asni, cudesni, sret ni, svet i Bozic! Tako sam sret na da
jedva vladam sobom. Dobila sam knjige i ploce i suknju koja mi se jako
svida i jos neke sit nice. A mami se jako svidio bros. St varno joj se
svidio! Odmah ga je st avila na spavacicu i nosila ga cijeli dan. Tako sam
sret na st o joj se svidio! Dosli su baka i djed i st ric Art hur i st rina
Jeannie i njihova djeca. Bilo je bas super. Bozic je valjda najljepsi dan u
godini. Svi se osjecaju t oplo i sigurno i zeljeno. (Cak i ja. ) Voljela bih
da st alno moze bit i t ako. Bilo mi je t ako zao st o je dan zavrsio. Ne samo
zat o st o je dan bio t ako lijep nego i zat o st o nam je ovo posljednji veliki
blagdan u ovoj kuci.
Zbogom, draga kuco odjevena u blagdansku odoru od sjajnog
papira, bozikovine i sarenih svjet alaca. Volim t e! Nedost ajat ces mi!
1. sijecnja
Sinoc sam bila na novogodisnjem t ulumu kod Scot t a. Neki su se prilicno
ot kacili, a decki su poceli prost acit i. Rano sam ot isla kuci rekavsi da mi
nije dobro, ali zapravo sam samo t ako uzbudena jer se selimo za dva
dana da sam izvan sebe. Uvjerena sam da sljedece dvije noci uopce necu
spavat i. Zamisli, selimo se ist odobno u novu kucu i novi grad i novi
okrug i novu drzavu. Mama i t at a poznaju nekoliko profesora i barem su
bili u nasoj novoj kuci. Ja sam vidjela fot ografije, ali jos mi izgleda kao
veliki, hladni, prijet eci st ranac. Nadam se da ce nam se svidjet i i da ce
nam se prilagodit i.
Iskreno govoreci, a t o ne bih mogla reci nikome osim t ebi,
dnevnice, nisam sigurna da cu uspjet i u novom gradu. Jedva sam se
odrzavala i ovdje gdje sve poznajem i svi poznaju mene. Dosad si nisam
dopust ala ni mislit i o t ome, ali nemam bogzna st o za ponudit i u novoj
sit uaciji. O, dragi Boze, pomozi mi da se prilagodim, pomozi mi da
budem prihvacena, pomozi mi da pripadam, ne daj da budem izopcenica
iz drust va i na t eret svojoj obit elji. Et o, opet cmizdrim, bas sam gupaca,
ali t u ne mogu nist a bas kao st o ne mogu promijenit i cinjenicu da se
selimo. I t ako si opet vlazan! Sva sreca st o se dnevnici ne mogu
prehladit i!
4. sijecnja
St igli smo! 4. sijecnja je t ek poceo, t ek je jedan i deset. Tim i Alex se
svadaju a mama ili ima zelucanu virozu ili se samo uzrujala zbog t olikog
uzbudenja; bilo kako bilo, t at a je dvaput morao st at i jer joj se
povracalo. Doslo je do zabune i nisu nam ukljucili st ruju i mislim da je
cak i t at a na rubu da se okrene i vrat i kuci. Mama je izradila nacrt gdje
zeli da nam prijevoznik ostavi stvari, a oni su sve ucinili naopako. I t ako
cemo se svi samo umot at i u post eljinu i zaspat i u najblizem krevet u.
Drago mi je st o sam ponijela malu dzepnu bat eriju, barem vidim pisati.
U povjerenju, kuca izgleda kao da u njoj ima duhova, ali mozda je t o
samo zato st o nema zavjesa ni nicega. Mozda ce sutra sve bolje
izgledati. Gore sigurno ne moze.
6. sijecnja
Oprost i st o dva dana nisam st igla pisat i, ali nismo imali vremena
odahnut i. Jos uvijek vjesamo zavjese, ot varamo kut ije i raspremamo.
Kuca je prekrasna. Na zidovima je oplat a od debelog, t amnog drva, a u
veliki dnevni boravak silazi se niz dvije st ube. Ispricala sam se svakoj
sobi zbog onoga st o sam sinoc mislila.
Jos sam zabrinut a zbog skole a DANAS moram ici. Da je barem i
Tim u gimnaziji. Bilo bi bolje imati makar i mladeg brat a a ne nikoga, ali
on je jos u osmom razredu. Vec je upoznao vrsnjaka u nasoj ulici i
t rebala bih bit i sret na zbog njega, ali nisam t uzna sam zbog sebe.
Alexandria je jos mala, a jedan profesor zivi blizu i ima kcer njezine
dobi pa ce poslije skole ici k njoj. Neki bas imaju srece, dobiju i
ugradene prijat elje i st o sve ne! Za mene, kao i obicno, nema nist a.
Veliko, debelo nist a, a t o sam vjerojat no i zasluzila. Pit am se nosi li se
ovdje ist a odjeca kao kod kuce. Uh, nadam se da necu bit i t oliko
drukcija da ce svi zurit i u mene! Da barem imam prijat eljicu! Ali, bit ce
najbolje da sad namjest im onaj siroki, lazni smijesak, jer mama mezove i
moram regirat i "drzanjem koje ce odredit i moju buducnost".
Jedan, dva, t ri, evo mucenice.
Vecer, 6. sijecnja
Oh, dnevnice, bilo je grozno! Skola je najosamljenije, najhladnije mjesto
na svijetu. Cijelog beskrajno dugog dana nit ko mi ni rijec nije uput io. Za
vrijeme rucka pobjegla sam medicinskoj sest ri i rekla da me boli glava.
Onda sam zbrisala sa zadnjeg sat a i svrat ila u mljecni rest oran i popila
frape od cokolade, pojela dvije porcije przenih krumpirica i divovsku
cokoladu. Mor ala sam naci nest o lijepo u zivot u. A dok sam jela, mrzila
sam sebe st o sam t ako djet injast a. Koliko god sam povrijedena,
vjerojat no sam se ist o t ako ponasala prema svim novim ucenicima u
mojoj skoli ili sam se pravila da ih nevidim, ili sam radoznalo piljila u
njih. I t ako mi se samo vraca ono st o sam i sama cinila, ali t o me t ako
boli! Bole me cak i nokt i na rukama i nogama i kosa.
7. sijecnja
Vecera je sinoc bila pravo mucenje. Alex obozava novu skolu i novu
prijat eljicu Triciju. Tim je isao u skolu aut obusom s onim deckom iz
susjedst va i kaze da su djevojcice slade nego kod kuce i da su se sve
mot ale oko njega, ali uvijek je t ako kad dode novi decko. Mama je bila
kod nekoga na caju i kaze da su svi bili "drazesni, krasni i ugodni".
(Nije li t o krasno?) Kao ulje u vodi, ja se ne mogu uklopit i. Ponekad mi
se cini kao da izvana gledam i vlast it u obit elj. Kako mogu bit i t ako
bezvezna kad pot jecem iz t e vedre, srdacne, fleksibilne obit elji? Djed je
bio polit icar i uvijek je bio omiljeni kandidat , a baka je put ovala s njim.
St o je t o sa mnom? Jesam li ja neki mut ant ? Ja sam obicna greska!
14. sijecnja
Prosao je cijeli t jedan, a svi samo zure u mene nekim radoznalim,
neprijat eljskim pogledom koji kao da me pit a: "St o ces t i ovdje?"
Pokusala sam se zakopat i u knjige i ucenje i glazbu i pret varat i se da me
nije briga. Mozda me zapravo i nije briga, a osim t oga, st o i da jest?
Dobila sam dvije i pol kile i cak me ni za t o nije briga. Mama se brine
zbog mene. Znam, zat o st o sam post ala t ako t iha, ali o cemu bih
govor ila? Kad bih se drzala njezinog pravila "ako ne mozes reci nest o
lijepo, radije nemoj reci nist a", ne bih ni ot varala usta osim kad jedem, a
jedem poprilicno!
8. veljace
E pa, dobila sam osam kila ot kako smo se doselili, t en mi je grozan a
kosa masna. Mor ala bih je prat i svake veceri da izgleda prist ojno. Tat e
nikad nema kod kuce, a mama me st alno gnjavi. "Budi vesela, uredi
kosu, budi opt imist icna, smijesi se, pokazi malo duha, budi srdacna", a
ako mi jos jednom kazu da se ponasam negat ivno i nezrelo, povrat it cu.
Ne mogu nosit i nist a od odjece koju sam sasila prije dolaska i znam da
se Tim srami st o sam mu sestra. Kad mu dodu prijat elji, ponasa se prema
meni kao prema nekoj glupaci, vrijeda me i spominje moju "hipijevsku
frizuru". Dovde mi je dosao ovaj grad i skola, a osobit o moja obit elj i ja
sama.
18. ozujka
No, napokon sam nasla prijat eljicu u skoli. Nezgrapna je i neprilagodena
bas kao i ja. Ali, valjda je t ocna ona izreka svaka pt ica svome jat u.
Jedne veceri je Gert a dosla po mene da idemo u kino i moji su prema
njoj bili got ovo neprist ojni. Zamisli kako moja slat korjeciva mama nest o
koment ira o mojoj bezveznoj prijat eljici! Trebala bi malo bolje pogledat i
svoju bezveznu kcer, ali mozda bi t o bilo previse za njegovanu, vit ku,
sarmant nu suprugu velikog profesora koji bi za koju godinu mogao
post at i dekan.
Vidjela sam kako se svi nelagodno meskolje, onako kako se ja
meskoljim ot kad smo dosli u ovu groznu rupu.
10. t ravnja
Oh, kakva sreca i radost ! Mama mi je obecala da ljet o mogu provest i
kod bake. Jos danas idem na dijet u, iz ovih st opa. Naravno, post avila je
uvjet, kao i uvijek moram popravit i ocjene.
20. t ravnja
Skolska godina je pri kraju, jos samo dva mjeseca. Jedva cekam. Tim je
nesnosan, a mama me st alno, st alno gnjavi. "Nemoj ovo, nemoj ono,
ucini ovo, ucini ono, zast o nisi ovako, zast o nisi onako. . . a sad se opet
ponasas djet injast o i nezrelo. " Znam da me uvijek usporeduje s Timom i
Alexandrijom, a ja se jednostavno ne mogu mjerit i s njima. Kao da svaka
obit elj mora imat i jednu nakazu, a pogodi t ko je t o u ovoj kuci?
Prirodno je da se braca i sest re malo medusobno nat jecu, ali kod nas je
t o prevrsilo svaku mjeru. St varno volim Tima i Alex, ali i oni imaju
mana i t esko mi je odlucit i volim li ih vise nego st o ih mrzim ili ih mrzim
vise nego st o ih volim. To vrijedi i za mamu i t at u. Ali, iskreno
govoreci, najvise vrijedi za mene samu.
5. svibnja
Svi nast avnici koje imam ove godine su idiot i i davit elji. Jednom sam
procit ala da je covjek sret an ako naide na dva dobra nast avnika koji ga
pot icu i mot iviraju u cijelom zivot u. Ja sam na svoje valjda naisla u
vrt icu i prvom razredu.
13. svibnja
Na povrat ku iz skole upoznala sam jos jednu curu. Zivi samo t ri ugla od
nas i zove se Bet h Baum. St varno je draga. I ona je pomalo sramezljiva i
draze su joj knjige nego ljudi. Ot ac joj je lijecnik i got ovo nikad nije
kod kuce kao ni moj t at a, a mama je gnjavi, ali t o valjda rade sve mame.
Da t o ne cine, kako bi samo izgledale kuce i dvorist a i cijeli svijet . Uh,
nadam se da ja necu morat i bit i t akva majka, ali vjerojat no hocu, ne
znam kako bi se drukcije ist a obavilo.
19. svibnja
Danas sam poslije skole ot isla k Bet h. Imaju lijepu kucu i kucnu
pomocnicu koja st anuje kod njih. Bet h je Zidovka. Nikad prije nisam
imala prijat eljicu Zidovku i zbog necega sam mislila da su oni drukciji.
Ne znam kako, jer svi smo ljudi, ali jednost avno sam mislila da su oni. . .
pa, vise kao. . . kao i obicno, nemam pojma o cemu lupetam.
Bet h je vrlo savjesna pa smo najprije ucile, a onda smo slusale
ploce i pile dijet nu kolu (i ona zeli smrsavit i). St varno mi se svida i
lijepo je imat i pravu prijat eljicu, jer, iskreno govoreci, s Gert om se
nikad nisam osjecala posve sigurno, st alno sam joj ht jela ispravljat i
gramat icke greske i govorit i da pripazi na odjecu i drzanje. Slicnija sam
mami nego st o sam mislila! Nije da sam snob stvarno nisam. Ali, pravo
prijat eljst vo se ne moze t emeljit i na sazaljenju i drzanju za nekoga samo
zat o da ne pot ones. Mora se t emeljit i na zajednickim sklonost ima i
sposobnost ima i da, cak i slicnom porijeklu. Uh, st o bi mama danas bila
ponosna na mene! Prava je st et a st o vise ne mozemo komunicirat i.
Sjecam se da sam, kad sam bila mala, mogla razgovarat i s njom, ali sad
kao da govorimo razlicit e jezike i jednost avno se ne razumijemo. Ona
zeli reci jedno, ja t o shvat im drukcije ili ona nest o kaze a ja mislim da
me ispravlja ili "oraspolozuje" ili propovijeda, a vjerojat no ne cini nist a
od t oga nego se samo muci i jednako je izgubljena u rijecima kao ja. Ha,
valjda je zivot t akav.
22. svibnja
Bet h je danas dosla k meni da ucimo, i svidjela se i mami i t at i! Cak su
joj rekli neka nazove doma i pit a moze li ost at i na veceri, a onda ce nas
mama povesti u kupovinu jer je cet vrt ak navecer i sve su t rgovine
ot vorene. Otr cala sam se presvuci, a Bet h je ot isla kuci po svoje stvari.
Pokupit cemo je kad krenemo, ali jednost avno sam morala sjest i i
zapisat i cijelo t o cudesno iskust vo. Odvec je nevjerojat no i prekrasno da
ga zadrzim u sebi.
24. svibnja
Bet h je odlicna prijat eljica. Ona je valjda jedina "najbolja" prijat eljica
koju sam imala jos od vrt ica. O svemu mozemo razgovarat i. Cak
razgovaramo i o vjeri. Zidovska vjera je vrlo razlicit a od nase. Oni se
sastaju subot om i jos cekaju Krist a ili Mesiju. Bet h voli baku i djeda i
zeli da ih upoznam. Kaze da su oni ort odoksni Zidovi i jedu meso s
jednih t anjura a mljecne proizvode s drugih. Voljela bih da znam nest o
vise o vlastit oj vjeri kako bih imala st o ispricat i Beth.
3. lipnja
Danas smo Bet h i ja razgovarale o seksu. Baka joj je rekla da kad se
zidovski mladic i djevojka vjencavaju, ako net ko kaze da djevojka nije
djevica i moze t o dokazat i, mladic se ne mora ozenit i s njom. Pit ale smo
se kako bi se t o dokazalo, ali ne znamo. Rekla je da bi ona radije pit ala
baku nego mamu, ali ja bih radije pit ala mamu kad bih ikog pit ala, st o
naravno ne dolazi u obzir. Osim t oga, moja mama ionako ne poznaje
zidovske obicaje.
Bet h kaze da ima nocne more o t ome kako hoda u prekrasnoj
bijeloj vjencanici izmedu st ot ina ljudi koji su joj dosli na vjencanje a
onda net ko sapne rabinu da ona nije djevica i mladic se okrene i ost avi
je. Razumijem je i ja bih se t ako osjecala. Jednog dana kad skupi
hrabrost pit at ce baku ili nekoga o t ome. Nadam se da ce mi reci jer i
mene t o st varno zanima.
10. lipnja
Dragi dnevnice,
skolska godina uskoro zavrsava a ja t o ne zelim. Bet h i ja se t ako dobro
provodimo. Ni za nju ni za mene se decki ne zanimaju osobit o, ali Bet h
kat kad mora izaci sa sinovima majcinih prijat eljica. Kaze da je t o obicno
grozno dosadno i ona se deckima ne svida nist a vise nego oni njoj, ali
zidovske obit elji su t akve, zele da se njihova djeca vjencaju sa
Zidovima. Jednom ce mi Bet h sredit i "sudar na slijepo" s jednim "finim
zidovskim deckom", kako t o kaze njena mama. Bet h kaze da ce se njemu
t o jako svidjet i jer ja nisam Zidovka pa ce imat i osjecaj da je preveslao
svoju mamu. Mislim da mi se vec svida.
13. lipnja
Hura! Skola je got ova! Ali, malo sam i t uzna.
15. lipnja
Bet h mi je sredila sudar s deckom koji se zove Sammy Green. Bio je
nevjerojat no pristojan i uljudan prema mojim rodit eljima, zbog cega im
se svidio, ali kad smo jednom sjeli u aut o, ruke su mu bile posvuda.
Rodit elji uopce ne znaju procijenit i karakt er. Kat kad se pit am kako su
dogurali do svojih godina. Uglavnom, vecer je prosla bas glupo. Sam mi
nije dao ni da u miru pogledam film. Osim t oga, film je bio t ako prost da
smo Bet h i ja ost ale u zahodu dugo nakon st o je zavrsio. Objema nam je
bilo neugodno izici, ali buduci da nismo mogle t amo ost at i cijelu noc,
napokon smo "dostojanstveno" izisle u predvorje drzeci se kao da se
nist a nije dogodilo. Decki su ht jeli razgovarat i o filmu, ali smo ih mi
ignorirale.
18. lipnja
Danas me docekala grozna vijest da Bet h mora ici u ljet ni kamp na sest
t jedana. Njeni idu u Europu pa su joj rezervirali mjesto u kampu koji je
samo za Zidove. Obje smo ocajne. Pokusale smo razgovarat i s
rodit eljima, ali t o je kao da razgovaras sa zidom. Ne cuju nas, cak ni ne
slusaju. Valjda cu onda provest i ljet o kod bake kao st o sam planirala, ali
ni t o mi vise nije osobit o zanimljivo.
23. lipnja
Bet h i meni preost ala su jos samo dva dana zajedno. Kad pomislim na t o
da ce nas razdvojit i, osjecam se got ovo kao da me ceka smrt . Cini mi se
kao da je oduvijek poznajem, jer ona me razumije. Moram priznat i da
sam kat kad bila i ljubomorna kad bi joj majka dogovorila sudar. Nadam
se da nije cudno osjecat i t akvo st o prema drugoj curi. Uh, nadam se da
nije! Je li moguce da sam zaljubljena u nju? Ma ne, t o bi cak i od mene
bilo glupo. St var je samo u t ome st o je ona najbolja prijat eljica koju sam
ikad imala ili cu imati.
25. lipnja
Svrseno je! Bet h odlazi u podne. Sinoc smo se oprost ile i obje smo
plakale i drzale se jedna za drugu kao uplasena djeca. Bet h je ist o t ako
osamljena kao ja. Njena majka st alno vice i govori joj da je djet injast a i
sasava. Moji barem suosjecaju i razumiju kako cu bit i osamljena.
St ovise, mama me odvela u kupovinu i dopust ila mi da pot rosim pet
dolara na malu zlat nu ogrlicu s osobnom posvet om s unut rasnje st rane, a
t at a mi je rekao da je smijem dvaput nazvat i jer je u drugoj drzavi. To je
prilicno uvidavno i lijepo od njih. Izgleda da imam srece.
1. srpnja
Dragi dnevnice,
kod bake sam i nikad mi u zivot u nije bilo dosadnije. Pravo dugo, t oplo
ljet o. . . a pravo ljet o jos nije ni pocelo! Mislim da cu poludjet i! Cit am
knjigu na dan ot kako sam dosla i vec umirem od dosade. Cudno je t o,
jer dok je t rajala skolska godina jedva sam cekala da se mogu sat ima
izlezavat i i cit at i, cit at i, cit at i i gledat i t eleviziju i radit i st o zelim, ali
sad vise nist a ne zelim. Uzas. Sharon se odselila, Debbie izlazi s nekim
t ipom a Marie je sa svojima ot isla na ljet ovanje. Tu sam t ek pet dana.
Moram se prisilit i da ost anem barem cijeli t jedan prije nego st o zamolim
da me vrat e kuci. Hocu li t o moci podnijeti a da ne poludim?
7. srpnja
Danas se dogodilo nest o vrlo neobicno ili se barem nadam da ce se
dogodit i. Oh, da se barem dogodi! Djed i ja smo ot isli u grad da kupimo
Alex rodendanski dar i dok smo bili u robnoj kuci, naisla je Jill Pet ers.
Pozdravila me i malo smo popricale. Nisam je vidjela ot kako sam se
odselila, a nikada nisam ni spadala u njezino drust vo, koje je bilo
skolska elit a, ali rekla mi je da se zeli upisat i na t at ino sveucilist e kad
mat urira i da jedva ceka da ode iz ove selendre i preseli se nekamo gdje
se st varno zivi. Pokusala sam se pret varat i da smo svi mi t amo silno
ot mjeni i sofist icirani iako zapravo ne vidim neku razliku izmedu t a dva
grada. Ali, valjda sam dobro odglumila, jer mi je rekla da ce sutr a
pozvat i drust vo k sebi i da ce me nazvat i. Oh, nadam se da hoce!
8. srpnja
O, dnevnice, t ako sam sret na da bih se najradije rasplakala! Dogodilo
se! Jill me nazvala t ocno u 10 i 32. To znam zat o st o sam sjedila kraj
t elefona sa satom u ruci i pokusavala joj slat i t elepatske poruke. Pozvala
je drust vo na pot pisivanje skolskog godisnjaka sva sreca da sam
ponijela svoj. Nije isti kao njihov i u mome nece bit i njihovih slika, ali ni
u njihovom nece bit i moje. Odjenut cu novi bijeli kost im s hlacama i sad
moram ici oprat i kosu i uredit i je. St varno je jako narasla, ali ako
umjest o uvijaca st avim limenke od soka izgleda dobro i na dnu ima
lijepe velike uvojke. Nadam se da imamo dovoljno limenki moramo ih
imat i! Jednost avno moramo!
10. srpnja
Dragi dnevnice,
ne znam bih li se sramila ili bila sret na. Znam samo da sam sinoc
dozivjela najnevjerojat nije iskust vo u svom zivot u. Kad ga pokusam
opisati, zvuci morbidno, ali zapravo je bilo nevjerojat no, prekrasno,
cudesno.
Drust vo koje se okupilo kod Jill bilo je t ako srdacno i opust eno
da sam se i ja odmah opust ila. Prihvat ili su me kao da sam oduvijek
pripadala njihovom drust vu i svi su se doimali sret no i bez zurbe.
Ugodaj je bio sjajan. Super , super, super! Uglavnom, ubrzo nakon st o
smo se okupili, Jill i jedan od mladica donijeli su pladanj coca cole i svi
su odmah sjeli na pod, na jastuke, ili na kauce i naslonjace.
Jill mi je namignula i rekla: "Veceras se igramo ' Gumbic, gumbic,
kod koga je gumbic?' Znas, kao kad smo bili mali. " Bill Thompson, koji
se ispruzio kraj mene, nasmijao se i rekao: "Samo je st et a st o sad neki
moraju bit i dadilje. "
Pogledala sam ga i nasmijesila se. Nisam se ht jela doimat i glupo.
Svi su polako pijuckali kolu i kao da su svi promat rali sve druge.
Ja sam gledala Jill zakljucila sam da ce bit i najbolje budem li radila sve
st o i ona.
Odjednom sam u sebi osjet ila nest o cudno, kao oluju. Sjecam se
da smo poslusali dvije-t ri ploce ot kako smo popili kolu, a onda kao da
su svi gledali mene. Dlanovi su mi se oznojili i osjet ila sam kapi znoja
na pot iljku i vrat u. Cinilo mi se da je u sobi neobicno t iho, a kad je Jill
ust ala i zat vorila rebrenice, pomislila sam: "Hoce me ot rovat i! Zast o bi
me zeljeli ot rovat i, zast o?"
Cijelo mi je t ijelo bilo napeto i obuzeo me cudan strah. Davio me i
gusio. Kad sam ot vorila oci, shvat ila sam da mi je t o samo Bill st avio
ruku oko ramena. "Bas si sret nica", govorio je t ako sporo kao kad
pust is plocu pogresnom brzinom. "Ali, ne brini se. Ja cu t i bit i dadilja.
Ovo ce bit i dobar t rip. Hajde, opusti se, uzivaj. " Njezno mi je pomilovao
lice i vrat i rekao: "Ozbiljno, necu dopust it i da t i se dogodi ist a lose. "
Odjednom kao da se poceo ponavljat i u beskraj, usporeno, kao jeka.
Pocela sam se ludacki smijat i. Cinilo mi se da nikad u zivot u nisam cula
nist a smjesnije. Onda sam primijet ila neobicne pomicne sjene na st ropu.
Bill me spust io t ako da mi je glava pocivala u njegovom krilu dok sam
gledala kako se sjene pret varaju u zive boje, velike povrsine crvenog,
plavog i zut og. Pokusala sam t u ljepot u opisati ost alima, ali rijeci su mi
izlazile iz ust a vlazne, cijedile su se ili su imale okus boje. Ust ala sam i
pocela hodat i. Prit om sam osjet ila neku hladnocu i iznut ra i izvana i
ht jela sam t o reci Billu, ali nisam mogla, mogla sam se samo smijat i.
Domalo su mi se izmedu svake rijeci poceli pojavljivat i cijeli
vlakovi misli. Ot krila sam savrseni, pravi, izvorni jezik kojim su govorili
Adam i Eva, ali kad sam t o pokusala objasnit i, rijeci koje sam
upot rijebila nisu imale nikakve veze s onim st o sam mislila. Pocela mi se
gubit i, izmicat i iz domasaja, t a cudesna, neprocjenjiva, prava st var koju
t reba sacuvat i za sljedece narast aje. Osjecala sam se grozno i na kraju
vise nisam mogla govor it i pa sam se spust ila na pod, sklopila oci a onda
me glazba pocela t jelesno uvlacit i u sebe. Mogla sam osjet it i njezin miris
i dot aknut i je, a ne samo cut i. Nikad na svijet u nije bilo nicega ljepseg.
Bila sam dio svakog pojedinog inst rument a, doslovce njihov dio. Svaka
je not a imala vlast it u osobnost , oblik i boju i kao da je bila posve
odvojena od ost alih t ako da sam mogla vidjet i njezin odnos prema njima
i prema cijeloj skladbi, sve dok ne bih zacula sljedecu not u. U moj se um
slila mudrost cijele povijest i a nije bilo rijeci kojima bih t o mogla
opisat i.
Pogledala sam casopis na st olu i vidjela ga u st ot inu dimenzija.
Bio je t ako lijep da nisam mogla podnijet i t aj prizor pa sam zat vorila
oci. Odmah sam odlebdjela u drugu sferu, drugi svijet , drugo stanje.
St vari su jurile prema meni i od mene, oduzimale mi dah. Osjecala sam
se kao kap vode u brzom dizalu. Nisam znala st o je stvarno a st o
nest varno. Jesam li ja st ol ili knjiga ili glazba ili sam dio svega t oga. . .
ali, nije ni bilo vazno, jer st o god da sam bila, bila sam cudesna. Prvi put
ot kad pamt im u cijelom svom zivot u bila sam posve neinhibirana. Plesala
sam pred svima, izvodila, pravila se vazna i uzivala u svakom t renut ku.
Osjet ila su mi bila t ako pojacana da sam cula kako net ko dise u
susjednoj kuci i namirisala kako net ko kilomet rima dalje pravi
narancasti, crveni i zeleni zele.
Cinilo mi se da je prosla cijela vjecnost prije nego st o sam se
pocela spust ati a drust vo se pocelo razilazit i. Nekako sam uspjela pit ati
Jill st o se dogodilo, a ona mi je rekla da je u deset od cet rnaest boca bio
LSD, i "gumbic, gumbic. . . ", nit ko nije znao t ko ce ih dobit i. Uh, bas sam
sret nica st o sam ga ja dobila.
Djedova kuca bila je u mraku kad smo stigli kuci i Jill me isprat ila
do sobe, pomogla mi se svuci i leci pa sam ut onula u nekakav mamurni
san. Opcenit o sam se dobro osjecala, osim st o me malo boljela glava,
vjerojat no zat o st o sam se t oliko dugo i jako smijala. Bilo je super!
Fant asticno! Prekrasno! Ali, ne vjerujem da cu t o ikad vise ucinit i. Cula
sam previse zast rasujucih prica o drogama.
Sad mi je jasno da sam t rebala znat i st o se dogada. Svaka bi
budala znala, ali meni je t ulum bio t ako neobican i uzbudljiv da
vjerojat no nisam dobro slusala ili nisam zeljela cut i bilo bi me uzasno
st rah da sam znala. Zato mi je drago st o su mi oni t o ucinili jer se sad
mogu osjecat i slobodno i iskreno i post eno jer nisam sama donijela
odluku. Osim t oga, cijelo je t o iskust vo sad iza mene i nikad vise necu
mislit i na njega.
13. srpnja
Dragi dnevnice,
vec se dva dana pokusavam uvjerit i da me uzimanje LSD-a pret vara u
"narkomanku" i sve ost ale prljave, odvrat ne st vari koje spadaju u nizu
klasu o kojima sam cula kad se pricalo o klincima koji uzimaju LSD i
ost ale droge; ali, t ako sam silno radoznala da jedva cekam da kusam
t ravu, samo jednom, casna rijec! Jednost avno moram vidjet i je li onakva
kakva t vrde da nije! Sve st o sam cula o LSD-u ocigledno su napisale
neobavijest ene neznalice poput mojih rodit elja koji nemaju pojma o
cemu govore; mozda je ist o s t ravom. Uglavnom, Jill me jut ros nazvala i
rekla da ide kod prijat elja preko vikenda i da ce me nazvat i odmah u
ponedjeljak ujut ro.
Rekla sam joj kako sam se sjajno provela i cini mi se da joj je bilo
drago. Sigurna sam da ce se, ako nest o nabacim, pobrinut i da kusam
t ravu samo jednom, a onda cu se odmah vrat it i kuci i zaboravit i cijelu
pricu o drogama, ali dobro je bit i obavijest en i znat i kakvo je nest o
zapravo. Naravno, ne bih voljela da it ko dozna da sam ih probala i bit ce
najbolje da kupim jednu od onih met alnih kut ija s kljucicem u koji cu t e
spremit i. Ne mogu riskirat i da t e net ko procit a, osobit o sad! Zapravo,
bit ce najbolje da t e ponesem sa sobom u knjiznicu jer idem nest o
pogledat i u vezi s drogama. Hvala Bogu st o post oji kat alog, ne bih se
nikoga usudila pit at i. Osim t oga, ako odem sada kad se knjiznica t ek
ot vara, vjerojat no cu bit i sama.
14. srpnja
Na put u u knjiznicu srela sam Billa. Veceras idemo van. Jedva cekam da
vidim st o ce se dogodit i. Ist razujem posve novi svijet i t i ne mozes ni
zamislit i kakva se velika nova vrat a ot varaju preda mnom. Osjecam se
kao Alica u zemlji cuda. Mozda se i Lewis G. Carroll drogirao.
20. srpnja
Dragi bliski, t opli, prisni dnevnice,
kakav sam nevjerojat an, uzbudljiv t jedan provela! Nikad mi se nije
dogodilo nist a slicno. Sjecas se da sam t i rekla kako cu izici s Billom? E
pa, on me u pet ak upoznao s t orpedima, a u nedjelju sa spidom. I jedno i
drugo je kao da jases zvijezdu repat icu kroz Mlijecnu st azu, samo
milijun, bilijun put a bolje! Spid me najprije malo plasio jer mi ga je Bill
morao ubrizgat i direkt no u zilu. Sjet ila sam se koliko sam mrzila
injekcije kad sam bila u bolnici, ali ovo je drukcije, sad jedva cekam,
doslovce jedva cekam da ga ponovno kusam. Nije ni cudo da ga zovu
spid! Jedva sam vladala sobom, zapravo ne bih t o mogla ni da sam
ht jela, a nisam ht jela. Plesala sam onako kako nisam mislila da moze
plesat i bezbojan mali mis poput mene. Osjecala sam se sjajno, slobodno,
ot kaceno, kao drukciji, usavrseni primjerak drukcije, usavrsene vrst e.
Bilo je ludo! Bilo je prekrasno! St varno.
23. srpnja
Dragi dnevnice,
djed je sinoc imao blagi infarkt . Srecom, dogodio se upravo kad sam se
spremala van i nije bio ozbiljan. Jadna baka je prilicno izvan sebe ali se
izvana drzi smireno. Uopce me nisu gnjavili ot kako sam dosla i t ako im
je bilo drago st o se dobro provodim i st o sam srela t oliko prijat elja da
me ni u cemu nisu omet ali. Dragi st aromodni ljudi. Da samo znaju st o se
zapravo dogada! Od soka bi im se obrve podigle do sredine cela.
Djed ce samo nekoliko t jedana morat i ost at i u krevet u, ali morat
cu pazit i da ne izazovem dodat ne probleme da me ne bi vrat ili kuci. Ako
pocnem malo vise pomagat i po kuci, mozda cak pomisle da sam im
pot rebna.
Nadam se da se djedu nece dogodit i nist a lose. Toliko ga volim.
Znam da i on i baka jednom moraju umrijet i, ali nadam se da se t o jos
dugo, dugo nece dogodit i. Cudno, ali nikad dosad nisam mnogo
razmisljala o umiranju. Valjda cu i ja jednog dana morat i umrijet i. Pit am
se post oji li doist a zivot poslije smrt i. Oh, nadam se da post oji! Ali, nije
t o ono st o me zapravo brine. Znam da ce se nase duse vrat it i Bogu, ali
kad se sjet im da ce nam t ijela zakopat i u t amnu, hladnu zemlju gdje ce ih
pojesti crvi, jedva t o mogu podnijet i. Mislim da bi mi bilo draze kad bi
me kremirali. Da, t ako je. Zamolit cu mamu i t at u i klince cim se vrat im
kuci da me kremiraju ako umrem. Ucinit ce oni t o, oni su draga, dobra,
krasna obit elj i volim ih i sret na sam st o ih imam. Ne smijem zaboravit i
da im jos danas ponovno pisem. Nisam bas bila dobra u t om pogledu i
jednost avno se moram popravit i! I mislim da cu im napisat i da se zelim
odmah vrat it i kuci! Zelim se maknut i od Billa i Jill i ost alih. Ne znam
zast o ne bih t rebala uzimat i droge jer su lude, prekrasne i cudesne, ali
znam da ne bih t rebala i necu! Nikad vise. Ovime se svecano obvezujem
da cu od danas nadalje zivjet i t ako da svi mogu bit i ponosni na mene i
da i sama mogu bit i ponosna na sebe!
25. srpnja
Djedu je dobro. Ja sam preuzela kuhanje i spremanje i sve ost alo t ako da
baka moze stalno bit i s njim. Jako t o cijene, a i ja njih cijenim.
6:30
Jill me nazvala i pozvala na t ulum, ali rekla sam joj da se moram brinut i
za djeda i baku dok se st anje ne popravi. Drago mi je st o sam imala
izliku.
28. srpnja
Mama i t at a nazivaju svaki dan ot kako je djed imao infarkt . Pit ali su me
zelim li se vrat it i kuci i zapravo zelim, ali mislim da moram ost at i t u
barem do sljedeceg t jedna i pomagati baki.
2. kolovoza
Uzasno mi je dosadno ali barem baki dajem moralnu podrsku, a nakon
svega st o je ona za mene ucinila u zivot u, t o je najmanje st o mogu
ucinit i da joj uzvrat im. Bill me opet nazvao i pozvao van, a baka zeli da
malo izidem pa cu se valjda naci s njim, ali samo cu mu bit i dadilja ako
zeli uzeti t rip.
3. kolovoza
Kod Billa nas je sinoc bilo osmoro. Njegovi su ot isli u grad pa smo znali
da se nece vrat it i prije jedan ili dva. Svi su odlucili uzet i t rip, a buduci
da sam t ako dugo sjedila u kuci, zakljucila sam da mogu i ja uzet i t aj
jedan posljednji t rip. Kad se vrat im kuci, sigurno necu uzimat i nist a od
t oga. Bilo je super, jos bolje nego prije. Nije mi jasno kako svaki t rip
moze bit i jos bolji od pret hodnih, ali jest . Sat ima sam sjedila i
proucavala egzot icnost i cudesnost moje desne ruke. Vidjela sam misice,
st anice i pore. Svaka je zila bila zasebno cudo i um mi jos t reperi od
pomisli na sve t o.
6. kolovoza
E pa, napokon se dogodilo. Vise nisam djevica. Na neki nacin mi je zao
jer sam uvijek zeljela da Roger bude prvi i jedini decko u mojem zivot u,
ali on nije t u, nisam ga ni vidjela ot kako sam dosla, a osim t oga, mozda
se ionako pret vor io u nespret nog, glupog kret ena.
Pit am se je li seks bez t ripa t ako uzbudljiv, prekrasan, neopisiv.
Uvijek sam mislila da t o t raje samo minut u ili da je kao kad se psi pare,
ali uopce nije bilo t ako. Zapravo, sinoc je t rebalo prilicno dugo da t rip
pocne djelovat i. Sjedila sam u kut u i osjecala se izost avljeno i nekako
zlovoljno, a onda se odjednom dogodilo i ht jela sam ludo plesat i i vodit i
ljubav. Nisam ni znala da prema Billu t ako nest o osjecam. Mislila sam o
njemu kao o dragoj, mirnoj osobi koja se brine za mene kad mi t reba
podrska, ali odjedanput mi uopce nije bilo neugodno st o ga pokusavam
zavest i, a i nije ga t rebalo puno nagovarat i. Zapravo, sve mi se t o jos ne
cini posve stvarnim.
Cijeli sam zivot mislila da ce prvi put kad s nekim budem spavala
t o bit i nest o posebno, mozda i bolno, ali zapravo je bilo samo dio
bljest avog, ot kacenog, nevjerojat nog dozivljaja. Jos t o dvoje ne mogu
razdvojit i.
Pit am se jesu li svi iz drust va s nekim spavali ali ne, t o bi ipak
bilo odvec zivot injski i neprist ojno! Pit am se koliko bi se Roger sokirao
kad bi znao, ili moji rodit elji i Tim i Alex i djed i baka? Mislim da bi se
zgrazali, ali ne vise nego st o se ja sama zgrazam!
Mozda cak i volim Billa, ali u ovom t renut ku ne mogu se sjet it i ni
kako izgleda. Uh, t ako sam uzasno, grozno smusena i st o ako sam
t rudna? Da barem imam nekoga, bilo koga, s kim bih mogla razgovarat i,
t ko zna o cemu govori.
Dosad mi t rudnoca nije pala na pamet . Moze li se dogodit i prvi
put ? Hoce li se Bill ozenit i sa mnom ako jesam ili ce samo mislit i da sam
obicna glupaca koja t o radi sa svakim? Naravno da se nece ozenit i sa
mnom, pa t ek mu je pet naest godina. Valjda cu jednost avno morat i
pobacit i. Ne bih mogla podnijet i da se moram ispisat i iz skole kao
. . . . . . . . . prosle godine. U skoli se t jednima nije pricalo ni o cemu drugom.
O, Boze, molim t e, molim t e, daj da nisam t rudna!
Idem odmah nazvat i mamu. Zamolit cu baku da mi kupi kart u i
sut ra idem kuci. Mrzim ovo proklet o mjesto i mrzim Billa Thompsona i
cijelo ono drust vo. Ne znam kako sam se uopce spetljala s njima, ali bilo
mi je t ako drago i osjecala sam se t ako pamet no kad su me prihvat ili, a
sad se osjecam bijedno i posramljeno. Kao da mi t o moze pomoci.
7. kolovoza
Mama i t at a misle da bih t rebala ost at i jos do sljedeceg t jedna. Nisam se
mogla usprot ivit i jer me baka st varno t reba. Ali, dot ad se necu javljat i
na t elefon ni izici iz kuce.
Kasnije
Jill me nazvala, ali rekla sam baki neka joj kaze da mi nije dobro.
Prilicno je ocigledno, cak i baki, da mi doista nije dobro. Zivim u sumnji
i strahu kakav prije nisam mogla ni zamislit i.
9. kolovoza
Zemlja se doslovce prest ala okret at i. S mojim je zivot om svrseno.
Poslije vecere, kad smo baka i ja sjedili u vrt u, cule smo da net ko kuca
na st raznja vrat a i pogodi t ko je svrat io? Roger i njegovi rodit elji.
Vrat ili su se poslijepodne, culi da se djed razbolio i navrat ili da ga
posjet e.
Bila sam izvan sebe. Roger je jos nevjerojat nije zgodan nego ikad
i najradije bih mu se bila bacila u zagrljaj i isplakala se. Umjest o t oga,
rukovali smo se i ja sam brzo ot isla svima donijet i neko pice. Poslije,
kad smo malo popricali, baka me poslala po cips i umak, a Roger je
posao za mnom! Mozes li zamislit i kako Roger ide za mnom? Cak me
pozvao van! Najradije bih bila propala u zemlju. Poslije, kad smo sjedili
u vrt u, pricao mi je da ide na godinu i pol u vojnu skolu, a onda na
sveucilist e. Cak je rekao da se malo boji da ce bit i osamljen kad ode,
prvi put sam, i rekao mi je da zeli post at i aeronaut icki inzenjer i radit i
na novim modelima zrakoplova. Ima izvrsne ideje! To je kao da cit as
Julesa Vernea, i ima t oliko planova, i vojsku i sve t o.
Onda me poljubio i bilo je onako kako sam oduvijek sanjala da ce
bit i, jos ot kako smo bili u vrt icu. I drugi su me decki ljubili, ali uopce
nije bilo t ako. U ovom je poljupcu bilo i dragost i i naklonost i i zelje i
post ovanja i divljenja i osjecajnost i i njeznost i i pripadnost i i zudnje.
Bilo je t o nest o najljepse st o mi se ikad dogodilo. Ali, sada t u sjedim i
zlo mi je. St o ako dozna st o sam radila ot kako sam dosla? Kako bi mi
ikad mogao oprost it i? Kako bi mogao shvat it i? Bi li svhat io? Da sam
barem kat olikinja, mozda bih mogla odradit i neku groznu pokoru i
plat it i za svoje prijestupe. Odgojena sam u uvjerenju da Bog prast a
ljudske grijehe, ali kako da oprost im sama sebi? Kako mi Roger moze
oprost it i?
Uh, groza i uzas!
10. kolovoza
Roger me danas cet iri put a zvao ali nisam ht jela razgovarat i s njim.
Baka i djed hoce da ost anem jos nekoliko dana dok mi ne bude bolje, ali
ne mogu, jednost avno se ne mogu suocit i s Rogerom dok mi se misli ne
razbist re. Kako sam se uopce upet ljala u sve ovo? Zamisli, izgubim
nevinost cet iri dana prije ponovnog susret a s Rogerom! Kakva ironija.
Ali, i bez t oga, bi li razumio st o sam uzimala t ripove? Bi li me zelio
poslije t oga? Prije me nije bilo briga za t o, ali sada jest ! A prekasno je!
Moram razgovarati s nekim. Moram naci nekoga t ko zna o
drogama i razgovarat i. Pit am se bih li mogla razgovarat i s nekim na
t at inom sveucilist u? Ma ne, ne, ne, oni bi mu sigurno rekli i t ek bih se
onda nasla u govnima. Mozda bih mogla reci da pisem referat o drogama
ili t ako nest o, ali t o ne mogu dok ne pocne skola. Bit ce najbolje da
uzmem nekoliko djedovih pilula za spavanje jer bez njih nikako necu
moci zaspati. Zapravo, jos bolje da ih uzmem malo vise. On ih ima
dost a, a sigurna sam da cu kod kuce provesti nekoliko gadnih noci dok
se ne sredim. Uh, nadam se da ce ih bit i samo nekoliko!
13. kolovoza
Na rubu sam suza. Mama i t at a su upravo nazvali da mi kazu kako su
ponosni st o sam im ja kci. Nema rijeci kojima bih izrazila st o osjecam.
14. kolovoza
Baka me odvezla na aerodrom. Misli da smo se Roger i ja posvadali.
St alno mi je ponavljala da ce sve bit i u redu i da zene moraju bit i
st rpljive i t olerantne i pune razumijevanja. Kad bi samo znala! Docekali
su me mama, t at a, Tim i Alex i rekli da sam blijeda i mrsava i bili su
njezni i dragi prema meni. Dobro je bit i kod kuce.
Moram sve zaboravit i. Moram se pokajat i i oprost it i sebi i krenut i
od pocet ka; na kraju krajeva, t ek mi je pet naest godina i ne mogu
zaust avit i zivot i sici. Osim t oga, ot kako sam razmisljala o djedovoj
mogucoj smrt i, ne zelim umrijet i. Bojim se. Nije li t o sablasno i
ironicno? Bojim se zivjet i i bojim se umrijet i, kao u onoj st aroj crnackoj
duhovnoj pjesmi. Pit am se st o je njih mucilo.
16. kolovoza
Majka me t jera da jedem. Pripravlja sva moja omiljena jela, ali meni
nemaju osobit og okusa. Roger mi je napisao dugo pismo i pit ao jesam li
dobro, ali nemam energije ni snage ni zelje da mu odgovorim. Svi su
silno zabrinut i za mene, a i ja sam zabrinut a za sebe. Jos ne znam jesam
li t rudna i necu znat i jos deset -dvanaest dana. Oh, daj Boze da nisam.
St alno se pit am kako sam mogla bit i t akva glupaca, a nema drugog
odgovora nego da sam glupaca. Blesava, maloumna, glupa neznalica!
17. kolovoza
Pot rosila sam zadnju djedovu t ablet u za spavanje i uzasno sam zivcana.
Ne mogu spavat i, sva sam sjebana i mama me t jera da odem dokt oru
Langleyju. Mozda mi t o pomogne. Spremna sam ucinit i bilo st o.
18. kolovoza
Jut ros sam bila kod dokt ora Langleyja i rasprela cijelu pricu o t ome
kako ne mogu spavat i. Post avljao mi je mnoga pit anja o t ome zast o ne
mogu, ali ja sam samo ponavljala da ne znam, ne znam, ne znam. Na
kraju se slomio i dao mi pilule. Zapravo mi san nije t oliko pot reban
koliko mi je pot reban bijeg. Prekrasno je pobjeci. Pomisli da t o vise ne
mogu podnijet i i onda samo uzmem pilulu i cekam da me obuzme
nist avilo. U ovom t renut ku je nist avilo mnogo bolje od nest avila.
20. kolovoza
Cini mi se da pilule koje mi je dao dokt or Langley nisu t ako jake kao
djedove jer moram uzet i dvije, kat kad i t ri. Mozda je t o zat o st o sam
t ako zivcana. Ne znam koliko vise mogu izdrzat i; ako se ubrzo nest o ne
dogodi, opalit cu si metak u glavu.
22. kolovoza
Rekla sam mami da nazove dokt ora Langleyja i t razit cu da mi da
sedat ive. Ne mogu po cit av dan spavat i, a ne mogu ni hodat i naokolo u
ovakvom st anju, pa se nadam da ce mi ih dat i. Jednost avno mora!
23. kolovoza
Sedat ivi su super. Danas sam uzela jedan net om prije nego st o je post ar
donio jos jedno pismo od Rogera. Umjest o da se uzrujam kao obicno,
sjela sam i izlila mu dusu, dakako nist a o t ripovima i spidu, a jos manje
o Billu i mogucoj t rudnoci, nego sve o vaznim st varima koje nas se
oboje t icu. Cak sam se pocela pit at i bih li mogla Rogeru samo jednom
dat i t rip t ako da shvat i. Bih li t o mogla? Bih li ga mogla navesti da prvi
t rip uzme nesvjesno, kao ja? Kad bih se barem usudila! Mozda je t o zat o
st o sam t ako dugo pot ist ena, mozda od pilula za spavanje i sedativa, ali
ima t renut aka kad bih se jednost avno zeljela oslobodit i i polet jet i, ali t i
su dani za mene prosli zauvijek! St varno sam zbunjena. Da barem imam
s kim razgovarati!
26. kolovoza
Kakav caroban, prekrasan, sret an dan! Dobila sam mjesecnicu! Nikad u
zivot u ni zbog cega nisam bila t ako sret na. Sad mogu bacit i pilule za
spavanje i sedat ive. Ja ponovno mogu bit i ja! Uh, super!
6. rujna
Bet h se vrat ila iz kampa, ali vise nije ist a i upoznala je nekog zidovskog
kret ena s kojim hoda. St alno ce bit i zajedno, i danju i nocu. Mozda sam
malo ljubomorna jer Roger zivi t ako daleko i skola je pocela i Alex i
njezine bucne male prijat eljice me izluduju a i mama me opet pocela
gnjavit i.
Danas sam svrat ila u odlican mali but ik i nasla zgodan par
mokasinki i prsluk s resama i super hlace. Chris, djevojka koja t amo
radi, pokazala mi je kako mogu izglacat i kosu (st o sam veceras i ucinila)
t ako da je sad posve ravna. Izgleda super! Super, osim st o se mami
nimalo ne svida. Sisla sam da joj pokazem, a ona mi je rekla da izgledam
kao hipi i da ona, t ata i ja jedne veceri moramo popricati. Mogla bih im i
ja ponest o reci, jer pret post avljam da seks bez droge nije ni slican onom
ludom, ot kacenom cudu kad let is. Uglavnom, izgleda da nist a ne radim
kako t reba i st o god ucinila, ne mogu zadovoljit i Sistem.
7. rujna
Sinoc je bio kraj. Mama i t at a su lili suze u pot ocima o t ome koliko me
vole i koliko su zabrinut i za mene ot kako sam se vrat ila od bake. Mrze
moju kosu oni misle da bih jos uvijek t rebala nosit i plet enice kao mala
djeca. Pricali su i pricali, ali nisu culi ni jednu jedinu st var koju sam im
zeljela reci. U pocet ku, kad su mi govorili koliko su zabrinut i, obuzela
me silna zelja da se slomim i sve im kazem. Zeljela sam im reci! Vise
nego ist a na svijet u zeljela sam znat i da razumiju, ali naravno, oni su
samo nastavili govorit i i govorit i jer zapravo nisu kadri nist a shvat it i.
Kad bi rodit elji samo slusali! Kad bi nam samo dopust ili da govorimo
umjest o st o samo vjecit o i beskrajno gnjave i propovijedaju i dave i
ispravljaju i blebecu, blebecu, blebecu! Ali, ne slusaju! Jednost avno nece
ili ne mogu ili ne zele slusat i, a mi klinci uvijek zavrsimo u ist om
osamljenom kut u, izgubljeni i frust rirani, bez ikoga s kim bismo
komunicirali, verbalno ili t jelesno. Medut im, imam srece st o imam
Rogera. . . ako ga doista imam.
9. rujna
Danas jos jedan udarac. Roger definit vino ide u onu vojnu skolu i nece
dolazit i kuci do Bozica a mozda ni t ada! Tat a mu je isao u t u skolu,
djed isto, pa prakt icki mora i on, ali ja ga t rebam ovdje, a ne t amo u
nekoj idiot skoj skoli gdje ce cijelu godinu marsirat i naokolo. Sad ce nas
razdvajat i cijeli kont inent . Napisala sam mu pismo od deset st ranica i
rekla da cu ga cekat i iako mi je u posljednjem pismu napisao da ocekuje
da cu izlazit i i zabavljat i se. Ali, kako se mogu zabavljat i u ovoj
rupet ini???
10. rujna
Bila sam t ako u komi zbog Rogera da sam ot isla razgledat i odjecu u
onaj but ik u kojem radi Chris. Dosla sam bas prije njezine pauze, pa smo
ot isle u susjedni kafic na kolu i ispricala sam joj kako se osjecam zbog
Rogera. Odmah me shvat ila. Bilo je sjajno opet moci s nekim pricat i.
Kad smo se vrat ile u but ik, dala mi je neki mali crveni bombon i r ekla
neka odem kuci, uzmem ga i slusam dobru glazbu. Rekla je: "Ovo srce
ce t e razvedrit i onako kako t e sedativi usporavaju", i imala je pravo!
Uzimala sam previse pilula za spavanje i sedat iva. Ne znam zast o mi
onaj glupi lijecnik nije dao nest o od cega ce mi bit i bolje a ne nest o od
cega sam se osjecala jos gore. Cijelo se poslijepodne sjajno osjecam,
kao da sam ponovno ozivjela. Oprala sam kosu i pospremila sobu i
glacala i radila sve ono st o me mama gnjavi da ucinim vec danima. Jedini
je problem st o je sad vecer a ja ne mogu iskljucit i t u energiju. Pisala bih
Rogeru, ali jucer sam mu napisala ogromno pismo pa bi pomislio da sam
prolupala. Mor at cu pot rat it i jednu od pilula za spavanje da zaustavim
ovo. Takav t i je zivot .
Vidimo se.
12. rujna
Tat a i mama mi st alno prigovaraju zbog izgleda. Ponavljaju da znaju
kako sam ja dobra i draga djevojka, ali sam se pocela ponasat i kao hipi i
boje se da cu t ime privuci pogresno drust vo. Sve u svemu, t oliko su
konzervat ivni da nemaju pojma st o se dogada. Chris i ja mnogo pricamo
o rodit eljima i Sistemu. Njezin t at a je direkt or u nekoj t vornici
prehrambenih proizvoda i mnogo put uje, "cest o u drust vu drugih zena",
kako mi je povjerila. A mama joj je t akva velika dobrocinit eljica i vazna
pripadnica visokog drust va da bi vjerojat no cijeli grad pao u nesvijest
kad bi jednu vecer odvojila da saslusa svoju kcer. "Mama je u ovom
gradu ' st up drust va' ", t ako mi je Chris rekla. "Podrzava sve i svakoga
osim mene i, covjece, kako sam zbog t oga pala!"
Chris ne mora radit i ali mrzi bit i kod kuce. Rekla sam joj da sam
se i ja pocela t ako osjecati pa ce mi pokusati sredit i posao kod sebe,
nije li t o super?
13. rujna
Uh, ovo je pravi zivot ! Imam posao. Chris je sinoc pit ala sefa i on je
rekao da moze. Nije li t o super? Radit cu s Chris cet vrt kom i pet kom
navecer i cijeli dan u subot u i moci cu si kupit i sve st o moje
nekonformisticko srce pozeli. Chris je godinu starija od mene i u skoli je
godinu ispred mene, ali je super cura i volim je i s njom imam bolji
odnos nego i s kim u zivot u, cak bolji nego s Bet h. Mislim da ponest o
zna o drogama jer mi je nekoliko put a kad sam bila lose volje dala srce.
Jednog dana moram s njom porazgovarat i o t ome.
21. rujna
Dragi moj dnevnice,
oprosti st o sam t e zapostavila, ali stvarno sam bila zauzeta sad kad
radim i pocela je skola i sve t o, ali t i si i dalje moj najdrazi prijat elj i
povjerenik, iako se i s Chris odlicno razumijem. Nikad nismo umorne i u
skoli smo najpopularnije djevojke. Znam da odlicno izgledam, i dalje
imam 46, 5 kg i svaki put kad ogladnim samo uzmem Bennyja. Imamo
energije koliko hoces i nevjerojat nu garderobu. Kosa mi je prekrasna.
Perem je majonezom i t ako je sjajna i meka da se mora svakome svidjet i.
Jos nisam srela frajera koji bi mi se svidao, ali t o je vjerojat no u
redu jer ionako cekam Rogera.
23. rujna
Dnevnice,
moji ce me rodit elji nacist o izludjet i. Moram uzimat i Dexije da imam
energije u skoli i na poslu i na sudarima i kad pisem zadace, a onda
moram uzimat i sedative da podnesem zivot kod kuce. Tat a misli da mu
kvarim ugled kao dekanu. Cak je sinoc vikao na mene za st olom zat o st o
sam rekla "covjece". On ima svoje izraze kad nest o zeli naglasit i i t o je
u redu, a ako ja samo kazem "covjece", t o je kao da sam pocinila smrt ni
grijeh.
Chris i ja smo manje-vise spremne za odlazak. Ona ima prijat eljicu
u San Franciscu koja bi nam pomogla naci posao, a buduci da obje
imamo iskust vo u but iku, t o ne bi t rebao bit i problem. Osim t oga,
rodit elji ce joj se razvest i. Samo se svadaju kad su zajedno i njoj je
st varno dost a. Ja barem t o ne moram podnosit i.
Osim t oga, Roger kaze da je odvec zauzet da bi cest o pisao, st o
bas nije vjerojat no. Kao st o Chris kaze, "muskarcu se krv brzo ohladi
kad nisi blizu da mu je zagrijes".
26. rujna
Prijat elju moj, sinoc je bila prava vecer! Napokon sam pusila t ravu i jos
je bolja nego st o sam ocekivala! Chris mi je poslije posla dogovorila
sudar s njenim prijat eljem s fakult et a koji zna da sam uzimala t ripove
it d. , ali je ht io da probam hasis.
Rekao je neka ne ocekujem da cu se osjecat i kao kad pijem
alkohol, a ja sam mu rekla da nikad nisam popila nist a osim malo
pjenusca na rodendanima i ost at aka poslije kokt ela. To nam je svima
bilo st rasno smijesno i Ted, s kojim je Chris izisla, je rekao da mnogi
klinci nikad ne kusaju cugu, ne samo zat o st o je t o st var koju t rose
njihovi st arci, nego zat o st o ju je t eze nabavit i nego t ravu. Ted je rekao
da je, kad je t ek poceo eksperiment irat i, ot krio da moze ukrast i mnogo
novca od rodit elja i da oni nist a ne bi primijet ili, ali ako je popio samo
gut ljaj nekog njihvog pica, ispalo je kao da su ga izmjerili na mililit ar.
Onda mi je Richie pokazao kako se pusi. A ja nikad ni cigaret u
nisam zapalila! Dao mi je neke uput e, recimo, da osluskujem sit ne st vari
koje inace ne bih cula i da se samo opust im. Najprije sam prejako
povukla i zagrcnula se, pa mi je Richie rekao neka uvlacim ot vorenih
ust a t ako da ude st o vise zraka. Ali, ni t o bas nije uspjelo, pa je Ted
nakon nekog vremena donio nargilu. Izgledala mi je smijesno i
egzot icno, ali u pocet ku nisam mogla povuci dim i osjecala sam se
prevareno jer su ost ali vec ocit o bili uslagirani. Na kraju je ipak
profunkcioniralo, upravo kad sam vec pomislila da ni nece, i stvarno
sam se pocela osjecati sretno i slobodno kao kanarinac koji cvrkuce na
ot vorenom, beskrajnom nebu. I bila sam t ako opust ena! Cini mi se da
cijeli zivot nisam bila t ako opust ena! Bilo je prekr asno. Poslije je Rich
iz svoje sobe donio prost irku od ovcjeg runa pa smo hodali po njoj i
uopce ne mogu opisat i osjecaj koji sam imala u st opalima, nest o mekano
mi je obavilo cijelo t ijelo i odjednom sam mogla cut i neobican, got ovo
necujan zvuk dugih, svilenkast ih vlasi kako se t raljaju jedna o drugu i o
moja st opala. Takav zvuk nikad prije nisam cula i ocajnicki sam
pokusala odrzat i predavanje o fenomenu da svaka pojedina vlas ima
vlast it i t on. Ali, dakako, nisam mogla bilo je odvec savrseno.
Onda sam uzela slani kikiriki i primijet ila da nikad prije nisam
okusila nist a t ako slano. Kao kad sam bila mala i pokusavala plivat i u
Velikom slanom jezeru. Samo st o je kikiriki bio jos slaniji. Jet ra, slezena
i crijeva su mi bili izjedeni slanocom. Ceznula sam za svjezom breskvom
ili jagodom, da me i njihov okus t ako posve obuzme. Bilo je super i
pocela sam se ludacki smijat i. Bila sam odusevljena st o sam t oliko
drukcija. Svi su na svijet u bili ludi osim mene. Ja sam bila jedino
razumno i savrseno bice. Sjet ila sam se da sam negdje procit ala kako je
t isucu dana za covjeka samo jedan dan za Boga, i pomislila sam da sam
ot krila kljuc za t o. U t om svojem novom vremenu zivjela sam zivot e
t isucu ljudi u samo nekoliko sati.
Poslije smo svi bili jako zedni i umirali za necim slat kim. Ot isli
smo do slast icarnice smijuci se nevjerojat no visokom plocniku i cudnom
obliku mjeseca koji je st alno mijenjao boje. Ne znam jesmo li svi bili bas
t ako slagirani kako smo t vrdili, ali bilo je zabavno. A u slasticarnici smo
se salili i smijali kao da samo mi poznajemo sve t ajne ovoga svijet a. Kad
me Richie oko ponoci dovezao doma, moji rodit elji (a oboje su bili
budni) su bili vrlo zadovoljni t im uljudnim i urednim mladicem s kojim
sam izisla. Cak mi nisu prigovarali da je kasno! Da ne povjerujes!
P. S. Richie mi je dao nekoliko dzoint ova da ih popusim kad sam sama a
zelim u raj. Nije li t o lijepo?
5. list opada
Chris i ja razmisljamo o t ome da damo ot kaz jer od posla ne st izemo
radit i ono st o zelimo.
Jako sam zaljubljena u Richieja, a Chris je zaljubljena u Teda i
zelimo st o vise vremena provodit i s njima. Vrag je u t ome st o nit ko od
nas nema dovoljno love, pa smo Chris i ja morale malo dilat i t ravu.
Naravno, prodajemo samo klincima koji su odavno korisnici i koji bi je
kupili od nekoga drugog kad im je mi ne bi prodale.
Ted i Richie su na fakult et u i moraju ucit i mnogo vise nego mi u
gimnaziji, pa nemaju vremena prodavat i. Osim t oga, decke puno lakse
ulove nego cure. U pocet ku mi je bilo prilicno t esko ost at i mirna kad
sam sa Sist emom, ali sad kad sam Richiejev komad srcem i dusom
moram cinit i sve st o mogu da mu pomognem.
8. list opada
Uvjerila sam Richa da bi bilo lakse dilat i t ripove nego t ravu, njih barem
mozemo st avit i na marke i zvakace ili pepermint e i nosit i ih sa sobom
bez st raha da nam je murija za ledima i da ce neki kret en ot krit i gdje
nam je t orba i st o je u njoj.
Richie je prema meni t ako dobar a seks s njim je kao munje i duge
i proljece. S drogama se samo poigravam, ali o t om sam decku st varno
post ala ovisna. Sve bismo ucinili jedno za drugo. Ici ce na medicinu i ja
mu moram pomoci kako znam i umijem. Dugo ce t rajat i, ali mi cemo vec
nekako progurat i. Zamisli, on ce st udirat i jos osam ili deset godina, a
vec je na drugoj godini fakult et a! Mama i t at a misle da je jos u
gimnaziji. Mislim da ja necu na fakult et . Tat a ce bit i st rasno pogoden,
ali meni je vaznije radit i i pomoci Richu. Cim zavrsim gimnaziju,
zaposlit cu se za st alno i onda cemo se sredit i. On je odlican st udent , ali
kaze da je u posljednje vrijeme malo popustio.
St varno volim t og covjeka. St varno ga volim. Jedva cekam da
budem s njim. Zadirkuje me i kaze da sam seksualni manijak jer ga
moljakam da mi dopust i dozivjet i seks bez droge. Obecao je da hoce. To
ce za mene bit i posve novo iskust vo. Jedva cekam.
(?)
Richie i ja nikad nikamo ne idemo. Vec se pret vorilo u rit ual da dode po
mene, provede nekoliko minut a s mojim rodieljima i onda odjurimo u
st an koji dijeli s Tedom. Ht jela bih da smo zajedno i uslagirani svake
veceri, ali on mi dopust a da dodem samo kad mi obnavlja zalihu t ripova
za prodaju i da mi dovoljno t rave i barbit urat a dok se opet ne vidimo.
Znam da mnogo uci pa se pokusavam zadovoljit i onim st o mi daje, ali t o
je sve manje i manje. Mozda st varno imam pret jeranu pot rebu za
seksom. Ocit o je da me seks vise zanima nego njega. Ali, t o je samo
zat o st o se t oliko brine zbog mene. Voljela bih da mi dopust i uzimat i
pilulu i da ne mora t oliko radit i i ucit i. Ali, ono st o imam t ako je super
da ne znam kako bih mogla pozeljet i nest o vise.
17. list opada
Danas sam opet bila u osnovnoj skoli. Ne smet a mi dilat i u gimnaziji jer
je robu kat kad t esko nabavit i i ljudi mi obicno sami prilaze i pit aju.
Chris i ja samo donosim od Richieja. On moze nabavit i st o god zele,
barbit urat e ili amfet amine, LSD ili DMT, met ili bilo st o. Klinci u
gimnaziji su jedna st var, cak i oni mladi, ali danas sam prodala deset
markica s LSD-em nekom klincu koji jos nema ni devet godina, uvjerena
sam. Sigurna sam da on prodaje dalje, a t a su djeca jednost avno
premala! Pomisao da se devetogodisnjaci i deset ogodisnjaci unist avaju
t ako mi je odbojna da vise necu ici t amo! Znam da ce nabavit i od nekoga
drugog, ali od mene bome nece! Evo, lezim na krevet u i razmisljam o
t ome ot kako sam se vrat ila kuci i zakljucila sam da Richie mora doci i
porazgovarat i s t at om o nekoj st ipendiji, s onakvim ocjenama sigurno se
nest o moze sredit i. Sigurno.
18. list opada
Da post oje medalje i nagrade za glupost i lakovjernost , ja bih sigurno
osvojila najvecu. Chris i ja ot isle smo u Richijev i Tedov st an i nasli ih
uslagirane kako vode ljubav jedan s drugim. Nije ni cudo da Richie nije
bio zaint eresiran za mene! A ja za t o vrijeme dilam drogu za bijednog
pedera ciji t at a vjerojat no uopce nije bolestan. Pit am se koliko jos
glupaca radi za njega. Tako se sramim! Ne mogu vjerovat i da sam
prodavala jedanaest ogodisnjacima i dvanaest ogodisnjacima, cak i
devetogodisnjacima i deset ogodisnjacima. Kakva sam ja sramot a za sebe
i svoju obit elj i sve ost ale. Nisam nist a bolja od onog kurvinog sina
Richieja.
19. list opada
Chris i ja smo cijeli dan sjedile u parku i razmisljale. Ona uzima drogu
vise od godinu dana, a ja t ocno od 10. srpnja. Zakljucile smo da se ne
bismo mogle promijenii dok smo t u, pa cemo ot ici u San Francisco. I
jednost avno moram Richieja prijavit i policiji. Nije t o zbog
osvet oljubivost i, prkosa ili ljubomore, st varno nije, nego jednost avno
moram nekako zast it i onu djecu u osnovnoj skoli.
Sva t a sranja koja mi je Richie pricao o t ome kako ce oni samo
kupit i drogu drugdje obicne su bljezgarije. Njemu nije stalo ni do koga
na svijet u osim njega samoga i jedini nacin da se iskupim za ono st o sam
cinila jest da ga sprijecim da ne navuce jos djece. To je jedna od
najgorih st vari u cijeloj t oj prici s drogom. Got ovo svat ko t ko uzima
ist odobno i prodaje i t o je kao krug koji se sve vise siri dok ne zavrsi ne
znam ni ja gdje! St varno ne znam! Da barem nikad nisam ni pocela. A
sad smo se Chris i ja zaklele jedna drugoj da vise necemo nist a uzimat i.
I st varno necemo! Dale smo casnu rijec i obecale. U San Franciscu
necemo poznavat i ni zivu dusu koja se drogira pa ce bit i lako.
(?)
Vrlo je t uzno iskrast i se usred noci, ali Chris i ja nismo mogle smislit i
nijedan drugi nacin. Aut obus krece u 4:30 ujut ro i mi moramo bit i u
njemu. Prvo cemo na neko vrijeme u Salt Lake Cit y, a onda cemo se
vrat it i i ot ici u San Francisco. St varno me st rah st o bi mi Richie ucinio
kad bi me ulovio. Got ovo sigurno ce znat i t ko ga je prijavio jer sam u
pismu policiji opisala onih nekoliko mjest a gdje cuva zalihe. Da barem
zatvor e sve dilere!
Zbogom, dragi dome, zbogom, dobra obit elji. Zapravo odlazim
najvise zat o st o vas t oliko volim i ne zelim da ikada doznat e kakva sam
slaba i losa osoba bila. I mrsko mi je st o cu prekinut i skolovanje, ali ne
usudujem se pisati i t razit i papire da se mogu upisati drugdje jer znam
da bist e ih i vi i Richie slijedili. Dragi moji, ost avljam vam pismo, ali
nikad vam ne mogu reci koliko ste mi zapravo sveti.
26. list opada
U San Franciscu smo, u prljavom, smrdljivom, zagusljivom malom
jednosobnom st anu. Obje smo prljave nakon t oliko groznih sat i u
aut obusu i dok se Chris kupa u kupaonici koja je vani na hodniku, malo
cu pisati dok ja ne dodem na red. Sigurna sam da cemo imat i dovoljno
novca dok ne nademo posao jer sam zadrzala onih st o t rideset dolara
koje sam t rebala dat i onom odvrat nom Richieju, a Chris ce moci podici
cet irist o i nest o dolara koje ima u banci. Ova odvrat na mala rupa u kojoj
smo kost a devedeset dolara mjesecno, ali barem cemo imat i dovoljno
vremena da se zaposlimo i nademo neki pristojan stan.
Grozno se osjecam zbog rodit elja, ali barem ce znat i da sam s
Chris, a oni misle da je ona draga i prist ojna djevojka koja me nece
odvest i na st ranput icu. Kao da bih uopce mogla zast ranit i vise nego st o
vec jesam!
27. list opada
Chris i ja smo cijeli dan t razile posao. Javile smo se na sve oglase u
novinama, ali ili smo premlade, ili nemamo dovoljno iskustva, ili
nemamo preporuke, ili t raze nekoga t ko vec ima must erije ili ce nas
nazvat i. Nikad u zivot u nisam bila t ako iscrpljena. Veceras nam nece
t rebat i nikakva t ablet a da nas uspava, cak ni na kvrgast oj, odvrat noj
napravi koja se ovdje zove krevet .
28. list opada
Ovdje je sve uvijek vlazno i ljepljivo. U ormaru cak raste nekakva zelena
plijesan, ali srecom necemo morat i dugo ost at i t u, barem se t ako nadam!
Ali, danas nismo imale nist a vise uspjeha nego jucer u t razenju posla.
Nismo mogli naci ni Chrisinu prijat eljicu.
29. list opada
Zaposlila sam se u jednoj bezveznoj maloj prodavaonici donjeg rublja.
Placa nije nest o, ali barem cemo imat i za hranu it d. Chris ce nastavit i
t razit i bolji posao i kad ga nade, ja cu dat i ot kaz i pot razit i nest o bolje.
Chris se nada da bismo za godinu dana mozda mogle ot vorit i vlast it i
but ik. Ne bi li t o bilo super? I kad budemo uspjesne, mozda cemo moci
pozvat i svoje da nas vide i uzivaju u nasem uspjehu.
31. list opada
Chris jos nije nasla posao. Svaki ga dan t razi, ali odlucile smo da nece
uzet i bilo st o, nego nest o u nekoj prvor azrednoj t rgovini gdje ce moci
naucit i sve st o ce nam t rebat i za nas but ik. Ja sam svake veceri t ako
umorna da se jedva dovucem do kreveta. Nisam znala da t e st ajanje po
cijeli dan i posluzivanje zlovoljnih bezveznjaka moze t ako iscrpit i.
1. st udenog
Chris i ja smo provele dan obilazeci Chinat own i park Golden Gat e i
odvezle smo se aut obusom preko most a. Grad je lijep, uzbudljiv i
prekrasan, ali najradije bih se vrat ila doma. Naravno, nisam t o mogla
reci Chris.
3. st udenog
Chris je napokon nasla posao! U najljepsoj maloj t rgovini koju sam ikad
vidjela! Poslije posla sam ot isla t amo i kupila sandale. Tu moze naucit i
sve st o t reba o nabavljanju i izlaganju i prodaji jer ih je samo dvije u
t rgovini. Sheila je vlasnica i nedvojbeno najzanosnija zena koju sam ikad
vidjela. Put joj je bijela i cist a poput snijega i ima nevjerojat no duge
t repavice, naravno, lazne. Kosa joj je crna poput ebanovine, a visoka je
sigurno 180. Nije mi jasno zast o nije fot omodel ili glumica. Njezina
t rgovina je u ekskluzivnoj cet vrt i. Cijene su nevjerojat no visoke, cak i s
Chrisinim popust om, ali jednost avno sam morala malo uzivat i nakon st o
t ako dugo st edimo, a i dalje cemo morat i.
5. st udenog
Svaki dan sve vise ceznem za domom umjest o da bude obrnut o. Pit am se
kako se Chris osjeca. Ne usudujem se nist a reci da ona ne bi pomislila
kako sam djet injast a, st o vjerojat no i jesam. Mislim da bih se i vrat ila
kuci da se t oliko ne bojim Richieja. Sigurna sam da bi me pokusao
uplesti ako bi ikako mogao. On je t akav osvet oljubivi slabic. Sad kod
njega vidim t oliko odbojnih osobina da mi nije jasno kako sam si onako
dala isprat i mozak. Valjda sam samo bila glupa klinka koja je jedva
cekala da je net ko nasanjka. I, covjece, kako sam se samo nasanjkala!
Ali, sljedeci put necu bit i t ako glupa, a osim t oga nece ni bit i nikakvog
drugog put a. Nikada vise nipost o necu uzet i drogu! Ona je kriva za sva
ova govna u kojima sam se nasla i voljela bih da nikad nisam ni cula za
nju. I voljela bih da na pisma ne st avljaju zig jer bih onda mogla pisati
mami i t at i i klincima i baki i djedu i mozda cak Rogeru. Toliko bih im
t oga zeljela reci. St et a st o t o nisam na vrijeme shvat ila.
8. st udenog
Ustani, radi, jedi, radi i srusi se u krevet mrt va umorna. Cak se vise ni
ne kupam svaki dan, prenaporno mi je cekat i da se zajednicka kupaonica
u hodniku isprazni.
10. st udenog
Dala sam ot kaz i sad cu pot razit i zanimljiviji posao. Sheila mi je dala
popis mjest a na kojima mogu pogledat i i rekla da se mogu pozvat i na
nju.
P. S. Kupile smo rabljeni t elevizor za 15 dolara. Ne radi bas dobro, ali
je s njim ipak ljepse.
11. st udenog
E pa, dnevnice,
st o velis na ovo? Dobila sam posao u prvih sat vremena t razenja,
zapravo u drugoj t rgovini u koju sam ot isla. Mario Mellani izraduje
prekrasan nakit po narudzbi. Mnogi komadi su prepuni dragulja. Ht io je
nekoga mladog i svjezeg da mu sluzi pomalo kao ukras. Laska mi st o je
izabrao mene! Gospodin Mellani je visok i debeo i vedar i kaze da ima
zenu i osmoro djece koji zive u Sausalit u i vec me pozvao da u jednu
nedjelju dodem na rucak i upoznam ih.
13. st udenog
Obozavam novi posao. Gospodin Mellani mi je kao drugi ot ac. Ima
ekskluzivnu t rgovinu u predvorju vrlo skupog hot ela, a ipak svaki dan
donosi rucak u papirnatoj vrecici i dijeli ga sa mnom. Kaze da t o radi
kako se ne bi previse udebljao. A Chris i ja u nedjelju idemo k
njegovima na rucak! Nije li t o super? Bit ce bas krasno opet vidjet i malu
djecu. Njegov sin Robert o je Timove dobi, a drugi mu je sin samo t ri
dana mladi od Alexandrije. Misli da sam ja siroce i na neki nacin i jesam.
No, dobro.
Znas, mogla bih cesto izlazit i da nisam izbirljiva. Nase predvor je
je prepuno bogat ih debelih st araca i njihovih bogat ih st arih zena u nercu
i hermelinu. Muskarci st rpaju zene u apart mane a onda mi se dodu
upucavat i. A ima i bezbroj t rgovackih put nika koji produ kroz t rgovinu i
pokusavaju me dot aknut i. Nije mi t rebalo dugo da ih naucim prepoznat i
cim se pojave na vrat ima.
(?)
Chris i ja imamo srece st o su i njezina i moja t rgovina zat vorene
nedjeljom i ponedjeljkom pa mozemo zajedno provodit i slobodne dane.
Nismo srele mnogo mladih ljudi nasih godina. Sheila je vjerojat no
t rideset ogodisnjakinja koja se izvrsno drzi, a gospodin Mellani je,
dakako, dovoljno st ar da mi bude ot ac, st o sve brze i post aje. Sut ra
idemo k njemu.
16. st udenog
Kod gospodina Mellanija je bilo odlicno. Zive u brdovit om predjelu,
izgleda got ovo kao da si na selu. To je na samom kraju aut obusne linije
i sve je prepuno prast arih st abala. Gospoda Mellani i djeca su bas kao
t alijanske obit elji iz filmova, a nikad nisam vidjela da net ko t ako dobro
kuha. Djeca, cak i ona st arija, st alno se maze s rodit eljima. Tako nest o
nikad nisam vidjela. Mario, veliki sedamnaestogodisnjak, isao je na
nekakav izlet i izljubio je i izgrlio oca i sve ost ale kao da odlazi
zauvijek. I poslije su se stalno uzajamno pljeskali, cmakali i dodirivali.
Prekrasno iskust vo od kojeg se osjecam samo jos osamljenije.
19. st udenog
Chris je s posla dosla sva u oblacima. Da je gospodin Mellani ne bi
nadmasio, Sheila nas je pozvala na t ulum u subot u navecer poslije posla.
Pocet ce prilicno kasno jer svi radimo do devet , ali drago mi je jer zvuci
jako glamurozno i sofist icirano ici na t ulum koji pocinje u pola
jedanaest .
20. st udenog
Chris i ja smo se najprije zabrinule st o cemo odjenut i kad bude isle k
Sheili. Ali, ona nam je rekla neka samo odjenemo nest o udobno, st o je
odlicno jer smo od kuce ponijele samo po jedan kovceg, a ne zelimo
t rosit i ako bas ne moramo. Mislim da cemo ost at i u ovom st anu jos
nekih sest mjeseci, a onda cemo vjerojat no imat i dovoljno novca da
krenemo svojim put om. Nadam se da ce nam Sheila dat i svoj blagoslov i
pomoci nam. Mozda bi nam i gospodin Mellani dao da prodajemo neke
od njegovih jeft inijih komada. Mario ce doci radit i u t rgovinu cim
mat urira, pa me mozda ionako vise nece t rebat i.
21. st udenog
Sheilin t ulum je sut ra. Pit am se t ko ce jos doci. Chris mi uvijek prica o
ljudima s filma i t elevizije koji navracaju i koje Sheila osobno poznaje.
Ili se barem svi ljube i govore jedno drugome "dragi" i "draga".
Zamisli kako bi t o bilo osobno poznavat i filmske i t elevizijske
zvijezde! . . . . . . . je jednom dosla u t rgovinu gospodina Mellanija i kupila
veliki prst en, ali ona je t ako st ara da sam je vidjela samo u jednom filmu
na t eleviziji, u kojem je glumila ne osobit o uzbudljivu ni glamuroznu
ludakinju.
22. st udenog
Oh, sret ne li subot e! Danas je vecer sofist iciranost i. Pit am se hoce li me
smat rat i jako naivnom ako budem pila kolu a ne pjenusac ili st o vec oni
budu pili. Mozda nit ko nece ni primijet it i. Mor am jurit i na posao,
t ramvaj je kat kad pret rpan u ovo doba dana, a ne zelim visjet i kroz
vrat a. Pokvarila bi mi se frizura.
23. st udenog
Opet se dogodilo i ne znam bih li plakala ili se veselila. Ali, ovaj put
smo barem svi bili odrasli i nismo kvarili djecu. Ist ina, mene neki ne bi
smat rali sasvim odraslom, ali svi misle da i ja i Chris imamo osamnaest
godina i t o je najvaznije. Uglavnom, Sheila st anuje u nevjerojat no
lijepom stanu s prekrasnim pogledom. Imaju port ira koji izgleda jos
ot mjenije nego port iri u hot elu u kojem radim a oni su prilicno
impresivni. Odvezle smo se dizalom do njezinog st ana nast ojeci se drzat i
kao svjet ske zene kojih se nist a ne moze dojmit i, a zapravo smo obje
ost ale bez daha nakon one nase rupe. Cak je i dizalo bilo impresivno, sa
zlatnim vinilpapirom na dvije strane i crnom oplatom na druge dvije.
Sheilin st an izgleda kao da si usao u casopis za unutr asnji dizajn.
Cijela dva zida su od st akla i gledaju na svjet la grada. Morala sam se
napinjati da ne zinem od cuda, ali t o je bilo kao da smo u filmu.
Sheila nas je obje blago poljubila u obraz i uvela nas u sobu u
kojoj su, oko velikog st olica ukrasenog zlat om i zrcalima, bili razbacani
jast uci zivih boja. Kraj kamina je golemi cupavi smedi naslonjac i sve je
t o skupa st varno bilo nevjerojat no.
Onda je zazvonilo zvonce i pocela su dolazit i najljepsa ljudska
bica koja sam ikad vidjela. Muskarci su bili prekrasni, kao suncem
opaljeni kipovi rimskih bogova, a zene t ako zanosne da sam ist odobno
bila i sret na i uplasena. Ali, nakon nekog vremena mi je sinulo da smo
mi mlade i blist ave i zdrave, a t e su zene st are, st are, st are. Vjerojat no
ujut ro ne mogu izici iz kuce bez pola t one sminke. Tako da se zapravo
nismo t rebale brinut i.
Onda sam je namirisala. Got ovo sam se prekinula upola recenice,
miris je bio t ako jak. Chris je bila na drugoj st rani sobe, ali vidjela sam
da se i ona ogleda i znala da ju je i ona namirisala. Zrak kao da se
zgusnuo i dio moga uma je preklinjao da i ja malo dobijem. Nisam znala
bih li pobjegla, ost ala ili st o. Onda sam se okrenula i neki muskarac mi
je dodao dzoint i t o je bilo t o. Ht jela sam se uslagirat i vise nego ist a
drugo na svijet u. To je bio pravi svijet , t u su bili pravi ljudi i ja sam
zeljela bit i dio svega t oga.
Ostat ak veceri prot ekao je sjajno. Svjet la, glazba, zvukovi i San
Francisco bili su dio mene a ja dio njih. Bilo je t o jos jedno nevjerojat no
put ovanje i ne znam kako je dugo t rajalo. I Chris i ja smo ost ale spavat i
kod Sheile i t ek smo poslijepodne dovoljno dosle k sebi da se pokupimo
i vrat imo u nasa bijedna cet iri zida.
Malo me brine jer ne znam st o se zapravo dogodilo. Ne znam
jesmo li pusili hasis, koji je sada prilicno t esko nabavit i, ili nest o drugo.
Ali, nadam se da necu opet morat i prolazit i ono "jesam li ili nisam" do
sljedeceg mjeseca. Ako se vracamo na ist i st ari vrt uljak, barem cu
nabavit i kont racepcijske pilule. Ne mogu podnijet i t u neizvjesnost , a
samo mi jos nedost aje da ostanem. . . Ne zelim ni mislit i o t ome.
(?)
Kod Sheile je t ulum got ovo svake veceri i mi smo uvijek pozvane. Nisam
jos srela nekoga t ko bi mi se doist a svidao, ali ludo je i zabavno i
got ovo uvijek prespavamo kod nje, st o je mnogo bolje nego vrat it i se u
nasu rupu. Chris je doznala da je Sheila bila udana za . . . . . . . i da joj je
aliment acija t ako velika da i ona i njezini prijat elji mogu radit i st o god
zele. Uh, kako bi bilo super imat i t oliko love! Mislim da bih zivjela ist o
kao ona, samo jos bolje.
3. prosinca
Prosla je noc bila najgora noc u cijelom mom usranom, t rulom,
smrdljivom, sjebanom zivot u. Bilo nas je samo cet voro, i Sheila i Rod,
njezin sadasnji "decko", dali su nam heroin. Isprva smo se malo bojale,
ali oni su nas uvjerili da su sve price o njemu samo obicno mit ovi ha,
ha! Ali, bila sam i prilicno uzbudena i zapravo sam jedva cekala dok sam
ih gledala kako se pripremaju. Heroin je fant astican, posve drukciji od
svega st o sam dosad probala. Osjecala sam se njezno i pospano i
nevjerojat no mekano, kao da lebdim iznad st varnost i i da su svakodnevni
problemi zauvijek izgubljeni u svemiru. Ali, upravo prije nego st o sam
ot isla predaleko da bih znala st o se dogada, vidjela sam kako Sheila i
onaj kurvin sin uzimaju spid. Sjecam se da sam se upit ala zast o oni
ubrzavaju kad su nas t ako lijepo usporili, i t ek sam poslije shvat ila da su
nas gadovi naizmjence silovali i t o surovo i sadist icki. To su sve vrijeme
i planirali, govnari obicni.
Kad smo se Chris i ja napokon spust ile, nekako smo se odvukle do
st ana i dugo razgovarale. Dost a nam je! Sranje koje ide uz drogu
jednostavno je previsoka cijena. Ovaj put cemo zaista cuvat i jedna drugu
i pomagat i si. Osudivala sam Richieja st o je jebeni homic, ali mozda ne
bih smjela bit i t ako st roga. Sa svime st o je svaki dan uzimao, nije ni
cudo da je izgubio vlast nad sobom.
Jos uvijek 3. prosinca
Chris i ja smo ponovno razgovarale i odlucile smo se izvuci iz ovog
sranja. S jucerasnjom placom imamo sedamst o dolara pa mozda mozemo
ot vorit i but ik u nekoj ne t ako ot mjenoj cet vrt i. A sigurno je da se vise
necemo drogirat i. Toga nam je objema dost a!
Zao mi je st o cu ot ici od gospodina Mellanija. Bio je prema meni
t ako dobar i ljubazan, ali ni Chris ni ja ne mozemo podnijet i pomisao da
ikad vise vidimo onu sadisticku gaduru Sheilu. . . I t ako cu jos jednom
morat i napisati "hvala" i "volim vas".
5. prosinca
Deset sat i na dan t razimo neko zgodno mjest o, ali zasad nismo imale
srece pa smo zakljucile da bismo mozda t rebale ot vorit i t rgovinu u
blizini Berkeleyja. Tamo svi st udent i nose mnogo nakit a, a Chris je
barem uspjela zapisat i imena nekih nabavljaca prije nego st o je ot isla, a
mislim da bih ja znala izradit i neke originalne st vari nakon st o sam
promat rala gospodina Mellanija. Bilo bi bas super kad bismo imale
t rgovinu u kojoj bi Chris obavljala nabavku i prodaju, a ja radila nest o
kreat ivno.
6. prosinca
E pa, danas smo ga nasle nas novi dom. Mali st ancic u prizemlju blizu
Berkeleyja koji je sad post ao komercijalna cet vrt pa mozemo korist it i
spavacu sobu i kuhinju za zivot , a dnevnu sobu i sicusnu blagovaonicu
za izlaganje i rad. Sut ra se selimo i pocinjemo licit i. Imamo lijep veliki
prozor samo oko met ar iznad ulice pa ce nam t o bit i odlican izlog, a ako
popravimo i obojimo namjest aj, sve skupa nece izgledati t ako lose. Radit
cemo svakakve ludorije, na primjer, stare stolove cemo prekrit i pust om,
koji nije skup, i st avit i imit aciju leopardove koze na st olce i na dio zida
ako budemo imale dovoljno novca. Bit ce t ako lijepo opet imat i mjest o
koje mozes nazvat i svojim domom, a mi cemo ga uredit i t ako da izgleda
kao da ga net ko voli i zivi u njemu. Na prijasnji st an nismo pot rosile ni
novcica.
9. prosinca
Imala sam previse posla da bih pisala. Radimo dvadeset sati na dan. Obje
se smijemo i kazemo kako bi nam dobro dosla neka t ablet ica, ali ni jedna
ni druga nikad vise necemo popust it i iskusenju. U prost orijama za zivot
nismo nist a radile, ali t rgovina izgleda prekrasno. Vec je navrat ilo
nekoliko st udenat a i reklo nam kako sjajno izgleda i pit alo kad
ot varamo. Nismo imale novca za sag pa smo pod obojile ruzicast o,
zidove ruzicasto i bijelo, a ukrase crveno i purpurno. Super izgleda.
Umjest o imit acije leoparda odlucile smo se za umjet no bijelo krzno i
izgleda fenomenalno. Chris je cijeli dan u velet rgovinama, a sut ra
ot varamo, spavale nocas ili ne.
10. prosinca
Izgleda da je Chris t ocno znala st o t reba kupit i jer smo danas prodale
robe za dvadeset dolara. Sut ra ce mor at i ot ici kupit i jos.
12. prosinca
Vodovod propust a i zahod se zacepljuje, a t oplu vodu imamo samo
ponekad, ali ni t o nam nije vazno. St udent i navracaju gledat i nasu
t eleviziju koju smo st avile u t rgovinu ili samo sjedit i i pricat i. Skrat ile
smo noge na st olcima t ako da su samo t rideset ak cent imet ara od poda, a
buduci da ih imamo pet (jedan je bio slomljen), sad imamo zgodan
prostor za druzenje. Net ko nam je predlozio da napunimo hladionik
osvjezavajucim napicima i onda naplacujemo 50 cent i uz mogucnost
gledanja t elevizije. Mislim da cemo i t o pokusat i. Razmisljamo i o t ome
da za nekoliko t jedana kupimo neki jeft ini rabljeni gramofon ako st vari i
dalje budu isle t ako dobro. Trgovina nam je prilicno velika i samo nam
polovica prost ora t reba za posao.
Vecina st udenat a izgleda ima prilicno love, a dovoljno kupuju da
zasluzuju malo sjedit i i pricat i ako zele.
13. prosinca
Danas nam je jedan decko koji je dolazio vec nekoliko put a ponudio svoj
gramofon za dvadeset pet dolara jer ce si on napravit i novi. Bile smo
odusevljene i veceras cemo ga ukrasit i crvenim barsunom i zlat nim
poklopcima za gumbe. Kako ce se sut ra svi iznenadit i! Drago mi je st o
sam st alno t ako umorna da zaspim cim dot aknem krevet jer ne zelim
razmisljat i, osobit o ne o Bozicu.
15. prosinca
Chris je danas ust ala rano jer je isla u velet rgovine, a ja sam slusala
radio dok sam cist ila t rgovinu. Onda su pust ili "She' s Leaving Home" i
dok se nisam ni snasla, pot ekle su mi suze kao da je net ko ot vorio dvije
slavine u mojoj glavi. Oh, t a je pjesma napisana za mene i za t isuce
djevojaka poput mene koje pokusavaju pobjeci. Mozda se nakon Bozica
vrat im kuci, mozda cak i prije Bozica. Ona zbrka s Richiejem se dosad
valjda sredila pa se mogu vrat it i i na polugodist u krenuti u skolu. Chris
moze zadrzat i cijelu t rgovinu, a dot ad cemo vec bit i na cvrst im nogama,
ili ce se mozda i ona ht jet i vrat it i kuci sa mnom, ali necu joj t o jos
spominjat i.
17. prosinca
Post alo nam je pomalo monot ono. Svi samo zele razgovarat i o drogi
koju uzimaju i o t ome kako se osjecaju kad je uzmu. Sjecam se kako je
t at in t at a prije nego st o je umro pricao samo o t ome st o ga i koliko boli.
Ovo drust vo pocinje na mene djelovat i na ist i nacin. Nikad ne govor e o
t ome st o zele u zivot u ili o obit elji nego samo o t ome t ko prodaje,
koliko ce iduce godine dobit i love i t ko ima najmanje i hoce li spojit i
kraj s krajem. A i mene je pocelo hvat at i "ludilo". Pit am se hoce li se
ove godine st varno dogodit i revolucija u ovoj zemlji. Kad oni o t ome
govore, sve zvuci prilicno razumno i uzbudljivo unist it i sve i krenuti
iz pocet ka, nova zemlja, nova ljubav, zajednist vo i mir. Ali, kad sam
sama, sve mi t o izgleda kao samo jos jedno ludo drust vo drogerasa.
Tako sam zbunjena. Tesko mi je povjerovat i da ce se uskoro majke
borit i prot iv kceri i ocevi prot iv sinova kako bi se st vorio novi svijet .
Ali, mozda me uvjere u svoja st ajalist a kad dodem na fakult et ako
ikada uopce dospijem do fakult et a.
18. prosinca
Danas smo jednost avno zakljucale t rgovinu i ot isle. To je prvi put u
nekoliko t jedana da smo zajedno izisle, a klinci i njihovi problemi
st varno su nam dojadili. Dugo smo se vozile aut obusom, a onda spiskale
lovu na veceru u francuskom rest oranu. Cak je bilo ugodno ponovno bit i
dot jerana nakon t olikih t jedana u st arim hlacama i radnoj odjeci. Ali,
kad gledamo sve t e bozicne ukrase po ulicama i t rgovinama, obje se
osjecamo pomalo osamljeno iako ni jedna ni druga nist a ne kazemo. Cak
sam i samoj sebi pokusala odglumit i da me nije briga, ali t ebi, dragi
dnevnice, mogu priznat i istinu. Osamljena sam, boli me srce, mrzim
ovakav zivot , imam osjecaj da cu pot rat it i zivot . Zelim se vrat it i svojoj
obit elji i skoli. Ne zelim samo sjedit i i slusat i klince koji mogu doma za
Bozic i mogu pisat i i t elefonirat i kad god zele. Zast o ja ne mogu?
Vjerojat no nisam ucinila nist a st o nisu i oni. Svi narkomani dio vremena
provedu u kanalizaciji svijet a, t o dvoje je nerazdvojno.
22. prosinca
Nazvala sam mamu. Bila je t ako sret na st o me cuje da sam je jedva
razumjela, t oliko je plakala. Ponudila je da ce mi poslat i novac ili da ce
t at a doci po mene, ali rekla sam joj da imamo dovoljno i da cemo se
vrat it i veceras, prvim zrakoplovom. Zast o t o nismo ucinile prije
nekoliko t jedana, mjeseci, svjet losnih godina? Bas smo glupe!
23. prosinca
Sinoc je bilo kao da sam st igla u raj. Zrakoplov je kasnio, ali mama,
t at a, Tim i Alexandria su me docekali i svi smo bez srama plakali kao
djeca. Baka i djed ce danas dolet jet i da me vide i ost at ce za Bozic.
Ljepsi docek ne mogu ni zamislit i. Osjecam se kao razmet ni sin kojeg
primaju natr ag u obit elj i nikad vise necu ot ici.
Chris su docekali mama i t at a i t akoder su svi plakali. Chrisin
odlazak imao je jednu dobru posljedicu. Njezini su opet bliski kao st o,
kazu, odavno nisu bili.
Kasnije
Tako mi je drago st o smo Chris i ja bile uspjesne u nasem malom
pot hvat u. Mark, jedan od mladica koji su navracali u t rgovinu, napravio
je nekoliko polaroid snimki i nasi su bili zadivljeni. Naravno, ispustili
smo iz price sve one pust olovine u San Franciscu i mami je bilo drago
st o nismo ni ot isle na Haight -Ashbury, koji sad ionako vise nije nist a.
Poslijepodne sam nazvala informacije i t razila Richiejev i Tedov
broj t elefona, ali nisu ih imali. Pret post avljam da su se jednost avno
izgubili i od t oga mi je lakse. Sad svi misle da smo pobjegle samo zat o
st o smo ht jele bit i samost alne. Provjerit cu jesu li jos upisani na
fakult et , za svaki slucaj.
24. prosinca
Cijela kuca mirise. Ispekli smo hrpu t ort i, pit a i kolacica. Baka je
odlicna kuharica i znam da od nje mnogo t oga mogu naucit i i doist a cu
se pot rudit i. Okit ili smo bor i ukrasili cijelu kucu i Bozic ce ove godine
bit i jos ljepsi nego ikad prije.
Danas sam nazvala Chris. Odlicno se osjeca. Njezini rodit elji i
t et a Doris koja je invalid i zivi s njima jako se t rude da budu dobri
prema njoj. Oh, t ako je dobro bit i kod kuce. Mama je valjda imala
pravo, Chris i ja smo razmisljale samo o losim st varima. Ali, vise
necemo!
25. prosinca
Dnevnice, danas je Bozic i cekam da se moji probude da odemo
ispraznit i carape i razmot at i darove. Ali, najprije sam ht jela imat i vlast it i
svet i dio ovog posebnog svet og dana. Ht jela sam se osvrnut i na sve st o
sam ucinila i pokajat i se i obecat i da cu bit i dobra. Sad mogu s ost alima
pjevat i "O, dodit e svi vi vjerni, veseli i pobjedonosni" jer ovaj put se
st varno osjecam pobjednicki!
26. prosinca
Dan poslije Bozica obicno je pomalo t uzan, ali ove godine sam uzivala
pomagat i mami i baki, prat i, pospremat i i cist it i. Osjecam se odraslo.
Vise ne spadam s djecom, sad pripadam medu odrasle! I t o mi se silno
svida! Prihvat ili su me kao osobu, kao individuu. Pripadam! Vazna sam!
Net ko sam!
Adolescent i prolaze t esko razdoblje. Odrasli se prema njima
ponasaju kao prema djeci, ali ocekuju da se oni ponasaju kao odrasli.
Zapovijedaju im kao da su male zivot inje, a onda ocekuju da reagiraju
kao zrele, uvijek racionalne i samopouzdane osobe. Tesko je t o vrijeme
izgubljenost i i t razenja. Mozda je najgore sad iza mene. Barem se t ako
nadam, jer znam da nemam ni snage ni ot pornost i da jos jednom prodem
t ako nest o.
27. prosinca
Posvuda se osjeca bozicno raspolozenje. Ono prekrasno, posebno doba
godine kad se sve st o je dobro ponovno rada na zemlji. Uzivam! Kao da
nikad nisam ni odlazila.
28. prosinca
Pregledala sam bozicne cest it ke i nasla cest it ku od Rogerovih rodit elja.
Grozno se osjecam zbog t oga. Ne bi li bilo lijepo da su nase obit elji u
rodu? Ali, t o sad vise nije moguce i ne smijem se mucit i razmisljajuci o
t ome. Osim t oga, t o je vjerojatno bila samo djecja ljubav.
29. prosinca
Mama i t at a prireduju novogodisnji domjenak za sve ljude povezane s
t at inim odsjekom. Moglo bi bit i zabavno. Baka ce pripravit i onaj svoj
nabujak od prokule i pilet ine i kolacice s narancom. Mljac! Obecala mi
je da mogu pomoci, a doci ce i Chris.
30. prosinca
Jos su blagdani a ja se dan i noc osjecam blazeno!
31. prosinca
Ova vecer donijet ce mi prekrasnu novu godinu. Kako sam skruseno
zahvalna st o sam se rijesila st are. Kao da nije st varna! Voljela bih da je
mogu jednost avno ist rgnut i iz svojeg zivot a kao st ranicu kalendara,
barem posljednjih sest mjeseci. Kako mi se samo t o moglo dogodit i?
Meni, koja sam iz ove dobre, drage, ugledne obit elji! Ali, nova ce
godina bit i drukcija, puna zivot a i novih mogucnosti. Voljela bih da
post oji nacin da doslovno, t rajno i pot puno izbrisem st varne nocne more
koje sam prozivjela, ali buduci da ne postoji, moram ih gurnuti nat rag u
najmracnije i najnedostupnije kut ke mozga gdje ce se mozda s vremenom
izgubit i ili ce ih prekrit i novi slojevi. Ali, dosta ovog brbljanja i
piskaranja. Mor am dolje, pomoci mami i baki. Mor amo jos obavit i
milijun sit nica prije domjenka. Jurim.
1. sijecnja
Domjenak je st varno bio zabavan. Nisam mislila da t at ini prijat elji mogu
bit i t ako zanimljivi i duhovit i. Neki muskarci su pricali o nevjerojat nim
sudskim slucajevima i jos nevjerojat nijim presudama. Neka st ara bogat a
ekscent ricarka ost avila je cijelo svoje bogat st vo dvjema obicnim
mackama koje su nosile ogrlice s dijamant ima dok su se mot ale po kuci i
zavijale po ulici. U oporuci je pisalo i da se mackama ne smije namet at i
nist a st o bi se prot ivilo njihovim prirodnim nagonima. I t ako je sud
unajmio cet iri macje dadilje s punim radnim vremenom koje su ih
neprest ano drzale na oku. Mozda su t i ljudi koji su t o pricali malo
pret jerali jer je bilo t ako smijesno, ali nisam sigurna. Mozda su samo bili
dobri pripovijedaci.
Neki rodit elji su pricali o ot kacenim st varima koje su ucinila
njihova djeca, a t ata je cak s ponosom ispricao neke dobre stvari o
meni. . . zamisli!
U ponoc su svi st avili papirnate kape i zvonili zvoncima i udarali
o gongove it d. , a onda je bila ponocna vecera i baka, Chris, Tim i ja smo
posluzivali.
Nismo legli sve do cet iri, ali t aj dio je jos bio najzabavniji. Kad su
gost i ot isli, moji i Chris i ja smo se presvukli u pidzame i oprali sude i
spremili kucu, a bili smo nevjerojat no opust eni i sret ni. Djed je prao
sude. Pjena od det erdzent a mu je bila do lakat a, a pjevao je na sav glas.
Tvrdio je da je perilica za sude prespora kad imas t oliko posla, a t at a je
donosio posude i lizao prst e. St varno je bilo super! Ne znam je li pravim
gostima bilo t ako lijepo kao mami, t at i, baki, djedu, Timu i meni. Bi li
Chris radije bila sa svojima da nisu ot isli na neki drugi domjenak? Valjda
su t o samo neka od pit anja na koja nikada necu znat i odgovor, a nisu ni
osobit o vazna.
2. sijecnja
Sut ra ponovno krecem u skolu. Osjecam se kao da me nije bilo
stoljecima, a ne samo dio polugodist a. Ali, sad cu je znat i cijenit i, vjeruj
mi. Naucit cu hablat i Espanol kao prava Spanjolka. Prije sam mislila da
je glupo ucit i st rane jezike, ali sad shvacam koliko je vazno moci
komunicirat i s ljudima, sa svim ljudima.
3. sijecnja
Chris ide u cet vrt i razred, ali i dalje mozemo rucat i zajedno. Malo je
gadno ponovno se prilagodit i.
4. sijecnja
Kakav sok! Danas mi je prisao Joe Driggs i pit ao imam li robe. St varno
sam zaboravila da sam jos do nedavno bila dilerica. Uh, nadam se da se
prica nece sirit i i da cu t o progurat i. Joe isprva nije vjerovao da sam sad
cist a. Bila mu je frka i molio me da mu nabavim bilo st o. Nadam se da
Geor ge nece nist a cut i o t ome.
5. sijecnja
Danas nit ko nije spominjao drogu. Nadam se da je Joe rekao ostalima.
6. sijecnja
I Chris i meni su rekli za neki t ulum ovaj vikend, ali pit ala sam mamu
moze li Chris vikend provesti kod nas. Sigurna sam da ne bih dosla u
iskusenje, ali jednost avno ne zelim riskirat i. Osim t oga, iskreno sam (ili
barem djelomice iskreno) rekla mami da nas u skoli gnjavi lose drust vo i
da nam sljedecih nekoliko t jedana t reba podrska obit elji. Mama je bila
got ovo zahvalna st o sam joj se povjerila i rekla je da ce t at a i ona
pokusat i isplanirat i nest o posebno za sljedeca dva vikenda i vidjet i s
Chrisinima mogu li oni ucinit i ist o ona dva iza t oga. Bio je t ako ugodan,
t opao osjecaj znat i da komuniciramo, i t o ne samo rijecima. Sjajno je
imat i obit elj!
11. sijecnja
Moja obit elj i Chris proveli smo vikend u planinama. Bilo je onako kako
sam se i nadala. Tat a je posudio kucu od nekoga s posla i kad smo
ot krili kako ukljucit i vodovod i upalit i pec i sve ost alo, bilo je super.
Nocu je padao snijeg i svi smo naizmjence cist ili aut o, ali i t o je bilo
krasno. Tat a kaze da ce sad cesce posudivat i ili unajmljivat i planinsku
kucu. Izvrsna je za odmor. Cudno kako uvijek moze dobit i slobodne
dane kad smat ra da doist a mora.
13. sijecnja
George me pozvao da izidemo u pet ak navecer. Prilicno je bezvezan, ali
t akvi su valjda najbezopasniji.
14. sijecnja
Lane mi je prisao za vrijeme rucka i navaljivao da ga spojim s nekim
drugim. Njegovog dilera su ulovili i sad mu je gadno. Izvrt ao mi je ruku
dok nije pomodrjela i nat jerao me da mu obecam da cu mu za veceras
nabavit i barem malo sit a. Nemam pojma st o da radim. Chris mi je
predlozila da ga nabavim od Joea, ali ne zelim imat i posla ni s kim od
njih. Tako me st rah da sam se got ovo razboljela. Zapravo, i jesam
bolesna.
15. sijecnja
Draga naivna mama! Lane me sinoc dvaput zvao i zaht ijevao da
razgovara sa mnom, ali ona je osjet ila da nest o nije u redu i rekla mu je
da sam bolesna i da mi nipost o ne moze smet at i. Cak mi je rekla neka
danas izost anem iz skole zamisli da mi ONA t o predlozi, a uvijek je
bila prot iv t oga da ikad izost ajem. Uglavnom, st varno cijenim t o st o joj
je stalo i voljela bih da joj se mogu povjerit i. Pit am se koliko Lane zna o
Richu i meni???
17. sijecnja
George me odveo na skolski ples, ali sve su pokvarili Joe i Lane, koji su
me neprest ano gnjavili. George je zelio znat i st o se dogada pa sam mu
rekla da je Lane ljubomoran jer me on pozvao van a ja sam ga odbila.
Hvala Bogu st o je glazba bila t ako glasna da nismo mogli mnogo
razgovarat i. Kad bi me barem ostavili na miru!
20. sijecnja
Tat a ima puno obveza pa sljedeci vikend ne mozemo nikamo, ali barem
mozemo nest o radit i. Mama je rekla da ce mi pomoci sasit i novi kost im
od vinila, koji izgleda kao koza.
21. sijecnja
Gloria i Babs su me docekale poslije skole i ot prat ile me dio put a do
kuce. Nisam znala kako ih se ot arasit i a da ne budem pot puno gruba, ali
voljela bih da me ost ave na miru. Mama je naisla u aut u bas kad smo
dosli do ugla Ulice Elm pa sam je zaust avila. Nevjerojat no! Cijelim
put em do kuce pricala je kako su Gloria i Babs drage djevojke i kako bi
bilo dobro da imam mnogo prijat eljica a ne samo Chris. Kad bi samo
znala!
24. sijecnja
Oh, k vragu, k vragu, opet se dogodilo. Ne znam bih li vriskala od srece
ili se posula pepelom i navukla vrecu, st o god t o znacilo. Svi koji kazu
da t rava i t ripovi ne st varaju ovisnost proklet e su, glupe budale! Pojma
nemaju! Uzimam ih od 10. srpnja, a kad nisam uzimala bojala sam se i
pomislit i na ist a st o na bilo koji nacin podsjeca na drogu. I sve sam se
vrijeme pret varala pred samom sobom da je mogu ostavit i kad god hocu.
Svi glupi, kret enski klinci koji misle da se samo poigravaju
zapravo zive samo za sljedece iskust vo. Kad ih jednom kusas, ne mozes
vise zivjet i bez droge. Sve ost alo je dosadno, prazno, besmisleno
post ojanje. Odvrat no je. I drago mi je st o sam se vrat ila! Drago, drago,
drago! Nikad mi nije bilo bolje nego sinoc. Svaki sljedeci put je najbolji
put . I Chris se slaze. Kad me sinoc nazvala i zamolila da dodem k njoj,
znala sam da se dogodilo nest o st rasno. Zvucala je kao da ne zna st o da
radi. Ali, kad sam dosla t amo i osjet ila onaj nevjerojat ni miris, samo sam
sjela na pod u njezinoj sobi i plakala i pusila. Bilo je divno i krasno i
predugo smo bile bez icega. Nikada necu moci opisat i kako je t o super.
Poslije sam nazvala mamu i rekla joj da cu prenocit i kod Chris jer
je malo pot ist ena. Pot ist ena! Nit ko osim narkomana ne zna pravu
suprot nost pot ist enost i.
26. sijecnja
Chris se osjeca pomalo krivom, ali meni je drago st o opet uzimamo i
pripadamo svijet u! I svijet pripada nama! Jadni dobri st ari George morat
ce ot ici onamo kamo odlaze svi st aromodnjaci. Svrat io je da me poveze
u skolu, ali mene t o uopce nije zanimalo. Vise mi ne t reba ni kao vozac.
30. sijecnja
Danas sam razgovarala s Laneom i on je st varno nevjerojat an. Ima novi
kont akt i moze mi nabavit i st o god zelim. I t ako sam mu rekla da najvise
volim spid. Tko bi se ziv zelio usporavati kad se moze ubrzat i, nije li
t ako?
6. veljace
Zivot je sad st varno nevjerojat an. Vrijeme kao da je beskrajno, a ipak
sve t ece t ako brzo. Uzivam!
P. S. Mami je drago st o sam se opet "snasla". Drago joj je cut i da me
ljudi nazivaju. Nije li t o nevjerojatno?
13. veljace
Lanea su sinoc ulovili. Ne znam kako su doznali za njega, ali valjda je
previse prodavao onim svojim klincima. Samo mi je drago st o nisam bila
t amo. Moji dragi, nevini i naivni rodit elji ne dopust aju mi da vikendom
ost ajem do kasna vani. Pokusavaju me zast it it i od Baba Roge. Nisam
previse zabrinut a za Lanea. Ima samo sesnaest godina i vjerojat no ga
nece puno gnjavit i, samo mu dati packu.
18. veljace
Zalihe su nam presusile sad kad se Lane mora uzorno ponasat i, ali Chris
i ja smo snalazljive. Uglavnom, snalazimo se.
Mislim da cu pocet i uzimat i pilulu. To je mnogo lakse nego se
st alno brinut i. Kladim se da je do pilule t eze doci nego do droge po
cemu se vidi kako je ovaj svijet zapravo sjeban.
23. veljace
Dragi dnevnice,
uh, covjece! Sinoc su napravili raciju kod Chris dok su joj t et a i rodit elji
bili vani, ali Chris i ja smo glumat ale. Murjak je samo st ajao i
odmahivao glavom dok smo se mi klele rodit eljima da nam je t o bio prvi
put i da se zapravo nist a nije dogodilo. Hvala Bogu st o su dosli dok smo
jos bile pribrane. Pit am se kako su znali da smo t amo???
24. veljace
Ovo je nest o najsmjesnije st o sam ikad cula: mama je zabrinut a da se
njezinoj curici mozda dogodilo nest o o cemu se ne moze prislit i ni
govorit i. Hoce da odem dr. Langleyju na pregled, nije li t o komicno?
Trebalo mi je neko vrijeme da uvjerljivo odglumim nevinost i
neznanje. Gledala sam je kao da nemam pojma na st o misli pa ju je na
kraju cak bilo sram st o je uopce t ako nest o pomislila.
(?)
Svi smo dobili uvjet nu i ne smijemo se druzit i, a mama i t at a me od
ponedjeljka salju psihijat ru. To je valjda dio uvjet a da ne zavrsimo na
sudu. Prica se da su Lanea poslali u neku skolu za oporavak gdje ce
zivjet i pod kljucem. To je bio t reci put da su ga ulovili. Nisam t o znala.
Pa, barem nece mislit i da sam ja s t im imala neke veze buduci da su i
mene ulovili. Meni je t o barem prvi put . Zapravo sam imala srece.
27. veljace
Po t ome kako se mama i t at a ponasaju prema meni covjek bi pomislio da
mi je sest godina. Moram poslije skole ravno kuci kao da sam mala beba.
Kad sam jut ros odlazila, mama mi je rekla: "Poslije skole odmah dodi
kuci. " Kao da cu se uslagirat i u pola cet iri poslijepodne st o, uost alom,
i ne zvuci t ako lose.
Kasnije
Poslije vecere sam krenula u papirnicu da kupim bojice kako bih zavrsila
mapu i kad sam krenula kroz vrat a, mama je rekla Timu neka ide sa
mnom. St varno pret jeruje! Da me cuva moj mladi brat ! Njemu se t o nije
svidjelo nist a vise nego meni. Zamalo sam mu rekla zast o je t razila da
ide sa mnom. Tako im i t reba. Znam st o bih t rebala ucinit i, t rebala bih i
njemu dati da nest o proba! Mozda i hocu! Mozda ga iznenadim t ripom
na bombonu. Ha! Kad bih barem mogla bit i sigurna da bi uspjelo.
1. ozujka
Dosta mi je. Sve me ovo t oliko zivcira da cu poludjet i. Prakt icki ni u
zahod ne mogu sama.
2. ozujka
Danas sam bila kod psihijat ra, debelog, ruznog covjeculjka koji nema
muda ni smrsavit i. Covjece, zamalo sam mu preporucila amfet amine
smanjili bi mu apet it i ist odobo dali energiju. To bi mu bas i t rebalo.
Samo je sjedio i gledao me preko naocala i cekao da mu ispricam socne
pojedinost i. On je got ovo nest o najgore st o mi se ikad dogodilo.
5. ozujka
Jackie mi je na engleskom dot urila nekoliko kopilot a kad je dijelila
t estove. Veceras kad svi legnuli uslagirat cu se sama. Jedva cekam.
(?)* /Kod sljedecih unosa nema nadnevaka. Zapisani su na komadicima
papira, papirnati vrecicama it d. /
I et o mene u Denveru. Dok sam bila uslagirana jednost avno sam izisla i
dosla ovamo aut ost opom, ali sad je sve suludo t iho i nest varno, mozda
zat o st o je jos t ako rano. Nadam se, jer imam samo dvadeset dolara koje
sam uzela iz t at inih hlaca, a nemam nikakvih kont akata.
(?)
St anujem s nekim drust vom koje sam srela, ali oni misle da je ovdje
dosadno pa cemo ot ici u Oregon i vidjet i st o se dogada u Coos Bayu.
Imamo dovoljno t ripova da nam pot raju sljedeca dva t jedna ili zauvijek,
a t o je jedino vazno.
Ozujak. . .
Nemam odjece osim ove u kojoj sam bila kad sam ot isla od kuce i t ako
sam prljava da imam osjecaj da mi je srasla s t ijelom. U Denveru je
padao snijeg, ali ovdje u Oregonu je t ako vlazno da je jos gore.
Prehladila sam se i sva sam nikakva, i mjesecnica mi je pocela a nemam
t ampona. Uh, da mi je barem malo heroina.
(?)
Sinoc sam spavala u parku ispod nekog grma, a danas pada kisa i ne
mogu naci drust vo s kojim sam dosla iz Denvera. Na kraju sam ot isla u
crkvu i pit ala cist aca, ili st o je vec bio, st o da radim. On mi je rekao
neka ostanem t amo dok ne prest ane kisa, a onda neka odem kod Vojske
spasa. Nemam izbora jer znam da imam vrucicu i sva sam mokra i t ako
prljava i smrdljiva da se jedva i sama mogu podnijet i. Pokusala sam
upot rijebit i t oalet ni papir umjest o uloska, st o je prilicno neudobno. Uh,
da mi je barem malo spida.
Crkva je lijepa. Mala je i mirna i cist a. Ja t u nikako ne pripadam,
a pocela sam se osjecat i t ako osamljeno da se moram maknuti. Pokusat
cu t u misiju ili st o vec jest naci po kisi. Samo se nadam da mi onaj
krvavi papir nece ispast i negdje na ulici.
Kasnije
Ovdje je st varno super! St varno! Dopust ili su mi da se ist usiram i dali
mi cist u st aromodnu odjecu i uloske i nahranili me iako sam im rekla da
se necu pridrzavat i njihovih st rogih pravila. Ht jeli su da ost anem
nekoliko dana i dopust im im da nazovu moje rodit elje kako bismo se
dogovorili i nasli nacin da premost imo nase nesuglasice. Ali, rodit elji mi
sigurno nece dopust it i da uzimam t ravu i t ripove, a ja ne namjeravam
prest at i! Taj covjek je st varno bio ljubazan. Cak ce me odvest i u
ambulant u da mi daju nest o prot iv prehlade. St varno se osjecam bijedno,
mozda mi dobri dokt or da nest o od cega ce mi bit i bolje. Bilo st o! Kad
bi se samo onaj drugi st ari kret en pozurio i obavio t o st o radi t ako da
mozemo krenut i.
Jos je. . . ne znam koji dat um. U cekaonici kod lijecnika upoznala
sam jednu djevojku, Doris, i ona mi je rekla da mogu doci u njezin st an
jer su njezin decko i par s kojim su dijelili st an zbrisali t ijekom noci.
Onda mi je lijecnik dao injekciju i bocu vit amina. Zamisli, vit amina!
Rekao mi je da mi je t ijelo ispaceno i neuhranjeno kao i kod vecine
mladih ljudi koje vida. Ali, bio je zapavo vrlo ljubazan. Ponasao se kao
da mu je st alo i rekao neka se vrat im za nekoliko dana. Rekla sam mu da
nemam love, a on se nasmijao i rekao da bi ga zacudilo da imam.
(?)
Barem je prest ala ona odvrat na kisa. Doris i ja smo se prosetale Coos
Bayom. Imaju odlicnih t rgovina! Pricala sam joj o onoj koju smo Chris i
ja ot vorile i Doris bi ht jela da i mi t o ucinimo kad skupimo lovu, ali
meni t o nekako vise nije vazno. Doris ima cijelu limenku t rave pa
mozemo smot at i dzoint kad god hocemo. Uslagirale smo se i sve je
izgledalo dobro iako sam jos uvijek bolesna.
(?)
Dovoljno je i samo bit i ziv. Obozavam Coos Bay i obozavam t ripove!
Ljudi su ovdje, barem u nasem dijelu grada, prekrasni. Razumiju zivot i
razumiju mene. Mogu govorit i kako zelim i odijevat i se kako zelim i t o
nikome ne smet a. Super je cak i gledat i plakat e u izlozima i proci kraj
aut obusne st anice da vidim t ko dolazi. Svrat ili smo u jednu t rgovinu
gdje izraduju plakat e i pomoci cu Doris prekrit i zidove kad skupimo
malo love. Svratile smo u Coff ee House i Digger Free Store i
Psychedelic Shop. Sut ra cemo razgledat i ost alo. Doris je t u vec
nekoliko mjeseci i zna sva mjest a i ljude. Zapanjila sam se kad sam cula
da ima samo cet rnaest godina. Mislila sam da je samo sit na i nezrela
osamnaest ogodisnjakinja ili devet naest ogodisnjakinja.
(?)
Doris je sinoc bila jako pot ist ena. Ponest alo nam je t rave i love i gladne
smo a proklet a kisa sve jace pada. U ovom sobicku imamo samo kaljevu
pec koja kao da uopce ne grije. Moje usi i sinusi (et o vidis, znam ja
svast a, gledam t eleviziju, ili sam je barem gledala) su kao da ih je net ko
napunio bet onom, a prsa kao da su mi ut egnut a celicnom vrpcom. Ot isle
bismo nekamo i pokusale dobit i besplat nu hranu, ali po kisi se ne isplat i
t rudit i pa cemo opet jest i t jest eninu i suhe zit ne pahuljice. Govorile smo
kako mrzimo t urist e i laznjake i prosjake, ali mislim da cu im se sut ra i
ja pridruzit i. Pokusat cu isprosit i malo novca za hranu i drogu. Doris i
meni doist a je pot rebno i jedno i drugo.
(?)
Oh, da i je bit i uslagirana, kad bi mi samo net ko dao bilo st o! Cula sam
da je paregoric izvrst an. Ma, voljela bih da imam dovoljno bilo cega da
okoncam cijelo ovo sranje.
Spavala sam i ne znam je li ist i dan, t jedan ili godina, ali koga je
za t o briga?
Kisa je jos gora nego jucer. Kao da cijelo nebo pisa na nas.
Pokusala sam jednom izici, ali t ako sam prehladena da sam se smrzla
prije nego st o sam uopce st igla do prvog ugla pa sam se vrat ila i legla
odjevena i pokusala se skvrcit i da mi bude t oplo i da ne umrem.
Vjerojat no imam visoku t emperat uru jer se st alno gubim a t o je jos
jedino zbog cega nisam pukla. Tako mi t reba bilo st o! Najradije bih
vrist ala i lupala glavom o zid i penjala se uz one proklet e prasnjave i
razderane zavjese. Moram ot ici odavde. Moram se izvuci dok pot puno
ne odem k vragu.
Trudila sam se da ne mislim o mojima dok mi Doris nije pocela
pricat i cijelu svoju usranu zivot nu pricu i sad pucam po savovima. Kad
bih imala love, vrat ila bih se odakle sam dosla, ili bih barem nazvala.
Sut ra cu se vrat it i u crkvu i zamolit i ih da nazovu moje. Ne znam zast o
sam se ponijela t ako glupo kad mi je uvijek bilo dobro. Jadna Doris od
deset e godine zivi u paklu. Do njezinog deset og rodendana mama joj se
udavala cet iri put a, a izmedu brakova je imala t ko zna koliko veza. A
kad je Doris napunila jedanaest godina, njezin t adasnji ocuh ju je poceo
sevit i i t o redovit o, a ona nije znala st o da radi jer je prijet io da ce je
ubit i ako ist a kaze majci ili bilo kome drugom. I t ako je t o t rpjela do
dvanaeste godine. Onda je jednog dana, kad ju je prilicno ozlijedio,
rekla nast avnici t jelesnog zast o ne moze vjezbat i. Nast avnica je
organizirala da je odvedu u dom dok joj ne nadu obit elj s kojom ce
zivjet i. Ali, ni t o nije bilo mnogo bolje jer jer su je sevila oba sina
obit elji, a poslije ju je neka st arija djevojka uvela u svijet droge i pocela
s njom lezbijski odnos. Ot ad je lijegala sa svakim t ko je razgrnuo
posteljinu ili je odvukao u grmlje. Oh, Oce, moram se izvuci iz ove
mocvare. Usisava me i gusi! Moram se izvuci odavde dok jos mogu.
Sut r a! Sigurno sut ra! Cim prest ane proklet a kisa!
(?)
Ma, koga je briga? Barem je prest ala proklet a kisa! Nebo je int enzivno
plavo, st o je, izgleda, ovdje neobicno. Doris i ja brisemo odavde. Odrzat
ce se neki fest ival u juznoj Kaliforniji. Hura! Et o nas!
(?)
Tako mi je zlo da t o ne mogu ni opisati. Najradije bih povracala po
cijelom svijet u. Vecinu put a vozile smo se s nekim debelim
kamiondzijom koji je uzivao u t ome da t uce Doris i gleda je kako place.
Kad je st ao da nat anka gorivo, pobjegle smo iako nam je prijet io. Uh,
koji govnar. . . Napokon su nas povezli neki klinci poput nas. Dali su nam
malo svoje t rave, ali mora da je domaceg uzgoja jer je bila t ako slaba da
nas je jedva malo digla.
(?)
Fest ival je bio super, t rave, cuge i t ripova koliko hoces, sve besplat no.
Na mene se jos slijevaju nove boje, a pukot ina na prozoru je prekrasna.
Zivot je prekrasan. Tako je lijep da t o got ovo ne mogu podnijet i. A ja
sam njegov prekrasni dio! Svi ost ali samo zauzimaju prost or. Proklet i
glupi ljudi. Voljela bih im gurnuti zivot niz grlo pa mi onda mozda znali
o cemu se radi.
Pokraj vrat a neka debela djevojka duge masne plave kose spust a
se na koljena na prost irku koja je zelena i zelena i purpur na. S njom je
neki t ip s prst enom u nosu i sarama na izbrijanoj glavi. Govore jedno
drugom "ljubav". Prekr asno je t o gledat i. Boje se mijesaju s bojama.
Ljudi se mijesaju s ljudima. Boje i ljudi u snosaju.
(?)
Ne znam st o je ni kada ni gdje ni t ko. Znam samo da sam sad Sot onina
svecenica i pokusavam se odrzati nakon t est a koji je t rebao pokazati
koliko smo slobodni da bismo polozili zaklet vu.
Dragi dnevnice,
grozno sam nadrkana i bijesna na sve. St rasno sam zbunjena. Svidalo mi
se ovdje, ali sada kad pogledam neku djevojku ist o mi je kao da gledam
mladica. Uzbuduje me. Zelim posevit i djevojku, a onda me uhvat e
napet ost i st rah. Na jedan se nacin osjecam super, a na drugi grozno.
Zelim se udat i i imat i djecu, ali se bojim. Draze mi je da se svidam
decku nego curi. Radije bih se sevila s deckom, ali ne mogu. Valjda mi
se nest o dogodilo. Kat kad zelim da me ljubi neka od djevojaka. Zelim da
me dodiruje, da spava poda mnom, ali onda se osjecam grozno. Osjecam
krivicu i zlo mi je. Onda se sjet im svoje majke. Zelim vikat i na nju i reci
joj neka mi oslobodi prost or jer se vracam kuci i osjecam se kao
muskarac. Onda mi pozli i zelim bilo koga i t rebala bih ici kopat i.
St varno sam bolesna. Prolupala sam.
Dragi dnevnice,
Sad je t isucu svjet losnih godina kasnije, po mjesecevom vremenu.
Svi pricaju price osim mene. Nemam nijednu pricu koju bi
vrijedilo ispricat i. Znam samo crt at i cudovist a i unut rasnje organe i
mrznju.
(?)
Jos jedan dan, jos jedna pusiona. Murja nas je prit isla i grad je pot puno
presusio. Ako ne popusim Debelom, nece mi nist a dat i. Tresem se
iznut ra cak vise nego izvana. Svijet nist a ne vrijedi bez droge. Prljavi
gad koji hoce da mu pusim zna da sam bolesna, ali on jos jedini ima
robu. Bila bih se u st anju uhvat it i u kost ac s Debelim Macorima ili
Bogat im Filist rima ili cijelim svijet om samo za jos jedan sut . Proklet i
Debeli me t jera da mu t o radim prije nego st o mi da robu. Ovdje svi
samo leze kao da su mrt vi. Mali Jacon vice: "Mama, t at a sad ne moze
doci, sevi Carlu. " Moram se izvuci iz ovih govana.
(?)
Ne znam koliko je sat i ni koji je dan ili godina ni u kojem sam gr adu.
Valjda sam se onesvijest ila ili su nam dali lose pilule. Djevojka koja lezi
na t ravi pokraj mene ima bijelo lice i nalikuje na Mona Lisu i t rudna je.
Pit ala sam je st o ce s bebom, a ona mi je odgovorila: "Pripadat ce svima.
Svi cemo je dijelit i. "
Ht jela sam ot ici pot razit i nekoga t ko jos nest o ima, ali t o s bebom
me ukomiralo. Pit ala sam je ima li spida, a ona je samo odmahnula
glavom praznog pogleda i shvat ila sam da je pot puno izgorjela. Iza t og
lijepog uslagiranog lica je samo hrpa pepela i ona lezi kao glupo govno
nesposobno za bilo st o.
Ja barem nisam izgorjela i nisam t rudna. Ili mozda jesam. Ne bih
mogla uzimat i pilule ni da ih imam. Nijedna narkomanka ne moze
uzimat i pilule jer ne zna koji je dan. I t ako sam mozda t rudna. Pa st o
onda. Ima t u jedan bivsi st udent medicine koji ce se pobrinut i za t o. Ili
bi me mozda neki idiot zgazio dok sam izvan sebe pa bih ionako izgubila
dijete. Ili mozda sutra eksplodira bomba. Tko zna?
Kad pogledam sve ove serat ore oko sebe, st varno pomislim da
smo hrpa kret ena. Poludimo kad nam net ko govor i st o da radimo, ali ne
znamo st o da radimo osim ako nam ne kaze neki debeli gad. Neka net ko
drugi misli za nas i djeluje umjest o nas. Neka oni grade ceste i prave
aut omobile i kuce i st ruju i plin i vodu i kanalizaciju. Mi cemo samo
sjedit i na guzici dok nam um lut a i pruzat i ruke da nam nest o daju. Uh,
zvucim kao da sam iz Sist ema, a nemam pilulu koja bi mi popravila okus
u ustima i ot jerala t e glupe misli.
Kada?
Upravo mi je na celo pala kap kise, kao suza s neba. Placu li t o oblaci i
nebo doist a nada mnom? Jesam li st varno pot puno sama u cijelom ovom
sivom svijet u? Je li moguce da cak Bog place zbog mene? O, ne. . . ne. . .
ne. . . Gubim razum. Molim t e, Boze, pomozi mi.
(?)
Prema nebu vidim da je rano jut ro. Cit ala sam neki papir koji je vjet ar
donio do mene. Pise da je neka djevojka rodila u parku, druga imala
spont ani pobacaj, a dvoje ljudi nadeni su mrt vi od prevelike doze. Da
sam barem ja jedna od t o dvoje!
Jos jedan dan
Napokon sam razgovarala s nekim st arim svecenikom koji doist a
razumije mlade. Beskrajno smo dugo razgovarali o t ome zast o klinci
bjeze od kuce, a onda je nazvao mamu i t at u. Dok sam cekala da dobije
vezu, pogledala sam se u zrcalu. Ne mogu vjerovat i da sam se t ako malo
promijenila. Ocekivala sam da cu izgledati staro, prazno i sivo, ali valjda
sam propala samo iznut ra. Mama se javila iz dnevne sobe, a t at a je
ot rcao na kat da se t amo javi i nas smo t roje zamalo suzama pot opili
vezu. Ne razumijem kako me mogu jos voljet i i ht jet i, ali me hoce!
Hoce! Hoce! Bilo im je drago st o sam se javila i st o sam dobro. Nisu me
prekorijevali ni drzali prodike ni nist a. Cudno je t o kako t at a, kad se
meni nest o dogodi, uvijek sve ost avi i dode. Mislim da bi i da je na
nekoj svjet skoj misiji koja se t ice cijelog covjecanst va i svih zvijezda,
on ot isao i dosao po mene. On me voli! On me voli! On me voli! St varno
me voli! Kad bih barem i ja samu sebe mogla voljet i. Ne znam kako sam
se prema svojoj obit elji mogla t ako ponasat i. Ali, nadoknadit cu im t o.
Got ovo je sa svim ovim sranjem. Vise o t ome necu ni govorit i ni mislit i
ni pisati. Odsad cu samo nastojat i da im ugodim.
Dragi dnevnice,
ne mogu spavat i pa sam malo lut ala ulicama. Izgledam malo st aromodno
jer ne zelim izgledat i ot kaceno kad mi dodu rodit elji. Svezala sam kosu
u rep i zamijenila se za odjecu s najkonzervativnijom djevojkom koju
sam uspjela naci. Na nogama imam bijele t enisice koje sam nasla u jarku.
Klinci s kojima sam pricala u kaficu isprva su bili malo suzdrzani zbog
mojeg izgleda, ali kad sam im rekla da sam nazvala svoje da dodu po
mene, bilo im je drago.
Neshvat ljivo mi je da Chris i ja dok smo bile u Berkeleyju nismo
nist a doznale o ost alima. Tamo je bila samo praznina i zelja da se sve
srusi. Veceras sam doznala ponest o o Mikeu i Marie i Heidi i Lilac i jos
mnogima. Vjerojat no cu pot rosit i preostale stranice pricajuci o njima, ali
t o je dobro, jer ionako zelim nabavit i nov, cist dnevnik kad dodem kuci.
Ti ces, dragi dnevnice, bit i moja proslost . Onaj koji cu kupit i kad dodem
kuci bit ce moja buducnost . Sad se moram pozurit i i pisati o ljudima
koje sam nocas upoznala. Zapanjila sam se koliko se rodit elji i djeca
svadaju zbog kose! I mene su moji uvijek gnjavili zbog moje. Ht jeli su
da napravim uvojke ili se osisam ili je maknem s ociju ili svezem it d. it d.
it d. Kat kad mi se cini da nam je t o bio najveci kamen razdora. Mikea
sam upoznala u kaficu i kad sam mu objasnila svoju sit uaciju i rekla da
me zanima zast o klinci bjeze od kuce, postao je vrlo razgovorljiv i rekao
mi da je i njemu kosa bila jedan od najvecih problema. Njegov t at a se
t oliko naljut io da mu je dvaput silom obrijao glavu i zulufe. Kaze da su
mu rodit elji oduzeli svu slobodu i pravo odlucivanja. Post ao je
dehumaniziran, mehanican, gurali su ga u kalup da bude ist i kao ot ac.
Cak nije smio birat i koje ce predmet e slusat i u skoli! Ht io je na likovni,
ali njegovi su smat rali da se samo slabici i propalice bave slikanjem. Na
kraju je pobjegao da bi sacuvao svoju osobnost i dusevno zdravlje.
Ispricala sam mu o crkvi i o t ome kako oni pokusavaju st vorit i nove
odnose izmedu mojih rodit elja i mene. Nadam se da ce i on ot ici k njima.
Onda sam razgovarala s Alice koju sam nasla kako sjedi
uslagirana na rubu plocnika. Nije bila sigurna bjezi li od necega ili t rci
prema necemu, ali mi je priznala da bi najradije ot isla kuci.
Ost ali s kojima sam razgovarala, oni koji imaju dom, svi su zeljeli
nat rag ali su smat rali da ne mogu jer bi t o znacilo odreci se svoje
osobnost i. Pomislila sam na st ot ine t isuca klinaca koji su pobjegli i
lut aju po cijeloj zemlji. Odakle su dosli? Gdje uopce spavaju? Vecina
nema novca i nema kamo ot ici.
Mislim da cu kad zavrsim skolovanje post at i savjet nica za djecu.
Ili mozda psihologinja. Barem cu moci shvat it i st o se dogada s mladima
i mozda cu t ako moci nadoknadit i sve st o sam ucinila svojoj obit elji i
sebi. Mozda sam cak i morala sve t o propat it i kako bih imala vise
razumijevanja i t olerancije za druge ljude.
O, mili, dragi prijat elju dnevnice, upravo cu t o ucinit i. Cijeli cu
zivot pomagat i ljudima koji su kao ja! Osjecam se t ako dobro i sret no.
Napokon imam nest o st o zelim radit i cijeli zivot . I s drogama je got ovo!
One najjace sam uzela samo nekoliko put a i ne svidaju mi se. Nist a mi se
od t oga ne svida. Ni apere ni daunere. Zavrsila sam sa svim t im. St varno
jesam.
Kasnije
Upravo sam procit ala sve st o sam pisala proslih nekoliko t jedana i cini
mi se da cu se ut opit i u vlastit im suzama, gusim se, davim, ut apam. Sve
su t o lazi! Odvrat ne, proklet e lazi! Tako nest o ja nisam mogla napisat i!
Tako nest o nisam mogla cinit i! Bio je t o net ko drugi! Morao je bit i!
Morao je! Neka zla, odvrat na, nast rana osoba pisala je u mom dnevniku,
preuzela moj zivot . Sigurno! Ali, i dok ovo pisem, znam da je t o jos
veca laz! Ili mozda nije? Je li mi um ost ecen? Je li t o doist a sve bila
nocna mora koja mi se cinila st varnom? Mislim da sam pobrkala st varne
i nest varne stvari. Ne moze sve t o bit i istina. Zacijelo sam luda.
Plakala sam sve dok nisam dehidrirala, ali t o st o se nazivam
bijednom glupacom, bezvrijednom, jadnom, ocajnom, zlom, nesretnom,
izgubljenom, izmucenom, bolesnom. . . nece mi pomoci. Imam dvije
mogucnost i: ili cu se ubit i ili pokusat i ispravit i svoj zivot pomazuci
drugima. Tim put om moram krenut i, jer ne mogu vise sramot it i i mucit i
svoju obit elj. Nemam vise st o reci, dragi dnevnice, osim da t e volim i da
volim zivot i Boga. St varno vas volim.
DRUGI DNEVNIK
6. t ravnja
Kako krasan dan za pocet ak novog dnevnika i novog zivot a.
Proljece je. Opet sam kod kuce sa svojima. Baka i djed ce opet doci da
zagrle razmet nu kcer. Tim i Alexandria su ono st o jesu, a nist a ne moze
bit i bolje! Ne sjecam se vise t ko je napisao: "Bog je na nebu i sve je na
svijet u dobro", ali upravo se t ako osjecam.
Svatko t ko je ikad ocajnicki zelio doci kuci zna kako je
nevjerojat an osjecaj lezat i u vlast it om krevet u! Moj jast uk! Moj madrac!
Moje st aro srebrno zrcalo. Sve se doima t ako t rajnim, ist odobno novim i
st arim. Ali, pit am se hocu li se ja ikad vise osjecat i novom. Ili cu se do
kraja zivot a osjecat i kao bolest ???
Kad post anem savjet nica, st varno cu pokusat i objasnit i mladima
da se pet ljanje s drogom jednost avno ne isplat i! Da, lijepo je, super bit i
na t ripu, nikad necu moci reci da nije. Uzbudljivo je i saroliko i opasno,
ali nije vrijedno muka koje donosi. Jednost avno nije! Svaki cu se dan do
kraja zivot a bojat i da opet ne popust im i ne post anem nest o st o uopce
ne zelim bit i. Morat cu se borit i prot iv t oga iz dana u dan i nadam se da
ce mi Bog pomoci. Nadam se da nisam svima pokvarila zivot t ime st o
sam se vrat ila kuci. Nadam se da Timu i Alex ne bi bilo bolje da nisam
t u.
7. t ravnja
Danas smo se Tim i ja dugo setali po parku. Otvoreno sam
razgovarala s njim o drogi jer njemu je sad t rinaest godina i poznaje
klince koji puse t ravu. Naravno, nisam mu ispricala pojedinost i o mojoj
proslost i, ali razgovarali smo o vaznim st varima u zivot u kao st o su
religija i Bog i nasi rodit elji i buducnost i rat i sve ono o cemu klinci
pricaju kad su uslagirani. Bilo je neobicno i vrlo lijepo. Tim ima t ako
jasna, prist ojna i casna st ajalist a o zivot u. Drago mi je st o mi je on brat .
Drago mi je st o ce ga vidat i sa mnom. Njemu ce t o sigurno bit i
neugodno jer svi znaju da me murija ulovila i da sam pobjegla. Uh, kako
sam samo uprskala! Tim i ja dobro komuniciramo i on kaze da uspijeva
premost it i jaz s mamom i t at om. Tolerant an je prema njihovoj ulozi
rodit elja i pokusava vidjet i st vari i s njihovog st ajalist a. St varno je vrlo
poseban. Pit am se koliko sam ja odgovorna za t u njegovu zrelost .
Sigurno je mnogo razmisljao dok me nije bilo a mama i t at a ocajavali od
brige i straha. Bas sam bila idiot .
8. t ravnja
Danas su st igli baka i djed. Ot isli smo po njih na aerodrom i ja sam
plakala kao velika beba. Toliko su ost arjeli, a znam da sam za t o dobrim
dijelom ja odgovorna. Djed je posve osijedio, a baka ima duboke bore
koje prosli put nije imala. Je li moguce da sam sve t o izazvala za samo
mjesec dana? U aut u, dok smo se vozili kuci, djed mi je ceskao leda kao
kad sam bila mala i sapnuo mi da samo moram oprost it i sebi. Tako je
drag i pokusat cu, iako znam da nece bit i lako. Mor am se pot rudit i da
opet budu ponosni na mene.
Kasnije
Nisam mogla spavat i pa sam ustala i proset ala se po kuci. Alexina macka
se upravo omacila. Sjedila sam na t rijemu i gledala macice. To je bilo
pravo ot krivenje! I t o bez droge! Bez icega osim macica cije je krzno
t ako mekano kao da se skupila sva mekoca svijet a. Tako je mekano da,
kad sam zat vorila oci, nisam bila sigurna da ga uopce dodirujem. St avila
sam onog malog sivog koji se zove Srecko uz uho i osjet ila t oplinu
njegovog sicusnog t ijela i slusala kako prede. Onda mi je pokusao oprat i
uho i t ako su me ispunili osjecaji da sam mislila da cu se raspast i. To je
bilo bolje nego t rip, t isucu put a bolje, milijun put a bolje, bilijun put a.
Jer t o je bilo st varno! Mekoca nije bila halucinacija, kao ni nocni
zvukovi, automobili koji su prolazili, cvrcci. St varno sam bila t u, cula t o
i vidjela, i zelim da zivot uvijek bude t akav! I t akav ce i bit i!
2. t ravnja
Danas sam se vrat ila u skolu i odmah su me pozvali direkt oru.
Obavijest io me da ima dosje o mojem ponasanju i da sam odvrat an
primjer mlade Amerikanke. Onda mi je rekao da sam neizmjerno sebicna,
nedisciplinirana i nezrela i da ne namjerava t olerirat i nikakve moje
prijest upe. Onda me poslao na nast avu kao da je bacio smece u kant u.
Koji kret en!
Ako sam ikad imalo sumnjala u t o hocu li se bavit i psihijat rijom i
bit i savjet nica, sad vise ne sumnjam. Mladima su pot rebni ljudi koji ih
razumiju, koji ih slusaju, kojima je stalo do njih. Pot rebna sam im ja!
Novim sam narast ajima pot rebna ja! A t aj glupi jadnik koji je vjerojat no
st ot ine klinaca ot jerao iz skole kao da mi je bacio rukavicu izazova.
Mozda moze ot jerat i druge, ali mene nece! Veceras sam ucila cet iri sat a
i nast avit cu ucit i dok ne nadoknadim zaost at ke. Cak i ako mi za t o bude
t rebalo sedam ili osam sati na dan!
Vidimo se.
3. t ravnja
Sad kad imam cilj, osjecam se mnogo jace. Zapravo, iz dana u dan sam
sve jaca. Mozda se sada doist a mogu oduprijet i drogama, mozda se vise
ne zavaravam kao prije.
4. t ravnja
Dragi dnevnice,
najradije ovo ne bih ni napisala jer t o zelim zauvijek izbrisat i iz
pamcenja, ali t ako sam se uplasila da ce mi mozda bit i malo lakse ako
t ebi sve ispricam. Oh, dnevnice, pomozi mi, molim t e. Bojim se. Tako se
bojim da su mi se oznojili dlanovi i t resem se.
Valjda sam imala f lashback jer sjedila sam na krevetu i pravila
planove za mamin rodendan, razmisljala o t ome st o da joj kupim i kako
da je iznenadim kad su mi se misli odjednom pobrkale. Ne mogu t o bas
dobro objasnit i, ali kao da su mi misli t ekle nat raske, kao da mi se um
vrt i u krug, a ja t o nikako nisam mogla zaustavit i. Soba je post ala
zadimljena i cinilo mi se da sam u nekoj psihodelicnoj t rgovini. Svi smo
st ajali i cit ali oglase za prodaju rabljene robe i sve moguce seksualne
ponude. Pocela sam se smijat i. Osjecala sam se super! Bila sam najvisa
osoba na svijet u i sve ost ale sam gledala s visine i cijeli je svijet bio
cudan i sjenovit .
Onda se odjednom sve pret vorilo u pornografski film. Sve je bilo
sporo i lijeno, a munje su st varno bile cudne. Gole djevojke su plesale
unaokolo i vodile ljubav s kipovima. Sjecam se da je jedna djevojka
liznula kip i on je ozivio i odveo je u visoku plavu t ravu. Nisam t ocno
vidjela st o se dogada, ali ocigledno ju je sevio. Osjet ila sam t akvu
pohot u da bih najradije bila pot rcala za njima. Ali, u sljedecem t renutku
nasla sam se opet na ulici i prosjacila i svi smo vikali na t urist e: "Bas
lijepo od vas, nadam se da cet e veceras dozivjet i lijep orgazam sa svojim
psom. "
Onda mi se ucinilo da se gusim a oko mene su se ludo vrt jela
nekakva svjet la. Sve se okret alo. Bila sam zvijezda repat ica, komet koji
se probija kroz nebo. Kad sam se napokon pribrala, lezala sam na podu,
gola.
Jos uvijek ne mogu povjerovat i. St o mi se t o dogada? Samo sam
lezala na krevetu, razmisljala o maminom rodendanu i slusala ploce, a
onda t res!
Mozda t o i nije bio f lashback. Mozda sam shizofrenicna. To se
t inejdzerima cest o dogada kad izgube dodir sa stvarnoscu, zar ne? St o
god bilo, sva sam spet ljana. Ne vladam ni vlast it im mislima. Rijeci koje
sam zapisala dok mi se t o dogadalo samo su nekakve zvrljot ine i st aze i
kojekakve gadost i i simboli. St o da radim? Mor am s nekim razgovarat i.
To mi je ocajnicki pot rebno. O, Boze, molim t e, pomozi mi. Tako sam
uplasena i osamljena, t ako mi je hladno. Imam samo t ebe, dnevnice. Ti i
ja, kakav smo mi samo par!
Kasnije
Rijesila sam nekoliko mat emat ickih zadat aka i cak procit ala nekoliko
st ranica. Barem jos mogu cit at i. Nekoliko redaka sam naucila napamet i
izgleda da mi mozak sad dobro radi. Malo sam i vjezbala i izgleda da
vladam svojim t ijelom. Ali, voljela bih da imam nekog t ko zna st o se
dogada i st o ce se dogodit i. Ali ga nemam, pa moram sve t o zaboravit i.
Zaboravit i, zaboravit i i ne osvrt at i se. Nastavit cu planirat i mamin
rodendan. Mozda mogu zamolit i Tima i Alex da je poslije skole odvedu
u kino, a ja za t o vrijeme mogu skuhat i nest o dobro da ih doceka kad se
vrat e. Pret varat cu se da je sve ovo bila nocna mora i zaboravit i. Molim
t e, Boze, daj da zaboravim i da se vise ne ponovi. Molim t e, molim,
molim!
5. t ravnja
Danas sam imala puno posla i uopce nisam mislila na t o. Mislim da cu
sut ra napravit i onu frizuru koja se mami svida. To ce joj sigurno bit i
drago.
6. t ravnja
Rodendanska proslava je bila vrlo lijepa. Tim i Alex su odveli mamu u
kino i mislim da joj se film svidio i vise nego njima. Tat a je morao
dokasna radit i, ali t o mi je bilo drago jer bih se osjecala vrlo nesigurno
da sam morala pred njim kuhat i, ali sve je ispalo super. Pilet ina je
izgledala kao iz casopisa, jos i bolje jer je i mirisala, a sparoge su bile
mekane a pecivo bas kao st o ga baka pravi. Zapravo, voljela bih da je
ona bila t u, bila bi t ako ponosna na mene. Napravila sam svjezu vocnu
salat u i zelenu salat u s preljevom od slanine koja je bila malo prepecena,
zapravo jako prepecena, ali su se svi pret varali da ne primjecuju i t at a
me zafrkavao i rekao da cu jednog dana nekome bit i dobra zena. Nadam
se da nije primijetio suze u mojim ocima jer silno zelim upravo t o.
Za desert smo imali svjez sladoled od bresaka prekriven
polovicama bresaka i sve skupa je bilo odlicno, osobit o buduci da je t o
prvi komplet an obrok koji sam ikad pripravila sama. Alex je mami
napravila keramicku posudicu za bombone u obliku njene ruke. St varno
je drazesna, ut oliko vise st o ju je Alex i ispekla, pomogla joj je
vodit eljica skaut a, a mama t o nije znala. Nekada sam bila pomalo
ljubomorna na Alex i vjerojat no sam se neprijat eljski drzala prema njoj
iako sam je voljela. Ali, sad je sve drukcije. St varno osjecam da je u
meni pocelo rast i nest o novo i lijepo i uzbudljivo. Mozda na t aj nacin
ljudi st varaju novu ljubav t ako da je imaju dovoljno za svako svoje
dijet e?
Oh, stvarno se nadam da ce se jednog dana netko ht jeti ozenit i sa
mnom.
7. t ravnja
Jut ros sam rano ust ala kako bih se mogla opust eno okupat i prije nego
st o Alex i Tim pocnu lupat i po vrat ima. Bilo je krasno. Volim radit i
stvari polako i uzivat i u njima. Kad sam obrijala noge i pazuha, prvi put
u zivot u sam st varno krit icki promot rila svoje t ijelo. Nije lose, samo su
mi grudi vrlo male. Bi li pomoglo kad bih vjezbala? Ali, ne bih ht jela na
kraju izgledat i kao krava muzara. Drago mi je st o sam zensko. Cak mi je
drago st o imam mjesecnicu. Valjda nikad nisam ni zeljela bit i decko.
Mnoge djevojke t o zele, ali ja ne. Tesko mi je povjerovat i da sam u
jednom t renut ku bila t ako smot ana da nisam znala st o sam. Oh, kad bih
samo mogla zbrisati t u t rulu proslost. Znam da djed ima pravo. Mor am
si oprost it i i zaboravit i, ali ne mogu. Jednost avno ne mogu! I kad
razmisljam o necemu najljepsem, crna ruzna proslost obuzme me kao
nocna mora. I vec mi je pokvarila cit av dan.
(?)
Pogodi st o se dogodilo? Tvoja genijalna prijat eljica napisala je sve
t ocno na t est u iz engleskog. Znam da jesam jer je bilo t ako lako, a
mislim da sam i na mat emat ici napisala got ovo jednako dobro. Mozda
imam dvije-t ri greske, ali ne vise. Nije li t o uzbudljivo?
19. t ravnja
K vragu! Opet je pocelo! Srela sam Jan u gradu i pozvala me veceras na
"t ulum". Nit ko ne vjeruje da se doist a vise necu drogirat i jer vecina onih
koje je policija ulovila sad samo vise pazi. Kad sam rekla Jan: "Ne,
hvala", ona se samo nasmijesila! To me na smrt prepalo. Nist a nije rekla.
Samo se nasmijesila kao da kaze: "Znamo mi da ces se vrat it i. " Oh,
nadam se da necu. St varno se nadam.
21. t ravnja
Kad se sret nemo, George mi samo vrlo hladno kaze "zdravo". Svakome
je jasno da je on cist i da ne zeli imat i posla ni sa kakvim narkomanima.
Svi u skoli uglavnom znaju t ko uzima a t ko ne i ja se zelim pridruzit i
onima koji ne uzimaju, ali ne znam kako ce mi t o uspjet i s obzirom na
los glas koji me prat i. Ne mogu t o reci mami i t at i, ali doist a bih voljela
izlazit i s deckima. Ne s onima iz drogeraskog drust va, nego s prist ojnim
deckima. Voljela bih da me u kinu net ko zagrli. Ali, t o nikad ne bih
mogla imat i s nekim od drogerasa. Svi znaju da seks i sit idu zajedno, i
st o se mene t ice oni su drust veni gubavci, a t ako misle i svi prist ojni
ucenici.
Tuzno je t o st o i mene jos uvijek smat raju jednom od njih i
vjerojat no ce uvijek bit i t ako! St varno je cudno da imam t oliko
seksualnog iskust va, a ist odobno mi se cini da ga uopce nemam. Jos
uvijek zelim da net ko bude prist ojan i samo me poljubi za laku noc pred
vrat ima. Nije li t o smijesno? Oprost i mi, dnevnice, doist a se t rudim bit i
pozit ivna, ali ne ide mi. Ne mogu. Ti si jedini kojem doista mogu
ot vorit i dusu. Da se barem mogu vrat it i kroz vrijeme i sve izbrisati i
pocet i iz pocet ka. Ali, iznut ra sam st ara i t vrda i vjerojat no sam
odgovorna st o ne znam ni ja koliko klinaca iz osnovne skole sad uzima
drogu, a oni su vjerojat no navukli druge. Kako mi Bog ikada moze
oprost it i? Zast o bi mi uopce ht io oprost it i?
Bit ce bolje da se odem okupat i prije nego st o moji rodit elji cuju
ove glupe, blesave jecaje koje vise ne mogu suspregnut i.
Hvala t i st o si me saslusao.
24. t ravnja
U skoli su me st varno poceli gnjavit i. Danas se Jan dvaput zalet jela u
mene u hodniku i nazvala me Cist unkom i slicno. Ali, sad mi je dost a.
Ovaj put mi je st varno dost a i ako se t o nast avi, zamolit cu mamu i t at u
da me prebace u drugu skolu. Samo, pit anje je kamo mogu ot ici a da se
ne dozna za mene? I kako mogu mami i t at i sve reci kako bi mi dopust ili
da prijedem u drugu skolu? Ne znam st o da radim. Cak sam se svake
veceri pocela molit i kao kad sam bila mala, ali sad t o vise nije samo
izgovaranje rijeci. Sad molim. Preklinjem.
Laku noc, dnevnice.
27. t ravnja
Grozno je kad nemas prijat elja. Tako sam osamljena i sama. Cini mi se
da je vikendom jos gore nego t ijekom t jedna, ali nisam sigurna. I jedno i
drugo je uzasno.
28. t ravnja
Danas su nam vrat ili neke t est ove i ni jedna mi ocijena nije manja od 4+.
Pocela sam i skupljat i st at ist icke podat ke o mladima i drogi. Ispricat cu
t i o t ome jednom kad ne budem stalno morala ucit i.
1. svibnja
Djed je dobio mozdani udar. Dogodio se nocu i mama i t at a danas idu
t amo. Kad mi dodemo iz skole, vise ih nece bit i. Tako su dragi. Vise ih
je brinulo st o mene ost avljaju nego ist a drugo. Sigurno znaju kako sam
osamljena i frust rirana i sigurno im je jednako t esko zbog djeda kao i
meni. Prije sam mislila da samo ja imam osjecaje. Ali, zapravo sam samo
sicusan djelic covjecanst va koje pat i. Sreca je st o vecina ljudi krvari
iznut ra jer bi svijet inace doista izgledao strasno.
Baka ce bit i t ako osamljena ako djed umre. Jednost avno je ne
mogu zamislit i bez njega. To je kao da jednu osobu presijeces na pola.
Dragi djed, kad sam bila mala zvao me je svojom "generalicom s pet
zvijezda". Mislim da cu mu napisat i pismo prije nego st o odem u skolu i
pot pisat i se kao "djedova generalica s pet zvijezda". Nit ko drugi nece
znati o cemu je rijec, ali on hoce.
Vidimo se poslije.
(?)
Tat a je upravo nazvao da vidi kako smo i da nam kaze da se djedu st anje
pogorsalo. Sad je u komi i svi smo st rasno pot reseni, posebno Alex. Kad
sam je ususkala u krevet kao st o mama uvijek cini i poljubila je za laku
noc, pit ala me moze li doci k meni u krevet ako se t ijekom noci uplasi.
Slat kica mala. Ali, st o mozes reci nekome kad se grozno osjeca a nema
pravih odgovora?
Onda sam ot isla u Timovu sobu i njega poljubila. I on je prilicno
pot resen. Svi smo lose, cak i t at a.
4. svibnja
Tim, Alex i ja smo svi ust ali u ist o vrijeme, spremili sobe, napravili
dorucak i zajedno oprali sude. Bili smo jako djelot vorni, ako t o mozes
zamislit i.
Moram u skolu, ali pisat cu jos veceras ako se dogodi ist a lijepo
ili grozno.
21:50
Tat a je nazvao, ali sit uacija je ist a. Djedu je malo gore, ali se jos drzi.
Lijecnici ne mogu predvidjet i st o ce se dogodit i. Ali, mislim da je st anje
prilicno krit icno. Alex se drzala za mene i plakala. I ja bih se najradije
bila rasplakala. Kuca je bez mame i t at e t ako velika, samot na i t iha.
5. svibnja
Djed je nocas umro. Dokt or . . . . . . . sa sveucilist a ce prekosut ra odvest i
Tima, Alex i mene na aerodrom. Idemo na sprovod. Ne mogu vjerovat i
da vise nikad necu vidjet i djeda. Pit am se st o mu se dogodilo. Nadam se
da nije samo mrt av i hladan. Ne mogu ni mislit i o t ome kako njegovo
t ijelo jedu crvi. Ne mogu t o podnijet i. Mozda se t ijelo zbog one
t ekucine za balzamiranje samo raspadne u prah. Nadam se da je t ako.
8. svibnja
Nisam mogla vjerovat i da t o djed lezi u lijesu. Bio je t o samo umorni,
izmozdeni kost ur prevucen kozom. Vidjela sam mrt ve zabe i pt ice i
gust ere i pilice, ali ovo mi je bio t akav sok! Cinilo mi se nest varno.
Skoro kao los t rip. Imala sam srece st o se meni nikad nije dogodio neki
jako los. Doduse, da mi je prvi bio los, mozda nikad ne bih uzela drugi.
U t om smislu bi mi bilo draze da je bilo t ako. Baka se doimala t ako
smireno i puno ljubavi. Jednom je rukom zagrlila Alexandriju a drugom
mene. Draga, snazna baka, nije ni jednom zaplakala za vrijeme cijelog
dugog, dugog sprovoda. Samo je sjedila spust ene glave. Imala sam
cudan, got ovo sablast an osjecaj da je djed uz nju. Poslije sam
razgovarala s Timom i on je imao isti dojam.
Najgore je bilo kad su lijes spustili u zemlju. To je nest o najgore
na svijet u! Alexandria i ja smo plakale iako nit ko drugi iz obit elji nije.
Trudila sam se bit i t ako jaka i suzdrzana kao oni, ali jednost avno nisam
mogla. Mama, baka i t at a su povremeno rupcicima brisali oci a Tim je
smrcao, a Alex je, naravno, mala djevojcica, ali ja, ja sam, naravno, opet
napravila scenu.
9. svibnja
Baka se veceras vraca kuci s nama i ost at ce do kraja skolske godine.
Onda cu se ja vrat it i s njom i pomoci joj da se organizira i preseli k
nama dok ne nade neki stancic u blizini.
Ne pamt im da sam ikad u zivot u bila t ako umorna. Nije mi jasno
kako se baka uspijeva odrzat i jer se ja jedva pomicem. Svi izgledamo
kao da smo vrlo dugo bili bolesni. Cak i mala Alex. Pit am se kako ce
nam dugo t rebat i da se naviknemo na zivot bez djeda. Hoce li ikada vise
bit i ist o? Kako ce se draga baka snaci? Kad se preseli u novi st an, cest o
cu odlazit i k njoj i vodit i je u kino i u setnju i slicno.
12. svibnja
Jut ros sam pogledala kroz prozor i vidjela da nice nova t rava i opet sam
pocela neobuzdano plakat i. Zapravo ne razumijem uskrsnuce. Ne mogu
zamislit i kako ce se djedovo t ijelo koje ce ist runut i i bit i pokriveno
plijesni i raspast i se u prah ponovno spojit i? Ali, ne znam ni kako
smeda, isusena lukovica gladiole moze ponovno procvast i. Valjda Bog
moze ponovno spojit i at ome, molekule i t ijela kad t o moze gladiola koja
cak nema ni mozak. Od t oga se bolje osjecam i ne znam kako mogu
ocekivat i da shvat im smrt kad ne shvacam ni kako funkcioniraju
t elevizija, str uja ili gramofon. Zapravo, razumijem t ako malo da mi nije
jasno kako prezivljavam.
Jednom sam negdje procit ala da se ljudi sluze s manje od deset
(cini mi se) post o kapacit et a svoga mozga. Zamisli kako bi bilo imat i 90
post o vise sposobnost i razmisljanja i svu je iskorist it i. To bi bilo
fant ast icno! Kako bi ovo bio cudesan planet kad bi nasi mozgovi bili 90
post o djelot vorniji nego sada.
14. svibnja
Nocas sam imala nocnu moru o djedovu t ijelu prekrivenom crvima i
mislila sam o t ome st o bi se dogodilo kad bih ja umrla. Crvi pod
zemljom ne prave razlike. Ne bi ih bilo briga st o sam mlada i st o je moje
meso cvrst o. Na svu srecu, mama je cula kako jaucem pa je dosla i
pomogla mi da se priberem. Onda smo ot isle i popile malo t oplog
mlijeka, ali jos sam se grozno osjecala, a nisam joj mogla reci st o je.
Ona je sigurno mislila da t o ima neke veze s vremenom kad sam bila
pobjegla, a nisam joj mogla reci istinu jer je ona jos groznija.
Jos sam se t resla kad sam popila mlijeko pa smo obule cipele i
set ale se vrt om. Bilo nam je malo hladno iako smo navukle kucne
ogrt ace preko spavacica, ali razgovarale smo o mnogim st varima, medu
ost alim i o t ome kako cu post at i socijalna radnica ili nest o slicno i mami
je vrlo drago st o zelim pomagat i drugima. St varno ima razumijevanja za
mene. Svi bi t rebali imati srece kao ja.
2. svibnja
Tesko mi se usredot ocit i u skoli. Nisam znala da smrt t ako pogada.
Osjecam se iscijedeno i na sve se jos uvijek moram prisiljavat i.
3. svibnja
Danas me t at a odveo na prot urat ne demonst racije na sveucilist u. Jako je
zabrinut i uzrujan zbog st udenat a i razgovarao je sa mnom kao da sam
odrasla. Bas sam uzivala. Tat a nije t ako zabrinut zbog milit ant nih
st udenat a, s kojima bi, prema njegovom misljenju, t rebalo post upat i
ost ro, nego vise zbog onih koje je lako zavesti na krivi put . I ja sam
zabrinut a zbog njih. Zabrinut a sam zbog sebe!
Poslije smo ot isli posjet it i dokt ora . . . . . . . . koji je t akoder veoma
zabrinut za mladi narast aj. Mnogo je govorio o t ome kamo sve t o vodi,
a onda je naveo neke st at ist icke podat ke koji su me doist a iznenadili.
Nisam zapamt ila ni polovicu jer je t ako brzo govorio, ali npr. : svake se
godine ubije t isucu studenata, a jos devet t isuca pokusa. Spolne bolest i
su porasle 25 post o medu mladima moje dobi, a t rudnoca jos vise,
unat oc piluli. Rekao je i da je st rasno porast ao broj zlocina i dusevnih
oboljenja mladih. Zapravo, govorio je same strasne stvari.
Kad smo ot isli, ne znam je li mi bilo bolje jer je t olikim drugima
kao i meni ili losije jer su svi odjednom poludjeli. Ali, iskreno govoreci,
ne mislim da su mladi za t o krivi, barem ne sasvim. Ni odraslima ne ide
mnogo bolje. Zapravo, ne znam nikoga koga bih pozeljela za
predsjednika drzave osim t at e kojeg nikad ne bi izabrali jer sam mu ja
kci.
19. svibnja
Danas sam opet imala paniku. Net ko mi je u t orbicu st avio dzoint i
st rasno sam se prepala. Morala sam izost at i sa sljedeceg sat a i odvest i
se t aksijem k t at i.
Jednostavno ne razumijem zast o me ne ostave na miru! Zast o me
ovako muce? Je li im muka zat o st o sam t u? Mislim da je t ako. Mislim
da me zele zbrisat i s lica zemlje ili me poslat i u ludnicu. Kao da sam
ot krila golemi spijunski krug i sad vise ne smijem ostat i ziva!
Tat a kaze da mor am bit i jaka i zrela. Dugo je razgovarao sa mnom
i zahvalna sam st o mu je st alo, ali znam da ne razumije njihovu
mot ivaciju nist a bolje nego ja. Osim t oga, on ne zna za Richieja i Lanea
i ost ale. Rekao mi je da me cijela obit elj podrzava. Ali, kako mi t o moze
pomoci kad je cijeli svijet prot iv mene? To je kao djedova smrt . Svi se
grozno osjecaju, ali nit ko nist a ne moze poduzeti, cak ni ja!
20. svibnja
Uspjela sam se nat jerat i da ponovno ucim pa mi je lakse. Barem ne
razmisljam o znas vec cemu.
21. svibnja
Baka je bolesna, ali mama misli da je t o samo od t uge. Nadam se da ima
pravo, jer baka st varno grozno izgleda. Uh, zamalo sam zaboravila. Tat a
mi je nabavio propusnicu za sveucilisnu knjiznicu i danas sam prvi put
ot isla. St varno je zabavno. Osjecala sam se t ako odraslo i mnogi su
mislili da sam studentica. Nije li t o smijesno?
22. svibnja
Danas sam u knjiznici upoznala jednog decka. Zove se Joel Reems i na
prvoj je godini. Ucili smo zajedno, a onda me ot prat io do t at inog ureda.
Tat a je imao posla pa smo sjedili na st ubama pred zgradom i cekali ga.
Odlucila sam ne pret varat i se pred Joelom nego mu reci ist inu o sebi i
dopust it i da sam odluci (no dobro, got ovo cijelu ist inu). Rekla sam mu
da imam samo sesnaest godina i da smijem dolazit i u knjiznicu zbog t at e.
Vrlo je drag. Samo se nasmijao i rekao da je t o u redu jer me
ionako nije mislio zaprosit i jos ovaj semest ar. Kad je t at a izisao, sjedio
je neko vrijeme s nama na st ubama i razgovarali smo kao da se svi
oduvijek poznajemo. Bilo je super! Prije nego st o je ot isao, Joel me
pit ao kada cu opet doci ucit i, a ja sam mu rekla da ucim po cijele dane.
Cini mi se da mu je t o bilo drago.
23. svibnja
Dragi t at a, vjerojat no bih se t rebala ljut it i na njega, ali se ne ljut im.
Ot isao je i pogledao Joelove podat ke i rekao mi sve o njemu. Bas me
nasmijala pomisao na t o kako t at a spijunira da bi mi pribavio
informacije. Uglavnom, Joel ubrzano st udira jer vec je na sveucilist u
iako je t ek navrsio osamnaest godina. Tat a mu je umro a mama mu radi
u t vornici a on radi smjenu od sedam sat i svaki dan kao skolski cist ac.
Radi od ponoci do sedam ujut ro, a onda ponedjeljkom, srijedom i
pet kom ima predavanja vec u devet . Kakav raspored!
Tat a me upozorio da ga ne omet am u ucenju i obecala sam da
necu. Ali, ako me zeli svako poslijepodne ot prat it i od knjiznice do
t at inog ureda (cak i subot om), ne vidim st o t u ne valja, a t i?
Navecer
Joel me st varno ot prat io do t at inog ureda. I bilo je got ovo kao da smo
na sudaru! Oboje smo bili zbunjeni i smijali smo se i cavrljali i govori u
ist o vrijeme. (Bilo je vrlo zbrkano i divno. ) Joel kaze da nikad nije imao
mnogo vremena za djevojke i nije mu jasno odakle t ako mnogo znam o
njemu. Rekla sam da je t o samo zenska int uicija. Nisam li dosjet ljiva?
25. svibnja
Joel me opet ot prat io do t at inog ureda i nisam ja t o predlozila, ali t at a
ga je pozvao da sut ra dode na veceru. Mama je rekla da njoj odgovara, a
znam da jedva ceka da ga upozna jer me t at a zadirkuje.
26. svibnja
Odjurila sam kuci iz skole i pomogla mami pospremit i kucu kao da
dolazi kralj svijet a i provjerila sam imamo li sve sastojke za kolacice s
narancama, moj jedini specijalit et . Jedva cekam!
Kasnije
Joel je upravo ot isao. Vecer je prot ekla fant ast icno. Ne znam zast o t o
kazem jer su on i t at a vecinu vremena proveli zajedno. Valjda zato st o je
njegov t at a umro kad mu je bilo sedam godina, ali imali su dobar odnos.
Cak je i Tim bio zadivljen dok su razgovarali, osobit o o Joelovim
mogucnost ima za skolovanje. (MIslim da je Tim poceo razmisljat i o
fakult et u. Vec!)
Moji kolacici su bili savrseni, cak je i baka rekla da ih ni ona ne bi
bolje napravila, a Joel ih je pojeo sedam! Sedam! I rekao je da bi ih
ponio u dzepu za dorucak da je koji ost ao. Naravno, da je ost ao, on t o
sigurno ne bi rekao. Prilicno je suzdrzan. Pit at cu mamu smijem li ispeci
pleh samo za njega i ostavit i mu ih kod t at e.
29. svibnja
Oh, dnevnice, zamisli st o se dogodilo! Tat a nam je za vecerom rekao
prekrasnu vijest ! (I t o jako lezerno. ) Pokusat ce Joelu pomoci da dobije
st ipendiju. Kaze da je prilicno siguran da ce uspjet i, ali ce za t o t rebati
vremena i ja nist a ne smijem reci dok sve ne bude sredeno. Nadam se da
se necu izlanut i. Cuvanje t ajni mi bas ne ide.
P. S. Cini se da je u skoli sad sve u redu. Nit ko ne razgovara sa
mnom, ali me nit ko ni ne gnjavi. Ha, valjda ne mozes imati sve.
1. lipnja
Danas je prodana bakina kuca. Odlucili su da jednost avno daju sve
zapakirat i i st avit i u skladist e. Rasplakala se kad je cula. Prvi put sam je
vidjela kako place. Djeda nema, a sad kad vise nema ni kuce u kojoj je
provela got ovo cijeli zivot , valjda joj sve izgleda t ako konacno.
Kasnije
Pit am se svidam li se ja st varno Joelu. Misli li da sam slat ka ili zgodna
ili privlacna? Jesam li t ip djevojke koja bi mu mogla nest o ozbiljno
znacit i? Nadam se da mu se svidam jer se on meni jako svida. Zapravo,
mislim da ga volim. . .
Gda Joela Reemsa
GDA JOELA REEMSA
Gospodin i gospoda Reems
Dokt or i gospoda Reems
Ne izgleda li t o super?
2. lipnja
Upravo je nazvala gospoda Larsen i rekla mi da je Jan obecala da ce joj
pricuvat i dijet e, ali je u posljednjem t renutku ot kazala, st o joj je i
slicno. No dobro, mogu i t amo ucit i. Moram skupit i stvari.
Vidimo se.
Poslijepodne
Dragi dnevnice,
t ako sam izmucena i umorna i t uzna i iscrpljena i sit a.
Jan je svrat ila pola sat a nakon st o je gospoda Larsen ot isla i rekla
da ona zeli cuvat i dijet e jer joj t reba lova. Ali, nisam je mogla pust it i jer
je bila uslagirana, a dijet e ima t ek cet iri mjeseca. Ali, nije ht jela ot ici pa
sam na kraju morala nazvat i njezine rodit elje da dodu po nju. Rekla sam
im da joj nije dobro, ali do vremena kad su st igli, ona se posve ot kacila.
Slusala je ploce t ako glasno da bi probudile bebu koja je ionako bila
mokra i uplakana, a ja ju se nisam usudila ni presvuci jer sam se bojala
st o bi Jan mogla ucinit i. Bila je t oliko razvaljena da su je mama i t at a
morali odvuci do aut a i oboje su plakali i molili me da ne kazem
njezinom socijalnom radniku.
Nadam se da sam ispravno post upila. Vjerojat no nisam t rebala
zvat i njene rodit elje, ali st varno je se nisam mogla oslobodit i, a s bebom
je nikako nisam mogla ost avit i. Mogu vec zamislit i kako ce bit i sut ra
kad se t o procuje u skoli. Mene nit ko nece ht jet i ni slusat i. Osim t oga,
narkomani ne razumiju strah za bebu. Nist a oni ne razumiju.
3. lipnja
Mama i t at a kazu da sam sinoc post upila upravo onako kako t reba i zao
im je st o nisu bili dostupni da mi pomognu. Ali, st o bi mogli ucinit i osim
da nazovu Janine rodit elje? Zapravo, mozda bi bilo jos gore da su i oni
bili t amo. Tko zna? Sad moram ici.
Poslijepodne
Srela sam Jan u hodniku i pogledala me s t akvom gorcinom i mrznjom
kao nikad prije. "Osvet it cu se ja t ebi, gospodice Cist unko", rekla je,
zapravo viknula pred svima. Pokusala sam joj objasnit i, ali ona se
okrenula i ot isla kao da ja ni ne postojim.
Poslije sam ot isla u knjiznicu. Joel je primijet io da nest o nije u
redu pa sam mu na kraju rekla da me hvat a prehlada i da se grozno
osjecam. (To posljednje je bilo t ocno. ) Rekao mi je neka uzmem aspirin
i legnem. Zivot je t ako jednostavan za pristojne ljude.
(?)
Ne znam st o je Jan rekla ost alima, ali mor a da je nest o st varno gadno jer
mi se sad rugaju i hihocu, st o je mnogo gore nego kad su me ignorirali.
Voljela bih da mogu razgovarat i s Joelom, ali necu cak ni ot ici u
knjiznicu, previse sam napet a. Ponijet cu knjige kuci i ucit i u svojoj
sobi. (Moja soba ce bit i cit av moj svijet. )
(?)
Joel me upravo nazvao iz knjiznice jer se zabrinuo za mene. Razgovarao
je s t at inom t ajnicom, a ona mu nist a nije mogla reci. Tako mi je drago
st o je nazvao, ali rekla sam mu da sam bolesna i da ovaj t jedan necu
dolazit i u knjiznicu. (St varno sam bolesna, zlo mi je od t ih sjebanih
narkomana i dilera koji me progone. ) Uglavnom, Joel me pit ao bi li mi
smet alo da me nazove svaku vecer i ja mu nisam rekla da cu sjedit i kraj
t elefona i cekat i, ali hocu! Ali, t i si t o vec ionako znao, zar ne?
7. lipnja
Baki je nocas pozlilo. Mislim da jednost avno ne zeli zivjet i bez djeda.
Nije sisla na dorucak. Odnijela sam joj pladanj, ali samo se poigravala
hranom. Poslije skole cu ot ici i malo sjedit i s njom umjest o da odem u
knjiznicu kao st o sam napokon odlucila ucinit i. Joel ce shvat it i.
Vidimo se poslije.
8. lipnja
Tako su me prit isli da ne znam st o da radim. Jan mi je prisla kad sam
izlazila iz skole i prosikt ala: "Reci onoj svojoj sestr ici da ne uzima
bombone od neznanaca pa ni od prijat elja, osobit o t vojih prijat elja. " Ali,
ne bi t o Jan ucinila! Ne moze! St o god mislila o meni, sigurno mi se ne
bi osvet ila preko Alexandrije. Ili bi? Da joj barem mogu objasnit i, ali ne
znam kako.
Voljela bih da o t ome mogu razgovarat i s mamom ili t at om ili
Joelom ili Timom, ali st o god ja poduzmem kao da samo jos pogorsa
st vari. Pokusat cu jednom za vecerom, onako, kao usput , reci da
osvet oljubivi klinci znaju st avit i LSD na bombone ili zvakace i daju ih
nekom. Mozda ce me ozbiljnije shvat it i ako kazem da nam je nast avnik
pricao o klincu koji je u Det roit u od t oga umro. Moraju pazit i!
9. lipnja
Vracala sam se iz t rgovine kad se neki aut o pun klinaca zaust avio pokraj
mene i poceli su vikat i stvari kao st o su:
"Vidi, vidi, eno one radodajke gospodice Cistunke!"
"Ne, t o je gospodica Lajavica. "
"Gospodica superlajavica!"
"St o mislit e, st o bi se dogodilo kad bismo st avili malo sit a u aut o
njezinog st arog?"
"Ne bi li bilo super kad bi murije pokupila njezinog st arog, gospodina
profesora?"
Onda su mi dobacivali sve pogrdne nadimke kojih su se mogli
sjet it i i odjurili smijuci se kao ludi, a ja sam ost ala kao zdrobljena ili
premlacena. Mislim da me samo zele izludjet i prijet njama. Ali, t ko zna?
Proslog ljet a sam cit ala o nekim drogiranim klincima koji su st avili
macku u perilicu i ukljucili je da vide st o ce se dogodit i. Mozda bi ovi
st varno voljeli vidjet i kako bi t at a reagirao. Kakva je t o gomila glupih,
ludih gadova! Nisu oni iznad t ako necega. Ali, ipak mislim da nece ot ici
t ako daleko. Mozda odust anu ako ih budem ignorirala.
10. lipnja
Prvi put sam sasvim sigurna da bih i kad bi me zakljucali u prost oriju
prepunu t ripova, spida i svih drugih droga osjet ila samo gadenje, jer
vidim st o droga radi ljudima koji su mi nekada bili prijat elji. Sigurno me
ne bi t ako mucili da nisu drogirani, zar ne?
Danas mi je net ko u skolski ormaric st avio zapaljeni dzoint i cak
je i direkt or, koji me pozvao, znao da ne bih ucinila nest o t ako glupo.
Imam veliku rupu na novoj jakni, neki su se papiri zapalili i sve se
zadimilo. Pit ao me da mu kazem imena onih koji su t o mogli ucinit i i,
premda sumnjam na Jan, ne bih ju se usudila t uzit i, a ne zelim nabrojat i
sve narkomane u skoli. Tko sam ja da upirem prst om u druge? Osim
t oga, vjerojat no bi me ubili. St varno me st rah.
11. lipnja
Tako mi je drago st o je skolska godina skoro got ova, a iduce godine
mozda mogu ici u skolu u Seat t leu i st anovat i kod t et e Jeannie i st rica
Art hura. Voljela bih da baka nije prodala kucu, ali kad je ovako bolesna,
ionako ne bih mogla bit i t amo.
P. S. Ot isla sam u sveucilisnu knjiznicu i Joel i ja smo neko vrijeme
sjedili na t ravnjaku, ali t o vise nije isto. Kao da je svakog dana sve gore.
Da je barem Joel t atin sin, da se barem ja nikad nisam ni rodila.
12. lipnja
Veceras je skolski ples, ali ja, naravno, ne idem. Cak me i George, s
kojim sam prije izlazila, sad gleda s prezirom ili se pravi da me nije ni
vidio. Ocigledno me svi sve vise ogovaraju. Ne mogu ni zamislit i st o
govore o meni ni kako da ih zaust avim.
(?)
Mislim da me st aro drogerasko drust vo pokusava pot puno izludjet i, a
jos malo pa ce i uspjet i. Mama i ja smo danas bile na t rznici i srele smo
Marcie i njenu mamu. Dok su one razgovarale, Marcie se okrenula
prema meni i, sve se vrijeme drazesno smijeseci, rekla: "Danas imamo
t ulum i t o t i je posljednja prilika. "
Rekla sam "ne, hvala" st o sam mirnije mogla, ali cinilo mi se da cu
se ugusit i. St ajala je samo pet cent imet ara od svoje mame! Onda se opet
onako nasmijesila i rekla: "Bolje t i je da dodes i ust edis si t rud jer cemo
t e ionako sredit i. " Mozes li t o vjerovat i? Pet naest ogodisnjakinja iz
obrazovane, ugledne obit elji ne bi valjda javno prijet ila drugoj djevojci,
ne u onoj lijepoj, cist oj vocarni. Mislila sam da cu izgubit i razum, da ce
mi na licu mjesta mozak ispast i i rastopit i se.
Dok smo se vracale kuci, mama je primijet ila da sam vrlo t iha.
Onda me pit ala zast o ne zamolim onu simpat icnu Marcie Green da mi
povremeno sredi neki sudar. Simpat icna Marcie Green, ha ha! Mozda
st varno ludim. Mozda se sve t o zapravo ne dogada.
16. lipnja
Baka je sinoc umrla u snu. Pokusala sam si reci da je ot isla djedu, ali
t ako sam pot ist ena da mogu mislit i samo o t ome kako joj crvi prozdiru
t ijelo. Prazne ocne duplje i u njima cijele kolonije crva. Vise ne mogu
jesti. U kuci je ludnica zbog sprovoda. Jadna mama, oboje rodit elja za
dva mjeseca! Kako t o moze podnijet i? Cini mi se da bih ja umrla kad bih
sad ost ala bez rodit elja. Pokusavam joj pomoci i olaksat i, ali t ako sam
iscrpljena da se na sve moram prisiljavat i.
17. lipnja
Joel je cuo da je baka umrla i nazvao me da mi izrazi sucut . St varno me
je ohrabrio i ponudio da svrat i sut ra poslije pogreba. Tako mi drago st o
ce doci. Trebat cu ga.
19. lipnja
Mislim da me danas spasilo samo t o st o sam znala da ce me Joel cekat i.
Svaki put kad sam bila na rubu da se rasplacem, pomislila bih na njega
kako sjedi u nasem dnevnom boravku i odmah mi je bilo lakse. Da je
barem i mama imala na st o mislit i. Bila je st rasno pot resena. Nikad je
nisam vidjela u t akvom st anju. Tat a se t rudio koliko je god mogao, ali
mislim da ona t oga nije bila ni svjesna.
Kad smo se vrat ili kuci, Joel i ja smo sjedili u vrt u iza kuce i dugo
pricali. Njemu je t at a umro kad je imao sedam godina i ot ad je cesto
razmisljao o smrt i i zivot u. Tako je zreo da ne mogu vjerovat i da nema
vec st o t isuca godina! Osim t oga, vrlo je duhovan, ne religiozan nego
bas duhovan i vrlo osjecajan. Mislim da je cijela nasa generacija t akva.
Cak i na t ripovima mnogi misle da su vidjeli Boga ili dosli u dodir s
necim nebeskim. Uglavnom, kad je odlazio, Joel me njezno poljubio u
ust a, prvi put . Tako je dobar i drag da se nadam da cemo jednoga dana
imati jedno drugo. St varno se nadam.
Najgore je danas bilo vidjet i kako blagu, dragu baku spust aju u
onu mracnu, beskrajnu rupu. Kao da ju je progut ala. Cinilo mi se da cu
pocet i vrist at i kad su bacali zemlju na njezin lijes. Ali, Joel mi je rekao
neka ne mislim na t o jer smrt zapravo ne znaci t o i vjerojat no ima pravo.
Uopce ne mogu razmisljat i o t ome.
20. lipnja
Sad kad je skola zavrsila ima mnogo drust venih dogadaja i t rudim se da
me ne boli st o mene nit ko ne poziva. Osim t oga vjerojat no je neprist ojno
zeljet i izaci sad kad je baka umrla. Ali, iskreno govoreci, dragi
dnevnice, dojadilo mi je st o me stalno zaobilaze a ja se moram pret varat i
da me t o ne boli. Tako sam umorna od t oga da kat kad pozelim opet
pobjeci i vise se nikad ne vrat it i.
22. lipnja
Sinoc je policija na nekom t ulumu pokupila nekoliko klinaca, a danas svi
za t o okrivljuju mene. Jan mi je, kad je prosla pokraj mene, rekla da se
ovaj put necu izvuci s ot kucavanjem. Pokusala sam joj reci da ne znam
nist a o t ome, ali kao i obicno, nije me ht jela slusati.
Ne znam st o cu ako me opet pocnu gnjavit i. St varno mislim da t o
vise ne mogu podnijet i, cak ni uz podrsku koju mi daju Joel i moja
obit elj. Jednost avno je pret esko.
23. lipnja
Sve je poslo po zlu i ja vise ne mogu. St varno ne mogu! Danas sam isla
ulicom uz park kad me neki decko kojeg nikad prije nisam vidjela
zgrabio i prijetio mi. Savijao mi je ruku i vrijedao me. Prolazili su mnogi
drugi ljudi i ht jela sam vrist at i ali nisam mogla. Tko bi mi pomogao?
Prist ojni klinci ni ne znaju da post ojim. Onda me gurnuo iza nekog grma
i poljubio me. To je bilo nevjerojat no ponizavajuce i odvrat no. Gurnuo
mi je jezik u ust a i kruzio njime sve dok se nisam zagrcnula i pocela
plakat i. Onda mi je rekao da me samo t reba dobro pojebat i i da mi je
bolje da nikome nist a ne kazem jer ce se inace vrat it i i ozbiljno
porazgovarat i sa mnom.
Tako sam se uplasila da sam ot rcala u odvjet nicku kancelariju
gospodina . . . . . . i zamolila ga da me odveze kuci. On i mama su mislili da
mi je pozlilo pa me mama odvela u krevet. I jest mi zlo. Jos uvijek ne
mogu prest at i povracat i i ne mogu se usredot ocit i. St o da radim? St o?
Ne mogu reci mami, nakon djeda i bake t o bi joj bila posljednja kap. St o
da radim?
Upravo je prosao neki aut omobil koji je palio i gasio svjet la i
t rubio i cijela je obit elj istrcala da vidi st o je osim mene. Jednostavno mi
vise ni do cega nije stalo.
24. lipnja
Jut ros sam za doruckom rekla svojima da me st aro drust vo opet jako
gnjavi. Tat a je ponudio da ce razgovarat i s njihovim rodit eljima, ali ja
sam ga molila da t o ne cini jer bi sve bilo samo jos gore. Cak sam rekla
t at i da zakljucava aut o jer je net ko zaprijet io da ce mu podmet nut i
marihuanu. Naravno, ponovno sam morala upozorit i Tima i Alex da se
cuvaju, ali nist a ne pomaze. Kao da smo pod opsadom a nit ko drugi t o
ne shvaca osobit o ozbiljno. Tat a misli da me oni samo zezaju i da mi ne
bi zapravo nist a ucinili. Nisam mu mogla reci st o se jucer dogodilo, pa
cu ga morat i pustit i da i dalje misli kako je sve u redu.
Kasnije
Draga mama me danas odvezla na sveucilist e da vidim Joela. Rekla je da
mora nest o uzet i u t at inom uredu, ali znam da je samo ht jela bit i
pazljiva. St varno je t ako draga.
Nakon st o sam malo popricala s Joelom, ne znam zast o, ali
zamolila sam ga da se proset a sa mnom i dok mi se srce raspadalo rekla
sam mu djelomicnu ist inu. Nisam mu namjeravala reci, ali sad mi je
drago st o jesam. Reagirao je onako kako sam oduvijek znala da ce
reagirat i. Rekao je da mu je st varno st alo do mene i da je uvjeren da cu
ja s t im izici na kraj jer sam u bit i dobra i jaka. Mozda je t o rekao samo
zat o st o odlazi kuci sad kad je got ovo renoviranje sveucilist a, ali dao mi
je zlat ni sat koji je njemu dao ot ac, a ja njemu bakin prst en. Bilo je
grozno. I sad se osjecam kao da se u meni nakupilo sivilo svih sivih
dana na svijet u.
25. lipnja
Danas je u nasoj cet vrt i bila ludnica, svi su t rcali i spremali se za
vecerasnju proslavu svrset ka skolske godine. Nit ko od drogerasa me nije
ni pogledao i t o mi je drago. Mozda imaju neki drugi projekt . Cudno je
da t ako velika gimnazija moze bit i podijeljena na dva posve razlicit a
svijet a koji kao da nist a ne znaju jedan o drugom. Ili mozda ima mnogo
svjet ova? Je li skola zapravo kao malo zvijezde i svaka manjinska
skupina ima vlast it i svijet , svijet za siromasne, svijet za bogat e i svijet
za narkice, mozda cak zaseban svijet za bogat e narkice a zaseban za
siromasne? A svi smo nesvjesni ost alih svjet ova sve dok net ko ne
pokusa prijeci iz jednoga u drugi. Je li t o grijeh? Ili je najveci problem
vrat it i se na svijet iz kojeg si dosao? Nije moguce da svi koji su kusali
drogu imaju ovakve probleme. Ili ih mozda ipak imaju? Valjda cu t o
ot krit i u buducnost i, ili cu barem pokusat i. Chris je imala srece, njezini
su se jednostavno preselili u grad u kojem je nit ko ne poznaje.
P. S. Danas sam srela t roje prist ojnih ucenika i pit ali su me hocu li doci
na proslavu i sve t ako. Mozda se led ipak probija. Nadam se, nadam se.
27. lipnja
Probudila sam se t ek u pola dvanaest i osjecam se odlicno. Pt ice pjevaju
pred mojim prozorom. Ljet o je, dragi prijat elju, i ja sam ziva i sret na u
svojem dobrom st arom krevetu. Hura! Mislim da cu se upisati u ljet nu
skolu i ici na predavanja. Onda mozda sljedece godine mogu ici u
sveucilisnu ljet nu skolu. To bi bas bilo super.
1. srpnja
Zamisli, prvi dan srpnja. Da je barem Joel t u da vidi kako je sve lijepo.
Iz njegovih pisama vidim da je vec jako osamljen. Cini mi se da je
njegova mama draga, ali nije neka int elekt ualka, a njemu nedost aje
net ko za razgovor kao st o su moji rodit elji. Napisao je neka mu obecam
da cu uzivat i u njima i za sebe i za njega. Prest ala sam odlazit i na satove
klavira jos davno, ali danas sam opet pocela. Ucit eljica mi je dala
st rasno t ezak koncert , ali valjda cu ga svladat i. Zelim da Joel bude
ponosan na moju glazbenu nadarenost kao i sve drugo!
P. S. Tim i ja smo jucer ot isli u dugu set nju i sreli smo Jan u t rgovini i
Marcie u parku i ni jedna ni druga nisu obracale pozornost na mene.
Super! Valjda su odust ale od mene sad kad su praznici. Odust ale su od
mene i napokon mogu bit i slobodna. Nije li t o najljepsi osjecaj na
svijet u? Tako sam sretna da bih mogla umrijet i od srece.
3. srpnja
Danas je jos jedan krasan, krasan dan osim st o je t at a dobio fot ografije
bakinog groba i nadgrobnog spomenika koji je napokon podignut . Lijep
je, ali se st alno pit am u kakvom je st anju sad njezino t ijelo, a t ek
djedovo, njegovo je sigurno grozno! Jednom cu u knjiznici uzet i knjigu
o balzamiranju i ot krit i kako se sve t o odvija. Razmisljaju li i mama i
t at a i Tim o t akvim st varima, ili samo ja? Jesam li morbidna zbog moje
proslost i? Valjda ipak nisam, jer Joel mi je rekao da je i on razmisljao o
t akvim st varima kad mu je t at a umro, a njemu je bilo samo sedam
godina.
7. srpnja
Gospoda Larsen je slomila nogu u promet noj nesreci i ja odlazim k njoj
svaki dan i spremam i kuham i brinem se za bebu dok ne dode njezina
mama. (Dobro ce mi doci u buducnost i!) Mala Lu Ann je slat ka. Uzivat
cu. Sad moram ici na svoj novi posao. (Nadam se da gospodin Larsen
nece stalno jesti u bolnici jer zelim vjezbat i kuhanje. )
Vidimo se
(?)
Dragi moj prijatelju,
t ako sam zahvalna st o su dopust ili mami da t e donese u t vojoj
zakljucanoj kut iji. Bilo mi je uzasno neugodno kad me sest ra nat jerala
da je ot kljucam i izvadim t ebe i rezervne olovke i kemijske. Ali, valjda
su samo ht jeli provjerit i da nisi pun droge. Ne osjecam se st varno, kao
da sam net ko drugi. Jos uvijek ne mogu povjerovat i da mi se ovo
dogodilo. Na prozoru je debela zica. To je valjda ipak bolje nego
reset ke, ali znam da sam u nekoj vrst i zatvorske bolnice.
Pokusala sam slozit i sliku onoga st o se dogodilo, ali ne mogu.
Lijecnici i sestre mi stalno ponavljaju da ce mi bit i bolje, ali nist a mi nije
jasno. Ne mogu zatvor it i oci jer crvi jos gmizu po meni. Prozdiru me.
Puzu mi kroz nos i usta i. . . o, Boze, moram t e vrat it i u t voju kut iju jer
crvi s mojih krvavih ruku puzu na t voje str anice. Zakljucat cu t e. Tako
ces bit i na sigurnom.
(?)
Danas mi je malo bolje. Skinuli su mi povoje s ruku i promijenili ih. Nije
ni cudo da me t ako bole. Vrhovi prst iju su mi ot rgnut i, dva nokt a su
pot puno iscupana a ost ali su prelomljeni napola. Boli kad pisem, ali
poludjet cu ako ne budem pisala. Voljela bih da mogu pisati Joelu, ali
st o bih mu rekla? Osim t oga, nit ko ne bi mogao procit at i ove zvrljot ine
jer su mi obje ruke t ako zamot ane da izgledaju kao boksacke rukavice.
Jos uvijek sam prekr ivena crvima, ali pocela sam se navikavat i na njih,
ili sam mozda zapravo mrt va a oni iskusavaju moju dusu?
(?)
Crvi najprije prozdiru moje zenske dijelove. Skoro su mi pot puno pojeli
vaginu i grudi i sad su se bacili na ust a i grlo. Voljela bih da lijecnici
pust e moju dusu da umre, ali jos eksperiment iraju i pokusavaju povezat i
dusu i t ijelo.
(?)
Danas sam se probudila zdravog razuma. Valjda je los t rip prosao.
Sest ra kaze da sam t u vec deset dana, a kad sam procit ala st o sam
zapisala, vidim da sam stvarno bila prolupala.
(?)
Danas su mi st avljali ruke pod nekakvu svjet iljku da ubrzaju
ozdravljenje. Jos mi nisu dali zrcalo, ali osjecam da mi je i lice
razderano, a ist o t ako i koljena i st opala i lakt ovi, zapravo got ovo cijelo
t ijelo mi je izgrebano i izudarano. Pit am se hoce li moje ruke ikad vise
izgledat i kao ruke. Vrhovi mojih prst iju izgledaju kao hrenovke koje se
peku pod onom svjetiljkom. Dali su mi neki sprej prot iv bolova. Ruke mi
vise nisu u zavojima, ali got ovo bi mi bilo draze da jesu jer ih st alno
moram gledati i provjeravati ima li crva.
(?)
Danas je u moju sobu ulet jela muha i ja nisam mogla prest at i vrist at i.
Tako sam se bojala da ce polozit i jos jajasaca na moje lice, ruke i t ijelo.
Sest ra je morala pozvat i drugu da joj je pomogne ubit i. Ne mogu
dopustit i da me dot akne muha. Mozda je najbolje da uopce ne spavam.
(?)
Ust ala sam i ot isla do zrcala. Cet iri nozna prst a su mi slomljena. Jedva
sam se prepoznala. Lice mi je podbulo i nat eceno, crno i plavo i
izgrebano, a kosa mi je iscupana u pramenovima t ako da ima posve
celavih dijelova. Mozda t o i nisam ja.
(?)
Ponovno sam slomila dva nozna prst a kad sam ust ala pa su mi sad obje
noge u longet ama. Mama i t at a me svaki dan dodu vidjet i, ali ne ost aju
dugo nema se bogzna st o za reci dok mi se mozak ne sredi.
(?)
Muci me vrt oglavica, ali sestra kaze da je t o samo posljedica pot resa
mozga. Crvi su got ovo posve nest ali. Valjda ih onaj sprej ubija.
(?)
Doznala sam kako su mi podmet nuli t rip. Tat a kaze da ga je net ko stavio
na cokoladu s kikirikijem i valjda je t ako jer sjecam se da sam je pojela
nakon st o sam okupala bebu. Tada sam mislila da mi ju je ost avio
gospodin Larsen kao iznenadenje. Ali, kad sad razmisljam o t ome, ne
znam zast o sam mislila da je gospodin Larsen dosao i ot isao bez rijeci.
Tu mi je praznina u glavi. Zapravo, cudi me da se icega sjecam. Ali,
izgleda da mi mozak nast avlja radit i ma st o si ucinila. Lijecnik kaze da
je t o normalno i da je doist a pot rebno nest o vrlo jako da t i mozak
pot puno prest ane radit i. Nadam se da je t o t ocno, jer mi se cini da sam
vec podnijela dost a t oga.
Uglavnom, sjecam se da me cokoladica podsjet ila na djeda jer je
on uvijek jeo t akve. I sjecam se da me pocela hvat at i vrt oglavica i
mucnina. Pokusala sam nazvat i mamu i zamolit i je da dode po mene i
bebu kad sam shvat ila da mi je net ko nekako podmet nuo t rip. Sve mi je
t o nejasno jer kad se pokusam prisjet it i kao da gledam kroz mut na,
sarena svjet la, ali sjecam se da sam pokusala nazvat i mamu i da je
t rebala cijela vjecnost da se pojedini broj okrene do kraja. Cini mi se da
je bilo zauzet o i ne sjecam se st o se zat im dogodilo osim da sam vrist ala
i da mi je djed dosao pomoci, ali je njegovo t ijelo bilo cijelo prekriveno
bljest avim sarenim crvima koji su padali po podu. Pokusao me podici, ali
od ruku i saka ost ale su mu samo kost i. Sve ost alo pojeli su migoljavi,
sluzavi crvi koji su bili posvuda. Zderali su i zderali. Ocne duplje su mu
bile prepune bijelih, mekusnih zivot injica koje su ulazile i izlazile, a bile
su fosforescent ne i zalijet ale su se jedne u druge. Crvi i parazit i su
poceli puzat i i jurit i prema djecjoj sobi i ja sam ih pokusavala zgazit i i
izudarat i rukama, ali razmnozavali su se brze nego st o sam ih ja
uspijevala ubit i. Onda su poceli puzat i po mojim rukama i licu i t ijelu.
Bili su mi u nosu i ocima i ust ima i grlu, gusili su me, davili. Trakavice,
larve i crvi unist avali su mi t kivo i prozdirali me.
Djed me dozivao ali nisam mogla ost avit i bebu, a nisam ni mogla
ot ici s njim jer me plasio i gadio mi se. Toliko su ga vec pojeli da sam
ga jedva mogla prepoznat i. Pokazivao mi je lijes pokraj svojeg i
pokusala sam pobjeci ali su me t isuce drugih mrt vih st vorenja i ljudi
gurali unut ra i silom zat varali poklopac. Vrist ala sam i vrist ala i
pokusala izgrebat i poklopac da izadem, ali me nisu pust ali.
Po t ome kako sad izgledam vidim da sam zderala komade mesa i
iscupala kosu kad sam pokusavala skinut i crve sa sebe. Ne znam kako
sam razbila glavu. Mozda sam pokusavala izbit i t rip iz glave, st varno se
ne sjecam, kao da je sve t o bilo t ako davno, a ovo me pisanje silno
umorilo. Nikad u zivot u nisam bila t ako umorna.
(?)
Mama i t at a mi vjeruju da mi je net ko podmet nuo t rip! St varno mi
vjeruju! Mogu zamislit i t ko je t o bio, ali nikad necu moci t ocno doznat i.
Moram se samo odmarat i i nast ojat i oporavit i kako su mi rekli. Ne zelim
mislit i o onome st o se dogodilo. Hvala Bogu st o nisam ozlijedila bebu.
Hvala t i Boze.
(?)
Za nekoliko dana prebacit ce me u drugu bolnicu. Nadala sam se da ce
me pust it i kuci jer mi ruke zacjeljuju i ogrebot ine pomalo blijede.
Lijecnik je rekao da ce mi se ruke posve oporavit i i ona dva nokt a
narast i t ek za godinu dana, ali vec za nekoliko t jedana nece vise bit i
t ako odvrat ni.
Lice mi je vec got ovo posve normalno, a na celavim mjest ima
pocela mi je rast i kosa. Mama je donijela skare i ona i sestra su me
osisali vrlo krat ko. Frizura bas nije neka, ali mama kaze da mogu ot ici
frizeru za t jedan-dva, odnosno kad me pust e iz bolnice. Ionako ne bih
ht jela da me it ko vidi u ovakvom stanju.
Jos uvijek imam nocne more o crvima, ali pokusavam se svladat i i
vise ne govorim o njima. Koja je korist od t oga? Znam da nisu st varni i
svi ost ali znaju da nisu st varni, ali kat kad se doimaju t ako st varnima da
osjecam njihova t opla, ljigava t jelesca po sebi. I svaki put kad me
zasvrbi nos ili neki od oziljaka, moram se suzdrzat i da ne pocnem
dozivat i u pomoc.
(?)
Mama mi je donijela cijeli kup Joelovih pisama. Pisala mu je i rekla da
sam u bolnici, da sam jako bolesna, a on je ot ad pisao svaki dan. Cak je
jedne veceri nazvao, a ona se nije ht jela uplet at i pa mu je rekla da sam
imala neku vrst u sloma zivaca.
Pa, moze se t o i t ako nazvat i!
22. srpnja
Kad je mama danas dosla, vidjela sam da je plakala pa sam se t rudila bit i
jaka i izgledat i veselo. I dobro da jesam, jer salju me u ludnicu gdje cu
moci bauljat i naokolo s ost alim idiot ima i ludacima. Toliko me st rah da
ne mogu ni disat i. Tat a je sve t o pokusao strucno objasnit i, ali ocigledno
je da je i on pot resen. Ali, ne t oliko kao ja. To nit ko ne moze bit i.
Rekao je da su, kad je slucaj dosao na sud za maloljet nike, Jan i
Marcie svjedocile i rekle da sam im t jednima pokusavala prodat i LSD i
da sam u skoli poznat a narkomanka i dilerica.
Sve su okolnost i st varno bile prot iv mene. Vec imam dosje i t at a
kaze da je susjeda gospode Larsen, kad je cula kako vrist im, dosla s
vrt larom pa su me zat vorili u mali ormar misleci da sam poludjela, onda
su pogledali bebu koja se ist o probudila od mojih vriskova i nazvali su
policiju. Do vremena kad je policija st igla ja sam se vec t esko ozlijedila
i pokusavala sam izgrebati t vrdi gips sa zidova kako bih izisla i udarala
glavom o vrat a dok nisam dobila pot res mozga i prijelom lubanje.
I sad me salju u ludnicu kamo vjerojat no i spadam. Tat a kaze da
vjerojat no necu morat i dugo ost at i i da ce odmah pokrenut i post upak da
me pust e i st ave u ruke dobrog psihijat ra.
Tat a i mama st alno nazivaju mjest o kamo idem "cent rom za
mlade", ali t o me ne moze zavarat i. A ni njih same. Salju me u ludnicu!
Ne shvacam kako je t o moguce. I drugi su imali lose t ripove pa nisu
zat o zavrsili u ludnici. Kazu da moji crvi nisu st varni, a salju me na
mjest o koje je gore od svih lijesova i crva zajedno. Ne shvacam zast o mi
se ovo dogada. Kao da sam odlet jela s planet a i nikad necu prest at i
padat i. Molim t e, molim t e, ne daj da me odvedu. Ne daj da me str paju
zajedno s ludacima. Bojim ih se. Molim t e neka me pust e kuci u moju
sobu da spavam. Molim t e Boze.
23. srpnja
Dosao je moj socijalni radnik i odveo me u Drzavnu psihijat rijsku
bolnicu gdje su me upisali i kat alogizirali i ispit ivali i samo st o mi nisu
uzeli ot iske prst iju. Onda su me odveli k psihijat ru i on je malo
razgovarao sa mnom. Ali, nisam mu nist a mogla reci jer nisam mogla ni
mislit i. Kroz glavu mi je samo prolazilo koliko se bojim, bojim, bojim.
Onda su me odveli niz smrdljivi, ruzni hodnik u kojem se gule
zidovi pa kroz vrat a koja su pod kljucem morali su ih ot kljucat i i onda
opet zakljucat i za mnom. Srce mi je t ako t uklo da sam mislila da ce se
svaki cas raspast i i poprskat i cijeli hodnik. Cula sam kako mi t uce u
usima i jedva sam stavljala nogu pred nogu.
Isli smo niz beskrajno dug mracan hodnik i vidjela sam neke od
ljudi koji su t u i sad znam da ne pripadam ovamo. Ne mogu se naviknut i
na pomisao da sam u svijet u ludih ljudi. I vani i unut ra sami ludi ljudi.
Ne spadam ovamo, ali sam t u. Pa zar t o nije ludo? I t ako, moj dragi
prijat elju, moj jedini prijat elju, nemam kamo ot ici jer je cijeli svijet
poludio.
24. srpnja
Noc je bila beskrajna. Ovdje bi se moglo bilo st o dogodit i i nit ko o t ome
ne bi nist a znao.
25. srpnja
Jut ros su me probudili u pola sedam i odveli na dorucak koji nisam
mogla pojest i, a onda su me onako pospanu i uplasenu odveli niz dugi,
mracni hodnik do onih velikih met alnih vrat a s reset kama. Ot kljucali su
ih pa smo izisli, a onda su ih opet zakljucali. Ljudi iz dnevne smjene
mnogo su pricali ali ih ja zapravo nisam slusala. Usi su mi zacepljene,
vjerojat no od st raha. Onda su me odveli u cent ar za mlade, dvije zgrade
dalje. Prosli smo kraj dva muskarca koji su slinili i pomet ali lisce a
cuvao ih je drugi cuvar.
U cent ru za mlade bilo je pedeset , sezdeset , mozda i sedamdeset
klinaca koji su se set karali i spremali za nast avu ili kamo su vec isli. Svi
su se doimali prilicno normalno osim jedne djevojke koja je ot prilike
moje dobi ali je dvadeset ak cent imet ara visa i najmanje dvadeset pet kila
t eza. Ona je glupavo lezala ispod flipera u dnevnom boravku, a bio je
t amo i neki decko koji je t rzao glavom i mrmljao besmislice.
Zazvonilo je zvono i svi su ot isli osim t ih dvoje. Mene su ost avili
s njima. Na kraju je neka krupna zena (skolska medicinska sest ra) dosla
i rekla da ako zelim imat i povlasticu da idem u skolu, moram ot ici
dokt oru Milleru i pot pisat i da sam spremna zivjet i u skladu s pravilima i
propisima cent ra.
Rekla sam da sam spremna, ali dokt ora Millera nije bilo, pa sam
prijepodne provela u dnevnom boravku i gledala ono dvoje, nju kako
spava i njega kako se t rza. Upit ala sam se kako li ja njima izgledam s
izubijanim licem i frizurom kao da me sisala kosilica za t ravu.
Tijekom cijelog beskrajnog prijepodneva zvonilo je zvono i ljudi
su dolazili i odlazili. Na malom okruglom st olicu u hodniku bila je hrpa
casopisa, ali ih nisam mogla cit at i. Misli su mi jurile t isucu kilomet ara
na sat ali nikamo nisu stizale.
U pola dvanaest mi je Marj, medicinska sest ra, pokazala gdje je
blagovaonica. Klinaca je bilo posvuda i nit ko od njih nije izgledao lud,
ali zacijelo jesu kad su t u. Za rucak smo imali makarone sa sirom i malo
nasjeckanog parizera i mahune iz konzerve i nekakav vodnjikavi puding.
Samo sam t rat ila vrijeme pokusavajuci jest i. Nisam nist a mogla
progutat i jer mi je knedla u grlu.
Mnogi su se smijali i zafrkavali i ocit o i nast avnike i t erapeut e i
socijalne radnike nazivaju po imenu. Valjda sve osim lijecnika. Nit ko od
njih ne izgleda uplasen kao ja. Jesu li se bojali kad su t ek dosli? Ili se
mozda jos uvijek boje ali se t rude da t o ne pokazu? Ne shvacam kako
mogu zivjet i ovdje. Doduse, moram priznat i da cent ar za mlade nije t ako
st rasan kao psihijat rijski odjel. Izgleda got ovo kao neka mala skola, ali
bolnica je nepodnosljiva. Smrdljivi hodnici, sumorni ljudi, zakljucana
vrat a s reset kama. Sve je t o grozna nocna mora, los t rip, sve najgore
cega se mogu sjet it i.
Dokt or Miller se poslijepodne napokon vrat io pa sam razgovarala
s njim. Rekao mi je da mi ne mogu pomoci ni bolnica, ni osoblje, ni
nastavnici, ni program koji se pokazao vrlo uspjesnim, ako ja sama ne
zelim da mi pomognu! Rekao mi je da najprije moram priznat i da imam
problem ako ga zelim rijesit i, ali kako da t o ucinim kad zapravo nemam
problem? Sada znam da me droga ne bi dovela u iskusenje ni da se
ut apam u njoj. Ali, kako da uvjerim ikoga osim mame, t at e, Tima i,
nadam se, Joela, da nisam nist a namjerno uzela t aj posljednji put ? Zvuci
nevjerojat no da sam i prvi t rip i t aj posljednji zbog kojeg sam zavrsila u
ludnici uzela nesvjesno. Nit ko ne bi povjerovao da net ko moze bit i t ako
glup. I samoj mi je t o t esko povjerovati iako znam da je istina.
Osim t oga, kako da ist a priznam kad me t oliko st rah da jedva
govorim? Samo sam sjedila i kimala glavom kod dokt ora Millera kako ne
bih morala ot vorit i usta. Ionako iz njih nist a ne bi izislo.
U pola t ri je nast ava zavrsila i neki su klinci ot isli igrat i nogomet ,
a drugi su ostali na grupnoj t erapiji.
Sad se prisjecam st o su mi rekli onaj prvi lijecnik i socijalni
radnik. Klinci su podijeljeni na dvije skupine. U prvu spadaju svi oni
koji se pridrzavaju pravila i koje poslije pust e van. Oni uzivaju sve
povlast ice. U drugoj su oni kojima st ost a nije dopust eno. Ne pridrzavaju
se pravila ili prave scene ili psuju, kradu, seksaju se i slicno, pa su u
svemu ograniceni. Nadam se da ovdje nema t rave. Znam da mogu
odoljet i, ali ne bih mogla podnijet i vise ni jedan problem, poludjela bih.
Valjda lijecnici znaju st o rade, ali t ako sam osamljena i izgubljena i
uplasena. Mislim da stvarno gubim razum.
U pola pet smo se svi morali vrat it i na odjel kako bi nas zakljucali
kao zivot inje u zooloskom vrt u. Na mojem odjelu ima jos sest cura i pet
decki, hvala Bogu, jer se sama ne bih mogla vrat it i. Primijetila sam da su
svi malo ustuknuli (kao i ja) kad su se za nama zatvorila vrat a.
Dok smo prolazili, neka je zena rekla kako je dosad bilo mirno, a
najsit nija djevojka se okrenula i rekla "jebi se". Tako sam se iznenadila
da sam mislila da ce se st rop srusit i na nju, ali nit ko nije obrat io
pozornost osim mene.
26. srpnja
Ona sit na djevojka koju sam jucer spomenula spava u sobi do moje. Ima
t rinaest godina i st alno je na rubu suza. Kad sam je pit ala kako je dugo
t u, odgovorila je: "Cijelu vjecnost, cijelu vjecnost. "
Kad smo isli na veceru, isla je sa mnom i zajedno smo sjele za
jedan od dugackih st olova i nismo jele. Ost at ak veceri bili smo slobodni
da se secemo po odjelu. Nismo imali st o radit i. St rasno sam pozeljela
reci mami i t ati kako je ovdje, ali necu. Samo bi se jos vise brinuli.
Jedna starija zena na odjelu je pohot na alkoholicarka i bojim je se,
ali se jos vise bojim zbog Babbie. St o t u kreat uru moze sprijecit i da nam
se upucava? Kad smo veceras prosle kraj nje napravila je neke cudne
pokret e i pit ala sam Babbie mozemo li nest o poduzet i. Ali, Babbie je
samo slegnula ramenima i rekla da je mozemo prijavit i cuvaru, ali da je
bolje jednost avno ne obracat i pozornost na nju.
Onda se dogodilo nest o st varno cudno i zastr asujuce. Sjedili smo
u jednoj od soba za "rekreaciju" i gledali ost ale kako gledaju nas. To je
bilo kao da majmuni gledaju majmune pa sam pit ala Babbie ne bi li radije
razgovarala u mojoj sobi, a ona mi je rekla da se ne smijemo sevit i u
sobama, ali bismo mogle sut ra u skladist u! Nisam znala st o bih joj rekla.
Mislila je da je zelim zavest i i t o me t ako zapanjilo da nisam nist a rekla.
Poslije sam joj pokusala objasnit i, ali ona se raspricala o sebi kao da
mene ni nema.
Rekla je da ima t rinaest godina i da se drogira dvije godine.
Rodit elji su joj se razveli kad je imala deset godina i nju su poslali da
zivi s ocem koji je gradevinski poduzet nik i koji se ponovno ozenio.
Neko je vrijeme sve bilo u redu, ali bila je ljubomorna na macehinu
djecu i osjecala se kao izopcenica. Onda je pocela sve vise i vise
vremena provodit i izvan kuce. Macehi bi rekla da ima problema s
ucenjem i da ide u knjiznicu i slicno. Uobicajene izlike, a zapravo je
samo pola vremena provodila u skoli. Ali, i dalje je imala dobre ocjene
pa joj rodit elji nisu nist a posumnjali. Na kraju su ih nazvali iz skole jer
je t oliko izost ajala. Ali, ona je rekla ocu da je skola t ako velika da ni ne
znaju t ko je t amo a t ko nije. Ne znam zast o joj je ot ac t o povjerovao, ali
ocit o jest . Valjda mu je t ako bilo lakse.
A zapravo je neki 32-godisnjak kojeg je upoznala na mat ineji u
kinu poceo davat i Babbie drogu. Nije mi ispricala pojedinost i, ali
pret post avljam da ju je upoznao i s drogama i sa zivot om uopce. Nakon
nekoliko mjeseci on se izgubio, a ona je ot krila da je vrlo lako naci nove
muskarce. S dvanaest godina je vec bila prost it ut ka. Sve mi je t o
ispricala t ako mirno da sam mislila da ce mi srce prepuci. Ali, mislim da
ona ne bi primijet ila ni da sam se rasplakala (st o nisam), t oliko je bila u
svojoj prici.
Kad se drogirala vec godinu dana, njezini su naivni rodit elji poceli
nest o sumnjat i. Ali, ni t ad se nisu sasvim suocili s problemom. Samo su
joj post avljali niz pit anja i gnjavili je pa je pokrala sljedeceg muskarca u
kinu i sjela na aut obus za L. A. Neka prijat eljica joj je rekla da se djecje
prost it ut ke svugdje mogu snaci i Babbie kaze da je imala pravo. Vec
drugog dana u Los Angelesu srela je "prijat eljicu", prekrasno odjevenu
zenu koja ju je odvela u veliki stan u Bulevaru . . . . . . . . . . Kad je stigla
t amo, u dnevnoj sobi je bilo nekoliko djevojcica njezine dobi, a posvuda
su u posudama za bombone bile t ablet e. Za pola sat a bila je vec t ot alno
slagirana.
Kad se spust ila, ona joj je zena rekla da moze t u st anovat i i ici u
skolu. Rekla je da za nju mora radit i samo dva sat a na dan uglavnom
poslijepodne. I t ako se sljedeceg dana upisala u skolu kao necakinja t e
zene i pocela zivjet i kao skupa djecja prost it ut ka. S njima su zivjele jos
cet iri "necakinje" dok je Babbie bila t amo. Vozac ih je vozio u skolu i
dolazio po njih, a nikad nisu vidjele novac koji su zaradile. Babbie kaze
da su samo sjedile u st anu kao majmuni, nisu ni razgovarale i nikada
nikamo nisu isle.
To mi je zvucalo t ako nevjerojat no da sam joj pokusala post avljat i
pit anja, ali ona je samo nast avila pricat i i bila je t ako t uzna i daleka da
mislim da je govorila ist inu. Osim t oga, nakon svega st o se meni
dogodilo, mislim da sve mogu povjerovat i. Nije li t o t uzno, bit i na
mjest u gdje je sve t ako nevjerojat no da mozes povjerovat i bilo st o? Ja
mislim da jest , dragi prijatelju, stvarno t ako mislim.
Uglavnom, nakon nekoliko t jedana, Babbie je pobjegla i ot isla
aut ost opom u San Francisco. Ali, t amo su je cet vorica silovala i
pret ukla. Kad je pokusala isprosit i malo novca da nazove rodit elje, nit ko
joj nist a nije ht io dat i. Rekla je da je bila spremna ot puzat i kuci i
dopust it i da je vezu lancem u ormar, ali kad sam je pit ala zast o nije
ot isla na policiju ili u bolnicu, pocela je vikati i pljuvati po podu.
Poslije je ipak nazvala rodit elje, ali dok su oni st igli u San
Francisco, ona je vec odlut ala s nekim covjekom koji je sam proizvodio
LSD. Oboje su upali u nevolje i na kraju je zavrsila ovdje, kao i ja.
Dnevnice, t ako sam zahvalna st o imam t ebe jer u ovom kavezu
nemam st o radit i i svi su t ako ludi da mislim da ne bih prezivjela bez
t ebe.
Negdje u hodniku je neka zena koja st enje i jauce i ispust a
nezemaljske zvukove. Cujem je i kad svojim slomljenim rukama pokrijem
usi i stavim jastuk preko glave. Hocu li ikad vise u zivot u moci spavat i a
da ne drzim jezik medu zubima da ne bi cvokot ali i da me ne obuzima
zivi uzas kad mislim o ovom mjest u? To ne moze bit i st varno. Jos sam
na onom losem t ripu. Sigurno. Mislim da ce sut ra dovesti nekoliko
aut obusa skolske djece koja ce nam kroz reset ke davat i kikiriki.
27. srpnja
Dragi dnevnice,
zacijelo sam posve izgubila razum ili barem vlast nad njim jer upravo
sam se pokusala molit i. Ht jela sam zamolit i Boga da mi pomogne, ali iz
mene su izlazile samo rijeci, mracne, beskorisne rijeci koje su padale na
pod kraj mene i kot rljale se po podu. Pokusala sam, doist a sam se
pokusala sjet it i st o ide poslije "Sad kad lijezem na pocinak. . . ", ali t o su
samo rijeci, beskorisne, lazne, t eske rijeci bez znacenja i snage. Ist e su
kao blebet anje one lude zene koja je sad dio moje bolnicke obit elji.
Samo blebet anje, beskorisno i nevazno, bez moci i sjaja. Kat kad mi se
cini da je smrt jedini izlaz iz ove sobe.
29. srpnja
Danas su mi dopust ili da idem u skolu, a ovdje je skola doist a
povlast ica. Nist a ne moze bit i gore nego sjedit i sat e i sat e i nemat i st o
radit i.
Izgleda da sam plakala u snu jer mi je jut ros jast uk bio vlazan a
osjecala sam se posve iscrpljeno. Mladi klinci imaju svoja dva
nastavnika, a mi iz gimnazije svoja dva. Obojica su prilicno ljubazni, a i
vecina klinaca se ponasa prist ojno. Valjda zat o st o se boje da ih opet ne
posalju u niciju zemlju, u svijet lut anja i samoce.
Covjek se izgleda na sve moze naviknut i, cak i na t o da bude
zakljucan u ludnici. Kad su veceras zakljucavali ona velika vrat a, t o me
nije osobit o pogodilo, ili sam se mozda jednostavno isplakala do kraja.
Babbie i ja smo neko vrijeme pricale i ja sam joj napravila frizuru,
ali u ovakvom zivot u nema nimalo radost i i spont anost i. Pocela sam se
vuci i jedva prezivljavat i bas kao i ona.
Druge djevojke na odjelu pricaju i sale se i gledaju t eleviziju i
iskradaju se u zahod kako bi pusile, ali Babbie i ja se samo nast ojimo ne
raspast i.
Ovdje svi puse i hodnici su prepuni sivog dima koji nema kamo
izici. I on je uhvacen i zbunjen kao i pacijent i.
Svi cuvari nose t eske zveket ave kljuceve na pregacama. Njihovo
neprest ano zveket anje stalno me podsjeca gdje sam.
30. srpnja
Babbie je danas ot isla u dnevni boravak gledat i t eleviziju a ja sam
ljubomorna. Hocu li zavrsit i kao lezbijka koja se ljut i na dijet e jer se
umiljava nekoj starici koja ima cigaret e?
To nije moguce. Nije moguce da mi se t o dogada!
31. srpnja
Danas smo poslije nast ave imali grupnu t erapiju u dnevnom boravku
cent ra za mlade. Bilo je vrlo zanimljivo slusat i ost ale. Silno sam ih
zeljela pit at i kako su se osjecali kad su t ek dosli, ali nisam se usudila ni
zucnut i. Rosie je bila nesret na jer joj se cini da je ost ali ignoriraju, a
onda su joj svi rekli zast o je s njom t esko: jer zeli svakoga
monopolizirat i i ponasa se kao priljepak. Najprije se naljut ila i psovala,
ali mislim da je na kraju ipak nest o vise doznala o sebi, ili je barem
t rebala.
Onda se razgovaralo o t ome kako ost ali "hrane vlast it e probleme"
i t o je bilo zanimljivo. Mozda cu nakon vremena provedenog ovdje cak
post at i pamet nija.
Poslije t erapije, Cart er, koji je t renut acno predsjednik grupe
(svakih sest t jedana biraju novog), je sjeo i pricao sa mnom. Rekao mi je
da slobodno iznesem svoje misli, ljut nje i st rahove na ot voreno kako bih
ih preispit ala. Kaze da se, kad ih zadrzavas u sebi, cine mnogo vecima
nego st o jesu. I rekao je da se, kad je t ek dosao, t oliko bojao da je t ri
dana doslovce bio nijem. Nije mogao govorit i! Poslali su ga ovamo jer
nit ko s njim nije mogao izici na kraj. Bio je u t oliko domova i porpavnih
domova i zivio kod st arat elja da im ne zna ni broj, ali pomisao da je u
psihijat rijskoj bolnici stvarno ga je zdrmala.
Rekao mi je da se mozemo izvuci iz druge grupe kad pokazemo da
smo napredovali i da vladamo sobom. On je vec nekoliko put a bio u
prvoj grupi, ali su ga uvijek vracali jer je pravio scene. Rekao je i da za
dva t jedna prva grupa ide na izlet u neku spilju u planinama. Tako zelim
ici na t aj izlet ! Moram se nekako izvuci odavde. Jednostavno moram.
1. kolovoza
Danas su me posjet ili mama i t at a. Jos uvijek mi vjeruju i t at a je
razgovarao s Jan i kaze da misli da ce je uskoro moci nagovorit i da
barem povuce izjavu da sam joj pokusavala prodat i drogu.
Tako mi je drago st o post oji grupna t erapija. Mozda cu sad nest o
dobit i t ime st o sam t u umjest o da me ovo mjest o slomi.
2. kolovoza
Bila sam kod dokt ora Millera i mislim da mi i on vjeruje! Bio je
odusevljen kad je cuo da se zelim bavit i socijalnim radom i kaze da
post oji velika pot reba za ljudima koji razumiju st o se zapravo dogada.
Predlozio mi je da pit am neke klince ovdje o njihovom zivot u jer cu ih
t ako bolje razumjet i, ali me upozorio da se ne sokiram nekim st varima
koje cu cut i. On ocigledno misli da na ovom svijet u jos ima st vari koje
me mogu sokirat i. Sva sreca da ne zna sve o meni, ili ja barem mislim da
ne zna?
U pocet ku mi se cinilo da ce mi bit i neugodno izravno pit at i
klince da mi pricaju o sebi. Ali, on je rekao neka im kazem zast o me t o
zanima pa ce mi onda sigurno ht jet i pomoci. Jos nisam sigurna zelim li
njuskat i po t udim zivot ima. Nisam nimalo sigurna da bih ja nekome
ht jela ispricati o mojem. Ali, vjerojatno ipak bih osim, mozda, najgor ih
dijelova.
Veceras sam malo gledala t eleviziju, ali na ovom odjelu ima samo
sest mladih pacijenat a i t rideset ak st arijih zena, a buduci da moramo
glasati koju cemo emisiju gledat i, one, naravno, uvijek pobijede.
Uost alom, ionako bih radije pisala ili cit ala. Pokusavam nagovorit i
Babbie da pocne cit at i i sut ra ce mozda uzet i neku knjigu iz knjiznice
ako je malo poguram. To ce joj ipak odvuci misli od njezinih problema,
samo ako se uspije usredot ocit i. Njezina socijalna radnica joj pokusava
naci obit elj s kojom bi zivjela, ali s njezinim dosjeom t o nije lako, a
njezini je rodit elji izgleda vise ne zele. Kako je t o t uzno!
3. kolovoza
Danas je krasan, t opao, lijen dan. Izlezavali smo se na t ravnjaku i onda
sam skupila hrabrost i pit ala Toma . . . . . . . . , koji je u muskom dijelu mog
odjela, zast o je ovdje.
Tom je zgodan, simpat ican i vrlo rjecit . Ima pet naest godina i t ip
je s kojim se svat ko odmah osjeca ugodno. Kaze da je njegova obit elj
dobra i pristojna, a u prvom razredu gimnazije izabrali su ga za
najsimpat icnijeg ucenika skole. Mene bi sigurno izabrali za najveceg
idiot a da u nasoj skoli rade t akve stvari.
Uglavnom, proslog proljeca on i njegova t ri prijat elja culi su za
snifanje ljepila i t o im je zvucalo uzbudljivo pa su kupili ljepilo i
pokusali. Kaze da ih je sve diglo i bilo im je super. Vidjela sam mu po
ocima da jos uvijek misli kako je t o super.
Kaze da su bili vrlo bucni, vikali i valjali se po podu pa im je ot ac
decka kod kojeg su bili doviknuo da se st isaju. Nije ni posumnjao u
pravi razlog njihovog divljanja. Mislio je da se zafrkavaju kao i obicno.
Tjedan poslije ist o drust vo je kusalo ljepilo koje je imao njegov
ot ac, ali nije im se t oliko svidjelo, a ot krili su da ga je t eze nabavit i
nego t ravu ili t ablet e. Rekao mi je ono ist o st o sam vec cula, da rodit elji
nikad ne primijet e da im nestaju dijet ne pilule, sedativi, lijekovi prot iv
prehlade, t ablet e za spavanje ni nist a drugo st o klincima "pomaze" kad
ne mogu nabavit i nist a drugo. On je poceo post upno, ali kaze da mu je
nakon sest mjeseci t rebalo t oliko novca da se mor ao zaposlit i. I t ako je
pokusao na najlogicnijem mjest u u apot eci. Njegovom sefu t rebalo je
prilicno dugo da ot krije st o mu se dogada sa zalihama. Kad je ot krio,
dao je Tommyju ot kaz kako bi obit elj post edio sramot e. Nit ko nist a nije
rekao i samo su sef i Tommy znali st o se dogodilo. Ali, Tommyju nije
smet alo st o je dobio ot kaz jer je sad vec bio na t eskim drogama i uopce
ga nije bilo briga st o mu se dogada. Neki mu je prijat elj dao heroin i
onda je poceo dilat i u skoli da bi imao love. Onda je zavrsio ovdje i, po
mojem nest rucnom misljenju, jos je u losem st anju jer got ovo dozivi
kont akt no dizanje / cont act high/ samo od razgovora o drogi. Primijet ila
sam da je Julie, koja je sjedila blizu nas i slusala, reagirala na ist i nacin.
To je slicno kao kad vidis da net ko zijeva. I t i pocnes zijevat i. Tako sam
sret na st o ja nisam nist a osjet ila, ali got ovo mi je zao st o sam ga sve t o
pit ala jer me je rast uzilo kad sam vidjela kako on i Julie jedva cekaju da
izidu i vrat e se drogi.
Ovdje je t ako odvrat no. Zahod koji smrdi na mokracu. Mali
kavezi u koje t e zat vore ako se ne ponasas kako t reba. Jedna st arija
zena koja je posve luda got ovo je st alno u kavezu i ja t o ne mogu
podnijeti. Nema nicega goreg od ljudi.
4. kolovoza
Danas smo isli na plivanje. Kad smo se vracali aut obusom, sjedila sam s
Margie Ann, koja kaze da nikad ne zeli izici. Kaze da ce je, cim izide,
klinci opet pocet i gnjavit i da se vrat i drogi, a u ovom t renut ku ne bi
imala snage odbit i. Onda me pogledala i rekla: "Zast o ne bismo
pobjegle, samo t i i ja? Znam mjest o gdje odmah mozemo dobit i st o god
zelimo. "
5. kolovoza
Mama i t at a su danas opet dosli i donijeli mi pismo od Joela dugo deset
st ranica. Mama je ht jela da ga odmah procit am, ali ja sam ht jela
pricekat i dok ne budem sama. To mi je nest o posebno i ne zelim ga
dijelit i ni s kim osim t ebe. Osim t oga, malo se bojim jer je t at a Joelu
rekao ist inu o meni, odnosno onoliko koliko on zna. Zat o cu jos malo
pricekati da ot vorim pismo.
Tat a je rekao i da je napokon nagovorio Jan da pot pise izjavu u
kojoj pise da nisam prodavala drogu u skoli. Sad i ona i t at a pokusavaju
nagovorit i Marcie da i ona t o ucini. Tat a kaze da ce me, ako uspiju, za
t ili cas izvuci odavde.
Ne usudujem se nadat i ali si ne mogu pomoci, a pomisao o nadi u
ovom najbeznadnijem mjestu na svijet u t jera me na suze.
Kasnije
Joelovo pismo je prekrasno. St varno sam ga se bojala procit at i, ali sad
mi je drago st o jesam. On je najt opliji, najsuosjecajniji, najdrazi covjek
na svijet u koji zna prast at i i shvat it i i voljet i i jedva cekam jesen kad
cemo opet bit i zajedno. Znam da vise necu imat i problema s drogom, ali
t akva sam glupaca, t ako nezrela, djet injasta i neprakt icna da cu doist a
morat i jako pot rudit i da Joel bude ponosan na mene. Kako bih voljela da
je sada t u i da sam jaka kao ostali u mojoj obit elji!
8. kolovoza
Kakav prekrasan, cudesan, fant ast ican, nevjerojat an dan! Dan pun pt ica
koje pjevaju i sunca i cvijeca! Ne mogu t i reci koliko sam sret na.
Odlazim odavde! Idem KUCI! Danas ce sredit i sve papire i t at a i mama
ce sut ra doci po mene. Oh, daleko, daleko sut ra! Dode mi da vrist im od
uzbudenja, ali onda bi dosli i opet me zakljucali. Zapravo, nepravedna
sam prema ovom mjest u. Koliko god bilo grozno, bolje je od popravnog
doma. Kay kaze da bi, da su je t amo poslali, naucila sve moguce prljave
t rikove. Ovdje se barem drzi onih koje vec zna. To bi se vjerojat no
moglo reci za sve nas.
Ne mogu vjerovat i da st varno, st varno idem kuci. Net ko se na
nebu valjda zalozio za mene. Vjerojat no moj dragi djed.
Kasnije
Nisam mogla spavat i pa sam se razbudila i pocela razmisljat i o Babbie.
Grize me savjest st o ja odlazim a ona ost aje. Kad st varno ojacam i kad
nocne more u mom zivot u malo izblijede, mozda mozemo doci po nju.
Ali, vjerojat no sam djet injasta. Takve se st vari u pravom zivot u ne
dogadaju, st o je st eta. Ali, ne mogu vise mislit i o t ome.
9. kolovoza
Napokon sam konacno i zauvijek kod kuce. Tim i Alex su se t ako
radovali st o me vide da me uzasno grizla savjest st o sam napravila t akvo
sranje. A kad je dosao Srecko i polizao mi lice i ruke, mama se zamalo
rasplakala, i samo mi je bilo drago st o nema bake i djeda da vide st o se
dogodilo.
Tat a je ocigledno znao kako se osjecam jer je bio t ako drag i
obziran. Dragi, dragi t at a, on uvijek zna. Nakon st o smo svi zajedno
malo popricali, predlozio mi je da odem gore i naspavam se, st o je bilo
izvrsno jer sam doist a zeljela bit i sama u svojoj sobi sa svojim
prekrasnim zavjesama i svojim t apet ama i svojim krevet om i osjet it i
svoju kucu svuda oko sebe i znat i da je moja divna obit elj u prizemlju.
Tako mi je drago st o me ne mrze, jer na mnogo nacina mrzim samu sebe.
10. kolovoza
Dragi dnevnice,
sada je dva ujut ro. Upravo sam dozivjela nest o prekrasno. Opet sam se
pokusala molit i. Zapravo, pokusavala sam se zahvalit i Bogu st o me
pust io odande i doveo me kuci, a onda sam pocela mislit i na Jan i
Marcie i prvi sam put pozeljela da Bog i njima pomogne. St varno sam
pozeljela da ozdrave i ne moraju zavrsit i u psihijat rijskoj bolnici. Molim
t e, Boze, daj da ozdrave. Molim t e, pomozi im, a i meni.
12. kolovoza
Tat a je dobio priliku da se vrat i na ist ocnu obalu na dva t jedna i drzi
predavanja. Nije li t o sjajno? Dakako, nije bas sjajno za dokt ora . . . . . . . . . . .
koji je imao srcanu kap i nadam se da ce se oporavit i. Uglavnom, t at a ce
ga zamjenjivat i i svi cemo st anovat i u njegovoj prekrasnoj kuci. Nije li
t o super?
14. kolovoza
U mot elu su imali samo jos jednu dvokrevetnu sobu, pa Alex i ja
spavamo u jednom krevet u, mama i t at a u drugom, a Tim mora spavat i
na podu jer cak nemaju ni pomocnih lezajeva. Ali, njemu t o ne smet a,
kaze da je t o kao na logorovanju. Vucemo sibice da vidimo t ko ce prvi u
kupaonicu. Ja sam posljednja, ali nema veze, jer ionako sam ht jela sve t o
zapisat i.
Sve bi bilo savrseno da je samo Joel t u. On je jedino dobro koje
nam jos nedost aje, ali vjerojat no bi bilo nezgodno bit i u ist oj sobi i sve
t o, a nismo ni vjencani. Mozda bi bilo jos nezgodnije da jesmo ali, o
t ome ne zelim ni razmisljat i. U mom zivot u vise nece bit i seksa dok ne
uzmem muskarca u dobru i u zlu dok nas smrt ne razdvoji, ali mislim da
cemo i poslije t oga bit i zajedno. Ne mogu zamislit i da bi Bog nat jerao
ljude koji se vole da u raju budu samci. Baka i djed ili mama i t at a ne bi
mogli bit i sret ni kad ne bi bili zajedno. Uvjerena sam da je baka umrla
samo zat o st o nije mogla podnijet i razdvojenost od djeda. Bila je
pot puno zdrava, samo nije ht jela dalje zivjet i bez djeda.
Pit am se je li mama ikad poljubila ikoga osim t at e. Ma sigurno je,
jer je t at a ponekad zadirkuje zbog nekog Humphreyja, ali sigurna sam da
nije spavala s t im Humphreyjem. Mislim da je t o malo koja djevojka
radila kad su mama ili baka bile mlade. Voljela bih da je i sad t ako. Bilo
bi mnogo bolje bit i djevica, onda se udat i za nekoga i ot krit i t ajne
zivot a. Pit am se kako ce t o bit i sa mnom. Moglo bi bit i odlicno jer ja i
jesam djevica kad je rijec o seksu bez droge i bez droge cu sigurno bit i
uzasno uplasena. Samo se nadam da cu sve t o moci zaboravit i kad se
udam za nekoga koga cu voljet i. Kako je t o lijepa pomisao! Ot ici u
krevet s nekim koga volis.
Sad je moj red za kupaonicu pa moram ici.
Vidimo se.
2. kolovoza
Smjestili smo se. Tat a danas pocinje predavati, a mi cemo poslijepodne
malo razgledat i grad. Bio je mrak kad smo st igli, ali ova je cet vrt
nevjerojat na, sve je zeleno i mirisno. Tako sam sret na st o smo t u. Ali,
svi smo st rasno umorni jer su mama i t at a naizmjenice vozili cijela dva
dana i jednu noc. Od t oga smo svi pomalo razdrazljivi, i premda je bilo
zabavno i zanimljivo vidjet i razne dijelove zemlje, drago nam je st o smo
se napokon skrasili. Tat a kaze da cemo se vracat i sporije, mozda cak
svrat it i u Chicago i posjet it i Joela. To bi bilo fant ast icno!!! Drzim
palceve i ne usudujem ih se pustit i ni da bih jela ili pisala.
20. kolovoza
Zamisli mene na sveucilisnoj cajanki! I st o je jos nevjerojat nije, zamisli,
svidjelo mi se iako je bilo pomalo ust ogljeno. Valjda odrastam.
Vidimo se.
22. kolovoza
E pa, superzena vise nece u ist razivanje. Ugazila sam jucer u ot rovni
brsljan i udesila se. Ovdje ga i nema mnogo, ali pogodi t ko ce ga
sigurno naci!
Sva sam ot ecena i crvena i sve me svrbi i oci su mi nat ekle i
got ovo se zatvorile. Izgledam super! Dosao je lijecnik i dao mi injekciju,
ali po onome st o je rekao zakljucujem da mi nece bas mnogo pomoci.
Fuj!
24. kolovoza
Nisam znala da je ot rovni brsljan zarazan, ali sad se i Alex zarazila,
valjda s moje odjece. Nije joj t ako grozno kao meni, ali ipak je sve
svrbi. Neki ljudi sa sveucilist a dosli su me pit at i gdje sam ga nasla kako
bi ga iscupali, ali ja cak ne znam ni kako izgleda.
27. kolovoza
Hura! Idemo u New York na vikend. Mama, Tim, Alex i ja sutr a idemo
vlakom i necemo se vrat it i do ponedjeljka. Nije li t o prekrasno? Svi oni
ducani i sve ostalo. Jedva cekam! Od ot rovnog brsljana ostale su mi
samo ruzicaste mrlje koje sigurno mogu prikrit i sminkom. Barem se
nadam! Vlak nam polazi sut ra u 7:15 i t at a je rekao da smijem kupit i
mnogo novih svari za skolu. Hura! Hura!
29. kolovoza
Na Manhat t anu je nevjerojat no vruce i zagusljivo. Dobro je dok smo u
velikim t rgovinama, ali kad izidemo na ulicu, t o je kao da smo usli u
pecnicu. Vrucina se dize s plocnika u velikim oblacima i nije mi jasno
kako t o podnose ljudi koji ovdje zive. Joel kaze da je u Chicagu ist o, ali
t o mi je t esko povjerovat i. Uglavnom, got ovo cijelo prijepodne smo
proveli u kupnji u Bloomingdaleu a onda smo ot isli pogledat i film u
Radio Cit yju, samo da pobjegnemo od vrucine.
Najveca nam je greska bila st o smo se isli vozit i podzemnom. Bila
je t ako pret rpana da smo se osjecali kao sardine, a t ako smo i mirisali.
Neka debela st ara zena drzala se za rucku pokraj moje i imala je haljinu
bez rukava pa sam joj pod pazuhom vidjela najnevjerojat niju prasumu.
Nikad u zivot u nisam vidjela nist a smrdljivije. Nadam se da Tim t o nije
vidio jer bi mu se zene zauvijek zgadile.
Sut ra idemo u Muzej suvremene umjet nost i i na jos neka mjest a.
Mislim da se u nedjelju necemo dugo zadrzavat i jer se mama ne osjeca
nist a bolje nego ja.
1. rujna
Ipak ne idemo preko Chicaga. Na sveucilist u uvode neke promjene
osoblja i t at a se jednost avno mor a vrat it i. Ponudio je da nakrat ko
svrat imo u Chicago jer me nije ht io razocarat i, ali ne mogu bit i t ako
djet injast a osim t oga, vidjet cu Joela za samo nekoliko t jedana, a osim
t oga, nismo ni zaruceni ni nist a. Da barem jesmo!
1. rujna
St varno je grozno vozit i se cijeli dan i got ovo cijelu noc. Tat a samo st o
nije poceo gledat i u kriz, a Alex vise ne moze mirno sjedit i. Voljela bih
da mogu pomoci i malo vozit i, ali t at a kaze da voznja bez vozacke ne
dolazi u obzir. Polozit cu ga cim budem mogla.
Ako vidim jos samo jedan put okaz, poludjet cu!
1. rujna
Napokon kod kuce. Jadni t at a mora na sveucilist e, a znam da je mrt av
umoran. Ako sam ja u svojim godinama t ako umorna, ne znam kako
njemu uspijeva st avit i nogu pred nogu. Mama jurca po kuci vesela kao
pt icica, ali t o samo zat o st o je DOMA, DOMA, DOMA. Kakva
prekrasna, cudesna, bozanst vena rijec.
Cak se i ja pocinjem osjecat i bolje. Prije samo nekoliko sati mislili
smo da ne mozemo izdrzat i vise ni minut u, ali sad smo opet dosli do
daha. Alex je odjurila k Triciji po Honey i njezine macice i Srecka, a
Tim nest o radi u svojoj "smrdionici", kako je zove Alex, a ja radim ono
st o mi je najdraze, uzivam u svojoj sobi i svojim st varima. Ne mogu
odlucit i st o da prvo ucinim, sviram glasovir ili nest o cit am ili odspavam.
Mislim da cu ipak odspavat i.
2. rujna
Danas sam u t rgovini srela Fawn . . . . . . . i pozvala me da navecer dodem k
njoj pa cemo plivat i u njezinom bazenu. Nije li t o krasno? Mozda se ove
godine uspijem ponovno uklopit i s prist ojnim ucenicima pa me narkici
vise nece gnjavit i. Ne bi li t o bilo savrseno? Uglavnom, Fawn i njezine
sestre vjezbaju balet pod vodom a ja nisam neka plivacica, ali je obecala
da ce me naucit i. Nadam se da se necu ut opit i ili past i na glavu u
plit kom dijelu bazena.
10. rujna
Ne znam zast o sam uvijek t ako nesigurna i uplasena. Tek st o sam
upoznala Fawn, a vec sam ljubomorna na njezine druge prijat eljice. Cini
mi se da su ljepse i pamet nije od mene i da me zapravo nit ko ne zeli u
drust vu st o je glupo jer me st alno pozivaju. Ja sam obican kret en. Samo
se nadam da nit ko od njih nije cuo sve one ruzne price o meni. St varno
ne znam s kim su Jan i Marcie i ost ali razgovarali, ali nadam se da ipak
nisu sa cijelom skolom. Tako se nadam da me nece opet povrijedit i.
Pit am se jesu li sve djevojke t ako plasljive kao ja. Kad pomislim da bi
me neki decko mogao pozvat i van, uzasno se bojim da ipak nece, a ako
me pozove, bojim se ot ici.
Na primjer, sinoc smo plivale kad su se neki decki dovezli aut om
a Fawnin t at a, koji je st varno simpat ican, pozvao ih je na punc. I t ako
smo se neko vrijeme zafrkavali i onda smo pust ili vodu kroz crijevo na
t erasi i plesali na mokrom cement u. Bilo je zabavno i valjda sam dobro
izgledala jer me Frank . . . . . . . . . pozvao van. Zapravo, ht io me odvest i
kuci, ali ja sam zeljela ost at i i pomoci Fawn pospremat i. Ali, zapravo se
vise ne osjecam ugodno u muskom drust vu. Mama kaze da je t o samo
zato st o sam uplasena i nesigurna, i nadam se da ima pravo!
11. rujna
Fawn me nazvala odmah ujut ro. Zeli u pet ak priredit i t ulum i pozvat i
decke. Poslijepodne idem k njoj da joj pomognem planirat i, ali zapravo
se radije ne bih uplet ala. Nju je sinoc Wally pozvao van pa veceras ide s
njim u kino. Nekako bih radije da ne ide. Ne znam zast o se t oliko
brinem za nju, nekoliko je mjeseci st arija od mene, ali mislim da svi
problemi pocinju s deckima. Barem je sa mnom bilo t ako. Ili je t o mozda
velika laz. Uglavnom, jut ros sam procit ala clanak o ident it et u i
odgovor nost i i pise da djeca kojoj nikad ne dopust aju donosit i vlast it e
odluke nikad ne odrast u, a djeca koja st alno moraju o svemu odlucivat i
dok za t o jos nisu spremna ist o nikad ne odrast u. Mislim da ja ne
spadam ni u jednu od t e dvije kategorije, ali zamisao je zanimljiva.
Vidimo se.
16. rujna
Pogodi st o se dogodilo? Gospoda . . . . . . . . , moja st ara ucit eljica glasovira
nazvala me i zamolila me da budem solist ica na koncert u najboljih
ucenika. Cak zeli unajmit i malu dvoranu na sveucilist u i za reklamu
upot rijebit i program na kojem ce bit i moja slika. Naravno, zna za moje
ruke pa bi t o bilo t ek kasnije ove jeseni, ali nije li t o uzbudljivo? Nisam
znala da sam t ako dobra! St varno nisam!
Zeli se uskoro naci s mojima i razgovarat i o t ome, ali ja jos
lebdim. Ne mogu vjerovat i da je t o ist ina. Mislim, vjezbam svaki dan i
kat kad sjednem i sviram iz gust a kad nemam st o drugo radit i, ali t o je
uglavnom zat o st o ne volim t eleviziju, barem ne ono st o zele gledat i Tim
i Alex, a ne mogu uvijek samo cit at i. St varno nisam znala da sam t ako
dobra. Pit am se hoce li moje drust vo mislit i da je t o glupo. St varno ne
zelim pokvarit i odnose s njima, osobit o sad kad mi je t ako dobro
krenulo. Mislim da cu pricekat i i porazgovarat i s Fawn o t ome, ali
pricekat cu do poslije njezinog t uluma. Znam da sad misli samo na t o.
P. S. Dobila sam prekrasno pismo od Joela, kaze da jedva ceka da me
vidi. Nisam mu rekla da se i ja t ako osjecam, ali sigurna sam da zna.
17. rujna
Kakve sam srece, naravno da sam morala bas sad dobit i mjesecnicu. Sad
cu jos i zbog t oga bit i nesigurna! Pit am se bi li se mama uzrujala kad bih
umjesto ulozaka kupila t ampone. Vjerojat no bi pa mi je bolje da ne
riskiram, ali t o mi je st varno pokvarilo planove za sut ra navecer.
Uost alom, mozda t o i nije vazno. Mogu odjenut i nove karirne hlace i
novu bluzu, ali bas mi ide na zivce. No dobro, t o ne mogu promijent i pa
mi je najbolje da se prestanem uzrujavat i. Jel' t ako?
Laku noc.
18. rujna
Jut ros sam pogledala nebo i shvat ila da je ljet o got ovo proslo i t o me
rastuzilo jer mi se cini kao da ga nije ni bilo. Tako bih voljela da jos nije
zavrsilo. Ne zelim ost arit i. Hvat a me st rah, dragi dnevnice, da cu jednog
dana bit i st ara a da nikada nisam ni bila mlada. Moze li se t o dogodit i
t ako brzo? Jesam li vec upropast ila svoj zivot ? Moze li zivot prolet jet i
kraj t ebe a da t i t o i ne primijetis? Grozno mi je od t e pomisli.
(?)
Koja sam ja glupaca! Sut ra je t at in rodendan, a ja sam pot puno
zaboravila. Tim i mama su isplanirali izlet samo za obit elj, ali ja sam
t oliko bila s Fawn i ost alima da me nisu ht jeli gnjavit i pojedinost ima, po
cemu se vidi t ko je kret en u ovoj obit elji. No dobro, nema smisla da se
sad opt uzujem zbog t oga. Jednost avno cu morat i smislit i nest o posebno
za t at u i sve iznenadit i.
Vidimo se.
19. rujna
Mama je imala pravo. Moji st rahovi u vezi s Fawninim t ulumom bili su
posve neopravdani. Bilo je super, super, super! Fawnini rodit elji su
stvarno simpat icni i klinci koji su dosli isto t ako. Jess . . . . . . . . . . . ce bit i
predsjednik ucenickog vijeca sljedece godine, a Tess ce bit i predsjednica
za ucenice. I Judy je super, a i svi ost ali. Sjecam se kako sam prije
godinu dana mislila kako su oni obicni dosadnjakovici, ali sad se samo
nadam da ce mi dati jos jednu priliku i da me nece odbacit i.
Da sam st varno odrasla, prihvat ila bih cinjenicu da ce prije ili
poslije net ko nekome ispricat i da me policija pokupila iako je t o bilo
prije st o godina, a onda ce svim prist ojnim ucenicima rodit elji zabranit i
da se druze sa mnom da im ne bih pokvarila ugled. A klinci ce se pit at i
kakva sam zapravo. A ako doznaju da sam bila u psihijat rijskoj bolnici,
mogu si mislit i st o ce pomislit i i govorit i. Covjek bi pomislio da u skoli
koja ima 900 ucenika mogu prijeci s jedne st rane na drugu, a i mogu ako
mi dopuste! Molim t e, Boze, daj da mi dopuste!
Mozda bih t rebala bit i iskrena i reci Fawn i njezinim rodit eljima.
St o mislis, bi li shvat ili ili bi nam samo svima bilo neugodno. Znam da
cu prije ili poslije jednost avno morat i reci Fawn za bolnicu. Vec me
pit ala za ruke i neugodno mi je st o joj lazem. Kad bih samo znala st o je
najbolje. Da imam nekoga t ko zna kako t reba post upit i u t akvoj sit uaciji
ne bih morala sjedit i i uzrujavat i t ebe i sebe. Ta bi osoba jednost avno
rekla: "Ucini ovako" ili "Ucini onako". Uvjerena sam da su mama i t at a
jos zbunjeniji po t om pit anju nego ja. Trudili su se da sve prode st o t ise
i mislim da ni njihovi najbolji prijatelji ne znaju st o se dogodilo. Zast o je
zivot t ako kompliciran? Zast o svi ne mozemo bit i onakvi kakvi smo i
zast o nas t akve ne mogu prihvat it i? Zast o ja ne mogu bit i ja, onakva
kakva sam sada? Onda se ne bih morala mucit i i pjenit i zbog proslost i i
buducnost i. Grozno mi je st o nikad ne znam hoce li se sut ra Jan, Lane i
Marcie opet okomit i na mene. Ponekad pozelim da se nikad nisam ni
rodila.
Pit am se st o bi prist ojni Frank mislio kad bi znao st o je sve u
meni? Vjerojat no bi pobjegao kao uplaseni zec ili bi odmah pomislio da
moze od mene dobit i st o god hoce, a ht io bi samo jedno!
Da barem mogu spavat i. Nije li cudno kako vrijeme kat kada let i
t ako brzo da ne mozes uhvat it i korak, kao posljednja dva-t ri t jedna? Sat i
i minut e, dani i t jedni i mjeseci st ope se za t ren oka u jedno. Danas je
t at in rodendan, a sut ra moj. Prije st o godina do sad bih vec bila udana i
zivjela na nekoj farmi i radala djecu. Ipak imam srece st o se danas t o ne
dogada t ako brzo. Ali, u svakom slucaju, moram se pocet i ponasat i vise
kao odrasla osoba.
Kasnije
Danas poslijepodne ot rcala sam i kupila t at i plet eni prsluk. Sigurna sam
da ce mu se svidjet i jer je vidio nest o slicno u izlogu kod gospodina
Taylora i rekao je da bi mu bilo savrseno za ured kad ne zeli nosit i sako.
Sad samo jos moram dovrsit i pjesmu koju mu pisem. Barem sam nest o
obavila kako valja. Pit am se je li i drugim ljudima zivot t ako eksplozivan
i zbunjujuci. Nadam se da nije jer ovakvu zbrku nikome ne bih pozeljela.
Ne znam hoce li se i moj rodendan slavit i danas, s t atinim, ili cu ja
imat i zasebnu proslavu. Od dvije rodendanske t ort e u ist om t jednu
moglo bi svima pozlit i.
Zamisli, jos jedan rodendan! Bit cu got ovo st arica. U svakom
slucaju, prevalila sam vise od polovice t inejdzerskih godina. Cini mi se
da sam jos jucer bila mala djevojcica.
20. rujna
Tek st o sam ot vorila oci nazvao me Frank i pozvao van, ali rekla sam
mu da cu cijeli vikend bit i zauzet a s obit elji. Zvucao je razocarano, ali
mislim da mi je povjerovao. Osjecam miris slanine koja se pece u kuhinji
a t ako sam gladna da bih mogla pojesti vlastit i pokrivac.
Vidimo se.
P. S. Tat in rodendan je bio super! Svi smo se osjecali blisko i t oplo i
krasno smo se proveli, ali pricat cu t i vise o t ome poslije.
P. P. S. St rasno su mu se svidjeli prsluk i moja pjesma. Mislim da mu se
osobit o svidjela pjesma jer sam je napisala samo za njega. Cak je
ispuhao nos dok ju je cit ao.
Kasnije
Svi su dolje i ponasaju se kao urot nici, a cijela kuca mirise na jela koja
bi se mogla posluzit i i na kraljevskom dvoru. Pit am se st o rade. Mama,
Tim i Alex me cak nisu pust ili u dnevni boravak. Rekli su mi neka odem
gore i okupam se i sredim kosu i neka ne silazim dok ne budem naljepsa
djevojka na svijet u. Ne znam kako ocekuju da t o post ignem, ali bit ce
zabavno pokusat i.
Kasnije
Nikad neces pogodit i st o se dogodilo! Dosao je Joel! Znala sam da ce se
kasno upisivat i na fakult et zbog posla koji je imao, ali. . . Jos uvijek ne
mogu vjerovat i. Pokvarenjak jedan! Tu je vec cit ava cet iri dana i cak je
bio u dnevnom boravku kad sam danas dosla kuci u st arim odrezanim
t rapericama i t at inoj st aroj majici zamrljanoj bojom. Rekao je da je, kad
me vidio kako prilazim kuci, zamalo pobjegao nat rag u Chicago; sva
sreca da sam poslije odjenula novu bijelu haljinu i bijele sandale. Nije
mogao vjerovat i da sam ist a osoba. Tim i t at a su se smijali i rekli da su
ga mor ali zavezat i za st olac da bi ost ao nakon st o me prvi put vidio.
Vecer je bila prekrasna i sigurna sam da su se salili. Uglavnom,
kad me Joel vidio, poljubio me u ust a pred cijelom mojom obit elji i t ako
me dugo grlio da mi se cinilo da ce mi se kost i zdrobit i. Bilo je lijepo,
iako mi je bilo malo neugodno.
Oni su t o planirali cijelo ljet o, a ja sam mislila da ce za moj
rodendan bit i samo ost aci od t at inog. Umjest o t oga, bio je t o najljepsi
rodendan koji sam ikad imala. Joel mi je dao bijeli prst en prijat eljst va s
cvjet icima i nosit cu ga dok sam ziva. I sad ga nosim i prekrasan je.
Mama i t at a su mi kupili onu koznu jaknu koju sam zeljela, Tim mi je
darovao sal, a Alex mi je napravila kekse s kikirikijem koje su pojeli
t at a, Joel i Tim da mi se osvet e st o sam ja pojela vecinu t at inih za
njegov rodendan. Slat ka mala Alex, pravi bolje kekse s kikirikijem nego
mama ili ja i zna t o i nece nam reci u cemu je t ajna. Mozda je t o samo
zat o st o je t ako slat ka da se dio nje ot opi u kolacice.
Provela sam s Joelom samo deset ak minut a na t rijemu, a onda ga
je t at a odvezao t amo gdje st anuje. Zaboravila sam ga pit at i gdje je t o jer
smo imali t oliko t ema za razgovor. Uvjerena sam da mu se svidam na
miran, njezan, blag, t rajan nacin. Got ovo cijelu vecer smo se drzali za
ruke ali t o nije znacilo nest o posebno jer ga je Alex drzala za drugu
ruku, a Tim ga je stalno pokusavao odvuci da mu pokaze st o je sve
skupio preko ljet a.
E pa, ako mislim ust at i u sest i vjezbat i i suocit i se sa sut rasnjim
danom, moram spavat i. Osim t oga, zelim sanjarit i o ovom prekrasnom
danu i o t ome kako ce lijepi bit i svi dani poslije njega.
21. rujna
Probudila sam se i prije nego st o je zazvonila budilica. Tek je pet i pet i
sumnjam da je it ko drugi u ovoj cet vrt i budan, ali ja sam t ako pot puno
budna da t o ne mogu podnijet i. Iskreno govoreci, mislim da se smrt no
bojim povrat ka u skolu, ali u sebi znam da ce sve bit i u redu jer imam
Joela i nove dobre prijat elje i oni ce mi pomoci. Osim t oga, sad sam
mnogo jaca. Znam da jesam.
Mislila sam da cu nabavit i novi dnevnik kad t ebe pot rosim, cak da
cu cijeli zivot pisat i dnevnik. Ali, sad mislim da necu. Dnevnici su
odlicni dok si mlad. Ti si mi spasio zdrav razum st ot inu, t isucu, milijun
put a. Ali, mislim da kad net ko odrast e t reba o svojim problemima i
mislima razgovarat i s drugim ljudima a ne samo s drugim dijelom sebe,
jer t o si t i meni bio. Slazes se? Nadam se da se slazes jer t i si mi
najdrazi prijat elj i uvijek cu t i bit i zahvalna st o sam s t obom mogla
podijelit i suze i bol i borbu i radost i srecu. Sve je t o na svoj osobit
nacin bilo dobro.
Vidimo se.
Epilog
Djevojka koja je napisala ovaj dnevnik umrla je t ri t jedna nakon st o je
donijela odluku da vise nece pisati dnevnik.
Njezini su rodit elji dosli iz kina i nasli je mrt vu. Pozvali su
policiju i hit nu pomoc, ali vise nije bilo pomoci.
Je li prevelika doza bila slucajna ili namjerna? Nit ko ne zna, i u
odredenom smislu t o i nije vazno. Vazno je t o da je umrla i da je bila
samo jedna od t isuca mladih koji su t e godine umrli od droge.
/ovit ak, straznja strana, u slucaju da se zadrzi naslov "Pit aj Alicu/Alisu"
ALICU VISE NISTA NE MOZETE PITATI
Ali, mozet e ucinit i nest o drugo. Mozet e procit at i njezin dnevnik.
Snazan, iskren do boli, posve ot voren, on je st varna prica ocajne
djevojke koja je uzimala drogu i pokusavala pobjeci od nje. Zamalo je
uspjela.
"Izvanredno djelo. . . Dokument o uzasavajucoj st varnost i. "
The New York Times