1.

Openito o itanju, razumijevanju i uenju

itanje je svojevrsno uspostavljanje veza izmeu napisanog, odnosno tampanog i usmenog
govora i njegovog znaenja. Proces itanja kod poetnika i uvjebanog itaa se razlikuje.
Uvjebani ita ima istovremeno optiku predodbu napisane ili tampane rijei kao cjeline i
predodbu slova kao njezinih elemenata. U procesu itanja na taj se nin jednim pogledom
obuhvaa rije kao cjelina i njeni dijelovi u isto vrijeme, pri emu se istodobno i uzajamno
odigrava proces sinteze i analize, to se sve zbiva automatski, te tako vjeti ita uope ne obraa
panju na itanje kao takvo, ve jedino na smisao onoga to ita.
Kod uenika poetnika sutina procesa itanja je drugaija: njegov je tok dui, obavlja se s
naporom i polagano po odreenoj postupnosti prelazei iz jedne u drugu fazu toga procesa.
Razumijevanje je takvo itanje koje rezultira shvaanje misli sadranih u tekstu. To je zapravo
logiko itanje, u kojemu po modulaciji glasa i akcentiranju naroitih mjesta u reenici vidimo
koliko uenik razumije grau koju ita. Svjesno itanje sastoji se u tome da uenik razumije
znaenje svake rijei, raznih fraza i termina, slikovitih izraza i prenesenog znaenja rijei. Kod
takvog itanja uenik shvaa glavni i bitni sadraj, moe ga okretno izraziti u kraem obliku i
shvaa osnovnu misaonu upravljenost sadaja i zna ga analizirati.
Uenje je mijenjanje individuuma vlastitom aktivnou, izazvano njegovim potrebama, ili
utjecajima sredine. To je proces svjesnog i aktivnog stjecanja i zadravanja znanja, vjetina i
navika. Znanje se nikome ne moe pokloniti, nego ga svako mora sam usvojiti aktivnim naporom
svijesti. Poboljavanje starih ili stjecanje novih sadraja i oblika ponaanja i djelovanja, dakle i
razvijanje psihikih funkcija. Uenje na jednom podruju utjee na rezultate uenja na drugom
(transfer uenja). Rezultati uenja manifestiraju se u prepoznavanju, u repredukciji znanja i
ponaanju. Mogunost uenja osniva se na sposobnosti pamenja, jer zadravanje ranije
izvrenih reakcija, ranije shvaenih sadraja i odnosa ini iskustvo moguim. U djelatnosti
uenja sudjeluju mnoge psihike funkcije a ne samo inteligencija, koja je vaan ali ne i jedini
faktor uenja. Ipak je sr procesa ljudskog uenja u spoznaji, u shvaanju opeg, a ono se postie
miljenjem i rasuivanjem.
Tokom najveeg dijela naih ivota esto ovisimo o sposobnosti uenja iz onoga to itamo i ta
je sposonost meu najvanijim od vjetina koje se poduavaju u koli. No ak i razumijevanje
napisanih informacija moe biti teko. Za razumijevanje novog gradiva veliku ulogu ima
koritenje vlastitog postojeeg znanja.

Da bi olakali razumijevanje uenici mogu initi razliite stvari:

1. Nepoznate informacije se mogu uiniti lakim za razumijevanje ako im se pridoda naslov.
2. Pronalaenje veze izmeu postojeeg znanja i novog gradiva.
3. Aktivnosti poput ponavljanja, samoprovjere i izrade saetka.
4. Dobro koritenje postojeeg znanja ovisi o uenikovu vladanju potrebnim vjetinama
prizivanja pohranjenih podataka i sposobnosti da te vjetine i znanje primijeni na nove okolnosti.

2.Razumijevanje znaenja proitanog teksta

Jedinice razumijevanja teksta su: rijei, reenice, odlomci teksta i tekst u cjelini.
Postoje i razliiti tipovi, odnosno razine razumijevanja:
-doslovno,
- interpretativno,
- kritiko i
- kreativno razumijevanje.
Doslovno razumijevanje
Odreivanje glavne ideje teksta (Koja je najvanija reenica u tekstu?)Uoavanje detalja to
poblie odreuju glavnu ideju (Tko? to? Gdje?)
Uoavanje uzrono-posljedinih veza (Zato jer...zbog toga to...)
Uoavanje redoslijeda zbivanja (Najprije se dogodilo...potom...na kraju...)
Slijeenje uputa (Prvo ta treba uiniti jest...zatim...iza toga...na kraju...)
Interpretativno razumijevanje
Obuhvata zakljuivanja o glavnoj ideji (ta mislite da je glavna ideja? Kako ste to zakljuili?),
zakljuivanja o uzrono-posljedinim odnosima (ta mislite da je prethodilo ovim zbivanjima?),
uoavanju onoga to je isputeno (Reenice se mogu preformulirati, a neke rijei ispustiti;
uenici trebaju popuniti praznine), uoavanju raspoloenja i atmosfere openito (Koje rijei
mogu biti okidai emocija? npr. sablasno, naputeno, blistavo...), utvrivanje autorovog motiva
za pisanje (Zato je ovo napisano?), izvoenje zakljuka (ta se moralo dogoditi prije ove
scene?) i interpretacija gocornih figura (ta bi znailo otvoriti vrata prilici?)

Kritiko razumijevanje
Obuhvata sljedee razine: svrhu pisanja (Je li to informiranje, zabavljanje, uvjeravanje ili neto
drugo?), autorovo stajalite (Pristrasno ili objektivno), stil pisanja (Precizan? Duhovit? ivahan?
Patetian? Ozbiljan? Suhoparan?), kompetencije (Kakve su mu reference za ovo to pie?),
vrijeme izdavanja (Nije li zastarjelo?), pouzdanost (Je li to izvor kojem se moe vjerovati?) i
prikladnost (Odgovara li tekst svrsi za koju mi treba?).
Kreativno razumijevanje
Sadri: motive i akcije i njihove (pretpostavljene) posljedice (Zato se to dogodilo? ta bi bilo u
sluaju da...?), vizualizaciju (Kako bi ta ivotinja mogla izgledati), vrednovanje postupaka (Je li
to bilo pravedno/razumno/opravdano?), rjeavanje problema (U emu je bio problem? Kako je
rijeen? Koja su jo mogua rjeenja?), predvianje ishoda (ta misli da e se dalje dogaati?),
mijenjanje/poboljanje sadraja (prie) (Nedostaje li kakav opis? ta bi se moglo izbaciti?) i
produciranje novih uradaka (Ilustrirajte priu crteima/zvukom/pokretom).

3. Kako uenicima pomoi da razumiju?

Prvi koji mogu mnogo uiniti da uenici razumiju tekst su uitelji. Postoje metode obuke koje
mogu dovesti do znaajnih praktinih dobitaka u uenikoj uspjenosti razumijevanja napisanih
informacijama. Razumijevanje novih informacija e biti pod uticajem naina na koji su te
informacije prikazane. Na primjer: vrlo malo e desetogodinjaka shvatiti odlomak iz udbenika
napredne fizike, jer im nedostaje previe znanja koje je potrebno za razumijevanje. Mala e djeca
lake razumjeti prie ako su one u skladu sa poznatom, dobro oblikovanom strukturom
tradicionalne prie.
Istraiva Rothkopf je 1970. godine uveo rije matemagenika kao opi naziv za aktivnosti koje
pospjeuju uenje, poput itanja, postavljanaj pitanja, paljivog pregledavanja estica, sluanja
uitelaj i mentalnog ponavljanja nauene grae. Velik dio Rothkopfovih istraivanja usmjeren je
na ispitivanje uinaka poticanja itatelja da odgovaraju na pitanja koja su uklopljena u prozne
odlomke. Pitanja umetnuta u tekst mogu nesumljivo pomoi uenicima da ovladaju specifinim
informacijama koje se tim pitanjima provjeravaju.
Djeca koja dolaze is socijalno zapostavljenih slojeva i djeca koja su relativno neuspjena imaju
vie problema sa razumijevanjem proitanog teksta. Uitelj e pomoi takvoj djeci da savladaju
vjetine itanja, ali takva djeca e istovremeno slabo napredovati. Prema sposobnosti da zaista
ue iz onoga to itaju. Podaci pokazuju da se onoj djeci koja najslabije napreduju u uenju
itanja esto daju upute koje pri uenju itanja naglaavaju aspekte dekodiranja a ne
razumijevanja. Iz toga proizlazi da razliek u djeijoj pripremljenosti za itanje pri polasku u
kolu mogu dovesti do razlika u vrstama uputa koje e dobivati. Od dobrih se itaa esto trai
da razmisle o znaenju informacija koje itaju, te da se kritiki osvrnu na odlomke i vrednuju
prie. Slabi itai, s druge strane, imaju manje prilika za vjebanje glasnog itanja, dijelom da bi

se izbjegla neugoda ponovljenih neuspjeha. Dakle njihove vjebe itanja vie naglaavaju
izgovor i dekodiranje.

4. Vjetina razumijevanja
Godine 1982. autori Allan Collins i Edward Smith u svojim istraivanjima osmislili su metode za
poduavanje uenika da ovladavaju tim procesima. Oni smatraju da je potrebno stei dvije vrste
vjetian razumijevanja.
Prva grupa vjetina su sposobnosti praenja razumijevanja.(itatelj se pita:Razumijem li?)
Druga kategorija sposobnosti razumijevanja sastoji se od donoenja i vrednovanja procjene koja
se odnosi na znaenje grae.(to se ovdje dogaa?)
Praenje
Praenje razumijevanja omoguava itatelju da brzo primijeti neuspjeh u razumijevanju grae.
Mogui su razliiti oblici takvog neuspjeha. Oni ukljuuj neuspjeh u razumijevanju odreenih
rijea, neuspjeh u razumijevanju odreenih reenica, neuspjeh u razumijevanju odnosa meu
reenicama i neuspjeh u razumijevanju teksta kao cjeline.
Razlozi koji mogu dovesti do toga da itatelj ne razumije reenicu:
-Uenik se ne moe sjetiti ni jednog smislenog tumaenja reenice ili da je reenica dvosmislena.
-Reenica moe izgledati previe neodreeno da bi imao ikakvo jasno znaenje.

5. Postavljanje i vrednovanje hipoteza

Da bi razumjeli pisanu grau uenici trebaju nauiti postavljati hipoteze o znaenju odreenih
rijei ili reenica. Sposoban itatelj s napredovanjem kroz tekst postavlja razliite vrste
predvianja. Da bi pomogli itateljima, pisci mogu navesti detalje o liku koji su smiljeni da kod
itatelja stvore oekivanja o postupcima tog lika. Ako se opisuje odreen lik sa nekim osobinama
koje su svojstvene osobi sa niskim moralom ili osoba koja je skloan kriminalu, kod itatelja e se
stvoriti oekivanaj o njegovim buduim aktivnostima. Opis pogreba izazvat e oekivanje da e
ljudi biti tuni, dok informacija da je odreeni lik uspio u neemu ili dobio nagradu stvara
oekivanje sree. itatelji se uveliko oslanjaju na svoje postojee znanje da razumiju tekst.

6. Poduavanje strategijama razumijevanja

Collins i Smith preporuuju da se poduavanje provede u tri faze kako bi se poboljalo
razumijevanje.
1. Dok uitelj glasno ita, moe (glasno) postavljati razne razumne hipoteze npr. On je lo
momak (hipoteza se moe potvrditi u nastavku ili opovrgnuti). Cllins i Smith sugeriraju da je do
do odreene mjere bolje postavljati vie pogrenih hipoteza.Mladi uenici trebaju nauiti da
hipoteze pridonose razumijevanju ak i kad se ne pokau tanima.
Druga aktivnost razumijevanja na koju uitelj moe skrenuti panju uenika jeste uoavanje onih
estica koje se ine tekim za razumijevanje. Ako uenici ne razumiju rije ili reenicu, ili nisu
sugurni u kakvoj su vezi dva dijela informacija, tada uitelj iznosi pieve namjere, kritiku
strukture ili sdrzaja ili prijedloge naina na koji bi se tekst mogao uiniti jasnijim.
2. U njoj se uenici potiu da postavljaju vlastite hipoteze.Naravno, ovdje je poeljno da uitelj
prvi predloi moguu hipotezu, na primjer ako je osoba X zaljubljena u osobu Y , Da li e osoba
X izjaviti osjeaje osobi Y? On naravno moe navesti niz primjera kako bi probudio matu
uenika i postaviti jo pitanja, kako bi oni poeli spontano postavljati vlastite hipoteze.(ta
mislite ta e se dogoditi osobi X?, Da li i osoba Y gaji iste osjeaje? Kako e se pria
zavriti?...)
3. Uitelj daje uenicima prozne tekstove u kojima su namjerno umetnute neke pogreke
odnosno problem. Tada on moe otkriti kako se oni nose s tekoama s kojima se susreu.

7. Istraivanja provedena povodom razumijevanja zadataka

-Domino 1990.je proveo istraivanje, gdje je usporeivao dvije metode za poboljavanje
razumijevanja proitanog. Naime, on je uzeo dvije grupe slabih itaa (uenici 1. razreda srednje
kole) i dao im isti tekst. Jedna grupa je trebala samo proitati, odnosno pronai konflikt, glavni
lik, ishode i sl. a druga grupa je iz teksta trebala izdvojiti subjekt, predikat i dr. reenine
lanove. Naravno prvoj grupi je pria bila daleko jasnija a razumijevanje potpunije.
-Andre i Anderson (1978. 1979.) su svoje ispitanike koji su bili takoer srednjokolci, uili da
postavljaju pitanja vezana za bitne dijelove teksta.
Cook i Mayer (1988.) su radili sa brucoima hemije koji su imali problem sa razvrstavanjem
pojedinih dijelova strunog teksta.

8. Evaluacija poduavanja razumijevanju

Ann Brown, Annemarie Palincsar i Bonnie Armbruster su vjetinama razumijevanja
poduavale ameriku djecu dobi od 12 do 13 godina. Djeca su u poetku bila vrlo loa u
razumijevanju pisane grae.
Navode niz aktivnosti koje itateljima pomau razumjeti pisanu grau. To su:
1. Objanjavanje svrhe itanja i razumijevanja zadataka.
2. Aktivacija relevantnih informacija iz postojeeg znanja itatelja
3. Usmjeravanje panje na glavni sadraj
4. Vrednovanje sadraja
5. Praenje tekuih aktivnosti radi provjere razumije li se tekst.
6. Postavljanje i provjera razliitih vrsta izvoda, ukljuujui tumaenja, predvianja i zakljuke.
Istraivanja obuavanja o specifinim vjetinama
Brown i saradnici usredotoili su se na obuku etiri specifine vjetine:
saimanje, postavljanja pitanja, razjanjavanje i predvianje. Svaka od ovih vjetina je jako bitan
element u procesu uenja.Vjetina saimanja izvjetava ta je ve opisano u tekstu.
Razjanjavanje se javlja onda kada itatelju nije bilo jasno znaenje odlomka. Postavljanje
pitanja je koriteno kao konkretan zadatak i uvijek je bilo povezano s dijelom teksta.
Prvo istraivanje obuhvatalo je istraivaa i etiri uenika.(interaktivno uenje). Samo razdoblje
obuke trajalo je oko tri sedmice a nakon est mjeseci je ponovljeno. Naizmjenino su
poduavali odlomke. Zatim bi istraiva traio od uenika da predvide sadraj, postavljaju
pitanje ili da pokuaju saeti odlomak.Isreaiva bi nastojao osigurati da svi ti dogaaji budu
uklopljeni u to je mogue prirodniji razgovor, u kojem sudionici daju jedan drugome povratnu
informaciju. U poetku ovog istraivanja uenicima nije bilo nimalo lahko, tako da su rezultati
na poetku bili znatno razliiti u odnosu na kraju same obuke.
Rezultati: 46% pogrenih pitanja na poetku obuke, ali na kraju samo 2% neadekvatnih
pitanja.Saeci koji su bili uspjeni 11% na poetku a na kraju 60%. Uspjenost razumijevanja
odlomka kojeg su sami proitali 15% a na kraju vie od 80%.
Drugo istraivanje je bilo slino prvo s tim to su bile prisutne pogreke u tekstovima i procjena
relativne vanosti razliitih dijelova teksta. Od est uenika, od kojih nijedan nije u prosjeku
postizao vie od 40% na testovima razumijevanja primijenjenom prije obuke, svi osim jednog su
za petnaest dana obuke postigli stabilnu razinu od 75% i vie u pet uzastopnih dana.

U treem istraivanju date su upute uitelju koje su raene u uionicama. Radio je sa etiri grupe
u kojima je bilo od etiri do sedam uenika. Rezultati treeg istraivanja bili su slini ranijim
nalazima.
Sva ova istraivanja ukazuju da paljivo osmiljena obuka, utemeljena na poznavanju vjetina
koje se nalaze u osnovi sposobnosti uenja iz pisane rijei, moe dovesti do velikih i istinskih
poboljanja.

9.Strategije razumijevanja proitanog

Istraivanja pokazuju da su treninzi osobito uspjeni za razvijanje sljedeih strategija
razumijevanja proitanog:
- saimanje proitanog odlomka (podrazumijeva da neki prozni odlomak svojim rijeima
opiemo kako bismo provjerili razumijevanje, ili ako imamo neku lekciju koja je veoma opirna
nekoliko desetina stranica, saimanje najbitnijeg e nam pomoi u svladavanju te lekcije.
Naravno treba voditi rauna da se drimo onoga to je bitno.)
izdvajanje glavnih ideja (jako bitna strategija bilo da se radi o nekom tekstu iz
knjievnosti ili iz nekih drugih predmeta, uenik ako se dri glavnih ideja moe s lahkoom
usvojiti gradivo, naravno te glavne ideje e dopuniti i nekim pojedinostima ukoliko su tijesno
vezane sa glavnom idejom.)
- kreiranje razliitih oblika grafike prezentacije proitanog (naravno ako nije obimna
graa, jer nam grafika prezentacija daje sliku koju lahko memoriemo u dugorono pamenje.)
-

upotreba mnemotehnike (veoma specifina strategija uenja, koju ako dobro

zapamtimo moemo koristiti veoma dugo. ak su neke mnemotehnike veoma
interesantne poput usvajanja imena planeta ili formula u matematici...tako jedna formula
u fizici o brzini glasi c=s/t, upotrebom mnemotehnike povezat emo tu formulu sa rijei
cesta, to je veoma slino navedenoj formuli)

biljeenje glavnih teza (izuzimanje onoga to je nebitno)

pitanja o znaenju i smislu teksta (sami trebamo razjasniti ako nam je neto nejasno
koristei se dodatnom literaturom ili internetom; naravno treba voditi rauna o izvorima
na internetu)

aktiviranje prijanjih relevantnih znanja (tako ono to smo nauili iz matematike

moemo iskoristiti u fizici; ono to smo nauili na historiji moemo povezati sa
knjievnou i sl.)

usporeivanje predmetnih i ve steenih iskustava (veoma je bitno da ono to

usvojimo kroz osnovno, srednje i fakultetsko obrazovanje iskoristimo u praktinom
ivotu).