Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet

Enisa Zeo

Eolska lirika
Seminarski rad

Sarajevo, 2015.

Univerzitet u Sarajevu
Filozofski fakultet

Enisa Zeo
Indeks br. 47048/2015; redovna studentica
Odsjek za romanistiku; dvopredmetni studij
( Italijanski jezik i knjievnost i latinski jezik i rimska knjievnost)

Eolska lirika
Seminarski rad

Predmet: Pregled rimske knjievnosti I

Mentor: prof. Maria Mariola ari

Sarajevo, decembar 2015.

SADRAJ
1. Lirsko pjesnitvo-Eolska lirika (pojam, razvoj i podjela)
2. Predstavnici Eolske lirike
2.1. Alkej
2.2. Sapfa
2.3. Anakreont
3. Literatura

1. Lirsko pjesnitvo

Postanak i ujedno najvii domet grke lirike spada u 7 i 6 stoljee prije Krista. Lirika je
melodiki i ritmiki usavreno narodno pjesnitvo.
Razvoj umjetnike lirike uslovila su dva kljuna uzroka:
1. Drutvene prilike tokom kojih dolazi do dubokih promjena u politikim, socijalnim i
ekonomskim odnosima, do pokretanja grke kolonizacije irom Mediterana te do izgradnje i
uvrivanja polisa kao osnovnog i drutvenog okvira.
2. Promjene u muzici-otkrie harmonije i usavravanje glazbenih instrumenata. Muzika je imala
vaan poloaj u grkoj kulturi i sva se grka lirika razvijala uz nju. Najee koriteni
instrumenti bili su lira, kitara, forminga i frula.
Prva lirska ostvarenja nisu govorila o ljudskoj intimi nego su imala drutveni karakter. Naziv
lirika stvoren je u vrijeme aleksandrijskih filologa i prvobitno je oznaavao samo one starogrke
pjesme koje su se pjevale uz pratnju ianih instrumenata i to prije svega lire sa sedam ica. Grci
arhajskog doba koriste naziv melika (od - pjesma). Melika se dijeli na monodijsku i horsku.
Monodijska melika je namjenjena solo pjevanju, dok je horska namijenjena za horsko izvoenje.
Melika je bila namijenjena samo uskom krugu ljudi, profinjenoj aristokraciji. Eolska lirika je
lirika napisana na grkom jeziku eolskim dijalektom.
Predstavnici eolske lirike su: Alkej, Sapfa, Anakreont, Pindar i Teokrit.

2. Predstavnici Eolske lirike

2. 1 Alkej ()
Alkej je grki pjesnik sa otoka Lezbos i jedan je od glavnih predstavnika monodijske melike. 1
Alkej je pripadao onom eolskom plemstvu iji je karakter snanim potezima ocrtao Heraklid
Pontski u svom djelu o povijesti glazbe. Bio je to ponosan rod koji je volio velik sjaj i rado ga je
pokazivao konjskim utrkama i raskonom gostoljubivou; nisu bili razvratni, ali sve prije nego
edni; temperamentni ljudi, odani piu i enama i neobuzdani u svim ivotnim uicima. Malo
prije toga Heraklid je opisao sumornu ozbiljnost Dorana pa moemo vidjeti da je teio prema
antitezi; ali nesumnjivo je dobro pogodio dominantne crte drutvenog sloja kome je Alkej
pripadao. Alkej je bio politiki aktivan. Bio je predstavnik aristokrata i kao vojnik se borio protiv
demokratske stranke i tirana. Neko vrijeme je ivio u progonstvu. Teme iz njegovog ivota su i
teme njegovih djela pa tako pie o politici, ratu i mrnji prema tiranima. Alkej stvara pjesme uz
gozbe i pijanke kao i himne bogovima. Pjesme su mu fragmentarno sauvane. Najpoznatije
pjesme su Lai i Ljeto. Lai je alegorijska patriotska pjesma, narativno oblikovana. Na
alegorijski nain prikazuje sudbinu naroda kojem je na vlast doao tiranin. Alkej je tvorac tzv.
Alkejske strofe2 koju je popularizirao rimski pjesnik Horacije. Obiljeja Alekejeve lirike su
jednostavan izraz i snane emocije. Dionizije je bio u pravu kad je kratkou i slatkou punu
snage naveo kao karakteristike Alkejeva pjesnitva. Stil mu je uzvien, kratak, draestan i snaan.
Alkej je majstor stiha i forme. On je formalno i tematski uticao na rimsku liriku kao i na pjesnike

europskog romantizma.

1 Poeziija pisana za solo pjevanje uz pratnju lire.

2 Strofa sastavljena od 2 jedanaesterca, 1 deveterca i 1 deseterca. Refleksivno teite pjesme je u
treem stihu, koje se prenosi na zadnji stih. Daktilske stope su nositelji temeljnog sadraja
pjesme.

2.2 Anakreont()
Vie od pola stoljea dijeli procvat lezbike lirike od vremena Anakreonta koga su aleksandrijci
uvrstili u svoj kanon monodikih lirskih pjesnika uz Alkeja i Sapfu. Njegove pjesme pripadaju
posve razliitom svijetu od njihovoga. Anakreont je stvarao u drugoj polovici 6 st.pr. Krista.
Rodom je iz Male Azije, Jonjanin je, iz grada Teosa. Po predaji umro je kao starac u 85-oj godini
u Abderi. Anakreont u svojim kratkim lirskim pjesmama slavi vedre strane ivota i radosti to ih
ovjek nalazi u ljubavi, vinu i veselom drutvu. Njegova poezija slavi Dioniza i Erosa. Takva se
poezija naziva anakreontska ili epikurejska, po Epikureju, filozofu ija su uenja bikla zasnovana
na razumu i tenji ovjeka za sreom. Obiljeja Anakreontske lirike su ivost i kratkoa. Pisao je
epigrame, jambe i elegije. Najpoznatije pjesme su: Misao na Had, Bijela kosa, Pijuckajmo
i Iskren sam. Pjesme su fragmentarno sauvane.

2.3 Sapfo ()
Uz Alkeja i Anakreonta predstavnica je grke monodijske lirike. Takoer, ona je predstavnica
epitalamija, horske svadbene pjesme. Jedna je od prvih i najpotovanijih pjesnika. Alkej ju je
zvao "istom" (), Platon ju je nazvao "desetom Muzom", a Strabon "neim udnovatim"
( ). Stvarala je na svom maternjem dijalektu-eolskom grkom, krajem 7. i
poetkom 6. st. pr.n.e. Roena je na Lezbosu, velikom grkom ostrvu u Egejskom moru, koje se
nalazi na nekoliko kilometara od sjeverozapadne obale Male Azije (podruje dananje Turske),
gdje je po svemu sudei provela svoj ivot. Eolski Grci su naselili ovo ostrvo poetkom 10.
vijeka pr.n.e. Poduavala je djevojke muzici, plesu i pjesmi te je okupljala drutvo djevojaka u
vlastitoj kui, pa je zato svoj dom nazvala kuom Muza. Ono to je reeno o njenom ivotu,
kontekstu u kojem su nastajale njene pjesme, okolnostima u kojima su one izvoene i irene,
reeno je kasnije- manjim dijelom to potie iz klasinih komedija i ondanjih glasina o njoj, ali
veim dijelom potie od pretpostavki i pekulacija klasinih i savremenijih naunika. Znamo
prie o Sapfi kao osnivaici enske private kole, o Sapfi kao udatoj eni, o Sapfi-prostitutki, o
Sapfi-runoj i debeloj i stoga odbaenoj od strane mukaraca, o Sapfi kao cetralnoj linosti
thiasos-a (grupi ena pripadnica religioznog kulta) ili neke druge sapfike enske zajednice i
td. Razlozi za ove oprene slike su razliiti- neke od ovih pria plod su homofobne netrpeljivosti,
neke su nastale iz potrebe za normalizacijom, neke iz iste mizoginije, a neke, pak, kao plod
vizuelizacije enske utopije. Postoji mnogo mitova o njoj, bila je upletena u razna politika
deavanja, pa je bila i prognana s otoka. Osim toga, fragmentiranost njenih djela, nam nije od
velike pomoi u otkrivanju istine. Do nas su njena djela stigla u prilino fragmentiranoj formi- na
komadiima papirusa, kao i u citatima kod drugih antikih pisaca koji su je citirali vjekovima
nakon njene smri. Sapfo je , kao i mnogi drugi lirski pjesnici tog doba, pisala himne, svadbene
pjesme, pohvale i tubalice, meutim ono to se sauvalo od njenih dijela izdvaja se po
jedinstvenoj centralizaciji ene, a najupeatljivije u njenom stvaralatvu su pjesme ljubavi prema
drugim enama. Sapfo je prva meu grkim pjesnicima koja je otvoreno pisala o osjeanju

ljubavi. Fizika manifestacija ljubavi u njenim stihovima, nije izraena kao seksualna, meutim,
esti opisi gajeva, cvjetova i plodova mogu se itati kao seksualna metaforika. Jedina pjesma
koja je u cjelosti sauvana je Himna Afroditi, a do nas je stigla zahvaljujui Dionisiju iz
Halikarnasa, govorniku i hostoriaru iz prvog vijeka stare ere, koji ju je cijelu citirao kao primjer
uglaenog stila.

Himna Afroditi
arotrona, besmrtna Afrodito,
veta keri Divova, molim ti se,
ne daj da od tuge i jada, gospo,
srce mi puca!
Nego doi ako si kada i pre
izdaleka molitve moje ula,
ostavila oeve dvore, sela
na kola zlatna,
pa mi dola, eterom vozili te
krasni vrapci, zaprega tvoja brza,
bili hitrim krilima, s neba crnoj
vukli te zemlji,
dok su stigli. Onda me ti, o blaga,
s osmejkom na besmrtnom licu pita,
ta me opet mui, i zato opet
prizivam tebe,
i ta elim najvie da mi ima
srce ludo? "Koju to opet udi
da ti Pita na srce vine? Ko te,
rastui, Sapfo?
Ako bei, brzo e da te trai,
odbija li poklone, dau ti ih,
ne ljubi li, morae odmah da te
na silu ljubi."

Doji i sad! Iz ljutog jada spasi

duu moju! Za im mi srce ezne
daj mi da se ispuni! Ti mi sama
zatita budi!

Sapfino izraavanje ljubavi u njenoj Himni Afroditi pretpostavlja uzajamnost . Sapfo lino,
pominjui svoje ime, moli Afroditu, boginju ljubavi da sie u njen gaj. Boginja joj je potrebna da
ubijedi enu koju pjesnikinja voli, a koja ju je oigledno odbacila, da joj se vrati. Ona pjeva o
svojim osjeanjima bola i tuge, o pojavljivanju Afrodite, o tome kako se boginja osmjehuje
raspitujui se o njenoj patnji i udnjama.
Mo Sapfine poezije o enama i za ene je izrodila pojam lezbejka koji je u poetku
predstavljao samo prisvojni pridjev izveden iz imena njenog rodnog ostrva Lezbosa, a koji danas
ima seksualnu konotaciju. ini se ipak da rije nije dobila ovo znaenje sve do 2. vijeka pr.n.e.,
otprilike 9 vijekova nakon Sapfinog vremena, mada ovu tvrdnju osporavaju pojedini filolozi koji
tumae jedan Anakreontov problematian fragment kao opis enske seksualnosti stanovnica
Lezbosa.
Sapfo je stvorila i strofu (Sapfina strofa) . To je grka strofa od 3 jedanaesterca i jednog peterca.
Ova strofa je jednostavnija od Alkejske i pogodnija je za emocionalno izraavanje. Sapfo je sva
posveena ljubavnoj tematici u kojoj razvija iroku skalu ljubavniih osjeaja ood prvih ljubavnih
iekivanja do sree i ostvarenog zanosa i oaja rastanka. Obiljeja Sapfine lirike su slikovitost,
muzikalnost, jasnoa, duboka iskrenost, erotizam i uzvienost. Najpoznatija djela koja su ujedno
i fragmentarno sauvana su: Molitva Nerejkama, Bogovima podoban ini mi se, Molitva
Afroditi, alost za Adonidom, Utonula ve Selana, Mjeseina, Slomila je enja,
Pjesma o djevojci, Veernjoj zvijezdi, Sapfina ljubav i Odlomak o Erotu.

Prevodi3 pjesama na srpski jezik:

Molitva Nerejkama
Ja vas molim, devojke Nerejeve,
brata moga vratite kui zdrava,
ispunite svaku mu elju to je
u srcu nosi!
Grehe svoje negdanje da opere,
svim prijateljima radost bude,
alost dumanima, al' nama nikad
ne bio takav!
A i svojoj sestri da potu ini,
i da onu rastera staru tugu,
s koje nekad nemae mira, bol mu
kidao duu,
kad je bruka ivo mu srce jela,
a graani slavili slavu sjajnu,
za as bruka stia se, zatim brzo
vrati se opet.
Bogovima podoban ini mi se
Bogovima podoban ini mi se
onaj tono preda te sme da sedne,
te izbliza uje te kako slatkim
gue mu glasom,
pa se smei umilno, od toga mi
celo srce zaigra u nedrima.
3 Preveli: M.N. uri i M. Pani-Surep

im te vidim samo za trenut jedan,

glas mi se gubi,
jezik mi se osui, pa me nena
celim telom ljubavna vatra prome,
niti vidim oima, niti ujem,
ui mi bruje,
znoj mi celo obliva, sva se tresem,
kao iba, ua sam nego trava,
ini mi se: samo jo malo pa bih
presvisla jadna
Moram sve da podnosim kad je tako.
Molitva Afroditi
Na sjajnu gozbu,
na veselje, Kipranko, pohitaj nam,
pa u zlatne blistave ae nektar
sama nam toi!
alost za Adonidom
Umire, Kiterko, krasni Adonid, ta emo sada?
Udrite u grudi sebe, o devojke, derite ruho!
Utonula ve Selana
Utonula ve Selana i Plejade, pono stie,
ugovoren as ve proe, ja boravim sanak sama.
Meseina
Zvezde oko lepe Selane blede,
svoje jasno blistanje hitro kriju
kad se ona javi i srebro sjajno

prospe po zemlji.

Slomila je enja
Mila mati, snage nemam
za razbojem da ti sedim;
oh, enja me silna slomi,
mome vitko zanelo me . . .
Pesma o devojci
Slatka je rumena jabuka ona na grani visokoj, najvioj, na vrh vrke; zaboravili je
ubrati ljudi.
Ne, ne zaboravie je ubrati divnu dosei nisu je mogli!
Veernjoj zvezdi
Sve to zora rasejava ti, veernja zvezdo, zbira;
kozice skuplja, ovice, a majci erku otima!
Sapfina ljubav
Ponovo ljubav srce mi potresa
ko bura u gori kad zahvati hrast.
Odlomak o Erotu
Snova Erot, taj napasnik, s novom snagom grud mi ljulja,
kao vihor, gorski vihor, kad drvee umsko svija.

3. LITERATURA:
1. Leski, Albin (2001). Povijest grke knjievnosti, Golden market, Zagreb
Internet izvori.