Student: Igor Krnjeta

Ante Starevi: Predstavke upanie Rieke

Ante Starevi (itnik kraj Gospia, 1823. Zagreb, 1896.) bio je jedan od najvanijih
i najutjecajnijih hrvatskih politiara 19. stoljea. Studij filozofije zapoinje na Kraljevskoj
akademiji u Zagrebu, zatim se prebacuje na teologiju u Senju i naposljetku doktorira filozofiju
na petanskom sveuilitu 1846. godine. Do 1861. radi u jednoj zagrebakoj odvjetnikoj
kancelariji. Ve u kolskim danima se prikljuio ilirskom pokretu te od 1845. u Danici
objavljuje poeziju i razna prozna djela. U tome su vidljive aspiracije mladog Starevia da
postane piscem raznolikih literarnih formi. Takoer je bio poznavatelj jezine batine te je
priredio prvo izdanje Istarskog razvoda. U jezinim pitanjima se protivio Vuku Karadiu te
je imao nekoliko otrijih polemika s njim o jeziku. Godine 1853. biva izabran u knjievni
odbor Matice hrvatske kao i u urednitvo asopisa Neven, a takoer sudjeluje u radu Drutva
za povjestnicu jugoslavjansku. Za velikog biljenika Rijeke upanije bio je izabran 1861. i za
vrijeme obnaanja te funkcije je napisao etiri upanijske predstavke u kojima definira svoj
stav spram svih temeljnih politikih pitanja vezanih za Hrvatsku. Ti spisi posluiti e kao
osnova programa Stranke prava koju e osnovati sa Eugenom Kvaternikom i Perom
Vrdoljakom iste 1861. godine. Te godine sudjelovat e u radu Hrvatskog sabora te biti glavni
zastupnik ideja o hrvatskom dravnom pravu, cjelovitosti hrvatskih zemalja i pravu hrvatskog
naroda na samoodreenje. U dravotvornom smislu bio je protivnik bilo kakve veze sa
Austrijom i Ugarskom, a politiku budunost Hrvatske je zamiljao utemeljenu na ugovornom
odnosu izmeu kralja i hrvatskog naroda. U njegovim stajalitima vidljiva je sklonost prema
liberalnim naelima koja je modelirao prema tekovinama Francuske revolucije. Nakon
rasputanja sabora 1861. Starevi e biti smijenjen sa biljenike slube zbog politikih
stavova te e 1863. biti osuen na zatvorsku kaznu. Za saborskog zastupnika bit e opet
izabran 1865. i tada e poeti sukobe sa narodnjacima i unionistima. Panslavizam i
jugoslavenstvo smatra pogubnima za hrvatski narod te zbog toga prekida veze sa Ivanom
Mauraniem i Josipom Jurjem Strossmayerom. Narodnjake i Srbe u Hrvatskoj naziva
Slavoserbima, a hrvatskim Srbima e takoer negirati i etniko odreenje i proglasiti ih
Hrvatima pravoslavne vjere. Muslimane u Bosni e nazivati Hrvatima druge vjere te smatrati
Bosnu dijelom Hrvatske na temelju povijesnog prava. Od 1868. politike tekstove Starevi je
objavljivao u pravakom glasilu Hervat. Godine 1870. Objavio je Naputak za pristae
Stranke prava u kojoj proklamira otvorenost stranke svim slojevima i vjerama hrvatskog
drutva smatrajui tu otvorenost preduvjetom nacionalnog jedinstva. Nakon Rakovike bune

1871. Stranka prava je rasputena, a sam Starevi uhien i zatvoren, a po izlasku iz zatvora
e se povui na obiteljsko imanje. Opet je izabran u Sabor 1878. gdje ostaje zastupnikom do
smrti. Zbog unutarnjih stranakih sukoba istupiti e iz Stranke prava i osnovati istu stranku
prava. Ante Starevi je svojim djelovanjem postavio teorijsko-politike temelje suvremene
hrvatske nacionalne drave te je jo za ivota nazivan Ocem domovine.
Tema ovoga saetka biti e analiza i opis sadraja jedne od predstavki Rijeke
upanije, tonije one koju je Starevi sastavio dok je obnaao funkciju upanijskog velikog
biljenika u veljai 1861. i kroz njega izrazio osnovne ideje pravake ideologije.
Predstavka upanije rieke je dokument upuen Saboru i progovara o hrvatskoj
prolosti, trenutnoj politikoj situaciji te budunosti Hrvatske. Iako je predstavka slubeni
dokument, moemo ju smatrati autorskim djelom Ante Starevia. U uvodu je donesen opi
pregled u kojemu se Starevi ne osvre previe na nae prostore, kao niti na cjelokupnu
Habsburku Monarhiju. Zatim progovara o prolosti u kojoj su Hrvati prikazani idealizirano.
Hrvatski narod opisuje kao portvovan te iznimno lojalan i dinastiji kao i trenutnom vladaru
te istie da su Hrvati meu rijetkima u cijeloj Monarhiji koji su zadrali pokornost. Hrvatima
takoer pridaje vrline poput potenja i junakog karaktera te navodi da im je u interesu samo
braniti svoja prava i povlastice. Usprkos tome, beko sredite nesmiljeno gazi i iskoritava
hrvatski narod. Efekt kojem se Starevi nadao da e postii ovakvim prikazom je bio
poticanje Sabora na djelovanje u skladu sa njegovim idejama koje je smatrao jedinim
valjanim za dobrobit Hrvata. U uvodu je najbolje vidljiv patetian, romantiarski diskurs
kojemu je namjena bila izazivanje emocionalno nabijene reakcije u sluatelja. Karakter
dokumenta je iznimno moralistiki i filozofski nastrojen u emu je vidljiv autorov interes za
filozofiju to je pokazatelj njegova ranijeg obrazovanja.
U opisu trenutnog stanja, Starevi ne pribjegava emocionalno nabijenom prikazu
situacije, ve ju prikazuje smirenije i u tom dijelu je vidljiva jedna od funkcija predstavke, a
to je promoviranje pravake i pro-hrvatske ideologije. Taj dio teksta je najznaajniji zato to
predlae rjeenja kojima je svrha poboljavanje hrvatskog poloaja u Monarhiji. Primjetno je
da je koliina teksta koja se bavi tom tematikom vidljivo manja u usporedbi sa opisom
hrvatske prolosti. Navodi problem odvojenosti Meimurja koje je do 1848. potpadalo pod
ugarsku civilnu vlast, a crkveno je pripadalo Zagrebakoj biskupiji. Moda i najveim
problemom smatra razjedinjenost hrvatskih zemalja te posebnu panju, osim Meimurju,
pridaje Dalmaciji i Vojnoj krajini. Za razjedinjenost smatra da potie iz bekog sredita koje

ju namjerno odrava. Vie se bavi Vojnom krajinom zato to su stanovnici tog prostora
iskazali elju da vie ne ele biti pod upravom Bea te da se ele pripojiti Hrvatskoj, dok e
Dalmaciji posvetiti manje panje u tekstu zato to Dalmatinci nisu eljeli biti pridrueni
hrvatskim zemljama.
Stareviev stav prema trenutnoj hrvatskoj politikoj situaciji je iznimno negativan te
se ne libi iskazati nezadovoljstvo povodom toga. Nije zadovoljan carem Franjom Josipom I. i
apsolutistikim ustrojem, a posebno kritizira federalistike i centralistike odredbe
Listopadske diplome za koje smatra da ne pogoduju Hrvatima. S druge strane, to se tie
odnosa prema Ugarskoj, Starevi tom segmentu posveuje dosta prostora u dokumentu.
Smatra da od Jelaieva ukidanja realne unije s Ugarskom jedina poveznica jest osoba
zajednikog vladara. Ugarsku i Hrvatsku smatra ravnopravnima iskljuivo u pogledu
personalne unije. Autor Maare doivljava kao manje zlo od Austrijanaca zato to smatra da
Be radi i na tetu Ugarske. Takoer ustvruje da Hrvati nisu podloni Maarima te da je
hrvatski narod neovisan i ravnopravan to mu jami stoljetna ustavnost, odnosno municipalna
prava koja Maari ele obezvrijediti i ukinuti.
Zakljuno moemo ustvrditi da je ova kritika ondanjeg politikog stanja hrvatskih
zemalja upuena Saboru da bi podigla svijest o trenutnim problemima. Starevi smatra da
Hrvati zasluuju vea prava zbog silnih rtava koje podnose na Vojnoj krajini za Austrijance.
Takoer se istie borba za hrvatska prava protiv hegemonije koja dolazi izvana iz Austrije i
Ugarske. Autor navodi da problemi sa Habsburgovcima traju jo od potpisivanja Cetingradske
diplome pa do njegova vremena te naposljetku ustvruje da e budunost hrvatskog naroda
biti iznimno loa ukoliko se ne srede odnosi sa Maarima.