PROMIŠLJANJA

OSVIT 157
PROMIŠLJANJA

Filip M. ARAPOVITZ

Humski zapisi

KATARINA KOSAČA KOTROMANIĆ

KATARINA – KRALJICA I MAJKA...

Ovo je kratki tekst s najkraćim i najjednostavnijim naslovom: K 4

Tko imalo u srcu živi Hum – Zemlju Hum-

sku i Bosnae – čudnovatu Zemlju Bosnu
svakoga poslidnjeg tiedna u misecu listopadu
obuzme ga neka posebna sjeta. Na dane i vrime
koje, naravno, upamtiti mogao nije, ali miris na
ta vrimena slobode, ponosa i slave, na vrimena
kraljevstva bosanskoga i humskoga, a hrvatske
krvi i krune ne gubi na jačini. Poviest označi 25.
listopada za dan koji će uvik godinama i stolje-
ćima poslije tog tužnog lita Gospodnjega 1478.
buditi sjetu na majku svakoga Humljanina, gdje
bi rodjena, i na svakog Bosanca – zemlju čiju je
kraljevsku krunu nosila i koju je sačuvala do zadnjega trenutka svoga
života. Kraljica majka, majka svih sinova i kćeri Bosne i Zemlje Hum-
ske umrla je kao najtužnija žena na svijetu, daleko od svoga rodnoga
kraja, daleko od svoje čudnovate zemlje i kraljevstva svoga. Tek notar
vrijedni pozorno zabilježi sve njezine riči i one poslidnje – „htijući se
odrediti o svom Bosanskom kraljevstvu“:
„...da Bosna, ne vrate li se njena djeca iz turskoga sužanjstva, a ze-
mlja nekad oslobodi, kraljevstvo pripadne Sv. Stolici...“
Bijaše to potvrda tvrde vjere majke Katarine i naroda njezinog što
stoljećima posli, do dana današnjega, proživi svakojake patnje i poniže-
nja ne bi li ostao na tom putu – ne bi li od Bosne i Huma ostalo nešto i
ne bi li se kraljičina posljednja želja i oporuka ispuniti mogla.
158 OSVIT 95–96/2018.

A za posljednjih dana svoga života najveća briga našoj tužnoj Majci

bijaše njezin narod koji ostavljen na milost i nemilost od kršćanskoga
svijeta dade se skrivati po dolovima i vrtačama (i tako stoljećima po-
slije – pa gotovo i danas). Najveća njezina tuga bijahu njezina dica,
koja dopadoše turskoga ropstva, za koje se na sve strane raspitivala, a
majčinska ljubav i tuga pripremila i za to da za njima podje i u Tursku
i za novac odkupi.
Ali uzaludna je bila sva muka majčinska da oslobodi svoju djecu, a
najveća tuga ju obuze u času kad doznade da su dica već primila islam.
S tom tugom i ranom na srcu Kraljica je i umrla. Svoja kraljevska do-
bra koja imade u Rimu, ostavi na jednake dijelove Onima koji uz nju
do smrti bijahu. Crkvi Sv. Marije Araceoli ostavi svoj kraljevski plašt
iz pozlaćenoga sukna i svileni oltarni prekrivač. Bolnici Sv. Jeronima
za hrvatski narod ostavi sve potrepštine iz svoje kapele. Svomu sinu
Sigismundu ostavi jedan mač njegova oca – Stjepana Tomaša kralja,
okovan srebrom. Ali, osta tako zapisano, ako se ne vrati vjeri Kristovoj,
da mač pripadne Balši, sinu brata joj Vladislava. Djeci Sigismundu i
Katarini još ostavlja srebrni bodež, dvije tase i dva vrča srebrna. Svete
moći ostavi franjevačkoj crkvi Sv. Katarine u Jajcu. Ostalo da se razdie-
li služinčadi, tako reče...
„....Katarini bosanskoj kraljici, kćeri Jelene i hercega Stjepana, ženi
Stjepana Tomaša, kralja bosanskoga. Živjela je 54 godine, a umrla je u
Rimu godine Gospodnje 1478, dneva 25. listopada...“
Spomenik je postavljen po njezinoj oporuci. I danas se ova ploča na-
lazi uzidana u jedan stup kod velikoga žrtvenika kao spomen na veliku
Kraljicu. Njoj na spomen, današnje stare majke hrvatske u Sutisci Kra-
ljevoj (i drugdje gdje te majke danas u izbjeglištvu žive) nose crninu...
Crninu iz Crkve sv. Marije de Araceoli u vječnom gradu Rimu koja je i
danas vječni dom posljednje kraljice... Čija duša i danas živi i svakomu
onomu čije srce imalo ćuti Bosnu i Zemlju Humsku, na dane slobode i
dane ponosa i slave.

Kraljica Katarina Kosača Kotromanić.... K 4

/živa je još i danas..../