UNIVERZITET U TUZLI

F I L O Z O F S K I FAK U LTE T
B O S AN S K I J E Z I K I K N J I E V N O S T

SEMINA RSKI RAD

P R E D M E T:U S M E N A N AR O D N A K N J I E V N O S T
T E M A: E P S K O - L I R S K A P J E S M A - R O M AN S A

T U Z L A:
D E C E M B AR 2 0 0 7

S T U D E N T I C A:
S e l m a Tru m i

UVOD:

U s m e n a r o m a n s a u h i s t o r i j s k o m i t eo r i j s k o m k o n t e k s t u
Historijat biljeenja u Bosni i Hercegovini
Najstariji zapisi usmene romanse u Bosni i Hercegovini nalaze se
u Erlangenskom rukopisu, najstarijem zborniku narodnih pjesama
na tokavskom jezikom podruju. Romanse ovog zbornika
porijeklom iz Bosne i Hercegovine zabiljeene su kao i ostale
pjesme, rukom nepoznatog putnika, predpostavlja se, Nijemca koji
s e p o e t k o m X V I I I s t o l j e a k r e t a o p o j a s o m n e k a d a n j e Voj n e
granice.
Kako ih je biljeio ovjek kojem jezik pjesama nije bio maternji,
koji je uz to vjerovatno morao raditi brzo, zapisi obiluju
pravopisnim i gramatikim grekama.Zato je objavljivanje i
prouavanje ovih pjesama uvijek vezano za transkripciju njihovih
zapisa.Ali, i pored toga,romanse Erlangenskog rukopisa u znatnom
broju predstavljaju antologijske obrasce za knjievnu vrstu kojoj
pripadaju.S druge strane, vrijednost dvanaest zapisa porijeklom iz
Bosne i Hercegovine, s obzirom na njihovu starost, nije ni
potrebno posebno isticati.
Za vie od jednog stoljea mlai zapisi usmene romanse u Bosni i
Hercegovini nalaze se u zbirkama Vuka Karadia. U prvoj knjizi
Srpskih narodnih pjesama, objavljenoj u Beu 1841. godine, u
kojoj su razliite enske pjesme nalazi se dvanaest romansi iz
Bosne i Hercegovine.
Preteno su to bonjake pjesme, koje je Karadi navodno dobio
posredstvom sarajevskih Ciganki, onako kako su ih one upamtile
sluajui pjevanje sarajevskih muslimanki. Pjesme koje je
zabiljeio na ovaj nain obiljeio je Karadi oznakom (T*) ispod
naslova odreene pjesme. Povodom ove oznake Karadi kae:
...Koje su enske pjesme naznaene sa (T*), one sam sluao i
prepisivao u Kragujevcu od nekih (tursko) ciganki evojaka iz
Sarajeva, kao to i pjevaju Srpkinje turskog zakona u Sarajevu. 1
Naalost, osim ove kratke biljeke, Karadi nije nita vie kazao
u ovom neobinom posrednitvu sarajevskih Ciganki. Nekoliko
bonjakih romansi iz Karadieve prve knjige obiljeene su
oznakom od Dubrovnika, to upuuje na njihovo hercegovako
porijeklo. Sam Karadi za ovu oznaku kae: ...Kod kojih stoji: od
Dubrovnika, od onijeh sam gdjekoje ja pisao u Dubrovniku, no od
eljadi koja nijesu odande rodom (jer pravi Dubrovanistarosjedioci-nemaju danas nikakvijeh narodnijeh pjesama), a
najvie mi ih je napisao od svoje majke g. Jovo Lainovi, koji se
rodio u Novome u Boki od roditelja iz Foe u Ercegovini, a prije 23
g o d i n e , k a o d i j e t e d o a o u D u b r o v n i k , g d j e i s a d t r g u j u i i v i . Tak o

se slobodno moe rei da su ono gotovo sve ercegovake pjesme,

koje su gdjeto po primorskome nainu i govoru okrenute... 2
Osim romansi sa oznakom (T*) i od Dubrovnika, nalaze se - meu
devetnaest pjesama ove vrste porijeklom iz Bosne i Hercegovine dvije sa oznakom Sarajevska. Pet pjesama nema nikakvih oznaka
ali je njihovo bosanskoheregovako porijeklo sasvim izvjesno.
Nakon Vuka Karadia, koji u Bosnu nikad nije dospio, ali u ijim
su se zbirkama posredno nale brojne romanse iz Bosne i
Hercegovine, itav niz sakupljaa biljeio je narodne pjesme i u
njihovim zbirkama, meu ostalim vrstama, nalazi se vei broj
romansi.
Meu ovim sakupljaima odreen broj ih je uspio tampati svoje
zbirke ili barem samo dio sakupljene grae, dok je znatan broj
zbirki ostao u rukopisu. Od tampanih zbirki ovih sakupljaa- bilo
da su oni porijeklom iz Bosne i Hercegovine ili izvan nje i bez
obzira na to da li su svoje zbirke tampali u Bosni i Hercegovini ili
nisu - najranije se pojavila zbirka srpskog uitelja u Bosni,
jeromonaha Bogoljuba Petranovia, pod naslovom Srpske narodne
pjesme iz Bosne (enske), kao prva od ukupno tri knjige to ih je
ovaj sabira objavio i jedina u kojoj su se nale romanse, jer su
kasnije dvije knjige donijele iskljuivo epske pjesme iz Bosne i
Hercegovine.
Nakon Petranovieve zbirke, koja je 1867.godine objavljena u
Sarajevu, u devetoj deceniji proteklog stoljea pojavile su se dvije
zbirke sakupljaa iz Hrvatske, koji su grau prikupili na podruju
Bosne i Hercegovine, ali su same zbirke tampali u Hrvatskoj.
P r v i o d n j i h N i k o l a Tor d i n a c , o b j a v i o j e s a k u p l j e n u g r a u u
Vukovaru 1883. godine, pod naslovom Hrvatske narodne pjesm e i
pripoviedke iz Bosne, a drugi, Kamilo Blagaji, u Zagrebu 1886.
godine pod posve istim naslovom kao i prvi. Koncem iste decenije
grau sakupljenu u Bosni i Hercegovini tampao je u Senju
Dragutin Hofbauer pod naslovom Hrvatsko narodno blago.
Ovu zbirku narodnih pjesama i pripovijedaka iz Bosne i
Hercegovine sakuplja je objavio pod pseudonimom Njegoslav
D v o r o v i . Tok o m i s t e d e c e n i j e d v a s a k u p l j a a i z S r b i j e t a k o e r s u
objavili svoje zbirke pjesama, meu kojima se nalaze i romanse.
Prvi od njih Stevan Davidovi, objavio je u Panevu 1884.godine
zbirku pjesama pod naslovom Srpske narodne pjesme iz Bosne
(enske), koje je zabiljeio po kazivanju svoje ene. Drugi, Petar
Mirkovi, dvije godine kasnije objavio je, takoer u Panevu zbirku
pod naslovom Srpske narodne pjesme (gerzovske i evojake) iz
Bosne.
Zajedniko je svim pobrojanim zbirkama, a to e ostati i odlika
onih koje su se pojavile kasnije, da njihovi redaktori nisu vrili
stroiju klasifikaciju grae, pa su se najee nalazile izmjeane i
lirske pjesme, i balade, i romanse.

21
2

Vuk Stefanovi Karadi, Srpske narodne pjesme, I, str. XXX

Vuk Stefanovi Karadi , Srpske narodne pjesme, I str. LIV

S d r u g e s t r a n e , a k o s e u n j i m a n a l a z i o n e k i p r e d g o v o r i l i p o g o v o r,
nisu sadravali neka knjievnoteorijska razmatranja, niti su
romanse posebno izdvajane. S poetka XX stoljea pojavilo se
nekoliko zbirki koje sadre znaajan broj romansi na podruju
B o s n e i H e r c e g o v i n e . Tu j e n a j p r i j e z b i r k a m o s t a r s k o g s a k u p l j a a
Mehmeda Delaludina Kurta pod naslovom Hrvatske narodne
enske pjesme (muslimanske), objavljena u Mostaru 1902. godine.
Prema podacima iz Predgovora razaznaje se da je sabira ove
pjesme pribiljeio prema kazivanju svoje majke.
S obzirom na grau koju donosi, iako u znatno skromnijem obimu
od Kurtove, znaajna je zbirka koju je u Zadru 1906. godine
objavio Ivan Marunovi pod naslovom Narodne pjesme po HercegBosni sabrao i uredio Ivan Marunovi.
Tok o m a u s t r o u g a r s k o g r a z d o b l j a z n a a j n u i z a m a n u g r a u
narodnih pjesama, ukljuujui i romanse, objavili su razni asopisi
i k a l e n d a r i , m e u k o j i m a p o s e b n o p r e d n j a e B o s a n s k a v i l a i B e h a r.
Obimom su veoma zamane brojne rukopisne zbirke nastale
osobito na prijelomu stoljea.
Brojni sakupljai biljeili su pjesme nekad i u dugom nizu godina i
ovi su fondovi jo uvijek nedovoljno istraeni i srazmjerno malo
koriteni. Izuzetak predstavljaju one pjesme koje su se nale u
zbornicima i antologijama u ijem je sainjavanju koritena ova
b o g a t o r u k o p i s n a g r a a . Ve o v l a a n u v i d u z b i r k e S a f v e t - b e g a
B a a g i a , O s m a n a i k i a , An t u n a H a n g i j a , J o v a n a M u t i a , S a v e
Miladinovia, Sukejne ige i drugih pokazuje da one sadre
znaajnu grau narodne romanse. 3
U
meuratnom
razdoblju
neki
su
asopisi
nastavili
sa
objavljivanjem narodnih pjesama, ukljuujui i romanse, u emu je
osobito prednjaio Novi behar i u manjoj mjeri Gajret.
I u ovom razdoblju nainjen je izvjestan broj rukopisnih zbirki, koje
ipak preteno sadre lirsku pjesmu. U posljeratnom razdoblju
zamanu grau u svom terenskom radu po itavoj Bosni i
Hercegovini sakupili su saradnici biveg Instituta za prouavanje
folklora. Sada je ova graa pohranjena u Folklornom arhivu
Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Rukopisne zbirke nabrojanih sakupljaa pohranjene su u Etnografskom arhivu SANU, odnosno u Etnolokom
zavodu HAZU u Zagrebu.

Knjie vnote orijski kontekst

Izdvajanje romanse iz sveukupnog korpusa usmenoknjievne grae
na tokavskom jezikom podruju srazmjerno je novijeg datuma.
Zasluge za ovo pripadaju hrvatskom knjievnom historiaru Nikoli
Andriu, koji je - sreujui grau iz fondova Matice hrvatske za
objavljivanje u okviru edicije Hrvatske narodne pjesme - u petoj
knjizi, objavljenoj 1909. godine, kao posebnu skupinu izdvojio:
Balade i romance.4
Teo r i j s k u u t e m e l j e n o s t z a o v a k a v p o s t u p a k n a a o j e z a p r a v o u
tekstovima Franje Markovia, koji je objavio dvije radnje o ovim
knjievnim vrstama. Prva, O baladah i romancah (sa nastavkom. O
slavenskim baladah), pojavila se u zagrebakom asopisu Vienac
1869. godine.5
U prvom tekstu Markovi se bavi baladom i romansom openito, a
njegova su razmatranja zasnovana na kotskim i engleskim
baladama, s jedne, i panjolskim romansama, s druge strane.
Markovi se ovog poduhvatio u elji da teorijski odredi baladu i
romansu, odnosno, da odananjem itaocu ponudi teorijsko
obrazloenje koje e ukazati na osnovne poetike karakteristike
ovih knjievnih vrsta, kako se to nedvojbeno da zakljuiti iz samog
poetka teksta:
Ima vie razloga koji nas mogu nukati na razmatranje balade.
Jedan bi bio taj da nam nije dosta uivati ljepotu koje balade, dati
se do suza ganuti njezinim alosnim sadrajem ili uasom potresti
od groznih zgoda, to nam ih ona pripovijeda; zatim da nam nije
dosta itati nad ovom pjesmom naslov 'balada'balada', a nad ovom
'romanca': mi bi htjeli takoer znati, koja je razlika i po sadraju i
po obliku izmeu balade i romanse... 6
Markovi se, dakle u svojim izlaganjima o evropskoj baladi i
romansi rukovodio nastojanjem da ustanovi nain na koji ove
pjesnike vrste funkcioniraju, njihovo ustrojstvo, s obzirom na
tematiku i nain jezikog oblikovanja te najzad na njihove slinosti
i razlike po istoj osnovi. Danas ve zastarjelo, Markovievo
razmatranje o evropskoj baladi i romansi predstavlja zavidan nivo
teorijskog promiljanja knjievnih vrsta, ako se gleda u vremenu
kada je nastalo, tj. prije vie od jednog stoljea.
Razmatranje o slavenskoj baladi, koje obuhvata i razmatranje
romansi, zadrava isti nivo teorijskog promiljanja problema s
teitem na estetikom aspektu, ali Markovi - budui je bio
4

Nikola Andri, Hrvatske narodne pjesme, knjiga V ( Balade i romance), Zagreb, 1909. godine.
Franjo Markovi, O baladah i romancah, Vienac, 1/1869., 44, 760-771; o slavenskih baladah, 45, str. 787-796.
6
Franjo Markovi
5

e s t e t i a r, a n e k n j i e v n i h i s t o r i a r i l i t e o r e t i a r - n i j e n a i n i o u v i d
u samu grau sa junoslavenskog terena, nego se samo uzgred
osvrnuo na dvije pjesme. Franjo Markovi se teoriji balade i
romanse vratio tri decenije nakon spomenute studije u Viencu, tj.
koncem XIX. stoljea, u tekstu Prilog o estetikoj nauci o baladi i
romanci, koji je pisan komparativno, kao i njegovi prethodni
tekstovi.7
I ovdje se Markovi znatnije oslonio na stranu grau i teoriju o
istoj grai, negoli to je pokuao da na temelju uvida u grau na
naem prostoru
zasnuje
teoriju koja bi
bila
primjerenija
junoslavenskoj baladi i romansi. Do Markovievih tekstova ove
knjievne vrste nisu se izdvajale zasebno, nego su objavljivane i
razvrstavane pod oznakom pjesama na mei, kako ih je
obiljeavao Vuk Karadi, uoavajui da postoje pjesme tako na
mei izmeu enskije i junakije da ovjek ne zna meu koje bi i
uzeo, ustanovivi konano da su one nalinije na junake nego
na enske.
Karadi je dao i karakteristike i naina njihova izvoenja, dodavi
sa bi se teko ulo da i ljudi pjevaju (ve ako enama), a zbog
duine ne pjevaju se ni kao enske, nego se samo kazuju. 8
U novije doba romanse je, zajedno sa baladama, izdvajao i
razmatrao sakuplja i teoretiar usmene knjievnosti Olinko
Delorko. U dvije zbirke, objavljene pedesetih godina - Hrvatske
narodne balade i romance 9 i Zlatna jabuka10 - Delorko je nainio
antologijski izbor ovih usmenoknjievnih vrsta, obuhvatajui
uglavnom primjere iz hrvatske usmene knjievnosti. Uz Popratnoj
rijei uz prvu zbirku Delorko se naslanja na kolska odreenja
balade i romanse ne ulazei u podrobnija teorijska razmatranja:
...Stari kolski udbenici po pravilima poetike kau za balade i
romanse, da su to omanje pjesnike pripovijesti. Balada se razvila
na sjeveru kod Engleza, kota i vea, a romanca na jugu kod
panjolaca.
Dosta ih je teko razlikovati iako postoji i u tom pravcu
kategorizacija; balada je alosna i svrava se tragino, a romanca
je vedra i ne svrava se tragino... 11 Delorkov tekst sadri
komparativistiko nastojanje za poreenje hrvatskih narodnih
balada i romansi sa pjesmama ove vrste u drugih naroda. Paralelu
sa panjolskom romansom naao je Delorko u primjeru jedne
hrvatske pjesme sa temom ljube u nevjeri: Hrvatske balade i
romanse, osim to su srodne sa baladama i romansama ostalih
slavenskih naroda, imaju nekih dodirnih toaka i sa panjolskim
romancama.
Tak o n p r. b a l a d a L j u b i J e r m a n o v a , k o j a s e n a l a z i u o v o j z b i r c i i m a
slian sadraj kao panjolska romanca Kanjeni preljub. Samo to
u panjolskoj romanci nema panpagala (papagaja), koji je neka
7

Franjo Markovi, Prilog estetikoj nauci o baladi i romanci, Rad JAZU, 1899., knjiga 138, str. 118-205.
Vuk Stefanovi Karadi, Srpske narodne pjesme, knjiga prva u kojoj su razline enske pjesme, Beograd,
1953., str.18.
9
Olinko Delorko, Hrvatske narodne balade i romance, Zagreb, 1951.
10
Olinko Delorko, Zlatna jabuka, Hrvatske narodne balade i romance, Zagreb, 1956
11
Popratna rije uz Delorkovu prvu zbirku, str. 176.
8

vrsta deus ex machina u naoj baladi, u kojoj se pored toga dijalog

izmeu Jermana i njegove smetene ene preljubnice razvija na
snaan dramatski nain... 12
O s i m N i k o l e An d r i a u r a n i j e m r a z d o b l j u t e O l i n k a D e l o r k a u n o v i j e
vrijeme, usmenom romansom tokavskog jezinog podruja, s
teitem na bosanskohercegovakom prostoru pozabavila se i
Hatida Krnjevi. Sa pitanjem odreenja narodne romanse kao
knjievne vrste suoila se ova autorica prouavajui narodnu
baladu u Bosni i Hercegovini. 13
Odreenje romanse nametnulo se kao zadatak s obzirom na
potrebu preciznijeg odreenja balade, koje je podrazumijevalo
razgranienje prema knjievnoj vrsti sa kojom se balada najee
razmatrala u terminolokom paru.
Niz vrlo pronicljivih opaski o prirodi romanse koristilo je autorici o
vlastitom odreenju balade na temelju tvrivanja granice prema
knjievnoj vrsti sa kojom u izvjesnom smislu granii. Hatida
Krnjevi istie vedrinu romanse prema traginoj intoniranosti
balade, realizam i humorno obiljeje, koje je redovito vezano za
igru, njenu poentiranu erotsku smjelost i uzdizanje nesputane
tjelesne ljubavi, to konano vodi relativiziranju moralnog i
drutvenog kodeksa, koji su u baladi posve drugaije shvaeni.
Ipak, s rezervom se moe primiti nagovjetaj Hatide Krnjevi da
je romansa nastala daleko od kua, u vojnama i po taborima ili
tvrdnja da tragina interpretacija stavlja pred pjesnika vee
zahtjeve, takoer i neki zakljuci o jeziku romanse.
Bonjaka narodna romansa nastala je u istoj sredini kao i balada,
dakle, u patrijarhalnoj porodinoj sredini, gradskoj i seoskoj, a
spjevale su je veim djelom ene, kao i baladu, bez obzira na to
to prvo lice, intoniranost i poenta mogu upuivati na pjesnika
mukarca.
Tvrdnja da tragina interpretacija, tj. oblikovanje teme, stavlja
pred pjesnika balade vee zadatke od vedrog oblikovanja
odgovarajue tematike u romansi, pokazuje se neodrivom,
pogotovu ako se pokua ire primjeniti na knjievno stvaralatvo,
na problem oblikovanja, tj. poetizacije injenica iz ivotne zbilje s
obzirom na ugao vienja pjesnika.
Jezik romanse, dodue, nema simboliku slojevitost i dubinu koju
u baladi s pravom utvruje Hatida Krnjevi, ali se razliiti oblici
p o n a v l j a n j a , t z v. j e z i n e f i g u r e , k a o v r l o u s p j e l o i z r a a j n o
sredstvo, jednako susreu u romansi kao i u baladi. Romansa,
dalje, poznaje alegorinost kazivanja, koja je u baladi rjea, a u
najuspjelijim ostvarenjima ove knjievne vrste jezina izraajnost
dostie visok stupanj, tako da se ne moe braniti tvrdnja da jezik u
romansi nije bogat i poetizovan kao u baladi.
Postupnije odreenje romanse dala je ista autorica u tekstu
Usmene balade Bosne i Hercegovine, Dosadanja izuavanja i
glavna svojstva. Istrajavajui na tvrdnji o specifinoj prirodi
romanse, Hatida Krnjevi kae da su to tvorevine, kao i balade
12
13

Popratna rije uz Delorkovu prvu zbirku, str. 180.

Hatida Krnjevi, Usmene balade Bosne i Hercegovine , knjga o baladama i Kjiga balada, Sarajevo, 1973.

due od lirskih a krae od epskih pjesama i sadre u sebi jedinstvo

epskog, lirskog i dramskog elementa.
Romansu po miljenju Hatide Krnjevi odlikuje vedar zaplet,
esto duhovit a nerijetko zasnovan na ulnoj, erotskoj elji.
Tem a t i k a r o m a n s e p o d u d a r a s e s a t e m a t i k o m b a l a d e : i j e d n a i
druga
knjievna
vrsta
pjevaju
o
zgodama
iz
ovjekova
svakodnevnog ivota, ali na ista zbivanja u romansi se gleda na
drugaiji nain, iz sasvim drugaije pomjerene perspektive,
eretski iskoeno.
Romansa ne sadri nita kobno, kao balada nema spleta
dalekosenih traginih okolnosti, nego sve koristi ovjekovoj
t r e n u t n o j l i n o j s r e i . Ved r i n a r o m a n s e i d o b r i m d j e l o m s e z a s n i v a
i na tolerantnom odnosu prema grijehu, na namjernom sniavanju
l j u b a v n o g p a t o s a . L j u b a v u r o m a n s i j e o s l o b o e n a t j e l e s n a l j u b a v,
nagon koji trimfuje, zaborav ula od kojeg niko ne strada i ne trpi.
Za razliku od balade, u kojoj je sve iznenadno i kobno, u romansi
postoji itav ritual vjetih priprema i zamki, gotovo scenario
mamljenja i osvajanja. 14
Ved r i n a j e , d a k l e , t e m e l j n a c r t a r o m a n s e k a o k n j i e v n e v r s t e i d o k
je balada dublje zahvatila porodine odnose pjevajui najee o
njihovoj kritinoj zaotrenosti, o sukobu pojedinca sa drutvenim
dogaajima ili sukobu meu pojedincima u porodici, koji najee
vode traginom raspletu, dotle romansa pjeva o porodinim
odnosima u posve drugaijem tonu, imajui najee ljubav kao
glavni motiv pokreta, opet razliito od balade, koja u molskom
tonu pjeva o stradanjima pojedinca, izazvanim razliitim strastima
i osjeanjima: materinstvom, oinstvom, odnosima meu braom,
sudarima sa novom sredinom dovedene snahe, odnosima meu
ljubavnicima ili suprunicima romansa vedro, esto i sa humorom
i raspusno, pjeva o ljubavi koja redovito pobjeuje. Doivljaj
svijeta je zato u romansi openito znatno optimistiniji nego u
baladi, u kojoj najee za njene junake nema izlaza ni spasa.
Romansa pjeva o ljubavi razdragano i poneseno, izriui na taj
n a i n i p o h v a l u i v o t u . L j u b a v, t a n i j e l j u b a v n a i g r a , u r o m a n s i j e
shvaena kao smisao i svrha ivota.
Uvid u grau ukazuje da je s obzirom na tematsko-motivski
raspon koji je zahvatila bonjaku usmenu romansu mogue
uslovno podijeliti na pet osnovnih skupina. U prvoj se nalaze
romanse koje pjevaju o vragolastom ili preduzimljivom momku, u
drugoj o vragolastoj ili preduzimljivoj djevojci, u treoj o erotskom
nadgovaranju momka i djevojke, u etvrtoj o strasnom susretu
momka i djevojke te u petoj o ljubi u nevjeri.
Svaka od ovih skupina moe se dalje dijeliti na niz manjih
poskupina, kojima su zajenike odreene poetike karakteristike.
Prema zabiljeenim primjerima koji su sauvani, narodna romansa
u Bosni i Hercegovini uobliena je u etiri metrike varijante.
Kao u narodnoj pjesmi u nas openito, najei oblik stiha jeste
epski deseterac i njime je spjevan najznatniji broj romansi. Drugi
14

Hatida Krnjevi, Usmene balade Bosne i Hercegovine, Dosadanja izuavanja i glavna svojstva, Godinjak
Odjeljenja za knjievnost Instituta za jezik i knjievnost u Sarajevu , knjiga III-IV, Sarajevo. 1975., str. 361-377

po uestalosti javljanja, ali daleko rjei od epskog deseterca jeste

trinaesterac. Posve rijetki oblici stiha jesu jedanaesterac i
s e d m e r a c . Ak o s e u s p o r e d i s a b a l a d o m n a i s t o m p r o s t o r u , t j . s a
pjesnikom vrstom sa kojom na izvjestan nain granii, dolazi do
zakljuka da romansa koristi manji broj metrikih varijanti stiha.
Prevladavanje epskog deseterca u romansi je znatno jae izraeno
nego u baladi.
Od ostalih oblika stiha zajedniko im je jo samo trinaesterac, sa
priblino jednakom uestalou javljanja. Naime, bonjaka
usmena balada, prema zabiljeenim primjerima, nikako se ne javlja
u sedmercu i jedanaestercu, ali zato poznaje opet prema
zabiljeenim primjerima koji su do nas doli simetrini i
naesimetrini osmerac te simetrini, lirski deseterac, kojih u
romansi nema nikako.

M AJ K A FATU S I T N O P L E T I J A E

Majka Fatu sitno pletijae,

u petero i u devetero,
jo je bolje majka svjetovae:
- Keri Fato, moje suho zlato!
Kad te eri, lijepa srea nae,
ne govori za godinu dana,
jal' godinu, jali polovinu.

Lijepu Fatu lijepa srea nae,

a k u M o s t a r b e g u Al i - b e g u .
K a d j e d o l a Al i - b e g a d v o r u ,
lijepoj Fati ve je na um palo,
to je njojzi majka govorila.
Ne govori za tri godinice.

Ali-begu po dvoru govore.

- to e tebi nijema Fatima?
Beg je drugu curu isprosio.

Kada vie ljepotica Fata

da odoe kieni svatovi,
da odoe begu podjevojku,
obue se to god ljepe more:
na se udri dibu i kadifu
i pripinje biser i dukate.
Dok eto ti kienih svatova.

Konja igra gizdava djevojka

do djevera mladog Muhameda:
- A boga ti, djever Muhamede,
to se ono vaa kula sjaji?

Il' je alem, il' je dragi kamen,

10

il' je vila u zid uzidana?

Il' je zlato niz kulu prolito?
Govori joj djever Muhamede:
Ba od toga nema ni jednoga!
Ve j e o n o m o j a n e v j e s t i c a ,
nevjestica, tvoja inonica.
U to doba svati dohodie.

Ja da vidi ljepotice Fate!

Ona sie na mermer avliju
pa doeka lijepu djevojku.
Njojzi veli lijepa djevojka:
-Selam-alej nijema kaduno!
-Alej-selam, brzo govorljiva!
Jo se bre majci povratila
na tom konju i u tome ruhu.

Na mutuluk begu poletjee.

- Progovori ljepotica Fata!
Ko mu prvi na mutuluk doe,
on mu dade blago nebrojeno;
ko mu drugi na mutuluk doe,
on mu dade ohu nerezatu;
ko mu trei na mutuluk doe,
on mu dade konja nejahana.

Ode bee u visoku kulu,

u odaju svojoj miloj majci,
pa joj kaza to je i kako je.
Njemu veli ostarjela majka:
-Vrati sine, lijepu djevojku!

GOROM JEZDI BUDIMSKI VEZIRE

11

Gorom jezdi budimski vezire,

svojom ljubom uzel Umihanom.
Progovara budimski vezire
Mladoj ljubi, uzel Umihani:
- De zapjevaj uzel Umihano,
de zapjevaj, pa nas razgovaraj!
Progovara uzel Umihana:
- Pro' se pjesme, budimski vezire,
ova gora nikad nije sama!
Ja l' bez vuka, ja li bez hajduka,
J a l ' b e z o n o g Al e h a r a m b a e
koji me je u majke prosio,
pa me nije moja majka dala,
ne dala joj crna zemlja u se.
Zemljica joj kosti izmetala,
duica joj raja ne imala,
to me nije za dragana dala!
Oni misle da niko ne uje,
a l ' t o u j e h a r a m b a a Al e .
Kad se noca bjee unoila,
on unie pod ador veziru,
al' vezire na stocu sjeae.
Na krilu mu uzel Umihana.
U z e Al e u z e l U m i h a n u ,
uze je za bijelu ruku,
odvede je u goru zelenu.

Al' povika budimski vezire:

- Vrat' se natrag, uzel Umihano
p r o ' s e Al e , g o r s k o g h a j d u k a !
Odgovara uzel Umihana:
- Pjevaj, dragi, pa se razgovaraj,
ja sam sebi nala razgovora.

Z AK L J U AK
12

Najstariji zapisi romanse nalaze se u Erlangenskom rukopisu, koji

j e , s m a t r a s e n a s t a j a o p o e t k o m X V I I I . s t o l j e a . To j e e p s k o - l i r s k a
pjesma koja ima neto zajedniko sa baladama, ali ipak se
razlikuje od balade. Romansa je pjesma sa zanimljivim zapletom
k o j i s e s r e t n o z a v r a v a . Ta v e d r i n a n a k r a j u p r i v l a i m n o g e d a j e
do kraja itaju. Romansa sadri i aljive sadraje, ali ima u svom
zapletu i neto dramskog. U odnosu na baladu nema traginog
zavretka i zbog toga je nekima zanimljivija. Mnogi sakupljai su
istraivali tu sutinsku razliku izmeu romanse i balade i uoili su
da se svretak rzlikuje. U romansi nema traginog zavretka,
ljubav pobjeuje. Imamao nekoliko djelova koji sadre romansu
kao i baladu. Smatra se da su to pjesme nastale u patrijarhalnom
sistemu. Romansa se dijeli na pet vrsta. U prvoj se nalaze pjesme
koje pjevaju o vragolastim momcima, a u drugoj su pjesme o
vragolastim djevojkama, dok trea vrsta pjeva o erotskom
nadgovaranju momka i djevojke, etvrta pjeva o strasnom susretu
momka i djevojke, te peta o ljubi i nevjeri. Sadri sline elemente i
teme o kojima se raspravlja, kao i u baladi, samo to ima drugaiji
kraj. Obino su to porodine i ljubavne teme. Romanse slave
ljubav na duhovit nain. Slika ene je jednostavna. Romanse su
vedre pjesme u kojima ljubav pobjeuje.

13

L I T E R ATU R A
Antologija bonjake usmene lirike Munib Maglajli, Usmena lirska
pjesma balada i romansa.
Od zbilje do pjesme, Ogledi o usmenom pjesnitvu, Banja Luka,
1 9 8 3 . , s t r. 1 6 3 - 1 7 2 .
Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Munib
Maglajli

S AD R AJ
14

Uvod, historijat biljeenja u Bosni i Hercegovini

Knjievnoteorijski kontekst

Majka Fatu sitno pletijae

10

Gorom jezdi budimski vezire

12

Zakljuak

13

Literatura

14

Sadraj

15

15

16