1

-narjeje, dijalekt, mjesni govor, interdijalekt, razgovorni jezik

DIJALEKTI SREDNJOJUNOSLAVENSKOGA DIJASISTEMA
akavsko narjeje; kajkavsko narjeje; tokavsko narjeje
Svi dijalekti bosanskog jezika spadaju u tokavsko narjeje.
-tokavskim se narjejem govori u polovini naselja u Hrvatskoj, u cijeloj BIH i Crnoj
Gori i Srbiji.
Pojedini tokavski idiomi postoje u Rumunjskoj (Reka), Austriji (Vlahija u Gradiu),
Italiji (Molise), Sloveniji (Bojanci i Marindol u Beloj Krajini) i Maarskoj.
- U predmigracijsko doba kajkavsko-tokavska granica bila je od ua Une u Savu prema
sjeveroistoku prilino dalje od Virovitice. akavsko-tokavska granica ila je od Dinare i
istono od Cetine.
DIJALEKTI BOSANSKOG JEZIKA:
zapadnobosanski dijalekt
istonobosanski dijalekt
zapadnohercegovaki dijalekt
istonohercegovaki dijalekt
sandaki dijalekt
OSTALI DIJALEKTI TOKAVSKOG NARJEJA:
slavonski (posavski) dijalekt (samo Hrvati);
umadijsko-vojvoanski dijalekt (samo Srbi);
kosovsko-resavski dijalekt (samo Srbi)
3) KRITERIJI ZA KLASIFIKACIJU TOKAVSKOG NARJEJA
a) Je li akcentuacija novotokavska ili nije, tj. postoje li 4 naglaska kao u standardnom
jeziku ili se uva a) troakcenatski sustav . ili b) dvonaglasno stanje nakon gubitka
akuta

U nae selo dolaze trgovci, kupuju konje i goveda i odvode preko rijeke.

U nae selo dolaze trgovci, kupuju konje i goveda i odvode preko rijeke.
- objasniti preskakivanje akcenta u novotokavskoj akcentuaciji: djev'ojka - dj'evojka,
sel'o - s'elo, ruk'a - r'uka. Kod jednoslonih rijei akcent nije imao gdje preskoiti.
-4 su novotokavska: istonohercegovaki; zapadnohercegovaki; zapadnobosanski,
umadijsko-vojvoanski
-4 su starotokavska: slavonski, istonobosanski; sandaki; kosovsko-resavski
b) Refleksi jata (ikavski, ijekavski, ekavski)
-3 su dijalekta (i)jekavska: istonohercegovaki; istonobosanski i sandaki
-2 su ekavska: umadijsko-vojvoanski i kosovsko-resavski
-2 je ikavska: zapadnobosanski i zapadnohercegovaki
-1 je s razliitim refleksima jata (i ikavski i ekavski): slavonski
Treba napomenuti da je ikavtina u prolosti zauzimala mnogo vei dio podruja Bosne i
Hercegovine negoli ga zauzima danas, a ijekavtina mnogo manji nego danas. To vidimo i
po jezinim zapisima na stecima.
irenju ijekavice naroito su doprinijele migracije Vlaha - stoara s podruja Hercegovine
i dananje Crne Gore - dakle sa ijekavskih podruja. Vlasi su posebno naseljavali ona
podruja koja su tijekom ratovanja bila opustoena i na kojima je stanovnitvo
prorijeeno. Kao dominantan element na tim podrujima, doseljeni Vlasi su postepeno
nametnuli starenicima svoj govor.
Tamo gdje je domicilno stanovnitvo ostalo kompaktno i dominantno - ikavica se zadrala
gotovo do dananjih dana, kao to je to sluaj sa srednjom Bosnom. Na drugim mjestima,
ona je potisnuta. Taj se proces moe pratiti na osnovu osmanskih popisnih deftera, gdje su
osobna imena i toponimi biljeeni osmansko-arapskim pismom - dakle tu nema zabune
oko slova jat. Kod nekih pisaca iz XVII stoljea (franjevaca i muslimanskih alhamijado
pjesnika), ikavica je jo uvijek dominantna. U poznatom rjeniku Muhameda Hevaji
Uskufija, mijeaju se ikavica i ijekavica.

To to je ikavica danas iezla, rezultat je viedecenijskog procesa gdje suljudi iz ikavskih

krajeva pod utjecajem kole, medija, u radnim organizacijama i sl. mijenjali svoj govor,
prihvaajui

ijekavicu.

c) akavski ili takavski (dvorie, dvorite)

-4 su akavska: istonobosanski; zapadnobosanski; sandaki; slavonski,
-4 su takavska: istonohercegovaki; zapadnohercegovaki, umadijsko-vojvoanski;
kosovsko-resavski
ISTONOBOSANSKI DIJALEKT nenovotokavski ijekavski akavski dijalekt
Smatra se najtipinijim bosanskim dijalektom. I govor Sarajeva spada u taj dijalekt.
-Rasprostire se izmeu rijeka Bosne i Drine te Sarajeva i Save
- Izgovor jata je uglavnom (i)jekavski, uz este izuzetke (npr. ikavizmi u prefiksu pre te u
prijedlozima pred i preko: privarit, pripala se, prid nama; esti ekavizmi)
-kratki jat daje je, ali sa svojim posebnostima: srjeom, rjepa, smjejat se
- je vrlo esto, npr. godie, iem, stiem, gueri, dvorie, puat. U tuzlanskom
podruju postoji umekano s: pusat, pusena
-va je dalo a, no ima primjera i s i: didenjak "dadevnjak", dilji "dalji"
-Vokal i preao je u jat ispred r: mijer, vijer, pijer, dijerat.
-esto je vrebac, greblje
-grupa ne daje nje: njetko, njekada
-zavrno l najee daje o: doo, uvo, reko, miso
-U Fojnici vokalno l daje diftong uo: uo
-U tuzlanskom podruju a se dosta zatvara: a: glava, s ama, ml ada
-Samoglasnik f vrlo je rijedak: pratri, evtino.
-Suglasnik x Bonjaci uvaju dobro (Hasan, halva, kahva, mahrama, snaha, ak i prohci
"prosci", trehnem "tresnem", kohci kosci, vojhci vojsci), Hrvati mnogo slabije
(maea, ruo, buva, tijo "tiho"), Srbi najslabije.

-Suglasnik lj ponekad se zamjenjuje s j: jubav, boji

-Svugdje dolazi do, po, a ne dojti, pojti.
-Novo jotovanje rijetko je provedeno: snopje, divja, ledja, listje, bratja, rodjaci, divji,
netjak, najdem, djevojka, potjerati
- anamo "onamo"
- do, po dakle bez -jt-: esto je u prezentu dojem il nanijem; dodem, nanidem (Tuzla),
-u Sarajevu h prelazi u k u dadok "dadoh".
-slijedovi dn, dnj, dm obino se svode na gubljenje d: glana, omah, nevnica "dnevnica",
zanji), ali moe doi i do drugih rezultata, npr. geminacije (produljene artikulacije) naza:
zajenno, ponne, glanna, zanjnji, ommah (Visoko).
esta je tzv. orijentalna geminacija: Allah,
-este su metateze: tvica "ptica", vele "pele", kujrak "kurjak", kvulko "klupko", mavra
"marva", namastir
-gotovo svugdje je vas.
Akcentuacija je starotokavska: orii, Begii, poso, pametna, krvava
morfologija: Niz imenica moe imati i dugu i kratku mnoinu: mjesecevi / mjeseci, klini /
klinovi, danovi / dani, miovi mii.
-Imenice I - deklinacije obino u I jd. dolaze s nastavkom -im: solim, krvim, sa erim,
laim, sa solim.
-Hipokoristici zavravaju na -o, npr. Mujo.
-Infinitivi su uglavnom krnji.
-enklitiki oblici G i A mn. zamjenice 3. lica esto kod Bonjaka glase hi, hin, hina (ima,
hi, nejma, hin)
-Glagoli na -avat redovito imaju prezent na -ajem: preprodajem, prekrcajem, podrajem.
-Glagol ivit ima prezent: ivem, ive, ivemo, ivete, ivu.
-aorist i imperfekt dolaze vrlo esto: io, iosmo, moradoe
-sloeni oblik za habitual koji je sastavljen od bi i od 2. l. jd. imperativa: On bi reci; Kad
bi babo poni priat.

- Konstrukcijom budem + pridjev radni izraava se radnja koja je ve moda izvrena, ali
emo rezultate doznati u budunosti
-esti su glagolski prilozi proli
Sintaksa: -Obian je u pripovijedanju N jd. umjesto N mn.: Udarijo vabo.
-esto dolazi G umjesto A: uvaj svojije lea; Pitaj ovije sviju.
-iva je konstrukcija sa + G: Svata su s nas radili; ta e biti njeg?
-Dativ moe doi i za oznaavanje stanja u kojem se netko nalazi: Da nam je biti zdravu!;
Bolje pametnu biti.
-Obian je I u izrazima poput: Ona bila curom, a on momkom.
-Dativ dolazi i za oznaavanje stanja u kojem se tko nalazi: njemu je lake i bosu; bolje
pametnu biti
-Dativ dolazi i za oznaavanje vremena: dou godini;
Leksik:
Zanimljivi su sljedei leksemi: behati se plaiti se; estito svadba, iznivljat
izmiljati, kleba tup no, mostanica stepenica, njiverak oranica, pola drvena
posuda za ito, zvidenjak dadevnjak, proljeto proljee, polag pokraj, parletat
gatati, navaditi se naviknuti se, kalendora Svijenica.
ZAPADNOBOSANSKI DIJALEKT novotokavski ikavski akavski dijalekt
-dijeli se na centralnobosanski i zapadnobosanski poddijalekt
-Centralnobosanski poddijalekt zahvaa prostor u meurijeju Bosne i Vrbasa.
Pored ijekavizama i akavazima (ap, klia, moani, zvii) ima ostatke stare
akcentuacije, ali s prevladavanjem etiriju novotokavskih akcenata. Najdosljedniji
akavizam javlja se u gornjem toku Vrbasa, u podruju Lave i gornjeg toka Rame. Govori u
srednjem toku Vrbasa nemaju dosljedan akavizam.
Ikavizam je dosljedniji u gornjem toku Vrbasa, u podruju Lave i gornjem toku Rame.
-Izuzeci su elezo, cesta, zenica, koren, stareina, zanovetat, obe, tijesto, sijeno, vijenac,
eo htio).

Govori u srednjem toku Vrbasa imaju refleks je i u primjerima njeko, njeto, njekada,
djeko, kao i oblike ovijem, naijem, vaijem;
grupa -ir > ijer: mijer, pijer, kumpijer;
Izrazita je pojava redukcije neakcentiranih vokala: Zenca, vidla, nosla; kolca, udovca
zatvorenost vokalske boje kod a u dugim slogovima: majka, radi.
-prednji nazal dao je e, no ima i sluajeva s a: jamiti, jatra, prijat, jadro
Promjena mukih imena odvija se po tipu promjene enskog roda: Muje - Muji; Mehe Mehi.
Dosljedno se uva h: havan, hasta, duhan, muha, mahana, proha, suha, mehak.
U gornjem toku Vrbasa ne razlikuju se afrikatski parovi: etiri, amija.
Postoje enska imena e-tipa: Hanife, Kadire; Fate; a isto tako i na -o: Dervo, Hajro;
oblici tiju, oviju (dolina Sane);
ovija, tija (dolina Busovae).
-este su reenice u kojima postoji anonimnost subjekta, npr. ubilo ga pred kuom;
zaklalo ga, pualo ga.
Upotreba instrumentala drutva bez prijedloga s: eta moncima, razgovara sestrom.
Zapadnobosanski poddijalekt
Govori se na terenu zapadno od Bosanske Kostajnice i Bosanskog Petrovca u granicama
Bosne i Hercegovine.
-njeko, njeta, njekada, ali i eca, e / i; zatvoreni dugi vokali a i o;
razlikovanje afrikatskih parova;
ostaci starih oblika deklinacije: po tui lei, s moji sinovi;
enska imena s nominativom na -e: Hanife, Kadire, Fate, Zlate, a tako i muka imena na
-e: Hase, Huse; kao i enska imena s nominativom na -o: Kadro; ajko
fonologija:
-fonem f postoji samo u stranim rijeima i onomatopejama (Hrvati)
-ee je doe, poe, ali ima i dojde, pojde, pa ak doje.
-l na kraju rijei esto prelazi u a, npr. uva, vidija, bija; u zapadnoj Bosni je esto doo,
oo, uvo.

-u nekim je krajevima uz more krajnje m prelo u n, npr. vidin, osan.

-Bonjaki govori esto imaju promjenu m u n u kon.
-u zapadnoj Bosni je esto greb, vrebac.
-u rijetkim govorima nae se refleks d' kao j u pojedinanim primjerima kao to su preja,
meja, tuja, mlaji
- lj esto prelazi u j: kaaj "kaalj", voja,
-esto imamo protetsko j, npr. jakrap korpion, juina, jopet.
-u Rami umjesto imamo j u nekim primjerima kao to su meja, preja, meja.
- u r u primjeru more moe: zabiljeeni su i primjeri ne meren, ne moren, ne meen
-nije dosljedno provedeno novo jotovanje u primjerima netijak, rodijak
-u krajevima bliima moru zavrno l u participima dalo je a: uva, vidija, bija, a i ava
- usporedba govora Dobrenice kod Bihaa (Hrvati) / Spahii (Bonjaci): groblje / greblje;
ia / io; un / on; dignuti / digniti; kru / kruh; putati / puati
akcentuacija: 4 akcenta s distribucijom kao u standardnom jeziku
-podruje Imotske krajine najdosljednije je u prenoenju naglasaka na proklitiku: u kuu,
na brdo, u aku, poda tebon, za kravu
morfologija:
-U zapadnoj Bosni je esto konjom, noovi; krvim u I jd. umjesto krvi / krvlju.
-Infinitivi u najveem broju govora nisu krnji.
-Kod glagola 2. vrste obino je -ni, a ne nu: kleknit, metnit.
-Futur se esto tvori kao budem + inf.: Ako bude i u grad, zovi me.
-Aorist esto ima nastavke mo, - te: opletomo, odote.
-U zbirnim brojevima dolazi morf -e-: petero, etvero.
-esta je kratka mnoina, npr. kljui, puti, priti
-DL mn. nije ama nego am, npr. enam, ovcam
-infinitivi su uglavnom krnji, npr. volit, do, kleknit
-imperativom se esto priaju prole radnje: Nita nismo radili, samo jedi; baci mriu,
ufati i prodaj ribu.

-est je habitual: sloeni glagolski oblik sastavljen ode aoristas pomonog glagola biti i 2.
l. jd. imperativa. Slui u pripovijedanju za evociranje prolih radnji. Npr. u Srednjoj Rami
zabiljeeno je Sinko, on bi reci.
-esto su imenice kamen, epa, ava enskog roda
-postoje mjesta gdje se deklinira Marko - Marke
-u nekim se mjestima deklinira tiju, oniju; a u nekim tega, onega
sintaksa:
-frekventne su genitivne sintagme: Nije on rata upamtijo. Pitaj zato ljudi i ena.
-Infinitiv je redovit zu glagole nepotpuna znaenja: Doo je kupit gnojiva; On mora do
za frtalj sata; On nee volit ut ovu vist.
-Imperativom se esto priaju prole radnje: Baci mriu, ufati i prodaj ribu. Razgovaraj
oni, razgovaraj i ne vide da pokipi mliko.
-este su reenice kojima je semantiko obiljeje anonimnost subjekta: Ubilo ga pred
kuom.
-U dativu esto izostaje prijedlog
-Enklitiki oblik treeg lica je ponegdje dolazi dosljedno ispred zamjenice se u perfektu
povratnih glagola: Anton je se uvo uvik.
leksik:
-karpuza (Vitina) bostan (Grude) lubenica (itluk)
-avlija (Vitina) dvorite (Grude) pridvorite (itluk)
-babo (Vitina) aa (itluk)
-cili misec (Vitina) utap (Grude) u itluku uba
-vajik uvijek, kuruz kukuruza, livoda livada, drimavac visibaba

ISTONOHERCEGOVAKI DIJALEKT novotokavski (i)jekavski dijalekt

On je najvei dijalekt srednjojunoslavenskog dijasistema.
-Teren istone Hercegovine i jugoistone Bosne sa susjednim sandakim krajevima:

jugoistonobosanski poddijalekt
Od Sarajeva preko Srebrnice do Viegrada
-U mnogim se govorima ne razlikuju afrikatski parovi
-dosljedna sonantna geminacija: jenna, glanna, zanjnji
-geminacije kappalo, zappe, odde, uttura
-sekundarno h u mnogim primjerima: kohci, lihce, puhaj
-oblik mnoine vabi, ljivi
istonohercegovaki poddijalekt
-Od Uskoplja do Podveleja:
-dosljedan ijekavizam u dugim slogovima: bijelo, mlijeko, sijeno; razliiti refleksi za jat u
kratkim slogovima: pjesma, vjera, eca, ali bregovi, vremena, deko, cesta, Zenica, neko,
nekakav; postojanje refleksa s i: volio, elio, cio, biljeg, sieti, usielica
-jekavsko jotovanje: eca, erati, pljesma, vljera, epalo ed, grmljeti, edilo cjedilo,
neelja, vieti. Kod takve jotacije esto se gubi v: meed, etalo je.
-dosljedan takavizam: tap, item, klijeta, ognjite, dadevnjak, zvii
-promjena mukih imena po hercegovako-crnogorskom tipu: Mujo Muja, Muju; Meho
Meha Mehu.
-nastavci starih tvrdih osnova: naijem, vruijem
-tipina novotokavska akcentuacija sa dva silazna i dva uzlazna akcenta
-prenoenje akcenta na proklitike: na ruku, na vodu, od brata, preko kue

centralnohercegovaki poddijalekt
-ire podruje Mostara, Stoca i apljine
-nedosljedna jekavtina u dugim slogovima: sjeno, bjelo, snjeg
-ne tako dosljedno jekavsko jotovanje kao u istonohercegovakom poddijalektu: pjesma,
vjera, mjera
-povremeno se javljaju i ikavizmi: nevista, nisam, nismo
-grupa re umjesto ra: rebac, resti, greblje

10

-nerazlikovanje afrikatskih parova: etiri, amija

-zamjena lj s j: jubav, boji, poje
-uvanje suglasnika h: mehak, malehan, plaho, merhaba, hanuma,
-obezvuivanje zvunih suglasnika na kraju rijei: Bo, druk, no
-promjena mukih imena po bosanskom tipu (kao po enskom rodu): Muje Muji- Muju
-u pridjevskoj promjeni nastavci starih mekih osnova: mojim, dobrim, vruim
-gubljenje imperfekta
sjevernohercegovaki poddijalekt
-sjeverni dio mostarskog podruja i podruje Konjica
-dosljedna ijekavizam te mnogo vie ikavizama nego u drugim istonohercegovakim
dijalektima
-jekavsko jotovanje rjee nego u centralnohercegovakom
-nerazlikovanje afrikatskih parova
-zamjena lj s j: judi, jeto
-akavizam: ene, ap, ognjie, moani
-skraivanje vokalnoga r: krv, crv
ZAPADNOHERCEGOVAKI DIJALEKT
-manji dio zapadne Hercegovine, podruje Ljubukog, apljine i Mostara
-dosljedan ikavizam: dite, dica, mliko, sino, lipota, vrime, bisan, vrimena, di, bii
-dosljedan takavizam: tap, tene, klita, ognjite, kosite, modani, plandite, dadenjak
-etiri novotokavska akcenta
-izjednaenost DLI mn.
-poluglas zna doi i u slabu poloaju (ava, pasu). Tu imamo pojavu jake vokalnosti; isto kao
i u vaistinu, vavijek, pasa G jd. primjeri jake vokalnosti
-saimanje vokalske grupe ao u korist prvog dijela: doa, poa, bija, uja, ia, vidija
-samoglasnik o ispred n prelazi u u: un, unda, lunac
-samoglasnik h uva se dosljedno: halva, hamajlija, hajvan, haber
-sonant m prelazi u n na kraju rijei: ujen, ne dan, iden
- u r: more

11

-grupa re umjesto ro: uzresti, resti, naresta, rebac, greblje

-zamjena sonanata lj i nj sonantima j i n: Jubuki, judi, zemja, grabje, kenac, nemu, kon,
trena
-dosljedno vrenje novog jotovanja: snoblje, greblje, zdravlje, grmlje, prue, lie
-nerazlikovanje afrikatskih parova: etiri, ovik, amija, daia
-nevrenje sibilarizacije u DL im. .r.: ruki, nogi, divojki, motiki, u beiki
-obezvuivanje suglasnika na kraju rijei: grat, no
-pojednostavljivanje suglasnikih grupa st, t, d: prs, pri, groz
razliita saimanja: svedno, oe ovjee, grota grehota, njev njihov; mrtac i oek; ko,
tica, sovati
-Kod Hrvata i Srba esto izostaju x i f: venjer, kuvar, rana hrana, siroma, uvo, daktati, ja
big ja bih, nijovo, snaa "snaha".
Morfologija:
-u dijelu govora redovito je ta, a to dolazi samo u primjerima kao zamjeram mu to nije
doao; to si donio? (jednina): ta si (sve) donio? (mnoina).
U raznim govorima sauvan je G esa. DLI esto glasi nami odnosno vami.
-imenica um enskog je roda
-u dijelu govora redovito je ta, a to samo u primjerima zamjeram mu to nije doao; to
se donio? o jednini ta si mi donio? o mnoini
-u nekim je govorima aorist u 1.l.mn. na mo: legomo, doomo
-izrazita je uporaba slavenskog genitiva
-u infinitivu se uva i
-glagol pitati genitivsku rekciju: Pitala sam Mire.
-este su bezline reenice tipa dolo noas, uzelo novce
-uopeni nastavak u u 3.l.mn., npr. velju, nosu, govoru (Dubrovnik)
-Vlaho- Vlaxa (Dubrovnik)
-u zamjeniko-pridjevskoj deklinaciji obino su uopeni nastavci starih tvrdih osnova:
tvojijeh, vruijem
-oblici pridjeva trpnih esto su na at: privezat, zakopat.
-nastavak ije uglavnom je uopen u L jd zamjeniko-pridjevske promjene: u drvenije zjela.

12

-u GA i DL jd. pridjevsko-zamjenike deklinacije gotovo su redovni dulji nastavci: novoga,

novomu.
-dadem i znadem uz dam i znam
-konstrukcija budem + infinitiv: kad budemo putovati
Sintaksa:
-gdje / kuda / kamo (nema kamo nego samo kuda, a esto se pogreno koristi gdje).
-poto / budui da: poto je samo vremenski veznik, a budui da uzroni
-jedninski oblici esto zamjenjuju s mnoinskim: Ratovali smo s Talijanom
-prijedlog pram slae se s I: pram kuom, pram kim.
-glagol pitati ima genitivnu rekciju: Pitala sam Mire.
Leksik:
-uz jadransku obalu brojni romanizmi: bukara posuda, kaeta mali sanduk, kaun veliki
sanduk, kuin jastuk
SANDAKI DIJALEKT nenovotokavski ijekavski akavski dijalekt
-Na irem prostoru izmeu Bijelog Polja, Novoga Pazara, Tutina i dublje dolinom rijeke
Lima
-akcentuacija je izrazito nenovotokavska: bolnica, vojnik, livada, kazali, zahlupat,
narod, potok sa sauvanim predakcenatskim duljinama
-ijekavski refleks jata s dvoslonim refleksom jata; ponegdje je mijeano: dete eteta
-izrazito je zastupljeno novo jotovanje: eteta, evojka, pljesma, mljera, epanica,
-m esto prelazi u n na kraju sloga: znan ga.
-umekavanje l i n pod utjecajem susjednih kosovskih dijalekata albanskog jezika
-otvoreno e kao refleks poluglasa, a ponegdje se ak uva i poluglas: dan / den, kad /
ked, momak / momek
-dosljedno obezvuavanje konsonanata na kraju rijei: narot, grop, rok
-Cijeli je dijalekt izrazito takavski.
-vokalska grupa ao daje a.
-infinitiv bez zavrnog i

13

-u sintaksi poremeen odnos izmeu padea za obiljeavanje mjesta kao lokacije,

orijentacije i cilja: eto ga u selo; kad smo bili pod Bar, izide pred kuom
-U leksiku je veliki broj romanizama i albanizama.
-u mrkovikom poddijalektu uva se neizmijenjena grupa dv: dvignut; ostaci starog A jd.
jednakog nominativu kod imenica koje znae ivo bie: lijek za ovi crv; diftongizacija o u
uo
-3. l. mn. prezenta s nastavkom : oni zbore, oni znaju
-trpni pridjev bez jotovanja: ostaven
1) SLAVONSKI DIJALEKT nenovotokavski akavski dijalekt
-dijeli se na tri zone: a) posavsku na jugu (od Nove Gradike do Vinkovaca) i b)
podravsku na sjeveru (od Virovitice do blizine Osijeka) c) baranjsko-baku
-Slavonski dijalekt ima osobine rubnosti: dosta velik broj osobina koje ga vee s
kajkavcima i akavcima: ima dosta govora gdje se uva , skupine -jt- i -jd-, prijedlog s
rabi se sa sredstvom: Ore s plugom; A je jednak G kod imenica m.r. koje znae neivo:
Daj mi noa; prijelaz u r: more.
-razliitost refleksa jata: u jednim je govorima i, u drugima e, a u treima mjeoviti refleks
-x uglavnom izostaje (rast, gra, zaktivaju, suv, orej)
-akcentuacija- dobro uvanje akuta i staro mjesto naglaska u veini govora: evojka,
sauvam, starci, otac, kazali
-morfologija: - a) esti su govori gdje je -morfem u G mn. imenica E-deklinacije (en)
b) U sredinjoj Slavoniji DL jd. imenica E-deklinacije i linih zamjenica zavrava na
e:na ene, o mene
c) U istonoj Posavini L mn. jednak je G mn.: na volova, u opanaka
d) U znatnom dijelu Podravine komp. zavrava na eji: mudreji.
e) Infinitiv je obino krnj: ubit, osvanit.
-sintaksa- a) Prilog di govori se umjesto kamo: Pojde na groblje di su dolazile srne.
b) Javlja se genitiv u funkciji objekta u svezi s odreenim glagolima: Ja u njezine matere
pitat; ta meni asni tuega dobra gledat?
c) Umjesto kamo koristi se kuda.

14

d) esto se izostavlja glagolski predikat (U mene druina velika.)

-leksik: xoklica kuhinjska stolica bez naslona; kecelja, odak, litka cjevanica, lanac
mjera za zemlju, opleak potkoulja, pokrovac- lagani pokriva napravljen od
nepotrebnih krpa, prosluk prsluk.

2) UMADIJSKO-VOJVOANSKI DIJALEKT novotokavski ijekavski dijalekt

-

Njime se govori u velikom dijelu Vojvodine i na zapadu sjeverne Srbije.

Kontinuante jata uglavnom su ekavske osim zakonitih ikavizama (meni, tebi, sebi)

Zavrno ao daje o: io, poo, avo, reko.

Suglasnik x se gubi: ou, uvo, mijur.

Cijeli je dijalekt izrazito takavski.

Pod utjecajem rumunjskog jezika izgubljeno je razlikovanje padea mjesta i cilja

kretanja: ivi u Kikindu; ivi u Valjevo.

Komparativi dulji, vilji.

Nastavak am u prezentu glagola na ivati:kazivam, zaraivam.

Akcenti tipa itamo, itamo, zeleno

Leksik: mnogo rijei maarskog i njemakog podrijetla (flaa, komija, varo)

Dosljedno je l u o na kraju sloga: sto, soko, eona kost.

3) KOSOVSKO-RESAVSKI DIJALEKT nenovotokavski ekavski dijalekt

Njime se govori od Kosova do Banata. Njime govori i Hrvati u Rekau (Rumunjska).
-On je dosljedno ekavski: reko sestre
-Ispred v dolazi fonem : vono.
-Infinitiv je vrlo rijedak.
-Zabiljeeni su komparativi ivi, beli.
-U deklinaciji L mn. Izjednaen je s DI mn.: u njegovom kui, tom eni.
-Hrvati u Rekau imaju sljedee osobine:
a) refleks jata kao zatvoreno e, otvoreno e od e i prednjeg nazala
b) zavrno l dalo je neslogotvorno u

15

c) U 3. l. mn. prezenta nastavak je -du: meedu, gledadu, ali ima i primjera kao to su
nalazu, trau.

TORLAKO NARJEJE
Njime se govori izmeu kosovsko-resavskog dijalekta te bugarskoga i makedonskog
jezika. Njime govore i Janjevci.
-U njemu se oituju jaki supstratni utjecaji koji ga ine dijelom "balkanskoga jezinoga
saveza" (zajedno s albanskim, bugarskim, makedonskim, novogrkim i rumunjskim)
-Refleks jata je ekavski.
-Na mjestu praslavenskih poluglasova uva se wa: petk, d, dn, udovc, dns.
-Slogotvorno l dalo je u, ali iza dentala je lu: sluza, dlug.
-potpuno gubljenje x i f: bua, kava.
-zavrno l obino se uva.
-Zvuni suglasnici obino se obezvuuju na kraju rijei.
-Deklinacija uglavnom nije slavenskog tipa. Od zavisnih padea postoji samo akuzativ
kao opi zavisni pade: Imam sina u kuu; Ja sam iz Leskovac.
Aorist i imperfekst su vrlo esti.
-Imenice .r. na konsonant esto prelaze u muki rod: veliki pamet.
-potpuni gubitak infinitiva
-komparativ se tvori po principu po+pozitiv: postar, superlativ naj+pozitiv: najstar.
-futur: u priam, e pomremo.
-parazitska uporaba enklitikih oblika: mene me boli
Leksik: devka "djevojka", ladina "hlad", praznina "konica", prosit "vatra", terbau
"trbuh".
UPITNIK ZA GOVORE SJEVEROZAPADNE BOSNE
1. da li ima primjera gdje je dugi vokal a zatvoren: glave / glave, hladna / hladna; glad /
glad
2. da li ima primjera gdje se a u nenaglaenoj poziciji pribliava e ili postaje e: noas /
noes, magarac / magarec, lonec / lonac

16

3. da li ima primjera gdje je a > o: orapa, doleko, mohuna

4. da li ima primjera gdje je a > u: osum, jesum
5. da li ima primjera gdje je ar > er: jerebica
6. da li ima primjera gdje je o > u: lunac, nuom, unde, nus, must, grum, muj, mutika,
nuzdrva, kunj, kubasica, doktur
7. da li ima primjera s otvorenim e: l2a, t2tak, gr2da, re2to, slez2na, r2bro
8. saimanje ao u finalnoj poziciji kao ao > o ili oa > a: mogo / moga; pivo / piva
9. saimanje ao u sredinjoj poziciji: sanice, ranik, zava
10. umetanje v u ao u sredinjoj poziciji: savonice
11. saimanje eo > o: pepo, ano, kiso, kiso
12. saimanje uo > o: izo / sekundarno j: izujo
13. sekvenca iji > i: golubi, mili, ovi
14. redukcija vokala i: govorli, molti, osut, osovna, sakrla, u infinitivnom nastavku: ispirat,
molt, osuit; u zavretku 2. l. jd. imperativa: bi, bje
15. redukcija vokala u: eldac, surtka sirutka, uginla uginula
16. redukcija vokala u: vako, voliko, vamo, sovina osovina
17. redukcija vokala e: reto, dvaest, vrteno
18. refleksi jata: slijep, snijeg, dijelimo, tijesan, dvi / dvije, jedete / ijete, rije, svijema /
svjema / svima, vijenac, mjesto, nijesam / nisam, odjea, kolijevka, vaje / vajek / vaik / vavijek
/ vavje, djevojka, dovde / dovdje, vrea, zjenica, pjeice, nedjelja
19. Je li slogotvorno r u izvorno dugim slogovima skrauje: krv / krv
20. postoji li stara promjena e >re: ne more
21. zamjenjuje li se nj s n: umance, trenev
22. postoji li geminacija n: glanna, jedannaest
23. promjena m > n: pantim, pisna
24. promjena n > m: pomem, pelim pelin
25. promjena m >v: uvance
26. promjena mn > vn: guvno
27. promjena mn >ml: mlogo mnogo
28. promjena n > nj: unja
29. gubljenje v: oe, meed, sjedok, nekaki, koka, breska, srbi, raka svraka

17

30. v kao rezultat izbjegavanja hijata: jevo jeo, uzevo uzeo, zrevo zreo, pepevo pepeo
31. gubljenje j: edan, esam, ednom, divi divji
32. postojanje h: horoz, hranimo, duhan, hlae, kahva, plahta, pazuho, drhtati, grehota,
uzjahala, mijeh, siromah, grah, mahuna, pastuh, orah, trbuh, Hrvatska, hladan, kuhnja,
drhem, duhovi, htjeti, hoe, hiljada, hvala
33. sekundarno h: hrve se, hre, hra
34. postojanje f: kava, araf / aap / arap, jeftin, fratar / pratar
35. razlikuju li se afrikate i te d i : maka / maka, isti / isti, dep / ep, damija /
amija
36. postojanje sibilarizacije u DL jd. imenica enskog roda: buhi, nogi, kaiki
37. postoje li umekano s: sedit, sedok, sutra
38. refleksi stj, zdj, skj, zgj: vritati / vriati, zvidati / zviati, tap / ap, ognjite /
ognjie, prit / pri, guter / guer, itu / iu, putamo / puamo
39. skupine -jt-, -jd-: poem / pojdem, doem / dojdem, poi / pojdi
40. nepalatalan suglasnik + je: divlji / divi / diviji; smee / smetlje; prue / prue (analogija
prema lie)
41. uzjahati / uati konja
42. roak / rodijak; neak / netijak
43. I jd. kosti / koon / kostim; gladi / gladom / glaom / gladim
44. jekavsko jotovanje: istjerati / ierati, htjeti / eti, djed / et, djevojka / evojka, htio /
eo, djever / ever, medvjed / meet, nedjelja / neelja, cjepanica / epanica, sjei / sei
45. gubljenje suglasnika u suglasnikim skupinama: psuju / suju; penica / enica, tkati / kat,
jagnje / janje, prit / pri, pregrt / pregr, dadevnjak / dadenjak / dudenjak; ker / er,
ki / i, leptir / lepir; klupko / kluko, mastan / masan; breskva / breska
46. alternacije u suglasnikim skupinama: p >v / f: klupe / kluve / klufe; bratina /
bratina; klupko / klufko; ljiva / liva; mnogo / mlogo; dimnjak / dimljak; smreka / mrekva;
lanak / lanak; prezime / brezime; staja / tala; svraka / vraka; prue / prue; dlijeto /
oglijeto; spu / pu; bata / baa; crveni / crljeni; zvidim / vidim; zrak / drak
47. pojedinane suglasnike alternacije: u / zu; donesen / doneen; eker / eer; sire /
sirke; cesta / testa / esta; cisterna / sisterna; duina / duljina
48. sekundarni suglasnici:

18

sonant v: uvo, pavuk, savone, izuvo se

sonant j: ujo, kisejo, izujo, dijo / dio
sonant m: oktombar
spirant s: spu
velar h: vehne
49. Metateze: namastier, barjak / bajrak
50. Desonorizacija: zub / zup; ed / et; mu / mu
51. geminate: sitte, glanna, Muhammed; Allah
Morfologija:
1. Muka osobna imena mijenjaju se po promjeni imenica enskog roda na -a: Ibro - Ibre Ibri.
Ako je u pitanju osnovno osobno ime, promjena ostaje u kategoriji imenica mukog roda:
Marko - Marka - Marku.
2. Vokativ jednine imenica mukog roda: muu / mue. Nastavak -u je ei iza palatalnih
suglasnika.
3. Instrumental jednine imenica mukog roda:
Iako u sustavu postoji opreka -om/-em, nastavak -om ei je: konjom, muom, noom,
kljuom
4. Nominativ mnoine imenica mukog roda:
Niz imenica moe imati i dugu i kratku mnoinu: mjesecevi / mjeseci, klini / klinovi, danovi /
dani, miovi / mii; zeci / zecovi; noovi / noi. Ti se oblici prenose i u ostale mnoinske
oblike.
5. Genitiv mnoine mukog roda:
-nastavak je a; vrlo rijetko -i.
Jedino se kod Deia pojavljuje sporadino nulti morfem: dvadeset dinar; otiao do kuruz.
6. DLI mnoine mukog roda:
Prevladava sinkretizam. No pojedinano se nalazi i drugi nastavci:

19

D: Spremi se obanom; Idi koscom

L: u zubim; po zubije; po noktije; na nokti
7. DL jd. imenica enskog roda:
Nema sibilarizacije kod imenica sa suglasnikim skupinama -sk, -ck i -k: maki, kocki,
mazgi
8. Imenica mati: Ta imenica u nominativu oblik matera.
9. Imenice srednjeg roda:
L mn. po selije; po brdije; na vratije; u kolije
10. Zamjenice: s tobom / s tebom; s vama / s vami; im / jim / him;
-usporedo postoje neto / neta;
-njihov / njijov / njiov / nijev / njiv
11. Infinitiv: iziti "izjesti";
-glagoli s -nu- esto imaju oblike na -ni-: skiniti, poginiti, digniti, kreniti
12. Prezent: sjeku / sjeu; mugu / mogu / morem / moem; 3. l. jd.: more / mere (posebice u
negaciji) / mure; sisa / sasne; udaje se / udava se
13. Imperativ: jedi / jidi / ji; lezi / legni
14. Kondicional: ja bi doo / ja bih doo
15. Pridjev radni: umrila / umrla; uo / uvo / ujo;
16. Pridjev trpni: dran / drat; tkan / tkat; slomljen / slomit; putan / pustan; puten / puen

20

TEMELJNE OSOBINE AKAVSKOG NARJEJA:

1. Naziv je dobilo po zamjenici a (G esa) koja se iskljuivo javlja u tom narjeju. Ona se i
ne govori na cijelom podruju akavskog narjeja (na Koruli, Lastovu i Peljecu govori se
to, a u Istri oko rijeke Mirne kaj: Alen Vitasovi!!!). Sam nastanak te zamjenice moemo
objasniti vokalizacijom staroslavenskih glasova iu jakim poloajima: > a. este su
veze prijedlog + a kao to su po, na, za, va, niza, kroza, poda...
-Rijeka Cetina smatra se granicom prema jugu. Ona se prostire i u kontinentalnom dijelu
Hrvatske: Oko gornjih tokova rijeka Dobre i Mrenice (Otoac, dolina Gacke, Brinje,
umberak) s dosta kajkavskih i tokavskih elemenata. To se radi o stanovnitvu koje se
povuklo pred Turcima u unutranjost.
Openita je osobina akavskog narjeja JAKA VOKALNOST jer se stari poluglasovi
vokaliziraju i tamo gdje se gube u gotovo svim jezicima zbog slabog poloaja, npr. stsl.
mln > ak. malin > tok. mlin (otuda i prezime Malinar to prema tome ne znai da je
nastalo od malina) > kajk. ; stsl. mnojo> ak. manom > tok. mnom, stsl. kde > ak. kade
> tok. gdje, ak.. pasa (G mn.) > tok. pasa.
Kao to vidimo, u akavskom se narjeju ti stari poluglasovi najee ostvaruju kao a.
Jaka vokalnost je osobina i kajkavskog narjeja, ali ne u tolikoj mjeri kao u
akavskom.
2. DIFTONGIZACIJA:
Diftongizacija je sloeni glas koji nastaje neprekinutim klizanjem iz poloaja jednog
vokala u poloaj drugog u istom slogu. Drugi je dio diftonga obino dulji.
Temeljne su diftongizacije sljedee:
o > uo - nuos, muoj, kuopat, Buog, puot, kuolj, bruod, tvuoj
e> ie - piet, debiel, ienska, enie, zviezd, srieda, cieli
Ponegdje postoji diftongizacija a >oa ili ua ili uo ili ao - groad mloada, dvua, nua, duon,
glaova, traova

21

3. VOKALNO R
U akavaca se vokalno r realizira kao r, ar (najee), or i er. Razliiti ostvaraji nisu
koncetrirani na pojedina podruja ve se svugdje mogu uti dvostrukosti, npr. tarsje, zarcalo,
arn (crn), artac (rti), darvo, kartst, parst, derati, cernika (crnica), Vorba (Vrba), etvortak
4. REFLEKSI VOKALA e
Meu temeljne akavske odlike valja ubrojiti prijelaz e> a po formuli j, , + e=
a: npr. jazik, poati, ati, jatra, prijat, jamen, jadro (jedro)
5. REFLEKSI JATA
Najvei dio akavskih podruja ,naravno, ima refleks i, npr. cista, vrime, brig, ovik,
stina, lipo.
Meutim, u istonom i sredinjem podruju Istre te na otoku Cresu i sjevernom dijelu
otoka Loinja izgovor jata je ekavski - "akavski ekavci", npr. sreda, mleko, oreh, mesec. Tu
se jat reflektirao u e ak i D i L jd. (gdje se nekad nalazio) pa imamo: dobre ene, mane, va
sele, na ruke (na ruci), po nekeh, I ve se smejen pastirice va sanje.
Podruje hrvatskog primorja ima ekavsko - ikavski refleks. Da bismo znali to se gdje
javlja, moramo upoznati Jakubinskij - Meyerovo pravilo:
+ t,d, n, l, r, s, z + a, o, u, = e
Primjeri: a) ispred t: cvet, cvetati, dleto, vetar, zavetovati se
b) ispred d: beseda, bled, sreda, redak
c) ispred n: cena, koleno, venac
d) ispred l: bel-bela-bela, telo, zdela
e) ispred r: mera, verovanje
f) ispred s: lesa, pesak, tesan
g) ispred z: rezati, trezan, elezo
Samo se po sebi razumije da se u diftonkim govorima ovako dobiveno e, ako je dugo,
realizira kao ie, kao npr. na Susku, Ugljanu, Pagu i dr., npr. liet, ciena, biel, neviera.
Dakako, ukoliko iza t,d,n,l,r,s, z stoji vokal prednjeg niza, se reflektira kao i, npr. bili, bile,
dite, ditelina, misec, ciditi, cidilo, prominiti, svitliti, miriti, piniti se.

22

6. ZVUNE AFRIKATE I D
Te se afrikate nisu razvile. Praslavensko dj reflektiralo se u akavac kao j, npr. meja,
preja, tujina, slaji (komp.), zagrajen, riji, nasajen.
Strano d se zamjenjuje sa , npr. ep, svidoba, igerica.
7. AKAVSKO
akavsko izgovara se neto umekanije od tokavskog .
8. CAKAVIZAM
Pod tom pojavom podrazumijevamo izgovor c umjesto , npr. ca, zac, macka; z
umjesto , npr. zena, Boze, lezat, kazes i s umjesto , npr. musko, maska.
Umjesto i mogu se pojaviti i umekano i , npr., prti, uma, koko, ut, dui,
ena.
9. PRIJELAZ M>N
Ta promjena dolazi samo kod nastavanih m, npr. govorin, popon, rukun, s braton,
iden. Jasno, m koja nisu nastavci, ostaju nepromijenjena, npr. dim, Rim, grom, pitom, grm.
10. ZAVRNO -L
S obzirom na zavrno l akavsko se podruje dijeli na dva dijela:
a) U prvoj zoni (sredinja i istona Istra, Gorski kotar, Hrvatsko primorje) uva se l bez
izuzetka,i kod glagolskih pridjeva i kod imenica, npr. kotal, posal, donesal, pokropil, znal,
dal, debel, govoril.
b) U drugoj zoni (Dalmacija) ne uva l u glagolskom pridjevu radnom, npr. reka, moga, bi,
hodi, govori.
Tu je mogue da se zavrno l reflektira u a koje moe ostati takvo ili se promijeni u o,
npr. moga / mogo, reka / reko, ia / io. Kad je ispred zavrnog a neki drugi vokal, razvija se
sekundarno j, npr. vidija, govorija, uja, debeja, veseja.
11. STARI KONSONANTSKI SKUPOVI
*dj > j, npr. meja, preja, rajati, glojati, milosrje
*tj > , npr. no, braa, podmien
*stj > , npr. puati, uca mi se, natae, ognjie, lie

23

*skj > , npr. vriati, ien

Zbog toga se akavski govori nazivaju akavskim govorima.
*r > r, npr. rn, rv, rlen, rnika, riva. Dakako u govorima s vokalnim r nalazimo
u takvim sluajevima arn, arjen, erv, ern, arnika.
12. SLABLJENJE UDALJENIJEG SUGLASNIKA DA BI SE POSTIGLA VEA
POETNA NAPETOST SUGLASNIKA BLIEG SAMOGLASNIKU
Jedno je od temeljnih fonetskih pravila da u istom slogu slabi napetost onih suglasnika
koji su dalje od vokala.
>

maka, kuka, Grka, deko, nimaki, dugako, seljaki, mute (imp. muite),

Otoca (G jd.)
t >l polkova, polpis, dobilka (G jd.),
p >f ofina, rufca (G jd.)
p >v kluvko
c >s harvaski, graski, brastvo, pesto, prokljestvo, osta (G jd. od ocat)
t > j pajka, pojkova, pojpis, ojgovorit, slajkost
s > j prajca (G jd.)
Suglasnik > milos, ela, enica, ti, dese (10), deve (9), kota, On e kaza, posa,
Ovo mi je zanja aa.; kati (tkati)
Primjeri: Marjanko, remo igrat!
13. DISIMILACIJA
Od poznatih disimilacija u akavskom postoje sljedee:
mn > vn gumno > guvno, mnogi >vnogi, sedamnajst >sedavnajst
mnj >mlj tamnjan >tamljan, dimnak >dimljak, sumnjati >sumljati
r >l srebro >slebro, kanunj >kalun, rebro >lebro
14. DEPALATALIZACIJA
Depalatalizacija na akavskom tlu zahvaa lj i nj.
Kod lj treba razlikovati dvije vrste depalatalizacije:
a) lj >j : judi, jubav, grobje, kapja, poje

24

b) lj >l : nedila, sliva, kosula, kluka

Depalatalizacija nj postoji samo na otoku Susku, i to samo kod starijih nj, a ne nj, npr.
ogan, Loin, kon, ali ufanje, netjakinja, stanje.

15. AKCENTUACIJA
Za akavsku akcentuaciju bi se moglo rei da ima 3 naglaska . Mogu je naglasak
na zadnjem slogu jer u nekim akavskim govorima nije dolo do novotokavskih pomicanja
naglasaka, npr. noga, darivat, glava, ruka, glave
Ono to laici prepoznaju kao takozvano akavsko razvlaenje je akut. U drugom dijelu
sloga je govorna sila vea i glas poraste, npr. sua, ne, glav (G mn.)
16. MORFOLOKE OSOBINE
a) nema duge mnoine: gradi, vrazi
b) nulti morfem u genitivu mnoine, npr. Ti ki si preletel sto mor i sto jezer.
Naal san te, o mat mojeh otrok. Va njen jo spi vas pla mojeh krvaveh ruk.
c) dativ mnoine na -m odnosno na -n, npr. sinovom, enan, Mi ivimo i poruujemo svojin
famejan.
d) lokativ mnoine na -h, npr. Na cveteh ga suil njegoveh mladeh sliv. A noni s pipun v
usteh. Po umicah moran beat. Po kroveh make skau.
e) lokativ jednine imenica na -e, npr. Duh je to po mrtvakoj svee. Za je po nebe mesec
eal? Na brege v' otarije na boarije smo boi igrali. I na vode su se prali da pasa goli.
f) akuzativ i nominativ mnoine na -i imenica enskog roda, npr. Na brege v' otarije na
boarije smo boi igrali. Obali su sve kui, palaci i vili. Sen su bavi nabijali. Zapra bin
criekvi. Hiti bin dole se krune nabot (odjednom). Zramna si kunfini. (Poravnao si granice.)
eliezne rateli (ipke) na ukne od mojieh dumbraf me diele. Prve bavi dinamita undeka je
videla.
g) instrumental mnoine na -i, Va njoj z mrzlemi u rukami zavit su tugu.

25

2) TEMELJNE OSOBINE TOKAVTINE

a) to ili ta kao zamjenika rije
c) Sauvane nenaglaene duljine
e) naelo maksimalne slobode glede distribucije vokala: svaki vokal moe stajati u
poetnom, sredinjem i doetnom poloaju; svaki moe biti dug i kratak; svaki moe
stajati u naglaenom i nenaglaenom poloaju; moe dolaziti ispred i iza svih suglasnika;
d) U kao refleks stranjeg nazala i samoglasnog l
e) Inicijalna skupina v + samoglasnik daje u-, npr. unuk, umrijeti
f) wa daje a
g) prijelaz r- u cr
h) promjena l na kraju rijei ili sloga u o ili a
i) promjena d u (jedino u rjeim zapadnotokavskim govorima j u pojedinanim
primjerima)
j) promjena cr u tr u rijei trenja
k) i od jt, jd poi, poem
l) Novo jotovanje dentalnih i labijalnih suglasnika (groe, cvijee)
n) Nastavak - u G mn. imenica mukog i enskog roda
o) Nastavak u u L jd. imenica mukog i srednjeg roda
p) Umetak ov-/ -ev- u mnoini veine jednoslonih imenica mukoga roda
r) Izjednaenje DLI mnoine
s) uvanje nastavka og(a) u GA jd m.r. i s.r. zamjeniko-pridjevske deklinacije
) uvanje aorista i imperfekta
t) Posebne konstrukcije uz brojeve 2, 3 i 4
u) Znatan broj turcizama
v) Premetanje zamjenikce we u sve
z) uvanje razlike izmeu i
) esto pojednostavljivanje suglasnikih skupina - na znatnu je podruju ak pravilo da
na kraju rijei moe stajati samo jedan suglasnik (mas, groz, da, pri), a takoer i na
poetku (tica, ela, enica, sovat, rebac).

Morfologija:
-gubljenje dvojine
-U I jd. u raznim se dijalektima uopava ili -om ili -em
-u mnogim se govorima izgubila razlika izmeu odreene i neodreene deklinacije

26

-u znatnom se dijelu izgubio prilog proli

-u 3. l. mn. prezenta esto dolaze oblici kao nosidu, igradu / igraju / igru
Sintaksa:
-Nerijetko se mijeaju A i L u korist A: Putuje u Split. ivi u Split.
-est je historijski futur i historijski infinitiv.

27

DIJALEKTOLOGIJA
1. Grupa autora: Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, Sarajevo
2. D. Brozovi: Dijalektoloka slika hrvatsko-srpskog jezikog prostora, Radovi, Zadar,
1970.
3. S. Ivi: Dananji posavski govor, Rad, JAZU, knjiga 187, Zagreb, 1911.
4. Josip Lisac: Hrvatska dijalektologija / Knj. 1 : Hrvatski dijalekti i govori tokavskog
narjeja i hrvatski govori torlakog narjeja. - 2003. - 167 str. : ilustr., zemljop. karte
5. M. Lonari: Kajkavsko narjeje, Zagreb : kolska knjiga, 1996.
6. P. Ivi: Dijalektologija srpskohrvatskog jezika, Beograd, 1956.
7. M. Mogu: akavsko narjeje, kolska knjiga, Zagreb 1977.
8. A. Peco: Mjesto dananjeg centralnohercegovakog govora, IF, XXV, Beograd, 1986.
9. I. Smailovi: Suglasnik h, Sarajevo, 1982.
10. R. Simeon: Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, Zagreb, 1969.

28

LINGVISTIKA STILISTIKA
Anto, A., Osnovi lingvistike stilistike, Zagreb, 1976.
Borac, M., Lingvistiko-stilistika istraivanja, Pritina, 1974;
ale, P., Od stilema do stila, Zagreb, 1973.
arki, M. ., Fonika stiha, Beograd, 1992.
orac, M., Metaforski lingvostilemi, Beograd, 1982.
Guberina, P., Stilistika, Zagreb, 1967.
Jovi, D., Lingvostilistike analize, Beograd, 1975; Lingvostilistika kao primenjena
lingvistika, Godinjak SDPLJ, Beograd, 1975.
R. Simeon, Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, Zagreb, 1969.
Zima, L, Figure u naem narodnom pjesnitvu; Globus, Zagreb 1988.

29

SINTAKSA

Dr. D. Jahi, dr. S. Halilovi, mr. Ismail Pali: Gramatika bosanskoga

jezika, Dom tampe, Zenica 2006.
R. Katii: Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika : nacrt za gramatiku.
JAZU, Globus, Zagreb, 1986.
Sili, J.: Od reenice do teksta : Teoretsko-metodoloke pretpostavke
nadreeninog jedinstva. Zagreb 1984.
M. Peti: Predikatni proirak, Zagreb, 1979.
Z. Glavicki-Bernardi: O tekstu, Zagreb, 1990.
M. Znika: Odnos atribucije i predikacije, Zagreb, 1988.
Z. Derossi: Pristup analizi sloene reenice, Jezik, 15, Zagreb,
1968:138-143.
M. Rianovi: Jezik i njegova struktura, Sarajevo, 1985.