EVROPLJANI O CRNOGORCIMA KAO NAJSRPSKIJIM SRBIMA

Ruska CARICA JELISAVETA I , uputila je, 8.maja 1754.g. gramatu "blagorodnoj i casnoj gospodi SRPSKE
zemlje u Makedoniji, Skenderiji, Crnoj Gori i Primorju, gubernatorima, vojvodama, knezevima i
kapetanima montenegrinskoga naroda..."

(Politicki i kulturni odnosi sa jugoslovenskim zemljama u XVIII v., Moskva, 1984, str.199).

...............

Ruska CARICA KATARINA se obraca 1766, "plemenitoj i casnoj gospodi SRPSKIH zemalja u Makedoniji,
Albaniji, Crnoj Gori i primorskim stranama..."

(J.Renah, Srnija i Crna Gora, Pariz, 1876)

...............

U pismu GROFA DE KATANEA o Scepanu Malom, datiranom, 6.januara 1769, u Veneciji, stoji:

"...On (Scepan Mali) je veoma znao da tom narodu vise odgovara sloboda nego potcinjenost. Osim toga
kada se otpor mogao pruzati bilo kome sa odvaznim, ponosnim i tvrdoglavim duhom, uvijek zeljnim da
ozivi staru SRPSKU CAREVINU... Narod koji je poznat u svijetu, ali koji od najlosijeg covjeka moze napraviti
kralja..."

(Original na francuskom jeziku nalazi se u centralnom drzavnom arhivu starih dokumenata, Moskva,
f.149,eh.-78,1.105-114).
(Sa ovim bi se slozio i u primjeru mafijasa Djukanovica, mada ga begom cine Albanci, "Hrvati", "Bosnjaci"
i "Crnogorci"sa nekim Brdjanima, primorcima, bokeljima...)

...............

U projektu gramate (odgovora) ruskog CARA PAVLA, od 30.aprila 1798, u vezi sa pozdravom crnogorskih i
brdskih glavara, kaze se:

"...Blagorodnoj i casnoj gospodi guvernadurima, vojvodama, knezevima, serdairma crnogorske i brdske

slovenoSRPSKE oblasti, a takodje i drugim duhovnim i svjetovnim sluzbenicima, nasa carska milost i volja.
Dobili smo vase pismo upuceno nama, s pozdravima od cijelecrnogorske i brdske slovenoSRPSKE
zajednice, povodom mog krunisanja i ustolicavanja na praroditeljski carski prijesto..."

(Arhiv spoljnih poslova Rusije, Odnosi Rusije s Crnom Gorom, d.29,1.117-118).

...............

U izvjestaju KOTORSKOG BISKUPA, 10.februara 1702.g., upucenom Rimskoj kuriji, kaze se:

"...Otkad nejako nosim svoje tesko breme, u ovoj surovoj zemlji, sto naporom, sredstvima i upornoscu,
sto pokazujuci se ljubaznim prema susjednom SRPSKOM biskupu sa Cetinja, pod koga potpada cio svijet
toga obreda u nasoj okolini, uspio sam da ne izgubim ni jednog, kao sto su to cinili u proslosti. Ali kako
sve vise zalazim u ove poslove, tako vidim sve vece opasnosti, jer ima dvije godine, od kada je
promijenjen biskup. Zamijenio ga je Crnogorac, poznat kao nasilnik, raspusnik i zestoki neprijatelj
katolicizma: u njegovom upravljanju vide se veoma losi postupci, a on svake godine redovno posjecuje
svoj narod, pa tom prilikom i moju biskupiju, sto meni veoma smeta."

(M.Jacov, navedeno djelo, str.152). Taj"nasilnik" je glavom mitropoliti Danilo Petrovic Njegos.

...............
KOTORSKI BISKUP izvjestava Rimsku kuriju, 6.januara 1741, o stanju na teritoriji svoje biskupije:

"...Druga opcina koja se zove Prcanj ima 708 katolika i 153 SRBA sizmatika. Treca opcina Dobrota ima 719
katolika i 18 SRBA sizmatika. Na sjeveru, 3000 koraka od Perasta lezi Risan u jednoj uvali koju cini Risanski
zaliv, po kome je Risan i dobio ime. Nekad slavan grad, ali su burna vremena ucinila svoje, djelimicno
uslijed zemljotresa razrusen je ili potonuo u more; sada zivotari kao opcina, uglavnom skupine varvara,
koju cine 850 pokvarenih SRBA sizmatika, medju kojima zivi jedna jedina porodica katolika od 14
clanova..."

(M.Jackov, navedeno djelo, str. 175).

...............

J. ANTONIUS, KOTORSKI BISKUP, pise Rimskoj kuriji 6.januara 1747:

"...I SRPSKI sizamtici koji zive u gradu (Kotoru), kao sto vec rekoh, imaju crkvu, a krasi je ime Svetog
Jevandjeliste Luke. Ona je nekada bila u vlasnistvu Latina, ali kada su odlukom Presvjetlog Gospodara
1684. godine, SRBI prestraseni ratovima prebjegli u grad (ranije su, naime, zivjeli po ravnicama), ova
crkva im je vec bila ustupljena, naravno samo dok ne prestane rat...

Oslanjao se prije svega na te razloge da se izopacenjima ne povrijedi ugled koji je katolicki biskup dao
pravoslavnoj crkvi i da se SRPSKI sizmatici, oslobodjeni ove prividne potcinjenosti koju ocigledno tesko
podnose, ne izbezobraze u gradu...

SRPSKI parosi birani su kako u gradu, tako i u biskupiji, od strane sizmatickog episkopa sa Cetinja...

Stanovnistvo cijele biskupije broji oko 14.150 dusa. Dijeli se na one koji su se uzdigli do rimokatolika, njih
6.620 i 7.630 SRBA koji slijede sizmaticke i pravoslavne pogreske. Medju katolicima, kako u gradu tako i u
biskupiji, sluzba se vrsi na latinskom, samo se Poslanica i Jevandjelje tumace na ilirskom... Sizmatici
pravoslavnu litursgiju drze na SRPSKOM NARJECJU..."
(M.Jackov, navedeno djelo, str 278. i 289).

...............

Kotorski PROVIDUR (sef mletacke vlasti), MARKO KVERINA, u izvjestaju, iz 1752, uz ostalo kaze:

"...Istovjetnost SRPSKE vjere koja je rasirena u Boki, drzi vjernike privrzene vladici (na Cetinju), a protivne
katolickoj rimskoj vjeri, koja je sve vise stjesnjena na uskompodrucje Kotora i nesto malo oko Herceg
Novog".

(Gligor Stanojevic, Mitropoliti Vasilije Petrovic i njegovo doba, 1978, Beograd).

...............

U gramati RUSKOG CARA PAVLA, od 30.aprila 1798, stoji, pored ostalog:

"...Blagorodnim i casnim starjesinama, knezovima i vojvodama SRPSKIM, i svoj ostaloj gospodi

duhovnoga i svjetovnoga cina... Niksicanima, Trebjesanima, Kucima, Piperima, Pivljanima, Drobnjacima,
Grahovljanima, Banjanima, Rovcanima, Gornjo i Donjo-Moracanima, Bjelopavlicima i ostalima nasa
imperatorska milost i blagovoljenje..."

("Zapisi", jun 1940, Cetinje).

...............

U monografiji o Scepanu Malom (na italijanskom jeziku bez zagubljenog pocetka i kraja) koja se cuva u
Zadarskom arhivu, a koju je napisao nepoznati autor, svakako savremenik Scepanov i dobar poznavalac
tadasnjih prilika u Crnoj Gori, kaze se i ovo:

"...A potom pod upravom njegovom ili nekog drugog vojnog starjesine mogla bi da posluzi njegova
mocna vojska pravoslavnih SRBA, podrzana od strane venecijanske vojske u odlucnom ratu protiv Turaka,
posto je bilo neizvodljivo da se njegova vojska spoji sa ruskom, jer bi im Turci preprijecili put..."

(Dr Rastislav Petrovic, Scepan Mali, Beograd, 1995).

...............

Ruski KONZUL u Dalmaciji, ANTON PALADOKLIS, izvjestava:

"Koliko mi je poznato, i po obavjestenju hercegovackih delegata, prispjelih ovdje, stanovnici izmedju Crne
Gore i Hercegovine, nastanjeni po planinama i njihovim podnozjima, koji su zahvaljujuci geografskom
polozaju i hrabrsocu sacuvali svoju nezavisnost od Porte, jesu slovenoSRPSKI narod i koji se dijeli na 15
nahija, okruga ili zajednica i to su:

na brdima ili planinama:

1. Drekalovici

2. Vasojevici

3. Bratonozici

4. Piperi

5. Bjelopavlici

6. Pjesvici

na podnozjima planina:
7. Rovci

8. Moraca - Donja

9. Moraca - Gornja

10. Drobnjaci

11. Piva

12. Jezera

13. Cerkvice

14. Banjani

15. Grahovo.

U kojih ima jos sest manastira, krstom oznacenih. Svaka zajednica ima oko 1.500-3.000 domova, koji su
vise ili manje udaljne izmedju sebe, i ima osam ili devet starjesina, tj. jednog vojvodu, a neki i serdare, tri
ili cetiri kneza ili sudije..."

(Arhiv spoljnih poslova Rusije, Odnosi sa Crnom Gorom, d.24, 1.83-88).

...............

Turski GEOGRAF, HADZI HALIFA, iz XVII vijeka, pise da u Podgorici zive SRBI i Albanci.

(Istorija Crne Gore, knjiga treca, Titograd, 1975).

...............

Njemac LEOPOLD RANKE, u svojoj "Srpskoj revoluciji" govoreci o Karadjordjevom ratovanju, 1809, kaze:
"...Sa ovim je bilo povezano i ono sto je Karadjordje poceo na jugu. Da bi u neku ruku odvojio Bosnu od
ostalog Carstva i mogao onda da je napada sa vise strana, izgledalo mu je najpozeljnije da uspostavi vezu
sa najslobodnijim SUNARODNICIMA Crnogorcima...

Tako su se dizali bosanski hriscani, kako je ustanak Crnogoraca opravdavao nade u velike uspjehe, kako su
se oko Drobnjaka digli Hercegovci (preci danasnjih Crnogoraca u sjevernoj Crnoj Gori, B.J.), nastupio je
trenutak kad se moglo ocekivati povezivanje citavog hriscanskog STANOVNISTVA SRPSKOG PLEMENA..."

...............

Francuz L.C.VIJALA DE SOMIJER u svojem djelu "Istorijsko i politicko putovanje u Crnu Goru" (1820), kaze
da se u Crnoj Gori ispovijeda pravoslavni sizmaticki obred hriscanske religije "ili bolje reci to je grcki
obred u SRPSKOJ varijanti, koji se mnogo razlikuje od onog grcke crkve, od koje ipak proizilazi."

Govoreci o naporima crnogorskih mitropolita da osiguraju javnu bezbjednost u zemlji, sluzeci se pri tom
pozivanjem na crkvene dogme, Somijer kaze da "SRBIN pridaje veliki znacaj ... molitvama".

...............

Austrijski general VELDEN, pise u listu "Becko moderno vrijeme" (1831), o svojim utiscima o
Crnogorcima. Posmatrao ih je sa brijega kod Kotora, dok su silazili u grad:

"...Po kamenju cujemo onim svima SRBIMA svojstvenim tuzecim glasom izvedene narodne pjesme, ali od
ljudi jedva se gdje koji na vrhu stijene kao tacka malen ugledati dadne, dok uvelicavajucim staklom ne
vidjesmo, da je karavan ljudi, koji su, sa stijene na stijenu, skakajuci, put svoj dalje u dolinu Skaljara uzeli.
Sad i mi...moramo na pazar hitati da dolazece Crnogorce izblize vidimo..."

("Zapisi", januar 1938).

...............

Francuz P.DARI, u svojoj "Istoriji Republike Venecije" (Pariz, 1821), u poglavlju o periodu Scepana Malog
kaze, uz ostalo:

"...Ova misteriozna licnost okupila je oko sebe 12.000 ljudi u svojoj vojsci. Njegovi tjelohranitelji su nicice
padali pred njim. Govorio je da namjerava da vaskrsne SRPSKO CARSTVO. Podjednako je pljackao i Turke i
Venecijance..."

...............

Francuz SPIRIJAN ROBER, profesor slovenskih knjizevnosti u Francuskom koledzu, u Parizu, objavio je,
1844, knjigu "Sloveni u Turskoj", u kojoj, pored ostalog pise:

"...Crna Gora ima u sebi snagu koja stalno narasta; medjutim, ako najzad zeli da na sebe skrene paznju
Evrope, ne smije dalje da ostane po strani. Njena granica je udaljena nepun dan hoda od granice Srbije.
DVIJE SRPSKE DRZAVE pruzajuci jedna drugoj ruku, mocice da osiguraju postovanje spolja, i da moralnim
ugledom unutar Turske uticu na Bosnu i Hercegovinu da im se pridruze..."

Crna Gora je "vec vise od jednog vijeka nezavisna drzava, naizgled vrlo slaba, ali u stvari je nepobjediva,
blagodareci simpatijama vise miliona srpske raje KOJIMA UVIJEK SLUZI ZA AZIL. Herojske borbe, cije je
bila stalno popriste, odusevljavale su citav narod (srpski-B.J.) koji nepokoren, i ako pobijedjen i
raskomadan, vjeruje da ce doci cas njegovog oslobodjenja..."

...............

Engleski pisac i diplomata, ENDRJU ARCIBALD PETON, bio je u Crnoj Gori 1846. U svojoj knjizi, objavljenoj
u Londonu, 1849, uz ostalo, kaze:

"...Crna Gora ne pripada Dalmaciji, vec je nezavisna republika najvatrenijih gorstaka, koji su uvijek
uspijevali da prkose Portinoj sili s neosvojivog tla svoje zemlje, koje se nalazi iznad Boke Kotorske i
Skadarskog Jezera. Iako po geografskom polozaju pripada Albaniji, isto kao i Kotor, njen JEZIK,
NARODNOST i VJERA, pored drukcije skorasnje istorije, ISTI SU KAO U SRBIJI.

Po KRVI, JEZIKU I VJERI ISTOVJETNA SA SRBIJOM, Crna Gora je bila feud zlosretnog Carstva, cije sam
feudalno uredjenje vec opisao u svome djelu o toj zemlji i cija gruba velicanstvenost nije odrazavala ni
prefinjenost niti pokvarenost carstva u opadanju. Sve do danas srbijanski junaci su ostali i crnogorski. Kad
im govorite o hrabrosti DUSANA Silnog, njihove grudi se nadimaju od NACIONALNOG PONOSA i
vojnickog zanosa, a govorite li im o nesreci i vrlinama LAZARA, posljednjeg njihovog vladara, njihove OCI
PUNE SE SUZAMA..."

...............

Engleski naucnik i putopisac, GARDER VILKINSON, u svojoj knjizi "Dalmacija i Crna Gora" (London, 1848),
iznosi utiske o Crnoj Gori, u kojoj je bio 1844:

"...A sada, posto je Vladika (Petar II) ucinio kraj njihovom ranijem neogranicenom pljackanju, oni koji
dolaze u red siromasnih, u toj siromasnoj zemlji, primorani su da traze zivotna sredstva i skloniste u
plodnijim oblastima. NAJVISE ODLAZE U SRBIJU, koja se moze nazvati MAJKOM CRNE GORE... Njihovo
osjecanje privrzenosti SRBIJI izgleda nikada nije izblijedilo. Tako se, kada se Karadjordje sa uspjehom
suprostavio Portinoj sili, mnogo Crnogoraca stavilo pod njegovu zastavu, a u jednoj pjesmi koja je
spjevana tim povodom, pokojni Vladika (Petar I), istice njihovu spremnost da pomognu namjere srpskog
heroja da istjera Turke iz Bosne i Hercegovine..."

U manastiru Ostrog, Vilkinso je slusao guslara:

"Pored toga sto je zadovoljena moja radoznalost, bio sam zadovoljan sto mi se pruzila prilika da budem
svjedok potresnog efekta koji stvaraju ove pjesme. Teme se odnose na borbu s neprijateljen, na uzaludne
nade Turaka da potcine njegovu zemlju i na slavne pobjede koje su nad njima zadobili oni i heroji iz
Srbije..."

...............
Francuz ANRI DELARI, sekretar knjaza Danila 1856-1859, objavio je, 1862, u Parizu, brosuru "Crna Gora",
u kojoj, pored ostalog, kaze:

"...Nahije se dijele na 43 plemena. Imaju 600 sela, 15.000 kuca i 120.000 stanovnika, sve slavoSRPSKE
NARODNOSTI i pravoslavne vjere...

Oko malog SRPSKOG NARODA u Crnoj Gori, koji je jedini od sviju branio svoju vjeru i nezavisnost, zdruzile
su se kroz petovjekovnu borbu, simpatije i nade sviju Srba u Turskoj koji su ocuvali hriscanstvo. Crnogorci
su tako postali njihov moralni vodj i u tome je njihova snaga i znacaj...

SRPSKI NAROD, iako podijeljen, SVJESTAN JE SEBE i osjeca se kao cjelina, preko svojih velikih ljudi.
Divljenje i zajednicka ljubav su veze ovih odvojenih ogranaka JEDNOG ISTOG NARODA. Ivan Crnojevic,
mitropolit Danilo, mitropolit Petar I, Karadjordje i Milos Obrenovic su prvi sinovi zajednicke otadzbine,
kojoj Zapad nista nije dao, jer se malo brinuo za njihove borbe. Oni su ostali ISKLJUCIVO SRBI koje je
svako u citavoj VELIKOJ SRPSKOJ NACIJI i shvatao i prisvajao. SJECANJE NA ma koga od NJIH BUDI SRPSKU
NARODNU DUSU..."

...............

Njemac LUDVIG AUGUST FRANKL, prevodilac srpskih narodnih pjesama, pise 1857:

"...Pokojni se Vladika (Petar II), jos vise nego preteca mu, trudio, da upitomi svoj narod, a tu mu je kraj
zelje njegove dobro doslo bilo znatno obrzovanje. Znao je Vladika uz svoj MATERNJI SRPSKI JEZIK, i ruski,
francuski i italijanski. Pjesnicki njegov dar, uz dar Branka Radicevica i Milice Stojadinoviceve, najznatniji je
u svoj modernoj knjizevnosti, pisanoj SRPSKIM JEZIKOM. Njegov govornicki dar, a na to Crnogorci mnogo
drze kao i na junastvo i ljepolikost, umio je zadobiti i umiriti, a bogme i raspaliti i oduseviti, ako je
trebalo..."

("Zapisi", februar 1939)

...............

U novosadskom slovackom casopisu "Slovenka" (maj 1860), EMIL CAKRA pise povodom pogibije knjaza
Danila:

"...Tuzno SRPSTVO, tvoje se jedno krilo opet odlomilo. Jadna rajo, novorodivse se od skora sunce Slobode
zaidje ti za oblake.

A vi Brda, junacka gnijezda, tek od danas crna postajeta, jer iz vas soko popi oci i ocu i majci. Tuzi
SRPSTVO, jadaj rajo, odlomite se Brda, ne bil vasoj tuzi olaksanje ucinili...

SRPSTVO tuzi za idolom, raja jada za izbaviteljem, a Crna brda za svojim velikim vladarom.

Boj na Grahovu bjese duga, koja sinu, koja se ukaza, koja razdraga jos stistene Srbe u Turskoj...

Taj upoznavalac SRPSTVA sa Evropom bjese knjaz Danilo..."

("Zapisi", februar 1939).

...............

Francuz FRANSOA LENORMAN, koji je boravio u Crnoj Gori 1865, objavio je prevod na francuski
crnogorske narodne pjesme o Boju na Grahovcu:

"... Svaki od vitezova se odjednom potsjeca Kosovske tragedije i SLAVE anticke (stare) SRBIJE... Hej, SRBI,
vase majke ce imati zbog cega da se vesele i gorde..."
Lenorman pise:

"... Kosovska bitka je zaista stalan predmet melanholicne poezije za SRBE, IZ CRNE GORE I SRBIJE...

Uz junacke pjesme nalaze se i ljubavne. KAO I OSTALI SRBI, CRNOGORCI ih imaju dosta i pjevaju ih isto
tako cesto kao i one koje proslavljaju otadzbinu..."

...............

Francuz A. UBISINI, u svojoj knjizi "Srbi u Turskoj" (1865), uz ostalo veli:

"...Jedini, SRBI Knjazenine Srbije i CRNE GORE stvarno su nezavisni od Turske; ostali su vezani jos uvijek
jednom vezom vazalnosti koja svakim danom slabi, zive jedan zivot njima svojstven, i nama izgledaju kao
jezgro buduce slobenske kraljevine...

Mi smo racunali u Evropskoj Turskoj OKO DVA I POL MILIONA SRBA Hriscana, koji formiraju jednu
KOMPAKTNU GRUPU izmedju BALKANA, JADRANA, SAVE I DUNAVA. (U fusnoti: 'SEM ALBANSKIH
PLEMENA oko Peci i Prizrena, penetriranih'.)

U srcu ove grupe, na jugozapadnom kraju SRPSKE ZEMLJE, CRNA GORA zauzaima posebnu poziciju...

Povecavanje stalno, mada ne brzo, stanovnistva, proizaslo je velikim dijelom imigracijom Srba iz
susjednih tutskih provincija...

Buducnost Crne Gore: neophodnost jedne intimne unije sa Srbijom; nema nikako mjesta na Balkanskom
poluotoku ZA DVIJE SRPSKE DRZAVE, ne vise nego za dvije grcke drzave ili dvije rumunske drzave."

Citirajuci rijeci knjaza Danila upucene knjazu Aleksandru Karadjordjevicu da ce sa ponosom biti gardista
pred dvorom "UJEDINJENJE SRPSKE DRZAVE", autor veli:
"Neka ove prorocke rijeci crnogorskog princa ostanu ugradjene u dusi SVIH SRBA POLUOTOKA, i trijumf
njihove stvari nije pod sumnjom..."

...............

Englez V. DENTON bio je u Crnoj Gori, 1865. U londonskom casopisu "Dobre rijeci" (za februar i
septembar 1866), objavio je svoje utiske:

"...Knjazevinu ovu zove Zapadne Evropa, po MLETACKOM DIJALEKTU, MONTENEGRO, TURCI KARADAG, a
na JEZIKU SRPSKOM znaci Crna Gora, koje ime, misli se, datira od vremena, kad su crnogorska brda sva
sumom i listom bila pokrivena, izgledala kao crna. Ima i drugo kojesta sto se nagadja zasto se Crna Gora
tako zove, no ovo sto rekoh, bice najprilicnije. U citavom SRPSKOM NARODU CRNA GORA SE SMATRA
KAO KOLIJEVKA TE RASE...

Kao sto je jezik ove brdske knezevine ONAJ ISTI, s malim nekim razlikama u dijalektu, koji se govori i u
cijeloj Srbiji, i koji je jezik toliko miliona naroda u Srbiji, Dalmaciji, Slavoniji i Ugarskoj, to stamparije u
Beogradu, Zagrebu, Pesti i Trstu podmiruju Crnoj Gori gotovo sve potrebe u knjigama. Knjige, koje se
stampaju na Cetinju, premada u malenom broju, ipak su lijepo izradjene. To su vecinom male ZBIRKE
SRPSKIH PJESAMA, 'Cetinjski kalendar'..."

O susretu sa knjazom Nikolom, Denton pripovijeda:

"...Tu bijase i mati knjazeva, ozbiljna gospodja crnogorska, mirna i velicanstvena u svome ponasanju...
SRPSKA RASA doista JE vrlo ZNAMENITA sa svog jdnostavnog ponasanja i sa svoga samoprijegora..."

O velikom vojvodi Mirku, Denton prica:

"Vidjevsi crkvu i skolu odem da pohodim vojvodu Mirka, oca sadasnjeg knjaza, lijepi ideal crnogorskog
junstva... No, Mirko ne umije samo vjesto komandovati i voditi vojsku, nego on ima jos i lijep pjesnicki
dar: njegove PJESME I BALADE vrlo su POPULARNE KOD SRBA, ne samo KOD ONIH U CRNOG GORI NO I
KOD SRBA U SRBIJI, DALMACIJI I BOSNI..."
...............

Francuz F. LENORMANT, u svojoj knjizi "Turci i Crnogorci" (1866), opisujuci sadrzaj pjesama, koje je slusao
od guslara, uz ostalo, kaze:

"...On takodje potsjeca na stare uspomene SRPSKE NACIJE, na njenu velicinu... na tragicni Kosovski boj, u
kojem je ovo slavno Carstvo pokleklo, pod udarom sultana Murata. Kosovska bitka je, u stvari, jedan
neprestani sadrzaj melanholicne poezije za SRBE CRNE GORE, KAO I ONE IZ SRBIJE..."

Autor prepricava crnogorsku narodnu pjesmu, u kojoj se govori o Cuprilicevom pohodu na Crnu Goru, da
bi osvetio 50.000 izginulih Turaka u "sumama i klanicama SRPSKIM".

Na kraju autor pise:

"...Kroz nekoliko godina, kad njihovi gubici budu kompletno nadoknadjeni, mi cemo cuti... ponovo o
njihovim ratnickim podvizima... koji ce zavrsiti potpunm revansom za poraz na Kosovu i PONOVNIM
UJEDINJENJEM SRPSKOG NARODA..."

...............

Ruski naucnik JASTREBOV pise knjazu Nikoli, 14.juna 1866:

"Imam cast poslati Vam knjigu 'Obicaji i pjesme turskih Srba' koju sam ovih dana u Petrogradu stampao.

KAO SRBINU i poetu, Vasem Velicanstvu milo ce biti da sam ove pjesme prikupio onamo kuda srce i um
svakog cestitog SRBINA, A NAROCITO VASEG VELICANSTVA, vuce prirodna teznja..."
("Zapisi", avgust 1937).

...............

Francuz ZURIJAN DE LA GRAVIJER pise, u svojoj knjizi "Stanica Levanta" (1876):

"... CRNOGORCI SU SRPSKO PLEME. Jedva razdvojene uskim pojasom zemlje Srbija i Crna Gora bile su
nekad djelovi jedne drzave. Drzava Dusana Silnog prostirala se od obala Jadrana do granica Trakije i od
obala Dunava i Sve do granice Grcke. I pored svih najezda Madjara, i navala Bugara, Srbi su bili gospodari
Bosne, Albanije i Makedonije, kad djenovski brodovi iskrcase Muratovu vojsku u Evropu: napadnuta od
ovih novih neprijatelja, vojska kneza Lazara bi gotovo unistena na Kosovu Polju, 15.juna 1389. Bitka
Kosovska ostala je za sav narod srpski velika korota, pa ipak sam taj poraz nije mogao baciti u ropstvo
jedan narod...

Liseni svakog pristupa moru i odvojeni turskom teritorijom od ostalog svijeta, stanovnici Crne Gore - DA
JE NAZOVEMO SRPSKIM IMENOM, bez sumnje se ne bi spasili od propasti da nisu imali oslonca na
Mletacku republiku.

Dinastija Petrovic duguje svoj upliv, upravo svoju legitimnost, jednom velikom vladici (Petru I), koji je
pedeset godina upravljao Crnom Gorom i koji je, posto je do nogu potukao Kursama Kara-Mahmutovu
vojsku, imao cast da se bori s Francuzima u vrijeme kad je carska vojska osvajala ilirske provincije..."

Autor Crnu Goru naziva "herojskim zbjegom SRPSKOG NARODA."

...............

Francuz LUJ LEZERN, pise u svojoj knjizi "Juzni Sloveni" (1869), o Nemanjicma, Kosovskom boju,
Karadjordju...

"...Uostalom, cak poslije Kosova" - kaze Lezern - "SRPSKA RASA je znala naci u Crnoj Gori neosovojivu
tvrdjavu: ona je tamo, u toku vjekova, cuvala klicanje njene buduce nezavisnosti."
...............

U knjizi "Srbija i Crna Gora" (1876), Francuz Z.RENAH, pise, uz ostalo:

"...Sta je SRPSKI NAROD? Politicki, on obuhvata samo milion LJUDI KOJI ZIVE nezavisno, U dvijema
knjazevinama, Srbiji i CRNOJ GORI..."

Pisac procjenjuje ukupan broj Srba u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini - na dva miliona.

"Dalje od granica (Srbije)" pise Renah "prostiru se druge zemlje, POTPUNO SRPSKE PO RASI I ISTORIJI: to
je Srem sa Banatom, to je Bosna i Hercegovina, TO JE CRNA GORA, to je Stara Srbija sa bojnim poljem
Kosovom..."

...............

Francuz SARL ILIJART, u svojoj knjizi "Jadranska obala i Crna Gora" (1878), veli:

"...Poslije Kosovskog boja veza je prekinuta (izmedju Srbije i Crne Gore), banovi, vojvode i princevi iz
Zete, nijesu se pokorili, i OVAJ MALI OGRANAK SRPSKOG STABLA predstavljao je nezavisnost rase,
odbacujuci vazalnost sultanu... To je vjeciti razlog slave Crne Gore". Cetinje je "RUKA I MAC SRPSTVA"

Govoreci o odnosima izmedju knjaza Nikole i naroda, Ilijart pise:

"...Te iste veceri NJ.V. licno nam rece da se jedan seljak sa Rijeke (Crnojevica), nije plasio da pokrene tesko
pitanje pokolja u Podgorici (pokolj su izvrsili Turci nad podgorickim Srbima), i sa, rjecitoscu svojstvenoj
SRBIMA u cjelini, a posebno Crnogorcima, iznio mu je osjecanja koja je taj masakr izazvao. On je imao
povjerenja u svoga vladara, i nije sumnjao da je i njegovo srce krvarilo isto kao i srca njegovih podanika,
ali upotrebljavajuci narodne aforizma, poslovice i izreke, zajednicke SVIM SRBIMA, potsjetio ga je da dok
diplomatija zasijeda "vuk ovce jede".

Ilijart pise da knjaz Nikola "nikad ne odbija audijenciju i svaki SRBIN iz Knjazevine, ma kako bijedan bio,
moze mu se uvijek obratiti, da iznese svoj problem, i da se brani."

Ilijart smatra da se, "moze... reci, uz vodjenje racuna o svim proporcijama", da su Bojem na Grahovcu
"SRBI... osvetili Kosovo".

...............

Engleski drzavnik V.J.GLEDSTON, rekao je, 1877:

"...Ona, Crna Gora, koja se kroz cetiri stoljeca nalazila u sredini velikih talasa opasnosti, a provela u njemu
zivot pun cara, ta Crna Gora, mozemo slobodno reci, nece umrijeti... Dodajem, oni, Crnogorci, ne
dopustise ni sjenci turske titule da poraste do prave upotrebe, trazeci svoj dio vazduha i plodna zemljista,
kao i slobodan prolaz ka suvu i moru bogodanom. Jedno je drugo pitanje, sad, da li ce se njihova braca, IZ
DRUGIH SRPSKIH POKRAJINA, sa njima u kakvoj vecoj mjeri politicki ujediniti, te kakvim federativnim ili
inkorporativnim savezom, jezgro, ako ne i formu, STARE SRPSKE DRZAVE nanovo ozivjeti..."

("Zapisi", septembar 1930)

...............

Francuz Z. MATON, pise u svojoj knjizi "Crna Gora" (1871):

"...Crna Gora je jedna vojna neosvojiva pozicija, koja dominira Dalmacijom, Hercegovinom i cijelim
sjeverom Albanije: to je SPOLJNI BEDEM SRPSKOG NARODA...

Svaki Crnogorac,KAO I OSTALI SRBI, uzivajuci svoju nezavisnost, nastavlja da bude odan interesima svih...
JEDINI STRANCI koji zive u znacajnijim grupama SU CIGANI... Oni su odrzani po strani i nemaju pravo da
se orodjavaju sa SRBIMA..."

Po Matonu, Crna Gora je "PRIBJEZISTE SRBA". On kaze da Crnogorci i Hercegovci "samo sanjaju o
ponovnoj uspostavi bivseg SRPSKOG CARSTVA i Velike Vojvodine SVETOG SAVE." Crnogorci su sacuvali
zivo, u njihovim "srcima uspomenu na SRPSKO CARSTVO ciji je dio bila Crna Gora. Starci pricaju djeci o
Kosovskom boju, koji se odigrao 15.juna 1389..."

...............

Njemac DR BERHARD SVARC, u svojoj knjizi "Crna Gora" (1883), uz ostalo, kaze:

"...Pocecemo, kao sto se samo po sebi razumije, sa spoljnim, tacnije sa tipom.

Taj je, kao sto je razumljivo, uglavnom juznoslovenske SRPSKE RASE i koji se razlikuje od tipa ostalih
Slovena, koji zive sjevernije i istocnije, narocito ostrije razvijenim profilom, tamnijom bojom koze i kose, i
vitkijim, duzim stasom. Ali nije potrebno ni spominjati, da se ovaj OPSTI SRPSKI TIP morao odrzati
narocito cist, usljed duge izolacije Crnogoraca, uslovljen geografskim polozajem i stalnom spremnoscu na
rat sa zakletim neprijateljem...

Sto se prve nosnje (muske) tice, to vam pokazuje jos druge odlicne osobine. Ona je prije svega
NACIONALNO SIMBOLICKA, i to OD KAPE DO CARAPA. Kapa na glavi sa svojim crno-crvenim-zlatnim
bojama vezenim suncem na izlazu, koje sija nad vladarevim inicijalima (H.I. sto znaci Nikola Prvi) i koje je
suprotnost turskom polumjesecu, olicava, slicno kao sto je to s obzirom na nas narod cinila stara
njemacka trobojka, zalost, borbu, i nadu SRPSKE NACIJE...

Слика

Ostala odjeca prikazuje STAROSRPSKU TROBOJKU na taj nacin sto je OGRTAC-PRSLUK CRVENE skerletne
BOJE, PANTALONE PLAVE, A CARAPE BIJELE..."
Za Petra I, Svarc pise da je bio "jedan od najvecih crnogorskih vladara, neka vrsta uskrslog
STAROSRPSKOG CARA i jos je sada za svakog Crnogorca predmet najviseg postovanja..."

...............

U "Pismima o Jadranu i Crnoj Gori", objavljenim u Parizu 1844, uz ostalo, kaze se:

"...U ovoj provinciji (Cetinje je glavno mjesto Knjazevine) mjesto Njegusi je osnovano od jedne kolonije
SRBA koji su drzali u Hercegovini planinu Njegos" (to je sada u niksickom kraju B.J.)

U tekstu se prepricava narodne pjesma o zenidbi Maksima Crnojevica: Ivan Crnojevic je pozvao u svatove
"mlade ljude iz sela, planine i sa obale", s tim da budu "u sto ljepsim odijelima njihovih plemena, kako
bise Latini divili VELICANSTVENOSTI SRBA..."

..........

U Konkordatu izmedju Crne Gore i Vatikana, iz avgusta 1886, u clanu 12, uz ostalo, kaze se: da ce
crnogorska vlada, u sporazumu sa arhiepiskopom barskim birati kandidate koji ce se skolovatiu Rimu za
katolicke svestenike u Crnoj Gori, "ti mladici bice obavezni da u Rimu UCE SRPSKI JEZIK".

...............

Povodom Petstogodisnjice Kosovskog boja, 1889, Petrogradsko slovensko dobrotvorno drustvo poslalo je
telegram knjazu Nikoli, u kome se, pored ostalog, kaze:

"... Samo se po sebi razumije da u dane teskih istorijskih uspomena, kao sto je sad uspomena na
Kosovsku pogibiju Srba, srce trazi utjehe i ohrabrenja, a misao se ustavlja pri objasnjenju toga kobnoga
ishoda Kosovskog boja, koji neutjesno oplakuje CIJELO SRPSTVO. Na Kosovu Polju palo je Carstvo Srpsko, i
ako ne jos konacno, potreseno zaista ranije, no, pocelo je odlucno propadati tek poslije Kosovskoga
poraza Srba. Srpski je narod izgubio politicku slobodu i postao rob divljih osvojitelja..."

...............

Italijan VIKO MANTEGACA pise u svojoj knjizi "Crna Gora" (1890), uz ostalo:

"... Kapa koju nose svi crnogorci od prvog do posljednjeg, bez obzira na njihov polozaj, u stvari je simbol.
Crna esarpa na kapi predstavlja tugu za SRPSKOM OTADZBINOM, crvena boja tjemena - krv prolivenu u
vjekovnim borbama protiv Turaka, a mali isjecak sa zlatnim izvezenim slovima HI (Nikola Prvi), simbolizuje
Crnu Goru, one surove planine, u kojima su SRBI NASLI PRIBJEZISTE, kada je sav Istok pao pod tursku
VLAST...

Crna Gora je bila KOLIJEVKA SRBA na Balkanskom poluotoku, koja im je dala slavnu dinastiju Nemanjica,
postala je, kao sto rekoh, pribjeziste porazenih na Kosovu, vrleti, u kojima je u tami Srednjeg vijeka - dok
je svemocni polumjesec gospodario nad ovim zemljama koje je osvojio Veliki Dusan, zivjela i jacala
SRPSKA IDEJA. Crna Gora je bila svejtionik u koji su ugnjeteni upirali svoje poglede sa nadom, jer u doba
kada od nekadasnjeg Dusanovog Carstva ne bijase ostalo ni traga, i kada su se mocne evropske vojske i to
ne uvijek uspjesno borile u ime hriscanstva s Turcima, uvijek je postojao taj planinski vrh i ta visoka
stijena, Crna Gora, sa koje su se leprsali krst i zastava SRPSKE NEZAVISNOSTI..."

Autor pise o svecanosti osvecenja kamena temeljca crkve u Niksicu, kojom prilikom je knjaz Nikola
odrzao "jedan vatreni govor koji je, mada novine o tome nijesu izvjestavale, imao velikog odjeka kod SVIH
SRBA KNJAZEVINE, kao i kod onih koji su jos pod turskom vlascu. Govor je zavrsio moleci svetog Vasilija
da potpomogne i ucvrsti JEDINSTVO SVIH SRBA."

...............

Petrogradski "Herald" je pisao, 1893, o 400-godisnjici Obodske stamparije:

"Ma koliko da zvuci paradoksalno, ovo je jubilej cisto kulturnog znacaja, koji nam dokazuje da su SRBI i u
najtezim danima svoje proslosti isli uporedo sa civilizovanim Zapadom."

("Zeta", 25.jun 1939, Podgorica).

...............

Istim povodom je engleski drzavnik GLEDSTON rekao:

"...U PRVOJ SRPSKOJ DRZAVI CRNOJ GORI stampale su se knjige kada su u Engleskoj stampare u tamnice
bacali i na smrt osudjivali."

("Zeta", 25.jun 1939)

...............

Francuz R.KOKEL, pise u svojoj knjizi "Istorija Bosne i Crne Gore", uz ostalo:

"... SRBI su cinili najvazniju frakciju doseljenika (Slovena) u VII vijeku, i medju zemljama koje su posjeli,
usljed slabosti careva Istoka, figurirala je i sadasnja Crna Gora...

CRNOGORCI PRIPADAJU, dakle, VELIKOJ SRPSKOJ RASI, kao i njihovi susjedi Bosanci i Hercegovci, i oni
licno se smatraju najboljim SRBIMA. Jezik, upotreba cirilicnog pisma, pravoslavna vjera-isti su: fizicki tip
ne razlikuje se osjetno od onog stanovnistva Srbije".

...............

Rus A.ALEKSANDROV pise u "Materijalima i nekim izvorima za istoriju Crne Gore" (1897):
"...Predstavnikom te iskonske crnogorske slobode i nezavisnosti javlja se sav narod, grupisan u svojim
samostalnim plemenima, iz kojih se sastojala Crna Gora tog vremena; plemena izvode, u najvecem broju
slucajeva, svoj rod od kakvog heroja, dobjezalog tu radi ocuvanja svoje slobode, iz porobljenih oblasti
SRPSTVA."

Isti autor, pise 1896, u clanku "Povodom prelaska u katolicanstvo Jelene Crnogorske" (pri udaji princeze
Jelene, kcerke knjaza Nikole za italijanskog prestolonasljednika, kasnije kralja);

"... S padom nezavisnosti Srbije, poslije Kosovske bitke, 15.juna 1389, pravoslavna SRPSKA CRKVA u svojoj
kolijevci ZETI, prethodnici danasnje Crne Gore, stala je trpjeti pritisak i ugnjetavanje", s jedne strane od
Turaka, a s druge strane usljed lukave "propagande zapadne crkve".

Aleksandrov, u istom clanku, pise o knjazu Danilu "SRPSKOM GOSPODARU CRNE GORE" koji je uzeo titulu
knjaza i zastitio svoju zemlju od turskih napada".

...............

Ruski istoricar, PAVLE ROVINSKI, pise u svom djelu "Crna Gora u proslosti i sadasnjosti" (1897), uz ostalo:

"... Do desetog stoljeca... bilo je okoncano naseljavanje tog kraja (Zeta) SRPSKIM PLEMENIMA. U njih je
otpoceo politicki zivot koji se u XI stoljecu toliko bio razvio da je dao potstreka OBJEDINJAVANJU
SRPSKOGA NARODA U JEDNU VELIKU DRZAVU..."

Rovinski naziva dotadasnje NASELJAVANJE SRBA U ZETI "PRVIM TALASOM". "Drugi talas" sacinjavaju
doseljavanja "izazvana padom Srpskog carstva i najvise su se odigrala u drugoj polovini XV vijeka, kada je
izgubila samostalnost Bosna i Hercegovina i Zeta ostala jedinstvenim ubjezistem SLOBODNOGA
SRPSTVA..."

"Uopce, sastav stanovnistva Crne Gore svodi se na ovaj glavni tip: to su SRBI juznog govora, koji spada u
hercegovacko narjecje".
Rovinski je, uz ostalo, zabiljezio, putujuci po Crnoj Gori, brojne cinjenice o KULTU SVETOG SAVE:
svetiteljevo ime nose mnogi lokaliteti, postoje mnoge legende o cudotvorstvima i mudrostima Svetog
Save. Crnogorci su mnoge prirodne pojave i svoje umijece vezali za Svetog Savu.

"Mnoge skaske, koje se prepricavaju u Srbiji ili Bosni" -pise Rovinski- "prepricavaju se i u Crnoj Gori; to se
isto odnosi i na... poslovice i pjesme. U Crnoj Gori se pjeva o Caru Dusanu, o Marku Kraljevicu, o
Kotarskim serdarima, o vojevanju Karadjordja, o Djordju Kastriotu (Rovinski tvrdi da Skender-beg "ima isti
znacaj za arbanaski i srpski narod" pa ga i pjesma srpska opjeva zajedno sa srpskim junacima, i sta vise
drzi ga za Srbina)... To se isto moze reci i za lirske... pjesme".

Za Drobnjake i Pivljane Rovinski kaze da ih smatraju "predstavnicima NAJCISTIJEGA SRPSKOGA TIPA".

.......

Francuz SARL LOAZO, u svojoj knjizi "Slovenski Balkan i Austrijska kriza" (1898), kaze:

"...SRBI, koji ispovijedaju gotovo svi grcku pravoslavnu vjeru, i ulaze u ovom pogledu u siroki krug
Pravoslavne crkve, uspjeli su osnovati dvije nezavisne drzave: Kraljevinu Srbiju i Knjazevinu CRNU GORU.

Broj SRBA doseze sljedece cifre:

-Kraljevina Srbija - 2.127.144

-Knj.CRNA GORA - 250.000

-Kralj. Madjarska - 678.747

-Hrvatska i Slavonija - 567.443

-Dalmacija - 87.000

-Otomansko Carstvo - 992.300 (ova zadnja cifra, koju je 1889, saopstio Gopcevic, reducirana je za 3/4 od
strane bugarskih statisticara)."
Loazo pise da "SRBIN ma gdje se nalazio, u srednjoj Madjarskoj, u Banatu, Slavoniji, Dalmaciji, u Bosni
kao i u Staroj Srbiji ili Makedoniji, duhovno se vezuje za CENTAR NACIJE, BILO U CETINJU, bilo u
Beogradu. Beograd i CETINJE, ne predstavljaju, na kraju, dvije razlicite koncepcije, jos manje, rivalske na
PLANU OBNOVE SRPSKE DRZAVE; to su dvije prestonice iste drzave u osnivanju, od kojih svaka ima
sopstvenu sferu prestiza i uticaja..."

...............

Francuz I.DE MALKASONI, u svojoj knjizi "Panslavizam i istocno pitanje" (1898), uz ostalo, pise:

"Kad su se SRBI rasirili na odgovarajucem zemljistu oni su ga podijelili na sljedeci nacin: Neretva
(Paganija), Hum, Travunija i ZETA - na zapadu, Bosna na sjeveru, i Srbija - na istoku... Srbi su emigrirali u
VII vijeku ka Dunavu... Oni su formirali drzave Rasku, Bosnu, Hercegovinu (Vojvodinu Svetog Save), ZETU
(CRNU GORU), itd."

...............

Becki list "BAZAR" je donio, marta 1900, clanak o knjizevnom radu knjaza Nikole i njegove kcerke Jelene.
U tekstu se kaze da Njemci nijesu prijatelji Slovenima, a to su "najmanje SRBIMA U CRNOJ GORI". Autor
napisa veli da knjaz NIKOLA u svojim dramama SLAVI "SAMO SRPSKU ZEMLJU I SRPSKI NAROD", a
Jelenine pjesme nose "na sebi PECAT PRAVOG SRPSKOG DUHA".

("Luca", april 1900, Cetinje).

...............

Londonski list "DEJLI TELEGRAF", u broju od 14.oktobra 1908, pise o aneksiji Bosne i Hercegovine. Govori
o simpatijama u Rusiji prema Srbiji i Crnoj Gori, koje je ogorcio osvajacki potez Austrougarske:

"...Red je dakle, da evropske vlade, uzmu ozbiljno u ocjenu srpske zahtjeve... Gospodin Milovanovic
(ministar spoljnih poslova Srbije), reci ce ser Edvardu Greju (britanski ministar spoljnih poslova), da ce
Srbija i CRNA GORA, ako se zapadne sile ne obazru na njihova prava, potegnuti mac za svoj opstanak.
Poslije svoje duge istorijske borbe za slobodu, SRPSKA RASA nece dopustiti, da je progutaju vali austrijske
najezde..."

("Glas Crnogorca", 25.oktobar 1908).

...............

Londonski list "TAJMS" je istim povodom, pisao, uz ostalo:

"...Austrija protestuje protiv uzimanja u obzir naknada za Srbiju i CRNU GORU. To moze dovesti do
ozbiljnih rasprava. Petrogradska posjeta srbijanskog prestolonasljednika u ovom trenutku, s pismom
kralja Petra Caru, dogadjaj je ciji znacaj ne moze a da ne obrati na sebe paznju... Srbijin apel dira u jdan
od najosjetljivijih i najdubljih zivaca ruskog narodnog raspolozenja, ako se ne bude nasla ma kakva forma
naknade za MALE SRPSKE DRZAVE, ovo raspolozenje na Nevi moze dostici opasne razmjere".

("Glas Crnogorca", 25.oktobar 1908).

...............

U jednom drugom komentaru "DEJLI TELEGRAFA", kaze se, pored ostalog:

"Prirodna zelja naroda u Kraljevini Srbiji, bila je da se spoji sa svojom bracom Srbima u Bosni, Hercegovini
i Crnoj Gori. To ne bi samo umirilo srpske osjecaje i aspiracije, vec bi Srbiji dalo izlaz na Jadransko more...

Sadasnja teritorija Kraljevine i Knjazevine zauzima manji dio teritorija u kojima zive SRBI - zauzima samo
Srbiju i CRNU GORU. Sve zemlje izmedju Dunava i Drave naseljenj su Srbima. Daleko na jugu
Novopazarskog sandzaka cak do Sar Planine, zive Srbi..."
("Glas Crnogoraca", 17.oktobar 1908).

...............

Francuz ALIS NOLT, u svojoj knjizi "Esej o Crnoj Gori" (1907), uz ostalo, pise:

"...Bilo kako bilo, SVE DO 1500.godine NE POMINJE SE CRNA GORA. Zemlja se zvala ZETA i cinila je dio
onih teritorija, na kojima su se Sloveni Ilirije i Dalmacije, podijeljni u DVIJE RAZLICITE GRUPE bili nastanili;
JEDNI povlaceci se ka zapadu (HRVATI), a DRUGI, posjedajuci Rasku, tj. danasnju CRNU GORU i
Hercegovinu (SRBI)...

...CRNOGORCI, KAO SVI SRBI, imaju poetsku dusu. Bilo je sve vrijeme medju njima pjesnika. Medju
ratnickim pjesmama koje se pjevaju... uz gusle, ima i takvih koje su prenosene, stoljevima, s generacije na
generaciju. One slave staru velicinu SRPSKOG NARODA, potsjecajuci na njegov poraz na Kosovu i
predvidjajuci mu jednu buducnost toliko sjajnu kao sto je bila njegova proslost... IDEJA SRPSKOG
JEDINSTVA i jugoslovenskog bratstva to je najjaci motiv akcije i ekspanzije Knjazevine (Crne Gore)."

Nolt pise o vjeri Crnogoraca "u ovaj san obnove VELIKOG SRPSKOG CARSTVA", i "pomalo je covjek
zacudjen u prvi mah" kad "nadje kod njih vise... zalosti zbog sloma Cartsva i vise uvjerenosti u njegovu
obnovu", no u Srba u Srbiji. "Ovo iznenadjenje isczava, ako se zna da je CRNA GORA u stvari KOLIJEVKA
OVOG CARSTVA... Upravo je ovdje strpljivo pravljeno gnijezdo iz kojeg je SRPSKI ORAO POLETIO, tu je
ranjen, izmucen, dosao izbjezao u bolnim casovima istorije. Odatle on mora, nadaju se neprestano
CRNOGORCI, ponovo rasiriti trijumfalna krila, nad pokrajinama ponovo osvojenim i ujdinjenim sada jos
uvijek razdrobljenog Carstva..."

Nolt pise o simbolici boja od kojih je napravljena crnogorska kapa:

"...Crveno polje potsjca na potoke SRPSKE KRVI prolivene na Kosovu, crni okvir je simbol zalosti; zvijezda i
polulopta su vjecito ziva nada, jos od 1389, bliskog radjanja slobode. Na crnoj ivici kape, glavari nose
oznaku dvoglavog bijelog orla, simbol ANTICKE SRBIJE, a u centru lav drzi SRPSKI KRST, simbol herojske
borbe predaka za vjeru."
...............

Svedski poslanik u Rimu, ISTORICAR BILDT, depesirao je, svojoj vladi, u vrijeme aneksije BiH, novembra
1908:

"...Srbi iz Kraljevine Srbije nijesu tako hrabri kao SRBI IZ CRNE GORE, i nema izgleda da ce se baciti
grudima na austrijske topove..."

(Vladimir Dedijer, Sarejevo 1914, Beograd 1974).

...............

Njemac DR K.SVARCLOZE, rekao je u predavanju, koje je prenio list "Teltover Krajslelat":

"...Tek nedavno vratio sam se sa NAUCNOG PUTOVANJA PO CRNOJ GORI, koje je trajalo VISE NEDELJA, pa
bih rado danas, da i svojim starijim prijateljima ispricam stogod iz licnog posmatraja o ovoj znacajnoj
zemlji...

Cijela se Crna Gora sastoji iz grupe jedna na drugu nanizanu... planinskih kotlina... Takvu zemlju, gdje se
brda izdizu kao zidine, a jedna se stijena nize na drugu, treba samo ovlas vidjeti, pa ce se odmah shvatiti,
zasto su hrabre SRPSKE PORODICE, kad su poslije propasti starog srpskog Carstva na Kosovu Polju,
15.juna 1389, htjele sacuvati svoju slobodu od najezde Turaka, izabrale za pribjeziste bas ove puste
planinske krajeve nedaleko od sinjeg Jadrana...

Vojnika mozes raspoznati od gradjanina samo po grbu, koji se nosi naprijed, na narodnoj kapi, jer i
gradjani i vojnici nose jednako narodno odijelo, koje se sastoji od PLAVIH sirokih GACA, CRVENOG
DZAMADANA, BIJELIH DOKOLJENICA, i pasa sa tri manja oruzja... Uostalom, BOJA ODIJELA NIJ SLUCAJNA,
VEC U SVOJOJ CJELINI PREDSTAVLJA STARU SRPSKU TROBOJKU..."
O knjazu Nikoli Svarcloze kaze:

"...Jos je malo poznato da je on talentovan dramaticar i knjizevnik, kao i pjesnik koji duboko osjeca. To
mu je u krvi, jer je i NAJVECI SRPSKI PJESNIK, ili bolje reci, KLASICAR SRPSKE KNJIZEVNOSTI, VLADIKA
RADE, koji je na visokom Lovcenu nasao grob, pun poezije, bio clan njegovog doma..."

("Glas Crnogorca", 1.novembar 1908).

...............

Englez VILIJAM MILER, u svojoj knjizi "Balkan, Rumunija, Bugarska, Srbija, Crna Gora" (1908), uz ostalo,
pise:

"...Ranije u dvanaestom stoljecu... Stefan Nemanja je ponovo ujedinio SRPSKE ZEMLJE, UKLJUCIVSI I
CRNU GORU...

U toku vladavine Stefana Dusana u Knjazevini Zeti je zivio SRPSKI PLEMIC BALSA...

Kad je Srpsko Carstvo palo na fatalnom Kosovu Polju, 1389, tvrde planine Jadrana i doline Zete ostale su
posljednje pribjeziste onih SRPSKIH PORODICA, koje su pretpostavile slobodu u neplodnoj zemlji -
plodnom tlu i ropstvu pod turskim osvajacima...!"

Crna Gora je, pise Miler, "postala AZILOM SRPSKE RASE, stanoviste slobodnih ljudi, koji su se borili za
svoju slobodu. SVAKI CRNOGORAC NOSI U SEBI ZALOST ZBOG PORAZA NA KOSOVU... Svaki narastaj
SRPSKE RASE je pripremljen, od strane nacionalnih vodja, na revans za Kosovo..."

Za knjaza Nikolu, Miler, pored ostalog, kaze:

"Ova pjesnicka priroda je dala veliki doprinos SRPSKOM PJESNISTVU".

Po Mileri, realizacijom Sanstefanskog ugovora trebalo je da dodje do teritorijalnog spajanja Srbije i Crne
Gore: "Na taj nacin DVIJE GRANE SRPSKOG STABLA, toliko dugo odvojene, bile bi prakticno ponovo
sjedinjene, i OBNOVA SRPSKOG CARSTVA, O KOJEM JE KNJAZ (NIKOLA) GOVORIO I SANJARIO mogla je biti
ostvarena..."

...............

Bugarin S.S.BOBCEV, ISTORICAR, pise, uz ostalo, povodom proglasenja Crne Gore za Kraljevinu, 1910:

"...Sadasnja Crna Gora je nasljednica one Zete koja je od naseljavanja Slovena na Balkansko poluostrvo,
izgrala, zbilja, vaznu politicku ulogu u ISTORIJI SRPSKOG NARODA. Zeta je u najranijem vremenu, imala
vladaoce, kakvi su bili: Stefan Vojislav, koji je vladao nad gotovo cijelom SRPSKOM ZEMLJOM, a u oblasti
njegove drzave nalazio se gotovo CIO SRPSKI NAROD, prvi put pod njegovom vladavinom SRBI SU DOBILI
JEDNU URDJENU DRZAVU. Kralj Mihailo Vojisavljevic je radio na SAMOSTALNOSTI SRPSKE DRZAVE i
crkvene samostalnosti...

ZETA JE BILA KOLIJEVKA I VOLJENA DJEDOVINA"velikoga SRPSKOG KRALJA NEMANJE.."

Bobcev za Lovcen kaze da je bio "svetionik SRPSKE SLOBODE", koji se "nije mogao nikad ugasiti", vec je
zivio "nekad jace, a nekad slabije, ali neprestano.."

("Glas Crnogorca", avgust 1910).

.............

Becka "NOJE FRAJE PRESE" objavila je napis o knjizevnom djelu knjaza Nikole, u vrijeme priprema za
proslavu 50-godisnjice njegove vladavine, u kome se kaze da se knjazeve pjesme "pjevaju"... svuda, njih
recituju uz gusle i SRPSKI GUSLARI ih prenose od usta do usta..."

("Cetinjski vjesnik", 7.jun 1910).

...............

Briselski list "L' ENDENPANDAS BELZ", pise avgusta 1910:

"...Proglasenje Crne Gore za Kraljevinu nije bilo drugo nego jedna prosta formalnost. Knjaz Nikola je vec
izgledao kao jedan istinski ralj, prije nego je bio proglasen. U Srbiji je ovo proglasenje Kraljevine, ovo
stvaranje jedne NOVE SRPSKE KRALJEVINE... smatrano vrlo razlicito..."

U clanku se kaze da sovinisti optuzuju knjaza Nikolu, vidjevsi u ovom cinu njegovu namjeru "da se stavi
na celo UJEDINJENOGA SRPSKOG NARODA, govoreci da ima aspiracije na (sve)SRPSKI PRIJESTO... Bliza
buducnost ce pokazati hoce li DVIJE KRALJEVINE SRPSKE moci ici kao dvije sestre iskrene i neodjeljive ili
ce one postati rivali, na veliku zalost srbijanskih i crnogorskih patriota ili veliku nesrecu SRPSKE NACIJE..."

("Cetinjski vjesnika", 4.septembar 1910).

...............

Londonski "DEJLI TELEGRAF" pise, povodom proglasenja knjaza Nikole za kralja:

"...Sa istorijskog gledista Crna Gora potpuno zasluzuje ovaj avansman. Njeno je zemljiste maleno, ali su
djela Crnogoraca, uistinu, bila kraljevska... Posljednji dogadjaji (aneksija BiH i proglasenje Bugarske za
nezavisnu kraljevinu) poremetili su ravnotezu "uporednih vrijednosti", na Balkanu. Ta se ravnoteza
izmijenila na stetu SRPSKOG NARODA, koji, uporedjivan sa drugim balkanskim narodima, izgleda, da je
izgubio nesto od svoje cijene (postao je nesto deprimovan). To se sada ispravilo time, sto SRPSKI NAROD
IMA DVIJE KRALJEVINE NA BALKANU..."
("Glas Crnogorca", 24.avgust 1910).

...............

Becki list "DER SALON", pisao je jula 1910:

"...Junak sa Vucjeg Dola, kako obicno SRPSKI NAROD zove knjaza Nikolu, nije samo hrabri soko, on je i
odlicni vojni strateg. To je pokazao u glavnoj vojni od 1877, kada je tako vjesto umio da rasporedjuje
malu crnogorsku vojsku, da je uvijek nadvladjavao jaceg neprijatelja."

("Cetinjski vjesnik", 4.avgust 1910).

...............

Clan Slovenskog dobrotvornog drustva u Petrogradu, KOROVLJEV, na sjednici drustva, 11.maja 1910,
rekao je, uz ostalo:

"...Knjaz Nikola ima veliku popularnost ne samo u SRPSKOM NARODU, nego u cijelom Slovenstvu. To je
jedan od najznamenitijih vladara, sto je ikad SRPSTVO IMALO."

("Glas Crnogorca", jun 1910).

...............

Francuz M.C.VERLUP, pise u svojoj knjizi "Kraljevina Crna Gora" (1911), uz ostalo:

"...SRPSKI RATNICI su (odnosi se na dolazak Srba na Balkan) osvojili Crnu Goru, Hercegovinu i susjedne
zemlje; DANASNJI CRNOGORCI SU, dakle, PROISTEKLI OD OVIH SRBA; medjutim, oni su se ukrstali
ponekad, sa Keltima i Avarima."
Govoreci o djelu kralja Nikole "Balkanska carica", Verlup kaze, da "kraljevski autoritet pretpostavlja
stavaranje jednog VELIKOG SRPSKOG CARSTVA, U KOME BI danasnja CRNA GORA BILA JEZGRO. Upravo ta
je ambicija, toliko ziva u srcu svakog Crnogorca, tako da je skorasnjom transformacijom knjazevine u
Kraljevinu, realizovan jedan od najdrazih snova cijeloga naroda..."

...............

Ceski ISTORICAR, KONSTANTIN JIRICEK, u svojoj "Istoriji Srba", uz ostalo, pise:

"...Kada su se u novije doba granice osmanskog svjetskog carstva suzile, pocinju se obrazovati NOVE
SRPSKE DRZAVE i to bas na zemljistu srednjovjekovnih politickih tvorevina: u neprohodnim planinama
Crne Gore, kod Cetinjskog manastira, zaduzbine Crnojevica iz g.1485, u sumom obrasloj Sumadiji, ne
mnogo juznije od Beograda i despotskoga grada u Smederevu..."

...............

Ceh JOSIP KONRAD, pise u knjizevnom listu "Maj", o pjesnistvu Micuna Pavlicevica:

"...Pavlicevic u svom adu, kao i ostali Crnogorci, i uopste SVI SRBI, koji se bave perom, sljeduje sasvim
primjeru genijalnog autora 'Gorskog vijenca', Petra II Petrovica Njegosa..."

"Ko poznaje SRPSKI JEZIK, tome rado preporucujemo Paviceviceve pjesme."

("Glas Crnogorca", 26. februar 1911).

...............

Francuz Z.MALKAZONI pise u svom djelu "Slovenski Balkan kroz posljednju Istocnu krizu" (1911), uz
ostalo:
"...Jedini autonomni predstavici SRPSKE RASE na Balkanu, ove dvije drzavice (Srbija i Crna Gora)
predstavljaju, takodje, politicke i materijalne aspiracije; i proslost je toliko potvrdila da su one trpjele jer
su bile odvojene jedna od druge..."

...............

Francuz ZORZ NORMAN pise u pariskoj reviji "Magazin pitoresk" (april-maj-jun 1911), uz ostalo i sljedece:

U vezi sa skolovanjem knjaza Nikole u Parizu, od 1852, Norman pise: "Ova varos bijase tada intelektualni
centar SRPSKE OMLADINE..."

Autor biljezi da se vise djela kralja Nikole sa uspjehom prikazuje na SRPSKIM POZORNICAMA, a njegova
pjesma "ONAM' ONAMO" je "postala... HIMNA SRPSKOG NARODA. Rasuti, podvlasceni drugim
drzavama, SRBI su uprli svoj pogled u Kralja Nikoli, ciji su stihovi pronijeli, kroz CIO SRPSKI NAROD, SJEME
NACIONALNE IDEJE i postavili ga u srcima SVIJU SRBA..."

("Cetinjski vjesnik", 5.novembar 1911).

...............

Rus P.ZABLOTSKI, direktor gimnazije u Njezinu (Rusija), pise crnogorskom mitropolitu Mitrofanu, u toku
Prvog balkanskog rata. Zablotski podsjeca na "prorocanski pobjedonosni akord" Nikoline nadahnute
pjesme: "Onamo pokoj dobicu dusi, KAD SRBIN VISE NE BUDE ROB". Kaze da je osjetljivo srce staroga
crnogorskog Gospodara slusalo vapaje porobljenih SRBA i od njih bolovalo".

Zablotski zavrsava svoje pismo zeljom: "Neka nigdje gdje kucaju SRPSKA SRCA, gdje se cuje SRPSKA RIJEC
i slavi SRPSKA SLAVA, ne bude vise SRBINA - roba".
("Cetinjski vjesnik", 14.decembar 1912).

...............

Austrijski ISTORICAR FRIDJUN pise u Beckom listu "NOJE VINER TAGBLAT", 25.decembra 1912, o situaciji,
nastaloj uspostavljanjem zajednicke granice izmedju Crne Gore i Srbije:

"...Osnovni princip becke balkanske politike bio je nedopustanje da se sliju granice DVIJU SRPSKIH
DRZAVA - Srbije i CRNE GORE. Sandzak je bio klin medju njima. Zasto se Ezental odrekao od prava
njegove okupacije? Njegovi kriticari kore ga sto se on zanosio vjerom u preporod Turske, te se odrekao od
prava na Sandzak u njenu korist i to u ime kompenzacije za aneksiju Bosne uzdajuci se da ce nova Turska
moci siriti Sandzak od pokusaja CRNE GORE I SRBIJE DA SE SPOJE..."

("Glas Crnogorca", 5.januar 1913).

...............

Francuz LUJ LEZERN u svom djelu "Srbi, Hrvati i Slovenci" (1913), pise, uz ostalo:

"...U XI vijeku, gravitacioni centar SRPSKIH ZEMALJA je u regionu zvanom DIOKLITIJA, koji odgovara
otprilike danasnjoj Crnoj Gori".

Prepricavajuci sadrzaj "Gorskog vijenca", autor kaze da "narod u kolu" evocira patnje i borbu SRPSKE
NACIJE, od Kosovske bitke, dana gubitka nezavisnosti.

O oruzju Vuka Mandusica, Lezern kaze da ta nova puska, koju Vladika daje ratniku, "to je mozda... simbol
borbe, koju SRPSKA ZEMLJA ima da izdrzi u buducnosti. Ova borba nije okoncana ni do danas i SRPSKA
RASA jos nije realizovala ideal o kome je sanjao Vladika - ratnik Crne Gore".
...............

Svicarac RENE KALAPARD, izjavio je, 1913:

"...Jedan SRBIN, NIKOLA PETROVIC NJEGOS, KRALJ CRNE GORE, prvi je podigao ubojnu zastavu protiv
bezboznoga statusa kvo (na Balkanu), po kojemu je osmanlijsko divljastvo moglo da po miloj volji bijesni
nad podjarmljenom rajom. Ja naravno ne istrazujem povode ratu, vec jedino gledam na cinjenice: SRBI iz
dolina, SRBI iz planina, svi su dali na hiljade zivota da bi izvojevali narodna prava, prava njihove brace
vjekovima tlacene..."

("Cetinjski vjesnik", 11.januar 1913).

...............

Francuz SARL LOAZO, parafrazira, 1913, razgovor sa "jednom vrlo uglednom crnogorskom licnoscu":

"Svima nam je zajednicko, kao sto znate, u cijelom NARODU SRPSKOM, etnicko porijeklo, jezik, religija,
obicaji, literatura ili bolje reci CRNOGORAC NIJE NISTA DRUGO DO SRBIN, koji je odrastao po vrletima
balkanskih planina, jedan tip sa zasebnim imenom."

("Glas Crnogorca", 27.april 1913).

...............

Grk DR ANTONIJE SPILIOTOPULOS, pise 1913, o situaciji u kojoj se nasao SRPSKI NAROD. Posto je
podsjetio na aneksiju Bosne i Hercegovne, autor kaze:

"...U 1913.godini tragedija se ponavlja i PRAVO SRPSKOG NARODA opet ta ista sila gusi u pitanju Skadra."
Autor pominje ogromne zrtve Crnogoraca i Srbijanaca u borbi za Skadar, podsjecajuci da je taj grad "igrao
ozbiljnu ulogu u SRPSKOJ ISTORIJI, a osobito u istoriji Stare Zete, danasnje Crne Gore", prije nego su ga
Turci osvojili.

("Cetinjski vjesnik", 27. april 1913).

...............

"Cetinjski vjesnik", od 12.marta 1914, prenosi tekst iz grckih novina:

"...Kod svakog covjeka, cija je dusa plemenita, um nepomucen, srce osjetljivo, a osjecaji razvijeni za sve
sto je lijepo i uzviseno - vjekovna ocajnicka ali junacka borba :arrow: :arrow: DICNIH SRPSKIH VITEZOVA
CRNOGORACA, koji takoreci odvojeni od svijeta, u svojim surim, ozbiljnim, hladnim planinama, branjahu
svoju slobodu - izazivala je :arrow: divljenje i postovanje.

... Kada se pomisli na tezak ili bolje reci, mucenicki zivot TOG MALOG DIJELA SRPSKOG NARODA, i kad
covjek pomisli da ti neustrasivi vitezovi nikad ne klonuse duhom pred silnim i strasnim dusmaninom,
covjek mora ne samo da se divi tome narodu, no i da se zaplace nad teskom sudbinom njegovom..."

...............

Pomenuti Grk, A.SPILIOTOPULOS, pise, 1914, u grckom listu "Paneleion Kratos", da je narod Crne Gore,
"jos od istorijske bitke na Kosovu pa sve do danas, odrzavao nepokolebljivu mrznju protiv Turaka i visoki
osjecaj za svoju nezavisnost...

Zidanje grada Skadra, dalo je jednu od najdivnijih i najuzvisenijih pjesama NARODA SRPSKOG, pa prema
tome i CRNOGORACA, iz koje se razvija, sav neizmjerni i blagi miris narodne pjesnicke umotvorine".

...............
Njemac HUGO GROTE, u svojoj PUTOPISNOJ knjizi "Kroz Albaniju i Crnu Goru" (1913), kaze da su
Crnogorci jednodusni u zelji za stvaranjem "jednog SRPSKOG CARSTVA sa kraljem Nikolom na celu. To bi
mogla biti drzavna zajednica, prirodno, samo kad bi Crna Gora igrala istu ulogu koju ima Pruska u
Njemackoj drzavnoj zajednici."

...............

Francuz Z.NIOKS, u svojoj knjizi "Balkanske zemlje" (1915), uz ostalo, pise:

"...CRNOGORCI nijeSU nista drugo do JEDNA GRANA SRPSKE FAMILIJE, koja se sklonila u planine poslije
boja na Polju Kosovu (1389)...

SRBI su uvijek smatrali CRNU GORU... kao NEOSVOJIVU TVRDJAVU NJIHOVE RASE, gdje su se sacuvale
netaknute iskre njihove nacionalne obnove i uspomena na njihovu nezavisnost..."

...............

Francuz AUGUST GOVEN, pise, izmedju ostalog, u svojoj knjizi 'Jugoslovensko pitanje" (1918):

"...MONTENEGRO ili CRNA GORA, ZETA u Srednjem vijeku, izvjesno JE JEDNA SRPSKA ZEMLJA...

Od 1830 g. pa do svoje smrti, Petar II nije prestajao da se zaokuplja oslobodjenjem SRBA ispod Turske i
Austrije. U 1849, on je potpisao jedan tajni ugovor sa Aleksandrom Karadjordjevicem, u vezi sa
oslobodjenjem SRBA.

u 1854, 1857 i 1858, za vrijeme ustanka u Bosni, knjaz Danilo je kombinovao svoje napore sa onim knjaza
Aleksandra... Knjaz Nikola je potpisao, 1865, jedan ugovor, iz kojeg je proizilazilo da je pristao na
abdikaciju u korist knjaza Mihaila od Srbije, a koji se, sa svoje strane, obavezao da ga (knjaza Nikolau)
ucini nasljednikom u slucaju da nema (knjaz Mihailo), direktnog muskog potomka...

Danas, svi Crnogorci, oni u Crnoj Gori i oni koji su otisli da potraze zgradu u inostranstvu, apsolutno zele
da se ujedine sa Srbima Kraljevine (Srbije)..."

...............

Francuz A.SABOZU, pise uz ostalo, u svojoj knjizi "Srbi, Hrvati i Slovenci" (1919):

"...Srbija broji 4 miliona SRBA, CRNA GORA IH BROJI 450 HILJADA...

Zna se da CRNA GORA NIJE MANJE SRPSKA, u svakom pogledu, nego moravski bazen. Takodje, dizanje
ustanka ili objave rata su, vjekovima, slijedili ili malo prethodili onima Srbije..."

Autor kaze da "STANOVNICI CRNE GORE JESU SRBI - PO KRVI, PO PORIJEKLU, TRADICIJI, JEZIKU I
RELIGIOZNOM OBREDU..."

...............

Francuz EMIL OMAN, u svojoj knjizi "Jugoslavija" (1927), iznosi istorijat jugoslovenskih naroda. Govoreci
o Srbima kaze, uz ostalo:

"Nacionalna vjera Crnogoraca je 'vjera Obilica'; njihov najvisi intelektualni domet to su tradicije Kosova i
SRPSKOG CARSTVA, sto znaju zene isto toliko dobro kao i ljudi, a sto im namece SRPSKU DUZNOST:
osvetiti mrtve..."

...............
Njemacki SLAVISTA, GERHARD GEZEMAN, zapisao je u svoj dnevnika, pravljen pri odstupanju sa
srbijanskom vojskom, 1915. i 1916 (kojeg je objavio 1935, u Minhenu):

"... Crna Gora se po staroj tradiciji dijeli na plemena cak i danas jos, nakon sto su se centralisticka vlast i
dinastija Petrovica vec tokom nekoliko generacija trudile da narod odviknu od starih partikularistickih
cesto anarhistickih plemenskih osjecanja i nametnu mu crnogorsko drzavno osjecanje. JA, medjutim, U
RAZGOVORIMA S CRNOGORCIMA - I OBRAZOVANIM I NEUKIM, NAILAZIM ZACUDO MALO
"CRNOGORSKOG" DRZAVNOG OSJECANJA I DRZAVNE SVIJESTI. ONI SU IZVANREDNO DOBRI SRBI.
NJIHOVO SRPSKO NACIONALNO OSJECANJE I NACIONALNA SVIJEST nesumnjivi su kao kod Sumadinaca ili
bosanskih revolucionara. Kad hoce da povuku crtu PRI RAZLIKOVANJU izmedju sebe i drugih SRBA, to
sigurno NIJE POLITICKE PRIRODE, VEC CRTA KOJA ODVAJA PATRIJARHALNE STAROPLEMENSKE od
modernizovanih kolonista. Cijela Kraljevina Srbija u granicama do 1912, je zemlja naseljenika... JEDINA
RAZLIKA KOJU CRNOGORCI IZMEDJU SEBE I 'DRUGIH' ISTICU JESTE: DA SU ONI BOLJI SRBI, JOS BOLJI SRBI
NEGO DRUGI..."

O "Gorskom vijencu" Gezeman pise:

"U stihu i stilu narodne epske pjesme - ali nije ep, razgovori i dijalozi junaka, turobna kola naroda kao
tragicni horovi, ali nije drama. Jednostavno receno: KLASICNI I NACIONALNI SPJEV SRBA..."

Gerhard Gezman u svome djelu "Cojstvo i junastvo starih Crnogoraca" (1943), uz ostalo, pise:

"... Zato bih ja htio da CRNOGORCIMA, I SRBIMA UOPSTE... napomenem, da se sa zivotnim idealima
svojih predaka nalaze u najboljem evropskom drustvu."

Gezman govori o nastojanjima Marka Miljanova da "kod svojih zemljaka, CRNOGORACA, i kod SRBA
UOPSTE", suzbije "predubjedjenje da su Arbanasi pravi varvari".

Gezman pise:

"CRNOGORAC je po svome legendarnom vjerovanju ne samo najbolji ratnik na svijetu, VEC I NAJBOLJI
SRBIN, SRPSKIJI OD SVIH SRBA. U tome ima donekle pravo. On je, u najmanju ruku, heroicka
kvintesencija SRPSKE DINARSKE DUSE. Uz to, i legenda ima svoju biolosku vrednost. Ova ovdje ulivala je
Crnogorcu samopouzdanje, i gotovost da sebe prinosi na zrtvu..."

Gezman kaze da "od svih junaka proslosti, koji su u Crnoj Gori bili na velikoj cijeni, MILOS OBILIC uziva
najvece postovanje koje je kult postalo. I to je vec odavno poznato..."

...............

Rus S.BOGOJAVLJENSKIJ, PROFESOR ISTORIJE, pise, pored ostalog, u clanku, "Iz rusko-SRPSKIH odnosa u
vrijeme PETRA I" ("Pitanja istorije", 1946, Moskva):

"...Na kraju XVII i pocetkom XVIII vijeka, SRBI su bili razdijeljeni u tri grupe:

1. Srbija, Bosna i Hercegovina - nalazile su se pod turskom vlascu

2. SRBI - koji su zivjeli u tesko dostupnim planinama CRNE GORE, s mukom su branili svoju nezavisnost od
sa tri strane opkoljavajucih Turaka, a na zapadu od Venecijanaca koji su uspijeli osvojiti znacajan dio
Balkanskog poluostrva na pobrezju Jadranskog mora

3. Srbi, koji su zivjeli u Madjarskoj.

Te tri grupe su zivjele posebnim zivotom, no cuvali su svoju JEDINSTVENOST U JEZIKU, KULTURI I
RELIGIJI..."

Autor kaze da se putovanjem mitropolita Danila Petrovica Njegosa u Rusiju, "zasnovalo saveznistvo Rusa i
SRBA u ratu protiv Turaka."

...............

U Istoriji Jugoslavije, koju je izdala Akademija nauka SSSR u Moskvi 1963, uz ostalo, kaze se:
"U XI v. centar brobe za politcku nezavisnost SRPSKIH ZEMALJA i njihovo drzavno objedinjavanje
premjestilo se iz unutrasnjih rejona Srbije na jugozapad, u SRBIMA NASELJENIM PRIMORSKE OBLASTI -
DUKLJU (Zeta,Crna Gora), TRAVUNIJU I ZAHUMLJE (sada Hercegovina i dio Crne Gore)...

DUKLJA (koja se u XI-XII v. stala nazivati Zetom), i prikljucena njoj sa sjeverozapada TRAVUNIJA I
ZAHUMLJE u IX i X v., jedno vrijeme nalazila se pod vlascu zupana Raske..."

Govori se i o SRPSKOM KRALJU MIHAILU VOJISAVLJEVICU, koji je dobio kraljevsku titulu od rimskog pape.

Kaze se da je u XI vijeku "u SRPSKIM ZEMLJAMA bila oformljena, u znacajnoj mjeri, feudalna klasa".

Za vrijeme Bodina, DUKLJANSKA DRZAVA je ukljucivala u svoj sastav SVE SRPSKE ZEMLJE: ZETU, RASKU,
TRAVUNIJU, ZAHUMLJE I BOSNU."

"Koncem XI v., kada je Dukljanska drzava stala slabiti, centrom borbe SRBA zadrzavnu nezavisnost ponovo
je postala Raska... Raski veliki zupan je rasirio svoju vlast na Zetu i druge SRPSKE ZEMLJE..."

O periodu poslije Kosovskog boja, u knjizi su, uz ostalo, kaze:

"...U juznom dijelu SRPSKIH ZEMALJA, posebno u ZETSKOM PRIMORJU, vecina feudalaca orijentisala se
na Veneciju u borbi s Turcima."

Njegos i njegov "Gorski vijenac", predstavljaju, po autorima knjige, vrhunac epohe romantizma u
"tadasnjoj SRPSKOJ LITERATURI".

Za knjaza Nikolu se kaze, da je "stupivsi na prijesto poslije ubistva Danila smatrao... da je crnogorska
dinastija Petrovic Njegos duzna da izvrsi istorijsku misiju OSLOBODJENJA I UJEDINJENJA SRPSKIH
ZEMALJA".
U knjizi se govori o aktivnostima Crne Gore, tj. knjaza Nikole, u radu UJEDINJENE OMLADINE SRPSKE.
Tako je, 1869, NA CETINJU FORMIRAN KOMITET UJEDINJENE OMLADINE SRPSKE, a "1871, na Cetinju je
osnovana 'Druzina za ujedinjenje i oslobodjenje SRPSKOG NARODA'".

U SSSR-u je, dakle, i poslije Drugog svjetskog rata - postovana istorijska istina o Crnoj Gori, kao SRPSKOJ
ZEMLJI, i o CRNOGORCIMA, KAO SRBIMA, dok je u FNRJ - SFRJ, od 1946, Titovom odlukom falsifikovana
istorija Crne Gore i Crnogoraca - sto je bilo u sluzbi velikohrvatskog programa smanjenja broja Srba, po
svaku cijenu.