Savezništva I Diobe

Andrej Rahten
SAVEZNI�TVA I DIOBE Razvoj slovensko-hrvatskih politi�kih odnosa u Habsbur�koj

Monarhiji 1848.-1918.
Copvright � hrvatskoga izdanja 2008., Golden marketing-Tehni�ka knjiga, Zagreb Sva
prava pridr�ana
Nakladnik Golden marketing-Tehni�ka knjiga Juri�i�eva 10, Zagreb
Za nakladnika Ana-Re�etar
Urednica Mirjana Pai�-Jurini�
Recenzenti dr. sc. Jure Kri�to dr. sc. Zlatko Matijevi� dr. sc. Stjepan Matkovi�
Naslov izvornika Zavezni�tva in delitve Razvoj slovensko-hrva�kih politi�nih
odnosov v habsbur�ki monarhiji (1848-1918) � Zalo�ba Nova revija, Ljubljana, 2005.
ISBN 978-953-212-332-6
Andrej Rahten
SAVEZNI�TVA I DIOBE
Razvoj slovensko-hrvatskih politi�kih odnosa Habsbur�koj Monarhiji 1848.-1918.
Sa slovenskoga preveo Zivko Gruden
Stru�na redakcija dr. sc. Zlatko Matijevi�
Golden marketing-Tehni�ka knjiga Zagreb, 2008.
Roditeljima
KNJI�NICA ZELINA
SADR�AJ
Predgovor hrvatskom izdanju....................... 7
Uvod....................................13
1. Narodni preporod i ilirski pokret................... 19
2. Pod za�titom Jela�i�eve konjice.................... 35
3. Ja�anje jugoslavenske ideje me�u Slovencima............ 45
4. Prava�i i "planinski Hrvati"...................... 59
5. Doba zdravica............................. 73
6. Vezivanje slovenskih katoli�kih narodnjaka uz hrvatsko dr�avno
pravo..................................85
7. Jugoslavensko pitanje u politici austro-ugarskih vladinih krugova 95
8. Zajedni�ka borba za Istru.......................107
9. Slovensko-hrvatska suradnja u be�kom parlamentu........117
10. Trijalisti�ke koncepcije slovenskih i hrvatskih politi�ara......135
11. Na prestolonasljednikovoj �ahovnici.................147
12. "Prvi hrvatsko-slovenski sabor"....................161
13. Veze izme�u Slovenskoga i Hrvatskoga katoli�kog pokreta.....171
14. Slom trijalisti�kog savezni�tva....................189
15. Put do svibanjske deklaracije.....................203
16. Izme�u Austro-Ugarske i Jugoslavije................213
Epilog...................................235
5
Sedam desetlje�a suradnje i sporova u politi�koj povijesti
Slovenaca i Hrvata (Zlatko Matijevi�)..................24
Zusammenfassung: Biindnisse und Trennungen.............21
Izvori i literatura.............................2ri
Kazalo...................................2i
Bilje�ka o autoru.............................3(
6
PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU
Slu�aj je htio da predgovor hrvatskome prijevodu moje knjige, objavljene 2005.,
pi�em ba� u Hrvatskoj. Odlu�io sam, naime, da prvomajske blagdane iskoristim za
povratak u svijet znanosti i u vrijeme predvi�eno za odmor ispunim obvezu koju sam
dao nakladniku ove knjige. Zato sam u putnu torbu strpao sve �to se posljednje
dvije godine u mojem ormaru za knjige nakupilo s podru�ja istra�ivanja povijesti
slovensko-hrvatskih odnosa. Sa zadovoljstvom mogu re�i da sam torbu napunio do
vrha, �to bi trebalo zna�iti da �e i moj predgovor biti sadr�ajno bogatiji.
Dok sam prije dvije i pol godine u uvodu slovenskom izvorniku knjige konstatirao
razmjerno mali interes znanosti za prou�avanje povijesti slovensko-hrvatskih
odnosa, danas je situacija druga�ija. Najprije bih podsjetio da su slovenska i
hrvatska vlada u prolje�e 2005. osnovale mje�ovitu povijesnu komisiju koja bi,
prema predvi�anjima, upravo ove godine trebala zavr�iti svoj rad. Pove�ano
zanimanje za prou�avanje zajedni�ke povijesti danas se�e do raznih razdoblja, kako
u doba monarhisti�ke Jugoslavije, tako i u vrijeme Drugoga svjetskog rata.1 Za oba
nam razdoblja, dodu�e, jo� nedostaje cjelovit pregled razvoja odnosa izme�u dvaju
naroda, a takav pregled i jest jedna od zada�a spomenute mje�ovite povijesne
komisije.
Kad sam zapo�eo pisati pregled razvoja slovensko-hrvatskih politi�kih odnosa u
Habsbur�koj Monarhiji, nisam o�ekivao da �e u slovenskom i hrvatskom znanstvenom
prostoru bitno porasti zanimanje za prou�avanje te problematike. S tog me
stajali�ta utoliko vi�e raduje �to su odnosi izme�u tih dvaju naroda u Habsbur�koj
Monarhiji nedavno �ak postali tema dviju
1 Usp. Aleksandra Berberih-Slana, Minister Stjepan Radi� in Slovenci, u:
Stiplov�kou zbornik, uredio Du�an Ne�ak (Ljubljana 2005), 237-266; Ista, Stjepan
Radi� in republikansko gibanje v Sloveniji. Od nastanka Kraljevine SHS do volitev v
Narodno skup��ino leta 1923, u: Prispevki za novej�o zgodovino 45 (2005), 37-60;
Samo Kristen, Meje in misije. Dileme slovensko-hrva�ke razmejitve v Istri v
voja�kem, politi�nem, diplomatskem in ob-ve��evalnem mete�u II. svetovne vojne
(Ljubljana 2006).
7
doktorskih disertacija (a najmanje jedan magistarski rad je u pripremi od kojih je,
na �alost, samo jedna objavljena i kao knjiga.2
Radost pobu�uje i to �to se mla�i nara�taji s tom tematikom hvataji u ko�tac s
novim pristupima, koji zna�e dodatnu vrijednost u osvjetljava nju nekih dilema.
Problemi pritom nastaju kada pojedini autori, �ele�i d budu �to originalniji u
usporedbi s ve� objavljenim radovima, i prioritet svojih istra�ivanja raspore�uju
druga�ije s obzirom na njihovu va�nost i povijesnom razvoju. Mo�da je rasprava o
pitanju pripadnosti �umberk (Sichelburg) i Marindola (Marienthal) danas medijski
atraktivna. Ra�u mljivo je tako�er da je ta tema jedno od poglavlja u pregledu
razvoja sic vensko-hrvatskih odnosa u Habsbur�koj Monarhiji. Me�utim, te�ko se sic
�iti s autorom koji problem �umberka i Marindola razmatra kao jedno 01 klju�nih
pitanja slovensko-hrvatskih odnosa u Habsbur�koj Monarhiji, istodobno tek jednom
napomenom, kao o�ito manje va�ne, otpisuje "razli �ite trijalisti�ke koncepte,
�uster�i�evu parlamentarnu politiku, njegov vjerojatne kontakte s belvederskim
krugom oko prestolonasljednika te pc liti�ku, gospodarsku i kulturnu dominaciju
katoli�kog pokreta".3 To je na lik na povjesni�ara koji bi, pi�u�i o
revolucionarnoj 1848. u Habsbur�ke Monarhiji, to u�inio na taj na�in �to bi posve
izostavio ocjenu ideja i djele vanja klju�nih �e�kih, ma�arskih, poljskih,
njema�kih i drugih politi�ki] prvaka - jer da su o tome kako-tako ve� obilato
pisali drugi povjesni�ar - i svoje pisanje o revolucionarnoj 1848. u Monarhiji sveo
na ono �to se ta da doga�alo u Kranjskoj.
I pretjerano povla�enje paralela sa suvremeno��u �esto mo�e biti kori
traproduktivno, iako se na prvi pogled doima kao ne�to vrlo duhovito. Ak netko, na
primjer, zna�enje jugoslavenske ideje obja�njava rodoljubnim di menzijama
navija�kih ocjena skijanja Bojana Kri�aja ili pak igre legen darnih "plavih"
nogometa�a jugoslavenske reprezentacije,4 to mo�e bit zanimljiv �urnalisti�ki
pristup, koji je, me�utim, daleko od ozbiljne znan stvene argumentacije. Takav
pristup ipak, na svu sre�u, ne prevladava unato� pojedinim medijima koji za svoja
nedjeljna serviranja povijesti bi raju samo "cvebe".
Posljednjih godina, otkad odnose me�u narodima promatram iz raznih,; ne samo iz
povijesnih perspektiva, pozornost mije privukla �injenica da su i me�usobnom
politi�kom povezivanju dvaju naroda u doba Habsbur�ke Mc narhije klju�nu ulogu
odigrali sve�enici. Uz dr. Janeza Evangelista Kreka to su, u prvome redu, bili dr.
Josip Juraj Strossmaver i dr. Anton Mahni�.
2 Nata�a Podgor�ek, Slovensko-hrva�ki politi�ni odnosi v letih 1879-1903 (doktorska
disei tacija, Univerza u Mariboru 2005); Marko Zajc, Kje se slovensko neha in
hrva�ko za�nt Slovensko-hrva�ka meja v 19. in v za�etku 20. stoletja (Ljubljana
2006).
3 Zajc, Kje se slovensko neha, 239.
4 Isto, 12.
5 Andrej Rahten, "Slovenia docet": politi�ne vezi med slovenskim in hrva�kim
katoli�kir gibanjem pred prvo svetovno vojno, u: Studia historica slovenica 5
(2005), 387-400.
8
Predgovor hrvatskom izdanju
Upravo zbog toga sam s velikim zanimanjem sudjelovao na simpoziju koji je, u povodu
stote obljetnice Strossmaverove smrti, 19. i 20. svibnja 2005. odr�an u Zagrebu i
�akovu. Tragaju�i za podacima o njegovim kontaktima sa Slovencima, nai�ao sam na
cijeli niz zanimljivih potankosti o �akova�kom biskupu, koji je, ina�e, u starijoj
slovenskoj literaturi �esto bio predmet idealiziranih opisa (uz isticanje da je
svoj odmor rado provodio u toplicama u Roga�koj Slatini).6 Oslanjaju�i se na takve
opise, mnogi su ga progla�avali praocem jugoslavenske dr�ave utemeljene na narodnoj
ravnopravnosti. A mnogo je manje poznato da je, na temelju odre�enih povijesnih
dokumenata, bio uvjeren da su Slovenci koji �ive u Kranjskoj, �tajerskoj i
Koru�koj, dio hrvatske politi�ke nacije.7 Govore�i 25. sije�nja 1866. u hrvatskom
Saboru, Strossmaver je, na primjer, izrazio �u�enje �to se nitko ozbiljno ne bavi
istra�ivanjem pripadnosti spomenutih krunskih zemalja Hrvatskoj. Po njegovu
mi�ljenju, Kranjska, �tajerska i Koru�ka morale bi biti ustavno povezane s
hrvatskim zemljama, jer u tom slu�aju "njema�ki upliv ne bi bio nikada tako daleko
prodro".8
Dr. Ivan Tav�ar, Ivan Hribar i drugi slovenski liberalni prvaci u svakoj su prigodi
pokazivali kako po�tuju "tolerantnog" biskupa "naprednog mi�ljenja", koji je
"slu�io prije svega svome narodu", a ne Rimu ili Be�u. Tvrdili su da je Strossmaver
sam bio ve�i mecena od svih slovenskih biskupa u povijesti zajedno.9 U o�ima
slovenskih liberala �akova�ki je biskup bio "ponos jugoslavenstva", koji svojom
"fenomenalnom po�rtvovno��u" mo�e biti "nedosti�an uzor svim biskupima od Triglava
do Balkana".10 Istina, slovenski katoli�ki narodnjaci nisu nikada uspjeli
uspostaviti tako bliske odnose s biskupom kao njihovi liberalni oponenti, ali,
usprkos tome, oni su izra�avali veliko po�tovanje "najuglednijem apostolu duhovnog
jedinstva u slavenskom svijetu".11 Iako su Tav�arevi liberali u svojim glasilima
tvrdili da su slovenski katoli�ki narodnjaci neprijateljski raspolo�eni prema
Strossmaveru, izvori to ne potvr�uju. Mahni�, kome se naj�e��e pripisivala
nesno�ljivost prema Strossmaveru, u svom listu Rimski katolik kritizirao je,
dodu�e, stajali�ta Strossmaverovih politi�kih sljedbenika, ali je istodobno
objavljivao Strossmaverove poslanice, a Mahni�evi suradnici �ak su ih citirali kao
dokaz da je bosansko-srijemski vladika "jedan od najodlu�nijih austrijskih biskupa,
koji s pseudoliberalizmom nema ni�ta zajedni�kog".12
6 Ivan Lah, V borbi za Jugoslavijo (Ljubljana 1928.), 63-64.
7 Trpimir Macan, Povijest hrvatskoga naroda (Zagreb 1999), 169.
8 Josip Juraj Strossmaver, Franjo Ra�ki, Politi�ki spisi, uredio Vladimir Ko��ak
(Zagreb 1971), 193.
9 Slovenski narod, 13. travnja 1905.
10 Slovenski narod, 16. velja�e 1888.
11 Slovenec, 16. velja�e 1898.
12 Andrej Kalan, Strossmayer o namenu postnih okro�nic in o pape�evih okro�nicah,
u: Rimski katolik 1 (1889), 397-401.
9
S obzirom na toliko razli�ite percepcije Strossmaverovih politi�kih ni zora, ne
za�u�uje �to je i u povodu njegove smrti u slovenskim novinam izbila o�tra polemika
izme�u slovenskih liberala i katoli�kih narodnjak oko interpretiranja
Strossmaverova politi�kog naslje�a. Primjera radi, nj vodim citat iz lista
katoli�kih narodnjaka:
Mogli bismo poimence navesti slovenske liberale koji kod ku�e nikada nisu i�li u
crkvu, ali su hodo�astili u �akovo i bili silno pobo�ni na svetoj misi, trude�i se
da budu pozvani na ru�ak i da iz dare�ljivih slavenskih ruku biskupovih mo�da
dobiju ovo ili ono. Znamo slovenske liberale koji su kod ku�e svoga biskupa
proklinjali i blatili, a u �akovu su Strossmaveru ljubili lice i ruke te prisezali
da su spremni dati "sve za vjeru i domovinu". U Ljubljani su pisali da je
klerikalizam izvor svih zala, dok su u �akovu govorili da je za hrvatski narod
najve�a sre�a �to je tako klerikalan. U Kranjskoj su �irili poganstvo i optu�ivali
kr��anstvo da je vjera ropstva i gluposti, a u �akovu su ganuti ispijali �a�e "za
krst �asni i slobodu zlatnu". Liberali su se u takvim prilikama Strossmaveru
dodvoravali preko svake mjere. A Strossmaver je bio velikodu�an �ovjek, koji nije
dopu�tao da mu se bilo �to u�ini zabadava, pa je liberale bogato nagradio za
njihovo pona�anje.13
Dok za Strossmavera mo�emo re�i da je utjecao na cjelokupnu slove: sku politiku,
utjecaj Mahni�a, koji je od 1896. djelovao kao biskup na K ku, bio je ograni�en.
Daje Mahni�, provode�i 1891. odmor u Hrvatske posjetio Strossmavera, epizoda je
koja je ina�e jedva zabilje�ena u histoi ografiji. Na putu u �akovo zaustavio se u
Zagrebu, koji je ovako uspor �ivao s Ljubljanom:
Hrvatska, osobito ako je ocjenjujemo po licu njene metropole, pokazuje mnogo
blje�tavila. �to smo mi, siroti Slovenci i, ponajprije, na�a Ljubljana u usporedbi
s Hrvatima, koji s ponosom gledaju na svoje sveu�ili�te, svoju galeriju slika,
akademiju znanosti, na svoj krasni u�iteljski dom itd.? Sve su to ustanove kojima
se ponose narodi koji su u vrhu kulture i napretka.
No, unato� zagreba�kom blje�tavilu, Mahni� je bio vrlo kriti�an ocj njuju�i prilike
u Hrvatskoj. Ne samo �to sebi nije mogao objasniti za�to "u Zagrebu i po cijeloj
Hrvatskoj �uje toliko njema�kog brbljanja", nego dojam koji je stekao o hrvatskoj
inteligenciji bio nepovoljan. Ona je, po nj govu mi�ljenju, "ostavila hrvatski
narod odve� za sobom i pod sobom". Ni mu se svidjela ni hrvatska politi�ka scena,
jer je, po njemu, neiskrena pr ma sve�enstvu. Poznat kao pobornik osnivanja
"katoli�ke stranke" u SI veniji, takvu je stranku preporu�io i Hrvatskoj.14 U
sljede�im je godinan Mahni� doista znatno pridonio ja�anju Hrvatskog katoli�kog
pokreta, k< je u Sloveniji na�ao svoj uzor. Pritom se pokazalo da je upravo
zajednici vjera bila jedna od glavnih spona u me�usobnom politi�kom povezivan dvaju
naroda.
13 Slovenec, 11. travnja 1905.
14 Anton Mahni�, Spomini iz leto�njih po�itnic, u: Rimski katolik 3 (1891), 355-
361.
10
Predgovor hrvatskom izdanju
Mogli bismo navesti jo� mnogo primjera koji svjedo�e o raznolikosti i �ivotnosti
veza izme�u dvaju naroda. Ve� u slovenskom izdanju knjige nastojao sam ih
identificirati u �to ve�em broju. Nadam se da �e i ovaj prijevod biti poticaj za
istra�ivanje zajedni�ke povijesti, mo�da i me�u hrvatskim kolegama. Uostalom, oni
su najzaslu�niji �to se ova knjiga pojavljuje i u hrvatskom izdanju. Vrlo sam
zahvalan nakladni�koj ku�i Golden marketing-Tehni�ka knjiga i Dru�tvu slovensko-
hrvatskog prijateljstva, koji su odlu�ili pribli�iti moja istra�ivanja hrvatskim
�itateljima. Tako�er �elim zahvaliti kolegi i prijatelju dr. sc. Zlatku Matijevi�u,
koji je zaslu�an za stru�nu redakciju teksta. A osobito me raduje �to moja knjiga
ima tako dobrog prevoditelja kakav je Zivko Gruden.
U Puli, 1. svibnja 2007.
11
UVOD
Knjiga koja je pred vama sinteza je mojih desetogodi�njih istra�ivanja nekih
najzanimljivijih poglavlja politi�ke povijesti Habsbur�ke Monarhije koja govore o
slovensko-hrvatskim odnosima u staroaustrijskom dr�avnopravnom okviru.
�injenica je da su u istra�ivanjima "jugoslavenske ideje", odnosno "jugoslavenskog
pokreta" u 19. i 20. stolje�u1 zanimanje povjesni�ara zaokupljali prvenstveno
hrvatsko-srpski politi�ki odnosi,2 a mnogo se manje pozornosti poklanjalo odnosima
izme�u Slovenaca i Hrvata. Iako su u monarhisti�koj, a i u komunisti�koj
Jugoslaviji nastala mnoga djela o jugoslavenskoj ideji u habsbur�kom carstvu, ipak
ni danas jo� nemamo cjelovit pregled razvoja slovensko-hrvatskih politi�kih odnosa
u razdoblju od 1848. do 1918.
Zanimljivo je da je jo� u predve�erje Prvoga svjetskog rata Ivan Ma-zovec upozorio
kako slovensko-hrvatskim odnosima treba posvetiti vi�e
1 Pojmom "jugoslavenska ideja" nazivamo politi�ku misao koja se temelji na
uvjerenju da ju�noslavenske narode - Slovence, Hrvate, Srbe i Bugare - povezuju
kulturna i jezi�na srodnost te zajedni�ki gospodarski i politi�ki interesi.
Jugoslavenska ideja nije bila ograni�ena na politi�ku sferu ve� je bila prisutna i
u knji�evnosti, znanosti, umjetnosti i religiji. Pojavljivala se kako u nacionalnom
tako i u nadnacionalnom obliku, pri �emu su i njeni ideolozi i provoditelji
politike jugoslavenstva �esto prelazili s jednih pozicija na druge. Jugoslavenska
ideja bila je prisutna ne samo u Habsbur�koj Monarhiji nego i u drugim zemljama s
ju�noslavenskim stanovni�tvom (u Srbiji, Crnoj Gori i Bugarskoj). U austrijskoj
politi�koj terminologiji ustalio se u 19. stolje�u izraz "jugoslavensko pitanje",
odnosno "ju�noslavensko pitanje" (sudslaivische Frage). Tim terminom ozna�avamo
problem ure�enja dr�avnopravnog statusa ju�nih Slavena i zadovoljenja njihovih
narod-nopoliti�kih zahtjeva. Politi�ko, kulturno i gospodarsko djelovanje s ciljem
da se osnuje jugoslavenska dr�avna zajednica nazivamo "jugoslavenskim pokretom". I
taj pokret pojavljivao se u raznim oblicima, oslanjaju�i se na narodna sredi�ta,
ponajvi�e na Ljubljanu, Zagreb i Beograd. Ve�ina slovenskih i hrvatskih politi�ara
bila je sve do Prvoga svjetskog rata za upravnu ili dr�avnopravnu samostalnost pod
habsbur�kim �ezlom. Takav koncept jugoslavenskog ujedinjenja bio je, me�utim,
dijametralno suprotan te�njama Srbije, �ija je ambicija bila da stane na �elo
jugoslavenskog pokreta kao "jugoslavenski Piemont".
2 Usp. Vasilije D. Kresti�, Srpsko-hrvatski odnosi i jugoslovenska ideja u drugoj
polovini XIXveka (Beograd 1988).
13
znanstvene pozornosti. Njegova studija Uzajamnost izme�u Slovenaca Hrvata,
objavljena 1912. u �asopisu �as,3 pojavila se u razdoblju kada ji savezni�tvo
izme�u slovenske i hrvatske politi�ke elite bilo na vrhuncu, i Mazovec je osjetio
potrebu da tada�nje politi�ke odnose stavi u �iri teorij ski i povijesni okvir.
Svoje motive opisao je ovim rije�ima:
Danas se jako mnogo �uje o zajedni�tvu Slovenaca i Hrvata: na na�im sastancima
nazdravljamo mu uz rujno vince, �eljno ga zazivamo u na�im novinama, dru�tvima,
gotovo u svakoj va�nijoj prilici... A to, po mojem mi�ljenju, na�em zajedni�tvu
�teti, i to zato �to malo tko temeljito razmi�lja �to jest i �to bi zapravo trebalo
biti to na�e zajedni�tvo.4
Naravno, ne mo�e se previdjeti da je, pod utjecajem tada�nje politi�k atmosfere,
Mazov�eva studija imala i odre�en mobilizacijski naboj; me�i ostalim, autor je
isticao da bi, radi obrane narodnih interesa, "Slovenci Hrvati morali ujediniti
svoje falange i zbiti ih pod jedinstvenim vodstvon protiv zajedni�kog
neprijatelja".5 No, Mazovec je ipak, sa svom ozbiljno��u poku�ao definirati neke
klju�ne znanstvene probleme koje bi trebalo pro u�iti radi cjelovitog razumijevanja
slovensko-hrvatskih odnosa - od oni] povijesnih i politi�ko-filozofskih do
sociolo�kih i lingvisti�kih.
U pisanju ove knjige, uz Mazov�evu studiju, kao vodi� mi je slu�io i znan stveni
opus hrvatskog povjesni�ara Petra Koruni�a, autora prve i do sad; jedine znanstvene
monografije o slovensko-hrvatskim politi�kim odnosim; u Habsbur�koj Monarhiji,
objavljene 1986. Pod naslovom Jugoslavenska ide ologija u hrvatskoj i slovenskoj
politici, Koruni� podrobno analizira hrvat sko-slovenske odnose u razdoblju od
revolucije 1848. do po�etka sedamde setih godina 19. stolje�a.6 Svojom knjigom
poku�avam nastaviti ondje gdj Koruni�ev prikaz zavr�ava, pa sam zato vi�e
pozornosti poklonio sloven sko-hrvatskim odnosima u posljednjim desetlje�ima
Habsbur�ke Monarhije
U povijesti slovensko-hrvatskih odnosa mnoga su poglavlja sve do da nas ostala
neistra�ena, premda je istina da se posljednjih desetlje�a jugo slavenske dr�ave
pojavilo nekoliko rasprava hrvatskih i slovenskih auto ra koji su, u okviru svojih
istra�ivanja jugoslavenske ideologije, okrznul i problematiku slovensko-hrvatske
politi�ke suradnje u Habsbur�koj Mo narhiji. Me�u njima svakako treba spomenuti
povjesni�are Frana Zwit tera, Mirjanu Gross, Janka Pleterskog i Janka Prunka.
Osim spomenutih znanstvenika, nekim su se aspektima slovensko-hrvat skih odnosa
bavili i drugi povjesni�ari, i to u okviru �irih istra�ivanja sic venske, odnosno
hrvatske nacionalne povijesti 19. i 20. stolje�a. Tu na prvo me mjestu treba
spomenuti opse�nu studiju Frana Petrea Poku�aj ilirizmt
3 Ivan Mazovec, Vzajemnost med Slovenci in Hrvati, u: �as 6 (1912), 25-40 i 123-
142.
4 Isto, 25.
5 Isto, 32.
6 Petar Koruni�, Jugoslavenska ideologija u hrvatskoj i slovenskoj politici.
Hrvatsko-slover ski politi�ki odnosi 1848-1870 (Zagreb 1986).
14
Uvod
kod Slovenaca (1835-1848), koja je objavljena u predve�erje Drugoga svjetskog rata.
Petre u knjizi opisuje i slovensko-hrvatsku suradnju u okviru tzv. "ilirskog
pokreta", ali prije svega s knji�evnog aspekta.7 Politi�kim dimenzijama ilirizma u
slovenskoj se historiografiji najsustavnije bavio Zwitter, koji je, uz to, autor
mnogih radova o slovenskom narodnom pitanju u 19. stolje�u.8 A od hrvatskih
povjesni�ara tu je problematiku u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stolje�a
najpodrobnije istra�io Jaroslav Sidak u svojim standardnim studijama o hrvatskom
narodnom preporodu i ilirizmu.9
0 politi�kim kontaktima izme�u Slovenaca i Hrvata za vrijeme o�ujskog prevrata
1848. ve� je 1888. pisao Josip Apih u svom standardnom djelu o slovenskoj politici
u doba prolje�a naroda.10 Prva temeljita studija o slovensko-hrvatskim odnosima za
vrijeme revolucije 1848./49. objavljena je 1909. Napisao ju je povjesni�ar Fran
Ile�i�, ina�e vode�a li�nost tzv. "neo-ilirizma" kod Slovenaca prije Prvoga
svjetskog rata.11 Ile�i�ev rad temelji se ponajvi�e na novinskim izvorima. Na
arhivskim je izvorima, me�utim, spomenutu problematiku prije nekoliko godina jo�
jednom proanalizirao Stane Granda u prilogu za zbornik Der Prager Slavenkongress
1848.12
U istra�ivanju razvoja jugoslavenske ideologije u razdoblju od uspostavljanja
dualisti�kog sustava 1867. do austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878.,
pozornost jugoslavenskih povjesni�ara najsna�nije je privukao tzv. "jugoslavenski
kongres" slovenskih i hrvatskih politi�ara 1870. u Ljubljani. O tom kongresu
najvi�e je pisao Du�an Kermavner.13 Godine 1971. iza�ao je zbornik radova Lojza
Udea pod naslovom Slovenci i jugoslavenska zajednica, u kojem je osobito va�na
studija Slovenci i jugoslavenska ideja u godinama 1903-1914. U njoj je autor
kriti�ki ocijenio problematiku slovensko-hrvatske politi�ke suradnje u razdoblju
izme�u hrvatskoga narodnog otpora re�imu bana Karolvja (Dragutina) Khuen-
Hedervaryja 1903. i izbijanja Prvoga svjetskog rata.14
U drugoj polovici 19. stolje�a na razvoj slovensko-hrvatskih politi�kih odnosa
sna�no je utjecala pojava tzv. "prava�kog pokreta", koji je osnovao
7 Fran Petre, Poizkus ilirizma pri Slovencih (1835-1848) (Ljubljana 1939).
8 Fran Zwitter, O slovenskem narodnem vpra�anju, uredio Vasilij Melik (Ljubljana
1939).
9 Jaroslav �idak, Studije iz hrvatske povijesti XIX stolje�a (Zagreb 1973), 95-124;
Isti, Hrvatski narodni preporod - ilirski pokret (Zagreb 1988).
10 Josip Apih, Slovenci in 1848. leto (Ljubljana 1888).
11 Fran Ile�i�, O slovensko-hrvatski zajednici 1848/49, u: Bleiuieisov zbornik,
uredio Josip Tomin�ek (Ljubljana 1909), 278-319.
12 Stane Granda, Die slovenisch-kroatischen Beziehungen im Revolutionsjahr 1848/49,
u: Der Prager Slavenkongress 1848, uredio Andrej Moritsch (Buchreihe des Institutes
fiir den Donauraum und Mitteleuropa 7, Wien - Koln - Weimar 2000), 137-170.
13 Du�an Kermavner, Hegemonisti�na prekonstrukcija jugoslovanskega kongresa v
Ljubljani leta 1870, u: Zgodovinski �asopis [dalje: Z�] 16 (1962), 81-144; Isti, �e
nekoj gradiva o Ijubljanskem kongresu leta 1870, u: Z� 17 (1963); Isti, �e iz
predzgodovine jugoslovanskega kongresa v Ljubljani decembra 1870, u: Z� 19-20
(1965-1966), 319-354.
14 Lojze Ude, Slovenci in jugoslovanska ideja v letih 1903-1914, u: Slovenci in
jugoslovanska skupnost (Maribor 1971), 22-85.
15
"otac hrvatske domovine" dr. Ante Star�evi�. Genezi prava�ke ideologi je posvetila
je svoj izuzetno bogat znanstveni opus Mirjana Gross, koja j istra�ila i pitanje
slovensko-hrvatske suradnje u vezi s tzv. trijalizmom velikoaustrijskom idejom,
propagiranom u krugu oko prestolonasljednik; Franje Ferdinanda.15
Problematikom trijalizma iz aspekta suradnje izme�u hrvatskih prava �a i slovenskih
politi�ara uvelike se bavio i Janko Pleterski, koji je o toj tem ve� u okviru
jugoslavenske historiografije napisao niz standardnih djela.1 Glavne rezultate tih
svojih istra�ivanja objavio je 1998. u opse�noj biografij Ivana �uster�i�a,
predsjednika Sveslovenske pu�ke stranke* i vode�eg slo venskog parlamentarca u
Habsbur�koj Monarhiji.17 Odnosima izme�u Sve slovenske pu�ke stranke i hrvatskih
prava�a bavi se i rasprava Janka Prun ka iz 1979., u kojoj je opisan razvoj
slovensko-hrvatskih politi�kih odnos; za vrijeme Prvoga svjetskog rata.18 Uz
Pleterskog i Prunka posljednjih su s' godina istra�ivanjima odnosa izme�u stranke
slovenskoga politi�kog katoli �anstva i hrvatskih prava�a po�eli baviti i
povjesni�ari mla�ih nara�taja.1
I u �ari�tu moje istra�iva�ke pozornosti jest problematika suradnji izme�u
slovenskih katoli�kih narodnjaka i hrvatskih prava�a, ali ja ji uvijek razmatram u
kontekstu visoke politike u Be�u i diplomatskih ak tivnosti Habsbur�ke Monarhije na
Balkanu.20 Savezni�tvo izme�u Sloven ske pu�ke stranke i hrvatskih prava�a - koje
se postupno razvijalo jo� o<
15 Mirjana Gross, Erzherzog Franz Ferdinand und die kroatische Frage. Ein Beitrag
zur grc ss-6sterreichischen Politik in Kroatien, u: Osterreichische Osthefte 8
(1966), 277-299; Iste Hrvatska politika velikoaustrijskog kruga oko
prestolonasljednika Franje Ferdinanda, i �asopis za suvremenu povijest 2 (1970), 9-
74; Ista, Uloga �ibenskog prava�tva u dalmatin skoj i op�ehrvatskojpolitici uo�i
Prvog svjetskog rata, u: Radovi Instituta za povijest Sveu �ili�ta u Zagrebu 1
(1971), 259-285; Ista, Povijest prava�ke ideologije (Monografije 4, Za greb 1973);
Ista, Izvorno prava�tvo. Ideologija, agitacija, pokret (Zagreb 2000).
16 Janko Pleterski, Jugoslovanski problem pri Vseslovenski ljudski stranki do leta
1917, u: Na u�ni skup u povodu 50-godi�njice raspada Austro-Ugarske monarhije i
stvaranja Jugoslaven ske dr�ave (Zagreb 1969), 121-130; Isti, Trializem pri
Slovencih in jugoslovansko zedinjenjt u: Z� 22 (1968), 169-184; Isti, Jugoslovanska
misel pri Slovencih v dobi Taaffejeve vlad (1879-1893), u: Studije o slovenski
zgodovini in narodnem vpra�anju (Documenta et studi historiae recentioris 2,
Maribor 1891.); Isti,Narodi, Jugoslavija, revolucija (Ljubljana 1986. Ime stranke u
njezinu izvornom obliku glasi: Vseslovenska ljudska stranka. U hrvatskor se jeziku
pridjev ljudski uobi�ajeno prijevodi rije�ju pu�ki, u smislu narodni. (Op. red.)
17 Janko Pleterski, Dr. Ivan �uster�i� 1863-1925. Pot prvaka slovenskega
politi�nega kato licizma (Ljubljana 1998).
18 Janko Prunk, Slovensko-hrva�ki odnosi 1914-1918 in jugoslovansko zedinjenje, u:
Z� 3i (1979), 583-597.
19 Usp. Boris Radosavljevi�, Katoli�ka narodna stranka in Hrvati v letih 1897-1903,
u: Z( 48 (1994), 335-350; Stjepan Matkovi�, Obrisi hrvatsko-slovenskih odnosa u
politici kra jem 19. i po�etkom 20. stolje�a, u: Annales 12 (2002), 11-20.
20 Andrej Rahten, Trialisti�ne zamisli slovenskih in hrva�kih politikov v letih
pred pr vo svetovno vojno, u: Prispevki za novej�o zgodovino (dalje: PNZ) 39
(1999), 65-74; Isti Trialisti�ni koncepti velikoavstrijskih krogov in slovensko
vpra�anje, u: Slovenci v Evrop (O nekaterih vidikih povezanosti s sosedi in
Evropo), uredio Peter Vodopivec (Historia 5 Ljubljana 2002), 43-54; Isti, "Croatia
Alpestris": vpra�anje umestitve slovenskih de�el ; hrva�ke prava�ke koncepte, u:
Annales 13 (2002), 1-10.
16
Uvod
prijeloma stolje�a i kulminiralo 1912. glasovitim "Prvim hrvatsko-sloven-skim
saborom" da bi potom, u vihoru ratova na Balkanu i svjetskoga rata, do�ivjelo brzi
slom - ipak je samo jedno od poglavlja slovenske i hrvatske politi�ke povijesti. Za
povjesni�ara je, me�utim, osobito zanimljivo zbog toga �to su kontakti izme�u
slovenske i hrvatske politi�ke elite u tom razdoblju bili najintenzivniji. To je
bilo izra�eno kako u suradnji slovenskih i hrvatskih zastupnika u Carevinskom
vije�u tako i u istarskom pokrajinskom Saboru, �to obra�ujem u posebnim
poglavljima.
Za cjelovito razumijevanje razdoblja katoli�ko-prava�kog savezni�tva treba, dakako,
ocijeniti i druge oblike povezivanja, a i uzroke i posljedice razila�enja
politi�kih elita dvaju naroda. Valja se osvrnuti na doba narodnog preporoda,
ilirskog pokreta i o�ujskog prevrata, a osobito sam �elio �itateljstvu izlo�iti
temeljne razvojne faze prava�kog pokreta. Sa slovenskog je stajali�ta pritom
najzanimljivija teza o "planinskom" ili "alpskom hrvatstvu", o kojoj se �esto, a
posve pogre�no, misli da je bila propagirana samo od strane hrvatskih prvaka.
Velikohrvatske zdravice dr. Ivana Tav-�ara, kao i prisezanje slovenskih katoli�kih
narodnjaka na vjernost hrvatskom dr�avnom pravu - sve su to bili sastavni dijelovi
i slovenske politike u posljednjim desetlje�ima Habsbur�ke Monarhije. O razlozima
za takvu politi�ku orijentaciju slovenskih prvaka pi�em potanko na sljede�im
stranicama knjige, stavljaju�i ih u kontekst dr�avnopravnih koncepcija
najutjecajnijih politi�kih krugova dualisti�ke Monarhije, a osobito u vezi s raznim
trijalisti�kim planovima i velikoaustrijskom idejom u krugu oko prestolonasljednika
Franje Ferdinanda.
Analiziraju�i slovensko-hrvatske odnose, oslonio sam se, osim na ve� spomenuta
standardna djela, na primarne izvore u arhivima i knji�nicama u Be�u, Zagrebu i
Ljubljani, prije svega na slovensko i hrvatsko novinstvo iz razdoblja Habsbur�ke
Monarhije. Za vrijeme istra�iva�kog rada u Zagrebu upoznao sam mnoge hrvatske
stru�njake i s njima pokrenuo uspje�nu znanstvenu suradnju. Uz potporu Znanstveno-
istra�iva�kog centra u Kopru, tu smo suradnju 2002. obilje�ili i posebnim tematskim
sklopom Iz zgodovine slovensko-hrva�kih odnosov v habsbur�ki monarhiji, objavljenim
u �asopisu Annales. Ovom bih prigodom zahvalio kolegama iz Hrvatskog instituta za
povijest u Zagrebu dr. sc. Stjepanu Matkovi�u, dr. sc. Zlatku Matijevi�u i dr. sc.
Zoranu Grijaku za korisne savjete i �ivu razmjenu mi�ljenja tijekom rada na
pojedinim poglavljima na�e zajedni�ke povijesti. Ponajprije je njihova zasluga �to
smo na me�unarodnoj razini, bez politi�kih motiva, o�ivili raspravu o nekim va�nim
povijesnim dilemama u slovensko-hrvatskim odnosima i jo� �vr��e je ustoli�ili ondje
gdje joj je mjesto - u svijetu znanosti.
U Celju, 2. studenoga 2004. Andrej Rahten
17
NARODNI PREPOROD I ILIRSKI POKRET
KNJI�NICA ZELINA
Razglednica Klagenfurta (Celovca) iz 1915. godine (osobna zbirka Waltera Lukana^
Ponajprije �emo malo osvje�iti sje�anje na po�etke nacionalnopoliti�-kog
osvje�tavanja dvaju naroda koje je povijesni razvoj u�inio susjedima. Poznato je da
se hrvatski nacionalni pokret mogao oslanjati na bogatu hrvatsku dr�avnopravnu
tradiciju.1 To je va�no naglasiti zato �to se ve�ina hrvatskih politi�kih prvaka,
odre�uju�i nacionalne politi�ke ciljeve i stvaraju�i dr�avnopravne programe, sve do
raspada Habsbur�ke Monarhije pozivala na povijesno dr�avno pravo, koje su u svoj
nacionalni program potom postupno unijeli i slovenski politi�ari.
Nasuprot Slovencima, kao tipi�nom primjeru naroda bez vlastite dr�avne tradicije i
gotovo bez ikakve narodno osvije�tene aristokracije, Hrvati su jo� u srednjem
vijeku stvorili sna�nu dr�avu s jezgrom u obalnom pojasu izme�u rijeke Cetine i
planinskog lanca Velebita. Knez Trpimir je polovicom 9. stolje�a ustoli�io
dinastiju narodnih vladara, a po�etkom 10. stolje�a Hrvatska je s Tomislavom
postala kraljevina i pro�irila se na teritorij Slavonije sve do rijeke Drave. U
drugoj polovici 11. stolje�a kralj Zvonimir je Hrvatskoj priklju�io i dalmatinske
gradove. Nakon njegove smrti zemlju je zahvatila anarhija, �to je iskoristio
ugarski kralj Kolo-man i 1097., poslije pobjede nad posljednjim hrvatskim narodnim
vladarom Petrom, zaposjeo Hrvatsku. Godine 1102. Koloman je okrunjen za hrvatskoga
kralja. Kao partes adnexae ugarske krune, Hrvatska i Slavonija su u sljede�im
stolje�ima zadr�ale autonomni status i odre�ene elemente dr�avnosti.
Poslije bitke na Moha�kom polju 1526., Habsburgovci su ostvarili svoja nasljedna
prava u Hrvatskoj i hrvatski zemaljski stale�i i redovi izabiru 1527. nadvojvodu
Ferdinanda za hrvatskoga kralja. U borbama za priznavanje �enske loze
Habsburgovaca, hrvatsko je plemstvo podr�alo Karla III. te je hrvatski Sabor* 1712.
donio Pragmati�ku sankciju. Sabor je pritom istaknuo da Pragmati�ku sankciju
prihva�a pod uvjetom da Hrvatskom vladaju samo one �lanice habsbur�ke dinastije pod
�ijom �e vla��u istodobno biti i �tajerska, Koru�ka i Kranjska.2 Takvo stajali�te
temeljilo se, dakako, na tradiciji austrijskih borbi protiv Turaka, kada su
�tajerski,
1 Usp. Nik�a Stan�i�, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stolje�u (Zagreb
2002). Tijekom 19. i po�etkom 20. stolje�a slu�beni su nazivi hrvatskog Sabora bili
i: Sabor Tro-jedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, Sabor Kraljevinah
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije te Sabor Kraljevina Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije. (Op. red.)
2 Macan, Povijest, 169.
21
Oton Ivekovi�, Krunidba kralja Tomislava
koru�ki i kranjski stale�i osiguravali financijska sredstva za obranu o Turaka i
odr�avanje grani�ara na Vojnoj granici, ina�e glavnom izvor habsbur�kih vojnih
postrojbi. Spomenuta odluka Sabora iz 1712. va�na, i zato �to su se hrvatski i
slovenski politi�ari kasnije vi�e puta pozivali r nju, dokazuju�i da zemlje sa
slovenskim stanovni�tvom podlije�u hrva skom dr�avnom pravu.
U prvoj polovici 19. stolje�a, kada je zapo�eo hrvatski narodni prep rod, Hrvatska
je imala autonoman status unutar Ugarske. U skladu starim municipalnim pravima
(iura municipalia), u Zagrebu je bilo sj di�te hrvatskog bana i banskoga suda, a u
njemu je zasjedao i hrvats Sabor. Svoju vladu Hrvatska nije imala, jer je od 1779.
bila podre�en ugarskoj vlasti, izuzev vojnih, financijskih i vanjskih poslova, koji
su b li u nadle�nosti sredi�nje vlade u Be�u. Najva�nije municipalno pravo bc
sumnje je bilo odre�enje teritorija "Trojedne kraljevine", koja je de iu obuhva�ala
Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju i Vojnu granicu.
Me�utim, Trojedna kraljevina bila je de facto svedena isklju�ivo i "bansku
Hrvatsku", tj. na Hrvatsku i Slavoniju. Dalmacija je 1797. bi stavljena pod
neposrednu vlast Be�a. Istra, u kojoj su ve�insko stanovni tvo bili Hrvati i
Slovenci, nikada nije bila u okviru Trojedne kraljevin Rijeka je od 1779., kao
corpus separatum, priklju�ena neposredno Uga skoj. Od etni�ki hrvatskih podru�ja
u�oj Ugarskoj pripadalo je i Me�imu je. Rascjepkanost hrvatskoga etni�kog
teritorija bila je uve�ana i time �l su tri slavonske �upanije birale svoje
zastupnike neposredno u ugarsl dr�avni Sabor. Ina�e je delegate Hrvatske u ugarski
dr�avni Sabor bir�
22
Narodni preporod i ilirski pokret
hrvatski Sabor, u kojem su bili i zastupnici iz Slavonije. Na zasjedanjima
hrvatskog Sabora sudjelovao je i upravitelj Rijeke, �ime je, barem na simboli�an
na�in, bila izra�ena povezanost Rijeke s hrvatskom maticom. Na teritoriju Trojedne
kraljevine hrvatsko je stanovni�tvo bilo u ve�ini, ali je u njoj �ivjela i znatna
srpska etni�ka manjina.3
Usprkos poku�ajima ugarske vlade da i u Hrvatskoj uvede ma�arski jezik (ugarski
dr�avni Sabor proglasio je 1790. ma�arski slu�benim jezikom), u Hrvatskoj se sve do
1847. kao slu�beni jezik odr�ao latinski. Ve�ina hrvatske plemi�ke i gra�anske
elite slu�ila se njema�kim, u jadranskom pojasu talijanskim, a ma�arskim su vladali
samo rijetki pojedinci. Hrvatski je bio jezik ni�ih dru�tvenih slojeva. Jedinstven
hrvatski jezik u tom razdoblju jo� nije ni postojao, prevladavala su tri narje�ja:
�tokavsko, kajkavsko i �akavsko.
Na podru�ju Istre, Kvarnera i dalmatinskih gradova Zadra, �ibenika i Splita
govorilo se �akavski, stanovni�tvo sredi�njeg dijela Hrvatske, izme�u Vara�dina i
Zagreba, slu�ilo se kajkavskim narje�jem, koje je najbli�e slovenskom jeziku, a
najra�irenija je bila �tokav�tina koja je prevladavala u ve�em dijelu Dalmacije, na
Vojnoj granici, u Slavoniji i u Bosni i Hercegovini.
Jedan od temeljnih ciljeva koji su u prvoj polovici 19. stolje�a odredili pokreta�i
hrvatskoga narodnog preporoda bilo je upravo stvaranje jedinstvenoga hrvatskog
jezika, kojim �e se slu�iti svi Hrvati. Hrvatski je narodni pokret i zapo�eo na
kulturnom, osobito knji�evnom podru�ju. Jedan od prvih navjestitelja tzv.
"hrvatskoga narodnog preporoda" bio je zagreba�ki biskup Maksimilijan Vrhovec, koji
je pripremao prijevod Biblije na hrvatski, a od sve�enika je zatra�io da skupljaju
povijesne i knji�evne izvore na hrvatskom jeziku.
Kao i kod drugih slavenskih naroda u Habsbur�koj Monarhiji, glavno sredi�te
hrvatskoga narodnog pokreta bilo je isprva u Be�u, gdje su se obrazovali hrvatski
studenti. Jedan od njih bio je Antun Mihanovi�, koji je kasnije stekao slavu kao
autor hrvatske himne Lijepe na�e domovine. Mihanovi� je 1815. u Be�u sro�io prvi
poziv za pisanje knji�evnosti na hrvatskom jeziku.4 Tada jo�, naravno, nije mogao
ni pomisliti da �e stolje�e
3 Iz Czoernigove ankete o jezi�noj pripadnosti iz 1846., odnosno 1850./51., mo�e se
zaklju�iti daje polovicom 19. stolje�a u Ugarskoj �ivjelo 1156600 Hrvata (8,94%) i
890568 Srba (6,89%). U Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 591404 Hrvata (69,39%) i
218493 Srba (25,64%). U u�oj Ugarskoj bilo je 82003 Hrvata. U Vojnoj krajini
�ivjelo je 480494 Hrvata (50,11%) i 310964 Srba (32,43%). U Dalmaciji su Hrvati i
Srbi bili uvr�teni u istu jezi�nu skupinu. Bilo ih je 395273 (96,18%), a Talijana
15305 (3,72%). U Istri je tada �ivjelo 134445 Hrvata (58,69%), 31995 Slovenaca
(14,03%) i 60000 (26,31%) Talijana. Usp. Fran Zwitter, Nacionalni problemi v
habsbur�ki monarhiji (Ljubljana 1962), 211-219. U Srpskoj Vojvodini i Teme�kom
Banatu �ivjelo je jo� 333189 Srba.
4 Helmut Rumpler, Eine Chance fiir Mitteleuropa. Biirgerliche Emanzipation und
Staats-verfall in der Habsburgermonarchie (Osterreichische Geschichte 1804-1914,
Wien 1997), 189-190.
23
kasnije slovenska politi�ka elita, u ime slovensko-hrvatske politi�ke so darnosti,
usvojiti njegovu Lijepu na�u.
Me�u pokreta�ima hrvatskoga narodnog preporoda ubrzo su prevlad li oni koji su
pokret nazvali ilirskim, imaju�i pred o�ima ponajprije cilj < stvore jedinstven
jezik za sve ju�ne Slavene. Ilirizam slovi kao povijesi prvi oblik jugoslavenske
ideje. U po�etnoj je fazi bio ograni�en na Hrva sku, a sredi�te mu je bilo u
Zagrebu. Isprva je imao ponajprije kulturno-terarni karakter, ali je postupno sve
vi�e prerastao i u politi�ki pokret.
Ilirski je pokret nastao pod utjecajem panslavisti�kog nauka znanoj slova�kog
pjesnika Jana Kollara i njegova koncepta slavenskog zajedni tva na temelju �etiriju
slavenskih jezika. Ilirizam se temeljio prije svej na tezama dalmatinskih
povjesni�ara iz 17. stolje�a, prema kojima su a ti�ki Iliri na tzv. Balkanskom
poluotoku bili Slaveni. Najdosljednije je stajali�te zastupao dubrova�ki pisac
Mavro Orbini u svojoj povijesti SI vena - II regno degli Slavi - iz 1601. Po njemu
su Hrvati, Srbi i Bugari l li Iliri. A hrvatski panslavist Juraj Kri�ani� u jednome
od svojih spisa 1654. uvrstio je me�u Ilire i Slovence.5
Predaja o istovjetnosti ju�nih Slavena i Ilira prodrla je po�etkom 1 stolje�a i u
jezik habsbur�ke administracije. Tako se za pravoslavne Sr] u Ugarskoj, koji su od
doseljenja 1690. u�ivali vjersku autonomiju, upotr bljavao naziv natio illyrica. Za
tom se predajom poveo i Napoleon osniv ju�i 1809. Ilirske provincije. Ta
Napoleonova tvorevina, koja je obuhva�a podru�je Gorice, Trst, Kranjsku, isto�ni
Tirol, zapadnu Koru�ku, Hrva sku s desne obale Save, Istru, Dalmaciju i Boku
kotorsku, potrajala je ( 1813. Oslanjaju�i se na tu predaju, austrijska je vlast
1816. osnovala No-\ Iliriju, u granicama koje su bile Kranjska, Koru�ka i Primorje,
a do 182 i podru�je Hrvatske s desne obale Save. Ilirija je uzdignuta u kraljevstv
a titula kralja Ilirije uvr�tena je u vladarske titule. Kasnije je, prema a: ti�kim
ilirskim kovanicama, oblikovan i ilirski grb: zlatna troveslarka r modroj pozadini.
Godine 1830. osnovana je i ilirska crkvena provinci za Primorje i Kranjsku, na �elu
koje je, kao ilirski metropolit, bio gori� nadbiskup. Ilirsko kraljevstvo nije
nikada za�ivjelo kao jedinstvena adrr. nistrativna jedinica jer su na tom
teritoriju bile dvije gubernije sa sjeo1 �tima u Ljubljani i Trstu. Ilirija se
posljednji put spominje u oktroirano: ustavu iz 1849.6
Osniva� ilirskog pokreta bio je Ljudevit Gaj. Jo� kao student filozol je na
sveu�ili�tu u Grazu, od 1826. do 1829. godine, dospio je najprije pc utjecaj
"pankroatizma" Pavla Rittera Vitezovi�a. Godine 1700. u djelu Cr atia rediviva
Vitezovi� je zemlje sa slovenskim stanovni�tvom - Kranjsk
5 Fran Zwitter, Postanek politi�nega ilirizma in ustanovitev Ilirskih provinc, u:
Isti, O si uenskem narodnem vpra�anju, 119-182.
6 Ferdo Gestrin i Vasilij Melik, Slovenska zgodovina od konca osemnajstega stoletja
do 19 (Ljubljana 1966), 44-45.
24
Vlaho Bukovac, Hrvatski narodni preporod (sve�ani zastor HNK, Zagreb)
Koru�ku i �tajersku - nazvao Croatia Alpestris.1 Vitezovi�evu tezu o Slovencima kao
"alpskim Hrvatima" preuzeo je Gaj. Izra�ena je i u njegovoj poznatoj pjesmi
Horvatov sloga i zjedinjenje iz 1833. u kojoj je i slavni stih Jo� Horvatzka nij'
propala (napisan prema jo� slavnijem poljskom uzoru Jeszcze Polska nie zginela).
Slovence u toj pjesmi Gaj naziva Gorotancima.8 Na tezu o Slovencima kao planinskim
ili alpskim Hrvatima u sljede�im desetlje�ima nailazimo kod mnogih hrvatskih
politi�ara, a u politi�kom rje�niku odr�ala se i u 20. stolje�u.
Od 1829., kada je zapo�eo studij prava u Pe�ti, Gaj je bio u prilici da neposredno
promatra uspon ma�arskog nacionalizma, koji je u njemu izazivao veliku brigu za
budu�nost Hrvatske. Kada je ugarska vlada zapo�ela uvoditi ma�arski jezik u
hrvatske �kole i urede, zaklju�io je da prije nego �to bude prekasno treba poraditi
na bu�enju hrvatske narodne svijesti. Dvije glavne to�ke Gajeva narodnopoliti�kog
programa bile su stvaranje jedinstvenoga knji�evnog jezika Hrvata i svih ju�nih
Slavena te njihova zajedni�ka borba protiv Ma�ara i Ugarske.9
Do Gajeve odluke o zajedni�kom knji�evnom jeziku svih ju�nih Slavena do�lo je pod
utjecajem Kollarova panslavisti�kog u�enja. Godine 1830. Gaj je u Budimu na
kajkavskom narje�ju objavio program pravopisne reforme
7 Pavao Ritter Vitezovi�, O�ivjela Hrvatska (Zagreb 1997), 27, 140.
8 �idak, Hrvatski narodni preporod, 82, 90.
9 Rumpler, Eine Chance, 196-197.
25
pod naslovom Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja pol mudroljubneh,
narodneh i prigospodarneh temeljov i zrokov. U prograr je predlagao da njegovu
pravopisnu reformu, pored Slavonaca i Dalma naca, prihvate i "bli�ni brati"
Stajerci, Kranjci i Koru�ci.10 Slovenci su g jicu kasnije doista i prihvatili kao
svoje narodno pismo.
U Hrvatskoj je Gaj ubrzo stekao �irok krug prista�a. Inicijatori hrv; skoga
narodnog preporoda bili su intelektualci plemi�ke i gra�anske pi venijencije.
Pridru�ilo im se i sve�enstvo i obrtni�ki sloj, koji je u pokre vidio mogu�nost
ostvarenja svojih gospodarskih planova. Najvi�e prista Gaj je imao u redovima
srednjeg plemstva. Osiroma�en hrvatski "gentr �elio je, naime, osvojiti �to vi�e
�inovni�kih mjesta, a to bi mu uvo�er ma�arskog kao slu�benog jezika onemogu�ilo.
Prema tome, s gledi�ta \ vatskog plemstva, borba za hrvatski jezik bila je ujedno
borba za osigui vanje odre�enih pozicija u dru�tvu.11
Prvi ve�i uspjeh Gajev je krug postigao 1832. Tada je dr. Matiji Smoc ku dopu�teno
da na zagreba�koj Akademiji predaje predmet Filologija / vatskoga narje�ja, a
istodobno je hrvatski narodni pokret, pre�av�i grai cu isklju�ivo kulturno-
literarnog djelovanja, stupio na politi�ki teren.
Janko grof Dra�kovi� je, naime, na �tokavskom narje�ju objavio 1 sertaciju, prvu
politi�ku bro�uru na hrvatskom jeziku. Bio je to najva�ri politi�ki tekst
hrvatskoga narodnog preporoda. Sadr�avao je, prije sveg prakti�ne upute hrvatskim
plemi�ima o tome kako da se opredjeljuju r spram reformi feudalnog sustava i
problematike dr�avnopravnih odnoi Dra�kovi�eva je polazna teza bio federalni odnos
izme�u Ugarske i L vatske. Izra�avao je nadu da �e se, uz kraljevu pomo�, Dalmacija
sjedin s Hrvatskom i Slavonijom, kojima bi se s vremenom pridru�ila i Bosn;
Hercegovina. Tako�er se zalagao da se Hrvatskoj priklju�i "onaj kraj 1 sada imenom
Ilirije ozivlja", misle�i pritom na zemlje Ilirskog kraljevst sa slovenskim
stanovni�tvom. Dra�kovi�, dodu�e, o slovenskom teritor: ne govori kao o etni�ki ili
povijesno hrvatskom, ali isti�e jezi�nu srodne Slovenaca i Hrvata. Tako sastavljenu
hrvatsko-slovensku dr�avnu zaj� nicu nazvao je "Ilirijom Velikom". Zahtijevao je da
Hrvatska dobije sve vladu, kao �to ju je ve� imala u razdoblju od 1767. do 1779.
Zalagao se 1 ko�er da "narodni jezik" postane slu�beni.12
U studenome 1832. hrvatski je Sabor donio niz odluka koje su bile j sve u skladu s
programskim zahtjevima Dra�kovi�eve Disertacije. Zast pnici koje je Sabor izabrao u
Ugarski dr�avni sabor dobili su uputu da rr. raju braniti uporabu latinskog kao
slu�benog jezika u Hrvatskoj. Takod su se trebali zauzeti za sjedinjenje hrvatskih
zemalja i za uspostavljai
10 �idak, Hrvatski narodni preporod, 82.
11 Rumpler, Eine Chance, 197.
12 Koruni�, Jugoslavenska ideologija, 33.
26
Ljudevit Gaj (1809.-1872.) voda ilirskog pokreta
banske vlade kakva je neko� ve� postojala. Ne bude li im zahtjev o uporabi
latinskog prihva�en, trebali su, prema uputi hrvatskog Sabora, napustiti ugarski
dr�avni Sabor. O sna�nom utjecaju Disertacije na zastupnike hrvatskog Sabora
svjedo�i i to da je Dra�kovi� bio izabran u magnatski dom ugarskog dr�avnog
Sabora.13
Jedan od najva�nijih Gajevih projekata bilo je pokretanje politi�kog lista kojim bi
se propagiralo ujedinjavanje ju�nih Slavena pod ilirskom zastavom. Za dozvolu da
pokrene list prvo se obratio ugarskoj vladi koja mu je, me�utim, odobrila izdavanje
isklju�ivo knji�evnog �asopisa. Odbijen od vlade, obratio se izravno caru Franji
I., koji mu je 29. svibnja 1833., primiv�i ga u audijenciju, obe�ao povoljno
rje�enje njegove molbe.14
Kancelar Clemens Metternich, koji je u godinama nakon Be�koga kongresa i sam
razmi�ljao o osnivanju "ilirske" dr�ave u okviru reformirane Habsbur�ke Monarhije,
bio je sklon Gajevu pokretu, koji je u borbi protiv ma�arskog nacionalizma tra�io
oslonac u Be�u. Procjenjivao je, naime, da �e ma�arski nacionalisti zbog "ju�ne
fronte" (protiv hrvatskoga narodnog pokreta) biti prisiljeni na umjereniju politiku
prema Be�u. Gajeve su se ideje svidjele Metternichu i zato �to su izazivale
suprotstavljanje srpskih nacionalista, u kojima je kancelar cara Franje vidio
ozbiljnu opasnost za Monarhiju.15
Tako je, uz podr�ku be�kog dvora, 6. sije�nja 1835. po�eo izlaziti Gajev politi�ki
list Novine Horvatzke. Istodobno je kao tjedni prilog po�ela izlaziti Danicza
Horvatzka, Slavonszka y Dalmatinszka. Ve� potkraj godine Gaj je najavio da �e u
svojim novinama posve napustiti kajkavsko narje�je i upotrebljavati isklju�ivo
�tokav�tinu kao jedinstven knji�evni jezik koji bi trebao biti zajedni�ki svim
ju�nim Slavenima. Taj jedinstveni knji�evni jezik nazvao je ilirskim, budu�i da bi
se njime slu�ili svi Slaveni na teritoriju Ilirije, koja bi se prostirala od
Villacha (Beljaka) do Varne.16 Time je Gajev pokret definitivno prerastao hrvatski
nacionalni okvir i zadobio znatno �ire ju�noslavenske dimenzije.
14 Isto, 90.
27
Ilirski jezik i pravopis bili su 1840. uvedeni kao predmet u �kole u H vatskoj,
Slavoniji i u Primorju. Ve� sljede�e godine pripadnici ilirskog p kreta
organizirali su se u stranku. Nasuprot Hrvatskoj, gdje je pokret n predovao vrlo
brzo, Gaj nije imao uspjeha u pridobivanju Slovenaca, Sr] i Bugara. To se o�itovalo
i u Gajevim listovima, u kojima su uglavno pisali hrvatski autori. Ve�inu
slovenskih intelektualaca ilirski je pokr ostavljao hladnima.
Srbi su pak vrlo odlu�no istupili protiv ilirizma. Otpor je po�eo me( ugarskim
Srbima, a zatim je na njegovo �elo stupio utemeljitelj srpsko] knji�evnog jezika
Vuk Stefanovi� Karad�i�. On je ve� 1836. odbacio up rabu ilirskog imena, isti�u�i
da bi Srbi "ludi bili, kad bismo pristali na 1 da ostavimo na�e slavno ime, a da
primimo drugo mrtvo (Iliri), koje d nas u sebi ni�ta ne zna�i". Vuk je bio jo�
o�triji u �lanku Srbi svi i svud napisanom upravo tada, a objavljenom tek 1849. U
njemu je Hrvatima c poravao pravo na uporabu hrvatskog imena, isti�u�i da su svi
koji govo �tokavskim narje�jem Srbi. Pa i bez obzira na to jesu li pravoslavci, rim
katolici ili muslimani.17
Polemiziraju�i s pobornicima Karad�i�eve velikosrpske koncepcije, G nije zao�travao
svoja stajali�ta ve� je poku�avao uvjeriti "bra�u" da ili] zam nije uperen ni
protiv kojeg narodnog imena.18 Potkraj tridesetih goe na 19. stolje�a Gaj je
korigirao svoj politi�ki program, udaljavaju�i se s vi�e od Be�a i uspostavljaju�i
veze s Beogradom. Povezao se i s agentin poljskog kneza Adama Czartorvskoga, koji
je kovao planove za osnivar jugoslavenske dr�ave sa sredi�tem u Srbiji. Njegov
�e�ki agent Franti�< Zach odr�avao je kontakte s dvorom srpskoga kneza Aleksandra
Kara�c �evi�a, a i s Gajem.
Nakon �to mu je Gaj poslao u Beograd jednoga iz naju�eg kruga svoj suradnika,
Stjepana Cara, Zach je, na temelju razgovora s Carem, izr dio dokument o srpsko-
hrvatskim odnosima i predao ga srbijanskome n nistru unutarnjih poslova Iliji
Gara�aninu. Sljede�e godine Gara�anin izradio za kneza poznati program Na�ertanije,
u temelju kojeg je osnivat velikosrpske dr�ave.19
Bitna je konstatacija Gara�aninova plana - koji je, dakako, bio �uvj kao najstro�a
tajna � da je glavna prepreka ostvarenju velikosrpsk programa Habsbur�ka Monarhija.
Austrija je u dokumentu okaraktei zirana kao neprijatelj srpskoga naroda s kojim se
ne mo�e �ivjeti u n ru. Bila je to jasna najava rata u budu�nosti. Metternich je
preko sv jih obavje�tajaca saznao za Gajevo paktiranje s kroja�ima dalekose�n
planova o osnivanju jugoslavenske dr�ave pod krunom Kara�or�evic
17 Isto, 132.
18 Koruni�, Jugoslavenska ideologija, 31-32.
19 Jaroslav �idak, Hotel Lambert i Hrvati, u: Studije, 167-177.
28
Austrijski kancelar, koji je do tada tolerirao ilirski pokret, ra�unaju�i da bi
pomo�u njega mogao neutralizirati velikosrpske planove, na Gajev je obrat reagirao
odlu�no. Ilirsko je ime 11. sije�nja 1843. kraljevom odlukom zabranjeno.20
Pa ipak, Ilirska je stranka u Hrvatskoj nastavila djelovati, ali sada pod drugim
imenom - kao Narodna stranka. Njezin vo�a povjesni�ar Ivan Ku-kuljevi� Sakcinski
odr�ao je 2. svibnja 1843. u Saboru prvi govor na hrvatskom jeziku, zalo�iv�i se
pritom da Sabor prihvati "narodni" jezik kao slu�beni. Sabor je to i u�inio odlukom
koju je donio 23. listopada 1847.21 Kukuljevi� i drugi zastupnici Narodne stranke u
svojim su nastupima u zagreba�kom parlamentu sve �e��e istupali protiv ma�arskog
nacionalizma. To je ve� ukazivalo na zao�travanje odnosa izme�u hrvatske i ma�arske
politi�ke elite, koje je u vrijeme revolucije 1848. dospjelo do otvorenog
neprijateljstva, pa i do oru�anog sukoba.
Poput hrvatskoga narodnog pokreta i tzv. "slovenski narodni preporod" isprva je
imao isklju�ivo kulturno-literarna obilje�ja.22 Me�utim, nasuprot Hrvatima, kod
kojih je u narodnom preporodu va�nu ulogu odigralo plemstvo, Slovenci nisu imali
narodno osvije�teno povijesno plemstvo. I gra�anstvo je u doba prije revolucije
1848. komuniciralo na njema�kom, dok se slovenskim, uz rijetke intelektualce,
slu�ilo selja�tvo. Me�u tim rijetkim intelektualcima ve�ina su bili sve�enici, koji
su jo� od samoga po�etka bili glavni oslonac slovenskoga narodnog pokreta.
Slovenski se narodni pokret isprva svodio na �a�icu intelektualaca koji su zdu�no
prionuli stvaranju slovenskoga knji�evnog jezika i njegovoj afirmaciji u javnom
�ivotu.23 Augustinski redovnik Marko Pohlin jo� je 1768. na njema�kom napisao
Kraynische Grammatik u kojoj je, kao prvi, pozvao stanovnike sredi�nje slovenske
zemlje Kranjske da se ne srame svoga jezika.
Va�nu je ulogu u slovenskom narodnom preporodu imao i prosvjetiteljski salon
veleposjednika i industrijalca �ige baruna Zoisa. U njemu su se u doba jozefinizma
- prosvije�enog apsolutizma cara Josipa II. - okupljali najugledniji kranjski
intelektualci i umjetnici. Najistaknutiji je me�u njima bio dramski pisac, pjesnik
i povjesni�ar Anton To-ma� Linhart. U dvotomnoj knjizi Versuch einer Geschichte von
Krain und den ilbrigen Ldndern der siidlichen Slaven Oesterreichs - prvi je svezak
objavljen 1788., a drugi 1791. - Linhart je prvi obradio povijest Slovenaca kao
nacionalne cjeline. Uz to je autor dramskih tekstova i kazali�ne
21 �idak, Hrvatski narodni preporod, 145-146, 161.
22 O slovenskom narodnom preporodu usp. Gestrin - Melik, Slovenska zgodovina, 80-
89.
23 Gdje nije navedeno druga�ije, biografski podaci o vode�im ljudima slovenskoga
narodnog preporoda koji se navode u nastavku ovoga poglavlja, temelje se uglavnom
na natuknicama u Enciklopediji Slovenije (Ljubljana 1987-2002).
29
predstave na slovenskom jeziku �upanova Micka, koja je prvi put iz\ dena potkraj
1789.24
U Zoisovu salonu djelovao je i pjesnik Valentin Vodnik, ina�e aktiva: kao pedagog i
pisac ud�benika. Od 1797. do 1800. Vodnik je ure�ivao j ve novine na slovenskom,
Lublanske novice. U doba Napoleonovih Ilirsk provincija Vodnik je bio na va�nom
polo�aju u �kolskom sustavu koji uspostavili Francuzi. Godine 1811. objavljena je
njegova Ilirija o�ivlen koju je spjevao kao odu Napoleonu. Iako se u njoj pozivao
na navodnu sla nu pro�lost Ilirije, u kojoj je vidio ideal slavenske dr�avnosti,
Vodnik je z jedno s Zoisom sprije�io ostvarenje zamisli francuskih vlasti da u gimn
ziju uvedu hrvatski "ilirski". Nakon Napoleonova pada austrijska je vla Vodnika,
zbog njegova frankofilstva, umirovila.
U Zoisovu je salonu Vodnikova zvijezda, dodu�e, po�ela blijedjeti j prije. Naime,
1803. Zoisovim je tajnikom i knji�ni�arom postao Jernej K pitar, koji se sljede�ih
godina afirmirao kao najutjecajniji Slovenac u a strijskoj carevini. Od 1810. bio
je cenzor za slavenske i novogr�ke knjige skriptor u Dvorskoj knji�nici u Be�u. Jo�
godinu prije objavljena je njego Grammatik der slavischen Sprache in Krain, Kartnen
und Steiermark, p va moderna znanstvena slovenska gramatika. Kopitar slovi i kao
duhov otac "austroslavizma", kojem je polo�io temelje 1810. djelom Patriotisa
Phantasien eines Slauien. Njegovo je stajali�te bilo da je poslanje Austr: da utire
put kulture zapadnim Slavenima. U Be�u je �elio osnovati sredi nju slavensku
akademiju, suprotstavljaju�i se onim panslavistima koji i se oslanjali na
pravoslavnu Rusiju.25 Svojim istra�ivanjima slavenske ki ture i jezika Kopitar je
stekao glas diljem Europe. U svoje vrijeme bio ^ uz Metternicha, jedini austrijski
nositelj pruskog odli�ja Pour le merite.
Kopitar je zagovarao i tzv. "panonsku teoriju", prema kojoj je domovi] starog
crkvenoslavenskog jezika bila ranosrednjovjekovna Donja Panoi ja. Za njega je
slovenski jezik bio najsli�niji crkvenoslavenskome.27 Prito je polazio od uvjerenja
da pravim slovenskim govore jo� samo seljaci, di su gra�anstvo i inteligencija
jezi�no otu�eni, pa zato njihov jezik nije up trebljiv za definiranje gramati�kih
pravila. Tom je tezom Kopitar sna�i utjecao na Karad�i�a koji je, uz njegovu pomo�,
pisao gramatiku i rje�n srpskoga jezika. U skladu sa svojim austroslavisti�kim
konceptom, Koj tar je �elio Srbe otrgnuti od ruskoga politi�kog i kulturnog
utjecaja i pi bli�iti ih Austriji. Kao i Karad�i�, zastupao je teze �e�kog filologa
opata J sefa Dobrovskog, pribrajaju�i Hrvate �tokavce Srbima, a Hrvate kajkav
24 Fran Zvvitter, Linhartova doba, misel in delo, u: Isti, O slovenskem narodnem
vpra�an 73-118.
25 Jernej Kopitar, Matija Cop, Izbrano delo, uredio Janko Kos (Ljubljana 1973), 50.
27 Kopitar - �op, Izbrano delo, 67-68.
30
J. Scherer, Ilirija o�ivljena
Slovencima.28 Slovenstvo bi, prema Kopitaru, imalo dva kulturna sredi�ta -
Ljubljanu i Zagreb. Prodorom ilirizma u Hrvatsku taj mu se koncept sru�io, zbog
�ega je i bio �estok protivnik ilirskog pokreta. To je pokazao i tekstom Hesychii
Glossographi discipulus, koji je objavljen 1839. u Be�u.
Unato� Kopitarevu otporu i dio slovenskih knji�evnika i publicista odu�evljavao se
ilirizmom. Me�u njima je najistaknutiji bio �tajerski pjesnik Stanko Vraz, koji se
ina�e volio potpisivati kao "Ilir iz �tajera".29 Vraz je nedvojbeno bio jedan od
najnadarenijih stvaralaca slovenske romanti�ne poezije, me�utim, za svoje pjesme,
pisane doma�im narje�jem, nije nai�ao na razumijevanje u ljubljanskom kulturnom
krugu.30 Po�to se 1833. prvi put sreo s Gajem, aktivirao se u ilirskom pokretu i
ubrzo se preselio u Zagreb.
Zanimljivo je da je Vraz isprva bio za to da zajedni�ko ime za sve ju�ne Slavene
bude Slovenci:
Ostavimo se svih tih nadimaka - Horvat, Kranjc, Goroten, �tajarc, Dal-matinc itd. -
oni nas razdvajaju jer bi svatko htio vidjeti svoj kraj kao prvi. Svi mi, sinovi
ju�ne Slavije, smo Slovenci.
Time je do 1835. bio zaokupljen i Gaj, ali je potom prevladalo ilirsko ime.31 Vraz
je 1837. prestao pisati poeziju na slovenskom, odlu�iv�i da �e
28 Isto, 43.
29 Branko Drechsler, Stanko Vraz. Studija (Zagreb 1909). Zahvaljujem prof. ddr.
Igoru Gr-dini, koji me je upozorio na citiranu biografsku studiju.
30 Isto, 13.
31 Isto, 18.
31
1S*
Stanko Vraz (1810.-1851.), "Ilir iz Stajera"
ubudu�e pisati samo na "ilirsko Time je, zapravo, postao hrvat pjesnik. Kao jedan
od najbli�ih jevih suradnika zapo�eo je u Zaj. bu ure�ivati �asopis za knji�evi
kulturna pitanja Kolo. Jako se ti dio da za ilirsku ideju pridobije i narodnjake u
Kranjskoj i �tajers ^^^L kamo je odlazio u surki kako bi
^^^^L jatelje iz "Gornje Ilirije" nagova
L^^^^L j da se pridru�e njemu i Gaju.32 ^^^^^^^k^fl Uz Vraza
ilirskim su se pokret ^H^^^H^^| u svojim studentskim godinama ^^^^^^^^H
nosili i neki drugi slovenski intel ^^^^^^^^^i tualci, koji su, me�utim, u
kasnij godinama stali na slovenske nac nalne pozicije. Od njih treba sval ko
spomenuti katoli�kog ideologa i pjesnika Luku Jerana i geografa Pt Kozlera, autora
znane zemljopisne karte slovenskoga etni�kog teritoi Kozlerov zemljovid iz 1853.,
koji su zaplijenile austrijske vojne vlasti, nimljiv je osobito po tome �to, uz
Kranjsku, Gori�ku, slovenske dijele �tajerske i Koru�ke, u slovenski etni�ki
teritorij uklju�uje i cijelu Istr kvarnerske otoke.
Pobornici ilirizma bili su u �tajerskoj i Koru�koj mnogobrojniji nep Kranjskoj. A
me�u protivnicima bio je i lavantinski biskup Anton Mai Slom�ek, ina�e veliki
autoritet me�u �tajerskim Slovencima. Me�utim, lu�uju�i je udarac slovenskim
pobornicima ilirizma zadao romanti�ni : snik France Pre�eren. Polazi�te Pre�erna i
knji�evnog teoreti�ara Ma �opa bilo je da slovenski jezik ne smije ostati ograni�en
na odgojne i pc ne tekstove za seljake nego da se mora kultivirati kako bi bio
upotreblj u najzahtjevnijim europskim poetskim formama.33
Unato� razli�itom odnosu prema ilirizmu, Pre�eren i Vraz su ostali jatelji. Takav
njihov odnos kasnije je bio povod nekim intelektualcima izvo�enje cijelog niza
zanimljivih usporedbi. Tako je, na primjer, Mazo razlike me�u njima iskoristio za
utemeljenje svoje teze o "dvostrukoj venskoj du�i", prvoj "mekoj, poeti�noj,
slavenskoj, koja bi htjela sve po? osje�ajima, zanemaruju�i stvarne prilike" i
drugoj "krutoj, prakti�noj, pola germanskoj, koja stalno zbraja i oduzima, ozbiljno
zagledana u pi lost i budu�nost". Prema Mazovcu, predstavnik prve bio je Vraz, "koj
Isto, 84.
Boris Paternu, Notranje razse�nosti Pre�ernove narodotvorne misli, u: Pre�ernovi
dne Kranju. Simpozij ob 150-letnici smrti dr. Franceta Pre�erna (Kranj 2000), 71-
80.
32
Dr. Janez Bleiweis (1808.-1881.), "otac slovenskoga naroda"
u nekoliko godina htio izbrisati sve �to se u toku cijelog tisu�lje�a neizbrisivim
slovima usjeklo u na�u i hrvatsku povjesnicu". Nasuprot Vrazu, "na� pravi Gorenjec"
Pre�eren predstavnik je "hladne slovenske du�e", a zasluga mu je u tome "�to smo
dandanas to �to jesmo i �to jo� razmjerno toliko �vrsto stojimo na svojim
pozicijama kao 'predstra�a Balkana i osobito Trojedne kraljevine'".34
Pre�ernovo stvarala�tvo nije ostalo ograni�eno isklju�ivo na knji�evno podru�je ve�
je imalo i uo�ljivu politi�ku notu. Njegovu temeljnu politi�ku ispovijed,
Zdravljicu, napisanu 1844., cenzura je dvaput zabranila. Pjesma, �ija je sedma
kitica danas slovenska dr�avna himna, sadr�i ideju pru�anja otpora zatiranju
narodne slobode, pa je jasno da u doba Metter-nichova re�ima nije mogla biti
objavljena. U javnost je dospjela tek 1848., nakon be�kog prevrata i revolucije.
U predve�erje revolucije 1848., u Austriji je bilo pribli�no 1055000 Slovenaca, �to
je iznosilo jedva 6 posto stanovni�tva Monarhije. �ivjeli su izme�u Alpa i Jadrana,
administrativno razdijeljeni na pet zemalja i grad Trst.35 Iako su Be� i Graz
(Gradec), kao sveu�ili�ni gradovi, stalno bili va�na �ari�ta slovenske politi�ke
misli, ipak se kao glavno sredi�te slovenskoga narodnog pokreta afirmirala
Ljubljana, prijestolnica Vojvodine Kranjske.
U Ljubljani je �etrdesetih godina 19. stolje�a zapo�eo djelovati krug okupljen oko
dr. Janeza Bleiweisa, koji je ubrzo postao vode�i slovenski politi�ki autoritet.36
Bleiweis je, dodu�e, obrazovanjem bio veterinar i 1842. postao je tajnik
Poljodjelske udruge u Kranjskoj. Sljede�e je godine preuzeo i ure�ivanje lista
Kmetijske in rokodelske novice, preko kojeg je radio na u�vr��ivanju narodne
svijesti slovenskog selja�tva. Pritom je favorizirao
Mazovec, Vzajemnost, 33-34.
Samo u Vojvodini Kranjskoj, gdje ih je, prema Czoernigovoj anketi, bilo 410 722
(88,10%) i u gori�koj grofoviji, gdje ih je �ivjelo 128462 (67%), Slovenci su bili
u ve�ini prema Nijemcima, odnosno Talijanima. U svim drugim krunskim zemljama bili
su etni�ka manjina: u �tajerskoj ih je �ivjelo 362742 (36,16%), u Koru�koj 95544
(29,99%), u Istri 31995 (14,03%) i u Trstu 25300 (31,51%). A u u�oj Ugarskoj, u
Prekmurju, bilo ih je jo� 49116. Uz navedene, 26676 Slovenaca �ivjelo je u okviru
lombardsko-mleta�kog kraljevstva, koje je bilo sastavni dio austrijskoga carstva u
razdoblju od 1814. do 1866. Usp. Zwitter, Nacionalni problemi, 212-216.
O Bleiweisu usp. Dragotin Lon�ar, Dr. Janez Bleimeis in njegova doba, u: Tomin�ek,
Blei-voeisov zbornik, 141-244.
33
patriotske pjesme Jovana Vesela Koseskog, koji je tada, unato� Pre�er vim
umjetni�kim djelima, bio ponajvi�e slavljen slovenski pjesnik.
U jednoj od pjesama Koseskoga, spjevanoj 1844., u povodu posjeta ra Ferdinanda I.
Ljubljani, prvi put se pojavilo ime "Slovenja". �etiri dine kasnije, za vrijeme
revolucije, to je ime postalo i prvi slovenski p ti�ki program.
34
2.
POD ZA�TITOM JELA�I�EVE KONJICE
Razglednica Zagreba iz 1914. godine (osobna zbirka Waltera Lukana)
!
U doba Habsbur�ke Monarhije Be� je bio tradicionalno stjeci�te slovenskih i
hrvatskih intelektualaca. I za vrijeme revolucionarnih zbivanja 1848. potaknutih
o�ujskim prevratom u Be�u slovenski i hrvatski studenti u prijestolnici Monarhije
�esto su se sastajali, pa i koordinirali svoje akcije. Pritom su im se pridru�ili i
neki istaknuti narodni vo�e. Tako je Gaj, ve� 16. o�ujka, �im su do njega stigle
vijesti o po�etku revolucije, otputovao u Be�. Ondje se u vi�e navrata sastao s
hrvatskim i slovenskim intelektualcima koji su upravo sro�ili prvi koncept
politi�kog saveza ju�noslavenskih naroda u Monarhiji.
Be�ki "Jugoslavjani" izdali su 20. o�ujka proglas kojim pozivaju Hrvate da Gaja,
Kukuljevi�a i Ambroza Vraniczanvja imenuju �lanovima privremenoga narodnog odbora.
Proglas je potpisalo i nekoliko Slovenaca, me�u kojima Kranjci Peter Kozler, Jurij
Jenko i Anton Globo�nik.1 Sljede�eg dana sastavili su jo� jedan proglas, kojim su
pozvali Hrvate da se odupru ma�arskom pritisku, a ujedno su se zalo�ili za
politi�ki savez izme�u Hrvata, Slovenaca i vojvo�anskih Srba, pri �emu je glavna
uloga u tom povezivanju trebala pripasti Hrvatskoj. Gaj se vratio u Zagreb 24.
o�ujka i upoznao Hrvate s pozivima intelektualaca iz Be�a.2
U Zagrebu je ve� sutradan zapo�ela "velika narodna skup�tina", koja je donijela
tzv. Zahtijevanja naroda.3 Hrvatski su narodnjaci u njima zagovarali sjedinjenje
Hrvatske i Slavonije s Dalmacijom i Vojnom granicom. Zahtijevali su tako�er da se
Trojednoj kraljevini vrate oni dijelovi nekada�nje Kraljevine koji su sada bili pod
ugarskom ili austrijskom vla��u; pritom su vjerojatno mislili na Me�imurje, Istru,
a i na dijelove etni�ki slovenskog teritorija.4
Jo� prije skup�tinskog zasjedanja glavne hrvatske narodne zahtjeve objavio je 22.
o�ujka jedan od vo�a Narodne stranke, Bogoslav �ulek. U tekstu pod naslovom Na�e
�elje zalo�io se za sjedinjenje Dalmacije i Vojne granice s Hrvatskom i Slavonijom.
Zahtijevao je da se granice Hrvatske pomaknu do rijeke Une i grada Biha�a u Bosni,
na teritorij koji je u
1 Ile�i�, O slovensko-hrvatski zajednici, 279.
3 Podrobno o hrvatskoj politici za vrijeme o�ujske revolucije: Tomislav Markus,
Hrvatski politi�ki pokret 1848/49. godine. Ustanove, ideje, ciljevi, politi�ka
kultura (Zagreb 2000); Hrvatska 1848. i 1849. Zbornik radova, uredio Mirko Valenti�
(Zagreb 2001).
4 Ile�i�, O slovensko-hrvatski zajednici, 279-280.
37
srednjem vijeku pripadao hrvatskome kraljevstvu. �to se pak ti�e Sto naca, Sulek je
napisao da, kada je rije� o ujedinjenju s Kranjskom, Istroi drugim zemljama, za
sada treba jo� "�utjeti". Me�utim, ve� potkraj o�uj prekinuo je svoju �utnju i
jasno napisao da je ujedinjenje sa Slovencima interesu Hrvatske. Kao kod ve�ine
hrvatskih narodnjaka i kod �uleka o�it rascjep izme�u na�ela prirodnoga i
povijesnog prava. Pa je tako Ist i Kranjsku, po na�elu prirodnoga prava, tretirao
kao etni�ki slovens zemlje, tvrde�i istodobno da, u skladu s povijesnim pravom,
pripadaju 1 vatskoj kraljevini.5 Dodu�e, hrvatsko dr�avno pravo shva�ao je i tuma
prili�no rastezljivo. U Pragmati�koj sankciji, koju je hrvatski Sabor c nio 1712. i
na koju su se pozivali hrvatski narodnjaci, doista se spomin la Kranjska (uz
Koru�ku i �tajersku), ali u njoj nije bilo rije�i o povijesi pripadnosti Istre
Trojednoj kraljevini, kao �to je to smatrao �ulek.
O ujedinjavanju ju�nih Slavena razgovarali su 29. o�ujka na saste ku u Be�u i neki
od vode�ih hrvatskih i slovenskih narodnjaka.6 S 1 vatske strane bio je tu i budu�i
bosanski i srijemski biskup Josip Ju: Strossmaver, a sa slovenske i Dragotin
De�man, koji je �ezdesetih go na napustio slovenski narodni tabor i postao vo�a
njema�ke ustavovjer (verfassungstreu) stranke u Kranjskoj.
Slovenski su narodnjaci za vrijeme revolucije 1848. formulirali progrs Ujedinjene
Slovenije na kojem su kasnije, u razli�itim oblicima, ustraj sve do raspada
Monarhije. Program je nastajao na vi�e mjesta - u Be< Ljubljani, Grazu i
Klagenfurtu - pa je imao i vi�e verzija. Bit prograi bila je sadr�ana u zahtjevu da
se, na temelju etni�kog na�ela, svi Slovei na teritoriju Kranjske, �tajerske,
Koru�ke, Gori�ke, Istre i Trsta ujedi u jedinstvenu kraljevinu u okviru Habsbur�ke
Carevine. Tvorci prograi odlu�no su odbacivali mogu�nost uklju�ivanja Austrije u
velikonjema� dr�avu.
Prvi je program Ujedinjene Slovenije formulirao klagenfurtski pr< stolni kapelan
Matija Majar Ziljski.7 On je 17. o�ujka 1848. napisao � nak Slava Bogu na vi�avah
in na zemlji mir Ijudem dobrega serca, koji 29. o�ujka objavljen u Bleiweisovim
Novicama. U tekstu se zalo�io za s bodan i ravnopravan razvoj slovenskoga naroda u
Koru�koj, �tajersk Kranjskoj, Gori�koj i Istri. Zahtijevao je uvo�enje slovenskog
jezika u �l lama i uredima. Na dan kada je u Ljubljani bio objavljen Majarov �lam
be�ki su Slovenci pismom pozvali kranjske zemaljske stale�e da stupe �elo
slovenskoga narodnog pokreta.8
6 Isto, 41.
7 Potanko o Majaru u zborniku Matija Majar Ziljski, uredio Andrej Moritsch
(Unbegren Geschichte - Povijest bez granica 2, Celovec - Ljubljana - Be� 1995).
8 Apih, Slovenci, 72, 77-78.
38
Pod za�titom Jela�i�eve konjice
Izaslanici slavenskih naroda, koji su se u me�uvremenu okupili u Be�u, pozvali su
5. travnja Slovence da se ujedine u jednu upravnu jedinicu - Sloveniju - i da se
zatim povezu s Hrvatima. Me�u potpisnicima tog poziva bili su i hrvatski narodni
vo�e, uklju�uju�i Gaja i Kukuljevi�a.9
U Be� je 9. travnja do�la delegacija kranjskoga zemaljskog Sabora kako bi vladi i
dvoru predstavila svoje zahtjeve, me�u kojima, me�utim, nije bilo Ujedinjene
Slovenije. U delegaciji je bio i Blehveis, koji je odr�ao vi�e sastanaka s be�kim
Slovencima. Nadvojvoda Ivan primio je vo�u kranjskih Slovenaca, koji gaje tom
prigodom upoznao sa zahtjevom o Ujedinjenoj Sloveniji. Ve� nezadovoljan time �to
Slovenci odbijaju uklju�ivanje Austrije u Veliku Njema�ku, nadvojvoda nije bio
nimalo odu�evljen idejom da se, radi slovenskog ujedinjavanja, ru�e povijesne
granice austrijskih krunskih zemalja. Rekao je Bleiweisu da treba i narod u
Koru�koj, �tajerskoj, Gori�koj i Istri pitati �eli li doista ujedinjavanje s
Kranjcima.10 Razo�arani Bleiweis potom se, 12. travnja, prije povratka u Ljubljanu,
sastao s hrvatskim narodnjacima, me�utim, ostalo je nepoznato o �emu su
razgovarali.11
Na tom je sastanku bio i Fran Kurelac, koji je prvi od Hrvata iza�ao s koncepcijom
jugoslavenskog saveza. Uz to je prvi iznio zahtjev da se Hrvatska odcijepi od
Ugarske. U tekstu Zori Dalmatinskoj, Rodu Dalmatinskom, kojim se polovicom travnja
iz Be�a obratio Dalmatincima, tra�io je sjedinjavanje hrvatskih zemalja i, potom,
osnivanje politi�koga i dr�avnog saveza Hrvata, Slovenaca i vojvo�anskih Srba.
Kurel�evim tekstom ozna�en je po�etak pribli�avanja Hrvata ideji austroslavizma.12
Kod Slovenaca je u me�uvremenu zapo�elo potpisivanje peticija kojima se zahtijevalo
stvaranje Ujedinjene Slovenije. Tako je Majar sastavio peticiju Slovenaca upu�enu
caru Ferdinandu. Na dan 11. travnja bila je objavljena u Gajevim Novinama.
Hrvatskim je �itateljima osobito zanimljiva bila 3. to�ka, koja je sadr�avala molbu
da Slovenci do�u "s carskoj dinastiji uvijek vjernom i vite�kom bra�om u Hrvatskoj,
Slavoniji i Dalmaciji u pravi savez (vvahre Verbindung)".13
Majarova sklonost povezivanju s Hrvatima izvirala je iz njegova odu�evljenja
ilirskim pokretom. On je, naime, jo� 1839. sura�ivao u Vrazovu zborniku Narodne
pjesni ilirske. Dvije godine kasnije Vraz ga je i posjetio u Koru�koj, gdje su
zajedno skupljali narodne pjesme. Majar se pod Vrazovim utjecajem zalagao za
pribli�avanje narje�ja ju�nih Slavena i stvaranje jedinstvenoga knji�evnog jezika,
kojem bi u �ari�tu bilo narje�je iz okolice Rijeke.14
10 Apih, Slovenci, 86.
12 Isto, 52.
13 Stane Granda, Prva odlo�itev Slovencev za Slovenijo (Ljubljana 1999), 32.
14 Usp. Dragutin Pavli�evi�, Matija Majar i Hrvati, u: Moritsch, Matija Majar
Ziljski, 163-181.
39
Nekim slovenskim narodnim vo�ama nije se svidjelo Majarovo o�ij kanje s Hrvatima.
Lavantinski biskup Slom�ek je 19. travnja, u jedno od svojih pisama, optu�io Majara
da pretjeruje, da je pre�estok i da iz ziva veliku uznemirenost u Koru�koj. U tom
je pismu Slom�ek napisac onu poznatu re�enicu: "Ho�emo ostati austrijski Slovenci,
ne pripadaju ni njema�kom savezu, niti hrvatstvu".15
Unato� negativnom Slom�ekovom stajali�tu prema kroatofilskim isto pima, i me�u
�tajerskim Slovencima na�lo se pobornika povezivanja s H vatima. Tako se polovicom
travnja �lankom u Gratzer Zeitungu za politi ko povezivanje s Hrvatima zalo�io
sve�enik dr. Josip Mur�ec �ivkov, inai tajnik dru�tva Slovenija u Grazu, koji je
pripadao krugu prista�a ilirsl ideje. U �lanku je izrazio nadu da �e car dopustiti
Slovencima "tijesni savi s Hrvatima", savez koji �e biti "nesavladiva tvr�ava
carstva prema jugu"
Dru�tvo Slovenija objavilo je 22. travnja peticiju upu�enu caru kojom i njegovi
�lanovi izja�njavaju za prevladavanje povijesne rascjepkanosti si venskog
teritorija na krunske zemlje ujedinjavanjem svih slovenskih p< krajina. U 3. to�ki
se pak izra�ava molba da se Slovencima omogu�i "tje nje povezivanje s na�om,
presvijetloj dinastiji uvijek vjernom i vite�ko: bra�om u Hrvatskoj, Slavoniji i
Dalmaciji", pri �emu bi najprije treba ukinuti carinsku granicu s Hrvatskom,
odnosno Ugarskom i organizira zajedni�ko vi�e �kolstvo.17
Jugoslavenski koncept ve�ine slovenskih pobornika povezivanja s H vatima bio je
nadnacionalnog karaktera. �to �e re�i da su se zalagali 2 slovensku narodnu
samobitnost. Bilo je, dodu�e, i iznimaka, kao, primjer ce, Ivan Macun i Fran
Mur�i�, dvojice od rijetkih preostalih prista�a iliri ma. Oba su zagovarala
sjedinjavanje Hrvata i Slovenaca ujedan narod.
Slovenski program ujedinjenja s Hrvatima bio je, dakako, ra�un bt kr�mara sve dok
je na kormilu bila ma�arska revolucionarna vlada. Vod ma�arskih revolucionara Lajos
Kossuth govorio je, naime, da je u Ugarsfe priznata samo jedna nacija, ona �iji je
jezik ma�arski, dok su ostale nacii nalnosti � Hrvati, Srbi, Rumunji, Slovaci � tek
"drugojezi�na plemena".
Zbog zao�travanja odnosa s ma�arskom politi�kom elitom hrvatski pi liti�ki vo�e sve
su se vi�e priklanjali ideji austroslavizma. Kukuljevi� j 27. svibnja objavio tekst
Dana�nje stanje pravah der�avnih i medjunaroc nih u kojem je odbacio na�elo
povijesnog prava, smatraju�i da ono gu�i sli bodni razvoj naroda. Po njegovu
mi�ljenju austrijski �e Slaveni mo�i o�i vati svoju narodnu individualnost samo na
temelju prirodnoga i narodne prava. Dr�ao je da bi se slavenski narodi u Monarhiji
morali udru�iti
15 Granda, Prva odlo�itev, 93.
17 Granda, Prva odlo�itev, 44-45.
40
Josip Jela�i� (1801.-1859.), hrvatski ban i spasilac carskog prijestolja u
revoluciji 1848./49.
federalne jedinice, pri �emu bi jedna od njih bila jugoslavenska. Na Hrvatskoj je,
po njemu, bilo poslanje da oko sebe okupi Slovence i vojvo�anske Srbe.20
Josip Jela�i�, novoimenovani hrvatski ban, sazvao je za 5. lipnja u Zagrebu Sabor
Trojedne kraljevine.21 Hrvati su na Sabor pozvali i Slovence jer su u planu uvjeta
za pomirenje s Ma�arima pridr�ali sebi pravo "da smiju obnoviti stari politi�ki
savez" s nekada�njim hrvatskim zemljama. Me�u njima su naveli i "hrvat-sko-
slovensku (ivindische) krajinu", �to �e re�i dijelove ju�ne �tajerske i Kranjske te
dijelove Istre. U planu su ina�e izrazili i �elju da se Hrvatska sjedini s
Kranjskom, Donjom �tajerskom i ostalim krunskim zemljama sa slovenskim
stanovni�tvom, ali uz dodatak da sjedinjenje treba obaviti bez �tete po integritet
austrijske dr�ave.22
Spomenuti je plan nosio u sebi stanovito proturje�je. Jer, sjedinjavanje hrvatskih
zemalja ve�ina je hrvatskih politi�ara zagovarala na temelju povijesnog prava. Tim
su pravom, me�utim, bili "pokriveni" i teritoriji koji etni�ki nisu bili hrvatski.
Tako su hrvatski politi�ari povijesno hrvatskim teritorijem progla�avali i pojedine
dijelove Kranjske i �tajerske, spominju�i pritom naj�e��e Metliku i Celje. Nasuprot
tome, koncept jugoslavenskoga dr�avnog saveza temeljio im se na narodnom, odnosno
prirodnom pravu. Ako bi se pak formirao savez sa slovenskim zemljama i srpskom
Vojvodinom, hrvatski su narodnjaci bili spremni odre�i se etni�ki slovenskih
teritorija. Sli�no je vrijedilo i za Srijem, koji je povijesno pripadao Hrvatskoj,
a etni�ki je bio prete�no srpski.23
Na Saboru Trojedne kraljevine koji je sazvao Jela�i�, Slovence je zastupao
predstavnik dru�tva Slovenija iz Graza dr. �tefan Ko�evar. Na petoj sjednici, 9.
lipnja, odr�ao je vatreni govor koncipiran na temelju ovlasti �to ih je dobio od
svog dru�tva u Grazu. Po njima, napokon je do�lo "odavna o�ekivano vrijeme" da se
"bra�a po krvi i ro�enju", Slovenci i Hrvati, slo�e i povezu "u bratsko
zajedni�tvo".24 Ko�evar se u svom govoru zalo�io za
Koruni�, Jugoslavenska ideologija, 56.
O tzv. "Jela�i�evu saboru" podrobno Markus, Hrvatski politi�ki pokret, 115-116.
Apih, Slovenci, 128-129.
Koruni�, Jugoslavenska ideologija, 93.
Apih, Slovenci, 129-130.
41
politi�ko sjedinjenje s Hrvatima, koje bi se temeljilo na solidarnosti izmi �u
dvaju naroda. Hrvate je okarakterizirao "osloncem jugoslavjanstva isti�u�i da bez
Trojedne kraljevine ni Slovenija ne bi mogla opstati. Upi tio je cijeli niz
komplimenata Jela�i�u kao branitelju ilirizma, isti�u�i d Slovenci imaju u njega
povjerenje. Jela�i� je obe�ao podr�ku, budu li m svi pomogli.25
Sabor je imenovao Odbor za dr�avnopravna pitanja koji je predlo�io p< seban Operat.
U njemu su zastupnici istakli da ne priznaju ma�arsku n volucionarnu vladu i da se
Trojedna kraljevina mora ujediniti s Austrijor Uz to su zatra�ili da se u "u�ji
politi�ki savez" s Hrvatskom i Slavonijo] uklju�e Dalmacija, srpska Vojvodina i
"susedne slovenske pokrajine".
U skladu s tim stajali�tima, Sabor je potom donio adresu upu�enu kr; Iju i poslao u
Innsbruck specijalnu delegaciju. Zahtjev o ustanovljenju ji goslavenskog saveza
unutar federalisti�ke Austrije time je prvi put dobic slu�benu dr�avnopravnu formu
jer ga je Sabor uvrstio u zakonski �lane 11. U 6. to�ki toga �lanka bio je, naime,
izra�en zahtjev da se Dalmaci sjedini s Hrvatskom i Slavonijom i da ujedinjena
kraljevina u�e u "bli�r savez" kako sa srpskom Vojvodinom tako i s Donjom
�tajerskom, Koru kom, Kranjskom, Istrom i Gori�kom.26
Dok su hrvatski politi�ari u Saboru donosili sudbonosne odluke, me� slovenskim se
narodnjacima �irio pokret za Ujedinjenu Sloveniju. Na s mom po�etku to je bilo
ograni�eno na uzak sloj slovenskih intelektualaca urbanim sredi�tima. Selja�tvo se
zanimalo ponajprije za osloba�anje zer lje od nameta i za ostala pitanja u vezi s
ukidanjem feudalnog sustava.
Po�etkom svibnja po�ele su se me�u slovenskim seljacima u Dolenjsk i �tajerskoj
�iriti peticije koje su povjesni�ari nazvali "hrvatskim". Rij' je o 16 peticija �to
su ih potpisivali seljaci uz granicu s Hrvatskom, a sla su se banu Jela�i�u u
Zagreb. Peticije treba sagledati u kontekstu selja kih nemira koji su uzimali maha
dok su stizale najave o ukidanju feude nih obveza. Bile su to ponajprije reakcije
na �injenicu da su u Hrvatsk ve� 25. travnja bile ukinute feudalne obveze, i to bez
obe�te�enja. U a strijskim zemljama pak, seljaci su jo� uvijek �ekali na
progla�enje ukid nja tih obveza. Me�u seljacima uz slovensko-hrvatsku granicu zato
su i pojavile ideje da se dijelovi Dolenjske i �tajerske priklju�e Hrvatskoj Pa je
tako, na primjer, oko sto seljaka do�lo u kotarski ured u Bre�ic ma, zahtijevaju�i
dozvolu za iseljenje u Hrvatsku jer da tamo vi�e nen tlake ni desetine, a i duhan
je jeftin.28 Hrvatske peticije nisu pristajale okvir slovenskog narodnog pokreta.
One su bile ponajprije izraz selja�ki
27 O hrvatskim peticijama potanko Granda, Die slovenisch-kroatischen Beziehungi
144-164.
42
*****
r
Dragutin Weingartner, hrvatski Sabor 1848.
radikalizma. S dr�avnopravnim konceptima slovenskih intelektualaca povezivao ih je
samo negativan odnos prema izborima za parlament u Frankfurtu. A to je tako�er bilo
u funkciji socijalnih, a ne nacionalnih zahtjeva.
Umjesto u Frankfurt, slovenski su narodnjaci radije oti�li na slavenski kongres u
Prag, koji je po�eo 2. lipnja. Bleivveis je ostao kod ku�e, a me�u petoricom
slovenskih izaslanika najslavniji je bio Vraz, koga je u Prag poslala Slovenija iz
Graza, iako je bio i zastupnik hrvatskog Sabora.29 No, prigodom dolaska u Prag
prijavio se kao Slovenac.30 Slovenski i hrvatski narodnjaci na kongresu su, dodu�e,
sudjelovali u okviru jugoslavenske sekcije, ali u kona�ni tekst svoje rezolucije
ipak nisu uvrstili zahtjev za osnivanjem jugoslavenskog saveza. Slovenski
zastupnici tra�ili su ustanovljenje Kraljevine Slovenije s vlastitom vladom, a
njihovi hrvatski kolege ujedinjenje Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i srpske
Vojvodine, ali ne i zemalja sa slovenskim stanovni�tvom.31
Hrvatski sabor je 12. lipnja napokon donio zaklju�ak da se Hrvatska odcijepi od
Ugarske i pove�e s Austrijom. Vlada u Pe�ti jo� je dva dana prije uspjela u
smjenjivanju Jela�i�a. No, biv�i se ban vi�e nije osvrtao na naredbe ugarske vlade.
Obje su strane zapo�ele mobilizaciju. Jela�i� je 11. rujna sa svojim grani�arskim
jedinicama umar�irao u jugozapadnu Ugarsku.32
29 Isto, 127-128.
30 Drechsler, Stanko Vraz, 62.
43
bi
|
U hrvatsko-ma�arskom sukobu Slovenci su bez dvoumljenja stali n stranu svoje
slavenske "bra�e". Slovenski su narodnjaci tom prilikom n svakome koraku
nagla�avali "vite�ka" svojstva i poslovi�nu odanost Hrvi ta, a u Jela�i�u su
vidjeli najve�eg za�titnika Slavena u Monarhiji i, uje( no, najpouzdanijeg �uvara
carevine.33 Slovenski su politi�ari �vrsto po�i zavali hrvatske zahtjeve za
odcjepljenje od Ugarske.
Be�, barem isprva, nije bio raspolo�en za takvu dr�avnopravnu promj< nu, �to je 29.
lipnja kriti�ki ocijenio i Ko�evar u pismu Mur�ecu:
Zadnji ponedelak bio sam u Zagrebu, gde jest velika razjarenost, �to car ne�e da
priznaje hervatski sabor za legalan, i �to ne�e primiti Hervate pod be�ki
ministerium. S toga jest videti, da car i Niemci Slavjanom ni jedne �elje spuniti
ne�u. Za�to dakle 40000 Hervatov krv prolija za cara i za ne-ma�ko prestolje. Car
samo volje nemaceh i madjarah izpunjuje, jer ga na to siluju. A Slavjani neomiju ni
volje imati, jer neimadu mo�i, kojom bi svoju volju podupirali. Za carstvo bi bole
bilo, da jesu Hervati pod be�kom mini-steriumu i njegovo prestolje bi u ovom
slu�aju �verstje stalo. Nu car ne�e toga, jer jest to slavjanska volja, a car boji
se da Madjare rasrdi.
Ko�evar je o�ekivao da �e bar nadvojvoda Ivan biti skloniji hrvatski] �eljama:
Bo�e daj, da nadvojvoda Jovan ovo stvar dobro razvidi, i da on vendar za ne�to
Slavjanom na pomo� bude. Ina�e bojim se, da Slavjani svu ljubav do be�koga
prestolja zgubit �e.34
Da su Slovenci sa simpatijama pratili hrvatsku borbu protiv Ma�ai svjedo�e i
prilozi koje je Bleiweisovo Slovensko dru�tvo u Ljubljani skuplji lo za Hrvate.
Guverner grof Welserheimb prosvjedovao je zbog toga, a mu je Bleiweis odlu�no
odgovorio da se Jela�i� bori za o�uvanje jedinst\ Austrije i za ustavom zajam�ena
narodna prava, koja su ugro�ena mada skim separatizmom.35
Kossuthov smioni potez da vojskom podr�i pobunu �to je u listopadu i bila u Be�u
nije bio uspje�an. Isto�no od Dunava Jela�i�eva je vojska por; �ila ma�arske
postrojbe, i to je bio po�etak kraja ma�arske revoluciona ne vlade. Nakon
abdikacije cara Ferdinanda, na prijestolje je 2. prosim zasjeo Franjo Josip I.36
Hrvati su sada o�ekivali nagradu za svoju odano caru koju su pokazali borbom protiv
Ma�ara.
33 Apih, Slovenci, 132-133.
34 Ko�evarevo pismo Mur�ecu, 29. lipnja 1848., Narodna in univerzitetna knji�nica
Lju ljana, Rokopisni oddelek, Zapu��ina Josipa Mur�eca, Ms 1455.
35 Apih, Slovenci, 136-137.
44
3.
JA�ANJE JUGOSLAVENSKE IDEJE MEDU SLOVENCIMA
Razglednica Ljubljane iz 1909. godine (osobna zbirka Waltera Lukana)
Po�to je uveden neoapsolutizam, vo�e slovenskoga i hrvatskoga narodnog pokreta
ponovno su svoje djelovanje usredoto�ili na kulturnu sferu, dok su politi�ke
aktivnosti, zbog vladinih pritisaka, sveli na programat-ske izjave u novinama. Ve�
1849. po�eo je izlaziti prvi zajedni�ki hrvat -sko-slovenski list Siidslaivische
Zeitung.1 �itao se ponajvi�e na podru�ju Hrvatske i Slavonije, ali je redovne
�itatelje imao i u Vojvodini, pa i u slovenskim zemljama. Svoje priloge u njemu je
�esto objavljivao i koru�ki politi�ki prvak Andrej Einspieler, koji je �itatelje
upoznavao sa �ivotom koru�kih Slovenaca i s polo�ajem slovenskog jezika u tamo�njem
�kolstvu i sudstvu. Einspieler se u svojim tekstovima zalagao za osnivanje
"ilirskog univerziteta" u Zagrebu i za uspostavljanje tijesnog saveza izme�u
slovenskih i hrvatskih zemalja. Op�enito je svoju jugoslavensku orijentaciju
Siidslaivische Zeitung dokazivao i time �to je posve�ivao znatnu pozornost
prilikama u slovenskim zemljama.
Slovenci su svoje �lanke objavljivali i u zagreba�kim listovima Slavenski jug i
Jugoslavenske novine. U spomenutom je razdoblju, uz Einspielera, osobito aktivan
bio koru�ki narodnjak Matija Majar, koji je pozivao svoje sunarodnjake da pi�u
�lanke za hrvatske novine i tako ja�aju solidarnost izme�u dvaju naroda.2
U ja�anju kulturnih veza izme�u Slovenaca i Hrvata va�nu je ulogu odigralo Dru�tvo
za jugoslavensku povestnicu i starine, koje su 1850. osnovali hrvatski narodnjaci.
Dru�tvo je me�u slovenskim i hrvatskim intelektualcima �irilo zanimanje za
prou�avanje nacionalnih kulturno-povijesnih vrednota i knji�evnosti u
ju�noslavenskom svijetu. Predsjednik Dru�tva Ivan Kukuljevi� Sakcinski ve� je 1850.
o djelovanju Dru�tva razgovarao s Bleiweisom, a sljede�e je godine oti�ao i na
studijsko putovanje po slovenskim pokrajinama. Tom je prigodom u Ljubljani bio
progla�en po�asnim �lanom Povijesnog dru�tva za Kranjsku. Kukuljevi� je slovensku
prijestolnicu �esto posje�ivao i sljede�ih godina, odr�avaju�i redovne kontakte sa
slovenskim politi�arima i knji�evnicima.3
U tom je razdoblju, dodu�e, izme�u slovenskih i hrvatskih narodnjaka dolazilo i do
stanovitih razila�enja. Ona su bila, ponajprije, izazvana
1 Vlasta �voger, Siidslaivische Zeitung 1849-1852. Organ nove epohe kod ju�nih
Slavena (Zagreb 2002).
Pavli�evi�, Matija Majar, 178. ' Koruni�, Jugoslavenska ideologija, 182-183.
47
time �to je dio slovenskih narodnjaka u javnosti zastupao Kopitarov Karad�i�evu
tezu, prema kojoj su Hrvati �tokavskog narje�ja Srbi, a kajkavskog narje�ja
Slovenci. Na toj se tezi, primjerice, temeljio i Zem vid slovenskih de�el Petra
Kozlera koji je, nakon stoje 1853. bio zabranj objavljen 1861., a na kojem su, kao
slovenski etni�ki teritorij, prikaz; i kvarnerski otoci. Vuk Karad�i� je 1858.
anga�irao slovenskog povjes �ara dr. Vincenca Ferrerija Kluna da me�u obrazovanim
stanovni�tv provede anketu o rasprostranjenosti �akavskoga, kajkavskog i �tokavsl
dijalekta. Tom anketom Karad�i� je, dakako, htio potvrditi teze iz sv< poznatog
teksta Srbi svi i svuda. No, za taj posao nije izabrao pravu c bu. Klun je, naime,
u o�ima slovenskih narodnjaka slovio kao germanc pa u njegovoj anketi oni uop�e
nisu htjeli sudjelovati. No, u Hrvatsko izazvala burne reakcije.4
Hrvatske narodnjake smetalo je i to �to su neki slovenski rodoljubi vorili o
jedinstvenom "srbo-hrvatskom" narodu. Ili su pak tvrdili da srpski jezik trebao
biti jezgra oko koje �e se sjediniti ostali ju�noslaven jezici. Majar je, na
primjer, mislio da Hrvatima nedostaje jo� samo je� korak do formiranja
jedinstvenoga knji�evnog jezika, a taj je - da pre mu srpsko pismo, �irilicu.5
Takvi, srpski obojeni jugoslavenski konce] �to su ih predlagali "Kranjci" - kako su
Hrvati kolokvijalnim jezikom : zivali sve Slovence - u Hrvatskoj su nailazili na
otpor.
Nakon �to je 1860. obnovljen ustavni �ivot, proces nacionalnopolitii
diferencijacije u Kranjskoj, sredi�njoj slovenskoj zemlji, u�ao je u zavrs fazu.
Formirane su dvije stranke - narodna i ustavovjerna. Narodr ke je do 1881. vodio
"otac slovenskoga naroda" Janez Bleiweis. Narod stranci polazi�te je bila narodna
sloga. Na svoju je zastavu napisala s ro geslo Sve za vjeru, dom, cara. Ve�ina
liberalnih Slovenaca prihvat je kako-tako konzervativnu orijentaciju stranke,
ocjenjuju�i da se, zl njema�kog pritiska, ne smije dovoditi u pitanje narodna
sloga. Sli�ar bio razvoj i u drugim zemljama sa slovenskim stanovni�tvom, s time se
u njima razdoblje politike narodne sloge odr�alo sve do kraja 19. s lje�a, kada je
u Kranjskoj ve� do�lo do formiranja stranaka na svjetoi zorskim temeljima.
Druga stranka koja se borila za prevlast u Kranjskoj bila je ustavovj na stranka.
Okupljala je kako ljude koji su se osje�ali Nijemcima, tak one slovenskog
podrijetla koji su se zalagali za privilegiran status njem kog, kao jezika kulturne
tradicije. Za nju su se opredjeljivali i oni ki ma su narodnjaci izgledali odve�
klerikalni, radikalni ili pak pretjera slavenski orijentirani.6 Ta politi�ka
skupina tako�er je jako nagla�av;
4 Isto, 197-207.
5 Isto, 201.
6 Vasilij Melik, Nemci in Slovenci (1815-1941), u: Z� 46 (1992), 171-174.
48
Ja�anje jugoslavenske ideje me�u Slovencima
odanost zemlji, tj. Kranjskoj, iako su ti "Kranjci" postupno sve vi�e postajali
Nijemci.
Po�etkom �ezdesetih godina 19. stolje�a na �elo ustavovjerne stranke vinuo se
nekada�nji bliski Bleiweisov suradnik Dragotin De�man (nakon prelaska u njema�ki
tabor potpisivao se kao Karl Deschmann), ina�e kustos Zemaljskog muzeja u
Ljubljani. Jedan od razloga zbog kojeg je promijenio stranku (i svoje poglede) bilo
je i stajali�te narodnja�kog vodstva da se u borbi za ostvarivanje narodnih ciljeva
treba osloniti na Hrvate. Kad su se slovenski studenti u Be�u obratili De�manu sa
�eljom da zapo�nu izdavati politi�ki list u kojem bi se posebna pozornost
poklanjala i Hrvatskoj, on je njihov prijedlog odlu�no odbacio.
Razloge tome De�man je potanko objasnio 9. sije�nja 1861. u svom pismu Bleivveisu:
Iste je sorte i isprazna dreka za ujedinjenjem "s bra�om Hrvatima". �to ka�e
povijest o Hrvatima? Odgovor: Hrvati su jo� odavna roblje apsolutizma. A i dok su
bili svoji na svome, njihova slavna povijest govori nam samo o umorstvima i sli�nim
strahotama. �to misle kranjske piljarice o Hrvatima? �im se gradovima pronese glas
da im ususret mar�iraju "spasitelji Austrije", svi pekari zatvaraju vrata svojih
pekarnica, a piljarice prazne svoje tezge. �to o Hrvatima re�e dr. Hyrtl u Be�u?
Re�e: ta rulja, koja je pod Jela�i�em 1848. u Be� nahrupila, iz svih mi je posuda u
kojima sam dr�ao anatomske preparate �pirit popila. Samo usijane slovenske glave
ka�u: slovenski se narod mora "mit Sack und Pack" skloniti u hrvatski tabor, jer �e
ga ina�e njemstvo posve oku�iti. Tako malo, dakle, sebe i svoj narod cijene da ne
shva�aju kako se �ak i kranjske piljarice njihovim spasonosnim idejama podsmjehuju.
Jedan Pre�eren vrijedi vi�e nego cijela hrvatska knji�evnost, pa kamo bi lijepi
slovenski jezik dospio izru�imo li ga hrvatskom barbarstvu [...]. Tamo gdje je
prava kultura, gdje je prava sloboda, tamo �e i za Slovence biti najbolje. Ne�emo
se, dodu�e, mo�i toliko razmetati kao bra�a Hrvati, ali u savezu s kulturnim
narodima ne�emo morati strahovati da �e drugi narod na� jezik i na� narod zatrti.7
�ezdesetih godina 19. stolje�a hrvatsko-slovenski su odnosi ina�e i nadalje bili
svedeni uglavnom na ja�anje kontakata na podru�ju kulture, umjetnosti i
knji�evnosti. Slovenci su pisali i priloge za zagreba�ki list Pozor, zala�u�i se u
njima za pribli�avanje dvaju naroda. U tom se razdoblju uz to pro�irio i u�vrstio
obi�aj da hrvatski narodnjaci dolaze na slovenske sve�anosti i da im Slovenci
uzvra�aju posjete.8
Prijelomnica u slovensko-hrvatskim odnosima nedvojbeno je ozna�ena sudjelovanjem
slovenskih narodnjaka na sve�anom obilje�avanju tristote obljetnice smrti Nikole
�ubi�a Zrinskoga, koji je, kao protivnik
7 Dragotin Lon�ar, Iz politi�ne korespondence dr. Janeza Bleiuieisa, u: Na�i
zapiski 6 (1909), 10-15, ovdje 12-13.
49
Biskup Josip Juraj Strossmaver (1815.-1905.), voda hrvatskih narodnjaka i ideolog
jugoslavenstva
habsbur�kog apsolutizma, imao p sebno mjesto u hrvatskoj nacion; noj mitologiji.
Sve�anost je odr�a] 25. studenoga 1866. u Zagrebu. V prilikom dolaska u Zagreb,
ina�e p slovi�no oprezni Bleiweis izgovorio nekoliko za njega vrlo smionih re� nica
o slovensko-hrvatskoj suradr Rekao je, naime, da neka u Be�i Pe�ti znaju da su
Slovenci do�li u 2 greb da bi se jo� vi�e zbli�ili s bra�e Hrvatima. I na samoj
sve�anosti, t joj su prisustvovali najvi�i hrvats politi�ari, uklju�uju�i �akova�k
biskupa Josipa Jurja Strossmaver; Ivana Kukuljevi�a Sakcinskog, BI weis je odr�ao
vrlo strastven govi Naglasio je da ve� trideset godina i di na zbli�avanju
Slovenaca i Hr\ ta. Pritom se pohvalio da je u svoje novine Novice kao slu�beno
pismo uv gajicu. Odgovaraju�i mu, Strossmaver je pozdravio te�nju Slovenaca da
povezu s Hrvatskom i istaknuo da �e taj dan ostati zabilje�en kao va�i datum u
povijesti Jugoslavena.9
Prvaci dviju narodnih stranaka odr�avali su kontakte i dopisivanje: Strossmaver je,
na primjer, 18. svibnja 1869. pismom zahvalio Bleiwi su na pozivu da do�e na skup
slovenskih narodnjaka i istaknuo da s �to �eli Hrvatima, �eli i Slovencima. Oba se
naroda, napisao je, nala pred istim preprekama koje im stoje na putu u bolju
budu�nost. Ako Slovencima uspjelo savladati te prepreke, to bi, zaklju�io je,
koristili Hrvatima.10
Odu�evljenje kojim su slovenski i hrvatski narodnjaci prigrlili ideji; me�usobnom
povezivanju na jugoslavenskom programu, ubrzo je bilo prel nuto vijestima o
sporazumu Franje Josipa s ma�arskom politi�kom elito: Bilo je posve jasno da �e taj
kompromis nepovoljno utjecati na proces si vensko-hrvatskoga politi�kog
povezivanja. Za svoj su se status osobito 2 brinuli Hrvati, nakon �to su s
razo�aranjem uvidjeli da je car ve� zabora\ na pomo� koju mu je u revoluciji
1848./49. pru�ila slavna Jela�i�eva konjic
Zbog toga je oko 600 hrvatskih narodnjaka 9. lipnja 1867., na dan kr nidbe Franje
Josipa za ugarskoga kralja, umjesto u Pe�tu, demonstrativ
Isto, 317.
Strossmaverovo pismo Bleivveisu, 18. svibnja 1869., Narodna in univerzitetna knji�n
Ljubljana, Rokopisni oddelek, Zapu��ina Janeza Bleivveisa, Ms 1387 [dalje NUK, ZJI
50
Ja�anje jugoslavenske ideje medu Slovencima
Vode�i slovenski narodnjaci sedamdesetih godina 19. stolje�a
otputovalo u Ljubljanu. Na sve�anosti koju su priredili slovenski politi�ari,
hrvatski su narodnjaci isticali da su Slovenci i Hrvati "jedan narod jedne krvi i
jezika". Svi su se zalo�ili za daljnje ja�anje politi�ke suradnje. Zabrinuti
kancelar Friedrich Ferdinand barun Beust, koji se zalagao za kompromis s Ma�arima,
tada je navodno u Ljubljanu poslao dva brzojava sa zahtjevom da mu se javi stoje
svrha dolaska Hrvata u slovensku prijestolnicu.11
Umjesto da se Monarhija razvije u federaciju naroda, �to su �eljeli slovenski i
hrvatski politi�ari, ustavom je prosinca 1867. uspostavljen dualizam, sustav koji
je ju�ne Slavene razdijelio izme�u Austrije i Ugarske. Ma�arska politi�ka elita,
koja je ina�e stalno nastojala �to vi�e ograni�iti podru�je zajedni�kih poslova
dvaju dr�avnih dijelova, Ugarsku je, unato� njezinu �arenom narodnom sastavu,
smatrala u biti ma�arskom nacionalnom dr�avom. Prema �lanku 19. Dr�avnog osnovnog
zakona iz 1867. u austrijskom su dijelu Monarhije, ina�e, svi narodi (preciznije:
Volksstamme) imali pravo na ravnopravan razvoj, pa tako i Slovenci. No, u
austrijskom su politi�kom �ivotu, u praksi, uz blagoslov cara, dominirale njema�ke
gra�anske stranke. Tek zapo�eto slovensko-hrvatsko povezivanje dualisti�ki je
sustav znatno ote�ao, iako mu nije mogao stati na kraj. Tako je, primjerice,
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, koju je 1866. osnovao Josip Juraj
Strossmaver, svojim �lanovima imenovala i tri Slovenca, me�u njima i Janeza
Bleiweisa.
Potkraj �ezdesetih godina inicijativu u uspostavljanju veza s hrvatskim
politi�arima preuzeli su tzv. "mladoslovenci", koji su se okupljali oko lista
51
Dr. Matija Mrazovi� (1824.-1896.), jedan od najistaknutijih hrvatskih narodnjaka
druge polovice 19. stolje�a
Slovenski narod. Za njih je bio kara! JKK^^ teristi�an kriti�ki odnos prema koi
dHf zervativnoj politici vodstva Narodr
stranke. Zahtijevali su da Strank pB* Jt9& odlu�nije tra�i od vlade ostvariv;
nje slovenskih narodnih zahtjev; Mladoslovenski je pokret do�ivio svi vrhunac u
razdoblju tzv. taborskc pokreta (1868.-1871.), kada su sic venski politi�ari na
masovnim ski povima pod vedrim nebom zahtijev; li upravno sjedinjavanje slovenskog
etni�kog teritorija.
Uz to �to su tra�ili ostvarivan; programa Ujedinjene Slovenije, ml; doslovenci su
se zalagali i za povez vanje s hrvatskim zemljama u okv ru ju�noslavenske dr�avne
jedinici Takvo je stajali�te najizrazitije zastupao Josip Jur�i�, koji je 15.
listopad 1870. u Slovenskom narodu objavio glasoviti uvodnik Slovenci in Hrvati.
njemu je upozorio da Slovencima prijeti opasnost germanizacije i talijan zacije, pa
da se zbog toga moraju osloniti "na pouzdano hrvatstvo" i pret njega "na ostalo
jugoslavenstvo". Slovenci su za Jur�i�a bili "predstra�a ji goslavenstva" u borbi
protiv njema�kog prodora na Istok. Hrvatske je n; rodnjake pritom optu�io da su
premalo zainteresirani za slovenske pril ke.12 Tjedan dana poslije pod istim je
naslovom objavio jo� jedan uvodni) u kojem je podr�ao ideju o ujedinjavanju
slovenskih i hrvatskih zemalja jednu dr�avnu jedinicu. Istaknuo je da �e se
Slovenci i Hrvati samo zaje( ni�kim snagama mo�i u budu�nosti oduprijeti
germanizaciji, talijanizaci i ma�arizaciji. No, odbacio je ideju da se Slovenci,
radi stvaranja jedinstvi noga jugoslavenskog jezika, odreknu svog knji�evnog
idioma.13
Dr. Matija Mrazovi�, hrvatski publicist i jedan od najistaknutijih n; rodnjaka u
banskoj Hrvatskoj, podr�ao je Jur�i�evo stajali�te o osnivanj ju�noslavenske
dr�avne jedinice. Tim je povodom za 7. i 8. studenoga 1871 sazvao sastanak
slovenskih, hrvatskih i srpskih politi�ara u Sisku, ko je tada jo� bio dio Vojne
granice. Ugarski se Srbi nisu odazvali pozivu, Dalmatinci nisu uspjeli do�i zbog
vremenskih neprilika. Ali do�la su �< tiri Slovenca: �tajerci Anton Tom�i� i
Davorin Trstenjak te Ljubljan�ai Josip Poklukar i dr. Radoslav Razlag. Na sastanku
je prihva�en nacrt d: �avnopravnog programa kojim je bilo predvi�eno sjedinjavanje
slovenski
Slovenski narod, 15. listopada 1870. Slovenski narod, 22. listopada 1870.
52
podru�ja u Sloveniju, koja bi se pak povezala u federaciju s Trojednom kraljevinom,
u kojoj bi bile Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Vojna granica i Rijeka. Federacija
Slovenije i Trojedne kraljevine potom bi se povezala s Ugarskom u realnu uniju.
Zajedni�ki poslovi hrvatsko-slovenske federacije i Ugarske bili bi isti kao �to su
bili u austro-ugarskoj realnoj uniji: vanjska politika, vojska i zajedni�ke
financije. Pravosu�e, unutarnji poslovi i �kolstvo bili bi u nadle�nosti sabora u
koji bi svoje zastupnike slali Slovenija i Trojedna kraljevina. U hrvatsko-
slovenskoj federaciji vladala bi potpuna narodna ravnopravnost.14
Plan hrvatskih i slovenskih narodnjaka da jugoslavensku federaciju povezu s
Ugarskom u realnu uniju stvoren je pod dojmom ja�anja mo�i Bismarckove Pruske.
Brinulo ih je, naime, da bi Velika Njema�ka mogla anektirati i slovenske zemlje,
Istru i Dalmaciju, �to bi tamo�nje Slovence i Hrvate izlo�ilo sna�nom pritisku
germanizacije. Izme�u takve Njema�ke i Ugarske radije su se odlu�ili za potonju.
Na temelju sisa�kih razgovora u Ljubljani je od 1. do 3. prosinca 1870. odr�an prvi
kongres ju�noslavenskih politi�ara Monarhije. Slovenska Narodna stranka sudjelovala
je na njemu u svom najja�em sastavu, uklju�uju�i i staroslovence pod Bleiweisovim
vodstvom. Uz hrvatske predstavnike, na kongresu je bio i srpski knji�evnik Laza
Kosti�. Kongres je donio prvi zajedni�ki hrvatsko-slovenski program jugoslavenske
politike. U njemu je bilo nagla�eno narodno jedinstvo ju�nih Slavena, koji u
Monarhiji �ive pod razli�itim imenima - kao Slovenci, Hrvati i Srbi. Da bi
osigurali svoj nacionalni opstanak, moraju udru�iti sve svoje moralne i materijalne
snage te ih iskoristiti za ja�anje jedinstva u knji�evnosti, gospodarstvu i
politici. U izjavi prihva�enoj na ljubljanskom kongresu sudionici su se zalo�ili za
ujedinjavanje ju�nih Slavena u okviru Habsbur�ke Monarhije, isti�u�i pritom da �e
austro-ugarski ju�ni Slaveni pomagati i svojoj "bra�i" izvan granica Monarhije,
koje osje�aju kao svoje sunarodnjake.15
Prihva�ene formulacije bile su rezultat kompromisa, pri �emu se, prema jednom
izvoru, na skupu razbuktala rasprava i o tome kakav bi trebao biti formalnopravni
okvir ujedinjenja ju�nih Slavena pod habsbur�kim �ezlom. Ve�ina hrvatskih
predstavnika bila je za subdualisti�ku "politi�ku individualnost" u okviru Ugarske,
dok su se "ljubljanski oci navodno tog prijedloga tako upla�ili da se taj njihov
strah morao uzeti u obzir, pa je u kona�noj redakciji programa taj pasus
izostavljen". Iako su se neki narodnjaci tje�ili "da su Ma�ari ljubljanski program
do�ekali manje neprijateljski od Nijemaca",16 ve�ina njema�ke i ma�arske politi�ke
15 Slovenski narod, 6. i 8. prosinca 1870.
16 Slovenski narod, 18. velja�e 1871.
53
elite bila je, me�utim, jedinstvena u osudi kongresa kao "panslavisti�koj i
neprijateljskog prema dr�avi.
O "ljubljanskom programu", odnosno o "jugoslavenskoj izjavi"17 pove se �iva
rasprava po novinama koja je potrajala sve do kraja velja�e 187 Slovenski narod je
konstatirao da se osnovna ideja izra�ena na ljubljai skom kongresu � "da mi,
Jugoslaveni, stvorimo sebi domovinu u Habsbu �koj Monarhiji" - temelji na "istoj"
nacionalnosti i povijesti te na "istir narodnogospodarskim interesima. Ako ugarsko
i hrvatsko gospodarst* navodno nisu kompatibilni, za slovensko bi gospodarstvo
navodno bila k rakteristi�na ovisnost o hrvatskim poljodjelskim proizvodima, a za
Hrva sku i Slavoniju to �to su uvoznici slovenskih obrtni�kih proizvoda. Kal
Hrvatska i Slavonija, tako su i slovenske zemlje, po mi�ljenju Slovenske naroda,
�ivotno ovisne o moru; "najte�i udarac" za Slovence i Hrvate b bi "ako bi Trst s
Istrom i Dalmacijom dospio u tu�e, na primjer talija: ske ruke, jer bi se tada
Hrvati i Slovenci, pa i Srbi, na�li pred zatvoreni: morskim vratima".18
Definiraju�i jugoslavensku ideju, slovenski su politi�ari i publicisti ol vezno
nagla�avali da su njome, uz Slovence i Hrvate, obuhva�eni i Srbi Bugari.19 No,
prilikom obja�njavanja ciljeva ljubljanskog programa, ra plamsala se polemika
izme�u Slovenskog naroda i utjecajnog srpskog z, stupnika u hrvatskom Saboru dr.
Svetozara Mileti�a, koji je slovensk "bra�i" savjetovao "da se pitanje Hrvata i
Srba ne prepli�e sa slovenskin sve dok se ne razrije�i veliki sukob izme�u
slavenstva (Rusije) i germai stva (Pruske). Mileti� se uop�e zalagao za "dugoro�no,
a ne habsbur�l jedinstvo svih Jugoslavena, pa i Slovenaca". Nasuprot srpskom
zastupn ku, u uredni�tvu Slovenskog naroda bili su jo� uvijek "nepopravljivi ide;
listi", uvjereni "da nam Austrija jo� mo�e biti pravedna i da u toj pravei nosti
mo�e jo� dugo �ivjeti", pa da stoga ni sjedinjenje Ju�nih Slavena pc habsbur�kim
�ezlom ne bi bilo �tetno po jugoslavensku stvar. Naproti Slovenci i Hrvati bi tako
bili ja�i u borbi protiv njema�kog i talijanske nacionalizma.20
U redovima slovenskih narodnjaka prevladavalo je mi�ljenje da bi pi jestolnica
budu�e jugoslavenske dr�avne tvorevine, iz zemljopisnih i pov jesnih razloga,
trebala biti u Zagrebu. Da Zagreb bude prijestolnica "uji dinjenih Jugoslavena
Habsbur�ke Monarhije" bilo bi opravdano i zbog tog �to je u njemu "sjedi�te na�eg
duhovnog i znanstvenog jedinstva izrazi nog u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i
umjetnosti i u jugoslavensko: sveu�ili�tu".21 Zato je i na sve�ano otvorenje
Kraljevog univerziteta Fran.
17 Slovenski narod, 12. sije�nja 1871.
54
Josipa I., 19. listopada 1874., u Zagreb doputovala i pove�a slovenska delegacija.
Predsjednik Slovenske matice dr. Etbin Henrik Costa tom je prigodom, "popra�en
burnim vi�eminutnim odobravanjem i pljeskom, rekao da su Slovenci i Hrvati jedan te
isti narod".22
Slovenski su narodnjaci preko svojih glasila otvoreno izra�avali simpatije Narodnoj
stranci u banskoj Hrvatskoj i uo�i izbora za hrvatski Sabor sna�no navijali za
njezinu pobjedu. Slovenski narod je, primjerice, neposredno prije izbora za Sabor u
svibnju 1871. ovako agitirao za narodnjake:
Pobjeda Narodne stranke zna�it �e o�ivljavanje i ja�anje slavenstva na jugu,
ujedinjenje Dalmacije i Krajine s Hrvatskom i tek potom mo�e zapo�eti sna�no i
uspje�no ostvarivanje zahtjeva, koji je Hrvatski sabor postavio jo� 1848., da se i
Slovenija pove�e s austrijskom Jugoslavijom, s cjelokupnom Hrvatskom i tako otme
pogibelji kojom joj germanstvo prijeti.23
Slovenski narod pozivao je hrvatske narodnjake da ne nasjedaju ponudama ma�arskih
politi�ara, jer "azijatski Ma�ar u Hrvatu ne tra�i brata nego slugu i roba".24
Budu�nost Hrvata trebala bi biti isklju�ivo u savezu s ostalim ju�nim Slavenima,
pri �emu bi sve vi�e ja�ala svijest o tome "da smo mi, Slovenci, za sav jugoistok
'antemurale' poplavi germanskog �ivlja te da bi i za Hrvatsku bilo lo�e ako bi
Nijemac pregazio slovenske planine i s 'pikelhaubom' dr�ao stra�u na sutlanskom
mostu".25
Stvaranje sna�nog savezni�tva s narodnjacima u banskoj Hrvatskoj bio je ina�e dio
"jugoslavenskih snova" slovenskih politi�ara, iako im oni nisu mogli osobito pomo�i
u svakodnevnim politi�kim borbama u zemaljskim saborima i be�kom parlamentu. Za
ostvarenje narodnih zahtjeva trebalo je na�i jake saveznike i u Cislajtaniji. Veze
slovenskih narodnjaka s njema�kim konzervativcima oja�ale su sedamdesetih godina
19. stolje�a. Vodstvo Narodne stranke povezalo se, naime, s konzervativnim
aristokratom i biv�im ministrom predsjednikom Karlom grofom Hohe-mvartom. On je od
1873. nastupao na izborima kao kandidat Bleiweisove stranke. Od po�etka devedesetih
godina Hohenwartov je klub bio glavni dio "�eljeznog obru�a" koji je u be�kom
parlamentu podr�avao vladu Eduarda grofa Taaffea.
Slovenski su se zastupnici u Taaffeovo vrijeme iz takti�kih razloga suzdr�avali od
radikalnih zahtjeva, zadovoljavaju�i se sitnim vladinim ustupcima. Zbog toga se,
naravno, te�ko moglo o�ekivati da �e �esto inzistirati na pitanju politi�kog
ujedinjavanja s Hrvatima. Pa ipak, i sedamdesetih i osamdesetih godina mo�emo
evidentirati nekoliko istupanja slovenskih
22 Slovenski narod, 22. i 23. listopada 1874.
23 Slovenski narod, 2. svibnja 1871.
55
zastupnika koji su, brane�i jugoslavensku ideju, izra�avali solidarnosi Hrvatima i
osu�ivali postupke ma�arske politi�ke elite.
To vrijedi i za doga�anja nakon okupacije Bosne i Hercegovine. A stro-Ugarska ju je
zaposjela ljeti 1878., nakon Berlinskog kongresa. Jo� studenoga 1876., nakon stoje
u Bosni i Hercegovini izbila pobuna prol Turaka, dr. Josip Vo�njak je u be�kom
parlamentu izgovorio znamenite je�i, naime, da kada se radi o sudbini ju�nih
Slavena u Osmanskom C� stvu, "krv nije voda".26 Vo�njak je ministra vanjskih
poslova Gyulu grc Andrassvja optu�ivao da na Balkanu vodi "zigeunerpolitik".27
Slovenske i hrvatske politi�are osobito je smetalo to �to je okupiraj Bosna i
Hercegovina stavljena u nadle�nost zajedni�kog ministarstva nancija, koje je bilo u
rukama Ma�ara. Od 1882. do 1903. bila je pod na zorom Benjamina Kallava, koji je
u�inio sve i sva da bi je �to vi�e vez uz Ma�arsku. Po mi�ljenju slovenskih i
hrvatskih politi�ara, Bosna i H< cegovina trebala je biti sjedinjena s ostalim
ju�noslavenskim zemljama Monarhiji.
To su odlu�no odbacili njema�ki narodnjaci, koji su se 1882. u Progj mu iz Linza
odlu�no zalo�ili za definitivno pripajanje Dalmacije i Bosn Hercegovine Ugarskoj.
Sto se pak ti�e zemalja sa slovenskim stanovn tvom, zahtijevali su da o�uvaju
"njema�ki karakter".28 Zastupnik njenu kih nacionala Julius Derschatta izjavio je
12. travnja 1886. u Carevi skom vije�u da njema�ki narod mora sa�uvati slobodan
izlaz na Jadrans more te da �e ga i sa�uvati, unato� kra�kom terenu stanovite
"alpske F. vatske" (pritom je mislio na slovenski teritorij).29
Slovenski zastupnici nisu to popratili �utnjom. Zastupnik dr. Lavosl Gregorec,
ina�e sve�enik, u svom opse�nom govoru 3. svibnja 1887. u b< kom parlamentu zalo�io
se za ujedinjavanje ju�noslavenskih zemalja Monarhiji. Istaknuo je da ju�ni Slaveni
- Srbi, Hrvati i Slovenci - vjer ju da su dani dualizma i ma�arskog �ovinizma
odbrojani. Po njegovu n �ljenju Austrija bi morala pro�iriti svoju interesnu sferu
sve do Soluna uvjet za takvu njezinu politiku jest osnivanje "austrijskog
ju�noslavensk upravnog teritorija". Izjasnio se protiv autonomije zemalja, vide�i u
njoj i sviju protiv svih, �emu se nijedan austrijski patriot ne�e prikloniti. RjeJ-
nje za Austriju po njemu je u osiguravanju narodne autonomije.30
Takvo je stajali�te Gregorec ponovio u svom govoru 17. travnja 189 zala�u�i se za
sjedinjavanje slovenskih dijelova Koru�ke i �tajerske Kranjskom i Primorjem u
teritorij pod slovenskom upravom, koji bi
26 Stenographische Protokolle iiber die Sitzungen des Hauses der Abgeordneten des
Reichs tes [dalje: SPSHAR], VIII. sesija, 202. sjednica (6. studenoga 1976.), 6931.
27 SPSHAR, VIII. sesija, 395. sjednica (7. lipnja 1878.), 11465-11466.
28 Usp. Osterreichische Parteiprogramme 1868-1966, uredio Klaus Berchtold (Wien
196'
29 SPSHAR, X. sesija, 54. sjednica (12. travnja 1886.), 1978.
30 SPSHAR, X. sesija, 140. sjednica (3. svibnja 1887.), 5118-5119.
56
zatim ujedinio s hrvatskom Trojednom kraljevinom. Za takvo ujedinjavanje postoje,
po njemu, kako razlozi koji izviru iz narodnoga i hrvatskog povijesnog prava, tako
i argumenti strate�kog karaktera. Istaknuo je pritom da bi jugoslavenski upravni
teritorij predstavljao �ivi zid suprotstavljen udarcima talijanske iredente, koja
ozbiljno ugro�ava pozicije Habsbur�ke Monarhije na Jadranu.31
Talijanska opasnost bila je argument kojim su se slovenski parlamen-tarci naj�e��e
slu�ili zahtijevaju�i ujedinjavanje ju�noslavenskih zemalja u Monarhiji. Tako je,
na primjer, 1882. primorski zastupnik dr. Josip Ton-kli izjavio da se "iredenta
mo�e samo sa Slavenima zatrti, pod uvjetom da se svi Slaveni na jugu ujedine u
jednu upravnu jedinicu, Sloveniju ili Iliriju", koja bi postala "tako sna�na
tvr�ava da �e o nju svi iredentisti razbiti svoje glave".32
Slovenski su politi�ari uporno uvjeravali austro-ugarske dr�avnike da bi stvaranje
ju�noslavenske upravne jedinice bilo u interesu ne samo Slovenaca i Hrvata nego i
cijele Monarhije. No, u ministarskim kabinetima u Be�u i Pe�ti ti su prijedlozi
shva�ani ponajprije kao poku�aj slabljenja sustava dualizma. Umjesto da Slovence i
Hrvate prihvate kao predstra-�u Habsbur�ke Monarhije na Balkanu, u njima su
uglavnom vidjeli slabu kariku u nastojanjima da se u�vrsti mo� Austro-Ugarske u
jugoisto�noj Europi.
SPSHAR, X. sesija, 385. sjednica (17. travnja 1890.), 14245-14246. Slovenski narod,
6. listopada 1882.
57
4.
PRAVA�II "PLANINSKI HRVATI
-. �i
Ono �to je Ma�are nakon ugu�ene revolucije sna�lo kao kazna, Hrvatima je
dodijeljeno kao nagrada.1 U toj zajedljivoj primjedbi, kojom su ma�arski
politi�ari, nakon ukidanja oktroiranog ustava potkraj 1851. i uvo�enja
neoapsolutizma, podbadali Hrvate, bilo je nemalo istine.2 Hrvatska doista vi�e nije
bila pod vla��u Pe�te, ali njom se sada, umjesto iz Zagreba, vladalo iz Be�a.
Politika centralizacije nanijela je i u Hrvatsku mno�tvo �inovnika koji su govorili
njema�ki. Slao ih je iz Be�a ministar unutarnjih poslova Alexander barun Bach. Me�u
tim, tzv. "Bachovim husarima", koji nipo�to nisu u�ivali naklonost hrvatskog
stanovni�tva, bilo je podosta Slovenaca.
U doba neoapsolutizma u Hrvatsku je, osim �inovnika, upu�en i velik broj slovenskih
u�itelja. Ministar obrazovanja i bogo�tovlja Leo grof Thun procjenjivao je da su
Slovenci najpogodniji za �irenje njema�kog jezika me�u hrvatskim u�enicima. I
poznati slovenski pisac Janez Trdina bio je jedan od tih u�itelja. Tada�nje prilike
u Hrvatskoj slikovito je opisao u svom poznatom djelu Bachovi huzarji in Iliri. U
gimnazijama u Zagrebu, Vara�dinu, Osijeku i na Rijeci Slovenci su tada bili
poprili�an dio profesorskog kadra. Nasuprot planovima be�kih ministarstava, ti su
se slovenski intelektualci pokazali vrlo nepouzdanima u pogledu �irenja njema�kog
jezika i njema�ke kulture. Znatan dio njih ubrzo je nau�io hrvatski i s
odu�evljenjem me�u mladima �irio hrvatsku narodnu svijest.3
Nepovjerenje hrvatskih politi�ara u namjere be�koga dvora po�elo se �iriti jo� od
progla�enja oktroiranog ustava 1849. Ustavom, naime, nije bio ostvaren zahtjev
hrvatskog Sabora o ujedinjenju svih zemalja Trojedne kraljevine. Vojna granica i
Dalmacija bile su i nadalje odvojene od ostale Hrvatske. Nakon ukidanja oktroiranog
ustava i banska vlada u Zagrebu postala je isklju�ivo produ�ena ruka be�kih
sredi�njih organa. Ni zahtjev hrvatskog Sabora da se u zemaljskim organima vlasti
uvede "narodni jezik" nije ostvaren, pa su vlasti u Hrvatskoj i Slavoniji s
vlastima drugih zemalja, kao i s be�kom sredi�njom vla��u, morale komunicirati na
njema�kom jeziku. �ak je i ban Jela�i�, slavljen kao "spasitelj Monarhije", bio
1 Jean-Paul Bled, Franc Jo�ef (Ljubljana 1990), 162.
2 Potanko o Hrvatskoj u razdoblju neoapsolutizma Mirjana Gross, Die Anfange des
moder-nen Kroatiens. Gesselschaft. Politik und Kultur in Ziuil-Kroatien und -
Slaivonien in den ersten dreissig Jahren nach 1848 (Anton Gindelv Reihe 1, Wien -
Kbln - Weimar 1993).
61
savezni�tva i diobe
degradiran na razinu carskog �inovnika. On se, dodu�e, trudio da, kolil god je to
bilo mogu�e, ote�e s ostvarivanjem be�kih naloga, ali je ipak r kraju morao uvijek
iznova popustiti, a istodobno se, zbog svojih prigovor zamjerio Franji Josipu.4
Me�u prvacima ilirskog pokreta zavladala je letargija. Gaj je bio nez; dovoljan jer
nije uspio ostvariti velike politi�ke ambicije, a pritom se na�� u sporu i s
Jela�i�em. Razo�aran je bio i Vraz, pa je izgubio svaki inten za politiku.
Kukuljevi� se povukao iz politi�kog �ivota i posvetio se hist riografiji. �ulek je
napustio publicisti�ku djelatnost i po�eo se baviti bot; nikom i leksikografijom. S
politi�ke se pozornice povukao i donedavna vr aktivni Janko Dra�kovi�.5
Umjesto ilirske ideje, nakon revolucije po�ela se afirmirati ona jugosl venska.
Ve�ina hrvatskih politi�ara u jugoslavenstvu je vidjela ponajpri branu protiv
germanizacije i sredstvo za moblizaciju hrvatskih integrac: skih snaga. Pod
pritiskom apsolutisti�kog re�ima hrvatski su narodnja obustavili zahtjeve za
osnivanje jugoslavenske dr�ave, pa se u razdobl neoapsolutizma jugoslavenska ideja
izra�avala prije svega na knji�evno: i kulturnom podru�ju u cjelini.6
U �irenju jugoslavenske ideje u Hrvatskoj va�nu su ulogu odigrala ol tada vode�a
povjesni�ara � Ivan Kukuljevi� Sakcinski i Franjo Ra�ki. vodstvu Narodne stranke
pridru�io im se biskup Strossmaver, koji je 186 u Zagrebu osnovao Jugoslavensku
akademiju znanosti i umjetnosti. Ni rodna stranka imala je u svojim redovima
ponajvi�e liberalno orijentirar gra�ansku elitu. Jugoslavenska ideologija, koju su
zagovarali njezini vo� bila je nadnacionalnog karaktera. To zna�i da se nije
negirala nacionali samobitnost Hrvata, Slovenaca, Srba i Bugara, ali se i�lo za
postupnim evolutivnim pribli�avanjem ju�noslavenskih knji�evnih jezika, pri �emu se
ti jezici spajali oko najra�irenijega, tj. �tokavskoga knji�evnog jezika.
Politi�ki ideal vo�a Narodne stranke bilo je osnivanje jugoslavensl federacije.
Smatrali su, me�utim, da je taj cilj jo� vrlo dalek i da se mi �e ostvariti samo
postupno. I to tako �to bi se, prvo, svaki ju�noslavei ski narod konstituirao kao
nacionalno-politi�ka jedinica, a potom bi s ju�noslavenski narodi u Habsbur�koj
Monarhiji povezali oko Hrvatsl u federativnu zajednicu. Strossmaver i njegovi
istomi�ljenici polazili g od austroslavisti�kih tradicija, iako im ni povremena
eksperimentiran s politi�arima iz Srbije u obliku "antihabsbur�kih urota" nisu bila
str; na. I prvaci Narodne stranke nesumnjivo su podr�avali razvoj Srbije k* drugoga
"jugoslavenskog Piemonta", ali, zbog me�usobnog nepovjerenj utjecaja be�koga dvora
i snage ma�arske politi�ke elite, dalje od tog
4 Gross, Die Anfange, 28-32.
5 Drechsler, Stanko Vraz, 172-174.
62
Prava�i i "planinski Hrvati"
nisu i�li. Unato� �esto izra�enom vrlo kriti�kom odnosu prema politici Habsbur�ke
Monarhije na Balkanu, ve�ina hrvatskih narodnjaka ostala je odana dinastiji.8
Svoju jugoslavensku orijentaciju Narodna je stranka potvrdila i na zasjedanju
hrvatskog Sabora 1861., prvom nakon obnavljanja ustavnog �ivota u Monarhiji.
Usvojen je njezin zakonski prijedlog kojim se Sabor, dodu�e, izjasnio za dr�avno-
pravni savez s Ugarskom, ali samo pod uvjetom da se hrvatskoj Trojednoj kraljevini
zajam�e autonomija i teritorijalni integritet. Zakonski �lanak 42., koji je Sabor
prihvatio, va�an je zbog toga �to je to jedina dr�avnopravna odluka koju je car
prihvatio. Sabor je tako�er izrazio zahtjev da Trojedna kraljevina pregovara s
Ugarskom kao dr�ava s dr�avom.9
S tim je zahtjevima ve�ina u hrvatskom Saboru iza�la i na pregovore s ma�arskom
politi�kom elitom nakon uvo�enja austro-ugarskog dualisti�kog sustava 1867.
Sljede�e su godine hrvatska i ma�arska elita me�usobno sklopile Nagodbu, kojom je
Hrvatska zadr�ala odre�ene elemente dr�avnosti, ali je i nadalje ostala bez Vojne
granice. Ona je u cijelosti priklju�ena Hrvatskoj tek 1881. Rijeka je pak do kraja
postojanja Monarhije ostala corpus separatum krune sv. Stjepana. Nagodbom je,
dodu�e, bio zajam�en integritet Trojedne kraljevine, me�utim, Dalmacija je sve do
raspada Austro-Ugarske pripadala austrijskom dijelu Monarhije. Hrvatska i Slavonija
dobile su upravnu i zakonodavnu autonomiju na podru�ju unutarnjih poslova, kulture,
�kolstva i sudstva, a hrvatski je postao slu�benim jezikom. Na �elu autonomne
uprave u Zagrebu bio je ban, koga je, na prijedlog ugarskog ministra predsjednika,
imenovao kralj.
Takav, subdualisti�ki status Hrvatske, bio je, dakako, daleko od ideala ve�ine
hrvatskih politi�ara. Me�utim, u tada�njim politi�kim prilikama bilo je to najvi�e
�to se moglo posti�i, pogotovu s obzirom na sna�ne pritiske Franje Josipa I.,
kojima je od Hrvata tra�io da se nagode s ma�arskom politi�kom elitom. Mnogi su
hrvatski narodnjaci takvim rje�enjem definitivno izgubili nadu da �e im habsbur�ka
dinastija ikada dopustiti ujedinjavanje hrvatskih zemalja.
Uz zastupnike Narodne stranke i hungarofilske Unionisti�ke stranke, ve� na
zasjedanju hrvatskog Sabora 1861. istupali su i politi�ki publicisti Ante
Star�evi�10 i Eugen Kvaternik. Veliku su pozornost izazvali svojim zahtjevom da se,
na temelju povijesnog prava, odmah osnuje samostalna hrvatska dr�ava. Takvo njihovo
istupanje imalo je dalekose�an utjecaj na hrvatsku politiku. Odbaciv�i
jugoslavensku nadnacionalnu ideju, Star�evi�
8 Potanko o tome William Brooks Tomljanovich, Biskup Josip Juraj Strossmayer:
nacionalizam i moderni katolicizam u Hrvatskoj (Zagreb 2001), 189-192 i 214.
10 Usp. Ante Star�evi� i njegovo djelo. Zbornik radova, uredili Dubravko Jel�i� i
Tomislav Sabljak (Zagreb 1997).
63
Ante Star�evi� (1823.-1896.), "otac hrvatske domovine" i osniva� prava�kog pokreta
i Kvaternik su iznijeli velikohrvatsl unitaristi�ki koncept. Prava�ki p( kret koji
su osnovali i organizirali Stranci prava, sljede�ih se desetljec razvio u
ponajva�niju nacionalnopi liti�ku orijentaciju u Hrvatskoj.
Star�evi� i Kvaternik u svojim s se radovima zalagali za samostaln hrvatsku dr�avu,
suverenu i prem Austriji i prema Ugarskoj. S jedno: i drugom povezivala bi je, u
oblik personalne unije, samo osoba vladi ra. Oba hrvatska politi�ara bili su r
glasu kao zagri�eni germanofobi, �l je navodno bila posljedica nekih nj hovih
iskustava iz mladosti. Tako s Star�evi�u navodno ostali u sje�anj neki sadisti�ki
postupci njema�ki �asnika na Vojnoj granici, iz koje j kao sin Hrvata i majke
gr�ko-isto�ne (pravoslavne) vjere, potjecao. Kvate nik je pak imao probleme u
obavljanju odvjetni�kog posla, za �to je kriv: austrijske vlasti u liku Bachovih
husara.11 Simpatizirali nisu ni ma�arsk politi�ku elitu, smatraju�i da ne po�tuje
prava hrvatske dr�ave i njezi ravnopravan status koji joj, prema povijesnom pravu,
pripada.
Romanti�nu komponentu Star�evi�eve i Kvaternikove ideologije prei stavljala je
njihova obuzetost slavnom srednjovjekovnom pro�lo��u, k: da su Hrvatima vladali
kraljevi narodne dinastije. Zalili su �to je hrva ska dr�ava dospjela pod ugarsku i
austrijsku dominaciju. Tvrdili su ci je takvo stanje nezakonito, jer su hrvatski
stale�i i redovi, kao zastupn ci hrvatske politi�ke nacije, 1527. dobrovoljno
sklopili savez s vladar ma habsbur�ke dinastije, koji su potom, 1712., potvrdili i
Pragmati�ka sankcijom.12
Unato� inzistiranju na povijesnim pravima hrvatske nacije i tradicij Star�evi� i
Kvaternik po svom svjetonazoru ipak nisu bili konzervativc Naprotiv, odu�evljavali
su se idejama prosvjetiteljstva i Francuske revi lucije. Smatrali su da je pravo
zastupanja hrvatske politi�ke nacije pre� iz starih stale�a i redova na cjelokupni
hrvatski narod. Isto su tako, pi laze�i od tradicija prosvjetiteljstva, zastupali
liberalna stajali�ta, protivi �i se mije�anju crkve u politiku. U habsbur�kom dvoru
vidjeli su tvr�av
Gross, Izvorno prava�tvo, 41 i 64-65.
Ante Star�evi�, Misli i pogledi. Pojedinac-Hrvatska-svijet, uredio Bla� Juri�i�
(Zagn 1971), 74-79.
64
reakcije i klerikalizma. Njihova antipatija prema Habsburzima o�itovala se i u tome
kako su prigrlili i gajili kult Zrinskog i Frankopana. Godine 1871., o dvjestotoj
obljetnici zrin-sko-frankopanske urote, Kvaternik je organizirao Rakovi�ku bunu
protiv austro-ugarskih vlasti, koju je platio glavom. Borbu za ostvarenje prava�kih
ideja Star�evi� je nastavio sam, stekav�i �astan naziv "oca hrvatske domovine".
Hrvatska domovina, kako ju je zami�ljao Star�evi�, obuhva�ala bi i slovenske
zemlje. Slovence je jednostavno smatrao "planinskim Hrvatima", dijelom hrvatske
politi�ke nacije.13 Tezu o planinskim Hrvatima preuzeo je od Vitezovi�a, koji je
1700., u djelu Croatia rediviva, slovenske zemlje nazvao "Croatia Alpestris".14
Obuhva�anje Slovenaca hrvatskim dr�avnim pravom Star�evi� je obrazlagao
formulacijom u Pragmati�koj sankciji (1712.), kojom je Habsburzima dopu�teno da
vladaju Hrvatskom samo pod uvjetom da istodobno vladaju i �tajerskom, Kranjskom i
Koru�kom.15
Zanimljivo je da je i prvak Narodne stranke Ra�ki poku�ao znanstveno pokazati da
slovenske zemlje pripadaju Trojednoj kraljevini. Pritom se nekriti�ki oslanjao na
stariju povijesnu literaturu, tvrde�i da su u okvir hrvatskoga srednjovjekovnog
kraljevstva bile uklju�ene i ju�na �tajerska, ju�na Kranjska (prije svega teritorij
dana�nje Bele krajine, Zumberak i Marindol) i Istra.16 S Ra�kim se slagao i
Kukuljevi�. Otvaraju�i bansku konferenciju 26. studenoga 1860., on je zatra�io da
kralj "po starinskom i ustavnom pravu" vrati Trojednoj kraljevini kotare Metliku i
Crnomelj u Kranjskoj. Taj je zahtjev bio izra�en i na zasjedanju skup�tine
Zagreba�ke �upanije 14. velja�e sljede�e godine, s tim �to je tom prigodom bio
pridodan i okrug Novo mesto. Dva dana prije i skup�tina Viroviti�ke �upanije
Eugen Kvaternik (1825.-1871.), ideolog prava�kog pokreta i vo�a Rakovi�ke bune
13 Usp. Ljerka Kunti�, Slovenija u politi�kom programu Stranke prava do 1871, u:
Jadranski zbornik (Rijeka - Pula 1958), 113-133.
14 Vitezovi�, O�ivjela Hrvatska, 27 i 140.
15 Ante Star�evi�, Izabrani spisi, uredio Bla� Juri�i� (Zagreb 1943), 42. Usp.
Dragotin Lon�ar, Hrva�ko dr�avno pravo in Slovenci, u: Na�i zapiski 8 (1912), 350-
355.
16 Pitanje nacionalne pripadnosti Bele krajine i dandanas je predmet nekriti�kih
ocjena. Usp. Marijan Majstorovi�, Izgubljena Hrvatska: Bela krajina - hrvatski
povijesni teritorij, u: Hrvati u Sloveniji. Zbornik radova - Znanstveni skup,
Zagreb, 20-21. lipnja 1996., uredila Mirjana Domini (Zagreb 1997), 95-107.
65
podnijela je zahtjev da se u sastav Trojedne kraljevine vrate kotari Met ka i Novo
mesto, a i onaj dio Donje �tajerske koji je navodno neko� prip dao staroj �upaniji
Zagorje. Taj je zahtjev donijet u vrijeme kada je veli �upan Viroviti�ke �upanije
bio Strossmaver. Zahtjev za vra�anje kota �rnomelj, Metlika, Novo mesto i dijela
�tajerske podnijela je 3. travnj; Vara�dinska �upanija.17
O vra�anju "izgubljenih" teritorija Trojednoj kraljevini zatim se, p< kraj travnja,
raspravljalo i u hrvatskom Saboru. U izvje�taju verifikac skog odbora od 29.
travnja stoji da svoje zastupnike moraju u Sabor posL i "od Kranjske okru�ja:
Metli�ko, �rnomeljsko, Ribni�ko i Novomestans i onaj dio �tajerske med Savom i
Dravom, �tono njeko� spada�e na zag< sku �upaniju". Odbor je predlo�io Saboru da
zamoli Franju Josipa da si menute dijelove slovenskoga etni�kog teritorija pripoji
Hrvatskoj. Adi su vladaru o teritorijalnoj cjelovitosti Trojedne kraljevine
sastavio je svibnja poseban saborski odbor u kojem su bili i Kukuljevi� i Ra�ki. >
u adresi se navode samo "pokrajina Metlika" i "dio �tajerske s one stra Sutle,
njekada �est zagorske �upanije". Ve� sljede�e godine Ra�ki je kori rao svoju tezu o
tome da ju�na �tajerska pripada Hrvatskoj, dok je za IV tliku kasnije bilo
znanstveno potvr�eno daje do polovice 12. stolje�a d sta pripadala Hrvatskoj. No,
nakon raspu�tanja Sabora Narodna stran nije vi�e izlazila sa zahtjevom o pripajanju
spomenutih dijelova slovensl ga etni�kog teritorija Trojednoj kraljevini.18
Ra�ki je cijelo vrijeme zadr�ao dobre odnose sa slovenskim narodn cima. O svojim
povijesnim istra�ivanjima obavijestio je i Bleiweisa, k mu je i pomagao u tra�enju
odre�enih dokumenata, na primjer, o hrvi sko-slovenskoj selja�koj buni 1573.19 1
Narodna stranka u banskoj Hrv; skoj postupno je do�la do stajali�ta da su se
Slovenci ve� formirali kao s mostalan narod, pa da pozivanje na povijesna prava
Trojedne kraljevi na slovenski teritorij nije primjereno, dapa�e da �teti
jugoslavenskim i teresima. U tom je smislu Narodna stranka istupala i protiv
Star�evi�e teze o Slovencima kao "planinskim Hrvatima".
Osim Slovenaca, Star�evi� je me�u Hrvate uvrstio i Srbe i bosans muslimane. Njegov
je nauk nastajao ponajprije kao obrana od tvrdnji P pitara i Karad�i�a, koji su
kajkavske Hrvate svrstavali me�u Slovence one �tokavske me�u Srbe. Njihova jezi�na
koncepcija bila je vrlo popular i kod srpskih politi�ara u Hrvatskoj, koji su u
Srbiji vidjeli "jugoslavenj Piemont". Propagirao ju je i Mileti�, koji je otvoreno
izra�avao nadu da svi �tokavci Trojedne kraljevine prihvatiti srpsku nacionalnu
svijest. I vatske pobornike jugoslavenske ideje optu�ivao je da �ele oslabiti srps
18 Isto, 231-232.
19 Usp. pisma Ra�koga Bleiweisu, 29. svibnja i 17. lipnja 1875., NUK, ZJB.
66
narodnu svijest i kroatizacijom ostvariti katoli�ku Veliku Hrvatsku.20 To, naravno,
nije bilo istina kada se radilo o Strossmaveru i prista�ama Narodne stranke, koji
su se, dodu�e, tako�er pozivali na hrvatsko dr�avno pravo, ali nisu negirali
narodnu samobitnost Srba u Hrvatskoj. Me�utim, kada je rije� o programu Stranke
prava, Mileti� se nije varao.
Star�evi� je, osim zemalja hrvatske Trojedne kraljevine te Istre, Kranjske,
Gori�ke, �tajerske, Koru�ke, Bosne i Hercegovine i Vojvodine, koje su bile dio
Habsbur�ke Monarhije, hrvatskim teritorijem smatrao �ak i Srbiju i Crnu Goru. Srbi
su za njega bili tek zemljopisni pojam, pa je �ak i cara Du�ana i Nemanji�e smatrao
Hrvatima.21 Priznavao je, ipak, da na hrvatskom teritoriju �ive ne samo Hrvati nego
i tzv. "slavoserbi". Tim nazivom, me�utim, ozna�avao je ne samo pravoslavce, kao
�to se to �esto pogre�no misli, nego odre�enu kategoriju stanovni�tva koja nije
htjela u�i u sastav hrvatske politi�ke nacije. U Star�evi�evim o�ima slavoserbi su
bili svi oni koji su, po njemu, slu�ili kao poslu�no oru�e u rukama be�ke ili pe-
�tanske politike, rade�i pritom na �tetu hrvatskih nacionalnih interesa. Mogli su
to biti i re�imski orijentirani politi�ari katoli�ke vjere, premda nema nikakve
sumnje da su sr� te skupine bili pravoslavci.
Nasuprot Star�evi�u, koji je posve nijekao opstojnost srpskoga naroda, Kvaternikov
je koncept hrvatske politi�ke nacije sezao samo do Drine, ne uklju�uju�i Srbiju i
Crnu Goru. Ali i za njega su Slovenci "alpski" ili "no-ri�ki Hrvati", me�utim,
nasuprot Star�evi�u, koji je dopu�tao mogu�nost da se "planinsku bra�u" upita sla�u
li se s uklju�ivanjem u hrvatsku dr�avu, za Kvaternika je to pripajanje bilo ne�to
�to se samo po sebi razumije.22 Star�evi� je tvrdio da se, prema njegovu konceptu
sjedinjavanja hrvatskih zemalja, ne radi o podre�ivanju jednih drugima, nego o
ravnopravnom povezivanju pod jednim vladarom, jednom vladom i jednom zakonodavnom
vla��u. Pritom mu je navodno bilo svejedno ho�e li vlada i sabor biti u Splitu,
Ljubljani ili negdje drugdje.23 Nagla�avao je da priznaje samo slobodno donijetu
odluku, iako je izra�avao �aljenje zbog navodnog otu�enja Slovenaca od zajedni�ke
matice.24
Krivnju za takvo stanje Star�evi� je pripisivao Nijemcima, Rusima i slavoserbima.
Ako Slovenci ne bi pristali da se uklju�e u hrvatsku dr�avu, po njegovu bi
mi�ljenju podlegli pritiscima protestantizma, germanizacije i talijanizacije. To je
tvrdio i Kvaternik, pozivaju�i Slovence da stupe pod okrilje hrvatskog Sabora, jer
"ovdje ste gazde i u svojem, a u tu�ih rajhsra-tih vi ste �orbine �orbe �orba".25
20 Gross, Die Anfange, 142.
21 Josip Horvat, Ante Star�evi�. Kulturno-povijesna slika (Zagreb 1940), 307.
22 Isto, 109-110.
23 Star�evi�, Izabrani spisi, 247.
24 Ante Star�evi�, Politi�ki spisi, uredio Tomislav Ladan (Zagreb 1971), 190.
25 Gross, Izvorno prava�tvo, 246 i 247.
67
I dalmatinski su politi�ari pozivali Slovence da se izjasne za hrvatsk dr�avno
pravo. Idejni za�etnik hrvatskog narodnja�tva u Dalmaciji do: Mihovil Pavlinovi�
nazivao ih je, dodu�e, "planinskim Hrvatima", me�v tim, njegovi su nasljednici
uglavnom od toga odustali, opredjeljuju�i se z stajali�te daje rije� o dva "bratska
naroda".26
Slovenski politi�ari nisu bili nimalo obradovani pozivima prava�a d se "vrate" u
okvir hrvatske kraljevine. Znatno im je prihvatljiviji bio jr goslavenski koncept
Strossmaverove Narodne stranke. Rezultat suradnj s tom politi�kom grupacijom bio je
i ljubljanski kongres 1870. Star�evi je taj doga�aj u glasilu svoje stranke
ocijenio vrlo kriti�ki, optu�iv�i pr sutne "Jugoslavce" da tom svojom "austrijadom"
�ele preobraziti Hrvate Kranjce te da se dru�e s politi�ki jo� nezrelim
"Planincima".27
U povodu pokretanja Star�evi�eva glasila Hrvatska, na Novu godin 1871., dopisnik
Slovenskog naroda iz Zagreba vrlo je kriti�ki portretira vo�u prava�a:
�ak ni prigu�enog cinizma ne mo�ete na�i u "Hrvatskoj", iako cijela Tro-jedna
kraljevina zna koliki je cinik Star�evi�. �to �ete, kad mu je i to posljednje
oru�je duha zar�alo. Mjesto cinizma preuzela je zloba. Nijemce naziva "�vabama",
Srbe imenuje "Slavoserbima" i "Srbe�ima", a Slovence - neko� tako omiljene
"planinske Hrvate" - "Kranjcima", sprdaju�i se s "kranjskim pravicama". [...]
Star�evi�anci danas vi�e nisu nikakva politi�ka stranka nego tek jedna dopola
politi�ka, a otpola socijalna sekta, kao �to su, na primjer, Skopci u Rusiji ili
pak Mormoni, spiritisti i travo�deri u Americi. Dr. Ante Star�evi� je
"grossmeister" te sekte i ujedno banove kobile trobenta�.28
Zagreba�ki dopisnik Slovenskog naroda, koji nije skrivao svoje odu�e1 ljenje
Narodnom strankom, Star�evi�eve je prista�e etiketirao "hrvatski] 'komunistima'
koji bi htjeli stvoriti veliku hrvatsku republiku �to bi sezi la od Tirola do
Urala, a mo�da jo� i dalje".29 Ocijenio je da prava�i "ho�e hrvatstvu potopiti
Trojednu kraljevinu, Sloveniju i, bude li mogu�e, i S biju i bog zna �to sve jo�".
Star�evi�eva Velika Hrvatska, zaklju�io je, mi gu�a je samo u ma�tarijama prava�a,
"a prema Slovencima i Srbima b la bi isto tako nasilna kao �to je nasilna sada�nja
njema�ka i ma�arsfc hegemonija".30
Star�evi�ev lik u o�ima slovenskih politi�ara nagr�ivale su i njego\ teritorijalne
pretenzije prema kojima u Hrvatsku treba uklju�iti i nek; da�nji grani�arski okrug
�umberak te op�inu Marindol, koju je nakc
26 Marjan Dikli�, Prava�tuo u Dalmaciji do kraja prvoga svjetskog rata (Zadar
1998), 1C 142, 156 i 183.
27 Gross, Izvorno prava�tvo, 306.
29 Slovenski narod, 3. lipnja 1871.
30 Slovenski narod, 24. listopada 1871.
68
ukidanja Vojne granice zahtijevala i Vojvodina Kranjska. U svojim saborskim
istupima on se zalagao i za pripajanje Celja i Metlike koji, po njemu, povijesno
isto tako pripadaju hrvatskoj kraljevini.31 Celje i spomenute dijelove Kranjske
�elio je vidjeti u granicama Hrvatske i Pavlinovi�.32
Vojvodina Kranjska nikada se nije odrekla svojih prava na �umberak i Marindol, iako
je ondje jo� 1540. bilo uspostavljeno posebno pograni�no obrambeno podru�je koje je
reorganizacijom 1746. postalo dijelom karlova�kog generalata Vojne granice. Carskim
manifestom iz 1871., kojim je Vojna granica bila dijelom ukinuta i uklju�ena u
Hrvatsku, �umberak i Marindol nisu bili zahva�eni, a 1881. su tek provizorno
podre�eni vladi banske Hrvatske. Sve do raspada Austro-Ugarske ostali su kamen
spoticanja izme�u Be�a i Budimpe�te, odnosno izme�u Ljubljane i Zagreba. Kranjski
zemaljski (pokrajinski) Sabor nije htio popustiti zahtjevima ugarske vlade i
hrvatskog Sabora.33
Slovenski narod je 23. svibnja 1871. otvoreno pozvao slovenske narodnjake da ne
nasjedaju sirenskim pozivima njema�kih politi�ara i novina "koji bi Slovenca i
Kranjca najradije utopili u �lici vode", a "po tom pitanju su ljubazni i svim srcem
nam �ele da dobijemo �umberak i Marindol". Glasilo mladoslovenaca pozdravilo je
govor dr. Frana Miklo�i�a (�ije je mi�ljenje, budu�i da je u�ivao ugled jednog od
vode�ih filologa ne samo u Monarhiji nego i u europskim razmjerima, bilo utoliko
va�nije), koji se u gornjem domu suprotstavio vra�anju �umberka, isti�u�i da
Kranjska nema dovoljno sredstava za kultiviranje tog "neplodnog kraja". Prema
Slovenskom narodu i u slu�aju �umberka trebalo bi biti za narodno pravo, a protiv
povijesnog prava. Uostalom, "Kranjska, Slovenska ionako ne misli dovijeka ostati
odcijepljena od juga, pa ni�ta ne�e �tetiti nego mo�da i koristiti ako mi Slovenci
dopustimo da Trojedna kraljevina u tijelo Kranjske zabije jedan klin kojim �e se
kasnije i drugi dio Slovenije povu�i na jug". Slovenski narod upozoravao je
slovenske politi�are da se, umjesto "anektiranju", radije posvete "borbi protiv
moloha germanizacije".34
Me�u najgorljivijim zagovornicima prava Kranjske na �umberak bio je nekada�nji
narodnjak i prvak kranjske njema�ke stranke Deschmann, a strastveno mu je asistirao
Josef vitez Savinschegg. Dok je njema�ka
31 Star�evi�, Izabrani spisi, 47.
32 Dikli�, Prava�tvo, 108.
33 Usp. Fran Oro�en, Vojvodina Kranjska (Slovenska zemlja. Opis slovenskih pokrajin
v prirodnoznanskem, statisti�kem, kulturnem in zgodovinskom oziru 4, Ljubljana
1901.), 180; Josip Mal, �umberk in Marindol, u: Dom in svet 24(1911), 266-268 i
313-315; Mirko Valenti�, Vojna krajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom
1849-1881 (Zagreb 1981), 225,335 i 339; Zajc, Kje se slovensko neha, 321-354.
Kolega Zajc mi u svojoj knjizi predbacuje neto�no citiranje, pa zato ponovno u
cijelosti navodim tvrdnju Frana Oro�e-na o pripadanju �umberka Kranjskoj, koja je
na str. 180: "Mnogo stoje samo privremeno pripadalo Kranjskoj, na primjer, �umberak
(Sichelburg) od 16. stolje�a do 1746., Rijeka (Fiume) od 1471. do 1776."
69
stranka u Kranjskoj u cijelosti istupala protiv hrvatskih zahtjeva, slover ski
politi�ari u tom pogledu nisu bili jedinstveni. Nekada�nji mladoslover ski prvak
dr. Valentin Zarnik govorio je 21. listopada 1881. u zemaljskor (pokrajinskom)
Saboru protiv vra�anja spornih okruga Kranjskoj, navc de�i da je tamo�nje
stanovni�tvo hrvatsko, odnosno srpsko i da ono sam �eli hrvatsku upravu. Njema�ki
su ga zastupnici upozoravali da bi Hrval imali prema Slovencima i ve�e
teritorijalne pretenzije kad bi za to poste jao dr�avnopravni temelj. Zarnik im je
odgovorio da bi se Slovenci, ako 1 Hrvati posezali isklju�ivo za slovenskim
teritorijem uz Krku, svom siloi tome oduprli, me�utim, ako bi se Hrvatska �eljela
ujediniti s cjelokupnu slovenskim etni�kim teritorijem, Slovenci bi na to pristali
drage volje, p makar dospjeli pod hrvatsku upravu.35
Rasprave i polemike o tome kome pripadaju �umberak i Marindol pc trajale su, kako
me�u slovenskim politi�arima tako i izme�u njih i njihe vih hrvatskih kolega, sve
do raspada Austro-Ugarske. Ne�to sli�no dogL dalo se i s glasovitom Star�evi�evom
tezom o Slovencima kao "planinskii Hrvatima".
Suzdr�ana, a �esto i posve odbojna stajali�ta slovenskih politi�ara pr< ma
Star�evi�evim tezama izvirala su i iz �injenice da su oni htjeli o�uvj ti dobre
odnose i sa Srbima i s Hrvatima. Pritom su, barem u krugu ok Slovenskog naroda,
prema Star�evi�evu nauku bili i kriti�niji nego prt ma Karad�i�evim tezama:
"Razlika izme�u Vukovog i Star�evi�evog c nizma tek je u tome �to je Star�evi�ev
cinizam deseterostruko besramn ji i drskiji od Vukovog. Star�evi� je, naime, ono
svoje 'Hrvati svi i svud: nabacio oko vrata ne samo Srbima i Slovencima
('planinskim Hrvatima nego i Bugarima, �ire�i granice hrvatstva sve tamo do Tirola
i �vicarski [...] Svaki narod jest i mora biti koliko-toliko �ovinisti�ki. Ali Vuk
i Stai �evi� su srpski i hrvatski �ovinizam odveli daleko preko granica zdrave ga
razuma. Njihove se poruke svrstavaju u politi�ki humor."36 Zagrebai ki dopisnik
Slovenskog naroda do�ao je �ak do uvjerenja da izme�u Srba Hrvata jo� uvijek traje
borba izme�u "starog Rima i starog Bizanta" koj "i dandanas, u modernom i kulturnom
devetnaestom vijeku, nalazi svor bojovnike".37
Slovenske kritike velikohrvatskoga i velikosrpskoga programa obvezr su bile
popra�ene pozivima na slogu:
Nama, Slovencima, srpstvo i hrvatstvo, jedno kao i drugo, podjednako su mili i
dragi. Brat nam je Srbin, brat nam je Hrvat. Na�e su simpatije izme�u njih jednako
podijeljene. I �ao nam je, od svega srca, zbog njihova me�usobnog sporenja, koje je
pogubno ne samo za njih nego i za nas
Obravnave de�elnega zbora kranjskega (dalje: ODZK), XXI. svezak, 12. sjednica (21.
list pada 1881.), 240.
Slovenski narod, 1. kolovoza 1874. Slovenski narod, 25. srpnja 1874.
70
Prava�i i "planinski Hrvati'
i za cijelo jugoslavenstvo uop�e. Dovoljno je �to ste imali jednog Vuka Brankovi�a!
38
Slovenski narod odva�io se �ak da hrvatskim i srpskim politi�arima savjetuje kako
da urede odnose izme�u svoja dva naroda:
I kako zatrti taj dualizam? Kako ideje Du�anova carstva i Zvonimirove kraljevine
umijesiti u jednu poga�u? [...] Da je na nama da savjetujemo ne�to Hrvatima i
Srbima, bilo bi to sljede�e: nadme�ite se me�usobno koliko god vam je drago;
me�usobnim kresanjem zaiskre se mnoge misli i zagriju mnoga za narod hladna srca,
ali protiv vanjskoga neprijatelja budite, zaboga, slo�ni. Atena i Sparta �esto su
se me�usobno klale, ali kada je Kserkso udario na Termopile bile su slo�ne
posestrime. Bojno polje neka vam budu onemo�ala Turska i sve vi�e iznemogli
magjarorzsag, a ne srodna Bosna!39
Takvi su savjeti lijepo zvu�ali, ali u praksi, na veliko razo�aranje slovenskih
pobornika jugoslavenske ideje, naj�e��e nisu nailazili na odjek. Ilustracije radi
mo�e se navesti incident koji se dogodio 4. lipnja 1874. na koncertu vojnog
orkestra u Schreinerovoj pivnici u Grazu. Na proslavi su bili i �lanovi hrvatskoga
akademskog dru�tva Hrvatski Adrijatik sa sveu�ili�ta u Grazu. Kao "pravi hrvatski
potomci Star�evi�a", oni su "zabavu malo izmijenili", zapo�ev�i odjednom, "kao grom
iz vedra neba, gimnasti�ke vje�be nasuprot srpskim �acima, koji su se pak, znaju�i
da te vje�be nisu na programu, poslu�ili lukavom taktikom i stjerali ih u �kripac".
Slovenski su kolege stali na srpsku stranu, a o incidentu je izvijestio i dopisnik
Slovenskog naroda iz Graza, o�tro osudiv�i pona�anje Star�evi�evih prista�a: "U
pogledu ispada i bezobzirnog pona�anja, ti budu�i spasitelji 'velike Hrvatske'
nadma�uju sve njema�ke bur�e. [...] Tom Star�evi�evom zelemba�u trebalo bi odsje�i
glavu, kako ni regeneracija ne bi bila mogu�a. Hrvatski prvaci, pa i vlada, trebali
bi se pobrinuti da se ta �tetna sekta zatre."40 Takva kritika izazvala je u Zagrebu
nepovoljne reakcije, a tamo�nji dopisnik Slovenskog naroda na�ao se u neprilici
poku�avaju�i objasniti za�to su Slovenci stali na srpsku stranu.41
No, kratki spojevi izme�u slovenskih i hrvatskih studenata doga�ali su se ne samo
na sveu�ili�tu u Grazu nego i u Be�u. Fran �uklje, koji je kasnije bio slovenski
zastupnik u Carevinskom vije�u, a u drugoj je polovici �ezdesetih godina 19.
stolje�a studirao u Be�u, ovako je opisao suradnju u slovensko-hrvatskom dru�tvu:
Udru�ili smo se tada s tim uglednim hrvatskim kolegama u akademi�ar-sko dru�tvo
"Jug", osnovano na strogo paritetnom na�elu. Jedan mjesec predsjedavao je Hrvat,
drugi mjesec Slovenac, dakle dva "konzula" kao u
38 Slovenski narod, 1. kolovoza 1874.
39 Slovenski narod, 18. studenoga 1873.
40 Slovenski narod, 11. srpnja 1874.
71
starom Rimu! �umber�anin Smi�iklas bio je prvi predsjednik, a njegov kolega sa
slovenske strane bio je Jo�e Sernec, u svakom pogledu besprijekoran, promi�ljen,
pametan de�ko, mo�da nedovoljno ma�tovit i vatren! Ali s "Jugom" nije i nije i�lo.
�udno! U svakodnevnim razgovorima s Hrvatima odli�no smo se slagali, ali u dru�tvu
nije i�lo. Kod njih su bili na snazi glasoviti "kri�eva�ki statuti"; kada je
zavr�io oficijelni sastanak, izabrao bi se "stoloravnatelj" i on bi imenovao svog
"fiskusa", "larma�direktora" i "vunbacitelja". Mi, Slovenci nismo se mogli
naviknuti na te "�ar�e", a niti na beskrajne zdravice, svojstvene prostrtom
hrvatskom stolu. Jer Slovenac je lo� govornik, pa je Hrvat bio daleko bolji od nas,
budu�i daje, zahvaljuju�i ve�oj dr�avnoj samostalnosti na svojim �upanijskim
skupovima itd. imao mnogo vi�e prilike uvje�bavati javni nastup i lijepi govor. No,
naj�e��e smo se uvjerili da je Hrvat, dodu�e, dugo i lijepo govorio, ali da, na
kraju krajeva, s mnogo rije�i ni�ta stvarno nije rekao, dok je Slovenac obi�no
govorio mnogo kra�e, ne tako lijepo ni glatko, ali je svojim uglavnom kratkim i
nezgrapnim re�enicama doista ne�to rekao. Ponajmanje nam se pak svidjelo �to Hrvati
nikako nisu mogli zavr�iti debatu o pravilima dru�tva. Zbog toga smo se dosa�ivali
i na�e zajedni�ko dru�tvo sve vi�e zanemarivali.42
Putevi slovenskih i hrvatskih studenata 1869. godine napokon su s razdvojili �
Slovenci su osnovali dru�tvo Slovenija, a Hrvati Velebit. I mi �u �lanovima
Velebita brzo se �irio Star�evi�ev nauk; Slovenski narod. izvijestio kako su
slovenski studenti sa zabrinuto��u zapa�ali hladno d �anje hrvatskih studenata kada
su na proslavama njihovi srpski koleg nazdravljali Strossmaveru.43
Pa ipak, postupno su se i u Slovenskom narodu, koji je u Taaffeovoj e iz glasila
mladoslovenaca prerastao u organ slovenskih "narodnih radik; la", po�ela korigirati
negativna stajali�ta o Star�evi�evu pokretu. Prva stranke slovenskog liberalizma,
koja se u Kranjskoj po�ela formirati n pragu devedesetih godina 19. stolje�a, �ak
su sa Strankom prava iskova savezni�tvo. Savezni�tvo u kojem je �ak i izraz
"planinski Hrvati" izgub svoje pejorativno zna�enje.
72
Fran �uklje, Sodobniki, mali in veliki (Ljubljana 1933), 74-75. Slovenski narod,
17. o�ujka 1875.
5.
DOBA ZDRAVICA
Potkraj Taaffeova doba, po�etkom devedesetih godina 19. stolje�a, veze izme�u
slovenskih i hrvatskih politi�ara po�ele su ponovno ja�ati. Tako su se u Ljubljani
2. listopada 1890. okupili slovenski i hrvatski istarski zastupnici u Carevinskom
vije�u i pokrajinskim saborima. Otkad je uveden dualizam, bio je to njihov prvi
sastanak. Iako je skup odr�an tajno, u javnost je procurilo da se vodila polemi�na
rasprava. Sude�i po stanovitim znacima, dio sudionika zahtijevao je da se prema
vladi povede radikalnija politika. Slovenski zastupnici ponovno su se zalo�ili za
osnivanje Ujedinjene Slovenije, dok su njihovi hrvatski kolege zagovarali hrvatsko-
slovensko ujedinjenje na temelju hrvatskoga dr�avnog prava.1
Na sastanku je do�ao do izra�aja problem koji je potom slovenske i hrvatske
politi�are zaokupljao sve do raspada Austro-Ugarske. Slovenski zahtjev za
ujedinjenjem ju�nih Slavena na temelju narodnog na�ela trebalo je uskladiti s
hrvatskim stajali�tem o njihovu povezivanju na temelju hrvatskoga povijesnog prava.
S tim su se problemom morale suo�iti obje slovenske stranke koje su nastale u
Kranjskoj nakon tzv. "rastave duhova": 1892. osnovana je Katoli�ka narodna stranka,
a njoj suprotstavljena Narodna (napredna) stranka stupila je na politi�ku pozornicu
dvije godine poslije. Vo�e obiju stranaka svim su snagama nastojali da za svoj
jugoslavenski koncept pridobiju hrvatske politi�are.
Inicijativu za povezivanje s politi�arima u banskoj Hrvatskoj pokrenula je Narodna
napredna stranka, u kojoj su bili okupljeni kranjski liberali pod vodstvom dr.
Ivana Tav�ara i Ivana Hribara. Potonji je prve kontakte s hrvatskim politi�arima
uspostavio 1877., kada su, u povodu Bleiweiso-va sedamdesetog ro�endana, u
Ljubljanu do�li zastupnici dr. Ivan Spevec i Dragutin Stra�imir te knji�evnik
August Senoa. Otada je Hribar postao redovnim gostom za okruglim stolovima
hrvatskih narodnjaka u Zagrebu, osobito kod Tadije Smi�iklasa. O njemu je sa�uvao i
sljede�u memoarsku zabilje�ku:
Dru�tveni je �ivot u Zagrebu jo� otprije bio mnogo razvijeniji nego kod nas.
Hrvatska je gostoljubivost bila na glasu. To me �esto vuklo da odem tamo. [...]
Ve�eri su kod Tadije Smi�iklasa bile jako �ivahne. Ne zbog vina, koje nam je
ku�egazda donosio na stol u bocama od kisele vode, nego zbog ugodnih razgovora o
politici i literaturi. Zbog mojeg javnog djelovanja
1 Janko Pleterski, Jugoslovanska misel, 35-36.
75
u Sloveniji, u krugovima zagreba�kih narodnjaka po�eli su me smatrati
profesionalnim pionirom zbli�avanja Slovenaca i Hrvata. Do�lo je sve dotle da sam
se u Zagrebu osje�ao kod ku�e kao u Ljubljani i da sam tamo dolje stjecao sve vi�e
znanaca i prijatelja. Tada su zagreba�kim ozra�jem zaista pirkali na�i domovinski
povjetarci. Ideja ilirizma, kojom su se mnogi slovenski rodoljubi odu�evljavali
podjednako kao Hrvati, ako ne i vi�e od njih, koja je Hrvatima dala simpati�nog
�erovinskog pisca, bila je, naime, jo� vrlo �ivahna u sje�anjima mnogih
suvremenika.2
Prema Hribaru, u to je vrijeme u zagreba�kim narodnja�kim krug vima vrlo popularan
bio i list Slovenski narod, koji je "u vrijeme kada u Hrvatskoj rodoljubivi tisak
bio bezobzirno proganjan, Narodnoj stra ci � takozvanim �trosmajerovcima ili
'obzora�ima' - bio najbolji savezu u borbi protiv ma�aronstva pod barunom Levinom
Rauchom". U Slove skom narodu "razotkrivali su, naime, goleme korupcijske afere
poveza s isu�ivanjem Lonjskoga polja", a otkri�a tog lista "padala su kao bod
ote�ane olovnim kuglicama po le�ima korumpiranih ma�arona, koji isisavali
Hrvatsku".3
Hribar je svim silama nastojao da za hrvatsko-slovensku suradnju p dobije i svoje
strana�ke kolege. Sa sve �e��ih izleta u Zagreb Slovenci se, prema njegovim
rije�ima, vra�ali "pro�eti svije��u da su s Hrvatir bra�a po krvi i da moraju s
njima pripremati zajedni�ku budu�nost". P tom je za izlete u Zagreb �elio zagrijati
i Tav�ara, �to "me�utim, nije b nimalo lako, jer je Tav�ar bio prili�no komotan i
zbog toga vezan uz k �u". Pa ipak, Hribaru je, "po�to je ulo�io prili�an trud",
uspjelo nagovor prijatelja da po�ne dolaziti na hrvatske proslave. �tovi�e, Tav�ar
je svoj: zdravicama hrvatskome dr�avnom pravu stekao velike simpatije i post jedan
od najomiljenijih govornika ju�no od Sutle.4
Tav�ar je tako 28. svibnja 1882. doputovao u Zagreb na �elu ve�e de gacije
ljubljanskih sokola i bibliotekara, koji su svojim sudjelovanjem �el li uveli�ati
obilje�avanje dvadesete obljetnice hrvatskog pjeva�kog dru�t Kolo.5 Slovenske je
goste na �eljezni�kom kolodvoru "prekrasnim govoro: do�ekao predsjednik Kola Mijo
Kresi�. Tav�ar mu je odgovorio:
Mi, Slovenci, �ivimo na krajnjoj granici mogu�eg jugoslavenstva i nalik smo mekoj
stijeni o koju silnim gnjevom udaraju valovi bijesnoga german-stva. Nalik smo maloj
�eti vojnika koja ima prete�ku zada�u da usred
2 Ivan Hribar, Moji spomini, I-II, uredio Vasilij Melik (Ljubljana 1983-1984),
ovdj( 201-203.
3 Isto, 203-204.
4 Usp. Du�an Kermavner, Slovenska politika v letih 1879 do 1895, opom.be h V.
knjigi I na Prijatelja, Slovenska kulturnopoliti�na in slovstvena zgodovina 1848-
1895 (Ljubljs 1966), 235-236; Mirjana Gross, Slovenske politi�ke struje i hrvatsko
dr�avno pravo de desetih godina 19. stolje�a, u: Melikov zbornik. Slovenci in
njihovi srednjeevropski sost uredili Vincenc Raj�p i dr. (Ljubljana 2001), 731-748,
ovdje 734.
5 Citati su iz Tav�areva izvje�taja o proslavi u Zagrebu objavljenog u Slovenskom
naroi 31. svibnja, 1. i 2. lipnja 1882.
76
Doba zdravica
neprijateljskih vojski brani budu�nost slovenske nacije. I u toj se borbi na�e o�i
stalno osvr�u preko granice, u va�e bla�ene krajeve, gdje vi, bra�o Hrvati, imate
svoje naseobine, naseobine kojima vi�e ne prijeti opasnost da �e ih progutati
uvijek gladni valovi Njemstva. U toj nas borbi ponajvi�e tje�i svijest da smo s
vama istoga roda, iste krvi i istoga duha te da �emo, kao �to ste vi u te�kim
bitkama o�uvali svoju zemlju hrvatskom, i mi sa�uvati na�u zemlju od pogibije
naroda, na�u zemlju, koja je, ako smo pravedni prema povijesti i pokorni povijesnom
pravu, samo komad zemlje hrvatske! Pa smo tako do�li k vama kao narodnoj nam bra�i,
do�li smo iz vru�e bitke da se kod vas napi-jemo odu�evljenja, da se kod vas
ispunimo svije��u slavenskom, da se kod vas napunimo svije��u da Slovenca i Hrvata
ni�ta ne razdvaja!
Dr. Ivan Tav�ar (1851.-1923.), prvak slovenskih liberala
Svojim pozdravnim govorom Tav�ar je izazvao "burno odu�evljenje", a zatim, nakon
�to su stigli u Ilicu, slovenski su gosti s prozora oki�enih vijencima i zastavama
zasuti pravim pljuskom cvije�a.
Jo� te�nije je Tav�aru potekla rije� kada je na banketu u hotelu K Caru
austrijskome podigao �a�u u slavu hrvatskoga naroda:
Odavna su na�a dva naroda imala iste sudbine i povijest nam svjedo�i da su
neprijatelji hrvatskog naroda uvijek bili i neprijatelji slovenskom plemenu, a da
su prijatelji hrvatskog naroda uvijek bili visoko cijenjeni u slovenskom plemenu!
Avari i Ugri harali su kod vas i kod nas, a kad su Osmanlije pusto�ili kultivirane
predjele Europe, udarili su i po Hrvatima i Slovencima. I kad god su se na
hrvatskoj granici ukazali turbani, po slovenskim su planinama planuli krijesovi,
pozivaju�i na�e pretke pod oru�je, kako bi skupa s Hrvatima udarili po zajedni�kom
neprijatelju. Gospodo, koliko je slavnih boji�ta u va�oj hrvatskoj domovini na
kojima su hrvatske i slovenske �ete vodile smrtonosne bitke s osmanlijskim
vojskama, boji�ta na kojima se prolivena hrvatska krv uvijek mije�ala sa slovenskom
krvlju. Gospodo, hrvatsko-slovenska solidarnost nije plod nekih mladala�kih
fantazija, ona je dokazana povije��u, ona se pokazala ponajvi�e na mnogim boji�tima
na kojima je smrt sijala svoje krvavo cvije�e! Gospodo, o starim rimskim zidinama,
koje i dandanas �vrsto stoje i koje sve do sada nije mogao nagristi zub vremena, ne
zna se zahvalju�i �emu su ostale tako trajne, tako nerazru�ive! Neki tvrde da se u
vapno ulijevala krv i da su, ba� zahvaljuju�i umije�anoj krvi, te zidine do danas
ostale �vrste. Gospodo, zidine
77
hrvatsko-slovenske solidarnosti bez ikakve su dvojbe natopljene krvlju na�ih i
va�ih o�eva, pa zato vjerujemo da se nikada ne�e sru�iti! A �to je u pro�losti bilo
jedinstveno, to mora takvo ostati i u budu�nosti! Hrvatski i slovenski narod na�li
su se u pro�losti zajedno na istome putu sre�e i napretka! Pritom pak mi, Slovenci,
rado priznajemo da �e slovenski rod biti sretan samo ako bude uvijek u duhovnom
savezu s hrvatskim narodom, da bi propast hrvatskoga naroda bila i propast
slovenskoga roda, te da bi blagostanje va�ega naroda bilo i blagostanje slovenskoga
roda. Zato ispijam ovu �a�u za sretnu budu�nost hrvatskoga naroda, naroda koji je
ujedno i budu�nost slovenskoga naroda!
I na banketu sljede�eg dana, 29. svibnja, Tav�arev je govor pobudio vi liko
zanimanje. Tom se prigodom osvrnuo ponajvi�e na kulturne veze i: me�u dvaju naroda,
nagla�avaju�i prije svega omiljenost hrvatskih pjesi ma u Sloveniji:
�im je kod nas potaknuto narodno pjevanje, odmah, u istome trenutku, po�ele su nam
preko granice uvelike dolaziti hrvatske pjesme. I pritom su se hrvatske melodije
tako tijesno stopile s na�im pjevanjem da se sada hrvatsko pjevanje kod nas vi�e
uop�e ne odvaja od slovenskog pjevanja. Tako da se kod nas posvuda gdje se pjeva
slovenski, pjeva pritom i hrvatski! Da, moja gospodo, hrvatska je pjesma nama
Slovencima od kulturnog zna�enja, hrvatska je pjesma nama Slovencima bila oru�je
kojim smo Nijemce tjerali iz zemlje! A sada smo ve� toliko jedinstveni da su va�i
skladatelji i na�i! U glazbenoj je sferi me�u nama ve� takvo jedinstvo da se vi�e
ne smije govoriti o dva naroda nego samo o jednom narodu! Mi, Slovenci, ne bismo
imali ' ni�ta protiv ako se u kulturnom i knji�evnom smislu ne bi vi�e govorilo o
dva naroda, to jest o hrvatskom i slovenskom narodu, nego samo o jednom narodu, to
jest o hrvatskom narodu. A ja sam, �to se mene ti�e, cijenjena gospodo, �vrsto
uvjeren da �e na�i potomci jednom do�ivjeti ona sretna vremena kada �e to na�e
narodno jedinstvo biti ostvareno.
Sva tri citirana Tav�areva govora nesumnjivo demantiraju ocjenu Fri na �uklje o
Slovencima kao lo�im govornicima. Isti�u�i slovensko-hrva sku solidarnost, prvak
slovenskih narodnih radikala postavio je visol oratorske standarde kojima su
rijetko bili dorasli �ak i njegovi hrvatsl sugovornici. Ina�e je zanimljivo da se
Tav�ar vrlo rano slo�io s uklju�ivj njem slovenstva u okvir hrvatskoga dr�avnog
prava. Dok je Hrvate d< sljedno nazivao narodom, govore�i o Slovencima povremeno mu
se potkri dao naziv pleme. A svakako je zanimljivo daje on, iako jedan od plodniji
slovenskih pisaca, �elio da se na kulturnom i knji�evnom podru�ju ne gi vori o
dvama narodima.
Mora se, dakako, uzeti u obzir da su takve izjave �esto izraz eufori�nc ozra�ja,
karakteristi�nog za proslave hrvatskih rodoljuba. Ali, nipo�to i ne bi trebalo
pripisivati navodnoj trenuta�noj �elji govornika da ostavi �1 bolji dojam na
slu�ateljstvo. Za Tav�ara je, naime, slovenski etni�ki teriti rij bio tvr�ava koju
sa sjevera opsjedaju njema�ki nacionalisti, a sa zapa�
78
Doba zdravica
talijanski iredentisti. U takvoj je situaciji Hrvate vidio kao vojsku vitezova koja
�e Slovence spasiti od opsade. Ako bi Slovenci morali svoje ratne zastave pritom
okititi simbolima hrvatske Trojedne kraljevine, to za Tav�ara ne bi bio problem. Na
taj je na�in slovenski pisac i politi�ar dugo i uporno ustrajao na isticanju
slovenskog naslanjanja na hrvatsko dr�avno pravo, i to jo� u vrijeme kada je do�ao
na �elo stranke slovenskog liberalizma. Ostaje veliko pitanje je li to stajali�te
bilo podr�ano od njegovih kolega u stranci.
Bar kad je rije� o Ivanu Hribaru, po mo�i drugome �ovjeku u stranci, nema nikakve
sumnje da mu pozivanje na hrvatsko povijesno pravo nije bilo drago. Nasuprot
Tav�aru, koji je o�ito bio ve�i prava� od samih prava�a, Hribar nije podr�avao
ideje hrvatskoga "oca domovine":
Ja se politikom proroka Star�evi�a nisam zanosio. Njegovo glasovito 'Hrvati svi i
svuda' izazvalo je na drugoj strani odgovor 'Srbi svi i svuda'. A to je me�u
narodima ne samo iste krvi nego i istoga jezika, umjesto zajedni�kog rada za bolju
budu�nost, izazvalo stalne napetosti i mr�nju. Njegova mi se politika zato �inila
negativnom te po�eljnom i korisnom samo neprijateljima slavenstva.
U svom zalaganju za ideju jugoslavenstva Hribar je bio blizak Strossmaveru, pa je i
vi�e sura�ivao sa Star�evi�evim oponentima iz Neodvisne narodne stranke. Hribar je,
prema vlastitoj izjavi, imao u stanu izvje�e-nu Strossmaverovu sliku, dok je Tav�ar
demonstrativno stavio Star�evi-�ev portret.6
I Hribar i Tav�ar sudjelovali su o�ujka 1888. na velikim sve�anostima u povodu
pedesete obljetnice Strossmaverova mladomisni�tva.7 Slovenski su gosti doputovali u
�akovo zajedno sa zagreba�kom delegacijom. Strossmaver se vrlo obradovao njihovu
dolasku i tom prigodom rekao da "voli Slovence kao svoj vlastiti narod i uvijek
blagoslivlja taj mili narod". Na glavnoj proslavi, 19. o�ujka u biskupskoj pala�i,
Hribar ga je pozdravio u ime Ljubljane, a glavni slovenski govornik bio je opet
Tav�ar. On je "bosanskom i srijemskom vladiki" uputio niz komplimenata i zahvalio
mu za sva dobra djela �to ih je u�inio hrvatskome narodu. A zatim je iz svog
bogatog repertoara izveo niz retori�kih bravura o hrvatsko-sloven-skoj
solidarnosti:
Mi smo Slovenci na krajnjoj granici slavenstva i odasvud smo okru�eni narodima koji
nam ho�e oduzeti materinski jezik i natopiti nas tu�instvom kako na podru�jima na
kojima su �ivjeli na�i o�evi ne bi ostalo ni spomena na neko� mo�no slavenstvo.
Samo na jednoj strani imamo oslonac na narodu koji �ivi ondje gdje prestaju na�e
planine i po�inju savske ravnice. Hrvatski je to narod, narod koji je nama
Slovencima odavna oslonac, narod koji nas je krvlju branio od zakrivljenih ma�eva
surovih barbara. Ako mi se dopusti usporedba, rekao bih da je hrvatski narod srce
od kojeg vodi
6 Hribar, Moji spomini, I, 205.
7 Usp. Slovenski narod, 22., 23. i 26. o�ujka 1888.
79
sna�na �ila kucavica do slovenskoga naroda, napajaju�i ga krvlju narodne svijesti,
narodne misli. Tom �ilom kucavicom u na�e su zemlje doplovile hrvatske pjesme koje
su nas odu�evljavale, stizale su rije�i va�ih prvaka koje su i nas ohrabrivale, pa
smo pobjedonosno okon�ali borbe i u�vrstili bedem o koji se nemo�no razbijaju
valovi njema�kog i talijanskog mora. Va�a preuzvi�enosti, nipo�to nije fraza ako
ka�em da smo svi mi, Slovenci, svjesni daje budu�nost slovenskoga naroda zajam�ena
samo ako iza njega stoji sna�na i samosvjesna Hrvatska. Mi, Slovenci, imamo s njom
istu budu�nost, mi smo upu�eni na nju, pa ako bi Hrvatska poginula, ne bi nam
preostalo ni�ta drugo nego da potra�imo grob u koji bi slovenstvo bilo zauvijek
pokopano.
Jo� dok je trajao Tav�arev govor, Strossmaver se u vi�e navrata oglai vao:
"Prekrasno!", "Vrlo liepo!" A kad je Tav�ar zavr�io, Strossmaver je "burnog
odobravanja" ustao i pri�ao Tav�aru te ga zagrlio i poljubio. P sutnima je
doviknuo: "Jeste li �uli, gospodo?! Jeste li �uli?! Ta to vam je \ vornik bolji od
Bossueta!" Uslijedile su nove ovacije Tav�aru. Strossma^ mu je odgovorio u istome
stilu:
Mi, Slaveni, imamo mnogo neprijatelja. A nije ni �udo. Boje nas se. Strahuju za
svoju duhovnu supremaciju. Mi jo� nismo pravo ni stupili na svjetsko popri�te, a
posvuda se ve� osje�a da je u nama tako golema elementarna snaga kakve svijet jo�
nije vidio. I, doista, pogledajte samo taj mali, godinama zatirani i ugnjetavani
slovenski narod, pogledajte kakvi mu se mu�evi ra�aju. Iako neznatan, on je pozvan
da svoj dobrotvorni upliv vr�i na ostalo slavenstvo, kako one sjajne nadarenosti
kojima ga je Bog obdario u tolikom izobilju ne bi bile izgubljene za cjelinu.
Takve i sli�ne rije�i izgovorene u zdravicama ostavljale su dojam je slovensko-
hrvatsko savezni�tvo jedan od odlu�uju�ih politi�kih �i benika u Habsbur�koj
Monarhiji. No, u stvarnoj politici to nije bilo iz: �eno, �to je 1893. u �lanku
Slovenci in Hrvati kriti�ki ocjenjivao i sL Hribar:
Bra�a smo po krvi i jeziku - to uvijek mo�emo �uti u govorima na sve�anostima �im
se za njih na�e prilika s ove ili one strane Kupe i Sutle. I kad god se govori u
tom smislu, za�uje se zveket �a�a i odu�evljenje se razbuktava. Slovenac i Hrvat
padaju u zagrljaj, obe�avaju�i jedan drugome neraskidi-vo pobratimstvo. No, �im
pro�u trenuci odu�evljenja, obojica protrljaju o�i i pitaju se: ho�e li nanovo
obnovljeno pobratimstvo uroditi kakvim uo�ljivim rezultatima? Na�alost, odgovor je
i s jedne i s druge strane negativan, jer pobratimstvo sklopljeno uz �a�u vina ne
ostavlja vidljive tragove u �ivotu dvaju me�usobno najsrodnijih naroda.8
No, Tav�ar se time nije optere�ivao ve� je u svom pompoznom st nastavljao graditi
mostove prema Trojednoj kraljevini. Tako je 27. 1 nja 1893. prvak slovenskih
liberala na slavlju u �ast Ivana Gunduli��
8 Slovenski narod, 1. travnja 1893. (prilog u povodu 25. obljetnice izla�enja).
80
Doba zdravica
Dubrovniku opet odu�evio slu�ateljstvo. Istaknuo je naime "da je jedini spas za
Slovence da se tijesno priviju uz svoju najbli�u bra�u Hrvate". Uz sveop�i pljesak,
hrvatski su rodoljubi tada podigli Tav�ara na ramena i ponijeli ga po dvorani".9
Odu�evljenje je u tom razdoblju bilo obostrano. Tako je �elnik zagreba�kog Sokola
dr. Milan Amru� na svesokolskom slavlju 9. lipnja 1893. u Ljubljani rekao da "u
povijesti dvaju naroda nema ni jedne stranice koja ne svjedo�i o njihovom
zajedni�kom djelovanju; uz to nas svaka od njih pou�ava da se moramo me�usobno
podr�avati �elimo li da jednoga dana zauzmemo polo�aj kakav nam pripada". Amru� je
slovenske sokole podsjetio i na 300. obljetnicu bitke kod Siska, u kojoj su
austrijske i hrvatske �ete zajedni�ki porazile tursku vojsku. Naglasio je da Hrvati
i Slovenci ne �ele tu�e, ali svoje ne daju. Pozvao je u zajedni�ku borbu i upozorio
na potrebu solidarnosti izme�u dva naroda: "Slovenski je narod dao Hrvatima Stanka
Vraza i ve� zbog toga mu hrvatski narod nikada ne mo�e biti dovoljno zahvalan.
[...] I Hrvatima i Slovencima potrebni su sloga i ljubav, a potom �e otpasti sve
�to ometa sjedinjenje naroda."10
Iako se nije htio strana�ki svrstavati, Amru� se u to vrijeme dopisivao s Hribarom,
obavje�tavaju�i ga o politi�kim prilikama u banskoj Hrvatskoj. Zalagao se za
spajanje Star�evi�evih prava�a i Strossmaverovih narodnjaka (nazivanih i
"obzora�ima", po listu Obzor), a za podr�ku i posredovanje radi udru�ivanja
hrvatske oporbe molio je i Hribara.11 Slovenski su liberali s odu�evljenjem
pozdravili sporazum koji je u banskoj Hrvatskoj 1892. Stranka prava sklopila s
Neodvisnom narodnom strankom.12 Ali, dok su se hrvatske politi�ke snage udru�ivale,
u Sloveniji se strana�-ko-politi�ka diferencijacija zao�travala.
Proslavu ujedinjavanja hrvatske oporbe 12. o�ujka 1893., "kada je pra-va� rije�ima
odu�evljenja nazdravljao prvome hrvatskom sve�eniku di�nom Strossmaveru, a obzora�
nepokolebljivom starje�ini Star�evi�u", glasilo kranjskih liberala iskoristilo je
za obra�un s katoli�kim narodnjacima:
A istodobno nam se gr�i srce kada se sjetimo na�eg razdora, na�e rascijep-ljene i
rastrgane Slovenije. Kada �e nam svanuti zora jedinstva, kada �e nas opet sjediniti
ljubav prema domovini, kada �e se otvoriti o�i zaslijepljenima? Ujedinjavanje
hrvatskih rodoljuba za nas je mig bo�ji. Ni u tom ujedinjavanju "vjera nije bila na
dnevnom redu", nije se bez potrebe zazivalo i profaniralo ime Bo�je, jer hrvatsko
je sve�enstvo nezavisno, ono zna da narod sam daje Bogu �to je Bo�je i da se samo
jo� treba izboriti da narod dobije �to je njegovo. Hrvatsko sve�enstvo ne tr�i za
fantomima, ne da se
11 Amru�evo pismo Hribaru, 28. lipnja 1894., Narodna in univezitetna knji�nica
Ljubljana, Rokopisni oddelek, Zapu��ina Ivana Hribarja, Ms 1411 [dalje: NUK, ZIH].
81
Posljednji zastupni�ki saziv slovenske narodne stranke u kranjskom pokrajinskor
Saboru (1889.)
zlorabiti za tu�e ciljeve. "Prosvjetom k slobodi" geslo je najve�eg hrvatskog
sve�enika, "prosvjetom k slobodi" danas je bojni zov cjelokupnog rodoljubnog
hrvatskog sve�enstva. Nipo�to natrag u srednjovjekovno mra�nja�tvo, u okove
duhovnog ropstva, ve� naprijed s prosvije�eno��u ususret slobodi, naprijed za dobro
i budu�nost naroda - pod tim se geslom hrvatsko sve�enstvo uklju�ilo u slo�ni rad
sa svjetovnom inteligencijom. A kod nas je to geslo framazonsko i bezvjersko, kod
nas je borba za narod dopu�tena samo utoliko ukoliko ga nepozvani interpreti Rimske
stolice - oni njema�ki, odnosno u slu�bi njema�ke ideje - ne smatraju poganskim,
kod nas se crkva postavlja protiv naroda. Tu�na nam majka!13
I nakon definitivnog raskola me�u slovenskim narodnjacima u Krai skoj, Tav�ar je
zadr�ao ugled najomiljenijeg slovenskog politi�ara u ba skoj Hrvatskoj. Tamo�nja
udru�ena oporba donijela je 1894. zajedni� dr�avnopravni program, kojim se tra�ilo
sjedinjavanje hrvatskih zemal i Bosne i Herecegovine u jedno dr�avno tijelo,
ravnopravno Ugarskoj, a okviru Habsbur�ke Monarhije. Programom nisu bile obuhva�ene
slove ske zemlje; sadr�avao je tek obe�anje da �e njegovi potpisnici svim silan
podr�avati nastojanje "bra�e Slovenaca" da se i njihove zemlje priklju hrvatskom
dr�avnom tijelu.14 Osim dijela Stranke prava oko odvjetnika c
13 Slovenski narod, 14. o�ujka 1893.
14 Gross, Povijest, 278-280.
82
Doba zdravica
Josipa Franka � ti njegovi prista�e pejorativno su nazivani "frankovcima" - program
je osudio i dio dalmatinskih prava�a sa sve�enikom don Ivom Prodanom na �elu.
Prodan je bio osobito nezadovoljan �injenicom �to programom nisu bile obuhva�ene
Koru�ka, �tajerska i Kranjska.15
Pi�u�i 14. lipnja 1894. o dr�avnopravnom programu udru�ene oporbe, glasilo
kranjskih liberala istaknulo je da "taj program objeru�ke potpisuje i slovenska
Narodna napredna stranka".16
Istog je mjeseca, prigodom polaganja kamena temeljca za Star�evi�ev dom u Zagrebu,
Tav�ar imao zapa�en nastup u Zagrebu. Prvak Narodne napredne stranke me�u ostalim
je rekao:
Slovenci doista s razlogom sudjeluju na dana�njoj sve�anosti. Upravo je dr.
Star�evi� potaknuo ideju jedinstva izme�u Hrvata i Slovenaca. Slovence, koji �ive
na krajnjoj granici slavenstva, odasvud okru�uju protivnici. A te prelijepe
slovenske zemlje nisu stvorene za to da postanu plijen Nijemaca i Talijana; treba
ih o�uvati za slavenstvo. Savez izme�u Slovenaca i Hrvata postaje iz dana u dan sve
tje�nji, a na� se jezik sve vi�e pribli�ava hrvatskome, �to je i dobro.17
Poslije Tav�areva govora na banketu je navodno buknulo takvo odobravanje da se
dvorana gotovo sru�ila, a prava�i su "gotovo poludjeli od odu�evljenja".18
Pa ipak se doba nazdravljanja hrvatskom dr�avnom pravu, barem za Tav�ara, bli�ilo
kraju. Za uspostavljanje sna�ne slovensko-hrvatske strana�ke sprege, koja bi bila i
va�an politi�ki �imbenik na dr�avnoj razini, lijepi govori sami nisu bili dovoljni.
Na izmaku stolje�a slovenski su liberali, kada je rije� o povezivanju s prava�ima,
dobili opasnog konkurenta u katoli�kim narodnjacima. Potonji su prvo u�vrstili
svoje pozicije u sredi�njoj slovenskoj zemlji, a zatim su se, kao politi�ka snaga o
kojoj se mora voditi ra�una, afirmirali i u svijetu ju�nih Slavena Habsbur�ke
Monarhije. Hrvatsko dr�avno pravo ubrzo je dobilo nove pobornike.
Dikli�, Prava�tvo, 379-380. Slovenski narod, 14. lipnja 1894.
Slovenski narod, 28. lipnja 1894. Usp. Gross, Slovenske politi�ke struje, 740-741.
Hribar, Moji spomini, I, 204-205; usp. Zajc, Kje se slovensko neha, 234.
83
6.
VEZIVANJE SLOVENSKIH KATOLI�KIH NARODNJAKA UZ HRVATSKO DR�AVNO PRAVO
Sve dok je Katoli�ku narodnu stranku u Kranjskoj vodio konzervativni kanonik Karei
Klun, nije bilo osobitih mogu�nosti za njeno tje�nje povezivanje s hrvatskim
politi�arima. Prema tom pitanju slovenski su se katoli�ki narodnjaci opredijelili
ve� na prvom slovenskom katoli�kom kongresu (skupu) 1892. u Ljubljani. Dekan Josip
Kompare iz Istre zalo�io se tada za uklju�ivanje hrvatskih zastupnika u Slovenski
katoli�ki odbor, koji bi bio vrhovno predstavni�tvo katoli�kih narodnjaka iz svih
slovenskih pokrajina. No, drugi utjecajni politi�ari iz katoli�kog tabora dr�ali su
da situacija jo� nije sazrela za uklju�ivanje Hrvata u zajedni�ku katoli�ku
politi�ku organizaciju. Vode�i ideolog Slovenskoga katoli�kog pokreta dr. Anton
Mahni� tim je povodom rekao: "Istisnimo liberale iz svoje domovine, pa �emo onda sa
svom ljubavlju i svim silama prigrliti bra�u Hrvate."1
Suradnja slovenskih katoli�kih narodnjaka s hrvatskom oporbom u banskoj Hrvatskoj
tada je jo� bila optere�ena i pitanjem kome pripadaju �umberak i Marindol.
Slovenski su liberali pritom zastupali stajali�te koje je vi�e pogodovalo Hrvatima,
�to je do�lo do izra�aja i u raspravama u kranjskom pokrajinskom saboru 22.
sije�nja i 8. velja�e 1896.
Kao istaknuti pobornik prava Kranjske tada je istupio upravo prvak katoli�kih
narodnjaka Klun. Njegov govor, dodu�e, nije bio izri�ito uperen protiv Hrvata, ve�
se dohvatio Ma�ara. Upozorio je da su oni na sli�an na�in ve� prisvojili Rijeku,
koja je neko� isto tako pripadala Kranjskoj (od 1471. do 1776.). Po njegovu
mi�ljenju ugarskoj je vladi svejedno ho�e li �umber�ani "ostati Hrvati ili pak
postati Slovenci", jer Ma�ari ionako "mrze sve Slavene", a isto tako "znaju da
�umber�ani imaju glavne veze i glavni promet sa zemljom Kranjskom, pa da bi zbog
toga obi�an narod u cjelini glasovao za ujedinjenje sa zemljom Kranjskom". Ma�are,
po njemu, isklju�ivo privla�e velike �umbera�ke �ume i oni namjeravaju formirati
poseban ugarski okrug koji bi bio podre�en ugarskom guverneru na Rijeci, a ne
hrvatskom banu u Zagrebu. Prvak Katoli�ke narodne stranke izrazio je spremnost da
se �umberak, uz odre�enu naknadu, ustupi Ma�arima, ali je bezuvjetno zahtijevao
vra�anje Marindola.2
1 Poro�ilo pripravljalnega odbora o I slov(enskem) katoli�kem shodu, kateri se je
vr�il 1892. leta v Ljubljani (Ljubljana 1893), 142-143.
2 ODZK, XXXVII. svezak, 8. sjednica (22. sije�nja 1896.), 173-180.
87
Klunov zahtjev odlu�no je podr�ala njema�ka stranka, dok su zastupr ci Narodne
napredne stranke bili prema njemu vrlo suzdr�ani. Tav�ar j dodu�e, priznavao da dva
sporna okruga povijesno pripadaju Kranjske me�utim, napomenuo je da su etni�ki
hrvatski i da stanovni�tvo graviti: na hrvatsku stranu. Nije mu se �inilo
svrsishodnim da se pripaja podru je koje je siroma�no i kojem �e biti potrebna
velika financijska sredstva : gradnju cesta, vodovoda, �kola itd. Pitao se "isplati
li se doista, zbog ub gog i prosja�kog �umberka, su�eliti s cijelim hrvatskim
narodom, koji in pravo na te krajeve, ne zbog povijesnog ve� zbog prirodnog prava".
Tav� ra je poku�ao utje�iti zastupnik Katoli�ke narodne stranke Andrej Kala
isti�u�i da i njegova stranka �eli �ivjeti u prijateljskim odnosima "s br �om
onkraj Sutle", ali da se od ugarske vlade mora tra�iti ono �to Krar skoj povijesno
pripada. To je podr�ao i njegov belokranjski strana�ki kol ga Franc Schweiger,
izraziv�i uvjerenje da bi se na referendumu 99 pos �umber�ana opredijelilo za
Kranjsku. Tav�ar je odvratio da hrvatske n vine pi�u druga�ije, na �to je Schweiger
replicirao da tako pi�u oni "kojin bi se tako�er svidjelo da mi, koji smo onkraj
Gorjanaca, budemo Hrvai budu�i da nas, Belokranjce, ionako nazivaju planinskim
Hrvatima".3
Rasprava o �umberku i Marindolu pokazala je da savezni�tvo izmec Ljubljane i
Zagreba nije ne�to �to se samo po sebi razumije. Ali, nadila� nje onoga �to ih
dijeli ipak je me�u slovenskim i hrvatskim politi�arin na izmaku stolje�a urodilo
novim kvalitetama. Zasluge za to pripadaju p najprije dr. Ivanu �uster�i�u i dr.
Janezu Evangelistu Kreku, koji upra1 tada zapo�inju svoj uspon na �elo Katoli�ke
stranke i na vrh slovenskoj politi�kog Olimpa uop�e.
Tako se ve� u drugoj polovici devedesetih godina 19. stolje�a dogod pravi obrat u
stajali�tima slovenskih katoli�kih narodnjaka o povezivan s hrvatskim politi�arima.
Bila je to ponajprije posljedica razo�aranja po' tikom njema�kih kr��anskih
socijala koji su se u Carevinskom vije�u �es povezivali s njema�kim nacionalima.4
Slovenski katoli�ki narodnjaci po�eli su nove saveznike tra�iti u hrva skim
prava�ima. I u svojim javnim nastupima prvaci Katoli�ke narodi stranke isticali su
da treba uspostaviti politi�ke veze s Hrvatima. Krek j na primjer, 28. kolovoza
1898. na skupu u Ribnici rekao da Slovenci sar nemaju "gotovo nikakve politi�ke
va�nosti, pa zato moramo potra�iti po' ti�ke veze s Hrvatima, kako bismo s njima
zajedno bili jedno sna�no po' ti�ko tijelo u Austriji, kao �to su to, na primjer,
Ma�ari".5
No, pri uspostavljanju kontakata slovenskim je katoli�kim naro< njacima glavobolje
zadavala dvojba s kojom da se prava�kom frakcijo
3 ODZK, XXXVII. svezak, 14. sjednica (8. sije�nja 1896.), 331-333.
4 Usp. Janko Pleterski, Badenijeva kriza in Slovenci, u: Isti, Studije, 61-68.
5 Cit. prema Radosavljevi�, Katoli�ka narodna stranka, 339.
88
Vezivanje slovenskih katoli�kih narodnjaka uz hrvatsko dr�avno pravo
tje�nje povezu. Me�u prava�ima je, naime, 1895. do�lo do raskola izme�u tzv.
"domovina�a" (nazvanima po glasilu Hrvatska domovina) i Ciste stranke prava s
Josipom Frankom na �elu.6 �ista stranka prava djelomi�no je revidirala Star�evi-�ev
izvorni koncept nezavisne hrvatske dr�ave, stavljaju�i na prvo mjesto zahtjev za
stvaranjem Velike Hrvatske pod habsbur�kim �ezlom. Prema Frankovoj zamisli, Velika
Hrvatska bila bi branik Habsbur�ke Monarhije u borbi s velikosrpskom idejom i
glavno upori�te Monarhije u njenom prodiranju na Balkan.
Slovenski katoli�ki narodnjaci is- Dr Josip Frank (i844._191 L)> voda prva su se
odlu�ili za povezivanje s �iste stranke prava u banskoj Hrvatskoj domovina�ima.
Nedvojbeno se to pokazalo 12. listopada 1898. sudjelovanjem delegacije Katoli�ke
narodne stranke, u sastavu Krek, Kalan i Brejc, na skup�tini domovina�a na Trsatu.7
U programatskom �lanku koji je tom prigodom objavilo prava�ko glasilo Hrvatska
domovina, bio je posve otvoreno izra�en zahtjev za ujedinjenjem Slovenaca i Hrvata
u jednu samostalnu dr�avnu cjelinu. To bi, prema �lanku, morao biti i cilj
habsbur�ke politike na jugu, me�utim, ona djeluje upravo suprotno, postavljaju�i
�ak i prepreke suradnji me�u narodima. U �lanku su i mnoga mobilizacijska gesla za
ujedinjavanje Slovenaca i Hrvata, gesla koja su se sljede�ih godina �esto �ula, kao
na primjer "Sutla nas dijeli - ali nas krv sjedinjuje!".8
"Di�ni slovenski sokoli", kako je izaslanike Katoli�ke narodne stranke u pozdravnom
govoru nazvao predsjednik domovina�a Juraj barun Rukavina, do�ivjeli su burne
ovacije. Sudionici skupa pozdravljali su ih
6 Podrobno o tome Stjepan Matkovi�, Cista stranka prava 1895-1903. (Zagreb 2001).
7 Usp. Andrej Rahten, Dr. Janko Brejc in Katoli�ka narodna stranka, u: Hereditas
rerum croaticarum ad honorem Mirko Valenti�, uredili Alexander Buczvnski, Milan
Kruhek i Stjepan Matkovi� (Zagreb 2003), 262-267.
8 "Izme�u nas i slovenske bra�e ta politika me�e sve mogu�e klipove. �to na�a
svijest za jedinstvom bude budnija, �to na� rad za jedinstvom bude revniji, �to
glas energi�niji i ob�i, to �e ta politika jo� vi�e klipova zabadati i Bog zna, �to
se ne �e izmisliti, da se stvori i slovena�ko-hrvatski spor. Ali mi imamo za sobom
toliko lekcija i toliko gorkih iskustva, pa se ne�emo dati zavesti. Tudjinac nas je
znao zlorabiti i crpsti, pa ne�e vi�e. [...] Slovenska bra�a su zrela za narodno
jedinstvo, za jedinstvo sa Hrvatskom, u kojem je i na� i njihov spas. Sutla nas
dijeli - ali nas krv sjedinjuje. �to je voda prema krvi? Krv nam je jedina; jedno
pravo; jedno na�elo; jedna te�nja; jedna volja. S toga jedna nam mora biti dr�ava i
jedna budu�nost." Hrvatska domovina, 13. listopada 1898.
89
poklicima "�ivila bra�a Slovenci!" Potaknut odu�evljenjem strana�kih k lega,
Rukavina je rekao da Stranka prava ve� poodavna ra�una s hrva skim osje�ajima
slovenske bra�e, koja �e jednom sva, kao dio istoga nar da, slobodno prihvatiti
ideju �istog i iskrenog sjedinjenja s Hrvatima.9
U svom odgovoru Kalan je naglasio da na jugu Austrije treba osnove "sna�nu
organizaciju jugoslavenskih naroda koja �e biti nasavladiv bran dr�ave". Izrazio je
zadovoljstvo �to prava�i zastupaju iste tri velike ide kao i slovenski katoli�ki
narodnjaci: ideju kr��anstva, ideju hrvatskoj dr�avnog prava i ideju gospodarske
organizacije za narod. I Krek je izj vio da se "Slovenci moraju sjediniti s
Hrvatima na temelju hrvatskoga d �avnog prava". Vjekoslav Spin�i�, prava�ki
zastupnik iz Istre, tada je od �evljeno konstatirao da se oslanjanjem slovenskih
politi�ara na hrvatsl dr�avno pravo hrvatska kraljevina "pove�ala".10
Pod dojmom pateti�nih slovenskih pozdravnih rije�i, prista�e dom vina�ke struje
ocijenili su skup�tinu na Trsatu izvanredno uspje�no] isti�u�i da "krvna veza i
zajednica" Slovenaca i Hrvata, uspostavljene i temelju hrvatskoga dr�avnog prava,
opravdavaju zahtjev za ukidanje umjetnih granica koje dijele jedan narod.11 A jo�
su se vi�e izjavama si venskih izaslanika odu�evili dalmatinski prava�i, kojima je
najdublje, i srca, dopro Krekov usklik: "I ja sam prava� kao i vi!" Njihovo glasilo
Cri na Hrvatska zaklju�ilo je da Stranka prava ima sada svoje predstavnil u
parlamentarnim zastupstvima u Zagrebu, Zadru, Puli, Trstu, Gorizi Ljubljani, Grazu,
Klagenfurtu i u Be�u. A pridobivanjem bosansko-he cegova�ke "bra�e" muslimanske i
katoli�ke vjere do�lo bi se nadomak k na�nog cilja - osnivanja slobodne i
samostalne Hrvatske pod habsbur�ki �ezlom s prijestolnicom u Zagrebu.12
No, sve prava�ke frakcije nisu bile podjednako odu�evljene rezult tima zbora na
Trsatu. Prista�e Ciste stranke prava proglasile su ski "su�a�kom komedijom" i
neuspjehom: "Ova skup�tina bila bi svr�ila j strasnijim porazom, da nije lukavi g.
Spin�i�, koji se uviek sladko-kis< smie�i, doveo ono par planinskih Hrvatah, da se
izraze za hrvatsko dr�a no pravo".13 "�isti" su prava�i, dodu�e, na�elno
pozdravljali povezivanjc-
9 "Neka na�a di�na bra�a dobrohotno prime do znanja, da stranka prava odnegda ra�u
na hrvatske njihove osje�aje, kojim �e jednom svi slobodnom voljom prigrliti ideju
�ist i iskrenog ravnopravnog sjedinjenja sa Hrvati kao dio istog naroda bez
povriede njil vih opravdanih �elja." Hrvatska domovina, 18. listopada 1898.
10 Hrvatska domovina, 18. listopada 1898., Slovenec, 13. i 14. listopada 1898.,
Na�a sloi 27. listopada 1898.
11 "Izjava dakle Slovenaca jest onaj va�ni dogadjaj, kojemu se ne mo�e nikako pojav
u no\ doba na�e poviesti uzporediti i stranka prava je ponosna, da su na�a bra�a tu
svoju izja dali na njenoj glavnoj skup�tini, jer je time nesumnjivo dokazano, da
na�a bra�a znadu, k je stranka u nas hrvatsko dr�avno pravo uzela ishodi�tem svoga
rada. [...] Krvna ta svj i zajednica Hrvata i Slovenaca najshodnije mo�e opravdati
zahtjev, da se dana�nje umj ne granice uklone, koje razstavljaju jedan narod."
Hrvatska domovina, 21. listopada 18!
12 Cit. prema Hrvatska domovina, 27. listopada 1898.
13 Hrvatsko pravo, 3. studenoga 1898.
90
Vjekoslav Spin�i� (1848.-1933.), najistaknutiji prava�ki zastupnik iz Istre
"bra�om onkraj Sutle", ali su ujedno upozoravali na razliku u gledi�tima o
slovenskom pitanju. Naime, nakon raskola u Stranci prava, inicijativu za
povezivanje sa Slovencima preuzela je domovina�ka struja, dok su frankovci ostali
po strani. Potonji su pritom s gor�inom napominjali da su domovina�i samo "iz
�uvstvenih razloga" prestali nazivati Slovence "planinskim Hrvatima" te da su
svojim stajali�tima i postupcima doveli do "dualizma" koji onemogu�ava jedinstvo
hrvatskog naroda.14
Frankovce je smetalo i to �to je Spin�i� doveo na Trsat predstavnike one slovenske
stranke koja je bila na glasu kao pobornica bezuvjetne lojalnosti be�koj vlasti. A
nije bilo onih "zastupnika planinskih Hrvata" - prije svega dr. Tav�ara - koji su
se ve� otprije izja�njavali za sjedinjenje s Hrvatskom u duhu nauka Ante Star-
�evi�a.15 U znak solidarnosti s kranjskim liberalima, frankovci su poslali na Trsat
i nekoliko provokatora koji su prvake Katoli�ke narodne stranke, prilikom njihova
dolaska, pozdravili poklicima "�ivio doktor Tav�ar!"16 Vo�a kranjskih liberala
sigurno je poslije �alio �to zbog svojih obveza u Be�u nije mogao sudjelovati na
skupu u Trsatu.17 Jer, svojom je odsutno��u omogu�io vo�ama Katoli�ke narodne
stranke da zadobiju naklonost Hrvata i preuzmu inicijativu u povezivanju s
prava�ima.
Slovenski su katoli�ki narodnjaci, dodu�e, znali da se prava�ka ideologija,
formulirana iz pera Star�evi�a i Kvaternika, temelji na liberalnim tradicijama.
Ra�unali su, me�utim, da �e prava�i svoj idejno-politi�ki profil postupno
pribli�avati kr��ansko-demokratskom programu. U me�usobnom programskom
pribli�avanju katoli�kih narodnjaka i prava�a klju�nu je ulogu odigrao Krek, koji
je neumorno radio na popularizaciji kr��an-sko-socijalnih na�ela me�u Hrvatima.18
Hrvatsko pravo, 6. listopada 1898.
"Sada je on na skup�tinu doveo neke zastupnike planinskih Hrvata, zastupnike
stranke, koja je prije uviek najodlu�nije radila protiv Hrvatom i koja je uvijek
bila vjerna i odana be�koj politici. Nasuprot propustio je uprili�iti sudjelovanje
onih zastupnikah planinskih Hrvatah, koji su se, kao napose dr. Tav�ar, vazda
odlu�no izjavljivali za sjedinjenje sa Hrvatskom u duhu nauke Ante Star�evi�a."
Hrvatsko pravo, 14. listopada 1898. Slovenec, 16. kolovoza 1899. Hrvatska domovina,
27. listopada 1898.
Andrej Rahten, Janez E. Krek i Hrvatski katoli�ki pokret, u: Hrvatski katoli�ki
pokret. Zbornik radova s Me�unarodnog znanstvenog skupa odr�anog u Zagrebu i Krku
od 29. do 31. o�ujka 2001., uredio Zlatko Matijevi� (Zagreb 2002), 373-391.
91
Dr. Janez Evangelist Krek (1865.-1917.) vode�i slovenski kr��anskosocijalni ideolog
Na "sveslavenskom radni�ko] slavlju" 28. svibnja 1899. slovensl kr��anski socijali
ugostili su i radn ke iz Zagreba i Siska.19 Hrvatske i goste Andrej Kalan pozdravio
sijedi k ' \ �im rije�ima: "Povijest nam svjedoi
Jjf da su Hrvati i Slovenci u najkritii
*5 nijim trenucima za na�u zemlju bi
||K| '4NR� bedem protiv Turaka i da su osobi!
Hrvati stekli �asni naziv antemura, christianitatis. I u sada�njim, za d: �avu
kriti�nim vremenima, tje�nji �eljeli bismo, sve ja�i savez Hrvata Slovenaca,
obe�ava da �e i nadalje b ti obrambeni zid od neprijatelja nari da ove dr�ave i
naroda hrvatsko-sL venskoga. Priroda upu�uje Slovenc prema jugu, na�e velike
rijeke, So�a, Sava i Drava teku prema jugu. I kz �to je na�im vodama nemogu�e da
obrnu svoj tok, upravo je tako nemogi �e zako�iti �irenje ideje hrvatsko-slovenskog
zajedni�tva." Kalan pritoi nije propustio pohvaliti hrvatske goste, kako za njihov
otpor ku�njama si cijalne demokracije, tako i zbog toga �to nisu nasjeli "�isto-
ma�aronskii Frankovim spletkama".20
Prema tome, o�ito je da slovenski kr��anski socijali, koji ina�e nisu bi imuni na
antisemitske utjecaje stranke Karla Luegera, u konvertiranoi �idovu Josipu Franku
nisu vidjeli po�eljnoga politi�kog partnera. Pozivi nje frankovaca na tradiciju
suradnje s Tav�arom ba� nije bilo od koristi d se prevlada to nepovjerenje.
Slovenski kr��anski socijali uzvratili su 14. i 15. kolovoza 1899. pi sjet
hrvatskim kolegama. Ve� je sam njihov dolazak na zagreba�ki koloi vor bio
svojevrsna politi�ka manifestacija slovensko-hrvatske solidarnost Slovenski su
govornici tom prigodom rekli da su u Hrvatsku do�li namj� ravaju�i "potvrditi ono
�to na� narod na svim na�im skupovima naglasi va, ono �to smo mi, slovenski
kr��anski socijali, u razmjerno kratkom vr menu doista ra�irili u slovenskom
narodu, a to je - hrvatsko-slovenst solidarnost". Najvi�e odu�evljenja izazvao je
uzvik jednoga od slovenski sudionika: "�ivjela na�a zajedni�ka hrvatska domovina!"
Uz pjevanje si venskih pjesama doma�ini su otpratili Slovence do pivnice, gdje je
bilo o ganizirano ve�ernje slavlje. S hrvatske je strane glavni govor odr�ao sv
�enik Stjepan Zagorac, koji se pohvalio da je kod Slovenaca u�io pravii
19 Radosavljevi�, Katoli�ka narodna stranka, 345.
20 Slovenec, 27. i 29. svibnja 1899.
92
kr��ansko-socijalne gospodarske organizacije. Pri�ao je o svojim lijepim
iskustvima, jer "gdje god da je do�ao i rekao 'Hrvat sam!', slovenskim je mu�evima
zasjala radost na licu i ruka se pru�ila na pozdrav: 'Zdravo, hrvatski brate!'"
Govor je zaklju�io �eljom "da slovenski i hrvatski radnik zajedno obavljaju svoje
kr��anske du�nosti prema Bogu i domovini". Me�utim, najvi�e je ovacija po�njeo Krek
kada je ushi�eno rekao daje "neko� bio san njegove mladosti, a sada je to aktivnost
njegove zrele mu�ke dobi - da se prakti�ki provede sjedinjenje Slovenaca i
Hrvata".21
San Krekove mladosti po�eo se, dakle, polako ostvarivati. No, slovenski katoli�ki
narodnjaci bili su posve svjesni da je ostvarivanje sloven-sko-hrvatskoga
politi�kog savezni�tva zahtjevan projekt koji mo�e uspjeti samo uz sustavnu
aktivnost me�u stanovni�tvom. I, �to je jo� va�nije: da se za dr�avnopravnu reformu
Monarhije mora dobiti podr�ka i u vladinim krugovima.
Slovenec, 16. kolovoza 1899.
93
7.
JUGOSLAVENSKO PITANJE U POLITICI AUSTROUGARSKIH VLADINIH KRUGOVA
Iako je jugoslavensko pitanje bilo, zapravo, samo jedno od mnogih nacionalnih
pitanja u Austro-Ugarskoj, u prvom desetlje�u 20. stolje�a ono je postalo vitalno
va�no za razvoj Monarhije, a uskoro i za njezin opstanak. Svi austro-ugarski
dr�avnici nisu bili podjednako svjesni te �injenice. Neki je uop�e nisu uvi�ali.
Politi�ari koji su realno sagledavali dimenzije jugoslavenskog pitanja shva�ali su
da �e se ono, ne rije�i li se unutar Monarhije, rje�avati izvan nje i protiv nje.
Nasuprot �e�kom i ma�arskom problemu, koji su za Monarhiju bili tek
unutarnjopoliti�ki, jugoslavensko je pitanje bilo i vanjskopoliti�ko.
Nakon poraza od Pruske, 1866., habsbur�ki je imperij izgubio bitku za prevlast u
njema�kom i sjevernotalijanskom prostoru. Sljede�e godine, poslije vi�e propalih
poku�aja dr�avnopravnih reformi u razdoblju nakon revolucije 1848., Franjo Josip I.
je sporazumom krune s ma�arskim i njema�kim liberalima konsolidirao dr�avu.
Federalisti�ki orijentirani slavenski politi�ari nadali su se da je takvo ure�enje
tek privremeno, me�utim, za cara je bilo definitivno, pa ustav iz 1867. nije
namjeravao mijenjati. U pogledu vanjske politike odlu�io je da �e gubitke
teritorija i presti�a Monarhije kompenzirati aktivnijom ulogom na Balkanu. Odlu�an
korak u tom smjeru u�inio je 1878. okupacijom osmanskih pokrajina � Bosne i
Hercegovine.
Austro-Ugarska je zapravo bila okru�ena samim velesilama: na sjeveru Njema�kom, na
jugozapadu Italijom i na istoku Rusijom. Za vi�enacionalnu podunavsku zemlju to
okru�enje samo po sebi ne bi bilo opasno da svaka od spomenutih velesila nije, u
manjoj ili ve�oj mjeri, predstavljala odre�enu prepreku njezinom slobodnom razvoju.
Najopasnije joj je, dakako, bilo rusko carstvo, zbog toga �to je pru�alo upori�te
panslavizmu i nacionalizmima pravoslavnih balkanskih zemalja, koje su bile
orijentirane ponajprije protiv Austro-Ugarske. Kraljevina Italija bila je od 1882.
austro-ugarska saveznica samo na papiru, budu�i daje neprestano, manje ili vi�e
otvoreno, podr�avala iredentu, ugro�avaju�i pozicije Monarhije na Jadranu. Njema�ki
je Reich, dodu�e, od 1879. bio s Austro-Ugarskom u �vrstim savezni�kim odnosima,
me�utim, svojom ulogom za�titnika austrijskih Nijemaca i Ma�ara su�avao je, barem
posredno, manevarski prostor austrijskih vlada, ne dopu�taju�i im da se svojom
politikom pribli�e interesima slavenskih naroda. Za tako okru�enu Monarhiju Balkan
je bio jedino podru�je na koje je mogla �iriti svoj
97
ekonomski i politi�ki utjecaj, iako su se i ondje njezini interesi suo�av s
pretenzijama ostalih velesila.
Za nadzor nad Balkanskim poluotokom od klju�ne su va�nosti bile ji noslavenske
zemlje. Dok je Kraljevinom Srbijom vladala austrofilska nastija Obrenovi�a, Austro-
Ugarska je bez pote�ko�a uspje�no branila ] zicije koje je stekla na Balkanu.
No, 1903., kada su na prijestolje zasjeli Kara�or�evi�i, dogodio se pri preokret u
srbijanskoj politici prema Monarhiji. Srbija je zatra�ila izlaz more i Bosnu i
Hercegovinu, za koju je srbijanski geograf profesor Jov Cviji� u svojoj glasovitoj
bro�uri iz 1909. napisao da predstavlja "srce su skoga naroda".1 No, zahtjev upu�en
Monarhiji da se odrekne Bosne i H cegovine, koju je 1908. i formalno anektirala, za
nju je sadr�avao mnc vi�e od pukog napu�tanja provincija. Odcjepljenjem tih
ju�noslavensl zemalja bio bi, naime, ugro�en politi�ki utjecaj Austro-Ugarske na B
kanu, pa i njezin status velesile uop�e. A upravo je zadr�avanje tradic nalne uloge
velesile bilo od bitne va�nosti za opstanak multinacionalr imperija. Pasivna
vanjska politika Monarhije bila bi, naime, me�u on narodnim vo�ama koji su te�ili
emancipaciji od vlasti Be�a i Budimpe; shva�ena kao znak slabosti.2
Konflikt izme�u Monarhije i Srbije na Balkanu nije bio sveden tek odmjeravanje
snaga diplomacija dviju dr�ava. Srbijanska kraljevina p glasila se jugoslavenskim
Piemontom, a to, s obzirom na velik broj ji nih Slavena u Austro-Ugarskoj, nije
nipo�to moglo ostati bez utjecaja politi�ke prilike u Monarhiji. Srbijanski
politi�ari spretno su uvjerav svijet da ne tra�e ni�ta vi�e, osim da se njihovoj
"neoslobo�enoj bra�i Austro-Ugarskoj omogu�i dosljedna primjena na�ela o pravu
naroda samoodre�enje. Po mi�ljenju politi�ara iz Srbije, podunavska je monar ja,
zbog nagomilanih narodnih problema, "podsje�ala politi�ki na Dan ov pakao".3
Mi�ljenja povjesni�ara o tome kakvu je prijetnju - ako uop�e ikak - velikosrpska
ideja predstavljala za Austriju, bila su i ostala podijeljei Ilustracije radi
navest �u samo dva i danas vrlo cijenjena mi�ljenja ai trijskih povjesni�ara. Fritz
Fellner, predstavnik prevladavaju�e histc ografske struje, napisao je da je
politika Monarhije na Balkanu bila i perijalisti�ka, ekspanzivna i pritom
ratoborna. Navodna prijetnja Veli Srbije prema Fellneru je puka propaganda koju je,
radi samoopravdavar iskonstruirao austro-ugarski politi�ki vrh. Za Habsbur�ku
Monarhiju1
1 Jovan Cviji�, L'annexion de la Bosnie et la auestion serbe (Pari� 1909), 17.
2 Solomon Wank, Some Reflections on the Habsburg Empire and Its Legacy in the Natio
lities Question, u: Austrian History Yearbook 28 (1997), 131-146, ovdje 141.
3 Miroslav Spalajkovi�, La Bosnie et L'Herzegovine. Etude d'histoire diplomatique
et de c it International (Pari� 1899), XXII.
98
Jugoslavensko pitanje u politici austro-ugarskih vladinih krugova
lika Srbija nije bila nikakva stvarna prijetnja, rije� je bila o pretjerivanju, jer
se htjelo osvajati balkanski prostor.4
Nasuprot tome Helmut Rumpler dr�i da velikosrpska ideja nije nipo�to bila tako
bezopasna. Ja�anje Kraljevine Srbije po njegovu je mi�ljenju prisiljavalo austro-
ugarske vladine krugove da se neprestano suo�avaju s pitanjem �to je, zapravo,
srpska nacionalna dr�ava i dokle se�u velikosrpske te�nje.5 Smatraju li u Beogradu
da srbijanskoj Kraljevini treba pripasti i Bosna i Hercegovina ili mo�da �ak svi
srpski teritoriji u Monarhiji, uklju�uju�i velik dio hrvatskih? Pa ako je odgovor
potvrdan, kao �to se to moglo razabrati barem iz vrlo ra�irene velikosrpske
propagande ako ne toliko o�ito i iz slu�bene politike srbijanske dr�ave, nisu li
tada agresivnija istupanja austro-ugarskih vladinih krugova prema Srbiji bila tek
obrana granica Monarhije od velikosrpskog nacionalizma?
Austro-ugarski politi�ki vrh mo�da je mogao razmjerno brzo neutralizirati
velikosrpsku promid�bu odgovaraju�om politikom prema ju�nim Slavenima u Monarhiji.
No, udovoljavanje narodnopoliti�kim zahtjevima Slovenaca i Hrvata nije bilo mogu�e
bez reforme tada�njeg ustavnog ure�enja.
Aneksijom Bosne i Hercegovine 5. listopada 1908., austro-ugarski ministar vanjskih
poslova Aloys Lexa barun Aehrenthal nedvojbeno je pokazao da je starodrevna
Monarhija, koju su mnogi ve� otpisali, i nadalje kadra voditi politiku velesile, pa
makar samo na Balkanu.6 Ipak, ne treba misliti daje takva demonstracija mo�i
austro-ugarske diplomacije bila sama sebi svrhom. Aneksija Bosne i Hercegovine bila
je sastavni dio dugoro�nih planova na temelju kojih je Aehrenthal poku�ao
konsolidirati Monarhiju te na Balkanu sprije�iti ja�anje Kraljevine Srbije i
napredovanje velikosrpske ideje.7
Aehrenthal je bio ministar vanjskih poslova od listopada 1906. Mandat je dobio u
trenutku kada su se izme�u predstavnika austrijske i ugarske dr�avne polovice
vodili intenzivni pregovori o produljenju ekonomske i carinske unije. Monarhija se
�ak suo�ila s prijetnjom raspada na dva carinska podru�ja ako se do kraja 1907. ne
postigne sporazum. U
4 Der "Ziveibund" 1879. Das deutsch-dsterreichisch-ungarische Bundnis und die
europais-che Diplomatie. Historikergesprach Osterreich-Bundesrepublik Deutschland
1994, uredili Helmut Rumpler i Jan Paul Niederkorn (Zentraleuropa-Studien 2, Wien
1996), 429.
5 Isto, 426-427.
6 Potanko o Aehrenthalovoj vanjskoj politici: Berthold Molden, Alois Graf
Aehrenthal. Se-chs Jahre ausssere Politik Osterreich-Ungarns (Stuttgart - Berlin
1917); William Mau-ritz Carlgren, Iswolsky und Aehrenthal vor der bosnischen
Anneksionkrise. Russische und dsterreichisch-ungarische Balkanpolitik 1906-1908
(Uppsala 1955); Francis Roy Bridge, The Habsburg Monarchj among the Great Powers
1815-1918 (New York - Oxford - Mu-nich 1990), 268-311.
7 Usp. Solomon Wank, Aehrenthal's Programme for the Constutional Transformation
ofthe Habsburg Monarchj: Three Secret Memoires, u: The Slavonic and East European
Revieu) 41 (1962-1963), 513-536. Eva Somogyi, Aehrenthals Reformbestrebungen 1906-
1907, u: Osterreichische Osthefte 30(1988), Rumpler, Eine Chance, 561-562.
99
konfliktnim situacijama na relaciji Budimpe�ta - Be� Aehrenthal je 1 dio opasnu
prepreku daljnjem razvoju Monarhije kao velesile.
U velja�i 1907. Aehrenthal je uputio caru tri memoranduma u kojiri je izlo�io svoju
viziju budu�ega dr�avnog ure�enja. U prvome je izra2 bojazan od mogu�eg raspada
carinske unije izme�u Austrije i Ugarsl isti�u�i da bi to moglo dovesti do njihova
potpuna razlaza. Razdioba i dva carinska podru�ja bitno bi ote�ala trgovinsku
suradnju banske B vatske s Dalmacijom, Kranjskom i �tajerskom, a gospodarstvo Bosni
Hercegovine zapalo bi u posvema�nju izolaciju. Pogor�avanje gospode skih prilika u
ionako nedovoljno gospodarski razvijenim ju�noslave skim zemljama pogodovalo bi
velikosrpskoj propagandi. Aehrenthal dr�ao da treba pobolj�ati situaciju ju�nih
Slavena u Monarhiji i istodc no oja�ati povezanost izme�u Austrije i Ugarske. Za
sklapanje carins unije na 25 godina bio je spreman Ugarskoj i de facto ustupiti
Dalmaci te je, zajedno s Bosnom i Hercegovinom, priklju�iti Hrvatskoj i Slavoi ji.
Prema njegovoj zamisli, sve te zemlje sa�injavale bi posebnu ju�nosl vensku skupinu
pod krunom sv. Stjepana, a s gravitacijskim sredi�tem Zagrebu. Ugarska bi time
dobila dugu obalu i znatan dio trgova�ke nu narice, �to bi joj na gospodarskom
polju omogu�ilo paritet s Austrijom, na taj na�in bi ujedno bila, jednako kao
Austrija, neposredno zaintere rana za obranu pozicija Monarhije na Jadranu, za
�irenje njezinih trg vinskih veza sa svijetom i za ja�anje njezina statusa
velesile. Aehrenth je smatrao da bi ju�noslavenska skupina zemalja, okupljena pod
egidc krune sv. Stjepana, imala toliku privla�nu mo� da joj na du�i rok ni Ki
ljevina Srbija ne bi mogla odoljeti. Odnosno, bila bi prisiljena na sklap nje
carinske unije s Austro-Ugarskom.8
U drugome memorandumu Aehrenthal je sa svojim predvi�anjin oti�ao jo� dalje.
Dobivanjem jadranske obale, napisao je, Ugarska �e na�i suprotstavljena Italiji, a
sjedinjavanjem ju�nih Slavena pod ugL skom krunom, Srbiji, �ime �e biti isklju�ene
sve protuaustrijske kom] nacije tih triju dr�ava. A osobito mu je zanimljiv
zaklju�ak da stvarar sna�ne ju�noslavenske skupine zemalja pod krunom sv. Stjepana
ne na du�i rok uroditi ja�anjem ma�arske ideje nego �e dovesti Monarhi na put koji
je mo�da najprimjereniji za njezin razvoj - na put trijalizm; Otuda slijedi da je
Aehrenthal razmi�ljao i o trijalisti�koj organizac dr�ave, ali daje zaklju�io kako
se jugoslavensko pitanje mora po�eti rj �avati unutar dualizma. Bio je, dakle, za
subdualisti�ki koncept, osts ljaju�i, me�utim, otvorena vrata i za trijalizam.
8 Aus dem Nachlass Aehrenthal. Briefe und Dokumente zur osterreichische-ungarisch
Innen- und Aussenpolitik 1885-1912, I-II, uredio Solomon Wank (Wien 1994), ovdje
418-452.
9 Isto, 453-457.
100
Car i kralj Franjo Josip I. u posjetu Sarajevu lipnja 1910.
O postojanju Aehrenthalovih planova svjedo�e i sje�anja nekih au-stro-ugarskih
diplomata. Wladimir barun Giesl, koji je u godinama uo�i Prvoga svjetskog rata bio
austro-ugarski veleposlanik na Cetinju i u Beogradu, u svojim je memoarima, na
primjer, napisao da je aneksija bila samo uvod u Aehrenthalov program - tj.
priprema trijalizma s dopu�tenjem autonomije za ju�ne dijelove Austro-Ugarske.101
Alexander barun Musulin, diplomat hrvatskog podrijetla, koji je u Aehrenthalovo
doba vodio orijentalni odjel vanjskopoliti�kog ministarstva, ocjenjivao je da se
politika ministra vanjskih poslova kretala u pravcu trijalizma.11
Valja, me�utim, naglasiti da je Aehrenthal bio mnogo vi�e zagrijan za subdualizam,
koji mu se �inio najprimjerenijim sredstvom za ja�anje Monarhije i njezine pozicije
na Balkanu. Dopu�tao je, dodu�e, mogu�nost da u perspektivi do�e do trijalisti�kog
preure�enja, ali se odlu�no protivio svakoj daljnjoj federalizaciji nakon
trijalizma. Kao �to je i napisao u jednom od svojih memoranduma, s trijalizmom bi
mogu�e dr�avnopravno preure�enje Monarhije bilo zavr�eno, �to zna�i da bi sve
tetralisti�ke ili pentalisti�ke formacije bile zauvijek isklju�ene.12 Aehrenthal
se, prema tome, protivio posvema�njoj federalizaciji Monarhije na nacionalnoj
osnovi. Njegov minimalni program bio je subdualizam u dogovoru s Ma�arima, dok je
trijalizam predstavljao maksimum njegovih dr�avnopravnih planova. Ali, ma�arski su
politi�ari mislili druga�ije.
10 Wladimir Giesl, Zwei Jahrzehnte im Nahen Orient, uredio Eduard Steinitz (Berlin
1927), 189.
11 Alexander Musulin, Das Haus am Ballplatz. Erinnerungen eines dsterreichisch-
ungari-schen Diplomaten (Miinchen 1924), 171.
12 Wank, Aehrenthal's Programme, 531.
101
Ma�arske zahtjeve u vezi s aneksijom Bosne i Hercegovine najprec znije je
formulirao zajedni�ki ministar financija Istvan barun Burian. U memorandumu koji je
svibnja 1907. uputio caru, zalo�io se za "pro� reni dualizam". Predlo�io je
sjedinjenje Bosne i Hercegovine i Dalmac je s banskom Hrvatskom, a zatim bi ta
skupina zemalja, kao partes ac nexae, bila stavljena pod ugarsku krunu.14 Burianov
se koncept prili�i razlikovao od planova ugarskih vladinih krugova koji su bili
isklju�i\ za neposredno priklju�enje Bosne i Hercegovine Ugarskoj, ne pristaji �i,
dakle, da se anektirane provincije sjedine s hrvatskom Trojednoi kraljevinom.15
Usporedba Burianova memoranduma iz svibnja 1907. s Aehrenthali vim memorandumima
pokazuje da su obojica bili za osnivanje posebr ju�noslavenske skupine pod krunom
sv. Stjepana. Burian je bio sprema dopustiti odre�ene popravke dualizma, ali je,
nasuprot Aehrenthalu, odb; civao svaku mogu�nost trijalisti�kog preure�enja
Monarhije u budu�nost I dok je Aehrenthalu subdualizam bio prijelazna faza prema
trijalizmi Burianu je bio upravo suprotno � obrana od ideje trijalizma.
Sli�no Aehrenthalu, Burian je dobro znao da velikosrpska ideja ugri �ava opstanak
Monarhije u cjelini. Osnivanjem ju�noslavenske dr�avi skupine zemalja unutar
granica Austro-Ugarske poku�ao je parirati srfc janskim pretenzijama. Kao stoje
zabilje�io njegov biograf Istvan Dioszeg Burian je u Srbiji vidio nekakvu austro-
ugarsku Kartagu, a moto njeg ve politike bio je da Srbiju treba uni�titi. Pritom se
zanosio kako �e prot Srba upotrijebiti Bugare oko kojih bi se okupile sve
ju�noslavenske zeml jugoisto�no od Austro-Ugarske. Velikobugarska bi dr�ava, po
njemu, pi pajanjem Srbije dokraj�ila velikosrpske snove, pa ju�ni Slaveni u Mona
hiji ne bi vi�e mogli o�ijukati s Beogradom. A sami Bugari imali bi tolil problema
s asimilacijom Srbije, da im ne bi preostalo drugo nego da ai stro-ugarske
ju�noslavenske provincije ostave na miru.16
No, Burian je ubrzo odustao od subdualisti�kih planova koje je u svil nju 1907.
formulirao u memorandumu. U travnju 1908. uputio je caru m morandum kojim se
suprotstavio ideji da se Bosna i Hercegovina prikljui jednoj od dr�avnih polovica.
One bi, dakle, trebale ostati pod zajedni�ko: upravom. Nakon aneksije imale bi
poseban autonomni status i slale 1
13 Usp: Istvan Dioszegi, Aussenminister Graf Burian. Biographie und
Tagebuchstellen, Annales Universitatis Scientiarum Budapestinensis de Rolando
Eotvos Nominatae, St tio Historica 8(1966), 161-208.
14 Istvan Dioszegi, Die "siidslaivische Frage" und das Problem der Reformbarkeit
der H bsburger-Monarchie, u: Karntens Volksabstimmung 1920. Wissenschaftliche
Kontrovers* und historisch-politische Diskussionen anlasslich des internationalen
Sjmposions Klage furt 1980, uredio Helmut Rumpler (Klagenfurt 1981), 29-43, ovdje
40-41.
15 Stephan (Istvan) Burian, Drei Jahre aus der Zeit meiner Amtsfuhrung im Kriege
(Beri 1923), 272.
16 Dioszegi, Aussenminister Graf Burian, 165-166.
102
svoje predstavnike u delegacije.17 Burianov plan, prema kojem bi provincije postale
Reichsland, podr�ao je i Aehrenthal, koji je u me�uvremenu, zbog ma�arskog
protivljenja, tako�er odustao od svoga prvotnog, subdua-listi�kog koncepta. On je
potom uspio za taj plan pridobiti i krunu. Nakon �to je priklju�enje provedeno,
Burian, premda zadovoljan �to ga je podr�ao ministar vanjskih poslova, donekle je
razo�arano konstatirao daje on, zapravo, "Kolumbo aneksije", a da je Aehrenthalu
pripala uloga Ameriga Vespuccija.18
No, stajali�te ugarskog ministra predsjednika Sandora Wekerlea o aneksijskom
pitanju razlikovalo se od onog �to su zagovarali Aehrenthal i Burian.19 On je 17.
kolovoza 1908. uputio ministru vanjskih poslova opse�an memorandum u kojem se
zalo�io za neposredno uklju�ivanje Bosne i Hercegovine pod krunu sv. Stjepana, i to
na temelju ugarskoga povijesnog prava i unutar dualisti�koga dr�avnog ure�enja.20
Pritom se osobito pozivao na �injenicu da su ugarski kraljevi jo� od srednjega
vijeka nosili i naziv "kraljeva Rame" te, kao takvi, imali i pravo vladati Bosnom i
Hercegovinom. Uz takvu Wekerleovu povijesnu argumentaciju, izvedenu iz pra�njavih
dokumenata, za trijalisti�ko rje�enje jugoslavenskog pitanja, o�ito, nije ostalo
prostora. Me�utim, razmi�ljao je o tome da se Hrvatsku izravno priklju�i Austriji,
dok bi Slavonija s Bosnom i Hercegovinom pripala Ugarskoj. Na taj bi na�in ve�ina
Srba u Monarhiji bila okupljena pod istim krovom, tj. u Translajtaniji. Smatrao je
da bi takvo, dr�avnopravno odvajanje Srba od Hrvata, ubla�ilo tradicionalno
suparni�tvo tih dvaju naroda.21
Pravo Ugarske na Bosnu i Hercegovinu Wekerle je vehementno zagovarao i na sjednici
zajedni�koga ministarskog vije�a koje se 19. kolovoza 1908. sastalo u Be�u kako bi
raspravljalo o aneksiji okupiranih provincija. Ugarski ministar predsjednik izrazio
je na sjednici strahovanje da subverzivna djelovanja u ju�noslavenskim zemljama
ne�e prestati sve dok ne do�e do aneksije. Po njegovu mi�ljenju, aneksija bi
ostavila sna�an dojam na Srbiju i odvratila je od "besramnog rovarenja" protiv
pozicije Monarhije u Bosni i Hercegovini, tako da ne bi nastavila sa svojim
agitiranjem na na�in koji bi prisilio Monarhiju na energi�ne poteze protiv
Kraljevine Srbije. Wekerle se zalo�io za to da se aneksija provede unutar
dualisti�koga
17 Usp. Burianove govore na sjednicama zajedni�kog ministarskog vije�a 19. kolovoza
i 10. rujna 1908., Osterreichisches Staatsarchiv Wien, Haus-, Hof- und
Staatsarchiv, Politi-sches Archiv (dalje: HHStA, PA), XI., Interna, Gemeinsame
Ministerratsprotokolle, karton 307.
18 Dioszegi, Aussenminister Graf Burian, 167.
19 Usp. Geza Andreas Geyr, Sandor Vfekerle 1848-1921. Die politische Biographie
eines un-garischen Staatsmannes der Donaumonarchie (Siidosteuropaische Arbeiten 91,
Miinchen 1993).
20 Wank, Aus dem Nachlass Aehrenthal, II, 610-614 i 776-788.
21 Geyr, Sandor Wekerle, 291.
103
dr�avnog oblika Monarhije, a da trijalisti�ko ure�enje, u obliku sjedin nja
ju�noslavenskih zemalja, bude kao mogu�nost posve isklju�eno. Bosi i Hercegovina
trebala bi i nadalje ostati corpus separatum, a aneksija bi izvela u ime prava
krune sv. Stjepana. Wekerle se pritom pozivao na to i ugarski kraljevi nose tu
provinciju u svom nazivu i grbu i na zastavair Podsjetio je i na ugarsku kraljevsku
prisegu, kojom vladari moraju obe�; da �e, u skladu s pravom ugarske krune,
provincije koje su neko� pripad le Ugarskoj ponovno osvojiti i priklju�iti ih kruni
sv. Stjepana. Me�utii Aehrenthal je odbacio revindikacijske teorije ugarskoga
ministra pre sjednika. Upozorio gaje da ni sama okupacija provincije 1878. nije bi
izvedena u ime ugarske krune. Ako bismo se htjeli dosljedno pridr�av* diplome
ugarskih kraljeva, naglasio je Aehrenthal, morali bismo zahtij vati i Rumunjsku,
Srbiju i Bugarsku. Pozivanje na ugarsko dr�avno pra izazvalo bi, po njemu, samo
negativne reakcije u balkanskim zemljam Na kraju razgovora ministara Aehrenthal je
zaklju�io da aneksija mo biti izvedena u ime cara i kralja, tj. u ime obiju
dr�avnih polovica.22
Wekerle nije popustio pod Aehrenthalovom argumentacijom i na slj de�oj je sjednici
zajedni�koga ministarskog vije�a, 10. rujna 1908. u B dimpe�ti, opet branio prava
ugarske krune. Istaknuo je da je povijesi dr�avno pravo ponajprije sna�an argument
protiv plebiscitarnih �elja, li je ne zna�e ni�ta drugo nego da se stanovni�tvu
odre�enog teritorija p: zna pravo na samoodre�enje. Pozivanjem na taj argument
moglo bi s prema Wekerleovu mi�ljenju, suprotstaviti stvaranju etni�kih tvorevin
Ugarskom ministru predsjedniku oponirao je njegov austrijski kolega Mi VVladimir
barun Beck, isti�u�i da austrijsko Carevinsko vije�e ne bi nik da prihvatilo
priklju�enje Bosne i Hercegovine Ugarskoj. Ako bi vlada pr njega iza�la s takvim
prijedlogom, prema Beckovu uvjerenju, ne bi dobi glas nijednoga slavenskog
zastupnika, a isto tako nijedne stranke koja i danas pod utjecajem velikoaustrijske
ideje. Beck je predlo�io da se B sna i Herecegovina anektira kako u ime austrijske,
tako i u ime ugars] dr�avne polovice te da potom njome, kao posebnom dr�avnom
jedinicoi zajedni�ki upravljaju obje vlade. Wekerle je u tom Beckovu planu vid
podlogu za trijalisti�ko preure�enje Monarhije, pa ga je odlu�no odbac; Istaknuo je
da se Bosna i Hercegovina mora pripojiti bilo jednom, bilo dr gom dr�avnom
teritoriju, jer bi ina�e bio stvoren stanoviti tre�i �imbeni Reichsland, �to bi s
ugarskog stajali�ta bilo nedopustivo. Aehrenthal podr�ao Be�ka, predlo�iv�i pritom
da car, proklamiraju�i aneksiju, uze i naziv "kralj Bosne". Burian se s time nije
slo�io, rekav�i da bi taj naz car trebao uzeti tek kasnije, i to kao nagradu za
lojalno dr�anje aneki rane provincije. Pritom je Burian osobito va�nim smatrao to
da bi taki
22 Zapisnik sjednice zajedni�kog ministarskog vije�a u Be�u, 19. kolovoza 1908.,
HHSt PA, XI, Interna, Gemeinsame Ministerratsprotokolle, karton 307.
104
kraljev naziv �titio Bosnu i Hercegovinu i od aneksijskih pretenzija Hrvatske.
Njegov prijedlog da Bosna i Hercegovina dobije svoje predstavnike u delegacijama
odbacili su i Wekerle i Beck. Potonji je, dodu�e, rekao da bi pristao na osnivanje
bosansko-hercegova�koga zemaljskog sabora. �to se pak ti�e ostalih zahtjeva, prema
zaklju�cima konferencije ministara kako ih je sa�eo Beck, sve bi privremeno trebalo
ostati po starom.23
U stvari je, i nakon aneksije, gotovo sve ostalo po starom. Bosna i Hercegovina je
1910. doista dobila ustav, koji je, me�utim, zapravo bio tek usko ograni�en
zemaljski statut. Imala je zemaljski Sabor, ali nije mogla slati svoje predstavnike
u delegacije. Dobila je zemaljsku vladu sa sjedi�tem u Sarajevu, koja je formalno
bila odgovorna zemaljskom Saboru, ali je nad njom bilo zajedni�ko ministarstvo
financija.24 O svojevrsnom dr�avnopravnom statusu Bosne i Herecegovine svjedo�i i
�injenica daje na �elu sarajevske vlade, kao "zemaljski poglavar", stajao visoki
vojni �asnik.
Wekerle je, dakle, mogao biti zadovoljan time �to je postigao svojim in-zistiranjem
na pravima krune sv. Stjepana. Anektirana pokrajina nije, dodu�e, bila
inkorporirana u ugarsko kraljevstvo, kao �to je �elio, ali ve� sama �injenica da je
Bosna i Hercegovina ostala svojevrsni corpus separa-tum, bila je, uz Burianovo
�efovanje zajedni�kom ministarstvu financija, dovoljno jamstvo za dominaciju
ugarskih, a na �tetu austrijskih interesa u priklju�enoj pokrajini. Ali i s takvim,
manjkavim autonomnim statusom Bosne i Hercegovine, ipak su postojali odre�eni
uvjeti za nastajanje stanovitoga tre�eg �imbenika u dr�avi, na �to je upozoravao
Wekerle.
Pobornika trijalisti�ke ideje nije bilo malo, pa nipo�to nije slu�ajno �to su se,
ba� u vezi s aneksijom, pojavili �ak i prijedlozi da se imenuje stalni kraljev
namjesnik za Bosnu i Hercegovinu, koji bi nosio naziv "vojvoda Bosne". A taj bi
naziv preuzeo nitko drugi nego sam prestolonasljednik Franjo Ferdinand.25 No, do
realizacije tog, za ma�arske politi�are nesumnjivo u�asnog scenarija, na njihovu
sre�u nikada nije do�lo, iako je Franjo Ferdinand imao ozbiljne ambicije da slomi
ma�arsku politi�ku dominaciju u dr�avi.
Aneksija Bosne i Hercegovine definitivno je povezala sudbinu Habsbur�ke Monarhije s
Balkanom. Ministar vanjskih poslova Aehrenthal je, dodu�e, izborio diplomatsku
pobjedu, me�utim, njegova prava veli�ina nije izvirala iz toga �to je uspio
provesti aneksiju. Ona je sama po sebi, naime, bila vi�e Pirova pobjeda, jer se
Monarhija opteretila smrtnim neprijateljstvom ne samo Rusije i Srbije nego i
zapadnih velesila. Aehrenthal je bio
23 Zapisnik sjednice zajedni�koga ministarskog vije�a u Budimpe�ti, 10. rujna
1908., HH-StA, PA, XI, Interna, Gemeinsame Ministerratsprotokolle, karton 307.
24 Joszef Galantai, Der osterreichisch-ungarische Dualismus 1867-1918 (Budapest -
Wien 1990), 65.
25 Theodor (Tivadar) Batthyany, Fiir Ungarn gegen Hohenzollern (Zurich - Leipzig -
Wien 1930), 63.
105
veliki dr�avnik ponajprije zato �to je doku�io opasnost jugoslavenskog ] tanja za
Monarhiju. Ali, ironijom sudbine, ministar vanjskih poslova k je imao do u tan�ine
razra�en koncept rje�avanja jugoslavenskog pitan; bio je neizlje�ivo bolestan.
Isprva se Aehrenthal jo� opirao politici ugE skih �elnika, kojima su pred o�ima
bili samo trenuta�ni interesi ugars krune, a zatim je i sam priznao ma�arsku premo�
i nakon aneksije se c mah pomirio sa sudbinom.
Njegovu nasljedniku Leopoldu grofu Berchtoldu nedostajalo je polit: ke ma�te.
Trudio se isklju�ivo odr�ati stanje kakvo mu je ostavio prethc nik.26 Uz to,
preuzimaju�i du�nost, uop�e nije imao pravu predo�bu o c biljnosti jugoslavenskog
pitanja. Kasnije je jednom prigodom njema�ke veleposlaniku Heinrichu Tschirschskvju
prostodu�no priznao da, preu: maju�i ministarstvo, nije imao pojma o jugoslavenskom
pitanju i da se i nije �esto pitao za�to Aehrenthal pridaje toliku te�inu
velikosrpskoj idej stalno se suprotstavlja Rusiji.27
S takvim ministrima Monarhija nije nipo�to mogla voditi uspje�nu p litiku na
Balkanu. Slovencima i Hrvatima je u takvim okolnostima je� nom nadom ostao
velikoaustrijski krug Franje Ferdinanda, koji je na s\ joj �ahovskoj plo�i ve�
po�eo postavljati figure za odlu�uju�u bitku u boi za reformu Monarhije.
Usp. Hugo Hantsch, Leopold GrafBerchtold Grandseigneur und Staatsmann, I-II (Gi -
Wien - Koln 1963), ovdje I, 260.
Hans Uebersberger, Osterreich zuiischen Russland und Serbien. Zur Sudslawischen F
ge und der Entstehung des Ersten Weltkriegs (Koln - Graz 1958), 138-139.
106
8.
ZAJEDNI�KA BORBA ZA ISTRU
Razglednica Pule iz 1913. godine (osobna zbirka Waltera Lukana)
Uz grad Trst pograni�na grofovija Istra bila je jedina austrijska kru-novina u
kojoj su slovenski i hrvatski politi�ari i na pokrajinskoj razini nastupali
zajedni�ki.1 Od 1861. Istra je s kvarnerskim otocima bila autonomna pokrajina sa
zemaljskim (pokrajinskim) saborom u Pore�u, ali je u upravnom pogledu - kao dio
Austrijskog primorja, kojem su pripadali i Trst i gori�ko-gradi��ansko podru�je �
ostala podre�ena carsko-kraljev-skom namjesni�tvu u Trstu.
Iako su istarski Slovenci i Hrvati �inili pribli�no dvije tre�ine tamo�njeg
stanovni�tva, zbog tada�njeg izbornog sustava nisu mogli posti�i ve�inu u
zemaljskom Saboru; ona je, naime, vi�e nego o narodnoj pripadnosti, ovisila o
ekonomskoj i politi�koj mo�i izbornih tijela, uvjetovanoj progresivnim poreznim
sustavom.2 Kako su zemaljski izborni redovi favorizirali veleposjednike i
gra�anstvo, koje je u Istri bilo gotovo isklju�ivo talijanske nacionalnosti,
istarskim zemaljskim Saborom posve je vladala talijanska nacionalno-liberalna
ve�ina. Od trideset zastupnika, biranih u razdoblju od 1889. do 1908., talijanska
je stranka imala �ak dvadeset jednog, a hr-vatsko-slovenska tek devet.3
U usporedbi sa situacijom u Kranjskoj, slovenski je narodni pokret u Istri, u
razdoblju prije revolucije 1848., bio znatno slabiji. Bleiweisove No-vice u Istri
�itao je tek uski krug pretplatnika i drugih �itatelja, me�u kojima su prevladavali
sve�enici. No, ve�i je utjecaj u Istri imao ilirski pokret. U svoj politi�ki
koncept Istru je uklju�io i Ljudevit Gaj, koji je dr�ao da se u ilirski pokret
moraju uklju�iti i istarski Slovenci i Hrvati. Slovenski narodni pokret oja�ao je u
Istri tek nakon izbijanja revolucije 1848. Majarov program Ujedinjene Slovenije
sadr�avao je i zahtjev da se u nju uklju�e i Istra i Trst. S druge pak strane i
hrvatski je Sabor lipnja 1848.
1 Usp. Nevio �eti�, Hrvatsko-slovenske veze u Istri tijekom nacionalne integracije,
u: Domi-ni, Hrvati, 61-71; Salvator �itko, Slovensko-hrva�ki politi�ni odnosi v
Istri v �asu ustavne dobe 1861-1914, u: Annales 12(2002), 29-47.
2 Opisuju�i politi�ke prilike u Istri, u ovom poglavlju oslanjam se na sljede�a
djela: Fran Barbali�, Narodna borba u Istri od 1870. do 1915. godine (Zagreb 1952);
Bo�o Milanovi�, Hrvatski narodni preporod u Istri, I-II (Pazin 1967 i 1973); Darko
Darovec, Pregled zgo-dovine Istre (Knji�nica Annales 1, Koper 1992); Mirjana i
Petar Str�i�, Hrvatski istarski Trolist. Laginja, Mandi�, Spin�i� (Rijeka 1996);
Salvator �itko, Nacionalni in politi�ni antagonizmi v Istri v �asu zasedanja
istrskega de�elnega zbora v Kopru (1899-1910), u: Raj�p, Melikov zbornik, 757-772;
Dragovan Sepi�, Hrvatski pokret u Istri u XIX i na po�etku XX stolje�a (Izabrana
djela istarskih akademika 1, Ra�i�e 2004).
3 Vasilij Melik, Istrski de�elni zbor, u: Acta Histriae 7 (Koper 1999), 633-638.
109
zahtijevao od cara da se, uz ostale slovenske pokrajine, i Istra pove�e s Hi
vatskom, Slavonijom i Dalmacijom.
U doba revolucije 1848 ./49. Slovenci i Hrvati u Istri uspostavili su prv tje�nje
kontakte. Trst je tada postao kulturno i politi�ko sredi�te Slovem ca i Hrvata iz
Austrijskog primorja i oni su ondje 23. listopada 1848. osn( vali Slavjansko
dru�tvo. Bilo je to prvo slovensko-hrvatsko dru�tvo u Pr morju. Izdavalo je i dva
dvojezi�na glasila: Slavjanski rodoljub i Jadransl Slavjan. Osim novina, Slavjansko
dru�tvo po�elo je izdavati i knjige na sic venskom i hrvatskom jeziku.4
Hrvatsko-slovensko savezni�tvo u Istri bilo je od samoga po�etk usmjereno protiv
nacionalizma talijanskih politi�kih elita. Talijanizacij Istre napredovala je
razmjerno brzo, zahvaljuju�i i tome �to je talijansk stranka suvereno vladala
zemaljskim Saborom, odre�uju�i i �kolsku pol tiku. Ilustracije radi, navest �u
jedan konkretan primjer agresivnosti ti lijanskog nacionalizma. Slovenski i
hrvatski zastupnici vra�ali su se 1( sije�nja 1896. parobrodom sa zasjedanja
zemaljskog Sabora u Pore�u. N moru ih je zahvatila oluja, pa je brod, umjesto u
Trstu, prisilno pristao Piranu. Ondje su ih gnjevni talijanski gra�ani do�ekali
povicima "In ma con loro!" Put su namjeravali nastaviti ko�ijom, me�utim, dok su je
�ekal po njima je po�elo padati kamenje. I ko�ija im je uskra�ena, pa su na pt
prema Kopru, po olujnom nevremenu, bili prisiljeni krenuti pje�ice. No, na ulazu u
Kopar do�ekali su ih talijanski protivnici. Skloni�te su na� tek u zgradi
financijske policije.5
Politi�ki vo�e Hrvata i Slovenaca u Istri djelovali su, dakle, u krajnj neugodnim
okolnostima, kada je i svako istupanje u zemaljskom Sabor na hrvatskom jeziku bilo
popra�eno zvi�ducima i opstrukcijom talijanski zastupnika. Na �elu slovenskoga i
hrvatskog narodnoobrambenog pokret bilo je mnogo sve�enika, osobito slovenskih. Oni
su se vrlo brzo prilagodi novim prilikama te nau�ili pisati i govoriti hrvatski.
Tako je, na primje sve�enik i zastupnik u pore�kom Saboru Fran Ravnik bio urednik
Istre na, prvoga glasila istarskih Hrvata, koje je po�elo izlaziti 1869.6 Sve�eni
Josip Gra�i� osobito se istaknuo na gospodarskom podru�ju i postao vri popularan
me�u Hrvatima.7 To vrijedi i za Jakoba Vol�i�a, koji je 43 god ne obavljao
sve�eni�ku du�nost me�u Hrvatima, a i za Andreja Zde�an koji se bavio
publicisti�kom djelatno��u.8
U hrvatskom narodnom preporodu u Istri va�nu su ulogu odigr� li i narodno svjesni
biskupi. U povijesnoj svijesti istarskog stanovni�tv
4 Usp. Milan Pahor, Slavjanska sloga. Slovenci in Hrvati v Trstu. Od avstroograske
mona hije do italijanske republike (Trst 2004).
5 Barbali�, Narodna borba, 73-74.
6 Isto, 100.
7 Bo�o Milanovi�, Istra u 20. stolje�u. Zabilje�ke i razmi�ljanja o pre�ivljenom
vremenu, knjiga: Pod Austrijom i Italijom (Pazin 1992), 20-21.
8 �eti�, Hrvatsko-slovenske veze, 62-63.
110
Zajedni�ka borba za Istru
najdublje je tragove ostavio pore�ko-pulski i potom tr��ansko-koparski biskup dr.
Juraj Dobrila, koji je, me�u ostalim, 1871. pokrenuo sredi�nje glasilo istarskih
Hrvata Na�u slogu.9 Uz Dobrilu najistaknutiji predstavnik prve generacije
hrvatskoga narodnog pokreta u Istri bio je pravnik dr. Dinko Vitezi�, koji je od
1873. do 1891. bio jedini hrvatski zastupnik Istre u be�kom parlamentu. Izabran je
bio ne samo od Hrvata nego i od Slovenaca, pa se u Carevinskom vije�u progla�avao
zastupnikom Hrvata i Slovenaca.10
Prva generacija hrvatskoga narodnog pokreta u Istri bila je pod sna�nim utjecajem
jugoslavenskoga programa �akova�kog biskupa Strossmavera. Dobrila je bio njegov
osobni prijatelj te se suprotstavljao prodoru prava�koga pokreta u Istru. I ve�ina
sve�enika bila je na strani Strossmaverove jugoslavenske politike, odbacuju�i
ekskluzivisti�ki pankroati-zam prava�a u banskoj Hrvatskoj i Dalmaciji.11 Bio je to
ponajprije izraz osje�aja ugro�enosti od agresivnoga talijanskog iredentizma, koji
je Hrvate poticao na koaliciju sa Slovencima, a pone�to je tome vjerojatno
pridonijela i �injenica da povijesno Istra nije pripadala hrvatskoj Trojednoj
kraljevini, pa je njezinu pripadnost Hrvatskoj trebalo izvoditi iz na�ela narodnog
prava.
U skladu s tim su i mla�i nara�taji hrvatskih politi�ara, koji su na istarsku
politi�ku pozornicu stupili po�etkom osamdesetih godina 19. stolje�a i ve� bili pod
sna�nim utjecajem Star�evi�eva nauka, unato� pozivanju na hrvatsko dr�avno pravo,
priznavali Slovencima nacionalnu individualnost i izbjegavali nazive poput
"planinskih Hrvata". U �ari�tu politi�kih zbivanja, sve do raspada Habsbur�ke
Monarhije, u redovima istarskih prava�a bili su, uz Spin�i�a, odvjetnik dr. Matko
Laginja i sve�enik Matko Mandi�. Sva su trojica bili izabrani u istarski zemaljski
Sabor, gdje su slovenski i hrvatski zastupnici djelovali u zajedni�kom zastupni�kom
klubu. Svu trojicu su hrvatski i slovenski bira�i izabrali i za zastupnike u
Carevinskom vije�u.
U hrvatskom narodnom pokretu u Istri uvijek je bio vrlo uo�ljiv utjecaj slovenskoga
narodnog pokreta. Prvi masovni politi�ki skup istarskih Hrvata, 16. kolovoza 1870.
u Kubedu, bio je organiziran po uzoru na tzv. ta-borski pokret u slovenskim
zemljama.12 Ve� na sljede�em skupu, 21. svibnja 1871. u Kastvu, na dnevnom je redu
bila predvi�ena to�ka "Sjedinjenje Jugoslavena", ali su vlasti raspravu o toj temi
zabranile.13
0 tijesnoj povezanosti slovenskoga i hrvatskog narodnog pokreta u Istri svjedo�i i
�injenica da je dru�tvo tr��anskih Slovenaca Edinost, osnovano
9 �epi�, Hrvatski pokret, 89-96.
10 �eti�, Hrvatko-slovenske veze, 36.
11 Str�i�, Hrvatski narodni preporod, 29-30.
12 Barbali�, Narodna borba, 19.
13 Isto, 22-24.
111
1875., svoje djelovanje 1878. pro�irilo i na Istru.14 Tim je �inom Edini afirmirala
i svoju politi�ku orijentaciju, kojoj je glavni cilj bilo odr�avai narodne sloge.15
Takva politi�ka orijentacija narodnoga vodstva Hrvat; Slovenaca u Istri ustrajala
je i odr�ala se, unato� manjim odstupanjin sve do raspada Habsbur�ke Monarhije, a u
mnogim se slu�ajevima nasi vila jo� i u doba talijanskog fa�izma.
O uzornim odnosima izme�u Slovenaca i Hrvata svjedo�i i sljede�a p sma u�iteljskog
dru�tva iz Voloskog, upu�ena "bra�i Slovencima",16 a objj ljena 1886. u listu Na�a
sloga:
Drava �umi, bistra Sava struji, Tiha So�a srebrom se preljeva, Gordi Triglav u
plamenu ruji, Drevna U�ka sva u sjaju sjeva.
A to more, to hrvatsko more, I to nebo lazurno i plavo, �ume, gaji, planine i gore,
U zanosu Vama kli�u: - Zdravo!
Zdravo da ste, oj stupovi znanja, Razsadnici svjetla bo�anskoga, Apostoli sre�e,
blagostanja, Dike, ponos roda bratimskoga.
Zdravo sinci Slovenije mile, Zdravo bra�o, zdravo sokolovi, Vam u susret eto moje
vile, Da Vas �arkim pozdravom oslovi.
Amo bra�o, na hrvatske grudi, Amo, amo, da Vas izgrlimo, Na�a ljubav ve� Vas davno
�udi, Amo amo, da Vas izljubimo.
U prozorje preporoda svoga, Hrvat snivo sanju uzvi�enu, Gledo bra�u roda
slovenskoga, Sa Hrvati nje�no zagrljenu.
Ta se sanja ispunila sada: Jedna miso divnu bra�u spaja, Jedna ljubav njina srca
sklada, Jedna pjesma du�u im opaja.
14 �epi�, Hrvatski pokret, 41.
15 �itko, Slovensko-hrva�ki politi�ni odnosi, 37-38.
16 Cit. prema �epi�, Hrvatsko-slovenske veze, 65.
112
Zajedni�ka borba za htm
Za slovensko-hrvatsku politi�ku suradnju od odlu�uju�e je va�nosti bio dolazak
Matka Mandi�a, urednika lista Na�a sloga, u Trst i njegovo uklju�ivanje u tr��anski
politi�ki �ivot. Vodstvo Edinosti privuklo ga je u svoje redove ve� 1883., kada je
izabran i u odbor dru�tva, a 1891. postaje predsjednik Edinosti. Mandi� je postao
�iva veza izme�u tr��anskih Slovenaca i istarskih Hrvata, kojima je Edinost po�ela
odlu�nije pomagati.17
Na glasovitoj skup�tini prava�a 1898. na Trsatu sudjelovali su, osim istarskih
prava�a, i predstavnici istarskih Slovenaca, demonstriraju�i time svoju
solidarnost.18 Ali, bilo je paradoksalno �to su se ba� u tom razdoblju, kada su se
kranjski Slovenci vezivali uz hrvatsko dr�avno pravo, u dru�tvu Edinost po�eli
kvariti odnosi izme�u Slovenaca i Hrvata. Zastupnik tr��anskih Slovenaca u
Carevinskom vije�u Ivan Nabergoj ve� je po�etkom 1893. o�tro istupio protiv
uklju�ivanja etni�ki slovenskog teritorija u hrvatske prava�ke koncepte. Na skupu u
Trstu, 5. sije�nja, optu�io je hrvatske zastupnike da �ele "svoje hrvatsko dr�avno
pravo rastegnuti �ak i na Trst i njegovu okolicu, pa jo� i dalje, preko granice
bistre So�e". Naglasio je da se ni jedan slovenski zastupnik ne bi usudio na
sljede�im izborima iza�i pred svoje bira�e s programom Stranke prava koji
zagovaraju "radikalni Hrvati".19
Godine 1902. istarski su politi�ari, predvo�eni Spin�i�em, u Pazinu osnovali
Politi�ko dru�tvo za Hrvate i Slovence u Istri, obrazla�u�i taj potez time da
tr��anska Edinost, budu�i da se istarske prilike i mentalitet Istrana uvelike
razlikuju od situacije u Trstu, vi�e ne mo�e uspje�no voditi politi�ke aktivnosti u
Istri. No, pravi razlog odcjepljenja vjerojatno se krio u te�kom neuspjehu na
izborima za Carevinsko vije�e 1901., na kojima su Talijani osvojili �ak �etiri od
pet mandata.20
Usprkos razlazu, Matko Mandi� je sve do 1905. zadr�ao du�nost predsjednika
Edinosti, a zatim je, 1908., nakon Spin�i�eva odlaska, preuzeo vodstvo Politi�kog
dru�tva za Hrvate i Slovence. Mandi� se uz to, u skladu s dogovorom slovenskih i
hrvatskih parlamentaraca u Be�u, na izborima za Carevinsko vije�e kandidirao u
izbornom okrugu koji je izbornom reformom 1907. pripao Slovencima.21
Vo�e slovenskih parlamentaraca posredovali su kod ministara u Be�u i u korist
istarskih Hrvata. Zbli�avanju Slovenaca i Hrvata pridonio je i dolazak ideologa
slovenskoga politi�kog katolicizma Antona Mahni-�a na otok Krk, gdje je potkraj
1896. bio imenovan biskupom (i po�eo se
17 Str�i�, Hrvatski istarski trolist, 78.
18 Na�a sloga, 27. listopada 1898.
19 Peter Rustja, Med Trstom in Dunajem. Ivan Nabergoj v austrijskem dr�avnem zboru
(1873-1897) (Trst 1999), 31.
20 �itko, Slovensko-hrvatski politi�ni odnosi, 45-46.
21 U tom su izbornom okrugu bili Podgrad, Pasja vas, Dolina, Marezige, O�islo-
Klanjec i Pomjan. Usp. �epi�, Hrvatski pokret, 158.
113
savezni�tva 1 diobe
^>L<Z/ jgLtJUL,Y***� ^ju^^/^k.
�k4Uaj+$**~L ^ wq �Sjajte ^ ,.'i,L�
iWM"p..........m'ii11
/U
'Li. .
Pismo kr�kog biskupa Antona Mahni�a (1850.-1920.), ideologa slovenskoga i hrvatskog
politi�kog katolicizma
potpisivati kao Antun Mahni�). On je na Krku 1899. osnovao tiskan po�eo izdavati
list Pu�ki prijatelj, koji je postao glasilo pobornika kr��a sko-socijalnog
svjetonazora na podru�ju Istre i Kvarnera. Mahni�, k je slovio kao
ultrakonzervativac, na sveop�e je iznena�enje podr�ao I vatske narodne sve�enike u
njihovu nastojanju da u bogoslu�ju o�uva glagoljicu.22 U znak te podr�ke na Krku je
1902. osnovao Staroslavensl akademiju.23
Pape, me�utim, nisu bili blagonakloni prema �irenju glagoljice, pa 1898. dekretom
Kongregacije za svete obrede utvr�eno da pravo na glag lja�ko (staroslavensko)
bogoslu�je imaju samo one crkve u kojima je glag ljica bila u uporabi kontinuirano
posljednjih trideset godina. Sli�no ogi ni�enje nametnuto je i dekretom iz 1906.,
kojim je bila zabranjena upora hrvatskog, odnosno tzv. "��avet", u dijelovima mise.
Slovenski su sve�eni zajedno sa svojim hrvatskim kolegama, istupili protiv tih
ograni�avaju� odredbi.24 U ta zbivanja upleo se tada i vo�a slovenskih
parlamentaraca
22 Prema jednoj od teorija glagoljsko je pismo izumio Konstantin Filozof (sv.
�iril). Zajed s bratom Metodijem djelovao je, po nalogu bizantskog cara, na
velikomoravskom podrui i u Donjoj Panoniji. Glagoljicom su se slu�ili zapisuju�i
liturgijske tekstove na staroc: venom slavenskom jeziku. Glagolja�ko
(staroslavensko) bogoslu�je ukorjenilo se u Isti Dalmaciji, ali gaje u 17. stolje�u
po�eo potiskivati latinski. U doba hrvatskoga narodr preporoda u 19. stolje�u
hrvatski su se sve�enici po�eli zalagati za o�ivljavanje glagolji
23 Pu�ki prijatelj, 25. studenog 1902.
24 Toma� Sim�i�, Jakob Ukmar (1878-1971). Sto let slouenstva in kr��anstva v Trstu
(Go ca 1986), 46-49.
114
Zajedni�ka borba za Istru
Hrvatski i slovenski biskupi na savjetovanju o glagoljici u Rimu, 21.-31. svibnja
1905.
Be�u �uster�i�, oti�av�i u Rim, izravno papi Piju X. Papa mu je obe�ao da se sporni
dekret ne�e primijeniti.25
Mahni� je me�u stanovnicima Istre i Kvarnera stekao velik ugled. O tome, ali i o
slovensko-hrvatskom su�ivotu u Istri, svjedo�i i sljede�i dopis objavljen 1909. u
Pu�kom prijatelju:
Ne znate li vi daje biskup Mahni� na�e gore list, kojim se mi ponosimo. Ro�en je od
bratskog slovenskog naroda, do�ao je me�u nas Hrvate, i danes se �uti Hrvatom, a to
zato, jer je za nas u Istri biti Slovenac i Hrvat jedno te isto. Razlike tu nema.
Jedne smo misli, jedne volje, a i jednog jezika. Kranjac nate�e na kranjsku, a
Hrvat na hrvatsku, i to je sva razlika me�u nama.26
I u o�ima katoli�kog pokreta u Istri, tamo�nji Hrvati i Slovenci trebali su biti
most ideje hrvatsko-slovenskog jedinstva.27
Ja�anjem svog utjecaja me�u seoskim stanovni�tvom, kr��ansko-soci-jalna skupina
okupljena oko Pu�kog prijatelja po�ela je ugro�avati pozicije prvaka Politi�kog
dru�tva za Hrvate i Slovence. Tako su u godinama uo�i Prvoga svjetskog rata unutar
hrvatsko-slovenskog tabora u Istri po�ela razila�enja. Ali, usprkos tome, hrvatski
i slovenski zastupnici u zemaljskom Saboru odr�ali su, pod zastavom sloge, svoj
jedinstveni klub i sve do izbijanja Prvoga svjetskog rata zajedni�ki nastupali
protiv talijanske nacionalisti�ke ve�ine. Isto su tako i hrvatski zastupnici iz
Istre u be�kom parlamentu tijesno sura�ivali s dalmatinskim i slovenskim kolegama.
25 Milanovi�, Istra, 19.
26 Pu�ki prijatelj, 30. listopada 1909.
27 Pu�ki prijatelj, 10. listopada 1912.
115
9
SLOVENSKO-HRVATSKA SURADNJA U BE�KOM PARLAMENTU
Razglednica Trsta oko 1910. godine (osobna zbirka Waltera Lukana)
Nakon uvo�enja dualisti�kog sustava 1867. godine Istra i Dalmacija slale su svoje
zastupnike u Carevinsko vije�e, a hrvatski zastupnici tih dviju zemalja u Be�u su
sura�ivali sa slovenskim parlamentarcima. Povezivalo ih je protivljenje dualizmu,
koji je bio prepreka sjedinjavanju ju�nih Slavena u Monarhiji. Od sedamdesetih do
po�etka devedesetih godina 19. stolje�a slovenski i hrvatski zastupnici sa�injavali
su jezgru konzervativnog Hohemvar-tova kluba koji je - s njema�kim konzervativcima,
�esima i Poljacima - bio jedan od klju�nih dijelova glasovitog "�eljeznog obru�a".
Klub je u parlamentu podr�avao Taaffeovu vladu, koja je u svojoj politici bila,
dodu�e, naklonjena slavenskim narodima, ali uzdr�avaju�i se od radikalnih poteza
koji bi mogli destabilizirati postoje�i sustav. Ta politika postupnog davanja
koncesija, i to malih, izazivala je nezadovoljstvo dobrog dijela slavenskih
politi�ara.
Me�u onima koji su istupali s radikalnijim zahtjevima u pogledu narodne politike
bili su i hrvatski zastupnici iz Istre i Dalmacije. Oni su otvoreno izra�avali
nezadovoljstvo Hohenwartovom konzervativnom politikom. Potkraj osamdesetih godina
19. stolje�a sve su glasniji bivali njihovi zahtjevi da ju�noslavenski zastupnici
osnuju samostalan zastupni�ki klub koji �e voditi odlu�niju narodnu politiku. To se
pitanje razmatralo i na sastanku slovenskih i hrvatskih zastupnika iz Istre, koji
je odr�an 2. listopada 1890. u Ljubljani. Nakon podu�e i polemi�ne rasprave oni su
donijeli rezoluciju kojom se zagovarala potreba solidarnog nastupanja slovenskih i
hrvatskih politi�ara.
Ve� na sljede�im izborima za Carevinsko vije�e ta se solidarnost na�la na ozbiljnoj
ku�nji. Na sastanku ju�noslavenskih zastupnika 10. travnja 1891. u Be�u izra�ena su
posve suprotstavljena stajali�ta voditelja istarskih prava�a Spin�i�a i tr��anskog
zastupnika Nabergoja, koji je zagovarao ulazak u konzervativni Hohenwartov klub.
Spin�i� i Laginja zalagali su se za osnivanje jedinstvenog kluba ju�noslavenskih
zastupnika. Laginja je odbacio ulazak u Hohenwartov klub, a Spin�i� se, nakon
intervencije Vitezica, ipak odlu�io za klub. No, ve� je sljede�e godine iza�ao iz
njega te s Laginjom i trojicom dalmatinskih zastupnika osnovao Klub neovisnih
hrvatskih i slovenskih zastupnika. Osim na�elnih razloga Spin�i�evoj je odluci, po
svemu sude�i, kumovalo i to �to je potkraj 1891., odlukom Pokrajinskog �kolskog
vije�a u Goriziji, bio otpu�ten iz dr�avne slu�be.1
1 Str�i�, Hrvatski istarski Trolist, 102.
119
Uz to, Spin�i� je tada jo� vjerovao da bi vo�a njema�kih kr��anskih s< cijala
Lueger u perspektivi mogao biti ponajbolji saveznik ju�nih Slaven Da je Lueger
najbolji prijatelj svih nacionalnosti (izuzev Zidova) i da rr je jako �ao �to ne
zna hrvatski ili slovenski, istarski je zastupnik tvrdic u prepisci s Hribarom.2
U Klubu neovisnih hrvatskih i slovenskih zastupunika, dodu�e, ni bilo nijednog
Slovenca, ali su njegovi �lanovi ustrajali na slovenskom im nu u nazivu Kluba,
isti�u�i da su istarske zastupnike izabrali i slovensl bira�i. Nabergoj je
prosvjedovao zbog slovenskog imena u nazivu Klub optu�uju�i istarske i dalmatinske
prava�e da �ele Trst i Gori�ku podv sti pod hrvatsku upravu. Spin�i�ev je klub
doista zagovarao sjedinjavan slovenskih i hrvatskih zemalja na temelju hrvatskoga
povijesnog prav prirodnih zakona i narodne volje, me�utim, njegovi su �lanovi
tvrdili c bi Slovenija u zajednici s Hrvatskom imala potpunu samoupravu. "Sain
Istra bi, prema Spin�i�u, posve pripala Hrvatskoj.3
Osnivanje dvaju zastupni�kih klubova nije, me�utim, bio zavr�ni �in razila�enjima
izme�u slovenskih i hrvatskih zastupnika. Nakon silasl Taaffeove vlade i formiranja
kabineta kneza Alfreda Windischgratza, d godio se raskol i u Hohenwartovu klubu.
Napustili su ga �etiri hrvatska �est slovenskih zastupnika, me�u kojima i Ivan
Nabergoj i Lavoslav Gr gorec, koji je, ina�e, uvijek bio za povezivanje s istarskim
prava�ima. Oi su potom osnovali Klub hrvatskih i slovenskih zastupnika i za
predsjei nika Kluba izabrali Hrvata Mihu Klai�a. Iz Hohenwartova kluba iza�li s
ocjenjuju�i da nedovoljno zastupa narodne interese Slovenaca i Hrvata.4
Hohenwart ih je, me�utim, ubrzo, lipnja 1895., odlu�nom podr�kom si venskim
zahtjevima za osnivanje paralelnih slovenskih razreda na cei skoj gimnaziji,
uvjerio da se varaju. Hohemvart je time izazvao i pad Wii dischgratzove vlade.
Nakon sljede�ih izbora za Carevinsko vije�e, 1897., napokon su se s slovenski i
hrvatski parlamentarci povezali u Slavenski kr��anski naroi ni savez, kojem je na
�elu bio vo�a Katoli�ke narodne stranke Ivan �i ster�i�.5 Uz �esnaest Slovenaca i
jedanaest Hrvata u Savez se uklju�ile sedam Rusina i dva moravska Ceha. S
dalmatinskim Hrvatom dr. Gajo: Bulatom i Rusinom dr. Aleksandrom Barwihskim,
�uster�i� je bio jeda od predsjednika.6
2 Spin�i�evo pismo Hribaru, 18. svibnja 1892., NUK, ZIH.
3 Milanovi�, Hrvatski narodni preporod, II, 54.
4 Vasilij Melik, Slovenci v dr�avnem zboru 1893-1904, u: Z� 33(1979), 49-66, ovdje
56.
5 Vi�e o politici zastupnika Katoli�ke narodne, odnosno, Slovenske pu�ke stranke
Andi Rahten, Slovenska ljudska stranka v dunajskem parlamentu. Slovenska
parlamentan politika v habsbur�ki monarhiji 1897-1914 (Celje 2001).
6 Verzeichnis der Clubs des Abgeordnetenhauses [dalje: VCA] (1897), 43. O
djelovanju Sav za usp. Melik, Slovenci v dr�avnem zboru, 61-63; Irena Gantar
Godina, Neoslavizem Slovenci (Ljubljana 1994), 21-30.
120
Slovensko-hrvatska suradnja u be�kom parlamentu
�uster�i�u bi, dodu�e, vi�e odgovarala posvema�nja izolacija kranjskih liberala,
ali se u danoj situaciji zadovoljio i njihovom suradnjom u savezu koji se ponosio
atributom "kr��anski" u nazivu. Slavenski kr��anski narodni savez povezao se u
parlamentu s drugim klubovima s tzv. "desnice". Tako se formirala sna�na koalicija
koju su, uz Slavenski kr��anski narodni savez, sa�injavali poljski, �e�ki i
rumunjski klub te �e�ki konzervativni veleposjednici i njema�ki katoli�ki
konzervativci.7 Ta vladina ve�ina jako je podsje�ala na glasoviti Taaffeov
"�eljezni obru�". �uster�i� je gajio nade da �e se koaliciji priklju�iti i
Leugerovi kr��anski socijali.8
Ministar predsjednik Kazimir grof Badeni u razgovorima je uvjeravao Frana pl.
Pov�ea i druge slovenske zastupnike daje za ju�ne Slavene spreman "mnogo u�initi i
da za to ima i ovlasti".9 Poticao ih je da osnuju zajedni�ki klub slovenskih i
hrvatskih zastupnika,10 a ina�e je svojom glavnom misijom dr�ao skidanje s dnevnog
reda �e�kog pitanja. Me�utim, njegove dvije zapovijedi o jeziku za �e�ku i Moravsku
iz travnja 1897. nai�le su na sna�an otpor i izazvale pravi furor teutonicus
njema�kih zastupnika koji su, predvo�eni militantnim pangermanima, ubrzo zapo�eli u
parlamentu bu�nu opstrukciju, kojom su posve paralizirali njegovo djelovanje.
Slovenski i hrvatski zastupnici stali su u obranu Badenija. Jedan od �elnika
Katoli�ke narodne stranke dr. Ignacij �itnik jednom je prigodom na skupu prista�a
stranke u Kranjskoj izjavio da "austrijski Slaveni ne �ele vi�e biti sluge nego
ho�e biti ravnopravni u dr�avi za koju �rtvuju krv i dobra". Rekao je da "mi nismo
cigani, kako nas naziva Schonerer, a ni dotepenci, kako nas psuje pobjesnjeli Wolf,
ve� je na� rod ovdje od davnina i u mnogim je bitkama prolijevao svoju krv za
Austriju i dom". Naglasio je da su Slovenci i Hrvati stolje�ima stajali Nijemcima
"na stra�i prema krvolo�nom Tur�inu", pa da zato zaslu�uju "sva prava austrijskog
dr�avljanina na opstanak na svojoj zemlji". Po �itnikovu mi�ljenju Slovenci i
Hrvati bi se morali hrabro baciti na posao, zahtijevaju�i za jugoslavenske
pokrajine istu naredbu o jeziku kakva je donijeta za �e�ku i Moravsku.11
Zastupnici Katoli�ke narodne stranke vrlo su �esto u Carevinskom vije�u istupali u
ime Hrvata, zala�u�i se za njihova narodna prava podjednako gorljivo kao za
slovenska. Isticali su svoju jugoslavensku orijentaciju i solidarnost s Hrvatima u
banskoj Hrvatskoj. U svom govoru u parlamentu 13. svibnja 1897. �itnik je Slovence
i Hrvate nazvao pjesni�ki "djecom Jugoslavije", a nju samu "ju�noslavenskom
majkom", koja sjedi uz noge
7 Melik, Slovenci v dr�avnem zboru, 62.
9 Dnevnik Vjekoslava Spin�i�a, 26. listopada 1896., Hrvatski dr�avni arhiv,
Rukopisna ostav�tina Vjekoslava Spin�i�a (dalje: Spin�i�ev dnevnik, HDA, ROVS),
kut. 2.
10 Spin�i�ev dnevnik, 23. listopada 1896., HDA, ROVS, kut. 2.
11 Slovenec, 15. srpnja 1897.
121
"preuzvi�ene matere Austrije".12 Slovensko-hrvatsko povezivanje slovensl su
zastupnici uvijek predstavljali kao potporu Monarhiji. Tako je, na pr mjer,
kranjski zastupnik Ivan Vencajz 25. svibnja 1900., na zasjedanju d< legacija u
Budimpe�ti, rekao daje politi�ki ideal Slovenaca i Hrvata stai ilirska ideja, a da
je ona, zapravo, austrijska ideja. Pritom je podsjetio d Franjo Josip I. i nadalje
nosi i naziv kralja Ilirije.13
Usprkos mnogim smjenama i promjenama austrijskih vlada, rje�avan problema u vezi sa
zapovijedima o jeziku u �e�koj nije se pomaklo s m tve to�ke. Zastupnici Katoli�ke
narodne stranke postajali su sve nestr] ljiviji jer su, zbog pretrpanosti dnevnog
reda �e�ko-njema�kim odnosim; vladini krugovi ignorirali slovenske zahtjeve. Upravo
to, a i razo�aran izazvano paktiranjem Luegerovih kr��anskih socijala s njema�kim
na�i nalima, slovenske je politi�are jo� vi�e u�vrstilo u uvjerenju da treba ojj
�ati savez s Hrvatima.
Prvak Katoli�ke narodne stranke Pov�e otvoreno je 6. lipnja 1899., r sjednici
izvr�nog odbora desnice, istupio protiv davanja prioriteta �e�ka pitanju. Zatra�io
je cjelovito rje�enje i ure�enje pitanja nacionalne auton mije u krunskim zemljama,
isti�u�i da "Slovenci i istarski Hrvati nipo�' ne mogu odobriti dono�enje jezi�nog
zakona samo za �e�ku zemlju". To l naime, zna�ilo da "�im su se �esi sporazumjeli i
pomirili s Nijemcima, SI venci i Hrvati ostaju zaboravljeni, predani neizvjesnoj
sudbini." Pov�e je n glasio da bi, iako uop�e ne sumnja u �e�ku dobronamjernost,
ipak treba da "jezi�ni zakon, zajedno s �esima, dobiju sve austrijske krunske
zemlje"
Vlada, me�utim, nije prihvatila slovenske zahtjeve, a u listopadu 189 opozvala je i
jezi�ne zapovijedi za �e�ku i Moravsku, stoje izazvalo �est ke prosvjede �e�kih
zastupnika. Nakon podu�eg oklijevanja, Slavenski k ��anski narodni savez podr�ao je
�ehe i pridru�io se opstrukciji. Potkr 1900. slijedili su novi izbori za Carevinsko
vije�e.
Po�etkom novoga saziva parlamenta slovenske i hrvatske zastupnil ponajvi�e je
zaokupljalo i zapo�ljavalo formiranje jedinstvenoga ju�nosl venskog kluba u
Carevinskom vije�u.15 Prvak Narodne napredne strani Ivan Tav�ar zalagao se za klub
svih ju�noslavenskih zastupnika, napon nju�i pritom da klub ne bi smio imati
kr��anski, odnosno katoli�ki pre znak. Nasuprot tome, Ivan �uster�i� je od samoga
po�etka odlu�no odi jao suradnju s kranjskim liberalima, pogotovu s Tav�arom. On
se, dodu� zalagao za jedinstven ju�noslavenski klub, ali je istodobno �elio izolira
tri kranjska i jedinoga gori�kog slovenskog liberalnog zastupnika, tvrd �i da bi
liberali u zajedni�kom klubu "samo igrali ulogu intriganata". I
12 SPSHAR, XII. sesija, 15. sjednica (13. svibnja 1897.), 795.
13 Stenographische Sitzungs-Protokolle der Delegationen des Osterreichischen
Reichsrm (dalje: SSPDOR), XXXVI. sesija, 2. sjednica (25. svibnja 1900.), 21.
14 Slovenec, 8. lipnja 1899.
15 Usp. Melik, Slovenci v dr�avnem zboru, 63-64; Pleterski, Dr. Ivan �uster�i�,
110-112.
122
Dr. Ivan �uster�i� (1863.-1925.), prvak Slovenske pu�ke stranke, dugogodi�nji voda
slovenskih i hrvatskih zastupnika u be�kom parlamentu, supred-sjednik Hrvatsko-
slovenske stranke prava (1912./13.)
to se �uster�i�, kao ni njegovi zastupni�ki kolege, nipo�to nije htio odre�i
katoli�koga karaktera kluba.16
Na �uster�i�ev poziv u Be�u su se 28. sije�nja 1901. okupili kranjski zastupnik
Ivan Vencajz, �tajerci Hugo vitez Berks i dvorski savjetnik dr. Miroslav Ploj te
dalmatinski zastupnik don Juraj Biankini. �uster�i� se odmah na po�etku sastanka
zalo�io za stvaranje jedinstvenoga ju�noslavenskog kluba, ali bez kranjskih
liberala. Dalmatinac i �tajerci ocijenili su da bi bilo �teta ako klub ne bi okupio
sve slovenske zastupnike. Ploj je ustrajao na tome da se u klub pozovu i liberali,
isti�u�i da "politi�ke razlike treba ostaviti kod ku�e, a ovdje je posrijedi
zajedni�ka narodna stvar". Ponudio je i svoje posredovanje, me�utim, �uster�i�a
nije uspio pridobiti. On je ostao na svome i ponovio da bi suradnja s Tav�arom bila
"izdaja narodnih interesa".17
U pregovore su se 30. sije�nja uklju�ila jo� tri dalmatinska zastupnika i Spin�i�.
Dalmatinski narodnjak dr. Vicko Iv�evi� izrazio je �aljenje �to je "kranjski
razdor" zahvatio i be�ke parlamentarce. Zalo�io se za osnivanje kluba svih
slovenskih i hrvatskih zastupnika te da mu se pridru�e i oba Srbina. I Spin�i� se
izjasnio za uklju�ivanje slovenskih liberala u klub, isti�u�i da �e, u protivnom, u
parlamentu djelovati kao "divljak". Dalmatinski prava� Josip Vergil Peri� naglasio
je da klub mora biti na kr��anskim temeljima, ali da se nikoga, pa ni kranjske
liberale, ne mo�e isklju�ivati, naravno, ako pristaju na kr��anski program. Istupio
je protiv primanja Srba, osim ako stave svoje potpise pod hrvatski dr�avnopravni
program. Isto se tako suprotstavio uklju�ivanju drugih Slavena, ocjenjuju�i da bi
se time "izgubila hrvatsko-slovenska narodna individualnost". Peri�evo stajali�te
podr�ao je Biankini, nakon �ega su svi dalmatinski zastupnici izjavili da "ne�e u�i
ni u jedan klub koji ne�e biti otvoren svim slovenskim zastupnicima". Istaknuli su
da se ne �ele "pridru�iti ni jednoj ni drugoj od suprot -stavljenih slovenskih
stranaka, jer bi se time umije�ali u kranjsku prepirku". Za slu�aj da se spor ne
izgladi, zalo�ili su se za osnivanje isklju�ivo hrvatskog kluba. �uster�i� je ipak
ustrajao na svom stajali�tu. Rekao je da
16 Slovenec, 22. sije�nja 1901.
123
mu se argumentacija hrvatskih kolega �ini nelogi�nom. Jer, s jedne strar navodno se
zala�u za osnivanje broj�ano �to sna�nijeg kluba, a s druge pa strane spremni su,
zbog �a�ice liberala, rascijepiti ju�noslavensku delegi ciju na dva dijela, �to bi
bilo "na �tetu jugoslavenske politike". Negativnu, ocjenu dao i namjeri da se
osnuje isklju�ivo hrvatski klub, isti�u�i da taka klub "sam za sebe, budu�i
malobrojan, ne bi imao nikakvog zna�enja".
Slovenski i hrvatski zastupnici nisu uspjeli do�i do kompromisa. Pc �uster�i�evim
vodstvom osnovan je Slavenski centrum, kojem su pristupi i �etiri Rusina, �est
Poljaka i dva Ceha.19 �elnik dvadesetjedno�lanog kli ba postao je �uster�i�, koji,
me�utim, nipo�to nije mogao biti zadovolja jer mu se plan izolacije kranjskih
liberala izjalovio. Hrvatski zastupni o�ito jo� nisu bili zaboravili Tav�areve
mladena�ke zdravice hrvatsko] dr�avnom pravu i njegova izja�njavanja "planinskim
Hrvatom".
Uz to, vezivanje uz �uster�i�evu Katoli�ku narodnu stranku, sa sti jali�ta
hrvatskih politi�ara, u tada�njim prilikama nije bilo oportuno, sredi�njoj
slovenskoj zemlji, Kranjskoj, na vlasti je, naime, bio Tav�ar premda je bio ovisan
o savezni�tvu s vo�om njema�kih ustavovjernih vi leposjednika Josefom barunom
Schweglom, ni�ta (jo�) nije navje�tavalo d bi �uster�i�evi katoli�ki narodnjaci
ikada mogli posti�i apsolutnu domini ciju u slovenskoj politici. A ve�ina hrvatskih
narodnjaka jo� je uvijek, uni to� Krekovim izjavama o slovensko-hrvatskoj
vjernosti, bila nepovjerljiv prema kranjskim "klerikalcima".
Iako su proglasili svoju neutralnost naspram "kranjske borbe", hrvatsl su
zastupnici prakti�ki djelovali u interesu Tav�arevih liberala, omogu�iv im da,
zajedno s dva �tajerca i gori�kim liberalom, u�u u Hrvatsko-slovei ski klub. U
klubu je bilo �esnaest �lanova, vodio ga je Vicko Iv�evi�, a zj mjenik mu je bio
Miroslav Ploj. Osnivanje konkurentskoga parlamentarne saveza bilo je u tisku
katoli�kih narodnjaka popra�eno iznimno o�trim ki mentarima. Osobito zgra�anje
izra�eno je nad �injenicom da Tav�aru i nji govim antiklerikalnim suborcima u Klubu
prave dru�tvo sve�enici Biank ni, Peri� i Spin�i�. Hrvatski zastupnici su na taj
na�in, prema spomenuti] komentarima, zauzeli "neprijateljski polo�aj prema
slovenskom narodu", j( je Katoli�ka narodna stranka ipak reprezentant slovenskoga
naroda.20
No, Tav�aru nije uspjelo da se dugo odr�i u Klubu. Ve� potkraj o�ujk Ploj ga je
pozvao da napusti Klub, jer je kao urednik Slovenskog narod odgovoran za napade na
vjeru i crkvene institucije. Tav�ar je odmah iz< �ao iz Kluba i povukao za sobom
preostala tri slovenska liberala.21 Prem tome, �uster�i�u, koji je imao bezuvjetnu
Krekovu podr�ku,22 ipak se n
Slovenec, 5. velja�e 1901. VCA, XVII. sesija (velja�a 1901.), 31. Slovenec, 7.
velja�e i 11. o�ujka 1901. Melik, Slovenci v dr�avnem zboru, 64 Slovenec, 11.
o�ujka 1901.
124
kraju isplatilo beskompromisno inzistiranje na isklju�enju kranjskih liberala iz
ju�noslavenskih parlamentarnih kombinacija.
Nakon �to su oti�li iz Hrvatsko-slovenskog kluba, Tav�ar i trojica njegovih
prista�a nisu uspjeli na�i parlamentarni savez koji bi im otvorio svoja vrata.
Preostalo im je da se povezu s dvojicom srpskih zastupnika i osnuju Jugoslavenski
napredni klub. Rije�ki Novi list tim je povodom zajedljivo konstatirao da se "prvi
zagovornik hrvatskoga dr�avnoga prava" Tav�ar povezao sa zastupnicima srpskih
"popova" i "kaludjera".23 �uster�i� je uspio potpuno provesti plan izoliranja
kranjskih liberala. U lipnju 1902. do�lo je, naime, do spajanja Slavenskog centra i
Hrvatsko-slovenskog kluba. Novoosnovani Slavenski savez imao je 28 �lanova. Za
�elnike su bili izabrani �uster�i� i Iv�evi�, a za njihove zamjenike Ploj i
Barwihski.24
U prolje�e 1903. u Hrvatskoj su uzeli maha sna�ni prosvjedi protiv re�ima bana
Khuena-Hedervarvja. U znak solidarnosti s hrvatskom oporbom u banskoj Hrvatskoj,
prosvjedima protiv Khuena pridru�ili su se i zastupnici Slavenskog saveza.25 Uz
podr�ku slovenskih i �e�kih zastupnika, Biankini je 19. svibnja podnio hitan
prijedlog da vlada mora poduzeti mjere radi smirivanja stanja na jugu dr�ave.26
Nakon njegova vatrenog govora, ministar predsjednik Ernest pl. Koerber je rekao da
se, u skladu sa sporazumom iz 1867., austrijska vlada ne smije mije�ati u situaciju
u Ugarskoj. Na to je reagirao �itnik, upozoriv�i ministra predsjednika da �e se
ju�noslavenski zastupnici, budu�i da vlada ne dr�i do njih, obratiti caru.27
Zahtjev da Bian-kinijev prijedlog ide po hitnom postupku dobio je, dodu�e, ve�insku
podr�ku - glasove mu je dala i Luegerova stranka - ali, kako je to bila tek
relativna ve�ina, rasprava nije povedena.28 Dalmatinski zastupnici tada su zamolili
Koerbera da im osigura audijenciju kod cara, no on je "odbio posredovanje, rekav�i
da se ne mo�e mije�ati u ugarske stvari". Dalmatinci su se potom poku�ali probiti
do cara mimo Koerbera, ali ih je on i u tome sprije�io.29
Postupak ministra predsjednika bio je popra�en �estokim kritikama u slovenskom
tisku. Predba�eno mu je da se u obavljanju svoje du�nosti oslanja uglavnom na
njema�ke nacionale i liberale. Na taj na�in vlada isklju�ivo u�vr��uje "ve�
ustaljeni sustav njema�kog liberalnog centralizma" i svojim djelima dokazuje "da je
njema�koga duha, prozirno zamaskiranog ravnopravno��u".30 Ploj je 24. studenoga
pro�itao u parlamentu podu�i popis Koerberovih grijeha. Spo�itnuo mu je daje "sebi
postavio na�elo prema kojem se ne smije udovoljiti ni jednom, kako god bio
opravdan,
23 Slovenec, 25. svibnja 1901.
24 VCA, XVII. sesija (travanj 1903.), 31.
25 Pleterski, Dr. Ivan �uster�i�, 134-135.
26 SPSHAR, XVII. sesija, 227. sjednica (19. svibnja 1903.), 20672.
27 Isto, 20708-20709.
125
nacionalnom, gospodarskom ili kulturnom zahtjevu slavenskih narodi ako to ne
dopu�taju njema�ke stranke". Istaknuo je tako�er da "sve ja� osje�amo da je Koerber
neprijatelj Jugoslavena".31 No, ministar predsjec nik ignorirao je kritike
slovenskih zastupnika. Imao je, naime, dovoljn sigurnu ve�inu, koju �a�ica
nezadovoljnih Slovenaca i Hrvata nije mogl ugroziti. Zabrinuo se tek kada su �e�ki
zastupnici ponovno zapo�eli ot strukcijom, pritom, od o�ujka 1904., potpomognuti od
zastupnika Slaver skog saveza, koji su im se u tome pridru�ili.32
Nakon izborne reforme i izbora za Carevinsko vije�e 1907., zastupnii Slovenske
pu�ke stranke - kako je potkraj 1905. preimenovana dotadai nja Katoli�ka narodna
stranka - osnovali su Slovenski klub. Uz dva zj stupnika gori�ke Slovenske pu�ke
stranke i jedinoga zastupnika koru�ki Slovenaca, u Klub su u�li i zastupnici
�tajerskoga Slovenskog selja�kog s� veza, koji je vodio dr. Anton Koro�ec.33
�elnikom Kluba, koji je brojio 1 �lanova, imenovan je �uster�i�.34
Istodobno su slovenski liberali, hrvatski zastupnici iz Istre i Dalmacije 1 oba
srpska zastupnika osnovali Savez ju�nih Slavena. �elnik je postao Iv�< vi�, a
njegov zamjenik katoli�ki disident Ploj.35 Iako su osnovali svoj, Slovei ski klub,
zastupnici Slovenske pu�ke stranke � koja se s bliskim slovenskii politi�kim
organizacijama iz �tajerske, Gori�ke, Koru�ke i Istre 17. listopad 1909. povezala u
Sveslovensku pu�ku stranku - zdu�no su nastojali oja�a veze s hrvatskim prava�ima.
U vrijeme priprema za aneksiju Bosne i He: cegovine prvaci Slovenske pu�ke stranke
po�eli su istupati u javnosti sa z< htjevom za sjedinjenjem slovenskih i hrvatskih
zemalja u okviru trijalizmj tj. formiranjem tre�e, ju�noslavenske dr�avnopravne
jedinice u Monarhij
Vo�e Slovenskog kluba isprva su izbjegavali re�i posve odre�eno koje 1 zemlje bile
uklju�ene u ju�noslavensku dr�avnu jedinicu. Bio je to sasta1 ni dio �uster�i�eve
taktike da ne spominje izrijekom slovenske zemlje kj ko ne bi odmah izazvao �estoko
protivljenje njema�kih nacionala i ma�ai ske politi�ke elite. Odlu�io se za
politiku strpljivog �ekanja, vjeruju�i d �e se trijalizam morati uvesti kako bi se
u dr�avi smanjila politi�ka m< Ma�ara, Talijana i Srba. U svojim je nastupima
postupno po�eo isticati va�nost uklju�ivanja slovenskih zemalja u ju�noslavensku
dr�avno-pra1 nu jedinicu, a kao jedan od glavnih argumenata u prilog tome navodio j
�injenicu da bi, bez uklju�ivanja Slovenaca, pravoslavni element u toj tv< revini
prevladao nad katoli�kim.36 A to je ve� bila melodija koja je godi!
31 Slovenec, 12. prosinca 1903.; SPSHAR, XVII. sesija, 245. sjednica (24. studenoga
1903 22460-22467.
32 Zapisnik klupske sjednice Slavenskog saveza, 15. o�ujka 1904., HDA, ROVS, kutija
5.
33 O Koro��evom parlamentarnom djelovanju podrobno Feliks J. Bister, Anton Koro�ec,
d �avnozborski poslanec na Dunaju. �ivljenje in delo 1872-1918 (Ljubljana 1992).
34 VCA, XVII. sesija (lipanj 1907.), 29.
35 Isto, 43.
36 Spin�i�ev dnevnik, 15. listopada 1908., HDA, ROVS, kutija 2.
126
u�ima prestolonasljednika Franje Ferdinanda i njegovih pouzdanika iz
velikoaustrijskih krugova.
Nastup vlade Richarda baruna Bienertha, za koga se govorilo da je pre-
stolonasljednikov �ovjek i koji je ra�unao prije svega na podr�ku njema�kih i
poljskih zastupnika, bio je 25. studenoga 1908. popra�en i takti�kim udru�ivanjem
Slovenskog kluba i Saveza ju�nih Slavena.37 Narodni savez, kojem su na �elu bili
�uster�i� i Iv�evi�, brojio je 37 zastupnika.38 U svojim politi�kim kombinacijama
Bienerth je isprva poku�ao pridobiti i Slovence, nude�i im na me�ustrana�kim
pregovorima navodno �ak i ministarsko mjesto. Bilo je to ponajvi�e izazvano
�injenicom stoje �uster�i� 5. listopada, prilikom aneksije Bosne i Hercegovine,
pru�io bezuvjetnu podr�ku austrijskoj vladi. Time je zaradio i pohvalu samoga
Franje Josipa koji je �ak, pred okupljenim ministrima, rekao: "Dr. �/uster�i�/ ist
doch ein guter Osterreicher!"39
No, u velja�i 1909. zastupnici Slovenskog kluba bili su neugodno iznena�eni
rekonstrukcijom vlade. Bienerth je, naime, posve prezreo Slovence, a u kabinet
uklju�io dva �tajerska Nijemca, dr. Viktora viteza Hochenburge-ra i Karla grofa
Sturgkha. Potonjima je pri�e povjerio i dva resora od vitalne va�nosti za Slovence
- pravosu�e i �kolstvo. Nezadovoljni su bili i �esi, s obzirom na to �to je na �elo
njema�kog ministarstva bio imenovan militantni njema�ki nacional dr. Gustav
Schreiner.40 Takav sastav "karnevalskog ministarstva", s dominacijom ministara iz
redova njema�kih nacionala, na slovenske je i �e�ke zastupnike djelovao gotovo kao
navje�taj rata.41
�uster�i� je u povodu vladinoga "njema�kog kursa" pokrenuo u Carevinskom vije�u
akciju za osnivanje velikog slavenskog bloka. Prvo se, 29. sije�nja 1909., Narodni
savez udru�io s �e�kim i katoli�kim narodnjacima i starorusinima u Slavensku
sredi�njicu (centrum) s ukupno 58 zastupnika. Ve� sljede�eg mjeseca, 17. velja�e,
28 �e�kih agraraca, 20 mlado�eha, 20 �lanova Saveza Ju�nih Slavena, 17 �lanova
Slovenskog kluba, 17 �e�kih katoli�kih narodnjaka, 12 �e�kih radikala, 5
starorusina, 4 �lana Moravske narodne stranke i 2 �e�ka realista (jedan je od njih
bio Toma� Garri-gue Masarvk) udru�ili su se u Slavensku uniju, koja je imala
zajedni�ku parlamentarnu komisiju i izvr�ni odbor sastavljen od vo�a zastupljenih
stranaka.42 Sa 125 zastupnika Slavenska unija postala je najve�om strankom u
Carevinskom vije�u.
37 Usp. Andrej Rahten, Politika zastupnika Slovenskog kluba u Carevinskom vije�u
1908. -1911., u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta
Sveu�ili�ta u Zagrebu 30(1997), 185-197.
38 VCA, XVIII. sesija (prosinac 1908.), 23, 25 i 27.
39 Koro��evo pismo Jankovi�u, 28. prosinca 1908., Pokrajinski arhiv Maribor,
Zapu��ina Frana Jankovi�a.
40 John W. Boyer, Culture and political Crisis in Vienna. Christian Socialism in
Power, 1897-1918 (Chicago - London 1995), 148.
42 Slovenec, 29. sije�nja, 17. i 18. velja�e 1909.
127
Za Bienertha je osnivanje Slavenske unije palo u vrlo nezgodno vri me. Aneksijska
se kriza zao�trila, pa je morao kroz parlament �to bi progurati zakonski prijedlog
o vojnim novacima. Iako je bio u oporbi, S venski klub je, zbog opasnosti izbijanja
rata sa Srbijom i Rusijom, pred �eni kontingent novaka glatko podr�ao. Dva �lana
Slovenskog kluba '. o�ujka su izabrana �ak za predsjednike vrlo va�nih odbora
Carevinsk vije�a: �uster�i� aneksijskog, a Poga�nik obrambenog. Na samom vrhun
aneksijske krize �uster�i� je u Carevinskom vije�u odlu�no izjavio da e strijski
Jugoslaveni, premda su im Srbi bra�a, ne�e pru�ati pomo� Kral vini Srbiji. Istaknuo
je da jam�i kako �e austrijski Jugoslaveni, pa mak im krvarila srca, potpuno i
lojalno izvr�iti svoju vojni�ku du�nost.43
Primirje izme�u Bienerthove vlade i oporbene Slavenske unije izdr�s je samo do
kraja aneksijske krize. No, �im je opasnost izbijanja rata sa i bijom pro�la, u
Carevinskom vije�u po�ela je silovita parlamentarna bit izme�u oporbenih i stranaka
na vlasti. Suprotstavljanja �e�kih i socijalc mokratskih zastupnika Bienerth je,
dodu�e, o�ekivao, ali ni u snu nije j mi�ljao da �e mu najvi�e pote�ko�a zadati
malobrojni Slovenski klub.
Aneksija Bosne i Hercegovine donijela je austro-ugarskim vladin: krugovima ne samo
vanjskopoliti�ke probleme nego i cijelu hrpu unutj njopoliti�kih pote�ko�a. Jedna
je od njih bila vezana uz ukidanje name na poljodjelska zemlji�ta u Bosni i
Hercegovini. Car je 30. travnja oc brio osnivanje ugarske Agrarne i komercijalne
banke za Bosnu i Hen govinu. Iza le�a austrijske vlade koncesiju za nju dodijelio
je zajedn ki ministar financija Burian predsjedniku Ugarske komercijalne ban Leu
Lanczvju. Glavna je zada�a Agrarne banke bila da osigura kred: za osloba�anje
zemlje bosanskohercegova�kih seljaka od nameta, za s je, uz Burianovu podr�ku,
dobila monopol i druge velike privilegije. IV �utim, protivnici Agrarne banke
tvrdili su da pojedine odredbe njezi pravilnika omogu�avaju lihvarski odnos banke
prema bosanskoherce| va�kim seljacima.44
Na ma�arske namjere slovenski su zastupnici upozorili ve� 10. o�ujl kada je
�uster�i� podnio interpelaciju ministru financija dr. Leonu vite Bilihskom,
zahtijevaju�i posredovanje austrijske vlade kako Bosna i Hi cegovina ne bi postala
"plijen ugarskih burzovnih �pekulanata".45 U sve odgovoru na interpelaciju Bilihski
je rekao da vlada �titi austrijske im rese, a da bi za rad Agrarne banke bilo
potrebno i odobrenje zemaljsk Sabora Bosne i Hercegovine. Ali, unato� tim
ministrovim poja�njenjin Carevinsko je vije�e jednoglasno prihvatilo �uster�i�ev
zahtjev da vla mora sprije�iti privilegiranje Agrarne banke.46
43 SPSHAR, XIX. sesija, 7. sjednica (19. o�ujka 1909.), 344-345.
45 SPSHAR, XIX. sesija, 1. sjednica (11. o�ujka 1909.), 46.
46 Isto, 60.
128
No, Bienerth i Bilihski nisu po�tovali odluku Carevinskog vije�a i Lan-czy je ve�
potkraj travnja imao u d�epu carevo odobrenje. Na takav vladin postupak Slovenski
klub je po�etkom svibnja reagirao odlu�nim oporbenim stajali�tem i pokretanjem
velike kampanje protiv Agrarne banke. Glasilo Slovenske pu�ke stranke Slovenec
cijelog je svibnja mobilizirao javno mnijenje, donose�i iz dana u dan �lanke koji
su bili i sna�no antisemitski obojeni te upozoravali da Bosnu �ele ��epati
"poma�areni �idovi", "�idovske pijavice" i "�idovski krvopije", koji �e istjerati
slavenske seljake i naseliti "ma�arske �iko�e".47 U Carevinskom vije�u po�ela je
dugotrajna bitka koju je �uster�i� spretno iskoristio za propagiranje trijalisti�ke
ideje i solidarnosti ju�noslavenskih naroda.
Afera s bankom zatim je dospjela na dnevni red aneksijskog odbora, kojem je
predsjedavao �uster�i�. Tom prigodom, 6. svibnja, Krek je u svom govoru najvi�e
kritizirao Bilihskoga, isti�u�i da bi, kao slavenski ministar financija i sin
poljskoga naroda, morao znati stoje aneksija.48 Krekovo pozivanje na slavensko i
poljsko podrijetlo Bilihskoga nije nipo�to bilo slu�ajno; Slovenskom su klubu bili,
naime, potrebni i glasovi poljskih zastupnika, pa je Krek poku�ao iskoristiti
priliku da ih pridobije nagla�avanjem slavenske solidarnosti. No, bio je to ra�un
bez kr�mara jer je Poljski klub bezrezervno podr�ao svoga zemljaka, a iznimka je
bila samo skupina zastupnika Poljske pu�ke stranke Jana Stapihskoga, koji je bio u
sva�i s Bi-lihskim.49 Parlamentarna komisija Slavenske unije sastala se 11. svibnja
i suglasjem zaklju�ila da �e solidarno podr�ati ju�noslavenske zastupnike.50
Slavenskoj uniji obe�ali su podr�ku socijaldemokrati, naravno, ne toliko iz
simpatije prema slavenskim strankama koliko zbog �injenice �to pravilnik ugarske
Agrarne banke, nagla�enom strogo��u prema siroma�nim bosanskim seljacima, nije bio
ba� u skladu sa socijaldemokratskim na�elima.
Dalmatinski zastupnik Antun Vukovi� vitez Vu�jidolski predlo�io je 13. svibnja u
ime Narodnog saveza da aneksijski odbor prihvati tri rezolucije kojima se od vlade
tra�ilo da odmah formalno poni�ti obvezu zajedni�koga ministarstva financija da
bude jamac te da ne prihvati nacrt ustava za Bosnu i Hercegovinu sve dok ne bude
utvr�eno da je prema va�e�em bosanskom ustavu ukidanje nameta na zemlju isklju�ivo
javna stvar, a da privatna poduze�a nemaju pravo ni na kakve koncesije.51 Uo�i
glasovanja najzbunjeniji su bili kr��anski socijali. S jedne strane, bili su posve
nacistu da Agrarna banka u takvom obliku nije prihvatljiva ni s austrijskog, niti s
kr��ansko-socijalnog stajali�ta, s druge pak strane nipo�to nisu htjeli dopustiti
Bienerthov pad. Kr��anski socijali su zatim zajedno s njema�-
47 Slovenec, 1., 10. i 12. svibnja 1909.
129
kim nacionalima i Poljacima glasovali protiv Vukovi�evih rezolucija, ] one - sa 21
prema 26 glasova - nisu pro�le. Predlo�ene rezolucije podr�i su, osim Slavenske
unije, socijaldemokrati i Talijani, a zastupnici Poljsi pu�ke stranke nisu
glasovali.52
�uster�i� se ipak jo� nije predao. Vukovi�eve prijedloge rezolucija upul je plenumu
parlamenta. Tra�e�i podr�ku obra�ao se ne samo slovenskim 2 stupnicima i
socijaldemokratima, nego je istupao prije svega kao braniti nadle�nosti i interesa
austrijskog Carevinskog vije�a, u �emu mu je naru! i�la i �injenica �to je vlada
ignorirala zaklju�ke parlamenta od 11. o�ujk Njegovi apeli ipak nisu mogli utjecati
na zastupnike njema�kih stranak koji su i nadalje podr�avali Bienertha. Sli�no je
bilo i s ve�inom poljskih 2 stupnika, koji se nisu smek�ali ni kad im je Krek na
besprijekornom po skom recitirao rodoljubnoga romanti�nog pjesnika Adama Mickiewic2
Slovenski narodni tribun, koji je slovio i kao velik slavenofil, poljskim je 2
stupnicima rekao da oni koji u politici prema Bosni i Hercegovini zastupa takvo
stajali�te, nemaju pravo nazivati se sinovima poljskoga naroda.53
Poslije mnogih takti�kih obrata, u toku kojih su njema�ki zastupnici b prisiljeni
posegnuti i za opstrukcijom, 8. lipnja je, napokon, u Carevinsko vije�u do�lo do
zaista borbenog glasovanja. Rezultat je bio posve tijesan: vla< ne su stranke
pobijedile s ve�inom od tek pet glasova - 242 prema 237. Prol rezolucije glasovali
su kr��anski socijali, njema�ki nacionali, Poljaci i Talr ni, a za nju
socijaldemokrati i Slavenska unija.54 Slovenski klub je nakon to: odlu�io poslu�iti
se jedinim oru�jem koje mu je jo� preostalo - opstrukcijo]
Povod agresivnijem nastupu Slovenskog kluba pru�io je sam Bienert uvrstiv�i u
raspravu o prora�unu pitanje osnivanja talijanskoga pravn fakulteta u Trstu, �emu
su se Slovenci, dakako, usprotivili. U odboru prora�un slovenski su zastupnici
dugotrajnim izlaganjima posve blokir li raspravu o osnivanju fakulteta.55 Po�etak
lipnja bio je u Carevinsko vije�u u znaku opstrukcije slovenskih zastupnika, koji
su vrlo "prilje�n sudjelovali u raspravi o manjinskom �kolstvu u �e�kim zemljama. O
struiranje slovenskih zastupnika doprlo je i do cara, koji je predsjedi ku
parlamenta Robertu Pattaiju rekao da bi "nastavljanje opstrukcije t skandal".56
Odnosi su po�eli pucati i me�u ju�noslavenskim zastupnicima. Sav ju�nih Slavena
napustio je 10. srpnja Narodni savez, u �emu je odlu�uju ulogu odigrao Ploj,
zala�u�i se za politiku skloniju vladi.57 Parlamentari
53 Isto, 1246-1251.
54 Isto, 1334-1335.
57 Fran Erjavec, Zgodovina katoli�kega gibanja na Slovenskem (Ljubljana 1928), 175;
Bist Anton Koro�ec, 81-82.
130
kriza trgnula je i Bienerthova za�titnika Franju Ferdinanda. On je polovicom srpnja
poslao �uster�i�u svog pouzdanika, zahtijevaju�i da "smiri svoje bezobzirne napade
na Bienerthovu vladu".58 Me�utim, pregovori izme�u Slavenske unije i Bienertha
ostali su bez rezultata, nakon �to ministar predsjednik nije pristao da i Slovenci
dobiju jedno ministarsko mjesto. Na sjednici parlamentarne komisije 15. prosinca
prijepodne Slavenska unija odbacila je Bienerthove prijedloge za rekonstrukciju
vlade, nakon �ega su �e�ki agrarci do jedan sat poslijepodne ve� pretrpali dnevni
red Carevin-skog vije�a sa 37 hitnih prijedloga.59
Tako je po�ela glasovita "duga sjednica" parlamenta, koja je trajala od 15. do 19.
prosinca, neprekidno 86 sati. �e�ki zastupnici zapo�eli su opstrukciju
iscrpljuju�im nizom beskrajnih govora, u �emu se najneumorni-jim pokazao agrarac
Vaclav Kotlar, koji je 15. i 16. prosinca govorio neprekidno vi�e od 12 sati.
Vladine stranke ipak nisu klonule ve� su uvele �ak i no�na de�urstva i rad u
smjenama svojih zastupnika. Bienertha su podr�ali i socijaldemokrati, organizirav�i
i demonstracije pred parlamentom protiv opstrukcionista.60
Drugoga dana opstrukcije, 16. prosinca, u zbivanja se ponovno upleo �uster�i�. U
dogovoru s Krekom i Koro�cem odlu�io je da Slovenski klub predlo�i izmjenu dr�avnog
zakona br. 94 iz 1873. o poslovniku Carevin-skog vije�a, kako bi predsjednik
Carevinskog vije�a dobio �iroke ovlasti i mogao sprije�iti opstrukcije. S takvim
zakonskim prijedlogom �uster�i� je pohitao �e�kim agrarcima Franti�eku Udr�alu i
Antonu Zazvorki te dobio njihovu podr�ku. Preduhitriv�i za trenutak �e�ke radikale,
koji su podno�enjem 19 hitnih prijedloga upravo htjeli zao�triti i produ�iti
opstrukciju, Slovenski klub i �e�ki agrarci podnijeli su svoj hitni zakonski
prijedlog - nazvan po prvome potpisniku Kreku - trenuta�no predsjedavaju�em
Zazvorki.61
Sutradan, 17. prosinca popodne, �e�ki su agrarci ve� potisnuli u stranu sve one
hitne prijedloge, omogu�iv�i Kreku da iza�e sa svojim. Nasuprot neugodno
iznena�enim njema�kim nacionalima, kr��anski su socijali reagirali vrlo brzo i u
sedam sati nave�er prihvatili Krekov prijedlog. Ubrzo su to u�inili i parlamentarni
klubovi socijaldemokrata, Poljaka i Romanske unije (Talijana i Rumunja).62
Bienerthu nije preostalo ni�ta drugo nego da podr�i Krekov prijedlog, pogotovu �to
se ideja o izmjeni poslovnika svidjela i dvoru. Pa je tako 6. o�ujka 1910. napokon
car naredio Burianu da izradi i bosansko-hercegova�kom zemaljskom Saboru predlo�i
nov nacrt zakona o ukidanju nameta na zemlju, kojim je utvr�eno posredovanje
58 Rahten, Politika zastupnika, 193.
59 Slovenec, 15. prosinca 1909.
62 Slovenec, 18. i 21. prosinca 1909.
131
zemaljske vlade u Sarajevu. Time je zloglasna bosanska Agrarna bani izgubila ve�inu
svojih privilegija.63
Ali optimisti�no ozra�je u parlamentu ve� su po�etkom prolje�a 191 pokvarili
talijanski zastupnici, zahtjevom za osnivanje talijanskoga prg nog fakulteta u
Trstu, koji je urodio novom parlamentarnom bitkom. 1 lijani su vladi uputili
ultimatum, najavljuju�i da �e prije�i u oporbu i gl sovati protiv prora�una ako
Bienerth ne udovoljni njihovim zahtjevirr Geslo im je bilo: Trieste o nulla.
Slovenski i hrvatski zastupnici odlu� su se usprotivili osnivanju talijanskog
fakulteta u Trstu jer bi to bilo p znanje da je Trst talijanski grad, a u njemu je
�ivjelo i mnogo Slovena i Hrvata. Slovenski klub i Savez ju�nih Slavena bili su
spremni dopus ti osnivanje talijanskoga fakulteta samo u Ju�nom Tirolu, ali i ondje
p uvjetom da se istodobno u Ljubljani osnuje ju�noslavensko sveu�ili�te. 1 lijanske
su zahtjeve podr�ali socijaldemokrati i ve�ina njema�kih zast pnika. Njema�ki su
radikali dotle bili protiv svakoga nenjema�kog univi ziteta, a Poljaci su �ekali
�to �e vlada odlu�iti. Slavenska unija nije vi funkcionirala kao cjelina, jer su
�e�ki vo�e Karei Kramar i T. G. Masar prihvatili talijansku argumentaciju.
Bienerth se na�ao izme�u dviju vatri. Ministar vanjskih poslova P. hrenthal vidio
je u davanju koncesija austrijskim Talijanima sredstvo u�vr��ivanje veza izme�u
Austro-Ugarske i Italije unutar trojnog save: pa je zato i podr�avao talijanski
zahtjev o fakultetu u Trstu. Me�uti protiv njegove italofilske politike istupio je
Franjo Ferdinand, zapovjedi1 Bienerthu da sprije�i planove ministra vanjskih
poslova.64
Bienerthova vlada izradila je potom kompromisni prijedlog, prema 1 jem bi se
privremeno (na tri ili �etiri godine) osnovalo talijansko sveu liste u Be�u. No, to
je odmah izazvalo revolt njema�kih radikala, koji isticali da bi talijansko
sveu�ili�te ugrozilo "njema�ki karakter" Be�a. ] su kr��anski socijali podr�ali
vladin prijedlog, njema�ki radikali optu li bi ih za izdaju njema�kih nacionalnih
interesa. Oni su se zato odlu li podr�ati talijanske zahtjeve o osnivanju
sveu�ili�ta u Trstu. Ju�nos venski zastupnici, od 17. lipnja 1910. udru�eni u
posebnom "sveu�ili�ni klubu",65 ostali su tako, sa svojim zahtjevom o osnivanju
ljubljanskog s1 u�ili�ta, posve usamljeni.
"Sveu�ili�ni klub" zapo�eo je svoju opstrukciju 28. lipnja maratonsk govorom Josipa
Gostin�ara na odboru za prora�un. Ju�noslavenske zasi pnike podr�ali su �e�ki
agrarci i radikali. Neovisno o njima opstruirac pangerman Vinzenz Malik, koji je
bio dosljedno protiv svake nenjema� visoke �kole. Gostin�ar je predlo�io �ak 150
rezolucija, dok su ih drugi <
63 Slovenec, 7. o�ujka 1910.
64 Rahten, Slovenska ljudska stranka, 102.
132
strukcionisti, predvo�eni borbeno raspolo�enim Koro�cem, imali u rezervi jo�
1600.66 Me�utim, politiku Slovenskog kluba sada je osudio ne samo vladin nego i
�e�ki tisak. Masarvk je u srpnju u svojim glasilima napao Suster�i�a i kritizirao
njegovu politiku, isti�u�i da ona nije ni �e�ka niti slavenska, a slovenske je
zahtjeve ocijenio nezrelima.67
Istodobno je Kramar pokrenuo akciju za osnivanje jedinstvenoga �e�kog
parlamentarnog kluba, namjeravaju�i time oslabiti dotada�nji jak �u-ster�i�ev
utjecaj na slavenske zastupnike. Vladin tisak je s neskrivenim zadovoljstvom
najavljivao kraj dominacije "neokrunjenog vojvode kranjskoga" u parlamentarnoj
politici slavenskih stranaka.68
I Savez ju�nih Slavena opet se udaljio od Slovenskog kluba i pribli�io vladi.
�tovi�e, 29. listopada, na sjednici delegacija Ploj je oti�ao tako daleko da je,
kao na�elnik odbora za Bosnu i Hercegovinu izrazio Burianu zahvalnost i priznanje
za njegovo upravljanje Bosnom i Hercegovinom.69 Ali to, naravno, nije moglo
utjecati na �uster�i�eve namjere da zahtijeva glavu zajedni�kog ministra financija.
�uster�i� je 12. studenoga odr�ao u delegacijama op�iran govor u kojem je osudio
ugarsku politiku prema Bosni i Hercegovini. Rekao je da su vojnici i�li pod carskom
zastavom, a ne pod zastavom ugarskoga kralja, ponaj-manje pak pod zastavom "kralja
Rame" (tako se u srednjem vijeku nazivao dio Bosne kojim su vladali ugarski
kraljevi). Zahtijevao je da se Bosna i Hercegovina udru�i s ostalim ju�noslavenskim
zemljama u jedno dr�avnopravno tijelo. Po njegovu mi�ljenju povijesne �injenice
jasno govore u prilog prava Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Predsjednik Slovenskog
kluba zatra�io je da, zbog postupaka u vezi s bosanskom Agrarnom bankom, delegacija
rezolucijom iska�e nepovjerenje zajedni�kom ministru financija.70
Pa ipak su kr��anski socijali, zajedno s Poljacima i njema�kim nacionalima, ponovno
podr�ali vladu. I ne samo oni. Protiv �uster�i�eve rezolucije bio je i Savez ju�nih
Slavena. Slovenski liberalni zastupnik Hribar �ak je 16. studenoga poslao Kramaru
brzojav, tra�e�i od njega da ne podr�i Suster�i�a, jer je "u interesu srpskog
slobodoumlja da Burian ostane na �elu bosanske uprave".71 Kramar i Masarvk o�ito su
poslu�ali "savjet" slovenskih liberala; �uster�i� je, naime, prilikom glasovanja u
delegaciji ostao gotovo posve usamljen.
No, pona�anje Ploja i kranjskih liberala nije se svidjelo �etvorki dalmatinskih
prava�a predvo�enoj dr. Antom Dulibi�em, pa su oni napustili Savez ju�nih Slavena i
29. studenoga, kao posebna zastupni�ka skupina,
68 Slovenec, 9. rujna 1910; Erjavec, Zgodovina, 187-188.
69 Slovenec, 31. listopada 1910.
70 SSPDOR, XLIV. sesija, 6. sjednica (12. rujna 1910.), 325-335.
71 Slovenec, 29. studenoga 1910.
133
pristupili Slovenskom klubu.72 �i ster�i� je tom prigodom, na pro�iri noj sjednici
Slovenskog kluba, n; glasio "staro zajedni�tvo hrvatski i slovenskih interesa na
politi�kom kulturnom polju, iz kojeg slijedi p< treba zajedni�kog politi�kog postup
nja". Tako�er je rekao da su "Slove: ci na stajali�tu hrvatskog dr�avne prava i da
u politi�kom sjedinjen; dvaju naroda vide najbolje ospos bljavanje za narodne borbe
i najbol jamstvo za siguran uspjeh". Na kr ju je izrazio nadu da �e Hrvati i SI
venci uvijek ostati vjerni geslu: "2 sveti kri�, za slobodu zlatnu i za n �a
prava!"73
Prava�ki je tisak osudio "antihrvatsku" politiku Saveza ju�nih Slaver i pozdravio
odluku �etvorice dalmatinskih prava�a. Uredni�tvo Hrvatsi dr�ave uputilo je 26.
studenoga Suster�i�u zahvalu za njegovo zalagan za sjedinjenje Bosne i Hercegovine
s hrvatskom Trojednom kraljevinor Slovenec je tim povodom pisao: "Mi se pak nadamo
da nam je vrlo bli2 vrijeme kada �e zajedni�ka slovenska i hrvatska pu�ka stranka
kora�a od Drave pa sve dolje do Kotora, ruku pod ruku, pod jednom zastavom, borbi
za svoje ideale".74 Savez ju�nih Slavena bio je u rasulu, njegovi voc
diskreditirani. Sveslovenska pu�ka stranka napokon je dobila bitku za d minaciju u
ju�noslavenskoj parlamentarnoj politici u Be�u.
Poslije izbora za Carevinsko vije�e lipnja 1911., na kojima su �estol porazili
slovenske liberale, zastupnici Sveslovenske pu�ke stranke obn vili su u parlamentu
savez s �etvoricom dalmatinskih prava�a u oblil Hrvatsko-slovenske zajednice.75
Njoj se ubrzo pridru�io i Narodni kh trojice istarskih zastupnika sa Spin�i�em na
�elu. Tako je stvoren Hrva sko-slovenski klub sa 27 �lanova. Vodio gaje �uster�i�,
a zamjenici su n bili Dulibi�, Koro�ec i Spin�i�.76 �uster�i� je, dakle, uspio u
be�kom pa lamentu formirati klub koji se morao uva�avati i koji je, prema njegovi
zamislima, trebao davati sna�ne poticaje politici reformiranja Monarhi na
trijalisti�koj osnovi.
Dikli�, Prava�tvo, 415. Slovenec, 29. studenog 1910. Slovenec, 3. prosinca 1910.
Usp. �uster�i�evo pismo Ivi Prodanu, Istorijski arhiv grada Sarajeva, Ostav�tina I
Prodana, fond 44, kutija 2. Za pribavljanje pisma zahvaljujem kolegi dr. Marjanu
Dikli< VCA, XXI. sesija (listopad 1911.), 41, 43 i 45.
Pismo dr. Antona Koro�ca kolegi zastupniku Vjekoslavu Spin�i�u, 31. svibnja 1913.
(Hrvatski dr�avni arhiv)
134
10.
TRIJALISTICKE KONCEPCIJE SLOVENSKIH I HRVATSKIH POLITI�ARA
Razglednica Zagreba oko 1910. godine (osobna zbirka Waltera Lukana)
U desetlje�u uo�i Prvoga svjetskog rata, a osobito nakon aneksije Bosne i
Hercegovine 1908., trijalizam1 je postao magi�nom rije�ju bez koje nije pro�ao ni
jedan va�niji govorni�ki ili publicisti�ki nastup prvaka Slovenske pu�ke stranke.
Trijalisti�ki su program, dodu�e, imali i hrvatski politi�ari, pa je postojao u
razli�itim varijantama. Slovenskom varijantom trijalizma predvi�alo se sjedinjenje
Bosne i Hercegovine, Trojedne kraljevine, Vojvodine i slovenskog teritorija ujedno
dr�avnopravno tijelo sa sredi�tem u Zagrebu. �itaju�i memoarsku literaturu, mo�emo
zaklju�iti da je "duhovni otac" te trijalisti�ke varijante bio �uster�i�.2
Slovenska varijanta trijalizma bila je u obliku dr�avnopravnog programa prvi put
predstavljena javnosti 11. velja�e 1905. Krekovim �lankom u Slovencu.3 Krek je
isticao istovjetnost stajali�ta slovenskoga katoli�kog tabora s dr�avnopravnim
programom hrvatskih prava�a. Pripadnost Slovenaca hrvatskoj dr�avi obrazlagao je
povijesnim argumentima. Pritom se pozivao na odluku Hrvatskog sabora od 9. o�ujka
1712., kojom su hrvatski stale�i i redovi prihvatili Pragmati�ku sankciju pod
uvjetom da Hrvatskom vladaju samo one k�eri habsbur�ke dinastije pod �ijom �e
vla��u biti �tajerska, Koru�ka i Kranjska. Osnovna je ideja Krekova programa bila
daje opstanak podunavske monarhije kao velesile mogu� samo uz rje�enje
jugoslavenskoga dr�avnopravnog pitanja. Da bi oja�ala svoj utjecaj na Balkanu,
Monarhija bi, po njegovu mi�ljenju, morala formirati "velik, upravno sjedinjen
ju�noslavenski teritorij", kako to zahtijevaju slovenski katoli�ki narodnjaci i
hrvatski prava�i.4
No, u vrijeme kada je program objavljen, �uster�i� i Krek su i nadalje bili samo
vo�e jedne male stranke koja u �irem, austrijskom okviru, nije imala politi�ku
te�inu. U sredi�njoj slovenskoj zemlji, Kranjskoj, tada su bjesnile �estoke
strana�ke bitke izme�u liberalnih i katoli�kih narodnjaka, �to je jo� dodatno
smanjivalo ionako malu mo� slovenskih politi�kih predstavnika na dr�avnoj razini.
Hrvatski politi�ari u tim su se okolnostima ograni�avali, jo� u najboljem slu�aju,
na izraze na�elne podr�ke slovenskim planovima, a neki su Slovence ve� sasvim
otpisali, prepu�taju�i ih njihovoj sudbini u njema�ko-talijanskim klije�tima.
1 Usp. Mazovec, Vzajemnost, 127-133.
2 �uklje, Sodobniki, 252.
3 Uvodnik u Slovencu pod naslovom Dr�avnopravno stali��e Slovencev in Hrvatov je,
dodu�e, nepotpisan, ali, sude�i po dikciji, autor teksta sigurno je Krek.
137
Najo�itije se to pokazalo u politici "novoga kursa", koja je po�ela 190 u
Dalmaciji.5 O�ekivanja da �e Hrvati, barem u Dalmaciji, koja je osta pod upravom
Be�a, biti nagra�eni za usluge slavne Jela�i�eve konjice, r su se ispunila.
Austrijska vlada vodila je u Dalmaciji smu�enu politiki nekim je svojim potezima
(na primjer, poku�ajem uvo�enja njema�kog j zika kao slu�benog) izazvala otpor
ve�ine dalmatinskih politi�ara pren Austriji i njihovo udaljavanje od starih
koncepcija austroslavenstva. N zadovoljstvo hrvatskih politi�ara vladinom politikom
u Dalmaciji poras je do po�etka 20. stolje�a toliko da je nemali dio njih zapo�eo
o�ijuke �ak i s ma�arskim politi�kim snagama, nude�i im podr�ku u njihovi
sukobljavanjima s Be�om. Nositelji nove politike hrvatske suradnje s m �arskim
nezavi�njacima protiv Be�a bili su prvak dalmatinskih prava Ante Trumbi� i urednik
rije�kog Novog lista Frano �upilo.
U svom opse�nom programatskom govoru 7. studenoga 1903. na sje nici dalmatinskoga
pokrajinskog Sabora Trumbi� je najavio da se pi bli�ava hrvatski rastanak od
austroslavisti�kih tradicija. Austrijsku dr�avu optu�io kao predstra�u
velikonjema�kog prodora na Balkan. H vatskim zemljama, istaknuo je, prijeti
invazija "njemstva kao sjevern narodnog kolosa", koji je svoj prvi �ator podigao u
Be�u, a iza njega i europski jug nadire "Velika Germanija koju prati nekoliko
milijuna ob ru�anih Teutona". Prema Trumbi�evu mi�ljenju "velika Germanija, koju je
jednako odu�evljen cesar Vilem kao i zadnji njema�ki comm voyageur na Balkanu",
korak po korak prodire na balkanska polja i "podvrgne svojoj sili, kao neko�
Franci, ove divne krajeve, koje je B dao Hrvatu za domovinu". Trumbi� je pozvao sve
narode "od Alpa Marice" na obranu od njemstva, koje prijeti da �e "pro�drijeti"
Balka ce. Pritom je osobito naglasio potrebu savezni�tva Hrvata i Ma�ara borbi
protiv Be�a. Rekao je da Habsbur�ka Monarhija nije ispunila s\ je poslanje da bude
uto�i�te malih naroda usred Europe ve� se "mjes da bude ku�om slobode naroda, da
narode njeguje u njihovom razviti i napredku, u ovoj se monarhiji samo robuje".
Svoje stajali�te o Austi Trumbi� je sa�eo sljede�im rije�ima: "U ovoj monarhiji
nema pravice hrvatski narod, no dodat �emo: Ovaj je narod bio prije Monarhije, pak
�ivjeti i poslie nje!"6
Politika novoga kursa, koju su pokrenuli Trumbi� i �upilo, kulmh rala je 5.
listopada 1905. glasovitom Rije�kom rezolucijom, koju je pot; sala ve�ina hrvatskih
politi�kih prvaka iz Dalmacije i banske Hrvatsl Potpisnici su izrazili svoju
podr�ku nastojanjima ma�arskih nezavi�n ka. Zalo�ili su se da se Dalmacija ponovno
uklju�i u Trojednu kraljevir
5 Usp. Rene Lovren�i�, Geneza politike novog kursa (Zagreb 1972); Tereza Ganza-
Aras,. litika "novog kursa" dalmatinskih prava�a oko �upila i Trumbi�a (Split
1992).
6 Brzopisna izvje��a zasjedanja Pokrajinskoga sabora dalmatinskoga (dalje: BIZPS
XXXVII. zasjedanje, 10. sjednica (7. studenoga 1903.), 654-657.
138
Trijalisti�ke koncepcije slovenskih i hrvatskih politi�ara
Don Ivo Prodan (1852.-1933.), vode�i prava�ki zastupnik iz Dalmacije
a od ostalih hrvatskih zemalja u rezoluciji se spominje samo Istra. Rijeka i
Me�imurje izostavljeni su iz obazrivosti prema ma�arskim ne-zavi�njacima, a Bosna i
Hercegovina zbog toga �to su potpisnici htjeli izbje�i provociranje srpskih
politi�ara, na �ijem se savezni�tvu trebala temeljiti nova hrvatska politika.7 Za
mentalitet pobornika politike novog kursa i kompromisa s Talijanima karakteristi�ne
su izjave pjesnika Ante Tresi�a Pavi�i�a, koji je rekao da su Slovenci "narodi� s
jezikom koji mi Jugoslaveni vi�e ne razumijemo". On je, uz to, smatrao da su
Slovenci "najzadrtiji separatisti pod kapom nebeskom".8
Potpis pod Rije�ku rezoluciju u Dalmaciji je odbio staviti samo manji dio prava�a
predvo�en sve�enikom Ivom Prodanom.9 To su bili "�isti" prava�i, koji su se
protivili Trumbi�evoj politici povezivanja s ma�arskim nezavi�njacima i ru�enja
Austrije. Ali, za uzvrat �to su vjerni Monarhiji, zahtijevali su sjedinjenje svih
hrvatskih zemalja, uklju�uju�i i Bosnu i Hercegovinu, na na�elima hrvatskoga
dr�avnog prava. Zalagali su se da se Austro-Ugarska preuredi na trijali-sti�koj
koncepciji.
U svojim izlaganjima u dalmatinskom pokrajinskom Saboru Ivo Prodan je isticao da
svi Hrvati moraju biti pod jednom upravom, slobodni pod �ezlom slavne habsbur�ke
dinastije. Zahtijevao je "suvereni parlament, kakav su Hrvati imali u doba svoje
samostalnosti", posebnu hrvatsku vojsku, ratnu i trgova�ku mornaricu, financijske
institucije i novac. Dr�ao je da je opstanak Habsbur�ke Monarhije i u interesu
hrvatskoga naroda, kao i u interesu svih malih naroda uop�e. Zalagao se za
osnivanje "velike savezne monarhije", pri �emu bi habsbur�ka dinastija trebala pod
svojim �ezlom okupiti "sve manje narode od Laponije do Krete, od ledenih gora do
�arke Afrike". Samo na taj na�in bi se, prema Prodanovu mi�ljenju, obistinilo staro
geslo - A.E.I.O.U.: Austria erit in orbe ultima. Austrija ima smisla samo kao
"konfederacija svih malih naroda koje je Providnost poredala
Ganza-Aras, Politika, 319-326.
Cit. Janko Pleterski, Politika "novega kurza", jadranski kompromis in Slovenci, u:
Isti, Studije o slovenski zgodovini in narodnem vpra�anju (Documenta et studia
historiae re-centioris 2, Maribor 1981), 69-100, ovdje 81.
Usp. Marjan Dikli�, Don Ivo Prodan u dalmatinskom saboru, u: Radovi Zavoda za
povijesne znanosti HAZU u Zadru, 43 (2001), 389-458.
139
Nikola Z. Bjelovu�i�, Kraljevina Hrvatska u Habsbur�koj Monarhiji (1912.)
jednog do drugoga u sredini Europe", dok, u protivnom, gubi svoj rais> d'etre i bit
�e razmrvljena kao Poljska, isticao je Prodan.10
Kako su dalmatinski pobornici trijalizma zami�ljali unutarnje ure� nje
velikohrvatske trijalisti�ke tvorevine, o�ito je iz bro�ura dubrova�k publicista
dr. Nikole Zvonimira Bjelovu�i�a. U njegovoj najpoznatijoj put kaciji, objavljenoj
1911. pod naslovom Trijalizam i hrvatska dr�ava, do n sitnijih je potankosti
opisano kako bi izgledala Velika Hrvatska u okvi trijalisti�ki preure�ene
Monarhije. "Hrvatska dr�ava" obuhva�ala bi s hrvatske i slovenske zemlje, unutar
kojih bi bile �upanije. Pritom bi jedi u tr��anskoj �upaniji, uz hrvatski, postojao
i drugi slu�beni jezik - talija ski. Hrvatsku vladu, sastavljenu od devet �lanova,
s banom na �elu, imer vao bi kralj. Sjedi�te vlade bilo bi u Zagrebu. Zajedni�ka
ministarstva, cijelu Monarhiju, bila bi samo za mornaricu (sa sjedi�tem u Puli),
vojsk vanjske poslove. Prema tome, ukinulo bi se zajedni�ko ministarstvo za
nancije, a delegacije bi ostale. U njih bi svaki od tri parlamenta slao �e deset
�lanova, a sastajale bi se naizmjence u Be�u, Budimpe�ti i Zagrebi
10 BIZPSD, XXXVII. zasjedanje, 11. sjednica (8. studenoga 1903.), 698-699.
11 N(ikola) B(jelovu�i�), Trijalizam i hrvatska dr�ava (Dubrovnik 1911), 8-13.
140
U godinama uo�i Prvoga svjetskog rata trijalisti�ka je ideja me�u politi�arima u
Dalmaciji imala tek manji broj prista�a. Najistaknutiji su joj pobornici bili
Prodanovi "�isti" prava�i, a zalagala se za nju i skupina dalmatinskih zastupnika u
be�kom parlamentu, me�u njima, Juraj Biankini.12 Ve�ina politi�ara, s Trumbi�em na
�elu, ostala je prema trijalisti�kim planovima ravnodu�na, i��ekuju�i skori raspad
Monarhije.
Na plodnije tlo nego u Dalmaciji, trijalisti�ka je ideja nai�la u banskoj
Hrvatskoj. Najistaknutiji pobornik trijalizma me�u hrvatskim politi�arima u banskoj
Hrvatskoj bio je vo�a �iste stranke prava Josip Frank, ina�e tijesno povezan s
krugom oko prestolonasljednika13 i Aehrenthalom, koji je s blagonaklono��u gledao
na hrvatske politi�ke zahtjeve.
U vrijeme dok su tekle pripreme za aneksiju Bosne i Hercegovine, Frank je uputio
caru memorandum kojim se zalagao za sjedinjenje svih hrvatskih zemalja u okviru
trijalisti�ki reformirane Monarhije.14 Taj memorandum, na �alost, nije mogu�e na�i
u arhivima, ali su sa�uvane izvanredno zanimljive tablice, koje su bile dodatak
memorandumu. Frank je pomo�u njih grafi�ki precizno predo�io razli�ite varijante
rje�enja hrvatskog pitanja. Hrvatska dr�avna jedinica obuhva�ala bi, po njemu,
Trojed-nu kraljevinu, Me�imurje, Rijeku i Istru, kojima bi, prema mogu�nostima,
bili priklju�eni i Trst, Gori�ka-Gradi�ka, Kranjska, Donja �tajerska i ju�na
Koru�ka. U skladu s "u�im programom Star�evi�eve stranke" u Velikoj Hrvatskoj bi,
prema Frankovoj ra�unici, �ivjelo 5,1 milijuna stanovnika, od kojih 2,5 milijuna
(49%) Hrvata, 1,4 milijuna (28%) Srba, i 600 tisu�a (11%) bosanskih muslimana. Uz
priklju�enje slovenskih zemalja, ta ju�noslavenska dr�avna jedinica imala bi 6,5
milijuna stanovnika, pri �emu bi udio 1,2 milijuna Slovenaca bio 18%, dok bi udio
Hrvata pao na 38%, a Srba na 22%. Frank je nudio tri varijante statusa Velike
Hrvatske unutar Monarhije. Prema prvoj, blok ju�noslavenskih zemalja bio bijedna od
triju jedinica preure�ene trijalisti�ke carevine. Preostale dvije varijante su
subduali-sti�ke, tj. sjedinjena Hrvatska bila bi sastavni dio ili Austrije ili
Ugarske.15
Neposredno prije aneksije Bosne i Hercegovine, Frank je svome politi�kom
istomi�ljeniku Isi Kr�njavom povjerio da od ministra vanjskih poslova ima "obe�anje
da �e na� program biti ostvaren". Aehrental mu je, naime, rekao da je o svojim
razgovorima s Frankom izvijestio cara, koji je to "izvje��e s odobrenjem uzeo na
znanje".16 Me�utim, ministar vanjskih
12 Usp. Ganza-Aras, Politika, 161, 297 i 300-301.
13 Friedrich Funder, Vom Gestern ins Heute. Aus dem Kaiserreich in die Republik
(Wien -Munchen 1971), 392.
14 Mirjana Gross, Hrvatska uo�i aneksije Bosne i Hercegovine, u: Istorija XX. veka.
Zbornik radova III (Beograd 1962), 249-251.
15 Vidi tablice u Osterreichisches Staatsarchiv, Haus-, Hof- und Staatsarchiv,
Kabinettsar-chiv, Geheimakten, karton 26.
16 Iso Kr�njavi, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, I-II, uredio Ivan Krtali�
(Zagreb 1986), ovdje II, 530.
141
poslova morao je ubrzo, pod pritiskom ma�arske politi�ke elite, napusti svoje
trijalisti�ke zamisli.
U banskoj Hrvatskoj glavni je protivnik trijalisti�ke velikohrvatske idi je bila
Hrvatsko-srpska koalicija (osnovana 1905.), ve�inska politi�ka ski pina u Saboru,
koju je vodio jedan od tvoraca politike novoga kursa Frar �upilo. Kao odlu�an
pobornik jugoslavenske ideje, �upilo se zalagao za h: vatsko-srpsku solidarnost,
suprotstavljajuju�i se i velikohrvatskim i vel kosrpskim planovima. Izra�avao je
strahovanje da se "nad na�im �ednii snovima o na�oj �ednoj ideji, zvala se ona u
na�oj megalomaniji Velika S: bija ili Velika Hrvatska, da se nad njom krila tudja
opasna ideja, koja ic za tim, da se na� narodni i dr�avni individualitet spline i
centralizira germanskom, imperialisti�kom, centralisti�nom i klerikalnom robstvu".
I frankovci su bili sasvim svjesni da �e se za Veliku Hrvatsku mora ne�to i
�rtvovati. U zamjenu za sjedinjenje svih hrvatskih zemalja, uklji �uju�i i Bosnu i
Hercegovinu, bili su spremni podr�ati osnivanje sna�nog op�edr�avnog parlamenta i
rekonstrukciju Monarhije na temelju "centr; liziranog federalizma", �to je
zagovarao Franjo Ferdinand.18 No, frankov nisu bili usamljeni � i prista�e drugih
prava�kih frakcija o�ijukali su s vi likoaustrijskim krugovima. Stjepan Zagorac, na
primjer, koji je ina�e b: �ak jedan od potpisnika Rije�ke rezolucije, podnio je
1912. prestolonasljei niku memorandum, zala�u�i se za sjedinjenje hrvatskih zemalja
u okvir Habsbur�ke Monarhije, u kojem je posebno isticao da za takvu politiku tri
ba pridobiti i Srbe u Monarhiji te da Stranka prava nastoji radi toga sklop ti s
njima odgovaraju�i sporazum. U skladu s tim memorandumom, prem Zagorcu je navodno
�ak i bio sklopljen stanovit pakt izme�u prava�a i srj skog dijela Hrvatsko-srpske
koalicije, ali su ga "tamne sile" ubrzo razbile.
No, dok su prava�i o�ekivali spas iz Be�a, Hrvatsko-srpska koalic ja tra�ila je
podr�ku u Budimpe�ti. Svoju politiku gradila je na Hrva sko-ugarskoj nagodbi, �to
je u praksi zna�ilo da se pomirila sa subdi alisti�kim statusom hrvatskih zemalja u
okviru Ugarske. Primjerice, adresi kojom se 14. velja�e 1911. obratila kralju,
mole�i ga da se Dalmacij ponovno uklju�i u Trojednu kraljevinu, uop�e se ne
opredjeljuje u pogled Istre, a �to se ti�e Bosne i Hercegovine, izra�ava tek
o�ekivanje da kra "ne�e dopustiti nikakove promjene u sada�njem dr�avnopravnom
polo�aj Bosne i Hercegovine" a da ne saslu�a zakonite predstavnike "jedinstvene
hrvatskog i srpskog naroda". Takva je formulacija, dakako, izazvala negi dovanje
me�u prava�kim zastupnicima.20
17 Stenografski zapisnici sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (dalj
SZSKHSD), petogodi�te 1908.-1913., I. svezak, 31. sjednica (13. svibnja 1910.),
1270.
18 Joseph Maria Baernreither, Fragmente eines politischen Tagesbuches. Die
sudslaiviscl Frage und Osterreich-Ungarn vor dem Ersten Weltkrieg, uredio Joseph
Redlich (Beri: 1928), 235.
19 SZSKHSD, petogodi�te 1913.-1918., III. svezak, 90. sjednica (25. lipnja 1915.),
114.
20 SZSKHSD, petogodi�te 1910.-1915., I. svezak, 12. sjednica (14. velja�e 1911.),
482.
142
^2,
1k
Najve�i pobornik trijalizma u slovenskim zemljama bila je Slovenska pu�ka stranka
predvo�ena Suster-�i�em. On se svim silama trudio da svoju stranku pove�e s
prava�ima u svojevrsnu trijalisti�ku velesilu. Najavom toga velikog politi�kog
projekta mo�emo smatrati njegov govor odr�an 3. studenoga 1905. u kranjskom
pokrajinskom Saboru, kojim je pozivao kranjske liberale da u ime narodne sloge
podr�e zahtjev da se izbornom reformom smanji broj mandata kranjskih Nijemaca u
pokrajinskom Saboru. Slovenci bi, prema Suster�i-�u, morali prevladati
me�ustrana�ke razlike, ako �ele ostvarivati "velike koncepte dalekose�ne
jugoslavenske politike". Morali bi zajedno donijeti "velik jugoslavenski narodni
program" i pridobiti na svoju stranu "na�u bra�u Hrvate".21
Osnovni zahtjev slovenskih politi�ara bio je da u slu�aju rekonstruira-nja
Monarhije moraju, zajedno s Hrvatima, u�i u novu ju�noslavensku tvorevinu.
Trijalizam koji bi se sveo na sjedinjavanje samo hrvatskih zemalja, Slovenci su
smatrali opasnim, jer bi oni i �esi ostali u okviru Austrije usamljeni i pod
njema�kom dominacijom.
Na tu opasnost ukazao je i �uster�i� u raspravi koja se 16. sije�nja 1909. u
kranjskom pokrajinskom Saboru vodila o aneksiji Bosne i Hercegovine, izvr�enoj 5.
listopada 1908. U svom govoru on je upozorio da vo�a njema�kih kr��anskih socijala
Lueger zagovara "u�i trijalizam", ograni�en samo na Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju
i Bosnu i Hercegovinu. Taj se trijalizam razlikuje od onog "�ireg", "kojim se
podrazumijeva sjedinjavanje svih habsbur�kih zemalja od Trsta do Drine" i za koji
se zala�u slovenski i hrvatski politi�ari. Prema �uster�i�evu mi�ljenju u�i
trijalizam bio bi �tetan, jer bi se "ponovno jedan dio ju�noga slavenstva, koji nam
sada daje
Pismo dr. Ivana �uster�i�a kolegi zastupniku don Ivi Prodanu, 6. srpnja 1917.
(Istorijski arhiv grada Sarajeva)
21 ODZK, XLVI. svezak, 2. sjednica (3. studenoga 1905.), 26.
143
dodatnu snagu i upori�te u Austriji, otu�io, otkinuo". �uster�i� je ocjei vao da je
austrijska vlada, s obzirom na protivljenje Ma�ara, nedovolj sna�na da bi mogla
uvesti trijalizam. On bi se mogao uvesti "samo u s' �aju nekakve izvanredne
konstelacije" i "samo u zaista izvanrednim p likama", rekao je �uster�i�, izraziv�i
uvjerenje da �e "onaj veliki trenut narodne samostalnosti jugoslavenstva do�i tek
negdje za 100 ili 200 goi na". A do tada, prema �uster�i�u, zada�a je
jugoslavenskih politi�ara "pripremaju teren" kako bi "politi�ko djelovanje u svakom
pogledu - ki turnom, gospodarskom i narodnopoliti�kom - bilo takvo da svaki politi�
�in, pa makar i posve si�u�an, bude u slu�bi postizanja tog velikog cilja'
Kranjski pokrajinski Sabor je potom, pod hitno, jo� istoga dana, p hvatio Krekov
prijedlog tzv. "trijalisti�ke rezolucije",23 koja je glasila: "I krajinski sabor
pozdravlja aneksiju Bosne i Hercegovine u �vrstoj nadi je time u�injen prvi korak
prema sjedinjavanju svih ju�nih Slavena na monarhije u dr�avnopravno samostalan
organizam pod �ezlom habsbi �ke dinastije."24 Time je Slovenska pu�ka stranka, uz
podr�ku zastupni Narodne napredne stranke, i slu�beno prihvatila trijalizam kao
svoj c �avnopravni program.
I slovenski liberali su se, dakle, na�elno priklonili trijalisti�kom pi gramu
Slovenske pu�ke stranke, jer vlastiti program, kao stranka, ni formulirali.
Me�utim, neposredno nakon aneksije Bosne i Hercegovir svoj specifi�ni trijalisti�ki
koncept izradio je ideolog struje mladih lit rala Narodne napredne stranke dr.
Gregor Zerjav.25 Njegova ocjena pc tike Monarhije na Balkanu bila je krajnje
nepovoljna. Na jednom od f liti�kih skupova u Ljubljani, 12. prosinca 1908.,
odlu�no je zatra�io < Austro-Ugarska zajam�i Srbiji integritet, slobodan
gospodarski razvc pristup Jadranskom moru. Istom prigodom zalo�io se za sjedinjenje
sv ju�noslavenskih teritorija Monarhije u jednu dr�avnopravnu cjelinu.26
Zerjav je svoj pogled na jugoslavensko pitanje potanko izlo�io u progi matskom
tekstu Jugoslavensko kraljevstvo u okviru Habsbur�ke Monari je, objavljenom 19.
prosinca 1908. u ljubljanskom Novom listu. Prva to�i njegova programa glasila je:
"Iz teritorija koji �ine dio Koru�ke, Staje ska, Kranjska, Gori�ka-Gradi�ka, Trst s
okolicom, Istra, Hrvatska i SI vonija te Dalmacija, Rijeka s okolicom i Bosna i
Hercegovina treba, na i melju dr�avnopravnih osnova hrvatskog i ilirskog
kraljevstva te srps' vojvodine i prirodnoga prava, stvoriti Jugoslavensko
kraljevstvo u ok"< ru Habsbur�ke Monarhije." Osobito je zanimljiv bio njegov
prijedlog i
22 ODZK, XLVII. svezak, 8. sjednica (16. sije�nja 1909.), 273-277.
23 Usp. Ivan �uster�i� [�uster�i�], Moj odgovor (Ljubljana 1922), 60.
24 ODZK, XLVII. svezak, 8. sjednica (16. sije�nja 1909.), 267.
25 Janko Prunk, Slovenski narodni programi. Narodni programi v slovenski politi�ni
mi od 1848 do 1945 (Ljubljana 1986), 166-169.
26 Novi list, 12. prosinca 1908.
144
memorandum prestolonasljedniku Franji Ferdinandu
Popratno pismo dr. Ivana Suster�i-�a uz trijalisti�ki
(Osterreichisches ^
Staatsarchiv) ^ ^ y*<*~~~ ^-cl .......
"Habsbur�ka Carevina Furlaniju ustupi Italiji u zamjenu za slovenske dijelove
Bene�ke Slovenije". Jugoslavensko kraljevstvo prostiralo bi se na 150 000 �etvornih
kilometara i imalo bi vi�e od osam milijuna stanovnika. Unutarnje ure�enje te
ju�noslavenske jedinice �erjav je zami�ljao ovako:
Jugoslavensko kraljevstvo bilo bi sastavljeno od tri pokrajine: srpske, hrvatske i
slovenske. Pokrajinu �ini teritorij koji kompaktno naseljava jedno pleme i koji ima
povijesno utemeljeno ime. Slovenska pokrajina nazivala bi se kraljevinom Ilirijom,
hrvatska Trojednom kraljevinom, a srpska Vojvodinom i Bosanskim kraljevstvom. Svaka
pokrajina imala bi svog kraljevskog namjesnika, svoju pokrajinsku vladu i
pokrajinsku skup�tinu. Zagreb bi bio glavni grad jugoslavenskog kraljevstva. U
njemu bi bilo sjedi�te sredi�nje vlade odgovorne sredi�njem parlamentu.27
Usporedimo li �erjavljevu trijalisti�ku koncepciju s onom Slovenske pu�ke stranke,
odmah �emo uo�iti da se podudaraju u pogledu teritorija ju�noslavenske jedinice. I
njezina prijestolnica je u oba koncepta ista - to je Zagreb. U �erjavljevu konceptu
posve je originalno unutarnje ure�enje budu�eg "Jugoslavenskog kraljevstva". Kao
�to bi Slovenci imali svoju "pokrajinu", sa svojim kraljevim namjesnikom, svojom
vladom i svojim parlamentom, sve bi to, isto tako, svatko svoje, imali i Hrvati i
Srbi. Formirala bi se, dakle, federacija triju naroda, a sredi�nja vlada i
parlament bili bi u Zagrebu. Hrvati bi, prema �erjavu, imali samo teritorij
Trojedne kraljevine. Bosnu i Hercegovinu �erjav je prepustio Srbima. Vojvodina i
Bosna, dva sastavna dijela srpske jedinice, me�usobno ne bi bile teritorijalno
povezane jer bi izme�u njih bio dio hrvatske kraljevine � Srijem. Istra bi pak bila
uklju�ena u slovensku pokrajinu, �to bi tako�er odudaralo od veliko-hrvatskih
planova prava�a. �erjav je, me�utim, tada bio general bez vojske, pa je njegova
trijalisti�ka koncepcija ostala prakti�ki nezapa�enom.
U slovenskim zemljama jedino je �uster�i� imao za sobom dovoljnu politi�ku snagu da
svojim dr�avnopravnim planovima izazove pozornost Be�a. Potkraj srpnja 1909. poslao
je prestolonasljedniku Franji Ferdinandu
27 Novi list, 19. prosinca 1908.
145
opse�an memorandum u kojem je izlo�io svoju viziju trijalisti�koga pr� re�enja
Monarhije. Tekst tog �uster�i�evog memoranduma, datiranog ' srpnja 1909. u Toblachu
u Tirolu, povjesni�arima je poznat samo iz njej ve bro�ure objavljene 1922., jer
original nije prona�en. No daje takav n morandum doista postojao, potvr�uje
Suster�i�ev popratni tekst i pisi zahvale prestolonasljednikove vojne kancelarije,
koji se �uvaju u be�ke Vojnom arhivu. U pismu zahvale stoji da je Franjo Ferdinand
primio n morandum "na znanje s velikim zanimanjem".28
�uster�i� je memorandumom uvjeravao prestolonasljednika da se " nasti�ki interes
[...] apsolutno podudara s nacionalnim interesom Jugos vena", jer je budu�nost
dinastije upravo ondje gdje je budu�nost ju�nos venskih naroda - na Jadranu i na
Balkanu. A da bi Monarhija bila kad uspostaviti dominaciju na Balkanu, morala bi,
prema �uster�i�u, najpr ostvariti trijalisti�ki program:
Sjedinjenje jugoslavenskih zemalja i pokrajina u tre�e dr�avnopravno tijelo u
okviru Monarhije jest potreba dinastije, jer se time uspostavlja uspje�na protute�a
trima najopasnijim neprijateljima dinastije: ma�arskom �o-vinizmu te talijanskoj i
srpskoj iredenti. Jugoslavenska dr�ava u okviru Monarhije, koja bi obuhva�ala
Hrvatsku i Slavoniju, Bosnu i Hercegovinu, srpske pokrajine Ugarske, slovenske i
hrvatske zemlje pokrajine Cislajta-nije, osobito Dalmaciju, Primorsku, Kranjsku,
slovenske dijelove �tajerske i Koru�ke, stavila bi iz dana u dan rastu�e
jugoslavenske narodne struje u slu�bu dinasti�ke svjetske politike. Habsbur�ka
jugoslavenska dr�ava bila bi pouzdan temelj budu�e balkanske i jadranske politike
Monarhije. [...] Velika habsbur�ka jugoslavenska dr�ava bila bi privla�na za male,
dok je sada situacija suprotna, te �esto male susjedne jugoslavenske dr�ave djeluju
privla�no jugoslavenskom stanovni�tvu Monarhije.29
�uster�i� se neprestano svim silama trudio da za svoje trijalisti�ke p nove
pridobije Franju Ferdinanda. Kao �to je napisao u spomenutoj bro� ri, u tada�njim
je politi�kim prilikama "za habsbur�ke Jugoslavene b jedina realna politi�ka
mogu�nost ta da za svoje nacionalne te�nje pric be budu�eg cara i kralja, da ga
uvjere u kongruentnost njihovih interes da ga pripreme za odgovaraju�i dr�avni udar
prilikom njegova dolaska prijestolje."30 U godinama uo�i Prvoga svjetskog rata
trijalisti�ku varije tu, za koju se zalagala Slovenska pu�ka stranka, odbijali su i
vladini ki govi i njema�ke stranke. Jedina karta koja je preostala �uster�i�u, bila
ona velikoaustrijska. Zato je i on, poput hrvatskih prava�a, svim silai nastojao
pridobiti prestolonasljednikovu naklonost.
28 Usp. Suster�i�ev popratni tekst uz memorandum od 25. srpnja 1909. i pismo
zahvale p stolonasljednikove vojne kancelarije od 30. srpnja 1909.,
Osterreichisches Staatsarc Wien, Kriegsarchiv, Militarkanzlei Franz Ferdinand, Nr.
E/24/1909. Zahvaljujem Walteru Lukanu, posredstvom kojeg sam do�ao do tih
dokumenata.
29 �uster�i� [�uster�i�], Moj odgovor, 63-64.
30 Isto, 65-66.
146
11.
NA PRESTOLONASLJEDNIKOVOJ �AHOVNICI
Konzervativne politi�ke snage koje su �eljele suzbiti centrifugalne tendencije u
dr�avi i sprije�iti propadanje Monarhije kao velesile, u desetlje�u uo�i Prvoga
svjetskog rata udru�ile su se pod zastavom pokreta za Veliku Austriju. Na �elo mu
je stupio nadvojvoda prestolonasljednik Franjo Ferdinand i okupio savjetni�ki tim
nazvan po njegovoj rezidenciji belve-derskim krugom.
U Belvedere su dolazili mnogi utjecajni politi�ari i visoki vojni �asnici. �ari�te
te vlade u sjeni bila je nadvojvodina vojna kancelarija. Jezgru belvederskoga kruga
sa�injavale su tri politi�ke skupine. Idejno najbli�i Franji Ferdinandu bili su
njegovi pouzdanici iz redova �e�ke aristokracije. Me�u njima su se osobito isticali
Karl knez Schwarzenberg i Ottokar grof Czernin-Chudenitz. Drugu utjecajnu skupinu
sa�injavali su visoki vojni �asnici, me�u kojima je kao prestolonasljednikov glavni
savjetnik figurirao na�elnik general�taba Franz barun Conrad von Hotzendorf. Tre�a
va�na politi�ka grupacija nadvojvodinih savjetnika bila je iz ugarskoga dijela
Monarhije. Sa�injavali su je uglavnom hrvatski i rumunjski politi�ari, koji su se
nadali da �e u prestolonasljedniku na�i upori�te za otpor ma�arskoj politi�koj
dominaciji.
O Franji Ferdinandu napisane su mnoge biografije i memoarske knjige.1 Kao
standardna studija o njegovim politi�kim konceptima afirmirala se knjiga Georga
Franza iz 1943.,2 ali u njoj nisu obra�eni dokumenti iz njegove zaostav�tine. Njih
je ponajbolje prostudirao Robert A. Kann,3 koji u svojim studijama
prestolonasljednika Franju Ferdinanda opisuje kao bigotnog, ultrakonzervativnog i
autokratskog legitimista.4
1 Paul Nikitsch-Boulles, Vor dem Sturm. Erinnerungen an den Erzherzog-Thronfolger
(Berlin 1925); Leopold Chlumeckv, Erzherzog Franz Ferdinands Wirken und Wollen
(Berlin 1929); Theodor Sosnoskv, Der Erzherzog-Thronfolger. Ein Lebensbild
(Mtinchen - Berlin 1929); Victor Eisenmenger, Erzherzog Franz Ferdinand (Zurich -
Leipzig - Wien 1930); Maurice Muret, L'archiduc Frangois Ferdinand (Pari� 1932);
Rudolf Kiszling, Erzherzog Franz Ferdinand von Osterreich-Este. Leben, Plane und
Wirken am Schicksaluieg der Donaumonarchie (Graz - Koln 1953); Emil Franzel, Franz
Ferdinand d'Este. Leitbild einer konservativen Revo-lution (Wien 1964); Gerd
Holler, Franz Ferdinand von Osterreich d'Este (Wien - Heidelberg 1982); Friedrich
Weissensteiner, Franz Ferdinand. Der verhinderte Herrscher (Wien 1983); Max
Polatschek, Franz Ferdinand. Europas verlorene Hoffnung (Wien - Miinchen 1989).
2 Georg Franz, Erzherzog Franz Ferdinand und die Plane zur Reform der Habsburger
Mo-narchie (Briinn - Miinchen - Wien 1943).
3 Robert A. Kann, Erzherzog Franz Ferdinand Studien (Verbffentlichungen des Oster-
reichischen Ost- und Sudosteuropa-Instituts 10, Wien 1976).
4 Kann, Erzherzog, 34.
149
Ipak, ne treba misliti da je ne vojvoda, zbog svoje duboke vjere na�elo
nedodirljivoga prava kralj� skog nasljednika na prijestolje, k< mu je dano po
milosti Bo�joj i neov no o volji naroda, podcjenjivao m narodnih masa. Istina je da
se n radije zadr�avao u dru�tvu katol kih konzervativnih aristokrata, 1 kav je,
napokon, bio i sam. Ali, da postigao svoje ciljeve, bio je sprem tra�iti podr�ku i
od tzv. "ni�ih" dri tvenih slojeva. Tako je, na primj odr�avao ozbiljne kontakte s
rumu skim politi�arima koji su pripac li gra�anskom miljeu.5 Pogre�na i
pretpostavka da Franjo Ferdina nije bio svjestan snage narodnih ] kreta u
Monarhiji. Nerijetko mu �ak pripisivala namjera da narodi politi�ke zahtjeve
Slavena u Mom hiji likvidira svojevrsnim unitar mom na germanskim temeljima,6 za to
u pouzdanim izvorima nema dokaza.
U tom pogledu osobito su ilustrativni bili slu�ajevi s Rumunjima, S vacima,
Hrvatima i drugim nacionalnostima podre�enima Ma�arim� Ugarskoj, kada je nadvojvoda
o�tro osu�ivao ma�arski �ovinizam. I d njema�kih nacionala u Monarhiji bio mu je
stran. Bio je Habsburg koji u skladu sa svojim legitimisti�kim nazorima, cjelokupno
svoje djelovai podre�ivao misiji vladara. No pritom nije bio vo�en motivima njema�l
nacionalizma i germanizacijskog unitarizma, kao �to su mu to predbacr li neki
slavenski radikalno nacionalni politi�ari. Nesporno je da me�u p te�no liberalno
orijentiranim njema�kim nacionalima prestolonasljedn zbog svog nedvojbeno
ultrakonzervativnog nazora, nipo�to nije bio omilji Dio tih njema�kih krugova �ak
mu je pripisivao da je "prijatelj Ceha", je tako�er bilo pretjerivanje.7 Mislim da
se, kada je o tome rije�, mo�e: sasvim slo�iti s Kannovom konstatacijom da je
Franjo Ferdinand irr
Nadvojvoda prestolonasljednik Franjo Ferdinand, pobornik velikoaustrijske ideje
Usp. The Nationality Problem in Austria-Hungary. The Reports ofAlexander Vaida to
chduke Franz Ferdinand's Chancellery, uredio Keith Hitchins (Studien zur Geschic
Osteuropas 18, Leiden 1974).
Usp. Fran Zvvitter, Die nationalen Fragen in der Osterreichisch-Ungarischen Mon
chie (1900-1914), u: Die nationale Frage in der Osterreichisch-Ungarischen Monarc
1900-1918, uredili Peter Hanak i Zoltan Szasz (Budapest 1966), 11-37, ovdje 31-32.
Usp. Franz, Erzherzog, 41.
150
r
Na prestolonasljednikovoj �ahovnici
samo jedan cilj: oja�ati sredi�nju vlast krune.8 Bio je pritom spreman nagraditi
narode o kojima je stekao dojam da su lojalni dinastiji.
Odnosi izme�u prestolonasljednika i cara bili su korektni, ali ne i ne�to vi�e od
toga. Osobito su se ohladili kada je nadvojvoda sklopio morganatski brak. (Njegova
odluka da se vjen�a s pripadnicom ni�ega plemstva, i to unato� carevu protivljenju,
na svoj na�in tako�er svjedo�i o tome da je svoju habsbur�ku vladarsku misiju
shva�ao druga�ije od svoga krutoga strica.) Franjo Josip, usprkos svojoj poodmakloj
dobi, nipo�to nije htio pripustiti prestolonasljednika dr�avni�kim poslovima.
Dopu�tenje za osnivanje specijalne vojne kancelarije bila je jedna od rijetkih
carevih koncesija Franji Ferdinandu.9 Rivalstvo izme�u Belvede-ra i Hofburga
dobivalo je sve �ire dimenzije, pa je nadvojvoda ubrzo preuzeo ulogu "najodanije
oporbe Njegova Veli�anstva".10 Suprotnosti me�u njima nisu bile samo osobnog
karaktera, ve� su se razilazili u mi�ljenjima i na razini politi�kih na�ela. I dok
je prestolonasljednikova hunga-rofobija postajala ve� notornom jer je u dualizmu i
ma�arskoj politi�koj premo�i vidio najve�u nesre�u za Monarhiju, stari je car i
nadalje tvrdoglavo ustrajao na ustavu iz 1867., ne dopu�taju�i njegove izmjene.11
Franjo Ferdinand se, dodu�e, pomirio s ulogom careva sekundanta, ali je ipak sa
svojim pouzdanicima kovao dalekose�ne planove o preure�enju Monarhije.
Nadvojvodin ideal bila je sna�na Austrija u kojoj bi se njezini narodi osje�ali
prvo kao Austrijanci, a tek potom kao Nijemci, �esi, Ma�ari itd.12 Iz Czerninovih
sje�anja mo�e se zaklju�iti da je nadvojvoda �elio, na temelju velikoaustrijskog
programa, razdijeliti Monarhiju na velik broj vi�e ili manje samostalnih
nacionalnih dr�ava, koje bi za ono �to je va�no i prijeko potrebno imale u Be�u
zajedni�ki sredi�nji aparat. Drugim rije�ima, dualizam bi bio zamijenjen
federalizmom.13 Dr�avnopravni koncept za koji se zalagao Franjo Ferdinand njegovi
su suvremenici nazvali "centraliziranim federalizmom".14 O tome kako posti�i taj
cilj, nadvojvoda nije bio ba� nacistu.
Dobar dio �lanova prestolonasljednikova kluba smatrao je da se Velika Austrija mo�e
ostvariti trijalizmom. Najgorljiviji pobornici trijalisti�ke ideje bili su
konzervativni aristokrati, me�u kojima je najistaknutiji bio knez Schwarzenberg,
ina�e jedan od rijetkih nadvojvodinih osobnih
8 Kann, Erzherzog, 45.
9 Potanko o tome Samuel R. Williamson, Influence, Povoer, and the Policy Process:
The Ca-se od Franz Ferdinand, 1906-1914, u: Historical Journal 17 (1974), 417-434.
10 Kiszling, Erzherzog, 97.
11 Chlumeckv, Erzherzog, 183.
12 Sosnoskv, Der Erzherzog-Thronfolger, 67.
13 Ottokar Czernin, Im Weltkriege (Berlin - Wien 1919), 54.
14 Baernreither, Fragmente, 235.
151
Heinrich Hanau, Novi trijalisti�ki zemljovid Habsbur�ke Monarhije (1912.)
prijatelja.15 U politi�kom je �ivotu slovio kao glavni eksponent "feudalni
katoli�ke konzervativne �e�ke aristokracije. Do 1913. bio je vo�a desni� u gornjem
domu parlamenta i kao njen predstavnik biran i u delegacij gdje se svojim govorima
zalagao za ostvarenje velikoaustrijske ideje i vezi s njom i za trijalizam.
Schwarzenberg je dr�ao da �e se Monarhija mo�i razvijati na Balk nu kao velesila
samo ako regulira dr�avnopravni status ju�nih Slaven Austro-Ugarska bi, po njemu,
morala biti svjesna daje ona "najve�aju noslavenska dr�ava" i da je na njoj da sva
"ju�noslavenska plemena" sj dini u jedno tijelo. Sredi�te ju�noslavenske dr�avne
jedinice trebalo biti u Zagrebu, a ne u Sarajevu. Jer, ako bi se trijalizam gradio
�irenje postoje�e bosansko-hercegova�ke autonomije, mogao bi imati i centrifi galnu
tendenciju. Schwarzenberg je podr�avao trijalizam, ali pod uvj tom da se istodobno
pristupi osnivanju sredi�njih organa za sva tri dije^ dr�ave. Takav bi trijalizam
bio "zlatni srednji put izme�u centralizma federalizma".16 �e�ki je knez zami�ljao
zamr�eni zakonodavni i admin strativni aparat u okviru kojeg bi parlamenti i vlade
postojali na tri raz ne. Na prvoj bi bila parlamentarna i vladina tijela po
zemljama, na drug organi triju glavnih dr�avnih jedinica (za austrijsku u Be�u, za
ugarsk u Budimpe�ti, za ju�noslavensku u Zagrebu), a na tre�oj op�edr�avr
15 Czernin, Im Weltkriege, 52.
16 SSPDOR, XLIV. sesija, 5. sjednica (11. studenoga 1910.), 287-292.
152
sredi�nje institucije u Be�u.17 slovenien.
Na predbacivanja da bi ju�noslavenska dr�avna skupina odsjekla druge dvije od mora,
odgovarao je da bi pristup moru i lukama morao ostati posve slobodan za sve
dijelove carevine.18
Kako bi prema planovima velikoaustrijske konzervativne aristokracije izgledala
zami�ljena ju�noslavenska tvorevina u okviru Monarhije preure�ene po trijalisti�kom
na�elu, vidi se na zemljovidima koje je objavio Heinrich knez Hanau. Iako je
ro�enjem bio Nijemac iz Reicha, pripadao je austrofil-ski orijentiranoj
aristokraciji. Heinrich Hanau, Slovenija u trijalisti�koj Ve-Bio je potomak
dinastije Hes- likoJ Austriji (1910.)
sen-Hanau, koja se 1866. od Prusa sklonila u Austriju. Svoj plan preure�enja
propagirao je u poznatom glasilu Gross- Osterreich.19
Prvu takvu zemljopisnu kartu - Triaskarte der Habsburger Monar-chie - dao je Hanau
jo� 1909. izraditi u dvorskoj kartografskoj ku�i G. Frevtag & Berndt. Na njoj je
Monarhija razdijeljena na ju�noslavensku, ugarsku i njema�ku dr�avu. Ju�noslavensku
jedinicu, koju je Hanau nazvao "Kraljevinom Ilirijom", �ine slovenske i hrvatske
zemlje te Bosna i Hercegovina, dok je Vojvodina s Novim Sadom ostala u okviru
Ma�arske, koja je kao kompenzaciju dobila Galiciju, poljski dio �leske i
Bukovinu.20 Tom zemljovidu Hanau je kasnije dodao dopunske karte za pojedine
zemlje, me�u kojima i za Sloveniju. Na njoj se lijepo vide granice Slovenije, koja
bi u okviru Ilirije imala odre�enu autonomiju, a uz Kranjsku, Gori�ku-Gradi�ku,
Trst i sjevernu Istru, obuhva�ala bi i Koru�ku i �tajersku ju�no od Drave.21
Hanau je 1912. izdao Neue Triaskarte der Habsburger Monarchie. U popratnom je
tekstu napisao da bi se monarhija zvala "Velika Austrija" i da bi svaka od triju
velikih dr�avnih jedinica bila sastavljena od krunskih zemalja. Austrijska dr�avna
jedinica bila bi, u skladu s na�elom povijesnog
17 Usp. Ivanov (Milivoj De�man), Ju�noslavensko pitanje (Zagreb 1918), 71.
18 SSPDOR, XLV. sesija, 8. sjednica (27. velja�e 1911.), 396-401.
19 Gross-Osterreich, 21. 7. 1912.
20 Heinrich Hanau, Triaskarte der Habsburger Monarchie, 1 : 1500000 (Wien 1909).
21 Isti, Drei Karten zur Erganzung der Triaskarte, Slovenien (Wien 1910).
153
prava, razdijeljenja na jedanaest zemalja, dok bi se u ugarskoj i hrvatsk dr�avnoj
jedinici zemlje formirale na temelju narodnog na�ela ili povij snog prava. Ugarska
bi imala �est krunskih zemalja, a hrvatska �eti: Sloveniju, Hrvatsku sa Slavonijom,
Dalmaciju i Bosnu i Hercegovinu. N va varijanta zemljovida razlikovala se od
prija�nje i po tome �to je Han; sada u hrvatsku dr�avnu jedinicu uklju�io i
Me�imurje i Prekomurje Trijalisti�ku zemljopisnu kartu ugarska je vlada zabranila,
a na�ene pi mjerke konfiscirala. "Zloglasnu" trijalisti�ku kartu osudila su i
glasila a strijskih Nijemaca.
Pobornici trijalisti�ke ideje bili su, uz konzervativnu aristokraciju neki visoki
vojni �asnici. U tome su se osobito isticali ponajprije na�eln general�taba Conrad
von Hbtzendorf, general Moritz barun Auffenbe (1911.-1912. zajedni�ki ministar
vojske)23 i general Emilbarun Woin vich.24 Kao vo�a neformalne "ratne stranke",
Conrad je htio jugoslave sko pitanje, bude li potrebno, rije�iti i "preventivnim
ratom" protiv Srbi a istodobno se na sli�an na�in obra�unati i s Italijom i
njezinim imp rijalisti�kim pretenzijama na Balkanu.25 No, trijalisti�ka ideja imala
u belvederskom krugu i podosta protivnika. Najistaknutiji me�u njin bio je
"ustavovjerni" veleposjednik Czernin (za Prvoga svjetskog rata a stro-ugarski
ministar vanjskih poslova),26 koji je u trijalisti�kom ured nju vidio isklju�ivo
"utrostru�ene pote�ko�e". Po njegovu mi�ljenju je� na je dobra strana trijalizma u
tome �to Ma�ari od njega strahuju kao "pakla".27
Prestolonasljednikova vojna kancelarija izradila je 1911. glasov Programm fiir den
Thronivechsel.28 Prema tom programu privremeno 1 dudu�e iz vanjskopoliti�kih
razloga (smirivanje Njema�ke), ostao dua zam, ali bi prestolonasljednik odgodio
prisegu na ugarski ustav i tir dobio slobodne ruke za provedbu planirane reforme,
tj. za uvo�enje op� ga i jednakog izbornog prava u Ugarskoj i za formiranje
sredi�nje vla
22 Isti, Neue Triaskarte der Habsburger Monarchie, 1:1500000 (Wien 1912).
23 Moritz Auffenberg-Komarovv, Aus Osterreichs Hohe und Niedergang. Eine
Lebensschil rung (Miinchen 1921), 106, 114 i 142-143.
24 Emil Woinovich, Gedanken tiber die Losung der siidschlavjischen Frage,
Osterreichiscl Staatsarchiv, Haus-, Hof- und Staatsarchiv, Nachlass Franz Ferdinand
(dalje: HHS NFF), V, A. Zahvaljujem Albrechtu vojvodi Hohenber�kom, koji mije
dopustio uvid u ostav�tinu Franje Ferdinanda.
25 Podrobnije o Conradovoj politi�koj orijentaciji Jan G. Beaver, Civil-Military
Conflict a the South Slav Question in the Habsburg Monarchy: A Political Biography
of Franz G rad von Hbtzendorf (doktorska dizertacija Universitv of Nebraska,
Lincoln 1996). U Fritz Kern, Die Siidslaivische Frage und die Wiener Kriegspartei
1913/14, u: Schn llers Jahrbuch fiir Gesetzgebung, Verivaltung und Volksivirtschaft
im Deutschen Rei< 48 (Miinchen 1924), 243-263.
26 Usp. Kann, Erzherzog, 157-205.
27 Ottokar Czernin, Uber die Losung der ungarischen Frage, ekspoze iz svibnja 19]
HHStA, NFF, II, karton 12.
28 Franz, Erzherzog, 82-89 i 123-149.
154
kojoj bi na �elu bio Reichskanzler. Tako�er je bilo predvi�eno da novi vladar izda
samo jedan manifest, a ne dva. Ako bi se Ugarska tome usprotivila, izdala bi se tri
maksimalno uskla�ena manifesta - za Austriju, Ugarsku i Bosnu i Hercegovinu. Neki
povjesni�ari vide u tome prestolo-nasljednikovu namjeru da svoj velikoaustrijski
program ostvari posredstvom pa�ljivo prikrivenoga privremenog trijalisti�kog
ure�enja, u kojem bi Reichsland Bosna i Hercegovina bila promovirana u status
tre�eg faktora.29
No, ve�ina povjesni�ara ba� tim programom dokazuje da su tvrdnje kako je Franjo
Ferdinand bio pobornik trijalizma neutemeljene. Najodlu�nije je tu tezu zastupao
jugoslavenski povjesni�ar Vladimir Dedijer. Po njegovu je mi�ljenju propagiranje
trijalizma posredstvom nadvojvodi-nih pouzdanika a la Schwarzenberg bila isklju�ivo
taktika kojom se pla�ilo Ma�are i izazivalo sukobljavanja izme�u Hrvata i Srba. A
istodobno se u nacionalisti�kim krugovima u Beogradu stvarao dojam da nadvojvoda
Franjo Ferdinand stvarno �eli da se u granicama Habsbur�ke Monarhije stvori
ju�noslavenska dr�ava koja bi Srbiji onemogu�ila da igra ulogu "jugoslavenskog
Pijemonta".30
Posve je sigurno da Franjo Ferdinand nije bio nikakav slavenofil i da su mu, kao
Habsburgu, od svih naroda Monarhije srcu najvi�e bili prirasli Nijemci. U njegovoj
hijerarhiji naroda i austro-ugarski ju�ni Slaveni imali su, u odnosu na nacodno
kulturno superiornije Nijemce, podre�enu ulogu. To, ipak, za njega nije bio
dovoljan razlog da ne bude za dr�avnopravno sjedinjenje ju�nih Slavena, ako bi to
sjedinjenje omogu�ilo konsolidaciju Monarhije i ostvarenje �eljene Velike Austrije,
koja bi mogla voditi i sna�nu vanjsku politiku. To potvr�uje i memoarska
literatura, osobito svjedo�enje careva pobo�nika Alberta baruna Marguttija.31
Franjo Ferdinand je mogu�u tre�u dr�avnu jedinicu zami�ljao kao svojevrsnu Veliku
Hrvatsku.32 Belvederski krug imao je �este kontakte s hrvatskim politi�arima
prava�ke provenijencije i podr�avao je njihove planove. Hrvatski plemi� Mirko grof
Bombelles bio je jedan od nadvojvodinih lova�kih prijatelja i svojevrsni hrvatski
ambasador na belvederskom dvoru. Iz njihove sa�uvane prepiske lijepo se vidi da se
Bombelles u svojim pismima nije ograni�avao na hvaljenje prestolonasljednikovih
lova�kih uspjeha nego je, uz to, kritizirao ma�arsku i srpsku politiku.
Prestolonasljednika je neprestano upozoravao da i poslovi�na hrvatska odanost
dinastiji ima svoje granice te da politiku vlade prema Hrvatskoj treba iz temelja
Isto, 84.
Vladimir Dedijer, Sarajevo 1914 (Ljubljana 1966), 197-199.
Albert Margutti, Vom alten Kaiser Personliche Erinnerungen an Franz Joseph I.
Kaiser von Osterreich und apostolischen Konig von Ungarn (Leipzig - Wien 1921),
137. Rudolf Sieghart, Die letzten Jahrzehnte einer Grossmacht. Menschen, Vblker,
Probleme des Habsburger-Reichs (Berlin 1932) 240; Chlumeckv, Erzherzog, 194.
155
izmijeniti.33 S tim u vezi je nakon aneksije Bosne i Hercegovine do�lo i d
glasovite nadvojvodine poruke Bombellesu neka svojim Hrvatima ka�< da jo� tom
prigodom uzmognu odr�ati svoju tradicionalnu odanost, a oi �e im, �im do�e na
prijestolje, ispraviti sve nanesene nepravde.34 Sli�na j uvjeravanja od Franje
Ferdinanda dobio 1907. hrvatski podban Vladimi Nikoli�.35
Prestolonasljednik se, dakle, proglasio za�titnikom Hrvata, pa su on o�ekivali da
�e im dati �eljenu Veliku Hrvatsku.36 Ve� 1905. je Vjekosla Spin�i� zajedno s
dalmatinskim zastupnicima razgovarao s utjecajnin kr��anskim socijalom Alojzom
princom Liechtensteinom o nadvojvodinir planovima reformi. Tada je saznao da stari
car Franjo Josip, po svemu su de�i, ne �eli �uti ni za kakve dr�avnopravne
promjene, ali da im je skloi njegov nasljednik: "Franjo Ferdinand misli vladati na
temelju ravnopra\ nosti svih naroda i svakom svoje dati."37
Kroatofilsku politiku isprva su vodili i njema�ki kr��anski socijali me�utim, nakon
smrti njihova prvaka Luegera 1910., i oni su okrenu] le�a trijalizmu. Njema�ke
nacionalne stranke su pak ionako uvijek bi le protiv svakog oblika trijalizma.
Osnovni razlog tome bio je u njihovi strahu da bi uklju�ivanjem Slovenaca u
potencijalnu tre�u dr�avnu je dinicu Nijemci izgubili pristup Trstu i Jadranu.
Njihovo stajali�te ipal ne treba poistovje�ivati s pogledima velikoaustrijskih
pobornika trijaliz ma. Naime, na ve� spomenutim trijalisti�kim zemljovidima koje je
izra dio knez Heinrich Hanau, u sastavu ju�noslavenske jedinice nalazi se slovenski
teritorij. Prema tome, uklju�ivanje Slovenaca u ju�noslaven sku dr�avnu jedinicu za
njega nije bio argument protiv trijalisti�ke re konstrukcije Monarhije.
Neki memoarski izvori svjedo�e da je i Franjo Ferdinand razmi�ljao uklju�ivanju bar
dijela Slovenaca u ju�noslavensku jedinicu u okviru re formirane Monarhije. Dr.
Edmund pl. Horvath, austro-ugarski diploma hrvatskog podrijetla, imao je 21.
travnja 1914. vrlo zanimljiv razgovor prestolonasljednikom. Tema je bila
jugoslavensko pitanje, jer je Horvati slovio kao ekspert za to podru�je. Franjo
Ferdinand mu je tom prigodoi rekao da je jugoslavensko pitanje trenuta�no
najakutnije unutarnjopoli ti�ko i vanjskopoliti�ko pitanje Monarhije te da se ono
mora rije�iti be ikakva odga�anja. �to �e re�i, da je uzdr�anost dolazila upravo sa
stre ne koja bi se, u najnepovoljnijem slu�aju, morala odre�i dviju pokrajim
Hrvatske i Slovenije. Austrija bi pak, prema nadvojvodi, kao uvijek tako
33 Usp. Bombellesovo pismo Franji Ferdinandu, 25. sije�nja 1908., HHStA, NFF, II,
karto 10.
34 Cit. Kiszling, Erzherzog, 231.
35 Spin�i�ev dnevnik, 14. lipnja 1907., HDA, ROVS, kutija 2.
36 Spin�i�ev dnevnik, 27. velja�e 1912., HDA, ROVS, kutija 2.
37 Spin�i�ev dnevnik, 6. listopada 1905., HDA, ROVS, kutija 2.
156
ovom prilikom, morala �rtvovati vi�e, odri�u�i se triju krunskih zemalja, Kranjske,
Istre i Dalmacije.38
Sa�memo li sve do �ega smo do�li, uo�it �emo da je bilo u optjecaju vi�e
trijalisti�kih varijanti. U velikoaustrijskom krugu naj�e��a je varijanta
predvi�ala sjedinjenje Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Bosnom i Hercegovinom.
Jedan od oblika trijalizma bio je izra�en u te�nji da se �ire nadle�nosti
pokrajinskog Sabora u Sarajevu i pove�aju delegacije s posebnim zastupstvom Bosne i
Hercegovine u njima. Neke elemente te trijalisti�ke varijante sadr�avao je i
poznati program za preuzimanje prijestolja iz 1911. Franjo Ferdinand povremeno je
razmi�ljao i o mogu�nosti da se neke zemlje sa slovenskim stanovni�tvom uklju�e u
ju�noslavensku dr�avnu jedinicu. Sto se pak ti�e njema�kog pristupa moru u slu�aju
trijalisti�ke rekonstrukcije dr�ave, najoriginalnije rje�enje nudio je
Schwarzenberg. Va�ne jadranske luke bile bi, po njemu, izravno podre�ene dr�avi,
tako da bi svi narodi Monarhije imali do njih slobodan pristup, bez obzira na to u
okviru kojeg je dr�avnog tijela teritorij na kojem se te luke nalaze.39 No,
njema�ki su politi�ari odlu�no odbacili i to kompromisno rje�enje.40 Kao svojevrsnu
zanimljivost navedimo i to da je Anton Verdier, predsjednik tr��anskog Dinasti�kog
dru�tva, predlo�io osnivanje ju�noslavenske dr�avne jedinice Slovenaca, Hrvata i
Srba sa sredi�tem u Trstu.41
Krajnji cilj Franje Ferdinanda i njegova kruga bila je Velika Austrija, uz ja�anje
mo�i krune i sredi�njih dr�avnih organa. U odnosu na ju�ne Slavene, kao i na sve
ostale narode Monarhije, za prestolonasljednika je mjerodavan bio samo jedan
kriterij: odanost habsbur�koj dinastiji. Za Hrvate i Slovence vjerovao je da su
privr�eni svojoj austrodinasti�koj tradiciji te je u njima vidio i saveznike u
borbi protiv ma�arske politi�ke dominacije i velikosrpske ideje. Na njegovoj
belvederskoj �ahovnici, na kojoj je isku�avao razli�ite scenarije reforme
Monarhije, dinastiji vjerni hrvatski i slovenski politi�ari nedvojbeno su bili
va�ne figure.
Bez obzira na povremene sumnje u lojalnost Hrvata, kao, primjerice, u povodu
glasovite Rije�ke rezolucije 1905., kada su hrvatski politi�ari po�eli o�ijukati s
Budimpe�tom, Franjo Ferdinand nikada nije posve napustio trijalisti�ke planove. Jo�
je potkraj 1913. uredniku lista Oster-reichische Rundschau Leopoldu barunu
Chlumeckom, govore�i o Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Bosni i Hercegovini, rekao
da sve te zemlje spadaju zajedno.42
38 Edmund Horvath, So starb der Friede. Unbekanntes iiber die Entstehung des
Weltkrieges, (Berlin 1930), 81.
39 SSPDOR, XLV. sesija, 8. sjednica (27. velja�e 1911.), 400.
40 SSPDOR, XLV. sesija, 9. sjednica (28. velja�e 1911), 434-435.
41 Die Freistadt, 5. studenoga 1910.
42 Chlumeckv, Erzherzog, 194.
157
Posljednje va�no pitanje koje se u tom sklopu name�e jest kakva je bi la uloga
velikoaustrijskih koncepcija u razvoju politi�kih odnosa izme�i Austro-Ugarske i
Srbije uo�i Prvoga svjetskog rata. Iz izjava urotnika koj su 28. svibnja 1914. u
Sarajevu izveli atentat na Franju Ferdinanda, mo �e se zaklju�iti da je bio izabran
za metu ponajprije iz dva razloga. Prem; jednoj verziji, habsbur�ki je nadvojvoda
bio vo�a ratne stranke u Be�u. Ni primjer, Nedeljko �abrinovi� je na sarajevskom
procesu u listopadu 1914 kao motiv za atentat naveo svoje uvjerenje da je Franjo
Ferdinand bio ni �elu "jedne klike koja se zove ratna stranka" i koja "imade
aspiracije d; osvoji Srbiju i ostale slavenske zemlje".43 Drugi motiv za uklanjanje
pre stolonasljednika treba tra�iti u namjeri da se sprije�i ostvarenje njegovi]
reformskih planova jer bi oni �tetili interesima srbijanske dr�ave. �abri novi� je
rekao sucima daje pro�itao kako se Franjo Fardinand bavi idejon o federativnoj
Austriji te da bi se Monarhiji trebale pripojiti Srbija i Crni Gora.44 Atentatori
su, dakle, mislili da nadvojvoda namjerava federalizi rati Monarhiju i potom u nju
uklju�iti obje srpske dr�ave. A znali su i zi njegov za�titni�ki odnos prema
Hrvatima. Ivo Kranj�evi�, jedan od optu �enih na sarajevskom procesu, na saslu�anju
je u vi�e navrata rekao da j Franjo Ferdinand bio "osobito prijatelj Hrvata" i
"prijatelj Slavena".45
Jesu li i u Beogradu znali za prestolonasljednikove planove? Bez sum nje.
Srbijanski veleposlanik u Sofiji dr. Miroslav Spalajkovi� imao je 26 svibnja 1912.
vrlo povjerljiv razgovor sa svojim francuskim diplomatskir kolegom H. A. de
Panafieuom, u kojem mu je izlo�io svoj pogled na nad vojvodinu politiku. Uvodno je
Spalajkovi� izrazio mi�ljenje da bi Austrija ako ho�e rije�iti svoje
unutarnjopoliti�ke probleme, morala dualisti�ki su stav zamijeniti trijalizmom.
Naglasio je da je Franjo Ferdinand "prizna ti prista�a trijalizma", da "njegovi
emisari danas kru�e svim slovenskir pokrajinama �ire�i lijepe parole" i da �e jedan
od njegovih prvih korak nakon preuzimanja prijestolja biti "osnivanje tre�e
dr�ave". Spalajkovi� j dr�ao da bi ju�noslavenska dr�ava u okviru Austrije privukla
sebi ne sa mo Srbiju i Crnu Goru nego i Makedoniju. Zanimljiv je bio Spalajkovi�e
zaklju�ak da Srbija mora sprije�iti austrijske trijalisti�ke planove, jer se
protivnom ne�e vi�e mo�i odr�ati kao suvereni subjekt u me�unarodnir odnosima: "Ako
se balkansko pitanje ne rije�i prije nastanka tre�e dr�av [u Austriji], [Srbija] se
ne�e mo�i obraniti od apsorpcije od te dr�ave. Sa ma za sebe Srbija je preslaba,
ali bi uz pomo� trijalisti�kog imperija mogl napredovati i prema potrebi mu slu�iti
kao predstra�a u Solunu." Srbij bi, me�utim, rado izbjegla tu alternativu, pa je
zato � kako je Spalajkovi
43 Sarajevski atentat. Izvorne stenografske bilje�ke sa Glavne rasprave protiv
Gavrila Prir cipa i drugova, odr�ane u Sarajevu 1914. g., uredio Vojislav Bogi�evi�
(Izvorna gra�a : novije istorije Bosne i Hercegovine 1, Sarajevo 1954), 41.
44 Isto, 37.
45 Isto, 189-190.
158
uvjeravao francuskog veleposlanika - i sklopila pakt s Bugarskom te �e se, u
bugarsko-srpsko-gr�kom savezu pod ruskim patronatom, poku�ati oduprijeti austro-
ugarskom prodoru na Balkan.46
Pobornici velikoaustrijske ideje uglavnom su se zauzimali za ekonom-sko-politi�ki
prodor Monarhije na Balkan. Ali, istina je tako�er da su se visoki vojni �asnici,
poput Conrada, kada je rije� o Srbiji, �esto zalagali za tvr�i, vojni�ki pristup i
s tim u vezi kovali megalomanske aneksionisti�ke planove.47 Pogre�no je, me�utim,
Franju Ferdinanda vidjeti kao vo�u be�ke ratne stranke.48 Ali ne zato �to bi
nadvojvoda bio velik pacifist; da to nije bio, svjedo�e i njegovi ambiciozni
planovi o razvoju austro-ugarske ratne mornarice. Me�utim, Franjo Ferdinand je
dobro znao koliko je Monarhija ranjiva zbog svojih unutarnjepoliti�kih suprotnosti
i da, dok god to ne bude rije�eno, nije kadra voditi aktivnu politiku na Balkanu.
Drugi razlog zbog kojeg je prestolonasljednik odbijao planove za preventivni rat
protiv Srbije treba potra�iti u njegovoj opsjednutosti idejom obnavljanja saveza
triju careva Habsburg � Hohenzollern � Romanov. Franjo Ferdinand je, naime,
neprestano nastojao da se pobolj�aju odnosi Monarhije s Rusijom, pa ih nije htio
kvariti ni istupima protiv ruske �ti�enice Srbije. Za vrijeme aneksijske krize, na
primjer, smirivao je ratobornog Conrada, koji se zalagao za vojnu intervenciju
protiv Srbije.491 za vrijeme balkanskih ratova nadvojvoda je odbacio Conradove
planove o napadu na Srbiju, ocijeniv�i ih kao ludost.50 Po njegovu mi�ljenju,
pripajanje Srbije Monarhiji donijelo bi joj samo "krdo lopova, ubojica i mangupa te
pokoje stablo �ljive".51 Smatrao je da austro-ugarska politika na Balkanu mo�e biti
uspje�na tek po�to se rije�i pitanje polo�aja Slavena u Monarhiji. Prvo treba
napraviti red u vlastitoj ku�i i imati za sobom sve narode kao jednog �ovjeka, a
tek potom bi se, po njegovu mi�ljenju, moglo prionuti na "hu-ra-politiku".52 Pritom
treba tako�er naglasiti daje Franjo Ferdinand glavnoga vanjskopoliti�kog
neprijatelja Austro-Ugarske vidio u talijanskom imperijalizmu, a ne u srbijanskoj
kraljevini.53
Iako nadvojvoda nije htio rat protiv Srbije, to, naravno, ne mijenja �injenicu daje
trijalizam u franjo-ferdinandskom obliku bio prije sve drugo nego ostvarenje, da je
bio upravo nova prepreka ju�noslavenskom jedinstvu
Documents diplomatiques frangais (1871-1914), I-III, uredilo Ministere des Affaires
Etrangeres, Comission de publication des documents relatifs aux origines de la
guerre de 1914, III/3, Nr. 74.
Podrobnije o tim planovima Andrej Mitrovi�, Prodor na Balkan. Srbija u planovima
Austro-Ugarske i Njema�ke 1908-1918 (Beograd 1981). Usp. Dedijer, Sarajevo, 232-
233. Chlumeckv, Erzherzog, 99-100.
Carl Bardolff, Soldat in alten Osterreich. Erinnerungen aus meinem Leben (Jena
1938), 177.
Sosnoskv, Franjo Ferdinand, 146.
Hantsch, Leopold Graf Berchtold, II, 388-389.
Chlumeckv, Erzherzog, 63-67.
159
i da je od katoli�kih ju�nih Slavena poku�ao napraviti pomo�nu �etu ] bsbur�ke
politike mo�i na Balkanu.54 Nadvojvoda je, naime, bio svjesl da ambicije srbijanske
kraljevine mogu imati katastrofalne posljedice Monarhiju. Pa ipak, u njegovoj
politici nije ga vodilo nekakvo potencija neprijateljstvo prema Srbima koje bi se
moglo usporediti s njegovom hi garofobijom. Talijanski ambasador u Be�u Giuseppe
vojvoda Avarna sto je u razgovorima s dr�avnicima spominjao miroljubivu politiku
Fra Ferdinanda za vrijeme aneksijske krize 1909., kada je prijetilo da �e izr �u
Srbije i Austro-Ugarske izbiti rat zbog Bosne i Hercegovine. Neprijat stvo Franje
Ferdinanda prema Ma�arima bilo je, navodno, tako sna�no u njegovu srcu vi�e nije
bilo prostora za neprijateljstvo prema Srbima, su ga i ma�arski plemi�i svojom
srbofobijom jako iritirali.55
Ali, bez obzira na to, u srpskim se politi�kim krugovima uo�i Prve svjetskog rata
pro�irila legenda o Franji Ferdinandu kao vo�i be�ke r ne stranke, �ime su potom i
opravdavali njegovo ubojstvo. Prava opasn Srbiji, me�utim, nije prijetila od
Conradova zveckanja oru�jem. Stvar mo� prestolonasljednikova kruga krila se u
planovima trijalisti�kih ref mi, koji su bili jedina ozbiljna prijetnja
velikosrpskoj ideji. Politi�ki vrh bijanske kraljevine znao je to jako dobro.
Srbijanski ministar predsjedi Nikola Pa�i�, koji je uporno vjerovao u pobjedu
velikosrpske ideje i mit da je kolaps Austro-Ugarske tek pitanje vremena, na Krfu
je za vrije: Prvoga svjetskog rata talijanskom veleposlaniku Carlu grofu Sforzi v
puta priznao da je osjetio strah samo jednom u �ivotu: "dok je �ekao �to donijeti
nadvojvodine ideje".56
54 Hermann Wendel, Die Habsburger und die Sudslawenfrage (Belgrad - Leipzig 195 21.
55 Carlo Sforza, Fifty Years ofWar and Diplomacy in the Balkans. Pashich and the
Unio? the Yugoslavs (New York 1940), 74.
56 Isto, 76.
160
Prema Antonu Koro�cu slovenski su parlamentarci imali �este kontakte s
velikoaustrijskim eksponentima, pa i s knezom Schwarzenbergom, koji su ih
uvjeravali u svoje "velike planove s Jugoslavenima".1 Ivan �uster�i� je u svojim
parlamentarnim nastupima nerijetko govorio prepoznatljivim rje�nikom �lanova
prestolonasljednikova kruga i pritom ih u nagla�avanju austrodinasti�kog
patriotizma �ak nadma�ivao. Tekst jednoga svog govora iz studenoga 1911. u
Carevinskom vije�u, u kojem je bezgrani�no veli�ao snagu "austrijskog duha",2
poslao je, preko ljubljanskoga kneza biskupa dr. Antona Bonaventure Jegli�a, Franji
Ferdinandu, za �to mu se nadvojvoda i zahvalio.3
Hrvatsko-slovenski klub poslao je u listopadu 1912. uredni�tvu lista Gross-
Osterreich izjavu u kojoj se isti�e da su tijekom zasjedanja Care-vinskog vije�a
svi �lanovi Kluba zastupali stajali�te Monarhije u cjelini i izra�avali
velikoaustrijsku dr�avnu misao.4 Ima indicija da je �uster�i�, uz ve� spomenuti
memorandum iz 1909., u travnju 1913. poslao prestolonasljednikovoj vojnoj
kancelariji jo� jedan trijalisti�ki memorandum, kojim je predlagao "sjedinjenje
svih ju�noslavenskih podru�ja u jednu dr�avnopravnu jedinicu".5
Suster�i�ev ideal bila je Velika Austrija kao "velika monarhijska �vicarska, sna�na
tvr�ava koja unutra omogu�ava razvitak svih naroda, a prema van je sna�an �imbenik
europske ranote�e i mira".6 A za ostvarenje te vizije trebala mu je
prestolonasljednikova podr�ka. Iako nije pripadao belevederskom krugu, to ni�ta ne
mijenja na stvari da je njegova politika u biti bila velikoaustrijska, te da je on
i cjelokupno djelovanje svoje stranke svjesno usmjeravao u tom pravcu, nastoje�i
dobiti nadvojvodinu podr�ku. Nipo�to nije slu�ajno �to je neprestano dokazivao kako
bi se Monarhija trijalizmom konsolidirala i oja�ala svoj status velesile. A njegovo
apodik-ti�ko nagla�avanje odanosti dinastiji bila je prava glazba za osjetljive u�i
Franje Ferdinanda.
1 Silvo Kranjec, Koro��evo predavanje o postanku Jugoslavije, u: Z� 16 (1962), 218-
229, ovdje 220.
2 SPSHAR, XXI. sesija, 28. sjednica (10. studenog 1911.), 1505-1511.
3 Anton Bonaventura Jegli�, Dnevnik, 2. prosinca 1911., kopija,
Znanstvenoraziskovalni center Slovenske akademije znanosti in umetnosti (dalje:
Jegli�ev dnevnik, ZRC SAZU).
4 Gross-Osterreich, 13. listopada 1912.
5 Gross-Osterreich, 13. travnja 1913.
6 SSPDOR, XLIX. sesija, 2. sjednica (19. svibnja 1914.), 41-42.
163
Slovenski su politi�ari znali da Franjo Ferdinand vidi u Hrvatima n lojalnije
branitelje dinastije i da je spreman poduprijeti njihove nacion ne zahtjeve. Ako
su, dakle, �eljeli da ih nadvojvoda uklju�i u planove s^ jih reformi, morali su se
�to �vr��e vezati uz Hrvate. Upravo se time mc objasniti gorljivost kojom su prvaci
Sveslovenske pu�ke stranke pokus vali izgraditi �vrsto savezni�tvo s Hrvatima. I
upravo je zato Krek rev obja�njavao da su "Slovenci tek planinski Hrvati".7
Vo�e Sveslovenske pu�ke stranke nisu nipo�to bili toliko naivni ne bi znali kako
dogma o jednom "hrvatsko-slovenskom narodu", koju uporno gajili i pompozno
razgla�avali na raznim skupovima, ima i sve* lo�ih strana. No, u tada�njim
politi�kim prilikama, kada je njema�ki r cionalizam nezadr�ivo ja�ao, prevladala je
ocjena da je za malobrojni s venski narod germanizacija ve�e zlo od kroatizacije.
Pritom su tek rijel pomi�ljali da bi im oklop hrvatskoga dr�avnog prava, koji su
Slovenci j ku�avali navu�i kako bi se za�titili od "teutonskih" ma�eva, mogao mo�
biti pretijesan, pa bi se u njemu s vremenom mogli i ugu�iti.
�uster�i� je uz Kreka bio onaj slovenski politi�ar koji je u javnosti n vatrenije
zastupao tezu da se hrvatsko dr�avno pravo prote�e i na Slove ce. Tako je 18.
srpnja 1909. na skupu u Ljubljani, kao odgovor na zvuko upravo odsvirane Lijepe
na�e domovine, izrekao sljede�i politi�ki zavjet
Nisu uzalud na po�etku na�eg dana�njeg skupa odjeknuli dragi i lijepi zvu�i
hrvatske narodne pjesme. Hrvati i mi smo uistinu bra�a, mi smo jedan narod i,
gospodo moja, upravo su posljednji mjeseci na�eg parlamentarnog djelovanja
posvjedo�ili da se mi, Slovenci, osje�amo granom hrvatskoga naroda, hrvatskoga
debla. Za hrvatsko pravo i�li smo u borbu zato �to smo svjesni da, �elimo li igrati
ulogu u svjetskoj povijesti, to je mogu�e samo ruku pod ruku, rame uz rame s
bratskim hrvatskim narodom. Na� je ideal, to znate svi, da u tijesnoj vezi s
Hrvatima, a pod sna�nim �ezlom habsbur�ke dinastije, osnujemo veliku jugoslavensku
dr�avu od So�e do Drine, od Mure i Drave do Jadranskoga mora. To je cilj na�e
borbe!8
U tom su duhu tada pisala gotovo sva slovenska katoli�ka politici glasila. U
propagiranju trijalizma mariborska Stra�a nije nimalo za stajala za ljubljanskim
Slovencem: "Nama, austrijskim Jugoslavenim potrebna je Bosna i Hercegovina, kako
bismo osnovali sna�no trijalist: ko tijelo na jugu."9 Ili: "Nije rije� o sitnim
strana�kim zahtjevima ne o dobrobiti svih Jugoslavena, o na�em zajedni�kom cilju, o
trijalizn koji bi Ma�ari, podjarmljivanjem Bosne i Hercegovine, htjeli zauviji
onemogu�iti."10
7 Matija �kerbec, Pregled novodobnega slovenskega katoli�kega gibanja, I-II
(Clevela 1956), ovdje I, 158.
9 Stra�a, 24. o�ujka 1909.
10 Stra�a, 2. prosinca 1910.
164
"Prvi hrvatsko-slovenski sabor"
Uo�i op�inskih izbora �uster�i� je 6. sije�nja 1911., na skupu Sveslovenske pu�ke
stranke rekao:
Mi, Slovenci, isto smo tako prava�i kao i drugovi koji sjede s nama u zajedni�kom
klubu u Be�u. Udru�ili smo se s hrvatskim prava�ima kako bismo zajedni�ki proveli
prava�ki program u okviru na�e Monarhije.11
Preduvjet za stvaranje sna�ne slo-vensko-hrvatske organizacije bila je, dakako,
pomirba me�u vje�ito posva�anim prava�kim frakcijama. Ujedinjavanje prava�kih snaga
zapo�elo je 1908. u Dalmaciji, kada se tamo�nja Cista stranka prava povezala se s
prava�kim skupinama u �ibeniku i Dubrovniku u Stranku prava. Te iste godine se,
dodu�e, od Ciste stranke prava u banskoj Hrvatskoj odcijepila Star�evi�eva stranka
prava pod vodstvom Mile Star�evi�a (njegovi prista�e nazivali su se "milinovcima"),
ali se ve� 1910. Cista stranka prava udru�ila s kr��ansko-socijalnom skupinom oko
glasila Hrvatstvo u Kr��ansku socijalnu stranku prava.12
Unato� raskolu, obje prava�ke stranke u banskoj Hrvatskoj bile su za trijalisti�ki
program. Prijedlogom adrese u Saboru od 14. velja�e 1911. zastupnici Ciste stranke
prava molili su kralja da "poda kraljevini Hrvatskoj ona prava i prerogative, koje
u�ivaju kraljevina Ugarska, kao i carevina Austrija".13 Ne samo prijedlog Ciste
stranke prava nego i adresa Star�evi�eve stranke prava bili su posve u duhu
prava�kog trijalisti�kog programa. Mile Star�evi� je kralju uputio molbu da se "na
temelju hrvatskoga dr�avnoga prava i narodnoga na�ela ujedine sve hrvatske zemlje u
jedno samostalno i neodvisno dr�avno tijelo pod �ezlom prejasne habsbur-�ko-
lorenske dinastije".14
U to vrijeme su se i u Bosni i Hercegovini formirale dvije prava�ke skupine:
Hrvatska narodna zajednica dr. Nikole Mandi�a, koja je bila bliska Star�evi�evoj
stranci prava i Hrvatska katoli�ka udruga nadbiskupa dr. Josipa Stadlera,15 koja je
bila pod utjecajem Ciste stranke prava. Ipak,
11 Slovenec, 7. sije�nja 1911.
12 Gross, Povijest, 378.
478.
14 Isto, 485.
15 Potanko o Stadlerovoj politici Zoran Grijak, Politi�ka djelatnost vrhbosanskog
nadbiskupa Josipa Stadlera (Zagreb 2001).
Mile Star�evi� (1862.-1917.), voda Sve-
prava�ke organizacije i supredsjed-nik Hrvatsko-slovenske stranke prava (1912.-
1913.)
165
"Prvi hrvatsko-slovenski sabor" - skup Sveprava�ke organizacije i Sveslovenske pu
stranke 20. listopada 1912. u Ljubljani
1911. su se milinovci i frankovci u banskoj Hrvatskoj udru�ili u Str ku prava, a
zatim je do�lo i do sporazuma izme�u Stadlerove i Mandi�> skupine. Navedeni
sporazumi omogu�ili su osnivanje Sveprava�ke orga zacije, koja je pod svojim
okriljem sjedinila prava�e iz Hrvatske, Slavo je, Dalmacije, Istre i Bosne i
Hercegovine. Za predsjednika stranke bi( izabran Mile Star�evi�, a za
potpredsjednika dr. Aleksander Horvat, j padnik frankova�kog kruga.16
Time je istodobno bio otvoren put za ujedinjavanje Sveslovenske pu< stranke s
hrvatskim prava�ima, za �to se zalagao �uster�i�. Na "sveca zabavi" slovenskih i
hrvatskih studenata u ljubljanskom Unionu 3. k( voza 1912., vo�a Sveslovenske pu�ke
stranke nije skrivao zadovoljstvo predovanjem procesa udru�ivanja s hrvatskim
prava�ima:
Aksiom cjelokupnog mojeg rada u javnosti jest da izme�u Slovenaca i Hrvata nema
razlike. Mi smo jedinstven narod sve tamo do Drave i Mure i dolje do Spi�a i sve do
turske granice. Draga bra�o Hrvati, budite svjesni da danas stojite na hrvatskom
tlu! Budemo li vam, kao �to se nadam, ubrzo uzvratili ovaj posjet, i vi �ete re�i:
bra�o Slovenci, vi ste na slovenskom tlu! Isklju�ivo u jedinstvu hrvatskog i
slovenskog naroda jest na�a snaga i na�a budu�nost. [...] �ivjela budu�nost
hrvatsko-slovenskog naroda!
166
Prema izvjestitelju lista Slovenec, nakon zavr�etka govora sva se dvorana "tresla
od odu�evljenog odobravanja vo�i Jugoslavena".17
Bolje uvertire u skup ujedinjavanja s hrvatskim prava�ima �uster�i� nije mogao
po�eljeti. Ve� 19. rujna u opatijskom hotelu Stefanie sastali su se predstavnici
Sveslovenske pu�ke stranke i Sveprava�ke organizacije. Uz �uster�i�a, od Slovenaca
su bili prisutni Fran pl. Pov�e, Evgen Jare (svi kranjska Slovenska pu�ka stranka),
dr. Janko Brejc (Katoli�ko-politi�ko i gospodarsko dru�tvo Slovenaca u Koru�koj),
dr. Anton Koro�ec, dr. Josip Hohnjec, Ivan Benkovi� (svi Slovenski selja�ki savez
za �tajersku) i Josip Fon (Slovenska pu�ka stranka za Gori�ku). Boje Sveprava�ke
organizacije predstavljali su sljede�i izaslanici iz banske Hrvatske: dr. Josip
Pazman, Cezar Aka�i�, Stjepan Zagorac i Kerubin �egvi�, iz Dalmacije Ivo Prodan i
dr. Mate Drinkovi� i iz Istre dr. Matko Laginja i Vjekoslav Spin�i�. Na sastanku je
donesen zaklju�ak o osnivanju "Hrvatsko-slovenskog izvr�nog odbora".18 U odbor su
sa slovenske strane kasnije imenovani �uster�i�, Krek, Koro�ec, Brejc i Fon, a s
hrvatske Mile Star�evi�, Aka�i�, Drinkovi�, Spin�i� i dr. Sre�ko Peri�i� kao
predstavnik bosansko-hercego-va�kih Hrvata.19
Slovenec je odu�evljeno izvje�tavao daje tim �inom stvorena "zajedni�ka slovensko-
hrvatska politi�ka organizacija" te da �e se odsada "stvarati zajedni�ka hrvatsko-
slovenska realna politika u okviru Habsbur�ke Monarhije". Poput Spin�i�a 1898.,
kada su se slovenski katoli�ki narodnjaci vezali uz hrvatsko dr�avno pravo,20
Slovenec je konstatirao:
�ivjela sjedinjena velika Hrvatska! U ovome se trenutku slovenska domovina
pro�irila daleko preko dosada�njih granica uz obalu Jadranskog mora i daleko unutar
Balkana. Pro�irila se i hrvatska domovina preko svih slovenskih zemalja, gore u
koru�ka brda i do najsjevernije slovensko-nje-ma�ke jezi�ne granice u �tajerskoj.21
U atmosferi sveop�e euforije kojom je popra�eno zbli�avanje dviju najsna�nijih
politi�kih sila u ju�noslavenskom dijelu Habsbur�ke Monarhije, kriti�ki glasovi u
samim savezni�kim redovima bili su rijetki. Jedna od realisti�nijih ocjena pojavila
se u glasilu Mahni�eva kruga. Anga�man slovenskih i hrvatskih politi�ara u korist
"zajedni�ke domovine" u listu je pozdravljen, ali je izra�ena skepsa nad zvu�nim i
pateti�nim porukama u zdravicama. Jer, istaknuto je, ni ista krv, ni isti jezik, ni
iste �ivotne navike nisu dovoljne za sjedinjavanje "dvaju plemena istoga naroda".
Ono �to Slovence i Hrvate navodi na me�usobno povezivanje jest politi�ka nu�da.
Pritom je osnovna pote�ko�a Slovenaca u tome �to nemaju dr�avno pravo,
17 Slovenec, 5. kolovoza 1912.
18 Slovenec, 20. rujna 1912.
19 Slovenec, 30. rujna i 3. listopada 1912.
20 Radosavljevi�, Katoli�ka narodna stranka, 341.
167
koje bi im bilo upori�te u borbi protiv njemstva. S druge pak strane, z< klju�uje
list, "pokvarenoj" i "podmitljivoj" Hrvatskoj prijeko je potrebno d za svoju
gospodarsku i moralnu obnovu osigura slovensku podr�ku u �ir< nju kr��ansko-
socijalnog nauka.22
Vrhunac u gra�enju slovensko-hrvatskoga politi�kog savezni�tva ne( vojbeno je bio
"Prvi hrvatsko-slovenski sabor", koji se sastao 20. listopad 1912. u Ljubljani.23
Skup je zaista bio sjajna manifestacija slovensko-h] vatskoga savezni�tva u borbi
za trijalisti�ku ideju. Mile Star�evi�, koji ji uz Suster�i�a, bio izabran za
supredsjednika Hrvatsko-slovenske strani prava,24 ushi�eno je rekao da je "dana�nji
dan najsretniji dan u njegov �ivotu". Tog dana trebalo je zapo�eti ostvarivanje sna
njegova strica Ani "koji je te�io tome i vru�e �elio da jednom do�e do jedinstva
hrvatsko-sl( venskog naroda". �uster�i� mu je odgovorio zdravicom "na�oj slavnoj zs
jedni�koj hrvatskoj domovini [...] od najju�nijeg dijela Dalmacije pa goi do Mure i
Drave, od granice Bene�ke Slovenije pa dolje do Drine". Prava Aka�i� toliko je bio
ponesen da je, po analogiji s tezom o Slovencima ka planinskim Hrvatima, svoje
sunarodnjake nazvao "primorskim Slovenc ma". Ni Krek nije krio svoje zadovoljstvo:
U na�oj narodnoj demokratskoj misli od samoga je po�etka bila i jasna misao da smo
mi i Hrvati jedno. Na�a je organizacija pripremala na� zajedni�ki dom s Hrvatima.
Svijest o na�im zajedni�kim dr�avnopravnim idealima ponijeli smo s narodno-
demokratskih temelja do posljednje planinske ku�e.25
Ljubljanski je "sabor" sna�no odjeknuo i izvan slovenskih i hrvai skih zemalja. Ako
koji od vode�ih dr�avnika u Be�u i Budimpe�ti do ti da nije znao �to bi to Hrvati i
Slovenci htjeli sa svojim trijalizmom, nako
'"Slovenac i Hrvat za uv'jek brat i brat' �ujemo pjevati u sve�anim zgodama, a
ponajv �e pri �a�i piva. 'Hrvati i Slovenci jedan su narod', 'Sutla je voda, a krv
nije voda', itd sve su to rije�i, rije�i i rije�i, kojih su puni ponajvi�e oni,
koji uze�e patent na rodolji bije. [...] Rije�i nek se prova�aju u djela, a �a�e
nek se ostavi pri raspravljanju ovakvi stvari, koje zna�e za budu�nost na�e
domovine mnogo, vrlo mnogo. [...] Jedna krv, ji dan jezik, obi�aji, na�in �ivota
idr. - sve to nisu dovoljni zahtjevi i nu�de, da dva plemi na istoga naroda spoje u
jednu cjelinu. Politi�ka nu�da jest onaj glavni uzrok, �to bra� Slovence tjera k
nama na jug. Politi�ka nu�da jest sila, koja baca Hrvate u naru�aj Sli venaca.
Slovenci nemaju jaki oslon, na kojem da se podupru u borbi za svoju narodnos Nemaju
svog dr�avnog prava. Bez Hrvata utopili bi se negdje u budu�nosti u moru pro:
drljivog Nijemstva. Hrvati imaju svoje dr�avno pravo, koje se brutalnom silom
nasilni Mad�ara kr�i i ru�i. Prinu�eni su da te�e za idealima, koji ih odvajaju od
Ugarske i koji tra�e druge granice na jugoslavenskom dijelu na�e monarhije.
Hrvatska je pokv; rena, podmitljiva. Treba joj lijeka, koji su joj kadri dati samo
Slovenci sa svojom zdr; vom narodnom i kr��anskom prosvjetom. [...] �elimo, da
hrvatska stranka prava prin kulturno-gospodarski rad Slovenaca, a Slovenci da se
ugriju hrvatskim �uvstvom nac onalnosti na grudima bratskim. Hrva�ka navdu�enost pa
slovenska delavnost!" Pu�) prijatelj, 10. listopada 1912.
Vi�e o tome Janko Pleterski, Zveza Vseslovenske ljudske stranke in Hrvatske stranke
prc
va, u: Z� 39(1999), 5-75.
Pu�ki prijatelj, 30. listopada 1912.
Slovenec, 21. listopada 1912.
168
> *}
Diese Stimmung richtet sich nicht alleln gegen die 3taatsrechtiiche Dnlon mit
Ungarn, sondern aucb gegen Oesterreieh, dessen Regie= rung der Indolenz gegenUhen
den kroatischen Verb&tnissen beschuldigt wird, gegen die ge= meinsaiLe Regierung,
�elche den Kroaten fiir ihre BedrtiGkung mitveranti/ortlieh erscheint, und endlieh
- was wohl am schwerwiegendsten Ist - in nicht zu verkennen�er Feise gegen die
Krone.
Wenn dieser ehrfurchtsvollen Darstellung entgegen die kb'niglich ungarisehe
Regierung behauptet, dass lm Lande Ruhe herrsche, so scheint mir das mir ein mit
GewaltmiUeln auf* rechterhaltener Zustand �u sein, welchen ich als nicht unohnlich
einer Friedhofsruhe be -zelchnen m'uchte.
Trotz dieser bedrilekenden 7.U3tande und der hieduroh ausgelcsten Heizbarkeit
glaube Ich Jedoch die Kasae des kroatischen Volkes nocb imner als kaiser- und
reichstreu betrachten zu kBnnen, �ofllr die kUrzlich stattgehabte Ver � einigung
der Kroaten und der oesterreichischen SUdslaven auf dem Programe der kroatischen
Reehtopartei und unter FUhrung des sehr loyalen Dr, Sustersitz ein beredtes Zeugnis
ablegt.
Dieser zweifellos noch reichstreueti Ge= sinnung der Eroaten entspricht aueh die
von iLrun Parteien mehrfach zuo Aus�ruck gebraclite Kinsicht, da3s ein sofortiger
Uebcrgang zu nor-
Agram der Krlegstninister von
Eurer Kajestiit ktlrzlich erst erbeten bat,
Feldmarschalleutnant Baron Khenen ist als gewesener Generalstabschef des 13. Korps
mit den kroatischen Verh&ltnissen vollkommen ver-traut und beherrscbt die
kroatisehe Sprache nahezu vollkounuen; in politischer Eeziehung vollstiindig
neutral, sehr objektiv, vielseitig gebildet, erfabren und ein ausgezeichneter Fed=
ner, sehr repriLsentabel und in gunstigen finan-slellen Verhaltnissen, so dass
angenomnen wer* den kann, dass dlese ?abl nlrgends auf eine atlehnende Kritik
stoBen wird.
In Zusorjnenfassung aller vorstehenden Ausftthrungen nage lch es in tiefster
Gfcrfurcbt, als Filrsprecher des kroatischen Volkes
Eure Maje stat untertanigst au bitten, einen Weohsel in der Person des kBniglicben
Eonraissars in Agram allergnudigst ehestens in EmUgung ziel.en zu
Dio memoranduma prestolonasljednika Franje Ferdinanda caru Franji Josipu od 28.
listopada 1912. (Osterreichisches Staatsarchiv Wien, Haus-, Hof- und Staatsarchiv),
u kojem je prestolonasljednik pozdravio "sjedinjenje Hrvata i austrijskih ju�nih
Slavena na programu Hrvatske stranke prava i pod vodstvom vrlo lojalnog dr.
�uster�i�a"
ljubljanskoga skupa dvojbi vi�e nije bilo. Ujedinjenje Sveslovenske pu�ke stranke i
Sveprava�ke organizacije, s "vrlo lojalnim" �uster�i�em na �elu, pozdravio je, kao
znak odanosti ju�nih Slavena dinastiji, �ak i prestolonasljednik osobno u svom
memorandumu upu�enom caru.26 Ali, neokrunjenom kranjskom vojvodi nije bilo dano da
dugo u�iva u trijumfalnom uspjehu. Pucnji pravoslavnih vojski na Balkanu
navijestili su, naime, novo doba u razvoju jugoslavenskog pitanja.
Kiszling, Erzherzog, 234.
169
13.
VEZE IZME�U SLOVENSKOGA I HRVATSKOG KATOLI�KOG POKRETA
Iako prijedlog o osnivanju zajedni�ke slovensko-hrvatske katoli�ke politi�ke
organizacije, podnesen 1892. na Prvom slovenskom katoli�kom kongresu, nije dobio
ve�insku podr�ku, potkraj devedesetih godina 19. stolje�a ipak je do�lo do ja�anja
kontakata izme�u Katoli�ke narodne stranke i hrvatskih politi�ara.1 �uster�i� je u
sklopu svojih parlamentarnih kombinacija sura�ivao s istarskim i dalmatinskim
zastupnicima u Carevinskom vije�u, a Krek je osobitu pozornost poklanjao
obrazovanju hrvatskih u�enika, studenata i radnika u kr��anskom duhu.2
Prvom hrvatskom katoli�kom sastanku u Zagrebu, odr�anom po�etkom rujna 1900.,
prisustvovao je i tada�nji vo�a kranjskih katoli�kih narodnjaka Pov�e, koji je za
svoj govor po�njeo burno i dugotrajno odobravanje. On je, me�u ostalim, rekao:
Draga bra�o Hrvati! [...] Na� narod slovenski s vama jednako osje�a i misli. Na�a
krv � va�a krv! Ista nas je majka rodila i isto nam je geslo. Slovenci i Hrvati
najbli�a su bra�a, �elimo braniti na�u zastavu pod kojom se borimo, �elimo o�uvati
svoju narodnost i vjeru. Sve za vjeru i domovinu, sve za vladara i Boga! [...]
Stoljetna povijest dala nam je �astan naziv "antemurale christianitatis", i on je
zaslu�en, hrvatski je narod prolio mnogo krvi za svoju vjeru. [...] Va�a sre�a je
na�a sre�a, va� spas je na� spas, va�a mo� je na�a mo�! Va�a mo� podupire i poti�e
i nas sirote Slovence u te�koj borbi za na� narodni opstanak. [...] Sveti kri� je
najljep�i znak pod kojim se Hrvati i Slovenci okupljaju radi o�uvanja svojih
svetinja.3
Na sve�anom objedu koji je tom prigodom prire�en bili su i Mahni� (tada ve� biskup
na Krku) i ljubljanski knez biskup Jegli�.4
Uz to �to su se povezivali s prava�ima, slovenski katoli�ki narodnjaci izra�avali
su svoje simpatije i selja�kom pokretu Stjepana Radi�a. Vo�a hrvatskih seljaka bio
je tipi�ni austroslavist, koji je o�ekivao da �e se Au-stro-Ugarska reformirati u
federaciju ravnopravnih naroda. Zalagao se za sjedinjavanje ju�noslavenskih zemalja
u posebnu jedinicu u okviru Monarhije, pri �emu bi Hrvatska preuzela ulogu
svojevrsnog "jugoslavenskog
1 Usp. Andrej Rahten, Poku�aji stvaranja hrvatsko-slovenske katoli�ke politi�ke
organizacije, u: Matijevi�, Hrvatski katoli�ki pokret, 373-381.
2 Petar Rogulja, Dr. Janez Ev. Krek, Najve�i slovenski socijalni politik (Zagreb
1916).
173
Pijemonta".5 Na osniva�kom skuj Sveslovenske pu�ke stranke 17. stopada 1909. Radi�
je nastupio k; gost i odu�evio publiku svojim koi plimentima slovenskom narodu i si
venskoj privr�enosti katoli�koj vje] "Bra�o, veliki narodi pouzdaju se svoje ma�eve
i podupiru se kralje skim �ezlima, oslanjaju se na svp mo�, a vi Slovenci crpite
snagu iz oi lu�i koja gori pod oltarom."6
List Stra�a, iza kojeg je staja �tajerska grana Sveslovenske pu�! stranke, isticao
je va�nost solidarn sti izme�u slovenskih i hrvatskih s ljaka. Zastupnici
Sveslovenske pu�] stranke u Radi�u su vidjeli svog s veznika koji �e im pomo�i u
�iren utjecaja na Balkanu.7 No, Radi�ev pokret tada bio jo� razmjerno slaba�an, a
uz to se ubrzo pokazalo da hrvatski narodni tribun protivi �irenju kranjskoga
modela politi�kog k tolicizma u Hrvatsku.
Najglasniji pobornici stvaranja zajedni�ke hrvatsko-slovenske katoli ke
organizacije bili su Krekovi u�enici. Prista�e Hrvatskoga katoli�ki pokreta, me�u
kojima su najistaknutiji bili dr. Petar Rogulja, dr. Rude Eckert, Petar Grge� i dr.
Fran Bini�ki, dolazili su u Ljubljanu izu�ava slovensku kr��ansko-socijalno-
gospodarsku organizaciju. Ste�eno znan su zatim �irili me�u hrvatskim selja�tvom i
radni�tvom.
Krekov nauk imao je najve�i utjecaj u redovima hrvatske katoli�ke u� ni�ke i
studentske mlade�i. On je �esto bio pozivan kao gost na sastanke K toli�koga
akademskog dru�tva Hrvatska u Be�u.8 Hrvatskim je studentin predavao o socijalnim,
gospodarskim i politi�kim temama. Suradnja slove skih i hrvatskih katoli�kih
studenata u Be�u u tom je razdoblju i ina�e bi vrlo intenzivna. Slovenska Danica i
Hrvatsko katoli�ko akademsko dru�fr Hrvatska djelovali su u istim prostorijama,
dru�tva su se i pobratimila, a sve�anim prigodama njihovi su predsjednici nosili
oznake obaju dru�tav�
Dr. Janez Evangelist Krek (sjedi, drugi zdesna) s prista�ama Hrvatskoga katoli�kog
pokreta
O Radi�evoj politi�koj orijentaciji podrobno Branka Boban, Demokratski nacionaliza
Stjepana Radi�a (Zagreb 1998). Slovenec, 18. listopada 1909. Stra�a, 25. listopada
1909.
Duka Kuntari�, S drom. J. Krekom u Be�u, u: Lu�. Almanah hrvatsko-slovenskog katol
kog narodnog dru�tva (Zagreb 1918), 36-39.
Karei Capuder, Zgodovina "Danice" od nje ustanovitve do leta 1905, u: Po desetih
leti Spominska knjiga "Danice", uredio Vincencij Marinko (Ljubljana 1905), 57-126,
ovdje i
174
Veze izme�u Slovenskoga i Hrvatskog katoli�kog pokreta
O velikoj Krekovoj popularnosti me�u mladim prista�ama Hrvatskoga katoli�kog
pokreta svjedo�i i to �to je hrvatsko katoli�ko akademsko dru�tvo u Pragu bilo
nazvano po njemu.10 Krek je zajedno s dr. Evgenom Lampeom 4. kolovoza 1907.
posjetio i "Prvi hrvatsko-slovenski �a�ki i bo-goslovski sastanak" u Zagrebu, gdje
je bio do�ekan s velikim odu�evljenjem. U govoru koji je zra�io osje�ajno��u,
pozvao je u�enike da u �ivotu djeluju bez �astohleplja i egoizma.11 U to vrijeme su
me�u hrvatskim katoli�kim u�enicima postali popularni tzv. "socijalni te�ajevi"
koje je Krek vodio na Sv. Jo�tu u Gorenjskoj. To brdo kod Kranja postalo je, kako
se izrazio Petar Rogulja, "simbol slovensko-hrvatskog sjedinjenja i regeneracije
hrvatske omladine".12 Neki Krekovi po�tovaoci nazivali su ga "vitezom sv. Grala sa
Sv. Jo�ta".13 Rogulja, koji ga je �esto posje�ivao, u svojim memoarima pi�e �ak o
"Krekovom dobu" kao o zlatnom dobu hrvatskoga katoli�kog �a�kog pokreta.14 Krekovi
hrvatski u�enici ubrzo su izbili na vode�a mjesta u hrvatskome katoli�kom
pokretu.15
U godinama uo�i Prvoga svjetskog rata slovensko-hrvatsku solidarnost najodlu�nije
je, uz Kreka i �uster�i�a, propagirao vode�i ideolog slovenskog politi�kog
katolicizma dr. Ale� U�eni�nik.16 Svoje poglede na to pitanje potanko je izlo�io
1913. u raspravi Slovenci i Hrvati.
Taje rasprava bila izraz njegove bojazni da bi u najezdi nacionalizama velikih
naroda slovenska narodnost mogla i��eznuti. Pitao se �to u�initi u slu�aju ako
"Slovenci sami za sebe ne bi imali dovoljno �ivotnih uvjeta i ne bi se mogli
odr�ati kao samostalna kulturna jedinica". To bi zna�ilo da nisu narod u punome
smislu rije�i. I da bi narodom mogli postati samo "asimilacijom s drugim etni�kim
skupinama". Prema U�eni�nikovu mi�ljenju Slovenci imaju samo dva izbora: ili
Nijemci ili Hrvati. Za njega nema dvojbe da bi asimilacija s Hrvatima bila
"prirodnija" budu�i da su Slovenci s
10 Jure Kri�to, Pre�u�ena povijest. Katoli�ka crkva u hrvatskoj politici 1850.-
1918. (Zagreb 1994), 284.
11 Slovenec, 8. kolovoza 1907. Dr. Stjepan Pelz, koji je tada bio peto�kolac,
kasnije je u memoarskoj bilje�ci ovako opisao Krekov nastup: "Neki slovenski
bogoslov imao je da �ita referat o socijalnom pitanju, no prije toga predsjednik je
ustao i pozdravio dra. Kreka. Bura odu�evljenja i pljeska zavladala cijelom
dvoranom. Sve se dizalo i svra�alo poglede na onu stranu, kamo je predsjednik bio
upravio pozdravne rije�i, ali njega se nije vidjelo. Samo kao da se val ustalasao
uz desnu stranu dvorane. Ja sam se tako�er dizao sa svojega mjesta, da vidim njega,
o kojemu sam ve� bio toliko toga �uo. Pred govorni�kom tribinom se razbio ovaj val
�aka i klerika, a na njoj je ostao samo on - Krek, malen, neugledan �ovjek. Rukom
je mahao, da sti�a buru odu�evljenja, ali one iskre, �to su skakale iz njegovih
zjenica i bljeskale kroz stakla nao�ara, same bi za sebe bile dovoljne da �ar ispod
pepela ra-splamte, a mi bijasmo omladina, koja sa svakim drhtajem srca hlepi za
ispunjenjem ideala, �to ih je Krek zastupao." Stjepan Pelz, Uspomena na dra. Kreka,
u: Lu�-Almanak, 103.
12 Rogulja, Dr. Janez Ev. Krek, 4.
13 Usp. nekrolog u spomen Petru Rogulji u: Lu� 15 (1919-1920), 66.
14 Kri�to, Pre�u�ena povijest, 18.
15 Usp. Zlatko Matijevi�, Slom politike katoli�kog jugoslavenstva. Hrvatska pu�ka
stranka u politi�kom �ivotu Kraljevine SHS (1919.-1929.) (Zagreb 1998).
16 Jo�ko Pire, Ale� U�eni�nik in znamenja �asov. Katoli�ko gibanje na Slovenskem od
konca 19. do srede 20. stoletja (Ljubljana 1986), 199-200.
175
Hrvatima "istoga plemena" i srodnoga jezika. Smatrao je da "ako bismi mi pod
odre�enim uvjetima udru�ili s Hrvatima, zapravo svoju nacioi nost ni ne bismo
�rtvovali nego bismo je tek dobili". Prepustimo li se i ma�koj asimilaciji, "ostali
bismo pasivni i njemstvo bi nas tako re�i j gutalo", a udru�imo li se s Hrvatima
"uvelike bismo mi asmilirali: on nam dali svoj razvijeniji i ra�ireniji jezik, a mi
njima mnoge elemente n kulture". U�eni�nik je �ak bio uvjeren da "apstrahiramo li
jezik, Hrvat u ve�oj mjeri postali Slovenci nego Slovenci Hrvati".17
Najbolje rje�enje za Sloveniju bilo bi, prema U�eni�niku, sjedinje s Hrvatima "u
jednu upravnu cjelinu i u jednu od saveznih dr�ava v ke Austrije". Ujedinjena
Slovenija, kao autonomna tvorevina utemelji na na�elu nacionalnog federalizma, po
njegovoj je ocjeni "samo teorets mogu�nost jer Nijemci i Talijani nisu voljni
�rtvovati svoje manjine. St< pak ti�e federalizma povijesnih krunskih zemalja,
U�eni�nik je dr�ao bi to za Slovence zna�ilo "narodnu smrt", jer bi slovenske
manjine u '. ruskoj, �tajerskoj i Primorskoj bile prepu�tene na milost i nemilost i
ma�koga i talijanskog nacionalizma. Prema tome, kako su "Slovenci si preslabi za
uspje�no nadmetanje s Germanima", njihov "politi�ki i kult ni ideal" jest
sjedinjenje s Hrvatima. U�eni�niku je bilo posve jasno di tom "obliku
jugoslavenskog jedinstva", za koji se uobi�ajio naziv trijaliz; suprotstavljaju
mnogi �imbenici u Monarhiji. Pogotovu predstavnici i �arske politi�ke elite i
njema�ki nacionali. Prvi zbog bojazni da bi for ranjem ju�noslavenskoga upravnog
tijela izgubili Rijeku, drugi pak z �to nisu bili voljni odre�i se "njema�kog mosta
do Trsta". I sam U�eni� bio je rezerviran prema mogu�nosti da Nijemci �rtvuju Trst.
Nadao me�utim, da bi hrvatsko-slovenska upravna jedinica mogla dobiti bar Rijeku,
"koja je neko� bila ne samo hrvatska nego i kranjska".18
Sna�na koalicijska hrvatska stranka, sastavljena po uzoru na S slovensku pu�ku
stranku, bila je preduvjet za ostvarivanje ambicioz: planova vo�a Slovenskoga
katoli�kog pokreta. Najve�e nade su se prit polagale u prava�e, u �ijim su
programskim opredjeljenjima ideolozi Sve; venske pu�ke stranke uporno tra�ili
dodirne to�ke s vlastitim planovi:
To je u prvome redu stranka prava. Iako nije vjerska stranka, utemeljena je na
kr��anstvu, pa s njom mo�e sura�ivati i po�ten nekatolik, kao i katolici, koji �ine
veliku ve�inu hrvatskoga naroda. O nekakvom liberalizmu u kulturnom pogledu nema ni
govora, budu�i da se kod istinski vjerni�kog hrvatskog naroda mo�e ne�to posti�i
samo na vjerskoj osnovi. Glavno upori�te stranke je, kao i kod nas, rodoljubno
sve�enstvo, u �ijim se redovima prilike iz dana u dan pobolj�avaju. Ma�aronstvo se
koti samo me�u onima koji su ovisni o milosti vlade, a liberalni sve�enik bit �e i
u Hrvatskoj uskoro bijela vrana, dok, nasuprot tome, rastu redovi sve�enstva
17 Ale� U�eni�nik, Slovenci in Hrvati, u: �as 7 (1913), 431-441, ovdje 435-436.
18 Isto, 438-439.
176
odgojenog na onim istim na�elima koja vode SLS.19
Za slu�aj da hrvatski prava�i ne budu voljni pribli�iti idejno-politi�ki profil
svojih stranaka programu Slovenske pu�ke stranke, �uster�i� i Krek su prou�avali
mogu�nost formiranja jedne ili vi�e hrvatskih stranaka s kr��ansko-demokratskim
programom.20 Takvim se prijedlogom Krek u pismu obratio i dalmatinskom prava�u
sve�eniku dr. Anti Al-firevi�u. Pismo od 7. studenoga 1907. zaklju�io je sljede�im
rije�ima:
Na� je cilj: uzgojiti va� i na� narod, da do�e do svijesti jedinstva na na�elno
jasnom katoli�kom temelju. Za tim se ide.
U pismu od 22. travnja 1909. Krek je ve� posve otvoreno izrazio potrebu osnivanja
dalmatinske katoli�ke stranke:
Clara pacta. Dok se u vas ne o�ivi politi�ka stranka poput na�e - jok! �ta vam
poma�u sve�enici u upravi, kada su samo za nekoliko vremena locum-tenentes
liberalcima i slobodoumnicima? [...] Smodlaka nije pogibelj, nego politi�ka
desorganizacija katolika, sve�enika i lajka. Ne ide se za tim, da se dr�i �to je
sigurno na�e i dalje uzgaja.21
Alfirevi�, kao najva�niji saveznik �uster�i�eve stranke u Dalmaciji, u glasilu
svoga kruga Dan nije �tedio s pohvalama na ra�un katoli�kih "planinskih Hrvata",
isti�u�i da su oni najnapredniji narod u Monarhiji. Naravno, nije nedostajalo ni
stereotipnih izraza solidarnosti poput: "Sutla, koja nas dijeli od bra�e Slovenaca,
nije krv, ve� voda." Prema mi�ljenju Al-firevi�eva kruga, Hrvatima se nudi spas u
radu u skladu s katoli�kim na�elima i u jedinstvu sa Slovencima.22
Ante Alfirevi� (1875.-1945.), prava�ki saveznik Slovenske pu�ke stranke u Dalmaciji
i voda splitskoga pododbora ljubljanske Zadru�ne sveze
20 Petar Rogulja, Me�u Slovencima. (Bilje�ke iz studentskoga dnevnika od god. 1909.
i 1910.), u: Lu� 14 (1918-1919), 196-197.
21 Ante Alfirevi�, Dr. J. Krek - in memoriam, u: Hrvatska stra�a 16 (1918), 42-46.
22 "�esto puta �itamo po na�im novinama tu�be o jadnim prilikama u Kranjskoj. Sve
su te tu�be ili neiskrene ili zbog nepoznavanja prilika. Ako ima jo� �to jednoga
jadnoga u Sloveniji, to je jedino u rukama liberalaca. Ostalo sve je katoli�ko i
mali slovenski narod mo�da je najnapredniji u cijeloj Austro-Ugarskoj. Ho�emo k
Slovencima i s toga, jer su nam najbli�a bra�a - planinski Hrvati. Oni �ele s nama
iskrenu slogu, zajedni�ki rad, a to �elimo i mi. [...] U na�im nazdravicama svaki
�as �ujemo, da Sutla koja nas dijeli od bra�e Slovenaca, nije krv, ve� voda,
poka�imo i djelom daje tako, isu�imo Sutlu idejama i radom na�im. Budimo uvjereni,
da nam je jedino u radu na katoli�kim na�elima, a u jedinstvu sa planinskim
Hrvatima, spas i �ivot." Dan, 12. sije�nja 1911.
177
Veze slovenskih katoli�kih narodnjaka s dalmatinskim politi�arima le su u tom
razdoblju znatno �vr��e od onih s prava�ima u banskoj Hrv skoj. Pogodovalo im je to
�to je Dalmacija slala svoje zastupnike u B gdje su se sretali sa Slovencima.23 Uz
to su u toj austrijskoj pokrajini u zano nicale zadruge prema modelu koji su
lansirali kranjski kr��an socijali. U ljubljanski Zadru�ni savez, koji je bio
prozvan majkom jugos venskog zadrugarstva, 1907. bile su u�lanjene 433 zadruge, od
kojih i 55 dalmatinskih.24 Broj zadruga u okviru splitskoga pododbora Zadru� sveze,
koju je vodio Alfirevi�, porastao je 1909. na 64, a potkraj 1910. t ih je ve� 70.25
Godine 1912. u splitski su pododbor ve� bile udru�ene 82 druge (55 tzv.
rajfajznovki, 7 mje�ovitih, 7 potro�a�kih i 13 proizvodni u koje je bilo u�lanjeno
16000 Dalmatinaca.26
I �uster�i� je bio posve svjestan va�nosti povezivanja s dalmatinsk politi�arima i
sve�enstvom. Polovicom travnja krenuo je na kra�u turn po dalmatinskim gradovima i
posvuda je bio toplo primljen. Dru�tvo mu pravili ugledni dalmatinski sve�enici:
zastupnik u Carevinskom vij( i osniva� seoskih kreditnih zadruga don Frano
Ivani�evi�, dr. Josip B valdi i, dakako, neizostavni Alfirevi�, dok je u �ibeniku
posjetio i dugo di�njega parlamentarnog kolegu dr. Antu Dulibi�a.27
Najve�e je ovacije vo�a Sveslovenske pu�ke stranke po�njeo u Ka�h ma kod Trogira,
gdje je, u tamo�njoj Sokolani, odr�ao vatreni govor u '. jem je, me�u ostalim,
rekao da �e se slovenski i hrvatski narod sjedinit zajedni�ku, posve jedinstvenu
narodnu skupinu. Pritom su se �uli i pol ci poput "�ivio ministar dr. �uster�i�",
�to je razgnjevilo njegovoga pai mentarnog kolegu Biankinija, koji je u svom
Narodnom listu tim povod pokrenuo polemiku, izja�njavaju�i se protiv mije�anja
"kranjskih kleril la�a" u dalmatinsku politiku. U �uster�i�evu obranu ustao je Dan,
iz ziv�i �elju da i u Dalmaciji do�e do gospodarskoga i kulturnog napret kakav je
ve� ostvaren u Kranjskoj pod vodstvom "takvih divova" kakvi �uster�i�, Krek, Jare,
Lampe i dru�ina.28
23 Usp. Marjan Dikli�, Don Ivo Prodan kao politi�ar i zastupnik, u: Annales 12 (20
63-70.
24 Ale� U�eni�nik, Sociologija (Ljubljana 1910), 509.
25 Dan, 26. sije�nja 1911.
26 Dan, 18. sije�nja 1912. 21 Dan, 13. travnja 1911.
28 "Eto i najzad starkelja pod hipnozom klerikalizma, furtima�tva i skrajnog
liberaliz u vodenome �lan�i�u, 'Impertinencija' pi�e upravo bjesomu�no i
stran�arski protiv die me skoro spasitelju srodne nam Kranjske - Dru. �uster�i�u,
kao proti nepozvanom gc kod nas, proti politi�aru, koji svojom stran�arskom
politikom, kako je razrovao Kr; sku, htio bi da razruje i Dalmaciju. Bo�e daj �to
skorije i kod nas onakve evolucije na Iju prosvjete, dobrostanja radnika i
poljodjelaca, probugjenja �isto katoli�ke i sloven svijesti i duha sloge i
zajedni�tva sa Hrvatima, kao stoje ovih zadnjih desetlje�a do�i la upravo Kranjska
uplivom, nastojanjem, nadstran�arstvom i �isto slovenskom po kom Slovenske ljudske
stranke, predvogjene od onakvog diva poput jednog dra. �us �i�a, jednog dra. Kreka,
Jarca, Lampea i dru�ine." Dan, 18. svibnja 1911.
178
Dojmove sa svoje dalmatinske turneje �uster�i� je sa�eo u govoru koji je odr�ao 14.
svibnja 1911. u Ljubljani:
Rekao bih vam da je u Dalmaciji u posljednje vrijeme na politi�kom polju zapo�eo
veseli proljetni �ivot. Opet je o�ivjela stara hrvatska ideja, ideja Velike
Hrvatske pod okriljem mo�noga orla habsbur�ko-lorenske dinastije, i ta velika misao
�ivi danas ne samo u glavama pojedinih uglednika nego i u priprostom hrvatskom
narodu u Dalmaciji, na onom klasi�nom hrvatskom tlu, gdje je kolijevka hrvatske
dr�ave, hrvatske slave, hrvatske snage. [...] Dragi prijatelji, i dolje me�u
hrvatskim narodom, na obalama Jadranskog mora, narod se organizira i iz te
organizacije proiza�i �e nesavladiva mo� na�e bra�e Hrvata, a tu mo� na�e hrvatske
bra�e oja�at �emo na�om mo�i, pa �e sunce narodnog trijumfa zasjati na cijelom
hrvatsko-sloven-skom jugu. A stoje do toga do�lo, velika je zasluga na�ih najbli�ih
prijatelja, vrlih, po�rtvovnih prvoboraca Stranke prava u Dalmaciji i neumorno
aktivnog hrvatskog sve�enstva.29
Alfirevi�ev je krug nastojao svim silama dokazati kompatibilnost Star�evi�eva nauka
s kr��anskom demokracijom.30 U tu se problematiku osobito udubio anonimni pisac
�lanka Kr��ansko stanovi�te stranke prava, objavljenog 7. rujna 1911. u Danu. Autor
polazi od toga daje prava�-tvo sinteza hrvatskih te�nji i ideala, a kr��anstvo sr�
�istoga, autenti�nog hrvatstva. Hrvatstvo bez kr��anstva bilo bi, prema autoru, kao
tijelo bez du�e, stoje izra�eno u poznatom geslu "Bog i Hrvati!" Kombinacija
kr��anskog morala i hrvatskoga dr�avnog prava, isti�e autor, bit je "puritanskog
prava�tva", koje su navodno prakticirali za�etnici prava�ke misli. Tako, na
primjer, Kvaternik navodno nije u�inio ni koraka u svom �ivotu a da prethodno nije
pozvao u pomo� "Ime Boga!". A i Anti Star�evi�u bi se, tvrdi pisac �lanka, orosilo
oko ako bi se vratio me�u �ive i vidio glavne zna�ajke suvremenog prava�tva:
izrazito kr��ansku orijentaciju, zajedni�tvo sa "Star�evi�evim planinskim Hrvatima"
i kompaktnost me�u prava�kim frakcijama.31
U uvjeravanjima te vrste Alfirevi�, dodu�e, nije bio osobito uspje�an, pa ipak je
ubrzo bio etiketiran pukom "�uster�i�evom ekspoziturom". Godine 1910. predlo�io je
da dalmatinsko sve�enstvo korporativno u�e u Stranku prava, koja bi se potom
priklju�ila Sveslovenskoj pu�koj stranci. No dalmatinski prava�i, osobito
Drinkovi�eva skupina, bili su protiv sjedinjavanja sa slovenskim "klerikalcima".32
Alfirevi�ev krug je dotle dobro sura�ivao s kr��ansko-socijalnom skupinom biskupa
Mahni�a. Zajedni�ki im je bio sna�an otpor liberalnim i socijal-demokratskim
nazorima, koji su za njih, zbog nepo�tovanja vjere,
30 Dan, 27. sije�nja 1910.
31 Dan, 7. rujna 1911.
32 Gross, Uloga, 266-267.
179
predstavljali "dru�tveno zlo".33 Isto su tako, jedni i drugi, gajili veliko ]
�tovanje prema radu vo�e njema�kih kr��anskih socijala Luegera, koji kako su bili
uvjereni, osobito simpatizirao ju�ne Slavene, pogotovu Hrva te imao odlu�uju�i
utjecaj na demokratizaciju javnog �ivota u Monarhij
Poput �lanova katoli�kog pokreta iz Alfirevi�eva kruga, i Mahni�i su prista�e, po
uzoru na slovenske zemlje, propagirali �irenje zadru� mre�e u Istri. Slovensko je
zadrugarstvo, po njihovu mi�ljenju, trebalo 1 uzor za cijelu Austriju.36 Pod
okriljem ljubljanskog Zadru�nog saveza 19 bilo je u Istri 85 zadruga, ali je
sljede�e godine njihov broj pao na 7! Prema listu Pu�ki prijatelj, koji se 1911. s
Krka preselio u Pazin, pris �e katoli�kog pokreta u Istri trebali su se ugledati u
Slovence i u pogle obrazovanja i organiziranja mlade�i.37
Mahni�ev krug je cijelo to vrijeme podr�avao povezivanje prava�a Sveslovenske pu�ke
stranke. U Pu�kom prijatelju pisao je prave ode r zinim "juna�kim" borbama u
kranjskom pokrajinskom Saboru i Carev skom vije�u. I u Mahni�evu krugu �uster�i� je
slovio kao "neustra�ivi" �a kojem prava�i duguju duboku zahvalnost za njegovu borbu
za hrvats prava.39 Ukratko, Mahni� je i u svojoj novoj pastirskoj ulozi biskupa
Krku bio va�no upori�te stranci slovenskog politi�kog katoli�anstva.
U politici Sveslovenske pu�ke stranke tra�enje strana�kih savezni�te na jugu
Monarhije nije bilo ograni�eno na bansku Hrvatsku, Dalmacij Istru. Bosansko-
hercegova�kim katolicima Krek je savjetovao da osnuju "k �ansku narodnu stranku",
koja bi se temeljila na na�elima kr��anskog der kratizma i zagovarala politi�ko
sjedinjenje slovenskih i hrvatskih zemalj;
U krugu sarajevskog nadbiskupa Stadlera, u kojem su bili aktivi utjecajni slovenski
sve�enici, poput nadbiskupova tajnika Karla CankE i profesora bogoslovije Ljudevita
Dostala, u godinama uo�i Prvoga svj skog rata kovali su se ambiciozni planovi o
kolonizaciji Slovenaca u Bos i Hercegovinu. Naseljavanjem Slovenaca na napu�tene
posjede muslin na koji su se odseljavali u Osmansko Carstvo, onemogu�ili bi se plan
srpskih banaka koje su, podr�avane od ma�arske politi�ke elite, �elj kupiti te
posjede. Stadlerov je krug ra�unao kako �e slovenski koloni: tori oja�ati katoli�ki
element u Bosni i Hercegovini i time potpomo�i ] vatsku borbu protiv srpskog
nacionalizma.41
33 Pu�ki prijatelj, 10. sije�nja 1904.
34 Pu�ki prijatelj, 10. prosinca 1902. i 30. travnja 1910.
35 Pu�ki prijatelj, 10. velja�e 1900., 10. svibnja 1903. i 30. sije�nja 1910.
36 Pu�ki prijatelj, 10. srpnja 1911. i 24. travnja 1913.
37 Pu�ki prijatelj, 20. studenoga 1910.
38 Pu�ki prijatelj, 20. rujna 1910.
39 Pu�ki prijatelj, 10. studenoga i 10. prosinca 1910.
40 Rogulja, Me�u Slovencima, 114.
41 Zoran Grijak, Doprinos Ljudevita Dostala razvoju hrvatsko-slovenske suradnje u
Bos Hercegovini u austrougarskom razdoblju, u: Annales 12 (2002), 51-62, ovdje 57.
180
Ljudevit Dostal (1877.-1946.), Slovenac iz kruga sarajevskog nadbiskupa dr. Josipa
Stadlera
U svom pismu od 8. sije�nja 1912. Dostal je ovako opisao motive koji su Stadlerov
krug naveli na razmi�ljanje o kolonizaciji slovenskih katolika u Bosnu i
Hercegovinu:
Kako sam ja jo� otprije bio prijatelj Srba, vjerovao sam da �e se mo�i izgraditi
prijateljstvo izme�u Srba i Hrvata, a s Bo�jom pomo�i i unija u vjeri, kojom sam u
mladosti uvijek bio odu�evljen. Me�utim, nakon smirenog razmi�ljanja do�ao sam do
zaklju�ka da bi to bilo mogu�e jedino ako katolici - a to je ovdje isto kao Hrvati
� steknu moralnu i gospodarsku premo�. Jer, Srbi ne�e ni �uti o slozi s Hrvatima,
naprotiv, oni �ele uni�titi Hrvate i katoli�anstvo. Ja im nisam neprijatelj, pa ih
se ne bih ni osobito bojao, jer su moralno vrlo pokvareni, pogotovu njihova
inteligencija. Me�utim, dvije okolnosti jako pove�avaju opasnost koja prijeti od
Srba. Prvo, oni su gospodari na politi�kom podru�ju, budu�i da ih vlada podupire
protiv Hrvata i Turaka. Za�to? Dugo je to za mene bila zagonetka, sve dok nisam
prozreo da je bosanska vlada ma�arska i da ona �eli uni�titi Hrvate, jedine svoje
opasne protivnike u Austriji, pa zato podupire Srbe, neprijatelje Hrvata. Druga
okolnost koja daje toliku mo� Srbima jest njihova sna�na nov�ana i gospodarska
organizacija. Zato oni tako prilje�no, povezani s ma�arskim �idovima, kupuju
zemlji�ta Turaka koji se sele u Tursku. [...] I nastavi li se to tako, a pogotovu
ako ostane neizmijenjen ma�arski utjecaj na na�u vladu, za deset �e godina
neograni�eni gospodar zemlje biti Srbin, zapravo Ma�ar kome je Srbin samo sredstvo,
a, na kraju krajeva, vladar �e biti ma�arski �idov. Zato sam rekao da moramo
ostvariti moralnu i gospodarsku premo�. Politi�ku ne mo�emo, vlada je ne da; ako bi
pak Hrvati i Turci o�tro krenuli, imat �emo ma�arski apsolutizam kao u Hrvatskoj.
Moralnu premo� �emo posti�i ako podignemo dobru inteligenciju i kler. No, sve nam
to ne�e pomo�i ako nam zemlja izmi�e pod nogama. A u tom pogledu ne vidim drugog
rje�enja nego da nam Slovenci pomognu, da do�u u Bosnu, osobito na�i seljaci
(umjesto da idu u Ameriku), pa da u�e bosanskog seljaka voditi gospodarstvo. To bi
ujedno bio najljep�i izraz slovensko-hrvatske solidarnosti.42
Iako je bilo jasno da �e u ju�noslavenskim kr��ansko-demokratskim strankama,
osnivanje kojih su poticali, vode�u ulogu imati katoli�ki element, prvaci
Sveslovenske pu�ke stranke protivili su se uno�enju atributa "katoli�ka" u nazive
stranaka. Vjerojatno je to bio izraz �elje da u te
42 Pismo objavljeno u Grijak, Doprinos, 58-61.
181
stranke ulaze i Srbi. No s tim u vezi name�e se i jedno va�no pitanje, n me, kakav
bi, prema zamislima vo�a Sveslovenske pu�ke stranke, bio s tus Srba u budu�oj
trijalisti�koj jugoslavenskoj tvorevini.
Iz novinskih �lanaka mo�e se zaklju�iti da je stajali�te Stranke bilo se i austro-
ugarski Srbi moraju podrediti hrvatskom dr�avnom pravu:
Hrvatska stranka prava, �iji su dr�avnopravni nazori ujedno i na�i, ne isklju�uje
Srbe iz suradnje. Me�utim, dva su nu�na uvjeta za tu suradnju: prvi, da se na
primjeren na�in uva�ava �injenica da su Slovenci i Hrvati, koji �ine ve�inu
austrijskog jugoslavenstva, katolici i, drugi, da se na�a politika mora graditi na
austrijskom, a nipo�to na velesrpskom temelju. Ako se Srbi u tom pogledu s nama ne
sla�u, tada za njih nema i ne mo�e biti mjesta.43
Prvaci Sveslovenske pu�ke stranke nisu krili svoje ambicije da, nali ostvarenja
trijalisti�kog programa, zajedno s prava�ima, budu politi� elita ju�noslavenskog
dijela Monarhije:
Ako se jugoslavenski problem u okviru na�e Monarhije rije�i, moramo ra�unati s
ja�anjem liberalnog pravoslavlja; utoliko vi�e, posre�i li se na�oj Monarhiji da
jednoga dana pod svojim okriljem sjedini cjelokupno srpstvo do Soluna. Me�utim, u
oba slu�aja, pogotovu u prvom, katoli�ki Slovenci i Hrvati mogli bi, oslonjeni na
cijelu dr�avu, odr�ati svoju politi�ku te�inu i kulturni utjecaj i bez primjene
bilo kakve persekutivne politike prema bilo kojoj konfesiji na jugu. Ali, morali bi
katoli�kom demokratskom idejom zasuti cijeli jug, sa�uvati svoju slovensku, odnosno
hrvatsku narodnu individualnost i afirmirati kulturne i socijalne vrednote
katoli�anstva koje je, uz pametnu prakti�nu sno�ljivost, posve otvoreno za
zajedni�tvo.44
"Pametna prakti�na sno�ljivost" nipo�to jo� nije zna�ila i ravnopr; nost. Po
mi�ljenju vodstva Sveslovenske pu�ke stranke u budu�oj hrv sko-slovenskoj dr�avnoj
tvorevini prevladavao bi katoli�ki element. Ki se nadao da bi se s pravoslavnim
Srbima u Monarhiji postupno moj ostvariti vjerska unija u obliku Grkokatoli�ke
(unijatske) crkve.45 T se idejom odu�evljavao i novinar Slovenca Franc Terseglav.
On je o to: 1909.-1910. na�iroko raspravljao s dr. Petrom Roguljom, koji je u to vr
me prou�avao kr��anske socijalne organizacije u Ljubljani.46
I U�eni�nik je, sli�no Terseglavu i Kreku, mislio da bi se srpsko pi nje u budu�oj
velikohrvatskoj dr�avnopravnoj jedinici moglo rije�iti fori ranjem grkokatoli�ke
crkve za Srbe. On je jo� 1897. raspravom Sveti Sc poticao pravoslavne Srbe da o�ive
svoju vjersku svijest i da se vrate jed stvu s Rimom.47 Smatrao je da bi Slovenci i
Hrvati, kao katoli�ki nar
45 Walter Lukan, Janez Ev. Krek in slovensko nacionalno vpra�anje, u: Prispevki za
zgc vino delavskega gibanja 22 (1982), 37 i 41.
47 Pire, Ale� U�eni�nik, 122-123.
182
morali biti svjesni svoje "velike kulturne misije na Balkanu". Oni su, po njemu,
pozvani da na jugu sjedine Istok sa Zapadom i vrate "pravoslavno Slavenstvo
jedinstvu Crkve". A to poslanje, isticao je, mogu�e je ostvariti samo pod okriljem
katoli�ke Austrijske Carevine, a pritom je "narodna zada�a" u tome "da poti�emo
smisao za veliko sociolo�ko pa onda i kulturno zna�enje Habsbur�ke Monarhije i tako
ujedno sura�ujemo na njenu preporodu na principima pravi�nosti i blagostanja za
sve".48
Vo�e slovenskoga politi�kog katoli�anstva �esto su u javnosti isticali da ne �ele
nikoga prisiljavati na prihva�anje njihova programa. O�ekivali su, me�utim, da �e
kr��anska demokratska orijentacija ubudu�e dominirati politi�kim �ivotom
ju�noslavenskih zemalja Monarhije. Na tom je tragu bilo i mi�ljenje nekih
policijskih slu�benika na jugu Monarhije, koji su u svojim izvje�tajima tvrdili da
politi�ari Sveslovenske pu�ke stranke u sprezi s prava�ima te�e politi�koj
hegemoniji u ju�noslavenskom svijetu.49 �tovi�e, �ini se da su barem neki pobornici
trijalizma u Sveslovenskoj pu�koj stranci bili protiv osnivanja ju�noslavenske
tvorevine ako bi vlast u njoj bila u rukama liberala.
To se mo�e zaklju�iti iz Terseglavljeva odgovora na Roguljino pitanje pod kojim bi
uvjetima trijalizam bio prihvatljiv za Sveslovensku pu�ku stranku: "Trijalizam ne
bi bio koristan, dok ne budu hrvatske zemlje socijalno, politi�ki i kulturno
pripravljene za to. Ako se Hrvati ne priprave, nastat �e kaos. Dakle trijalizam je
ostvariv - ali u hrvatskim zemljama mora biti za to u�injena dispozicija na osnovu
kr��anske demokracije, a nipo�to na temelju liberalizma. Bolje da i ne bude
trijalizma, ako �e biti na podlozi liberalizma."50
Odgovaraju�i na Roguljino pitanje kakvu stranku da osnuju prista�e Hrvatskoga
katoli�kog pokreta, Terseglav je zagovarao sljede�e stajali�te:
Stranka �e fakti�no biti konfesionalna, ali u programu nipo�to. Neka bude kao
njema�ki centrum. �to se ti�e religije mora joj biti uzorom: sloboda svih religija
prema njihovim nazorima. Tu novu kr��ansku stranku valja osnovati s posve novim
ljudima. Stare zastupnike valjalo bi od nje odstraniti, jer samo mlada generacija
mo�e provesti rekristijanizaciju Hrvatske. Najbolje bi bilo po�eti raditi s
episkopatom i klerom. Nova bi se stranka morala potpuno emancipirati od sada�njeg
kurza u Hrvatskoj. Morala bi se podi�i protiv klikarstva, a u demokratizmu
nadma�iti Radi�a, te �to prije organizirati selja�ku omladinu. Glavne to�ke njezina
programa morale bi biti osim spomenutih: demokratizacija svega javnog �ivota i
trijalizam.51
48 Ale� U�eni�nik, Nacionalizem in Jugoslovani, u: �as 8 (1914), 280-311, ovdje
310-311.
49 Usp. izvje�taj policijskog direktora Manussija ministarstvu rata, Trst, 22.
studenoga 1912., Osterreichisches Staatsarchiv, Wien, Kriegsarchiv,
Kriegsministerium, Pras. -Nr. 13092. Zahvaljujem kolegi dr. Roku Stergaru, koji
mije pribavio citirani dokument.
51 Isto, 196-197.
183
1
Sve�ani do�ek s djevojkama u narodnim no�njama i po�asnom stra�om "orlova" n
hrvatsko-slovenskom Katoli�kom kongresu u Ljubljani 23.-27. kolovoza 1913.
Ambicije prvaka Slovenske pu�ke stranke da "kranjski" model vi davine kr��anske
demokracije pro�ire na jug Monarhije,52 kod ve�ii hrvatskih politi�ara, koji ve�
tradicionalno nisu bili skloni formiran stranaka s vjerskim predznakom, nisu nai�le
na podr�ku. �ak je vel dio hrvatskog sve�enstva odbijao mogu�nost osnivanja stranke
na tem Iju politi�kog katolicizma. Dok je u Kranjskoj ve�ina sve�enika pripad la
Slovenskoj pu�koj stranci, u hrvatskim zemljama sve�enici su bili raznim strankama.
Zato se Rogulja jako za�udio kad je od Tersegla^ saznao da su u cijeloj Kranjskoj
samo dva liberalna sve�enika.53
Me�usobno pribli�avanje Slovenskoga i Hrvatskog katoli�kog pokr ta kulminiralo je
zajedni�kim katoli�kim kongresom, koji se odr�ao ( 23. do 27. kolovoza 1913. u
Ljubljani. Za slovenske katolike to je bio vi �etvrti kongres, za hrvatske drugi. U
glavnome gradu Kranjske to su se prigodom okupili i najvi�i ju�noslavenski crkveni
dostojanstv nici. Hrvatske biskupije predstavljali su dr. Ante Bauer (Zagreb), d
Josip Gregor Mar�eli� (Dubrovnik), dr. Ivan Krapac (�akovo), dr. Ai tun Gjivoje
(Split) i Antun Mahni� (Krk), bosansko-hercegova�ke ft Josip Gari� (Banja Luka),
fra Alojzije Mi�i� (Mostar) i dr. Ivan Evan� lista Sari� (Sarajevo), a slovenske
katolike knezovi biskupi dr. Anton J gli� (Ljubljana), dr. Mihael Napotnik
(Maribor) i dr. Balthasar Kaltm
Pleterski, Dr. Ivan �uster�i�, 303. Rogulja, Me�u Slovencima, 159.
184
Hrvatski biskupi koji su sudjelovali na slovensko-hrvatskom katoli�kom kongresu u
Ljubljani 1913. godine (slijeva): nadbiskup-koadjutor dr. Ante Bauer (Zagreb),
biskup dr. Josip Gregor Mar�eli� (Dubrovnik), biskup dr. Antun Mahni� (Krk), biskup
dr.
Antun Gjivoje (Split)
(Klagenfurt), nadbiskup dr. Fran�i�ek Borgia Sedej (Gorizia) i biskup dr. Andrej
Karlin (Trst).
Hrvatski sudionici doputovali su vlakom i nai�li na odu�evljen do�ek. Slovenske
djevojke u narodnim no�njama dijelile su im stru�ke cvije�a, skupina "orlova"
dr�ala je po�asnu stra�u, orkestar je zasvirao Lijepu na�u domovinu. Predsjednik
organizacijskog odbora kongresa dr. Josip Gruden pozdravio ih je uvjeravanjem da su
u Ljubljanu stigli ne kao gosti nego su "do�li na svoju zemlju, me�u svoj narod".
Nakon pozdrava odjeknula je pjesma Slovenec in Hrvat. Prigodom sve�anog otvorenja
kongresa Gruden je, pra�en "gromoglasnim pljeskom", ponovno podsjetio na povijesno
zna�enje zajedni�kog kongresa, koji "treba biti veliki svjetionik koji �e svoje
zrake slati preko granica na�e u�e domovine, u Dalmaciju, bansku Hrvatsku i Bosnu,
udru�uju�i Slovence i Hrvate, srodne vjerom i krvlju, na jedinstvenom, zajedni�kom
i korisnom radu za �asno i vje�no dobro na�ega naroda".54
Zbor su brzojavima pozdravili i Franjo Josip I. i Franjo Ferdinand, koji je
sudionicima po�elio "obilje utjehe i snage da kao vjerni sinovi Crkve i domovine
izvr�ite Va�e uzvi�eno poslanje".55 Hrvatski supredsje-datelj zbora dr. Velimir
De�eli� otac u svom je govoru upozorio na povezanost narodnog razvoja Hrvata i
Slovenaca s katoli�kim vrednotama. Opstanak slovenskoga i hrvatskog naroda,
istaknuo je De�eli�, ovisi o o�uvanju katoli�ke vjere. Slovenci i Hrvati, nastavio
je, odr�at �e se samo ako budu jedinstveni: "Smrt slovenskog naroda bila bi i smrt
hrvatskoga naroda." Dr. Janko Simrak, koji je nastupio kao govornik u ime
54 Slovensko-hrvatski katoli�ki shod v Ljubljani 1913 (Ljubljana 1913), 21-22 i 36.
55 Isto, 120-121.
185
Predsjedni�tvo slovensko-hrvatskoga katoli�kog kongresa u Ljubljani odr�anog od do
27. kolovoza 1913.: 1. dr. Josip Gruden (Ljubljana), predsjednik Glavnoga pri] mnog
odbora; 2. dr. Gustav Baron (Zagreb), predsjednik Hrvatskoga centralnog od ra; 3.
dr. Fran�i�ek Jankovi�, slovenski predsjednik katoli�kog kongresa; 4. dr. Velir
De�eli� otac, hrvatski predsjednik katoli�kog kongresa; 5. dr. Anton Brecelj, potpn
sjednik katoli�kog kongresa; 6. prof. Evgen Jare, potpredsjednik katoli�kog kongr
hrvatskih sudionika kongresa, priznao je da Hrvatski katoli�ki pok zaostaje u
razvoju za slovenskim, koji je slovenski narod u vrlo kr kom vremenu uveo me�u
najkulturnije, najnaprednije i najprosvje�e: je narode. Hrvatima je osobito uzor
katoli�ka gospodarska organizaci istaknuo je �imrak i dodao da treba po�eljeti da i
Hrvati dobiju "pre roditelje" kao �to su Jegli�, Krek, �uster�i� i Lampe. Prema
�imrakc mi�ljenju Hrvati i Slovenci trebali bi se zajedno boriti za katoli�ku ide
"Ujedinjeni s bra�om Slovencima stupajmo u borbu za svetu stvar!"56 Na ljubljanskom
kongresu osnovan je 25. kolovoza Hrvatski katol ki narodni savez sa zada�om da vodi
brigu o izvr�avanju zaklju�aka zl ra u hrvatskim zemljama.57 Nekoliko dana poslije
osnovan je Hrvatt
56 Isto, 137-138.
57 Isto, 118-119 i 131.
186
Glavni govornici na slo-vensko-hrvatskom katoli�kom kongresu u Ljubljani: 1. dr.
Janko �imrak (Zagreb), 2. dr. Matija La-vren�i� (Podgrad), 3. dr. Stjepan Markulin
(Zagreb), 4. dr. Josip Srebrni� (Gorizia), 5. dr. Janko Brejc (Klagenfurt)
katoli�ki seniorat,58 u jezgri kojeg su bili Krekovi u�enici, a koji je
predstavljao za�etak stranke hrvatskoga politi�kog katoli�anstva. "Slovenia docet!"
- bilo je u to vrijeme glavno geslo organizatora Hrvatskoga katoli�kog pokreta.
Vode�i predstavnici Hrvatskoga i Slovenskog katoli�kog pokreta bili su u
predve�erje Prvoga svjetskog rata vrlo skloni i ideji sloven-sko-hrvatske politi�ke
suradnje na temelju trijalisti�kog programa, no do osnivanja jedinstvene slovensko-
hrvatske, odnosno jugoslavenske katoli�ke politi�ke organizacije nikada nije do�lo.
58 Matijevi�, Slom, 30-31.
187
14
SLOM TRIJALISTI�KOG SAVEZNI�TVA
Austro-ugarske politi�ke elite, izuzev velikoaustrijskog kruga oko
prestolonasljednika Franje Ferdinanda, promatrale su slovensko-hrvatsko povezivanje
sa zabrinuto��u, pa �ak otvoreno neprijateljski. Jer, sloven-sko-hrvatsko
savezni�tvo za njih je zna�ilo jasnu prijetnju dualisti�kom ure�enju i korak u
smjeru ostvarenja trijalisti�kih planova. Najgorljivije su im se suprotstavljali
ma�arski i njema�ki politi�ari, ali oni nipo�to nisu bili jedini. Odbacivala ih je
i Hrvatsko-srpska koalicija, osnovana pod Supilovim vodstvom na temelju Rije�ke
rezolucije, koja je od 1906. bila vode�a stranka u banskoj Hrvatskoj. Pa �ak su i
Tav�arevi liberali, koji su ina�e prilikom aneksije Bosne i Hercegovine podr�avali
trijalisti�ko rje�enje jugoslavenskog pitanja, po�eli optu�ivati prvake Slovenske
pu�ke stranke da pod firmom trijalizma �ele stvoriti "nekakvu klerikalnu
jugoslavensku tvorevinu".1
Protiv "ujedinjenja ju�nih Slavena na narodnoj osnovi" tada je o�tro istupio
utjecajni slovenski filozof i psiholog dr. Mihajlo Rostohar, koji je ina�e pripadao
Masarvkovu krugu. On je vrlo kriti�ki pisao kako o nastojanjima slovenskih
"novoiliraca" i U�eni�nika, koji su zagovarali hrvat-sko-slovensko narodno
jedinstvo, tako i o djelovanju jugoslavenskih unitarista iz redova slovenske
nacionalisti�ke mlade�i.
Rostohar je upozoravao da "ideal jugoslavenskih romanti�ara", koji tvrde da su
Slovenci, Hrvati i Srbi jedan narod, nema znanstvenog temelja. Po njegovu mi�ljenju
"te�nja klerikalizma za jugoslavenskim jedinstvom nije narodni nego crkveno-
politi�ki pokret, koji iskori�tava ideal narodnog jedinstva za svoje posebne
ciljeve". Jugoslavensko narodno jedinstvo, upozoravao je, bilo bi mogu�e samo tako
da jedan narod asimilira drugi, "da pripadnici jednoga naroda prihvate jezik
drugoga naroda i po�nu se osje�ati njegovim pripadnicima". Time pak gube "svoju
egzistenciju, dok je narod koji asimilira odr�ava i jo� osna�uje", odgovarao je
U�eni�niku, koji se zalagao za narodno sjedinjenje Slovenaca i Hrvata, vide�i u
tome spas od germanizacije i talijanizacije. "Ako Slovenci nestanu kao narod",
isticao je Rostohar "sa stajali�ta narodne individualnosti posve je svejedno jesu
li se pohrvatili, ponijem�ili ili potalijan�ili, jer su u svakom slu�aju nestali".2
On je pitao �to su Slovenci dobili time �to je Stanko Vraz postao ilirac.
1 Slovenski narod, 27. studenoga 1909.
2 Mihajlo Rostohar, Jugoslovanstvo, u: Napredna misel 1 (1912), 111-119.
191
Ilirizam, odgovarao je, "za Slovence ne zna�i ni�ta drugo nego narodno s
moubojstvo", koje je posljedica "krajnjeg narodnog pesimizma".3
Protiv trijalisti�ke ideje odlu�no su istupali i slovenski socijaldemoki ti. Vo�a
Jugoslavenske socijaldemokratske stranke Etbin Kristan u svoj je �lancima osu�ivao
pristup slovenskih i hrvatskih gra�anskih strana rje�avanju jugoslavenskog pitanja:
Ujedinjena Slovenija, hrvatsko dr�avno pravo, planinsko hrvatstvo i druge takve
izmi�ljotine za jugoslavenskog socijalista nemaju nikakvog zna�enja. Tim
kombinacijama samo se uznemiruju duhovi, �to jako dobro do�e raznim gra�anskim
strankama.4
O trijalizmu se Kristan �esto izra�avao sa sarkazmom. Na primjer, p likom aneksije
Bosne i Hercegovine napisao je:
Item � imamo Bosnu. I �to sada? U kranjskom zemaljskom Saboru na�i su slovenski
politi�ari ve� rekli svoje. Dr. �uster�i� je na� Cavour, Kranjska je jugoslavenski
Pijemont, a dr. Krek nas je upoznavao s povije��u i dokazao da imamo najvi�e prava
na Bosnu ponosnu jer su se Uskoci naseljavali u Beloj krajini. A po tome je onda
dr. �uklje valjda predestiniran za bana budu�e Velike Bosne i trijalisti�ki ure�ene
Habsbur�ke Monarhije. Dr. Trilleru ba� i nije bilo po volji, budu�i da je tada Plut
iz dana u dan u Slovenskom narodu tvrdio da Gjorgje dolazi po Bosnu �im od tesara
dobije sabljicu, me�utim, vo�a Slovenske pu�ke stranke sa svog je visokog mjesta
ubla�io te�ko�e nonchalantnom gestom i napomenom da "pro�ireni" trijalizam mo�da
sti�e tek za sto godina. I tako se slo�no dekretirao trijalizam za�injen masnim
bizantinizmom. I bra�a Hrvati ve� su ga potpisali i zape�atili. Don Prodan se
sjetio da je cjelokupna prakti�na politika sa�injena od kompromisa, pa je,
�rtvuju�i svoju nekada�nju teoriju po kojoj "Srba nema", milosrdno dopustio Srbima
ime, zastavu i �irilicu, ako priznaju hrvatski karakter budu�e hrvatske dr�ave. A
�to koncedira Slovencima, koje je tako�er anektirao, zaboravio je re�i. Dr. Frank
je radikalniji. On ne zna za Jugoslavene, Srbe, Slavoserbe, ve� stvara Veliku
Hrvatsku kao �to je Bog stvorio raj; "Vlasi" moraju priznati da su "pravoslavni
Hrvati", Slovenci se prekr�tavaju u planinske Hrvate, a Stadler sve skupa
blagoslivlja i upozorava ih da ne smiju jesti vo�e sa stabla spoznaje. A na�
�uster�i� �e se sa svojim dugim �ekanjem grdno opeci, jer Franka ve� �ekaju da mu
Veliku Hrvatsku donesu na tanjuru.5
Za vo�u slovenskih socijaldemokrata jugoslavenski je problem bio p najprije
kulturno pitanje: "Jugoslavensko pitanje nipo�to nije politi�ko ] tanje, to nije
pitanje osnivanja jugoslavenske dr�ave, niti pitanje kara�c �evi�evske ili kobur�ke
dinastije, ve� je to ponajprije pitanje zajedni�k jezika, zajedni�ke knji�evnosti
svih Jugoslavena, koji sada u svojoj re cjepkanosti stoje na putu svoga vlastitog
razvoja i kulture uop�e, a koji 1
3 Mihajlo Rostohar, U�eni�nik in jugoslovanstvo, u: Napredna misel 1 (1912), 172-
182.
4 Isto, 72.
5 Isto, 186.
192
Slom trijalisti�kog savezni�tva
jezi�no ujedinjeni, mogli postati i te kako va�an kulturni faktor".6 Takvo je
stajali�te 1909. glasovitom Tivol-skom rezolucijom zauzela i ljubljanska
konferencija ju�noslavenskih socijaldemokrata. Prema toj rezoluciji cilj je ju�nih
Slavena njihovo potpuno nacionalno sjedinjenje, bez obzira na ime, vjeru, pismo ili
jezik, a tako sjedinjen jugoslavenski narod �ivio bi "zajedni�kim narodno
autonomnim kulturnim �ivotom kao slobodna jedinica u posve demokratskoj
konfederaciji naroda".7
Kritike prista�a Jugoslavenske socijalno-demokratske stranke, koja za sve vrijeme
Habsbur�ke Monarhije nije do�la ni do jednog zastupni�kog mjesta ni u Carevinskom
vije�u niti u pokrajinskim saborima, �u-ster�i�evoj trijalisti�koj velesili, �to je
njegova stranka nedvojbeno bila,
Razglednica u povodu prvoga slovensko-hrvatskog katoli�kog kongresa, 1913. (Osobna
zbirka Waltera Lukana)
nisu mogle nimalo nauditi. Napadi austro-ugarskih vladinih krugova i njema�kih
nacionala, me�utim, bili su ne�to posve drugo.8
Nasuprot prete�no hungarofobi�nim kr��anskim socijalima, njema�ki nacionali
zalagali su se za savez s Ma�arima u borbi protiv "slavizacije" Monarhije i
trijalisti�ke ideje. Uz rijetke iznimke, austrijski politi�ari njema�ke
nacionalnosti bili su skloni tradicionalnoj sprezi njema�kih slobodarskih stranaka
s ma�arskim nezavi�njacima. Ali, istina je tako�er da su neki od njih upozoravali
na katastrofalne posljedice dezintegracije dr�avnoga gospodarskog sustava, koju bi
izazvala pretvorba austro-ugarske realne unije u isklju�ivo personalnu uniju.9
Izuzev �a�ice "starih liberala" svi su njema�ki nacionali bili neprijateljski
raspolo�eni prema trijalisti�koj ideji, strahuju�i da bi osnivanjem ju�noslavenske
dr�avne jedinice do�ao kraj njema�ko-ma�arskoj politi�koj dominaciji. Njema�ki
nacionali su zato u Carevinskom vije�u i u delegacijama �estoko napadali kako
politiku ju�noslavenskih politi�ara tako i planove velikoaustrijskih krugova.
Isto, 145. Isto, 201-203.
Vi�e o tome Andrej Rahten, Dr�avnopravne koncepcije Njema�kog nacionalnog saveza i
"jugoslavensko pitanje" u Habsbur�koj Monarhiji (1908.-1918.), u: �asopis za
suvremenu povijest 33 (2001), 91-104.
Lothar Hobelt, Kornblume und Kaiseradler. Die deutschfreiheitlichen Parteien
Altbster-reichs 1882-1918 (Wien - Miinchen 1993), 305-310.
193
Najkru�a su stajali�ta prema trijalizmu zauzimali predstavnici kori kih i
�tajerskih Nijemaca.10 �tajerski pangerman Vinzenz Malik, na p mjer, govorio je u
parlamentu da, zapravo, nema nikakve razlike izme velikosrpske ideje i
velikohrvatsko-jugoslavenskih planova. U rasprav aneksiji Bosne i Hercegovine, 16.
prosinca 1908., izrazio je bojazan da jednoga dana u Krunskome vije�u sjediti i
velikosrpski predstavnici, ; i nadu "da se to, unato� ludosti velikoaustrijske
gospode, ne�e dogodil Zbog aneksije Bosne i Hercegovine, austrijska carska ku�a
morat �e se, njegovu mi�ljenju, vrlo brzo odlu�iti "ho�e li u budu�nosti biti
slavens dinastija ili dinastija njema�kih saveznih dr�ava".11
Malikov �tajerski kolega dr. Richard Marchkl, zastupnik Njema� pu�ke stranke, koji
je me�u njema�kim nacionalima slovio kao nekak ekspert za ju�noslavenske probleme,
18. svibnja 1909. rekao je u par mentu daje njemu i njegovim istomi�ljenicima posve
svejedno naziva li djelovanje ju�noslavenskih politi�ara "velikosrpskim,
iredentisti�ko-ve kosrpskim ili tek jugoslavenskim pokretom". Kako god bilo,
istaknuo zada�a je alpskih Nijemaca da ustraju na povijesnim granicama zemal koje
su i gospodarske granice.12
Marchkl se 28. velja�e 1911. u delegacijama obra�unao i sa Schvvarz� bergom i s
njegovim trijalisti�kim planovima:
Ali �ini mi se da knez Schwarzenberg za svoju trijalisti�ku dr�avu svojata malo
prevelik teritorij, �to je navijestio rekav�i da u slu�aju ostvarenja trijalizma
namjerava sa�uvati pravo ostalih naroda na slobodan pristup Trstu i Jadranu. Mislim
da iz toga mo�emo razabrati da on �eli Primorje, Trst itd. uklju�iti u
trijalisti�ki teritorij. Ali, gospodo moja, stajali�ta Nijemaca, osobito Nijemaca s
jezi�no mije�anih podru�ja Donje �tajerske, Koru�ke, Kranjske o tom pitanju su
poznata [...] Oni prije svega strahuju da bi njemstvo na jezi�no mije�anim
podru�jima u toj trijalisti�koj dr�avi moglo klonuti, propasti, pa da bi time i od
kneza Schwarzenberga priznato pravo na slobodan pristup Jadranu postalo iluzorno i,
napokon, da bi do�lo do su�enja i okrnjenja gospodarske i duhovne utjecajne sfere
njemstva na jugu.13
�estinom napada na trijalizam koru�ki su Nijemci nadma�ivali i s\ je sunarodnjake
iz �tajerske. U raspravama o jugoslavenskom pitan me�u njima se najvi�e isticao
zastupnik Johann Wolfgang Doberni Nagla�avao je da je trijalisti�ka ideja velika
opasnost za Nijemce, "j se trijalizam ne�e zaustaviti na Dravi nego �e izgraditi
most do sjeve nih Slavena, uni�tavaju�i istodobno njema�ki utjecaj na Trst, Jadrai
10 Podrobno o stajali�tu donjo�tajerskih Nijemaca o jugoslavenskoj ideji Janez
Cvirn, T, njavski trikotnik. Politi�na orientacija Nemcev na Spodnjem Stajerskem
(1861-1914) ribor 1997), 315-333.
11 SPSHAR, XVIII. sesija, 121. sjednica (16.prosinca 1908.), 8080-8081.
12 SPSHAR, XIX. sesija, 21. sjednica (18. svibnja 1909.), 1144.
13 SSPDOR, XLV. sesija, 9. sjednica (28. velja�e 1911.), 433-434.
194
ju�ne zemlje u kojima �ive njema�ke manjine (Ko�evje)".14 Na zboru koru�kih
Nijemaca 6. travnja 1910. u Klagenfurtu Dobernig je pobornicima trijalisti�ke
ideje, u ime alpskih Nijemaca, "navijestio borbu na �ivot i smrt":
0 sudbini Nijemaca u Austriji ne�e se vi�e odlu�ivati samo u �e�koj, jer su Koru�ka
i �tajerska postale popri�te te�ke borbe. Slovenski, hrvatski
1 srpski politi�ari otvoreno govore o sjedinjavanju slovenskih i hrvatskih podru�ja
u okviru Monarhije i, �to je znakovito, u njihovim trijalisti�kim stremljenjima
poti�u ih feudalci [...] �eli li se dualisti�ko zlo pove�ati trijalisti�kim, to je
zlo�in protiv dr�ave. Ju�ni Slaveni tra�e da im se prepuste sva podru�ja ju�no od
Drave. To zna�i izru�iti njema�ke naseobine u ju�noj �tajerskoj i Koru�koj,
njema�ke manjine u Kranjskoj, odre�i se pristupa Jadranu. Protiv takve
"velikoaustrijske" gra�evine, koja bi posredstvom trijalizma obuhva�ala Bosnu i
Hercegovinu, Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, Istru, Trst, Gori�ko-Gradi�ku,
Kranjsku i dijelove ju�no od Drave u �tajerskoj i Koru�koj, alpski Nijemci borit �e
se na �ivot i smrt.
Dobernig je smatrao da treba �to prije izmijeniti dr�avnopravni status Bosne i
Hercegovine. On nije bio sklon uklju�ivanju Bosne i Hercegovine u sastav
Cislajtanije, jer bi u tom slu�aju udio Nijemaca u austrijskom dijelu zemlje, zbog
uklju�ivanja oko dva milijuna Slavena, pao sa 35,7 na 33,8 posto. Zato je predlagao
da se Bosna i Hercegovina uklju�i u Translajtani-ju te da istodobno Ma�ari pristanu
na odre�ene koncesije radi ja�anja zajedni�koga gospodarskog podru�ja s Austrijom,
a i u pogledu vojske i mornarice. I ina�e bi se Ma�ari i Nijemci, po Dobernigovu
uvjerenju, morali �vr��e me�usobno povezati u borbi protiv Slavena:
Ugarska privremeno jo� mo�e podnijeti porast slavenskog stanovni�tva. Me�utim, iako
su Ma�ari naspram Slavena ve�ina, oni moraju do�i do spoznaje da na du�i rok sami
ne�e mo�i odbiti slavensku opasnost i da �e im biti potrebna pomo�, osobito
Nijemaca u Ugarskoj. Sjedinjenje sjevernih i ju�nih Slavena mo�e se, prema tome,
sprije�iti samo �vrstim zidom Ma�ara i Nijemaca - mo�da poja�anima s Rumunjima -
koji bi sezao od Boden-skog jezera do Karpata i Transilvanskih alpa.15
No, trijalisti�ke ideje osu�ivali su ne samo austrijski Nijemci iz alpskih zemalja
nego i oni iz �e�kih. Za vo�u njema�kih radikala Karla Her-manna Wolfa
trijalisti�ka je ideja, prema njegovu izlaganju 19. studenoga 1912. u delegacijama,
opasnost ne samo za njemstvo nego i za Monarhiju u cjelini:
Ako bi se trijalizam doista ostvario, dakle, ako bi se na dosada�nji dualisti�ki
oblik dr�ave na jugu na�e Monarhije priklju�ila nova dr�ava sastavljena od ju�nih
Slavena, Trst i Rijeka bi, dakako, teoretski mogli biti prepu�teni jednoj ili
drugoj od dviju dosada�njih dr�avnih polovica. L'apetit
14 Freie Stimmen, 8. sije�nja 1910.
15 Freie Stimmen, 9. travnja 1910.
195
vient en mangeant. Vjerujete li, gospodo moja, da �e se nova dr�avna gra�evina
doista zadovoljiti time da dvije najvrednije obalne to�ke ostavi u posjedu dviju
dosada�njih dr�avnih polovica? Mislim da bi neminovna posljedica bila da bi taj
novi, tre�i dio trijade, oduzeo i morao oduzeti Rijeku Ma�arima, odnosno, ugarskoj
dr�avi, a Trst austrijskoj dr�avnoj polovici. To bi, dakle, bio neminovan, logi�an
razvoj. I tada bi dvije dr�avne polovice bile odsje�ene od Jadrana i ne samo od
Jadrana, nego, �to se samo po sebi razumije, jer bi se to izvrglo u nepremostivi
blok, od svakog puta koji trgovinsko-politi�ki vodi na Orijent. Trijalizam je
opasnost za dr�avu Austriju [...] dr�ava se mora boriti protiv daljnjeg �irenja
trijalizma, jer je on upravljen protiv njena opstanka, i u toj borbi ona se mora,
na temelju zajedni�kih interesa, sresti s nama, Nijemcima.16
Negativnom stajali�tu austrijskih Nijemaca i austro-ugarskoga dr�a nog vrha prema
sjedinjavanju ju�nih Slavena u Monarhiji dodatno je, stopada 1912., pridonijelo
izbijanje Prvoga balkanskog rata. Sukob izme< koalicije balkanskih pravoslavnih
dr�ava i Turske izazvao je i razila�en u Sveslovenskoj pu�koj stranci izme�u
�uster�i�a i Kreka.17 �injenica da je me�u njima uvijek postojalo odre�eno
rivalstvo, no ono je dugo bi posve osobne naravi i nije imalo ve�eg utjecaja na
politiku stranke. Nap tost izme�u njih produbila se po�etkom 1912., kada je
�uster�i� imenov� Zemaljskim poglavarom Kranjske,18 a ve� ujesen te godine prvi put
se j sno pokazalo daje antagonizam izme�u dvojice glavnih eksponenata Sv slovenske
pu�ke stranke iza�ao iz okvira osobnih zamjerki, pro�iriv�i si na podru�je
politi�ke taktike.
Listopada 1912., kada se razbuktao Balkanski rat, Krekovi prista po�eli su se
zalagati za radikalniju politiku prema vladi i pritom �u�te �i�u predbacivati
oportunizam. Krekova je struja objavila u Slovencu i jeli niz �lanaka u kojima je
slavila srbijanske bogove rata i odu�evljei pozdravljala svaku pobjedu srbijanskog
oru�ja na balkanskim rati�tim Slovenec je pak u svojim uvodnicima posve otvoreno
prijetio austro-uga skim vladinim krugovima, isti�u�i da je krajnje vrijeme da
udovolje z htjevima ju�nih Slavena ako ne �ele riskirati "opstanak i sre�u cije
Austrije".19
Srbofilsko dr�anje Slovenca bilo je dijametralno suprotno stajali� ma austro-
ugarske diplomacije, svjesne da bi osjetno ja�anje Kraljevi] Srbije zna�ilo
ozbiljnu opasnost za Monarhiju. Otuda nije nimalo �udi �to su listovi austrijskih
Nijemaca u "veleizdajni�kom" pisanju Sloveni na�li dobrodo�ao povod za ocrnjivanje
cijele Sveslovenske pu�ke stran] i njezina omrznutog vo�e. �uster�i� je, dodu�e,
upozoravao uredni�t
16 SSPDOR, XLVII. sesija, 4. sjednica (18. studenoga 1912.), 136.
17 Usp. Pleterski, Dr. Ivan �uster�i�, 294-307, 344-352 i 391-393; Igor Grdina,
Nekronc vojvoda kranjski - dr. Ivan �uster�i�, u: Z� 50 (1996), 369-382.
18 Erjavec, Zgodovina, 198.
196
Slovenca, me�utim, ono je bilo u rukama Krekovih prista�a,20 pa je tek nakon
stanovitog vremena uspio objaviti svoje mi�ljenje21 o situaciji kako bi ubla�io
dojam koji su ostavljali zloglasni srbofilski �lanci. Ali, bilo je prekasno.
Sveslovenska pu�ka stranka nikada se nije uspjela otresti predbacivanja da joj je u
zauzimanju stajali�ta u vrijeme balkanskih ratova nedostajalo lojalnosti. Njema�ki
nacionali do�ekali su to s velikim zadovoljstvom i udarali na sva zvona kao
argument protiv trijalizma.
Diplomatski i ratni zapleti na Balkanu koincidirali su s nemirima
^Jl�** �c*�4^J****~> i&tlfeJ^ >^
f&^Zi/* �Lt-***Ak- J&0***L~-+; aL&gL+<�**0tfB> S��j%qL*
,f r^hrt*. &^&i*?C* <-?r*ir***44p {^/^^4t~
tttr- >*&&l>^?iL/ ' *****
Zabilje�ka rezolucije hrvatsko-slovenskog sabora u Ljubljani iz Ostav�tine don Ive
Prodana (Istorijski arhiv grada Sarajeva)
u Hrvatskoj izazvanim apsolutisti�kim re�imom kraljeva povjerenika Slavka pl.
Cuvaja. Hrvatsko-slovenski klub odredio je sebi zada�u da svojim utjecajem izazove
Cuvajevo smjenjivanje.22 Na dan 18. travnja podnio je vladi interpelaciju u povodu
prilika u Hrvatskoj nakon sistiranja ustava. Ministar predsjednik Sturgkh odgovorio
je, dodu�e, diplomatskim jezikom, ali je ipak vrlo jasno dao do znanja da ne
odobrava uvo�enje povjerenstva i da �e u okviru svojih ovlasti nastojati da se u
banskoj Hrvatskoj �to prije ponovno uspostavi ustavni poredak.23 Takvim je
odgovorom izazvao ogor�ene reakcije ma�arskih politi�ara, koji su ga ocijenili kao
mije�anje u unutarnja ugarska pitanja. Dotle su slovenski i hrvatski zastupnici
Sturgkhovu gestu pozdravili pljeskom, prisje�aju�i se pritom 1903., kada je
tada�nji ministar predsjednik Koerber u sli�noj situaciji grubo odbio svako
mije�anje u ugarska pitanja.
Iako se kod cara za Cuvajev opoziv zauzeo sam Franjo Ferdinand,24 kraljev je
povjerenik ostao na svom polo�aju. Nezadovoljstvo u Hrvat-sko-slovenskom klubu je
raslo. Sturgkh je u razgovorima uvjeravao vo�e Kluba da je Cuvajev opoziv samo
pitanje vremena te da se treba strpjeti i suzdr�ati se od radikalnih poteza. Takvo
je bilo i �uster�i�evo stajali�te, ali je ve�ina u Klubu bila sve sklonija
opstrukciji.
Evgen Lampe, Dnevnik, 2. rujna 1916. i 28. srpnja 1917., Nad�kofijski arhiv
Ljubljana, Zapu��ina Evgena Lampreta.
Slovenec, 11. studenoga 1912.; Stra�a, 15. studenoga 1912. Podrobno o tome Gross,
Hrvatska politika, 42-49; Pleterski, Zveza, 56-58. SPSHAR, XXI. sesija, 66.
sjednica (18. travnja 1912.), 3328-3329. Gross, Hrvatska politika, 48-49.
197
�uster�i� je 6. studenoga 1912. u Budimpe�ti, u delegacijskom odbo za vanjske
poslove, progovorio vrlo kriti�ki o vladinoj politici prema juf slavenskom pitanju.
Rekao je da Austro-Ugarska ne bi smjela ometati' biju u tra�enju izlaza na
Jadransko more preko Albanije, jer �e se ona, uspije li u tome, poku�ati probiti
preko Bosne i Hercegovine. Za neuspji nu politiku Habsbur�ke Monarhije prema
jugoslavenskom pitanju ok vio je dualisti�ki sustav, isti�u�i da je za trideset
godina od Bosne i Hi cegovine napravio "eldorado ma�arskih �pekulanata", a Hrvatsku
sap "u okove ropstva". Vladine krugove je upozorio da takvom politikom A. stro-
Ugarska ne�e ste�i simpatije Jugoslavena, a na Balkanu se ve�, r kon pobjeda vojske
Kraljevine Srbije, po�elo stvarati "veliko slobodno; goslavensko carstvo".25
Dok su �uster�i� i Koro�ec u Budimpe�ti kritizirali vladinu politi! njihovi
zastupni�ki kolege u Be�u odlu�ili su se za opstrukciju. U sabori ci je 11.
studenoga �ak izbila tu�njava izme�u slovenskih i njema�kih ; stupnika.26 �uster�i�
i Koro�ec su se dotle vratili u Be� i na sjednici ] studenoga izrazili
nezadovoljstvo postupcima Kluba. Me�u slovenskim : stupnicima izbila je sva�a.
Koro�ec je rekao da Klub nije imao pravo zapo�ne s opstrukcijom. Nasuprot njemu,
Krek je istakao da su sve zal lisne akcije bile neuspje�ne i da je politiku prema
vladi trebalo zao�tri Tom stajali�tu priklonila se ve�ina u Klubu.
�uster�i� se tada na�ao u neugodnoj situaciji. Jer, zemaljskome pog varu nipo�to
nije prili�ilo da vodi zastupni�ki klub u kojem se parlam� tarni sporovi rje�avaju
opstrukcijom, pa �ak i �akama. �uster�i�u je \ pred o�ima iskrsnuo gnjevni car kako
mu ponovno predbacuje "gnj^ �e" slovenskih zastupnika. Odlu�io je da se zahvali na
du�nosti �elni Kluba. Na njegovo je mjesto imenovan privremeni gremij od �est �lar
va pod predsjedanjem Ante Dulibi�a. Na izbor u privremeno vodstvo K ba pristao je i
Krek, a Koro�ec je istovjetnu ponudu prihvatio dva tjed kasnije.27
�uster�i� je ra�unao da je takvo rje�enje tek privremeno i da �e se ubrzo u velikom
stilu vratiti na �elo ju�noslavenske delegacije. Me�uti njegov Klub, s kojim je
izvojevao mnoge parlamentarne bitke, postajao sve vi�e Krekov. A Krek je odlu�io za
�elnika Kluba ustoli�iti �tajersk prvaka Antona Koro�ca.
Balkanski ratovi izazvali su sukob i u Sveprava�koj organizaciji. I n linovce je,
naime, zahvatio val odu�evljenja ratnim pobjedama Kralje1 ne Srbije. Stadler i
frankovci su pak u tim pobjedama vidjeli veliku op snost za ostvarenje plana Velike
Hrvatske. �uster�i�, koji se ina�e takod
27 Bister, Anton Koro�ec, 114.
198
suprotstavljao srbofilskim izljevima, poku�ao je na sastanku vodstva zajedni�ke
organizacije u velja�i 1913. u Opatiji posredovati me�u posva�anim Hrvatima, ali
bez uspjeha.28 Slijedilo je isklju�enje frankovaca iz Sveprava�ke organizacije,
�ime je bila pokopana i zajedni�ka organizacija sa Sveslovenskom pu�kom strankom.
Opstrukcija Hrvatsko-slovenskog kluba u be�kom parlamentu ipak je napokon prisilila
Franju Josipa I. da zloglasnog Cuvaja po�alje "na dopust". Za �elnika Hrvatsko-
slovenskog kluba 4. o�ujka 1914. bio je izabran Koro�ec. Time je obilje�en kraj
dugoga razdoblja prevlasti "neokrunjenog vojvode kranjskog" u ju�noslavenskoj
parlamentarnoj politici.
U redovima slovenske obrazovane mlade�i u to su vrijeme po�ele ja�ati srbofilske
politi�ke snage, koje su istupale protiv austrodinasti�kog patriotizma vodstva
slovenskih stranaka. Tzv. "preporoda�i", koji su ve�inom bili liberalnih nazora,
zagovarali su jugoslavenski unitaristi�ki koncept. Ideja slovensko-hrvatske
solidarnosti za njih je bila preuska, jer su se opredijelili za dogmu o "jednom
trojednom narodu" Slovenaca, Hrvata i Srba.29 Jugoslavenska unitaristi�ka doktrina
po�ela je naglo prodirati i u redove mladih prista�a Hrvatskoga katoli�kog pokreta,
koje je vodio Krekov u�enik Petar Rogulja.30
Dotle je Hrvatsko-srpska koalicija, koja je dr�ala vlast u banskoj Hrvatskoj,
tra�ila podr�ku u Budimpe�ti. Svoju politiku gradila je na Hr-vatsko-ugarskoj
nagodbi, �to je prakti�ki zna�ilo da se pomirila sa sub-dualisti�kim statusom
hrvatskih zemalja u okviru Ugarske. Na primjer, 14. velja�e 1911. iz Sabora se
kralju obratila adresom mole�i ga tek da se pristupi ponovnom uklju�ivanju
Dalmacije u Trojednu kraljevinu, a da Istru nije ni spomenula. U pogledu Bosne i
Hercegovine izrazila je samo o�ekivanje da kralj "ne�e dopustiti nikakove promjene
u sada�njem dr�avnopravnom polo�aju Bosne i Hercegovine" a da ne saslu�a zakonite
predstavnike "jedinstvenog hrvatskog i srpskog naroda".31 Fe-deralisti�ku ideju je
Ljubo Babi� Gjalski 13. o�ujka 1914. u Saboru nazvao "fantasmagorijom". Trijalizam,
po njemu, "mo�e biti samo pogibeljan", jer se zbog zano�enja "sanjarijama"
zanemaruje ozbiljan i stvaran politi�ki rad. On je bio uvjeren da Monarhija i
dinastija nikada ne bi dopustile trijalizam; suprotstavili bi mu se svi, i Nijemci,
ali i "na�a bra�a �esi".32
Paktiranje Hrvatsko-srpske koalicije s Budimpe�tom nai�lo je na odobravanje i u
Beogradu. Frankovci su znali dobro ocijeniti �to to zna�i za planove o Velikoj
Hrvatskoj. Dr. Vladimir Frank je 12. svibnja 1910. u
29 Usp. Preporodovci proti Avstriji, uredio Adolf Ponikvar (Ljubljana 1970).
30 Kri�to, Pre�u�ena povijest, 422.
482.
32 SZSKHSD, petogodi�te 1913.-1918., II. svezak, 42. sjednica (13. o�ujka 1914.),
273.
199
Saboru ustvrdio da se srpska i hrvatska dr�avna ideja me�usobno iskl �uju zato �to
si uzajamno svojataju teritorij. Po njegovu mi�ljenju, hrvi ska je dr�ava
nezamisliva bez Bosne i Hercegovine i Dalmacije, koje, n �utim, svojata i Srbija,
kako bi dobila pristup moru.33
Srpski politi�ki prvaci u Bosni i Hercegovini nisu to, dodu�e, iz ta ti�kih razloga
iznosili u javnost ve� su se zadovoljavali izra�avanjem j dr�ke autonomiji
anektiranih pokrajina. Time su ujedno stali u obra: dualisti�koga ure�enja
Monarhije, �ime su kupovali naklonost ma�ars politi�ke elite. Zastupnik dr. Milan
Sr�ki� je 21. velja�e 1911. u bosa sko-hercegova�kom Saboru u ime Srpskoga kluba
jasno rekao da se dv listi�ko ure�enje pokazalo kao izvrstan instrument dr�avnog
sustava je Monarhiji pribavilo ugled velesile. Misli li tko da se aneksijom Bosn
Hercegovine po�eo ru�iti dualizam, taj, prema Sr�ki�u, nije realan poli �ar. Takve
dr�avnopravne te�nje, istaknuo je Sr�ki�, protivne su intere ma cijele Monarhije.34
Frankovci su za to vrijeme i nadalje gradili savezni�tvo s velikoa strijskim
krugovima. Dr. Vladimir Sachs, koji je pripadao frankova�ke krugu, ovako je 9.
svibnja 1913. u razgovoru s prvakom njema�kih usta\ vjernih veleposjednika Josephom
Mariom Baernreitherom objasnio ka njegovi istomi�ljenici vide kompromis s
velikoaustrijskom idejom:
Dr�avnopravni ideal Frankove stranke jest sjedinjenje i neovisnost srp-sko-
hrvatskih zemalja Monarhije. Me�utim, stranka zna da �e, do�e li do "toga", morati
pristati na znatnu koncesiju kako bi platila sjedinjenje: to je osnivanje pro�irene
delegacije ili dr�avnog parlamenta. Na taj na�in Monarhija bi mogla biti
sastavljena iz vi�e skupina, pri �emu bi dana�nju konstrukciju zamijenio
centralizirani federalizam.35
No, ma�arska politi�ka elita nije htjela ni �uti o planovima te vrs od kojih su
bili sa�injeni prava�ki snovi o Velikoj Hrvatskoj. Ma�ars politi�ki publicisti
nastojali su javnosti ponuditi �to vi�e uvjerljivih e gumenata protiv trijalisti�ke
ideje. Jedan od najaktivnijih me�u njir bio je prof. Rudolf Havass, koji je u
svojim tekstovima slikao trijaliza isklju�ivo crnim bojama. Isticao je da
ju�noslavenski politi�ari govoi dodu�e, o "jugoslavenskoj" dr�avi, "ali da, u
stvari, Hrvati ho�e Veli] Hrvatsku sa Zagrebom, Srbi Veliku Srbiju s Beogradom, a
Slovenci Ili ju s Ljubljanom kao sredi�tem". Nagla�avao je da bi ju�noslavensko c
�avno tijelo bilo "nepresu�an izvor trvenja i sva�a". Vo�u njema�kih 1 ��anskih
socijala Luegera i druge prista�e trijalizma upozoravao je i
33 SZSKHSD, petogodi�te 1908.-1913., I. svezak, 30. sjednica (12. svibnja 1910.),
1241.
34 Stenografski izvje�taji o sjednicama bosansko-hercegova�kog Sabora (dalje:
SISBHS) zasjedanje, 60. sjednica (21. velja�e 1911.), 1019.
200
su "u velikoj zabludi ako vjeruju da, s oslabljenom Ugarskom, Monarhija mo�e
oja�ati".36
Hrvatski pobornici trijalizma bili su u situaciji da uvijek iznova razo�arano
konstatiraju kako austro-ugarski politi�ki vrh ne �eli ili ne mo�e ispuniti svoja
obe�anja. Vjekoslav Spin�i� je, na primjer, nakon razgovora s vode�im njema�kim
kr��anskim socijalima zaklju�io da i Hrvatima skloni pojedinci u Kr��ansko-
socijalnoj stranci svode trijalizam isklju�ivo na sjedinjenje Trojedne kraljevine s
Bosnom i Hercegovinom, dakle, bez Istre, koja bi ostala u sastavu Austrije.37
Neuspjeh trijalisti�ke politike naveo je dio prava�a da rje�enje zapo�nu tra�iti u
okviru tada postoje�ega dualisti�kog ure�enja. Frankovci su tada u svojim javnim
nastupima dokazivali da su hrvatska i ugarska dr�avna ideja kompatibilne.
Stajali�te njihove Stranke prava bilo je da �e se do Velike Hrvatske lak�e do�i
suradnjom s ma�arskim i njema�kim pobornicima dualizma. U tom pogledu znakovita je
izjava Vladimira Franka, izgovorena 19. o�ujka 1914. u Saboru, da �e on, ostvare li
Ma�ari i Austrija Star�evi�ev program, postati "najve�i unionista i najbjesniji
magjaron".38
U godinama uo�i Prvoga svjetskog rata u Stadlerovu se krugu pojavila i ideja prema
kojoj bi Velika Hrvatska igrala ulogu svojevrsnog tampona izme�u Ma�ara i Nijemaca,
vode�i brigu o o�uvanju mira i dobrih odnosa u Monarhiji. Upravo je to 25. velja�e
1911. u bosansko-hercegova�kom Saboru predlo�io Josip pl. Vanca�, zala�u�i se za
sjedinjavanje svih hrvatskih pokrajina: Hrvatske, Slavonije, Istre, Dalmacije,
Bosne i Hercegovine i Me�imurja, a izri�ito je spomenuo i �umberak. Slovenci bi se,
prema Vanca�u, uklju�ili u to novo samostalno tijelo u okviru Habsbur�ke Monarhije,
ako bi to sami �eljeli.39
Opredijeliv�i se za subdualisti�ko rje�enje jugoslavenskog problema, frankovci su
zapodjenuli spor sa Star�evi�evom strankom prava i u pogledu slovenskog pitanja jer
su napustili na�elo solidarnosti sa slovenskim politi�arima. Razloge tog obrata
Kr�njavi je obrazlagao ovako:
Slovenska akcija je sasvim proma�ila. Slovenci �ele postati Hrvatima da bi ovladali
nama. Uostalom, oni se Nijemcima nalaze na putu do Trsta i svakako �e biti ubijeni.
La�na je iluzija da bi Slovenci pomogli Hrvatima preko svoje veze s kr��anskim
socijalistima u Be�u. Kr��anski socijalisti u Be�u tako�er su ponajprije Nijemci, i
�uster�i� nije jo� nikada postao ministar unato� svoj svojoj utjecajnosti.40
Tako je prava�ki pokret u banskoj Hrvatskoj do�ekao Prvi svjetski rat rascijepljen.
Frankovci su se zalagali za subdualisti�ko rje�enje hrvatskog
36 Pester Lloyd, 14. srpnja 1909. Usp. Trializam, 15. srpnja 1912.
37 Gross, Hrvatska uo�i aneksije, 254.
38 SZSKHSD, petogodi�te 1913.-1918., II. svezak, 46. sjednica (19. o�ujka 1914.),
422.
39 SISBHS, I. zasjedanje, 63. sjednica (25. velja�e 1911.), 1087.
40 Kr�njavi, Zapisci, II, 754.
201
pitanja i pritom su bili spremni da, radi ostvarenja �eljene Velike Hrv< ske,
�rtvuju i Slovence. Nasuprot njima, Star�evi�eva stranka prava i r dalje je lojalno
ustrajala na na�elu hrvatsko-slovenske solidarnosti. ]> �uster�i�evo veliko
trijalisti�ko savezni�tvo, koje je s prava�ima godinar strpljivo gradio i pod tim
okriljem uspio okupiti ve�inu slovenskih i hrv; skih politi�kih snaga, vi�e se nije
moglo odr�ati. To su zbivanja za vrijei Prvoga svjetskog rata - unato� razmjerno
brojnim trijalisti�kim plano' ma koji su napokon postali interesantni �ak i za dio
austro-ugarskih v dinih krugova - samo jo� potvrdila.
202
15.
PUT DO SVIBANJSKE DEKLARACIJE
Razglednica Gorice oko 1910. godine (osobna zbirka Waltera Lukana)
Atentat na Franju Ferdinanda 28. lipnja 1914. u Sarajevu zavio je u crno slovenske
i hrvatske pobornike trijalizma. Jer, ubijen je Habsburg koji je ozbiljno
razmi�ljao o dr�avnopravnoj reformi Monarhije i rje�avanju jugoslavenskog pitanja.
A na prijestolju je i nadalje ostao ostarjeli Franjo Josip L, koji je tvrdoglavo
ustrajao na pre�ivjelom dualisti�kom sustavu. Prvacima Sveslovenske pu�ke stranke i
hrvatskim prava�ima sru�io se svijet.
Istina je da je nakon ubojstva prestolonasljednika �uster�i� najo�trije od
slovenskih politi�ara osudio zlo�in srpskih atentatora. On, me�utim, nipo�to nije
bio jedini koji je tugovao za pokojnim prestolonasljednikom. Franjo Ferdinand je,
naime, bio vrlo omiljen me�u mnogim �lanovima Sveslovenske pu�ke stranke, o �emu
svjedo�i i vrlo zanimljivo sje�anje sve�enika Janeza Kalana:
Na Vidovdan, 28. lipnja 1914. u Sarajevu je bio ubijen austrijski nadvojvoda i
prestolonasljednik Franjo Ferdinand. Za nas katolike i Slovence bio je to stra�an
udarac. Za cara Franju Josipa ja uop�e nisam bio zagrijan. On se smatrao Nijemcem;
"ich bin ein deutscher Fiirst", rekao je o sebi. Pod njegovom vla��u su Nijemci u
Austriji, a Ma�ari u Ugarskoj ugnjetavali Slavene. Izgleda da je on time bio posve
zadovoljan. Iako kao ustavni vladar nije bio za sve odgovoran, prijatelj Slovenaca
nipo�to nije bio. Bio je, dodu�e, vjernik, ali ne i katoli�ki vjernik u pravome
smislu te rije�i. �titio je austrijski liberalizam. Dokaz je tome �to Luegera nije
htio imenovati gradona�elnikom Be�a. Svog sina Rudolfa je vrlo lo�e odgojio. No,
Franjo Ferdinand bio je posve druga�iji. Bio je pravi vjernik, �vrstoga katoli�kog
duha i, kako se posvuda govorilo, prijatelj Slavena. Namjeravao je slomiti ma�
njemstva i ma�arstva te sve austrijske narode zadovoljiti priznaju�i im
ravnopravnost s Nijemcima i Ma�arima. O�ekivali smo, dakle, od njega spas i ljep�u
budu�nost. - Tog dana su sve na�e nade bile pokopane [...] U nedjelju sam trebao
biti u Litiji. Stupio sam na propovjedaonicu i kad sam na po�etku propovijedi
spomenuo tu tu�nu smrt, spopao me pla� [...] Poku�avao sam ga potisnuti, stezao sam
zube, ali nije pa nije i�lo, nisam mogao govoriti, morao sam odustati i si�i s
propovjedaonice...1
Emocionalno su reagirali i prava�i u hrvatskom Saboru. Izbile su �estoke sva�e
izme�u "Tiszinih husara" � kako je oporba, zbog suradnje s ugarskim ministrom
predsjednikom, pejorativno nazivala pripadnike vladaju�e
1 Janez Kalan, Moja oporoka, tipkopis spominov, Nad�kofijski arhiv Ljubljana,
Zapu��ina Janeza Kalana.
205
Hrvatsko-srpske koalicije - i prava�kih zastupnika, kojima se pridru�io i Stj-pan
Radi�.2 Velika Hrvatska, koju su pri�eljkivali prava�i, smr�u prestolon sljednika
�inila se udaljenijom nego bilo kada prije. Zato se ne treba �uditi i upadicama
koje su se tada �ule u Saboru: "Vratite nam Franju Ferdinanda
Kada je izbio Prvi svjetski rat, �uster�i� je uspio privremeno konsol dirati
Sveslovensku pu�ku stranku.31 nadalje se nadao da �e Habsbur�t Monarhija biti kadra
rije�iti jugoslavensko pitanje. Jer, u protivnom bi Ai stro-Ugarska izgubila
pristup moru i prestala biti velesila. Krek je istic� da ne�e biti mira sve "dok
hrvatski i slovenski narod ne dobiju zajedni ku samostalnu domovinu".4 Tada je jo�
vjerovao da bi ispunjenje zahtjev austro-ugarskih ju�nih Slavena privuklo pod
okrilje dvoglava orla ve�ir balkanskih naroda.5
Jo� prije atentata na prestolonasljednika Franju Ferdinanda, Krek, saveznike za
svoje planove dr�avnopravnih reformi po�eo tra�iti u vojni: krugovima. To nije bilo
posve neutemeljeno jer je srpnja 1915. vojni vrh p krenuo "akciju Kranjska i
Primorje", kojom je �elio Slovence motivirati r obranu od mogu�e talijanske
invazije. Vo�enje akcije bilo je povjereno SI vencu Viktoru Andrejki pl.
Livnogradskom, general�tabnom satniku, �to, u akciju privuklo vo�e Sveslovenske
pu�ke stranke, a i tr��anskog biskup Andreja Karlina. Slovenski politi�ari
nastojali su preko Andrejke potakm ti osnivanje autonomnog "ilirskog" upravnog
podru�ja koje bi obuhva�a Trst, Gori�ku-Gradi�ku (uklju�uju�i mogu�a budu�a
austrijska osvajanja Bene�koj Sloveniji), Kranjsku, ju�nu Koru�ku, Donju �tajersku,
Istru i Ds maciju. Na tom podru�ju sklopio bi se na pravednim temeljima sporazum
njema�kim strankama, dok bi sve ostale elemente, a to zna�i Talijane i S be,
trebalo slovenizirati, odnosno kroatizirati. U drugoj fazi ta Velika SI venija
sjedinila bi se s Hrvatskom, Slavonijom i Bosnom i Hercegovinor a velikosrpska
iredenta suzbila bi se kroatizacijom srpskog stanovni�tv Jedinstveni slovensko-
hrvatski blok bio bi, u skladu s pogledima vojnoj vrha, sastavni dio Monarhije
preure�ene prema na�elu centraliziranog f deralizma. Ona bi imala jake sredi�nje
organe vlasti � vladu i parlamei - me�utim, narodima bi istodobno bila zajam�ena
kulturna i obrazovr autonomija. Ali, unato� tome �to je na�elnik general�taba
Conrad bio bi gonaklon prema te�njama slovenskoga i hrvatskog naroda, do ostvaren
planova napravljenih u okviru akcije Kranjska i Primorje nikada nije do�l<
2 Vi�e o tome Bogdan Krizman, Hrvatska u prvom svjetskom ratu. Hrvatsko-srpski
politi ki odnosi (Zagreb 1989), 71-75.
3 O slovenskoj politici za vrijeme Prvoga svjetskog rata podrobno Janko Pleterski,
Pn odlo�itev Slovencev za Jugoslavijo. Politika na doma�ih tleh med vojno 1914-1918
(Lju ljana 1971).
6 Vi�e o tome Walter Lukan, Zur Biographie von Janez Evangelist Krek (1865-1917),
I-(doktorska dizertacija, Wien 1984), ovdje 1,194-203; Pleterski, Dr. Ivan
�uster�i�, 336-34
206
Put do svibanjske deklaracije
Nakon epizode povezane s planovima vrhovnoga vojnog zapovjedni�tva, Krek se ponovno
aktivnije usredoto�io na tra�enje kontakata s hrvatskim politi�arima. Prva
zajedni�ka slovensko-hrvatska akcija bilo je pripremanje memoranduma za papu
Benedikta XV. Ideja se pojavila u krugu vo�a Hrvatskoga katoli�kog pokreta. Po�to
se posavjetovao s dr. Rudolfom Eckertom, Fran Bini�ki se obratio Antonu Mahni�u i
sastao se s njim po�etkom o�ujka 1915. Nacrt memoranduma, koji je pripremio Mahni�,
razmotren je po�etkom travnja na sastanku kod rije�kih kapucina. Uz Bini�kog i
Mahni�a na sastanku su bili Petar Rogulja, Matko Laginja, Ante Dulibi�, don Frane
Buli� i fra Jozo Milo�evi�, a od Slovenaca vl�. Krek i vl�. Koro�ec. Milo�evi� i
jo� jedan franjevac, Miroslav Skrivani�, odnijeli su memorandum u Rim.7
Glavni cilj memoranduma od 4. travnja 1915. bio je da se papu upozna s narodnim
zahtjevima Slovenaca i Hrvata, a pritom su se predvi�ale dvije mogu�e varijante
daljnjeg razvoja Prvoga svjetskog rata. Pobijedi li Habsbur�ka Monarhija, trebale
bi se, prema autorima memoranduma, sjediniti sve hrvatske zemlje, a njima
pridru�iti i slovenske pokrajine. U prilog takvom rje�enju autori memoranduma
navode sli�nost hrvatskoga i slovenskog jezika, zajedni�ku povijest i katoli�ki
karakter slovenstva. Potonje je u memorandumu bilo i posebno nagla�eno: istaknuto
je da je slovenski narod katoli�ki ne samo formalno ve� da katoli�ki pokret
posljednja tri desetlje�a do�ivljava procvat i donosi plodove. Spomenut je i
slovensko-hrvatski katoli�ki kongres iz 1913., kao zbor kakvoga u Monarhiji jo�
nije bilo i na kojem je navije�teno "narodno i vjersko jedinstvo Hrvata i Slovenaca
i njihovo politi�ko sjedinjenje u jedno kraljevstvo pod habsbur�kom dinastijom".
Time bi, navodi se zatim u memorandumu, oja�alo katoli�anstvo ne samo u Hrvatskoj
nego bi sjedinjeni Slovenci i Hrvati brojem i sposobnostima mogli nadma�iti Srbe te
tako postati sna�niji (superiores fient) na Balkanu, na kojem sada prevladava
pravoslavlje. Prema autorima memoranduma, Slovence i Hrvate treba udru�iti u jedno
politi�ko tijelo, bez zajedni�kih formi dr�avnosti s Austrijom ili Ugarskom, s
vlastitim zakonima i institucijama, ali pod austrijskim carem, koji bi nosio i
hrvatsku kraljevsku krunu. Ukratko, rije� je bila o starom hrvatskom zahtjevu za
ostvarenjem hrvatskoga dr�avnog prava (iuris historici Regni Croatici...reinte-
gratio). Za drugu mogu�u varijantu, tj. ako do�e do raspada Habsbur�ke Monarhije, u
memorandumu je izra�ena molba da se osnuje neovisno "ju�noslavensko kraljevstvo".
Taj scenarij, s propa��u jedine preostale katoli�ke velesile, autori memoranduma
popratili su �eljom da Bog to ne dopusti.8
Sabor je 14. lipnja 1915. prvi put zasjedao za vrijeme rata. Zasjedanje je pratio i
Krek. Uz Stjepana Radi�a, najve�i je odjek svojim nastupom
7 Tomislav Mrkonji�, Hrvatski katoli�ki pokret i "Rije�ka spomenica" iz travnja
1915. (Latinski koncept), u: Matijevi�, Hrvatski katoli�ki pokret, 437-456, ovdje
439.
8 Isto, 442-443.
207
izazvao jo� jedan stari znanac vaka Sveslovenske pu�ke strai � Stjepan Zagorac.
Podsjetio je 1912., kada je sastavio memor dum, upu�en Franji Ferdinandv. kojem se
isticala potreba sjedii vanja hrvatskih zemalja, ali i to za hrvatsku politiku
treba prid< ti i austro-ugarske Srbe, kako oni postali "lojalan i Monarhiji k stan
element". U tom cilju se Str ka prava tada pribli�ila Srbima, stoje�i s njima
sklopiti odgovaraj sporazum, me�utim, to su spriji le neke "tamne sile". Zagorac je
Anton Bonaventura Jegli� uvjeren da Talijani �ele stvoriti
(1850. 1937.) vatsko-slovensko kraljevstvo ]
svojim protektoratom, �to bi, kako je rekao, bilo jednako ropstvu. Od cio je i
trijalizam, koji ma�arski politi�ari nude Poljacima. Prema njegi mi�ljenju
Monarhiju ne mo�e spasiti ni trijalizam na sjeveru, niti trij zam na jugu, a jo�
manje dualizam. Spas je, po njemu, isklju�ivo u osni nju "saveza dr�ava", po uzoru
na njema�ki rajh. Podsjetio je i na Suste �evu izjavu na predratnom sastanku u
Voloskom, prema kojoj �e Slove i Hrvati ili �ivjeti zajedno ili �e zajedno
umrijeti.9
Krekova prisutnost na zasjedanju Sabora bez sumnje je utjecala nastupe prava�kih
zastupnika. Anton Bonaventura Jegli� svog je su rodnjaka �ak osumnji�io da je
"jednu stranku nahu�kao na krajnje j tivljenje, govori doti�ne stranke, Radi� etc.
bili su posve prevratni�ki".'. zadovoljstvo kneza biskupa bilo je izazvano i time
�to se Krek s gale "pokazivao Hrvatima", iz �ega je, po njemu, bilo o�ito "da je
Krekovo dji vanje destruktivno i pogubno".10 Jegli�eva je kriti�nost dijelom
obja�nji' tada�njim produbljivanjem spora izme�u kranjskoga zemaljskog poglav i
"Krekovih hu�ka�a", kojima se pridru�io i Koro�ec.11
Za vrijeme rata postale su o�itije i razlike izme�u Star�evi�eve str ke prava i
frankova�ke Stranke prava o rje�enju jugoslavenskog pita] U prijedlogu saborske
adrese upu�ene kralju 5. o�ujka 1917., Star�ev va stranka prava zahtijevala je da
ustavni �imbenici priznaju hrvat i slovenski narod "za jednu jedinstvenu i
nerazdjeljivu narodnu cjelii
9 SZSKHSD, petogodi�te 1913.-1918., III. svezak, 90. sjednica (25. lipnja 1915.),
114-Isto, 98. sjednica (23. prosinca 1915.), 253.
10 Pleterski, Prva odlo�itev, 57.
11 Usp. Andrej Rahten, Zadnji slovenski avstrijakant. Prispevek k politi�ni
biografiji dr. na �uster�i�a, u: ZC 53 (1999), 195-208.
208
Zamolila je kralja da u skladu s "modernim na�elom narodnosti" i "pravom osnovanom
na �injenicama pro�losti" udru�i Slovence i Hrvate u "jedno samostalno i neovisno
dr�avno tijelo [...] pod vladom prejasne habsbur-�ko-lotarin�ke ku�e".12 Dotle se
Stranka prava tom prigodom zalo�ila prije svega za sjedinjenje hrvatskih zemalja s
Bosnom i Hercegovinom, a o Slovencima se nije jasno opredijelila.13
Zastupnik Star�evi�eve stranke prava dr. Zivko Petri�i� zbog toga je u Saboru o�tro
napao frankovce, predbacuju�i im da �ele izvesti sjedinjenje Hrvatske u vrlo krnjem
obliku. Upozorio ih je da �e se, ako ne �ele zadirati u dualizam i ugarsku dr�avnu
ideju, morati odre�i i Slovenaca, Bosne, Istre, Rijeke i Me�imurja.14 Star�evi�eva
stranka prava svojim je ciljem progla�avala osnivanje "starodrevne hrvatske narodne
dr�ave na teritoriju od So�e do Bjeljaka pa sve tamo do Drine i Zemuna na istoku i
u toj dr�avi potpunu ravnopravnost za svakoga sina na�eg naroda, zvao se Hrvat,
Slovenac ili Srbin."15
U kabinetima vlada u Be�u i Budimpe�ti tada jo� nisu bili svjesni razmjera
spomenutih razila�enja o jugoslavenskom pitanju izme�u slovenskih i hrvatskih
politi�ara. Nakon atentata na austrijskoga ministra predsjednika Sturgkha 21.
listopada 1916. i smrti cara Franje Josipa mjesec dana poslije, ve�ina politi�ara u
Monarhiji bila je uvjerena daje napokon do�ao trenutak da se definitivno rije�e
nacionalni problemi u dr�avi. Nadali su se da �e, umjesto omra�enoga ratnog
apsolutizma i "unutarnje fronte", nastupiti razdoblje tra�enja kompromisa i
sporazuma, kako bi se omogu�io miran su�ivot naroda srednje Europe. Mnogi su
ra�unali da �e novi car Karlo I. (IV.) ukinuti dualizam i provesti reformu dr�avnog
ure�enja.
Zada�a mladoga monarha i njegove vlade bila je iznimno te�ka. Jer, kako provesti
ustavnu reformu u krajnje kriti�noj situaciji, kada se Monarhija u svjetskom ratu
bori za puko pre�ivljanje? Austro-ugarski politi�ki vrh morao se uz to suo�iti s
�injenicom daje dr�ava, zbog rastu�e vojne, gospodarske i politi�ke ovisnosti o
Njema�koj, prakti�ki sve vi�e postajala satelitom svoje "nibelun�ke" saveznice. To
je rezultiralo mije�anjem njema�ke vlade u austro-ugarska unutar nj opoliti�ka
pitanja. Interes Njema�ke pritom je, dakako, bio da o�uva savezni�tvo s Ma�arima i
dominaciju njemstva u Srednoj Europi. Unutar zemlje habsbur�ki je car morao
ra�unati sa sna�nim otporom njema�kih i ma�arskih stranaka federalizaciji, i to u
okolnostima kada je ve� bilo posve jasno da Slaveni vi�e nisu spremni ni po koju
cijenu podnositi dualisti�ki sustav. Karlo je mogao birati izme�u dviju mogu�nosti.
Prva je bilo osloba�anje Monarhije iz �eljeznog zagrljaja
12 SZSKHSD, petogodi�te 1913.-1918., IV. svezak, 159. sjednica (5. o�ujka 1917.),
850-851.
13 Isto, 855.
14 SZSKHSD, petogodi�te 1913.-1918., IV. svezak, 171. sjednica (20. srpnja 1917.),
238.
15 Franjo Tu�man, Hrvatska u monarhisti�koj Jugoslaviji 1918-1941., I-II (Zagreb
1993), ovdje I, 154.
209
Njema�ke i sklapanje mira, a potom federalizacija. Druga je zna�ila p hva�anje
"njema�kog kursa", tj. centralizaciju austrijskog dijela Monar je, zadr�avanje
dualizma i tijesnu vezu s Reichom.
Godine 1914. Karlo je, kao prestolonasljednik, ne samo formalno r slijedio ubijenog
Franju Ferdinanda, nego je preuzeo i znatan dio stri�e politi�ke filozofije.16
Preuzev�i prijestolje, odmah je bio okru�en mnog savjetnicima koji su potjecali iz
nekada�njega belvederskog kruga. Za v jeme njegove dvogodi�nje vladavine �ak su
trojica od njih bili na du�no ministra predsjednika: Heinrich grof Clam-Martinic
(od prosinca 1916. lipnja 1917.), Max barun Hussarek-Heinlein (od srpnja do
listopada 191 i Lammasch (kraj listopada i studeni 1918.). Czerninu je car namijei
du�nost ministra vanjskih poslova (od prosinca 1916. do travnja 1918.) od
nekada�njih savjetnika Franje Ferdinanda va�nu je ulogu na Karlo dvoru imao i
Konrad princ Hohenlohe-Schillingsfurst, dok je Alexanc barun Spitzmuller bio
posljednji zajedni�ki ministar financija.17
Takav izbor nipo�to nije bio slu�ajan. Demonstrirao je carevu odlu�ni da nastavi
politi�ku liniju svoga strica. Jo� prije preuzimanja prijestc Karlo je razmi�ljao o
federalisti�koj reorganizaciji Monarhije. Dr�ao je svakome narodu treba osigurati
najve�u mogu�u samostalnost, uz istodi no o�uvanje jedinstva carevine. A kako su
Slaveni svojom brojno��u p: vladavaju�i element, treba im pokloniti najve�u
pozornost.18
Karlo je, prema tome, dobro znao da dr�avnu zgradu treba reformir u pravcu
federalizacije. Me�utim, �im je preuzeo vlast, napravio je kob politi�ku gre�ku:
30. prosinca 1916. dao se naime okruniti za ugarske kralja, �ime je u o�ima
slavenskih naroda jo� vi�e u�vrstio omra�eni c alisti�ki sustav. Za tu odluku
mladoga monarha najve�u je zaslugu in ugarski ministar predsjednik Istvan grof
Tisza, tada najutjecajniji pol �ar u cijeloj dr�avi.19 Prisegom na ugarski ustav
Karlo se sve�ano obves braniti integritet zemalja krune sv. Stjepana. To je pak
zna�ilo da v: nije mogao ozbiljnije posegnuti u dualisti�ki sustav a da ne riskira
vo
16 O caru Karlu usp. Arthur Polzer-Hoditz, Kaiser Karl. Aus der Geheimmappe seines
binettschefs (Zurich - Leipzig - Wien 1929); Reinhold Lorenz, Kaiser Karl und derUn
gang der Donaumonarchie (Graz - Wien - Koln 1959); Michel Dugast Rouille, Charle:
Habsbourg. Le dernier empeurer 1887-1922 (Pari� - Louvain-la-Neuve 1991); Peter I
ucek, Karl I. (IV.). Der politisehe Weg des letzten Herrschers der Donaumonarchie
(Vv - Koln - Weimar 1997); Eva Demmerle, Kaiser Karl I. "Selig, die Frieden
stiften" (W 2004); Elisabeth Kovacs, Untergang oder Rettung der Donaumonarchie? Die
Osterr hisehe Frage. Kaiser und Kbnig Karl I. (IV.) und die Neuordnung
Mitteleuropas (Wie Koln - Weimar 2004).
17 Usp. Franz, Erzherzog, 69-71.
18 Broucek, Karl I., 174.
19 O politici Tisze usp. Gustav Erenvi, Graf Stefan Tisza. Ein Staatsmann und Mart$
(Wien - Leipzig 1935); Gabor Vermes, Istvan Tisza. The liberal Vision and Conserva
Statecraft ofa Magyar Nationalist (East European Monographs 184, New York 1985);
renc Poloskei, Istvan Tisza, Ein ungarischer Staatsmann in Krisenzeiten (Studia
hist ca Academiae Scientiarum Hungaricae 198, Budapest 1994).
210
Predsjednik Jugoslavenskog kluba dr. Anton Koro�ec (1872.-1940.) sa slovenskim
djevojkama
pu�, za �to mu je, me�utim, nedostojalo odlu�nosti i volje. Time je prekr�io
osnovno na�elo programa Franje Ferdinanda, koji je upravo odga�anjem prisege na
ugarski ustav namjeravao osigurati le�a od Ma�ara.
Progla�enjem politi�ke amnestije za Slavene koje su tijekom rata gonile vojne
vlasti, Karlo je, dodu�e, stekao prili�nu naklonost slavenskih politi�ara, ali ju
je potom vrlo brzo potratio. Uporno podr�avaju�i ministra predsjednika dr. Ernsta
viteza Seidlera (od lipnja 1917. do kolovoza 1918.), koji je slijedio zloglasni
njema�ki kurs, Karlo je pokopao i posljednje nade Slavena da �e Austrija ikada
postati dr�ava posve ravnopravnih naroda.
U tada�njim zategnutim politi�kim prilikama zaista je bilo te�ko posve udovoljiti
narodnim politi�kim zahtjevima kako Slavena, koji su se �alili da je Austrija
"premalo slavenska", tako i Nijemaca, koji su tra�ili da Austrija bude "vi�e
njema�ka". Politi�ki vrh Monarhije nije se mogao definitivno odlu�iti ni za
federaciju naroda, kako su je zami�ljali slavenski (i rijetki njema�ki) politi�ari,
niti za njema�ki centralizam. Rje�enje je poku�avao na�i u djelomi�noj
federalizaciji u obliku trijalizma ili kvadraliz-ma. Za vrijeme rata austrijski su
vladini krugovi napokon spoznali da je jugoslavenski problem bitan za opstanak
Monarhije i da ga zato treba �to prije rije�iti. To je znao i mladi car, koji je
bio sklon trijalizmu,20 ali je pod utjecajem svojih kolebljivih savjetnika, suo�en
s pritiskom njema�kih nacionala i nepopustljivo��u ma�arske politi�ke elite,
rje�avanje jugoslavenskog pitanja neprestano odga�ao.
20 Polzer-Hoditz, Kaiser, 229.
211
Stajali�ta slovenskih i hrvatsl politi�ara dotle su se sve vi�e ra kalizirala. Krek
i Koro�ec, zaje� s nekim istaknutijim hrvatskim ; liti�arima prava�ke provenijenc:
sudjelovali su 19. svibnja 1917. savjetovanju o jugoslavenskom pi nju, sazvanom pod
pokroviteljstv Karla Danzera, osobe vrlo utjeca u vojnim krugovima. Glavni je >
savjetovanja bio da se dobije pod ka slovenskih i hrvatskih politici za aneksiju
Srbije, me�utim, Ki je bio voljan potpisati samo dr�av: pravnu izjavu o
trijalisti�koj refoi Monarhije.21 Rezultat tih razgovi bila je Be�ka deklaracija,
kojom izra�ena dva zahtjeva: prvi, za ne godivim sjedinjenjem cjelokupne hrvatskog
i slovenskog naroda j habsbur�kim �ezlom u posve auto mni dr�avnopravni teritorij
i, drv. za neodgodivim uspostavljanjem pariteta izme�u sjedinjene hrvatske k
ljevine i Kraljevine Ugarske.22
U be�kom parlamentu napokon je osnovan zajedni�ki Klub svih ju�: slavenskih
zastupnika. Na dan 30. svibnja 1917. �elnik Kluba Anton 1 ro�ec pro�itao je
glasovitu Svibanjsku deklaraciju, kojom je Klub izra zahtjev da se, na temelju
narodnog na�ela i hrvatskoga dr�avnog pra u samostalno dr�avno tijelo pod
habsbur�kim �ezlom udru�e svi terit< ji Monarhije na kojima �ive Slovenci, Hrvati i
Srbi.23 Svibanjska dekla cija sadr�ajem se podudarala s trijalisti�kom rezolucijom
kranjskoga maljskog Sabora i sa �uster�i�evim memorandumom iz 1909. Znakov je
razlika bila u tome �to su oba programa iz predratnog doba predvi� dugoro�no, a
Svibanjska deklaracija trenuta�no rje�enje.24 Problem je Monarhiju bio samo u tome
�to te razlike nisu bile ispravno ocijenjene na Karlovu dvoru.
Propagandna razglednica kojom Janez Evangelist Krek poziva svoje sunarodnjake da
usmjere pogled prema "toplo-me, sun�anom jugu, tamo gdje limuni i naran�e cvatu,
tamo je na�a domovina i budu�nost"
Sli�no o tome Pleterski, Prva odlo�itev, 107-110.
Kroatische Rundschau 1 (1918), 29.
SPSHAR, XXII. sesija, 1. sjednica (30. svibnja 1917.), 34.
Vasilij Melik, Die Reformplane Osterreich-Ungarns und die Slouienen, u: Mittelei
pa-Konzeptionen in der ersten Halfte des 20. Jahrhunderts, uredili Richard G. Plasc
i dr. (Zentraleuropa-Studien 1, Wien 1995), 77-80.
t.
212
16.
IZME�U AUSTROUGARSKE I JUGOSLAVIJE
Svibanjska deklaracija do�ekana je u banskoj Hrvatskoj toplim pozdravima
Star�evi�eve stranke prava i o�trim kritikama frankovaca. Aleksan-der Horvat
izjasnio se u hrvatskom Saboru protiv Deklaracije, zamjeraju�i joj �to implicite
priznaje postojanje srpskog naroda na teritoriju Hrvatske.1 Sli�no je bilo i
stajali�te Horvatova strana�kog kolege Stipe pl. Vu-�eti�a, koji je istaknuo da bi
onaj tko se zala�e za hrvatsko dr�avno pravo trebao u hrvatskim zemljama vidjeti
samo hrvatski politi�ki narod. Po njegovu mi�ljenju onaj tko se koristi terminom
hrvatsko dr�avno pravo, a u taj kontekst ubacuje rije�i kao �to su Slovenci, Hrvati
i Srbi, oduzima svom, hrvatskom narodu, politi�ko pravo i daje ga podjednako
Slovencima, Hrvatima i Srbima. Hrvatsko dr�avno pravo, koje uklju�uje i
teritorijalno pravo, po njemu je svojina isklju�ivo hrvatskoga naroda i nikoga
drugog.2
Deklaraciju Jugoslavenskog kluba osudila je i Stadlerova prava�ka skupina.3 Po
nadbiskupovu nalogu njegovi suradnici Ivo Pilar i Josip Van-ca� predali su caru
memorandum o jugoslavenskom pitanju, koji je sadr�avao molbu da se pristupi
ujedinjenju Trojedne kraljevine s Bosnom i Hercegovinom. Tako pove�ana hrvatska
upravna jedinica postala bi kondominij Austrije i Ugarske, kojem bi na �elu bio od
kralja imenovani �lan habsbur�ke dinastije � kao "Dux illustris totius regni
Croatiae, Slavoniae, Dalmatiae, Ramae et Culmae". Njemu bi bila odgovorna vlada s
banom na �elu, a sabor bi slao u delegacije za zajedni�ke dr�avne poslove isti broj
zastupnika kao i austrijski i ugarski parlament. Rije�ki corpus separatum bio bi
posve u dr�avnom vlasni�tvu Ugarske, kojoj bi bilo zajam�eno i sudjelovanje u
upravljanju �eljeznicom Gyekenyes � Rijeka. U memorandumu se spominju i Kranjska i
Istra, ali problem njihovog mogu�eg uklju�ivanja u hrvatsku dr�avnu jedinicu, kada
je rije� o rje�avanju hrvatskog pitanja, nije tretiran kao prioritetan.4
Stadler i Pilar bili su, dakle, spremni na mnoge koncesije samo da bi �to prije
do�lo do formiranja, makar i nepotpune, Velike Hrvatske. Pilar je
1 SZSKHSD, petogodi�te 1913.-1918., IV. svezak, 181. sjednica (10. kolovoza 1917.),
668.
2 SZSKHSD, petogodi�te 1913.-1918., IV. svezak, 233. sjednica (15. svibnja 1918.),
722.
3 Zlatko Matijevi�, Dr�avno-pravne koncepcije dr. Ive Pilara i vrhbosanskog
nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. Od Promemorije do Izjave klerikalne grupe bosansko-
hercegova�kih katolika (kolovoz-prosinac 1917. godine), u: Godi�njak Pilar: Prinosi
za prou�avanje �ivota i djela dra Ive Pilara 1 (2001), 117-131.
4 L. v. Siidland (Ivo Pilar), Die siidslaivische Frage und der Weltkrieg (Wien
1918), 751-757.
215
predvi�ao da �e u okviru nove hrv; ske dr�avne tvorevine do�i do re| neracije
hrvatskog naroda, dok bi sa Srbima u njoj postupalo kao s "j dre�enom narodno��u".5
Kao protu �u Svibanjskoj deklaraciji Stadlei vi prista�e donijeli su 16. studeno
1917. svoju vlastitu dr�avnoprav: izjavu, zahtijevaju�i da se one ze: lje na koje
se odnosi hrvatsko dr�j no pravo, to jest Hrvatska, Slavoi ja, Dalmacija, Bosna i
Hercegovin hrvatska Istra, ujedine u politi�k financijski autonomno dr�avno ti lo,
nerazdvojno povezano s Habsbi �kom Monarhijom kao cjelinom, pogledu Slovenaca
izjava se svela klju�ivo na izra�avanje na�elne j dr�ke njihovoj borbi za
samoodr�ai i njihovim nastojanjima za ujedin nje s Hrvatima.6
Hrvatski katoli�ki seniorat, koji je ve� bio podr�ao Svibanjsl deklaraciju,7
Stadlerovu je izjavu (nadbiskup je bio tek prvi potpisnik stvarno autorstvo
pripisuje se Pilaru) u cijelosti odbacio. Ve� 26. studer ga odbacila ju je i
skupina bosansko-hercegova�kih Hrvata (me�u njir i Karlo Cankar), i to sa
suprotstavljenom deklaracijom, kojom je izraze: podr�ka Svibanjskoj deklaraciji.8
�estina kojom su ustrajali na neprizr vanju srpskog naroda u hrvatskim zemljama
vodila je Stadlerovu sku] nu i frankovce u sve dublju izolaciju. Politiku Koro��eva
Jugoslavensk kluba prihvatili su kao svoju svi politi�ki predstavnici Hrvata u Istr
Dalmaciji, odlu�no su je podr�ali Star�evi�eva stranka prava u bansl Hrvatskoj i
Hrvatski katoli�ki seniorat, a isto tako ve�ina bosansko-h( cegova�kih politi�ara.
Matko Laginja, do�elnik Jugoslavenskog kluba, u be�kom je parlame tu 27. rujna
1917. za Svibanjsku deklaraciju rekao da sadr�i "minimui zahtjeva ju�nih Slavena, u
�emu mu se 2. listopada pridru�io slovens liberal dr. Vladimir Ravnihar.9 Pet dana
poslije i Koro�ec je u intervji
Dr. Josip Stadler (1843.-1918.), nadbiskup vrhbosanski i idejni vo�a hrvatskih
prava�kih politi�ara u Bosni i Hercegovini
Kr�njavi, Zapisci, II, 796. Bosnische Post, 20. studenoga 1917. Matijevi�, Dr�avno-
pravne koncepcije, 119. Isto, 128-130.
Peter Vodopivec, Parlamentarna dejavnost Jugoslovanskega kluba od septembra 1917
marca 1918 in nastanek januarskega memoranduma, u: ZC 27 (1973), 55-90, ovdje 57-i
216
Izme�u Austro-Ugarske i Jugoslavije
listu Hrvatska dr�ava istaknuo daje Svibanjska deklaracija "na� posljednji minimum
i apel".10
U u�ima ultralojalnog �uster�i�a takve su izjave odjekivale gotovo kao veleizdaja,
me�utim, u Kranjskoj je bilo sve manje politi�ara koji su se u tom pogledu s njime
slagali. �ak je i Jegli�, koji mu je vrlo dugo bio sklon, Ljubljanskom izjavom,
potpisanom 15. rujna 1917., podr�ao deklaracijski pokret i politiku Jugoslavenskog
kluba.11 U tekstu koji je sro�io U�eni�nik12 bilo je istaknuto da je "budu�nost
Habsbur�ke Monarhije mogu�a samo na na�elu istinske slobode naroda" te da
slovenskom narodu "slobodu i jedinstvo" mo�e osigurati "samo samostalna i na na�elu
samoodre�enja naroda izgra�ena jugoslavenska dr�ava pod �ezlom habsbur�ke
dinastije". U izjavi su bila podr�ana i mirotvorna nastojanja pape Benedikta XV. i
cara Karla.13
Ljubljansku izjavu potpisao je, dodu�e, i �uster�i�, ali kako je ona podr�avala
politiku Koro��eva Jugoslavenskog kluba, koja je za �uster�i�a bila odve�
radikalna, izjava je o�ito zna�ila izra�avanje nepovjerenja "neokrunjenom vojvodi
kranjskom". Stjeran u kut, �uster�i� se odlu�io za smion potez i uspio posti�i da
22. studenoga 1917. izvr�ni odbor raspusti Slovensku pu�ku stranku i osnuje "novu
selja�ku stranku". Tome se odmah suprotstavio Jegli�, zahtijevaju�i da se, osim
Slovenca, i list Domoljub opredijeli protiv nove stranke i podr�i prelata Andreja
Kalana, koga su tzv. "mladi" izabrali za privremenoga �elnika Slovenske pu�ke
stranke. Me�utim, �lanovi konzorcija Domoljuba - urednik Anton �ade� i Ale�
U�eni�nik - zaprijetili su ostavkama ako bi list morao napustiti dotada�nje
neutralno stajali�te. Raskol u stranci ozbiljno je potresao U�eni�nika, pa je knezu
biskupu otvoreno rekao da �e "sve�enici biti poslu�ni, jer su dobri sve�enici, ali
mnogi od njih te�ka srca i sa suzama u o�ima".14
Deklaracijski pokret uzeo je maha po svim ju�noslavenskim pokrajinama Monarhije.
Koji mu je cilj, izlo�io je Koro�ec 3. listopada 1917. u intervjuu listu Budapesti
Hirlap. Rekao je da pokret �eli "samostalnu dr�avu u kojoj bi svi Slovenci, Hrvati
i Srbi iz Monarhije bili sjedinjeni pod habsbur�kim �ezlom". Odbacio je trijalizam,
isti�u�i da reformu Monarhije ne �eli ograni�iti na ju�ne Slavene. Osvrnuo se i na
izjave ugarskog ministra predsjednika VVekerlea, koji je zahtijevao sjedinjenje
Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Prema Koro�cu, Trojednu kraljevinu treba
sjediniti
10 Cit. Slovenec, 12. listopada 1917.
11 Janko Pleterski, Prva odlo�itev Slovencev za Jugoslavijo. Politika na doma�ih
tleh med vojno 1914-1918 (Ljubljana 1971), 140-143.
12 Pire, Ale� U�eni�nik, 57 i 202.
13 Pleterski, Prva odlo�itev, 294.
14 Jegli�ev dnevnik, 27. i 29. studenoga 1917., ZRC SAZU.
217
s drugim jugoslavenskim teritorijima u budu�u jugoslavensku dr�avu j �ezlom
Habsburga, a ne pod krunom sv. Stjepana.15
Prema tome, Koro�ec, koji je poslije Krekove smrti postao glavni; ter na slovenskoj
politi�koj pozornici, definitivno se odrekao trijalizr Bilo mu je, naime, jasno da
bi se takvom rje�enju jugoslavenskog pita usprotivile prakti�ki sve politi�ke
snage, izuzev, dakako, slovenskih i vatskih. Nagla�avanjem potrebe da se provede
posvema�nja federaliz� ja Monarhije, �elio je pridobiti ponajprije �ehe, koji
sigurno ne bi bili dovoljni ako bi se formiranjem ju�noslavenskog bloka i mo�da jo�
Poljs kao posebne dr�avne jedinice, odjednom na�li usamljeni u njema�koj �avnoj
skupini.
Zbog ozbiljnosti situacije na jugu Monarhije, i austro-ugarski vlad krugovi, a i
neki visoki �asnici, poja�ali su svoje napore kako bi nabi; li jugoslavenski pokret
pet minuta prije dvanaest usmjerili u mirnije de.16 Osim jugoslavenskom, veliku su
pozornost posve�ivali poljskom tanju. Smislili su kvadralisti�ki koncept, prema
kojem bi se Monarh reformirala u savez �etiriju dr�ava: austrijske, ugarske,
ju�noslavem i poljske.
Kvadralisti�ku reorganizaciju Monarhije prvi je na razini vlade pre� �io princ
Hohenlohe. Dok je bio ministar u austrijskoj vladi, 1916., nap vio je plan prema
kojem bi se Monarhija transformirala u saveznu dr�e sastavljenu od �etiri skupine.
U poljskoj bi skupini bili sjedinjeni Galic Bukovina i okupirani dijelovi ruske
Poljske. Od Ugarske bi se odcijej hrvatske zemlje i u�le u okvir ju�noslavenske
skupine � "Ilirije". Ona obuhva�ala Trojednu kraljevinu, Bosnu i Hercegovinu,
Srbiju i Crnu ( ru, ali bi Rijeka ostala Ugarskoj, a Trst i Istra Austriji.
Austrijska dr� na skupina bila bi sa�injena od njema�kih i slovenskih nasljednih
zei lja s Primorjem te �e�ke s Moravskom. Hohenloheov koncept predvi�a� da svaka
dr�avna skupina ima svoj parlament i svoju vladu, dok bi ob na, vanjska politika i
trgovina bile u nadle�nosti zajedni�kog parlamei i sredi�nje vlade, ali bi prilikom
dono�enja odluka Austriji i Ugarskoj i rala biti osigurana "odre�ena
preponderancija".17
Naravno, bilo je iluzorno o�ekivati da �e stari car Franjo Josip, koji odlu�no
opirao svakoj reviziji dualisti�kog sustava, podr�ati Hohenloh� kvadralisti�ki
sustav. No, ni njegov nasljednik Karlo na po�etku svoje \ davine nije bio spreman
provesti kvadralisti�ku reorganizaciju dr�ave, koje Hohenlohe bio osoba njegova
povjerenja. Du�nost austrijskog minis
15 Cit. Slovenec, 8. listopada 1917.
16 Zlatko Matijevi�, Politi�ko djelovanje Ive Pilara i poku�aji rje�avanja
"Ju�noslavens pitanja" u Austro-Ugarskoj Monarhiji (o�ujak-listopad 1918.), u
Godi�njak Pilar: Prii za prou�avanje �ivota i djela dr. Ive Pilara 1 (2001), 133-
170.
17 Hantsch, Leopold Graf Berchtold, II, 770; Bister, Anton Koro�ec, 153-154; Alexan
Spitzmuller... Und hat auch Ursach, es zu liehen (Wien - Miinchen - Stuttgart -
Zii] 1955), 159.
218
predsjednika novije car namijenio �e�kom aristokratu Clam-Martinicu,18 �iji je
ideal bio centralizirani federalizam.
Clam-Martinic se prije rata odu�evljavao velikoaustrijskim planovima Franje
Ferdinanda. Bio je svjestan sudbonosnog zna�enja jugoslavenskog pitanja za
Monarhiju i zalagao se za aneksiju Srbije.19 Me�utim, odgovornoj ulozi ministra
predsjednika, koju mu je povjerio Karlo, nije bio dorastao. Sa zastarjelim
parolama, poput "Budimo prije svega Austrijanci!",20 vi�e nipo�to nije mogao
pridobivati slavenske politi�are.
Nakon �to je Koro�ec intervenirao kod cara, u lipnju 1917. Clam-Martinic je bio
prisiljen podnijeti ostavku,21 a slu�bovanje je nastavio kao vojni guverner Crne
Gore. Na toj du�nosti intenzivno se bavio jugoslavenskim pitanjem, pa je o toj temi
napisao dva memoranduma. Ve� u prvome, koji je stavio na papir u studenome 1917.,
zaklju�io je daje za Monarhiju jugoslavensko pitanje najva�nije �ivotno pitanje.
Uspije li ga rije�iti, do�ivjet �e sna�an razvojni zamah, u suprotnom pak ni�ta je
ne�e spasiti od rasula. �e�ki grof se zalagao za uspostavljanje subdua-listi�kog
odnosa izme�u sjedinjenih srpsko-hrvatskih zemalja i Ugarske, a takav bi status
dobila i Poljska u okviru Austrije. Ocjenjivao je da u je tom kompleksu najte�i
problem slovensko pitanje. Slovenci su, dodu�e, zaista srodni "Srbohrvatima", pa
slovenski politi�ari gorljivo agitiraju za sjedinjavanje svih ju�nih Slavena,
me�utim, mora se ra�unati s �injenicom da veza s Trstom ide preko slovenskog
teritorija. Clam-Martinic je bio za to da srpsko-hrvatskoj jedinici pripadne samo
ju�no Primorje, da Trst bude dr�avna luka, a da se Slovencima osigura �iroka
nacionalna autonomija. Te prijedloge poslao je Czerninu, koji ih je odbacio,
sumnjaju�i da bi se Poljaci i ju�ni Slaveni zadovoljili pukim subdualisti�kim
statusom. U velja�i 1918. Clam-Martinic sro�io je nov memorandum, ocjenjuju�i opet
subdualisti�ko rje�enje optimalnim. A za slu�aj da se to ne mo�e ostvariti,
predlagao je da se sjedine Srbija, Crna Gora, Dalmacija i Bosna i Hercegovina te da
se onda uklju�e u Monarhiju kao Reichsland.22
O subdualisti�kom rje�enju jugoslavenskog pitanja tada je, osim Clam-Martinica,
razmi�ljao i zemaljski �ef Bosne i Hercegovine ge-neral-pukovnik Stjepan barun
Sarkoti� von Lov�en. On je bio jedan od mnogih hrvatskih �asnika u carevoj vojsci
koji su bilo unova�eni u Vojnoj krajini i odgojeni u duhu apsolutne odanosti
habsbur�koj
18 Podrobno o Clam-Martinicu vidi Felix Hbglinger, Ministerprdsident Heinrich Graf
Clam-Martinic (Studien zur Geschichte der bsterreichisch-ungarischen Monarchie 2,
Graz - Koln 1964).
20 SPSHAR, XXII. sesija, 4. sjednica (12. lipnja 1917.), 124.
21 Edmund Glaise-Horstenau, Die Katastrophe Die Zertriimmerung Osterreich-Ungarns
und das Werden der Nachfolgestaaten (Zurich - Leipzig - Wien 1929), 501.
22 Hoglinger, Ministerprdsident Heinrich Graf Clam-Martinic, 210-215.
219
dinastiji.23 Dr�ao je da bi samo subdualisti�ko velikohrvatsko rje�enje lo
prihvatljivo i za Ma�are i za Nijemce. Ve� je u prolje�e 1915. predlaj Franji
Josipu I. da se Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Bosna i Herce vina udru�e u
jedinstveno i autonomno upravno tijelo u okviru Ugars Stari kralj poslao ga je
direktno Tiszi, a on je, pozivaju�i se na tada� ratne prilike koje, kako je
nagla�avao, ne dopu�taju provo�enje reformi �avnog ure�enja, Sarkoti�eve prijedloge
odbacio.24
Tisza je smatrao da ne postoji nikakvo "jugoslavensko pitanje". Zajei s drugim
ma�arskim politi�arima nije birao sredstva u borbi protiv o koji su istupali u
prilog osnivanju posebne ju�noslavenske dr�avne jed ce. Tako je, na primjer, visoki
slu�benik u ministarstvu vanjskih posl Emanuel Urbas, zbog zagovaranja
dr�avnopravnog ujedinjenja Sloven i Hrvata, na zahtjev Tisze i Buriana, koji je
tada bio ministar vanjskih slova, u kolovozu 1915. bio premje�ten u Bern.25
Na sjednici odr�anoj 2. listopada 1915. ugarska se vlada izjasnila o�uvanje
dualisti�kog sustava i prihvatila Tiszin prijedlog da se Bosi Hercegovina i
Dalmacija priklju�e kruni sv. Stjepana.26 U sljede�e tri dine ma�arski su
politi�ari izradili vi�e varijanti subdualisti�kog rje nja jugoslavenskog pitanja.
Wekerle, koji je u kolovozu 1917. ponovno stao ugarski ministar predsjednik, bio je
za to da Bosna i Hercegov bude kao corpus separatum izravno priklju�ena Ugarskoj.
Ne bude 1 mogu�e, ugarski su vladini krugovi predlagali da Hrvatska i stvarno bije
Dalmaciju, dok bi Bosna i Hercegovina bila pripojena Ugarskoj. I ma tre�oj ugarskoj
varijanti, Hrvatskoj bi se priklju�ili zapadni bosar okru�i � Biha� i Banja Luka �
i sjeverna Dalmacija sa Splitom, a U� skoj bi pripali ju�ni dio Dalmacije s
Dubrovnikom i Kotorom, Hercegov i isto�na Bosna sa �eljezni�kom prugom Bosanski
Brod-Sarajevo-Mos kao osovinom.27
U Svibanjskoj deklaraciji bio je sna�an antidualisti�ki naboj, �tc ugarski vladini
krugovi dobro znali. Zbog zalaganja za federalisti�ko ] ure�enje Monarhije, �elnik
Jugoslavenskog kluba Anton Koro�ec na se na crnoj listi ma�arskog tiska. Optu�ivao
ga je kako hu�ka Hrvate
23 O Sarkoti�u usp. Signe Klein, Freiherr Sarkoti� von Lov�en. Die Zeit seiner
Verival in Bosnien-Hercegovina von 1914 bis 1918 (doktorska dizertacija, Wien
1969); Ernesi uer, Der Letzte Paladin des Reiches. Generaloberst Stefan Freiherr
Sarkoti� von Lo (Graz - Wien - Koln 1988).
24 Stephan (Stjepan) Sarkoti�, Meine letzten Audienzen beim Kaiser. Die
siidslaivische ge, u: Erinnerungen an Franz Joseph I. Kaiser von Osterreich und
Apostolischer Kbnii Ungarn, uredio Eduard Steinitz (Berlin 1930), 339-353, ovdje
349-350.
25 Ernest U. Cormons (Emanuel Urbas), Schicksale und Schatten. Eine bsterreichischt
tobiographie (Salzburg 1951), 184-185.
26 Podrobno o tome Luka �akovi�, Polo�aj Bosne i Hercegovine u austrougarskim konc
jama rje�enja jugoslavenskog pitanja 1914-1918 (Tuzla 1980), 59-73.
27 Klein, Freiherr Sarkoti�, 212-213; Bosnische Post, 26. rujna 1918.
220
se otrgnu od krune sv. Stjepana i kao samostalna zemlja u�u u austrijski
federativni dr�avni savez.28
Politici Wekerlea i Tisze prema ju�nim Slavenima od utjecajnih ma�arskih politi�ara
najodlu�nije se protivio Lajos princ Windischgratz, �lan gornjega doma parlamenta,
i neko vrijeme ugarski ministar. U audijenciji kod Karla, 3. listopada 1917.,
izrazio je mi�ljenje da bi sve ju�ne Slavene trebalo sjediniti pod krunom sv.
Stjepana. Kralj mu je odvratio da bi to bilo te�ko izvesti zbog otpora njema�kih
zastupnika, pogotovu ako se uzme u obzir da ideju velikog bloka ju�nih Slavena
nipo�to ne simpatizira ni Njema�ka. Karlo je ipak VVindischgratzov prijedlog prenio
Czerninu, koji ga je odbacio s obrazlo�enjem da najprije treba sklopiti mir s
Rusijom, potom se dohvatiti rumunjskog i poljskog pitanja i tek bi se nakon toga
moglo pristupiti rje�avanju jugoslavenskog problema.29
Nasuprot ministru vanjskih poslova, zemaljski poglavar Bosne i Hercegovine barun
Sarkoti� bio je �vrsto uvjeren da upravo rje�avanje jugoslavenskog pitanja treba
imati prioritet. On je 10. lipnja 1917. u audijenciji kod cara u Badenu predlagao
da se u austrijskom dijelu Monarhije iz Kranjske i Istre formira posebna jedinica s
upravnim sredi�tem u Ljubljani. U ugarskom dijelu dr�ave trebalo bi, prema njegovu
prijedlogu, osnovati autonomni hrvatski teritorij sastavljen od Hrvatske, Slavonije
i Dalmacije. �to se pak ti�e Bosne i Hercegovine, Sarkoti� je upozorio da se gnjila
jabuka ne smije staviti tik uz zdravu, jer �e i ova sagnjiliti. Zato status Bosne i
Hercegovine treba privremeno ostati neizmijenjen. Tek u razdoblju od jednog
nara�taja, isticao je Sarkoti�, stanovni�tvo Bosne i Hercegovine postat �e, uz
primjerenu obrazovnu, vjersku i upravnu politiku, dovoljno lojalno dinastiji da bi
se moglo priklju�iti Hrvatskoj.30
Sarkoti� je strahovao da bi Jugoslavija, formirana prema Koro��evu modelu ili na
temelju Krfske deklaracije, koju su u srpnju 1917. donijeli predstavnici vlade
Kraljevine Srbije i emigrantskoga Jugoslavenskog odbora, mogla zapravo biti dr�ava
pod srpskom hegemonijom, koja bi Hrvate odvela u propast.31 U audijenciji kod cara,
6. o�ujka 1918., ponovno je stavio na dnevni red pitanje subdualisti�kog rje�enja
hrvatskog pitanja. Kad ga je Karlo upitao o sudbini Slovenaca, Sarkoti� mu je
odgovorio da Kranjsku, Istru i uop�e sve �to je slovensko treba ujediniti u
Sloveniju, a pitanje eventualnog potpunog sjedinjavanja Slovenaca i Hrvata ostavio
je budu�nosti. Car je bio za uklju�ivanje Srbije i Crne Gore u ju�noslavensku
jedinicu u okviru Monarhije, ali je Sarkoti� to odbacio, tvrde�i da bi ta-
28 Cit. Slovenec, 4. rujna 1917.
29 Lu�vvig (Lajos) Windischgratz, Vom roten zum Schivarzen Prinzen. Mein Kampf
gegen das k.u.k. System (Berlin - Wien 1920), 167-170.
30 Stjepan Sarkoti�, Dnevnik, 10. lipnja 1917., Hrvatski dr�avni arhiv, Rukopisna
ostav�tina Stjepana Sarkoti�a (dalje: Sarkoti�ev dnevnik, HDA, ROSS), kutija 4.
31 Sarkoti�ev dnevnik, 4. o�ujka 1918., HDA, ROSS, kutija 5.
221
kva Jugoslavija, zbog srpske nadmo�i, zna�ila uni�tenje Hrvata. Me�utir Sarkoti�
tim svojim argumentima nije uspio uvjeriti cara, koji je ostao r tome da se svi
ju�ni Slaveni moraju na�i zajedno.32
U Sarajevu su se 13. i 14. svibnja 1918. sastali Sarkoti�, Clam-Martin i vojni
guverner Srbije general-pukovnik Adolf barun Rhemen zu Barei sfeld kako bi
razmotrili mogu�nost rje�enja jugoslavenskog pitanja. Inicij tor savjetovanja Clam-
Martinic33 odmah je svojim sugovornicima postav pitanje ne bi li bilo najbolje da
se Srbija i Crna Gora, zajedno s Dalmac jom, Bosnom i Hercegovinom, priklju�e
Monarhiji kao Reichsland. Sark ti� se u svom odgovoru usredoto�io na slovensko
pitanje i problem aneksi Srbije. Najprije je izrazio �u�enje �to su na �elo
jugoslavenskog pokreta i bili Slovenci, koji su "alpski narod" i nemaju mnogo
zajedni�kog s balkai skim Srbima, a ni s Hrvatima, koji �ive na razme�i zapadnoga i
isto�ne kulturnog svijeta. Ma�ari i Nijemci, po njegovu mi�ljenju, nikada ne�e pi
stati na program Jugoslavenskog kluba, jer bi njegovom realizacijom bi odsje�eni od
mora. On je zato predlo�io da se Kranjska, Istra i krajevi k ji bi se jo� mogli
dodati udru�e u okviru Austrije u "Sloveniju", ali se tin nipo�to ne bi smjelo
podrivati njema�ke krunske zemlje. U pogledu ane sije Srbije upozorio je da bi se
tome, jer ne �ele novi prirast Slavena u d �avi, odlu�no usprotivili ugarski
vladini krugovi. Clam-Martinicev prijei log o formiranju velikoga srpsko-hrvatskog
Reichslanda, po Sarkoti�evu mi�ljenju odbili i Ma�ari, koji bi u njemu vidjeli
svojevrsni trijalizam, a i Hrvati, jer bi izvan te jedinice ostale Hrvatska i
Slavonija, a preostali Hrvati dospjeli pod srpsku hegemoniju. Na kraju savjetovanja
Rhemen. podr�ao Clam-Martinicev prijedlog, a Sarkoti� je svoje mi�ljenje izdvoji
Sarkoti� je predvidio tri mogu�a rje�enja jugoslavenskog pitanja. Prerc prvoj
varijanti, odmah bi se sjedinile Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, kasnije, nakon
�to bi bile obavljene potrebne upravno-tehni�ke preventi ne mjere, toj bi se
jedinici priklju�ila i Bosna i Hercegovina. Druga var janta predvi�ala je direktno
priklju�enje Bosne i Hercegovine kao ugarsl corpus separatum. Najoriginalniji je
bio tre�i Sarkoti�ev prijedlog o podje svih ju�noslavenskih teritorija izme�u dviju
dr�avnih polovica. U okvir Austrije osnovalo bi se veliko ju�noslavensko dr�avno
tijelo sa subdual sti�kim statusom u kojem bi bila udru�ena ve�ina Slovenaca i
Hrvata, dc bi u ugarskom dijelu Monarhije bila stvorena analogna srpska jedinic;
Sarkoti� je predlo�io da granica izme�u ta dva dijela te�e razvo�em izmi �u Bosne i
Vrbasa te po vrhovima zapadno i sjeverno od Neretve. Oba] pod u��em Neretve pripala
bi Ugarskoj, radi bolje veze sa srpskom jedin com pripao bi joj i Srijem, a za
uzvrat ona bi dala Me�imurje.34
33 Sarkoti�ev dnevnik, 13. listopada 1917., HDA, ROSS, kutija 4.
34 Bernard Stulli, Prilozi gra�i za historiju jugoslavenskog pitanja 1918. godine,
u: Arhivs vjesnik 2 (1959), 279-335, ovdje 281-305.
222
I dok su vojni guverneri kovali pretenciozne planove o rje�avanju jugoslavenskog
pitanja, znaju�i daje ono za Monarhiju sudbonosno, Seidlerova vlada u Be�u i
nadalje je bila zaokupljena problemom narodnog razgrani�enja u �e�koj. U Seidlerovo
doba bilo je u raznim odjelima na razini vlade dosta pravnih stru�njaka koji su se
bavili ustavnom reformom. Koncepcije koje su oni izradili35 bile su, dodu�e, posve
primjerene za akademske rasprave, ali narodni politi�ki zahtjevi �e�kih i
ju�noslavenskih strana�kih vo�a u njima nisu bili uva�eni. Seidler je dr�ao da se
problem austrijske dr�ave mo�e rije�iti osnutkom narodnih okruga sa �irokom
autonomijom u okviru postoje�ih krunskih zemalja. Vide�i u njegovim planovima
prijetnju cijepanja �e�ke u korist Njema�ke, �e�ki politi�ari su mu uskratili
podr�ku.36
Seidler uop�e nije imao jasnu predo�bu o tome kakve su stvarne politi�ke prilike u
ju�noslavenskim zemljama.37 Jo� je gajio nade u pronala�enje kompromisa u okviru
dualizma. �lanove delegacije zastupni�koga Jugoslavenskog kluba s Koro�cem na �elu,
koje je primio 30. sije�nja 1918., upitao je bi li se zadovoljili etapnim
ostvarivanjem Svibanjske deklaracije, odnosno, ujedinjenjem samo austrijskih, tj.
cislajtanijskih ju�noslavenskih zemalja. Odgovor zastupnika bio je: "Ili sve ili
ni�ta."38
Ultralojalni �uster�i� nije se slagao s takvom politikom, ali gaje Koro�ec, uz
Jegli�evu podr�ku, uspio politi�ki izolirati. Kao zemaljski poglavar �uster�i� je,
dodu�e, i nadalje imao kontrolu nad politikom stranke u Kranjskoj, ali na postupke
slovenskih i hrvatskih zastupnika u Carevinskom vije�u vi�e nije mogao utjecati.
Novoosnovani Jugoslavenski klub pod Koro�-�evim vodstvom nije �elio �uster�i�a
imenovati kranjskim predstavnikom u delegacijama, a on je na to reagirao
prosvjednim napu�tanjem Kluba.39
U �uster�i�evoj je zaostav�tini i opse�ni memorandum od 15. travnja 1917.40 Napisan
je, dakle, u vrijeme priprema za ponovni saziv Carevin-skog vije�a, namijenjen
vjerojatno caru Karlu, ali ne znamo je li mu bio i uru�en. Rije� je, svakako, o
vrlo zanimljivom dokumentu, koji pru�a vrlo jasnu sliku �uster�i�evog vi�enja
austrijskoga dr�avnog problema.
Crvena nit memoranduma je kritika vode�ih austrijskih dr�avnika kojima, prema
�uster�i�evu mi�ljenju, u pro�losti nije uspjelo uspostaviti "�ivu vezu s
osje�ajima svih naroda", a to je urodilo velikim gre�kama.
15 Podrobno o tome Felix Ermacora, Osterreich als Staatenbund und zum Volksstamme-
Re-gionalismus am Ende des Ersten Weltkrieges, u: Burgen - Regionen - Vblker.
Festschrift fiir Franz Hieronjmus Riedl zur Vollendung des 80 Lebensjahres, uredio
Theodor Veiter (Ethnos 27, Wien 1986), 107-122.
6 Broucek, Karl I., 202; Helmut Rumpler, Zur staatsrechtlichen und realpolitischen
Bemer-tung der Reformplane Seidler-Hussarek-Lammasch 1917/1918, u: Plaschka,
Mitteleuro-pa-Konzeptionen, 123-139, ovdje 129-130.
� Cit. Pleterski, Prva odlo�itev, 298 (Spin�i�eva zabilje�ka u napomeni 390).
19 Usp. Erjavec, Zgodovina katoli�kega gibanja, 269-273.
10 Ivan �uster�i�, Promemoria, Wien, 15. travnja 1917., Nad�kofijski arhiv
Ljubljana, Za-pu��ina Ivana �uster�i�a.
223
Dr. Ivan �uster�i� na �elu izaslanstva Vojvodine Kranjske kod cara Karla
i carice Zite, 1917.
Osobito je nedostajala povezanost s austrijskim ju�nim Slavenima, Hr tima i
Slovencima, iako su oni uvijek bili primjer "prave austrijske dr�a tvornosti" i
"stupovi dinastijskih emocija". Nepriznavanje tih �injenica strane austrijskih
vlasti omogu�avalo je velikosrpskoj propagandi da r voj jugoslavenskog pitanja
usmjerava u svoju korist, �to je napokon do\ do sarajevske tragedije. �uster�i� je
naglasio da je vladine krugove �e upozoravao na opasnosti koje prijete od
velikosrpske propagande, ali i nailazio na odgovaraju�e razumijevanje. Sli�na je
bila i sudbina njego upozorenja o rastu talijanskog iredentizma.
�uster�i� je objasnio i svoje stajali�te o dr�avnopravnom programu i ma�kih
gra�anskih stranaka. Odlu�no je osudio njihov zahtjev da se prije saziva parlamenta
oktroira ustav utemeljen na njema�kim nacior nim postulatima. Istaknuo je da bi
takav oktroirani ustav bio nasilje i slavenskim narodima, uklju�uju�i i "hrvatsko-
slovenski", koji je "vje �uvar austrijskog Jadrana". Nastavio je da bi takva
pronjema�ka orijer cija urodila nepovoljnim posljedicama za Monarhiju i na
vanjskopoliti�k podru�ju, budu�i da je upravo slavenska komponenta osiguravala "ne(
snu poziciju carevine i dinastije u koncertu europskih sila". Nasuprot me, njema�ka
nacionalisti�ka orijentacija dovela bi Monarhiju u "virtr nu ovisnost o velikom
njema�kom rajhu", �to bi, prema �uster�i�u, bil suprotnosti s austrijskom dr�avnom
tradicijom, s obzirom na to da "sv pravi Austrijanac osje�a otpor prema svakoj
ovisnosti koja nadilazi uzi mni odnos ravnopravnih saveznika".
Posebni status Galicije tako�er je ve� dugo bio na programu njema�l stranaka, pa je
�uster�i� i tome posvetio nekoliko redaka. Nije imao d^ bi o tome �to se krije iza
navodne naklonosti njema�kih nacionala pre
224
Poljacima: osiguravanje njema�ke ve�ine u austrijskom parlamentu. Izigrani bi u tom
slu�aju bili �esi i Slovenci, jer bi bili "izru�eni na milost i nemilost pristranoj
narodnoj ve�ini". �uster�i� je zato odlu�no odbacivao svako rje�avanje galicijskog
pitanja, izuzev parlamentarnim putem i sporazumijevanjem s drugim narodima u
Cislajtaniji.
Prili�no je kriti�ki ocjenjivao i politiku austrijskih vlasti prema Talijanima.
Pritom je bio uvjeren da je austrijska vlada u�inila kobnu gre�ku jo� 1849.
"zlosretnim formiranjem malih iredentisti�kih krunskih zemalja Gori�ke-Gradi�ke,
Trsta i Istre", koje su "najve�im dijelom istrgli iz tijela caru vjerne kranjske
zemlje". Uzaludni su bili svi prosvjedi kranjskih stale�a i ljubljanske vlade jer
je "posvema�nja dezorijentacija be�ke birokracije donijela pobjedu Talijanima, pa
su bile osnovane tri austrijske provincije koje su slu�ile kao troja otvorena vrata
za najbesramniju i, u odnosu na dr�avu, neprijateljsku agitaciju i �pijuna�u u
Austriji". Monarhija je, prema �uster�i�u, mogla sebi pri�tedjeti mnoga razo�aranja
da je tada, u skladu s povijesnim pravima, Primorje dodijelila Kranjskoj.
Na kraju memoranduma "neokrunjeni vojvoda kranjski" ponovno se vratio
jugoslavenskom problemu:
Jugoslavensko pitanje jedno je od najva�nijih, ako ne i najva�nije od svih narodnih
pitanja Monarhije. Me�u habsbur�kim ju�nim Slavenima katoli�ki Hrvato-Slovenci
tvore ferment odane svijesti koja se u sada�njem ratu tako uspje�no o�uvala. Ne
o�tetiti, ve� zadovoljiti taj narod, najvi�i je postulat dr�avni�ke mudrosti i
pravednosti [...] Bo�e, �uvaj Austriju!
�uster�i�eva bezuvjetna odanost vladaru ipak nije bila dovoljna da bi svojim
stajali�tem i utjecao na careve postupke. Karlo je u to vrijeme od slovenskih
politi�ara savjete tra�io ponajprije od Koro�ca, koji je, kao �elnik Jugoslavenskog
kluba, bio najva�niji ju�noslavenski politi�ar u Monarhiji. �uster�i� je bio
odvojen od be�ke visoke politike, me�utim, na ra�un stare slave ipak mu je
uspijevalo da vladinim politi�kim krugovima povremeno predo�i svoje politi�ke
poglede.
U Nadbiskupskom arhivu u Ljubljani sa�uvan je opse�an zapisnik sa �uster�i�eve
audijencije kod cara 11. sije�nja 1918. u Laxenburgu.41 Rije� je o prvorazrednom
izvoru, koji nam osvjetljava Karlov i Suster�i�ev odnos prema jugoslavenskom
pitanju. Zato vrijedi navesti glavni sadr�aj njihova razgovora.
Odmah nakon pozdrava car je dao do znanja da mu razlaz �uster�i�a i Koro�ca nije
nepoznat. Iz njegovih uvodnih rije�i �uster�i�u je bilo jasno na �ijoj je on
strani: "U�inili ste veliko patriotsko djelo. Osnovali ste patriotski list
(Resnicu)". Glavna tema razgovora bilo je jugoslavensko
41 Zapisnik je pisao sam �uster�i�. Pisanje goticom i na pojedinim je mjestima
te�ko �itljiv, odnosno ne�itljiv. Zahvaljujem dr. Haraldu Krahwinkleru sa
Sveu�ili�ta u Klagenfurtu koji mije susretljivo pomagao pri transkripciji tog
dokumenta.
225
pitanje, a car je odmah na po�etku napomenuo da "narod, osobito Slovei nije za
osnivanje jugoslavenske dr�ave". Njegovo je mi�ljenje da bi katoli Slaveni u njoj
imali podre�enu ulogu: "Srbi [...] su �utljiviji, smireniji, dc trgovci itd. i oni
�e nedvojbeno imati prevlast u ju�noslavenskoj dr�a �uster�i� je na to reagirao
rekav�i daje "prete�na ve�ina ju�noslavensl naroda, pa i Slovenaca, odlu�no za
sjedinjenje ju�nih Slavena u vlast: dr�avi" i pritom naglasio "srodnost Hrvata i
Slovenaca, istovjetnost njih vjere, prevladavaju�u odlu�nu dinasti�ku
opredijeljenost". Dakako, rel je, njima ne bi smjeli vladati Srbi, ve� bi
"ju�noslavenska dr�ava mor biti tako ure�ena da bude osigurana prevlast katoli�koga
hrvatsko-s venskog naroda". U tom smislu je uz Hrvate i Slovence stavio i "bosan:
muhamedance, koji naginju Hrvatima". O bosanskim muslimanima hvalno se izrazio i
sam car: "Znam, to su hrabri ljudi, vrlo hrabri lju<
Nakon �to su tako ra��istili pitanje tko bi trebao vladati ju�noslav skom dr�avom,
car je htio �uti kako bi uop�e do�lo do njezina osnutka, i najve�u prepreku tome
�uster�i� je naveo Ma�are: "Ako se ta prepreka bi mogla savladati, kakvo-takvo
rje�enje morat �e se potra�iti u okv Cislajtanije." Monarha je upozorio da "tako
kao do sada vi�e ne mo�e i U slavenskim zemljama, rekao je, nije vi�e mogu�e
vladati na na�in ko se to �inilo prije deset, dvadeset godina ili prije rata jer je
"parola o moodre�enju naroda, koju je lansirala Antanta, posvuda pustila dubi
korijenje". Primjera radi naveo je Kranjsku, kojom su svojedobno vlad Nijemci, iako
95 posto njezina stanovni�tva �ine Slovenci. Naglasio je je prije rata austrijske
vladine krugove, uklju�uju�i ministra predsjed ka Sturgkha, stalno upozoravao da �e
"njema�ki sustav" uroditi kobr posljedicama, ali njegove rije�i nisu bile ozbiljno
shva�ene. Sada je p istaknuo je, krajnje vrijeme da se "u okviru mogu�nosti u�ini
ne�to r zadovoljavanja opravdanih narodnih aspiracija". Po njegovu mi�ljenju i balo
bi "sva ju�noslavenska podru�ja Cislajtanije sjediniti u jedinstv� upravnu oblast"
koja bi se nazivala "Ilirija", a kojom bi upravljalo "ilir: dr�avno namjesni�tvo u
Ljubljani".
Slijedilo je carevo pitanje o zemljama koje bi sa�injavale predlo�e ilirsku upravnu
jedinicu: "Ne ka�em da �u je osnovati, ali ipak bih i znati kako to zami�ljate. Vi,
dakle, govorite o Iliriji sastavljenoj od Krs ske, Gori�ko-Gradi�ke, Istre...".
�uster�i� mu je upao: "Trst!" Karlo je : stavio: "Trst, Dalmacija...". �uster�i�
gaje dopunio: "Ju�na �tajerska i j na Koru�ka. Dakako, istodobno bi njema�ke
manjine morale biti poi za�ti�ene." �to se ti�e Koru�ke, car je bio skepti�an: "S
Koru�kom �e t ko i�i, jer tu je slovenski samo jedan mali klin (Ziljska dolina)."
�u�te] mu je proturje�io: "Veli�anstvo nije dobro informirano o tome. Uglavn je
cijela zemlja ju�no od Drave slovenska. Priznajem da su ti Slovenci e lomi�no
germanizirani, a dijelom se, kao tzv. Slovenci skloni Nijemcii pod gospodarskim i
politi�kim pritiskom priklanjaju stranci na vlasti, i
226
�im budu sjedinjeni s velikim narodnim tijelom, u svima njima probudit �e se
narodna svijest."
Nakon rasprave o teritoriju Ilirije, u �ari�te je ponovno dospjelo pitanje Srba.
Car je primijetio da bi u Iliriji bilo razmjerno malo Srba, uglavnom bi to bili oni
u Dalmaciji, "a to bi nedvojbeno bila prednost". Pa ako bi do�lo i do sjedinjenja
svih ju�nih Slavena Monarhije, "Srbi ni u kom slu�aju ne bi smjeli igrati
odlu�uju�u ulogu", nagla�avao je Karlo. �uster�i� mu se temperamentno pridru�io:
"Veli�anstvo, to s rado��u potpisujem." Car se interesirao ne bi li mo�da trebalo
Srbe, preko grkokatoli�ke crkve, povezati s Rimom. �uster�i� je bio za rje�avanje
vjerskog pitanja Srba po uzoru na grkokatoli�ke Rusine, na �to je Karlo rekao da bi
se to "svakako moralo dogoditi", jer su upravo pravoslavni "popovi zapravo sve to
skrivili, oni su bili najgori".
Sljede�a tema razgovora bilo je pitanje obnove Kraljevine Srbije. �uster�i� se
pohvalio da on "u neutralnim krugovima u �vicarskoj pledira za austro-srpsko
rje�enje ju�noslavenskog pitanja, za ujedinjenje svih Srba u okviru Monarhije". Po
njegovu bi mi�ljenju to bilo "i najbolje rje�enje balkanskog pitanja", jer "dok
god, uz Bugarsku, postoji samostalna Srbija, na Balkanu ne�e biti mira". Takvim,
austro-srbijanskim rje�enjem problema, rekao je �uster�i�, ostala bi samo Velika
Bugarska, "koja bi nam bila zahvalna". (Bugarsku "zahvalnost" vjerojatno je
namjeravao kupiti i Makedonijom, �to se, dodu�e, iz zapisnika ne vidi.) Bio je
uvjeren da se mora "izgraditi brana naspram velikosrpske propagande", a "Ilirija bi
bila takva brana".
�uster�i� je u razgovoru prili�no pozornosti poklonio i srpsko-ma�arskoj politi�koj
suradnji. Me�u ostalim rekao je da "Ma�ari hu�kaju Srbe protiv Hrvata".
�uster�i�eve protuma�arske ocjene car je "mirno saslu�ao", a potom su se obojica
vratila pitanju tko bi trebao igrati vode�u ulogu u mogu�oj budu�oj ju�noslavenskoj
dr�avi. Taj dio rasprave �uster�i� je zaklju�io iznose�i mi�ljenje da bi se morala
uspostaviti hrvatsko-slovenska dominacija: "U ju�noslavenskoj dr�avi Srbi bi
trebali tvoriti svojevrstan geto."
Iz opisanog razgovora mo�emo zaklju�iti da je car bio svjestan ozbiljnosti
jugoslavenskog problema. Slagao se sa �uster�i�em da to pitanje treba �to prije
rije�iti u okviru Monarhije, ali tako da se na neki na�in u to uklju�i - vjerojatno
kao posebna jedinica - i Kraljevina Srbija. �to se ti�e polo�aja Slovenaca i
Hrvata, Karlo je, dodu�e, s velikim zanimanjem saslu�ao Suster�i�ev prijedlog o
formiranju Ilirije - upravne jedinice kojom bi bile obuhva�ene sve slovenske i
hrvatske zemlje u austrijskoj polovici Monarhije - ali se iz zapisnika ne vidi da
je car u tom pogledu bilo �to obe�ao.
Jasno je, me�utim, ne�to drugo. Iako se �uster�i� u javnosti izja�njavao za
Svibanjsku deklaraciju, kojom se zahtijevalo dr�avnopravno sjedinjenje svih ju�nih
Slavena u okviru Monarhije, u audijenciji o kojoj je ovdje rije� on je cara
nagovarao da osnuje dr�avnu tvorevinu kojom bi bile
227
obuhva�ene isklju�ivo slovenske i hrvatske pokrajine u Cislajtaniji. �tc re�i da mu
je primarni cilj bilo upravno sjedinjenje slovenskih i hrvats] zemalja koje su
pripadale austrijskoj dr�avnoj polovici. A na priklju�e onih hrvatskih zemalja koje
su bile u okviru Ugarske Kraljevine, nije zistirao. Prema tome, Ilirija, kakvu je
zami�ljao �uster�i�, mogla je 1 uspostavljena uz o�uvanje dualisti�kog sustava.
Anton Koro�ec za tal rje�enje vi�e nije bio zainteresiran.
Suo�en s nepokolebljivim stajali�tem vo�e austro-ugarskih ju�nih S vena, Karlo je
za 30. svibnja 1918. sazvao Krunsko vije�e sa samo jedn to�kom dnevnoga reda -
jugoslavenskim pitanjem. Uz Seidlera i njegi austrijskog kolegu Wekerlea, u radu
Vije�a sudjelovali su tada�nji mi star vanjskih poslova Burian, Sarkoti�, ministar
rata general-pukov Rudolf barun Stoger-Steiner i hrvatski ban Antun pl. Mihalovi�.
U s joj uvodnoj rije�i car je naglasio da jugoslavensko pitanje treba rije�iti
prije i pozvao sudionike sastanka da ka�u svoje mi�ljenje. Burian je ist nuo da je
ideja jugoslavenske dr�ave nespojiva s povije��u Monarhije i joj nije mjesto u
njezinu okviru. Rekao je da ga �udi �to je Jugoslaven: ideja uvelike prihva�ena
me�u Slovencima, koji su katolici. Obja�nja je to time �to premalo poznaju Srbe.
Slovensko pitanje po njemu bi se 1 balo rje�avati odvojeno od hrvatskog, i to zato
�to se velika Jugoslaveni dr�ava ne bi mogla ugraditi u strukturu dualisti�ke
Monarhije. Prema me, ne bi se smjelo formirati veliku jugoslavensku dr�avu. Sli�no
je sti liste iznio i Wekerle. On je predlo�io da se Dalmacija ujedini s Hrvatski a
da Bosna i Hercegovina bude corpus separatum ugarske krune. Wel le je ocjenjivao da
bi se Hrvati, ako bi se Bosna i Hercegovina prikljui Trojednoj kraljevini, na�li
pod srpskom politi�kom dominacijom. Seic se ograni�io na to da ka�e kako �e jednom
svakako morati do�i do trij sti�kog rje�enja jugoslavenskog pitanja, me�utim, nije
ulazio u to kac kako �e se to dogoditi. Mihalovi� je odbacio Wekerleove ocjene o
prije srpske hegemonije nad Hrvatima i zalo�io se za trijalizam. Sarkoti� je gao
razne mogu�nosti i na kraju se opredijelio za to da se ujedine Hr ti u austrijskom
dijelu Monarhije, a da Srbi dobiju svoju jedinicu u ol ru Ugarske. U srpsku dr�avnu
jedinicu morale bi biti uklju�ene i Srbi Crna Gora, jer bi neovisna Srbija, po
Sarkoti�evu mi�ljenju, bila �ari stalnih intriga. Car se nije opredijelio ni za
jedan od prijedloga. Sjedr Krunskog vije�a zaklju�io je rije�ima da se u pogledu
jugoslavenskog p nja ne�to mora dogoditi i da �e o toj temi raspravljati obje
vlade.42
Otpor ju�noslavenskih i �e�kih politi�ara Seidlerovom njema�k kursu napokon je, u
srpnju 1918., prisilio cara da potra�i novog m:
42 Protokolle des Gemeinsamen Ministerrates der Osterreichisch-Ungarischen Monar
(1914-1918), uredio Miklos Konjathv (Publikationen des Ungarischen Staatsarchiv
Quellenpublikationen 10, Budapest 1966), 661-669.
228
stra predsjednika. Formiranje nove vlade povjerio je Hussareku,43 koji je
jugoslavensko pitanje namjeravao rije�iti u subdualisti�kom sustavu. Svoju viziju
budu�e ju�noslavenske dr�avne skupine Hussarek je potanko izlo�io u pismu koje je
15. kolovoza poslao Wekerleu. Izjasnio se protiv uklju�ivanja Srbije i Crne Gore u
Monarhiju, a odbacio je i uklju�ivanje Slovenaca i istarskih Hrvata u
ju�noslavensku jedinicu. Ona bi, prema Hussareku, obuhva�ala samo Trojednu
kraljevinu i Bosnu i Hercegovinu. Tako formirana Velika Hrvatska bila bi u
dr�avnopravnoj uniji s Ugarskom, a sjedi�te bi joj bilo u Zagrebu. Eventualno bi
imala i dva podbana - u Zadru i Sarajevu - koji bi bili podre�eni zagreba�koj
banskoj vladi. Hussarek je procjenjivao da bi samo subdualisti�ko rje�enje moglo
dobiti potrebnu podr�ku u be�kom parlamentu.44
Hussarek se 31. kolovoza u Budimpe�ti sastao s Wekerleom i Sarkoti-�em na
konferenciji posve�enoj politi�kim prilikama na jugoistoku Monarhije. Sarkoti� je
upozorio ministra predsjednika kako je krajnje vrijeme da vlada uzme "hrvatski
kurs". Zalo�io se za neodgodivo "efektivno" sjedinjenje Dalmacije s banskom
Hrvatskom, a u pogledu Bosne i Hercegovine smatrao je da je treba "virtualno"
sjediniti s Trojednom kraljevinom. We-kerle jo� ni tada nije bio spreman po�i tim
smjerom, pa je iznudio razdoblje od �est tjedana za razmi�ljanje.45
Car je 7. rujna 1918. zapovjedio Tiszi da otputuje u ju�noslavenske zemlje i uvjeri
se na vlastite o�i kakve su tamo�nje politi�ke prilike. Tis-zina turneja po
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini46 bila je pravi politi�ki fijasko. Neko� svemo�ni
ugarski ministar predsjednik, naravno, nije mogao pridobiti ju�noslavenske
politi�are time �to im je dijelio "patriotske lekcije" potkrijepljene prijetnjama u
stilu da "Ma�arska jo� ima dovoljno snage da uni�ti svoje neprijatelje prije nego
�to sama propadne".47
Najglasovitija epizoda Tiszine turneje zbila se za njegova posjeta Sarajevu, koji
je trajao od 20. do 23. rujna. Tisza je primio izaslanstvo bosan-sko-hercegova�kih
politi�kih vo�a s Vojislavom �olom na �elu. �ola mu je tom prigodom predao
memorandum u kojem je bilo nagla�eno narodno jedinstvo Slovenaca, Hrvata i Srba.
Glavni zahtjev memoranduma bio je da se bosansko pitanje rje�ava u sklopu
cjelokupnoga jugoslavenskog pitanja, uva�avaju�i pravo naroda na samoodre�enje.
Tisza je nakon podu�eg
43 O Hussareku podrobno Helmut Rumpler, Max Hussarek, Nationalitaten und Nationa-
litatenpolitik in Osterreich im Sommer des Jahres 1918 (Studien zur Geschichte der
bsterreichisch-ungarischen Monarchie 4, Graz - Koln 1965).
44 Stulli, Prilozi, 328-333.
45 Vidi Sarkoti�ev izvje�taj Burianu, 5. rujna 1918., Haus-, Hof- und Staatsarchiv,
Politis-ches Archiv I, karton 635.
46 Usp. �akovi�, Polo�aj Bosne i Hercegovine, 178-192; Bogdan Krizman, Die
politische To-urnee Stephan Tiszas im Herbst 1918. Nach dem Tagebuch des
Generalobersten Sarkoti�, u: Der Donauraum 13 (1968), 223-234; Poloskei, Istvan
Tisza, 121-126; Bela Menczer, Die politische Tournee Stephan Tiszas im Herbst 1918,
u: Der Donauraum 14 (1969), 77-78.
47 �akovi�, Polo�aj Bosne i Hercegovine, 181.
229
razmi�ljanja gnjevno odbacio zahtjeve izaslanika i pou�io ih da onaj tkc sebi nosi
dogmu o politi�kom jedinstvu sa Slovencima, stoji na pozicijar koje su nespojive sa
�ivotnim uvjetima Monarhije. Pozvao ih je da odba geslo o pravu naroda na
samoodre�enje. No bosansko-hercegova�kim p liti�arima nije bilo do njegovih
lekcija, pa su mu jednostavno okrenuli 1 �a.48 No, Tiszi ni to nije bila dovoljna
pouka, pa je i dalje ustrajao na tor da treba o�uvati dualisti�ki sustav. Najvi�e
�to je bio spreman dopust bilo je sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a za Bosnu i
Hercegovinu p! biscit o priklju�enju Hrvatskoj ili Ma�arskoj.49
U ozra�ju poti�tenosti nakon bugarske kapitulacije, 27. rujna saste se Krunsko
vije�e. Burian je upozorio na opasnost "Koro��eva pokreta na njegove �tetne u�inke
na politi�ke prilike u Monarhiji. Ako bi do�lo osnivanja jugoslavenske dr�ave,
�e�ko pitanje bi se, prema njegovoj ocjei izjedna�ilo s kvadraturom kruga. Krunsko
vije�e je zaklju�ilo da treba � prije pristupiti unutarnjoj rekonstrukciji
Austrije.50 Na Zajedni�kom mii starskom vije�u 2. listopada zajedni�ki je ministar
financija Spitzmul] upozorio da je politi�ka situacija u dr�avi toliko kriti�na, da
subdualist: ko rje�enje vi�e ne bi zadovoljilo ju�ne Slavene, pa se zalo�io za
trijalist: ku rekonstrukciju dr�ave. Njegov je prijedlog podr�ao ministar rata Si
ger-Steiner, isti�u�i da je u pitanju opstanak Monarhije. No, Wekerle odbacio
trijalizam, ocjenjuju�i da bi u Ugarskoj izazvao vrlo mu�nu situ ciju i naj�ire
nezadovoljstvo, ali se zalo�io za subdualisti�ko rje�enje.51
Prema tome, po�etkom listopada, kada su u zemlji ve� nezadr�ivo j �ale
centrifugalne sile, austro-ugarski politi�ki vrh je u pogledu refori dr�avnog
ure�enja i nadalje bio neodlu�an i podvojen. Wekerle, Huss rek i Sarkoti� bili su,
svatko sa svoga stajali�ta, za subdualisti�ko rje� nje jugoslavenskog problema, dok
su Spitzmuller i Stoger-Steiner dr�i da je za subdualizam ve� prekasno i da je
krajnje vrijeme za trijalist: ku rekonstrukciju Monarhije. Trijalizmu se ina�e
priklanjao i car, ali ujedno strahovao da bi, u slu�aju naglog ukidanja dualizma, u
Ugarsl izbila pobuna. Mislio je da jo� nije pravo vrijeme za trijalisti�ku reorg
nizaciju dr�ave. U razgovoru sa Spitzmullerom, 4. listopada, izrazio naivno
uvjerenje da �e se trijalizam mo�da ve� za tri tjedna sam od s be nametnuti.52
Nasuprot Koro��evoj politici pod geslom "sve ili ni�ta", �uster�i� je l stalno, sve
do raspada Monarhije, spreman na kompromise. Dr�ava n se ru�ila pred o�ima, a on se
i nadalje nadao da �e Karlo u posljednje
48 Poloskei, Istvan Tisza, 124-126.
49 �akovi�, Polo�aj Bosne i Hercegovine, 189.
50 Komjathv, Protokolle, 681-687.
51 Isto, 688-696.
52 Alexander Spitzmuller, ...Und hat auch Ursach, es zu lieben (Wien - Leipzig -
Stuttgi - Ziirich, 1955), 261.
230
trenutku provesti dr�avnopravnu reformu. Ponovno su se sastali 14. listopada
1918.53 �uster�i� je zapo�eo s upozorenjem: "Veli�anstvo, sada vi�e nije posljednji
sat, sada je posljednja sekunda!" Savjetovao mu je da odmah "sam osnuje narodne
dr�ave i imenuje narodne vlade, jer �e se ina�e osnovati bez njega i protiv njega".
Karlo je Suster�i�ev prijedlog, dodu�e, "dobro primio, ali je naglasio da u
integritet Ugarske ne mo�e zadirati" jer ga obvezuje prisega ugarskoj kruni.
�uster�i� je na to reagirao savjetuju�i Karla da se "za sada ograni�i na austrijski
('cislajtanijski') teritorij i to tako da ga, na najrazboritiji na�in, razdijeli
narodnim dr�avama, odre�uju�i pritom privremene granice uz obveznu napomenu da �e
se definitivne granice odrediti nakon sklapanja mira". O granicama bi kasnije, na
mirovnom kongresu, odlu�ivale delegacije narodnih dr�ava. No, carevo je mi�ljenje
bilo da bi "najprije narodi sami trebali pregovarati o granicama, i to jo� prije
osnivanja narodnih dr�ava." �uster�i� je upozoravao monarha: "Ti se ne�e nikada
ujediniti, a nas �e doga�aji preplaviti!"54
Dva dana poslije objavljen je glasoviti Carski manifest - "posljednji poku�aj
spa�avanja Habsbur�ke Monarhije".55 Za �uster�i�a to je bio "prili�no tanak
dokument", koji "ne mo�e zadovoljiti ni jednog Jugoslavena ve� zbog toga �to
sve�ano potvr�uje komadanje na�ega naroda".56 Manifest je teoretski, dodu�e, doista
bio korak u pravcu federalizacije Monarhije, ali samo njezina austrijskog dijela.
Zemlje ugarskoga kraljevstva ostale su, zahvaljuju�i Wekerleovim zahtjevima, i
nadalje nedodirljive, �ime je bila isklju�ena mogu�nost osnivanja Jugoslavije na
na�elima Svibanjske deklaracije,57 a otvoreno je ostalo i pitanje budu�eg statusa
Trsta.
�uster�i�, dakle, nije krio stanovito razo�aranje sadr�ajem Manifesta, ali to ipak
ne zna�i da ga je odbacio. Rekao je da se "mora priznati da se u tom manifestu,
prvi put u svjetskoj povijesti, austrijskim Jugoslavenima priznaje pravo na
vlastitu dr�avu".58 On nije odbacio Manifest jer je ocijenio da, polaze�i od njega,
"austrijski Jugoslaveni" (tj. Slovenci i Hrvati u austrijskoj dr�avnoj polovici)
mogu dobiti Iliriju, �to je on predlagao caru Karlu na sije�anjskoj audijenciji.
Njemu je i nadalje ideal bila dr�avna jedinica pod habsbur�kim �ezlom, koja bi, uz
slovenske, obuhva�ala i sve hrvatske zemlje, Bosnu i Hercegovinu i Vojvodinu. No,
nasuprot Koro�cu, koji je tada bezuvjetno tra�io sjedinjenje svih ju�nih Slavena
Monarhije u jedno dr�avnopravno tijelo, �uster�i� je bio spreman pristati i na
Ujedinjenu Sloveniju pro�irenu cislajtanijskim hrvatskim teritorijem.59
53 Novice, 16. listopada 1918.
54 �uster�i� [�uster�i�], Moj odgovor, 92-94.
55 Helmut Rumpler, Das Vblkermanifest Kaiser Karls vom 16. Oktober 1918. Letzter
Versuch zur Rettung der Habsburgermonarchie (Miinchen 1966).
56 Usp. Pleterski, Dr. Ivan �uster�i�, 437.
57 Matijevi�, Politi�ko djelovanje, 166.
59 Usp. Grdina, Nekronani vojvoda kranjski, 380.
231
I U�eni�nik se ina�e politi�ki razi�ao sa zemaljskim poglavarom Krai ske, ali se i
nadalje trudio da svojim tekstovima utje�e na austro-ugars dr�avnike kako bi
jugoslavensko pitanje rije�ili u okviru Habsbur�ke IVI narhije, jer �e se u
protivnom, kako je upozoravao, ono rije�iti izvan nj< protiv nje.60 Tako je bila
intonirana i njegova poznata bro�ura iz kolovo 1918. Um die Jugoslavija. Posvetio
ju je caru Karlu rije�ima "Ave, Caes - morituri te salutant". U bro�uri je istaknuo
da Antanta �eli stvoriti j goslavensku dr�avu pod dinastijom Kara�or�evi�a, dok
Slovenci ho�e J goslaviju pod habsbur�kim �ezlom.61 Upozorio je da se Slovenci vi�e
ne �rtvovati radi vi�ih interesa koji im odri�u pravo na su�ivot u zajednici dr�avi
s Hrvatima i Srbima, �ele�i ih zadr�ati u sastavu njema�kih al skih zemalja. Takvo
bi �rtvovanje, naime, zna�ilo samouni�tenje, a S' venci to ne �ele, oni �ele u�i u
sastav jugoslavenske dr�ave. U�eni�n je pritom pitao kako netko smije slovenske
te�nje za jugoslavenskom c �avom u okviru Habsbur�ke Monarhije progla�avati
veleizdajom, kad Ugarska ve� sada, u biti, dr�ava u dr�avi.62
U�eni�nik je odlu�no odbacio prigovore prema kojima je Jegli� pod] kom Svibanjskoj
deklaraciji izdao interese dr�ave i dinastije. Naprot isticao je U�eni�nik,
postupak kneza biskupa izraz je njegova velikog p triotizma. Postavljaju�i se na
�elo jugoslavenskog pokreta, on je �elio sp je�iti da slovenski narod, zbog
nanesenih mu nepravdi, posegne za ne. galnim sredstvima radi postizanja svojih
opravdanih ciljeva. U�eni�nik naglasio da je ina�e poznato "s koliko je ljubavi i
po�tovanja knez bisk Jegli� privr�en preuzvi�enoj carskoj ku�i i kako rado i �esto,
s naglas nom osje�ajno��u, govori narodu o caru Karlu i carici Ziti te o drage
prestolonasljedniku."63
Prema U�eni�nikovu mi�ljenju i Svibanjska deklaracija i Ljubljansl izjava bile su
potvrde austrodinastijskog patriotizma Slovenaca. Oni tim izjavama �eljeli
obznaniti da su se odlu�ili za "samostalnu jugoslave sku dr�avu", ali ne "u obliku
Velike Srbije pod �ezlom Kara�or�evi�a, r go u obliku demokratskog saveza
Slovenaca, Hrvata i Srba u Habsbur�l Monarhiji pod �ezlom habsbur�ke dinastije".
Ako bi na mirovnom kongi su srbijanski kralj Petar zatra�io da se Slovence i Hrvate
odvoji od Aust: je i priklju�i Velikoj Srbiji, car Karlo bi se mogao pozvati upravo
na S1 banjsku deklaraciju. Nakon toga bi ameri�ki predsjednik Wilson � prer
U�eni�nikovu razmi�ljanju - sigurno odbacio zahtjeve kralja Petra, is �uci da ju�ni
Slaveni �ele ostati pod habsbur�kim �ezlom i da im se to obzirom na pravo naroda na
samoodre�enje, ne smije uskra�ivati: "I ta
60 Andrej Rahten, U�eni�nikovi pogledi na avstrijski dr�avni problem, u: Ale�
U�eni�nik ideje. 1868-1952, uredili Matija Ogrin i Janez Juhant (Ljubljana 2004),
91-96.
61 Ale� U�eni�nik, Um die Jugoslavija. Eine Apologie (Ljubljana 1918), 36.
62 Isto, 38-39.
63 Isto, 37.
232
bi oni koje se danas zbog Svibanjske deklaracije optu�uje za veleizdaju, postali s
tom deklaracijom spasitelji Habsbur�ke Monarhije!".64
Te rije�i pisao je U�eni�nik u danima kada je ve� postalo jasno da �e centralne
sile izgubiti rat. Time je pak bio ozbiljno ugro�en i sam daljnji opstanak
Monarhije, budu�i da su Srbija i Italija ve� vrebale da zgrabe svaka svoj dio
ratnoga plijena. A u takvim su prilikama izrazi austrodina-stijskog patriotizma
i��ezli i iz rje�nika slovenskih politi�ara iz katoli�kog tabora. No, to ipak jo�
nije zna�ilo da su i intimno definitivno prekinuli veze s habsbur�kom dinastijom. U
Jegli�evu dnevniku mo�emo pro�itati da se i knez biskup slagao s patriotskim
sadr�ajem bro�ure Um die Jugoslavija. Ocjenjivao je �ak da je "izvrsno" napisana.65
Jo� polovicom rujna 1918. Koro�ec je uvjeravao kneza biskupa daje nedavno rekao
caru da su "Slovenci i nadalje zagrijani za njega i za dinastiju ve� iz na�elnih
razloga - jer je ona katoli�ka", ali da to ne �ele stalno isticati, jer vlada u
Be�u ionako ne dr�i do slovenskih narodnih zahtjeva.66
Car je 11. listopada ponudio Koro�cu da ju�ni Slaveni dobiju samostalnu dr�avnu
jedinicu u okviru Monarhije, ali pod uvjetom da Trst, Rijeka i prometne veze do tih
luka ostanu pod izravnim nadzorom zajedni�ke dr�ave. Koro�ec mu je odvratio da Trst
mora ostati u ju�noslavenskoj sferi. Poti�teni Karlo poku�ao je apeliranjem na
Koro��evo katoli�ko uvjerenje, upozoravaju�i ga da �e Slovenci i Hrvati u
jugoslavenskoj dr�avi biti podre�eni pravoslavnim Srbima, ali u tome nije uspio.
Prizivao je i tradicionalnu odanost ju�nih Slavena, ali najva�nijega politi�kog
predstavnika ju�nih Slavena u Be�u vi�e nije mogao pokolebati.67
Prema memoarima Vinka V. Gaberca-Gaberskog, koji je u to vrijeme radio kao novinar
Novica, car je Slovencima �ak zajam�io stvaranje Ujedinjene Slovenije:
U Be�u je morala vladati silna nervoza, tako da je �uster�i�, koji se ondje
sklonio, tik prije prevrata poslao iz Be�a vrlo duga�ak carev brzojav kojim se
Slovencima nudila ujedinjena samostalna Slovenija, ome�ena na sjeveru Dravom. Bio
je to posljednji lopovluk kojim nas je htjela izigrati tada ve� o�ajni�ka be�ka
vlada. Takvim rje�enjem bili bismo, dakako, jo� na gorem, jer bismo od Koru�ke i
�tajerske izgubili sve �to je iznad Drave. Gdje je taj zanimljivi dokument i tko ga
je uzeo, ne znam.68
Taj Karlov brzojav ni do danas nije prona�en, ali mislim da u njegovo postojanje ne
treba sumnjati. Gaberc, naime, nije pripadao krugu
64 Isto, 58-59.
65 Jegli�ev dnevnik, 6. rujna 1918., ZRC SAZU.
66 Jegli�ev dnevnik, 25. rujna 1918., ZRC SAZU.
67 Mojega �ivljenja pot. Spomini dr. Vladimirja Ravniharja, uredili Janez Cvirn,
Vasilij Melik i Du�an Ne�ak (Historia 2. Znanstvena zbirka Oddelka za zgodovino
Filozofskog fakulteta Univerze u Ljubljani, Ljubljana 1997), 130-131.
68 Vinko V. Gaberc-Gaberski, Brez slave. Spomini na svetovno vojno (Ljubljana
1935), 247.
233
�uster�i�evih "austrijakanata",* pa nema razloga da ga se sumnji�i je brzojav
izmislio �ele�i demonstrirati Karlovu dobronamjernost. Sto �e, moramo mu upisati u
dobro �to brzojav nije pre�utio; rije� je, naime svjedo�anstvu da je Karlo u
prevratni�kim danima listopada 1918. od' �io Slovencima obe�ati osnivanje
Ujedinjene Slovenije, dodu�e, u pones okrnjenu obliku (granica na Dravi!). Po svemu
sude�i, car je ipak razr �ljao o odre�enim koncesijama radi zadovoljavanja
slovenskih narodu zahtjeva.
Krunsko vije�e ponovno se sastalo 21. listopada i tom prigodom i sljednji put
raspravljalo o jugoslavenskom pitanju. Isprva se �inilo da se reprizirati stara
pri�a i da �e do�i do jo� jednoga jalovog dvoboja izn �u pobornika dualizma i
reformista. No, ovaj put je, prema Spitzmiillero svjedo�enju, bilo druga�ije. Za
iznena�enje se pobrinuo Burian, zalo�i1 se � s obzirom na neodr�ivu me�unarodnu
situaciju u kojoj se na�la A( narhija - za neodgodivo rje�enje jugoslavenskog
pitanja. Zbog ozbiljno situacije, nije isklju�ivao ni mogu�nost uvo�enja trijalizma
na na�in da l du obuhva�eni i Slovenci. Burian je upitao VVekerlea ho�e li ugarska
vla u vrijeme kada se u Srednjoj Europi o nacionalnom problemu raspravlja svih
aspekata, i nadalje kruto ustrajati na svojoj politici nepopustljivo naspram
ju�noslavenskih aspiracija. Tako�er ga je upitao �eli li Ugars ostati anakronizam
izoliran od cijeloga svijeta. Burianu su se pridru� Spitzmuller i Hussarek,
isti�u�i da bi primjereno rje�enje bilo tek sjedin nje svih ju�noslavenskih naroda
u samostalnu dr�avu u okviru Monar je. Takvo je stajali�te ohrabrilo i cara da od
VVekerlea zatra�i da ugars politi�are uvjeri u nu�nost napu�tanja dr�avnopravnih
rezervi u pogle rje�avanja jugoslavenskog pitanja na na�in kakav je predlo�en na
kon renciji. Karlo je �elio da ga ugarska strana odrije�i od prisege koja ga kao
kralja, obvezivala, �to bi mu dalo slobodne ruke za rje�avanje jugos venskog
pitanja. VVekerleu, koji je na toj sjednici Krunskoga vije�a osi potpuno usamljen,
nije preostalo drugo nego da obe�a kako �e povesti p govore s ma�arskim
politi�arima radi osloba�anja Karla od prisege.69
No, carevo opredjeljenje za trijalizam do�lo je prekasno; u carstvu, k se ve�
raspadalo, on vi�e nije mogao utjecati na razvoj doga�aja. Na ru vinama Habsbur�ke
Monarhije progla�ena je 29. listopada 1918. Dr�a Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se,
ve� za mjesec dana, pod dinastijom K �or�evi�a ujedinila sa srbijanskom i
crnogorskom kraljevinom. U borbi prevlast na Balkanu Srbija je pobijedila, a
slovenski i hrvatski politici po�eli su tra�iti nova savezni�tva.
Pogrdni naziv za prista�e o�uvanja Habsbur�ke Monarhije. 69 Spitzmuller, ...Und
hat auch Ursach, 272-274.
234
Prelazak Slovenaca i Hrvata iz austro-ugarskog u jugoslavenski dr�avni okvir doveo
je i do raspada ve�ine tradicionalnih koalicija slovenskih i hrvatskih stranaka.
Savezni�tva koja su u doba habsbur�ke vladavine izgledala nemogu�a, u Kraljevini
Srba, Hrvata i Slovenaca postala su uobi�ajen dio politi�kog �ivota. I obrnuto:
nekada�nji saveznici preobrazili su se u protivnike i neprijatelje.
U Zagrebu se nakon sloma habsbur�ke dr�ave na vlasti zadr�ala prakti�ki ista
politi�ka elita koja je vladala banskom Hrvatskom posljednjih godina ugarske
nadvlasti � Hrvatsko-srpska koalicija. Njezin vo�a Svetozar Pribi�evi� elegantno je
pre�ivio smjenu svojih gospodara. Hrvatsko-srpska koalicija postala je jezgrom
Jugoslavenske demokratske stranke, koja je 19. velja�e 1919. u svom okrilju
sjedinila jugoslavenske unitariste, a Pribi�evi�, kao njezin vo�a, postao je jedan
od najutjecajnijih politi�ara u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Svoj polo�aj
znao je vje�to iskoristiti za obra�un s nekada�njim protivnicima.
Iz vihora Prvoga svjetskog rata kao najte�e pora�ena strana iza�li su prava�i.
Star�evi�ev ideal Velike Hrvatske nisu uspjeli ostvariti. Najve�a poti�tenost
vladala je me�u frankovcima. Neposredno nakon prevrata razmi�ljali su i o
raspu�tanju Stranke prava, a dio njih oti�ao je u emigraciju. Ve� 2. prosinca 1918.
javili su se manifestom protiv ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom, �ime su izrazili
svoj prosvjed protiv akta od 1. prosinca kojim je bila osnovana jugoslavenska
monarhija pod dinastijom Kara�or�evi�a. Prava�i su u svom manifestu zagovarali
sjedinjenje svih hrvatskih zemalja u republiku koja bi bila sastavni dio saveza
suverenih dr�ava Slovenaca, Hrvata i Srba.1
Novi je re�im proganjao frankovce, nastoje�i ih potisnuti na marginu politi�kog
�ivota. Povjerenik za javnu sigurnost Zagreba, Grga An�elino-vi�, ina�e bliski
Pribi�evi�ev suradnik, zabranio je dnevni list frankovaca Hrvatsku, a u zatvoru su
se, na Pribi�evi�ev zahtjev, na�la dva �elnika Stranke prava dr. Vladimir Prebeg i
dr. Josip Pazman.2 Potonji se u tamnici vjerojatno s nostalgijom prisje�ao slavnih
dana slovensko-hrvatskog savezni�tva, kada je na sastancima s kolegama iz
Sveprava�ke organiza-
1 Ivo Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji. Porijeklo, povijest, politika
(Zagreb 1988), 247-248.
2 Isto, 248.
237
Regent Aleksandar Kara�ordevi� u prvom posjetu Ljubljani, 26. lipnja 1920.
cije i Sveslovenske pu�ke stranke kovao ambiciozne planove o realizac trijalisti�ke
ideje pod habsbur�kim �ezlom.3
Oni frankovci koji su se na vrijeme sklonili u inozemstvo i nadalje : se nadali da
Habsburgovci jo� nisu rekli svoju posljednju rije�. Poznati \ likoaustrijanac
Vladimir Sachs, sin nekada�njeg vo�e Ciste stranke pra Ivica Frank, potpukovnik
Stjepan Dui� i nekada�nji policijski slu�ben dr. Manko Gagliardi, s jo� nekim
legitimistima, osnovali su 1919. u A striji Hrvatski revolucionarni komitet.4 Nakon
poraza ma�arskih kom ni�ta, �lanovi Komiteta preselili su se u Budimpe�tu i ondje,
pod okrilje re�ima admirala Miklosa Horthvja, osnovali Hrvatsku legiju. Imala je n
vodno oko 100 000 dragovoljaca, a financirali su je, po svemu sude�i, i T lijani.
Sjedi�te legionara bilo je isprva u Koszegu, u �upaniji Vas, a zati u
Zalaegerszegu, u �upaniji Zala. Koji je bio politi�ki cilj vo�a Hrvatskoj
revolucionarnog komiteta, te�ko je precizno re�i. U kontaktima sa strani
politi�arima Ivica Frank i Vladimir Sachs predstavljali su se, naime, k;
opunomo�enici Stjepana Radi�a, koji se zalagao za hrvatsku republiku, druge pak
strane, Stjepan Dui� se povezao s kraljem Karlom, koji se ski nio u �vicarsku i
sanjario o ponovnom dolasku na prijestolje.5 S obziro
3 Usp. Slovenec, 20. rujna 1912.
4 Usp. Manko Gagliardi, Istina o hrvatskom emigrantskom revolucionarnom komite
1919-1921. Odgovor na napadaje Stjepana Radi�a (Graz 1922). Zahvaljujem kolegi Nil
ci Bari�u iz Hrvatskog instituta za povijest, koji mije pribavio spomenutu bro�uru.
5 Banac, Nacionalno pitanje, 250-251.
238
Epilog
na legitimisti�ko podrijetlo frankova�kih vo�a, vjerojatnije je da je njihov cilj
bila Velika Hrvatska u sastavu obnovljene Habsbur�ke Monarhije.
Hrvatski emigranti napravili su ratni plan prema kojem bi Karlove �ete napale
jugoslavensku dr�avu iz Italije i Ma�arske, dok bi istodobno crnogorske prista�e
svrgnutog kralja Nikole upali u Crnu Goru, a svoj udio dali bi i albanski i
makedonski prevratnici.6 Predvi�ali su da se za taj plan nova�e i slovenski vojnici
po talijanskim zarobljeni�kim logorima, s tim �to bi taj posao obavio nitko drugi
nego "neokrunjeni vojvoda kranjski" �uster�i�.7 On se nakon prevrata sklonio u Be�,
jer su u Ljubljani on i Evgen Lampe, kao austrofili, bili vrlo tra�eni. �uster�i�a
su jugoslavenski fanatici navodno htjeli objesiti.8
�uster�i� je tik uo�i prevrata listopada 1918. serijom �lanaka u listu Novice
izlo�io zanimljiv plan transformacije Austro-Ugarske u podunavsku konfederaciju
ravnopravnih nacionalnih dr�ava, kojoj bi na �elu bio "potomak najstarije europske
dinastije". Njegove "Sjedinjene Podunavske Dr�ave" obuhva�ale bi "sve one
nacionalne dr�ave koje ni�u iz sada�nje Habsbur�ke Monarhije". Samo sjedinjene,
isticao je, bile bi kadre da se odr�e, u protivnom bi podlegle snazi velikih
dr�ava.9
Suster�i�ev plan o�uvanja velike srednjoeuropske dr�avne tvorevine pod habsbur�kim
�ezlom ostao je bez odjeka u javnosti. Nacionalne politi�ke elite na teritoriju
raspadnute Monarhije u tom su se trenutku, pod pokroviteljstvom velikih sila, ve�
odlu�ile za druga�iji put. Pa ipak, ve�ina �uster�i�evih predvi�anja se obistinila.
Male i me�usobno posva�ane srednjoeuropske nacionalne dr�ave ubrzo su se na�le u
unakrsnoj vatri interesa velesila. Imperijalisti�ke ambicije talijanske dr�ave
dovele su do komadanja slovenskoga narodnog teritorija. I kada je osnovana
Kraljevina SHS, �uster�i� je rezignirano konstatirao da njegova domovina sada le�i
u - Velikoj Srbiji.10
Kako mu njegovi nekada�nji kolege iz Sveslovenske pu�ke stranke nisu dopustili
povratak,11 �uster�i� je iz Austrije oti�ao u �vicarsku. Ondje je uspostavio veze s
nekada�njim carem Karlom i s hrvatskom emigracijom. Po Gagliardijevom mi�ljenju
�uster�i� je �ak bio svojevrsna veza izme�u Karla i Hrvatskoga revolucionarnog
komiteta. S Karlom je povezao i Du-i�a, koji je sura�ivao s talijanskim agentima.12
Talijanski su imperijalisti bili, dodu�e, zadovoljni stoje sa zemljovida izbrisana
Austro-Ugarska, koja
6 Gagliardi, Istina, 28.
7 Ve�erni list, 19. kolovoza i 16. prosinca 1919.
8 Ljudski dnevnik, 1. o�ujka 1923.
10 �uster�i�, Moj odgovor, 48-51.
11 Vi�e o tome Andrej Rahten, Pozabljeni slovenski premier. Politi�na biografija
dr. Janka Brejca (1869-1934) (Studia Carinthiaca XX, Klagenfurt - Ljubljana - Be�
2002), 285-287.
12 Gagliardi, Istina, 21.
239
je spre�avala njihov prodor na Balkan, ali nisu nipo�to bili odu�evljeni zvojem
monarhije Kara�or�evi�a koja je, unato� svim unutarnjepoliti�k te�ko�ama, ipak
predstavljala potencijalnu opasnost za talijanske inten na Balkanu. Kraljevinu SHS
trebalo je zato dr�ati u stalnoj latentnoj 1 zi, a pripadnici Hrvatskoga
revolucionarnog Komiteta za takve su ak( bili kao naru�eni.
Propagandu protiv Kraljevine SHS vodio je potpukovnik Finzi, ini �ef talijanskoga
obavje�tajnog ureda koji je djelovao ponajvi�e iz Trs odakle je slao svoje agente
na sastanke s hrvatskim "revolucionarima".' �etkom 1919. Dui� je o talijanskim
aktivnostima obavijestio i �uster�i�a ga uvjerio da hrvatski emigranti rade zapravo
za Karla. �uster�i� nije zadovoljan time �to u "revolucionarnim" akcijama sudjeluju
samo frank ci, ocjenjuju�i da bez Radi�a one nemaju smisla. Zahtijevao je da se u
al je uklju�i i predstavnik radi�evaca, a primirio se tek kad mu je Dui� rel da je
Radi� preko talijanskih agenata podr�ao Frankovu aktivnost.13
Dui� i �uster�i� su se nakon toga, u o�ujku 1919., otputili u Rim, pregovore s
predstavnicimna talijanskoga ministarstva vanjskih po�lo Tamo su im se pridru�ili
vo�a crnogorskih lojalista Plamenac i Vladii Sachs. U ministarstvu su ih primila
dva visoka slu�benika koji su "dol znali da su Dui� i �uster�i� karlisti", ali su
ipak bili spremni na ozbil pregovore o mogu�oj talijanskoj podr�ci.14
No, to nije bio jedini Suster�i�ev sastanak. Primio ga je, naime, i povjednik
vrhovnog zapovjedni�tva talijanske mornarice. �uster�i� mi iznio svoje prijedloge,
prema kojima bi se Italija trebala odre�i "integi ne realizacije" Londonskog pakta
iz 1915. i pristati na odre�ene koncei kako bi se omogu�ilo osnivanje hrvatsko-
slovenske dr�ave. Time bi, p ma �uster�i�u, bila pokopana ideja jugoslavenske
monarhije, koja je tencijalni protivnik talijanskog kraljevstva. �uster�i� je bio
svjestan d� talijanski dr�avnici te�ko pristali na teritorijalne koncesije
Slovencim Hrvatima kojima bi se uva�ile stvarne etni�ke granice, iako bi za uzv
dobili "malu prijateljsku dr�avu, odanu Italiji, dr�avu koja bi predstavlj
talijansku avangardu naspram Slavena i koja nikada ne bi mogla ugro: Italiju u
slobodi njenoga mora". Prema �uster�i�u, interes je Italije da Pari�koj mirovnoj
konferenciji pokrene pitanje priznanja Kraljevine SI zahtijevaju�i da se zbog
unutar nj opoliti�kih prilika provede plebiscit neovisnu hrvatsko-slovensku dr�avu.
U nju bi se uklju�io i "musliman dio Bosne". �uster�i� je tvrdio da su stvaranje
hrvatsko-slovenske tamp ske dr�ave spremni podr�ati frankovci, dio Radi�eve
stranke, tri �etvrt: katoli�kog sve�enstva i muslimani.15
13 Isto, 14-21.
14 Isto, 22.
15 Milica Kacin Wohinz, Tajni predlog I. �uster�i�a o hrvatsko-slovenskoj
republici, nu 1919., u: Stvaranje jugoslovenske dr�ave 1918. godine (Beograd 1989),
197-199.
240
Epilog
�uster�i� je protiv dr�ave Kara�or�evi�a lobirao i u Vatikanu, koji je tako�er bio
dobro upoznat s planovima o katoli�koj slovensko-hrvatskoj dr�avi. Jegli� je, bez
sumnje, bio neugodno iznena�en kada gaje Benedikt XV. u toku audijencije 6. o�ujka
1920. upitao: "�eli li va� narod natrag u Austriju?" Kasnije je saznao daje
�uster�i� bio ve� tri puta u Rimu, te da su i frankovci, navodno preko ro�a�kih
veza, u Vatikanu agitirali protiv Kraljevine SHS.16
Tada je ve� bilo o�ito da je �uster�i� u prili�noj mjeri izgubio kontakt sa
stvarno��u. Slovensko-hrvatsko politi�ko savezni�tvo, koje je prije Prvoga
svjetskog rata uspostavio s prava�ima i na kojem je gradio svoj koncept hrvatsko-
slovenske dr�ave, ve� je dugo bilo mrtvo. Politi�ka i druga razila�enja izme�u
dvaju naroda tada su zapa�ali �ak i ameri�ki diplomati. Nakon dvomjese�nog
putovanja po ju�noslavenskim zemljama poru�nik Le Roy King, �lan ameri�ke misije u
Be�u, u svojem je izvje�taju od 19. travnja 1919. ovako uspore�ivao narodne
zna�ajke Slovenaca i Hrvata:
U usporedbi s Hrvatima, Slovenci su superiorni, njihovo je selja�tvo znatnijim
dijelom pismeno zahvaljuju�i rimokatoli�koj crkvi koja se u Sloveniji iskazuje u
najpovoljnijem svjetlu. Osnovala je selja�ku, odnosno pu�ku stranku, a sve�enici su
Slovencima ucijepili nacionalni idealizam, kojeg me�u Hrvatima nema [...] Hrvati su
oportunisti, pokazuju dje�ju naivnost i slavensku izvje�ta�enost iskvarenu zlobom
koju su poprimili od Ma�ara.17
O�ito je da je takva ocjena "psiholo�koga profila" dvaju susjednih naroda vrlo
neuravnote�ena i, blago re�eno, cini�na (pogotovu imamo li pred o�ima i Kingovu
aktivnost u glasovitoj Milesovoj misiji, kada je, objektivno promatrano, radio na
�tetu slovenskih interesa u Koru�koj), ali, unato� tome, svjedo�i o rasponu
razmi�ljanja diplomatskih predstavnika zapadnih velesila, koji su tada, na Pari�koj
mirovnoj konferenciji, odlu�ivali o sudbini Slovenaca i Hrvata.
Sva "prevratni�ka" nastojanja �uster�i�a i frankovaca bila su ra�un bez kr�mara jer
nisu mogla ra�unati na podr�ku zapadnih velesila. A politi�ke prilike su se i na
doma�em tlu uvelike izmijenile. U Sloveniji su se nekada�nji prista�e "klerikalnog
vojvode" ve�inom pridru�ili pobornicima ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom, dok su
se ostali povukli u pozadinu, pri �emu je prevrat za neke austrofile zavr�io i vrlo
tragi�no. Mnogi prista�e Slovenske pu�ke stranke, koji su se pravodobno pridru�ili
oporbi protiv �uster�i�a, nisu prema njima iskazivali nikakvu samilost.
Hladnokrvno��u se pritom najvi�e "iskazao" Izidor Cankar, koji je �uster�i�eva
"pobo�nika" Ivana �tefea svojim cinizmom doveo u takav o�aj da se �ovjek objesio.18
16 Pleterski, Dr. Ivan �uster�i�, 53.
17 Cit. prema Uro� Lipu��ek, Ave Wilson: ZDA in prekrajanje Slovenije v Versaillesu
1919-1920 (Ljubljana 2003), 106-107.
18 Prema iskazu Marka Bajuka, �tefe je nakon prevrata do�ao Cankaru s molbom da mu
ipak dopusti da i nadalje radi u novinarstvu, jer ne mo�e �ivjeti bez rada,
"preostalo bi
241
Ruda Jur�ec, koji je kao predstavnik mlade katoli�ke inteligencije k ti�ki
ocjenjivao tada�nje obra�une u taboru Slovenske pu�ke stranke, o me je pisao:
Bolne tragedije potresale su na� najbolji svijet. Iznenada je nesretno umro Fran
[ispravno: Ivan] �tefe, urednik Slovenca, a ubrzo poslije njega umro je kanonik dr.
Evgen Lampe, stup �uster�i�eve zemaljske vlade u Kranjskoj. O svemu tome nitko od
nas nije govorio glasno ili bu�no. Obuzimala nas je gor�ina, kao da se doga�a ne�to
�ega bismo se morali sramiti.19
Prevladavanjem Krekove i Koro��eve struje u stranci, izmijenio s njezin odnos prema
Srbima, pa onda i prema Hrvatima. Nasuprot kn tofilskom �uster�i�u, koji je bio
nepovjerljiv prema srpskim politi�arin Koro�ec je sudbinu Sveslovenske pu�ke
stranke pragmati�ki vezao uz si ske stranke. Vjerojatno je zaklju�io da �e pod
srpskom dinastijom, bez ( �ira na sastav vlade, jedna od tih stranaka uvijek biti
na vlasti.
Taj preokret u sklapanju savezni�tava najo�itiji je bio kod nekada�nj do�elnika
Sveslovenske pu�ke stranke Janka Brejca. Kada je kao �l delegacije Katoli�ke
narodne stranke 12. listopada 1898. sudjelovao glasovitom zboru prava�a na Trsatu,
pozvao je hrvatske sudionike zbc da, u skladu sa zajedni�kim ciljem politi�kog
sjedinjenja Slovenaca i i vata, i nadalje gaje "svetu dr�avnopravnu ideju koja ima
svoju povijes sankciju".20 Me�utim, dvadeset godina kasnije, na savjetovanju
Sveslov� ske pu�ke stranke odr�anom 21. studenoga 1918., svojim je strana�k
kolegama preporu�io da ja�aju "bratske veze" izme�u Slovenaca i Srl "Odsada nam
svaki separatizam mora biti stran! Ako je iza nesretnog L ster�i�evog doba ne�to od
takvog separatisti�kog duha mo�da ostalo u si nekoga od na�ih ljudi, neka ga
istrijebi. Na�a volja, volja slovenskoga na: da, jest da odsada svoju sudbinu
dijeli s bratskim nam srpskim narodo Zelja je i volja sviju nas da stvorimo jedinu
i sretnu dr�avu SHS." Brej�e zanosne rije�i sudionici zbora popratili su "burnim
ovacijama" i poklicin "�ivjeli Srbi! �ivio srpski narod!"21
Prvaci Sveslovenske pu�ke stranke nisu nipo�to bili jedini koji su p< legli
"srpskom �armu". Slovenski liberali, koji su se uo�i prevrata udi �ili u
Jugoslavensku demokratsku stranku, povezali su se sa Svetozan Pribi�evi�em i
postali dijelom njegove unitaristi�ke koalicije. Nekada� veliki "planinski Hrvat"
Ivan Tav�ar, koji je u slavnim danima Habsbi �ke Monarhije odu�evljavao hrvatsko
slu�ateljstvo zdravicama hrvatski dr�avnom pravu, u novoj se dr�avi nije mogao
nahvaliti novih srpsl
mu da se objesi". Na �to mu je Cankar cini�no odgovorio: "Samo se objesite, stvarno
v drugo ne preostaje." �tefe je oti�ao ku�i i objesio se. Marko Bajuk, Ivan �tefe,
u: Pogl 28-29 (1999), 22-29, ovdje 29.
19 Ruda Jur�ec, Skozi lu�i in sence, I (Ljubljana 1991), 143.
242
Epilog
prijatelja. Na skupu odr�anom u srpnju 1919. predstavnicima Jugoslavenske
demokratske stranke poru�io je sljede�e: "Mi �elimo da srpski narod, koji je u
borbi bio u prvim redovima, ima glavnu rije� i u osnivanju na�e dr�ave. Svi moramo
biti pro�eti srpskim duhom ako ne �elimo da se Jugoslavija razvla�i i raskida i da
svatko vu�e na svoju stranu tako da bismo uskoro imali dr�avno tijelo na kojem �e
svaki organ djelovati protiv drugog organa."22
Unitaristi�ku formulu o jednom "trojednom narodu" tada su isticali i prvaci
Sveslovenske pu�ke stranke. Izraz takve orijentacije bio je i Koro-��ev potez na
sjednici Privremenoga narodnog predstavni�tva 12. o�ujka 1919., kada je, dok se
vodila rasprava o verifikaciji mandata, prekinuo �itanje slovenske verzije
izvje�taja verifikacijskog odbora rekav�i "da svi slovenski zastupnici razumiju
srpskohrvatski i predlo�io da se �itanje prekine".23 Ukratko, prvaci dviju najja�ih
slovenskih stranaka ma�usobno su se natjecali tko �e iskazati ve�u odanost
"trojednom narodu".
U Sveslovenskoj pu�koj stranci svi ipak nisu pratili s odu�evljenjem Koro��evo
paktiranje s "beogradskom �ar�ijom". Sve�enik Matija Skerbec optu�io gaje kasnije
daje na taj na�in sru�io politi�ki koncept solidarnosti s hrvatskim prava�ima i
selja�kim pokretom Stjepana Radi�a, koji je stranka izgradila prije Prvoga
svjetskog rata:
A druga bitna Koro��eva politi�ka gre�ka bila je: pretjerano oslanjanje na Srbe, uz
odbijanje Hrvata i njihove narodne politike. Politi�ki koncept dr. �uster�i�a bio
je: zajedno s Hrvatima, na temelju hrvatskoga dr�avnog prava. A Koro��ev: zajedno
sa Srbima, bez odgovaraju�eg obzira na Hrvate. Koro��eva politika sru�ila je
narodno-politi�ki koncept koji je izgradio �uster�i� s hrvatskim prava�ima i
Radi�evom strankom. Hrvatski narod po svojoj je tradiciji i uvjerenju katoli�ki te
vjerom i kulturom Slovencima neusporedivo bli�i od Srba. Mi, Slovenci, Hrvatima smo
susjedi! I bilo bi prirodno da se u novoj dr�avi na�a slovenska politika mora
prilagoditi hrvatskoj politici. [...] Me�utim, Koro��eva je politika u novoj dr�avi
vodila SLS neprirodnim kolosijekom i dovela do upravo neprijateljskog raspolo�enja
izme�u Hrvata i Slovenaca, do raspada Hrvatske pu�ke stranke i, napokon, do rasula
Jugoslavije.24
�itaju�i tu o�tru kritiku moramo imati pred o�ima da je Skerbec i poslije raspada
Habsbur�ke Monarhije ostao vjeran �uster�i�u te je u stranci bio oporba Koro�cu. A
njegove ocjene imaju upori�te u povijesnim �injenicama: bez savezni�tva s Radi�evom
Hrvatskom republikanskom selja�kom strankom Koro�ec u svojoj politici doista nije
mogao ra�unati na podr�ku hrvatskog stanovni�tva. Radi� je, naime, svojom karizmom
i radikalnim
22 Cit. prema Zvonko Bergant, Slovenski klasi�ni liberalizem. Idejno-politi�ni
zna�aj sloven-skega liberalizma v letih 1891-1921 (Ljubljana 2000), 71.
23 Andrej Rahten, Slovenska ljudska stranka v beograjski skup��ini. Jugoslovanski
klub v parlamentarnem �ivljenju Kraljevine SHS 1919-1929 (Ljubljana 2002), 40-41.
24 Skerbec, Pregled, II, 124.
243
Stjepan Radi� u dru�tvu slovenskih liberalnih prvaka dr. Alberta Kramera i dr.
( gora �erjava u restoranu Union u Ljubljani, 28. velja�e 1928.
parolama protiv centralisti�ke politike jugoslavenskih unitarista i vel: srpskih
krugova, ubrzo nakon prevrata pridobio na svoju stranu vel ve�inu Hrvata.25 U doba
Habsbur�ke Monarhije Radi� je slovio kao pi telj slovenskih katoli�kih narodnjaka,
me�utim, u novoj je dr�avi do�li zahla�enja odnosa izme�u nekada�njih saveznika.26
U Ljubljanu je 16. sije�nja 1919. do�lo izaslanstvo Radi�eve stranke di dogovora s
Koro��evom strankom o budu�oj suradnji. No, vratilo L Zagreb praznih ruku. Prvaci
Sveslovenske pu�ke stranke uvjeraval ih, naime "da su nepokolebljivo uz progla�eno
narodno jedinstvo i uj< njenje, te da sada�nje stanje smatraju izvr�enim
samoodre�enjem sv naroda".27 Nakon propalog dogovora slijedili su o�tri Radi�evi
napadi Koro�ca i slovenske "klerikalce".
Odgovor na svoje napade hrvatski je tribun ubrzo imao prigodu \ �itati u Slovencu,
koji mu je natovario na le�a i odgovornost za "hrvai kaos". Glasilo Sveslovenske
pu�ke stranke prvo je izrazilo �aljenje zbog slaganja s nekada�njim saveznikom:
"Svojedobno, kada se kod na�e 1 �e s onu stranu Sutle pojavila, pod vodstvom bra�e
Radi�, nova strani nagla�enim programom za male poljodjelce i s pozitivnim
stajali�tem ] ma vjeri, razvijaju�i veliku agilnost pod geslom 'Vjera u Boga i
selja sloga!', tu smo pojavu pratili sa simpatijama, a i vo�a Radi� je sam osje
25 Usp. Ivan Mu�i�, Stjepan Radi� u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (Ljubljana
1E
26 Podrobno o tome Janko Prunk, Radi� in Slovenci 1919-1928, u: Z� 39 (1985), 25-34
244
Epilog
Politi�ari Hrvatske pu�ke stranke, sestrinske politi�ke organizacije Slovenske
pu�ke
stranke u Kraljevini SHS
svojevrsnu srodnost s na�im stremljenjima." Me�utim, stare simpatije nisu bile
dovoljne da bi Sveslovenska pu�ka stranka podr�ala Radi�evu borbu protiv
velikosrpskih krugova, pogotovu �to je njegov strah od Velike Srbije za nju bio
"jednostavno naivan". Isto je tako osudila Radi�evo zalaganje za republiku, iako je
i u njezinim redovima bio prili�an broj republikanaca. Prema ocjeni Slovenca, rije�
je o "tragediji nadarena �ovjeka, a i tragediji stranke, koja je [...] osu�ena na
bezna�ajnost i izlo�ena podsmijehu".28
�elnici Sveslovenske pu�ke stranke bili su, me�utim, znatno uspje�niji u
povezivanju s politi�kim krilom Hrvatskoga katoli�kog pokreta, u kojem su
prevladavali Krekovi u�enici. U Kreku su oni vidjeli svog politi�kog mentora,
Krekov su kult gajili i poslije njegove smrti 1917., kada su i sami po�eli
preuzimati va�ne du�nosti u Hrvatskom katoli�kom senioratu. Krekovi su u�enici bili
i jezgra Hrvatske pu�ke stranke, osnovane u svibnju 1919. Na tu stranku oslonio se
Koro�ec, nastoje�i ostvariti ambicije vodstva Sveslovenske pu�ke stranke da u novom
dr�avnom okviru svoj utjecaj pro�iri i izvan slovenskih granica.
Jedan od vo�a politi�kog krila Hrvatskoga katoli�kog pokreta, grko-katoli�ki
sve�enik Janko �imrak, sudjelovao je polovicom velja�e 1919. na sastanku vodstva
Sveslovenske pu�ke stranke u Ljubljani. U svom je govoru pozdravio namjeru
Sveslovenske pu�ke stranke "da se pro�iri cijelom Jugoslavijom" i da okupi "sve �to
je kr��ansko i demokratsko u dr�avi".29
245
O programskoj srodnosti svjedo�i i �injenica da se Hrvatska pu�ka str ka u svom
programu pozivala na Kreka i njegove ideje o ure�enju jugos venske dr�ave.30
Hrvatska pu�ka stranka ostala je u Kraljevini SHS stalni najlo niji Koro��ev
saveznik u beogradskoj Skup�tini. Po�etkom o�ujka 1S zastupnici Sveslovenske pu�ke
stranke, zajedno s hrvatskim zastup cima Jankom �imrakom, Stankom Bani�em i dr.
Velimirom De�eli� sinom, osnovali su Jugoslavenski klub.31 O izboru �elnika Kluba
nije lo dvoumljenja - izabran je Koro�ec, dok je do�elni�ko mjesto 19-�lan Kluba
pripalo �imraku.32 Klub je 11. travnja 1919. odlu�io da se prist osnivanju
op�ejugoslavenske stranke, "koja �e na kulturnom polju n ti na religioznom odgoju
naroda prema autonomnim vjeroispovijedin Stranka bi u prvome redu zastupala
interese seljaka, radnika i obrtni Njezin dr�avnopravni program temeljio bi se na
na�elu "dr�avnog i rodnog jedinstva", pri �emu bi se "unutarnje ure�enje dr�ave"
izvelo temelju kulturnih i gospodarsko-geografskih prilika".33
Rade�i na osnivanju Jugoslavenske pu�ke stranke, Koro�ec je potl travnja i prvih
dana svibnja 1919. bio na turneji po Dalmaciji i Bos Hercegovini.34 Dalmatinski dio
turneje po�eo je 26. travnja u Splitu, a tom je posjetio Sinj i Trogir. Po
Dalmaciji su ga pratili sve�enik Stai Bani� i Petar Rogulja, Krekovi u�enici i
ideolozi hrvatskih kr��anskih cijala. Predsjednik Jugoslavenskog kluba posvuda je
bio do�ekivan g bom i zasipan cvije�em.35 Splitski list Jadran, kako je prenio
Slovene njegovu je posjetu pisao u samim superlativima:
Dalmacija ne�e zaboraviti [...] da se [Koro�ec] sa svojim velikim prijateljen
Krekom svakom prilikom zauzimao za ovu zapostavljenu zemlju. Dolaz: nam kao
nositelj novih ideja, snage i reda u dr�avi. Pred njim idu glasov: o reviziji
hraniteljskih ureda, o suspenzijama i uhi�enjima slu�benika naj vi�ih �inova koji
su zgrije�ili protiv naroda. Narod se raduje i pozdravlja gi kao svog sna�nog
predstavnika i osloboditelja.36
Koro�ec je 29. travnja 1919. sudjelovao na osniva�kom skupu Hrvat pu�ke stranke za
Dalmaciju.37 U kra�em govoru opisao je ciljeve Jugo venske pu�ke stranke:
30 Matijevi�, Slom, 311-312.
31 Engelsfeld, Prvi parlament, 112; Matijevi�, Slom, 131.
34 Usp. Mom�ilo Ze�evi�, Slovenska ljudska stranka in jugoslovansko zedinjenje
1917-i Od majni�ke deklaracije do vidovdanske ustave (Maribor 1977), 244-245, 254 i
257-Matijevi�, Slom, 92-106.
36 Cit. Slovenec, 3. svibnja 1919.
246
Epilog
Skup za vrijeme Kraljevine SHS u Humcu kod Ljubu�kog u Hercegovini, prire�en u
povodu dolaska dr. Antona Koro�ca
Osnivaju�i stranku mi ka�emo da radom za oslobo�enje na� posao nije zavr�en. [...]
Mi smo oslobodili i stvorili domovinu i mi �elimo suradnju. Na�a stranka �eli da
dr�ava bude dom svih onih koji su uvjereni da rade na pozitivnim kr��anskim
na�elima. Dr�avni i socijalni rad treba se u dr�avi urediti na temelju vje�nih
kr��anskih na�ela. Mi ne ka�emo: mi smo ovdje sami. Mi pozdravljamo i druge, koji
su istih, kr��anskih na�ela. Neka budu s nama ili rade usporedno s nama. Predbacuju
nam da smo klerikalna, crkvena stranka. Na to odgovaramo da smo politi�ki posve
slobodna stranka, a kr��anska na�ela su temelj na�ega djelovanja u javnosti. Mi
nismo protiv drugih vjeroispovijedi, naprotiv, sura�ivat �emo s pravoslavnima i
muslimanima. Bit �emo sa svima onima koji su ugnjetavani i koji pate. Na�a je misao
vodilja da poma�emo pojedincima, ubogima i siroma�nima".38
Koro�ec je posjetio i Sarajevo, gdje se 2. svibnja 1919. sastao s visokim
dostojanstvenicima Katoli�ke crkve i s politi�kim istomi�ljenicima, koji su
polo�ili temelje Hrvatske pu�ke stranke za Bosnu i Hercegovinu.39
Ali, unato� po�etnim organizacijskim uspjesima u osnivanju Hrvatske pu�ke stranke u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, do osnivanja jedinstvene op�ejugoslavenske stranke
na katoli�kim temeljima nikada nije do�lo. Pa i unutar Jugoslavenskog kluba obje su
sestrinske stranke sa�uvale svoju individualnost. Ipak, Sveslovenska pu�ka stranka
i nadalje je podr�avala svoju hrvatsku saveznicu u njezinim nastojanjima da pove�a
svoj utjecaj
39 Matijevi�, Slom, 109.
247
u hrvatskom stanovni�tvu. Zato su "pu�ka�ima" njihovi protivnici �e predbacivali da
su puki privjesak Koro��evih "klerikalaca".40
Koro�ec nije bio isklju�ivi krivac za zahla�enje odnosa izme�u Slov ske pu�ke
stranke i Radi�eva pokreta. �injenica je da je Radi� svojim p tuklerikalnim
izjavama i pozivima na osnivanje republike i sam ote: uvjete za suradnju s
Koro�cem, koji je bio sve�enik i monarhist. Ni upoi agitiranje hrvatskog tribuna po
Prekomurju sigurno nije moglo pridoni zatopljenju odnosa. Na skupu povjerenika
odr�anom 23. studenoga 1924 Ljubljani Koro�ec je optu�io Radi�a da �eli prigrabiti
Prekomurje i "uk' �iti ga u hrvatski nacionalni i kulturni krug", a zatim i
"upregnuti Slov ce u svoja hrvatska kola". Predsjednik Slovenske pu�ke stranke nije
k svoje ogor�enje nad Radi�evim potezima: za njega je to bio "ru�ni imp< jalizam".
Hrvatskom je tribunu jasno stavljao do znanja �ije je Prekomu:
Prekomurje je bilo slovenske svijesti, svjesno je da je slovensko i danas, te
nikada ne�e napustiti slovensku zajednicu. I svi mi, Slovenci, budno �emo stajati
na stra�i kako nam nitko ne bi oteo na�e lijepo Prekomurje.41
Ali, �ak da je Koro�ec ignorirao ispade hrvatskog tribuna, koji je, uz vrlo �esto
korjenito mijenjao svoja stajali�ta, manevarski prostor za sur nju s Radi�em bio mu
je vrlo su�en. Naime, kao protivnik politi�kog kat �izma, Radi� je bio i protivnik
Hrvatske pu�ke stranke, koja je bila vjei saveznica Sveslovenske pu�ke stranke, pa
je logi�no da se Koro�ec te: povezivao s njezinom neposrednom suparnicom na
izborima.
Mostove s najja�om hrvatskom strankom Koro�ec je definitivno s �io u ljeto 1928.,
kada je, nakon atentata na Stjepana Radi�a, pristao ti predsjednik vlade. Iako je u
vladu privukao i �elnika Hrvatske pu< stranke Stjepana Bari�a, Koro�ec je iz
hrvatske javnosti bio zasut opt bama da na ra�un Hrvatske spletkari sa Srbima. Kao
�to je rekao Radi nasljednik dr. Vladko Ma�ek, vo�a Slovenske pu�ke stranke
postavio s borbi izme�u Zapada i Istoka ondje "gdje se nije smio postaviti ni kao
vjek zapadnoeuropske civilizacije, niti kao Slovenac, ponajmanje pak 1 katoli�ki
sve�enik".42
Koro�ec se sve do smrti nije uspio osloboditi predbacivanja za svoje snu izdaju,
koja su u hrvatskoj povijesnoj svijesti i dandanas �iva. Sli� je sudbina sna�la i
njegove saveznike iz Hrvatske pu�ke stranke.
40 Isto, 106.
41 Slovenec, 25. studeni 1924.
42 Kmetski list, 31. 10. 1928. O kompleksnosti hrvatsko-slovenskih politi�kih
odnosa, ji su uvjetovani geografskom i kulturnom blisko��u, svjedo�i i �injenica da
je te op be vo�i Slovenaca uputio politi�ar koji je po ocu bio tako�er Slovenac.
Unato� tome se osje�ao Hrvatom, Vladko Ma�ek (1879.-1964.) odlu�io se da svojoj
djeci da sloven imena: Andrej i Ne�ica. Tako�er je zahtijevao da se njegovo prezime
sklanja prema venskim gramati�kim pravilima (Ma�ek, Ma�ka, Ma�ku, a ne Ma�eka,
Ma�eku i Usp. Pero Zlatar, Ku�anova sestra i Drnov�ekova ro�akinja prave su
Zagrep�anke, u l bus, 18. 1. 2002.
248
SEDAM DESETLJE�A SURADNJE I SPOROVA U POLITI�KOJ POVIJESTI SLOVENACA I HRVATA
Slovenski povjesni�ar mla�eg nara�taja dr. Andrej Rahten nije nepoznat na�oj
stru�noj javnosti. U svojim dosada�njim znanstvenim radovima �esto je obra�ivao
teme koje su bile podjednako va�ne i za slovensku i za hrvatsku povijest. Tu u
prvom redu mislim na njegove rasprave o odnosima izme�u Slovenskoga i Hrvatskog
katoli�kog pokreta u prvim desetlje�ima 20. stolje�a. Nastaviv�i istra�ivanja
hrvatsko-slovenskih odnosa, autor je granicu svoga znanstvenog interesa pomaknuo na
sredinu 19. stolje�a. Knjigom Savezni�tva i diobe Rahten se prihvatio te�ke zada�e
istra�ivanja politi�kih odnosa Slovenaca i Hrvata u razdoblju od revolucionarne
1848./49., koja je bila obilje�ena "prolje�em naroda", do sloma Austro-Ugarske
Monarhije i njezina nestanka s politi�kog zemljovida srednje Europe te crtanja
novih dr�avnih granica odre�enih mirovnim ugovorima sklopljenima nakon zavr�etka
Prvoga svjetskog rata (1918.).
Jednu od temeljnih odrednica u razvoju slovensko-hrvatskih politi�kih odnosa
tijekom druge polovice 19. i po�etka 20. st. autor vidi u �injenici da su Hrvati,
gledaju�i s aspekta dr�avno-pravne tradicije, koja je imala svoje relativno �vrsto
mjesto unutar sustava vrijednosti polufeudalne Habsbur�ke Monarhije, imali odre�ene
prednosti u odnosu na Slovence, koji se nisu mogli pozvati na ne�to sli�no. Upravo
zahvaljuju�i hrvatskom dr�avnom pravu, prema Rahtenovu mi�ljenju, treba razumjeti
nastojanje dijela slovenskih politi�ara da �to tje�nje sura�uju s hrvatskom stranom
u �elji da zajedni�ki rije�e svoj nepovoljni polo�aj u Monarhiji.
Prvi poku�aj bliske suradnje dvaju susjednih naroda do�ivio je potpun neuspjeh.
Naime, ilirska ideja koja se iznjedrila u hrvatskim intelektualnim krugovima nije
nai�la na plodno tlo me�u Slovencima. Pjesnik Stanko Vraz bio je jedan od rijetkih
slovenskih intelektualaca koji su prihvatili ilirsko ime kao svoje. Kao kuriozitet
valja spomenuti da su u Gajevu
249
krugu do�li na ideju, koja je ubrzo odba�ena kao nerealna, da se svi ji noslavenski
narodi zajedni�kim imenom nazovu - Slovenci. Naj�e��i p: tivnik ilirizma u
slovenskoj intelektualnoj eliti bio je jezikoslovac Jer: Kopitar, koji je
prihva�aju�i Karad�i�evu filolo�ku zabludu o tome da svi �tokavci Srbi a svi
kajkavci Slovenci, u znatnoj mjeri negirao poste nje Hrvata. Moglo bi se re�i da su
njegove ideje bile rani znak da �e dol hrvatsko-slovenski odnosi ponekad biti
zamu�eni neprimjerenim ideol kim konstruktima.
Ulaze�i u ra��lambu kompleksnih politi�kih odnosa na jugu Mon; hije, kao vrstan
poznavatelj relevantne historiografske literature i ] vijesnih vrela, Rahten je
posebnu pozornost poklonio problemu tzv. ji noslavenskog pitanja, odnosno
jugoslavenske ideje, koja je kao politi� ideologija 19. i 20. stolje�a, trebala
rije�iti to pitanje. Budu�i da je bh jugoslavenska historiografija, uz rijetke
iznimke, gledala na ju�nos vensko pitanje prvenstveno kao na pitanje hrvatsko-
srpskih odnosa, < tor se zauzeo za ispravljanje te u mnogo�emu jednostrane slike
povije; Stoga on u prvi plan stavlja slovensko-hrvatske odnose, koji su s obzir na
postojanje vi�estoljetnoga zajedni�kog dr�avnog okvira (Habsbur� Monarhija) bili
mnogo intenzivniji nego �to bi se dalo naslutiti iz rade biv�e jugoslavenske
historiografije. Rahten argumentirano dokazuje je jugoslavenska ideja bila samo
jedna od etapa u poku�ajima u�eg ] vezivanja dvaju naroda. Narodnjaci, nositelji
jugoslavenske ideje u c naroda, u po�etnoj fazi uglavnom nisu izlazili iz okvira
"narodne sloj te su se zadovoljavali "nadnacionalnim zbli�enjem". Tijekom afirmac
jugoslavenske ideje kristalizirali su se njezini razli�iti aspekti, ovisn tome koji
su se pojedinci i skupine oko nje okupljali. Ipak, ona je u ] �etku trebala imati
ulogu za�titnika Slovenaca i Hrvata od njema�ko: talijanskog i ma�arskog
politi�kog, kulturnog i gospodarskog pritisl Prihva�anje ideje da su tzv.
ju�noslavenski narodi (Slovenci, Hrvati, ! bi i Bugari) kulturno i jezi�no srodni
te povezani zajedni�kim politi�k i gospodarskim interesima od strane slovenskih i
hrvatskih katolici krugova imalo je dalekose�ne posljedice na kasniji politi�ki
razvoj odi sa dvaju naroda.
Analiziraju�i brojne programske spise dijela hrvatske i slovenske pi ti�ke elite,
Rahten je uo�io sna�nu prisutnost austrofilstva, koje je im svoje ishodi�te u
austroslavizmu. Krajem 19. i po�etkom 20. st. Katol ka narodna, odnosno Slovenska
pu�ka (ljudska) stranka, s jedne strar hrvatski prava�i, s druge strane, vidjeli su
rje�enje nacionalnog pita: svojih naroda isklju�ivo u osloncu na Be�, odnosno
Habsburgovce kao i sitelje suvereniteta u multietni�koj dualisti�ki ure�enoj
Monarhiji. Pn stavnici politi�kog katolicizma u slovenskim zemljama, predvo�eni
Ivanom Suster�i�em i katoli�kim sve�enikom dr. Janezom Ev. Krekom hrvatski prava�i,
izrasli iz liberalnih ideja 19. stolje�a, te�ili su stvara]
250
Sedam desetlje�a suradnje i sporova u politi�koj povijesti Slovenaca i Hrvata
slovensko-hrvatskoga politi�kog savezni�tva radi ostvarenja povoljnih uvjeta za
sudjelovanje u dr�avno-pravnoj reformi Monarhije.
Nakon �to su se austro-ugarske vlasti odlu�ile za aneksiju Bosne i Hercegovine
(1908.), dio slovenskih i hrvatskih politi�ara, katoli�kih i prava�kih
opredjeljenja, podupirao je planove o rekonstrukciji dr�ave i njezinoj unutarnjoj
konsolidaciji. Ulaze�i duboko u pozadinu tih zamr�enih politi�kih procesa autor je
pokazao odli�no poznavanje odnosa unutar Carevinskog vije�a u Be�u, zajedni�kog
parlamenta za zemlje cislaj-tanskog dijela Monarhije, u kojemu se zrcalila sva
slojevitost politi�kih interesa brojnih naroda dr�ave Habsburga. Kao posebno va�an
treba naglasiti Rahtenov doprinos rasvjetljavanju raznih, uglavnom trijalisti�kih
koncepcija, ure�enja polo�aja zami�ljene ju�noslavenske jedinice unutar preure�ene
Monarhije. Uloga prestolonasljednika Franje Ferdinanda d'Este osvijetljena je
brojnim relevantnim, malo poznatim �injenicama koje nam pru�aju �vrst oslonac za
promi�ljanje o dr�avno-pravnim koncepcijama toga nesu�enog vladara.
Hrvatski katoli�ki pokret, koji je odigrao znatnu ulogu u slovensko-hrvatskim
odnosima tijekom prvih desetlje�a 20. st., imao je svoje neposredne uzore i
poticatelje me�u slovenskim sve�enicima i katoli�kim politi�arima i
intelektualcima. Pripadnici Hrvatskoga katoli�kog pokreta, �iji je nastanak
po�etkom 20. st. potaknuo kr�ki biskup dr. Antun Mahni� (Mahni�), porijeklom
Slovenac, prihvatili su kao temelj svoga javnog rada socijalni nauk dr. Kreka. O
Krekovoj iznimnoj popularnosti me�u organiziranim hrvatskim katoli�kim �acima,
budu�im glavnim promicateljima hrvatsko-slovenskog jedinstva na jugoslavenskim
temeljima, svjedo�i i �injenica da je hrvatsko katoli�ko akademsko dru�tvo u Pragu
nosilo njegovo ime. Sna�ni zamah hrvatsko-slovenskog bratstva trebao se
manifestirati i na Prvom hrvatsko-slovenskom katoli�kom kongresu (sastanku)
odr�anom u Ljubljani 1913. godine. Bio je to ustvari �etvrti slovenski i drugi
hrvatski katoli�ki kongres. U njegovu su se radu osobito istaknuli Krekovi u�enici
(vl�. dr. Janko �imrak, Petar Grge�, dr. Velimir De�eli� sin, dr. Rudolf Eckert i
dr.).
Nakon atentata u Sarajevu i izbijanja Prvoga svjetskog rata nastavljena je
intenzivna suradnja vode�ih ljudi Slovenske pu�ke stranke, predvo�ene dr. Krekom i
dr. Antonom Koro�cem, s predstavnicima Hrvatskoga katoli�kog pokreta. Kao rezultat
njihove zajedni�ke akcije nastala je i Rije�ka spomenica, koju su njezini
sastavlja�i uputili papi Benediktu XV. (1915.) s nakanom da im svojim autoritetom
pomogne u rje�avanju dr�av-no-pravnoga polo�aja hrvatskih i slovenskih zemalja
nakon zavr�etka rata. Iako sama Spomenica nije donijela nekoga vidljivog politi�kog
ploda, njezini su autori dr�ali da je bila priprema za Svibanjsku deklaraciju
Jugoslavenskog kluba u Carevinskom vije�u u Be�u (1917.). Iako je Deklaracija
tra�ila ujedinjenje svih ju�noslavenskih zemalja Monarhije na temelju
251
hrvatskoga dr�avnog prava i na�ela narodnosti, a pod �ezlom vladaju Habsbur�ko-
Lorenske dinastije, ona je kao svoj krajnji cilj imala stvai nje samostalne
jugoslavenske dr�ave u �ijim bi se granicama na�li svi S venci, Hrvati i Srbi. Bio
je to jugoslavenski katoli�ki program koji se n zadovoljavao autonomnim polo�ajem
Slovenaca i Hrvata unutar preurec ne Monarhije.
U posljednjim tjednima postojanja Austro-Ugarske Monarhije u Zagi bu je osnovano
Narodno vije�e Slovenaca, Hrvata i Srba, koje je bilo \ hovna vlast za sve
ju�noslavenske zemlje Monarhije. Na �elu toga san izabranog tijela nalazio se prvak
slovenskoga politi�kog katolicizma v Koro�ec, predsjednik (Sve)slovenske pu�ke
stranke. Brojni pripadnici t vatskoga katoli�kog pokreta s odu�evljenjem su
podr�ali rad Narodnog' jeca u njegovu nastojanju da �to prije iza�e iz Austro-
Ugarske Monarhij u�e u novu dr�avu zajednicu, Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca
(191� Tada je jugoslavenska ideologija bila ona �vrsta spona koja je vezivala 1
vatske i slovenske katoli�ke politi�are u njihovu nastojanju da zajedni� rije�e
pitanje dr�avne samostojnosti svojih zemalja.
Od svojih slovenskih uzora hrvatski su mladi katolici, ugledaju�i se : ve�
postoje�u Slovensku pu�ku stranku, tra�ili savjet za organiziranje v. �tite
politi�ke organizacije. Jedan od vode�ih slovenskih katoli�kih poli �ara, Franc
Terseglav, preporu�io je dr. Petru Rogulji, istaknutom katol kom novinaru, da
stranku treba ustrojiti na na�in njema�kog Zentrun Drugim rije�ima, stranka je
trebala biti zasnovana na kr��anskim nat lima, ali nije smjela biti konfesionalna,
tj. isklju�ivo katoli�ka, nego su njezine redove trebali imati pristup i pripadnici
drugih vjeroispovijes Nekoliko mjeseci nakon osnutka Kraljevine SHS osnovana je
upravo 1 kva stranka - Hrvatska pu�ka stranka (1919.).
Jugoslavenska politi�ka zbilja, kako nagla�ava dr. Rahten, �esto je p mu�ivala
dotada uglavnom dobre slovensko-hrvatske odnose. Ranija zaje ni�ka borba za
nacionalnu emancipaciju i ravnopravnost s ostalim sre njoeuropskim narodima pala je
u zaborav, a brojni su prijepori, uvjetova jugoslavenskim politi�kim okvirom,
izbili u prvi plan.
Nadajmo se da nas u budu�nosti �ekaju "zavezni�tva", a ne "delitve".
U Zagrebu, 21. prosinca 2007. Zlatko Matijei
252
Zusammenfassung
BUNDNISSE UND TRENNUNGEN Entvvicklung der slowenisch-kroatischen politischen
Beziehungen in der Habsburgmonarchie 1848-1918
Bei den Forschungen iiber die so genannte "sudslawische Frage" und "jugoslawische
Idee" im 19. und 20. Jahrhundert stellten die Historiker bisher die kroatisch-
serbischen politischen Beziehungen in den Vorder-grund, wahrend sie den slowenisch-
kroatischen Beziehungen viel weni-ger Aufmerksamkeit zukommen lieBen. Somit
entstanden zwar sowohl im monarchistischen als auch im kommunistischen Jugoslawien
zahlreiche VVerke iiber die siidslawische Frage im habsburgischen Kaiserreich, aber
es gibt noch keinen ganzheitlichen Uberblick iiber die slowenisch-kroati-schen
politischen Beziehungen in der Zeit von 1848 bis 1918. Zahlreiche Kapitel in der
Geschichte der slowenisch-kroatischen Beziehungen sind bis heute unerforscht
geblieben, obwohl in den letzten Jahrzehnten des jugo-slawischen Staates zahlreiche
Abhandlungen von kroatischen und slowe-nischen Autoren entstanden sind, die bei
ihrer Behandlung der siidslawi-schen Frage auch die Problematik der slovvenisch-
kroatischen politischen Mitwirkung in der Habsburgermonarchie beriihren.
Mit dem Begriff "jugoslawische Idee" bezeichnen wir den politischen Gedanken, der
auf der Uberzeugung griindet, dass die siidslawischen Vbl-ker - die Slowenen,
Kroaten, Serben und Bulgaren - kulturell und sprach-lich miteinander verwandt sowie
durch gemeinsame wirtschaftliche und politische Interessen verbunden sind. Die
jugoslawische Idee beschrankte sich nicht nur auf die politische Sphare, sondern
umfasste auch die Berei-che der Literatur, Wissenschaft, Kunst und Religion. Sie
druckte sich in nationaler und ubernationaler Form aus, wobei sowohl die Ideologen
als auch die Politiker haufig von einer Position zur anderen wechselten.
253
Die jugoslawische Idee war nicht nur in der Donaumonarchie sonc auch in den anderen
Staaten mit siidslavvischer Bevolkerung (Serb Montenegro und Bulgarien) prasent. In
der dsterreichischen Termin gie setzte sich im 19. Jahrhundert auch der Begriff
"siidslavvische Fri durch. Mit diesem Begriff bezeichnen wir das Problem, den
staatsrec chen Status der Siidslawen zu regeln und ihre nationalpolitischen Fo
rungen zu erfiillen.
Die politischen, kulturellen und wirtschaftlichen Aktivitaten, die fiir die
Griindung einer siidslavvischen staatlichen Gemeinschaft eins ten, bezeichnen wir
als "jugoslawische Bewegung". Es gab unterschi( che Formen, die von mehreren
nationalen Zentren aus wirkten, vor al jedoch aus Laibach (Ljubljana), Agram
(Zagreb) und Belgrad (Beogi Bis zum Ersten VVeltkrieg setzte sich die Mehrheit der
slowenischen kroatischen Politiker fiir eine vervvaltungsmaBige oder staatsrechtl
Unabhangigkeit unter dem Habsburger-Zepter ein. Dieses Konzept fii ne Vereinigung
der Siidslawen vvidersprach aber vollkommen den Be hungen Serbiens, das danach
strebte, sich als "sudslawisches Piemont die Spitze der jugoslawischen Bewegung zu
stellen.
Die kroatische nationale Bewegung begann in der ersten Halfte 19. Jahrhunderts und
zwar zunachst auf literarischem Gebiet. Sie koi sich auf die reiche
staatsrechtliche Tradition der Kroaten stiitzen. E wichtig, dies zu betonen, da
sich die Mehrheit der kroatischen nation Fiihrungsspitze bis zum Zerfall der
Donaumonarchie bei der Defini der nationalpolitischen Ziele und bei der Gestaltung
der staatsrechtlk Programme auf das historische Staatsrecht berief. Im Unterschied
zu Slowenen, die ein tvpischer Fali fiir ein Volk ohne eigene staatliche Ti tion
und fast ohne nationalgesinnte Aristokratie waren, bauten die K ten bereits im
Mittelalter einen machtigen Staat auf.
In der ersten Halfte des 19. Jahrhunderts, als die kroatische nati le Wiedergeburt
begann, hatte Kroatien innerhalb Ungarns einen a nomen Status. GemaB der alten iura
municipalia hatten der Banus das Gericht ihren Sitz in Agram, wo auch der
kroatische Landtag -"Sabor" - tagte. Kroatien hatte keine eigene Landesregierung,
da es 1779 den ungarischen Behorden unterworfen war, mit Ausnahme dei litarischen,
finanziellen und auBenpolitischen Angelegenheiten, wofii: Hauptregierung in Wien
zustandig war. Das wichtigste munizipale R war sicherlich die Definition des
Territoriums des �dreieinigen Kc reichs", das de iure Kroatien, Slavvonien,
Dalmatien und die Militargr umfasste. Jedoch war das �dreieinige Konigreich" de
facto nur auf d� genannte "Zivilkroatien" begrenzt, d. h. auf Kroatien und
Slavvonien. matien war seit 1797 Wien direkt unterstellt. Istrien, wo die Mehrh
bevolkerung Kroaten und Slowenen bideten, gehbrte nie zum �dreiein Konigreich";
Fiume (Rijeka) war seit 1776 als corpus separatum direfc
254
Zusammenfassung: Biindnisse und Trennungen
Ungarn angeschlossen. Von den kroatischen Siedlungsgebieten gehorte auch das
Zwischenmurgebiet (Medjimurje) zu Ungarn.
Eines der Hauptziele, das die Verfechter der kroatischen nationalen VViedergeburt
in der ersten Halfte des 19. Jahrhunderts verfolgten, war die Bildung einer
einheitlichen Schriftsprache fiir alle Kroaten. Die Tra-ger der so genannten
"illvrischen" Bewegung wollten aber auch eine ein-heitliche Sprache fiir alle
Siidslavven. Der Illvrismus gilt als erste Form der jugoslawischen Idee in der
Geschichte. Das Zentrum der Bewegung, das in der Anfangsphase auf Kroatien und
Slavvonien begrenzt war, war Agram. Zunachst ging es um eine geistige Stromung mit
ausgesprochen literarischem Charakter, spater aber entwickelte sie sich immer mehr
zu einer politischen Bewegung.
Die illyrische Bevvegung entstand unter dem Einfluss der panslavvisti-schen Lehre
des beriihmten Dichters Jan Kollar und seines Konzepts der "slawischen
VVechselseitigkeit" auf der Grundlage von vier Schriftspra-chen. Der Illyrismus
griindete vor allem auf den Thesen dalmatinischer Historiker aus dem 17.
Jahrhundert, die behaupteten, dass die antiken Illyrer auf dem Balkan Slawen waren.
Der Griinder der illyrischen Bevvegung war Ljudevit Gaj. Als Philosophiestudenten
an der Grazer Uni-versitat in den Jahren 1826-1829 beeinflusste ihn zunachst der
"Pan-kroatismus" von Pavao Ritter Vitezovi�. Dieser nannte in seiner Schrift
Croatia rediviva von 1700 die Lander mit slovvenischer Bevolkerung -Krain, Karnten
und die Steiermark - "Croatia Alpestris". Die These von Vitezovi� von den Slovvenen
als "Alpenkroaten" iibernahm auch Gaj, was auch in seinem beriihmten Gedicht
Horvatov sloga i zjedinjenje von 1833 zum Ausdruck kam, in dem er die Slovvenen als
"Bergvolk" bezeichnete. In den darauf folgenden Jahrzehnten finden wir bei
zahlreichen kroatischen Politikern die oben genannte These iiber die Slowenen als
"Berg-" bzw. "Alpenkroaten" vvieder. Im politischen Wortschatz wurde dieser Begriff
auch noch im 20. Jahrhundert verwendet.
Ahnlich wie bei der kroatischen nationalen Bevvegung war auch die slowenische
nationale VViedergeburt zunachst rein literarischer Natur. Bei den Slovvenen jedoch
gab es, im Unterschied zu den Kroaten, wo der Adel eine bedeutende Rolle bei der
nationalen VViedergeburt spielte, keine eigene Aristokratie. Auch das Burgertum
druckte sich vvahrend der Vormarz-periode meistens immer noch auf Deutsch aus,
sodass sich die slovveni-sche Sprache auf die landliche Bevolkerung und vvenige
gebildete Leute beschrankte. Hier iibervvogen die Geistlichen, die schon von Anfang
an die Hauptstiitze der slovvenischen nationalen Bevvegung vvaren. Zunachst
beschrankte sie sich auf eine Handvoll Gebildeter, die sich fiir die Gestal-tung
der slovvenischen Schriftsprache und ihre Durchsetzung im offent-lichen Leben
einsetzten. Darunter ist besonders der so genannte "Zois-Kreis" zu ervvahnen.
255
Aus dem Zois-Kreis kam auch Bartholomaus Kopitar, der in den folg den Jahren der
einflussreichste Slowene im osterreichischen Kaiserre war. Er war ab 1810 Zensor
fiir slawische und neugriechische Literai sowie Kustos in der VViener
Hofbibliothek. Bereits ein Jahr zuvor ersch seine Grammatik der slaivischen Sprache
in Krain, Karnten und der S, ermark, die erste moderne vvissenschaftliche
slowenische Grammatik. 1 pitar gilt auch als geistiger Vater des "Austroslawismus",
den er 1810 seiner Schrift Patriotische Phantasien eines Slawen begriindete. Er v
trat den Standpunkt, dass Osterreichs Mission darin bestehe, die W� slawen
kulturell zu fiihren. Kopitar entwickelte die so genannte "pan nische Theorie",
wonach die Heimat der altkirchenslawischen Sprache < fruhmittelalterliche Pannonien
war. Seiner Meinung nach ahnelte Sloi nisch am meisten dem Altkirchenslawischen.
Mit seinen Thesen iibte einen groBen Einfluss auf den fuhrenden serbischen
Intellektuellen \ Stefanovi� Karad�i� aus, als dieser die Grammatik und das
VVorterbi der serbischen Sprache schrieb. Im Einklang mit seinem austroslawiscl
Konzept wollte Kopitar die Serben dem russischen politischen und kul rellen
Einfluss entziehen und sie mit Osterreich verbinden. Genauso i Vuk zahlte er die so
genannten "�tokawischen" Kroaten zu den Serb die "kajkawischen" Kroaten jedoch
betrachtete er als Slovvenen. Das L vvenentum hatte seiner Meinung nach zvvei
Kulturzentren: Laibach \. Agram. Der Durchbruch des Illyrismus in Kroatien jedoch
zerstorte s Konzept, daher vvar er ein heftiger Gegner dieser Bevvegung.
Trotz Kopitars VViderstand begeisterten sich auch einige slovvenisi Literaten und
Publizisten fiir den Illyrismus. Der bedeutendste unter nen vvar der steirische
Dichter Stanko Vraz. Er zahlte sicherlich zu c talentiertesten Schopfern der
slovvenischen romantischen Dichtung, je ch hatten die kulturellen Kreise in Laibach
kein Verstandnis fiir se Gedichte, die er im einheimischen Dialekt schrieb. Nachdem
er sich U zum ersten Mal mit Gaj getroffen hatte, vvurde er aktives Mitglied der
yrischen Bevvegung und zog auch bald darauf nach Agram. Im Jahre 11 hbrte er auf,
Gedichte auf Slovvenisch zu schreiben, und beschloss, nur ch in "illyrischer
Sprache" zu dichten.
In der Steiermark und in Karnten gab es mehr Anhanger des Illyi mus als in Krain.
Zu den Gegnern des Illyrismus gehorte auch der lav; tinische Bischof Anton Martin
Slom�ek, eine allgemein anerkannte l toritat. Den entscheidenden Schlag gegen die
slovvenischen Anhanger i Illyrismus fuhrte aber der Dichter France Pre�eren.
Zusammen mit d literarischen Theoretiker Matija Cop machte er es sich zur
Hauptaufga die slovvenische Sprache fiir die Poesie nach den MaBstaben fiir eine e
vvickelte europaische Literatur zu kultivieren.
Wien und Graz vvaren als Universitatsstadte zwar die ganze Zeit b durch vvichtige
Brennpunkte fiir die slovvenischen politischen Ideen,
256
Zentrum der slovvenischen nationalen Bevvegung setzte sich jedoch Laibach durch,
die Hauptstadt des Herzogtums Krain. Hier wirkte in den vierziger Jahren des 19.
Jahrhunderts der Kreis um Janez Bleiweis, der bald zur fuhrenden slovvenischen
politischen Autoritat vvurde. Bleivveis, von Beruf zvvar Tierarzt, vvurde im Jahre
1842 zum Sekretar der Krai-nischen Landvvirtschaftsgesellschaft ernannt. Im darauf
folgenden Jahr iibernahm er auch die Redaktion der Zeitung Kmetijske in rokodelske
novice, durch die er das Nationalbevvusstsein in der slovvenischen landlichen
Bevolkerung festigte. Er bevorzugte die patriotischen Gedichte von Jovan Vesel
Koseski, der damals trotz Pre�erens Werk als beruhmtester slovve-nischer Dichter
galt. In einem von Koseskis Gedichten, die dieser bei der Ankunft von Kaiser
Ferdinand I. in Laibach im Jahre 1844 dichtete, er-schien zum allerersten Mal auch
der Name � Slovenja (Slovvenien). Vier Jahre spater, vvahrend der Marzrevolution,
vvurde dies auch die Bezeich-nung fiir das erste slovvenische politische Programm.
Am 21. Marz 1848 machten die Wiener Jugoslavjani (Jugoslavven) - die kroatischen
und slovvenischen Intellektuellen - einen Aufruf, mit dem sie die Kroaten
aufforderten, sich dem ungarischen Druck zu vvidersetzen. Gleichzeitig aber setzten
sie sich fiir eine politische Verbindung zvvischen den Kroaten, Slovvenen und den
Serben aus der Wojwodschaft ein, vvobei Kroatien dabei die Hauptrolle iibernehmen
solite. In Agram begann schon am nachsten Tag die "groBe Nationalversammlung", die
sich fiir die Verei-nigung von Kroatien-Slavvonien mit Dalmatien und der
Militargrenze ein-setzte. Die kroatischen Nationalen verlangten ebenfalls, dass das
dreieini-ge Konigreich diejenigen Teile des ehemaligen Reichs zuruckerhalte, die
sich damals unter ungarischer oder osterreichischer Herrschaft befanden.
VVahrscheinlich dachten die Versammelten dabei an das Zvvischenmurge-biet, Istrien
sovvie auch an Teile des slovvenischen ethnischen Gebiets.
Die slovvenischen Nationalen schrieben vvahrend der Marzrevolution das Programm des
"Vereinigten Slovvenien", an dem sie in unterschied-licher Form bis zum Zerfall der
Monarchie festhielten. Das Programm entstand in mehreren Zentren zugleich, und
zvvar in Wien, Laibach, Gorz und Klagenfurt, aber es gab unterschiedliche Versionen
davon. Sein Hauptanliegen vvar, dass sich auf der Basis des ethnischen Prinzips
alle Slovvenen in Krain, in der Steiermark, in Karnten, Gorz, Istrien und Triest zu
einem einheitlichen Konigreich im Rahmen des Habsburger-reichs zusammenschlieBen.
Das Programm des Vereinigten Slovveniens formulierte als erster der Klagenfurter
Domkaplan Matija Majar Ziljski, der auch die Petition zu-sammenstellte, vvelche die
Slovvenen an Kaiser Ferdinand schicken soll-ten. Die Petition vvurde am 11. April
1848 in Gajs Novine veroffentlicht. Fiir die kroatischen Leser vvar insbesondere
Punkt 3 von Interesse, vvo die Bitte ausgedruckt vvurde, dass die Slovvenen "mit
den, der kaiserlichen
257
Dvnastie stets treuen und ritterlichen Briidern in Kroatien, Slawoni und Dalmatien
die wahre Verbindung eingehen". Majars entgegenko mende Haltung fiir eine
Verbindung mit den Kroaten entsprang seir Begeisterung fiir die illvrische
Bevvegung. Aber der lavantinische Biscl Slom�ek kritisierte Majar in einem seiner
Briefe vom 19. April 1848 u schrieb auch den beriihmten Satz: "Wir vvollen
bsterreichische Slovven bleiben, ohne dem deutschen Bund oder dem Kroatentum
anzugehbren
Der neu ernannte kroatische Banus Josip Jela�i� berief fiir den 5. Ji 1848 eine
Sitzung des Sabors des dreieinigen Konigreichs in Agram e Die Kroaten luden auch
die Slovvenen ein, da sich diese in Bezug auf d Plan iiber die Versohnung mit den
Ungarn auch das Recht vorbehielti mit den ehemaligen kroatischen Landern "die alte
politische Verbindur zu erneuern. Unter diesen Landern vvurden auch die "kroatisch-
slovve sche (vvindische) Landschaft", d. h. Teile der Sudsteiermark und Kraj sovvie
einige Orte in Istrien genannt. Im Plan vvurde zvvar der Wuns ausgedriickt,
Kroatien solle sich mit Krain, der Untersteiermark und d restlichen Kronlandern mit
slovvenischer Bevolkerung vereinen, jede mit dem Zusatz, dass diese Vereinigung
fiir die Integritat des bsterreic schen Staates nicht von Nachteil sein diirfe.
Dieser Plan vvar vviderspruchlich. Der Groflteil der kroatischen P< tiker begruBte
eine Vereinigung der kroatischen Lander auf der Grui lage des historischen Rechts.
Dieses deekte aber auch die ethnisch nii kroatischen Gebiete ab. So proklamierten
die kroatischen Politiker av einige Teile von Krain und der Steiermark als
historisches kroatiscl Gebiet. Am haufigsten nannten sie Mottling (Metlika) und
Cilli (Cei Dagegen griindete ihr Konzept von einem siidslavvischen Staat auf di
Vblker- bzvv. Naturrecht. Falls sich eine Vereinigung mit den slovveniscl Landern
und der serbischen VVojvvodschaft bilden solite, vvaren die kroj schen Nationalen
bereit, ethnisch auf das slovvenische Gebiet zu verzi ten. Ahnliches galt auch fiir
Srijem, das historisch zu Kroatien gehb und ethnisch grbBtenteils serbisch vvar.
Nach der Revolution und der Einfuhrung des Neoabsolutismus wir] die Fiihrung der
slovvenischen und kroatischen nationalen Bevvegung neut nur auf kulturellem Gebiet,
ihre politischen Aktivitaten reduzie sie vvegen des Regierungsdrucks auf Aussagen
in den Zeitungen, wie Siidslaivische Zeitung, Slavenski jug und Jugoslavenske
novine. AuBerd vvurde es in dieser Zeit auch zur festen Gevvohnheit, dass die
kroatiscl Nationalen an den slovvenischen Feierlichkeiten teilnahmen und die L
vvenen deren Besuche ervviderten.
Die bedeutendsten Ereignisse vvaren die Teilnahme der slovveniscl Nationalen an den
Feierlichkeiten am 25. November 1866 in Agram i lasslich des 300. Todestages von
Nikola Subi� Zrinvi und am 9. Juni 18 als etvva 600 kroatische Nationale am Tag der
Krbnung von Franz Jost
258
zum Konig von Ungarn demonstrativ nach Laibach anstatt nach Budapest reisten. Bei
dieser Gelegenheit unterstrichen die kroatischen Nationalen, dass die Slovvenen und
Kroaten "eine Nation gleichen Blutes und gleicher Sprache" seien. Sie setzten sich
alle fiir eine vveitere Festigung der politischen Beziehungen ein. Der Ausgleich,
den Franz Joseph mit der unga-rischen politischen Elite schloss, vvar fiir die
Kroaten ein Beweis dafiir, dass der Kaiser vvieder einmal ihre Hilfe durch die
beruhmte Kavallerie von Jela�i� vvahrend der Revolution von 1848/49 vergessen
hatte. Anstatt dass sich die Monarchie zu einer Foderation der Volker entvvickelte,
vvie sie sich die slovvenischen und kroatischen Politiker vvunschten, verankerte
die Verfassung im Dezember 1867 das dualistische Svstem. Dieses teilte die
Sudslavven zvvischen Cisleithanien bzvv. Osterreich und Transleitha-nien bzvv.
Ungarn auf.
Das dualistische Svstem erschvverte den bereits begonnenen slovve-nisch-kroatischen
politischen Zusammenschluss betrachtlich, konnte ihn aber nicht aufhalten. Ende der
Sechzigerjahre des 19. Jahrhunderts er-griffen bei der Kontaktaufnahme mit den
slovvenischen Politikern die so genannten "Jungslovvenen", die sich um die Zeitung
Slovenski narod ver-sammelten, die Initiative. Die Jungslovvenen zeichneten sich
durch ihre kritische Einstellung zur konservativen Politik der Fuhrung der
Nationalen Partei um Bleivveis aus. Sie verlangten, dass die Partei die Erfiillung
der slovvenischen nationalen Forderungen entschiedener durchsetze. Die
Jungslovvenen setzten sich, auBer fiir die Realisierung des Programms des
Vereinigten Slovveniens, auch fiir die Verbindung mit den kroatischen Ge-bieten im
Rahmen der siidslavvischen staatlichen Einheit ein.
Der pragnanteste Vertreter dieser Einstellung vvar der Dichter Josip Jur�i�, der am
15. Oktober 1870 in der Zeitung Slovenski narod den beriihmten Leitartikel Slovenci
in Hrvati schrieb. Darin gab er zu beden-ken, dass den Slovvenen die Gefahr der
Germanisierung und Italienisie-rung drohe und sie sich daher an das "sichere
Kroatentum" und dariiber hinaus "an das andere Sudslavventum anlehnen sollten".
Jur�i� bezeich-nete die Slovvenen als Vorposten des Siidslavventums im Kampf gegen
den deutschen Vormarsch in Richtung Osten. Dabei beklagte er, dass sich die
kroatischen Nationalen zu vvenig fiir die slovvenischen Verhaltnisse inter-
essierten. Eine VVoche spater veroffentlichte er unter dem gleichen Titel noch
einen vveiteren Leitartikel zur Unterstiitzung der Idee der Vereinigung der
slovvenischen und kroatischen Gebiete in einer staatlichen Einheit. Er betonte,
dass die Slovvenen und Kroaten in Zukunft dem Druck der Germanisierung,
Italienisierung und Madjarisierung nur vviderste-hen konnten, indem sie sich mit
vereinten Kraften dagegen auflehnten. Er vvar aber dagegen, dass die Slovvenen
zugunsten der Bildung einer ein-heitlichen "jugoslavvischen Nation" auf ihre
Schriftsprache verzichteten.
259
Der kroatische Publizist und einer der angesehensten nationalen Fii rer in
Zivilkroatien, Matija Mrazovi�, unterstiitzte Jur�i�' Einstellu in Bezug auf die
Griindung einer jugoslawischen Staatseinheit. Zu d sem Zweck berief er fiir den 7.
und 8. November 1870 eine Sitzung � slovvenischen, kroatischen und serbischen
Politiker nach Sissek (Sisa das damals zur Militargrenze gehorte. Dort vvurde ein
Entvvurf fiir d staatsrechtliche Programm verabschiedet, der eine Vereinigung der
slov nischen Gebiete in Slovvenien vorsah. Danach solite es sich aber zu eir
Fbderation mit dem dreieinigen Konigreich verbinden, das Kroatien, S vvonien,
Dalmatien, die Militargrenze und Fiume zu umfassen hatte. I Foderation Slovveniens
und des dreieinigen Konigreichs solite sich schli( lich mit Ungarn zur Realunion
vereinen.
Auf der Grundlage der Gesprache in Sissek fand in Laibach vom 1.1 zum 3. Dezember
desselben Jahres der erste Kongress der sudslavviscb Politiker der Monarchie statt.
Bei diesem Treffen vvurde das erste geme: same kroatisch-slovvenische Programm
verabschiedet. Den Schvverpuri bildete die nationale Einheit der Sudslavven, die in
der Monarchie unl verschiedenen Namen wie Slovvenen, Kroaten und Serben lebten. Um
c nationale Existenz zu gevvahrleisten, miissten sie alle ihre moralisch und
materiellen Krafte vereinen, um die Einheit in den Bereichen Lite; tur, VVirtschaft
und Politik zu verstarken. Ebenso vvurde hervorgehob� dass die osterreichisch-
ungarischen Sudslavven ihren "Briidern", mit ( nen sie sich als ein Volk fiihlten,
iiber die Grenzen der Monarchie hina helfen vviirden. Die osterreichisch-
ungarischen Regierungskreise dacht jedoch nicht daran, diese Forderungen zu
erfiillen. Noch mehr: Ein grol Teil der deutschen und ungarischen Politiker
bezeichnete den Kongre als "panslavvistisch" und staatsfeindlich.
In den Siebzigerjahren des 19. Jahrhunderts festigte sich die Verb: dung der
slovvenischen Nationalen mit den deutschen Konservativen, \ allem mit dem
konservativen Aristokraten und ehemaligen Ministerp: sidenten Karl Graf Hohenvvart.
In der Ara Taaffe entsagten die slovve schen Abgeordneten aus taktischen Grunden
den radikalen Forderung und gaben sich mit geringen Regierungskonzessionen
zufrieden. Dar vvar es natiirlich von ihnen kaum zu ervvarten, dass sie die
politische V einigung mit den Kroaten oft in den Mittelpunkt stellten.
Trotzdem gab es auch in den Siebziger- und Achtzigerjahren des '. Jahrhunderts
einige Auftritte slovvenischer Abgeordneter, die das dualis sche Svstem als
Hindernis fiir die Verbindung von Slovvenen und Kroat sahen. Diese Solidaritat mit
den Kroaten kam vor allem bei der Okkuj tion von Bosnien und der Herzegovvina zum
Ausdruck, die von Osterreii Ungarn gemaB der Vereinbarungen auf dem Berliner
Kongress im So mer 1878 besetzt vvurden. Josip Vo�njak sprach bereits am 6. Novemt
1876 nach dem Ausbruch des antiturkischen Aufstandes in Bosnien u
260
Zusammenfassung: BUndnisse und Trennungen
der Herzegowina im Wiener Parlament die beriihmten Worte: "Blut ist nicht VVasser",
wenn es sich um das Schicksal der Sudslavven im Osmani-schen Reich handelt. Er
bezichtigte den Auflenminister Gyula Graf An-drassy, auf dem Balkan eine
"Zigeunerpolitik" zu fiihren.
Nach Meinung der slovvenischen und kroatischen Politiker miissten Bosnien und die
Herzegovvina mit den restlichen siidslavvischen Landern der Monarchie vereint
vverden. Das lehnten die Deutschnationalen ent-schieden ab, die sich im Linzer
Programm von 1882 fiir eine endgiiltige Eingliederung von Dalmatien sovvie Bosnien
und der Herzegovvina in die ungarische Reichshalfte eingesetzt hatten. Was die
Lander mit slovveni-scher Bevolkerung betraf, so forderten sie, dass sie den
"deutschen Cha-rakter" beibehielten. Der deutschnationale Abgeordnete Julius
Derschat-ta aufierte am 12. April 1886 im Reichsrat, dass das deutsche Volk einen
freien Zugang zur Adria behalten miisse und vverde, auch vvenn der Weg zum
Karstgebiet iiber ein "Alpenkroatien" fiihre (vvobei er das slovvenische Gebiet
meinte).
Die slovvenischen Abgeordneten konnten dies naturlich nicht still-schvveigend
hinnehmen. Am 3. Mai 1887 setzte sich Lavoslav Gregorec in einer ausfuhrlichen Rede
im Reichsrat fiir die Vereinigung der siidslavvischen Gebiete der Monarchie ein. Er
unterstrich, dass fiir die Jugoslavven - die Serben, Kroaten und Slovvenen - die
Tage des Dualismus und des ungarischen Chauvinismus gezahlt vvaren. Osterreich
miisse seiner Meinung nach das Interessengebiet bis nach Saloniki ausdehnen, jedoch
sei die Voraussetzung fiir eine solche Politik die Griindung eines "osterreichi-
schen siidslavvischen Vervvaltungsgebietes". Diesen Standpunkt vviederhol-te
Gregorec auch in seiner Rede vom 17. April 1890, als er sich zunachst fiir die
Vereinigung der slovvenischen Teile Karntens und der Steiermark mit Krain und dem
Kiistenland zu einem slovvenischen Vervvaltungsgebiet einsetzte, das daraufhin mit
dem kroatischen dreieinigen Konigreich ver-einigt vverden miisse. Fiir einen
solchen Zusammenschluss sprachen seiner Meinung nach sovvohl Griinde, die aus dem
nationalen und aus dem kroatischen historischen Recht hervorgingen, als auch
strategische Argumente. Dabei betonte er, dass das siidslavvische
Vervvaltungsgebiet eine lebendige Mauer vor den Schlagen der italienischen
Irredenta, vvelche die Position der Habsburgermonarchie an der Adria ernstlich
bedrohe, dar-stellen vvurde.
Bei der Verbreitung der jugoslavvischen Idee in Kroatien spielten die beiden
fuhrenden Historiker Ivan Kukuljevi� und Franjo Ra�ki eine vvich-tige Rolle. In der
Leitung der Nationalen Partei gesellte sich auch Josip Juraj Strossmayer, der
Bischof von Djakovo, zu ihnen, der 1861 in Agram die Jugoslavvische Akademie der
Wissenschaften und schonen Kiinste ge-griindet hatte. Die Nationale Partei
vereinigte vor allem die liberal ori-entierte biirgerliche Elite. Die Ideologie des
Jugoslavventums, vvelche die
261
Parteifiihrung vertrat, hatte ubernationalen Charakter. Das bedeul dass sie die
nationale Eigenart der Kroaten, Slowenen, Serben und E garen nicht ablehnte. Sie
setzte sich fiir eine allmahliche Annaherung siidslavvischen Schriftsprachen ein.
Das politische Ideal der Anhanger der Nationalen Partei vvar die Gr dung der
jugoslavvischen Fbderation. Ihrer Meinung nach lag aber die Ziel noch in sehr
vveiter Ferne und konnte nur allmahlich vervvirkli vverden. Zunachst einmal miisste
eine so genannte "geistige" Vereinigi geschaffen vverden, und zvvar durch eine
einheitliche Sprache in den '. reichen Literatur und VVissenschaften. Die
politische Vereinigung vvii dann in drei Phasen verlaufen. Zuerst einmal aber
miisste sich jede� s slavvische Volk als nationalpolitische Einheit konstituieren.
Die siidsla schen Volker in der Habsburgermonarchie miissten sich zur foderatr
Gemeinschaft um Kroatien vereinen. Das andere "siidslavvische Piemo vvare Serbien,
sodass sich nach dem moglichen Zerfall der Habsburg monarchie ein unabhangiger und
foderativer jugoslavvischer Staat bik konnte.
Der durch die so genannte Nagodba von 1868 eingefiihrte subduali sche Status des
kroatischen dreieinigen Konigreichs vvar naturlich v entfernt von den
Idealvorstellungen der meisten kroatischen Politiker. doch vvar es unmoglich, bei
den damaligen politischen Verhaltnissen mi zu erreichen, insbesondere auch deshalb,
da auch Franz Joseph unbai herzig Druck auf die Kroaten ausiibte und von ihnen
verlangte, dass sich mit der ungarischen politischen Elite einigten. Zahlreiche
kroatis* Politiker verloren somit ihren letzten Funken Hoffnung, dass die Ha
burgerdvnastie ihnen irgendvvann einmal die Vereinigung der kroatiscl Lander
erlauben vverde.
Bereits auf der Versammlung des kroatischen Sabors im Jahre \i traten auBer den
Vertretern der Nationalen Partei und der hungarop len Unionisten-Partei auch die
politischen Publizisten Ante Star�evi� i Eugen Kvaternik auf. Sie erregten durch
ihre Forderung nach einer sol tigen Griindung eines unabhangigen kroatischen Staats
auf der Gru lage des historischen Rechts groBe Aufmerksamkeit. Ihr Auftritt ha
vveittragende Folgen fiir die kroatische Politik. Star�evi� und Kvateri vervvarfen
die jugoslavvische iibernationale Idee und stellten ihr ein gr kroatisches
unitaristisches Konzept gegeniiber. Die so genannte "Prav; Bevvegung", die von
ihnen gegriindet und als Rechtspartei organisi vvurde, entvvickelte sich in den
folgenden Jahrzehnten zur vvichtigsten tionalpolitischen Ausrichtung in Kroatien.
Star�evi� und Kvaternik setzten sich in ihren Abhandlungen fiir eii unabhangigen
kroatischen Staat ein, der sovvohl gegeniiber Osterreich auch gegeniiber Ungarn
souveran vvare. Mit beiden solite ihn nur die F sonalunion des Herrschers
verbinden. Die kroatische Heimat solite n<
262
Star�evi�' Vorstellungen auch die slovvenischen Gebiete umfassen. Uber-haupt vvaren
seiner Meinung nach die Slovvenen als "Bergkroaten" ein Teil der kroatischen
politischen Nation. Star�evi� begriindete die Zugehorigkeit der Slovvenen zum
kroatischen Staatsrecht mit der Definition aus der Pragmatischen Sanktion des
kroatischen Sabors von 1712, die es den Habsburgern erlaubte, iiber Kroatien zu
regieren, unter der Bedin-gung, dass sie gleichzeitig auch iiber die Steiermark,
Krain und Karnten herrschten.
Es ist interessant, dass auch Ra�ki als Chef der Nationalen Partei versuchte, die
Zugehorigkeit der slovvenischen Gebiete zum dreieinigen Konigreich
vvissenschaftlich zu begriinden. Dabei stiitzte er sich unkri-tisch auf die altere
geschichtliche Literatur und kam zu dem falschen Schluss, dass auch die
Untersteiermark, Siidkrain ("Sitz der VVeiBkroa-ten") und Istrien zum
mittelalterlichen kroatischen Konigreich gehbrten. Auch sein Kollege Kukuljevi�
forderte, dass der Kbnig "nach eingesesse-nem Recht und auf Grund des
Verfassungsrechts" dem dreieinigen Konigreich die Bezirke Mottling (Metlika) und
Tschernembl (�rnomelj) in Krain zuriickgebe.
Ende April 1861 diskutierte man auch im Sabor iiber die Riickkehr der "verlorenen"
Gebiete des dreieinigen Konigreichs. Im Bericht des Verifi-zierungsausschusses
�tand, dass folgende Bezirke ihre Vertreter in den Sabor schicken miissten. Von den
Krainer Bezirken vvaren es: Mottling, Tschernembl, Reifnitz (Ribnica) und
Rudolfsvvert (Novo mesto) sovvie der-jenige Teil der Steiermark zvvischen den
Flussen Save und Drau, der einst zum Komitat Zagorje gehorte. Der Ausschuss schlug
dem Sabor vor, Franz Joseph zu bitten, die oben ervvahnten Teile des slovvenischen
ethnischen Gebiets mit Kroatien zu vereinigen. Ein Sonderauschuss, zu dem auch
Kukuljevi� und Ra�ki gehbrten, stellte am 1. Mai die an den Herrscher gerichtete
Adresse iiber die territoriale Integritat des dreieinigen Konigreichs zusammen.
Jedoch vverden darin nur die "Gegend Mottling" und "der Teil der Steiermark von der
anderen Seite des Sotla-Flusses, der einst zum Komitat Zagorje gehorte", ervvahnt.
Bereits im nachsten Jahr korri-gierte Ra�ki seine These iiber die Zugehorigkeit der
Untersteiermark zu Kroatien, vvahrend spater fiir Mottling vvissenschaftlich
bestatigt vvurde, dass es bis Ende des 12. Jahrhunderts tatsachlich zu Kroatien
gehorte.
Die Nationale Partei stellte jedoch nach der Auflbsung des Sabors kei-ne
Forderungen mehr betreffend die Eingliederung der genannten Teile des slovvenischen
ethnischen Gebiets. Sie ging in den folgenden Jahren da-von aus, dass sich die
Slovvenen bereits als selbstandiges Volk geformt hat-ten, und daher sei die
Bezugnahme auf die historischen Rechte des dreieinigen Konigreichs gegeniiber dem
slovvenischen Gebiet nicht angemessen und sie schade auch den siidslavvischen
Interessen. In diesem Sinne kriti-sierte sie die Star�evi�-These von den Slovvenen
als "Bergkroaten".
263
Die slowenischen Politiker waren zunachst von der Einladung Prava�i, in den Rahmen
des kroatischen Konigreichs "zuruckzukehr iiberhaupt nicht begeistert. Auch die
territorialen Forderungen, den e maligen Militargrenzdistrikt Sichelburg (�umberk)
sowie die Gemeii Marienthal (Marijindol), die nach der Auflosung der Militargrenze
ai das Herzogtum Krain forderte, an Kroatien anzugliedern, wirkte sich den
slovvenischen Politikern negativ aus. Die Bezirke Sichelburg und I rienthal
gehorten bis 1746 zum Herzogtum Krain und wurden dam Teil der Militargrenze. Mit
dem Gesetz von 1871 vvurden beide Be: ke ausdrucklich aus der Inkorporation der
aufgelosten Militargrenze Kroatien herausgenommen, rein provisorisch vvaren sie
aber der kro; schen Zivilregierung untergeordnet. Bis zum Zerfall von Osterreich-1
garn blieben sie jedoch ein Streitobjekt zvvischen VVien und Budapest b Laibach und
Agram.
Der Krainer Landtag vvollte den Forderungen der ungarischen Rej rung und des
kroatischen Sabors nicht nachgeben. Die letzten beiden g J3en Diskussionen im
Krainer Landesparlament iiber die Zugehorigke frage von Sichelburg und Marienthal
gab es am 22. Januar und an Februar 1896. Der Hauptbefurvvorter der Krainer Rechte
vvar Karei Kl der Vorsitzende der Katholischen nationalen Partei. Klun richtete
sic! seiner Rede nicht gegen die Kroaten, sondern kniipfte sich die Madja: vor. Er
vervvies darauf, dass sie sich Fiume, das einst (von 1471 bis 17 ebenfalls zu Krain
gehorte, bereits auf ahnliche Art angeeignet hatt Der Chef der Katholischen
nationalen Partei vvar dazu bereit, Sichelbi den Ungarn nur gegen eine bestimmte
Entschadigung abzutreten, auf den Fali verlangte er aber Marienthal.
Der Vorsitzende der Nationalen fortschrittlichen Partei Ivan Tav gab zvvar zu, dass
die strittigen Bezirke historisch gesehen zu Krain horten, ethnisch gesehen jedoch
kroatisch vvaren und die Bevolkerr gravitiere auf die kroatische Seite. Tav�ars
nachgiebige Haltung in ] zug auf die kroatischen Forderungen vvar auf die
ausgezeichneten Be; hungen zu den Prava�i zuruckzufuhren. Er nahm haufig an ihren \
sammlungen teil und vvar mit seinen Trinkliedern bei der kroatiscl Rechtspartei
sehr beliebt. Im Unterschied zu Tav�ar arbeitete sein Par kollege Ivan Hribar mehr
mit Star�evi�' Opponenten von der Nationa Partei zusammen. So hatte Hribar, nach
eigener Aussage, in seiner W nung ein Bild von Strossmaver hangen, vvahrend Tav�ar
demonstrativ Star�evi�-Bild aufhangte.
Im Jahre 1892 schloss die Rechtspartei ein Abkommen mit der Stre mayer-Partei und
verabschiedete 1894 ein gemeinsames staatsrechtlicl Programm. Dieses forderte die
Vereinigung der kroatischen Lander i Bosnien und Herzegovvina zu einem
Staatskorper, der Ungarn gleich stellt und im Rahmen der Habsburgermonarchie vvare.
Das Progran
264
Zusammenfassung: Bundnisse und Trennungen
schloss die slovvenischen Gebiete nicht mit ein, es enthielt lediglich das Ver-
sprechen, dass die Unterzeichner "mit aller Kraft auch die Bemiihungen der
slovvenischen Briider unterstiitzen vverden und dass sich dann auch die
slovvenischen Lander an diesen Staatskbrper angliedern vverden". AuBer von einem
Teil der Rechtspartei um Dr. Josip Frank (die nach ihm pejora-tiv genannten
"Frankovci") vvurde ein so definiertes Programm auch von einem Teil der
dalmatinischen Prava�i unter der Fiihrung des Geistlichen Ivo Prodan verurteilt.
Diesen storte vor allem die Tatsache, dass Karnten, die Steiermark und Krain aus
dem Programm ausgenommen vvaren.
1895 kam es unter den Prava�i in Kroatien-Slavvonien zum Bruch zvvi-schen den
"Domovina�i" (nach der Zeitung Hrvatska Domovina benannt) und der von Frank
geleiteten Reinen Rechtspartei. Die Reine Rechtspartei revidierte Star�evi�'
urspriingliches Konzept von einem unabhangigen kroatischen Staat und stellte die
Forderung nach der Bildung von GroB-kroatien unter habsburgischem Zepter in den
Mittelpunkt. Frank vvar iiberzeugt, dass GroBkroatien ein Bollvverk der
Habsburgermonarchie im Kampf gegen die groBserbische Idee und deren Hauptstiitze
beim VorstoB auf den Balkan sein vvurde.
Gegen Ende der Ara Taaffe, Anfang der Neunzigerjahre des 19. Jahrhunderts,
intensivierten sich die Beziehungen zvvischen den slovvenischen und kroatischen
Politikern. Am 2. Oktober 1890 versammelten sich die slovvenischen und istrisch-
kroatischen Reichsrats- und Landtagsabgeord-neten in Laibach. Die slovvenischen
Abgeordneten setzten sich erneut fiir die Griindung des Vereinigten Slovveniens ein
und ihre kroatischen Kol-legen befurvvorteten einen kroatisch-slovvenischen
Zusammenschluss auf der Grundlage des kroatischen Staatsrechts.
Mit dem Auftritt von Dr. Ivan �uster�i� und Dr. Janez Evangelist Krek an der Spitze
der Krainer Katholischen nationalen Partei nahmen vor der Jahrhundertvvende die
Verbindungen zvvischen den slovvenischen und kroatischen Politikern konkretere
Formen an. Nach den Reichsratsvvah-len im Jahre 1897 schlossen sich alle
slovvenischen und kroatischen Parla-mentarier zum Slavvischen christlichnationalen
Bund zusammen, der von �uster�i� geleitet vvurde. Die Abgeordneten der Katholischen
nationalen Partei traten im Reichsrat sehr haufig auch im Namen der Kroaten auf und
setzten sich mit ahnlichem Eifer vvie fiir die slovvenischen nationalen Rechte auch
fiir die kroatischen ein. Sie betonten ihre siidslavvische Ori-entierung und die
Solidaritat mit den Kroaten in Transleithanien. Der slovvenische konservative
Politiker Ignacij �itnik bezeichnete in seiner Parlamentsrede vom 13. Mai 1897 die
Slovvenen und Kroaten poetisch als Kinder "Jugoslavviens", die Letztere als
"siidslavvische Mutter", die zu Fii-Ben der "erhabenen Mutter Osterreich" liege.
Am 12. Oktober 1898 besuchte eine Delegation der Katholischen nationalen Partei,
die sich aus Krek, Andrej Kalan und Janko Brejc
265
zusammensetzte, die Versammlung der Domovina�i in Trsat. Der ^ sitzende Juraj
Freiherr von Rukavina sagte ihnen, dass die Rechtspa: schon seit jeher auf ihre
kroatischen Gefiihle zahlte, "mit denen eim alle aus freiem VVillen die Idee von
einer reinen und aufrichtigen gle: berechtigten Vereinigung mit den Kroaten als
Teil einer gleichen Nal umarmen vverden". Kalan unterstrich in seiner Antvvort,
dass in Sii sterreich eine "starke Organisation siidslavvischer Volker" gegriindet
v den miisse. Er zeigte seine Zufriedenheit dariiber, dass die Prava�i gleichen
Ideen wie die slovvenischen Katholisch-Nationalen vertraten: Idee des Christentums,
die Idee des kroatischen Staatsrechts und die I einer vvirtschaftlichen
Organisation fiir das Volk. Auch Krek behaupt dass sich "die Slovvenen mit den
Kroaten auf der Grundlage des kro schen Staatsrechts vereinigen" miissten.
Die "reinen" Prava�i von Frank begrufiten zvvar grundsatzlich Verbindung mit den
"Briidern jenseits des Sotla-Flusses", vviesen jed gleichzeitig auch auf ihre
unterschiedliche Haltung in Bezug auf die slo nische Frage hin. Nach der Spaltung
in der Rechtspartei iibernahm nj lich die Domovina�i-Gruppe die Initiative in der
Verbindung zu den ! vvenen. Die Frankovci stellten jedoch entriistet fest, dass die
Domovii "aus emotionalen Griinden" damit aufhorten, die Slovvenen als "Bergki ten"
zu bezeichnen. Damit vviirden sie den "Dualismus" herbeifuhren, die Einheitlichkeit
der kroatischen Nation verhindere.
Im Friihjahr 1903 verbreitete sich in Kroatien eine heftige Protestbe gung gegen
das Regime des Banus Karl Graf von Khuen-Hedervary. 2 Zeichen der Solidaritat mit
der kroatischen Opposition schlossen sich a die slovvenischen Abgeordneten des
Slavvischen Bundes dem Protest
Die Fiihrer der Katholischen nationalen Partei, die im Jahre 1901 die Slovvenische
Volkspartei umbenannt vvurde, sympathisierten nicht mit den Prava�i, sondern auch
mit der kroatischen Bauernbevvegung Stjepan Radi�. Als typischer Austroslavvist
ervvartete dieser, dass es Umgestaltung Osterreich-Ungarns in eine Foderation
gleichberechti� Volker kommen vverde. Er befurvvortete die Vereinigung der siidsh
schen Lander im Rahmen der Monarchie, vvobei Kroatien die Rolle ei Art
"siidslavvischen Piemonts" iibernehmen solite.
Auf der Griindungsveranstaltung der Allslovvenischen Volkspartei der sich am 17.
Oktober 1909 die Krainer Slovvenische Volkspartei ter �uster�i�' mit den anderen
slovvenischen katholischen Parteien ve nigte, trat Radi� als Gast auf und
begeisterte das Publikum mit Kom menten an das slovvenische Volk und die
slovvenische Verbundenheit dem katholischen Glauben. Die Zeitung Stra�a, hinter
vvelcher der s rische Zvveig der Allslovvenischen Volkspartei �tand, unterstrich
die deutung der Solidaritat zvvischen den slovvenischen und kroatischen E ern. In
Radi� sahen die Vertreter der Allslovvenischen Volkspartei ei
266
Verbundeten, der ihnen dabei helfen wiirde, den Einfluss auf dem Balkan zu
erweitern.
Radi�' Bevvegung vvar damals jedoch zu schvvach, auBerdem zeigte sich bald, dass
der kroatische "Volkstribun" gegen die Ausvveitung des "Krainer" Modells vom
politischen Katholizismus auf Kroatien vvar. Das Problem der Fiihrung der
Allslovvenischen Volkspartei vvar auch, dass es in Kroatien keine vervvandte
christdemokratische Partei gab, mit der man eine Koalition bilden konnte. Die
kroatischen Politiker vvaren ihrer Tra-dition nach konfessionellen Parteien nicht
zugeneigt. Sogar ein GroBteil der kroatischen Geistlichen vvar gegen die Griindung
einer Partei des politischen Katholizismus.
�uster�i� und die restliche Fiihrung der Slovvenischen Volkspartei vvussten zvvar,
dass die Ideologie der Prava�i auf liberalen Traditionen griindete, sie rechneten
dennoch damit, dass diese ihre VVeltanschauung nach und nach dem
christdemokratischen Profil annahern vvurden. Eine starke verbiindete kroatische
Partei nach dem Muster der Slovvenischen Volkspartei vvar aber die Voraussetzung
fiir die Realisierung der ambi-tionierten Plane der slovvenischen Klerikalen. Im
Falle, dass die fuhrenden Prava�i nicht dazu bereit vvaren, das ideenpolitische
Profil ihrer Parteien der Slovvenischen Volkspartei anzugleichen, untersuchten
�uster�i� und Krek die Moglichkeit der Bildung einer oder mehrerer kroatischer
Parteien mit christdemokratischem Programm. Mit einem solchen Vor-schlag vvandte
sich Krek schriftlich an den dalmatinischen Prava� Ante Alfirevi�. Den bosnisch-
herzegovvinischen Katholiken riet Krek dazu, eine "christlich nationale Partei" zu
griinden, die auf den Grundsatzen der christlichen Demokratie griindete und die
politische Vereinigung der slovvenischen und kroatischen Lander befurvvortete.
Die lautesten Verfechter der Bildung einer gemeinsamen kroatisch-slo-vvenischen
katholischen Organisation vvaren die Schuler Kreks. Die Anhanger der kroatischen
katholischen Bevvegung, von denen Stjepan Zagorac, Petar Rogulja und Rudolf Eckert
am bedeutendsten vvaren, kamen nach Ljubljana, um dort die slovvenische
christlichsoziale Organisation zu studieren. Das ervvorbene Wissen gaben sie
daraufhin an die kroatischen Bauern und Arbeiter vveiter. Am 14. und 15. August
1899 besuchten die slovvenischen Christlichsozialen in Begleitung von Zagorac zum
ersten Mal offiziell Zivilkroatien. Kreks Lehre hatte bei der kroatischen
katholischen Studentenschaft einen groBen Einfluss. Krek vvar haufig bei den
Sitzungen des katholischen akademischen Vereins "Hrvatska" in Wien zu Gast. Am 4.
August 1907 besuchte Krek auch die erste kroatisch-slovveni-sche katholische
Studentenversammlung in Agram, vvo er mit groBer Be-geisterung empfangen vvurde.
In dieser Zeit vvaren bei der kroatischen katholischen studierenden Ju-gend die so
genannten "sozialen Kurse" beliebt, die Krek in Oberkrain auf
267
Sv. Jo�t veranstaltete. Dieser Berg bei Krainburg (Kranj) vvurde, laut ] gulja, zum
"Svmbol der slovvenisch-kroatischen Vereinigung und der Re nerierung der
kroatischen Jugend". Einige Anhanger bezeichneten K: als "den Ritter des hl. Gral
vom Sv. Jo�t". Kreks kroatische Schuler setzten die fuhrenden Amter in der
kroatischen katholischen Bevvegui
�uster�i� und Krek setzten sich fiir die Umstrukturierung Osterrei Ungarns auf der
Grundlage des so genannten "Trialismus" ein. Die kro schen Politiker entvvarfen
zvvar auch ihr eigenes trialistisches Progran von dem es unterschiedliche Varianten
gab. Die slovvenische Trialism variante sah aber eine Vereinigung Bosniens und der
Herzegovvina, dreieinigen Konigreichs, der Vvojvvodschaft und des slovvenischen
Gebi in ein staatsrechtliches Gebilde mit Zentrum in Agram vor.
Kreks Artikel, der am 11. Februar 1905 in der Zeitschrift Slove erschien,
prasentierte der Offentlichkeit zum ersten Mal die slovvenis Trialismusvariante in
Form eines staatsrechtlichen Programms. K: betonte in seinem Artikel, dass die
Standpunkte des slovvenischen tholischen Lagers mit dem staatsrechtlichen Programm
der kroatiscl Prava�i ubereinstimmten. Die Zugehorigkeit der Slovvenen zum kro.
schen Staat begriindete er mit denselben historischen Argumenten ' die Prava�i. Der
Grundgedanke von Kreks Programm vvar, dass die I stenz der Donaumonarchie als
GroBmacht von der staatsrechtlichen sung der siidslavvischen Frage abhing. Um ihren
Einfluss auf dem Bali zu verstarken, miisste seiner Meinung nach die Monarchie ein
"gro! vereinigtes, siidliches Vervvaltungsterritorium" schaffen.
Im Gegensatz zu den slovvenischen Politikern, die bei jeder Gelegenl die
Solidaritat mit dem kroatischen Volk betonten, gab es bei den Kroa aber auch
Politiker, die die Slovvenen sogar bereits ganz abschreiben i dem Schicksal der
Zerstuckelung zvvischen dem Deutschtum und dem'. lienertum iiberlassen vvollten. Am
transparentesten veranschaulichte ( die Politik des "neuen Kurses", die 1903 in
Dalmatien einsetzte.
Die Ervvartungen, dass die Kroaten zumindest in Dalmatien, das ter VViener
Vervvaltung blieb, fiir die Verdienste der beriihmten Jela Kavallerie belohnt
vviirden, erfullten sich nicht. Die bsterreichische Rej rung fiihrte in diesem Land
eine so konfuse Politik, dass sie mit einij MaJ3nahmen (zum Beispiel mit dem
Versuch, die deutsche Amtssp che einzufuhren) bei den meisten dalmatinischen
Politikern VViderstj hervorrief sovvie deren Abgehen von den alten Konzepten des
Austroi vismus bevvirkte. Die Unzufriedenheit der kroatischen Politiker mit
Regierungspolitik in Dalmatien steigerte sich bis Anfang des 20. Ja hunderts
dermaBen, dass ein bedeutender Teil von ihnen sogar mit i ungarischen politischen
Machten liebaugelte und ihnen seine Untersl zung gegen Wien anbot. Die Trager der
neuen Politik der kroatischen sammenarbeit mit der madjarischen
Unabhangigkeitspartei gegen W
268
waren der Chef der dalmatinischen Prava�i Ante Trumbi� sowie der Re-dakteur der
Fiumer Zeitung Novi list, Frano �upilo.
Die Politik des neuen Kurses, die Trumbi� und �upilo ausgelbst hat-ten, erreichte
ihren Hohepunkt mit der beriihmten "Fiumer Resolution" am 5. Oktober 1905, die der
GroBteil der kroatischen politischen Fuh-rungsschicht in Dalmatien und Kroatien-
Slavvonien unterzeichnete. Sie setzte sich fiir eine VViedereingliederung
Dalmatiens in das dreieinige Konigreich ein. Von den restlichen kroatischen Landern
ervvahnt jedoch die Resolution nur Istrien. Fiume und das Zwischenmurgebiet wurden
aus Riicksicht auf die madjarische Unabhangigkeitsbevvegung ausgelassen, Bosnien
und Herzegovvina aber deshalb, vveil die Unterzeichner ein Pro-vozieren der
serbischen Politiker vermeiden vvollten, denn die neue kroatische Politik solite
auf der Zusammenarbeit mit ihnen griinden. Charakte-ristisch fiir die Denkvveise
der Befiirvvorter der Politik des "neuen Kurses" und des Kompromisses mit den
Italienern sind die Aussagen des Dichters Ante Tresi�-Pavi�i�, der behauptete, dass
die Slovvenen "ein Volk mit einer Sprache" seien, "die von den Jugoslavven nicht
mehr verstanden vverde".
In Dalmatien vervveigerte nur ein kleiner Teil der Prava�i unter der Fiihrung von
Ivo Prodan die Unterzeichnung der Fiumer Resolution. Das vvaren die "reinen"
Prava�i, die Gegner der Trumbi�-Politik der Zersto-rung Osterreichs. Als
Gegenleistung fiir ihre Treue zur Monarchie for-derten sie jedoch die Vereinigung
aller kroatischen Lander, einschlieB-lich Bosniens und der Herzegovvina, nach dem
Grundsatz des kroatischen Staatsrechts. Sie vvaren fiir eine Neugestaltung von
Osterreich-Ungarn im Sinne des Trialismus.
In Zivilkroatien stieB die trialistische Idee auf fruchtbareren Boden als in
Dalmatien. Dort vvar der Hauptverfechter des Trialismus der Fiihrer der Reinen
Rechtspartei Frank. Er hielt gute Verbindungen zum Thron-folgerkreis, der mit
VVohlvvollen auf die kroatischen nationalpolitischen Forderungen blickte. Im Jahre
1909 trennte sich Mile Star�evi� mit einer Gruppe Gleichgesinnter von der Frank-
Partei und griindete seine eigene Rechtspartei. Die so genannten "Milinovci"
trennte von den "Frankovci" vor allem die serbische Frage. Beide erkannten zvvar in
den kroatischen Landern nur eine einzige - die kroatische - politische Nation an,
trotzdem nahmen die Milinovci im Unterschied zu den serbophoben Frankovci dem
serbischen Problem gegeniiber eine tolerantere Haltung ein.
Erst im Jahre 1911 kam es zur Versohnung zvvischen den Frankovci und den Milinovci,
vvomit der Weg zur Griindung einer allkroatischen Rechtspartei freistand. Auf
Initiative des Erzbischofs von Sarajevo, Dr. Josip Stadler, griindeten im Oktober
1911 die bosnischen Kroaten zusam-men mit den Prava�i aus Kroatien-Slavvonien,
Dalmatien und Istrien eine gemeinsame Organisation. Das Ziel dieser Vereinigung
vvar eindeu-tig: die Griindung einer starken Partei, die dem kroatischen
trialistischen
269
Plan grbBeres politisches Gewicht verleihen solite. Die Prava�i hofften ihren
groBkroatischen Konzepten auf die Unterstiitzung des groBbst reichischen Kreises um
Franz Ferdinand.
An diesem Punkt trafen sie sich mit �uster�i�, der ali seine Kra dafiir einsetzte,
um die Allslovvenische Volkspartei mit den kroatiscl Prava�i zu einer Art
"trialistischen GroBmacht" zu verbinden. Die Hau forderung der slovvenischen
Politiker vvar, dass sie im Falle einer T_ strukturierung der Monarchie auf alle
Falle mit den Kroaten zusamn in einem neuen siidslavvischen Staatsgebilde sein
miissten. Der Tria mus, der nur die Vereinigung der kroatischen Lander bedeuten
vviii vvar aber fiir die Slovvenen deshalb gefahrlich, da die Mbglichkeit besta
dass sie zusammen mit den Tschechen allein unter deutscher Domin; im
osterreichischen Rahmen blieben.
Darauf machte �uster�i� auch am 16. Januar 1909 aufmerksam, der Krainer Landtag
iiber die Annexion Bosniens und der Herzegovv diskutierte, vvelche die
Habsburgermonarchie am 5. Oktober 1908 dui gefiihrt hatte. �uster�i� vvies in
seiner Rede darauf hin, dass der Obim der Christlich-Sozialen Partei, Karl Lueger,
den "engeren" Trialismus fiirvvortete, der sich nur auf Kroatien, Slavvonien,
Dalmatien und auf E nien und die Herzegovvina bezog. Dieser unterschied sich aber
vom "b teren" Trialismus, der "die Vereinigung aller Habsburgerlander von Tr bis
zum Drina-Fluss" forderte. �uster�i�' Meinung nach sei ein enge Trialismus
schadlich, da "sich vvieder ein Teil des Siidslavventums, uns gegenvvartig zur
Starkung und Unterstiitzung in Osterreich di< entfremden bzvv. abzvveigen vvurde".
In den slovvenischen Landern hatte nur �uster�i� ausreichenden p tischen Riickhalt,
der stark genug vvar, damit seine staatsrechtlichen 1 ne auch in Wien Beachtung
fanden. Dem Thronfolger Franz Ferdim schickte er Ende Juli 1909 ein umfassendes
Memorandum, vvorin er i seine Vision von der trialistischen Umstrukturierung der
Monarchie lauterte. In der Denkschrift bevvies �uster�i� dem Thronfolger, dass s
das Interesse der Dvnastie "mit dem nationalen Interesse der Siidsla^ in absoluter
Vollstandigkeit deckt, da sich die Zukunft der Dvnastie g< de dort befindet, wo
auch die Zukunft der siidslavvischen Volker liegt -der Adria und auf dem Balkan".
Die slovvenischen Politiker vvussten, dass Franz Ferdinand in Kroaten lovale
Verteidiger der Dvnastie sah und bereit vvar, die kro schen nationalen Forderungen
zu unterstiitzen. Sie mussten sich dahe fest vvie mbglich an die Kroaten binden,
vvenn sie erreichen vvollten, d der Erzherzog sie bei seinen Reformplanen
beriicksichtigte. Die Zusi menarbeit der Allslovvenischen Volkspartei mit den
kroatischen Politik entvvickelte sich auf zvvei Ebenen. �uster�i� vvirkte im Rahmen
seiner ] lamentarischen Kombinationen mit den istrischen und dalmatinisc
270
Prava�i im Reichsrat zusammen, vvahrend sich Krek der Ausbildung der kroatischen
Schuler, Studenten und Arbeiter im christlich-sozialen Gei-ste widmete. Seinen
kroatischen Horern erklarte Krek, "dass die Slovvenen nur Bergkroaten seien".
Die leitenden Politiker der Allslovvenischen Volkspartei vvaren natiir-lich nicht
so naiv und vvussten, dass das Dogma vom "kroatisch-slovveni-schen Volk", das sie
beharrlich kultivierten und auf verschiedenen Ver-sammlungen pompos verkiindeten,
auch seine Schattenseiten hatte. Bei den damaligen politischen Verhaltnissen, als
sich der deutsche Nationa-lismus unaufhaltsam festigte, herrschte jedoch die
Meinung vor, dass fiir das zahlenmaflig kleine slovvenische Volk die Germanisierung
ein grbBeres Ubel vvare als die Kroatisierung. Dabei dachten aber nur vvenige dar-
an, dass die Rustung des kroatischen Staatsrechts, die sich die Slovvenen anzulegen
versuchten, um sich vor den Schlagen der "teutonischen" Schvverter zu schiitzen,
fiir sie mbglichervveise zu eng vverden konnte und sie darin mit der Zeit sogar
ersticken vviirden.
Die Politiker der Allslovvenischen Volkspartei behaupteten, dass sie mit der
Vereinigung der katholischen Sudslavven unter Habsburgs Zepter die aggressiven
Tendenzen des orthodoxen Serbentums neutralisierten und damit den Status der
Monarchie als katholische GroBmacht festigten. Die grbBten Gegner der
trialistischen Plane der Prava�i und der Allslovvenischen Volkspartei vvaren die
ungarischen und deutschnationalen Politiker, jedoch vvaren diese noch bei vveitem
nicht die einzigen. Den Trialismus lehnte auch die Kroatisch-serbische Koalition
ab, die sich unter Supilos Leitung auf die Fiumer Resolution stiitzte und ab 1906
fuhrende Partei in Zivilkroatien vvar. Sogar Tav�ars Liberale, die zvvar bei der
Annexion Bosniens und der Herzegovvina die trialistische Losung der siidslavvischen
Frage unterstutzten, begannen die Fiihrung der Slovvenischen Volkspartei zu
bezichtigen, sie vvolle im Namen des Trialismus "eine Art klerikales
siidslavvisches Gebilde" entstehen lassen.
AuBer den groBosterreichischen Kreisen blieben somit die kroatischen Prava�i, die
einzigen Verbiindeten der Allslovvenischen Volkspartei. Der grbBte Befiirvvorter
der Vereinigung mit den slovvenischen Politikern vvar der Geistliche Alfirevi�, der
in den Jahren vor dem Ersten VVeltkrieg beharrlich die kroatisch-slovvenische
Eintracht auf der Grundlage des kroatischen Staatsrechts befurvvortete. In seiner
Zeitung Dan vertrat er den Standpunkt, dass fiir die Kroaten die einzige Losung
"die Arbeit auf katholischen Grundsatzen und in der Einheit mit den Bergkroaten"
sei. Alfirevi�' Kreis bemiihte sich darum, die Kompatibilitat von Star�evi�' Lehre
mit der christlichen Demokratie in Einklang zu bringen. Damit hatte er zvvar keinen
Erfolg, und es vvurde ihm schon bald vorgevvorfen, er sei lediglich "�uster�i�'
Expositur".
271
Nach den Reichsratsvvahlen im Juni 1911 entstand der 27 Mitgliei zahlende
Kroatisch-slowenische Klub, der von �uster�i� geleitet wurde. gelang ihm also, im
VViener Parlament einen respektablen Klub aufzub en, der nach seinem Konzept einer
der Haupttrager der groBdsterreic schen Bewegung sein solite.
Der fuhrende Ideologe des slovvenischen politischen Katholizism Ale� U�eni�nik,
vertrat die Ansicht, es gabe fiir die Slovvenen nur zvvei ternativen: die Deutschen
oder die Kroaten. Er zvveifelte nicht daran, d eine Assimilierung mit den Kroaten
"natiirlicher" vvare, da die Slovvei mit den Kroaten "vom gleichen Stamm" seien und
auch sprachlich n einander vervvandt vvaren. Die Kroaten vviirden den Slovvenen
ihre bes entvvickelte und vveiter verbreitete Sprache geben, die Slovvenen den Kr
ten viele Elemente ihrer Kultur. U�eni�nik vvar sogar iiberzeugt: ,,W� vvir von der
Sprache absehen, dann vviirden eher die Kroaten zu Slo^ nen als die Slovvenen zu
Kroaten vverden." U�eni�niks Meinung nach v fiir die Slovvenen die beste Losung,
sich mit den Kroaten "zu einer \ vvaltungsgesamtheit und zu einem der Bundeslander
GroBosterreichs" vereinen.
Der Kreis des Erzbischofs Stadler, zu dem auch die einflussreichen i vvenischen
Geistlichen wie Karlo Cankar, der Sekretar des Erzbischi und der Theologieprofessor
Ljudevit Dostal gehorten, schmiedete in c Jahren vor dem Ersten VVeltkrieg
umfangreiche Plane iiber die Koloni; rung Bosniens und der Herzegovvina durch
Slovvenen. Mit der Ansiedk der Slovvenen auf verlassenen Grundstiicken der Moslems,
die in das < manische Reich gezogen vvaren, vviirden sie die Plane der serbischen
B: ken verhindern, die unter dem Schutz der ungarischen politischen EI die
ervvahnten Grundstiicke kaufen vvollen. Stadlers Kreis rechnete i mit, dass die
slovvenischen Kolonisten das katholische Element in Bos en und Herzegovvina starken
und damit den kroatischen Kampf gegen c serbischen Nationalismus unterstutzen
vviirden.
Am 20. Oktober 1912 versammelte sich in Laibach der "Erste kr tisch-slovvenische
Sabor". Es vvurde ein gemeinsamer Exekutivausschi der Allslovvenischen Volkspartei
und der vereinten Prava�i gegriindet, Vorsitzenden vvurden �uster�i� und Mile
Star�evi� bestellt. Die Versam lung, begleitet von den Klangen der kroatischen
Hymne Lijepa na�a < movina, die bereits seit einigen Jahren obligatorisch zum
Repertoire ( Versammlung der Allslovvenischen Volkspartei gehorte, vvar in der Tat
ne groBartige Manifestation der slovvenisch-kroatischen Treue im Kar um die
trialistische Idee.
Die kroatisch-slovvenische Versammlung in Laibach vvurde jedoch r vom Thronfolger
Franz Ferdinand begriiBt, vvahrend die osterreichis ungarischen Regierungskreise
uberhaupt keine Begeisterung fiir die i tidualistische Politik der Kroatisch-
slovvenischen Rechtspartei zeigb
272
Zum negativen Standpunkt der osterreichisch-ungarischen Staatsspitze hinsichtlich
der Vereinigung der Siidslawen in der Monarchie verhalf zu-satzlich der Ausbruch
des Ersten Balkankrieges im Oktober 1912. Die Auseinandersetzung zvvischen der
Koalition orthodoxer Lander einerseits und der Tiirkei andererseits fiihrte auch zu
Streitigkeiten zvvischen den beiden fuhrenden Mitgliedern der Allslovvenischen
Volkspartei � �uster�i� und Krek.
Als im Oktober 1912 der Erste Balkankrieg ausbrach, begann Kreks Anhangerschaft
eine radikalere Politik gegeniiber der Regierung zu ver-treten, vvobei sie
�uster�i� Opportunismus vorvvarf. Kreks Seite veroffent-lichte in der Zeitung
Slovenec eine Reihe von Artikeln, in denen "die serbischen Kriegsgotter" gepriesen
und die Siege der serbischen VVaffen auf balkanischem Boden iiberschvvanglich
begruBt vvurden. AuBerdem drohte der Slovenec in seinen Leitartikeln den
osterreichisch-ungarischen Krei-sen durchaus offen, dass es hochste Zeit sei, die
Forderungen der Sudslavven zu erfiillen, vvenn sie nicht "die Existenz und das
Gltick von ganz Osterreich" auf Spiel setzen vvollen.
Die serbophile Haltung des Slovenec �tand im diametralen Gegensatz zum Standpunkt
der osterreichisch-ungarischen Diplomatie, die sich be-vvusst vvar, dass eine zu
groBe Starkung des Konigreichs Serbien eine ernsthafte Gefahr fiir die Monarchie
bedeuten vvurde. Daher ist es nicht vervvunderlich, dass die deutschnationalen
Zeitungen in diesem "hochver-raterischen" Schreiben des Slovenec einen
vvillkommenen Anlass fiir die Damonisierung der gesamten Allslovvenischen
Volkspartei und ihres ver-hassten Vorsitzenden sahen. �uster�i� intervenierte zvvar
bei der Redakti-on des Slovenec. Diese befand sich jedoch in Handen von Kreks
Anhangerschaft, daher gelang es ihm erst nach einer ganzen Vveile, seine Meinung
zur gesamten Lage zu verbffentlichen, vvas die beriichtigten serbophilen Artikel
abschvvachen solite. Es vvar jedoch schon zu spat. Die Allslovve-nische Volkspartei
konnte nie mehr die Vorvviirfe abschutteln, dass ihre Stellungnahme in der Zeit der
Balkankriege illoval vvar. Dies hangten die Deutschnationalen daraufhin
selbstverstandlich mit groBer Zufriedenheit als Argument gegen den Trialismus an
die groBe Glocke.
Die diplomatischen und militarischen Vervvicklungen auf dem Balkan fielen mit den
Unruhen in Kroatien vvegen des absolutistischen Re-gimes des koniglichen Kommissars
Slavko �uvaj zusammen. Der Kroa-tisch-slovvenische Klub stellte sich zur Aufgabe,
mit seinem Einfluss die Abberufung Cuvajs zu erreichen. Am 18. April 1912 richtete
er eine In-terpellation an die Regierung hinsichtlich der kroatischen Verhaltnisse
nach der vorlaufigen Einstellung der Verfassung. Der Ministerprasident Karl Graf
von Sturgkh antvvortete zvvar in diplomatischer Sprache, aber er gab deutlich zu
verstehen, dass er die Einfuhrung eines Kommissariats nicht billige und sich im
Rahmen seiner Kompetenzen fiir die Riickkehr
273
des verfassungsmafiigen Zustands in Zivilkroatien einsetzen werde. I einer solchen
Antwort erzeugte er bei den ungarischen Politikern gn Aufregung, die in den VVorten
des osterreichischen Ministerprasiden ein Zeichen der Einmischung in die inneren
ungarischen Angelegenhei sahen. Die slovvenischen und kroatischen Abgeordneten
jedoch begn ten Stiirgkhs Geste mit Applaus, da sie sich immer noch gut an das Ji
1903 erinnerten, als der damalige Ministerprasident Ernest Koerbei einer ahnlichen
Situation rucksichtslos jegliche Einmischung in die un rischen Angelegenheiten
abgelehnt hatte.
Obvvohl sich sogar Franz Ferdinand fiir Cuvajs Abberufung einse te, blieb der
kbnigliche Kommissar vveiterhin im Amt. Im Kroatisch-: vvenischen Klub verstarkte
sich die Unzufriedenheit. Sturgkh beteue zvvar in den Gesprachen mit der
Klubleitung, dass Cuvajs Abberufv. nur noch eine Frage der Zeit sei, jedoch miisse
man Geduld iiben v radikale Auftritte vermeiden. Einen solchen Standpunkt vertrat
ai �uster�i�, doch im Klub neigte die Mehrheit mit Krek an der Spi bereits zur
Obstruktion. �uster�i� entschloss sich daraufhin, von i Funktion des Klubobmanns
zuruckzutreten. Er rechnete namlich mit, dass eine solche Losung nur
voriibergehender Natur sei und er b im Triumph an die Spitze der siidslavvischen
Delegation zuriickkehi vverde. Sein Klub aber, mit dem er zahlreiche
parlamentarische Schla ten geschlagen hatte, vvurde immer mehr Kreks Klub, der
schlieBlich schloss, den steirischen Abgeordneten Dr. Anton Koro�ec zum Obms zu
vvahlen.
Durch die Balkankriege kam es auch unter den Prava�i zum Str Die Milinovci ergriff
namlich eine VVelle der Begeisterung iiber die m tarischen Siege des Konigreichs
Serbien, Stadler und die Frankovci sal darin aber eine groBe Gefahr fiir die
Realisierung des Plans von Gr kroatien. �uster�i�, der zvvar ebenfalls gegen die
serbophilen Ausfalle v versuchte auf der Sitzung des Exekutivausschusses der
Allslovveniscl Volkspartei und des Prava�i-Bundnisses im Februar 1913 in Opatija z
schen den zerstrittenen Kroaten zu vermitteln, vvas ihm jedoch nicht lang. Es
folgte der Ausschluss der Frankovci aus der Gesamtorganisat der Prava�i, vvomit
auch die gemeinsame kroatisch-slovvenische politis Organisation endgiiltig begraben
vvurde. Die Kroatisch-slovvenische tholische Versammlung in Laibach Ende August
1913 vvar die letzte gr Manifestation der slovvenisch-kroatischen Solidaritat.
Bei der slovvenischen intellektuellen Jugend verstarkten sich wahr< der
Balkankriege die serbophilen politischen Machte, die gegen den a trodvnastischen
Patriotismus der slovvenischen Parteifuhrung auftrat Die so genannten
"Preporodovci", die meist liberale Ansichten hatt setzten sich fiir das
jugoslavvische unitaristische Konzept ein. Die I der slovvenisch-kroatischen
Solidaritat vvar fiir sie zu engstirnig, da
274
Zusammenfassung: BUndnisse und Trennungen
das Dogma iiber "ein dreieiniges Volk" der Slowenen, Kroaten und Ser-ben
befurvvorteten. Die jugoslawische unitaristische Doktrin setzte sich schnell auch
in den Reihen der jungen Anhangerschaft der katholischen Bevvegung durch, die von
Kreks Schiiler Petar Rogulja angefiihrt vvurde.
Gegen eine "Vereinigung der Sudslavven auf nationaler Grundlage" sprach sich
entschieden der einflussreiche slovvenische Philosoph und Psy-chologe Dr. Mihajlo
Rostohar aus, der dem Kreis des tschechischen Ideolo-gen T. G. Masaryk angehorte.
Rostohar kritisierte sovvohl die Bestrebun-gen der slovvenischen "Neuillyrier" als
auch die des fuhrenden Ideologen des slovvenischen politischen Katholizismus
U�eni�nik, vvelche die kroatisch-slovvenische nationale Einheit befurvvorteten.
Ebenso kritisierte er die Tatigkeit der jugoslavvischen Unitaristen aus den Reihen
der slovvenischen nationalistischen Jugend.
Am Vorabend des Ersten VVeltkriegs begann auch ein Teil der kroatischen Prava�i an
dem Sinn der Koalition mit den Slovvenen zu zvveifeln. Die Frankovci bevviesen in
ihren Auftritten, dass die kroatische und un-garische Staatsidee kompatibel vvaren.
Der Standpunkt ihrer Kroatischen Rechtspartei vvar, dass man leichter iiber die
Zusammenarbeit mit den ungarischen und deutschen Befiirvvortern des Dualismus zu
einem GroB-kroatien kommen vvurde. Mit der Befiirvvortung der subdualistischen
Losung des siidslavvischen Problems kam es zvvischen den Frankovci und den Prava�i
von Mile Star�evi� in Zusammenhang mit der slovvenischen Frage zu einem Konflikt,
vveil die Ersteren den Grundsatz der Solidaritat mit der slovvenischen Politik
fallen lieBen. Der Anhanger der Frankovci-Partei, Isidor Kr�njavi, behauptete zum
Beispiel, dass "die Slovvenen zu Kroaten vverden vvollen, um iiber uns zu
regieren". Die Verbundenheit mit den Slovvenen, die sich "auf dem Weg der Deutschen
nach Triest befinden und in jedem Fali getotet vverden vviirden", solite somit die
kroatischen Verhandlungspositionen nur noch erschvveren.
Kurzum, die Frankovci vvaren im Gegenzug fiir die Griindung von GroBkroatien
bereit, die Slovvenen zu opfern. Im Gegensatz dazu beharrte Star�evi�' Rechtspartei
vveiterhin loyal auf dem Grundsatz der kroatisch-slovvenischen Solidaritat. Beide
Haupttrager der slovvenisch-kroatischen politischen Solidaritat - die Prava�i und
die Allslovvenische Volkspartei -ervvarteten mit gemischten Gefuhlen den Ersten
VVeltkrieg.
Der Tod des Thronfolgers Franz Ferdinand am 28. Juni 1914 in Sarajevo bedeutete
einen schvveren Schlag fiir die Prava�i und die Allslovvenische Volkspartei,
verlieB doch ein Habsburger die politische Szene, der ernste Ambitionen zeigte, den
bei den meisten Slovvenen und Kroaten ver-hassten Dualismus zu reformieren.
�uster�i� rechnete mit einem siegreichen Ausgang des ausgebroche-nen VVeltkriegs
fiir die Mittelmachte. Seine absolute Dynastietreue vvurde ihm zum Verhangnis, da
ihn sein apodiktischer austrodynastischer
275
Patriotismus letztendlich in die politische Isolation trieb. Dasselbe \ auch fiir
Stadler und die Frankovci.
In den siidslavvischen Landern der Habsburgermonarchie gewann w rend des Krieges
allmahlich die ihr feindlich gesinnte politische Orier rung die Oberhand, die auf
den Grundsatzen der Deklaration von 30.'. 1917 des von Koro�ec geleiteten
Siidslavvischen Klubs im VViener Pa ment beharrte. Die "Maideklaration" forderte
die staatsrechtliche Ver� gung aller siidslavvischen Lander der
Habsburgermonarchie. Kaiser I und die osterreichisch-ungarischen Regierungskreise
vvaren nicht be: diese Forderung zu erfullen. So vvurde die siidslavvische Frage
aufierl und gegen die Donaumonarchie geldst. Koro�ec fiihrte die Sudslavvei eine
gemeinsame Zukunft mit dem siegreichen Konigreich Serbien. neuen Staat verlor aber
auch das von �uster�i� vertretene Programm slovvenisch-kroatischen politischen
Solidaritat seine Bedeutung.
Prijevod sa�etka: Katharina Andrasc Stru�na redakcija sa�etka: Marija i Feliks J.
Bi
KNJI�NU ZEU
276
IZVORI I LITERATURA
1. Arhivski izvori
Hrvatski dr�avni arhiv Zagreb:
� Rukopisna ostav�tina Vjekoslava Spin�i�a
� Rukopisna ostav�tina Stjepana Sarkoti�a
Istorijski arhiv grada Sarajeva:
� Ostav�tina Ive Prodana, fond 44, kutija 2
Nad�kofijski arhiv Ljubljana:
� Zapu��ina Janeza Kalana
� Zapu��ina Evgena Lampeta
� Zapu��ina Ivana �uster�i�a
Narodna in univerzitetna knji�nica Ljubljana, odjel rukopisa:
� Zapu��ina Janeza Bleivveisa, Ms 1387
� Zapu��ina Ivana Hribarja, Ms 1411
� Zapu��ina Josipa Mur�eca, Ms 1455
Osterreichisches Staatsarchiv Wien, Haus-, Hof- und Staatsarchiv:
� Kabinettsarchiv, Geheimakten, karton 26
� NachlaB Franz Ferdinand
� Politisches Arhiv, I, karton 635
� Politisches Archiv, XL, Interna, Gemeinsame Ministerratsprotokolle, karton 307
Osterreichisches Staatsarchiv Wien, Kriegsarchiv:
� Kriegsministerium
� Militarkanzlei Franz Ferdinand
277
Pokrajinski arhiv Maribor:
� Zapu��ina Frana Jankovi�a
Znanstvenoraziskovalni center Slovenske akademije znanosti in ume sti Ljubljana:
� Dnevnik Antona Bonaventure Jegli�a (kopija)
2. Zbirke dokumenata
Aus dem NachlaB Aehrenthal. Briefe und Dokumente zur os reichisch-ungarischen
Innen- und AuBenpolitik 1885-1912, I�II Solomon Wank (Wien 1994)
Brzopisna izvje��a zasjedanja Pokrajinskoga sabora dalmatinskoga dar 1903-1914)
Documents diplomatiques francais (1871-1914.), I-III, uredilo Minis
des Affairres Etrangeres, Comission de publication des document
latifs aux origines de la guerre de 1914. Iz politi�ne korespondence dr. Janeza
Bleiweisa, ur. Dragotin Lonca
Na�i zapiski 6 (1909), 10-15. Obravnave de�elnega zbora kranjskega (Ljubljana 1861-
1914) Josip Juraj Strossmaver, Franjo Ra�ki, Politi�ki spisi, ur. Vladimir ]
�ak (Zagreb 1971) Poro�ilo pripravljalnega odbora o I. slov[enskem] katoli�kem
shodu, k;
seje vr�il 1892. leta v Ljubljani, ur. Ivan Jane�i� (Ljubljana 1893] Prilozi gradi
za historiju jugoslavenskog pitanja 1918. godine, prik
Bernard Stulli, u: Arhivski vjesnik 2 (1959), 279-335. Protokolle des Gemeinsamen
Ministerrates der Osterreichisch-Ung
schen Monarchie (1914-1918), ur. Miklos Komjathv (Publikatic
des Ungarischen Staatsarchivs II, Quellenpublikationen 10, Buda
1966)
Sarajevski atentat. Izvorne stenografske bilje�ke sa Glavne rasprave tiv Gavrila
Principa i drugova, odr�ane u Sarajevu 1914 g., ur. \ lav Bogi�evi� (Izvorna grada
iz novije istorije Bosne i Hercegovii Sarajevo 1954)
Slovensko-hrvatski katoli�ki shod v Ljubljani 1913 (Ljubljana 1913) Stenografski
izvje�taji o sjednicama bosansko-hercegova�kog sabora rajevo 1911)
Stenografski zapisnici Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalm
(Zagreb 1908-1918) Stenographische Protokolle iiber die Sitzungen des Hauses der
Abg�
neten des Reichsrates (Wien 1861-1918) Stenographische Sitzungs-Protokolle der
Delegationen des Osterre:
schen Reichsrates (Wien - Budapest 1870-1914)
278
Literatura
3. Tisak
Bosnische Post (Sarajevo 1917-1918) Dan (Split 1910-1912) Die Freistadt (Wien 1910)
GroB-Osterreich (Wien 1908-1914) Hrvatska domovina (Zagreb 1898) Hrvatsko pravo
(Zagreb 1898) Kmetski list (Ljubljana 1928) Kroatische Rundschau (Agram 1918)
Ljudski dnevnik (Ljubljana 1923) Na�a sloga (Trst 1898) Novice (Ljubljana 1918)
Novi list (Ljubljana 1908) Pester Lloyd (Pest 1908.-1909) Pu�ki prijatelj (Krk -
Pazin 1899-1914) Slovenec (Ljubljana 1890-1918) Slovenski narod (Ljubljana 1868-
1918) Stra�a (Maribor 1909-1914) Trializam (Trst 1912) Ve�erni list (Ljubljana
1919)
4. Zemljovidi i priru�nici Enciklopedija Slovenije (Ljubljana 1987-2002)
Drei Karten zur Erganzung der Triaskarte, Karte II, Slovenien (Wien
1910), izdao Heinrich Hanau Neue Triaskarte der Habsburger Monarchie (Wien 1912.),
izdao Heinrich
Hanau
Triaskarte der Habsburger Monarchie (Wien 1909), izdao Heinrich Hanau
Verzeichnisse der Clubs des Abgeordnetenhauses (Wien 1897-1914)
5. Literatura
� Ante Alfirevi�, Dr. J. Krek � in memoriam, u: Hrvatska stra�a 16 (1918), 42-46.
� Josip Apih, Slovenci in 1848. leto (Ljubljana 1888)
� Moritz Auffenberg-Komar6w, Aus Osterreichs Hohe und Niedergang. Eine
Lebensschilderung (Miinchen 1921)
279
� Josef Maria Baernreither, Fragmente eines politischen Tagebuch Die siidslaivische
Frage und Osterreich- Ungarn vor dem Ersten W krieg, ur. Josef Redlich (Berlin
1928)
� Marko Bajuk, "Ivan �tefe", u: Pogledi 28-29 (1999), 22-29.
� Ivo Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji. Porijeklo, povijest, polit (Zagreb
1988)
� Fran Barbali�, Narodna borba u Istri od 1870. do 1915. godine (Zag: 1952)
� Carl Bardolff, Soldat im alten Osterreich. Erinnerungen aus mein Leben (Jena
1938)
� Theodor [Tivadar] Batthyany, Fiir Ungarn gegen Hohhenzollern (I rich - Leipzig -
Be� 1930.), 63
� Ernest Bauer, Der letzte Paladin des Reiches. Generaloberst Ste) Freiherr
Sarkoti� von Lov�en (Graz - Wien - Koln 1988)
� Jan G. Beaver, Civil-Military Conflict and the South Slav Question the Habsburg
Monarchy: A Political Biographj of Franz Conrad i Hbtzendorf (doktorska
dizertacija, Universitv of Nebraska, Lin� 1996)
� Aleksandra Berberih-Slana, Ministar Stjepan Radi� in Slovenci, Stiplov�kov
Zbornik, ur. Du�an Ne�ak (Ljubljana 2005.), 237-266
� Aleksandra Berberih-Slana, Stjepan Radi� in republikansko gibanj Sloveniji od
nastanka Kraljevine SHS do volitev v Narodno skup�� leta 1923, u: Prispevki za
novej�o zgodovino 45 (2005.), 37-60
� Klaus Berchtold, Osterreichische Parteiprogramme 1868-1966 (W 1967)
� Zvonko Bergant, Slovenski klasi�ni liberalizem. Idejno-politi�ni zna slovenskega
liberalizma v letih 1891-1921 (Ljubljana 2000)
� Feliks J. Bister, Anton Koro�ec, dr�avnozborski poslanec na Duna �ivljenje in
delo 1872-1918 (Ljubljana 1992)
� N[ikola] B[jelovu�i�], Trializam i hrvatska dr�ava (Dubrovnik 191
� Jean-Paul Bled, Franc Jo�ef (Ljubljana 1990)
� Branka Boban, Demokratski nacionalizam Stjepana Radi�a (Zag: 1998)
� John W. Boyer, Culture and Political Crisis in Vienna. Christian � cialism in
Pouier, 1897-1918 (Chicago - London 1995)
� Francis Roy Bridge, The Habsburg Monarchj among the Great Pow 1815-1918 (New York
- Oxford - Miinchen 1990)
� Peter Broucek, Karl I. (IV.). Der politische Weg des letzten Herrsch der
Donaumonarchie (Wien - Koln - VVeimar 1997)
� VVilliam Brooks Tomljanovich, Biskup Josip Juraj Strossmayer: nac nalizam i
moderni katolicizam u Hrvatskoj (Zagreb 2001)
280
Literatura
� Stephan [Istvan] BuriAn, Drei Jahre aus der Zeit meiner Amtsfiihrung im Kriege
(Berlin 1923)
� Karei Capuder, Zgodovina "Danice" od nje ustanovitve do leta 1905, u: Po desetih
letih. Spominska knjiga "Danice", ur. Vincencij Marinko (Ljubljana 1905.), 57-126.
� William Mauritz Carlgren, Iswolsky und Aehrenthal vor der bosni-schen
Annexionskrise. Russische und osterreichisch-ungarische Balkan-politik 1906-1908
(Uppsala 1955)
� Leopold Chlumecky, Erzherzog Franz Ferdinands Wirken und Wollen (Berlin 1929)
� Ernest U. Cormons [Emanuel Urbas], Schicksale und Schatten. Eine dsterreichische
Autobiographie (Salzburg 1951)
� Jovan Cviji�, L'annexion de la Bosnie et la question serbe (Pari� 1909)
� Janez Cvirn, Trdnjavski trikotnik. Politi�na orientacija Nemcev na Spodnjem
�tajerskem (1861-1914) (Maribor 1997)
� Janez Cvirn i dr. (ur.), Mojega �ivljenja pot. Spomini dr. Vladimirja Ravniharja
(Historia 2. Znanstvena zbirka Oddelka za zgodovino Filozofske fakultete v
Ljubljani, Ljubljana 1997)
� Ottokar Czernin, Im Weltkriege (Berlin - Wien 1919)
� Darko Darovec, Pregled zgodovine Istre (Knji�nica Annales 1, Koper 1992)
� Vladimir Dedijer, Sarajevo 1914 (Ljubljana 1966)
� Eva Demmerle, Kaiser Karl I. "Selig, die Frieden stiften..." (Be� 2004)
� Marjan Dikli�, "Don Ivo Prodan kao politi�ar i zastupnik", u: Annales 12 (2002),
63-70
� Marjan Dikli�, Don Ivo Prodan u dalmatinskom saboru, u: Radovi Zavoda za
povijesne znanosti HAZU u Zadru 43 (2001), 389-458
� Marjan Dikli�, Prava�tvo u Dalmaciji do kraja Prvoga svjetskog rata (Zadar 1998)
� Istvan DroszEGi, Au/ienminister Graf Burian. Biographie und Tage-buchstellen, u:
Annales Universitatis Scientiarum Budapestinensis de Rolando Edtvos Nominatae,
Sectio Historica 8 (1966), 161-208
� Istvan Di�szegi, Die "siidslavvische Frage" und das Problem der Re-formbarkeit
der Habsburger-Monarchie, u: Karntens Volksabstimmung 1920. Wissenschaftliche
Kontroversen und historisch-politische Diskus-sionen anlafilich des internationalen
Sjmposions Klagenfurt 1980, ur. Helmut Rumpier (Klagenfurt 1981), 29-43
� Branko Drechsler, Stanko Vraz. Studija (Zagreb 1909)
� Michel Dugast Rouille, Charles de Habsbourg. Le dernier empeurer 1887-1922 (Pari�
- Luvain-la-Neuve 1990)
� Luka �akovi�, Polo�aj Bosne i Hercegovine u austrougarskim koncepcijama rje�enja
jugoslovenskog pitanja 1914-1918 (Tuzla 1980)
281
� Victor Eisenmenger, Erzherzog Franz Ferdinand (Zurich - Leipz Wien 1930)
� Neda Engelsfeld, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slov< ca - Privremeno
narodno predstavni�tvo (Zagreb 1989)
� Gustav Erenyi, Graf Stefan Tisza. Ein Staatsmann und Martjrer l en - Leipzig
1935)
� Fran Erjavec, Zgodovina katoli�kega gibanja na Slovenskem (Ljublj 1928)
� Felix Ermacora, Osterreich als Staatenbund und zum Volksstamme gionalismus am
Ende des Ersten Weltkrieges, ur. Theodor Veiter (] nos 27, Wien 1986), 107-122
� Georg Franz, Erzherzog Franz Ferdinand und die Plane zur Ref der Habsburger
Monarchie (Briinn - Miinchen - Wien 1943)
� Emil Franzel, Franz Ferdinand d'Este. Leitbild einer konservativen volution (Wien
1964)
� Friedrich Funder, Vom Gestern ins Heute. Aus dem Kaiserreich in Republik (Wien -
Miinchen 31971)
� Vinko V. Gaberc-Gaberski, Brez slave. Spomini na svetovno vojno (L ljana 1935)
� Manko Gagliardi, Istina o hrvatskom emigrantskom revolucioi nom komiteu 1919-
1921. Odgovor na napadaje Stjepana Radi�a (( 1922)
� Joszef GalAntai, Der dsterreichisch-ungarische Dualismus 1867-i (Budapest - Wien
1990)
� Irena Gantar Godina, Neoslavizem in Slovenci (Ljubljana 1994)
� Tereza Ganza-Aras, Politika "novog kursa" dalmatinskih prava�a �upila i Trumbi�a
(Split 1992)
� Geza Andreas Geyr, Sandor Wekerle 1848-1921. Die politische Bio, phie eines
ungarischen Staatsmannes der Donaumonarchie (Sudot ropaische Arbeiten 91, Miinchen
1993)
� Ferdo Gestrin, Vasilij Melik, Slovenska zgodovina od konca osem stega stoletja do
1918 (Ljubljana 1966)
� vVladimir Giesl, Zwei Jahrzehnte im Nahen Orient, ur. Eduard J nitz (Berlin 1927)
� Edmund Glaise-Horstenau, Die Katastrophe. Die Zertriimmer Osterreich-Ungarns und
das Werden der Nachfolgestaaten (Ziirii Leipzig - Wien 1929)
� Stane Granda, Die slovenisch-kroatischen Beziehungen im Revoluti jahr 1848149, u:
Der Prager Slavenkongres 1848, ur. Andrej Mori (Buchreihe des Institutes fiir
Donauraum und Mitteleuropa 7, Wi Koln - VVeimar 2000.), 137-170.
� Stane Granda, Prva odlo�itev Slovencev za Slovenijo (Ljubljana 19
Literatura
� Igor Grdina, Nekronani vojvoda kranjski - dr. Ivan �uster�i�, u: Zgodo-vinski
�asopis 50 (1996), 369-382
� Zoran Grijak, Doprinos Ljudevita Dostala razvoju hrvatsko-slovenske suradnje u
Bosni i Hercegovini u austrougarskom razdoblju, u: Annales 12 (2002), 51-62
� Zoran Grijak, Politi�ka djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera
(Zagreb 2001)
� Mirjana Gross, Die Anfange des modernen Kroatiens. Gesellschaft, Politik und
Kultur in Zivil-Kroatien und -Slauionien in den ersten drei-fiig Jahren nach 1848
(Anton Gindely Reihe 1, Wien - Koln - VVeimar 1993)
� Mirjana Gross, Erzherzog Franz Ferdinand und die kroatische Frage. Ein Beitrag
zur grofidsterreichischen Politik in Kroatien, u: Osterreichi-sche Osthefte 8
(1966), 277-299
� Mirjana Gross, Hrvatska politika velikoaustrijskog kruga oko presto-lonaslednika
Franje Ferdinanda, u: �asopis za suvremenu povijest 2 (1970), 9-74
� Mirjana Gross, Hrvatska uo�i aneksije Bosne i Hercegovine, u: Istorija XX. veka.
Zbornik radova III (Beograd 1962)
� Mirjana Gross, Izvorno prava�tvo. Ideologija, agitacija, pokret (Zagreb 2000)
� Mirjana Gross, Povijest prava�ke ideologije {Monografije 4, Zagreb 1973)
� Mirjana Gross, Slovenske politi�ke struje i hrvatsko dr�avno pravo devedesetih
godina 19. stolje�a, u: Melikov zbornik. Slovenci in njihovi srednjeevropski
sosedi, ur. Vincenc Raj�p i dr. (Ljubljana 2001), 731-748
� Mirjana Gross, Uloga �ibenskog prava�tva u dalmatinskoj i op�ehrvat-skoj
povijesti uo�i Prvog svjetskog rata, u: Radovi Instituta za povijest Sveu�ili�ta u
Zagrebu 1 (1971), 259-285
� Hugo Hantsch, Leopold Graf Berchtold. Grandseigneur und Staatsmann, III (Graz -
VVien - Koln 1963)
� Keith Hitchins (ur.), The Nationality Problem in Austria-Hungary. The Reports
ofAlexander Vaida to Archduke Franz Ferdinand's Chancellerj (Studien zur Geschichte
Osteuropas 18, Leiden 1974)
� Lothar Hobelt, Kornblume und Kaiseradler. Die deutschfreiheitlichen Parteien
Altbsterreichs 1882-1918 (VVien - Miinchen 1993)
� Felix Hoglinger, Ministerprasident Heinrich Graf Clam-Martinic (Studien zur
Geschichte der osterreichisch-ungarischen Monarchie 2, Graz - Koln 1964)
� Gerd Holler, Franz Ferdinand von Osterreich-Este (VVien - Heidelberg 1982)
283
� Josip Horvat, Ante Star�evi�. Kulturno-povijesna slika (Zagreb 197
� Edmund HorvAth, So starb der Friede. Unbekanntes iiber die Eni hung des
Weltkrieges (Berlin 1930)
� Ivan Hribar, Moji spomini, I�II, ur. Vasilij Melik (Ljubljana 19 1984)
� Fran Ile�i�, O slovensko-hrvatski zajednici 1848/49, u: Bleiiveisov z nik, ur.
Josip Tomin�ek (Ljubljana 1909), 278-319
� Ivanov [Milivoj De�man], Ju�noslavensko pitanje (Zagreb 1918)
� Dubravko Jel�i�, Tomislav Sabljak (ur.), Ante Star�evi� i njegovo d Zbornik
radova (Zagreb 1997)
� Ruda Jur�ec, Skozi lu�i in sence, I (Ljubljana 21991)
� Milica Kacin Wohinz, Tajni predlog I. �uster�i�a o hrvatsko-venskoj republici,
marca 1919., u: Stvaranje jugoslovenske dri 1918. godine (Beograd 1989), 197-199
� Andrej Kalan, Strossmajer o namenu postnih okro�nic in o pape�i okro�nicah, u:
Rimski katolik 1 (1889), 397-401
� Robert A. Kann, Erzherzog Franz Ferdinand Studien (VerbffentlicI gen des
Osterreichischen Ost- und Sudosteuropa-Instituts 10, V 1976)
� Du�an Kermavner, Hegemonisti�na prekonstrukcija jugoslovan, ga kongresa v
Ljubljani leta 1870, u: Zgodovinski �asopis 16 (19 81-144
� Du�an Kermavner, Slovenska politika v letih 1879 do 1895, opo\ h V. knjigi Ivana
Prijatelja, Slovenska kulturnopoliti�na in slovsti zgodovina 1848-1895 (Ljubljana
1966)
� Du�an Kermavner, �e iz predzgodovine jugoslovanskega kont sa v Ljubljani leta
1870, u: Zgodovinski �asopis 19-20 (1965�19 319-354
� Du�an Kermavner, �e nekaj gradiva o Ijubljanskem kongresu leta 1 u: Zgodovinski
�asopis 17 (1963), 155-170
-� Fritz Kern, Die siidslawische Frage und die Wiener Kriegspa 1913/14; u:
Schmollers Jahrbuch fiir Gesetzgebung und Volkswirtsc im Deutschen Reiche 48
(Miinchen 1924), 243-263
� Rudolf Kiszling, Erzherzog Franz Ferdinand von Osterreich-Este. ben, Plane und
Wirken am Schicksalvveg der Donaumonarchie (Gr; Koln 1953)
� Signe Klein, Freiherr Sarkoti� von Lov�en. Die Zeit seiner Verwalt in Bosnien-
Hercegovina von 1914 bis 1918 (doktorska dizertacija, V 1969)
� Jernej Kopitar, Matija Cop, Izbrano delo, ur. Janko Kos (Ljublj 1973)
284
Literatura
� Petar Koruni�, Jugoslavenska ideologija u hrvatskoj i slovenskoj politici.
Hrvatsko-slovenski politi�ki odnosi 1848-1870 (Zagreb 1986)
� Elisabeth KovAcs, Untergang oder Rettung der Donaumonarchie? Die Osterreichische
Frage. Kaiser und Kbnig Karl I. (IV.) und die Neuord-nung Mitteleuropas (VVien -
Koln - VVeimar 2004)
� Silvo Kranjec, Koro��evo predavanje o postanku Jugoslavije, u: Zgodovinski
�asopis 16 (1962), 218-229
� Vasilije D. Kresti�, Srpsko-hrvatski odnosi i jugoslovenska ideja u drugoj
polovini XIX veka (Beograd 1988)
� Samo Kristen, Meje in misije. Dileme slovensko hrva�ke razmejitve v Istri v
voja�kem, politi�nem, diplomatskem in obve��evalnem mete�u II. svetovne vojne
(Ljubljana 2006)
� Jure Kri�to, Pre�u�ena povijest. Katoli�ka crkva u hrvatskoj politici 1850-1918.
(Zagreb 1994)
� Bogdan Krizman, Die politische Tournee Stephan Tiszas im Herbst 1918. Nach dem
Tagebuch des Generalobersten Sarkoti�, u: Der Donauraum 13 (1968), 223-234
� Bogdan Krizman, Hrvatska u prvom svjetskom ratu. Hrvatsko-srpski politi�ki odnosi
(Zagreb 1989)
� Iso Kr�njavi, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, I-II, ur. Ivan Krtali�
(Zagreb 1986)
� Duka Kuntari�, S drom. J. E. Krekom u Be�u, u: Lu�. Almanah hrvatsko-slovenskog
katoli�kog da�tva (Zagreb 1918), 36-39
� Ljerka Kunti�, Slovenija u politi�kom programu Stranke prava do 1871, u:
Jadranski zbornik (Rijeka - Pula 1958), 113-133
� Ivan Lah, V" borbi za Jugoslavijo (Ljubljana 1928)
� Uro� Lipu��ek, Ave Wilson: ZDA in prekrajanje Slovenije v Versaillesu 1919-1920
(Ljubljana 2003)
� Rene Lovren�i�, Geneza politike novog kursa (Zagreb 1972)
� Dragotin Lon�ar, Dr. Janez Bleiiveis in njegova doba, u: Bleitveisov zbornik, ur.
Josip Tomin�ek (Ljubljana 1909), 141-244
� Dragotin Lon�ar, Hrva�ko dr�avno pravo in Slovenci, u: Na�i zapiski 8 (1912),
350-355
� Reinhold Lorenz, Kaiser Karl und der Untergang der Donaumonarchie (Graz - VVien -
Koln 1959)
� VValter Lukan, Zur Biographie von Janez Evangelist Krek (1865-1917), I-II
(doktorska disertacija, VVien 1984)
� Trpimir Macan, Povijest hrvatskoga naroda (Zagreb 1999)
� Anton Mahni�, Spomini iz loto�nja po�itnic, u: Rimski katolik 3 (1891.), 355-361
� Marijan Majstorovi�, Izgubljena Hrvatska: Bela krajina - hrvatski povijesni
teritorij, u: Hrvati u Sloveniji. Zbornik radova � Znanstveni
285
skup, Zagreb, 20.-21. lipnja 1996., ur. Mirjana Domini (Zagreb 19L 95-107
� Josip Mal, Zumberk in Marindol, u: Dom in svet 24 (1911), 266-26 313-315
� Albert Margutti, Vom alten Kaiser. Persbnliche Erinnerungen an Frc Joseph I.
Kaiser von Osterreich und apostolischen Konig von Ungc (Leipzig - Wien 1921)
� Tomislav Markus, Hrvatski politi�ki pokret 1848.149. godine. Ustane ideje,
ciljevi, politi�ka kultura (Zagreb 2000)
� Zlatko Matijevi�, Dr�avno-pravne koncepcije dr. Ive Pilara i vrh sanskog
nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. Od Promemorije do Izf klerikalne grupe bosansko-
hercegova�kih katolika (kolovoz-prosit 1917. godine), u: Godi�njak Pilar. Prinosi
za prou�avanje �ivota i dj dra Ive Pilara 1 (2001), 117-131
� Zlatko Matijevi�, Politi�ko djelovanje Ive Pilara i poku�aji rje�ava
"Ju�noslavenskog pitanja" u Austro-Ugarskoj Monarhiji (o�ujak-lit pad 1918.), u:
Godi�njak Pilar. Prinosi za prou�avanje �ivota i djela < Ive Pilara 1 (2001), 133-
170
� Zlatko Matijevi�, Slom politike katoli�kog jugoslavenstva. Hrvati pu�ka stranka u
politi�kom �ivotu Kraljevine SHS (1919.-1929.) (1 greb 1998)
� Stjepan Matkovi�, �ista stranka prava 1895.-1903. (Zagreb 2001)
� Stjepan Matkovi�, Obrisi hrvatsko-slovenskih odnosa u politici kraj 19. i
po�etkom 20. stolje�a, u: Annales 12 (2002.), 11-20.
� Ivan Mazovec, Vzajemnost med Slovenci in Hrvati, u: �as 6 (19. 25-40 i 123-142
� Vasilij Melik, Die Reformplane Osterreich-Ungarns und die Sloiven u:
Mitteleuropa-Konzeptionen in der ersten Halfte des 20. Jahrhunde ur. Richard G.
Plaschka i dr. (Zentraleuropa-Studien 1, Wien 19! 77-80
� Vasilij Melik, Istrski de�elni zbor, u: Acta Histriae 7 (Koper 19i 633-638
� Vasilij Melik, Nemci in Slovenci (1815-1941), u: Zgodovinski �asopis (1992), 171-
174
� Vasilij Melik, Slovenci v dr�avnem zboru 1893-1904, u: Zgodovin �asopis 33
(1979), 49-66
� Bela Menczer, Die politische Tournee Stephan Tiszas im Herbst 1L u: Der Donauraum
14 (1969), 77-78
� Bo�o Milanovi�, Hrvatski narodni preporod u Istri, I�II (Pazin 1L i 1973)
� Bo�o Milanovi�, Istra u 20. stolje�u. Zabilje�ke i razmi�ljanja o pro, Ijenom
vremenu. 1. knjiga: Pod Austrijom i Italijom (Pazin 1992)
286
Literatura
� Andrej Mitrovi�, Prodor na Balkan. Srbija u planovima Austro-Ugarske i Nema�ke
1908-1918 (Beograd 1981)
� Berthold Molden, Alois Graf Aehrenthal. Sechs Jahre duflere Politik Osterreich-
Ungarns (Stuttgart - Berlin 1917)
� Tomislav Mrkonji�, Hrvatski katoli�ki pokret i 'Rije�ka spomenica' iz travnja
1915. (Latinski koncept), u: Hrvatski katoli�ki pokret. Zbornik radova s
Me�unarodnoga znanstvenog skupa odr�anog u Zagrebu i Krku od 29. do 31. o�ujka
2001., ur. Zlatko Matijevi� (Zagreb 2002.), 437-456.
� Maurice Muret, L'archiduc Frangois Ferdinand (Pari� 1932)
� Alexander Musulin, Das Haus am Ballplatz. Erinnerungen eines osterreichisch-
ungarischen Diplomaten (Miinchen 1924)
� Ivan Mu�i�, Stjepan Radi� u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (Ljubljana 1987)
� Paul Nikitsch-Boulles, Vor dem Sturm. Erinnerungen an den Erzherzog-Thronfolger
(Berlin 1925)
� Fran Oro�en, Vojvodina Kranjska (Slovenska zemlja. Opis slovenskih pokrajin v
prirodnoznanskem, statisti�kem, kulturnem in zgodovin-skem oziru 4, Ljubljana 1901)
� Milan Pahor, Slavjanska Sloga. Slovanci in Hrvati v Trstu. Od Austrougarske
monarhije do Italijanske republike (Trst 2004)
� Boris Paternu, Notranje razse�nosti Pre�ernove narodotvorne misli, u: Pre�ernovi
dnevi v Kranju. Simpozij ob 150-letnici smrti dr. Franceta Pre�erna (Kranj 2000),
71-80
� Dragutin Pavli�evi�, Matija Majar i Hrvati, u: Matija Majar Ziljski, ur. Andrej
Moritsch (Unbegrenzte Geschichte - Zgodovina brez meja 2, Celovec - Ljubljana -
VVien 1995), 163-181
� Stjepan Pelz, Uspomena na dra. Kreka, u: Lu�. Almanak hrvatsko-slovenskog
katoli�kog da�tva (Zagreb 1918.), 103.
� Fran Petre, Poskus ilirizma pri Slovencih (1835-1848) (Ljubljana 1939)
� Jo�ko Pire, Ale� U�eni�nik in znamenja �asov. Katoli�ko gibanje na Slovenskem od
konca 19. stoletja do srede 20. stoletja (Ljubljana 1986)
� Janko Pleterski, Dr. Ivan �uster�i� 1863-1925. Pot prvaka slovenskega politi�nega
katolicizma (Ljubljana 1998)
� Janko Pleterski, Jugoslovanska misel pri Slovencih v dobi Taaffejeve vlade (1879-
1893), u: Isti, Studije o slovenski zgodovini in narodnem vpra�anju (Documenta et
studia historiae recentioris 2, Maribor 1981), 28-38
� Janko Pleterski, Jugoslovanski problem pri Vseslovenski ljudski stranki do leta
1917, u: Nau�ni skup u povodu 50-godi�njice raspada Au-
287
stro-Ugarske monarhije i stvaranja jugoslavenske dr�ave (Zagreb 191 121-130.
� Janko Pleterski, Narodi, Jugoslavija, revolucija (Ljubljana 1986)
� Janko Pleterski, Prva odlo�itev Slovencev za Jugoslavijo. Politike doma�ih tleh
med vojno 1914-1918 (Ljubljana 1971)
� Janko Pleterski, Trializem pri Slovencih in jugoslovansko zedinjt u: Zgodovinski
�asopis 22 (1968), 169-184
� Janko Pleterski, Zveza Vseslovenske ljudske stranke in Hrvatske st ke prava v
letih 1911-1913, u: Zgodovinski �asopis 34 (1980) 5-75
� Nata�a Podgor�ek, Slovensko-hrva�ki politi�ni odnosi v letih 1879-1 (doktorska
dizertacija, Univerza v Mariboru 2005)
� Max Pollatschek, Franz Ferdinand. Europas verlorene Hoffnung ( en - Miinchen
1989)
� Arthur Polzer-Hoaitz, Kaiser Karl. Aus der Geheimmappe seines binettschefs
(Zurich � Leipzig - VVien 1929)
� Adolf Ponikvar (ur.), Preporodovci proti Avstriji (Ljubljana 1970)
� Janko Prunk, Radi� in Slovenci 1919-1928, u: Zgodovinski �asopl (1985), 25-34
� Janko Prunk, Slovenski narodni programi. Narodni programi v slo ski politi�ni
misli od 1848 do 1945 (Ljubljana 1986)
� Janko Prunk, Slovensko-hrva�ki odnosi 1914-1918 in jugoslovanskt dinjenje, u:
Zgodovinski �asopis 33 (1979), 583-597
� Ferenc Poloskei, Istvan Tisza. Ein ungarischer Staatsmann in Kri zeiten (Studia
historica Academiae Scientiarum Hungaricae 198, dapest 1994)
� Boris Radosavljevi�, Katoli�ka narodna stranka in Hrvati v l 1897-1903, u:
Zgodovinski �asopis 48 (1994), 335-350
� Andrej Rahten, "Croatia Alpestris": vpra�anje umestitve slovenskih �el v hrva�ke
prava�ke koncepte, u: Annales 13 (2002), 1-10
� Andrej Rahten, Dr. Janko Brejc in Katoli�ka narodna stranka, u: reditas rerum
croaticarum ad honorem Mirko Valenti�, ur. Alexai Buczvnski i dr. (Zagreb 2003),
262-267
-� Andrej Rahten, Dr�avnopravne koncepcije Njema�koga nacionalnog veza i
"jugoslavensko pitanje" u Habsbur�koj Monarhiji (1908.-191 u: �asopis za suvremenu
povijest 33 (2001), 91-104
� Andrej Rahten, Janez Ev. Krek i Hrvatski katoli�ki pokret, u: Hr ski katoli�ki
pokret. Zbornik radova s Me�unarodnoga znanstve skupa odr�anog u Zagrebu i Krku od
29. do 31. o�ujka 2001., ur. Zli Matijevi� (Zagreb 2002), 373-391
� Andrej Rahten, Parlamentarni boj Slovenskega kluba proti Bienert vladi leta 1909.
u: Zgodovinski �asopis 50 (1996), 357-367
288
Literatura
� Andrej Rahten, Poku�aji stvaranja hrvatsko-slovenske katoli�ke politi�ke
organizacije, u: Hrvatski katoli�ki pokret. Zbornik radova s Me�unarodnoga
znanstvenog skupa odr�anog u Zagrebu i Krku od 29. do 31. o�ujka 2001., ur. Zlatko
Matijevi� (Zagreb 2002), 373-381
� Andrej Rahten, Pozabljeni slovenski premier. Politi�na biografija dr. Janka
Brejca (1869-1934) (Studia Carinthiaca XX, Celovec - Ljubljana - VVien 2002)
� Andrej Rahten, "Slovenia docet": politi�ne vezi med slovanskim in hr-va�kim
katoli�kim gibanjem pred prvo svetovno vojno, u: Studia histo-rica Slovenka 5
(2005), 387-400
� Andrej Rahten, Slovenska ljudska stranka v beograjski skup��ini. Ju-goslovanski
klub v parlamentarnem �ivljenju Kraljevine SHS (Ljubljana 2002)
� Andrej Rahten, Slovenska ljudska stranka v dunajskem parlamentu. Slovenska
parlamentarna politika v habsbur�ki monarhiji 1897-1914 (Celje 2001)
� Andrej Rahten, Trialisti�ne zamisli slovenskih in hrva�kih politikov v letih pred
prvo svetovno vojno, u: Prispevki za novej�o zgodovino 39 (1999), 65-74
� Andrej Rahten, Trialisti�ni koncepti velikoavstrijskih krogov in slovensko
vpra�anje, u: Slovenci v Evropi (O nekaterih vidikih povezanosti s sosedi in
Evropo), ur. Peter Vodopivec (Historia 5, Ljubljana 2002), 43-54
� Andrej Rahten, U�eni�nikovi pogledi na avstrijski dr�avni problem, u: Ale�
U�eni�nik: �as in ideje 1868-1952, ur. Matija Ogrin i Janez Ju-hant (Ljubljana
2004), 91-96
� Andrej Rahten, Zadnji slovenski avstrijakant. Prispevek k politi�ni biografiji
dr. Ivana �uster�i�a, u: Zgodovinski �asopis 53 (1999), 195-208
� Pavao Ritter Vitezovi�, O�ivjela Hrvatska (Zagreb 1997)
� Petar Rogulja, Dr. Janez Ev. Krek. Najve�i slovenski socijalni politik (Zagreb
1916)
� Petar Rogulja, Me�u Slovencima. (Bilje�ke iz studentskoga dnevnika od god. 1909.
i 1910.), u: Lu� 14 (1918-1919), 196-197
� Petar Rogulja, nekrolog, u: Lu� 15 (1919-1920), 66
� Mihajlo Rostohar, Jugoslovanstvo, u: Napredna misel 1 (1912), 111-119
� Mihajlo Rostohar, U�eni�nik in jugoslovanstvo, u: Napredna misel 1 (1912), 179-
182
� Helmut Rumpler, Das Volkermanifest Kaiser Karls vom 16. Oktober 1918. Letzter
Versuch zur Rettung der Habsburgermonarchie (Miinchen 1966)
289
� Helmut Rumpler, Jan Paul Niederkorn (ur.), Der �Ziveibund" 1879.1 deutsch-
osterreichisch-ungarische Bilndnis und die europdische Di} matie.
Historikergesprdch Osterreich-Bundesrepublik Deutschland li (Zentraleuropa-Studien
2, VVien 1996)
� Helmut Rumpler, Eine Chance fiir Mitteleuropa. Burgerliche Emai pation und
Staatsverfall in der Habsburgermonarchie (Osterreichis Geschichte 1804-1914, VVien
1997)
� Helmut Rumpler, Max Hussarek. Nationalitaten und Nationalitaten litik in
Osterreich im Sommer des Jahres 1918 (Studien zur Geschic der osterreichisch-
ungarischen Monarchie 4, Graz � Koln 1965)
� Helmut Rumpler, Zur staatsrechtlichen und realpolitischen Beiverti der
Reformpldne Seidler-Hussarek-Lammasch 1917/1918, u: Mittelei pa-Konzeptionen in der
ersten Halfte des 20. Jahrhunderts, ur. Rich G. Plaschka i dr. (Zentraleuropa-
Studien 1, VVien 1995), 123-13
� Peter Rustja, Med Trstom in Dunajem. Ivan Nabergoj v avtrijskem �avnem zboru
(1873-1897) (Trst 1999)
� Stephan [Stjepan] Sarkoti�, Meine letzten Audienzen beim Kaiser. siidslaivische
Frage, u: Erinnerungen an Franz Joseph I. Kaiser Osterreich und Apostolischer Konig
von Ungarn, ur. Eduard Steii (Berlin 1930), 339-353
� Carlo Sforza, Fifty Years of War and Diplomacj in the Balkans. shich and the
Union ofthe Yugoslavs (New York 1940)
� Rudolf Sieghart, Die letzten Jahrzehnte einer Grofimacht. Menscf Volker, Probleme
des Habsburger-Reichs (Berlin 1932)
� Toma� Sim�i�, Jakob Ukmar (1878-1971). Sto let slovenstva in kr�e stva v Trstu
(Gorica 1986)
� Eva Somogyi, Aehrenthals Reformbestrebungen 1906-1907, u: Os reichische Osthefte
30 (1998), 60-75
� Theodor Sosnosky, Der Erzherzog-Thronfolger. Ein Lebensbild (M chen - Berlin
1929)
� Miroslav Spalajkovi�, La Bosnie et l'Herzegovine. Etude d'histoire plomatiaue et
de droit International (Pari� 1899)
� Alexander Spitzmuller, ...Und hat auch Ursach, es zu lieben (Wi< Miinchen -
Stuttgart - Ziirich 1955)
� Nik�a Stan�i�, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stolje�u greb 2002)
� Ante Star�evi�, Izabrani spisi, ur. Bla� Juri�i� (Zagreb 1943)
� Ante Star�evi�, Misli i pogledi. Pojedinac-Hrvatska-svijet, ur. Bla� ri�i�
(Zagreb 1971)
� Ante Star�evi�, Politi�ki spisi, ur. Tomislav Ladan (Zagreb 1971)
� L. v. Sudland [Ivo Pilar], Die siidslaivische Frage und der Weltk (VVien 1918)
290
Literatura
� Mirjana i Petar Str�i�, Hrvatski istarski Trolist. Laginja, Mandi�, Spin�i�
(Rijeka 1996)
� Petar Str�i� i dr., Hrvatski narodni preporod. Ilirski pokret (Zagreb 1988)
� Dragovan �epi�, Hrvatski pokret u Istri u XIX. i na po�etku XX. stolje�a
(Izabrana djela istarskih akademika 1, Ra�i�e 2004)
� Nevio �eti�, Hrvatsko-slovenske veze u Istri tijekom nacionalne integracije, u:
Hrvati u Sloveniji. Zbornik radova - Znanstveni skup, Zagreb, 20.-21. lipnja 1996,
ur. Mirjana Domini (Zagreb 1997), 61-71
� Jaroslav �idak, Hotel Lambert i Hrvati, u: Isti, Studije iz hrvatske povijesti
XIX. stolje�a (Zagreb 1973)
� Jaroslav �idak, Hrvatski narodni preporod - ilirski pokret (Zagreb 1988)
� Matija Skerbec, Pregled novodobnega slovenskega katoliskega gibanja, I�II
(Cleveland 1956. i 1957)
� Fran �uklje, Sodobniki, mali in veliki (Ljubljana 1933)
� Ivan �uster�i� [�uster�i�], Moj odgovor (Ljubljana 1922)
� Vlasta �voger, Siidslawische Zeitung 1849.-1852. Organ nove epohe kod ju�nih
Slavena (Zagreb 2002)
� Franjo Tu�man, Hrvatska u monarhisti�koj Jugoslaviji 1918.-1941., I-II (Zagreb
1993)
� Lojze Ude, Slovenci in jugoslovanska ideja v letih 1903-1914, u: Isti, Slovenci
in jugoslovanska skupnost (Maribor 1971), 22-85
� Hans Uebersberger, Osterreich zvvischen Rufiland und Serbien. Zur Siidslamischen
Frage und der Entstehung des Ersten Weltkriegs (Koln - Graz 1958)
� Ale� U�eni�nik, Nacionalizem in Jugoslovani, u: �as 8 (1914), 289-311
� Ale� U�eni�nik, Slovenci in Hrvati, u: �as 7 (1913), 431-441
� Ale� U�eni�nik, Sociologija (Ljubljana 1910)
� Ale� U�eni�nik, Um die Jugoslavija. Eine Apologie (Ljubljana 1918)
� Mirko Valenti� (ur.), Hrvatska 1848. i 1849. Zbornik radova (Zagreb 2001)
� Mirko Valenti�, Vojna krajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom 1849.-
1881. (Zagreb 1981)
� Gabor Vermes, Istvan Tisza. The Liberal Vision and Conservative State-craft of a
Magyar Nationalist (East European Monographs 184, New York 1985)
� Peter Vodopivec, Parlamentarna dejavnost Jugoslovanskega kluba od septembra 1917
do marca 1918 in nastanek januarskega memoranduma, u: Zgodovinski �asopis 27
(1973), 55-90
291
� Solomon Wank, Aehrenthal's Programme for the Constitutional Tra formation of the
Habsburg Monarchy: Three Secret Memoires, u: 1 Slavonic and East European Rewiew 41
(1962-1963), 513-536
� Solomon Wank, Some Reflections on the Habsburg Empire and Its . gacy in the
Nationalities Question, u: Austrian Historj Yearbook (1997), 131-146
� Friedrich VVeissensteiner, Franz Ferdinand. Der verhinderte Herrsc (VVien 1983)
� Hermann VVendel, Die Habsburger und die Siidslaivenfrage (Beogi - Leipzig 1924)
� Samuel R. VVilliamson, "Influence, Poiver and the Policy Process: ri Case of
Franz Ferdinand, 1906-1914", u: Historical Journal 17 (19' 417-434
� Ludwig VVindischgrAtz, Vom roten zum schmarzen Prinzen. Mein Kat gegen das k. u.
k. System (Berlin - VVien 1920)
� Marko Zajc, Kjo se slovensko neha in hrva�ko za�ne. Slovensko-hrva. meja v 19. in
v za�etko 20. stoletja (Ljubljana 2006)
� Mom�ilo Ze�evi�, Slovenska ljudska stranka in jugoslovansko zedh nje 1917-1921.
Od majni�ke deklaracije do vidovdanske ustave (Mari 1977)
� Pero Zlatar, Ku�anova sestra i Drnov�ekova ro�akinja prave su . grep�anke, u:
Globus, 18. 1. 2002.
� Fran Zwitter, Die nationalen Fragen in der Osterreichisch-Un rischen Monarchie
(1900-1914), u: Die nationale Frage in der Os; reichisch-Ungarischen Monarchie
(1900-1918), ur. Peter Hanak i 'a tan Szasz (Budapest 1996), 11-37.
� Fran Zwitter, Linhartova doba, misel in delo, u: Fran Zivitter, O , venskem
narodnem vpra�anju, ur. Vasilij Melik (Ljubljana 19! 73-118
� Fran Zwitter, Nacionalni problemi v habsbur�ki monarhiji (Ljublji 1962)
� Fran Zvvitter, Postanek politi�nega ilirizma in ustanovitev Ilirskih i vine, u:
Fran Zivitter, O slovenskem narodnem vpra�anju, ur. Vas Melik (Ljubljana 1990) 119-
182
� Salvator �itko, Nacionalni in politi�ni antagonizmi v Istri v �asu zi danja
istrskega de�elnega zbora v Kopru (1899-1910), u: Melikov zl nik. Slovenci in
njihovi srednjeevropski sosedi, ur. Vincenc Raj�p i (Ljubljana 2001), 757-772
� Salvator �itko, "Slovensko-hrva�ki politi�ni odnosi v Istri v �asu usi ne dobe
1861-1914", u: Annales 12 (2002), 29-47
292
KAZALO
Aehrenthal, Aloys Lexa 99-106,
132, 141 Aka�i�, Cezar 167-8 Alfirevi�, Ante 177-80 Amru�, Milan 81 Andrassv, Gyula
56 Andrejka, Viktor 206 An�elinovi�, Grga 237 Apih, Josip 15, 38-42, 44 Auffenberg,
Moritz 154 Avarna, Giuseppe 160
Babi� Gjalski, Ljubo 199 Bach, Alexander 61 Badeni, Kazimir 121 Baernreither,
Joseph Maria 142,
151, 200, 219 Bajuk, Marko 241-2 Banac, Ivo 237-8 Bani�, Stanko 246 Barbali�, Fran
109-11 Bari�, Nikica 238 Bari�, Stjepan 248 Barwihski, Alexander 120, 125
Batthyany, Theodor (Tivadar) 105 Bauer, Ante 184-5 Bauer, Ernest 220 Beaver, Jan G.
154
Beck, Max Wladimir 104-5 Benedikt XV, papa 207, 217, 241, 251
Benkovi�, Ivan 167
Berberih-Slana, Aleksandra 7
Berchtold, Klaus 56
Berchtold, Leopold 106
Bergant, Zvonko 243
Berks, Hugo 123
Bervaldi, Josip 178
Beust, Friedrich Ferdinand 51
Biankini, Juraj 123-5, 141, 178
Bienerth, Richard 127-32
Bilihski, Leon 128-9
Bini�ki, Fran 174,207
Bister, Feliks J. 126, 130, 198, 218
Bjelovu�i�, Nikola Zvonimir 140
Bled, Jean-Paul 61
Bleiweis, Janez 33, 38-9, 43-4,
47-51, 53, 55, 66, 75, 109 Boban, Branka 174 Bogi�evi�, Vojislav 158 Bombelles,
Marko 155-6 Borgia Sedej, Fran�i�ek 185 Boyer, John W. 127 Brankovi�, Vuk 71
Brecelj, Anton 186
293
Brejc, Janko 89, 167, 187, 242 Bridge, Francis Roy 99 Brooks Tomljanovich, William
63 Broucek, Peter 210, 223 Buczynski, Alexander 89 Bulat, Gajo 120 Buli�, Frane 207
Burian, Istvan 102-5, 128, 131, 133, 220, 228-30, 234
Cankar, Izidor 241-2 Cankar, Karlo 180, 216 Capuder, Karei 174 Carlgren, VVilliam
Mauritz 99 Chlumecky, Leopold 149, 151, 155, 157, 159
Clam-Martinic, Heinrich 210, 219, 222
Cormons, Ernest U. 220 Costa, Etbin Henrik 55 �uvaj, Slavko 197, 199 Cviji�, Jovan
98 Cvirn, Janez 194, 233 Czernin-Chudenitz, Ottokar 149,
151-2, 154,210, 219, 221 Czoernig, Carl 23, 33
�abrinovi�, Nedeljko 158 �op, Matija 30, 32
Danzer, Karl 212 Darovec, Darko 109 Dedijer, Vladimir 155, 159 Demmerle, Eva 210
Derschatta, Julius 56 De�eli�, Velimir ml. 246, 251 De�eli�, Velimir st. 185�6
De�man, Dragotin (Karl Desch-
mann) 38, 49 De�man, Milivoj 153 Dikli�, Marjan 68-9, 83, 134, 139,
178
Dioszegi, Istvan 102-3
Dobernig, Johann VVolfgang 19 Dobrila, Juraj 111 Dobrovsky, Josef 30 Domini,
Mirjana 65 Dostal, Ljudevit 180-1 Dra�kovi�, Janko 26-7, 62 Drechsler, Branko 31,
43, 62 Drinkovi�, Mate 167, 179 Dui�, Stjepan 238-40 Dulibi�, Ante 133-4, 178, 198,
Du�an, car 67, 71
�akovi�, Luka 220, 229-30
Eckert, Rudolf 174, 207, 251 Einspieler, Andrej 47 Eisenmenger, Victor 149
Engelsfeld, Neda 246 Erenyi, Gustav 210 Erjavec, Fran 130, 133, 196, 22 Ermacora,
Felix 223
Fellner, Fritz 98 Ferdinand L, car 34, 39, 44 Ferdinand, nadvojvoda 21 Ferreri
Klun, Vincenc 48 Fon, Josip 167 Frank, Ivica 238 Frank, Josip 83, 89, 92, 141, 19
240
Frank, Vladimir 199, 201
Franz, Georg 149-50, 154, 210
Franzel, Emil 149
Franjo I., car 27
Franjo Ferdinand, prestolonaslj nik 16-7, 105-6, 127, 131-2 142, 145-6, 149-51,
154-60, 163-4, 185, 191, 197, 205-6, 208, 210-1, 219, 251
Franjo Josip L, car 44, 50, 54, 62-3, 66, 97, 101, 122, 127, 1 156, 185, 199, 205,
209, 218, 220
294
Kazalo
Funder, Friedrich 141
Gaberc-Gaberski, Vinko V. 233
Gagliardi, Manko 238-9
Gaj, Ljudevit 24-9, 31-2, 37, 39,
62, 109, 249 Galantai, Joszef 105 Gantar Godina, Irena 120 Ganza-Aras, Tereza 138,
139, 141 Gara�anin, Ilija 28 Gari�, Josip 184 Gestrin, Ferdo 24, 29 Geyr, Geza
Andreas 103 Giesl, Wladimir 101 Gjivoje, Antun 184�5 Glaise-Horstenau, Edmund 219
Globo�nik, Anton 37 Gostin�ar, Josip 132 Granda, Stane 15, 39-40, 42 Gra�i�, Josip
110 Grdina, Igor 31, 196, 231 Gregorec, Lavoslav 56, 120 Grge�, Petar 174 Grijak,
Zoran 17, 165, 181 Gross, Mirjana 14, 16, 61-4, 67-8,
76, 82-3, 141, 166, 179, 197,
199, 201 Gruden, Josip 185-6 Gruden, Zivko 11 Gunduli�, Ivan 80
Hanak, Peter 150 Hanau, Heinrich 152-4, 156 Hantsch, Hugo 106, 159, 218 Havass,
Rudolf 200 Hitchins, Keith 150 Hobelt, Lothar 193 Hochenburger, Viktor 127
Hoglinger, Felix 219 Hohenberg, Albrecht 154 Hohenlohe-Schillingsfiirst, Kon-rad
210,218
Hohenvvart, Karl 55, 119-20 Hohnjec, Josip 167 Holler, Gerd 149 Horthv, Miklos 238
Horvat, Aleksander 166, 215 Horvat, Josip 67 Horvath, Edmund 156-7 Hotzendorf,
Franz Conrad von 149,154
Hribar, Ivan 9, 75-6, 79-81, 83,
120,133 Hussarek-Heinlein, Max 210,
229-30, 234
Ile�i�, Fran 15, 37, 39, 42 Ivan, nadvojvoda 39, 44 Ivani�evi�, Frano 178 Iv�evi�,
Vicko 123-7
Jankovi�, Fran (Fran�i�ek) 127, 186
Jare, Evgen 167, 178, 186 Jegli�, Anton Bonaventura 163,
173, 184, 186, 208, 217, 223,
232-3, 241 Jela�i� Bu�imski, Josip, ban 41�4,
49-50, 61-2, 138 Jel�i�, Dubravko 63 Jenko, Jurij 37 Jeran, Luka 32 Jur�ec, Ruda
242 Jur�i�, Josip 52 Juri�i�, Bla� 64-5
Kacin VVohinz, Milica 240 Kalan, Andrej 9, 88-90, 92 Kalan, Janez 205, 217 Kallav,
Benjamin 56 Kaltner, Balthasar 185 Kann, Robert A. 149-51, 154 Karad�i�, Vuk
Stefanovi� 28, 30,
48, 66, 70, 250 Kara�or�evi�, Aleksandar 28, 238
295
Kara�or�evi�, dinastija 28, 98,
232, 237, 240-1 Karlin, Andrej 185, 206 Karlo I. (IV.), car 209-12, 217-9,
221, 223-8, 230-4, 238-40 Karlo III., car 21 Kermavner, Du�an 15, 76 Kern, Fritz
154
Khuen-Hedervary, Karoly (Dragutin) 15, 125
King, Le Roy 241
Kiszling, Rudolf 149, 151, 156, 169
Klai�, Miho 120
Klein, Signe 220
Klun, Karei 87-8
Ko�evar, �tefan 41, 44
Koerber, Ernest 125-6, 197
Kollar, Jan 24-5
Koloman, kralj 21
Komjathy, Miklos 230
Kompare, Josip 87
Konstantin Filozof (sv. �iril) 114
Kopitar, Jernej 30-1, 48, 66, 250
Koro�ec, Anton 126, 134, 167, 198-9, 207-8, 211-2, 216-20, 223, 228, 233, 242-3,
245-8, 252
Koruni�, Petar 14, 26, 28, 37-43,
47, 49, 51, 53, 61-2, 66 Kos, Janko 30 Kossuth, Lajos 40, 44 Kosti�, Laza 53
Kotlar, Vaclav 131 Kovacs, Elisabeth 210 Kozler, Peter 32, 37, 48 Krahvvinkler,
Harald 225 Kramar, Karei 132-3 Kramer, Albert 244 Kranj�evi�, Ivo 158 Kranjec,
Silvo 163 Krapac, Ivan 184
Krek, Janez Evangelist 8, 88-S 93, 124, 129-30, 131, 137, 14 164, 167-8, 173-5,
177-8, 18 182, 186-7, 192, 196-9, 206-212,218, 242, 245-6,250-1
Kresi�, Mijo 76
Kresti�, Vasilije D. 13
Kristan, Etbin 192
Kristen, Samo 7
Kri�to, Jure 175, 199
Krizman, Bogdan 206, 229
Kri�aj, Bojan 8
Kri�ani�, Juraj 24
Kr�njavi, Izidor (Iso) 141, 201,S
Krtali�, Ivan 141
Kruhek, Milan 89
Kukuljevi� Sakcinski, Ivan 29, 39-40, 47, 50, 62, 65-6
Kuntari�, Duka 174
Kunti�, Ljerka 65
Kurelac, Fran 39
Kvaternik, Eugen 63-5, 67, 91, 179
Ladan, Tomislav 67
Laginja, Matko 111, 119, 167, 2
216 Lah, Ivan 9
Lammasch, Heinrich 210 Lampe, Evgen 175, 178, 186, 19
239, 242 Lanczy, Leo 128 Lavren�i�, Matija 187 Liechtenstein, Alojz 156 Linhart,
Anton Toma� 29 Lipu��ek, Uro� 241 Lon�ar, Dragotin 33, 49, 65 Lorenz, Reinhold 210
Lovren�i�, Rene 138 Lueger, Karl 92, 120, 122, 125,
143, 156, 180, 200, 205 Lukan, VValter 146, 182, 193, 21
296
Kazalo
Macan, Trpimir 9, 21
Macun, Ivan 40
Ma�ek, Vladko 248
Mahni�, Anton 8-10, 87, 113-4,
167, 173, 179-80, 184, 207, 251 Majar Ziljski, Matija 38-40, 47-8,
109
Majstorovi�, Marijan 65 Mal, Josip 69 Malik, Vinzenz 132, 194 Mandi�, Matko 111,
113 Mandi�, Nikola 165-6 Manussi, policijski direktor 183 Marckhl, Richard 185, 194
Mar�eli�, Josip Gregor 184 Margutti, Albert 155 Marinko, Vincencij 174 Markulin,
Stjepan 187 Markus, Tomislav 37 Masarvk, Toma� Garrigue 127,
132-3,191 Matijevi�, Zlatko 17, 91, 173,
175, 187, 207, 215-6, 218, 231,
246-7
Matkovi�, Stjepan 16-7, 89 Mazovec, Ivan 13-4, 32, 137 Melik, Vasilij 15, 24, 29,
48, 76,
109, 120-2, 124,212, 233 Menczer, Bela 229 Metod, sv. 114
Metternich, Clemens 27-8, 30, 33
Mickiewicz, Adam 130
Mihalovi�, Antun 228
Mihanovi�, Antun 23
Miklo�i�, Fran 69
Milanovi�, Bo�o 109, 110, 114, 120
Mileti�, Svetozar 54, 66-7
Milo�evi�, Jozo 207
Mi�i�, Alojzije 184
Mitrovi�, Andrej 159
Molden, Berthold 99
Moritsch, Andrej 15, 38-9 Mrazovi�, Matija 52 Mrkonji�, Tomislav 207 Muret, Maurice
149 Mur�ec Zivkov, Josip 40, 44 Mur�i�, Fran 40 Musulin, Alexander 101 Mu�i�, Ivan
244
Nabergoj, Ivan 113, 119-20 Napoleon I., car 24, 30 Napotnik, Mihael 184 Ne�ak,
Du�an 7, 233 Niederkorn, Jan Paul 99 Nikitsch-Boulles, Paul 149 Nikoli�, Vladimir
156
Orbini, Mavro 24 Oro�en, Fran 69
Panafieu, H. A. de 158
Pa�i�, Nikola 160
Paternu, Boris 32
Pattai, Robert 130
Pavli�evi�, Dragutin 39, 47
Pavlinovi�, Mihovil 68-9
Pazman, Josip 167, 237
Pelz, Stjepan 175
Peri�, Josip Vergil 123-4
Peri�i�, Sre�ko 167
Petar, kralj 232
Petre, Fran 14-5
Petri�i�, �ivko 209
Pilar, Ivo 215-6
Pio X., papa 114
Pire, Jo�ko 175, 183, 217
Plaschka, Richard G. 212, 223
Pleterski, Janko 14, 16, 75, 88, 122, 125, 139, 168, 184, 196-7, 206, 208, 212,
217, 223, 231, 241
Ploj, Miroslav 123-6, 130, 133
297
Podgor�ek, Nata�a 8
Poga�nik, Josip 128
Pohlin, Marko 29
Poklukar, Josip 52
Polatschek, Max 149
Poloskei, Ferenc 210, 229-30
Polzer-Hoditz, Arthur 210-1
Ponikvar, Adolf 199
Pov�e, Fran 121, 122, 167, 173
Prebeg, Vladimir 237
Pre�eren, France 32-4, 49
Pribi�evi�, Svetozar 237, 242
Prijatelj, Ivan 76
Prodan, Ivo 83, 134, 139-40, 143,
167, 192, 197 Prunk, Janko 14, 16, 144, 244
Ra�ki, Franjo 9, 62, 65-6
Radi�, Stjepan 173-4, 183, 206-8,
238, 240, 243-5, 248 Radosavljevi�, Boris 16, 88, 92,
167
Rahten, Andrej 8, 16, 89, 91, 120, 127, 131-2, 173, 193, 208, 232,
239, 242-3, 249-52 Raj�p, Vincenc 76 Rauch, Levin 76 Ravnihar, Vladimir 216 Ravnik,
Fran 110 Razlag, Radoslav 52 Redlich, Joseph 142 Rhemen, Adolf 222
Ritter Vitezovi�, Pavao 24-5, 65 Rogulja, Petar 173-5, 177, 180,
182-4, 199, 207, 246, 252 Rostohar, Mihajlo 191-2 Rouille, Michel Dugast 210
Rukavina, Juraj 89 Rumpler, Helmut 23, 25-7, 29-30,
40, 43-4, 99, 102, 223, 229, 231 Rustja, Peter 113
Sabljak, Tomislav 63
Sachs, Vladimir 200, 238, 240
Sarkoti� von Lov�en, Stjepan
219-23, 228-30 Savinschegg, Josef 69 Schonerer, Georg 121 Schreiner, Gustav 127
Schwarzenberg, Karl 149, 152,
155, 157, 163, 194 Schwegel, Josef 124 Schweiger, Franc 88 Seidler, Ernst 211, 223,
228 Sernec, Jo�e 72 Sforza, Carlo 160 Sieghart, Rudolf 155 Sim�i�, Toma� 114
Slom�ek, Anton Martin 32, 40 Smi�iklas, Tadija 72, 75 Smodek, Matija 26 Somogvi,
Eva 99 Sosnoskv, Theodor 149, 151, 15 Spalajkovi�, Miroslav 98, 158 Spevec, Ivan 75
Spin�i�, Vjekoslav 90-1, 111, 1
119-21, 123-4, 126, 134, 151
167, 201, 223 Spitzmuller, Alexander 210, 21
230, 234 Srebrni�, Josip 187 Sr�ki�, Milan 200 Stadler, Josip 165-6, 180-1, 1L
198, 201, 215-6 Stan�i�, Nik�a 21 Stapihski, Jan 129 Star�evi�, Ante 16, 63-72, 79,
!
83, 89, 91, 111, 141, 179, 201
208-9, 215-6, 237 Star�evi�, Mile 165-8 Steinitz, Eduard 101, 220 Stoger-Steiner,
Rudolf 228, 23( Stra�imir, Dragutin 75
298
Kazalo
Str�i�, Mirjana i Petar 109, 113, 119
Strossmayer, Josip Juraj 8-10, 38,
50-1, 62, 66-8, 72, 79-81, 111 Stulli, Bernard 222,229 Sturgkh, Karl 127, 197, 209,
226 �upilo, Frano 138, 142, 191 Szasz, Zoltan 150
Sari�, Ivan Evan�elista 184
�egvi�, Kerubin 167
Senoa, August 75
�epi�, Dragovan 109, 111-3
�eti�, Nevio 109-11
�idak, Jaroslav 15, 25-9
�imrak, Janko 185-7, 245-6, 251
Skerbec, Matija 164, 243
�krivani�, Miroslav 207
�ola, Vojislav 229
�tefe, Ivan 241-2
�uklje, Fran 71-2, 78, 137, 192
�ulek, Bogoslav 37-8, 62
�uster�i�, Ivan 8, 16, 88, 114, 120-31, 133-4, 137, 143-6, 163-9, 173, 175, 177-80,
186, 192-3, 196-8, 201-2, 205-6, 208, 212, 217, 223-7, 230-1, 233-4, 239-43, 250
�voger, Vlasta 47
Taaffe, Eduard 55, 72, 75, 119-21 Tav�ar, Ivan 9, 17, 75-83, 88,
91-2, 122-5, 191, 242 Terseglav, Franc 182-4, 252 Thun, Leo 61
Tisza, Istvan 210, 220-1, 229-30 Tomin�ek, Josip 15, 33 Tom�i�, Anton 52 Tonkli,
Josip 57 Trdina, Janez 61 Tresi�a Pavi�i�, Ante 139 Triller, Karei 192
Trpimir, knez 21 Trstenjak, Davorin 52 Trumbi�, Ante 138-9, 141 Tschirschsky,
Heinrich 106 Tu�man, Franjo 209
Ude, Lojze 15 Udr�al, Franti�ek 131 Uebersberger, Hans 106 Urbas, Emanuel 220
U�eni�nik, Ale� 175-6, 178, 182, 191, 217, 232-3
Valenti�, Mirko 37, 69
Vanca�, Josip 201, 215
Veiter, Theodor 223
Vencajz, Ivan 122, 123
Verdier, Anton 157
Vermes, Gabor 210
Vesel Koseski, Jovan 34
Vespucci, Amerigo 103
Vitezi�, Dinko 111, 119
Vodnik, Valentin 30
Vodopivec, Peter 16, 216
Vol�i�, Jakob 110
Vo�njak, Josip 56
Vraniczanv, Ambroz 37
Vraz, Stanko 31-3, 39, 43, 62, 81,
192,249 Vrhovec, Maksimilijan 23 Vu�eti�, Stipe 215 Vukovi� Vu�jidolski, Antun
Wank, Solomon 98-101, 103 VVeissensteiner, Friedrich 149 Vvekerle, Sandor 103-5,
217,
220-1, 228-31, 234 Welserheimb, grof 44 Wendel, Hermann 160 Williamson, Samuel R.
151 VVilson, Thomas Woodrow 232 Windischgratz, Alfred 120
299
VVindischgratz, Ludwig (Lajos) 221
Woinovich, Emil 154
Wolf, Karl Hermann 121, 195
Zach, Franti�ek 28
Zagorac, Stjepan 92, 142, 167, 208
Zajc, Marko 8, 69, 83
Zarnik, Valentin 70
Zazvorka, Anton 131
Zde�ar, Andrej 110
Ze�evi�, Mom�ilo 246 �ita, carica 224, 232 Zois, �iga 29 Zrinski, Nikola �ubi� 49
Zvonimir, kralj 21, 71 Zwitter, Fran 14-5, 23-4, 30, 150
�erjav, Gregor 144-5, 244 �itko, Salvator 109, 112-3 �itnik, Ignacij 121, 125
300
BILJE�KA O AUTORU
Andrej Rahten rodio se 4. o�ujka 1973. u Celju. Nakon zavr�ene gimnazije upisao je
studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. U studijskoj godini
1994./95. studirao je, kao stipendist Osterreichischer Akademischer
Austauschdienst, na Sveu�ili�tu u Klagenfurtu (Celovcu). Diplomirao je 1996. radom
o slovenskim zastupnicima u be�kom parlamentu, a potom je upisao poslijediplomski
studij povijesti. Tijekom studija nekoliko je mjeseci istra�ivao u be�kim arhivima
kao stipendist Deutscher Akademischer Austauschdienst. Istra�ivao je i u
Jugoisto�nom institutu u Munchenu.
Godine 1998. napisao je magistarski rad Federalisti�ki koncept u politici
Habsbur�ke Monarhije na Balkanu 1908-1918. Poslije upisa na doktorski studij, u
razdoblju od 1999. do 2001. sura�ivao je u Znanstveno-istra-�iva�kom centru
Slovenske akademije znanosti i umjetnosti (ZRC SAZU). Na Filozofskom fakultetu
Sveu�ili�ta u Ljubljani obranio je 2000. doktorsku disertaciju naslovljenu Dr.
Janko Brejc (1869-1934). Politi�ka biografija. Za disertaciju je bio nagra�en
Zlatnim znakom ZRC SAZU-a.
Godine 2001. izabran je u zvanje docenta i postao suradnik Znanstve-no-
istra�iva�kog centra Republike Slovenije u Kopru. Travnja 2001. zaposlio se u
slovenskom Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je ubrzo preuzeo operativne zada�e
na koordinaciji slovensko-austrijske ekspertne skupine povjesni�ara i pravnika. U
studenome 2001. imenovanje u Kabinet ministra, a od travnja 2003. vodio je Centar
za istra�ivanja. Godine 2004. ponovno se zaposlio u ZRC SAZU te je radio kao
znanstveni suradnik u Institutu za kulturnu povijest do imenovanja na mjesto
savjetnika za vanjsku politiku u Kabinetu predsjednika vlade.
Od 2004. predaje me�unarodne odnose na Fakultetu za poslijediplomske europske i
dr�avne studije u Brdu kod Kranja, a od 2005. povijest neeuropskih naroda nakon
1918. na Filozofskom fakultetu Sveu�ili�ta u
301
Mariboru. Od 2002. �lan je me�unarodnog uredni�tva �asopisa za si menu povijest
(Zagreb), a od 2004. i uredni�tva hrvatskoga interdisc narnog znanstvenog �asopisa
Pilar (Zagreb).
Od 2006. �lan je upravnog odbora ljubljanskog Instituta za noviju \ jest. Od 2007.
predaje Politi�ku povijest Habsbur�ke monarhije u 19. stolje�u na Sveu�ili�tu u
Novoj Gorici. Jedan je od inicijatora i �lan jektne skupine za prou�avanje
diplomatske povijesti Srednje i Jugoisti Europe u sklopu Centra za europsku
budu�nost u Jablama.
Objavio je �etiri monografije:
Slovenska ljudska stranka v dunajskem parlamentu. Slovenska parlar tama politika v
habsbur�ki monarhiji 1897-1914 (Celje 2001);
Slovenska ljudska stranka v beograjski skup��ini. Jugoslovanski klub v lamentarnem
�ivljenju Kraljevine SHS 1919-1929 (Ljubljana 2002)
Pozabljeni slovenski premier. Politi�na biografija dr. Janka Brejca (18 1934)
(Celovec - Ljubljana - Be� 2002);
Zavezni�tva in delitve. Razvoj slovensko-hrva�kih politi�nih odnosov v bsbur�ki
monarhiji 1848-1918 (Ljubljana 2005).
302
Andrej Rahten
SAVEZNI�TVA I DIOBE Razvoj slovensko-hrvatskih politi�kih odnosa u Habsbur�koj
Monarhiji 1848.-1918.
Golden marketing-Tehni�ka knjiga Zagreb, Juri�i�eva 10 tel.: 01/4810-819, 4810-820
faks: 01/4810-821 e-mail: gmtk@gmtk.net www.gmtk.net
Grafi�ki urednik Nenad B. Kun�tek
Korektorica Sandra Glavo�i�
Likovno rje�enje korica Studio Golden
Fotografije
Foto agencija Bobo; Hrvatski institut za povijest, Zagreb; Muzej nove zgodovine,
Ljubljana; Narodna in univerzitetna knji�nica, Ljubljam Narodni muzej Slovenije;
Osobna zbirka Waltera Lukana; Zgodovins arhiv, Ljubljana; Znanstvenoraziskovalni
centar Slovenske akademi
znanosti in umetnosti
Autorova fotografija na koricama �Foto agencija Bobo
Tisak i uvez Bauer grupa, Samobor travanj 2008.
CIP zapis je dostupan u ra�unalnom katalogu Nacionalne i sveu�ili�ne knji�nice u
Zagrebu pod brojem 658618.

Savezništva I Diobe

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Savezništva I Diobe

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Andrej Rahten

SAVEZNI�TVA I DIOBE Razvoj slovensko-hrvatskih politi�kih odnosa u Habsbur�koj

You might also like