Saetak: Uinski je jedan od najveih didaktiara u povijesti.

Veliku je vanost pridodavao problemima djejeg uenja, procesu usvajanja znanja, formiranju navika, upozoravao je na znaenje motivacije za uenje, a posebno je obradio metodike probleme elementarne nastave materinskog jezika. Veliku je vanost posvetio i uiteljima, te dolazi na ideju osnivanja pedagokih fakulteta kao mjesta za obrazovanje buduih uitelja. Kljune rijei: materinji jezik, uenje, pedagoki fakulteti SADRAJ:

1. Uvod ...................................................................................................................... str 3.

2. Razrada................................................................................................................... str 5. 2.1. Materinji jezik ........................................................................................ str 5. 2.2. ovjek kao predmet odgoja ................................................................... str 9.

3. Zakljuak ............................................................................................................... str 11.

4. Literatura ............................................................................................................... str 12.

1. Uvod

Konstantin Dimitrijevi Uinski (1824. 1870.), roen u Tuli, zavrio je Pravni fakultet Moskovskog sveuilita 1844. godine. Potjee iz srednje-imune plemike obitelji. Jo u vrijeme studija bavio se i irim drutvenim problemima i bio pod utjecajem ruskih revolucionarnih demokrata, a na njega su posebno utjecala djela knjievnih kritiara V. G. Bjelinskog i N. A. Dobroljubova. Prouio je djela klasika povijesti pedagogije pa se i sam bavio pedagokim problemima. Drutveni pokret u to je vrijeme na dnevni red stavio i ensko pitanje, pa se pod utjecajem novog pokreta radilo i na reformi odgoja enske mladei koja se do tada odgajala u zatvorenim institutima. Uinski je 1859. godine dobio poziv za rad u Smoljnom, u petrogradskoj staleko-plemikoj koli zatvorenog tipa za djevojke, gdje su nastavu koja je bila na francuskom jeziku pohaale iskljuivo blagorodne djevojke. Dolaskom u Smoljni institut, Uinski je sa svojevrsnom mu energijom i arom poeo reorganizirati cjeloukupni rad i odgoj u institutu. No njegove tenje naile su na otpor

pojedinaca i protiv njega su slali anonimne denuncijacije, pa je 1862. godine morao odstupiti sa te dunosti. U meuvremenu je objavio udbenik Materinski jezik s uputama za uitelje, i zbirsku tekstova Djeji svijet. Otputanje Uinskog iz Smoljnog nepovoljno je djelovalo na njegovo zdravstveno stanje, poela ga je nagrizati tuberkuloza. On zato odlazi u vicarsku, gdje je ivio od 1862. 1867. godine. Boravak u vicarskoj koristio je za prouavanje organizacije enskog odgoja i obrazovanja i za pisanje udbenika pedagogije. Posjetio je vie ustanova za odgoj enske mladei i osnovnih kola i sve je to zapisao u svojim pismima Pedagoka putovanja po vicarskoj. Ondje je Uinski napisao i dva sveska svojega glavnog pedagokog djela ovjek kao predmet odgoja i usporedno je skupio materijale za trei svezak kojeg nije uspio objaviti. Na temelju naela narodnosti u odgoju, kod Uinskog se namee i zahtjev za nastavom na materinskom jeziku. Njegova itanka Materinski jezik, s prirunikom za uitelje, doivjela je vie od 150 izdanja i ima veliku vrijednost u didaktici i odgojnom procesu. Knjigu karakterizira shvaanje djeje psihe, osobina djeje dobi i djejih interesa, a u njoj je raznovrsni materijal za upoznavanje materinskog jezika, to ga djeca stjeu u prirodi i drutvu.

2. Razrada

2.1. Materinji jezik

U svojem djelu Materinji jezik, Uinski se ponajvie bavio problematikom jezika kao nacionalnog odreenja, kao neeg to je ovjeku uroeno i to ga definira, odreuje i usmjerava u njegovom daljnjem razvoju. On polazi od tvrdnje da je jezik svakog naroda narod stvorio sam, te sukladno s tim, svaki jezik na neki nain obiljeava narod. Po njemu, jezik naroda je najljepi cvijet koji nikad ne vene i koji se vjeno rascvjetava, cvijet njegovog duhovnog ivota kojem je poetak daleko izvan granica povijesti; trag cjeloukupnog

duhovnog ivota narod briljivo uva u svom jeziku, u svojoj rijei. Poetak ljudske rijei uope, pa ak i poetak jezika ovog ili onog naroda, gubi se u prolosti isto tako kao i poetak povijesti ovjeanstva i poetak povijesti velikih

narodnosti; ma kako bilo mi ipak tvrdo vjerujemo da je jezik svakog naroda stvorio sam narod, a ne neko drugi 1 Prema Uinskom, kad nestane, izumre jezik ne postoji vie ni narod. Jezik je, na taj nain, najpotpuniji i najvjerniji ljetopis jednog naroda, a nove generacije koje lako i bez muke usvajaju svoj materinji jezik, takoer u sebe upijaju sve one slike, misli i osjeanja tisua generacija koje su im prethodile. Uei materinji jezik, dijete u sebe upija duhovni ivot i snagu naroda. Dijete iji razvoj nije bio popraen nasilljem, u veini sluajeva, sa svojih 5 ili 6 godina ve sasvim slobodno i pravilno govori svojim materinjim jezikom. Kad ono uje novu rije, poinje, u veini sluajeva, potpuno je pravilno mijenjati i povezivati sa drugim rijeima; kad dijete eli izraziti neku misao, u jednog sluaju upotrebljava jedan izraz, u drugom drugi, i to bez razmiljanja. A pogledajte sa koliko potekoa stranac stjee taj osjeaj za tui jezik. Jedan Nijemac, na primjer, moe provesti 20 godina u Rusiji a da ne stekne ak ni ono znanje jezika koje ima trogodinje dijete. Stoga Uinski materinji jezik naziva velikim narodnim pedagogom, zbog toga to taj pedagog ne samo to pouava mnogome, nego pouava izvanredno lako, i to pomou neke metode koja na nedostian nain olakava rad. Uei materinji jezik, dijete ne ui samo pravila, rijei i promjene, ve ui i mnotvo pojmova, pogleda na stvari, mnotvo ideja, logiku, filozofiju, i to tako lako i brzo, u dvije do tri godine, dok se ni polovica toga ne bi mogla usvojiti planskim i organiziranim uenjem nekog jezika. Iz toga proizlazi sljedee pitanje: zar dijete isto tako lako ne moe nauiti strani jezik i zar to uenje ne bi moglo biti isto toliko korisno koliko i uenje materinjeg jezika? To je tono; ako bi se rusko dijete koji bi od malena govorilo francuski ili njemaki jezik nalo u istoj sredini u kojoj se nalazi mali Francuz ili Nijemac, njegovo bi razvijanje takoer ilo u tom pravcu, iako moda ne ba sasvim istom, jer moramo uzeti u obzir injenicu nasljea nacionalnog karaktera, koja se ne moe osporiti. Ako prihvatimo tvrdnju da je jezik proizvod
1

Zaninovi, M. (1985.): Pedagoka hrestomatija, str. 263.

narodne misli i osjeanja u kojima se odraavaju tekovine duhovnog ivota naroda, shvatit emo zato se u jezik svakog naroda preslikava naroiti karakter naroda. Jezici nas bolje i od same povijesti upoznaju sa karakteristikama naroda koji su ih stvorili, te je stoga jezik najbolje i jedino pouzdano sredstvo kojim se moe proniknuti u karakter nekog naroda. Ako zamijenimo materinji jezik tuim a ostavimo dijete da ivi u svom narodu, prema Uinskom, to smo dijete natjerali da se zauvijek odree najdragocjenijeg duhovnog nasljea naroda, i to ba onog dijela koji ga je inio sinom ili keri svog naroda i domovine. To dijete moe nauiti ruski jezik kao to bi nauilo strani, ali utisci koje je dobilo jo u kolijevci nikad nee ieznuti iz njegove due. To e dijete zauvijek ostati stranac svome narodu i nee doprinijeti njegovom organskom razvoju. Kako kae Uinski, jo je gore ako dijete pone odjednom priati nekoliko jezika, pa da za njega niti jedan ne postane materinji, prirodni jezik. Samo se tada po sebi razumije da u takvoj situaciji veliki odgajatelj ljudskog roda govor nee imati na dijete skoro nikakav utjecaj, a bez pomoi tog pedagoga drugi pedagozi tu ne mogu nita. Prema Uinskom, strani se jezici ue sa 4 razliita cilja; da bi se upoznala knjievnost naroda iji se jezik ui, da se prui sredstvo za logiko razvijanje, kao sredstvo da se doe u usmeni ili pismeni kontakt s ljudima one nacije iji jezik uimo, i na kraju radi dopisivanja na tom jeziku s naim zemljacima koji dovoljno znaju isti strani jezik.

Odreivanjem cilja uenja nekog stranog jezika, odreuje se i metoda uenja. Ako se strani jezik ui kao klju za razumijevanje njegove knjievnosti, onda se panja usmjerava na itanje uenika; ako se strani jezik ui radi praktine uporabe vea se panja posveuje izgovoru rijei, gramatici, i pravilnom uporabom rijei, i slino. Cilj radi kojeg uimo strani jezik utjee i na izbor nastavnika, udbenika i na vrijeme kada dijete treba poeti s uenjem.

Ako se jezik ui zbog knjievnosti ili logike, onda je dovoljno poeti s uenjem tada kada ocijenimo da je dijete dovoljno savladalo svoj materinji jezik; ako je glavni cilj razgovorni jezik i ako se najvie brinemo za pravilan izgovor, tada je uenje potrebno poeti ve u ranoj dobi djeteta. Ali ako ljudi koji su u ranom djetinjstvu nauili govoriti bez ikakvih potekoa vie stranih jezika to znanje kasnije rijetko korisno upotrebljavaju, to je zbog toga to njihov materinji jezik nije imao potreban utjecaj na razvoj njihove duhovne prirode. Prema Uinskom, poznavanje stranog jezika na taj nain jo ne civilizira ovjeka. No, Uinski nije bio protiv svakog uenja stranih jezika, naprotiv, on smatra da je za odgoj ljudi obrazovane klase uenje stranih jezika potrebno. On smatra da jedino poznavanje stranih europskih jezika, naroito onih modernih, moe dati ruskom ovjeku mogunost potpunog, samostalnog i svestranog razvijanja. Bez toga, pravi i iroku put nauke bit e za njega zauvijek zatvoren. Uinski smatra da u kolama u Rusiji u ovom razdoblju uenje jezika nije na stupnju razvoja na kojem bi trebalo biti, te smatra da bi uenje engleskog jezika trebalo biti na istom nivou kao i njemaki i francuski, u svim kolama u Rusiji. On tvrdi da: 1. glavni cilj uenja svakog stranog jezika mora biti upoznavanje sa knjievnou, zatim gimnastika za um, i naposljetku, ako je mogue, praktina uporaba jezika 2. sa uenjem jezika nikad ne treba poinjati previe rano i nikako prije nego to je materinji jezik pustio duboke korijene u duhovnu prirodu djeteta. To vrijeme nije strogo definirano, ve zavisi od djeteta do djeteta; neka djeca mogu poeti uenje stranog jezika ve u 7. ili 8. godini ivota (nikako ranije), neka u 10. ili 12. godini; a djeca koja slabo shvaaju bolje da i ne poinju s uenjem jer e strani jezik samo uguiti njihove ionako slabe sposobnosti. 3. strani jezici trebaju se uiti jedan iza drugog, a nikako dva istovremeno. S uenjem se drugog jezika treba poeti tek onda kad se dijete pone slobodno snalaziti u prvo.

Znanje je nekog jezika temeljito tek kad on moe slobodno itati na tom jeziku, inae od tog jezika nema nikakve koristi. 4. uenje ovog ili onog jezika trebalo bi ii to bre, jer je u tom uenju najvanija stvar neprestano vjebanje i ponavljanje kojim se sprjeava zaboravljanje. Uinski smatra da ukoliko u uenju elimo postii bar neke pozitivne rezultate da poetnom uenju stranog jezika u kolama dodijelimo veu satnicu; npr. sedam ili osam satova tjedno. im dijete pone razumijevati jezik i itati makar lagane stvari, tada se moe poeti s uenjem drugog jezika. 5. to djeca vie ue strani jezik, to vie trebaju uiti svoj materinji jezik. Samo se na taj nain moe izbjei neizbjena teta na duevni razvoj djeteta zbog pretjeranog poetnog uenja stranog jezika. im dijete slobodno razumije neto na stranom jeziku to nije teko, odmah se to njegovo znanje mora iskoristiti radi uenja materinjeg jezika, i to prevoenjem sa stranog jezika na materinji, pod rukovodstvom nastavnika materinjeg jezika. Ali, primjeujemo, ovakvim uenje jezika djeca nikad nee nauiti onaj divni pravi francuski izgovor koji stjeu ako ue strani jezik kao svoj materinji, pa ak i prije materinjeg. I za koga pravilno umno razvijanje, bogatstvo duhovnog ivota, razvijanje misli, osjeaja, poezije u dui, ovjekova nacionalnost, sposobnost da bude koristan domovini, moral pa ak i religija nije nita u usporedbi sa lijepim francuskim izgovorom, taj se uzalud trudio itati ovu raspravu.2

2.2. ovjek kao predmet odgoja

K. D. Uinski pridavao je veliko znaenje problemima teorije pedagogije, jer je shvaao da recepti o tome kako treba uiti i odgajati imaju malo vrijednosti za pravi odgojni
2

Zaninovi, M. (1985.): Pedagoka hrestomatija, str. 273.

rad. Prema njegovom miljenju, nije vano koliko mnogo recepata odgajatelj poznaje ve je vano poznavati temelja iz kojih proizlaze pravila. Nauka izuava samo ono to postoji a vjetina tei da stvori ono ega nema, i pred njom u budunosti stoji cilj i ideal njenog stvaranja3. U svom djelu ovjek kao predmet odgoja Uinski posveuje panju i problemima fiziologije i psihologije ovjeka uope, a posebno djeteta: Ukoliko pedagogija eli odgajati ovjeka u svakom pogledu, ona ga takoer prvo mora upoznati u svakom pogledu4. On smatra da odgajatelj treba teiti da upozna ovjeka onakvog kakav je on u stvarnosti, sa svim njegovim svakodnevnim sitnim potrebama i velikim zahtjevima, jer samo e potpunim poznavanjem ovjeka odgajatelj e biti u stanju da u samoj prirodi ovjeka crpi sredstva odgojnog utjecaja. Uinski veliku vanost pridodaje i uitelju, pa je njegovom pripremanju na rad sa s djecom u koli posvetio veliku pozornost. U svom je djelu ovjek kao predmet odgoja utvrdio da drutveno odgajanje nikako nije tako sitna stvar da ne bi zasluivala poseban fakultet5. On smatra da je pedagoki fakultet nuan, jer ukoliko postoje medicinski, pa ak i trgovaki fakulteti, a nema pedagokih, to dokazuje da je ovjek do sada vie cijenio zdravlje svog tijela i svoj dep nego svoje moralno zdravlje. Cilj pedagokog fakulteta, prema njegovom miljenju, bio bi prouavanje ovjeka u manifestacijama njegove prirode sa specijalnom primjenom na vjetinu odgajanja. Praktian znaaj takvog fakulteta bio bi velik. Uinski je temeljito izradio i projekt uiteljskog seminara, koji bi trebao biti internatski zatvoren i u kojem bi odgajanici stanovali i pripremali se za rad u osnovnoj koli. Uz uiteljski seminar organizirale bi se i velike vjebaonice osnovne kole, u kojima bi odgajanici praktino obavljali djelatnosti pod okom iskusnog pedagoga, a u poetku bi im pomagali uitelji. Uenici bi se pripremali za rad na svakom satu. Rad i organizaciju uiteljskih seminara objavio je u raspravi Nacrt za uiteljsku kolu, objavljenoj u
3 4

Zaninovi, M. (1988.): Opa povijest pedagogije, str. 227. Zaninovi, M. (1988.): Opa povijest pedagogije, str. 227. 5 Zaninovi, M. (1988): Opa povijest pedagogije, str. 277.

asopisu Ministarstva prosvjete 1861. godine. Prema projektu Uinskoga bili su i otvoreni neki uiteljski semestri, pa se kao najuspjeniji spominje Zakavkaski seminar u Gori.

3. Zakljuak

Uinski je, kao i ostali veliki pedagozi, formirao svoju pedagoku koncepciju na svestrano izraenim filozofskim i psiholokim temeljima. Njegovi filozofski pogledi bili su idealistiki, ali u njima nije bio ni dosljedan ni ogranien. Na temelju svojim filozofskih koncepcija dolazi do zakljuka da je jedna od glavnih pojava kod djeteta tenja za aktivnou. Uinski je odgojni cilj shvaao iroko, pa mu je ideal odgoj ovjeka koji nije egoist ve ovjek koji spaja interese ovjeanstva s interesima svog naroda i sebe samoga, ovjek koji je iroko obrazovan, moralno odgojen, a u isto vrijeme tei za ovjenou. Spomenuti cilj nije mogue ostvariti bez rada stoga Uinski u svojim pedagokim raspravama ukazuje na odgojnu i didaktiku vrijednost rada. Od moralnih vrijednosti naglaavao je ljubav prema domovini i ovjekoljublje. Uinski je u temelje odgojnog sistema unio ideju narodnosti, i u vezi s time protestirao protiv naduvenog odnosa prema narodu, cijenio je prosti narod, koji je po njemu

10

izvor velike stvaralake snage i genijalnih vrijednosti. Po njemu, vrijednost ima samo onaj odgoj koji je stvorio sam narod i koji je osnovan na narodnim naelima. On je smatrao da se odgoj mora zasnivati na znanosti, te je njegovo znaenje veliko upravo zato to je sistematski i dosljedno razvio i objasnio to naelo, te s time pridonio tome da se ruska pedagogija digne na europsku znanstvenu razinu i da se razvija u duhu originalne pedagoke misli. Umro je od prehlade koja se zbog njegovog slabog zdravlja razvila u upalu plua u 47. godini ivota.

4. Literatura

Knjige: Zaninovi, M. (1988.): Opa povijest pedagogije, kolska knjiga, Zagreb. Zaninovi, M. (1985.): Pedagoka hrestomatija, kolska knjiga, Zagreb. lebnik, L. (1983.): Opta istorija kolstva i pedagokih ideja, Prosvetni pregled; Gornji Milanovac: Deje novine, Beograd.

11