MIROSLAV KRLEZA

TRI KAVALJERA
FRAJLE MELANIJE

SARAJEVO 1980
Priredio za štam pu:
D r A N Đ EL K O M A LIN A R

Ekskluzivni izdavač djela

M iroslava Krleže
NIŠRO »O SLO B O Đ EN JE«

Realizirano u suradnji:
N IŠRO »O SLO B O Đ EN JE«
Sarajevo i
IK RO »M LADOST« -
Zagreb kao suizdavač
JUBILARNO IZDANJE U POVODU 85-te
GODIŠNJICE AUTOROVA ŽIVOTA
 Objašnjenja i nadopune ispod crte na dnu stranice, označeni
zvjezdicom (*, ** itd.), potječu iz autorova pera, ostalo su intervencije
priređivača teksta.
 TRI KAVALJERA FRAJLE
MELANIJE
STAROMODNA PRIPOVIJEST IZ VREMENA KAD JE
UMIRALA HRVATSKA M ODERNA
 Frajla M elanija Krvarić nije bila sretno stvorenje.
Rodila se u provincijalnoj krčmi U dm anićeva kraja,
na granici Banovine, gdje je ravnica i svake jeseni vode
rastu pa stoji poplava kao more sve do svetog Valenti­
na, slavnog dana kad piruju vrapci i kad niču prve visi­
babe.
Stoji tako tam o na križištu dvaju cesta, što se sijeku
pod pravim kutom , kao neka općinska kolonija sa dvi-
je-tri zidanice, pa kad se virovi i spirale prašine viju po
cesti, narod vjeruje da to vještice plešu, jer je tam a tu
još gusta i ne zna se ni za K olum ba ni za M arconija, a
kamoli tek za neke izme i liberalizm e što su počeli cvje­
tati u gradu u posljednje vrijeme. Franklinov gromovod
na baroknom tornju zlati se već valjda dvadeset godina,
ali nitko živ ne vjeruje u njega, jer već punih dvadeset
godina grmi, a nijedna božja strijela nije se zabola u
bakreni križ.
Do željezničke pruge ima još dobra tri sata hoda i
ljudi više vole da se na kolim a pate i pet punih sati do
grada nego da prljaju svoje opozicionalno hrvatsko po­
štenje na čađavom smrdljivom m adžarskom vragu.
Pjegavožuta općina bila je posljednji put oličena kad
se ovuda provezla Njegova Visost, sada već blagopo­
kojni prijestolonasljednik, carević i kraljević R udolf sa
svojom prejasnom gospođom nadvojvotkinjom Štefani-
jom . Bili su tu na granici K orduna carski m anevri koji­
ma je kao generalissim us upravljao sam prijestolonas­
ljednik, pa se visoki par provezao ovuda jednog jutra
na stanicu.
To je bilo objavljeno puna dvadeset i četiri sata prije,
pak je slavnom načelniku pošlo za rukom da alarm ira
konjički banderij i da oliči općinsku zgradu, i da sve
stavi u evropski red, te je on, štoviše, vlastoručno
svrstao sve štam bilje po uredskim ladicam a kako treba,
lijepo paralelno u desnom kutu (držala sva na jednu a
pečatnjake na drugu stranu).
Ali se prejasni par nije zaustavio ni na tren, nego su
samo karuce protutnjale i barjaci se vijali i zvona zvoni­
la i još se pušile lum barde i mužari m odrikastim di­
mom, kad se sve rasplinulo kao san. Ostao je glas u na­
rodu d a je princeza u šumi zvanoj »Sjeveruše« dala us­
taviti ekipažu i pošla u grmlje - valjda da nabere đurđi­
ca (bilo je proljeće, đurđice nisu cvale) - samo se danas
više ne zna gdje je to bilo i na kome mjestu, jer je tome
davno, a svi su starci pomrli.
Tu se, dakle, rodila M elanija Krvarić, u krčmi kod
»Zlatnoga gavrana«.
Stoji općina, pa kovačnica u kojoj cijeli dan duva
mijeh i plam ti oganj, pa se zabole kolarove breze kao
jarboli, i sve to plovi u ravnici koja je zimi bijela te se
prelijeva u ljubičastu svilu, a ljeti je m odra kao m orska
voda i talasa se daleko nekam o u horizont.
Krčma k »Zlatnom gavranu« bila je još prije tri de­
cenija plem enitaška šljivarska kurija sa devet velikih zi­
danih prozora u fronti, podignuta na jed an boltani kat,
kao što se zidalo na prijelazu stoljeća. U sredini visoko­
ga krova stajao je drveni tornjić s crvenim pijetlom kao
vjetrokaz, ali kad je stari Krvarić kuriju »renovirao«,
skinuli su zidari tu drvenu »beđariju« i bacili pijetla na
oganj.
K urija je stajala nešto dalje od ceste, ali su jablanove
i om orike pred njom posjekli tako da je sad pred kuri­
jom nastala neka vrsta pijace, te tu uvijek stoje foringe i
sve je posuto sijenom zgaženim i uprljano konjskim ja ­
bukam a, pa tu jed n a cigla a tam o druga da čovjek baš
ne m ora zaglibiti u tu smjesu zemaljsku.
U prvom katu bila je biblioteka u velikoj dvorani,
obloženoj hrastovinom , te se tu čuvale knjige od kolje­
na na koljeno. Posljednji Krem enich um irao je u toj
dvorani s fanatičkom vjerom starog latinca da su sve
ilirske gluposti koje hoće da zatru antikni duh smrtni
grijeh i zabluda.

10
 - Sve su to oni jakobinski štakori krivi što hoće da
podgrizu antiku! Tu sad dolaze neki panonski barbari!
Hoće svoj jezik? H a-ha! Kakav je to kmetski jezik?
Kmetsko pravo!
- G luposti! Sve su to gluposti! Batine! A ne ilirizam!
A Kremenicheva kćerka jedinica, koja se udala ne­
gdje kod Požuna, izgubila je na nekakvim a dunavskim
parobrodarskim akcijam a sve, srondala se i sve je došlo
na bubanj, pa je stari Krvarić kupio i kuriju i dio ras­
parceliranog im anja za neku komičnu svotu, te dvoranu
u prvom katu prezidao u male sobe, a u prizemlje pre­
selio krčm u k »Zlatnom gavranu« koja je dotada staja­
la u nekoj podrtini u sjeni crkve.
Tako su Krvarićevi došli u plem enitašku kuriju i ta ­
ko se M elanija rodila pod masivnim lukovim a u prvom
katu gdje je nekoć stajala biblioteka.
M elanija je od prvog dana svoje svijesti osjećala u
toj golemoj kući neki panički strah. N a nju su velike
tam ne četvorine zatvorenih prozora zurile kao neka du­
boka pitanja na koja ona nije znala da nađe odgovora.
- Što hoće te crne rupe od m ene? Što one hoće?, ta ­
ko se pitalo nervno istančano dijete što je osjećalo silan
disakord ovih fakata, a nije ga poim alo. I kao da se tu u
tim škurim prostorijam a nešto dogodilo što nije smjelo
da se dogodi, i kao da je i sam a M elanija tome kriva,
ona je oduvijek hodala po svojoj roditeljskoj kući kao s
nekim osjećajem krivnje, duboke i nepoznate.
Posjekli su tako Krvarićevi cijeli park i preorali rib­
njak, a od svih lijepih dekoracija i perspektiva nije osta­
lo ništa nego jedna stara glorijeta sa šarenim stakalcima
oko koje su šuštali kukuruzi za kasnih jesenjih popod-
neva. Tu, u toj glorijeti, kam o se iz daljine čulo roktanje
svinja i pijukanje živadi, daleko iza kuće, u sjeni, tu u
ruševinam a preoranih cvjetnjaka i rondoa igrala se m a­
la M elanija Trianona i M arije A ntoanete, nesretne kra­
ljice francuske, koja je onda izlazila u ilustriranim sves­
cima po groš, i koju je djevojčica posuđivala od udovi­
ce krojača Pickbauera, rođene Bečanke koja je udarala
u gitaru i pala ovamo u ovu provinciju kao m eteor i
ugasla.

11
 Kod »Zlatnoga gavrana« bila je acetilenska rasvjeta,
ali nije gotovo nikad funkcionirala, nego se uvijek pali­
le petrolejke i klelo se glasno da »karbid« opet »niš ne
vredi, vrag ga stvoril i da!«.
Štillebeni koje je tu neki putujući Talijan nafarbao al
fresco još prije m nogo godina, a sad su ostale samo ribe
srebrne i neke dekorativne vijugave grimizne vrpce, sve
je to bilo zadim ljeno i prožeto zapahom vinskim i sve je
bilo škuro, sivo i antipatično.
I poslije, kad je M elanija razm išljala o svojoj prvoj
m ladosti i gledala unatrag, sve se doim alo nje kao neka
ljepljiva smolava tam nosm eđa mrlja u koju je bila za-
m očena sva, preko glave.
U krčmi kod »Zlatnoga gavrana« nije bilo radosti.
Bilo je banknota mnogo, a i teškoga srebra i dukata
je bilo posakrivano u dnu orm ara, ali je na svemu ležala
neka m asna masa, ona gnojna m aterija u kojoj klijaju
prve klice kapitala, tako te se često događa da se same
guše u svome rođenom gnoju i ne probijaju napolje.
To je ona kritična faza svakog im utka koji još nije
propupao, nego tek nosi u sebi m ogućnost cvata. Ako
se ta prva kritična faza preboli, onda se sve savlada i ži­
vot izraste iz takve provincijalne zadim ljene krčme,
gdje se ljudi još useknjuju palcem i kažiprstom ljevice
pa onda brišu ruke o zapučke kaputa, da se svijetle kao
svileni. Tu se još čačka zube vilicam a i stjenice se gnje­
če po zidovim a tako da ostaje krvavi trag na stijeni, i tu
se još vjeruje u M ajku Božju Crnicu Bistričku koja m o­
že da zacijeli ujed zmijski i pogasi požar ako hoće.
Ali onaj život koji raste iz toga, penje se do akadem ­
skih titula i fakulteta, a putuje po Evropi i govori s visi­
ne o distancam a m inim alno od Egipta do Renesanse,
on dokazuje da M ajke Božje Crnice Bistričke nem a i da
je to laž i fikcija, on svira Beethovena, potpisuje dioni­
ce i financira industrijalne pothvate, i takav život je d ­
nom riječju znači takozvanu pobjedu nad materijom.
I kad bude tko god pisao historiju našega m aterijal­
nog i ekonom skog života pod konac prošloga stoljeća,
on će m orati da se zamisli nad polaganim tem pom i
nad silnim patnjam a kojim a se gibao naš život iz bar­

12
barske naše provincijalne tam e u neke svjetlije sfere ka­
m ata i kom fora.
Koliko je naših anonim nih m alih ljudi počelo da ek­
sperim entira da se osovi, da izraste, ali nije išlo.
Da! Sterilne šljivare potkopati, kakvu malu pilanu
osnovati ili mlin ili ciglanu, školovati sina za popa, sag­
raditi filijalu dućana, to je još polazilo za rukom. Ali
pustiti korijenje, ojačati, graditi željezničke linije, pa­
robrode, autom obilom se voziti kao peštanski baruni, to
našim ljudim a nije bilo suđeno.
Još oni najm udriji! Oni su osjetili da je sfinga tih
problem a pokrivena plaštom svetoga Istvana i oni su
umjeli da spletu ekonom ske niti sa dalekom m etropo­
lom i njihova djeca polazila su Ferenc-Jozsefinum i do­
lazila na dopuste u m agnatskom ruhu s m ačem i sanjala
o plem stvu i karijeri, ali velika m asa naših ljudi zaludu
je trčala za Fortunom . Njihove su oči bile svezane crve-
no-bijelo-m odrom vrpcom opozicionalizm a, oni su gle­
dali u bengalskoj rasvjeti starčevićanstva, i trgovački ta­
lenti tih naših sitnih buržuja gušili su se u našem blatu
izm eđu dviju rijeka slavne Kraljevine, bez rezultata.
Tako ni Krvarićevoj grani nije bilo suđeno da izraste
do pobjede, nego se, napivši se prve mezgre sreće i us­
pjeha, ubrzo zgrčila i usahla.
Staroga su jedne noći, kad se vraćao sa sajma, napali
oni rom antični razbojnici koji su devedesetih godina bi­
li m oderna senzacija našega života. Robile se u ono vri­
jem e pošte i diližanse, klali se m linari, pisalo se po no­
vinam a m nogo, pa su se štoviše i rom ani štam pali o tim
herojim a dana što su cijele županije držali u šahu. F an­
tastične legende rasle su o tim razbojnicim a i sim patije
široke publike bile su na strani tih razbijača koji su re­
zali m adžarskim žandarim a vratove kao puranim a, pa
se to često shvaćalo kao narodni gest i revolta protiv ti­
ranije.
Dakle, staroga K rvarića orobili su razbojnici i oteli
mu nešto oko petnaest hiljada forinti (»rajnčka«) te, u
onoj dram atskoj sceni, stari je zaboravio da ima revol­
ver u torbi i još je sam brojao hiljadarke na svijetlu loja­
nice. Lopovi su mu još oteli kočiju i u njoj se odvezli, a

13
njega i kočijaša svezali uz drvo, gdje su ih tek drugog
ju tra našli drvosječe izm rcvarene i izbijene do krvi.
N a staroga je to silno djelovalo, oni goli noževi i ča­
đava lica, pa kako mu je srce bilo usaljeno, vukao se
okolo nekoliko tjedana kao ranjen i onda legao u grob.
U ono je vrijeme bila kod »Zlatnoga gavrana« luđač­
ka atm osfera i sluge su cijele noći stražili sa nabijenim
puškam a, psi lajali bijesno, pa kad bi noćni vjetar znao
da gdjegod tucne o kakvo okno ili lupne vratim a, već se
palili fenjeri i dizala hajka, i tako iz noći u noć.
Po kući su vidjevali pokojnoga gdje hoda, a nepoz­
nate goste gledalo se pogledom zelenim od smrtnoga
straha, pa je M elanijina mati, sto i sedam kila teška gos­
pođa, skoro legla za pokojnim svojim mužem sretna da
se izbavila pakla kod »Zlatnoga gavrana«.
M elaniji je onda bilo sedam godina i ona je ostala
od svoga roda jedina u sablasnoj žutoj kuriji s gomilom
kum a i teta i tutora, koji su se svi tu sabrali odnekud iz
provincije ne bi li tako tu kvocajući iščeprkali po koje
zrno za sebe.
Bijedna anem ična djevojčica igrala se po praznoj
zgradurini s m ačkam a i listala po nekim a starim gravi-
ram a iz biblioteke plem enitoga gospodina Krem enicha,
kojih je bila puna špajza i kojim a su cure potpaljivale
svakog jutra vatru u pećima. M elanijom su tresle neke
m alarične groznice i podgrizavale njeno nervno pletivo,
pa kad su je onda dali u kloštar k časnim sestram a uršu-
linkama, ona je bila fini m aterijal da se od nje m odelira
nem oguća životna pojava.
K ad se poslije šest godina M elanija vratila k »Zlat­
nom gavranu« iz uršulinskog sam ostana, u njoj su sve
niti za pozitivni i jaki život bile podrezane i ona je kao
fikcija lebdjela m eđu fikcijama.
Neki štimungi zelenih kestenovih aleja kad se na
kasnim a svibanjskim pobožnostim a pjeva u poluglasu
»Ave, M aria, gratiae plena«, pa dekorativne vizije o
G ospodinu Bogu i o velikoj sreći što ispunjava zaručni­
ce G ospodnje, to je uglavnom bilo ono što je nosilo
M elaniju kao balon po svijetu. Ona je na Uskrs šarala
pisanice, polazila jutarnje mise, vezla svilu za glavni ol­
tar i pravim zlatom tkala m onogram G ospodnji i tako

14
sjedila na svojih trideset ju ta ra kao odsječena grana, pa
se sam o za jedno m olila Bogu da bi on dao da vrijeme
brzo proteče, pa da postane punoljetna i da odreže svo­
je debele plave pletenice i da ih žrtvuje na glavnom ol­
taru uršulinskom .
M eđutim je u crnim knjigam a G ospodnjim u rubrici
M elanije Krvarić stajala zapisana jed n a druga uloga, i
ona nije odrezala svojih pletenica, nego se lijepo zaruči­
la s Fintekom Jankom , bilježničkim kandidatom .

Finteka Janka i M elaniju Krvarić zapravo je sveo

»R inaldo R inaldini«1, papirnati junak nevjerojatnih
avantira koji je samo nabadao ženska srca na svoj floret
kao male krvave ražnjiće.
»R inaldo R inaldini« bio je silno znam eniti rom an
devedesetih godina, koji je kod nas doživio literarni us­
pjeh kakav ni jed n a naša knjiga prije ni poslije nikad
doživjeti ne će.
Rom ani! Naši rom ani potkraj prošlog vijeka! Ona
rom antična groznica koja je potresla našim purgarskim
dušam a i dočaravala snoviđenja polikrom na i bogata o
kojim a se govorilo na sva usta i po salonim a i po kuhi­
njam a, i kojim a se krijepili na smrt bolesni ljudi po
m rtvačkim posteljam a i stare usidjelice koje su čekale
sreću, i debeli kanonici - rimski generali koji su mjesto
brevijara gutali »Nevinu u ludnici«.
Nekakvi anonim ni opskurni antikvarijati što trguju
m arkam a i cigaram a a stoje razasuti po tam nim i
smrdljivim ulicam a između Kaptola i G ornjega grada,
ti su antikvarijati izbacili one slavne »Krvave ruke« i
»Fijakere broj 13« i kako se već nije zvalo sve to parfi­
m irano smeće, pa se ubrzo pokazalo da su naši ljudi
žedni literature i da im neobično na srcu leži sudbina
plem enitog m ušketira D ’A rtagnana ili kavaljera grofa
M onte Christa, a pokazalo se i to da se osobito rentira
ulijevati svjetlost u m ozak našeg naroda.
1 Autor Christian August Vulpius (1762 - 1872), glavni predstav­
nik njem ačkoga fantastičnog romana o razbojnicima i romana groze.
N jegova sestra Christina bila je od 1806 G oeth eova žena.

15
 Poslije tog talasa pariškog smeća došla su k nam a
plem enita gospoda poljski junaci pan Skrzetuski i pan
W otodyjowski i pan Kmicic, i kod nas se ozbiljno pisa­
lo o tome d a je već vrijeme da i naš narodni genij izbaci
iz naše kraljevske prošlosti isto takve svijetle pandane
poljskim panovim a, jer smo i mi imali takvih junaka, ali
taj vapaj ostao je vox clam antis1 bez rezultata i naš na­
rodni genij nije dao nikakve svijetle pandane, nego su
se sim patije narodne priklonile Sherlocku Holm esu i
W innetouu strašnom , zvanom »Crvena čarapa«, pogla­
vici pam pasa i prerija. Poslije toga londonskog detek­
tivskog ciklusa i američkih, indijanskih i farm erskih his­
torija (koje se više nisu tako rentirale, jer smo mi Slave­
ni pa brzo gasnem o kao što smo se brzo zapalili), osva­
nuli su u gradu prvi kinem atografi i kom pas se naše
publike okrenuo na drugu stranu.
Ali valjda ni jed an događaj na platnu u sadašnjoj eri
filmova ne će tako izbičevati krv naše poštovane publi­
ke, kao što su to bili rom ani devedesetih godina, a na
čelu svega rom an nad rom anim a »R inaldo R inaldini«.
M elaniju je sa »R inaldom Rinaldinijem « upoznala
šnajderica Bečanka, gospa Pickbauer, koja je, ako se
sjećate, udarala u gitaru i čitala prije toga M ariju Anto-
anetu, nesretnu kraljicu francusku.
O na silna kam ena kalabreska brda, u kojim a uvijek
grmi pa se u zelenom blijesku m unja šuljaju crne peleri­
ne, blistaju bodeži, siluju se m lade crvene djevojke, go­
re dvorci, a kad ne grmi i ne sijeva, onda je neprekidno
m jesečina na lagunam a i čuje se m andolina i more šu­
mi, sva sila te renesansne kostim erije i teatralike, sve je
to om am ilo M elanijinu dušu kao tam jan, i ona se pre­
dala tom otrovu grčevito, strastveno bez ikakve rezerve.
O na se u to bacila i potonula preko glave.
Još u prvo vrijeme, kad bi naveče legla pa se na pet­
naestoj stranici novopridošle sto četrdeset i druge sves­
ke sjetila da već čita skoro dva sata i skoro će ponoć, a
ona se nije prekrstila niti jedno zrno krunice izmolila,
da, onda bi je nešto kao ugrizlo za srce, kao strah neki
nečisti da je sve to grijeh i da se sve to ne smije, ali već
1 (lat.), G las vapijućeg

16
u slijedeći tren bijesni galop don Diega de Punta Are-
nas, koji sav zapjenjen kao m unja juri kroz burnu noć,
zanio bi je kao vjetar i ona je zaboravila i škapulare i
zavjete i krunice, pa se bacila u tu ludu hajku i kose joj
se zavijorile na vjetru kao zastave.
„H oće li don Diego pravovrem eno stići do kapele
santa K lare? Tamo njegovu obožavanu markizu Dolo-
res silom vjenčavaju za grofa M onte Millesima, viteza
reda Lacrimae Christi, koga ona ne će, koga ona mrzi,
koga prezire, hulju prokletu!
A gdje je samo slatki Rinaldo? Zašto njega nem a?
On isto ljubi m arkizu D olores? Kam o je on nestao? Ah,
kako će se to svršiti?”
Tako izbija znoj na jastučce prstiju uzrujane M elani-
je i njoj je kao da divno sanja, i pije to šarenilo do svita­
nja i već se javljaju prvi pijetlovi, a kod M elanije još
uvijek treperi svijeća, ona još ima samo tri strane do
konca.
,,Oh, bože dragi! D anas je srijeda! A pošta dolazi tek
u subotu! G dje je još subota? A ništa se ne zna što će
biti? Valjda će se R inaldo vratiti s M alte? Samo da ga
Turci ne bace u tam nicu! O nda će sve biti dobro! R inal­
do! Slatki R inaldo!”
Tako je to bilo s M elanijom .
A gospodin Fintek Janko, bilježnički kandidat, koga
su njegovi općinski kolege poslije treće litre zvali »D u­
šek«, on je mislio ovako:
„Tu trideset rali prvoklasne zemlje ima! Tu krčma
ima! Tu tri para konja i osam krava, i jedan bik, i neko­
liko junaca (dva ili tr i !) ima. I još sve ono drugo k tome,
pak još krčma (a našlo bi se i gotovine!), oho - to je pe­
deset do sedam deset jezer1 najm anje! Dakle! Janko!
Fant prekleti. Pamet nucaj!”
I nucajući tako svoju fantovsku pamet, gospodin
Fintek Janko se pretplatio na slavnog »R inalda Rinal-
dinija« i uputio se u one zapletene labirinte događaja
da dostigne M elaniju. Išlo je teško i Finteku Janku bilo
je sve to neopisivo dosadno, ali je išlo! „Fant! Pamet
nucaj!”

1 jezero (m adž. ezer), tisuća, hiljada (kajk.)

2 - M. K r le ž a :T r i k avaljera frajle M elan ije 17

 I tako se dogodilo sve m alo pom alo da su on i frajli-
ca počeli govoriti o literaturi i zanositi se u više sfere.
Šeću oni tako po livadi, krasno je majsko popodne i
bijeli oblaci plove po m odrini (kako se veli - kao labu­
dovi) pa u onom e ustalasanom m oru ivančica i suza
majke božje i božjih plahtica M elanija i Janko osjećaju
kako su se našli kao palm a palm u u Sahari.
- M olim vas! Ova naša inteligencija! Kakva je to in­
teligencija? Sve samo uvijek politika i uvijek ta prokleta
politika! I ferbl! I tarok! Da nem am ovdje vas, ja uisti­
nu ne znam s kime bih razgovarao! Doista! Da samo
znate kakvi su naši ljudi! Bilježnik, na primjer! Ili na­
čelnik! Ili stari Francetić! Ništa! O kakvim višim stvari­
ma - ništa!
- Je li? Nem ojte! Prosim vas!
Šutnja.
- Pa da! Istina je! Im ate pravo! Jučer mi se načelnik
smijao kad sam došla po poštu. »Vi ste valjda zaljublje­
ni frajlice, pa čekate pism o.« Ne mogu naši ljudi da po­
jm e da čovjek može biti idealan!
- Ali da! Ideali! Ideali! A što velite za slatkoga Ri-
nalda? Sto? Taj se vratio s M alte! Imao je sreću! Plovio
je punim vjetrom!
- Da! Prosim vas! M ila Dolores! Nem ate pojm a ka­
ko ljubim tu nesretnu ženu! D a je zakasnio samo sekun­
du, bili bi je vjenčali!
- Ne bi! Ne bi je vjenčali!
- Kako ne bi? Već je sve bilo gotovo!
- E, pa tako! R inaldo bi grofa izazvao na duei zasi­
gurno! Ne sjećate se da je to već prakticirao! Zna Ri­
naldo što radi! Oho! On!
Tu je Janko batinom kao floretom probo zrak, a Me-
laniji se ta gesta pričinila tako mila, tako kavaljerska i
tako joj je im ponirala kao da je pred nju stao pravi
pravcati vitez. „Eto! To je isto takav kavaljer! Idealan
čovjek! Čita! Bavi se višim stvarima! Ne šnjofa kao
župnik i ne pije, nego puši cigarete sa zlatnim mundšti-
kom !” I tako se u onoj provincijalnoj prozaičnoj pusti­
nji zaprela slatka idila koja je počela sa cjelovima, a
svršila s oficijelnim zarukam a, kao što se to već događa
u takvim prilikama.

18
 Već su te zaruke bila stara stvar i o njim a se nije već
ni tračalo, pa je gospodin Fintek Janko pasao svoje oči
na tustim brazdam a i gledao tu zemlju kao da mu je u
džepu.
„R inaldo! Prokleti taj R inaldo! Prvo će mi biti da
bacim tog prokletog Rinalda iz svoje kuće! M etlu u ru­
ke pa kuhače, a ne rom ane! D at ću ja njoj već tih rom a­
na! H a-ha! Rom ani! Dvojke dojiti, a ne rom ane! To!”
Tako je deklam irao duboko u sebi sretan zaručnik i
već su on i M elanija bili prvi put ozvani u crkvi, pa je
dakle sve doista uskoro imalo biti svršeno, kad se u
krčmi kod »Zlatnoga gavrana« dogodila rinaldinijev-
ska scena koja je po tok života frajle M elanije bila od
kardinalnoga dom ašaja.
Bila je subota navečer, te se u krčmi kod čaše vina
našli gospodin velečasni, pa općinski blagajnik, tuber­
kulozna neka figura piskutljiva, sa kaučuk-m anšetam a,
pa gospodin Fintek Janko, sretni zaručnik, i još druge
dvije-tri m anje važne, bezim ene pojave naše provinci­
jalne inteligencije, ovako u subotu navečer, kod aceti-
lenske rasvjete.
M elanija nije bila prisutna jer je trpjela od migrene,
koja se redovito javljala svake subote kad bi dolazila
pošta s rom anim a. Ciklus Rinaldini bio je svršen i M e­
lanija ga je dala lijepo crveno uvezati sa zlatnim natpi­
som, i to je stajalo na etažeri, a sada su izlazile neke fri­
volne ilustrirane stvari o H enriku VIII, engleskom kra­
lju, koji je imao šest crkvenih žena, pa ih ubijao na sva­
koj drugoj stranici po jednu. I to je bilo lijepo i intere­
santno, ali ni izdaleka tako kao Rinaldo. No zato se
svejedno čitalo svake subote do ponoći, a sve se m aski­
ralo migrenom i aspirinom .
Pilo se jako, pa je gušava teta Mica, gazdarica, koja
je upravljala »Zlatnim gavranom «, svaki čas vikala na
šank: »Anka! Još jed an špricer gosponu velečasnom sa
apatovačkom !«
Pilo se najprije separatno, svaki za sebe, i tek poslije
ponoći, kad su u mozgovima zalepršali florovi alkoho­
la, počelo se piti na zajednički ceh.
Pio je tam o u društvu i apsolvent prava M irko N o­
vak, jedinac m ajstora kolara N ovaka, koji se tu slučaj­

2*
19
no desio kod kuće na nekakvim ferijam a, pa su gosti
onako okićeni vinovom lozom lijepo prešli na zdravice
što se po plem enitom e narodnom običaju kade u turn u ­
su.
Držale se tako zdravice po redu i pilo se sve dublje i
dublje, te se tako polagano počelo prelaziti u onaj cinič-
nofrivolni ton u kome se kod nas govori obično poslije
pola dvanaest, ovako u subotu navečer, u intim nom
krugu gdje su konačno same m uške glave.
Č udan je taj ton naših stolova poslije pola dvanaest!
Slavenski, nekako slatko, u nasm ijanim a čudnim ni­
jansam a, za takvim se našim stolovima surovo skidaju
sve zavjese i koprene i svlači se sve do gola, te se još i u
ono golo ide duboko unutra i kopa se pod kožu da bi se
vidjelo kako smo mi svi krvavi pod kožom, »hi-hi, hihi-
-h i!«.
Peckali su najprije velečasnoga gospodina i njegovu
poštovanu gazdaricu Pepu, pa se pripovijedali otrcani
vicevi o spolnobolesnim popovim a, »he-he, he-he«, a
netko je predložio originalnu ideju da svi po redu priča­
ju o doživljajim a za prve bračne noći, »hoho-ho!«.
I tako u tome prepričavanju anegdota, kad se cijelo
društvo gušilo u smijehu, sjetio se jedan glas da zapita
»što je to s frajlom M elanijom i kako to da je nem a do­
lje? G dje je M elanija?«
- Ah! O na čita rom ane, javio se općinski odbornik i
poštar Francetić. - Fine rom ane! Hi-hi! Same gole žene
plešu po tim knjigam a - he-he!
I tako glas tu, glas tam o, pa je netko nenadano zapi­
tao Janka Finteka, sretnog zaručnika »je li već dobio
predujam od M elanije? Hoho-ho!«
- Kakav vi to predujam mislite?, uzrujao se Fintek
pri pom isli da m ožda netko zna kod stola da je on od
frajle M elanije doista dobio predujam od nekih dvjesta
forinti, da se pošteno i gizdavo opremi.
Ali se pokazalo da to pitanje nije bilo stavljeno o
novčanom predujm u i da nitko i ne misli na to, nego da
je to bilo mišljeno kao erotički vic o »onom e drugom e
slatkom predujm u, hehe-he!«.
D osta o tome toliko da je Janko Fintek, radostan da
nitko nije na novce ni pom islio, samosvijesno i pobje­

20
donosno, kao d a je neki đavo u njega ušao, počeo govo­
riti o tom slatkom predujm u, i m ada je već ponoć pro­
šla, to je ipak izgledalo da je prešao svaku granicu.
Tako se dogodilo da je u sveopćem smijehu ondje
prisutni apsolvent prava, gospodin M irko Novak, reagi­
rao kao džentlm en »da to ipak nije nikakav način, do
vraga, tako govoriti o svojoj budućoj ženi«.
N a to se Fintek (»D ušek zlatni, ne viči!«) razbjes­
nio, i sada, u divljem i abnorm alnom afektu, razdražen
počeo da govori o M elanki kao o predm etu koji je nje­
gov, koji je on zakapario i koji se nalazi u njegovom
privatnom vlasništvu, isto tako, na vlas isto tako, kao -
eto na - ova tula-doza u džepu!
- Eto na! Ova tula-doza u džepu! O na je moja! I tko
može meni da porekne da ta tula-doza nije m oja? Ako
ja hoću, prodat ću je za deset kruna, a ako hoću, bacit
ću je kroz prozor van! To je m oja stvar! Tko m eni što
može? D a ja vidim onoga koji meni što može?
- Čujte, gospodine! Valjda žena ipak nije predm et!
Žena je živi organizam , misterij, a ne tula-doza, uzrujao
se apsolvent juriš M irko Novak te je stao govoriti o to­
me kako je žena baš tako živ čovjek kao i mi što smo ži­
vi ljudi. D anas je m oderno vrijeme em ancipacije! D a­
nas i u Turskoj m odernije shvaćaju taj problem nego
kod nas u Svetom Križu!
- Eto na! Ja sam neki dan u »N arodnoj zastavi« či­
tao cijeli feljton o em ancipaciji žena u Turskoj. Tamo
žene čitaju Schopenhauera i igraju m oderne valcere! U
glasovir udaraju, studiraju m edicinu! To sam ja čitao u
»N arodnoj zastavi«, nema ni tri dana!
- Schopenhauer je na indeksu, ozbiljno je prim ijetio
gospodin velečasni.
- Svejedno! Bio sad on na indeksu ili ne, to je sve­
jedno! U Turskoj bule čitaju njegova djela i valjda ni
angorski paša tako ne tum ači problem ženskog m isteri­
ja kao ovaj ovdje gospodin Fintek! A mi smo, gospodo,
ipak Evropejci, ako se uzme pravo,
- H a-ha! Evropejci! Pijmo! Eks! Eks! Zdravo! Ho-
-ho!
I tako riječ po riječ, riječ po riječ, i Mirko Novak, ot­
mjeni gospodin, liberal i ateist, žestoko se pobio sa gos­

21
podinom Fintekom u problem atičnom pitanju: je li že­
na predm et ili nije i kako to s tim ženskim misterijem
stoji.
- M isterij! M isterij! Nije to nikakav misterij, nego je
to moje sveto pravo, vikao je gospodin Fintek i nikako
nije htio da se dade pobiti evropejskom argum entaci­
jom . Fintek nije naprosto dopuštao da mu se krati nje­
gova sloboda govora, jer je to njegova lična stvar što on
sa svojom zaručnicom radi, jer je njegova zaručnica nje­
gova, pa basta! A kome nije pravo, neka putuje u Tur­
sku. Sretan mu put! H oho-ho!
To što je dalje bilo i kako se to dalje razvilo, to je os­
talo za M elaniju uvijek poslije prekriveno velom tajan ­
stvene neizvjesnosti.
O na je o tom e čula pričati uvijek iz druge ruke: od
kelnerice koja je drijem ala na šanku, i od tete Mice koje
po kazivanju kelnerice više nije bilo u sobi, ali koja je
svejedno govorila kao da je bila prisutna, i to u korist
N ovaka jer je Finteka Janka, kmetsko španovo derište,
m rzila iz dna srca.
M irko sam nije htio s M elanijom nikada da o toj sce­
ni govori ni jedne riječi i samo se uvijek strašno na-
m rštio kad bi M elanija htjela da dozna što je zapravo
bilo one čudne noći kod »Zlatnoga gavrana«.
Ukratko! Ta se delikatna svađa i debata svršila tako
da je Fintek, koji je onda već bio totalno pijan, htio u
onim vinskim m aglam a da činom dokaže da je M elani­
ja doista njegovo privatno vlasništvo, pa, natjeran logi­
kom u škripac, on je pred svima prodao M elaniju gos­
podinu doktorandu M irku Novaku za deset kruna, i
ovaj mu je pred svima doista i isplatio tih deset kruna i
još devedeset povrh toga, kao za aldom aš, pa su ih svi
odm ah tam o do ju tra i zapili.
Ne zna se ni danas kako je to one noći u vatri vina
bilo mišljeno i kako se to dogodilo, ali je ta cijela histo­
rija sutradan u danjem osvjetljenju izgledala nekako
strogo ozbiljnom.
U alkoholu se neke predrasude rastapaju i ljudi stoje
jedni spram drugih kao djeca i kao da nije između njih
izrastao život dogm a i paragrafa, i u alkoholu lagano se
gaze i najveće distance u smijehu. Ali kad se alkohol is­

22
hlapi, ljudi se poput m jesečara prepanu da su na krovo­
vima plesali i da su ispod njih zjapile dubljine, i da je
sve bilo opasno.
Sutradan je pukao glas da je Fintek Janko prodao
svoju zaručnicu za deset kruna, i ta pijana ludorija u
krčmi, poslije pola dvanaest, razvila se do velike afere
koja je svršila time da je M elanija vratila Finteku Jan-
ku, sretnom zaručniku, prsten i tako su propale sve nje­
gove velike nade i iluzije.

Nije prošlo od te afere ni tri mjeseca, a M elanija je,

razglašena po čitavoj županiji kao »prodana zaručni­
ca«, osjetila da je atm osfera u Svetome Križu toliko ot­
rovana da bi se ona zagušila da dulje ostane kod »Zlat­
noga gavrana«. A kako se dogodilo da se vratio iz Ame­
rike neki čovjek s dolarim a, to se dala dobra prilika, te
je M elanija sve prodala i otputovala u grad. Gore, na
bedem u stare gornjogradske tvrđave, kupila je dvokat­
nicu i počela da živi novim životom.
Te kuće na starom e gradskom zidu pod kojim a se ru­
ši strm ina nekoć šumovita, gdje su zavijali kurjaci, a da­
nas je sva u vinogradim a i šljivicima, ograđena plotovi­
ma, te kuće izgledaju iz perspektive kao neka južnjačka
barokna fasada; i čovjek, prom atrajući one čemprese
po vrtovima, misli da je negdje na Zapadu, tako sve to
izgleda skladno i simetrično. A u istinu su te stare,
ogavne, sive prljave palače na gradskom bedem u p a ­
kao, te u njim a teče voda po hodnicim a i stube su trule i
drvene, i u tim kasarnam a bijede i glada stanuju partaje
iz čijih se stanova čuju Singer-mašine i citre i plač izbi­
jenih žena.
Takvu, dakle, trulu palaču u G ornjem u gradu s m a­
som stanara i podstanara, koja je obećavala mjesečni
prihod od pune stotine forinti, kupila je M elanija, a sve
je te energične akcije vodio zapravo apsolvent juriš
M irko Novak, M elanijin kavaljer.
„Bože G ospode jedini! Što bi bilo od mene postalo
da se nije pojavio taj plem eniti i dobri čovjek? Ja bih
bila pala u šake onog tiranina i prostaka! Ja nikad ni­

23
 sam znala da on jede goli češnjak, a da mu je najmilije
jelo poriluk! Pfuj! Poriluk! I s m ljekaricam a se povlačio
po štalam a. S onom ćoravom Tinom! To m ije sve posli­
je M ica pripovijedala! I da mi nije presveti anđeo čuvar
sam poslao toga čovjeka, šta bi se bilo dogodilo?”
D oista? M irko N ovak spasao je M elaniju da se ne
utopi u provincijalnom e blatu, i on je bio onaj koji joj
je zapravo definitivno objasnio inkom patibilitet njenog
odnosa s onim pijanim analfabetom .
N ovak je bio prvi čovjek koji je M elaniji rastum ačio
da je ona zapravo bogata i da njoj nije potrebno da se
svađa sa seljacima za arendu i da mjeri plastove sijena
da li su dobro nabijeni ili ne, i Novak je prvi M elaniji
dao stvarnu sliku o njenom kapitalu.
- Ta zaboga, gospođice! Niste vi okovani u tom Sve­
tom Križu! Vi možete u Beč, u M ünchen, u Pariz. Vama
je svijet otvoren! Svijet je silan! Da vi samo vidite kako
se živi vani u kulturnom e svijetu! Oho!
- A šta će reći ujak?
- Ah, šta! Ujak! S ujakom ćemo već lako!
I tako je N ovak bacio ujaku, m esaru tutoru, nekoli­
ko hiljada u ralje i otputovao u grad i rukovodio trans­
akcijam a, a onda pod jesen, kad je sve to svršeno bilo,
otputovao s M elanijom u Beč gdje su proživjeli jednu
zimsku sezonu, i kad se M elanija vratila, ne bi je nitko
bio prepoznao.
Nije to bila više ona jad n a anem ična djevojčica iz ur-
šulinskoga kloštra kojoj je najveća gala jedna bluza od
batista, nego je to postala vitka dam a odjevena po po-
sljednoj m odi, u krznu, koja čita »Pressine«1 feljtone i
govori o W agneru i puši cigaretu u kavani i zna šta je to
darvinizam i secesija i ateizam. Proljeće su Novak i Me­
lanija proveli u Italiji i tako se u polovici m aja našli u
M arselju.
Odsjeli su kao gospođa i gospodin doktor Novak
(»Pusti to! To je form alnost! Ali to im ponira! A uosta­
lom! U oktobru ću ionako položiti doktorat!«) u Cen-
tral-H otelu. To je jedan od onih m nogih marseljskih
hotela pred kojim a su zasađene stoljetne platane, pa,

1 Bečke novine » N eu e freie Presse« (» N o v a slobod na štam pa«).

24
kad je veče, sjene tih platana padaju tako irealno, kao
da su to sjene papirnatoga i platnenoga drveća na sceni,
i sav život trepeće i pjeni se kao južnjačka scena.
Crne katarke lađa njišu se u polaganom ritmu, ne­
gdje ukrcavaju na barku topli hljeb pa to divno miriše,
a zeleno veliko more i šareni lam pioni na obali i signali
rasvijetljenih tram vaja što se samo kližu po m odrim ši­
nam a i siplju iskre, sve to pjeva i ciliče kao orkestar. Po­
slije podne izjedrili su na jakom e m aestralu na Chateau
If, slavnu forticu na grebenim a, i tam o se pjenilo more,
a M elaniju je zanijela neka svijetla plim a radosti.
„Jest! Ja sam tu već bila na tom otoku! S grofom
M onte Christom sam tu bila!” I tako joj se pričinilo da
je ona doista udisala vlagu tih tam nih kazem ata i sluša­
la veliko more kako huči i d a je proživjela dram u onoga
m ornarskog časnika koji je bio carev kurir i kojega je
ona ljubila još u Svetom Križu.
I tako smrvljena teretim a silnih emocija, ona se vuk­
la s N ovakom po škurim i nerasvijetljenim uličicam a
Stare luke i gledala jarbole trabakula i slušala rebra
crnih lađetina kako škripe.
Od velike luke odzvanjala je titanska kakofonija p ar­
nih elevatora, zvečali su lanci na polugam a i vikali goli
radnici, tam o su plam tjele ljubičaste luči i ukrcavale se
lađe za Afriku, za Indiju.
- Sve je jedan rom an! Prekrasan rom an! Eto! Z ar to
sve nije rom an što se s nam a događa? Idem o u Afriku!
N a piram ide! N a Nil! Idem o daleko gdje su tople mje­
sečine!
I tako, u onom e majskom elanu, ukrcali su se još iste
večeri na lađu i otplovili prem a Aleksandriji.
G ledali su kako daleko u noći u sivim m aglicam a pa­
daju reflektori dalekih svjetionika kao žuta ticala po vo­
di, te se voda prelijeva i ljeska i teče kao srebrni staniol
i još luči palucaju, svijetle, trepeću, a onda na sve pada
siva zavjesa zvjezdana i samo hropti pjesm a m akina iz
crne utrobe lađe. I cijeli slijedeći dan plesali su po hori­
zontu plavi neki otoci, bačeni kao čipke po pučini, i sve
je samo teklo i bijeli su galebovi lepetali, i tako se poja­
vile konture Italije, i Vezuv, i N apoli, čađavi grad m an­
dolina i loših anzihtskarata.

25
 »Singhalien«, bijela lađa marseljske »M essageries
M aritim es«, isplovila je u lagano zaobljenom i silnom
luku iz napuljske luke, te je onda u smionoj liniji udari­
la smjerom sicilijanskih voda. Tek što se prebacilo pod­
ne, pa se m odra svilena magla na obzorju polegla u bes­
krajnim horizontalam a, prozirnim i irealnim poput pra­
šine na starim goblenim a. Kao kakav m elodiozni motiv,
ispleten od tam nom odrih tonova, na akvam arinskoj su
kopreni plesali obrisi grebena i otočja, netko je udarao
u glasovir i modri se šam panjac razlijevao po kristalim a
podnevne vode iza »Singhaliena«. Afirmativno, silno, u
pasivnosti lijenoj i tihoj, punoj pare i um ornosti, urezi­
vale se brazde u m odru masu pod plugom lađe što je
orala more. Talijanska trikolora lepršala je veselo na
jarbolu, a nad svime grmjelo je sunce neke duboke
akorde.
Jutros, dok su još u jutarnjim m aglam a cviljele napo-
litanske fabrike i dok se »Singhalien« usidren ljuljao
pod dim om Vezuva, ukrcalo se na brod nešto mizerije,
neke žene i djeca s m andolinam a, Cigani što ih bol za
daljinom ganja po m editeranskim gradovim a amo-ta-
mo. U N apulju se, osim jedne engleske dam e, nije po­
peo nitko i putnika u prvoj klasi nije bilo mnogo, sve
sami dosadni Parižlije iznad osam deset kila.
Sjedi tako M elanija uvaljena u pleteni naslonjač i
gleda tu slavnu podnevnu panoram u i raduje se Strom-
boliju, što će večeras paliti crvene vatrom ete u daljini, i
mjesečini se raduje na Nilu, i svemu tome silnom i veli­
kom u što je pala.
„One bečke prem ijere! Firenca! Rivijera! Nica! H o­
teli! A sve je to živo! To ona ne sanja! To ona živi! A
sve je to njoj dao ovaj plem eniti džentlm en što tu do nje
puši cigaru u bijelom e platnu!
On ju je digao iz onog zatvora kod »Zlatnoga gavra­
na«, gdje je slušala vjetar noću kako lupa vratim a i bo­
jala se razbojnika. I noću je m orala trčati u štalu jer se
Lisa teli! O na krčma! Onaj šank! I Janko Fintek! Ha-
-ha! Janko Fintek! A sve to, eto, stvorio je ovaj gospo­
din ovdje! Spasitelj! Kako je dobar! Kako fin! Idealan!
M arselj! M onte Christo! Rinaldo! Egipat! A Crnci ser­

26
viraju sladoled. Ananas! Jagode! M araskino! Strom bo­
li!”

Poslije tog m ajalisa potekao je život M elanijin kao

što već teče život naših ženskih stvorenja što vuku neke
četvoropostotne kam ate iz Katoličke banke, svađaju se
s partajam a svakoga prvog za vodovod i tako. Idu na
koncerte, u teatar, šeću po Korzu i šivaju toalete u Salo­
nu Barrie (Barica Skom rak iz Jalžabeta), ukratko, žive
životom naših m alih rentijera kojim a je pošlo za rukom
da se popnu na hrpu od nekoliko hiljada forinti i da go­
re zabiju zastavu svoje žalosne jalove životne forme.
Taj se M elanijin život form irao tako da je igrala ulogu
zaručnice gospodina M irka N ovaka, apsolventa prava,
i da joj je ideal bio da M irko konačno položi doktorat i
da onda kao gospođa doktorica kupi crno-žuti salon.
O d crnoga drva, presvučen žutom svilom. To joj je
bio ideal.
No M irko Novak, slavni kavaljer, nije polagao do­
ktorata.
Sama pojava toga gospodina ne spada baš m nogo u
ovu pripovijest, ali kako se on ipak pojavio na daskam a
te scene, potrebno je da se i o tome kaže nekoliko riječi.
N ovak se provlačio kroz gimnaziju po onoj shemi po
kojoj se provlače djeca iz provincije u kojim a gori samo
silna am bicija da se probiju iz onoga teškog života nji­
hovih otaca. N ovak je dobro znao što znači biti provin­
cijalnim kolarskim m ajstorom i kako je svaka žbica, što
je takav kolar zabije u tvrdu osovinu, krvava i natoplje­
na kletvam a i znojem. I u prvo vrijeme svoga gimnazi-
jalnog života on je štreberski potegnuo, a poslije je ži­
votario od svog odlikaškog renom ea i tako dobio neku
stipendiju i našao se jedne večeri kod Ronachera u Be­
ču. G lazba, kelneri, subrete, vino, carski Beč, oh!, sve je
to zavitlalo M irkom Novakom i on je bacio i skripta i
univerzu, dvaput prom ijenio fakultet, jus, pa filozofiju,
pa opet jus, i konačno ništa. Slom.
U našoj inteligenciji postoje dva tipa bečkih studena­
ta.

27
 Jedan, stariji tip, bio je još m aturant kad su se po
Kraljevini palile bakljade jer je Filipović1 sedam deset i
osme prešao Savu. Taj tip studirao je u Beču, čuo je pje­
vati Patticu2, pretplaćen je na »Obzor«, citira Vraza i u
duši je starčevićanac, ali se boji da bi bio preterirán pa
uvijek glasuje za vladu.
Takav tip dotjerao je do sedme klase, nosi zlatne cvi­
kere i bijeli prsluk, i on ne će nikada propustiti prilike
da ne spom ene kako je to bilo kad je on studirao u Be­
ču i čuo pjevati Patticu, i d a je L enau3 veliki pjesnik, ali
Vraz nedvoum no veći. Ta generacija sedam desetih i
osam desetih godina ostala je prazna i jalova, ali ona je
ipak polagala svoje ispite i stala u birokratske bataljo-
ne, pa se od regruta protukla do nekoga višeg ranga. Ali
generacija M irka N ovaka pala je u vrijeme kad se život
stao am erikanizirati i tako se podrovale sve stare do­
gme, pa se rodila, s jedne strane, skepsa u studij starih
vrednota, a, s druge strane opet, nije bilo energije da se
otpočne nekim novim i neodvisnim jakim životom. I ta ­
ko su ti m ladi ljudi, koji su išli za granicu potkraj pro ­
šlog stoljeća, postali skeptici i cinici birokracije, rugali
se paragrafim a, a sami nisu učinili ništa nego pili, pro-
pili se i ostali vječni studenti. Takav tip vječnog studen­
ta, koji poštuje tradicije staroheidelberške, bio je M irko
Novak.
Jest, jest! Bistre su glave bile ta m lada gospoda, zna­
la su ona da se u Evropi konačno radi o nekom darvi­
nizmu i o socijalizmu, i o determ inizm u, i o svima tim
m odernim stvarima. I u literaturi se našoj počelo nešto
gibati, da, neki literati novi, m odernisti, revolucionarne
ideje. „Sve su to lijepe i interesantne stvari! Ali zato ni
herc-dam a ni tref-pub nisu na odm et! I čaša vina je ko­
načno fina stvar!”
Ta su naša gospoda bečki studenti tako filozofirali, i
takav tip, koji već počinje da ćelavi i kome ispadaju zu­
bi, a spava svaki dan do četiri poslije podne i povlači se

1 Josip F ilipović, austrijski artiljerijski general (1819 - 1889). Na

čelu austrougarskih snaga okupirao Bosnu i H ercegovinu 1878.
2 A delina Patti, tal. operna pjevačica, koloraturni sopran (1843 -
1919).
3 N ikolaus Lenau, austr. književnik, romantik (1802 - 1850).

28
 u sutonu kao tat, nem irne savjesti, takav tip bio je gos­
podin M irko Novak.
Koje čudo, dakle, da se N ovaku nije uopće žurilo s
doktoratom !
Njem u je uostalom bilo dobro. On je brao od Mela-
nije m jesečno svojih četrdeset forinti, a od vrem ena na
vrijeme, ako bi baš na kartam a uzm anjkalo, i opet je tu
bila M elanija kao rezerva. „N em a straha! Sve dobro
ide! Samo nikakva uzrujavanja!”
A kad bi se M elanija ipak uzrujavala što je to s tim
doktoratom i da to sve već postaje napadno, pa kad bi
došlo do nervoznih scena, gospodin M irko bi lijepo
hladnokrvno i mirno uvijek znao da nađe neke nove
motive da obrazloži, da objasni kako je to s tim dokto­
ratom.
- Baš si ti guska! Čemu se uzrujavaš? Ja radim ! Ja se
sprem am ! A ionako je irelevantno da li se doktorat po­
loži na jesen ili na proljeće! To je ionako samo form al­
nost. G lavno je stalum 1! A za doktorat je lako. A vidiš,
sad su raspisani novi izbori! Politička situacija momen-
tano je takva da je sada isključeno da bih ja, ovako ek­
sponiran, dobio stalum! Vidjet ćemo poslije izbora!
Jadna M elanija! Što je ona konačno znala što je to
politička situacija! I novi izbori! 1 biti eksponiran! Da,
istina je! Stalum je glavno! A drugo je sve form alnost!
Ali zašto čovjek ne bi učinio i tu form alnost prokletu?
K ad se ionako samo o form alnosti radi!
I tako je sve to izraslo u odurnu pripovijest o novcu i
opet samo o novcu. O procentim a, o bankam a, o ulošci-
ma s kam atam a, iz noći u noć, iz dana u dan.
- M elanija! Ne budi glupa! Da li ti znaš što je to po­
štena riječ? Dao sam poštenu riječ da ću vratiti do veče­
ras u devet sati!
- Ali ja nemam ! U petak sam ti dala zadnje. Još
imam četiri forinta do prvoga! To je sve!
- Lažeš!
- Što bih lagala? Ti misliš da ja banke ležem kao ja ­
ja? Budi pam etan! Nem am! Vidiš da nemam!
- A Prva hrvatska!
1 (lat. stallum ), klupa, tezga. Stallum agendi, dozvola za vršenje
advokature.

29
 - U to ne diram ! D ala sam ti u petak osam stotina!
M irko!
Plač i jecanje.
- G uska! Prokleta guska!
I tako je polagano išlo i staro zlato, lanci i prstenje i
igle, i od trideset ju ta ra svetokriških krem enichijan-
skih, što su bila prodana A m erikancu pa uložena u K a­
toličku banku, ostalo je još samo deset jutara.
I tko zna kako dugo bi se to sve bilo još vuklo da se
M elanija slučajno nije upoznala s našim m odernim
pjesnikom u prozi, literatom i novinarom Em. Iks. T m i­
nom, koji je bio onaj koji je M elaniji po drugi put u ži­
votu otvorio oči.

M arijan Ksaver Trnin bio je književnik, i njegova li­

terarna šifra bila su tri slova: Em. Iks. Te., i ta tri slova
je naš cijeli grad poznavao iz feljtona što bi svakog mje­
seca jedam put osvanuli u »N arodnoj zastavi«. To d a je
M arijan Ksaver Trnin bio književnik, to znači da je on
pisao knjige. Ali kako se kod nas knjige m alo čitaju, to
je rijetko tko od široke publike znao da je M arijan K sa­
ver Trnin pjesnik i da piše čitave knjige stihova, nego su
svi mislili da je Trnin novinar jer piše u novine. To me­
đutim nije bilo točno jer Trnin nije bio novinar, nego
pjesnik, i to pjesnik koji je u posljednje vrijeme pjevao
u prozi, i koji je kao takav bio jedini od svoje vrste u ci­
jeloj Kraljevini. On je još prije nekoliko godina bio ak­
tivan novinar, to je istina. Ali onda mu se sve zgadilo, i
on je pošao u svoju sobu pod krov, na tavan, i tam o
stao da živi od takozvane čiste književnosti i tako stra­
davao jadno, snizio se na m inimum svoje životnosti i,
da sve ostane u stilu, pao u tuberkulozu.
- Treba da se netko žrtvuje za ideale! Uvijek je bilo
mučenika!
Tako govori sebi Trnin i obm anjuje se nekim fikcija­
ma, a život, silan, sit, m esnat život, teče pokraj njega i
valja se, i sve što Trnin iz njega vuče neke su slabokrvne
rezignirane sentencije koje nisu nikome od koristi pa ni
samom autoru.

30
 Sastane se tako Trnin s kojim od svojih bivših kole­
ga, advokatom u provinciji, debelim gospodinom , je d ­
nom od najuvaženijih figura političke partije. Taj će
gospodin doktor na slijedećim izborim a kandidirati, a
sad je doputovao u nekom e važnom poslu u grad i od­
sjeo u »Palaceu«. Sastali se, rukovali se i tako razgova­
raju o svemu i svačemu, pa naravno i o politici i o lite­
raturi. Pa će reći takvo solidno utovljeno prase od gos­
podina doktora koji dnevno pije gorku vodu Franje Jo ­
sipa (od engleskih bifteka i ram steka sve se nešto pore­
metilo u blagoutrobiju našega gospodina doktora iza
koga stoje dvije verthajm erice - jed n a kod žene, jedna
u pisarni), takav dobro situirani gospodin reći će T m i­
nu, kolegijalno uhvativši ga ispod ruke:
- A kako ti to sada pišeš, am ice? Čitao sam posljed­
nju tvoju pjesm u u »Baklji«. Kako ti to pišeš? Bogati!
Ti si nekakav dekadent, ha-ha! M oram ti iskreno pri­
znati da od svega onoga ne razum ijem ni slova! Ama
baš ni slova! Cijela ta vaša literatura ne vrijedi ni prebi­
jene pare! To je sve nekakav literarni ekskluzivizam, što
vi sad tjerate! To ste se vi svi razbili u nekakve literarne
sekte, dragi m o j! Što imade, molim ja tebe, reci mi, n a ­
rod naš od toga? Što im adu naše široke gomile od toga?
Sve ti je to bolesno! Velim ja tebi, amice, naš bi duševni
život trebalo dem okratizirati! Sniziti se do narodnih
masa! To bi nam a trebalo! Postati prava duševna hrana
u potpunom smislu te riječi! O nda bi to imalo neki smi­
sao! Ali ovako? Ovako je sve kavana! Bijela kava! Vi
ste neki aristokrati, vi poeti! Sjedite u svojim burgovi-
ma, izolirani za sebe, pa neka vas onda đavo razumije!
Ha-ha! H a-ha! Ha-ha!
Tako govori gospodin doktor u pravom engleskom
suknu gladnom e Trninu, koji je jeo za objed žganaca s
mlijekom, a sutra će opet žgance s mlijekom, i potplati
su mu poderani - i tako oni razgovaraju o našoj litera­
turi. I m ada se Trnin drži spram takvog gospodina su­
periorno i samo se bolećivo smješka, jer što da kaže na
to, ipak u njem u još dugo ječe čudne riječi toga čovje­
ka, kao u kakvom glazbalu, i on još dugo poslije toga
svojim nervim a kao lučcem prebire po svemu tome u
nekom unutarnjem dijalogu. ,,E! A šta? I on živi konač­

31
no! Im ade zacijelo stan od osam soba! I sluge i kuhari­
ce i kočiju. Ljudi stoje pred njim otkrite glave, ponizni.
I u »Palaceu« jede tri jela sigurno! I klanjaju mu se! I
ono što on kaže u klubu, ono biva zapisnički ustanov­
ljeno jer je važno! I, razum ije se, da ja m oram komično
djelovati na njega! Razumije se! Kom ično! A ja i jesam
kom ičan, do sto đavola! Ali kakav ima taj idiot konač­
no kriterij da prosuđuje je li nešto literarno dobro ili ni­
je! Kakav mu je kriterij pri prosuđivanju tih pitanja!
Prije svega! Nikakav kriterij! Sasvim nikakav! Jer, mo­
lim lijepo, što on to govori o dem okraciji? Zar svi ti
provincijalni advokati i narodni poslanici nisu isto ta ­
kav kabinetski fantom sa svojim klijentim a i u svojim
klubovim a, kao i ja u svojoj sobi? »To je kavana«, veli.
M oja »Pjesm a o duši« u posljednjem broju »Baklje«,
»to je«, veli, »bijela kava«?! - Istina je! N arod od te
moje pjesm e nem a ništa! To je istina! Ali što narod
imade od takvih kreatura? Od te gospode advokata koji
putuju u K arlsbad, i od njihovih dionica, i uvodnika, i
novina, i politike? I što je to narod? Oh! Kako sam sit
svega toga! Svih tih pitanja! Kako sam neizrecivo sit!
Glavno je da čovjek riješi svoje životno pitanje! To je
glavno! A ja sam svoje riješio! I kad dođe vrijeme, ja ću
spokojno prekrižiti ruke na grudim a i leći miran. Ja ži­
vim čisto i savjesno! Drugo se ne m ože!” Tako se rezig­
nirano razgovara Trnin sam sa sobom i penje se u svoju
sobu. On stanuje na tavanu, pod krovom, u jednoj od
onih kućerina u G ornjem u gradu po kojim a pada sjena
neke propale arhitektonike i ukusa, što su tu nekoć dav­
no kod nas u gradu vladali, a sada ih nema...
Sa svoga prozorčića, koji je izbočen pod strminom
starih, m ahovinom obraslih crepova, gleda Trnin ravno
u prednju sobu gospođice M elanije koja stanuje prijeko
u prvom katu.
Tu su se nekoć na obziđu stare trđave vijugale neke
uzane srednjovjekovne ulice, pregrađene malenim ka­
m enitim dvercima i zatvorene gvozdenim vratim a, a ka­
ko su još m ožda prije stotinu godina porušili ta dverca,
ostao je dosta velik prazan prostor, koji je sada voćnjak
i vrt.

32
 Tu je tekao bedem i kuća, u kojoj stanuje Trnin, sazi­
dana je kao na terasi povrh M elanijine kuće, okrenuta
na tu terasu leđim a jer joj prozori fronte gledaju na
drugu ulicu na terasi. Ovamo u voćnjak zure samo ku­
hinjski prozori, te M elanija, i ne sanjajući da je netko iz
one tam ne kućerine s uvijek m račnim oknim a prom atra
(a m alo opet i od provincijalne naivnosti), nije nikada
spuštala zavjese. Tako Trninov pogled pada koso u Me-
lanijinu sobu i on duboko zahvaća u onu prostoriju u
prvom katu. On vidi stol na sredini sobe i crveni sag
pod stolom , noćni orm arić i dio postelje, i tako Trnin
znade da se M elanija pokriva žutim poplunom .
„O na voli žutu boju! Same žute teje i žute mimoze i
žuti stolnjak! To znači tem peram enat! To je tem pera­
m entna žena.”
Od prvoga dana kako se M elanija doselila ovamo u
grad, vodi je Trnin u točnoj evidenciji. K ada su ono
prekrasno Krem enichevo pokućstvo skidali služnici i
špediteri s kola, divio se Trnin od svega srca onim po­
steljam a, ovalnim i masivnim orm arim a sa stupovim a
od ebanovine i onim a velikim brušenim zrcalima.
„To je zacijelo kakvo plem enitaško dijete iz provin­
cije! Taj ukus! Slavno!” Dakle, već dolazak M elanijin
bio je senzacija svoje vrste.
A kad je M elanija otputovala u Beč, pa na Rivijeru i
u Kairo, i to se u kući znalo, pa su partaje šaputale da
je frajla u Africi, i ta je legenda afrikanska još više za­
m otala tu žensku pojavu u koprenu tajanstvenosti.
»K upila je kuću! Putuje po Africi! Tko je to? Ta bijela
diskretna dam a?«
M elanija se onda vratila iz Afrike i Trnin je iz dana u
dan pratio kao sjena njenu životnu liniju, znao njene to ­
alete i crkve koje polazi, znao je kad je boli glava i sve
je znao što se s njom događa.
On se, na prim jer, silno rastužio kad je jednog jutra
Židov staretinar odvukao sve one dragocjene um jetni­
ne, pa kad su po receptu Novakovom dovukli dolje u
stan u prvom katu neke nem oguće secesionističke kre-
dence i kožnate stolice i fabričke vaze.
„Što se to dogodilo, zaboga? Tko je taj čovjek koji
sve to dirigira?”

3 - M. K r l e ž a : T r i k a v a l j e r a f r a j l e M e l a n i j e 33
 I to je bilo prvi put da se Trnin zainteresirao za N o­
vaka i za M elaniju stvarno. „Tko je taj par iz prvoga ka­
ta? I što je taj čovjek toj dam i?”
Stanovao je u M elanijinoj kući neki slagar, pa je on
izvijestio Trnina o gospodični ono što su partaje znale.
Ali to nije bilo ništa pozitivno. To su bile samo verzije
koje su ostavljale m noge kom binacije otvorenim a. Jed­
ni su govorili da je N ovak M elaniji kuzen po majci, a
drugi da to nije istina, nego da je on njezin advokat, jer
da se ona parniči za neku silnu ostavštinu, a treći opet
da joj je zaručnik. Tako ni partaje nisu ništa znale i Me-
lanija je i za svoje stanare bila neka sfinga i m račno pi­
tanje.
„D akle m esarska kći? Hm! Hm! To je jasno! Bider­
m ajer izmijeniti M akartom ! To može samo provincija!
Secesija! H a-ha! Oni nemogući stolci! One crvene ruže
po zidu! Ali odakle tom stvorenju ona figura? Onaj
stas? I one toalete? I tko je taj gospodin Novak? Hm!
Novak!
Trnin se inform irao o tom Novaku u redakciji i do­
znao d a je to neka notorna propalica. »H ohštapler! Bio
je suđen zbog spaljivanja m adžarske zastave kad je
kralj bio u gradu, i bačen je s univerze, nikad od njega
ništa! K arta se po kavanam a! N eugodan tip!«
„D akle, tako je to? To je neka naivna ptica pala u
mreže pauka? Pauk ogavni!” I osim sim patije za tu ne­
poznatu ženu iz prvog kata počela se u Trninu rađati
neka vrsta blage samilosti za to nesretno stvorenje koje
je tako milo, tako toplo, a eto palo je žrtvom tom ogav­
nom apašu.
Trnin je gledao M elaniju dolje u prvom katu kako ži­
vi, kako čita knjige, kako kuha kavu, a kako je njeno ve­
liko zrcalo stajalo lijevo od prozora, to je on svako jutro
mogao jasno da prom atra M elaniju kako češlja svoju
gustu kosu. K ada je M elanija čitala neki novi rom an, to
je Trnin znao jer je onda dolje u prvom katu još sjala
luč, i on se tako naučio na to da je prije sna svaki put
još pogledao dolje da li već M elanija spava.
Trnin je često u noći uzdrhtao kad je čuo kako ka­
menčići gospodina N ovaka tuckaju o M elanijino stak­
lo, i tišina je velika i sve duboko spava, pa se prozor ot­

34
vara i p ad a ključ na pločnik, zam otan u papir. Živeći ta ­
ko paralelno uz tu m ladu ženu pom alo mističnim i neo­
bičnim životom i prom atrajući je svaki dan kako ustaje
i kako liježe, Trnin se silno srastao s njenom cjelokup­
nom pojavom .
M elanija se pred njim bezglasno kretala na čudnu
distanciju koja se često činila tako dalekom i tako fan­
tastičnom da je sve ono dolje u rasvijetljenom kvadratu
izgledalo kao predstava.
„Eto! Oni se svađaju! O na se bacila na divan i plače.
Što hoće taj strašni čovjek od nje? Zašto on nju muči?
Sirota! Obloge nosi! Boli je glava!”
I gledajući tako dolje u prvom katu one dvije figure
kako se natežu i mašu bezglasno rukam a, Trnin je često
mislio da bi bilo dobro da potrči dolje i da se uplete u
onu historiju, silno aktivno da se uplete i da spasi onu
ženu iz pakla.
Jer u svome interesiranju za M elaniju on se zaintere­
sirao za N ovaka detaljno, p a je doznao da istodobno
podržava veze s nekom krojačicom (i tam o je kružila
neka fam a o djetetu na ladanju), i da lum puje po cijele
noći u orfeum u s m adžarskim pjevačicam a i da baca hi­
ljade.
„On će ruinirati tu djevojku! Njoj se to m ora reći!
To je strašno!”
Bilo je m om enata kad se cijela ta afera Trninu priči­
njala vrlo jednostavnom . „Čovjek jednostavno ode i ve­
li i stvar je gotova.” A na časove mu je bilo jasno da je
to neizvedivo i da to sve izgleda rom antično.
„Što se m ene zapravo tiče jed n a gospodična iz prvog
kata?”
I koliko god je Trnin nastojao da se otrgne iz toga i
da sve to razbije, on je već bio zapleten u samu stvar, i
on je nitim a svoga mozga sve to još jače zapletao. Mela-
nija je postala njegovim unutarnjim intim nim doživlja­
jem , i fotografska kutija na uglu jedne od bučnih do­
njogradskih ulica gdje je visila M elanijina slika, ta rek­
lam na fotografska kutija postala je za njega hodočaš­
ćem kam o je on često dolazio pognute glave da se po­
kloni.

3* 35
 „To je ona! To je ona! I ja je živu gledam! U prvom
katu!”
Ovako naveče, kad bi M elanija legla, izgledalo je
Trninu da je sve to blizu i da bi on trebao sam o da is­
pruži ruku pa bi je već pom ilovao po kosi što se razasu-
la po jastučju i, gledajući tako onu bogatu raskoš, Trnin
je kultivirao u sebi sim patije za tu djevojku, kao što se
njeguju pelargonije i ruže u tegli, i sve je to trajalo već
dobru godinu dana.

Trnin je bio bolestan čovjek!

U posljednje vrijeme, kad se sve više zavlačio u sebe,
pa su granice izm eđu njega i njegove okoline postajale
sve neprem ostivijim a, počeo je da pati od neke vrste vi-
zionarne padavice.
O n bi od vrem ena na vrijeme padao u priviđenja ko­
ja su znala narasti i preko onih m eđa, koje mi nazivamo
norm alnim a. Kad bi ga ošinuo takav napadaj, oči bi mu
se zalile krvlju i nervi počeli da igraju u nekoj ognjici
bolećivoj, i Trnin bi počeo da gubi smisao za stvarno i
određeno i da se prelijeva u neko zanosno raspolože­
nje. Srce mu onda bije u grlu kao jabuka krvava, a na
prste izbija znoj igličav i leden.
Om am a takva počinje se javljati kao otrov, polagano
i grozno.
Izbije ponajprije neki kolut zeleni ili ognjeni, pa se
zavijuga i prsne u mlazovim a dugobojnim . Ili se pjege
od vlage na stijeni rastegnu kao m asno zeleno ulje na
sivoj tekućini, pa se pjege razlijevaju po sobi. Ili su sve
stvari upravo grozno jasne.
Pada tako suton i Trnin osjeća kako suton um orno
pada.
„K ako ne bi bio um oran? Suton je još u tri sata bio
negdje na A rapskom e m oru, a sad je pet prošlo i on je
već ovdje u mojoj sobi.”
I vidi Trnin A rapsko more, i brodove neke što plove
iz Bombaja, pa su zapalili svjetiljke u sutonu, a suton ih
je nadletio kao oblak i ostavio daleko za sobom u tam i i
leti dalje, dalje na arapske pustinje, pa preko onih kak­

36
tusa i pećina gdje se sad razlijeva rika lavova, eto ga
gdje teče ovamo u Trninovu sobu na tavanu, te sve po­
kućstvo zavija crnim velom.
„G dje je? G dje je? Sad je bio tu i više ga nem a!”
I htio bi Trnin da potrči za sutonom , nekam o na oce­
an gdje lađe jedna drugoj sada žele laku noć i lete ra-
dio-iskre nad sivim talasim a kao ptice, ali se zagledao u
stolicu i ostao ovdje i nije poletio na ocean.
Stolica stoji crna, jasna i živi. Stolica danas ne izgle­
da kao pokorna stvar, nego je živa i čini se kao da će
skočiti, tako se postavila i još je privukla stražnje noge i
napela svu snagu da savlada m ateriju i da skoči. »He-
he«, smješka se Trnin iskusno.
„Vidi, vidi! D anas opet nečastivi tapka crnim kopiti­
ma po meni! D anas opet teku boje! To je zato jer duva
morski vjetar! Zato je meni ta stolica u svome jakom
naporu tako jasna.
Svi bism o mi htjeli da skočimo! Ali se ne da! Ne da
se! I ja bih htio da skočim! Ali se ne da! Probava mi je
trula! Pluća su mi prorešetana! Ne da se!
D a nisam tako ostavljen i sam kao što jesam ! D a mi
je sada tu ona ženka iz prvoga kata! Ja bih joj lijepo
pričao o sutonu kako leti, i ne bi bilo sve tako jalovo
kako jest! Smiješna stvar! Eto! Već sam u Kristovim go­
dinam a, a nem am žene! M eni bi trebala žena! O na bi s
mene skinula ovaj teret! To se ja patim od preobilja
snage! Trebalo bi da tu svoju snagu uložim u nešto! Da
radim ! D a nešto golem o uradim !
A šta da se kod nas uradi? Kod nas se ne može ništa,
apsolutno ništa uraditi! Sve je tako trulo! I ne bi imalo
smisla! Više vrijedi jedna ženka nego sve to kod nas! I
literatura i politika i sve!”
I tako se sam sa sobom razgovara Trnin po cijele no­
ći, i raspinju ga divlji nagoni da mu sve zubi cvokoću
kao u groznici i poslije toga on onda pada kao razbijen.
„Ta ja im adem valjda pravo na ženu? Ta valjda ja ni­
sam osuđen na smrt da krepam sterilno ovdje pod kro­
vom ?”
I otkriva se Trninu da će on ipak ovdje krepati pod
krovom i nitko se zbog toga ne će uzrujavati!
„»H ja! Ste čuli? Um ro je Trnin!«

37
 Tako će ići glas po redakcijam a i možda će se koji
pijani slagar sjetiti onoga nervoznog slabog gospodina!
To će biti sve! A ona gospođica prijeko u prvom katu
ne će ni slutiti da su to sad crna kola odvezla nekoga
kome je ona bila jed ina radost!
Ali! Šta ja sve tu sentim entalno deklam iram i mis­
lim! To sve su magle i glupost! To je sve besmisao! To­
ga nema! To ne postoji!
Ali, eto! To ipak sve postoji! I to je sve silno inten­
zivno, i Trnin znade da će te misli u njemu prevreti do
fizičkih bolova i da će teći na papir. Isteći će stihovi sa­
mi od sebe na papir i bit će sve užas!
Sve je to đavolski zapletena upala mozgovne opne.
Sve su to m jehuri kojih nema! Sapunica! Sentim entalno
je pisati o gospođici iz prvog kata koju i ne poznaš! N i­
si um ro, a pišeš kao da si već pokopan!
Ali šta? Kad svemu tome nem a pom oći! Jedini je to­
me lijek da se piše i piše, u polutm ini pri lojanici, do
nesvijesti, grozničavo, suludo, bijedno, a kad svega toga
nestane, kad se sve raspline, eto samo izderanih crnih
slova na papiru što se lijepe u dosadne i duge rečeni­
ce.”
Soba Trninova bila je neizrecivo antipatična, siva i
vlažna. Bila je to soba s očajnim politiranim pokuć­
stvom kod stare i krezube babe, udovice iza zavirača na
Južnom kolodvoru koji je nastradao pa ga zdrobili va­
goni. Soba je bila okrenuta na vjetrovitu stranu, pa su
svi ledeni vjetrovi udarali kišom o prozore i čulo se ka­
ko se voda cijedi po krovu i kako teče po žljebovima.
A Trnin je uvijek sanjao o nekom svijetlom kontras­
tu te sobe, o onakvom južnom sunčanom kontrastu kak­
va je bila soba M elanije, prijeko u prvom katu. „Tamo
se sagom prolijeva sunce u mlazovima, pa sve sja i cakli
se od života i harm onije. Sve je tam o dolje bijelo kao
oblaci majski i kao djevičanstvo.
Još i cvijeća žutog im a i ruže u jakim bojam a mirišu,
i atom i plešu u svijetlim potocim a sunca, i sve je milota
glazbena.
Tam o dolje bi se živjelo! Tam o bi Trnin gledao ato­
me kako putuju iz tm ine u tm inu i ne bi za njega onda
postojala nikakva pitanja ni problem i! Tam o bi Trnin

38
pio svako podne m udrost atom a u suncu i sam bi zatit-
rao kao atom i njegov život bio bi vibracija m udra i ve­
sela.”
I tako cijele dane gnjije u toj prokletoj sjevernoj šku-
lji i gviri u magle, sluša vjetar i čezne za ljepotom mrtve
jeseni.
Umire zlatna jesen.
Zrak je proziran kao m odri kristal i svi su prozori ot­
voreni pa se čuju negdje djeca gdje vrište i gdje se smiju
i pjevaju, daleko negdje na dnu ulice.
Sada je sunčano jesenje popodne i sve je na svome
mjestu i nem a disakorda. I Verdi u orguljicam a slijepče-
vim, i škripa kola, i miris cikorije u zraku, i niti babljega
ljeta, svi su se predm eti produljili u vječnost i sve stoji
puno m ira kao grožđe soka.

Takvoga jednog harm oničnog dana, kad je toplo je ­

senje podne stajalo nad gradom , upoznao se Trnin s
gospođicom M elanijom na Prom enadi.
Sunčao se Trnin i gledao u daljini m odre maglice ka­
ko titraju nad razlivenom vodom i slušao tajanstveni
šum grada o podne, kad se svi prozori sivih i antipatič­
nih zgrada otvaraju kao pore i piju toplu svjetlost. Žuto
je lišće kestenova na Prom enadi pa s osušenim i trulim
peteljkam a pada kao bolesni leptiri, a sunce je jako kao
dobar liker i peče po tijelu i grije, a iz grada, iz sivih sje­
na, grme tram vajski signali: tam - tam - tam...
Sunčao se tako Trnin i sav se bacio u onaj svjetlopad
nebeski što se pjenio po m odrini, kad je osjetio kao da
je netko tiho pristupio i sjeo do njega na klupu.
To je bila ženska svila.
Lijeno i nehajno, kao što to sove čine kad su im vje-
đe zapečene od velike svjetlosti, otvorio je Trnin desno
oko da vidi tko je to.
Trgnuo se i protrnuo. To je bila M elanija.
U crvenoj jakni, sa zlatoreznom pom padurkom , sjela
je M elanija do njega, i ono grimizno žarko crvenilo i
ono blistavo zlato na pom padurki i sama ona, sva poli­
vena podnevnim svijetlom, sve je to izgledalo kao san.

39
M elanija je bacila glavu nauznak, pa joj je sunčana žga-
nica tekla po vratu, dolje nekam o u bluzu, i u onoj slav­
noj ilum inaciji ono bijelo meso, dekorirano mekim svi­
lenim volanim a, izgledalo je tako puno, kao što je puno
meso rascvalih m agnolija. Ono žensko meso dekoltea i
nije izgledalo stvarno, nego kao da je m odelirano od
svijetle m aterije od koje kao da su kum ulusi kasnog po-
podneva, poliveni jakim suncem , ili dobro servirani sni­
jeg p aradisetta1 u srebru.
„Sto? D ošao je bijeli oblak i sjeo tu do mene na klu­
pu!”
I Trnin, sav trepereći od unutarnje radosti, nije mo­
gao da riskira da ne uhvati taj oblak.
„Sam o da se ne raspline! G ospode! Samo da se ne
raspline! Hostijo bijela m oja!”
Prošle noći vratila se M elanija kući, a bilo je već m i­
nulo jedanaest sati.
Bilo je jasno septem barsko zvjezdano nebo kad je
zrak tako proziran da se osjeća prostor izm eđu zvijezde
i zvijezde. Tu jed n a zvijezda, a tam o druga duboko u
m odrini, pa bi čovjek m ogao da izm eđu zvijezde i zvi­
jezde objesi svijetlu nit u prostoru.
Ta vedrina zvjezdana djelovala je na M elaniju suges­
tivno i ona nije m ogla da uđe u onaj zbijeni uzani pro ­
stor, gdje stoje perine i lavori i orm ari, nego se prošeta­
la ispred kuće, gore-dolje.
Trnin je sa svoje m ansarde pod krovom plovio po
m eridijanim a i ekvatorim a nebeske karte, kao pomorski
časnik što plovi na krmi broda, i gledao blistave fosfor­
ne luči na pučini, kad je osjetio M elanijin korak na as­
faltu.
Plinska svjetiljka, daleko sa dna ulice, osvjetljivala je
zelenkasto m ladu ženu i njena duga sjena padala je po
pločniku kao lelujavi plašt. U vrtu pokraj M elanijine
kuće noćni vjetrić njihao je om orikam a, i M elanija je
stajala dugo i gledala zvijezde kako trepere u granju i

1 (tal. provincijalizam paradisetto), žličnjaci (valjušci) od bjelanjka

tučenog u »snijeg«, preliveni razmućenim žum anjkom i mlijekom
(njem . dijalektalno Schneenockerln)

40
slušala tihu m uziku i udisala hladovinu što se cijedila u
slapovim a iz šum a sa gore.
Trnin u nekoj gorućoj ekstazi, gledajući dolje pod
sobom vertikalno onaj plem eniti stup Žene i onaj lelu-
javi plašt sjene, i muziku vjetra, i blistave zvijezde, još
pun zanosa od svoje nebeske plovidbe, uzeo je bijelu
ružu iz vaze, raskinuo je i prosuo latice u dubljinu, u
jednom e trenu.
Bila je tišina i latice su na zelenom svijetlu auerke
treperile i dugo lebdjele kao da prše iz balona, i vjetrić
ih je nekoliko zanio i prosuo po M elaniji, a druge su ot­
plovile daleko nekam o u tm inu i nestale. M elanija je
m islila da je to noćni vjetrić stresao na nju pelud ruža
ili povenulo lišće, trgla se iz m editacija i m akinalno po­
šla da otvori vrata. „Bila je valjda u teatru! Večeras su
pjevali »R igoletta«.”
O nda je M elanija došla gore u sobu, prozor je bio ot­
voren pa se dobro čulo kako škripe vrata i daske, i za­
palila je svijeću i svoju m alenu noćnu svjetiljčicu što ci­
jele noći gori uz nju na noćnom orm ariću te iz rum ene
čaše potitravaju ružičaste pruge po cijeloj sobi.
Poslije se još u kulisi lijevoga zida prala (to se nije vi­
djelo, nego se sam o čulo kako voda klokoće i pršti) i
navijala sat nad posteljom , koji je valjda stao jer ga je
ravnala po svojoj urici iz torbe, i onda je još gledala d u ­
go na prozor.
- G ospođice! Pardon! Vi ćete me valjda htjeti ispri­
čati što vam smetam! Ali dopustite da se učinim mistič­
nim i da vam saopćim , doduše ne toliko važnu, koliko
za vas zacijelo interesantnu stvar!
M elanija je još uvijek bila toliko provincijalka da se
strašno bojala ljudi koji nagovaraju dam e po ulicama.
Ali glas toga čovjeka sa crvenkastom bradom tako je
bio blag i tako je potitravao od neke unutarnje trem e da
je M elanija svojim ženkastim nervim a osjetila da to nije
»onakav čovjek«, a konačno ju je zainteresiralo što bi
to moglo biti tako interesantno, i to baš naročito za nju.
I tako nije trgla glavom i nije nervozno ustala kao
što joj se u prvi m ah pričinilo da će učiniti, nego se na­
sm ijala naivno.
- A kakva je to tako interesantna stvar?

41
 - Izvinite me, molim, što sam vas smeo u vašem mi­
ru, ali ja mogu da vam točno na sekundu kažem u koli­
ko ste sati sinoć utrnuli svoju svjetiljku!
- Tako? Vi to znate? A koliko je bilo?
- Bilo je jedanaest sati i četrdeset i sedam minuta!
Dvije m inute poslije tri četvrti dvanaest!
- H a-ha! Istina je! Toliko je moglo biti!
- Ne! Bilo je baš točno toliko! Precizno jedanaest i
četrdeset i sedam po srednjoevropskom !
- Prije toga kojih petnaest m inuta vaš je sat stao.
Onaj vaš zlatni starinski sat nad posteljom . Jedini ko­
m ad koji ste ostavili od svoga starog pokućstva! Čujte!
Baš je šteta za ono vaše pokućstvo! Ono su sve bili
prvoklasni originali! Osobito onaj masivni orm ar sa
crnim stupovim a. Dakle, onaj zlatni sat vam je stao i vi
ste ga navinuli, a pogledali ste prije toga na uricu, ovdje
u ovoj pom padurki! Samo ona ne ide dobro.! Ona kas­
ni za sedam m inuta!
- Molim vas! A otkuda vi to znate?
- M olim, molim! Izvolite vi samo pogledati! Sada je
dvanaest i trideset!
Zaista! Sa katedrale su udarile dvije m ukle polovice
nekoliko sekunda potom , a M elanija je na. to izvadila
svoju uricu iz torbe, i na tom e zlatnom instrum entu, što
je sav blistao u suncu kao žiža zapaljena, još je m anjka­
lo sedam m inuta do polovice.
Nervozna od tog događaja, ona je počela vrtjeti vijak
i sm ijala se, a bilo joj je neugodno.
- Da! Istina je! Sedam m inuta kasni! Ali kako vi to
znate?
- Nije to sve što ja znadem o historiji vašega jučeraš­
njeg dana, molim lijepo! Nije to sve! Vi ste sinoć bili u
te a tru !
„Valjda me je tam o vidio” , trgla se M elanija. „O dat­
le zna! Išao je za mnom pa ga nisam opazila!”
- Ne! Ja vas nisam vidio u teatru! Ja uopće ne idem
u teatar! Ja to znam! Vi ste jučer gledali dugo zvijezde
pred svojom kućom, je li? Jedna je velika pala! Ostao je
za njom trag! Sjećate se? I vjetar vam je onda natrusio
latice u kosu. O nda ste pošli gore i uzeli ste piram idon!
- Ne! Aspirin!

42
 - Sad svejedno! Piram idon ili aspirin! Svejedno!
Glavno je to da vi trpite od glavobolje i da često stavlja­
te obloge na čelo.
M elanija se smela. N ajprije ju je pogodilo što je taj
neznanac tako ležerno pobio njenu misao o teatru. „On
je nije vidio u teatru jer on ne ide u teatar! Dakle nije ni
išao za njom! A to je bila njena misao! Kako je on to
pobio! I odakle on zna d a je ona navijala uru i da njena
ura kasni sedam m inuta, i da je jučer uzela aspirin, i da
trpi od glavobolje! O dakle on to sve zna? I tko je taj
čovjek s crvenom bradom ?”
- Ne bojte se, mila gospođice! Nije sve to ništa kom ­
plicirano kako izgleda! Život je m nogo jednostavnija
stvar nego što se to na prvi pogled čini. Ja vidite, na pri­
mjer, znam da vi volite žutu boju. Ž uta boja je boja pa­
pinska i habzburška. Ž uta boja znači intenzivnu krv, ži-
votnost, tem peram enat, strast! Oker! Jaki oker! G arni­
tu ra vaših jastuka i popluna je žuta! I stolnjak je vaš
žut! I divan! A da ste onaj am pirski šezlong, koji je pri­
je stajao kod vas u kutu do peći, dali presvući kakvim
žutim suknom , masivnim, ukrašenim kakvim bujnim
desenom , bio bi m nogo ljepši od novoga žutog divana!
Zašto ste prodali onaj starinski šezlong? M olim vas!
- Pa tako! Prodala sam ga! Ali kako vi to znate? To
vi meni...
- Čekajte! Je li da sam pogodio da volite žuto?
- Jest! Istina je! Volim...
- Vi im ate dvije velike m odre porculanske vaze. Ju ­
čer poslije podne ste iznijeli ruže u njima,
- Da, iznijela sam,
- A preksinoć ste nosili krizantem e Majci Božjoj kod
K am enitih vrata! Vi često idete onam o podveče i kleči­
te ondje dugo. I cvijeće nosite! To je dekorativno! I ja
sam vam već više puta htio pisati da to ne činite,
- A zašto?
- Znate li vi što se onda događa s onim vašim krizan-
tem am a? Stari m ežnar kod Majke Božje imade unuka!
Dečko je konzervatorist, talentiran. I on onda dariva
one krizantem e svom idealu, jednoj maloj koketnoj Ži­
dovki koja usnice fino bojadiše karm inom. Malo imade
tako finih portreta u našem u gradu kao ona m ala Ži­

43
dovka što nosi vaše krizantem e! To sam već više puta
htio da vam pišem,
- Ali vi, kako...
- Da! Taj mali konzervatorist kod M ajke Božje! Zar
još nikada niste čuli beskrajne skale na violončelu kad
se m olite pred M adonom ? Do-re-mi-fa-mi-fa-do...
- Dobro je! Ali kako vi to...
- Lijepo! Ja to znam. Znam da volite žutu boju i da
vam je ove zime uvenuo fikus. Niste ga dobro zalijevali
i pretopio mu je bilo. Č udno je da fikusi ne vole preja­
ku sobnu tem peraturu! N a vašem prozoru visi mali b a ­
rom etar od Leonhardijeve tinte i lakm usa! I vi m ora da
ste plahi! Cijele noći gori kod vas crvena svjetiljka.
M elanija je pala u neku neodređenu konfuziju u ko­
joj se puši neugodan ledeni prazni strah dim om uspla­
hirenih nagona, a krpe rastrganog razum a vijore se, i
neke razdrte kom binacije, kaos polum isli i osjećaja, sve
se to u njoj vitlalo jače i jače i pograbilo je, i njoj je ta ­
ko bilo kao da m ora zavrisnuti, strašno zavrisnuti i po­
trčati niz Prom enadu.
D jeca su se smijala pokraj njih u sjenam a poštrapa-
noj aleji, i M elanija je svladala u sebi unutarnji grč i os­
tala je sjedeći.
„Čega da se bojim ? Podne je! Sunce! Djeca se smiju!
Vrapci cvrkuću! Nisam valjda djevojčica da vrištim po
bijelom danu. Ali otkuda taj čovjek zna sve te stvari?”
Nje se silno dojm ila konstatacija da, kad ona kleči
pred M adonom i kad se moli, odnekud bruji čelo i kiša
p ada i bruji čelo. A ovaj čovjek to zna! 1 to da je ona
slušala čelo, i to zna.
Samo od sebe, iznutra, njeno je tijelo pokazivalo ne­
rvoznu tendenciju kao da će se osoviti i otići, a to je
Trnin osjetio pa se prepao.
- Oprostite, gospođice, molim! Ne ću ja na vas nika­
kav mistični atentat učiniti! Nisam ja nikakav Mefisto-
fel! Ni alkemist! Oprostite. D opustite da vam se prika-
žem! Ja sam M arijan Trnin, književnik! M ožda ste već i
čuli za me?
- Trnin? Vi ste gospodin Trnin? Jeste li vi onaj koji
piše u »N arodnu zastavu«?
- Da! Ja glavom!

44
 - Čitala sam u »Baklji« u posljednjem broju vašu
»Pjesm u o duši«! To je jako m oderno! Dakle, vi ste
gospodin Trnin? M ilo mi je! M ilo mi je!
O na šarena rom antična m agla iz sfere Rinalda Rinal-
dinija i grofa M onte Christa, ona bengalska rasvjeta,
maske, blistavi bodeži, kneginje, gorući dvorci, saloni,
magična ona rastopina slatkih laži i fantazije stala je da
svjetluca u M elanijinoj duši.
,,Oh! Pol bi svoga života dala na dlanu da je mogla
poživjeti onim životom, kad su ljudi pili po dvoranam a
koje su poput naših katedrala u koje pada sunce kroz
sedm orobojne kristale. Da je m ogla na kakvom crnom
konju u burnoj noći galopirati s kavaljerom , u sreću, u
ljubav, u život. U neki drugi život koji nije kao ovaj ov­
dje. U nešto što nije sivo kao ona šepava Pickbauerica
sa gitarom , kao ona užasna dosada u Svetome Križu.
Oh, sve ono! I sve ovo danas! Karte M irkove, pijanke,
taj strašni doktorat koga nem a, dugovi, mjenice. Kako
je sve to proza! Kako nem a u tom e ništa poezije! Velike
poezije! Onakve poezije koja bi grmjela kao orgulje
kod uršulinki u kloštru, kad se hostija diže. Onakve af-
rikanske poezije, na »Singhalienu« kad je bilo podne
na m oru i kad je sve bilo tako vedro. A, eto! Tu pred
njom sjedi jedan živi poet!”
M elanija nije još nikad u životu poznavala ni jednog
poeta! „Ti poeti pale vatrom ete iz svojih radosti, i život
je poetov svijetla svečanost, korijandoli, rakete. To su
neki tajanstveni pirotehnici. K ako je ovaj čovjek ovdje
m ističan? G ovori tako čudne stvari! I sve zna. Pred
njim nem a tajne, on čita iz svega kao iz otvorene knjige.
Za njega su sve to stihovi, i knjige i sve je pjesma o du­
ši:
Ja pjevam pjesmu o svojoj modroj duši.
Kako je sve to čudno! Kako lijepo!”
I tako je Trnin kavaljerski cjelunuo M elanijinu ruku
i stao da priča o njenoj pom padurki koju M elanija nosi
od lanjskog Uskrsa, a prije toga je nosila narodnoizve-
zenu torbicu s crvenima dugim resam a. I o njenim toa-
letam a je Trnin govorio u detalje, pa se pokazalo da on
M elanijine toalete doista poznaje u nijanse i da je to
čovjek od ’•'slikog ukusa, istančanog i sigurnog, koji zna

45
što je originalna m oda. Laganim i opojnim arom atom
fine trepetljive riječi Trnin je M elaniju parfim irao svo­
jim tem am a, i njegov govor je u laganom i žitkom šti-
m ungu doista zam irisao po nekoj opojnoj istočnjačkoj
magiji što probija kroza sve pore u tijelo i opija mozak
kao ubod otrovnog pauka kad je zabo žalac u ganglije
leptiriće i sm otao je u klupko peludi i bjelančevine.
Trnin je govorio o starim Babiloncim a i K aldejcim a
koji su prvi mjerili zvjezdane trokute i otkrili tajnu broj­
ke. »Ti stari svećenici, kojim a je vjetar raznio pepeo u
ništavilo i čije su sjene ostale na polom ljenim starim
m ozaicim a po muzejima, oni su iz toplih i raskidanih
ptičjih crijeva i utroba znali pogađati put zvijezda i do­
gađaja. To je m oderna laž da mi plivam o na talasju ži­
votnom! Nem a slučaja! Sve ima svoje principe i sve te­
če po šinam a logike, kao vozovi od stanice do stanice. I
mi putujem o u vagonim a svoga života i im am o svoj
smjer, i tko smije da kaže da je sve što se zbiva slučaj,
kad nije nego putovanje.« I tako je počeo Trnin da gra­
di na fantastičkoj bazi M elanijinu historiju, pa je m a­
som detalja, fino zapaženih tokom dugoga vrem ena,
kao od kam enčića razbijenog m ozaika sastavio M elani-
jin cijeli fatum i sve m ogućnosti njenog fatum a.
G ovorio je o njenoj kući na gornjogradskom bedem u
i o m rtvacim a koji su prije nje stanovali u njenom sta­
nu, i o tom e kako se ona doselila u grad i kako je kiša
padala onog dana, a kiša je dobar simbol, te M elanija
nije m ogla da se otme, kad ju je zam olio da mu dade
ruku da on sada iz svih tih m om enata izvuče niti i digne
nad svime kupolu onoga što je još nepoznato i što će se
još dogoditi.
M elanija mu je dala ruku i Trnin, osjećajući Melani-
jin jaki crveni puls kako teče iz onoga ružičastog pletiva
u njegovo ustreptalo tijelo, okrenuo je onaj puni bijeli
ženski dlan na sunce, pa se po m esnatom terenu pojas-
tučenih oblina i sjenatih brazda nalilo more svijetlog
m agnezija i nebeske vedrine.
- Vidite, ova linija ovdje, to je linija vaše djevičanske
naivnosti! M ila moja! Vi ste djevičanski naivni, kao što
ste bili u onom uršulinskom sam ostanu prije iks godina.
Kako je duboka linija te vaše naivnosti. A vidite, tu, tu

46
vašu liniju siječe jak a kratka crta. To znači jedan doga­
đaj koji je prohujao kroz vas bez nekog rezultata,
- Gle, gle! To počinje biti interesantno! Vidi, vidi!
Oho! Ovdje, vidite ovu crtu ovdje, što se rašlja pa onda
teče paralelno s prvom linijom, dugo, dugo paralelno, a
onda se gubi nam reškana u sitne, sitne nabore. Ti sitni,
sitni lepezasti nabori s m odrikastim ovalnim m agnet­
skim čvorom arterija što tu tako plastično probija ispod
mesa, vidite, to je dom inantna tam nom odra mrlja, i to
znači tam nu m ogućnost. Vaša se linija giba nad tam ­
nom dubokom m ogućnošću! I vi toga niste svijesni. To
tako izgleda kao da se vi probijate kroz nekakvu krizu!
1 vi ste naivno dijete, pa niste svijesni te krize. Vi vidite
kako su se te tam ne duboke žile probile na površinu i
sve se ispreplelo u jedno. To je akutna kriza. Vaša mo-
m entana životnost stoji pod utjecajem tam nih sila. Te
sile apsorbiraju svu snagu vaših naivnih i svijetlih ten­
dencija. To znači da su te tam ne sile jače. To rađa u va­
ma trajne boli. Vi trpite! Vašu plem enitu naivnost sišu
potajni zli, nedostojni motivi, a vi, mjesto da se iz toga
istrgnete i da proslijedite svoj smjer, vi ste zastali, vi se
patite, jalovo, jadno...
Sluša tako M elanija tog čovjeka kako, zaogrnut
crnom pelerinom , govori o njenom karakteru, o njenom
životu, o njenoj sudbini, o sreći. O velikoj sreći za ko­
jom se svi mi nagonim o i jagm im o u ludom lijetu, i to je
sve istina što on govori. „Te tam ne sile koje su jače od
nje, i te akutne krize, i ta naivnost, to sve doista postoji,
to nije izmišljeno.
Kako čudno govori taj čovjek u pelerini!
Sunce pali, njegov je glas tih, a njegovi prsti su tako
mrtvački ledeni! On govori o Sreći. O Sreći.”

Sve je dakle počelo s kaldejskom hijerom antičnom

uvertirom jednoga septem barskog podneva na Prom e­
nadi, a nastavilo se dugim razgovorim a o renesansi. Za­
pravo to i nisu bili razgovori, nego dugi, beskrajni m o­
nolozi koje je Trnin deklam irao barokno i kićeno, a
M elanija pobožno slušala, i tako su hodali po svim ale­

47
jam a gradskih parkova i razgovarali o renesansi. Trnin
je u ono vrijeme u »N arodnoj zastavi« publicirao felj­
tone o nekim a našim ljudim a renesanse »koji su se is-
kuhali u kotlovim a toga gigantskog vrijenja u evropski
m ort i koji su svijetli dokum enat da se i na našim kosti­
ma zida Panteon Progresa«, i tako su teme tih šetnja bi­
le aktuelne.
N ovak M irko htio se u prvo vrijeme pokazati na­
prednjakom , jer, konačno, on je bio u principu za rav­
nopravnost žene s m uškarcem i bio je u tome trokutu
potpuno pasivan, i sve se vuklo šablonski i dosadno
kao što se već vuku te historije kad se žensko srce cije­
pa na dvije polovice.
Ali se onda dogodila nenadano senzacija i stvari su
okrenule, kako se vulgarno kaže, za sto i osam deset
stupnjeva.
Jednoga kasnog jesenjeg popodneva, a kiša je padala
i bilo je već m račno, pozvonio je Trnin na M elanijina
vrata po običaju, ali mu ona dugo nije otvorila.
Čulo se iz stana neko natezanje i kao da se ruše stoli­
ce i ženski plač, i to je T rnina uzrujalo.
„Ta zaboga, to M elanija plače! O na se s nekim tuče!
Na! Sad se razbilo nešto! T anjir ili čaša! Što je to? To je
skandal! Zašto ne otvara?”
C in-cin! C in-cin!, potegnuo je Trnin energično za
onu žicu i stao bez daha i srce mu je tuklo kao podzem ­
na detonacija.
Iznutra kroz dvoja zatvorena vrata čulo se jasno ka­
ko M elanija plače i kao pljuske da su pale, pa je Trnin
počeo da bije šakom o vrata, a poslije, kad se nije ni­
tko javio, i nogom , nervozno i neprom išljeno.
Javila se neka partaja na pokrajnim staklenim vrati­
m a u crvenom rupcu i zlobno rekla d a je gospodična za­
sigurno dom a, i ostala je na hodniku da vidi što će se
dogoditi. I još su dvije babe došle i zvonile i lupale du­
go s Trninom i konačno je M elanija otvorila vrata sva
zaplakana i oči su joj bile krvave i upaljene.
Soba je bila sva povaljena i dem olirana kao poslije
tučnjave, a gospodin M irko Novak sjedio je na divanu
podlakćen i zurio u pod bez riječi.
Bila je jedan čas panična šutnja.

48
 - D obro veče! O prostite što smetam! Nisam... Čuo
sam glasove i..., počeo je Trnin nešto konfuzno mljeti.
- Ništa, ništa! D obro je da ste došli, tiho je prošapta-
la M elanija. - Ja samo nisam znala da ste to vi! Inače...
N ovak je skočio i bez jedne jedine riječi pograbio še­
šir i kaput i izjurio napolje. O nda se histerično vratio
natrag iz hodnika i, držeći kvaku lijevom rukom , on je
tiranski surovo zavikao kao da viče na roba:
- M elanka! Ti! Da znaš! U devet sati!
Brutalno prostački zalupio je vratim a i čulo se još
kako je tresnuo vanjskim a staklenim vratim a u hodni­
ku.
M elanija se bacila na divan i počela jecati i iz sve­
ga se toga rodila dirljiva ispovijed u sutonu.
I o »Zlatnom gavranu« i kako ju je M irko kupio za
deset kruna od nekog općinskog pisara, pa misli sad da
je ona njegov predm et, i kako će je m aterijalno u pro­
pastiti, i kako je muči već dugo i pije joj krv.
- I ne samo to! Nego on mene pljuska! Pomislite!
On mene pljuska! On mene! Ja koja sam njem u dala
sve svoje...
I tako je Trnin m ijenjao obloge i cjelivao joj ruke i
klečao pred njom pa je izašlo na javu da je M irko već
dva puta krivotvorio njen potpis na mjenici i da je sada
riječ o jednoj mjenici s njenim potpisom koju ona nije
nikad vidjela ni potpisala.
- A na koliko glasi ta mjenica?
- N a dvije hiljade!
- Tako? N a dvije hiljade? A kolika će biti po prilici
suma koju je taj čovjek upropastio od vaše glavnice?
- Pa bit će dvadeset do trideset hiljada!
- A tako? Dvadeset do trideset hiljada? A znate li vi
tko je taj tip? To je običan profesionalni kartaš kavan­
ski! Nitkov! Hohštapler!
I tako se Trninu razvezao jezik i on je ispričao Mela-
niji sve što je znao o Novaku. I to da je on najordinar-
nije vuče za nos i vara svojim stalum om i doktoratom ,
jer on nikad u životu još ni jednog kolokvija položio ni­
je, i da on M elaniju u svojim orfeum skim društvim a ti­
tulira »vurcika«, i da imade dijete s nekom krojačicom,
i svu silu neriješenih afera i dugova i neke kartaške par­

4 - M. K r l e ž a : T r i k a v a l j e r a f r a j l e M e l a n i j e 49
nice, sve je to Trnin nabrajao hladnokrvno i m irno, u
dubokom uvjerenju da je to plem enito i pošteno što on
sada čini. M elanija se grčila u suzama, a Trnin je stajao
pred njom kao kirurg, koji je razrezao ranu i proveo
operaciju.
- Da, mila moja! To boli! Ja vam vjerujem da vas to
boli! Taj čovjek znači konačno određeni kom pleks živo­
ta vašega. Ali bolje je da je taj gnoj istekao sada ne­
go da su se tu rodile neke nove kom plikacije.
I još iste večeri napisao je Trnin Novaku ovo pism o:
Imao sam čast da pred gospođicom Melanijom
Krvarić (s kojom me vežu relacije isključivo prijateljske
naravi) skinem večeras masku s Vašeg lica i da razbijem
onu naivnu i dječju sliku koju je gospođica imala o Va­
ma.
Faktima sam srušio njenu iluziju o tome da ćete Vi
položiti doktorat i dobiti advokatski stalum, jer to nije
istina.
(Tu je Trnin htio upotrijebiti neku jaču frazu i u kon­
ceptu je to mjesto dva-tri puta križao i m ijenjao, pa mu
se onda pričinilo da je dosta ako se kaže da to nije isti­
na.)
Vi ste tu stvar o doktoratu izmislili da tako maskirate
svoje namjere i da se domognete većih suma iz glavnice
gospođice Krvarić. Istodobno dok ste stajali u nekom
intimnom odnosu (kao zaručnik) spram gospođice, Vi
ste se i u svojima tamnim društvima cinički izjavljivali o
istom odnosu, a kako je faktično Vaše shvaćanje o sve­
mu tome bilo, najbolje ilustriraju Vaša nezakonska dje­
ca i još dvije-tri afere slične naravi. (Slučaj Šefer!)
Krivotvorenjem potpisa gospođice Melanije Krvarić
na mjenicama u dva ili tri maha, Vi ste se, gospodine,
po mome shvaćanju konačno diskvalificirali, pa mislim
da bi bilo najmudrije od Vas da iz toga sami izvučete
konzekvencije.
Ovo pismo pisano je po inicijativi gospođice Krva­
rić, a ako ne bi imalo rezultata, ona je voljna da poduz­
me i juridički potrebne mjere da se sve riješi definitiv­
no. M. X. Trnin.

50
 Dva dana nakon toga pism a pokucala su na vratim a
Trninove m ansarde dva gospodina.
To su bili sekundanti gospodina M irka N ovaka, koji
je tražio zadovoljštinu od T m ina zbog mase podvala,
laži i kleveta nanesenih u pism u od petka navečer.
- G ospodo! Ja nisam u svome mozgu još riješio pro ­
blem dvoboja, na časnu riječ! Često mi se čini da imade
u životu stvari koje se ne mogu oprati nego samo krvlju.
Dakle, ja u principu nikako ne odbijam tu ideju. I vidi­
te! N eka m ene gospodin N ovak tuži redovitom sudu.
To je i u interesu njegove časti. Ili je on običan nitkov i
hulja (a to je tenor moga pisma)...
- M olim, molim! G ospodine, pardon!
- D opustite! Ili jest ili nije! Ja sam voljan nastupiti
dokaz istin e! A od ljudi takvog kalibra ne prim am ruka­
vice!
N ikako se ne treba čuditi da je M arijan Ksaver
Trnin govorio tako borbenim tonom . U ono se vrijeme
u našem u gradu uopće silno kultivirao dvoboj. N jem ač­
ki i bečki studenti donijeli su k nam a ove burševske ges­
te i u ono je vrijeme bilo m oderno potući se na kavale-
rijske sablje, i to bez bandaže.
Rijetko se tuklo do prve krvi, i to su obično bili dile­
tanti i duelanti iz konvencionalnosti i kukavice koji su
se tukli sam o do prve krvi. Išlo se do posljednjeg!
Pa ako ste izašli u prvo svitanje u koji park na perife­
riji grada, vidjevali ste fijakere sa sekundantim a i do­
ktorim a kao u Puškinovo doba.
U predvečerje mogli ste čuti iz bilo koje kuće zveket
mačeva, i m ačevalački klubovi osnivali se po gradu i ni­
cali kao gljive. Plesovi, kuleri, dueli, vivat, crescat, flo-
reat1! U darati floretom u srce bilo je u ono vrijeme sen­
zacija i neki talijanski meštri m ača bili su popularni ma-
lone kao ban ili šef policije, i novine su štaviše javljale
da li je na tom i na tom plesu bio prisutan m eštar Čas-
tagnetti ili M artinenghi m eđu ostalim odličnicima.

1 (franc. i lat.), boje, dvoboji, neka živi, neka raste, neka cvjeta

4' 51
 Sva je prilika da bi se Trnin pobio za M elaniju, da to
nije bio baš tako evidentan slučaj pom anjkanja svake
kavaljerštine. Ali tako je odbio i drugi put pism eni po­
ziv da odredi svoje zastupnike, te nije prošla nakon to­
ga valjda ni puna sedm ica kad g a je M irko Novak u ka­
vani, poslije podne, kad je bilo sve prepuno gostiju, in-
zultirao.
To je bila sram otna scena u kavani i Novak je Trnina
podm uklo napao batinom s leđa, dok je ovaj čitao novi­
ne, nastao je skandal i digli se i gosti i kelneri, graja i vi­
ka nečuvena, i Trnin se spotaknuo i pao i razrezao ruku
na razbitoj čaši, i sve je bilo razderano i krvavo.
- Šuft! Šuft! Šuft!, vikao je Novak bijesno i terorizi­
rao cijelu kavanu, i svi su počeli vikati na Trnina koji se
još nije pravo ni sabrao, i tek kad mu je stvar postala
jasnom i htio da navali, pobunila se sva kavana i Novak
je vikao: - Šuft, gledajte šufta, tako da je izgledalo kao
da je Trnin doista šuft i da je dobro što je dobio batina.
Za tu tučnjavu kavansku i za dvoboj, m eđutim , Me-
lanija nije nikada doznala i za nju je stvar stajala tako
kao da se pod Novakovim nogam a otvorila ona stano­
vita četvorina scenska, i on se poražen stropoštao u ne­
poznate dubljine i nestao.
Poslije te pobjede Trnin je redovito posjećivao M ela­
niju svakog utorka i subote poslije podne, kad je već
počela da prši polutm ina.
K uhali su tako čaj, i prom atrajući m odrikaste jezičke
špirita kako potitravaju, govorili o novim knjigama, o
literaturi, o stihovima, i vrijeme je teklo.
Trnin je doduše imao u svemu svoje izrazite i jake
tendencije.
„To je žena s jakim provincijalnim sjenama. Nije da
ja nju ne gledam kritično! N aprotiv! Vidim je jasno kao
na dlanu! Ali ona je m lada, dobra, plem enita, naivna.
Treba je m odelirati! Treba je dići na viši nivo! To tre­
b a!”
I tako je Trnin kultivirao M elaniju kao biljku, a u se­
bi izgarao od velike strasti; ali kad je trebalo to realizi­
rati, kad je trebalo zagrabiti u život, svladati ženu, sve
to sentim entalno cjelivanje ruku i sve te literarne ideje
odbaciti, pa ući u veliku m aterijalnu, užasnu stvarnost,

52
onda bi se Trnin uvijek u posljednji m om enat trgnuo i
svladao.
„Što ja to sada činim? Smijem li ja to? To će onda
postati fakat! Sada je još uvijek samo iluzija, a onda će
postati fakat! A ja to ne smijem! O na je m lada! Pred
njom stoji još cijeli život! A ja sam tuberkulozan, ja sam
lešina, mirogojski kandidat! Ja sam svršio! To je nedos­
tojno!”
I propustivši tako sad ovaj m om enat, pa opet drugi
put drugi m om enat, on je onda gore u svojoj m ansardi
padao u ekstreme čežnje i bola.
„Što radi sada golubica m oja? Da li već spava?”
I tako je ustao i na prstim a (da je ne probudi) pošao
do prozora i pogledao dolje u prvi kat u bijele spuštene
rolete.
„D ijete moje idealno! M ožda ipak nisam smio da za-
drem u sam u stvar? Eto! Spuštene su sve zavjese nad
svim! Sada će se sve smrviti pod m aterijalnim prstima.
Bolje bi bilo da joj nisam nikad ni pristupio! D a je osta­
la izm eđu nas ona eterska distanca.
A što bi bilo bolje? Spasio sam je od katastrofe! Od
užasa!”
I tako gleda Trnin dolje u prvi kat i krv mu navire u
glavu od svijesti da on sada M elaniju ne gleda više na
distancu nego je ima živu! „Leptiriću slatku, mirisnu!
Živu! Živu!
Oh, G ospode, kakva sam ja luda? Što ja oklijevam?
Što ja m editiram ? To je život! Treba živjeti! To je zdra­
vo, lijepo! To! To je ono! Drugog nem a!”
I tako su u borbi sazrijevale Trninove iluzije. On je
gledao M elaniju u svojim rukam a, i u njem u je duboko
svjetlucala i tinjala intim na misao, koje se on na hipove
stidio, a na hipove opet fantazirao o njoj kao o velikoj
radosti koja ga još čeka.
On se u svojim priviđenjim a često gledao kako plovi
s M elanijom na bračnom putovanju negdje po Cote
d ’Azuru. Stoje tam o bijeli evropski hoteli s narančas-
tocrvenim spuštenim suncobranim a, i muzika, i mirisne
večeri, a on sjedi s M elanijom na balkonu i gledaju u
daljini acetilenske ribarske luči na pučini kako se bez­
glasno gibaju. ,,Oh, a ona raskošna bijela žena, ona je

53
 njegova! I on joj čita svoje stihove i oni su jedno i život
je pun i miriše!
A što? Mi bism o mogli uopće ostati na Rivijeri ne­
gdje, cijelu godinu, i dvije! U kojem m anjem kupalištu!
Zašto ne? M elanijina kuća nosi m jesečno m inim alno
osam deset do sto forinti! A zašto samo osam deset?
Im ade partaja i pod krovom i u pivnici! To je i više od
stotinu. No! Pa onda m ojih pedeset u »Zastavi«! I još
ću uzeti stalan feljton, originalni dopisi! I tako ću ja li­
jepo na jugu ozdraviti od tog kašlja prokletog! Preporo-
dit ću se! Počet ću opet da radim u velikom stilu!”
Tako je sanjao Trnin, blijedi idealist.
Ali se dogodilo nešto elem entarno.
M elanija je upoznala Pubu Vlahovića, meštrovićijan-
ca, nacionalista, heroja i genija. A Puba Vlahović gazio
je žene, »am oralne beštije« u principu, i tako se zbila
katastrofa, i Trnin nije znao što da radi. Da prekine ve­
ze s tim nesretnim djetetom i da se povuče ili da rezigni­
rano dalje prom atra taj cijeli rom an tam o dolje u
prvom katu.

S Pubom Vlahovićem stvar je stajala tako.

K ad je Puba dobivao petice iz nepravilnih grčkih
glagola petog razreda prve glavne konjugacije tinô, éti-
sa, tétika1, i prevodio »U rbis Rom ae viri illustres«2, i
poslije C ezara »De bello«3, u ono je vrijeme u ovoj n a ­
šoj filistarskoj varošici provincijalnoj bilo m nogo ne­
rvozne vike. M aturanti i bečki studenti donijeli su ova­
mo k nam a veliku, vječnu, im pozantnu M odernu Evro­
pu, oh, slavnu onu (epitet svih epitetâ) Evropu victrix4!
Kako smo mi onda bili još punih trista kilom etara dale­
ko od O rijent-ekspresa, to je taj potop liberalnih fraza,
što je potopio Evropu na prijelazu između dva vijeka,
zakasnio do nas gotovo za čitav decenij. Ali ona djeca
1 (grč.), plaćam , platih, platio sam
2 Kornelije N epot, rimski pisac (oko 100 do 24 prije naše ere):
»Znam eniti ljudi starog Rim a« (pravi naslov: » D e viriš illustribus«,
»O znam enitim ljudim a«).
3 Gaj Julije Ćezar (100 - 44 prije naše ere): » D e bello G allico«
(»O galskom ratu«),
4 (lat., Europa victrix,) Evropa pobjednica

54
po gim nazijam a zapalila se na tim a papirnatim baklja­
ma fanatički, i da je tko u ono vrijeme smio da kaže da
je ta M oderna Evropa došla k nam a samo na gostova­
nje, kao što su to bili Am erikanci »B am um i Bailey«1,
pa »Buffalo Bill«1, taj bi zacijelo bio pribijen na sra­
motni stup. Kavanske parole da »papa nije nepogre­
šiv« i »da je M achar2 velik literat« jer je »sm iono na­
pao Rim«, takve parole dozrele su bile do egzaltirane
upaljenosti u mozgovnim brazdam a generacije Pube
Vlahovića. To je bilo doba liberalnoga svitanja na na­
šim gim nazijam a kad je značilo herojsku gestu posva­
đati se s katehetom i dokazati mu, licem u lice, da Boga
nema. I to po svima pravilim a logike, uzevši naročito u
obzir »principium exclusi tertii«3. Kod nas se onda po
literarnim revijama išlo u takav strašan ekstrem da se
smjelo napisati da muž sa ženom spava u postelji gol, i
to je bio jedan od kardinalnih »sinekvanonova«4 naše­
ga literarnog libertinskog stvaranja. To se zvalo seksual­
no pitanje, a drugi sinekvanon bio je antiklerikalizam .
U to je vrijeme, dakle, Puba Vlahović stao u bojnu
falangu i uzeo u ruke zastavu. Već prije generacije Pube
Vlahovića jurišalo se kod nas. Ali su se oni prvi naši re­
volucionari devedesetih godina raspršili neočekivano i
brzo, posavijali stjegove i nestali. Redakcije. Advokat-
ski stalumi. Politika. Talenti (bilo je i talenata, naime),
ti su porazbijali glave i poum irali u ludnicam a i špitali-
ma. Sve se to dogodilo dram atski brzo, i od svega elana
nije ostalo ništa, samo fraze o seksualnom problem u po
libertinskim novinam a. S tim frazam a o seksualnom
problem u i s tezom da Boga nem a jurnula je gimnazijal-
na četa Pube Vlahovića na generalni juriš. A jed an od
rezultata tog juriša bio je da se Puba, đak sedm oga be
razreda gimnazije, našao jednog dana pred zelenim sto­
lom u sobi gospodina ravnatelja.
- Dakle, što? Jeste li vi pisali onaj članak: »Smrt
gospodina Boga«, pitao je Pubu crnim i suhim glasom

1 im ena poznatih cirkusa iz početka našeg stoljeća

! Josef Svatopluk M achar, češki književnik (1864-1942).
1 (lat.), »princip po kom e je treći isključen«
4 (lat. sine qua non), nešto bez čega se ne m ože

55
gospodin direktor. Slijeva i zdesna direktoru sjedi cijeli
profesorski tribunal i sve izgleda kao glavna rasprava
na sudu.
- Jesam!
- A jeste li pisali članak: »Vjetrenjače naših um o­
va«, u istom đačkom listu »Sloboda« br. 3, koji eto tu
leži preda mnom na stolu?
- Jesam!
- Dakle, vi priznajete svoju krivnju?
- Ne! Ja ne priznajem nikakve krivnje! Ja priznajem
da sam te članke pisao, ali se za to ne osjećam krivim.
To je moje uvjerenje! A ja valjda smijem imati svoje uv­
jerenje?
- Odgovarajte samo na pitanja!
- Molim!
- A jeste li vi isto tako po svom uvjerenju pisali onaj
niz feljtona u »N arodnoj zastavi« pod naslovom : »Re­
form e naših srednjih zavoda«! Eto! U brojevim a 153,
154, 155 i 156 istog lista, koji je tu na stolu!?
I ravnatelj je jednom neizrecivo suhoparnom gestom
rasporedio navedene brojeve »N arodne zastave« lepe­
zasto po zelenom suknu i, povlačeći još kažiprstom po
novinam a, on ih je sortirao sve lijepo u polukrugu. Sije
da birokratska figura u neizbježivome bijelom direktor
skom prsluku s briljantnom iglom, škilji on na Pubu is­
pod zlatnih naočara ledeno i objektivno.
Puba se trgnuo. On je doista u »N arodnoj zastavi«
napisao ciklus članaka o reform am a koje bi bilo dobro,
u interesu civilizacije i progresa, uvesti na našim sred­
njim zavodim a. On je u tom ciklusu napao cijeli profe­
sorski zbor kao reakcionarnu bandu štrebera, podm itlji­
vih i neinteligentnih, koji ne svladavaju m aterijal, koji
nem aju pojm a o psihologiji i pedagogiji itd., itd.
Ti su članci bili pisani u našem oštrom i agresivnom
tonu, i bili su potpisani sa alfa. „K ako su oni doznali da
sam to ja ? To im je netko od kolega odao!” Krv je na­
vrla Pubi u glavu i on je pogledao staračku ruku direk­
tora na zelenom suknu sa koje se već počela da ljušti
koža, i ta mu se bijela ruka pričinila rukom lešine.
„D vanaest lubanja, same tvrde okrutne maske, dvana­
est lubanja ga okrutno fiksira. To je pala jak a karta! A

56
 što? Ako i porečem, ja ne mogu da satrem njihove ten­
dencije! Sada je već sve svršeno!”
- Jest! Ja sam pisao te članke!
G ibanje u tribunalu. Svi su se sagnuli nad svoje bije­
le papire i tam o nešto važnom gestom zapisali.
- Dakle, vi priznajete da ste vi autor tih članaka sig­
niranih sa alfa?
- Jest! Priznajem!
- A jeste li vi svijesni toga, mladi čovječe, što ste vi
tam o pisali protiv svoga profesorskog zbora? Protiv
ovog istoga zbora koji se godinam a brine i stara za vaš
odgoj očinskim srcem,
- Jest! Potpuno svijestan! I ono što sam ja ondje na­
pisao, potpisujem i sada od riječi do riječi.
U tribunalu nervozno gibanje. Glasovi i poluglasovi.
A to je sve još više djelovalo na Pubu, i on je reagirao.
- Ovdje gospodin ravnatelj govori o očinskome srcu.
Ja već sedam punih godina hodam ovamo u školu i ni­
sam od tog očinskog srca i od te ljubavi ništa osjetio.
Tukli ste me dok sam bio dijete, a sad mi ne date da
mislim svojom glavom,
- Šutite! Nije vas nitko ništa pitao!
- Ne ću da šutim! Ako hoćete da mi sudite, onda iz­
volite čuti što ja mislim!
- Ja to ne mogu više da slušam, slavni zbore!, očajno
je povikao kateheta, doktor phil. et theol. Šepec Augus-
tin, privatni docent. Puba je s njim e uvijek debatirao o
G ospodinu Bogu i o dogm am a Svete Crkve pa je kate­
heta toga arogantnog dečka osjećao kao svoju naročitu
antipatiju. Sav zelen od bijesa, on je optrčao stol, pa se
činilo da će navaliti na Pubu i da će još doći do skanda­
la. Ali su poskakali kolege, i palo je nekoliko stolica.
- Mir, gospodo! M olim mir!
Kad se sve smirilo, počeo je opet ravnatelj onim is­
tim dosadnim , sivim glasom, kao paučina:
- A da li vi znadete, dragi moj m ladiću, kakvim ste
se vi blatom nabacili na slavno lice ovoga zbora? Kakve
teške klevete ste vi posijali u javnost, u javnost?!
Stajao je tako Puba pred tribunalom i gledao te poja­
ve u kaputim a, i njihove blijedozelenkaste fizionomije,
pa ih je m akinalno brojao slijeva nadesno i natrag, po

57
nekoliko puta. „D vanaest kardinala! Presveta inkvizici­
ja! M onsinjori! Sude mi! Z ar oni to meni sude? Zašto?
I ona garnitura od crvenoga pliša! I onaj centurion na
polituri, sa zlatnom kacigom i konjskim repom ! A zašto
da ja tim glupanim a ne otkrešem što ih ide! Da čuju is­
tinu!” I počeo je Puba da govori »da on nije gospodi
profesorim a ništa zahvalan, jer sve što znade da je sam
,ex privata’1 naučio. I da su oni m adžaronski agenti, i
da prim aju mito, i da su bogata djeca odlikaši...«
- Bezobrazan m egalom an! To je izazovno, to je
skandal! - Digla se konfuzna oluja; direktor je zvonio
nikljastim zvoncem, i sve se svršilo tako da je Puba Vla-
hović, u smislu banske naredbe, broj taj i taj, bio bačen
iz sedm og razreda gimnazije i isključen sa svih srednjih
zavoda cijele Kraljevine.

Poslije ovoga svog ateističkog, antiklerikalnog, »lar-

purlartističkog« i liberalnog poraza u sedm om be, p o ­
stao je Puba Vlahović suradnik »N arodne zastave«, n a ­
prednjak i revolucionar po zanim anju, sa honorarom
od 60 kruna mjesečno. To je bilo u ono vrijeme kad je
M eštrović sa svojim epigonim a našao onu slavnu heroj­
sku form ulu od gipsa, te svojim takozvanim voluntariz­
mom m odelirao svu nem oguću konfuziju naših kavana
i naših mozgova. Meštrovićevi kipovi značili su katas­
trofalni debakl svega m atoševskog »larpurlartizm a« što
je do tad a Pubi Vlahoviću izgledao kao Sveto Trojstvo
Rime, Ritm a i Form e, i on je svojom im pulzivnom n ut­
rinom odm ah osjetio da je sve ono u što je on još do ju ­
čer vjerovao bilo falsifikat i laž i da je ovo sada pravo i
definitivno rješenje našega problem a. »Novi se vjetar
rodio na našim planinam a i treba razbiti sve ploče Sta­
roga zavjeta, treba povjerovati i propovijedati, i svaka
naša riječ neka bude požar«, tako je pisao Puba Vlaho­
vić u jednoj nacionalističkoj reviji o našem narodnom
problem u, i on se snagom svoje fraze pročuo po boem-
skom svijetu i dobio je aureolu m ladoga profeta sekte

1 (lat. ex privata diligentia), iz vlastite marljivosti

58
koja je - »prkosila nejunačkom vrem enu«. Kad je onda
netko u Parizu ili Beču, dakle neki evropski autoritet,
objektivno i naučenjački postavio tezu da naše težište
treba potražiti u našim srednjovjekovnim elem entima,
onda su divlje emocije razdirale Pubu Vlahovića. On je
sprem ao filozofski traktat o našem u Srednjem vijeku, i
u njegovu mozgu ključale su teme i pušile se kao mje­
huri i oblaci, i jed n a je tem a gutala drugu, i svaka je
opet eksplodirala u hiljadu krhotina, a svaki se torzo vi­
jugao i pleo u bezbroj form a, i svaka je form a vikala i
htjela da se afirmira.
U isto vrijeme dok su te gigantske oluje razdirale Pu­
bu i dok su ideje šumile u njegovu mozgu kao repatice,
on je nosio u sebi crn teret velike ljubavi. Puba je bio si­
lan tem peram enat od prvog dana svog života. Još u ono
davno vrijeme dok se kao dijete, za ljetnih kišovitih d a­
na i grmljavine, igrao s djevojčicam a po pivnici skriva­
ča, Puba je osjećao da treba od tih djevojčica, što su se
s njim e skrivale iza smrdljivih lagava krcatih zeljem,
m nogo više, neizrecivo više nego da se s njim a igra skri­
vača. Ali te su male opice ženske bile tako glupe i kad
je htio da im nešto objasni, nešto, što je ispunjavalo či­
tavu njegovu egzistenciju, nije se dalo. On je tim a m a­
lim stvorenjim a žrtvovao cijele duge noći, a od tih groz­
nih sablasti za masu svojih toplih i intenzivnih snova
nije dobivao ništa. On je još kao posve maleni dječak
znao osjetiti ženku s takvom silnom intenzivnošću da
mu je dolazilo da će se onesvijestiti kad bi zamirisao
negdje masni vonj ženske kose, te nije nikako m ogao da
pojmi kako je moguće da te male i glupe djevojčice ne
osjećaju isto što osjeća on i kako one ne trebaju njega
onako isto kao što on treba njih. I tako su kroz njegov
život prolazile one m alene sfinge, i pletenice tih djevo­
jaka kao razvijene su se zastave vijorile u njemu, i on je
trčao za tim mirisnim m agnetim a gonjen neodoljivim
nagonom . Ali koja korist od svega toga? Te su djevojke
bile pred njim zatvorene kao hostije u svilenim kutija­
ma i ni poljubiti ih čovjek ne može, nego samo trči za
njim a od ugla do ugla, i gleda ih kako nestaju u crnim
dubljinam a haustora... A što bi i bio konačno cjelov?
Što je jed an cjelov spram onih bakanalija koje doživlja­

59
va takvo jedno ostavljeno, sam otno gimnazijalce u svo­
jim a pustim noćim a kad nigdje nema nikoga, samo noć
i gola Venera na stolu u grčkoj gram atici, i krvave oči
bulje u tu golu, sasvim golu ženu. Knjige, stihovi, zvi­
jezde, i u to vrijeme Puba je već kreirao u svome mozgu
globus i svih sedam planeta nosio u sebi i diluvij i anti­
ku, i već je pročitao šest puta »Sym posion«' kad se sve
zgusnulo u jedan jaki događaj.

U ono je vrijeme Puba Vlahović instruirao maloga

Traljaka, drugogim nazijalca, koji je po treći put repeti-
rao, i to s naročitom dozvolom Zemaljske vlade. Kako
je to bio posljednji rok, naravna je stvar da je cijela fa­
milija surađivala na tome da u tvrdu lubanju maloga
Traljaka uđu oni glagoli i padeži, i tako su najmili in­
struktora.
Ti su Traljakovi bili doseljenici koji su pali u svoj
grozni stan u drugom katu iz nekakve daleke kraljevske
kotarske oblasti gdje, osim barokne crkve i zlatnoga
stupa Svetoga Trojstva, nema ničega. Ravnica, sunce i
kiše, i prvi kad stiže plaća pa opet drugi prvi kad opet
stiže plaća, i tako, to je život.
Zašto su staroga sijedoga akcesista Traljaka prem jes­
tili od te kraljevske kotarske oblasti gore na M arkov
trg, to ne bi znao nitko da kaže, ali tako se dogodilo, i
Traljakovi se lijepo spakirali i pali u grad te se tu pate s
m jenicam a i u dugovim a (u kroničnoj činovničkoj bo-
lesti), a stara još i od zubobolje i nostalgije za svojim
svinjama i kokam a kojih tu nema. I tako, u onom e groz­
nom stanu, bojadisanom nekim smeđim cvijećem, za-
vješenom tam nocrvenim zavjesam a, gdje su zijevali ne­
ki smrdljivi alkoveni i visila da Vincijeva »Posljednja
večera« (nevjerojatna kopija u zlatnoj rami), ondje je u
drugom katu procvala tužna idila Pube Vlahovića.
Puba se sm rtno zaljubio u M aru Traljak, učenicu
III tečaja »M erkura«, sestru svoga malog klijenta.
1 (grč.), gozba; riječ je o djelu rim skog pisca Petronija (umro 66)
»C ena Trim alchionis« (»G ozb a Trim alhionova«)

60
 M ara se nije m nogo interesirala za šutljivog instruk­
tora svoga brata koji k njim a zalazi u kuću tako tiho i
pobožno i cijelo poslijepodne iz dana u dan teše kod
velikoga stola u blagovaonici da dativ stoji uz one pri­
djeve koji čine s kopulom esse glagolski pojam . Kao, na
prim jer: utilis, iucundus, aptus, affinis, similis, notus,
ignotus. Nihil m orti est tarn simile quam som nus.'
M ara nije ni slutila da tam o u onom potopu konjun-
ktiva i pogodbenih rečenica gori veliko srce gospodina
instruktora.
O na m ala nasm ijana koketa koja je u okviru svog og­
ledala im ala pozaticane fotografije nekakvih apsalon-
skih virtuoza i Duse i Banga, ona nije im ala ni pojm a
da tam o m eđu antekvam im a2 i priuskvam im a2 netko
pogiba za njom.
A Puba je doslovno um irao za M arom.
On ju je u mislima brutalno silovao već iks i iks puta,
zaklao je, pio joj krv na litre (toplu djevojačku krv), ve­
zao je nekom bodljikavom žicom i mučio tako da joj se
žica duboko zarezala u živo bijelo meso, ljubio je cijele
noći pijano u nekim orijentalnim dekoracijam a i kosti­
m im a kao Šeherezadu, spasavao je iz nekih poplava i
katastrofa, u jednu riječ, živio je intenzivno s njom i
ona je bila fokus njega cijeloga i svih njegovih fantazi­
ja.
A kad bi M ara slučajno prošla kroz sobu gdje se po
podne instruiralo, Puba je protrnuo, i m ada su tam o na
stolu bile teke i gram atika i tako je izgledalo kao da se
radi (»uz koje glagole stoji ablativus instrum enti3?«),
Puba je bio negdje iza zavjese u alkovenu gdje su šušta­
le ženske haljine, i srce mu je tuklo kao bat u mozgu.
„O na se svlači! G ospode Bože! Ona se svlači! To su
njene čarape pale na pod! Ona ide na Prom enadu!
Ona! Ona! Ona je bosa! Bože! G ola!” I tako se dogodi­
lo da je M ara pala u upalu pluća i u devet dana umrla.
Poslije te katastrofe Puba je ludovao dugo i htio je sko­

1 (lat.), koristan, veseo, podoban, srodan, sličan, poznat, nepoznat.

N išta nije tako slično smrti kao san.
2 (lat.), ante quam, prius quam, prije nego
3 (lat.), ablativ, šesti padež latinske deklinacije; ablativus instru­
menti, ablativ sredstva

61
čiti pod lokomotivu, i onda se bacio u pokret i bio istje­
ran iz gimnazije i pao u »N arodnu zastavu«, postao
profet, ničeanac i m eštrovićijanac i, kao čovjek Velike
N arodne Ideje, on je jedne večeri upoznao gospođi­
cu M elaniju Krvarić.
To je bilo u vrijeme baš najakutnije krize, kad su sta­
re rane za mrtvim idealom počele da zacjeljuju, a u na­
gonim a se valjale elem entarne oluje, potreba za ženom
i strah pred Spirochaetom pallidom .
Puba je već čuo za M elaniju da je M elanija »slobo­
dan čovjek« i da je svladala dva zaručnika. »Bili su od
nje inferiorniji pa ih je nadrasla i svladala i odbacila.
Interesantna žena! Baca inferiornije od sebe!«
Čuo je za M elaniju i to da čita D anvina i H aeckela i
Kranjčevića, i da se filozofijom bavi i da je intimus (baš
doslovno tako: intim us) našega znam enitog sim bolista i
m odernista i heroja naše M oderne, Ksavera M arijana
Trnina, slavnoga književnika i stjegonoše jedne cijele
generacije!
Ta aureola da je netko (i to još, u ovom slučaju, že­
na!) intim us jednog literata, i to literata kome je F^iba
Vlahović citate deklam irao povišenim glasom, ta je au­
reola M elaniju u očim a Pube učinila interesantnom .

Puba Vlahović upoznao je M elaniju na jednom e ma-

jalisu vatrogasaca u M aksim iru. Bila je tam o cijela gru­
pa artista, intelektualaca i žena, šareni onaj papagajski
svijet iz boem skih kavana koji svoju proletersku bijedu
i prazninu kostim ira nekim fantastičnim krpam a po­
sljednje mode. Žene - bluzam a i suncobranim a i šeširi­
ma po svetom paragrafu dernier crija1, a muškarci -
svakovrsnim literarnim smećem i kora-dijam antim a
najnesolidnije evropske idejne industrije.
M elanija je već prije toga u kavani gucnula koja tri
konjaka i, kako je bila m ajska sparina, nalila se krv u
glavu pa je silom htjela da skine svoju jaknu još u tram ­
vaju i da se rashladi. To joj Trnin nije dao i tako su se

' (franc, dernier eri), »posljednji krik«, najnovija m oda

62
još u tram vaju sukobili prvi put. Tako je napetost izme­
đu njih rasla, a dostigla je vrhunac kad je Trnin tiho za­
molio M elaniju da ne pije toliko jer će je opet boljeti
glava.
Ali M elanija je bila upaljena, ona je gorjela, pa je
trebalo da se gasi, i pila je još, a Trnin se razdraženo
povukao u pozadinu.
„Eto, eto, djevojčice! Diže suknju do koljena! Ne pa­
zi da li joj se vide noge? A tko je taj crni m ladac? Neko
poznato lice! Kako im samo oči gore! Oh! Žena! Žena!
Sto to znači biti žena? Što je to ?”
I tako je Trnin sve dublje padao u kontem placiju i
počela je da ga ždere neka žuta trakavica stidljivog bola
duboko u utrobi.
A u parku se rasplam tjela »Venecijanska noć« slav­
ne vatrogasne čete koja je korporativno sa srebrnim ka­
cigama i svilenim barjakom svetoga Florijana slavila
slavu.
Ljudi su palili rakete i njihali se vijenci crvenih i žu­
tih lam piona, žene su ciktale pijane, a nad svim lađam a
i gondolam a na jezeru, gdje su na crnoj vodi treperile
ognjene zmije svjetala, nad svim prolivenim vinom i
raspaljenim nagonim a, nad sjenatom crninom čvorastih
hrastova i trepetljivog granja, nad svime tim lijetali su
oblaci kao m odrikaste ptice i sve se gibalo i njihalo na
mjesečini.
Digao se silan stup vatre, dim a i prašine u šumi, pu­
cale su puške, razbijale se čaše, grčila se tjelesa. U vrtlo­
gu panoram a i vrtuljaka, u luđačkom urnebesu činela i
truba, korijandola i cvijeća, u oblacim a prašine što se
na bengalskom svijetlu crvenila kao krv, stajao je Trnin
zaprepašten i blijed i gledao u ono ludilo nekim mir­
nim, nadnaravnim i staklenim pogledom .
Osjećao je od one polupijane bijele žene sad takvu
neku sablasnu distancu da ga je to intenzivno boljelo.
„Kugla! M jesečina! M ajalis! Žena! Sve se to stopilo
u ovu venecijansku noć. Kako su ta lica sva krvava!
Kao da im je koža oderana! I piju! Kese se! Đavo je u
njima. A ja, eto, nikako ne mogu da se predam tom e i
da poživim! Ja uvijek sjedim tako na kraju stola i gle­
dam i slušam kucanje čaša i špijuniram ! Sto ja, do vra­

63
ga, špijuniram ? Ide vrijeme! Ja ću tako na kraju stola
prosjediti svoj život! I sve će proći. O nda će biti kasno!
Već sam na polovici!
Nel mezzo del cammin di nostra vita
Mi ritrovai per una selva oscura...'
A zašto? Ja sam već prebacio polovicu! Ja ne ću d u ­
go!”
I smrvljen od te tužne misli da on ne će više dugo po-
živjeti, pao je pod sugestiju tam nih stihova m eštra firen­
tinskog, te mu se doista cijeli park pričinio sablasno
crnim. G rozno crnim. Šum a u ponoći. I osjetio je dubo­
ku potrebu samoće.
,,A zašto ja hoću uvijek da se zavrtim i zaplešem kad
to meni nije dano?
Sve se vrti i sve pleše. Sve ima svoju boju. I ja sve to
gledam konačno sa svoje lične točke, i to su tri životne
senzacije. G ibanje, boja i pogled na to gibanje i na tu
boju. Treba sve to gledati iz daleke perspektive. O dne­
kud izvana! To je jedino što se m ože!”
I od unutarnje silne potrebe za tom perspektivom us­
tao je Trnin od stola a da to nije nitko ni prim ijetio. Još
je čuo M elanijin smijeh i vidio njenu bjelinu i padale su
neke m odre rakete, a on se um oran i pogrbljen povukao
u šumu da odahne i da se nasrče noćne tišine.
Orasi su bili ondje i s njih je kapala neka arom a,
opojna kao otrov duhana. Daleko negdje nad poljima
lebdio je žuti ranjavi natečeni m jehur mjeseca kao da je
bolesno upaljen, i sve je bilo poliveno pogašenim i b o ­
lećivo rujnim osvjetljenjem u kome su krošnje drveća
plivale kao neke tam ne kugle sputanih svilenih balona
koji su usidreni pa se njišu i šušte. Iz parka daleko odje­
kivale su poskočnice tam bura i gitare i glazbe i šištale
goruće parabole šarenih raketa, ondje je sve vrelo i pje­
nilo se i pjevalo, a tu je bila tišina i odnekud iz daljine,
duboko dolje iz vrbika i s livada, tam o od jablanova,
čula se m akina kako se muči s teretom i bolno stenje, te
se upravo osjećalo kako joj je teško.
1 (tal.), Na pola našeg životnoga puta
u mračnoj mi se šumi noga stvori...
D ante, »P akao«, I, 1-2
(prijevod M ihovila K om bola)

64
 M ozak Trninov, iscijeđen kao spužva nervnim napo­
rom kod onoga stola ondje, orosio se svježim daškom
vjetrića noćnog i kisikom koji je tekao s jela i jab lan o ­
va, i on je počeo da broji svijetle blistave točke nad gla­
vom.
Sedam velikih dijam anata nabrojio je i tri sitne us­
treptale crvene kaplje, i osjetio je između sebe i tih zvi­
jezda neke srebrne niti te mu je bilo tako zanosno lijepo
kao da i on sam stoji u onoj m odroj praznini kao blista­
va kaplja.
,,Oh, u takvu dobru noć kad krijesnice svjetiljkama
m ašu, u takvu noć htio bih da me nose na sprovodu!
To bi bila tiha povorka, a ja bih bio m iran. Žut, sas­
vim žut, samo iz slijepog oka crvena vrpca tekla bi mi u
usta. A ja bih bio m iran! I sve bih skinuo sa sebe! Bilo
bi sve svršeno!”
To je bila tiha intim na misao koja je zabrenčala u
njem u kao pukla žica u glazbalu, sam a od sebe, i on je
slušao kako se ti zvuci razlijevaju pod golemim svodo­
vima njegova tijela, u m oždanoj kupoli, i zvone po niti-
ma neu ro n a1, i dugo je tako slušao tu intim nu misao ka­
ko u njem u bruji.
Ali je tad a Trnin poslije pauze u sebi čuo glas, drugi
jedan glas, stran a opet tako dobro poznat, koji se uvi­
jek javlja u njem u kad ovako brenče strune intim nih
misli.
Kad god Trnin hoće da prijeđe preko posljednjih
m eđa, taj se glas u njem u javlja odnekud iznutra a uvi­
jek povezan nekom prokletom logikom kojoj treba sa­
mo nijansa i ona već prelazi u gorkosarkastično osvjet-
ljivanje svega što je u nam a ljudsko.
- Ne volim tih psiholoških tajnovitosti! Vidiš! To je
dobra riječ! Ne volim tih nekih takozvanih trepetljivih
nijansa koje su se razrasle u neke dekadentne bizarnos­
ti. To je sve dekorativno i glupo. Što to znači: sprovod
na m jesečini? He-he! Svilena vrpca iz slijepog oka u us­
ta! He-he! To je sve patologija!
- Da, da! Patologija, mili moj! Nem oj se ništa uzru­
javati! Naim e, čekaj da se objasnim ! Nije to nikakva

1 (grč.) neuron, živčana stanica

5 - M. K r l e ž a : T r i k a v a l j e r a f r a j l e M e l a n i j e 65
fraza! Patologija! Kako da se izrazim? Ali! Ti mašeš ru­
kom! Što je zdravo, a što nije zdravo? Ne mislim ja valj­
da m edicinu! K vragu i m edicina! Patologija znači za
mene jednu izvjesnu disproporciju! Da! D isproporciju!
K ad nešto ekscentrično izraste - da li me pojmiš - ta
banalna riječ ekscentrično! Da! I ti si preeskscentrično
izrastao iz cijele svoje sredine. Predaleko!
- Ti visiš na jednoj grani i pretežak si za nju te je već
sve počelo da te priteže dolje. Sve gravitira u crno. To
te m aterija vuče k sebi! I to da tebe m aterija vuče k se­
bi, to su te tvoje intim ne misli kako bi bilo da te poka­
paju. To i ništa drugo! Jasan proces! - Trnin se sjetio
cijele svoje perspektive uz onu ludnicu tu u tam noj šu­
mi, i tako mu se pričinilo da je ono jed in a zdrava m i­
sao! I najprije nije htio odgovoriti tako je bio svijestan
te svoje zdrave istine, ali je poslije ipak počeo da se pre-
pire.
- H a-ha! Ne ćeš ti tu meni podm etati noge! Nikako!
Ti veliš da sam ja previše ekscentrično izrastao i da p a ­
dam na zemlju! To je prividno dobro postavljeno. Ali
to nije tako! Po tebi bi onda zrela jabuka što se svija na
grani k zemlji (da se m etaforički izrazim), ta bi jabuka
bila isto tako ekscentrična! D ekadentna bizarnost. A
nasuprot! Ta zrela jab u k a nije nikakva dekadentna bi­
zarnost, nego je ona zrela! O na je zrela, dragi moj! I ci­
jelo drvo živi samo zato da bi ta jabuka mogla da sazre.
Da! Tako je to!
- Koješta! I ti misliš da si zrela jabuka? H a-ha! Ti si
trula jabuka! To si ti! I lažeš! Sam sebi lažeš! Umireš, a
ne živiš!
- A ti živiš? Što?, upitao je Trnin sarkastično.
- Ja živim! Ja više nisam diletant života! Ja sam du­
go bio diletant, ali danas više nisam! I ja ću ti sve reći.
Tako mi je nekako da treba da ti sve kažem i ne bi bilo
pošteno da išta za sebe zadržim! Čuj me! Ti si u svome
ličnom životu, koji je m nogo važniji od sve literature,
baš u tom e ličnom životu, ti si diletant! A to je grijeh!
- A ti nisi diletant? Ne! Ja nisam nikakav diletant!
- A po čemu ti nisi?
- Po tome što govorim! Te moje riječi nisu u vjetar
bačene! Ja to m irno i precizno govorim! I ti vrlo dobro
znadeš kako ja to mislim,

66
 - To je jasno da znadem ! Zato si mi i smiješan! Radi
se o onoj ženki kod stola!
- H a-ha! O na ženka! G dje je od mene sad ona žen­
ka?
- Koješta! Što ćeš ti meni pam et soliti? Šta tu kom ­
pliciraš stvari? Čem u to? N em a smisla da sada lažeš! I
nije, konačno, riječ sada samo o onoj glupoj M elaniji
ondje. Nego o svemu. Tako kiselo, idiotski glupo kako
se ti sad spram one M elanije držiš, tako se ti držiš
spram svega,
- G lup si! G ovor je o smrti, a ti si banalan! D iletan­
tizam! Što je to život, a što je diletantizam ?
I tako u nijem om dijalogu zašao je Trnin duboko u
šumu. Iz daljine se čuli limeni bom bardoni vojničke
glazbe i pala je opet zelena raketa i osvijetlila staro
drveno raspelo. Stajao je Trnin pod raspetim bogom i
gledao njegove crvene gnojne rane na dlanovim pod
palac debelim čavlima. Pa kako je raketa padala nad
šumom, puzile su zelenkaste sjene po onoj ružičasto na-
farbanoj drvenoj ruci, i tako se činilo kao da se ona
drvena ružičasta ruka, nam azana prostom uljenom bo­
jom , trza. O na se trza pod čavlima i htjela bi da se otki­
ne, i krv teče, i raketa gasne.
„D a! To je! D obro bi bilo otkinuti se i jurnuti onam o
u venecijansku noć! Zaigrati kolo s vatrogascim a i
bludnicam a, napiti se, uzeti M elaniju, razbiti gla­
vu onom m ladiću, pobijediti, živjeti, jako...
A što? A što? A zar to ne bi bio diletantizam ?”
U m oran, kako je bio, sjeo je Trnin na opeke pod ras­
pelom koje je bilo ograđeno nekakvim rđavim pozlaće­
nim kopljim a, i tako je sjedio dugo, a kad se vratio, bio
je park poluprazan i još su samo posljednji pijanci vika­
li, razbijali čaše i svađali se za ceh.
M elanije poslije te venecijanske noći nije vidio punu
sedmicu dana, a kad ju je prvi put sastao, osjetio je da
se nešto dogodilo. To je bilo nedvoum no. I nije ni htio
da je pita što je to bilo, samo su mu oči bile pune bolno-
ga prijegora.
„Taj balavac će je ostaviti prvom prilikom. Ta, zabo­
ga, ona je starija od njega! To je još golobrado dijete!
Da li je to njoj trebalo? Ja sam idiot prokleti! Eto! U

5* 67
ovim svojim rukam a držao sam Sreću! U ovim svojim
rukam a! I pustio sam je da odleti! Što da učinim ? Sto
da učinim ? D a joj pišem pism o? D a joj sve objasnim.
Još nije sve propalo! Još se može stvar objasniti!
Ali! N em a smisla! Još bi sve ispalo kom ično! Još bi
m ogla pom isliti da ja imam neke kom binacije s njenim
novcem! N em a smisla!
Da! Ali ja ipak valjda ne ću biti statist u toj historiji?
Što? Što?”
Tako smrvljeno razm išlja Trnin u svojoj sobi pod
krovom i kašlje i gleda rezignirano u svoje prazne ruke,
žute i ispijene.
A dolje u prvom katu spuštene su zavjese i svjet-
lost je velika. Tamo, večera onaj balavi m aturant!

Puba Vlahović poznavao je cijeli naš Pam as, p a tako

i T rnina u njegovoj crnoj pelerini. Trnin je po gim nazi­
jam a važio kao silan revolucionar i borac, kao autor
»Ikara«, tendenciozne dram e u stihovima, u kojoj Ikar
leti nad sam oga G ospodina Boga i nad stotinu sunaca
božjih, i sve to Ikar ruši i leti sve više:
- A Ikar leti! U ruci mu pepel se dimi mrtvoga bo­
ga...
I da je Puba Vlahović došao u dodir s tim čudnim
čovjekom još u gim nazijalno doba, on bi pred Trninom
zacijelo bio osjećao trem u, kakvu samo gimnazijalci
mogu da osjećaju pred svojim papirnatim idolim a. Ali
sada, poslije onoga prvog juriša u gimnaziji, kad je Pu­
ba pao i kad se zato svejedno nije ništa naročito zbilo,
nego je život dalje tekao m im o u svojoj sivoj šabloni, i
kad je kao izbačeni gim nazijalac iz one antipatične ku­
će, u kojoj je još sve zaudaralo po dječjem urinu, došao
u ovu odurnu »N arodnu zastavu«, gdje je opet svatko
vukao svoj teret kao polom ljeni križ, gdje se za njegovu
tragediju nije nitko brinuo, Puba je osjetio žalostan fa-
kat da je udario glavom o zid. Živeći tako u onom gno­
ju redakcije gdje je toliko toga gledao sasvim izbliza i
iza kulisa, on je sve te stvari na lupu svojih razdraženih
nerava još povećavao i tako polagano padao u neku
vrstu ekstrem nog puritanizm a koji je htio da nekom he­

68
rojskom nacionalnom vjetrinom sve naše bolesne klice
potam ani i uništi.
Bilo je u onom e našem nacionalističkom vjetrovitom
elanu, u prvoj fazi, nečeg fanatičkog, nekog sektaškog
ognja koji hoće da spali i uništi sve što nije apsolutno
plem enito, apsolutno dobro i apsolutno karakterno.
„Pa mi svi živimo u groznoj laži! Sav naš politički i
kulturni život nevjerojatno je bolesna laž! Ti naši vož-
dovi, ličnosti, šef-redaktori, i kako se već ne zovu svi ti
naši karijeristi, to su sve gadovi i hulje! Oni jedan dru­
gome piju krv na ogavan način! To su sve zapravo skra­
hirane egzistencije! Oni su dnevničari, a ne borci za ide­
al. To je odurna birokracija, te naše novine i redakcije!
To je sve ogavno trulo! To bi sve trebalo srušiti! 1 gim­
nazije, i crkve, i redakcije, i politiku, sve to treba sravni­
ti sa zemljom! Sve je to bolesno! H a-ha! Ikar! N a pri­
mjer, jad n i naš Ikar! H a-ha! Talenat! G dje je on od ta ­
lenta? O n je tuberkulozni m anijak! Idiot! Sasvim obi­
čan idiot! I ne će biti nikakve štete ako umre!
Smeće! Sve samo smeće! Sve što ti ljudi pišu, kako
žive i misle, sve je to smeće! I svi su oni smeće! M oral­
no, m aterijalno, estetsko, literarno, kulturno, kakvo god
hoćete, smeće! Ja sam u početku mislio da im a neki đ a ­
vo u njim a! M ozak, karakter, volja! N eki đavo, koji ne­
što hoće! Ali nem a ničega! Vakuum! Smeće. I sve bi
njih trebalo pom esti, pa kroz prozor s njima! N apolje!
Što su oni dali! Što su stvorili! Čem u oni još uopće p o ­
stoje? D a pišu svoje crtice? Svoje pjesm e u prozi? Njih
uopće i nema! Oni ne egzistiraju!”
»M i treba svi da em aniram o u svakoj svojoj gesti to ­
liko m ržnje na sve što je trulo i bolesno koliko svete
mržnje im ade u jednom e genijalnom Srdi Zlopogleđi,
kad satire ognjem svojih očnih koluta sve što mu staje
na put!« Tako je pisao Puba feljton o Srdi Zlopogleđi,
pa što da se onda igra samilosti.

Po podne jednom slučajno našli su se Trnin i Puba

kod M elanije i nastala je m učna situacija. Razgovor ni­
je nikako mogao da se rasplete. Osjećalo se u svakoj ri­
ječi da sve to baš nisu tako površne pličine, nego da po­
stoji ustvari nešto, nešto o čemu se sada ne govori, ali
što nije tako duboko zakopano da ne bi moglo buknuti.
Puba je osjećao na sebi ledenu antipatiju toga jadnog
čovjeka' koga je konačno gazio nogom, i znao je da ga
je zgazio, a nije se osjećao krivim. „On sada m ene prlja
svojim mislima! A kad bi se vagnulo precizno, pokazalo
bi se da se nije ništa takva dogodilo, i da ja njem u ni­
sam ništa kriv. Zašto on mene tako mrzi? A ovu ženku
provincijalnu, nju ne mrzi. N ju ljubi! H a-ha! Ikar i gos­
podična iz Svetoga Križa! Kako je to smiješno! I ja u
tom sosu! O h!” I tako su Pubini nervi bili razigrani i on
je govorio uzrujano, samo da govori nešto, i tako je
crtao klišej svog traktata o sintezi našega kulturnog pro­
blem a, i kako bi trebalo da se taj problem form ulira.
- D osada, do dana današnjega, sve što smo mi imali
bila je prosta kopija i falsifikat! Mi treba da iz onih
dubljina iz kojih smo već u Srednjem vijeku davali svi­
jetle dokum ente, iz onih dubljina treba da iskopam o
nove problem e. U onom e im a elem entarno praslavjan-
sko nešto! Ono Slavjanstvo moglo je da sruši Olimp!
Ono elem entarno Slavjanstvo javljalo se kod nas spora-
dički, od vrem ena na vrijeme, i naš problem jeste u to ­
me da to sporadično tinjanje raspirim o u požar. U ele­
m entaran požar! M eštrović, na prim jer, on je vatreni je ­
zik ovoga našeg požara. Dubrovnik, kajkavska književ­
nost kao Johanaan ilirizma, Đakovo kao kupola. A, s
druge strane, crkve srednjovjekovnoga svetog carskog
doba, katastrofa kosovska i pobjeda deseterca, pa Ka-
rađorđe, pa Vuk, pa Svetozar M arković! To su te dvije
grane našega života nad kojim a stoji m ost meštrovići-
janske Sinteze. Akcenat je na našem u srednjovjekov­
nom ničeanizm u koji je kreirao tip M arka. Mi treba taj
svoj pokret da shvatim o religiozno. N eoslavjanska reli­
gija! Onaj dionizijski elem enat, deseterac, naša narod­
na arhitektura, naša dekorativna plastika, sve to treba
da se izmijesi u jedno - i da se stvori jedno! To je ce­
ment, to je baza!
Puba je samo nabacio m asu ideja koje su onda kod
nas lijetale po zraku kao epidem ija i onda je ušutio. Os­
jetio je prazninu i kako izm eđu njega i Trnina nema

70
savršeno nikakvog kontakta. Zrak. Dim. Kiša. „O n čup-
ka divanski pliš, a oči su mu praznozelene. On nije čuo
nijedne jedine moje riječi. On se izjeda tu, on je žut, žuč
kipi u njem u. Što me gleda tako zeleno?”
- Dakle, što mislite vi o toj sintezi, gospodine, oš­
tro je zapitao Puba T rnina da prekine šutnju.
Trninu se nije dalo govoriti. Bio je um oran. Jako
um oran. Ali kako mu se ton tog pitanja pričinio drsko
izazovnim, on je ipak reagirao. „Sto će taj balavi m atu­
rant mene kapacitirati? On govori kao docent! Ex cat­
hedra! Sm iješno!”
- Što ja mislim o tom e? Ja mislim da je sve to što ste
vi sada oddeklam irali obična m aturantska »šturm und-
drengerska«1 fraza! To ja mislim!
- K ako? K ako?
- Lijepo! Tako sam rekao kako mislim! Baš tako!
Sturm und Drang! To!
- To je jeftino, etiketirati nešto, pa gotovo! Dajte vi
to objasnite! To nije način, moj gospodine, uzrujao se
Puba na taj nenadani obrat.
- Pa čekajte, m ladi moj gospodine! N isam ja htio da
vas uvrijedim ! D opustite mi da objasnim ! Vi govorite u
patosu! I to je prirodno, konačno, da vi govorite u pato-
su. I ja sam sa devetnaest godina govorio u patosu. Vi
mislite da je svaka vaša riječ lavina i da će sve povaljati
i slomiti na svome putu. A vidjeli smo mi već takvih la­
vina, pa što je nastalo od njih? M očvare su nastale. Pre­
tvorile su se u blato. Ništa! Sm rad je nastao od lavina.
To nije stvarno što vi velite! To je tako! To su općeni­
tosti. Sve priče o toj vašoj m eštrovićijanskoj neoslavjan-
skoj sintezi, sve su to deklam acije! O čemu se sve kod
nas već nije deklam iralo!
- I o Bizantu, i Rim u, i o kulturnim tendencijam a Bi­
zanta i Rima! H a-ha! K ulturne tendencije Rim a i Bi­
zanta! Čuli smo mi već to! Čuli smo, moj dragi! I o Azi­
ji smo se naslušali i o Evropi, Istoku i Zapadu. Panoni­
ja, Ilirik! D eklam iralo se kod nas već da smo Ilirik!
Jest! I o tom e da im am o hiljadugodišnju državu, i o va­
1 (njem. Sturm und Drang, »bura i prodor«, im e za njem ački knji­
ževni pokret u X V III st.), šturmunddrengerski, on o što u m ladenač­
kom elanu ide za rušenjem svega starog i dotrajalog.

71
šemu slavnom Srednjem vijeku! Što se sve nije napisalo
0 tom e Srednjem vijeku? Crkve, glagoljica, kraljevi, di­
nastije, feudum i barok! Ja sam već vidio ljude koji su
htjeli da spale jedni drugim a oči, jer je jed an dokazivao
da je neki naš grofič čitao Voltairea i dopisivao se s
njim! I o tome se pisalo da smo mi imali »biderm ajer«!
1 portrete, i m uziku, i cehove, i garde, i kraljevske slo­
bodne gradove, i kulturu, sve da smo to imali!
- Za svaki pojedini detalj moglo bi se reći da je te­
melj naše problem atične sinteze. I o svakom detalju da­
lo bi se deklam irati na vaš način - u zrak! G anjati vjet­
renjače, laži, dekoracije...
- D alo bi se, dašto. Ali kakve to veze ima sa samom
stvari? Mi imamo šume! Mi smo šumski narod. One iste
šume kao i prije hiljadu godina! Što smo mi dali? Svi­
nje i žir! To je sve! Porušili smo D ioklecijanovu palaču
i rimske vodovode, a m ram ornim smo Veneram a i Dija-
nam a po rimskim toplicam a iskopali oči. To smo mi
učinili! Mi smo Evropa? Mi smo m adžarska provincija!
Americi dajem o najjeftiniji m aterijal robova! To smo
mi! I ako vi mislite da ćete tim svojim takozvanim dese­
tercem i frazam a o M arku naše blato pretvoriti u neku
sintezu slavjansku, onda se vi jako varate, m ladi moj
gospodine! Jer imali smo mi već takvih Prom eteja naci­
onalizm a i »larpurlartizm a« i antiklerikalizm a, i sve je
ostalo lim unada!
- Znate li, gospodine, dopustite da budem iskren, šta
mene iznenađuje silno? Paradoksalno je, ali me iznena­
đuje. D a upravo vi govorite tako ironično o tima našim
Prom etejim a koji su točili lim unadu!
- A zašto baš ja?
- Pa zato jer ste baš vi sami lično jedan od tih naših
takozvanih Prometeja! D opustite mi da vas citiram. Ci­
tirat ću vašeg »Ikara«, na prim jer, koga je cijeli moj
razred znao napam et.
Ikare! Plamena ludo, p ij sunce, oblake, nebo,
kolji bogove trule i budi sam krvavi bog!
- Vidite! To smo mi svi znali napam et. I u to smo mi
svi vjerovali. A što je to? To je, po vama, lim unada i
šturm i drang, i m aturantska fraza! A mi smo u te vaše
fraze vjerovali. Mi, gimnazijalci, bili bismo se dali na

72
 krst pribiti za svaku vašu riječ! I nas su pobacali iz gim­
nazija, i mene su bacili upravo zato jer sam na m o to :
»Ikare, plam ena ludo«, napisao članak »o smrti G os­
podina Boga«. Dakle ste me vi nadahnuli i indirektno
bacili iz gimnazije. A, danas, ja i sam znadem da je taj
vaš ikarski titanizam bio fraza i lim unada. Užasna lim u­
nada! Vi i vaši kolege, vi ste silovali našu naivnost!
Obeščastili ste nas lažima! Običnom cukervaserskom li­
teraturom ! A sad kad mi hoćem o da se od toga izliječi­
mo, danas kad tražim o izlazak, danas vi vičete da je i to
naše ozdravljivanje lim unada. Vidite, ta je konfuzija
meni nejasna.
To su bile teške riječi. I Trninu se tako pričinilo da
ne bi smjelo ostati ništa neizgovoreno i nejasno, ako je
istina što ovaj m ladić govori: da su ga doista bacili iz
gimnazije jer je na m oto »Ikara« napisao članak. Trnin
je stoga osjetio neodoljivu potrebu da tom e razbaruše­
nom dječaku objasni da nem a pravo.
- Vi nem ate pravo, m ladi moj gospodine, kad tako
sangvinično napadate onaj moj, nazovim o ga tako, tita­
nizam. Taj cijeli titanizam vi niste dobro shvatili. Taj
moj titanizam nije trebalo shvatiti m egalom anski kako
vi o tom e mislite! Sve se vrlo polagano giba na ovoj
kugli, a naročito narodna supstancija. Teško je podići
takav golemi kom pleks opterećen vjekovima, kao što je
naš narod, koji već stoljećim a ne diše slobodnim plući­
ma. Tu su tolike tendencije, toliki interesi, toliko korije­
nje starih reakcija, to sve ne ide u jed an tren. To sve tre­
ba da se staloži, sredi i form ira u svijestima, onda će
m ožda od svega nastati neki rezultat! I kad vi ovdje ci­
jelo to htijenje, ako hoćete da tako kažem, težnju cijele
jedne generacije nazivate lim unadom , onda vi u načelu
griješite. Da! Ako je riječ o m egalom aniji, onda je sva­
kako više m egalom anije u tim a vašim sintetičnim fan-
tazm agorijam a. I molim vas, nem ojte to uzeti za zlo! To
je savjet starijega i iskusnijega, to je savjet čovjeka koji
je bio bezazlen i m lad, kao što ste vi danas, i koji danas
znade stvari masu o kojim a vi nem ate ni pojm a! Ništa
drugo! Nism o mi bili niti smo danas titani ni genijalni,
m ladi moj gospodine! Lako je vjerovati u genijalnost
dok je čovjek mlad. Ali kad čovjek poživi ovim našim

73
prokletim životom, kad m alo spali tu jedno pero, a ta ­
mo drugo, kad udari glavom tu o jedan zid, a tam o o
drugi, nisu to sve tako jednostavne stvari kao što se to
pričinja na početku puta! Gom ile su naše silne i crne, a
ni talenata nem a u nas. Ni talenata, a kamoli genija! I
pom rijet će još nekoliko generacija dok se oko naših ot­
vorenih rana ne uhvati neko tkivo. I vidjet ćete, dragi
moj, ako budete izvoljeli poživjeti, kako je sve kod nas
jalovo, ova borba s vjetrenjačam a!
- To je rezignacija! Sasvim obična rezignacija! I vi
nem ate savršeno nikakvo pravo da m a kakav impuls
pobijate tom svojom rezignacijom! To je kapitulacija!
To je slom! To je dezertacija!
- Nije to nikakva kapitulacija! Ni slom! Vi danas još
ne pojm ite svu težinu našega problem a, jer ste mladi. U
nam a se biju dva vijeka, dragi moj! Stari i Novi! Mi
smo s jedne strane još Q uattrocento, a s druge, opet,
dvadeseto evropsko stoljeće! To gomile ne mogu u je d ­
nom danu ni preskočiti, ni prevladati, ni pojmiti. I mi
koji bism o htjeli da poletim o, mi ne možemo dići sa so­
bom tešku masu fakata, nism o baloni...
- Ali što se to tiče gom ila? Šta im adu gomile s ideja­
m a? Jedna idejna sinteza nem a s gom ilam a savršeno ni­
šta! To je smiješno! U čemu je tu onda ikarovština?
- U čemu je tu ikarovština? Nije kod nas ikarovština
u velikoj gesti! K od nas je ikarovština u anonim nom ra­
du i pregaranju. Ne u heroizm u frazerskom , već u tihoj
boli! Postoji izvjesni heroizam pada! I za m ene je svaki
Ikar baš u onom e m om entu silan kad se ruši. Nego vi,
m ladi gospodine, niste još doživjeli kako je to kad se
pada! Više se kod nas p ad a nego leti! Ovaj naš bolesni
grad i truli ljudi u tom e gradu, oni i ne slute kad jedan
takav anonim ni Ikar prolazi našim cestam a, da se tada
prokisao i um oran vuče jedini vrijedni simbol cijeloga
našeg života. Jedini vrijedni simbol! Takav se zvjezdani
lum en gasi u tom e našem analfabetskom blatu, u po­
tpunom anonim itetu svoje ličnosti i svoga značenja, i,
vidite, u tome se i krije pravo junaštvo: biti pali Ikar, a
ne postati Juda! Ne prodati se za cekine! Ne postati ci­
nik ni kreten! Pobijediti m ateriju! Pasti, ali pobijediti
m ateriju! U tom e se krije simbol one titanske veličine o

74
kojoj sam pjevao i čega se ne stid im ! Biti gladan, hodati
prezren i poderan, krvariti i mučiti se u sebi, a znati da
su svi ti napori jalovi i da će sve ostati bez rezultata! To
nije dezertacija! I m aločas, kad sam govorio rezignira­
no, nisam govorio o dezertaciji, nego o rezultatu! Ja
sam rezignirao u odnosu na rezultat, a ne na sam u ikar-
sku gestu! O na mi je i danas sim patična! Ali ona ima
smisao onakav kako ga ja shvaćam , a ne kako se nebu­
lozno brblja po gimnazijama.
- Po gim nazijam a su se ti vaši stihovi i taj titanizam
vaš papirnati deklam irali u zanosu, u vjeri, o čemu vi
nem ate pojm a, moj gospodine! I svi vi, kad biste imali
karaktera, vi biste se postavili pred naše gimnazije kao
Kolum bi, a ne kao pribijeni sveci, m artiri i sveti Sebas-
tijani! Naše gimnazije trebaju Kolum be! N aša om ladi­
na treba karaktera i stjegova, a ne treba joj lirika rezig­
nacije! I to, što vi, gospodo literati, danas govorite i pi­
šete, to je rezignacija i poraz. Vi ste pali, i vi nem ate
prava da svojom bolesnom sumnjičavošću podrivate
naše zanose! Vi nem ate prava!
Da nije bila prisutna M elanija, Trnin ne bi, vrlo vje­
rojatno, uopće ni nastavio taj razgovor. Drskost toga
m ladića vrijeđala ga principijelno. „Taj balavi m aturant
govori tu s nekom sugestivnom samosviješću kao da
stoji na gomili trofeja i uspjeha samo zato jer je netko u
jednom feljtonu naveo njegovo ime kao ime nekakvog
talenta. A o pisanju pojm a o pojm u nema. Kako samo
loše piše! N abacuje se frazam a, drzak je, obuzet nekom
neodoljivom dubokom potrebom da razdere krvavu ra­
nu svoje m ladosti” , počeo je Trnin kao da se ispovijeda
M elaniji kako je to bilo kad je on bio tako arogantno
lud na početku svoje karijere! Kako nije shvaćao život
tako hohštaplerski kao ova m lađarija, kako nije hodao
na dobre večere gospodičnam a i kako nije nosio engles­
kih odijela! „O dakle tom balavcu to novo englesko odi­
jelo?”
- D a da, moj m ladi gospodine! Igrao sam ja već va­
šu ulogu u životu! Igrao sam je! To je vrijeme kad čov­
jek im ade silne iluzije! I volja mu nije satrta! To je giba­
nje u jednoj liniji nebom. Čovjek je ekrazit! Bomba! Svi
smo mi vjerovali da ćemo preorati globus. A što se do­

75
godilo? Poniženje za poniženjem ! Sram ota za sram o­
tom! Porazi! Propasti! Nije bilo novaca! Bilo je proje­
kata i ideja i sinteza, ali nije bilo novaca, nije bilo ni
krova, ni kruha, ni tople peći. Nismo se šepurili u en­
gleskim odijelim a, da, u engleskim odijelim a! Nije bilo
poštene redakcije! Ni m ogućnosti da korektor postane
čovjek! Ništa! Ništa! Vi se ironički smješkate! Vi ste
m lađi! Vi još ne znate što to znači kad čovjek nem a kre­
dita! N ovaca nije bilo! I nije nikoga bilo da nam dade
novaca. Ni žena, ni m ecena! Kako smo se mi školovali?
G ladovali smo od prve gimnazije! Da! Ja sam za tri fo­
rinta iznajmio postelju kod nekog špeditera u R adnič­
kom dolu i na njoj sam spavao od sedam naveče do se­
dam ujutro. Po danu je na toj postelji spavao radnik iz
vodovoda. I ja sam onda vjerovao u druge neke Prome-
teje! Htio sam da radim ! D a sve izbacim iz sebe što me
je mučilo! One vulkane i rane u sebi! A što? Što je na­
stalo od svih onih kaosa u m eni? O nda se čovjek mogao
dobro p ro d a ti! Nisam htio da se prodam ni bogu ocu, i
u kuhinji one jadne špediterke, gdje su se djeca derala,
ondje sam radio. U sobu se nije smjelo! Tam o su hrkali
dnevni šlafgengeri1. A sve je kod nas bilo pretpotopno.
Zar mislite da vas ne bi bili linčovali, popljuvali, uh ap ­
sili da ste napisali samo polovicu od onoga što se danas
piše? M astodontski glupo je sve bilo - i herm etički za­
tvoreno! I tako! Slušao sam žbuku kako se u dim njaku
ruši i bio sam gladan! Nisam m ogao ništa! Ni danas ne
mogu ništa! Same nule, m ediokriteti, idioti! I to se ne
može satrti nikako! I gledajte samo ovaj moj kaput! Ja
ga sam krpam ! I čarape svoje sam krpam ! I cipele ove
nosim već sedmu godinu! Potkovane su! Eto! Im aju vi­
še od pet kila. I što se tu može? Čovjek stoji u tom
vrtlogu ništica i ne može drugo nego da digne ruke i da
pušta svoju krv! Neka padne sjena naše patnje na tu
ludnicu u kojoj živimo! N eka je posveti! To!
- To je katolicizam...
- Pa dobro! Neka bude! Ali tome je tako! To posto­
ji! To nije fraza!

1 (njem. Schlafganger), spavač, onaj koji je na redu za spavanje

76
 - To znači uživati u roli pribijenoga Krista. I još sa­
m odopadno blagoslivljati s krsta! To je tipična hrvatska
katolička poezija. To i jest najporaznije za vašu cijelu
grupu: da ste svoje najveće bitke bili protiv Rima, a,
eto, Rim je u vama. I te vaše riječi, i to je jed an doku­
m ent da je Rim u vama. Imali ste zastave u ruci i trube,
a cijeli onaj vaš libertinizam bio je cirkus! D anas se is­
povijedate katolički. Vi ste katolički Ikar, moj gospodi­
ne!
Osjeća M elanija m ladu snagu Pubinu koji hoće da se
brutalno i izazovno pobije sa svime zemaljskim u jedan
mah. „Puba je žedan borbe, on će, kao naš hrvatski He-
raklo, u sedam dana pročistiti našu štalu, njegova su
krila još snažna i mišićava. On ne će polom iti rogove!
On će sve zgaziti, lijevo i desno!” I gleda M elanija dru­
goga milog čovjeka u crvenkastoj bradi, koji je tako ža­
lostan i tako nesretan! „N jegova je glava slična K risto­
voj, na glavnom oltaru u kloštru uršulinskom . To su
one iste trepavice i onaj isti pogled ranjen i pun suza!
Kako je plem enit! O n je već toliko patio i danas toliko
pati i tako tiho govori. Sve je to tako žalosno. A kako su
sve to uzvišene stvari o kojim a oni govore. To su ideali i
borba za ideale. A oni su bijesni jed a n na drugoga! K a­
ko bi divno bilo da su to drugovi i prijatelji, ta dva do­
bra idealna čovjeka! D a zajedno porade oko nečeg veli­
kog. I to bi zapravo i bila njena dužnost da ih ujedini i
pom iri. To bi bila njena idealna m isija!”
Osjeća M elanija veličinu te svoje misije, a njezina je
snaga tako m alena, i tužna je pa guta suze što joj odne­
kud iz nutrine naviru i bori se intenzivno da ne brižne u
glasan plač.
N astala je stanka.
Trninu je bilo žao što je toliko rekao. „K onačno, ja
sam tu razotkrio svoje intim ne rane, a to nisam trebao
učiniti. Ja tu govorim pred velikim balavcem, don Jua-
nom, o tom e da me boli! Sramota! I pravo mi je! Taj će
arogantni šmrkavac dobro zapam titi sve to i ism ijati me
negdje u kavani! Kako se samo ogavno cereka i gricka
usnu! Kako je antipatičan!”
I tako su šutjeli i dugo se sve troje gledali ispod oka.
Tukla je ura. U drugoj je sobi tukla ura, Pubi je postalo

77
do gađenja glupo i stalo je da ga guši. Pa da razbije tu
podm uklu šutnju, Puba je zabubnjao prstim a po stolu, i
da ne bi izgledalo kao da želi da uzm akne i da se neka­
ko izvuče, on je opet glasno ponovio da je sve to katoli­
cizam !
- Da! Da! K atolička sentim entalnost! A mi trebam o
junaka! Mi trebam o prkosa! Ne rezignaciju, nego bor­
bu! To mi trebam o!
Trnin se razbjesnio. „Eto! Previše sam rekao. Doista
previše. Bilo je glupo tako se zaboraviti pred šmrkavom
djecom .” I on osorno, da odbije napad, digne glas:
- Vi ne znate što govorite, m ladi gospodine!
- Zašto ja ne bih znao što govorim ? Ja vrlo dobro
znadem što govorim! A zašto se vi meni izrugujete time
što neprestano naglašujete da sam m lad? Ja i jesam
mlad! Da! Ja sam vrlo mlad! I ja se tim e ponosim ! Ja
nisam katolička m umija! Ja ne govorim starim frajlam a
otrcane ruske fraze da ih rasplačem . Ja nisam pisao sti­
hove da lažem gimnazijalcim a! D a ih prevarim , pa da
im velim d a je to lim unada! To su senilije! Kom ične se-
nilije!
- Kakav je to ton?, skočio je Trnin problijedivši kao
kreda. N a kraju svojih nervnih snaga, on je tako boleći­
vo drhtao da su mu se ruke na naslonjaču tresle kao u
groznici.
- Kakav je to ton? Ja to sebi izmoljavam! Vi možete
tim tonom razgovarati sa svojim kolegam a u gimnaziji...
- Ja sam vam već rekao jedam put da nisam više u
gimnaziji! Ja sam suradnik »N arodne zastave«! To je
onaj list gdje vi štam pate svoje prazne feljtone! I tam o
vam se smiju, vam a i vašim feljtonim a, vaši kolege! Zo­
vu vas »grafom anom «. M anijak i grafom an!
- Ni riječi više ne ću da čujem!, nasrnuo je Trnin na
Pubu Vlahovića. - Jeste li me čuli? Ni riječi...
- Pa ja vama i nisam ništa rekao! Ja nisam gimnazi­
jalac! To je ton kojim govore vaša gospoda kolege u
»Zastavi«. Pozovite njih na odgovornost! H a-ha! Valj­
da se ne ćete tući sa m nom ? Duel! H a-ha! Duel!
M elanija je počela glasno plakati i nije znala što bi.
O na je samo m ahala bijelim rupčićem kao bijelom za­
stavom i gužvala ga i brisala suze. ,,Oh, to je grozno!

78
Još će se tu potući! Još će doći do skandala! Razbijat će
suđe i pokućstvo! D ojurit će partaje...”
- Molim vas! M olim vas! Ko boga vas molim, jedi­
noga, presvetoga, počela je M elanija da kuka bespo­
m oćno, i to je T rnina sputalo, taj njezin plač i suze.
- Oprostite, draga gospođice! O prostite što je do to­
ga došlo! Ali ja se od nedoraslih osoba valjda ipak ne
mogu dati vrijeđati...
- H a-ha! H a-ha! N edorasle osobe! To je argum enat!
Ha-ha!, smijao se Puba provokatorski i drsko.
- Da! Od nedoraslih osoba!, ponovi Trnin drhtavim
glasom, dignuvši ga još za nijansu. I onda je pristupio
na korak do Pube pa ga pogledao ravno u oči tako da
su im se pogledi presjekli kao koplja.
- I to nije sve što bih m ogao da vam kažem! To nije
sve!
Ali Puba nije popustio zelenom pogledu Trnina, ne­
go se isprsio borbeno i, turivši zgrčene šake u džepove
od hlača, on je pristupio Trninu na nekoliko centim eta­
ra tako da su im se glave gotovo doticale i da je jedan
osjetio vonj ruha i tijela drugoga.
- Čujte me, gospodine Trnin! Sve što biste rekli bilo
bi neizrecivo glupo! G lupo! Razum ijete li? Neizrecivo
glupo!
M elanija se očajno uhvatila za glavu i lom ila ruka­
ma, htjela je da potrči i da se baci m eđu rivale, ali nije
m ogla s mjesta, nego se samo naslonila na kredencu, i
bilo joj je kao da će se onesvijestiti. Vladala je tišina,
takva tišina da se odnekud iz drugog kata nad glavama
čula šivaća m ašina kako šumi muklo i trese cijelim stro­
pom , kad je Trnin odm ahnuo rukom i vratio se bez rije­
či na svoje mjesto. O nda se okrenuo i pošao do Melani-
je i poljubio joj ruku, pogledavši je duboko, i, kao da je
miluje svojim pogledom , on se oprostio od nje. M elani­
ja je pošla za njim, savijena u pasu sam aritanski, prilju­
bivši se tik uz njegovo tijelo kako se prate teški ranjeni­
ci, držeći ga toplo i sa m nogo servilnog poštovanja is­
pod lijeve ruke, i tako, ljubeći opet obje ruke M elaniji-
ne i klanjajući joj se sa m nogo kurtoazije, ispričavao se
Trnin, da mu ne zamjeri i da mu oprosti, da uvidi da on

79
to drugačije ne može, i tako je izlazio, ne osvrnuvši se
nijedam put na Pubu kao da njega i nem a u sobi.

Puba Vlahović je gledao za tim figuram a što su izla­

zile kroz okvir vrata stražnje sobe, kao da idu kroz sce­
nu kakvu i kao da nestaju desno u kulisama.
„K akvu mi to igru svi glum im o? Kakve smo mi to
m arionete?”
To fantastično gibanje nadesno, u kulise, i kako su te
figure bile tu, a sad su nestale, i kako je tu bio neki su­
kob rivala za ženku, a ustvari teško bi bilo reći da li je
to sve bilo glupo ili smiješno ili žalosno, sve je to tako
djelovalo na Pubu te mu se pričinilo kao da je shvatio
integralno cijeli život i sve mu se prikazalo u pravoj
svjetlosti.
,,Pa što? Takvo gibanje po trulim scenam a, mali dvo­
boji s ovim pa s onim kavalirom , ženka, sprovod, pa
opet ženka i konačno nestajanje u kulisu kao prava m a­
rioneta! A zapravo mi ne bism o trebali da glumimo na
žici događaja! Mi bism o trebali da stvaram o svoje ulo­
ge! I da kreiram o novu scenu, da ne budem o komični!
Da živimo svojim životom! M eđutim , to je samo iluzija!
Sve su kom ponente izvan nas jače. Čovjek se zaplete u
neku takvu historiju i onda glumi. To je život! Tako iz­
gleda taj takozvani život.”
Potonuvši tako u sivu životnu bezizlaznost, zapalio
je Puba cigaretu i zagledao se u dijaboličnu m asku Me-
fista od crvenog porculana na žutom stolnjaku. I kako
se zagledao u vijugave pjege svijetla na crvenoj porcu­
lanskoj glavi đavla, stao je dim cigarete da se koluta u
spirali i sve je bilo tako dosadno, tako prazno, tako sva­
kodnevno.
„Eto na! Ja sam sada ljubavnik jedne žene! Pravi lju­
bavnik! Kao što se to piše u rom anim a! Rival! Rival
jednog pjesnika u prozi! Oh, oh!”
M elanija se vratila sva zaplakana i crvenih očiju. N e­
prestano je držala rubac na ustim a i grčevito je stiskala
čeljusti da ne zarida. Sjela je bez riječi na drugi kraj sto­

80
la i tam o, uzdišući duboko, stala da gladi nabore na
stolnjaku.
Stanka. Tišina. O pet se javio starinski sat svojim me­
talnim zvukom. Puba se trgne i skoči energično kao da
će poći! I tako im se pogledi sastadoše.
- Zašto si bio tako okrutan? Ispljunuo je vani krv u
rubac! Sad opet ne će dvije noći ni oka stisnuti! Siro­
mah! Tako je dobar!
- A što bih ja bio okrutan? On je prvi počeo da dira
u mene!
- K ada je sirom ah tako nervozan!
- A ja nisam valjda nervozan? Svi smo mi nervozni!
Uostalom ! Što ćemo se, do vraga, mi tu igrati mačke i
m iša? To nema smisla! Cijelo vrijeme se tu govori o
kulturi i literaturi, o đavlu i sotoni, a sve se misli na je d ­
no! Idiot! Valjda ne misli da mu ja stojim na putu? Ja
nikad nisam imao nakane da mu pom etem račune kod
tebe! To ti znaš i sam a uostalom ! Sto mu već ne izlaješ
sve jedam put?
- Puba! Za miloga boga! Puba!
- No da! N aravno! Zašto da frče na mene kao bije­
san m ačak? Ja sam pao u tu cijelu kom ediju a da i ni­
sam znao kako!
- Ali, Puba!
- Da! Nisam ni sam znao kako! To si ti znala kako
stoji s tobom i s njim! Što sam ja tu m ogao? Molim! Ja
principijelno ne ću da smetam nikome! Ja ništa ne
zn am ! Ja ni danas ne znam kako stoji stvar između tebe
i njega! Ja se mogu povući ovoga trena definitivno, de­
finitivno...
I kako je Pubi krv udarila u glavu, on se ušetao neko­
liko puta gore-dolje po sobi, pa onda stao kod stola i
bacio cigaretu u M efistove ralje. Prignječivši sa dva
prsta (i to palcem i kažiprstom ) spaljeni duhan u porcu­
lanu, on je ponovio glasom ležernim i mirnim:
- Definitivno! Molim! Kako god izvoliš!
Glas mu je bio m iran i po svemu se vidjelo da on
misli sasvim ozbiljno i bez ikakve unutarnje krize.
A M elanija se nije usudila da digne glavu i da ga po­
gleda u oči. Ona je samo rupčićem brisala suze što su
joj se caklile na trepavicam a i uzdisala duboko. Osjeća­

6 - M. K rle ž a :T ri k avaljera frajle M elanije 81

la je pred sobom nevjerojatno golemu količinu tvrde
okrutnosti pred kojom se sve gubi i nestaje, svaki apel i
svaki osjećaj. Ledena grozna okrutnost. Krvnik!
I sa sentim entalnim naglaskom kakav mogu da nađu
samo žene kad svoju m ržnju zam ataju u toplu koprenu
srdačnosti, ona se sagnula pred silnom količinom ok­
rutnosti, servilno i beznadno.
- Kako možeš biti tako brutalan? Kako možeš vrije­
đati tako duboko? Ja njega štujem jer je on vrijedan
gospodin! Um jetnik! A, osim toga, on je rijetko dobar
čovjek! Da! Ja ga štujem i nem am razloga da to tajim!
Nisam nikad ni tajila! Ali što ti daje pravo da tako go­
voriš? Ti ne znaš kako stoji stvar?
- N aravna stvar da ne znam! Kako bih znao, na te­
m elju čega? Tko bi znao te vaše ženske duše?
- A tako? Ti ne znaš?
M elanija je zaplakala glasno. Suze su potekle kao ki­
ša na stolnjak i širile se u m alene kružnice i tam ne pje-
ge, što su izgledale kao da rastu u onoj žutoj boji stol-
njaka kao prava kiša. K aplju suze, a M elanija je naslo­
nila glavu na stol i, kako jeca, sve joj se glava trza i po­
skakuje kao glava izbijenoga djeteta.
Puba je stao kod stola, raširio noge i turio ruke u
džepove, i tako stoji i gleda onu plavosm eđu čupavu
žensku frizuru i one jantarne ukosnice kako se miču go-
re-dolje, konvulzivno, nejednakim ritmom , u grčevitom
plaču.
- Da! Ja ne znam! I ja te sada najozbiljnije pitam ka­
ko sve to stoji? Jer treba da se konačno sve objasni!
M eni je već svega toga preko glave!
M elanka je skočila kao ubodena u živo meso.
Spustila je ruke i rubac joj je pao na pod i zjene su
joj se panično raširile kao da će progutati u svoju tminu
cijelu sobu. I kao da ju je netko ćušio, jako, neobično
jako, ona je om am ljena oteturala do divana i tam o se
bacila na šarene jastuke, očajna i dotučena, i zakukala
glasno.
„Jest! To je ono! Svi su oni jednaki! Svi su oni životi­
nje bez srca! Gadovi! Zvijeri! Hulje! U krčmi govoriti
svinjarije, da, kod čaše vina ženske gaćice donijeti na
stol, pljuvati po svemu, obeščastiti sve, lagati, mjenice

82
potpisivati, i onda stati pred čovjeka s rukam a u džepu,
s cigaretom u zubim a, to, to, to su oni! Oh, kako je to
strašno! Kako je to strašno!”
Puba je gledao M elaniju kako se sve silnije grči pa je
zapalio drugu cigaretu i počeo da odbija dim za dimom
brzo, duboko upijajući nikotin na sva pluća.
Kako se M elanija bacila na divan u konvulziji, zguž­
vala joj se suknja pa se plastično ocrtale obje ženske
noge u nekakvoj debeloj zimskoj čarapi; i povrh zguž­
vane čarape i crvene svilene podvezice vidio se malen
trokut bijelog mesa.
Ta m ala pjega bijelog mesa tako je silno djelovala na
Pubu, da se sav stresao od nekoga dubokog unutarnjeg
zasićenja, okrenuo se na peti u trenu i pošao do prozora
i tam o počeo da bubnja po staklu.
Dolje na ulici prošla su prazna m rtvačka kola.
A nije m inulo m nogo vrem ena i protutnjila su tri fi­
jakera u paradi, okićena ružm arinom i svatovcem i bije­
lim cvijećem, a u posljednjoj kočiji nevjesta u svili.
Već je pala potpuna tm ina i opet je tukao sat negdje
daleko iza zida, a onda se javio i ovaj u sobi, jasno, s to­
liko duboke zvonjave kao da su u toj maloj zlatnoj kuti­
ji zatvoreni beskrajni prostori.
U onoj m odrini što se lijevala kroz kvadrat prozora,
u onom pepeljastom m iru i tišini, i Puba, koji se nazirao
u konturam a, izgledao je m nogo bolji nego prije kad je
sve još bilo jasno osvijetljeno, pa je, oslobođena od one
grozne gorčine što ju je sapela u grudim a, kao da je
obavija silno gusta atm osfera, M elanija odahnula i sve
joj je izgledalo kao da je nekam o otputovalo. Sve ono
tam no, zagušljivo, grozno, sve se ono istočilo nekam o s
potokom suza, i sad je ostala neka pepeljasta m laka
um ornost. „K onačno suton je. Kiša pada. Bio je tu bru­
talan sukob. Pale su teške riječi. Ali život teče. Sve p u ­
tuje. Sve se giba. Glavno je da smo tu! Još smo mladi.
Sve će se to izgladiti, sve će se to izmijeniti, nestati.”
I već je M elanija htjela da kaže prvu riječ kad se Pu­
ba oglasio strogo i rezervirano:
- E! A što? K asno je!
I pošao je da uzme kaput i kišobran.
- A kam o ideš?

6' 83
 - Imam posla u redakciji!
- Vječno samo ta redakcija, i ta redakcija! Već tako
dugo nism o ništa čitali! Uvijek samo redakcija, kavana,
teatar! A ja uvijek sama!
- Što ja m ogu? Ni ja ne čitam ništa! I ne radim ništa!
Sve je tako glupo!
- A kad ćeš opet doći?
- A kad bih? Sutra ne mogu! Ni prekosutra! Ako bu­
dem slobodan, u ponedjeljak!
- Tek u ponedjeljak?
- Ne mogu nikako prije! Nikako!
- Puba! Ali, molim te, točno u sedam ! Jer će se opet
sve ohladiti,
- Da! U sedam ! U sedam!
I tako Puba navlači ogrtač i ornata šal i zapinje dug­
m ad na rukavicam a pa se onda onako, an pasan1, vratio
do M elanije na divanu i cjelunuo je u kosu da se opros­
ti.
- Zdravo! Nego znadeš što? Već mi je tog mesa pre­
ko glave! M eso i uvijek samo meso! Već sam se zaželio
rezanaca! Rezanaca sa sirom! To bih rado! Kod nas su
dom a uvijek kuhali tako dobre rezance sa sirom. Ili
knedle! Zdravo!

Sve je, dakle, bilo prilično zam ršeno i čudno, i bilo

bi se sve to m ožda još dugo tako zapletalo da u tu čud­
nu igru nije pala nova karta.
Puba je, naim e, upoznao gospodičnu Višnju, djevoj­
ku tipa pokojne M are Traljakove, sestre m aloga Tralja-
ka, koga je Puba instruirao i koja je tako naglo, mimo
svakoga program a, nenadano bila umrla.
U prvo vrijeme poslije M arine smrti, kad je tuga Pu-
be Vlahovića bila tako intenzivna kao najžešća zubobo­
lja, on je lutao gradom kao da su mu odsjekli glavu i
kao da on sada hoda bez glave.
On je lunjao ulicam a kao kartaš koji je proigrao sav
novac, pa je za svaku žensku pojavu sa bijelim šeširom i
crnim perim a mislio da je M ara.
1 (franc. en passant), uzgred, usput

84
 A kad bi potrčao za takvom djevojkom negdje u tala­
sanju i jurnjavi uličnoj pa joj zagledao u lice, spopao bi
ga smrtni strah posljednjeg očaja.
„To nije ona! Nje nema! O na je m rtva!”
I naslonio se na zid, a po leđim a mu je tekao ledeni
slap iz tam ne pivnice.
„M a nije moguće! Nije m oguće da se rasplinula!
Ona m ora da je negdje tu! O na živi! Kako bi to bilo
moguće da ona ne živi?”
I tako je tek osjetio što je zapravo M ara bila njemu.
„O na je moj jedini životni uslov! Jedini životni us-
lov!”
Tu je frazu ponavljao kao posljednju form ulu i je d i­
ni lijek svemu onom e ranjavom duboko u sebi.
Dem onski strah g a je hvatao i dolazilo mu je na blju­
vanje i asfalt mu se talasao pod nogam a, i sve drveće i
ljudi i konji, sve se to gibalo oko njega u krugovima.
Nije pojeo tri dana poslije sprovoda ni zalogaj, nije
išao u gimnaziju, samo je hodao okolo s jednim pita­
njem u glavi: »G dje je? G dje je?«
„Ja treba da se bacim pod voz! Pod lokom otivu!”
I tako je pošao po kiši, a blato mu se lijepilo za cipe­
le i, gacajući tako iz lokve u lokvu, on se probio do trač­
nica da tam o padne!
Tam o su pred njime stajale tračnice!
U laganom zavoju, sim etrično, dvije su one paralelne
srebrne zmije polegle u blatu i tekle kao dva kanala i ta­
mo daleko negdje utjecale jed n a u drugu, u masi nasi­
pa, balvana i žica što sve nekam o stremi u otvorenu da­
ljinu.
Tramovi su bili poliveni katranom i kiša se prelijeva­
la u sedam boja po onoj smoli, i tako je Puba stao da
korača velikim koracim a s balvana na balvan, a poslije
je počeo da posrće po onom kam enju, kiša je pljuštala i
dolazio je voz iz daljine.
Čulo se da ide voz po teškom škripanju šina i ocal-
nih zaglavaka, te je crna gomila m etala masivno prolet­
jela kraj malog čovjeka Pube Vlahovića, i neki su ga
čudni ljudi gledali kroz vrata otvorenih teretnih vagona,
i čulo se kako svinje rokću, a za vozom su ostali oblaci
zgusnute pare, čađi i neugodan vonj svinjskih izmetina.

85
 „Eto, gle! Ja se nisam bacio pod lokom otivu? Kako
to da nisam imao snage da se bacim pod lokomotivu!
Zašto? Oh, zašto?”
M nogo je crnih lokom otiva i rasvijetljenih vagona
protutnjilo onu noć kraj Pube, a on se nije bacio pod
kotače, nego je poživio dalje.
Uto se onda srušila na nj i ona oiuja u sedm om be, i
on je postao novinar i toliko se novog života prelilo pre­
ko njega da je iz njega samo buknula od vrem ena na
vrijeme svijest da je M ara mrtva i da bi se trebalo za­
pravo ubiti jer nem a smisla živjeti ovako sam.
Sjedi tako Puba u kakvoj opskurnoj krčmi s crvenim
stolnjacim a, sit neke dimljene i smrdljive svinjetine, na­
pet do posljednjeg nerva, i osjeća kako bi sada najlogič­
nije bilo umrijeti!
„Ubiti se! Amen! Jer kakva smisla ima M aru prevari­
ti s kakvom kelnericom ?”
U ono je vrijeme duboko zamrzio sve što je žensko, i
žene su mu se pričinjale odurnim a i kao da je svaka bila
kriva M arijinoj smrti („što nije legla ona um jesto M are
u grob” ), i on se tješio nekim bolesnim cinizmom koji
prezire tu rasu kao nešto suvišno.
„Čem u žive ta stvorenja? Sifilis, djeca, bračni tro k u ­
ti, to je ono što one daju. A uzim aju srce i m ozak i sve.
Odu tako, besavjesno um ru, i što je njih dalje briga?
Bagaža!”
I u tom raspoloženju, kad je bol prevrela i kad je bo­
li bilo odviše, on je našao M elaniju i htio da se utopi
kao u zdencu i da se zablati u crnom e m ulju i tako za­
prlja svoje uspom ene i zbaci taj teret sa sebe.
A onda je upoznao Višnju, i sav taj filozofski cinički
stav spram ženstva rastopio se u tren, i on se pretvorio
u nesretno zaljubljeno dijete, rastrzano na dvije strane,
naivno i sim patično i smiješno, a u isti m ah okrutno
kao što djeca jesu kad ih progone erotičke furije.
D uboko u njemu bio je urezan reljef idealne djevoj­
ke, tananih zglobova, tiha glasa i mirisne tam ne kose.
A gospodična Višnja im ala je tanane i meke zglobo­
ve koji su se savijali tiho i elastično, i glas tako pun
ulja, te je Puba osjećao kako mu se taj glas nalijeva u

86
sudove svih njegovih nerava i ispunja ih sokom nekim
toplim .
I kad bi pogledao u oči te m lade nasm ijane djevojke
i osjetio njenu m ekanu ruku, kroz njega bi prohujao
kao vjetar cijeli život od M arinoga sprovoda, i bilo mu
je kao da sanja.
„To je O na!”
- Ja sam već sanjao o vama! Ja sam vas već pokopao
jedam put! Vi ste došli!
- Pa vi niste ni znali da ja postojim ! Kako biste mog­
li o meni sanjati?
- Pa ipak! Ja sam sanjao o vama! 1 užasno sam se
mučio. I htio sam da uskrsnem iz nekog groba, a sada
ste došli vi i sve ste to skinuli s mene! Hvala vam!
I kao da je ta gospodična pred njim neka čudotvorna
svetica i kao da je skinula s njega duboke i teške rane,
on je pobožno uzeo njene ruke i cjelunuo svaku, a sve
se to dogodilo tako sugestivno i tako prirodno da se i
njoj samoj pričinilo da se sad s Pubom Vlahovićem zbi­
lo nešto veliko.
- Hvala vam! Vi ste došli!
G ospođica Višnja se začudila Vlahoviću. „Eto, sad
ju je upoznao i već joj pobožno i zahvalno ljubi ruke i
istrgnuo ju je iz društva i govori joj da ga je ona spasla.
A društvo se smije toj sceni, pa i m ora da je sve to silno
sm iješno.”
- Idem o! Idem o! Eno! Smiju nam se!
I tako u smijehu radosnom potrčali su za ljudim a što
su ih upoznali u rulji rasvijetljene i glasne ulice.

Čitali su liriku. Tako je počelo. S lirikom u Pubinom

stanu. I sve je naraslo do svečane idile, a tam an mome-
nat u svemu bila je M elanija.
Sve do onog m om enta dok Višnja nije postala važan
faktor u Pubinom životu, on uopće nije ni razm išljao o
Melaniji.
Nikako. Ni pozitivno, ni negativno.
M elanija je bila za njega m lada bijela žena, sa svima
ženskim rekvizitima koji stoje na raspolaganju, i čovjek
vidi crvenu zrelu jabuku, pa zašto da ne zagrize u nju?

87
 M elanija je bila okupana, m irisala je, i Puba nije tre­
bao da se boji infekcije, i to što nije trebao da se boji in­
fekcije, to je bilo jedino što je on o M elaniji osjećao i
mislio. Primio je od nje u dva ili tri m aha neke neznatne
sume kad mu je m om entano ustrebalo, pa je našao za te
sitnice opravdanje, i tako prešao preko svega slegnuvši
ram enim a kao što se sliježe sa dvadeset godina.
,,E! A što? Ona ima, a ja nemam! Već ću joj kupiti
kakav dar prvom prilikom. Kakvu srebrnu tašku! Ig!u!
Tako nešto! I što je kod M elanije stanovao dvije-tri sed­
mice i objedovao i večerao? Konačno, što je na tome ta­
ko? To je prijateljski! To nije važno! To se sve vraća u
principu!”
Ali nikad ni na tren nije Pubi Vlahoviću palo na pa-
met da se tim događajim a, naoko tako filistarskim, sva­
kodnevnim i neznatnim , pletu neke niti, da se rađa pro ­
ces srašćivanja, da niču klice što puštaju korijenje navi­
ka, potreba, obaveza, i kako se već sve ne zovu te straš­
ne m očvarne biljke što zapleću tjelesa utopljenih duša i
vuku ih sve dublje.
O n je osjećao M elaniju kao opasnost, i to instinktiv­
no, ali sam u sebi savršeno izoliran, on je živio slobo­
dan i nije ni sanjao da bi se moglo dogoditi nešto što bi
stalo na njegov put i spriječilo njegove tendencije.
„K onačno, tu je stajala cijela ta pripovijest s T m i­
nom. M elanija ima neke relacije spram tog čovjeka, on
je zaljubljen u nju, i nešto je tu bilo, a ovo sve s njim, s
Pubom, to je interm eco koji će se rasplinuti sam od se­
be.”
I kad je došla Višnja kao vjetar što pelud nosi, tako
ga je elem entarno zanijela i sve one tanane nevidljive
niti što su ga još vezale s M elanijom , svega onoga je ne­
stalo u tren i sve je ishlapilo kao fantom i nezdrav san.
A s M elanijom zbivalo se obratno. O na je osjećala
kao da je s Tm inom sve raskinuto i bojala se njegova
pogleda kao da mu je nož zabila u leđa. Osjećajući i bi­
jes, kao da je Trnin kriv svemu, u strahu pred samoćom
njeno tijelo žedno cjelova pripilo se uz Pubu to jače i
silnije. Tako su se rađale scene kakve se rađaju kad ne­
tko hlepti i čezne da se ovjesi kao bršljan o drvo a drvo
izmiče.

88
 Oh, one neugodne scene kad topla ruka hvata ruku,
a ova izmiče okrutno, pasivno se izvlači apsolutno si­
tom gestom, sitom do grla:
- Pusti! Čemu to? To nem a smisla!
- Da! Znam ja zašto to nem a smisla!
- M ilo mi je! Osobito mi je milo! Bar ne treba da ti
objašnjavam !
- Puba! Oh, kad bi znao kako je meni?
G leda Puba Vlahović tu rasplakanu ženu i mnogo
mu je toga plastično i jasno na što prije nije ni pom iš­
ljao.
D ogađa se to kad padne snijeg, pa u kontrastu bijele
i crne boje, u onoj svečanoj ilum inaciji, sve se pričinja
dobro osvijetljeno i tako kako zapravo jest. Nem a one
sedm orobojne rasvjete koja zam ata predm ete u kopre­
ne, nego sve stoji golo, pa se vidi kako su pore za-
brtvljene m asnim znojem i čađom i kako su lica žuta
kao m rtvačke maske, sve uprljane bolesnim sivim gri­
masama.
Tako je u kontrastu sa Višnjom Puba počeo da reagi­
ra na sve negativne strane M elanije koje prije toga nije
zapažao.
Plače M elanija, a Puba konstatira da joj je glas surov
i neuglađen.
„N aravno! M esarska kći! Kako samo prostački cvili!
M užača kostim irana!”
A kad M elanija kikoće i glasno se smije, Puba zapa-
ža da se ona smije iako zato nem a u taj tren nikakva
razloga.
„Čem u se kesi ta histerika prokleta? Vulgarna žen­
ska! Kako su joj samo prsti valjuškasti kao natečeni! I
odgoj! Kakav je to odgoj? D a li je ikada itko pristojan
vidio takvu gestu? Prirodno! Po onim krčm ama provin­
cijalnim i po onim kloštrim a nije m ogla bolje da se iz­
brusi! I kako je samo neuredno počešljana! Kakva je to
kudjelja kuštrava?”
- Naravno! Ti bi htio od mene dvorsku frizuru! N e­
mam ja paževsku frizuru! Ja nisam paž!
Višnja nosi studentski podrezanu renesansnu kosu, i
to je Pubu pecnulo.

89
 - Nije tu riječ o pažu! Jesi li me razum jela? Nego je
sada tri četvrt dvanaest, sad će podne za nekoliko m inu­
ta, a kod tebe je sve kao u - ne ću da kažem gdje! O to­
me je riječ, draga moja!
- Dašto! Cijele noći nisam ni oka stisnula, a sada ne­
ka bude salon. Bio je tu i salon,
- Da! Đavo, a ne salon! Na! Ove vinske čaše! Tu ove
proklete karte! Kako ti se ne gadi bacati karte? Piješ
kao kočijaš.
- A što ću raditi? Sama sjedim cijelu noć pa što ću?
Tako ipak kratim vrijeme!
- Knjigu da uzmeš radije kakvu pam etnu!
- Da! Baš mi je stalo do knjiga i do literature! Karte
su pam etnije nego sva vaša literatura.
G leda Puba tu raskuštranu ženu u nekakvom kim o­
nu s lastavicam a, pa joj se vide konture tijela i sve je ne-
prozračeno, sve zaudara po vinu i po cigaretam a i po
dimu, i vidi Puba kako dojke te žene vise, m lada je još,
a izgleda kao očupana mačka. „Užas! Spilja!”
I sada je tek Pubi jasno da je pao u nekakvu spilju. I
on je nosio duboko u svojoj svijesti da sve to što se do­
gađa ne valja nikako.
,,A što je moglo drugo da bude?” Poslije one veneci­
janske noći sastao je M elaniju jedno poslijepodne na
ulici. Bila je sama. N osila je neke paketiće, pa joj se pri­
družio. Noć prije toga nije ni legao, nego je poslije noć­
ne inspekcije u redakciji lunjao sve do svitanja, i onda
je sastao neku grupu m ladića pa su debatirali i pili cije­
lo jutro i cijeli dan i bio je neizrecivo um oran kad je
sastao M elaniju i kad ju je dopratio do kuće, a ona ga
pozvala da se sklone kod nje dok kiša ne stane. On je
popustio bezvoljno i doskora je zadrijem ao na divanu,
dok je ona skidala m okru obuću i nešto se m otala i ku­
hala čaj u drugoj sobi, pa je samo čuo zveket porculana
u polusnu. O nda se vratila i sjela do njega na divan i
uzela ga za ruku.
- Dajte mi svoju ruku!, rekla je.
I on joj dade ruku.
,,A poslije je htio da se istrgne iz svega toga, ali je bi­
lo prekasno. One noći što ih je propatio u toj sobi!
U darao je nogom u postelju da su sve daske pucale, od

90
nekog unutarnjeg revolta, kad je sit žene buljio u praz­
no, a tvrde daske kreveta zarezivale su se u gola stegna
što su visila kao odsječena preko oštrog ruba.
Svjetluca uljenica u crvenoj čaši, noć je, gotovo je. A
sutra opet isto.
A sad u ulju noćne svjetiljke pliva ugasli fitilj natop­
ljen mašću i sve smrdi. Da se barem prozor otvori, pa
da slap vjetra zalije sve to!”
I otvorio je prozor, nervozno trgnuvši zavjese što su
se zaplele pa se nisu odm ah dale rastvoriti.
- Rashladit ćeš mi cijelu sobu! Što je tebi?
- Što bih je rashladio? M alo vjetra ne će škoditi.
I ušetao se sobom i gleda to jadno stvorenje na stol­
cu pred sobom i kipi neki bijes u njem u te bi najradije
sve ostavio i otrgnuo se i nestao.

„Eto! Ta je žena blijeda biljka! Im ade kolute pod

očima! Neki ogavni đavo škilji iz nje. Sve je to grob!
Duboki, smrdljivi grob!«
- Čem u opet te suze? Je li?
Šutnja. Tihi plač.
- Daj govori nešto! Ne uviđaš li da je ova šutnja iz­
m eđu nas neizrecivo podm ukla? Zašto me mučiš? Što
znače te tvoje nesnosne suze?
- Tako, dakle? Ja tebe m učim? Čekam te cijele noći i
ti veliš da te m učim? Povlačiš se okolo s kojekakvim že­
nam a,
- Oprosti! M olim, molim! To nije način! Kakva je to
bapska prljavština? Tko se povlači s kojekakvim žena­
ma?
- Ti se povlačiš! Jest! Ti! Varaš me sa svakom! M is­
liš da ja to ne znam ? H odaš javno ispod ruke s drugi­
ma, a ja...
- Pardon! Oprosti! Tko koga vara? Prije svega, ja ne
varam nikoga, a najm anje tebe! Jesi li me razum jela? Ja
sam slobodan i svoj čovjek, a ti si drugi takav čovjek.
Potpuno slobodan i neovisan! M olim lijepo! I meni ne
bi na pam et palo da ja tebe pozivam na neku vrstu od­
govornosti! Ha-ha! Kako samo dolaziš na ideju da me
sputavaš? Ja to ne dopuštam , jedam put za svagda.

91
 Plač. Opet duga šutnja. Puba pali cigaretu i gleda ne­
ke fotografije po stijenam a. Kairo. Aleksandrija. M jese­
čina na Nilu. Piramide.
- Kad si ti to bila u Egiptu?
- Zašto? Zašto me to pitaš?
- Pa tako! Vidim tu datum e zapisane, bože moj! Li­
jepo je to! M jesečina na Nilu! I na Lenauovom grobu si
bila? Vidiš! To nisam nikada prim ijetio, taj zimzelen sa
Lenauovog groba.
M elanija osjeća svu oštrinu tih pitanja. I znade ona
da se radi samo još o nitima, te nem a sm ionosti da ih
prekine. I zato se povlači u sebe i guta suze. Strah ju je.
Ona ni sama ne zna čega se zapravo boji, ali je tako.
- Zbogom!
- K ad ćeš opet doći?
- Ne znam! Nem am ni pojm a! Imam m nogo posla!
Radim! Htio bih da dovršim onu studiju...
- Puba! Kao boga te molim! Nem oj me ostavljati ta ­
ko samu!
- Dobro! Dobro! Doviđenja!
A poslije dva-tri dana donio mu je služnik u redakci­
ju pismo. Pismo sa strašnim grožnjam a, pism o puno ne­
kih novih događaja i važnih obavijesti. I uvijek neke
važne obavijesti.
A kolege se u redakciji smiju podrugljivo.
- G ospodin Vlahović! D onio vam je služnik pismo!
Pubu ta pisma neizrecivo nerviraju. „Što mu, do vra­
ga, piše ta histerična pism a? Što hoće od njega?”
I tako skoči prije podne na nekoliko m inuta, form al­
nosti radi, i uvijek odlučuje u sebi da je to posljednji
put i da će sada prelom iti, puklo kud puklo! „Već je
svega dosta! Još bi m ogla Višnja sve doznati, pa eto ko­
medije! Ali je dužan M elaniji nekih sto i osam deset
kruna u svemu, pa kako će s tim prokletim dugom ?
Kad bi mogao samo negdje da pozajm i tih sto i osam ­
deset kruna! Štam pat će svoju studiju o Srednjem vije­
ku, Srđu Zlopogleđu će štam pati, pa će joj vratiti i
am en!” I tako dolazi da prekine, a onda opet u posljed­
nji tren ipak ne kida, i htio bi da radi i rastrgan je silno,
a nad svime zvoni smijeh radosne Višnje kao udari gon-

92
ga. „Višnja je u toj bolesnoj tmini jedini svijetli akord.
Višnja!”

M elanija je oduvijek pila vino.

Još kao m alenom e djetetu, njoj je otac silom lijevao
vino u usta, pa bi joj m asnim ručetinam a, punim a prste­
nja, zadro u zube da otvori onu m alu gubicu, »pa da je
pokrsti«. Osjećalo je dijete smrdljivu vinsku čašu od tri
decilitra u kojoj su se čas prije nam akale čupave m esar­
ske brčine, a čaša je sva zam rljana znojnim i blatnim
prstim a i smrdi po bagošu, i vino je odurno kiselo, i dje­
vojčica plače, a stari je m esarčina guši da m ora piti da
joj se pročisti krv.
- Na, gledaj te ruke!, govori on debeloj m ateri koja
se trese kod peći od smijeha. - Te koščice bi čovjek po­
lomio sa dva prsta! K ako je to tanko! To je žaba, a ne
cura! Žaba! O na treba da ojača! D a se napuni krvlju!
U jutro natašte daj joj te m edicine, pa da vidiš kako će
se ispušiti te njezine žvale i ospice! To destilira krv! To
čisti! Aha! Vidiš ti, m ala mazo! Ovako! Ovako!
Astmatički kanibal ispija čašu i tura u nju jezik svoj
crveni i stao je da miče njime kao malim repićem , a dje­
tetu, kroz staklo čaše, ta jezičina što se migolji pričinja
se smiješnom, i počelo je dijete da hihoće i suze su sta­
le, pa zvoni samo smijeh i radost. Kod »Zlatnoga gav­
rana« vino je teklo po cijelom dom u.
Ili su bile berbe, ili se vino pretakalo, ili se pum palo
iz lagava što su ih dovezli Kranjci, te je u crnim škafovi-
ma samo klokotala crvena tekućina i sve mlake pred
krčmom i sve stube, sve je bilo natopljeno vinskim so­
kom. Svi orm ari, rublje, kom ode, pa i knjige, sve je mi­
risalo teškim vonjem koji se ishlapljivao iz crne pivnice
i iz krčme i obavijao cijelu kuriju kao nekim oblakom i
koprenom .
M elanija je, dakle, još kao dijete udisala te otrovne
sokove, pa kad se iz uršulinskoga kloštra vraćala na fe-
rije kući, ona je za objed sam a znala ispiti pola litre, a
pola za večeru kao norm alan obrok. Tu u gradu zavolje­
la je jake alkohole, pa je uvijek sama kuhala likere i u

93
njenom su kredencu uvijek stajale dvije-tri boce konja­
ka i stare šljivovice. A sada, kad su stvari tako krenule
da je m orala sam otovati cijele noći i u glavi joj se m ota­
le kojekakve čudne misli, dala je donositi redovito sva­
ki dan litru starog vina, iz vinotočja u podrum u preko
puta. „D obro je to! G ucnuti tako dvije-tri čaše! Čovjek
ne misli onda na kojekakve ludorije. Nalije se lijepo
m ozak krvlju i čovjek uspravno hoda, pun snage! I ne
boji se. Sjedi u sobi sam i ne boji se nikoga. Živi! Lijepo
mu je!”
U M elanije, već po am bijentu u kome je nikla i po
odgoju i po životu, nije bio jako razvijen razum. O na ni­
je nikada razm išljala o životnim pojavam a, nikada joj
nije padalo ni na kraj pam eti da bi po kanalim a doga­
đaja kopala da im nađe vrelo - već je sva zbivanja oma-
tala velima sim bolike i shvaćala život ženkasto, kao san
i kao poplavu dojm ova za koje se ne zna ni što su ni
odakle izviru.
K ad su joj razbojnici bili napali oca i on se dovezao
krvav i izubijan sutradan kući, ono njegovo um iranje i
poslije njegov sprovod i opet poslije toga sprovod po­
kojne m atere, sve je to palo na M elanijinu m alu dušu
kao crn oblak pun grozote i užasa.
Stari se m esar gore u prvom katu borio sa svojom as­
tmom i svojim bolesnim srcem, a cijeli je »Zlatni gav­
ran« izgledao kao opsjednuta tvrđava.
Kupili su onda dva-tri velika crna m esarska psa koji
su cijele noći bijesno lajali i vukli teške lance po dvoriš­
tu, a lanci bi cviljeli kao da je sve okovano i kao da sve
vuče lance. Sluge su u štalam a dobili puške i revolvere,
i svake noći je po jed an m orao da bdije i da se o ponoći
i u dva sata javi pucnjavom , jer je stari Krvarić zabio
sebi u glavu da će razbojnici jurišati na krčm u i poklati
sve. Tako su u lavežu pasa i u pucnjavi i u uznem ire­
nom paljenju fenjera tekle one noći kad je um irao Me-
lanijin otac. Poslije m aterine smrti nahrupila je u krčmu
m asa crnih žena, teta i kum a, ujna i strina, i one su
om otale one m račne prostorije koprenam a praznovjerja
i fantastičnih vizija. G atali su, proricali, čitali najnoviji
Babilonski sanovnik, i m ala M elanija, kao đak drugog
razreda pučke škole, odgonetavala je stari Egipatski sa-

94
novnik, tum ačeći planetarne tajne Venere i Jupitra teta­
ma za dugih zimskih noći kad u trulim kostim a glođe
reum a i kad stare babe ne mogu nikako da usnu pod
brdim a perina i jastuka, istrljane svima mogućim drož-
đenkam a i ugrijane om otanim vrućim ciglama i plete­
nom vunom.
Sanjala je stara teta K arolina prošle noći o velikoj
žutoj blatnoj vodi na kojoj je plivala, potari je sveti križ,
crna nesnaga, bez glave. ,,A nije dobro sanjati o blatnoj
žutoj vodi jer to znači bolest, a đavo na vodi znači da će
skoro stići pismo. Kakvo pism o? Od koga bi teta K aro­
lina m ogla prim iti pism o? Jedino od svoje unučadi iz
Pittsburgha!« (Im ala je ona sina koji je otplovio u Ame­
riku i tam o izgorio u jednoj talionici pa ostavio dvoje
djece, gole i jadne, jer im je mati um rla prije toga u po­
rođaju.)
- D a se toj mojoj krvi am erikanskoj kakvo zlo ne do­
godi? Dakle baš pism o veli? Ah! Ah! - To je bilo ono
vrijeme kad je M elanija sjedeći u sutonu sam a u sobi
vidjevala vukodlaka kako se zgurio gore na starinskom
orm aru m eđu tanjirim a. Sjedi zgrbljen i cereka se, a on­
da je skočio kao crna žaba u kut m eđu stare cipele i ta ­
mo nestao.
- U pravo na orm aru si ga vidjela?
- Baš na ormaru!
- I skočio je m eđu cipele?
- Da! Od onih tanjira ondje gore m eđu cipele! Vi­
djela sam ga kako sada vas gledam! Cerio se i kesio i
još mi je m ahnuo rukom!
Krste se žene i blagoslivljaju stan svetom vodom i ki­
te orm are i svete slike m acam a od Cvjetnice, Svete ne­
djelje, pišu posvećenom kredom po svima dovracim a
imena Svetih triju kraljeva da bi ih N jihova Veličanstva
G ašpar, M elkior i Baltazar očuvali od paklenih sila. U
onom se dom u vjerovalo u M ladi Mjesec, uroke i čaro­
lije, kuhalo se neko čudotvorno korijenje, molili se za­
vjeti i kadilo se, i kad bi netko ugledao krastaču žabu,
m orao je odm ah da tri puta pljune da ne bi krastača
podojila krave.
Poslije toga došao je uršulinski sam ostan u kome je
svake sedmice um rla po jed n a opatica od tuberkuloze i

95
 stajao crni katafalk i plam tjele voštanice; zatim su došli
romani, Rinaldo, M onte Christo, Fintek, i sad ove sa­
m otne noći kad se javljaju opet tam ni znaci. „Pa kako
da čovjek ne gucne? Samo jednu čašu starog vina! Od
toga se dobro spava!” Oduvijek se b,oji CJelanija svijet­
la voštanica što plam te, pa kad vidi narančasti jezičac
gdje paluca, njoj je tako kao da negdje leži mrtvac, pa
ono svijetlo puže po žutoj maski oko voštanih nosnica,
tankih, tankih kao papir.
,,A te proklete partaje uvijek okolo hodaju sa svijeća­
ma. N a hodniku se svakog časa vidi u polutam i mrtvač­
ka m aska s voštanicom u ruci. Što hodaju te partaje to­
liko? Koji im je đavo?
Prije nikada nisu prolazili toliki sprovodi ovuda kroz
Gornji grad na groblje! A sada svakog dana dva do tri
sprovoda idu ispred njenih prozora. Ona lakirana kola
m rtvačka sa svjetiljkama od m liječnoga stakla! Pa sjena
onih kola pada sablasno po prvom katu, baš kao da je
netko crnom koprenom prekrio cijelu kuću, od pivnice
do krova.
Jučer joj je crna m ačka pretrčala put!
I kada stoji sam otna i nijema noć i čuje se vjetar u
om orikam a, cijela se soba ispunja nekim tajnovitim šu­
mom koji tako sablasno huji. Prošle noći pukla je čaša
na orm aru. Starinska crvena čaša na kojoj je bilo m od­
rih »Vergissm einnichta«1. Sama od sebe je pukla, kao
da ju je netko dijam antom prerezao.
A pričala joj je gospodična Adela da je vidjela Pubu
kako ide ispod ruke s jednom frajlicom - još posve m la­
dom, i jedu datulje i smiju se.
On jede datulje i smije se! A ja ovako! O, zaboga?
Što je to? To škripi ormar! To ruje crv! Još jednu čašu!
Aha! Dobro je! Karte! G dje su karte? Da vidimo što ve­
li karta? Jedan, tri, pet, sedam , devet - herc-dam a! Još
jedam put! Tri, pet, sedam! Tref-as! Smrt! Prevara!
Herc! Tref!
Sa Trninove kuće, na krovu, javlja se sova. Kriješti.”

1 (njem. Vergissm einnicht), spom enak, nezaboravak, plavom ilje

96
 S Trninom je zlo. Njegova se bolest s jesenjim m ag­
lam a zgusnula i davi ga po cijele dane. U grkljanu su
mu nekakve udice šiljaste i to ga muči i razdire i on for­
m alno nestaje iz dana u dan.
On nije nikad padao u m alodušje u nečijoj prisut­
nosti i nije svoj strah pred konačnim stvarim a nikad sa-
općivao, nego se uvijek toga stidio i odbijao to od se­
be kao nekakvu gubavu strašnu m ogućnost.
Ali sada, u posljednje vrijeme, Trnin je na m omente
tako pun nekih osjećaja svečanog pom irenja spram svih
stvari, pojava i problem a i tako mu se sve pričinja je d ­
nim sim bolom, izraslinom jedne stvari, da bi on htio da
sve pom iri i slije u jedno.
- Da, da! Sveti Tom a Akvinski, na prim jer, i Baku-
njin! Oh, da! I Bakunjin! Kad će se naći neki njemački
profesor koji će dokum entim a, jasnim i neoborivim do­
kum entim a dokazati, da, dokazati kako su, na prim jer,
sveti sakram enti Crkve rimske jedno s luteranskim m ar­
ksizmom! N azarenac i H err Professor Nietzsche, kako
m ala distanca! Sve su samo form alnosti i forme! Radi
se samo o formi! Ja to sve pojm im , m ila moja! Ja to
pojmim! Ali to, ne, ne, to je smiješno...
(Radi se naim e o tom e d a je M elanija, koja je unatoč
svom liberalizm u i vojnik Presvetog Srca Isusovog, još
iz uršulinskog vrem ena, i koja je bila poslije podne na
propovijedi nekoga njem ačkog patra jezuita, došla odu­
ševljena i pričala o toj veličanstvenoj propovijedi, kako
je taj jezuit divno govorio o smrti i o transu. I tako je
došla riječ i na sakram ente i na posljednju pom ast.)
M elanija je uzela na sebe sam aritansku dužnost da
sada, kad je bolest Trnina prikovala uz njegovu sobu
pod krovom, igra ulogu kršćanske sestre i prijateljice
koja odlazi po doktora, u apoteku, kupuje smokve i na­
ranče, i biskvit, i crno vino, što Trnin osobito voli.
I tako dolazi u sum rak svakog dana i čitaju novine i
razgovaraju, a tem a je obično uvijek jedna te ista.
- Ja sam potpuno prom ašio? U meni više nema sna­
ge da počnem iznova! Ja sam dao što sam imao dati! I
ja sam potpuno ishlapio! Još m alo pa ću se rasplinuti!
Htio sam da prodrem napolje, visoko nekamo, napolje.
Da razbijem sve ovo kod nas! Ali mi nije bilo dano! Ta­
ko je sve kod nas đavolski glupo! Sve zatvoreno! Na

7 - M. K rle ž a :T ri k avaljera frajle M elanije 97

našim zidovima nem a nigdje ni jedne pukotine. Sve
sam cem ent kretenizm a! Užasnoga diluvijalnog krete­
nizma! Oh, potpuno sam prom ašio!
- Što biste prom ašili? Niste vi ništa prom ašili! M isli­
li ste za m ilijune! I da sam ja na vašemu m jestu, ja bih
bila sretna da mogu stajati tam o gdje vi stojite, tako ga
tješi M elanija i vjeruje u svoje riječi.
- M olim vas, drago dijete, gdje ja to stojim?
- Pa ipak! Zna se za vas! Svi znadu za vas! Vaše
ime...
- Koješta! Fraze! Ona dva-tri gim nazijalca što se za-
nesu pa onda popljuju čovjeka! One dvije-tri kontoaris-
tkinje, studentkinje! To je sve! A gledajte, molim vas,
ovu sobu gdje ja živim! Tu sobu pogledajte! To je Ca-
m era O bscura1! Kako je sve to ogavno! Tu sam ja proži­
vio svoj m utni život! D a sam stvari gledao kroz bogatu
prizm u, sve bi ispalo vandyckovski bogato i sočno. Buj­
no. M esnato! Tropski! Ali ja gledam cijeli svoj život
kroz takve sobe! Zato se sve i čini tako sivo! U tom os­
vjetljenju !
I doista! T a je soba na tavanu pod krovom bila neu­
godna! Već samo ono nem oguće pokućstvo! Onaj straš­
ni politirani krevet što širi svoje rasklim ane zakrivljene
noge kao steona krava. Pa one fotografije po zidovima!
Oni financijalni stražari s natečenim barbarskim usna­
ma, debelim kao pijavice, i brčinam a razbojničkim. Oni
provalnički tipovi nekakvih kanonira, s crvenim konj­
skim repovim a na kacigi, u paradi. M lade nevjeste u
bjelini s groznim ručetinam a što vise nabrekle, pa se na­
slanjaju na m ram ornu balustradu na kojoj se jasno vidi
da nije m ram orna, nego od papira, i još je poderana i
vidi se skelet od letava pod m ramorom.
Puni su zidovi tih strašnih fotografija, pa Trnin, htio
ne htio, m ora da gleda te strahotne nijeme pojave što tu
stoje i zure u čovjeka cijele dane.
- Što me gledate kako um irem, maske vi odurne?
Poznam ja vas, m oja gospodo! Poznam ja vas dobro!
Gm ilite vi po cijeloj lijepoj našoj dom ovini! Vi ste onaj
m aterijal što ga daje ova zemlja! Vas daje! Kanonire,
profuze i m adžarske kočničare! I mene! H a-ha! I mene!
1 (lat.), tam na komora

98
 Tako se svađa Trnin s fotografijam a i već je stotinu
puta molio babu da mu učini uslugu pa da poskida te
m aškare proklete!
- Vi ste m aškara, a ne moj rod! Ne dam ja svoj rod!
Ne dam ga!
- G ledajte, draga gospo, mene će ubiti ta soba! Taj
divan će me ubiti! Oh, taj divan, sto puta prokleti!
Svi su federi u divanu polom ljeni, pa kad se Trnin
m akne, onda pokidani federi dugo i žalosno zvone.
Zvone federi kao pokidane strune i odjekuje zvonjava u
čudnom prostoru, u tam noj utrobi divana.
Trnin, sav zam otan ogrtačim a i pokriven perinam a,
sluša kako zvoni divan od njegova kašlja koji trese nje­
govim čitavim tijelom.
A jastuci kiselkasto vonjaju, i bočice s ljekarijam a, i
tanjuri, i knjige na stolu i pod stolom, i šnelzider1 s pro ­
livenim špiritom , sve je to porazbacano i čini se kao da
je sve dem olirano.
„H tio sam da bacam ideje kao koplja! A tu se sada
bijem s tim m askam a na zidu! To je moj finale! Sve sto­
ji i postoji, a ja nestajem ! Eto! Pretvaram se u lešinu!
Prom atram taj kemijski proces!”
I tako Trnin živi u neprestanoj bolesnoj hipnozi i
gleda mrlje od vlage što je procurila odnekud s tavana
kroz trule grede i polupane crepove ovamo u sobu. Kad
vjetar piri, onda svirka na starinskom prorupljenom e
krovu pišti kao da se vjetar nalijeva kroz oglodana reb­
ra skeleta i ta je m uzika puna nesnosne pogrebne sim­
bolike. U tom e zgusnutom zraku vrije Trninova m ožda­
na masa, i puši se i dimi i smrdi peć, i sve je trulo i
ogavno. Trnin se napinje i bori da se spasi nekam o iz
svega toga, ali ne može da se iskobelja, nego se muči i
pogiba kao stjenica polivena tinkturom . Osjeća Trnin
kako se svih šest prljavih paralelogram a ove Cam ere
Obscure stješnjava i kako ga ona tišti i melje iz dana u
dan, hidraulički ga mrvi i on je već samljevena masa
m esa i iluzija.
Samo su iluzije one kojim a, kao zgaženi pauk ticali­
ma, pipa u posljednjim trzajim a za nekim a svjetlijim

(njem. Schnellsieder), kuhalo na špirit

7' 99
pojavam a, ne bi li ih dirnuo još jedam put i pom ilovao.
Kašlje Trnin i sluša divan kako zvoni i sanja o svojoj
Ijubavi za M elaniju. Sluša duge, otegnute akorde u tru­
loj suknenoj mješini divana i mozak mu zvoni od toga
kao gong bakreni. Zvono je njegov m ozak i cijela se so­
ba ispunja glazbom kad on misli o M elaniji. Teče ta
glazba kao goruća plim a i Trnin se kupa u toj vatri. To
su neke naivne m elodije i tako sanjaju djeca u bjelini
kad nose zastave razvijene i žute ruže na Brašančevo u
procesiji i kad se još ništa nije dogodilo.
Ta ljubav Trninova za M elaniju neopisivo je naivna i
sim patična, i ona u tom e starom, ćelavom i krezubom
čovjeku (koji nikako nem a više od trideset i tri godine)
rađa svijetle iluzije od kojih bi se dalo ozdraviti.
I on misli da bi se sve još moglo.
,,S njezinim , M elanijinim novcem moglo bi se ozdra­
viti.
O nda bi se dalo pisati i napisati. Ono. Dabom e! Ono
neopisivo i još nenapisano, ono bi se napisalo. Prodro
bi u Evropu. N aravno! U veliku Evropu, Balkan. H rvat­
ska. Takve m arke još nije bilo na pijaci. To bi bila nova
m arka. Senzacionalna m arka. Samo bi je trebalo izbaci­
ti u Evropu! Evropa misli da mi djecu jedem o! Ona
misli da smo mi u Turskoj! A pokazalo bi se da smo mi
dekadenti kakvih uopće još nije bilo. Vrhunac dekadan-
se! To bi se pokazalo! To bi bila senzacija prvog reda!
Pobjeda! Trijum f!”
I tako vrije Trninov m ozak i pliva kao balon.
„Pa valjda ipak ne ću krepati pribijen u toj sobi?
Valjda ipak ne će sve tako jadno svršiti? To nije m ogu­
će!”
A onda se Trninu opet precizno, m atem atski preciz­
no pričinja da će, oh, jao, sve to ipak biti tako kako jest,
u toj sobi i u toj bolesti, i da poslije toga nema više niče­
ga. Praznina.
„Ja sam se raskrvario! I nisam ja sam koji sam
pao. Im a nas mnogo! Cijela beskrajna falanga!
I dobro je tako! Treba bezuslovno žrtava! Treba da
svojom krvlju napojim o one koji dolaze da nas lakše
prerastu i da se što prije otkinu od svega ovoga i da ple­
m enitije požive. Dostojnije! Sa više karaktera! D a ne

100
budu takvi laskavci i mekušci kao što smo mi bili! Da
postanu masivne ličnosti! Cijeli, lijepi, veliki, dobri lju­
di!
A koji su to koji dolaze i za koje sam ja pao? Koji su
to ti koji dolaze? Oni m aturanti balavi? Oni šmrkavci
što su od nas sisali prve kapi mlijeka, a prvo im je bilo
da nam pijunu u lice? D a? Da nas popljuju! Barbari
oni neukusni! Ignoranti ogavni bez imalo pijeteta! Fra-
zeri plitki! Da! Heroji! Cinici, a ne heroji! Takvu naiv­
nu djevojku zaskočiti! Zablenuti je! Prevariti! H ohštap­
leri! Englesko odijelo nose! U tuđim posteljam a spava­
ju! To im je sva m udrost!”
I tako se u mislima bije Trnin sa svojim rivalom i os­
jeća kako duboko, kako užasno duboko mrzi Pubu Vla-
hovića, ono ogavno derište.
„Sve je moglo biti tako lijepo! Tako beskrajno lije­
po!
A, eto, u što se sve izvrglo. Sad se zapalila za tog b a ­
lavog dečka, a cinik taj nezahvalni negdje opet plaća
ženke njenim novcem.
Slučaj Novak! Analogni slučaj Novak! A ja, mjesto
da sam to spriječio, ja sam se igrao Ham leta! Zapravo
sam ja svemu tom e kriv! N esretna žena! N esretna žena!
A tako bi lijepo bilo dolje u M elanijinom stanu. Ona
sunčana soba, naprijed na ulicu, ona bi bila njegova!
O no je sunčana soba! Već je ujutro sunce u njoj! O d­
m ah ujutro! To bi bio sanatorij, ta soba. Lijepo bi se
sunčao u svojoj rođenoj sobi, u čistom rublju! Pa lijepa
m lada žena! Cista, dobra. Fina dom aća košta!
A ne u ovom paklu! Tu nem a zraka! Tu je zagušljivo
kao u grobu! Pa ako i otvori prozor, što vidi? Zljebove
zasm rađene golubim a! M ahovinu na opekam a i crepo-
vima! A m okro rublje smrdi s tavana i štakori ruju po
zidu i grebu na vratima. Sve je rupe zabio staklovinom ,
ali što je staklovina štakoru? Ako im postavi mišolovke,
onda se raskrvare pa je sve krvavo. Sve je tako sivo!
Ogavno!
A dolje kod M elanke bi sunce kapalo kroz zavjesu
kao vino rum eno. Duge bi sjale u čašam a i zrcalim a. Sa­
me sedm orotrake duge! I lijepo bi pjevao pjesme i čitao

101
ih M elaniji. O na bi prepisivala rukopise i nosila korek­
ture u tiskaru. Bili bi sretni! Oh, kako bi bili sretni!”
Trninu se ta sreća pričinja tako silnom, to je za njega
tako golemi kvantum nečeg što je vrednije od svih prin­
cipa i zasada. „K akav ateizam ? Kakav ateizam ? D a on
zasigurno znade da ima boga, nekakvog boga koji sve
to vodi u evidenciji, da je i njegov slučaj zapisan negdje
u trgovačkim knjigam a toga boga, on bi, jest, on bi se
bezuslovno ponizio i pošao do njegove poslovnice i ta­
mo bi zakucao da rekne koju riječ u svome interesu. Da
se malo preporuči! D a m alo moli, ponizno da moli
da se nešto malo učini za njega, ako je moguće!
Hulja i glupan! To sam ja! Eto! To sam ja! N išta vi­
še!
Nosim u sebi biblijskog Jehovu. Personalnoga ne­
kakvog boga, glupan! I sanjam o novcu naivne djevoj­
ke. Jest. O novcu sanjam kao Novak! To sam ja !”
I danas, kad je razgovarao s M elanijom o sakram en­
tim a i o socijalizmu i o posljednjoj pom asti, on je na­
ravno pobijao te dekorativne suvišnosti. Ali kad je Me-
lanija otišla i on ostao sam s onim fotografijam a i
m rljam a vlage na zidu, posve sam u tmini, on je htio da
shvati kako je to bilo s njim e kad je odbio misao na pri-
čest i pom irenje s m aterom crkvom rimskom.
„D a li bih ja to m ogao? Je li moguće da bih ja to m o­
gao?
A što to?
Učiniti form alnost! Takvu, sasvim običnu, neznatnu,
svakodnevnu form alnost, kao otići nekome u posjete.”
I tako se sjetio T m in da je prije pet ili šest ili sedam
godina napisao aktovku koja se zvala »Slom«.
Scena je im ala da bude haustor kakvih im a mnogo u
našem gradu po starinskim kućam a. Veliki, duboki ha­
ustor, crn i sim boličan kao kakav tunel, s velikim crnim
masivnim okovanim dvokrilnim vratim a, a sve je po­
stavljeno tako da su vrata u pozadini scene otvorena, a
haustor je sam a scena, otvorena kao tunel ovamo u
publiku.
Dakle takav haustor crni. Vani, u pozadini, kroz ot­
vorena vrata vidi se (to je uvertira) svijetlo i veselo giba­
nje života na ulici. K opaju radnici neke kanale, prolaze

102
kočije, sa obližnjeg sam ostana zvone, a tu u haustoru li­
jevo je dućan koji prodaje lijesove. Popodne. Sunce sja
narančasto. Nalijevo blanjaju i tešu stolari lijesove, to
je radionica pa se čuju kladivci, čavli, pile i blanjala ka­
ko blanjaju i cvile.
Iz onoga svijetloga života sunčanoga, što se vidi kroz
otvorena vrata i čuje kako teče na ulici, dolazi heroj.
Heroj govori stihove i cijela je aktovka bila pisana u ri­
movanim stihovima. Heroj izlazi iz života u crni tunel,
zatvara za sobom m asivna vrata. To je veliki m omenat.
Negira Sve. I puca po sebi. Tri puta.
O nda scena sa gomilom. Ulica. Radnici iz radione li-
jesova. Babe. Žene s dječjim kolicima. Postolarski nauč­
nici. Lavori. Krv. Stražari. Heroj umire u agoniji. Bori
se sa životom i deklam ira kako boga nem a i kako je ži­
vot glupost. U to se izvana čuju orguljice kako sviraju
»Travijatu«. Ovaj m onotoni Travijata-valcer sjeća H e­
roja života i u njem u se rađa nostalgija za životom.
- Oh, slatka laž života, u mesu jednog skota. - I tako
u toj deklam aciji o slatkim lažima života, objasni se He­
roju da postoji život i da je on m nogo veća stvar nego
taj tunel sa zatvorenim vratima. I on moli da mu još je-
dam put otvore vrata, i vrata se otvaraju, a vani prolazi
nečiji sprovod i još jedan svećenik s tijelom božjim.
O pet velika scena. Sve se u H eroju katastrofalno ru­
ši, on negira negaciju, moli jezuita da ga pričesti i umre
u pom irenju. Svi se mole. Zavjesa.
To je Trnin napisao prije sedam godina i ta aktovka
leži negdje u ladici m eđu rukopisim a.
Trnin ju je potražio i stao da čita, a onda se duboko
postidio samog sebe i ustao i bacio aktovku u peć.
„K ako je čovjek kukavna životinja! Kakvog to sve
ima smisla? Treba stajati uspravno kao zastava! Bilo
što bilo!”
G ledajući tako u plam ene jezike u peći i u gorući pa­
pir što se savijao u crvenom ognju i bacao rum enilo po
cijeloj sobi, da su se po polituri staroga orm ara vijugale
svijetle linije zmijuljaste i titrave, Trnin se zanio i napi­
sao pjesmu.
Ljubim silne požare! Vjetar je dunuo i nosi usijano
iverje visoko, visoko iznad vatre. Visoko lijeću krvave

103
latice i gori grimizni cvijet u crnim i sivim tkaninama
noći, gdje je jadno trulo predgrađe. Tamo u predgrađu
nema ni vodovoda ni svjetiljaka, nego se samo čuje le-
lek žena i žalosna rika prestrašenih goveda.
A vatra prašti kao da se cijepaju violončela i lome pa
ona tanana višnjeva daska od instrumenta puca i iveri
strše i žice se svijaju od velike vatre kao kosa zapaljena
i sve je polomljeni čelo i mukla tutnjava zvona. Tam -
tam - tam - tam.
Oh, ljubim takve požare u crnim tkaninama kišnih
noći, kad ljudi prestrašeni viču, a visoko gore nad blat­
nom materijom vjetra, uzvitlani kao svijetli ptići, kuku-
riču plameni iveri zapaljenih glazbala. Glazbala su bila
one menažerije u predgrađu i onaj pakao i one štale,
glazbala, na kojima je život svirao gigantskim lučcem
proljeća i vjetrova i kiša. A sad sve plamti!
Kukuriču plameni i iveri sjajni plamte i izgaraju u
crnoj visini, i lete svijetli i lagani, oni, preobražena ma­
terija smrdljive štale ili smradne sobe gdje su plakala
djeca i tukli se pijanci.
Oh, devet puta devet muza da je rodila zemlja naša i
kor njihov nad korovima svih korova, on ne bi mogao
da rodi onaj ton koji pjeva pjesma plamenih ptica iznad
požara u predgrađu, kad je bolesna i siva noć i kad
oganj kida žice životne sa ljudskih stanova kao niti po
kojima se penjao slak bola i radosti.

Jednoga dana, već je bilo kasno poslijepodne, netko

je snažno i energično zakucao na Trninova vrata.
Trnin je čuo korake kako se po drvenim stubam a teš­
ko i nespretno prte i penju gore, stubu po stubu, kao da
nešto glom azno nose, ali je mislio da netko od stanara
nosi nešto, kakav zam otak ili škrinju na tavan. (Puni su
naši tavani škrinja i polupanog pokućstva i trulog rub­
lja.)
Ali je onda zakucalo, i to na Trninova vrata.
Nije to bilo uljudno kucanje jednim prstom , kao što
se obično kuca, nego neko barbarsko lupanje cijelom

104
šakom po daskam a da se sve treslo. I vratnice i čaše na
orm aru.
- Tko je?, javio se Trnin polako. Trnin govori uvijek
plaho i poluglasno.
- Mi smo! Otvarajte!, čuje se izvana glas, dubok i
crn.
- A tko je to?
- Mi smo! Došli smo! Kako je naručeno! Otvorite!
Trnin je teško ustao da otključa vrata, a čudno mu je
bilo da je tu netko nešto naručio. »Tu nije nitko ništa
naručio! Što bi tu bilo nešto naručeno! Nitko ništa!«
Tako se razgovara Trnin sam sa sobom i otključava,
a kad je odškrinuo vrata, ima što da vidi.
Pred vratim a stoje grobari, s čapljinim perom u crnoj
m adžarskoj gali, i drže sanduk. Veliki crni sanduk
sa zlatnim krstom . Stoje, drže sanduk i čekaju.
Trninu je iz dubljine udario u mozak krvavi gejzir pa
mu se pričinilo kao da mu je glava natekla. Tako mu je
glava natekla da od otekline ne može ni da govori, sve
je teško, i čeljust, i jezik, i zubi strše gorki i zapečeni,
kao koštice pozaticane u tikvu, sve reži natečeno. Ne
može Trnin ni do riječi.
- Oprostite! Ali vi ste se zabunili! Tu stanujem samo
ja! Samo i jedino ja! Ovamo vas nije nitko naručio!
Konfuzno se bori Trnin i, spustivši ruke, bespom oć­
no dršće, a srce mu bije u grlu i tako mu je kao da ga
netko iz utrobe udara šakom o m esnatu podstavu.
- Tu nije nitko naručio ništa! Tu nije nitko umro!
- M ožda vi ne znate! M ožda tu još nekoga im a? Jes­
te li vi pod cijelim krovom sami?
- N aravno da sam sam! Eto! Tamo su vrata gospe
kod koje ja stanujem ! Pitajte tam o! Ali je ona živa i
zdrava! Vi ste se očito zabunili, moja gospodo!
- Mi se nikad ne bunim o, odbili su ga načelno glaso­
vi duboki, natopljeni jakom arom om najsm rdljivije šlji­
vovice, deci po groš. - Mi se nikad ne bunim o! Znam o
mi valjda čitati! Sve mi imamo zapisano! Eto, gle! Či­
tajte ovo! Molim vas! Je li to G ornjogradska osam naest
pod krovom ?
- Jest! Istina je! Tako piše! To je istina, mrmlja
Trnin i dotučeno prevrće ceduljicu ispisanu nekim teš­

105
kim analfabetskim rukopisom koji kida riječi po polovi­
ci. - Jest! Istina je! Ali tu piše G ornjogradska osam na­
est a! Na! Tu na drugoj strani stoji 18a. Ašenbrener! A
ja nisam nikakav Ašenbrener. Tu nema Ašenbrenera!
To je osam naest, a ne osam naest a! Jeste li čuli? To je
zabuna! Kakav je to bezobrazan način? Dajte pročitajte
bolje! M eni je tu propuh! M eni tu duva! Rekao sam
vam da ste se zabunili? Pa šta sad još čekate? Nosite se!
Ali grobari nisu nervozni ljudi. Spustili su sanduk
odm ah u otvorena vrata i sjeli lijeno i taru znoj i odm a­
raju se.
- No, no! Što, do vraga, vičete toliko? Što se uzruja­
vate? Z ar vi mislite d a je to lagano gore pod krov, neka­
mo k vragu na tavan, pa onda opet dolje? Nem am o mi
krila! Dajte da barem m alo odahnem o!
- O dahnite koliko vam drago, ali ne tu na mojim
v ratim a!
I tako je nastala graja i svađa, i jedva-jedvice ih je
Trnin izgurao s praga i zatvorio vrata, a oni su se još va­
ni dugo polupijano kesili i odm arali.
Otišli su, ali dugo se još čulo kako buče po stepeni­
cama, stubu po stubu.
Trnina je sve to katastrofalno porazilo. On se jedva
dovukao natrag do divana i tam o se stropoštao.
„Došli su, dakle! Po mene su došli! Došli su! Po me­
ne su došli!”
Tako je idiotski cijelo poslijepodne jaukao i prazno
buljio pred sebe u groznici, a na čelu su mu se probijale
kaplje getsem anskoga znoja.
I kad je predveče došla M elanija gore kao uvijek, na­
šla je Trnina gdje plače.
Dugo je trebalo dok se donekle um irio, a sve je u
njemu bilo ranjavo i polom ljeno, i sav je on bio iskida­
na tužaljka, te je htio da u strašnoj depresiji zagrabi ne­
kam o duboko rukom u sebe i da to stavi na stol, i da
pokaže M elaniji kako je sve postalo beznadno i tužno.
- Oh, draga M elanijo! M ila m oja M elanijo! Kako je
sve to grozno! Vidite, takav kakav sam, najradije bih
porekao da sam uopće ikada i postojao. Svu svoju eg­
zistenciju bih najradije porekao! Čem u sam ja živio?
Koliki su me prsti zaprljali i mijesili me! M ene su mije­

106
sili, m ila moja, a nisam ja mijesio! Ja ništa ne nosim na
sebi nego samo tragove beskrajno prljavih prstiju. Zga-
žen sam potpuno! Sagnjio sam potpuno! Došli su već i
po mene! I to sam m orao još da vidim kako su došli po
mene! I to mi je bilo suđeno!
Stao je Trnin da jeca kao m alo dijete.
A M elanija, i sama ostavljena i tužna, nije m ogla da
se savlada, nego je i ona zaplakala glasno. Osjetila je
duboku potrebu za čovjekom kome bi m ogla da se is­
povjedi kako je njoj, pa se sagnula do Trnina i stala ga
gladiti po kosi i po glavi.
Trnin je prvi put osjetio M elanijino tijelo na svome
tijelu i protrnuo je, i neka bolesna nervoza razlila mu se
cijelim tijelom , i on je stao da cjeliva M elaniji ruke i da
ih polijeva suzama.
Tako je to dugo trajalo.
- Vidite, m ila moja! Ja sam uvijek sanjao da ću staja­
ti negdje visoko na kupoli neke zvjezdarnice i ondje ću
otkrivati nikad još neviđene zvijezde. Astronom sam
htio postati! To mi je bio san! A, eto! G dje sam ja? Tu
pod krovom na tavanu, i nisam otkrio ništa i propao
sam kao kakva ništica, bez smisla i bez rezultata! I često
se tješim time da je naš život takva m asa od koje se ne
da ništa stvoriti. Jer sve da i nisam propao tako kako
sam propao, šta bi bilo od m ene? Vagao bih danas se­
dam deset kila! O nda bi me svi oni koji me danas prezi­
ru pozdravljali. »Ljubim rukice, poglaviti«, tako bi me
pozdravljali. O nda bi me i tuberkule respektirale! Bio
bih zdrav! Poslije svakog obroka gucnuo bih deci finog
vina, imao bih ženu, kočiju, verthajm erice, bio bih veli­
ki gospon! D ao bih se u parlam enat birati! Govorio bih
u ime naroda! I bakljade bi mi priređivali! To bi se do­
godilo da nije ovako!
- A tako, eto, dolaze po mene grobari i još se svađa­
ju sa mnom što sam još uvijek živ! Ne, ne, mila moja!
Pustite me da govorim! Lakše će mi biti, ako izreknem
sve! Ja nisam sentim entalan! Život je vragom etna stvar!
Kravlji kolač, trudna žena, lešina, sve je to jednako veli­
ko! Sve je to život! I meni je sve to jasno. Sve se to giba,
raste, buja. I ja ću umrijeti! M eni je jasno da to sve ne
će dugo trajati! Um rijet ću i bit ću u statistici uvršten u

107
rubriku tuberkuloznih! I zato sam se rodio da budem
uvršten u rubriku tuberkuloznih! Samo zato! To je bio
moj jedini poziv!
- Ali, dragi gospodine Trnin, molim vas...
- Čekajte! Nemojte! Pustite me da izreknem! Vidite!
Ja osjećam kraj! Pa ipak! Eto! Ja nem am snage! Ja sam
kukavica! G rozna kukavica! Eto! Tu imam kutiju cijan­
kalija, cijeli bih grad potrovao tim cijankalijem , a
ja nem am snage. Zašto, M elanijo, zašto?
N astala je stanka.
Trnin se osovio na divanu, sjedećki, a zatim je nena­
dan e spuznuo na koljena pred m ladu ženu.
- M elanko! Zaboga! M elanko! Zar je moguće da vi
ništa ne vidite?
I kako je klečao pred M elanijom , on se sagnuo,
obujm io objem a rukam a njene noge i cjelunuo je neka­
mo u cipelu, u kopču gdje su bile vrpce.
- M elanko! M oja mila! Kako vas ljubim! G ospode
bože!
Trnin je htio da udahne zraka i da kaže nešto veliko,
ali ga je ona silna plim a osjećaja zagušila i on je pao u
dug i žestok kašalj koji je razbio cijeli štim ung, i sve što
je još tren prije toga izgledalo tako toplo i intim no raz­
bilo se, a M elanka se odm aknula i ustala, duboko uz-
dahnuvši.
Trnin je ostao klečeći pred praznim divanom , samo
se okrenuo spram stola gdje je stajala M elanija.
- Kam o bježite? Zašto ste tako okrutni?
I shvativši d a je on na koljenim a („Pred kim to? Oh!
I kako to? I koliko to dugo traje? Užas! Sram ota!”), os­
jetio se poniženim , neizrecivo poniženim , i tako je pao
u neki histerični bijes i ustao srdito.
- Da! Tu već godinam a klečim pred vama, a vi to ne
ćete da vidite! Sa svojim svetokriškim provincijalnim
m entalitetom vi to ne ćete da vidite! Kartaše, m aturan­
te, njih ljubite! A m ene nogom ! To sam od vas zaslužio,
je li?
To je Trnin izbacio tako naglo i tako surovo da se
odm ah zatim prepao svoje brutalnosti i htio da pođe do
M elanije i da je zamoli za oproštenje. Ali je ona uzmak-
nula pred njim i zaplakala glasno.

108
 - Što sam ja kriva? Što sam ja kriva?
- Krivi! Niste ništa krivi! Naivni ste! Ne ćete da vi­
dite neke stvari! Eto, onom e balavom m aturantu dali
ste se cijeli, a on nije vrijedan ni jednoga vašeg nokta
odrezanog! Da! Nije vrijedan! Koliko smo samo deba­
tirali o onom gospodinu Novaku! Koliko debatirali? A
što je sada s tim gospodinom ? Sjedi kod Sudbenoga
stola. K od Sudbenoga stola! A ovaj mladi gospodin će
doskora skrhati vrat! To je drski m egaloman! D elin­
kvent! H ohštapler! Oh, nem ojte! Molim vas, draga Me-
lanijo! Ja sam se inform irao o tom e vašem idealu. I či­
tao sam neke njegove gluposti! Sve je to bez talenta!
Bez imalo talenta! To je čisti papir! Papir! Da, to je
hohštapler! Živi od vašeg novca! Englesko odijelo, ci­
pele, šešir, kaput! Sve ste mu to vi kupili! A što sad?
Sad se s drugim a skiće! Vas je sit, cinik balavi...
- N em ojte, molim vas! Činite mu krivo! On je tako
naivan! On je još dijete!
- Da, to su za vas djeca! Djeca koja razum iju posao
slavne branše - des hom mes entretenus1, ha-ha...
M elanija nije razum jela što to Trnin veli. Ali je osje­
tila da je htio reći nešto osobito teško pa se trgla.
- Da! Kad vam se istina veli, onda bježite! A mene
mučite! Zašto me mučite! Što sam vam ia kriv? Vi ste
svijetla traka u mome životu bili, M elanijo! Kad smo se
prvi put sastali gore na Prom enadi, sve je bilo tako pu­
no sunca! I mi smo mogli biti tako sretni, M elanijo!
- A tko je kriv da mi nismo sretni?, zapitala ga je
M elanija potresena scenom.
To je pitanje bilo tako nenadano stavljeno da je
Trnin ušutio rastvorivši zjene.
- Tko je kriv?
- Da! Tko je kriv da mi nism o sretni? Zar me baš vi,
da, vi, zar me vi niste gurnuli ovamo gdje danas stojim?
Što sam ja znala o životu, molim vas! Sto je to bilo za
mene živjeti? I kad ste me već otkinuli od svega onoga
groznoga, što vam je onda bilo? Ja nisam znala, ja ni­
sam im ala pojma.

1 (franc.), uzdržavane gosp ode

109
 „D a! Ja nisam mislio na to! O na nije ništa znala!
Ona nije im ala pojm a! To je ta m oja prokleta pasiv­
nost! Ja nem am prava da je optužujem .”
- M elanijo, M elanijo, ja sam kriv! Ja sam svemu
kriv...

I pod jakim dojm om onih rastvorenih vrata na koji­

ma je stajao crni sanduk, osjetio je Trnin opet silan pri­
ncip svega konačnoga. Zapravo je iz one prigušene dep­
resije on i pao u afekt, i sada mu se opet sablasno jasno
pričinilo da sanduk još tam o stoji.
„Jest! Tako je! Ono je princip. A sve su drugo fanto­
mi. Sve ide, samo ono stoji. I što tu treba oklijevati?
Energije! Više energije!”
U jakom proplam saju, kao što se to događa sa svje­
tiljkam a što gasnu, iz Trnina su zalizali topli plamenovi
nagona i njem u se pričinilo da nije ništa izgubljeno.
- M elanijo! N išta nije propalo! Sve još može da bu­
de dobro! Mi smo mladi! Silno mladi! Mi imamo pravo
na sreću!
I tako se bacio do M elanke i počeo je cjelivati i milo­
vati i, osjetivši pod svojim rukam a jake ženske noge,
kao dva m asivna stupa, i tijelo, m lado tijelo, nekom je
abnorm alnom snagom zavitlao sobom i tim tijelom na
divan. M elanija je plakala glasno, nije se dala, cvilila je,
tukla se ženkasto, prestrašena i iznenađena svim tim, pa
se onda istrgla i onako raskuštrana izjurila iz sobe, a
Trnin je ostao ležeći u tmini.

Slijedećeg dana M elanije nije bilo.

Ni dan poslije toga.
Trećeg dana, od straha da M elanija ne će doći, sni­
zio se Trnin na m inimum svoga života. U nekome fakir-
skom kvijetizm u1 stao je da tone u analizu onog popod-
neva i onih svojih riječi, i tako je tonuo u sve detalje
onoga kao da su mu svezali kam enje za noge.

1 (lat.), ravnodušnost, pasivnost

110
 Sluša Trnin m ašinu svoga krvotoka kako crpe crveni­
lo negdje iz njegove dubljine i boji se m aknuti i trepavi­
com od panične pomisli da M elanija ne će doći.
„U vrijedio sam je! N apao sam je! Bio sam brutalan!
Ona ljubi onog dečka! Pa neka ga ljubi! Samo da dođe!
Da je vidim! Ja ću um rijeti, a ne ću je vidjeti!”
M elanije nije bilo ni trećeg dana.
Jesen je vam rasla, a prijeko u prvom katu bio je Me-
lanijin prozor svih ovih dana zatvoren i rolete su bile
spuštene.
,,Oh! O na je otputovala! Ona se ne će vratiti! Ja ću
um rijeti, a ona se ne će vratiti!”
I u onom e paničnom strahu da je M elanija otputova­
la i da se više ne će vratiti, patio se Trnin punih sedam
dana i pisao strašna pisma, objašnjavao, trgao pečate,
lijepio kuverte, pisao nove adrese, opet objašnjavao,
onda se trzao i palio, i prkosio, i borio sam sa sobom da
li da piše ili da ne piše.
Posljednji prijepis koncepta tih pisam a priložen je
ovdje u rukopisu i ta su pism a bila prepisivana, prerađi­
vana i brisana, ispravljana pa opet prepisivana načisto
da od prim arnog doživljaja nije ostalo u njim a ništa,
nego se sve izm odeliralo u neku baroknost stila, suho­
parnu i banalnu, kao što se kod nas pisalo u ono vrije­
me, a i danas se još tako piše.

PRVO PISM O
Zvjezdana i velika svijetlozelena noć. Osjećao sam
Te u treperenju sjena što se razlijevaju po polituri or­
mara, a svijeće su plamtjele kao na oltaru. Plakao sam,
a na krovu je hukala sova, vani u tmini. Ti si za mene
Velika i Silna. Ja bih to htio jednostavno izraziti, ali ne
mogu. Velika i Silna. To si Ti za mene.
I sada tako stoji stvar da si Ti Velika i Silna!
A kada bdjenje u toj zvjezdanoj polutmini gasne, on­
da mi biva jasno kako je sve to bijedno.
Pa što se ja patim toliko zbog tebe ?
Tko si Ti?
Oh, kako je to podlo i glupo da te ovakav Nitko,
ovakvo nešto čega nema, čega nema u potpunom znače­
nju te riječi, da te to šatre.

111
 A Ti si mene satrla! To je fakat! Ja se toga fakta sti­
dim, ali tako jest! Ti si mene satrla, a sada, u ovaj tren,
u ovaj isti tren dok ja ovo pišem, Ti ležiš dolje iza one
bijele zavjese i što sam ja Tebi? Ništa! Ja sam Tebi ni­
šta! Možda je i on kod Tebe! Ja gledam dolje u dublji-
nu i tako mi je kao da vidim sjene na zavjesi. Njegove
Te profane ruke blate u ovaj tren, i da bacim kamen pri­
jeko, pao bi vam u sobu i razbio vaš cjelov. Fuj!
A da Ti znadeš kako stoji stvar! Radi se samo o jed ­
noj jedinoj niti. Na moju poštenu riječ! Što će biti kada
doznaš da ta moja poštena riječ nije bila bačena u vje­
tar? A ona nije bačena u vjetar! Tako mi boga! Meni se
čini kao da sam zidao toranj, a sada se sve srušilo! Sve
se katastrofalno srušilo.
Uzeo sam Tvoju fotografiju i prekrižio je. Crni
mrtvački krst na Tvome licu. Jedan potez preko lijeve
nosnice, a drugi preko oka! Amen! Poderao sam Tvoju
fotografiju! I spalio sam je. Ja Tebe u biti strašno
mrzim. Da čujem kako Ti kosti pucaju i kako cviliš, ži-
vinski cviliš, ja bih se smijao.
Sutra ujutro će se ono dogoditi.
Čađavo magleno jutro. Polutmina. Još gore svjetiljke
po sobama. Došao sam do Tvoje kuće. Idem tiho gore
tamnim stubama. Nije me nitko primijetio. Prvi kat.
Stao sam. Bije mi srce u grlu. Zvonim na staklenim vra­
tima.
Otvara mi stara Ana i veli da gospodična još spava.
- Ništa! Recite gospodični da je važno, vrlo važno.
I tako sam u onoj ogavnoj Makart-sobi. Masivne sto­
lice okrenute nogama gore. Sprema se. Magle. Guste
magle. Iz dubljine grad. Tramvajski signali. Velika ura.
Zlatni pladanj njiše se pod kristalom i ljeska. Amo-ta-
mo. Vrijeme. Makart. Špajscimer'. Bocklin. Ha-ha!
»Otok mrtvih«. Ukus gospodina Mirka Novaka! Pira­
mide!
Prijeko škripe parketi, u drugoj sobi. Osjećam revol­
ver u džepu. Prsti su mi malko vlažni...
Vrata su se otvorila. Da! To si Ti! Kimono s lastavi-
cama. Tres, tres, tres.
1 (njem. Speisezim m er), blagovaonica

112
 Vika. Staklena vrata. Krv. Glasovi. Strka.
I po sebi - tres, tres...

D R U G O PISM O.
Htio sam da otputujem. Da pobjegnem. Da se spa­
sim. Ali ne mogu. Ne mogu da otputujem, nego samo
sentimentalno uzdišem cijele noći. I sada me guši u
grlu. Čemu da tajim ? Guši me u grlu.
Biju sati, odmotava se vrijeme, a ja stojim na jedno­
me mjestu i mene davi. Ja vjerujem u Tebe kao da sam
analfabet, a Ti da si Mati Božja na svibanjskoj pobož-
nosti kad ima mnogo tamjana i orgulja. I kad se sje­
tim svega, takav me užas razdire da bih vikao!
Ti si žena! Ti si prikaza! Ti si Kraljevsko Veličan­
stvo, ideal, bijeli ideal, svjetlost! Ja ni sam više ne znam
što sve Ti nisi! Žena! Žena!
I ja bih htio da Te mogu zamotati u vatrene elipse i
htio bih da sam Bog, čudni Bog u nekom kraju edenski
tropski bogatom, i tamo u riznici svijetlih boja i zvijez­
da, oh, da mi je da još jedamput proživim onaj naš
mrtvi majalis!
Bio bi jo š jedamput Rujan! I modrina tiha rujanska i
nebo dobro. Oblaci bi bili bijeli kao hostija, i mirisni
kao onda na Promenadi! A tako je sve katafalk! Sve su
dekoracije mrtvačke, sve je ugasla svijeća, i samo se os­
jeća zapah lojanice. Kiša pada.
U toj samoći, kad je između nas sve svršeno (A niče­
ga nije ni bilo, fikcije!), eto, ja sam opet stao da Ti p i­
šem pismo.
I jer mi je konačno jasno da Ti to nikada doznati ne
ćeš, ja Ti, evo, ispovijedam svoju najintimniju istinu.
Ona je duboko sakrivena u meni, kao prsten što je
pao u najtamniji zdenac ove kugle. Tako duboko.
Ja Te čekam! Ja mislim da ćeš doći! Nije moguće
da Ti ne bi osjetila što se događa! Ti moraš doći!
Kiša šumi u kestenovima u vrtu, a ja slušam. Čuju se
koraci na asfaltu! To si Ti! Upoluglasu, prigušeno, Ti
ćeš samo šapnuti moje ime i ja ću Ti baciti ruže i ključ.
Ja sam Te već posipao ružama!
To nisi bila Ti! To je bio netko drugi! Tebe nema!
Kasno je. Čuju se koraci po asfaltu.

8 - M. K rleža: T ri k av a lje ra frajle M e lan ije 113

 TR EĆ E PISM O.
Tri dana nisam jeo ništa i samo sam Te čekao. To je
bilo od mene zapravo neizrecivo glupo. Sad sam dotu­
čen i sad mi je jasno da se ništa ne će dogoditi i da Ti
ne ćeš doći. Da sam još prošlu noć u to doba (sada je
točno dva sata i trinaest) samo pomislio da Ti ne ćeš
doći, bio bih poludio od paničnog užasa.
Danas sam već toliko dotučen da mogu da to pomis­
lim! Ja štoviše mogu da to i napišem! Ti ne ćeš doći!
Eto! Ja sam to napisao i ja to čitam. I to je otprilike sve
što je ostalo. Mizerija!
Napio sam se noćas do besvijesti. / onako pijan, da
ni sam nisam znao kako, ja sam izišao na kišu, u blato.
Oteturao sam na ono mjesto gdje sam Te prvi put u ži­
votu ugledao na ulici. To je bilo prvi put što sam Te vi­
dio izbliza. Precizno znadem ovo:
Kad si prošla kraj mene, masa krvi u mojim krvnim
sudovima uzavrela je i mene je u onaj hip nešto razdrlo.
U svakoj kapilarnoj niti ja sam osjetio iglu. Bol. Sve je
bilo rotacija. Samo rotacija! Svi su se predmeti pretvori­
li u horizontalne pruge, u neke pjege što rotiraju, i mu­
zike je bilo mnogo. Sve je bilo natopljeno aromatom ju ­
ga, a ekvatorijalni topli vjetar zvonio je stakalcima svje­
tiljaka. Svi su žljebovi pjevali nabrekli kao silne tube
orgulja i voda je tekla po crnom asfaltu, kao da se pod
nogama lede vertikalne stijene staklenih palača, skalina
i kristalnih terasa i katedrala.
Meni je u onaj hip tako bilo kao da si Ti izašla iz
onih kristalnih katedrala, i mi da smo mladenci i da
smo se vjenčali u crkvi, i sad sviraju sve muzike nama u
počast.
A noćas je ulica bila pusta.
Mlake su bile poštrapane plinskim svijetlom i ja
sam dugo stajao nad onom razli venom vodom.
Te su dubljine monumentalne! Jantarne rasvijetljene
crkve, lusteri, skaline, zeleni prostori... A između nas i
svega toga nema ničega samo neka vodoravna tanana
prozirna želatina. Blistava kao stakalce leda, beskrajna
kao irealna ravnina u deskriptivi, i ja visim na toj želati­
ni naglavce.

114
 Kako je gadno ovo naše čađavo naoblačeno nebo.
Kako je silan naljev krvi u mojoj glavi. To je zato što vi­
sim! A da se probijem do onih katedrala pod želati­
nom! Tamo si Ti! Iza jedne prozirne zelene želatine.
To je geometrijski upravo ono mjesto gdje sam Te
ugledao prvi put! Tu, u refleksu tih topaznih kupola, tu
su se kupali Tvoji obrisi! Pao sam i počeo sam ljubiti
asfalt i blato, a pijanice neke su me ismijale i popljuva-
le i tukle nogom.
Sjećam se: vikali su mi da ću polokati mlaku i da
sam svinja! A ja nisam lokao mlaku! Ja sam lutao po
kristalnim retrospektivama. Sad sam u vrućici. Trideset
i devet Celzija. / dvije desetine.
ČETVRTO PISM O.
Tako su jasne zvijezde! Tiho duboko nebo! Ja sam
danas sretan. Što se dogodilo danas ?
Danas je Tvoj prozor slijep kao uvijek. Tvoj je pro­
zor slijep. Tebe nema. A večeras, kad je već bio pepe­
ljasti suton, objesio je netko na vrata Tvoje kuće sablas­
no bijelu cedulju. Prepao sam se da je to mrtvačka ce­
dulja. Ali ne! To je bila cedulja za mebliranu sobu. U
Tvome prvom katu iznajmljuje se meblirana soba. Tvo-
ja partaja, ona crna udovica u prvom katu, iznajmljuje
sobu.
I tako sam išao da vidim tu sobu u prvom katu!
Kad sam ušao u onaj prostor u prvom katu, bilo mi
je kao da ću poludjeti od straha i radosti.
Tamo su stajala staklena Tvoja vrata sa čipkastom
zavjesom. Kvaka koju si Ti primila jutros. Oh, kvaka na
kojoj imade Tvojih atoma! I tako sam dugo razgovarao
s onom gospom u prvom katu. Ja sam danas bio pred
Tvojim vratima!
U mome mozgu sada biju nakovnji svih žila i sada je
svaki moj atom jedna luč i gori. Ja sam sretan.
To što ja za Tebe osjećam, to je Religija. U tom kultu
ja ću se preporoditi. Ja ću početi da pišem o Tvojoj veli­
čini.
I zato je u meni sve danas čisto i jasno i kao nebo
duboko. Sav bol i patnja i sve bolesne slutnje, sve se to
u meni sledilo u kristal. Ja sam blistava santa na pod-

8' 115
nevnome moru što sja kao serafski oganj i pun sam si­
metrije kao svileni balon na suncu.
Zvjezdana je noć, a ja sam pup što pupa. Sve će biti
dobro!
Ja ću pisati legendu o ženi tananih i mekih zglobova
koji su se savijali tiho i mliječno. Ja ću napisati pjesmu
o usijanom i svijetlom meteoru koji je pao na zvijezdu i
izrovao je svu kao što divlji nerast oranice ruje. Pjevat
ću o defloraciji kad se kidaju latice i zvoni Pozdravlje-
nje, a duša je žene demolirana kao grad poslije kanona­
de. Oh, sveta ljubavi, kad se dva tijela bore do krvi i gri­
zu zgužvane jastuke. I leti perje i prši po sobi kao lepti­
ri. Trese se soba kao od potresa, i sa ormara se ruše za-
prašene boce kompota i padaju čaše i sve je povaljano
kao da se bikovi rogovima biju. Još ima novih moguć­
nosti proljetnih, kentaurskih. Još ćemo se valjati po
zemlji u klupku, a na horizontu nad šumom bubrit će
puni mjesec...
PETO PISM O.
Sve su to iluzije bile kako bi bilo da je bilo. Sami
kondicionali. A ustvari mene bode u prsima i teku mi
slane sline od bola.
Ovaj je prostor pod krovom pun toplih parfema. U
tom ogledalu ti si se kupala! Oh, sveto zrcalo!
Meni je kao ranjeniku koji je prebolio tešku operaci­
ju. Ja u tima mlačnim zvjezdanim noćima hodam okolo
lagan, za cijelu moždanu polutku laganiji. Samo ne
znam koju su mi polutku izvadili? Lijevu ili desnu! Mo­
zak, srce, utrobu, sve su to iz mene istrgli!
Sanjam ovo: talasa se more jutarnje, duboko, modro
more jutarnje. Na obali šume pinije kao zastave i lađa
je puna muzike, mi plovimo, mi plovimo.
Široke svijetle melodije, sve više, sve više, tornjevi
gotički na kojima lepršaju bijeli stjegovi i vjetar svira na
zlatnim vjetrokazima i sunce sja, a onda se sve ruši, ru­
ši, pada...
1 ovo: jedan bolesnik sjedi na divan u polomljenih
zglobova. Glava mu je olovna i mutna, same žute pjege
plešu po sobi. Kreten bdije i gleda četrunasto plinsko
svijetlo ulične lampe kako veze čipke po stropu. Gorko

116
je biti bijedan, izbijen kao pseto i živjeti na dlanu smrti.
To je sedam puta pakao.
Posljednje fijakersko kljuse na kiši sretnije je od me­
ne!
Sva kola odlaze niz ulicu i sve prolazi, a ja stojim i
čekam. I to je Tvoj neizrecivo duboki cinizam da me
ovako puštaš! Noćas je prošetala Smrt kroz ovu kuću.
Dolje, u prvom katu (Ti se sjećaš, ondje je nadozidan
običan zid, pa kad dolje tuče sat, to se dobro čuje! Koli­
ko puta smo u noći slušali taj sat?), dolje je netko umro.
To je bilo noćas.
Djeca su plakala! Slušao sam djecu kroza zid kako
plaču i osjećao sam Smrt pokraj sebe.
I što mi se objasnilo u onaj hip ? Objasnilo mi se da
ne bih mogao umrijeti prije dok Te ne vidim.
Fuj! Gadim se samome sebi! Sedamdesetisedam pu­
ta pljujem na samoga sebe! Ja sam kukavica! Ja se tu
borim s jednom ženkom već godinu dana i ne mogu da
je satrem! Sramota!
I konačno! Što mogu ja da kažem? Sve je fraza!
Da udaram u nekakvo golemo glazbalo, zagrmio bih
pjesmu! Oh, nikada još nitko nije pjevao to što je u me­
ni. A tako? Što mogu da pjevam ? Ništa! Fraze!
ŠESTO PISM O.
Strahotna me Fikcija muči da ćeš Ti sutra u pet sati
poslije podne doći. To je uvjerenje u meni i ja ga ne
mogu iščupati.
Sada je jedan sat noću. Još osamnaest sati i Ti ćeš bi­
ti tu! Vjeruješ li Ti meni da od noćas gledam minutu za
minutom kako se odmotava? Sad još imade trista i šez­
deset i dvije minute.
Još trista šezdeset i jedna minuta! Jedan, dva, tri, pet,
sedam...
Još trista četrdeset i devet...
Još trista...
Ja to ne mogu više da izdržim! Otići ću u kavanu bit
će mi lakše!
Proći će vrijeme! Bit ćemo dalje...
Bio sam u kavani. Gledao sam ljude na suncu i Fija- *
kere i fakine. Ura u mome džepu tako polagano kuca, a
sa zvonika očajno padaju teška zvona.
117
 Za svaku drugu damu mislim da si Ti! Ti si mi isko­
pala oči i odnijela ih u svojoj toaletnoj kutiji. Samo Te­
be mirišem i samo Tebe gledam. Nisam mogao više da
sjedim u kavanskom izlogu. Pošao sam u crkvu. U ka­
tedrali bila je hladna polutama i kanonici su nešto vika­
li u koru. To mi je već druga noć što nisam oka stisnuo.
Bije mi srce i odjekuje u teškom tesanom klecalu.
Lup, lup, lup, lup, bije srce o mesnate stijene i trese
klecalom, a kanonici lamentiraju o muci Kristovoj koga
su razapeli na krst. Veliki mehanizam u tornju cvili i
škripi, i precizno se čuje kuknjava i cviljenje onih vija­
ka, šarafa i pera. Ječi zvonjava u kamenitom tornju i
razlijeva se od zlatnoga krsta na gromovodu po utrobi
crkvenih lađa i umire po kutovima gdje gnjiju banski
stjegovi, u paučini. Tamo u tmini gdje nema ni crvenog
žiška, ni sjenke krilatih lavova, tamo tone i nestaje hip
za hipom i vrijeme teče kap po kap.
Sat je odbio tri metalne četvrti i kanonici su otišli i
zaklopili glasno molitvenike na klecalima i crkva je os­
tala prazna. I opet biju četvrti: jedan, dva, tri, četiri.
Onda veliko zvono grmi po moždanoj opni polagano i
grozno. Jedan. Dva. Tri. Četiri.
Pet sati. Tebe nema.
Ja te čekam obliven znojem. Kupam se u toploj vodi.
Škripe drvene stube. To ide netko gore na tavan.
Vani zvoni. Otvaraju se staklena vrata, glasovi. Ni­
šta!
Prošlo je šest. Ništa! I sedam. I osam. Ništa! Sasvim
ništa!
Sad već nema smisla čekati. Nisi došla. To je jasno.
Zašto bi i došla ?
U jedanaest i tri minute dolazi ekspres. Možda si ot­
putovala. Možda ćeš se vratiti. Iz daljine!
I tako sam stajao na kolodvoru u onoj odurnoj sobe­
tini, polijepljenoj reklamama, i svi su putnici otišli i sve
je bilo prazno. Snopovi šina na kolodvoru, semafori, ze­
lene svjetiljke, kiša. Kroz portal toga kolodvora otišla
si nekamo daleko, preko hiljada i hiljada tona blata.
Samo si nestala i ja sam ostao sam.
I tako sada stoji noć, a ja bdijem i gradim jednu mi­
sao.

118
 Moj mozak izgleda kao čudna krletka u kojoj lepeću
šarene ptice. Polikromne sjenke, fikcije, laži. Užasne ša­
rene laži. Sve je to tu, iza te tvrde čeone kosti u nekak­
vim jezgrastim polutkama. A da se sve to probuši? Is­
hlapilo bi se kao plin i ne bi ostalo ničega! Sve bi ptice
izletjele!
Oh, ta slavna misao na kojoj ja gradim i zidam svaku
noć, ta misao leprša nada mnom kao crni flor već godi­
nama.
Još sam bio dijete i čitao Montepina' kod petrolejke
kad se ta misao javljala kao gledanje nečeg strašno da­
lekog. Ta je misao bila strašno daleko i nije se vidjela,
samo se osjećala.
Udarali su batovi u tornjevima o broncu u ponoći
kao kovači i šumilaje petrolejka, a ja sam osjećao tu is­
tu misao.
Brojio sam prazno vrijeme.
Jedan, dva, tri, pet, sedam, jedanaest, dvanaest, i ta­
ko mi je bilo kao da nevidljiva materija teče po sobi, po
stolu, po romanu i kao da ja tu materiju dlanovima
crpem i prelijevam iz dlana u dlan.
Prelijevam ja to grozno vrijeme, i sve teče i protječe
kroz prste, i sve samo teče. Što je to što teče, i što se od­
motava, i što zvoni o ponoći?
I što znači taj roman od Montepina? A što onda ako
je sve ovo oko mene, i ova soba, i ove ure na tomjevi-
ma, i ova lampa, ako je sve to isto tako izmišljotina?
Ako je sve to Montepin ?A toga možda i nema ? Tako je
stajala noć i vreteno se odmatalo i šumila je petrolejka.
Sve je bilo ovo isto što i sad. Vrijeme. Vakuum.
Kako je grozno osjećati mreže željezničkih šina, i sil­
ne telegrafske žice i kolodvore, i stajati medu tim mo­
gućnostima i znati: nitko ne dolazi! Ti si, čovječe, sam!
Vakuum! Vakuum!
SEDM O PISMO.
Da sjedim za zelenim suknom i preda mnom da je
raspelo i dvije voštanice da plamte i palucaju, a ja da

1 X avier de M ontépin (1823-1902), francuski književnik, pisac ve­

ćega broja feljton-rom ana.

119
sam predsjednik tribunala, ja bih te mirno i objektivno
osudio na neku groznu smrt. Toliko si kriva!
Ja sam uvijek sanjao o nekome kanibalskom vreme­
nu kad su ljudi još bih smioni i svoji. Jeleni negdje pla­
ču u crnogorici, a čovjek je svoj, i on može da zakolje
ženu, i da jo j oguli bedro, i da ga ispeče na vatri, i da je ­
de ženske butove da sve hrskavice pucaju.
Ali ja nisam smion i ja nisam svoj i ja te ne bih mo­
gao zaklati.
Kad bih mogao da budem barem tako jak pa da sve
svoje potrpam u kofer i da otputujem. Lijepo je putova­
ti preko groblja na ekspresu i imati u grudima oštar ka­
men i osjećati kako je kamen tvrd.
Ali ja sam biljka i ja sam nerv.
Sad hodaju po gradu neke soldačke glazbe i udaraju
bubnjevi, ljudi se bune, demonstracije su, Nagodba,
Madžari, autonomija, Koalicija, i to se mene sve ništa
ne tiče.
Ja čujem mukle udarce bubnja po crnom suknu cije­
le dane. Sve je crno, samo se mrtvački marš čuje: tram-
-tam, tam, tam, tram-tam, tam, tam, i sve je sprovod ko­
ji traje.
Tvoju sam posljednju fotografiju (imao sam još jed ­
nu) uokvirio crno. I onu bijelu ružu koju si mi darovala
ove zime, tu sam ružu metnuo pod staklo, i nad svim
sam spustio zastor od crne svile.
Pjesme koje sam tebi pjevao zapečatio sam i noćas
sam ih pokopao pod jednom vrbom na groblju. Sam
sam kopao grob. Svojim rukama.
I jutros sam pošao gore na groblje, polagano. Boli
me. Teško idem.
Tram-tam, tam, tam...
I klečim i šutim.
A one elastične omorike u dugoj aleji to pojme. Kad
ja prolazim, one sve spuštaju glave u depresiji. I ide tihi
šapat u nizu po omorikama...
Psst, psst, psst...
Tram-tam, tam, tam...

120
 Sedmi dan poslije podne padala je kiša. Trnin je u
nekom očajnom hipu napisao pism o M elaniji u kojem
je apelirao na njenu otm jenu dušu. Neka ne ostavi um i­
rućega i neka dođe jer on doslovno gine. Tom pismu
priložio je i ove koncepte, te sve zapečatio sa tri pečata
i poslao svoju babu da ode prijeko do gospodične i da
pričeka odgovor.
Čas zatim pošto je baba nestala, udario je u Trninov
m ozak neizrecivi stid i podm ukli osjećaj sram ote i pora­
za, i on je zagnjurio glavu u jastuke da ne osjeća, da ne­
stane, da se raspline.
I bio bi najradije skočio da stigne babu i da je vrati,
ali je bilo prekasno, baba je već ulazila dolje u kuću i
bilo je prekasno. „Sram ota! Sramota! Ta su pism a smi­
ješna! To je sve smiješno! Oh, sram ota!”
Baba se dugo nije vraćala.
On je cijelo vrijeme stajao na prozoru i gledao u
crnu rupu na vratim a M elanijine kuće da ugleda babu
kako dolazi.
Ali babe nema.
„Valjda M elanija piše odgovor! To znači - da piše!
O na ne će doći! O na piše! Sad svejedno! Bilo što bilo,
samo da nešto imam u ruci. Nešto pozitivno. Oh, gdje
je ta žena? Što je to?”
Cijelo mu se to vrijeme život činio nekim rafinirano
izmišljenim paklom , i on se opet vratio na divan i bacio
m eđu jastuke.
Tako je potrajalo m ožda još cijelih pola sata kad se
baba zaduhana vratila i rekla da je gospodična dom a i
da je sam a otvorila vrata i kad je čula da je to od gospo­
dina, onda je vratila sve i zalupila joj pred nosom vrati­
ma.
- K ako? Nije htjela ni da otvori pism o?
- Nije! Vratila ga natrag! Eto ga tu!
Baba je s nekom ležernošću punom prezira bacila
pismo na stol. Bijelu veliku kuvertu sa tri crvena pečata.
- A je li vam što rekla gospodična?
- N išta mi nije rekla! Sto bi mi bila rekla? Rekla je
da ne može da primi! I još me je gotovo udarila vrati­
ma, tako ih je zalupila, škripi babin neugodan i sipljiv
glas da se Trninu sve koža ježi od straha i sram ote, i ta­

12 1
ko mu se čini da ovo sve dosada i nije bilo ništa. „Pravo
će tek sada početi!”
- A gdje ste bili onda tako dugo?, zuri Trnin u peča­
te na om otu tupo i smlavljeno.
- Sastala sam se s jednom gospom! M islila sam da
ionako nije žurno, kad nem a odgovora, pa sam se malo
zadržala!
I upotrijebivši tu priliku što ju je njezin podstanar
nagovorio izvan program a, baba se odm ah snašla, dip­
lomatski, sprem no, i stala je da prede svoju mrežu.
Jer baba ima samo jedan jedini plan, a taj je da se
Trnina riješi. Babi je jasno da se Trnin ne će dugo vući i
da će jednog ju tra »otegnuti papke«, kako to ona cinič­
ki veli pred svojim intim nim a kad govori iskreno i bez
maske.
»A što će onda ona s njim?
Kako je to velika neugodnost, mrtvac u kući? M rtvac
na skolkam a, za koga ne znaš ni to da li je ostavio u or­
m aru par čistih gaća? Ništa! A kamoli još i onih pede­
set forinti za sprovod?
A za to rublje prnjavo i te knjige proklete (koje iona­
ko ništa ne vrijede), još će se i za to naći netko tko će i
to odvući k sebi. Uvijek se nađe tih hijena za svakim
mrtvacem.
Dakle, od Trninove smrti ne bi baba im ala nikakve
probiti, samo izdatke i neugodnosti. M orala bi da ide
na policiju, a to je sve neugodno! Bilo bi nabolje da ga
ekspedira nekam o k rodu ili barem u špital. Samo da ga
m akne.«
Zato baba prede svoju tajanstvenu m režu i nekim za­
kučastim i zamršenim varijantam a izmišlja uvijek nove i
nove motive kako bi sklonila Trnina da on njoj otkaže
stan.
„Svakako on njoj! Ne ona njem u!”
Baba se Trninu boji otkazati jer se boji savjesti.
Č udna su ta djeca crkve katoličke. Nije to u babi do­
brota što ona ne će da otkaže stan Trninu prva. Katolici
uopće nisu dobri. Katolici se boje sablasti koje žive u
katoličkim dušam a, pa se tako i baba boji Suda posljed­
njega. Baba je već nekoliko puta bila na sudu, a po­
sljednji put na ostavinskoj raspravi za svojim pokojnim ,

122
pa dobro znade kako se na sudu pazi na sve, na naoko
neznatne i nevažne sitnice, i da sve to baš nije tako je d ­
nostavno kako se čini.
„M ala stvar, m ala stvar, a najednom , eto ti velike
stvari na kraju.” I jer je baba duboko uvjerena da će i
njena duša stati na Sud posljednji (»D ies irae, dies il-
la!«1) gdje će joj anđeli vagati sve dobro i sve zlo, moglo
bi se dogoditi da u posljednji čas, kad sve već bude za­
vršeno i kad je već sve dobro prošlo, moglo bi se dogo­
diti da najednom odnekud iz pozadine istupi Trnin pa
da je tuži da ga je bacila na cestu polum rtvoga i da se
tako cijeli proces nenadano obrne u zlo.
Zato bi baba svakako htjela da im a u ruci protudo-
kaze da je Trnin njoj otkazao, a ne ona njem u, i da ona
prem a tom e nije ništa kriva.
- Kaj sem ja valda m ogla nekaj, dragi gosponek bož­
ji? Se je on meni otkazal! Ja nis niš htela! A1 on je sam
htel proč!
Zato baba grize i ždere Trnina kao insekt neki čudni,
upila mu se pod kožu i uznem iruje ga po čitave sate iz
dana u dan, i njihovi pregovori o toj temi traju već ne­
koliko mjeseci.
Trninu je cijela ta stvar prozirna i ogavna, ali on nije
tako odlučan da bi smogao snage pa izbacio babu na­
polje, rezolutno, jedam put zauvijek, nego se sve tako
nadm udruju i obilaze kao dvije mačke.
Trnin bi se još bio i iselio, ali se nekako naučio na tu
prokletu C am eru Obscuru a tu su i sve neugodnosti oko
traženja nove sobe, pa ono seljenje ogavno! ” A konač­
no! M ožda to sve ionako ne će dugo potrajati?”
»D akle, nije htjela ni da otvori pism o? Nije htjela ni
da ga otvori?«, ponavlja u sebi Trnin refleksivno i bulji
pred sebe. A ne vidi ništa nego samo neke žute magle, i
ne misli na to da je baba još u sobi i da nije sam.
A baba još uvijek stoji pred Trninom i ne zna kako
bi počela samu stvar, nego stoji i misli gdje da se zgod­
no uplete i kako da započne.
Obično biva tako da baba počinje frazom : »D a vam
m ožda čaja skuham ?«

' (lat.), »D an gnjeva, dan onaj!«

123
 A kad Trnin odbije danas taj čaj, na vlas isto tako
kako ga je odbio i juče i prekjuče, onda će baba ponu­
diti da mu popravi postelju.
Prebacit će zgužvanu perinu na naslonjač kojega
stolca, iščupat će dvije-tri pahulje, izvjetriti plahte i ta ­
ko, lupajući šakom po pernatim jastucim a, govorit će o
nekoj svojoj pokojnoj teti koja je bila neizrecivo sekan-
tna kad je um irala. »Ta je teta zahtijevala čas kuhanu
rižu sa paradajz-sosom , čas mlince u kavi, čas m eda, a
Trnin nikad ne traži ni čašu vode, tako je dobar!«
- A kako se osjećate danas?
- Hvala! M nogo bolje!
- N o, onda hvala dragom G ospodinu Bogu! Vidite!
N eka meni govori tko što hoće, ali ipak koristi. K oris­
ti to! Ipak koristi! Kako ne bi koristilo?
A Trnin i ne čuje što ona govori i ne vidi gdje stoji,
nego sve zuri pred sebe u knjige pobacane po stolu i do­
nja mu čeljust visi, i gleda vlagu na zidu kako se razlila
kao neki kontinenti na geografskim kartam a, i samo mu
je jed n a stvar jasna da M elanija nije htjela prim iti pis­
mo.
»D akle, ona nije htjela ni pročitati ta pism a?« Tako
ponavlja Trnin u sebi i bubnja po stolu, a babi se čini
kao da je on sluša.
- E, vidite! To koristi! Svako jutro poslije pričesti, iz-
molim ja za vaše ozdravljenje jpo jednu Zdravom ariju!
M alo je, ali je od srca! Da! Pa, eto, sve kazuje na do­
bro!
- E, a smijem li ja malo sjesti?
»Ni pročitati nije htjela? To je sram ota! To je neču­
vena sram ota!«
- Stara sam vam ja, stara, i jedva vučem svoje pro­
klete kosti! Sve me siječe i reže u križima!
Baba je povukla stolicu i jezik joj se stao vrtjeti kao
vreteno, i stara je stala da nam ata niti svog ogavnog
pletiva, i zvrnda joj besjeda, a Trnin zuri u stijenu, u
jednu jedinu točku stijene, i u suhom grlu mu se gom i­
laju jednostavne riječi kao refren: »N ije htjela primiti
pism o?«
G ovori baba kako će sada na Ivanje biti dvadeset i
jedna godina, što je njezin pokojni nastradao i što ga je
124
 m akina zdrobila. »N išta nije ostalo od njega, samo
krvava kaša. Donijeli su ga u špediterskoj plahti. I kako
ona, kao udovica, nem a ništa od svega toga! Jednu je
diplom u dobila koju je potpisao sam gospodin m inistar
m adžarski, i nitko ne zna da pročita što piše na toj dip­
lomi, samo zabadava visi u rami.JVeć ju je dva puta no­
sila Židovu staretinaru, no ni Židov je ne će.«
Govori baba kako je teško živjeti i kako je Micika
gnjavi da joj iznajmi ovu sobu gdje stanuje Trnin, i ta se
M icika uvijek oko nje oblizuje kao m ačka: »Draga,
zlatna tetiće! M rnjau! M rnjau! Pomozite nam, slatka
m oja tetiće! Vi im ate lijep stan, mogli bism o kod vas
stanovati i vi biste nam kuhali, i vama bi i nam a dobro
bilo. I platili bismo vam dobro! M ila m oja tetiće!«
- Prosim vas! Tako m rnjauče ta Micika! Nesreća
jed n a luda! Hoće da se uda! Bez jedne jedine rubače! A
njezin dečko je cantehniker! Goli su kao miši crkveni!
A hoće da se žene! I ja ih sve odgovaram , ali oni ne će
da čuju. Nego kad joj se dva-tri derišta za skute objese,
onda će biti sve prekasno! O nda će biti opet suza i pro­
klinjanja! Ali takvi su ljudi! M lado pa ludo!
„Aha! O pet dolazi s tom M icikom! Već dugo nije bi­
lo te Micike! A M elanija je odbila sve! Nije htjela ni
pročitati pism o!”
I govori baba kako je M icikin dečko dentist tehničar,
i kako bi joj plom birao zube kad bi se ovamo preselili.
»A njeni zubi doista ne vrijede ni pišljivog boba i svi se
klimaju!«
- Na! Eto! Kako se njišu! Stare babe zubi!
Baba je rastvorila palcem i kažiprstom lijeve ruke
svoje čeljusti a desnicom je stala da klima neke šuplje
žute kutnjake, sve m eđu upaljenim nateklinam a, i tako
joj se glas izobličio kao da pišti iz neke poderane mješi-
ne.
- Eto na! Sve je to natečeno! Stavljam na njih bartih-
lu1 i kamfora, ali sve to ništa ne koristi. Sve je to prevara!
Sve te vode apotekarske. Jedini koji bi m ogao da joj po­
mogne bio bi cantehniker! A M icika joj je rekla da bi to

' (njem. Barttuchlein), kom ad tkanine koji se veže pod bradu um ­

jesto servijete

125
išlo, vrlo lako bi to išlo kad bi se oni preselili ovamo. I
inače bi joj pom ogla ta Micika! I te kako! Bila bi joj pri
ruci! Jer teško je to, tegliti sam a sve, s tolikim godinam a
na grbači. Vuci ugljen i drva, ribaj pod, peri rublje,
sprem aj, meti, briši prašinu, kuhaj, šij, dvori, brini se za
ovo, za ono, skucaj i kuburi, sve za dvije-tri pišljive
krajcare. Teško je to! Nije to m ala stvar! Zubi, pa m ala
penzija, pa bolest, pa apoteka! A da M icika ovamo use­
li, ipak bi se koješta prom ijenilo na bolje! M icika bi d a ­
vala u kuću! Bog moj! K uhala bi se i govedina dvaput
na tjedan...
Sluša Trnin tu dosadnu lam entaciju i prozirne su mu
nam jere babine i gade mu se neizrecivo, a u njem u još
uvijek bruji silno žalostan motiv da je M elanija srušila
posljednji most i da je sada sve propalo.
„A, eto! Tu se radi o nekoj Miciki! Koliko je puta
slušao već o toj Miciki i o njenom e dečku i o babinim
zubim a. Koliko puta je on već o svemu tom e slušao! I
nije htio da čuje! N apravio se Kinezom. A ako to sve
doista tako stoji, onda je fakat da je on, M arijan Trnin,
zapreka nečijoj sreći. Jer da njega tu nem a, babine bi
zube plom birao taj dentist, taj slavni M icikin dečko, i
babu ne bi više boljeli zubi. O na bi bila sretna! I orm ar
bi s ovih vrata m aknuli, i M icika bi bila sretna, i sve bi
to bio jed an stan! I babini bi zubi bili plom birani, i ona
bi m ogla da spava, i ne bi slušala sovu kako huče cijele
noći na krovu.
I dijete se rodilo negdje u pivnici kod šustera! Ima
šuster već šest curica, pa mu se, eto, slava budi bogu je ­
dinom u, narodila sedma! Šuster! U pivnici!”
Sluša Trnin te užasne riječi kako jed n a za drugom
kaplju kao kap, i čitao je on da su ljude negdje u Aziji
tako mučili da bi ih svezali i onda im puštali na glavu
kap po kap da kaplje i od toga su ljudi umirali.
„Zašto govori zapravo ta baba toliko? Što ona hoće?
Što hoće ona od m ene? Što sam ja kriv toj babi?
Ja stojim na njenom putu do sreće. Ja sam zapreka i
ona hoće da me m akne. Jednoj babi i jednoj Miciki ja
stojim na putu do sreće. Otvorili bi ova vrata, m aknuli
bi orm ar, vjenčali bi se, i sve bi to bio jedan stan. I bilo
bi im lijepo!

126
 A M elanija? Kako je s M elanijom ? Da! M elanija je
vratila pismo! Eto! Tu su pečati! To je baba donijela!
Oh, samo da bar jednu jedinu m inutu bude tišina!
Da vidim kako sve to stoji! Sto je to sve zapravo? Kak­
va je to stvar? I ta se baba digla večeras na me kao crni
oblak! Bacaju me na cestu! Sve je to cinizam! Umrijet
ću u špitalu! U trećem razredu špitala! Zabit će mi krst
na grob i vapnom će ispisati moje ime. Prva će kiša sve
to isprati i vrapci će sm raditi po krstu i cvrkutati! Ha-
ha! Cvrkuću vrapci! Ha-ha! Pisma! M elanija! Vrapci!”
Od velike poplave polumisli i priviđenja uhvatio se
Trnin um oran za glavu i rekao babi očajnim glasom da
joj otkazuje sobu.
- Gospa! Čujte me! Ja vam otkazujem sobu! Jeste li
me razumjeli! Na dvije sedmice!
To se dogodilo sve tako neočekivano i histerično kao
da je netko držao u ruci porculan pa ga bacio, i tek kad
je crepovlje zazvonilo i kad je bilo prekasno da bi se da­
lo bilo što spasiti, kad je već sve palo razbijeno, onda se
tek objasnilo Trninu što se zapravo dogodilo.
„On je otkazao sobu! On je razbio sve!”
- No! Što je, gospa? Ja sam vam otkazao! Ali sada
se nosite napolje! Dajte mi mira!
- Što, zaboga? Pa zašto da idete? Pa zar vam nije bi­
lo dobro kod mene?, stala je baba da se neiskreno i to­
bože uviđavno izmotava.
- Gotovo! Rekao sam! Jeste li me čuli? A sada se no­
site van! Marš! - Trnin je skočio u afektu, sunula mu
krv u glavu te mu je donja čeljust sva podrhtavala i ru­
ka mu se ispružena tresla kao truli putokaz na vjetru.
- Ma-a-arš!
Baba se prepala i nestala u trenu, a Trnin je izmučen
klonuo na jastuk.
Dugo je tako u polusnu slušao sate sa obližnjih zvo­
nika kako odbijaju četvrti i polovice i kako škripe me­
hanizmi, i pao je kasni suton. Vjetar je vani raskidao
oblake i stao da udara po žicama napetim na gvozde­
nim jarbolim a na krovu, i sve se činilo kao da plovi,
kao kajita na lađi.
„D otučen sam potpuno! Sve je uništeno! Ruševine!
Uvijek samo ruševine! Cijeli život uvijek samo ruševi­

127
ne! I nikako nisam smogao snage da se iz svega isko­
pam. D a izađem iz tih ruševina! I dobro je bilo što sam
izbacio babu! I otkazao sobu! Što, do vraga! Sve je to
sentim entalna paučina, pa što da se čovjek zapleće?
Udri po svemu! Izađi! To je ono pravo!”
I tako je sam sebi zaim ponirao kako je on sve uništio
i razorio smionom gestom. „Tako i treba! U spravno tre­
ba ići! Treba reći sve jasno! Treba uskrsnuti iz ruševi­
na!”
Tako je bilo svečano u Trninu kao da on prvi put u
životu otkriva neke velike stvari. „On još nije nikada
dosad ništa rekao ni napisao, i sve što dolazi, sve će biti
novo. A sve staro treba pregaziti, smrviti...
Što će tu neke sentim entalnosti! Neke ženke! Neka
pisma! Trebalo bi da napišem pismo kako sada sto-
jim...
Sve tako obračunava Trnin sam sa sobom, a u sobu
p ada blijedi refleks zvijezda što teku iza oblaka u roje­
vima.
„Jest! Eto! Vide se zvijezde! Vedro je! To je dobar
simbol! Vedrina! Da vidim zvijezde!”
I napet do posljednjeg nerva, dovukao se do okna i
stao na stolac i otvorio m alo kvadratno staklo uokvire­
no osušenim blatom i zaprljano, i tam o je stajala nekak­
va tegla sa uvelim lišćem pa se stropoštala i bučno raz­
bila.
Trnina je ta nova destrukcija još jače razjarila i usija­
no mu lice polio je ledeni mlaz vjetra.
K upola je nebeska bila m odro prozirna i blistava su
zviježđa sjala kao nekakvi m onogram i i osjećala se as­
tralna dubljina. Ledeni mlaz vjetra godio je Trninu u
njegovoj visokoj tem peraturi koja je dosezala trideset
i devet, i silna mu se krv nalila u glavu. G ledao je dolje
grad i masu krovova kako stoje na terasi, i slušao žice
kako zuje na jarbolim a, pa su se rasvijetljena okna u
gradu po kućam a činila kao rasvijetljene kajite, i tako je
izgledalo kao da m asa rasvijetljenih lađa plovi pod
m odrom zvjezdanom kupolom.
Stajao je Trnin kod prozora i prom atrao lađe kako
plove, i osjećao vjetar na svome licu i šal crveni om otan

128
oko vrata kako se vijori, i gledao je brod kako siječe
noć i kako teče i plovi.
„Gle! Tam o dolje plovi M elanija! Njeni su prozori
tam ni i zavješeni! M elanija koja ne će da čita m oja pis­
ma! A ona su pism a loša, bogami! Nem a u njim a ni mi-
lijuntni dio same stvari! Da! Tako su loša! I komična!
A gdje sam to ja? Kamo to ja plovim?
Već su i grobari došli na m oja vrata i htjeli su da me
pokopaju! I da me zabiju u sanduk, to su htjeli! I pisao
sam neke stvari koje se mene nisu ticale zapravo. I baba
me je žderala i lijepo je bilo! Nije u svemu tome bilo
zraka ni prostora. A onda me udarila nakon svega je d ­
na žena po licu! Jedna gospodična M elanija! To se do­
godilo na kraju svega!
Bio sam uvijek razdrt između trideset i tri svijeta!
G onio sam sablasti, i smijali su mi se, debela gospoda i
žene, i nikad nisam našao ravnoteže, nego sam uvijek
hodao u strahu da ću pasti.
Zar za mene nije nigdje bilo mjesta kamo bih mogao
stati da ne budem na putu? Z ar ja m oram baš uvijek se­
be zatajiti? I grašak u m ahuni i mikrob u plućim a, svi
oni imaju svoja mjesta, samo ja ne smijem nigdje da po­
stojim! M ene uvijek tjeraju neke babe i neke Micike i
M elanije! K onačno, sad je već svega toga dosta bilo!
Dosta! Sasvim dosta!”
Iz nutrine Trninove suknula je uvis neka silna snaga,
kao onda, nekoć davno, u prvim danim a m ladosti i bor­
be, kad je Trnin vjerovao da se mogu doseći velike stva­
ri.
I pričinio se Trnin samom e sebi silno jakim , zvjezdo-
rodniin nekim elem entarnim bićem koje stoji iznad sve
tem perature i Celzijusa, i tuberkoloze, i grada, i m edici­
ne, i Micike i Melanije.
Tako silnim gledao je sebe Trnin da mu se misao da
se popne na palubu, k jarbolu - na zrak iz ove sm rdlji­
ve kajite - pa da udahne iz punih prsiju, pričinila ja ­
kom i dostojnom u ovaj hip.
„N išta nije to sve! G njio sam dugo! Ali ako jedan je ­
dini put stanem čelom o čelo s nebom te osjetim vjetar
na kljunu, sve će biti oprano!
Ave, Sedm a Zvijezdo Polarna! Ja nisam pao pobije­
đen! Ja plovim !”

9 - M. K r le ž a iT r i k av a lje ra frajle M e lan ije 129

 I nekim jakim , abnorm alnim zam ahom uspeo se
Trnin na rub okna pa je izmilio napolje, opirući se o
krović m ansarde, i tako stao da puže po krovu da do­
hvati gvozdeni jarbol na hrptu krova na kome su grmje-
le žice na talasim a vjetra. Puzao je tako po krovu, za­
kvačivši se rukom o nekakvo željezo što je virilo iz ta ­
vanskog roga kroz crijep, pa opirući se lijevom nogom
o žlijeb što se savijao pod njegovom težinom , penjao se
sve više. Samo jed n a misao jedina bila je u Trninu, da
dohvati jarbol, da se osovi i da m ahne zvijezdama če­
lom o čelo.
N oga mu se om akla i on se strovalio nenadano, iski-
nuvši onaj kom ad željeza, pa kako je pao, udario je ru­
kom o žlijeb i osjetio jaku bol.

Trnin je pao na pločnik i m ada su puste gornjograd­

ske ulice, što su podignute na bedem im a gradskim, go­
tovo uvijek prazne i u sutonu tek se na m ahove čuju
prolaznici kako stružu potplatim a po asfaltu, ipak se
odm ah tu našlo pet-šest baba i one su digle silnu graju i
gungulu.
Bilo je to baš u vrijeme kad se u D onjem u gradu za­
tvaraju dućani pa grme limeni roloi na izlozima, i javila
se zvona Pozdravljenja po svima kaptolskim crkvama.
G radom je uopće vladala onih dana groznica.
Pao je ban, u slavne banske dvore uselio se novi ban,
tiranin i renegat, kako su ga nazivale opozicionalne no­
vine. Taj novi ban imao je da donese nove grbove bez
m adžarskih anđela i nekakve m adžarske nove natpise.
Ali se prva digla provincija, žandari prolili krv, raspisa­
li se novi izbori, gradom su razbijali prozore i hujale su
dem onstracije, dojahale eskadrone kavalerije da poja­
čaju posadu i uopće tuklo se s policijom do krvi i živje­
lo onim napetim životom kakav je kod nas vladao u
ono vrijeme.
U takvo vrijeme, kad je grad nabijen nervozom kao
m unjinom i kad se šire alarm antne glasine da će veče­
ras navaliti kožari oboružani sjekiram a i poklati sve, ili
da su kod opatica našli bom be, ili da su studenti bacili

130
u zrak željeznički most, u takvo vrijeme kad blistaju ba-
jonete i čuje se topot draguna i ulana po svim ulicama,
ne treba m nogo da zavlada panički strah koji se rađa
nad svakom kapljom krvi.
Prolazila je najprije neka m ala djevojčica i spazila
kup krvavog m esa i počela da glasno cvili niz cijelu uli­
cu, a u to se već strčali nekakvi špediteri iz rakijašnice i
babe iz susjednih kuća koje su čule da je nešto palo, sa­
mo nisu znale što, i tako se rodio onaj prigušeni žamor
gomile koji se rađa uvijek nad spuštenom zavjesom je d ­
ne dram e.
M elanija je u to vrijeme ležala u postelji, pokrivena
jastucim a preko glave i njoj se pričinilo da čuje negdje
strašno daleko žam or ljudskih glasova, a m alo prije to­
ga kao da se nešto dogodilo. Nešto kao da je muklo
udarilo o asfalt, masivno, zdrobljeno, šljop...
M elanija se trgla i podigla glavu i tako joj je bilo kao
da sanja, pa je opet stisnula vjeđe zapečene od suza i
još dublje zagnjurila glavu u jastuke da se samo što više
odm akne od stvarnosti u neku irealnu tm inu koju svi
mi nosim o u svojima m ozgovima kad spuštam o zastore
na očim a i kad se bojim o onoga što je izvan nas, negdje
daleko vani.
M elanija se tri dana i tri noći borila sam a sa sobom.
One iste večeri kad joj se Trnin srušio do nogu i stao
da je cjeliva i pao s njom na divan, a ona se istrgla i po­
bjegla od toga strašnog čovjeka, M elanija je očajno,
grčevito očajno čekala da se Puba vrati.
„Samo da Puba dođe! Da čuje Pubin glas! Pubin ja ­
ki glas!
Sto se ono dogodilo? Trnin je napao Pubu strašno!
O novcu je govorio. Rekao je Trnin da je Puba ono isto
što je i M irko bio!
Samo da Puba dođe pa da to pobije! Jer, konačno,
ona je slaba i glupa žena! Šta ona razum ije o svima tim
stvarim a s novcem? Onaj M irko nesretni joj je profuć­
kao m alone svu zemlju i ona nije nikada ni u snu po­
mislila da m ožda sve ono, što je on govorio, nije bilo is­
tina! O na je sanjala o crno-žutom salonu. Drugo ništa!
A ipak se M irko kartao njenim novcem! To je poslije
dokazano! M irko je bio šuft, a ne kavaljer! A m ožda je

9' 131
 istina da je i Puba šuft? M ožda je i Puba s njom samo
radi novca? M ožda Trnin im a i ovaj put pravo?
Trnin! Tko je taj Trnin? Što hoće taj Trnin? Kakvu je
samo onu strašnu francusku riječ rekao za Pubu? Oh,
ona francuska riječ! O na je znala d a je Trnin ljubi! Ona
je lagala Trninu da nije znala i da nije im ala pojma!
O na je to dobro znala!
Pa zašto onda sve to s Pubom ?”
I osjetivši da bi to pitanje moglo da je strovali u neki
neugodni kom pleks drugih pitanja, ona se ogradila od
svega fantastičnom i praznom dekoracijom , punom laž­
nog zanosa nad Pubinom ljepotom!
,,Oh, Puba! Kako je on lijep! On je divan, kao onaj
m ram orni prorok na glavnom oltaru Svete Katarine!
Njegova kosa! Njegove oči! Puba je genije! Puba je ge­
nijalni genije! A ono sve što Trnin govori protiv Pube,
ono je ljubom or! On je sve ono iz ljubom ora izmislio!
On je bolestan, sušičav, te je hotim ično zaprljao njezin
ideal!
A što joj je rekla gospođica Adela? Da je Puba zaru­
čen? Da hoda okolo javno s drugom ?”
Sve su je, dakle, okolnosti silile da se opre o svoj raz­
um i da vagne neke stvari i da prosudi svoju situaciju,
da vidi kako sve to stoji. Ali, s jedne strane, instinktiv­
no, ona se bojala kopanja po sebi samoj. O na se bojala
praznine što bi zinula na nju kad bi ulazila u sebe. „Ta,
za boga miloga, tam o je toliko toga bilo na što se nije
\ moglo naći nikakvog odgovora.
Zašto ovo? Zašto ono? Kako se sve to dogodilo? I
bilo bi bolje da se nije onako dogodilo, neko ovako.”
I kao uvijek kod takve porazne analize, kad se jasno
pokazalo da sve nekam o krivo ide, ona je Pubu osjetila
kao neku višu silu o kojoj ne možeš ništa misliti, nego
treba samo jedno jedino a to je - pokloniti se.
„Tako je! Puba je tu! On je m lad, zdrav, divan, geni­
jalan i što tu ima da se misli? Ja njega ljubim !”
I kad je tako digla Pubu u svojim očima kao m onu­
m entalni blok, ona je klekla pred njim i, sagnuvši se fa-
talistički, osjećala je kako su sve one strašne riječi, što
ih je Trnin bacio na Pubu, zloba, ljubom or, podlost, ka-

132
ko je Trnin rafinirano i podlo navalio na Pubu samo za­
to da ga sruši u njenim očima pa da ostane sam.
I da definitivno razbije sve te kom binacije i prljave
klevete, kad Pube nije bilo ni treći ni četvrti ni peti dan,
ona se jednog predvečerja energično digla, obukla i po­
šla u redakciju da ga potraži i da se porazgovori s njim.
Puba je već prije principijelno zabranio M elaniji da
ga u redakciji ikada potraži, jer konačno to je tako silno
neugodno kad žene čovjeka i u redakciji napastuju.
Zato M elanija i nije još bila u redakciji, nego je uvi­
jek, a u posljednje vrijeme vrlo često, slala po služniku
pism a, pa je služnik išao u redakciju i tam o ponizno
tražio gospodina Vlahovića da mu preda poštu.
I sada bi M elanija bila opet pisala pism o i poslala ga
kao obično, ali na pism o od prije tri dana nije bilo ni
Pube ni odgovora, a tako ga je zaklinjala da još ono ve-
če dođe jer mu ima kazati neodgodivo važne stvari. Pu­
be, dakle, nije bilo, a sve je bilo tako strašno, m utno i
zam ršeno da je trebalo da se što prije riješi, i ona je, ko­
načno, im ala pravo na to da od sam oga Pube, iz njego­
vih usta, čuje da sve ono nije istina što je rekao onaj bo­
lesni m anijak ondje gore pod krovom, onaj idiot zlobni
ljubom orni.
I tako je zbunjena i konfuzna ušla u onu sobu redak­
cije gdje u polutam i smeđoj gore svjetiljke i gdje sjede
neka m rka gospoda u oblacim a dima.
- K lanjam se! M olim lijepo, je li ovdje gospodin
Vlahović?
- Jest! Ovdje je! G ospodin Vlahović! Čeka vas jedna
dam a! G ospodin Vlahović!, pozvao je jedan gospodin u
sivom žaketu Pubu iz druge sobe s izvjesnim akcentom
ironije, kako se već kod nas obično akcentuira u takvim
prilikam a kad dam a čeka čovjeka navečer u redakciji.
Puba je poslije m alene stanke izašao iz druge sobe,
blijed i dršćući, pun zlih slutnja. On se ne bi ni bio baš
tako strašno uzrujao opazivši M elaniju da, m ožda ni
punih deset m inuta prije toga, nije tu u redakciji bila
gospodična Višnja. O na je, sva crvena i zaduhana kao
vjetar, došla da mu kaže da večeras ne će ići na koncert
jer je sve rasprodano i nije dobila karte, neka je on,
dakle, ne čeka pred konzervatorijem , kako su se bili do­

133
 govorili, nego neka joj dade ključ od sobe, jer ona ide
direktno gore u »njihovu« sobu.
„No! Ove su se još mogle ovdje sastati! Koliko je do
toga m anjkalo? M alo!”
A, osim toga, Pubu je nervirao i onaj anonim ni gos­
podin u sivom žaketu, koji je bio njegova naročita anti­
patija i koji ga je prije deset m inuta pozvao iz sobe s is­
tim ironičnim naglaskom kao i sada.
- G ospodin Vlahović! Čeka vas jedna dama!
Puba je, dakle, razdražen pozdravio M elaniju nije­
mim naklonom i bez jedne jedine riječi. On je dugim i
brzim koracim a izašao na hodnik te je uzbuđen, znoj­
nih prstiju, ali strog, neum oljivo strog, pogledao M ela­
niju da se jadnica sva sledila.
- Jesam li ti rekao da me barem ovdje ne molesti-
raš?, napao je M elaniju direktno i surovo. - Kakav je to
način? To je izazovno, drsko! To je nečuveno!
M elaniju je taj napadaj dirnuo i ona je stala da pla­
če.
- O prosti, ali ja sam došla...
- A što cmizdriš, gusko prokleta! H isterika vražja!
Što se ceriš? Zar ćeš mi ovdje skandale praviti, zavikao
je Puba poluglasno, progutavši zrak u grlu da se savla­
da. - Je li? Kakav je to način?
U hodniku, koji je duboko u dnu bio rasvijetljen
tam nonaranćastom žaruljom , opletenom žicom, bila je
polutam a i sve je zaudaralo po teškom i neugodnom vo­
nju ulja i m ašina tiskare. O dozdo, odnekud iz pivnice,
javljala se m ukla grm ljavina rotacija i tresla čitavom
zgradom i loše uokvirenim staklim a prozora pa se čini­
lo da se sve nekam o vozi kao om nibus i putuje. Ta
užasna tiskara, taj dugi pusti hodnik, daleki glasovi iz
redakcije i grmljavina rotacija iz pivnice, sve je to neiz­
recivo djelovalo na M elaniju i ona se osjetila najednom
izgubljenom kao dijete.
„Eto! O na tu stoji u nečemu strašnom ! To sve je
m asno, ljepljivo, smrdi! To sve boli! To je sve brutalno!
A, eto, tu pred njom stoji čovjek koji bi trebao samo da
makne rukom , da rekne jednu jedinu dobru riječ i sve
to teško, bolno, sve bi se to u jedan jedini hip pretvorilo
u radost, u sreću.

134
 Taj hodnik prijavi, popljuvan, krečen valjda prije
petnaest godina, pun crnih slagarskih m asnih palaca,
kao da su đavoli mrljali po tim zidovima, taj bi hodnik
postao svijetli koridor, arkade, divne sunčane arkade,
pjesma, kad bi to taj čovjek htio.
A on to može! Samo o njem u to ovisi.”
I ženkasto, ropski, dotučeno i od dugog bdjenja go­
tovo slaboum no, ona je uzela Pubinu ruku i htjela d a je
cjelune.
Ali je on istrgao svoju ruku silovito i još ju je gurnuo
da je udarila o zid i sve joj se zacrnjelo.
- G luposti! Pusti me! Kakva to sve smisla im a? Nosi
se!, izderao se Puba razjareno i, dok se ona još nije ni
sabrala, on je zalupio vratim a i nestalo ga iza onih sme­
đe ofarbanih prljavih i oguljenih dasaka.
M elanija, naslonjena na zid, ostala je tako valjda još
pola sata i samo je zurila u ona golem a visoka vrata s
kvakom od žute mjedi koja su se zatvorila tako grozno i
iza kojih je nestalo Pube.
Javila se u M elaniji nam jera da pograbi onu kvaku,
da je pritisne i da uđe u sobu. Ali se bojala onih svjetala
i one gospode i onih glasova, negdje su telefonirali -
»halo, halo« - a kroz veliki prozor od m liječnoga stakla
nalijevala se posljednja m odrina dana, pom iješana s
narančastim crvenilom m nogih rasvijetljenih okana tis­
kare, negdje daleko na drugom zidu.
Tek kad su prošle neke djevojčice sa hrpam a m asnih
i smrdljivih novina (kao da je netko prolio kantu karbo-
la i katrana), i još se ta djeca razuzdano smijala, pa kad
ju je neki slagar, sav m astan, u m odroj prljavoj bluzi,
zapitao koga traži, onda se tek sabrala i polagano, da,
sasvim polagano izašla na cestu. Vani su već sjale svje­
tiljke i ljudi su tekli niz ulice kao da plivaju, a to je sve
bilo prije tri dana.
O donda, M elanija je dan i noć, dan i noć htjela da
sebi objasni sve to i da razračuna sa svim tim, puklo
kud puklo.
„D akle, tako je to? Sve to izm eđu nje i Pube nije bilo
ništa drugo nego samo običan flert? Tako je on protu­
mačio njenu sim patiju? Kao d a je ona jed n a od onih? I
sada će je odbaciti kao oglodanu kost?

135
 A koliko je ona učinila za Pubu?
Da nije drugo ništa nego što se kom prom itirala pred
svima znancim a i pred svim partajam a time što je N o­
vak dolazio k njoj javno, a odm ah zatim Puba? Istina
je! Mi sada živimo u slobodoum noj eri. Č itaju se takve
knjige i ljubav je slobodna, to već i vrapci cvrkuću, ali
ipak! O na se kom prom itirala!
Pa onda! Koliko je samo puta bio kod nje na večeri?
I kolike mu je novce dala? I knjige je kupovao za njene
novce, i odijela, i šešire, i cipele, a, eto, sad joj je zalu­
pio vratim a pred nosom, kao p ro sjak u ! I kao psa pred
vratima, tako ju je pustio da čeka! G ad!”
I tako u tim mislima probudili se u M elaniji nagoni
staroga krčm ara i m esara i trgovca blagom Krvarića,
gazde »Zlatnoga gavrana« u Svetom Križu, koji je po­
tkopao staroga pl. K rem enicha i sjeo u njegovu kuriju,
pa se grijao za dugih zimskih noći u onim istim dvora­
nam a gdje su umrli »oni - presvijetli.«
Prljavi nagoni krčm ara na raskršću koji pom alo guli
i lihvari i račune zapisuje na masnim ceduljam a »Šoštar-
kalendara«, krajcaru po krajcaru, gdje je i kako je s
njom, sve se to sada javilo u M elaniji i ona je stala da
računa koliko je zapravo ona u svemu onom gadu dala.
O nda dvadeset forinti, onda deset, onda pet, onda za
englesko odijelo, onda knjige iz Berlina (Nietzsche -
komplet) - to je, ukupno, trideset i pet i sedam deset i
petnaest...
Gore kod Trnina sjaji okno! On još bdije! On joj je
sve to govorio! G ovorio je on njoj o filozofiji leptira ko­
ji samo posrču šećer iz čaške tu i tam o, pa opet dalje na
novi cvijet. Ali ona to nije htjela da sluša! G ovorio je
njoj Trnin što je to karakter, ali to je njoj bilo kroz je d ­
no uho unutra, a kroz drugo napolje.”
I to što je Trnin govorio istinu, a i to što je on i ovaj
put imao nepobitno pravo, sve je to M elaniju još više
razbjesnilo protiv onog bolesnika ondje visoko gore
pod krovom.
„G ad tuberkulozni! Ljubio mi je ruke! I plakao je
kao dijete! I on bi valjda htio moj novac! Zato mi i veli
da me ljubi! Svi su oni jednaki! Uvijek samo daj, pa
daj! Fuj! Kako mi se sve to gadi! Fuj!”

136
 Tako je M elanija cinički odbila i Trnina i spustila za­
vjese, i pogasila lam pe, i pokrila se gunjem preko glave
pa plakala, plakala, da su je uhvatili grčevi i stala da se
trza bijesna i da jeca glasno tako te su se susjedi s onu
stranu zida probudili i strčali u čudu. »Što je to s našom
frajlom M elanijom ? Što se to s njom događa?«
M elanija je bacala karte i uvijek joj je padao tref, i
tri dana nije izlazila na ulicu, i nije jela ništa, nego bi
popila tek dvije-tri šalice kave što joj je skuhala stara
dvorkinja, i neprestano je htjela da vrijeme nekamo
propadne i da ne bude ni dana ni noći, i da uvijek budu
spuštene rolete, i da ne treba izlaziti na ulicu. Najbolje
je ovako u postelji. U posljednja dva dana njezina je
antipatija prem a Trninu sve više padala, a naprotiv pre­
ma Pubi rasla, te je počela kom binirati da bi trebalo
Trninu poručiti - da će doći eventualno jer on je ipak
dobar i plem enit čovjek i nije ništa kriv, i ništa još nije
propalo...
„Kriv je svemu Puba! Samo on, i nitko drugi!
A ako Puba dođe, neka budu rolete spuštene, Ana ih
ne smije otvarati, on će pom isliti da je ona otputovala i
da je tako sve prekinuto.
Ali kad je danas poslije podne pokucala baba sa
Trninovim pism om , M elanija, onako čupava i polunaga
i rasplakana, skočila je ipak s postelje i, kao opsjednu­
ta, divlje, tem peram entno potrčala da otvori. „To je on!
Puba! Mili dečko! Ipak je uvidio da je kriv! To je on!
Samo što on dva puta kuca!”
Kad je otvorila vrata i ugledala Trninovu babu s pis­
mom, ona se silno razočarala i zalupila vratim a i opet
očajno legla u postelju. Tek nešto kasnije njoj se objas­
nilo da joj je baba htjela predati neko pismo i da je ona
trebala uzeti to pism o: „M ožda je ipak bilo važno?
M ožda je njem u zlo? Što je to ?”
U toj borbi unutarnjoj, ona se pokolebala i odlučila
da eventualno sutra pođe gore do Trnina da vidi što je s
njim?
Uto joj se pričinilo da je nešto palo.
Šljop.
„N ije se to njoj ništa pričinilo! To se vani doista ne­
što dogodilo! To je vani neka graja i kao da m nogo lju­

137
di m rm ori pred kućom. Baš ravno pod njenim prozo­
rom .”
U stala je i digla rolete.
Opazila je crnu rulju ljudsku kako se svi oko nečega
tam nog u sredini guraju, i pričinilo joj se d a je konj par-
nuo na cesti.
„To nije konj! To je nešto drugo! Eto, žene plaču i
brišu suze, a jedna se uhvatila za glavu i glasno jeca.”
- M olim vas, draga gospa Placer, zapitala je Melani-
ja s otvorenoga prozora gospođu Placer, koja se vraćala
u kuću i otirala suze pregačom.
- Oh, bog nas opčuvaj od svega zla, draga frajlice!
To je onaj podstanar od stare Sokoliće skočil dolje! Još
sam se danas razgovarala sa starom Sokolicom kad je
tu bila! Kakva je to strašna stvar! Sav izgleda kao kaša.
Kao da je netko zabo u hrptenicu M elanije otrovanu
iglu, svi su joj se nervi ukočili i nosnice raširile i ona se
bacila natrag u sobu te nije ni čula posljednje riječi gos­
pođe Placer.
O na te riječi nije čula, a situacija joj je bila jasna.
„M ajko milostiva! To Trnin leži dolje, on je ona m la­
ka krvava!
To je Trnin! To je Trnin! M oram ga vidjeti!”
I tako je, u onom naljevu krvi, stala tražiti cipele i ča­
rape i igle za kosu, i nije mogla naći ni šibice ni čarape,
nego je navukla cipele na bosu nogu i u tam i triput kri­
vo prebacila suknju na sebe, i suze su joj tekle ćurkom,
htjela je da plače, a nije m ogla do glasa, m učila se tako
i proklinjala nekoliko beskrajnih m inuta.
- Proklete te štrumfe! M ajko Bogorodice, pomiluj
nas! Što se dogodilo? Sveta M arijo, mati Isusova! Oh,
gdje, gdje su mi, zaboga, te štrum fe?
A dolje je pod prozorom žam or rastao i čuo se glas
stražara:
- M olim natrag! U ime zakona! Mir!
I konačno se polugola nekako zagrnula velikim ple-
dom i izjurila te dva puta pala na tam nim stubam a, a
kad je izišla na ulicu, već je lešina bila prekrivena ne­
kakvom plahtom i stražar nije nikoga puštao da digne
tu plahtu.

138
 Stajala je ondje i gledala onu bijelu ponjavu kroz ko­
ju su se probijale mrlje krvi, i plakala je i bilo joj je tako
kao da sve to što stoji nije prirodno, nego načinjeno.
„To je sve načinjeno! Kao u panoptikum u! Tako nači­
njeno!”
I kao da je Puba sada izvan tog panoptikum a, netko
tko nije načinjen i tko jedini može pom oći u svemu to­
me, ona je osjetila duboku potrebu da pođe do Pube.
Svidjela joj se misao da je našla način, da je otkrila
razlog koji opravdava da smije poći do Pube. I da još
jače učvrsti u sebi taj razlog kojim će moći rastum ačiti i
objasniti zašto je ona, poslije svega što se izm eđu njih
dogodilo, ipak prva došla k Pubi, ona je tu misao razra­
đivala i tako se grčevito u nju zagrizla kao mrav što se
zagrize u prvu slamku, koja mu padne pod ticala, kad
netko razvali m ravinjak, i on vuče tu slam ku i navlači je
bezglavo okolo po čitavoj onoj zgaženoj i uništenoj ru ­
ševini, amo-tam o.
„Trnin je mene zapravo ipak ljubio! On je meni to
rekao! I priznao! Sirom ah nesretni! On je pogibao za
m nom i bez mene nije m ogao da živi! To mi je rekao!
Tako! I to mi je valjda i napisao! A ja sam to odbila!
On je sada mrtav! Ja sam ga, zapravo, gurnula u smrt,
jer da se nije ono dogodilo, ne bi se sada desilo ni ovo!
Da! A ja nisam jed in a kriva! Puba je kriv zajedno sa
mnom! I to treba da mu se kaže! Jasno i glasno! Još ve­
čeras! O dm ah!”
U onom kaosu probdjevenih noći, tam ne sobe, vina,
babe s pism om , onoga strašnog hodnika redakcije gdje
se odigrao brutalni posljednji čin, stajala je sada jedna
krvava plahta.
,,Oh, to je grozno! To je grozno! M e n ije pao tri puta
tref-as! Tref-as! I sova se javljala! A sada, što sada?”
I u onoj tremi što je tresla M elanijom pri pom isli da
će sada vidjeti Pubu, i u strahu pred onom krvavom ka­
šom pod njenim prozorom , ona je bila posve sigurna da
je jasno čula kako je ono palo na zemlju. „Šljop! Jedan
jedini šljop i ništa više! Nijem o sve i gluho! Prazno! Sa­
mo šljop! O na je čula taj šljop! Svojim rođenim ušima
je čula! To je grozno. To je da čovjek poludi! D a začepi
uši prstim a pa da zajeca da se svi prepadnu, da jurne

139
glavom o prvi zid da se sve sm rska!” I tako, lomljena
unutarnjim vjetrom strašnih vizija, ona je jecala i stala
trčati ulicom, onako polugola, u nezakopčanim cipela­
ma, u rastvorenoj bluzi, zaogrnuta pledom , pa kako je
trčala, tako joj je pled pao i vidjela se košulja i žuto golo
meso i poderana suknja od crnoga glota1, i ona je osje­
ćala kako je zima i kako ljudi po ulicam a zastaju i gle­
daju za njom kao za luđakinjom , ali nije im ala snage da
se sabere, nego je ju rila sve brže, sve brže, sve bjesnije,
dalje, dalje, da ga stigne, da mu kaže. Osjećala je nad
sobom u m aglam a neku crnu masu, groznu crnu masu
što pada, neprestano pada...
Sljop.
,,0 h , kako je to grozno! A ja sam to čula! Ja sam to
čula svojim uhom ! I on je mene ljubio! A ja nisam kri­
va! Sasvim ništa nisam kriva, jer ja sam htjela da p o ­
đem... Puba - tref-as - Puba - redakcija, šljop...”

G roznicu njenih nerava razjarila je i vreva po ulica­

ma.
Bile su dem onstracije, pa su mase razbijale prozore i
kavalerijska je policija negdje jurišala u pokrajnoj ne­
koj ulici. Č uo se topot potkova i zvek golih mačeva, ur­
lik gomile, ljudi su trčali raspršeni, vikali, muklo se de­
rali, zvečala su razbijena stakla, a M elanija je jurila u
redakciju.
U redakciji su rekli M elaniji da danas gospodin Vla-
hović nem a noćnu inspekciju i da ga nije ni bilo; htjeli
su tu raskuštranu zaplakanu ženu, u nekakvoj crnoj
poderanoj glot-suknji, polugolu i bosu, s jednom cipe­
lom (druga je negdje ostala na ulici), u pledu, kao da je
sada ustala iz postelje, u groznici, da zaustave i da joj
dadu čašu vode da se prim iri, da se odm ori, ali je ona
sve to odbijala i govorila da je to grozno i da ona ništa
ne će!
- Ono je sve i bilo grozno! O na krvava plahta, oh,
ona crvena plahta, onaj šljop, šljop, ne, ne, ne, pustite
me, hvala, ja idem...

(njem. g!att, gladak), gusto tkana, obično crna, sjajna pam učna
tkanina (zove se i klot)

140
 I tako se istrgla onim slagarim a i novinarim a i po­
trčala u Pubin stan, kao luda, u divljem elanu, posve iz­
van sebe.
Dalje je onda stvar tekla prirodno.
Puba najprije nije htio da otvori, jer on nije nikada
principijelno nikom e otvarao kad je Višnja bila kod nje­
ga-
Ali M elanija, u nekoj fiksnoj ideji, da Puba m ora da
je kod kuće, stade luđački udarati cipelom o vrata, i ko­
načno je Puba otvorio da vidi koji je to đavao, i tek što
su se vrata odškrinula, M elanija ih je naglo povukla,
upala u sobu, našla gospodičnu Višnju na divanu i od­
m ah se bacila na nju, kao životinja.
- Što? M ene vi ne puštate unutra? A tko ste vi? Tko
ste vi? Vi ste od mene dobili sedam stotina forinti goto­
vine! Vi ste se meni prodali! Za vas ima jed n a francus­
ka riječ! H a-ha! Lijep gospodin! A to je, dakle, ta frajli-
ca? H a-ha! A znate li vi, frajlice, da je ovaj ovdje tat i
ubojica? On je jednog čovjeka bacio s krova! Da! Ubio!
A ja nisam kriva! On je kriv! On je m eni krao novce!
Krivotvorio je mjenice! Tat! Ubojica! Šuft! - I vičući
tako, ona je stala pljuskati Višnju, pljuvati po njoj i de­
rati s nje košulju! - Goli plešite tu, vi sm rad jedan! G o­
li! H a-ha! Pfuj!
Puba je u prvi hip - jer to se sve dogodilo u jedan
hip - stajao kao ošinut. Bio je čista kontem placija
spram ove provale histerije, bola i strasti.
On je napregnuto htio objasniti sebi što se to zapra­
vo događa i što je zapravo toj ženi koja je pala ovamo
polugola i pijana.
Tek onda kad se M elanija bacila na Višnju i stala de­
rati s nje košulju i ogrebla je duboko do krvi, da je Vi­
šnja, slabija i iznenađena, glasno zavikala, tek onda se
Puba osvijestio i osjetio da treba nešto energično učini­
ti, i bacio se na M elaniju.
Ali da! Ta je žena bila elem enat!
O na je tako ženkasto, rafinirano, da se to zapravo
pričinjalo kao dobro smišljeno, a nije bilo tako, nego se
dogodilo samo od sebe, spontano, ugrizla u onoj tuč­
njavi Pubu za ruku tako duboko da je on odskočio i za-
jauknuo od bola nečuvenog. Potekla je krv mlazom, pa

141
kad je Puba po drugi put nasrnuo na M elaniju da je po­
grabi i baci napolje, ona se nije dala, nego je stala razbi­
jati i čaše, i šalice, i lam pu, i slike, bacila je gitaru sa zi­
da da se raspala u stotinu kom ada, i sivo je englesko
odijelo zgazila i m ahala njime kao zastavom, te se od te
barbarske scene alarm irala cijela kuća, dojurile partaje
i najedam put se soba s hodnika napunila gomilom. Pu­
kao je glas da se tu kolju ljudi i našao se jedan polica­
jac, i babe, i stanari, i hauzm ajstorica i nekakvi prestra­
šeni dem onstranti, a tu stoje dvije polugole žene i jedan
krvavi čovjek kome je sva ruka crvena, te stišće prstim a
ranu, ali krv brizga...
Policaj je naravno, u ime zakona, htio stvar zapisati.
Ali budući da je M elanija, koja se prividno sabrala i
kao smirila, neprestano iskazivala da je Puba kriv i da
je on ubio, neka ga uhapse, to je izgledalo da je stvar
m nogo kom pliciranija nego što se to na prvi pogled či­
nilo.
- Nisam ja nikoga ubio, branio se Puba. - T a je žena
poludjela!
- Laže! Kako nije ubio? Ubio je! Eno, ondje leži
onaj krvav na cesti! I još tu pred svima laže! K rao je od
m ene novac! K artao je! Vara na kartam a! Već je bio
kod Sudbenoga stola! To je dokazano! U hapsite ga!
To se konačno publike silno dojm ilo da je Puba već
bio kod Sudbenoga stola i da je to dokazano. On je,
uostalom , ženskom e svijetu u toj sivoj kućerini bio neiz­
recivo antipatičan od prvoga dana.
Prvo - novinar! Nitko i ništa! Novinar! A drugo, tu
se frajlice šeću cijeli dan! To smeta katoličke, puritan­
ski odgojene, naše dobre ženske duše koje žive s m et­
lom i peglom u ruci pa su se sada, u ulozi suca, pokaza­
le osobito rigorozne.
- Da! Već je bio kod Sudbenoga stola! Lijepa firma!
- Rekla sam vam ja, draga gospa, da ne prim ate tak­
ve stepihlepe1 k sebi! Čovjek nikad ne zna s kim ima
posla!
- Eto! I sav je krvav! A ova ovdje veli d a j e ubio! A i
krvav je!

1 (kajk. stepihlep), skitnica

142
 G ospodična Višnja, polunaga pred tom ruljom, osje­
ćala se obeščašćena i sakrivala je dlanovim a grudi, tiho
plačući, očajno i duboko.
- To je još dijete! G dje su samo m atere takve djece?
Toj bi trebalo dvadeset i pet po goloj, šmrkavka...
- Sve bi to trebalo na crvenu lam pu!
Takvi su se glasovi čuli u publici i taj glas puka rodio
je u policaju salam unsku presudu.
- Svi na policiju! U ime zakona!
- To je i najpam etnije! N a policiju! Ha-ha! D on Ju-
an! N a crvenu lam pu!
1 tako su pošli.
N ajprije M elanija, uzdignute glave, pobjedonosna.
O nda Višnja u svome dugom gum im antlu.
O nda Puba pognute glave.
A za njim a rulja.
N a policiji su sastavili zapisnik i Višnju odm ah pus­
tili. Puba se legitim irao činovniku kao suradnik »N a­
rodne zastave«, pa je i on bio pušten kad je objasnio o
čemu se radi.
M elanija je na policiji ponovno pala u grčeve, te su
je odnijeli u stražarsku sobu i polegli na jednu od
tvrdih stražarskih slam njača, i tako je ostala dugo ležeći
u velikoj sobi gdje titra m odri plinski jezičac i baca du­
ge sjene po stijenam a.
Bila je noć kad su i nju pustili.
Vani je dem onstracija rasla i M elanija je, izišavši na
zrak, čula daleki tajanstveni šum gomila i topot kavale-
rije, a od kolodvora čuli su se zvuci soldačke muzike.
Stajala je M elanija na polurasvijetljenom , m račnom
uglu i gledala stražare kako trče i slušala glazbu, i sve
joj se činilo tako m utno. Tako m utno.
1920

143
NAPOMENA
 Knjiga »Tri kavaljera frajle Melanije«, kako je origi­
nalno glasio autorov naslov ove »staromodne pripovi-
jesti iz vremena kada je umirala Hrvatska modema«,
izišla je pod naslovom »Tri kavalira gospođice Melani­
je«, u nakladi Matice hrvatske u Zagrebu među izdanji­
ma za godinu 1920 (štampana je 1922).
Taj je naslov djelu dao samovoljno, tj. bez autorova
znanja i odobrenja, tadašnji tajnik Matice Maksimilijan
Petanjek, smatrajući valjda da je takav naslov više »u
duhu« hrvatskoga jezika a manje »vulgaran«.
U dnevničkom zapisu od 5. veljače 19691 o naslovu
»Melanije« i Petanjkovu »uređivanju« te knjige obja­
vio je Krleža ovu bilješku:
Jedan prolaznik sjetio me svojim hodom, svojim pro­
filom, pa čak i šeširom, profesora P-a. Profesor P., re­
daktor izdanja MH (1920), interimistički tajnik ove
slavne ustanove, bio je onaj koji je u svojstvu redaktora
Matičinih izdanja prekrstio moju »Frajlu Melaniju« u
»Gospođicu«, a njena »Tri kavaljera« u »kavalire«.

Krleža je u svojim »davnim danima« otpočeo pisati

roman koji je bio zamišljen kao opsežna, sintetična i
kritička slika hrvatskoga malograđanskog života na p o ­
četku ovoga stoljeća, kad su se u oštrim dramatskim su­
darima predstavnici starije generacije sa svojim patri­
jarhalnim nazorima i katoličkim, austrougarskofeudal-
nim, franjojosipovskim, gotovo marijaterezijanskim
mentalitetom malog činovničkog svijeta: kancelista, is­
luženih domobrana, tamničara, nadstražara, nadgledni­
ka vodostaja i dacara, sukobljavali s novom generaci­
1 »D n evn ik 1958-69«, O slobođenje, Sarajevo 1977, str. 514.

241
jom, jakobinski buntovnom, antiklerikalnom, sa svojom
vjerom u slobodu čovjeka, u progres, darvinizam, soci­
jalizam, koja je u svojoj apsolutnoj negaciji postojećeg
stanja, jurišala na rešetke kojima je bio okovan čitav
naš tadašnji društveni život, i pri tome lomila vratove i
propadala svladana i satrvena.
Međutim, taj roman, koji je trebao imati naslov »Le­
ševi« nije bio nikad dovršen, iako je autor na njemu
mnogo radio, kako se vidi i iz njegova dnevničkog zapi­
sa od 14. ožujka 1921
Prepisao sam ponovno (za dvadeset dana) »Leševe«
kao roman do 217 stranice, kao drugu varijantu od 180
stranica. Reducirao sve na 100 stranica, ponovno prera­
dio u novelu o Kavranu na 200 stranica, ponovno sve
prepisao i na kraju: sve ad acta.
Kako se iz djelomično sačuvanog autografa tog ro­
mana vidi, u njemu se isprepleću brojne teme, kroza nj
je trebala prodefilirati čitava galerija najrazličitijih liko­
va, predstavnika tadašnjeg našeg društva, sa svojim pat­
njama, borbama, uzletima, porazima i slomovima, on je
trebao biti golema freska uklete sudbine onoga našeg
vremena.
Pojedine motive iz toga široko zasnovanoga djela
Krleža je kasnije razradio u nizu samostalnih, opsegom
manjih djela. To su njegove tzv. malograđanske novele
(»Veliki meštar sviju hulja«, »Smrt Florijana Kranjče-
ca«, »Mlada misa Alojza Tičeka«), među kojima mar­
kantno mjesto zauzima veća novela »Vražji otok«, sa
svojom temom vječnog sukoba dviju generacija, što je i
okosnica nedovršenog romana »Leševi«.

1 »D n evn ik 1918-22«, O slobođenje, Sarajevo 1977, str. 343.

242
 SADRŽAJ

Tri kavaljera frajle M elanije . . . .

N a p o m e n a .................................................................... 239

243
 ZA IZDA VA ČE:

N IŠR O »O SLO B O Đ EN JE«

Ism et KRESO
predsjednik poslovodnog odbora

IK R O »M LAD OST«
Branko JU R IČ EV IĆ
generalni direktor

O dgovorni urednik:
Ahm ed SA LIH Ć EH A JIĆ

U rednik sabranih djela

M iroslava Krleže:
Enes Č E N G IĆ

Štam pa N IŠR O »O SLO B O Đ EN JE«

O O U R Štam parska djelatnost
Sarajevo, O bala 4

Za štam pariju:
graf. inž. Petar SK ERT