Hodočašće

Paulo Coelho
 Paulo Coelho

• Rio de Janeiro, 24. kolovoza 1947.

• isusovačka škola
• mentalna institucija sa 17 godina, bježi s 20
• iznimno voli roditelje
• ispisuje se sa studija prava i putuje
• odaje se drogama 60-ih
• ‘86. – Santiago de Compostela
Duhovna RAM

potraga strah

na neobičnom putu sv. Jakova vježba

Eros
Tradicija magija i vjera
 glasnik
mač
Hodočašće
Dobra BitkaRAM
obični ljudi
Agape vježba strah
gubitak

vodič Eros magija i vjera

Philos Tradicija
i
k o m poz i c i j a

16 ulomaka Vježbe
Opis vježbi i obreda
Zbiva se radnja.
RAM-a.

Prolog Epilog
Uvod u radnju ? i što slijedi
 Pisac kao glavni lik
● pripovjedač u 1. licu

● svakodnevni jezik uz pokoju nesvakidašnju riječ

● oslikava pojmove metonimijom i metaforom

● simbol – najčešća figura govora

● mudre misli
Pisac kao glavni lik
ispovjed
Petrus ego okrutnost
pisanje romana
brzopletost sanjanje
shvatiti što je zaptavo važno smrt
buđenje intuicije okrutnost glasnik
é hora das cotações
“Isus je veličao Oca kad su njegovi učenici počeli činiti
čuda i liječiti ljude, i zahvalio
mu jer je On skrio te stvari od učenih ljudi i otkrio ih
jednostavnim ljudima. Naposljetku,
ako netko vjeruje u Boga, mora vjerovati i da je taj
Bog pravedan.”
 “Riječ grijeh dolazi od pecus što znači manjkavost
stopala, stopalo
koje nije sposobno prijeći put. Jedan od načina da se
ispravi grijeh jest da se neprestano
hoda prema naprijed, prilagođujući se novim
situacijama i primajući zauzvrat tisuće
blagoslova koje život velikodušno daje onima koji
traže.”
 “Čovjek nikad ne smije prestati sanjati. San je hrana
duše kao što je jelo hrana tijela.
Često u svome životu vidimo svoje snove uništene i želje
neispunjene, ali potrebno je
nastaviti sanjati inače naša duša umire i Agape ne
prodire u nju.”
“Uvijek je tako. Mi smo velikodušni sa sobom samo u
rijetkim trenucima kada
trebamo biti strogi.”
“Krist je oprostio nevjernoj ženi, ali je prokleo stablo
smokve jer mu nije htjela dati
plod. Ni ja nisam ovdje da bih uvijek bio dobar.”
“Ja sam zateturao, ali sam uspio uhvatiti šalicu i topao čaj me osvježio. Htio sam nešto
reći, upitati za ime psa, ali glas mi nije izlazio. U meni se nešto probudilo, nešto čemu me
Petrus nije poučio počelo se pomaljati. Bila je to neobuzdana želja da izgovaram neobične
riječi za koje ni sam nisam znao što znače. Sve je postalo udaljeno, a ja sam imao tek nejasan
osjećaj da je žena govorila Petrusu kako moramo otići. Osjetio sam nekakvu euforiju i
odlučio da glasno izgovorim čudne riječi koje su mi prolazile glavom.
Sve što sam u toj sobi mogao pojmiti bio je pas. Kada sam počeo izgovarati čudne riječi, koje ni sam nisam shvaćao, primijetio sam da je pas
počeo režati. On je shvaćao. Postao sam još uzbuđeniji i nastavio govoriti sve glasnije. Pas je ustao i pokazao zube. Više nije bio umiljata
životinja kao kad sam došao, nego nešto zlobno i prijeteće što me je moglo svakoga časa napasti. Znao sam da su me riječi štitile, pa sam sve
glasnije govorio usmjeravajući svu svoju snagu prema psu i osjećajući da u meni postoji neka drukčija sila, i da ta sila sprečava psa da me
napadne. Onda se sve počelo odvijati usporenim tokom. Primijetio sam da mi se žena približava urlajući, da me pokušava izgurati van i da je
Petrus zadržava, no pas nije obraćao ni najmanju pažnju na njihovu svađu. Oči su mu bile uprte u mene, ustao je režeći i pokazujući zube.
Pokušavam shvatiti neobičan jezik kojim govorim, no svaki put kad stanem tražeći neki smisao, moć se smanji, a pas se približava postajući
snažniji. Tada stanem vikati ne pokušavajući više shvatiti, a i žena isto tako. Pas laje i prijeti mi, ali dok govorim, siguran sam. Čujem glasan
smijeh, ali ne znam da li smijeh postoji ili je plod moje mašte. Odjednom, kao da se sve dogodilo istodobno, kuću je zaposjeo vjetar, pas je
zacvilio i skočio na mene. Podigao sam ruku da zaštitim lice, povikao neku riječ i čekao da se obruši na mene. Pas je skočio na mene svom
svojom težinom i ja sam pao na plastični kauč. Na trenutak, naši su se pogledi sreli, a potom on naglo istrči van. Počeo sam snažno plakati.
Sjetio sam se svoje obitelji, žene i prijatelja. Osjetio sam divovsku senzaciju ljubavi, golemu i besmislenu radost, a istodobno sam bio svjestan
svega što se dogodilo s psom. Petrus me je uhvatio za ruku i izveo me iz kuće, a obojicu nas je izgurala žena. Pogledao sam oko sebe, psu nije
bilo ni traga. Zagrlio sam Petrusa i nastavio plakati dok smo hodali pod suncem.”
“Imajte samilosti prema onima koji se boje uzeti pero,
kist, instrument, oruđe, jer
misle da je netko to već napravio bolje od njih, i ne
osjećaju se dostojnima da uđu u čudesnu
kuću Umjetnosti. Ali imajte još više samilosti prema
onima koji su uzeli pero, kist,
instrument, oruđe i pretvorili Nadahnuće u nešto jadno
po čemu se osjećaju boljima od
drugih. Ti nisu upoznali Tvoj zakon koji kaže: »ništa nije
skriveno, a da ne bi bilo
razotkriveno, i ništa nije tajno, a da ne bi bilo
otkriveno.«”
 “Želim vam tek jedno reći: ljudi koji se smatraju
pametnima, neodlučni su u času zapovijedanja i
buntovni u času služenja. Misle daje sramota davati
naredbe i da je nečasno primati ih.
Nikad se nemojte tako ponašati.”
 “Život poučava u svakom trenutku, a jedina
tajna je u tome da u svojoj svakodnevici prihvatimo da
možemo biti tako mudri kao
Solomon i tako moćni kao Aleksandar Veliki. No to
spoznamo tek kada moramo nekoga
poučiti i sudjelovati u tako nevjerojatnim pustolovinama
kao što je ova.”
 “Uvijek
težimo fantaziranju onoga što ne postoji, i ne vidimo velike
pouke koje se nalaze pred našim
očima.”
Hvala vam
na pažnji!