Godina XV. Svezak 3 (59) Buenos Aires, rujan 1965.

HRVATSKA REVIJA

P
% * ** ?', & -ai* jroöS,
HS<â& *>&#?«B o^' •-» C rf» S.
A )Pô íj V 3 ^«LJcHî'S ‘LP 3 ^ !
rPtrÖ í b 3 g S « *-■ « T W
«¿o* cf 3^ ' RS&P . ■
DO^AeTi‘*rBdfc‘Jo«oaB8BV^ StT *3#îf3 •
>
Wrfiafc e ’S o ^ s ^ Vfc¡eairç
crD«^Môtf)î©&owP3t?,a ^0Oo©£>g
â2Ê— t£oçJ:?Soo esq-^,0*3 r^4.G ¿ç/r*r “ ISc^îTb-3„
Sp»B pro a ? tr$ <P «b ^ =#f 3
f
l V* Sa# ^ j p iio^ÆrHcÇfe,
c r ^ iw b L
w Tÿ£tfb£>i g hao ^noyi^ç- 5T ^ <& ¿N»d 1
ATSKA REVIJA k u l t u r n o - k tr o m j e s e č n i k

UREDNIK: V I N K O N I K O L I Ć
A d r e s a : LA REVISTA CROATA, Casilla de Correo 4723, Buenos Aires

K A Z A L O - I N D I C E

DANTE (169) — Bogdan Radića: DANTE (170) — Dante Alighieri:

DVIJE PJESME (prijevod A. Nizeteo) (186) — Antun Nizeteo: DANTE
I HRVATI (189) — Suradnik iz Domovine: PSIHOLOŠKA POZADINA
HRVATSKOG PITANJA (208) — Lucijan Kordić: KRAJOLICI I OSVET­
NICI (219) — Krunoslav Stj. Draganović: BOSNA U PRIČI, ŠALI I
ANEGDOTI (224) — Borislav Maruna: RUKOVET PJESAMA (237).

KULTURNI PREGLED (240) — KNJIGE I ČASOPISI (248)

KNJIŽNICA II. R. (255) — NEKROLOZI (256) — POLITIČKI VIDICI
(264) — ODJECI (284) — PISMA UREDNIŠTVU (289) — PISMA IZ
DOMOVINE (292) — HRVATSKA REVIJA (294).

Za potpisane članke odgovara pisac. Mišljenje pisca ne mora še slagati

s mišljenjem urednika. — Rukopisi se ne vraćaju.

PR ETPLATA: ZA Argentinu: god. 2.000.— pesosa, pojedini sv. 500— .

Novac se može slati sa svake pošte kao giro ili bono postal te bankovni ček.
-i
Izvan Argentine godišnje 20 dolara, pojedinačno 5. Zračnom poštom
za obje Amerike 30 dolara, a za sve druge kontinente 40. Novac se šalje u
gotovu ili dolarskim čekom, naplativim u USA bankama. U zemljama, gdje
imade povjerenik, njemu se može uplatiti, odnosno poslati za HR. Sve novčane
pošiljke, iz Argentine i inozemstva, treba slati na im e urednika.
 BOSNA U PRIČI, ŠALI I ANEGDOTI
KRUNOSLAV STJ. DRAGANOVIĆ, Rim, Italija.

D —AJUĆI tisak ovu skromnu zbirku priča, šala i anegdota iz Bosne

u

zapravo tek njezine prve stranice — vjerujem, da ću pokojem

znanom i neznanom prijatelju učiniti veselje. Ti proizvodi čistog narod­
nog duha kriju u sebi obilje svježine, originalnosti, zdravog humora,
topline i mudrosti, da i u današnja nervozna i napeta vremena mogu
pružiti časak vedre razonode i tihe radosti. Oni su na mahove i vjeran
odraz one stare, iskonske Bosne, toliko raznolike svojim krajolikom i
ljudima, toliko složene kulturom i vjerom, toliko pune neizmirenih su­
protnosti čovještva i okrutnosti, herojstva i izdaje, toliko nepoznate —
manje! u vanjskim nego u nutarnjim, intimnim doživljajima — pa i u
onim najkrupnijim, kao što je pojava pravoslavlja i islamizacija sta­
novništva, a do nedavna i sama činjenica bogumilstva u Bosni; one
Bosne, toliko bogate zemlje ili, točnije, podzemlja, i toliko siromašnog
pučanstva; krajine, u kojoj se vjekovima Istok i Zapad sudara i ispre-
pliće, odbija i stapa, sve do dana današnjega. A ova sitna zbirčica samo
želi obnoviti uspomenu na nju, na onu daleku i dragu Bosnu.
Prva misao o ovoj zbirčici nikla je, dok sam još živio u domovini.
Imao sam na umu sakupljati narodnu predaju o prošlosti Bosne —
podrazumijeva se Herceg-Bosne i svih njezinih dijelova — njezinih
krajeva i mjesta, ustanova, obitelji i značajnih pojedinaca; isto tako
i narodno blago u obliku legendi i priča, dosjetaka i poslovica, uzrečica
i karakterističnih običaja. Htio sam u tom raznolikom i obilnom gradivu
— kao u pješčanom prudu kraj bistre, gorske rijeke — tražiti zrnca
povijesne istine, njihovu povijesnu podlogu. Upravo iznenadjuje, u
kolikoj mjeri/ živi i održava se povijest i dalje, posebno u tako svježoj
i sačuvanoj zemlji kao štol je Bosna, ne samo u nazivima rijeka, gora
i mjesta, ne samo u imenima obitelji i ljudi, ne samo u starim gradi­
nama, crkvištima i stećcima, nego i u pričama i šalama, u anegdotama
i običajima. Samo je valja osjetiti toplim srcem i razlučiti oštrim okom,
kao zrnje pšenice u gomili pljeve, doduše simpatične i pjesničke, ali
još uvijek poezije, a ne povijesti.
Da sam ostao u domovini i da su se njezine prilike drukčije razvile,
vjerujem, umjesto ovog skromnog rukoveta, bilo bi danas na stolu
omašno djelo. Ali sudbina je htjela drukčije. Valjda nigdje drugdje
nisu hrvatski/ narod i hrvatsko ime u tolikoj mjeri zapostavljeni i pri­
gnječeni, kao upravo u Herceg-Bosni, posebno med ju hrvatskim musli­
manima. I tako od namjeravane debele knjige* nastade tek knjižica, koju

— 225
spremam za tisak, a i to ne bez', većih poteškoća, med ju kojima ni one
materijalne nisu na zadnjem mjestu. I zato, da predugo ne čeka, tiskam
odmah izvadak iz nje, točnije : njezini početak.
Tim bih dao svoj prvi, sitni doprinos jednom vrijednom, vrlo po­
trebnom djelu: sačuvan ju od propasti biser narodnog blaga. Sa žalošću
godinama konstatiram, kako padaju u zaborav i iščezavaju tolike krasne
stvari, dostojne da nas predstavljaju pred drugim, stranim narodima.
Primjer naše najljepše i u svijetu najpoznatije pjesme, divne Hasan-
aginice, nastale u hrvatskom Imotskom i spjevane hrvatskom ikavicom,
i odviše je rječit. Ima li još mjesta, gdje se ona pjeva u narodu? Koliko
bismo bili danas siromašniji pred sobom i pred svijetom, da se nije
našao jedan stranac, opat Fortis, da je zapiše, makar i ne bez sitnijih
omašaka. A da su od starine zapisivane predaje i priče s povijesnom
pozadinom, koliko bismo danas dublje i intimnije poznavali svoju po­
vijest, tamo od vremena Krešimira i Borića, Kulina bana i “ dobrijeh
dana” , Tvrtka, Husrevbega i Sokolović-paše!
Najveća vrijednost ovih u narodu pobilježenih priča leži, mislim,
trtome, što nam one produbljuju poznavanje nepoznate Bosne. Ne nje­
zina zemljopisa ili gospodarstva, njezinog šumskog i rudnog blaga;
niti onoga, što! se može aršinom izmjeriti i izraziti u “ zdravoj valuti” .
Nego onoga, što je u njoj najvrednije i najmanje poznato : njezine psi­
hologije i njezina nutarnjeg, intimnog života. To ne treba tumačiti ni
dokazivati. Dosta je samo! čitati jednu zgodicu za drugom.
Moram upozoriti još na jednu posebnu okolnost. U raskošnom mo­
zaiku Bosne hotimice sam naglašivao njezin orientalni momenat. Činio
sam to ne samo zato, jer je1on manje poznat i više privlačiv; ne samo
zato, jer je on u dugim periodama, bogumilskoj i tursko-islamskoj,
prevladjivao u zemlji; nego i zato, što je danas, u vrijeme Vatikanskog
koncila, općeg sabora oproštemja i izmirenja, potrebno posebno nagla­
siti, kako je zajedničko i >u biti jednako vjerovanje svih ljudi, koji vje­
ruju u jednog Boga i slave Ga svaki na svoj način; napose, vjerovanje
Islama i Kršćanstva.
Na prigovor, da izvjesne legende i priče možda nisu nikle u Bosni,
već na Zlatnom Rogu ili uopće na Istoku, odgovaram, 'da su one ipak
“ bosanske” , jer se na njima vjekovima formirao mentalitet i oblikovala
duša najizrazitijeg dijela Bosne, njezina muslimanskog stanovništva.
Uostalom, ni mnoge druge priče, za koje bismo dali ruku u vatru, da
su bosanske, nisu to, već su donesene s Istoka ili Zapada, nalik* na onu
o Baščeliku ili o “ deranju mačke” , a da i ne govorimo o satiri o( pomo-
krenim ašlamama izmedju Fojnice i Kreševa, priči koja je nastala u
Indiji i “ emigrirala” na Zapad u razne zemlje, pa i u Ukrajinu i P olj­
sku, gdje sel javlja u obliku “ slivki” izmedju Mazura i Rusina.
Nastojao sam sačuvati jezik i izraz pripovijedanja, kako sam ga
čuo i zabilježio. Pribilježio sam često i ime čovjeka, koji' mi je dotičnu
zgodu kazivao. Činim to barem početnim slovima imena i prezimena,
radi prilika i neprilika, koje bi on ili njegovi u zemlji mogli imati.
Po svršenom poslu, pročitaoi sam stvar i posavjetovao se s dobrim
poznavačima bosanskih, i napose muslimanskih prilika. Na taj način,
ne samo po pripovjedaču, nastojao sam da budem što vjerniji svom
izvoru i izbjegnem prigovoru pristranosti ili omalovažavanju bilo koje
narodne skupine i bilo kojeg kraja.

226 —
 Na kraju iskreno zahvaljujem svima, koji su me bilo na koji način
pomogli pri sastavljanju i dotjerivanju ove zbirčice.
R i m, 25. ožujka 1965.

1. OJ BOSANCE, TVRDA GLAVO!

Priča nei veli, za kojeg je to sultana i paše bilo, ali to ne bi bilo teško
ustanoviti. Medjutim, kako mu drago, car naumio provesti reforme u cijeloj
carevini pa i u tvrdoglavoj Bosni. Valjalo je započeti od fesa, vanjskog znaka
novog, naprednog vremena. Milom ili silom, vailjalo je s glava zbaciti sta­
rinske turbane i drugu tpokrivku, koja se u Bosni zvala “kavk” ili “kauk”
(odatle prezime Kaukčija, kako se zvao jedan od vod ja bosanskog otpora
protiv Okupacije 1878.), i zamijeniti ih modernom “bez strehe” (1 ), fesom.
Sve je to točno po Šerijatu,(2) jer se kod klanjanja može zemlja čelom dotaći,
a opet moderno i napredno. Nego, Bosna ne će za reforme ni da čuje. Sve
reži na “djaur-sultana”. (3)
Sultanu ne* preosta drugo, nego da izabere najljućeg pašu — da li Dže-
laludin- ili Abdurahman-paišu, priča ne spominje — da pokori Bosnu. S pašom
šale nema. Ime mu se u Carevini samo sa strahom izgovara.
Došavši u vezirski Travnik, sazva paša bosanske ajane. (4) Izvadi carski
ferman, poljubi ga, razmota i pročita: kavkovi dole, a fesovi, gore! Onda
bijesnim pogledom, kao ris, promjeri prostranu odaju, u kojoj se skupio cvijet
Bosne ponosne, pa upita:
— Ljudi* što vi velite: može li se i u Bosni provesti carski ferman?
Svi šute, mrko gledaju preda se. I šutnja je bila već; odgovor]
Paši to dodija, vatra mu sijeva u očima. Okrenu se iprvom, koji je sjedio
do njega, starcu časne, bijele brade.
— Ihtijaru,(5) što Ti misliš? Mogu li se u Bosni skinuti kavkovi?
— Čestiti pašo, ja mislim, da mogu. Car je ja č i ... Mogu skinuti, ali
samo zajedno s glavom ...

Drugačije je ispao povijesno zajamčeni saziv sarajevskih prvaka po

Serasker Omer-paši i njegov razgovor s njima u veljači 1851., kada je on
polazio na pobunjenu Hercegovinu. On, poturčeni austrijski “feljbaba-kadet”
— iz Janja Gore kraj Ogulina, Mihajlo Latas, konačno je skršio Bosnu,
mučke smaknuo hercegovačkog vezira Ali-pašu Stočevića, ubio mnoge na­
rodne prvake i druge poslao u surgun(6) u Malu Aziju te u zemlji proveo
sultanove reforme, barem za jedan čas. Ali prije svega toga, prošli su kroz
Sarajevo oštri i okrutni carski namjesnici, i Ali Dželaludin-paša, i Abdurah-
man-paša, koji je pogubio mnoge sarajevske jenjičarske age i vod ju im Kara
Ali-agu Ruščukliju, i Mahmut-pašu, koji je kraj Sarajeva razbio i samog
Husein-kapetana, Zmaja od Bosne. I konačno sam omraženi Omer-paša, koji
je nešto' ranije potukao buntovne Posavljake kod Kotorskog i prekrio bojište
s 2000 lješeva.
— Po sultanovoj zapovijedi ja sadai odlazim na Hercegovinu. Povlačim
sobom vojsku, drugu šaljem u Travnik i na Krajinu. I ne će više biti topova1

(1) “ streha” , štit na kapi protiv sunca i nevremena; (2) islamski vjerski
zakon; (3) “ sultan nevjernik” ; (4) prvaci; (5) ihtijar, starac; (6) surgun:
prognanstvo, konfinacija.

— 227
na Gorici, da vas straše. Znam ja, medju vama ima dosta zlonamjernih ljudi,
koji jedva čekaju, da se pobune. Peke, u redu, mogu oni, sad im je za to
prilika. Ali, vi mene još ne poznate. Ja vam se kunem, ako se to tko usudi
učiniti, eto mene opet u Sarajevu. Bundžije ću oštro kazniti, a vaš grad satrti
u prah i pepeo. A sada činite, kako vam se čini najzgodnije!
Razidjoše se. Nitko ne prozbori ni riječi. I Sarajevo ostade u miru, dok
je Hercegovina, i još višd Krajina, krvarila.

2. KAO U HASAN-PAŠINA VREMENA

U doba Pere Živkovića i drugih loših vlada znalo se čuti u Bosni: ovo
ti je opet vakat(7) Hasan^pašte! Bila je to aluzija na teška vremena, ipuna
petljanija i podvala, kada se je sva gradjanska i vojnička vlast nalazila u
jednoj ruci. Veliki vezir u Stambolu bio je tada i ministar predsjednik i
vrhovni vojskovodja, a kada bi za vrijeme rata ostavljao Carigrad i polazio
na vojsku, ostavljao1je mjesto sebe zamjenika za civilnu upravu države. Taj
nije morao biti ni pošten ni pametan. Jedina stvar, koju je veliki vezir od
njega tražio, bila je ta, da mu kod sultana ne potkopava mjesto, nego ga čuva,
dok se vezir iz rata ne vrati.
Priču o Hasan-paši čuo sam od zemljaka A. M., komu je opet to ispričao
rahmetli Mehaga Bičakčić, ravnatelj Privredno-zanatske štedionice u Sara­
jevu. Evo te (priče:
Veliki vezir Hasan-paša bio je neobično uman i čestit čovjek, koga je uz
to još resila velika skromnost i blagost. Na visoke položaje dolazili su tada
samo sposobni i pošteni ljudi. Prestalo se krasti iz carske hazne. (8) Carstvo
je opet počelo cvjetati i sve stvari napredovati.
Dakako, našlo se odmah zavidnika, koji su o Hasan-paši zlo govorili,
rušili ga, i gledali, kako bi oni sami zauzeli njegovo mjesto. Takvo jedno
fitne(9) sjedilo je uz koljeno samom padišahu(lO) i iz dana u dan, klevetalo
Hasan-pašu sve dotle, dok sultan nije odlučio skinuti čestitog velikog vezira
i tu fitniju postaviti na njegovo mjesto.
Kad je car odstranio Hasan-pašu, povuče se taj u svoju skromnu kućicu.
Penzije tada nije bilo. Kako čestiti veliki vezir nije krao i kako je obilno
davao sadaku,(11)' ostao je posve bez para. čim je pao sa svog mjesta, raz-
bjegoše se njegovi prijatelji od istraha. čak ga ostavi i sama žena. “ Šta ćeš
ti meni” , veli mu ona, “kad nemaš para! Van iz moje kuće!” 1' izbaci ga na­
polje.
Luta Hasan-paša Carigradom, gladan i u pohabanom odijelu. Jednoga
dana susretnu ga njegov bivši ka>pidžija(12). i seiz,(13) mali ljudi i uz to
siromasi. Pitaju ga, što se to s njim dogodilo. On im ispriča, kako su ga pri­
jatelji ostavili i žena izbacila iz kuće. Ali njih dvojica bili su dobri ljudi i
sažale se nad njim. I seiz mu kaže:
— Znaš šta, paša? Bio si nam dobar i nije pravo, što si doživio. Nego,
slučajno je kod mene ostao onaj fijaker, u kojem sam te kao velikog vezira
vozio. Ja bih kupio još par konja i vozio svijet po Stambolu pa ću te hraniti.
Nemam nikoga i nisam oženjen pa ti lijepo predji u moju kuću, da nisi na
cesti.
Hasan-paša prihvati i preseli svom starom seizu. Ovaj ga je hranio i
dobro pazio. I bilo bi sve lijepo, da je bilo više posla za fijaker i konje. Za-
služba je bila malena i život im je obojici postajao svakim danom sve težim.

228 —
 Ali i u carevini nastale su teške prilike. Nesposobni i podmitljivi ljudi
dodjoše na velike položaje. Počelo se opet krasti na sve strane. I povrh svega
toga dodje i rat. Velika skupoća zavlada. Carevina zaipade u krizu.
Veliki vezir, prije nego što će poći u rat, zabrinut koga bi mjesto sebe
ostavio da upravlja državom, sazva neke uglednike, da se s njima o tom po­
savjetuje. Ne mori njega toliko briga za carstvom, koliko za tim, da slučajno
ne postavi na to mjesto kakvo» fitne, koje bi njega tako kod cara potkopalo,
kao što je on nekad Hasan-pašu.
Bude pozvan i Hasan-paša. Kad carski tatar (14) pred seizovu sirotinjsku
kuću stiže, probudiše se velike nade u seizu, da bi njegov gospodar, koga s
toliko muke hrani, opet mogao doći na čelo carstva. On lijepo izvuče vezirsko
odijelo, očisti ga i preda Hasan-paši te mu ozbiljno kaže:
— Hajde i ti i kažj u vijeću nešto krupna i (pametna! Dina mi i ime­
na, (15) ja dalje ne mogu, zarada je nikakva!
Kad je Hasan-pašu fijakerom dovezao u dvor, isprati ga seiz unutra i
sakri se, da sluša, što će se na vijeću govoriti.
Najprije je govorio novi veliki vezir. Eto, on polazi u rat i teška mu je
briga, kakve korake treba da poduzme, da se carevina učvrsti u ova teška
vremena i koga namjesto sebe da ostavi.» G svojim pravim brigama, dakako,
ne reče ni riječi.
Prvi se javi muftija. (16) Govori pametno, sipa izreke iz svetih knjiga,
spominje, kako ovo i ono nije u državi u redu i kako to treba ¡promijeniti. Iza
njega uze riječ carski kajmekam. (17) I on je učen i pametan, izgori od brige
za državu. Govore i drugi odličnici, ne zna se, tko bolje i ljepše. Samo Hasan-
paša »šuti. Seiz se pred vratima zabrinuo i uzvrtio. što sada može reći njegov
gospodar? Medju tolikim pametnim i učenim ljudima teško je biti, pametan!
Na kraju veli veliki vezir:
— Čuo sam toliko lijepih i mudrih riječi, samo ništa ne čuh od svog
uglednog predšasnlka Hasan-paše. O što ti sada kažeš?
— A što ću ti ja kazati, koji sam se svojom brigom zabavio i iz svih
državnih ¡poslova izašao! Ja samo znam, da je zelje bilo pola groša oka, a
sada je dva groša.
Kad je seiz te riječi čuo, smrče mu se pred očima. Vala, veli on, ja ću
Bogu za to odgovarati, ali zbilja ne ću i ne mogu dalje! Državna konferencija,
a moj Hasan-paša priča o zelju! Kakvu ja budalu hranim! Nisu ga džaba(18)
ostavili i prijatelji i žena! A Hasan-pašia mu mirno odgovara:
— Pusti ti to, vidjet ćeš kasnije! Nisam ja to govorio radi sebe nego radi
tebe!
Zamislio se veliki vezir nakon sjednice i čita njezin zapisnik. Sve je lijepo
i pametno, samo Hasan-paša o< zelju. Sigurno je pomatufio.(19) Nije opasan
i ne će pod njim kopati kod cara. Ali se valja čuvati onih pametnih! A ovaj
stari Hasan-paša samo će mu lijepo pričuvati mjesto, dok on natrag u Stam-
bul ne stigne, svejedno, da li kao pobjednik ili kao pobijedjeni. I tako on pred­
loži sultanu Hasan-pašu za svog zamjenika i car ga onda takvim imenuje.
Kad je opet carski tatar stao pred seizovu kuću, izvuče ferman o ime­
novanju Hasan-paše velikim vezirom. Seiz zinuo od čuda, ništa višei ne razu­
mije. A Hasan-paša mu kaže:
— Ha, šta sad veliš?
— Šta velim? Vidio sam s v e ... Na svijetu ima dvije vrste ljudi: veliki
i mali. Velik čovjek, i kada kaže nešto malena, veliko je. A mali, kad kaže

— 229
nešto velika, maleno je. Ti, i kad bi bio mali, bio si velik, a onaj veliki zaista
je bio mali!

(7) vrijeme; (8) blagajna; (9). podlac, spletkar; (10) sultan; (11)mi­
lostinja; (12) vrata, od riječi kapija — vrata; (13) seiz, čovjek uz konje,
takodjer i kočijaš; (14) glasnik, brzoteča; (15) zakletva: vjere m i!; (16)
muftija, vjerski poglavar, koji daje “fetve”, vjerske odluke, čast koja bi otpri­
like odgovarala časti biskupa kod kršćana; (17) predstojnik, viši činovnik;
18). besplatno, bez razloga; (19) podjetinjavio.

3. BAŠ JE ČOVJEK FUKARA, DOK SE BAVI POLITIKOM

God. 1934. proveo sam tri mjeseca u Carigradu. Upoznao sam se s raznim
našim ljudima, bosanskim “muhadžirima”.(21) Pričalo se, da ih ima 10.000,
a ja vjerujem i više. Bio sam se posebno sprijateljio s časnim i umnim star­
cem Mehmed-efendijom Fortom, rodom Nevesinjcem. Bio je već 54 godine u
Carigradu, a govorio je tako, kao da je jučer izašao iz Hercegovine. Savršeno
je vladao turskim, ali opet, kako je sam rekao, (poznavalo se, da je edžnebija,
stranac. A kod njegove djece, koja su takodjer hrvatski govorila, već se to
nije osjećalo. Mehmed-efendija upoznavao me je s važnijim našim ljudima,
vodio me Carigradom, sve mi je lijepo pokazivao i tumačio. Odveo me i na
grob Zmaja od Bosne, Husein-kapetana Gradaščevića, negdje daleko na Zlat­
nom Rogu, na Ejubu.
Mehmed-efendija otac, rahmetli(22) Salko Forta, dva put je "od Švabe”
bio sudjen na smrt: prvi put uz Okupaciju Bosne 1878. i zatim, tri godine
kasnije, u ustanku oko Foče i Nevesinja, kada je Austrija dizala “prvi
asker” (23) u Bosni, uzimala prve bosanske novake u svoju/ vojsku. Oba puta
bio je Salih-aga jedan od vođja bosanskih ustaša, oba puta osudjen na smrt
in contumaciam. Nakon slomljenog ustanka 1881.-82., bježi Salih-aga s obi­
telji najprije u Crnu Goru, a onda odlazi dalje u Sandžak i u Carigrad. Bio
je, doduše, dočekan od knjaza na Cetinju kao junak i prijatelj, ali je doskora
vidio, da je za Crnogorce samo “Turčin” i neprijatelj. Dublje je bilo ono, što
ih je rastavljalo, od onoga, što ih jd vezalo.

Mladi Mehmed gorio je od mržnje na Austriju. Sanjao je o tome, kalko

da joj naudi, kako da joj ise osveti. Brzo mu se i za to pruži prilika. U to
vrijeme Mehmed uči na medresi, (24) pripravlja se, da postane hodžom.
Jednog dana stiže mu pismo nekih srpskih prvaka iz Mostara, koji su
dobro poznavali Mehmedovo raspoloženje. Mi ovdje spremamo — pišu mu —
veliku demonstraciju protiv Švabe, da pokažemo, da Bosna nije bečkog ćesara
već svijetlog padišaha. I zato bi trebalo da nam pomognu i braća muslimani.
Oni to ne će, znamo mi, osim ako im stigne poruka izl Stambula, da dodju na
tu priredbu. Mehmede, piši!
Jasnoi je, zašto muslimani nisu htjeli zajedno sa Srbima, ma koliko ovi
pričali o vjernosti sultanu. Sva je “vjernost” bila u tomu, da se Švabo izgura
iz Bosne, a onda ona osta ne sultanova već srpska. Tako osjeća cijela Bosna
i tako se vlada. Ali mladi i žegami softa Mehmed ne misli tako daleko. Nje­
mu je dosta, da Austriji učini neko zlo.
— Sjednem ja — priča Mehmed-efendija — i napišem deset, petnaest
knjiga (25) u Mostar, prvo begu Lakišiću, pa Hamziću, pa Komadini, pa
Kalajdjiću, pa Efici i ne znam sve kome. “Selam ti je, šaćirbeže, od mene

230 —
Hadži Selimbega šahinpašića! čujemo, da naša braća, pravoslavni rišćani,
spremaju plahu “zabavu” protiv Švabe u Mostaru. Svi, koji ste pravi musli­
mani, na.vrvite na ovu skupštinu. Neka Švabo vidi, da zemlja nije njegova
već sultanova”. I na kraju potpis: Hadži Selimbeg šahinpašić. U drugoj knji­
zi drugi potpis: Ahmedbeg Firdus, u trećoj treći i tako redom. Uvijek, ko
boj agi, drugi čovjek, a ista jazija.(26)
I dogodi se nešto nezapamćtena: muslimani u velikom broju dodjoše na
srpsku demonstraciju. Jasno, austrijske vlasti se zabrinuše. Poslaše svoje
“ šjpiclove” , turski se veli hafije, da pronjuškaju po čaršiji i pronadju, kako
se to moglo dogoditi.
Nije trebalo dugo tražiti. Neko se izlanu: knjiga iz Stambula! Daj amo,
veli policija. A onda ide drugome: daj onu knjigu iz Stambula! Čovjek misli,
da policija sve zna i vadi pismo. Za kratak* čas skupiše svih onih 10, 15 knjiga.
Poslaše ih austrijskom konzulu u Carigrad, da im pronadje pisca. I što ću ti
puno govoriti: mene zbajbučiše. (27)
Sjedim ja, tako u bajbuku i sve nešto mislim: jesam li dobro učinio ili
nisam. Znaš, čovjek ti u bajbuku ima puno vremena.
Nego, malo dana kasnije, otvori se kapija na zindanu. (28). Upade unutra
carski čovjek, sav u zlatu. Bio je to bimbaša,(29) sultanov adjutant. Tako
mi je kasnije rekao.
Kako udje, pljesnu rukama i povika:
— Ko je ovdje softa Mehmed?
Ja ustanem, odvalim patu,(30) i kažem:.
— Ja sam, gospodine.
— Slušaj, Mehmede, — veli mi on — bi li ti htio da budeš k'o jedan
mubašir od mejtefa?(31)
Ja zinem od čuda. Sigurno se čovjek sa mnom sprda. Ili je možda po-
benavio?
— Ja još učim medresu,^ nisam ništa svršio. Sirotinja) sam, em i sjedim
u hapsu. A opet, ne bi trebalo od mene praviti takve lakrdije! (32)
— Nikakva lakrdija, Mehmede! Evo čuj! Sjedi čestiti padišah iza
iftara(33) i čita djeride.(34) I načita: zbajbučilo softu Mehmeda, jer se je
bavio politikom. Car se onda nasmija i reče: baš jq| čovjek fukara,(35) dok
se bavi politikom! Nego, bimbaša, skoči der ti dole u hapsanu i daj čovjeku
komad hljeba u šake. I ne će se on više baviti politikom! Eto, zato sam ti ja
amo i došao!
— Ha, onda je to tako? E dobro, onda prihvaćam.
Odmah me pustiše iz bajbuka. Postadoh nazirom(36) od mejtefa.
A onda nastavi najprirodnijim glasom kao da se stvar sama od sebe
razumije:
— I, doga mi, nisam s6 vise bavio politikom.
Skinuvši s anegdote njezin orijentalni kolorit, vrijedi ona i za po koju
drugu prijestolnicu. I za po kojeg političara.

(21), izbjeglica, iseljenik; (22) umrli, pokojni; (23) vojska; (24) srednja
vjerska škola; (25) pismo; (26) rukopis; (27) uhapsiti; (28) tamnica; (29)
“glavar od tisuće”, bojnik, major; (30) pozdrav, duboki poklon; (31) nad­
zornik niskih vjerskih školaj (32) šala, komedija; (33), objed; (34) novine;
(35) siromah; (36) nadzornik.

— 231
 4. ZAŠTO JE SV IJE T SELIO U T U R SK U ?

Bilo je negdje 1905. ili 1906. U Turskoj je djelovalo više žandarmerijskih

časnika raznih evropskih velesila. Zadaća im je bila, da reformiraju turske
žandarske odrede i podignu ih na evropsku razinu. Krvavi dogadjaji nakon
Uindenskog ustanka u Macedoniji bili su još svježi. Evropska je javnost
tražila bezodvlačne reforme, posebno u upravnoj i sigurnosnoj službi Turske.
Med ju austrijskim časnicima žandar ske struke bilo je i nekoliko Hrvata. Na
čelu im je bio (pukovnik Salis sa sjedištem u Solunu. Medju ostalim bio je
tu i bosanski Hrvat čedomir U., kojemu i zahvaljujemo ovu crticu.

Putovao je česte po službenom poslu okolicom Skoplja, gdje je i sam

služio. U Berovu, najvećem selu kaže (kotara) Pehčevo, bili su sami Bugari,
osim tri-četiri muslimanske kuće. č. je uvijek odsijedao kod Salih-efendije,
mjesnog hodže, rodom Bošnjaka. Zapravo, nije on ni bio pravi hodža, nego
je samo za nevolju vršio hodžaluk,(37) jer tih nekoliko kuća nije moglo hodže
izdržavati. Jednog dana reče mu Salih-efendija:
— Hoćeš li vidjeti jedno bosansko selo? Ono je blizu Strume i ima 60
kuća, sve samih naših ljudi.
Naš časnik pristane. Najave svoj dolazak u selo neko'iko dana ranije.
Selo se zove — ili se onda tako zvalo — B e z g a ć , valjda uspomena, u ka­
kvom su stanju pobjegli iz Hercegovine nakon ustanka god. 1881-82. Narod
bi rekao: što je ruha — na meni je; što je kruha — u meni je! Svi su sta­
novnici mjesta bili Hercegovci, ali to Turci ne razlikuju; za njih su svi oni
Bošnjaci. Samo jedan je bio iz Foče, ali je i ona stara Hercegovina, sve do
Švabe.
U selu je najzanimljivija osoba Medžo. On je “firal”, bjegunac iz austrij­
ske vojske. U selu je vršio službu bekčije, poljara. Slovio je kao neobično
hrabar čovjek. Da Medžo susretne u planini deset komitadžija, ipriča se u
selu, on bi prvi na njih udario. Č. je svakako želio s njim razgovarati.
Jednog dana stigoše najavljeni gosti u selo; Salih-efendija,. naš austrij­
ski “bimbaša” i njegov vjerni pratilac, turski žandar. Dočeka ih muktar. (38)
Sjahaše i odoše u izabranu, prvu kuću u selu, čistu i urednu, jer je tu va­
ljalo i prenoćiti. Kuća, kao i sve ostale u mjestu, nije imala drvenog poda,
nego tek nabijenu zemlju. 15 ili 20 seljana je čekalo na musafire,(39) da
s njima zajedno večera. Ljudi su govorili samo hrvatski. Turski nisu ni znali,
osim što su miješali koju tursku riječ više nego nekada u Hercegovini u
svoj čisti hrvatski jezik.
Razgovori se* vodio najviše o životu novih useljenika u Turskoj, o njiho­
vim prilikama i neprilikama, nadama i uspjesima. A onda o starom, rodnom
kraju. Nije smio pofaliti ni guslar u tako odličnom skuipu. Sjećao se starih
junaka, redom muslimana. Počeo je s pjesmom o Kraljeviću Marku i Musi
Kesedžiji, da završi negdje s Mustajbegom ličkim, Budalinom Talom i braćom
Hrnjicama, Mujom i Halilom. — Gost pita:
— A gdje je Medžo,
— Mučno da on dodje! On je firal iz Švabina askerai. (40) Pobjego je
s ruzakom (41) i bolčakom,42) pa se boji. Sada su sultan i bečki car prijatelji.
A ti si, gospodine, švabin bimbaša!
— Neka samo dodje, nek se ne boji! Kunem se Indjilom.(43) ne će mu
se ništa dogoditi!

232 —
 Bila je ta teška zakletva, koju svi razumiju. Muslimani se u Bosni kunu
Musaiom, svetom knjigom, ili “dinom i imanom” , svojom vjerom. Sve same
teške zakletve.
I Medio dodje. Na nogama je, stoji medju svijetom, iz^ poštovanja.
— Otur!(44)
Kad bimbaša veli, to je zapovijed. Medžo sjede. Pita ga, kako jq bježao
i zašto.
— Eto kako! Bio sam na Drini s torbakom i puškom. Imao sam nijet(45)
bježati u Tursku. I kad sam bio već blizu granice, opazim stražu. Sakrijem
se ipod ćupriju, dok straža nije daleko odmakla. Jer da su me onakvog uhva­
tili, s puškom i torbakom, znali bi, da hoću bježati. I objesili bi me. A to je
smrt najsramotnija. Kasnije sam se izvukao ispod mosta i sretno stigao u
Tursku.
— A zašto si bježao?
— Zašto? •] vojski je bio oštar zapt, nije kao nekad u Bosni za turskog
vakta. (46) Tako i treba, ja za to nisam ni bježao. Nego jedna druga stvar.
Mi muslimani imali smo svoj kazan. Svoju posebnu hranu, po islamskom za­
konu. Neko reče: sve mi se čini, hodža, da Švabo baci u nas kazan krmsku
mast. A ja to k’o dobar musliman nisam mogao kabuliti.(47) i zato sam
bježao.
“Švabin bimbaša” mu tumači, da to ne će biti tako, jer* bečki car poštuje
sve vjere. I razgovor se nastavi baš u tom pravcu.
— A kako žive muslimani u Bosni? — pitaju Bezgaćani.
— Evo kako! kad je Austrija ušla u Bosnu, našla je u Sarajevu 121
džamiju. I danas stoji svih 121. Istina, neke su batal-džamije,(48) i iprazne
su, ali i one stoje. I mezarluci(49) u Sarajevu stoje kao i prije. Kad je Švabo
počeo dizati prvi asker u Bosni, imao je najprije četiri tabora (50) bosanskih
soldata. A sada ih je četiri alaja(51) s četiri hodže. A ako se alaj podijeli,
pa jedan tabor na jednu stranu, a tri na drugu, onda obe strane moraju
imati svaka svog hodžu. U Sarajevu je Bećiragić tabor-imam. (52)^ Evo vam
ovdje njegova slika! i
Ljudi slušaju napeto, s nekom tugom. Oni su radi dina, (53) isto kao i
Medžo, ostavili svoj rodni kraj. Ali i srce im je ostalo u hercegovačkom kršu.
Otežući, kao s nekim žaljenjem rekoše:
— Pa nama su drukčije kazivali!

(37) hođžinska, dušobrižnička služba; (38) seoski knez; (39) gosti; (40)-
vojni bjegunac; (41) ruksak, torbak; (42) bojoneta; (43) Evandjelje; (44)
S jedi!; (45) namjera; (46) vrijeme; (47) kabuliti — prihvatiti, podnijeti;
(48)i ruševne džamije; (49) groblja; (50), bojna, bataljon; (51) pukovnija;
(52) vojnički svećenik; (53) vjera.

5. PRIČA O BISMILETU (53)

Živio u Stambolu siromašan hamal. (54) Radio je ¡po vas dan, znojio se
i mučio, a ipak nije nikad toliko zaradio, da bi mogao nahraniti cijelu obitelj.
Uvijek je netko morao ostati bez ručka i večere; prvi dan on, drugi dan žena,
pa onda» jedno dijete, ipa drugo, treće i tako redom, dok opet! red ne bi došao
na oca i majku.

H R V A T S K A R EVIJA — 233
 Dodijalo to jadnom hamalu pa pošao u džamiju, da se pomoli Bogu i
zatraži Njegovu pomoć u toj svojoj nevolji. I kad udje, stiže upravo na
vaz,(55) koji je hodža s ćursa(56). držao.
— Braćo muslimani, nikakvi mi nismo vjernici! Jer da samo izgovorimo
bismilet s tvrdom vjerom u srcu, mi bismo mogli u firalama (57) preći preko
mora.
Hamal se udari šakom u čelo i pomisli, kolike je on samo pare izgubio,
što to iprije nije znao: svako jutro dva grošd za ladju, dok se u Stambol do-
veze, i dva groša natrag. Četiri groša su oka (58) kruha, pa tako nije trebao
nitko gladovati. E, sad on zna, što mu je činiti, da post prestane u njegovoj
kući.
Vraćajući se kuća, stiže do mora. Izgovori on lijepo svoju molitvu i bez
oklijevanja, zakorači na more. Bez poteškoća predje preko njega, kao da ide
po tvrdoj cesti. Sutradan opet, idući zorom na posao, predje preko mora i
navečer se opet preko njega vrati kao po suhom. I tako je dalje išlo svaki dan.
Sada vec nitko m kući nije morao postiti. Novaca nije manjkalq, hljeba
je bilo na pretek.
Čekao hamal, da ga žena upita, odakle njemu odjednom) tolike pare. Ali
ona samo mudro šuti. Hamal nije mogao više izdržati nego joj reče jednog
dana:
— Ženo, ¡pa ti mene ništa ne pitaš, što se to sa mnom dogodilo,.da sada
toliko para kući donosim! Zar nisi' ništa primijetila?
—i Jesam, kako -nisam! Ama sam mislila, da je bolje, da te za to ne pi­
tam. Pa što se to dogodilo?
— Eto, ja otišao u džamiju i poslušao vaz jednog dobrog vaiza.(59) On
je kazao, da tko izgovori s čvrstom vjerom samo jedan bismilet, može u fira­
lama preći preko mora. Ja to svako jutro i svaku večer učinim i velike pare
zaštedjujem.
Žena malo promisli i kaže :
— Mi moramo nekako zahvaliti tom dobrom hodži. Nego, znaš šta, ja ću
spremiti dobru večeru pa ti njega lijepo pozovi, kad nam je toliko dobfo učinio.
(Onaj, koji mi je ovu priču ispričao, A. M., dodade staru, mudru izreku
s Istoka: A zna se, da hodže svih vjera vole biti pozvani na dobru večeru.)
Ode opet hamal u džamiju i pričeka, dok nije hodža svršio molitvu. Ispri­
ča mu, kako je slušao njegov vaz i kako se držao njegova savjeta pa je sad
kućla puna hljeba i para. I zato ga poziva na večeru, da mu na svemu zahvali.
Hodža je bio zadovoljan i prihvatio poziv. Nije se mnogo interesirao, kakav
je to vaz bio i kakav je on savjet davao.
Tako se njih dvojica upute prema hamalovoj kući. Stigoše do mora. Veli
mu hamal :
— Bujrum,(60) hodža!
— šta. bujrum? (Hodža gleda u more i čudi se, ništa ne razumije).
— Znaš, ja stanujem tamo, na drugoj obali.
— A gdje ti je ladja?
— Kakva ladja? Baš si ti hodža zaboravan!
— Nisam ja zaboravan, več si ti mahnit!
— Kako mahnit? Ja sam samo htio tebi dati čast, da ti prvi ideš.
I onda hamal lijepo ispriča, što je naučio iz hodžina vaza i kako on svaki
dan ide u kundurama(61) prdko mora, a da se ne smoči. '

234
 Sada se i hodža dosjeti jadu, ali ne može natrag.
— Jest, jest,vono je tako! Ali znaš, da sam ti već odavna zabacio taj
adet, da tako ideiry preko mora. Nego, hajde ti (prvi, ipa ćemo vidjeti!
Hamal izmoli molitvu i pod je kao i svaki dan preko mora. Kad !je bio
pedesetak koraka odmakao od obale, vikne hodža stojeći na suhu:
— Idi ti, dragi moj, svojoj' kući i lijepo večeraj sa svojom ženom i dje­
com. Ti si to i zaslužio, dobar si čovjek. Ti sa svojim bismiletom možeš preci
preko ovog mora i preko drugog, joiš širega. A ja sa svojim bismiletom ne
mogu preći ni ipreko ipotđka. . .
________ i________________________ ___________
Tko da se kod ove lijepe priče ne sjeti Petra na uzburkanom Genezaret-
skom jezeru? Islami i kršćanstvo ima jednako uvjerenje o moći molitve, izre­
čene s čvrstom vjerom, koja i bregove prenosi i ide po moru kao po suhom.

(53), Bismilet, islamska molitva : Bismillahi arahmani irahim ... U ime

Boga milosrdnoga i dobrostivog.. . ; (54) nosač; (55) propovijed; (56) am-
bon, propovjedaonica;. (57) cipele; (58) oka, otprilike kilogram i četvrt;
(59) propovjednik; (60) izvoli!; (61) cipele.

6. IMA LI BOG ADET NASMIJATI SE?

Jedini čovjek, koji je s dragim Allahom razgovarao, bio je Musa Pej-

gamber.(62) U razgovoru usudi se Musa Pejgamber zapitati:
— Dragi Allahu, imaš li Ti adet(63) gdjekada se nasmijati?
— Nejman.
— Dobro, ali recimo, kada bi Ti imao taj adet, na što bi se mogao na­
smijati?
— Na dvije stvari. Prvo, ikada ja odlučim uništiti jednog čovjeka ili
skuipinu ili devlet,(64) a ljudi se stavci na to, da ih brane. A drugo, kada ja
odlučim, da spasim jednog čovjeka, grupu ili državu, a ljudi skoče, da ih
unište. Na te dvije stvari mogao bih se nasmijati.
Kolika je mudrost u tomu!

(62) Mojsije, prorok; (63) običaj; (64) država.

7. MILOSRDJE, A NE ŽRTVA

Bio je jedan vrlo pobožan imam,(64) koji je neprestano na to mislio,

kako bi Bogu u čast podigao lijepu džamiju. I ako nije bio siromašan, počeo
je na sebi jako štedjeti. Za džamiju je trebalo mnogo novaca.
Kada b f hodža prolazio ispred aščinice(65) i ugledao: vruć burek (66) ili
pilav,(67) koji su mu se svidjali, rekao bi sam sebi: Već sam jeo! A onda
bi odbrojio onoliko novca, koliko je to jelo koštalo, i stavio u drugi džep uz
rijeci: Ovo je za džamiju! — I tako je to išlo iz dana u dan. Hodža^se tanjio
i sušio, ali nije popuštaoj Prema sebi nije poznavao obzira.
U tom se džamija, pod rukom jednog vrsnog neimara,(68) već počela
graditi. Imam je svakog dana obilazio gradnju i za svoju džamiju sve oštrije
postio^ A ona je rasla kao iz vode.
Konačno je džamija bila gotova. Bila je vrlo lijepa. Svijet je dolazio i
divio joj se. Starom imamu su svi čestitali na tako krasnom; i Bogu ugodnom
djelu.

— 235
 Džamija se jednog dana proklanja. (69) Na svečanost dodje mnogo na­
roda. Hodža sja od radosti. Zahvaljuje Bogu, što mu je dao, da ispuni svoju
najveću želju i dočeka svršetak gradnje.
Sutradan zorom, prije svih drugih, poranio imam u džamiju, da se opet
moli Bogu. Odjedamput, prividno bez ikakva razloga, sruši se džamija. Ima­
ma izvukoše teško ranjena ispod ruševina. On, onako izranjen, zaziva sud i
zaptije,(70) da hapse neimara, koji je krivac tolike nesreće. A onda se pri­
miri, zašuti i utonu u molitvu. Nakon izvjesnog vremena, kao da se prenuo
izsj sna, progovori ljudima oko sebe:
“ Pustite na miru i sud, i zaptije, i neimara! Meni je Bog dao svoje pro-
svjetljenje. Sada znam, zašto se je džamija srušila. Ne želi dragi Allah, da
se čovjek, za njega toliko muči. I on nije htio iprimiti džamije, za koju sam
ja toliko pretrpio.”
Malo zatim stari, pobožni imam izdahnu.

Svijet vjeruje, da se je ova lijepa legenda negdje i dogodila.

A nama padaju nai pamet riječi Svetog Pisma: “ Milosrdje ja tražim, a
- ne žrtvu”. U toj riječi sav je sadržaj ove legende.

(64) dušobrižnik; (65) orijentalni! lokal, u kojem se može naručiti jelo;

(66) p ita š mesom; (67) jelo od riže; (68) arhitekt, graditelj; (69) prvi put
klanjati u novoj džamiji i tim je otvoriti za bogoštovne svrhe; (70) redar­
stvenici.

8. “ TURCI” I CIGANI NA KIJAMETSKI DAN

U planinskom kraju iznad Čemerna, na granici sarajevskog i visočkog

kotara, živio je pobožni, stari hadžija, (71) koji je često mislio na smrt i na
Kijametski dan.(72) Kod toga je znao više puta reći:
— Ja mislim, na Kijametski dan bit će nama “ Turcima” (73) te&ko, a
Ciganima lahko.
— Pa kakd to, hadžija? Cigani nit’ idu u džamiju nit’ poste!
— Evo kako! Oni će rijetki Mi nismo umjeli, a “ Turci” nam nisu htjeli
kazivati! A mi ne možemo rijet’, da nismo umjeli!

Neznanje je široka kapija u raj. I kod muslimana i kod kršćana. Po

oba zakona.
(Svršetak u slijedećem svesku.)

(71) vjernik, koji je po zakonu obavio hadž, hodočašće u Meku; (72) dan
Uskrsnuća od mrtvih, a po tom i Sudnji dan; (73) “T u r e i”. Riječ nije upo­
trijebljena u nacionalnom ili jezičnom smislu, nego u vjerskom, kako se to u
Bosni nekoliko vjekova upotrebljavalo. Odatle ime sela “ Turska Špionica” ,
“ Katolička Špionica” i “ Rišćanska špionica”, koja se tek od popisa stanov­
ništva god. 1895. počela nazivati “ Srpskom” na temelju jedne iz Sarajeva
dobro organizirane akcije po cijeloj zemlji.

236 —
 4 -o
\
P
ero- •*? J ü ip iS
cHèP
d V t* tjr íé HJ & ♦> So.
__V B ^ ■—* t ; .n
-
II

fc. A J0b 4> Ï* 1 " “> 04* ^ *-> -^ 3 .V

VícHi íO>0 ?
I

OT - Í ^ . A e 'W ^ ^ •Jc rr.Q ^ tíü V T >á«A ^ >

c t i * -**> a « j ® a ♦ v t . s r % é f f « ¿ * iv * d ï » . í
ßUo£ M O (ftj0 P e Ä ^ 3 c* ÎV $. V 4' pfcj *C Sf re *• V O/V
CTDo&MOrfb&P j*
J"\>^< / ' 7 ^V tj< A V w
i

'
HRVATSKA REVIJA
GODINA X V - SV E ZA K BR. 4 (60>
BUENOS AIRE S, PRO SINAC 1965.
j BOSNA U PRIČI, ŠALI I ANEGDOTI
KRUNOSLAV STJ. DRAGANOVIĆ, Rim, Italija.
(Nastavak iz predjašnjeg sveska.)

| 9. “ PRODAJE SE MJESTO U D Ž E N E T U .. . ”

Prof. Hamdija Kreševljaković pripovijeda u svom “ Sarajevo u doba oku­

pacije Bosne 1878”, str. 93, kako je došlo do temeljitog potpravka džamije
Hadži Hasana Buzadžića u Karpuzovu sokaku u Sarajevu. On je to slušao od
više ljudi, kojima je Topal-hodža sam pričao. Kreševljaković piše:
| — Poznati sarajevski mualim(74) Mehmed ef. Ramić, bolje poznat pod
imenom Topal-hodža, stanovao je u Karpuzovu sokaku i idući jednom pred
večer iz čaršije kući, čuo je, kako se pred Buzadžića džamijom prepiru maha-
ljani(75) zbog doprinosa za popravak ove džamije. Tome se Topal-hodža
silno začudio, jer su to tada bili imućni ljudi. Kad je te noći Topal-hodža
zasipao, usnio je, kako se pred Buzadžića džamijom prodaje mjesto u dženetu
i (raju) i da ga je kupio Hadži Derviš Halač. Kada se probudio, začudio se
ovom neobičnom snu, ali se i sjetio one prepirke mahaljana. On se ranom
zorom uiputio na Budakoviće Hadži Dervišagi Halaču i ispričao mu ovaj neo­
bični san. Hadži Derviš je zamolio Topal-hodžu, da taj dan ode u Buzadžijinu
džamiju na akšam i da mahaljanima kaže, da će on popraviti tu džamiju i
tako je i bilo.

(74) profesor, učitelj; (75) stanovnici mahale, dijela grada.

10. DRUMOVI ĆE POŽELJET’ T U R A K A ...

Koliko se puta čula ta riječ u Bosni medju nekadanjom turskom rajom,

posebno onom pravoslavnom. Gdjekada se izgovarala šaptom, kao da se želi,
da je nepozvani ne čuju; gdjekad opet glasno, oštro, prijeteći, kao Andrićev
kmet Siman: Drumovi će poželjet’ Turaka, al’ Turaka više biti ne će!
Ja sam tu istu riječ slušao i od starih bosanskih misnika,(75a) ali u posve
drugom smislu. Drugovi će poželjet’ Turaka, turskih hanova, česama, ha-
mama,(76) imareta (77) i mostova, što ih Božje milosrdje gradi, za še-
vap,(78) za spas duše. Nestat će, jednom riječju, turskog merhameta,(79)
čovjekoljublja i dobrotvornosti, od kojih su umorni putnici živjeli u ona stara
vremena, kad nije bilo današnjih turističkih ni putničkih pogodnosti; u vre­
mena »puna hajdučije i nesigurnosti, bez svake “zgode i namišća”, po ljetnoj
žegi, kad “ Božji zvizdan pripeče” , i po ledenoj zimi, kad su opet “kratki danci,

— 341
a dugi konaci”. Dosta je pročitati “ Pogled u Bosnu 1839.-1840.” od Matije
Mažuranića, koji opisuje put Mustaj-paše Babica iz Travnika u Sarajevo o
Novoj godini. Na putu se ljudima iz njegove svite smrzao po koji iprst na
ruci ili na nozi, a jednom Arapu svih deset na rukama. Na Romaniji, opet,
u jednom hanu, da se premrzli putnici obrane od ciče zime, zavukoše se u
topli pepeo na ognjištu.
No, pustimo ta stara vremena, a sipomenimo takav slučaj “ turskog mer-
hameta” iz nedavnih vremena, slučaj, kojem sam ja osobno bio korisnikom.

Studirao sam tada na Visokoj tehnici u Beču. školske praznike god. 1923.
proveo sam kod strica Djure u ravnoj Posavini. Pošli smo zajedno u Begovu
baru, danas suhu i vrlo plodnu zemlju, koju su dijelom moji stari odvajkada
obradjivali. U katastru se jedan njezin dio i zove: Draganovića strana. Vlas­
nici su joj bili bezi Jahjabegovići iz Grada, kako narod u Posavini naziva
Grada čac.
Uzeo sam plug iz stričevih ruku i išao za njim orući, u znaju svog lica.
Stric je legao u “ plemenitu hladovinu” i zaspao snom pravednika. Probudio
ga je istom begov glas:
— Djuro, kakav je to gospodin, što ore?
— Nikakav gospodin! To je moj bratić, koji uči visoke škole u Beču.
(Ja sam bio u gradjanskom, “ tijesnom” odijelu, a ne u seljačkoj rubini, i
zato sam bio "gospodin” ).
—- A zašto ga, bolan, pustiš, da ore?
— On to hoće! Drag mu je svaki težački posao.
— Eh, kad je tako, živio! Nego znaš što, Djuro? Ja dajem zemlju i
sjeme, ti daj svoj rad, a što urodi, nek je njegovo!
Tada još drugovi nisu trebali željeti “ Turaka” ni turskog rahmeta. (81)
Još ga je bilo u Bosni ponosnoj.
Te godine sam imao sav prihod s pet ili šest dunuma(80) zemlje za svoje
školovanje.

(75a) svećenika, fratara; (76) banje, kupke; (77) pučke kuhinje, u ko­
jima svaki putnik-namjernik mogao jedan dan dobiti besplatno jelo; (78) do­
bro djelo; (79) milosrdje; (80) dunum, 1000 četvornih metara; (81) milo-
srdje.

11. OVCE SU KADIJINE

Turski sudovi i suci, kadije, koji nisu dobivali redovite plaće, nego si
sami ođredjivali nagradu u parnicama, nisu ostali u dobroj uspomeni kod
naroda; ni kod muslimana, a još manje kod krštene raje. U svom “ Izvješću
o putovanju po Bosni i Hercegovini 1899” donosi Dr. Antun Radić (Sabrana
djela I, 150) oštru kritiku turskog suda iz usta Suljage iz Polica kraj Tre-
binja. Oni su mu i Švabu u Bosnu doveli! — Jednu od mnogih satira kadijina
sudovanja sadržaje i slijedeća dosjetka:
Imao seljak vjerna psa Garova, kojeg je mnogo volio. Da ga nagradi za
njegovu vjernost, pokloni mu ovcu. Ovca se kasnije ojanji, i janje je opet bilo
Garovljevo. Tako je išlo i dalje i na kraju ostade Garov goso od deset ovaca.
Meijutim, Garov već omatorio i jednog dana lipše, otegne papke.

342 —
 Nadje seseljak u neprilici. On je bio čovjek pobožan i duševan tpa se
sve pita: Garova više nema, čije li su sada ovce?
Kako sam nije umio riješiti tog teškog pitanja, ode do kadije i sve mu
točno ispripovijedi. Kadija se duboko zamislio i poče listati po ćitabima. Iza
nekog vremena reče seljaku:
— Ćitabi vele: ovce su kadijine!
— Dobro, dobro, znam da nisu moje!
I seljak ode. Usput sve nešto razmišlja. Kadija ga je nasamario. Neka
i to, kad je bio*, budala. Ali on će kadiji barem svoje kazati. Vrati se natrag
i reče:
— Sve je lijepo, kadija, samo mi ne reče, što ti Garov u rod dolazi?

12. KAKO JE SELO STOJČIĆI DOBILO IME

U brdovitom predjelu kraj rijeke Krivaje, u kladanjskom kotaru, leži

muslimansko selo Jelaške, a uz njega dva katolička: Stoj čiči i Dištica. Jelaške
su rodno mjesto Fra Matije Divkovića, omiljelog pučkog pisca XVII. st. i
sjedište prastare katoličke župe sve do provale Princa Eugena u Bosnu.
Nakon što je carski vojskovodja popalio Sarajevo, povuče se iz Bosne, a s
njim zajedno i nebrojeni katolički narod, koji mu se pridružio. I tako Princ
Eugenova pobjeda stade skuplje bosanske katolike nego možda i jedan drugi
poraz.
Muslimani Jelaščani pripovijedali su mjesnom katoličkom župniku Dr.
A. L. slijedeću priču:
Kad je sultan Mehmed osvojio Bosnu, poče se turčiti selo za selom. Dodje
red i na Jelaške. Poče narod moliti sultana:
— Svijetli padišahu, nemoj nas poturčiti!
Javi se i jedan carski vojvoda:
— Ako se vas naroc( poturči, ja ko će nam konje pridržati?
Sultan se zamisli, vidje da vojvoda ima pravi i reče:
— Tako je ! Stoj!
I selo, pod kojim je te riječi rekao, nazva se Stoj čiči.

13. TI ĆEŠ, MALI, ZAPIŠĆATI!

O Nasredin-hodži, orijentalnom šaljivdžiji i filozofu iz doba velikog vla­

dara Harun-al-Rašida, puna je Bosna priča i šala. One su duhovno blago,
doneseno s Istoka. Ali po koja pričica o njemu nikla je i u Bosni. Da joj se
da veća vrijednost, prišivena je Nasredin-hodži. Možda je jedna od takvih
upravo ova slijedeća:
Pošao Nasredin-hodža na hadžiluk.
Oko njega se guraju djeca. Svako bi nešto htjelo od hodže. Donesi mi,
hodža ovo, donesi ono! A hodža samo šuti.
U neki čas progura se kroz djecu jedan mališan, možda najmanji od
svih. Pruža hodži groš i veli mu:
— Ma ti, Hodža, groš! Donesi mi pišću!
— Ti ćeš, mali, i zapišćati!
A to znači: drugima već kako* bude, ti ćeš svoje dobiti.

— 343
 14. N A SR E D IN -H O D ŽA I K R A D L JIV C I

Hodža je bio čovjek siromah, ali se u kući opet nešto našlo: po koji
sahan,(82) po koji djugum ,(83) po koja prostirka i šta ja sve znam.
Jedne noći probudi se hodža iza slatog sna. Ima šta vid jeti: rsuzi (84)
u kući! Kupe sve, što stignu i nose. A hodža k’o d joja spava.
Rsuzi se opet vrate i nastave plijeniti po kući. Obezobrazili, k’o kad
hodže ništa ne čuje. Samo što ne izvukoše i hasure(85) ispod njega.
Kad su sve pokupili, odoše sa stvarima. Diže se hodža, zametnu hasurom
i pckrivkom pa za rsuzima. V idje, gdje ulaze u neku kuću. Udje i on. Spaze
ga rsuzi i prepanu se.
— Što ti, hodža, ovdje tražiš?
— Hvala vam, što me preseliste na bolje. Ja sam samo selidbu dovršio.
Ostade hodža u njihovoj kući, a oni pobjegoše.

(82) pladanj, tanjur, p ja t; (83) bakrena posuda za vodu; (84) tati,

lopovi; (85) prostirka, često put spletena od šaša.

15. SVE SEDM ERO JE PRI M E N I!

Neki jajačk i beg bio u veliku prijateljstvu s fra Stipom Nevistićem,

župnikom u Dobretićima, šest sati hoda od Jajca. Kad bi beg, velik avdžija,(86)
pošao u lov u Dnolučku planinu, u šumu Pota.jnicu ili Sniježnicu, ne bi nikad
propustio, a da se ne navrati svom fr a Stipi, popije s njim kahvu, proeglen-
diše i, prema potrebi, kod njega i ne prenoći.
Jednom zgodom upravo njih dvojica srču “mrku” , kad udjoše u sobu
zaručnici. Uskoro se vjenčaju, a zakon je, da prije odgovaraju pred parokom
kršćanski nauk. Cura zna sve, da ne može bolje, a momak, p o običaju, malo
manje od nje. A li zna i on, samo malo zastajkuje i “ ne sjeća” se baš svega
točno. Redaju se molitve, Deset zapovijedi Božjih, Sedam glavnih grijeha i
ostalo. U pravo momak. uz pomoć fr a Stipe, nekako izgovorio glavne grijehe,
kad li će beg, šapnuvši župniku u uho:
— Molim Te, fra Stipo, još jednom ono sedmero!
Ne zna točno, kako se to zove, ali zna, da je toga sedmero. Fra Stipo,
koji je upravo htio otpustiti zaručnike, je r su položili kršćanski nauk, zaustavi
momka i reče m u:
— Sedam glavnih grija, još jednom !
Momak se malo trže, da nije možda što krivo rekao, i oprezno ponovi
čislo grijeha.
Čim je za sobom zatvorio vrata, upita fra Stipo, koji se čudio begovoj
m olbi:
— A što si Ti,, beže, htio opet čuti Sedam glavnih grijeha? Što Te to
zanima?
— Htio sam dobro čuti. Doga mi, sve sedmero je pri meni!

(86) av znači lov, avdžija lovac.

344
 16. POMOZI BOŽE I SVI S V E T I!

P jan čovjek uzjahivao na konja, ali mu se nikako ne da: noge teške

k’o olovo.
Na koncu, on napne sve sile i, kako je bio pobožan, zaviče:
—- Pomozi Bože i svi sveti!
Ovaj put je) zamah bio prejak. On ne stiže samo na sedlo, nego i preleti
na drugu stranu i ljosne o zemlju.
Digne se i počne se čistiti od prašine. A onda opet pokuša uzjahati i
reče malo ljutito, kao da razgovara sa svecima, koji su čas prije skrivili
njegov pad:
— Odstupite neki, previše vas je !

17. B O SA N SK A TO N ZU R A

U nekoj zabačenoj bosanskoj kasabi (87) ud je katolički župnik brici mu­

slimanu. da se ošiša.
— N ajprije ti meni kosu uredi, a onda, živ bio, napravi mi tonzuru!(88)
— Ne anlajišem (89) ja to!
— To ti je, dragi moj, dkruglo, baš kao džezvica. (90) I nije veće od nje.
Udari je na vrh tjem ena! (I da bude stvar jasnija, pokaže prstom krug i
udari se po tjem enu).
— Ha, sad sam anlais’o, veli brico i dade se na posao.
Nego poslu nikad kraja. A brico sve nešto striže i reže. Na kraju ga
svećenik osjeti, kako nešto radi iza uha.
— Misli li to već jednom svršiti, po Bogu, si brate!
— Samo što n ije! Upravo dovršujem držak!
B rico je dobro, odviše dobro, shvatio župnika. T aj je zaboravio reći: kao
džezvica, ali bez drška!
Bosanska tonzura!
____________________ " i rm j
(87) varošica; (88) krug izrezane kose po crkvenom običaju, kako to
nose svećenici i redovnici; (89) ne razumijem; (9) posudica za kavu, obično
s dugačkim drškom, da se može staviti na žeravicu.

18. N A D LA G U JU SE

Kladili se S arajlija i Fočak, tko će bolje slagati. Počinje S arajlija:

— Nema ti nigdje zime, kao ¡kod nas u Sarajevu. Naš šeher(91) leži
medju Trebevićem, Grdnjem i Igmanom. Kao u kazanu. Kad navali zima,
ona se samo slegne u taj kazan. Kad pljuneš, pljuvačka se u zraku sledi.
Pada na zemlju kao komadić led a. . .
— Ništa to nije, odgovara Fočak. Kod nas ti je puno gore. U jutro svijet
izlazi iz kuća, svaki na svoj pos’o. Svaka vjera pozdravlja po svom zakonu:
Sabah hajrolsun! (92) Dobro j ’tro! Pomoz B og! Kako si? — Kako ko nešto
rekne, riječ mu se u zraku smrzne. Osta viseći u havi. (93) Kad bude oiko
podne i sunce malo prigrije, otkrave se riječi. Ti ideš kroz čar šiju, a iz have
bubnja sa svih strana: Sabah hajrolsun! Dobro j ’tro! Pomoz B og! Kako
si? Kako v i ? . . . (P o Seidu M.)

(91) grad ; (92) Dobro ju tr o !; (93) zrak.

HRVATSKA REVIJA — 345

 19. PETAK U SUBOTU

U Foči ljudi misle, da se nitko nije lažju udavio, ali su inače ljudi vri­
jedni od posla. Trgovina i zanati tamo su od vajkada cvjetali. Pazarni dan
bio je u petak. Sila naroda zgrnula bi se onda u grad iz bliza i iz daleka.
Ne pamti se, da je u gradu bilo) ikada jahudija.(94) Ima priča, koja tu
činjenicu tumači. Čuo sam je od duhovitog Seida M., koji je pun sličnih zgoda
i nezgoda iz svih krajeva Bosne.
Kad su se pojavili trgovci jahudije u Foči, zabrinuše se fočanski trgovci
radi te nove konkurencije. Sastaše se i počeše dogovarati, što da učine. Dok
jednom od njih ne pada nešto na pamet. Da prenesemo pazarni dan s petka
na subotu, kada po svom zakonu jahudije ne smiju dućana otvarati? Svi na
to pristanu i daju stvar na telala. (95)
Telal viče na Ćehajinoj ćupriji:
— Ljudi, čujte, počujte! Nije više petak u petak, već je sada petak u
subotu!
I tako petak u subotu učini, da nije bilo više nafake(96) za novu kon­
kurenciju.

(94) Židovi; (95) glasnik, izvikivač; (96) uzdržavanje,! zarada.

20. ŠTO MISLE BOŠNJACI JEDNI 0 DRUGIMA

Zanimljivo je zabilježiti, što jedan kraj Bosne misli o drugome.

Donosim tri takva prim jera: jedan iz Sarajeva, drugi iz gornje Bosne
i treći iz Hercegovine. Dva su nikla u muslimanskoj sredini, treći, onaj iz
gornje Bosne, u katoličkoj. Velika šteta, da mi nije ništa slična poznato iz
Posavine i iz Krajine. Takodjer nemam ništa ni o bosanskim pravoslavcima.
Kada bih imao nešto i s ta strane, bila bi slika Bosne potpunija, življa, in­
timnija, jer susjed o susjedu najbolje zna, kakav je. Doduše, gleda ga po­
nešto kroz prizmu svog raspoloženja, svojih interesa i svojih starih iskustava,
a ta možda nisu bila uvijek najbolja; dodajmo, gdjekada ne bez vlastite
k riv n je...
Gdje su nikle izreke, koje daju karakteristiku raznih krajeva? Svalkako
u jednom od njih, o kojim rade. Možda ne ćemo moći točno odrediti to mjesto,
ali svakako znamo, gdje nisu nikle: u onom kraju, o kojem se nešto loše kaže.
Izreke nisu samo za Čisto domaću upotrebu. One su skovane za čitav jedan
širi predjel pa nitko ne želi, da sam sebe izvrgava ruglu. To će već ionako
drugi učiniti. Kampanilizam tu ne može sakriti svoje papke. Izmedju redaka
može se čitati: ipak smo mi bolji od onih drugih!
Oblik izreka, koje donosimo, uglavnom je negativan, kratak, sažet, skoro
aforistican. “ U Duvnu kamena ne bacaj l” Ne bacaj, da se ne osramotiš.
Duvnjaci su majstori u igri kamena s ramena; športu, koji je toliko u na­
rodu obljubljen, da se onda na daleko i široko priča, tiko je ove godine o
Velikoj Gospi odbacio kamena na Kupresu.
Ima i manje ugodnih športova kao onaj o laži. Tu je narod posebno osjet­
ljiv. Ja vjerno bilježim, što sam čuo. Daleko je od mene, a i odviše, riskantno,
da uzmem odgovornost za točnost navoda. Po koji put ide stvar po onoj na­
rodnoj: rugala se sova sjenici, da ima velike oči. Ili drugim riječima: ne reci

346 —
mi, da ti ne reknem. A li gdjekada, naprotiv, progovara kroz; njih i staro, ne
uvijek ugodno isk u stv o ... — A sada evo tih narodnih uzrečica!

U Duvnu kamena ne b a ca j!
U Livnu ne laži!
U Glamoču konja ne ja ši!
U Kami pure ne jed i!
U Travniku para ne b roji!
U F ojnici rakije ne p ij!
U Kreševu ne p je v a j!

U Trebinju, a ponešto i po ostaloj Hercegovini se govori:

U Gacku se ne fali, da znaš lagat!

U Bileći nejdi u džamiju!
U Trebinju hajde u džamiju!
U Stocu kaži, da se ženiš!
U L jubinju ne govori da znaš tkati čilim !
U Mostaru ne zavodi šale!

Stara majka profesora Hamdije Kreševljakovića, rodom Sarajka, go­

vorila je svom sinu (a ja iz njegovih usta bilježim ) :
— Hamdijice, sine m oj, kod nas u Sarajevu nije se znalo, što je kradja,
dok ne dodjoše' K rajišn ici; ni što je laž, dok ne dodjoše Hercegovci.

21. SVE PO IS T I L A H U ...

R ugaju se Bosni, da je u n joj sve sporo. Sve ide bez žurbe, bez uzbu-
djenja, polagano, kao po nekom orientalnom ceremonijalu, "po istilahu” .
T o je stil života, od starog vakta, po načelu: Insan(97) če i umrit’ , i iza
njega će još posla ostatf! Elem, čemu onda hititi?

Došao stranac, Francuz, i zaustavio se nekoliko dana na granici Bosne,

u Bosanskom Brodu. Bio je čovjek od knjige pa, htio da ispita razliku iz-
medju Bosanca i Slavonca. A Francuz k’o Francuz, volio spuževe. N adje on
jednog čiču Slavonca i jednog BoŠnju, da mu nakupe spuževa.
Sutradan nosi Slavonac punu košaricu spuževa. A Bošnjo oprezno raz-
mata svoju “ mahramu” (98) kao da se boji, da mu se spuževi ne razbjegnu.
Bilo ih je svega pet-šest.
Mudri Francuz, misleći, da će tako dati boljeg podstreka Bošnji, plati
mu istotako kao i Slavoncu; svakomu po pedeset dinara i opet naruči spu­
ževa.
Kad drugi dan, opet ista stvar: u Slavonca puna košarica i u Bošnje
opet pet-šest u “ mahrami” . — Veli Francuz B ošnji:
— Vidiš, koliko ih je donio Slavonac! Zar ih i ti ne bi mogao nakupiti,
koliko i on?
— E, gospodine,. veli mu Bošnjo, nije tako lako hvatati spuževe! Ja
stignem uhvatiti samo one malo ljen ije!

Puzao spuž uz neki zid punu godinu dana.

— 347
 Kad je konačno stigao na vrh, od dragosti, što je svršio posao, potrča,
noga mu se potepa i on ljosne sa zida dole. Razbi se i baildisa se. (99)
Kad je iza tri dana došao sebi, pogleda gore na zid i reče:
— Pravo je rekao moj umrli babo: (100) ko je žurio, vrat je slomio!

(97) čovjek; (98) marama, rubac; (99) zanesvijestiti se; (100) otac.

22. SVOJ K A H V I — K A H V U !

M aglaj nad Bosnom. Lijepi, star M aglaj iz Mulabđićevog “ Zelenog

busenja” . M aglaj Hadži Loj Ine krajine i izginulih carskih husara, M aglaj
teških kulturnih i socijalnih promjena, koje je donijela sobom Okupacija
1878. Grad, koji ne nosi slučajno svoje ime. Kad se putnik u vlaku od Broda
ili Samca prema Sarajevu ujutro probudi, prve magle, koje ugleda, leže
upravo na M aglaju i njegovu starom gradu.
K raj ćuprije na Bosni šćućurila se Lutvina kafana, tiha i romantična,
puna orientalnog ć e ifa (lO l) kao i stotine drugih (kafana po Bosni; od one
na opjevanoj Bembaši do njezine posestrime na Vrbasu, u Donjem Vakufu,
n a k ojoj je nevjesta ruka na hrapavoj daski ispisala latinska slova, koja,
kao nesložna braća, vuku ¡svako na svoju stranu: Ako imaš dojdi, ako ne­
maš, p r o jd i ...
Uz slučajne namjernike ima Lutvo i svoje stalne goste. N ajodličniji
med ju njim a je svakako Uzeirbeg Uzeirbegović. Beg starog kova. Čovjek
ponosan i od riječi. Pravi bosanski koljenović. Kao i Mulabdić stoji Uzeirbeg
i njegova obitelj čvrsto na hrvatskoj liniji. Imali su zato dosta i pretrpjeti,
otkad su nastupila nova vremena tamo od prvog “ oslobod je n ja ” 1918. pa do
onog drugog 1945., još težeg i sudbonosni] eg, koje stari Bošnjaci i dalje
tvrdoglavo nazivaju samo “ privratom ” . — Kad je Uzeirbeg dobre volje, onda
odmah s ulaza vikne Lutvi:
— Svoj kahvi — kahvu! — A to znači: svakom gostu u kafani nek
Lutvo nosi “ mrku” . Beg plaća.
Zametnu se jednom eglen(102) u kafani, kako je godina ponijela.
Izgleda, bit će birićetna. (103) Kukuruzi isklasali, da je milina. Netko reče,
da je vidio kukuruz s četiri klipa. Drugi doda s omalovažavanjem: sa pet!
Treći, malo oklijevajući, veli: sa sedam klipova! Neki se počeše ¡podsmje­
hivati, a jedan se buni:
— Ko je to vidio! K akvi’ sedam klipova! Ne more to bit*!
Javi se i Uzeirbeg autoritativno:
— More, ljudi, vidio sam ja kukuruz i sa jeđan’est klipova.
Ljudi se zabezeknuše. Jedan od njih, još mlad, a žestok i nepromišljen,
izvali:
— Kakvi’ jedan’est klipova! Lažeš, beže!
Pade uvreda, skoro za mrtvu glavu. A li Uzeirbeg nije čovjek te vrste.
On drukčije reagira:
— Lutvo, daj kredu! Ko ovdi zna pisati? Piši po šišetu :(104) BEG
L A Ž E ! Nek to pisano stoji do preksutra. Ko bude lagao, ima polizati slovo
po slovo, ja ja, ja vi, vidjet ćemo!
Oštrim korakom izadje beg iz kafane. Ode kući i pozva svog vjernog
binjedžiju(105) Jurišu Tirića iz Radunica.
— Juriša, sedlaj mahom k onja! Poć’ ćeš ravno begu Djunišiću u B ije-
ljinu. Selam(106) ćeš mu od mene. Donijet ćeš mi iz njegove ade (107) na

348 —
Drini kukuruz s jeđan’ost klipova. Ti meni donesi kukuruz do preksutra, a
konju što bude!
Treći dan u Lutvinoj kafani neobična tišina, iako je puna svijeta.
Osjeća se u zraku napetost. Tu je i Uzeirbeg. Mirno srče svoju kavu. N ije
karan, (108) naprotiv, očito je raspoložen. Pogledavaju ga sa svih strana.
Neko u kutu potiho prozbori:
— AP će beg danas lizati siše!
Utom je Uzeirbeg s očitim uživanjem ispio svoju “ mrku” . Svi su pogledi
uprti u njega. On ne reče ništa, nego samo pljesnu dlanom o dlan, kako se
nablizo neko/ doziva.
Juriša je stajao iza ćoška. ali ga ljudi nisu vidjeli. Na begov pljesak
upade u kafanu. Nosi u pamukliji (109) dugu i jedru stapku kukuruza.
Polagano je odmata, a beg povika:
— B rojite klipove, ljudi!
Nabrojiše ih točno jedanaest.
— A sada, ¡pasji sinovi, ližite šiše, sve slovo po slovo!
N ije fajđe, mora se. Jedan po jedan penje se na stolicu, završe glavu
i liže svoje slovo. Uzeirbegovo lice topi se od dragosti. A kad svršiše s liza­
njem, povika beg:
— Lutvo, svoj fkahvi — kahvu! I po vrhu još po rah atloku m ! (110)

(101) ćeif, riječ koju je teško prevesti, a znači otprilike: ugodno raspo­
loženje; (102) razgovor; (103) blagoslovljena; (104) strop; (105) konjanik;
(106) pozdrav; (107) otok; (108) neraspoložen; (109) ipamučna tkanina;
(110) orientalni slatkiš od želatine u obliku kocke.

23. ETO, ŠTO ŠVABO R A D I PO B O SN I!

Pričao mi je to Ham dija Kreševljaković, profesor i povjesničar turskog

vladanja u Bosni. N jegov rahmetli babo (111) Mehmedaga bio je trgovac
orijentalnom robom. Svake gpdine polazio je jednom “ na Orijent” , da se
opskrbi svojom robom. T aj “ Orijent” nije bio daleko. Obično je to bilo Skoip-
lje, tada turski grad. a rjedje Stambul, u kojem je stolovao “ čestiti padišah”.
Jedamput uze Mehmedaga sa sobom svog Hamdiju, tada djače prvog
ili drugog razreda trgovačke škole u Sarajevu.
Kad dođjoše u Skoplje, poče Mehmedaga, po običaju, obilaziti Bošnjake
bez razlike vjere. Navrati se tako i u ma gazu jednog zemljaka Brčanina,
pravoslavca Srbina. Tamo nadjoše osim gazde još jednog gospodina, obučena
“ ala fran g a” . (112) Pozdraviše se, ispitaše i sjedoše. Zemljak ih odmah
ponudi kavom. U taj čas javi se i onaj nepoznati gospodin:
— A što tamo kod vas Švabo po Bosni radi?
— Što Švabo po Bosni radi? Hoćeš li Ti, gospodine, — veli Mehmed­
aga — da ja Tebi ukratko kažem ili naširoko?
— Ukratko, a ako meni bude trebalo, pitat ću Te dalje.
— E, pa onda, Švabo radi, što je njemu drago!
Ljutnu se onaj gospodin, pa reče:
— A gdje Vam je turski ponos, kad vi Švabu puštate da radi, što je
njemu drago?
Nasm ija se Mehmedaga pa ¡prozbori:
— A kako ne ćemo, gospodine? Sve što radi, nama na korist radi!

— 349
 Sada se istom neznanac naljuti. Prekide razgovor, samo mrko zuri po
magazi i šuti. Iza nekog vremena, valjda mu je šutnja bila dodijala, okrenu
se malom Hamdijici, žustru momčiću, obučenu u bosansku graddku nošnju,
s fesom i čakširama. (113)
— Što si Ti, mali?
Hamdija se pristojno diže i lijepo odgovori:
— Ja sam, gospodine, musliman — Hrvat.
Onaj gospodin na to planu i okrenu se Mehmedagi:
— Eto, što vam Švabo po Bosni radi!
— Gospodine, ne branim ja njemu, da bude Hrvat. Ako hoće, može
biti i Švabo, i Madjar, i Čeh. Samo jedno ne smije biti: Srbin!
Ove zapanjujuće riječi možda su najbolje izrazile mišljenje sarajevske
čaršije, koja se bitno sastojala od potomaka janjičarskih aga i čiji se na­
cionalizam izcrpljivao, osim vjere, u bosanskom provincijalizmu.
— A zašto on ne bi smio biti Srbin?
— Evo zašto! Bio sam ja toliko puta u hrvatskom Zagrebu, ovakav,
kakva me vidiš: s fesom i u čakširama. I nitko mi ne reče ni: crni ti oko
u glavi! Bio sam više puta i u carskom Beču, ovakav, kakva me vidiš:
s fesom i u čakširama. I opet mi niko ne reče ni: crno ti oko u glavi. A
koliko god sam puta prolazio kroz onaj srpski Biograd, letila su srpčad za
mnom, bacala se na me kamenicama i kovala mi tursku mater. — Bre-
zobrazan je to milet, kažem Ti!
To je bilo tpreviše onom gospodinu. Ustade, zgrabi šešir i ode iz ma-
gaze, ne pozdravivši se ni s kim.
Kad ostadoše sami, reče mu gazda, Srbin:
— Nisi tako trebao, Mehaga! Ne znaš Ti, ko je ono bio!
— Ne znam, kako ću i znati!
— Ono Ti je bio Stojan Novaković, bivši 'predsjednik srpske vlade!
— Ništa zato! Nek’ je čuo! Ja, što rekoh, ne porekoh!

(111) tako muslimani kažu za pokojnog oca; (112) znači: na franački,

francuski način, kako se na Zapadu nosi, za razliku od bosanske nošnje;
(11) široke hlače s prostranim turom.

NABAVITE NAŠA POSLJEDNJA IZDANJA: .

PUT K MEŠTROVIĆU: Zlatko Tomičić, Putopisni esej.
Cijena: broš., u Argentini 400.— pesosa;
za sve druge zemlje 5.— dolara.
------ o------
DUGA NAD PORUŠENIM MOSTOVIMA. Izabrane pjesme Vinka
Nikolića.
Cijena: broš., u Argentini 300.— , uv. u platno 500.— pesosa;
za sve druge zemlje: broš. 5.-, uv. u platno 7.- dolara.
------ o------
I POSLIJE NAS OSTAJE LJUBAV. Pjesme Borislava Marune.
Cijena: broš., u Argentini 200.— pesosa;
za sve drugo zemlje 2.— dolara.

350