Zagrebaka kola

- Filoloko oblikovanje knjievnog jezika u treoj etvrtini 19. stoljea u

znaku je takozvane zagrebake filoloke kole. Zaetnici su joj Gaj i
gramatiari Vjekoslav Babuki i Antun Maurani, ali je do najsnanijega
izraza dola kad joj se na elu naao gramatiar i knjievnik Adolf Veber
Tkalevi i leksikograf Bogoslav ulek.
- Zagrebaka filoloka kola nastavljala je jezikoslovne ideje iliraca. Zalagali
su se za rogato e, za starije padene nastavke u dativu, lokativu i
instrumentalu mnoine, za nastavak -ah u genitivu mnoine (zbog toga su ih
zvali i ahavcima), za iskoritavanje akavskih i kajkavskih elemenata i vru
povezanost s knjievnom batinom, propisuju pisanje rijei tako da je vidljiv
njihov nastanak, unato tome to se izgovor promijenio i protive se
fonolokom i piu etimolokim pravopisom.
- Obojica su, Tkalevi svojim lancima i gramatikama, i ulek svojim
rjenicima, uinili toliko da su njihovi savremenici dobili jezik sposoban za
praktinu upotrebu u koli, upravi i nauci, a po tome su svojim zaslugama
zaduili i kasnije narataje.

Zadarska kola

- Iako je nakon dosta polemika, prihvatio Gajevu grafiju , zadarski je krug

ostao uporan u uporabi tokavske ikavice kao osnovice za hrvatski knjievni
jezik. Sluei se u poetku starom grafijom, Ante Kuzmani i njegove pristae
okupljeni oko lista Zora dalmatinska ostali su i u pogledu knjievnog jezika na
dotadanjim pozicijama. Smatrali su da za knjievni jezik treba odabrati jedan
dijalekt.
- Ante Kuzmani je odravao dobre odnose s primorskim, bosanskim i
slavonskim piscima ikavcima, pa i slavonskim gramatiarima poput Ignjata
Alojzija Brlia. U svom protuzagrebakom djelovanju podravao je Kuzmania
i Vuk Karadi smatrajui da je bolje pisati dite, lipo, grih nego li dete ili djete,
lepo ili ljepo, greh ili grjeh. Karadi je zastupao tezu jedan narod jedan jezik.
Kuzmani ce kasnije shvatiti smisao srpske raunice i okrenuti se zagrebakoj
koli.

- Pribliavanje zagrebakoj filolokoj koli znatnije e se osjetiti u Zori

dalmatinskoj kad je preuzme 1845. Ivan Kaznai. Vec tada e jekavski oblici
prevladati nad ikavskima.

Karakteristike Uskufijevog rjenika

- Smatra se da je bosansko-turski rjenik Muhameda Hevaija Uskufija iz 1631.

godine prvi junoslavenski rjenik napisan na tokavskom dijalektu.
Pouzdavi se u Boga zadubio sam se u misli, te se u taj as dosjetih, da
skupim rjenik na bosanskom jeziku. Ovim rijeima je Uskufi poeo pisati
djelo kojim e ui u historiju.
- Rjenik ine tri cjeline: predgovor, rjenik i pogovor. Predgovor je vrlo
opsean (ima stotinu i dva stiha) i u njemu autor pojanjava zato je napisao
ovaj rjenik, prezentira dio svog ivotopisa, kao i izvore i razloge pisanja ba
na bosanskome jeziku. Rjenik sadri 330 stihova, razdijeljenih u trinaest
poglavlja, dvojezian je, bosansko-turski i obrnuto, a pisan je tokavskim
dijalektom. Osim vie od sedamsto rijei koje su zastupljene, vrlo znaajne su
i brojne aluzije kojima su natopljeni njegovi stihovi. Poetski elementi ine da
nas se svako poglavlje doima kao posebno literarno djelo sa obaveznom
mudrom porukom na kraju. Pogovor je, meutim, kratak i ima samo etrnaest
stihova, ali ba u njemu stoji vana informacija da je Rjenik zavren 1041.,
to jest, 1631. godine.
- Ovaj rjenik ima izuzetan znaaj za savremeni jezik primarno, historiju
jezika i ima za didaktiku, jer je pouan. Najprije, u njemu su sadrane misli
koje upuuju na moralno ponaanje, na lijepo ponaanje. Zatim, on sadri
izmeu ostalog 800 autohtonih i autentinih rijei i predstavlja jedno od
najvanijih djela bosanskog jezika. Rjenik je pisan u stihovima, zato to
kultura pisanja u tom razdoblju nije razdvajala umjetniki i didaktiki nain
stvaranja.