1.podaci o autoru Stendal (Marie-Henri Beyle) roen u Francuskoj 23. januara 1783, umro 23. marta 1842.

u Parizu francuski je pisac ija su djela pretea realizma. Pored tekog djetinjstva uspio je proputovati Njemakom ali je vie bio vezan za Italiju gdje je postao konzul. Veinu svojih djela napisao je u Italiji i objavljivao pod pseudonimom Stendhal. Njegov najpoznatiji roman Crveno i crno zasnovan je na istinitom dogaaju objavljenom u novinskoj kronici. S obzirom da je ivio u razdoblju romantizma, njegova realistiarska djela nisu bila cjenjena u to vrijeme. Svoj rad je posvetio "nekolicini sretnika", mislei pri tom na one koji su, nakon njegove smrti, poetkom XX stoljea "otkrili" njegov talenat.

2. informacije o djelu Roman Crveno i crno (Le Rouge et le Noir, 1831) Stendhal (pravim imenom Henri Beyle, 1783 1842) je elio dati sliku francuskog drutva iz razdoblja oko 1830. godine, ali je udjedno stvorio i na izvjestan nain najmoderniji francuski roman svoga stoljea. Dogaaji prema kojem je graena fabularna okosnica romana poznat je u historiji knjievnosti kao afera Berhet. Bio je to banalni zloin koji je za kratko vrijeme uzdrmao ustajali ivot jednog gradia iz okolice Grenoblea i o kojem je Stendhal saznao iz novina. Godine 1826. Ubio je neku mladu enu u crkvi njezin bivi ljubavnik, kuni uitelj Antoine Berthet. Ako usporedimo sudske izvjetaje iz onog doba s fabulom romana, ustanovit emo upravo zauujuu usporednost sve su injenice gotovo istovjetne. Bitna je meutim razlika u karakterima i motivacijama protagonista kao i u itavom kontekstu zloina. Zanimljivo je kako je Stendhal prema beznaajnom uzoru stvorio sloen i izuzetan lik Juliena Sorela, i utjelovio u njemu raspoloenje cijele jedne generacije kao i modernog osjeaja bunta i neprihvaanja vlastite sudbine.

3. analiza djela - fabula Fabularnu okosnocu romana ini put siromanog mladog puanina u visoko drutvo. Provincija (izmiljeni gradi Verrieres) i Pariz su poetna i zavrna etapa njegovog kratkovjekog sentimentalnog i drutvenog odgoja, a obje se nalaze u znaku jedne ene. Julien Sorel prvo osvaja enu svog poslodavca, neiskusnu gospou de Renal. Klasna mrnja i potreba za samopotvrivanjem koje ga rukovode u poetku pretvaraju se u ljubav. Julien mora napustiti Verrieres da bi nakon boravka u sjemenitu u Besanconu postigao sjajnu drutvenu karijeru u Parizu i zamalo postao zet markiza de la Molea ija se kerka u njega smrtno zaljubila. Glavnu linost ovog romana predstavlja ilijena Sorel, sina seoskog drvodjelje. Jo kao djeak bio je veoma ambiciozan, itao knjige iako mu je to otac zabranjivao. Poto je poticao iz siromane obitelji osjetio je svu teinu ivota seljaka i radnika. U obitelji su ga e sto tukli i nisu ga ba voljeli. Uprkos tome ilijen stie zavidno obrazovanje. Novi zavjet zna napamet i misli da e samo kao sveenik drutveno napredovati. upnik, koji mu bijae sklon, preporuuje ga naelniku de Renalu za kunog uitelja njegove djece. Prihvaa ponudu bojei se da e ga njegovi poslodavci poniavati kao slugu. Dolaskom u grad njegov ivot se naglo mijenja. Ubrzo je zavolio gospou de Renal koja mu je takoer uzvraala ljubav sa jo veom strau. Meutim, zbog opasnosti da javnost i gospodin de Renal ne saznaju za tu vezu, ilijen naputa tu kuu i vraa se u sjemenite. No, kako se nije mogao prilagoditi toj hipokritskoj sredini on prihvaa poziv da radi kao sekretar kod markiza La Mola u Parizu. U aristokratskoj parikoj sredini, ilijen se dobro snalazi pa sve vie privlai na sebe panju ponosite gospoice de La Mol. Tako je zapoela druga ilijenova ljubavna veza u kojoj je kao i u prvoj istovremeno osjeao radost pobjednika i trpio u svojoj ulozi krivca i nepoeljne osobe niskog roda. Markiz de La Mol ini sve da ilijena naini bogatim kako bi omoguio vjenanje. Obavjetena o drutvenim uspjesima i mogunosti enidbe svog biveg ljubavnika, ga. Renal pie pismo markizu de La Mol u kojem ilijena predstavlja kao varalicu, karijeristu. Tada markiz povlai privolu za taj brak, a ilijen izgubivi vlast nad sobom odluuje da se osveti gi. Renal. Odlazi u gradi gdje je ivjela i nalazi je u crkvi. Izvlai pitolj i puca u nju. Hapse ga i on odlazi u zatvor. Tamo je saznao da rana nij e bila smrtonosna i da je ga. Renal iva. On biva presretan. Tek tada se poeo kajati za zloin koji je poinio. Poslije oporavka u gi. Renal se javlja jo vea ljubav prema ilijenu. Ona pokuava uiniti sve kako bi ga vlasti pustile na slobode. Ali uzalud. ilijen biva osuen na smrtnu kaznu i biva pogubljen. Ga. Renal umire tri dana poslije njegove smrti.

Unato ovakvoj fabuli ne bi bilo ispravno smatrati roman Crveno i crno ljubavnim romanom on je, poput veina Stendhalovih djela takoer politiki roman. Njegov je autor, liberal, republikanac, koji strogo sudi Francuskoj.

O simbolikom znaenju samog naslova romana mnogo se raspravljalo i danas je uglavnom prihvaeno miljenje da on izraava antitezu izmeu republikanstva i vojne karijere (to je predstavljala crvena odora) o kojoj sanja mladi jakobinac i oboavalac Napoleona, te sveanikog poziva (crna odora) kojeg ne voli, ali je prisiljen voljeti ako eli uspjeti i promjeniti klasu. Naslov je bez sumnje simbolian koji uz to moe znaiti i boje hazardne

igre, ljubavi i smrti. Angairanost autora odrava se kroz sarkastini ton koji je u djelu esto prisutan u grozniavom buntu glavnog junaka. Imajui cijeli ivot pred oima jakobinske ideale i napoleonovsku viziju slobode. Stendhal je kao pobornik patriotskog i politikog liberalizma imao nesreu da najbolje godine ivota provede u vrijeme restauracije drutva koje je mrzio i prezirao. Lik Juliena bio bi gotovo nerazumljiv kad ne bismo imali na umu stanje u Francuskoj u ono vrijeme.

3. analiza djela problemi u djelu Stendhal kritizira stanje u Francuskoj pod raznim pseudoninima i u engleskoj tampi, gdje kae da jeuiti dre ministre u ahu, da oni i dvadeset pet tisua odanih im sveenika mogu poiniti bilo kakav zloin osim ubojstva a da ne budu proganjani. Zemljom vlada stranka rojalista, jezuiti su njihova izvrna snaga, a cilj im je da odre ono to je Bijeli teror nakon Revolucije nametnuo. 3. analiza djela problemi u djelu Razne slojeve drutva iz 1830-tih godina otkrivamo iskljuivo kroz svijest Juliena Sorela. Kroz tri etape njegova uspona Verrieres, Besancon i Pariz upoznajemo drutvene snage koje se sukobljavaju. To su: plemstvo, sveenstvo, industrijska buroazija i sitnoburujska omladina. Radnika klasa se ne pojavljuje nigdje u romanu. Verrieres je primjer moralne klime u provinciji gdje profit predstavlja glavni interes ljudi, gdje se plemstvo sukobljava s industrijskom buroazijom, a jezuiti dre u tajnosti konce u svojim rukama. To je gradi sa simboliki okresanim drvoredom u kojem vlada tiranija javnog mijenja a politika se svodi na lokalne intrige. Atmosfera je zaguljiva: anonimna pisma, pijuniranje, ogovaranje posluge, neasna borba za namjetanje, zloguki utjecaj ispovjednika (pismo gospoe de Renal markizu de la Moleu). Slobodoumni duhovi moraju bjeati iz tog pakla licemjerstva. Nakon to smo uoili diktaturu crkve u provinciji, upoznajemo sa Julienom sjemenite u Besancounu, jedno od sredita gdje se koluju budui sveenici. No umjesto vjeri i moralu tu se ui lai, dodvoravanju i licemjerju. Sve je formalizam i gluma. ivot u sjemenitu je komedija, ceremonija bez sadrine, na koju e, na drugoj razini, on opet naii i u Parizu. Glavni grad je koloplet protekcionatva, korupcije, intrige i trke za poloajima i odlikovanjima. Mladi plemii su marionete, a rojalisti likovi iz farse to se boje sitnoburoazijske mladei i da preduhitre novu revoluciju trae pomo od stranih sila. To je, kako Balzak kae, slika starog drutva na umoru koje je unato svom bljetavilu i komediji to je igra, svjesno da mu se blii kraj. Preda mnom je cio ivot koji moram provesti u loem drutvu! Prodrljivci, koji misle samo na prena jaja sa slaninom to e ih prodrijeti za ruak, ili opati kakav je Castanede, kojima nijedan zloin nije odvie crn! Oni e doi do vlasti, ali uz koju cijenu, veliki boe! Bilo je zabranjeno zbijati ale na raun boga, sveenika, kralja, ljudi na poloaju, umjetnika koje titi dvor, svega to je priznato i ustaljeno, govoriti lijepo o Berangeru, o opozicijskim

novinama, o Voltaireu, o Rousseauu i o svakome tko sebi dopupta malo slobode govora i, pogotovo, bilo je zabranjeno spominjati i politiku inae se moglo slobodno raspravljati o svemu.

Kada bi se, nakon dugog sanjarenja Julien opet vratio pametnu rasuivanju, govorio je sebi: Doivio bih, dakle, jedan dan sree, a nakon toga bi opet zapoela njezina hladnoa, osnovana na alost, na mojoj nedovoljnoj moi da joj se svidim. I tada mi ne bi vie bilo nikakve pomoi, bio bih upropaten, zauvijek uniten ... Kakvo mi jamstvo moe ona dati kad je u nje takav karakter? Ah, u mojem e ponaanju biti za nju premalo otmjenosti, moj e joj nain govora biti teak i jednolian! Veliki boe! Zato sam ja ja?

3. analiza djela - likovi Raskorak izmeu Julienove drutvene i intimne linosti, njegovo licemjerstvo proizilaze iz temeljnog osjeaja neprilagoenosti. On se smatra pobunjenim plebejcem punim klasne mrnje i kad govori o sebi naziva se seljakom, sinom tesara, puaninom. injenica da on nema jasne klasne svijesti i da mu godi pomisao da je moda ipak nezakoniti sin kakva vlastelina. Meutim Julien se ni u rodnoj sredini nije osjeao autentino, mrzio je oca i brau nedjeljom bi u igrama na trgu bivao poraen. Zahvaljijui poznavanju Biblije stjee prve uspjehe i prvo namjetanje, poznavanje knjiga crkvenih oeva priskrbljuje mu naklonost starog opata Pirada prilikom dolaska u sjemenite, knjiica markiza de la Molea igra veliku ulogu u Julienovu ivotu. Njegove omiljene knjige vie su od pukih lektira: to su lini mitovi koji odreuju njegovu linost. Julien Sorel je sitnoburujski intelektualac i kao takav je jednako neadaptiran u svojoj obitelji i u krugu manje pametnih sjemenitaraca i ograniene aristokracije. Julienova svijest o sebi poiva tako na poetnoj zabludi. On nije pobunjeni revolucionar nego siromani izuzetno nadareni intelektualac i kao takav deklarisan u mladom drutvu. Na kraju, kada spozna bezvrijednost vlastite ambicije na povrinu izlazi njegova prava linost i ljubav prema gospoi de Renal i srei do koje mu je put otvorila blizina smrti. Kada Julien puca na enu koji voli i koja je unitila njegovu karijeru, on to ne ini iz potrebe za osvetom, nego zato da sebi i drugima potvrdi snagu volje. Nakon svega Julien predobro zna da se nema vie emu nadati. No on je ipak dobio svoju posljednju bitku potovanje klase kojoj je sve u lice rekao. Njegov samoubilaki in na kraju romana je podsvjesna potreba za odustajanjem od besmislene borbe. 3.analiza djela - likovi Julien Sorel je tipian primjer mladei koja je odrasla u vrijeme Napoleonovih ratova, u uvjerenju da su sva vrata otvorena za onoga tko posjeduje sranosti, te da u svakom vojniku bije srce generala. Njegovo razoaranje je lako zamisliti kada se saznalo za poraz, stramu okupaciju povratak Bourbona. U sumnjiavom drutvu restauracije gdje se svi plae svoje sjene, omladinu iz niih drutvenih slojeva smatra se drutvenim neprijateljem zbog naprednih ideja. U okolini gospoe de Renal govori se da su povratak Robespierrea

omoguili prvenstveno suvie kolovani mladi ljudi iz puka, a markiz de la Mole kae da treba unititi novinare, birae, jednom rijeju javno mijenje, zatim omladinu i sve koji joj se dive. Nema vie anse brzog uspjeha za mlade provincijalce koji idu u Pariz da naprave karijeru. Takoer i Balzacovi junaci Rubempre i Rastignac upoznat e neimatinu, naii na neimatinu, naii na zatvotrena vrata i zaguljivu atmosferu u drutvu koje se plai novih ideja, koje priznaje samo vrijednost plemikih titula, a jo vie novca. Jedina mogunost uspona i klasnog transfera koje se frustriranoj omladini nudi je crkvena karijera. Umjesto mirisa baruta i crvene odore herojstva crna sutana i doivotno licemjerstvo.

italac zajedno sa Julienom Sorelom otkriva drutvene mehanizme uspinjui se s njim stepenicama uspjeha: na njegovim zabludama on otkriva iza sjajnih drutvenih fasada mranu stvarnost svu u znaku korupcije, pijunae i perfidnost. Roman prati u stopu mlade linosti od poetne naivnosti i strahopotovanja siromana mladia kojemu sve imponira do razoaranja koji je prozreo i prezreo vladajue drutvo, izbjegao njegove zamke i uspio mu se nametnuti. Mladi zna da se neprijateljskom drutvu mora suprotstaviti njegovim vlastitim orujem odatle izvire licemjerje Juliena poteklog iz naroda, ateiste i jakobinca koji postaje sveenikom i stupa u slubu aristokrata ultraa. Meutim na vrhuncu uspjeha ovaj rasni igra skida masku i polae oruje da bi u prividnoj predaji dokuio vlastitu istinu i odbio da dalje sudjeluje u igri gdje neprijatelj diktira pravila. Na kraju romana Julien odbacuje uspjeh koji je postigao pocijenu gubitka svoga ja, te svjestan tipinosti svoga poloaja za vrijeme procesa na sudu povezuje svoj ivotni put s naprednim mlasiima iste generacije propalim u sukobu s buroaskom aristokracijom i reakcionarnim snagama na vlasti.

Jedinstvo romana postignuto je time to italac sve doivljava kroz sredinju svijest glavnog lika. Stil je jednostavan, prirodan, a pomalo i sarkastian kako bi se izrazio kritiki odnos prema stvarnosti. Stendalova se umjetnost sastoji u tome da italac moe istovremeno pratiti objektivno pripovjedanje glavnog junaka i njegovo subjektivno doivljavanje istih zbivanja. Za razliku od tracidionalnog romana koji smjeta likove u unaprijed odreenu viziju svijeta u sreditu romana Stendhala nalazi se bie koje nerzovno gradi vlastiti doivljaj svijeta.