Rod i jezik

Pripremile: Ena Hasei i Elma Leki

- U javnosti se s vremena na vrijeme pojavljuju diskusije o nazivima zanimanja ena i o
titulisanju ena. Veina diskusija se zaustavlja na tome da je smijeano unositi ovakve svjesne
izmjene u jezik. Autorke knjige Rod i jezik: Svenka Savi, Marijana anak, Veronika Mitro i
Gordana tasni, prilaze temi odnosa roda i jezika u srpskom jeziku otvarajui tako temu koja se
tie diskriminacije ena putem jezika.
Knjiga je, kako to same autorice kau, namijenjena onima koji ele da razviju svjestan odnos
prema jeziku, i koji nastoje da upotrebom rodno izbalansiranog jezika doprinesu ravnopravnosti
ena i mukaraca. Knjiga Rod i jezik je podijeljena na etiri dijela:
1. Rod i jezik Svenke Savi;
2. Registar imenovanja ena Gordane tasni i Veronike Mitro;
3. Interpretacija podataka iz Registra: jedan od moguih pristupa
odrednici vraara i srodnim reima Marijane anak i
4. Dodaci.
Rodno osetljiv jezik je termin kojim se pokazuje tenja da jezik pomogne u ostvarivanju ljudskih
prava kada su u pitanju enske ili muke osobe. Ovo je samo dio ukupne problematike koji
zovemo politiki korektan govor/jezik, usaglaen sa zahtjevima datim u Deklaraciji o ljudskim
pravima: niko ne moe biti diskriminsan pomou jezika.
Svenka Savi, redovna profesorica psiholingvistike na Filozofskom fakultetu Univerziteta u
Novom Sadu, koja se ve dvije decenije bavi pitanjima rodne ravnopravnosti i povezanosti roda i
jezika, napisla je prvi dio ove knjige. Ona objanjava lingvistike teoretske temelje na kojima se
knjiga zasniva, zatim ukazuje na povezanost politike i jezika, i na kraju daje prijedlog za rodno
osjetljivu upotrebu srpskog jezika. Teoretski temelji knjige se zasnivaju na shvatanju jezika kao
djelatnosti. Samim tim to neke jezike izraze biramo, a neke ne, mi neto aktivno inimo. Nije
isto da li emo neku osobu nazvati njenim punim imenom ili je nazvati titulom njenog mua
(npr. predsjednikovica). Govorom se ponekad moe vriti i diskriminacija nad odrenim
grupama ljudi kao npr. upotrebom uvrjedljivih rijei kao to su ciganura, crnuga itd. Mo
jezika nije samo struno lingvistiko pitanje, ve i druveno i politiko pitanje. Cilj prvog dijela
knjige je i usklaivanje upotrebe rodno osjetljivog jezika sa zahtjevima Deklaracije o ljudskim
pravima (1948). Iskustvo iz Ujedinjenih Nacija (Vodi za rodno neutralan jezik UNESCO, 1999)
i iz drugih zemalja koje su radile na ovome pitanju (kao npr. Norveka) takoer je koriteno u
izradi prijedloga za rodno osjetljivu upotrebu jezika. Prijedlog osnovih uputstava za rodno
osjetljivu upotrebu jezika, koji je tampan i kao dodatak ovoj knjizi, sastoji se od sljedeih
dvanaest taaka:

1. Slijediti osnovno pravilo za graenje reenice u srpskom jeziku: subjekat i predikat se moraju
slagati u rodu, broju i licu;
2. Upotrebljavati dosljedno formu enskog roda za zanimanja i titule ena svuda gdje je mogue;
3. Odabrati iz postojeeg inventara onu jeziku formu koja najbolje odgovara vaoj intuiciji za
jezik: za zanimanja i titule koje mogu imati vie sufiksa;
4. Odvikavati se od upotrebe nekih ustaljenih izraza kojima se vrije aju neke grupe graana i
graanki;
5. Koristiti paralelne forme ako se preporuka odnosi i na mukarce i na ene;
6. Koristiti kreativno razne forme rodno osjetljivog jezika prilikom oblikovanja teksta;
7. Pisati titule i zanimanja ena u punom obliku, a izbjegavati pisanje skraenica;
8. Navoditi punu identifikaciju za svaku osobu posebno ukoliko saoptavate o (branom) paru;
9. Primijeniti pravila rodno osjetljivog jezika pri prevoenju s nekog stranog jezika na srpski
jezik;
10. Predloena uputstva valja primijeniti u raznim tekstovima (upitnici, ankete, formulari,
konkursi, oglasi...);
11. Izbjegavati upotrebu etikete za oslovaljavanje ili identifikovanje enske osobe prema
branom statusu;
12. Izbjegavati primjene (naroito u udbenikoj literaturi) u kojima su mukarac i ena u
stereotipnim ulogama
Svijest o rodno osjetljivom jeziku se mora ogledati u izradi rjenika, gramatike i pravopisa.
Zatim, uputstva za neposrednu praksu treba uvesti u ukupnu jeziku produkciju, kako u slubenu
tako u javnu. To znai i u kolstvo, javnu administraciju, zakonodavnu i novinarsku praksu.

-U drugom dijelu knjige, Gordana tasni, docentica na Odsjeku za srpski jezik i lingvistiku
Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, i Veronika Mitro, apsolventica Centra za rodne studije
Univerziteta u Novom Sadu, predstavljaju registar imenovanja ena. Registar se sastoji od 2386
imenica enskog roda prikupljenih iz razliitih izvora: rjenike grae, strune i feministike
literature, tampanih i elektronskih medija, govornog jezika i upitnike grae koje vremenski
obuhvataju dva prola vijeka. Odrednice se u ovom registru pregledno prikazuju po principu
skupova i sa podacima predstavljenim u redovima i kolonama.
U prvoj od est kolona, koliko ih je ukupno, data je osnovna odrednica, npr. ekspertkinja. U
drugoj koloni su date oblike varijante te odrednice: npr.strunjakinja, a u treem njihovi tzv.
kvalifikatori (npr, arh. za arhaizam, fig. za figurativno znaenje itd.). U etvrtoj koloni je
obiljeena kategorija znaenja organizovana na osnovu sljedeih kategorija: 1. imenice prema
profesiji, zanimanju, aktivnosti (npr.lingvistkinja) 2. imenice prema zvanju, zanimanju ili tituli

supruga i oca (npr.aginica) 3. titule, zvanja i funkcije ena (npr.ambasadorka) 4. imenice

prema sljedbenitvu neke ideje ili pripadnosti nekom pokretu (npr.feministkinja) i 5. prema
nekom hobiju (npr.golubarka), nainu ivota (npr.prosjakinja), psihofizikom svojstvu
(npr.alkoholiarka) ili imovinskom statusu (npr.bogataica). Peta kolona sadri podatke o
izvorima odreene odrednice, a esta kolona prikazuje prisustvo ili odsustvo odrednice u
Reniku srpskohrvatskog knjievnog jezika Matice srpske i Matice hrvatske
Ovaj registar je viestruko koristan za nekoliko ciljnih grupa. Govornici u ovom registru mogu
da provjere svoju intuiciju, npr. to im bolje zvui: psihologinja, psihologiarka ili psiholokinja?
Naunici koji se bave jezikom mogu da vide koji oblici rijei postoje i u kom pravcu se mogu
rjeavati dileme izbora u procesu standardizacije. Na ovaj nain autorke daju prilog
demokratskom pristupu standardizaciji jezika.

U treem dijelu, Marijana anak, profesorica srpske knjievnosti i studentkica master programa
Centra za rodne studije Univerziteta u Novom Sadu, ilustruje moguu upotrebu materijala
prikupljenog u Registru kroz detaljnu analizu jedne odrednice, imenice vraara. Razlog za izbor
ove odrednice je to ona ima najvei broj oblikih varijanti u Registru 22. Autorica analizira
konotativnu ravan odrednice vraara/vraar i srodnih rijei u kontekstu patrijarhalne kulture i
roda. Korpus od 150 odrednica i enskog i mukog roda je u Registru klasifikovan prema
konotaciji, i to za enski rod: seanje na mitsko, hristijanizacija, isceliteljka demonizacija,
banalizacija i za muki rod narodni lekar, virtuoz/majstor, mudrac, demonizacija, praznoverje,
zabavlja/prevarant.
Upotrebljavajui metod rekonstrukcije prvobitne uloge vraare (svetenice) autorka daje
alternativnu interpretaciju odrednica u zavisnosti od matrijarhalnog ili patrijarhalnog kljua.
Analiza pokazuje znaajne razlike u konotaciji na osnovu roda: odrednice enskog roda imaju
pejorativnu ili inferiornu kontoaciju, dok je konotacija mukog roda pohvalna ili
neutralna. Ovaj dio je dobar primjer prilogu promjeni svijesti o rodnoj ulozi ene i mukaraca u
drutvu.

etvrti dio ine dodaci: Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Uneskov Vodi za upotrebu
rodno neutralong jezika, zatim Selektivna bibliografija: Jezik i pol, i Biografije saradnica.

Knjiga Rod i jezik je znaajan prilog prouavanju odnosa roda i jezika, i to ne samo u srpskom
drutvu. Knjiga se zalae za uvoenje rodne perspektive u javnu i slubenu komunikaciju i daje
praktinu pomo kako onima koji propisuju jeziku upotrebu tako i govornicima jezika.