MODA U DIO BH KNJIEVNOSTI U MODERNI!!!

Avdo Karabegovi Hasanbegov (1878-1900.)

- ukleti pjesnik je vodio borbu protiv drutva, porodice, sugraana i protiv religije oliene
u tadanjoj ulemi;
- bio samouk, nije uoena srodnost njegove poezije sa orijentalnim knjievnostima;
- uspostavlja most prema srpskoj, hrvatskoj i slovenakoj literaturi;
- Slobodan Blagojevi e kod Karabegovia pokuaj dosezanja metafizikih tajni nazvati
oaravanjem svijeta;
'Oaravati svijet' nije pretpostavljalo svijet kao neki socioloki pojam, kao Evropu
il bilo koji geografski lokalitet. Svijet to konano rastvaranje due pred samom sobom
u svim njenim oblicima. 'Oaravanje svijeta' je oaravanje due svojim najplemenitijim
nagonima, ljubavlju i pjesmom.
Slobodan Blagojevi

- pjesma Sudbini u antologiji Slobodana Blagojevia Novije pjesnitvo Bosne i Hercegovine

na str. 123.
- (1) rodoljubivo-patriotska osjeanja kreu se od bosanstva, domovinsko-tradicionalnog
izvorita;
- ispovijedanje srpstva; hriansko-vidovdanski ton katarze, oienja, okajanja,
prosvjetljenja u rtvi, trpljenju, muenitvu i boli;
- domovini Bosni pristupa vie lirski, dok Baagi pristupa epski;
- (2) ljubavna lirika je u znaku zmajevskog sentimentalno-romantiarskog prosjeka; to je
ulievska lirika zatitnikog odnosa prema eni kao nejakom stvorenju;
- elementi erotike u Jednom djevojetu;
- (3) refleksivna poezija: pitanja smisla ivota, ovjekov odnos prema svijetu i kosmosu; pod
utjecajem Kranjevia; lirika oputanja i nirvane, okretanje od makrokosmosa ka
mikrokosmosu;
- Na mjeseini
 Avdo Karabegovi Hasanbegov

Avdo Karabegovi Hasanbegov (1878.-1900.), bosanski knjievnik, roen u Modrii, u poznatoj

begovskoj porodici, koja je u ovaj grad doselila iz Budima i otuda donijela svoj ugled i zasluge. U
Modrii je zavrio mekteb. Otac mu nije dao da pohaa dravnu, nekonfesionalnu, tzv. komunalnu
kolu. Krijui "od svakoga" Avdo je nauio itati i pisati uz pomo svoga amidia i imenjaka Avde
Karabegovia. Nakon oeve smrti, u svojoj petnaestoj godini zavrio je osnovnu kolu. Uskoro iza
toga umrla mu je i mati, a "u amanet" mu je ostavila dvije sestre i brata, te u svojoj osamnestoj
godini postao je njihov domain i skrbnik. Ve tada je ozbiljno poeo poboljevati. Godine 1898.
njegovo zdravlje bilo je u toj mjeri narueno da je i sam poeo vjerovati u svoj kraj ali, uprkos
svemu, uporno je radio na vlastitom obrazovanju i nastojao da se upie u sarajevsku uiteljsku
kolu. Primljen je, ali tri mjeseca poslije toga vratio se kui i umro u dvadeset i drugoj godini svoga
ivota.

Za Avdu su tvrdili da je bio "tih, lijep, nadaren i ponizan mladi". Poeo je pisati ve u 18. godini
ivota. Svoje pojedinane radove objavljivao je u Gajretu, Graaninu, Brljanu, Zori, Nadi, Nevenu
i mnogim drugim asopisima. Pred smrt je Svetozaru oroviu poslao rukopis "sve svoje pjesme",
da ih objavi "ako moe". Obajavljene su tri zbirke njegovih pjesama: "prvo izdanje orovi je
priredio 1902., a druge dvije uiteljski pripravnici u Somboru 1903. i 1904. godine." Mnogi
smatraju da je on najtraginija figura i pojava, uz Ziju Dizdarevia, kako meu bonjakim
knjievnicima, tako i meu bonjakoj predratnoj omladini.

Avdo Karabegovi Hasanbegov umro je, naime, s dvadeset i dvije godine u rodnom gradu. Uspio je
napisati nekoliko pjesama iz kojih izbija izrazito snaan talenat, a jedna njegova pjesma, je pjesma
pod nazivom Sudbini, malo je remek-djelo skoro egzistencijalistikog timunga.

U jednom izvrsnom eseju Slobodan Blagojevi je poredi sa slavnim sonetom Johna Donnea. Niko u
njegovoj generaciji nije pisao kao Hasanbegov. Da je ovaj pjesnik poivio, slika
bosanskohercegovake poezije bila bi zasigurno drukija. Od 1912. nije pisano o njemu kao
pjesniku; od 1920. nema ga u antologijama, nijedan historiar knjievnosti ne pokloni mu dio svoje
ljubavi i dio knjievnih obzira. Nijedan njegov stih nije javno recitovan od vremena kada je
zaboravljena njegova pjesma "ul mirie proljetnijem dahom".

On se meu bosnskim muslimanima prvi ogrijeio o teku mrnju i duboki jaz koji je razdvajao
Bosnu od svega to je strilo izvan kruga njene partrijahalnosti.
Dao je on i svoj dug konvencijama tadanjeg jo uveliko romatiarskog pjevanja i napisao niz
pjesama na zadatu temu aktuelne pjevanije.1

Naznake knjievnog obiljeja

O njegovom knjievnom radu, linoj tragediji i problemima (uvredama i preziru) koje je imao sa
svojom umalom sredinom, zarobljenom konzervativizmom i predrasudama, uglavnom je sve
reeno poslije objavljivanja njegove prve zbirke pjesama, i to esto anonimno. O njegovom
1
BONAJAKA KNJIEVNOST U KNJIEVNOJ KRITICI knjiga III Enes Durakovi str.65.
knjievnom radu svoje miljenje su izrekli Vojislav Ili Mlai (Kolo, 1902.), Antun Akerc (Zvono,
1902.), neki Tattvamasi (Mlada Hrvatska, 1902.), izvjesni XX (dubrovaki Sr, 1902.), Jaa
Prodanovi (Bosanska vila, 1902.) i Hamza Humo (Politika, 1940). Pisano povrno, bez dubljeg
ulaenja u strukturu njegovog knjievnog djela i jezika i "namerno milostivo" Jaa Prodanovi
isticano je da je Avdo Karabegovi bio samouk i samonikli poeta, ozbiljnog pjesnikog dara,
bujnog temperamenta, "zvunih onomatopeja i klasinog opisa", "prirodnog izraza" i slino.

Zamjeralo mu se to je ivot isuvie idealno shvatao, pa je "zamrzio na cijeli svijet" i "postao

mizantrop", "apatian prema svemu i svaemu", "to se Avdo ruga svemu", ljudima, ivotu i
samom sebi i to je u jednoj svojoj pjesmi za cilj svoga ivota proglasio smrt. Tragalo se za
uticajima i Avdinim uzorima (narodna pjesma, sevdalinka, ura Jaki, Branko Radievi, Musa
azim ati, anti, Kranjevi), neukusno hvalilo i neargumentovano osporavalo njegovo djelo.

Kao do sada, najozbiljniji pokuaj da se o Karabegovievom knjievnom djelu da objektivan sud

moe se uzeti osvrt Jae Prodanovia koji kae: "Glavno obiljeje Karabegovieve poezije to je
nezadovoljstvo ivotom. Pjesnik je imao dva ljuta dumanina: sirotinju i bolest, i nije nimalo udno
to je u najljepim godinama dao pjesme sa najvie gorine. Karabegovi je najbolji (u
umjetnikom smislu) kad suzama i tihim plaem odgovara na zlo koje mu drutvena sredina ini,
kad uzdie radi nesrene ljubavi, kad sanja lijepe ljubavne snove, kad pokuava da tjei one koji su
mu bliski a nesreniji su od njega. U njemu je nesporno bilo pravoga pjesnikog dara: njegove
pjesme pokazuju iskreno osjeanje dovoljne jaine, zatim izvjesne iako skromne pjesnike ideje,
najposlije jednu koliinu odabranih izraza i figura. Njima ponekad nedostaje onoga to daje
pjesnika praksa: mjestimice je stih neuglaen, ili je strofa nepravilna, ili je upotrijebljen
nepogodan izraz, ili najzad poneka figura nije tano iskazana ili nije upotrijebljena na svom
mjestu. Ipak, za malo vremena Karabegovi je dao radove dovoljne po koliini a dobre po
kvalitetu. S toliko poetne snage nije mnogo njih ulo u knjievnost, iako su u ranije doba pjesnici
imali ljepe poetske dane, bolje izbore za inspiraciju."2

Ja nisam

Ja nisam nikad vidio vedra neba,

Tek crni oblak vi' mene se vije
Ja aneoskog nisam vidio lika -
Sotona horda na mene se smije!
Ja nisam nikad klonuo ni pao,
Ja pod bremenom tekim ne jauknu';
Ja gledam namrteno nebo
I mirno ekam gromovi da puknu!
Ja nisam nikad vidio sree lica:
Ja samo b'jedu grlim i cjelivam
I pijem vrelu krvcu srca svoga,
A mutnog oka suzom se umivam.
Ja mirno ekam smrt sa golim maem
Da mladog srca prospe krv mi vrelu, -
Pa hou l' tada biti vedra lica,
Il, i tad tuga bie na mom elu?
Sve, svejedno mi je, neka doe sada
I trgne srce, grobak moje sree,

2
www.wikipedija Avdo Hasanbegov 05.11.2009.u 17:00h
 Ja sklopit ruke na molitvu neu
Jer ni tam' - znadem - gore bit mi nee!3

Svoju mizantropsku narav, mranjatvo i sivilo ivota Avdo opisuje i ispoljava u pjesmi Ja
nisam. Da je njegov ivot nita drugo do tama dokazuju stihovima: Ja nisam nikad vio vedra
neba, tek crni oblak vi' mene se vije. Pjesma Ja nisam..u toj pjesmi odjekne budui Ujevi,pa ak
i rani Davio onaj iz Crnih pokolenja;

Kakva je razlika u tenziji izmeu Karabegovievih jadikovki:O, pla te,pla te!i bog na je
rekao../Sav ivot sam vam stvorio od suza i recimo Housmanovih jadikovki i utapanja u sonetima,
ritmiki veoma iscileziranim suzama?Zato ne negiram na ovakvog Karabegovia kao Pound u
Poruci g.Housmana na Housmana?
Housmanove jadikovke iz XIX i jo XX stoljea ve su preplakane i u elizabetskom XVI stoljeu
mogle bi se initi smijenim.U bosanskom Xx stoljeu one su na alost tek morale da oive svoje
suze.
Na kraju svome jadikovanju on je znao makar u istoj diletanskoj konvenciji tadanjeg pjevanja za
razliku od dobrog dijela naih romantiarskih i postromantiarskih narikaa dati i jasne razloge koji
nisu kako bi se oekivalo od romantiarske konvencije ljubavne ili socijalne prirode.Oni dapae
govore o njegovoj svijesti o vlastitoj iznimnosti:

Ljudi su me sa prezrenjem mrskim

Odbacili kao najnieg stvora,
Samo zato to tek nisam s njima
Po kalenom plizao prahu.

Ali bivajui svjestan da jadikovka ne moe dati sav izraz njegovoj elji za oaravanjem svijeta,
da ona moe izraziti samo jedan negativni napon kojeg su iznudile okolnosti, on pjeva:

Oh, duo, ti jo ne zna to,

Nemoj sluat jadikovke moje...
Pusti srce nek se igra svijetom...4

Inspiracija iz kojih je proistekla njegova pjesama Na mjeseini vraa nas u jednoj baladinoj liniji
pjeva nae poezije a pojedine ideje o tihom uzletanju due/ u beskonanost tajnog prostora#
navjeuju atmosferu budueg sublimiranja, imievog ili opova pijeva.Tu on nije romatian niti
robuje u najveem dijelu pjesme zakanjelim romatiarskim klieima.On tu trai vlastitu metafiziku
koji na alost nee uspjeti do kraja ocrtati:

I moja dua tiho uzleti

U beskonanost tajnog prostora,
I oprosti se veza zemaljskih,
Bez cilja luta bojim svemirom,
I gleda zv'jezde, sitne praice,
e u sunanom se aru ljeskaju.

Karabegovi ne dosie onu pjesniku zrelost koja bi mogla znaiti i jedinsteveni i vrst izraz
njegovog poetskog Weltanscauunga, ali ovdje se javljaju ostrva zrelosti.

Ko bi znao i odredit mogo

3
www.Kitabhana.net 3.11.2009. u 19:45h
4
BONJAKA KNJIEVNOST U KNJIEVNOJ KRITICI-knjiga III Enes Durakovi str.66.
Kakvom cilju njihov ivot prudi?

Imajui u vidu Karabegovievu pjesmu, mogli bismo ponoviti jednu Krleinu opservaciju o
Kranjeviu: Kranjevievi knjievnoizraajni nedostatci uglavnom su nedostaci jednog
knjievnog stanja.No, imajui u vidu i sve te nedostatke Karabegovi uspio dovinuti do
jednog poetski manje vie precizno izraenog osjeaja smrti.
U njemu samom ima neeg to je apsolutno u usporedbi sa svim drugim neto kroza ta je on to to
jeste, ak i ako bi promjena koju bi on ostavrio svojim udnjama bila najvea zamisliva promjena.5

Avdo Karabegovi Hasanbegov izmeu romantizma i moderne

Od prvih knjievnih tvorevina, tj. antike knjievnosti, pa do dananje,postmodernistike
knjievnosti,uvijek je bio prisutan i zanimljiv fenomen da se jedna knjievna epoha javlja u
svojstvu suprostavljene prethodnoj. To suprostavljanje povlailo je za sobom razliite vidove
kontradikcija, distinkcija malo kad i slinosti izmeu dvije knjievne epohe,koje su se
uglavnom ogledale u (ne)potivanju odreenih principa i zadatih pravila. Tako je, npr. romantizam
preferirao srce i osjeaje kao osnov i pokretaku snagu, dok realizam, nasuprot romantizmu,
preferira razum. Ili, primjer odnosa fabule i lika. U romantizmu lik je u funkciji graenja fabule,
dok je u realizmu fabula u funkciji izgradnje i karakterizacije lika. Krae, slobodnije i laiki reeno
u romantizmu pisci na stvarnost gledaju kao na neto imaginativno, apstraktno, neto to je prvo
potrebno zamisliti da bi tek tada moglo egzistirati. U romantizmu je osnovna crta lika
ekscentrinost i bijeg od stvarnosti. Nasuprot tome, pisci realizma stvarnost opisuju onakvom
kakva ona jeste, ne sluei se metodama apstrakcije i mistifikacije pri postupku opisivanja
stvarnosti, koje su svojstvene romantizmu. Nasuprot fantastinosti i fantazmogorinosti
romantikih djela, suprostavljaju se u realizmu faktografski i dokumentarni elementi. Nasuprot
realizmu javlja se moderna. Prirodnim tokom stvari dolazi do toga da se izmeu moderne i
romantizma uspostavljaju slinosti, jer su i jedna i druga epoha suprostavljene realizmu.

Do intenzivnijeg razvoja bonjake knjievnosti dolazi upravo u ovo vrijeme, vrijeme kada u
Evropi nastaje moderna, kao reakcija na realizam. I djela bonjakih pisaca koja su pisana u
vrijeme evropske moderne se ne mogu u cijelosti svrstati niti u realistika, niti modernistika, niti
romantika. Mulabdieva djela su ispletena i od romantikih i od realistikih elemenata, koa i
Baagieva poezija itd.

Isto tako, djela jo nekih bonjakih pisaca koji su knjievno djelovali na razmeu dva vijeka, u
vrijeme evropske moderne, pored modernistikih elemenata sadre i stanovit broj romantikih
elemenata. ikieva poezija pored znatnih modernistikih elemenata i obiljeja, satkana je i iz
romantikih. Primjerice, njegova poezija i dramska djela su dobrim djelom zasnovane na
bonjakom folkloru i narodnim knjievnim tvorevinama. Takoer, i atieva poezija pored
obiljeja moderne ima i neke naznake romantizma, koje se ogledaju u sufijskim (mistikim)
motivima; a sufizam, kao filozofska struja i filozofija sadri u sebi apstraktna obiljeja mistinog,
koja su svojstvena romantizmu.

Do sada smo ustanovili da je Karabegovi imao zaista teak ivot, zbog okoline i zdravstvenog
stanja. Ovakva tragika ivota i mladosti nije mogla dovesti Karabegovia do drugog izbora, do
izbora izmeu luakog i neutemljenog optimizma sa lanom nadom i na drugoj strani krajnjeg
pesimizma, ekscentrinosti, flegmatinosti, rezigniranosti. Karabegovi je, koa to je i za oekivati,

5
BONAJKA KNJIEVNOST U KNJIEVNOJ KRITICI knjiga III Enes Durakovi str.70.
nesvjesno izabrao drugu stranu veoma tekog i munog izbora koji povlai ivotnu odluku.
Odluujui se za drugu soluciju, Karabegovi se, kao linost i kao ivo bie, povlai iz drutva i
javnog ivota. Pasivnost u javnom ivotu, na drugoj strani rezultira aktivnou u kulturnom,
odnosno knjievnom ivotu. I sva njegova knjievna aktivnost i djelovanja je, kako zasnovano na
tragici ivota i mladosti, isto tako je njegova poezija protkana i motivirana elementima i motivima
iz njegovog kratkog i traginog, ali nimalo ugodnog ivota i mladosti. Poezija romantizma se
poblie oznaava i definie kada se naziva poezijom rezignacije. Ta rezignacija i depresivno
raspoloenje, odnosno weltschmertz taj osjeaj nemoi, bezperspektivnosti i izgubljenih nada
predstavljali su raspoloenje u kojem su esto bivali svi pisci i pjesnici romantizma, a neki su i
stalno bivali takvog raspoloenja.

Upravo, ova rezignacija, bezperspektivnost i pesimizam su onu to Karabegovievu poeziju

dozvoljava, a i zahtijeva oznaiti romantikom. Sivilo, crnina ivota i beznae su ono to, takoer,
obiljeava Karabegoviev ivot i tako se pretapa u njegovu poeziju. Ova tama ivota i ivotno
beznae su veoma esta i u jakoj mjeri izraena osobina likova iz romantikih djela. Kao najbolji
primjer moe se uzeti stradanje i tama ivota Geotheovog "Wertera" i njegova otuenost, smrt
Pukinova Onjegina, koji svjesno i ciljano ide u vlastitu smrt. I mnotvo je jo likova i njihovih
traginih sudbina i ivot. No, ono to najire i najoitije vee likove romantizma s traginim likom
Karabegovia i njegovom mizantropskom i poezijom rezignacije, jeste pasivan stav ivotu i
sudbini. Njegova poezija je veoma oskudna jer je bio ogranien i materijalnim uslovima i trajanjem
ivota. Tako se u antologijama najee mogu pronai nekoliko njegovih pjesama, koje najbolje
oslikavaju njegovu cjelokupnu poeziju. Jedna od njih je pjesma pod naslovom Sudbini, koja se
opravdano moe posmatrati kao programska pjesma njegove poezije. Prvim stihom ove pjesme
Karabegovi, dodue ne ba konkretno i jasno, iskazuje svoju rezigniranost i flegmatinost. to
marim ja kae bolestan djeak dok drhtavom rukom pie nakrivljeno znakovlje na poutjeloj
hartiji pod titravim svjetlom svijee koja dogorijeva brzo, ali neprimjetno, ba kao i njegov ivot.
Slino osjeanje i raspoloenje pronalazimo i kod Wertera kada pie prijatelju Wilhelmu: Zato da
se stidim kad moje bie dre izmeu bitka i nebitkakad sve oko mene tone, kada moj svijet
propada. I ove Werterove rijei, ba kao i Avdin stih su dokaz i pokazatelj rezignacije i pasivne
uloge u sopstvenom ivotu i svijetu oko njih. Nit' Avdo mari za svoju bolest i propast, nit' se
Werther stidi dok njegov svijet propada. Svoju nezainteresiranost za ivotom Avdo ispoljava
stihovima iz iste pjesme: To nije ivot, kamen je i led, / rastopi me i opet sledi ponovo Avdo
poistovjeuje i kamen (koji ovdje predstavlja simbol snage i otpora prema sudbini) i led (koji je
simbol nemoi i raspadanja, tj. topljenja). Svejedno da li ga toplina sudbine topila (tj. ranjavala i
ubijala) ili ga njena hladnoa ledila (tj. inila jakim i otpornim na tragiku ivota). Paralelu i vezu za
ove stihove nalazimo u stihovima ruskog romantiaria Mihaila Ljermontova: Ne nadam se niem
od ivota, / Niti alim za iim to minu. Niti e Avdo vie suza pustiti, isto to i Ljermontov sene
nada niem od ivota. Slino raspoloenje je i kod likova iz Pukinovog Onjegina. Tatjana na kraju
pisma kojeg alje Onjeginu kae: Mojoj Tatjani je svjedno. U ovakvim i njima slinim reenicama i
stihovima seprepoznaje rezignacija i flegmatinost romantikih likova i njihov stav i odreenje
prema vanjskom, pojavnom svijetu i ivotu. Sudar artistikog i prosvjetiteljskog knjievnog modela
najuoljivi je u onome to naa knjievna historija jo uvijek nije definirala ak ni kao bonjaku
modernu, dakle u opusu Fadila Kurtagia, Jusufa Tanovia, Avde Karabegovia Hasanbegova, pa i
crticama, pomalo skrajnute, Nafije Sarajli, odnosno pjesnika koji sarauju sa atievim
modernistikim projektom u asopisu Biser, artistikom uzletu bonjake knjievnosti. Identitet
etnikuma i ideja ideologije iz naeg romantizma kao bitne odlike knjievnosti rasprie se pred
idejom autonomnosti pjesnitva u atia i kruga pjesnika oko Bisera. Meutim, tu je lirski subjekt
jo u fazi depresonalizacije, sa pokuajem vizualizacije, hromatizacije i sonornosti pjesme, te
sinestezinou kao preovladujuim stilskim postupkom koji se bazira na filozofiji univerzalne
analogije i ideji mistinog jedinstva svijeta. Razdioba ula i fragmentarnost svijeta kroti se kroz
sinesteziju u zasnivanju cjeline svijeta iza gole pojavnosti stvari.
Uspostavljajui vezu i slinost izmeu Karabegovia, na jednoj, i Wertera, Ljermontova i Tatjane,
na drugoj strani, s pravom smijemo zakljuiti da poezija Avde Karabegovia odie romantizmom i
sadri osnovne elemente romantike poezije.

Sljedei stihovi e najbolje pokazati i dokazati rezignaciju Karabegovieve poezije, njegov

pesimizam i pasivnu ulogu u sopstvenom ivotu:

Il' ako hoe ti me skameni,

u daleke me nosi pustare,

na golome me pijesku ostavi,
da sunani me zraci rastope,
il' me nosi hladnom sjeveru,
u zaleene sante baci me
da nemilosrdno dugi vjekovi
u drskoj ruci tekim ibalom
pakosno edo ibaju,
ili baci mene na dno pakleno,
pa tude me crni avoli
ibaju svojim tankim kandijama

Elementi modernistike knjievnosti i poezije se u Avdinoj peziji najjasnije oituju u ve

spominjanoj pjesmi Sudbini. Poznato je da su modernistiki pjesnici zauzimali i argumentirali stav
indeterminizma kada se stavlja u pitanje odnos ovjeka prema sudbini. Naime, oni su miljenja i
stava da ivot i ljudska sudbina nisu potpuno determinirani, predodreeni, neminovni i
nepromjenjivi. Naprotiv, oni zagovaraju skoro potpuni i apsolutni indeterminizam. Smatraju da
ovjek je vlasnik i gospodar svog ivota i sudbine, da ovjek moe odreivati svoju smrt.

Takav stav i odreenje prema sudbini Karabegovi iskazuje jasno i konkretno, nedvosmisleno
slijedeim stihovima: U mojoj ruci ivot je moj.

Veina pjesnike moderne su zagovornici nepotivanja zadatih konvencija i uglavnom se

eksperimentira sa formom i konvencijama. I Karabegovieva pjesma Sudbini ne moe zadovoljiti
kriterije nijedne pjesnike forme, to nam daje za pravo tvrditi da je na Avdo Karabegovi
Hasanbegov, uz romantizam, i pjesnik.
Rekli bismo da je u onom uvjetno nazvanom negativnom naponu , metafizirajui ga u pjesmi
Sudbina uspio dosei vrh onom to nam od njega ostaje kao njegov osoben poetski izraz.

Svoj vokalbular, ritimike formacije, sazvuja i disonancije, on nije imao kud u potpunosti
izgraditi.Ali je znao dati i neke poetike formule koje su ako ne koritene kasnije a ono svakako
prisutne kao odjek kod nekih kasnijih naih pjesnika6

6
BONJAKA KNJIEVNOST U KNJIEVNOJ KRITICI -knjiga III Enes Durakovi str.67.
 SUDBINI

ta marim ja:
Nek ivot tone,neka se rui,
Ko troni brijeg krtog kamena,
U crno zjalo stranog ponora.
U mojoj ruci ivot je moj,
I ja,kad htjednem,jednim preokretom
ivota svoga koni tanahni
Sopstvenom rukom ja u prekinut!
I tada ti e biti nemona
Sudbino crna,eno ob'jesna,
Nasmijat mi se sm'jehom zlokobnim
Na svaki uzdah prsa slabanih.
-ta hoe sad?
Tvoja je ruka vie nemona:
Ti nema vie sile nada mnom;
Ne ja je vie i ne osjeam!
To nije ivot ,kamen je i led,
Rastopi me i opet sledi ponovo;
ta?_Ja te ne priznajem!
ta hoe sa mnom sad?
Na zaleenim mojim usnama
Podrugljiv osmijeh titra lagahno,
Ja neu vie suza pustiti
Ne,ja ti se i ne molim:-
Oh,zlobna eno, ja te prezirem!
Sad uzmi ovaj troni pepeo,
U uskipjelome svome bjesnilu
Razbacaj mi ga Boijim svemirom,
Nek sitne ove nosi praice
Fijuk vjetrova,
Ni tada ti mi nee naudit,
Jer sile tvoje ja ne poznajem ,
Ja sam sam svoje sudbine stvoritelj.
Il' ako hoe, ti me skameni,
U daleke me nosi pustare,
Na golome pijesku ostavi da sunanime zraci rastope,
Il' nosi mene hladnom sjeveru,
U zaleene sante baci me,
Da nemilosrdno dugi v'jekovi,
 U drskoj ruci tekim ibalom
Pakosno edo ljudstva ibaju...
Il' baci mene na dno pakleno,
Pa tude da me crni avoli
ibaju svojom tankom kandijom.
Ni tada ja ti neu priznati
Mo tvoju,crna sudbino nada mnom!
Jer ti si sasvim nemona;
ivota moga vratiti ne moe
Ponovo opet da me uskrsne
Na ona svoja crna vjeala,
A ti u vjeno mehkoj razbludi,
Da smilja svoje ale ob'jesne.
I mojom patnjom da se zabavlja,
Ne!sve je svreno-
Gle,ja se smijem sm'jehom pakosnim,
I pjevam trijumf moi nad tobom,
Jer tvoja sila vie ne moe
Nad ovim palim prakom upravljat.
Sve,sve je svreno!-
To ja sam htio,a ti nisi ne!
Pa ti bi jote duge godine
Na pamuk crnu krv mi sisala...!
Sad nai sebi drugu igraku,
U sv'jetu ima dosta robova;
Ti nai koji nikad ne moe
Tvoj okov sramni stresti sa sebe,
A ja u i tu jednu svjeicu
Udahnut svojim dahom poljednim,
to sam je nekad tebi uego...
Sad smij se,smij se eno pakosna
I ja se smijem slatko od srca:
Ja nisam htjeo ekat snudeno
Na svojoj nozi da me odbaci
U hladne ruke vjenog pokoja...
Sad ovjek nisam,kamen sam i led;
Pa da mi trgne rukom gvozdenom
Iz hladnih grudi srce kameno-
ta marim ja?
Ili da mi uzme suhu lubanju
I tresne njome o tvrdu ledinu,
U sitne da se raspe komade,
A mozak da mi nogom razgazi
ta marim ja?
Ne, ti nema vie moi nada mnom;
Ja sam sam svoje sudbine stvoritelj.
Pa svijet nek se stvori itavi
U uareno drijelo pakleno
Milijun puta nek me rastopi,
Milijun puta nek me pretvori
U lavu i kamen
 ta marim ja?7

Avdo S. Karabegovi Halidbegov (1878-1908.)

- Slabiji kao pjesnik ali vie hvaljen u srpskoj javnosti od svoga roaka;
- zajednika zbirka sa ikiem i Sulejmanpaiem Pobratimstvo;
- uglavnom patriotska poezija; ideja srpstva u njegovo prvoj pjesmi Srpstvu:

Pa neka nam to cvijee

irom Bosne cvjeta, miri,
Nek se ljubav, sloga bratska
Me trovjernom braom iri
Srpstvu

- svoj patriotizam gradi na tradiciji i pradjedovskoj slavi; na tragu srpske graanske politike s
kraja XIX i poetka XX stoljea;
- ljubavne su U kolu, Uivaj, Cvijet ljubavi;
- ima tragova meraklijske raspusnosti narodne lirske pjesme;

emsudin Sarajli

- stihovana kritika, agitacija i didaktika;

- uticaj Domanovia i Kranjevia (zbog kritike i satire);
- Opsjenitelji savjesti; Zimski san: slika naroda koji spava, mrtvo more, dok vrijeme prolazi i
gazi sve;
- Rane: protiv sebinosti, nehaja, razdora, mrnje...
- Sabah-zorski vjetrovi, ciklus: romantino ljubavni motivi sevdalinke;

7
ANTOLOGIJA BOSANSKOHERCEGOVAKE POEZIJE ENES DURAKOVI STR.44.-47.