GUJA U NJEDRIMA

-panorama novije hrvatske fantastične proze-

Ivan Rogić Nehajev  Uvjerljivost fantastičnog
u sklopu onoga što se zove fantastičnom književnošću dominantna je demonska tradicija i
zaokupljenost zlom.
u nefantasičnoj knjiž. zlo ili demon smješta se u ljudski lik te se, na taj način, istraživanje zla
promeće u kritiku vrline.
u kršćanskoj demonologiji demoni su neposredno povezani sa zlom.
njihovo podrijetlo je različito, ali ponajveći broj potječe iz ranijih mitologijskih krugova judejske
tradicije (imamo npr. Belzebuba, Belial).
kasnije se demon pojavljuje u obliku Antikrista ili glavnog protivnika božanske svemoći
u Izgubljenom raju Milton ga spominje kao jednog od palih anđela.
postoje i ženski demoni, npr. Lilith koja se smatra prvom Adamovom ženom koja ga je napustila
odbivši priznati da je on gospodar.
farsičnost ili ironičnost trajna su obilježja fantastične književnosti, sve dok se fantastični tekst ne
pokuša prometnuti u poduhvat, formuliranja drugačije ontologijske sheme koja se više neće
zadovoljavati s ironijskom distancom, ukratko, sve dok se fantastici ne odpočmu nametati druge
razine važenja.
ontologični sloj fantastičnoj književnosti osigurava nužnu unutrašnju uvjerljivost, dijeleći je od
puke imaginacijske dosjetke, u zaključnoj fazi razvoja sve uočljivijim postaje napor da se odredi
cjelovita ontologijska osnovica fantastičnog pisanja.
na toj zadaći iscrpljuje se Borgesova književna ostavština
od premještanja osnovnog predmeta literarne metode s junaka na događaj, do postupnog
opovrgavanja svih spoznajnih pretpostavaka povijesnog subjekta (lomljenje kontinuiteta, ukidanje
svrhovitosti, razbijanje uvjerenja o kontinuitetu prostorno-vremenskog okvira, cijepanje identita
itd) diferencira se i pojašnjava, bitno različita, ontologijska shema onirizma, ontologija druge
scene.

Milorad Stojević  Bilješka o distanci (nacrt)

Malo je hrvatskih pisaca dvadesetoga stoljeća u čijim djelima, barem dijelom, ne bismo našli neki
odraz u ogledalu čudesnog, naravno, ako zanemarimo to kako fantastika sviju vrsti funkcionira u
strukturi pojedinačnih djela, ili čak opusa.
Zašto distanca? Zato jer je u odmaku osamdesetogodišnjeg ispitivanja fantastike u hrv. prozi 20.
st. ona bilježena i svrstavana u aktualna kretanja, ili pomake, unutar hrvatske književnosti, ili
nekog individualnog nastojanja.
Ovdje ugl. govori o još nekim fantasticima u hrvatskoj književnosti
PRIMJERI  Branimir Livadić  Legenda o Amisu i Amilu, fantastika o hedonizmu i žrtvi
Vladimir Nazor  fantast s predumišljajem
Pručavao slavensku mitologiju i fantastiku, slično kao I.B. Mažuranić
Mitsko-folklorno-patriotska fantastika u Nazora, kombinirana s doista samosvojnom deskripcijom
čudesne prirode, u Istarskim pričama, posebno u Halugici, Anđelu u zvoniku i Lovu na konope
doima se kao naivno-lirska mistika
Fran Galović  drama Pred smrt  između spiritizma i magičnog realizma, Ivo Hergešić tu
dramu nazvao je ghost story
Ivo Vojnović, Milan Begović, Ivan Kozarac, Tomislav Švacov, Milan Vrbanić, Budo
Budisavljević, Milan Šufflay, Milan Ogrizović, Antun Branko Šimić, Josip Kulundžić, Sida
Košutić, Fedy Martinčić, Mate Hanžeković, Ante Neimarović, Slavko Kolar, Ljubomir Micić,
Marijan Mikac, Vlado Vlaisavljević, Olinko Delorko, Višnja Stahuljak, Ivan Aralica
Hrvatski animalisti  Miroslav Hirtz, Iso Cepelić, Zlatko Turkalj, Danko Anđelinović, Vladimir
Nazor.

Ivica Župan  Imaginacija modernih vremena

Hrvatska književnost nije mogla odoljeti čarobnom perivoju imaginacije
Fantastika je u nas u svojim neslavnijim danima oscilirala, ponekad i čak do svog presahnjivanja
i odumiranja
Naša svijest o nacionalnom blagu fantastičnog je siromašna
Mnogo toga ostalo je neobrađeno i zanemarno
Pojavom Antologije hrvatske fantastične proze i slikarstva domaća fantastika kao da je pred nas
izronila iz duboke ilegalnosti
Fantastična proza javlja se već u romantizmu  Rikard Jorgovanić
Fantastična književnost  pravo na individualnost
Književno djelo kao individualna, neponovljiva tvorevina pojavljuje se tek od pojave romantizma
Do tada se samo kopiralo literarne uzore
Dolaskom romantizma umjetničko djelo poprima dostojanstvo mistične, bogomdane,
individualne, neponovljive umjetničke tvorevine
Fanstastične su priče u to doba i hrvatskom piscu dale pravo na individualnu gestu, na vlastite
pomućene snove, opsesije i spremnosti na uobličavanje izmaštajnih prizora.
I sad se tu nadalje govori cijelo vrijeme o fantastici, logično, ukratko  fantastika je bila prisutna
u mnogim razdobljima i stilskim formacijama naše književnosti
Ima mnogo toga što nedostaje u hrv. fantastici, npr. tema satanizma
Nedostatak je pravih likova i individualne psihologizacije
Uglavnom još 5,6 stranica općenito o našoj fantastici....