SI

MIROSLAV KRLEA

ARETEJ

SARAJEVO 1981
Priredio za tam pu:
D r A N EL K O M A LIN A R

Ekskluzivni izdava djela

M iroslava Krlee
N IRO O SLO B O EN JE

Realizirano u suradnji:
NIRO O SLO B O EN JE -
Sarajevo i
IKRO M LADOST -
Zagreb kao suizdava

4
JUBILARNO IZDANJE U POVODU 65-te
GO DIN JIC E AUTOROVA R AD A

5
 O b ja n je n ja i n a d o p u n e is p o d crte n a d n u s tr a n ic e s itn im s l o
v im a (o z n a e n i sa \ 3 itd .) in t e r v e n c ije su p r ir e iv a a te k sta

6
 ARETEJ
ILI

L E G E N D A O SVETOJ ANCILI,
RAJSKOJ PTICI

FANTA ZIJA U PET SLIKA

7
 LICA

ARETEJ, arhijatar na palatinskom dvoru

LIVIJA ANCILA, njegova ena
KRISIP, nadzornik Aretejevih robova
K.AJO A N IC IJE SEVER, ef palatinske policije
A U RELIJE, jedan od Anicijevih zapovjednika
RAOUL SIG U R D M O RG EN S, Slava evropske
medicine
KLARA ANITA, udovica M orgensova sina Pavla
APATRID A J dva evropska politika emigranta
A PATRID B
PRVI UVAR groba svete Ancile
D R U G I UVAR J
M AGISTAR u farmaciji koja nosi Aretejevo ime
M AGISTRA
ALFONSO, sluga
BARUN VAN D ER BLOOTEN
I E R O N E
CRKV ENJA K
M ATRE DHTEL J u hotelu XX C entury2
BATLER3
OVJEK U FRAKU
PRVI K A RA BIN IJER
D R U G I K A RA BIN IJER
DOKTOR, u slubi prve pomoi

1 (f r a n c .), u p r a v ite lj h o t e la , n a t k o n o b a r , e f s a le .
1 ( e n g l.) , D v a d e s e t o s t o lj e e
1 (e n g l. b u tle r ), g la v n i s lu g a

9
Anicijevi legionari, djeak, Aretejev rob, turisti, minis
tranti, karabinijeri, prolaznici, ieronov sin, dva bolni
ara, glasovi kolportera.
Prva slika u peristilu Aretejona. Druga u atriju Areteje-
va stana. Trea pred bazilikom svete Ancile, Rajske Pti
ce. etvrta u apoteci. Peta u hotelu X X Century.
Prva, trea i etvrta slika jednog septembarskog jutra
1938, peta istoga dana u sutonu. Druga slika u devetom
deceniju treeg stoljea nae ere.

10
 yr/a. odU cu
PRVA SLIKA
U PERISTILU ARETEJO NA

Aretejon, ruevina Aretejeve vile u Castelcaprinu.

Mramor obrastao brljanom, lovorikom, oleandrima i
ruama. Fragmenti korintskih stupova ocrtavaju tloris
peristila, na terasi koja nadvisuje peristil, u visini od pet
do est stepenica, desno, provincijalna farmacija. Iznad
apotekarskih izloga zasjenjenih naranasto-utom ten-
dom, p o d papinskim grbom, u polukrunoj nii bista
Aretejeva. U kulisi polulijevo fasada romanike bazili
ke Santa Ancella Uccello del Paradiso. Na konzolama,
asimetrino, u visini portala poludesno srebrni sarkofag
svetice s osvijetljenim trupom p o d staklom. Pred bazili
kom limuzine i kabrioleti; na stijenama i oglasnim kop
ljima reklame: michelinske sablasti, Dunlop-pneumati-
ci, Shell, Standard Oil, Aquila. Dinamiki plakati za au
tomobilske trke. Nekoliko dekorativno stiliziranih ogla
sa s antikim maskama i likovima. Teatarski festival u
starohelenskom amfiteatru Castelcaprina: Ifigenija na
Tauridi, Kralj Edip. Sunano septembarsko jutro,
godine 1938. Cvrkut ptica, odzvuk kose p o d brusom,
glas kamenotesarskog dlijeta u daljini. U centru peristi
la dva uvara ureuju Grob svete Ancile. Jedan kosi
travu, drugi obrezuje boskete rascvalih rua. U Grob
svete Ancile silazi se strmim stepenicama kao u kata
kombe. Zvono sa bazilike umire s polaganim dizanjem
zavjese. Vedro nebo, bijeli oblaci, ubor fontane.
Dva turista,_dva evropska politika emigranta,
dva oajnika, dva apatrida. Apatrid doktor A i Apatrid
doktor B, prelistavaju odlomke ieronskog teksta p o d
fragmentom jedne korintske kolone.
APATRID A, prosjed, kratkovidan, brie svoje
naoari: Aretejon, aristokratska rimska vila atipinih
razm jera, bogatstvom arhitektonskih dimenzija, svea
nom pom pom korintske kolonade govori o patricij
skom ugledu svoga vlasnika Areteja, slavnog imena
rimske medicine, koji je tu, na dvoru K laudije Pauline,
tree supruge im peratora Ilirika, ivio na prijelazu iz
treeg u etvrto stoljee poslije Krista. Aretaios, Araete-
us, Archiiatrus Sancti Palatini, G rk iz Male Azije, me-
dicorum rom anorum princeps1, nestao je u okviru po
litike zavjere protiv Postum a Ilirika, a njegova ena U -
vija Ancila spaljena je na lomai kad, uprkos smrtnoj
opasnosti, nije htjela da se odrekne svog kranskog uv
jerenja. N a obali sm aragdnozelenog m ora, u ovom je
dinstvenom pejzau bazilika Santa Ancella Uccello del
Paradiso sagraena je kada su braa benediktinci u je
danaestom stoljeu pod M onte Caprinom , na ovome is
tom mjestu gdje danas ubor fontane razgovara s ptica
ma, pronali netaknuto tijelo svetice koju je papa An
dronik, obasjavi je nimbom Presvetog M artirija, uzvi-
sio na najvie dostojanstvo dato smrtnicima. Balzamira-
no tijelo Svetice uva se u srebrnom sarkofagu desno iz
nad portala katedrale.
A PATRID B, isto tako prosjed i kratkovidan: Pa
noram a za engleske usidjelice ili za naivne katedre. Ka
e li neto stvarno o naem kolegi, o sretnom suprugu
svetice.
APATRID A, parafrazirajui odlomke ieron
skog teksta: Pa govori kako je pionir m nogobrojnih
m edicinskih hipoteza, da je pisao o ljekovitosti pej
zaa, d a je lijeio m elankoliju veselim slikama, da spa
da m eu izumitelje krom oterapije, i tako dalje, i tako
dalje, to... Njegov aj uivali su divi Filius2 i Pontifex
M axim us3, a i danas na Castel G andolfu blagoslivlju

1 (la t.), p r v a k r im s k ih lij e n ik a

1 (la t.), B o ji S in
3 (la t.), V r h o v n i s v e e n ik

12
ovaj Aretejev aj kao najveu blagodat... Papinska
apoteka u Castelcaprinu dii se Aretejevim imenom ve
vie od dvjesta godina... Bio je strah i trepet svojih
protivnika... Pisao je o psihoanalizi, o trepanaciji lu
banje, o zvijezdama, o anatom iji... Crkveni oci petog
i estog stoljea sm atraju ga jedinim autoritetom u po-
stgalenskoj medicini... U nii, iznad apotekarskog izlo
ga, tam o mu je portret!
APATRID B, promatrajui Aretejevu bistu: Ceza-
ri i trovai, svi bulje u nas podjednako glupo i slijepo.
Svijet zlikovaca, dosadan kao kakav policijski album!
Eskulap i Higija, ponieni i povrijeeni bogovi, u apo
tekarskom izlogu, kao reklam a za pojas od najbanalnije
hernije! Predstava za prom et stranaca. Cezarom anske
kolone ovog peristila, ta glupa gliptoteka, sve to nije
mogao biti nikakav privatni stan dvorskog frizera, pa
zvao se on patetino ne znam kakvim epitetom . Kako je
ve m ogao stanovati takav kavalir, sve ako je i bdio kao
kozm etiar nad ljubavnim pustolovinam a dvorskih gos
poa? Jedina briga tih dam a bila je pom ada za ten od
rinocerosova sjem ena ili svjei topli oblozi od krva
vih djeakih monjica. Koliko li je samo serija takvih
bezim enih karijerista trovalo, i tko bi mogao danas da
utvrdi tko je od te palatinske gospode trova a tko
rtva, tko svetac a tko ubojica? G dje je tu istina?
APATRID A: Ni nas ne e nitko razlikovati od
naih ubojica kad se jednoga dana s njim a naem o na
nebeskoj cocktail party kao ravnopravni partneri. Za
pravo odvratna istina.
APATRID B: N a kraju obrauna, dakle, to?
A PATRID A: Pekmez od suza i od krvi! To.
Trupla, kosti, a na truplim a nova trupla i nove kosti!
APATRID B, sarkastino: A na kategoriki im
perativ, a zvjezdano nebo nad nam a, a moralni zakon u
nam a, a ono to Francuzi zovu cas de conscience1?
APATRID A: Sluaj kolere ili Sluaj savjes-
ti, dva sluaja jedne te iste bolesti. Kakva savjest, koja
savjest?

' (franc.), pitanje savjesti

13
 APATRID B: Ne mislim na savjest iz perspektive
provincijalnih kapelana. Na onu m alenu, na prvi po
gled neznatnu malignu infekciju mislim, koja raste do
smrtonosne gangrene, do agonije itave jedne civilizaci
je-
APATRID A: Takav jedan palatinski arhijatar, taj
da je patio od neurastenije savjesti? Ni sveci ni lomae
nisu nikakav medicinski dokaz za tu specifinu vrstu
migrene.
APATRID B: Da ih nije zaboljela glava, ne bi a
vo odnio sve te peristile i sve te hramove. Santa Ancella
Uccello del Paradiso sopra Minerva! Tko bi mogao
imati toliko fantazije da zamisli kako je s tim lomaama
zapravo bilo?
APATRID A: Jedino to o njim a znamo to je vaa
Turistika panoram a! Pojma nem am o kako im je bi
lo kad su ih palili na lomaam a, kao ni oni sutra to ne
e pojm a imati o nam a kako nas pale na lom aam a d a
nas. Same optike varke!
APATRID B: Zar je ovo rosnato jutro optika
varka? I to kako ove iste ljudske ruke ubiru rue, kako
kose travu na grobovima, kako piu stihove, ti fantom i
od ljudskih ruku, sve to da je samo optika varka? Sve
je to bilo isto tako sunano kao jutros, sa tihom kret
njom vrtlarove ruke. Otkad ivim, divim se savrenstvu
ljudske ruke.
APATRID A: D a je ljudska ruka savrenstvo od
rem ek-djela kome se zaista ne bi moglo nita dodati ni
oduzeti, na tu tem u napisao sam, davno je tome, pate
tinu poemu, ali sam je spalio.
APATRID B: arm antne besmislene lai vezanog
poetskog govora. Kao savrenstvo ljudske ruke ili kao
ove rue na grobu svete Ancile. Spram uvara koji obre-
zuie boskete: Je i te, prijatelju, smijem li ubrati jednu
od ovih vaih arm antnih i besmislenih poetskih rua?
PRVI UVAR: Kako da ne, izvolite, gospodine,
ima ih koliko vas je volja. Nigdje ne cvjetaju tako boga
to kao na grobu nae Patrone.
APATRID B ubrao je ruu, bacivi uvaru u kor
pu s ruama nekoliko metalnih lira: Veoma ste ljubezni,
hvala vam!

14
 PRVI UVAR: Hvala vama, gospodine! Naa
draga Svetica ugledala je svjetlost u onom kuerku vie
apoteke, i svi mi u C astelcaprinu sm atram o je takorei
sim patinom svojom starom tetkom koja nam je namrla
malu rentu.
D R U G I UVAR: Ve u djetinjstvu razum jela je
govor ptica. Orlovi su slijetali na njen dlan kao i lastavi
ce, i ona je s njim a razgovarala kao i mi sada s vama,
gospodine! I danas joj se itav svijet zavjetuje za zatitu
od ptijih bolesti. Nai fratri snabdijevaju sve hotele
njenim zavjetnim kokokam a ve godinam a. D obar po
sao, svaka ast. Prekinuo je da bi u ugodnom razgovoru
zapalio lulu.
APATRID A nudi vrtlarima cigarete iz svoje do
ze: Izvolite molim, sluite se! Zapalili su cigarete.
Apatrid A dodaje Prvom uvaru jo nekoliko cigareta:
Izvolite!
PRVI UVAR, spremajui cigarete u dep svoga
prsluka: Hvala vam, gospodine! ujete li kako pjevaju?
Nigdje na svijetu razgovor ptica nije tako prijateljski
razgovijetan. Prom atrao sam neko jutro, u svitanje,
kopca kako razgovara s grlicom, ba upravo tu, na gro
bu Svetice. Priao sam to naem patru gvardijanu. To si
izmislio, kae pater gvardijan meni, ali je, kae pater,
dobro lagati u interesu svetake slave! To je dui koris
no kao da si izmolio tri Zdravom arije.
APATRID B: Pa dobro, zar ta vaa potovana
svetica ima dva groba? G dje je zapravo njen pravi
grob? Ovdje ili u katedrali?
D R U G I UVAR: Ba ovdje, na istome mjestu
gdje vi sada stojite.
APATRID A: Z ar ona ne spava u katedrali, u
srebrnom sarkofagu?
PRVI UVAR: Spava, dakako, i u katedrali spa
va, i ovdje, u svojoj zemlji, zato da ne? I sveti Antun je
propovijedao ribam a u Padovi i sluio Svetu Misu u
Firenci istodobno, na Braanevo jedne godine. Braa
svetog Benedikta prenijela su svetu Ancilu u katedralu,
ali njen grob bio je tu i tu ona poiva u svome grobu od
m ram ora.

15
 D R U G I UVAR: Tu su je spalili pred apotekom
i bacili psima. Ali su je ptice uzdigle u nebo. Od oblaka
ptijih jata potam njelo je nebo od Vezuva sve do Etne.
Ptice su je prenijele na oblake, kad njenim krvnicima
nije bilo vie ni traga ni glasa, a na kraju otkrila su je
naa pobona braa na svoju veliku sreu, jer Svetica
titi srne i fazane, i ne samo srne i fazane nego i nevine
ljude u smrtnoj opasnosti.
A PATRID B, miriui ruu, dodaje ju Apatridu
A : Eto rue svete Ancile koja je odleprala m eu bogo
ve kao lastavica, a zvala se Livija, i spalili su je na lo
mai, ali se pretvorila u rajsku pticu i sada spava u sreb
rnom sarkofagu kao da je iva.
APATRID A upija miris rue vraajui je Apatri
du B: G njilo, slatko kao perverzna pom isao na perver
znu smrt. Zapravo perverzna narkoza.
APATRID B uzeo je ruu, utonuvi u njen miris:
Mirie vie na udnu, arm antnu enu koja nije znala
ta hoe, a uvijek je htjela ono to se ne smije htjeti, pa
ipak, uprkos svemu, ta njena koketerija - sa posljed
njim stvarim a odigrala je, ini se, kobnu ulogu.
A PATRID A: Taj ovjek koji sada kosi travu na
grobu Svetice, on nije vjerovao u bogove juer upravo
kao to ne vjeruje u svetu Ancilu ni danas, a nije isklju
eno da nije bio jedan od njenih krvnika.
A PATRID B: U ivotu toga ovjeka izmijenilo se
za ovo nekoliko tisua godina samo to da danas pui lu
lu. Potpuno indiferentan spram svega to se oko tog
A retejona zbivalo, bio je trajno duhom odsutan. Da li
je od Ciceronova jezika postao jastui za igle na toa
letnom stolu jedne nim fom anke, to je tome m agaretu
bilo potpuno svejedno. Koliko li se ve oajnika proe-
talo kraj tog kosca na stratite, a on je i dalje podm uklo
strigao uima i kosio svoju glupu travu.
APATRID A: I danas prolaze pokraj njega ljudi
kao psi bez marke, solidni kandidati smrti, a tom groba
ru potpuno je svejedno da li pokapa mesarske doge ili
one koje ti psi razdiru.
APATRID B: Kao da i mi nismo isto tako indife
rentni spram tih kostiju pod svojim stopalom ? I sam
Plutarh, da nije nadahnuo jednog pjesnika, to je imao

16
da nam kae? H rpa chroniques scandaleuses i poli
tikih pam eta ad hoc1. Svi su ti skribenti dosadni kao
Cezar ili kao Horacije.
APATRID A: A nai pjesnici, zar nisu dosadni?
Oni tada nisu imali smionosti da progovore! Vjerovali
su da i mjeseina moe da otruje ovjeka.
APATRID B: Njih nije trovala mjeseina, nego
politika!
APATRID A: Nije to bila samo politika, u banal
nom smislu! To je bila panika pred sigurnom smru.
Scenom iz daljine prospe se urlik mase. Negdje je
otvoren megafon radio-aparata.
APATRID A: Fudbal?
APATRID B: Glas menaerije koja traje. Sto tisu
a m anijaka, pederasta, onanista, ubojica i palikua ur
la od zanosa dok velike make razdiru ivo ljudsko me
so!
APATRID A, ironino: A zvjezdano nebo nad na
ma, a m oralni zakon u nam a?
APATRID B : Znali su kao i mi to je pristojno, a
to nije, to je spojivo s boljim ukusom, a to nije.
APATRID A: To je upravo ono to ne moemo
da znam o: do kog su ih stepena morile m oralne glavo
bolje?
Urlanje mase u megafonu traje. Nervozna fudbal-
ska guva raste u masovno ludilo politikog mitinga.
APATRID A otire maramicom znoj sa ela: Po
emu se ova barbarska masa danas razlikuje od one u
cirkusu juer? Jugo. Depresija. Bit e kie.
APATRID B: I njima je juni vjetar donosio kiu
uz riku lavova. Znojili su se krvavo, itave besane noi.
Napisali su nepreglednu m eteoroloku literaturu o kob
noj ulozi vjetrova.
APATRID A, prislukujui urliku mase: Opet su
zadavili jednog boga na Palatinu, a plebs dem olira sta
nove i baca na ulicu novoroenad za hranu psima. U
tom deliriju ostati iv, anse su zaista minimalne. Meu
zvijerima koje nas sile da i sami budem o zvijeri, da bis-

' (lat.), za odreenu svrhu

2 - M. K rle a : A re te j 17
mo mogli ostati siti, tu je koeficijent svega to je ljudski
dostojno ovjeka sveden na minimum!
APATRID B: Nije se kanibalski ritam stvari zaus
tavio sam od sebe. Netko je m orao da otpone ometati
taj krim inalni ritam. Jednog, drugog, treeg ili petog od
njih m orala je zaboljeti glava od svega toga. Pod konac
treega stoljea migrene te vrste bilo je ve prilino.
APATRID A: Jo u vrijeme perifrastine konjuga-
cije1, sjedim u klupi, vani cvjetaju kestenovi, cvrkuu
lastavice, a ja se dosaujem : ta ovaj gnjavi tim glupim
Cezarom ? eque enim conferendum esse Gallicum
cum G erm anorum agro2 sa gerundivom 3 kao partici
pom praesentis passivi4, a gerundiv, razlikujmo dobro,
nije pasivan adjektiv, nego neka vrsta aktivnog supstan-
tiva u obliku deklinacije infinitiva praesentis: tempus
comm ittendi proelii5. A svi ti Taciti i Cezari gnjave svo
jim smrtnim osudam a ili kasarnam a i bezobraznim fra
zama kako je ovjek ovjeku svetinja, a u meni se
javlja, od svega toga odvojeno i podjednako ustrajno,
jedna te ista misao: kako su se ti ljudi u bijelim togam a
vladali na toaleti? Bilo je to prilino sloena stvar raz-
matati one tkanine u beskrajnim naborim a i uope: da
li su se i oni dosaivali zbog nepravilnih grkih glago
la?
APATRID B: G ersko, gersom ai, egrasa, geg-
raka, didsko, edidaksa, dedidaha6, to su inhoativni
glagoli7 sa prezentskom reduplikacijom , a da se tu pred
nam a pojavi jedan od njih koji nije satkan od vae pe
rifrastine konjugacije, ta bismo mogli da se porazgo-
vorimo s njim? Sve to znam o o njima, to su dosadni ci
tati iz dosadnih pisaca.

(g r . i la t.), la tin s k a k o n ju g a c ija k o ja s e tv o r i s p o m o n im g la

g o lo m , s lo e n a k o n ju g a c ija , u ila s e o b i n o u n i im r a z r e d im a g im n a
z ije (p e r ifr a s ti a n , o p is a n )
! (la t.), N e tr e b a n a im e u s p o r e iv a ti g a ls k o s e lo s g e r m a n s k im
1 (la t. g e r u n d iv u m ), g la g o ls k i p r id je v p a s iv n o g z n a e n ja
4 (la t. p a r tic ip iu m ...), p a s iv n i p r id je v s a d a n je g a v r e m e n a
(la t.), v r ije m e k a d a tr e b a z a p o d j e n u ti b itk u
6 (g r .), s ta r im , o s ta r it u , o s ta r ih , o s ta r io s a m , u im , u ih , n a u
io s a m
7 (la t. in c h o a t iv u s ) , g la g o li k o ji p o k a z u ju z a p o in ja n je r a d n je

18
 APATRID A: Ni o sebi samima ne znamo mnogo
vie, a i naa literatura je dosadna kao guma za vaka
nje. G odinam a sam matao o tim trepetljivim sjenkam a
kako su tu m eu nam a, ive, tajanstvene, ne odvaja nas
od njih nego tanka koprena fikcije, a sve to znamo, te
su nam sjenke namrle. to su bile njihove tjelesne tajne
i brige, o tome nam ute njihove knjige kao i ovi glupi
gluhonijem i spomenici. Ovaj Aretej, na prim jer, vrhov
ni arbitar palatinskog Zdravlja?
APATRID" B: Dosaivali su se u trajnoj panici.
Sa sviju strana vreba ovjeka smrt dvadeset i etiri sata
na dan! Nita naroito novo!
APATRID A: Odakle su doputovali, to nisu znali,
a mi danas o njim a znamo da su doputovali k nama da
budu vaa Turistika panoram a ili Reklama za her
nije, a to je svakako vie od nieg, pa ipak, kako su im
kucala srca, kako su se stidjeli sebe i svojih lai? Treba
li izgovoriti Da ili N e, i to kako treba to izgovoriti,
i to su znali veoma jasno. U svoj grob sveta Ancila nije
mogla otputovati bez biblijskog patosa!
A PATRID B: U onom paklu sveopega moralnog
kretenizma, molim vas, manje biblijskog patosa!
APATRID A: Patos ili ne, ali svatko je od njih
svijestan da li je ono to govori istina ili nije, a to je ono
o emu nam njihova historija perverzno uti. Ovaj Are
tej, na primjer! Kako je takav grki arlatan uope mo
gao igrati ulogu najveeg medicinskog Arbitra na Dvo
ru? Nije se pravila palatinska karijera bez ispita lojal
nosti.
APATRID B: A vi zaista mislite da su mogle da ih
uznemiruju moralistike preokupacije?
APATRID A: Zato da ne pretpostavim o da jesu?
APATRID B: Pretpostaviti se moe, dakako, ali je
sasvim iskljueno da bi se njihov nonkonform izam mo
gao usporediti s naim desperaterskim gaenjem. I kad
bi se takav jedan ovjek pojavio tu, danas, meu nama,
izgubio bi se kao pas na transatlantiku!
APATRID A: Nasuprot! Takav jedan fantom mo
gao bi nam rei mnogo toga o emu mi ni pojma nem a
mo. On bi o nama, o naoj bijedi progovorio moda
mnogo tonije nego to mi sami umijemo da je sagleda

2* 19
mo. D ananja Evropa iz njegove perspektive, to bi bila
dijagnoza za sve nae bolesti m nogo pouzdanija od svih
glupih, m egalom anskih ditiram ba o Dvadesetom Stolje
u.
APATRID B: Da ita Labriolu, da slua Chopi-
na? Ne mogu ga zamisliti kako telefonira ili kako ita
novine u kavani. Kako bi se takav m oralni idiot mogao
snai pred naom muzikom? i
APATRID A: Nije bitno za nas da telefoniram o,
nego to da iz nas telefonira jo uvijek gorila! Upravo to
kanibalsko u nam a takvom arhijatru ne bi ni po emu
bilo daleko ni strano.
APATRID B: E, sad da jo razumije i Erazma i da
slua Debussyja? Kaem vam: seoski kudrov na kon
certu, na transatlantiku.
APATRID A: Afinitet sa Debussyjem bio bi mu
potpuno suvian. Pas razumije oko naih pantalona sa
mo ono to je u nam a pasje! Pas e progutati hartiju s
Platonovim tekstom, ako je u njoj bila slanina. Takvo li
ce iz treeg stoljea ne bi se zainteresiralo ni za Hnde-
la ni za Ravela, nego za sve to je u nam a njihovo.
APATRID B: A to je u nam a njihovo?
APATRID A: U nam a je njihovo sve to je u
nam a jo uvijek antropoidno! Prema tom e: jedan antro-
poid, koji bi se pojavio m eu nam a, nanjuio bi odm ah,
m orao bi da nanjui sve to je psee u naem u pasjem
ivotu: krv blinjega, sm rtnu opasnost u kojoj ivi ev
ropska pamet, okrutnu patnju bez samilosti, morsku ne-
m an iz Loch N essa1, Altam iru2 u um jetnosti, kromanja-
re i neandertalce u politici, diluvijalno blato. Imao bi u
emu da se snae.
APATRID B: Igru ispod pupka u niim spratovi-
ma svijesti, to da! To bi on mogao da razumije! Ali
kvante, infinitezimale, nuklearnu problem atiku, tehni
ku?
APATRID A: Da, on bi bio moda zbunjen naim
tehnikim kulisama, to da! Liftovi, motori ili komfor,

' j e z e r o u s je v e r o z a p a d n o j k o tsk o j
2 s p ilja kraj S a n ta n d e r a u s je v e r n o j p a n jo ls k o j sa p r e th is to r ij
s k im c r te im a

20
ali to su samo kulise. Krvnika sjekira kao kategoriki
imperativ, juer i danas?
APATRID B: Mislite li da bi ovjek iz treeg sto
ljea mogao da nam oita m oralnu prodiku? A kako
bismo ga mogli uti kad nismo spiritisti?
APATRID A: Trebalo bi imati samo unu fantazi
je, barem toliko koliko smo je imali u vrijeme akuzativa
s infinitivom, ili kao oni fantasti koji su Liviju Ancilu
balzamirali u srebrnom sarkofagu kao sveticu. Pitamo
se kako se pojavila Aretejeva ena u onom treentisti-
kom sarkofagu? Ljudi su imali dovoljno fantazije d a je
zamisle ivu, i ona se tu pojavila, zaista, i, eno je, spava
tam o ve tisuu godina, a hiljade i hiljade Evropljana
posjeuju je dnevno. Trebalo bi je samo probuditi.
A PATRID B: Nisam znao d a je zazivanje duhova
va hobi!
A PATRID A: Vi igrate brid i volite Gustava
M ahlera! Ja volim H andela i mrzim karte. To je stvar
ukusa! ta je u toj mojoj igri spiritistiko? Ako se danas
od faraonske penice peku brioi, zato da se pred na
ma ne pojavi sjenka koja se jo nije ugasila u naoj svi-
jesti? Pa vidite da se o ovjeku pie i u turistikoj litera
turi?
APATRID B: Nem ojte se nervirati molim vas, ja
se s vama slaem. I H ipokrat je ve dvije i po tisue go
dina mrtav, a tko bi od nas mogao da stupi pred njego
vo lice iste savjesti? A H ipokrata nema, on je fantom.
APATRID A: Ako mi danas jo uvijek miriemo
rue na grobu svete Ancile, ako njoj u ast zvone zvona
i odbijaju satovi, zato da se i njenom suprugu ne oda
posm rtna poast? Imam dobru ideju! Nam a moe da
pom ogne ptica svete Ancile. Lista po Vodiu. ekajte,
evo, Svetica spasava svoga supruga od vjenog proklet
stva kao plam ena ptica, Ancilu su spalili, Aretej je ne
stao, Areteja je jedan pastir prepoznao u sum raku gdje
tri za plam enom pticom. Avis mirae pulchritudinis1...
da, da vidimo to je s tom legendom o Ancilinoj ptici?
Pa da, eto, molim vas: Aretej, arhijatar palatinski, ne
stao je jednoga dana, a o tom zna se samo toliko da su

' (lat.), ptica udesne ljepote

21
ga primijetili na kraju grada kako bezglavo juri za div
nom plam enom pticom takve vrhunaravne ljepote te
nema nieg zemaljskog s ime bi se ona mogla uspore
diti, pa kad je ovjek uje gdje pjeva, tisuu godina pri
inja mu se kao da je minulo u jednom trenu...
APATRID B: To je kao naa relativno duhovita
form ula da je sve relativno na ovome svijetu.
APATRID A: Oni su vjerovali u vie-manje rela
tivno duhovite arolije! Oni su razum no bili uvjereni da
ovjek moe nestati iz svoga vlastitog vremena iv, a i
mi danas, vjerujui u budunost, vjerujemo da moemo
prevladati svoje vrijeme - pro futuro1. Ne tako nauno,
ali ne mnogo manje relativno, i oni su vjerovali u
svoje fantastine ptice... ita iz ieronskog teksta. Avis
mirae piilchritudinis et decoris, nihil in terrenis est
quod illius voci possit com parari, avis pulcherriina ante
oculos e iu s\ eto, vidite, najdivnija od sviju ptica pred
oima Aretejevim as je leprala, a as uzlijetala, te mu
se inilo da moe da je dotakne rukom, a onda ga je za
vela izvan grada slatkom m elodijom svojom, i on je po
trao za njom, pa kad ga je ve zavela, zato da ga ne.j
dovede i ovamo k nam a, u Castelcaprino? ^
APATRID B: I to upravo danas na roendan Bo
gorodice, godine 1938, kada se Evropa sprem a da legne
u svoj grob iz koga je ne e uskrisiti vie ni svi bogovi
od Olimpa do Gangesa.
APATRID A: Kad je Dante mogao da proputuje
paklom i da o tome napie itavu jednu kom ediju, zato
da se ne spustimo na trenutak u grob jedne svetice?
Treba imati samo mrvu smione uobrazilje, to je sve.
Spram Prvog uvara Groba svete Ancile: Je 1 te, prija
telju, treba li neto platiti za posjetu svetici u njenom
grobu?
PRVI UVAR: Platiti ne treba nita, gospodine,
ali ako imate srca za prosjake. Svetica bit e vam za
hvalna.

1 (la t.), za b u d u n o s t
; (la t.), p tic a u d e s n e lje p o t e i k r a s o te , te n e m a n i e g n a z e m lji
s im e bi s e m o g la u s p o r e d iti, p tic a p r e k r a sn a p r e d o im a n je g o v im

22
 Oba Apatrida, A i B, sputaju se u grob svete An-
cile.
APATRID B: To je m rana i antipatina jam a, taj
grob svete Ancile! Kakva je to magla?
APATRID A: To je danteovska neprozirna magla
koja obavija sve stvari i pojave svojim vidovitim velom.
Oscura, profond era e nebulosa
Tanto che, per ficcar lo viso a fondo,
io non vi discernea alcuna cosa.

Or discendiam quaggiu nel cieco m ondo,

cominci il poeta tutto smorto:
io sar primo, e tu sarai secondo.'
Gasi se svjetlost.

Za vjesa

' (ta l.), D u b o k o b je e , p u n o m a g le , m r a n o ;

m a k a k o g le d o d n o o k o m d o s e i,
r a za b ra t n is a m n i ta m o g o ta n o .

S a d e m o d o lj e k s lij e p o m s v ije tu p r ije i ,

r e e m i v o d i b lije d k o sa m r t d o e :
ja id e m p r v i, ti s e za m n o m k r e i.
(Dante, Pakao, IV, 10-15; prijevod M. Kombola )

23
 D R U G A SLIKA
U ATRIJU ATEREJEVA STANA

U punom e kontrastu sa sunanim septembarskim

jutrom scena je utonula u neprozirnu maglu. Korintske
kolone peristila povezuju se sa skalinatom atrija i tamo ,
gdje u prvoj slici stoji papinska apoteka, vidi se Arete-
je v atrij u svjetlosti brasera, uljenica i kandila. Kroz
kronje borova i pinija u neprozirnoj noi ocrtavaju se
uz Minervin Hram na terasi monumentalne zidine car
ske rezidencije, u odsjaju buktinja iz peristila. U peristi
lu konjanici, konji, zveket orme i oruja. Aretejev dom
opkoljen je vojskom, a itav atrij razvaljen je i razmetan
grubo. Goli enski leevi, kosturi impanza i malih af
rikih opica, jedan punjeni gorila, krokodili, mumije,
stakla s anatomskim preparatima, rukopisi, mnogo har-
tije u konvolutima po stolovima i na podu. itava bibli
oteka. U pozadini, u sjaju brasera, velika freska , koja
prikazuje Otmicu Arinoe, prevjeena je zavjesom. Pro
plamsaji ognja u dimu od hartije. Dva legionara bacaju
u plamen itave svenjeve rukopisa. Apatridi A i B do
laze iz lijeve kulise, stupajui kroz maglu nevidljivi kao
sjenke.
APATRID A: Doite, dooii.:, mi smo nevidljivi!
APATRID B: Ta vaa magla sve je antipatinija!
APATRID A: To je onaj clair-obscur1 to se javlja
na pola naeg ivotnoga puta, to je strava mranih
perspektiva od kojih emernija ni samrt mnogo ni

1 (fr a n c .), s v je tlo m r a k

24
je.... To su klervoajantne1zavjese koje se diu pred na
im oima.
APATRID B:-Tu je dolo do neke gadne guve,
zveket maeva, trupla. Prohujao je pogani vihor, pale se
knjige.
APATRID A: Stigao je G ospodin iz Rima, u prat
nji svojih konjanika. Iznenadna posjeta kod starog tro
vaa! Neto nije u redu! Kad se pale knjige, onda po
pravilu pucaju i ljudske kosti! Areteja boli glava!
APATRID B: Ne boli njega glava zbog knjiga i
rukopisa. Rije je o neemu drugome. Po svoj prilici o
politici.
APATRID A: Ako je istina da je izumio kromote-
rapiju, ako je anatom ija slava jo i danas interesira tu
riste, onda nije samo arlatan. A ako nije arlatan, onda
mu je m orala dosaditi palatinska politika. Dosadilo mu
je da iz bijelih djeakih bubrega cijedi ljubavni eliksir
za dvorske dame. Glum io je itavog ivota trovaa, a
sada vie ne e da truje. I pam et mu je zatajila. Kriva
politika, dakako! S tom e svojom politikom otputovati
ravno u pakao.
Apatridi A i B gaze preko leeva.
A PATRID B: Tu lei itava gomila leeva. Ovaj
kao da neto oklijeva! Neto oito ne e.
APATRID A: To je ono to ne znamo. Javila se
glavobolja na kraju dana. Dalje se ne moe. Doputovali
su. Sve misli postaju otrovne kao nokti ovjeka na sam
rti. U takvim situacijam a ljudi zvrndaju kao muhe pred
olujom.
Kajo Anicije Sever sav u zlatu i u grimizu, u zve-
eem metalu od srebrnih hoplitskih potkoljenica i ok
lopa. elava sibaritska pojava s monoklom. Elegantan
kavalerist koji svojoj pojavi posveuje najveu njegu.
Svoju bogatu periku sa blistavom kacigom skinuo je u
nervozi i tako mu lubanja komino blista u kontrastu sa
herojskim ornatom. Grub, sarkastian, nestaan kao da
se radi o nevinoj igri, na momente djeaki iskren, sa
prizvukom nehinjene topline. On se gosti smokvama i

' (fr a n c , c la ir v o y a n t) , v id o v it , p r o r o k i

25
groem, on guta datulje iz meda, jednu za drugom, ob
lizujui prste, i usred ove krvi i umorstava, poslije boga
te veere od koje se jo vide na trpezi dvije-tri prasee
glave, on ispija jednu au za drugom. Legionar baca u
plamen nove konvolute rukopisa.
ARETEJ, vezan o stolicu, sa krvavim povojem,
nervozno: Naredi tom idiotu da prestane! Spalit e mi
sve rukopise!
KAJO: Sve je to ovisno o tvojoj volji! Molim! Z a
to nema snage da pogleda istini u oi? Mahnuo je ru
kom legionaru da prestane paliti.
ARETEJ: Kakva istina? Sve je bestidna i glupa
la!
KAJO: Svaka la koja se moe dokazati vjerodos
tojnim svjedocima, pa bila ona ne znam kako glupa,
pretvara se u istinu! D a je luda od tvoje ene podrava
la intimne veze s ovom m oralnom protuhom , to se mo
e dokazati i, prem a tome, to nije nikakva glupa la!
To je poznato itavom Rimu!
ARETEJ: Zaklao si mi najboljeg uenika, glupa
ne! ovjek je bio genijalna nada rimske medicine!
KAJO: ovjek je jedan od autoriteta nazarenske
bande, a tam o tvoja m nogopotovana supruga njeguje
evaneosku ljubav u najbanalnijoj pseoj guvi.
ARETEJ: Ubio si ovjeka ije e ime svijetliti kad
za tebe i za sve tvoje uope nitko ne e imati ni pojma
da ste postojali!
KAJO: to e biti s nam a kad nas ne bude, neka
te za to ne boli glava! Ubio si ovjeka, kao da govo
ri na koturnim a! A taj tvoj ovjek, zar on nije prvi
ubio moga ovjeka? Da, ovaj moj ovjek krepao je
potpuno nevin, a nije bio nikakav A ntistes1 podm ukle
bande i nije uivao u klanju ljudskog mesa kao ta
nada tvoje glupe medicine, odvratni parip hebrejski!
ARETEJ: Pitam te ta e ti juridike form alnosti?
Skrati komediju! Zadavi Klaudiju Paulinu, to je tvoja
stvar! Dosadilo mi je ovo nadm udrivanje.
KAJO: A tko sumnja da stvar ne e biti svrena
po planu? Klaudija Paulina ima da umre jo veeras, i

1 (g r .), p o g la v a r , p rv a k

26
to bez skandala, prvo, a to da bi Klaudija Paulina
um rla naravnom smru bez skandala, to je izvedivo
samo tako da sklopi oi pod tvojom blagom rukom!
Ako je tako, to tu ima da se filozofira? Ako je ja pre
tvorim u mumiju, ona ne e, logino, umrijeti po pala-
tinskom protokolu, i za taj zloin m orat e netko od
govarati, a taj netko ne u biti, dakako, ja, nego ti.
ARETEJ: U redu, skini mi glavu i ponesi je u Rim
kao dokaz da sam ja ubio caricu!
KAJO: A, ne, ne, to bi bilo i suvie naivno! U to
ne bi nitko vjerovao! Ti se mora pojaviti pred tribuna-
lom! To podlo umorstvo treba da utvrdi sud, i to nor
m alnim procesom, voenim sa svom potrebnom akribi
jom! Sa detaljnim ispitivanjem ivota i predivota tak
vog jednog zlikovca kao to si ti, kome je ena nazaren-
ka i bludnica! Ti secira ive ljude, tebi se moe dokaza
ti da si potrovao itavu galeriju aristokrata, ti si zlou
potrijebio povjerenje dvorskih krugova i, na kraju, da si
liio ivota Ilirikovu suprugu! A sve je u tvojoj ruci.
Ako jo veeras otprem i Klaudiju Paulinu bogovima,
postaje po najvioj palatinskoj zapovijedi patricij, po
zvan na carsku svadbu od Udovca, Sina Bojeg, za Bo
jom trpezom , a ako me prisili da Klaudiju Paulinu ubi
jem ja, bit e osuen na smrt kao ubojica carice. to tu
ima da se misli? Poslije stanke: Livijo, Areteju, tako
vam sviju svetinja nae m ladosti, ta mi ivimo u paklu,
osvijestite se, molim vas, sve to nije ala, neka vam se
smiluju bogovi!
LIVIJA, mirno i sabrano: Bogovi ne poznaju sa
milosti, Kajo! Bogovi su kao psi: ree jedan na drugog
pod mesarskim panjem ! Bogovi su priglupi i zlobni, ru
gajui se jedni drugim a da su rogonje, a na Olimpu ne
ma ni jednoga koji to nije! Bogovima je stalo do logike
upravo toliko koliko i tebi. Bogovi strepe pred pogle
dom ovjeka da ne bi otkrio do koga su stepena neobra
zovani u svojoj provincijalnoj zaputenosti!
KAJO, odbijajui Livijine invektive, svijestan da
se ta replika tie iskljuivo njega lino: U bogove, da
nas, vie ne vjeruje nitko! Ali, dakako, sada stiu neke
starije dokone dame te nemaju drugih briga nego da i
tave dane vode razgovore o bogovima, i to sa mladim

27
hebrejskim bivolima. Nije vam dovoljno da itav olim
pijski teatar silazi sa pozornice, ne, ne, sad vi nastupate
s novom predstavom ! D osadni ste kao jesenske muhe!
Tjera rukom muhu. Sedam hiljada puta ste dosadniji
od Endim iona i od Selene. to su vam skrivili Endimi-
on i Selena? Bit emo mnogo mudriji kad unitite mje
seinu. to vam toliko smeta mjeseina? Vi se bunite
protiv kanibalizm a? A sami svojoj djeci servirate ljud
sku krv za doruak!
L1VIJA: Kakva ljudska krv? Kaem ti da se ne
poziva na svoje bogove jer je to ispod svakog ljudskog
dostojanstva.
KAJO: A to je to, to tvoje ljudsko dostojan
stvo?
LIVU A: Ti si preglup da bi mogao to da razum i
je.
KAJO: D ostojanstvo - supruge jednog trova
a! Kakva m ajm unska gluma!
ARETEJ: U tome i jeste stvar da mi je dosadilo
glumiti! To je jedini moj argum enat! Svi ste mi dosadili.
KAJO: Glum im o, dakle jesm o, a zato glumimo,
to ti pitaj svoju m edicinu! To nije naa stvar! Nae je da
glumimo. Glumei, sum njati u smisao vlastite glume,
tako glume samo slabi glumci!
ARETEJ: Predugo traje ta gluma! Da se pojavim
na elu povorke koju sam predveo Plutonu za raun pa-
latinske milosti, uznemirili bi se i sami bogovi.
LIVIJA: Bogovi uivaju u ljudskome mesu. Svjee
peeno bogovima je najm ilija peenka!
KAJO: To dvosmisleno poigravanje fiktivnim
dostojanstvom , to postaje modom! Plebs, meutim,
pod vaim dostojanstvom ne zamilja ni muziku ni
poeziju, nego: to je tvoje, to je i moje. To je ta vrsta du
hovitosti u niim spratovim a rimske gomile. Tih barba
ra ima iz dana u dan sve vie: provrvjeli su na sve stra
ne kao mravi. Izmeu ovih mojih bradonja najm anje
polovina gosti se svakog jutra ljudskom krvlju u slavu
vaega hebrejskog bastarda koji dolazi da ostvari ple-
bejski red u Rimu. U ime ega? U ime toga vaeg glu
pog dostojanstva ovjeka!

28
 LIVIJA: Ti bunca! Provaliti pod tui krov, paliti
oi jednom djetetu da bi oklevetalo svoju patronu da je
s njime spavala, pobiti nekoliko nevinih glupana, vlada
ti se senilno kao Jupiter, zveketati zlatnim grivnama, ki
titi se vlasuljom, vezati svoga prijatelja kao krvavo pse
to, prijetiti mu ucjenom da mu je ena bludnica, a znati
da sve to nije istina, to si ti, takvi su tvoji bogovi i vae
boanske metode.
A RETEJ: Livija govori gluposti! Sve to nema ni
kakve veze s mojim motivima! Ono to ja radim ne za
nima nikoga, ono to ja mislim, to ne ita nitko, i nita
nemam do ovih svojih rukopisa, a ti ih pali kao pravi
troglodit! Da zato otrujem jednu enu da bih mogao
dalje glodati svoje pasje kosti, dosadilo mi je. Klaudija
Paulina oekuje me kao jedinu nadu u ovoj ludnici, ne
u vie da budem palatinska hijena!
KAJO: I u ludnici treba da vlada neka logika! Pri
znat e da ipak nije pretjerano ukusno da jedan im pe
rator ivi sa svojom sestrom u braku, i to jo s udovi
com koja je ubila svoga vlastitog supruga!
A RETEJ: Pa zar je K laudija odgovorna to je
obudovjela? Nije ona samu sebe stvorila udovicom!
KAJO: Kako da nije? Zaarala je svoga carskog
brata i otrovala svog mua!
LIVIJA: Zato lae kad zna da to nije istina?
KAJO: Kako bi se inae moglo lagati, nego da se
svijesno ne govon_jstina? Kako je Klaudija postala
udovicom, to je Areteju intimnije poznato nego meni!
Smrt njenog pokojnog supruga mogla bi na kraju da
postane u optunom m aterijalu jednim Aretejevim
umorstvom vie! Stanka. Nije mi drago, ali treba da bu
dem iskren! ovjee! Livijine veze s tom hebrejskom
bandom nisu samo platonske naravi! Ovaj je ovjek go
vorio istinu, uli smo njegove vlastite rijei!
ARETEJ: Skuhao si od njega krvavu orbu! Poka
zujui Lucijevo truplo: Moj Lucije nije priznao nita!
KAJO: Priznali su svi i svi e uvijek priznati sve, i
to je na kraju to tako vano da se neto prizna kad je
priznanje form alnost u koju nitko ne vjeruje! Livijine
sklonosti za tu luckastu m aniju bile su ve predmetom
policijskih zapisnika, i sve je to predano zaboravu! Sla

29
bost jednog velikog arhijatra spram ene koja ne zna
to hoe, ali hoe uvijek sve ono to se ne smije htjeti...
ARETEJ: Ne sjeam se vie ime sam ja to tada
tako krvavo platio!
KAJO: Kako se ne sjea? Pratili smo Valeriju
Agripinu na Siciliju! Nesretan sluaj: utopila se naom
intervencijom! Stanka. Rei u ti neto grubo: ubijao
sam, trovao sam, davio sam, bravo, molim, znao sam
to radim, ubijam, trujem, davim, znam to radim, ali
da glumim nevinost, to mi se gadi! Tako je bilo i tako
jeste, to da se kinurim o svojim djevianstvom kao
stare vestalinke?
LIVIJA: Ti zna da lae, a ipak lae! Ti nisi ov
jek!
KAJO: Ti nisi ovjek! Ti nisi ovjek! A zato
ja ne bih, molim te, bio ovjek? Tko je tu ovjek
m eu nam a? Zar ova hebrejska strvina ovdje?
LIVIJA: Glumi glupana kao da ne zna o emu
je rije.
KAJO: Ne volim, eno, papige! Tim svojim naza-
renskim arolijama zaglupljujete svjetinu i zaraujete
dobre pare! Nismo ni mi tako glupi kako vi mislite!
Kad je rije o ovoj Aretejevoj genijalnoj nadi rimske
m edicine, evo, molim: taj je krao od M akedonije do
Egipta! Vae tralalikanje o ovjenosti bit e da nije ta
ko neunosno! Prosuo je iz jedne torbe hrpu zlata, dra
gog kamenja i biserja. Govoriti u ime ovjeka, pro
povijedati kako da se popravi svemir, to je bezobrazno!
Vae mi je prenem aganje odvratno! Te ste martiri, te
patite po buturnicam a, te vas bacaju tigrovima, a zato?
Zato jer imate m onopol na ljubav za ovjeanstvo!
Vama je jasno da treba biti ovjek, a nama, dakako -
nije! Vi ste polubogovi, vi znate da ovjek ima neko
naroito poslanstvo na zemlji da bude Sin Boji, a
autentian Sin Boji na Palatinu za vas je pogano pse
to! Lavovi su jedini lijek za vau kugu! Luda eno, zar
ne vidi da se radi o glavi?
LIVIJA: U ovjeku ima neto to je vanije od
glave.
KAJO: to?
LIVIJA: To o emu ti pojma nema!

30
 KAJO: A ta e ti taj tvoj ovjek ako si ga pri
kratila za glavu?
LIVIJA: Misli li da sam zaista tako naivna te ne
bih mogla pojmiti da se radi o glavi? Svi vi u svojoj ste
majmunskoj m udrosti dotjerali tako daleko da ne umi-
jete vie ni plakati. Da se poklonite pred bolom ovje
ka, ni to vie ne umijete. Od kam ena ste, slijepi i gluhi
kao svi vai idiotski kipovi! uvaj se psa na lancu, to
vam je jedini ideal, kao pravim psim a na lancu, a jed i
no pravilo vae etike: blatna rimska kloaka. Klonula je
na koljena pred mrtvim tijelom Lucijevim i stavila mu
p od glavu skupocjenu tkaninu prevjeenu preko jedne
stolice. Uzela je srebrnu posudu i pere mrtvaca. Ritual
smrti.
KAJO, sarkastino: ena Sam arianka kojoj srce
krvari za nadom rimske m edicine, a svoga gospodina
supruga je zaboravila, prem da njegova krv nije ni po
emu manje slatka od ovoga crknutog m ajmuna! Udari
Lucijevo truplo nogom.
LIVIJ A: M agare grubo, taj djeak mogao bi mi
biti sin.
KAJO: Pa da, Sin Boji u krilu Majke Svoje kao
simbol ljubavi. to se vi rugate naim bogovima da su
pederasti i pijandure? Sto puta je bolje biti pederast ne
go ovakav zlikovac koji kolje ljude radi medicine.
LIVIJA: A ti jo nijednog ovjeka nisi liio ivo
ta? Ti nisi stigao k nam a kao poklisar smrti?
KAJO: Nisam, eno, kunem ti se, nego sam razu
man ovjek koji vas oboje prijateljski moli da Aretej u
naem interesu svri s tom nesretnom jalovom udovi
com koju ni dva supruga nisu mogla nauiti to je lju-
bav! Areteju, zar nisi dao svoju asnu rije da ta dosad
na narikaa ne e preivjeti prvo groe? A, eto, pada
lie i mi ve pijemo prvo vino! Jesi li dao svoju rije
Iliriku da e ga uiniti udovcem!
ARETEJ: Dao sam, istina je, ali nas je on dobro
gladijatorski udesio.
KAJO: A to je drugo mogao da uradi s ludom?
ovjee! Ti si svoju kuu pretrpao leevima, a to je po
znato svima rimskim vrapcima! Bilo je potrebno da ti se
dokae da lae kad tvrdi da ne ree ive ljude! Ti nisi

31
norm alan, pola Rima urla protiv tebe zbog tvojih vivi-
sekcija!
ARETEJ: Pa to su trupla, glupane!
KAJO: Trupla, dakako, ali trupla koja si ti uinio
leevima od zdravih djevojaka! Tko je prolio prvu krv?
Ova nada rimske m edicine, taj tvoj bandit veoma je
dobro znao o emu se ra d i! Stanka. Kajo se nervozno
proetao do klepsidre na stolu i tumba je. Protjee vrije
me , nestaju dragocjeni trenuci jalovo. Proetao se do
stola, promatra trenutak-dva ribe u staklenoj lopti, a
onda se vraa do Areteja. Sentimentalno: Treba da se
vratim u Rim s vijeu da Klaudija Paulina nije vie i
va! Protjee voda, mi nemam o vie vremena. Radi se is
to tako i o naoj glavi! Molim, citiram boanskog Iliri
ka, rije po rije! Rekao je Car: Prenesi Areteju moju
carsku poruku. Pozdravljam ga ista srca i u prijatelj
stvu. Pozivam ga sa Livijom da mi budu gosti za svad
benim stolom. A ne budu li bogovi Areteju skloni (pa
zite dobro, to su carske rijei), ne budu li bogovi Are
teju skloni, pozdravi ga i pokloni mu ovu malenkost.
Eto, molim, tako vam je poruio Sin Boji! Bacio je
pred Liviju jedan srebrni kostur.
Livija podie taj simbol smrti uz sveano izgovo
renu smrtnu osudu imperatorsku i, poigravajui se zve
ketom metalnog kostura od srebrnih lania, zaustavila
se nad posudom sa ribama i bacila kostur u prozirnu
zdjelu.
LIVIJA, poslije stanke: Suvie jeftina igraka za
tu ljubeznu poruku. Strah i trepet za male ribe, ali samo
za tren! Pao je kostur i porem etio riblju etnju oko
smrti, a odm ah zatim kao da se nije desilo savreno ni
ta. Ribe su, ako se pravo uzme, zapravo nerazmjerno
m udrije od nas.
KAJO, temperamentno: Nikada, do ovog trenut
ka, nisam bio uvjereniji da su svemu krive te tvoje pro
klete hebrejske ribe! Nemam vie volje za nadm udriva
nje! Aurelije, ulovite onog m ajm una i svrite s njim! Pa
li dalje ove hartije!
Graja u peristilu. Legionari hvataju djeaka, a iz
isera i ognjita liznuo je plamen rukopisa.
 KAJO, bijesno: Nem am ja vremena za te vae tri
kove! Pa valjda ne misli da me obrati na tu svoju na-
zarensku magiju? Aurelije, ulovite ono malo jare, svri
te s njim kao to sam rekao! Dakle, molim: da ili ne?
Areteju, zar e pasti tako duboko da ovo dijete luta
svijetom kao Edip? A zato? Zbog tih glupih Livijinih
riba?
Legionari raspiruju vatru i are ognjila a djeaka
su, koji treperi kao kuni u stravi, poloili pred oganj
kao mrtav predmet.
APATRID B: To je ta historijska sveta vatra koja
lijei sve!
A PATRID A: Nikad se jo knjige nisu palile bez
ljudske peenke! O, G ospode, jeseni etrnaeste na po
etku rata, mi smo kao mladi kirurzi razdirali ljudsko
meso, mi smo form alno gazili preko saga od ljudskih
oiju i odrezanih ruku. A ipak, i onda se radilo o jed
nom te istom pitanju: da ili ne?
APATRID B: Bilo je i takvih koji nisu htjeli da
budu mesarski psi. Nestali su kao himere u vakuumu!
APATRID A: A ja sam zaradio svoju prvu kolaj
nu za ratne zasluge.
A RETEJ: Dobro je, u redu, stanite! Pristajem,
Anicije! edan sam, razvei me, prim am Ilirikovu poru
ku, nikakve Livijine ribe nisu krive ni za to!
KAJO, uzbueno. O, hvala Minervi koja te je pro
svijetlila! Nervozno je pokleknuo do Areteja, rijeivi
ga spona udarcem noa. Aretej prua vezane ruke, a ka
ko Kajo klei pred njim, ljubi mu obje ruke iskreno.
Aretej se protee, ide do stola, natae iz vra vino, ispi
ja jednu, drugu i treu au. Masira zglobove na ruka
ma i na koljenima, batrga nogama, sav se bio ukoio.
Kajo promatra ga jo uvijek na koljenima. Livija je iz
nenaena ovim obratom.
KAJO, djeaki naivno, pljesnuvi o dlanove, tare
ruke od radosti: Hvala ti, gospode Jupitre nad svim voj
skama Sina Bojeg! Pustite ovu benu!
Djeaka su pustili i on je sunuo preko scene u
mrak, uz grub kikot krvnika.
ARETEJ: Ne umijem drugo nego da ti ponovim:
dosadila mi je igra s bolesnim majmunima. Svejedno

3 - M. K rlea: A re te j 33
kada, gdje i kako, na kraju igre ipak, ugrist e te nem i
novno. Obilazi svoje anatomske preparate, podie tu i
tamo po koji uniteni predmet, prelistavajui razmetane
hartije. Htio bi da sredi tu gomilu stvari, a zatim napu
ta jalov napor: Pisati traktate za idiote, kakva nevina
obm ana. N edostojna m ajm unska igra.
KAJO: A ja uivam da sluim m ajm une?
A RETEJ: Kako je s tobom , ne znam, meni je do
sadilo, nije bilo potrebno da izvede tu pelivansku glu
post, da pobije potpuno nevine ljude kao parcove, da
mi razvali kuu i uniti sve to se zove moj ivot!
KAJO: A to sam m ogao? D onio sam ti diskretnu
poruku, a ti, da te nisam vezao, bio bi me sasjekao. Ne
zna ni sam kako si pobjesnio.
ARETEJ, nad Lucijevim truplom, tiho: Nita nije
bio kriv ovaj ovjek! Jedina slabost bila mu je dosadna
lirska proza. Time je dosaivao sebi i svima nam a us
trajno.
KAJO, razdraeno: Ne ita se na tim njihovim
sastancim a lirska proza, nego se tam o gospoda dogova
raju o obaranju palatinske vlasti. Odakle njim a maevi?
On nas je odbio s praga golim maem i bio bi od nas
stvorio anatom ske preparate istoga trenutka kad smo se
pojavili. Bilo mu je jasno o emu se radi. Bez rijei ubio
mi je prvoga ovjeka. To je bolesna bagra koja ivi u in
cestu, izvoli pitaj svoju enu.
ARETEJ, bez kapi krvi u obrazima. On je ranjen,
prokrvarila m u je rana, on brie svoju krv prstima, po-
sre, on hoe da prevlada svoju slabost snagom volje,
pije vino i tako se vraa na ovaj svijet razuma i logike.
Ne zanim aju me tvoje intrige, potpuno su bespredm et
ne. Bile istina ili la, meni je svejedno. Iz moje perspek
tive, te Livijine veze nem am to da alim. Da prijeemo
na stvar!
LIVIJA, s podignutim rukama, sudbonosno: I ti
e zaista da uprlja svoje ruke Klaudijinom krvlju?
ARETEJ, rezignirano: Livijo, molim te...
LIVIJA, povienim tonom, hladno: Htjela sam da
kaem ako ti sada zaista...
ARETEJ prekine je nervozno: to ako?

34
 LIVIJA, poslije oklijevanja: Ubije li Klaudiju
Paulinu, ne u vie moi da ti pogledam u oi, to sam
htjela da kaem. Ili, ili.
ARETEJ, spram Kaja: Tako je, eto, izmeu nas
od prvoga dana: uzvienoj spram svega to sam ikada
inisiio ili osjeao, nikad nisam umio toj eni da kaem
pravu rije! Ne znam zato me ta ena sm atra mizeri
jom ? Da nisi prisutan, uputio bih joj jedno pitanje. N a
kon kobne stanke: Doputovali smo do takvih predjela
alosti i sram ote da se i to moe izgovoriti: kada toliko
pati od samilosti za sve ljude, zar joj nije nikada palo
na pam et da bih i ja bio dostojan njenog saaljenja? Li-
vija uti. Stanka. Od prvoga dana kako smo se sreli, tak
va je. Izgovorit u to mislim, nemam razloga da tajim!
Mislim da je sve ono, to si govorio o njenim tjelesnim
vezama s ovim nazarenskim barbarim a, istina!
LIVIJA, sarkastino: Znai, treba me predati i
spaliti? To je duhovita logika, zaista dostojna takvih
patricija kao to ste vas dvojica. Aretej se tako oslobaa
svoje ene, a ti, Kajo, svoje ljubovce! estitam!
KAJO, u afektu: G lupa si, Livijo, kao bijesna
maka! K laudija e u svakom sluaju veeras biti na
odru, uje li, htjeli mi to ili ne... i, kao to sam ve tisu
u puta rekao, budem li Caricu m orao poslati H aronu
ja lino, onda e Aretej to umorstvo platiti svojom gla
vom! A tu se radi i o tvojoj glavi, m udra gospoo! Osta
lo sve je dim!
LIVIJA: Ponavljam: sprem na sam da s Aretejem
veeras umrem, ali vie ne u da laem ni sebi ni drugi
ma.
KAJO: A kome treba da lae? Zato da lae?
Taj tvoj Antistes, taj ti vie ne e soliti pameti! Pokazuje
nogom Lucijev le.
ARETEJ, uzbueno: Dosauje mi svojom umi
ljenom uzvienou, Livijo! N ikada me nisi mogla slije
diti u mojim mislima. Nije meni stalo do tvoje evane
oske narkoze! M en ije dosadilo kusati tue blato iz ui
ju, kuhati m ajmunsko sjeme ili prisustvovati oboava
nju um orstva na Kapitolu ili u Jeruzalemu. Svejedno.
Mene boli glava od pitanja koja tebe savreno nita ne
zanim aju, a sve to sam uradio, a to je jedino to me i

3* 35
ni onim to jesam , unitio mi je ovaj gorila veeras.
G dje sam, to mi je preostalo, to sam? Sto ti bunca tu
o nekoj ljubavi za ovjeka? Tko lae? Zar nisam ita
vog svog ivota prao luake od njihova blata, obrezivao
m rtvacim a nokte, a zato? Iz m rnje? Ima pravo Kajo:
va nazarenski Olimp mnogo je perverzniji od jupiter-
skog marazma. D anas je ve i um iruim bogovima do
sadilo biti m oralnom policijom, a vi se tek sprem ate na
svoju policijsku ulogu. ta ti zanovijeta, na temelju
kakve logike? Plandovati u Liburniji, po Iliriji, pod Ve-
zuvom, sluati ptice u sutonu, itati glupe hebrejske le
gende i zgraati se nad poslom od koga planduje, a za
pravo Kajo je govorio istinu: ljubakati sa fam ulusima
svoga mua, to da... Odmahnuo je bijesno rukom: teta
za svaku rije.
LIVIJA, s indignacijom: Ja sam, dakle, ta koja je
od poetka trajnom smetnjom tvojih inspiracija? To je
duhovito! Ako te je netko doveo do toga da danas ne
zna to hoe, da si izgubio sebe, da ne umije vie ni
misliti ni htjeti, dragi moj, molim izvoli zapitaj svoju
gospoicu faraonesu. Velikom gestom Livija je razot
krila zavjesu nad freskom, koja dominira scenom, i lu-
kijernarom osvijetlila maginu sliku. Dva Anubisa oti
maju Arinoe. Jedan je skinuo s nje skrletno-zlatan pep-
lon, a drugi je pruio za njom svoje pasje ruke. Dva
crna zagonetna boanstva s pasjom glavom u bijeloj
brokatnoj dalmatici djeluju sablasno. Arinoe se otima,
na njenoj ruci lepra velika, fantastina smaragdnofos-
forna, plamena ptica, sudbonosni misterij saznanja
smrti i vjenosti. Arinoe je lik esnaestogodinje djevoj
ke, filigrane, blijede, votane, irealne.
LIVIJA, djetinjastim tonom luckaste djevice: Eto
otjelotvorenja genijalnosti! To nije nim fom anka iji
mu obrezuje m rtvacima nokte dok ona planduje na
Siciliji, ljubakajui s njegovim famulusima...
A RETEJ: Stidi se, Livijo!
LIVIJA: ega da se stidim? Ja ne vjerujem u taj
nu Arinoine ptice? Jer nisam tako senilna da se obm a
njujem kako e nas ta mala nepism ena ciganka prenije
ti u nepoznate daleke svjetove, gdje ne e biti mene, u
prvom redu, dakako, mene, a zatim Palatina, Ilirika, za

36
 tim tebe, Kajo Anicije, uope svih nas koji ne umijemo
kleati pred Arinoom, i gdje e svi ljudi biti m udri kao
helenski anatom i? Preglupo, a za svu tu nau mizeriju
sad sam, na kraju, odgovorna ja?
A RETEJ: Livijo, molim te...
U V IJA : Ne u da utim. G lupo je, ali je istina: ti
si povjerovao da ti je ta mala vjetica posljednja ansa
tvoje sree.
KAJO: Nije Aretej tako glup da misli da ovjek
moe biti sretan.
LIVIJA: Da, on nije tako glup, a ipak je jo m no
go gluplji! On je povjerovao da je Arinoe doputovala k
nama sa G angesa, da je doivjela Semiramidu, i Sarda-
napala, i Kserksa, i A leksandra i egipatske faraone, i da
je dolebdjela k nam a sa jedne zvijezde prije tri tisue
godina. On nije tako glup, da, ali je ipak o tome pisao
traktate.
ARETEJ: Livijo!
LIVIJA: Z ar mi nisi govorio d a je ta ena spozna
la zakon pijeska u klepsidram a i po pustinjam a? I da
nije jednoga dana tajanstveno nestala, vas dvoje bili
biste omastili ruke mojom krvlju. M eutim, toj maloj
maki vie je bilo stalo do tvog srebra i tvojih sm aragda
nego do tvoje anatom ije, i tako nas je pokrala i ostavila
nam svoju mumiju iza ove glupe slike. Ta smijena vje
verica, to je tvoj udes, a iza toga se ne krije nita vie
nego staraka obm ana o tajni m ladog enskog tijela.
Ako elite, gospodo patriciji, da znate istinu, to je isti
na! Samo to, i to je sve.
ARETEJ: Pada ispod svog nivoa, Livijo! A to se
te djevojke tie, njeno poznavanje medicine, astronom i
je i geometrije bilo je genijalno. Govori o stvarima o
kojima nema pojma. Livija uti. Zato uti? Propovi
jeda fanatinu istinoljubivost, a sada ne e priznati:
bila si prisutna kad je svojim anatom skim znanjem za
panjila itavu rimsku medicinsku elitu.
LIVIJA, sarkastino: Svaka sudopera u mojoj ku
hinji zna toliko anatomije. Nije njena tajna bila u ana
tomiji, nego u tome to je um jela da se ulizuje starim
jarcim a. Klanjala se bludnicim a prozirnim laskavim
frazama, a pred njenim majmunskim grim asam a rasta

37
pali ste se kao balavci. Ostao si nasam areni rogonja, a
sad te izjeda tuga za svjeim mesom, i zato ti je dosadi
lo trovati. ta e ti palatinska karijera kad vie nema
one male bludnice koja je umjela zveketati grivnama.
Za moje plandovanje na Siciliji to se vie ne rentira. Za
pravo poetak konca, a ne neka m oralna kriza. to se
mene tie, nisam imala nikakvih iluzija da me jednog
dana ne e predati krvniku!
ARETEJ, grubo: Stidi se, ti nisi svijesna svojih ri
jei! Da prijeem o na stvar, Kajo! Da se utvrde tehni
ke okolnosti! Tko e potpisati palatinski dokum enat o
smrti imperatorice! Potrebna su nam dva ugledna, vje
rodostojna svjedoka. Po mogunosti jedan od njih da je
hipokratik!
KAJO: Imam ih itavu legiju! Hipokratika, juris
ta, filozofa, senatora, pjesnika, sve sami ugledni, vjero
dostojni svjedoci.
ARETEJ: Jo jedan detalj: u auli kod Klaudije
nema, osim njenih robova, nikoga, to su iberijske ep-
rtlje. Dvorska je straa pod starim Druzom, njemu ne
treba vjerovati. Za svaki sluaj, to?
KAJO: Na znak zubljom stiem. Sva su vrata pod
mojim nadzorom . Snop slame u plam enu na terasi: u
redu, gotovo! Za sluaj potrebe, znak trubom ! Sve je os
talo spremno! Ne brini! Sretno! Nije ovo tvoja prva ni
posljednja ansa, stari moj! Dovienja! Svaki nam je
trenutak dragocjen!
Aretej je nestao. Uvija je poletjela za Aretejem, a
onda se vratila i slomila. Tiina.
KAJO: Aurelije!
AURELIJE, iz magle: Sluam, gospodaru!
KAJO: Izbaci ove leeve, uredi atrij, sve na svoje
mjesto, kao to je bilo!
A U RELIJE: Na slubu, gospodaru! Aurelije sa
grupom legionara svrava stvar veoma brzo. Vratili su
sve na svoje mjesto: leeve, stakla, anatomske prepara
te, preostale konvolute rukopisa i kosture.
A U RELIJE, pokazujui na Lucijev le: ta da ra
dimo s ovim?

38
 KAJO: Bacite ga psim a ili ne, bolje, ribam a! Spre
mite se! Kad nam Antonije zapali signal, pokret! Onog
malog prestraenog zeca pustite da tri.
A U R EL IJE: Kojega?
KAJO: Pa onog balavca to ste ga vezali da mu
palite oi.
A U R ELIJE: Otegnuo je papke.
KAJO: Kako?
A U R ELIJE: alili se malo s njim, a zei izdah
nuo.
KAJO: Ajde, m ajm uni jedni, ba ste duhoviti! Os
tao je na sceni sa Livijom. Toi vino, ispija. Jede gro
e, jede breskve. Ogladnio je. Uzeo je praseu glavu i
gloe je. Zadovoljan je. Livija uti u depresiji. Stanka.
Dobro, Livijo, zato plae? Sve je krenulo dobro. Bo
govi su nam skloni.
LIVIJA: Ne plaem! Nemam zato. N a kraju sam,
a ni to ne znam to je. Magla. Beznadno sve. Bijedni
smo kao psi.
KAJO vadi iz svoje torbe blistav dijadem i stavlja
ga na glavu Livije: to ima da tuguje? Poklonio ti je
Im perator ovaj dijadem i zamolio me da ti poruim da
ga ne zaboravi kad bude pratila carsku nevjestu u
svadbenoj povorci.
LIVIJA: Da me jednoga dana bacite psima, a taj
dijadem da poklonite drugoj? Uzela je srebrno ogleda
lo, promatrajui se sa skupocjenim nakitom na glavi.
Popravlja frizuru uz intimno eljanje. Prevladava koz
metiki momenat. Ru, puder, tatina, armantna koke-
terija, flert. Bio si surov kao ilirska bakanda! emu ti
je bila potrebna ona kom edija s Lucijem? Vjeruje li za
ista da su moje veze s tim mladiem bile intimne?
KAJO: Nita nemam da vjerujem kad pouzdano
znam. Ne samo s njim nego sa njima svima. To su tvoja
nazarenska braa. Sve se to odvija u okviru vae
svete obitelji. Ti zna da te pratim kao sjenka.
LIVIJA: Glupost.
KAJO: Eterija mi je priala sve.
LIVIJA: Tko? M oja mala Eterija?

39
 KAJO: Da, da, tvoja mala Eterija! Ti misli da mi
na Palatinu hremo? Tvoj izlet u Liburniju poznat m ije
u detalje. Skie se sa svima, a mene prezire.
LIVIJA: Ti nisi moj tip, Kajo Anicije! Ti dae
kao m okar seoski kudrov sa crvenim jezikom. Ti si gru
ba volujska cokula!
KAJO: Livija Ancila, molim te, budi m udra! Ti
veoma dobro zna to ti meni znai! Ja sam moda seo
ski kudrov, dobro, ali sve to znam od tebe sam nauio.
Meni je potrebna tvoja pamet. O, kako si m udra, a opet
kako si glupa, Livijo! Sutra, kad se vratim u Rim, posta
jem imperatorski namjesnik Judeje, Babilona i Egipta.
O djedrit emo sve troje. Ja, i ti, i Aretej. Aleksandrija,
K apadocija, Judeja, Afrika, sve do Hadram auta... Are
tej imat e leeva koliko ga je volja. Neka pie svoje
glupe filipike, ivjet e pod mojom zatitom, bit e slo
bodan, ne e trebati nikoga da truje ako mu se ne e.
Bit emo sretni. Htio bi da jo j pristupi intimno, ali se
ona diskretno izvine u melankolinom monologu.
LIVIJA: alim Areteja. Tko je on, ne znam, jer to
je istina to je rekao: nedostaju nam svi preduslovi da
bismo ga mogli slijediti. Ali on jeste netko. Ja sam
kao Elektra: ja znam i ne znam istinu. A Fedru nikad
nisam mogla da razumijem, zato voli, a zato ne e da
voli onoga djeaka? Sve je na kraju incest. Zato se
Edip toliko uzrujava to je oplodio vlastitu m ajku? Svi
smo mi braa i sestre, i, prem a tome, svi ivimo u inces
tu. Ja ne znam tko je Aretej, a opet nije istina da ne
znam, a ono to je kod njega glavno, to je pamet, a up
ravo tu njegovu pam et zamaglila je ona egipatska vjeve
rica. Htjela je da me otruje, onda su htjeli da pobjegnu,
a zatim nas je na kraju pokrala i nestala.
KAJO: Bio sam jedam put kod vas u Rimu u gosti
ma s njom. Imao sam osjeaj da je sva od oblane kop
rene. Tu je i nije tu, a moe da nes.ane svakog trenutka.
Sva prozirna, krhka, od udnog i-2 kog indijskog stakla.
Takva je bila i u krevetu: zapravo sasvim slaba ljubov-
ca.
LIVIJA: Stvorila je od Areteja krpu. U njenim
zmijskim rukam a taj je ovjek postao naivan kao kuni.
Od njenog nestanka on nije vie zdrav ovjek!

40
 KAJO: Neto m ije priao o nekoj njenoj ptici, ali
nisam razum io nita. Govorio mi je da tko uje cvrkut
te ptice, da takav ovjek moe nestati s ovoga svijeta,
jer ta ptica da je vrijeme, a vrijeme da leti mnogo bre
od lastavice, i tko uje tu pticu, taj moe u jednom tre
nutku da proivi hiljadu, dvije, tri, vie hiljada godina.
Mislio sam, govori gluposti.
Livija je ustala i ispod freske, koja prikazuje Ari-
noinu Otmicu, iz jedne tajne udubine u zidu, izvadila je
Arinoinu pticu. Mehanizam te ptice djeluje tako da p ti
ca etka i kljuca po mramoru stola, izmeu zdjela i
vreva i Anicijeve kacige. Ptica putuje po mramornom
stolu uz pratnju Livijinih rijei.
LIVIJA: Jednog predveerja, u pratnji nekog he
lenskog oneirom antika1, dojedrila je iz Aleksandrije.
Aretej je znao da je to arlatan, i tako je na poetku bio
veoma nepovjerljiv, ali, eto, ipak, na kraju je nasjeo.
Pojavila se m ala koju da je navodno zaarao tajan
stveni cvrkut ove ptice i kao da je doputovala iz daljine
od nekoliko tisua godina. Zbunjeni pred tom zagonet
kom, doli su u Aleksandriji do zakljuka da bi Aretej
jedini znao rijeiti taj misterij. Kako prije toga te ene
nikad nitko nije vidio, a kako je vladala nepoznatim je
zicima, to je jedino to se o njoj moglo utvrditi, a to su
smislili mudri aleksandrijski arlatani, da je m orala iv
jeti veoma davno, ne zna se ni kada, ni gdje. Brbljala je
kao papiga o svemu i mogla je da izazove uenje, a
priala je neke uklete basne, mora se priznati, na ar
m antan nain, i trajno se udila da pred njom ne klei
mo kao pred autentinom boicom. Tako stoji s Arete-
jem. Mislim da se neto porem etilo u njegovoj pameti.
Ti si govorio pred ovjekom o meni kao razbojnik. Za
to si bio tako surov?
Za Livijinih rijei Arinoina ptica kree se po mra
moru i kljucka, a onda klone i stane.
KAJO: Ti zna da volim Areteja jo iz onih dana
kad smo ratovali na Isteru. On je i sam sklon tvojim
hebrejskim ludorijam a. Mislim da je bilo potrebno da
mu razbijem svaku iluziju o tvom nazarenstvu. Ti nisi
1 (g r .), tu m a s n o v a

41
lu jaria i praia poklali, tri v.elika toka galskog sira
u blato bacili, i tako. '-
LIVIJA: Zato nisi doletio da nam to javi?
K R ISIP: Kome da javim ? Kad su vezali gospoda
ra i ubili Lucija, govorila su gospoda konjanici da je
gospodar proskribiran, da e vas sasjei oboje jo vee
ras, a poelo je da su silovali malu Selenu, a onda se
sve razbjealo, i dok se ne vrate, ne znam nita.
LIVIJA: Koju m alu Selenu?
K R ISIP: etrnaestogodinju Selenu,_ Dijaninu
kerku.
LIVIJA: Nije nikakva tragedija, prije ili kasnije to
eka svaku enu. Nego si ti obino magare, Krisipe, i
tebe treba valjano iskrvariti! Mene nitko nije vezao i
mene nije nitko proskribirao i meni se nije nitko prije
tio! Da si bio priseban, mogao si sve to sprijeiti! To je
tvoja krivnja, idiote traki! Svi vi Traani, svi ste vi idio
ti, i cijela vam zemlja ne vrijedi jedne dobre italske or
be! S vaim kiselim groem i runim enam a i antipa
tinom burom to dane i dane ne e da se smiri! Eterija
je zaklana, malu Selenu su silovali, svi su pobjegli, tele
su pojeli, mjeine rasparali, gospodara skoro ubili, ali
da se sjeti da pom ogne, da javi, da krene, da uini
neto iz vlastite inicijative, da obavijesti Anicija, Kaja
Anicija, koji nije drumski razbojnik, nego gospodin,
patricij, da javi meni, svojoj gospodarici, ne, ne... u
pa m u kovricu kose do krvi i obara ga na koljena, i u
naletu bijesa dohvatila je sa stola korba i hoe da ga
biuje. Ulazi Aretej, Krisip naputa scenu kao pseto.
Na kraju svojih snaga, Aretej se vue kao sjenka. Gruba
scena sa Krisipom ni po emu nije zaokupila njegove
panje. Klonuo je na stolicu i obuhvatio glavu dlanovi
ma. Zgurcn bulji u pod, bez misli. Stanka.
LIVIJA. jo uvijek razdraenim tonom: A tebe
uope ne zanim a to se dogodilo? Aretej, duhom odsu-
Uii, uti. Konjanici tvoga gospodina prijatelja orobili
su te kao proskribiranu niticu. Pokrali i poklali, odni
jeli i popili, silovali i odjahali...
ARETEJ: Da, i sada to?
LIVIJA: Da pod tvojim krovom barbari siluju dje
vojke, da ubijaju i kolju koga stignu, da popiju i pode-

43
luda kao Arinoe, ali nisi mnogo manje luda. Aretej jo
uvijek pati od tvog arm a, on ne moe da ti se otme, on
pod tvojom sugestijom trabunja razne gluposti. Svakog
trenutka mogli ste da otputujete do Harona.
LIVIJA: Nisam ja Areteju zagonetna. Arinoe je
njegova tajna. On jo uvijek vjeruje da e mu se jednog
dana ipak javiti.
Glas trube, a istodobno na zidinama carske rezi
dencije kraj slavoluka planuo je snop slame.
KAJO: Aretej me treba. Dovienja! Budi mudra,
molim te, Livijo, sutra smo u Rimu, a poslije svatovske
komedije eka nas brod s punim jedrim a: Egipat, Babi
lon, sloboda! Dovienja! Bogovi su nam skloni, im pe
rator Ilirik postao je udovac. Kajo je nestao. Glasovi
komande, zveket oruja, topot konja u peristilu gubi se
u magli. Uvija uzima Arinoinu pticu i vraa je na tajno
mjesto p od fresku. Onda pljesne. Ulazi Krisip.
LIVIJA: Krisipe, uj! Veite Eteriju Agripinu i iz-
biujte je do prve nesvijesti! Samo dobro, da potee
krv! Jesi li me razum io? Kad se osvijesti, zapitaj je ima
li mi neto priznati? Odbije li da govori, a ti je biuj do
druge nesvijesti, da dobro potee krv, dok ne progovori.
Izjavi li da ima neto da mi prizna, neka doe! Pazi,
Krisipe, da joj ne ozlijedi ni ram ena ni lea! G raena
je kao boginja! Tuci je po debelom mesu i to plosnato,
da odm ah prsne! Treba je slomiti. Eterija je kukavica,
ona e progovoriti odm ah.
K RISIP: Razumijem, ali ne znam to da radim!
Ne u moi izvriti tvoje zapovijedi.
LIVIJA: Kako?
K RISIP: Eterija ne ivi vie...
LIVIJA: Kako, ne ivi vie?
K RISIP: Ne ivi tako da je mrtva. Nali su je
mrtvu pod borovima.
LIVIJA: Ne razumijem. A tko sprem a veeru?
K RISIP: Nema veere. G ospoda konjanici izjeli
su i popili sve, i kad biste izvoljeli da bacite pogled da
vidite, nali biste da ne biste nali nita. Nestalo je sve
ga: i suhog mesa i slanine, i dva badnja meda, i sve to
se moglo izjesti, devet mjeina vina su rasparali, svu si

42
ru sve to se moe, a da si ti spram toga uzvien kao da
se nije dogodilo nita, ne, ne, to neto nije u redu, izjeli
su ti itav tvoj galski sir i tri su ti toka tvoga galskog si
ra bacili u blato.
A R E T E J: Pa dobro, Livijo, ima pravo, to je prav
na sigurnost pod znakom pitanja, to je skandal to su
izjeli moj galski sir. Ali skandal je isto tako i to da u
ovome trenu obaraju KJaudijine kipove u Hramu. Kla-
udija nije vie boica, za nekoliko trenutaka bit e ne
pretjerano ukusno balzam irana mumija. Spram toga,
moj galski sir, mislim, ili sir uope kao takav, naime,
mislim, sir po sebi, nije ba takva senzacija!
LIVIJA: Balzam iraju Klaudiju... Ne balzamira-
ju je neki trei, nepoznati, oni, nego ti, Aretej, ti je bal-
zamira lino. I dok balzam ira Klaudiju, Anicije ti si
luje djevice po kui i gosti se tvojim sirom i tvojim vi
nom.
ARETEJ: U redu, ja lino balzam iram Klaudiju!
Molim. Ne oni, ni mi, ni ti, nego iskljuivo ja sam! Ti je
u svakome sluaju ne balzamira. Tvoje su ruke iste, ti
zna ta je ovjenost, samilost, ljubav, ti bdije nad
djevianstvom i nad integritetom moga galskog sira. U
redu. A ta e ti ovo staklo u frizuri? Ti se, ini se, radu
je neem u? Ti slavi neto? Izgleda kao Erinija!
LIVIJA: Erinija, u Ilirikovim svatovima! Da! Tvo-
jom zaslugom! Poklon od Sina Bojeg! Poklonio mi Sin
Boji ovo blago da se tako pojavim u svadbenoj povor
ci s tvoje desne strane. I da nema tvoje hipokratske in
genioznosti, ovo rem ek-djelo ne bi veeras blistalo na
mojoj glavi. I to je neka vrsta najvieg priznanja! ast,
slava i vjeiti trijum f Areteju, slavi palatinske medicine.
ARETEJ: Tko ti je to dao?
LIVIJA: Vitez koji je izjeo tvoj sir. Carski namjes
nik Egipta, Sirije i Babilona. Pozvao nas je da odjedri
mo s njim u Aleksandriju, u Etiopiju, u Afriku, u Indi
ju. Bit e, veli, slobodan i moi e da ubija koliko te
volja. Stavlja ti na raspolaganje dnevno neogranien
broj svjeih leeva.
ARETEJ: Livijo, stvari su ozbiljne. Zato se tako
evaneoski ljubezno ruga jednom nesretnom ovjeku?

44
 LIVIJA: A zato ti tako evaneoski uzvieno bal-
zamira jednu nesretnu enu? Ne odustajem od onog
to sam ovdje, malo prije, izjavila: ne ostajem vie pod
ovim krovom. Odlazim s Anicijem. Zato si ponovno
svoje ruke om astio krvlju?
ARETEJ: Da nas ne ispeku ive na ranju. Ni
zbog ega drugog. Zbog tvoje i svoje koe. Da mogu
pristojno umrijeti!
LIVIJA: A kad si ve ponovno ubio, kakva je to
logika ubiti sebe? Potpuno besmisleno.
ARETEJ: Uvijek sam govorio u prazno. Pomisao
na smrt, to mi je jedina narkoza.
LIVIJA: Ne vjerujem ti. Da ona tam o nije ne
stala, da te nije pokrala, ti bi me bio otrovao ili predao
krvniku.
ARETEJ: Ja ne znam kakvi su tvoji novi bogovi o
kojim a fantazira, ali da u tebi nema niega ljudskog, to
mi je jasno od prvog dana.
LIVIJA: Zato? Zato jer ne u da me preda
krvnicima?
ARETEJ: Ti si poludjela.
LIVIJA: Tako, sad sam jo i luda jer ti ne vjeru
jem ni jedne rijei, jer znam da si sjenka bez volje i bez
karaktera?
A R E T E J: Zar nisi izjavila veeras, tu pred Kajom,
da e umrijeti zajedno sa mnom?
LIVIJA: Jesam, izjavila sam. Pod pretpostavkom
da ne e ponovno uprljati svoje ruke ljudskom krvlju.
Da s ubojicom legnem u grob, ta mi je pom isao strana.
Ti bi me trajno smetao s onu stranu groba.
ARETEJ: Znai: ono to si izjavila da ne ostaje
pod ovim krovom, ono se sada pretvara u svadbeni put
u Egipat?
LIVIJA: Da, ali ni ti ne treba da ostane. Tu se ne
e vie oprati od sramote.
ARETEJ: Ti putuje s Kajom u Egipat? Zar Egi
pat nije isto tako krvarina za Klaudijinu glavu? Zar Ka-
jo nije krvav kao i ja?
LIVIJA: Kajo je glup kao velika riba. On jede ma
le ribe, a zapravo pojm a nema o emu se radi. Kajo je
surov, ali nije zao, a ti si sagnjio, potpuno! Kajo ne zna

45
to se smije a to ne, a ti to veoma dobro zna i zato si
kriv! Kajo je konjanik, on je lakovjeran kao nevini dje
ak, on nije podm ukla hijena, on se ne tovi strvinama
svojih vlastitih lai. Ja putujem s Kajom, a ti, ako eli
da doe s nam a, molim, ja ovdje ne ostajem.
A RETEJ: Ti rafinirano, perverzno lae.
LIVIJA: Zato bih lagala? U Kapadociji postoji
itav niz mogunosti da se oisti od ovih poganih lai,
da zaboravi, da se posveti anatom iji, astronomiji, kro-
m oterapiji, da otkrije neku novu iluziju o dalekim svje
tovima, svoju dragu Arinoe! Meni su te gluposti suvi
ne! Ja sam ve davno otputovala iz ovog svijeta, ja sam
mirna, a ti si taj koji trai odgovor na tisue pitanja, ti
si taj koji trai tajnu utjehe u Arinoinoj ptici!
ARETEJ: Pusti me da sklopim oi! Ostavi me,
molim te! Molim te, Livijo, ostavi me! Idi putuj, budi
sretna, ne mogu vie... Ostaje sam. Gasi neke lukijerna-
re i kandila. Zuri u nita. Pristupa braseru' i, bacajui
na ar suho lie i korijenje iz jedne urne, nestaje u ob
laku utog dima. Stanka. uje se Aretejev glas gdje pro
govara iz tmine.
ARETEJEV GLAS, iz tmine: Bijeli konj Ilirikov
bit e prom aknut na ast senatora i izabran za prvog
konzula. Stajat e pognute glave, sklopljenih oiju, os
jeajui da je i to opasno: muriti od stida. Smrtonosno
je stidjeti se pognute glave, isto tako kao to je sm rto
nosno prom atrati stvari otvorenih oiju. Kad se jedan
bijeli konj Im peratorov uzdie na ast senatora, ovjek
treba da se raduje iskreno i na nain tako uzbuen da
se vidi kako plae od ganua, da se vidi kako pjeva, ka
ko vie, kako udara o dlanove, kako cjeliva kopita i
skutove plata konjskog, jer taj konj jeste boanstvo, a
to je historijski m om enat kada je svemir zadobio svoju
punu svrhu zato jer je jedan konj postao senator.
APATRID A: Kakav je to glas? Tko to govori?
ta on to radi?
APATRID B: To je njegov unutranji glas. On se
narkotizira i truje. To to on baca na brasero, to je ta
janstveno egipatsko korijenje, opojnost ovog dima ui

1 ( p a n j.), g r ija lic a , e r a v ic a

46
va se dubokim udisanjem . On sada zaziva prekogrobne
duhove, on se stavlja u dodir s mrtvom Arinoe, njemu
to govori mrtva Arinoe, on eka glas njene ptice.
Aretej baca sve vie tropskog lia u brasero. Iz
brasera pui se gusti dim fosforne boje i obavija itav
atrij.
ARETEJEV GLAS: Jo ni jedno truplo nije pro
glaeno boanstvom , a da itav K apitol nije ostao oba
sut konjskom balegom do koljena. Ru cezarske kobile,
sijui svoje miriljive jabuke i trubei trijemom udaraju
o m ram or Forum a, a britke otrice konjanikih maeva
blistaju na suncu. Znati da su sve buktinje i tam jani, ri
jei i ditiram bi, bubnjevi i svirale samo dim i psee umi-'
ljavanje repom , to je sram ota ovih dana za koju nemaju
pjesnici ni dara ni kime da nam predoe do koga smo
se stepena raovjeili. I gdje je tu izlaz? Anatomija,
m edicina, filozofija, zvijezde, dolaze gorile i pale knjige
na lomai. Poezija, vjera u ljepotu, vjera u legendu o
ptici koja nas moe prenijeti u daleke nepoznate zemlje
gdje su ljudi sretni i m udri, gdje su svladali surovu div
ljinu naravi, gdje su spoznali to znai ovjenost, gdje
potuju m ir i mrze oruje, gdje traje onaj trenutak za
koji se vrijedilo roditi i za koji bi ovjek poelio da po
traje u vjenost. D ok to Aretejev glas govori u utom di
mu koji obavija atrij kao koprena, ptica u ruci Arinoi-
noj poinje blistati smaragdnozeleno, intenzivno pla-
meno. uje se pjesma Arinoine ptice. Zapalila se fos
forna svjetlost nad glavom Aretejevom i nestaje u zavje
si atrija, vani u magli. Aretej je odgurnuo zavjesu, fasci
niran tim fosfornim plamenom izmeu grana borova i
empresa, a svjetlost pjeva i skae sa grane na granu.
Aretej podie Lucijev ma, to su ga tu legionari zabo
ravili, i nestane u mraku.
APATRID B: Javila mu se ptica, nestao je u di
mu.
APATRID A: Ne emo se jo ni vratiti iz Ancili-
nog groba, a on e ve biti pred apotekom .

Zavjesa

47
 TREA SLIKA
PRED BAZILIKOM SVETE AN CILE

Oba Apatrida, A i B, vratila su se iz Groba svete

Ancile u sunano septembarsko jutro prve slike. uvari
kose travu i obrezuju boskete. Zubori fontana, pjevaju
ptice, a od bazilike odjekuje sordinantna zvonjava. Od
farmacije i bazilike sa terase silazi stepenicama grupa
turista, ne snalazei se emu da obrati prvenstveno pa
nju: statuama na peristilu ili korintskoj kolonadi Arete-
jona. Svoje stado okuplja ierone. Prati ga njegov sin,
djeak, s velikom torbom punom knjiga i sa srebrnom
ribom na ici.
APATRID B: Evo nas na jednoj drugoj spiritisti
koj seansi koja se zove Castelcaprino, a naeg Areteja
nema...
APATRID A: On luta za glasom svoje ptice. Pod
njim bue slapovi krvi, poara i patnje od dvije tisue
godina. Zvekee oruje, teku rijeke m ravaca ljudskih
cestama historije, a on luta za glasom svoje ptice...
APATRID B: Prom atrati se u ogledalu historije i
smatrati odraz svojih vlastitih misli historijskim ponira
njem u prolost, sve su to naivne hipoteze, zapravo!
APATRID A: Aretej dolazi, on sad obilazi Castel
caprino, on trai im peratorske terase, M inervin Hram,
arkade carskog dvora, on se udi ulicama i crkvama, on
tek to se nije pojavio.
APATRID B: Za vas je, zapravo, teta! U vama je
propao jedan talentirani romansijer.

48
 APATRID A: Zato propao? Vi pojma nemate da
sam ja objavio jednu knjigu eseja: Evropa iz godine tri-
hiljadetristatridesetitree.
APATRID B: Poslije roenja Kristova?
APATRID A: Ne, ne, poslije smrti ove nae bijed
ne Evrope, godine hiljadu devetsto i etrnaeste.
APATRID B: I to? Pijesak? Sahara?
APATRID A: Pa, da vidite, i nije. Trepanacije lu
banja, freske, vie Altamira.
Grupa turista okupila se oko ierona koji, odbi
jajui dimove i razmiljajui o svojim sitnim brigama,
duhom odsutan, glum i rutinirano.
I E R O N E : Stojimo, gospoe i gospodo, u pe
ristilu Aretejona, m onum entalnog ljetnikovca Kneza
rimske m edicine Areteja. Po sveanoj pom pi korintske
kolonade, po galeriji kipova pred nama, kao to su re
dom : Apollo Salutaris, Dea Febris Sancta M agna, Aes
culapius, M inerva M edica, Hygieia, Hippocrates, Gale-
nos, Soranos, i tako dalje, i tako dalje, vidi se da je bo
gatstvo Aretejevo m oralo biti nabopsko. Ovaj Macrobi-
us, na primjer, bog je dobrog apetita, zatitnik svih izje
lica rimskih i nitko u Vjenom G radu nije pokuao toli
ko pasulja kao ovaj boanski mravko u iju ast i slavu
sve latinske zemlje svijeta kuhaju pasulj. Talas pasulj-
skog vjetra obavio bi Vjeni G rad kad bi se poetkom
juna slavio dan ovoga Zderonje, na veliku radost robo
va i sankilota, koji su se danim a gostili masnom pasulj-
-orbom to se ostavlja na postolju boanskog spom eni
ka. Poslije masne pasulj-orbe sa lom bardijskom slani
nom, Aretejev aj za probavu bio je najpopularniji aj
cezarskog Rima, tako da ni po emu ne iznenauje to
ga je im perator Ilirik uzvisio na dostojanstvo najvieg
m edicinskog autoriteta itavog svijeta. Tu slavu Arete-
jevu potvrdili su i Sveti Oci Pape, posvetivi ovu malu
farm aciju njegovom besmrtnom imenu, ve poetkom
osam naestog stoljea.
Aretaios, Grk iz Kapadocije, ostao je u historiji
medicine znam enit kao hipokratovac kome je kliniki
nalaz bio vaniji od medicinskog rituala. U borbi s raz-

4 - M. K rlea: A re te j 49
 nim religioznim i teurgijskim 1 hipotezam a, Aretaios se
kom prom itirao, osum njien da secira leeve, to se ta
da, po pozitivnim zakonim a, sm atralo zloinom. Kod
Areteja javljaju se prvi elementi laike psihoanalize, i to
u periodu kada se jo vjerovalo u ljekovitost ljudskog
mesa, kao to nam to svjedoi Horacije u svojim bes
m rtnim Epodam a. Kao to se po razm jeru ovih ruevi
na vidi, taj je ovjek ivio ivotom grandseigneura2. U
sklopu same carske rezidencije lini lijenik palatin-
skog dvora ovdje je provodio svoje ljeto, sve dok nije
nestao u okviru historijski poznate dvorske zavjere pro-
tiv Ilirika, pod konac treega stoljea poslije Krista,
kad su pobune sa progonim a krana ukazivale na ko
nanu agoniju carstva. Kad je ubijena esnaestogodi
nja supruga Ilirika Klaudija, ena Aretejeva Ancila iva
je spaljena na lomai, a njeno truplo, koje su braa be
nediktinci otkrili netaknuto na ovom istom mjestu, pre
nijeto je koncem devetog stoljea u ovaj velianstveni
spom enik rane rom anike koji se dii imenom divne Sve
tice, po itavom svijetu slavljene poetske zatitnice pti
ca.
Gospoe i gospoda sa lajkama, durbinima i knji
gama i geografskim kartama, kljocajui aparatima,
provjeravaju ieronove rijei, i itava se druba kree
pratei ieronsku temu stepenicama spram bazilike.
APATRID B primijetio je meu turistima Klaru
Anitu i tako se odvojio od svoga partnera na trenutak:
Pardon, doktore, oprostite na sekundu! Pristupio je
Klari diskretno, dodirnuvi jo j podlakticu.
KLARA A N ITA (koju igra ista glumica kao i Li-
viju Ancilu) srdano iznenaena zastaje, odvojivi se od
starog Morgensa koji je produio sa turistikom gru
pom : O, doktore, dobro jutro, milo mi je, fantastino iz
nenaenje, zaista, pa zar ste vi ovdje u C astelcaprinu?
APATRID B, srdano ljubei ruke Klarine: D ra
go mi je da vas vidim, Klara, tko bi se tome bio nadao,
kako ste, kako stari gospodin?

1 (g r .), a r o b n ja k i
2 (fr a n c .), v e lik , o tm je n g o s p o d in

50
 KLARA ANITA: Stigli smo sino u XX Cen-
tury. Ostajem o zasada ovdje, to nam je zasada pied--
-terre. Poslije onog tourbillona2, one imbecilne afere...
Nita nam se ne javljate, sasvim ste nas zaboravili, a to
je s vama, dragi doktore?
APATRID B: Habilitirao sam na katedri u H on
durasu! Sa mnom je sve u najboljem redu. Hvala vam
mnogo, Klara! Naao sam se s jednim svojim prijate
ljem, i on je izgubio svoju katedru, vi ga znate, nada
evropske medicine. Tvrdoglavi glupan, ne e da die
prednju nogu! Ne razumijem, spomenuli ste neku imbe
cilnu aferu, nekakav tourbillon?
KLARA ANITA, iznenaeno: Vi nita ne znate,
pa da, sve je to diskretno, takorei iza kulisa. Jedva smo
izvukli ivu glavu.
APATRID B: Da su se pojavile neke kom plikaci
je, o tome se govorilo, a ja lutam ve prilino dugo bez
krova, svi mi imamo svoje vlastite brige. Odleao sam
jedanaest mjeseci...
KLARA A N ITA: M olim vas, u zatvoru, a gdje?
APATRID B: D enuncirao me je jedan moj stude-
nat da sam ex cathedra3 izvrgao ruglu tezu naeg rekto
ra da se hipertrofija ljudskog mozga razvija na tetu
drugih organa. Toliko je trajala istraga. A ta je sa Mor-
gensom?
KLARA ANITA: Stari se rijeio i katedre, i klini
ke, i fakulteta i instituta, nego se sad, u posljednjem tre
nutku, stvar zaplela zbog jednog biltena koji je trebalo
signirati na elu konzilija, stvar neugodna, vie od toga,
moda fatalna, u svakom sluaju imbecilna! Trae od
Staroga da svojim autoritetom kam uflira jedno um or
stvo. Tko bi znao, svi mi ivimo pod znakom pitanja.
Zasad ostajemo u Castelcaprinu, mislili smo na Taor-
minu, pozvani smo u London, potraite nas u svakom
sluaju, dragi doktore, u XX Centuryju, bit e nam
drago, Stari e se obradovati kad vas vidi, vi znate da
ste vi njegova velika simpatija. Zaputila se spram turis-

' (f r a n c .), s k lo n i te , s v ra tite

! (fr a n c .), v r tlo g , v ih o r

1 (la t.), s k a t e d r e , u e n o , s a u to r ite to m

51
 tike grupe kod bazilike miriui Ruu svete Ancile ko
ju jo j je poklonio Apatrid B.
APATRID B vraa se spram Apatrida A: O prosti
te, molim vas, nisam mogao da se ne javim!
APATRID A: Ta mi je dam a poznata, ali se ne
mogu sjetiti, ne vidim dobro na tu daljinu.
APATRID B: To je snaha Raoula Sigurda Mo%s
gensa. K lara Anita n H n v i r a njegova .sina Pavla, i Stari
je ovdje s njom. Odsjeli su u XX Centuryju. V
APATRID A: Sigurd M orgens u Castelcaprinu,
sjajno! Sluao sam jedan njegov kurs iz neurologije kod.^
G alena. N epregledna m asa detalja i matematike. GenP^
jaln a pedanterija. Od Charcota i Bichata, jasne per
spektive...
APATRID B: Stigli su sino, eno ih gdje ulaze u
baziliku. Spremaju se u Taorm inu, Stari je predao de
misiju, ima neke neprilike.
APATRID A: Sjeam se, bilo je nekih kom plika
cija oko izbora rektora.
APATRID B: Ne, ne radi se o rektoratu. Ima ne
ka druga stvar. Trae od njega da pokrije svojim potpi
som jedno politiko umorstvo! Otputovali su u posljed
njem trenutku. Uostalom , oni nas mole da im se javi
mo, bit e im drago.
APATRID A: Interesantna ena! Kad su ono us
trijelili njenog mua?
APATRID B: Paul M orgens suen le na smrt go
dine 1917, po ratnom tribunalu. i pom ilovan na doi
votnu robnu, a onda ga je oslobodila revolucija. Nisu
ga ustrijelili.
APATRID A: Kako ga nisu ustrijelili? On je kao
vojni doktor odbio vojniku poslunost 1917, suen na
smrt, pom ilovan, a dvije godine kasnije ustrijelili su ga
na ulici. Negdje oko 1922. Smrtna osuda izreena u ime
Cezara izvrena je etiri godine post mortem Imperato-
ris1. Kao to bi rekao Shakespeare: U ono davno, gad
no, gluho doba, Cezar ga je ubio iz groba...
APATRID B: Tolike su postrijeljali da se ovjek
ne snalazi na ovom groblju. Uope: teko je znati tko je

' (lat.), poslije careve smrti

52
koga ubio? Oni koji su ubijali juer, tih vie nema, up
ravo kao ni onih koje su pobili, a oni koji ubijaju da
nas, tih ne e biti sutra, a oni koji e strijeljati ili vjeati
sutra, ti ne e imati pojm a kako su ubijali i palili na lo
m aama nas, danas, i uope teko je znati tko je koga
ubio i zato, a tko je iv a tko mrtav? Mi se ovdje gubi
mo u prianju, a va je ovjek evo stigao. Eno ga.
APATRID A: Incipit com m oedia1...
Na sceni, dolazei preko terase, pojavio se Aretej.
APATRID B, pratei pogledom Areteja: D oputo
vao je ovjek poslije hiljadu sedam stotina godina iz
krim inalnog kaosa, uspio je da se spasi u civilizaciju sa
puna, prezervativa, logaritam a, Einsteina, klavira, ko
lonjske vode, elektrike, m otora, saksofona i kobasica
od ljudske krvi! Bravo! udi se ovoj galeriji kipova ko
ju su zbrda-zdola m ontirali za turistiku sezonu.
APATRID A: Trai svoj izgubljeni trag kao da sa
nja, ne snalazi se. Nervozan je kao pas.
APATRID B: udi se Klaudiji Paulini na onoj
koloni. On je poslao preko Lete jednu esnaestogodi
nju frigidnu djevicu, a ovo je neka m atrona u klim akte
riju, im pozantna m uzara. A gdje je M inervin Hram,
kakva je ovo tvrava? A ovaj grob svete Ancile? Sve to
nije njegov Aretejon.
A PATRID A: Postaje histerian. Onaj bradonja
nad apotekom , to da je njegov portret? Toj figuri je i-
aeno desno rame, to nije on, sve su furije demonski
porem etile itav svemir u njegovoj glavi, kao da ga je
netko opio m eskalinom 2.
Aretejevo kretanje postaje sve uznemirenije, sve
nervoznije. Penje se mramornim stepenicama spram ba
zilike, krui preko terase na trgu ispod kolone, zastaje
pred apotekom, promatra helenske bogove u izlogu, za
bezeknut je reklamama, automobilima, antikim mas
kama festivala, peristilom i kipovima oko fontane.
Krvav, sa krvavim povojem na glavi, sa Lucijevim ma
em u ruci, ponovno je sjurio niza stepenice, zaustavivi

1 (la t.), p o in j e k o m e d ija

J (in d ija n . m e k a l, r a k ija o d a g a v e ), a lk a lo id , o p o j n a d r o g a

53
se k o d uvara Groba svete Ancile koji mu ne posveuju
nikakve panje. Onaj kosi, a ovaj obrezuje rue. Negdje
daleko valcer iz Traviate. Turisti sa ieronom nesta
li su u katedrali. Kosac otire zn o j sa ela dlanom, pije
vodu iz glinena vra i brusi kosu. Ugledao j e maskirana
ovjeka kako ga promatra.
PRVI UVAR Groba svete Ancile: A vi, gospodi
ne, spadate u onu trupu koja tu igra u amfiteatru? Koga
glumite? Potena ovjeka ili ubojicu?
ARETEJ: A koga glumite vi?
PRVI UVAR: Mi nismo glumci, gospodine! Vi
dite to glumimo: prosjake na groblju. Ovo je groblje,
gospodine! Tu su svi ve davno pomrli. To je grob jed
nog rimskog medikusa koji je prije dvije-tri hiljade go
dina ispirao carske stranjice onim svojim aromatskim
ajem. Tamo mu je i reljef na apoteci i pie mu ime. Za
klali su ga. I njega i njegovu enu. Bio je slavan ovjek.
Mi njegujemo cvijee na grobu njegove ene.
ARETEJ: Nikad vas nisam vidio. Pojma nemam
ni tko ste ni odakle ste. iji ste vi robovi?
DRUGI UVAR: Mi sluimo, gospodine, istina,
ali se ne damo vrijeati! Nismo mi niiji robovi! ini se
da taj tip voli da zamee kavgu. A gdje su vam to udesi-
li vau lubanju? Taj se tip negdje dobro nakresao. Koga
vi traite? Ako traite apoteku, tamo vam je, a nas po
tedite, molim vas, od svoje duhovitosti.
PRVI UVAR: Ne vrijedi vam ta apoteka ni pre-
bite pare! To vam je vie kao neka vrsta drogerije! A za
vas bi bilo bolje da pojedete jednu kiselu orbu nego da
se tu skitate.
DRUGI UVAR: Uskipjet e vam voda u glavi!
Kakav tip! Kakve sve bezobrazne eljadi nema na ovo
me svijetu. Je 1' te, iji ste vi robovi? Koja drskost!
Trebalo je bolje naravnati tu njegovu glavurdu! Je 1 te,
dragi vi: iji ste vi robovi? a gdje ste vi koze pasli?
Komedijant, buffone1, harlekin!
A retej je odmahnuo rukom i p o p eo se stepenica
ma spram katedrale. Grupa turista okuplja se pred sar
kofagom svete Ancile desno od porte.

' (ta l.), la k rd ija

54
 IERONE: Ovo velebno arhitektonsko remek-
-djelo, moje gospoe i gospodo, predstavlja unikum
jedne romanike katedrale na osnovi Minervinog Hra
ma, a genijalna inspiracija graditelja dola je do punog
izraaja ba u tome to su elementi Romanike i kasne
Antike povezani u jednu jedinstvenu cjelinu. itava po
koljenja arhitekata dive se ovoj katedrali o kojoj je u
veni historik Morosini objavio detaljnu studiju, sa heli-
ogravirama i tlocrtom katedrale, u etiri boje, svega
dvjesta i pedeset lira, etiri priloga i trideset i dvije au-
totipije sarkofaga u detaljima. O d djeaka, koji ga prati,
uzima torbu i dijeli knjige interesentima: Potri kui i
reci mami d aje signora Marija priredila za nju tikvice i
smokve, i neka preda ovog brancina teti Silviji, pouri,
sine, kupi usput hljeba, daj mami ovih trista i pedeset li
ra, zbogom, vrati se brzo! Nastavljajui svoj tekst ruti-
nerski: Stojimo pred sarkofagom svete Ancile, nesretne
supruge Areteja, arhijatra svetoga Palatina, iju smo re
zidenciju malo prije prikazali u detaljima. Sveta Ancila
spada meu one armantne Svetice iji se poetski sjaj
kroz vjekove nije ugasio. Motivom pjesnikih inspiraci
ja od ranog Srednjeg vijeka, legenda svete Ancile opje
vana je po jednom slavnom katalonskom treentisti-
kom trubaduru koji je na svome izletu u pakao susreo
supruga svete Ancile Areteja u Intermundiju, u drutvu
ingenioznih pogana kao to su bili Hipokrat, Platon,
Homer, Aristotel, Horacije, Fidija, Periklo i tako dalje.
Suprug svete Ancile, Aretej, ostao je poteen kao po
ganin od vjeitog ognja ne samo zato jer bi spadao u
red onih odabranih duhova, kome zahvalno ovjean
stvo iz koljena u koljeno s pravom pali svjetiljke na gro
bovima, nego prvenstveno zato jer je njegova Sveta
Supruga izmolila od Gospodina milost za svoga mua
koga su pogani isto tako okrutno liili ivota kao i nju.
U katedrali, u lijevoj lai, pokazao sam vam veliku
kompoziciju od Bolognesea Fioraventija: sveta Ancila
odgovara krvnicima: Ecce Ancilla Domini, fiat volun-
tas tua1, a evo ovdje, pred nama, na svijetu jedinstveno

1 (lat.), Evo slubenice G o sp o d n je , neka b u d e volja tvoja

55
 rezbarsko remek-djelo, srebrni sarkofag sa netaknutim
relikvijama Svetice. Bolognese Fioraventi prikazao nam
je svetu Ancilu obasjanu purpurnim orankadmijskim
odrazom lomae kako stoji pred razbaruenom barbar
skom ruljom i patetino skandira sudbonosnu svoju is-
povijest, to je majstor u stilu vremena prikazao u obli
ku vrhunaravne serpentine koja se vijuga iz usta mue
nice kao telegrafska traka. Taj isti motiv, analiziran de
taljno u monografiji profesora Morosinija, dvjesta i pe
deset lira, gospodo i gospoe, molim izvolite, hvala,
prodaje i inkasira, obradio je na sarkofagu kao bareljef-
nu parafrazu Giambattista Paduano, uzevi za svoj
glavni graverski motiv tu metafiziku traku Svetiine is-
povijesti koja se vijuga kroz svih osam kvadrata njego
vih bareljefa, prikazujui ivotni put Svetice, spaljene
po Posthumusu Illyricusu, Imperatoru koji je vladao
pod konac treega stoljea poslije roenja Kristova,
kao to sam vam ve bio spomenuo. Sarkofag je repro
duciran u etiri varijante u monografiji Francesca Mo
rosinija, a duentistiki plitki reljefi nikad vie nisu do
segli isti nivo savrenstva. Martirij Svetice i Njen razgo
vor sa pticama, sveta braa benediktinci u burnoj tam
noj noi otkrivaju Sveto Tijelo, sveti Otac Papa Andro-
nicus Timoteus della Gloria Olivae uzdie je na dosto
janstvo besmrtnosti i na kraju Svetica spaava svoga
supruga, poganina Areteja, od vjeitog prokletstva, u
obliku plamene ptice koja ga uzdie u nebo, ne u nebo,
jer to nije mogla, nego u Intermundij, opjevan i po
Danteu, kao to vam je to poznato, gdje nekrteni pra
vednici uivaju sve blagodati Neba, a da nisu ni na Ne
bu ni u Paklu, nego u nekoj vrsti Niemandslanda, niije
zemlje, gdje uvijek ima dosta nebeske muzike da ovjek
ne izdahne od dosade...
Aretej, na repu turistike g r jp j, slua iz prikrajka
to ierone govori. Vidljivo uzbucen, on j e ve u neko
liko mahova uznastojao da mu upadne u rije, ali nika
ko nije mogao da se ubaci u bujicu ieronove rjeitos
ti.
ARETEJ: Kakav kretenski intermundij, sve su to
same glupe lai! Aretejeve rijei pale su kao kamen for-

56
tissima s namjerom nesumnjivog razdora. Sada su ga
tek primijetili. Oito: polupijana, suluda, deranirana
linost, s maem u ruci, krvava. Bit e neka kostimirana
luda.
IERONE, na temelju negativnog iskustva, rea
gira na tu upadicu spontano: Glupe lai, dakako, razu
mije se, ja ve najmanje dvadeset-tridesethiljaditi put
govorim na tu istu temu, a uvijek se javlja od vremena
na vrijeme po neki mudrac kome je jasno da su to lai.
Dopustite mi, gospoe i gospodo, da se kao glupan i
neznalica poklonim nepoznatom geniju za koga jedan
Dante Alighieri nije nikakav autoritet, bravo, bravissi-
mo!
Smijeh u auditoriju.
IERONE prelazi rutinirano preko upadice:
Legenda svete Ancile sauvana nam je u medijevalnim
fragmentima koji su, u okviru pojedinih bareljefnih po
lja, citirani u originalu, u latinskom tekstu. O fantasti
nom nestanku Areteja zna se samo toliko da su ga u
predveerje tragedije primijetili na kraju grada kako ju
ri za plamenom pticom, a tu, moje gospoe i gospodo,
vidi se kako je ta plamena ptica stilizirana kao dua
svete Ancile koja e ga kao poganina u posljednjem tre
nutku ipak privesti obraenju! Avis mirae pulchritudi-
nis et decoris, nihil in terrenis est quod illius voci possit
comparari2, ptica takve udesne i vrhunaravne ljepote,
te nema nieg zemaljskog ime bismo je mogli uporedi-
ti, javila se Areteju, Princepsu medicorum romanorum,
qui audivit aviculam mille annis et videbantur sibi
quasi duae horae3.
ARETEJ: Pa rekao sam ve, to su same gluposti
to vi ovdje brbljate! Nita od toga nije istina! Ja nisam
mrtav, sve te vae hebrejske legende su smijene, kakav
intermundij, sve je to bestidno!
IERONE vidi da netko zamee kavgu i nastoji
kako bi stvar aplanirao po liniji najmanjeg otpora: U

1 (tal.), najjai zvuk

1 v. biljeku 1 na str. 22
1 (lat.), koji je sluao ptiicu tisuu g o d in a i inilo m u se kao
d a su dva sata

57
redu, gospodine, imate pravo, sve sam to ja izmislio, da
kako, itava naa nauka je sublimna glupost, bravo,
bravissimo! Ali ako vam se ne svia to govorim, a vi iz
volite budite ljubezni i nemojte me smetati u poslu! Ja
sam zakonom zatieno lice i sve to ja ovdje govorim
nauno je provjerena istina, molim vas, ako ne vjeruje
te, a vi izvolite provjerite, ja citiram po literaturi, ja ne
laem, ja poteno zaraujem svoj hljeb, za svoju poro
dicu, djeca trae knjige, cipele, enu mi bole zubi, puni
ca mi je u klimakteriju, treba ivjeti, molim vas da me
ne ometate u mome poslu, izvolite se odstraniti! Ruti-
nerski nastavlja svoj komentar: Gore, na pokrovu kov
ega, vi vidite poganina Areteja gdje klei pred pticom,
pred najdivnijom od svih ptica, pred duom svete Anci-
le koja mu se javila kao plamen, as je leprala, a as
uzlijetala, as nadlijetala peristil, uvijek pred njegovim
oima, tako te mu se inilo da moe da je dotakne ru
kom, a as ga je zavodila izvan grada slatkom svojom
melodijom. Vi vidite Areteja gdje klei pred svojom e
nom koja tu spava svoj nebeski san, a dva kerubina
dre pod njenom glavom zlatni jastuk kao uzglavlje, do
dirujui svojim arahnoidnim prozirnim prstima divnu
glavu Svetice s bisernom koprenom koju je bazilici sve
te Ancile poklonila sama Izabela Aragonska, kad joj je
jedan bijeli golub donio posljednje pismo njenog lju
bavnika palog u bitki sa Selducima negdje u Svetoj
zemlji...
ARETEJ nervozno se progurao kroz guvu, a tu
risti se uklanjaju krvavom ovjeku koji kri svoj pu t g o
lim maem: alim, ali nikako ne mogu dopustiti da ov
dje brbljate gluposti! Molim vas, ja sam Aretej za koga
tvrdite da se nalazi u tome vaem glupom intermundiju,
i ja sam taj isti Aretej za koga tvrdite da klei pod ovom
lutkom, a ova lutka ovdje nije moja ena Livija, i do
pustit ete da valjda ipak poznajem svoju enu. Moja
ena Livija nije mrtva, govorio sam s njom tren prije to
ga pod svojim krovom u Atriju!
IERONE: Sjajno, vaa ena nije mrtva, bravo,
dakako, da jeste, vi biste bili udovac! To je duhovito,
ali za nas nije vano da li ste vi udovac, svi smo mi oe
njeni, svi mi imamo ene, ali ovu gospodu ne interesira

58
ju naa brana stanja, zar ne? Ako se smjesta ne odstra
nite, trait u zatitu vlasti. Pa ipak je neutivo ometati
ozbiljan posao! Ja od toga ivim, meni nije do ale.
U ljude ulazi nervoza. Tih porast glasova pretvara
se u negodovanje auditorija.
ARETEJ: Vi govorite o mojoj eni, a ne ja o va
oj! Vi tvrdite da ovdje na odru lei moja mrtva ena i
da ja tu pred njom kleim, a to je glupost! Zato ne ete
da kaete za svoju enu da tu lei mrtva? Ako vam je
graanski poziv da laete, a vi laite na raun svoje
vlastite ene, to je vaa privatna stvar i ovih koji vam
vjeruju, a ja vam ne doputam da laete infamne glu
posti o meni i o mojoj eni, jer je to moje pravo, jeste li
me razumjeli?
GLAS IZ PUBLIKE: Pa dobro, gospodine, razu
mijete li to vam se govori! Odstranite se ve jednom,
zar ne vidite da smetate?
GLASOVI negodovanja u porastu: Pijan je, nije
pijan, lud je, pobjegao je iz bolnice, pozovite policiju,
ambulantna kola, skandal, bezobrazluk, pa ipak to ne
ide, ovo je sveto mjesto, postoje valjda neki propisi,
ovjek stvarno sabotira. ekajte, ekajte, stanite, nije to
tako neinteresantno. Neka ovjek kae to misli! N eki
naputaju guvu. Dva uvara Groba svete Ancile zain
teresirala su se isto tako tim skandalom i pribliila se
stepenicama koje vode do bazilike.
PRVI UVAR Groba svete Ancile: To je jedan
pijani glumac od one drube koja radi u amfiteatru.
Oni tamo probaju svoje komedije, svi su maskirani! Po
tukao se negdje, razbili su mu glavu, on ne zna to go
vori, 011 trai apoteku, on misli da ste vi apoteka, treba
ga odvesti u bolnicu!
Stigao j e nervozan i ustar mali brat treoredac u
habitu i u sandalama. Prate ga dva ministranta u crve
nim suknjama i bijelim roketama.
CRKVENJAK, sopran hermafrodita, senilnog o-
se: Dobar dan, dobri ljudi, laudetur lesus Christus1, ta
se dogodilo, dobri ljudi, sve e biti u redu, gospodine,

' (lat.), neka je hvaljen Isus Krist

59
 vi imate pravo, gospodine, ali vas molim, odstranite se,
ovo je sveto mjesto, i bilo bi nam veoma neugodno kad
biste nas prisilili da se posluimo zakonskim prednosti
ma, da moramo zamoliti intervenciju vlasti! Zbog uti-
vosti, molim vas, ne smetajte ovjeka na ovome mjestu!
Paralelno s time malome ministrantu: Skoi po karabi-
nijere, tu su kod apoteke!
Svi su u zabuni: nije jasno radi Ii se o ludilu ili o
pijanstvu.
ARETEJ, jo uvijek kao da sanja. Odbacio j e svoj
ma, a goli elik otkotrljao se niz mramorne stepenice
kobno. S objema rukama na krvavom povezu : Ne razu
mijem nita. Tko su ovi ljudi, gdje sam to? Pa tu, sada,
tu je Livija bila u atriju. Govorili smo, o emu smo go
vorili, ah, da, silovali su malu Selenu, bio je tu Kajo
Anicije, odjahali su u maglu, nema ih, Arinoe, njena
ptica... H tio bi da se snae, ali ne uspijeva. To je iznad
njegove snage. Skupio se na otvorenom portalu kated
rale i tu vie u praznu crkvu: Livijo, Seleno, Krisipe,
gdje ste? N estao j e na trenutak u katedrali, a zatim se
vratio na stepenice p re d portalom. N jegov glas odjeku
j e iz prazne crkve. Slomio se. Klonuo je. Otvorila mu se
rana, krvari, dodiruje prstima ranu, promatra svoje
krvave prste, djeluje kao pacijent. Poeo j e sumnjati u
svoj razum i u svoje pamenje, trai se u prostoru i vre
menu, a to djeluje boleivo i samilosno. Oito je da se
radi o abnormalnom ovjeku.
A patridi A i B promatraju scenu p red katedralom
iz perivoja kraj fontane. K ad je A retej uletio u baziliku
i kad njegov glas odjekuje tragino bolno p o d svodovi
ma katedrale, A patridi A i B, fascinirani razvojem do
gaaja, uspinju se polagano stepenicama.
APATRID A: Eto, to je trenutak koji mi lebdi
pred oima jo iz davnih dana: randevu Rima i Evrope
danas. ta ima da kae Rim Evropi, a ta ona Rimu?
APATRID B: Potpuno promaeni susret, rekao
sam vam da e se ovjek izgubiti kao malo pseto na
transatlantiku!
APATRID A: Nije se jo probudio od narkoze.
Izgledalo mu je kao da je to dobar san kad je uo glas
Arinoine ptice, i da ga nikad ne e dosanjati, ali poslije

60
one krvi i one groze, sada ovdje, na drugoj obali, on se
jo ne snalazi u bunilu ovoga naeg sna.
Dotrao je karabinijer u pratnji dvojice prom etni
ka u bijelome dresu s ministrantima. Stiu jo dva kara-
binijera. Graja oko Areteja koji jo uvijek lei na stepe
nicama i zvjera oko sebe vansebno.
IERONE, spram karabinijera: Gospodine
marale, gospodine caposquadra', molim vas, luda ne
ka pijana, glumac iz onog antikog ansambla u amfite
atru, prijeti orujem, ugroava linu sigurnost moju i
moje klijentele, intervenirajte, molim, po zakonu!
KARABINIJER Areteju koji ga zbunjeno p ro
matra: Ustanite, ne izazivajte skandala, vau legitimaci
ju molim!
JEDAN GLAS: ovjeka treba otpremiti u bolni
cu, ranjen je, iskrvarit e.
A retej ne odgovara.
KARABINIJER: Legitimirajte se, ne emo ovdje
igrati nikakve komedije, zar me niste uli, gospodine?
CRKVENJAK: Ja sam brat Antonio, sluim ov
dje SvevTsnjenTve trideset i set godinaTgospodine, ja
vas molim da kaete svoju adresu, da vas otpremimo
vaoj kui, vama treba pomoi, vi ste se nali u nevolji...
ARETEJ skoio je, dohvativi svoj ma. Iz njega
progovara bijes pravednika: A tko ste vi da me pratite
mojoj kui? Ja stojim ovdje na svojoj vlastitoj zemlji,
ovo je moja kua, meni je Posthumus Illyricus priznao
rang patricija, ja sam Aretej, arhijatar svetoga Palatina,
to je moj posjed Aretejon pod Minervinim Hramom, i
tko me takne skinut u mu glavu!
Scena je ispala donkihotski, ali opasno. K ad j e za
mahnuo svojim blistavim maem, jedan ga j e karabini
je r udario gumenom zm ijom p o ruci tako da mu je ma
odzveketao niza stepenice. Svi su se karabinijeri oborili
na Areteja grubo.
KARABINIJER: Ruke uvis, u ime zakona!
Guva. N em ir gomile. Jedan se dio svjetine razle
tio o d panike.

1 (tal.), v odnik, po d o ficir

61
 GLASOVI: Pa to je neka lua, pacijent, taj e jo
izazvati krvoprolie, telefonirajte, treba ga strpati u lu
aku koulju, to nije glumac, to nije teatarski rekvizit,
prava otra sablja, amok, taj e nas sve poklati,
ARETEJ otima se grubom postupku uvara zako
na: Pustite me, ta hoete od mene, rekao sam vam tko
sam, ja sam Aretej, arhijatar Imperatora Ilirika, Livija
Ancila je moja ena, ona nije umrla, mi tu stanujemo,
ovaj ovdje govori gluposti, Anicije, Anicije, vidi to ra
de sa mnom nekakvi barbari, u pomo, Anicije!
APATRID A pristupio j e karabinijerima: Gospo
do, molim, molim samo na momenat, dopustite mi da
interveniram kao doktor medicine, molim vas, pustite
ovog ovjeka, on je oito pacijent i, prema tome, potpu
no nevin!
KARABINIJERI, zbunjeni intervencijom m edi
cinskog autoriteta: Kako mislite?
APATRID A pristupa Areteju i prua mu ruku:
Mi smo kolege, doktori medicine, dragi prijatelju, ja in
terveniram ad evitanda mala maiora1, da me razumijete,
svi mi vjerujemo Hipokratu: Ofelien he me blaptein2...
Ne varam li se, imao sam ast da dobro razaberem vae
ime: Aretaios, archiiatrus Sancti Palatini, na dvoru Im
peratora Ilirika oko godine 283?
ARETEJ: Kako 283? Mi smo u godini 1033.
APATRID A, u mislima: Smrt Ilirika, 283 poslije
Kristova roenja, to jest plus 750 od osnutka Rima, da
je 1033 od osnutka Rima, i mi smo, prema tome, u 1033
od osnutka Rima, to jest u 2688 godini od osnutka Ri
ma. Ilirik je umro 283, a mi smo u 1938 nae ere.
ARETEJ: Ne razumijem ni rijei! Imperator Ilirik
nije umro, njegov namjesnik Judeje i Egipta Kajo Ani
cije Sever donio mi je od Imperatora vane poruke, i ja
ga upravo traim da krenemo u Rim. Stvar je hitna. Nas
oekuju na Palatinu, Ilirik nas je pozvao na svadbu, ja
treba da krenem, a mene je netko uspavao, opio, oa
rao, ne znam...

1 (lat.), d a bi se izbjeglo vee zlo

J (gr.), V alja paziti d a ne bi nak o d ilo

62
 APATRID A: U redu, i u Rim emo krenuti samo
kad nam stignu galije. Ja sam se, naime, jedno vrijeme
bavio i historijom medicine, i ako ste skloni da vam ne
to kaem to e vas zanimati, mi vas svi poznamo. Mi
smo od vas mnogo nauili. Vae teorije o ljekovitosti
slika, vae lijeenje melankolije, vae analitiko ispiti
vanje neurastenije starih dama, to su sve datumi nae
medicine. Nama je neobino drago to nas je posluila
srea da se upoznamo s vama, i to upravo u sjeni vaeg
Aretejona! Prua ruku Areteju,
ARETEJ jo se uvijek ne snalazi. On j e rezerviran
spram tog utivog gospodina. Dodiruje svoje elo s bol
nom gestom, kulja mu krv kroz p ovoj: Ne razumijem,
ne snalazim se gdje smo? Oarao me nekakav demon,
tako udno pijan nisam bio jo nikada.
APATRID A: Vi ste se dobrano ozlijedili, pukla
vam je koa od tupog predmeta.
ARETEJ; Mlatnuo me jedan pijani barbarin. Sva
mi je kosa natopljena krvlju! Dodiruje prstima tjeme i
potiljak kao da e se onesvijestiti.
APATRID A: Bilo bi bolje da ste isprali ranu, mi
po Hipokratu ispiremo rane.
ARETEJ: Ima takvih situacija kada ovjek nema
vremena za Hipokrata! Oprostite, kamo sam ja to zalu
tao?
APATRID A: U Evropu...
ARETEJ: Evropa je rodila pod platanom na Kreti
Zeusovo kopile. Koliko ja znam, gromovnik ju je silo
vao na svoj poznati prepotentni nain.
APATRID A: O, koliko li je prepotentnih bogova
silovalo Evropu od Zeusa do danas! itav va olimpij
ski ansambl bio bi spram te bande nevini operetni zbor
iz provincije.
ARETEJ: Evropa, prema tome, nije ljubovca bo
ga nad bogovima?
APATRID A: Naalost, ne. Evropa ivotari u \
1938 godini svoje historije zaista kao mizerija, saalje-
nja dostojna!
ARETEJ: Ako imate historiju, pa bila ona ne
znam kako bijedna, onda imate i bogove. Kako vi stoji
te sa svojim bogovima?

63
 APATRID A: Mi imamo samo jednog boga, on je
Sin Boji!
ARETEJ: Mislim, kako vi stojite sa svojim Sinovi
ma Bojim iji konji postaju konzuli, sa Cezarima, mis
lim?
APATRID A: Ima ih mnogo, naime cezara i ceza-
romana.
ARETEJ: Da li vai cezaromani kraljuju kao kra
ljevi i ubijaju li slobodno?
APATRID A: Kraljuju i ubijaju.
1 ARETEJ: U redu. Da li vi kao hipokratici morate
I ubijati u njihovo ime?
I APATRID A: Kako to mislite? Mi prisiemo Hi-
1 pokratu, ali se nitko ne dri njegove prisege!
\ ARETEJ: To je kao i.kod barbara. Znai: vai
\kraljevi kraljuju, ratuju i ubijaju i nareuju da se ubija
njihovo ime?
\ APATRID A: Ratuju, dakako, i ubijaju.
ARETEJ: A vi sada, u ovome trenutku, ratujete
1?
APATRID A: Mi sada mirujemo, ali taj na mir
upravo ovih dana lei na samrti.
\ ARETEJ: Kakav je to mir?
\ APATRID A: To je evropski mir, izmeu jednog i
drugog rata. Nekoliko malih ratova urla u panjolskoj,
u ^.ziji i u Africi, ali oni laju daleko kao psi u noi. Po
slije trista evropskih ratova sad se upravo spremamo na
novi rat, a taj e poklati sve nae narode.
ARETEJ: Kakvi su to narodi?
APATRID A: Pa to je itava jedna legija od naro
da: Germani, Gali, Kelti, Iberijci, Skiti, Hiperborejci,
Sarmati, Iliri, Makedonci, Traani, Panonci, Dalmate,
Heleni, Hebreji, Anglikanci.
ARETEJ: I svi oni govore svojim barbarskim jezi
cima i tuju svoje idole?
APATRID A: Da, piu knjige na svojim jezicima,
klanjaju se svojim idolima i ubijaju se do istrage ve
vjekovima.
ARETEJ: Pa to je onda gore nego farizejska sina
goga u Jeruzalemu. To nije inteligentno.

64
 APATRID A: Ne, to nije inteligentno, i nitko in
teligentan vie ne vjeruje u te gluposti! Sagradili smo
Mirovni Hram i u tome Hramu palimo vjenu vatru, ali
Rat nam je jedini Ideal.
ARETEJ: uvate li vi u tome Mirovnome Hramu
svoje medicinske rukopise? Tako su uradili i nai u Ri
mu, a kad je planuo Hram Mira, izgorjeli su nam svi
nai medicinski rukopisi. Odonda je zavladao Rimom
medicinski kretinizam. A to je s Rimom?
APATRID A: Rim je prijestolnica Nazarenca.
ARETEJ, u mislima nakon stanke: Dakle, ipak?
Zeusa je pobijedio Nazarenac? I ova bazilika Minervi-
na je Nazareneva? I ovaj moj Aretejon razruio je Na
zarenac? I sve to oko nas sruio je on? A po kakvom
pravu?
APATRID A: Po pravu maa.
ARETEJ: Tako? A ovjek ovjeku to je?
APATRID A: Vuk.
ARETEJ: A ona Senekina da je ovjek ovjeku
svetinja, to je s njom?
APATRID A: Retorika.
ARETEJ: Pa dobro, Nazarenci vjeruju da to nije
retorika. Po emu je onda pobijedio taj va Nazarenac?
APATRID A: Po ovoj gospodi koja svakoj logici
uprkos poriu naune spoznaje.
ARETEJ: To je zanimljivo. Stvar dakle, to se lo
gike tie, stoji na istome mjestu? A vi lijeite po kome
principu?
APATRID A: Treba ivjeti prirodno.
ARETEJ: A to je ivot?
APATRID A: Nita mu vie nije nalik nego san,
ivot je dakle san.
ARETEJ: Ako je ivot san, zato ste onda razorili
Aretejon kad se sve to ve davno prije vas znalo, ako je
istina da ste stariji dvije hiljade godina? Molim vas jes
te li ubili ovjeka?
APATRID A, poslije stanke: Po svojoj slobodnoj
volji ne.
ARETEJ: Ni onda kad vam je zapovjedio Sin
Boji?
APATRID A: Sve su to delikatna pitanja.

5 - M . K rlea: A re te j 65
 CRKVE NJ AK: Nisu to nikakva delikatna pita
nja, gospodine, nego blasfemije. To je obina ateistika,
vulgarna provokacija! Sin Boji nije nikada nikome na
redio da ubije ovjeka! Vi vrijeate Zapovijedi Boje!
Ta su pitanja kristalno jasna! Danas slavimo dan roe
nja Majke Kristove, Beatae Mariae Virginis', koja je
ista svjetlost svitanja, svjetlost koja nije sunce samo,
ali ide ispred sunca jer, dok jo mi lutamo u mraku
praskozorja, ona gleda sunce s onu stranu naega du
hovnog horizonta. Sveta Crkva slavi ovaj dan ve od
vremena Pape Honorija koji se toga dana molio djevici
u Santa Maria Maggiore. Benedicta et venerabilis es,
Mater Salvatoris, virgo Dei Genitrix, quem totus non
capit orbis in tua se clausit viscera factus homo.2
ARETEJ: O ijoj utrobi govori ovaj prosjak?
APATRID A: O Nazarencu i o njegovoj majci.
ARETEJ: A koga predstavlja ova plebejska mize
rija?
APATRID A: To je jedan od augura u ovome
Hramu.
ARETEJ: Nikad nisam mogao da razumijem za
to auguri tako strasno vole luk i grainu? Bilo bi bolje
da se okupate nego da se nezvani upleete u tue razgo
vore kad vas nitko nije nita pitao!
CRKVENJAK: Kako me niste pitali? Vidim da
ste laik ex partibus infidelium3, a ovo sveto mjesto nije
za masonsku propagandu! Nismo mi lutorani, ni ateisti,
ni izmatici, ni Hebreji, ni heretici, nego dobri ljudi koji
se mole Gospodinu Bogu i ne lupetaju budalatine.
ARETEJ: Ve vam se Aristofan nagurao da kra-
ete zavjetne jarie i smokve! U glavi vam buka kiselo
vino, smrdite kao lasice, tornjaj se, stara benetino.
CRKVENJAK: Prave li drske i neutive lude, Bo
e mi prosti, treba ga to prije u koulju.
APATRID B: Smirite se, asni oe, sve e se ob
jasniti.

1 (lat.), B laene D jevice M arije

1 (lat.), B laena si i asna, M ajko Spasiteljeva, D jevice, B ogo
ro d ice, u tvojoj se utrobi na nain koji ne m oe n itko shvatiti zaeo
ovjek.
3 (lat.), iz nevjernikih krajeva

66
 IERONE: Pa dokle emo mi prisustvovati to
me vaem suvinom razgovoru, gospodo? Nismo se mi
sastali na razgovore s pijandurama, nego da vrimo svoj
graanski poziv! Gospoda nisu doputovala da gube da
ne, nego da vide Aretejon i carske vrtove i baziliku sve
te Ancile, promet stranaca je na nacionalni interes, mi
od toga ivimo, to je pitanje nae egzistencije!
CRKVENJAK: Tako je, bravo, izvolite, gospodi
ne marale* da uredujete u smislu zakona!
MORGENS, koji j e promatrao itav razvoj doga
aja s najveim interesom, spram karabinijera, ierona
i crkvenjaka: Oprostite, gospodo, i ja sam profesor me
dicine! Mislim da bi bilo najoportunije da otpratimo to
ga naeg nesretnog prijatelja prijeko u farmaciju, a vas,
gospodine, molim da telefonirate da nam poalju kola
pred apoteku! Skandal raste, a glavno je da sve proe
mirno i u redu, to je u interesu pacijenta i javnog reda.
CRKVENJAK: Veoma mudra misao, gospodine
profesore! Bravo! Eto, gospodin profesor dao je dobni
ideju, i ja mislim da je to veoma pametno, da se sveto
mjesto oslobodi od skandala, i zato, gospoe i gospodo,
molim vas, budite Ijubezni... Duboki poklon Morgensu
crkvenjaka i predstavnika vlasti, koji su p o njegovoj su
gestiji razumjeli da j e razlaz najbolja metoda. Karabini-
jeri razdvajaju gomilu uz pom o crkvenjaka i ministra-
nata i tako se ispred bazilike i Aretejona stvara mali
kordon.
KARAB1NIJERI: Razlaz, gospoe i gospodo,
molimo, stvar je u rukama medicine!
CRKVENJAK: Izvolite molim slijedite uvare
reda.
IERONE nervozno galami na terasi pred bazi
likom: Bravo, u redu, kolosalno, gospoe i gospodo,
meni nije do cirkusa, to nisu cirkuske predstave da se
prekinu zbog jednoga ludog klauna! Izvolite platiti kao
to smo se dogovorili, jedna luda nije nikakav vis mai-
or1, vi meni dugujete ugovorenu sumu, tu mi je netko
pronevjerio jednu knjigu, pardon, jo jednu, Francesco
Morosini, 250 lira, gospodo, molim, halo, jo 150 lira,

' (lat.), via sila

67
tako, molim, dalje, hvala, gospoo, dalje, dalje, hvala,
bravissimo, to mi se jo nije nikada desilo da takav je
dan pijani analfabet ukrade ovjeku itavo prijepodne,
a radim ve vie od dvadeset i pet godina!
APATRID B: Ekscelencijo, dopustite mi da vam
predstavim svoga prijatelja, doktor medicine i profesor
sanskrta i helenist, suradnik Europe Mdicale, autor
Magije u medicini, iskreni poklonik vaega genija!
Morgens i Klara rukuju se s Apatridom A.
MORGENS: Drago mi je, kolega, poznata mi je
vaa Magija, ne varam li se, imam ast da vas ubra
jam u svoje sluae?
Klara Anita i A patridi A i B uzeli su Areteja sa
maritanski p o d ruku i sputaju se s njime stepenicama
spram fontane u peristilu.
MORGENS spram Apatrida A : Va dijalog s
ovim prijateljem naim klasian je primjer Pinelove me
tode. Ni jedan Charcot ne bi umio bolje da izvede to!
to mislite, kolega, o emu se radi? Interesantan sluaj.
APATRID A: Tvrdi da je archiiatrus Sancti Pala-
tini. Znai: studirao je medicinu, po svoj prilici. Treba
lo bi ga pitati nekim redom... Spram Areteja, koji stupa
ispred njega u pratnji Klare Anite i Apatrida B: Molim
vas, kolega, vi niste samo arhijatar, vi i pouavate medi
cinu?
ARETEJ: Da, imao sam svoju kolu, ali sada ra
dim samo sa famulusima.
APATRID A: Onda ipak, vi itate na kursovima?
ARETEJ: Ne itamo nikoga, ako ve itamo, ita
mo sebe. Koga da itamo? Aleksandrijce? Sve sami do
sadni i bezidejni kompilatori, manje od toga: mehani
ki prepisivai, ali kao analfabeti nijedan od njih nema
pojma to prepisuje...
MORGENS: Poznajete li Apolloniosa Biblasa?
ARETEJ: Po Biblasu uio je ve moj pokojni
otac! Generacija moga djeda znala je Biblasa napamet.
Ja sam polagao ispite kod Menodora, a tome ima vie
od trideset godina, iz Herofila, i iz Apolofana i Nikan-
dra...
MORGENS: Dobro, kolega, radite li vi danas po
Perigenu ili po Herakleidu?

68
 ARETEJ: Perigen je, naalost, u velikoj modi, ali
samo kod neznalica! To je epigon od koga ovjek ne
moe nauiti mnogo! itava je njegova nauka zbrkana i
djetinjasta. On kao da sanja!
MORGENS: Nauka uope sanja, ako se pravo
uzme, i to nije tako glupa misao. Nauka veoma esto
spava mrtvim i bezidejnim snom. Ona hre na katedra
ma i od te njene grmljavine odjekuju sve aule svijeta.
Bilo bi dobro da se oslobodimo vulgarne svjetine i da
se sklonimo u farmaciju, jer o suptilnim stvarima govo
riti pred plebsom vie-manje je neukusno. Glum i kon
verzaciju kao da j e stvar normalna: U redu, svi ti hero-
filejci sa Perigenom su sami epigoni, tono, vrlo dobro,
zaista, epigoni, a imenima izmeu Hadrijana i Marka
Aurelija ne pridajete naravno nikakve vanosti?
ARETEJ, klonuvi p o d alejom medicinskih bogo
va: Ne znam koga vi mislite, herofilejce Rimljane ili
aleksandrijce?
MORGENS: Aleksandrijce, naravno.
ARETEJ: Pa rekao sam vam ve da radim po svo
me vlastitom sistemu! Ne bih bio dostojan svoga vlasti
tog imena da sam kompilator. Ne znam da li vam je po
znato, Rim je medicinska kloaka.
MORGENS: Razumijem, tu se radi o katedrama,
iz te perspektive svi su fakulteti kloake. Oprostite, ni
sam sasvim dobro uo, da li ste vi Aretaios iz Kapado-
cije ili Araeteus Carthagensis?
ARETEJ: Nikakve veze nemam s onim iz Kapa-
docije, ve se moj djed rodio u Rimu.
A patridi A i B pridigli su Areteja i polagano se us
pinju stepenicama do farmacije. Trg p red farmacijom
na terasi j e prazan je r karabinijeri dre kordon pred ba
zilikom. Stigla j e itava jedna eta karabinijera.
MORGENS: Nisu svi herofilejci bez interesa. I
Apollonios Mysagethes je herofilejac, ali je originalan
po svojim antipleromatikim' receptima.
ARETEJ: Po njegovim receptima propisuju danas
glupe lijekove svi rimski arlatani. Kad netko ne zna to
bi propisao, daje Mysagethesovo ulje. Ispiranje crijeva

1 (gr.), plero m a, p u n o a, bit boan stv a

69
njegovim smrdljivim afrikim uljem jedino je pravilo.
Ja ispirem svojim vlastitim ajem od planinskog cvije
a, a to sam nauio od pela.
APATRID B: Mysagethesov ricinus ni danas nije
najvee medicinsko zlo, a svojim ajem proslavili ste se
sve do naih dana. Sveti otac papa potuje ga ve punih
pet stotina godina.
ARETEJ: Kakav je to ovjek koji ivi petsto godi
na?
APATRID B: Namjesnik Jupitrov, Pontifex
Maximus! On je prozvao ovu apoteku vaim imenom u
slavu vaega planinskog aja. Puna drobina i dubok
san, san bez savjesti i bez misli, san, u jednu rije, koji
se podudara s pojmom site gluposti, to je jo uvijek je
dini medicinski ideal na svijetu.
Ulaze u apoteku.

Z a v je s a

70
 ETVRTA SLIKA
U APOTECI

Prostor apoteke podudara se sa dimenzijama Are-

tejevog atrija. Preko fragmenata freske (s jedn om p a s
jom glavom i obrisima lijevog Anubisa koji kao da leb
di nad bijelim oblakom krea), u bogatom baroknom
okviru, konjanika bitka napolitanske kole. Stijena u
pozadin i perforirana j e vratima. Vrata desno od freske,
zavjeena barunom, vode u laboratorij, a vrata lijevo
otvorena su na bogato zelenilo suncem obasjane pergo-
le sa zrelim groem . Ovaj clair-obscur1 u punom je
kontrastu sa sunanom rasvjetom koja prodire kroz iz
loge i staklena vrata lijevo. Stara hrastovina apoteke,
barokna majolika, cm o-bijele etvorine mramornog
poda. Pred engleskim satom, koji odbija sveano kao
da e se vrijeme svakoga trenutka zaustaviti, barokna
fotelja. Na drvenom stalku od mramorne imitacije, p o
zlaeno antiko poprsje od gipsa: bradata bujna linost
sa grkim natpisom : Aretaios. Barokni globus. Na stije
ni nekoliko reklama p ro tiv glavobolje; presjeci ljud
skog mozga, i jedan stakleni anatomski m odel mukar
ca sa spletom ivanog sistema, kao reklama koja se
m oe osvijetliti. Za pultom armantna magistra farma
cije. Mijea lijekove i vae praak na bijeloj vagi o d ce
luloida. Ulazi grupa s Aretejem. Morgens, Klara Anita,
dva Apatrida i dva karabinijera.

1 v. biljeku na str. 24

71
 APATRIDI A I B: Dobar dan, gospoo, oprostite
to smetamo, molili bismo za malu intervenciju. Jeste li
sami, je li tu negdje va principal?
MAGISTRA: Da, molim, ef je u svome laborato
riju, treba li da ga zovem, to izvolite?
APATRIDI A I B I KARABINIJERI: Molili bis
mo, gospoo.
MAGISTRA, na zavjesi: Gospodine magistre,
molimo, treba vas policija.
GLAS MAGISTRA, kroz zavjesu: Tko me treba?
MAGISTRA: Policija, gospodine magistre, mo
lim izvolite.
GLAS MAGISTRA, kroz zavjesu: A to ele?
MAGISTRA: Ne znam, trebaju vas, mole vas da
doete.
K roz zavjesu proviruje magistrova glava. Gojazna
pojava oniskog debeljka, sa servijetom preko prsluka.
Vidi se da su ga om eli p ri doruku. Banalno sivo lice
provincijskog apotekara.
MAGISTAR, iznenaen: Dobar dan, gospodo, o
emu se radi,jstojim vam na usluzi.
APATRID B: Molili bismo za jednu malu inter
venciju.
MAGISTAR otvara vrata o d apoteke, promatra
ju i strku na drugoj strani trga: A to se dogodilo, pro
metni incident, opet neko umorstvo?
APATRID A: Ovaj se na prijatelj malo ozlijedio,
trebalo bi mu pruiti prvu pomo!
KARABINIJER: Telefonirali smo po kola.
MAGISTAR, sa grimasom uenja: U redu, ast,
izvolite, ali ipak, dopustit ete, ovo je apoteka, zar ne, a
ambulanta je na drugoj strani trga. Prijeko kod spome
nika, zar ne?
APATRIDI A I B: Tamo je <'olo do strke, ovjek
krvari, treba mu pomoi!
MAGISTAR: Pa da, ali tamo vam je veoma boga
to, upravo luksuzno ureena traumatoloka stanica za
potovanu gospodu turiste! alim, mi smo vie drogeri
ja, parfemi, kolonjska voda, plinske maske, turizam,
promet stranaca, male intervencije kod migrene, i tako.

72
Na Aretejev aj, kao specijalitet kue, to je marka
svjetske kvalitete.
APATRID B: Da, to nam je poznato, ali je sretan
sluaj htio da se pod vaim krovom nalazi medicinska
savjest ne samo Evrope nego i itavog svijeta, njegova
ekscelencija dvorski savjetnik Raoul Sigurd Morgens, i
on sam lino intervenira...
MAGISTAR: O, molim, milo mi je, ne znam e
mu da zahvahm^u ast, ali, opet, mi nismo ambulanta!
Moje ime je Spalignzani.R u k u je se pasivno s Morgen-
som i ostalima.
APATRID A: Spallanzani? Jeste li vi modano-- v
tomak biologa Snallanzaniia? Spallanzani, koga citirajte
Voltaire^TSch o penrrha ue r? Spallanzani, koji je davno
prije ruskih pokusa s psima, ve negdje oko 1770, sje
kao glave puevima da bi dokazao kako gubitak glave
jo uvijek ne znai smrt?
MAGISTAR: Ne, ne, nikad nisam uo za toga
gospodina! Moj pokojni otac bio je pekai^ovdje u Cas-
telcaprinu i mrzio je pueve i abe i kornjae. Supa od
pueva nije smjela na na stol, a to je jedino to sam na
slijedio od svoga oca: uroenu idiosinkraziju spram pu
eva! A ni za gospodina dvorskog savjetnika nisam ni
kada uo, oprostite mi.
APATRID B: Raoul Sigurd Morgens! Profesoro
va djela su prevedena na sve svjetske jezike. Talijanski
prijevod njegove monografije o antikoj medicini poja
vio se ve 1897! Te iste godine profesor je promoviran
na poasnog doktora rimskog univerziteta! Dvaput N o
bel...
MAGISTAR: ast m ije, magistar Pietro Spallan
zani. Ali mi nismo bolnica, mi smo drogerija!
MAGISTRA: London N ew s1 objavio je nedav
no sliku gospodina profesora, zar se ne sjeate? Otkri
vena je mramorna statua gospodina profesora u velikoj
auli olumbia-univerziteta.
MAGISTAR: Ah, da, da. Tamo je bio i lanak o
sinu gospodina profesora koga da je netko ustrijelio...
Politika? Mi se, naelno, ne bavimo politikom.

1 (engl.), L o n d o n sk e novosti

73
 MORGENS: Bez obzira na politiku, zar ne, ne
moemo ovjeka ostaviti da iskrvari! Gospoda su do
ktori, molimo vas alkohola, bandae, posue...
MAGISTAR: U redu, ast, ali mi nismo ambulan
ta!
MORGENS, povienim tonom : Skinite ve tu
svoju servijetu, molim vas, nemamo vremena, ovjek e
iskrvariti! Spram svoje pratnje: Dobro je rekao stari
Konfucije: mudrog apotekara i bijelo magare teko je
otkriti u itavom Kitaju! Spram Areteja: Izvolite, dragi
kolega, molim vas, priklonite glavu, opustite je, jo, jo,
tako, sasvim, sad je dobro.
KLARA ANITA I APATRIDI A I B skidaju p o
vez Areteju koji se pasivno predao svojim samaritanci-
ma. Izmjena m isli u kvartetu sa pregledavanjem rane:
Nije nita ozbiljno, rasparala se koa, podljev krvi, nije
supkutano, obina kontuzija, temperature nema, lijez
de normalne, glava se slobodno mie, u redu.
Magistra i Alfonso ustrali su se izm eu laborato
rija i apoteke. Pojavile su se zdjele s vodom, vrevi,
bandae, alkohol, stvar tee normalnim tokom. D oktori
previjaju i ispiru ranu i tako su prolijevanjem vode i al
kohola izazvali nered je r j e poteklo prilino mnogo
krvi, to osjetno nervira magistra, ali j e nemoan.
MORGENS, skinuvi naoari, nad ranom. Sluaj
mu je zagonetan. Njemu se priinja da e taj pacijent
biti ipak doktor medicine. Masira Areteju zatiljak: Bo
li?
ARETEJ: Tako, ne pretjerano...
M O R G EN S: Nije supkutano, za dva dana sve e
biti u redu Imali ste dobru ansu, tvrda vam je lubanja,
svaka druga bila bi prepukla kao kokosova ljuska.
ARETEJ: Kad ljudi nemaju drugih briga nego da
jedni drugim a razbijaju kalote...
MORGENS Vidite, ljudska ruka je savrenstvo u
medicini! Nita medicini ne slui tako pouzdano kao
ljudska ruka. Ona osjea vie nego sve to je o tome iz
govoreno. Ja trajno inzistiram da bi o ljudskoj ruci u
medicini ponovno trebalo drati kursove! Nemogue
je zamisliti neto to bi bilo savrenije od ljudske ru
ke...

74
 ARETEJ: Nemogue je zamisliti neto to bi sa
uzvienom svrhom bilo podudarnije od ljudske ruke.
Tom remek-djelu ne moe se nita dodati ni oduzeti.
Tako glasi, navodno, Galenov tekst. Taj Galenov citat
objasnio sam kao apokrifnu parafrazu originala, a ori
ginalni tekst ja sam u jednoj od svojih antigalenskih fi-
Upika analizirao. U originalnom tekstu bio je jedan a
ipak, a taj a ipak arlatani su kasnije brisali, jer taj
a ipak sadrava u sebi neke disteleoloke eventualije.
MORGENS, iznenaeno: Nije mi jasno to hoe
te da kaete. Odakle vama originalni Galenov tekst?
ARETEJ: Logino. Galen je znao da radi na te
melju ruke majmunske, jer se ne moe pretpostaviti da
bi on bio tako naivan pak da misli da vrhunaravna via
sila stvara majmune po svome modelu.
MORGENS: Nije mi sasvim jasno. Tko je analizi
rao taj Galenov tekst?
ARETEJ: Zato vam je to tako udno?
MORGENS: Na temelju ega vi poriete galenski
citat kao neoriginalan? Kako ste doli da interpolirate
onaj a ipak?
ARETEJ: Vlastitom analizom. Moja antigalenska
teza uzima se kao grub napad na autoritet Galenov. Ja
sam svima rimskim papigama dokazao da je galenska
form ula zaustavila rimsku medicinu u njenom normal
nom razvoju. Gdje bismo mi danas bili da Galena nije
bilo. Galen je ista retorika statika. Ono to se zove ge
neralna patologija, to su prije Galena ve davno ocrtali
empirici, i da se polo putem empirije, ne bi sve one
bezbrojne galenske teorije bile omele normalan razvoj
pameti. Medicina nije filozofija, medicina je pamet.
MORGENS: To je zanimljivo. I ja sam napisao
jednu studiju o Galenu i tamo sam doao do slinih za
kljuaka. Vi niste itali moga Galena?
ARETEJ: I vi ste pisali o Galenu? To je zanimlji
vo! Ja sam protiv literature, iskljuivo za empiriju. Ga
lena danas prepisuju diletanti i pjesnici bez dara. To se
moe dokazati na masi tekstova. Kad ja u svojim preda
vanjima tvrdim da Platon pojma nema o medicini, pro
sipa se oko mene zviduk svih varalica i konjokradica
koje se danas bave medicinskim poslom u Rimu. A ja

75
ostajem pri tome da Platon o medicini pojma nema.
Slezena kod ptice Platonu je zagonetka kao i Aristotelu,
a ja ispitujem ljudsku slezenu, samo, eto, ovjek moe
da dobije po glavi kad se bavi ispitivanjem slezene kod
ovjeka. Kako mu ispiru ranu alkoholom, A retej stenje:
Je li to vino?
MORGENS: Da, to je neka specijalna vrsta vi
nskog destilata.
ARETEJ: Ja ispirem rane prekuhanom alfijom, a
nikad vinom. Rane ispiru vinom svi asklepijadomani,
epigoni one stare ispiuture koju je ve Plinije ismijao
da je izlijeio samoga sebe kad se nakresao tako da je
krepao.
MORGENS vraa se na temu: Mene interesiraju
vae antigalenske teorije. ini se da do Galena ne dri
te mnogo.
ARETEJ: Ve prema tome. Ne moe se kod Gale
na sve negirati. U prilikama kakve vladaju danas u Ri
mu nema ovjeka koji bi se mogao odrati bez arlata-
nerije. I Galen je bio mizerija kao i svi mi. I Galen je
strepio pred smrtnom osudom kao svi mi. ta je mo
gao? Rezao je majmune. I samo onaj koji je toliko smi
on te na djelu dokazuje da nije kukavica smio bi o na
ma govoriti negativno. Svi mi imamo ogromnu masu
ideja, samo se moramo baviti drugim stvarima.
APATRID B: Kakvim stvarima?
ARETEJ: Sramotama. Uostalom, to se vas ne tie.
Spremam jednu studiju o anatomiji Galenovoj. Trideset
sam majmuna razrezao po Galenu, i to se vidi jasno?
Nita se od te galenske zbrke ne podudara s ovjekom.
Sve je to fikcija.
APATRID B: Znai, vi secirate ljudsko tijelo?
ARETEJ htio je da odgovori, ali se svladao: Ne.
To jest, kako da kaem, u smislu pozitivnih zakona, da
kako da ne seciram. Vi znate kako je teko doi do ljud
skog tijela! Galenova osteologija, mikologija, neurolo
gija i angiologija, sve je to majmunsko. Da je samo je
dan jedini put imao pod rukom ljudsko tijelo, morao bi
bio da uvidi kako je u zabludi. Diokles, Herofil i Hi-
pokrat secirali su ljude ve prije hiljadu godina. Po Ga
lenu priroda zna to radi, a ne ovjek! A ja pak mislim

76
da je priroda slijepa i da ne zna to radi. Jer kada bi pri
roda znala to radi, zato bi ovjek bio okruen gorila
ma i barbarima. Ja sam disteleolog i zato sam proskribi
ran!
MORGENS: Sve je to zanimljivo, interesirali bi
me vai radovi, gdje ste ih objavili, bili bismo vam veo
ma zahvalni da nam stavite na dispoziciju separate.
ARETEJ: Od moga posla nije preostalo nita. Sve
su mi moje rukopise spalili ove noi.
MORGENS: Tako, molim vas, a tko?
Aretej, u mislima, kao da e odgovoriti, a onda je
s dubokim uzdahom uutio.
Ve za posljednjih fraza Aretejevih zvoni telefon.
Nervozno. Glasno.
MAGISTRA skoila j e do telefona: Halo, molim,
kako? Razgovor traje dugo. Spustila j e slualicu i p ri
stupila Morgensu: Oprostite, ekscelencijo, XX Cen
tury, vano, zove vas Rim, ambasada.
MORGENS: Pa rekao sam da prekinu svaku ve
zu!
MAGISTRA: Ne znam, XX Century javlja da
Rim urgira razgovor. Jedva su vas otkrili, evo, molim,
Rim, Rim inzistira...
MORGENS, nervozno: Klara, dijete, molim vas,
sve to sam imao da objasnim, objasnio sam, nemam vi
e nita da dodam.
MAGISTRA zaputila se do zavjese: Alfonso, Al-
fonso, gdje si, doi da opere pod!
KLARA ANITA, na telefonu: Da, Rim, ujem, na
telefonu doktor Klara Anita M orgens! Ne, ne! Klara
Anita, udovica njegova sina PaulaNlorgensa! O, boe,
doktora Paula Morgensa" udovica sina njegove eks
celencije doktora Paula Morgensa! Da, da, onog Pa
ula Morgensa koga su ustrijelili... Da! Snaha njegove
ekscelencije. Jeste. Dobar dan, ekscelencija dvorski sav-
j etnik "moli vas da ga ispriate. Da. Sprijeen je, ne osje
a se dobro. Kako? Ne bih vam znala odgovoriti. Oba
vijestit u ekscelenciju, kako elite, ne znam! Izvolite se
javiti na XX Century, molim! Spustila j e nervozno
slualicu i pristupila Morgensu diskretno: Javlja barun

77
Gelerode da primite nekog savjetnika van der Bioote-
na. Stigao je u Castelcaprino, javit e se u hotelu.
MORGENS: Dosadni su kao muhe! Zar nemate
nikakvih mogunosti da odstranite ove muhe, signor
Spallanzani?
MAGISTAR: Naalost, nemamo. Gdje ima koza,
tu ima i muha. Kako da sa Castelcaprina nestanu koze
kad nam je kozji sir jedino vrelo prihoda na ovome go
lom kamenu?
ALFONSO, degenerik, sluga u farmaciji, dogegao
se i zamuckuje. Pojavio se na p o ziv magistre i ureuje
farmaciju. Uklanja krvave tampone, bandae, zdjele s
vodom, pere krvavi p o d : Ljudska krv je slatka ambrozi
ja za muhe. Muha ne e nestati dok bude ljudske krvi.
Sve je tu opet krvavo. Juer krv, danas krv, uvijek samo
krv... Zato ljudi tako jeftino prolijevaju svoju krv? Jed
na limunada stoji tri lire, a ljudske krvi moe popiti ba
dava koliko te volja. Fontana ljudske krvi pijuti na sve
strane. Ispire krvave mrlje s Aretejeve toge.
MAGISTAR: Jezik za zube, Alfonso, nije te nitko
nita pitao!
ALFONSO: A to, signor Spallanzani? Zar farma
cija juer nije bila krvava? Ranili mladia tu pred izlo
gom, pa ga onako krvavog vezali i s njime u smrt. A to
e s ovim inostrancem? I njega e u smrt. Jesmo li fele-
ri u ratu? Na Soi bio sam ranarnik i svako vee vukli
smo pune taljige odsjeenih ruku i nogu. Zar je bog
ovjeka stvorio da bude hrana psima?
MAGISTAR: Gubi se, glupane! ta tu fantazira?
Skuhaj ti nama jednu dobru kavu, lijeno magare!
ALFONSO: Sad je sve to fantazija, dakako, veo
ma ste duhoviti, signor Spallanzani, ali nita manje nije
istina to to ja govorim zato jer me vi vrijeate!
MAGISTAR gura Alfonsa s njegovom kantom i
krvavim krpama: Ajde, ajde gubi se! Da bi smanjio im
presiju: aavko, nije sasvim sabran, ratni invalid, per-
forirali su mu lubanju.
MORGENS, poslije Klarinog saopenja da ga zo
ve rimska ambasada, uznemirio se vidljivo. Zaustavio
se p red engleskim satom. Stanka. Vrijeme odm ie tik-
-tak. M orgensom j e zavladalo oito neraspoloenje. Us

78
poreuje svoj depni sat sa kazaljkama velikog sata: Ne
znam gdje su ovi tako dugo s bolnikim kolima? Pa
ipak, ima ve vie od pola sata...
MAGISTAR: Jasna stvar! Mi u Castelcaprinu
imamo samo jedna ambulantna kola, a ta se, naalost,
upotrebljavaju i u policijske svrhe. Odvezla su se gos
poda jutros rano u San Girolamo in Monte, to je etr
deset kilometara od Castelcaprina.
MORGENS: Ne razumijem, mogli su se ve vrati
ti...
MAGISTAR: Dakako, ali gospoda od policije od
vezla su svoja dva-tri klijenta na izvide oko San Gi-
rolama in Monte. Pitanje je kad e se vratiti.
KARABINIJER: Vi fantazirate kao i onaj va de
genere1! Nitko vas nije nita pitao. Vama nisu jo perfo-
rirali lubanju, pa ipak niste od njega nita inteligentniji!
MAGISTAR: Kako me nije nitko nita pitao? Pi
tao me gospodin profesor, poasni rimski doktor, obja
njavam kako stvari stoje, bez ikakve zle namjere, opros
tite, nisam mislio nita, prosto samo tako, mislio sam,
naime, da, oprostite, nita nisam mislio...
ARETEJ ustao j e fasciniran svim e to j e uo. Al-
fonsovom lamentacijom, tonom s kojim razgovara kara
bini je r sa magistrom, a naroito telefonskim razgovo
rom. Pristupio je telefonu i podigao telefonsku koljku,
imitirajui Klaru Anitu. Prislukuje, a ne uje nita.
Spram M orgensa: Vas je zvao Rim na ovu crnu kolj
ku?
MORGENS pali cigaretu, m rzovoljno: Da, zvao
me Rim!
APATRID B, da prekine taj razgovor: Bilo bi in
geniozno, dragi magistre, kad biste nam servirali malo
dobrog konjaka!
MAGISTRA, usluno: Rekla sam ve Alfonsu,
gospodine doktore, stii e svakog trenutka.
ARETEJ inzistira na svom e pitanju: A tko vas je
zvao iz Rima? Palatin?
MORGENS, rezervirano: Ne!
ARETEJ: Kvestura?

1 (tal.), d egenerik, krljavac, n a k aza, aavko

79
 MORGENS: Ne!
ARETEJ: A to ele od vas? Da otrujete nekoga?
MORGENS, iznenaeno: Kako vam je pala na
pamet ta bizarna misao?
ARETEJ: Jednostavno. Mene Rim zove uvijek sa
mo onda kada treba da nekoga poaljem u podzemlje.
Igra se koljkom kao misterioznim predmetom. Stavlja
je na njeno mjesto, a onda je opet podie.
APATRID A spram Apatrida B: Da pomognemo
ovom naem Don Quijoteu! Nisam ga nikako mogao
da zamislim kako telefonira.
APATRID B: To to antropoidi telefoniraju, to ga
ne e zbuniti. Trebalo bi mu objasniti tehniku Cezaro
vih telefona, to je sve! Ostalo mu je, ini se, ve prilino
jasno.
ARETEJ, sa koljkom u ruci: Ovaj glas putuje
kroza zidove preko planina i voda, kao pota?
APATRID B : Glas putuje icama, sve su zemlje i
ceste povezane tim icama.
ARETEJ, ispitujui icu: Da li bih i ja mogao po
slati svoj glas tom icom?
APATRID B: Kako da ne.
ARETEJ: U Rim, na primjer?
APATRID B: U Rim ili u Aleksandriju, sve do
Tule i do Hardramauta.
ARETEJ: Dobro! A da li biste mogli poruiti u
Rim da se pronae Kajo Anicije Sever, da mu javim da
je imperatorica Klaudija Paulina balzamirana, da sam
izvrio palatinsku zapovijed i da ga ekam. Stanka. Tii
na. U mranim asocijacijama: Da mu poruim da je ni
tkov, da me je prevario, da su mi njegovi razbojnici raz
valili kuu i poklali masu svijeta! Ako je istina da ste vi
hiljadu sedam stotina godina daleko od nas, onda taj
nitkov od Anicija jo uvijek kolje oko sebe kao bijesni
vepar. I tu je ubio juer jednog mladia pred apotekom.
APATRID B I KLARA: Gdje je ubio, koga je
ubio?
ARETEJ: Pa onaj epileptik, onaj rob koji je vu
kao pune taljige odsjeenih ljudskih ruku, zar nam nije
rekao da su juer ubili ovdje jednog mladia? A i mene

80
bi bili ubili vai legionari da me niste spasili! Spram
Klare Anite: I vaeg su mua ubili...
MAGISTRA ula je i servira konjak redom : Mo
lim izvolite.
MORGENS, da prekine Areteja: Izvolite, to je
staro grko vino! U zdravlje vae!
ARETEJ: Da nije otrov?
MORGENS: Kakav otrov? Vidite da ga pijemo
svi. To je prepeeno grko vino!
ARETEJ ispija konjak: Gorko, pogano, nije loe,
ne mirie po dimu! Sva naa vina vonjaju po smrdljivim
mjeinama kozjim nad ognjitem. To je zapravo dobro
vino!
MAGISTRA: Izvolite molim!
ARETEJ, sa drugom aom konjaka: Ta prokleta
ica, to je mudra stvar! Vi pitate, a onaj odgovara. A
ako vas netko pita da li i vi odgovarate?
APATRID B: Razumije se.
ARETEJ: Kad bi vama sada iz Palatina naredili
da me otrujete, biste li vi to uli?
MORGENS: uli bismo, dakako, ali ne bismo iz
vrili. Mi smo hipokratici!
ARETEJ: I ja sam hipokratik! Znam ja veoma do
bro kako je to! Hipokrat je jedno, a vlastita glava dru
go! Molim vas jo jednu au.
APATRID A spram Morgensa: Opit emo ga...
MORGENS: Nemamo to riskirati. Na svojoj kli
nici ja ve godinama eksperimentiram alkoholom. A
kod vas, kolega, i vi lijeite vinom?
ARETEJ: Ve prema tome. arlatani svi lijee vi
nom, sve i uvijek! Tesal iz Trallesa, na primjer, ta
smrdljiva pijandura, ta intelektualna protuha, proslavi
la se po svojoj Himni Vinu, kao o panaceji, i Temison iz
Laodiceje kretao se trajno u oblacima vina, sa svojom
bandom ubojica i trovaa.
MORGENS: To je onaj Temison koga Juvenal
apostrofira kao ubojicu: Quot Themison aegros au-
tumno occiderit uno...1

1 (lat.), K oliko li je T em ison usm rtio b olesnika je d n e jese-

ni...

6 - M. K rle a : A re te j 81
 ARETEJ: Eto, vidite, njega ni Juvenal nije uspio
raskrinkati, glupost je vjena! Sa aom konjaka u ruci,
zaustavio se pred baroknim globusom : A ova lopta, to
je?
APATRID A: To je naa zemlja. Ova naa zemlja
na kojoj ivimo.
ARETEJ: Zemlja kao lopta? Zanimljivo. To je
stara Demokritova hipoteza. Time nam dosauje i Luk-
recije. Kad se poete uputaju u astronomiju, uvijek is
pada pomalo naivno. Jo sam na poetku svoga egrto-
vanja napisao kako Lukrecije o svetoj bolesti, o melan
koliji, o svima vrstama depresija i manija lupeta kao ka
kav primitivan traki seljak. Onda sam izvukao svoje
prve batine. Zemlja kao lopta, to je pametna misao, lju
di su spram toga komari. A ta je sa suncem? Zar je
sunce isto tako lopta? Zemlja leti pod suncem, a onda
e se, dakako, i sama strovaliti jednoga dana u podzem
lje, a sunce e ostati da svijetli, jer je ono jedino i vje
no.
APATRID A: Pa nije ni sunce jedino ni vje
no! Da li znate koliko zrnja ima u jednoj vrei ita?
ARETEJ: To ne bi bilo teko izraunati.
APATRID A: Da, ali ako je svako zrno u jednoj
vrei hiljadu hiljada sunaca i kad biste imali da izrau
nate stotine hiljada hiljada vrea ita i jo hiljadu hilja
da puta toliko, toliko ima sunaca.
ARETEJ: Vi ste izbrojali sva sunca? A ivotinje?
A ribe? A biljke? A sve bolesti?
APARTID A: Ribe, ptice i biljke jesmo, bolesti
zbrajamo. Na tome se radi.
ARETEJ: I svakoj ste otkrili lijek?
APATRIDI A I B: Na putu smo...
ARETEJ: I sve ste to rasvijetlili.
MORGENS: Mnogo toga smo rasvijetlili.
ARETEJ, u mislima: Vi, dakle, znate koliko ima
sunaca i koliko bolesti? A to je s onim mladiem koga
su ubili juer ovdje pred apotekom?
APATRID B: To je politika.
ARETEJ: Da! ovjek je politika ivotinja. A to
je politika?

82
 APATRID B: To je borba protiv ivotinje u ovje
ku. Borba protiv tiranide.
ARETEJ: Pa da, rekli ste mi pred Minervom da
vai tirani ubijaju slobodno kao ivotinje. A i sina sta
roga gospodina isto su tako ubili? Zato?
MORGENS: Pa rekli smo vam, politika!
ARETEJ: Kakva je to politika: dati se ubiti od i
votinje?
APATRIDI A I B: Nije htio ubijati.
ARETEJ: Ubiti ili dati se ubiti? To se zove da
nas politika? Zaronivi u svoje mrano pam enje: Ah,
da! Stanka. Obrat: A to je ovo? Zaustavio se p re d rek
lamom lijeka protiv glavobolje koja prikazuje ljudski
mozak u prerezu.
KLARA ANITA: Vidite, ljudski mozak u anatom
skom prerezu.
ARETEJ: Sve ste zvijezde pobrojali i ljudski mo
zak razrezali, i nitko vas ne smeta u tom poslu? Ne pri
jete vam lomaama, ne bacaju vas lavovima?
MORGENS: Zato da nas bacaju lavovima kad
se bavimo naunim poslom.
ARETEJ: A kod vas nauka, to to znai?
MORGENS: Nauka je popis svih istina
ARETEJ: I politikih istina? Naime, ono to vi
danas tako zovete? Naime, da li vaa nauka danas slo
bodno registrira sva tiranska, to jest politika umor
stva?
Telefon im petuozno zvoni.
MAGISTRA, na telefonu: Molim, molim. Slu
am. Spram Klare Anite: XX Century javlja da Rim
trai ekscelenciju.
MORGENS: Pa mogli ste rei da smo ve otili.
MAGISTRA: Oprostite, ali nitko mi nije nita re
kao.
MORGENS: U redu. Ako se javi Rim, javite da
nas nema, da ne znate kamo smo otili.
Telefon zvoni. Nametljivo, glasno.
MAGISTRA, na telefonu, zbunjena: Molim, mo
lim, Rim, Rim, ambasada, da, molim! Ne, ne, odmah! S
oitim respektom: Knez moli lino ekscelenciju.

6' 83
 MORGENS: Zamolio sam vas, draga gospoice,
da kaete da nas nema.
MAGISTRA: Nisam mogla, ekscelencijo!
MORGENS, na aparatu pasivno: Molim, doktor
Morgens, da, izvolite! Da, ujem, ne, nisam imao po
jma, kako, ne razumijem. Ako je doktor Kurt Lyhne
uhapen, to se desilo savreno nezavisno od mog puta.
To je sasvim iskljueno. Rad u mom institutu odvija se
pod mojom linom kontrolom, razumije se, to su triko
vi! Ne, svaku takvu pretpostavku odbijam najenergini
je. Kako? To je ispod mog dostojanstva da uope govo
rim o tome. Ja sam ovdje potpuno privatno. Ne, nemam
nikakve veze s tim sluajem. On nije emigrant. On je ot
putovao s najnormalnijom putnicom. Tako? Za toga
ovjeka ne mogu biti odgovoran! Doktor Kurt Lyhne,
to je drugi sluaj. to? Pa to je neinteligentna pretpos
tavka. Doktor Kurt Lyhne je moj najbolji suradnik, on
uiva meunarodni ugled. On je nada evropske medici
ne, da, da, ingeniozna nada evropske medicine. To je
sasvim providna impostura1. Tako je, da. Ne, ne mislim
dolaziti u Rim, eventualno na povratku. Da, XX Cen-
tury u Castelcaprinu. Ne ostajem ovdje, spremam se u
Taorminu. Dobro je, javit u vam svoju adresu. Nisam
sam, tu sam s udovicom svoga sina Paula. Nemam vie
nita da kaem. Vratio se zabrinut i sjeo u fotelju. Klara
mu se pribliila. Morgens, odbijajui nervozno dimove:
ivimo u menaeriji, ovjek je postao predmet, Kurt je
lien slobode, kao konspirator, preglupo.
KLARA: Poslije Pavlove smrti nema stvari na
ovome svijetu koja bi me mogla iznenaditi. Ja alim sa
mo to da vi nikako ne ete da razumijete da je sve oko
nas bez perspektive.
MORGENS: Kad bismo posumnjali u sve to
znamo, to bi bilo slaboumno samoubojstvo.
KLARA: Ta vidite da prelaze svaku granicu. Tre
balo je odbiti svaku takvu pretpostavku.
MORGENS: Pa uli ste ta sam mu odgovorio.
Ne mogu uzeti revolver, dijete!

1 (lat.), prevara, obmana, la

84
 Aretej, promatrajui anatomski m odel ojeka, na
ulio j e ui oko tog razgovora. On je fasciniran anatom
skim modelom, a zapravo vie prati to se zbiva s Mor-
gensom, tako da razgovor s Apatridom B simulira.
A patrid B j e zapalio svjetiljku, i staklena figura
anatomskog m odela zasjala je maginom svjetlou. Fi
gura kao reklama za sedative prikazuje nervni sistem
ovjeka sa crveno-uto-modro obojenim ivcima.
ARETEJ: Kakva je to hladna svjetlost?
APATRID B: Od munja. To je svjetlost od gro
mova.
ARETEJ: Odakle stie ta munja tako tiho?
APATRID B: icom.
ARETEJ: Munja putuje icom isto tako kao i
ljudski glas?
APATRID B: Da, itava zemlja je sapeta icama
kao lopta mreom. Gromovi nam svijetle i prenose gla
sove.
ARETEJ: To je ono o emu je Arhimed sanjao: vi
ste podigli zemlju. Onaj koji je otkrio da munjom osvi
jetli ljudsku utrobu pametniji je od Zeusa. Pobijediti
glupu prirodu, to je mudro. Ja ostajem kod svoje teze:
priroda ne zna to radi.
MORGENS: To je u vezi s vaom antigalenskom,
disteleolokom teorijom?
ARETEJ: Ne, to nije u vezi sa Galenom, nego
uope. Kad bi priroda znala to radi, onda onaj ondje
iz Rima ne bi mogao tako grubo prijetiti ovjeku laima
i umorstvom.
MORGENS, nervozno: Kako vi znate to su mi
javili iz Rima? To su sve fikcije!
ARETEJ: Znam jer sam otkrio tajnu ljudske glu
posti. Glupost je svemirska sila, ona je jedina koja po
stoji pod zvijezdama, ona ih pokree, i zato priroda ne
ma i ne moe imati nikakva plana. Jer kad bi ta glupost
bila nastala po planu, onda nita ne bi bilo sluajno, a
ako na ovome svijetu nita nije sluajno, onda sve stoji
u uzronoj vezi, onda bi priroda, kad bi bila mudra i
kad bi znala to radi, bila mudra i onda ne bi radila ono
to radi jer bi bila mudra, i onda Sin Boji Ilirik iz Ri

85
ma ne bi vladao po svojoj palatinskoj logici koja je ne
sumnjivo glupa i krvava.
MORGENS: Pred mnotvom otvorenih pitanja
nitko ozbiljan vie ne pretpostavlja da priroda djeluje
po planu i da uope i postoji neki plan.
ARETEJ: I vi to smijete da kaete glasno?
MORGENS: Da, a zato da ne?
ARETEJ: I ne bojite se onoga svoga palatinskog
boga iz ice da vam ne skine glavu? Ne bojite se da vam
ne spale knjige?
MORGENS: Netko, tko tako ne misli, ne misli
nauno, bez obzira na to to o tome misle bogovi ili
krvnici.
ARETEJ: Sve to od vas ujem mudro je i jasno.
Od naih bogova nikada mi nijedan nije rekao nijedne
rijei koja bi vrijedila samo skrupulu vae pameti. Ako
ste vi zaista na bogove nalik, a tuju vas kao bogove
kad vam diu kipove po akademijama i kada tamo nau
avate stvari zbog kojih smo mi gubili glave, onda vas
molim gledajte da se ne naete u situaciji kao to je
ova moja, ovdje i sada. O d krvi, od konjaka, od m no
tva uzbuenja A retej j e stao da se kree scenom kao
pantera. Zastajkujui na tren pred globusom, pred stak
lenim anatomskim modelom, pred prerezom mozga,
pred zlatnim poprsjem , p red bistama Hipokrata i Plato
na, Aristotela, Galena, Eskulapa i Higije, on krui sa
svojim glasnim mislima, izgovarajui ih bez obzira na
prisutne. San ili java, ja ili ti, mi ili vi, tko smo mi, a tko
ste vi, jer, ako su ovo Hipokrat i Eskulap zaista, i ako
ova apoteka nosi moje ime, i ako je ovaj lik u ovom
zlatnom sjaju neto to bi trebalo da bude zaista moj
lik, a ta naduvena nakaza nema nikakve veze sa mnom
jer ja sam ja, a nisam to glupo bradato tele, ipak mi ni
tko od vas ne vjeruje da sam ja to to doista jesam, nai
me ja, i smatrate me pijanom ludom, i, na kraju, kako
bih mogao da dokaem to je istina kada se po logici
Kaja Anicija Severa svaka, pak i najgluplja la moe
dokazati da je istina?
MORGENS: Pa dobro, objasnite nam ve jedam-
put tko je taj Anicije?

86
 ARETEJ: To je gospodin iz Rima! On moe do
kazati svaku la, njegovoj logici pokoravaju se sve rop
ske njuke, a tih ima nerazmjerno vie nego nas! Ubili
su vam sina, i onog mladia ubili su tu juer, a nekoliko
trenutaka prije toga ubili su Lucija na ovom istom mjes
tu, i on je bio nada jedne medicine, kao to e vam
pobiti sve vae medicinske nade. A ovaj glupi Esku-
lap jo uvijek prkosi ljudskoj pameti, bijedan lik za ko
mediju i nita vie, a eno ga gdje patetino stoluje bogo
vima ravan, a meni nitko ne vjeruje da sam palatinski
arhijatar i da ono nije moja mrtva ena u sarkofagu!
Udar zvona sa bazilike svete Ancile. Bas najteeg
zvona otvara kanonadu tako da ova grmljavina odjeku
j e p o d svodovim a male apoteke stravino.
ARETEJ, zabezeknuto: Kakve su to tepsije, kakva
je to barbarska halabuka, zaustavite tu galamu, tu se ru
ci kavalkada svih furija i svih demona itavog podzem
lja, to je ludnica.
APATRID A: To zvoni vaa ena, sveta Ancila,
koju su spalili na lomai.
ARETEJ: A to ovi bakrai govore, to oni hoe
da kau, ta to oni urlaju?
APATRID B; To vaa ena, sveta Ancila, zove na
uzbunu!
ARETEJ: Moja ena, Ancila Livija, na uzbunu, a
protiv koga?
APATRIDI A I B: Protiv Zeusova sina na Palati-
nu, protiv itavog Olimpa, protiv vae anatomije i svega
to je na svijetu logino i mudro.
ARETEJ: Znao sam da su se one nazarenske furi-
je urotile protiv zdrave ljudske pameti, govorio sam ja
to Liviji. A to me promatrate kao ludu? Vi mislite da
njukam i da maem repom, da traim samilost, samo
da me pustite da poletim kao pseto niz ulicu, da se spa
sim iz ove magle, iz ove gluposti? Neka ve prestanu
udarati tim gvozdenim zdjelama! Govorio sam Liviji
godinama da su novoroeni bogovi mnogo opasniji od
starih umornih pederasta. Zaustavio se fasciniran. Za
pelo mu je oko o kavalkadu napolitanske kole na stije
ni: ta prikazuje ova slika?
APATRID B: Konjaniku bitku!

87
 ARETEJ: Kod Farsala1? Svaka bitka zapravo je
samoubojstvo jedne te iste vojske! Antonije je jedini ge
neral koji je to spoznao i tako je kod Akcija2 zaspao,
mjesto da pobijedi! Promatrajui staru aavu sliku,
prim ijetio je na stijeni fragmente Arinoine freske i to ga
j e uznemirilo. Vratio se p o d krov svog vlastitog atrija,
naao se na svojoj zemlji. Povienim glasom koji ne
podn osi nikakav otpor: Skinite tu sliku!
MAGISTAR, uzbueno: Sad emo jo i slike ski
dati po volji ovog manijaka? Pa dobro, gospodo, to se
ova luda nametnula vama, to je vaa stvar, po emu
imam da trpim da mi se od apoteke stvara ludnica?
ARETEJ, imperativno: Skinite tu sliku, kad vam
kaem, valjda mogu pod svojim krovom raditi to hou!
Skoio je na stolicu i u jednom zaletu zbacio sliku tako
da su se raspali truli okviri.
MAGISTAR: Pa ovaj je potpuno poludio. Alfon
so, gospodo, gospodine caposquadra3, zovite asistenci
ju, molim vas, tko e to meni platiti?
APATRID B: Pa vidite da ekamo kola.
MAGISTAR, sakupljajui odlom ke slomljenog
okvira: ekamo kola, ekamo kola, dok stignu kola, taj
e mi razvaliti itavu kuu! To je od vas veoma duhovi
to da ekamo kola, ali zbog jednog vaeg hira vi ste od
moje apoteke stvorili ludnicu, mi smo drogerija, gospo
dine profesore, ekscelencijo, gospodine marale, mi ni
smo ludnica, molim vas!
APATRID A: Svakog trenutka stiu kola, smirite
se!
MAGISTAR: Ja sam na gubitku itavog svog in-
kasa, nama sezona ne traje itavu godinu, trebalo je tu
ludu strpati u zatvor, ve bi se tamo bio otrijeznio, ja ni
sam slava evropske medicine, mi nemamo vremena
da budemo enerozni, mi nismo milijarderi, za nas je je
dan centesimo - jedan centesimo'

1 F arsal, grad u grkoj po k rajin i T esaliji, gdje je C ezar p o b ije

dio P om peja (48 godine prije nae ere); u C ezarovoj vojsci su d je lo
vao i M arko A ntonije.
1 U po m o rsk o j bitki kod rta A kcija u Jo n sk o m e m oru Oktavi-
ja n je 31 godine prije nae ere p o b ije d io A ntonija.
3 v. biljeku na str. 61

88
 Dok prepirka traje, A retej perkutira stijenu. Pod
njegovim prstima ocrtava se lik Arinoe u fluorescen
tnim obrisima. U punoj jasnoi privienja, u zlatnom
peplonu, u kontrastu sa crnim egipatskim pasoglavci-
ma, pojavila se Arinoe u itavome svom armu. Kucaju
i p o stijeni, Aretej je otkrio jedn o uplje mjesto. Sko
io je i uzeo bat iz muara s apotekarskog stola i stao
njime da razbija cigle, jednu pak drugu. Vadi polom lje
ne cigle rukom, jednu, drugu, treu, sve bjesomunije,
kao jazavar kad opsjednut njuhom ruje zemlju u slut
nji neposrednog plijena.
MAGISTAR zapom ae: Sruit e nam se kua, vi
ste svi ludi, gospodine inspektore, Alfonso, pa zar ne vi
dite ta ta luda stvara, telefonirajte, javite, zatraite asis
tenciju, to je katastrofa! Bacio se na Areteja, ali ga je
ovaj odgurnuo s demonskom snagom.
ARETEJ uvukao se glavom u rupu na stijeni i ta
mo neto pipa, u mraku, rukama. Izvukao j e mumifici
ranu ljudsku ruku. To je bacio. Jedan prsni ko, jednu
lubanju, jo nekoliko rebara, jednu kimu sa kukovima,
jednu nogu, jednu kutiju. U toj kutiji bili su njegovi ru
kopisi. Otvara kutiju: To su moji rukopisi. Prah, pepeo,
blato, nita! Ponovno se bacio na traenje glavom u ru
pu. Baca iza sebe prnje, kosti i jo jednu ruku, kao p se
to kad grebe. Stanka. Izvadio je Arinoinu pticu. D ie
pticu, stavlja je na dlanove, hoe da j e oivi svojim da
hom, ali ptica je mrtva. Ptica je mrtva. I Arinoina ptica
je mrtva. Povjerovao sam da ovjek moe da pobjegne
iz svoga vremena ako uje njen glas. uo sam je, a ona
je mrtva, Klaudiju sam otrovao, Liviju su ubili, mislio
sam da preplivam i preplivao sam i sad sam tu na dru
goj obali. Dok to A retej govori, zvuk sirene. Stie ekipa
za prvu pom o. Na trgu pred bazilikom graja i agor
mase. Sirene, klaksoni. Ulazi doktor sa dva bolniara.
APATRID A prikazuje doktoru staroga gospodi
na : Raoul Sigurd Morgens.
D oktor u slubi prve p o m oi rukuje se servilno sa
starim gospodinom i sa ostalima.
APATRID B: Svi smo mi doktori medicine.
DOKTOR: Doktor Venturi, milo mi je, neobino
sam sretan, gospodo kolege, ekscelencijo, dopustite mi

89
da vam izjavim kako smatram ovaj na susret historij
skom ansom to smo imali sreu da vas pozdravimo u
naoj sredini. Tko bi se tome bio mogao nadati u Cas-
telcaprinu?
ARETEJ: Od prvoga trenutka znao sam da ete
me predati krvnicima.
MORGENS: To su nai prijatelji! Spram dokto
ra: Mislim, kolega, da je vaa intervencija suvina. Slu
aj je veoma interesantan i jedino to moete, da nas
odvezete u hotel. ovjek e ostati na mojoj brizi! Preu
zimam punu garanciju, izvolite tako javiti u bolnicu!
Ljudi u bijelom pasivno se podreuju.

Zavjesa

90
 PETA SLIKA
U HOTELU XX CENTURY

Preko itave scene, u visini drugoga sprata, fasada

velike neorenesansne zgrade hotela X X Century. Po
ar tramontane na terasama i u kronjama pinija i boro
va. Tende na balkonima viih spratova u arkim boja
ma. etvorosobni apartman Sigurda Morgensa otvoren
je na terasu. U salonu desno .Aretej na podu, sa epidi-
ja sk o p o m 1, projicira razne slike u ivim bojama. Iz radi
ja andante Pete Beethovenove simfonije. Uz tihe odzvu-
ks kampanila, u akustici blagoga septem barskog sumra
ka, iz daljine
GLASOVI KOLPORTERA: Posebno izdanje, Ve
lika pobjeda kod Madrida, Bitka kod Guadalajare! Pro
dor u glavne pozicije katalonskog fronta, Veliki manev
ri mediteranske flote, Djelomina mobilizacija.
Apatrid A, na terasi, mislima odsutan, s pogledom
na dalekoj puini. Stanka. Andante Pete. Cvrci. Sobe
M orgensovog apartmana osvijetljene abaurima.
APATRID B ulazi preko srednjeg salona, tiho, na
prstima. Osvrui se oprezno na salon s Aretejem, pre
daje Apatridu A snop veernjih novina: Morituri te
salutant2, mobilizacija! to javlja London?

' (gr.), p ro jek to r, a p a ra t za prikazivanje uveanih slika

! ( l a t ), P o zd rav ljaju te um irui (p o zd rav g lad ijato ra im p e ra
to ru pri ulazu u a ren u )

91
 APATRID A: Consiglio dei Quattri1, Lady Wansi-
tart objavila je jedan sonet o Golubu i o maslinovoj
granici. Svjetski mir sprema se da bukne u fantasti
nim razmjerima, sve dok se ne ispuni proroanstvo sve
tog Malahija: posljednji papa spaljen po Antikristu.
Trube i bubnjevi apokaliptikog pogreba: marcia fu-
nebre2!
APATRID B: Pred Castelcaprinom usidrila se i
tava flota bojnih grdosija. Pue se kao vulkani.
APATRID A: Nerazmjerno mnogo manje sam in
diferentan spram jedne kutije sardina nego spram ita
ve bojne flote.
APATRID B: Mobilizacija godita 1916, 17, 18!
Kako li sam 1916 naivno zaviao novoroenim bebama
u kolicima, a, eto, Evropa dere svoje vlastite bebe kao
divlja prasica sezonski.
APATRID A: Sve do nae civilizacije nema nijed
ne koja nije bila kanibalska.
APATRID B: To je veoma utjeno u ovome tre
nutku, priznajem.
APATRID A: Evropa umire, a da se zapravo jo
nije ni rodila. Koja je civilizacija tako brzo nestala kao
evropska? Nema joj ni pedeset godina. Minervin Hram
stajao je tu u Castelcaprinu vie od dvije hiljade godi
na, a onda je tek stigla sveta Ancila da ga srui. A pro-
pos3: to radi na dragi i potovani udovac svete An-
cile?
APATRID B: Stigao je sada ravno do treeg raz
reda gimnazije. Igra se svojom laternom magikom. Svi
ra Chopina, na Schonberga reagira alergino, romanti
na priroda. Oaran je New Yorkom upravo tako kao i
mikroskopom. Rubensove ene simpatinije su mu od
helenskih boginja.
APATRID A: Pojavio se meu nama, a sad ne
znamo ta emo s njim?

' (tal.), Savjet etvorice (aluzija n a sa sta n ak C h a m b e rlain a, Da-

lad ie ra , H itlera i M ussolinija u M iinchenu 1938)
2 (tal.), p o sm rtn i m ar
3 (franc.), u vezi s tim

92
 APATRID B: Neka stvari teku svojim normalnim
tokom, ne treba ga dirati.
APATRID A: On bi morao poeti reagirati logi
no. Nemogue je da se pred njim ne bi digle zavjese.
itavo poslijepodne ispitivao me je kako je to ubijen
Morgensov sin i zato svi mi lutamo svijetom bez krova.
APATRID B, promatrajui diskretno Areteja to
radi u salonu: Zasad je jo uvijek u povienom raspolo
enju. Ponavlja Petu ad infinitum1. To je sad njegov fa-
ustovski trenutak:
Solch ein Gewimmel mcht ich sehn,
Auf freiem Grund mit freiem Volke stehn.
Zum Augenblicke drft ich sagen:
Verweile doch, du bist so schn!2
APATRID A: Kad ovjek ne bi tako trajno gubio
pamenje, uvijek bi znao to treba da radi. Ako ni po
emu, a ono po sjeanju na batine. Kao pas. Historijsko
pamenje, meutim, jeste dim.
APATRID B ustao j e bacivi pogled sa terase u
park: Eno ih, dolaze! Stari sa svojom gospoom sna
hom. Simpatina ena, nema u sebi nieg od patosa jed
ne udovice martira. Nesretna ena. ini se da joj je su
eno da ivi u sjeni golgotskih motiva. Hoe li ikad ne
tko progovoriti o perverznim patnjama naih dana? to
je sa gospodinom iz Rima? I on je odsjeo u naem hote
lu.
APATRID A: etao je itavo poslijepodne s Mor-
gensom uz lungomare3, a Klaru sam naao gdje eka
Staroga u kavani pred bazilikom. Bila je nervozna.
APATRID B: Trebalo je ostati dosljedan. Svi ti
diplomatski razgovori osveuju se prije ili kasnije.
APATRID A: Jeste, ali su te stvari esto tako za
mrene. ovjek je doputovao iz Rima, a da pobjegnu
pred njim u Taorminu, ne bi imalo smisla. Svejedno je,

1 (lat.), u beskraj
1(njem .), T akvu vrevu hti bih vidjeti.
N a slo b o d n o m e tlu sa slo b o d n im svijetom sta ja ti;
T ren u tk u tom bih m ogao rei:
Ta stani, ti si tak o lijep!
(Goethe, Faust II, in 5, stihovi 11.579-11.583)
1 (tal.), p u t uz m orsku obalu

93
na kraju, da li se o sranoj krizi jednoga politikog
trupla vode pregovori u Castelcaprinu ili na Siciliji.
APATRID B: udi me da su Starog pustili da ot
putuje u inostranstvo. To je perverzno i enerozno u isti
mah.
APATRID A: U tome i jeste trik: pustili su ga da
time smanje vjerodostojnost antae1.
APATRID B: Kako?
APATRID A: Jednostavno: oni trae da Stari pot
pie taj dokumenat o smrti ovjeka koga su likvidirali,
tako da se dan potpisa podudara sa danom njegova o d
laska u Castelcaprino. Time smanjuju svaku sumnju da
potpis nije dan slobodnom voljom.
APATRID B: Pa da, ali time riskiraju demanti iz
inostranstva.
APATRID A: Nasuprot, koeficijent demantija
tim je trikom sveden na niticu.
APATRID B: Smijeno, potpis antidatiran, a iz
nuen u Castelcaprinu dva mjeseca poslije umorstva,
juridiki kretinizam.
APATRID A: Da, ali Cezar nam je napisao neko
liko stotina stranica o isto tako kretenskom sistemu ta
laca, i ako niste zaboravili, tamo sve vrvi od perifrasti-
kih korijugacija2. Starome su pohapsili itav institut i
prijete mu difamantnim procesom velikoga stila.
APATRID B: Smijeno, tko jo vjeruje u te proce
se?
APATRID A: To je istina, ali je isto tako istina i
to da od njih pucaju kosti svima nama, od Areteja pa
sve do Morgensa. Barun je bacio svoje karte: da potpi
e ili da se vrati.
APATRID B: Nije lud da se vrati.
APATRID A: Ne vrati li se uhapsit e ga na teme
lju iskaza njegovih vlastitih suradnika.
APATRID B: A pravo azila?
APATRID A: to je vama, ovjee? Za pse bez
marke nema azila.

1 (franc. c hantage), ucjen a, iznuivanje

! v. biljeku 1 n a str. 18
i
94
 APATRID B, sa kaiprstom na usni: Chopin!
Nokturno u c-molu'. Patos posmrtne poasti za pse bez
azila. Smea no, kao venozna krv tako mrana no. I
njemu Chopin neto govori. udni su magneti chopin-
ske tajne da joj prislukuju i mrtvaci po grobovima.
APATRID A: Sto posto politiki tendenciozna
muzika: muzika svih desperatera kroz vjekove, bez pra
va na azil.
Morgens i Klara Anita ulaze kroz srednji salon.
Rukuju se s Apatridima tiho i melankolino da ne zbu
ne Areteja. Nijema igra, stanka.
APATRID B: C-mol nokturno!
MORGENS, spram Klare, kao da j e m oli za do
zvolu: Zapalit u jednu cigaretu, smijem? Pali nervoz
no, upijajui dimove.
APATRID A, sa uenjem: Koja je to?
KLARA, rezignirano: Ne znam, trideseta, etrde
seta, pedeseta...
MORGENS: Klara, srce, molim vas, zar ne? ivi
mo u spiljama, sve je to tako svejedno, molim vas, naru
ite da neto popijemo, konjaka, crne kave, groa, to
zapovijedate, gospodo?
APATRIDI A I B: Molimo...
KLARA, na telefonu: Molim vas, imamo goste,
da, imamo goste, molim kave, voa, groa, leda, da, i
konjaka, ne, viski - ne, konjak, da, molim, samo brzo!
Tiina, Chopin, depresija, stanka.
APATRID A, uz Chopina: Kad sluam Chopina,
jasno mi je da nitko jo nije umio otkriti onu istinitu ri
je koja bi zasvijetlila na pogrebu svega to smo mislili
da je u nama ljudsko. Ta je nona muzika ista kantile-
na smrti.
MORGENS: Nisam znao, doktore, da vam je liri
ka slaba strana. to ima novo? to govori London?
APATRID B: London? London svira Rosamun-
de-valcer. Pariz reklamira ovogodinje Badnje vee u
Betlehemu. Nous passerons nos vacances de Noel a Pa-

1 op. 48, br. 1

95
lestine. La Terre Sainte...1 Optimizam i vedrina, svijetle
perspektive, bordelski klaviri, Straussovi valceri...
Batler2 servira voe, konjak i kavu. Apatrid A je
poao p o Areteja i dovodi ga ispod ruke na terasu. Ser
virajui konjak i voe, Areteju:
APATRID A: Je 1 te, molim vas, interesiralo bi
me da li vam ta naa muzika govori o smrti?
ARETEJ, u sandalama, bosonog, zaogrnut crnom
kunom kabanicom : Ne znam, stee mi dijafragmu, to
je tamna muzika, ubori kao potok u tmini, a opet je
melem, ne znam. Ranjena ptica, slomljenih krila, tuga
za daljinama, tako, alost to ne moemo da ivimo
ovjeka dostojno, a, ipak, ona ipak govori o tome da se
moe ivjeti ljudski, ne znam kako bih da naem pravu
rije: stidim se svojih sramota... Stanka. Cvrci. Svi su
spustili pokunjeno glave. Ako je netko bogovima ravan,
onda je to ta muzika. Stanka. Klara j e ustala bez rijei i
zuri u daljinu. Tihe suze. Plae harfa u noi i vi plaete.
Nije mi jasno to se to sa svima vama zbiva? Zato pla
ete, Klara? Prostor i vrijeme pretvorili ste u snage ov
jeku sklone, vode, vatru, gromove, ivotinje, sve ste
podredili svojoj volji i svatko razuman trebao bi da po
klekne pred punim smislom vae svijesti i da vam na
koljenima prizna da ste giganti, a vi tugujete kao da
vam je netko umro.
MORGENS: Jo uvijek svijetom vlada Eter, Sin
Noi i Tmine, sine moj! Sve je jo uvijek orfejska pjes
ma prokletstava, a jedina svjetlost meu nama samo je
iluzija da e na kraju ovog nokturna ipak svanuti.
ARETEJ: Sve nae inspiracije raale su se nou.
Sve to je uzvieno i mudro raalo se potajno, u sjeni
krvnike sjekire. Pamet se kretala pod krinkom. A ovi
vai meridijani kojima ste obujmili zemlju kao loptu, to
su podnevni lukovi puni svjetlosti. Nitko od vas nema
razloga da plae.

1 (franc.), M i em o boine b lag d a n e provesti u Palestini. Sve

ta zem lja...
2v. biljeku J na str. 9

96
 APATRID B: Vi ste pisali o melankoliji, a mi ne
bolujemo od fiksnih ideja, ali je ipak tako da od nas ni
tko nema razloga da se raduje.
ARETEJ: Zato da ne? Osvijetlili ste ovjeka, kre
ete se brzinom munje, letite kao ptice, vae slike, vaa
muzika, vaa medicina, spram toga su bogovi zaista sa
milosti dostojna bijeda, zato vi ne biste imali razloga
da se radujete?
MORGENS: I moj sin je pisao knjige o sunanim
meridijanima, a onda su ga ubili kao psa.
ARETEJ: Sad je pamet pobijedila, svaka vaa
knjiga impozantnija je od svih faraonskih grobnica.
Kucanje. Ulazi matre d hotel', veoma utivo, a
ipak nametljivo i drsko. On vlada savrenom tehnikom
dvosmislenih aluzija s prizvukom neprikrivene prijet-
nje.
MATRE D HOTL: Oprostite molim, ekscelen
cijo, to smetam, ali po dunosti, koju imam ast vriti
u ovako otmjenoj kui kao to je XX Century, neo
bino mi je ao to sam se naao u prilici da kucam na
vaa vrata nezvan, da budem neka vrsta nametljiva po
srednika, savreno, dakako, nezavisno od svoje line
volje.
MORGENS, odbojno, pasivno. Njegov ton ostaje
do kraja rezerviran: Da, molim, o emu se radi?
MATRE: Oprostite, ekscelencijo, mojoj tremi, ja
sam zaista zbunjen, ne nalazim pravu rije, a to je po
svema prirodno, na kraju, ako se uzme da se obian
smrtnik naao pred Likom koji je takorei spomenik
meu nama, ali meni bi bilo mnogo jednostavnije kad
bih mogao izmijeniti s vama neke misli u etiri oka, jer,
najposlije, stvar je diskretna, a i delikatna, te ne znam
mogu li pred gospodom da budem sasvim otvoren i is
kren, a, osim toga, da, i tako dalje, i tako dalje, molim
vas hiljadu puta za oprotenje...
MORGENS, nervozno: Da, o emu se radi?
MATRE: Imao bih na vas jednu molbu, eksce
lencijo, a istodobno i jednu poruku, pak mislim, kad

1 v. biljeku 1 na str. 9

7 - M. K rlc a : A re te j 97
biste bili tako ljubezni da mi poklonite trenutak-dva,
samo jednu jedinu sekundu, u etiri oka...
MORGENS: Ovo su sve moji prijatelji, kao da
smo sami, ne dajte se smetati, ja sam, kako vidite, u
drutvu, gospoda su moji dragi gosti, ja nemam vreme
na.
MATRE: Gospodine profesore, meni je zaista
neprijatno, ali ja ve kao neka vrsta vratara ovdje u na
em XX Centuryju nisam mogao odbiti njegovoj ek
scelenciji, gospodinu barunu da vam ne prenesem nje
govu poruku, po njegovoj, zaista moram da kaem, ne
uobiajeno imperativnoj elji...
MORGENS, vidljivo iznenaen: Tako, zar barun
nije otputovao?
MATRE: Ne, njegova ekscelencija je odgodila
svoj odlazak. Njegova ekscelencija zamolila me je, s ak
centom, da vam lino predam ovo njegovo pismo, i ja
nisam barunu mogao da odbijem tu uslugu, pak vas
molim da me razumijete, izvolite molim, predaje Mor-
gensu pism o.
MORGENS, uzima pism o i, bacivi jedan pogled
na rukopis, baca ga na stol, ne otvorivi ga: Hvala vam,
dobro, molim!
MATRE: Da, razumijem. Molim vas, ekscelenci
jo, meni je ta dunost naroito neprijatna, razumije se,
ali ne mogu da ne naglasim da njegova ekscelencija in-
zistira, kaem, inzistira da se ni u kom sluaju ne vratim
bez odgovora. Pretpostavljam da je pismo veoma va
no, jer mislim da barun ne bi bio riskirao da me uputi k
vama s naroitim aplombom1 bez nekih specijalnih i
vanih razloga.
MORGENS, nervozno: Rekao sam hvala, veoma
ljubezno od vas, u redu, predali ste mi pismo, ta elite
jo?
MATRE: Da, molim, ali mislim da se ne bih mo
gao vratiti bez odgovora.
MORGENS: Pa rekao sam vam hvala, zar ne?
Moete krenuti, dobili ste odgovor, zar ne, hvala, mis-

' (franc.), teina, vanost

98
lim da nema nikakva razloga da gubite svoje dragocje
no vrijeme.
MATRE: Meni je, zaista ne umijem da se izra
zim, meni je sve to, ako smijem da kaem, odiozno da
uznemirujem naeg tako otmjenog i dragog gosta kao
to ste vi, ekscelencijo, ali ja bih vas ipak molio da mi
dopustite da progovorim s vama u etiri oka, u jednoj
nadasve vanoj stvari, u obostranom interesu, samo jed
nu jedinu sekundu...
MORGENS, povienim tonom: Kako u obostra
nom interesu? Rekao sam vam da sam u drutvu svojih
prijatelja, a, osim toga, nita me ne interesira vaa poru
ka, razumijete li me?
MATRE: Razumijem, ao mi je, ali, naalost, tre
ba da vas liim nekih iluzija, ekscelencijo! Ovo to
imam da vam poruim ne tie se samo vas nego isto ta
ko i ove dame, a, ako ba elite da znate, i ove gospode
vaih prijatelja - podjednako. Vie bih volio da sam
umro nego to sam se naao u ovoj nezavidnoj ulozi...
krim time profesionalnu tajnu, ali pred pojavom kao
to ste vi, profesore, ne mogu da ne budem enerozan.
Va je apartman blokiran!
MORGENS: Kako blokiran, ne razumijem!
MATRE: Politikom policijom, ekscelencijo!
MORGENS: Vi hoete da kaete da se mi nalazi
mo pod policijskom kontrolom? Nisam znao da je va
XX Century neka vrsta hapsane.
MATRE: Mi smo jo uvijek u internacionalno
renomiranoj kui, ekscelencijo, i sve je zavisno, dakako,
od nae slobodne volje. Policija je blokirala sprat, ali
fakultativno, razumije se.
MORGENS: Kakve su to zagonetne aluzije?
MATRE: To nisu aluzije, to su injenice! Gospo
da od policije mogu da se pojave svakog trenutka.
MORGENS: Da, i to bih mogao da poduzmem u
ovom konkretnom sluaju?
MATRE: Da primite gospodina baruna, eksce
lencijo. U obostranom interesu, naime, mislim, u intere
su naeg hotela i ove gospode, a naroito ove dame.

T 99
 MORGENS: Kad ve razgovaram s policijom, iz
volite uzeti ad notam1: nemam nita vie da kaem gos
podinu barunu, i to je sve!
MATRE: Razumijem. Ali mi je dunost da vas
upozorim kako mi je po mome pozivu koji vrim ovdje
kao matre dhtel prije svega prvenstveno vano da vo
dim rauna o interesu same kue. Ja ne smijem dopusti
ti da doe do kompromitantnog skandala, jer se radi b
ugledu naeg hotela! Mi nismo Htel garni2, oprosti
te, nego XX Century, etablisman koji meu svoje
goste ubraja i krunisane glave. U ovome trenutku pod
ovim krovom stanuje nekoliko prineva i jedan infant,
ako smijem primijetiti.
MORGENS: Kakve to veze ima s bordelom? To
da smo blokirani policijom, to je preventivna mjera,
nadam se, zbog vaih krunisanih glava.
MATRE: Hvala, ali to je preventivna mjera zbog
ove gospode ovdje! Ova dva vaa gospodina prijate
lja su lica koja meunarodna policija vodi u svojoj
evidenciji kao opasne subverzivne agitatore. Ni jedan
ni drugi nemaju ni paspora3 ni dravljanstva. A za ovu
damu, za ovu vau sekretaricu, nae vlasti nisu mogle
utvrditi da je udovica vaeg sina i, prema tome...
MORGENS: Prema tome, to?
MATRE: Prema tome, po obiajima kakvi vlada
ju u naoj civiliziranoj zemlji, ova dama ne moe da
spava s vama u slobodnom branom odnosu, jer je vi
niste deklarirali kao svoju konkubinu, a to vrijea javni
moral, to je jedno, a, osim toga, ovoj pijanoj maskiranoj
ludi mjesto je u bolnici ili u zatvoru, a ne ovdje u hote
lu.
MORGENS: Gospoda su dentlmeni, profesori
univerziteta, doktori medicine i filozofije, njihova ime
na svijetle, razumijete li, svijetle kao svjetionici, i nitko
ne e znati ni za jednog od ovih vaih infanata i prine
va kad e se o ovoj gospodi jo uvijek pisati knjige, raz
umijete li me? A ovaj gospodin je pacijent bolnice svete

' (lat.), n a zn an je
! (franc.), h otel za k ra tk o trajn o o d sjed an je
3 (franc, p assep o rt), p u tn ic a , paso

100
Ancile i ja sam, to se tie njega, u bolnici sve uredio, a
ostalo je najistiji sublimirani bezobrazluk. Ne znam da
li dovoljno jasno pratite moju misao? Jeste li me razum
jeli? Moralni i intelektualni kretinizam! A sad me po-
tedite da vas ne moram izbaciti napolje!
MATRE: Oprostite, bila mi je dunost da vam
skrenem panju na sve te okolnosti, ekscelencijo, opros
tite, alim, skidam sa sebe svaku odgovornost, a to se
dame tie...
Morgens s nijemim gestom, mar. Matre d htel
nestao j e s izgovaranjem najbanalnijih fraza, u dimu ut-
rirane utivosti i poklona. Stanka.
MORGENS, glum ei hladnokrvnu uzvienost:
uli ste ovog jadnika to fantazira? Kakvi su to ljudi
kojima mogu da padnu na pamet takvi trikovi? Od toga
do kriminala odvaja nas samo nijansa.
APATRID A: Nisu to trikovi, dragi profesore, to
je logika otrih noeva.
ARETEJ, zbunjeno: ta hoe ovi ljudi od vas?
Ako hoe vae glave, skinite vi njihove.
APATRID B: A zato vi niste skinuli glave svojim
krvnicima?
ARETEJ: Kod nas nije vladala pamet, nego
umorstvo! Kod nas nitko nije sumnjao u Ilirika da nije
Bog, a vi ste oborili sve bogove.
Grmljavina topova odjekuje od hotelske fasade sa
daleke morske puine. U z tihu vibraciju stakala itava
fasada hotela X X Century obasjana je snopom bijele
svjetlosti reflektora sa ratnih brodova pred Castelcapri-
nom na otvorenom e moru. Prelijevanje magnezijske
rasvjete traje sa grmljavinom topova nekoliko trenuta
ka.
ARETEJ, u dodiru sa arolijom rasvjete, reagira
spontanim trzajem, osjetivi se obasjan avolskom
maglom. U sjeni naslonjaa, na koljenima: to je to?
MORGENS: To su nai bogovi za koje vi mislite
da smo ih oborili.
ARETEJ: Gromovnici? Zar mogu da vas pobiju
svojim munjama?
MORGENS: Mogu. Svakog trenutka. To su veliki
brodovi: Arhimed, Aristotel, Platon, Julije Ce-

101
- zar, Marko Aurelije, Leonardo da Vinci, Dan
te, Immanuel Kant, Galilej.
ARETEJ: I te nas nemani promatraju svojim de
monskim oima?
APATRID B: Dakako, kao to mi promatramo
mrave kada vrludaju pod naim nogama u sjaju svjetilj
ke.
ARETEJ: Rekli ste mi poslije podne da se ti mon
strumi dime na tri do etiri sata dobrog vjetra u krmu.
Kako mogu da vas gaaju na tu daljinu?
APATRID B: Svojim katapultima oni mogu da
bace na nas lave i ognja vie nego tridesetitri Vezuva u
jednom trenutku.
ARETEJ: Znai: oni mogu stvoriti od vas Pompe-
je ako im se prohtije?
APATRID B: Pompeji su nevina djeja igra
spram onoga to te grdosije mogu.
ARETEJ: Kakve su to arolije?
APATRID A: Cezarovi ratovi, kohorte, legije,
zveket oruja, u jednu rije.
Telefon. Dugo, nervozno.
MORGENS: Klara, dijete, ako je van der Bloo-
ten, objasnite mu da sam definitivno odredio svoj stav i
da je svaka rije u toj stvari suvina!
KLARA, na telefonu, odbojno: Da, to sam ja, do
bar vee, molim. Stanka. Tiina. uje se odjekivanje
bas-baritona u koljci, osjea se kako taj glas vitla K la
rom sve vie. Zbunjena neutivim tonom telefonskoga
glasa, spram Morgensa, spustivi slualicu: Barun moli
da ga primite jer, u protivnom sluaju, on e interveni
rati policijski brahijalno!
MORGENS ustaje energino, uzima telefonsku
koljku:To su fraze, on nema na to pravo, to su glupos
ti. Na telefonu: Da, ja sam, molim, poruio sam vam da
imam prijateljsku posjetu, nisam slobodan, alim...
Stanka. U telefonu odjekuje povieni ton. Autoritativne
stakato'-reenice. Ne, ne, pa to je smijeno! Da, rekao
sam, to je smijeno! Ostajem kod svoje negativne for

1 (tal. staccato), odsjeeno, otro o d ije lje n o po slogovim a

102
mule: ne i ne! Kao to sam ve bio objasnio: izvolite
molim vas, da, doslovno tako, decidirano, ne i ne! Vi ne
treba da budete drugo nego vjeran tuma mojih rijei.
Samo to! Molim! Da! U tome sluaju uvaite da u za
traiti imedijatnu zatitu vlasti! Ako ima da doe do
skandala, molim neka doe do skandala!
Iz slualice odjekuje sarkastino cerekanje. Taj
smijeh postaje drskom prijetnjom, tako da je Morgens
p o d teretom toga smijeha spustio ruku sa slualicom.
GLAS IZ TELEFONSKE KOLJKE: Halo, halo,
ujete li me?
MORGENS, ponovno sa slualicom na uhu: Da,
molim.
Iz slualice odjekuju tvrdi glasovi. Jedan kao dru
gi. Ton vojnikog skandiranja.
MORGENS upada u tu bujicu povienim glasom:
Ja ostajem pri svome! Da! Ako je tako da vi mislite da
moete sve, molim, ne mogu drugo nego da protesti
ram, to je grubo kriminalno nasilje! Zatvorio je telefon,
spram Klare u rezignaciji: Ne znam to da radim? Da
ga primim ili ne, vodi nas u protivnom sluaju sve na
kvesturu.
KLARA, uznemireno: Ne biste ga trebali primiti.
MORGENS: A to da radim, zar ne vidite da smo
predmeti u njihovim rukama?
KLARA: Ne biste trebali popustiti, svi ti razgovo
ri nemaju nikakva rezona, izgovoreno je sve to je imalo
da se kae.
MORGENS: A to elite - da pucam?
KLARA: Ne znam. Ili, ili.
MORGENS: Da vas uhapsi kao konkubinu, da
vas odvede sve na kvesturu, vi znate da mrzim svaki fa
natizam!
KLARA: Nije rije o fanatizmu, nego o logici.
MORGENS: Logika, to je to logika? Logika da
nas jeste to da je Platon gvozdena grdosija, to je danas
logika. Molim vas, Klara, javite, neka ga doprate gore!
KLARA, na telefonu: Izvolite gospodina baruna
dopratiti u salon. Ekscelencija e ga primiti.

103
 MORGENS vratio se spram grupe na terasi. Are-
teju: I vama se ini nelogino da se ta udovita die
imenima Horacija i Arhimeda? Aristotel od 52.000 to
na, sa topovima od 45 centimetara kalibra?
APATRID B: U tome lei upravo naunoegzak-
tna formula itave nae slaboumne civilizacije da je sve
manje logina. Kad ubojice udovice svojih rtava hapse
kao bludnice, a ljude koji ne e da ubijaju vjeaju kao
zloince, to je sinteza jednog vremena koje samo sebe
apostrofira kao herojsko!
MORGENS, spram Areteja: O, moj drue u Hi-
pokratu, u kakvu ste to mranu spilju zalutali?
Vlazi barun van der Blooten u pratnji ovjeka u
fraku. Ovaj je uveo baruna u srednji salon i rutinira-
nom gestom upalio veliki venecijanski svijenjak. Tu su
se zaustavili.
OVJEK U FRAKU, produivi do balkona,
spram Morgensa: Gospodin barun eka!
MORGENS izlazi van der Blootenu u susret: Iz
volite! Upuuje ih u salon desno. U salonu desno ov
je k u fraku zapalio je svijenjak, a zatim izlazi. Mor-
gens ulazi u desni salon i zatvara staklena vrata od bal
kona. Morgens i barun stoje u sobi iza zatvorenih vrata,
govore i gestikuliraju, ali se ne uje ni rijei. Klara Ani
ta s Apatridima i sa Aretejem povukla se kroz srednji
salon u lijevu sobu koja j e isto tako otvorena na terasu.
Stanka. A retej promatra svoje partnere, obuzet njiho
vim brigama. Klara se zaprepateno uetala sa glavom
u dlanovima, a onda klonula bez rijei u naslonja.
A patridi A i B, odbijajui nervozno dimove, bacaju p o
glede na Klaru i ute. Duga stanka.
ARETEJ: ta se to zbiva sa svima vama? Je li to
onaj ovjek koji je jutros govorio u apoteci iz Rima?
KLARA: To vi ne moete razumjeti! To je takav
apsurd da ga vi ne moete pojrn .i.
ARETEJ: Pa dobro, da 1' je to ovjek iz Rima?
APATRID B: Da, to je ovjek iz Rima.
ARETEJ: Ako je to ovjek iz Rima, onda ga treba
ubiti! Ako on prijeti vaem ocu, da mu pomognemo.
KLARA: Vi tu ne moete nita, shvaate li? To je
flagrantno krenje svih ljudskih prava, vi ne znate ta je

104
to, sjednite molim vas, smirite se molim vas kao boga!
Mi moemo sve to samo pokvariti! Klonula je u suza
ma.
ARETEJ, na koljenima pred Klarom: Zato pla
ete, ne razumijem, zato plaete, molim vas, a vas dvo
jica, zar ne vidite da se neto zbiva?
APATRID B, sarkastino: Kako da ne vidimo?
Nita drugo i ne radim o nego gledamo kako se to sve
glupo zbiva.
ARETEJ: Pa dobro, a ne mislite li nita poduzeti?
APATRID A: A to ste vi poduzeli kad su vam
donijeli od Cezara skupocjeni poklon?
A RETEJ: K ostur od srebra?
APATRID B: Tako nekako, otprilike, da.
ARETEJ: Znai: veeras treba da se balzamira
jedno truplo? G ospodin iz Rima donio je kao poklisar
smrti poruku u ime Sina Zeusovog?
APATRID A: Da ili ne! O toj niti visimo svi mi.
ARETEJ, djetinjasto: Eh, da imamo sad Arinoinu
pticu, dobro bi nam dola.
APATRID A, sarkastino: Da nas prenese za tri
hiljade godina daleko? Bojim se da bismo i tam o naili
na nekog gospodina iz Rima.
ARETEJ, prislukujui glasovima iz salona. Do
njega dopiru pojedini odlomci reenica: Kad se pojavio
taj gospodin, priinilo mi se da ga poznajem! Pa da, jas-
no. to ie on! To ie Kaio Andclje, nam jesnik Babilona i
Egipta!
KLARA: Ali, molim v as, to ie barun van der Blo-
oten, diplom atski envoy sj ecial1 u rangu ministra.
a R L I l J: Dipiomatsk i glasnik smrti, ja sam ga
prepoznao, to je ef Iliriko f palatinske policije! Hoe
da poleti prijeko u salon, ali su mu Apatridi A i B pre-
prijeili put.
APATRID I A I B: Molim vas, ekajte, to nije va
a stvar, smirite se.
U desnom salonu, kroz staklena vrata sa terase vi
di se da gestikulacija obaju partnera postaje sve napeti-

1(franc.), posebni izaslanik, izaslanik sa posebnim zadatkom

^Uiv 105
ja. Baruna van der Blootena igra isti glumac kao i Kaja
Anicija Severa. Monokl, obrijana lubanja, vitka pojava
kavalerijskog oficira, salopno zaogrnuta tamnim have-
lokorn.
Morgens je otvorio vrata od salona desno i vidlji
vo nervoznim ali odlunim gestama nastoji da ekskom-
plimentira svoga posjetioca kroz srednju sobu kojoj su
vrata otvorena na terasu. Dijalog tee na otvorenim vra
tima desnog salona i srednje sobe.
M O R G EN S: Ovdje su vrata, ne elim vie gubiti
nerve, sve su to perfidne i glupe lai!
B A R U N : Svaka la koja se moe dokazati kao ju-
ridika istina pretvara se u juridiku istinu!
M O R G EN S: Ja nisam imbecilan, sa mnom ne tre
bate govoriti kao sa slaboum nikom ! To je kriminal, a
nije jus.
B A R U N : Stvari stoje kako stoje, nezavisno od na
e subjektivne volje! Ako ne ete, ne ete, a vi to izvoli
te izjaviti na m jerodavnom e mjestu! Bilo bi oportuno
da se vratite, jer, u protivnom sluaju, postupit u kao
to sam ve rekao: brutalno. Bez obzira na skandale,
brahijalno!
M O R G EN S: Ubili su mi sina, pa neka ubiju i m e
ne, to im poruite!
B A R U N : Rekao sam vam da je va doktor Kuri
Lyhne uhapen i da imam ovdje kopiju njegovih zapis
nika, priznao je sve.
M O R G EN S: ta je ve mogao priznati? Pa valjda
ne emo ubijati nevine ljude kao taoce? To nisu radili
ni barbari!
BARUN: Kako da ne, samo to su i radili. Osim
toga, upozoravam vas: uhapena su i oba vaa suradni
ka, doktori Burning i Ham m ing! Klasian sluaj: Intel-
ligence ServiceTto e pravnog supstrata tie, optuni
m aterija1 lije tako neznatan te ne bi trebalo uvaiti is
kljuivo krim inalne elemente koji se kanjavaju smru
po svima kaznenim zakonim a itavoga civiliziranog svi
jeta!
M O R G EN S: To je flagrantno krenje m euna
rodnog prava! Zatrait u azil!
BARUN: Kad je rije o kriminalu, nema azila.

106
 M O R G EN S: Ucjena najcininije vrste!
BARUN: To nije antaa, nego optuni materijal
o drogam a, o pokuajima trovanja, o vivisekcijama na
vaem institutu.
M O R G EN S: Vivisekcija, smijeno!
BARUN: Vivisekcije, da, ali ne mieva ili pasa,
nego nevinih djevojaka, dvije nesretne majke trae vau
glavu.
M O R G EN S: To je smijeno.
BARUN: To je smijeno, dakako, ali svi suuesni
ci um orstava priznaju svoje perverzne zloine punim
potpisom .
M O R G EN S: Ne u vie da govorim s vama, od
stranite se, tam o su vrata! Jo u veeras dati izjavu
tampi i zatraiti zatitu vlasti! Izjavit u pred itavim
svijetom da se od mene trai da svojim potpisom odob
rim jedno umorstvo.
BARUN: Za vas je prekasno! N a tem elju iskaza
vaih suradnika, a naroito Roericka i Burninga, upra
vo vi lino vrili ste te vivisekcije na ivim djevojkam a,
a priloena jeTJokum entacija fotografiranih izmasakri-
ranih enskih leeva. Preporuujem vam da se vratite,
jer je to jedino to moete uiniti u vlastitom interesu.
M O R G EN S: Da se vratim u smrt?
BARUN: U kakvu sm it? Od vas se ne trai da
umrete.
M O R G EN S: Od mene se trai da od moje ruke
umre netko drugi.
B A R U N : Tua smrt jo je uvijek manje zlo od na
e vlastite, a onaj drugi ve je odavno mrtav! Od vas se
ne trai nita drugo nego jedna neznatna form alnost, da
tu smrt konstatirate sa etvoricom asnih predstavnika
medicine.
M O R G EN S: Ponavljam vam, nemojte traiti od
mene stvari nezavisne od moje volje! To je stvar princi
pa.
BARUN: N ikada jo nisam uo d a je tekst jed n o
ga medicinskog svjedoanstva o neijoj prirodnoj smrti
stvar nespojiva s medicinskim principim a!
M O R G EN S: Ne radi se o prirodnoj smrti!

107
 BA RU N: Ne mogu da slijedim senilnu m etodu
vaeg miljenja! Zato vi tako tvrdoglavo sum njate u
prirodnost te smrti? To su insinuacije, vi vrijeate nau
suverenu Vlast!
M O R G EN S: Ta idite molim vas, radi se o ka-
muflai jednog umorstva! Takvu perfidiju prekriti do
stojanstvom svoga potpisa znai pretvoriti se u moralni
kadaver, a od mene ne moe nitko traiti da poinim
m oralno samoubojstvo!
BARUN: O nda se izvolite vratiti i izjavite to sami
M ene ni u kom sluaju ne bi bili uputili k vama da ste
ve bili zauzeli stav jasne negacije! Vi ste, uprkos sve
mu, ipak ostavili otvorena vrata da se doepate inos-
tran stv a!
M O R G EN S: G lupa la! Nisam dem isionirao iz
inostranstva, m asakrirali ste nevine ljude!
BA RU N: Bacite jedan najpovrniji pogled na
sadraj ovih priznanja! Hoe da izvadi iz svoje torbe
nekoliko konvoluta spisa.
M O R G EN S odbija ga s gaenjem: Sve je to pisa
no ljudskom krvlju, to mi se gadi, odvratni ste, gubite se
da ne pozvonim posluzi!
BA RU N: To ti se gadi, stara jarino, zar ne? O, to
je zaista draesno kad se takav senilni bludnik zgraa
nad nem oralom . Mislite li vi da ste zaista okrueni
idiotim a? Vaa idiosinkrazija spram pravnih dokaza
prozirna je glum a jednoga prevejanog kriminalca!
M O R G EN S, uzbueno: Kad ve ne ete da me
oslobodite svoje prisutnosti, dopustite mi da napustim
ovu prostoriju!
BARUN: N apustit u vas kad mene bude volja,
ne znam da li vam je to dovoljno jasno? ini se da se
jo uvijek ne snalazite? Stari glupane, zar jo uvijek ne
pojmi da te mogu liiti slobode, vlast te je proskribira
la kao ubojicu.
M O R G EN S: Mene, kao ubojicu? Nikakva sila na
ovome svijetu ne moe meni nita, ne znam da li ste do
voljno inteligentni da me umijete pratiti u toj mojoj
misli? M oje Djelo stoji pred itavim svijetom trajnije
od svake policije! Razumijete li to vam kaem? ta e
kate? Idite, nosite se! Poao je da ode.

108
 BA RU N: Vae Djelo pred itavim svijetom?
Pred svijetom m oralnih kretena kakvi ste i sami, pred
takvim svijetom, da! Ali pred svijetom koji zna to ho
e, pred svijetom koji je svijestan svoga smionog pozi
va, pred takvim svijetom vae Djelo jeste i ostat e
karikatura ljudske misli! Izvolite, imajte toliko m oralne
snage i bacite pogled na ovo to pod svojim vlastitim
potpisim a govore vai najintim niji suradnici.
M O R G EN S: Kaem vam, napolje!
Za tih rijei pojavila se na lijevim vratima salona
Klara, s oitom namjerom da intervenira.
BA RU N: Zar te nije stid, stara m atoidna svinjo?
ivi u blatu prom iskuiteta, a ova vaa Vestalinka, koja
uva m artirsku uspom enu svoga mrtvog supruga,
ona se pred itavim svijetom ne stidi najbanalnijeg in
cesta! Ta se dam a kod vaih orgija mijea u pasjem
klupku sa svim vam pirim a u vaem bordelu to ste ga
prozvali Forum om Egzaktne N auke! Pogledaj, lopo
ve, sva ta prljava svjedoanstva iz tvoje mrtvanice,
gdje e i tebe jednoga dana pokazivati u form alinu kao
udovite koje je ve davno trebalo spaliti!
Kada se glasna prepirka izmeu baruna i Morgen-
sa prenijela u srednji salon apartmana, pa kada su sce
nom stale da odjekuju kobne rijei, Aretej se tiho odu
ljao preko terase do ulaznih vrata srednjeg salona. On
se tu, na terasi, kao zvjerka pripio u sjeni jednog naslo
njaa, i tako vreba, spreman na skok. Pod dojmom gru
bih rijei, on se od vremena na vrijeme trza kao da e se
oboriti na baruna, ali se svladava. K od posljednjih gru
bih verbalnih injurija Aretej je sunuo na baruna kao ris.
A RETEJ: to si se zablenuo kao da me prvi put
vidi, divlje m agare, govori! O bm anuo si Liviju da pu
tujete u Libanon, Egipat, a onda si je spalio! Zato si
ubio moju enu?
BARUN: ta hoe taj ovjek?
A RETEJ: To je Kajo Anicije, koji je spalio moju
enu i pobio mi sve ljude! ta me gleda kao da se ne
poznajem o? Vitlam te ve itavu dugu no da ti otkri
jem trag! Ti me ne prepoznaje, ti nisi Kajo, ti nisi spa
lio Liviju? A zato su ovi ljudi sagradili mauzolej nad

109
njenim grobom, lopove, zato joj danas zvone zvona,
ako nije bila spaljena po tvojim barbarim a?
M O R G EN S: ujte me...
ARETEJ: Taj ovjek prijetio je meni vivisekoijom
kao i vama, pustite me, ja ga poznam! Barunu: ta ho
e od ovoga ovjeka, da ga slomi da ubije nekoga za
raun tvoga krvavog palatinskog psa? Morgensu: Ne
vjerujte tom nitkovu ni jedne jedine rijei. On je ubio
Lucija, mog najboljeg fam uiusa, a to to laje da su vai
lam uiusi pod prisegom izjavili da reete ive ljude, time
je ve i meni prijetio, to su stari trikovi tih krvnika! Ako
je istina da ova no traje ve vie od dvije hiljade godi
na, onda ovi zlikovci prijete smru itavim pokoljenji
ma! Govori, zato si ubio moju enu Liviju Ancilu?
M O R G EN S hoe da urazumi Areteja: Toga ov
jeka poznajem lino, stanite, to nije ovjek sa Palatina!
A R E T E J: To je Ka jo Anicije koji mi je ubio enu.
Raskrvario nas je kao pse, probo mi je Lucija pred oi
ma, spalio ie sve moie rukopise. taj ce pobiti i vas, i sve
vae prijatelje, zaklat ce vas, kao to su vama zaklali si
na, i onog m ladia juer u apoteci, pozvonite, pozovite
robove, ljude, sluge, sve stanare ovog vaeg D vadese
tog Stoljea, da dou, da ga veu, to je zlikovac!
BARUN, s prezirom: Nikada u ivotu nisam sreo
ove lude, kakva je to kom edija?
M O R G EN S: ovjeka sam naao na ulici, feno
men memorije i znanja, interesantan kliniki sluaj.
BA RU N: Ne interesiraju mene vai kliniki slu
ajevi?, to je u stilu vae klinike, stara beno! Vi sa ta
ko bizarnim klinikim sluajem mijenjate misli o
dravnim tajnam a! I to je interesantan sluaj, i ne treba
da vas iznenadi bude li postao policijski!
Sa puine odjekuje grmljavina topova.
ARETEJ Morgensu oajno: A to razgovarate s
tom huljom ? ujete li, to su njihovi gromovi, on e spa
liti itav ovaj grad, on e spaliti sve gradove svijeta, cn
e razoriti itavu vau civilizaciju, kao to je razorio
A retejon? taj lopov trai od vas da nekoga ubijemo i da
to prikrijemo togom hipokratskog svjedoanstva! G lu
pa miblovka za takve naivne trovae kakav sam bio ja
godinam a. Imala je Livija Ancila pravo da smo moralni

110
idioti! Pitam te, posljednji put, ivotinjo, zato si ubio
Liviju kad ti se predala na milost i nem ilost? Uz grmlja
vinu topova iz daljine, Aretej je neoekivano elastinim
skokom dohvatio sa stola blistav no, pribliavajui se
barunu sagnut u pasu, sav pripijen uza zemlju kao
zvjerka koja je itavu svoju panju uperila na siguran
plijen.
BARUN, sarkastino: Taj va kliniki sluaj
vlada se, vidim po svemu, u stilu vaih egzaktnonau-
nih direktiva. Vi njegujete, ini se, u principu studij s
m etodom otrih noeva! Sjajno! Objasnite toj ludi neka
ne izaziva skandala! Barunove rijei prati mukla tutnja
va topova iz daljine, a preko blijede fasade hotela X X
Century prelijeva se zloslutna svjetlost reflektora.
A R E T E J: Razorio si Aretejon, nitkove, sve si mo
je ljude poklao i pobio, Liviju si spalio, ne e vie piti
ljudsku krv, ne e odatle iv, ivotinjo! Aretej se bacio
na baruna, ali ga je barun rutiniranim udarcem u vilicu
oborio, tako da je Aretej odletio u kut sobe, udarivi i
tavom svojom teinom o jednu vitrinu Zveket stakla uz
daleku grmljavinu. Aretej se odbio kao pantin1 od gu
me, odbacivi se ponovnim skokom na baruna, sa tako
neoekivanom snagom da je ovaj posrnuo i pao, ali se
isto tako elastino ponovno osovio i Areteja ponovno
odbio nogom. N ovi skok i nekoliko muklih udaraca tu
pim predmetom. Trenutak tiine. Aretej je oborio baru
na, barun se ne mie. Stanka. Aretej die barunovo tije
lo kao predmet objema rukama i tresne njime o vitrinu,
u je se kako mrtvo tijelo pada kroz staklo, padajui u
nedoglednu dubljinu i probijajui itave nizove stakle
nih prostora, kao da fijue kartea koja lomi grane, uz
daleku grmljavinu topova. Uz odjekivanje reskoga zvu
ka razbitog stakla koje se kotrlja u nepovrat, sve blia
grmljavina, udar vjetra u granju borova i pinija. Izne
nadna oluja uz zviduk vihora koji razbija stakla na ot
vorenim prozorima hotela X X Century. Daleka to
povska grmljavina gubi se na puini, prekid svjellosti,
potpuna tmina. Ugasila se svjetlost na svim prozorima
hotela u potpunoj tmini. Vakuum.

' (franc.), lutka

111
 Morgens, Klara Anita i oba Apatrida, A i B, ostali
su zabezeknuti razvojem dogaaja i kao obuzeti stra
vom. Klara i Apatridi A i B pratili su ovaj dvoboj sa te
rase, pasivno promatrajui tu borbu na ivot i smrt, ko
ja je buknula neoekivano i s takvom brzinom da je sva
ko upletanje izgledalo prosto tehniki nemogue. Sko
kovi, udarci i ponovni naleti te borbe, dekorativan zve
ket staklovine koja zvoni kao itava fontana kristala, a
naroito snaga s kojom je Aretei nodieao korpulentno
barunovo tiielo i bacio sa u nluTohsko prizemlje kao
lutku odj>lame, odjekivanje muklih prostora kroz koje
e to truplo rui kao kroz stoljea, sve to djeluje na te
neurastenine oajnike gigantski. Morgens i njegova
pratnja zastali su pred tim objavljenjem nadljudske sna
ge sapetog daha uz zviduk kobnog vihora kao pred
udesom. Trenutak svemirskog vakuuma u razumu i u
asocijacijama. Stanka. U trenutku prekida svjetlosti
Morgens gubi svijest i klone u naslonja. Srana kriza u
mraku kratkog spoja. Stanka. Strka u tmini.
KLARA AN ITA pridie Morgensa: Zapalite svi
jeu, doktore, tam o prijeko u mojoj sobi ima svijenjak,
molim vas, dragi doktore, brzo, prijeko u mojoj sobi na
stolu u neseseru su injekcije, molim vas, brzo.
Dok Apatrid B pali igice, jednu za drugom, os
vjetljavajui apartman na trenutak, Apatrid A je p o
trao, spotakao se, pao, tri u drugu sobu, tamo je zapa
lio svijeu, vraa se sa neseserom. Stanka.
Klara Anita, uz pom o Apatrida B, oslobodila je
staroga gospodina ovratnika i kravate, uspravila ga u
naslonjau, ubrizgala mu injekciju i sada mu sva tri do
ktora prislukuju puls u punoj tiini.
KLARA ANITA, s dubokim uzdahom: Dobro je,
prolo je... U oekivanju da se Morgens vrati svijesti,
stanka koja nije vie ispunjena neizvjesnou. Zviduk
vjetra s munjama, gromovi.
M O RG EN S, vraajui se u svijest, die ruku kao
da je ranjen: Kakva je to magla?
APATRID A: Prekid struje. Castelcaprinski vodo
vi su preoptereeni za ovaj kapacitet, svako vee stavlja
se u pogon novi agregat. Ve se godinam a sprem aju da

112
 pojaaju vodove, nem aju sredstava, dribling lokalnih
vlasti.
M O RG EN S, uza zvuk razbitog stakla: A ovaj vje
tar?
APATRID B: To je vjetar s mora, profesore! Ba
rom etar od jutra pada osjetljivo, to vjetar s mora razbija
prozore na hotelskim koridorim a.
M O R G EN S, kao da se budi: Vjetar s m ora? Ah,
da, istina, a to je s barunom ?
KLARA ANITA: Barun je telefonirao da putuje,
barun je otputovao.
M O R G EN S: I taj je ovjek jedna bijeda. I njemu
su ruke vezane, ni on nem a svoje slobodne volje. itavo
poslijepodne kukao mi je da je u takvoj m aterijalnoj
kondiciji da m ora da se bavi poslovim a koji se protive
njegovom ukusu i boljem uvjerenju. Karijera. Sve je jo
uvijek oko nas magla kao da smo u podzemlju. I ovdje
je sve zastrto koprenom . A gdje je na arhijatar?
APATRID A: I on je otputovao, profesore! Ras-
plinuo se kao rije koja je izgovorena, a onda se gasi u
polutm ini svijesti! Nestao je kao nae misli nad njego-
vim grobom. Nestao je sa svojom pticom, sa svoiom Li-
~ Vijom i sa svojim brigam a. Ostavio nam je jedan citat iz
Serieke da je ovjek ovjeku svetinja, a to nije mnogo
vie od nita.
KLARA: To je mnogo vie od nita, doktore, i to
je zapravo sve to je ovjeku sueno da spozna pod
ovim zvijezdama.
APATRID B: D a ovjek treba da bude ovjeku
ovjek, to je prosto i veoma jednostavno i logino, i ni
tko razum an nije sklon u to sumnjati. M eutim, takav
sistem miljenja ima svoju perverznu logiku, a ona nas
dovodi do toga da mnogi ljudi danas lutaju svijetom
kao perverzni kandidati smrti. I to je veoma jednostav
no i logino.
APATRID A: A onda e ih jednoga dana balza-
mirati, pretvoriti ih u metafizike lutke, izloiti u sreb
rnom sarkofagu i dalje ubijati u njihovo i nae ime. Po
stat e sveci, zvonit e im zvona, u njihovu slavu izricat
e se smrtne osude, klanjat e im se pokoljenja kao po
zlaenim kipovima, plovit e kao oklopnjae i iz uboj-

8 - M. K rle a : A re te j 113
nih drijela rigati vatru uz grmljavinu gromova, kleat
e pred njim a stoljea kao pred negacijom pam eti i m o
rala i svega to su ikada htjeli i mislili, to su propovije
dali i vjerovali. To i tako. To su perspektive tog ukletog
fetiizma koji prodire sve ljudsko kao Saturno.
KLARA: Taj fetiizam, mili moj, nije tako vaan
kao to vi mislite, a ni te negacije nisu tako sudbonos
ne.
APATRID B: A to je onda vano, Klara, oprosti
te, ako se krvave glave m uenika kotrljaju ponovno kao
lavine smrti?
KLARA: Sve su to prolazne obm ane. to se zbiva
s mrtvim tijelom ovjeka poslije njegove smrti, da li po
staje drveni svetac na oltaru kome zvone zvona ili ne, to
za nas ive ljude nije vano! Za nas je vano samo to
to se zbiva danas i ovdje s nam a i m edu nam a, i, prem a
tome, ne preostaje nam nego da se pokoravam o svome
vlastitom ukusu i da razlikujemo to je spojivo s boljim
obiajim a a to nije. To znati jednostavno je kao i disa
ti, dok je ovjek iv, on die, a sve ostalo su rijei...
APATRID A: Legende i iluzije kao to je bila
Aretejeva ptica, ptica takve ljepote, da se ni sa ime na
zemlji ne bi m ogla usporediti, avis m irae pulchritudinis
et decoris, nihil in terrenis est qoud illius voci possit
com parari, Avis pulcherrim a ante oculos eius...1
APATRID B: Turistika panoram a za engleske
usidjelice i naivne klerike iz barbarskih provincija.
Zvjezdano nebo nad nam a i m oralni zakon u nam a, to
krijete sve papige itavog svijeta, a onda dolaze filozo
fi i objanjavaju glupanim a da je ovaj svijet savreni
izum kao kiobran, jer ga nitko jo nije uspio da popra
vi ve vjekovima, a onda dolaze Anicijevi baruni, i iz
tog ukletog paklenog kruga nema uspona.
U tome trenutku sinula je puna svjetlost iz svih
svijetala, i na itavoj fasadi hotela X X Century zapa
lili su se svi prozori, sve terase i svi balkoni. Poslije pre
kida kratkog spoja blagodat pune rasvjete rasula se po
itavoj sceni i obasjala ljudsko raspoloenje povienim
osjeajem svijesti i samosvijesti.

' V. biljeku ! na str. 22

114
 GLASOVI SVIH PR ISU TN IH : A, a, a, evo svjet-
losti, sjajno.
M O R G EN S, kao da se vratio na ovaj svijet: Evo
svjetlosti! I tu svjetlost poklonila nam je ljudska ruka.
Ne sjeam se tko je to od starih hipokratika rekao da ne
zna da Ii je ovjek najm udrija ivotinja Zato jer ima ru
ke ili ima ruke jer je najm udrija. U svakom sluaju ljud
ska ruka je savrenstvo od rem ek-djela kome se ne bi
moglo nita ni dodati ni oduzeti.
A PATRID B: Da, ali ima tam o jedna Aretejeva
em endacija toga galenskog apokrifa1. Ima tam o jedan
a ip a k ! A ipak je to rem ek-djelo ruka m ajmuna.

Zavjesa

Mogunosti, Split, V I/1959, br. 11, str. 873-941.

' (gr.), neautentian, laan, nepravi spis

115
DODATAK
 POGOVOR
ZA DVIJE D RAM E:
ARETEJA I JU R JA K R I A N I A
 Beletristika, kakva se njeguje u svijetu od
Pickwickovaca pa preko pukovnika C haberta i Em-
me Bovary u raznim varijantam a, od abb Coignarda
do D oriana Graya, izumire. Goldonijevski i dickensov-
ski ansam bli preko injela do Netoke Nezvanove
i od K arenine do nordijskih varijacija na razne teme,
sve to lei pred naim oima vie-manje patetino bal-
zam irano, na odru. Od konca devetnaestog stoljea ro-
m ansijeri i dram aturzi mue muku kako bi izumjeli no
vu m etodu pisanja, jer ovo to se zbiva u suvremenim
knjievnostima, na tem elju starom odnih recepata, od
H am suna do G. B. Shawa ili Joycea, zapravo su vie
prepirke kako bi trebalo pisati ili kakve bi ideje trebalo
propovijedati nego pisanje ili lekcija kao takva. to da
se pie i kako, to je pitanje: pisanje - prepisivanja radi,
zbog pisarske ljepote rukopisa, ili zbog svjedoanstva o
licu koje pie?
Desetak i vie godina obilazi me sjenka Jurja Kri-
ania, sa svima elem entima tragedije. Poslije sedam na
estogodinjeg sibirskog progonstva, njegov staraki raz
barueni learski finale u Tobolsku javlja mi se kao po
grebna pratnja, u ovim dugim noim a1, sa glasom vjetra
i urlikom sirena; koliko god mi je Kriani intimno po
znat kao jeziva luda starina, i koliko god ga intimno,
naroito za posljednjih godina, slijedim u najsakriveni-
jim mislima, on se sve vie gubi pred likom Aretejevim.
Nezavisno od moje subjektivne volje, u snu i na javi,
Aretej mi izgovara razne neprijatne i tvrdoglave stvari
kao duh koji se povam pirio na ovoj, nadasve istinitoj

' god. 1942

121
spiritistikoj seansi. Ja znam, oba fantom a, Kriania i
Areteja, trebalo bi prikazati na daskam a istodobno, jer
zapravo nisu vani individualno ni jedan ni drugi, nego
ova m oja vlastita pozornica ovdje, duge ove stravine
noi u ovim sobam a ovdje, sada, tu, u R adiinoj1 14, na
etvrtom spratu, za beskrajno dugog nokturna jeseni
godine 1942, a opet, kada bi se oba ta lika, tako razlii
ta, tako odvojena, na gotovo nepojm ljive razm ake tako
neizrecivo udaljena, donijela na scenu sa itavim sla
pom svojih usplahirenih motiva i briga, to bi na daska
ma moglo nastati od te vreve? Pitanje je ukoliko bi se
stvarna pozornica moje vlastite svijesti na kojoj se jav
ljaju davno ve nestale sjenke pokojnika (od kojih je
dan ami u Tobolsku, u drugoj polovini Sedam naesto
ga stoljea, ve vie od sedam naest godina, a drugi bri
ne brigu u Treem stoljeu poslije roenja Kristova),
pitanje je ukoliko bi se brige moje subjektivne drame
mogle zaista prikazati bilateralno, upravo kao triptih,
jer kod ove predstave ne bi trebalo zaboraviti ovjeka
koji pie ove retke.
D a me uznem iruje Krianiev udes, i to ba ovih
dana, poslije desetak i vie godina, to je po zakonu tro-
mosti m oda kasno, ali posvema naravno: on je jedna
od m ojih planiranih velikih, takozvanih patetinih he
rojskih figura (rom an ili dram a, svejedno), jo iz dav
nanjih vrem ena fantom a D anas2, a Aretej javlja se
kao produkt ili bolje nusprodukt od ogromne mase har-
tije kojom am se tjeio za ovogodinjega gadnog i anti
patinog proljear"lutajui nedoglednim predjelim a
"davno ve zaboravljene starohelenske psihijatrije i neu
rologije.
Aretej je tip antikog psihijatra, nad odrom m edi
cine koja se prom etnula u starohelensko rutinerstvo, a
za posljednjih rimskih stoljea u apstraktno epigonsko
arlatanstvo kao ve davno najisprazniji formalizam.
Oko Drugog i Treeg stoljea u rimskoj medicini sve je
demonski oduhovljeno na aleksandrijski nain: medi-

1 d a n a s ulica B oidara A dije

! a so p is koji je izlazio 1934 u B eogradu p o d ured n itv o m M i
lan a V. B ogdanovia i M. K rlee. Z a b ra n je n poslije p eto g a broja.

122
cinski bogovi i ritual oko m edicinskih boanstava va
niji su od bilo kakvog klinikog nalaza medicinske isti
ne ili stvarnosti. Aretej je bezbonik u naivnom , demok-
ritovskom smislu, o njem u krue glasine da je mrana,
nem oralna linost, kom prom itirana intelektualno i p o lP
tiki, ovjek u svakom pogledu pod znakom pitanja.
Ne klanjati se cerem onijalno oficijelnim bogovi
ma znai ne potovati zemaljske autoritete, a zemaljski
autoriteti nisu samo bogovi iznad bogova nego, vie od
toga, oni su, upravljajui zaista kobno sudbinom ljud
skom, neka vrsta sasvim naivnog m ehanizm a za opsje
nu prostote, dok Aretej ne samo da ne e da se klanja
glupostim a ve to idolopoklonstvo lutkam a cezaroman-
skim sm atra sram otnim ponienjem duha ljudskog. On
je jedan od onih znatieljnih, u suvremenom smislu
m odernih, neurasteninih intelektualaca, nasluujui
da je galenska anatom ija samo pom ono i bijedno sred
stvo u iznalaenju m edicinske istine s jedne, a arlatan-
stvo s druge strane, te je tako i sam pom alo arlatan ko
ji, u protuslovlju sa svojim intimnim uvjerenjem, dri
sasvim neuka, prim itivna predavanja pred dvorskim
gospoam a najvieg palatinskog drutva, o Galenovoj
anatom iji kao takozvanoj pozitivnoj nauci: vivisekcije
malih m ajm una za razonodu aristokratskih dam a pred
stavljaju cirkusku atrakciju koja mu die ugled u oima
iste one kreme kakva se juer jo na Sorboni oduevlja
vala Bergsonovim retorinim zabavam a kao Tout Pa
ri1. Nisu samo m aterijalni razlozi osnovni motivi Are-
tejevih potpuno podrovanih i dem oraliziranih kom pro
misa: na trenutak javljaju se i vidoviti momenti psihoa
nalitikih inspiracija. Kod bolesnih i um ornih dvorskih
dam a, koje kao da ive i djeluju na fantastinoj mizan-
sceni Horacijevih epoda, on prim jenjuje, poslije njego
va izuma tek tisuu i sedam stotina godina kasnije ot
krivene, individualnopsiholoke m etode. On djeluje u
socijalno i m oralno m rano zapletenim odnosim a, u za
aranom e krugu opasnih, veoma esto sudbonosno
strastvenih spletaka koje postaju sve kobnije i sve vie
prijetee.

1(franc.), itav Pariz

123
 Civilizacija antikog Rima u treem stoljeu, na
putu da podrije, da otruje i da potkupi sve pam eti, sva
srca i sve savjesti, nem a vie svog unutranjeg lika, ona
oito umire, i to se osjea na svakome koraku: u dru
tvenom rasulu, u dekadentnoj poeziji, u arhitektonskoj
m egalomaniji, a nadasve u potpuno zbrkanom i naopa-
kom nainu razm iljanja o smrti i o ljubavi. Intelekt je
usred tog rasapa svih vrijednosti jalovo zbunjen, ne
snalazei se, predaje se arolijam a, a Aretej, po svojoj
prirodi, intelektualno je suvie poten, suvie im pulzi
van i iskren, a da bi m ogao igrati ovjeka koji pretvor-
ljivo glumi kao da zna ta hoe, a, povrh toga, on je
jezivo svijestan da bi u toj ludnici skinuti krinku zanilo
nai se u areni pred raljam a bijesnih zvjerova. Iznervi
ran arlatanim a, zlikovcima i nitkovim a raznih vrsta ko-
^i mu sve vie prijete kao organizirana druba palatin-
skih dvorjanika, Aretej se brani kako umije, rijeima i
djelom, u dram atskim relacijam a izm eu jedne i druge
dvorske zavjere. On veoma esto grijei, tako da se u
posljednje vrijeme zbiva da m rana rulja m istifikatora,
spram kojih se on odnosi uzvieno kao naivni demokri-
tovac, pie o njemu pam flete kao o politiki sumnjivom
licu. Iz perspektive najviih palatinskih krugova, Aretej
je glasno ime, a na diletantskim medicinskim kursovi
ma nepism enih sam ouka protiv njega se harangira i
pred ulinom ruljom, tako da se u posljednje vrijeme i
re glasovi kako je ve i svjetina poela da negoduje pro
tiv njega kao bezbonika. D osadilo je rimskom puku
da je palatinski A rhijatar1 prononsirani ateist koji svoje
bezbone ideje ne taji...
Berenice, njegova ena, koja je samu sebe, kao ki
ilirske Tobinje, prozvala A n a llom 2, koketira ve nekoli
ko godina neuvijeno s nazarenskim M itosom. Volio je,
jedam put davno, tople dlanove te barbarske djevojke
na svojim obrazima, osjeajui melem dodira mlade,
rosnate ene. Sanjao je na poetku kako bi bilo spaso
nosno da s tom ilirskom seljakinjom izrodi masu zdrave

1 (gr.), vrhovni sveenik

! (lat.), slukinja, slubenica

124
djece, ali Berenice, kao nerotkinja, razvila se individu
alno potpuno odvojeno, odbijajui ve po svome podri
jetlu dosljedno i postojano da se pokloni zamisli helen
ske Antike kao Uzvienom Poslanstvu; njena koketerija
s nazarenskim M itosom na liniji naivne i lakoum no ne
odgovorne sentim entalnosti pretvorila se u opasnu igru
koja moe svakog asa da upropasti i nju i njenog sup
ruga. Berenice se obm anjuje lektirom bolesnih i m utnih
filozofema s naivnim nerazum ijevanjem najosnovnijih
pitanja, a kako je i oko Berenice sve m utno, ivotni sim
bol pretvorio se i za nju, kao za tolike njene m nogobroj
ne suvremenike, zbunjene u vrem enu i u prostoru, u
Truplo mrtvog nazarenskog Mesije koji je Sebe progla
sio Jednim Jedinim Bogom nad Bogovima, pojavivi se
na ovome svijetu da obori Olimp i itavu olim pijsku
kom parseriju u pakao. Spram Berenicinih kranskih
hirova Aretej je potpuno bespom oan. Nervoznoj, na
stranoj, napetoj i pom alo fanatiziranoj eni on ne umije
objasniti ni najosnovnijeg pitanja o ivotu i smrti, jer je
Berenice ravnoduno bezazlena spram svake logike, a
sa jednostavnim ljudima, koji u ivotu nikada nisu pro
itali ni jedne knjige, ili, m oda, samo jednu jedinu, ve
om a je teko razgovarati o takozvanim posljednjim
stvarima, i to jo iz aretejske perspektive m isaonog stoi-
ka koji je u m udroj pasivnoj kontem placiji otkrio jed i
nu ovjeka dostojnu form ulu pameti.
Spram svega to se pod njegovim krovom zbiva
Aretej je nepokretan kao da prom atra stvari sa neke da
leke planete. Oko njegove kue skitaju se u posljednje
vrijeme sve ee zagonetni ljudi, odm etnici od starog,
lukrecijevskog, blistavog ivotnog principa, glupani,
zbunjeni pseudointeligenti koji ne znaju ta hoe, a i
m eu njegovim fam ulusim a ima ih za koje bi se moglo
s pravom pretpostaviti da su zaraeni plebejskim, naza
renskim idolopoklonstvom . Jedan od njih ima za Luk-
recija, na primjer, samo superioran ironini smijeak a
zapravo ne zna se zato. Primitivni ali dosljedni, ti po
klonici naivnog nazarenstva rugaju se blistavim helen
skim istinam a uzvieno. Oko te sasvim naivne retorike
povijaju se pram enovi plotinske magle, a u neprozirnim
koprenam a misli i m orala sve se zam utilo: i odnosi

125
ljudski, i pojmovi o dobru i o zlu, a naroito pak politi
ka koja se pretvorila U okrutno, bezidejno, kanibalsko
skidanje glava. U medicinskom am bijentu trae se ar-
latanski praktiari kojim a je jedini princip fantastina
kozmetika, a ne znanost. G ospoda nazovihipokratovci
su cinici, gavani, srebroljupci, skutonoe krvave politi
ke tiranije, a, iznad svega, u svojim srebrnim oklopim a,
epuri se, arenim paperjem i zlatnim narukvicam a zve-
keui, palatinski Miles G loriosus1.

Beletristika, u obliku u kakvom se njeguje danas,

ubija svojom dosadnom , najispraznijom estetizantskom
bezidejnou, a toliko m nogo stvari, pojm ova i pojava
lei pred nam a na odru. O nepreglednoj masi juer jo
suverenih fantastinih beletristikih motiva groze, ra-
ovjeenja, razularenih strasti i derviizama sviju vrsta
sanjam o na javi kao o svakodnevnim dogaajim a kakvi
se pretvaraju u suluda objavljenja zvjerske uobrazilje,
prelazei svaku norm alnu granicu i m ogunost norm al
ne ljudske apercepcije. Kako danas stoje stvari u nam a
i oko nas, jedva je zamislivo na koji bi se nain zapravo
moglo rom ansirati ili dram atizirati Sve Ovo to se zo
ve na vlastiti najbanalniji svakodnevni doivljaj m a
sovnih um orstava. Sve to vidimo sami ili sve to dopire
do nas kao glas koji krui pod ifrom povjerljive ljud
ske tajne ovom zemljom, ovim kontinentim a i itavom
planetom govori nam svakog dana sve glasnije da Evro
pa lei na odru i da bi zamisao, kako da se opie smrt
evropske civilizacije sa punom pom pom posm rtne po
asti, bila sam oubojstveno smiona.

Lei li knjievna vrijednost u jeziku, u svemu to

se zove stil, a to nije drugo nego filigrano, esto veoma
sitniavo i pedantno slaganje sitnih i pedantnih, od mu
zikih elem enata nerazm jerno ispraznijih detalja sintak-
tino-stilistike m aterije? Dijalektikofiloloki sofizmi
kroz vjekove namrli su nam u tom pogledu nepreglednu
literaturu koja se iz m nogostoljetne retrospektive ita
kao hartija, iva samo kao kultum ohistorijski kurio-

1(lat.), hvalisavi vojnik

126
zum, a ne kao pjesnika rije. Pitamo se ve od Euripi-
da to predstavlja takozvano savrenstvo forme u pisa
nju? Isprepletenost tih pojm ova, korelativnost tih she
ma i uzajam nost utjecaja dovodi do sve vee nejasnoe
kroz stoljea i, u sveopem relativitetu tih pojmova, sli
ka o tom e to je dobro pisano, a to nije, ostaje i dalje
m utnom i nejasnom . Pisalo se i pie se uglavnom i da
nas po crti pom odnog prepisivanja, a pitam o se kako to
da ljudim a jo uvijek nije dosadilo m ajm unisati tue
grim ase? Prosjene, konvencionalne likovne sheme po
pravilu su imitacije nekih ve otkrivenih i ocrtanih obli
ka oko ovjeka i u prirodi, i u tom pogledu zvukovi su i
boje nerazm jerno emotivniji elementi od ljudske rijei,
jer ovo to se danas prepisuje po tuim uzorim a, osim
stilske dekorativnosti, m nogo smisla nema. Trebalo bi
poznavati tekstove o ikonoklastiji iz sirijske oblasti ve
poetkom etvrtoga i Petoga stoljea da bi se stvar ob
jasnila kako je na poetku to pitanje bilo veoma jednos
tavno: stvarati likovno znailo je kopirati starohelensku
modu.
Kau da jezik ima svojih specifinih ljepota, a te
su, m eutim , iskljuivo intelektualne, vezane o uho i o
mozak, jer je jezik po sebi neobino sloena auditivno-
-intelektualna, vjetaka pojava, u svakom pogledu
konvencionalna, banalno reeno, drutveno uslovljena,
jer desetak tisua jezika ove planete jo uvijek je samo
nem uto babilonsko zapom aganje. Pisani govor jeste
arabeska, vezana na poetku ljudske svijesti s tajan-
stvom Vrhunaravne Rijei i svega to se podrazum ijeva
lo pod pojmom D uha i Due, a to je bila i ostala ezote
rina m ajstorija kojom se bave samo auguri i arobnja
ci. Jezike ljepote po sebi nem a kao to nem a ni prirod
ne, sve su te ljepote vezane o veoma prolazne po
modne konvencije, i u tim oblastim a je prenoenje po
jm a form alnog savrenstva zamutilo jasnou poim a
nja jer se savrenstvo forme veoma esto mjeri isklju
ivo samo im itatorskom vjetinom. to znai dolce stil
nuovo1 spram antike klasine ljepote koja je bila i os

1 (tal.), njeni novi stil; naziv za sk u p in u talija n sk ih pjesn ik a

X I I I - X I V st.

127
tala barbarim a kanonom sve do Racinea? U uhu je d
nog Rim ljanina sve ono, to se u Evropi pie od dvana
estoga stoljea na barbarskim jezicim a, djelovalo bi kao
m utna, skandalozna strahota, kao simptom rasula jedne
do antikulturnog rituala uzviene sramote, uslijed krive
procjene svake pozitivne vrijednosti.
Rasulo m nogobrojnih, juer jo idealnih evrop
skih pojm ova javlja se danas u govoru, u pismu i u lije
pim um jetnostim a pred naim oima, tako da je tropska
Afrika zavladala m uzikom i plastinim vjetinama ne
odgodivo i konano. Grki intelektualci u Rimu (izme
u Drugog i etvrtog stoljea) osjeaju se u barbarskoj
latinskoj provinciji duha veoma uzvieno, ali istodobno
i nelagodno, jer su trajno ugroavani trogloditskim
m entalitetom i nepism enou. Helenska skulptura u re
laciji spram suvremene barbarske, naivne um jetnosti,
koja se danas interkontinentalno njeguje kao ideal po
koljenja, govori o tome poglavlja. Pastoznosugestivna
paranoja van Goghova, koja je dvadesetak godina prije
fovizma, oslobodivi paletu, stvorila slikarsku kolu, os
loboenu svih akadem izam a, spram kanoniziranog sav
renstva pisanog govora francuskog klasicizma, kao je
dino uzoritog naina izraavanja sve do romantizma,
javlja se i danas u m nogobrojnim knjievnostima kao
simptom do apstraktne brbljavosti iznijansiranog rasu
la. Vidi u tom pogledu, kao prim jer per analogiam,
predgovor Cervantesov D on Quijoteu, sve makaroni-
jade od poetka do Joycea danas, hipertrofiranu pojavu
dijalekata, antiakadem izam a, provincijalizama i toksa-
nizama, ulogu gradova, drutvenih organizacija, klasa i
geografije.
Erazmo ili D ante? I jedan i drugi uivali su sreu
te su ih politiki protivnici smatrali bom bastim a, teto
inam a i u svakom pogledu prezira dostojnim pojava
ma. Sedam naesto francusko stoljee, najvii uspon gal
skoga stila, to predstavlja spram antike klasike, i tko
su klasici iz dananje perspektive? Jezik po sebi, kao iz
raajno sredstvo, s jedne je strane nesumnjivo form alno
apstraktna pojava, a, s druge, pitam o se da li je najpo
uzdanije izraajno sredstvo za dananju visoko razvije
nu svijest ovjeka? Osim toga, otvoreno je pitanje zato

128
dobra knjievna djela proze mogu da djeluju ipak, up-
rkos svemu, ponekad i u najstrahotnijim prijevodim a, a
stihovi nikako?

U Treem stoljeu poslije roenja Kristova, u e

mu lei specifino znaenje knjievne pojave jednoga
Areteja kao sim bola? Aretej je intelektualno-m oralni
narkotiar koji se uslijed svojih m oralnih glavobolja us
pavljuje i tjei staroindijskom m udrou za koju su svi
dekadentni pojmovi iste ili neiste savjesti dim i naj-
prozirnija retorika. Iz starih rukopisa Rigvede1 on se
uzvisuje iznad samoubilakih motiva um iranja i agonije
evropske civilizacije koja se nala na samrti onog hipa
kada je povjerovala u etiku vrijednost bizarnog stoi
kog pojm a: casus conscientiae2. Aretej je svijestan ev
ropske agonije i kada bi se to, to se danas zove Evro
pa, podudaralo s pojmom Helade, i kada bi se sve to
moglo izraziti rimovanim parnasijanskim stihovima,
onda bi Aretej na sceni, u uvodu, mogao da se otvori
poemom u stihovima kao prologom.

Poetka nije bilo,

je r nije se tada moglo biti ili ne,
je r nieg nije bilo: neba niti zraka...
Tko drao je zemlju u mranom mraku mraka,
ponore i more, ljudski govor, sne?

Jer nieg nije bilo, niti besmrtnosti,

ni noi, ni zvijezda, ni svitanja, ni dana.
N i vjetra, ni daha, ni ljudskoga stana,
Prarazlog mraan u mranoj uzronosti.

utio je svemir zavit tmine velom,

Pramore mrano potonulo u noi,
A onda je dolo to moralo je doi:
prva se klica prometnula tijelom.

' (sanskrt.), n ajstariji sp o m en ik indijske knjievnosti (2. m ilenij

prije nae e re; sastoji se od velikog b ro ja him ni)

1 (lat.), v. biljeku na str. 13

9 - M. K rle a : A re te j 129
 Iz klice Znanje i Praznanje probi,
iz klice niknu Ljubav u ljubavnoj kobi.
Otkri se Srca tajanstveno Lice,
Misao mudraca i prva pjesma ptice.

Misao se stala da kao riba baca

nad mreu naih mudrih praotaca
to mjerili su Svemir sitnom svojom vjerom,
mjerei Vjenost tankih lai mjerom.

Na koncu naeg dugotrajnog puta,

mi otkrismo Heladu kako pluta -
ko mrtva ruka, gnjila, otkinuta.

Otkrie strano tjeskobna minuta:

na kraju svijeta, na koncu naeg puta,
savjest smo sreli gdje kao pseto luta
i podlo uti, repa podvinuta.

Vatre urlik laje iz svakoga kuta,

o, luda pjesmo, pjesmo sumanuta,
gdje ljubav se ko rtva u ognju ludom dimi,
to umire Helada, a s Heladom svi mi...

Aretei je hipokratovac u idealnom smislu, on nije

heleboristiki vjetak ni duhoviti brbljavac kakav se za
razonodu gospodske eljadi trai po palatinskim saloni
ma. On je izumio svoju vlastitu m etodu lijeenja: ne
rvozne, duhom odsutne, osamljene, nesretne aristokrate
on lijei slikama, etnjama, izletima na morsku obalu,
I na a lpinske vrhunce sa dalekim izgledima, i dok je on u
' neuroterapiji otkrio ljekovitost pejzaa, od njega se tra
e recepti sa rinoceroskom toplom spermom, sa ljekovi
tom pitkijom od hipopotam ovih papaka, sa zmajevim
zubim a za jaanje muke snage. Iz dana u dan on glumi
sve manje, svijestan da bi se trebalo prilagoditi i prilju
biti prilikam a, a ipak on prkosi, veoma esto potpuno
nerazum no i protiv svog boljeg instinktivnog uvjerenja,
on svojim stavovima izaziva niz nervoznih i glupih za
pleta kakvi veoma esto izazivaju isto tako nervoznu
netrpeljivost njegovih m onih i uplivnih palatinskih

130
partnera. Sve se ee zbiva kako Aretej osjea da se ne
moe svladati. Iz dana u dan on je sve uznemireniji, on
se gubi u sve grubljim ispadim a logine, dodue, ali po
svoje blinje sve uvredljivije rjeitosti, i u raznim sve
napetijim i strau nabijenijim odnosim a pokazuje se
kako njegova lina alergija spram pojava kojima je ok
ruen sve vie raste, i kako prilike u kojim a se nalazi ni
su vie m aterija za koju bi se moglo rei da je svladava.
On osjea kako se blii dan kada e neminovno podlei
okolnostim a koje sve oitije rastu iznad njegove volje.
Eto, i danas je jedan takav dan, jedan od trista
Aretejevih dana koji traju u beskonanost, podjednako
prazni i podjednako opasni, a da nem a nigdje ba ni
kakvog, pa ni najm anjeg izgleda da bi se stvari mogle
okrenuti na bolje. Za uzvieni ten jedne carske metrese
on treba da nabavi toplu pom adu od hipopotam ova sje
mena, do ega nije tako jednostavno doi jer vodeni
konj ini ljubav usred Nila, ali upravo u toj svojoj ulozi
dvorskog kozm etiara on osjea sve grublje itav niz
krupnih i sitnih nespojivosti, da, vie od toga, nedostoj
nih skandaloznih ponienja, spram kojih je godinam a
bio ravnoduan, a sada se pretvaraju u nepodnoljiv te
ret. Dosadilo mu je sve, i sve mu se prikazuje sve m anje
dostojnim ljudskog naina ivota i svega to ljudski i
vot ini ivotom dobra ukusa. Javlja mu se sve glasnije,
sve zavodljivije, naivna na prvi pogled, ali ipak spaso
nosna pom isao da bi trebalo da se spasi bijegom u ne
poznate zemlje, gdje bi uspio izgubiti se u trajnom od
sustvu s ove palatinske pozornice kao neki slavni egi
patski pustolovi to su nestali, i, glumei tako unutar
svojih vlastitih protuslovlja ovjeka koji kao da se zais
ta snalazi i koji kao da zaista znade to hoe, on sve vi
e glavinja, on sve vie gubi ravnoteu kao pelivan na
konopu, osjeajui da iz dana u dan gubi sve vie ob
raz, te e se potpuno izgubiti u ludoj ovoj povorci krva
vih privienja koja urlaju svijetom kao krdo demona.
Aretej je izgubljen, bespom oan, nervozan, ustre-
peren, zlovoljan i mrtav um oran. Jedina iluzija koja mu
se javlja u obliku sna ieste da putuje, da plovi tihom
plavom vodom, na tihom plavom" moru, u plavoj tihoj

9*
131
tiini. Umro je Veliki Pan. U tome trenutku pom isao na
smrt jedina mu je narkoza.

U takvom um ornom raspoloenju, kada stiu vi-

jesti iz Palatina sve m ranije, Aretej pie svoje studije,
secira sa prim itivnim i grubim, neukim egrtima ljudska
trupla, treba da se pojavi pred dvorskim dam am a sa
arlatanskim i dosadnim predavanjem , jer sve to nije
duboko ispod najbanalnijeg prosjeka ne nailazi na raz
um ijevanje palatinske elite, a nije smislio ta e brbljati
pred tim a svojim aristokratskim , senzacije eljnim audi
torijem. Trebalo bi, osim toga, da odgovori na neka
davno zaboravljena pism a u Egipat, u Siriju, u Kaldeju,
zapeo je na svim linijam a, sum nja u vrijednost svojih
vlastitih spoznaja, u ambicioznu glupost neukih barba
ra, sum nja u svrhu i u smisao svog vlastitog ivota, u
jednu rije, boli ga glava. M oralna migrena.

Aretej prestaje da biva fantom , on se pretvara u

ivu, trodim enzionalnu linost, ovjeka od mesa i od
krvi koga boli glava, tono kao to pati od glavobolje i
Juraj Kriani, u Tobolsku, etrnaest stoljea kasnije.
Ne volim beletristike ve vie od dvadeset godina,
i posljednji pisci koje sam do rata mogao jo itati bili
su Proust i Joyce, jer koliko god to zvualo paradoksal
no, ako je Papini imao ambicije da postane teoretik no
voga stila i nove m etode pisanja, kao beletrist nije us
pio, a rom an jednoga G uida da Veroner Lamore che
to rn a 1, knjiga je, u banalnom smislu, m anje dosadna
od K arenine. Hou da priznam samome sebi ovo:
slika sna koju ovjek sanja kao beletrist nije samo opis
snimke jedne odreene slike nekog sna ve je to jo i
povrh toga subjektivan opis slike vie-manje voljno
izazvanog sna. Pri tom e fantastinom i djetinjastom
procesu ulazi u igru kom ponenta neodreene kategorije
isto tako nejasnog raspoloenja koje je ovladalo ovje
kom dok je sanjao i koje vlada njime i u trenutku bue
nja, kom ponenta potpuno hirovite, samovoljne igre
fantazije, javljajui se, nema sumnje, halucinantno kao

1(tal.), Ljubav koja se vraa

132
privienje, esto kao neprijatna napast, a veoma esto
kao neodoljiva uspom ena ili enja.
Aretej je lik koji me svojom euklidovskom, stvar
no ivom scenskom pojavom smeta trajno kao m rana
sjenka jednog antipatinog, davno m inulog krim inal
nog vrem ena koje jo uvijek traje podjednako antipati
no i podjednako krim inalno. Aretej nije samo sjenka
jednog davno prohujalog krim inala, Aretej je duboka
ljudska logika koja traje ve dvije ili tri hiljade godina.
Areteja boli glava. Predveerje. On sjedi na terasi
svoje vile, prom atrajui emprese ispod stepenica, sa
dalekim izgledom na otvoreno more. M ajstori klesari,
bosi, sa konatim pregaam a, polugoli grubi rutavci po
stavljaju u atriju m ram orni kip A polona Feba. Aretej je
naruio taj kip A polona Feba iz koncesije spram svoje
okoline, jer mu je dosadilo to lijepe due od njego
vih otm jenih dvorskih posjetilaca trajno zanovijetaju
kako mu je atrij ostentativno prazan, bez jednog jedi
nog sim bola bilo kakvog konvencionalnog boanstva, a
sve se to izmeu redaka, u doaptavanju, po svoj prilici
svodi na korozivni utjecaj njegove supruge Berenice za
koju se pronose glasovi da se od vrem ena na vrijeme vi
a u drutvu sumnjivih tipova koji slave Nazarenca or
gijama i lezbijskim ludilom po katakom bam a. Pokuao
je da izmijeni nekoliko misli s m ajstorim a, ali to su neu
ki glupani koji ne pokazuju ba nikakva, pak ni najm a
njeg smisla za pitanja koja mue Areteja, jer jadne te
klesare ne zanim a ba nita osim vina, sira i luka, i ne
kih jednostavnih zanatskih sitnica: kako bi valjalo rije
iti neki kameni profil, po ukusu banalne dopadljivosti.
Areteja boli glava. Precizno na isti nain kao to
boli glava i Jurja Kriania; to su dvije raznovrsne gla
vobolje, na tisuu i etiri stotine godina razm aka, pred
stavljajui meae na ogromnom rasponu naih vlasti
tih m igrena danas i ovdje. I ovaj Juraj prati me kao ne
ka vrsta vjerovnika, gnjavatora, koji mi ve vie od dva
deset godina sjedi za vratom, ne putajui me ni jednog
jedinog trenutka da ostanem m iran u svojim mislima.
Htio ili ne, gledam i vidim, u vezi s mnogim sjenam a
koje su nestale u Sibiriji, sedam naesto stoljee u Tobol-
sku, oajno proljee godine 1679 u Tobolsku, a koji su

133
elementi politike i kulturne svijesti koji su mogli da
djeluju kao pozitivne snage u pam enju takvog jednog
hrvatskog inteligenta svoga vrem ena kakav je bio Juraj
Kriani, i kakvi su to elementi te se do danas nisu uga
sili tako da, eto, traju jo uvijek podjednako intenzivno
godine 1942 u mojoj svijesti?

To to mui Jurja Kriania, to od ega pati Juraj

Kriani, m oralna m igrena koja ga izjeda, to je jo uvi
jek osjeaj nae vlastite neminovne katastrofe u prosto
ru i u vremenu koje dolazi, u vremenu koje logino i ne
m inovno treba da doe i koje je, naalost, stiglo. Ve u
Korvinovo doba, svim naim ljudim a bilo je jasno da
smo se nali pred nizom politikih i narodnih katastro
fa. Poslije jalove i dugotrajne politogeneze koja je traja
la nekoliko vjekova, svi takozvani suvereniteti na na
em terenu ruili su se jedan za drugim, i ve u petnaes
tom stoljeu, u ono davno doba, puno m ranih slutnji,
Jan Panonije dao je u jednoj od svojih poem a kobnu
ocjenu m eunarodne i evropske politike situacije koja
se tako fatalno podudara sa stanjem fakata od Miinche-
na do dana dananjega.
Francuska drijema, panjolska ne mari za Krista,
Engleska stradava od plemikih urota, Njemaka sazi
va lude kneevske sabore, a Italija bezbrino prodaje
svoju robu.
Ugroeni M letakim lavom na Jadranu, a od ma
darskih kraljeva sa Dr?ive, nai ljudi nali su se pred
osmanlijskom stihijom bespomoni tako da su poslije
p ada Bosne svi nai gradovi i tvrave, od Beograda do
Sigeta i do Jajca, padali jedan za drugim u nizu politi
kih i vojnikih poraza. U okviru hrvatske politike pro
blem atike pojavit e se, osim osmanlijske opasnosti, no
vi faktor: Habsburg. Ratujui vie od trista godina pod
vatrom topova u bitkam a i u opsadam a, tu se vjekovima
igra opasna politika igra izmeu M letaka, Bea i Stam-
bola, a ta igra, eto, do danas jo uvijek nije se smirila u
kartanici protivnih politikih snaga.
Istih godina kada Juraj Kriani sjedi u Tobolsku,
u zatoenju, potpuno osamljen, preputen samome se
bi, dvjesta godina poslije Panonijeve ocjene, to se tie

134
evropske i hrvatske politike situacije jo uvijek podjed
nako aktuelne, hrvatski ban N ikola Zrinski akoveki
razgovara s jednim nizozemskim putopiscem koji je do
putovao kao publicist za njegov raun da bi u zapadnoj
Evropi razvio propagandu za nau stvar, to jest za
stvar Nikole Zrinskoga i onoga plemstva koje ratuje iz
m eu Une, Kupe i M ure ve ravno sto i pedeset godina.
U razgovoru sa slavnim reporterom , N ikola Zrinski raz
lae svoje poglede na politiku situaciju onoga vreme
na, form ulirajui otvorene politike problem e otprilike
tako kako ih je razradio u svom pam fletu O protuotro
vu turskom , a istovrem eno, onih dana, die se zavjesa
nad predsm rtnim solilokvijem Jurja Kriania, u Tobol-
sku, koji e godinu-dvije kasnije nestati u vojsci Sobjes-
koga, pod Beom.
Politika dijagnoza Nikole Zrinskoga osniva se na
tezi da Turci na izdisaju svojih snaga silaze sa pozor
nice i da e se u dogledno vrijeme povui juno od Sa
ve.
Koliko god to paradoksalno zvualo, po uvjerenju
hrvatskoga bana,
Turci u svojoj budunosti ne e predstavljati ni
kakvu opasnost po nau egzistenciju, a poslije uzmaka
Turaka preostaju Be i Mleci kao elementi opasnosti,
nerazmjerno prodorniji od Stambola. Talijanske snage
za nas ne dolaze u obzir, francuska politika kralja Loui-
sa X IV neiskrena je i egocentrina, a engleski Kralj ne
ma interesa na Dunavu. Osim na sebe, mi ne moemo
raunati ni na koga. Ima nekoliko naih velikana koji
misle da je Moskovija ona snaga koja bi mogla djelova
ti na Dunavu u protuturskom smislu.
N ikola Zrinski, naalost, ne dijeli miljenje tih
naih velikana, jer je M oskovija prostorno suvie
udaljena, a sama u sebi preslabo organizirana, a da bi
na Dunavu u dogledno vrijeme mogla igrati ulogu veli
ke sile.
Pod frazom da ima nekoliko naih velikana koji
se nadaju da e Moskovija na Dunavu igrati spasonos
nu ulogu Nikola Zrinski misli oito na Kriania, ne
majui, u trenutku razgovora sa nizozemskim putopis
cem, pojm a to se s Krianiem zbiva, a po svoj prilici

135
poznato mu je tek toliko da je Juraj u Moskoviji nestao
prije deset-petnaest godina.
Dvadeset godina prije toga razgovora Juraj Kria-
ni otputovao je u Rusiju, i u onom e m omentu dok
hrvatski ban razgovara sa Tollom Kriani ami u poli
tikom progonstvu u Sibiriji.
Juraj je doista ivio u krugu grofova Zrinskih u
Varadinu te je jo prije svoga prvog puta u Rusiju bio
u kombinaciji da postane inform atorom djece Nikole i
Petra Zrinskoga koji e izgubiti glavu u Bekom N o
vom M jestu (1671). Kriani, nem a sumnje, irio je u
krugu Zrinskih svoje ideje jo prije prvog odlaska u Ru
siju (oko 1640), pa kada N ikola govori o ulozi Moskovi-
je na Dunavu, kree se u krugu politikih kom binacija
Jurja Kriania, politikog i ideolokog propovjednika
sveslavenske ideje kod nas i u svijetu, koji e u borbi s
tom vrstom sablasnih vjetrenjaa stradati donkihotski.
Sve politike prognoze Nikole Zrinskoga ispunile
su se: Turci su se povukli juno od Save nekoliko godi
na kasnije, a urota, koju je poslije njegove smrti nasto
jao da ostvari njegov brat Petar, propala je tragino;
Be se pokazao kao najopasniji neprijatelj tokom ita
vog Sedamnaestog i Osam naestog stoljea. O svim tim
politikim kom binacijam a i opasnostim a, izravno i ne
izravno, pisao je i Kriani u itavom nizu svojih trakta
ta, a to se te misli javljaju u obliku njegove glavobolje
u Tobolsku, i to Krianieva glavobolja traje do dana
dananjega, samo je jedan od historijskih dokaza kako
stoljea u ivotu naroda nisu ni tren.
Obraditi taj donkihotski motiv scenski, na ekspir-
ski, na grillparzerovski ili hugoovski rom antini nain,
u stihovima, bilo bi stereotipno. N ajbolja solucija bila
bi prijei in medias res1, retrospektivno: iz Tobolska
javlja se Krianieva vizija stvarnosti, odvijajui se u
obratnom smjeru i otvarajui iz g rd e iz jadne i zguva
ne Krianieve starake retrospe ktive, na kraju puta.
Sedamnaesto proljee sibirskog zatoenja u tobol
sku, Sedam naesto, jedno te isto proljee, u Tobolsku.

1(lat.), u sredinu stvari, neposredno, bez okolianja

136
M asno blato na oranicam a, miris dima, jasna akustika
u predveerje, uz rijeku, a Kriani luta blatom , sve sta
riji, sve zdepastiji, sve tei, sve glomazniji, raupane
brade i uzvijorene kose, sve vie kao prikaza ludoga
starca. Davi se na dnu blata sibirskog kao m asna sibir
ska keiga. Sibirsko salo taloi mu se u nabreklim ila
ma, u mozgu, u mislima, u svijesti, sve tee udie taj
prokleti dim prokletog ognjita u prokletoj toj vonjavoj,
aavoj rupi, sve vie mu se gasi kokoji oravi vid, a
nou, u samoi, u gluhoj tiini blatnog nokturna, on ne
moe da usne od grmljavine ludog i uznemirenog srca.
Prislukujui udarim a svoga srca, kao m asna crna krv
gnjilog i usirenog srca, kako se kao iva aba nadimlje
pod medvjeim krznom, kao medvjed u brlogu osjea
kako e ga to prokleto, lajavo, ludo srce jednoga dana
ipak zadaviti. Sve se vie gui u svojim smrdljivim
prnjam a, sve se vie davi u gnjilom salu gluhog, jezovi
tog, prijeteeg elefantijazisa1, a iz ogromne praznine os
jea kako mu navire krv, kako mu otjeu ruke i noge i
olovno tijelo, kako ga ta, svemu ljudskom tako nesklo
na zemlja vue sve strastvenije k sebi, u svoje blatne
dubljine, a nad svime povija se pram en guste, teke,
m utne glavobolje.
Juraj Kriani osjea kako bi njegovo na smrt
um orno tijelo, jo uvijek, uprkos svemu, ipak moglo da
podnese neshvatljive napore, nerazm jerno glomaznije
od tereta to ga tegli i s kojim putuje kao robija godi
nam a, kako bi vlastitim nogam a mogao da krene iz tog
sibirskog blata preko Kine, preko Indije, preko Tibeta,
preko Him alaje, preko itave te lude zemlje do Oceana,
da odjedri do Rima, da krene u nove lude bitke, da ot
krije nove svjetove, a u tim jalovim bdjenjim a polusli-
jep, osamljen, sve vie zaglupljivan, iz dana u dan sve
svjesniji kako to sibirsko gnjiljenje nema ba nikakve
svrhe, on dolazi do spoznaje da na zvoniku njegovih
obm ana odbijaju posljednji satovi. Sve se rasplinulo u

' (gr.), bolest o d e b lja n ja koe i p o tk o n o g tkiva (slonovska

b o lest )

137
sedam naestogodinjem besmislenom udaljivanju od na
ivno svijetlih krugova m ladenakih iluzija, sve manje
moe da spaja davno zaboravljene dogaaje i prilike,
odnose i obraze, sve se vie gubi u ogromnoj gluhoj no
i nad m ranom sibirskom tajgom iz koje odjekuje urlik
vuka. On osjea kako nestaje. On osjea kako ga je pro-
drla udestveno priglupa sibirska ributina, kako se
davi u njenoj utrobi, kako se gui, kako umire, i u glu
hoj samoi, uz titravu svjetlost uljenice, prislukujui
pjesmi vjetra i vukova, itajui uvijek jednu te istu knji
gu, svetoga Augustina, on tone u dosadi. Taj ludi Afri-
kanac sve mu tie govori stare i otrcane fraze, i tako mu
je kao da ni od te augustinske poezije ne shvaa vie ni
ta. Sve mu se izdimilo, sve je zapelo negdje iza njega i
izvan njega kao san koji se davno ve zaboravio, sve je
otputovalo tako neizrecivo i nepojm ljivo daleko da on
gubi svaku toplu, trepetljivo intim nu, vlastitu linu vezu
s tim dugim svojim putovanjem u nitavilo, tako kao da
lista stranicam a neizrecivo dosadne knjige koju je ne
tko drugi napisao i kao da to nije knjiga njegova ivota,
zapeaena vlastitom krvlju. Povenulo je suho pam e
nje i kao uto jesenje lie otkinulo se od njegove sag-
njile i trule, zaboravne svijesti, sve je ponio ludi vjetar u
nepovrat, a gdje se sve to izgubilo i gdje je sve to nesta
lo, i zato se sve to tako zbilo, i to je on to zapravo
htio, i o emu je on to sanjao, sve to razdrto i razmeta-
no on ne umije vie srediti, i sve to on ne umije vie sli
jepiti, upravo kao ni oni fresko-m ajstori u San Gimig-
nanu, kada im se raspao mozaik u katedrali, a prosuo
se tako te ga od onih m ajstora nijedan vie nije uspio
obnoviti, prem da su svojski radili oko rasutog mozaika,
za raun kardinala G asparinija, u crkvi Santa M aria
Maggiore, od Uskrsa do Male Gospoje. Luta Juraj uz
rijeku, uz ogromnu nabujalu sibirsku ludu rijeku, tee
siva voda. ledena, dolazi proljee, putuje led, javljaju se
prve ptice, mirie tajga, tople lopte dima kolutaju se
lebdei nad kolibama, a on luta prazan i um oran uz
m ranu proljetnu vodu, i tako je sve prozirno kao sjen
ke koje se kreu oko njega ustitrane i lelujave, te se i
njemu iz angrizave am otinje priinja na trenutak da
ipak jo nije sve potonulo, i da bi i on mogao da ustre-

138
peri kao proljetna sjenka m eu tim lelujavim i titravim
proljetnim sjenkama.
Iza trulih taraba bijednog seljakog dvorita pro
mumljao je polutiho i um orno pijani bas-bariton: Da,
da, bude li iao posvema polagano, stii e u Akulovo
do ponoi, a mjesec, eno, izlazi, i tako e mu svijetliti
cijelim putem...
Tihi prigueni basbaritonski poluglas iza trulih ta
raba, kripa kola, i to kako su se taljige krenule spram
vode gdje se ulo kako je pljusnulo veslo, tajanstveno
kretanje predm eta i glasova oivilo je Jurja kao da se
trgao iza sna. Kao da je na trenutak oivio, provirivi
glavom iz svog vlastitog groba, lunjao je do onoga asa
dok mu se nije javio ljudski glas, obalom trom o kao da
spava, a onda mu je taj hrapavi bas-bariton pokrenuo
itave krugove misli i, kao da se probudio, sinulo mu je
da taj ide u Akulovo i da e stii u to prokleto Akulovo
do ponoi i mjesec e mu svijetliti cijelim putem , a on
se isto tako zaputio prije punih sedam naest godina u
neko Akulovo, a, eto, kamo je stigao i kako, i gdje je ne
stalo ono njegovo nesretno Akulovo spram koga hoda i
hoda ve jedan ivot?
Pomisao da nije stigao nikam o, pa ni u Akulovo,
sasvim jalova i nitavna spoznaja prom aenog dugog i
bolnog putovanja, gusta pom rina od ove jalove bilan
ce gasi se u tekoj glavobolji, podudarajui se tono s
Aretejevim raspoloenjem na terasi njegova ljetnikov
ca: i Aretej se zaputio jednoga dana iz Aleksandrije sa
Hipokratom u glavi da stigne, da otkrije svjetove, da
obnovi m edicinu, a kamo je stigao, na Palatin, da bi po
stao dvorski trova. Dva lica razm aknuta na ogrom an
razmak od petnaest vjekova: jedan u Posilipu godine
270, a drugi 1679 u Tobolsku, slijevaju se u jedan te isti
motiv ukletog sna, a taj san se nije ugasio i jo uvijek
traje, veeras, ove guste novembarske noi kada se uju
lokomotive kako plau u magli, a sa periferije odjeknuo
je pucanj, i to se uje kako se jeka jednog jedinog puc
nja talasa iznad krovova i tone m eu sivim kuam a u
kojima su pogaena sva svijetla.
Aretej vjeruje u svoju Rajsku Pticu, a Juraj Kria-
ni u sveslavenstvo; jedna i druga himera gase se u

139
 ovom jezivom nokturnu, u ovoj pom rini koja ne e da
svane.
Aretejeva Rajska Ptica pojam je relativistike, ni
hilistike form ule koja se pravilno javlja kada neko od
reeno vrijeme gubi svoj profil i kada postaje bespred
metnim u sebi i po sebi, kada vie ne rotira, kad se pre
tvara u sjenku i kada umire. To je vrijeme koje nema
svoga ritm a ni svoga pulsa, vrijeme koje ne ivi vie
svojim vlastitim ivotom, vrijeme koje se vie ne snalazi
u sebi, smirujui se kao igra, sklona padu od koga nas
odvaja samo trenutak. To je boleiva form ula kostobol-
nog, senilnog, sklerotinog, praznog vremena koje se
pretvara u avetinjsku sjenku: Tko istinito ivi, taj ne
sanjari o tome kako bi trebalo ivjeti, nego ivi dois
ta...
Tu istu Aretejevu misao izgovara m rana, rutava,
m asna, sipljiva, nesretna pojava Jurja Kriania. On se
javlja u toj igri fantom a kao fantom , inostranac iz dale
kih sibirskih privienja, prikaza koja ni po emu nije
m anje iva od rimskih fantom a oko -Areteja. Fantom
koji ima svoju vlastitu logiku, koji razmilja u krugu
svojih vlastitih misli, jezivo nametljivih, koje me prate
kao kantilena sablasno udnog muzikog motiva, te ni
kako ne umijem da mu se uklonim ili da ga smetnem s
um a, jer je tu, trajno prisutan, u ovoj sobi, kuca kao
srce ili onaj sat na zidu koji isto tako kuca i kuca noi-
ma, izgovarajui od vrem ena na vrijeme udne rijei:
da, da, i ne, ne, i ili, ili, ili se opet udi i pita: kako, ka
ko, dokle, dokle, da, da, da, ne, ne, ne...

Sve se dimi. Pala je zavjesa nad prvim inom

Rajske Ptice, a tam o, u svojoj smrdljivoj sibirskoj iz
bi, zaogrnut trulim medvjeim koama, uz svjetlost utu-
ljene uljenice, rab boji Jurij Javkanica, jadni na nobi-
lis obarhiensis1, jad n a naa luda jerem ijska, bunca ne
to u polusnu. Uznem iruje ga itave noi udna poslije
podnevna zvonjava u kasnoj jesenskoj rasvjeti blage lis
topadske grike perspektive: tornjevi Dom inikanaca,
Kapucina, Karmelianki i Jezuitski masiv staroga kla-

1(lat.), plem i od Obrha, katela nedaleko od Ozlja

140
ustra nad tvravnom zidinom i kulam a iznad kaptol
skog potoka, i zvona, draga, blagoslovljena zvona mrtve
mladosti. Obrisi tornjeva gornjogradskih zelenkasto os
vijetljenih, na bujnoj klorofilnoj pozadini m ranih kap
tolskih uma na Kalvariji, a intenzivno zelenilo M ed
vednice djeluje kao da je krajina negdje oko Bologne,
a, opet, nije to Bologna, to su kupinom obrasle padine
ispod Isusovakog samostana.
Uzlaze uz griku tvravu iz savskog blata bubnja
jui Isolanijevi konjanici, na povratku poslije bitke kod
Liitzena; Juraj je bezazleni djeak u jezuitskoj gimnazi
ji, ekali su aci ovu bandu od Isolanijevih plaenika
itavo proljee od Svijenice, a nije ih bilo sve do Male
Gospe, pa kad nisu stigli do M argaretinja, govorilo se
da ih je pobio Paa Velikokaniki i da se nitko iv i ne
e vratiti. Nitko ih vie i nije oekivao, kad je pristigao
glas da stiu preko Varadina i Svetog Ivana, a onda su
se doista pojavili jednog predveerja i bili su tako ud
no blistavi, u oklopim a, u crveno-zelenim tkaninam a, u
kacigama, u metalu, kao pijetlovi ili luckasti glumci ko
ji glume Plautove slavne pobjednike po talijanskim ko
medijama.
ivot je san. ivot se moe u snu pretvoriti u ne
to to halabuci i svira i bubnja besmisleno, veselo, la
koum no kao prava kom edija: uz frule, cimbale, bubnje
ve i trube, uz uzvijorene barjake u skercu1 komedije, a
sveani povratak Isolanijeve bande sa dalekih sjevernih
razbojita, gdje su se ti banditi klali godinam a, spada
m eu najm utnije slike njegova djetinjstva: divlje, zloi
nako, ludo, pijano vjeanje jednoga konjanika na H ar
mici ne e zaboraviti itavog ivota, i, eto, gdje kao jezi
vo luda starina stoji u predvorju smrti, a ono um orstvo
usred Harmice pamti do najneznatnijega detalja. Pekli
su vola, toili su vino iz kositrenih pehara, napili su se
kao svinje i halabuili radosno kao da nisu ubili ovje
ka, a nitko nije znao zato. A ove rjpi, u snu, ona je
scena bila tako radosna, tako lagana, m uzikalno ne
stvarna kao vesela talijanska opera, nadivotno uznem i

1 (tal. scherzo, ala), m uziko d jelo u brzom , ivahnom tem pu

141
rena, ritmiki zanosna, udna. Samo u snu postoji ritam
takvih bestjelesnih privienja, vrijedan zaista da se do
ivi i da mu se prizna atribut naivne i iste ljepote. M u
zika sjenki uz pratnju sasvim udne astralne vizije. A,
evo, oko smrdljivog brloga u ukletom sibirskom snijegu
zbivaju se trajno sve nakaznije i sve nevjerojatnije stva
ri. Deava se da mu slike iz sna, upravo jed n a jedina sli
ka, potpuno m aglena i potpuno snena slika iz sna, iz
gleda ljepom i zanosnijom nego to je to bila itava
njegova ivotna panoram a usred koje luta i luduje ve
vie od pedeset godina. Izm eu njega i njegove unutra
nje nejasne, zagonetno zatvorene linosti, izmeu jalo
vih, jadnih i naivnih planova i te paklene sibirske glu
posti tu, sve se zamaglilo neprozirnom sedam naestogo
dinjom tminom. Niz surovih i glupih nesporazum a tu
se nagomilava sve vie, a on trajno ima uvijek jedan te
isti osjeaj da ga je ivot zguvao nemilo, kao to je i on
guvao svibanjske krijesnice na obroncim a grikim, ka
da su kao djeaci trali za onim nevinim krijesnicama,
ubijajui ih slijepo i besmisleno kao to je slijepa i bes
mislena ta sibirska zima. Slijepo i potpuno bezrazlono.
M agla se pui oko njegova groba, neprozirna i gusta, a
on kroz crnu, aavu maglu alje svoje epistole, svoja
pism a, svoje molbe, svoje apele, svoje argum ente, pis
ma i pism a, jedno, drugo, tree, pedeseto, on pie pisma
kao brodolom ac koji prije potonua mranim talasim a
povjerava svoje posljednje pozdrave. Dane i dane pie i
pie zapeaena pisma, u Moskvu, u H olandiju, u Bra
bant, u Vilno, u Rim, u Krakov, m asa hartije nestaje u
praum am a, a odgovora nema. Za sedam naest godina
napisao je nekoliko stotina pisam a u kojima na raznim
jezicim a objanjava svima d a je putnik, stranac, inostra-
nac, da je ovjek poten i dobronam jeran, da je savre
no nevin, da nikada nije imao ni jedne jedine skrivene
misli da bilo kome to uini naao, da je raznim svojim
planovim a i prijedlozim a postupao poteno i iskreno,
da e zagrepsti u -ovom blatu kao pseto, a glasa nema,
odgovora nema, niega nema, samo kikot vjetra i urlik
vujih opora to tako kobno prijete nervoznom sluhu
samotnika. Nita. N ikada nita. Magla. No, crna sibir
ska no, noi zimske, noi beznadne, noi proklete, ne

142
sretne sibirske noi, duge noi, alosna proljea kada
trulo meso probadaju kostobolne igle, kad gnjiju desni
kao gnjile breskve, kada ovjek uzdie sve sipljivije, sve
smolavije, kad mu se gase oi, kad mu rebra probadaju
otre strelice kao svetome Sebastijanu i kad se kosti lo
me kao da su od stakla, a ovjek, zaboravljen, pregaen
i smrvljen, osjea zemlju kako mu prijeti pod svakim
korakom kao trajna opasnost: grobovi zijevaju gladni
njegova trupla i iz toga blata on se ne e iskobeljati iv,
nikada...
ume proljetne vode, pjevaju ptice, cvjetaju vo
ke, a on luta ostavljen, osamljeniji, iz dana u dan sve
nem oniji, sve stariji, sve sivlji, sve gluplji, sve slaboum-
nije razdraen i sve m anje otporan, a to je najjadnije:
iz dana u dan sve zaboravniji. Neke noi nije se mogao
sjetiti im ena svoje babe Barbare, a to ga je porazilo do
luckaste strave te nije m ogao usnuti od brige da mu se
gasi pamenje. Jednoga dana on e tako zaboraviti sebe
i ne e vie umjeti da izgovori svoje ime, pa kako e on
da obraniti svoju neistu savjest pred G ospodinom ?
Imao je neto knjiga, te su mu spalili. Im ao je orgulje, i
te su mu spalili. Sagradio je vjetrenjau da mu melje i
to, i tu su mu spalili, i globus, i knjige, i rukopise, i nje
gove kompozicije, njegove m otete i sarabande, korale i
him ne, sve su mu spalili praljudi i Sardanapali oko nje
ga koji pojm a nem aju da postoje svjetovi izvan ovog si
birskog blata, a on je onaj koji je toj gospodi Sardana-
palim a otkrio Ideju da osvoje tu prokletu sibirsku zem
lju. Poslije svega danas mu ne preostaje nego da razm i
lja o snirna, da mu san postane jedinom utjehom i da
svoje sne prebire na icama od harfe koju je sagradio
sam i koju kao svoju posljednju nadu krije kao avolski
instrum enat.
Idilino osvjetljeljenje zagrebakih tornjeva, so
no zelenilo m edvedgradske ume, svjetlost kandila kod
Svetoga M arka i udnu, fantastinu muziku uz ritam
gvozdenih kopita Isolanijevih konjanika, to mu se ne
ku no priula tako nadstvarnom , tako orfejski divnom,
stavio je na hartiju i tako pjevucka bolnu kantilenu, tje-
ei se za trenutak muzikom. udna zvjezdana i jalova
utjeha muzike, i tako mu je dolo da poskoi, da zaigra,

143
ali se postidio i, duboko uzdahnuvi, odm ahnuo je ru
kom i bacio papir s tim orfejskim glasovima u plam en
koji je prodro tu muziku kao da mu naroito prijaju
m elodije na hartiji. Usred avolske amotinje deava se
sve ee da mu najintim nije misli o posljednjim stvari
ma pom alo blijede, rasplinjujui se iz dana u dan sve
prozirnije. Obuzim a ga udna trom ost kad mu se i pre-
kogrobni svjetovi priinjaju divljakim, pustim i potpu
no besmislenim predjelim a bez ikakve svrhe, pak i one
boanski providne.
Nije sve to bilo ba tako slaboum no kako se o tim
stvarim a razmiljalo u Dem okritovo doba. I kad bi ne
ko davno, u Rimu, nekome od njegovih dopala ruku
koja Lukijanova knjiga, tri puta bi je prokleli pljucka-
njem da se oslobode avolskog iskuenja, a sada, da
ima Lukijana, pozdravio bi ga kao intimnog prijatelja,
jer je trebalo trideset godina skitnje po ovome svijetu
da bi ovjek spoznao kako Lukijan nije najgluplji m eu
pjesnicima.
Nestaje svega, rasplinjuie se sve i klizi nijemo kao
gnjilo blato gnjiloga groba. itavi krugovi misli, tako
svijetli kao proljetni kini oblaci, putuju nebom nestaju-
i u nepovrat, sve postaje hladnije i sve praznije, sve
dosadno kao kapucinska nepism ena propovijed, za ne
pism enu svjetinu na latinskom sajmu, dosadno kao sve
ti Augustin koga znade napam et i koji mu je (boe mu
prosti) isto tako dosadan kao bilo kakav nepism eni otac
kapucin kada proklinje Luthera.
ta e mu ovaj Bog, ta e mu Sveto pismo ud
nog ovog okrutnog, zapravo neljudskog Boga, koji sta
nuje u Vatikanu kao G randseigneur1, a njega je zabora
vio u ovom sibirskom blatu? Kao jata vrabaca, mase
priglupih i bezazlenih kapucina kljucaju po ovom Sve
tom pismu, a emu postoji Sveto pismo u ovim prili
kama, i kakvo je to ve Sveto pism o, kad na te bukvi
ce prisiu i na njih se isto tako zaklinju svi ovi arhim an
driti i svi ovi boljari i itava ova m rana druba od kre-
maljske bratije, koja ga isto tako puta da crkava nevin
sedam naest godina? Nije da ne znaju da on tu krepava,
' v. biljeku 2 na str. 50

144
i upravo zato krepava jer znaju tko je on, a doputovao
je m eu te site i pijane boljare bezazlen kao m lado m a
gare. Gdje je vrijeme ono kada se jednoga dana zaputio
uz grohot itavog V aradina u M oskoviju, sa kolima
punim a knjiga? Smijao mu se itav Varadin, i od Va
radina do Bea, i od Bea do Lavova, i do Krakova i
do Vilna nije bilo grada koji mu se nije smijao groho
tom. Smijala mu se itava Moskva i itava Rusija od
M inska do Volge, smije mu se itava Sibirija, smije mu
se ova no, ovaj vjetar i ovi vukovi koji urlaju oko nje
gove kue, a, to je najsmjenije, smije mu se i vlastita
pamet, a, to je najturobnije, sve to i njemu samome ve
je pom alo zaista saaljenja dostojno, da, upravo smije
no. Kobno je priznati, ali treba da se izgovori: sve je to
smijeno, samo to i nita vie. U Varadinu, prije tride
setak godina, ono je bila pustinja duha, m isaona i mo
ralna kuga, trajna luckasta grmljavina topova i pukara-
nje na kaniko-turskoj granici, pak sve da je i bio ostao
u akovcu, bio bi se nasukao, bio bi krepao, da je ostao
usred one proklete turske kuge i one vrele kae, a onaj
Be, onaj Krakov, onaj Lavov, ona Moskva, svi ti Lavo
vi i sve te Moskve, i Rim, i Vilno, sve je to pestilenza
m aledetta1, prava pravcata kuga koja e pom oriti itav
svijet.
A ta je m ogao? D a je ostao u Beu kao dvorjanik
i ulizica, da je pjevao i lajao po crkvama u Bologni ili u
Rimu, da se prim io da odgaja grofovsku djecu, zar bi u
onoj nesretnoj, zgaenoj Hrvatskoj bio mogao da poivi
ljudski? K ruh su nam akali u tursku krv, i to je bio doru
ak one gospode generala i politiara, a gledao je i kar
dinale kako se goste toplom ljudskom krvlju nevjerni
ka. Zar onaj Rim nije bio isto takva kuga? Zar nije po
bjegao iz vatikanskih predsoblja jer mu se objasnilo da
je ono rimsko vrzino kolo igra na rubu pogubne poas-
ti? Da je ostao u svilenoj sutani jedan od lakaja vati
kanskih, da, da, brzo bi bio dogurao do biskupske m it
re, a m oda i do kardinalskog klobuka, ali to je bilo up
ravo ono to je smatrao ovjeka nedostojnim , a i danas
ne ali to se nije ponizio do one sramote. Nikada nije

1(tal.), prokleta kuga

10 - M. K rle a : A re te j 145
bio lutoran, ni u svojim najsum njiavijim mislima, tako
mu G ospod pom ogao, i ako je ikada nekoga prezirao
iskreno, bila je to upravo lutoranska kuga, a ipak, da
nas, poslije svega, retrospektivno, sve ono to se ulo
od Kalvina i Zwinglija pa do M elanchthona, sve ono
nije bilo tako glupo, i danas, da mu se nae ovdje kao
partner jedan Erazmo, on bi ve imao da mu neto in
tim no prizna, skrueno, skrom no, da je Erazmo neraz
m jerno mudriji i ueniji od svega to je on sam ikada
m ogao da smisli u svojoj glupoj glavi, a ta je njegova
glava ba pravo horvatski zatucana. Ni vina nema da se
napije, nego trajno loe tu poganu votku. Ne, nije bio
roen za dvorjanika, ne osjea u sebi dara za nitkova,
nije pederast da bi bio postao ljubovcom kakvog bisku
pa ili kardinala, nije bludnik da se valja sa vatikanskim
kurtizanam a, a uzme li se pravo, kao ljubavnik, imao je
dobre anse, jer su rimske gospoe o njemu aputale
najarm antnije tajne. Boe moj, svi su djeaci iz nevjer
nikih strana s istone obale jadranske vrijedili u Rimu
kao dobra sorta crnih ilirskih ili turskih bivola, i koliko
god to bio smrtni grijeh, ni ona nevina igra s rimskim
gospoicam a nije bila takva sram ota te ne bi vrijedilo o
njoj eznutljivo razmiljati. A lutorani, avo ih odnio,
zavalili su stvar u nem inovnu propast, a nisu ni sarni bi
li toliko krivi, jer, uzme li se pravo, sine ira et studio1,
sve ono s lutoranim a bila je ljudska stvar, izazvana ljud
skim slabostim a, pa sada bilo kako bilo, sve ono bilo je
ipak nerazm jerno ovjenije nego to bezidejno m um lja
nje sibirsko na medvjeem lancu. Da je ostao u Rimu,
iza vatikanskih kulisa, bio bi danas dobro plaeni glu
mac u onoj komediji, glumac bezbonik koji slui slu
bu G ospodu, a ovako, postao je argonaut, pjesnik, mu-
zikant, i danas je upravo to to mu je bilo sueno da
postane: pjesnik bez talenta, pustolov, brodolom ac, biv
i ovjek. A sada urla oko njega luda sibirska no i gro
hotom se kesi lutalici beskuniku, bez krova, bez dom a,
bez jedra, bez vjere, staroj bradatoj, umiruoj budali
koja je im ala iluziju da sipa biser pred svinje, a to joj

1 (iat.), bez m rnje i nak lo n o sti, n e p ristra n o , p ravedno

146
se desilo - da se sama pretvorila u sibirsko prase i da
roke usred ovoga blata kao suludi nerast.
- A ta je mogao, urla Juraj Kriani po tristatri-
desetitrei put u ovu gluhu no, uz grmljavinu vihora
kao da se lome i kotrljaju granitne hridine u ponore.
Vui se po taborim a akovekog bana, postati bisku
pom na turskoj granici, konjokradicom , jer ni o emu
drugom se tam o i ne radi nego tko e kome da pretjera
preko Mure nekoliko opora konja, krava, koza ili svi
nja. Da ukrade velikokanikom pai trideset kravljih
grla, da ih proda u Italiji, da lae po Bologni, po Rimu
kao svileni krivokletnik, kao podm ukla krabulja, trajno
u opasnosti da mu netko ne baci glavu u koaru, isple
tenu od svjee brezove kore. Da prislukuje m elankoli
nim pjesm ama koje nou pjevaju horvatski lutoranski
bokci koji se pravdaju kao Izraelci na jeruzalemskom
zidu prokletstava? Gdje su se izdimile akoveke i va
radinske magle? Da je bio m udar, da je mogao u svo
jim slutnjam a da prozre sve mrane zavjese svoga krva
vog iskustva, da je umio da predvidi to se zapravo krije
iza tih zavjesa udnog mu i ukletog udesa, da se vidovi
to sprem io na sve eventualnosti koje vrebaju ovjeka na
ovome svijetu, bio bi se, moda, mogao sakriti negdje u
Parizu ili u Flandriji, i to sabrano, podm uklo, uvijek na
skoku, sprem an kao lija da podvue rep i da nestane u
rupi vlastitih podvala. Da, mogao je postati profesor bi
lo ega to ve ljudi laju kao papige sa katedre: teologi
je, ekonomije, geografije, politike, muzike, poetike,
hebrejskog, latinskog, grkog ili bilo koga drugog ev
ropskog ili slavenskog jezika u Brabantu, u Engleskoj,
mogao je biti diplom at, politiar, m inistar, am basador,
dvorjanik, arhivar, sekretar, bio bi savreno pretvorljivo
glumio vjernoga slugu, bio bi se dosaivao s idiotima,
ali bio bi dobro plaen, putao bi site vjetrove pod peri
nom i zveketao zlatom, ni flandrijski varci nisu po
sljednja stvar na svijetu. Javljaju mu se u snima udna
privienja da ivi u Brabantu, u harm oninom , divnom,
kulturnom Brabantu: m ram orne dvorane poploene
mozaicima, s ogromnim dvokrilnim staklenim, na ka
mene terase otvorenim vratima, fontane i ribnjaci s la
budovima, perivoji u zelenilu i biblioteke, mase pam et

10' 147
nih knjiga, boe, kolike li mase izvanredno m udrih i pa
m etnih knjiga, a svaku je napisao netko izvanredno m u
dar i pam etan, konvoluti hartije, pergam ene, globusi,
smee lakirani odsjaj uljenih slika, mir i znanost, dosto
janstvo logike i ponos ovjeka, to je Brabant, i ondje bi
se dalo poivjeti, spokojno, sve do smrti. M oda bi jo
bolje bilo u Engleskoj, ili negdje u nekome bogatom
pom orskom holandskom gradu, ili u Baselu? A zar se
zbog tih obm ana i nije podigao sa krvave hrvatske krpe
da pobjegne iz onoga turskog pakla glavom bez obzira,
zar ga mrnja na vapske Isolanijeve zulume, na glupe,
prozirne intrige bekih kicoa, generala i grofova nije
potakla da doluta ovamo, do Moskve, sve tjeran iluzi
jom da m ora negdje m atematski precizno da se otkrije
neka im aginarna M oskva kao izlaz iz inferna? Zar M os
kva nije bila jedno traenje izlaza, udna, istonjaka,
velianstvena Moskva, do koje N ikola Zrinski nije
drao, kao ni do lule duvana, ba nita? Lirska poem a u
krvi, halucinantno privienje, fata m organa poslije bes
krajne poplave ponienja u predvorjim a rimskim, u
Propagandi, u Vilnu, u Lavovu. Kakve li bijede od m aj
munskog pretvaranja pred gospodom boljarim a kre-
maljskim, bezazlenom luckastom djecom, tim naivnim
bizantineggiantim a, im itatorim a m ode i protokola i car
skog grimiza carigradskog, u krvi i u otrovu?
Gdje je davno ono moskovsko poslijepodne kada
je kao s umasiavi slaboum nik prikazao Pantokratoru
model zemaljske kugle? Prekrstila su se gospoda boljari
pred tim avolskim izumom, a kada je kremaljskim
m udracim a uznastojao objasniti kako je Kolumbova
misao, da je doputovao u Indiju, naivna djeja igraka
spram svih grandioznih otvorenih sibirskih mogunosti
koje je G ospodin bog Gospodi moskovskim boljarim a
podario da ostvare svoje Veliko Djelo Pobjede od Bea
do Kine, itava M oskva smijala mu se kao sum anutoj
ludi, a on i jeste luda kojoj se s pravom smije itav svi
jet, jer drugo nije ni zasluio nego da krepa prezren i
popljuvan.
Kolonizacija Sibira, strateki plan protutatarske
krimske vojne s osvajanjem Kavkaza, osvojenje Kitaja,
Perzije, M ongolije i Carigrada, osloboenje Ilirika,

148
unitenje boljara i trgovaca u okviru carskog kom unal
nog sustava, stvaranje Velikoruske Drave novoga tipa
na Baltiku, na Crnom e m oru i na Kitajskom oceanu,
stvaranje Novoga ovjeka Slavjanina, Pobjednika za
padne Evrope, politika fantastinih stratekih i eko
nomskih koncepcija koja bi porazila i u param parad
razderala politiku Venecije i H absburga, njem akoga
cara i francuskih kraljeva na Rajni i na Dunavu, knjige,
ideje, bogatstvo, vlast, prostori, rijeke, vojske, topovi,
barjaci, a sve je to bilo gospodi kneevskim boljarim a
kremaljskim smijeno. Zato? Zar to nisu otvorene m o
gunosti? Zar ujedinjenje Latina i G rka pod M oskvom
u protugrkom , u protugerm anskom , u protuvenecijan-
skom smislu nije zamisao u interesu tih barbara, tih bi
jednika koji danas krepavaju jalovo usred m ovara hi-
perborejskih i skitskih kao i naa raja na Dunavu i na
Jadranu? Poraz Stambola, poraz vapskog, lutoranskog
Sjevera, unitenje Bea i H absburga, Pobjeda Slaven
stva u bogatoj i sitoj ruskoj carskoj dravi?
Boe moj, kako je treperio od uzbuenja, od tih
dalekovidnih, opojnih, ah, tako slaanih snova? Kako
je m ogao da radi itave dane i noi i godine, da ita, da
pie, da prepisuje, da govori, da predaje, da uvjerava,
da laje, da halabui, da lae, da se bori, da razastire sve
bogatije i sve smionije snopove divnih misli u zanosu
nadahnua koje je plam tjelo istim plam enom , a od
svega to je nastalo? Put u nita, jo manje od toga, ni
ta... Eno ga zgaena, pod sumnjom podm uklog uhode,
prognana na kraj svijeta, poniena, popljuvana, kanje
na na doivotno progonstvo, nevina, ism ijana od nepis
mene rulje rutavaca i Sardanapala kojima je htio uliti u
dlakave lubanje unu zdrave i smione pameti. Srce svo
je poklonio je tim kosmatim gorilama, srce svoje na dla
nu, bezazlen kao dijete, srce svoje prinosi im danas i
podastire i rtvuje u predanom prijateljstvu kao toplu
kriku hljeba, kao naforu, a to je tim kanibalim a do
ljudskog srca kada ne umiju drugo nego da ga pode-
ru?
Trideset i vie godina prohujalo je od one davne
nedjelje kad mu je u Bologni prvi put dospjela u ruke

149
 Possevinova knjiga: De Rebus M oscoviticis1, a bilo
je to, sjea se kao da se desilo jutros, na dan svetoga
Ivana K apistrana, Iloanina, koji je oslobodio Beograd
od turske opsade negdje jo u prvoj polovini petnaesto
ga stoljea, u nedjelju, kada se itala Lectio Libri sapi-
entiae: Justum deduxit Dom inus per vias rectas2, kada
mu se javila pjesnika zamisao od otvorenih velikih
prostora sve do Kitajskog m ora i do naih, domaih,
posavskih, prigorskih, slovakih, poljskih, ukrajinskih,
ruskih, u jednu rije, slavjanskih vlastitih prostora, do
Zagreba koji takorei lei na obali Kitajskog mora, i da
li je to bilo prvi put otkad ima svijeta i vijeka?
Bilo je pred Uskrs, davno je ve ocvao badem a
trenje i kajsije i breskve razbuktale su se kao imendan-
ske torte, sve je blistalo i pjevalo, ptice i oblaci i suna
na svjetlost to se u zvonkim slapovima toila na grad iz
staklene visine kao nebeski vodopad, a klerik Jurko, sa
svojom bujnom plavom kosom to mu pada u bogatim
kovricama preko ram ena, planuo je u ognju nevina za
nosa koji e ga paliti kao opasna lomaa eto sve do
ovoga vujeg brloga u sibirskim maglama. uo je te
fantastine prie od jednog dubrovakog fratra da su o
tome ve govorili neki hrvatski minoriti, a i jedan dub
rovaki benediktinac3 d a je napisao o tim fantazmagori-
jam a golemu knjiurinu (do te zanimljive knjige dopro
je zapravo mnogo kasnije, tek u Varadinu), i iz te knji-
urine itao je Zrinskim grofovima i njihovim generali
ma itave partije, uz vino, uz peenku, kada su svi urlali
pijani i smijali se tim ludim mislima: kakva Moskovi-
ja, i to da smo mi jedan narod s onim M ongolima i Ta
tarima, ta jedva smo M adare namadarili, a gdje bi da
sada nasam arim o moskovsku bratiju, a jok, brate, bla
goslovio G ospodin M oskovljane, neka samo ostanu ta
mo gdje jesu - a jedini, koji je imao soli u glavi meu
tim pijanduram a, bio je akoveki ban Mikula, taj je

' (lat.), O m oskovijskim zbiv an jim a , O povijesti M oskvije

2 (lat.), tivo iz knjige m u d ro sti: P rav ed n ik a je Bog naveo na
pravi p ut
1 M avro O rbini (sredina XVI st. - 1611), izdao 1061 u Pesaru
knjigu II regno degli Slavi, K raljevstvo S lavena

150
mislio svojom vlastitom lubanjom , a i on je o toj Mos-
koviji rezonirao kao njegovi trabanti... Javio mu se pro
le noi u snu krvav, ranjen, pijan, govorio mu je neto
0 Moskoviji, kako je ta prokleta M oskovija daleko, ne
izrecivo daleko, a da su nae brige sasvim druge od
moskovskih, ali da bi opet m udro i berietno bilo kad
bi Jurko ipak uspio da nagovori ruskog cara pak da
ovaj krene preko Bea do K rka i Jadrana...
Sunano, tiho, vedro bolonjsko jutro, lepet golu-
binjih krila, a klerik Jurko, uzbuen od svoje jasne vizi
je, napustio je hram boji, smjestivi se pod m ram ornim
lukom sam ostanske arkade, i kao to mu se jo nikad
nije desilo, ni jedam put do onoga jutra, gleda i vidi i
jasno mu je kako treba da krene do Moskve. M iriu ru
e, miriu ljiljani i tam jan, iz crkve odjekuje u polugla-
su antifona1 na sveanoj blagdanjoj misi, ita se lekcija,
a toga trenutka, egzaktno ba toga trenutka, javila se
misao, staklenoprozirna, otra kao otro nabruena sab
lja, tako blistava i tako jednostavna: svi mi ivimo na
obali Kitajskoga m ora, taj na prostor otvoren je do
onih dalekih i nepoznatih obala koje je otkrio M arko
Polo s onu stranu Him alaje, prostor od D unava i turske
granice preko Poljske je prazan, posvema prazan sve do
Moskovije i preko nje do Kitaja, valja krenuti, i to je
ono to treba ostvariti: proiriti Rusiju do Dunava...
U avolskom svijetu krvi, lai i zlata, valja osvojiti
taj moskovski prostor kao svoju vlastitu zemlju, majku
dom ovinu, jer to je na slavjanski prostor, jer to je naa
zemlja, od Kupe do Volge i preko Volge do M ongolije,
1 to je sve veoma jednostavno i jasno kao dva puta
dva... Na poetku te pustolovine, bolonjski klerik nije
imao pojm a kako je teko biti ovjek vidovit, kako je
teko predviati neke stvari koje blinji ne mogu sagle
dati, sumnjajui u ostvarljivost tih fantazija, kako je te
ko znati to drugi ne znaju, o emu drugi pojm a nem a
ju, jer i u tom poslu avao prati ovjeka na svakome ko
raku.
I njega su godinam a grizle sumnjiave misli: ne bi
li bolje bilo ivjeti svojim vlastitim ivotom, sakriti se

(gr.), naizm jenino pjevanje dvaju zborova

151
kao tolike m nogobrojne bezimene site ui i krvopije u
krznu nekog praznoglavog dvorjanika, aristokrata, kar
dinala, generala, viteza, pustolova, opsjenara, kakvi se
na hiljade skitaju izmeu Pariza i M adrida, Rima i Be
a, u ipkama, u svili, u kardinalskom grimizu, namiri
sani, okupani, bogati, glupi, rugajui se svakom viem
pojm u, smjekajui se kao auguri i zvekeui zlatom
kao prava avolska napast. Da, bilo je to vrijeme isku
enja krvavih, i on je htio poivjeti lakoum nim i sitim,
pijanim sardanapalskim ivotom, ali mu se zgadilo sve
to, nije to za ovjeka! Vlastite brige muile su ga do be-
sanice, opsjednut brigama, nikako nije mogao da im se
otme, a to su brige za jadnu krvavu krpu od bijede iz
m eu Senja i akovca, oko Kupe i Save i Mure, brige
za onu jadnu krpu od gladne zemlje koju je G ospodin
zaboravio onog dana kad ju je stvorio. Progonjen uspla
hirenim pogledim a ogromne gomile stradalnika, u nje
govoj svijesti plam te blistave oi, duboke, upale, grozni
ave oi, oi pune strave pred kurdistanskim topovim a i
konjima, pred vapskim i mletakim zulumom, a ta ga
strava usplahirenih oiju progoni svijetom kao vatra ka
da tri za petam a bjegunca. U ime tih jezivo bolnih,
grozniavih, od suza uarenih oiju treba se oteti, treba
htjeti biti jak, treba znati ta se hoe i koliko se moe, a
strasnovidoviti usponi njegove vlastite volje da bi treba
lo bezuslovno neto poduzeti da se spasi gladna rajeti-
na od smrti, to su imperativi kojima nije umio da se ot
me za punih trideset i vie godina, i koji ga, eto, sve do
ove noi prodiru kao ognjeni salam andar. U ludoj,
beznadno dugoj groznici, M oskovija mu se prikazala je
dinom nadom, kao jedini refugium 1, svjetlost u brodo
lomu, a pri frenetikoj pomisli da bi tome moglo biti
doista tako, prati ga trajno slatka, m ekana lirska muzi
ka utjene kantilene, i, raznjeen blagom melodijom, on
se predaje boleivom, sumnjom nagrizenom m atanju:
ne bi li ipak bilo mudrije uivati u svojim muzikim sni
ma, kada se ivot priinja prozirnim, bogatim, nepos
rednim , beskrajno dubokim (kao to nije i kao to ne

1(lat.), utoite, sklonite

152
moe biti u stvarnosti nikada), i ne bi li bilo najbolje
prearavati ljudsku glupost i grubost u aroliju zvuko
va, u boansku magiju koju su bogovi namrli ovjeku
kao jedinu utjehu, nego se ovako skitati kao prosjak po
tuim zemljama, prezren i odbaen?
Bog i bogovi, i samo jedan jedini Bog? M isao o
Bogu, varava udna misao o Bogu koja prati ov
jeka uzdiui ga i upropatavajui vjekovima, a zapravo
i nije drugo nego movarni oganj nad sibirskim blatom.
Kakvi su to bogovi i kakva je to opasna, antipatina, gi
gantska noga jednog jedinog m ram ornog boanstva
nad ljudskim glavama, a ovjek pod okrutnim boan
skim stopalom glup je i sitan kao crv, i kakvi su to luc
kasti nerazm jeri?
U bijedi, u smrdljivoj juhti, u sm radu kisela dima
koji izgriza vjee, u pljesnivoj rupi gdje sve vonja na
gnjile i na memlu, Jurja Kriania, kada razmilja o
bogovima i o zvijezdama, ispijaju potajne sumnje,
smrdljive kao avolske stjenice. Sto je zapravo naa
sm aragdnozelena, rubinski naranasta blistava kapljica,
od sitne m ekane kapljiice sitnija, izmeu A ldebarana i
Kasiopeje, kada od takvih rosnatih rum enom odrih kap-
ljiica izmeu A ldebarana i Polarne zvijezde hue, stro
valjujui se u beskonane ponore, itavi nebeski zvjez
dani slapovi, pljusak od m eteora i astralne slame to se
prosula po plavom staklu nebeskom , a sve treperi zelen
kasto, sve blista magino kao kutija od carskih briljana-
ta? Jedino pjesnika form ula, smiona muzika misao
ljudska umjela bi da objasni elemente svih moguih va
rijanata svih ivih i mrtvih, stvarnih i hipotetinih civili
zacija pod zvijezdama, a to ne bi mogla ljudska misao
ostvariti ni na koji drugi nain nego samo muziki, a i
ta m uzika ostala bi za one druge svjetove gluhonijem a
jer je razmak izmeu dalekih stranih, nepoznatih zvjez
danih mozgova i naih ovozemaljskih nerazmjerno vei
nego izmeu naeg i pasjeg ivota. Objasniti dalekim
nepoznatim stanarim a nebeskih svjetova, kao zvjezda
nim lunaticim a, tko je i to je Dante, tko su nai pjesni
ci, nai filozofi, nai zemaljski bogovi, ne bi ilo. U glu
honijem oj praznini i jezivoj stravi, od te pomisli ne bi

153
bilo dodira. T a je bolesna misao potpuno luda, to je po
etak konca. ivot ovjeka ne e nikada uvenuti kao to
vene lie, nad ivotom ovjeka postojano svijetli blista
va svjetiljka, to je njegov mozak, treba vjerovati u mo
zak ovjeka, treba hodati, kretati se, misliti, boriti se, to
je jedini ljudski nain, a sve ostalo je dim. ovjek je
pjesnik, ovjek je zavladao zemaljskom loptom, on e je
svu, jednoga dana, uprkos svemu, ipak uzeti u svoje ru
ke kao jabuku, on e pobijediti sve prostore nebeske
kao to je pobijedio zemlju, pa kad se pojavi pred licem
ostalih svjetova, to e im progovoriti? vjezdanim da
lekim biima, astralnim nepoznatim ludam a nad naim
glavama ovjek ne e znati da progovori ni jedne jedine
rijei, kao to ni skarabeji iz faraonskih grobnica, spa
avajui se pred stopalom ovjeka, ne mogu da mu ka
u nita, savreno nita, kao ni ovjek to ne moe da
progovori skarabejim a o svojim brigam a, ve se jedni i
drugi samo spasavaju bijegom u tminu, u svoje vlastite
skarabejske tajne, jer to bi on, Juraj Kriani, noas, iz
ove smrdljive sibirske izbe, mogao objasniti mrtvim fa
raonim a ili H ipokratu ili svetome Pavlu, zato zapravo
ami na toj glupoj robiji?
Ispijaju ga u posljednje vrijeme otrovne misli, a
naroito one o bogatstvu, o zlatu, o draguljim a i o tome
kako bi zapravo m udro bilo biti bogat, jer ako nema
zlata meu srebroljupcim a, to si, ako nisi kom arac ko
ji, otkine li mu netko jednu nogu, ostaje sakat do smrti?
I dobro je govorila njegova baba Barbara: bolje je dije
liti nego prositi, jer prazna torba puno je tea od pune. .
Javljaju mu se vizije o rimskim, m ontealbanskim kardi
nalskim ljetnikovcima, ono pusto zlato i ona krv, i kao
to mu je dobro rekao jedan benediktinac sa Hvara: u
koga su mline krave, u toga su rii prave... Spavaonica
kardinala A ldobrandinija, sa smeim tekim, kao tvrdi
oklop okovanim hrastovim paravanim a i frivolnom ma-
jolikoi. 1, sa m asam a m ladih boginja nad oblacima, a sve
te helenske boice zapravo su rimske kurtizane, grube
enske, sve blatne krmae to se ovdje razlijevaju gole u
svili i kadifi po ovim kardinalskim dvoranam a gdje blis
taju prozirne, krhke, skupocjene posude, zlatnouokvire-
ne slike prikazujui konjanike bitke evropskih kralje

154
va, gizdavo nakinurenih paunskih vitezova. Nepreg
ledno mnotvo zlatnouokvirenih slika, sa fantastinim
izgledima na tornjeve, na tkanine, na oruje, na bitke
po jesenjim umam a, na rumene oblake u predveerje
nad udnim predjelim a gdje se iznad planinskih visova
otvaraju plavi proplanci zvjezdanih vedrina, a kneev-
ske ete zvekeu orujem i vijore se barjaci na kopljima
konjanike povorke. U Rimu jo u Propagandi bio se
zanosio najvie Heladom, uzvienim helenskim smire
njem, udnim , jedinstvenim savrenstvom bez uzbudlji
ve neizvjesnosti, bez ivaca, bez briga, u zvjezdanohlad-
noj zapravo ravnodunosti spram svega to je ovdje do
lje bijedno i suvie ljudsko meu nama. Nije pokazivao
nikakvih naroitih nadarenih sklonosti za um jetnost, ali
mu se od vremena na vrijeme potajno javljao izraziti ot
por kad bi bio primijetio kako neki slavni majstori mije
aju raznovrsne m aterijale samo zato da bi kod neuke
gospode postigli jeftine dekorativne efekte. U vrijeme
njegove mladosti, za rimskog boravka, mnogo se pozla-
ivalo sve: trpeze i kreveti, okviri, posue i oruje; po
ele su se kom binirati razne boje m ram ora, crvena sa
tam nozelenkastom , tajanstveno m odra sa krvavoutom.
- To je ve pokvarena m oda jer, nema nikakve
sumnje, ukus pokazuje sve znakove oboljenja, izjavio
mu je jedan flandrijski jezuit, da je, to se ukusa tie,
konano i neopozivo izvren jalovo sram otan prodor
barbarstva, a da je svemu tome kriv Luther. Da li je
Luther zaista svemu tome kriv? N ikola Zrinski drao je
Lutherov portret nad svojom glavom, u svojoj sobi iz
nad stola u biblioteci, i Luthera i njegovu prilenicu,
asnu sestru Katarinu, a za akovekog grofa govorilo
se da ima pouzdan ukus, pa kad je on ostavio ostenta-
tivno Lutherov portret iznad svoje glave u svome kabi
netu, valjda je znao to ini?
U ivotu ovjeka utjeno je zapravo da su sve te
gluposti koje danas luduju svijetom ve jedam put na
zemlji ludovale, i d a je Rim isto tako jalovo propao kao
to ludo propada danas Evropa, i da se ovdje i sada ne
da nita novo izmisliti, a kada se zna da je sve to ve je
dam put davno propalo isto tako glupo i jalovo, i da je
ovjek lino bespom oan u toku tih gluposti, zar ne bi

155
bilo bolje i m udrije poivjeti jedan trenutak lavljim i
votom nego godinam a meketati kao ovca, to mu je pi
jan izjavio ban Zrinski kada su slavili polaganje tvrav-
nog tem elja Novoga Zrina nad M urom ? Pri takvom gle
danju gubi se i nestaje lina odgovornost spram ivota,
a ako ovjek lavuje, to je onda s m oralom ? Bilo bi naj
bolje sanjariti, u vinogradu, na Varadinskom bregu, na
septem barskom suncu zobati jantarske bobice groa i
smijati se sa mladim plavokosim djeacima, jer djea
ka ljubav, ta je kao jesenska breskva: mnogo zdravija
od enskih suza!
- Kakve su to himere, sine moj? - Sasvim nejasne
i boleive misli o djeakoj ljubavi javljaju mu se jo iz
Rima: pod najviom protekcijom mogla se tam o postii
bajoslovna karijera, a, eto, ovdje, u sibirskim maglama,
i glava se moe izgubiti ni za to.
Progovara mu nerazgovijetno udna enska poja
va, u utom brokatu sa korpionom u ruci: antiki frag-
m enat jedne pom pejanske freske. G dje su one blijedo-
zelenkaste rasvjete kada su mlijene plavue natakale
kardinalu A ldobrandiniju vino iz vreva od svijetloze-
lenkastog egipatskog kalcita? Blijedoljubiasti, pastel-
nozeleni i zlatnobreskvini brokati vitkih rimskih djevo
jaka, edenski zavodljivih polunagih Eva, itavi aneos
ki korovi huriska kao pod adorom Padiaha na Zlat
nom Rogu. A ovdje, skitsko, hiperborejsko, azijatsko,
gusto sibirsko blato, hladne mrtvake ponjave od m ag
le, i okrutno ledene daleke zvijezde.
Javlja se blaga enja za panonskim seoskim, ne
vinim ivotom, za Arkadijom na Kupi, na Dobri, ispod
Kleka: plamti ogrom na krunica, lie aav plam en iz
drijela pei, cvri meso na aru, neujno klizi un nad
biljurnim ogledalom vode pod Ozljem. Poslijepodne,
tee tiha zelena Kupa, trepere i povijaju se zelene vlati
trave na prozirnom dnu, a lahor se poigrava listovima
kukuruza na obali, nad staklom vodenim treperi glas
pastirice. Proivjevi u Rimu godinam a, ljepotu je do
ivljavao po gosparskom ukusu crkvenih dostojanstve
nika kakav je ve po hijerarhijskom ugledu odgovarao
ulozi vatikanskih pastira; u gospodskom rasponu gole
mih dekorativnih prostranstava nedoglednih, u per

156
spektivi m ram ornih trijem ova krcatih broncom i m ozai
cima, loe sa freskama i sagovima, bogate biblioteke i
atriji, to je bio scenarij na poetku njegova ivota kada
su mu u nebo rastui m onum entalni svodovi razvili
smione graditeljske, m egalomanske, novatorske zamisli
i planove, ali se to u tim izbama i u tom blatu sve ve
davno poelo ruiti, i tako se danas gasi u sivom m elan
kolinom nestajanju pam enja. Bio je iskreni poklonik
junjake sunane rasvjete, strahujui pred polusjenka-
ma svjetlom raka; te su ga svjetlosne nijanse nekad dav
no intenzivno uzrujavale, danas pom isao na sve one de
korativne lai, na uznemirene kipove u baroknim gesta
ma i na to da li se neki zlatni svetac savija kao uzvijore-
na spirala, sasvim mu je ravnoduna. Da li je onaj balet
svetaca po rimskim rtvenicima kom poniran pravilno,
po dobrom ukusu ili ne, o, boe moj, u ovome trenut
ku zaista mu je svejedno, a ovaj trenutak tupe ravno
dunosti traje ve petnaest i vie godina, i danas jedva
moe pojmiti kako je to bilo mogue da su ga pitanja
tako nevanih stvari, kao to je dekorativni ukus, mogla
uope uznemirivati?
M udro ga je savjetovao neki stari dvorjanik u
predvorju Svetoga Oca, ovjek odgojen zaista po odab
ranom , aristokratskom ukusu, koji na temelju svoga ne
gativnog iskustva veoma dobro razaznaje kakvu kobnu
ulogu igra crkvena, svjetovna ili bilo kakva vlast, to to
znai oruje, a to knjige, kardinal koji je bio mecena
m nogobrojnim um jetnicim a, dangubam a i gitaraima,
strastveni poklonik udne, bizarne poezije i ljepote, ko
joj je palio kandilo kao platonski uzvienom boanstvu,
i kome se sa njegovog kardinalskog pijedestala Kriani-
eva moskovska magla priinjae naivnim, prije svega
neukim, vie-manje samilosti dostojnim buncanjem .
- uj me, sine moj, da li si razmislio sabrano to
znai otploviti u grubu i opasnu neizvjesnost, u barbar
ske nepoznate daljine, bez pratnje, sam samcat, kao iz
gubljeno pseto? Ima li smisla ostaviti ove gradove, ovu
blagoslovljenu zemlju, ovaj sasvim pristojni nain kako
se kod nas ivi, i nestati u nevjernikim, bizantinskim,
grubim i neukim prostorim a koji kao udovita i nema-
ni ve vjekovima gutaju itave narode? Dobro, djeae

157
moj, ti si odluio da rtvuje sebe i svoju m ladost G os
podinu, i to je in izvan svake sumnje pohvalan, pa ak
i divljenja dostojan, ali Bogu se ovjek moe moliti, pa
ak i rtvovati, i ovdje, kod nas, u Rimu, jer Sve je to
Njegovo M udro Djelo, budi Mu slava i ast, jer Sve je
to Njegova Providnost nam a poklonila, to vedro sep-
tem barsko jutro, i tu blistavu au toskanskoga vina, i
to rosnato sae m eda, a ja te pitam, mili moj, zar ne vri
jedi sve to oko nas, u ovoj Italiji, vie od bilo kakve tvo-
je misionarske manije - in partibus infidelium 1, od tih
tvojih naivnih fiksnih ideja koje su upropastile tolike
mnogobrojne divne ljude? Sve su to magle, dragi moj,
ostani ti ovdje, nema ti to mnogo svrhe, prepusti ti
onim Grcim a i hereticim a neka i dalje gnjave sebe i svo
je blinje za svoj nemuti raun, a od toga, da li e se
oni barbari moliti za spas svoje grene due na na ili
na svoj vlastiti nain, ti, bogami, ne e imati, bojim se,
mnogo koristi.
Govori stari uglaeni kardinal, u sjeni m ram or
nog trijem a, za m ram ornom trpezom na kojoj pele ob-
lijeu ute rosnate grozdove, a vino u kristalnoj brue-
noj venecijanskoj ai prelijeva se u ruci tog jaguara, i
sve blista kao da se ovjek poigrava ogledalom.
- Jer, gledaj, mili, oni narodi ondje, da su ikad
umjeli pokazati i razviti bilo kakvu, pak i najm anju
sklonost da prihvate na vlastiti nain ivota, bili bi se,
nema sumnje, ve davno priklonili naoj filozofiji, na
em nainu miljenja, naoj, kako da kaem, od svetoga
Tome kolovanoj logici, u jednu rije, sve to to mi zo
vemo civilizacijom, sve to oni nisu razumjeli, pa kada
nisu, kad ele da hru kao nijemo blago, prepusti ti
onim mrtvacima neka pokapaju sami sebe, jer ne razu
mijem zato ba ti da prenese k njima to nae Sveto
Ulje nebeske spoznaje? Jedna Botticellijeva fantazija,
brate moj dragi u Kristu, vrijedi vie od svih onih skit-
skih m anastira i ikona zajedno...

D oista, progutala je ova sibirska magla tamno-

crvenosmei sjaj bogatih svilenih tunika botticellijev-

' v. biljeku 3 na str. 66

158
skih boginja, prozirnih kao da su noge onih polunagih,
kao nebeski vosak bijelih ena zaista nadstvarno, blud
no bijele, tako udno barunaste kao leptirsko krilo,
pod jagodicom grenoga kaiprsta u mokroj utrobi en
skoj. One djevojake, jajoliko oble inarcipanske grudi
pod svilenom botticellijevskom tkaninom, prahom mi
riljiva peluda napudrane poludjeje, poludjevojake
grudi, divna stvorenja od enskaste mekane plavokrvne
prozirne koe, toplo djevojako meso u proljetnom su
tonu, toplo kao topla hostija, kao sveta priest na Bra-
anevo, slatko, svileno ensko greno meso, jedina ut
jeha pod oblacima.
I nije stari kardinal imao krivo kad se izrazio, da
kako, slikovito, govorei o ljepoti italskog ivota kao o
savrenom simbolu, jer stari jarac veoma je dobro znao
da je smijeak enskog mladenakog tijela zapravo jedi
ni zaista boanski izum, da je to onaj platonski smijeak
vjenosti, vrijedan svih paklenih peepsa, tajna nad taj
nama jedine neodgonetane ivotne tajne koja lie iz me
kanog bedra enskog kao avolski jezik iz Afroditine
koljke.
I tako, u enji za davnim danima, sjetio se Juraj
Kriani iznenada, upravo sinula mu je ta pomisao, kao
da ga je takla neka magina tangenta iz veoma velike,
upravo nepojmljive visine, da je jedamput, u polumra
ku jedne crkve u Firenci, primijetio jednog Baldovinet-
tija, a, eto, ista ona Baldovinettijeva Madona smjeka
mu se iz koprene otrog sibirskog dima, usred ove
smrdljive izbe, kao pijana namigua. Strahota boja.
Madona, firentinska Djevica, zavodi ga svojim nebes
kim prstima, dodirujui njegovo uznemireno meso, i on
osjea kako mu itava tjelesna supstancija tone u neodo
ljivom, poganorruludom grijehu, a to je pakleno glupo,
upravo nepojmljivo, on osjea slabost svog moralnog
otpora, on vidi jasno kako je bespomoan da se opre
avolskoj toj napasti, kako se ropski preputa udovir
nom iskuenju, jer, eto, misli su mu otrovane logikom
Belzebuba, pak zar je on tu usred tog pakla jedini po
zvan da podrava gnjile kolumne razorene discipline
Gospodnje na svojim leima, i tu, u tom prokletom pro
gonstvu, ostavljen i odbaen kao zgaena krpa? Kako

159
da se otme toj luckastoj Djevici kad nije Ikar i kad ne
moe da poleti?
Doista, priali su mu da se neki ruski monah pro
metnuo u pticu, da je uzletio svojim gustotkanim plat
nenim krilima kao gavran, i da se survao, dakako, a krv
mu je procurila iz usta kao grimizni potoi na snije
gu.

- Trebalo je oteti se, pobijediti avola, a, eto, to,

procijedio je pasji u onome svom smrdljivom krznu i ta
ko zuri blesav u nitavilo ove lude sibirske noi, i jasno
mu je jedno, da je stigao na kraj puta. Dalje se ne mo
e, ekaju ga tisue i tisue pokojnika koji su se ve svi
iskrcali na drugoj obali, a ovdje se radi o posljednjim
minutama, i ojek treba da sredi svoje posljednje stvari
u svojoj torbi prije polaska. A tamo, na drugoj obali,
sve je prazno, vakuum, i usred vakuuma aneli klee i
pjevaju himnu pred jednom martiromanskom idejom
koju je ostvario jedan Fantast, Sanjar, koga su pribili
na Raspelo kao politikog krivca, a proglasio se Bo
gom, i to sad ima od toga to se proglasio Bogom, po
stao je doista Bog, i aneli mu pjevaju himne, i on kao
Bog visi krvav na Raspelu i ovjeanstvo mu se klanja,
a ipak, oprosti mi, Gospodine, grenu pomisao kakva
se ne moe oprati ni sa trista psalama, a opet je tako da
je enska utroba stvar mudrija od svih Raspela...
Trebalo bi se moliti, trebalo bi pisati knjige, pjeva
ti pjesme, slikati svete slike, kajati se, a ima u tome ud
ne istine da je i crkveno slikarstvo izmislio Sotona, sve
su svete slike nespojive sa vrhunaravnim znaenjem
prvih i posljednjih stvari, pomislio je taknuvi pogle
dom blistavu, kandilom obasjanu bizantinsku ikonu
nad svojom glavom. Madona, na zlatnoj ploici, u igri
isposnikih crnih obrisa, o, Gospode, rune li Madone,
kao crne prljave Ciganke na smrekovoj daici od laki
ranog zlata, gruba seljaka rabota, ne vrijedi pod bo
gom nita, sajamska stvarca za muike koji klee pred
ovim zlatnim daicama, uvjereni da ih ta Afrikanka ti
ti od gladi, od rata i od zla svakojakog, a sve je jadno
praznovjerje te sibirske bijede. Nije slikarstvo spojivo

1 60
sa dubokom vjerom. Tko vjeruje, njemu je slikarstvo su
vino, ima u tome mnogo ikonoklasine istine.
A gdje je slikar koji bi umio da naslika njegov
vlastiti sibirski Martirij, da naslika Gospodina plemeni
tog Jurja Kriania koji se rodio kao nobilis Croata
obarhiensis1 i koji je stigao pred prijestolje Uzvienog
Kralja nad kraljevima, drei u ruci svoju vlastitu krva
vu glavu kao poklon Vladaru svjetova i vjekova. Stigao
je na tu Posljednju Svevinju Audijenciju, pred Lice
Pantokratora koji tu uti mrk i uzvien kao strogi i neu
moljivi Samodrac Svemira, okruen ogromnom prat
njom svetaca i bogougodnika i bojih bojovnika, kalu-
era i episkopa u grkim ornatima i u latinskim dalma-
tikama, kao ostvarenje Njegovog Vlastitog Ideala
grko-latinskog koji se kao ekumenska Snaga raspros-
tranio od Monte Cassina i Bologne sve do Sjevernog
mora i od Sjevernog mora preko Tobolska i Bajkala do
Mongolije i Kitajskog oceana.
Stoji Juraj Kriani pred Vrhunaravnim Autorite
tom, sa svojom sveslavjansko-rusko-horvatskom pisani
jom u ruci, i prua Gospodu svoj glagoljaki nakrabani
rukopis o Sveslavenskom Bratstvu i o Stratekopoliti-
kim planovima osloboenja Baltika, tatarskog Krima i
Sibirije, a osjea kako nema glave kojom je posvjedoio
svoju vlastitu misiju na ovom jadnom i krvavom svijetu.
Njegova najintimnija, najsakrivenija i najistinitija
slika o vlastitoj Apoteozi, to je ono vrhunaravno privi
enje o kome je matao itavog ivota: da e jednoga
dana kao bogougodnik neminovno doivjeti svoju sve
anu rehabilitaciju na Najviemu Mjestu, u Vatikanu,
kada e ga Sveti Otac prije puta u Nebo blagosloviti
kao lojalnog vojnika Kristova, koji je izvrio svoju ze
maljsku dunost sve do kraja, pokoran kao truplo.

Da lika razmaknuta na ogromnu distancu, jedan u

Posilipu godine 270, drugi u Tobolsku 1679, slijevaju se
u jedan te isti motiv sna o prolaznosti svih ljudskih ob
mana.

1 (lat.), hrvatski plemi iz Obrha

II - M. K rlea: A re te j 161
 Razmiljati nad zaboravljenim grobovima o sjen-
kama koje su nestale pod naim nogama, o njihovim
brigama i iluzijama o linoj srei kojima su se obmanji
vale, kako su te ljudske prilike umirale pod zvijezdama,
kako su sanjale i stradavale, takvom matanju nije se
oteo nitko iv, a ta igra uobrazilje treba da postane
glavnom temom legende o Areteju i o Berenici, koja je
samu sebe prozvala Livija Ancilla i koju su kasnije pre
krstili u Rajsku Pticu, posvetivi joj kao muenici
Minervinu baziliku da bi njeno martirsko tijelo poloili
u mauzolej dostojan svete uspomene.
I ovi, to danas lee u svojim grobovima pod na
im nogama, sanjarili su uznemireno o kosturima svojih
davnih pokojnika juer, isto tako bespomono kao i mi,
pa, kao u staroj indijskoj legendi, i oni su bili svijesni
bijedne prolaznosti svojih pojava u jasnoj, a istodobno
i kobnoj slici da su sada, danas i ovdje samo trenuci us
red nedogledne poplave vremenske mase koja tee od
poetka. Svega je na ovome svijetu bilo i svega e biti, a
onoga to jeste, toga, onog istog asa kad smo to izgo
vorili, vie nema jer je to ve bilo i u jednom hipu nesta
lo kao da nikada uope i nije bilo izgovoreno. Sve je
prolost ili budunost, a onoga to je nestalo, toga u
momentu sadanjosti zaista vie nema, upravo kao i
onog to stie, jer sve je u znaku pitanja i nitko od nas i
ne zna da li e uope stii, a kada, na kraju, i stigne, bit
e sjenka neega to je ve davno nestalo i ega vie ne
ma. S jedne strane, dakle, sve to znamo o prolosti lir
ski je rezignirana poezija tuge i bijede, a, s druge pak,
sve to dolazi fiktivna je arolija i pjesma o bogatim ga
lijama i plavim ostrvima, o fantazijama koje se nikad ne
e ostvariti ili koje e ostvarene nestati kao da ih nije
bilo. Mnogo toga zbiva se oko nas i u nama u svakome
momentu nae svijesti a, ipak, oni koji stiu poslije nas
i koji e stajati nad naim grobovima, od njih nikada ni
tko ne e saznati kako je to zapravo sve s nama bilo, jer
nitko ne e imati toliko fantazije da stvarno zamisli ka
ko je s nama doista moglo biti, jer o stvarnoj istini nae
ga ivota oni koji dolaze ne e znati nita vie nego to
znamo mi o onima koji su davno ve prije nas nestali, a
ono to mi o njima znamo, to je ono to mi zamiljamo

162
da znamo o njima, kao da su neke stvari zaista takve bi
le kao to ih mi zamiljamo. Zamiljajui neto da je bi
lo i kako je bilo, mi veoma esto udeavamo sebi sliku o
prolosti, o hirovima vlastitog fiktivnog, lelujavog i ne
pouzdanog htijenja, to jest mi svijesno ili nesvijesno ho
emo da bi doista tako bilo kako mi hoemo da je bilo,
i to je ono to mi zovemo historijom prolih, davnih i
zaboravljenih dana, jer historija, kako je mi zamilja
mo, nije nego jadno ogledalo naih vlastitih briga.

Stigao je Kajo Anicije, admiral, politiar, historij

ska linost, trijumfator sa mramornog reljefa u Senatu,
ovjek iz najintimnijeg kruga Imperatora Ilirika. D o
plovivi iz Rima, punim jedrima u krmu, Kajo Anicije
ve vie od dva sata uznemiruje Areteja priglupim pre-
priavanjem nekih detalja, nekih policijskih detalja, a
sve sa pretekstom da bi se Klaudiji Agripini to prije
skratio ivot. Ilirik potpisao je smrtnu osudu Svojoj
Supruzi u principu, i to je Njegova intimna volja da se
rijei ene, a Aretej treba da je uspava lege artis1, i o to
me se radi ve vie od godinu dana, a ovaj razgovor na
terasi Aretej eva atrija samo je izlika: sjedne strane pri
jetnja, a s druge podmiivanje.
Kajo Anicije prepriava Areteju, kao dobronam
jerno, varijaciju na istu temu, iz perspektive Aretejevih
interesa, kako se Berenice vratila dan-dva prije iz Rima
(on treba da mu to kae s akcentom, stvar je veoma oz
biljna i veoma povjerljiva), Berenice, dakle, vratila se iz
Rima pod naroitim okolnostima, i Anicije ne bi gu
bio mnogo vremena na tu, na prvi pogled, neznatnu sit
nicu kada bi stvar bila zavisna iskljuivo od njegove
dispozicije, ali itava stvar vodi se u palatinskoj policij
skoj evidenciji. Stvar, naime, nije tako jednostavna kao
to se priinja na prvi pogled: Berenice nisu jo strpali
u buturnicu prosto iz tehnikih razloga, iz neke vrste
krajnje uviavnosti, a pristupit e se, dakako, drasti
nim mjerama koje jo nisu provedene, i ne bude li Are
tej priklonio svoju punu pozornost ovome sluaju, stvar
e poprimiti konkretne razmjere. Nema sumnje: Bereni-

1 (lat.), po zakonu, po propisu

u* 163
ce aktivno djeluje u okviru one nesretne nazarenske
sekte, Berenice je tjelesno vezana s jednim od onih fa
natika, Afrikancem, koji ondje, kod one bande, igra is
taknutu ulogu u hijerarhiji, i ako nije njihov najvii ef,
svakako je netko o kome se vodi rauna. Postoje o
tome autentini podaci da Berenice aktivno uestvuje u
okviru njihovih vulgarnih orgija, da se zaista mijea s
tom levantinskom eljadi potpuno slijepo, da je izgubi
la svaku mjeru u pitanju dostojanstva i ukusa. Strastve
na, antipatina plebejska sekta divljih majmuna, a da
izmeu Aretejeve ene i te bagre postoji neki afinitet,
nema sumnje, jer Berenicine nezdrave sklonosti mogu
se objasniti, povrh svega, i njenim sumnjivim socijal
nim podrijetlom. Krv ilirske robinje progovara iz te e
ne po neodoljivim nagonskim sklonostima, a to je ono
na to Aretej nije mislio kada se izmijeao sa plebsom.
Anicije upozorava intimno svoga prijatelja kako je
stvar nerazmjerno ozbiljnija, jer Paiatin raspolae naj
delikatnijim podacima o svima Berenicinim vezama, a
kako ta ena kompromitira Areteja socijalno i moralno,
moglo bi se rei, upravo zlonamjerno i kao po planu,
sve to moe da se pretvori u nedogledne posljedice, a,
zatim, Anicije treba da kae svome starom drugu, koli
ko god mu je to neprijatno, on misli da mu je to prija
teljska dunost a ne samo utiva usluga: i Aretej sam,
lino, temeljito je sumnjiv zbog svojih simpatija za te
plebejske gluposti, u to Anicije ne vjeruje, ali ba zato
jer ustvari nije logino te bi se moglo pretpostaviti da
Aretej zaista pojma nema o vezama svoje ene, i ako se
to logino, dakle, ne moe pretpostaviti, slijedi normal
no da mu je sve to poznato, pa kada je tako i kada Are
tej sve to vie-manje ipak trpi i pasivno podnosi, logi
no je da se prividno moe zakljuiti kako je i sam kon
taminiran tima mranim glupostima, jer da nije, zar se
ne bi stidio da igra ulogu najsmjenijega izmeu pala-
tinskih rogonja? Anicije naglaava, po svom linom uv
jerenju, kako su sve te glasine koje krue apsurdne, da
kako, ali je njemu isto tako poznato kako prividnosti u
ivotu igraju mnogo veu ulogu od istine, pak sve ovo
to moda tako i nije moe u oima okoline da izgleda
kao da zaista tako jeste, a pogotovo ako se stvar obja

164
njava s antipatijom, s neraspoloenjem ili ak s
mrnjom, a Aretej je svijestan, po svoj prilici, da ga ub
rajaju meu omraene linosti, zahvaljujui opet njego
vu netrpeljivom i priglupom karakteru. Aretej mogao bi
to likvidirati veoma jednostavno, on bi mogao sve te
glasine razduhnuti jednim jedinim uzdahom kao cvije-
tak maslaka, on bi mogao da se rehabilitira jednim je
dinim gestom, jer od njega se trai, upravo, vie od to
ga, oekuje da Imperatorica Klaudija Agripina preda
to prije duu bogovima. Iskljuivo samo ta usluga Im
peratoru lino mogla bi da izbrie sve opasne intrige.
Klaudija treba da sklopi svoje umorne oi, jer je Aretej
dao Imperatoru rije da e je uspavati, Imperator to
oekuje ve punu godinu dana. Stvari su krenule svojim
tokom, Anicije je popuno nemoan, i ukoliko se moe
govoriti o inicijativi, ona je iskljuivo ovisna o Areteju.
Areteju je poznato kako ga u posljednje vrijeme optu
uju sve glasnije zbog mesarenja ljudskih leeva (pa ak
i zbog toga da je za vivisekcije jednoga ivog djeaka
zaklao pred svima), a kako se te glasine raspiruju meto
diki i po planu, stvar se prenijela na ulicu, svijet se uz
nemirio, a poznato je kako ulica sve snizuje na nivo naj-
surovijeg neovjetva. Glupo je, upravo naivno, to
Aretej ne taji da secira ljudske leeve, nego jo izazovno
priglupo pie o tome nekakve medicinske traktate. N e
ka se ne smjeka tako uzvieno. Po linom uvjerenju
Anicija, a on mu sve to saopuje u najboljenamjernom
prijateljskom smislu, krajnje je vrijeme da Aretej krene
u Rim i da na Palatinu poduzme neto u svojoj vlastitoj
stvari, da tamo, na licu mjesta, razbije sve te sumnje ve
oma odluno, odmah, po mogunosti jo veeras, a ne
da ovdje dangubi, oekujui udes, jer Imperator lino
eli, Imperator oekuje tu Aretejevu posjetu, jer Impe
rator ne moe pojmiti kako je mogue da Klaudija Ag
ripina jo uvijek ivi, i kako to da Aretej nije jo uvijek
ispunio svoje rijei?

Poslije odlaska Anicija, Aretej u mislima, svijes

tan je da bi trebalo progovoriti o tim stvarima sa Bere-
nicom, a istodobno, u nedoumici, prosto pojma nema
to bi zapravo mogao da joj kae, kad ena kree svo

165
jim vlastitim putem, kad ima svoj vlastiti pogled na svi
jet i svoja moralna uvjerenja? Berenice je svijesna da je
roena kao bezimena robinja i da ju je Aretej uzdigao
do aristokratske kategorije u ovom palatinskom dru
tvu, da je sve to neka vrsta provizorne igre i da se ona
moe svakog trenutka ponovno srozati u ropstvo na te
melju Aretejeve volje, da moe izgubiti glavu isto tako
iz tisuu razloga, ali ona smatra takav nain Aretejeva
miljenja potpuno naivnim i njoj je ao, no ona se ne
misli prikloniti ni jednome od njegovih argumenata.
Berenice ne moe nita izmijeniti u toku stvari jer ona
vjeruje da je oplakivanje grijeha jedina svrha ovoze
maljskog ivota.
Dodirnuvi krugom svojih kombinacija sve mogu
e obrate takvog eventualnog razgovora, Aretej je svi-
jestan da je svaka rije koju bi veeras mogao izmijeniti
sa Berenicom zapravo suvina. U tiini, u sumraku, pri
slukujui kako pljuti fontana i kako cie cikade, raz
milja o svojoj udnoj, mladoj, jo uvijek lijepoj eni,
kao to se razmilja o ribama u akvariju s neprijatnim
osjeajem hladne ravnodunosti. Berenice je mramorno
hladna i takva je ostala od prvoga dana kako su se sreli,
hladna kao mramor. Od poetka sve je bilo sveano
mramorno kao prazni mramorni pijedestal, i tako, u po
niranju u mrane i nedostojne misli, javlja mu se isto ta
ko mrana i besperspektivna logika: bit e da ti palatin-
ski podaci nisu ba posvema netoni i da Anicije, mo
da ipak, ima pravo; Berenice je tjelesno vezana o neko
ga od te bande, jer uslijed njenog postojano odbojnog
stava, on nema sa svojom enom dodira od onog dana
kako je poela da tako tvrdoglavo posjeuje Rim. U a
su rezignacije i intenzivne glavobolje, Aretej osjea ka
ko je bespomoan spram svoje ene, kako je razdraen
glupim poloajem u kome se nalazi i kako ne vidi ni
kakve, pak ni najneznatnije mogunosti da se sve to ri
jei.

Arinoe. Pao je sumrak. Bilo je proljetos, tihe jed

ne noi kada su sa buktinjama stigli iz Aleksandrije lju
di crne masti, na elu s nekim egipatskim oneiroman-

166
tom1, najprosjenijom medicinskom varalicom, u prat
nji Arinoe. Dogodio se misterij u Aleksandriji. U ita
vom gradu, nije bilo ovjeka (medikusa) koji bi bio
umio rijeiti fantastinu zagonetku o tajanstvenoj po
kojnici koja se pojavila iz faraonskih nubijskih grobova
kao iva mlada ena. Ovi Aleksandrijci doli su poslije
dugotrajnih savjetovanja do zakljuka da je, kako stvari
danas stoje, Aretej jedini koji bi mogao da unese svjet-
lost u tu tajanstvenu pojavu. Bila je rije o muzikalnom
motivu, o legendi Rajske Ptice. Taj relativistiki motiv
pomisli na vjenost, primijenjen u sluaju Arinoe, us-
krsle od mrtvih, otvorio je nad zagonetnim dogaajem
takve zvjezdane vertikale da se u velovima toga misteri
ja izgubila svaka normalna ljudska mjera loginog razu
mijevanja. Nitko u Aleksandriji nije uspio utvrditi
stvarno i ni po kakvom podatku odakle je taj fantom od
Arinoe doputovao, i kako to da se ta nubijska faraone-
sa pojavila u Aleksandriji, kada se po svemu ini da je
mogla ivjeti prije tri do etiri tisue godina?
Vladala se armantno prirodno, kao prava, auten
tina princeza, koja je takorei juer jo lutala nilskim
obalama; po njenom nakitu, po kostimu i po jeziku
moglo se pretpostaviti da se radi o nekoj ivoj kraljev
skoj mumiji iz perioda davno ve zaboravljenih hetit
skih ratova. Po faraonskom bogatstvu (njen autentini
kraljevski nakit bio je dokaz za sve srebroljupce u Alek
sandriji), Arinoe mogla je zaista da bude princeza iz he
titskih dana. Arinoe nitko nikada nije vidio, i sve to se
o njoj ili od nje moglo doznati, jeste - ako je ikada iv
jela i ako je ikada postojala - da je morala da ivi naj
manje prije etiri do pet tisua godina, i to u periodu
kad se na Gornjem Nilu nije odraavao u ogledalu vo
de ni jedan od nubijskih hramova. Njen intelektualni
profil, njeni pogledi, njena uvjerenja, kozmogonijski
elementi po kojima se snalazi, svladavanje neobino i
roko razastrte lepeze znanja danas ve mrtvih i samo u
starim pergamenama zapisanih jezika, zvijezda i pojmo
va podudaralo se teorijski s onim intelektualnim i mo

1 v. biljeku na str. 41

167
ralnim stanjem kakvo je moglo da vlada u Nubiji u vri
jeme predramzeskih dinastija, u periodu koji je ve dav
no potonuo u legendarnim maglama. Arinoe, tajanstve
na Nubijka, koja je Areteja svojim armom oborila na
koljena od prvoga trenutka, glumila je da se smatra do
ista autentinom faraonesom, priajui koketno o gale
riji svojih kraljevskih roaka kao o svojim autentinim
Kuzenima tako leerno i tako duhovito, sa mnogo blage
ironije, kao da pria o najsvakodnevnijim dogaajima.
U aleksandrijskom egipatskom svijetu stvarnosti, ona
se kao da je od kristala vladala kao da sanja, mrvu du
hom odsutna, udei se iskreno naivno ili pretvorljivo,
svejedno, da ljudi pred njom ne klee i da joj se ne kla
njaju kao autentinoj kraljevskoj pojavi, jer je Ona, po
svom linom uvjerenju, autentina faraonesa koja se
jednoga jutra probudila oarana glasom udne, legen
darne ptice, iji jedan cvrkut traje dugo, beskrajno du
go, kao lutanje kroz mrane i neshvatljive ponore ita
vih milenija.
Bio je to neobian i zanimljiv kliniki sluaj. ar-
latanska banda iz Aleksandrije uspjela je da nagovori
Areteja, u ime najelitnije egipatske nauke, da se posveti
ispitivanju te pojave jer da je gluma koju izvodi ta ar
mantna luda jedinstvena medicinska zagonetka. Kao
to je stigla kao san, Arinoe je isto tako jednoga dana
nestala, i Aretej, zaronjen u svoju migrenu, razmiljaju
i o tome udnom snu koji se rasplinuo kao dim, jo se
uvijek kree u otvorenim mogunostima razgovora koji
nije dovren izmeu njega i Berenice o svima tim stvari
ma: o Arinoe, o tome kako je ukrala Berenicin nakit, a
naroito o palatinskim prijetnjama koje postaju dnevno
sve opasnije. Aretej znade da je Berenice svijesna rizika
kako ta situacija svakog trenutka moe postati sudbo
nosnom za njih oboje, ali, kao to se po svemu vidi, Be
renice je odluila da jedri protiv fruje po crti najveeg
otpora. Uviajui da se sve to moe svriti fatalno, Be
renice je lakoumna, jer sve to to se zbiva s ljudima na
zemlji potpuno je nevano kad ovjek ima svoje astral
no tijelo, svoju Pleromu, zvjezdanu svoju supstanciju
Boanskog Podrijetla, a na te naivne plebejske gluposti
Aretej ne umije odgovoriti ni rije jer, kad netko vjeruje

168
u boansko podrijetlo ljudske egzistencije, taj je za sva
ku normalnu pamet izgubljen. Da li su ljudi bogovi, ili
su bogovi ljudi, to su dileme barbarski primitivne, pri
glupe fantazmagorije ili arlatanstvo. Da ponovno do
kazuje Berenici kako pojma nema ni o emu, a najma
nje pak o filozofiji, dosadilo mu je, a kad se pojavila
Arinoe, on je podlegao njenim trikovima, i tako se na
kraju svrilo sve veoma banalno kad je Arinoe nestala
sa Berenicinim nakitom. Pokazalo se da je sva ona luc
kasta pria o njenom faraonstvu bila zapravo prozirno
loa gluma.

Jednoga predveerja ula je Arinoe pticu kako

cvrkue, zaputila se za njenim glasom, ptice je nestalo,
a kada se vratila na terasu svoga ljetnikovca, nala se u
potpunom anonimitetu jedne okoline koja joj je odrek
la sve faraonske atribute. Barbari u Aleksandriji progla
sili su je mumijom, i tako preobraena u ivu mumiju,
ta armantna Ciganka, ta temperamentna, duhovita e
na objavila se kao kradljivica. Iz njenih rijei, iz itave
njene pojave zrailo je toliko sugestivne draesti, te je
uspjela da sve partnere podredi svojoj volji tako da nije
bilo ovjeka koji se ne bi bio dao magnetizirati njenim
armom. Njeni pogledi na prilike i na ljude, njena uvje
renja, svi elementi njene svijesti podudaraju se magleno
sa historijski davno ve mrtvim stanjem, i taj zagonetni
sluaj fascinirao je Areteja krugovima uklete opsjene te
je i on tako povjerovao u Arinoinu tajnu. A kad je jed
noga dana nestala, osim filigranog zlatnog mehanizma
njene Rajske Ptice, od te ene nije ostalo niega, a ta
zlatna; ptiica, Arinoina igraka, postat e Areteju zaa
ranom korabljom na kojoj e otploviti iz godine Dvjes-
taisedamdesete u Tisuudevetstotinatridesetiosmu po
slije Krista i pojaviti se na sceni kao vizija Apatrida.

Apatridi sa doktorom Morgensom su beskunici,

psi bez marke, lutalice, brodolomci na talasima me
unarodne situacije godine 1938, doktori medicine,
vjerni Hipokratovoj zakletvi, uvajui ideale svoje pri
sege, odbili su da se pokore trogloditima i da od medi
cine stvore policijsko sredstvo umorstva, u jednu rije,

169
ljudi bez krova i bez domovine, moralisti za koje nitko
ne zna ta se moe s njima desiti svakoga trenutka jer
svi spadaju meu najsolidnije kandidate smrti. Apatridi
su politiki sumnjiva lica, koja meunarodna policija
goni u stopu, vodei ih ve godinama u evidenciji po
zakonu trogloditske solidarnosti. Apatridi nisu flaneri,
to su intelektualci u viem, antikom smislu, eruditi,
Slava evropske nauke i medicine o kojima e se pi
sati knjige, to su buntovnici koji oekuju svoga pjesni
ka, intelektualno-moralni urotnici na bijegu pred ne
posrednom politikom opasnou kojom im prijeti nji
hova vlastita domovina, ljudi u punoj neizvjesnosti
vlastite egzistencije, junaci koji iz svoga moralnog uvje
renja igraju va banque, hazarderi koji stavljaju u igru
kao posljednji uloak vlastiti ivot.
Kakve su to zemlje od kojih se Morgensi i Apatri
di spasavaju pod cijenu brodolomstva i beskunitva?
To su zemlje u kojima adepti jednostavnih hipokratskih
principa, kao idealni uvari uzviene ideje ovjenosti,
treba da po policijskoj logici ubijaju ljude, za raun po
litike policije, to su lijenici koje satrapija, prijetei im
neminovnom smru, sili da svojim lanim dijagnozama
zakrinkaju politika umorstva. To su zemlje gdje ljudi
ma nauke prijeti politiki teror degeneriranih gorila ko
je na sceni simbolizira general van der Blooten, parafra
za efa palatinske policije Kaja Anicija Severa. Apatridi
stiu iz visokocivilizirane Evrope jer nisu htjeli da budu
policijski psi, svijesno politiki odbivi da diu svoje
prednje noge na pozdrav, gdje ih gone i ubijaju kao
bijesnu paad, kao to su ubili i Morgensova sina koji
se dao ubiti jer kao lijenik nije htio ubijati nevine lju
de.
Ako je doista tako kao to se sa scene izgovara da
su Apat.idi sjenke na proputovanju u smrt, onda crni
humor njihovih fraza treba a djeluje otrovno i sa mno
go gorine, jer njihove teze nisu frivolno poigravanje ri
jeima i ne smiju da budu izgovarane povrno kao da se
radi o duhovitim sentencijama. Apatridi ne zbijaju ale.
Apatridi izgovaraju krvave istine per analogiam histori-

170
cam1. Njihovi likovi, septembra godine 1938, suvreme
na su parafraza aretejske krize od prije tisuu i sedam
stotina godina, jer ovaj casus conscientiae, javljajui se
kao otvoreno pitanje pred evropskom intelektualnom
savjeu, nesumnjiv je simpton dozrijevanja socijalne
svijesti u viem stilu. Apatridi stoje na ruevinama jed
ne civilizacije; njihovo razmatranje fantastinog slua
ja Aretejeve pojave kao ivog bia na sceni jeste vrsta
autodijagnoze. Sve to Apatridi izgovaraju o Areteju ili
o Antici, oni zapravo govore o sebi, a sve ono to Apat
ridi govore o sebi, to je ve Aretej izgovorio u svoje i u
njihovo ime prije tisuu i sedam stotina godina. Moral
na neurastenija, koju projiciraju Apatridi na sve pojave
oko sebe, dokaz je visokog nemira evropske svijesti i
savjesti u predveerje miinchenske sramote. U njihovim
najintimnijim sakrivenim mislima Aretej nije fantom.
Aretej je produkt uznemirene uobrazilje i njihovih bri
ga, on se kao prikaza javlja na tom sablasnom Sastanku
prikaza i kao sjenka njihove vlastite razdraene igre i
vaca, jer su Apatridi zvjerke za kojima urla policijska
hajka organiziranog politikog ludila. Apatridi ironizi
raju sami sebe, to je krvavo ogoreni humor pod vjeali-
ma to progovara iz njihovih misli, i, prema tome, Apat
ridi nisu izletnici na smaragdnozeleno more, nego
formule stanja u duhovima evropskim koje se objavilo
u predveerje sloma panjolske revolucije, u vrijeme
Guadalajare, Miinchena i numberkog govora, u pred
veerje sastanka u Berchtesgadenu.
Aretejeva legenda o Rajskoj Ptici nije sluajno
vezana o odreeni historijski datum, Dies nativitatis
Mariae2, od 8. IX 1938, jer ova drama hoe i treba da
bude historijska drama. Teina politiki tendencioznih
tekstova kakvi se izgovaraju sa scene, simbolika apat-
ridskih rijei jeste legendarna rasvjeta koja zrai iz
Rajske Ptice, te naivne iluzije, jadne i jalove obmane
da postoji mogunost izleta u civilizaciju nerazmjerno
viu nego to je bila ona Aretejeva ili ova godine 1938.

' (lat.), p o h istorijsk oj a n a lo g iji, p o u zoru na prijanja h istorij

sk a isk u stva
1 (lat.), Dan Marijina roenja, Mala Gospa

171
Tu se govori o politikoj pozadini doslovno samo us
put, ali se ta evropska meunarodna politika pozadina
trajno osjea izmeu redaka i, prema tome, teina tih ri
jei javlja se kao kontrapunkt ludilu, ona treba da svi
jetli kao odsjaj buktinje nad tamnim suknom pogrebnih
draperija aretejske posmrtne poasti. .To je pogrebni
mar umirue Evrope i itavog civiliziranog evropskog
svijeta u odreenom historijskom trenutku, a u svakoj
rijei treba da se osjeti podtekst groze, strave i mranih
slutnja. Rijei koje Apatridi izgovaraju naglaene su po
etski tragino i instrumentacija te legendarne poeme
trebala bi da zvoni na visini teksta, jer taj uvod ni u
kom sluaju ne smije da klizne u banalnu retoriku. Mu
zikalni klju, u okviru koga je ta instrumentacija kao
uvertira intonirana, treba da bude podudaran s tek
stom, i stvar e na sceni biti, prema tome, budu li te rije
i intonirane kao lento maestoso1, veoma jednostavna,
to jest uvjerljiva.
Rijei Apatrida jasna su parafraza drame koja se
odvija iza scenskih dasaka, odraz svega to se dogodilo
ili to se iza kulisa javlja kao prijetnja i neminovni udes
tih oajnika koji e u masama povrvjeti Evropom i svi
ma kontinentima, u nepreglednim povorkama. Areteje-
va sudbina jeste sudbina Morgensova, a Morgensova
sudbina udes je sveukupne evropske nauke u predve
erje Drugoga svjetskog rata. I Aretej i Morgens, i je
dan i drugi, proskribirani su kao Slava evropske medi
cine i kao takvi osueni na smrt. Pred nogama Arete-
jevim srozao se zaklan njegov famulus Lucije koji je bio
Slava rimske medicine, upravo tako kao to i pred
Morgensom lei ne samo njegov ubijeni sin nego i ita
va falanga krvavih rtava koje su pale kao Slava ev
ropske medicine, osuene na golgotsko umiranje koje
^e, kao znamen ljudskog ivota, pretvorilo u Svetinju
jedne samoubilaki martiromanski perverzne i sadisti
ke civilizacije koja ve tisue i tisue godina prolijeva
ljudsku krv da bi se toj istoj krvi mogla klanjati kao je
dinoj vrhunaravnoj vrijednosti. Morgens i Apatridi isto

1 (tal.), oznaka tempa u muzici: dostojanstveno, lagano

172
su tako Slava evropske medicine kao i Kurt Lyhne,
Burning i Flamming, to su taoci u bajbocima krvnika
koji e ih pomlatiti kao ovnove u klaonici, pa kad se
digla zavjesa, odvaja nas jo samo nekoliko historijskih
minuta od drame kada e te ljude pobiti kao politike
veleizdajnike i zloince koji su odbili da pod cijenu mo
ralne kapitulacije spase svoju bijednu egzistenciju. Sve
to Apatridi osjeaju u svojim utrobama i, prema tome,
njihove rijei bolno su nasluivanje smrti, i to ne samo
njihove line nego smrti itave jedne civilizacije kao
takve.

Iz svoje, negativnim iskustvom bogate perspekti

ve, iz perspektive ovjeka koji je doivio uspon i slom
Imperija, a sada je na bijegu pred terorom deklasiranog
plebsa, Morgens gleda u Areteju ovjeka nesretna, u
stravi, gonjena i zbunjena, koji se ne snalazi u okviru
raznih peripetija, u mnogom pogledu analognih sa
Morgensovim brigama. U okviru replika, kada Aretej
naivno (hipokratski) izlae kako je mozak spuvasta li
jezda, kako nam misli dolaze u pamet pomou kisika,
kako mozgom, natopljenim vlagom, diemo, otvaraju se
zagonetne perspektive na jedno vrijeme, na vlastito
Morgensovo vrijeme koje se suvereno poigrava nau
nim pojmovima i bogatim iskustvom itavih epoha, na
isto tako grubo, kriminalno i opasno vrijeme kao to je
bilo Aretejevo kada se vjerovalo u Pneumu kao u jedi
nu ivotvornu snagu.
Osjeajui vratolomno opasnu dra te intelektual
ne igre, Morgens postupa s Aretejem kao sa slaboum-
nim, nemonim, bolesnim djetetom u groznici, poua
vajui ga u elementima medicinskih spoznaja i odgone-
tavajui Aretejeve tajne tako kao da razlistava staru
pergamenu, pretraujui lupom toplu ljudsku mesnatu
supstanciju kao medicinski preparat, ali usred toga
glasnog zveketa rijei Aretej otkriva Morgensu za po
znavaoca problematike isto tako privlanu i nepregled
nu koliinu najnevjerojatnijih zaboravljenih detalja, jer
Aretej nije fantom, ve doista iv ovjek koji je trenutak
prije no to se digla zavjesa izronio iz svoga vlastitog
vremena sav jo impregniran otrovom krvave stvarnos

173
ti. Promatrajui stanje stvari sa svoje subjektivne toke
gledita, Morgens se ne snalazi pred mnogim Areteje-
vim dilemama, premda njegova vlastita situacija ni po
emu nije manje zamrena od Aretejeve. Morgensove
misli nad ruevinama mrtve antike civilizacije pune su
rezignacije. Njemu je ex cathedra1 poznato da antika
rimska civilizacija ni po emu nije ivjela u uslovima po
ovjeka dostojnijim nego dananja, evropska. U Arete-
ju, o kome na poetku igre ne zna jo stvarno nita,
Morgens nasluuje poslije nekoliko rijei jasno da se
radi o jednoj alter-ego2-varijanti, o fatalnim tjeskobama
jedne stvarnosti iz koje su ljudi traili spas na iluzionis-
tiki nain. Fantastina Aretejeva linost uspijeva da
oivi sve Morgensove simpatije koje iz slike u sliku ras
tu do privlane fascinacije koja treba da u tonu i nainu
postaje intenzivnija od scene do scene. Morgens nije
jednostavan ovjek. On je ovjek golema znanja koji
vlada respektabilniin poznavanjem ogromne mase his
torijskih detalja. ovjek koji je poeo uiti medicinu
osamdesetih godina prologa stoljea, Morgens vlada
materijom bezbrojnih serija medicinskih hipoteza, od
vremena kada je Comte zdvajao u Charcotovoj samici
pa sve do Freuda, i on veoma dobro zna kako je od Pi-
nela i pinelovskog heleborizma do danas smrtno zvono
odzvonilo bezbrojnim obmanama u nauci i u njegovoj
vlastitoj glavi. Iz historije ljudske pameti nauio je
Morgens kako su paklene spoznaje praznine svemirske
i ljudske bezizlaznosti opasna stvar i kako znanost nije
sastavljena od niza neznatnih fusnota, tampanih pe
titom, u glupim, pretencioznim knjigama. U historiji
ljudske pameti radi se o velikoj i krvavoj drami koju su
doivljavala pokoljenja podjednako naivno, u trajnoj
smrtnoj opasnosti bez kraja i bez konca. Morgensov lik
je pojava nepatvorene, soanjirane evropske medicinske
veliine viega stila, lijenika najviih aristokratskih
krugova, Arhijatra koji je u carstvu bio dvorski lijenik
Imperatora i Njegove Supruge kao i Aretej, a kome se
sin jedinac, usred rata, pobunio kao nonkonform ist, i

1 v. b iljek u 1 na str. 5!
2 (lat.), d ru g o ja , vjeran prijatelj, p o m o n ik

174
tako poslije smrti bacio u politiki vrtlog svog oca koji,
eto, na sceni svrava u politikoj emigraciji. Morgenso-
vi prsti hladni su kao kamfor, a ispod blistavih naoari
paluca pogled mudre sove. Pomalo sklerotina eksce
lencija u togi svog akademskog dostojanstva, besmrtnik
sa svim atributima lovorom ovjenane glave, Morgens
nikada nije bio tata papiga i njegove spoznaje ne miri
u po morfiju jedne nazovimudrosti koja brblja bes
krvno i servilno, ve prema tome kakvo je politiko ras
poloenje mandarina koji vladaju. Na brijegu, u suna
nom septembarskom jutru, Morgens spasava svoju gla
vu isto tako dramatski kao i Aretej. Za njegovim peta
ma javlja se sjenka generala van der Blootena, upravo
tako kao to Areteja goni Kajo Anicije.

Bistrijim dijelom svoje pameti i Aretej je trajno

vjerovao u neke svijetle naune hipoteze, i on je na po
etku svoga puta bio nadahnut velikim iluzijama, a sa
da, razgovarajui s tim uenim starim gospodinom, nje
mu se priinja kako su se ipak i uprkos svemu njegove
najsakrivenije vlastite naune tenje pretvorile u jedan
san na viem nivou, osjeajui iz rijei Morgensovih ka
ko je taj san ostvaren pred njegovim oima. Kao to je
Aretej znatieljno pristupio tajanstvenom medicinskom
sluaju Arinoe, faraonske princeze koja se nala meu
ljudima, izronivi iz jednog dubokog pettisuugodi-
njeg sna, i Morgens pristupa Areteju sa mnogo takta i
sa mnogo njenosti. Aretej, u sceni sa ieronom, ne
moe shvatiti da je njegova ena Berenice mrtva, da je
postala Sveticom i da spava u srebrnom kovegu u Mi-
nervinoj bazilici; njega savreno zbunjuje da je i on
sam postao legenda na sarkofagu Berenicinom, a kasni
je mramorni kip u apoteci, jer u njegovoj potpuno svje
oj i ivoj svijesti, od onog trenutka kako je izjurio iz at
rija pak do sastanka sa ieronom, minulo je tek neko
liko sekunda. Taj sastanak spaja dva vremena u simul
tanom presjeku jednog trenutka: vrijeme dekadentnog
Rima iz druge polovine treega stoljea i vrijeme Mun-
chena godine 1938.
Aretejeva svijest, njegovo pamenje, njegov osje
aj za stvarnost i suvie su ivi elementi, a da bi ih Mor-

175
gens mogao smatrati utvarama, a stvar se opet priinja
suvie demonskom, a da bi mogla izgledati istinitom.
Sve to je Areteju poznato i to je natopljeno gor
kim i opasnim iskustvom, u to je zaronjen preko glave,
sve to Morgens zna napamet. Djeaci od dvadeset godi
na postaju konzuli na temelju pretorijanskog nasilja
pred kojim Senat klima kao stara baba, jer izmeu
mnogopotovanih rimskih Senatora nema ni jednoga
koji ne bi bio sklon da upotrijebi isto takva krvava pre-
torijanska sredstva u sluaju svoga vlastitog karijeristi
kog uspona. Govor Legija i Legionara veoma je uvjer
ljiv argumenat za itav Senat i za itav Rim. Od buntov
nika, kanjenog progonstvom, nad kojim je izreena
smrtna kazna, djeak, kao to je bio Imperator Ilirik,
postaje trijumvir, a trijumvirat je uvijek formula na
kompromisnoj bazi kada se Velika Trijumvirska Trojica
osjeaju suvie slabi da zavladaju sami. Od Trijumvira
uvijek je Jedan matematski toan kandidat smrti, na os
novi zavjerenikog sporazuma Druge Dvojice, od kojih
e opet Jedan prodrijeti Drugoga, po vujem zakonu,
onoga asa kad mu se prui prilika. Kada, dakle, Aretej
govori o proskripciji, Morgens i Apatridi imaju veoma
jasne slike o tome to znai proskripcija. Dolaze nou
naoruani ljudi, i ako si iv, umrijet e, a ako si na bije
gu, pobjegao si samo zato da bi ti smrt bila udobnijom
po vlastitom izboru. Ono to se zove graanska sigur
nost svedeno je na niticu. Kocke trajno padaju tragi
no i nitko ne zna gdje e da osvane. Od Ciceronova je
zika postaje jastui za igle u budoaru lijepe dame, a
proskribirani politiki sumnjivci pretvaraju se preko
noi u bogove, ako im je polo za rukom da pobiju svo
je protivnike, ili u razmrcvarene leeve, nisu li uspjeli
da ih preteknu dobro smiljenim prepadom. Kao i Are
tej, koliko li je puta i Morgens prisustvovao slinom ce
remonijalu kada je neki Smrtnik proglaen nekom
vrstom Boanstva, pa kada Aretej govori o promociji
Imperatorova Bijelog Konja koji je Divinacijom pro
glaen za Senatora, za Konzula, a zatim i za Boga, Mor
gens stoji pognute glave, osjeajui kako mu se sklapa
ju oi od stida. Svi suvremenici Aretejevi moralno su
ogoreni i duboko potreseni poremeenjem zdrave pa-

176
 meti, oni se dave u moralnom blatu, a iz zaguljive at
mosfere te movare plemeniti su se mozgovi uspavljiva
li stoikim iluzijama o samoubojstvu. Lino uvjerenje
svakog pojedinca bilo je da se radi o Divinaciji obinog
podlog umorstva, ali kada se o tome govori pred Najvi
im Autoritetima, lae se, dakako, jer u ruci Najvieg
Autoriteta blista otar ma, a vani ru konji njegova ko
njanitva. Bruto je ubio Cezara, Antonije Bruta, Oktavi-
jan Antonija, i kao to je Cezar ubio Pompeja ili Anto
nije Kasija, tako e se ta gospoda ubijati i dalje, podmi
ujui svoje generale u trajnoj stravi da ne padnu
rtvom pretorijanske zavjere. Za garanciju uzimaju jed
ni drugima sestre da bi se vezali konopima svojte, i, tru
jui se za vlastitim trpezama u najintimnijem obitelj
skom krugu, oni snuju umorstva jedni drugima isto ta
ko familijarno idilino, u okviru svoga najiskrenijeg pri
jateljskog kruga, u strepnji ne e li nas prijateljska ruka
koja nam donosi svjee rue iznenaditi viperom u cvije
u ili bodeom u leda, u zagrljaju i pri dobrodolici ka
da stiu mili gosti, u neizvjesnosti nije li im carska or
ba otrovana? Umorni od bezbrojno dosadnih umorsta
va, sa jednom jedinom idejom u glavi i u snu kako bi se
uspjeno sve lue, sve strastvenije ubijali, ljudi osjeaju
da su na izdisaju vlasti, i, predajui se vrhunaravnim
razmatranjima, lau oite gluposti. Nad hekatombama
takav karijeristiki poetnik postaje Vrhovni Sveenik i
trideset autentinih djevica prelazi mu u harem. Dolce
far niente1. Svi ive u panici, a naroito strahuju - a to
progovara iz svake njihove besjede - slavni govornici i
moralisti u Senatu, izriui smrtne osude jedni drugima
u obliku slobodarskih prijetnji, respektirajui jedino za
kon krvi i krvne osvete. Boanski August postaje Impe
rator poto je pobio sve svoje suparnike, glupave pre
tendente koji su isto tako u svojim snovima prieljkivali
da ubiju Imperatora, jer biti Imperator, to u tome
paklenom ludilu znai potpisivati smrtne osude gamadi
i psima, jer sve to ne slui slijepo Imperatoru spada u
kategoriju gamadi i pasa. ovjek postaje Imperator, a
kao Imperator on je Bog u mutnoj politikoj situaciji,

' (tal.), Slatko je ne raditi nita

12 - M. K rle a : A re te j 177
veoma esto iz administrativnih razloga, moglo bi se re
i stjecajem neoekivanih okolnosti, jer kada se ovjek
naao na poloaju pretendenta, stjecajem prilika, on je
ve kao polubog pokazao mnogo dara za taj neljudski
posao. U poetnoj fazi takvog idilinog vrhunaravnog
poziva, polubogovi potpisuju smrtne osude rutinerski,
ali se pokazuje da Senat, tribunska, konzularna i trijum-
virska vlast predstavljaju u jednoj ruci zapravo mnogo
solidnije garancije za likvidaciju vlastitih protivnika, i
zato nije bilo jo ni jednog pretendenta koji ne bi bio
uznastojao da prigrabi sve atribute vlasti jednom jedi
nom rukom.
O nesumnjivoj prednosti te, u jednoj jedinoj ruci
drane vlasti politiki apologeti stvorili su niz teorija,
dokazujui kako je upravo ta vrsta konzularnog zuluma
stvar mnogo jeftinija, a koeficijent graanske sigurnosti
nesumnjivo povien: mir, novac, blagostanje, dobri po
slovni izgledi, prosperitet, u jednu rije, sve se to osniva
na smrtnim osudama raznih politiki sumnjivih eleme
nata, jer se time uklanjaju protivnici, a posredno i opas
nost graanskih ratova, a, osim toga, takav politiki
program uvijek dobro zvoni u plebejskim uima. Plae
ni teoretici poluboanske pretendentske faze piu histo
riju tako da polubogovi od pretendenata postaju do
stojni svih svojih atributa. U drugoj fazi te dramatske
borbe, teoretici krvave cezaromanske strategije, piui o
ovjeku koji ima sve dobre izglede da bude ovjenan
cezarskom lovorikom, povisuju ton: to vie nije politi
ka publicistika, to su harfe, cimbali i timpani, to vie ni
je proza, to su panegirici, to vie nije tiha molitva, to su
patetini korovi uz ornjavu gongova i oblake tamjana,
to nije pobpno i lojalno kleanje nego javna proskine-
za, jer Cezar nije vie obian smrtnik, On je Princeps1,
On se uzdie u nebo, On se od ovjeka, pred oima za
hvalnog puka, pretvara u Boga. U svakom Princepsu,
koji se nekako naao u ulozi uzurpatora, javlja se intim
na misao: zato ne bi postao Bog jo za ivota kad je
ve po svojoj graanskoj dunosti Vrhovni Sveenik,
dakle Zemaljski Namjesnik Boanstva? Ne postaje ov

1(lat.), odlinik, kasnije car kao najodliniji od svih odlinika

178
jek Jupitrom preko noi, nego postepeno, sa drugoraz
rednim boanskim statistima u ansamblu, sa Herme
som, sa Merkurom, sa Herkulom, a komedija poslije
prelazi u jezivo dosadan solilokvij jednog jedinog loeg
pjevaa, na potpuno praznoj sceni. Oktavijan najprije
postaje Cezar, pak Princeps, zatim August, a kad je ve
postao Bogom obdareni Genije kome su vraare u koli
jevci prorekle da e postati Imperator, onda je posvema
logina i prirodna pojava da je to i postao, a, postavi
Car, zato da se ne pretvori u kandidata za Boga? On je
simbol graanskog dostojanstva i sigurnosti, i, kao to
Lari bdiju nad Krovom i domom svakoga Rimljanina,
lovorom ovjenani August bdije nad Gradom, nad Se
natom. nad Vojskom, a to je mnogo vanije nego nad
Domovinom. On je zapravo Bog, dakako, jer vlada bo
ginjom Romom. On je Sin Boji, Monarh, i, prisiui
Njemu jer Mu je vlast vrhunaravna, ljudi prisiu po ne
beskim zakonima Boanskoj Vlasti, a prekriti Svetu
stvar smrtni je grijeh jer August prestao je da bude ov
jek, on je Sin Boji, Divi Filius.

Plebs, pod krvavim terorom Imperatora, pokazalo

se da nije imao ba nikakve naroito sretne ideje o toj
pojavi, jer plebejski barbari iz nazarenske drube preu
zeli su naivan kult te divinatorske i cezaromanske poli
tike kao elemente svoje Dogme. To se uilo naizust, a
po svetim propisima djeca djece njihove uit e te poli
tike parole napamet kao plebejsku parafrazu patricij
ske megalomanije, jer mo dijadema Bazileusovog ne
sumnjivo je tajanstvena. A to je najalosnije, od itave
Plejade pjesnika onoga vremena nije bilo ni jednoga
koji ne bi bio kumovao toj sramotnoj slavi. I Vergilije, i
Horacije, i Ovidije, i Propercije, svi su pjevali o Bogu
na zemlji i o Jupitru na Kapitolu i na Palatinu, i kao sit
ne lije jedino to su lukavo shvatili jeste da se u tome
majmunskom kavezu moe ostati na ivotu iskljuivo
samo kao papiga koja brblja vrhunaravne parole, u ob
liku poezije. Glupost ljudska je osnovni elemenat i jedi
ni i glavni preduslov cezaromanije: uvijek je bilo opor-
tunije graditi skupocjene hramove u slavu Imperatora
nego jeftine kole, tako da su znanost, filozofiju, medi-
cinu, astronomiju, poeziju i politiku zarobili u propa
gandistike svrhe. Kada se godine Sedamnaeste (po
Kristu) pojavio komet, proglasili su ga Zvijezdom D i
nastije, a mizerije od betlehemskih plebejaca tu su as
tronomsku politiku propagandu preuzele u svoj ritual.
Bez Mitosa nema uspjene politike, bez zloslutnog kre
tanja zvijezda koje putuju svemirom samo zato da bi se
pojavile nad kolijevkom jednog Poluboga i Imperatora,
te nema cezarskog kalendara gdje svi slavni datumi u
ivotu Polubogova nisu oznaeni kao astroloka proro
anstva najveega stila. Sibile, Apolo, Dijana, svi su po-
mpezna dvorska pratnja kapitolinskog Jupitra koji sta
nuje na Palatinu, o kome Quintus Horatius Flaccus pie
svoje peane, pa kad ih pjevaju korovi Vestalinka, da li
je bilo srca koje je moglo ostati uzvieno iznad te vrhu
naravne ljepote? Cezarizam postao je ekumenskim sis
temom, a i taj se pretvorio u ideal betlehemskih plebe
jaca: u kamejama od sardoniksa, u freskama, u mozai
cima, u plastici, te e ideje blistati do Ravenne. Tiberije
postao je Car gotovo naivno, upravo nevino, takorei
sluajno, a pri tome nisu tako nevino ni sluajno strada
li i Agripa Postumus, zaklan kao presumptivni prijes
tolonasljednik, poto je Germanik bio otrovan, i U vi
ja, carica majka, umrla iznenadnom smru, dok je Agri-
pina zavrila samoubojstvom. ivei na taj nain izme
u umorstava u serijama, svi ti Polubogovi polagano
gube vjeru u ljude, spavajui mirno i dobro iskljuivo
samo uz zveket oruja vlastitih eta, tako da im teror
postaje sve draom idejom. Razmiljajui trajno o zloi
nu, ti vladari, i onda kada ljetuju na Capriju da se od
more od ubijanja, truju svoje ministre, gotovo danono
no potpisujui smrtne osude. Druza, sina Tiberijeva, ot
rovao je Sejan jer je radio o glavi Tiberijevoj, a i Se-
jan, trujui ogromnu masu svijeta oko Tiberija i poslav
i na drugi svijet sve njegove sinove jer su radili o gla
vi Tiberijevoj, svrio je i sam osuen na smrt jer je ra
dio o glavi Tiberijevoj. To to govori Tacit o Tiberiju
da je bio krvoedna tiranska linost koja je skidala gla
ve iz perverzne potrebe i zavela denuncijantski sistem
iskljuivo iz srebroljublja, samo zato da bi na temelju
procesa zbog uvrede Velianstva plijenio imetke svojih

180
politikih protivnika, nije samo politiki pamflet. Bilo
je u tome mnogo istine jer nije bilo rimske ni antike
vlasti uope bez otrih noeva, i koliko god to zvualo
izazovno, istina je da nije bilo vlasti antike koja se nije
veoma prijatno razbakarila spavajui na golim noevi
ma. Nismo li u pratnji gospode koja skidaju glavu bilo
kome kad im se to prohtije, zaludu nam je medu divljim
zvjerovima tjerati propagandu o moralu, jer bez straha
nitko nam ne e vjerovati ni rijei pa ni onda kada go
vorimo istinu, tako su govorili pjesnici, i u onoj ogrom
noj masi prigodne literature zaludu se trai iskrena rije
ovjeka. Plamen nebeski ili bijeli orao nad cezarskom
glavom, zvijezda repatica ili sudbonosno proroanstvo
bit e od nekog efekta za opsjenu plebejskih masa samo
tako dugo dok su to dekoracije smrtne strave, jer ne u
je li se iza kulisa nebeskih zaista lavlja rika, nitko se ne
e nakostrijeiti, a za uvanje Vrhunaravnog Autoritetta
prije svega i jedino slui panika. Sve na poetku jedne
politike karijere veeg stila poinje kao ala kapitolin-
ska ili palatinska; sve se prepriava kao intriga, kao
spletka ili kao anegdota na raun ambicioznih Polubo
gova, ali tri hiljade mrtvih glava, mrtvih glava vlastitih
protivnika, to ulijeva ve potrebnu ozbiljnost, to stvara
onaj protokolarni razmak kakav je potreban da odvoji
vladara od njegovih podanika. Nije bilo ni jednoga Sa-
mozvanca koji ne bi bio u oima Senata smatran obi
nim smijenim pelivanom sve dok se nije pretvorio u
mrtvaku masku poto je poklao nekoliko tisua glupa
na. Ljudi klee samo pred kosturima, a ako je rije o
tim Cezarima, radi se zapravo o rulji pijandura, zloina
ca, nitkova i starih degeneriranih jaraca, koji ako itaju
neto, to je pornografska literatura: Elephantis1. Jedini
ideal augura, pjesnika i Cezara jeste: sladostrast, volup-
tas. Za Parhazijevu sliku: Atalanta sie Meleagra, nua-
li su aristokrati Tiberiju nekoliko milijuna sestercija, ali
Imperator nije htio da se odvoji od te slike, a to je bilo
u stilu vremena koje je razvrat smatralo objavljenjem
zdravog ivotnog ritma. U hramu, za velike protokolar
ne cezarske boje slube, Tiberije, u ulozi Boga i kao

' (lat.), kasnoaleksandrinska pornografska literatura

181
Bog sam, obljubio je jednoga sviraa, djeaka, za traja
nja slube kao Vrhovni Sveenik, a tu je djecu bacao
kasnije, zasien njihovim armom, prebitih nogu i kolje
na u bogalje. U interesu carske blagajne padaju smrtne
osude zbog pokuaja trovanja koje se navodno, po ne
ijem pamenju (bez svjedoka), odigralo prije mnogo,
mnogo godina, ili opet zbog fiktivnih preljuba koji se
dokazuju lanim svjedocima. Livija, majka Tiberijeva,
ucjenjuje svoga sina pismima Augustovim gdje se o Ti-
beriju govori kao o kriminalnom tipu i on lino ubija
svoje neake Nerona i Druza, pa kad su, na kraju bala
de, i Tiberija zadavili, pri tome je inu prisutan Kaligu
!a koji je to umorstvo naredio i izveo sam, po hladno
krvnom planu, ne kao osvetnik, ve kao profesionalni
ubojica koji e svojom ludom tiranijom nadmaiti sve
zloince itavoga Vjenoga Grada. Jednoga jutra Kali-
gula e svim rimskim bogovima skinuti glave da bi ih
nadomjestio svojom vlastitom, pa kada je kao Impera
tor Bog nad Bogovima, normalno je da stanuje u Hra
mu i, prema tome, i u Kaligulinu privatnu kuu, u nje
gov stan, ulazilo se kroz hram Kastora i Poluksa. Kao
Trei Bog, On prima u Hramu, sa svoja dva boanska
Druga, Kastorom i Poluksom, goste na gozbu, u atriju
svog vlastitog Hrama on je kuedomain kao Jupiter
koji nije samo kip od zlata na Kapitolu nego, eto, lju-
bezno gostoljubivo asti svoje goste kod rtvenika kao
autentian Bog. Smrdi mu ovnujsko meso i On nareu
je da se u Njegovu slavu i ast imaju rtvovati samo ple
menite ptice: gnjeteli i tetrebovi. Luna Mu je zarunica.
On razgovara s Jupiterom i esto ga psuje kao da Mu je
ravan; dosadili su Mu nii bogovi, Njegovi boanski
kolege Kastor i Poluks, i tako se od dosade seli na Ka
pitol, k Jupiteru, da bude s njime u neposrednijem i in
timnijem dodiru. Nije zadovoljan svojim skromnim
podrijetlom to Mu je otac bio samo Imperator, On ho
e da Mu otac bude Bog, i, stvorivi o Sebi legendu da
je plod incesta od Jupitera i keri mu Julije, On se pre
tvara u sina Bojeg. Nazarenske mizerije i tu su legendu
o vrhunaravnom podrijetlu svoga bogoovjeka imitirale
u svome mitosu: Otac Bog lino je oplodio nesretnu iz-
raeliansku djevojku, svoju vlastitu kerku, ako joj je
otac, a bio joj je otac, jer su svi ljudi djeca boja. Dim
koji se dimi sa lomae, na kojoj se pri meso Kaliguli-
nog zaklanog protivnika, pouzdana Mu je aperitivna
zabava, popravljajui Mu probavu, oslobaajui Ga
opstipacije i stvarajui Mu dobar apetit. Oko Njega
trajno tee krv. On ubija Sam ili alje glasnike smrti po
itavom Imperiju i, usred sveope panike koja je zavla
dala duhovima, primiti od Boga Kaligule poziv na goz
bu, bila je smrtonosna opasnost. U strahu pred carskim
pozivom na gozbu mnogobrojni uzvanici reu sami sebi
ile, jer je bolje umrijeti pod vlastitim krovom nego se
odazvati boanskom pozivu u punoj neizvjesnosti i stra
dati u svakom sluaju sigurno, na samoj gozbi ili poslije
nje, nou, na povratku kui. Ako je netko od njegove
pratnje bolestan, to je sumnjivo, a ako je trajno prisu
tan, jo sumnjivije. Uzimanje najnevinijih lijekova za
vrijeme trajanja gozbe, protiv kalja, na primjer, bilo je
po ivot opasno, jer se pretpostavljalo da su ti lijekovi
protuotrov za eventualnu mogunost trovanja kod car
skog stola, a zbog toga se izricala smrtna osuda: uzeo je
ovjek protuotrov, dakle podvaljuje kao da ga je Kali-
gula htio otrovati, a takva se smiona pretpostavka pla
ala glavom. Spavati sa vlastitim sestrama za stolom, i
niti ijubav za trajanja gozbe, gdje kao svjedok te pasje
scene na elu trpeze sjedi vlastita supruga, bilo je naj
normalnija pojava. Kad je naredio dvostruku korotu
dvorsku zbog uginua Njegova Konja i Ljubimice tu
ke, po itavom je Imperiju bilo zabranjeno sluiti odab
rana jela, smijati se ili kupati, a, u sluaju prekraja, iz
ricala se smrtna kazna bez izuzetka. Dvije godine kasni
je, kad je do Njega doprla vijest da Mu smrt Ljubimice
tuke nisu propisno oalili, pobio je pola Sirije. Progla
siti mrtvu sestru boicom, ili je isto tako osuditi zbog
preljuba na smrt, jer je spavala s vlastitim muem, bilo
je zavisno od carskog hira. Lollia Paulina, lijepa mlada
generalica iz provincije, silovana po Caru i oteta, osu
ena je na smrt, jer je, po carskom nalogu nasilno raz
vedena, prekrila zabranu da ne spava ponovno sa svo
jim muem, i poto su joj ubili mua, zavrila je samou
bojstvom. Pobio je pola Svoje svojte, gotovo svu Svoju
vlastitu djecu, a drugu polovinu, uglavnom bastarde,

183
pretvorio je u Bogove. Naredio je senatorima da bosi
tre uz Njegova Konja i da Ga dvore kao robovi, jer je
Konja proglasio Bogom. Pobio je i porobio lege artis i
tavu obitelj na smrt osuena ovjeka jer se osuenik
ubio, ne saekavi izvrenje smrtne osude. Baciti neko
ga zvjerovima, prepiliti ga, oslijepiti ga, odrezati mu je
zik jer se usudio primijetiti kako neka toka u cirkusu
nije bila ba na naroitoj visini, kad je Car izjavio da je
savrena, prisiliti roditelje da prisustvuju izvrenju
smrtne osude nad vlastitom djecom, a poslije ih osuditi
na smrt jer nisu bili naroito dobro raspoloeni za car
ske veere, na karminama, istoga dana, paliti pjesnike
zbog dvosmislenih stihova, njegovati bestidnost kao
najviu krepost, to su bili principi dvorskoga protokola
po kojima je ivjelo jedno drutvo koje je do danas os
talo uzorom pokoljenja.

To je moralna i politika klima Aretejevih dana, a

sve je to Morgensu isto tako intimno poznato jer on ne
ma samo jasan pregled itave perverzne rimske panora
me, budui da su njegovi pogledi na to zbivanje neraz
mjerno kritiniji, nego on o svemu tome znade neraz
mjerno vie nego Aretej sam, a osim toga politika i
moralna klima iz koje je pobjegao ne razlikuje se ni po
emu od Aretejevog cezaromanskog rasula. Morgens
govori o Horaciju ili o Ovidiju kao o intimno poznatim
piscima, uvjerenima o kozmopolitskoj univerzalnosti
svoga djela, o manijacima vjerujuim u svoj boanski
superiority-kompleks spram svih periferijskih i koloni
jalnih civilizacija, kao to i adepti dananje cole de
Paris1 vjeruju da su u najmanju ruku arbitri ukusa, kao
pariki krojai koje imitiraju sve interkontinentalne mo
de, od Indije do June Amerike. Aretejevu civilizaciju
razjedali su korozivni elementi u oba smjera: barbari
postaju dekadenti, a elita duha u ct ltru sve se vie ras-
plinjuje u bezidejnoj ispraznosti, Vao to se zbiva i na
dananjim evropskim univerzitetima gdje je intelektual-

' (fran c.), Parika k o la , gru p a slikara stran aca u d o m a e n ih u

P arizu, u g la v n o m izm e u 1 9 0 5 -2 5 (P ica sso , G ris, M o d ig lia n i, S o u ti
n e, C h a g a ll i dr.).

184
na nivelacija u kobnom smislu te rijei formula za bezi-
dejno odumiranje jedne itave civilizacije.
to znai da se osnovna snaga tajanstvenosti i
votne, onaj elemenat koji u Aretejevo doba pokree
brda i truje mjeseinu, zbunjuje danas sve vie i posta
je sve mutnijom u svojim titrajima? Velike pjesnike
onoga vremena ponijela je politika, ali to nije bila samo
politika, bio je to strah pred okrutnom glupou. Veliki
pjesnici postali su apologeti Palatina, a njihova vlastita
sentimentalna inspiracija i enja za idilom, za slobo
dom individualne sree (Vergilije u Georgikama),
pretvorila se u rodomontadu dvorskog stihotvorstva bez
bilo kakvog iskrenog ili intimnog poticaja. Kao ni da
nas, u nepreglednoj poetskoj melasi onoga vremena ne
ma srca ni vjere ni u jednu od kapitolinskih megaloma
nija o kojima pjesnici govore povienim glasom pateti
no, pak i Horacije, meu besmrtnicima najdosadniji,
djeluje politikantski mudro i postojano oprezno kao pe
livan na konopu. Stiglo je doba poezije koja pie po crti
politikoga oportuniteta, a pod protektoratom morskih
pasa na prijestolju ne raaju se pjesnici.
Ima kod Tibula takvih intoncija koje bi se mogle
osjetiti mallarmeovski, dok je Propercije, na momente,
isti snob, podudarajui se s onim pojmom koji se da
nas u literaturi zove: plava arapa. Aleksandrijska mud
rost prepriavanja, varijacije na poznate helenistike,
olimpijske protokolarne teme gube se u virtuoznom bri-
ljiranju. Pjesnici znaju sve a nemaju da kau nita, ali,
veoma ponosni na virtuoznost svog izraza i neobino
mudri u uvanju svojih karijera, oni vegetiraju kao gra
anski ugledna lica, no od njihovih svjetiljaka rimska
tmina nije postala providnijom. Ovidiju teko bi bilo
odrei iskrenost inspiracije, no koliko god to bilo smio
no da se kae, pjesnik velikih raspona ipak nije bio. Ju-
venal ili Seneka, kao politiki pamfletisti, bili su otrova-
ni zaista zmijskom stvarnou, pak je i sam Seneka, koji
je svojim dramama imao nesumnjivu namjeru da posta
ne ogledalom vremena, ostao u patetinoj deklamaciji,
kao to je i francuska drama s apologetskim kultom
sunanog rojalizma ostala blistavo pozlaeni feti kome

185
 se klanjaju pokoljenja sve do danas vie zbog Kralja ne
go zbog Poezije. Ima i izuzetaka.
Iz Petronijeva Satyricona Trimalhijev Sympo
sion poznat nam je kao da smo prolumpovali itavu
no na toj jezivo luckastoj gozbi. To su ve pretpogreb-
ni banketi jedne civilizacije koja se opija na nihilisti
kim karminama kraj vlastitog odra. U toj lamentaciji
razvratnici i pijandure koketiraju sa neminovnom
smru koja se nadvila nad tu terevenku kao sablasna
sjena profetske babilonske prijetnje: Mene-Tekel-Fa-
res1. Ne umire na toj gozbi samo pojam antikoga ov
jeka, s tim karikaturama silazi sa pozornice sve to se
zvalo mediteranska civilizacija, to je ve glas potpuno
razmrvljenog mentaliteta koji se javlja zloslutno kao
glas vihora iz pustinje duha. U zlatnim kondirima, me
u ruama na trpezi, blistaju tu ve kao jedina dekora
cija srebrni kosturi; to je prolog jednoj dugotrajnoj ko
rizmi intelekta koja se osjea kao odjek pogrebnog psal
ma, i tu iz svake rijei progovara cinizam nitavosti i ni-
tavila, pandan suvremenom nihilizmu moderne poezi
je i beletristike. Nad bijednim mravinjacima ljudskih
tatina mareijalska potkupljivost, cinizam plaena pera
govori o jezivom vakuumu vremena koje tako porazno
podsjea na konjunkture u dananjoj evropskoj knjiev
nosti. Pjesnik koji svojim plaenim perom prodaje bes
mrtnost u ast i slavu svojih dubioznih suvremenika s
istom lakoom s kojom die zastore nad njihovim lju
bavnim logovima, takav pjesnik nije drugo nego simbol
dekorativne i unosne korupcije, glavnog vrela za inspi
raciju mnogobrojnih dananjih produkata in musicis et
artibus2. Stacije je obina ulizica Domicijanova, a poto
je drama ve davno izdahnula uslijed svoje vlastite ne-
moi, preostala je io jedino historija kao kronika vre
mena i kao arhiv krvavih svjedoanstava kada je krimi
nal za' iadao Senatom, Religijom, ulicom i katedrama,
tako da kod Plutarha i Tacita, na primjer, nema, zapra

1 (aram .), izb ro jen o , v a g n u to , razd ijeljen o; rijei k oje je, prem a
B ib liji, na zid u n a p isa la o g n je n a ruka, zap rijetivi p ro p a u b a b ilo n
sk om kralju Baltazaru
(iat.), u muzici i umjetnosti

186
vo, ni jedne stranice koja nije svjedoanstvo kriminala,
a i Plutarh nadivio je svoje vrijeme samo po tome to
je postao izvorom inspiracije za Shakespearea. Srozava
nje latinske bistrine oituje se u bezidejnom kultu svega
to je atiko: kada nisu imali vie to da kau, postalo
im je idealom da se izraavaju demostenski. Jedini ivi
duh onog perioda i "jedini lik koji stoji pred naom civi
lizacijom kao opomena gluhim vjekovima, Lukijan, do
ivio je ast da bude spaljen po Inkviziciji i da do dana
dananjega ostane na rimskom indeksu.
Kada poinje da radi mozak, u poeziji se prelazi
na kompilacije; sasuena uobrazilja sreuje naslijeeno
znanje, ona razastire stare hartije ispitujui, usporeu
jui i prepisujui, ona pretvara pjesnike u saldakontiste
prolosti. Stiglo je vrijeme dosadne uenosti sa jedinim
mjerilom nazoviznanja i marljivosti. Piu se u serijama
stereotipne anegdote o velikim pokojnicima, krivotvore
se i izvru stare tradicije, sve se gubi u pijesku prolaz
nosti, prazno i umorno, bez originalne misli, sve se iz
ravnava u vodoravnoj pustinjskoj nivelaciji usred koje
kao mramorni monoliti odudaraju pojedina Imena kla
sinog helenskog perioda, ali i ti slavni obelisci stre
osamljeni usred pjeane ravnice gdje se na dalekom
horizontu protee prazan prostor pustinje.
Senekin pamflet o boanskom Klaudiju, kao o nu-
voriovskoj Pokondirenoj tikvi, spada u pokuaje po
litikog pamfleta, a Svetonije bio je i ostao chronique
scandaleuse; to su pornografske prie iz gospodskih al-
kovena, motivi spletaka i ogovaranja, no uprkos tome
ipak nerazmjerno vjerodostojniji od svega to o tome
govori zvanina, apologetska, dvorska historiografija.
Kad mozgovi poinju strahovati da se ne bi kompromi
tirali u oima neobrazovane pomodarske svjetine, od
panike da plebs ne bi pomislio da nisu snobovi koji idu
ukorak sa modm dernier eri1, kad se ne osjeaju vie
sigurni u svojim kriterijima i u svome ukusu kao arbitri,
kad se povode za ukusom veine, kad ne umiju vie
spontano glumiti, strepei da ne e biti dovoljno mo-

1 (franc.), posljednji krik, posljednja novost u modi

187
derni, da im talenat ne e zablistati u oima suvreme
nika kao novatorsko objavljenje, onda iz historika i
pjesnika progovara ambicija, a ambicija ne umije da pi
e, ambicija ne umije da misli ni da djeluje logino, jer
ambicija je od pamtivijeka zavodnica umjetnosti, najza-
marnljivije iskuenje za talente, ona je esto njihova
trajna opasnost, a jo ee propast i smrt.
Razgovarajui o pulsu, Morgens ispituje Areteja
kao profesor slaboga aka, jer Morgens vlada materi
jom o antikom pulsu mnogo pouzdanije od Areteja.
Morgensovo znanje o galenskoj problematici neraz
mjerno je solidnije, kritinije i svestranije, i onda kada
je rije o kalendaru ili o bilo emu to predstavlja ele
mente Aretejeve naune svijesti. Kad Morgens sipa og
romnu masu medicinskih historijskih fakata, Aretej je
zbunjen kao nepismeni seljak pred eljeznikim voznim
redom: iz tog tajanstvenog evropskog augura progovara
sugestivna znanost koja svojim pamenjem nepregled
ne mase detalja, iznijansiranim poznavanjem medicin
ske materija galenskog perioda podreuje sebi Areteja
potpuno kao ovjek koji dresira psa. Ta intelektualna
podreenost pretvara se sve vie u zbunjeno povjerenje,
jer Morgensu je kao virtuozu koji vlada pojedinom par
titurom napamet poznato ono o emu Aretej pojma ne
ma: kako je dugih esnaest vjekova evropske znanosti
ostalo fascinirano najispraznijom retorikom aretejev-
skog tipa kao medicinskom biblijom. Mnogo godina
kasnije, u protuharveyevskoj diskusiji, javlja se u En
gleskoj jedan glas koji jo uvijek vie voli da grijei sa
Galenom nego da krui kao krvotok ilama, sa Har-
veyem: Mallem cum Galeno errare quam cum Harve-
io circulare.
O svemu o emu Aretej razmilja kao o vjenim
aksiomima, iz perspektive egzaktne naune spoznaje,
mislit e se kao o diletantskoj zavrzlami: Pure scholas-
tica et phantasiae tantum filia.2 Sve u to Aretej vjeru
je preoptereeno je najispraznijim hipotezama, fantas
tinim suptilnostima, formalistikom, nominalistikim

1 (la t.), V o lim s G a len o m grijeiti, n eg o s H arveyem kruiti.

! (la t.), P o sv e fo rm aln a i sa m o kerka m ate.

188
nazivima, tako da je tom gomilom rijei prava medicina
potisnuta na najnitavniju niticu, a upravo ta najis-
praznija retorika tako se fatalno podudara sa suvreme
nom evropskom retorikom u oblastima spekulativne
misli, filozofije, sociologije i moralistike. Kako su hero
ji nae drame u prvom redu medicinari, tema treba da
ostane u okviru medicinske problematike. U trenutku
scenske radnje starohelenska klasina medicina jeste na
izdisaju, ona je pneumatizirana empedoklovsko-hi-
pokratskim elementima, nazoviuenou od mjeavine
snaga, groznica i upala, sa bezbrojnim kategorijama
kvaliteta i kvantiteta, da bi istom apstrakcijom - con
traria contrariis' - zaustavila razvoj ukupne medicine.
Morgens u razgovoru s Aretejem konstatira od
prve rijei da ima posla s neznalicom, a opet se iz poje
dinih raskidanih Aretejevih asocijacija primjeuje kako
su ovjeku jasne ogromne mase detalja o kojima Mor
gens pojma nema. Primjeujui da Aretej poznaje po
sljedice postepenog odstranjivanja mozga po slojevima,
da je svojim vlastitim okom vidio ivo srce ovjeka ka
ko kuca, da je presjekom kime i postranim zareziva-
njem kimenih vlakana izazivao polovinu klijenut,
Morgensu je jasno da nema sumnje kako je taj ovjek %
secirao ive ljude.
U prvom dijelu tog fantomatskog susreta sa bar
barima, Aretej, na poetku, ima o sebi veoma dobro, uz
vieno miljenje: on je nadaren govornik, superioran di-
jalektik, njegova erudicija je bogata, on je sintetiar u
gunguli erasistratovaca, pneumatiara, empirika i meto-
diara, on je uvjeren da se kree najispravnijim putem
egzaktne naune istine, a ovdje se naao usred rulje fan
tastinih neznalica koje neto trabunjaju kao luckaste,
neuke i primitivne prikaze. Prepirui se itavoga ivota
sa praznovjernim i pretvorljivim brbljavcima koji ne
prezaju od oite prevare, tvrdei da im.se u snu javlja
Eskulap, Aretej je isti materijalist, s jedne strane, a, s
druge, on zaista duboko vjeruje u misterij Arinoine Raj-

1 (lat.), su p ro tn o (lijeiti) su p rotin im , na ljutu ranu ljutu travu

189
 ske Ptice, i upravo iz toga razloga jer je praznovjeran i
jer vjeruje u snagu arolije, on vjeruje da sanja.
Kombinatora kao Aretej bilo je u davnoj prolosti
itava legija. Tesal iz Trallesa u Lidiji, na primjer, koji
je svoja medicinska djela posveivao Neronu, borei se
protiv lanih medicinskih autoriteta kao bijesno pse
to, jedna je od takvih figura rimske medicinske deka-
danse kakva se javlja kao pobuna plebejskih gomila
spram hiperintelektualizirane medicinske aristokratsko-
filozofske tajanstvenosti. U vremenu slinom Paracel-
zovom, taj se bombastini Tesal javlja kao demagog,
okupljajui postolare i kovae i dokazujui svojoj ue
noj publici da je Hipokrat obian laac, pa kao Paracel-
zo, koji je kao prava nepatvorena skitnica palio Avice
nu i Hipokrata na sajmovima pred svjetinom, i Tesal
pred uzbuenom gomilom svojih simpatizera pali ruko
pise svojih protivnika. Na svome grobu, na Via Appia
(koji stoji jo i danas), Tesal ovjekovjeio se laskavim
epitafom: Iatronikes, pobjednik medicine i lijenika. Sa
kakvim se naivnostima tretirala masa medicinskih pita
nja, vidi se iz Tesalovih recepata kako je lijeio parali
zu, putanjem krvi, trodnevnim postom i po kojim gut
ljajem (vina) za izlaza sunca. Eudem, ijubavnik Livile,
* Druzove ene, koji je Dniza otrovao kao lijenik na Li-
vilin nagovor, bio je jedan od prvih pionira kromotera-
pije, to jest teorije o ljekovitosti boja i slikarstva. Askle-
pijad, koji djeluje u Rimu u Ciceronovo doba, jedan je
od onih nadarenih Grka koji polau temelje rimskoj
metodikoj koli, varijanti antike medicine uz hipok-
ratsko humoralnu dogmatiku. O Asklepijadu, koji je
svoje pacijente lijeio iskljuivo vinom, zapisao je Plini-
je: Ispravnost svoje tvrdnje kako vino lijei sve bolesti
sjajno je dokazao, jer ne pobolijevajui nikada, umro je
mrtav pijan uslijed nesretnog pada sa ljestava.
Temison iz Laodiceje, kome se Juvenal narugao
da je itave grobljanske hektare ispunio svojim pacijen
tima samo jedne jeseni (quot Themison aegros autum-
no occiderit uno)1, objanjavao je, za razliku od Askle-

1 v. b iljek u na sir. 81

190
pijadove teze o ljekovitom svojstvu vina, tajnu tjelesnih
oboljenja kakvoom kanala i dovoda, krutou ili steza
njem atoma, mlohavou tvrdih dijelova krvnih sudova
i omlitavjelou i smalaksavanjem ila, trujui svoje pa
cijente u nepreglednim masama, a Temison je jedno od
onih lica na koje misli Aretej kad o svojim drugovima
izrie da su trovai.
Soran, po eliju Aurelianu - Knez Metodiara,
koga je njegov apologet i prevodilac elije - oboava
jui svoga uitelja kao nenadmaiv uzor i djelujui is
kljuivo u sjeni velikoga majstora - postavio kao model
medicine, Soran je varijanta aretejtine koja bi trebala
da bude na sceni razraena u detaljima jednog traktata.
Elementi Aretejeve medicinske svijesti: solidamo-
-humoralni raskol u okviru dogmatsko-metodiarskog
nadmudrivanja o prvenstvenoj vanosti sokova ili
krvnih sudova, ispitivanje oko osnovne problematike -
suho ili vlano, stegnuto ili mlohavo, kruto ili mlitavo,
rodili su potrebom da se zagonetka ljudskog oboljenja
prome viom, duhovnijom inspiracijom o ivotvomo-
me Dahu, o Pneumi, koju je ve nauao Hipokrat, a do
jedinstvenog misaonog sistema razradio Platon.
Aretejeva reakcija na pneumatine michelinske
sablasti u obliku reklame za Michelinovu gumiju, za
Standard Oil ili na Shellove reklame to stoje na trgu is
pred Bazilike i Apoteke koja se dii njegovim imenom,
Aretejevo poimanje ili nepoimanje benzina u Diesel-
-motorima, objanjava se iskljuivo djelovanjem Pneu-
me. U tim relacijama Morgens. koji sve te probleme od
Tesala, Asklepijada i Temisona poznaje napamet, od
nosi se spram Areteja kao spram neukog i simpatinog
djeaka.

Ljudska misao tee od poetka usporedo s ispiti

vanjem ljudskoga tijela. Ljudsko tijelo i ljudska misao
proimaju se i isprepleu unutar razvojnog toka ljudske
spoznaje, pak se dogaalo tokom historije ljudskog ra
zuma da je u ispitivanju tijela uvijek dolazilo do nesna
laenja, do zastoja i do bespredmetnog lutanja kad bi se
ljudska misao odbila od tijela u predjele sline privie
njima kakva se javljaju u mati koja luta sferama ap

191
straktne shematike, povezane s jedne strane na tjelesnu,
iskustvom ovjerovljenu stvarnost, a s druge lutajui ne
preglednim predjelima razigrane uobrazilje. Pojam hi-
pokratske Pneume kao simbola naravne ivotne snage,
atomiziravi se, produhovio se platonski, nizom uene
rjeitosti, gubei sve vie od svog izvornog zemaljskog
smisla i odvajajui se sve vie od ljudskog tijela i tjeles
nih odnosa. Taj se pojam ponovno pneumatizirao u
kasnijem periodu ljudske misli u vrhunaravnom smislu,
i tako je vjera u vrhunaravne razloge ljudskoga zbivanja
(prema tome i oboljenja) mutila sve vie ljudsku svijest
tako da se krug bezizlaznosti poeo zatvarati u fikcija
ma. Pola milenija poslije Hipokratove filipike protiv re
ligioznog arlatanizma, Aretej se bori za tjelesnost ljud
skih bolesti. Morgens, vladajui suvereno tim pitanji
ma, znade i njemu je jasno kakva je sfera obuzimala
duhove u ono doba kada je ljudska dua leprala iznad
stvarosti poput nadzemaljske golubice, kada se rimska
Republika trzala u krvavome hropcu graanskih ratova
i kada se poremeenja duevnog i tjelesnog ivota nisu
vie lijeila lijekovima nego kaenjem miomirisnih di
mova i pjevanjem maginih pjesama (Peta epoda
Horacijeva).
Najmanje dvadeset bogova i boginja prisutno je
kod jednog rimskog poroaja. Terapeutski uplivi ma
ginih vjerskih obreda, rtve pokajnice, molitve, prorica
nje iz ivotinjskih crijeva, iz ptijeg leta, zabijanje sve
tih avala u kipove po hramovima, donoenje votivnih
darova od alabastra, od bronce, od srebra, od zlata, da
nas su nam (naalost) jedini dokumenti za poznavanje
mizerije rimske anatomije, a to, dakako, nije mnogo, i
pitamo se ta e budua pokoljenja, za pedeset tisua
godina, znati o naoj medicini, ne ostane li od nje vie
od nekoliko liica za kiretau? Teurgijski karakter rim
ske medicine zastupan je po itavome koru bogova:
Carna odbija od ovjeka krvopije, krvoedne vjetice, a
prvoga juna, na dan Calendae Fabariae', rtvuie joj se

1 (la t.), k a len e, n aziv p rvoga d an a u m jesecu ; V icia fab a je

b o b , je d n o g o d in ja biljka iz p o ro d ice m ah u n ark i; fabarius, k oji se
o d n o si na bob

192
juha od graha s masnom slaninom. Apollo Salutaris li
jei uspjeno sezonske ljetne bolesti, a Dea Febris mala
riju koja se lijeila pjevanjem poznate pjesme: Febri
Divae, Febri Sanctae, Febri Magnae.
Bilo je bogova koji tite ovjeka od tetonosnog
sumpornog isparivanja, bogova koji slue kao profilak
sa protiv opasnog utjecaja raznih tajanstvenih klica i
mijazama, i bogova koji blagoslivlju sretan zaetak kod
spolnog dodira. Eskulap, egipatska Izida, Minerva Me
dica, Carmenta, sve su te boginje imale svoje hramove,
svoje blagdane, svoje rtvenike, svoje sveenice, svoje
augure oko kojih se razvijao itav pogon reklame, pro
roanstava, vraa pogaaa, tumaa sibilinskih knjiga,
konkurencije i profita, sve po uzoru aristofanskih ko
medija kao to se vidi iz svjedoanstava od Katona i Ci
cerona do Seneke, od Petronija do Plinija itd.

Pogovor za dvije drame (O Areteju i o Jurju Krianiu),

Forum, Zagreb, 1/1962 (V), br. 5, str. 663-715.

13 - M. K rle a : A re te j 193
 POPIS IMENA
iz
POGOVORA ZA DVIJE DRAME

195
13'
 K u rziviran a su im en a k oja se u n a v ed en o m ob lik u javljaju u
a u to ro v u tek stu , o sta lo su n a d o p u n e p rireivaa.

196
 A
Aija, Boidar (1890-1941) 122
Afrodita, grka boica ljubavi 159
Agripa Postumus (Agrippa Posthumus), adoptivni sin Augus
ta, ubila ga Livija nakon Augustove smrti 180
Agripina Starija (Agrippina Major), ki Marka Vipsanija Ag-
ripe, ena Germanika, poinila samoubojstvo (oko 14 pri
je nae ere do 33 nae ere) 180
Aldobrandini, Ippolito, od 1621 kardinal (1590-1638) 154,
156
Antonije, Marko (Marcus Antonius), rimski trijumvir i vojsko
voa (oko 80 do 30 prije nae ere) 177
Apollo Salutaris (Salutaris atribut Apolona kao zatitnika li
jenika) v. Apolo 193
Apolo (Apollo Salutaris, Apolon Feb), grki bog sunca, pjes
nitva i muzike, pokrovitelj umjetnosti, prorok, lijenik
133, 180, 193
Apolon Feb (Feb atribut Apolona kao boga sunca) v. Apolo
133
Aretej, grki lijenik iz Kapadokije (II st. nae ere) 121-125,
129-133, 139-140, 162-169, 171-176, 184-185, 188-189,
191-192
Asklepijad iz Bitinije, grki lijenik (oko 124 do oko 34 prije
nae ere) 190-191
Atalanta, lik iz grke mitologije 181
August v. Oktavijan 177, 179, 182
Augustin, sveti, crkveni otac (354-430) 138, 144
Avicena (ibn Sina), arapski filozof i lijenik (980-1037) 190

197
 B
Baldovinetti, Alesso, talijanski slikar (1425-1499) 159
Baltazar (Belarakar), babilonski kralj 186
Barbara, baka Jurja Kriania 143, 154
Belzebub, avo, sotona 159
Bergson, Henri, francuski filozof (1859-1941) 123
Bogdanovi, Miln V., srpski knjievnik (1892-1964) 122
Bora, Katharine (Katarina), Lutherova ena (1499-1552) 155
Botticcelli, Sandro, talijanski slikar (1445-1510) 158
Bruto (Marko Junije Brut, Marcus Junius Brutus), jedan od
najistaknutijih urotnika protiv Cezara (85 do 42 prije na
e ere) 177

c
Carmenta, grka proroica 193
Cama, grka boginja, zatitnica kunog praga, prvog lipnja
rtvovali su joj grah i slaninu 192
elije Aurelijan (Caelius Aurelianus), latinski medicinski pi
sac (V st.) 191
Cervantes Saavedra, Miguel de, panjolski pripovjeda i dra
matiar (1547-1616) 128
Cezar, Gaj Julije (Gaius Julius Caesar), rimski vojskovoa i
dravnik (100 do 44 prije nae ere) 177
Chagall, Mare, ruski slikar (1887) 184
Comte, Auguste, francuski filozof, osniva pozitivizma (1798-
1857) 177
Charcot, Jean-Martin, francuski neurolog i psihijatar. Radio
na klinici za ivane bolesti Salpetrire (1825-1893) 174
Ciceron, Marko Tulije (Marcus Tullius Cicero), rimski govor
nik, filozof i politiar (106 do 43 prije nae ere) 176, 190,
193

D
Dante Alighieri, talijanski pjesnik (1265-1321) 128, 153
Da Verona, Guido, talijanski knjievnik (1881-1939), brojni
erotski romani 132
Dpmokrit, grki filozof (460 do 370 prije nae ere) 144
Diesel, Rudolf, njemaki inenjer (1858-1913) 191

198
Dijana, latinsko ime za Artemidu, grku boginju lova 180
Djevica v. Madona 159-160
Domicijan (Titus Flavius Domitianus), rimski car (51-96) 186
Druz (Julius Caesar Drusus), neak Tiberijev, sin Germani-
kov i Agripine Major (8-33) 182
Druz (Julius Caesar Drusus Junior), sin Tiberija i Vipsanije
Agripine, na nagovor Sejanov otrovala ga ena Livila 180

E
Erazmo Rotterdamski, knjievnik humanist (1465 ili 1466 do
1536) 128, 146
Eskulap, rimsko ime grkog boga lijenitva Asklepija 189,
193
Eudem (Eudemos), aleksandrijski anatom (prva polovica I st.)
190
Eurioid, grki traged (izmeu 485 i 480 do 406 prije nae ere)
'127
Eva, pramajka 156

F
Frtud, Sigmund, austrijski neuropsihijatar, utemeljitelj psiho
analize (1856 do 1939) 177

G
Galen (Galenus), grki lijenik (129-199) 123, 188
Galenus v. Galen 188
Gasparini, kardinal 138
Gsrmanik, Julije Cezar (Julius Caesar Germanicus), rimski
vojskovoa, sin Druza i adoptivni sin Tiberija (15 prije
nae ere do 19 nae ere) 180
Gogh, Vincent van, holandsko-francuski slikar (1853-1890)
128
Gris, Juan, panjolski slikar (1887-1927) 184

H
Habsburg, dinastija 134, 149
Hamsun, Knut, norveki knjievnik (1859-1952) 121
Harveius v. Harvey, William 188

199
Harvey (Harveius), William, engleski lijenik, prvi opisao op-
tok krvi (1578-1657) 188
Herkul (Heraklo), najvei junak u grkoj mitologiji 179
Hermes, grki bog pastira, stada, trgovine 179
Hipokrat (Hippokrates), najznamenitiji antiki lijenik (460
do 377 prije nae ere) 139, 154, 169, 190-192
Horacije (Quintus Horatius Flaccus), rimski pjesnik (65 do 8
prije nae ere) 123, 179, 180, 184-185, 192

I
Ikar, lik iz grke mitologije, letio krilima od perja slijepljenog
voskom, survao se u Egejsko more kad je sunce rastopilo
vosak 160
Isolani (Isolano), Johann Ludwig Hektor, austrijski general,
borio se u Tridesetogodinjem ratu (1586-1640) 141, 143,
148
Izida, egipatska boginja, zatitnica braka, ena i sestra Oziri-
sova 193

J
Jan Panonije (Janus Pannonius, Ivan esmiki), latinski pjes
nik humanist (1434-1472) 134
Javkanica, Jurij\. Kriani, Juraj 140
Joyce, James, irski knjievnik (1882-1941) 121, 128, 132
Julija, Oktavijanova kerka, ena cara Tiberija (34 prije nae
ere do 14 poslije nae ere) 182
Jupiter, vrhovni bog italskih naroda, grki Zeus 179-180, 182
Jupiter v. Oktavijan 182
Juraj x. Kriani, Juraj 133, 136, 138-139, 141
Jurko, v. Kriani, Juraj 150-151
Juvenal, Decim Junije (Decimus Junius Juvenalis), rimski
pjesnik (oko 60-140) 185, 190

K
Kaligula (Caius Caesar German eus Caligula), rimski car (12
do 41) 182-183
Kalvin (Jean Calvin), francuski vjerski reformator
(1507-1564) 146

200
Kapistran, Ivan (Johannes Capistranus), talijanski franjevaki
propovjednik. Na elu ete kriara porazio Turke 1456
(1386-1456) 150
Kasije, Longin Gaj (Longinus Gaius Cassius), rimski vojsko
voa i politiar (1 st. prije nae ere, umro 42) 177
Kastor, blizanac sa Poluksom, sin Zeusa i Lede 182
Katarina x. Bora, Katherine 155
Katon, Publije Valerije (Publius Valerius Caton), rimski pjes
nik (I st. prije nae ere) 193
Klaudije I (Tiberius Claudius Nero Germanicus), rimski car
(10 prije nae ere do 54 nae ere) 187
Kolumbo, Kristof (Cristoforo Colombo, Cristbal Colon), po
morac, otkriva Amerike (1451-1506) 148
Korvin, Matija, hrvatsko-ugarski kralj (1440-1490) 134
Krist (Mesija, Nazarenac) 122, 125, 129, 133-134, 158, 161,
169, 180
Kriani, Juraj (Juraj, Jurij Javkanica, Jurko), hrvatski pisac i
politiar, najraniji ideolog junoslavenskog jedinstva i
slavenske uzajamnosti (1618-1683) 121-122, 132-141,
147, 150-151, 1-53-154, 157, 159, 161
Krlea, M. (Miroslav) 122

L
Lan (Lares), rimski dobri demoni, zatitnici kue i zemljita
179
Uvija Druila (Livia Drusilla), ena Tiberija Klaudija Nero-
na, majka cara Tiberija i vojskovoe Nerona Klaudija
Druza, kasnije se udala za budueg cara Augusta (58 pri
je nae ere do 29 nae ere) 180, 182
Livila (Livilla), ena Druza sina Tiberijeva; Druz otrovan 23
god. 190
Lollia Paulina, ena Publija Memija Regula, 38 oteo je Kali-
gula i oenio se njome; umrla 49 (samoubojstvo) 183
Louis XIV (Luj), francuski kralj, Kralj-Sunce (1638-1715)
135
Lukijan (Lukijanos), grki pisac (oko 125-180) 144, 187
Lukrecije (Titus Lucretius Carus), rimski pjesnik filozof (96
do 55 prije nae ere) 125
Luna, rimska boica Mjeseca 182
Luther, Martin, osniva protestantizma (1483-1546) 144, 155

201
 M
Madona (Djevica, Mana, Marija), majka Kristova 159-160,
171
Maria v. Madona 171
Marija v. Madona 171
Melanchthon (Philipp Schwarzerd), njemaki vjerski reforma
tor (1497-1560) 146
Meleagar, lik iz grke mitologije 181
Merkur (Merkurije, Mercurius), rimski bog trgovine (grki
Hermes) 179
Mesija v. Krist 125
Mikula v. Zrinski akoveki, Nikola 150
Minerva Medica, grka boginja (kao zatitnica nauke i vjeti
na dobila atribut Medica) 162, 175, 193
Modigliani, Amadeo, talijanski slikar (1884-1920) 184

N
Nazarenac v. Krist 133 Mi
Neron, stariji brat Druza, neaka Tiberijeva, sin Germanika i
Agripine Major 182
Neron, Lucije Domicije (Lucius Domitius Nero), rimski car
(37 do 68) 190
Nikola v. Zrinski akoveki, Nikola 136

o
Oktavijan (August, Octavianus, Augustus, Jupiter), rimski car
(63 prije nae ere dc 14 nae ere) 177, 179, 182
Orbini, Mavro, hrvatski historiar (sredina XVI st. - 1611) 150
Ovidije Nazon (Pufclius Ovidius Naso), rimski pjesnik (43 pri-
>e nae ere c 18 nae ere) 179, 184-185

P
Pun, boanstvo pastira i umski demon 132
Panonije v. Jan Panonije 134
Papini, Giovanni, talijanski knjievnik (1881-1956) 132
Paracslzo (Paracelsus, Thsophrastus Bombastus von Hohen-
heim), njemaki filozof i lijenik (1494-1541) 191

202
Parhazije (Parasije, Parrasios), grki slikar (kraj V st. do po
etka IV st. prije nae ere), autor malih slika opscenog
sadraja. Jedna od njih Atalanta i Meleagar u posjedu
rimskog cara Tiberija 181
Pavao, sveti (Paulus), apostol (poetak nae ere do oko 67)
154
Petar v. Zrinski, Petar 136
Petronije Arbiter (Petronius Arbiter), rimski pisac, autor ro
mana Saturae (Satyricon) od kojeg je vei odlomak
Cena Trimalchionis pronaen u Trogiru (umro 66)
186, 193
Picasso, Pablo, panjolski slikar (1881-1973) 184
Pinel, Philippe, francuski psihijatar (1745-1826) 174
Platon, grki filozof (427 do 347 prije nae ere) 191
Plaut, Tit Makcije (Titus Maccius Plautus), rimski komediog
raf (258 do 184 prije nae ere) 141
Plinije (Gaj Plinije Sekund Stariji, Gaius Plinius Secundus
Maior), rimski pisac (23-79) 190, 193
Plutarh (Plutarhos), grki historiar i filozof (oko 45 do 145)
186-187
Polo, Marko, srednjovjekovni putnik i pisac (1254-1324) 151
Poluks v. Kastor 182
Pompej (Giiej Pornpej, C-naeus Pompeus), rimski vojskovoa
i politiar ( i 06 do 48 prije nae ere) 177
Possevin (Possevino), Antonio, talijanski isusovac (XVI st.)
150
Propercijs, Seksto (Sextus Propertius), rimski elegiar (50 do
15 prije nae ere) 179, 185
Proust, Marcel, francuski knjievnik (1871-1922) 132

Q
Quintus Horatius Flaccus v. Horacije 180

R
Racine, Jean, francuski dramski pisac (1639 do 1699) 128
Roma, personifikacija grada Rima kao Dea Roma 179

203
Sardanapal (Sardanapalos), prema legendi posljednji asirski
kralj 143, 149
Sebastijan, sveti, kranski svetac muenik, vojniki tribun u
Dioklecijanovoj gardi 143
Sejan (Lucius Aelius Sejanus), prefekt pretorijanaca u Rimu,
miljenik cara Tiberija (20 prije nae ere do 31 nae ere)
180
Seneka, Lucije Anej (Lucius Annaeus Seneca), rimski filozof i
pisac (4 prije nae ere do 65 nae ere) 185, 187
Shakespeare, William, engleski dramski pisac (1564-1616)
187
Shaw, G. B. (George Bernard), irski knjievnik (1856-1950)
121
Sibila (Sibylla), antiki naziv za sveenicu koja u ekstazi pro
rie budunost 180
Sobjeski, Jan III (Jan Sobieski), poljski kralj (1624-1696) 135
Soran iz Efeza, grki lijenik (II st.) 191
Soutine, Chai'm, francuski slikar (1894-1943) 184
Stacije, Publije Papinije (Publius Papinius Statius), rimski
pjesnik (oko 40 do 96) 186
Svetonije, Gaj Trankvil (Gaius Suetonius Tranquillus), rimski
pisac (oko 70 do oko 140) 187

T
Tacit, Kornelije (Cornelius Tacitus), rimski historiar (oko 55
do 120) 180, 186
Temison (Themison) iz Laodiceje, grki lijenik (I st. nae ere)
190-191
Tesal (Thessalos) iz Trallesa, lijenik iz vremena cara Nerona
190-191
Themison v. Temison iz Laodiceje 190
Tiberije (Tiberius Claudius Nero Caesar Augustus), rimski
car (47 prije nae ere do 14 nae ere) 180-182
Tibul, Albije (Albius Tibullus), rimski elegijski pjesnik (54 do
19 prije nae ere) 185
Toll, Jakob, holandski putopisac (XVI st.) 136
Toma Akvinski, sveti, skolastiki filozof i teolog (1225 ili 1226
do 1274) 158
Trimalhij, rimski skorojevi v. Petronije 186

V
Vergilije Maron (Publius Vergilius Maro), rimski pjesnik (70
do 19 prije nae ere) 179, 185

z
Zrinski, ban v. Zrinski akoveki, Nikola 156
Zrinski akoveki, Nikola (Mikula, Nikola), hrvatski ban
(1620-1664) 135-136, 148, 150, 155-156
Zrinski, grofovi, feudalna porodica u Hrvatskoj 136, 150
Zrinski, Petar, hrvatski ban (1621-1671) 136
Zwingli, Ulrich, vicarski vjerski reformator (1484-1531) 146

205
NAPOM ENA
 Ideja da pie o Jurju Krianiu progonila je Krle-
u godinama. Ve u Davnim danima ee se javlja
Krianievo ime p o d Krleinim perom (10. III 1915:
A od Svete Katarine krenuo je Jurko Kriani na svo
ju anabazu; 7. I I 1917: Da Jurko Kriani nije stra
dao u Rusiji, bili bi ga dotukli u Varadinu ili spalili u
Rimu; 11. X I 1917: Suludi nonkomforist Juraj Kria
ni, germanofob, austrofob, rusofil, panslaven, konver
tit, dominikanac, tipino hrvatska magla' itd.). U p o
etku je namjeravao da o njemu pie roman, pa je tako
u prospektu za Minervinih 18 knjiga Krleinih Sabra
nih djela 1932 kao deseti svezak najavljena knjiga Ju
raj Kriani, novo djelo, historijski roman. Minervino
izdanje Sabranih djela zabranjeno je policijski nakon
devetog sveska, a Krlea je u godinama neposredno pri
je izbijanja drugog svjetskog rata bio intenzivno zauzet
brojnim knjievnim poslovima (asopisi Danas i
Peat, Balade Petrice Karempuha, romani Na ru
bu pameti i Banket u Blitvi I i II itd., itd.). Slijedile
su godine ratne utnje, a poslije rata nove knjievne i
drutvene preokupacije (Banket u Blitvi III, Agoni
ja, 3. in, Aretej, niz novih eseja i lanaka, dnevnici,
pet knjiga Zastava i, najzad, golem posao oko osni
vanja i voenja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda
od 1950 do danas).
Tako nije dolo do pisanja romana o Krianiu.
Krlea je neko vrijeme razmiljao da o njemu napie
dramu: u njoj bi Kriani ve kao starac, amei u svo
jo j sibirskoj izbi u Tobolsku, promatrao kako pred nje-

1 D n e v n ik 1 9 1 4 -1 7 , D avn i d a n i I , O slo b o en je, Sarajevo

1977, str. 4 2 , 232 i 308.

14 - M. K rle a : A re te j
209
govim umornim oima promiu brojne slike njegova
burnog, dramatinog i traginog ivota. No, ni taj plan
nije mogao biti ostvaren. Stoga je Krlein iv interes za
fantastian Krianiev lik (na koga se on u brojnim spi
sima poziva kao na jedan od hrvatskih povijesnih sim
bola) ostao opirnije fiksiran samo u njegovu eseju O
patru dominikancu Jurju Krianiu (1929) i Pogovo
ru za dvije drame (1942), o jednoj napisanoj - o Arete-
ju, a o drugoj nenapisanoj - o Jurju Krianiu.

Dana 3. I I 1958 zapisao je autor u svome dnevni

ku (Dnevnik 1958-69, Osloboenje, Sarajevo 1977,
str. 39):
Retuiram Areteja. Kada bi se igrao in extenso,
trajala bi predstava dan i no, a za taj sluaj trebalo bi
se snabdjeti provijantom i u kazalite ponijeti zdjelu
grahzelja sa kobasicama.

Zapis u dnevniku od 17. X I 1967 (str. 234 gore na

vedenog izdanja) glasi:
Svi sonorni efekti ostali su isto tako nerijeeni i
kod Areteja. Za datum od osmog septembra 1938 na
roito je naglaeno u didaskalijama, kako je taj dan os
moga septembra 1938 historijski dan Fhrerovog govo
ra u Nrnbergu, kad treba da u megafonu odjekuje ur
lanje cirkusa sa urlikom zvjeradi, kad se glas Fhrera
pretvara u simbol divljeg kanibalskog ludila, i to ne sa
mo za ovaj datum roenja Djevice Marije 1938 nego za
itavu historijsku katastrofu koja e se oboriti na itav
svijet za nekoliko dana. Sa scene treba da odjekne jezivi
memento uz pratnju SS-truba i bubnjeva, kao uvertira u
apokaliptike uragane koji ve nose zapadnoevropsku
civilizaciju u nepovrat.
Na jednoj od itaih proba, koje su ve trajale vi
e od mjesec dana, zapitao se ljubljanski reiser - kako
mu nije jasno ta je autor htio time da kae. Tu je i Bo
jan Stupica potpuno zatajio, a zagrebaka varijanta is
pala je kao velika opera u stilu Quo vadi.

Tekst ovog izdanja prilagoen je autorovim is-

pravcima i nadopunama izvrenima ezdesetih godina

210
prigodom njegova pregledavanja materijala za Pano
ramu pogleda, pojava i pojm ova (I-V, Osloboenje,
Sarajevo 1975). Poblie o tome v. na str. 6 predgovora u
svesku I Panorame.

Bibliografske oznake na kraju svakoga djela daju

podatke o tome gdje i kada je djelo prvi pu t tampano.
A. Malinar

211
 SADRAJ
ARETEJ ILI LEGENDA O SVETOJ ANCILI,
RAJSKOJ PTICI, fantazija u pet slika . . . . 7

D O D A T A K ................................................................... 117
Pogovor za dvije d r a m e ................................... 119

POPIS IMENA iz Pogovora za dvije drame . . 195

NAPOM ENA ............................................................. 207

213
 ZA IZDAVAE:

NIRO OSLOBOENJE
Ismet KRESO
predsjednik poslovodnog odbora

IKRO MLADOST
Branko JURIEVI
generalni direktor

Odgovorni urednik:
Ahmed SALIHEHAJI

Urednik sabranih djela

Miroslava Krlee:
Enes ENGI

tampa NIRO OSLOBOENJE

OOUR tamparska djelatnost
Sarajevo, Stupsko brdo bb

Za tampariju :
graf. in. Petar SKERT