JOTOVANJA

Svi nepalatalni suglasnici u dodiru s glasom j mijenjali su se i dobili smo nove palatalne
glasove pored onih koje smo dobili u procesima prve palatalizacije.
Jotovanja su se vrila i na sh terenu, pa imamo: psl. jotovanja i naa (nova) jotovanja.
Stara psl. jotovanja:
Starom jotovanju podlijeu svi fonemi osim j. ak i suglasnike skupine skj, zgj, stj i zdj
podlijeu jotovanju. Labijalni i labiodentalni jotirali su se putem epenteze l pri emu se
javlja palatal LJ. Rezultati na slavenskom jezikom podruju razlikovali su se upravo u
epentetskom l kojeg nema u ZSL i u jotaciji dentala d i t.
JSL: epenteza l:
stsl. zem-ja>zemlja
bugarski, makedonski-zemja
kapie>kaplje
zobie>zoblje

dentali d i t:
stsl. tj> svea
mak.tj>k' svek'a
bug. tj>t sveta
stsl. dj> mea
mak. dj.>g' meg'a
bug. dj>d meda

ZSL: epenteza l je izgubljena

e. zeme
polj. zemia

tj>c
e. swieca
polj. svice

dj> dz, z

ISL: epenteza l je bila ugl. stabilna

tj>
rus. svea
ukr. svia

dj>, da
rus. mea
ukr. mea
ili meda

Podmlaeno jotovanje:
Odnosi se samo na skupine stj i zdj koje su u starom jotovanju imale reflekse t i d, a
sada se javljaju i naporedni refleksi i .
1.) ZBIRNE IMENICE: list+je>lise>lie
2.) GL. PRIDJEV TRPNI S NASTAVKOM en: puen, ugnijeen
3.) KOMPARATIV: es+ji>esi>ei

NA zd NEMA PRIMJERA!
Nova (sh) jotovanja
Novo jotovanje (15-17. vijek)
Javlja se nakon procesa gubljenja poluglasa. Dakle, na terenu starobosanskog jezika
proces novog jotovanja mogao je poeti tek krajem 14. stoljea. U uvjetima novog
jotovanja nali su se samo glasovi d i t, i to samo u sastavu glagola sloenih prema
starom obliku glagola iti: ide.
Novije jotovanje:
Poslije gubljenja poluglasa u otvorenom slogu dugo se mogao odrati neizmijenjen
kontakt izmeu nepalatalnog suglasnika i glasa j iza njega, i tek poslije niza stoljea
jotovanja su obuhvatila, s malim izuzetkom, sve suglasnike grupe u centralnim
tokavskim govorima. Ovoj promjeni mjesto je odreeno krajem XVI i poetka XVII
stoljea.
Javlja se u sljedeim kategorijama:
a) izvedene zbirne i apstraktne imenice na je: trn+je>trnje, te glagolske imenice na nje:
itaje>itanje
b) u I jd. imenica .r. starih i osnova na ju: mast+ju>masu>mau; smrt>smru
c) u prisvojim pridjevima s nastavkom ji: telet+ji>telei
d) u izvedenim imneicama m.r. sa sufiksom ()jak: rod+jak>roak
e) u rednom broju tri: tret+ji>trei
U novijem jotovanju ostale su nepromijenje sugl. veze sj, zj i rj:
-klasje, lozje, borje
-pasji, kozji i sl.
Najnovije jotovanje (krajem XIV vijeka)
Uvjetovano je ijekavskom zemjenom jata iza sonanata l i n: sngovi>snjegovi;
lpota>ljepota.

ZAKON OTVORENOG SLOGA:

Psl. fonoloki razvoj tradicionalno se povezuje s dvjema opim tendencijama:
1. ZOS-om
2. Zakonom slogovne harmonije.
Vrlo rano u psl. tei se tome da svaki slog mora zavravati na samoglasnik, a ti se slogovi
zovu otvorenim slogom. Ta je tenja djelatna tokom cijelog psl. razdoblja, a na veem
dijelu sl. Podruja i u opeslavnskom razdoblju sve do gubljenja jerova krajem X vijeka.

Tako da se moe rei da s tom tenjom psl. razdoblje i poinje i zavrava.

Zakon otvorenog sloga oituje se:
1.) otpadanjem zavrnih suglasnika
2.) pomicanjem granice sloga
3.) pojednostavljenjem suglasnikih skupina ukljuujui i geminate.
U djelovanju ovog zakona postoje u psl. dva razdoblja:
U prvom razdolju zakon pogaa samo slogove zatvorene nesonantnim suglasnicima, a
slogovi zatvoreni sonantima ostaju netaknuti. Po udar ZOS-a oni dolaze u drugom
razdoblju. Zbog ZOS-a otpali su svi zavrni suglasnici. Tako je u G jd. o osnova imenica
m.r. otpalo zavrno d u nastavku ime je dobiven oblik koji se u stsl. zavrava na a:
*rkd>*rkd>raka
Otpadanje zavrnih suglasnika imalo je velike posljedice, ne samo za glasovnu strukturu
jezika, ve i za morfologiju. Kada se izmeu samoglasnika (unutar rijei) pojave dva
suglasnika koji pripadaju razliitim morfemima, slogovna se granica pomie tako da oba
suglasnika budu u pristupu drugog sloga: gnz-d>*gn+zdo>gnzdo. U ovom je
primjeru nastao slogovni pristup koji je jeziku prihvatljiv. Stoga su ove skupine st, zd, t i
d ostale nepromijenjene. A, ako sugl. skupina nije bila prihvatljiva tada ispada jedan
element, a obino ispada prvi suglasnik. Izuzetak je kad ispada drugi sugl. u skupinama
p+v i b+v. Takoer, karakteristino preslogovljavanje koje se dogaa kod skupina tt, dt
koje se pojednostavlja procesom disimilacije i obje skupine daju st.