£ ewmpugrwgpQiftOQMmp1m@rn;mrm1mmm11mmmntm · ,-

u"'""''' "'"' °' "'

BRAN KO BOSNJ AK, MILAN KANGRGA
GAJO PETROVIC, PRBDRAG VRANICKI

N111/011 ori1i1111la ERNST BLOCH

Ern1t Bloch
DAS PRINZIP HOPFNUNG
C Suhrkamp Varlag Frankfurt am Main 1959,
Suhrkamp Ta1chcnbuch Verlag

PRINCIP NADA
,, Pr111eo s "jema!ltoga
HRVOJE SARINIC
PRVI SVEZAK

Pr1tlgo11or ,,apisao
GAJO PETROVIC
3W)
C.,w
R1tlaltlor
LJUBOMIR TADIC ZAGREB, 1981.
-- '''"""lllttlll(ttlllllOfllHl!/llllil _._
I

SADRZAJ

Gajo PetroviC: Nada u misli Ernsta Blocha . . XI

Predgovor . . . . • . • . . . . . 1

Prvi dio
(Izvje§taj)
MALI DNEVNI SNI

1. Po~injemo prazni . 23
2. Mnogo ~ega hoce se vi§e 23
3. Svaki dan u nepoznato . 23
4. Skrovme i lijepa tuc:1ina . 24
Mel'!u sobom 24 - V~ kod ku~e na putu 25
5. Bijeg i povratak pobjednika . 26
Na brod 27 - Svjetlucava ljuska 28
6. Zrelije !elje i njihove slike . 32
Hroma kljusad 33 - Noo duglh no:!eva 34 - Casak
prije zatvaranja 35 - lzum nove zabave 37 - Prl·
lika da se bude prljazan 39
7. Sta preostaje da se fell u starosti . . . . . 40
Vino i kesa 40 - Zazvana mladost; protu:!elja :!etva
41 - Ve~er d ku~a 44
8. Znak koji mijenja . . . . . 46

l
 , 1 1~
Drugi dio
(Utemeljenje)
ANTICIPIRAJUCA SVIJEST
0. ltu 10 doaac:ta kao poriv . . . . .
IO. Uolo telenje i !eljenje, ne nasieeno . . .
11. t"ovjek kao bice prilicno opsefoih nagona .
Pojodlno tljelo 54 - Nema nagona bez tijela iza sebe
M - Promjenljiva strast 56
12. Razna miUjenja o temeljnom ljudskom nagonu .
Spolnl nagon 57 - Ja·nagon I potiskivanje 59 - Po-
tl1klvanje, kompleks, nesvjesno i sublimiranje 61 -
Nason moci, nagon opljenosti, kolektivno-nesvjesno
65 - »Eros« i arhetipovi 70
13. Historijska ogranicenost svih temeljnih nagona;
razna stanja interesa za sebe; popunjeni afekti i
afekti oeekivanja . . . . . . . . .
Nu!na potreba 74 - Najpouzdaniji temeljni nagon:
samoodrlanje 74 - Historijske mijene nagon!, ta-
ko4er i nagona samoodrlanja 77 - Nutamje uzbu-
4enje i stanje jastva, appetltus afekata ol!ekivanja,
osobito nade 79 - Nagon lirenja jastva prema napri-
jed, djelatno ol!ekivanje 86
14. Nacelno razlikovanje dnevnlh snova od nocnih
snova. Ispunjenje skrivenih i starih felja u nocnom
snu, fabulirajuce i anticipirajuee u dnevnim fanta-
zijama . . • . . . . . . . . .
Sklonost snu 88 - Snovl kao ispunjenje felja 89 -
Tjeskoban san i ispunjenje felja 93 - Ono irlavno:
dnevni san nije polazna stepenica nocnog sna 98 -
Prvi i drugi karakter dnevnog sna: slobodan put,
sal!uvani ego 100 - Tree! karakter dnevnoi sna: po-
bolJ!lavanje svijeta 105 - Cetvrtd karakter dnevnoi
1na: putovanje do kraja 109 - Proflmanje dnevnlh
I noenlh igara sna, njegovo razrje§enje 114 - Joi jed-
nom sklonost snu: •raspolofenjec kao medlj dnevnlh
1nova 118 - Jo§ jednom afektl ol!elQivanja (tjeskoba,
1trah, 1trava, ocaj, nada, pouzdanje) i san na Javl 123
VI
1r11 tn P HfHlfllltfllOttftf~HKH~t
-·
15. Otkrice jo~-ne-svjesnoga ill svitanja prema napri-
jed. Jo~-ne-svjesno kao novi razred svijesti i kao
razred svijesti novoga: mladosti, mijene doba,
produktivnosti. Pojam utopijske funkcije, njezin
susret s interesom, ideologijom, arhetipovima,
idealima, alegorijama-simbolima . . . . . 131
. . . 51
Dva ruba 131 - Dvojako znal!enje predsvjesnoga 132
. . 51 - Jo§-ne-svjesno u mladosti, mijeni doba, produktivno-
sti 134 - Jo§ o produktivnosti njezina tri stadija 139
. . 54 - Razlike u otporu §to ga zaboravljeno i joA-ne-svje-
sno suprotstavljaju rasvjetljivanju 146 - Epilog o
prepreci koja je tako dugo onemogucivala pojam jo§-
·ne-svjesnoga 151 - Svjesna i znana djelatnost u jo§-
57 -ne-svjesnomu, utopijska funkcija 162 - Jo§ o utopij-
skoj funkciji: subjekt u njoj I protupohod protiiv lo!le
postojecega 168 - Dodir utopijske funkcije s intere-
som 172 - Susret utopijske funkcije s ideologijom
175 - Susret utopijske funkcije s arhetipoviima 182
- Susret utopijske funkcije s idealima 190 - Susret
utopijske funkcije s alegorijama-simbolima 200
74 16. Ostatak utopijskih slika u ostvarenju; egipatska
i trojanska Helena . . . . . . • . • 205
Snovi hoee dalje 205 - Ne-dostajanje i Ito se u nje-
mu mole skrivati 206 - Prvl razlog razocaranju: On·
dje gdje te nema, ondje je sreea; drugi razlog: osamo-
staljenl san i saga o dvostrukoj Helen! 207 - Prigo-
vor protiv prvog i drugog razloga: odlseja mirova-
nja 214 - Treei razlog ostatku utopijskih sMka: apo-
rije ostvarenja 218
17. Svijet u kojem utopijska fantazija ima korelat;
88 realna mogucnost, kategorije front, novum, ulti·
mum i horizont . . . . . . . . . ~4
Covjek nije neproni~an 225 - Mnoiro toga u svijetu
jo§ je nezakljul!eno 225 - Militantni optimlzam, ka·
tegorije front, novum, ultimum 227 - »:Sivstvujuee
prema mogucnosti• i iobivstvujuee u mogucnosti•, stru·
ja hladnoee i struja topline u markslzmu 236 - Um-
jetnicki pricin kao vidlj.ivo pred-vl4enje 243 - Laina
autarkija; pred-vi4enje kao realan fragment 251 - U
pitanju je realizam, sve zbiljsko Ima horlzont 257
VII
- ~ - ' • r I'' I' II 1' 1 ! ' , !fjl l•f I Oflftfllllff H fOfl'htUi~lfll~n ~lfHtttfHKflffH
..:.IL

18. Slojevi kategorije mogucnost 259 Treci dio

Formnlno mo11uce 260 - Stvnrno-objektlvno moguce (Prijelaz)
260- Stvarakl-obJektu-prlmJercno moauce 265-0bjek-
tivno realnu moauc" 272 - Sjecanje: logicko-staticka SLIKE ZELJA U OGLEDALU
horba protlv 11m1111l'eua 279 - Ostvarltl mogucnost 286 (IZLOG, BAJKA, PUTOVANJE, FILM, KAZALISTE)

19. l'rnmJena avl.lrla Ill .ledanaest Marxovih teza o

Ft'UC'lhlll'h\I • • • •
Vrljerno fon11111lranjn 290 - Pitanje grupiranja 295 -
Spolllll.lnuteorlj11k11 11rupa: Opa!anje i djelatnost (Teze
'· I, J) 296 -- Anolropolo!ko-historijska grupa: Samo-
ot11dt'11Jc I INtln1kl materljal!zam (Teze 4, 6, 7, 9, 10)
.lo~ · - Grupa teorlja-praksa: Dokaz i potvrda (Teze
2, II) ~12 - Lozlnka I njemn smisao (Teza 11) 320 -
Arhl111l'duv1k11 t~ka: Znanje sto se ne odnosi samo na
lll'«1llo, 11e10 bltno na uzlazece 329
20. Sn'-t:luk / Svojstvo anticipiranja i njegovi polovi:
lnmnl trenutak - otvorena adekvatnost . . .
P11IM I !lvljenl trenutak 336 - Mjesto za moguce na-
prcdovanje 336 - Izvor i usce: iznenac:!enje kao apsolut-
no pltanjc 337 - Jos jednom: tama zivljenog tre-
nutka; Carpe diem 339 - Tama zivljenog trenutka,
naMtavak: Prednji plan, nekoristan prostor, melanko-
llJa bpunjenja, samoposredovanje 345 - Jos jednom
l:mcnac:!enje kao apsolutno pitanje, u liku straha kao
I u llku 1rece; uopee utopijski arhetip: najvi§e dobro
3'1 - Ne u lskonu, jos-ne u l'ovijesti, nista dli pak
ave na 1vrietku 357 - Utopija ne trajno stanje; da-
k lc lpak: Carpe diem, a1i kao pravo pri pravoj sada-
Anjostl 366
21. Dnevni san u drafesnom liku: Pamina iii slika kao
erotsko obecanje . . . . . . . . . .
Nje!no jutro 369 - Djelovanje posredstvom portreta
370 - Nimbus oko susreta, zaruke 374 - Odvlle
slike, spas od toga, nimbus oko braka 376 - Vlsoki
par, Corpus Christi iii nekada5nja kozmicka l krlsto-
lika utopija braka 381 - Naknadna slika ljubavi 385
22. Dnevni san u simbolitkom liku: Pandorina §krlnja;
dobro koje je ostalo . . • . • . . • .
• •
• • • • 289 23. Praviti se ljep§im od sebe . 395
24. $to nekomu danas prifa ogledalo 396
Bitd vitak 396 - Jak na poniznosti 397
25. Nova odjeea, osvijetljeni izlog • 398
Dobro grac:!en 398 - Svjetlost reklame 400
26. Lijepa maska, Kukluxklan, §areni magazini 401
Krivudavi putovi 402 - Uspjeh stra§enjem 404
- Knjige o uspjehu, price od sirupa 406
335
27. Bolje kule u zraku na godifajem sajmu i u cirkusu,
u bajci i kolporta!i . . . . . . . . . 410
Hrabrost mudrih 411 - Stolicu, prostri se, duh svje-
tiljke 413 - •Na krillma pjesme, ljubavl srca, ja cu
te odnijeti• 415 - •Onamo, put predjela Gangesa,
ondje znam najljep§e mjest0« 418 - Ju!no more na
va§aru l u cirkusu 421 - Divlja bajka: kao kolpor-
ta!a 426
28. Car putovanja, antikvitet, sreca romana groze . 429
Lljepa tuc:!ina 430 - Zelja za daljinom l historizlraJu·
c!a soba u devetnaestom stoljecu 435 - Aura antlk-
noi namjeltaja, car ru§evina, muzej 442 - Dvorski
369 perivoj l irac:!evine Arkadije 450 - Ludo vrijeme,
Apolon nocu 454
29. Slika !elje u plesu, pantomima i zemlja filma . . 457
Novi pies i stari 457 - Novi pies kao biv!i ekspresi·
onistickil, egzotika 461 - Kultskl pies, dervm, kola
bla!enih 463 - Gluhonijema I znacenjska pantomlma
467 - Novi mlm posredstvom kamere 471 - Tvor-
nica sanja u pokvarenom i u transparentnom smislu
388 474

VIII IX
 n . .!'t!MmW!PPPf'PP'"'mm1m111111u:i1mm;umnmr;Jmw:i:12:tm111mmtrumrui!..r:nillfilGf!illjtm:::
30. Kazali§te, promatrano kao paradigmatski zavod,
i odluka u njcmu .
Di!e se zavjcsa 478 - Prokulavanje prlmjera 479 -
Jo§ o prokulavanju - kojl prlmjer treba tra!iti 483
- Cltanje, aovorna mlmlka I 1cena 485 - Iluzija,
iskr<'nl prlt'ln, mor11lnl 7.avod 490 - La!no i pravo
aktunllzlranje 494 ~ Daljc pravo aktuaLiziranje: Ne
s trah I 11m'11 t, ""'" prko11 I nada 4'17
31. Izru1ilvn11Je I omraf.cnc 11lkc !clja, dragovoljno hu-
morl11tlfoe . . . . .
Rljecca all ~ - •Pomodne stvari sve skupa nisu
nlzalto• ~01 ~ Le Ndant; Un autre monde 502 -
Arlatofanov" ol'tlce• 4 kulc u oblacima 505 - Veselo
pretjerlvanJ«': l.uldjanova •Vera historiac 507 - Do-
hrovolj110-hu11111rl1tltne slike !elja 509
32. lluppy-cnd, pruzren pa ipak branjen .
......&
478
Gajo Petrovic
NADA U MISLI ERNSTA BLOCHA
Ernst Bloch jasno je rekao koje svoje radove smatra
500 glavnim. Princip nadu (Das Prinzip Hoffnung) on uvijek
iznova naziva svojim glavnim djelom, Duh utopije -
»poku§anim prvim glavnim djelom«. Kao §to je Princip
nada Blochovo glavno djelo, tako je i nada Blochova
glavna misao. Kao §to u njegovom prvom glavnom djelu
dominira pojam utopije, tako u drugom dominira po-
. . . 512 jam nade.1 Pokubvajuci da ukratko ozna~e Blocho-
1 Upravo zato u ovom ~emo predgovoru Blochovom djelu
pokuiati da ka!emo neito o problemu nade u njegovoj misli.
Svojim ml§ljenjem nade Bloch je obuhvatio I kriticki razmo-
trio problematiku kojom se filozoflja bavila u toku svog dvo-
4potisu~ljetnog razvoja, te je ujedno u punom opsegu ukazao
na jo§ nemliljene cm nedovoljno milljene) mogu~nosti filo-
zofskog m!§ljenja. U uvjerenju da se u jednom predgovoru
ogranitenog opse1a ne moau adekvatno kriticki razmotrlti sva
pitanja o kojima Bloch u svom djelu raspravlja (niti njegov
poduhvat u svojoj cjelovitosti i cjelini), ogranicili smo se na
poku§aj sa!eto1 krltickog razmatranja centralnog pojma Blo-
chove mlsli, onog u kojem i pomocu kojeg se sve njegove
misll sabiru.
Svatko ~ se slo!itl da predgovor jednom djelu ne mote
iscrpno razmotriti I •rlje§ltic sve probleme §to ih samo djelo
postavlja. No ne bi Ii ipak trebalo da se u predgovoru ukra·
tko· prika!e i razjasni 1lavni problem djela, njegova struktu·
ra i nJe1ov 1lavni sadriaj? Ma koliko inace takav zahtjev bio
opravdan, u ovom slucaju on se cini suvilan. U svom vlasti·
tom 1tPred1ovoruc ovom djelu Bloch je majstorsk4 izlo!io svoj
osnovni problem I svoje 1lavne ideje vodilje, objasnio podjelu
djela na pet 1lavnih dijelova i sa!eto prlkazao sadriaj svakog
od tlh pet dijelova. Stoia citaoca koji se (I dosta razlo1a)
boji da ~ se lzaubiti u slofenim tokovlma ovo1 opse!no1 dje-
la upu~ujemo u prvom redu na Blochov vlastiti predgovor:
od nje1a treba poeeti I cel~e mu se vra~ati.
'
Neklma bi moglo smetati Ito pred1Qvor ne 1ovori opc!enito
o Blochovom !ivotu I djelu. Smatram da su osnovni podac:t o
:;;;;
XI """
U'CS':!t:t.Hf''i'!!!"'·· 1 w 1 'mliw+·,,·,=r:;,i1;&q;:;w;rf}j!ilj!;il;j1!Mamuam3!kllmmm;um~~:i:rcr:r:r:m
vu misao i sam Bloch i njegovi interpreti, sljedbenici i
protivnici naj~esce su pribjegavali nazivu »filozofija
nadc«; pod tim nazivom ona je usla u sve priru&
Blochu kod nas dobro poznati. lpak, za svaki slucaj, u djeli-
micno skracenom, a djelimicno dopunjenom obliku, ponovit
cemo ovdje osnovne bio-bibliografske podatke o Blochu, koji
au izneseni vee u mom predgovoru Blochovoj knjizi Subjekt-
Ob jekt (Naprijed, Zagreb 1975): Roden 8. jula 1885. u Ludwigs-
hafenu na Rheini, Ernst Bloch je pohadao gimnaziju u Mann-
heimu. Studirao je u WUrzburgu, a doktorirao 1908. s diser-
tacijom o H. Rickertu i o problemu moderne spoznajne teori-
je. Poslije toga zivio je kao slobodan pisac u Berlinu, gdje se
dru!io s knjizevnicima ekspresionistima, a takoi1er i s filozo-
fom Georgom Simmelom, i u Heidelbergu, gdje se kretao u
krugu oko Maxa Webera i dru!io se, medu ostalim, s G. Lu-
kacsem, W. Benjaminom, H. i Th. Mannom. Za vrijeme I
svjetskog rata kao pacifist emigrira u Svicarsku, gdje, mei1u
ostalim, pge i svoje prvo glavno djelo Geist der Utopie (Duh
utopije), objavljeno u MUnchenu 1918. Poslije rata vraca se u
Njemacku te najvge zivi i pge u Berlinu, suraduju6i u caso-
pisima i novinama, no ujedno objavljuje knjige: Thomas Man-
zer als Theologe der Revolution (Thomas Munzer kao teolo1
revolucije, 1922), Durch die waste. K11itische Essays (Kroz pu-
stinju. Kriticki eseji, 1923), Spuren (Tragovi, 1930), Erbschaft
dieser Zeit (Ba5tina na$eg vremena, 1935). Medutim, i u tom
razdoblju dosta putuje, ne samo po Njemackoj, nego i po
ltaliji, Francuskoj i Sjevernoj Africi (napose 1924-1927). Na-
kon Hitlerovog dolaska na vlast 1933. emigrira najprije u ZU-
rich, a zatim u Bee, Pariz i Prag. U ovom posljednjem (1936-
1938) radi na puno kasnije dovr§enom i objavljenom djelu o
problemu materijalizma. Sklanjajuci se pred hitlerovskom
agresijom, 1938. godine prelazi u SAD, gdje ostaje sve do 1949.
Zajedno s B. Brechtom, H. Mannom i druglma osniva antl-
fa~isticko izdavacko poduzece Aurora Verla1 i pile Zl'. caso-
pis •Slobodna Njemacka«. Ujedno radi na filozofskim djelima
koja ce dovr§iti i objaviti poslije rata. 1949. vraea se u lstoenu
Njemacku (DDR), gdje postaje redovni profesor povijesti filo.
zofije na univerzitetu u Leipzigu i clan redakclje fllozofskog
easopisa •Deutsche Zeitschrift filr Philosophiec kojl uz nje-
govo sudjelovanje postaje najbolji marksisticki casopis tlh 10-
dina. Jedno za drugim dovr5ava i objavljuje ranije zapoceta
djela: Subjekt-Objekt. Erliiuterungen zu Hegel ( Subjekt-Ob-
jekt. Objajnjenja uz Hegelovu filozofiju, 1951), Avicenna und
die Aristotelische Linke (Avicenna i aristotelovska ljevica,
1952), Christian Thomasius. Bin deutscher Gelehrter ohne Mi-
sere (Christian Thomasius. Jedan njemaeki ucenjak bez bijede,
1953), Das Prinzip Hoffnung I, II (Princip nada, I, II, 1954,
1955). Za ovo posljednje djelo Bloch je 1955. dobi.o driavnu
XII
.....t,._
nike. Da Ii je nada centralna Blochova misao ili je ona
u njegovoj misli sporedna? Da Ii je nada jaka iii slaba
tacka Blochovog misljenja? Da li je on miSljenjem
nagradu DDR, a iste godine izi§la je i spomenica za njegov
sedamdeseti rodendan. Uskoro nakon toga Bloch je grubo
napadnut i uklonjen sa svih akademskih funkcija. U proljece
1957. odnana je u DDR specijalna konferencija posvecena kri-
tici Blochovih filozofskih koncepcija. Godine 1959. objavio je
Suhrkamp Verlag u Frankfurtu treci svezak djela Prinzip
Hoffnung, a 1961. presao je E. Bloch u Zapadnu Njemacku i
prihvatio profesuru na univerzitetu u Tilbingenu (gdje je ostao
do kraja zivota). u godinama koje SU slijedile Bloch je obja-
vio nlz znacajnih djela: Naturrecht und menschliche Wurde
(Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo, 1961), Zur Ontologie
des Noch-Nicht-Seins ( Prilog ontologiji jos-ne-bivstvovanja,
1961), Verfremdungen, 1-11 (Potudenja, I, II, 1962, 1964), Ta-
binger Einleitung in die Phi:Osophie (Tubingenski uvod u filo-
zofiju, 1963), Atheismus im Christentum ( Ateizam u kr5can-
stvu, 1968), Das Materialismusproblem, seine Geschichte und
Substanz (Problem materijalizma, njegova povijest i supstan-
cija, 1972), Experimentum Mundi ( Eksperiment svifeta, 1975),
Zwischenwelten in der Philosophiegesc11ichte ( Medusvjetovi u
povijesti filozofije, 1977). Godine 1962. izdavacka kuca Suhr-
kamp it:apocela je s objavljivanjem 16-tomnog izdanja Blochovih
cjelokupnih djela, u koje su uz glavna djela ukljuceni l te-
matski zbomicl manjih radova. To lzdanje zavdeno je u pro-
ljeee 1977. objavljlvanjem spomenutog sveska Medusvjetovi u
povfesti filozoflje. Posllje toga Bloch je, kako se u §ali izra-
lavao, poceo raditi na svojoj •zazivotnoj posmrtnoj ostavliti-
ni• - na presledavanju svojih preostalih neobjavljenih ruko-
plsa, sa ciljem da najvafaije pripremi za stampu. Uspjelo mu
je da prlpremi Jedan takav svezak, no ovaj je, pod naslovom
Tendenz·Lateni.-Utopie (Tendencija-latencija-utopija), izi§ao tek
nakon nJesove smrti (kao •dopunski svezak uz izdanje cjelo-
kupnih djelac, 1978.) Zavdivsi redigiranje ovog djela Bloch
je umro, 4. avgusta 1977, u 93. godini zivota, u svojoj sobl u
TUblngenu, na putu od radnog stola do kreveta. Osjecajuci da
ne moze dostdci !eljenl cilj, polako se spustio na pod, lesao
i zauvljek zaspao. Na njegovom pogrebu okupill su se mark-
sisti l socijallsti svlh struja, filozofi raznlh orijentacija, poklo-
_nicl l protivnlci. Njegovo djelo nije s njim umrlo, nego se
ave intenzivnije proucava, inspirirajuci filozofsku l druAtvenu
mlsao. 0 tome svjedoce, medu ostallm, brojna ponovljena iz-
danja i prijevodi nje1ovih djela, brojne knjlge i rasprave o
nJesovoJ mlsll, kao i brojni naucni skupovi i simpozijl posve-
cenl njegovom djelu (medu ovima treba spomenuti l simpozlj
Hrvatskoi filozofsko1 dru!ltva 1978. iodine kao i dubrovacki
met!unarodni simpozij o Blochovoj filozofljl 1980. iodine).
XIII
I
 ================i~iiiiiiiiiiillliiii-~ ......_
nade produbio i obogatio Marxovu misao ili ju je od-
veo u corsokak idealizma i iracionalizma? Da li je to
uopce origi·nalna misao ili neoriginalna pozajmica iz
kdcanske religYs_i teologije?
tJpra'lfo pojmom nade privukao je Bloch mnoge
marksiste, razoearane staljinistickim dogmatizmom i
feljne svjeZijeg nacina mi§ljenja. lsti pojam inspirirao
je i mnoge nemarksisticke mislioce, filozofe i teologe.
No pojam nade ujedno je navukao na njega gnjev i
teske napade iz redova staljinistickih dogmatieara.
Onaj isti Rugard Otto Gropp, koji ga jc u spomenici
za njegovu 70. godisnjicu obasuo izrazima po~tovanja
i zahvalnosti, zasuo ga je nakon dvije godinc teskim
optu!bama, ponajvise upravo zbog njegovog shvacanja
nade. Blochovo shvacanje nade po Groppovoj je optw-
nici u isti mah i psihologisticko, i biologisticko, i onto-
logisticko, ono je takoc:1er idealisticko, nihilisticko i
misticko, a po svom drustvenom smislu malograc:1an-
sko. Daleko od toga da bi bilo nedogmatsko i stvara-
lacko ono predstavlja vrhunac dogmatizma. •Jer dog-
matski su ucenja ili teze koji protivurjece zbilji, koji
se ne slazu s naucnom spoznajom i s iskustvima prak-
se, ali treba da se prihvate i vjeruju kao istine. Takve
su vrste sve tvrdnje Blochove filozofije. - ... Nada je
kod Blocha jedna dogmatska kategorija obecanja.c 2
Dali su Groppove optwbe opravdane? Nema drugog
nacina da odgovorimo na ovo pitanje, nego da pogle-
damo kako Bloch shvaca nadu. To cemo i uciniti osla-
njajuci se na Blochovo glavno djelo, a ostavljajuci po
strani ostala.
Vee na poeetku predgovora tom djelu pokazuje se da
nada nije slucajno izabrani naslov jedne knjige, nego
kljucni pojam i princip Blochovog misljenja. Na prvoj
strani predgovora Bloch proklamira: •Stvar je u tome
2 U clanku: Rugard Otto Gropp, Ernst Blochs Hoffnungsphi-
losophie - eine antimarxistische Welterlosungslehre«, u knjizl:
Ernst Blochs Revision des Marxismus. Kritische Auseinander-
setzungen marxistischer Wissenschaftler mit der Blochschen
Philosophie, VEB Deutscher Verlag der Wissenschaften, Berlin
1957, s. 39.
XIV
•'
da se naucimo •nadanju.c 3 No da li je doista potrebno
nadanju uciti? Blochova prva objasnjenja te potrebe
kao da govore upravo o nepotrebnosti. Covjek, po
Blochu, zivi primarno u buducnosti. »Ono proslo do-
lazi tek kasnije, a prava sadasnjost gotovo jos uopce
ne postoji. Ono buduce sadrzi ono cega se bojimo iii
ono cemu se nadamo; prema ljudskoj intenciji, dakle
bez frustracije sadrii samo ono cemu se nadamo. Funk-
cija i sadriaj nade neprestano se dozivljavaju, i oni su
se u vremenima drustva u usponu neprestano potvr-
c:1ivali i Urili.c No ako se funkcija i sadrfaj nade »ne-
prestano dofivljavajuc, zasto je potrebno da se ucimo
nadanju? Zato, smatra Bloch, sto ne zivimo u vremeni-
ma drustva u usponu i sto se u vremenima •jednog
propadajuceg starog drustva kao onog danasnjeg na
Zapaduc kod onih koji ne nalaze falaz iz propasti »strah
pojavljuje prije nade i suprotstavlja joj se«. Na gra-
c:1anskom tlu nema izlaska iz krize, a grac:1anski ga in-
teres i ne feli. On bi radije felio da vlastitu agoniju
nekako opravda, prikazujuci je kao ontolosku nemi-
novnost. •Bezizlaznost grac:1anskog bivstvovanja prosiru-
je se u bezizlaznost ljudske situacije uopce, bivstvova-
nja uopce.c .
No beznadnost1 je za covjeka ono najneizdriljivije,
najnepodnoSljivije. Stoga eak ni prijevara ne moze
operirati samo s beznac:1em, i ona se mora poslu!iti ne-
kom nadom, makar i samo varavom. Zbog toga se i
nada, ogranicena na ono unutrasnje ili upucena na ono-
strano propovijeda sa.svih propovjedaonica. No ovakva
lafna nada nije po Blochu samo malo gora od one
prave, nego upravo ono najgore: »Corruptio optimi
pessimac. Mi livimo u vremenu beznac:1a •i lafne nade,
1
i upravo zato, po Blochu, treba uciti nadanju, onom
pravom, •znajuce-konkretnoj nadic koja nije naivno
samozadovoljstvo, jer u nju pripada i •znalacko nc-
zadovolj s tvoc.
1
Citati prema lzdanju: Ernst Bloch, Das Prinzip Hoffnun1,
Suhrkamp Verlq, Frankfurt am Main 1959 1 1967.
xv
 ....tlllllL
No kako ucitl nadanju? Postoje Ii neki vec gotovi
priruenici? Marx je po Blochu zacetnik mBljenja nade,
Lenjin - njegov nastavljac. Ali oni su tu usamljenici
nasuprot jednoznacnoj suprotnoj tradiciji. M. Terren-
tius Varro navodno je u svom prvom pokusaju latin-
ske gramatike jednostavno zaboravio futur, a filozofija
ga nije adekvatno zapazila ni do danas. Stoga, We
Bloch »U ovoj knjizi je napravljen pokusaj da se filozo-
fija dovede do nade, kao jednog svjetskog mjesta koje
je nastanjeno kao najbolja kulturna zemlja, a neistra-
!eno kao Antarktik.« No sto ce filozofiji nada, sto ce
nadi filozofija? Po Blochovom miSljenju ucenje nadi
nije uvje!bavanje u necem poznatom i danom, nego
misljenje o necem jos nedovoljno promiSljenom i
shvacenom. ioCefoja, ocekivanje, nada, dakle, trebaju
svoju hermeneutiku, svitanje onoga pred nama zahti-
jeva svoj specificni pojam, novum tra!i svoj pojam
fronta.«
Ucenje o nadi kako ga shvaca Bloch tako je prije
svega tumacenje nade, njeno opojmljenje. Cilj je nje-
gova tumacenja ucena, pojmljena nada. »Docta spes,
pojmljena nada tako rasvjetljava pojam jednog prin-
cipa u svijetu, pojam koji taj svijet viSe nece napustiti.«
Nasuprot Bernsteinu, Bloch smatra da nema pravlje-
nja historije ako na njenom usmjerenom putu cilj,
jednako kao i pokret, nije sve, a ako je tako, onda po-
jam nade mora biti »apsolutno centralni«. Taj pojam,
po Blochu, mofe i treba da bude centralni zato sto
nada nije samo ljudski afekt ni uopce samo obiljezje
ljudske svijcsti, nego i ontoloska kategorija: »Ocekiva-
nje, nada, intencija na jo§ nepostalu mogucnost: to nije
samo osnovna crta ljudske svijesti, nego, konkretno
ispravljena i shvacena, jedno osnovno odredenje unu-
tar objektivne zbilje u cjelini.«
Upravo zato povezivanje filozofije s nadom nije sa-
mo potreba nade, nego jo§ viSe potreba filozofije. Nadi
je potrebna filozofija da bi mogla biti pojmljena, filo-
zofiji nada da bi filozofija uopce mogla biti, da bi
mogla postici bilo kakvo manje. Blochovim rijecima:
XVI
»Filozofija ce imati savjest sutrasnjice, pristranost za
buducnost, znanje nade (Wissen der Hoffnung) .ili ona
neee imati vise nikakvo znanje.«
Smatrajuci Manca zasnivacem filozofije nade Bloch
ne smatra da prije Manca nitko nikad u filozofiji nije
slutio o nadi. »Ong dobro novo nije nikada ba§ sa-
svim novo.c Tako je i utopijska misao koju je Marx
zasnovao imala svoju anticipaciju u jednom dubokom
vrenju koje se provlaci kroz svu filozofiju, u jednom vi-
le slucenom i naznacenom nego pojmovno razvijenom
nastojanju, u »pol'ivu da se prispije kuci.c No prava
filozofija nade pocinje po Blochu tek s Marxom, s mis-
ljenjem usmjerenim na promjenu svijeta i na buduC-
nost. Tek je Mane na mjesto Hegelove anamneze i
•kruga krugovac postavio iopatos mijenjanja, kao po-
cetak jedne teorije koja ne rezignira ostajuci pri pro-
matranju i interpretacijic,
Mote 11 teorija da ide dalje od promatranja i inter-
pretacije, to Bloch ne pitajuci pretpostavlja. lsto tako
on pretpostavlja da je na Marx.ovu tragu moguce ne§to
bi Ito bi se moglo nazvati •Marx.ovom filozofijom«. Bitni
~ smisao i zadatak te tako shvacene Marxove filozofije
f on odreduje na slijedeci nacin: »Marksisticka filozofija
je filozofija buducnosti, pa dakle i filozofija buducnosti
u pros·losti - tako je ona u toj sakupljenoj svije-
sti fronta !iva, zbivanju prisna, novumu zavjetovana
teorija-praksa shvacene tendencije. A odlucno ostaje:
svjetlo, u cijem se sjaju procesno-nezavrseni totum
odratava i unapreduje zove se docta spes, dijalekti~ki·
-mattrijalisti~ki shvacena nada. Osnovnu temu filozo-
fije, koja ostaje i jest nastajuci cini jol nepostali, jol
neuspjeli zavieaj, kako se on obrazuje i razvija u dija·
lektickomaterijalistickoj borbi novog sa starim.c
Oznacujuci Marxovu misao kao marksisticku filozo-
' fiju, a marksisticku filozofiju kao »dijalekticki mate-
rijalizamc, Bloch odreduje zadatak dijalekticko-mate-
rijalisticke filozofije tako kako to nijedan pravi prista-
lica te dogmatske koncepcije ne bl ni u snu pomlslio.
No ako ostavimo po strani suvi§ne poltapalice •mark-
sisticka filozofija• i •dijalekticki materijalizamc Bio-
XVII
~~~~===========~~~iiiilliiliililiiiiiiiiim~.~
chova je koncepcija jasna i zasluiuje pafnju. Marxova
je misao po njemu bitno misao buducnosti i kao takva
misao ucene, shvacene nade i moguceg povratka u za.
vicaj. Tako shvacenoj Marxovoj misli on zeli da pruii
svoj doprinos. U okviru takve koncepcije Marxove mi-
sli pi§e on i svoje djelo Princip nada. »U ovoj knjizi
rijee nije ni o ~emu drugom do o nadanju koje nadi-
lazi granice postalog dana. Temu pet dijelova ovog
djela (napisanog 1938-47, revidiranog 1953. i 1959) cine
snovi o boljem !ivotu. Njihove neposredovane, ali pri-
je svega njihove za posredovanje sposobne crte i sadr-
faji uzimaju se, istrafuju, ispituju u svoj §irini. A put
ide preko malih budnih snova (sanjarenja, Wach-
traume) do jakih, preko kolebljivih i zloupotrebljivih
do snafnih, preko promjenljivih kula u zraku do onog
jednog sto nedostaje i sto je nu!no.«
Moze Ii ovakav safeti rezime dati makar i pribliZnu
sliku jednog ne samo opse~nog nego i dubokog djela,
koje poku§ava da dovede do pojma misao iii slutnju
sto se provlaci kroz cijelu povijest ljudske misli, no
nikad nije sistematski razmotrena ni zasnovana? Si-
gurno ne. No ovaj kratki rezime ipak naznacuje bar
vanjsku pojavnost Blochova djela. Kao prva karakte-
rizacija djela Princip nada nesumnjivo stoji: tu je ri-
jec o nadi i napose .C> snovima o boljem .Zivotu. Mec:tu-
tim, sta uopce znaci nada? Cijela Blochova knjiga pred-
stavlja poku!aj da se odgovori na to pitanje.
Ako ostavlmo po stranl Blochov inace izvrsni op§imiji
rezime vlastltog djela Ito ga on daje u predgovoru- re-
zime koji nadllazi granlce rezimiranja, jer Bloch tu na
svjcz i nov nacln ponovo formulira neke od svojih
osnovnih teza - te odgovor potrafimo u glavnom
t-ekstu Blochova djela, vcc na prvoj stranici zastat ce-
mo pred zagonctkom. Prvi dio s podnaslovom u zagradi
»Izvjestajc (•Bcricht«) i s naslovom izvan zagrade »Ma-
li dnevni snovi• (•Kleine Tagtraume«) poeinje s poglav-
ljem zagonetnog naslova »Pocinjemo praznic, koje se
sastoji od cetiri kratkc reeenice, odnosno od jednog
i po retka. »Miccm se. S rana se trafi. Biva se naskroz
pofodnim, vice se. Nema se §ta se hoce.« Naslov je sli-
XVIII
jedeceg poglavlja: »Vieles schmeckt nach mehr« (»Mno-
golita otvara apetit za jos«). Ono je opsegom pet puta
dufe od prvoga, dakle jos uvijek dovoljno kratko da
mozemo citirati bar polovinu: ioAli, mi ucimo i cekati.
Jer ono sto dijete zeli, rijetko dolazi pravovremeno.
Stovge, ceka se i na samo .Zeljenje, dok ne postane
razgovjetnije. Dijete posete za svime, da bi naslo ono
Ito misli. Ponovo sve odbacuje, bespokojno je rado-
znalo, a ne zna sta bi htjelo znati.«
0 cemu je rijec ne samo u ovom nego i u prethod-
nom poglavlju sad se vec mote naslutiti. No da bi
stvar postala konaeno jasna, citirat cemo i pocetak
treceg poglavlja: »Kasnije :se grabi valjanije. zeli se
tamo gdje se .Zivi znaeajnije. Dijete hoce da postane
kondukter iii slastiear. Trati dugo putovanje, daleko
od kuce, svaki dan kolac. Cini se da je to nesto pravo.«
Sad vec ne treba mnogo detektivskih sposobnosti
da se desifriraju ova poglavlja i ona sto za njima sli-
jede. U prvom dijelu Principa nada rijec je o upravo
! roc:tenom djetetu, i o njegovom rastu i razvoju.
: Od prvih trenutaka svog izvanmatericnog bivstvova-
nja dijete se pokazuje kao bice nade, kao bice koje se
mice, trazi, zeli, sanja, posete. Mijenjaju se oblici ne-
1zadovoljstva, nastojanja i trafenja, ali ostaje bitna
usmjerenost na ono drugo, nedostajuce. No covjek je
bice nade ne samo kao dijete nego i u svim kasnijim
fazama .Zivota - od kolijevke do groba. Fenomenologi-
ja covjekova nadanja od dolaska na svijet <;lo odlaska
upravo i jest tema •malih dnevnih snova«, odnosno pr-
vog dijela Principa nada pod naslovom »Izvje~taj« (»Be-
richt«).
Nema sumnje da je ta fenomenologija i u pojedino-
stima zanimljiva, no za nas je ovdje zanimljivije pita-
nje: §ta je tom fenomenologijom - u sklopu Blochove
glavne zamisli - zapravo postignuto? Pokazano je da
»nadac nije neki oovjeku 'Strani postulat koji bi mu se
izvana morao nametnuti, nego bitno svojstvo svakog
covjeka - od rol'.tenja do smrti. Njeni oblici na tom se
putu mijenjaju. No u ovom ili onom obliku ona je
stalna covjelwva pratilica.
XIX
 ~
Time naramo jos nismo rekli ni sta je nada ni da li
se na njoj moze zasnivati neka filozofija. Vidjeli smo
samo jedan aspekt Blochovog pristupa problemu: pre-
liminarno upozorenje da eovjek zivi i umire s nadom.
Centralni dio Principa nada predstavlja svakako onaj
drugi od pet dijelova Blochova djela, dio cija je for-
malna priroda obilje!ena podnaslovom •Grundlegungc
I (•Zasnivanjec Hi •Utemeljenje«), a sadriaj sa!et na-
1slovom: •Anticipirajuca svijestc (•Das antizipierende
Bewusstsein«). Ovaj dio ponovo pocinje poglavljima
s neobicnim naslovima; ali bez obzira na naslove bizo
se vidi o cemu je tu rijec: Nakon sto je J.cao potvrdu
teze o nadanju kao traJnom covjekovom svojstvu (ili
djelatnosti) detaljno razmotrio razne oblike nade sto
se javljaju kod covjeka od rodenja do smrti, Bloch sa-
da pokusava da te oblike logicki sredi i prikaze ih u
njihovom sistematskom slijedu, koji bi trebalo da ide
od najjednostavnijih oblika nade do onih najslo!enijih.
Njemacki su nazivi za te oblike (prijevodi u zagradi
su samo priblizni): »Orang« (»tisak«, »guranje«), »Stre-
benc (»teznjac), »Sehnen« (»ceznja«), »Suchtc (»poma-
ma«), »Suchen« (»trazenje«), »Trieb« (»nagon«, »po-
rivc), »Begehren« (»zudnja«), »Wiinschen« (»zelja«),
»Wollen« (•htijenje«). Nije potrebno da se trudimo oko
tacnijeg razja§njavanja i razgranicavanja ovih pojmo-
va. Vafnije je pitanje, sta im je zajednicko. Razja§nja-
vajuci medusobnu povezanost i razlicitost navedenih
pojmova Bloch nijednom rijecju ne spominje rijec
»nadac. No cijeli tekst i kontekst govore u prilog pret-
postavke da je ovdje rijec o fenomenologiji iii tipolo-
giji nade u sirem smislu te rijeei.
Medutim da li je za razjasnjenje nade dovoljno pri-
kazati, s jedne strane, razvoj covjekovih nadanja od
rodenja do smrti, a s druge strane medusobni odnos
razlicitih likova od najniZih do najviSih? To sigurno
ne misli ni sam Bloch.
Teorijsko razjdnjenje smisla nade pocinje od raz-
jasnjenja prirode onog bica koje je jedino sposobno
· za nadu, no koje nije samo bice nade - i nista drugo.
' •Covjek kao prilicno opsefno nagonsko bi6ec - na-
xx
slovljava Bloch kratko poglavlje kojim zapocinje raz-
jafajavanje prirode covjeka kao nagonskog bica. Na-
gon je zajednicki zivotinji i oovjeku. No covjek ne
tuva U •Sebi Samo SVe zivotinjske nagone, vec proizvodi
l nove: »Svjesni covjek je zivotinja koju je najteze za-
;sititi; on je u zadovoljenju svojih zelja - zivotinja
koja okolisi. Ako mu nedostaje ono za zivot neophod-
.no, on osjeca nedostatak kao jedva bilo koje drugo
' bice: pojavljuju se vizije gladi. Ako ima ono neophod-
: no, onda se s uzivanjem javljaju nove pofade, koje
muce drukcije a ipak ne manje nego prije gola osku-
dica.c
Nagon za stjecanjem, nagon za postizanjem rekorda,
fasisticki nagon za smrti, primjeri su nagona sto ih
kod zivotinja ne nalazimo. »Ukratko, pokazuje se:
covjek je isto tako promjenljivo kao i opsefno bice
nagona, hrpa promjenljivih zelja i vecinom lose sre-
denih.c Po Blochu ima vise osnovnih nagona, pa se
cas jedan CaS drugi jace izrafava, ponekad djeluju
zajedno, a ponekad se i sami mijenjaju. Polazeci od
tog shva6anja Bloch analizira i kritizira razne poku-
saje da se utvrdi osnovni ljudski nagon: Freuda, Adle-
ra, Junga. Skeptican prema ideji da postoji jedan
osnovni nagon, Bloch je uslovno ipak prihva6a. Da ·bi
mogao biti bilo lta, covjek se mora oddati. Stoga
Bloch •uza svu rezervu i antipatiju prema apsoluti-
ziranjuc proklamira: •Samoodrzanje - sa gladi kao
najupadljivijim izrazom - jest jedini osnovni nagon,
medu mnogima, koji taj naziv pouzdano zasluzuje, on
je posljednja instancija i ona koja je najkonkretnije
povezana sa svojim nosiocem.« Priznaju6i nevoljko sa-
moodrianje izrafeno u gladi kao glavni ljudski nagon,
Bloch odmah upozorava da se navodna •covjekova pri-_
rodac u toku povijesti •sto puta preodgojila i izmije-
'nilac te da se i nagon za samooddanjem stalno povi-
jesno preobra!avao. Pri tome taj nagon i nije bal ade-
kvatno nazvan, jer samooddanje covjeka ne trafi sa-
mo •konzerviranje onog Sto je sopstvu ve6 dano i
postalo«, nego i te!nju da se nale ja razvija u solidar-
nosti s drugima.
XXI
~
 ----
Ljudski nagoni opcenito ne smjeraju samo na odda-
nje, nego upravo na razvoj i obogacenje tovjeka. Upra-
vo kao ljudski oni ne ostaju puki nagoni, nego prerasta-
ju u dusevne nemiire (Gemiltsbewegungen), u afekte.
Po jednoj podjeli afekti se po svojim izvanjskim
svojstvima dijele na afekte obrane (Affekte der Abwehr)
i na afekte obracanja (Affekte der Zuwendung), jedno-
stavnije receno na afekte mrlnje i afekte Ijubavi. Ova
podjela po Blochu je suvise spoljafoja i po njoj ·se u
istoj grupi nalaze afekti koji se bitno razlikuju. Stoga
on umjesto ove podjele na prvo mjesto stavlja podjelu
na ispunjene afekte (gefilllte Affekte) i afe.kte iscekiva-
nja (Erwartungsaffekte). 0 prirodi tih afekata kafo:
»Ispunjeni afokti (kao zavist, pohlepa, postovanje)
jesu oni cija je nagonska intencija kratkosefoa, ciji je
nagonski predmet dan gotov, ako ne bas u sferi indi-
vidualne dostifoosti, a ono u vec dohvatljivom svijetu.
Afck ti ocekivanja (kao tjeskoba, strah, nada, vjera) je-
su naprotiv oni afekti cija je nagonska intencija dale-
kosefoa, ciji nagonski predmet nije dan gotov, ne Sa·
mo u odgovarajueoj individualnoj dostifoosti, nego ni
u svijctu .koji je vec dohvatljiv, pa se dakle ta intencija
zbiva jos u sumnji o svom 1ishodu ili nastupu.« Na taj
nacin, afekti ofokivanja raz:likuju se od onih ispunje-
nih po tome sto u svojoj intenciji, svom sadrfaju, svom
predmetu imaju »ncuporedivo viSe karakter anticipi-
ranja«. Svi sc afekti, po Blochu, odnose na horizont
vremena, ·stovisc na ono pravo vremensko u vremenu,
naime na modus buduenosti. Ali dok ispunjeni afekti
imaju samo nepravu buducnost, takvu u kojoj se objek·
tivno ne dogacia niSta novo, »afekti ocekivanja bitno
impliciraju pravu buducnost, upravo buducnost onog
jos-ne, dakle buducnost onoga sto jos nije bilo«. Naj-
vafoijim afektom ocekivanja, najistinitijim afektom
ceznje, Bloch smatra nadu. Jer negativni afekti oceki-
vanja, tjeskoba i strah, uza sav svoj obrambeni karak-
ter ipak su pasivni i potisteno-neslobodni. »Nada, taj
protuafekt ocekivanja, protuafekt protiv tjeskobe i
straha, stoga je najljudskije od svih dusevnih kretanja
XXII
~
i dostupna je jedino covjelou, ona se ujedno odnosi na
najsiri i najsvjetliji horizont.«
,fi'Raspravljajuci o vrstama afekata Bloch je tako do-
.Jlf..~O do teze o nadi kao osnovnom afektu. Ako se taj
' rezultat promatra s glediSta nade, otkrili smo, dakle,
da je ona afekt, ne bilo koji nego onaj za eovjeka
najva.lniji, onaj najljudskiji i samo eovjeku pristu-
pacni. Time smo naravno jos daleko od shvacanja biti
iii prirode nade.
Pokusavajuci da krene dalje· u razjafojavanju feno-
mena nade Bloch odjednom uvodi u igru »Tagtraume«
(»dnevne snove«), snove sto ih snivamo budni,. a Dazi;.
_yamo ih takoder sanjareQjem Hi snatrenjem. Ti snovi,
ka.le Bloch, »Uvijek polaze od neceg ~fo nedostaje i :Zele
\ taj nedostatak ukloniti, oni su svi snovi o boljem
\Zivotu«. Mec:tu njima ima niskih, mutnih i sebicnih, ali i
takvih koji zagledajuci se u horizont zbilje u razvoju
odrlavaju covjeka u hrabrosti i nadi. No da li ti snovi
samo odrfavaju nadu u tovjeku iii su to karakteristieni
oblici nade na ,kojima bi rse mogla otcitati njena bit
iii bar neka od njenih bitnih obiljezja? Ne postavlja·
juci eksplicite to pitanje, Bloch prakticno daje poziti-
van odgovor, prelazeci na detaljnu analizu dnevnog
snivanja.
fDnevni snovi po Blochu su snovi o bdljem zivotu.
Nije li ta teorija samo vanijanta Freudove teorije o
·snovima kao fi.ktivnim ispunjenjima felja? Bloch ne
!eli da negira Freudove zasluge za tumacenje snova.
No Freudovo objasnjenje on smatra ufim od svoga
vlastitog, ikoje je univerzalnije. Bloch pise: »A tema:
snovi o boljem ~votu tu i tamo, s oprezom i znace-
njem, ukljucuje i nocne snove kao snove folje; i oni
su dio (naravno poremeceni i ne sasvim homogeni). u
divovskom polju utopijske ,svijesti. - Naime; oni su
'onaj dio u kojem se javljaju vrlo rane folje.«
Nasuprot poku~ajima da se ,i.2Jbrise iii umanji -razlika
izmedu dnevnih i no6nih •snova Bloch istice njihovu
»principijelnu razliku«. A nasuprot Freudovoj tezi po
kojoj su dnevni snovi -.jezgro i uzori nocnih snova«,
a nocni .san samo »dnevni san koji je zahvaljujuCi
XXIII
 noenoj slobodi nagonskih pokireta postao upotrebljiv,
koji je dcformiran nocnim oblikom dusevne djelatno-
sti« Bloch insistlra: •Dnevni san nije predstupanj noc-
nog sna«. Nocnl snovl hrane se, po Blochu, ponajvise
iz zaostalog ,nagonskog t.lvota, iz proslog slikovnog ma-
terijala. Zato se u n.llma ne zbiva nista novo. Dnevni
snovl su nnprotlv antlclpaclje maste, pa bi bilo apsurd-
no da se sup,mmlru.lu pod nocni san iii da se stavljaju
iza njegn. »Kula u zraku nije predstupanj nocnog labi-
rinta, pri/e le~e /o.f I nocni labirinti kao podrum ispod
dnevne kulc u zraku.• Nocni i dnevni snovi odnose se
dakle kao ot.lvl.lavanje starog i anticipiranje novog, kao
labirlnt u podrumu I kula u zraku.
Ova ra7.llkn 1wnkako zvuci dosta slikovito. No Bloch
je ra7.rac:tu je I vrlo raclonalno u cetiri tacke. Obiljefja
su dnevnog snn 7.a razliku od nocnog: (1) slobodna vo!-
n fa (•frele Fnhrt«), (2) sacuvani Ego (»erhaltenes Ego•),
(3) •popravljunje svijeta« (»Weltverbesserung«) i (4)
•vofoja ka krnJuc (•Fahrt ans Ende«). Ne ulazeci ovdje
u bllt.e ra1.jnAnJavanje tih distinkcija, mo!emo tvrditi:
Blochova anallza dnevnih snova i njihove razlike od
nocnlh zvutl uvJerljivo. Ali kakve to veze ima s pro-
blemom ko.11 nas zanima, to jest s nadom? Odgovor
formullran sasvlm grubo glasi: eovfek je sposoban za
dnevne snove samo zato sto je on bice nade. Kad ne bi
bio sposoban za nadu, on bi mogao biti sposoban za
nocne ·snove, ali ne i za dnevne. Znacf If to da su dnevn~
snovi isto §to i nada? To bi vec bilo previ§e jedno-
stavno. Blochova je teza da raspolofenje (»Stimmung«)
predstavlja medij dnevnog snivanja, a da mu afekti
oceklvanja, a u prvom redu nada daju pravac. Sta to
znaci?
Dnevno snivanje ne zbiva se u mediju ~lste racionalne
misli, nego samo u stanju odrec1enog raspolofenja iii
nastrojenja, odrec1enog nacina do!ivljavanja svoga ja.
Po Blochu treba razlikovati dvije vrste takvih stanja:
»das Be£inden« (nala!enje, nahoc1enje, stanje, zdravlje)
i »die Stimmung« (raspolo!enje, nastrojenje, ugoc1aj).
U prvom postajemo svjesni prvenstveno ndih tjelesnih
staDja, ODO je »0rgaDski osjecaj ,stanja«, drugo ima
XXIV
iza sebe »afektivne osjeeaje« (•Affektgefilhlec) i jedno
•ja«, oDo je »puno vise jastveDO« (•weit mehr ichhaft).
Mec1utim, medij dnevnih snova nije svako raspolofe-
nje. Nije njihov pravi medij ni samo mraeno i potiste-
no raspolo!enje, ni neko naivno-optimisticko vedro.
Ono sutonsko Hi osvritno raspolofenje u kojem se mi-
jesaju iii stapaju svjetlo i tama (die helldunkle Stim-
mung) predstavlja medij u kojem zapocinju svi dnevni
snovi.
No ako su raspolo!enja medij u kojem dnevni snovi
zapoeinju, ona su suvise neodrec1ena ~ neusmjerena da
bi dnevnim snovima mogla dati usmjerenje iii pravac.
Usmjerenja dobivaju snovi od afekata, i to samo od
1
onih .koji su usmjereni ka buducnosti. Te afekte Bloch,
kako smo vidjeli, naziva •afektima ocekivanja«, a unu-
tar njih provodi razliku izmec1u ionegativnih« (tjeskoba,
·Strah, oeajanje i njihove modifikacije) i »pozitivnih«
koj~ se ,svode na dva osnovna: nada (die Hoffnung) i
pouzdanje (die Zuversicht). Nada je u izvjesnom smi-
slu pandan tjeskobi, kao sto je i pouzdanje pandan
o~ajanju. O~ajanje je •apsolutno negativni afekt oe~
kivanjac, poiizdan]e »apsolutno pozitivni«. Ova dva
afekta predstavljaju grani~ne slue&jeve afekta oceki-
vanja, jer je u njhna rijee o oeekivanju dshoda u koji
se nimalo ne sumnja. Za razliku od ocajanja i pouzda-
nja, nada i tjeskoba odlikuju se nekom neodrec1enoscu
i neizvjesnoscu. Poput .Ji~~~~ nada ima u sebi tako-
4er element raspolo!enjallfilaStrojenja (ein Stimmung-
haftes). Mec1utim, za raz1iku od tjeskbbe, nada se ujed-
no bo jedan od najegzaktnijih afekata uzdi!e iznad
svakog raspolofenja; jer ona je malo promjenljiva, vrlo
karakteristiena u svojoj intenciji i prije svega, Ito ne
pripada ni negativnim afektima ocekivanja, sposobna
za logieko-konkretno ispravljanje i izostravanje. Stoga
nada nij~ samo protupojam u odnosu na tjeskobu,
nego tako4er, bez obzira na svoj afektivni .karakter,
prema sje~anju (Erinnerung) - to je jedan odnos pr~
ma jednom eisto kognitivnom procesu i na&nu pred-
stavljanja, kojl inate ne pripada nijednom afektu.
Drugim rijeeima, nada nije samo afekt, nego i usmjera-
xxv
 ~
vajuCi akt spoznaje. I kao afekt i kao akt spoznaje
nada »smisaono sefe u ono jos-ne-svjesno, to jest u
jednu klasu svijesti, koju samu treba oznaCiti ne kao
ispunjenu, nego kao anticipatorsku.«
Pojam jos-ne-svjesnog po Blochu nije samo psiho-
loski. Ali on jest i psiholoski pa ima i svoju psiholosku
strukturu. Upravo tu psiholosku strukturu treba naj-
prije prnuoiti, narav.no ne s nekog uskog psiholoskog
stanoviSta. Analizirajuci pojam jos-ne-svjesnog Bloch
se razgranifoje od pojma nesvjesnog (i podsvjesnog)
kako se 1shvaeao u tradiciona.lnoj i u suvremenoj psi-
hologiji i napose u psihoanalii.i. Ono nesvjesno kako
ga shvaca psihoanaliza po Blochu je u biti »ne-viSe-
,svjesno« (»Nicht-Mehr-Bewusstesc), jer je rijec o ne-
cem sto je biJo svjesno, ali je zaboravljeno iii potisnuto.
Nesvjesno o kojem je rijec u vezi s dnevnim snovima
nije takvo ne-viSe-svjesno nego ono jos-ne-svjesno koje
je »predsvjesno nadolazeceg, psihicko rodno mjesto
novog«. Ono jos nije svjesno »zato sto se upravo u
njemu samom nalazi jedan 1s adrfaj .svijesti kojii jos
nije postao sasvim manifestan, koji tek svice iz bu-
ducnostl. Drugim rijecima: »los-ne-svjesno u cjelini
jest psihi~ko reprezentiranje jos-ne-postalog u jednom
vremenu i njegovu svijetu, 11a frontu svijeta«.
Iako se pojam ne-svjesnog naslucuje i prije Marxa,
on prije Mairxa nije bitno zapazen. U stvari dva divov-
1ska carstva jos-ne-bivstvujuceg (psihicko carstvo jos-
-ne-svjesnog i fiz.icko cal'stvo jos-<ne-postalog) ostala su
do Marxa neotkrivena. No ona ni do danas ni.su do-
voljno shvaeena ni istrazena. Bloch napose upozorava
da se jos-ne-svjesno ne smije ,suprotstaviti svjesnom, ni (/
opcenitije nada umu. Prava nada, za koju je zaintere-,t'
siran Bloch, pretpostavlja um. »Tek kada um progo-
vori, pocinje nada, u kojoj nema niceg lafnog, ponovo
cvjetati. Samo jos-ne-svjesno mora postati po svom
aktu svjesno (bewusst), a po ·svom sadriaju znano
(gewusst), kao svitanje ovdje, kao ono sto svice tamo. A
time je dostiignuta tacka gdje upravo nada, taj pravi
afekt ocekivanja u .snu prema naprijed ne nastupa vise
aamo, kako je prikazano u 13. poglavlju kao puko sa-
XXVI
mostanje i kretanje duse nego svjesno-znano (bewusst-
-gewusst) kao utopijska funkcija.«
U Blochovom glaWlom djelu tako se pojavljuje i
centralni pojam njegovog mladenaekog djela, _pojam
utopije. Pojam utopije pokazuje .se u Iiku »utopijske
fiirikcije«, a »utopijska funkcija« nije nadi suprotna,
nego je s njom u odredenom smislu identi6na. Nada je
utopij1ska funkcija ukoliko ne nastupa kao puko indi-
viidualno dusevno stanje, nego kao nesto sto je »Svje-
sno-znano« (»'bewusst-gewus·st«).
Sta to zapravo znat':i? Sta treba m~sliti pod utopij-
skom funkcij'om? Sadrfaji utopijske funkcije repre-
zentiraju se prije svega u predstavama, i to bitno u
pred.stavama maste, a ne u onima sjeeanja, koje jed-
nostavno ·reproduciraju prosle opafaje. Pri tome tu nije
rujec 0 predstavama maste koje se jednostavno sa.stav-
ljaju iz postojeceg, .na proizvoljan :nacin ~kao npr. ka-
meno more, iii zlatno brdo), nego o takvima koje »anti-
cipirajuci nastavljaju ono postojece u buduCim moguc-
~
nostima njegovog drukcijeg bivstvovanja«. Tako shva-
' cena utopij:sika fantazija utopijske funkcije bitno se
razlilruje od pukog fan•taziranja, jer ona za razliku od
takvog fantaziranja »ima za sebe jedno jc~-ne-bivstvo­
vanje koje se mofe oeekivati, to jest ne 1luta naokolo
i ne vrluda u nekom prazno•mogucem, nego psihicki
anticipira ne5to realno-moguce«. Utopijska funkcija
·nije nipo§to ono §to Englezi nazivaju »wishful thin-
king«. ·
0§.tro se ogiradujuCii od nezrelog utopizma, Bloch
je jos o~triji u kritici filistarskog antiutopizma. Kao
primjer takvog a·ntiutopizma on citira Heideggerove
lronicne opservacije o felji i feljenju kao egzistencijal-
noj modifikaciji samoprojkiranja koje je propalo u
bacenost. »Kad se to primijeni na nezrelo anticipira-
nje«, 1kafe Bloch, »tako ne§to zvuci nesumnjivo tako
kao kad bi neki ewnuh predbacivao .impotenciju djetetu
Herkulu.«
Prava borba protiv nezrelostl i apstraktnostl utopij-
ske funkcije po Blochu se ne mofe voditi s pozicija
burioaskog »realizma« i prakticizma. »Ma5towti, na-
XXVII
----~-~'~"
dom nabijeni pogled utopijske funkcije ne mote se
ispraviti iz fablje pe1"spektive, nego samo sa stano-
vi§ta onog realnog u samoj anticipacijd. Dakle, samo
polazeCi od onog jedino realnog realizma, koji je samo
jedan, jer se razumije u tendenciju zbiJjskog, u objek-
tivno-realnu mogucnost, kojoj tendencija pripada, pa
prema tome i u sama utopijska, naime buducnosna
svojstva zbilje.«
Utopijska funkcija kako je ishvaca Bloch je funkcija
transcendiranja, »jedina transcendirajuca funkcija, ko-
ja je ostala i jedina koja za"1rettuje da ostane: trans-
cendirajuca funkcija bez transcendencijec. Oslonac i
korelat te funkcije predstavlja proces, koji jol nije
razvio svoj naj~manentniji bitni sadriaj, i koji je jol
uvijek u toku. Taj proces sam je u nadi i objektivno
zasnovanoj slutnji da je jo§-ne-postalo zapravo jo§.ne-
-dobro-postalo. Utopijska funkcija kao »shvacena dje-
latnost afekta ocekivanja, slutnje nad~ u savezni§tvu
je sa svim novim, jutarnjim u 1svijetu. i.Utopijska
funkcija tako shvaea ono eksplozivno, jer je takva i
ona sama na vrlo zgusnut nacin: njen ratio je neoslab-
1jeni ratio militantnog optimizma.c
' · Zna.Ci Ii to da se nada moze u potpunosti identificl-
{:rat·i ·s utopijskom funkcijom? Bloch to nikako ne !eli.
ptopijska funkcija je samo jedna strana nade, nada
~romatrana s obzirom na isadriaj svog akta: »Item:
aktovni sadrf.aj ~sadriaj akta, der Akt-Inhalt) nade,
kao onaj koji je svjesno rasvijetljen, znano razjalnjen,
jest pot.itivna utopijska funkcija; povijesni sadrf.aj
(der Geschichts-Inhalt) nade, najprije reprezentiran
u predstavama, a enciklopedijs~i istrafen u realnim
1udovima jest ljudska kultura s obzirom na njen kon-
kretno-utopijski horlzont.c I Bloch odmah dodaje: i.Na
ovoj spoznaji radi, kao afekt oeekivanja, kombinat
docta spes.c
Isticuci presud.no znacenje utopiJske funkcije Bloch
ujedno upozorava da ona sama po sebi nije dovoljna.
»Bez snage jednoga Ja ·i Mi iza sebe, eak i nada posta-
je bljutava. U svjesno-znanoj 1nadi nikada nije meko,
nego se u njoj izrafava volja: treba da bude tako,
XXVIII
mora postati tako.c Drugim rijecima, potrebna je ne
samo nada nego i »Uspravan hod, volja koja se ne daje
odrediti nikakvom postalo§cu«. Nada treba snagu i
volju. Ali gdje da ih natte? Snaga je konkretne utopije
sooija1isticki .shvaceni »subjektivni faktor« naime »pro-
letenska 1~lasna svijest«. No ni subjektivni faktor nije
dovoljan da se ostvare intencije utopijske svijesti. Za-
lafuci se za shvacanje uzajamnog djelovanja subjektiv-
nog i objektivnog faktora, Bloch podjednako kiritizira
,i osuttuje i »pucisticki aktivizam koji potcjenjuje i1i
ignorira objektivni faktor, i i.socijaldemokratski auto-
matizamc - koji smatra subjektivni faktor nepo-
trebnim.
Po Blochu nemoguce je ndto postici bez subjektiv-
nog faktora, kao Ito je ·nemoguce i saikrlti iii sprijeciti
njegovu dvostranu dubinsku tendenclju, ,s jedne strane
njegovu usmjerenost protiv lole postojeceg, a s druge
strane pozitivnu anticipaciju moguceg buduceg. Pitanje
je medutim, ne dodiruje Ii se ta anticipirajuca suprot-
na tendenoija s pukim uljeplavanjem postojeceg. Od-
govarajuci na ovo pitanje Bloch ulazi u diskusiju o
problematici interesa, kao 1 o problemu odnosa uto-
pijske funkclje prema ideologij i i o figurama Ito ih
1
u ·njoj 1nalazimo, figurama zgulnjavanja, usavrfavanja
l znacenja postojecega, figurama koje su kada se pre-
tefno odnose na zgu§njavanje poznate kao arhetipi,
kada se pretdno odnose na usavrJavanje kao ideali,
a kada se pretefno odnose na znacenje kao alegorije i
simboli.
Ne mo!emo deta~jno razmatrati ove Blochove ana1i-
ze, no treba vidjeti mogu Ii nam one pomoci da razu-
mijemo utopijsku funkciju i napose nadu.
Po Blochu postoje razne ideologije. U ne vile revo-
lucionamim, premda jo§ uvijek uzlaznim vremenima
jednog klasnog drultva (u onima koja jol unaprettuju
razvitak prolzvodnih snaga) ideologija 1e bavi uljepla-
vanjem d pollranjem postojeceg s apologetskim ciljem
da imniri subjekt s postojecim. Pokvarena, trula ideo-
logija (die faule Ideologie) dekadentnih vremena, kao
na primjer ona danalnjeg kasnog grattanstva vec je i
XXIX
 ~
>Svjesno l~na svijest, dakle prijevara«. U ideologiji
koja n.ije takvo svjesno iskrivljavanje nego samo
apstraktno-idealisticko dopunjavanje i uljep5avanje,
kao i u onim oblicima zgusnjavanja i usavrsavanja sto
ih zovemo arhetipima, idealima, alegorijama i simbo-
iLima prisutna je i utopij.ska funkcija, makar i iskrivlje-
na 1i pomjerena (verzerrte und versetzte), jer i tu se
zbiva »prekoracenje postojeceg«, makar i njegovim
»uljep5avajucim, zgu8njavajueim, usaV1rsavajucim ili
punoznaC:nim preuveHeavanjem«. Ova utopijska funk-
cija koja se javlja eak i u ideologij1i samootudenih
vladaju6ih klasa, prirodno ozivljava ideologije koje
Bloch naziva »revolucionamim«, smatrajuci (vise u
skladu s nekim naknadnim interpretacijama Marx.a ne-
go s njim samim) da u pojmu revolucionarne ideologije
nema kontradikcije. •Bez utopijske funkoije uopce se
ne moze objasniti nikakav duhovni suvisak preko u
odredenom trenutku dostignutog i tako postojeceg, bio
taj v-iSak i ne znam kaiko pun privida (Schein) umjesto
pred-vida (Vor-schein).«
Razraduju6i navedenu tezu o odnosu izmedu uto-
pij1ske funkcije i ideologije, odnosno o njihovom •SU·
sret1,1~ {»Begegung«) Bloch razlikuje tri faze u razvoju
kilasnih 1ideologija (pripremnu, pobjedniC:ku i sHaznu).
Razjasnjavajuci razliku medu ovirn fazama, on ujedno
utvrduje 1i ono sto im je zajednicko: Pdkrivanje eko·
nomske osnove ~lasnog drustva »maglom zainteresi-
rane lazne svijesti«. Promatrana s ove strane ideologija
je po Blochu »Suma predstava, u koj.ima se jedno dru-
stvo UZ pomoc lafoe svijesti UViijek opravdavalo i pre·
rusavalo«. Ali on smatra da se u fenomenu .kulture
otkriva i jedna druga strana ideologije, strana po ko-
joj se ona ne poklapa potpuno s laZnom svijescu i s
apologetiikom jednog preZivjelog klasnog drustva. To
je ona strana po kojoj je ideologija viSak i nadildenje
danog. A ta je strana napose rnzvijona u »ideologiiji
socijalisticke revdlucije u kojoj uopce ne .sudjeluje ni·
kakva laina svijest«. Proklamirajuci na taj naan mo-
gu6nost ·ideologije socijaHsticke revolucije, Bloch u
alijedecoj 1r~enici ide jos dalje tvrdeci: »Socijalizam
xxx
kao ideologija revolucionatinog preobrafaja uopce je
tamo istinita svijest, koja se odoosi na pojmljeno kre-
tanje (begriffene Bewegung) i na oda:branu tendenciju
(1r111iffene Tendenz) zbi1je.« ·
Socijalizam kao ideologija i ideologija kao istinita
1vljest - .te teze poznate iz vulgarnog i dogmatskog
marksizma prirodno zbunjuju .kod Blot:ha. No ako se
pogleda na koJi nacin on odreduje odnos medu raznim
vrstama ideologija, moglo bi se zakljuciti da je BJoch
alu!eCi se terminologijom vuLgarnog marksizma zelio
da ospori neke njegove teze. Po Blochu naime postoji
bitna irazlika izmedu klasnih ideologija i »socijalisticke
ldeologije«, ali postojJ i izvjesni konti.nuitet, ;jer i u
klasnim ideologijama u kojima su ukorijenjena veHka
djela proslosti naLazimo onaj visaik iznad lafoe svijesti
Ito ga nazivamo kulturom i koji se prenosi kao kul-
turno nasJjede. No taj viSak i taj kontinuitet moguci
au samo zato sto ·i u klasnim ideologijama djeluje uto-
piJsika funkcija. •Item: bez utopijske funkcije klasne
ideologije bile bi dovele samo do prolazne va11ke, a ne
do uzora u umjetnosti, nauci, filozo£iji.«
Slazemo se s Blochom da izmedu »kla·sne ideologije«
i socijaHsticke misli postoji kontinuitet, slazemo se i s
tezom da utopijska funkcija moze djelovati i unutar
klasne ideologije (kao ~to i u okviru socijalisti{ike misU
moze biti ideoiloskih momena:ta). No da li je to dovo-
ljan razlog da se 1 istiinska socijalisticka misao pro-
glasi ideologijom?
Bloch u tome ne vidi problem. Ali on vidi opasnost
da se utopija svede .na samo dr.tavnu utopiju, kako se
taj termi.n tradicionalno najcesce .shvacao. Nasuprot
ovakvom shvacanju on tvrdi da utopijska funkcija za-
hvaca mnogo §ire u svako podrucje istinski ljudsikog
I
djelovanja. »Svaiki plan 1i svaka tvorevi-na, koja je do-
vedena do granica svog savrsenstva biH su dodirnuli
utopiju i dali .su, kako je navedeno, upravo velikim,
stalno dalje progresivno djelujucim kulturnim djelima
'
jedan vi§ak i iznad njihove puke ideologije na liou
mjesta, dakle nista manje nego supstrat kulturnog na-
sljeda.«
XXXI
 ~~~--======~iiiiiiiiiiliii.._,,...__.
Zal8Zuci se za rehabilitiranje pojma utopijskog Bloch
se ograduje od utopizma i od apstraktnog utopiziranja,
nagla§,avajuci da je rijec o »konkretnoj utopiji« u smi-
slu »moci anticipiranja s njenim otvorenim prostorom
i ·njenim predmetom koji treba realizirati i koji se
realizira prema naprijed«. Ako se odbiju ono utopistiC-
ko i apstraktna utopija, onda se ono sto ostaje, neeli-
minirani san prema naprijed, docta spes, mofo ozbilj-
no nazvati utopijom: »U svojoj kratko6i i novoj ostrini
taj izraz (utopija - G. P.) tada znaci isto sto d: meto-
dicki organ za novo, objektivno agregatno stanje nado-
lazeceg.«
No nije li utopijska funkcija nesto subjektivno i nije
Ii nada shvacena kao utopij.ska funkcija nesto subjek-
tivisticko? Bloch se odlueno ograc:tuje od takve sumnje.
Utopijska funkcija ima svoje objektivne korelate. Njen
je prvi korelat u samom eovjeku, u vrenju d bru)anju
dznad postale covjekove svijesti. Njen je drugi objek-
tivni korelat dinamicni, nezavrseni kara;kter zbilje, svi-
jeta. Ili, preciznije: »Ono realno moguce dovoljno po-
sredovane, dakle dijalekticko-materijalistMki posredo-
vane novosti daje utopdjskoj fantaziji njen drugi, njen
konkretni korelat: jedan korelat izvan pukog vrenja
i hucanja u unutrasnjem krugu svijesti«.
No ako je utopijska funkcija objektivno zasnova.na,
moze li nada, koja je u jednom aspektu identicna s
njom, biti subjektivna i proizvoljna? Bloch se ostro
ograc:tuje od subjektivisticki shvacene nade, a napose
od optimizima automatskog ,napretka. Realisti6ki pesi-
mizam bolji je od »automatskog optimizma«, No nije ni 1
pesimizam Blochova pozicija. On zastupa »mdlitantnij-
optimdzam«, no pod tim ne misli neku militaristicku
ill svac:talacku koncepciju, nego optimizam kao aktivnl
stav prema onom neodlucenom sto se »radom i kon-
kretno posredovanom akcijom« moze odluciti. Militant-
nl je optimizam fundirani optimizam, filozofski shva-
cena nada na frontu svjetskog procesa. Bloch o tome
pile: »Filozofiija shvacene nade stoji stoga per definl-
tionem na frontu svjetskog procesa, to jest na tako ma-
XXXII
..........
lo promisljenom prednjem 1bivstvovnom odsjecku po-
kretne, utopijski otvorene materije.«
Ne mofomo ovdje raspraviti sta znaCi utopiJski otvo-
rena materija ni u eemu je ontologija jos-ne-bivstvo-
vanja. U svakom slueaju Blochovo ucenje o nadi i nje-
govo ucenje 0 otvorenosti svijeta i 0 bivstvovanju kao
jos ne-bivstvovanju tijesno su povezani. »Tek s napusta-
njem zatvoreno-statickog pojma bivstvovanja pokazuje
se prava dimenzija nade.«
Znaci Ii to da SU otvoreni 'svijet i nada isto? I sta je,
1I1ajzad, zapravo nada? Da li je to jedan mec:tu ljudskim
afektima, struktura ljudskog odnosenja ili struktura
same zbilje, temeljni obli.k bivstvovanja?
Uz pomoc Blochovih rijeei, citiranih i mnogih dru-
gih, moze se dokazivati da je nada psiholoska katego-
:rija, ·no moze se takoc'.ter tvrditi da je ona spoznajno-
teorijska, antropoloska i ontoloska.
Da li je potrebno da iiskoristimo tu mogucnost? Radi
li se kod Blocha o raznim pojmovima nade ili je rijec
o jednom koji nadilazi tradicionalna filozofska podruc-
ja? Da li je nada obiljefje zbilje bez covjeka odnosno
covjeka bez svijesti, ili je ona bitna ,struktura covje-
kove zbilje i oovjekovog ,svjesnog odnosenja? u cemu
ge bit nade kao bitnog obiljeija covjekove svijesti i
did_ovanja?
U sirem smislu nada je fovjekova svijest ukoliko
ona prekoracuje ono dano zakoracujuci u buduenost,
u nesto jos nepostalo. U uzem smislu ona je djelotvor-
na spoznaja ljudskih kreativnih mogucnosti, spoznaja
onog sto covjek kao covjek mofo i treba da ucini. u
najufem s·mdslu ona je docta spes, ono sto bib najra-
'
dije nazvao miSljenjem revolucije. Nada je eovjekova
revoluciorana svijest, savjest i spoznaja, odlufoost da
1!
se revolucionarno mijenja postojece.
No ako je nada ipak prvenstveno struktura covjeko-
vog svjesnog bivstvovanja, za§to je Bloch istice kao
svoj centralni pojam umjesto da to mjesto dodijeli
jos-ne-bivstvovanju? Zato sto on nije primarno £ilozof
koji stvara ontologiju kojom bi objasnio ono §to jest,
nego prije svega revolucionarni mi:slilac kojem je stalo
XXXIII
 =~ .....iiiiiiiii-L~

do revoluoionarne izmjene .svijeta. Princip nada je prin-

cip revolucionarne promjene svijeta.
No zasto je Bloch, kako se cini, svoju osnovnu revo-
lucionamu kategoriju uzeo iz sfere psihologije?
Bloch je pisao u vrijeme procvata otrcanih staljini-
stickih fraza 0 ekonomskim nufnostima i nauenim
.spoznajama .i nasuprot takvim shvacanjima on je ista-
kao univerzalno ·shvacenu nadu.
Znaci Ji to da mi moramo prihvatiti Blochovu termi-
nologiju i pojmovnu aparaturu kao jedino mogucu? I
ako je ne p11ihvatimo, znaci 1i to da je moramo jedno-
stavno odbaciti? PRINCIP NADA
Velik je mislilac veHk upravo po .tome sto ima da
kafe nesto svoje i .svojim jezikom (sto kompilatori i
imitatori samo prezvakavaju). Tako je Ernst Bloch mi-
s1io utopiju i .nadu. U jednoj drugoj terminologiji to je
miSljenje revolucije.

.............
 PREDGOVOR

Moj111111 sin11
/""" RolHrlll Blotlm Tko smo mi? Odakle dolazimo? Kamo idemo? Sto ote-
kujemo? Sto nas ~kuje?
Mnogi se osjeQju samo zbunjeni. Tio se ljulja, oni
ne znaju zalto i od tega. To njihovo stanje jest . tje-
skoba, postane li odredenijim, ono je strah. ·
Nekoe je onaj tko se htio nautiti strahovanju odlazio
vrlo daleko. U vrijeme Ito je netom minulo to se po-
stizalo lakle i bli!e, tim se umijecem strahovito ovla-
dalo. Ali sada stile vrijeme osjeQju koji je nama, izu-
zevli krivce strahu, primjereniji.
Odlutujuee je nautiti se nadanju. Njegov se rad ne
odrite, zaljubljen je u uspijevanje umjesto u jalovost.
Nadanje, stavljeno iznad strahovanja, niti je pasivno
poput njega, niti pogotovu zatvoreno u neko nilta.
Afekt nadanja izlazi iz sebe, proliruje ljude umjesto da
ih suzava, nikada mu dovoljno znanja o onomu Ito
I ih iznutra usmjeruje cilju, Ito li izvanjsko moze biti
I' njihovim saveznikom. Rad tog afekta iziskuje ljude
koji se djelatno bacaju u postajuce, kojemu i sami pri-
padaju. On ne podnosi pasji zivot Ito se osja tek pa-
sivno batenim u bivstvujuce, u neprozreno, pogotow
kukaviOki priznato bivstvujuce. Rad protiv livotne tje-
skobe i nepodopitina straha jest rad protiv njihovih
vinovnika, koji se vecinom mogu lako imenovati, i on
u samom svijetu. trdi Ito svijetu pomale; to se mo!e
naci. Kako li se bogato svagda sanjalo o tomu, sa·
njalo o boljem livotu. koji bi bio mogudl livotom svih
ljudi provlate se danji sni, Jedan njihov dio samo je

l
bljutav i rastrojen bijeg, takoder i plijen za varalice,
ali drugi dio drazi, ne dopusta mirenje s lose posto-
jeCim, upravo ne dopusta odricanje. Taj drugi dio nosi
u svojoj jezgri nadanje, i mofo se izuciti. Mo:le se iz-
baviti iz nesredena sanjarenja i, takoder, iz lukave
zloupotrebe, mofo se aktivirati IiSen magle. Nitko ni-
kada nije zivio bez danjih snova, ali va:lno je da se
oni sve dalje upoznavaju i tako odrfavaju pouzdanima,
od pomoCi, usmjerenima onom pravomu. Neka danji
sni budu jos puniji, jer to ce znaciti da se obogacuju
upravo trezvenim pogledom; ne u smislu ucmalosti,
nego svojeg rasvjetljivanja. Ne u smislu razuma koji
naprosto promatra, koji uzima stvari onako kako one
upravo postoje i stoje, nego u smislu njihova sudioni-
ka koji ih uzima onako kako teku, pa bi, dakle, mogle
teCi i bolje. Neka, dakle, danji sni budu zaista puniji,
to jest svjetliji, manje proizvoljni, poznatiji, bolje poj-
mljeni i posredovaniji s tijekom stvari. Da bi se psenica
sto hoce dozoriti mogla uzgojiti i spremiti.
MiSljenje znaci prekoracivanje. Ali takvo da se po-
stojece ne utajuje, ne preskace. Niti u svojoj nevolji,
niti pogotovu pri kretanju iz nje. Niti sto se tice uzro-
ka nevolji, niti pogotovu pri otpocinjanju preokreta sto
u njoj dozrijeva. Stoga pravo prekoracivanje nikada i
ne kroci u puki zrakoprazan prostor necega pred-nama,
naprosto zanoseCi se, naprosto apstraktno slikajuci.
Nego ono poima novo kao novo koje je posredovano u
pokrenuto postojecemu, pa makar ono ujedno, da bi
se privelo slobodi, do krajnosti iziskuje volju za sebe.
Zbiljsko prekoracivanje poznaje i aktivira u povijest
usadenu tendenciju sto tece dijalekticki. Primarno sva-
ki eovjek, buduci da necemu tezi, zivi ubuduce, proslo
dolazi tek kasnije, a prave sadasnjosti gotovo uopce
jos i nema. Buduce sadrfava ono cega se bojimo iii
Ono eemu se nadamo; prema ljudskoj intenciji, dakle
ako se ne osujecuje, buduce sadrfava samo ono cemu
se nadamo. Funkcija i sadrfaj nade dozivljuju se ne-
prestano, i oni su se u vremenima kada je drustvo
bilo na usponu neprestano pretvarali u djelo i pro-
§irivali. Jedino u vremenima kada staro drustvo pro-
2 3
pada, poput danasnjeg na Zapadu, izvjesna parcijalna
l prolazna tendencija tece samo prema dolje. Tada se u
onih koji ne nalaze put iz propasti strah postavlja pred
nadu i protiv nje. Tada se strah pokazuje subjekti-
vistickom, nihilizam objektivistickom maskom feno-
mena krize: koji ,se trpi, ali se ne prozire, koji se
oplakuje, ali se ne mijenja. Promjena ionako nije
moguca na tlu gradanstva, pogotovu u njegovu na-
doslom i prikritom ponoru, eak kad bi se i htje-
la, ali se niposto nece. StoviSe, gradanski bi interes
upravo svaki drugi, sebi suprotan interes htio uvuci u
vlastito propadanje; tako on, da bi umrtvio novi zi-
vot, pretvara vlastitu agoniju u prividno nacelnu, pri-
vidno ontolosku. Bezizlaznost gradanskog bitka prosi-
ruje se kao bezizlaznost ljudske situacije uopce, bitka
naprosto. Trajno, dakako, bez uspjeha: gradanska je
isprafojenost tako efemerna kao i klasa koja se izrafa-
va jos jedino u njoj, i tako bcz oslonca kao i privid-
nost vlastite lose neposrednosti kojoj se ona zaklela.
Samo beznade i u vremenskom je i u stvarnom smislu
nesto najneizdrzivije, nesto sto ljudske potrebe niposto
ne mogu podnijeti. Zbog toga se onda eak i prijevara,
I da bi postigla ucinak, mora baviti laskavim i pokva-
. renim budenjem nade. Zbog toga se onda sa svih pro-
povjedaonica propovijeda i opet upravo nada, doduse
uz njezino zatvaranje u puku nutrinu iii uz tjesenje
onostranim. Zbog toga onda eak i posljednje bijede za-
padne filozofije viSe nisu kadre iznositi svoju filozo-
fiju bijede bez lihvarenja s nadvisivanjem, prekoraci-
vanjem. To jest, ne viSe drugacije nego da eovjeka bit-
no odreduje buducnost, ali uz cinicno-zainteresirano
tumacenje, hipostazirano iz vlastita klasnog polofaja,
kako je buducnost natpis nocnog bara k - bezbuduc-
nosti, a odredenje eovjeka - niSta. Sad: neka mrtvi
pokapaju svoje mrtve; dan sto svice prisluskuje, jos
s oklijevanjem koje priziva preduga noc, drugomu, a
ne trulo zagusljivoj, nebitnoj nihilistickoj nadgt'tll::moj
zvonjavi. Dokle god boravi u zlu, doth~ se i pr-i-
vatnim i javnim opstojanjem dnevni srii; imj
o zivotu boljem sto je nastajao do sad.a.
 U nepravomu, a koliko Ii tek vise u onom pravomu,
svaka je ljudska intencija nanesena na taj temelj. I ma
:kako temelj varao, kao .tako cesto do sada, eas pun pod·
vodnih grebena, eas pun himera, on se samo istrafiva-
njem objektivne tendencije, subjektivne intencije mo-
!e ujedno i denuncirati i prigodice ra§cistiti. Corruptio
optimi pessima: vrtoglava nada jedan je od najveah
zlotvora i rastrojitelj je ljudskog roda, konkretna pra·
va nada njegov najozbiljniji dobrotvor. Tako znalacki·
-konkretna nada subjektivno najjace prodire u strah,
objektivno najumjeinije privodi tomu da se saddaji
straha svedu na svoj uzrok. Zajedno s obavijestenim
nezadovoljstvom koje spada u nadu, jer oboje izvire iz
onog »De« neimaitini.
Miiljenje znaci prekoracivanje. Dakako, prekoraci·
vanje do sada jos nije s osobitom strogoicu nailo svo-
je misljenje. Iii, ako ono bijaie nad:eno, bilo je tu i
previse loiih ociju, koje stvar nisu vidjele. Truli nado-
mjestak, zamjena koja kopira ono ito je uobicajeno,
svinjski olos jednog reakcionamog ali i shematiziraju·
ceg duha vremena, oni su potisnuli to otkrito. Nasta·
janje svijesti o konkretnom prekoracivanju Marx ozna-
cuje kao prekretnicu. Ali oko nje evrsto se drie filavo
uvrijezene misaone navike na svijet bez fronta. Tu se
ne zanemaruje samo eovjek, tu se zanemaruje i uvid
u njegovu nadu. Intendiranje se ne cuje kao zvuk sto
svaki put anticipira, objektivna tendencija ne spoznaje
se u svojoj svagda anticipatorskoj moci. Desiderium,
jedino posteno svojstvo svih ljudi, neistra!eno je. Joi·
-ne-svjesno, joi-ne-postalo, premda ispunjuje smisao
svih ljudi i horizont sveg bitka, nije jos prodrlo ni kao
rijec, kamoli kao pojam. Ta cvatuea oblast pitanjA pre-
biva u dosadainjoj filozofiji gotovo nijema. Sanjanje
prema naprijed, kao sto je to nazvao Lenjin, nije se
promiiljalo, vile se tek tu i tamo dodirivalo, sebi pri·
mjerena pojma ono se nije domoglo. Oeekivanje i oce-
kivano, ono u subjektu, ovo u objektu, uopce sve ito
uzlazi, nije do Marx.a bilo pobudom ni za jedan aspekt
avijeta u kojemu bi to steklo svoje mjesto, cak cen·
tralno. Golemo utopijsko dogad:anje u svijetu gotovo
,4
je joi explicite nerasvijetljeno. Od svih zaeudnih ne-
znanja, to je jedno od najupadljivijih. M. Terencije
Varro u svojem ce prvom pokuiaju latinske gramatike
zaboraviti futur; filozofski se on sve do danas nije
zapazio posve adekvatno. Proizlazi: pretemo staticko
miiljenje nije imenovalo, eak ni razumjelo to stanje,
i ito to misljenje smatra postalim, to ono vazda za.
kljucuje kao zavdeno. Kao promatracko znanje, to je
miiljenje per definitionem znanje jedino o onomu ito
se moze promatrati, naime o proilosti, i nepostalo pre-
svod:uje zakljucenim formalnim sadriajima iz postalo-
sti. Dosljedno tomu, ovaj je svijet, i ondje gdje se
poima povijesno, svijet ponavljanja iii velikog jednog
te istoga; on je palacom kobi, kao ito je to nazvao
Leibniz, ne razvalivii je. Dogad:anje biva povijeicu, spo-
znaja sjecanjem, svecanost proslavom biviega. Takvim
bijaie mnijenje svih dosada§njih filozofa, s njihovom
formom, idejom iii supstancijom odred:enom kao do-
vdeno-postojece, takod:er u postulirajucega Kanta, cak
i u dijalektickog Hegela. Tako se fizickoj i metafizickoj
gladi pokvario apetit, osobito su se njoj zameli pu-
tovi do izostale, zacijelo ne samo knjiike hrane. Na taj
se nacin nada sa svojim pozitivnim korelatom: jos
nezakljucenom odred:enoscu opstojanja, preko svake
res finita, ne pojavljuje u povijesti znanosti ni kao
psihicko ni ·kao kozmicko bice, a ponajmanje :kao
funkcionar onoga ito joi nije bilo, moguceg novoga.
Zato: u ovoj knjizi nadi se, kao dijelu svijeta napuce-
nom poput najbolje plodne zemlje i neistra!enom po-
put Antarktika, opiirno pokuiava privesti filozofija. U
kritickoj, dalje razradenoj vezi sa saddajem autoro-
vih do sada izailih knjiga »Tragovi«, osobito »Duh uto-
pije«, »Thomas Miinzer«, »Baitina na§eg vremena«,
»Subjekt-objekt«. Ce!nja, ocekivanje, nada trebaju, da·
kle, svoju hermeneutiku, svitanje onoga pred-nama za.
htijeva svoj specifiean pojam, novum trafi svoj pojam
fronta. I sve to u slu!bi svrhe da se kroz posredovano
mrstvo mogucnosti napokon kriticld polofi cesta za
pohod do onoga Ito je nu!no misliti, da ona ostane
neprekinq.to orijentiranom. Tako doc:ta spH, pojmljen.a
5 •
J
nada, rasvjetljuje pojam jednog prmcipa u svijetu, po-
jam koji vise ne napu5ta svijet. Ne vec i stoga sto je
taj princip oduvijek bio u samom svjetskom procesu,
a filozofski se tako dugo zaobilazio. Buduci da uopce ne-
ma svjesnog pravljenja povijesti na cijem putu vjestom
tendenciji cilj ne bi obuhvacao i sve, to je ovdje po-
jam - u dobrom smislu rijech utopijskog principa kao
pojam nade i njezinih saddaja dostojnih covjeka, upra~
VO centralan. Stovise, ono sto se time oznacuje u hori·
zontu je svijesti koja svakoj stvari postaje adekvat·
nom, u horizontu koji se otvorio i dalje se otvara. Oce-
kivanje, nada, intencija prema jos nepostaloj mo~C.
nosti: to nije samo temeljna crta ljudske svijesti nego
je, na konkretan nacin ispravljeno i pojmljeno, temelj·
nim odrectenjem unutar sveukupne objektivne zbilje.
Poslije Manca vise uopce nema istrafivanja istine niti
realizma prosuc:tivanja mimo subjektivne i objektivne
sadrfaje svijeta sazdane od nade; osim uz kaznu tri· '
vijalnoscu iii corsokakom. Filozofija ce steci svijest
sutra.Snjice, pristranost ta buducnost, tnanje nade, ili
ce ostati bet ikakva tnanja. I, nova filozofija, do koje
je put otvorio Marx, isto je sto i filozofija novoga, te
biti koja sve nas ocekuje, nisti iii ispunjuje. Svijest te
filozofije jest otvorena mogucnost pogibelji i pobjede
koju valja izvojstiti u njezinim uvjetima. Prostor te filo-
zofije jest objektivno-realna mogucnost unutar proce-
sa, na putanji samog predmeta, na kojoj ono sto co-
vjek radikalno intendira nije jos nigdje osigurano, ali
jos nigdje ni osujeceno. Stvar kojom se ta filozofija tre-
ba svim silama baviti vazda' je ono sto se istinski nada u
subjektu, cemu je istinski moguce nadati se u objektu:
funkciju i sadrfaj te za nas centralne stvari valja istra-
Ziti.
Dobro novo nije nikada bas posve novo. Ono djeluje
nadaleko preko granica snova na javi sto prozimaju
!ivot, ispunjuju stvaralacku umjetnost. Utopijska volja
vodi sve oslobodilacke pokrete, nju na svoj nacin, uspa·
vane savjesti iii ganuti, znaju i svi kdcani, iz partija
Biblije o eksodusu i Mesiji. I, prozimanje imanja l
neimanja, od kojeg se sastoji cefoja, nada i nagon da
6 7
ae stigne kuci, ipak je rovarilo i u velikoj filozofiji. Ne
aamo u Platonovu erosu nego i u dalekometnom poj-
mu Aristotelove materije kao mogucnosti da bude bit,
l u Leibnizovu pojmu tendeQ.cije. Neposredovana djelu·
je nada u Kantovim postulatima moraine svijesti, po-
sredovana na nacin svijeta djeluje ona u Hegelovoj
dijalektici historije. Pa ipak, usprkos odlascima svih
tih izvidnickih patrola, eak i ekspedicija, in terram
utopicam, u svih njih ima neceg prekinutoga, prekinu-
toga upravo uslijed promatranja. Gotovo ponajjace u
Hegela, koji se bijase najdalje otisnuo: bivse nadjaeava
ono sto uzlazi, zbirka postalosti potpuno spreeava ka-
tegorije buducnost, front, novum. Tako se utopijski
princip nije uzmogao probiti, ni u arhaicki-mitskom svi-
jetu, unatoc eksodusu iz njega, niti u urbano-raciona·
listickom, unatoc eksplozivnoj dijalektici. Ovako je
svagda bivalo stoga sto je i duh arhaicki-mitske i duh
urbano-racionalisticke vrste promatracko-idealisticki, pa
dosljedno tomu pretpostavlja postali, vec zakljuceni
svijet koji se moze samo pasivno promatrati, ukljucivsi
i povrh njega projicirani nadsvijet u kojem se to posta·
~ lo odra!ava. Bogovi savdenstva na jednoj strani, ideje iii
ideali na drugoj, u svojem su iluzornom bitku tu upra-
vo tako res finitae kao i takozvane ovostrane cinjenice
u svojem empirijskom bitku. Buducnost prave, pro-
cesno otvorene vrste svakom je, dakle, pukom proma·
tranjri zatvorena i tuc:ta. Jedino misljenje koje smjera
mijenjanju svijeta, koje informira htijenje promjene,
ne odnosi se prema buducnosti (nezakljucenom prosto-
ru po~ajanja ispred nas) kao prema smutnji, i proslosti
kao prema kletvi. Stoga je odlucujuce: jedino znanje
kao svjesna teorija-praksa tice se postajucega i u nje·
mu odredivoga, promatracko se pak znanje per defini-
tionem mole odnositi samo na vec postalo. Neposredan
izraz tog privlacenja k bivsemu, odnosenja na postalo,
u mitu je poniranje u sebe, te!enje prema necem stari-
jemu od pamtivijeka, takoc:ter postojana prevaga istin·
·ski poganskoga, naime astralno-mitskoga, kao cvrstog
svoda oko citava zbivanja. Metodski izraz te iste veza-
nosti uz proSlost, tuc:tenja od buducnosti, u raciona-
 lizmu je Platonova anamneza ili ucenje da je svo zna-
nje jedino ponovno sjeeanje. Ponovno prisjecanje ide-
jama videnim prije rodenja, ukratko, neprolaznom ill
bespovijesnom vjecnomu. Tako da se bitnost naprosto
poklapa s biloscu, a Minervina sova svagda polijece tek
kad padne suton, kad jedan lik zivota ostari. Tako i
Hegelovu dijalektiku u njezinu zavdnom »krugu od
krugovac sputava fantom anamneze i tjera u stareti-
namicu. Tek je Marx na mjesto toga stavio patos mi-
jenjanja, kao pocetak teorije koja ne rezignira u pro-
matranju i tumacenju. Krute podjele na buducnost i
proslost padaju tako same od sebe, nepostala buduc-
nost izlazi na vidjelo u proslosti, proslost, osvecena i
bastinjena, posredovana i ispunjena - u buducnosti.
Uzeta izolirano i tako zaustavljena, proslost je puka
robna kategorija, to jest postvareni factum bez svijesti
o svojem fieri i svojem neprestanom procesu. Prava se
radnja u samoj sada§njosti dogada, medutim, jedino
u totalitetu tog procesa, nezakljucenog ni prema na-
trag ni prema naprijed, materijalisticka dijalektika po-
staje instrumentom za ovladavanje tim procesom, za
posredovano-svladani novum. Zato je ratio (minus ideo-
logija s obaveznim stanoviStem i minus sve vece praz-
njenje sadrfaja) neposredna bastina gradanskog doba
dok je bilo jos napredno. Ali ta ratio nije jedina bastina,
naprotiv, i prijafaja drustva, pa eak i mnogi mit u
njima (opet minus puka ideologija i pogotovu minus
predznanstveno praznovjerje sto ga sadrfavaju) pre-
daju zgodimice filozofiji, koja je svladala gradansku
spoznajnu granicu, naprednu gractu nasljeda, premda
nju, kao sto se po sebi razumije, valja posebno rasvijet-
liti, kriticki prisvajati, promijeniti njezinu funkciju.
Prisjetimo se samo uloge svrhe (kamo, cemu) u pretka-
pitalistickim slikama svijeta, iii, takoder, znacenja kva-
litete u njezinu ne-mehanickom pojmu prirode. Prisje-
timo se mita o Prometeju, kojega je Marx nazvao naj-
: plemenitijim svecem u filozofskom kalendaru. Prisjeti-
, mo se mita o Zlatnom doba i njegova premjeltanja u
buducnost u me!ijanskoj svijesti tolikih potlacenih
klasa i naroda. Marksisticka filozofija, kao filozofija
8 9
'\.
koja se napokon adekvatno odnosi prema postajanju
i onom sto uzlazi, poznaje i citavu proslost u njezinoj
stvaralackoj sirini, jer ona uopce i ne poznaje drugu
proslost osim one jos zivuce, jos nenamirene. Marksi-
sticka filozofija jest filozofijom buducnosti, dakle i
buducnosti u proslosti; tako je ona, s tom sabranom
frontalnom svijescu, ziva, dogactanju prisna, novumu
prisegnula teorija-praksa pojmljene tendencije. I sto je
vazda glavno: svjetlo u sjaju kojeg se odslikava i pro-
mice procesno-nezakljuceno totum zove se docta spes,
dijalekticko-materijalisticki pojmljena nada. Temeljna
tema filozofije, koja ostaje i jest jer nastaje, jos je ne-
postali i neuspjeli zavieaj, onakav kao sto se oblikuje i
izrasta u dijalekticko-materijalistickoj borbi novoga
i staroga.
Tomu se ovdje u nastavku daje znak. Znak prema na-
prijed, koji dopusta samo prestizanje, ne kaskanje stra-
ga. Njegovo se znacenje naziva jos-ne, i o njemu se
valja sporazumjeti. U skladu s onim sto je Lenjin
naznacio na jednom mjestu koje su postepeno poceli
jako hvaliti, ali koje nisu jednako tako uzeli k srcu:*
»,Treba da sanjamol' Napisao sam te rijeci i upla§io
sam se. Ucinilo mi se da sjedim na ,kongresu ujedinje-
nja', naspram mene sjede redaktori i suradnici ,Rad-
nickog djela'. I gle, ustaje drug Martinov i obraca mi se
stroga lica: ,A dozvolite da vas zapitam: ima li jos auto-
nomna redakcija pravo da sanja ne pitajuci prethodno
komitete partije?' A za njim ustaje drug Kricevski i
(filozofski produbljujuci druga Martinova, koji je vec
odavno produbio druga Plehanova) nastavlja jos stro-
!a lica: ,Ja idem dalje. Ja pitam: ima Ii uopce pravo
da sanja marksfst koji ne zaboravlja da, po Marxu,
oovjeeanstvo uvijek postavlja sebi ostvarljive zadatke
i da je taktika proces rastenja zadataka koji rastu za-
jedno s partijom ?'
* Hrvatski prljevod citiranoi mjesta s rusko11a preuzet je lz:
V. I. Lenjin, /zabrana djela, tom I, knJi11a prva, Kultura, Za-
greb 1948, s. 290 i dalje. Autor je cltlrao iz: Lenin, Was tun?,
Ausgewiihlte Werke, 1956, s. 315 (op. prev.)
 Vee od same pomisli na to strafao pitanje mene po-
dilaze zmarci, i ja samo gledam - gdje da se sakrijem.
Pokusat cu da se sakrijem iza Pisareva.
,Ima neslaganja i neslaganja - pisao je povodom
pitanja o neslaganju snova i stvarnosti Pisarev. - Moji
snovi mogu ici ispred prirodnog toka dogadaja, ill oni
mogu udariti sasvim u stranu, onamo kuda nikakav
prirodni tok dogadaja nikad ne moze dovesti. U prvom
slueaju snovi ne nanose nikakve stete; oni cak mogu
pomagati i jaeati energiju radnog covjeka ... U takvim
snovima nema niceg sto bi izopaeavalo ili paraliziralo
radnu snagu. Naprotiv. Kad bi eovjek bio potpuno lisen
sposobnosti da tako sanja, kad on ne bi mogao pone-
kad istreavati naprijed i u svojoj fantaziji promatrati
potpunu i zavrsenu sliku one tvorevine koja tek pocinje
da se formira pod njegovim rukama, - u tom slucaju
ja apsolutno ne mogu zamisliti koja bi to pobuda gonila
eovjeka da poduzima i dovodi do kraja zamasne i za-
morne radove na polju umjetnosti, nauke i prakticnog
zhota . . . Neslaganje snova i stvarnosti ne nanosi ni-
kakve stete samo ako lienost koja sanja ozbiljno vje-
ruje u svoje snove, ako pazljivo promatra zivot, ako
poredi svoja opafanja sa svojim kulama u zraku i uopce
savjesno radi na ostvarenju svoje fantazije. Ako posto-
ji neka dodirna tocka izmedu snova i zivota, onda je
sve dobro.'
Takvih snova, na falost, ima odvec malo u nasem po-
kretu. I krivi su za to najviSe predstavnici legalne kriti-
ke i ilegalnog ,prirepastva', koji se razmecu svojom
trezvenoscu, svojom ,blizoscu' ,konkretnom'.«
Neka tako sanjanje prema naprijed dobije jos jedan
znak. Ova se knjiga i ne bavi drugim doli nadanjem
dalje od nastalog dana. Terna pet dijelova ovoga djela
(pisanog 1938-1947, pregledanog 1953. i 1959) jesu sni o
boljem zivotu. Njihove neposredovane crte i sadrfaji,
ali nadasve oni sto se mogu posredovati, snimaju se,
istrafaju, ispituju nasiroko. A put vodi preko malih
snova na javi do onih snafoih, preko kolebljivih i zlo-
upotrebljivih do strogih, preko svakojakih kula u zraku
do onog jednoga sto nedostaje a nufno je. Pocinje se,
10
..-........__
, dakle, s dnevnim snovima prosjecne vrste, lako i slo-
bodno odabranim, od mladosti do u stare dane. Oni
lapunjuju prvi dio: Jzvjestaj, odnose se na covjeka s
ulice i na nesredene zelje. Odmah slijedi, fundirajuci i
noseci sve sto dolazi poslije, drugi i temeljni dio: Istra-
itvanje anticipirajuce svijesti. Taj dio, s razlogom, zbog
utemeljivanja same stvari, u mnogim svojim dijelovima
nije laka lektira, nego njezina tezina pomalo raste.
lpak, ona se i smanjuje za citaoca koji se na taj nacin
upucuje, uvodi sve dublje. Mucno usvajanje predmeta
olaksava i njegova zanimljivost, kao sto se za uspon
hoce svjetlost s vrha, a za izdasan vidik uspon. Tu valja
posebno razraditi glavni nagon, glad, kako on dalje
prelazi u zanijekano odricanje, dakle u najvafoiji afekt
oeekivanja: nadu. u tom je dijelu glavni posao otkri-
vanje i nedvosmisleno notiranje »jos-ne-svjesnoga«. To
jest: necega jos nesvjesnoga sa svoje druge, prednje,
a ne straznje strane. Sa strane novoga koje svice, ko-
• jega sve do sada nismo bili svjesni, ne mozda zaborav-
ljenoga, pamtivoga kao bivse, neceg arhaienog, potisnu-
tog ili potonulog u podsvijest. Od Leibnizova otkrica
podsvjesnoga preko romanticke psihologije noci i pra-
proslosti do Freudove psihoanalize, do sada se bitno
oznacilo i istrazilo jedino »SVitanje prema natrag«.
Mislilo se da je otkriveno: sve sadasnje krcato je sje-
amjem, prosloseu u podrumu ne-viSe-svjesnoga. Nije
se otkrilo: u sadafojemu, cak u samom sjecanju, ima
uzgona i neceg prekinutoga, ima izlijeganja i predmni-
jevanja jos-ne-postaloga; i to prekinuto-svanulo ne do-
gada se u podrumu svijesti, nego na njezinu frontu. Tu
je, dakle, rijec o psihickim procesima rastenja, tako
karakteristicnim prije svega za mladost, za prijelomna
vremena, za pustolovinu produktivnosti, dakle za sve
fenomene u kojima se krije i hoce se artikulirati ne-
postalo. Na taj nacin ono anticipirajuce djeluje u polju
nade; ona se, dakle, ne uzima samo kao afekt, kao
suprotnost strahu (jer i strah mofe anticipirati), nego
bitnije kao cin usmjeravanja kognitivne vrste (i onda
tu nije suprotnost strah, nego sjecanje). Predodzba i
misli ovako oznacene intencije prema buducnosti .uto-
11
pijske su, ali i opet ne u uskom, eak losem smislu te .
rijeci (afektivno nepromisljeno doearavanje, oblik igra-
rije apstraktne ".rste), nego upravo u smislu sna prema
naprijed koji se dade zastupati na nov nacin, u smislu
anticipacije uopce. Pri cemu, dakle, kategorija utopij-
skoga ima povrh uobieajenog, s pravom obezvredujuceg
smisla, i drugi, koji niposto nije numo apstraktan i
tud svijetu, nego je, naprotiv, njemu centralno okrenut:
smisao da pretjece prirodni tijek dogadaja. Ovako shva-
cena, tema ovoga drugog dijela jest utopijska funkcija
sa svojim sadrfajima. U provedbi se istrafaje odnos te
funkcije prema ideologiji, prema arhetipovima, prema
idealima, prema simbolima, prema kategorijama front,
novum, nista i zavicaj, prema praproblemu onog sada
i ovdje. Pri tomu se, suprotno svakom bljutavo-static-
nom nihilizmu, mora uvaziti: i niSta je utopijska kate-
gorija, premda krajnje protu-utopijska. Daleko od toga
da bi ono bilo nijecucim temeljem, iii isto takvom poza-
dinom (na taj nacin sto bi dan bitka lefao izmedu dviju
ugotovljenih noCi), nicega »ima« - upravo kao i pozi-
tivnog utopikuma: zavieaja ili onog svega - jedino kao
objektivne mogucnosti. Ono kniZi procesom svijeta, ali
ga ne uzjahuje; o obojemu: o nicemu i o svemu - kao
karakterima utopijskoga, kao prijeteCim iii ispunjuju-
Cim odrednicama rezultata, u svijetu jos niposto nije
odluceno. I jednako je tako utopijska kategorija, eak
najcentralnija, ono sada i ovdje koje svagda nanovo
pocinje tu blizu; ta kategorija pak, za razliku od unista-
vajuceg krufcnja nicega, od rasvjetljujuceg svega, jos
uopce nije stupila u vrijeme i prostor. Naprotiv, sadr-
faji te najncposrednije blizine jos previru u potpunoj
tami zivljenog trenutka kao zbiljskog svje:tskog cvora,
svjetske zagonetke. Utopijska svijest hoce vidjeti mno-
go dalje, ali, napokon, ipak samo zato da bi proniknula
posve blisku tamu upravo zivljenog trenutka, u kojoj
sve postojece boravi onakvo kakvim je sebi skriveno.
Drugim rijecima: potreban je najjaci dalekozor, onaj
izbrusene utopijske svijesti, da bi se proniknula upravo
neposredna blizina. Kao najneposrednija neposrednost,
u kojoj jos pocil:a jezgra onoga nalaziti-se i biti-tu, u
12
t <.,1-1
kojoj se ujedno krije citav cvor tajne svijeta. To nije
tajna koja bi postojala, mozda, samo za ograniceni ra-
zum, dok bi sama stvar bila po sebi potpuno jasnom,
niti je u sebi mirujuCi sadriaj, nego je to ona realna
tajna kojom je sebi jos sama stvar svijeta, i radi toga
da bi je rijesila, ona se uopce i nalazi u procesu
i na putu. Tako ono jos-ne-svjesno u covjeku potpuno
pripada jos-ne-postalomu, jos-ne-izneseri.omu, jos neiz-
manifestiranomu u svijetu. Jos-ne-svjesno komunicira i
uzajamno djeluje s jos-ne-postalim, specijalnije s onim
sto izrasta u povijest i u svijet. Pri cemu istrafivanje
anticipirajuce svijesti treba u nacelu sluiiti tomu da
prava zrcaljenja sto onda slijede, eak odslikavanja 7.e-
ljenog, anticipiranog boljeg zivota, postanu psihicki-
-materijalno razumljivima. Treba, dakle, steci znanje o
anticipirajucemu, na osnovi ontologije onog jos-ne. To-
liko ovdje o drugom dijelu, o u njemu zapocetoj su-
bjekt-objektskoj analizi funkcije nade.
Vratimo Ii se onda pojedinim zeljama, opet ce iskrs-
nuti najprije one sumnjive. Umjesto nesrec.1enih malih
slika zelja iz Izvjestaja, sada se vide one sto se vode
na grac.1anskoj uzici, kojima se upravlja. Ovako voc.1ene
slike zelja mogu se i potiskivati i zloupotrebljavati, na
ndieast nacin iii krvavo. Treci dio: Prijelaz prikazuje
slike f.elja u ogledalu, onom koje uljepsava, koje cesto
zrcali samo onako kakvim vladajuea klasa fcli da bude
to sto zele slabi. Ipak, ·slueaj se potpuno razjasnjava
cim ogledalo potjece od rtaroda, kao sto je to posve oci-
to i divno u bajci. Taj dio knjige ispunjuju odrafene,
tako cesto normirane zelje; svima je njima zajednicki
nagon prema sarenilu kao tobofojem ili pravom bo-
ljemu. Ovamo spadaju earl preodijevanja, rasvijetljeni
izlozi, pa onda i svijet bajki, uljepfavana daljina pri
putovanju, ples, tvornica snova film, uzor teatar. Ne-
sto takvo ili docarava bolji zivot, kao u industriji za-
bave, ili prufa vjernu sliku zivota kakvim se esencijal-
no pokazao. Ali tek ako onda docaravanje prijede u slo-
bodnu i smisljenu skicu, naci cemo se mec.1u pravim,
naime planskim ili nacrtnim utopijama. One ispunjuju
eetvrti dio: Konstruk~ bogatim historijskim sadr-
,,.,..,.6111, ,\.
'•\ 13
fajem koji ne ostaje samo historijski. On se prostire
lijecnickim i socijalnim, tehnickim, arhitektonskim i
geografskim utopijama, krajolicima zelja slikarstva i
pjesniStva. Tako se razabiru slike zeljenog zdravlja,
fundamcntalnc slikc feljcnog drustva bez bijede, vide
se cuda telmike, i kulc u zraku, u mnogome tako pri-
sutnc unutar urltitekture. Pojavljuje se Eldorado-Eden
u geugra/skim istrativackim putovanjima, krajolici na-
ma adckvut11ijcg okolisa u slikarstvu i poeziji, perspek-
tivc onog »Uopcc« u 111udrosti. Sve je to puno nadma-
sivanja, grudi implicitc ili explicite na trasi i uzor-slici
jcdnog suvnknijcg svijeta, na pojavama izoblikovani-
jim i bituijim nego sto SU to empirijski Vee postale.
I tu imu mnogo bje:fanja u proizvoljno i apstraktno,
pa ipak vcliku umjetnicka djela pokazuju u biti realan
odnos prl·mu prcd-victenju same svoje do kraja izobli-
kovanc stvuri. Pri tomu se mijenja nazor na obliko-
vano, nu 1.~stctsko-religijski pokus biti, pa ipak svaki
ekspcrimcnt tc vrste pokusava ne§to sto nadmasuje, sto
je savrscno, cega jos nije bilo na Zemlji. Nije svaki
poglcd nu to jednako konkretan, on se svagda podudara
,s klasnom pregradom, pa ipak temeljni utopijski ciljevi
svakog takozvanog htijenja umjetnosti u takozvanim
stilovima, tim 11viSkovima« povrh ideologije, ne propa-
daju svagda odmah zajedno sa svojim drustvom. Egi-
patska gradnja jest htijenje postati poput kamena, s
posmrtnim kristalom kao zamisljenim savrsenstvom;
goticka je gradnja htijenje postati poput Kristova trsa,
sa stablom zivota kao zamisljenim savrsenstvom. I ta-
ko se pokazuje da citavu umjetnost ispunjuju pojave
koje se dotjeruju do simbola savdenstva, do utopijski
bitnoga kraja. Do sada se, svakako, samo za socijalne
utopije po sebi razumjelo da su - utopijske: prvo,
zato sto se tako zovu, i drugo, stoga sto se rijec zemlja
snovai najcesce upotrebljavala u vezi s njima, i ne samo
apstraktnima izmectu njih. Cime se, kao sto smo vec
primijetili, pq_jam utopije jednako neumjesno suzio,
naime sveo na· romane o ddavi, kao sto je, uslijed pre-
tefoev apstraktnosti tih romana o ddavi, prije svega po-
primio i onaj oblik apstraktne igre koji je tek razvitak
14
\
socijalizma od tih utopija do znanosti uklonio, dokinuo.
Pa ipak, tu se uza sve sumnje sto je prate pojavila
barem rijec utopija, koju je stvorio Thomas Marus,
premda se ne pojavljuje i filozofski mnogo obuhvatniji
pojam utopije. Nasuprot tomu, u drugim se, recimo
tehnickim slikama zelja i ·planova zapazilo manje toga
sto je vrijedno utopijskog promiSljanja. I pored »Novae
Atlantis« Francisa Bacona, o tehnici nije istaknuta gra-
nicna oblast s vlastitim pionirskim statusom i vlastitim
sadriajima nade ulozene u prirodu. Toga se jos manje
naslo o arhitekturi, kao gradnjama koje oblikuju ljepsi
prostor, njega oponasaju, tvore njegove uzorke. I jed-
nako je tako utopijsko ostalo zacudo neotkrivenim u
situacijama i krajolicima slikarstva i poezije, u njiho-
vim pretjeranostima i osobito u njihovim dubokim i
dalekovidnim realizmima svoje mogucnosti. Pa ipak, u
svim tim sferama, na djelu je, sadr:fajno razlicita, uto-
pijska funkcija, ceznutljiva u manjim tvorevinama, pre-
cizna i sui generis realisticna u velikima. Upravo ta
mnozina ljudske fantazije, skupa sa svojim korelatom
u svijetu (cim fantazija postane znalacki-konkretnom),
uopce se ne moze istraziti i inventarizirati drugacije
negoli s pomocu utopijske funkcije; kao sto se ne mofo
ni ispitati bez dijalektickog materijalizma. Specificno
pred-vi'1enje, sto ga pokazuje umjetnost, ravno je labo-
ratoriju u kojem se zbivanja, figure i znaeaji tjeraju do
svojega tipicno-karakteristienog kraja, do bezdana ili
blazenstva svdetka; to -videnje bitnoga u karakterima
i situacijama, upisano svakom umjetnickom djelu, koje
se, ako je najizrafajnije vrste, moze nazvati sekspir-
skim, ako je pak najdovrsenije vrste - danteovskim,
pretpostavlja mogucnost povrh vec postojece zbilje.
Tu na sve strane smjeraju prospektivni akti i imagi-
nacije, vode subjektivne pa zgodimice i objektivne
ceste snova od postaloga prema uspjelomu, prema
simbolski zaokru!enoj uspjelosti. Na taj nacin soci-
jalne utopije vise nisu jedini, pogotovu ne iscrpan pri-
mjer pojma jos-ne i pojma oblikujuce intencije; ma
kako one, bez obzira na sve drugo, postale vafne za
kriticko upoznavanje nekog izvedenog anticipiranja.
15
Ograniaivati utopijsko iii ga naprosto samo orijenti·
rati na nacin Thomasa Morusa ipak bi znacilo isto sto
i htjeti elektricitet svesti na jantar, od kojega je dobio
svoj grcki naziv i na kojemu se najprije opazio. $to-
vge, utopijsko sc tako malo podudara s romanom o
drfavi da SC valja posluziti citavim totalitetom filozofija
(katkada gotovo zaboravljenim totalitetom) ne bi Ii se
sadrfajno izvelo nacistac ono sto se oznacuje kao uto-
pija. Otuda opsirnost anticipacija, slika felja, saddaja
nadc sabranlh u dljelu: Konstrukcija. Otuda - nave-
dena i ispred i lza bajki o drfavi - notacija i inter-
pretacija mcdicinskih, tehnickih, arhitektonskih, geo-
grnfskih utoplja, tak0<ler i pravih krajolika zelja u sli-
karstvu, opcri, pJcsnl!hvu. Otuda je napokon tu mjesto -
prikazu raznolikog krajolika nade i njegovih specific-
nih perspcktiva imajuci na umu filozofske mudrosti.
I to unatoc putosu bivsega koji prevladava u svim do-
sadasnjim filozofijama; - gotovo uvijek intendirani
smjer: pojava - bit unatoc tomu razgovijetno poka-
zuje jedan utopijski pol. Niz svih tih tvorevina sto se
tieu socijnlne, estetske, filozofske kulture »istinskog
bitka• zavrsava se prema smislu, spustajuci se na tlo
koje je uvijek odlucujuce, u pitanjima zivota ispunju-
juceg rada, oslobo4enog izrabljivanja, ali i u pitanjima
zivota s onu stranu rada, to jest u problemu zelje za
dokolicom.
Posljednja volja jest volja da se bude istinski prisu-
tan. Tako da zivljeni trenutak pripada nama i mi njc-
mu, i da bi se njemu moglo reci »ta ostani«. Covjek
hoce napokon u sada i ovdje kao on sam, hoce bez
odgode i razmaka u svoj potpuni zivot. Prava utopijska
volja niposto nije beskrajnom tefajom, naprotiv: ona to
naprosto neposredno i stoga tako neposjedovano ono-
ga nalaziti-se i biti-tu hoce kao napokon posredovano,
x;asvijetljeno i ispunjeno, sretno-adekvatno ispunjeno.
To je granicni utopijski sadrfaj koji se razumije pod
»Ta ostani, tako si lijep« na planu Fausta. Tako objek·
t'ivne sli~ nade iz Konstrukcije neodgodivo sile k sli·
kama samih ispunjenih ljudi i njihova okolisa, dakle
16
i
zavicaja, potpuno posredovanog s tim slikama. Pokusaj
1nimke tih intencija tvori peti, posljednji dio: I dentitet.
Kao poku8aj da se postane slienim ljudima pokazuju
se razne moraine slike-vodilje i, tako cesto antiteticne,
tablice-vodilje pravog zivota. Zatim nastupaju spjevane
figure koje prekoracuju ljudsku granicu: Don Giovanni,
Odisej, Faust, ovaj upravo na putu k savrsenom tre-
nutku, u utopiji koja prokusava svijet; Don Kihot opo-
minje i zahtijeva, u monomaniji sna, dubini sna. Kao
zov i privlacnost vrlo neposrednih, vrlo dalekonosnih
izrafajnih crta pojavljuje se muzika, umjetnost sto je
privela pjevu i svirci najjaci intenzitet u svijetu, inten-
zitet utopijskog humanuma. I zatim: sabrane su slike
nade protiv smrti, protiv tog najtefeg protuudarca uto-
piji; smrt je stoga njezina buditeljica koja se ne da
zaboraviti. Nadasve je upravo ona jedan posjet onoga
nista sto ga prozdire utopijski pohod u bitak; nema ni
postajanja ni pobjede u koje se aktivno ne uplece
unistenje zla. Mitski, protiv smrti i sudbine kulminira-
ju sva evan4elja, koja tvore fantaziju religije, i ona
potpuno iluzorna i ona s humanom jezgrom sto se u
krajnjoj liniji bave izbavljenjem od zla, slobodom za
»kraljevstvo«, Slijedi, upravo sto se tice ovostrane in-
tencije takva nastajanja zavifaja, problem buducnosti
u nosivom, obt.Jhvatnom prostoru zavicaja: u prirodi.
Tu svugdje sredisnjom tockom ostaje problem napro-
sto pozeljnoga iii najviJeg dobra. Njegova utopija nm-
noga jednog, premda je upravo ona jos sva u slutnji
kao i sada-bitak samih ljudi, vlada svima ostalim uto-
pijama. Kad bi se samo doista dosegnula i postala pri-
stupacnima najprije manje velika dobra, putem kojim se
uklanja op<!a bijeda. Putem ~to najprije vodi do blaga
koja izjeda r4a i profdiru moljci, pa tek onda do onih
sto ostaju. Taj put jest i ostaje put socijalizma, on je
praksa konkretne utopije. Sve ne-iluzorno, sve realno-
·moguce u slikama nade vodi k Marxu, na djelu je -
ma kako se svugdje variralo, racioniralo prema situa-
ciji - u socijalistickom preobrdaju svijeta. Graditelj-
stvo nade postaje na taj nacin doista grattenjem ljudi,
koji su do sada u njemu gledali samo san i pred-videnje
17
sto je visoko, i previsoko, i ono postaje grac:lenjem nove
Zemlje. U snovima o boljem Zivotu oduvijek se propi- ·
tivalo o putu k sreci, njega mo!e otvoriti tek marksi-
zam. Otuda proizlazi i nov pedagosko-sadriajni pristup
stvaralackom marksizmu, polazeCi i od novih premisa
subjektivne i objektivne naravi.
Takvo ce se misljenje ovdje opsimo opisati. U malo-
mu i u velikomu, najsavjesnije ispitano, s namjerom da
se u tomu oslobodi ono zbiljsko. Kako bi prema mje-
rilu realne mogucnosti ono sto postoji u realnoj mo-
gucnosti, koje realno jos izostaje (sve je drugo pljeva
pukog mnijenja i raj za ludake), prispjelo do pozitiv-
nog bitka. On je, napokon, velika jednostavnost iii ono
jedno cega smo potrebiti. Ovakva enciklopedija nada
dosta ce cesto saddavati ponavljanja, ali ona se nigdje
uzajamno ne kose, a sto se tice prvoga, tu vrijedi Vol-
taireova recenica, da ce sebe ponavljati sve dok ne
bude shvacen. Ta recenica vrijedi to vise sto se po-
navljanja u knjizi svagda, koliko je god moguce, po-
javljuju na novoj razini, pa su prema tomu u mec:lu-
vremenu i nesto doznala, kao sto bi i htjela da se 0
identicnom cilju svagda uzmogne doznati novo. Usmje-
renje prema jednomu kojega smo potrebiti zivjelo je i
u dosadasnjim filozofijama; kako bi inace one bile lju-
bavlju prema mudrosti? I kako bi inace bilo velike
filozofije, to jest one sto se neprestano i totalno odnosi
na ono pravo, bitno? Kako Ii eak materijalisticki velike,
kadre da doista odslikava bitno u svojoj suvislosti? S
temeljnim usmjerenjem prema razjasnjavanju svijeta
iz njega samog (uz pouzdanu izvjesnost da mo!e tako
razjasniti svijet) i prema ovostranoj sreci (uz pouzdanu
izvjesnost da ce je naci)? Ali dosadasnji prijatelji
mudrosti, i oni materijalisticki, do Manca su kao istinsko
odredivali ono vec onticki-postojece, upravo ono sta-
ticki-zakljuceno: od vode priprostog Talesa do Hegelove
ideje-same-po-sebi. Bio je to napokon svagda pokrivac
·p1atonove anamneze preko dijalekticki-otvorenog ero-
sa, koji je dosadasnju filozofiju, ukljucivii Hegela,
gdvracat, od ozbiljnosti fronta i novuma, nju kontem·
plativno-anktivarski zakljucivao. Tako se prekidala per-
18
1pektiva, tako je sjecanje labavilo nadu. Tako se nada
alje domisljala upravo sjecanju (na buducnost u pro-
llosti). Tako se ni sjecanje nije domiSljalo nadi (u histo-
rtjski posredovanu, konkretnu utopiju koja obilato rodi
hlatorijom). Tako se vec pricinjalo da smo zasli za leda
tendenciji bitka, to jest dospjeli iza nje. Tako se pri-
elnjalo da je realni proces svijeta vec zasao, dospio,
austavio se iza sama sebe. Ono stvaralacko-odslikava-
Juee instinskoga, zbiljskoga, ne da se, medutim, nigdje
prekinuti kao da je otvoreni proces u svijetu vec odlu-
een. Tek kada odstupi zakljuceno-staticki pojam bi-
tka, otvara se istinska dimenzija nade. Svijet je, da-
pace, pun raspolo!enja za nesto, tendencije k necemu,
latentnosti necega, i to nesto sto se ovako intendira zna-
el ispunjenje onoga tko intendira. Znaci nama adekvat-
nlji svijet, bez nedostojnih boli, tjeskobe, samootude-
nJa, nicega. Ali ta je tendencija u tijeku kao tijeku koji
lma pred sobom upravo novum. Ono »kamo« zbiljsko-
P pokazuje tek u novumu svoju najtemeljitiju pred-
metnu odrec:lenost, i ona zove covjeka, na kojeg je no-
vum stavio svoje ruke. Marksisticko znanje znaci: te-
lki procesi uspona .stupaju u pojam i praksu. U pro-
blemskoj oblasti novuma, samoj po sebi, jos je mno-
ltvo bijelih polja znanja; svjetska mudrost postaje od
top ponovo mlada i originama. Poima li se bitak iz
1vojega odakle, onda otuda samo kao iz jednog iste>
tako tendencijskog, jos nezakljucenoga kamo. Bitak,
lco/i uvjetuje svijest, kao i svijest, koja obractuje bitak,
poima se napokon samo iz onoga i u onomu odakle i
prema cemu tendira. Bit nije bilost; naprotiv: sama
- bit svijeta pociva :Qa frontu.
I

~
>
t-4
'"'"4
'ti
t) :;:d

ztn ----
R <
~.,,. .....
~ 0
<
z ~ .....
0
'"'"4

(fl

z
'"'"4
 ... 4 __ __, ~

ltll11i11'\1Pa
82535

POCINJEMO PRAZNI 1

Micem se. Odmalena se tra!i. Bude se nask.roz pohle-

pan, vice se. Nema se sto se hoce.

MNOGO CEGA HOCE SE VISE 2

Ali, ucimo se i cekati. Jer ono sto dijete !eli, rijetko

sti!e u pravi fas. Stovise, ceka se i samo !eljenje, dok
ne postane jasnijim. Dijete pose!e za svacim, ne bi 1i
na§lo sto misli. Opet sve odbacuje, nespokojno hoce
saznati, a ne zna §to. Ali vec tu !ivi ono svje!e, drugo,
o eemu se sanja. Djecaci razaraju sto dobiju na poklon,
tra!e vise, to i vade. Nitko to ne bi mogao imenovati,
niti je ikada dobio. Protjece tako nase, jos nije tu.

SVAKI DAN U NEPOZNATO 3

Kasnije se grabi valjanije. Zeli se onamo gdje se !ivi

znamenitije. Dijete hoce biti kondukterom i1i slastica-
rom. Tra!i dugu vo!nju, nekamo daleko, svaki dan ko·
laea. To slici necem pravomu.
I prema !ivotinjama se bude u snu vec velik. Osobito
prema malima, manje zastra§uju, same tree u ruku. A
/
mogu se i hvatati mre!ama, daleka !elja tako posta-
je djelom. Slasticar se pretvara u lovca, u cudesno na-

23
 pucenoj prirodi. Zeleno i plavo trci guster, nesto ne-
shvatljivo sareno leti kao leptir. I kamenje zivi, pri
tomu eak i ne bjezi, s njim se moze igrati, ono sudje-
luje u igri. »Hocu da sve bude takvo«, reklo je dijete
mislcCi kamicak sto se bio otkotrljao pa onda pricekao
dijctc. Igranje je preobra!avanje, premda u sigurno,
koje SC ponovo vraea u sebe. Prema zelji, igranje pre-
tvara sfimo dijete, njegove prijatelje i sve njegove
stvari u cudno odanu spremu, sam pod sobe za igru
postajc sumom punom divljih zivotinja, ili jezerom,
pa jc svaka stolica brod. Ipak, izbit ce pravi strah ako
sc poznato suvise odaleci ili viSe ne moze tako lako
ponovo poprimiti svoj stari lik. »Gle, dugme je vje-
stica«, kriknulo jc dijete igrajuci se, ali ni poslije vi§e
nije diralo dugme. Ono se nije bilo pretvorilo ni u sta
viSe od onoga sto je dijete foljelo, ali je takvim posta-
lo oclvcc zadugo. DomaCi se brlog jos nigdje ne smije
protegnuti prcdalcko u san. On se mora sacuvati kao
mjcsto kojc jos guster ne ostecuje, leptir jos ne ugro-
fava. S tog sc mjcsta, dakle, najradije za igru gleda
kroz prozor i skupljaju se pogledi, duboki i kratki,
u ono drugo. I sama je sarena zivotinja sareni prozor, s
onu stranu prostire se foljena daljina. To se gotovo i
ne razlikuje od postanske marke sto priea o tudim
zemljama. To je poput skoljke u kojoj sumi more, ako
se ona drzi dovoljno blizu uhu. Djecak tako odlazi
van, posvuda skuplja sto mu se poslalo. To ujedno ma-
ze svjedociti o stvarima koje bi djecak vidio da ne
mora prerano u krevet. u njegovu pogledu na saroliki
kamen klija vec mnogo toga Ao ce on kasnije zeljeti
za sebe.
SKROVISTE I LIJEPA TUf>INA
4 gajde izvan grada i dalje cestom u sela. poznata i ne·
Mei!u sobom
Pri tomu se rado bude sam. Trati se zakutak, on zaiti·
cuje i skriva. U tijesnomu se livi lagodno, a jasno je
da se ondje moze ciniti sto se ho~e. Jedna lena pri·
24
,,
povijeda: »2eljela sam biti ispod ormara, ondje sam
htjela zivjeti i igrati se s psom.« Neki muskarac priea:
»Dok smo bili djeeaci, sagradili smo sebi medu grana-
ma postolje koje se odozdo nije moglo vidjeti. Sjede-
Ci gore, pa ako su jos ljestve bile povueene i svaka Y:.>·
za s tlom prekinuta, mi smo osjecali potpunu srecu.«
Time se doearava vlastita soba, slobodan zivot sto
dolazi.
Vee kod kuce na putu
Djecak koji se skriva takoder i bje!i, na plasljiv nacin.
On traZi daljinu, pa ako se i prikrio, to se on, samo dok
ne umakne, okolo naokolo oborufao zidom. To bolje,
dapace, ako se skroviste mice, to jest ako je sazdano od
Zivoga. Ovdje to znaci: od prognanika ili neobitnih
ljudi, s kojima putuje§, medu kojima se ne naslucu-
je§. E>aci ne zapostavljaju bas uvijek sve drugo samo
da bi obradovali svoje roditelje i ucitelje, all roditelji i
ucitelji pouzdano umiju ogorciti. Patnja u skoli mo!e
biti odvratnija od ikoje druge kasnije, izuzevsi onu
zatvorenika. Otuda zelja za bijegom, srodna zatvo-
renickoj; buduci da je ono vani jos nejasno, biva
eudesnim. Jedna zena prica: »Kad sam bila djevojci-
com, neprestano sam zeljela da dodu provalnici. Nji·
ma bib bila sve pokazala, srebrninu, gotovinu, rublje,
neka sve odnesu, u znak zahvalnosti i mene.« Neki
muskarac pripovijeda: »Kad sam prvi put cuo gajde,
potr~ao sam za njima kao i za svim sto je neobicno.
Ali nisam se poslije nekog vremena okrenuo, kao pri
svim znamenitostima sto prolaze ulicom, poput brusa-
ea ikara, Vojske spasa i tako dalje, neg? sam slijedio
poznata. I nije privlacio samo fantastieni fovjek, za-
vodio je duh koji puse, kao sto sam ja vjerovao, skri-
ven u mjeAini, i kojim sam napokon i sam postao.«
Tako se tijesan prostor sa sedam iii osam g·Jdina pro-
iiruje, u njemu se dogadaju naj~udnije stvaii (hda
25
 se ljestve podignu s tla). Tu se, dakako, hoee tek pre-
mjestiti skloniste, djeeak u njemu bje!i s prijateljima
jedino nevidljiv. Sam sebe odvodi na uzdahtalu konju,
s perjanicom sto se vijori, u sigurnost pustolovine. Noe
je krcata krcmama i dvorcima, u svakom su krzna,
orufje, siste vatre na ognji§tima, muskarci su poput
stabala, nigdje sata. Karakteristicno za iaroliko zado-
voljstvo skrovgta doimaju se u to doba risarije na bu-
gacicama u skolskoj bilje!nici. Na papir se stavlja bo-
dljikava sigurnost, kuca, grad, tvrc:tava na moru, na~
cickana topovima. Otoci su istureni, oni odbijaju ne-
prijatelja s morske strane; ali s kopnene strane lezl
trostruki pojas utvrda. Te nadziru cestu, jedino ona
vodi u tvrdavu snova, i minirana je. Miruje tako pri-
morski grad, ne vidi se ni iz skole ni iz kuce, ne da se
osloviti, oci kao da mu drijemaju. Pa ipak: tvntava nije
bila nacrtana samo kao neosvoj.iva, niti takoc:ter samo
kao mocna, kao .sjajna; ona djeluje nadaleko preko ruba
papira, u nepoznato. Vlastiti !ivot bio se visoko gore
zastitio i obrubio krunistem, all onamo se u svako do-
ba mo!e popeti, radi vidika. To povezivanje s<kueenosti
s lijepom tuc:tinom ne slabi ni poslije. Sto ce reci: ota-
da je !eljena zemlja otok.
5 BIJBG I POVRATAK POBJEDNIKA
Ako netko sanja, on nikada ne stoji na mjestu. Gotovo
po miloj volji krece s mjesta ili iz stanja u kojem se
upravo zatekao. Oko trinaeste godine otkriva se ja koje
putuje s nama, otuda snovi o boljem !ivotu u to doba
rastu osobito bujno. Oni pokrecu uzavreli dan, nadli-
jecu skolu i kueu, uzimaju sa sobom sto je nama dobro
i vrijedno. Konjanicke su prethodnice pri bijegu i pri-
premaju prvo konaciste za nase !elje Ito se vec razbi-
struju. Uvjezbava se umjetnost razgovaranja o onomu
Ito do sada jos nismo do!ivjeli. I prosjecna glava u
to doba sebi pripovijeda price, lagane fabule, u kojima
do!ivljuje sreeu. Ona ispreda price putem od ikole
I
26
/
mu setnji s prijateljima, a pnpovjedac je uvijek, kao
na namjestenoj slici, u sredistu. U to doba gotovo
svi mrze prosjecnost, iako ne mora biti da su pall
daleko od stabla. Mlada guska hoce biti nesto bolje,
mladi klipan pljuje na pljesnivi dom. Djevojke preina-
cuju svoje ime jednako kao i frizuru, prave ga pikant-
nijim nego sto jest, i tako stifa na start za pretvara-
nje u drugo o kojemu sanjaju. Mladici naginju plcme-
nitijem !ivotu nego sto je mozda ocev, naginju necu-
venim djelima. Kusa se sreca, ona ima okus zabranje-
noga i sve je u njoj novo.
Na brod
Ne uvijek, u najmanju ruku ne razgovijetno, sudjeluju
pri tom i eari spola. U djevojcica se dugo zadrlava ste-
cena plahost, djeeaci u sebi cijene izvjesnu neljubaznu
hladnocu. Cesto ponos i zaljubljenost u sebe spreeava-
ju da se ljubav stavi u snovima na posebno mjesto.
Onoga pravog iii one prave kao da nema, iii ne pri-
padaju svom spolu, cesto se njih i ne !eli. Tako je na
tom stupnju dvorac u oblacima rijetko i dvorac na-
slada, harem i !ena snova dolaze tek kasnije. U skrtoj
mdti cesto se dosta dugo zadrlavaju i infantilne tvo-
revine; u njih osama ispunjuje upravo sav sadrlaj mo-
tiva bijega. 0 tom doba jedna zena pripovijeda: »Htje-
. la sam postati slikaricom, snivala sam sebe u nekom
orijentalnom dvorcu na brijegu, ondje sam zivjela sa-
ma sa svojim vanbracnim djetetom koje sam ima]a s
nekim vrlo otmjenim muskarcem.« Jedan muskarac,
odgovarajuci na pitanje o svojoj fabuli kad mu je bilo
petnaest godina, kafe: »Htio sam na more i u tu sam
svrhu izmislio brod kojemu nije bilo ravna. Zvao se
Argo, svladavao je toliko cvorova na sat da je gotovo
istodobno stizao do svih obala. Ja sam bio gospodar
Arga, s naslovom i rangom kneza-admirala, vladao sam
svim carevima i kraljevima, nanovo sam skrojio kartu
Zemlje, snagom elektricnih topova najprije sam pono-
vo uspostavio, u njezinim starim granicama, ljubljenu
27
Tursku. Jednom godiSnje bila je noc letenja, brod bi
napustao more i spustao se na najvisi vrhunac Zemlje.
Ondje bih poeastio svoje prijatelje, dao bih da kroz
posebno postavljeni prozor gledaju u buducnost, slu-
zio se tajnama zelene zrake. Ta bi zraka sinula nesto
prije zalaska sunca u Tihi ocean; a ja sam znao njome
upravljati tako da su se s pomocu nje mogla vidjeti
sva propala carstva.« To su jos gradanska mladenacka
zastranjivanja; ·u proleterske omladine tog uzrasta ona
su mnogo prigusenija, takoder vec odgojenija i realni-
ja. Pa ipak, premda tu sadrfaji i prestaju bivati tako
fantasticni, oni i dalje ostaju privlacni poput bajke,
ostro se odvajaju od danoga. Jasno, takva fabuliranja
ne nicu samo iz dubine srca nego jednako tako i iz no-
vina, pustolovne knjige i predivno lakiranih slika u
njoj. Nieu iz satora na vasaru, gdje zveckaju i kidaju
se lanci, gdje se pjeva pjesma zvijezdi Vecernici i sija
polumjesec. Argo, Turska i slicno dolaze otuda, otuda,
takoder, i sirova ili opora boja pustolovine kojom ua-
ce te tvorevine. Iskonska slika broda oznal:uj~ volju da
se krene na put, znaci san o plovecoj osveti i egzotic-
noj pobjedi. Argo (i ono izmjenljivo, koje na njegovo
mjesto mofo staviti gotovo svako individualno isku-
stvo) neka je vrsta arke za najglavnije zelje tog doba:
zelje-adute. Volja razbija kucu u kojoj se ona dosaduje
i u kojoj je ono najbolje zabranjcno. Tako ona u bes-
krajnoj pripovijct ki gradi svoj planinski dvorac na
oblacima iii viteski zamak u liku broda.
Svjetlucava ljuska
Tek tada javljaju se u!ici sto su sada slatki, odmah se
i pjene. Ljubav nikoga ne pusta samog u dvorac sno-
va ili na more. ViSe se ne trafi osama, niti se o njoj
fabulira, nego je ona nesnosna, naprosto je ono nesno-
sno u zivotu koji nacinje sedamnaestu godinu. Ako,
dakle, predugo nema zbilja prave djevojke, onda se
djevojka koju zamiSljamo, izmiSljamo, pojavljuje bilo
gdje. Strahovito nas tada muCi da smo nesto propu-
28
,,
stili: sva,svecanost kojoj nismo pribivali povod je
doearavanJu ideala, i mladic vjeruje da je upravo te
propustene veceri jedna od njih siSla na Zemlju. Tada
je vec prekasno za susret; jer djevojka, ako se i nade,
ne izgleda kao mladiceva prejako bojadisana slika. Ali
i kada se susret posreci, erotska earolija cini svoje, ona
djevojku odijeva u san o njoj. Ulica ili grad gdje zivi
ljubljena ·pozlacuje se, postaje sveeanoscu. lme ljublje-
ne ozra~je kamenje, opeke, ograde, njezina je kuca
svagda .nevidljivim palmama. Nema svijesti o vla"·
titim sna ~ma, jer njih je previSe, i jedna drvgoj smc-
ta Stoga mlada covjeka najcesce raskida s jedne stra-
ne krajnja utucenost (sve do pitanja zaslufaje li on
uopce da bude na svijetu), a s druge umiSljenost, kao
protutefa. Bojafljivost i drzovitost tu se medusobno
povezuju; mladic koji ne pripada prosjeku ili ga mrzi
osjeca se kao mali bog, i buduci da se drugi ne trude
kako bi to dokazali, to cini on sam. Hoce prvi kroz
cilj, hoce nadmasivati; cilj moze biti posve izvanjski,
on nadomjesta onaj nepoznati. Sto je u djece bila nje-
faa kofa ili sreca zbog dugih nogu, tvrdih miSica, to je
u mladih djevojaka ponos zbog takozvanih poznansta-
va s muskarcima, u mladica tastina da se vidaju u
drustvu najljepse gospodice grada ili cetvrti. Sada du-
blje seze ono neodredeno ili sama sebe nesvjesno, do-
cim nikada nije tako gorko biti prezrenim i tako
zanosno biti odabranim (mjesto na vrhu) kao u doba
puberteta. Tu je mladost ili sama svoj bic ili lovorika,
sredine nema; s onu stranu osame, za kojom se tako
farko ceznulo, ili je samo poraz, koji opovrgava pre-
tenzije na vrijednost, pretenzije na buducnost, ili po-
bjeda, koja njih dokazuje. Nezrelost po sebi 'poziv je
na izigravanje aduta, ono nije isprazno kao u poznijim
godinama, nego je prije veksatorsko, ono je iskusava-
nje sama sebe. Ako se sve tako koleba i hoce se osoviti,
ustaliti, onda je to pogotovu Zivotni put, slika buduccg
zivota koju ocekuje mladez. lzvjesno je jedino da ona
ne treba saddavati sitnice i da za nju ne vrijed~ druga
godHnja doba osim proljeca. Mlada covjeka muci knko
da unaprijed uzije tu buducnost, jednim je mahom
29
 hoce izazvati svu, pa i s burama, patnjom, nevremeni·
ma, samo ako je to fivot, pravi, jos nenastali. I pocetak
svijeta pada u vlastitu mladost: mladicu nista cudnije
od predodZbe doba u koje su se fonili roditelji i nista
zamrsenije od predodZbe sama sebe u starosti, s dje-
com koja su, eto, stara kao on kada se bio fonio i do-
zivljavaju njegovo vlastito - naoko nenadmasivo -
proljece. U to mladenacko doba takoder se pokazuje:
ono sto zaista povezuje i na cemu se gradi prijateljstvo,
jedino je zajednicko ocekivanje zajednicke buducnosti;
to sjedinjuje tako stvarno kao sto u kasnijim godina-
ma sjedinjuje radna zajednica. Ne bude li zajednicke
buducnosti, mladenacko prijateljstvo (ako je bilo samo
to) gubi zivotnost; otuda niSta otufoije i prisiljenije
od ponovnog susreta bivsih skolskih drugova poslije
mnogo godina. Postali su nalik uciteljima, nalik ta-
dasnjim odraslima, nalik svemu protiv cega su se rotili.
Takav ponovni sastanak djeluje kao da mladenacka
lica i snovi nisu naprosto, kao sto se po razumije,
iSceznuli, nego kao da su izdani. Ipak, iz tog nen-
mjesnog soka proizlazi koliko je vrhu pravih sedam-
naestogodisnjaka jos bilo, i ima, poleta, riltlijske tvrde
vjere, koliko gorskog zraka. Ali i gorski se zrak cesto
kovitla, mije5a se s kolebljivim promjenama vjetra u
tom najneodredenijem od svih zivotnih doba. Takoder
i intelektualno: samo je malo mladih ljudi sretnih
sto imaju koji od onih neumitnih talenata sto poziv
pretvaraju u zvanje i tako su postedeni izbora. Tako
bi mnogo mladih djevojaka htjelo doduse na film, a
gotovo svaki mlad· fovjek nosi u glavi cvebu kojom se
ne trguje na trtiStu obicnih zanimanja. Ali to su mahom
opcenite telje i usmjerenja, ona se srecom ne slijede
dugo, njima nedostaje detalj nadarenosti. Cak i tada
- u tim godinama cesto - kad nagon tjera na izvo-
dacko izrafavanje, slikarsko, muzicko iii spisateljsko,
iznenaduje kako pri izvedbi sve jos kopni. Takvoj je
mladezi to poznato: kako u nekomu plamti vatra, ka-
ko je umjetnost tako blizu, ali kada se to bice hoee
uhvatiti, sve se tako susi, upravo kopni, te se time ne
da ispuniti nijedna stranica. Govorenje je u to doba
30
\
rasprostranjeno i lako, pisanje tesko, a ako se i do-
godi, plod izgleda upravo piscu tog izljeva »kao suha
Aljiva sto se sme!urala i pougljenila«. Bettina von
Arnim, koja to kaZe, i koja u citavom zivotu nije pre-
rasla to mladenacko, birala je stoga za svoj izraz po-
najvise pisma. Drugi je oblik dnevnik, ne bez razloga
nazvan onim presucenim iii saopcenim buduci da se
presutjelo, mnogom odraslom takvi su zapisi, ako je
njih pravio i sujetno-vjemo saeuvao, vodomjer koji im
pokazuje koliko je opao njegov vodostaj. Ljubav, ce-
tnja, klice slika, Heinke misli, sve se tu upeca i ostaje
u svojem pocetku. Ali svjetlo zivota, u kojem nema
nicega ustajalog, sjaji tu veksatorski, kao iskusavanje
sama sebe. Tako se to doba doima ujedno i kao ne-
sretno i kao blazeno; osjecaj proljeca jos i kasnije sa-
drfava oboje. Ali opcenito se zeli hrabrost, boja, daljina,
visina; pravi mladic nastaje iz volje, koja je u tim go-
dinama jos uvijek viteska. Otuda san o pustolovinama
koje valja prebroditi, 0 ljepoti sto tudi da bude otkri-
vena, velicini sto zudi da bude izborena.
Buduci da je vlastiti zivot jos daleko, svaka se dalji-
na uljepsava. 2elja ne vuce samo, nego tjera na bijeg u
tu daljinu, to zesce sto je vlastiti polofaj skuceniji.
Dovoljan znak mote dati vec i daljina koju u najma-
nje gradove donosi vecemji brzi vlak, daljina glavnog
grada gledanog iz provincije. Na taj se nacin oblikuje
lakoumno-smiona, povr8no-lijepa slika zelje iz sna,
bez rodaka, daleko Qd njih. Unutra je nabujala dusa,
u njoj radi cefnja, vani slika grada iz sna koja bi tu
cetnju mogla ispuniti. Ako je jedna od najjacih telja
Ijudske prirode, koja se ujedno i najcesce povrec:tuje,
ona da budemo vatni, onda se povrh toga s njom oso-
bito snatno povezuje i zelja za znaeajnom okolinom.
U nju tele pobjeci nadarene djevojke; tako je oko 1900.
privlacio Milnchen, mnogo duze Pariz. Sa zanosom kroci
student u veliki grad, za njega je on, povrh vidljiva
sjaja, napucen i mnostvom gorljivih nada. On misli
da se tu napokon domogao tla i pozadine opstojanja
koji se njemu pristoje; kuce, trgovi, pozomice doima-
ju se utopijski rasvijetljeno. U kavani, oko ponosnog
31
 malog stola, okupili su se odabrani, oni sto pisu sti-
hove, nebo puno kontrabasa ceka da dode onaj koji
ce na njima svirati, na prozor kuca slava. Ne zacudu-
je sto se sa slikom zeljenog trijumfa vraea i slika pri-
jasnjeg aduta, ili se ona ukljucuje u erotski sjaj. Ako
roditeljski dom nije bio samo tijesan nego i los, onda
jc oslikani povratak pobjednika kuci osobito 01niljena
i u sanjarijama vrlo rasprostranjena zadovoljstma, ona
tako nadmasuje sve da prijasnje jade pozdraYlja go-
tovo kao ludoriju. Vraca se slavna glumica, postrance
stoje plahi roditelji i susjedi, ona od srca oprasta sve
sto su joj ucinili. Nekoc potisteni mladic vraca se u
cetveropregu, uza nj je lijepa, bogata djevojka koju je
osvojio sebi za fonu; sada vise nije neshvacen, dolazi
kao vojskovoda iii kao veliki umjetnik, u svakom slu-
eaju dolazi u sjaju sto svakog postiduje. Njegova je ta
drazesna, ponosita i blaga princeza, obavijena mirisom
s visina, a oko nje se talasa srebrni putni veo, sve je to
osvojena krasota drage, sve poput Nice u vlastitoj kuci.
To su osobito nezrele sanjarije, ali u tim godinama
njih ima jos i danas u zapadnjackoj slici sjaja. Zeljan
necega, znalac necega, svjestan necega, sudionik necega,
vlastan necega, pun necega, te rijeci vladaju genitivom
i upravljaju gradanskim mladenackim !eljama. Tracak
nade na gradanskom nebu, sto se tako cesto zaziva,
pojavio se u istini kao krvava traka; za glupane Hi
smusenjake njihov se vlastiti jaki eovjek zvao Hitler.
Ali sivilo prosjecnog mladog eovjeka nikada nije za-
sjalo bez hirovitih likova; njih stavlja u ruke sama ze-
lja. U to vrijeme, izmec:lu o!ujka i lipnja !ivota, nema
stanke, ispunjuje ga ili ljubav iii vidik kakva buma
uspona.
6 ZRELIJE 2EUE I NJIHOVE SLIKE
Te folje ne moraju biti manje nemirne. Jer zeljenje
kasnije ne jenjava, smanjuje se samo foljeno. Nagon
koji je postao starijim smjera blifomu, on je nacistu,
ravna se prema ovostranom. Ali ne kao da na taj nacin
.. 32
uzima fivot onakav kakav je njemu nastao; upravo ma-
lograc:tanski nastalo polovicno je i otu!no. Vaino nedo-
staje kao i prije, ne prestaje, dakle, san o ubacivanju u
praznine. Dakako da ima mjesta i poraznomu, pri letu
se cesto i ponire. Pojavljuje se obicno, koje viSe nema
glatke rumene obraze, nego je izmozdeno. Ali onaj koji
sanja misli da je napokon saznao sto zivot njemu treba
prufiti.
Hroma kljusad
telja se najprije krece unatrag, nesto ispravlja. San
oslikava sto bi bilo da se neka glupost bila izostavila,
da se neka mudrost nije bila propustila. HrQma klju-
sad i dobre ideje stifa posljednji; tako kafo dosjetka
sa stubiSta. Taj san muci, jer u njemu se zgoda pro-
pustila, i tako se propusteno pretvara u djelo, kazuje,
naknadno u masti. Taj pricin u isti je mah i pokajnicki
i ceznutljiv, njega kajanje pretvara u sanjariju koja
popravlja proslo. U sanjariji u vezi sa Aalom sa stu-
biAta dijele se zausnice, za koje sanjac nije imao hrabro-
sti u trenutku kada je za njih bio eas. Sanjarija oko fale
sa stubiSta nadoknac:tuje gubitke, buduci da se vraea do
onog trenutka kada su se jos mogli izbjeci. U njoj se,
s gorkim uzitkom, kusaju dobici koji bi se pouzdano
bili postigli da se pravodobno uslo u posao. Pilo se
loAe vino - kako je lijepo birati ono dobro, u snu iii
u prikazu kojim se ne zavaravaju samo drugi. Ili se
izvor rijecnog toka kojim su otplovile nade zamislja
kao vodovodna slavina; ona se naknadno zavme, i sve
kao da je bilo u redu. Kajanje je osjecaj koji grnc:tanski
svijet poznaje samo jos u poslovnom zivotu, pa se san
ispunjen kajanjem najcesce krece oko izgubljena nov-
ca. Ali tu i tamo upravo medu malograc:tanima ima joA
mjesta junackoj pozi, onoj koja se nije zauzela u pravi
eas, i gromkoj rijeci koja bas samo tada nije grunula.
San izi~rava !eljeno, kakvim je moglo biti, l ono pravo.
33
kakvim je trebalo biti. Ovamo spadaju sva hvalisanja,
istu svrhu ima i sav glupi ponos, a sjecanje da je bilo
drugacije cini ustupak sujetno se prilagodujuci zelji.
Noc dugih nozeva
Odavde i nije daleko do raznih snova u kojima se rado
vraea milo za drago. Oni osobito prijaju, osveta je sla·
tka, makar se i samo zamisljala, ali je i bijedna. Ljudi
SU vecinom prevelike kukavice za zlo, preslabi za do-
bro; u zlu koje nisu, ili jos nisu, mogli pociniti oni una·
prijed ufivaju u snu o osveti. Osobito malogradanstvo
voli od davnine pokazivati sipak u dzepu; njemu je
svojstveno da tuce pogresnoga, jer ono se izvrsno kre·
ce smjerom najmanjeg otpora. Iz »Noci dugih nozeva«*
uspeo se Hitler, iz sna o toj noci njega su pozvala go·
spoda kada im je postao korisnim. Nacistick1 s·-m o
osveti takoder je i subjektivno potisnut, nije buntovni·
cki; to je tupi bijes, ne onaj revolucionarni. Pa i sto se
tice takozvane zeljezne metle, mrfnje na nemoralan
zivot onih svinuta nosa i onih gore, krepost je sred·
njeg stalefa i time, kao svagda u takvim slucajevima,
odala samo svoj najintimniji san. Kao sto ona, zajedno
sa svojom osvetom, ne mrzi izrabljivanje, nego samo
to sto ona nije izrabljivac, tako krepost ne mrzi ni ljen·
earenje bogatih, nego samo to sto nju osobno, speci·
jalno nju, to nije zapalo. Na to oduvijek ciljaju na·
slovi listova koji rado crvene, naslovi petparacke stam·
pe: »Istina, novost dana: kokosi za juhu u robnoj kuci
Wertheim - Harem u tiergartenskoj vili, senzacional-
na otkriea.« Ali to su jedino otkriea o ljutnji samog
malogradanina, jednako sto se tice Wertheimova re-
baha kao i sto se tice zidovske razbludnosti. Otuda smjc-
sta sklonost staviti sebe na mjesto unistenog Werthci-
ma, poslije odmazde, pri kojoj se u toboz omra·
zenom losem gospodarstvu mijenja jedino subjekt
* Naziv jedne od pogromaskih akcija njemackih nacista, poput
•Kristalne noeic i sl. (op. prev.)
34
koji se njime bavi. Pri tomu je ono podmuklo-brutalno,
poput smrada urina prodorno odvratno, u toj vrsti ze-
lja oduvijek oznacivalo rulju. Ona je potkupljiva i be-
sumno opasna, uslijed cega je lako mogu zaslijepiti i
upotrijebiti oni koji imaju sredstva i zaista su ozbiljno
sainteresirani za fasisticki program. Zacetnik, bit svih
noci nozeva, bio je, po sebi se razumije, krupni kapital,
ali pobjesnjeli malogradanin bio je pojava te biti koja
ae dala zapanjujuci, strahovito zavesti. Od nje je po-
tekle strahota, ona jos ni izdaleka nije izlucila otrov
average man on the street, kao sto se sada na ameri-
~kom naziva malogradanin. Njegove su folje za osvetom
gnjile i slijepe; jao nama ako se one uzburkaju. Sreca
je samo sto je rulja jednako tako i nevjerna; ona se
takoder osobito rado ponovo pretvara u sipak u dZepu,
kada odozgo zlocinu viSe ne daju ni jednu slo-
dnu noc.
Casak prije zatvaranja
U sto se pak u snu pretvara najcesci, naime tihi sva-
kodnevni zivot? Napustamo sne sto tude za osvetom,
osim njih ima i onih toplih, bezazleno luckastih i sa-
renih. Opcenito, mali se eovjek, klasno nesvjestan, za-
dovoljava time da svoje samo malo preudesi. On nista
ne mijenja, ali zasad izlijeva splaCine svojeg dosadas-
njeg opstojanja koje osjeca tako oskudnim. Njegovi
sni na javi have se privatnim, oni su - osobito rado
- seksualni, pa poslovni, i pri obojemu se pjene. Tim
slikama nude gostoprimstvo samotne setlnje, pocinju
se ispredati vlastiti romani koji se ticu nasega ja. Nisu
vise mladi, nisu vise puni nateovjeka, broda iz snova,
kneza-admirala. Ali dovoljno su pustolovni da bi do-
maee jaje na oko s pecenim krumpirom oblozili prilo-
zima do neprepoznatljivosti. Strasljivac ili osrednji muf
uZiva tada zadovoljstva savrsenog ljubavnika, usijana
uobrazilja ugoscuje dvostruko i trostruko, na raspola-
ganju SU neiscrpive snage. Postoje takozvane saljive
karte, n~ kojima se pojavljuje gola zena poput gume-
35
 nog balona: bez tdine, mote se okretati na sve strane,
upotrijebiti prema zelji; tako se u visem smislu neot-
pomom halucinira Kalipso neuta!enog Babbita. Naj-
cesce je vise njih, mjesavina slobodne ljubavi i harema
punog uvjezbanih zena. U razlicitim polofajima i gru-
pama, s jednima se blttdnici, druge se gledaju; san o
sumi ufarenih ociju i rasirenih nogu. Najcesce su u za-
miSljenom haremu one !ene koje cudoredni, cesto i im-
potentni bludnik nije zadobio u Zivotu. Ali samo za-
stranjivanje, dakako, ne zasicuje, takoc:ter ni ono iz
ovako raskosno stasalih !elja. Jer muskarac nije stvo-
ren samo za ljubav, filistarski san na javi stoga je i
praktican.
Morale bi doci na red mlac:te snage, u !elji se, dakle,
i sam postaje tim snagama, povrh toga iskusnima. U
cvatucoj se zajednici dade jos stosta uciniti, pa se se-
tac koji sanjari laca spekulantske smionosti. U svojem
je snu on vec davno kupio unosnu trgovinu na uglu,
prosirio je, doveo na razinu vremena; vec je davno
postao gradskim vijecnikom, eovjekom pred kojim ski-
daju sesir mnogi sto mu sada jedva ka:lu hvala. Davno je
ponovo prodao trgovinu, njega prihvaea veliki svijet, po-
put onog na filmu, tu je lovacki dvorac u sumi, zamak
na moru, vlastita jahta. Sve zamalo kao u pubertetu,
samo sada snabdjeveno novcem umjesto idealima; pred
svagda budnom, iako smirenom cefojom difo se skup
kupovnih udobnosti, tocno imaginiranih, jedino sto se
one ne posjeduju. U toj fami moie se ici do kraja dru-
gacije nego Ii u onoj iz mladosti; s onu stranu tropskog
mora koje ore jahta stoji kupalisna kockamica u kojoj
se igra. Privatni sni zrelije vrste, kao sto se vidi, ipak
se ne ostavljaju eas ludorije, eas egzotike. Iako kao
prkosna ocekivanja uoblieuju vise ono proslo negoli
buduce, vise ono poznato, samo sto to nije pripalo sa-
njaeu. BliZi se eas zatvaranja, i za seksualnu i za po-
slovnu djelatnost, pa to cini svoje; pogotovu kad je do-
sao kraj »Otvorenom putu za SpOSObne« U SVijetU koji
je proglasio tu parolu, u kapitalistickom svijetu. Mali
fovjek, malogradanin, proletariziran au bez proleter-
i.ke svijesti, sanja stoga mnogo vise dvoraca na Mjesecu
36
negoli grac:tanin s posjedom, koji zna sto ima. Taj mo-
qa vi8e u onom smjeru kojim plovi to sto je vec posti-
po, mali eovjek, naprotiv, posvuda oko sebe nalazi je-
dtno konope, pa njih i preskace.* Iako samo u tihoj
tlapnji, dok mu nije pri ruci pas stakoras iii pak dok ne
prozre okolnosti svojega nezadovoljstva. On tlapi u sli-
kama sto mu blistaju u susret iz kur-salona Zivota, u
koji on nije nikada stupio.
I zum nove zabave
Ljudi na ulici vecinom izgledaju kao da mi-sle nesto po-
sve drugo. To drugo pretefao je novae, ali i ono u sto
bi se mogao pretvoriti. Inace ne bi bilo tako lako ma-.
miti nakitom, draiiti lijepim stasom. Ne bi bilo doko-
lieari niti postojane sklonosti svakog da se pretvori u
kojega od njih. Tako se pretvara u san i ulica s trgo-
vinama, ne samo setnja vise okrenuta prirodi iii !ivotu i
dogodovstinama u predgrac:tu. Pred izlogom stoji !ena,
gleda cipele od gusterske ko!e s porubom od semi§a,
prolazi muskarac, pogledava !enu, i tako svako od
njih dobiva komadic zemlje snova. U svijetu ima
dovoljno srece, samo ne za mene: posvuda to sebi
kazuje !elja, kniZeci ovako naokolo. Time ona ujed-
no dokazuje da zapravo hoce samo nesto istrgnuti
iz svijeta, ne da ga hoce promijeniti. Namjestenik, ma-
lograc:tanin, o kojemu je ovdje rijec, taj sloj sto nije
niposto jednolican, all ga sve vise ujednaeuju, zadovo-
ljava se onim potrebama koje budi njemu namijenjeni
izlog. To ujedinjuje sve grac:tanske sne, pa opet njih i
racionira, cak i kad zastrane podalje, sve do preplave
obale u turistickom uredu, pa i dalje: tako da sni ne
razaraju postojece. Ljudi sa !eljama te vrste zive iznad
razine svojih prilika, ali nikada iznad razine opcenito
* Ovdje je autor upotrljebio ujedno i u doslovnom i u prene-
senom smi1lu izreku •Uber die Straniie hauenc Ito znac!i i ska-
kati preko konopa (u djec!joj i11ri) all i biU neozbiljan, lako-
uman (op. prev.)
37
l11I
postojecih prilika. Vrijedi Ii to za namjestenika, u
srednjim godinama i s tako do sada oblacnom svijescu
srednjeg stale.fa, onda krupni grac:lanin, kojega njegove
prilike zadovoljavaju, pogotovu nema povoda eak ni u
svojim najsmionijim snovima da razara postojece. Nje-
mu je ponajlakse napustati ideale mladosti, ulagati svo-
ju volju samo u dosti.ino. Postavljati se kao sposoban
svoj eovjek, stajati do grla u privrednom zivotu, sto je
zapravo isto, biti pun planova koji obecavaju dobit, ali
u cjelini bez onoga sto on, najcesce s prezirom, naziva
utopijskim. Buduci da bogati, za razliku od onoga tko
zivi od place, mofo uziti svaku folju, on tako reci uopce
nema neke odredene zelje, to jest one koju je dugo
gajio i tako joj dao oblik. Pa ipak, ma kako se tu na
jelovnicima svih vrsta proueavala samo lijeva strana,
ne kao u namjestenika desna, gdje su cijene, upravo to
obilje uzrokuje da se pojavljuje tvorac zrelijih, smioni-
jih folja: na mjesto neimastine stupa dosada. Da bi se
njoj pobjeglo, ne pomafo ni brzina, ni luksuz, ni ma
kako plava obala; eak i uzbudenja igraenice postaju s
vremenom bljutava. U bezdanu imetka talasa se ta
magla dosade i nad njom se ne uzdize vis, jer on to i
nije. 2:elje sto se ipak difa povrh toga jedino SU zelje
za nufno fodenim skakljanjem, folje snobovskog vjetro-
gonje, zelje za modom i njezinom promjenom, uz pret-
postavku da ona nije suvise krieava. Dakako, i za mase
se izrac:tuje svagda svjezi kroj, da bi bilo prometa (koji
se samom proizvodnjom sunda jos ne osigurava); ali
podstrek je najprije dosao odozgo i stariji je od zelje za
prometom. Bogati, koji inace nije nista i ne mofo niSta,
bogati na nacin doista sve rjedi, na nacin krupnog ren-
tijera, gleda kako da mu dosada postane harem malo
zanimljivom. Vee je Kserks odredio nagradu za izum
koje nave zabave. U modernom obliku, poku§aj bijega
iz pretilosti skrece u snobizam. Iii ta'koder u spleen:
neki bogati Englez putovao je svim zemljama u kojima
ima siljatih gotickih lukova, da bi njih fotografirao.
Tako se gradanske zelje, harem one privatnog zivota,
svrsavaju za male ljude s tim da svi oni hoce odrezati
38
·· -· ·
u. sebe komad kolaea iz jedne te iste slastiearnice -
kao sto se kafo u Brechtovoj »Prosjackoj operi«; u
bogatih te se zelje nmno svrsavaju suludo, to jest
1ve jace huckane na sve vece nistavilo.
'
Prilika da se bude prijazan
I ne-gradanskom sanjaru svid:a se mnogo sta sto imaju
drugi. Ali on sebi zivot predocuje bitno bez izrabljiva-
nja, zivot valja steci. Taj sanjar nije prilijepljena skolj-
ka koja mora cekati - sto ce joj doturiti slucaj, on
nadmasuje dano, kako pri postupcima, tako i u sno-
vima. Sretno opstojanje koje on anticipira s onu je
stranu dima, dima silne promjene. Svijet koji ce se za-
tim pojaviti takoder je promijenjen, u njemu nema
mjesta Babbitu, niti se ondje on zadovoljno proteze
u trulefi, u trulomu koje je on sam. To ne znaci da se
osporava s~mo zadovoljstvo ili da se ono svodi jedino
na svoj grad:anski izgled. Svakomu njegova kokos u
juhu i dva automobila u staju, to je i revolucionaran
san, ne samo francuski, ili americki ili »opcenito ljud-
ski«. Ali valeuri zadovoljne srece premjestaju se u iz-
gledima koje prufa revolucionarna sanjarija vec i stoga
sto sreca vise ne nastaje iz nesrece drugoga i ne mjeri se
njome. Jer blifnji vise nije granica necije vlastite slo-
bode, nego onaj na komu se ta sloboda ozbiljuje. Umje-
sto slobode .stjecanja svijetli sloboda od stjecanja, umje-
sto predocenih lupe§kih radosti u ekonomskoj borbi
- predocena pobjeda u proleterskoj klasnoj borbi.
A u jos vecoj visini svijetle daleki mir, daleka prilika
da se bude sa svim ljudima solidaran, prema svima
prijazan, kao prilika za volju koje se i vodi borba ciji
je cilj dalek. Gibanje u kojem se sve to jos nalazi raz-
logom je, dakako, da su ne-grad:anski snovi u pojedmo-
stima jos znatno nejasniji od onih kojima valja samo
posegnuti u izlog sto je pri ruci. Nema robne kuce koja
bi tim snovima slala svoje spiskove, ne zivi dobrotvor
39
 koji bi odozgo njfuiamo ispunjavao. Zato njima nije
svojstven tek neusporedivo visi rang nego i oeekivanje
nepoznatoga, planiranje neostvarenoga, ~ga je gradan-
ska sa~jarija zrelijih godina v~ potpuno lisena.
7 STO PREOSTAJE DA SE 2:ELI U STAROSTI
U starosti se ucimo zaboravljati. 2:elje sto nadrafuju
povlace se, premda njihove slike ostaju. One doeara-
vaju bijeg, kao nekoc u ofojku: siparica i opasna ostar-
jelost, nacifrani momcic i stari kicos mogu u zbrkanoj
zelji za novim zivotom imati dodirnih toeaka. Pa ipak,
vise se ne predajemo napasti tako pripravno. Ne po-
pusta Ii felja, popusta snaga sto se uzda da ce zelju
ispuniti. Ne oslabi Ii snaga, oslabit ce razoearani dar
doearavanja. Utoliko, cesto samo utoliko nemir jenjava.
1 lja dijete, na gubitku? Nije Ii to i muskarac kada na-
Vino i kesa
Zato se umnafaju razumljive tjeskobe, one se zele iz.
bjeci. Tijelo se viSe ne oporavlja onako brzo kao prije,
svaki je napor dvostruko tezi. Rad vise ne ide o.j ruke
onako okretno, ekonomska neizvjesnost tisti jace nego
prije. Smanjuju se nagonske potrebe, one kojih zado-
voljenje ne donosi radost, ali njihov izostanak boll. Za-
to je pak sve viSe zahtjeva za udobnoscu, a mrzovoljnu
starcu sve moze biti neudobno, cak i ono na Ito je
naviknut, kamo Ii tek novo. Mladic se razilazi s obiC-
nom okolinom i ratuje s njom, muskarac ulafe u nju
svoju snagu, cesto lisavajuci se svojih snova, eak svoje
nekoc bolje svijesti, ali onaj stariji, starac, ako se ljuti
na svijet, ne bori se protiv njega poput mladica, nego
je u opasnosti da omrzne svijet, gundavo ratoboran.
U najmanju ruku tada kad se stara osoba ukiseli,
kada se ogranici na puku lkrtost i sebicnost. Pozeljni-
j im nego ikada postaje u bur!oaskoj starosti novae,
kako zbog neuroticnog nagona ruku zgrcen1h u kand!t
40
da ndto dde, ~o pretvarajuci sredstvo u svrhu,
tako zacijelo i zbog straha za Zivot sto obuzima inva-
lt<Jno bice. Trivijalnoj starosti, i ne samo trivijalnoj,
preostaju kao trajna zelja vino i kesa. Raspada se spre-
p vino, zena i pjesma, boca traje dufe. Fiducit, veseli
brate; stoga se stara ispicutura i doima ljepse r.egoli
1tari fenskar.
Zazvana mladost,· protutelja: tetva
I mlad covjek, on eak osobito, zeli dugo zivjeti. Ali u
to se rijetko ukljufuje zelja postati starim, ona nije
uobieajena. Mladic moze sebe zamisliti kao muskarca,
ali jedva kao starca; jutro nagovijesta podne, ne ve-
cer. Samo po sebi, zacudno je da se starenje, ukoliko
se tice gubitka nekog prijasnjeg stanja koje se s pra-
vom ili nepravom smatra ljepsim, u pravoj mjeri osje-
ea tek oko pedesete. Nije Ii i mladic, koji iza sebe ostav-
pusta mladenacki cvat, kada mladica odrveni? Ne umi.re
Ii dijete vec u spolno zreloj djevojci iii mladicu, u ja i
njegovoj odgovornosti kakva sada nastupa? Majka osje-
ea taj gubitak kada prve malje njezina sina poenu ska-
kljati i bockati, sam mladic to osjeea kad zivot kao igra
potpuno potone, kada sve vecem tijelu male stvari i
skrovista postanu nepristupacni. Obicno se eak i cezne
na prijelazu u prvo muskaracko doba, tada kad nestaje
divota momastva, kad pocinje filistarstvo. Pa ipak, rez
starosti razgovjetniji je od svih prijasnjih i brutalnije
je negativan; kao da se zgomilao naprosto· samo gubi-
tak. Sposobnost oplodivanja smanjuje se, sposobnost
radanja potpuno prestaje, nestaje sjaj, ljeto ide kra-
ju. Pa ako onaj u godinama sam to i ne primjecuje,
primjecuju drugi, on u posljedici zamjecuje uzrok, na-
stojao da se osjeca mladim koliko mu drago. Za vecinu
starih vrlo je poucno kada prvi put koja djevojka
ustane da bi Im ustupila mjesto; ne samo sto se ta
pristojnost nipolto ne doima kao plus koji je starima
namaknµla starost, nego djeluje fatalno. Cak i stari
41
kicos, koji inate hoee sebe zavarati povrsnoscu, naj-
laksim mladenackim talentom, iznenadi se kada shvati
kako je zivot kratak. Nesto sto je davno proslo moze u
starosti izgledati tako blizu kao sto daleki bregov1
izgledaju netom prije kise. To zapafanje gotovo je ne-
vjerojatno i jedru starcu; kao da je bilo jucer, kada je
bio vdnjak mladezi koja ga okrufaje. Nema, dakle,
sumnje: specifiean osjecaj starosti sto pocinje oko pe-
desete, katkada i prije, slabo pripremaju prije doziv-
ljene, i niposto tako ostro dozivljene, postepene pro-
mjene, taj se osjecaj donekle s pravom dozivljuje kao
nepoznato. Razlog je u tomu sto nije jasan iii se nije
razjasnio dobitak koji donosi starost, uza sve brutalno
negativno sto se s njom moze povezati i napokon pove-
zuje. Otuda se pozdrav starosti pretezno osjeea kao
oprostajni pozdrav, naime sa smrcu na vidiku. Ona,
moguea u svako zivotno doba, ali neizbjefoa u sta-
rosti, ne prufa oseki viSe uopce nikakva izgleda da
bi mogla dozivjeti plimu; i to je ono sto postepenu
promjenu, kada se ona zove starost, cini u tolikoj mje-
ri decidiranom. Cini je, za razliku od prijasnjih, skrive-
nih pod mladim liscem, tako neizmjenjivom; upravo
kao da se bol rastanka, koju mladic, muskarac, pri iz-
lasku iz djecjeg, mladenackog doba i ieli a isto tako i
ne ieli osjetiti, tu nadoknac:tuje i jos pribraja vlastitoj
jeseni. Stoga i ona starost koja nije trivijalna pokazuje
zelju za povratkom mladosti, koja se tada, na lieu
mjesta, mogla prije osjetiti kao nesto sto je jos nepot-
puno, naime kao neuhvatljiv cvat, a ne vec kao uhvatljiv,
omeden, za bilancu sazreli plod. Upravo radni starac,
koji, dakle, ne siSe u svojem zimskom duplju §ape uspo-
mena, ieljet ce da se vrati u najmanju ruku velik dio
vremena koje je s dvadest godina bilo jo§ pred njim. 2e-
ljet ce da se vrati eudo dugih perspektiva koje je tada
jos zivot cuvao za nj i koje se svakako skraeuju kako se
skracuje buducnost (s godinama koje se mogu »izbro-
jiti«). Tako u normalnoj starosti rezignacija, koju mla-
dost poznaje samo kao napola pravu i prolaznu, ipak
zivi kao prava i nakupljena. Ona ne oznacuje puki ra-
42
stanak od bilo kojeg odsjecka zivota kojeg su se sni
rasprsili, ispunjenja izjalovila, nego rastanak od samog
dugog zivota.
lpak ostaje zacudnim sto se pritisak starosti moie is-
poljiti tako jako. I znaeajno je da se on, stovise, ne
ispoljuje u svih ljudi i u svim vremenima jednako ja-
ko, jednako neugodno. Naprotiv, organskoj sc oscld mo-
ra pridrufiti jos i psihicka praznina, u najmanju ruku,
kao sto smo napomenuli, mora biti nejasan iii nedo-
voljno razjasnjen dobitak koji donosi starost. Stoga
se potpuno sumamo moie reci: <.la bi starost, ukoliko
je harem donekle zdrava, sagradena na valjanu zivotu,
bila pukom patnjom, hoce se smusenjak koji je snosi
i kasnograc:tansko drustvo koje se oeajnicki pretvara
da je mlado. Kada se ugasi, kaie poslovica, pokazuje se
je Ii to bila vostanica iii danje svjetlo: nije, dakle, kriva
sama starost sto je lik koji poprima kada se osvijetli
i pojavi samo jos rufan. A drustva koja se nisu, po-
put danasnjeg grac:tanskoga sto propada, plasila svakog
pogleda na SVrSetak, uzivala SU i gledala U starosti
sjajan plod, vrlo pozeljan i dobrodosao. Tako u spar-
tanskom vijecu staraca, u senatu jos republikanskog
Rima, cak i u novom socijalistickom iskustvu. Tu se
svaki put moze cuti drugacija sudbina od one pro-
pale, ostalo je mnogo vise negoli »cast i ta ostarjela
glava«; jer cvatuce se drustvo ne pldi, poput onog sto
propada, da ce u ostarjelosti ugledati svoju sliku iz
ogledala, nego u njoj pozdravlja svoje tornjeve. U cje-
lini, starost, kao i svaka prija8nja zivotna stepenica,
iskazuje posve moguc, specifican dobitak, onaj koji
ujedno kompenzira prijasnju zivotnu stepenicu. Stare-
nje, dakle, ne oznacuje samo pozeljno razdoblje, u ko-
jem ima ponajvise dozivljenoga, i u njegovu se rezul-
tatu ne moze samo ponajviSe saznati. Starenje moze
takoc:ter prema prilikama oznacivati ideal: ideal pregle-
da, mozda zetve. Tako je Voltaire rekao da je za nezna-
lice starost poput zime, a za ucene berba i vinska presa.
To ne iskljucuje mladost, nego nju ukljucuje kao sa-
zrelu; zelja za povratkom u nju prestaje biti patnjom
upravo ~bog sazrela dodira s onim sto nadolazi; ta se ze-
43
 -,i-
lja kompenzira, dapace ispunjuje stjecanjem oslonca
jednostavnoscu i znacenjem. Tako ce opcenito pozne go-
dine nekog fovjeka sadrlavati toliko vise mladosti, ne
u smislu njezine kop · . koliko je vise skupljanja bilo
vec U njegovoj mlad~~•.; odsjecci zivota, pa tako i Sta•
rost, onda gube svoju izoliranu ostrinu. Zdrav ideal sta-
rosti jest ideal uoblicene zrelosti; u njoj je davanje
ugodnije od uzimanja.
Ve~er i kuca
Da bi netko mogao biti tako sabran, hoce se da ne bude
buke. Jedna posljednja felja, koja cesto i nije neprije-
porna, prozima sve felje starosti; to je folja za mirom.
Ona mote i muciti, biti cak pofadnom, upravo kao i pri·
jasnji lov nn razonodu. Time se stavlja kriz i preko
seksualne usplumtjelosti sto osobito u Zena vrlo cesto
podsjeca na pretpubcrtetsku. Cak i bice zgodimice pro-
duktivno, tnko jako srodno mladezi, prema njoj tako
drugarsko, treba slobodu od smetnje viSe (ili jos vise)
nego prije. I svatko tko je star zeli dozvolu da bude
iscrpljen zivotom; ako je i sam u svjetskoj strci, onda
je to samo dijelom, kao da i nije u njoj. Tastina je po-
sljednje ruho koje fovjek skida, ali i njome se samo
komiean starac obieava kinjiti na raeun tisine. Upravo
u nefilistarstw starosti divno se poljepfava slika te ti·
sine, slika sela umjesto grada, odbjeglosti onamo gdje
se susi mokra odjeea, gdje nema velike zaposlenosti.
2:elja za mirom prigusuje eak i kajanje zbog prija§njih
znatnijih propusta i zabluda; starom su se Goetheu zi-
votni promasaji pricinjali na dugu stazu gotovo ravno-
dusnima, ako ne i dobrima. Izmakla sreca, eak nedovr-
sen posao jos muce, ali u sjecanju, harem ovo potonje,
s pravom iii ne, gotovo poprima neku formu. Sve te do-
brohotne kasne zelje i kasni osjeeaji jasno se razabiru
iz govora Jacoba Grimma o starosti, koji je on odriao
u svojoj sedamdeset petol godini. Taj je govor, bezu·
vjetno vise nolens negoli volens, ponijet zahvalnom
svijescu da je starenje sreca. Osjetni tjelesni nedostaci
44
tu se ublduju u opcoj zelji za mirom, dapace i pridoda-
ju njezinu sadriaju. Cak i moguea gluhoea ima, prema
Grimmu, dobru stranu da nas vise ne prekida suviSno
govorenje, beskorisno brbljanje, ucinak je oslabljela
vida taj da nestaju mnoge pojedinosti sto smetaju;
Grimm podsjeea na slijepog vidovnjaka. I on opisuje
u!itak koji starcu pru!a samotna setnja, kao sto se u
njega uopce pojaeava osjecaj za prirodu. U njoj je
eovjek sam sa sobom, tu zanijeme brbljarije priSipetlja,
svijet je uvecer taman, ali voda se pocinje svijetliti,
posljednji ostatak Zivota posvecuje se spokojstvu. Pro-
sle nedace viSe se ne osjeeaju, proslu srecu ne nosi vje-
tar, ona se obnavlja sjeeanjem, zivot je udarcima svo-
jeg dlijeta izradio bitan lik i na njemu se ono bitno
uoeava bolje nego ikada. Ali doista: i taj nacin odvaja-
nja starosti od ostalih zivotnih doba, koji oznacuje ze-
lja za mirom i neka vrsta cudljiva mirovanja, u raznim
je vremenima razlicit. Davno je prosao bidermajer,
koji je staru dusu, mnogo puta i u manje cistom liku
nego sto je bio lik Jacoba Grimma, pustao da se vrati
u vlastite grudi i davao joj da se ugoscuje na dugackoj
table d'h6te uspomena. Kasnokapitalisticko drustvo po-
najmanje drii za stare banku dobre nade. Osipanje ili
neupouzdanost ustedevina i srednjem stalefo jako ome-
ta zimsko mirovanje. Samo socijalisticko drustvo moze
ispuniti staracku zelju za dokolicom, premda je ona i
tu, dakako u pozitivnom smislu, drugacija nego prije,
buduci da razlika medu generacijama vise ne razdvaja
tako ostro. Sadasnji je zivot mnogo ostrije politicki
ispresijecan, i vise se ne mote kazati da su stari, unatoc
svojoj opreznosti, odreda reakcionarni, a mladi, unatoc
tomu sto su novajlije, odreda napredni. Cesto je obra-
tno, i zelja starih za mirom rusi se u vrijeme u kojemu,
da izdvojimo samo jedan simptom, jos uvijek ima fa·
sistickih omladinskih saveza, sto difa nos, ne poswda
zbog ustrajanja pri vjecnom jucera§njem. Lakse nego
ikada u starosti se mote gorjeti na dvije strane, naime
ujedno i smjeloAcu i iskustvom, novom svijescu i i1vi-
jescu spoznanog nasljeda. Ostarjeli, koji sjedeci za
vecern~eg hlada na klupi pred svojim kucnim vratima
45
 ~,
'~-
prelistava provedeni Zivot i niSta drugo, sto je znaeajka
Grimmova ideala, ekonomski je i sadrfajno dospio
izvan kursa. Ali nije izvan kursa valjana zelja, tako
primjerena zelji za tmnom, da prestane prazan hod zi-
vota svuda naokolo. Tako se upravo ljubav prema tisi-
ni mo.ze udaljavati od kapitalisticke potjere vise negoli
mladost, koja potjeru brka sa zivotom. Ta starost (ko-
ju gradanski svijet ne mo.ze vise ni za sto upotrijebiti)
ima pravo da bude - starinska. Da bude otmjena, da
odrec:l:uje drfanje, da upotrebljava rijeci i odasilje obu-
hvatne poglede koji nisu od toga dana niti su za nj.
Utjelovljujuci vremena u kojima jos nije sve bilo poslo-
vanje, prije svega: u kojima ce ono opet prestati. To
omogucuje upadljivu pa ipak razumljivu vezu mnogog
danasnjeg starca, ukoliko je postao mudar, s novim
doba, doba bez drskih, spretnih, krutih vukova, dakle
socijalistickim doba. Zelja i sposobnost vidjeti vafno,
ali da to ne bude u opcoj jurnjavi, i zaboraviti nevafno:
takav je pravi zivot u starosti.
8 ZNAK KOJI MIJENJA
Otufno je kad nas nesto omete. Ali zacudno lako do-
pustamo da nas prekine novo, neocekivano. Kao da ni-
jedno mjesto u zivotu nije tako dobro te se ne bi moglo
u svako doba napustiti. Zelja za drugacijim odvodi, ce-
sto i vara. Pa ipak, svagda tjera iz uobicajenoga.
Treba doci novo, koje uzima sa sobom. Vecinu draZi
vec susta razlika spram dosadasnjega, svje!ina, sveje-
dno isprva, sto je njezinim sadrfajem. Tu donosi uzitak
vec i to da se nesto dogada, samo neka za nas same ne
sadrfava neku nesrecu. U najnizern slucaju mami govor-
kanje, glas o tuc:l:oj svadi. Pa i novine zive ponajviSe od
potrebe za neobicnim, ear im je u onorn svaki put naj-
novijemu. Stoga niSta nije vecrna nezanirnljivo, i tako ne-
zaslufono nezanimljivo, od novina s'tarih jedan dan ili
eak starijih. Danasnje se novine precjenjuju, jucerasnje
potcjenjuju, iz njih je izvuccna bodljika iznenalicnjn.
46
Pretpbstavkorn sveg toga priprostog ili osrednjc:s tre-
banja jest dosada koju valja odagnati, ali koja ujedno
stavlja u gibanje i nesto vise; to nesto hita u susret
najzad jednoj zeljenoj oslobac:l:ajucoj vijesti. U te vi-
jesti saddaj nije niposto nezanimljiv, nego je njegovo
novo takvo da se ocekuje, da napokon prispijeva, uspi-
jeva. Novo se pozdravlja kao brat koji je doputovao iz
kraja gdje izlazi sunce. Zelja za senzacijom u meko-
putnih je, plitkih dusa i sarna plitka i podlofoa lazi, u
snafnih, sposobnih da vide, temeljita. Ona hoce da co-
vjek ne leZi nakrivo, hoce da bude usklac:len sa svojim
mjestom i svojim radorn. Da taj rad njemu ne doturuje
milostinju, nego da stara pjesrna o odricanju napokon
prestane.
Na tu se stranu slu5a, snafno iScekuje. Volja, o kojoj
je rijec, potjeee ad neimastine i ne iScezava sve dok se
neirnastina ne utamani. Tako srno, kao djeca, skakali,
ne svagda u strahu, cirn bi se vani zaculo zvonce. Nje-
gov zvuk razdire tihu, zagusljivu sobu, osobito pred
vecer. Mozda sad dolazi ono nejasno miSljeno, to koje
trdimo, koje ponovo trazi nas. Njegov poklon mijenja
i popravlja sve; ono donosi novo vrijerne. Zvuk tog
zvonca ostaje u svakom uhu, on se povezuje sa svakirn
dobrim zovorn izvana. S velikim budenjem koje je tu
i stize; samo ga ocekivanje, dakako, nece donijeti.
Ali to ocekivanje ne da ni da se preeuje zvuk, ako je
dobro usmjereno prema njemu i prema onomu sto on
znaci. Ono se ne da trajno varati, jer laz ne djeluje dugo.
A isto tako ne moze trajno varati ni ona finija, gotovo
jos -prijetvornija ld, koja farizejski cmizdri i klevece jer
se socijalisticko novo zbiva silom, a ne brbljanjem, gor-
kirn radom na potvrc:l:ivanju, a ne otpadnickirn trabu-
njanjem. 2udnja za boljim ostaje, ma kako se dugo
to bolje sprecavalo. Nadode li foljeno, ionako ce iz-
nenaditi.
47
 z>
~
1-4
()
1-4
""C 0
1-4 --.._

>
:;:d
.._ s~ :::0
c
G')
c: ~ .....
~
> ...."'
~
'-
0
.....
0
en
<
1-4
'-
l:I:!
en
~
 STO SE DOGADA KAO PORIV 9

Ito tjera u nama? Mi se micemo, topli smo i ostri. Sto

livi, uzbuc:teno je, i to najprije od sama sebe. Ono diSe,
dokle jest, i drafi nas. Da bi povazdan kuhalo, poeinju-
~i odozdo.
Da se zivi, ne da se osjetiti. Ono to, koje nas odreduje
po zive, sAmo se ne pojavljuje. Ono pociva duboko do-
lje, ondje gdje pocinjemo biti tjelesnima. Taj se impuls
u nama misli kada se kafe kako covjek ne Zivi da bi
livio, nego •jerc zivi. Nitko nije sebi odabrao to stanje
Ito sili, ono je s nama otkako jesmo i buduci da jesmo.
Prazno i otuda zeljno, tdeci i otuda nemimo zivi se u
ndem neposrednom bitku. Ali sve se to ne osje~. u
tu svrhu mora najprije izaci iz sebe. Tada se zamjecu-
je kao •sjlenjec, potpuno nejasno i neodrec:teno. Onog
toga Ito pripada silenju ne moze se nitko ziv rije!iti,
ma kako da ga je umorilo. Ta zec:t neprestano se javlja,
a nema imena.

GOLO TE2ENJE I 2EUENJE, NE NASICENO 10

lz pukog unutrainjeg nelto posde. Nu!da se najprije

ispoljuje kao •tdenjec, hlepeci bilo kamo. Postane Ii
teZenje osjecajem, ono je ·~eznucec, jedino stanje is-
kreno u svih ljudi. SAmo ~eznuce nije manje nejasno i
opeenito negoli nu!da, ali je jasno usmjereno u najma-
nju ruku napolje. Ono ne ruje poput nu!de, nego bludi,

51

............._
111
I
i to, dakako, takoc:1er naprosto nemirno, pofadno. Pa
ako se pri tomu zadubi u sebe, onda ceznuce ostaje pu-
kom opcenitom zudnjom. Bludeci slijepo i naprazno,
ta se fadnja uopce ne moie uputiti onamo gdje bi se
utazila.
Zato se hoce da ceznuce najprije izrazito tjera na ne-
sto. Ovako odrclteno, ono prestaje izbijati u isti fas na
sve strane. Prctvara se u »traganje«, koje ima i nema
sto trazi, postaje tjeranjem prema cilju. Njegovo tje-
ranje nekamo racva se, vec prema onom necemu na
koje je usmjereno, postaje, dakle, ovim iii onim »na-
gonom« koji se mofe pojedinacno imenovati. Pod
tim pojmom, koji se, bez sumnje, cesto reakcionarno
zamagljuje i postvaruje, valja razumjeti isto sto i »po-
treba«. Ali buduci da u rijeci potreba ne odzvanja isto
tako i tjeranjc k cilju, mogu se rijec nagon i njezin
nezamagljeno shvaceni smisao zadrfati. Taj nagon sva-
gda ono suplje, ono nedostajuce u teienju i ceznucu,
nesto {:cga nema, kufa ispuniti nekim vanjskim necim.
Upravo to razno nesto, kao sto je nadasve kruh, iii kao
sto je fena, iii vlast i tako dalje, racva odredeno usmje-
reno tjeranje u vi!le nagone. Otuda takoder: ako je tele-
nje koje se osjeti samo opcenita cefoja, onda je sada
nagon koji se osjeti ono osobito nesto svake pojedine
»Strasti«, »afekta«. To nesto cini da nagon, kad se toga
nasiti, mofe jenjati, eak prolazno prestati, za razliku od
fadnje sto se nezasitno nastavlja. Cilj, dakle, prema
kojem ide nagon ujedno je onaj kojim ce se (ukoliko
je pri ruci) on utaziti. 2ivotinja se odnosi prema cilju
na nacin same svoje trenutacne pohlepe, covjek ga sebi
jos i docarava.
Otuda eovjek moze ne samo hlepiti nego i !eljeti. 2:e-
ljenje je dalje, jace bojadiSe hlepnju. Jer »zeljenje« se
protefo na predodZbu u kojoj pohlepa daje da joj se
oslika njezino. Hlepnja je zacijelo mnogo starija od pre-
docivanja necega za cim se hlepi. Ali upravo utoliko sto
hlepnja prelazi u zelju, ona sebi prilale viSe iii ma-
nje odredenu predodzbu svojeg necega, i to kao
bolje nesto. Zahtjev zelje povisuje se upravo s pre-
dodzbom boljega, eak savdenoga svojeg necega koje
52
u.ta!uje. Tako da se, ne doduse za hlepnju, ali svakako
• zahtjev zelje moze kazati: zeljenje, iako ne proizlazi
lz predodZaba, zacijelo se pojavljuje tek zajedno s nji-
ma. One ujedno dalje nadrafuju u onoj mjeri u kojoj
oslikano, doearano ispunjenje nesto obecava. Gdje,
dakle, ima predodZbe boljega, napokon eak savrsenoga,
tu se dogada zeljenje, zgodimice nestrpljivo, koje za-
htijeva. Tako se puka predodZba pretvara u neku uzor-
•lliku, ona na sebi nosi marku: treba biti tako. Ali pri
tomu valja zeljenje, bilo ma kako zestoko, razlikovati,
zbog svoje pasivnosti jos srodne ceznucu, od prvog
•htijenja«. U zeljenju ne poeiva jos niSta nalik radu iii
djelovanju, svako je pak htijenje htijenjem cinidbe.
Moze se !eljeti da sutra bude lijepo vrijeme, premda se
u tu svrhu ne da uciniti upravo niSta. 2elje mogu biti
bk potpuno nerazumne, mogu se odnositi na to da X
iii y bude jos ziv; katkada ima smisla to zeljeti, ali
besmisleno je to htjeti. Otuda !elja ostajc i ondje gdje
htijenje ne mo!e vise nista promijeniti. Pokajnicka
!elja da se neka radnja nije bila ucinila ne moie se
upravo i htjeti. I nejunak, oklijevalo, onaj koji se mno-
go puta razocarao, koji je bezvoljan, svi oni imaju zelje,
bk osobito snafae, pa ipak one njih ne podstieu na hti-
jenje cinidbe. 2:eljeti se zatim mofe svasta, nije lako iza-
brati, ali samo se jedno od toga moze htjeti; onaj pak
koji hocE; vec je dao prednost necemu, zna sto bi radije,
izbor je vee iza njega. 2eljenje moze biti neodlucno
unatoe odrec:1enoj predodzbi cilja na koji se proteze; na-
protiv, htijenje je, nufoo, aktivno prilazenje tom cilju,
ono ide van, njemu se valja redom mjeriti sa stvarima
danima kao zbiljskim. Pri cemu sam put kojim krece
feljenje, uvecano za htijenje i tako ocvrsnulo, moze biti
nepozeljan, naime, hrapav iii gorak. Pa ipak, htjeti se na-
pokon ne da nista drugo osim feljenoga: zainteresirana
felja je »nacin nagona«, »glasanje nagonac, ono sto izazi-
va htijenje, njemu pjeva ono sto treba htjeti. Ako stoga
i ima leljenja bez htijenja, naime klonulog, nedjelatnog,
koje se iscrpljuje u utvaranju iii je nemoguce, onda
zacijelo nema htijenja kojemu ne bi prethodllo lelje-
nje. I, htijenje ce biti utoliko jace sto se livlje njegova
53
 predodzba cilja, zajednicka i zeljenju, oblikovala u
uzor-sliku. :telje ne rade nista, ali osobito vjerno slika-
ju i pamte sto bi se · moralo uciniti. Djevojka koja bi
htjela dozivjeti sjaj i obofavanje, muskarac koji sanja
o buduCim danima, podnose siromastvo iii svakidasnji-
cu kao prolazan plast. On od toga nece spasti, ali se
eovjek od toga teze s njim sraseuje. Puka pohlepa i nje-
zin nagon dr:Ze se isprva onoga sto imaju, ali zeljenje
sto slika u njima rado bi viSe. Tako se ono vlada ne-
skromno, to jest, pravo mu zadovoljstvo cini ono Ce-
ga nema. Nagon kao odredeno tdenje, kao pohlepa za
necim, u svemu je tome neprestano ziv.
11 COVJEK KAO BICE PRILICNO OPSE1:NIH NAGONA
Pojedino tijelo
Iza nagona mora netko stajati. Ali tko je taj razdra-
zljivi koji traga? Tko se krece u zivu kretanju, tko tje-
ra u zivotinji, tko :leli u eovjeku? To zasigurno ne biva
posvuda na nacin jastva; jer nagon nas »spopada«.
Ali to ne znaci da uopce nerna pojedina, u sebe zatvo-
rena bitka koji nosi, zapafa nagone i posredstvom nji-
hova uta:livanja odvodi osjecaje nelagode. Nego je taj
bitak ponajprije zivo pojedino tijelo; ono kao pokre-
nuto dra:lenjem, prepuno draZenja, ima nagone, oni ne
lebde tek uopce. Pa kada zivotinja zdere, onda se na-
miruje njezino vlastito tijelo, i nista drugo.
Nema nagona bez tijela iza sebe
Dakako, samo ono sto se cuti kao tijelo vrlo je opceni-
to. Ono se samo »nalazi«, u dobrom ill losem o;tanju, all
taj nalaz nije osobito razgovijetan. Tomu nasuprot pri-
cinja se da svaki nagon izvjesno nastupa kao kakvo tko,
i tako, kao da tijelo vuce za sobom. Ne kao da tijelo
ima nagon, nego nagon tijelo, i da ga odreduje, svaki
put bojadise, crveno od bijesa, luto od zavisti, zeleno
54
od jada, poput tkanine. Tu je jos onda dugo trajanje
i na izgled besubjektno pojavljivanje koje pripada na-
gonima u takozvanom instinktu. Pilici sto SU se netom
izlegli odmah kljucaju za zrnjem, na predodredeni
nacin, kojim najsvrhovitije postizu svoje. NaCinom
upravlja mali mozak, zatim zacijelo, prema Pavlovlje-
vim otkricima, kora velikog mozga, kao nacinom kojim
se moze upravljati mijenjajuci ga, i njime upravlja
okolina, koja se posredstvom te kore upoznaje kao
promijenjena; to osobito u viSih zivotinja. lpak, tako-
zvani instinkt laZno se doima kao nagon koji sam
sebi daje smjer, i to je poznato ljudirna, osobito :lena-
ma, ako ne u ljubavi, a ono u majcinskoj brizi. Tu se,
u stvari, pricinja da nagoni :live samostalno i vladaju
tijelom, da se i ne govori o dusi. I manje svrhoviti
nagoni grade se katkada nezavisnima, pretvaraju co-
vjeka u svoj plijen. Tako u neurotika, gdje neko izoli-
rano, na izgled gotovo autarkicno nagonsko usmjerenje
ne nadvladava samo tijelo nego i svjesno ja, i stoji
njemu nasuprot kao nesto tude. Tako i u zdravih u tre-
nutku kada ih »svlada« osjecaj nagona, kao da je afekt
gospodar po sebi. Tada se mofo reci: nije se u vodu
bacila djevojka, zbog ljubavnog jada, nego se u vodu
bacio ljubavni jad skupa s djevojkom. Ali i pored toga,
unatoc tom besubjektnom izgledu: nista u tijelu ne
pmogucuje nagonima da se pretvore u svoje vlastite
nosioce. Gradi Ii ptica svoje gnijezdo, nade Ii lastavica
svoje pro§logodisnje gnijezdo, onda u tako zagonetnim
zbivanjima ne radi doduse jos ja, ali takoder ni samo-
stalan nagon koji bi sebe tako reci izdriavao i bez tije-
la. I nagon instinkta spada u kucanstvo vlastita tijela
i primjenjuje !le samo utoliko ukoliko spada ovamo,
ukoliko tijelo tjera svoje, izbjegavajuci sto mu skodi,
traZeci sto ga odriava. Radi toga postoji i viSe pogon-
skih pera, vec prema tomu, a ne samo jedno jedino
koje bi pokretalo sve. Neprekidno postoji jedino tijelo,
koje hoce sebe odriati, stoga jede, pije, ljubi, svladava
i tako jedino ono nagoni u nagonima, bill oni ma kako
raznovrsni, a njih mijenja takoder ja zajedno sa svojim
odnosima.
55
 Promjenljiva strast
Sa sobom svagda nosi vise nagona osobito covjek. Jer
on nije sacuvao samo veeinu zivotinjskih, on proizvodi
i nove nagone; to jest, nije afektivno samo njegovo tije-
lo, nego i njegovo ja. Svjestan je eovjek zivotinja koju
je najteze zasititi; on je - kada namiruje svoje zelje
- zivotinja koja ide zaobilaznim putovima. Nedostaje
Ii njemu potreba za zivot, on osjeca neimastinu valjda
jace od bilo kojeg drugog biea: pojavljuju se vizije gla-
di. Ima Ii potrebno, onda uz u!ivanje toga nicu novi
prohtjevi koji muce drugacije, ali ne manje nego sto
je prije mucila gola neimdtina. Bogati i prezasiceni
(premda ne samo oni) katkada pate od cudnog draska-
nja onog ne-znam-sto-bih; nezasitan je gonic prije svega
luksuz (iako on prividno zadovoljuje sve). Kserks je
bio raspisao nagradu za pronalazak nove zabave; nije
bila u pitanju samo dosada, nego neki nepoznat nagon,
u najmanju ruku krik za njim, koji je takoder htio da
bude utden. U toku povijesti i njezinih promjenljivih
oblika, pri sve brojnijim dimenzijama pokrivanja po-
treba, pogotovu kao da i nema nagona koji bi ostao
jednak sebi, i nijedan se ne pokazuje dovrsenim. S no-
vlm se predmetima bude drugacije usmjerene pozude
1 strasti o kojima jucer nitko nije ni slutio. Nagon stje-
canja, ionako stecen tek nedavno, pojaeao se, recimo,
do mjere koja je pretkapitalistickom doba bila potpuno
tuda; cesto on stavlja kriz eak i preko seksualnog libi-
da. Prilicno je nov i nagon za rekordom u kasnokapita-
listickom drustvu, pogotovu isprazna tehnicka mdnja
za sve vecom brzinom; potonja se mdnja oblikovala
tek s motoriziranim vozilima. Ali nadasve monopolistic-
ki kapital mora pojacavati apstraktan nagon za rekor-
dom, u svrhu davanja podstreka; jer inace se ne bi dao
tako brzo iscijediti iz radniU maksimalan profit. A
gotovo kao ludacka novotarija sazdan je pak fasisticki
nagon smrti, recimo u usporedbi s onim sentimental-
nim iz Wertherova doba, takoder onim romanticno-
-nocnickim; koje li razlike u socijalnoj funkciji Ito
njega podjaruje, njega usmjeruje. Njemu se daje pre-
56
...-ii.._
mlja dijelom za smrt na bojistu u imperijalistickom ra-
tu, dijelom radi bezizglednosti kasnograc:tanskog opsto-
Janja u cjelini. Zato je popustio vjerski nagon, ako se
moze tako nazvati to bice uveliko profoto nadgradnjom,
popustilo je stremljenje prema gore, eros prema onom
Ito se ne mijenja. I ondje gdje se to prijasnje stremlje-
nje na pokvaren i prijevaran nacin podrazivalo, primje-
rlce u raznim fasistickim zavodenjima, ono se jedva jos
zadrlalo, potonulo je u tlo, u krv i tlo*. Ukratko, proizla-
zi: eovjek je bice jednako promjenljivih kao i opsefaih
nagona, hrpa zelja koje se mijenjaju, i njih najvecma
propisuje zlo. A neko vazda jednako pogonsko pero,
Jedan jedini temeljni nagon, tesko ce se pojaviti uko-
liko se ne uzme osamostaljeno, pa tako ostane visiti u
zraku. Neko glavno pogonsko pero ne vidi se eak ni u
ljudi istog vremena i iste klase, ako se, recimo, psiho-
analiticki rasclani njihov unutarnji satni mehanizam.
Zasigurno ima vise temeljnih nagona; eas se jace ispo-
ljuje jedan, eas drugi, eas oni djeluju istovremeno, po-
put sutropnih vjetrova oko broda, i ne ostaju cak ni na-
lik sebi. Covjek hoce sagraditi svoju srecu, ta rijec
zacijelo izgleda vrlo stara, i bez sumnje se mozemo na
nju osloniti posve drugacije nego na zlu rijec. o vjeenom
nagonu grabezljive zvijeri, ali ako tko zapita: koja
sreea i u koju svrhu, onda svaki put upravo tu pocinju
pitanja i finese. Bilo bi i suvise zacudno da se u povi-
jesti klasa, gdje su se neprestano pojavljivale nove pre-
dodzbe cilja kojemu se tezi, upravo gonjenje nagona
prema cilju dogadalo jednosmisleno, kruto i konacno.
RAZNA MISUENJA 0 TEMEUNOM UUDSKOM 12
NAGONU
Spolni nagon
Ali za necim tijelo mora teziti najprije i osobito. $to
je, ipak, glavno pogonsko pero na§ih namjera i htije-
* Aluzlja na ldeololku tezu fallzma o naclonalnoj-rasnoj •krvi
i tluc, njemal!kl: •Blut und Bodenc (op. prev.)
57

nja sto se upravo pojavljuju? Freud, kao sto je pozna-
to, tvrcli da je spolni nagon prvi i najjaci. Dosljedno to-
mu, fivotom vlada libido, on je vremenski i sadrfajno '
temeljan. Vee sisanje dojenceta treba da je povezano sa
spolnim ufitkom i da se najvecim dijelom dogada za
volju tog ufitka. I glad treba da je podrec:tena seksual-
nom nagonu, nasicivanje se pretvara u popustanje sek-
sualne napetosti. Odnos prema vlastitom tijelu i zatim
prema vanjskim predmetima, pogotovu prema osobama
iz okoline, na taj se nacin posvuda pojavljuje kao sek-
sualan. Samo, libido nije ostao u Freuda jedinim po-
gonom, u najmanju ruku ne libido u smislu pozitivnog
ufitka. Kasniji je Freud pored toga posebno naglasio
tefnju negativnom libidu, naime nagon smrti. Volja
nalik tudoj kreaturi podrec:tena je tada takoder i smrti
koja joj predstoji, ne samo parenju. Kao sto visesta·
nicni organizmi od pocetka srljaju u smrt i kao sto
letalno razgradivanje pocinje vec u mladosti, recimo
sufavanjem krvnih sudova, tako i jedan poseban na·
gon ide u susret procesu umiranja, hladenju. To je na·
gon uniStenja i agresije; Freud je njega kao zaseban,
iako svagda libidinozno obojeni nagon htio identifici-
rati u sadistickim pofadama. Tako bi buku Zivota koja
proizlazi iz ljubavi isti taj libido opet usutkivao iii ra-
zarao. 2:elja za razaranjem ispoljavala bi se naprama
vlastitom tijelu kao ufivanje u strogoj disciplini, u
razlicitim asketskim sklonostima. Naprama tu<1im tije-
lima i naprama predmetima nagon smrti ispoljavao bi
se kao okrutnost, kao nezatomiva opijenost uniStava-
njem, koje sada udara po drugima. A da je i nagon
smrti libidinozan, trebala bi pokazivati pojava da je
okrutnost redovito povezana sa seksualnim ufitkom,
nadasve bi pak na to trebao ukazivati osjeeaj smrtne
zaljubljenosti. Tu u svakom slucaju jezgra jest i ostaje
spolna, ona pokrece svakog eovjeka.
58
.-......
-·
Ja-nagon i potiskivanje
Tek naknadno pridolazi jos jedna druga i U.Za snaga.
To usko, takoder ostro u covjeku zacijelo je vafoo;
jer to je njegovo Ja.* Freud neprestance upozorava, u
cemu ima i povlacenjA, kako je on pored spolnog i nje-
mu srodnog smrtnog nagona istaknuo jedan cisto ljud-
ski. Jer kad bi postojao samo libido i nista drugo, u
nama ne bi moglo biti ni konflikata ni neuroza. Tako,
prema Freudu, uz »tamno Ono« tijela i njegovih nagona
postoji i Ja. Nasuprot seksualnim silama stoje Ja-nago-
ni; stovise, citava psihoanaliza, kafe Freud, »izgradila
se na ostrom odvajanju seksualnih nagona od Ja-nago-
mi«. Ja odobrava, nijece i cenzurira nagone, o njemu
ovisi svijest, on je snaga »koja nocu odlazi spavati i
tada jos uvijek rukuje cenzurom snova«. Ja-nagon po-
tiskuje ono sto se od seksualnih nagona i njihovih sa-
driaja ne uklapa u njegovu liniju (o cemu ce odmah
biti rijec). Na taj je nacin nas dusevni fivot dualistiean,
unatoc libidu, koji je tu zacetnik svega; taj se fivot
krece »izmec:tu suvislog Ja i od njega otcijepljenog po-
tisnutoga«. Upravo ta napetost, ako preraste u sukob,
dovodi do patogenog konflikta kao konflikta izmec:tu
Ja-nagon! i seksualnih nagona. Od Ja polaze »potiski-
vanja posredstvom kojih se izvjesne dusevne tefoje ne
iskljucuju samo iz svijesti nego i iz drugih vrsta ispo-
ljavanja i aktiviranja. To potiskivanjem odstranjeno sto-
ji u analizi nasuprot Ja, i pred analizu se postavlja zada-
ca da ukloni otpore koje Ja ispoljava prema bavljenju
potisnutim.« Ja se brine za odvo<1enje osjecajA odvrat·
nosti zbog zadovoljavanja nagona, ali ono se na svoj
nacin brine i za to zadovoljavanje, naime cenzurirajuci,
mobilizirajuci, i to nadasve s obzirom na dostifivo, na
»realnost«. Prema Freudu, to mobilizirajuce, sto ce reci:
* S obzlrom na u nas uobil!ajenu transkrlpclju odret!enih izra-
za i pojmova lz Freudovih spisa (Ja, Nad-Ja, Ono ltd.), takve
su rijel!l u ovom prljevodu takot!er pisane velikim pol!etnim
8'.ovom ukoliko SU cltlrane m preuzete lz Freudovih tekstova.
Izvan to1a te su l slil!ne rijel!i pisane prema na!llm pravopisnim
pravlllma (op. prn.)
59
 -~--=::.7.:.=--=:.
prilagodeno uzancama Freudova gradanskog svijeta,
jest stecena linija Ja-nagona. Uslijed toga se slama tak
libido, dakle. princip uZitka, koji inate odreduje sve
nagonske procese; odrastao, ili pak bolje: Freudovim
grac1anskim ocima gledan, gradanski individualan co- '
vjek krza svoje dionizijske rogove na »realnosti«, kao
sto Freud naziva svoj gradanski svijet (svijet robe i
njezine ideologije). »Ovako odgojeno Ja postalo je ,ra-
zumnim', vise ne da da njime vlada princip ufitka, nego
slijedi princip realnosti, koji u osnovi takoder hoce po-
stici ufitak, ali osiguran s obzirom na realnost, makar
se taj ufitak i odgodio iii umanjio.« Pa ipak za cenzu-
ru, takoder i za sublimiranje libidinoznih nagona, ne bi
bilo dovoljno Ja, niti tak »realnost« ili gradanski vanj-
ski svijet, kad pored toga, povrh toga ne bi postojalo
jos i »Nad-Ja« ili »Ja-ideal«. To Nad-Ja drugi je sa-
drfaj Ja. Ono, prema Freudu, reprezentira nase odnose
prema roditeljima; ono stvara sve tvorevine sto na-
doknaduju pijetet. Ja zastupa prava vanjskog svijeta,
a Nad-Ja je »advokat nutarnjeg svijeta«, »iskon savjesti
i osjeeaja krivnje« (kao napetosti izmedu zahtjeva sa-
vjesti i onoga sto radi Ja); ono je »klica iz koje su se
oblikovale sve religije«. Buduci da Nad-Ja zastupa oca
i majku, ono pazi, opominje i usmjeruje Ja kao prije
roditelji dijete; tako je on<l/ za Ja uzor-slika i izvor
stvaranja ideala. Pa ipak, upravo uslijed produfenog
djelovanja roditeljske instance, u Nad-Ja lako mofe
zivjeti nesto prijetece; stoga su savjest, osjecaj dufno-
sti mracni, a Nad-Ja vrlo cesto, sa svoje roditeljske stra-
ne, tuva takoder predanja i ideale proslosti. Bez obzira
na to, Nad-Ja tvori oko budnog Ja luk do libida kao
zajednickog tamnoga, u tamnomu sadrianog Onoga
nutarnjeg svijeta. Sve se to pridruruje prvobitnom li-
bidu, harem u kasnijeg Freuda; tako postoji izvanredna
nadgradnja nagona. Koja bi se, dakako, posredstvom
analize ipak velikim dijelom ponovo razgradivala i koja
bi se, sto se tice sadriajA Nad-Ja (a medu njih, dakako,
ne spada samo religija nego primjerice i postulati mi-
jenjanja svijeta), u odnosu prema vanjskom svijetu sa-
stojala iskljucivo od iluzija. Ali sam nutamji svijet,
60
koji ima svojeg advokata u Nad-Ja, na svu srecu svagda
ostaje svijetom libida ili potisnutih nagona, »nesvjesnog
Onoga« u covjeku. To Ono tog libida, prema Freudu,
jest i ostaje carstvo nesvjesnih nagona koji ispunjuju
tijelo, koji nas potpuno okrufuju, s nase animalne stra·
.ne i sa strane Nad-Ja. To Ono uzrokuje »da mi bivamo
,livljeni' od nepoznatih, nesavladivih sila« (sto ce reci:
od tude vladavine kapitalistickog nacina proizvodnje
koja se u Freuda pretvara u Ono - libida). Psihoanaliza
bi, naprotiv, bila »orude koje bi trebalo omoguciti da
Ja sve vise osvaja Ono«. Time se pak, dakako, samo
ponovo oslobada libidinozni nagon, to jest, niti su nje-
ga potiskivanja umanjila, niti spone Ja-ideala ukrotile,
Freud, doduse, hoce ono potisnuto, nesvjesno u njemu,
racionalno iznijeti na vidjelo, umanjiti, dakle, prije-
tvomo zata8kavanje koje stvara takoder i neuroze. Ali
ono sto tada treba da dode samo je jedan dan svjctia
unuta:t: privatnog libida i »nelagode« jedne kulture ko-
joj navodno ne nedostaje nista drugo osim psihoana-
litickog propuha.
Potiskivanje, kompleks, nesvjesno i sublimiranje
Tako tu spolni nagon ostaje, ako ne jedino i sve, a ono
ipak osnovno. Pristojna djevojka naprosto nece htjeti
da ga prizna, cudoredno ja potiskuje seks. Ali uslijed
toga on pogotovu vrije i sili, u postojecem se iii do-
pustenom fivotu on ne mofe iskaliti. Gradanski ljudi,
koje je pred sobom vidio Freud, skrivaju seks i njegove
2.elje debelom ponjavom presucivanja, pretvaranja i
J.ati. Jer eto: libido je u samom individuu, ne mo:!da tek
u licemjernom drustvu, podlofan moralizirajucoi cen·
zuri koja nasem pravom bicu ne da da stupi pn:ko pra·
ga svijesti. Ta cenzura zabravljuje, ona potiskuje sek-
sualni poriv, njega klevece cim potiskivanje ne uspije
potpuno, ona se kostrijesi na spoznaju o njemu. Pri to-
mu za Freuda libido ostaje jedinim osnovnim nagonom,
pa tako i bitnim sadrfajem ljudskog opstojanja; jer Ja,
k.ao Ito smo spomenuli, ipak je samo kontrolna instan-
61
---·--"Jllliiilllll::::~~~~~~~~~-
-- -~-~-- -,-- ---- - ------ c~-~-
ca. Ono ispituje prtljagu koju unosi libido, ono prisi-
ljava libido da se preobrazi, da se zgodimice sublimira
u »duhovno«, ali simo je Ja neproduktivno. Buduci da
moralizirajuea cenzura potiskuje, ona uklanja potisnu-
to svakako samo s povdine. Neispunjene, fak potpuno
pre§ucene ielje u procesu potiskivanja tonu jedino u
vi§e ili manje nesvjesno. Ondje trunu, stvaraju neuro-
tifoe napetosti i komplekse, a onaj tko pati i ne zna
§to je tomu uzrok. Naprosto zaboravljena, ne Bceznula,
seksualna afektuacija radi dalje, svakojako preodje-
vena, Freud je libidinoznu faoku ku§ao dokazati vec u
svakida§njim psihopatijama, u oma§kama govora, kret-
nja, u zabunama naoko najslueajnije, najbeznafajnije
vrste. Neiskaljeni nagoni, nedovr§eni doiivljaji, zabo-
ravljene rane i razofaranja i dalje gore; oni su gceznu-
li iz svijesti Ja, ali ne i iz du§e. Od njih potjece prividno
bezrazlotna osjetljivost, prenagla§ena reakcija, prisilno
neuroticna radnja, na kraju besmisleno osamostaljena,
sadrfaja li§ena skupina afekata: kompleks. Tu izra-
njaju sve moguce, iii pak samo Freudove sablasti: za-
vist zbog penisa, kompleks kastracije, Edipov kom·
pleks i jo§ mnogo toga. Svi kompleksi temelje se, pre-
ma Freudu, na seksualnoj iritaciji, oni da su fiksirani
uz neku djetinju, zaboravljenu traumu. Da iz doiivljaja
u djetinjstvu potjece kompleks kastracije, da potjece
takozvani Edipov kompleks mrinje na oca (iako. je
sam Edip, kao §to jednom rece Chesterton, bio jedini
eovjek koji pouzdano nije imao Edipova kompleksa,
jer on do zadnjega nije znao da je Laert,* kojega je
ubio, njegov otac, a Jokasta, koju je o!enio, njegova
majka). Da je sve to, tako neobicno nazvano i tako
neobicno visokoparno gromoglasno, »proizallo iz pre-
kinutih, bilo na koji nacin ometenih procesa koji su
morali ostati nesvjesni«. Otuda da bi neuroticar bio
izlijecen kad bi uspjelo spustiti se zajedno sa svijesti u
podrum potisnutoga, uciniti svjesnima nesvjesne pret-
postavke neurotickih simptoma, to jest, neurotiearovo
* Prema lzvorlma, Bdlpov otac zvao se LaJ (A11Lo;), a Laert
(AdpT'I;) bljale otac Odlsejev (op. prev.)
62
......._
' -, ' - -
bi Ja zagospodarilo nad njegovim Ono. Da covjek koji
ma uzrok svojih kompleksa sam sebe lijeCi; da mu to
znanje mote posredovati, dakako, samo psihoanaliza.
Da je potrebno mukotrpno dupsti u dubinu, paziti na
prividno sporedno, osobito na instance koje su pretvo·
rene u sporedne, ali i na nepovjerenje prema ideologi-
jama §to prelijepo zvuce (poput »SVetosti« materinstva
i slicnog) - da je potrebno svo to detektivsko umijece
kako bi se sadriaj neurotskog simptoma prepoznao i
pacijentu prizvao u svijest. Glavni put do toga, via
regia, treba biti, kao §to je poznato, tumacenje snova,
i to tumacenje nocnih sanja kao takvih, u kojima cen-
zurirajuce Ja spava, strogi se vanjski svijet prestao
osjeeati. Svaki je san u Freuda ispunjenje nesvjesne
tlapnje !elja; iz simbolike u koju se ona u snu odijeva
valja analiticki odgonetnuti §to se prijavilo kao po-
ieljno. Neurotiear posvuda suprotstavlja tom odgone-
tanju karakteristiean otpor: hoce da zaboravljeno osta-
ne zaboravljenim i da njegov simptom ostane preodje-
ven. Ali tu je vec vdno primijetiti: pretvaranju u svjes-
no otpor prufa, prema Freudu, jedino volja pacijenta,
ne mo!da grada samog nesvjesnoga, to jest onog ne-
svjesnoga koje statuira Freud i koje je - osim gro-
tesknosti svojih bitno samo libidinoznih sadriaja - u
biti proizvod m u najmanju ruku skrovi§te potiskiva-
nja. Slmo je potiskivanje u tom smislu proces •PO-
sredstvom kojega se neki cin §to bi mogao postati
svjesnim, dakle onaj §to pripada sistemu predsvijest,
cini nesvjesnim, potiskuje se, dakle, natrag u sistem
ne-svijest. I jednako tako nazivamo potiskivanjem, ka-
da se nesvjestan dulevni cin uopce ne pripu§ta slije-
decem, predsvjesnom sistemu, nego cenzura njega s
praga §alje natrag«. Tako se na libidu, koji je ucinjen
svjesnim, uopce ne vide druga vrata osim onih §to
vode u nekoc, kamo se ponovo stupa i koje se ponovo
namata.
Stoga je nesvjesno za Freuda ono u §to se samo
mole ne§to ponovo gurnuti. Ili koje, uzeto kao Ono,
u najboljem slucaju okruiuje svijest kao zatvoreni
prsten: to je razvojnopovijesno nasljedno bice koje sa
63
 --~- ;_~
svih strana okru!uje svjesnog oovjeka. »S pomocu
Nad-Ja, Ja crpi, na nacin za nas jos taman, iz iskustva
pradoba nagomilanih u Onomu.« Kao sto se razabire,
nesvjesno psihoanalize, prema tomu, nikad nije jos-ne-
-svjesno, nije el~ment progresija; ono se, naprotiv, sa-
stoji od regresija. U skladu s tim, i pretvaranje tog
nesvjesnoga u svjesno omogucuje samo da se prepozna
bivse; to jest: u Freudovoj ne-svijesti nista nije novo.,
To je postalo jos jasnije kada je C. G. Jung, psihoana-
liticki fasist, libido i nesvjesne sadrfaje potpuno re-
ducirao na pravremensko. U nesvjesnomu bi, prema to-
mu, prebivala iskljucivo razvojnopovijesna prasjecanja
iii prafantazije, pogre8no nazvani »arhetipovima«; i svi
se ideali vracaju tu noc, mniju jedino pradoba. Jung
cak smatra noc tako sarolikom da svijest pred njom
blijedi; nju on, kao postovaoca svjetlosti, potcjenjuje.
Freud nasuprot tomu oddava na snazi svijest koja ras-
vjetljuje, ali takvu koju, eto, sa svih strana okrufaje
prsten Onoga, fiksna ne-svijest fiksnog libida. Iz tog
fixuma ne vode ni umjetnicke tvorevine, bile ma kako
produktivne; one su jedino sublimacije u sebe zatvore-
nog libida: fantazija je nadomjestak ispunjenja nagona.
»Zadaca koju valja rijesiti«, kaze Freud, •tada je u to-
mu da se nagonski ciljevi takve vrste premjeste, kako
njih ne bi mogla pogoditi uskrata vanjskog svijeta.«
Seksualni se nagon moze profiniti do karitasa, do pre-
danosti dobrobiti blifojega, napokon dobrobiti covje-
canstva. Sublimiran na viSem stupnju, libido tvori ra-
dost umjetnika pri stvaranju, ali i ufivanje neumjet-
nika u umjetnickom djelu i njegovo (nadomjesteno)
zadovoljenje njime. lpak to daje sve sama ispunjenja
folja oblikovano-nesputane vrste: zene, svadbu, junake,
jos i lijepu, tragicnu lesinu. Daje covjeku u parketu
ono sto nedostaje eovjeku u zivotu, daje zlatom protka-
nu tkaninu poput lijepa sna u noci. Na taj nacin onaj
tko promatra iii sudozivljuje, iskaljuje svoje zelje tako
da zbog njih viSe ne pati. Ali svaka je •katarza« te vrste
uvijek prolazna, eak prividna: prema Freudu, umjet-
nost radi iskljucivo s iluzijama, koje sebi daje oslika-
vati nezadovoljeni libido. Kako je tu Freud daleko i
64
-:-=-_......_- _-- " ·;::..-=::::::::
mehanisticki udaljen od Pavlovljeva uvida prema kojem
upravo viSi psihicki procesi, s trajnim utjecajem pro-
mjena okolnog svijeta koje su shvatili, utjeeu na afek-
tivno i organsko; prema kojemu oni niposto nisu samo
zavisni, eak po sebi nebitni nacini nadomjestanja! Ali
u Freuda od svega ostaju jedino seksualni libido, nje-
gov konflikt s Ja-nagonima i podrum svijesti iz kojeg
se onda penju iluzije.
Nagon mo6i, nagon opijenosti, kolektivno-nesvjesno
Ali i u tijelu shvacenom ma kako sturo, spolni nagon
ne zivi vazda, ne sam. Otuda SU Freuda, nakon sto je
bio uzeo maha, neki njegovi ucenici, kao sto je poznato,
opovrgavali. Ti su se ucenici pofarili iii da istaknu neku
posve drugu pogonsku silu iii pak da libido pobronea- ·
ju. Ono prvo pokusao je Alfred Adler, osnivac takozva-
ne individualne psihologije, ono drugo (s mitskom pati-
nom) C. G. Jung. Tako se, kao sto Freud predbacuje
obojici, »jednim mahom uklonio problem seksualnosti
koji tisti sve«. Pa ipak, cinilo se da se on moze ukloniti,
u sistemu drugih pogonskih pera, da on nije za svagda
jedino i sve. Adler odrec:tuje kao temeljni ljudski nagon,
naprosto kapitalisticki, volju za moc, povrh jedne bi-
seksualne podloge: eovjek primarno hoce vladati i svla-
davati. On hoce odozdo stici gore, hoce lefati gore,
prijeci sa !enske linije u sebi na musku, osjecati se
individualno potvrc:tenim kao pobjednik. Tastina, easto-
ljublje, »muski protest«, afekti su prema tome u koji-
ma se taj nagon pojavljuje najocitije, povrijec:tena tasti-
na, osujeceno castoljublje izvorom su vecine neuroza.
Sam seks tek je sredstvo za konacni cilj, zadobivanje
moci: •Toj misli-vodilji povinjavaju se i libido, seksual-
ni nagon i sklonost perverziji, ma odakle oni dolazili«
(Adler, Der nervose Charakter, 1922, s. 5). Na pocetku
razvoja prema neurozi prijeteci stoji osjecaj nesigur-
nosti i manje vrijednosti; neispunjeni nagon moci
proizvodi kompleks manje vrijednosti. Ali kao sto se
kofa na rani podebljava, u neku ruku kao zastitna mje-
65
ra· protiv buducih ostecenja, i kao sto se, kad zataji
jedan bubreg, poja.Cava funkcija drugoga, tako Ja
prekompenzira i dusevne manje vrijednosti. Dijelom
posredstvom maski i fikcija: volja za moc postaje tada
voljom za izgled; ali dijelom takoder posredstvom uz-
visenih pothvata: tada se volja za moc vlada neskodlji-
vo, zgodimice u nekom lijepom svijetu, svijetu maste.
Doista se ne vidi odakle ona tu moze uzimati svoju gra-
d:u; jer po sebi nufoo isprazna, volja za moc ne moze
se valjda sadrlajno sublimirati. Unatoc tomu, bitnim
ostaje u toj volji postavljanje cilja, upravo u skladu s
htijenjem biti-sprijeda; to postavljanje cilja stupa na
mjesto pukog prirod:enog potjerivanja odozdo, dakle
Freudova seksualnog libida. Covjek pojedinac izgrad:uje
sama sebe, posredstvom neke slike-vodilje, iii takod:er
posredstvom glumljenja i fikcije: »Neugodna nesigur-
nost reducira se na svoju najmanju mjeru i ta se izo-
krece u svoju ostru suprotnost, u svoju protivnost, koja
se kao fiktivan cilj uzima za stjeciste svih folja, fanta-
zija i nastojanja.« Tako covjek - drugi se osim eovje-
ka pojedinca u toj individualnoj psihologiji ne pojavlju-
je - formira svoj karakter. »Da ne bi promasio put u
visinu, da bi mu sigumost bila potpuna, on u prostrana
kaotiena polja svoje duse ucrtava konstantno aktivne
smjemice u obliku karakternih crta.« Tako u Adlera sv,e
osobno u nacelu od pocetka pravi i odgaja - doduse
uvelike nesvjesna, ali niposto viSe naivna -volja za cilj.
Tako bi u nacelu vladala causa finalis, podredivala bio-
loski moment kapitalisticki zainteresiranom cilju, koji
slufi osiguranju osobnosti, jaeanju osjeeaja osobnosti.
Buduci da Adler na taj naCin iz libida istjeruje spol, ume-
ce individualnu moc, njegovo je odred:ivanje nagona
proslo - od Schopenhauera do Nietzschea sve ostrijim
- kapitalistickim putem, i ono ideoloski-psihoanaliticki
odraiava taj put. Freudov pojam libida imao je dodir-
nih toeaka s »VOljom za zivot« u Schopenhauerovoj fi.
lozofiji; Schopenhauer je upravo spolovila oznacio kao
»farista volje«. Adlerova »volja za mo6c poklapa se pak
doslovno, a dijelom i prema sadr!aju s odred:enjem
temeljnog nagona koje je dao Nietzsche u svojem po-
66
aljednjem razdoblju; utoliko je tu Nietzsche odnio
pobjedu nad Schopenhauerom, dakle imperijalisticki
lakat nad rentijerskim ugoda-neugoda-tijelom u psiho-
analizi. Konkurentska borba, koja jedva jos ostavlja
vremena za spolne brige, nagla5ava revnost umjesto
bludnosti; vreli dan poslovnog eovjeka zastire tako
vrelu noc putenog eovjeka i njegova libida.
Pa ipak, ni to nije ostalo, jer sve se manje ljudi odije-
valo sve negostoljubivijim danom. Sve jace je u malo-
gradaninu rasla zelja da se dade opustiti prema na-
trag, u neodgovomo all i vise iii manje divlje tamno.
Prije svega je prestao biti interesantan i izgledan put u
takozvanu visinu, u onoj mjeri u kojoj je opadao kapi-
talisticki monopol slobodnih poduzetnika. Privlacnijim
je. postao put u takozvanu dubinu, onu u kojoj se oci
podifa gore, umjesto da viziraju neki cilj. C. G. Jung,
fasisticki zapjenjeni psihoanalitiear, stavio je uslijed
toga na mjesto nagona moci nagon opijenosti. Kao sto
je i ~eks samo dio tog dionizijski opceg libida, tako je
to i volja za moc, upravo se potonja Calk sva preobra-
iava u pijanstvo klanja, u tu omamljenost koja niposto
ne tjera k individualnom cilju. Libido postaje, dakle,
u Junga arhaicno nerazlucenim pra-jedinstvom svih na-
gona ili naprosto »erosom«: tako on sefe od jedenja
do pricdca, od coitusa do unio mystica, od zapjenjene
gubice samanA, cak berserkerA, do ekstaze Fra Angeli-
ka. I tu, dakle, Nietzsche pobjed:uje Schopenhauera,
samo on pobjed:uje kao potvrda jednog meskalinskog
Dionizija nad nijekanjem volje za zivot. Dosljedno to-
mu, u tom se mistificiranom libidu ni nesvjesno ne po-
bija niti pokusava razrijeSiti u dana5nju svijest kao
u Freuda. Naprotiv, prema Jungu, neuroza, osobito ona
modernih, suvise civiliziranih i svjesnih ljudi, potjece
upravo· od toga sto SU ljudi predaleko iskoracili iz
onoga sto raste nesvjesno, iz svijeta »pradavnog miSlje-
nja osjetilima«. Tu se Jung ne dodiruje samo s fdizira-
nim Dionizijem nego dijelom i s Bergsonovom vitali-
stickom filozofijom. Vee je Bergson, dakako jos na se-
cesionisticki-liberalan nacin, razumu suprotstavio in-
tuiciju, dovdenom poretku i krutoj geometriji stvara-
67

lacki nemir. Ali daleko vise dodirnih toeaka nego s
Bergsonovim »elan vital«, fasist Jung ima s romariticno-
-reakcionarnim iskrivljavanjima koja je doZivio Bergso-
nov vitalizam; tako u sentimentalnih pjesnika penisa
poput D. H. Lawrencea, u kompletno tarzanskih filozofa
poput Ludwiga Klagesa. Bergsonov je »elan vital« bio
jos okrenut prema naprijed; on je odgovarao »mlade-
nackom stilU« ili »SecesionizmU« devedesetih godina,
on je sadrfavao slobodarske parole, ne one o vezanosti
uz proslost. D. H. Lawrence, a s njim i Jung, pjeva,
naprotiv, o divljacinama pradavnog doba ljubavi, iz
kojega je eovjek, na nesrecu, iskoracio; on tra!i nocnu
mjesecinu u mesu, nesvjesno sunce u krvi. A Klages na
apstraktan nacin puse u isti bikovski rog; on ne poziva,
poput prijasnjih romantieara, samo natrag u srednji
vijek, nego u diluvij, upravo onamo gdje prebiva i Jun-
gov bezlicni, pandemonski libido. Jung uci da doduse
postoje razni Ja i individui, ali da 10 ne sefe duboko
u dusu; da je eak i osobnost maska ili igrana socijalna
uloga. Ono sto djeluje u licnosti, i kao ona, da je, na·
protiv, vitalni pritisak iz mnogo dubljih, mnogo stari-
jih slojeva, iz magicno-kolektivnoga, recimo poput rase.
Da je na njezinu tlu individualna osoba kolektivnom,
da se ponovo svodi na nju: »BuduCi da individuum nije
samo pojedinacno bice, nego pretpostavlja i kolektivne
odnose prema svojoj egzistenciji, to i proces indivi-
dualizacije ne vodi u pojedinaenost, nego u jednu in·
tenzivniju i opcenitiju kolektivnu povezanost« (Jung,
Psychologische Typen, 1921, s. 639). Takmicenje i sle>-
bodna konkurencija, koji su u Adlera jo§ podbadali na
nadmetanje i na sve ostriju individualnu psihologiju,
ovdje propadaju u »narodnom zajedni§tvu« i »psiho-
sintezi«, to jest zapravo: u arhaicno-kolektivnoj regre-
siji. Otvara se ono bezlieno, upravo neljudski nesvjesno,
daleko iza svakog individualnog iskustva, ako ne i iza
arhaicnih ostataka ljudskog pametara. Prema tomu,
bile bi jos zive prauspomene iz doba na§ih Zivotinjskih
predaka, dakle jos daleko iza diluvija; Jung stoga po-
sefe za poj.mom »engramac, koji je Semon uveo u
biologiju, pojmom sjecanja sveukupne organske mate-
68
-·~
rije i pojmom tragova njezina sjecanja. Ti su engrami
uformirani u libido kao u pra-animalni plan, ali oni
drie i ono naprosto nesvjesno u arhaicno prabivsemu.
Psihosinteza, dakle, upravo ne razrjesava u dan i u vanj-
ske dijelove, nego se »podsjeea« i s neurotickim se ill
drugacije danim simbolom vraca u noc iz koje je sim-
bol potekao: »Upravo kao sto analiza (kauzalnoreduk-
tivni postupak) rastavlja simbol u njegove komponente,
tako sinteticki postupak zguscuje simbol u jedan opci
i razumljiv izraz.« Freudovo je nesvjesno, unatoc raz-
vojnopovijesnim arhaicnim elementima koje je on za-
cijelo vjerovao da vidi, i koje se u njegovoj skoli bilo
»iskopalo« sve do prvih kopnenih zivotinja - Freudovo
je, dakle, nesvjesno bilo, uzevsi u cjelini, individualno,
to jest ispunjeno individualno stecenim potiskivanjima
i potiskivanjima iz netom prevaljene proslosti moder-
nog individuuma. Jungovo je nesvjesno, naprotiv, pot-
puno generalno, pravremensko i kolektivno, ono izgleda
kao »petstotisucgodisnja provalija ispod nekoliko tisu-
ea godina civilizacije«, pogotovu ispod nekoliko godina
individualnog !ivota. U toj podlozi ne samo sto nista
nije novo, nego ona decidirano sadrfava prastaro; sve je
novo eo ipso bezvrijedno, dapace je neprijateljsko vrijed-
nomu; novo je, prema Jungu i Klagesu, jedino dana5nje
razaranje instinkta, razaranje prastarog temelja fantazi-
je od strane intelekta; ili kao sto kafe Lawrence: ljudi
su izgubili mjesec iz svojeg mesa, sunce iz svoje krvi.
Otuda se neuroticar ne bi smio dokraja udaljiti iz ne-
svjesnoga koje jo§ ima, njega, naprotiv, treba odvesti
natrag do kolektivno-nesvjesnoga, kao »prastarih moci
Zivota«. Psihosinteza - izbjegavajuci sadasnjost, mrze-
ci buducnost, tra!eci pradoba - postaje tako isto sto i
»religija« u etimoloskom smislu rijeci: naime re-ligio,
povratno povezivanje. Pri cemu se upravo izmedu zapje-
njene gubice §amana i Majstora Eckarta, u pravoj mraC-
njackoj toleranciji, ne pojavljuje nikakva razlika; §to-
vise, §aman je bolji. Onda pogotovu i najzbrkanije praz-
novjerje ima vm rang od prosvjetiteljstva; jer po sebi se
razumije da Jungovo kolektivno-nesvjesno tece gu§cc
u vjerovanju u vjeltice negoli u cistom umu.
69

»Eros« i arhetipovi
Dotie se dolazi, pored ostaloga, oduzme Ii se tijelu svje-
sno Ja. Otjera Ii se libido potpuno u mrak, u nesvjesno
kao cilj. U Freuda se bolesnik podsjecao nesvjesnoga
samo da bi se njega oslobodio. Ali u C. G. Junga on se
podsjeca zato da bi potpuno utonuo u nesvjesno, i to u
\ ono §to lefi sve dublje, u slojeve sto su sve dalje otra-
ga. Libido postaje arhaicnim; iz njega u isti mah izbija-
ju krv i tlo, neandertalski covjek i razdoblje tercijara.
Jungov i Klagesov ucenik Gottfried Benn dao je tomu
jednako psihosinteticki kao i lirski izraz: »Mi nosimo
rane narode u svojoj dusi, pa kada kasni ratio olabavi,
u snu iii u pijanstvu, oni se uspinju sa svojim ritualima,
sa svojim predlogickim duhovnim oblikom, i poklanjaju
jedan sat misticke participacije. Kada se rastoci logicka
nadgradnja, ta kora umorna od nasrtaja sastojina sta-
rijih od Mjeseca, koja otvara granicu svijesti oko koje
se vjecno vodi borba, to se onda pojavljuje staro, ne-
svjesno, kao magicka prijetvorba i identifikacija Ja, kao
prija5nji osjeeaj njegove sveprisutnosti i vjeenosti.«
Jung je sve jace tjerao libido prema tim prikljucenjima
arhaicnomu, a ujedno je upravo te pocetke poimao
tako maglovito i opcenito da sveukupna irratio, pocevsi
odvajkada, posve svejedno sto ona kazivala, moze zau-
zeti bilo koje mjesto. Tu zbilja vlada noc, noc u kojoj
su sve krave crne, noc onog preko svake mjere rasteg-
nutog, u trbuh prirode kolektiviziranog libida koji se
sada zove jos i svjetska dusa. Eros, Platon, indijska
teozofija, slike alkemieara i astrologa, Plotin iii ono
sto pod tim razumije C. G. Jung, vrtlofi se i mijesa, sve
ujedinjeno u »stariji od Mjeseca« libido: »Sto se tice
psiholoske strane ovog pojma, ja tu podsjecam na
kozmogonijsko znacenje erosa u Platona i u Hesioda,
kao i na orficku figuru Pana, »Svijetlecega«, prvonasta-
log, oca erosa ... Orficko znacenje Pana jednako je zna-
cenju indijskog Kame, boga ljubavi, koji je takoc:1er i
kozmogonijski princip« (Wa:ndlungen und Symbole der
70
j
"-~----------
-----------------
--------_-_---:-:~-=---~--
Libido, 1925, s. 127). Tomu se, preskacuci ponore, doda-
je ovo, kao da je isto, zato sto zvuci tako kozmicki: »U
neoplatonista Plotina svjetska dusa jest energija inte-
lekta.« Na taj se nacin Jungov libido otvara kao Citava
vreea neprobavljeno-atavistickih tajni, bolje hokus-po-
kusa, stovise, ta vreea, prema Jungovim vlastitim rijeci-
ma, »vuce za sobom nevidljivi gusterski rep; ako se on
oprezno odvoji, postaje zmijom-vidaricom iz misterija«
('Ober die Archetypen des kollektiven Bewustseins, 1935,
s. 227). Jer prema smislu, diluvij ostaje najblize erosu, s
kojim se sve zapocelo, i eros tezi natrag u nj, duz pred-
logistickih linija, sto dalje od svijesti. Anatomsko mje-
sto tog libida prastari je simpatikus, ne cerebrospinalni
sistem; njegov je organon, vec i njemu samom napola
nedostatan, odvise prosvijecen, sveudilj mitologija.
Vezanost uz majku, recimo, prema Jungu, nije vezanost
uz individualnu majku, nego uz neku prastaru general-
nu sliku majke. To je vezanost uz Geju ili Kibelu, onu
arhaicnu bitnost (bilost) iz koje bi isto tako ponicala
Astarte, Izida, Marija. Tu u daljnjemu u libidu igraju
uloge naprosto »praslike«, kroz svaku pojedinu majku
sjaju i pobjec:1uju »arhetipovi majke zemlje«. Arhetipovi
uopce, Levy-Brilhlova »representation collective«, lozin-
ka je kojom Jungov libido poziva svoje kolektivno-ne-
svjesno. Tako nesvjesno, i samo ono, neprekidno napu-
cuju arhetipovi: zmija, kuhinja, vatra, lonac na ognji-
stu, dubina vode, majka zemlja, stari mudrac - neki su
njihovi primjeri. Osobito u danasnjem eovjeku, kao jed-
noj od mitskih mjesavina, to bi praslikovno bilo kraj-
nje lako zapaljivo: tko govori u arhetipovima, govori s
tisucu jezika, i to, prema Jungu, samo zato sto se tvore-
vina intelekta posreduje sa Zivotom nagonskih sUka
pradavne ljudske fivotinje, s golemom rezonancijom
krvi i tla. Ali kolektivno-nesvjesno nije samo mjesto
zdravlja te vrste, ono, prema Jungu, sadrtav<L i svc te-
meljne oblike ljudske maste: stogod se sanjalo kao bo-
lji iii ljepsi fivot, to je dusa rase, doba arhetipova.
71
 ._,_.::::::::::._-;;:=--=::=-.=:~-==--==:·-=-=:-. . ~--=. .
_-::.::::·--===-:::::-..:.~-=--.:.==::-·:::::-

Ovako se tu, dakle, omamljujuci slijedio nalog teziti ral hoce potisnuto uciniti svjesnim, reakcionar hoce
iz svijetloga u tamno. Kapitalisticki se poslovi daju tje- avjesno povratno povezati s potisnutim, stoviSe, gu-
rati jos samo ako se svijest njihovih frtava u slobodno rati sve dublje natrag u nesvjesno. U Freuda se nesvje-
vrijeme omamljuje. Dosljedno tomu, Jung je Freudovo 1no suzbija, i, ukoliko je individualna tekovina, sadrla-
nesvjesno na citavoj liniji generalizirao i arhaizirao; no je u okolisu individua. U Junga se nesvjesno
ono se ne smije racionalisticki razrijesiti. Tu se ne do- pozdravlja i potpuno naseljuje u arhaicno-kolektiv-
gac:ta ni sublimiranje (koje kao takvo, prema Freudu, no, k tomu se promatra s bezgranicnom tolerantnoscu
stoviSe, ipak uvijek vodi kulturi); Freudov se ucenik prema svemu sto se u njemu kovitla kao magla, numen
Jung, kada se osjetila konjunktura, i u toj tocki odre-· i1i tabu. Ali ipak: u glavnoj tocki ucitelj Freud se nalazi
kao »zidovske psihologije«. Umjesto sublimiranja vri·
u istoj rsvnini sa svojim pervertiranim ucenikom; obo-
jedi »Sveta tamna pramoc« po sebi ispunjena odsjajem
krvi i orgijanjem prikazd; ta je moc vec u samom po- jica shvacaju nesvjesno samo kao ono razvojnopovi·
retku, stoviSe, jedino je sto zivi u poretku. Pri tomu se jesno proslo, propalo u podrum i samo ondje postoje-
Jung sukobio s jednim, kao sto ce se jos vidjeti, zacije- ce. Obojica priznaju, premda uz krajnje razlicit nacin i
lo ne nevafnim sastojkom fantazije, sastojkom arheti· protegnutost regresije, samo nesvjesno unatrag iii ispod
pova. Ali buduci da je on njihov pojam crpio iz roman- vec postojece svijesti; oni ne poznaju upravo predsvi·
tike, nikada ga nije oslobodio nerasclanjenosti roman- jest novoga. A sto se tice samog ucenja o nagonima o
tickog diletantizma. Takozvana psihosinteza smatra kojem je rijec, citavoj je psihoanalitickoj skoli zajed-
uporabivim jedino mazanje praslika zbrda-zdola, a pre- nicko da ona naglasuje samo paprene nagone, koje k
zvakanje magicnoga (pod komandom monopolisti- tomu jos na nacin mitskih pojmova odvaja od Ziva ti·
ckog kapitala) smatra korisnim. Rapport* tog panicnog jela. Na taj nacin nastaje kumir libido, iii volja za moc
libida s njemackim fasizmom ocit je: pri njemu svi- ill pra-Dionizije i prije svega apsolutizacija toga kumi-
jest C. G. Jungove somnambule niposto nece zata- ra. Kao sto se to apsolutizirano odvaja od ziva tijela,
jiti. I fasizmu je mrlnja prema inteligenciji, kao sto koje ipak hoce oddati jedino sebe i niSta drugo, tako se
Jung doslovno kaie, »jedino sredstvo da se kompcnzi· ono u Freuda i u Adlera, i pogotovu Junga, uopce ne
raju stete od danasnjeg drustva«. I fasizmu je potreban diskutira kao varijabla drustveno ekonomskih uvjeta.
kult mrtvih jednog friziranog pradoba, da bi iskrivio Ali ako temeljne nagone uopce valja isticati, oni ce u
buducnost, utemeljio barbarstvo, blokirao revoluciju. ljudi uvelike materijalno varirati, vec prema klasama i
Temeljni nagon sa svim tim zajedno postaje nagonom k vremenima, pa uslijed toga i intencionalno iii prema
onomu temelju gdje se Dionizije hoce zvati jos samo usmjerenju nagona. I sto je najvafoije: u psihoanalizi
Molohom. Regressio-temelj hvali ·Se kao lijek i kao mo· svagda isticani temeljni nagoni, strogo uzevsi, to uopce
ral kojemu je sve ljudsko ponovo postalo tuc:te. Tako nisu, suviSe su parcijalni. Oni ne izbijaju onako ne·
Freud, kao sto rekosmo, ipak jos uvijek voljan liberalno dvosmisleno kao, recimo, glad, koja se u psihoanalizi
prosvjecivati, i fasisticki mistifikator Jung uvelike pred· posvuda izostavlja; oni nisu onakvom posljednjom in·
stavljaju suprotnosti unutar njima zajednicke »dubin- stancom kao sto je jednostavan nagon - oddati se u
ske psihologije« (kao sto ona sebe skromno naziva): libe- zivotu. Taj je nagon nagon samoodrianja, jedino bi on
mogao biti tako temeljnim - uza sve promjene - da bi
• Ovdje: odnos suradnje izmedu hipnotlzera i medlja (op. prev.) samo on pokretao uopce sve druge nagone.
72 73
13 HISTORIJSKA OGRANICENOST SVIH TEMEUNIH
NAGONA
RAZNA STANJA INTERESA ZA SEBE
POPUNJENI AFEKTI I AFEKTI OCEKIVANJA
Nuzna potreba
Vrlo se malo, premalo do sada govorilo o gladi. Premda
i ta bodlja izgleda posve iskonski ili starinski. Jer fo.
vjek bez hrane umire, dok se bez ljubavnog uzitka ipak
mofo jos malo pozivjeti. Pogotovu se maze zivjeti bez
zadovoljenja nagona moci, pogotovu bez vracanja u
ono nesvjesno petstotisucgodifojih predaka. Ali izne-
mogli nezaposleni, koji danima nije jeo, zaista je do-
veden na mjesto najstarije potrehitosti naseg bitka i
iznosi to na vidjelo. Suosjecanje s gladnima i inace je
jedino rasprostranjeno suosjecanje, s·toviSe, jedino je
koje se moze rasprostraniti. Djevojka, a pogotovu mus-
karac, koji ceznu za ljuhavlju ne pobuduju suosjecanje;
nevolja je gladi, naprotiv, zacijelo najjaea, jedina koja
se mo:Ze iznijeti hez okolisanja. Onomu tko gladuje nje-
gova se nesreca priznaje; eak onaj tko se smrzava, tko
holuje, djeluje prema njemu luksuzno. I domacica naj-
tvrdeg srca zaboravlja prigodice jarost svoje skrtosti,
videCi kako prosjak jede poklonjenu juhu. Tu se vec i
iz uobicajenog suosjeeanja nesumnjivo jasno vidi nu:Zda
i njezina zelja. Zeludac je prva svjetiljka u koju treha
nadolijevati ulje. Njegova je ce:Znja tocna, njegov nagon
tako neumitan da uopce ne mo:Ze hiti dugo potisnut.
Najpouzdaniji temeljni nagon: samoodrf.anje
Ali glad, urlala ma kako glasno, lijecnicki se tu imenuje
podjednako rijetko. To izostavljanje pokazuje da se psi-
hoanaliticka pomoc pru:Zala, i pru:Za se, uvijek samo
holjim pacijentima. Briga kako naci hranu, za Freuda
je i njegove posjetioce hila najneosnovanija. Lijecnik
psihoanalitiear i nadasve njegov pacijent potjecu iz
~rednjeg sloja koji se donedavna gotovo i nije trebao
74
brinuti za zeludac. Kada je Freudov Bee postao zacijelo
manje bezbri:Znim, bilo je psihoanalitickih savjetovali-
sta za samoubojice cija se namjera sprijecila, pa se tu
pru:Zala prilika i za upoznavanje nagona sto se nalaze
ispod lihida. Jer viSe od devedeset posto samoubojstava
dogada se zbog ekonomske bijede a samo ostatak zbog
ljuhavnih jada (uostalom nepotisnutih). Pa ipak je i u
gradanski deklasiranom Beeu na zidu psihoanalitickog
savjetovalista visio natpis: »Ekonomska i socijalna pita-
nja ovdj~ se ne mogu uzimati u postupak.« Razumljivo
je da se na taj nacin moglo malo saznati o unutrasnjem
zivotu osujecenih samoubojica i isto se tako malo mo-
gao time dokinuti najcesci od svih kompleksa, onaj koji
je Franziska Reventlow nazvala onako potpuno neme-
dicinski kompleksom novca. Bodlju gladi psihoanaliza,
dakle, taji isto onako kao sto salonski cant taji libido.
To je klasna ogranieenost psihoanalitickog istrazivanja
temeljnih nagona; njoj se pridru:Zuje i nacion:ilna. Ne
mozda sto se tice libida, ali svakako sto se tice moralne
cenzure koju provodi ja i potiskivanja u posljedici toga.
U tomu ima karakteristicnih razlika izmedu srednjih
klasa raznih zemalja, osohito Francuske i Njemacke. U
Parizu, ne dovede Ii ne:Zenja u svoju hotelsku sobu ha-
rem jednom nedjeljno koju djevojku, iii ako ne provede
harem jednu noc vani, direktor hotela. zahrinut ce se
zbog racuna: jer cini se da stanar nije seksualno norma-
lan, moze se, dakle, posumnjati i da ce platiti stana-
rinu. Francuski hurfoj ima tako na zalihi manje canta
od prosjecnog njemackog, pogotovu engleskog buduja;
u skladu s tim, on i manje prikriva seksualno, ima ma-
nje potisnutih lihidinoznih kompleksa. A u proletarijata
ni cant ni libido ne zauzimaju toliko mnogo mjesta kao
sto je becka psihoanaliza ab origine pretpostavljala. u
donjoj klasi libido su:Zavaju glad i hriga; to su manje
plemenite holjke i njihov je uzrok opipljiviji, mo:Ze sc
imenovati manje izvjestaceno. Neuroticne konflikte
proletarijata, na :Zalost, ne tvore tako dobro situirani
konflikti poput Freudove »fiksacije libida na odrec:!ene
erogene zone«, iii poput Adlerove »karakterne maske
koja lose pristaje«, iii Jungove »nepotpune regresije u
75
pradoba«; takoder ce tesko biti da je strah pred gubit-
kom posla kompleks kastracije. Psihoanalizi, doduse,
nema druge nego da katkada uzme na znanje glad i zed,
jednako kao i interes za samoodrlanje; ali nagon
samoodrfanja Freud, zacudo, ne pripisuje ielucu i uku-
pnom tjelesnom sistemu, u cijoj je nutrini on ipak
najdublje usidren, nego ga pripisuje skupini kasnih
Ja-nagona, dakle onih koji su duini obavljati i moralnu
cenzuru. Taj nagon izgleda kao pridoslica o kojem se u
savjetovalistu ne govori, kao acte accessoire naprama
erosu koji je pogonom svega. Ali ocito nema erotskog
shvaeanja historije umjesto ekonomskoga, nema razja-
snjenja svijeta iz libida i njegovih poremecaja umjesto
iz ekonomije i njezinih nadgradnja. Stoga ostanimo na-
pokon i tu pri realnom izrazu stvari: pri ekonomskom
interesu, koji nije ujedno i jedini, ali je temeljan. Sa-
moodrianje koje se u njemu obznanjuje najsolidniji je
nagon izmedu vise temeljnih nagona i, pri svim vremen-
skim, klasnim mijenama, kojima je i on podlofan, za·
sigurno najces6. Otuda mozemo reci, uza sve rezerve i
otvorenu nesklonost apsolutiziranju: samoodrfanje -
s gladi kao najupadljivijim izrazom - jedini je temeljni
nagon izmedu viSe njih koji pouzdano zasluiuje to ime,
on je posljednja instanca nagona i najkonkretnije se ti·
ce svojeg nosioca. Cak i idealist Schiller mora izreci po
uku da zivot dobiva svoj pogon »Od gladi i ljubavic;
tako on povrh toga stavlja glad na prvo mjesto a ljubav
na drugo. Takva je notacija tada, u gradanstvu na us·
ponu, bila jos moguea, iako bez pravih posljedica; u
kasne se burfoazije, kojoj pripada i Freudova pslho-
analiza, glad brisala. Ili se pretvarala u podvrstu libida,
recimo njegovu »oralnu fazu«; samoodrianje se tada
uopce ne pojavljuje kao prvobitan nagon. Ali »suum es-
se conservare«, odrlati se pri svojem bitku, prema ne-
potkupljivoj Spinozinoj definiciji, jest i ostaje »appe·
titus« svih bica. Ako je njega kapitalisticka konkurent-
ska privreda i ucinila preko svake mjere iudividualnim,
on se ipak, ma kako preobraien, neprestano krece kroz
sva drustva.
76
Historijske mijene nagon4,
takoder i nagona samoodrl.anja
Kao sto i nagon nije zauvijek ukrueen, tako nije kruto
ni ono sto ga nosi. Tu uopce niSta nije postavljeno je-
dnom za svagda, recimo u poeetku, nego nama nije una-
prijed dano upravo ni nase sopstvo. Buduci da se do-
gadaju historijske mijene strasti, da izbijaju nove
strasti sa svojim novim ciljevima, mijenja se i subjek-
tivno ognjiSte na kojem se sve one kuhaju. VBe nema
ni »prvobitnog« nagona, ni •prafovjeka« ili pak »Starog
Adama«. Tobofaja »priroda ljudi«, u smislu istraiivanja
nepromjenljivih nagona, tijekom se povijesti stotinu pu-
ta preodgajala i slamala. U biljaka i zivotinja sto se UZ·
gajaju mogla se sacuvati neka prvobitna vrsta uslijed
izvanjskog utjecaja pri rasplodu, u ljudi nije. Dakako,
medu biljakama i tivotinjama sto se uzgajaju postoji
jo§ obicna divlja rufa, koja je oplemenjena u luksuzne
ru!e, i divlji pecinski golub, od kojega potjecu svi nasi
uzgojeni golubovi, pa se oni s njim zgodimice ponovo
udruzuju. Historijski eovjek, naprotiv, ni kao podivljali
vise nikada ne postaje pracovjekom, od kojega su po-
tekle razlicite historijske domestikacije. On postaje
dekadentnim barbnrinom s dobro poznatom, historijski
uklopljenom psihopatijom; postaje kakvim Modrobra-
dom, ili Neronom, ili Kaligulom, iii Hitlerom, ali nipo-
§to neandertalskim eovjekom iz »zdravog diluvija«. Ni
vrlo mnogi danasnji takozvani primitivni nisu, kao sto je
poznato, podnipo§to takvi, oni nisu najstarije ljudske
kreature. Oni su, naprotiv, prozivodi raspadanja velikih
kultura; nisu oni stara fizis, nego su se davno pretvo-
rili u novu fizis uslijed nasljeda historijski stecenih
svojstava. »Poganin« kojega krsti kakav misionar, »Sta·
ri Adam« kojega krseanin svlaci, i sam je tako4er
»Krist« jednog prijasnjeg cudoreda i religije, to jest
jednog prija§njeg prelamanja kreature. Ispod historij·
skog i modernog eovjeka ne moze se dakle pronacl ta-
kozvani pranagonski covjek i on znanstveno ne postoji.
Ono Ato se tako naziva, ili je (u Freuda) gradanski na-
gonski covjek, iskrivljen i pokopan ispod canta vikto-
77
 rijanskog stoljeca, iii je eak (u Junga) fasisticka fanta-
zmagorija koju vuce koloturje mitologije. Buduci da u
istrazivanju temeljnog nagona vise nego u bilo kojem
drugom istrazivanju nalazi svoj odraz onaj nagon sto je
svojstven vremenu, i rezultat je ispadao posvuda druga-
cijim. Rousseauov »eovjek prirode« bio je arkadijski
i sukladan razumu, Nietzscheov »covjek prirode« bio je.
naprotiv, dionizijski i tud razumu; to jest, jedan je ispu-
njavao zelje prosvjetiteljstva, drugi folje imperijalizma
(i ujedno »antikapitalisticke ceznje« sto je tinjala medu
gradanima). U skladu s tim, i historijsko se mjesto
»kreature«, kao sto Freud nju etiketira, maze tocno od-
rediti: taj eovjek libida - zajedno s ispunjenjem svojih
folja o kojima sanja - zivi u gradanskom svijetu neko-
liko desetljeea prije i nekoliko desetljeca poslije 1900.
(kao cvorne godine secesionistickog »oslobadanja mesa
i duha«). I seksualna osjetilnost, pa tako i nadrafivost
libida u svakom drustvu i u svakom sloju tog drustva
uvijek varira. Neke »prirodne« strukture nagona nema
eak ni za glad, ne vec i stoga sto njoj pridrufeni nacin
osjeta, pa uslijed toga i svijet nadrafaja, povijesno va-
riraju. Cak ni ona viSe nije u eovjeka neko bioloski za-
dr.lano temeljno usmjerenje, ona ne ostaje pri fiksnom
instinktu traganja za hranom i pri njegovim utrtim pu-
tovima. Naprotiv, kao drustveno nastala i od drustva
usmjeravana potreba, ona uzajamno razmjenjuje utje-
caje s drugim drustvenim potrebama koje historijski
variraju, koje se temelje na njoj i s kojima se zajedno,
upravo stoga promijenjenim kao i ona, ta glad moze
mijenjati - onako kako sve vile i sa sve vecim prohtje-
vima dobivaju apetit sve siri slojevi. Ukratko, sva odre-
denja temeljnih nagona uspjesna su samo na tlu svojeg
vremena i ogranicuju se na nj. Vee i stoga ona se ne
daju apsolutizirati, a jo§ se manje mogu odaleciti od
svagda ekonomskog bitka ljudi. Libido (koji se u zivo-
tinja ogranieuje na doba parenja), pa nagon moci (koji
nastupa tek s klasnom podjelom) javljaju se, naprotiv,
sekundarno i oba, uostalom, nose u sebi glad, apetit.
Nuzda koja tjera apetit da pokrije svoje potrebe jest ulje
na vatru historije, ali kako se mijenja nacin pokrivanja
78
........_
potreba, tako se vec i ta primarna nU.Zda vlada razlicito.
Posljednju instancu u povijesno postojecem sklopu na·
gona tvori ekonomski interes, ali eak ion, upravo on, i
opet ima, kao sto je poznato, svoja promjenljiva histo-
rijska oblicja, mijenja se s nacinom proizvodnje i raz-
mjene. Stovise, i sama osobnost ljudi koja hoce sebe
odrfati, koja sebe reproducira uzimajuci hranu, koja se
producira zajedno sa svakim odredenim ekonomskim
oblikom i odnosom prema prirodi, historijski je najva-
rijabilnije 12ice. Naime takvo da - unutar svojemu naj-
pouzdanijem, relativno najrasirenijem nagonu: gladi -
mora svagda prolaziti kroz historiju da bi posredstvom
rada bilo i bivalo. Historija je, kao moguci nacin dobi-
vanja covjeka, metamorfoza covjeka upravo uzevsi u
obzir i njegovu jezgru, osobnost sto se tek stvara. Sa-
moodrfanje, odrfanje covjeka, ne ograniceno na selfish
sys·tem, tu kapitalisticku fazu egoizma, nego kao posto·
jece i prije, a pogotovu poslije nje, isto tako niposto ne
tra.li konzerviranje onoga sto je vec pridoslo i nastalo
osobnosti. Tako samooddanje napokon znaci apetit da
se drze u pripremi prilike primjerenije i svojstvenije na-
soj osobnosti koja se razvija, koja se tek razvija u soli·
darnost i kao solidarnost. Nadodu Ii te prilike, omogu-
cit ce pripremu za susret sa sobom; a susret sa sobom
pocinje visoko-ganut svim pojavama i djelima sto smje-
raju konacnom stanju. Pa ipak, nasa osobnost, sa svo-
jom gladi i njezinim varijabilnim protegama, vazda
ostaje jos otvorena, u pokretu, prosirujuci samu sebe.
Nutarnje uzbudenje i stanje jastva,
appetitus afekata ocekivanja,
osobito nade
I da ponovo pocnemo od gladi, od nje ne dolaze samo
neposredni nagoni. Nego nagoni potjecu od nje i kao
•osjeceni•, kao nagonski osjecaji, medu kojima su po-
hlepa, pa gadenje, svjesni svoje jacine. Ti nagoni, koji
ne tjeraju samo neposredno nego i kao qsjecaji, jesu
nutarnja uzbudenja ili afekti; preda li se citav covjek
79
jednom jedinom afektu, taj ee se pretvoriti u strast. Ali
svim nutanrjim uzbudenjima protjece jedan posve oso-.
bit sok, on tece iz srca, i kao neka fizicka krv. Pa kao
sto u svakom afektu, za razliku od osjeta, predocivanja,
ima nutamje temperature, tako on i zapab sama sebe.
Afekti, se, dakle, ne malo razlikuju od osjeta, predo-
dfaba, po tome sto se dogadaju tako da su gotovo svje-
sni svojeg procesa kao nekog ipak jos napola neposred-
nog samoosjecaja. $toviSe, oni se mogu u toj sebe-svjes-
nosti na nacin »Stanja« dogadati jos neodredeni StO Se
tice predmeta, dok se jos nije pojavio neki razgovijetan
vanjski predmet na koji se odnosi nutarnje uzbudenje.
I to ne samo u difuznom i neodredenom stanju, koje
se zove »cuvstvo« i zatim, kao manje neposredno, •ras-
polofenje«, o cemu kasnije, nego takoder i u odrede-
nijem stanju, u najmanju ruku pri onim nutarnjim uz-
budenjima koja odmalena spadaju medu organske •pri-
rodene sklonosti«. Tako u mladih ljudi i u erotskih tipo-
va citav zivot traje neka vrsta intranzitivnog nutarnjeg
uzbudenja zaljubljenosti, u koju njezini predmeti ulaze
tek naknadno; oni nisu bili unaprijed dani zaljublje-
nosti ni narcisticki, dakle na vlastitu tijelu. Tako -
ne kao nutarnje uzbudenje, ali svakako kao nutarnje
stanje - postoji karakterna povrsnost, postoji takoder
nada; ona se niposto ne pojavljuje tek nakon sto jasno
sazna cemu se nada. Na taj se nacin govori, ili se govo-
rilo, misleci ukupnu organsku •prirodenu sklonost«
nekom unutrasnjem stanju, o sangvinicnom (ili suprot-
no: melankolicnom) »temperamentu«. On mofe daleko
vise od pukog nutatnjeg stanja sezati u intranzitivna nu-
tamja uzbudenja, bez ikakvih, iii s posve slabo »fundi-
ranim« predodzbenim saddajima. Dakako, sto se vise
osjetilnih ili predodfbenih saddaja pridrufi, to ce se
te intranzitivne pojave i jasnije odnositi na predmet I
postajati tranzitivnima: onako kao Ato nejasna hlepnja
s predocivanjem svojeg necega prelazi u feljenje sa
sadrfajima feljenoga, tako sad pogotovu u afektima vla-
da ljubav prema necemu, nada u nesto, radost zbog ne-
cega. StoviSe, gadenja ill pohlepe ionako uopce ne bi
bilo da nema izvanjskog neeega koje ih izaziva; samo:
80
to izvanjsko nesto upravo ne mora biti unaprijed jasno.
Afekti tako ne ostaju ograniceni na puko dozivljavanje
svojeg dozivljaja, pri cemu se eak idealisticki tumaci
da se njihov sadrfaj pojavljuje samo kao njihova »sa-
stojina«, a ne takoder konkretno kao vanjski predmet
koji razgovijetno uzbuduje. Ali razlika spram predodZa-
ba i misli ipak je neizbrisiva i kada afekti bivaju tran-
zitivnima. Razliku oznacuje svojstvo afektivnog inten-
diranja, koje se posebno dogada u sebi, jos je napola
skrenuto n~posredno natrag u sebe. I pri predocivanju,
misljenju, postoji neki akt intendiranja, njega su, prem-
da dozlaboga idealisticki pretjerano, Franz Brentano
zatim Husserl odvojili od »miSljenog predmeta«. Ali pri
predocivanju, misljenju, ne predocuje se, ne misli upra-
vo sam taj akt, njega je najprije trebalo uz veliku
muku uciniti dostupnim »nutamjem zapazanju«. Pri
afektima, naprotiv, uopce nije potrebna tek naknadna
analiza u Brentanovu smislu, oslobadanje »psihologije
akta« od »psihologije saddaja«: afekti su sami sebi
dani kao intencioni akti, Ato se tice stanja. I oni su sebi,
sto se tice stanja, dani intenzivno, jer njih pokrece na-
dasve temja, nagon, intendiranje, na kojima se temelje
svi intencioni akti, takoder intencioni akti predociva-
nja i misaonog rasudivanja. Njima je u osnovi napokon
»interes«, ono sto najneposrednije dira ljude. Jednako,
dakle, kao i primami 'afekt glad, koji primarno ruje u
sebi, svi su afekti primamo stanja jastva; i upravo kao
takva stanja jastva oni su najaktivnije intencije. Ali
zbog toga sto se oni ticu sebe, zivot afekata nije samo
prisno-intenzivan, eminentno u sebi intendirajuci, on je
i modus bitka onoga sto je Kierkegaard svojedobno
nazvao egzistencijalnim. Drugim rijecima: samo je •nu-
trina«, kao sveukupni pojam nutarnjih uzbudenja,
ioegzistencijalni« pojam, postavsi pojmom ioganuca«, ne
teoretski-objektivnog ioduha«. Takozvano egzistencijalno
misljenje, koje je danas tako kukavno istrulilo, nije
stoga u Augustina bez osnove zapocelo s visokoemocio-
nalnima •confessiones«; tu se eak postajanje svjesnom
same svijesti otvorilo od samorefleksa jedne prirode
intenzivne volje. I nije bez osnove Kierkegaard izigrao
81
svoje »sebe-razumjeti-u-egzistenciji«, kao dozivljajnu
pojavu moralno:religijskih afekata, protiv Hegelovih ob-
jektivnih »apstrakcija«. Napokon, ne bez nu.Ioga n~ka
vrsta existere, prokrvarila i k tomu ucmala, s~ze odav-
de eak dolje u Heideggerovu animaln~malograc1ansku
fenomenologiju do.Zivljaja, u »temeljno fovstvo« tog
existere - tjeskobu i brigu sto se nadovezuje na nju;
i ti bi egzistencijalni modi eak trebali pru!ati »funda-
mentalna« otkrica, ona sto se ticu upravo egzistiranja.
Sve je to na kraju truli subjektivizam, pa ipak, barem
afektima odumiranja eak i malograc:tanski-revoluciona-
ran egzistencijalizam upucuje roc:tacki-prezrive poglede.
Medutim, ovamo spada, umjesto tog svjesnog opskuran-
tizma, ono jedino originalno, spada do temelja ipak
posteni Kierkegaard kada uvodi u igru svoje afekcioni-
rano miSljenje subjekta nasuprot samo objektskomu.
Pri cemu se to moze unakrsno provjeriti tako sto se
citav objektski nacin miSljenja nU.Zno odvraca od afeka-
ta kao organa spoznaje. »Citava priroda duha«, kale
Descartes u »Meditacijama«, »U tomu je sto on mislic;
u Descartesa, dakle, cak .ni iz njegove nauke o afektima
jos ne proizlazi ucenje koje zacetnikom ne bi smatralo
misleCi duh. A Spinoza, tako okrenut ekstenzivno objekt·
skomu, kada je u svoju mramornu dvoranu ugradio de-
finiciju afekata (Etika, 3. knjiga), nije ih definirao kao
odredena stanja, nego ih je bitno definirao s obzirom
na predodzbe njihovih ciljeva iii »ideja«. Spinoza,
doduse, istice da jedino afekti odrec:tuju ljudsko htije-
nje, ali sami se oni odreduju jedino u obliku svojih obje-
kata. Stoga su i Descartes i Spinoza, kao racionalni
objektivni mislioci, morali afekte eliminirati i metodski;
u ucenju o afektu obojica nufno pru!aju, kao sto Dilt-
hey primjecuje ovoga puta ne posve neosnovano, »pr~
matranje izvana, uz odnose koji nisu dani ni u kojem
unutarnjem zapafanju«. Tako je, dakle, svako »Sebe-
-razumjeti-u-egzistencijic neraskidivo povezano s blis-
koseu afektu, a svako cisto promatranje objekta -
s odvracanjem od afekta. Stoga se moze kazati: kada
se filozofija pridriava samo emocija, onda, u Kierkega-
ardovu smislu, sve sto se od toga udaljuje vrijedi kao
82
•IVijet brbljarijec; kada se, naprotiv, filozofiranje pri-
drlava ciste kogitacije, onda, u Spinozinu smislu, sve
Ito cum ira et studio smjera afektivnomu vrijedi i me-
todski kao »perturbatio animi« pa dakle i kao »azil ne-
manja«. Ali intelektualni dodir s afektima ntiZan je
(premda ne vise) za svaku samospoznaju, i taj se dodir
uspostavljao gdje god se samospoznavanje bilo poku-
lavalo u sirokom razmjeru. I u Hegela, usprkos Kierke-
pardu; nema knjige u kojoj bi vise nego u »Fenomen~
logiji duha« njezin pojmovni nacin abrade prozimale
nepodopstine afekat~ i u isti mah uvid u afekte. I to
upravo radi likvidacije bez-svjetski pektoralnoga, pri
kojoj se »puls .Zivotnosti« htio pojmiti prije svega u
vanjskomu, u svijetu. I, kao sto se, prema Hegelu, ni-
lta veliko ne mo.ze ostvariti bez strasti, tako se zacijelo
i nista veliko, sto se tice jastva, ne mofo pojmiti bez
uvida u afekte.
Gledani izvana, nagonski su se osjecaji uvijek razvrs-
tavali i dijelili tek nepotpuno. Pravila se razlika izmedu
naglih i onih sto dozrijevaju polako, onih sto brzo iSce-
zavaju i onih !Ito se duboko urezuju: tako, recimo, iz.
mec:tu srdzbe i mrinje. Pravila se razlika prema jacini
koju mogu poprimiti pojedini nagonski osjecaji, zatim
prema izrazu nutarnjih uzbudenja u eovjeka i .Zivoti-
nje. Izvanjska je, takoc:ter, i podjela na asteniene i ste-
nicne afekte, to jest one sto inervacije srca, jednako kao
i tonus vanjskog mi!licja, slabe ili pojaeavaju. Prema
toj su podjeli afekti sto nastupaju naglo, poput straha,
strave, ali i prevelike radosti, uvijek astenicni, a to su i
afekti neugode manje snage, poput nevolje i brige. Sla-
bi kao i umjereno jaki afekti ugode uvijek su, naprotiv,
stenicni, ali i srdZba, kada postepeno raste, moze biti
stenicna, dok upravo radost, usprkos svojem karakteru
ugode, ako lzbije naglo, kao radost koju prati iznena-
c:tenje, nastupa astenicno. Ta je podjela, dakle, jo§ tako
izvanjska da prema njoj spadaju u isti stenicni iii aste-
nicni razred afekti s razlicitim, upravo suprotnim sadr·
!ajem osjeeaja. Nesta se viSe pribliZava stvarnom sta-
nju, prolzlazi ve~ ne§to vise iz psihickog iskustva. po-
djela na afekte obrane i obracanja, dakle na dvije te-
83
 meljne skupine afekata mrinje i ljubavi. Glad, koja mo-
ra biti sposobna pratiti sve afekte, najrazgovjetnije izbi-
ja u grupaciji libida i agresije. I, gotovo sve afekte mote
se pridru.Ziti voljnim polovima nijekanja ili odobravanja,
zadovoljstvu ili nezadovoljstvu sa sobom i svojim pred-
metom. Pri cemu se obrambeni afekti: strah, zavist,
srd.Zba, prezir, mrinja, na jednoj strani, i afekti obraca-
nja: ugodnost, plemenitost, povjerenje, postovanje, lju-
bav, na drugoj strani, prete!no poklapaju sa starim
dvojstvom neugoda-ugoda. Dakako, ni racun s obranom-
-neugodom, obraeanjem-ugodom ne ide posve glatko. I
tu ce se naci afekti suprotnih osjeeajnih saddaja sto se
zgodimice vrlo rado udru.Zuju: osveta, u kojoj se iskalju·
je mrinja, slatka je gotovo kao kus sladostrasti u ko-
joj se iskaljuje ljubav. Jednako tako ima afekata koji,
premda spadaju u obraeanje, poput gramzivosti, ipak
nemaju bas nicega zajednickog s ugodom. Ili pak imn
mjesovitih afekta, poput resantimana, u kojima se
obrambena intencija zavist i intencija obracanja posto-
vanje posve zamrseno podnose, utoliko s·to upravo zavist
pretvara prisutno postovanje u klevetu, da ono ne bl
zavisti dalo povoda obeshrabrenju. Item, ni obrana ni
obracanje, ni pol mrinje ni pol ljubavi ne unose pore-
dak u oblast modus~ jastva, tako bogatu nejasnocama.
Stoga se, zadriavajuci ljubav i mrinju kao temeljne
skupine, poku§alo njihovu puku polarnu relaciju pre-
tvoriti u vrijednosnu. Obrambeni afekti dospijevaju tako
u jedan ni!i predio, koji kao takav valja negirati (sto
je, uostalom, buduci da ovamo spada i klasna borba,
Scheller preporucivao reakcionarnoj psihologiji); napro-
tiv, afekte obracanja (s gradanskim mirom, kozmopoli-
tizmom, pax capitalistfoa) obasjava svjetlost. Ali dio
istine, u najmanju ruku psihicko iskustvo, koje mote sa-
drfavati niz: obrana obraeanja, i pored njegove zbrkano-
sti, ponajmanje zaslu!uje takvo proklinjanje ili bla·
goslivljanje. Dakle, in summa: ono !to se u ucenje o afe-
ktima unijelo izvana valja potpuno odstraniti; tek se
tako otvara ispravan poredak nagonskih osjeeaja. Taj
se poredak mora otkriti na samom iskusnom appetitu-
su; i tada je rezultat, koji jedino zadovoljava, podjela
84
afekata na ova dva niza: na popunjene afekte i afekte
ocekivanja. Pri cemu se zadovoljava i ono sto je rela-
tivno opravdano u nizu odvraeanje-obraeanje: taj niz
aete u najmanju ruku u skupinu afekata ocekivanja i
to kao ne-zelja ili kao zelja. Nizovi u pravoj tablici afe-
kata sada se mogu definirati na ovaj nacin: popunjeni
afekti (poput zavisti, gramzivosti, postovanja) jesu oni
kojih je nagonska intencija kratke pameti, kojih je na·
gonski predmet pri ruci, ako ne upravo individualno
dostifan, a ono dostizan u svijetu koji je vec nadohvat.
Afekti ocekivanja (poput tjeskobe, straha, nade, vjere)
jeslll, naprotiv, oni afekti kojih je nagonska intencija
dalekovidna, njezin nagonski predmet nije pri ruci, ni
u upravo individualno dostifoomu ni u svijetu koji je vec
nadohvat, pa se, dakle, ta intencija zbiva JOS u dvojbi
o S\'ojem ishodu iii nastupu. Na taj se nacin afekti
ocekivanja, kako prema svojoj ne-zelji, tako i prema
svojoj zelji, razlikuju od popunjenih afekata po tomu
!to njihova intencija, njihov sadrfaj, njihov predmet
imaju neusporedivo vHe karakter anticipiranja. Svi se
afekti odnose na horizont vremena, buduci da su emi-
nentno intencionirani, ali afekti se ocekivanja potpuno
otvaraju u taj horizont. Svi se afelcti odnose na ono pra-
vo vremensko u vremenu, naime na modus buducnosti,
ali dok popunjeni afekti imaju samo nepravu buduc-
nost, naime buducnost u kojoj se objektivno ne dogada
nista novo, afekti ocekivanja bitno impliciraju pravu bu-
ducnost; upravo onu jos-ne, objektivno dakle buducnost
onoga sto jos nije bilo. Kao banalni, i strah i nada inten-
diraju nepravu buducnost, pa ipak je potajno ili u naj-
dubljoj nutrini cak i tada u banalno ispunjenje umotano
jedno totalnije, koje posve drugacije nego u popunjenih
afekata le!i povrh datosti koja je pri ruci. Na taj natin
nu!da, appetitus i njegova telja izbijaju u afektima oce- ·
kivanja najcesce frontalno. Izbijaju kao nu!da, kao telja
eak i u pukim negativnim afektima ocekivanja, kao sto
su afekti tjeskobe ili straha; jer kad ne bi bilo nu!de, ne
bi bilo ni ne-telje, koja je samo druga strana neke telje.
Povrh toga tu posvuda djeluje suprotan smisao negativ-
nih i pozitivnih afekta na taj nacin da se takoder u anu
85
straha, kao sto ce se vidjeti, dogada jos i ispunjenje fe.
lje. Pogotovu u slikama straha i nade dnevnih snova,
cesto se mogu zamijeniti lica straha i nade, negativni i
pozitivni afekt ocekivanja, kao utopijski jos neodlureni.
Ali najv8Znijim afektom ocekivanja, najistinitijm afek·
tom cemje, dakle afektom jastva, pri svemu tome osta-
je nada. Jos negativni afekti ocekivanja: ,tjeskoba, strah,
uza svu su obrambenost ipak bolecivi, potiSteno-neslo-
bodni. StoviSe, u njima se javlja upravo dio vlastite pro-
pasti i niStavila u koje na kraju uvire puka pasivna
strast. Nada, taj poluafekt protiv tjeskobe i straha,
stoga je najljudskijim od svih nutarnjih uzbudenja i do-
stupna je jedino covjeku, ona se ujedno odnosi na naj-
dalji i najsvjetliji horizont. Ona je u nutrini onog appe-
titusa koji subjekt ne samo ima nego se od njega, kao
neispunjen, jos bitno sastoji.
Nagon sirenja jastva prema naprijed, djelatno
ocekivanje
Gladi nema druge nego da se neprestance obnavlja. Ali
ako neprekidno raste, nenasicena kakvim sigurnim
kruhom, ona se preinacuje. Tjelesno-ja postaje tada mr-
zovoljnim, viSe ne odlazi za jelom samo u starom okvi·
ru. Ono pokusava promijeniti stanje, stanje prazna !e-
luca od kojeg je klonula glava. ioNe« postojecem losemu,
ioda• boljemu koje nose pred ocima potrebiti ukljucuju
u revolucionarni interes. S gladi svagda zapocinje inte-
res, glad se, kad je bolje poducena, pretvara u razornu
snagu protiv zatvora koji se zove neimdtina. Jastvo se,
dakle, ne pokusava samo odr!ati, ono postaje eksplo-
zivnim; samoodrfanje postaje samopro!Hrenjem. I ono
rusi sve sto stoji na putu klasi koja uzlazi, napokon I
besklasnom covjeku .. Iz ekonomski prosvijecene gladi
danas stife odluka da se dokinu svi odnosi u kojima je
eovjek potlaceno i izgubljeno bice. Davno prije te odlu·
ke, i ziveci jos dugo u njoj, nagon nasicivanja blva na·
gonom koji u svojoj predodzbi nadzivljuje ono prl ruci.
I u ljudskom radu, onom lto se u svrhu namirlvanja
86
potreba poduzima kao pretvaranje sirovina u sve boga-
tije upotrebne vrijednosti, tere svijest kao svijest koja u
svojoj predoclibi nacliivljuje ono sto je pri ruci. Marx
upravo o tomu, na mjestu sto se jos nije ni izdaleka
dovoljno promislilo, kaze: •Pod radom razumijevamo
onaj njegov oblik u kojem on pripada iskljucivo co-
vjeku. Pauk obavlja operacije sto nalikuju onima tkalca,
a prela postiduje gradenjem svojih vostanih celija mno-
ge graditelje medu ljudima. Ali ono cime se i najlosiji
graditelj unaprijed odlikuje od najbolje pcele jest to da
je on celiju sagradio u- svojoj glavi prije nego sto je gra-
di u vosku, da na kraju radnog procesa proizlazi rezultat
koji je pri njegovu zapoCinjanju postojao vec u pre-
dodl.bi radnika, dakle vec idejno. Ne da on samo polu-
cuje promjenu oblika zbiljskoga; on ujedno ozbiljuje
u prirodnomu svoju svrhu, koju on zna, koja kao zakon
odreduje vrstu i nacin njegova djelanja i kojoj on mora
podrediti svoju volju« (Das Kapital I, 1947, s. 186). Do-
sljedno tomu, otuda: prije nego sto neki graditdj - u
svim oblastima Zivota - zna svoj plan, morao je sam
isplanirati taj plan, morao je unaprijed zamisliti nje-
govo ostvarenje kao sjajan i takoder odlueujuce pod-
sticajni san prema naprijed. Sto je plan koji eovjek,
za razliku od pauka ili pcele, razmatra, predvic:la, jos
trenutno sazdan smionije, neprohodnije, to je potrebni-
je ono idejno. I upravo se na tom mjestu oblikuje ono
Ito nadrduje 1.eljsko u afektima ocekivanja, svagda po-
teklima od gladi, ono sto katkada odvraea s puta i
uspavljuje, ali katkada takoc:ler aktivira i podbada pre-
ma cilju boljeg Zivota: oblikuju se dnevni sni. Njiho-
vim je ishodistem svaki put neimastina i oni je hoee
obustaviti, sve su to sni o boljem zivotu. Nema sumnje,
medu njima ima niskih, vjetrenjastih, tmumih, pukih
snova rastrojenog bijega, ispunjenih samim nadomjesci-
ma - kao sto dobro znamo. Takav se bijeg od zbilje
cesto povezivao s odobravanjem i podupiranjem posto-
jeceg stanja; kao sto to najbolje potvrduju tjesenja
boljim onostranim. Ali koliko li je drugih dnevnih sno-
va o zeljama odr!alo ljude, davsi im hrabrost i nadu,
buduci da one hisu odvracale pogled od zbiljskoga, ne-
87
 go su, naprotiv, upirale oci u njegov dalji tok, u njegov
horizont. Koliko Ii je njih ojaealo htijenje neodricanja
tijekom anticipiranja, prekoraCivanja zajedno s njego-
vim slikama. Sto se od tog prekoracivanja u dnevnim
snima dogodi, ni psiholoski ne oznacuje prema tomu
nesto potisnuto, nesto naprosto potonulo iz svijesti sto
vec bijase postojala, niti neko atavisticko stanje koje
je naprosto preostalo ili probija iz pradavna covjeka.
Onaj tko prekoracuje ne nastava neko podzemno okno
s izlazom jedino u poznati danasnji svijet na povdini,
kao u Freuda, ili u romantizirani diluvij, kao u C. G.
Junga - Klagesa. Sto nagonu prosirenja jastva prema
naprijed lebdi pred ocima, to je, naprotiv, kao sto ce
valjati da pokafomo, ono jos-ne-svjesno, koje nikada
u proslosti nije bivalo svjesnim i nikada postojecim,
samo, dakle, ono svicuce prema naprijed, u novo. To
je ono svicuce koje moze okruzivati vec i najjednostav·
nije dnevne sne; od kojih seZe u daljnje oblasti zanij~
kane nestasice, dakle oblasti nade.
14 NACELNO RAZLIKOVANJE DNEVNIH SNOVA
OD NOCNIH SNOVA
ISPUNJENJE SKRIVENIH I STARIH 2:ELJA U
NOCNOM SNU, FABULIRAJUCE I ANTICIPIRAJUCE
U DNEVNIM FANTAZIJAMA
Sklonost snu
Htijenje da bude bolje nece zaspati. Oslobodenim !elje
ne biva se nikada, ili samo varavo. Bilo bi udobnije tu
cefoju zaboraviti negoli ispuniti, ali k cemu bi to danas
vodiJo? 2:elje ipak ne bi prestale, iii bi se preodjenule
u nove, ili eak: oni bez !elja bill bi ldinama preko
kojih zli koraeaju k svojoj pobjedi. Nije vrijeme da se
bude bez zelja, oni koji oskudijevaju na to ni ne po-
misljaju. Oni sanjaju o tomu da ce se njihove !elje
jednom ispuniti. 0 tomu sanjaju, kao sto kate uzrecica,
88
i danju i noeu, dakle ne samo nocu. Ta bilo bi to i
suviSe cudno, docim i oskudica i zeljenje danju ponaj·
manje prestaju. Dnevnih snova ima dovoljno, samo se
oni nisu dostatno promotrili. I pri otvorenim ocima mo-
!e se u nutrini dogadati dovoljno sarolikoga iii sanjar-
skoga. Ako nagnuce da popravljamo ono sto jest ne
spava eak ni u snu - kako bi spavalo na javi? Malo je
telja koje nisu sanjarski opterecene, upravo tada kad
ponesto dodu k sebi. I onda: sanjar po danu vidno je
drugaciji od sanjaea u noci. Sanjar cesto vuce za sobom
docarano svjetlo, sila:ii s puta. Ali on ne spava, i ne
tone s maglom u dubinu.
SnoYi kao ispunjenje 1.elja
Kao sto to svakako cini i mora ciniti onaj tko sanja
nocu. On neka istupi prvi, jer ipak, sarena igra pocinje
kad se spava. Rijec san potjece od nocnoga, sanjac
pretpostavlja spavaca. Vanjska osjetila osljepljuju, mi-
ciSje labavi, veliki mozak miruje. Tu je pomracenje ta-
ko vafoo da spavac cak cesto i sanja samo kako se ne bi
probudio. Kako ne bi posredstvom vanjskih iii unu-
trasnjih podrafaja bio podignut preko praga svijesti.
Ako je podrafaj izvanjski (recimo lupa, iii svjetlo iii
lskrivljen polofaj u krev~tu), pozeljno je da toga ne
bude. Ako je podra!aj unutrasnji (zed, glad, pritisak
mokrace, seksual .. : uzbudenje), onda je i samo to ze-
lja ciji podrafaj ireba iSceznuti. Jer svako je podra!i-
vanje neugodno: ugoda je, kate Freud, •vezana uz sma-
njenje, opadanje iii gdenje kolicine podrafaja sto po-
stoji u dusevnom aparatu, neugoda pak uz njihovo
povecanje•. Kad spavac ne bi sanjao, on bi se od buke
podra!aja probudio; san, dakle, cuva spavanje tako sto
lupu, trak svjetlosti, tjelesnu uznemirenost preraduje
u sebe. Pa ipak, ne samo na taj nacin; od Freuda stoji
cinjenica (i to ce od njega ostati) da san nije samo
puki cuvar spavanja iii svijet omamljenosti nego - i
po svojem motoru i po svojem saddaju - takoder jos
i ispunjenje !elja. San moze smetnje ukljuciti u svoj
89
rad uopce sarno na taj nacin da njima otkine onaj fa.
lac sto zahtijeva. Ill, kao sto We Freud: »Sni jesu
uklanjanje podrafaja (psihickih) koji ometaju spava-
nje, putem njihova haluciniranog zadovoljavanja.c Kao
sto je poznato, najizvornije je Freudovo otkrice ovo. da
sni nisu pjene, a, po sebi se razumije, niti tako<'.ter pro-
rocka predskazanja, nego da lefe po sredini izme<'.tu
obojega podjednako: upravo kao haluciniran:t ispunje-
nja zelja, kao fiktivna ispunjenja jedne nesvjesne fan-
tazije o foljama. I tema: sni o boljem zivotu -- mjcsti-
mice ukljueuje, uz oprez i otkrivanje znacenja, takod.er
nocne sne kao sne o foljama; i oni su predio <dakako
zabacen i ne potpuno homogen) golema polja utopijske
svijesti.
Naime: oni su onaj predio kojim krufe vrlo davne
zelje. U kojem ispod ja i velikog mozga svijetli vrlo
stara svjetlost davno proteklih slika. Nocni san ima tri
karakteristicna svojstva koja mu omogucuju da halu-
cinira predodZbe folja. Prvo, u snu je odraslo ja oslablje-
no, vise ne mofo cenzurirati ono sto njemu izgleda kao
nesto sto se ne pristoji. Drugo, iz budnog stanja i nje-
gova sadrfaja preostaju samo jos takozvani ostaci dana,
to jest asocijativno jako olabavjele predodzbe s koji-
ma se asimilira fantazija iz sna. Trece, u vezi s osla-
bljenim ja, blokiran je vanjski svijet sa svojim realno-
stima i prakticki svrhovitim sadrfajima. Ja se vracs
onomu ja iz djetinjstva, tako se najprije pojavljuje
potpuno necenzurirani svijet nagona iz djetinjeg doba
ili bolje receno: kao u djetinje doba. Tako Freud na-
glabva: »Svaka zelja iz sna infantilnog je porijekla,
svi snovi rade s infantilnom gra<'.tom, s djetinjastim
dusevnim uzbu<'.tenjima i mehanizmima.c Ukoliko povrh
toga uslijed blokade vanjskog svijeta prestane protu-
tendencija osjetilno zbiljskoga, predodzbe zelja dobi-
vaju dovoljno psihicke snage i psihickog prostora da
bi se pojaeale do halucinacija. Ali ja koje cenzurira
moralno, estetski i s obzirom na realnost, u snu je
samo oslabljeno, nije potpuno iskljuceno. Ono na tako
reci pijani nacin i dalje cenzurira i prisiljava haluci-
nirana ispunjenja zelja da se pred :njegovim pogledom
90
......._
preodjenu. Stoga umaro da i nema nocnog sna koji bi
bio ispunjenje zelja u gotovu, nego je valjda svaki is-
krivljen i maskiran, pokazuje se »simbolicki« preodje-
ven. I sanjac uopce ne razumije simbole u koje se pre-
odijeva ispunjenje njegovih zelja; tu je dovoljno da se
nemir libida pretvori u djelo i nasiti u kakvoj sim-
bolicki iskrivljujucoj slici iz sna. Samo su djecji sni
liseni iskrivljavanja snova, buduci da dijete uopce ne
poznaje neko ja koje bi cenzuriralo. I vrlo sladostrasni
nocni sni fizioloski normalne pa tako i dopustive vrste,
recimo u sklopu polucija, idu direktnim putem, bez
spomena vrijednog iskrivljavanja sna; i tu se mani-
festni i realni sadrfaj sna trpeljivo podudaraju. Pa ipak,
sve druge »necudoredne folje«: zelje incesta, folje smrti
voljene osobe i drugi elementi infantilne zloce u nama
poscfo za odijevanjem, da bi se zadovoljile, da bi se
pred cenzurom ja-u-snu - iako oslabljenom - sakrile.
Pretvaranje latentnog (duboko podsvjesnog) u · mani-
festni (simbolizirani) sadrfaj sna Freud naziva radom
sna; suprotnim putem, putem povratka k desimbolizi-
ranom ispunjenju folja, ide analiticko tumacenje sno-
va. U probu<'.tenoga postoji otpor protiv analitickog tu-
macenja sna, kao sto taj otpor analogno, na pojaeani
nacin, postoji u neurotika protiv tumacenja simptoma
njegove neuroze. To je otpor ponovo ojacalog dnevnog
ja protiv otkrivanja njegove druge strane. Ta druga
strana obicno izaziva veliku potgtenost u moralno
svjesna, pogotovu korektna eovjeka; on u njoj odavno
naslucuje stosta foga se budan stidi. Na taj se nacin
dnevno ja moze eak osjecati odgovomim za ono tako
oslabjelo nocno, cim preostane koji osjetilni odjek pi-
rovanja simbola. Jean Paul uz to primjecuje: »Strasno
duboko san svijetli u Epikurovu i Augijevu staju koju
smo sagradili; i svi mi nocu vidimo kako se svuda nao-
kolo vucaraju divlji vukodlaci i mracni vukovi koje je
po danu razum drfao u lancima.c Stovise, od strane
intaktne gra<'.tanske odgovomosti, i njezina dnevnog
ja, cak se postavljalo kuriozno pitanje ne treba Ii covje-
kovu moralu pripisati dobro i zlo koje on misli i cini
u snu. Jedan moralist i psiholog s kraja prosvjetitelj-
91
 skog doba to je odobrio i zakljucio, sasvim komicno,
ali poucno za otpor: »Moze se stoga utvrditi kako je
cudoredna dufnost covjeka da i u snovima sacuva cisto-
I cu fantazije, ukoliko je to moguce posredstvom slobod-
nosti, i kako se njemu takcxter moze pripisati dobro
1111 i zlo, koje u snu kazuje iii cini, ukoliko naime njegov
san proizvode iii modificiraju njegove pofude, a te
pofude ovise o· slobodnosti« (Mass, Versuch i.iber die
Leidenschaften I, 1805, s. 175). Ako su, dakle, za jedno
korektno ja neugodna vec relativno bezazlena zastra-
njenja kreature u snu - kako Ii su neugodna tek ona
infantilno divlja, pod simbolickim pokrovom. Otuda,
dakle, otpG>r protiv psihoanalitickog odgonetanja snova,
otuda nesklonost tomu da se od slika iz sna daju pra-
viti kriminalne price o samom sebi. (Nesklonost, koja
se, sto je znaeajno, nije suprotstavljala davnim, tako-
zvanim prorockim tumacenjima snova: faraon je bio
zadgvoljan s Josipom, jer Josip njega nije prozreo, pro-
rocko tumacenje snova internu je subjekta ostavljalo
nedirnutom). Od moralizirajuceg negodovanja potjeee
prije svega nagon nocnog ja da maskira, prekriva i preo-
dijeva; za Freuda zabavljenog libidom tu je, dakako,
glavnim dijelom jedino stvaranje seksualnih simbola.
Tako postoje stotine simbola za musko i zensko genitale
(pramodeli su mac i kutijica), za spolno opcenje (pra-
model je uspinjanje stepenicama). Kutijica se moze
pretvoriti u kupe, m:ic u Mjesec koji je nestvarno blizu
prozora, u svjetiljku na stropu kupea, u svjetlost te
svjetiljke, blago futu poput razmucena fumanjka. San
dostize, ako ne i nadmafoje, citavo bogatstvo seksualnih
aluzija i usporedba nalik onima u Rabelaisovim iii Bal-
zacovim »Contes drolatiques«; i to, za svijest, u alego-
rijskoj nevinosti. Balzac govori o stolaru koji je mislio
da svoja vrata prema ulici neprestano ddi zakljucana,
o pa.fa koji je svoj stijeg posadio vec na kraljevskom
polju, i tako dalje; sve su te usporedbe svojstvene tako-
(!er snu. Tomu se pridruzuju slike sto nedostaju cak i u
velikoj pornografskoj knji!evnosti, koje su se naime
izgubile; tako simboli drvo, stol, voda, za !enu. Oni kao
da sefu u dubinu povijesti razvoja, onu koja, kao Ito
92
smo primijetili, nije tuda ni Freudu i njegovoj ufoj
skoli, da seine govori o C. G. Jungu. Stol nedvosmisle-
no zamjenjuje sobu ill kucu, simbol drveta vodi do
stabla porijekla, vrlo stare slike majke; odavde odzva-
nja i zivotno drvo, stablo zivota. Simbol vode svodi Fe-
renczi, jedan od najstarijih Freudovih suradnika, na
majcinski plodnu vodu, zatim, uz potpuno filogenetsko
iskapanje, na geoloska pramora u kojima je nastao zi-
vot. U povijesti mitova uz to se pojavljuje jos jedna
posve drugacija sacuyana saga, ona o rodi koja iz mo-
cvare donosi djecu; ali pojavljuje se i duboka voda, po-
vrh koje sjedi na jajima duh bozji, i sam jednak kokosi.
Bunar je stara slika majke, mocvara obrasla sasem
eak jos starija, heterski-arhaicna; nju je iskopao Bacho-
fen. Bilo kako bilo, tesko da odrasli sanjaju ikoji san
koji nije zamden, umotan. Freud to popracuje porazno
paradoksalnom primjedbom: sanjac ne zna sto zna.
Za Freuda je manifestni sadrfaj sna uopce samo preo-
djeven iii je pies pod maskama; odgonetanje se pretva-
ra u pepelnicu. Ja-cenzura propustila je istinu, koja jest
libido i ispunjenje njegovih zelja, samo pod ludackom
krinkom iii kao lafnu svetost. Pa ipak, Freudovo odgo-
netanje snova intendira goli tekst. Preko simbola, ne
gubeci se u njima, ono prelazi na vise iii manje uoceno
ispunjavanje zelja, koje se ispoljuje tako saroliko is-
klauzulirano .. u tomu ima spoznaje, cak kada se ona
uslijed uskog i pogresno shvacenog libida pojavljuje
iskrivljena. U nocnom snu djeluje u svakom slueaju
nesto nadoknadeno, nesto ispravljeno i slikovito nasi-
eeno; svejedno jos dogal'.!a Ii se to nasicivanje samo
posredstvom tih slika ill u njima.
Tjeskoban san i ispunjenje 1.elja
Ali zar se onomu tko noeu sanja zaista uvijek ispunjuju
zelje? lpak tu promice ujedno i podosta ravnodusnih
kojestarija sto odlijecu; i kao da niposto ne popunjuju
praznine. Ni medu sna!nim snovima nisu niposto u
vecini oni sretni, dakle oni sto ispunjuju zelje. Pored
93
 njih ima tjeskobnih snova, od uobieajenog sna o ispitu
do onih naskroz strasnih; iz njih se spavac budi s kri·
kom. Bjebo je pred razbojnicima, koji se vide samo
nocu, all njegov se auto pretvorio u puievu kucicu,
spavac iskace i bori se za svoj zivot, ali noge su zagli-
bile u tlo, gotovo SU se cvrsto ukorijenile. Freudu je,
dakako, tesko i nocnu furiju protumaciti kao darezljivu
vilu, pa ipak on tjeskobne sne na trojak nacin uvrstava
u teoriju _ispunjavanja. Prvo, san se moze prekinuti,
tada neugodni podrafaj koji ga je prouzrocio postoji i
dalje, ispunjenje folje nije uspjelo. Drugo, san se ma-
ze pretvoriti u tjeskoban san upravo stoga sto se u
njemu dogodilo ispunjenje ielje; ta se apsurdnost po-
javljuje nadasve u neiskrivljenim, necenzuriranim sno-
vima. U toj se vrsti tjeskobnih snova neka ielja koju
ne odobrava ja-u-snu, koja je osobito gre5na, zadovo-
ljuje na osobito neskriveni nacin; to onda nije tjesko-
ba same kreature nego onoga ja-u-snu, i razvijanje te
tjeskobe stupa na mjesto cenzure. I neuroze te vrste,
primjerice trajna tjeskoba pred gubitkom roditelja,
mogu biti povezane sa zeljom da se to dogodi. Fobija
je onda samo takozvani deblji kraj, odnosno mamurluk
koji se izlaie pogledu. Trece, mec:tutim, Freud ce upravo
nehotice dijalekticki doskociti teskoci, naime tako sto
tjeskobu i ielju ne shvaca samo kao krute suprotnosti.
Prema tomu, krajnjim bi porijeklom straha trebao biti
akt rodenja; on je donio »Ono grupiranje osjecaja neu-
gode, uzbudenja odvoc:tenja i tjelesnih senzacija sto su
postali uzorom djelovanja zivotne opasnosti i otada mi
njih ponavljamo kao tjeskobno stanje«. Vee i naziv
tjeskoba* (angustia = skucenost) naglasuje sputanost
pri disanju koja je tada nastupila uslijed prekida nu-
tarnjeg disanja. Ali od svega najvaznije bilo bi to sto je
ono prvo tjeskobno stanje proisteklo iz odvajanja od
majke, signalizira dakle napustenost, nezasticenost, od-
reknuce. Prvom tjeskobnom stanju prikljufoje se u
Freuda takozvani strah od kastracije, i on ima svoja
moralna prosirenja sto prozimaju citav zivot: »Vise bice,
• Na nJemat!komu: Anpt (op. pr.v.J
94
....__
l&oje se pretvorilo u ja-ideal, nekoc je prijetilo kastra-
ctjom, i strah od kastracije vjerojatno je jezgrom oko
koje se talozi kasniji strah od savjesti, to je ono sto se
nutavlja kao strah od savjesti.« Razumljivije je, da-
lcako, tumacenje tjeskobe iz prvobitne napustenosti
koja je unaprijed psihicki oblikovala sve kasnije tjesko-
be, iz otkidanja od majke porodom; otuda i prava djec-
ja tjeskoba, pavor nocturnus bez takozvanog kompleksa
kastracije, strah od tuc:tih Iica, tmine i slicnoga. Ce:Znju
l ljubav djeteta prema majci tuda lica razoearavaju,
njegov se »libido« ne -da primijeniti, ne nalazi svoj
objekt. Tako se on preinacuje i jos se u odraslo doba
prazni kao tjeskoba; konzekvenca je prema tomu: svi
potisnuti f.eljni afekti preobrazavaju se u tom nesvjes-
nomu u fobije. Prema Freudovoj pretpostavci, slicna se
preinaka nepopunjenih afekata libida StO SU OStali bez
objekta dogac:ta i u strahu od smrti (nasuprot nagonu
smrti), osobito u neuroticnih, melankolicnih: »Smrtni
strah melankolije dopusta samo jedno tumacenje, da se
Ja predaje, jer osjeca kako ga Nad-ja mrzi i progoni
umjesto da ga ljubi ... Nad-ja zastupa istu zastitnicku
i spasilacku funkciju kao prije otac, kasnije provic:tenje
iii sudbina.« Takoc:ter i u zdravu stanju, strah od neke
neobicno velike realne opasnosti uvecava se za smrtni
strah napustenosti; Jase predaje jer misli da opasnost
ne moze nadvladati vlastitom snagom. »To je uosta-
fom«, dodaje Freud podsjecajuci, »jos uvijek ona ista
situacija na kojoj se temeljilo prvo tjeskobno stanje
rac:tanja, zatim i infantilna tjeskoba ce:lnje, situacija
odvajanja od majke koja stiti« (Das Ich und das Es,
1923, s. 76). I to bi bio isti onaj preobrafaj libida u
svoju dijalekticku suprotnost koji se mogao zamijetiti
vec pri djecjoj tjeskobi, kada se afekt libida morao po-
tisnuti jer je izostao njegov objekt, ljubljena majka.
Samo sto je pri strahu od smrti objektom libida posta·
lo vlastito Ja, tocni.ie: Ja koje Nad-ja ljubi; upravo ta
(narcisticka) popuna sada je prestala. »Mehanizam stra-
ha od smrti mogao bi biti samo u tomu da Ja u velikoj
mjeri napusta svoju narcisticku popunu Iibidom, dakle
da predaje samo sebe, kao inaee u slueaju straha neki
95
 drugi objektc; all na taj se nacin, pri preokretu, oslo-
bac:!a samo golem u!as. I opet, dakle, libido, citavo vri-
jeme nista drugo do libida (i k tomu ono Freudovo
koje ne ostaje, slobodno se moze reci: koje nije ostalo);
a s libidom i opet sami psihologizam, bez socijalnog
okolisa. Je li libido dovoljan za tu proizvodnju tjesko-
be, je Ii eak za nju uopce potreban? Zar negativno ispu-
njenje zelje iii tjeskoba potjece iskljucivo od subjekta,
iskljucivo od »afekta libida koji je ostao li§enim objek-
Ii I ta«? I nema Ii takoder predmeta, stanja, sto dovoljno
prijete objekts.ki, nepopunjeni libidom all zato dovolj-
I no popunjeni drugim? Kasniji je Freud sam to istak-
nuo, u smislu, da potiskivanje ne stvara strah, nego
strah potiskivanje; on je tada, dakle, ispred zaja!enog
libida i tvori branu. Posljednji Freud eak statuira, da-
leko povrh bioloskog nutarnjeg i pocetnog dozivljaja
akta radanja, »da se neka situacija uplasenih nagona u
osnovi svodi na neku vanjsku opasnu situacijuc (Neue
Folge der Vorlesungen, 1933, s. 123). Osjeeaj !rtvova-
nosti ne bi imao nikakva smisla kad bi tu'1a lica, tmina
i slieno bili samo-ne-majka, a inace neutralni. Umjesto
toga ima i tu gladi, brige za hranu, ekonomskog ocaja,
zivotne tjeskobe, dovoljno pozitivnih i objektivnih. Gra-
dansko se drustvo donedavna stvarno temeljilo na slo-
bodnoj konkurenciji, a i danas se prema svojoj sklono-
sti temelji na njoj, dakle na odnosu antagonistickom,
takoder unutar iste klase i sloja. Na taj nacin uspostav-
ljena, stovise trazena neprijateljska napetost izme'1u
individua proizvodi neprestani strah; i njemu nije po-
treban najprije libido i akt ra'1anja da bi se na njih
nastavio. On je dovoljno ispunjen vanjskim svijetom
ovakve vrste i k tomu jol s dva rata u sebi. Povrh toga
jos i proizvodnjom straha od strane fa§izma kojoj jedva
da je najprije trebala infantilna trauma kako bi se oslo-
bodila. Moze, dakle, mnogi otpocinuti nocni san biti
orijentiran prema natrag, mo!da i mnogi pavor noctur-
nus zbrinute djece. Mo!e se sastojati od potisnutog li·
bida, od objektski nepopunjenih ljubavnih !elja, i tako
od straha. Ali cak i u snu, sto se straha tice, njegov do-
voljan povod i porijeklo pru!a dan, upravo objektivna
96
......
briga zbog onoga sto dolazi. Pru2a porijeklo koje se
odnosi na golo samoodr!anje i njegove raskomadane,
ne samo tek nepopunjene zelje. I osobito budan strah,
nadasve pak smrtni strah, ne odlazi najprije natrag da
bi svoje tumacenje tra!io ondje, u gcezavajucem objek-
tu libida svojega Ja, kao transponiranoj majci. Upravo
se on ne objasnjava, u nacelu ne, narcisticki-regresivno,
nego iz sjekire koja ce u buducnosti okoneati zivot, iz
boli i ufasa objektivno ocekivane noci. Kad bi u smrt-
nom strahu jedino J a napustalo samo sebe i kad bi
napustalo jedino svoju narcisticku popunu libida, tada
ni zivotinje bez Ja ni ljudi vflo predani stvarnosti, ne-
zaljubljeni u svoje Ja, ne bi poznavali smrtni strah. Ako
su na taj nacin Freudovi libido-subjektivizmi tjeskobe
neodr!ivi, ipak ostaje vafoim i istinitim pridruzivanje
fobija potisnutim zeljnim afektima, koje je on statui-
rao; ono se i ne orijentira na narcizme, nego na objek-
tivan sadrfaj feljnih afekata. Prvim izazivacem tjeskobe
i snova 0 njoj moze biti proces ra'1anja, kao sto smrt
moze biti njezinim posljednjim bioloskim sadrfajem.
Ali gdje se tjeskoba ne pojavljuje samo kao bioloska,
nego na nacin koji se mofe naci jedino u ljudi, osobito
u snu tjeskobe, ondje je njezinom podlogom bitno
dru~tvena blokada nagona samoodrfanja. Uistinu, jedi-
no uni~teni, tak u svoju suprotnost pretvoreni sadrzaj
zelje ODO je sto stvara tjeskobu, napokon ofaj.
A kako je to u budna sanjara, kad on zeli bas saro-
liko? Kad on treba za feljenje soli i papra, jos i pomalo
soka, ne samo med? Sam Freud upucuje na uzajamnu
protetost suprotnih nagonskih osjeeaja, ne samo na pre-
la!enje jednoga u drugi. On upucuje na istodobno »SU·
protan smisao prarijeci«, na taj nacin sto se »Strah i
felja u nesvjesnomu poklapaju«. Ali oni se nedvojbeno
poklapaju uveliko i u svijesti, tako u hipohondra, ta-
ko'1er u onoga tko opcenito sve gleda crno, oni se obo-
jica nadaju da ce im se ispuniti njihova ne-nada. I nije
Ii se na taj mijdani osjeeaj nanosila osjetljivost onog
osamnaestog stoljeca u kojem je tako cvjetao hipo-
hondar, zajedno sa !alosnim vrbama i vrcevima suza, s
bolecivom !eljom za odlaskom? Pogotovu je roman
97
groze, koji je nastao u isto vrijerne, otkrio zagonetno
prijatno u neprijatnornu; on je zivio od zelje za do-
rnorn na koji je pala sjena, od zavieaja na krifnirn pu-
tovirna, u noenoj grozi. NeAto takvo pokazuje se vec
kao fantaziranja o ispunjenju f.elje tjeskobe, kao za.
rnjena lica izrnedu zelje i one kvalitete tjeskobe koja
je, uslijed nade usmjerene na nju, koja je, AtoviAe, kao
zarndeniji, dapaee pozitivniji sadrfaj nade sarna po-
stala joA groznijom. To je ono neizravno, ne posve
lagodno ispunjavanje zelja koje i u vmrn regionirna
sprecava puko ruzieasto, njega u najrnanju ruku ote-
fava. Njemu se pridrilZuje kus crnila, on produbljuje
boje, pravi u suviSe preglednoj, dakle bljutavoj sreci
disonancu, markira visinu zelja koja je ujedno strmo-
glava. Mnogi do kraja dotjerani iskazi osjecaja rnogli
su se razumjeti po toj mjesavini pomutnje, sve do tako-
zvane slatke groze u Wagnerovu Prstenu Niebelunga,
u ekshibiciji tog neurastenicno-kolosalnog urnjetnickog
djela. I tako vrijedi cak i za nocnu moru, a kako Ii tek
za Iivadu s bunarom i njezine simbole: svaki je san
ispunjenje zelja.
Ono glavno:
dnevni san nije polazna stepenica no~nog sna
AU eto, ljudi ne sanjaju samo nocu, nipoAto. I dan ima
sumracne rubove, i ondje se nasicuju zelje. Za razliku
od nocnog sna, dnevni crta u zraku likove koji se mogu
slobodno birati i ponavljati, on se moze zanositi i moze
tlapiti, ali takoder smiAljati i planirati. On se dokono
prepusta razglabanju misli, politickih, umjetnickih,
znanstvenih. Dnevni san moze dati zamisli koje ne tra·
ze tumacenje nego obradu, on gradi kule u zraku i kao
planske slike, a ne svagda samo kao fiktivne. Cak i u
karikaturi lice onoga tko sanjari drugacije je negoli u
sanjaca: on je tada zanesenjak koji gleda u zrak, dakle
nipoAto nocni spavac zatvorenih oeiju. Samotne ietnje,
iii zanosan razgovor o mladosti s kojim prijateljem, iii
takozvani plavi sumrak izmedu dana i rnraka osobito
98
.........
au prikladni za sanjarenja na javi. lzvjestaj o malim
dnevnim snirna, s kojim je zap<>Cela ova knjiga, vec je
1 dao kratak pregled lakAih i naprosto samo unutarnjih
1llka te vrste; sada valja istrafiti strukturu te stvari kao
1 njezina protezanja, kako bi se razumjela upravo nje·
zina, kao Ato ce se vidjeti, golema protezanja: proteza·
nja nade uopce u subjektivnom faktoru. Dnevna se
fantazija, eto, zacudo gotovo i nije u psihologiji isticala
kao originarno stanje, niti kao zasebna vrsta ispunja-
vanja zelja, s mnogo pukog wishful thinkinga, ali ne
uz iskljucenje oAtrine, cak odiovornosti upravo thinkin-
ga. Psihoanaliza vrednuje pak dnevne sne potpuno jed-
nako kao i nocne, u njima vidi jedino pocetke nocnih
snova. Freud uz to primjecuje: »Kao Ato znamo, takvi
dnevni sni jezgra su i uzor nocnih snova. Nocni san u
osnovi nije nista drugo doli dnevni san, sada upotre-
bljiv uslijed nocne slobode nagonskih uzbudenja, is·
krivljen nocnim oblikom duAevne djelatnostic (Vor-
lesungen, 1935, s. 417). I, prije toga, na istom rnjestu:
•Najpoznatiji izvori fantazije jesu takozvani dnevni sni,
predocena zadovoljenja eastoljubivih, megalomanskih,
erotskih zelja, koje napreduju to bujnije Ato viAe zbilja
opominje na skromnost iii na strpljivost. Bit fantazij-
ske srece, ponovna uspostava nezavisnosti stjecanja ugo-
de od pristanka realnosti, pokazuje se tu neosporno.«
Dakako, psihoanaliza, koja sve snove smatra samo pu-
tovima do potisnutoga, koja poznaje realnost samo kao
realnost gradanskog druAtva i njegova postojeceg svi-
jeta, dosljedno hoce dnevne sne oznaciti kao puku po-
laznu stepenicu noenih snova. Pjesnik prozet dnevnim
snovima ionako je buduju samo zec koji spava otvo-
renih oeiju, i to u jednoj gradanskoj svakodnevici koja
sebi izgleda i primjenjuje se kao mjera. Ali bude Ii ta
mjera osporena cak i za svijet svijesti, smatra li se
nocni san zeljd eak samo zabacenim i ne posve homo-
genim dijelom u golemu polju joA otvorena svijeta i
svijesti o njemu, tada dnevni san nije polazna stepe-
nica za noeni san i s njim se ne zavdava. Ne eak ni s
obzirom na svoj klinicki saddaj, da se i ne govori o
njegovu umjetnickom, predviditeljskom, frontski anti-
99
 I
jl cipirajucem sadrfaju. Jer nocni sni ponajvise uzimaju
hranu iz prijasnjeg nagonskog zivota, iz bideg, ako ne
i arhaicnog slikovnog materijala, i nista se nova ne
i dogada pod njihovim golim Mjesecom. Bilo bi, dakle,
IllI
apsurdno dnevne sne: kao ona presizanja moCi uobra-
zilje koja se od davnine nazivaju, doduse, takoc:!er sno-
vima, ali ipak isto tako i istreavanjima, anticipacijama
- supsumirati pod nocni san iii eak njemu podrec:!i-
vati. Kula u zraku nije polazna stepenica nocnog labi-
rinta, prije ce biti da nocni labirinti Zele ispod dnevne
kule u zraku kao njezin podrum. A toboz jednaka fan-
tazijska sreca i tu i tamo, kao »ponovna uspostava ne-
zavisnosti stjecanja ugode od pristanka realnosti«? Ne
jedan dnevni san vec je, uz dostatnu djelotvornost i
iskustvo, preradio realnost u taj pristanak; nasuprot
cemu Morfej ima samo ruke, i u njima se pociva. Tako
dnevni san zahtijeva specifieno vrednovanje, jer on od-
lazi u sasvim drugu oblast i otvara je. On seze od sna
na javi udobne, luckaste, sirove, nedogledne, nastrane
i paralizirajuce vrste do onoga odgovornog, ostro-dje-
latno udubljenog u stvar i do oblikovanog u umjetnosti.
Prije svega se pokazuje: »sanjarenje« mofe, za razliku
od nocu uobieajena »sna«, zgodimice saddavati sd, i
umjesto dokolicarenja, cak samorastrojstva, kojega tu
zacijelo ima, sanjarenje mofe sadrfavati neumoran pod·
strek da se ono docarano i postigne.
Prvi i drugi karakter dnevnog sna:
slobodan put, sa~uvani ego
Prvo, snu na javi svojstveno je da ne tisti. On je u na-
soj moci, ja starta na put u nepoznato, a kad hoce,
zaustavlja se. Ma kako se tu sanjar opustio, njega nje-
gove slike nece nikamo odvuci iii njime zavladati, za
to one nisu dovoljno samostalne. Zbiljske stvari izgle-
daju, doduse, priguseno, cesto se iskrivljuju, ali nikada
ne iScezavaju potpuno pred zeljenim, ma kako subjek-
tivnim slikama. I, slike se dnevnog sna normalno ni-
kada ne haluciniraju; tako se one na jedan mig vracaju
100
i iz najdaljeg zastranjenja. U tom stanju nista ne pro-
goni, barem ne ono sto sebi ne bi dobrovoljno namet-
nuo sam dnevni sanjac i sto ne bi mogao opozvati. Ta-
koc:!er se kuea iz sna na javi oprema samim predod.Zba-
ma prema vlastitu izboru, dok zaspali nikada ne zna sto
ga ocekuje iza praga podsvjesnoga. Drugo, ego u dnev-
nom snu nije ni izdaleka tako oslabljen kao u nocnom
snu, unatoc opustanju koje se i tu dogada. Cak i u naj-
pasivnijem obliku, kada se ja sAmo prepusta svojim
sanjarijama ili sAmo gleda za njima, ono gleda za njima
potpuno intaktno, ostaje u vezi sa svojim zivotom i
svojim budnim svijetom. Ja iz noenog sna dade se,
naprotiv, rascijepiti, cesto je eak poput kase; ono ne
osj~a bol, ono ne umire kada podlijeze smrti. StoviSe,
razlicitost ja-bitka u nocnom snu i u dnevnom snu tako
je velika da upravo opustanje, pri kojem sudjeluje i ja
dnevnog sna, moze njega subjektivno dotjerati do iz-
vjesne, ma kako sporne uzvisenosti. Jer ja tada postaje
samom sebi predodzbom neke felje, onom sto se oslo-
bodila cenzure, ono se i samo koristi zelenim svjetlom
propultanja, koje se, cini se, otvorilo za sve druge pre-
dodfbe zelja. Opulteno ja u nocnom snu samo tone,
u dnevnom se, naprotiv, uspinje s opcim usponom-
-zanosom. Tako se razlikuju eak i droge koje umjetno
izazivaju oba roda snova; to jest, cak farmakoloski,
unutar umjetno pobuc:!ene fantastike, fantazija se usnu-
log velikog mozga, sa svojim pomracenjem ja, jol uvi·
jek razlikuje od dnevne fantazije. I to ovako: opijum
se pridru!uje nocnom snu, ha.m dnevnom snu !Ito u slo-
bodi tumara i snatri. I kad je opojen ha§iAem, ego malo
alterira, u to ne biva uvucena ni individualna natura
ni njezin razum. Vanjski se svijet, doduile, prilicno
iskljueuje, all nipolto kao u snu, pogotovu ne potpuno,
kao u opijumskom snu, nego samo utoliko Ito taj svijet
ne pristaje u slike Ito se pojavljuju, Ito se njegovo uple-
tanje pricinja jedino glupim, tako glupim da izaziva
samilost. Cemu je nasuprot, obratno, okolil koji sefe
u fantaziJu. l kao da odgovara nivou Parnasa ili pak
luc:!ackog raja, poput parkova, dvoraca, starinski-lijepih
ulica - eak osobito prikladan za o!ivljavanje sna od
101
 'I
111
11 /ii
111
hdisa. Sijitska sekta hasa5ina iii asasina, ta vjerska sek-
11
ta ubojica iz arapskog srednjega vijeka, na celu sa Sei·
kom s brda, vodila je mladice, odredene za neko krvo-
I prolice, potpuno otvorenih ociju, unatoc opojenosti ha·
Ill
siSem, u sjajne Seikove vrtove, u preobilje osjetilnog
I zadovoljstva. I slike izazvane hasisem tocno su se sla·
gale s tim okolisem, kao primjerenim snu na javi, nje-
ga su, dakako, tako potencirale preko svake zemaljske
mjere da su mladici, noseci u tijelu otrov utopije, vjero-
vali kako unaprijed osjecaju okus raja; da su bili pri-
pravni izloziti svoj zivot za Seika ne bi Ii se domogli
pravog raja. Modemiji ispitanici navode da su sni od
hasiSa farobne lakoce, nisu liSeni neke vrste earolija
dobrog duha, ulicni se asfalt pretvara u razapetu plavu
svilu, bilo koji prolaznici mogu se preoblikovati u Dan-
tea ili Petrarku, anakronisticki udubljene u razgovor,
ukratko, svijet se za nadarena sanjaea od ha.sisa pre-
tvara u koncert folja. Opojenost od hasisa nije lisena
ni druge vrste lakoce: »Zamrsene planove, kojih se raz-
bistravanje do sada cinilo nemoguCim, individuum vje-
ruje da vidi pred sobom razmrsene, da ide u susret
njihovu ostvarenju« (Lewin, Phantastica, 1927, s. 159.
i dalje). Prolazno se pojavljuje i ludilo velicine, umislje-
na sposobnost, kao u paranoji. Posve je pak drugacija
opojenost od opijuma, taj potpuni san ega i vanjskog
svijeta; tu do temelja nema nicega osim nocnog sna.
Umjesto da se ja imaginamo uzvisuje, da okolni svijet
utopijski dirigirano olaksava, u opijumskoj opojenosti
sve tone. Tako se otvara jedino zastrti, osobito neraz-
mrseni prostor podsvijesti: zena, sladostrast, pakao,
baklje, ponoc komesaju se naj~sce u teskom, nabije·
nom zraku. Primamo u opijumu djeluje zaborav, ne
svjetlost; noc je ona sto Morfeju, na antiknim gemama,
podjeljuje mak opijuma. Sjeme maka pociva u rukama
htonickih svecenica, · za smirenje bolova, u Cererinim
misterijima davalo se Letu, kao njegova opijumska voda
zaborava, sama se Izida-Cerera prikazivala u kasnoj
antici s glavicama maka u ruci. Ako Baudelaire prcdjele
opojenosti od opijuma i od ha§isa podjednako naziva
•paradis artificiels«, ipak medu tim porocnim odusevlje-
102
njima ono od hasiSa jest i ostaje jedinim koje se pato-
loski pridru!uje dnevnom snu. Toliko radi ilustracije
razlike polazeci vec i od rastrojstva, Morfejeva s jedne
i Phantasusova s druge strane.
Tako cemo ja u snu na javi zateci vrlo zivahnim, ta-
koder i punim nastojanja. Osobito je usko i do temelja
pogresno kada Freud pripominje o dnevnim snima da
su svi oni djecji, da raspola.Zu samo neodraslim ja. U
njima katkada zacijelo djeluju uspomene na jedno zlo-
stavljano djecje ja, djeluju i infantilni kompleksi ma-
nje vrijednosti, ali sve to n~ tvori jezgru. Nosioca dnev-
nih snova ispunja svjesna, trajno svjesna, iako razlicito
gradirana volja za bolji zivot, i junakom dnevnih snova
uvijek je odrasla vlastita osoba. Kada je Cezar stojeci
u Gadu pred Aleksandrovim kipom, sav pun dnevnog
sna uzviknuo: •Cetrdeset mi je godina a jos niSta ne
ucinih za besmrtnostl«, ego koji tako reagira nije bio
ego Cezara iz djetinjstva, nego onoga kojim je nastao,
cak buduceg Cezara. U tom je casu ja tako malo regre-
diralo te se moze reci: u tom se snu 0 besmrtnosti
uopce tek rodio Cezar kojega mi poznajemo. Tu se ego
svagda odnava u odrasloj snazi, kao odraslo iskustvo
jedinstva svjesnih dusevnih procesa; jos vise: ono je
slikom-vodiljom ba5 onoga sto bi eovjek utopijski htio
da bude i postane. Ono se upravo u toj tocki razlikuje
od ja nocnog sna, pogotovu od potpuno alteriranog,
svrgnutog ja opijumskog sna. To u Freuda, kao sto se
sjeeamo, ja nocnog sna postoji i dalje samo toliko da
bi prisiljavalo halucinirana ispunjenja zelja neka se
pred njegovim pogledom odjenu; ono na taj nacin obav-
lja moralnu cenzuru, premda nepotpunu. Ja dnevnog
sna nije, naprotiv, ni svrgnuto niti obavlja cenzuru nad
cesto nekonvencionalnim sadrfajima zelja. Naprotiv:
cenzura tu nije samo oslabljena i nepotpuna kao u noc-
nom snu, nego usprkos tomu sto ja dnevnog sna nije
nimalo oslabilo, i upravo zbog toga, ona potpuno pre-
staje, prestaje ba5 zbog predodzbe zelje koja zaokuplja
s!mo ja dnevnog sna i upravo ga jaca, u najmanju ruku
kinc:luri. Za dnevne sne, dakle, uopce nema cenzure
103
 moralnog ega, kao za nocni san; naprotiv: njihov uto-
pijski pretjerani ego gradi sebi, i svoje, kao kulu u
1111 zraku sto se cesto dife u zapanjujuci neoptereceno pla-
1
11!
vetnilo. To se upravo osobito jasno pokazuje u privatno-
·sirovih sanjarija i u svakom je slueaju tu vidljivije ne-
go u promiSljenih planova, pogotovu putova u buduC-
nost. Mali eovjek koji zatomljuje svoje zelje za osvetom
ili prifoljkuje smrt svoje inace kako-tako ljubljene zene
samo utoliko sto bi u snu zelja rado neskriveno otisao
na bracno putovanje s nekom mladom, ne osjeca griz-
t,, nju savjesti. On se ne kaje ni zbog kojeg ilZitka, u nje·
ga se pri imaginarnim ispunjenjima takvih nemoralnih
felja ne razvija strah, kao nadomjestak cenzure. Pogo-
tovu eastohlepan sanjar daje maha svojim zeljama, on
razapetih krila leti uvis k hramu posmrtne slave, bilo
da je Cezarom, bilo, jos ponajcesce, vrhuncem uzora.
Ni on ne osjeca cenzuru, da se i ne govori o prepre-
kama vanjskih prilika, cak ni cenzuru komike, kamoli
strah da postane jednim lkarom ili Prometejem. Bez
sustezanja obitavaju eak u najprosjecnijem dnevnom
snu: Kirka, koja pretvara ljude u svinje, kralj Mida,
koji pretvara svijet u zlato - uvijek uz upadljivi dis-
pens od pravila ponasanja, to upadljiviji sto tu odnos
prema vanjskom svijetu niposto nije zamracen kao pri
nocnom snu. Ali sve to nadma§ujuce moguce je s'lmu
zato §to ego sna na javi nije alteriralo i, tofoije, zbog
spomenutog ja~anja, koje ja dnevnog sna utopidraju~
pridonosi sebi i sebi primjerenomu. Upravo i mora pri·
donositi, kada se god dnevni san ne troli na himere po-
put Kirke i Mide, pogotovu ne na privntne ekscese, nego
kada zapocne nadma§ivanje obvezatno za sve: da se osll·
ka bolji svijet. Kako li tek onda kad takav dnevni san
prijec1e u ozbiljnost, koja se s njim i zdrufoje, kad po-
stane mudro-iskusnim planom. To ponajmanje spada
u djelokrug ega alterfranog u nocnoj omamljenosti, ne-
go spada u nadleznost onoga napetih miSica i konkret-
ne glave. S voljom za proUrenje u glavi, onoj koja se
drii gore, vjestoj pregledu.
104
....__
Treci karakter dnevnog sna:
pobol#avanje svijeta
Ja dnevnog sna moze biti tako prostrano da zastupa i
druge. Tako stizemo do trece tocke u kojoj se dnevni
i nocni sni razlikuju: razliku medu njima tvori lJudska
Airina. Spavac je sam sa svojim blagom, ego zanesenja-
ka moze se pak odnositi na druge. Ako ja na taj nacin
vise nije introvertirano ili se ne odnosi samo na svoju
najblifu okolinu, njegov dnevni san hoce javno pobolj·
savati. Cak i u privatnomu ukorijenjeni sni te vrste pri-
mjenjuju se na nutarnje sarho zato sto hoce pobolj8a-
vati u zajednici s drugima ego; zato sto grac1u za to
uzimaju nadasve iz vanjskoga dosanjanog do savden-
stva. To je tako poucno u Rousseaua, u cetvrtoj knjizi
njegovih lspovijesti: •lspunio sam prirodu bicima pre-
ma svojem srcu; stvorio sam zlatno doba prema svojem
ukusu, buduci da sam ponovo pozvao u sjecanje dofiv-
ljaje prija§njih dana uz koje se vefa slatke uspomene i
Zivim bojama oslikao slike srece za kojima sam uzmo-
gao ceznuti. Prikazao sam sebi ljubav i prijateljstvo,
dva najveca ideala svojeg srca, u najdrdesnijim liko-
vima, i njih okltio svim privlatnostlma zene.« Tako
cak i iz neuhvatljlve magle fantazme lzranjaju likovi koji
uvlace ego u svoj krug kao u bolje vanjsko, ono koje
obujmljuje milijune. Svi Ito poboljlavaju svijet, svi za-
jedno tra!e vanjskost svojeg nutarnjega, oni se uspinju
poput duge ill presvodujuci. Na ovom se mjestu ujedno
ponavlja razllcita pripadnost dnevnog i nocnog sna koja
se gore pojavlla s obzirom na opi/um i ha.fl§,· i to ovoga
puta prema pslhozama. Makovsko nocnog sna pokazuje
se na odgovarajuci nacln u shi'l.ofreni/i, kao regreslji,
ha§ilko u parano/i, kao ludilu projektiranja. Oba ovako
nazvana oboljenja ne treba, doduse, smatratl o§tro odi-
jeljenlma, njlhova se oblljezja katkada pretapaju. Oba
su krajn.f e odvracanje od sada§nje ill prisutnc zbilje,
shizofrenija je svakako potpuno otcjepljenje od nje, sa
zakrcenim putom povratka. Shizofrenik se vile ne drii
svijeta, ponovo se vraca u autisticki-arhaicno stanje dje-
tinjstva; paranoik, medutim, izvlaci iz tog stanja ipak
105
 mnoge lude slike koje niposto nisu okrenute od svijeta,
nego prema njegovu popravljanju. Paranoja, dakako,
cesto zavr5ava u shizofreniji; pa ipak: izmec:tu ta dva
oboljenja postoji nedvojbena razlika smjera koja se
mofe raspoznati po utopijskomu. Ako je psihoza u cje-
lini nedobrovoljno popustanje svijesti pred prodorom
nesvjesnoga, onda se vidi da paranoicko nesvjesno, za
razliku od shizofrenickoga, u svakom slucaju granici s
utopijskim. Shizofrenik bez obrane podlijefe silama
koje ga spopadaju, potpuno je opcinjen, stoji s regresi-
jama svojeg ludila u arhaicnom pradoba i slika, srice,
muca iz njihova davno izgubljena sna; paranoik, napro-
tiv, reagira na napadacke sile kverulantstvom i ludilom
proganjanja, on njih ujedno razbija pustolovnim izumi-
ma, socijalnim rcceptima, cestama u nebo i slicnim.
Srodne razlike izmedu padanja i uspinjanja, pomrace-
nja i preosvjetljenja, kao da djeluju i ondje gdje pad ili
uspon neuroticne svijesti prelazi u ludovanje. Dakle,
kada regrediranje uzavrije do ekstaze izvan sebe, pro-
jektiranje do stanja odusevljenja iznad sebe. Jamblih,
sirijski novoplatonovac koji se razumio u lafnu svijest
opsjednutih, izvjestava u svojem spisu o misterijima o
tomu nizbrdo i uzbrdo ovo: »S potpunim se nepravom
pretpostavljalo da se i odusevljenje mofe postici posred-
stvom utjecaja demona. Ovi potonji izazivaju samo ek·
staze, dok je odusevljenje (entuzijazam) djelo bogova.
Otuda niposto nije ekstaza, nego je, naprotiv, odu§ev-
ljenje okretanje prema dobru, dok je ekstaza padanje
prema zlu« (De mysteriis II, 3). To SU stura i mitolo-
gijska tumacenja, ali ono na cemu se temelje ponavlja
i u religijsko-parapsihickoj oblasti upravo raznoznac-
nost smjerova shizofrenije i paranoje. Ukratko, ako
shizofrenija oznacuje oboljenje (zamraceno pretjeriva-
nje) arhaicno regredirajucih akata, onda paranoja ima
jednak ucinak na utopijskl progredirajuce akte, osoblto
pak na tendenciju dnevnog sna prema poboljsavanju
svijeta. Pa je zbog toga bilo tako mnogo tih luc:taka
medu izradivacima projekata, a ipak nekoliko njih i
meuu velikim utopistima. Stovge, gotovo svaka utoplja,
bilo medicinska, socijalna ili tehnicka, ima svoje para·
106
&
noicne karikature; na svakog pravog pionira dolaze sto-
tine fantastienih, nestvarnih, ludih. Kad bi se mogle
pohvatati lude ideje sto plove aurom ludnica, nasli bi se
pored arhaike shizofrenije, koja je posredstvom C. G.
Junga postala i suvi!!e cuvenom, i najzacudniji tipovi iz
paranoje. I, medu njima zacijelo nema premudrih noc-
nih simbola, takve vrste kao sto je srce u jezercu, bu-
nar raspeca i druge naslikane i ispjevane starine iz shi-
zofrenije, nego se tu nalaze novi sklopovi, promjene svi-
jeta, pravljenje projekata prema naprijed, ukratko, pla-
mene sove jedne poludjele Minerve koja ipak hoce fariti
puna jutarnjeg rumenila. Cak i u tako velikom obolje-
nju jo§ se, dakle, pokazuje sto je sa snom na javi kada
on na specifican nacin pobolj§ava svijet. Kao ludilo, on
pravi plamene sove, kao priea, slika po svijetu arapske
vilinske dvore od zlata i jaspisa.
Snu na javi, buduci da je sirok, vafno je zatim da
sebe obznani prema vani. On je to kadar, dok se, Tl:l·
protiv, nocni san, kao i svaki previ§e privatan dozivljaj,
jedva dade ispripovijedati, tako ispripovijedati da i slu-
salac osjeti kako mu se priopcio osebujan osjecajni ton
stvari. Dnevni su snovi, nasuprot tomu, razumljivi, zato
stO SU Otvoreni, oni SU komunikativni jer felje StO Se U
njima slikaju zanimaju svakoga. Naslikane felje tu ujed-
no uspostavljaju svoj vanjski lik, u jednom bolje pla-
niranom svijetu iii takoder u estetski potenciranomu, u
kojem nema razocaranja. Sam Freud daje u toj tocki
dnevnim snovima zaseban naglasak, oni, suprotno do-
govoru, pored toga §to SU polaznom stepenicom nocnog
sna, postaju sada i polaznom stepenicom umjetnosti:
»Oni su sirovina poetske produkcije; jer umjetnik pravi
od svojih dnevnih snova, posredstvom izvjesnih preina-
ka, preodijevanja i odricanja, situacije koje uvdtava u
svoje novele, romane, kazalisne komade« (Vorlesungen,
1922, s. 102). Freud je na tom mjestu dodirnuo istinu
utopijski-kreativnoga, svijesti uperene u dobro nova; ali
pojam pukog razvodnjavanja, »sublimiranje«, koji od-
mah slijedi u Freuda, ponovo je psihologiju novoga uci-
nio neprepoznatljivom. Dnevni se san, mec:tutim, u svo-
joj ukupnosti ne protde samo u Jiroku nego i u duboku
107
 daljinu, ne sublimiranu nego koncentriranu, u daljinu
utopijskih dimenzija. A ta ukupnost bez daljnjega odre-
c:tuje bolji svijet i kao ljepsi, u smislu savdenih slika,
kojih jos nema na Zemlji. Planirajuci ili oblikujuci, u
nevolji se, u zlu, surovosti, banalnosti probijaju prozori,
oni sto gledaju u daljinu, puni svjetla. Tako dnevni san
kao polazna stepenica umjetnosti osobito izrazito inten-
dira poboljsavanje svijeta, to je njegov do sdi zdrav
realan karakter: »Sprijeda, poniknuta pogleda, Bol
Zemlje / Isprepletena sa falobnim likom Radosti«: ova-
ko Gottfried Keller opisuje u »Smrti poete« pjesnikove
dnl.ge, zajedno s mast:>m i njezinom dosjetljivo§cu.
Umjetnost, polazeCi od dnevnog sna, nosi u sebi to bice
koje utopizira, ne kao bice sto lakoumno pozlacuje, ne-
go kao bice u kojemu ima i oskudijevanja, pa se ono,
kad sama umjetnost zacijelo ne mofe nadvladati tu
oskudicu, u njoj niti ne zaboravlja, nego se zaogrce ra·
doseu kao likom koji dolazi. Dnevni san odlazi u muziku
11
i zvuci u njezinu domu koji je nevidljiv pa ipak spada
ii[ u prosirivanje svijeta, on je onda u njoj kao muzici Ito
je i dinamicnija i izrafajnija. On odreduje sve figure
prekoracivanja, od plemenitih razbojnika do Fausta, sve
idealne situacije i krajolike, od uljane slike Aurore do
simbolskih krugova Paradisa. Ljudi, situacije, zahvalju-
juci dnevnom snu sto jase do kraja, u velikoj se umjet-
nosti i sami tjeraju do svojega kraja: ono konzekventno,
itoville, ono objektivno moguce, postaje vidljivim. U
realistickih pjesnika bivaju takve objektivne mogucno-
sti u svijetu koji oni prikazuju posve jasnima. I to ne
tako sto bi se priroda pravila mofda fantasticnom, ne-
go tako sto posredstvom fantazije, one koja se odnosi na
konkretno i hita naprijed, postaje razgovijetnim onaj
san o nekoj stvari u prirodi i povijesti koji ta stvar sa-
nja o samoj sebi i ko.f i pripada njezinoj tendenciji kao
i iskazu njezina totuma i bUi. Gdje ekstravertirane fan·
tazije uopce nema, kao u naturalista i onih koje je
Engels nazvao »indukcioni magarci«, ondje se, dakako,
pojavljuju samo matters of fact i povrsinske veze. Tako
san na javi u kojemu se proliruje svijet, kao na/egzakt-
niji moguei fantazijski pokus savr§enstva, posvuda
108
....
prethodi ostvarenom umjetnickom djelu; stoviSe, ne
samo umjetnickom djelu. I znanost seie dalje od po-
vdinske veze napokon samo posredstvom anticipacije
koja je - kao sto se po sebi razumije - posebne vrste.
Nju mogu tvoriti naprosto takozvane heuristicke »pret-
postavke« koje sebi predocuju sliku cjeline, jos liSenu
pojedinosti, u cistom obrisu. Alina pocetku rnoie stajati
i san na javi o savdeno harrnonicnoj suvislosti prirode:
Kepler je intendirao takvo savdenstvo svijeta i otkrio
je zakone planetarnog gibanja. Zbilja tih zal~ona ntje
se, doduse, poklapala sa snorn o savrsenstvu harmoni-
je sfera; pa ipak: prethodio• je san, on je precijenio svi-
jet kao potpuno harrnonijski ure<1en. Nesto takvo od
nocnog je sna daleko da ne mofe bi ti dalje; jer on u svo-
jem tonjenju i arhaici pokazuje jedino predlogicke slike,
kao kategorije jednog minulog drustva, ne one racional-
nog kozmosa. Anticipiranja i potenciranja sto se odnose
na ljude, socijalnoutopijska, i ona ljepote, eak uzviSeno-
sti, pogotovu su kod kuce samo u dnevnom snu. San na
javi o poboljsanju svijeta potreban je na prvom mjestu
revolucionarnom interesu, uz spoznaju kako je svijet
loi, uz spoznaju kako bi mogao biti dobar kao drugaciji,
lltovise, taj interes naskroz neheuristicki, naskroz u
skladu sa samom stvari, zaddava san na javi u svojoj
teoriji i praksi.
Cetvrti karakter dnevnog sna:
putovanje do kraja
Cetvrto, budan, dakle otvoren san umije da se ne odri·
ce. On odbija da bude fiktivno sit ili takoc:ter da felje
samo produhovljuje. Dnevna fantazija starta kao i noc-
na sa feljama, ali ona ih radikalno dovodi do kraja,
hoce na mjesto ispunjcnja. Ovamo spadaju dva tipicna
sna pjesnika; jer oni odre<1uju to mjesto ispunjenja,
bez obzira na svu njihovu slabost i bijeg, potpuno pro-
totipski. Dva dnevna sna, tihih uostalom pjesnika, spa-
daju ovamo to prije sto intendiraju stizanje, ne samo
neko zastranjenje koje poboljsava svijct. Jedan san
109
 potjete iz djetinjstva Clemensa Brentana, drugi iz mla·
dosti Morikea, taj vec nosi u sebi sve klice idealnog
poetskog krajolika. Nakon sto je Brentano bio sebi sa
svojom sestrom Bettinom i drugom djecom uredio u
frankfurtskom potkrovlju carstvo po imenu Vaduz,
bilo je to, kaie on, poupt istjerivanja iz raja, kada je
kasnije saznao da Vaduz doista postoji i da je to glavni
grad Knezevine Liechtenstein. Ali tada ga je stara
Goetheova majka tjesila: »Ne daj se zavarati, vjeruj
meni, tvoj je Vaduz tvoj, i njega nema ni na jednoj
zemljopisnoj karti, i svi frankfurtski gradski vojnici,
cak ni gardijski konjanici na celu s antikristom, ne mo-
gu ga tebi oduzeti . . . Tvoje je carstvo u oblacima, nij~
od ovoga svijeta, i kada se god dotakne zemlje, kHiit ce
suze, a ja folim blagoslovljenu dugu.« Izvjestaj Morikea,
koji se odnosi na neposredan prelazak dnevne fantazije
u pjesmu, nalazi se u njegovu romanu »Slikar Nolten«
i glasi, kao transponirana autobiografija, ovako: •U
vrijeme kada sam jos studirao u skoli imao sam prija·
telja ciji je nacin miSljenja i estetski napor iSao ruku
pod ruku s mojim; slobodne sate svojeg bica provodill
smo zajedno, ubrzo smo zajedno sebi stvorili vlastitu
sferu poezije ... Zivi, ozbiljni i istiniti stoje pred mojim
duhom jos svi likovi nase uobrazilje, i kad bih mogao
promaknuti u dusu samo jednu jedinu zraku umjet-
nickog sunca koje nas je tada grijalo, ba§ posve zlatnu
kakvom bijase, ona mi ne bi uskratila barem radosno
divljenje, ona bi eak i zrelijem mu!u oprostila Ito je
jos jednom dokono proletao mirisnim krajolikom te
poezije i eak ponio sa sobom komadic stara kamena te
ljubljene razvaline. Za svoje pjesme pronac1osmo tle
sto lezi izvan poznata svijeta, osamljeni otok na kojemu
je trebao stanovati neki snaZan junac:!ki narod. Otok se
zvao Orplid, i njegov se polozaj zamiSljao u Tihom
oceanu izmec1u Novog Zelanda i Jufne Amerike.« To-
liko ovdje o Brentanovu Vaduzu utemeljenom u dje-
cjem potkrovlju, o Morikeovu dalekom, zabacenom Or·
plidu. Puko ubrajanje dnevnog sna u nocne prikaze ill
takoc:ler u umjetnost kao igrariju takvim je i slicnlm
prizemljenjima fantazije ponajmanje primjereno. Jer
110
ono vidi u njima jedino sublimiranje iii takoder povra·
tak u arhaicno, umjesto pokusaja da se artikulira jedan
utopijski sadriaj nade. U jednog Freuda tim sadrfajima
i ne odgovara upravo nista u vanjskom svijetu (koji ka-
snoj burioaziji zapravo mora izgledati kao olovna trez-
venost i niStavnost); svekolika je umjetnost pricinom,
svekolika religija iluzijom. Ono sto je dnevnom snu,
osobito pri vofnji do kraja, bitno: ozbiljnost pred-vide-
~/ nja jednog moguceg zbiljskoga, to se njemu tu ospo-
rava gotovo odrec:lenije negoli nocnom snu, koji je ipak
f.
frt; simptomski. Uobicajena grac1anska teorija, prema ko·
joj je dnevni san naprosto ilu~ija, ostavlja u njemu i oko
njega slobodan prostor samo za infantilizme i arhaizme
lijepe igrarije: .u djelatnosti fantazije eovjek, dakle,
u!iva slobodu od izvanjske prisile koje se u zbilji odavno
odrekao ... Tvorevini dusevnog carstva fantazije potpu-
ni je pandan urec1enje zastite, parkova za zastitu priro-
de, ondje gdje zahtjevi obrade zemlje, prometa i indu-
strije prijete da ce prvobitno lice Zemlje ubrzo promi-
jeniti do neprepoznatljivosti. Park za zastitu prirode
oddava to staro stanje koje se inace posvuda sa falje-
njem zrtvovalo nufnosti. U njemu sve smije rasti kako
hoce, i ono beskorisno, ono ltetno. Takva zastita, iz-
maknula principu realnosti, takoc:ler je dusevno carstvo
fantazije« (Freud, Vorlesungen, 1922, s. 416). Kad bi
umjetnost posvuda I uvijek bila isto Ito i puko formalno
ill neobvezatno promatrdtvo iz naslonjaca, dakle isto
Ato I zaltitnicko uZivanje u umjetnosti, mozda bi s
ucenjem o parku za zastitu prirode bilo sve u redu; i
njemu bi se pridrufivala neka vrsta slobode za luc:lake,
u svrhu proizvodnje zabave - od nocnog kluba do na-
cionalne galerije. Ali ni grac1anstvo nije bilo uvijek
odano kontemplativnom parketu, ono je nekoc sanjalo
o estetskom odgoju fovjeka, ujedno i o umjetnosti
koja obuzima, dapac:!e napada, i sanjalo je o jutarnjem
rumenilu Ujepoga. Koliko Ii tek socijalistic:!ki realizam
ima malo zajednickoga s filistarskim uzivanjem u um-
jetnosti, pogotovu umjetnosti »Zdtite izmaknule prin-
cipu realnosti«. U Freuda se realnost svagda pojavljuje
kao nepromjenljiva, i pojavljuje se .kao mehanicka, u
111
a.
 skladu sa slikom svijeta proslog stoljeca. Upravo se
stoga onda utopijski dnevni san pretvara u refleksivni
Hi, govoreci psihologijski, u cisto introvertirani, kao sto
je to i nocni san. U C. G. Junga moralo .se to introverti-
rano samo jos izdupsti okomito prema dolje, kako bi
se Orplid premjestio u arhaik; iz parka za zastitu pri-
rode u tercijar. Na taj se nacin fantazija mogla prizem-
ljiti samo kao arhetipska, to jest, u Junga, samo u dav-
no potonuloj zemlji mita. Ali nasuprot svemu tomu kao
odlueujuce stoji ovo: Vaduz i Orplid, ono sto se s tim
radikalizmima misli, svoje mjesto ispunjenja nikada
nije trazilo drugdje nego u buducnosti. I premjestaj
takvih bajoslovnih slika u jednoc-bilo dopusta da u
jednoc kao proslomu svagda i dalje svjetluca jednoc
kao ono sto dolazi. I premjestaj u samotne doline iii na
otoke u Juznom moru, kao sto se on dogac:ta u stari-
jim romanima o drfavi, involvira u toj zabiti buduC-
nost, u toj udaljenosti utopijski cilj putovanja. Tio ui-
stinu arhaicnih uspomena na koje se pozivaju tolike sli-
ke nade: arhetip zlatno doba, raj - takoc:ter se, kao
ocekivano, nalazi u buducemu vremenu. Sa stotinama
malih i velikih bisera visi tako orplidsko o malo istra-
:Zenoj niti, utopiji sna, i na taj nacin ostaje svagda cita-
vim. Ono se odrfava citavim zahvaljujuci intenciji na
savrseno, ma kako se varijabilno bili odslikavali saddaji
tog savrsenoga vec prema dosadasnjim klasama i dru-
stvima. Tako se svagda utopijskom svijdcu provlaci
volja za putovauje do kraja postalog dobrim, ona u toj
svijesti zvuci tonovima nezaboravnih bajki, radi u sno-
vima o boljem zivotu, ali takoc:ter, i to valja napokon
shvatiti, suo modo i u umjetnickim djelima. Fantazija
koja popravlja svijet u tim se djelima ne prizemljuje
naprosto na taj nacin da se svi ljudi i stvari tjeraju do
granica svojih mogucnosti, da se iscrpljuju i uobli-
euju sve njihove situacije. Naprotiv, svako je veliko
umjetnicko djelo, pored svojega manifestnog bica, na-
ncseno jos i na latentnost svoje strane koja dolazi, sto
ce reci: na saddaje buducnosti koji se u vrijeme tog
djcla jos nisu bili pojavili, stovi§e, ono je naneseno na
sadrfaje jos nepoznata konacnog stanja. Jedino zbog
112
.......
tog razloga velika djela svakoga doba imaju nesto reCi,
i to nesto novo, sto prijasnje vrijeme nije na njima jos
bilo zamijetilo; jedino je zbog toga razloga earobna fru-
la iz bajke, ali i historijski strogo fiksirana Bofanska
komedija, »Vjecno mlada«. Vafan je, kao sto rece Goethe,
onaj »smisao zracenja nadaleko« tih velikih tvorevina
maste, tako da one u danoj realnosti barem jos dr:Ze iz-
laz iz nje, katkada okno prema onomu uopce. Pri ce-
mu velika, dakle realisticka umjetnicka djela uslijed
toga Ato notiraju latentnost, stovise, uslijed - ma kako
nepopunjenog - prostora d'noga uopce, ne postaju ma-
nje, nego vise realisHcnima; jer sve zbiljsko tece s jos-ne
u sebi. Znacajne tvorevine ifantazije dnevnog sna ne
prave mjehure od sapunice, one probijaju prozore, a iza
tih je prozora svijet dnevnog sna jedne mogucnosti koja
se ipak mo!e oblikovati. Dovoljno razlika izmec:tu obje
vrste snova ima, dakle, i na tom kraju; u njima se nacin
i sadriaj ispunjenja nezatajivo razilaze. Iz toga i opet
proizlazi: nocni san fivi u regresiji, on ne birajuci biva
uvlacen u svoje slike, dnevni san projicira svoje slike u
ono buduce, niposto bez izbora, nego i pri najneobuz-
danijoj snazi uobrazilje upravljivo, pomirljivo s obje-
ktivno mogucim. Sadrzaj nocnog sna skriven je i iskriv-
ljen, sadrzaj dnevne fantazije otvoren je, dade se ispri-
povijedati, on anticipira i njegovo latentno potiva spri-
jeda. On i sam proizlazi iz prosirivanja sopstva i svije-
ta prema naprijed, htijenjem da bude bolje, cesto hti·
jenjem znati uopce bolje od drugih. Cdnja je obim
vrstama snova zajednicka, jer ona je, kao Ato smo spo-
menuli, jedino svojstvo posteno u svih ljudi; pa ipak,
desiderium dana mo!e, za razliku od desideriuma noci,
biti i subjektom, ne samo objektom znanosti o sebi.
Dnevni san o !eljama ne treba iskapati i odgonetati,
nego ispravljati i, ako je za to podoban, konkretizirati.
Ukratko, njemu, kao ni nocnom snu, nije priroc:tena
mjera, ali on, za razliku od nocnog sna, ima cilj i probija
se k njemu van prema naprijed.
113
 Protimanje dnevnih i nocnih igara sna,
njegovo razrjeJenje
Mec1usobno se razlikovati ne znal!i, dakako, biti bez od-
nosa. Smjena sanjaea i smjena sanjara katkada se me-
c1usobno zamjenjuju. U noci ima igre boja koja mo!e
postojati i danju, koja izgleda kao nesto l!udno i nema
sumnje da se mo!e takvom i prikazati. Ima znafajnih
zbirka te vrste, tako je Friedrich Huch izdao stotinu cr-
tefa »Snovi«, tako je jedna osobito zamr5ena l!udnova-
tost: roman »Druga strana« (graficara Alfreda Kubina)
porijeklom prete!no iz sna i mjesecine. Obratno, i pje-
sme o danu potpuno preuzimaju sne, cak najupadljivije
i ponajljepse u realista Kellera. 0 snovima se tu izvje-
stava kao i o drugim dogac1ajima, ali ti se sni isto tako
bez muke stapaju i sa solidnim pretickom bajke, on
tvori u Kellera svaki njegov uvid. Zeleni Henrik nesto
prije svojega tufoog povratka u zavicaj zapada u pravu
orgiju snova, svi su oni ispunjenja folja puna prijekora.
Ovamo spada viaenje ocinskog grada, nadzemaljskog,
promijenjenog, lude zracne slike na tlu, u koju se ne
mofo prispjeti. Pojavljuju se doline i brzice netuvenih
pa ipak dobro poznatih imena, ru!il!njaci lutaju u dalji-
nu sireci rumenilo na horizontu: - »far Alpa kreee i
obilazi domovinu«. On je drugal!iji od jutarnjeg rume-
nila, na javi, tada kad je Zeleni Henrik odlazio iz ol!in-
skog grada i osvrnuo se na planine: »Samo jos povrh
posljednjeg ledenog oltara tinjala je zvijezda Danica«;
sada svjetlo dolazi iz Hada, gradi se tom jedinom pre-
ostalom nadom. Kuca majke, zapravo van okrenuta
drijemaonica, pojavljuje se nezaboravno, sirovinu i
predlofak za to prufa samo nocni san: •Na pervazima
i galerijama stajali su poredani srebrni vrl!evi i kupe,
porculansko posuc1e i mall mramorni kipovi. Prozorska
okna s kristalnim staklima svjetlucala su tajanstvenim
sjajem ispred tamne pozadine izme"11 vrata sobe i vra-
ta ormara prosaranih godovima, u kojima su se krili
blistavi celicni pladnjevi. Iznad te l!udne fasade nadvilo
se nebo tamnoplavo, a neko se napola nocno aunce zrca·
lilo u tamnom sjaju orahovine, u srebru vreeva i u pro-
114
zorskim staklima.« Nesto takvo zacijelo pokazuje uza-
jamnu komunikaciju antipoda dan i noc, oni kao da su
posve uronili jedno u drugo, puni neugodne i cudne
1lutnje. S kojom Ii je tek dusevnom srodnoscu mogla
to pomije5ano svjetlo upotrebljavati romantika, kao
lgra sna, i ne samo kao igra. Za Novalisa je svaki san
bio »Znacajna pukotina U tajanstvenoj zavjesi sto U
tisucama nabora pada u nasu nutrinu« .. Ono sto se
preporucivalo romantickoj antistatici i njezinu snu na
javi, preporucivalo gotovo naucno, bijase nadasve tako-
c'.!er metamorfoza slika sna. Nocni san kao podivljali
roman otkricem je romanticke filozofije prirode: »Te
tvorevine nisu, eto, bez glasa i nijeme; zvuci i rijeci,
dolazili ma iz kako razlicitih smjerova, razumljivi
t nerazumljivi, susrecu se i uzajamno potiskuju, i
tako izgleda kao da toj unutarnjoj prirodi, u uspo-
redbi s vanjskom, ne nedostaje nma osim postoja-
nosti i mira ove potonje. Jer takve nutarnje tvorevine,
koje kao da su stvorene od neuhvatljivih oblaka, doc1u
i rasplinu se; tu ne stiti planinu od brza pomicanja nje-
zina velicina, ili drvo snaga njegova korijenja, i gdje
je netom bila jos pecina ili suma, pojavljuje se ravnica
Ui soba okru!ena zidovima« (G. H. Schubert, Die Ge-
1chichte der Seele, 1830, s. 549). Tako je nastao eak pri-
viEl da nocni i dnevni san, osim sto razmjenjuju svoje
alike, njih dapal!e i ispreplecu, na istom tlu, romantil!ki-
0predmetno sjedinjene. Cisti romantik vise uopce nece
da zna vlada Ii njegovom poezijom nesvjesni kaos ili
fantazija koja svjesno oblikuje, preoblikuje. Za njega
je nocni san ionako daleko od svih vremensko-prostor-
nih pojmova trezvene sadasnjosti, od svih oblika kau-
zalnosti i identiteta sive ili civilizacijske mo!dane kore;
on je sazdan predlogil!ki, pa je, dakle, arhail!nim ele-
mentom protiv sirine, jutra, buducnosti dana. To je
ba5tina koju je romantika donijela iz nocne u dnevnu
1mjenu, ali je zacijelo svagda radio i djelic nove veze
lzmec1u obje smjene. Prema svojem smislu, pro!imanje
cmih i plavih trenutaka vracalo se kada su se god oba
ponosila time sto nisu dan u njegovoj pukoj povrsinskoj
jasnoci, povr§inskoj suvislosti. Pukotina u dotadasnjoj
115
 povdini tada je ujedno razotkrivala i pakao i plavetnu
daljinu; na kraju jo§ u ekspresionizmu, osobito u sur-
realizmu. Sada, pak, svakako uz tu va!nu razliku na-
prama romantici, da se utopijsko nije uspjelo tako jako
okrenuti pro§lomu kao pro§lo utopijskomu. Ma kako
da se u ekspresionistickom pjesni§tvu sve dogac:ia lu-
namo: »blijeda vecemja stabla, vrbe §to odbljeskuju
iz jezerca dratesnog od mjesecine, pahuljice mjesecine
§to se srebre kroz prozor« uz druge slicne rijeci Daub-
lerove vrste: ma koliko se truda ulagalo da bi se u uto-
pijsko ugurale crte noci. I da bi se ugurao mucavi ne-
-smisao noci pri poku§aju da se na temelju takva ra-
stakanja dosada§nje suvislosti dana otplovi u neku no-
vu zemlju, na bolje obale, eak pametno urec:iene. Citav
studijski objekt tih prelazaka prufio je James Joyce
u »Uliksu«; krajnje poslijeromanticki, krajnje neroman-
tiCki. Podrum nesvjesnoga prazni se u Joycea u tranzi-
toricno sada, izrueuje dubre i prethistorijsko muca-
nje, i svinjariju i crkvenu glazbu. Apsurdu §to se valja
preko poravnanog praga svijesti autor na osamdeset
stranica ne upada u rijec ni jednim jedinim zarezom.
Ali sred majmunskog blebetanja (od jednog dana i od
tisucu strogo zbrkanih podsvjesnosti covjeeanstva) po-
javljuje se ono nad cim se uspostavlja pregled, primi-
jenjena monta!a pokazuje posve racionalne unakrsne
veze iii analogiae entis; Lotova !ena i taverna Old Ire-
land tik slane vode pokraj dokova slave svoj susret pre-
cacem kroz vrijeme I prostor, svoju svakodnevicu s onu
atranu prostora i vremena. »Tako dac, ka!e Stefan De-
dal, »tako da je gesta, ne muzika, ne miris, postala op-
cim jezikom koji nije odavao laicki smisao, nego prvu
entelehiju, strukturalni ritamc (Ulysses II, 1930, s. 86).
Praspilje s tepanjem i grlenim govorom u sebi tako se
prizivaju gore u dnevne fantazije, a ove se ponovo spu-
itaju; nastaje neprestano pro!imanje nocnih stra§ila i
preglednih planova. Pri cemu u surrealizmu, dakle po-
dudamo sa samim vremenom srozavanja kojemu pripa-
da surrealizam, ne izostaje iala, kao i uvijek kada se
odjednom spoji nespojivo; katkada neslana iala, ona
Ito tada samo demaskira konstrukciju koja bi htjela
116
udiviti, iii pak samo §ala malog aran!mana, pa u kuCi
1nova k dvostrukoj neobicnosti biva posve udobno. Ali
bitnijim ostaje u surrealizmu spajanje Hekate i Mi-
nerve, ostaje lice vizije, montirano od samih krpa i ru-
levina. Upravo u tomu i jest razlika naprama romantici
kao vremenu restauracije; u njoj se dnevni san nacelno
umetao u nocne crte a da nije fosforescirao. Pa ipak, to
je svijet druge smjese podsvijesti i jutarnjeg rumenila,
kontaktni svijet u kojem se regresija slufi putovanjem
do kraja iii putovanje do kraja regresijom. Labirint noc-
nog sna ni estetski nije polaznom stepenicom za kulu
u zraku, pa ipak: dok on \vori njezin suteren, arhaicno
mofe komunicirati s fantazijom na javi. I prije svega:
primjer kuce iz sna Gottfrieda Kellera, koja blije§ti po-
put Stiksa, koja tvori nocni odsjeeak kuce majke i kuce
mladosti, jasno pokazuje za§to, obratno, san na javi
maze ne manje komunicirati s arhaicnim. On to mofo
jer u pro§losti jo§ zivi buducnost, ne samo psiholo§ki
nego i objektivno, jer mnogi odsjecak noci jos nije
podmiren ili dovden i stoga zahtijeva dnevni san, inten-
ciju prema naprijed. Ta noc ima jo§ ne§to da kale, ne
kao prabiv§e koje ne§to izlije!e, nego kao ono nepostalo,
nigdje jo§ pravo do§lo do glasa, mjestimice ucahureno
u prabiv§emu. Ali ta noc mo!e ne§to reci samo ako nju
~vijetli budna fantazija, ona §to smjera k postajuCe-
mu; samo po sebi arhaicno je nijemo. Samo kao nena-
mireno, nerazvijeno, ukratko, kao izlijeganje utopijsko-
ga ima ono snage da se otvori u dnevnom snu, stjeee
moc da se pred njim ne ddi zatvoreno; ali kao takvo,
premda samo kao takvo, ono mo!e prijeci u slobodnu
vomju, u ego koje je ostalo sacuvano, u poboljiavanje
svijeta, putovanje do kraja. Uvid da i~lijeganje arhaic-
noga mo!e dakle u zbilji biti utopijsko, razjainjava
napokon mogucnost da se nocni i dnevni sni preplecu,
prufa tumacenje i razrjesenje mjestimice mogucih is-
prepletenosti igara sna. I to upravo uz postojani primat
budne fantazije: tu ne kapitulira utopijsko pred arha-
ltnim, nego arhaika, za volju svojih nepodmirenih sa-
1tavnih dijelova, katkada kapitulira pred utopijskim;
1vako drugo prepletanje i svako drugo njegovo obja§nje-
117
nje jest pricin. Zavrsni rad ionako je dnevni posao;
sumnjivi bog koji ga svojima dariva u snu treba, da bi
se izrazio, Apola, onog Apola koji, doduse, moze pozna-
vati i magle i orakule, ali njih drii u svojem hramu po-
bijedene i u svojoj sluzbi. Inace bi se fantazija, u smi-
slu Junga i Klagesa, potpuno svodila na prethistoriju,
k tomu jos romantizirano-iskrivljenu. Item, tek dnevno
svjetlo otkriva cudesno-odgovarajuci materijal nocnih
snova, arhaienoga uopce, i taj je materijal takvim samo
stoga sto je on, i ukoliko je, sam jos utopijski, premet-
nuto utopijski. Regrediranje na umjetnicki nacin doga-
da se, dakle, uz dobitak tek tada kad je i u arhetipu uca-
hureno ono jos nepostalo, ono buduce moguce. Ako je
drugacije, onda se blaga sto gledaju nama u susret iz
nocne odaje pretvaraju u pljevu i uvele cesere, kao
pokloni vilenjaka danju. Ali dnevni san, i sve cega se
on lati, sadrfava ljudske poslove, a ne meduze u labi-
rintu. Dnevni su sni odabrali bolji dio; tako svi oni, ma
kako se jako mijenjala njihova sposobnost i kvaliteta,
krecu na poprme anticipirajuce svijesti.
Jo§ jednom sklonost snu:
»raspolozenje« kao medij dnevnih .snova
SpavajuCi, tijelo je zamraceno, zamjecujemo ga samo
na javi. Ono sebe zamjecuje najprije u osjecaju stanja,
u njemu saznaju o sebi jedino tjelesne prilike. A i one
se tada zamjecuju tek mutno, difuzno, jo§ ne u odnosu
na neko zasebno mjesto tijela ili zasebnu vrstu tjelesne
boli ili ugode. Postoji mlako, bolesno i zdravo stanje,
dobro ili lose stanje, ali to svagda samo posve opcenito;
jasna zelueana bol, specifican osjet ugode, lokaliziran
na jezik ili erogenu zonu, odmah odskace od toga. I:
stanje nije mozda ovakve i1i onakve »volje«, poput ras-
polofenja; jer ono nije smjesom pravih nagonskih
osjecaja ili afekata kao Ito je to raspolofenje. U nje-
mu kuhaju upravo tjelesni procesi, osobito osjeti utro-
be i vise ili manje podsvjestan osjet krvotoka, ali jo§
niposto osjeeaji afekata, s nekim ja iza sebe. U tomu
118
je razlika izmedu pretefno organskog osjeta »stanja« i
daleko jastvenijeg ioraspolofenja«; tako tu ima difuznog
na jednoj strani, koje prijavljuje organske osjete, i di-
fuznog na drugoj, koje odrafava osjeeaje afekata, koji-
ma se eovjek svaki put predaje tek kada je raspolozen
za raspolofenje. Stanje je slicno sumljenju, koje poput
svakog suma nastaje od zbrke mnogih tonova koji su
prirodno dani i neredovito slijede jedan za drugim.
Raspolozenje nalikuje zbrci zvukova orkestra koji prije
pocetka nekog muzickog komada isprekidano i istovre-
meno svira nekoliko pasafa, to nisu prirodni tonovi,
nego oni iza kojih se nalazi ja sto muzicira, komponi-
ra. Raspolofenje nema ni oflakva prigusenog, podzem-
nog iotemeljnog tona« kao stanje, nego se njegov »te-
meljni ton« talasa, poput vremenskih prilika, atmosfer-
ski je, moze se kretati do ekstrema (kao »klicuci do
neba, smrtno ojaden«), sto stanje u takvu susjedstvu
uopce ne poznaje. I, svako raspolozenje pokazuje ose-
bujno sirenje sto podsjeca na sirenje mirisnih tvari.
Th. Lipps istaknuo je upravo to sirenje, tude stanju
tijela·; on biljezi, primjerice u slueaju ioveselosti«, »osjet-
no sirenje ugode nekog dozivljaja u viSe iii manje pro-
sireno raspolofenje sto obuhvaea ukupan psihicki do-
zivljajc (Leitfaden der Psychologie, 1903, s. 271). Iii u
jednom novijem prikazu (koji se zbog toga ipak ne kre-
ce rakovim korakom zajedno s nadoslom egzistencija-
listickom navalom raspolofenja a la Bollnow): »Du-
sevno raspolofenje razmjerno je postojana atmosferska
osnova naseg zivotnog osjecaja na kojoj se izdvajaju
naizmjenicni osjeti osobite obojenosti, ali koja prozima
i nase predodzbe i nase ponafanje« (Lersch, Der Aufbau
des Charakters, 1948, str. 41). Zbog toga sto je citavo
bice raspolofenja ovako atmosferski siroko i ujedno
difuzno, osjecaj se raspolofenja siri cak dalje od ja, ko-
jega se primarno drii. Soba, krajolik kao da nose u sebi
ioraspolofenje«, a i tu to odredenije sto iz njih neodre-
denije, to jest difuznije viri preneseno afektivno stanje.
Tako je svijetlo podne manje prikladno za to, prikla-
dnije je jutro, a najpodobnija vecer; poznato je raspo-
lozenje nevremena (koje razgoni prva munja). Za to
119
 su slabije prikladni veliki jednostavni predmeti, poput
mora, prikladniji su oni nepregledniji, poput sume. Pri
tomu se, medutim, nikada ne smije zaboraviti da se
sirina raspolofonja, koje na taj nacin samo izlazi van,
takoder kao ni ekstravertirani osjeeaj prirode, nikada
ne pojavljuje rasclanjena, nego se vazda talasa, kao neka
opcenitost. Za raspolozenje je bitno da ono izgleda to-
talnim samo kao difuzno. Ono se ni na kojem mjestu
ne sastoji od nekog vladajuci-nadmoenog afekta, nego
od jedne jedine siroke smjese mnogih afektivnih osje-
caja koji jos nisu doneseni na svijet. Upravo to i tvori
od te smjese bice sto se tako lako prelijeva u duginim
bojama, to ujedno omogucuje da se ta smjesa - jol
s onu stranu zbrke zvukova prije pocetka muzickog
komada, i bez ikakve gustoce intenziteta - tako lako
izdaje i izoblifoje kao puka impresionisticka do!ivljaj-
na zbilja (Debussy, Jacobsen). Iz tog impresionistickog
»Otprilike« dolazi jos i Heidegger, ukoliko ga on opisuje
i njemu ujedno podlije!e. Pri tomu unutar tog sturoga
Heideggeru pripada, tako re6i, tautoloska prednost Ito
on uzima u obzir »da je opstojanje vec oduvijek raspo-
lofono« u smislu neke iskonske obavijestenosti o tomu
kako nekomu jest i kako mu biva. Iskonsko nije, pre-
ma tomu, neko opafajno sebecucenje, ali je svakako
jedno odredeno sebestanje: »Sto mi ontologijski pri-
javljujemo pod naslovom svojstveno stanje onticki je
ono najpoznatije i najsvakodnevnije: raspolo!enje, ras·
polofonost« (Sein und Zeit, 1927, s. 134). Heidegger u
tom svojem otkricu ipak nije otiSao dalje upravo od
tog sturoga, deprimirano mucavoga, ujedno plitkoga.
Tu je stanje i raspolozenje ostalo nerazdvojeno; tako
plitkost u toj nerazlucenoj animalnoj sprezi onemo-
gucuje i najmanju slutnju tame zbiljski neposrednoga
existere koje svoj bitak (tamu !ivljenog trenutka, 0 ce-
mu kasnije) ni u raspolo!enju jol niposto ne iznosi pred
samo sebe kao »tu«. Tako ono deprimirajuce, koje pri·
vlaci pdnju, odvraca od svake tendencije da se raspolo-
!enje rasvijetli, nego UJlljesto toga to deprimirajuce
odrafava samo ono poti!lteno: »Ona cesto postojana,
ravnomjerna i bezbojna neraspolo!enost, koju ne valja
120
.......__
zamjenjivati sa zlovoljom, tako je malo nicim da upra·
vo u njoj opstojanje samom sebi dozlogrduje. Bitak kao
teret postao je ocitim ... Pa opet poviSeno raspolofenjc
mote skinuti ociti teret opstojanja; mogucnost raspolo-
fenja takoder otkriva, premda rasterecujuci, tegoban
karakter opstojanja« (1. c., s. 134). I ne kukavnost ci-
tava covjeeanstva, nego jedino kukavnost nerazjasnje-
no-beznadnog malogratlanstva, ono je !Ito nekoga obuzi-
ma kad se u Heideggera, !Ito se tice »bezdana« takva
opstojanja, pojavi ova recenica: »Duboka dosada, koja
se giba amo-tamo u bezdanima opstojanja poput sutlji-
ve magle, gura sve zajedno, stvari, ljude i s njima sa-
mog nekoga u cudnu ravnodu!lhost. Ta dosada ocituje
bivstvujuce u cjelini« (Was ist Methaphysik?, 1929, str.
16). Tu, dakle, iz raspolo!enja, buduci da se ono javlja
jedino kao raspolozenje !ivota koji se gasi, to jest ovdje:
kao raspolo!enje propadajuce klase, potpuno izostaje
karakter !elje, bez kojega ipak ne moze postojati ni ta
difuznost afekata kao afekata,' osim, !Ito mora reci i sam
Heidegger, kao »neraspolozenost«. Izostaje upravo sred-
stvo za bojadisanje snova na javi kojim raspolo!enje
oslikava svoje plave trenutke snatrenja, ne uostalom
liseno interesa za egzistentno-onticko i ne tonuci u eg-
zistencijalno-ontologijsko. Nije svaka moguca svako-
qnevica, ni uopce svaka !Ito je vec historijski nastupi-
la, pro!eta »bezbojnom neodretleno!lcu«, cak dosadom
koja tobo! ocituje ~bivstvujuce u cjelini«; takvo se ras-
polo!enje svakodncvice, naprotiv, bitno, ako ne i jedi·
no, pridru!uje mehanizirano-kapitalistickom poslova-
nju. Pa cak i unutar tog pogona ima, pored neodre<'.le·
nosti, pa i pored nesumnjiva tereta ovako sazdana op-
stojanja, one zbrke zvukova !ivucih nagonskih osjecaja
koju oslikava zapravo tek »raspolo!enje« i tek u njoj
sklonost snu, kao sklonost snu na javi, sad nalazi svoj
medif.
Buduci da je onomu tko spava tijelo zamraceno, ne-
staje i njegovo stanje. Kako Ii tek nestaje raspolofenje,
koje je pretpostavkom ja, ono pripada plavim trenuci-
ma, ne mracnima. Ono, dakako, isto tako zahtijeva opu-
stanje, ali ne takvo da bi htjelo zadrijemati, nego otpu-
121
tovati. Tom stanju raspolozenja, koje osobito nagmJe
snatrenju, do sada se nije u usporedbi s dnevnim snom
pridavala pafoja; to sada valja nadoknaditi. Sama bez·
bojna neodredenost jos nije kadra biti sanjarskom, to
takoder nije kadro ni potisteno raspolozenje, zbrka
neveselih afekata, sve to nije dovoljno lagano da bi
dnevne sne bez daljnjega pustalo neka se razvijaju.
Ali postojano nagnuce boljemu u temeljnom tonu svih
afekata ocekivanja utoliko vise pogoduje tomu da sebi
olaksamo upravo potisteno raspolozenje, da pobjegne-
mo u ono poviSeno. I upravo u tom prijelaznom podru·
cju, izmedu mracnosti i vedrine, prebiva medij u kojem
se najudobnije razvijaju slike sna na javi. U tom svi-
jetlo-mraenom raspolo!enju u isti su fas izmijesani
bijeg i obraeanje, afekti obrane i podavanja, i tako oni
tvore auru u kojoj se zbiva svako ukrcavanje na brod za
Kiteru. Je Ii to ukrcavanje sitno iii velieanstveno, ne-
uravnotezeno iii prommjeno putnicko, da Ii Kiteru tvo-
ri puko poboljfanje situacije iii nesto do sada jos ne·
cuveno, bi Ii se ona prodala za refanj kruha s masla-
cem iii ne bi ni za citav svijet: to, dakako, ne ovisi o
raspolofenju, nego o jacini i sadrfaju afekata obraca-
nja sto nieu iz njega, o rangu i konkretnosti fantazije
koja doearava afektima ispunjenje njihove intencije. Pa
ipak, svijetlo-mracno raspolozenje traje u svakom pla-
vetnilu, takvo svjetlo iz daljine dugo se dr!i sna na javi,
sefo, dakle, i u doista oblikovane sne na javi jos du-
boko pozitivno kao i negativno. lnace u njima ne bi
bilo one promjenljivosti vremena, koja se, dakako, ne
ogranicuje samo na impresionizam, na to bice raspo-
loienja relativno udobne vrste, naime vrste koja slabo
uoblicuje i slabo obvezuje. Inace ne bi bilo lirizma, koji
prati i strogo oblikovane slike dnevnog sna, bile one jo§
ma kako situacijske. Svijetlo-mracno se raspolozenje
stoga, radeci oko dnevnih snova, ne ogranicuje samo na
mekocu a la Debussy iii Jacobsen. Ono je puno i tako
suzdrfane i zbijene muzike koja slika afekte, poput
Brahmsove muzike (.Cetvrta simfonija, osobito posljed·
nji stavak), ono je tu sazdano, umjesto od mekoce,
upravo od otvrdnulosti i oporosti. Tek kada se situaci-
122
......_
ja odluci, i kada se prikaz moie prema tomu dati Iisen
atmosfere, raspolozenje popusta. Tada ne popusta samo
impresioni-sticko raspolozenje i starije sentimentalno,
ono kojega prelijevarije u duginim bojama nikada ne
prerasta smjesu isprekidanih afekata i rasplinutih obri-
sa, nego popusta jos i atmosfera oporosti, ta se atmosfera
zajedno s citavom romantikom medija razbistruje, oslo-
ba<'.ta vidik na odluceno, ne vise tako situacijsko. Tako
je pos\ruda gdje god situacija, dotjerana u umjetnickom
snu na javi do zavrsetka, iii u najmanju ruku zadrfava-
njem dovedena do zaustavljanja, sama odbija od sebe
situacijsko. Tako samo prividno nema vremenskih pro-
mjena u svoj umjetnosti koja tezi da bude lisena ne-
mira, lisena pokreta i vremena, dakle u onoj umjetnosti
koja hoce biti poput tvrda kristala. Oko neke Kitere
koja se zove egipatski reljef, bizantski mozaik iii eak
samo Alfierijev klasicizam, vise nema onoliko raspolo-
zenja kao oko gotike, baroka iii eak samo Byronova
svijeta bure. Pa ipak je jos i tu raspolofonje osnovicom
kao patos; i egipatska umjetnost nosi u sebi nemir, bu-
duci da ga stisava, eak buduci da hoce biti, kao svojom
zeljom iz sna, jednim jedinim kamenim rekvijemom.
Tako eak nekom intendiranom antiraspolozenju nekor.
umjetnickog djela jos uvijek, radi atmosferskoga fan-
tazije, lezi do nogu raspolozenje. Ta voda dnevnog sna
· pripada svakom dnevnom snu, snu fantazije, iako je
on, kad se napokon domogne suhosti, napusta. Tako se
potvr<'.tuje: svijetlo-tamno raspolozenje pru!a medij u
kojem pocinju svi dnevni sni, i oni ptmi tegobe, kako
Ii tek oni puni uzbu<'.tujuceg plavetnila (azura).
JoJ jednom afekti ocekivanja
(tjeskoba, strah, strava, ocaj, nada, pouzdanje)
i san na javi
Sarni nagonski osjecaji vise, dakako, nisu tako raspo-
lozenjski, ne ostaju to. Oni se ubrzo jasno izdvajaju iz
tog opcenitoga pri dull kao »golac zavist, »Otvorena«
mrfoja, »bezuvjetno« povjerenje. Vedrina, na primjer,
123
 I
1[
1:11
taj neoptereceno-opcenit !ivotni osjeeaj, jest raspolo-
I zenje; ali ostro-blistava radost jest afekt. I ne istupaju
,,111 afekti ovako samo iz difuznoga, i iz onoga sto je re-
Ill lativno bez odnosa. Prema tomu, i kad raspolozenjski
medij jenja, san na javi zvuci dalje: ali tada kao onaj
koji je nadasve jos u mediju ponicao iz afekata oceki-
vanja. Ti afekti, posve osobita kova, promicali su iona-
ko san na javi u mediju rasplozenja; tako se ovdje po-
novo ponavljaju, kao afekti koji se razlikuju od popu-
njenih afekata svojim jako anticipirajucim smjerom in-
tencije (usp. s. 85). Intencija u svim afektima ocekiva-
nja upucuje prema naprijed, vremenski okolis njezina
sadrfaja jest buducnost. $to je ona blife, to je jaca,
»gorljivija« intencija ocekivanja kao takva; sto se u
vecoj mjeri sadrfaj neke intencije ocekivanja tice in-
tendirajuceg sopstva, to se fovjek njoj predaje totalni·
je, to »dublje« ona postaje strascu. I intencije occkiva·
nja kojih je sadrfaj u svrhu samoodrfanja negativan,
poput tjeskobe i straha, mogu se tako pretvoriti u
strast, niSta manje od nade. One tada nekomu sa stra-
ne mogu izgledati »pretjerane«, kao da svoj objekt
»Uvelieavaju«. Ali i tada afekt ocekivanja sde dalje
od svojega predodZbenog sadrfaja koji ga »fundira«;
sadrfaj ocekivanja pokazuje »dubinu« koja je svaki put
veca od dubine danog predodZbenog saddaja. Svald
strah implicira, kao korelat u vidu ispunjenja, totalno
uniStenje kakva jos nije bilo, provalu pakla, svaka nada
implicira najviSe dobro, provalu bldenstva kakva joA
nije bilo. Po tomu se napokon afekti ocekivanja razli-
kuju od popunjenih afekata (poput zavisti, pohlepe,
postovanja) koje svaki put »fundira« samo ono pozna-
to i koji u krajnjoj liniji intendiraju »nepravu« buduc-
nost, onu sto se mole tocno predociti, §to ne saddava
niSta novo. Intencioni sadr!aji popunjenih afekata Ide,
kao sto je to Husserl pogre§no rekao za sve afekte, u
»zadanom horizontu«, kao horizontu predodzbe uspo-
mene, za razliku od horizonta predod!be nade, presi!u-
ce, dakle prave fantaiije i moguce »prave« buducnosti
nJezina predmeta. Posvuda, doduse, takotter u predod!bi
t,
koja se osjeca, djeluje ujedno ocekivanje, koje je in-
124
A..
tencijom, pa sam Husserl posve neoeekivano ustvrttuje:
1Dusom svakog procesa koji iskonski konstituira jesu
protencije, koje dolazece kao takvo konstituiraju i love
prazno« (Zur Phanomenologie des inneren Zeitbewust-
1eins, 1928, s. 410). lpak su te »protencije« u sjecanju i
afektima koje ono »fundira« vec primile svoje, one ima-
ju samo »horizont usmjeren na buducnost onoga cega se
ponovo sjeeamo« koji je, zajedno sa svojom nepravom
buducnosti, upravo »zadani horizont«. Nasuprot cemu
afekti ocekivanja i predod!ba prave fantazije, koja nji-
ma otkriva njihov predmet u prostoru, posjeduju taj
prostor ujedno kao nesumnjivo vrijemeprostor, to jest
s neoslabljenim vremenskim' u vremenu koje se zove
prava buducnost. Pa je, prema tomu, svaki afekt oceki-
vanja, eak ako sam u prvom planu intendira tek nepra-
vu buducnost, sposoban za rapport s objektivno novim.
To sto afekt ocekivanja implicite priopcuje snovima na
javi jest !ivot, a snovi posredstvom toga anticipiraju.
Svaki nagonski osjecaj koji nema samo karakter ra-
spolozenja odnosi se na vanjsko nesto. Ali pri tomu
se, dakako, unutrasnja stalozenost napusta razlicito
brzo iii jako. Prvi i temeljni negativan afekt ocekivanja,
tjeskoba, pocinje, jos kao ponajviSe neodretteno, na
nacin raspolo!enja. Onaj koga ispunjuje tjeskoba nika-
da pred sobom iii oko sebe ne vidi odredeno ono nesto
iz cega na nj struji tjeskoba; nije drhtav samo tjelesni
izraz tog osjecaja, nego leprfa i njegov predmet. Freud
je tjeskobu, kao lto smo naveli, svodio primarno na akt
rottenja, na prvu stijesnjenost (angustia) pri disanju,
na prvo odvajanje od majke. Sa svakim osjeeajem tje-
skobe biva, prema tomu, recentnim taj prado!ivljaj
upldenosti i napustenosti; reagiranje bi, dakle, na sve
opasne situacije, eak i smrtni strah, trebalo biti jedino
subjektivno i pri tomu regresivno. Ali zajedno s posto-
jecim socijalnim prilikama, koje same od 5ebe obilato
oZivljuju zivotnu i smrtnu tjeskobu, ako je mozda i
ne proizvode, tu se uopce izostavlja negativan sadrfaj
odnosnoga, to jest onoga sto objektivno izaziva tjesko-
bu, bez cega se tjeskoba uopce ne bi mogla konstituira-
ti. Heidegger na drugoj strani svoju tjeskobu, doduse,
125
 ne regredira, ali on niti ne vodi proces preko nje do isto
tako izvornih afekata ocekivanja, bez kojih isto tako ne
bi moglo biti tjeskobe, upravo kao ni doline bez brda.
Umjesto toga Heidegger pravi od tjeskobe apsolutni,
jednolicni »takobitak« u svemu, pravi egzistencijalno
»temeljno svojstveno stanje«, i to na nacin koji covje-
ka pogotovu cini subjektivno pojedinaenim, svodi na se-
be kao solus ipse. Dosljedno tomu, tjeskoba otkriva co-
vjeku »njegov najvlastitiji bitak-u-svijetu«, a pred cim
tjeskoba, »pred cim se tjeskoba plasi jest sam taj bitak-
-u-svijetu« (Sein und Zeit, 1927, str. 187). A to »pred
cim« U osnovi je ODO isto U sto Se tjeskoba raspada,
naime niSta, to je ono »nije bilo nista«; sam bitak »nagi-
nje se u niSta«. Tako tu tjeskoba stavlja posve nepo-
sredno i par excellence pred niSta kao osnovni fundus
bitka-neugodnosti, podlofoosti-smrti sveg bitka-u-svije-
tu. Prema Heideggeru, »temeljno svojstveno stanje«
tjeskobe otvara upravo taj bezdan; otuda potjece jos i
»postojano, iako najcesce skriveno drhturenje svega
sto egzistira« kao takvog. Heidegger s mnogo namjerne
dozivljajne neposrednosti (dojmljivosti radi dojmlji-
vosti) ali takoder i s mnogo - mofo se reci: uzaludnog
- dokucivanja afekata, k tomu uz pregrst pukih zna-
cenjskih interpretacija rijeci, kojih se filozofija pred
filologijom stidi a sama pri tomu ne polucuje nista
osim metafizickog diletantizma - Heidegger, dakle, sa
svojom ontologijom tjeskobe reflektira i apsolutizira
jedino »temeljno svojstveno stanje« jednog propadaju-
ceg drustva. On reflektira, polazeci od malogradanstva,
drustvo monopolnog kapitala, s trajnom krizom kao
normalnim stanjem; jedina alternativa trajnoj krizi jesu
rat i ratna proizvodnja. Sto je primitivnomu jo§ bila
»bezdomnost« u nepreglednoj prirodi, neupucenim je
frtvama monopolnog kapitala time postalo njihovo
drustvo, gigantski otudeni pogon u koji su stavljeni.
Ali Heidegger - sa socioloskim neznanjem §to tvori
protutefa metafizickom diletantizmu - pretvara tu
tjeskobu u temeljno svojstveno stanje covjeka uopce,
ukljucivsi nista u koje je on tobof bacen svagda i svuda
i nezaustavljivo. Jedino §to preostaje od Heideggerove
126
....._
»hermeneutike« straha u najboljem je slueaju jedna
vrsta malogradanski poostrene upoznatosti s tjeskobom
kao neizvjesnoscu. »Za ODO ,pred cim' tjeskobe karak-
teristicno je da ono sto prijeti nije nigdje« (1. c., str.
186); uistinu je tjeskoba porijeklom ocekivanje necega
negativno neodredenoga. Buduci da ono sto izaziva tje-
skobu, kao i ono sto je objafajava, mofe doci sa svih
strana, pojave u kojima se najviSe ocitovala bile su
tjeskoba prividenja i nocna jeza. Pri cemu su obje
smjenili danafaji monstrumi i nocne more sto se pre-
tvaraju u krv i meso, iako djeluju u mraku. Tako se
tjeskoba ne odnosi jos niposto jasno na svoje vanjsko
nesto, za razliku pak od drugog negativnog afekta oce-
kivanja, straha: sa svojim ostro-kt:mcentriranim modu-
som stravom i svojim potencirano-koncentriranim mo-
dusom zaprepastenjem. Tu prijetnja dolazi u najmanju
ruku iz nekog izvora nedaea koji je poznat prema dosa-
dasnjem iskustvu; iii eak: ono sto pobuduje strah pro-
storno je tako vidljivo da se mofemo prevariti u vrsti
njegova udara, ali niposto u tomu da ce udar doci. Na-
stupi Ii ono »pred cim« straha potpuno, i povrh toga iz-
nenada, nastane li, dakle, zaprepastenje, sa slabijim stup-
njevima strave, tada nas iznenadnost tih afekata ne smi-
je prevariti kako oni nisu takoder afekti ocekivanja,
iako katkada (niposto uvijek) onog ocekivanja koje se
i samo rodila tek in statu nascendi svojeg predmeta.
Bez ocekivanja nista ne mofe utjerati prepast, nista
osamutiti stravom; kao i metak iz zasjede, dogadaj koji
je potpuno disparatan intencijama ocekivanja uopce ne
mofe izazvati neki afekt. On, doduse, izaziva o§amuce-
nost, zasljepljenje (ukoliko se dogadaj prefivi), izaziva,
dakle, tjelesne osjete koji su svojstveni i stravi kao
soku, ali on ne izaziva pravo nutarnje uzbudenje za-
prepastenja ili strave, koje svaki put pretpostavlja
ocekujucu intenciju onoga sto se dogodilo. Ta samo to
ocekivanje tako malo iskljucuje iznenadnost svojeg
predmeta da se osjecajni karakter iznenadnoga. jedna-
ko negativno kao i pozitivno iznenadnoga (»divnoga«),
uopce ne pojavljuje ako nema pripravnosti ocekivanja.
Aktivirano ocekivanje zaprepascujucega jest, dakako,
127
kratko; ako se, nalik strahu, rastegne, premda uz pot·
punu odredenost predmeta (vremensku neizbje!nost,
sadriajnu poznatost), tada se pojavljuje krajnji, granic-
ni modus straha, apsolutno negativni afekt o~kivanja:
ocaj. I tek on, ne tjeskoba, doista se odnosi na nista;
tjeskoba je jos upitno-maglovita, nju jos odrec!!uju ras-
polofonje i neodredenost, takoder neustanovljenost nje-
zina predmeta, nasuprot cemu ofaj svakako odrec!!uje
definitivnost njegova dusevnog stanja, njegov je pred·
met pored definitivnosti odreden necim sto se svakako
mofe definirati. On je ocekivanje kojemu je dosao kraj,
dakle ocekivanje negativnoga o kojemu viSe nema ni·
malo sumnje; s njim se, dakle, zakljucuje niz negativ-
nih afekata ocekivanja. Svi sni na javi tog niza (jedino
zaprepastenje nema vremena da uoblici koji od njih)
kru!e napokon oko negativno bezuvjetnoga: paklen-
skoga.
U potpunoj suprotnosti s tim pojavljuju se sada u
svemu tomu i poslije svega pozitivni afekti ocekivanja.
Njih je, dakako, mnogo manji broj, do sada bai i nije
bilo previSe povoda da se pojavljuju. Njih je samo
dvoje: nada, koja poniStava strah, i pouzdanje, koje
je korespondentno ofaju. Nada dok raste ima jo§ ne-
sto raspolofenjski zajednicko sa strahom: ne kao neu-
domljeno nocnoga, ali zacijelo kao sumracno-proliveno
aurorskoga. To je u odjeku iii odbljesku iz krajolika
osobito pogodeno naznaceno u •Smrti u Venecijic
Thomasa Manna, kao neizrecivo dra!esno cvjetanje ju-
tarnjeg rumenila sa citavim svojim arpeggiom ante
lucem koje svijetli iz daljine. Ali isto tako nada kao
jedan od najegzaktnijih afekata stoji iznad svih raspo-
lozenja; jer ona je malo promjenljiva, vrlo je karakte·
risticna po svojoj intenciji i prije svega, sto nije svoj-
stveno ni raspolozenju a takoc!!er ni negativnim afekti·
ma ocekivanja, ona je sposobna logicno-konkretno is-
pravljati i izostravati. Uslijed toga nada nije samo
protupojam tjeskobi nego takoc!!er i sjecanju, bez ltete
po svoj karakter afektu; to je odnos prema cisto kogni·
tivnom procesu i predocivanju koji inace nije svoj·
stven nijednom afektu. Ona se i prema tjeskobi, cak
128
..._
prema nicemu oeaja, odnosi s tako odredenom moci da
se moze kazati: nada potapa strah. Nijedna »egzisten-
cijalna analiza« nade, ako inace doista i jest analizom
existere a ne corrumpere, nece nadu nikada moci ugla-
viti kao •prethodnicu odlucnosti za smrt«. Nada se
umjesto toga zacela upravo na mjestu smrti, kao ono
sto ide prema svjetlu i tivotu, kao ono sto ne daje po-
sljednju rijec propasti; tako je njezin sadrfaj potpuno
intencionalan: jos ima spasa - na horizontu. »Gdje je
opasnost, raste i spasavajuce«, taj Holderlinov stih
naznacuje uopce trenutak pozitivno-dijalektickog obra·
ta kada je nestao strah mjesta smrti. Doduse tako da
neizvjesnost izlaza ostaje, upravo kao i u straha, all
takva neizvjesnost koja ne graniCi, poput straha, s
pasivnom brigom, zabrinutoscu, s noCi u kojoj je nista,
nego s danom koji je eovjeku prijatelj. lstinom nade
jesu opasnost i vjera, na taj nacin sto su se obje oku·
pile u njoj, niti opasnost nosi u sebi strah, niti vjera
tromi kvijetizam. Tako je nada najzad praktiean, mili·
tantan afekt, ona istice bojni stijeg. Proizade li iz nade
fak pouzdanje, tada je tu ili gotovo tu af ekt ocekivanja
sto je postao apsolutno pozitivnim, suprotnim polom
oeaja. Poput ocaja, i pouzdanje je jos ocekivanje, nai·
me ono kojemu je dosao kraj, ocekivanje izlaza o koje-
mu vise ne mote biti sumnje. Ali dok se u afektu ofaja
intencija' ocekivanja pokazuje samo le§inom, ona se
u pouzdanju daje i predaje poput pametne djevice koja,
ulazeci u zarucnikovu sobu, time svoju intenciju jedna-
ko poklanja kao sto od nje i odustaje. Ocaj gotovo po-
sve dodiruje ono niSta kojem se priblituju svi nega-
tivni afekti ocekivanja; u horizontu je pouzdanja, na-
protiv, gotovo ono sve na koje se bitno odnosi vec i
najslabija nada, cak i ona proteta nepravom buduc-
noscu. Ocaj transcendira tako sto njegovo nista taloti
intenciju u izvjesnost propasti, pouzdanje tako sto
njegovo sve omogucuje da intencija prijec!!e u izvjes-
nost spasa. Dok, dakle, negativni afekti oeekivanja i
njihove utopijske slike intendiraju, kao svoje bezuvjet·
no, najzad paklensko, u bezuvjetnomu se krajnjih pred·
meta intencije pozitivnih afekata ocekivanja isto tako
129
neizbjezivo nalazi njihovo rajsko. Item: ako je raspo-
lof.enje opci medij sanjanja po danu, onda su afekti
otekivanja (zajedno s prigradnjom koju mogu prislo-
niti na popunjene afekte, recimo zavist iii osobito po-
It
stovanje) direkcija sanjanja po danu. Oni daju liniju
kojom se krece fantazija predodZaba sto anticipiraju i
kojom zatim fantazija gradi cestu svojih zelja iii ta-
koc:ter (kada su afekti ocekivanja negativni) cestu svojih
netelja. Cesta zelja, s krajolikom kojemu smjera, kao
cesta nade nije bogatija, ali je u evidentnoj mjeri omi-
ljenija i zivlja od ceste netelja iii straha; barem u onih
pokoljenja koja teze iz tame u svjetlost. Obje bu-
ducnosne intencije, jednako one afekata ocekivanja kao
i one predodZaba ocekivanja, setu po smislu u jos-ne-
·svjesno, to jest u jedan razred svijesti koji sam ne
valja oznaciti kao popunjen, nego kao anticipatorski.
Sni na javi, ukoliko sadrfavaju pravu buducnost, svi
zajedno krecu u to jos-ne-svjesno, u nepostalo-nepopu-
njeno polje utopijskoga. Njegovu, ponajprij" psihicku
tvorbu sada valja istraziti; naskroz cum ira et studio,
s pristranoscu za pojmljenu fantaziju prema naprijed,
za objektski moguce u psihickom priblizavanju tomu.
Jer samo u otkricu jos-ne-svjesnoga ocekivanje, prije
svega pozitivno, stjece svoj rang: rang utopijske funk·
cije, jednako u afektu kao i u predod!bi i u misli.
OTKRICE JOS NE-SVJESNOGA ILi SVITANJA 15
PREMA NAPRIJED
JOS-NE-SVJESNO KAO NOVI RAZRED SVIJESTI
I KAO RAZRED SVIJESTI NOVOGA: MLADOSTI,
MIJENE DOBA, PRODUKTIVNOSTI
POJAM UTOPIJSKE FUNKCIJE, NJEZIN SUSRET
S INTERESOM, IDEOLOGIJOM, ARHETIPOVIMA,
IDEALIMA, ALEGORIJAMA-SIMBOLIMA
The cistern contains, the fountain overflows.
' William Blake
'l"uxiji; iaTl >.6yoi; icxuT6v cx()~c.>v
Dull je svojstveno zajedni~ko, koje se umno!ava.
Heraklit
Dva ruba
Nutamji pogled ne osvjetljuje sve podjednako. On stedi
avjetlo, uvijek osvjetljuje u nama samo malo dijelova.
8to zraka patnje uopce ne pogodi, za nas je nesvjesno.
8to se pogodi samo iskosa, napola je nesvjesno, na pa-
dajuci ill rastuci nacin, prema stupnju zapatenosti.
Svjesno je polje na taj nacin usko, i na sve strane vodi
u tamnije rubove, u njima se gubi. I prije, cak dok jos
ono dusevno nije zaboravljeno, u njemu je mnogo ne-
avjesnoga. Tako se neka bol i ne mora osjetiti, neki
lzvanjski utisak mole ostati nezapatenim, iako psihicki
nesumnjivo postoji. On pociva ispod praga, bilo da se
zapatanje bavi drugim, pa je odvraceno, bilo da s po-
navljanjem otupe cak i jaki podra!aji. Vee i u svjesnom
p<>lju ima, dakle, posve bez zaboravljanja, svakojakih
tamnijih, nimalo iii samo slabo svjesnih mjesta. Pravi
rubovi svijesti ne leze, dakako, u prisutnom dozivlja-
vanju, naprosto oslabljenom. Njih cemo naci, naprotiv,
ondje gdje svjesno jenjava u zaboravu i zaboravljeno-
131
 mu, gdje dofivljeno tone ispod ruba, ispod praga. A
eto: njih na drugi nacin ima i na nasuprotnoj strani
zaborava, gdje ono do sada nesvjesno svice. I ondje je
u svijesti jedan rub, jedan prag, ovoga puta gornji,
isturen vise ili manje daleko, iza kojega se psihicki bd
ne svijetli. Ispod praga jenjavanja, ali takoder i iznad
praga svitanja, jest relativno nesvjesno, pogled koji
Ill opafa mora se na to usmjeriti tek prisilno, s mukom.
To je svakako podobno da bude predsvjesnim, jednako
kada je ispod onoga sto se vise ne da zapafati, a kako
1i tek ondje gdje se podife novo koje jos nikomu nije
palo na um. Oboje se moze iza svojih rubova prizvati,
vise ili manje osvijetliti.
Dvojako znacenje predsvjesnoga
Dusevni zivot svagda uokviruje u isti mah i veeernje i
jutarnje. Nocni se san krece u zaboravljenomu, potisnu-
tomu, dnevni san u onomu sto se jos uopee nikada nije
iskusilo kao prisutno. $to lezi izvan svjesnog polja, vec
se kojih dvjesto godina opcenito naziva nesvjesnim.
Veliko je otkrice bilo da se dusevni !ivot ne poklapa
sa svijdcu. Nesvjesno vrijedi, dakako, samo kada se
zamislja kao sposobno da bude svjesnim, ne kao na-
prosto nesvjesno sebe, recimo poput kamena, nego kao
predsvjesno. Ali i kao predsvjesno, psihicki se nesvjes-
no razumjelo, i do danas se razumije, jedino kao ono
sto pociva ispod praga svijesti i iz nje je potonulo.
Nesvjesno pociva - prema tom shvacanju - u talogu
na dnu; ono pocinje unazad od sve dalje umanjivane
svijesti. Nesvjesno je tu, dakle, isklJUcivo ne-viJe-svjes-
no; kao takvo, ono nastava jedino Mjesecev krajolik
cerebralnoga gubljenja. Ono, prema tomu, kada ga i
psihoanaliza naziva predsvjesnim, nije osvitak svijesti
o sadrlajno novomu, nego je staro sa starim sadrlaji-
ma, koje je samo potonulo ispod praga i moze ga po-
novo prekoraciti s pomocu vise iii manje glatkog prisje-
civanja. Na taj je nacin nesvjesno u Freuda jedino za-
boravljeno (u njega zapravo predsvjesno, koje je nor-
132
malno bez daljnjega sposobno da bude ponovo svjesno)
Ui je pak potisnuto (u njega zapravo nesvjesno, »ne
aamo deskriptivno nego i dinamicki nesvjesno«, koje
nije sposobno da bez daljnjega bude ponovo svjesno).
K.asniji Freud, doduse, istice da osim zaboravljenog i
potisnutog nesvjesnoga postoji i treea vrsta, naime
nesvjesno »U samom Ja«. »I dio Ja, bogzna kako vafan
dio Ja, moze biti nesvjestan, zasigurno je nesvjestan«;
Freud, medutim, odmah nastavlja: »Ako uvidamo da
1mo tako prisiljeni ustanoviti jedno trece, nepotisnuto
nesvjesno, onda moramo priznati da za nas karakter
nesvjesnosti gubi na znacenju« (Das Ich und das Es,
1923, s. 17). Na znacenju stoga sto se to trece nesvjesno
(kao njegove pojave Freud neocekivano navodi eak i
znacajne duhovne proizvode) ne p6korava shemi po-
tiskivanja. Ali tako se dodiruje ono predsvjesno koje
1e uopce ne uklapa u Freudov koncept, predsvjesno u
drugom znacenju, s druge strane, gdje ne treba raz-
jasniti potisnuto, nego ono sto se uspinje. Nocni se san
mofo odnositi na ne-viSe-svjesno, onamo on i regredira.
Ali dnevni je san nanesen na novo, harem za sanjara,
a zacijelo i novo po sebi, u svojem objektivnom sadr-
laju. U dnevnom se snu tako objelodanjuje vafno odre-
denje joJ-ne-svjesnoga kao razreda kojemu taj san pri-
pada. Tako se otvara krajnja psiholoska izvjesnost
dnevnog sna, nju valja protumaciti. Ona je do sada pot-
puno izostajala iz pojma, jos nema psihologije nesvjes-
i noga druge strane, sumraka prema naprijed. To ne-
1vjesno ostalo je nezabiljefeno, premda tvori pravi pro-
i
1tor pripravnosti na novo i proizvodnje novoga. Jos-
·ne-svjesno isto je tako, doduse, predsvjesno kao i ne-
1vjesno potisnutosti i zaborava, ono cak na svoj nacin
! '
pravi potdkoce i prufa otpor jednako tako kao i ne-
1vjesno potisnutoga. Ali njemu niposto nije nadredena
danasnja, manifestna svijest, nego buduca, sto tek uz-
lazi. Tako je jos-ne-svjesno jedino predsvjesno dolaze-
~ega, psihicko rodno mjesto novoga. A odrlava se kao
predsvjesno nadasve stoga sto je upravo u samom nje-
mu prisutan sadrfaj svijesti koji jos nije postao posve
manifestnim, koji tek svice iz buducnosti. Koji zgodi-
133
.a..._
 mice nastaje eak objektivno prvi u svijetu; tako u svim
produktivnim stanjima, koja su u srodstvu s onim cega
jos nije bilo. Za to je disponiran s'an prema naprijed,
time je nabijeno jos-ne-svjesno kao nacinom svjesnosti
onoga sto nastupa; tu subjekt ne njusi podrumski
smrad, nego jutarnji zrak.
' ~ Najsiri primjer toga. Oa.li su nekoc ruski narod-
Jos-ne-svjesno u mladosti, mijeni doba, produktivnosti
Svaka svjefa snaga nt1Zno ima u sebi to novo, k njemu
se krece. Njemu su ponajbolja mjesta: mladost, vre-
mena sto smjeraju da se promijene, stvaralacka proiz-
vodnja. Vee i mlad eovjek, koji osjeca da se u njemu
nesto krije, zna sto to znaci, to sto svice, sto se ocekuje,
taj glas sutrasnjega. On osjeca da je pozvan za nesto
sto kruzi u njemu, krece se njegovom vlastitom svjeli-
nom i natkriljuje sve do sada postalo, taj svijet odraslih.
Dobra mladost vjeruje da ima krila i da sve sto je pravo
ceka njezin uzavreli dolazak, stoviSe, da ce ona to stvo-
riti ili u najmanju ruku osloboditi. S pubertetom poci-
nje tajna zena, tajna zivota, tajna znanosti; koliko Ii
neistrafenih polica vidi mladost, citajuci, kako svijetle
pred njom. Zeleno doba prepuno je sumraka prema
naprijed, on je preko polovice sazdan od joA nesvjesnih
stanja. Ona u mladih ljudi zacijelo dolaze u opasnost,
u starosti izmedu dvadeset pet i trideset godina. Ali
sto se od mladosti oddalo do tada, ljudi koji nisu za- ·
rafeni trulezi jucerasnjega i nisu se njoj zakleli zauvi-
jek ce zadrfati pred ocima - kao ono toplo, svijetlo, u
najmanju ruku puno utjehe. Glas onoga biti drugacijim,
biti boljim, biti ljepsim u tim je godinama jednako
glasan kao sto je i neistrosen, !ivot se zove •sutra«,
svijet •mjesto za nas«, Dobra mladost svagda slijedi
melodije iz svojih snova i svojih knjiga, nada se da ce
ih naci, poznaje vrelo lutanje u tami selom i gradom,
ceka slobodu sto leli pred njom. Ona je ce!nja van,
gledanje van iz zatvora izvanjske prisille sto je postala
pljesnivom iii izgleda pljesnivom, ali i iz vlastite ne-
zrelosti. Cefoja da se !ivi poput odraslih tjera, all tako
134
da taj !ivot bude potpuno preinacen. Na<1e li se mla-
dost eak u revolucionarnim vremenima, dakle u mijeni
doba, i ne bude li joj glava, kao sto danas "tako cesto
biva na Zapadu, prijevarom obenuta natrag, onda ona
pogotovu zna sto maci san prema naprijed. On tada
od neodrettenog, prije svega privatnog nasluCivanja
prelazi u socijalno zaostrenY., socijalno angafiranu slut-
njaCi koji su odlazili u ruski narod da bi se zajedno
s njim borili za obaranje carizma - sentimentalnim
ill srditim jutamjim rumenilom. Razgovori mladih te-
eajki i studenata tu SU ~topizirali na prasnom bulevaru
ruskog maloga grada. A kasnije, pri sve vecem, socija-
listickom vidjelu, u velegradovima, ujedinjeno s radni-
cima, solidno je dorastalo jutamje rurµenilo sto je po-
civalo u svijesti i ispred vremena. Dt1Ze od pol stoljeea
eak je i ruski zabavni roman prije oktobarske revolu-
cije prikazivao mladef tako sto je njoj vazda na pameti
mijena vremena. Njemacka je imala svoje revolucionar-
ne studente u Sturm-und-Drangu, u predmartovsko do-
ba, a njih ima i danas, s ciljem pred ocima, u novoj
Republici; ondje su mladost i kretanje naprijed sino-
nimi. U takvim vremenima, i kada su god ona aktualna,
nije, dakle, u zraku puki fiziolo!ki osjecaj proljeca nego
i vise od toga: vrijeme sto se mijenja sparno je, u njemu
kao da je zatvoren gromonosni oblak. Stoga su kate-
gorije vremenskih prilika i rattanja oduvijek bile upu-
. rene na nj: kao tiSinu prije bure iii kao mart u povijesti
ill ponajjace, najkonkretnije: kao drustvo koje je bre-
menito novim dru!tvom. Vremena poput na§ega dobro
razumiju stanje mijene; cak njezini neprijatelji, faSisti
u ltaliji i u Njemackoj, mogli su samo jo! varati, tako
sto su se revolucionamo preodijevali, odijevali mara-
zam kao proljetno sunce. Mijene doba i same su mla-
denacka vremena u povijesti, to jest one objektivno
stoje pred dverima drustva §to se nanovo uspinje, kao
sto mladost subjektivno osjeca da stoji na pragu dana
!ivota koji jo§ nije svanuo. Najpregledniji egzemplar
takve mijene do sada je renesansa, osobito i s ideo-
losko-kulturne strane. Tu je od prvog prevrata feudal-
135
 nog drustva u gradanski-modemo jasan kao gotovo Kako Ii tek svitanje prethodi samom stvaranju, kako
nigdje prodor i ocekivanje, jo~ne-svjesnost kao svjesna Ii je u njemu osebujno. Pokazuje se da duhovnu pro-
slutnja. Incipit vita nova, to je tada i psihicki oznaci- duktivnost, stvaranje, osobito ispunjuje jos-ne-svjesno,
valo aurorsku kvalitetu vremena: jos progresivni po- to jest mladost, koja se pri tvorenju potencira; ona se
duzetnik ustao je, s njim i osjeeaj individualnosti; nad i tu pretpostavlja i trajno je djelatna. Mladost kad je
horizont je izronila svijest nacije; individualizacija i nadarena ima svoj pocetak koji se lako gubi, kao u
perspektiva usle su u osjeeaj prirode i sliku krajolika; Lenaua sapat trstike:
daleka se zemlja sama otvorila i razotkrila nove kon-
tinente; nebeski se svod raspuknuo i oslobodio pogled Pomislih da cujem ddak
u beskonacnost. Sva svjedoeanstva iz mijene u petnaes- tiha zvuka glasa tvog
tom i sesnaestom stoljecu potvrd:uju u njoj krajnje i nestanak u jezeru
mocno predsvjesno, sto je pobjed:ivalo prostor, odla- tvojeg pjeva drafesnog.
zilo dalje od do tada postavljenih Herkulovih stupova.
Otpocela je totalna obnova umjetnosti, zivota, znanosti, Mladost u nastavku uziva zahvalnost nastajanja i prufa
iii se priCinjalo da pocinje; to tricetvrt-sata-do-dana njegovu eudesnu sliku §to se rad:a, koju valja obliko-
pojavljuje se jos dosta kasno, ali isto tako i dovoljno vati, kao u Goethea u Predigri u kazalistu:
artikulirano, u Baconovu »Novum organono:: »Ja znam Tad ono doba meni vrati
da ce poslovno slobodni ljudi u zajednickom radu na kad i sam joste nastajah,
mojem putu postiCi velike stvari. I da nisam tako kad vrelo pjesme ne htje stati
uvjeren u to da ovamo i ne dopire tako silan i neopo- §to u sebi ga stisavah,
reciv vjetar s obala jednog novog svijeta, mi bismo ipak kad magle svijet jo§ su krile,
morali pokusati da se izbavimo iz mucavosti svojeg bi· jo§ cuda snio pupoljak,
jednog znanja o prirodi.« Zrakom takvih proljeca histo- jos tisuce ja rufa brah,
rije zuje planovi sto traZe svoju izvedbu, zuje misli u kad pune doli njih su bile.
inkubaciji. Nikada prospektivni akti nisu cdci i skup-
niji nego tada, nikada anticipatorsko u njima saddaj- Mladost jednako odlucno ostaje pri produkciji i kada
nije, nikada dodir s onim sto nadolazi neodoljiviji. se ona zavdi, ona je, ne trafeci garanciju, prozeta smje-
Tako SU sva doba mijene puna jos-ne-svjesnoga, cak lo§cu iii smionom anticipacijom i kada je posao do-
prepuna; i to nosi klasa sto je na usponu. Izraz naknad- vrlen; tako u Klopstocka, u odi »Prijatelju i neprija-
nog iskustva tog stanja jest monolog u Goetheovu teljuo:, jo§ trideset i tri godine nakon sto je poceo pisati
Faustu. I tu su dogrdjelost, san na javi, jutarnje ru- »Mesijuc:
menilo ingredijencije onoga ispred. Takva se vremena
bave isto tako i problemima sto su se u postojecoj zbi· Puna !ed:i za besmrtnoscu bijase
lji tek jedva pojavili kao klice. Tako renesansa, kao vrela du§a mladiceva.
jos poslije i Njemacka u razdoblju genija, iskapa raz- Bdijah i sanjah
vojne tendencije epohe, izlaze ih jutarnjem svjetlu, o smjelom putu oceanom buducnosti.
svjetlu novog dana. Covjek se u takvim vremenima jas-
no osjeea kao nedefinirano bice, kao bice koje je za- Hvala tebi, moj rani vodieu, §to si meni
jedno sa svojim okolnim svijetom zadaca i golema po- pokazao moj genij, ma kako ondje bilo strahotno.
suda puna buducnosti. Kako Ii je upucivala tvoja zlatna palical
136 137

....
 Preplasila su me pjesnicka djela
visokih jarbola, punih jedara, pa ipak potonulal
Do turobnosti ja se uozbiljih, udubih se
u svrhu, u dostojanstvo junaka, u temeljni ton
drianja, hod, nastojah, voden poznavanjem duse,
proniknuti sto je ljepota munje,
letjeh i lebdjeh naokolo pod spomenicima domovine,
tra!ih junaka, ne nadoh ga: dok napokon
ne padoh umoran, kad odjednom, kao iz
drijemefa probuden,
ugledah kako zrace oko mene poput plamena
munje.
Mladenacko svjetlo, produktivno, koje se znade susresti
takoder i u pradavnom zbivanju kao da ono nije pra-
staro nego je objavljenje, i u Holderlina odriava bud·
nim jutro u svijetu koji je jos zamracen, velikom him-
nom u east ex oriente lux, himnom u east danu koji je
nov i nesto kazuje:
Jer, kao kad s divno ugo<!enih orgulja
U svetu dvoranu
Uviruci iz neiscrpnih cijevi
Zapoene, budeci, predigra jutra
I na sve strane, od predvorja do predvorja,
Tece osvjefavajuca, melodicna struja,
Do hladnih sjena kuce ispunjene odu§evljenjem,
A sada se probudio, pa njemu tada,
Suncu praznika, ustajuci odgovara
Kor vjernika, tako je eto do§la
Rijec s Istoka k nama,
I na stijenama Parnasa i na Kiteronu ja cujem,
0 Azijo, tvoj eho, i on se prelama
Na Kapitolu, fastro silazi niz Alpe
Strankinja, to ona dolazi
K nama, buditeljica,
Glas koji stvara ljude.
Produktivnost ne prestaje da se budi, onako kako nju
budi trn moranja da kale. Moranje kazivanja pogotovu
prisiljuje kad se ono Ito lebdi pred ocima, Ito bi tre-
138
~
balo oblikovati, skriva, kad izgleda da to eak ocijuka sa
avojim povlaeenjem. Kada rad mofe pobjeci svojim
lzvditeljima prije prodora novog jurisa, buduci da ga
iziskuje osobito hlrno; kada se tema rada postvari kao
neko bice sto se koleba, sapuce, i samo je neodlucno,
pa se pricinja da svoju mlakost spocitava moranju iska-
za. Pa ipak, tko se vezao uz neku zvijezdu, taj se ne
okrece, kafe Lionardo, i moral produktivnosti proku-
lava se tako sto se dovdava sve zapoceto, sto se kon-
tura zamiSljenoga iznosi na svjetlo dana cista i uokvi-
rena. Kako li tek kada se u isti mah mladost, mijena
doba i produktivnost podudare sa sretno nadoslim ta-
lentima. Kao sto se to posrecilo u mladom Goetheu, u
fragmentu Prometeja, u golemoj dimenziji intencije
»Fausta«, vec i Prafausta, ali tako<ter - jos odonda -
u recenici od svih najpunijoj pouzdanja (iz »Nauko-
vanja majstora Viljema«): »2elje su predosjecaji spo-
sobnosti sto pocivaju u nama, vjesnici onoga sto cemo
biti sposobni uciniti.« Tada rade i uspijevaju prospek-
tivni akti sto proizlaze iz silnog ocekivanja koje je
steklo vlast nad sobom; iz afiniteta zvijezdi Ito se jos
nalazi ispod horizonta, iz snage za ono kamo se jos
nije krocilo, koja Danteu daje da kafe: »L'acqua che
io prendo giammai non si corse« (vodom koju ja za-
hvacam jos se nikada nije plovilo). Potonja sentencija
najzad ponajbolje u jednom jedinom zahvatu sjedinju-
je mladost, mijenu doba i produktivnost; ne uznosito,
nego opisujuci kako je to u stvaralackih tvorevina, kako
treba biti.
Jo§ o produktivnosti: njezina tri stadija
Toliko o velikom nemiru, kada se en odjene snom pre-
ma naprijed. Kao djelatnom nemiru, s novim iskonom
nasuprot ukrucenosti, koji se oblikuje kao pun slutnje.
Ta je slutnja i u svojoj obicnoj pojavi smisao za ono
sto se utire. Budne Ii stvaralackom, povezuje se s fanta-
zijom, nadasve s objektivno mogucom. Radno sposobna
slutnja jest duhovna produktivnost, sada promatrana
139
 kao oDo sto oblikuje djelo. Poblife, produktivDost se
odrec:tuje kao trojaka, kao trojako rastuce protezanje
u Dedoslo: kao inkubacija, kao takozvana iDspiracija,
kao eksplikacija. Sve tri spadaju u sposobDost putovati
dalje naprijed preko dosadasnjih rubova- svijesti. lnku-
bacija je puna !estokog predmnijevanja, ODO smjera
trdenomu koje je u sumracnom nadolasku. Magle su
i psihicki ponajbolje vrijeme za sjetvu, samo se ne smi-
je pri njima ostati; postoji i stadij tame, ali upravo s
intenzivnom priroc:teDom skloDoscu da se rasvijetli. Sta-
nje priroc:tene sklonosti vec je po sebi proturjecnost
koja hoce da se razrijesi; ta je sklonost jednako neo-
ddivo, pla§ljivo kao i sretDo stanje u kojemu nismo
ono §to na§a priroda prema svojem najrealnijem na·
stojanju jest, i isto tako jesmo sto ona jos nije, Ta
proturjecnost traje jos i u razvijenije priroc:tene spo-
sobnosti ili vreDja, u kojem se vec priprema i priprav-
lja izricaj i lik s viSe koDtura. Svakako, tu je uvijek
prezeDtno ocekivanje, svejedDO jos s kojim se vecim
ili maDjim Dabojem pojavljuje tricetvrt-sata-do-dana.
Za tom iDkubacijom onda dalje slijedi razja§njenje,
Dajcesce naglo, muDjevito; ono kao da dolazi izvana ili,
lose protumaceno, odozgo dolje. Stoga se za to udo-
maCio izraz inspiracija; ODa OZDacuje to naglo, sto je
banulo razjasnjavajuci i oduhovljujuci, to nenadano
proziranje. Inkubacija, koja nosi nesto po sebi nijemo,
koja dapace mofo zbog preobilnosti katkada lzazvatl
neku vrstu praznine svijesti, ta zatvorenost sada se
razrjesava. Rjesenje se u laksim slucajevima mo!e do·
goditi zahvaljujuCi navali domisljaja, takvih da samo
okrufaju glavnu misao i1i je najavljuju; katkada l sli-
jede iza nje, nakon sto se po.Java glavne misli vec dogo-
dila. Sama njezina pojava dolazi nadmocno i naizgled
je u tolikoj mjeri rjesenjem problema te izgleda kako
u vrijeme inkubacije i njezina mozganja uopce nije bilo
misli. Popusta i krajnja koncentracija kojom se odli-
kovala zatvorenost posljednjeg stadija i koja na Dilre-
rovu grafickom listu •Melankolija« Iefi u sobi kao ka·
mcna kugla, to jest: kao simbol misljenja sto je sa
svih strana okruzio onoga koji mozga. Rjesenje izranja
140
..
1kokovitim procesom, prividno tako neposredovano,
to jest bez svijesti o dugotrajnom doba vrenja, da inspi-
raciju, ·pored osjeeaja sreee osloboc:tenja, lako prati i
osjeeaj kako se dogodilo cudo magicnog poklona, taj
je osjeeaj dapace tada i dovela sa sobom inspiracija.
Ali u svakom je slueaju s njom dana vizija povezana s
opijenoscu srecom, uz to s najvecim olaksanjem, prem-
da pri tomu valja brisati jednako magicko-arhaicka kao
i transcendentna tumacenja, svu tu pljesnivu posvece-
nost. Produktivni nije saman, niti je psiholoski komad
pradoba; .niti je on plamen eac:ti iz tog bezdana, niti je
pak, kao sto je jos Nietzsche htio koketno podsjetiti,
piStaljka visih sila. Ta traDsceDdeDtDa mitizacija inspi-
racije, kao da ona silazi odozgo dolje, pogotovu je bes-
predmetDa; Djezina je prednost pred magicko-arhaickim
jedino to §to ona barem hoce biti primjerena samom
transcendere, sto ce reci: prekoracujuci prosirujucemu
duhovnog stvaranja, i ne !eli ga iskriviti u poniranje,
u jezik noci. Da se tu u aktu produktivnosti niposto ne
dogac:ta arhaicka regresija, pokazuje upravo postojano
iskustvo svjetla sto je povezano s inspiracijom. To je
iskustvo u vecini slucajeva takoc:ter posve jarko, mo!e
se notirati kada je svijest na visini, tako na najeuve-
niji nacin u Descartesa kada je otkrio princip Cogito
ergo sum: •10. studenoga 1619, kada mi je svanula
svjetlost cudesDa otkrica.« Pa §to je onda okoliS u
kojem se pall to svanuce, kad vise od praznovjerja
nije pru!ilo ni ono 8amaDsko tumacenje polazeci odoz·
do, niti entuzijasticko polazeci odozgo? Okoli§ paljenja
inspiracije u susretu je specificno genijalne, to jest
stvaralacke priroc:tene skloDosti sa sklonoscu vremena
da pru!i saddaj koji je zrio da progovori kao izricaj,
oformljenje, provedba. Na raspolaganju ne moraju biti,
dakle, samo subjektivni nego i objektivni uvjeti za iz·
ricaj nekog novuma, oni moraju biti zreli, kako bi to
novum moglo dospjeti iz puke inkubacije do proboja
i iznenadnog pronicanja sebe. A ti su uvjeti svagda
ekonomsko-socijalni uvjeti progresivne vrste: da na to
nije pozivao kapitalizam, subjektivno pozvanje za Co-
gito ergo sum nikada ne bi naSlo svoju inspiraciju; da
141
na to nije poceo pozivati proletarijat, spoznaja se ma-
terijalisticke dijalektike ne bi mogla otkriti, ili bi ostala
pukim mudrujuCim aper~ujem i ne bi se poput munje
zarila u ne viSe naivno narodno tie. Item, proboj, taj
eesto iznenadni silan udar svjetlosti u genijalnom in-
dividuumu, dobiva gradu od koje se upaljuje, jednako
kao i gradu koju osvjetljuje, jedino iz novuma samog
sadrfaja vremena, novuma sto sili k misli. To se, valja
shvatiti, dogac.ta i tada kad sama receptivnost nekog
vremena, kao sto cesto biva, nije na visini tog vremena,
pogotovu njegovih daljnjih kretanja, njegovih vazda
djelatnih tendencija i latentnosti. I tada inspiracija do-
lazi iz zadatka vremena koji se u genijalnom indivi-
duumu saslusava i u skladu s njegovom priroc.1enom
sklonoscu tumaci, potencira njegovom potencijom. Taj-
na svijeta sto se kao nasa zadaea probija vremenom i
izbija pred veliku nadarenost dovoljno je, doduse, moc-
na te one sto su pozvani da je artikuliraju oddava na-
bijenima inkubacijom, ali jos nije dovoljno mocna da
bi ispalila · hi tac onog nacina rasvjetljavanja koji je
upravo moguc, koji drustveno predstoji. Cak se i u
najveCih talenata, dok vide samo tajnu svijeta, bez kon·
kretnog odnosa prema vremenu, pojavljuje tek to usko
grlo inkubacije koje je Hegel, osvrcuci se na jedno
zatiSje u svojim pocecima, opisao jednom ovako: •Po-
znajem iz vlastita iskustva to raspolozenje duAe iii da-
pace razuma, kad jednom ono s interesom i onim Ito
ga progoni zaglibi i;. kaos pojava i . , . u sebi svjesno
cilja, jos nije stiglo do jasnoee i raAclanjenosti cjeline ...
Zacijelo se uopce u svakog covjeka · nac:te takva pre-
kretnica u njegovu zivotu, nocna tocka koncentraclje
njegova bieac (Briefe von und an Hegel I, 1887, s. 264).
A sto se tice uopce nume podudarnosti s historijskim
kairosom kao konstituirajucim svojstvom genijskoga,
hegelovac Rosenkranz, imajuci na umu svojega meltra,
primjecuje krajnje umjesno: •Genij nije poput talenta
velik zbog svoje formalne svestranosti, iako je mole
posjedovati, nego zbog toga Ato ostvaruje ono objek-
tivno nuino u nekoj sferi kao svoju individualnu sud-
binu. Upravo je stoga njegovom mjerom jedino hlsto-
142
...
rijski razvoj jer genij se mora preko svega danoga naci
neposredno vani, i ono eemu je prema objektivnom ti-
jeku stvari vrijeme, uraditi kao svoje privatno zado-
voljenje. Unutar te zadace on vlada demonskom sna-
gom, izvan nje on je nemoean i moze se svakojako
uobliciti, ali ne moze stvarati novoc (Psychologie, 1843,
s. 54. i dalje). Kako bi se tek to odrec.1enje tada, 1843,
izvrsno podudarilo s Marxom, mladim genijem koji je
kao malo tko drugi poceo ostvarivati objektivno nuino
u jednoj sferi kao svoju individualnu sudbinu i koji je
kao nitko drugi iskusio kako se proboj inspiracije nje-
gova djela Ito se tada dogac.1ao nalazi u potpuno shva-
cenoj podudarnosti s drultvenohistorijskom tendenci-
jom njegova doba. Tako inspiracija uopce, kada god
tvori djelo, dolazi iz susreta subjekta i objekta, iz su-
sreta svoje tendencije s objektivnom tendencijom vre-
mena, i munjom je s kojom ta konkordancija pocinje.
Tada se zbiva paljenje, ono je naskroz imanentno; in-
spiracija je tada svaki put izbijanje svjetlosti u samom
bitku-tendenciji-latentnosti, izazvano njegovom toga pu-
ta najjaeom svijdcu. Na to se onda u autoru nadove-
zuje jasna ideja djela koja, kao ni prije u inkubaciji
tako ni sada u inspiraciji, jol nipolto nije zadovoljna
sa sobom, tdi, naprotiv, dalje, i kojoj valja iz bljeska
Ito je pokazao nov krajolik dospjeti u topografiju toga
krajolika.
U njoj se napokon izvodi ono Ato je pokazao nemir i
njegova slutnja. To se dogac:!a u posljednjem cinu pro-
duktivnosti, u mukotrpnoj, radilnoj eksplikaciji. Genij
je marljivosti, ali ona Ito nece dopustiti da izrada igdje
zastarl, da je lgdje napusti trajna opsjednutost. Ne smi-
je nastatl prekld, ni izmec.1u vizije i djela ni izmec.1u
djelll i vizije: •Prva svjetlostc, kde van Gogh, •U kojoj
je pocivao zapaljujuci dojam, morala je vec i sama po-
ceti da takoc.1er slika.c Tako je genij specificna marlji-
vost nolenja uglednog svjetla dalje do njegova izrieaja,
pa majstorska lzvedba ne daje planlranomu samo vecu
snagu nego l vecu dubinu. U iskladu s istinskim zapa-
zanjem u Schopenhauerovoj recenicl: •Talent je nalik
strijelcu kojl pogac:!a cilj koji drugi ne mogu dostici;
143
genij pak onomu koji pogac:ta cilj do kojega drugi uopce
ne mogu vidjeti.« Upravo ta istina takoc:ter i podize
Schopenhauerovu inace do temelja pogresnu definiciju
genija, da je genij cisto staticno oko svijeta, dakle da
niposto ne mote hitati naprijed. Ali upravo zato sto
genijalnost vidi, pogada preko svakog horizonta redom,
ona nije kontemplativno-staticno oko svijeta, nego pio-
nir na granicama svijeta sto napreduje, eak je i sama
vatan dio tog svijeta sto se tek stvara. Psiholoski, ge-
nijalnost je pojava osobito visokog stupnja jos-ne-svjes-
noga i pojava sposobnosti svijesti, na kraju je, dakle,
snaga da se eksplicira to jos-ne-svjesno u subjektu, u
svijetu. Prema obilju svojeg jos-ne-svjesnoga, to jest
svoje posredovane nadraslosti do sada svjesno danoga,
do sada ekspliciranoga i oblikovanoga u svijetu, odre-
c:tuje se stupanj genijalne nadarenosti. Razlikovati pri
tomu umjetnicki i znanstveni genij, na ovoj tocki jos
nije nuzno; jer sentencija Danteova »L'acqua che io
prendo giammai non si corse« psiholoski vrijedi jed-
nako za umjetnicka kao i za znanstvena djela od ranga.
Oblikovanje do sada jos neoblikovanoga, taj kriterij
djela nekoga tko je genijalan, jednak je i u umjetnosti
(oblikovanom odslikavanju nekog realnog vic:tenja) i u
znanosti (pojmovnom odslikavanju tendencijske, latent-
ne strukture realnoga). Eksplikacijama u umjetnosti i
u znanosti jos je, dakako, i u tim razlicitim slojevima
objektivnosti zajednicko to sto se svagda i same nalaze
u procesu objektivnosti, sto stoje, ukoliko saddavaju
dovoljno genija, na njegovu frontu. Genij kao uznapre-
dovala svijest i ucit~lj te svijesti upravo je stoga i kraj-
nja osjetljivost za prevratne tocke u vremenu I njegovu
materijalnom procesu. Jest snaga i sposobnost stajati
na visini tog vremena i ono suznalacki informirati o
krajoliku i horizontu te epohe procesa. Stoga je posve
ispravno sto Carlyle slavi rljec genija kao rijec koja je
upravo rjesenjem slutnje vremena: •Sto kde duhovni
prvoborac, umalo su rekli vec svi ljudi, ceznuli su za
tim da to izreknu. Uz njegovu misao ustaju misli sviju,
kao iz bolnog zacaranog sna, i njoj uzvracaju odobra-
vanjem.« Iako se to odobravanje eesto pojavljuje tek u
144
....._
slijedece generacije ill jos kasnije, prah za hitac bio je
u pripravnosti vec prije, i publicitet vremena samo nije
cuo pucanj, upravo stoga sto se dogodio na horizontu.
Stovise: na eksplikaciji neeega jos-ne-svjesnoga najbo-
lje se vidi: Citavo jos-ne-svjesno psihicka je reprezen-
tacija jos-ne-nastaloga u jednom vremenu i njegovu svi-
jetu, na frontu svijeta. Pravljenje svjesnim jos-ne-svjes-
noga, oblikovanje jos-ne-nastaloga, samo je u tom pro-
storu kao prostoru konkretne anticipacije, samo se u
njemu dize vulkan produktivnosti i izbacuje svoj oganj.
Samo kao fenomen novuma razumljivo je i majstorstvo
u djelu genija koje je uobieajenoj nastalosti tuc:te. Otu-
da svako veliko umjetnicko djelo, povrh svojega ma-
nifestnog bica, ostaje nanesenim jos i na latentnost
druge strane, to jest na saddaje buducnosti koja se u
njegovo vrijeme jos nije bila pojavila, ako ne i na sa-
drfaje jos nepoznata konacnog stanja. Samo zbog tog
razloga velika djela imaju svim vremenima nesto ka-
zati, i to novum sto dalje tumaci ono sto prijdnje vri-
jeme na njima jos nije bilo uocilo; samo zbog toga
jedna operska bajka poput Carobne frule, ali i jedan
historijski lokaliziran ep poput Ilijade nose u sebi vjec-
nu mladost. Proizlazi: eksplikacije sto su se pretvorile
u djelo genija nisu samo potpuno izrekle svoj vlastiti
dan, u njima krufi i trajna ek~plikacija onoga plus ultra.
Njegovo mjesto, mjesto jos-ne-svjesnoga, tu je ponaj-
manje u tlu podsvijesti kao mjestu kamo je vec svjesno
bivse, vec dozivljeno-osvanulo, naprosto potonulo. Nje-
govo je mjesto na frontu, gdje se geneza nastavlja, gdje
se ona cak kao geneza pravoga jos uvijek tek nakanjuje
da zapocne s pocetkom. Vode zaborava teku podzem-
nim svijetom, ali kastaksko vrelo produktivnosti izvire
na Parnasu koii je brifeg. Tako produktivnost, premda
dolazi iz dubine, radi upravo tek na svjetlu i svagda
ponovo odrec:tuje novi iskon, naime onaj sto je na visini
svijesti. To,i se visini prilici da iznad nje bude plavetni-
lo kao boja suprotna Orku, kao tamni pa ipak transpa-
rentni nimbus oko svalce prave eksplikacije. To plavet-
nilo, kao boja daljine, oznacuje jednako tako slikovito-
-simbolicno i ono sto sadriava buducnost, jos-ne-nastalo
145
u zbilji, na Ito se napokon odnose znabljni izria&ji,
upravo zato Ito prednja~. Tamno prema naprijed, kao
tamno Ito postaje sve svjetlijim, pridru!eno je tako4er
i u svojem izriblju onoj najjasnijoj svijesti pri kojoj
dan nije napustio jutamje rumenilo, nego je upravo sve
vise njime.
Radike u otporu Jto ga iaboravljeno i joJ-ne-svjesno
suprotstavljaju rasvjetljivanju
Nikad nije podjednako tesko prodirati u tamu Ito le!i
straga i tamu Ito le!i sprijeda. Dakako, i pri sje6anju
1 pri radno sposobnom slueenju prag svijesti biva pre-
mjeiten. Ali pri jednomu njega valja spustiti nife, da
bi ga zaboravljeno ili potisnuto prekoratilo, pri drugo-
mu se granica pomice uvis. Dakako da se takoc:ler u
oba slucaja neito opire postajanju svjesnim, ispoljuje
se neki otpor premjestanju praga. Ali taj je otpor ne
manje karakteristicno drugaciji, vec prema tomu treba
Ii se zaboravljenoga sjetiti iii treba slueeno uobliciti.
Psihoanaliza je u podrucju svojeg nesvjesnoga vee dav-
no pokusala takav otpor obilje!iti kao otpor nehtijenja
da se potisnuto ponovo razmota. Slmo je potisnuto tu
trebalo nastati na taj nacin sto se pojavilo opiranje to-
mu da neki dusevni proces iii dogadaj koji je razlo-
gom potiskivanju postane svjesnim. Tako je proces
ostao iii postao nesvjesnim, samo je jol poslao u svijest
neki svoj neuroticki simptom; ali taj simptom svaada
vrijedi kao najava da neki proces nije dotivljen do
kraja, da je bio prekinut, da pacijent s netim u sebi
nije okoneao. I jednako opiranje, od kojega je oovjek
obolio, nanovo se tijekom analitickog lijecenja suprot·
stavlja podizanju u svijest potisnuto-podsvjesnoga;
upravo to i jest otpor ne-vile-svjesnoga protiv svo-
jeg postajanja svjesnim. Ukratko, tu otpor fundi·
1 najzad, unatoc umijelanim resantimanima Ito pripada-
ra neka ocito postojeca volja; ako se ta volja slo-
mi, onda ce zaboravljeno navodno bez daljnjega po-
novo izroniti. Ta volja vrijedi pak kao volja Ito pot-
puno negira, i zbog toga Freud kafe: •Potiskivanje je
146
lDfantilna polazna stepenica osude.c lsti motivi koji
au doveli do toga da se stara trauma ucvrstila staju na
put to: ~u da se ona ucini svjesnom. I prije svega: izac:te
U potisnuto usprkos tomu na vidjelo, onda je ono ostar-
jelom starudijom koja se sad pogotovu zaboravlja, nai-
me prevladava.
Potpuno drugacije stoji pak stvar s nehtijenjem ondje
adje se putuje u tamno prema naprijed. Otpor posta-
Janju svjesnim u oblasti joi-ne-svjesnoga rijetko iii ni-
kada ne ispoljuje neuroticne crte. On se pokazuje samo
tada kad u htijenju da se producira nastane nerazmjer
izmedu snage i volje; taj nerazmjer, kao Ito je poznato,
svakako izaziva jednu od najvecih patnji. Ali i tada
lpak potpuno izostaje samozatvaranje u samoj volji
za rasvjetljivanje, dakle samozatvaranje one vrste sto
nastupa u subjektu kada se samo iznosi na vidjelo ne-
lto potisnuto, dakle pri madu u ne-viie-svjesno. U su-
bjektu volje produciranja uopce se ne pojavljuje otpor
protiv te volje i njezinih sadrfaja, pogotovu ne protiv
uspjeha putovanja u joi-ne-svjesno i protiv njegovih
blaga: nehtijenja te vrste u onoga tko producira uopce
nema. On to, naprotiv, prepusta primaocima djela, pre-
pusta receptivnosti, tako cesto odbojnoj, onomu, dakle,
Ito se prije nazivalo otporom tupog svijeta. Psihologija
pak samog produciranja nipoito ne pokazuje unutrdnji
otpor protiv akata rasvjetljivanja o kojima je tu rijec;
naprotiv, otpor Ito pripada produkciji, i tu je udoma-
ten, uopce nije otpor u ljudskom subjektu. On se, na-
protiv, krije u stvari koju subjekt obrac:luje, i specificni
napori eksplikacije samo odrafavaju taj otpor. On se kri-
je u tegobnim vodama kojima brodi novum, u neuobli-
eenosti nove gra4e, njezinoj lisenosti svega uobicajenoga.
Stoviie, cak i puki otpor koji pru!a receptivnost kad
se zatvori prema djelima genija, kad ih preko svake
mjere ne razumije iii kad nju ona samo ljute, potjece
ju psihoanalizi, od nesklonosti prema tetini cinjenicno
novoga; po ~mu se cak i tu otpor svojstven rasvjetlji-
vanju joi-ne-svjesnoga na kraju prepoznaje kao otpor
jo§ neprohodnog materijala. Svaki je pocetak u toj
147
oblasti te!ak, utoliko tezi sto je to novo u koje krece
produktivno pionirstvo takoder i bitno novo stvari po
sebi i za sebe koja se pojavljuje. Samo, dakle, stoga
nove istine kao istine objektivno novoga istupaju u svo-
joj artikulaciji tako oklijevajuci i uvijek samo kao astra
per aspera. Misli su lako na okupu jedino kao plan ill
skica, ali samo korak dalje, i vec pocinje konkretna
tdina djela. Ta ona eak i pri dovoljnom umijecu, i
upravo pri njemu, uzrokuje da se mnoge ekspedicije u
ateljeu, u laboratoriju, u radnoj sobi zabacuju, da na
bezbrojnim bojnim poljima pobjeda izostaje ili se od-
gada. Item, to sto zadaje posla produktivnosti niposto
nije ono potisnuto, nego je tezina puta jos-ne-svjesnoga,
jos-ne-postaloga. Razlozi tomu stoje iskljucivo do tere-
na stvari kao terena koji jos nije konaean, pogotovu ni-
je bez daljnjega arondiran; ukratko, postoje vlastiti cu-
vari gornjeg praga i oni pocivaju u gradi.
Ovakva djelotvorna prepreka pojavljuje se ponajpri-
je i posvuda kao historijska. Tocnije, kao druJtvena;
to i onda kad ono sto valja izreci ili spoznati samo po
sebi niposto nije novo. Kada, dakle, treba steci samo
novu spoznaju ali ne i spoznaju cinjenienog novoga,
to jest: onoga sto tek sada nice kao cinjenica. Na taj
nacin u povijesti postoji ekonomsko-socijalna prepreka
vidiku, nju ne moze preskociti ni najsmioniji duh. U
postojecu svijest stupalo je mnogo pretpostavljcnoga,
unaprijed videnoga, i sama je ona to poentirala, osvjet-
ljivala u jos-ne-svjesnomu; pa ipak je drustvena pre-
grada koCila izvedbu. Tako prvorazredni istrafivaci
cesto nisu zbog svojega drustveno-historijskog stanovi-
sta i polazeci od njega dokucili ni pola Minerve (kao
sto su stari i sami nazivali to otporno). Nijedan grcki
matematiear ne bi bio razumio diferencijalni racun, cak
ni Zenon, koji mu je stigao tako blizu. Beskonaeno ma-
lo, varijabilna velicina, lefahu totalno ispod horizonta
grckog drustva; tek je kapitalizam pustio da ono do
tada cvrsto i konacno tako potece te se mirovanje uz-
moglo misliti kao beskonacno malo giban.Je, uzmogli su
se misliti nestatieni pojmovi velicina. Ovamo spada i
to da je grckim robovlasnicima bio tud pojam rada,
148
.a....
takoder u teoriji spoznaje, i upravo tu. Ona je spozna-
vanje neprestano poentirala kao motrenje koje prima,
nigdje kao djelatnost; ma kako se blizu tomu mogla
nalaziti, recimo, stoa i »subjektivni faktor« u njoj. Ni-
su svi uvidi i sva djela moguci u svakom vremenu, po-
vijest ima svoj vozni red, djela sto transcendiraju svoje
vrjjeme cesto se uopce ne daju ni intendirati, da se i
ne govori o izvedivosti. To je Marx poentirao izrekom
da eovjeeanstvo sebi uvijek postavlja zadace koje mofo
rijesiti. Zadace sto transcendiraju svoje vrijeme, eak
i kada se iznimno mogu apstraktno postaviti, konkretno
su nerjesive. Ali i ta je prepreka fundirana napokon u
historijskom stanju grade, prije svega u njezinu pro-
cesualno-nezakljucenom stanju, kakvim ono postoji u
naporu, na frontu i u fragmentima. Tako i ondje gdje
fragmentira neka tek nova spoznaja a ne jos i spozna-
ja necega cinjenicno novog; kako li tek ondje gdje, kao
kod pojma rada, citava stvar - kao gradansko drustvo
- lezi jos ispred horizonta. Onim sto u krajnjoj liniji
odreduje otpor prema produktivnosti, i tu ostaje te-
gobnost voda kojima plovi stvar, ostaje tek racionirano
smanjivana zatvorenost novuma u ukupnom procesu
uopce koji se odvija kao svijet. Otpor u tomu, niposto
nacelan, ali historijski-temporaran, notira se eak jos i
ondje gdje je on toboz svladan, i to posredstvom smio-
nosti. Tako u divnom Hegelovom anti-agnosticistickom
prospektu: »Zatvorena bit univerzuma nema u sebi sile
koja bi mogla pruziti otpor smionosti spoznavanja, ona
se mora pred njom otvoriti i predociti joj svoja blaga
i svoju dubinu i pru!iti ih na u!ivanje« (Werke, VI, 1840,
str. XL). Vidi se, ni tu ne izostaje rijec otpor, premda
se ponajmanje govori o predmetima nekakve podsvi-
jesti. Citira se, naprotiv, zatvorenost citavog jednog
univerzuma, i to zatvorenost upravo u odnosu na nespu-
tanu smionost spoznavanja. Koliko li je tek veci
otpor objektnosti prema subjekt-objekt-odnosu spozna-
je onda kad se neki univerzum ne pojavljuje, kao u He-
gela, panlogicki i u tomu ujedno zatvoren. Kad je neiz-
vjestan jedan neodluceni proces koji povrh toga nijc
signiran tako pouzdanim, svakom idealistickom pro-
149
 fesoru bliskim imenom kao §to je duh. U potpunoj su-
protnosti s tim nosilac procesa zove se materija, i ona
je bit koja niposto vec po sebi, slifoo takozvanoj svjet-
skoj misli, ne sjedinjuje subjekt s objektom, osim ti-
jekom teskog rada koji otefava upravo tegoba otpora.
Jos zatvorena bit univerzuma, koja upravo kao materija
pociva u jos nezakljucenom procesu svojega objektivi-
ranja, ponajmanje se dade odraziti iii deklarirati kao
dovrseno, cak zanosno jasno kao sunce. Jos nenastalo,
jos neuspjelo posebna je divljina, prema opasnostima
mofo se usporediti s divljinom u koju jo§ nitko nije
stupio, prema nedolasku mogucnosti nju nadma§uje. To
joS-ne-nastalo, eak jos-ne-uspjelo u objektu, fundira, da-
kle, potonji otpor, ocito je pogotovu on drugaciji od
otpora potisnutosti iii skrivena postojanja. Sama
tajna svijeta ne pociva u nekoj vrsti jame za koz-
moanaliticke otpatke, nego u horizontu buducnosti
koju valja steci, i otpor koji ta tajna suprotstav-
lja svojem otkrivanju nije otpor neke zaklju-
eane skrinje, kao u mitovima 0 demonskom blagu,
pokraj koje SU psi pakosna pogleda §to je CUVaju, nego
je tu rijec o otporu §to ga prufa obilje koje se jo§ s!-
mo nalazi u procesu, jos nije manifestno. Iz toga pro-
izlazi, sto je karakteristicno, da se objektivni idealizam,
napokon i spiritualizam, najvecma poduhvacao odredi·
ti bitnost iza pojave prema pogre§noj jednad!bi mi§lje-
nje = bitak, kao da je on samo geografski na nekom
drugom mjestu, dok je Marx, kojega se zacijelo ipak ne
moZe sumnjiciti zbog »agnosticizma«, govorio vec i 0
»carstvu slobode« gotovo samo privativno, naime kao
o pukom nepostojanju znacajki klasnog dru§tva, ill u
krajnjem slueaju u vrlo nesagledivom, jo§ potpuno ne-
odredenom znacenju »Opriro4enja COVjeka, OCOVjecenja
prirode«. Takozvana bit univerzuma jo§ je, dakle, za-
tvorena u smislu: jos-ne-pojavljenosti same sebe; usli-
jed toga njezina zadaca-priroda nju otet.ava. Da bi se
tezina uklonila, nije potrebna >Samo spoznaja u smislu
iskapanja onoga sto je bilo, nego spoznaja u smislu
odredivanja plana onoga §to nastaje; uz to je potrebna
spoznaja sto i sama odl~no pridonosi tom nastajanju
150
......_
kao nastajanju §to mijenja na dobro. Revolucija i genij
uzdaju se da taj tegobni heliotropski posao nije bio
uzaludan; unatoc otporu u samom njemu i u kvasu
svijetu.
Epilog o prepreci koja je tako dugo onemogueivala
pojam jo§-ne-svjesnoga
Nutarnji pogled, zacudno, tesko unosi svjetlo cak i u sa-
ma sebe. Tu je neki vlastiti otpor u opcenito predmet-
nom; dusevni zivot djeluje neuhvatljivo, poput sjene.
Kako je dugo trajalo dok se uopce i zapazilo da taj zivot
sam sebe zamjecuje, da je, dakle, svjestan. A podsvjesni
se dusevni procesi nazivaju kao takvi svojim imenom
tek manje od dvjesto godina. Tomu niposto nije za-
mjeriti, buduci da podsvjesni procesi nisu dani bez dalj-
njega primjetno, buduci da se oni otkrivaju tek posred-
stvom znakova prema kojima sadrfavaju ono sto je kao
sadriaj zaboravljeno. Ali tefe se razumljivim doima,
nakon §to se ipak dogodilo notiranje svjesnoga, eak
podsvjesnoga, da je joJ-ne-svjesno tako dugo ostalo
nezapdenim. Jer ono se ne iskapa tek aktom sjeeanja,
nego je sebi neposredno dano upravo kao vlastiti akt,
naime u slutnji, pored onoga §to se u njoj sadriajno
dogada. Ono neodredeno, otvoreno, oslikavajuce tih
procesa prikazivalo se, kao §to smo vidjeli, unatoc tomu
kao da je tako4er tek podsvjesno; i eto: u toj tami
ono se krilo sve do danas. Kao §to je poznato, nesvjesno
uopee prvi je psiholo§ki oznacio Leibniz, iduci dalekim
zaobilaznim putem. Otkrice nije bilo samo plod opafa-
nja nego i teorije; opdeno je dijelom dolazilo nak·
nadno, kao primjer §to ilustrira teoriju. Jedan od te-
meljnih Leibnizovih zakona bio je zakon o cjelovitoj
povezanosti svijeta; taj lex continui ne trpi prekid,
prazno mjesto, nigd,Je. Ako se pricinja da se ipak naslo,
onda je ono u zbilji zaposjednuto neprimjetnim naj-
manjim necim, §to pocinje i raste; diferencijalni raeun
izrafava to beskonacno malo matematicki kao moment
gibanja. Ali kao §to ima, eta, najmanjih impulsa gibanja,
151
tako ima i najmanjih impulsa intenziteta predocivanja
svijesti graduirane prema jasnoci i razgovjetnosti: to
su »petites perceptions insensibles«. A kao primjer za
njih Leibniz navodi najmanje opafaje sto zbog svoje
slabosti ostaju neprimjetnima iii nesvjesnima, ali pri
dostatnom sumiranju, recimo kao sum valova iii Zamor
glasova, bivaju posve svjesnima. Mora biti, dakle, da su
i prije postojali u dusi, da su postojale njima jednake
zaboravljene predod.Zbe, koje posredstvom dostatna po-
jaeanja stupaju u svijest. Petites perceptions Leibniz je
u predgovoru svojima »Nouveaux Essais« ujedno istak-
nuo kao veliko otkrice: »Jednom rijecju, nezamjetljivi
osjeti imaju u nauci o duhu jednako veliko znacenje kao
nezamjetljiva tijela u fizici; i jednako je nerazumno
zabacivati bilo jedne bilo druge pod izgovorom da ne
pripadaju oblasti nasih osjetila.« Tako se pojam nesvjes-
noga rodio iz lex continui, stovise, cum grano salis mo-
ze se reCi: iz diferencijalnog racuna, kao njegov pandan
u dusi. Ujedno se ovako dobiveni pojam nesvjesnoga
ipak potpuno podvrgava pojmu postojece svijesti. Ne-
svjesno je pocevsi od svoje prve notacije zigosano kao
podsvjesno. Petites perceptions svaki put nadjaca, ta-
koder rijesi svijest sto je u eovjeku vec postignuta; tako
one, nakon sto se poluci njihovo razjasnjenje, i ne ra·
dajuCi se mozda ponovo s onu stranu njega, izgledaju
kao elementi stvaranja iz nicega. Pa ipak je sam heros
prosvjetiteljstva bio pokazao pored postojece jos i dru·
gu svijest u dusi, premda samo kao mjesecinu u dvorani
predaka svijesti. Sada kao oznaka ljudskog duha vise
nije vrijedila cista svijest, pojavio se dotada tako para-
doksan pojam nesvjesne dusevne djelatnosti. I eto, u
toj se tami pojavilo i osobito skloniste jos-ne-svjesnoga,
podvodenje jos-ne-svjesnoga pod svijet mjesecine
sto mudruje proslo: na scenu je sada stupila
ta maska jos-ne-svjesnoga. S osebujnom, tek sada
providnom pseudomorfozom, najprije u Sturm und
Drangu, zatim u romantici. Pedeset godina poslije
Leibnizove smrti, kada su izasli njegovi posthumni
•Nouveaux Essais«, odjeknula je u predstrujanju one
grac:tanske revolucije koja tada nije dosla u Njemacku
152
lozinka petites perceptions. Nesvjesno je za Sturm und
Drang bilo i dalje, doduse, nesto potpuno donje, pociva-
lo je u pukom pocetku povijesti duha, ali se cinilo da
ondje kljuea i vrije. Tako nesvjesno viSe nije ostajalo
ni infinitezimalnim poput najmanjih impulsa, ne viSe
sitnim poput petites perceptions, naprotiv, u njemu se
tada talasala sva magla Sjevera i pradoba, u njemu kao
da su nasli mjesto i Fingalova spilja, i Macbethova pu-
stara, i duh hebrejske poezije, i strassburska katedrala.
U nesvjesnomu je pored sve njegove zagusljive starudije
w bilo istinskog glasa, :Zara, mladosti, divlje stvaralackog,
predanog genija. Tako se sumracno, dakako, u Sturm
und Drangu, koji, eto, uvelike pripada prosvjetiteljstvu,
prvi put pojavilo takoder snabdjeveno buducnoscu, i
sred nocnog vjetra pretpovijesti toga svjesnim: »Tko
ce«, dovikuje Hamann, kao mag toga mrmoreceg pro-
svjetiteljstva, »tko ce iz sadasnjega crpiti ispravne poj-
move, ne znajuci buduce? Buduce odreduje sadasnje a
ovo proslo, kao namjera svojstvo i upotrebu sredsta-
va.« I zatim Hamann kaze, u vezi s Ezekijelom 37,
1-6: »Polje povijesti meni je stoga uvijek izgledalo kao
ono polje sto lefase puno kostiju, i glel bijahu se vrlo
sasusile. Nitko do proroka ne moze o tim kostima reci
istinu da na njima rastu zile i meso, da njih presvlaci
koza.« Takoc:ter se kod pravila, tog ponosa racionalistiC-
ke svijesti, odbacivalo prije svega ono ugasnulo, postalo-
·mrtvim, nasuprot izviranju iii prirodi, koja je svagda
navirala kao vrelo-priroda. Pa ipak je cak i to, na
omamljujuci nacin, jos ostalo pomijesano s regresijom,
Ossianovom mjesecinom, sa spomenicima obraslima ma-
hovinom i s grobovima junaka. Nezrelost Njemacke za
grac:tansku revoluciju, time uvjetovana mutna potiranja
progresivnog revolucionarnog razuma, pretvorili su tako
napokon izvorni genij ipak viSe u vjesnika iz pradoba
nego u vjesnika buducnosti. To se potenciralo u pogo-
tovu cudnovatim zapletima romantike. Kljucanje je tu
bilo zacijelo zivahno, i cinilo se kako ce se u njemu po-
krenuti nesto necuveno, ali osjecaj izgubljenog jucer
nasrnuo je na to takvom snagom za koju Sturm und
Drang nije ni htio ni mogao znati. Tu je snagu davao
153
reakcionarni zadatak, usmjeren protiv grac:lanske re-
volucije, kao sto je on sve vBe odredivao njemacku ro-
mantiku i potirao neosporno progresivne crte kojih je
usprkos tomu bilo. Na nacin koji se vec jedva dade
naknadno dokuciti, romantiear je bio pau zrtv.>m pros-
loga, i to s jednom lex continui koja je - u skladu s
reakcionarnim zadatkom - dopustala da u mjeseeinom
obasjanu zaearanu noc stde samo vlteske kule. Po-
vijesno se dapace sve vise povezivalo s arhaicnim a ovo
sa htonicnim, tako da je nutrina povijesti ubrzo izgle-
dala kao nutrina zemlje. Taj osjecaj skrinje, ta incest-
nost sebehtijenja u majcinskom krilu noci i proSlosti
kulminira kasno u Bachofena, ucitelja matrijarhata, pa
ipak s ljubavlju do groba prema htonicnoj Demeter
uopce. U skladu s nocnim vidikom spada i psiholoski na
nocni pol svijesti sve sto je dobro, puno slutnje: sa
stvaranjem se zemljacki zdrufuju nagon i instinkt,
atavisticka vidovitost i mrmor bezdana; na strani
dana, eak na strani oblikovanja i ispunjenja nije pre-
bivalo nista sto bi romantiearu bilo i upola tako blisko.
Svaka produktivnost, dapace upravo karakter ocekiva-
nja kojim je romantika tako paradoksalno bogata,
umeditirali su se tu u antikvarne slike, u proSlost, u
ono prije pamtivijeka, u mit, kao ustavu protiv bu-
ducnosti koja se sve vise smatra pljevom, prazninom,
vjetrom. Ne iznenaduje, dakle, da su mladost i produk-
tivnost svaku svijest o svojem jos-ne-svjesnomu tu re-
dresirale do kulta predaka: nedostajala je druga ra-
zorna sila, uz produktivnost: shvacena mijena doba.
Ne iznenaduje ni to da je romantici raspolo!enje oceki-
vanja, koje je i pored toga bilo sna!no-neodredeno, do-
rastalo u svijetu restauracije vazda samo do adventa,
u kojemu su zvonila zvona Vinete, zvona potonulog
grada. Gorres, renegat frigijske kape, formulirao je taj
patos proslost najstrastvenije: •Tako bogat bijase onaj
prosli svijet, on je potonuo, preko njega su prdle pli-
me, tu i tamo vire razvaline, i kada se tmurna dubina
vremena razbistri, vidimo gdje na dnu Ide blaga; Iz
velike daljine vidimo duboko u predivan bezdan, tu po-
civaju skrivene sve tajne svijeta i !ivota, au jesmo Ii
154
uspjeli obrazlo!iti korijen stvari, koji poeiva skriven u
bogu? Pogled smjera dolje u dubinu, mame zagonetke iz
daljine, all strujanje potiskuje prema gore i ronioca
izbacuje u sadasnjostc (Mythengcschichte, 1810, s. 599. i
dalje). Karakteristicno je kako tu ono prema gore samo
s tugom vodi u sada5njost, a buducnost uopce nije u
vidokrugu; ima, doduse, tajd daljine, one su romanti-
earu najprece, ali one poeivaju gotovo jedino u bezdanu,
daljina jest i ostaje prabilost. Njemacka je romantika
} imala - sto se ne moze dovoljno puta naglasiti nasu-
prot njezinu zastarjelom apstraktnom potcjenjivanju -
takoder i progresivan karakter; ovamo spada upravo
smisao za izviranje, nastajanje, rastenje, cuveni i.histo-
rijski smisao«, koji je prvi stvorio citave znanosti, kao
pravnu povijest, germanistiku; ne valja zaboraviti eak
ni domovinsko i u skladu s njim osjetilo za svako veli-
ko nacionalno djelo u svjetskoj literaturi. U njemackoj
romantici bezuvjetno ima i revolucionarno-romanticno-
ga, kao sto pokazuje vec sama sveeanost na Wartburgu
1817; medutim, tu eak i ono jutarnje rumenilo sto naj-
strastvenije utopizira neprestano prozimaju vec spo-
menute noene misli antikvarija s projekcijom preko-
mjerno slavljene proslosti eak i u novost buducnost. I
gotovo jedino izvan Njemacke, u engleskoj, u ruskoj ro-
mantici, koje nisu bile pod tako reakcionarnom ZV\Jez-
dom, nego pod bijesno pamcenom zvijezdom francuske
f
t
revolucije, u Byrona, u Shelleya, u Puskina tra!i se
oovjeku primjereni, uistinu zavieajni eksploziv, koji
sadriava i buducnost, ne potapa je. Ali u Njemackoj
t je to bila anomallja; protiv romanticke reakcije tada
l jos nije nedvosmisleno ustala jedna revolucionarna ro-
r mantika. Cak ni Jean Paul, koji ionako zapravo i ne pri-
pada romantici, najrascvjetaniji i najnesputaniji pjes-
nik sna na javi, ciji je liberalizam bio siguran, a ciji
je jezik jutarnjeg rumenila, kad stoji u noci, tako i u
Ivanjskoj noel, pokorio nadu sjecanju, nadu koja u nje-
ga zacijelo nije prestajala, iii ju je napokon nastanio
u sjecanje. Cak je, dakle, i Jean Paul, pjesnik ponaj-
ljepsih docaranih krajolika zelja, tra:Uo svjetlo cim ga
I,, nije pjevao, nego je o njemu reflektirao, napokon
~ 155
~
ipak samo u proslosti, ne u buducnosti. »Upravo zbog
tog razloga svaki zivot kojeg se sjecamo sjaji u :;vojoj
daljini poput Zemlje na nebu, fantazija, naime, zbija
dijelove u veselu zatvorenu cjelinu. Mogla bi, doduse,
isto tako lako graditi i neku tmurnu cjelinu; ali spa-
njolske kule u zraku pune mucionica stavlja ona samo
u buducnost, a jedino belvedere u proslost. Za razliku
od Orfeja, mi svoju Euridiku zadobivamo gledajuci na-
trag, a gubimo je gledajuci naprijed« (Vorschule der
A.sthetik, § 7). Tako je romantika, imajuci u petites
perceptions nepresusne bunare, ipak neprestano zavo-
dila jos-ne-svjesno. Vidik na utopijsko stanje, iskorista-
vanje njegova sadrfaja, na svoju su najvecu prepreku
tako naiSli, pri svom ocekivanju sto je teklo romantic-
nim osjecajem, u anamnezi kao upravo preklinjucem
ponovnom sjecanju.
I ta prepreka nije ostala jedinom, kao sto je poka-
zao jos Freud sa svojim samo podsvjesnim snom. Zaci-
jelo su malo koja vremena osjecala prijelaz k drugacije-
mu, k onomu sto izrasta, tako neizbjefoim kao sadasnje
vrijeme. Ali utoliko se zatecenije, sljepije odnosi prema
tomu gradanstvo, ono nije nimalo, iii je samo neprija-
teljski zainteresirano da ponovo svane jutro. Tomu
gradanstvu dogadaji sto dolaze jedino bacaju preda nj
njegovu sjenu, niSta do sjene; kapitalisticko drultvo
osjeca da buducnost njega nijece. Vise nego ikada za
odvajanje jos-ne-svjesnoga od ne-vise-svjesnoga u gra-
danstvu nedostaje materijalna pobuda. Svaka psihoana-
naliza, s potiskivanjem kao glavnim pojmom, sublimi-
ranjem kao pukim sporednim pojmom (za nadomje-
stak, za iluzije nadanja), stoga je nufno retrospektivna.
Ona je nastala, doduse, u vrijeme prije dandnjega, ona
je, oko mijene stoljeca, sudjelovala u takozvanoj borbi
protiv konvencionalnih lati kulturnog covjecansLVCl. Pa
ipak je psihoanaliza nastala u jednoj vec tada prestarje-
loj klasi, u drustvu bez buducnosti. Tako je Freud pre-
dimenzionirao libido parazita i uopce nije poznavao dru-
gi pogon, eak pobudu. Uopce ne druge sne do onih Ito
ih gospod, koji se sada zove eros, daje svojim zaspali-
ma. I sto dalje, to se radije naskroz zainteresirano ne-
156
...._
povjerenje prema buducnosti pojacavalo novim zaliha-
ma straha, starim zalihama rezignacije burfoazije. I
upravo to oznacuje pregradu kojom se i Freud, kao sto
smo vidjeli, ogradio od pojma jos-ne-svjesnoga, od su-
mraka prema naprijed. Otuda naprosto neizbjezna, na-
prosto regredirajuca recenica: »Potisnuto je nama uzor
nesvjesnoga« (Das lch und das Es, 1923, s. 12). Pregra-
da je napokon u takozvanoj dubinskoj psihologiji posta-
la apsolutnom; ondje, dakle, gdje je psihoanaliticka re-
gresija postala ideoloski upotrebljivom za krv-tlo-earo-
liju. Nesvjesno C. G. Junga otputilo se u podrum svije-
sti utoliko potpunije sto se samo u njemu mofo pusiti
opijum kojim fasizam omamljuje utopiju. Jung inter-
pretira i ono sto svice naskroz arhaicki-okultno, prema
analogiji s prorockim - spavanjem u hramu. I »incon-
scient superieur«, i ma kako naduveno izrazena »pro-
spektivna tendencija subliminalnih kombinacija« na taj
se nacin, kao sto smo shvatili, potpuno podvode pod
regresiju. Mjesto u Junga na kojem »Ono buduce neke
postojece misli« biva i ostaje na ovakav nacin arhaizi-
rano, govori upravo o onemogucenoj povijesti psiholo-
gije novuma dovoljno rjecito da bude objavljeno in
extenso: »Psihoanaliza radi unatrag kao i povijesna zna-
nost. Kao sto je velik dio proslosti do te mjere odmak-
nuo da ga poznavanje povijesti viSe ne sustife, tako je
nedostifan i velik dio nesvjesne determinacije. Ali histo-
rija ne zna dvije stvari, naime ono skriveno u proslomu
i skriveno u buducemu. Oboje bi se mofda moglu do-
kuciti s izvjesnom vjerojatnoscu, prvo kao postulat,
potonje kao historijska prognoza. Ukoliko danas vec
sadrfava sutra i sve su niti buducega razapete, produb-
ljeno bi dakle poznavanje sadasnjosti dopustalo mo-
gucnost viSe iii manje dalekosefne i sigurne prognoze
buducega. Prenesemo Ii to rezoniranje . . . na psiholo-
sko, rezultat nufno mora biti isti: kao stO SU, naime,
tragovi Sjecanja, koji SU za podsvjesno, kao sto SC dade
dokazati, odavno dospjeli ispod praga, jos pristupaeni,
tako su pristupacne i vrlo fine subliminalne kombina-
cije prema naprijed, koje imaju najvece znacenje za
buduce dogac:!aje ukoliko ono uvjetuje nasa psihologi-
157
ja. Ali kao sto povijesna znanost malo marl za kombi-
nacije o buducnosti, koje su, naprotiv, objekt politike,
tako su i psiholoske kombinacije o buducnosti malo
predmetom analize, nego bi, naprotiv, bile objektom
neke beskrajno profinjene sintetike koja bi umjela pra-
titi prirodne putove strujanja libida. Mi to ne mo!emo,
ali zacijelo moze nesvjesno, jer to se dogac.ta ondje, i
cini se kao da od vremena do vremena u izvjesnim slu-
fajevima izlaze na vidjelo znafajni fragmenti tog rada
u najmanju ruku u snovima, odakle bi onda dolazilo
proroeansko znacenje snova koje praznovjerje odavno
traii. Nesklonost danasnje egzaktnosti prema takvim to-
kovima misli, koji se zacijelo jedva daju oznaciti kao
fantastieni, puka je natkompenzacija tisuce godina sta-
re ali prevelike sklonosti ljudi da vjeruju u gatanje«
(Wandlungen und Symbole der Libido, 1925, s. 54. i da-
lje). To je sve sto Jung znade kazati upravo u prilici psi-
hicke reprezentacije onoga sto uzrasta: utopijska se svi-
jest pojavljuje kao egipatska sanjarica. Tu jedino arha-
icko nesvjesno, u najdubljoj tami, izvodi takozvane
kombinacije o buducnosti; izac1e Ii pak neka malenkost
te tame na svjetlost, onda je to ono svjetlo sto na kra-
ju pokazuje regresiju. Upravo u povijesnoj vezl s peti-
tes perceptions, arhaizacija nesvjesnoga, na koju smo
jos jednom podsjetili, tako jos jednom opominje: pre-
grada pred novumom u velikog progresivnog Leibniza
postaje giljotinom za novum u posljednjoj grac.tanskoj
psihologiji nesvjesnoga. Eto, lak ni udazno doba gra·
danske psihologije nije notiralo razred svijesti novoga,
u najmanju ruku ne jednoznacno. Leibniz je isticao
rastenje svijesti, ali upravo petite'S perceptions, u ko-
jima je klica, bile SU bez izuzetka ispod Vee stecene
svijesti, pa tako, dakle, pokazuju onu historijsku topi-
ku koju je predsvjesno zadr!alo sve do Freuda. Ni
konstrukcija snova zelja, koju je razvio novi vijek:
socijalne utopije i utopije tehnickog gospodovanja svije-
tom, fak ni te anticipacije, kojima se od Morusa, Cam·
panelle, Bacona do Fichtea i dalje posvecivala filozof-
ska pa!nja, nisu dovele ni do oblikovanja psihologije
svojih prosirujucih dnevnih snova nltl do spoznajne te-
158
orije svojeg moguceg-realnog mjesta u svijetu. Ovoge
puta razlog tomu nije u zainteresiranom ncpovj'!ren,111
prema buducnosti, zacijelo ne, ali je svakako u tako
reci nezainteresiranomu, naime u naknadnom utjecaju
prokletstva statwkog tivljenja i mWjenja. Cak je i svi-
jest gractanstva na usponu bila jos premalo iskoracila
iz pojma unaprijed urec.tenog, konacno dovdenog svi-
jeta (ordo sempiternus rerum); naknadni utjecaj feu-
dalne statike kocio je pojam novost. Kocio ga je u Leib-
niza, kocio i depravirao fak u najodluenijim od svih do-
tada§njih razotkrivanja postajanja, u filozofijama pro-
cesa poput Hegelove. Kao ovako zabravljen, mora se ci-
tati cak i cuveni Hegelov stavak o procesu iz »Fenome-
nologije duhac: •Ali kao sto u djeteta poslije duge tihe
ishrane prvi udisaj prekida onu postepenost napredo-
vanja koje se samo uvecavalo - kvalitativan skok - i
sada se dijete rodilo, tako duh sto se oblikuje zori po-
lako i tiho u susret svojem novom liku, dokida djelic
po djelic grac.te svojega predjafajeg svijeta, njegovu
nepostojanost nagovjdtaju samo pojedini simptomi;
lakoumlje kao i dosada sto se uvrduju u postojecemu,
neodrec.1ena slutnja neceg nepoznatoga, vjesnici su da
nastupa nesto drugo. To postepeno rastakanje, koje ne
mijenja fizionomlju cjeline, biva prekinuto svanucem,
i ono, munja, jednim mahom uspostavlja tvorevinu no-
vog svijeta« (Werke II, 1832, str. 10). Refleks francuske
revolucije tu je, kao i u citavom skokovitom karakteru
Hegelove dljalektike, neosporan; pa ipak, cjelina se isto
tako zamHlja kao dovr§ena istodobnost, kao - sjeca-
nje. Munja novog pocetka i tu je samo svanucem s dav-
no odlucenom zakljucenoscu onog sto svice, pa se stoga
dogacta u krugu, bez otvora prema necem jo§ nedo!Uo-
mu. Vjecito je golem pothvat vec otiSao u penziju, u
mirovanje dovdene uspjelosti: »Pojava jest nastajanje
i prolafenje koje sAmo nikada ne nastaje i ne prolazi,
nego jest po sebi l tvori zbilju i kretanje zivota i·stine ...
U cjelini kretanja, shvacenoj kao mirovanje, jest ono
sto se u tom kretanju razlikuje i daje posebno opsto-
janje, kao ono koje se sjeca, cuva, cije je opstojanje
znanje o samom sebi« (1. c., str. 36. i dalje). Skrivenost
159
utopije, koja u klici iii u onomu po-sebi zacijelo postoji
i ponovo izbija na svakoj stepenici Hegelova procesa,
prema tomu je isto tako odavna otkrita posredstvom
cjeline pojmljenih manifestacija. Platonovo ucenje, pre-
ma kojem je svo znanje jedino anamneza, ponovno sje-
canje ne~ega vec gledanog, ta spoznaja usmjerena je-
dino prema bilosti na taj se nacin neprestano reprodu-
cirala - to je na kraju krajeva ideologiziralo prepreku
pred bitkom sui generis, jos-ne-bitkom. Upravo na-
knadni ucinak statike te reakcionarne potrebe za miro-
vanjem, taj dovrseno gotov, zakljuceni svijet anamneze
ucinio je tu ono sto u doba propadanja Cini horor pred
nepoznatim koje nastupa.
Te prepreke nije osloboc:ten nijedan muzikant staro-
ga kova, ma kako se pricinjalo da svira u nove diple.
Cak ni ondje gdje se, kao u Bergsona, pokusava istak-
nuti iskljucivo, suviSe iskljucivo upravo novost. Berg-
son na jednom mjestu kafe, u svojem Uvodu u meta-
fiziku, kako su se velike spoznaje do sada bile proma-
trale kao da tocku po tocku rasvjetljuju logiku koja je
odavno unaprijed oblikovana u stvarima, »Onako kao
sto se na nekoj vecernjoj sveeanosti malo-pomalo pali
vijenac plinskih plamenika koji je vec otprije ocrtavao
konture nekog ornamenta«. Ali eto sto se u Bergsona
izdaje pod novum: anti-ponavljanje, anti-geometrija,
elan vital i intuicija sto tece sa zivotnom strujom - sva
je ta zivost impresionisticka, takoder liberalno-anarhisti-
cka, ne anticipatorska. Bergsonov 6lan vital jest »pro-
mjena smjera sto nastupa svagda nanovo, kao, recimo,
na krivulji«; takozvana intuicija umece se u to izne-
nadno sto se krece, ne pogac:tajuci ipak nikada, od same
lose beskonacnosti i neprekidne promjenljivosti, novum
kao zbiljski; - gdje sve treba biti uvijek iznova novo,
sve ostaje isto tako po starom. Stoga je takoc:ter i cita-
va Bergsonova struja iznenac:tenja uistinu dogovorena
i ukrucena u formulu, u onu suprotnost ponavljanju, i
samu mrtvu, koja novo srozava na puki vjecni besadr-
fajni cik-cak, na onaj slucaj, pretvoren u apsolutni, u
kojemu se ne dogac:ta ni rac:tanje, ni razaranje, ni sadr-
fajno plodno prekoracivanje do sada postaloga. Pro-
160
.._
tiv procesne misli s ciljem Bergson ustaje, ali protiv
'nje ne ustaje zato sto bi cilj bio vec utanacen, t~,\lm
da spomenuti proces - na najvisem. nivou -- izgleda
gotovo kao varanje, nego on eliminira sve i svako is-
pred, kamo, i uopce cilj koji se moze slijediti kao otvo-
ren. Prema cemu tobofaji novum i ne izgleda drugaoije
nego kao u anamnezi, naime uvijek bivsi, uvijek Feniks,
uvijek prognanicko vraeanje u nepromjenljivo, sto se tu
zove promjenljivost. Sve u svemu, gotovo posvuda pre-
ostaje ono zapanjujuce, da svitanje ostaje zapelo u fik-
sumu, ostaje na kraju nenotirano, ili dopremljeno s biv-
Sim. Golemo psihicko carstvo jos-ne-svjesnoga, kojim
se moze trajno putovati, ostalo je do sada neotkritim,
iii su njegova otkrica ostajala nezapafonima. Isto tako:
golemo fizicko carstvo jos-ne-nastaloga, kakvo jos-ne-
-svjesnomu tvori njegov korelat, ostalo je nepomicno, i
tijesno srodne realne kategorije: front, novum, objek-
tivna mogucnost, nepristupacne anamnezi, ostale su u
svijetu prije Marxa lisene ucenja o kategorijama. Epi-
gon se uvijek nalazi samo na prohodnim cestama, koje
je pred njim izgradila i ukrasila produktivnost, ali pri
notiranju novoga ponafala se i dosadafoja produktiv-
nost tako kao da poznaje samo epigonstvo. Propada-
nje grac:tanske klase davalo je pefat toj nesklonosti poj-
mu aurore daleko preko granica one romantike sto je
bila reakcionarna. I - kao sto je sada dozrelo da se
We - tek iskustvo danafojeg doba, kao pozitivno,
!to ce reci: kao potvrda svojeg sadrfaja na usponu,
dopusta da se oznam stanje svijesti koje mladost, mi-
jene doba, kulturnu produkciju ispunjuje bas tako kao
sto se vazda bilo prikrivalo. Tek nasa saddnjost raspo-
laie ekonomsko-socijalnim pretpostavkama za jednu
teoriju jos-ne-svjesnoga i onoga sto je s tim povezano
u jos-ne-nastalomu u svijetu. Tek je nadasve marksizam
unio u svijet pojam znanja koji se viSe ne odnosi bitno
na postalost, nego na tendenciju uzlazecega; tako on u
teorijsko-prakticki zahvat prvi put unosi buducnost.
Takvo je poznavanje tendencije nutno da bismo pam-
tili, interpretirali, razotkrivali fak jos ne-vise-svjesno
i ono vec postalo prema njihovu mogucem daljem zna-
161
~nju, to jest nepodmirenosti. Tako je marksizam spa·
sio za nas i priveo konkretnomu jednako racionalnu
jezgru utopije kao i racionalnu jezgru jos idealisticke
dijalektike tendencije. Romantika ne razumije utopiju,
eak ni svoju vlastitu, ali utopija postala konkretnom ra-
zumije romantiku i prodire u nju, ukoliko i dokle arha·
icko i historicko u svojim arhetipovima i djelima sadr·
favaju ono sto se jos nije oglasilo, ono nepodmireno.
Tako svijest sto je ponajdalje napredovala ne radi ni u
sjeeanju ni u zaboravu kao potonulom i stoga zatvore-
nom prostoru, nego radi u otvorenom prostoru, pro-
storu procesa i njegova fronta. Ali taj je prostor i!>pU·
njen iskljucivo sumrakom prema naprijed, tako<'.ter
jos i u svojim primjerima iz proslosti koja i dalje nesto
znaci; on je ispunjen zivoscu jos-ne-bitka sposobnom
da bude svijesctt, sposobnom da bude znanjem. Gdje su
romantiku kao arhaicko-historijsku odvlacili jedino da-
lje u antikvarske izvore kao lafou dubinu, tu utopijska
svijest stavlja u slobodu jos i ono sto uzlazi u staromu,
kako li tek ono u samom predstojecemu! Ona otkriva
zbiljsku dubinu - u visini, naime u visini najjasnije
svijesti, gdje svice jos svjetlije.
Svjesna i znana djelatnost
u jos-ne-svjesnomu, utopijska funkcija
Pogled prema naprijed sto se ovdje misli izbirljiv je, ne
mutan. Od pocetka on zahtijeva da slucenje bude zdra-
vo i takocler ne zagusljivo kao da se i samo krije u
podrumu. Da nimalo ne bude sklono da sebe u svojem
drijemefa, premda on mofe biti okrenut prema jutru,
ucini svjesnim. I ovamo se, jer nije bilo znanosti, nase-
lila histerija i praznovjerje. Nervna stanja pout vido-
vitosti, predosjeeanja i slifoog oznacivala su se kao
slutnja, upravo ona zagusljiva. Ali to je ono izro<'.teno
u sto se prava slutnja, kao §to se po sebi razumije, niti
mofo niti hoce upustati. Pretpostavimo li slucaj da se
takozvani predosjecaj jos pojavljuje, onda je on vezan
uz neko zakutno bice, susjedan je grcenju i drugim ta·
162
....
lentima koji bas ne ulijevaju nadu. Nesto takvo spada u
onu boleeivu preosjetljivost (preosjetljivost rane) koja
u legitimnim slucajevima predosjeea samo promjenu
vremena, ovdje pak navodno poZa.re iii smrtne slueaje-
ve. Pri cemu je toj istoj vrsti podsvjesne, potonule,
atavisticke, iZivljene slutnje svojstveno da se uvijek
odnosi na nesto sto se dogodilo vec tisuce puta, sto ce
se sutra i prekosutra ponovo dogadati. Somnambulski
predosjeeaj uopce moze biti u najboljem slueaju osta-
tak prijasnjeg zivotinjskog instinkta, ali instinkt je po-
gotovu stereotipan; njegovi postupci, bili ma kako
svrhoviti do najmanje potankosti, odmah postaju bes-
mislenima cim bi zivotinja, stigavsi u novu situaciju,
trebala unaprijed ulaziti u trag onomu cega jos nikada
nije bilo. Polaganje jaja, gradenje gnijezda, selenje po-
stvaruju se posredstvom instinkta, kao da postoji tocno
»znanje« o buducnosti, ali to je upravo ona buducnost
u kojoj se doga<'.taju milijune godina stare sudbine
vrste. To je sadrfajem stara, automatska buducnost, i
uslijed toga je, buduci da se u njoj nista ne dogada,
ona neprava buducnost koju smo vec spomenuli. Dje-
lovanje tjelesnog instinkta u mnogomu je jos tamno,
istrafivanje signalnih sistema jos nije okoncano, zivot
nagonskih slika u instinktu, ako ga ima, jos nije odgo-
netnut, zajedno s orijentacijom koja ga omogucuje na-
gonima. Tako<'.ter ce i ma kako duboko spustanje praga
ljudske slutnje te!iko moci naknadno saznati o djelat-
nosti koja kao da u zivotinjskom instinktu pra-brige
za buduce u sebi jo!i potpuno zdrufoje proslost, sada5-
njost i buduenost i njima relativno vlada prema pravi-
lima zanata vrste. Jednako tako ni!ita nije izvjesnije
nego da je buduenost i tu, kao i u vidovitosti, o kojoj
priea folklor, upravo potpuno neprava buducnost,
ponavljanje, unaprijed odre<'.teni komad u uvijek
istom krugu. Instinktska buducnost i u njoj srodna
atavisticka slutnja, kada pocne, svagda nanovo zapoci-
nje s istim i lovi isto na istoj stepenici. Stoga je pro-
duktivna slutnja, cak i u liku takozvane intuicije, pot-
puno drugacija od instinkta postalog svjesnim sebe.
Ona ne ostaje zagu!iljivom i zakutnom, cak zadimlje-
163
 nom, ona je od pocetka puna snage i zdravlja. Otvo-
reno je svjesna sebe, upravo kao onoga jos-ne-svjesnoga,
u svojoj budnosti pokazuje da je rada uciti -se, pokazu-
111
je sposobnost da se pri predvic.1anju osvrce, da u svo-
~ jemu pred-sobom bude obazriva, eak oprezna. BuduCi
da prava slutnja pocinje s mladoscu, mijenom doba,
produkcijom, njezin je dom bez daljnjega u najnormal-
nijim ljudskim stanjima, ne u animalnima, pogotovu ne
u parapsihickima. Njemacki seljaci iz 1525. godine, ma-
se francuske, ruske revolucije zacijelo su pored parola
imali i neku vrstu nagonskih slika revolucije; u »<;a
ira« pocivala je orijentacija. Pa ipak, nagonske slike
bijahu nadolazile i svijetlile iz nekog u zbilji buduceg
mjesta: iz carstva slobode. Takozvana moc da se predvi-
de smrtni slueajevi iii takoc.ter lutrijski brojevi sto
donose dobitak ocito je na nizem stupnju produktiv-
nosti. Jedna od najjacih somnambula, vidovita Prevost,
kaze u ,saopcenju koje je svojedobno o njoj izdao Justi-
nus Kerner (Reclam, str. 274): »Za mene je svijet krug,
u tom krugu ja sam mogla naprijed i natrag, i mogla
sam vidjeti sto je bilo i sto dolazi.« Romantika, takoc.ter
Hegel, poznavali su i cijenili slutnju jedino u tom atavi-
stickom, praznovjernom smislu koji je danas postao pot-
puno trivijalnim. Rijec je samo o njuhu za jedan stari
svijet u kojemu je jedina novost kukurijekanje pijetla,
ono sto tjera na groblje, a i samo spada mec.tu utvare. Ni
u jednoga od tih bolesnih proroka iz droba, od Sibile
do Nostradamusa, .kada oni proricu »buducnost«, ne
stoji, razumljivo, ni jedna jedina 11ijec koja bi nadilazi-
la postojece poznatosti i ne bi njih samo preudcsavala.
Nasuprot cemu je, reoimo, Bacon, niposto vidovnjak,
vidio u svojoj »Nova Atlantis« zapanjujuci pravu bu-
ducnost. I to jedino na temelju svojega potpuno o sebi
svjesnog njuha za objektivnu tendenoiju, objektivno-
-realnu mogucnost svojega doba.
Jer ipak pogled prema naprijed biva to jacim Ato
jasnije Cini sebe svjesnim. San hoce, sto se tice toga,
biti potpuno jasnim, slutnja, kao prava, potpuno razgo-
vijetnom. Tek kada progovori razum, ponovo pocinje
cvjetati nada, u kojoj nema pogre~noga. Jos-ne-svjesno
164
........
mora sAmo, sto se tdce njegova cina, postati svjesnim,
sto se tice sadrfaja, znanim, ondje kao svitanje, ovdje
kao ono sto svice. I tako se dostife tocka u kojoj se
upravo nada, taj pravi afekt oeekivanja u snu prema
naprijed, vise ne pojavljuje, nalik prikazu u 13. pogla-
vlju, kao puko nutamje uzbuc.tenje stanja osobnosti,
nego svjesno-znano kao utopijska funkcija. Ciji se sa-
driaji reprezentiraju ponajprije u predodZbama, i to bi-
tno predodZbama fantazije. U fantazijskim predodZba-
ma, za razliku od onih iz sjecanja sto reproduciraju je-
dino bivse opa!aje i pri tomu se sve viSe i vise povlace
u sjenu prosloga. I, fantazijske predodZbe tu takoder ni-
su one sto samo slafu iz postojecega, na prozivoljan
nacin (kameno more, zlatno brdo i slicno), nego su
predodfbe sto anticipirajuCi nastavljaju postojece u
buduce mogucnosti njegova biti-drugacije, biti-bolje.
Ovako odrec.tena fantazija utopijske funkcije razlikuje
se, dakle, od pukog fantaziranja upravo po tomu sto
samo za nju postoji jos-ne-bitak takve vrste da se mofo
ocekivati, to jest po tomu sto se ne poigrava i ne luta,
nego psihicki predujmljuje realno-moguce. Na taj nacin
ujedno stjece novu jasnocu tako cesto isticana razlika
prema snu na javi kao realno mogucoj anticipaciji: uto-
pijska funkcija uopce nije prisutna u pukom wishful
thinking, i1i tu samo kadikad plane. U Iiku Ulricha Bren-
dela Ibsen je u »Rosmersholmu« uzbudljivo ocrtao lik
pukog, dakle besplodnog planotvorca. Na mnogo nifoj
razini, potpuno neuzbudljivo, zanatu utopijskog hvalisa-
nja pripada Spiegelberg iz »Razbojnika«, na neusporedi-
vo mnogo visem stupnju ovamo spada markiz Posa, na
temelju prevelike, jedino apstraktno-postulativne neoka-
ljanosti. Puko wishful thinking od davnine je diskre-
ditiralo utopije, jednako politicko-prakticki kao i u cita-
vom ostalom prijavljivanju pofeljnih stvari; bd kao
da je svaka utopija apstraktna. I nema sumnje da u
apstraktnom utopiziranju postoji tek nezrela utopijska
funkcija, to jest ona Ito iza sebe pretefoo jo§ nema so-
lidnog subjekta i ne odnosi se na realno-moguce. Uslijed
toga ona lako podlijefe zastranjenjima, bez kontakta s
istinskom tendencijom prema naprijed, u bolje. Ali kao
165
i nezrelost (zanosenje) nerazvijene utopijske funkcije u
najmanju je ruku jednako sumnjiva i nadaleko rasire-
na, zacijelo dozrela plitkost filistra postojivosti, empi-
rista s daskama u glavi koje ne znace svijet, ukratko,
sumnjivo je savezniStvo u kojem debeli burluj kao i
mrsavi prakticist anticipirajuce nisu svagda samo dutu-
re zabacivali nego i prezirali. Stovise, saveznistvo se -
zbog neskloaosti svakom modusu pozeljnosti, na celu s
pozeljnostima sto tjeraju naprijed - napokon eak, do-
sljedno, povecalo za - nihilizam. Poslije cega je upra-
vo taj uzmogao pustiti od sebe anti-utopijski glas po-
put ovoga: »U folji, opstojanje zasniva svoj bitak na
mogucnostima koje pri pribavljanju ne ostaju samo
neuhvacene nego se ni njihovo ispunjenje uopce ni ne
zamiSlja niti ocekuje (!). Naprotiv: prevlast bitka-sebe-
-unaprijed u modusu pukog foljenja donosi sa sobom
nerazumijevanje faktienih moguenosti . . . 2:eljenje je
egzistencijalna modifikacija umje5nog sebezasnivanja
koje, podleglo bacenosti, samo jos tuguje za mogucno-
stima« (Heidegger, Sein und Zeit, 1927, str. 195). Nesto
takvo, primijenjeno svakako na nezrelo anticipiranje,
bez sumnje zvuci kao da eunuh Herkulesu-djetetu pred-
bacuje impotentnost. Ne treba naglafavati da prava bor-
ba protiv nezreloga i apstraktnoga, ukoliko se ono vje-
salo ili se potentialiter jos vjesa o utopijsku funkciju,
nema nicega zajednickog s burluj-»realizmom« i da
se cuva takoder prakticizma. Va!no je naprotiv: vidik
utopijske funkcije, nabijen nadom, pun fantazije, ne
ispravlja se iz fablje perspektive, nego jedino polazeci
od realnoga u samoj anticipaciji. Od onoga, dakle, jedi-
no realnog realizma koji je samo jedan jedini, jer se
razumije u tendenciju zbiljskoga, u objektivno-realnu
mogucnost sto je pridrufena tendenciji, ujedno i u
svojstva zbilje koja su i sama utopiJska, naime sadrfa-
vaju buducnost. I, ovako opisana zrelost utopijske funk-
cije - nezavedena ni od kojeg zastranjenja - uvelike
naznacuje tendencijski smisao filozofskog soci.lalizma
za razliku od loseg •smisla za cinjenice« empiristicki
-0bezvrijedenog socijalizma. Dodirna tocka sna i fivota,
kada san ne odaje sam.o apstraktnu utopiju a fivot trl-
166
......._
vijalnost, dana je u utopijskom kapacitetu postavlje-
nom na noge, koji je povezan s realno-mogucim. Koji,
stovise, tendencijski ne prekoracuje samo svagda po-
stojece u nasoj prirodi, nego u prirodi citava vanjskog
procesnog svijeta. Tu bi ujedno bio na mjestu samo pri-
vidno paradoksan pojam konkretno-utopijskoga, sto,
dakle, znaci anticipatorskog, koje se niposto ne pokla-
pa s apstraktno-utopijskim sanjarenjem, niti je usmje-
reno nezreloscu pukog apstraktno-utopijskog socijaliz-
ma. Ono oznaeuje upravo moc i istinu marksizma da
je on rastjerao oblak u snovima prema naprijed, ali
plameni stup u njima nije ugasio, nego pojaeao kon-
kretnoscu. Na taj nacin ujedno svijest-znanje ocekujuce
tendencije mora sebe dokazati kao inteligenciju nade
- sred imanentno uzlazeceg, materijalno-dijalekticki
nadmasujuceg svjetla. Tako je utopijska funkcija tako-
c1er jos jedina koja transcendira i jedina vrijedna da
ostane: transcendirajuca bez transcendencije. Njezin
oslonac i korelat jest proces, koji jos nije objelodanio
svoj najimanentniji sto-sadrfaj, ali je jos uvijek u toku.
Koji dosljedno tomu sam boravi u nadi i u objektskoj
slutnji jos-ne-postaloga kao jos-ne-postaloga-dobrim.
Svijest fronta daje ponajbolju rasvjetu za to, utopijska
funkcija kao shvacena djelatnost afekta ocekivanja,
slutnje nade, odrfava savez sa svim jos jutarnjim u
svijetu. Tako utopijska funkcija razumije razarajuce,
jer to je ona sama na vrlo zgusnut nacin: njezin je
ratio neoslabljeni ratio militantnog optimizma. Item:
sadrtaj ~ina nade, kao svjesno rasvijetljen, sa znanjem
rastumacen, jest pozitivna utopijska funkcija; povijesni
sadrtaj nade, najprije reprezentiran u predodzbama,
enciklopedijski istrazen u realnim sudovima, jest ljud-
ska kultura koja se odnosi na svoj konkretno-utopijski
horizont. Na toj spoznaji radi, kao afekt ocekivanja u
ratiu, kao ratio u afektu ocekivanja, kombinat Docta
spes. I u njemu vise ne pretefe promatranje, koje se
od davnine odnosilo samo na postalo, nego sudjelujuCi,
surac1ujuci stav procesa kojemu stoga, od Manca, otvo-
reno postajajnje vise nije metodski nepristupaeno i
novum viSe nije materijalno tud. Terna filozofije otada
167
,,11!
Iii
i
se zadrfava jedino na toposu jednog nezakljucenog za-
konitog polja postajanja u odslikavajuci-interveniraju-
coj svijesti i u svijetu znanoga. Taj je topos znanstveno
otkrio tek marksizam - upravo razvojem socijalizma
od utopije do nauke.
Jos o utopijskoj funkciji: subjekt u njoj
i protupohod protiv lose postojecega
lpak bez snage nekog ja i mi iza sebe cak i nadanje
biva otuznim. U svjesne-znane nade nikada nema meka-
noga, nego volja u njoj odrec1uje: treba biti tako, mora
postati tako. U tomu se energieno probija naprijed crta
folje i volje, ono intenzivno u prekoracivanju, u nadma-
sivanjima. Pretpostavlja se uspravan hod, volja koja
se ne da nadglasati ni od koje postalosti; u tom usprav-
nomu njezin je rezervat. Ta osebujna tocka, na kojoj
subjekt mofo stajati i s koje reagira, apstraktno je u
stoickoj samosvijesti oznacena ovako: srusi Ii se svijet,
rusevine ce odnijeti neustrasivoga.* Tocka je drugacije
apstraktno, ne polazeci vise od pretpostavaka sto se
ponose vrlinom, nego se sad ponose razumom, oznacena
u transcendentalnom ego njemackog idealizma. U nje-
mu je samosvijest presla u cin proizvodnje koja spozna-
je; stovge, vec se u Descartesa spoznaja na pojedinim
potezima pojavljuje kao manufaktura, naime manufak-
tura svojih predmeta. Pretpostavke sto se ponose ra-
zumom bijahu, dakako, grdno napuhane, pricinom svo-
jeg apsolutnog pravljenja; razum uopce ne propisuje
prirodi njezine zakone. Takoc1er, svijet tog spoznajno-
teorijskog idealizma nipo§to nije utopijski; naprotiv:
transcendentalni se ego pretefoo ponosio time §to proiz-
vodi upravo postojeci svijet zakona, svijet matematicko-
·prirodoznanstvenog iskustva. Unatoc tomu, Kantov je i
Fichteov transcendentalni ego umio moralno postuli-
* Ovdje je autor u slobodnom prljevodu cltlrao Horacljeve atl·
hove: •Si fractus illabatur orbls, / Impavldum fer.lent rulnaec
- Cann. III, 3 (op. prev.)
168
......
rati nadilazeci nevaljalo postojece, premda, u skladu
s njemackom mizerijom, samo na besadrfajno-apstrak-
tan nacin. Kant, kojega se gotovo ni u jednoj tocki ne
smije brkati s novokantovstvom, izgradivao je jedan
ljep!H svijet harem postulativno, prema Goetheovim ri-
jecima, svijet spontanosti volje, koji u mehanistickom
iskustvu postalosti nije bivao sitim svega, nije pro-
padao. Tako se u stoickoj samosvijesti, i mnogo blifo
upravo u njemackom idealizmu, pokazuje - apstrakt-
no§cu, dakako, naskroz ostecena - naznaka osebujne
tocke s koje subjekt sebi pridrfava slobodu neodobra-
l vajuceg protupoteza protiv lose postojeceg. Usprkos to-
mu sto je naznaka jednog tako subjektivnog faktora
bila jos apstraktnoformalna, on se ipak oznacio; u to
je vrijeme on filozofski nepobitno vrijedio za citoyena.
Tako se svaki grac:tansko-revolucionarni zahtjev u Nje-
mackoj, od Sturm und Dranga do takozvanog proljeca
naroda 1848, jos pojavljuje u vezi s egom idealizma.
Realno, mec:tutim, ne samo u glavi, i potpuno Iisen grdne
idealisticke napuhanosti, jedan se subjektivni faktor
shvatio tek socijalisticki, naime kao proleterska klasna
svijest. Proletarijat je shvatio sebe kao proturjecje u
kapitalizmu koje samo aktivno protuslovi, ujedno i kao
proturjecje koje losem postalomu zadaje ponajvge po-
sla. Isto tako realno, subjektivni se faktor - usuprot
svakoj apstraktnosti pa prema tomu i neogranicenoj
spontanosti svijesti - posredovao s objektivnim fakto-
rom dru§tvene tendencije, s realno-moguCim. Tako je
djelatnost boljeg znanja pustala »onim vge« koje sa
svijescu nastavlja, usmjeruje i humanizira zapoceti put
svijeta, njegov •San 0 predmetu«, kao sto kafo Marx.
Za to nije dostatan sam objektivni faktor, objektivne
proturjecnosti stovise trajno pozivaju na uzajamno dje-
lovanje sa subjektivnom proturjeeno§cu. Inace na kra-
ju nastaje defetisticko pogresno ucenje o objektivistic-
kom automatizmu, prema kojem su same objektivne
proturjecnosti dovoljne da bi revolucionirale svijet koji
pro!imaju. Oba se faktora, i subjektivni i objektivni,
moraju, naprotiv, shvatiti u njihovu postojanom dija-
lektickom uzajamnom djelovanju, nedjeljivom, iz kojeg
169
i !~ se nista ne da izolirati. Pri cemu se zacijelo i ljudski
dio akcije mora sacuvati od izolacije, od zloga pucistic-
kog aktivizma po sebi, koji nasrce i ciji odvise subjek·
tivan faktor misli da moze izvditi prevrat objektivno-
-ekonomske zakonitosti. Ali ne manje je stetan i soci-
jaldemokratski automatizam po sebi, kao praznovjerje
da postoji neki svijet koji postaje dobrim sam od sebe.
Nemoguce je, dakle, proci bez subjektivnog faktora, i
isto je tako nemoguce utajiti dubinsku dimenziju tog
faktora, upravo dimenziju protupoteza protiv lose po-
stojecega, kao mobilizaciju proturjecnosti sto nastupaju
u samom lose postojecemu, radi njegova potpunog pot-
kopavanja, njegova rusenja. Ali dubinska je dimenzija
subjektivnog faktora u njegovu protupotezu upravo sto-
ga sto taj nije samo negativan nego upravo tako sadrzi
u sebi i navaljivanje uspjelosti koja se mote anticipirati,
1111!
i to navaljivanje zastupa u utopijskoj funkciji.
Pitanje je sada da li se, i ukoliko, anticipirajuci pro-
tupotez dodiruje s protupotezom koji samo uljepbva.
Osobito tada kad vise od polovice pukog uljepsavajuce-
ga, premda orio i suviSe preosvjetljuje, uopce ne sadr-
fava protupotez, nego puko sumnjivo poliranje posto-
jecega. I s niposto revolucionarnim zadatkom iza sebe,
nego apologetskim, onim, dakle, koji treba subjekt po-
miriti s postojeCim. Tu namjeru ostvaruje prije svega
ideologija, u vremenima klasnog druAtva koja vile nisu
revolucionarna, premda su na usponu jer jo§ uvijek
unapreduju proizvodne snage. Preosvjetljivanje posto-
jecega dogada se tada kao prijevarno, u najboljem slu-
caju preuranjeno harmoniziranje, i potpuno je obavi-
jeno dimom i1i tamjanom lafoe svijesti. (Ovamo, da-
kako, uopce ne spada trula ideologija u vremenima pro-
padanja nekog klasnog drustva, osobito, dakle, danaA-
njega kasnog gra<1anstva; jer ona je vec svjesno ldna
svijest i ujedno prijevara). Ali u ideologiji ima zatim
izvjesnih figura opjevavanja, usavrAavanja, znacenja
postojecega, koje su poznate kao arhetipovi ako se pre-
tefno ticu opjevavanja, kao ideali ako se pretefoo ticu
usavr5avanja i kao alegorije i simboti ako se pretezno
ticu znacenja. Uljep§avanje postojecega intendirano u
170
svemu ·tome na ovako razlicite nacine ipak nije uljepAa-
vanje lose-postojecega i od njega ne zeli odvratiti svjes-
no, dakle na prijevaru. Tu se, naprotiv, postojece
nadopunjuje, doduse na uvelikc idealisticki-apstraktan
nacin i svagda na niposto dijalekticki razoran i realan
nacin, ali ipak tako da ne izostaje jedna osebujna, ne-
prava anticipacija: anticipacija, tako reCi, u prostoru,
ne, iii samo nepravo, u buducnosti i vremenu. I sada
je postalo konkretnijim pitanje da Ii se i ukoliko anti-
., cipirajuci protupotez dodiruje s onim koji samo uljep-
I/ §ava. Jer u ideologiji, drugacije u arhetipovima, druga-
cije u idealima, drugacije u alegorijama i simbolima,
nema, doduse, protupoteza, ali zacijelo ima nadmasi-
vanja postojecega posredstvom njegova preuvelieavanja
koje ga uljep§ava, opjevava, usavrfava, daje mu zna-
eenje. A to preuvelieavanje nije pak moguce ako se
utopijska funkcija ne iskrivi iii premjesti, upravo kao
§to nije moguce bez nesre<1ena vi<1enja »Sna o predme-
tu« na prednjem rubu postojecega. Ali tada takoder
mora biti moguce da se u tim nepravim poboljsavanji-
ma harem na nekim dionicama otkriva originalna i
konkretno sadrfana utopijska funkcija, mora biti mo-
guce suocavanje s ne dokraja nemllim iskrivljavanjima
i apstraktnostima. Odnosi proizvodnje svaki put objas-
njavaju za§to su nastale odredene ideologije i druga
neprava poboljsavanja, all svagda§nje zabune oko hu-
manuma svakih odre<1enih odnosa proizvodnje stvorile
su potrebu za kreditom kod utopijske funkcije kako
bi se uopce mogle oblikovati navedene dopune sa svo-
jim kulturnim viAkom. ldeologije su, kao vladajuce
misli jednog vremena, prema jezgrovitoj Marxovoj po-
stavci, misli vladajuce klase; ali buduci da je i ona
samootu<1ena, u§la je u ideologiju, pored interesa da se
dobrobit vlastite klase prika:fo kao dobrobit citava fo-
vjecanstva, i slika onog svijeta bez otu<1enosti koji ne-
dostaje i koji nadma§uje, slika koja se nadasve u gra-
<1anstvu naziva kulturom i koja je pokazivala utopijsku
funkciju donekle na djelu i u onoj klasi sto se inace
~
osjecala zadovoljnom u svojoj otu<1enosti. Po sebi se
razumije da je ta funkcija pogotovu, dapace gotovo sa-
l
li
171
ma, ozivljavala jos revolucionarne .ideologije takvih
klasa. Bez utopijske se funkcije uopce ne da objasniti
nijedan duhovni viiiak povrh upravo postignutoga i
stoga postojecega, bio taj visak i ma kako pun privi-
c:tenja umjesto pred-vic:tenja. Stoga se svako anticipi-
ranje legitimira pred utopijskom funkcijom, i ona za-
pljenjuje u njegovu visku svaki sadrfaj koji samo moze.
I onaj u nekoc naprednom interesu, kao sto ce trebati
da se ovdje jos pokaze, i onaj u ideologijama, koje nisu
posve minule sa svojim drustvom, u arhetipovima, koji
su jos zaeahureni, u idealima, jos apstraktnim, u alego-
rijama i simbolima, koji su jos statiCTii.
Dodir utopijske funkcije s interesom
Hladan se pogled ne potvrduje time sto omalova!uje.
Nego on hoce staviti na mjesto, i to moze, neee sam
prevrsiti mjeru. On obesn8Zuje varljive osjeeaje i rije-
ci, hoce ja, nastajanje, podstrek vidjeti gole, au, da-
kako, ne raskomadane i prepolovljene. Zacijelo, ekonom 0
ski je podstrek u danasnjem poslovnom zivotu dosplo
do ciste podlosti, naskroz lupeske, i potpuno je uspjeina
jedino bespostedna surovost. Tu pohlepa za profitom
zasjenjuje sve ljudske pobude, ona ih, kao spremnost
na ubijanje i zlocinstvo, uopce i nema. I jednako je ta·
ko istina: u prijasnjim se, razmjerno poltenljlm vre-
menima kapitala, interes za profit takoc:ter nlje sasto-
jao od upravo najplemenltijih ljudskih pobuda. Pod
prijetnjom propasti, u ekonomskoj je borbl neprestano
d.re!ovala silna sebicnost. Da je to pogonsko pero bilo
popustilo, da su na njegovo mjesto stupili altruls11~kl
motivi, citav bi kapitalistlcki pogon bio stao, kao itt"
je to cinicno..istinski pokazala Mandevilleova basnn o
pcelama. Pa ipak, ne bl Ii se cesto, u prilicne veclne
onda§njih poduzetnika, egolstlcki potiv blo barem ko-
clo, da se pokazivao tako goHm? Da on nije I sama
sebe, dakle posve lznutra, I drugaci.Je nego svjesnu su·
rovost, prikazivao necim plemenltijlm, zajednickijlm,
da ltovise sebe nije subjektivno docaravao kao nc§to
172
posve nepravo? Zato se ~znad umjetnih peela ne more
previdjeti stanje tadafajeg stvarnog egoista kao stanje
koje je sebi moralo stvarati takoc:ter altruisticke izgo-
vore i prigovore na optuzbe, kako bi na fastan, prividno
covjekoljubiv nacin pravilo takozvani cestiti profit. Ta-
ko su u Adama Smitha ulle u selfish system crte svi-
jesti koja je i iznutra la!na; i te crte nisu bile rastrza-
ne i raskidane, kao sto SU to tako cesto kalvinisticke,
nego su subjektivno bile easne i uglac:tene. Bile su to
crte uvjerenja, ciste savjesti, uva!ena trgovca i podu-
zetnika, kao sto je on stvarno vjerovao u cestitu dobit,
kao sto se on nadasve, u igri ponude i potrafaje, osje-
cao nekom vrstom dobrotvora konzumenata. Platezno
sposobnim, kao sto se po sebi razumije, onih, dakle, u
kojih se vilak vrijednosti istisnut iz radnika more
prodajom proizvoda rada pretvoriti u novae. Pa ipak je
cista savjest sna!ila sebe time sto se kapitalisticki in-
teres trebao trajno ticati interesa potro5aea, njegova
zadovoljavanja. Cista savjest uzajamnih probitaka uljep-
lavala se jol i tako Ito su se svi ljudi smatrali slobod-
nim trgovcima sve sposobnijima za razmjenu, i nji-
hova se ispravno shvacena vlastita korist uravnotdivala
u ovako nastaloj zajednickoj koristi. Sa svim tim, ka-
pitalisticka se ekonomija pricinjala onom napokon ot-
kritom jedinom prirodnom ekonomijom kojoj je Smith
lzrekao svoje potpuno odobravanje jednako potanko
kao i - utopijski. Sam je, dakle, interes bio pod utopij-
skim utjecajem, dapace lafoa svijest o njemu, ali to
je bila potpuno aktivna svijest. Izrabljivanje bi u veli-
kih zvijeri, grac:tan·ski-cudoredno potpuno neopterece-
nlh, zasigurno jednako napredovalo i b1.1z tog uljepla-
vanja, gospoda iz Drustva za istoenu Indiju nisu u
svojem poslovanju nlposto vodila dionice utopijske
funkcije, to bi samo lkodilo. Ali prosjecan poslovan
oovjek iz doba manufakture, takoc:ter s pocetka indu-
strij skog preobrazaja, trebao je i gajio jol neku vjeru
u najvecu mogucu srecu najveceg broja, on je nju tre-
bao kao vezu izmec:tu svojih egoistickih poriva i onih
umiAljenih, docaranih dobronamjernih, koje je posebno
notirao Smith. Utoliko vi§e Ato se cinicna sebitnost pri-
173
pisivala plemstvu, na celu s bludnicima unutar njega
(usporedi Richardsonove romane tog doba). Nasuprot
cemu je gradanin na USpOnU trebao »Vrlinwc, da bi tO
gorljivije zaradivao na drugima kao da zaraduje za
druge. I eak kada je isao u posljednju borbu protiv
feudalnih stega, buriuj se, ne bas herojska klasa, mo-
rao dobrano utopijski potprasiti. Inace se ne bi bio
borio i sam, sto se dijelom ipak dogadalo, nego bi mo-
rao pustiti da se za nj bore iskljucivo ljudi iz pred-
grada. Inace se on ne bi u dobroj vjeri osjtecao srod-
nikom Graka i Bruta, sto se i opet dijelom dogadalo,
u vrijeme zaruka grac:lanskih sloboda 1789. Klasi na
usponu, ekonomski dospjeloj, bila je, dakle, u tada~·
njem meteiu osjecaja potrebna nutarnja strast daleka
dometa da bi, kao sto kafe Marx, »pred samom sobom
sakrila grac:lanski ogranicen sadrfaj svojih borbi«. Tu
je samozavaravanje bilo potpuno, privatnopvivrednicki
eovjek ljudskih prava, apstraktnost citoyena kao mo-
raine osobe jos se nisu bili prozreli, tada se jos nisu.
ni mogli prozreti. Pa ipak je ta vrsta zavaravanja poka-
zivala upravo i ono anticipirajuce, pokazivala je eak
osobito humane crte, premda izrafone apstraktno, od-
rec:lene apstraktno-utopijski. I stoviSe: interes te klase
nije u svemu bio zavaravanje; inace ne bi bilo moguce
odnositi se sooijalisticki prema covjeku ljudskih prava
koji ipak nije usmjeren samo privatnoprivrednicki, po-
gotovu ne prema citoyenu. Ono sto je obecavao citoyen,
to se obecanje mofo odrfati, dakako, tek socijalisticki.
Pa ipak, ono se moze oddati, bilo je, dakle, tada uto-
pijski prilofonim viskom u samom gradanskom strem-
ljenju. Drustveno uvjerenje, koje se u citoyenu bilo
moralno apstrahiralo, to jest koje se bilo odvajalo od
zbiljskog individualnog covjeka, mora se tek sjediniti
f dakle, uvijek rodom iz vladajuce klas~, one opravdayaju
sa svojim vlastitim snagama kao ne vise gradanski-
-individualistickima. Svejedno, to uvjercnje, sto se tada
nazivalo »vrlinom«, ipak je postojalo, ono u tom slucaju
'
nije samo potprasivalo, nego je postojalo na na~in
viska; kako bi se inace moglo, da ne spominjemo prave
jakobince, slaviti i jednog Jeffersona? Mogla je, dakle,
vec u poticaju, ako je on bio u svoje vrijeme napre-
i duhovnoj nadgradnji: pripremna, pobjedonosna i si-
174
dan, djelovati druga, trajna crta, crta sto je sczala dalje
od napretka koji je valjalo neposredno pospjc5ivati.
Ona se moze preuzeti u moralno nasljec:le, na isti nacin
kao sto se oblikovani, u djela pretvoreni viSak prave
ideoloske svijesti mote preuzeti u kulturno nasljc<'.te.
Dobro, eak najbolje, htjelo se vec vise puta u proslosti,
a pretezno je sve ostajalo samo na tomu. Ali upravo
zato sto to htijenje nije bilo pravovremeno, ono tije-
kom oslobadanja tece dalje u onomu gdje se ne podu-
Clara s dostifoim koje je tu na redu, u ovom slueaju
u kapitalistickom drustvu. Utopijska funkcija otima
taj dio varke; ona na taj nacin postifo da se sve iole
naklono eovjeku osjeca sve vise medusobno srodnim.
Susret utopijske funkcije s ideologijom
Ostar se pogled ne potvrduje naprosto time sto prozire.
Nego takoder i na taj nacin sto on ne vidi sve bistrim
poput vode. Jer sve bas i nije tako dovrseno bistro, ne-
go je katkada rijec o vrenju, sebe-oblikovanju, cemu
se upravo i hoce ostar pogled. Ponajsire i najmjesovi-
tije pojavljuje se to nezakljuceno u ideologiji, ukoliko
se ona ne iscrpljuje u pukoj vezanosti uz svoje vrijeme.
I takoder u pukoj laznoj svijesti o svojem vremenu,
sto je pratilo sve dosadasnje kulture. Sama ideologija
zacijelo potjece od podjele rada, od razdvajanja mate-
rijalnog i duhovnog rada koje se pojavilo poslije pra-
komune. Tek od tada mogla je grupa koja je imala sl1>-
bodnog vrcmena za predodzbe zavaravati posredstvom
njih sebe i prije svega druge. Buduci da su ideologijt;:,
postojece drustveno sta11je tako sto nijecu njegov eko-
nomski korijen, prikrivaju izrabljivanje. Tu sliku pru-
zaju sva klasna drustva, ponajjasnije gradanstvo. Pri
tomu u ideoloskom oblikovanju tih drustava svakako
postoje tri faze s vrlo razlicitim vrijednosnim rangom,
s razlicitim narudf.bama sto ih daju duhovnoj, odviSe
lazna faza. Pripremna faza neke ideologije pomafo via-
175
stitoj, jos neucvr!cenoj bazi, buduci da truloj nadgrad-
nji do tada vladajuce klase suprotstavlja svje!e na-
prednu nadgradnju te baze. Sama klasa koja je zatim
dospjela na vlast odrec:tuje drugu ideolosku fazu tako
sto - uz napustanje, mjestimice i uz vise ili manje
klasicno •ekvilibriranje« prec:tasnjih revolucionarnih
podstreka - osigurava, politicki-pravno fiksira, politic-
ki·pravno-kulturno pretjerano uljepsava vlastitu bazu
sto se u mec:tuvremenu dostala egzistencije. Osigurava-
nje kao i uljep!avanje podupire postignuta, iako samo
privremena harmonija izmec:tu proizvodnih snaga i pro-
dukcionih odnosa. Klasa na silasku odrec:tuje poslije
toga tre6u ideolosku fazu tako sto - pri gotovo pot-
puno iScezavajueoj dobronamjernosti lafoe svijesti,
dakle uz gotovo potpuno svjesnu prijevaru - parfimira
trulez baze, prekrstava takoc:ter, fosforizirajuci, noc u
dan, dan u noc. u klasnom je drustvu ekonomska baza,
dakle, zasigurno prekrita maglom zainteresirane la!ne
svijesti, bilo kako se njezina iluzija ra!\clanjivala kao
plamena, klasicna iii dekadentna, kao uspon, cvat ill
naAminkana primjena. Ukratko, buduci da nema iz-
rabljivanja koje bi se smjelo pokazati golo, ideologija
je s te strane suma predodfaba u kojima je neko odrc-
c:teno dru§tvo sebe opravdavalo i uzvisivalo s pomocu
la!ne svijesti. Ali sad: kada se god misli kultura, ne
pojavljuje li se tada i druga strana ideologije - pre-
poznatljiva vec u moralno i sadrfajno tako razlicitim
svojstvima triju faza? To je upravo ona strana sto se ne
podudara u titavom opsegu s pukom la!nom svijeAcu
i s apologetikom nekog historijski naprosto otpisanog
klasnog druAtva. S kriticke strane Marx u •Svetoj po-
rodioi« jezgrovito ,kafe: •,ldeja' se svagda blamirala
ukoliko se razlikovala od 'interesa'« i tom se recenicom
nadovezuje na zapocelo samoproziranje grac:tanskog
drustva u materijalizmu, pa se tek posredstvom tog
proziranja u La Bruy~rea, La Rochefoucaulda i osobito
u Helvetiusa razabralo kako je podlogom citavog tog
morala pravo shvacen osobni interes. Ali Marx na istom
mjestu takoc:ter nastavlja: •U drugu je ruku lako ra-
zumjeti da svaki masovan ,interes' koji se probija u
176
~
'
'I
~
povijesti, stupajuci prvi put na svjetsku pozornicu, u
,ideji' ili ,predodZbi' daleko premasuje svoje zbiljske
namisli i sebe zamjenjuje s ljudskim interesom uopce.«
Na taj nacin nastaje iluzija ili ono •sto Fourier naziva
tonom svake historijske epohec; buduci da ovako sazda-
na iluzija, pored entuzijastickog cvijeca kojim neko
drustvo ovjeneava svoju kolijevlm, zgodimice sadrfava
i one kulturne tvorevine koje - kao sto Marx u »Uvo-
du kritici politicke ekonomije« podsjeca na Grke - »U
izvjesnom smislu vrijede kao norma nedosti:Znog uzo-
ra«, otvara se problem ideologije upravo gledajuCi sa
strane problema kulturnog nasljeda, problema kako to
da se djela nadgradnje i poslije otpadanja svojih dru-
stvenih podloga ~lje reproduciraju u kulturnoj svijesti.
Upravo se sadr!ajna razlika izmedu triju faza tu ne da
utajiti cak ni onda kad se i dalje va:Zece Tua res agitur
niposto ne ogranicuje na rastucu, revolucionarnu epohu
nekog od dosadaAnjih klasnih drustava. $toviSe, pravi
fenomen: kulturni vi§ak koji se tu misli, koji prebiva
s druge 5,trane, biva tada pogotovu vidljiv. Jer taj fe-
nomen, kao fenomen izoblikovane i isto tako buduc-
nosti okrenute umjetnosti, znanosti, filozofije, susre-
eemo u klasi~oj epohi nekog dru§tva mnogo obilatije
nego u revolucionarnoj, gdje je, dakako, jaci neposred-
no-utopijski impetus protiv postojecega, preko posto-
jecega. I svagda cvjetovi umjetnosti, znanosti, filozo-
fije karakteriziraju jo§ vile nego la!na svijest koju je
neko drustvo svaki put gaJilo o sebi i primjenjivalo,
vezaino svojhn stanoviitem, kako bi se uljepsalo. Da-
pace, ti se cvjetovi mogu potpuno odvojiti od svojeg
prvobiitnog drustvenohistorijskog tla, buduci da oni sa-
mi, prema svojoj esenciji, nisu vezani uza nj. Akropola
pripada, dodu§e, robovlasnickom drustvu, strassbudka
katedrala feudalisti~komu, pa ipak one nisu, kao §to
je poznato, minule zajedno s tom svojom bazom i ne
\Tode sa sobom, za razliku od baze, za razllku od ta-
ddnjlh produkcionih odnosa, ma kako oni bili pro-
gresivni, nista pokudno. Velika filozofska djela sadr-
!avaju, dodule, vi§e onoga sto je vezano uz vrijeme i
stoga prolazno, jer njihovo je spoznavanje svaki put
177
uvjetovala drustvena ogranicenost, ali i ta djela, upra-
vo ona, zbog svoje visoke svijesti kojom se odlikuju i
koja omogucuje dalekovidan pogled u' buduce, u bitno,
ispoljuju onu pravu klasiku sto se ne sastoji od po-
nora nego od vjecne mladosti, sa svagda novim perspek-
tivama u sebi. U Simpozionu, Etici, cak Fenomenologiji
duha, potonuli su i otpisani samo prividni problemi i
ideologija s lica mjesta, ali eros, supstancija, supstanci-
ja kao subje~t stoje sred svih promjena kao varijacije
cilja. Ukratko, velika djela nemaju nedostataka kao u
vrijeme svojeg rodendana niti su divna kao prvog dana:
ona, naprotiv, odbacuju svoje nedostatke kao i svoju
prvu divotu buduCi da SU sposobna za kasnijU, stovise
konaenu divotu koja se mote intendirati. Klasicno u
svakoj klasici upravo se tako pred svakim vremenom
iskazuje kao revolucionarna romantika, naime kao za-
daca sto pokazuje naprijed i kao rjesenje koje nadolazi
iz buducnosti, ne iz proslosti, i koje, jos slmo puno
buducnosti, govori, nagovara, zove dalje. Ali to se, za-
jedno s onim skromnijim, dogada samo stoga !Ito se
ideologije s te strane ne iscrpljuju u lafnoj svijesti svo-
je baze niti takoder u aktivnom radu za svoju odre-
denu bazu. U samoj lafaoj svijesti, onakvoj kakva je
nosila ideologiju klasnih drustava, ne mote biti traga·
nja za viskom, i ono nije nufao u ideologiji socijalisti~­
ke revolucije, u kojoj uopce ne sudjeluje latna svljest.
Socijalizam kao ideologija revolucionarnog proletarijata
uopcc je samo istinita svijest, koja se odnosi na poj-
mljeni pokret i prihvacenu tendenciju zbilje. Ali za
odnos te istinite ideologije prema anticipirajucemu u
lafaoj svijesti, unutar toga ne samo prema ldnoj svi-
jesti prijafoje ideologije, zacijelo vrijedi ovaj Marxov
stavak (Rugeu, 1843): »Dakle, na§e geslo mora bitl: re-
forma svijesti ne pomocu dogmi, nego pomocu analize
misticne, samoj sebi nejasne svijesti, pojavljivala se
ona religiozno iii politicki. Tada ce se pokazati da svi-
jet vec odavno sanja o predmetu kojega sam treba
biti svjestan da bi ga stvarno posjedovao. Tada ce se
pokazati da se ne radi o velikoj stanki izmec:lu proSlosti
178
~
I buducnosti, nego o izvr§avanju misli proslosti.«* I
klasne ideologije, u kojima stoje velebna djela proslo-
sti, navode upravo na onaj vgak povrh laine svijesti
vezane uz stanoviste, koji se naziva trajno djelatnom
kulturom, tvori, dakle, supstrat Jmlturnog nasljeda
koje se mote preu;z;eti. I sada postaje jasno: upravo taj
visak ne proizvodi se posredstvom bilo cega drugog
do djelovanja utopijske funkcije u ideoloskim tvorevi-
nama na kulturnoj st:riani. Stovise, sama lazna svijest
uopce ne bi ni dotjecala da se ideoloska zafahurenost
pozlati onako kao sto se to dogodilo. Ona ne bi bila
kadra sama proizvesti ponajvafoiju znacajku ideologije,
naime preuranjeno harmoniziranje drustvenih protu-
rjecnosti. Koliko li se tek ideologija bez svojeg susreta
s utopijskom funkcijom tefo mofo shvatiti kao medij
trajno djelatnog kulturnog supstrata! Sve to, kao sto
se vidi, nadilazi jednako lafou svijest kao i jafanje,
pogotovu puku apologetiku odredene drustvene baze.
Item: bez utopijske funkcije klasne bi ideologije rodile
samo prolaznim zavaravanjem, ne uzorima umjetnosti,
znanosti, filozofije. I upravo je taj visak ono sto tvori
i saddava supstrat kulturnog nasljec1a, kao ono jutro
sto nije saddano samo u ranom doba nego i na visem
stupnju, u potpunom danu nekog drustva, mjestimice
~k u sutonu njegova propadanja. Sva dosadasnja ve-
lika kultura jest pred-vic:lenje ne~eg uspjeloga, ukoliko
se ono lpak moglo ugradlti u slike i misli na onoj visini
vremena koja je obllovala vidikom u daljinu, dakle ne
samo vidikom u svoje vrijeme i za nj.
Nema sumnje, san o boljem tivotu zapafa se uslijed
svega toga vrlo siroko. Ili, sto znaci isto, utopijsko se,
pored uobicajena ~isto obezvredujuceg smisla, ne upo-
trebljava samo u naznacenom anticipatorskom smislu
nego - kao funkcija - takoder i u obuhvatnom smi-
slu. Tako se pokazuje: protezanje utopijskoga u dubinu
i sirinu vec se u svojem historijskom smislu ne ogra-
nicuje na svoju najpopularniju pojavu: utoplju o drfa-
* Prijevod cltlrano1 mje1ta preuzet je iz: Marx/Engels, Rani
radovi, peto izdanje, Naprijed, Zagreb 1976, 1. 53 (op. prev.)
179
I~
'1111 1
11
i vi. Prema smislu, san o boljem Zivotu seze daleko pre-
I kc svojeg socijaln~topijskog rodnog doma, na:ime u
svaku vrstu kulturne anticipacije. Svaki plan i svaku
tvorevinu, dotjerane do granice svojeg savdenstva, do-
taknula je utopija i, kao sto smo naveli, upravo je veli-
kim kulturnim djelima sto dje1uju vazda progresivno
dala vi.Sak povrh njihove puke ideologije s lica mjesta,
s njim je dala i nista manje nego supstrat kulturnog
nasljeda. Moc anticipacije, poimana do tada tako ogra-
111 niceno, pocela se prosirivati u »Duhu utopije« Erns·ta
Blocha, 1918, i to na stvarima, ornamentima i figurama
I velika umjetniCka djela implicite, premda ne svagda
StO SU Se do tada bili tretirali potpuno izvan jos-ne-
-dosloga u zbilji, premda ipak pripadaju njemu i bave
se njegovim artilruliranjem. Posredstvom uvida u sve
adekvatnije usmjerenje na nase stjecanje identiteta i
111;
posredstvom obvezanosti na to, parazitsko uzivanje
I
i umjetnosti ide kraju; kulturna se djela strategijski
otvaraju. Svakako pak ostaje pitanje moze li se ili tre-
ba utopija kao izraz i napad prenijeti, bez. izli§nih ne-
sporazuma, i na intencije i interese koji niposto ne pri-
padaju proslosti. Nego su potpuno sada§nje-novi unutar
dogadaja razvitka socijalizma od utopije do nauke.
Povijest terminologije poznaje, doduse, vise takvih pro-
II
sirenja nekog prija§njeg smisla rijem, uz djelimi~no
II'
oduzimanje negativnih znacenja sto su se vezala uza
nj; ovamo spada, recimo, rijec romanticno. Jo§ je mno-
go veea diferencijacija izrazena izme<!u znacenjl pojma
same ideologije; Lenjin je na temelju te diferencijacije
uzmogao socijalizam nazvati ideologijom revolucionar-
nog proletarijata. Pa ipak je moc anticipacije, sa svo-
jim otvorenim prostorom i svojim predmetom koji va-
lja realizirati, koji se realizira prema naprijed, a koju
smo gore - za razliku od utopistickog i pukog apstrakt-
nog utopiziranja - bili nazvali konkretnom utopijom,
jos ponajvecma ostala potpuno izvan terminologijskih
ispravaka i prosirenja koje je dozivjelo, recimo, roman-
tieno u »revolucionamoj romanticic, ideolosko u •So-
cijalistickoj ideologijic. Iako ipak nadasve u oblastima
tehnickih, arhitektonskih i geografskih utopija, ali ta-
koc:!er i svih onih Ito su napokon krufile i kruze oko
180
.A....
onog »UOpce«, onog »pravoga« naseg htijenja, cinjenicno
vlada i stoga je primjerena pojmu kategorija: utopijska
funkcija. Dakako: s poznavanjem i uz odbitak dokraj-
eeno utopistickoga, s poznavanjem i uz odbitak apstrakt-
ne utopije. Ali ono sto tada ostaje: neiscrpan san pre-
ma naprijed, docta spes koju ce diskreditirati samo
burluj, - to se uz valjano promiSljenu i valjano pri-
mijenjenu razliku spram utopizma mofo svom ozbilj-
noscu zvati utopijom; u svojoj kratkoCi i s novom ostri-
.f nom taj izraz tada znaci isto sto i: metodski organ za
novo, objektivno agregatno stanje rastucega. Tako i sva
i explicite (kao u Goetheovu Faustu), imaju ovako poj-
mljenu utopijsku pozadinu. Ona tako, sa stan.oviSta fi-
lozofijskog pojma utopije, nisu nekom ideoloskom po-
§alicom ville vrste, nego pokusanim putom i sadrfajem
mane nade. Samo tako utopija iz ideologija vadi ono
svoje i objafajava u velikim djelima same ideologije,
ono progreisivno historijski razvojne vrste. Duh utopije
u krajnjemu je predikat svakog velikog izricaja, u liku
strassbudke katedrale i u Bofanskoj komediji, u Beetho-
venovoj muzici ocekivanja i u latentnostima Mise. u
h-molu. On je u ocaju sto prebiva u Unum necessarium
jos kao izgubljenom, i u Himni radosti. Kyrie kao i
Credo otkrivaju se u pojmu utopije kao pojmu shva-
cene nade posve drugacije, takoc:!er i kada su liseni
refleksa puke ideologije uvjetovane vremenom, upravo
tada. Egzaktna fantazija jos-ne-svjesnoga upotpunjuje
tako upravo kriticko prosvjecivanje, buduci da iznosi
na vidjelo zlato koje nije nagrizla zlatotopka, i dobar
sadrlaj, kojii preostaje u svoj svojoj valjanosti, eak
raste, kad budnu unistene klasna iluzija, klasna ideo-
logija. Tako iza kraja klasnih ideologija kultura, koja
je njima mogla biti samo dekoracijom, ne gubi niSta
do same dekorativnosti, lafao zakljucne harmonizacije.
Utopijska funkcija otima stvari ljudske kulture takvoj
poeivaljci puke kontemplacije: ona na taj nacin otvara,
na doista polueenim vrhuncima, ideolo§ki neiskrivljen
vidik na sadrlaj ljudske nade.
181
 Susret utopijske funkcije s arhetipovima
Dubok pogled potvrc:tuje se time sto je dvostruko bez-
danim. Ne samo prema dolje, sto je laksi, doslovniji
nacin odlafonja do dna. Nego dubine ima upravo i pre-
ma gore i prema naprijed, ona preuzima u sebe ono bez-
dano odozdo. Natrag i naprijed tada je kao pri kretanju
kola koje ujedno i ponire i crpi. Istinska se dubina
svagda dogada uz dvosmisleno kretanje: »Potoni sad!
Mago bih rec i uzadi! Svejedno je«, dovikuje Mefisto
Faustu. On to dovikuje eak ondje gdje treba otpoceti
naslada necim sto vec odavno ne postoji, Helenom. I
to ne dov1ikuje samo Mefisto, intrigant, opasan mestar
dvosmislenih znacenja, to posredstvom Mefista dovi-
kuje samo dvojako znacenje: znacenje jednako arhaic-
nih kao i utopijskih odnosa slike. Tako utopijska funk-
cija vrlo cesto ima dvostruki bezdan, bezdan utapanja
sred bezdana nade. sto pak mofo znaciti jedino: tu se
u arhaicnom okviru na pojedinim dionicama unaprijed
radilo za nadu. Tocnije: u onim jos uvijek ganutljivim
arhetipovima koji su u danom slueaju preostali iz do-
ba rnitske svijesti kao kategorije fantazije, pa uslijed
toga nose sa sobom i neki neizgradeni nemitski visak.
Iz toga slijedi da nada, pored ideologija koje i dalje
nesto znace, treba utopijski snabdjeti takoder one arho-
tipove u kojima jos kruzi nesto neizradeno. Treba se
prevratiti u utopiju tako kao sto se, mutatis mutandis,
u nju prevraea znaeajno-napredna ideologija. Jasno je
pri tomu da to ne maze izvrsiti samo poniranje, odozdo,
nego bitno pregled, koji prufa uspon, odozgo. Jer sva-
gda je sigurno: potisnuto iskljucivo prema dolje, ono
sto se mofo naci samo kao podsvjesno, po sebi je tek
tlo iz kojeg proizlaze nocni sni i katkada otrov sto iza-
2liva neurotske simptome: to dolje mo:fo se uvelike raz-
rijesiti u poznato, nije uzlazni sumrak prema naprijed,
latentnost mu je u osnovi samo dosadna. Nadano-slu-
ceno sadriava, naprotiv, moguce blago od kojega po-
tjecu velike dnevne fantazije §to se mogu zastarjeti
od dugog vremena; to naprijed i gore nigdje se ne mo-
:fo razrijeSiiti u vec poznato i nastalo, latentnost mu je,
182
.....
dakle, u osnovi neiscrpiva. Vidi Ii Faust, uz earobni
napitak mladosti, u svakoj zeni Helenu, onda se tu
arhetip ljepote Helena potpuno pomice iz arhaicnoga
naprijed; on se vec u arhaicnomu pomice prema gore.
Ali: on se moze dozvati samo s utopijskog stanoviSta, i
'$
~ samo se polazeci od pregleda koji prufa uspon, ne u
pukom poniranju, mofo na arhetipovima zgodimice uo-
citi rodbinstvo s utopijskim. Cime je jos Euridika u
Orku bivsega, sama neizivjela, to nalazi jedino Orfej,
i ona je Euridikom samo za nj. Jedino to utopijsko na
nekim arhetipov.ima omogucuje da se oni plodno citi-
raju, gledajuci naprijed, ne natrag; kao sto se to poka-
zalo pri prividnoj zbrkanosti igrarija sna i pri razrje-
savanju tog pricina. Svi takvi racionalizmi kod majki
koje jo~ rac1aju pokazuju svjetlost sto na njih pada od
utopije, eak u romantici s njezinom ceznutljivom svje-
tiljkom za grobove i podzemlje. Ono sto se na osebujan
nacin izlijefo u arhetipovima, upravo to, pokazuje svo-
ju nedogotovljenost; ali toplina sto obavlja posao do-
zrijevanja ne sjedi u regresiji. Sarni arhetipovi vec su
spomenuti gore u povodu C. G. Junga, ali taj arcireak-
cionar, u kojega je povrh toga arhaicno nastupalo kao
Timbuktu u Zi.irichu,* citavo je to bice zazivao samo
laZno, kao cisti mrak. Sam izraz arhetip prvi se put
nalazi u Augustina, jos kao opis kojim se tumaci Pla-
tonov eidos, dakle oblicje redom svake pojedine vrste,
pa ipak je upravo romantika prva protegnula taj sta·
rinski naziv na kategorijalnu sastojinu slikovno-objek·
tivne vrste sto probija i svjetluca na izvjesnim, tako
re6i potisnutim pojavama. Tako se Romeo i Julija pre·
tvaraju kod Novalisa u arhetip mlade ljubavi, Antonije
i Kleopatra u arhetip starije, zanimljivije. Filemon i
Bauka, zajedno sa svojom kolibom, vide se kao slika
pradavne, povucene bracne zajednice. Prema Novalisu,
odlucujuca je izvanredna podudarnost svih elemenata
u tim arhetipovima, ona sefo u Filemona i Bauke »sve
do butine sto pocrnjela visi u dimnjaku«. Ali daleko
* Aluzija na takozvanu clriiku psihoanaliti~ku ikolu koju je
bio osnovao Jun1 (op. prev.)
183
 je odluenije djelovao osebujan nimbus §to se pridruZio
podudarnosti elemenata, nimbus poput onoga oko kra-
jolika, s uspjelom arhitekturom situacije i njezina zna-
cenja. Mec.1usobna slicnost na koju se pocelo upozora-
vati u sadrfajima bajki, u tipskim konfliktima, tipskim
spasenjima, u »motivima« §to se neprestano vracaju, u
mnogomu je ukazivala na arhetipove; usporedna po-
vijest knjizevnosti otkrila je obilje takvih elemenata.
Takav je, recimo, krajnje izraziti motiv ponovnog pre-
poznavanja (anagnorisis) koji arhetipski sjedinjuje i ta-
ko udaljenu grac:tu kao sto je grac:ta 0 Josipu i njegovoj
braci iz Biblije i grac:ta o susretu Elektre i Oresta iz
Sofoklove tragedije. Cinilo se da mitologija ponajprva
sadrfava sve prasituacije i njihov ansambl; to je, do-
duse, dozlaboga pretjerano, posve u skladu s reakcio-
narnim u romantickom arhaizmu, pa ipak prikazi po-
vijesti mitologije Karla Philippa Maritza, pogotovu
Friedricha Creuzera, nude, u stvari, posredstvom po-
ku§aja kategorizacije »motiva«, citavo mno§tvo arhe-
tipova. Oni se tu pojavljuju kao simboli; osobito Creu-
I zer odrec:tuje njihovu neospornu arhetipicnost vec u ova
cetiri momenta: u •momentanosti, totalnosti, neobjas-
njivosti njihova porijekla, nu:Znosti«. I on sam vec prije
objdnjava momentanost, a takoder i slikovitu lako-
nicnost, posredstvom jednog arhetipa: »Ono uzbuc:tujuce
i ujedno potresno u vezi je s drugim svojstvom, s krat-
kocom. To je kao duh sto se iznenada pojavio iii kao
blijesak munje sto odjednom obasja tamnu noc, trenu-
tak koji obuzima citavo nase bice« (Creuzer, Symbolik
und Mythologie der alten VOiker I, 1819, strana 118,
59). Creuzer je takve lakonizme nazivao simbolima, u
smislu romantike, kao pojave neke ideje; uz to je tre-
balo samo nesto manje hipostaze neke ideje Ito se
oduvijek nazire, pa da se arhetipovi vide i u obllku ale-
gorije, ne samo u formi simbola. Ipak alegorije, u svo-
jem pravom Iiku, dakle prije klaslcizma osamnaestog
I devetnaestog stoljeca, nlpolto nisu slmbolizirani poj-
movi, ujedno i ono §to se tako rado naziva hladnlm i
apstraktnim. One, naprotiv, takoc'.ter saddavaju - u
baroku, drugacije pak u srednjem vijeku - arhetipove,
184
eak vecinu njih, naime arhetipove sto pripadaju pro-
laznosti i njezinoj mnozini. Upravo u alegoriji isprva
raste mnostvo poetski djelatnih arhetipova, temelj joj
je alteritas svjetskog zivota, dok se simbol neizostavno
pridrufoje uz unitas nekog smisla, pa stoga bitno for-
mira religijske arhetipove iii pak arhetipove formira
religijski. Arhetipiku u starih naroda, sto se sva nala-
zila u religiji, stoga je otkrio i prvi put pokusao sre-
diti jedan veci Creuzer i savrseniji mitolog, Bachofen.
Ona se pojavila u heterickom, matrijarhatskom i pa-
trijarhatskom nizu: u heterickim ornamentima trske i
mocvare, u matrijarhatskim ornamentima klasa i pod-
zemlja i u patrijarhatskima lovora i Sunceva koluta;
tako se mec:tu svekolike arhetipove trebao unijeti jed-
it nako socijalnopovijesni kao i prirodnomitski poredak.
t
Na taj nacin oni zacijelo nisu bili obuhvatnije katalo-
I gizirani - da se i ne govori o hipotetienosti triju nizo-
va - n.i u svojem alegorijskom obliku i smislu niti u
religijsko-simbolickomu. Pa ipak, upravo je iz radova
romantike postalo jasnim ono utopijski odlueujuce:
arhetipovi, usprkos svojem prvobitnom augustinskom
skladu s praslikama u smislu Platonovih ideja, imaju
tek malo iii nma zajednickoga s njima i njihovim ci-
stim, napokon cak transcendentnim idealizmom. Oni SU,
kao §to proizlazi iz vec navedenih primjera, u biti ka-
tegorlje zguscivanja situacije, nadasve u oblasti poetski-
-odslikavajuce maste, a ne hipostazirani kao po vrsti
jednaki Platonovim idejama. Arhetipove romantike iii
eak: arhetipove kakvima je njih shvacala romantika,
povezivalo je s Platonovim idejama jedino takozvano
ponovno osjecanje, premda na nacin koji ujedno po-
kazuje razlike spram sjecanja na nepromjenjive ideje.
Ponovno sjecanje, anamneza, u Platona se odnosilo na
predsvjetsko stanje, kada se dusa nalazila u nebu iz
praslike; sjecanje u romantici krece se, naprotiv, histo-
rijski, odlazi natrag u pradoba unutar samog vreme-
na, postaje regresijom u arhaicno. Sto je ona bila mo-
guca, to ne pokaruje, doduse, niposto bliskost plato-
nizmu nebeskih ideja, ali ipak mogucnost pogre5nog
razumijevanja arhetipova s obzirom na njihovu uto-
185
.._
pijsku funkciju - sto je romantika osobito iskorista-
vala. Ddani u pukoj regresiji, arhetipovi pretvaraju uto-
piju u natrag okrenutu, reakcionamu, napokon cak di-
luvijalnu. Oni su tada opasniji od obicne tvorevine za-
magljivanja, ideologije; jer dok ova samo odstupa od
spoznaje sadasnjosti i njezine realne pokretacke snage,
arhetip sto progoni natrag i stavljen je u progonstvo
prema natrag povrh toga jos i spreeava otvorenost pre-
ma buducnosti. Svi arhetipovi, eto, niposto nisu spo-
sobni za utopijsku obradu, eak ako je ona i prava,
a nije reakcionami utopizam, kao cesto u romantici.
Zbog patosa puke arhaike promafaje se citava jedna
sfera, sfera sto je cesto tako zivahna i, u velikom stilu,
punim sjajem snafoa u poeziji, takoc:ter u filozofiji.
Kao sto je spomenuto, za utopijsku su obradu sposobni
samo oni arhetipov,i u kojima jos kruzi nesto neizra-
deno, relativno neminulo, nenamireno. Karakteristicno
je da su u regresiji, koja je bila pandanom politickoj
reakciji, najomiljeniji bili upravo feudalno-minuli arhe-
tipovi, bas kao da arhetip, znaeajka po kojoj se, kao sto
je govorila romantika, ponovo prepoznaje sve poetsko u
starins·kom zivotu, znaci jedino predavanje proslosti a
ne i (poput jurisa na Bastilju) emblem buducnosti u
pravoj utopijskoj funkciji.
Tu stoga ponovo pocinje podvajanje, da bi se pre-
poznali i osta1i na okupu pravi prijatelji. Samo uto-
pijski pogled mofo naci to srodno sebi, u tomu je, a
ne u golom kapitalistickom umorstvu ornamenta cak i
u miSljenju, njegova vafna dufnost. Najprije se od uto-
pijski zbilja nenamirenih moraj.u odvojiti istrunuli ar-
hetipovi, i to njihovim svrstavanjem mec:tu zastarjelo
bivse. Arhetipovi pak situacije slobode iii svjetla srece
ooito nisu vezani uz ovakvo minulo, oni su njemu
utekli, u najmanju su rukiu prema njemu eksteritori-
jalni. Ovdje nije mjesto razmatranju arhetipova, oni
spadaju, kao sto ce se kasnije prikazati, u jedan novi
dio logike, tablicu kategorija fantazije. Oni se nalaze,
kao sto smo vidjeli, u svim velikim pjesmama, mitovi-
ma, religijama, i zapravo: samo svojim nenamirenim
dijelom pripadaju jednoj istini, jednom odslikavanju
186
omota sadrzaja utopijske tendencije u zbiljskomu. Ar-
hetip nenamirene tendencije-latentnosti pod fantastic-
nim omotom jest zemlja Dembelija, jest borba sa zma-
jem (sv. Durac:t, Apolon, Siegfried, Mihajlo), jest demon
zime koji hoce ubiti mlado Sunce (Fenriski vuk, Faraon,
Herod, Gessler). Srodni je arhetip izbavljenje djevice
(nevinosti uopce) koju zmaj ddi u zarobljeniStvu (Per-
zej i Andromeda), takoder je to doba zmajeva, sama
zemlja zmajeva, ako se pojavljuje kao nu.Zni pretpro-
stor za posljednji trijumf (Egipat, Kanaan, Carstvo
Antikrista prije pocetka Novog Jeruzalema). Arhetip
najviseg utopijskog ranga jest znak trube u posljed-
njem cinu »Fidelija«, koncentriran u uvertil:1i Leonora,
koji navjescuje spasenje: dolazak ministra (on zamje-
njuje mesiju) utjelovljuje arhetip osvetnicki-spasava-
juce Apokalipse, stari arhetip olujne bure i duge. Sto-
vise, jedan arhetip prastare vrste, koji se, medutim,
tu odnosi na nesto posve konkretno, jos je i u Marxo-
voj recenici: »Kada budu ispunjeni svi unutrasnji uvjeti,
dan njemackog uskrsnuca navijestit ce kukurijekanje
galskog pijetla.« U tim se primjerima zapafa cisto ima-
nentno: utopijsko na arhetipovima na kraju se uopce
ne da fiksirati u arhaiku, ono, naprotiv, krajnje spo-
sobno putuje historijom. I prije svega: nisu svi arheti-
povi arhaickog porijekla, mnogi ab origine izranjaju
tek u toku povijesti, tako ples na rusevinama Bastilje
- obnovljena ganutljiva praslika, koju od arhaienog
kolopleta bla:lenih odvajaju posve novi sadrfaji. Nje-
zina je muzika Beethovenova Sedma simfonija, koja
ujedno niposto ne bi pristajala uz livade ljiljana niti
uz orgijasticne proljetne i dionizijske 1svccanosti. Cak
arhetipovi izrazito arhaicnog porijekla od historijskih
su se preinaka vazda osvjezivali, varirali: i znak trube
u »F.ideliju« jcdva da bi se doimao onako prodorno
i,~,
i
istinski bez juriSa na Bastilju, koji tvori predlofak i
'1 neprekidnu pozadinu muzike Fidelija. Tek posredstvom
j njega stjece arhetip olujne bure i duge, na koji se od-
~ nosi signal i spasenje, svoje rposve novo porijeklo: on
' je iz astralnog mita stupio u povijest revolucije; on
sada djeluje, iako je arhetip, bez ikakva traga arhaike.
187
Tako, srecom, nisu svi arhetipovi ·Samo slikovita zgu§ci-
vanja arhajskih iskustava; iz njih je svagda ponov•> iz-
bijao poneki izdanak koji je uvecao postojeci sadr.taj
arhetipova. Kako 1i tek kada se dogodi utopijski pro-
dor i u prastare i u historijski svjde arhetipove, nji·
hovo prefunkoioniranje, koje je vjdto oslobal1anju
arhetipski ucahurene nade. Da je arhetipsko potpuno
regresivno, ne bi bilo arhetipova koji sami posezu za
utopijom dok se utopija njih ponovo laca, tada ne bi
bilo naprednog, svjetlu obvezanog pjesniStva sa starim
simbolima; fantazija bi bila iskljucivo regresijom. Ona
bi se, kao progresivno usmjerena, morala cuvati svih
slika, takoder alegorija, simbola §to potjecu sa starog
tla mitske fantazije, uz nju bi svagda bio samo intelekt
realke, pa kako je on lisen snova, bio bi protiv nje.
Ali Carobna frula - da uzmemo fantastiean komad
koji nesumnjivo humanizira - upotrebljava gotovo sa-
me arhaicne alegorije i simbole: vodu i svecenika-kralja,
carstvo noci, carstvo svjetla, vodeni i ognjeni sud bozji,
magiju frule, pretvorbu u neko sunce. Bez obzira na to,
sve te alegorije i simboli, medu njima i oni u cijim se
svetim dvoranama nekoc nije pjevalo o ljubavi prema
covjeku, .pokazali su se upotrebljivima u sluzbi prosvje-
titeljstva, §toviSe, oni su u Mozartovoj muzici bajke,
kao nedemonskom hramu, stigli dois·ta kuci. Tako pro-
duktivno-utopij ska funkcija izvlaci i slike iz nezastarje-
log biv§ega, ukoliko su one unatoc caroliji u sebi pre-
ma dvostrukom smislu sposobne za buducnost, i ospo-
sobljuje te slike da izraze ono §to jo§ nije bilo, da
izraze izlazak Sunca. Na taj nacin utopijska funkcija
ne otkriva samo kulturni vi§ak kao ono §to pripada
njoj nego takoder iz dvosmislene dubine arhetipova
vraea natrag sebi jedan element same sebe, jednu jo§
arhaicno uskladi§tenu anticipaciju o jo§-ne-svjesnomu,
jo§-ne-uspjelomu. Receno s pomocu samog jednog di-
jalektickog arhetipa: sidro §to tu tone na dno ujedno
je sidro nade; ono §to tone sadrzava ono §to isplivava,
moze to sadrlavati. Stovi§e, isti dvojaki smisao ozna·
cen svim time, sposoban za utopiju, pokazuje se napo-
188
kon i potvrc:tuje kada arhetipovi razgovijetno prelaze u
objektske sifre §to su se ionako odslikale prema priro-
di. Tako u brojnim zgusnutim usporedbama (tihe su
vode duboke, svaki je vis osamljen), tako u arhetipu
olujne bure - duge, tako upravo u slici svjetla i Sun-
ca u Carobnoj fruli. Arhetipovi te vrste uopce nisu
sazdani naprosto od ljudske grade, ni od arhaike niti
od kasnije povijesti; oni, naprotiv, pokazuju dio dvoj-
nog pisma same prirode, neku vrstu realne sifre ili
realnog simbola. Realni je simbol onaj simbol kojega
je znacenjski predmet jo§ skriven, u realnom objektu,
if
samom sebi, a ne mozda tek njegovu ljudskom poima-
~ nju. To je ujedno izraz za ono postalo u samom objek-
tu koje jo§ nije manifestnim, ali je zacijelo onim na-
govije§tenim u objektu i posredstvom objekta; ljudska
simbolska slika toga dade se odslikati samo na zastu-
pajuci nacin. Crte gibanja (vatra, munja, figura zyuka
i tako dalje), likovi ocrtanih objekata (oblik palme, ob-
lik macke, ljudsko lice, egipatska stilizacija kristala,
goticka stilizacija §ume i tako dalje), cine te realne §ifre
prepoznatljivima. Tako se jedan o§tro upeeatljiv dio
svijeta pojavljuje kao skupina simbola objektske vrste,
cije matematike i filozofije jo§ podjednako nema. Ta-
kozvana znanost morfologije samo je apstraktna kari-
katura toga; jer rcalne §ifre nisu staticne, one su figure
napetosti, to su tendenciozni procesni likovi i na taj
nacin nadasve simbolieni. Ta stvar granici s problemom
jedne objektski-utopijske znanosti o figurama, napo-
kon, dakle, sa zaboravljenim (pitagorejskim) proble-
mom kvalitativne matematike, jedne nanovo kvalitativ-
ne filozofije prirode. Tu se, medutim, vec pokazuje: i
objektski arhetipovi, presli u realne §ifre, kakve se na-
laze u golemom antikvariju prirodi, blize u oblikova-
nom ljudskom djelu, obja§njavaju se samo posred-
stvom utopijske funkcije. Svoju neposrednu egzisten-
., ciju arhetipovi imaju, dakako, svagda u ljudskoj povi-
" jesti; ukoliko, naime, arhetipovi jesu ono §to mogu
"·
biti: koncizni ornamenti jednog utopijskog sadrfaja.
189
 Utopijska funkcija otima taj dio proslosti, otima ga
reakciji, tako<'.ter mitu; svako prefunkcioniranje sto se
doga<'.ta na taj nacin pokazuje nenamireno na arhetipo-
vima promijenjenim do prepoznatljivosti.
Susret utopijske funkcije s idealima
Otvoren pogled potvr<'.tuje se tako sto se obraca. Pred
njim lebdi cilj koji se od mladosti rijetko gubi iz vida.
Buduci da nije nadohvat, ali zahtijeva iii svijetli, on
djeluje kao zadaca iii orijentaciona tocka. Cini Ii se da
cilj ne sadrfava tek nesto pofeljno iii vrijedno nasto-
janja, nego nesto naprosto savrseno, on se naziva idea-
lom. Svaki cilj, bio dostifnim iii nedostifoim, bio hirom
iii objektivno osmiSljenim, mora se najprije predociti
u glavi. Ali predodzba idealnog cilja razlikuje se od
predodfaba obicnih ciljeva upravo po naglasenosti sa-
vrsenstva; niSta se od tog cilja ne moze iscjenkati. Inace
se aktivno nastojanje i htijenje napusta, iii se ono, kad
u predodzbu cilja pmdre predodZba proturazloga na-
metnutih od empirije, empirij.ski-pametno skrece dru-
gamo. Predodzba cilja ideala djeluje, naprotiv, kao
takva neprekidno, od1uka volje usmjerena na nju ne
'I' da se dokinuti. Cak ni kad ne budne izvrsena; jer
i I
neizvrsenje, upravo zbog stvarne nedokidivosti, prati ne-
cista savjest iii u najmanju ruku osjecaj odricanja. Tako
predmet predodzbe ideala, idealni predmet, djeluje kao
da zahtijeva, kao da prividno ima svoje vlastito htije-
nje, koje se dosuduje covjeku kao moranje. I predod!ba
obienog cilja i predodzba ideala pokazuju karakter neke
vrijednosti, i puka iluzija vrijednosti nalazi se jedna-
ko i tu i tamo. Ali dok tu iluziju kod predod!bi obicnih
ciljeva moze empirija korigirati, kod idealnih to ide
znatno tefo, upravo zbog njihova postvarena zahtjeva.
lzgleda Ii neki predmet idealnim, njegovu progonu koji
zahtijeva, koji katkada zahtijeva do ludila, mogu biti
lijekom jedino katastrofe; ni one ne uvijek. Postoji ne-
sreca idolatrije ljubavi §to progoni <".!ak i na objektu
koj.i se prozreo; iluzorni politi6ki ideali katkada i posli-
190
Je empirijske katastrofe djeluju i dalje, kao da su -
pravi. Tako od idealne tvorevine struji neka vlastita
moc, moc koja, tako reci, jasno i punoljetno uvjerenje
o idealu kao savdenstvu prozima i mnogo tamnijim
porivima. Tako da idealna tvorevina mofo sa svoje ne·
zrele i iluzorne strane sadrfavati eminentno mnogo
lafoe svijesti, arhaicne podsvijesti. To se pojavilo vec u
prilici potiskivanja u Freudovu smislu, na drugi pak
nacin u prilici Adlerove psihologije moci, - odnoseci
se na oblikovanje vodeceg ideala koji vrsi nad-kompen-
zaciju. U Freuda je Nad-ja izvorom idealne tvorevine,
a samo Nad-ja, sa svom prijetnjom i moranjem sto dola-
z.e od njega, trebalo bi biti ocem koji djeluje naknadno.
Ja bi se odnosilo prema Nad-ja kao dijete prema rodi-
teljima; njihove bi zapovijedi nastavljale djelovati u
Ja-idea1u, eak u svakom idealu-zapovijedi, oni bi sada
kao savjest obavljali moralnu cenzuru. Ta je teorija
ideala vodila, dakle, iskljucivo prema natrag do oca i,
pri dovoljno dubokom busenju, u patrijarhalno-despot-
sko doba uopce. U skladu s tim, u Freuda se sve ne-
prijetece, sve svijetlece crte ideala izostavljaju, i on je
potpuno sufon na moralno. Doista svijetlece crte poku-
sava razjasniti Adlerova teorija natkompenzacije, ona
je ujedno usmjerena prema proslosti samo u vezi s
onim sto vodeci ideal hoce prevladati, usmjerena je
prema •,situaciji Palcica«. Vodeci iii osobni ideal tu ne
bi bio sjecano-utisnuti, nego relativno slobodno oda-
brani cilj: u liku maske karaktera ljudi sebe prefinali-
ziraju u masku ideala, da bi stekli osjeeaj vise vrijedno-
sti. Prema toj se teoriji, dakako, i opet sve slike ideala
ogranicuju na moraine, napokon eak osobno taste; ob-
jektivniji ideali, recimo umjetnicki, potpuno izostaju.
U toj psihologiji puke konstrukcije nema dapace mje-
sta ni alternativnim idealima ispravnog nacina !ivota,
§to sefa do nas iz pretkapitalistickog doba, kao sto su
osama iii drugovanje, vita activa iii vita contemplativa.
Isto tako, idealne situacije, idealni krajolici ostaju pri
ograni6enju na cisto osobne slike-vodilje neshvaceno-
·beskucnickima. Tako su Freud i Adler oznacili ipak sa-
mo nesnosan progon koji moze biti temeljem idealne
191
tvorevine: ondje progon oca, ovdje u najmanju ruku
progon manje vrijednosti. Nije otvorena ni madruta
StO Odavde vodi i do surplUS-SVOjStava i do 1SUrplus-slika.
Sve ostaje pri moranju, predocena se ciljna slika htije-
nja-postati vecim dijelom trpi a manjim je nada.
Pa ipak se time volja sto pogledava torp.jeve, na njih
se i penje, nigdje ne iscrpijuJe. Idealna se tvorevina
niposto ne ogranicuje na moranje i gospodovanje, osim
njlh ima ona i svoju slobodniju, svjetiiju stranu. Po-
kazuje li ta svjetlija strana ujedno i jake negativnosti:
nadomjestka, napuhanosti, apstra~tnosti, cemu se u
devetnaestom stoljecu pridrl1Zuje jos i lainost ideala
- onda te negativnosti nisu u vezi s mraCnim ill op~im
momentima u idealnoj tvorevini. Ne s rnoranjem odo-
zgo, s progonom, pritiskom Nad-ja, uopce okretanjem
protiv kreature; naprotiv, ono sto tu zavodi sAmo je
savrsenstvo sto lebd1 u visini. Na toj se svjetlijoj strani
oblikuju slobodni karakteri dnevnog sna, osobito put
do kraja, gdje se dogada bas beskrajno. Ako se na stvar-
no putovanje do kraja cak i ne krene, nego ono ostane
samo pri svojoj slici, kao ukrcavanje za Kiteru, sto je
povrh toga cisto erotski ideal - to se kraj ipak inten-
dira, i to kao perfectum. Savrsenstvo nije pak samo lak-
se osjetiti, ono takoder vecma poziva na miSljenje
negoli osrednje kulturne kategorije. Stoga je, eto, ideal
bio doveden do pojma mnogo jasnije nego ideologije
(sto se po sebi razumije zbog zainteresiranog prikrivac-
kog karaktera ideologije), ali i jasnije nego arhetipovi.
Do sada nema odredenja i tablice za arhetipove, ali za
ideal ih ima nekoliko; i oni 1seiu dolje sve do termina
poput: idealna domacica, idealni bahovski bariton i
slicno, sezu gore sve do ideala najviseg dobra. Ima vo-
decih ideala ispravna !ivota, ostro kontrastnih, ima
bogato nijansirane nauke o vaganju vrijednosti, nauke
o kriterijima ideala, pocev!i od sofista i Sokrata pa do
Epikura i stoe. Ideal se na svakoj strani, i na strani pri-
tiska i na strani jedinstva finalnog usmjerenja poput
nade, pojavljuje eak u Kanta, koji samog filozofa na-
ziva uciteljem ideala, filozofiju poucavanjem 0 idealu.
I opet kao pritisak, dapace napad, taj se ideal pojavlju-
192
' je u kategoriokom imperativu moralnog zakona: dosto-
~ janstvo covjeka, koje u tom zakonu zahtijeva svoje po-
stivanje, u suprotnosti je sa svim prirodnim porivima.
Ali ideal se zatim pojavljuje u Kanta kao snaga finalnog
usmjerenja, na Jaj nacin sto sama ne zahtijeva, nego
se, obratno, ona zahtijeva, i to u postulirajucem troje-
dinstvu bezuvjetnoga: slobode, besmrtnosti, boga. Ideal
se isto tako pojavljuje kao nada, naime kao istinski naj-
vise dobro praktienog uma; ono tada treba da bude
spojem kreposti i blafenstva, ozbiljenjem (dakako uvi-
' jek .·samo aproksimativnim) ca:ristva bozjega na Zemlji.
-Zathn se ideal ponovo pojavljuje u Kantovoj estetici:
I kao ideal savrsenstva u skladu s prirodom, dakle bez
najviseg dobra, pri tomu uz najpoucniju suprotnost s
idealom moralnog pritiska. Od njega se Kant u umjet-
nosti odvraca, kao !!to uopce primoravanje u umjetnosti
svagda ispada glupo: ima gromoglasne etike, ali - njoj
odgovarajuce - samo pedantske estetike. Kant je neee,
u njega prirodno pogonsko pero umjetnicki genij ne
podvaja kao sto podvaja cudoredna eovjeka. Naprotiv:
genij upravo daje »pravila kao prirodac, genij je »inte-
ligencija sto djeluje poput prirode«. I sva se uljepsavanja
u skladu s estetskim idealom definiraju kao »savdeno
utjelovljenje neke ideje u nekoj pojedinacnoj pojavi«.
Tako se mnogostruko, dakle, vec prema svojim licima,
licima progona i nadasve licima zvjezdana svjetla, kao
nade u buducnost, savdenstvo razbija upravo u Kanta,
formalnog ali upravo stoga osobito apstraktno-radikal-
nog ucitelja o iqealima. Njegovo poimanje estetike,
»savdeno utjelovljenje neke ideje u nekoj pojedinacnoj
pojavi«, prelazi povrh toga vec iz formalnog u objekti-
vni idealizam. Tako se taj pojam ideala na kraju dodi-
ruje s idejom, kao sto je nju Aristotel iz Platonova
rodnog oblika iznad pojave prenio u ciljni oblik iii en-
telehiju unutar pojave. Entelehiju, koja se zbog sputa-
vajucih nuzuzroka u pojedinacnim stvarima ne obliku-
je savrseno, u Aristotela cini vidljivom ki~arstvo, tako-
der pjesnistvo. Estetski idealnim postaje na ta1 nacin
onaj prikaz koji oponalaju~i ujedno i pogada i u skla-
du s entelehijom uljepsava, to jest koji pokazuje sto bi
193
se prema prirodi stvari moralo dogoditi; rotuda cuvena
Aristotelova izreka: da je drama filozoficnijom negoli
pisana povijest. K tomu je najzad taj karakter savden-
stva estetski idealnoga ono sto tjera do kraja, karakter
koji se u Schopenhauera kao i u Hegela moze priklju-
citi Kantovu •savrsenom utjelovljenju neke ideje u
nekoj pojedinacnoj pojavi«. S mnogo Aristotela u
Schopenhauera: •Vee prema tomu kako pak organizmu
vi§e ili manje uspijeva svladati one dublje stupnjeve
objektivnosti volje prirodnih sila koje izrafava, on biva
savdenijim ili nesavdenijim izrazom svoje ideje, to
jest stoji blize ili dalje idealu kojem u njegovoj vrsti
pripada ljepota.« I dalje, razgovijetno dodirujuci jednu
utopijsku funkciju (u staticnom granicnom bicu vrste):
•Jedino tako mogao je veliki Grk naCi pratip ljudskog
lika i njega postaviti kao kanon skole, kao skulpturu;
i takoc:ter jedino snagom jedne takve anticipacije svi mi
mozemo prikazati lijepo ondje gdje je ono prirodi u po-
jedinacnomu zbilja uspjelo. Ta anticipacija jest ideal; on
je idejom, ukoliko sc ta, harem napola, a priori pre-
pozna, buduci da ona kao takva ide onomu a posteriori
danom od prirode dopunjujuci u susret, postaje za um-
jetnost praktickom« (Werke, Grisebach, I, str. 207,
297). Hegel dopusta idealima da se pojavljuju uopce sa-
mo u umjetnosti, a ne u ostaloj zbilji, ponajmanje po-
liticko-socijalnoj; tu su oni za Hegela, ukoliko je on fi.
lozof restauracije, jedino himere jednog uobrazenog
savrsenstva. Njemu naprotiv umjetnost, kao tvorevina
kontemplacije, nema kao supstrat naprosto nista dru-
go do ideala, orijentalno-simbolickih, grcki-klasickih,
zapadnjacki-romantickih (cast, ljubav, vjernost, pusto-
lovina, vjera). A u njihovoj se estetskoj manifestaciji
pogotovu pokazuje Aristotelovo sjecanje, sjecanje en-
telehije: »Istina umjetnosti ne smije, dakle, biti pukom
tocnosti, na koju se ogranicuje puko opondanje priro-
de, nego se vanj§tina mora podudarati s necim unu-
trasnjim, koje se podudara u samom sebi i upravo se
stoga moze kao samo ono objaviti u vanj§tini. Buduci
pak da umjetnost ono Ato je u inom opstojanju uprlja-
no slueajnoscu i izvanjskim privodi svojim istinskim
194
&..
poimanjem natrag toj ha11moniji, ona baca u stranu sve
Ato ne odgovara pojavi toga i ono idealno iznosi tek
posredstvom ociscenja« (Werke, XI, str. 199. i dalje).
Ocito se tu ideal pogotovu ne promatra kao ravnodusan
prema zbiljskomu uopce, takoc:ter ne kao isprazno uljep-
Aavajuce bojadisanje (koje onda dopusta lafnu tvrdnju
o suprotnosti izmec:tu poezije i proze, napokon kulture
i civilizacije). Nego se misli jedan jaci stupanj same
zbilje, stupanj zbilje svakog u pojavnom procesu reali-
ter intendiranog savr5enstva, pa makar da se to stup-
njevanje u Hegela nigdje ne dopusta kao neko realiter
jos-ne-postalo. Unatoc tomu, gdje god svoje biee odo-
strag ne tjeraju njegovo Nad-ja, oCinsko gospodovanje
ill pak fiksne slike kakve naprosto oponasajuce natkom-
penzacije, ideal pokazuje u sebi jos mnogo vecma ge-
nuinu anticipadju negoli vecina arhetipova. I tako uto-
pijska funkcija sto se obavlja na idealu biva manje nje-
govim razaranjem, a vise ispravkom: zahvaljujuci po-
sredovanju s gibanjima savrsenstva u svijetu, s materi-
jalnom tendencijom ideala.
Izvan nje preostaju iznutra, kako Ii tek izvana, samo
velike rijeci. Moranje, zahtijevanje, pritisak pripadaju
idealu kao progonu, ali kao sto je spomenuto: u njego-
voj ga slobodi i intendiranom savrsenstvu ugrofavaju
napuhanost, bezobavezna apstraktnost, nepovijesna sta-
tika. Cemu se pridruzila eak jos i laz, taj doprinos de-
vetnaestog stoljeca: istinito, dobro, lijepo kao burio-
aske fraze. Fontane je u komercijalnoj savjetnikovici
Jenni Treibel, roc:tenoj Birstenbinder, prikazao burlujku
s idealima, u kojoj se mogu vidjeti svi jednaki njoj.
Takoder citava njezina okolina: »Oni neprestano libe-
raliziraju i sentimentaliziraju, ali sve je to farsa; kada
valja pokazati boju, onda to znaci: adut je zlato - i ni-
Ata vHe.« Ibsenova je strast u vecini drama bila da po-
kaze kako izmec:tu objavljenih grad:anskih ideala i gra-
danske prakse vise uopce nema niceg zajednickoga.
»Kuca lutaka•, •Sablasti«, »Divlja patka« same su vari-
jacije na temu ideal-fraza; i samo je malo trebalo pa
da se ti duboko ozbiljni, gotovo tragicni komadi obra-
de kao komedije. Gregers Werle u »Divljoj patki« upra-
195
 vo je Don Kihot gradanskih ideala, sred jednog po-
kvarenog burloaskog svijeta, a Rellingsov cinizam, kad
on te ideale ne naziva pukim la!ima nego la!ima potreb-
nim prosjecnom covjeku za zivot, niposto nije samo ci-
I principle dopusta zbog formalne apstraktno-staticnosti
niean, on samo naziva pravim imenom praznicko za.
varavanje s kasnograc:tanskim idealom. Uz ogranicenje
da sam Ibsen jos vjeruje u grac:tanske ideale, hoee vje-
rovati, i njih u dramama poslije »Divlje patke« poku-
sava prikazati tako da ne podlijefa Rellingsovoj kritici.
Novi se svijet nije denuncirao ni u Fontaina ni u lbsena,
a1i se zato imanentno denuncirao stari svijet, sa svojim
poremecenim odnosom izmedu teorije i prakse, sa svo-
jom licemjernoscu koja ga je duboko nagrizla. Da bi se
to prozrelo, dovoljan je kriticki realizam, nije potrebno
ideolosko istra!ivanje, rpogotovu ne utopij.ska funkcija.
Ali ona je, s materijalnom tendencijom u rukama, za-
cijelo nu!na kako bi se vidjelo da ideal nije jedno sa
svojom burfoaskom egzistencijom kojoj je odzvonilo.
Kako bi se pogotovu, ako je moguce, izbavio iz svojega
svekolikog dosadasnjeg nacina egzistiranja: apstraktno-
sti i statike. Ponajprije iz apstraktnosti kao izdvojene,
lose opcenite, nemocno lebdece. Ona je bitno formalna,
sadrfaj je ukrala iz zbHjskog zivota ili se s njim ne-
posredno suocuje praznim velikim rijecima. Buduci da
se ideali na taj nacin posreduju bez ikakve tendencije,
apstraktnosti se pridru!ila nedijalektiaa statika. Obje
uvecava iluzija vrijednosti; nju pak podriava stav
koji stavlja ideale u vitrinu da bi sluzili vazda jedna-
koj dusevnoj okrepi. Apstraktnost i statika tada zajed-
no tvore takozvana idealna nacela, kao orijentacione
tocke za rijeci, ne za djela. Takav formalizam cvjeta
nadasve u Engleskoj, a prelazeci u religiju Ato se sastoji
od mrtvih natuknica cvjeta on u Sjevernoj Americi. U
proglasenje nezavisnosti Amerike, zatim u americki
ustav, uvrstena su Rights of life, liberty and the pursuit
of happiness, pa njihovi Principles of liberty, justice,
morality and law, polazecl od citoyena (ne zaborav-
ljajuci, dakako, manje bengalski osvijetljen Principle of
property, kao basic principle). Pa ipak, sve to sada sto-
jiu ukrucenom zr£lkU, i jedini zbiljski, ekonomskl basic
196
drugih principa svaki orportunizam sadriaja, prije sve-
ga sadriaja liberty. Ovako sazdani ideal ne moze se
i neee teorijski distancirati od tog oportunizma sto ide
do potpunog izokretanja njegova sadriaja; ne mole
zbog svoje varljive opcenitosti, nece zbog svoje krutosti
lisene energije. Kako li je tek velika bila ta nemoc u
Njemackoj, u Lutherovoj Njemackoj s dvostrukim knji-
govodstvom iii dualizmom djela i vjere. U kalvinistickim
je zemljama ideal ostao harem verbalnim, ostao je, da-
pace, formalno demokratskom orijentacionom tockom
za ubrzo napustene nacine djelovanja; oblikuje se li-
cemjerje kao tribut grijeha kreposti. U Njemackoj je,
naprotiv, idelano stajalo tako visoko iznad svijeta da
nije s njim dolazilo ni u kakav kontakt osim kontakta
vjecnog odstojanja. Ta se orijentaciona tocka pretvorila
u zvijezde koje su bile predaleko da bi bile dostiZne,
dakle u zvijezde veleiteta, ne djela. Iz toga je nastao
fantom pukog beskonacnog priblifavanja idealu ili, sto
znaci isto, njegova premje§tanja u vjecnu tefnju za njim.
Tako je svijet ostajao u zlu, cudoredni ideali, naprotiv,
u nebeskoj daljini, za estetskim se idealima uopce nije
fadilo, nego se uZivalo samo u njihovu sjaju. Skok iz
beskonacnog htijenja u puku kontemplapciju tako je
lagan: jer i vjecno aproksimativno jest kontemplacija,
samo ometana postojanim pricinom djelovanja, djelova-
njem radi djelovanja, ut aliquid fieri videatur. Ako je
u Njemackoj cak i izniknuo koji konkretni smisao
ideala, onda je on u tocki ostvarivanja bio u svemu sa-
mo obratnom stranom beskonacnog neostvarivanja, na-
ime totalnog mira u svijetu; tako u Hegela. Tu, doduse,
iscezava beskonacnost priblifavanja idealu, all s njom
i svako pribli!avanje idealu posredstvom ljudskog djela
uopce. Svjetski proces kao takav postaje samorealizaci-
jom -u nj stavljenih idealnih svrha, a covjek je puko
pomocno sredstvo, na kraju cak, kao filozofsko sred-
stvo, puki promatrac ideala koji su toboz ionako ostva-
reni. Sve to zajedno odriava ideal nemocnim, svejedno
da li u beskonacnom priblifavanju ili u prevelikom po-
klapanju sa svijetom kao toboz ldealnim svijetom. U
197
!ilfl
obojemu vlada statika ideala u kojem je savdenstvo
vec dovrseno; i tu utopijska funkcija treba sebe doka·
zati upravo protiv te dovdenosti. Ali to je dokazivanje
drugacije od onoga na arhetipovima, mnogo je srodnije
gra<'ii, i dakako, u njemu ima mnogo vise bratske sva<'ie.
Upravo predmnijevano savrsenstvo, potpuno priznava-
nje njegove anticipacije, ono je sto cini ideal dostupnim
utopijskoj obradi. U arhetipova je anticipirajuce ucahu-
reno, i mora se izminirati; ideali, naprotiv, to pokazuju,
apstraktno ili staticki, i mora se samo ispraviti. Arheti-
povi pokazuju nadu vrlo cesto u bezdanu i ondje u ar·
haienomu, oni su tada poput blaga potonula u samom
mitu, koja na neki lvanjdan izranjaju i sjaje kao sunce;
ideali, naprotiv, pokazuju svoju nadu od pocetka na
svjetlu dana, na svojem svodu sto se siri prema na·
prijed. Za obnovu vecine arhetipova vrijedi tihi Mori·
keov stih iz Orplida: »Prastare vode rastu pomla<'iene
oko tvojih bedara, dijete!«; za nastup nekog ideala vri·
jedi, naprotiv, odlucan zov dana, iz Browningove
»Pippe«: »Struja tvojih sati, dugacka, plava, bis·tra,
preostala da tece, sto snaino, osjecam to, stiti i blago-
slivlja Zemlju, sve postaje mojim.« Zacijelo ima i arhe-
tipova koji ne prebivaju u bezdanu, ponajbolji primjer
za to pruzio je ples na rusevinama Bastilje, i obratno,
arhetip poput majcinske slike u Izidi-Mariji ujedno je
duboko ukorijenjeni ideal. Pa ipak, u cjelini ideal !ivi
cisto na frontu, tako jako da se slika njegove savrse-
nosti pojavljivala prije odvise daleko negoli odvise
potonula. Nisu apstraktne utopije bez osnove kao ap-
straktne, · ali upravo i kao utopije, bitno ispunjene ide-
alima, a znatno manje arhetipovima, i onim arhetipo-
vima ciji je smisao bez daljnjega revolucionaran. Osam-
ljeni otok na kojemu bi trebala le!ati Utopija mole
biti arhetip, ali snafnije djeluju na tom otoku idealni li·
kovi savrsenstva kojemu se tefi, kao slobodni iii urec:te-
ni razvitak sadrfaja !ivota. Utopijska se, dakle, funk-
cija treba potvrditi na idealu po istoj crti kao i na sa-
moJ utopiji: po crti konkretnog posredovanja s materi-
jalnim idealom-tendencijom u svijetu, kao sto je vec
spomenuto. ldealsko se nlposto ne da pouciti i ispra-
i
~I
198
viti posredstvom pukih cinjenica; naprotiv: u njegovoj
je biti da ono stoji u napetom odnosu prema pukoj
faktickoj postalosti. Ali idealsko, a:ko iSta vrijedi, zaci-
jelo ima prikljueak na proces svijeta, u kojem su ta-
kozvane cinjenice postvareno-fiksirane apstrakcije. Ono
u liku svojih anticipacija, ako su konkretne, ima korelat
u objektivnim sadriajima nade tendencije-latentnosti;
#
,p taj korelat omogueuje etUke ideale kao uzore, estetske
kao pred-videnja koja ukazuju na ono sto mozda realno
postaje. Takvi ideali, ispravljeni i usmjereni posred-
stvom utopijske funkcije, tada su svi zajedno idealima
ljudski-adekvatno razvijenog sadrfaja osobnosti i sadr-
faja svijeta; stoga su svi oni - a to ovdje mofo sve o
idealima srecom i sazeti i pojednostavniti - mijene
temeljnog sadrtaja: najviseg dobra. Ideali se prema tom
vrhovnom sadriaju nade, mogucem sadriaju svijeta
odnose kao sredstva za postizanje svrhe; otuda postoji
hijerarhija ideala, i nizi se mofo frtvovati viSemu, bu-
duci da ionako ponovo uskrsava u realizaciji visega. Na
primjer: najvisa mijena najveceg dobra u politicko-so-
cijalnoj sferi jest besklasno drustvo; uslijed toga se
ideali poput slobode, takoc:ter jednakosti, odnose prema
toj svrsi kao sredstva i stjefo svoj vrijednosni sadrfaj
(koji je u slueaju slobode bio osobito mnogoznacan) od
strane politicko-socijalnog najviseg dobra. Na taj nacin
sto ono ideale kao sredstva ne odrec:tuje samo sadrfajno
nego prema zahtjevima sadriaja vrhovne svrhe njih i
varira, odobrava zgodimice i temporarna odstupanja.
Jednako tako: vrhovna mijena najviseg dobra u estet-
skoj sferi jest imanentno pred-vi<'ienje jednog humano-
·savdenog svijeta: uslijed toga sve estetske kategorije
stoje u relaciji s tim ciljem i njegovim su mijenama -
kao l'art pour l'espoir. I razumljivije zvuci u idealima
nego u arhetipovima odgovor subjekta na lo!lu postalost,
tendencijski odgovor protiv nedostatno~a. za humano
primjereno. Stoga Marx i kafe, ako radnicka klasa ne
treba ostvarivati ideate, ta anatema onda zacijelo ne po-
gac:ta ostvarivanje tendencijski-konkretnlh clljeva, nego
samo .ostv~pvanje..JaPstraktng:-pridodanlh cltjeva, ideala
bez kontakta s historij_om i procesom: Sam je socija-
199
lizam posredstvom Manca, Lenjina u svakom svojem
narednom stadiju koji valja postici postao idealom,
onim koji uslijed svoje planski posredovane solidnosti
ne nijeti gorljivost manje, nego vi§e od ideala §to je
bio apstraktan. I upravo politicki vrhovni ideal: car·
stvo slobode, kao politicko Summum bonum, tako je
malo tua svjesno uspostavljenoj historiji da on, kao
konkretan, tvori njezin finalitet ili posljednje poglavlje
historije svijeta. Jer Anti-Summum-bonum iii Uzalud,
jednako moguea alternativa, ne bi bilo posljednjim po-
glavljem te historije, nego njezinim brisanjem, i ne fi-
nalitetom, nego izlazom u kaos. U procesu, unatoc
ljudskom radu, ili je smrt bez obala, iii pak, zahvaljuju-
ci ljudskom radu, tece svojim tokom realizam ideala
- tertium non datur. Ali djelatnost i vlastiti ideal slo-
bode utopijske funkcije u tomu je da predmetno tuma·
ci i stavlja u slobodu jos ne postali »bitak poput idea·
la« (najviSe dobro), sto se uz realnu mogucnost razvija
u sumracima, na frontu procesnog svijeta.
Susret utopijske funkcije
s alegorijama - simbolima
Preostaje jos zbunjen pogled koji se jasno potvrd:uje i
na jos nejasnomu. Potonje je tu ono jos nejasno stone
znaci samo svoju vlastitu stvar nego u njoj ujedno jo§
i neku drugu. Pojavi Ii se to u pjesnickom govoru, rije-
ci u njemu mogu biti potpuno suvisle i prisebne, pa ipak
odjekuju kao u nekoj velikoj dvorani. Vee se i poslovi·
ca pricinja slojevitom i punom znacenja, ukoliko umi·
je biti usporedbom, a ona je to dapace osobito rado.
Tako je izreka »tihe su vode duboke« vec alegorijska,
i ona se potencira u velikoj pjesnickoj usporedbi.
»Pjesme su naslikana prozorska okna«, ta velika Goe-
theova recenica-usporedba ponajbolje odra!ava tamno-
-svijetlo svoje vlastite stvari i u tomu ujedno neke druge.
Ovakva reeenica perfektna je alegorija, dakako, kao
takva i sama opet vezana uz jos nejasno u sebi samoj,
uslijed cega pak nijedna alegorija ne moze biti per-
200
fektnom. Jer ona je per definitionem viSeznacna, to
jest ni sam predmet od kojega uzima svoju razja-
snjavajucu usporedbu (ovdje: naslikana prozorska okna)
niposto nije jednoznacan. On u sebi sadrfava vise zna-
eenja, takoder i ona §to se poredbeno ne odnose na
pjesme, i prije svega ukazuje, takod:er sto se tice pje-
sme, sto se tice transparentnosti, izmed:u tame i svjetla,
na nesto dalje povrh sebe. Tako nema alegorije koja bi
bila perfektna; kad bi bila perfektnom, njezin odnos
prema daljnjemu ne bi bio takav da svaki put 8alje
\ k necemu drugom uzduz i poprijeko, ali i po istoj crti,
tada ta vrsta iskaza vise ne bi bila alegorijskom, bila bi
simbolickom. Bila bi takvom premda tada postignuto
perfektno ostaje perfektnim neceg predmetno jos ne-
jasnoga, naime neceg skrivenoga u objavljenomu, objav-
ljenoga kao jos skrivenoga. Alegorija u tom smislu po-
sjeduje nasuprot simbolickomu neku vrstu bogatstva
sto se sastoji od netocnosti; tako upravo njezina vrsta
usporedbe zaostaje iza nekolebljive, premda isto tako
jos lebdece usporedbe simbola, i iza stupnja jedinstva
,
,,,,
L
!
njegova odnosa. To, dakako, ne valja brkati s drugom
vrijednosnom razlikom sto je provedena izmedu alego-
rijskoga i simbolickoga na nacin pogresan u osnovi,
pred nesto vise od sto godina. Prema njoj, alegorijsko
.l
~ bi se sastojalo od pukih otjelovljenih ili osjetilno de-
koriranih pojmova, dok bi simbolicno - eto svagda
pocivalo na takozvanoj neposrednosti. Iii kao sto je to
tf
Gundolf kasnije, na primjeru Goethea kojeg je georgi-
zirao"', izrazio ovako budalasto: da je Goethe svoje
'"" »pradozivljaje« iskazao simbolicki, a da je svoje kasnije,
takozvane puke »naucne dozivljaje« uzmogao reprodu-
cirati samo jo§ alegorijski. To vrijednosno razlikovanje
nije besmisleno samo na primjeru Goethea, ono ta·
kod:er u cjellni slijedi konvencionalno pogre§no mnije-
nje §to se o alegorijama stvorilo u romantici. Pri ce-
mu se oslanja na polualegorije lisene napetosti da bi
• Mlsll se: lzravnao 1 pjesnikom Stefanom Geo!"iom (1868-1933),
stl'Oio formallstll!klm I simbolisti<!kim llrlkom, o kojemu je
Gundolf, kao l o Goetheu, napisao studlju (op. prev.)
201
bile razumljive, eak na puka ilustriranja apstrakcija,
~to su u rokokou i Louis seizeu (kao figure kreposti,
istine, prijateljstva i tako dalje) jos jedino bile u svije-
sti, od citava fenomena alegorike. Romantickom obez-
vredenju alegorija u tom smislu nedostajalo je iskus-
no poznavanje prave alegorike: alegorike baroka, sa
svojom orgijom emblema, alegorike srednjega vi-
jeka, alegorike ranokrscanske patristike. U doba svo-
jega cvjetanja alegorija nije niposto bila otjelovljenjem
pojmova, dekoriranjem apstrakcija, nego upravo po-
kusaj prikaza jednog predmetnog znacenja s pomocu
drugih predmetnih znacenja, i to na temelju suprotnosti
apstrakcijama: naime na temelju arhetipova koji u
svojem znacenjskom sadr!aju sjedinjuju sve pojedine
clanove usporedbe. I jednako su tako arhetipovi oni
koji u simbolu-usporedbi fundiraju intonaciju znacenja,
obvezatnog i centralnog: i to ne kao arhetipovi usputno-
sti i prolaznosti, nego arhetipovi jednog stro!eg smisla
onoga uopce ili konacnog smisla. Ocito se, dakle, ova
potonja vrijednosna razlika izmedu alegorije i simbola,
kao jedina legitimna, ne mote konfundirati s razlikom
izmedu dekoriranih apstrakcija, cak najfiksnije vrste,
i tjelesnih teofanija; razlicitost je ranga, naprotiv, u raz-
licitosti unutar istog polja samih arhetipova. Gore je
(str. 185) razlika vec odrec:!ena taiko sto alegorija sa-
drfava arhetipove prolaznosti, zbog cega se njezino zna-
cenje svaki put odnosi na alteritas, dok simbol nepre-
stano ostaje pridrufen uz unitas nekog smisla. I sada
se, jer je na redu problem susreta utopijske funkcije
s alegorijom i simbolom, mora u obojemu naglasiti
kategorija sifre, kao kategorija oformljenog, tak i rea-
liter u objektima prisutnog znacenja alegorijskoga ili
simbolickoga povezanog u arhetipu. Dosljedno tomu,
alegorija daje svakoj pojedinosti sifru za jos jedan smi-
sao koji je takoder sadr!an u pojedinosti (mnostvu,
alteritas), a znaci prolaznost, dapace razbijenost. Sim·
bol, naprotiv, svakoj pojedinosti daje sifru za jedinstvo
smisla koje se transparentno pojavljuje u pojedinosti
(mnostvu, alteritas); tako je simbol usmjeren na Unum
necessarium jednog stizanja (prizemljenja, okupljanja),
202
ne vise na amo-tamo slanu privremenost, viSeznacnost.
Ta intencija na neko stizanje cini stoga simbol obvezat-
nim, za razliku od alegorija koje se !ivahno premjesta-
ju, koje su se predale trajnoj neodredenosti puta. $to
napokon U1Jrokuje da su alegorije bitno kod kuce u
umjetnosti bogatoj figurama i u politeistickim religi-
jama, dok simbol bitno pripada velikoj jednostavnosti
u umjetnosti kao i henoteistickim i monoteistickim re-
ligijama.
Predmnijevanje pak ima u obojega nesto javiti, jer
se i samo javlja u obojemu. To nesto istodobno je ono
zatvoreno, koje se objavljuje, i ono koje objavljuje,
otvara, a jos se zatvara, jer - upravo i u simbolu - vri-
jeme jos nije zrelo, proces jos nije dobiven, stvar o
kojoj se u njemu vodi spor (smisao) jos nije isprodu-
cirana i odlucena. Tako ima susreta utopijske funkcije
i s alegorijom i sa simbolom koji je fundiran u samoj
gradi; ono u cemu se tu susrece utopijska funkcija sa-
mo je davanje objektivnog znacenja. Ponavljamo: svaka
usporedba sto ostaje u mnostvu, alteritas, tvori alego-
riju, kao na ovaj nacin: »Hrast sto stajase vec u magle-
nu ruhu, / div sto je poput tornja tu, I gdje tmina iz
grmlja I gledase stotinama crnih ociju.« Izrice li pak
usporedba jedinstvo, uopce nestu centralno, konvergira
Ii uz to onamo s bezuvjetnoscu sto se pocinje pojavlji-
vati premda se jos uvijek nalazi pod pokrovom, onda
je nedvosmisleno pogoc:!ena simbolika, kao na ovaj na-
cin: •Nad svim je vrhovima tisina.« I forma je obojega
ona dijalekticka forma koju je Goethe nazvao, takoc:!er
dijalekticki napetim, izrazom •javna tajnac, upravo kao
r jos trajuea pomijesanost otvorenoga i skrovitoga, jos
neizvac:!enoga ispod pokrova. Alina taj nacin da •javna
tajna« - u svim pravim, to jest i objektivno tocnim
alegorijama, cak i simbolima - nije naprosto tajnom
za covjeka koji ·poima, recimo uslijed njegove nedostat-
ne moci poimanja, nego da u vanjskom svijetu neovis-
nom o covjeku isto tako tvori realne kvalitete znace-
nja; tako tendencijske likove karakteristicno tipitnoga
koji se razumijevaju u svakoj od njegovih pojava, tako
svekoliki dijalekticki eksperiment oblika (figura) opsto-
203
.. 6
 "-=--
111:
I
I janja svijeta s obzirom na njegovu jo§ latentnu central-
nu figuru. To zbiljski javno neke tajne takoc.1er je pouC-
no usporediti s Goetheovim tako karakteristicnim otva·
ranjem svijeta: entelehije sto se zivuci razvijaju u svi-
jetu redom su isto tako i mnogim zivim, objektski po-
stojeCim alegorijama i simbolima. Tako te sifre ima i
u realnosti, ne samo u alegorijskim i simbolickim ozna-
kama te realnosti; a takvih realnih sifara ima upravo
stoga sto je sam svjetski proces utopijska funkcija, s
materijom objektivno mogucega kao supstancom. Uto-
pijska funkcija ljudskog svjesnog planiranja i mijenja-
nja tvori pri tomu samo najistureniju, najaktivniju po-
ziciju aurora-funkcije sto kru!i svijetom: poziciju noC-
nog dana, u kojem se jos zbivaju i nalaze sve realne
sifre, to jest likovi procesa. Alegorijsko oblikovanje
figura, simbolicko oblikovanje ciljeva stoga uistinu po-
kazuju sve prolazno kao usporedbu, ali takvu koja je
vlastiti realan put znacenja. Svaka je pogoc.1ena uspo-
redba stoga ujedno usporedbom sto odslikava zbilju,
u onoj mjeri u kojoj je u svojem znacenjskom smjeru
ispunjena objektivnom utopijskom funkcijolm i u svo-
jem znaeenjskom liku realnom sifrom. A simbol, u
znak posljednje razlike spram alegorije, potvr<!uje se
odavde dalje kao pokusani prelazak od uspore<!ivanja
k izjednacivanju, to jest pokusanom identitetu nutri-
ne i vanjstine. Pri cemu spada upravo u po§tenje samog
iskaza da se Unum necessarium (najvi§e dobro) jednog
takvog identitetnog sadrfaja uvijek pokazivalo tek u
glasu nekog Chorus mysticus i ne jo§ s adekvatnom
predskazanoscu, objektskom uspjelo§cu, koja je ko-
naenim ciljem i posljednjom zadacom razjdnjavanja svi-
jeta. Cefaja, anticipiranje, odstojanje, jo§ trajuca skri·
venost, to su odre<!enja kako u subjektu tako i u objek-
tu alegorijskoga-simbolickoga. To nipo§to nisu odrec.1e-
nja one vrste sto ostaju, nego su zadacama za sve vece
rasvjetljivanje onog Ito je u tomu jo§ neodre<!eno,
ukratko, za sve vece razrje§avanje simbolickoga. Ali
upravo realisticka tendencija-spoznaja, sa savje§cu la-
tentnosti u sebi, treba biti primjerena onomu oznace-
nom kao javna tajna.
204
.......
~
OSTATAK UTOPIJSKIH SLIKA U OSTVARENJU 16
EGIPATSKA I TROJANSKA HELENA
~·
''li'
A~' Ali dolazi li fin, duhovan i zrio, poput zrake iz oblaka,
iJ
Iz misli mold&?
Slijedi Ii plod za listom tamnim
Kao u dubrave, za tihim pismom?
Holderlin
Snovi hoce dalje
l Dokle se u nama pokazuje v~da ,samo prema naprijed?
2eljenje ipak nesto hoce, nigdje nije tek naprosto, sa-
mo rijetko muci nizasto. Ako pak pohita da se pri-
zemlji, nadoc.1e Ii tada nagon ·Sto radi u njemu? Nagon
se mo!da, pa i svaka pohlepa, moze u prvi eas, za neko
vrijeme, iznena<!ujuci uta!iti. Sitomu niSta ravnodus-
nije od komada kruha, znati!eljnomu nista zastarjelije
od netom procitanih novina. Iza toga, me<!utim, sve iz-
nova ustaje, ima zelja, poeev!i s glac.1u, koje se nikada
ne ohlac.1uju. A slike koje je sebi naslikala i ona zelja
sto se utamje, ostaju katkada i dalje u zraku, kao da
se ne mogu staloziti. 2elje i volja za njih !ive i dalje,
same te slike zive dalje. Ni od snova sto se mogu ispu-
niti ako pristanu na ravno tlo ne stize uvijek sve; cesto
ostaje neki ostatak. On je prozraean, eak vjetrovit, ali
jaci je od puti, pa se unatoc tomu moze zapaziti. Muska-
rac ocekuje djevojku, soba je puna nje!na nemira; u
njoj je zadnja svjetlost veeeri, povecava napetost. Stupi
Ii ona kojoj se muskarac nada preko praga, i sve bude
dobro, sve bude tu, onda tu vise nema sAma nadanja,
isceznulo je. Ono vise nema sto reci, pa ipak je sa so-
bom odnijelo ne§to sto .se viSe ne glasa u radosti koja
traje. Potpuno je poklapanje rijetko, vjerojatno nije
nastupilo jo§ nikada. U ·snu o necemu, prije nego sto
se srce osladilo, bilo je bolje iii se tako pricinjalo.
205
 Ne-dostajanje i sto se u njemu mole skrivati
Ne uspijeva uvijek ubrati eak ni stignulo sada. Put
mofe biti slaba, ali cest je i finiji razlog. Cak utoliko
zdvojniji, i pri dobrom stanju, ukoliko prije toga pri-
dode suvise snova, suvise onih koji nadmasuju. Tada
je umiSljanje potrosilo gradu predstojeceg iskustva na
sebe, u ljubavi kao i pri svakoj vrsti debija. Stendha-
lov spis »De !'amour« dolazi do svoje cuvene dijagnoze
fijaska polazeci odavde. Prema Stendhalu, neposredna
sreea nastaje samo ondje gdje muskarac posjeduje !e-
nu bez odgode, to jest: u trenutku pohote. Sigurna lju-
bavna sreea zajameena je samo tada »kad neki ljubav-
nik jos nije imao vremena da se osvrce za !enom i da
se njome bavi u tlapnjama«. $tovise, Stendhalu uopce
nisu potrebne sve igre moci uobrazilje da bi razjasnio
nedoraslost zbilji; on se usuduje izreci: »Cim doc:le u
srce zrnce strasti, tu je i zrnce, mogucnost, fijaska.«
I zatim fijaska uz opasno, rastrojeno stvaranje treme:
»$to je ljubav nekog muskarca visa, to vecu snagu
mora on uloziti prije nego sto ce se usuditi da povjer-
ljivo dodirne dragu. On tlapi da ce razgnjeviti bice
koje se njemu pricinja neCim bo:Zanskim, koje u nj
istodobno ulijeva beskrajnu ljubav i beskrajno po~to­
vanje ... Sada je dusa ispunjena stidom i bavi se time
da nadvlada taj stid; sladostrast je zaprijecena.« Uspo-
redimo s tim nesklonost romantickih pjesnika da svo-
je nebeske slike fenskosti pustaju neka padnu u isku·
stvu, da vide njihov pad, na prvom mjestu u E. Th. A.
Hoffmanna. Od biea iz sna postalog tako nezasitnim i
postvarenim uvelike potjece mdnja romantike prema
braku: »Carolija je upropastenac, dovikuje jedan umjet·
nik u Hoffmannovoj »Fermatic, misleci na fijasko nad-
seksualnoga, »i unutarnja melodija, Ato je inace navi·
jestala divotu, pretvara se u kukanje zbog razbijene
zdjele za juhu.« Ista se tragikomedija misli u razgo-
voru kapelnika Kreislera s princezom u Hoffmannovu
»Macku Murru«; Kreisler slavi »prave glazbenikec koji
nece ljubiti poput dobricina skrnaveci snove u bracnoj
postelji. Ali da umjetnici ne bi izgledali ni zavrti niti
206
pogotovu nesposobni za ljubav, Kreisler njih dalje uspo-
reduje, sto se tice »pravih glazbenika«' s minezingeri-
ma, vitestvom, poklonicima Marijina kulta: »Ti nose
odabranu damu u srcu i nece drugo doli njoj u east
pjevati, pisati pjesme, slikati, ukratko, oni sc u naj-
odlienijoj kurtoaziji mogu usporediti s galantnim vite-
zovima.« Kakav je kraj u ostvarenju, iskusili su, eto,
mnogi muzevi, premda nisu bili Kreisleri; ali upravo
onCJ sto je predvidao Kreisler zadesilo je jednog stvar-
nog muzieara: Hectora Berlioza, k tomu jos najroman-
ticnijeg. Tu je eak bila pri ruci i pozornica na kojoj je
ideal dvostruko sjajio: Berlioz se bio zaljubio u neku
mladu englesku glumicu koja je utjelovljivala Shake-
speareove djevojke i plemenite zene. Ta Julija, Ofelija,
Desdemona povecavala je svoj sjaj odbijajuCi svako
priblifavanje, uslijed toga je za Berlioza bila to poraz-
nije sjajnom. Jednom, u strahu da ocajni ljubavnik sebi
ne oduzme !ivot, njegovi su prijatelji Chopin i Liszt
citavu noc pretra!ivali ravnicu St. Quentina vidjevsi
Berlioza kako je srnuo onamo potpuno izbezumljen. Ka-
da je pak muziearu koji je postao slavan uspjelo posli-
• je nekoliko godina zadobiti ljubljenu, i ona kao idol
postade njegovom zenom, prija5nja je tako silna ljubav
s ostvarenjem propala (ostvarenje navodno nije doni-
jelo sa sobom samo •razbijene zdjele za juhuc). Mada-
me nije odgovarala slici koju je u jednog mladica pro-
lijevala s pozornice. lskustvo nije bilo obazrivo prema
nadi, all ni ona prema iskustvu; a potonje je donijelo
i prevHe razocaranja.
Prvi razlog razotaranju:
Ondje gdje te nema, ondje je sre~a;
drugi razlog:
Osamostaljeni san i saga o dvostrukoj Heleni
I Tu je razlogom ponajprije to sto ono sada i ono tu stoji
I preblizu ispred nas. Dozivljaj u gotovu premjesta nas
'1 iz tekuceg sna u jedno drugo stanje: u stanje nepo-
207
a.. .... j
 -~-.,.,
i,
sredne blizine. Upravo !ivljeni trenutak smucuje kao
takav, on ima neku pretamnu toplinu, i njegova blizina
lisava oslonca. Tomu sada i tomu ovdje nedostaje od·
stojanje, koje, dodu~, otut:'!uje, ali cini razgovijetnim i
preglednim. Otuda ono neposredno, u kojemu se do-
gat:'!a ostvarenje, od pocetka djeluje tamnije od slike iz
sna, katkada, stovise, pusto i prazno. Cak kad bezgra-
nicno imaginiranje i nije otplavilo tlo Zemlje na kojem
stoji ostvarenje, kad se i dogodi ,susret sa zbiljom, eak
se i tada mofo dogoditi paradoks da san izgleda cvdcim
i u svakom slueaju svjetlijim od ostvarenja. Oblak Ito
svijetli, kad se priblizi, ovija se oko nas kao siva magla;
daleko plavetnilo planina na lieu mjesta potpuno Hce-
zava. Tamino treba, doduse, u •Carobnoj frulic, kao
operi bajci, ugledati Paminu u Sarastrovu dvoru upra-
vo onakvom kao sto ona izgleda na slici. Pa ipak, una-
toc poviku sretnika: »To je ona!c iskrsava pitanje da
Ii je to zaista ona, da Ii je osjecaj Ito se izrazio u Ta-
minovoj ceznutljivoj pjesmi: •Ta je slika earobno U-
jepa«, da Ii je to utopijsko imaginiranje, sa svojom ima-
go, naslo i moglo naCi svoje ispunjenje eak i na ovako
savrsenom originalu. Uz tu neizvjesnost o slici valja
usporediti dvije provjere koje su se, kao u Berliozovu
slueaju, dogodile, zbile u zivotu, i to u tako raznolikih
osoba kao sto je raskidani lirik Lenau na jednoj stra·
ni i tasto strogi kristolog Kierkegaard na drugoj; ali
bila je to ista katastrofa uslijed fatamorgane. Lenau je
otputovao u Ameriku, ne bez volje da mu slika njegove
zaruenice bude bolje prezentnom nego kad je nju samu
imao uza se; s neudovoljenjem i pukom slikom, s poj•
canom voljom za original, v:ratio se on kuci, ali sada
je nastala ova pjesma, pod naslovom •Mijena ee!njec:
Kako mi se pak vo!nja cinila dugom,
o, kako sam ceznuo kuci tako tjeskobno
iz prostrane, tut:'!e morske pustinje
drugoj, dalekoj obaJi zavicaja.
208
Napokon maht:iu zemlja Ce!nje,
klicuci skoeih na dragi !al,
i kao pravo zelenilo mladenackih snova
pozdravi me domaee drveee.
Divno i slac2amo, kao nikad prije,
zvonjase pjesIDa ptica u mom uhu;
rado, poslije tako bolnog odricanja,
rado bih zbacio sa srca svaki kamen.
Ali tad nac2oh tebe, i - na smrt poljuljana
pade svaka raclost tebi do nogu,
a meni u srcu osta samo
bezgranicno, beznadno ljubiti.
0, kako ceznenn ovako pun tjeskobe
opet van u mukli sum valova!
Htio bih vazda na divljem moru
o~iti samo s t"1ojom slikoml
Tollko Lenau i njel!IOva nesposobnost za realan sasta·
nak: Pamina se tu, tim je doSla blizu, odmah raspala.
Ljubavi te vrste svo.jstvena je svetana t&Stina da bude
zaljubljena u samu sebe; ona je praznikom koji ne mo-
le dollvjeti ponedjeljka. Upravo zbog istog razloga
ostao je i Kierkegaard, odvise apsolutni ljubavnik, na
visokom moru op~ei osamljen sa slikom. Kierkegaard
bijale razvrgnuo zaruke sa svojom zarucnicom Reginom
Olien, Regina je uzela za mu!a jednoga od svojih biv-
lih obo!avatelja, a Kierkegaard je u svoj dnevnik
zapisao: •Danas sam vidio jednu lijepu djevojku koja
me ne zanima. N'ijedan suprug ne mo!e biti vjerniji
svojoj !eni nego Ito sam ja njoj.« I dalje, staviv§i masku
bludnika i ujedno a sketa: •Dobro je shvatila poantu,
da se mora udati.c Eto najlut:'!eg iskretanja platoniza-
ma: eto lJubavnog ldeala trubadura i asketske ljubavi
prema Mariji, ali eto upravo i premjdtanja Pamine
na Jedan slikovni horizont kao njezin idejski zavieaj.
Platoniear, tak homo religiosus Kierkegaard, ne zabra-
njuje sebi sadalnjost posvuda, ali on se ogranicuje na
209
..
I'
~
I
I
I apsolutno, kao sto apsolutno priddava za sebe sadd-
njost: »Jer nasuprot apsolutnomu postoji samo jedno
vrijeme: sadasnjost; tko nije istovremen s apsolutnim,
za toga ono uopce izostaje.« Uslijed toga nije, prema
Kierkegaardu, najtefo postici samo bezuvjetnu sadas-
njost ljubavi, nego, posve u skladu s tim, i bezuvjetnu
sadasnjost nasljedovanja Krista, kdcanske ljubavi: »Od
tih dana apostol viSe nije vidio Krista.« Sto se pri to-
II
mu, kako u odnosu prema takozvanom apsolutnomu
tako osobito i prema bliskomu, nije pojavilo nista vise
do nutrine bez horizonta, - taj duboki gubitak ne do-
kida snagu Kierkegaardove aporije kod ostvarenja. Sa-
dafojost je tu provjera, i u Kierkegaarda pristaje uz
reakcionarnu zadacu u romantici da se upravo pro-
vjera pred visokim idealima, dakle ponekad neugodni-
ma postojecem drustvu, prikaze sto je moguce tezom.
Kierkegaardovi ideali bijahu u odnosu na tadasnje
drustvo zacijelo samo paradoksni i sve drugo negoli
revolucionarni: pa ipak ta apsolutizacija skrupula pro-
vjere - sama ne paradoksalno - vrlo dobro pristaje
reakcionarnom defetizmu prema (napustenim) ideali-
ma gradanstva koje je i samo nekoc bilo revolucionar-
no. Tako je burfaj »rezignirao« do sluzenja na rijec!\ima
slobodi, jednakosti, bratstvu; ali tako je i socijaldemo-
kracija, »idealizirajuci« svoj toboznji socijalizam do
vrhunca, izbjegla upravo realiziranje drultva u koje-
mu bi ljudi - i opet uz apsolutnu idealizaciju - tobo!
morali biti andelima, nadasve bi trebali vec i prije po-
stupati poput andela. Pa ipak se u neprestanom blista-
nju velike slike socijalizma prije onoga sada l tu nje-
gova sadrfaja krije prava ozbiljnost; inac!\e se ta slika
ne bi mogla zloupotrebljavati. Sto se ostvaruje smje-
sta, potpuno, u slici i prillci, od krvi i mesa, Ito sred
nase prethistorije, naie sfere opstojanja ipak jol tako
malo razvijene u tu-bitak ne ostavlja ba§ nikakav osta-
tak, to tesko da realistu koji planira, koji ne bankro-
tira ni zbog kojeg apsolutnog zahtjeva, izgleda odmah
kao ono pravo. Takav neromantic!\ni ostatak i jezgra
postoji zapravo u Kierkegaardu, c!\ak u Lenauovoj tako
potenciranoj, upravo defetistic!\koj i impotentnoj skru-
210
......
puloznosti, - ostatak koji primjeCuje negdje drugdje
upravo oprez u nadi. On ulijeva nadi - s pravom i toc-
noscu, eak savjesnolcu najvise vrste: savjesnoscu cilja
- nepovjerenje prema svakom ostvarenju sto izgleda
vec preobilatim; i svijesti koja se ne divi Kierkegaardo-
vim apstraktnim radikalizmima, apoteoze svagda izgle-
daju plitke i dekorativne. Cak i tako savrsena muzika
ispunjenja poput one sto ce zazvueati u Beethovenovu
»Fidelijuc kad Leonora Florestanu skida lance, eak ni ta
nezemaljska muzika srece ne medijatizira prijafoju
muziku nade. •Tu sjaji meni duga sto svijetla pociva
na tamnim oblacima« - taj prijasnji Leonorin pjev,
premda dolazi iz mrkle noci, nosi na sebi srecu zasebne
vrste. •Doc:ti, o nado, ne daj da izblijedi posljednja zvi-
jezda nade iscrpljenih, osvijetli moj cilj, bio ma kako
dalek, ljubav ce ga dostiCi« - muzika te ciste molitve
nadi ne blijedi posve pred ispunjenjem slavlja s kojim
se opera »Fidelio« zakljucuje i otpusta nas. Leonorina
arija nade nema, doduse, niposto onu dubinu · koja se
poslije, u trenutku kada se skidaju lanci, pojavljuje u
gotovo mirujucoj muzici tog trenutka, ali ta arija ipak
iadriava nepotonulu dOgu, s prostorom Ito sjaji otvo-
ren. Blizina, dakle, otdava; laklom od nje, kao da viSe
ispunjuje, jol festo izgleda nada, u najmanju ruku
predosjecaj skorog nastupa predmeta nade.
Kao drugo, tu c!\ini potelkocu let Ito odlazi i zvuci
odvile daleko. On je !ivot u snu Ito je postao osamosta-
Ijen, !ivot Ito se c!\eznutljivo umnofava. Taj !ivot nece
umrijeti od ispunjenja, on ne !eli bez ostatka odstupiti
sa svoje pozornice kojoj se davno priviknuo. Cak ni
tada ne, kada izgleda da se slika sna i ispunjenje, uko-
liko je to u ljudskoj moci, poklapaju; ni tada se ono
Ito je postalo idolom ne povlaci bez daljnjega. Moguea
je, ltovile, anomalija: idol se postavlja kao jedino rea-
Ian, a upravo ispunjenje tada djeluje kao fantom. Mo-
tiv tog osamostaljenja, koje nije normalno ali prijeti
• svakoj slici zelje, misli se u sagi o egipatskoj Heleni.
Tom osebujnom, ~ak na bitan na~in fragmentarnom
grac:tom bavi se jedna Euripidova drama; ta bi grac:ta
u kasnije vrijeme bila vrijedna jednog Shakespearea,
211
ali nije ndla ni jed.nog Hebbela. Napokon je Hofmann..
Stahl srocio 0 tomu operski libreto koji bi malo znacio
bez Straussove muzike, k tomu i jednog eseja. Sam je
mlt jedan od zivotno najistinitijih, tako4er i najzna-
tajnijih mitova §to se mogu naci na cesti utopija-zbllja.
0 njemu Hofmannstahl izvje§tava ovako: •U Bgiptu
smo ili na otoku Faru koji pripada Egiptu, ipred nekog
kraljevskog zamka. Pojavljuje se Menelaj, sam na po-
vratku od Troje. Mjesecima luta njegov brod naokolo
bacan s obale na obalu, neprestano tjeran s puta kucl.
Helenu, svoju zenu koju je ponovo osvojio za sebe,
ostavio je sa svojim ratnicima u nekom skrovitom za.
ljevu; on trafi savjet, pomoc, prorocilte ne bi li p
pou.Cili kako da nac1e put kuci. Tada se lz kolonade
dvorca pojavi nasuprot njemu - Helena, ne ona lijepa,
preslavna, koju je ostavio na brodu, nego jedna druga
pa ipak ista. I koja tvrdi da je njegovom lenom - da Je
ona druga ondje na brodu nitko i nilta, fantom, privi·
dcnje koje je Hera (zastitnica braka) onomad bila polo-
zila Parisu u ruke ne bi li zaludila Grke. Za volju tog
fautoma deset su godina ratovali, pale au desetlne tisu·
ea ponajboljih mufeva, najcvjetniji grad Azlje propao
je u pepelu. Ali ona, Helena, jedina prava, u meduvre-
menu je eto - jer nju je Hermes prenio preko mora
- zivjela tu u ovom kraljevskom zamku.c Clsta dakle,
povucena od svijeta, vjerna !ivljale ona, najljepia lena,
ali najljepsa zena koja nllta ne zna o Parisu, Helena
bez trojanskog rata, ne eudovllna kokota, ne idol Ito je
bio prisutan u svim bitkama, ne nagrada pobjedniku.
Preokret je odvise nagao, uskrata ldola odviie obuhvat-
na da bi Menelaj mogao tomu vjerovatl bez daljnjep,
stovise, upravo: htio vjerovati. Deset godina flksacije
na trojansku Helenu stoji na putu egipatskoj; tako I
Buripid daje Menelaju da kale: it2:estinl pretrpljenlh
patnja vjerujem vile nego tebll• Menelaj se okrece da
ode, kadli s broda dode glasnik i javi da se bi~ koje
se smatralo Helenom rasplinulo u ognjeni zrak. Poslije
6ega, dakle, ostaje jednako malo dvojbe o pukoj fan-
tomskoj egzistenclji trojanske kokote kao I o zblljno-
sti egipatske kreposnlce: ondje pramen ognjena zraka
212
~ tf."';~:·~"
(premda se jo§ i nestajuci, propadajuci Zari), ovdje tje-
lesno, realno. Menelaj zapravo mora biti zadovoljan s
Buripidom, on s egipatskom, ne trojanskom Helenom
putuje kuci, kraljevskom dvoru u Sparti, gdje ce nju
opisati i Homer, u eetvrtom pjevanju Odiseje. Ne nlti
tako da bi se njoj jako divio, niti da bi je jako korio,
nego kao mimu domacicu kne!evskih dobara ciju dusu
jo§ jedva da uzbu&lje neko sjetanje na Troju. Osim
jed.noga kratkog i podsmjeUjivog, izrecenog manje la-
Jroumno nego ravnodulno (Od. IV. v. 145): Mene1ajeva
!ena spominje da su Ahajci morali krenutl pred Troju
za ljubav njezina zamamna pasjeg pogleda ( 8µ.ci:o
xuv6Jm8o~ etvexa) - kuja je stara alegorija heter-
skoga. lnace ona priznaje da je oplakala jade koje je
zadavala, I svu krivnju svaljuje na Afroditu, koja ju je
ddala u vlastl (stihovi 251-264) - i sve to priznaje
ona posve distancirano, posve kao da neprestano bijase
egipatskom Helenom. Utoliko lzgleda da nije samo na
brodu nego l u Sparti sve u najboljem redu; zbog ve-
like su boginje ljubavi Menelaju zavic1ali, zbog supruge
koja ostade kreposnom njemu cestitaju. U istinskoj se
dubini stvari dogac1a, me&ltim, ovo: trojanska, ill He-
lena lz sna, ima prednost pred egipatskom Ito je cita-
vih deset godina prebivala u jednom snu, ltovile, bivala
ispunjenjem sna tao - slika lz sna. Upravo nasuprot
tomu zbiva se kasnije realno ispunjenje tek tesko, u
svakom slucaju ne potpuno; ostaje svi.1etleci ostatak
sna, ostaje pramen ognjena zraka, osamostaljuje se
fatamorgana. Jer objekt realnog ispunjenja nije bio
prlsutan kod samih pustolova, za razliku od objekta
jz sna. Ostvareno tvori jedno vrlo kasno poznanstvo.
Samo trojanska, ne egipatska Helena kretala se sa
zastavama, u se je upila tefaju deset utopijskih godina,
ogoreenje I ljubav punu mrfnje prevarena supruga, div-
lji ratni logor I u!itak u skoroj pobjedi. Tako se upravo
Iako pridaju drugaelje te!ine: zracna sirena u Troji, uz
koju se ve1e· svijet krivnje, patnje, all prije svega svi-
jet nade, ostaje u toj cudnoj aporiji gotovo onim real-
nim, zbllja pak postaje gotovo f~ntomom. Ako se i
posve zanemari sjaj kokote u trojanske Helene, na stra-
213
11
11
ni egipatske Helene nije ni utopijski sjaj trojanske,
ona nije putovala zajedno s ce!njom plovidbe, s pusto-
Ii' lovinom borbe, sa slikom iudenog osvajanja; tako egi·
patska zbilja izgleda kao zbilja manje dimenzije. Pro-
past fantazije zbog realizacije (premda njezine vlastite,
koja fantaziju ispunjuje) stvara u realizaciji u najma·
nju ruku pojave nepotpunosti sto umanjuju svijest o
njoj, ako je eak i ne relativiraju. Egipatska Helena mo-
te imati mnogo imena - njezin euripidski problem, kojl
se ne pojavljuje tek literarno, antikvarski, stoga je re-
prezentativan. On nadaleko prijeti, kao postvarenje sna
o cilju, u najmanju ruku kao nastavak zivota tog sna,
koji je postao sliean zbilji. U svakom ispunjenju, uko-
liko je i dokle ono vec totaliter moguce, ostaje osebu·
jan element nada ciji nacin bitka nije nacinom bitka
postojece ili prije toga postojece zbilje, pa dosljedno
tomu ona preostaje zajedno sa svojim saddajem. All
dakako: nada, ako nije apstraktna, nego tece konkret·
nom produinom crtom onoga sto sama presti!e, nikada
nije posve izvan objektivno mogucega u zbilji; naprotlv,
to trojansko helensko, u Heleni je unaprijed istockano.
Inace uopce ono ne bi na njoj naslo prostora niti
uvjerljivosti nadasve fodenoga, uvjerljivosti borbenog
cilja. I zatim: imago sto se moze upaliti na nekom
objektu, ni kao imago sto poslije postizanja i dalje
lebdi, nije u zraku, nego je u tom slucaju u realno-
-utopijskoj mogucnosti samog objekta, koja pokazuje
jos dalje. Tek ondje mote biti latentnom potpuna kon-
gruencija sadrfaja intencije i postignutosti, to jest:
identienost identicnoga i ne-identicnoga (potonjega
ovdje shvacenog kao odstojanje intencije, nade). All
mir znaci onaj dan kada i egipatska Helena popriml
sjaj sto okruZuje trojansku.
Prigovor protiv prvog i drugog razloga:
odiseja mirovanja
Tl sanjanje ipak nipolto nece trajno pokazlvatl prema
naprijed. Nagon iza njega uopce sc neee nasititl od
214
.....
pustog naslikanoga. Ni samo se sanjanje ne upusta u
san tek onako, samo da bi u!ivalo u slikama. Covjek
u snu na javi u!iva, naprotiv, u predodzbi, kako bi bilo
kad bi nesto bilo poput sanjanoga, kad bi dakle postalo
upravo stvarnim. Otuda vec subjektivno postoji protu-
te!a protiv postvarenja sna i protiv nadanja koje, kad
nastupi dolazak, ne stize sdmo, nego, naprotiv, ostaje u
dvostrukom smislu rijeci povuceno. Protutefa je stav-
ljena u da-bi intendiranja, u samu zelju i volju za po-
stajanje-stvarnim. San se kao takav ne ostvaruje, to
je minus, ali pridolazi krv i meso, to je plus koji na-
domjesta. Poznati su i slueajevi gdje zeljeno, kada na-
stupi, nece iznenaditi naprosto snagom svojeg prizem-
ljenja, mirovanja, ostvarenja, nego dapace nekim sa-
ddajnim surplusom koji se ne bijase sanjao. Ako u
plodu vise nije cvat kao takav, necega nalik plodu kao
takvom nije bilo ni u cvatu; i, prijasnja se cesta sna
moze pricinjati du!om negoli realna cesta na koju se
sada stupilo. Tako tama onoga sada i tu, tako eak
gubitak boje sna bivaju katkada nadigrani, kao da ne
postoje. Kao da je prezentno iskusano ispunjenje toto
coelo vec u postojecem agregatnom stanju ostvare-
nostl. Tako se pricinja da se nada, eto, vise ne treba
nimalo razocaravati zbog odricanja, upravo kao sto ni
iskustvo ne treba bitl nepopustljivo prema nadi. Ovamo
spada osjecaj prve ljubavi, kad su svi pupoljci pro-
pupali, pa osjecaj zanosna susreta, s odusevljenjem
isku§ane mijene doba, velicine vremena. Trajno upad-
ljivo, naime prezentno, djeluje uz to izjava Gottfrieda
Strassbur§kog o Isoldi, podsjeeajuci upravo na Helenu,
najljeplu fenu:
Ja napustih tu tlapnju, Isolda me lisi nje,
tako da vi§e ne tlapim, kako sunce dolazl od Mikene.
Takav cist sjaj nlkad ne svanu u Grckoj, on svice samo tu!
Stojl do volje da se ta Gottfriedova spoznaja prenese
i na njegovu drugu spoznaju, na izdjelanu Nad-Grcku
njegova doba, recimo, na strassb\lr§ku katedralu: kao
njezin natpis u duhu suvremenog promatraea. Uopce
215
'I
I 1
je sam ponos djelom, u producentovu duhu, sposoban
za veliku prezentnost na dan dovrlenja, kada sunce,
111
tako cesto budeno da do4e, grane kao kruna. Ponaj·
II
jasnijim izgleda taj trenutak, beskrajno anticipiran pa
I
ipak napokon uspjedi, u Klopstocka kada je dovrlio
I Mesiju:
"ii Na cilju sam, na ciljul i osjecam kako to, gdje jesam,
I !ivi u citavoj dusi! Tako ce (govorim ljudski
0 bozjim stvarima) jednom biti nama, braco onoga
Koji je umro i uskrsnuo, pri dolasku u nebol
Sve takvo djeluje kao historijska prisutnost duha uop-
ce, kao mirovanje, koje kao da ipak sadrlava citaw
prijasnju odiseju. Sam Klopstock ukazuje na onaj naj·
snaZniji primjer prizemljenja koji se mitski ocrtava
u Unio mystica: iza nje uopce ne ostaje ocekivanje, ne
;;radrfaya se nimalo intencije, eak ni Sursum corda, po-
gotovu ne odstojanje.
Pa ipak, i tu s vremenom opet nastupa ostatak, koji
nikada nije iSceznuo. Jer svi ti dodiri jos nisu to, eak
je i njihovo videnje puko predvidanje, cak je i osjecaj
koji oni pobuduju puki predosjecaj. Malo se time po-
stiZe onoga sto bi mirovalo vecma nego da na postignu-
tomu bude nakratko nadigrana tama onoga sad.a i tu,
i gubitak boje sna. Objektivno opravdanim ostaje, i po-
red svih Klopstockovih krunisanja, ipak samo Faustov
predosjecaj najviseg trenutka. Ostaje odiseja Ito putu·
je, pa tako jos ne uspijeva odiseja mirovanja skupa s
identicnoscu prispijeca i saddaja putovanja. Sam pred·
osjecaj, koji se ipak posve odnosi na dosti!nost i
prispijece, zacijelo je nadasve va!an; jer njemu odgovara
na realizaciju usmjerena, realizaciju odredujuca da-bi·
-tendencija sna na javi i njegova savrlenstva koje on
anticipira. U to se, dakle, nipolto ne krijumcari ponovo
takozvano beskonaeno pribli!avanje idealu, skrupula
one vrste koja uopce ne pomiUja ozbiljno na realiza.
ciju. Pa ipak, suprotnost beskonaenom pribli!avanju ni·
je upravo susta prezentnost, nlje ustvrdena totalno-
·Uspjelost prispijeca na cilj, nego je suprotnost konae.
216
..._
nost procesa i uslijed toga konaenost ipak preglednog
odstojanja anticipacije spram cilja. Taj pravi predosje-
,!
aj, naime predosjeaj koji implicira dostiZno konacno
I
~{
stanje, najobuhvatnije, najdemokratskije, najhumanije
ispunjuje goleme trenutke sretno zapocele revolucije
i zatim njezine pobjednicke proslave. Pa i opet samo
tako, i upravo tu samo tako, da revolucija ne ostane
pocivati na lovorikama prezensa, da ona, naprotiv, ma
kako se naturivala dovrlenost pobjede, shvati tu po-
bjedu pogotow kao zadacu, i tako da sretni prezens
istodobno shvati kao zalog buducnosti. Revolucije ostva-
ruju najstarije nade covjeeanstva: upravo stoga one
impliciraju, zahtijevaju sve toeniju konkretizaciju ono-
ga Ito se misli kao carstvo slobode i nezakljuceno puto-
vanje poslije toga. Samo kad bi neki bitak poput same
utopije (dosljedno tomu i jos potpuno izostale vrste
realnosti: uspjelosti) obuhvacao sadrfaj tjeranja onoga
sada i tu, bilo bi i temeljno stanje tog tjeranja: nada,
totalno uwceno u uspjelost zbilje. Do tog moguceg ispu-
njenja, u toku je lntencija svijeta iz sna na javi; nema
placanja akontacije koje bl omogucivalo da se ona
zaboravi. Nikakva apsolutizacija pukog predosjecaja
ne smlje dopustiti da se zaboravi podsjecanje u toj in-
tenciji. Jer ono je podsjecanjem na temeljni sadrlaj
;., u nalem tjeranju, koji jol uopce nije stupio u svijest,
l pogotovu ne u uspjelost, zbog cega on upravo jos i
i,, boravi u utopiji. Najvila savjesnost prema tom podsje-
eanju zapisana je u rijecima psalma: »Neka mi usahne
desnica, zaboravim Ii tebe, Jeruzaleme.« I bez religioz-
nih akcenata, takoder i bez akcenata radi kontrasta
prema takozvanom egzilu opstojanja, jo§ se nikada neko
ostvarenje nlje avsolutiziralo a da nije preostao po-
sljednji dio njegova sna na javi, da se on, dakle, nije
tretao preko dostignutoga dalje prema svojemu mo-
111cem jol-boljemu. Novi se vrhunac pojavljuje iza do-
sad dostignutoga: tako to Plus ultra ne dopulta ostva-
renju da oslabl, nego ga izostruje na svrhu. lonako
trajanje sllke nade, njezino ne-odricanje, vuce porijeklo
iz trajnog problema: ostvarenja, i .iz razloga zbog kojih
nastaje sam taj problem.
217
~
r ~~
11
11 Treci razlog ostatku utopijskih slika:
aporije ostvarenja
I u dogadaju necega jos je jedno nesto sto zaostaje
iza sebe. Izvodac i izvodenje ostvarivanja nisu izvedeni,
oni zive dalje po sebi. 2ive odvojeni od djela, koje se
njih oslobada, kao sto od gotove sprave preostaje alat
iii od svoje pjesme pjesnik. I u svakom ispunjenju, fak
i onomu sto je na izgled tako slicno slici cilja te bi se,
tako reCi, moglo s njom zamijeniti, krije se nedovdeni
rad djelatnika, cemu je kriva slabost ostvarivanja, i
kvantitativna i kvalitativna. Od kvantitativne slabosti
potjeee neumorna volja za dalji rad bez kraja; protiv
te volje vrijedi rimska preporuka: manum de tabula.
Od kvalitativne slabosti potjece odluka da se fak i do-
vrseno djelo zapocne od temelja iznova, u skladu s
onom slikom savrsenstva sto je rasla kako je napre-
dovao sam rad, pa se pricinja dvostruko neostvarenom.
U tomu lezi iskon fijaska i problema jedne egipatske
Helene i u ovoj sferi. Hoffmannov fantasticni komad
»Vitez Gluck« pusta kompozitora »Armide« (iii ludaka
koji hoce njega utjeloviti) da »jos malo« kru!i i poslije
svoje smrti, kako bi »Armidu« svirao onako, »Ujedno
u viSoj potenciji«, kakvom je ona »doUa iz carstva
snova«. Kvantitativni i pogotovu kvalitativni deficit u
samom aktu ostvarivanja do sada je jo§ jedva dostatno
filozofski promiSljen; i to usprkos poraznom nutarnjem,
vanjskom iskustvu s njime. Jedan je razlog tomu l
okolnost da je ljudska djelatnost tek kasno postala
svjesnom sebe. Rad je bio stvar robcva i zanatlija, nje-
govo je obavljanje, ostvarivanje, misao bilje!ila samo
ukratko. I stvaranje i spoznavanje vrljedili su u starini
kao cisto odslikavanje neceg danoga, vlada pasivan zor,
djelo se naprosto precrtava. Tako i eticki: prema So-
kratu, nitko ne moze ~initi nepravdu dobrovoljno, zna-
nje dobra bezuvjetno odreduje ujedno i njegovo cinje-
nje. Tu, dakle, nema ni prkosa protiv moralno predo-
cenoga, ni volje za nj; tako je ostvarivanje rasivno, i u
tomu na izgled tako po sebi razumljivo da se i ne
imenuje, kamoli misli. Ta se mala pozornost prema
218
l
I;
~
vlastitom, aktivnom cinu ostvarivanja nije nacelno iz-
mijenila ni tada kad se s novim vremenom fil,>zofski
svestrano reflektirao homo faber, djelatnik, poduzetnik,
proizvodac. Stovise, buduci da se akt proizvodnje poi-
mao kao iskljucivo racionaliziran, to jest kao cisto lo-
gicki akt, racionalisticka je, ako ne i panlogisticka ideo-
logija dala jos jedan motiv za ne-refleksiju ostvarenja.
Tada se, u racionalizmu, isprva cisto matematicki poj-
mljena proizvodnja, koja uspostavlja i odreduje samo
formalne predmete, bijase napokon, poslije mnogih
prekvalifikacija te »konstrukcije«, unaprijedila u samo
stvaranje svijeta. To je stvaranje jos pretefoo formal-
no, to jest orijentirano matematicki, kao u Kanta, gdje
um radi iskustveni svijet. Zatim se pokusalo da proiz-
vodnja bude cak sadrfajnom, prema uzoru umjetnicke
produkcije; tako u Schellinga, jer tu spontanost ne pro-
pisuje prirodi samo njezine zakone, nego prirodu -
kao sa svijescu produktivnu prirodu - i stvara, to jest
ozivljava je za slobodu i premjesta u njezin vlastiti raz-
voj. I napokon, u Hegela je proizvodnja, uz pokufaj
da bude saddajnom, postala proizvodnjom potpuno
prema uzoru povijesti i njezine geneze, buduci da tu
»iz susta uma sto sveudilj upravlja« trebaju dijalek-
ticki izvirati svi formalni sadrfaji svijeta. To je in nuce
klasicno-idealisti~ka misao proizvodnje, iskona, stvara-
nja zbilje, i ona problemu ostvarenja, premda ga je
vidjela, ocito nije mnogo primjerenija od antike. Jer
ni tu se ostvarenje ne pojavljuje kao vlastiti akt, ono se
pojavljuje jedino kao logos koji se ionako razvija. I
spoznajni i realni temelj ostaju isti; jer sam je realni
temelj logi~ki-panlogicki, to je temelj unutar svjetske
misli, od koje se u Hegela na kraju sastoji citav svijet.
I prije svega: anticka pasivnost ostvarivanja nije na-
pu§tena usprkos homo faberu i njegovoj filozofiji: pan-
·logos neprestano umata proizvodenje u puko pravlje-
nje o~itim. Proizlazi: za svekoliko kontemplativno miS-
ljenje (a svako je idealisticko mi§ljenje kontemplativno)
ostvarenje ostaje pukim »otjelotvorenjem« neke ideje
cilja, kao ideje ionako egzistentne i tako reci dovrsene,
kakvom nju izvoditelj ili oblikovatelj samo jos odijc"V.l
219

mesom. Ostvarenje tu proizlazi iz logicke konzekvencije
same stvari; otale ono proizlazi eak i u jedinog mislio-
ca koji je, premda !iveci u antici, ucinio od ostvarenja
barem kategoriju, iako ne i problem: u Aristotela. On je
vidio mnogostruke smetnje realizaciji, pa ipak je nju,
cak osobito prisno, stavio na srce ideji postaloj •ente-
lehijomc, kao njezinu najvlastitiju stvar. Ostvarenje je,
prema Aristotelu, jedino samoostvarenjem ideje lika
koja prebiva u stvarima, iii entelehije; ·tako je sama
entelehija energijom (iii je actus) za svoju realizaciju.
U prvog se mislioca ostvarenja pojavljuje ujedno nelto
doduse ne bas logicno: upravo nesto ne ba§ logieno Ito
izdaleka pokusava biti pravednim prema smetnjama,
zacijelo eak i aporijama ostvarivanja. Postoji nedovrle-
ni posao na ostvarenju koji ostaje iza entelehije Ari-
stotel upisuje u grijeh - mehanickoj materiji, ukoliko
ona medu entelehetske uzroke cilja lalje •smetaju~
nuzuzroke«. Na taj nacin, eto, ne nastaje ono izvjesno,
nastaje slueajno u prirodi i nastaje cudljiva sudbina 11
podrucju namjernog dogadanja, u povijesti. Misao ipak
okrenuta problemu, iako idealisticka, i kako li je njoj
srodna ona Goetheova u Faustu: »Najdivnijem Ito god
duh nam zaee / Namece se vazda tuda grada«. Kako
li srodna eak Hegelova, uza svo ogranicenje ne-panlogiz.
ma na prirodu: »Ponajveea je ta slueajnost u carstw
konkretnih tvorevina, koje su pak kao prirodne stvari
samo neposredno konkretne . . . Nemoc je prirode da
ona dobiva pojmovna odredenja samo apstraktno l iz-
vedbu posebnoga prepulta izvanjskoj odredivosti• (Bn-
zyklopadie, § 230). A ipak se ni zahvaljujuci tomu pro-
blem ostvarenja ne pokazuje postavljenim po sebi i u
samom sebi, nego se prebacuje na emu ovcu: na meha-
nicku materiju iii, u Hegela, na izvansebnost same sve-
kolike prirode, 1kao •nerazrijelene proturjecnosti•.
Ali ne namecu Ii se strano i sve stranije sam pocini-
telj i cin? To je misao koja bi ostvarivanje po sebi htje-
la pogoditi u njegovo jol tamno srce. Zato se na kraju
od filozofskopovijesnih sjecanja Ito se tieu realizacije
i njezine slabosti ne mo!emo rastati a da ne upozorimo
jol i na kasnijeg Schellinga, koji je jedini ipak htio
220
Jiit..
t
l
~:
problem realizacije otkinuti od totalnog racionalizma,
pa ga je zato prepustio, dakako, grdnoj mitologiji: mito-
logiji o padu u grijeh i otpadniltvu Luciferovu. Prem.a
kasnijem Schellingu, iz quid ill racionalno pojmljive
biti neke stvari uopce ne slijedi njezino quod iii njezi-
no da-bi-opstojanje i porijeklo njezine pojave. Napro-
tiv: postajanje ideje stvarnoscu po svojem je pradav-
nom porijeklu partikularna volja, kao »0tpadniStvo od
ideje•, i to otpadnistvo koje se dogada v-ec u samom
bogu, u bezdanu iii bezrazlo!nosti bol.anskog razloga.
Schellingov spis »Filozofija i religija« nijece tako logos
kao stvoritelja i na izvor bitka stavlja neku vrstu pra-
zlocina, mraeno-zlu partikulamu volju: •Jednom rijec-
ju, od apsolutnoga do stvarnoga nema neprekidnog pre-
laska, iskon osjetilnog svijeta mo!e se zamisliti samo
kao potpuno otkidanje od apsolutnosti, posredstvom
skoka• (Werke VI, str. 38). Time je Schelling zapravo
stavio ostvarenje na drugi list, ne onaj koji ispisuje
ideja; ono prestaje biti pukom funkcijom manifestira-
nja objektivno logicnoga. To .se upucivanje od logicnoga
~ voljno i da-bi-intenzivno dogodilo svakako uz cijenu
da ostvarenje ne bude samo uneseno u mitologiju nego
da unutar te mitologije bude i prokleto. Cemu jos pri-
dolazi: prema Schellingu, ne samo iracionalno pocetno
stavljanje svijeta u pokret nego i svako pojedinacno
ostvarenje u svijetu proizvodi, buduci da teee dalje
potjeeuci od iracionalne pobude, iskljucivo raspru i
nered, izrode, bolest i smrt. Tako je nadaleko, dakle,
Schelling raskinuo ostvarujuce i ideju, tako je nera-
zwnno-totalno apsolutizirao aporije samog ostvarenja
do nerje§ivosti. Veza je bila izrecena samo kao nega-
tivna: zla partikularna volja ostvaruje ono Ito je do-
broj univerzalnoj volji suprotstavljeno. Otvoreni hori-
zont ni tu nije priznat ni faktoru realizacije ni slici
njegova cilja, upravo kao sto se u optimista ne priznaje
otjelovljenju. To su, dakle, razlozi zbog kojih se i
kvantitativna i kvalitativna slabost ostvarenja nalazi
pred nama jol uvelike neobradena. Njegove se aporije
- od nedovdenosti do jo§ postojeceg nepoklapanja ma
i najboljeg ostvarenja sa sllkom cilja - ocito uopee
221
 --==-
ne mogu obradivati izvan problema utopije. Utoliko
manje sto utopijsko, dapace, preostaje na ostvarenomu
na tako raznolik nacin, i poslije njega se ponovo po-
javljuje radi novih ciljeva.
Rekli smo da je i u nastupu necega jos nesto sto
zaostaje iza sebe. Na njemu se nesto tamni i ne oslo-
bada se potpuno toga ne, toga ne-tu sred neposredne
blizine dogadanja. Gore je vec oznaceno ono smucu-
juce upravo zivljenog trenutka; i upravo ta smutnja
otefava da se nesto sto je nastupilo potpuno iskusi na
najneposredniji nacin kao takvo. Ujedno pak to naj-
neposrednije po sebi nije drugo doli ono tjerajuce,
da-bi-faktor, prema tomu intenzivno samog onoga sto
se ostvaruje. A to sto se ostvaruje pogotovu jos stoji
u ne-imanju ni svojeg akta ni sadrfaja; tama upravo
zivljenog trenutka tocno otkriva to sebe-ne-imanje ono-
ga sto se ostvaruje. I upravo to jos ne postignuto u
onomu sto se ostvaruje ono je sto primarno i zasje-
njuje sada i tu neceg ostvarenoga. U tomu, dakle, po-
civa konaeno, principijelno rjesenje onoga ne, jos-ne-
-Carpe diem, potpuno liseno romantizama: ostvareno
je ujedno i jarko i lako se zasjeni, jer je u samom ono-
mu sto se ostvaruje nesto sto se jos nije ostvarilo. Ono
sto se realizira neostvareno unosi taj svoj osebujni mi-
nus u plus realizacije, cim se ona dogodi. To je ono
primamo zbog cega, kao sto ka!e Goethe, blizina stvara
poteskoce, zbog cega i neko na izgled dovoljno savdeno
ispunjenje rebus sic stantibus dovodi sa sobom isto
tako i melankoliju ispunjenja. I zbog cega slika cilja
sto je prethodila, sa svojim utopijski anticipiranim sa-
drfajem, ipak jos ne !eli posve uci u ispunjenje, dakle
preostaje tjerajuci dalje, cesto i tjerajuci dalje u bes-
misleno. Ta i sam saddaj !elje ili cilja nije stajao u
blizini koja se hoce za postizanje cilja; upravo daleki
sadrfaj cilja bio je zbog svojeg odstojanja, zbog svoje
odalecenosti od sada i tu, jo§ izvan tame upravo !iv-
ljenog trenutka. Buduci da se utopijski-anticipirano ipak
ukljufoje u ostvareno, ono se ujedno prikljucuje upra-
vo zasjenjenosti one najcentralnije neposrednosti koja
kao zasjenjenost samog onoga Ito se ostvaruje jos nije
222
...
!!!5
osvijetljena. Iz tog primamoga proizlazi u daljnjemu
ujedno citav polumrak u kojem jos lezi i mora lcfati
onaj proces ostvarivanja sto se naziva povijesnim pro-
cesom. Buduci da je on, uslijed toga sto se jos nije
ostvario sadrfaj njegova kretanja i iskona, jos ncodlu-
cen, njegovim uscem mo!e biti jednako tako nista kao
i sve, jednako totalno uzalud kao i totalna uspjelost.
il
Pa bilo u tom tako jako tamno-svijetlo prosaranom svi-
jetu ma kako usrecujucih bljesaka moguceg svega, isto
i se tako prijeteci pomaljaju pomrcine mogucega niSta.
I Daleko od toga da bi bitak bio centriran u smrti, ipak
postoji dasak kru!enja negacije bez imalo §ale, i bez
automatske negacije negacije. Svaka !ivotna opasnost
spada ovamo, i svaka individualna smrt, ovamo spada-
ju milijuni mladih sto su pali u svjetskim ratovima, i
prodoma tupoglavost sto se nicemu otuda ne uci. To
su odugovlacenja ili osujecenja koja prekidaju uvjete
pozitivnog ostvarenja; item, buduci da ono ne u ne-
·imanju-sebe onoga sto se ostvaruje mo!e isto tako do-
vesti do ne-0stvarenja bitnog saddaja tendencije, na-
pokon sadrzaja realizacije, to vec i prijetece kru!enje
onoga uzalud i nista proizvodi smetnju, drugaciju nego
otpor u materijalu, drugaciju nego pregolemi san glu-
posti ili disparatnost na tako teskoj pucini kojom bro-
di nd procesni svijet. To kruzenje nicega ono je sto je
Aristotel pogrdno upisao u grijeh mehanickoj materiji.
$to je Schelling cak htio izdvojiti iz uma kao starog
Sotonu, staviti u prauzrok svijeta. Oba su trazila emu
ovcu za nesavdeno u svojem dovdenom, sto ce reci
staticki vec do kraja definiranom svijetu. Nasuprot to-
mu, uvid u proces kao neodlucenost - s nista ili sve u
realnoj krajnjoj mogucnosti - ne treba emu ovcu, ni
kada uvidi postojecu nedoradenost, niti kada slika cilja
nije potpuno ispunjena u svojem najboljem zamisli-
vom ispunjenju. Naprotiv: jos nenastupila ostvarenost
onoga Ito se ostvaruje i - u tijesnoj vezi s tim - jos
ne otkrito, ne pozitivno manifestirano, ne ostvareno ono
uopce i bit, to su elementi u aporijama ostvarenja.
Samo kad bi bilo bitka utopije, kad bi prema tomu
vrsta realnosti uspjelost, koja jol potpuno izostaje,
223
..i
.
.
 ucinila sam sadrlaj kretanja samog sada i tu radikalno
prezentnim, u ostvarenu bi se zbilju potpuno ukljucila
i temeljna sastojina toga kretanja: nada kao takva.
Sadriaj ostvarenoga bio bi tada sadrlajem samog ono-
ga sto .se ostvaruje, sto-bit (quidditas) rjesenja bila bi
upravo onaj natuknuti da-bi-razlog (quodditas) svijeta.
Bit - najkvalificiranija materija. - jo§ se nije pojavila,
otuda nedostajanje necega u svakoj pojavi Jto je do
sada uspijevala reprezentira njezino uop~e koje se jo§
nije manifestiralo. Ali svijet pru!a mjesto i za to ne-
dostajanje, na frontu njegova procesa u vrenju je i real·
noj mogucnosti sam sadriaj cilja. Na to stanje sadr!aja
cilja usmjerena je konkretno anticipirajuea svijest, u
njemu je njezina otvorenost i pozitivnost.
17 SVIJET U KOJEM UTOPIJSKA FANTAZIJA IMA
KORELAT
REALNA MOGUCNOST, KATEGORIJE FRONT,
NOVUM, ULTIMUM I HORIZONT
Kritiru mofe, dakle, nadovezati na 1vakl obllk
teorijske i prakticke svijesti, te lz vltUtitlh oblika
postojeee stvarnosti razviti pravu 1tvarnost kao
njeno trebanje i krajnji cilj • • • Tada ~ 1e poka-
zati da svijet vee odavno sanja o predmetu koje-
ga sam treba biti svjeatan da bl 1a 1tvarno po-
sjedovao.* Marx, Pismo Ru1eu, 1843
Pridriavam se top, da Je 1vjet1kl duh dao vre-
menu zapovijed, neka naprecluje; takvoj H zapo.
vijedi parira; to bide koraea poput oklopljene I cvr-
sto zbijene falanp neodoljlvo, I tako neprimjetnlm
kretanjem kao Ito koraca Sunce, naprljed, kroz
sve opasnoatl; bezbrojne lake trupe za I protlv
njega kredu H 1to1a naokolo poboeke, vedlna uop-
ee ne zna 0 eemu je rijee, l 1amo doblvaju udar-
ce po alavi, kao od neke nevldlJlve ruke. Najalaur-
nija Je Iara dakako, drlatl naprecluJude1 diva cvr-
sto na oku.
H111l, Pismo Nl1thamm1ru, 1816
*Prljevod citlranih mjeata preuzet Je lz: Marx/Bnp11, Rani
ra4ovi, peto izdanje, Naprijed, Zqreb 1976, 1. 52. 1 53 (op. prev.)
224
Covjek nije nepronican
Zamisljainje u bolje dogac:.ta se prije svega samo unutra.
Ono pokazuje koliko mladosti zivi u covjeku, koliko se
, u njemu krije onoga· sto ceka. To cekanje nece otici da
spava, ma kako se cesto bilo pokapalo, ono eak ni u
oeajnika ne ruri posve u nma. I samoubojica bjezi u
nijekanje jos kao u neko k,rilo; on ocekuje mir. I razo-
carana nada muceci luta naokolo - duh sto je izgubio
put povratka na groblje, pa se vuce za opovrgnutim
slikama. Ona ne prolazi sama od sebe, nego jedino ad
novog lika same sebe. $to se na taj nacin moze u sno-
vima jedriti, sto su moguci dnevni sni cesto posve ne-
pokrivene vrste, to naznacuje velik prostor jos otvo-
renog, jos neizvjesnog zivota u covjeku. Covjek fabulira
zelje, sposoban je za to, nalazi mnostvo grac:.te za to u
samom sebi, iako ne svagda ponajbolje, najtrajnije. To
vrenje i pjenusanje iznad nastale svijesti prvi je korelat
·fantazije, isprva samo nutarnji, koji se nalazi dapace
u njoj sarnoj. I najgluplji sni ipak su bivstvujuci kao
pjene; dnevni sni sadr!avaju eak pjenu iz koje je znala
kroCiti i Venera. 2:ivotinja nigdje ne poznaje nesto
takvo; jedino ce covjek, premda je mnogo budniji, uto-
pijski uskipjeti. Njegovo je opstojanje, tako reci, ma'nje
neproni~no, premda je on, u usporedbi s biljkom i zi-
votinjom, mnogo intenzivnije tu. Ljudsko opstojanje
ima usprkos tomu bitak sto vrije vise, ima vise su-
mraCn.oga na svojem gornjem, granicnom pojasu i rubu.
'ti}
Tu je ostalo nesto, tako reci, 5uplje, stoviSe, tek je na-
stala neka nova 5upljina. U nju krecu snovi, i ono
~ moguce, sto mo!da nikada ne moze postati vanjskim,
.,i kru!i tu unutra.
"
{
Mnogo toga u svijetu joJ je nezaklju~eno
Ne bi, dakako, kru!ilo ni unutra da je vanjsko potpuno
nepronicno. Ali vani je Zivot tako malo gotov kao i
u ja, koje radi na tomu vani. Nijedna se stvar ne bi
dala ljudski preraditi da je svijet zakljucen, pun fiks-
225
...
.
.
.
 ~-
nih, cak dovrsenih cinjenica. Umjesto njih ima jedino
procesa, to jest dinamickih odnosa, u kojima postalo
nije potpuno pobijedilo. Zbiljsko je proces; ono je §i.
roko razgranato posredovanje izmec:tu sadainjosti, ne-
obavljene proslosti i nadasve: moguce buducnosti. Sve
zbiljsko prelazi na svojem procesualnom frontu cak u
moguce, a moguce je sve sto je tek parcijalno-uvjeto-
vano, kao jos ne u potpunom broju iii zakljuceno de-
terminirano. Pri tomu, dakako, valja luciti ono na-
prosto prema spoznaji iii objektivno moguce od realno-
·mogucega, o kojemu je jedino rijec u vezi s ovim
izlaganjem. Objektivno je moguce sve cega se nastup
mote znanstveno ocekivati iii barem ne iskljuciti, na
osnovi puke parcijalne spoznaje za to postojecih uvjeta.
Realno je moguce, naprotiv, sve cega se uvjeti u sferl
samog objekta jos nisu okupili u potpunom broju; bilo
da jos dozrijevaju, bilo da, prije svega, izviru - premda
posredovani s postojeCima - novi uvjeti za nastup
neke nove zbilje. Pokrenuti, mijenjajuci se, promjenlji-
vi bitak, kakvim se pokazuje kao dijalekticko-materija·
listicki, ima to nezakljuceno moCi-postajati, jos-ne-biti·
-zakljucenim, jednako u svojem temelju kao i na svo-
jem horizontu. Tako da se odsada mo!e reel: realno
moguce dovoljno posredovano, dakle dijalekti~ko-ma­
terijalisticki posredovana novost, daje utopijskoj fan·
taziji svoj drugi, svoj konkretan korelat: korelat izvan
nekog pukog vrenja, pjenusanja u nutarnjem krugu
svijesti. I dokle god zbilja jo§ nije postala potpuno iz·
determiniranom, dotle ona u novom klijanju i tako-
der u novim prostorima oblikovanja posjeduje jo§
nezakljueene mogucnosti: dotle puka cinjenicna zbilja
ne moze izre6i apsolutan prigovor protiv utopije. Mo!e
se izreci prigovor protiv lose utopije, to jest protiv
one sto apstraktno zastranjuje, Ato je loAe posredova-
na, pa ipak upravo konkretna utopija ima u procesnoj
z,bilji nesto korespondirajuce: ono posredovanog no-
wma. Samo ta procesna zbilja, a ne neka iz nje istrg-
nuta, postvareno-apsolutizirana cinjenicnost, mo!e, da-
kle, usmjeravati utopijske sne ili njih obezvre(!ivati u
puke iluzije. Dadne li se to kriticko pravo svakoj pukoj
226
.......
cinjenicnosti u vanjskom svijetu, apsolutizira se fiksi-
rano postojece i nastalo u realnost uopce. Ali vec i
samo unutar dana5nje zbilje sto se jako promijenila
biva jasno da je ogranicavanje na faktum bilo vrlo malo
realisticno; da je sama realnost neuradena, da na ru-
!?u ima nastupajuce, nadiruce. Covjek ovoga doba pot-
puno je vjest pogranienoj egzistenciji izvan dosadasnjeg
odnosa ocekivanja od postalosti. On sebe viSe ne vidi
okru!enim prividno dovdenim cinjenicama i ne smatra
ih vise jedino realnima; u onomu sto je realno otvorilo
se, potresajuci, moguce fa5isticko nista i nadasve na-
pokon provediv i na red dosli socijalizam. Tako je dos!<>
vrijeme pojmu realnosti, drugacijem nego lto je njezin
su!eni i ukruceni pojam iz druge polovine devetnaestog
stoljeca, drugacijem nego §to realnost poima pozitivi-
zam tu(! procesu, i takoder njegov pandan: neobavezni
idealni svijet sazdan od cista pricina. Ukruceni pojam
realnosti znao je katkada prodrijeti cak u marksizam
i na taj ga nacin ciniti shematicnim. Nije dovoljno
o dijalektickom procesu govoriti, a onda povijest treti-
rati kao fixa Ito redom slijede ili pak kao zakljucene
»totalitete«. Tu prijeti su!avanje i smanjivanje zbilje,
okretanje od •djelotvorne snage i sjemena« u njoj; a to
nije marksizam. Naprotiv: konkretna fantazija i skulp-
tura njezine posredovane anticipacije vriju u samom
procesu zbiljskoga i odslikavaju se u konkretnom snu
prema naprijed; anticipatorski elementi sastavni su dio
same zbilje. Tako se volja za utopiju potpuno dade po-
vezati s objektskom tendencijom, u njoj se dapace
potvrc:!uje i kod kuce je.
Militantni optimiz.am, kategorije front, novum, ultimum
NuMa tjera da upravo potuceni eovjek ponovo pokusa
,ono vani. Sto uzlazi, jos nije odluceno, Ito stoji kao
moevara, mo!e se radom isusiti. Posredstvom dvojstva
smjelosti i znanja, buducnost ne snalazi eovjeka kao
sudbina, nego covjek snalazi buducnost i u nju stupa
sa svojim. Ali znanje, koje je potrebno za smjelost i
227
=~"
i
1!
I
II
I ;!r:
prije svega za odluku, ne moze biti znanjem dosad
najresceg nacina, naime promatrajuceg. Jer znanje ko-
je samo promatra nmno se odnosi na zakljureno i sto-
ga proslo, ono je bespomoeno prema sadasnjemu i sli·
jepo za buducnost. Ono, stovise, sebi izgleda to vise
znanjem sto njegovi predmeti leze dalje u proslomu
i zakljucenomu, sto ono, dakle, manje pridonosi tomu
da se iz povijesti - kao povijesti sto se dogac:ta u ten·
denciji - nauci nesto za sadasnjost i buducnost. Zna-
nje potrebno za odluku prema smislu je znanje na dru-
gaciji nacin: ne samo promatrajuci, nego, naprotiv, na
nacin da ono ide s procesom, da se clktivno-pristrino
zaklelo dobromu koje se probija, to jest onom covjeka
dostojnomu procesa. Suvgno je reci da je taj . nacin
znanja i jedino objektivan, jedini koji odrdava realno
u povijesti: naime dogadanje koje je uspostavio radni
covjek zajedno s bogatim procesnim prepletanjima iz.
medu proslosti, sadasnjosti i buducnosti. I upravo usli-
jed toga sto nije samo promatrajuce, znanje te vrste
potpuno budi subjekte same svjesne proizvodnje. Bu·
duci da nije kvijetizmom, i takoder s obzirom na otkri-
tu tendenciju, ono nije odano onom banalnom, auto-
matskom optimizmu napretka po sebi, koji je samo
reprizom kontemplativnog kvijetizma. On jest tom re-
prizom, jer i buducnost odijeva kao proAlost, jer jc
promatra kao odavno u sebe zatvoreno pa tako i za-
kljuceno. Pred drfavom buducnosti, koja na taj nacin
ostaje svrsenom konzekvencijom unutar takozvane ze·
ljezne logike povijesti, subjekt maze tada staviti ruke
u krilo kao sto ih bija§e skrstio pred voljom bozjom.
Tako se primjerice navodilo kako je kapitalizam, kada
se pusti da funkcionira do kraJa, svoj vlastiti grobar,
a eak je jos njegova dijalektika izgledala samoj sebi
dostatnom, autarkicnom. Ali sve je to do temelja po-
gresno, dapace u tolikoj mjeri novi opijum za narod
da bi cum grano salis cak bilo bolje dati banalno-
-automatskoj vjer.i u napredak dozu pesimizma. Jer
izvjesni pesimizam u realisticnoj mjeri ipak ne biva
tako bespomocno zateeenim pred proma8ajima i kata-
'
strofama, pred strahovitim moguenostima Ato su se kri-
228
...-.
I
1:,
le i dalje se kr,iju u nastavku kapitalizma. MiSljenje ad ,:~
pessimum svakoj je analizi, koja ga opet ne apsoluti·
zira, boljim suputnikom negoli jeftino blafonstvo pouz.
danja; tako ono tvori kriticku hladnocu upravo u m'\rk·
sizmu. Za svaku odluku koja mijenja, automatski opti-
mizam nije gotovo nista manjim otrovom od apsoluti-
ziranog pesimizma; jer ako potonji posve otvoreno slllzi
besramnoj, pravim imenom zvanoj reakciji u svrhu
obeshrabrivanja, onda prvi sluzi posramljenoj reakciji
u svrhu UI1ireceg trpljenja i pasivnosti. Ono sto je
dakle - umjesto lafaog optimizma, u svrhu pravoga
- jedino pridruzeno znanju odluke, odluke dosegnutog
znanja, i opet je konkretno-utopijski shvacen korelat u
realnoj mogucnosti: ,shvacen kao korelat u kojem, do-
duse, niposto nisu svi dani vec veceri, ali isto tako ni-
posto nije - u smislu ne-utopijskog optimizma - ni
svake veceri dan. Stav prema tom neodlucenomu, pa
ipak radom i konkretno posredovanom akcijom odlu-
civomu, naziva se militantni optimizam. S njim se, kao
sto kafo Marx, doduse ne ostvaruju apstraktni ideali,
ali se svakako stavljaju u slobodu potlaceni elementi
novog, ofovjecenog drustva, dakle konkretnog ideala.
Ono sto danas stupa u konacnu borbu osloboc:tenja re-
volucionarna je odluka prolctarijata, odluka subjektiv-
nog faktora u savezu s objektivnim faktorima ekonom-
sko-materijalne tendencije. I ne da bi taj subjektivni
faktor, kao faktor ostvarivanja i mijenjanja svijeta,
bio drugo, a ne materijalna djelatnost; on jest takvom
djcJatnosti, kao ~to je njega takoc1er, kako to Marx
istice u 1. tezi o Feuerbachu, kao djelatnu stranu (pro-
izvodnja, nroduktivnost, spontanost svijesti) najprije
razvio idealizam, a ne (mehanicki) materijalizam. I ta-
koc1er ne kao da bi aktivnost sto spada u mijenjanje
svijeta, dakle u militantni optimizam, .i trenutak mogla
biti zbiljski djelotvornom, odrZivo preobrafavajueom
bez saveza s realno-prisutnim tendencijama; jer ostane Ii
subjektivni faktor izoliranim, on biva jedl:no faktorom
puCizma, ne revolucije, faktorom sljeparija, ne djela.
Ako se pak uvidi §to se sve prikljucuje odluci - a upra-
vo je znanjc u odluci ono sto garantira taj uvid, - t::lda
229
~
'
'

se moe subjektivnog faktora ne da ocijeniti dovoljno
visoko, dovoljno duboko, upravo kao militantnt faktor
u militantnom optimizmu. Konkretna odluka da pobije-
di svjetlo u realnoj mogucnosti isto je sto i protupotez
protiv neuspjeha u procesu. Isto je sto i protupotez
slobode protiv takozvane sudbine, odvojene od procesa,
koja se njemu suprotstavlja iz njegova zapinjanja ii
postvarenja. Isto je sto i protupotez protiv svih tih po-
java smrti iz porodice nista i protiv kruzenja nista kao
druge alternative same realne mogucnosti. I tako je na-
pokon protupotezom protiv prodorno razarajucega u
ciste negacije (rat, provala barbarstva), kako bi skreta-
njem tog uniStenja na samo sebe po mogucnosti negacija
negacije i tu dobila mjesto i dijalektika aktivno pobije-
dila. Konkretna se odluka pri to mu svaki pu I nalazi u
borbi protiv statike, ali buduci da ta odluka nije puciz-
mom, nego je kao militantni optimizam jednako tako i
fundiranim optimizmom, ona se nalazi u stanju mira s
procesom koji i sam ide uz dlaku mrtvackoj istatici. Co-
vjek i proces, bolje: i subjekt i objekt u dijalekticki-
-materijalnom procesu, stoje prema tomu u jednakoj
mjeri na frontu. I za militantni optimizam nema drugog
mjesta do onoga koje otvara kategorija fronta. Sama
filozofija tog optimizma, to jest materijalisticki poj-
mljene nade, bavi se, kao poentirano znanje ne-proma-
tranja, najisturenijim odsjeckom povijesti, naime jos ne-
namirenom buducnoscu u proslosti. Filozofija pojmlje-
ne nade stoga per definitionem stoji na frontu svjetskog
procesa, to jest na jos tako malo promisljenom najistu-
renijem odsjecku bitka pokrenute, utopijski otvorene
materije.
Nije sve sto je poznato takoc:ter i znano, ponajmanje
ako je pred nama nesto svjeze:. Tako je pored pojma
fronta zapustena i s njim tako tijesno povezana novost.
Novo: ono dusevno kruzi u prvoj ljubavi, takoc:ter u
osjecaju proljeca; pa ipak, taj osjecaj jedva da jc na-
sao svojeg mislioca. On ispunjuje, svagda nanovo zabo-
ravljen, predvecerje veli.kih dogac:taja, zajedno s kr.ijnjc
karakteristicnom mije§anom reakcijom strahovanja,
oborufanosti, pouzdanja; na njemu se, pri navjestenju
230
j
'
novuma srece, temelji svijest adventa. On se provlaci
kroz ocekivanja gotovo svih religija, ukoliko se uopce
'.l mofo pravo razumjeti primitivna, i takoder orijentaln..§\
:t
sv1jest buducno~ti; on prozima citavu Bibliju, od bla-
ii
r gosfova Jakova do sina eovjecjeg koji sve obnavlja,
do novog neba i do nove Zemlje. Pa ipak, kategorija
novum nije ni izdaleka dostatno obiljefona, i ona nije
nasla prostora ni u jednoj predmarksistickoj slici svi-
jeta. I1i se samo pricinjalo da ga je nasla, kao u Bou-
trouxa i nadasve u Bergsonovoj filozofiji mladenackog
stila iii secesije, i tada se novo promatralo, i takvim sla-
vilo, jedino u aspektu novih moda sto su se besmisleno
mijenjale; na taj je nacin nastajala samo okostalost dru-
ge vrste vazda jednog te istog iznenac:tenja. Nesto slicno
razjasnili smo vec u vezi s pregradom koja je tako dugo
sprecavala pojam jos-ne-svjesnoga; na taj nacin sto svi-
tanje, Incipit vita nova, takoc:ter i u takozvanoj zivotnoj
filozof.iji svagda ostaje i opet fixum. Tako se pojam no-
voga pojavljuje u Bergsona jedino kao apstraktna su-
protnost ponavljanju, cesto dapace kao puka druga stra-
na mehanicke jednolicnosti; ujedno se taj pojam bez
izuzetka i stoga obezvrec:tujuCi pripisuje svakom zivot-
nom trenutku. Cak i trajanje neke stvari, duree predo-
ceno kao tekuce, Bergson je temeljio na neprestanom
bivanju drugacijim; navodno zato sto se pri stvarno
nepromijenjenom ustrajanju tog stanja pocetak i kraj
ne bi dali razlikovati, objektivno bi se poklapali i tako
stvar upravo ne bi trajala. I, novum se u cjelini ne tu-
maci u Bergsona posredstvom svojega puta, svoje sa-
rolikosti, svoje dijalektike, svojih slika nade i genuinih
r>mdukata, nego upravo neprestance posredstvom su-
pt"otnosti prema mehanizmu, posredstvom bf",.adriajnog
1 prisezanja nekakvom elan vital po sebi i za sebe. Velika
'
ljubav prema novumu tu, doduse, jest na djelu, upada
u oei inklinaoija prema otvorenosti, pa ipak proces
"'
~.
ostaje praznim i povazdan ne proizvodi drugo do proce-
sa. Stovise, vjecna metafizicka teorija vitalnosti polu-
cuje napokon umjesto novuma samo vrtoglavicu, upra-
vo zbog postojana zahtjeva za promjenom smjera, za
'
volju nje same; tako s njom ne nastaje Bergsonova
ii
ti
231
'
'
 hvaljena krivulja, nego cik-cak, koji - od samog su-
protstavljanja jednolicnosti - tvori sam'l figuru kaosa.
Dosljedno tomu, i apstraktno pojmljeno Futurum
svdava u nekom larpurlartizmu vitalnosti, koju Berg-
son usporeduje Ca:k s raketom ill »neizmjernim vatro-
metom koji neprestano pusta iz sebe nove plamsaje«
(L'Evolution creatrice, 1907, str. 270). Kao sto takoder
na ovom mjestu valja naglasiti: u Bergsona uopce nema
pravog novuma; svoj je pojam on zbog pustog pretjeri-
vanja doveo do kapitalistickog modnog noviteta i tako
stabilizirao; sami elan vital i niSta drugo ostaje kontem-
placijskim fixumom. Drustveni temelj Bergsonova pseu-
do-novuma nalazi se u kasnom gra<'.tanstvu koje u sebi
viSe nema uopce riiSta sadrfajno novo. Ideolo~i temelj
koji se s tim podudarfJ. nalazi 1se u krajnjoj liniji u
starom, nategnuto reproduciranom 'iskljucenju dvaju
bitnih svojstava novuma uopce: mogucnosti i svrhovi-
tosti. U objema Bergson vidi jednaku shematicnost
umrtvljujuceg razuma, neprijateljskog prom,ieni, she-
maticnost koju on inace vidi na djelu u poprostorenju,
kauzalnosti, mehanizmu. Mocno carstvo mogucnosti za
nj se na taj nacin pretvara u pricin - retrospekoije: u
Bergsona uopce nema mogucega, ono je za nj projekci·
jom koju novonastajuce ucrtava u proslost. U mogucem
se, prema Bergsonu, novum sto upravo izvire misli
samo kao »bijase bio mogucimc: »Moguce nije drugo
do zbiljsko plus duhovni akt koji sliku tog zbiljskoga
baca natrag u proslost, cim zbiljsko nastane ... Zbilj-
sko pak izviranje nepredvidive novosti, prije nenacrta-
ne u mogucemu, jest zbiljsko koje sebe pravi mogucim,
ne moguce koje postaje zbiljskim« (La Pens~e et le
Mouvant, str. 133). Bergson time na karakteristican
nacin reproducira Megaranina Diodora Kronosa, koji
je bio blizak upravo Elejcima, uciteljima apsolutnog mi-
rovanja. I jednako se tako Bergson zatvara za pojam
novuma promatrajuci svrhovitost kao puko statuiranje
nekog krutog kraj1njeg cilja, umjesto kao tefonje ljudske
volje cilju koji u otvorenim mogucnostima buducnosti
upravo tek i tra.Zi svoje kamo i cemu. Bolje: kao te!enje
cilju nekog rada, nadasve nekog planiranja, koje je po-
232
......_
entiralo svoje kamo i cemu i ide putovima sto vode
onamo. Ali buduci da Bergson pusta da se svaka pred-
vidivost poklapa sa statickim pretproracunom, on nije
promasio samo stvaralacku anticipaciju, to jutarnje ru-
. menilo u ljudskoj volji, nego pravi novum u cijelosti,
horizont utopije. I neprestano poentirana nestalnost
vremena, bezgranicnost, tesko da su Bergsonov univer-
zum novosti ucinili onim cime je on njega, ipak s ne-
izbjeznom svrhovitoscu, fantazmagorirao: »masinom za
pravljenje bogova«, In summa: za novum se ho_ce da on
doista bude novum, ne samo apstraktna suprotnost me-
hanickom ponavljanju, nego i sam neka vrsta specific-
nog ponavljanja: naime ponavljanje samog jos neposta-
log totalnog sadrfaja cilja koji se misli i tendira, poku-
sava i procesualizira u progresivnim novostima povijesti.
Otuda zatim: dijalekticko izviranje tog totalnog sadrfaja
vise se ne oznacuje s pomocu kategorije novum, nego s
pomocu kategorije ultimum, i na njoj ponavljanje, daka-
ko, prestaje. Ono ipak prestaje samo uslijed toga sto se
u jednakoj mjeri u kojoj ultimum predstavlja posljed-
nju, dakle najvifo novost, ponavljanje (neprestana repre-
zentiranost cilja tendencije u svemu progresivno novo-
mu) potencira do posljednjeg, najviSeg, najtemeljitijeg
ponavljanja: identiteta. Pri cemu novost u ultimumu, za-
hvaljujuci totalnom skoku iz svega dosadasnjega, upra-
vo trijumfira, iako je to skok k novosti sto prestaje, iii
identitetu. Kategorija ultimum ne dolazi pred nas ona-
ko nepromisljena kao kategorija novuma; to posljednje
svagda bijase predmetom onih religija sto su i vre-
menu odre<'.tivale nekakvo vrijeme, pa tako nadasve
prednietom zidovsko-krscanske' filozofije religije. Pa
ipak se upravo pri obradi te kategorije pokazalo da ni-
je bilo gotovo nicega od novuma sto je njoj prema
samoj stvari, trebalo prethoditi. Jer ultimum se u cita-
voj !idovsko•krscanskoj filozofiji, od Filona i Augustina
do Hegela, odnosi iskljucivo na neko primum, a: ne na
neko novum; uslijcd toga se to posljednje pojavljuje
jedino kao poluceni povratak nekog vec dovdenog, 1iz-
gubljenog iii otu<'.tenog prvoga. Oblik tog povratka pre-
"
uzima pretkrscansku formu Feniksa koji se spaljuje
233
..I
' '
i
'

i ponovo obnavlja, on preuzima Heraklitovo i stoicko
ucenje o svjetskom pofaru, gdje Zeusova vatra uzima
svijet natrag u sebe i isto ga tako, u periodicnom kru-
zenju, ponovo pusta iz sebe. I upravo to: krutenje,
figurom je koja ultimum veze uz primum do te mjere
da ga logicki-metafizicki promasuje. Zacijelo, Hegel u
bitku-za-sebe ideje, koji je sam svojim ultimumom i u
kojem proces zamire kao u amenu, nije vidio primum
bitka-po-sebi ideje samo reproduciranim nego i ispu-
njenim: u bitku-za-sebe dost1ignuta je »posredovana ne-
posrednost«, umjesto one neposredovane u pocetku pu-
kog bitka-po-sebi. Ali taj je i::ezultat, kako u svakoj po-
jedinoj oblikovnoj epohi svjetskog procesa, tako i u
njegovoj ukupnosti, tu ipak ostao ciklickim; to je kru-
·~
zenje Restitutionis in 1integrum, posve slobodno od no-
vuma: »Svaki je dio filozofije jedna filozofska cjelina,
u sebi zatvoren krug, ... otuda se cjelina pokazuje kru-
gom od krugova« (Enzykloplidie § 15). Item, unatoc ve-
; realnijem alfa onoga odakle, iskona, nego obratno: taj
coj promiSljenosti, ultimum se i tu posvuda labavio,
us1ijed toga sto se njegovo omega bez moci novuma
uplece natrag u alfa. To napokon vrijedi i ondje gdje se
alfa-omega mehanicki-materijalisticki sekulariziralo u
maglenu loptu iz koje potjece svijet i u koju se ponovo
rastvara. Originalom i arhetipom svega toga ostaje alfa-
-omega u prstenu obuhvata nekog prabica, kojemu se
proces vraea gotovo kao izgubljeni sin i koje supstan-
ciju svojeg novuma cini nedogodenom. Sve su to upra-
vo zatvorske tvorevine protiv realne mogucnosti ili nje-
zino desavuiranje, koje hoce cak i najprogresivniji hi-
storijski produkt vizirati kao sjecanje na nekoc posje-
dovano, pra-izgubljeno, ili kao ponovnu uspostavu toga.
Prema tomu, kao sto biva jasnim uprr.vo kod ultimu·
ma, i kod njega je, aH i kod svakog novuma prije nje-
ga, filozofski umjesno jedino anti-sjecanje, anti-Augu-
stin, anti-Hegel, anti-krug i nijekanje principa prstena,
koji se intendira sve do Hegela i Eduarda von Hart-
manna, cak Nietzschea. AH nada, koja ni na jednom kra-
ju nece sezati samo dotle dokle je sezala vec u pocetku,
dokida strogi ciklus. Dijalektika, cijim je motorom ne-
mir, a sadrfajem cilja - koji niposto ne postoji ante
234
..
t
~'
rem - nepojavljena bit, dokida zilavi ciklus. Figure
napetosti i tendencijski likovi, realne sifre u svijetu,
ta prokusavanja jos neuspjeloga, svojim osobito viso-
kim postotkom utopije takoder dokidaju do temelja
sterilan ciklus. Humaniziranje prirode nema u svojem
pocetku roditeljske kuce od koje je odbjeglo, ko-
joj Se, uz neku vrstu kulta predaka u filozofiji, po-
novo vraca. T~ u samom procesu izvire, jos bez pro-
blema ultimuma, mnostvo realnih mogucnosti koje se
nisu pjevale pocetku uz kolijevku. I kraj nije ponovnim
donosenjem, nego je - upravo kao prevrat sto-biti u
da-bi-razlog - razaranjem onoga primum agens mate-
riale. Drugim rijecima: omega onoga kamo ne raz-
ja§njava se na nekom prabivsem, tobo:l od svega naj-
iskon razjasnjava sam sebe tek na novumu kraja, sto-
vise, on kao po sebi jos bitno neostvaren stupa u real-
nost tek s tim ultimumom. Iskon je zacijelo ono ostva-
rujuce sl1mo; ali ipak: kao sto je upravo u ostvarivanju
nesto jos nezrelo i ne jos ostvareno, tako i ostvarenje
ostvarivanja, samog ostvarujucega vazda tek jos zapo-
cinje pocinjati. U povijesti, to ostvarivanje jest samo-
zahvacanjem djelatnika povijesti kao radnih ljudi; u
prirodi, to je samozahvacanjem onoga sto se hipoteticki
nazvalo natura naturans ili subjekt materijalnog giba-
nja, problem koji je jos jedva dodirnut, premda je oci-
to u vezi sa samozahvaeanjem radnih ljudi i nalazi se
na produ:lnoj crti Marxove »humanizacije prirode«.
Mjestom donosenja odluke za obadva je samozahvaea-
nja njihovo novum, ali njihovo se ultimum nalazi jedi-
no na frontu povijesnog procesa i njemu je nasuprot
prete:lno tek posredovano-realna mogucnost. Ta moguc-
n.ost vazda je onim sto egzaktnoj anticipaciji, konkret-
noj utopiji, korespondira kao objektivno-realan korelat.
U jednakom smislu kao sto je konkretno utopijsko ob-
jektivno-realnim stupnjem realnosti na frontu svijeta
u dogadanju, - kao jos-ne-bitak »naturalizacije fovjeka,
235

humanizacije prirode«. Ovako oznaceno carstvo slobode
ne oblikuje se prema srnislu kao povratak, nego kao
eksodus - premda u zemlju sto se neprestano pred-
mnijevala, koju svecano obecava proces.
»Bivstvujuce prema mogucnosti« i »bivstvujuce u
mogucnosti«, struja hladnoce i struja topline u
marksizmu
Putem do novoga mora se ponajcesce, premda ne uvi-
jek, napredovati korak po korak. Nije sve moguce i iz-
vedivo u svako doba, nedostajanje uvijeta ne koCi sa-
mo, nego i onemogucuje. Brfi se hod, doduse, dopusta,
eak preporucuje ondje gdje se na putu ne pokazuju
druge opasnosti do onih sto se izmi§ljaju u prevelikom
strahu ili prepedantno. Tako Rusija nije trebala postati
potpuno kapitalistickom prije nego sto bi uzmogla
uspjesno slijediti socijalisticki cilj. I potpuni tehnicki
uvjeti za socijalisticku izgradnju mogli su se u Sovjet-
skom Save:zu dostici naknadno, utoliko sto SU u drugim
zemljama bili vec razvijeni i mogli se odande preuzeti.
Naprotiv, put kojim se uopce jos nije mo mote se,
kao sto je i po sebi razumljivo, izostaviti i preskociti
samo s neuspjehom. Jer moguce je, doduse, sve ono za
StO SU dostatni uvjeti parcijalno prisutni, pa ipak,
upravo stoga, fakticki je jos nemoguce sve ono za sto
uvjeti uopce jos nisu p1'isutni. Slika cilja pokazuje se
tada i subjektivno i objektivno iluzijom; pokret usmje-
ren na to tada propada; u najboljem slucaju, ako uz-
napreduje, u posljedici se postojecih i determinirajucih
ekonomsko-socijalnih uvjeta probija naprijed cilj pot-
puno drugaciji od onoga preskacuci-apstraktno intendi-
ranog. lstina je, u gradanski-idealnom snu o ljudskim
pravima vec SU od pocetka djelovale tendencije StO SU
poslije toga donijele najciAci kapitalizam. Ali cak
je i tu Iebdjela povrh toga neka filadelfija, sto
236
~
leti osobito daleko od stvarne Filadelfije* koja se nala-
zila na dnevnom redu ekonomske povijesti i tako ugle-
dala svjetlo dana. I ne mnogo drugacijim od nekc takve
Filadelfije bio bi zacijelo postao i plod Cistih, naprosto
samo hilijastiCkih utopija da nisu propale nego da su
stigle cilju prema mjeri tada mogucega. Ekonomski
uvjeti,. koje je radikalna volja za tisucgodiSnje carstvo,
'I· od Joakima di Fiore do engleskih millenarista, preska-
·I·
kivala i jos morala preskakivati, ipak bi se pojavili,
pojavili bi se u samoqi postignutomu: i ti uvjeti, za-
hvaljujuci kapitalistickom dnevnom redu, koji je jos
predstojao, niposto ne bi bili uvjetima sto predestini-
raju za carstvo nebesko. Sve je to poatalo potpuno poj-
mljivim zahvaljujuci markistickom otkricu prema ko-
a.i., jem je konkretna praksa najtjesnje povezana s istra-
tenim modusom objektivno-realne mogucnosti. I kri-
ticki oprez, koji odreduje tempo puta, i fundirano oce-
kivanje, koje je garancijom militantnog optimizma s
obzirom na cilj, odredeni su uvidom u korelat moguc-
nosti. I to tako Sto taj korelat, to je sada dozrelo da
se kate, i sam ima i opet dvije strane, tako reCi straz-
nju, na kojoj su napisane mjere svaki put mogucega, i
prednju, na kojoj se naznafuje totum ipak srecom mo-
gucega kao jo!I otvoreno. Upravo ona prva strana, stra-
na mjerodavno prisutnih uvjeta, uci ponasanju na pu-
tu do cilja, dok druga strana, strana utopijskog totu-
ma, u nacelu upozoruje na opasnost da se parcijalna
postignuca na tom putu uzmu kao citav cilj i da ga
prekriju. Pri svemu tomu valja upamtiti: ni ovako
dvostrani korelat: realna mogucnost, nije nista drugo
do di!alekti~ka materija. Realna mogucnost samo je lo-
gickim izrazom, s jedne strane, za vrstu materijalne
u~jetovanosti koja je dostatna, s druge pak strane, za
otvorenost materije (neiscrpivost materije-krila). Gore,
'i''
u prethodnom poglavlju (usp. str. 223), vec je u prilici
* I1ra rljel'!I: flladelfija ( fLA0t3e:).<p(0t) na grl!komu znal'!i brat-
1ka ljubav; pod tlm je 1menom kveker WUHam Penn 1683.
iodine blo 01novao grad Philadelphiju, dakle •1rad bratske
ljubavl•, u danalnjoj federalnoj driavi SAD Pennsylvaniji. Tu
:~,
je 1776. 1<>dlne blla progla§ena nezavisnost SAD (op. prev.)
237

»SmetajuCih nuzuzroka« u vrijeme ostvarivanja bio
ukljucen dio Aristotelove definicije materije. Spome-
nuto je kako, prema Aristotelu, mehanicka materlja
('ro £; avciyxric;) tvori otpor uslijed kojega se entele-
hijski lik tendencije ne moze izoblikovati cist. Iz toga
Aristotel hoce izvesti razrjesenje za mnoga sputavanja,
ukrstanja slueajnosti, takoc:ter i torza napretka kojima
obiluje svijet. Na navedenom je mjestu ta definicija
materije bila oznacena kao definicija neke crne ovce,
a to ona i jest ukoliko se apsolutizira i ukoliko treba
sluziti tomu da se sveukupna materija prokune kako bi
se olakfala entelehija. Ali u Aristotela, dakako, nema ni
govora o tom sveukupnomu, o takvoj apsolutizaciji, nje-
gova se materija, naprotiv, niposto ne ogranicuje na
mehanicku materiju, nego se eak i ona iz koje potjece
To £~ &vciyxric; upravo u Aristotela prvi put svrstava
pod krajnje obuhvatan pojam Mvaµt~ iii objektivno-
·realnu mogucnost. To svrstavanje otvara sada takoc:ter
novi, ne kolidirajuci, nego determinirajuci smisao poj-
ma sputavajuce materije: To £; avciyxri~ upotpunjuje
se i prosiruje onim xm:a. To ()vvat6v, to jest: bjvstv_uiu-
Cim prema mogucnosti, prema mjerama mogucn_osti.
Materija je, dakle, s te strane prostorom uvjeta prema
cijem se mjerilu entelehije ispoljuju; to ~; &vdyxri~
ne znaci prema tomu samo mehaniku, nego mnogo §ire:
tekucu suvislost uvjeta. I tek polazeci iz tog prema-
·mogucnosti-bivstvujucega pise se napokon koja sputa-
vanja na svojem putu dozivljuje entelehijski lik ten·
dencije. Odande se pise i posljedica da kipar, radeci u
»povoljnijim uvjetima«, mole oblikovati tijela ljepla
od fizickih, sto su se rodila, i da pjesnik svojim liko-
vima uklanja s puta slucajnost i skucenost, da njih,
kao sto Aristotel kale u •Poetici•, premjelta iz xat>'
Exucri:ov iii svakog pojedinacnog u xat}'()i.ov iii boga-
tije moguenosti neke cjeline. Ali sve to ne bi bilo mo-
guce da Aristotel - i to je od najcentralnije va!nosti
- nije istaknuo vec i drugu stranu, prednju stranu mo-
gucnosti materije, nju dapace spoznao kao potpuno Ii·
ienu sputanosti; materija nije samo xutu to bvvat6v,
238
~
prema mogucnosti, dakle svagda uvjetujuce prema da-
noj mjeri mogucega, nego je ona -co bvvciµEL ov, biv-
' stvuju6e-u-mogu6nosti, dakle - u Aristotela dakako jos
paSivno - krilo plodnosti iz kojega na neiscrpiv nacin
istupaju svi likovi svijeta. S ovim potonjim odrede-
njem postala je otvorenom upravo naklona strana, ako
ne i strana nade objektivno-realne mogucnosti, ma ko-
liko da je dugo trajalo dok se ona pojmila; utopijsko
1totum implicirano je u ()vvdµeL ov. Ponavljamo i rezi-
miramo: kritickom £1.zimanju u obzir onoga sto se svaki
put dade postici nadrecteno je bivstvujuce-prema-mo-
gucnosti materije, fundiranom pak ocekivanju same do-
stif.nosti bivstvujuce-u-mogucnosti te materije. Pa bu-
duci da se u panteistickoj skoli aristotelovaca ono pa-
sivno iz potonjeg odredenja brisalo, buduci da se
8vvdJ.tl!L lJv vi§e nije pojavljivalo kao nedefinirani vo-
sak na kojem se ispoljuju entelehije forme, potencijal
materija postao je napokon i rac:tanjem i grobom i no-
vim prostorom nade likova svijeta uopce. Taj se razvoj
Aristotelova pojma materije provlaci preko peripate-
tickog fizicara Stratona, preko prvog velikog Aristote-
lova komentatora Aleksandra iz Afrodizije, preko istoc-
njackih aristotelovaca Avicenne, Averroesa i njegove na-
turae naturans, preko novoplatonizirajuceg aristotelov-
ca Avicebrona, preko krlcanskih hereti~kih filozofa tri-
naestog stoljeca Amalriha iz Bene i Davida iz Dinanta
sve do svjetotvorne materije Giordana Bruna (usp.
Ernst Bloch, Avicenna und die Aristotelische Linke,
1952, str. 30. i dalje). Stovise, jos i Hegelov supstrat
svjetske ideje koji se izroc:tuje, koji se tako brzo uda-
ljuje od materije, sadrfava pri svojem rac:tanju ipak
i velik dio potencijalnosti materije, nastale na nacin po-
tentije. Lenjin u »Filozofskoj ostav§tini• (str. 62) uz to
osobito potcrtava recenicu iz Hegelove Logike: •To sto
se pojavljuje kao djelatnost forme, takoder je jednako-
tako vlastito kretanje same materije.« Ima vi§e slicnih
Hegelovih recenica, takot'ter u njegovoj Filozofiji po-
vijesti (Werke XIII, str. 33), koje se odnose na Aristo-
telov pojam razvoja, i u kojima on u najmanju ruku
239
15pt=M----
 bitak po sebi svoje ideje izjednaeuje sa Aristotelovom
Mvaµt;. I opravdana je pretpostavka da Marx mnogo
toga u Hegelovoj svjetskoj ideji ne bi bio mogao ona-
ko prirodno postaviti na noge kad u tomu ne bi bilo
aristotelsko-brunovske ostavstine. Niti bi se dijalektika
procesa bila mogla materijalisticki spasiti za. nas od
takozvanog svjetskog duha, i ne bi postala pojmljivom
kod materije kao zakon gibanja. Ovako se pak pojavila
jedna materija potpuno razlicita od mehanicke klade,
materija dijalektickog materijalizma, kao materija kod
koje dijalektika, proces, otuc:tenje otuc:tenja, humaniza-
cija prirode niposto nisu izvanjski pridjevi, cak prili-
jepljeni. Toliko ovdje o korelatima u vezi s kritickim
uzimanjem u obzir dostil.noga, u vezi s fundiranim o~e­
kivanjem same dostil.nosti unutar obuhvatnog korela-
ta: realne mogucnosti iii materije. U njoj su unaprijed
oblikovane i hladnoca i toplina konkretne anticipacije,
one se odnose na te dvije strane realno mogucega. Nje-
govo neiscrpivo obilje o~ekivanja obasjava revolucio-
narnu teoriju-praiksu kao entuzijazam, njegove stroge
nepreskocive determinacije iziskuju hladnu analizu,
oprezno toenu strategiju; potonje oznacuje hladno, ono
prvo toplo crveno.
Ta dva nacina crvenosti idu zacijelo vazda zajedno,
ali se ipak medusobno razlikuju. Oni se uzajamno od-
nose kao ono sto se ne da prevariti i ono ito nicim nije
moguce razoearati, kao kiselina i vjerovanje, svako na
svojem mjestu i svako upotrijebljeno s istiln ciljem.
Situacijsko-analiticki akt marksizma ispreplece se s
odusevljeno-prospektivnim aktom. Oba se akta sjedi·
njuju u dijalektickoj metodi, u patosu cilja, u totali-
tetu grade koja se obrac:tuje, pa ipak se jasno pokazuje
i razlicitost njihova pogleda i polo!aja. Ona se spoznala
kao razlicitost izmec:tu svakog pojedinog istra!ivanja
uvjeta prema mjerilu mogucega i istra!ivanja izgleda za
bivstvujuce-u-mogucnosti. Analiticko istra!ivanje uvjeta
takoc:ter pokazuje izglede, ali s takvim horizontom koji
ogranicuje, horizontom ograniceno mogucega. Bez tak-
va ogranicenja rezultatom bi bilo jakobinstvo ill cak
do kraja potencirano, najapstraktnije-utopijsko sna-
240
trenje. Tako se tu prestizanju, preskakanju, nadlijeta-
nju stavljaju utezi, bucluci da i sarno zbiljsko ima, pre-
ma iskustvu, tefak hod i rijetko je sazdano od krilu.
Istrazivanje izgleda bivstvujuceg-u-mogucnosti idc puk
. na horizont u smisLu neprilagodene, nemjerene daljitw,
u smislu jos neiscrpeno i neostvareno mogucega. 1:1.
toga, dakako, tek onda proizlazi vidik u pravom smislu,
to jest: vidik na ono pravo, na totum onoga sto se do-
gac:ta i cime se treba baviti, ne samo na totum koje je
upravo prisutno, nego na ukupno historijsko-utopijsko
totum. Bez takva ugrijavanja analize historijskih, a ka-
ko Ii tek analize aktualno-praktickih uvjeta, ova potonja
podlijeze opasnosti ekonomizma i oportunizma koji za-
boravlja cilj; taj oportunizam izbjegava maglu snatre-
nja samo utoliko sto zapada u mocvaru filistarstva,
kompromisf\ i napokon izdaje. Tek hladnoca i toplina
konkretne anticipacije zajedno postifu dakle da ni put
po sebi ni cilj po sebi ne budu ncdijalekticki odvojeni
jedan od drugoga i tako postvareno-izolirani. Pri cemu
se analiza uvjeta na citavom historijsko-situacijskom
potezu pojavljuje isto tako i kao raskrinkavanje ideo-
logija i kao demistifikacija metafizickog pricina; upra
vo to spada u naj'korisniju struju hladnoce u mark-
sizmu. Na taj naein marksisticki materijalizam ne po-
staje samo znanoscu o uvjetima nego u istom dahu i
znanos~u o borbi i opoziciji protiv svih ideoloskih spu-
tavanja i pdkrivanja uvjeta posljednje instance, koji
su uvijek ekonomski. Struji topline u marksizmu pri-
padaj.u pak oslobac:tajuca intencija i materijalisticki-
-humana, humano-materijalisticka realna tendencija, ra-
di njezina cilja poduzimaju se sve te demistifikacije.
Odatle sndan rekurs na ponifenog, ugnjetenog, na-
pustenog, prezrenog eovjeka, odatle rekurs na prole-
tarijat kao mjesto prevrata k emancipaciji. Ciljem osta-
je naturalizaclja eovjeka, huma'nizacija prlrode, usa-
dena u materiju sto se razvija. Ta se posljednja ma-
terija lli saddaj caristva slobode priblizuje tek u izgrad-
nji komunimia, kao svojem jedinom prostoru, on jos
nigdje nije bio prezentnim; to je utvrc:teno. Ali isto je
241
·-:-- -- "
 {;
tako utvrlleno da se taj sadriaj nalazi u historijskom
procesu i da marksizam tvori najjaeu svijest o njemu,
krajnje prakticko podsjecanje na nj. Na taj se nacin
marksizam kao ucenje o toplini odnosi jedino na onaj
pozitivni bitak-u-mogucnosti koji ne treba demistifici-
rati, a koji obuhvaea sve vece ostvarivanje onoga §to se
ostvaruje, najprije u ljudskom okolifa. Koje pak unu-
tar tog okolisa znaci utopijsko totum, upravo onu slo-
bodu, onaj zavieaj identiteta u kojemu se ni covjek
prema svijetu ali niti svijet prema covjeku ne osjecaju
kao prema tudincu. To je ucenje o toplini u smislu
prednje strane, fronta materije, dakle materije prema
naprijed. Put se tada otvara kao funkcija cilja, a cilj
se otvara kao supstanca §to putuje, onim putem koji
je istrafon s obzirom na svoje uvjete, viziran s obzi-
rom na svoje otvorenosti. U tim je otvorenostima ma-
terija prema smjeru svojih objektivno-realnih saddaja
nade latentna: kao svrsetak samootullenja objektivnosti
opterecene tudim, kao materija stvari za nas. Na putu
k tomu dogada se objektivno prekoracivanje postojece-
ga u povijesti i svijetu: to bestranscendencijsko trans-
cendiranje sto se zove procesom i tako se silno, posred-
stvom ljudskog rada, ubrzava na Zemlji. Materijalizam
prema naprijed ili ucenje marksizma 0 toplini na taj je
nacin teorijom-praksom iii izlazom iz neprimjerena
objektiviranja; svijet biva na taj nacin razvijanim pre-
ma ne-viSe-otu<'.tenju svojih subjekata-objekata. Sam slo-
bodarski cilj bez sumnje se tek sa stanovilta jednog
besklasnog dru§tva mote jasno vizirati kao bitak-u-mo-
gucnosti koji je izvjestan. Pa ipak, jedva da je tull
onom susretu sa sobom koji se bija§e oblikovno tratio
pod imenom kulture; s tako mnogo ideologija, au i s
toliko svakojakih pred-vi<'.tenja, anticipacija u horizontu.
Sredstvom prvog postajanja covjeka bija§e rad, tlom
drugoga besklasno je dru§tvo, njegovim je okvirom kul-
tura, njezin horizont okrufuju redom sadriaji fundira-
ne nade kao najvatnijeg, pozitivnog bitka-u-mogucnosti.
242
Umjetnicki pricin kao vidljivo pred-vitlenjc
0 lijepomu se kafe da raduje, da se eak uziva. Ali time
se njegova vrijednost jos ne iscrpljuje, umjetnosl nlje
. jelo. Jer ona ostaje i nakon sto se utivala, ona sc cuk
i u svojim najsla<'.tim slueajevima jos naginje van u
neku ionaslikanu« zemlju. Tu san Z.elje odlazi van u ne-
osporno bolje, pri tomu je on, za razliku od vecinc
politickih sn,ova, postao vec djelatnim, necim obliko-
vanim Iijepim. Samo: !ivi Ii u ovako oblikovanomu
ne§to vise od malo igre s pricinom? Koja mofo biti,
dodu§e, krajnje umjetnickom, pa ipak, za razliku od
djecje igre, ne pripreD:?-a ni na sto ozbiljna, niti to zna-
ci. Ima Ii u estetskom zveckanju :Ii tako<'.ter zvonjavi
ikakve gotovine, bilo kakva iskaza koji bi se mogao
potpisati? Slike manje podratuju na to pitanje, jer boja
je jedino osjetilno izvjesnom, a inace je slabije optere-
cena zahtjevom za istinito§6u negoli rijec. Jer rijec ne
slu!i samo pjesmi nego i istinitoj obavijesti; govor nas
cini osjetljivijima prema istinitosti negoli boja, eak i
crtet. Svaka dobra umjetnost svriava se, dakako, u obli-
kovanoj ljepoti svoje gralle, ona iznosi stvari, ljude,
konflikte u lijepom svjetlu. Ali kako je s poJtenjem
tog zavrletka, sa zrelosti u kojoj ipak zrije samo iz-
ml§ljeno? Kako je s tim bogatstvom Ito se priopcuje
samo Uuzomo, u pricinu oka, u pricinu uha? Sto je, po
drugoj strani, ,sa Schillerovom izrekom, u svakom slu-
eaju prorockom, da ce ono §to tu osjecamo kao lijepo
jednom dolazlti nama u susret kao istina? Sto je s
Plotinovom, zatim Hegelovom postavkom da je ljepota
osjetilnom pojavom ideje? Nietzsche, u svojem pozi-
tivistickom razdoblju, suprotstavlja toj tvrdnji mnogo
bezobzirniju, da svi pjesnici lafu. Ili: da umjetnos·t
cini izgled tivota sno§ljivim na taj :(lacin Ito preko njega
polate koprenu necista miSljenja. Za Francisa Bacona
zlatne jabuke u srebmim zdjelama pogotovu nisu da-
leko od opsjenarstva, one spadaju u tradicionalna ldola
theatri. On istinu uspore<'.tuje s golim jarkim danjim
svjetlom pri kojemu maske, zakukuljivanja i ukrasne
crte svijeta ne izgledaju ni upola onako lijepo i stasito
243

kao pri svjetlu svijece umjetnosti. Prema tomu, umjet-
nici su se od pocetka do kraja zakleli pricinu, oni ne
naginju istini, nego suprotnomu. Premise za tu anti-
tezu: umjetnost-istina nalaze se u citavom prosvjeti-
telj<stvu, i one su polazeCi od smisla za Cinjenice ucinile
umjetnicku fantaziju sumnjivom. To su empirijski pri-
govori protiv ulagivanja mutezi, protiv zlatne magle
umjetnosti, i oni nisu jedini sto potjecu iz prosvjetitelj-
stva. Jer pokraj njih stoje racionalni prigovori, koji,
doduse, izvorno pripadaju Platonovu logosu pojma i
njegovu osobito cuvenom, osobito radikalnom neprija-
teljstvu prema umjetnosti, ali su se pri racundzijskom
usmjerenju gradanskog novoga vijeka ponovo odliko-
vali u borbi protiv umjetnosti. Takoc!er i tada kad se
u devetnaestom stoljeeu jos nije moglo primijetiti spe-
dficno neprijateljstvo kapitalizma prema umjetnosti
(s l'art pour !'art kao protuudarcem i s objavom rata
brace Goncourt »publici«), koje je naznacio Marx. Ova-
mo spada vec i samo skurilno propitivanje onog fran-
cuskog matematieara koji je poslije slusanja Racinove
»Ifigenije« upitao: »Ou'est-ce que cela prouve?« Ma ka-
ko to pitanje izgledalo skurilnim, takocter strukovno
fetiSistickim, ono ipak stoji kao cisto racionalno u jed-
noj zasebnoj i velikoj skoli otuc!enja od umjetnosti, u
skoli ravnopravnoj s empiristickom. U svim velikim ra-
zumskim sistemima racionalistickog novoga vijeka na
karakteristiean nacin izostaje estetski sloj; predodzbe
sto u njemu prebivaju vrijede kao predodzbe 0 kojima
se uopce ne moze znanstveno raspravljati. Pretezno sa-
mo umjetnicko-tehnicke znanosti, na celu s onima §to se
tieu poetike, cvjetale su, doduse, na znacajan nacin u
franousko-klasicistickom racionalizmu, a u Descartesa
je pobudivala zanimanje jedino matematicka strana mu-
zike. Pa ipak, ni Descartesu, ni pogotov:u Spinozi, inace
nije poznato da neke umjetnosti ima u suvislosti po-
retka ideja i stvari. Cak je i univerzalni Leibniz preu-
zeo iz umjetnosti najvl§e tek nekoliko primjera, tako o
povecavanju harmonije ucinkom sjene i disonancije,
jer je to mogao upotrijebiti za nesto njemu mnogo
vamije: za dokaz o najboljem od svih mogucih svjetova.
'.244
\
I I
'I.·.:.
, Harmonicki lijepo u Leibniza je, doduse, nekom vrstom
nagovjestaja znanstveno spoznatljive svjetske harmo-
nije, ali to je, eto, tek zbrkani nagovjestaj i stoga istina
mofo i bez njega. Dosljedno tomu, estetika je u racio-
,' , nalizmu, kad ju je volfovac Baumgarten napokon vrlo
~: kasno promaknuo u filozofsku disciplinu, zapocela vrlo
~ cudno; ona.je, naime, zapocela s izrazitim potcjenjiva-
, njem svojeg predmeta, eak s isprieavanjem svojeg op-
stanka. Pr~dmetom estetike bijde jedino takozvana
niska spoznajna moc sto djeluje u njezinim osjetilnim
opaZanjima i njezi:nim predodZbama. I kad je prikazi-
vala ljepotu i savdenstvo u toj oblasti, ona se po vri-
jednosti jos nije dala ni usporediti s potpunom jasno-
oom pojmovne spoznaje. Racionalisticko potcjenjiva-
nje umjetnosti poslije svega se toga prikljueuje empi-
ricki-pozitivistickom potcjenjivanju; - pa jos se ni s
tiin grupa nepri-jatelja nije iscrpila. StoviSe, mrmja
prema umjetnosti postaje tek ondje potpuno jarkom
gdje ne potjece iz razuma, nego, cesto upravo obratno,
iz vjere, u najmanju ruku iz odredivanja neceg spiri-
tualno istinitoga. Tada se proglasuje juris na slike -
u tom slucaju ne protiv umjetnosti zlatne magle, kao
sto je to bilo uobieajeno s empiristicke i napokon ra-
cionalisticke strane, nego protiv cvrstog tla umjetnosti,
to jest protiv prenaglasene pojave u njoj. Ljepota, tako
ovdje glasi presuda, zavodi na povrsinsko, zablenula se
u nebitnu vanjsku stranu i tako odvraea od biti stvari.
»Sto je dobra u tomu, opona5ati sjene sjena?« pita
Platon i tako svojem pojmovnom logosu pridaje vec
gotovo duhovnu krutost. Na drugoj strani: »Ne radi
sliku niti bilo koju usporedbu, bilo onoga sto je gore
u nebu, bilo dolje na Zemlji ili u vodi ispod zemlje«,
zapovijeda u Bibliji cetvrta zapovijed i daje lozinku za
juris na slike nevidljivosti Jehove, u ime zabrane sva-
I. kog slufonja lafoim bogovima. Umjetnost u cjelini po-
staje tako opsjenarskim, napokon luciferskim savrsen-
i
stvom kojc stoji na putu istinskom, neopsjenarskom
I savrsens1tvu, njcga cak nijece. Neprijateljstvo je prema
umjetnosti taikvim kao vjersko i spiritualno; njemu u
245
 ...
moralnoj svijesti odgovara ne bez razloga odvraanje
od suvise velike vidljivosti »djela«, okretanje prema
nevidljivom-pravomu •moralnog opredjeljenja«. Puri·
tanstvo u tako obuhvatnom smislu (sezuCi natrag sve do
Bernarda iz Clairvauxa) kulminiralo je napokon jos u
Tolstojevoj strahovitoj mr!nji na Shakespcarea, mr.Znji
prema djelu bluda - ljepoti - uopce. Horror pulchri
tak je i u katolicanstvu, pod papom Marcelom, doveo
do planske zabrane bogate crkvene muzike, a protestan-
tizmu je taj horror, primijenjen na ono sto se gleda,
dao ogoljenog boga koji hoce da se njemu moli mo-
ralnim vjerovanjem, rijecju koja je istinom. U tako
razlicitim likovima, empiristicki-racionalistickomu, spi-
ritualnC><religioznomu, istupa, dakle, zahtjev za istinom
protiv lijepoga. Pa bill ti zahtjevi za istinom (jer subjek-
tivno je jcdnim od njih bio i onaj spiritualni) medu so-
bom ma kako zavadeni, istupajuci eak i jedan protiv
dmgoga kao krajnje suprotnosti, oni se ipak ujedinjuju
u volji za ozbiljnost protiv igre pricina.
Slueaj je svagda uzbudivao i umjetnike, ukoliko su
oni sami bili ozbiljni. Upravo su ti umjetnici, ne hti-
juci da budu igracima, zabarikadiranima iii dekadent·
nima, osjeeali obvezu prema pitanju istine. Kako li ono
lijepo hoce u opisivanju i pripovijedanju velikih rea-
listickih pjesnika biti i slikovno dovoljno istinskim! I
to ne samo u sloju osjetilne izvjesnosti nego i izvjes-
nosti sirom otvorenih drustvenih okolnosti, naravskih
procesa. Kako li je legitiman Homerov realizam, rea-
lizam tako toene potpunosti da se s pomocu njega mo-
ze jasno predociti gotovo citava mikenska kultura. A o
Knjizi o Jobu, njezinu 37. poglavlju, ne izvje§tava, do-
duse, neki franouski matematiear, ali ipak prirodoslo-
vac Aleksandar von Humboldt, ovako: »Meteoroloski
procesi sto se dogadaju u obla~.nom pokrovu, stvaranje
oblika i razilafenje para pri raznim smjerovima vjetra,
njihova igra boja, stvaranje tuce i grmljavine opisuju
SC S individualnom ZOrDOSCU; izlozena SU i mnoga pi·
tanja koja nasa dana§nja fizika moze formulirati u
znanstvene izraze Rli ne i rije5lti na zadovoljavajucl
natinc (Kosmos II, Cotta, str. 35). Ovakva je preclznost
246
i istinitost, bez sumnje, svojstvena svakom velikom
pjesniStvu i za nj je bitna, cesto i u neosporno spiri-
tualno-religioznom pjesnistvu, poput plastike psalama.
A zahtjev za realizmom koji nesto znaci, tudim svakoj
· povrsnosti ali i svakoj pretjeranosti, sto sluzi na east
Homeru, Shakespeareu, Goetheu, Kelleru, Tolstoju, u
samoj se umjetnosti (u novije vrijeme harem u roma-
,/ nu) do te mjere priznaje ako ne i ispunjuje, barem na
~ vrhuncima, kao da nepovjerenja prema Magistru ludi i
t njegovim igrackama za volju istinoljubivosti nije nika-
da ni bilo. Pa ipak, umjetnici nisu pitanje estetske isti-
ne rije~ili, bilo ono ma kako konkretnim, oni su ga
sa svoje strane u najboljem slueaju samo na pofoljan
i znacajan nacin prosirili i precizirali. Jer upraVO SC na
realistickom umjetnickom djelu pokazuje: ono je kao
umjetnina ipak jos nesto drugo negoli izvor historij-
skih i1i prirodonauenih znanja, pogotovu spoznaja. Nje-
mu su svojstvene dragocjene rijeci koje ono sto su ta-
ko vjerno ocrtale ipak ujedno i pretjeruju povrh nje-
gova danog stanja, umjetnickom je djelu svojstveno pri-
je svega oblikovanje fabule koja medu osobama i zbi-
vanjima vedri i oblaci uz licenciju krajnje tudu zna-
nosti. Svojstveno mu je oblikovanje fabule, i, u dvo-
jakom smislu rijeci, umjetnicka dovdenost kao ono po-
sredstvom cega izmisljeno ispunjuje meduprostore na
konkretno promatranomu i radnju zaokrufaje u lijepo
zaobljen luk. Pricin zaokruzivanja, preticanja, u sva-
kom se slu~aju ne moze previdjeti ni u najrealistickijim
umjetnickim tvorevinama, osobito tvorevinama umjet-
nickog romana. I posve »nadmasujuci« djeluje velik pri-
cin u umjetnickim djelima sto sama sebe ne nude kao
primarno realisticka djela, bilo da pored iii povrh posto-
jecega svjesno romantiziraju, bilo da daleko nadmasu-
juci puki »size« - fruktificiraju mitos, tu ionako naj-
stariju zivdnu namirnicu umjetnosti. Giottovo »Bude-
nje Lazara«, Danteov »Paradiso«, nebo u zavdnom di-
jelu Fausta: kako se oni odnose - s onu stranu svake
realisticnosti u pojedinostima - prema pitanju filozofA
o istini? Oni, bez sumnje, nisu istiniti u smislu svih na-
sih stecenih spoznaja svijeta, ali sto onda znaci, na le-
247
..
.:di
' '1
gitiman nacin, koji se odnosi na svijet, golema pogo-
1
denost ipak neodvojivog formalnog sadrfaja tih djela?
Tako se ipak, na zacudujuci nacin, premda u posve
drugoj ravnini, ne da otkloniti »Ou'est-ce que cela
prouve?« onog franouskog matematicara, i bez mate-
matike i posve bez skurilnosti. Drugim rijecima: pitanje
o istinitosti umjetnosti pretvara se u filozofsko pitanje
o zgodimice postoje6oj mogucnosti odslikavanja lijepog
pricina, o stupnju njegove realnosti u niposto jedno-
slojnoj realnosti svijeta, o mjestu njegova objekt-kore-
lata. Utopija kao izvjesnost objekta, koja ima stupanj
bitka realno mogucega, dostaje se tako u liku blistava
fenomena umjetnosti osobito bogata problema provjere.
I odgovor na pitanje o estetskoj istini glasi: UmjetniCki
priCin nije puki pricin, nego je u slike odjenuto znace-
nje tjeranoga dalje, koje se znacenje moze oznaciti sa-
mo u slikama, - posvuda ondje gdje pretjerivanje i
fabuliranje predstavljaju pred-videnje krut.eceg i zna-
cajnog zbiljskoga u samom pokrenuto-postojecemu,
zbiljskoga 1koje se dade specificno prikazati upravo
estetski-imanentno. Tu se osvjetljuje ono sto obican iii
neotupljeni osjet jos tek jedva vidi, u individualnim
procesima kao i u drustvenima i prirodnima. To se pred-
-videnje mofo postiCi upravo uslijed toga sto umjetnost
svoju gradu, u likovima, situacijama, radnjama, krajo-
licima, tjera do kraja, njih u patnji, sreci i u znacenju
dovodi do izrecena iskaza. SAmo je pred-vktenje dostiz-
noscu uslijed toga sto se metier tjeranja-do-kraja do-
gada u dijalekticki otvorenom prostom u kojem se sva-
ki predmet rnofo prikazati estetski. Estetski prikazano
znaci: imanentno-uspjelije, oblikovanije, bitnije od iz·
ravno-osjetilne iii izravno-historijske pojave tog. pred-
rneta. To oblikovanje ostaje i kao pred-videnje pricinom,
1 svijet ne razara; odatle potpuna vidljivost tog pred-
ali ne ostaje iluzijom; naprotiv, svc sto se pojavljuje
u umjetniokoj slici zaostreno je iii zgusnuto do neke
odlucenosti, koja, doduse, samo rijetko..prikazuje do-
zivljenu zbilju, ali koja je potpuno usadena u sifeje.
Time se postifo da umjetnost s fundiranim pricinom
bude prepoznatljiva u kazalistu, uzetom kao paradig-
matska ustanova. Ona ostaje virtuelnom, ali u istom
248
t,.
I
smislu u kojem je slika u ogledalu virtuelna, to jest
na svojoj refleksionoj povdini odrafava neki predmet
izvan sebe sa svim dimenzijama dubine. I, pred-videnje
ostaje, za razliku od religioznoga, uza svo transcendira-
nje imanentnim: ono prosiruje, kao sto je Schiller de-
finirao upravo estetski realizam na primjeru Goethea,
~ prosiruje »prirodu ne nadilazeci je«. Ljepota, cak uzvi-
ienost zamjenjuju tako jedno jos nepostalo postojanje
,.! predmeta, prooblikovani svijet bez izvanjskih slueajno-
sti, bez nebitnosti, neiznesenosti. Na taj naCin lozinka
pokusanog, estetskog pred-videnja glasi: kako bi svijet
mogao postati savrsenim a da taj svijet ne bude, kao
u krscansko-religioznom pred-videnju, razoren; da ne
is~ezne kao u Apokalipsi (usp.: Ernst Bloch, Geist der
Utopie, 1923, str. 141). Umjetnost sa svojim svagda po-
jedinacno-konkretnim tvorevinama traii samo u njima
to savdenstvo, s ·totalnim kao pronicljivo uocenim po-
sebnim; dok religija trazi utopijsko savrsenstvo svaka-
ko u totalitetu i k tomu spas dndividualne stvari pot-
puno stavlja u totum, u: »Ja obnavljam sve«. Tu se
a; covjek -treba nanovo roditi, drustvo preobraziti u Civitas
dei, priroda uzvisiti u nebesko. Umjetnost je, naprotiv,
vazda zaobljena, kao »klasicna« ona voli obalnu plo-
vidbu oko danoga, ~ak kao goti~ka ona uza svo preko-
ra~ivanje jma ru sebi nesto uravnotezeno, homogenizi·
rano. Razorno, dogac1ajuci se u otvorenom prostoru, dje-
luje samo muzika, pa ona kao takva umjetnost stoga
takoc1er vazda nosi po sebi, nasuprot drugim wnjetno-
stima, ndto ekscentri~no, i ujedno kao da je u razinu
lijepoga iii uzviSenoga samo transponirana. Sve ostale
umjetnosti bave se prikazivanjem ciste drage kovine u
po,fedinih likova, situacija, radnji svijeta, a da se taj
·viden.fa. Taiko je umjetnost ne-iluzijom, jer ona dje-
luje na proc;tufaoj crti postaloga, na njegovu oblikovano-
f,j
·prim.Jerenijem izrafaju. To ide tako daleko da jedan
If antikni pisac, Juvenal, htijuci izraziti sve moguce stra-
ti hote nevremena, njih naziva »poetica tempestas«. To
lde tako duboko da Goethe, u svojim primjedbama uz
Diderotov »Poku~aj o slikarstvu«, pukom reproducira-
249
!.
~~·~~·--
jucem naturalizmu suprotstavlja kao realizam koncen·
triranje: »I tako umjetnik, zahvalan prirodi Ito je i
njega proizvela, vraea njoj drugu prirodu, ali procuce-
nu, promiSljenu, ljudski usavdenu.« Ali ta je humani·
zirana priroda ujedno i prirodom savdenHom u samoj
sebi; ne, doduse, na nacin osjetilnog sjajenja neke io-
nako dovrsene ideje, kao Ito uci Hegel, ali svakako u
smjeru prema sve vecem izrafavanju entelehije, kao §to
navodi Aristotel. Upravo na to Ito entelehetski, ili -
kao sto Aristotel takoc:ter kafe: tipieno - dovodi do iska·
za, nanovo snafao podsjeca cak Engelsova izreka da je
realisticka umjetnost p~ikazivanje tipicrtih karaktera
u tipicnim situacijama. Pri cemu se po sebi razumije
da tipieno u Engelsovoj definiciji ne znaci prosjecno,
nego u dubljem znacenju karakteristicno, ukratko, zna-
ci sliku biti stvari odlueno razvijenu na egzemplarnim
instancama. Na toj se crti, dakle, nalazi rjelenje pita-
nja o estetskoj istini: umjetnost je laboratorij i isto
tako svecanost izvedenih mogucnosti, zajedno s iskula-
nim njihovim alternativama, pri cemu se i izvoc:!enje
i rezultat dogac:taju na nacin fundiranog pricina, nalme
svjetovno izvedenog pred-vic:tenja. U velikoj se umjet-
nosti ponajbolje vidi kako se i potenciranje ·i fabulira-
nje nanosi na konzekvenciju tendencije i na konkretnu
utopiju. Hoce li se, mec:tutim, vapaj za izvedbom - on
bi se mogao nazvati bezbofaom molitvom poezije -
barem donekle ostvariti u praksi iii ce ostati samo u
estetskom pred-vic:tenju, o tomu se ne odlucuje u poe-
ziji, nego u drustvu. Tek historija kojom se zavladalo,
uz interventni protupotez protiv sputavanjA, uz proml·
canje izvedbe ·tendencije, poma!e da ono bitno iz distan-
ce umjetnosti bude sve vecma i pojavom u kru!enju
zivota. To je onda, uostalom, isto Ito i - juriA na slike
koji je sada ispravan, ne kao uniltavanje umjetnickih
slika, nego kao prodor u njih - u svrhu fruktifikaclje
onoga sto zgodimice ne saddavaju samo kao tipicno
nego i kao paradigmatsko, dakle kao ono Ito pru!a
primjer. I gdje god umjetnost nije sebe prolgrala u
Uuzlju, ljepota je, cak uzvilenost, onim Ito posreduje
slutnju buduce slobode. Cesto zaobljeno, nikada zaklju-
250
teno: ta geteovska zivotna maksima takoc:ter je mak-
simom umjetnosti - uz naglasak savjesti i sadrfaja
stavljen na kraJu na nezakljuceno.
Latna autarkija; pred-viltenje kao realan fragment
Cesto zaobljeno: lijepoj slioi ne pristaje da izgleda kao
da nije dogotovljena. Nedovdeno je njoj vanjsko, ne·
pripadno, i umjetnik koji nije dovdio svoje zbog toga
je nesretan. To je potpuno ispravno i po sebi razum-
ljivo, ukoliko i dok tu ima dovoljno snage oblikovanja.
Izvorom umjetnlcke sposobnosti jest umijece koje je
vjdto svojoj stvari, pa tako hoce nju i do kraja oba-
viti. Ali upravo za volju toga da se obavljanje ne izolira,
svagda se, dakako, mora notirati i opasnost od one
,\'
umjetnicke sposobnosti Ito ne izvire iz umijeca, nego
iz udjela pu.kog pri~ina ikojega ima cak i u pred-videnju.
'I Puki se pricin zadovoljuje earl dopadljiva izgleda i nje-
gova prikaza, ma kako ono prikazano bilo katkada ima-
ginarnim. Stovile, imaginarno iii ·imaginarnim postalo
mofo pukom pricinu podati osobito dekorativnu zaoblje-
nost, onu pri kojoj ozbiljnost same stvari ponajmanje
ometa ill cak prekida lijepo uskladenu 1igru. Upravo
stoga Ito puki pritln daje svojim slikama da prebivaju
skupa osobito lako, osobito irealno, on jamci onu do-
padljivu povrlinsku suvislost koju ni najmanje ne za-
nima neka stvar s onu stranu glatke dluzije, niti prisut-
nost te stvari. Nevjerova111je u prikazanu stvar mofo
neometanoj iluziji biti tak i od pomoci, vile nego skep-
sa. To se pokazalo u renesansnom slikarstvu, spram
antickih bogova, jer slikar se, slikajuci njih, nije trebao
plaliti da se ponio prema svetinji nedovoljno otajstve-
no; isto se to nelto kasnije pokazalo u mitololki-zaoblje-
nom pjesniltvu. Camoes u »Luzijadama« daje svojoj bo-
ginji Temi:di da kde posve ironicno, all ipak u najki-
cenljim stihovima, ka.ko SU sama ona, pa Saturn, Jupi-
ter i svi drugl bogovi sto se tu pojavljuju »niStavna
bi~a iz price, ·koja je smrtnicima rodila ·Slijepa tlapnja
da slu!e samo kako bi pjesni podala far«. Pri tom su
251
L::$#'.
 ~··~
se posreds·tvom upotrebe lijepa pricina mitoloski sadr-
faji doduse odrfavali u sjeeanju, stovise, upravo dopri-
nosili mogucnostima alegorija nekog pred-videnja, ali
sredstvima one gotove punoce na koju osobito poziva
nigdje prekinuti pricin. I napokon, jos jednom poziva
na to imanentnost bez razarajuceg skoka, onakva kakva
okrufaje svaku umjetnost, ne samo anticku ili antizi-
rano-klasienu. Upravo srednji vijek prufa u svojoj
umjetnosti mnoge primjere zaobljenog zadovoljenja
estetske vrste, unatoc svojoj religiozno-transcendentnoj
savjesti. Gotika sadrfava tu savjest, ali je u njoj ipak
bilo osebujne harmonije, porijeklom 1iz grcko-klasitne
ravnote:Ze. Raniji Lukacs svojedobno je krajnje ostro,
premda i pretjerujuci, ustvrdio: »Tako je od crkve po-
stala jedna nova polis ... od slika - ljestve sa stepe-
nicama zemaljske i nebeske hijerarhije. I u Giotta je i
Dantea, u Wolframa i Pisana, u Tome i Franje svijet
postao ponovo zaobljenim, preglednim, bezdan je izgu-
bio pogibeljnost stvarne dubine, a citava je njegova ta-
ma, ne gubeCi niSta od svoje crno-svijetlece snage, po-
stala Cistom povrsinom i takvom •Se neusiljeno uklopila
u dovrseno jedinstvo boja; kJ:1ik za spasenjem postao je
disonancom u savrsenom ritmickom sistemu svijeta i
omogucio novu ravnotezu, ali ne manje obojenu i savr-
senu od one grcke: ravnotezu inadekvatnih, hetcrogenih
intenziteta« (Die Theorie des Romans, 1920, str. 20. i
dalje). Na njemaoke secesije gotike, kao i na Grilnewal-
dovu secesiju ta se v:rst savrsenosti zacijelo ne odnosi.
Utoliko nas pak zaokruzenija, premda niposto klasicne
snage, gleda ta hipostaza cstetskoga iz onog srednjega
vijeka koji je ostao odreden Sredozemljem. I, u njoj
prebiva odmjerenost i dovrsenost suvislosti koja nije sa-
mo idealisticka, nego svojc krajnje porijeklo vuce od
- velikog Pana, ·te praslike svekolikog zaobljivanja.
Pan je jedno i sve svijeta, koje se obofavalo jednako
kao i cjelina k.ojoj niSta nc nedostaje. Odatle na ikraju
zavedenost nicim do zaobljivanja, ali odatle i grcka
ravnotefa kao sekuladzirani nacin potpuno poganske,
dakle neskokovite slike svijeta: astralnog mita. U nje-
mu ·kozmos bijase doista •nakitom«, naime uravnote-
252
zeno lijepim; on je bio jednim neprestano u schi kru-
:!ecim Hen kai pan koje je i samo krug, a nc ol vorcnn
parabola, kugla, a ne fragment procesa. Nijc ot11d<1 lwz
razloga umjetnost u tom nadasve zaobljujuccm liku
. cesto nastrojena panteisticki, i obratno, ne djclujc hcz
razloga neki dovrseno sazdani sistem, budne li ga i i:r.-
van umjetnosti, dopadljivo lijepo. Zelja za tjelcsnom
pojavom, za bofanstvom u zivu ruhu, zacijelo pridonosi
svoje toj panteistiokoj crti, ali jace zavodi onamo har-
monicno-neporemecena suvislost, »kozmos«, i bez »uni-
ver:l'lllma«. Sve su to ujedno razni razlozi zbog kojiih u
umjetnini mo:!e zivjeti i prava pravcata umjetnost-do-
vrsenost; autairkija prividne zakljucenosti, koja kao po-
tencirano-imanentna prva prekriva pred-videnje. Ali isto
tako - i upravo je to ono odlu6ujuce drugo, odlucujuce
istinsko - svaka velika umjetnost pokazuje ono dopad-
ljivo i homogeno svoje zanatske suvislosti prekinutim,
provaljeriim, prelistanim u njezinu vlastitom juriSti na
slike, posvuda gdje imanentnost nije dotjerana do for-
malno•sadrfajne zatvorenosti, gdje samoj sebi izgleda
jo§ kao fragmentska. Ondje se - posve neusporedivo
s .pukom slueajnom fragmentamoscu koja se mo:!e iz-
bje~i - jo§ otvara jedna §upljina tinjenicne, krajnje
cinjeni6ne vrste, s nezaobljenom imanentnoJcu. I upra-
vo u tomu i·spoljuju svoje kruzenje estetsko-utopijska
znatenja lijepoga, dapace uzvi§enoga. Jedino ono raz-
bijeno u odvi§e stiliziranom umjetnickom djelu, pro-
zetom galerijskim tonom, kao djelu sto je postalo pu-
kim objet d'art, iii pak daleko bolje: jedino ono otvo-
reno u velikoj umjetnosti, vec i samo oblikovano, -
daje gra4u i oblik jednoj sifri pravoga.
Nikada zakljuteno: tako je upravo prelijepomu na-
uhar kada la.k popuca. Kad povdina dzblijedi ili po-
tamni, kao uvecer, pri svjetlosti sto pada koso, pa se
istaknu planine. Razaranje povdine, i zatim takoder
puke kulturno-ideolo§ke relacije u kojoj su stajala dje-
la, oslobada dubinu gdje god nje ima. Pri tomu se
ne misli sentLmentalna ruina niti torzo one vrste koja,
kao Ito cesto biva u grckih statua, tvdce drzi figuru
na okupu, uspostavlja vece jedinstvo bloka i vecu plas-
253
ticku strogost. Nesto takvo katkada, doduse, jest po-
boljsanjem forme, ali nije bezuvjetno i pojacanjem sifre,
koje je ovdje vaino. To se pojaeanje dogada jedino po-
sredstvom pukotina raspadanja, u posve specificnom
smislu koji ima raspadanje kod objet d'art i koje ono
ima kao preobrafaj nekog objet d'art. Na taj nacin
nastaje umjesto ruine iii torza jedan naknadni fragment,
i to fragment koji upravo dubinskom sadrfaju umjet-
nosti mofo biti primjerenijim negoli dovrsenost sto je
htjela djelo iznijeti na lieu mjesta. Na taj nacin, pri
raspadu u smjeru postizanja bitnosti, naknadnim frag-
mentom postaje svaka velika umjetnost, po sebi cak
i onako potpuno zatvorena poput umjetnosti Egipta; jer
otvara se utopijsko tlo u koje je bilo upisano umjet-
nicko djelo. Ako prisvajanje kulturne bastine treba biti
svagda kritickim, onda to prisvajanje saddava, kao
osobito vafan moment, samookoncanje onoga sto je
pretvoreno u muzejski objet d'art, ali i okoncanje
la:Zne zakljucenosti koja je zeljela poluciti umjetnicko
djelo na lieu mjesta i koja se u muzejskoj kontempla-
ciji jos potencira. Puca izolacijsko, izrasta slijed figura
pun otvorenih, zavodnickih simbolskih tvorevina. Kako
li tek jako kada se fenomen naknadnog fragmenta po-
veze s onim sto je stvoren vec u samom umjetnitkom
djelu: upravo ne u obienom, cak plitkom smislu frag-
mentarnoga, nemoenoga iii slucajno nedovdenoga, ne-
go u konkretnom smislu nedovdenoga i pri najvecem
majstorstvu, transformiranoga zbog utopijskog pritiska.
Toga ima u velikoj gotici, katkada i u baroku, koji su
uza svu zanatsku snagu, dapace zbog nje, saddavali
neku 5upljinu i iza nje plodnu tamu. Tako upravo pot-
puno izvedena gotika, usprkos Panu i u njoj, izvodi
fragment sazdan od centralnoga ne-moci-dovditi. To je
nesto osebujno, cak i kad fragmenti ovako nastaju u
obicnom smislu prekinutosti, pa ipak i neuobicajenom
premda jedino legitimnom smislu ultimuma sto se po-
javljuje samo kao nagovjdtaj. Tako u Michelangela,
koji je iza sebe ostavio vise fragmenata nego ma koji
drugi veliki majstor, i to - sto navodi na razmiSljanje
- u svojoj najvlastitijoj stvari, u svojoj plastici, ne u
2.54
slikarstvu. Jer u njemu je on sve zapoceto dovrsio, dok
je nerazmjerno mnogo nedovrsenoga medu svojim ki-
povima, takoder u arhitekturi, gurnuo u stranu, nikad
se vi5e toga nije la~o. to je napustio. Vasari je dao
povijesti umjetnosti signal neka se divi onom malo-
brojnomu sto je Michelangelo bio potpuno doveo do
kraja i neka se divi pogotovu zato sto ono preveliko
u cilju kojeg se bijase poduhvatio, eto, posve odgovara
snazi i prirodi toga genija. Ali to sto je tu prufalo otpor
umjetnickom zaobljivanju, umjetnickoj usavrsenosti,
bijase upravo ono sto je odgovaralo prevelikomu u sa-
mom Michelangelu, bijase sporazum izmedu jedne pre-
goleme prirode i pregolemosti jedne zadace, na taj na-
cin da nista izvedeno nije moglo zadovoljiti tu ade-
kvatnost, da cak ni sama usavrsenost, tjerana tako du-
boko u ono uopce, biva fragmentom. Takva vrsta frag-
menta onda nije nicim manjim do ingredijencije ne-
·hramskoga, ne-katedralski-harmoniziranoga, ona je sa-
vjescu: gotikom jos i post festum. Dubina estetskog
usavdenja sama daje maha nedovdenomu: utoliko u
Michelangela cak i ono u obicnom smislu ne-fragmen-
tarno, figure na grobu Medicija upravo kao i kupola
Petrove katedrale, seze u neizmjerno koje je ultimum
u umjetnosti. Odatle, napokon, ono legitimno, naime
cinjenicno fragmentarno u svim djelima te ultimativne
vrste, u Istocno-zapadnom divanu, u Beethovenovim po-
sljednjim kvartetima, u Faustu, ukratko u svemu onom
sto biva velikim zbog nemogucnosti-dovditi pri dovr-
savanju. I, ako se trazi ideoloski trajno potpuno djela-
tan razlog takvom nutarnjem juri5u na slike u velebno
usavrsenoj umjetnosti i upravo u njoj, onda je taj
razlog u patosu puta i procesa, u eshatoloskoj savjesti
sto je doSla na svijet posredstvom Biblije. Totalitet u
religiji eksodusa i carstva onim sto je jedino i totalno
preobrafava i razara, onim utopijskim; i pred tim se
totalitetom onda i na!e znanje i citava dosada!nja posta-
lost, na sto se odnosi nafa savjest, pojavljuju kao nedo-
vrseni posao. Kao nedovrseni posao iii objektivni frag-
ment upravo i u najproduktivnijem smislu, ne samo u
255
 smislu ogranicenosti, eak rezignacije kreature. »Gle, ja
sve obnavljam«, u smislu apokaliptiCkog razaranja, ono
je sto stoji natl tim i svaku veliku umjetnost influira
duhom u znaku kojega je Diirer svoju go1licku tvore-
vinu nazvao Apocalypsis cum figuris. Covjek je jos pro-
niean, hod je svijeta jos neodlucen, nezakljucen, pa je
takvom i dubina u svakoj informaciji estetske vrste:
to utopijsko paradoksom je u imanentnosti estetskoga,
onim sto je njoj samoj najtemeljnije imanen'tno. Bez te
potencije da bude fragmentom, estetska bi fantazija do-
duse predocivala dovoljno toga u svijetu, vise nego bilo
koja druga ljudska apercepcija, ali svejedno ne bi imala
korelat. Jer sam svijet, kao sto lezi u zlu, tako ldi i u
nedovrsenosti i u procesu-eksperimentu izlaska iz zla.
Likov1i koje taj proces nabacuje, sifre, alegorije i sim-
boli kojima tako obiluje, svi su redom i sami jo§ frag-
mentima, realnim fragmentima kroz koje proces neza-
kl juceno struji i dijalekticki napreduje prema novim
formama fragmenta. Fragmentarnost vrijedi i za sdmbol,
premda se simbol ne odnosi na proces, nego na Unum
necessarium u njemu; ali upravo posredstvom tog od-
nosa i zbog toga sto je on tek odnosom a ne prispje-
loscu, i simbol sadrfava samo fragment. Sam je realni
simbol, stoviSe, realnim simbolom .samo zato Ato on,
umjesto da bude skriven samo za promatra~, a po sebi
i za sebe jasan, upravo po sebi i za sebe jos nije mani·
festan. To, dakle, tvori znacenje fragmenta, gledano po-
lazeCi od umjetnosti i ne samo od umjetnosti; fragment
se krije u samoj stvari, on jos pripada, rebus sic im-
perfectis et fluentibus, stvari svijeta. Konkretna .utopija
kao odredenost objekta pretpostavlja fragment kao tu
odredenost objekta, i involvira fragment, premda za-
cijelo kao fragment koji se na kraju mofe dokinuti. I
stoga je svako umjetnicko, pogotovu svako religiozno
pred-videnje samo zbog tog razloga i u onoj mjeri kon·
kretnim ukoliko njemu .napokon fragmentarno u svijetu
stavlja na raspolaganje radnu snagu i materijal kako bi
se konstituiralo kao pred-vittenje.
256
.a
U pitanju je realizam, sve zbiljsko ima horizont
Lijepiti se uza stvari iii pak njih nadlijetati, oboje je
pogrefoo. Oboje je vazda izvanjsko, povrsno, apstraktno,
ono se, kao neposredno, ne osloba<ta povrsine. Lijep-
ljenje se nje ddi ionako, nadlijetanje je nosi u samoj
svojoj nesre<tenoj nutrini kao i u onom drugom na·
prosto maglovito neposrednomu kojem odlijece. Pa
ipak, visem ljudskom tipu pristaje, dakako, nadlijeta-
nje, a ne uzimanje stvari kakvima jesu. I prije svega:
lijepljenje uz te stvari, ·i kada se promisli, ostaje plit-
kim, naime empirijskim, dok zanesenost, kada se pro-
misli, moze posve prestati, ostati bez podloge. I plitkog
empirista i odusevljenog zanesenjaka neprestano izne-
na<tuje tijek zbiljskoga koji obojiica ne poimaju, ali
onaj prvi, kao fetmst takozvanih cinjenica, ostaje za-
tecen, dok se fantast zgodimice dade pouciti. U svije-
tu, empiristu odgovara jedino postvarivanje, koje zau-
stavlja pojedine momente u procesu i njih ucvrscuje u
cinjenice, i on s postvarivanjem stoji i pada. Nadlijeta-
nje se, naprotiv, u najmanju ruku i samo sastoji od
kretanja, dakle od pona§anja koje nacelno ne mora biti
liseno mogucnosti da bude posredovano sa zbiljskim
kretanjem. Kada nadlijetanje oblikuje, na njegovoj je
stranl umjetnost, premda s mnogo pricina, mnogo sum-
njlva bijega za nekim upravo namjerno neistinskim pri-
cinom sna. Ali ispravak sto lwnkretizira nadlijetanje
otvara u umjetnosti, i ne samo u umjetnosti, slike, uvi-
de, tendencije sto se dogadaju ujedno i u eovjeku i u
objektu koji mu je pridrufon. Upravo to konkretno ne
otvara se polazeci od puzajuceg empirizma i njemu
estetski primjerenog naturalizma, koji od ustanovlji-
vanja onoga §to fakticki jest nikada ne prodire do istra-
fivanja onoga ~to SC bitno dogada. Nasuprot cemu fan-
tazija, cim se pojavi kao konkretna, ne smije samo
zorno predociti nadosjetilni viSak nego isto tako i rela-
cije posredovanja u dozivljajno istinskoj neposrednosti
i iza nje. Umjesto iizolirana fakta i jednako tako od cje-
line izolirane povdinske povezanosti apstra.ktne nepo-
257
sredI1.osti, sada se otvara odnos pojava prema cjelini
svoje epohe i prema utopijskomu totum, koje se nalazi
u procesu. Umjetnost, posredstvom ovako sazdane fan-
tazije, postaje spoznajom, njome naime postaje po-
sredstvom pogodenih pojedinih likova i cjelovite slike
karakteristicno-tipiene vrste; ona slijedi •znaeajno« u
pojavama i izvodi ga. Znanost posredstvom ovako sazda-
ne fantazije poima »Znacajno« u pojavama pomoeu poj-
mova koji nikada ne ostaju apstraktni, u kojima feno-
men nikada ne blijedi iii se cak gubi. I, »Znacajno« je
i u umjetnosti i u znanosti posebnim opcega, ono je
svakom zasebnom iinstancom za dijalekticki-otvorenu
povezanost, svakom zasebnom karakteristicno-tipicnom
figurom totuma. A pravo totum, ono u kojemu i poj-
mljena epohalna cjelina svih epohalnih mpmenata sa-
ma biva d opet momentom, upravo se u Uroko posre-
dovanim velebnim djelima predstavlja samo na hori-
zontu, ne u nekoj vec izoblikovanoj realnosti. Sve !ivo,
rekao je Goethe, ima oko sebe atmosferu; sve zbiljsko
zajedno, buduci zivotom, procesom, buduci da mo!e
biti korelatom objektivne fantazije, ima horizont. Unu-
trafoji, koji se proteze tako reci okomito, u samosjeni,
i vanjski, koji je vrlo prostran, u svjetlosti svijeta; a
oba su horizonta u svojemu iza ispunjeni jednom te
istom utopijom, pa su zbog toga u ultimumu identicni.
Gdje je prospektivni horizont izostavljen, zbilja se po-
javljuje samo kao postala, kao mrtva, a mrtvaci su,
naime, naturalisti i empiristi, oni koji tu j:>okapaju svo-
je mrtve. Gdje se pak neprestance vizira ujedno i pro-
spektivni horizont, pojavljuje se zbiljsko kao ono cime
jest in concreto: kao pletivo putova dijalektickih pro-
cesa sto se dogac:taju u jednom negotovom svijetu, u
jednom svijetu koji se uopee ne bi dao mijenjati bez
goleme buducnosti: realne mogucnosti u njoj. Skupa s
onim totum koje ne tvori, poput izolirane cjeline,
svagda zaseban odsjeeak procesa, nego tvori cjelinu
uopce jos prijepornoga u procesu, dakle jol tenden-
cijski i latentno sazdane stvari. Jedino to je reallzam,
an je, uostalom, nedostupan onom shematizmu koji ave
258
......_
zna vec unaprijed, kojl svoju jednoobraznu sablonu, i
samu formalistianu, smatra realnoseu. Zbilja bez real-
ne mogucnosti nije potpuna, svijet bez svojstava sto
nose buducnost nije dostojan pogleda, umjetnosti, zna-
nosti~ kao ni svijet malograc:tanina. Konkretna utopija
stoji na horizontu svake realtiosti; realna mogucnost do
:,adnjega okruf.uje otvorene dijalekticke tendencije-la-
tentnosti. Nezakljuceno gibanje nezakljucene materije
- a gibanje je, prema dubokim Aristotelovim djeCima,
»neizvr5ena entelehija« - prozeto je tim tendencijama
arcirealis ticki.
SLOJEVI KATEGORIJE MOGUCNOST 18
Kako Ii se cesto nesto prikazuje takvim da moze bitil
Di eak da moze biti drugacijim nego do sada, pa se
stoga moze na tomu i poraditi. Ali st\mo to ne bi bilo
moguce bez mogucega u sebi i pred sobom. To je si-
roko polje, mora se propitati vi§e nego ikada. Vee ni to
da se neko mo!e-biti mo!e izre6i iii misliti niposto nije
po sebi razumljivo. Tu je nesto jos otvoreno, mo!e se
misliti drugacije nego do sada, mote se preinaCiti u
mjerama, drugacije povezati, promijeniti. Gdje se vise
nista ne mo!e i ne da, zivot miruje. Kako bi inace bio
moguc sam onaj mladenacki poklik: »Sada se sve, sve
mora preokrenuti«? Zacijelo, mnogo je neodredenoga u
pukom mogucemu, takoc:ter i kliskoga, ne samo fluid-
nog iii onog sto sadrfava fluidno. Ali covjek je nadasve
.bicem koje se upusta u moguce i ono je pred njim, pa
on zna i to da njegovo otvoreno niposto nije neeim
proizvoljnim. I mo!e-biti jest zakonito, eak u pukoj
igri rijeci, kako Ii tek kada se ubrzo uozbilji. I, grac:ta
sto je pred nama, u kojoj je stosta neuhvatljivo, ujedno
je i ponajte!a, pa iziskuje strogu obradu. Inace prije
svega nece izaci na vidjelo razni slojevi tog moze-biti.
259
~
.
. .
 Formalno moguee
Prije svega, zacijelo se i previse toga moze reci tek
onako. Govoriti se samo po sebi mofo sve. Rijeci se
daju slagati besmisleno. Moguci su i ovakvi sklopovi:
»Okruglost ili«; »COVjek i je«. fauzevsi to sto SU oni
izrecivi, u njima uopce nema mogucega; oni su besmi-
slice bez znacenja. Ali vec je drugacije kad nije .rijec
o besmislenim, nego o protuslovnim izrekama, onim pri
kojima se slufalac ipak hvata za glavu. Naime tada
kad iskaz neposredno protuslovi samom sebi, kao u
pojmu »okrugli cetverokut« ili u sudu: »On stupa na
brod koji je bio otplovio«. Takvo znacenje, koje pro-
tuslovi neposredno sebi, bilo kao oznaka, bilo u predi-
katu, jest apsurdno, ali nije potpuna besmislica, nego
je proturjecnost. Ona je, za razliku od puke izreoive
besmislice, necim sto se mofo misliti, formalnim mofo-
-biti; jer misliti se mofo sve sto se uopce mofo misliti
kao da st:oji u odnosu. Onomu sto se moze misliti pri-
padaju cak i odnosi kojih se clanovi ne odnose mec:tu
sobom samo apsurdno, nego potpuno disparatno, pa
ipak jos i kao disparatni tvore odnos koji se moze
formalno notirati, naime upravo disparatan odnos. Tako
primjerice izreke: »strafoo ljutit trokut« ili »nacitani
laneani most« ili »konj koji je grom« i jos kojesta
nepomirljivo. Izreke sto ovako strse pokazuju, takoc:ter,
kako nesto sto je naprosto moguce misliti mofo biti
liseno svake mjere. T~ cak vec i odnos u izreci, da me-
du stvarima uopce nema odnosa, naifao je u mogucem
mislivomu na neplodno tlo. Kao sto u misljenju mote
biti obilja netocnosti, dakle loseg obilja, tako u onomu
sto je moguce misliti mofo biti i lose otvorenosti. I to
pored dobre; ona se otvara nadasve u fo~malnom mote-
-biti sebi-protuslovnoga.
Stvarno-objektivno moguce
Ne samo re6i nego i misllti mote se, dakle, jo§ mnogo
toga, premnogo. Odrec:tenijim izgleda stoga mote-biti
260
-....._
koje se mofo susresti i u spoznavanju, ne samo u miS-
I
ii~
!I,
ljenju. To moguce nije liseno svake mjere, nego se
svagda moZe imenovati i prema mjerilu poznatih uvje-
ta navesti u stupnjevima. Ali takvo imenovanje i stup-
njevi izrafavaju prije svega samo stupnjeve poznavanja-
-spoznavanja, ne stupnjeve zrelosti unutrasnjih uvjeta
samog stvarskog predmeta, pa ono moguce tu jos nije
strogo stvarsko, nego je stvarno, to jest spoznavajuCi-u
,,,11
skiadu sa stvari. Tako to izgleda kao iskaz opreznosti, IHI!
prema tome kao iskaz osnovanog smatranja takvim,
osnovanog predmnijevanja mofobitnosti toga, ukratko,
kao cinjenifoo-objektivno obrazlofena mogucnost.
Obrazlozenje jest onim sto tu zastupa uvjet ili realan
razlog, ali na taj nacin da obrazlozenje, dakle u skladu
sa spoznajom postojeci uvjet za sam potvrdan, cinje-
nicno valjani iskaz, nije u potpunosti prisutno. Misao-
no, moguce je sve pri. cemu se uopce nesto mofe misliti
da stoji u odnosu, ali povrh toga za sve daljnje vrste
moze-biti vrijedi: moguce jest parcijalno uvjetovano, i
samo kao takvo ono je mogucim. U daljemu se valja
priddavati ovako dane definicije, jer ona saddava kri-
terij za moguce u svim njegovim mijenama. Drugim
rijecima: svako moguce s onu stranu pukog misaono
mogucega znaci neku otvorenost zbog toga sto neki
uvjetujuci razlog jos nije potpuno dostatan, dakle je viSe
ili manje nedostatan. Buduci da su prisutni samo neki
ali ne i svi uvjetujuci razlozi, iz ovako se mogucega jos
ne da zakljuciti na zbiljsko, tu vrijedi staro skolastiCko
nacelo: a posse ad esse non valet consequentia. Vratimo
Ii se samom stvarno mogucemu, o kojem je ovdje rijec,
onda je ono takoc:ter parcijalna uvjetovanost, ali toc-
nije, ono je samo stvarno-parcijalnim znanjem-spozna-
jom uvjetovanosti. Parcijalnom je ta uvjetovanost, i mo-
ra biti, zato sto se nastup nekog dogac:taja, kad su se
svi uvjeti bill okupili u potpunom broju, vise nije mo-
gao tek predmnijevati, smatrati vi§e i1i manje vjero-
jatnim, dakle stvarno mogucim, nego je taj dogadaj
postao bezuvjetno izvjesnim. Tako je unfair kladiti se
da ce nastupiti neki dogac:taj, i povrh potpuna znanja
da za to postoje svi uvjeti; taiko je .kukavicki ili glupo,
261
~
'
'
,,
 i pored takva znanja u dfopu izigravati Fabija Cuncta-
tora. Stvarno-objektivno mogtice (kao uostalom takoc:ter
stvarsko-objektski moguee i realno moguce, o cemu
kasnije) izrice se u hipotetickom sudu, a pri jos ma-
njoj izvjesnosti - u problematickomu. Hipoteticki se
sud u tom smislu razlikuje od problematickoga uto-
liko sto pretpostavlja jo§ nepotvrc:tenu premisu; dok
problematicki sud, koji u svojem obliku presucuje pre-
mise: »danas mofo kiSitic, »Leukip je mozda zivioc,
»moguce je da kozmicke zrake dolaze iz nekog zvdjezc:ta
u Kumovskoj slami« - pored jos nepotvrc:tenih premi-
sa pretpostavlja i one nepoznate. Problematicki je sud
otuda valjano razvijeni sud mogucnosti kao stvarno
modalne odredbe: P je pridruleno Su modusu mole-
-biti. Poseban slueaj sto jos pripada ovamo tvore ne-
valjani, eak nepravi sudovi mogucnosti; to msu sudovi
nedovoljnog istrafojuceg, nego samo nedovoljnog pri-
majuceg znanja. To nepravo stvarno mo!e-biti do sada
se jedva lucilo od pravoga, pa ipak je razlika, tako vd-
na za stvar ranga mogucega, upadljiva. Jedan je ne-
pravi modalni sud, recimo, ovaj: ioVoda se moze raz-
graditi elektrienom strujomc. Ali uistinu elektriooa stru-
ja razgrac:tuje vodu uvijek (osim ako nema nekih novih
uvjeta koji to mozda ometaju). Isto tako, znanje o tom
procesu potpuno je obrazloleno, za to postoje svi uvje-
ti; prema tomu, navedeni je saddaj suda nedvojben.
Nije jednako nedvojbena jedino razina znanja svijesti
koja prima poueak, i samo s te psiholoski-pedagoske,
dakle izvanlogicke strane upotrijebljeni je sud obliko-
van modaJno, preodjeven modalno. Stvamo, to je na-
skroz kategoricki iii asertoricki sud, niposto hipote-
ticki i1i problematicki. Zbog toga su, dakle, samo ne-
-pedagoski iskazi, samo iskazi istraZivanja u kojih je
prisutno non Iiquet uvjeta znanja za kategoricki ili
asertoriclci oblik, pravi stvarno•modalni sudovi. Stvarno-
-ob jektivna mogucnost na taj nacin svagda oznacuje sta-
nje stupnja znanstveno-objektivne obrazlolenosti u
skla.du sa znanstveno nepotpunom poznatosti stvarno
prisutnih uvjeta.
262
......._
Tako se tu sud ostavlja bez odluke, samo je manje
ili vise udaljen od pitanja. Ostaje bez odluke dapace iii.
i potvrda ili nijekanje suda, dakle puko rasul'tivanje ili
kvalitativan sud o nekom sudu. I samo u tom sudu o
nekom sudu prebiva stvarno moguce, u njemu svakako
potpuno; ono pocinje prebivati u njemu prije nego sto
budne moguce da se dalje odslikava. Stvarno moguce
na taj se nacin nalazi vec u pretpostavci iii predmnije-
vanjima sto vode postavljanju formuliranog pitanja
prirodoznanstvenoj ili drustvenohistorijski-znanstvenoj
datosti. Predmnijevanje anticipira u nekom problema-
tickom sudu glavni uvjet ili neku grupnu svezu uvjeta
na osnovi kojih se mole rasvijetliti realna osnova pred-
meta istrazivanja i u skladu s tim razumjeti njegovo
odvijanje. To metodsko predmnijevanje vodicem je pri
postavljanju pitanj! i varijacijama uvjeta prirodoznan-
stvenog pokusa, ali njime je ispunjen i f'Sebujan viSak,
dakle ono sto se nazvalo privremenom, radno-hipote-
tickom slikom neke stva11i. Izraz radna hipoteza nosi
u sebi doduse ne§to dvojbeno, utoliko sto su njega
ishabali kasnograc:tanski relativist!; upotrijebimo stoga
stariji i solidniji izraz: heuristicki p:ri.ncip. Takav prin-
cip vlada, recimo, u hipotetickom pojednostavnjivanju
iii u hipotetickoj analogiji prema vec poznatomu, s ko-
jima se mole pristupiti u prvom redu istralivanju ne-
preglednih iii zamdenih pojava dru~tvenohistorijski­
-znanstvene vrste. Postavljanje pitanja, u metodskoj
upotrebi, 0 tom stvarno mogucemu ovjerit ce iii nece
ovjeriti indukcije §to su podesene u smjeru predmnije-
vane povezanosti uvjeta. Pri cemu, dakako, ni ma kako
obuhvatna indukcija nikada ne mole izreci svoj rezultat
drugacije nego i opet u sudu stvarno-objektivne mo-
gucnosti. Jer cak ni najpotpunija indukcija nije kadra
da bude u potpunom broju, to jest da bude poznava-
njem svekolikih elemenata uvjeta kao istovrsnih u svim
predjelima prostora iii eak nepromjenljivih u vremenu.
Tako se i u induktivnoj potvrdi nekog metodskog pred-
mnijevanja nalazi jos onaj ostatak nekog stvarno mo-
gucega, nekog ne totalno izvjesnoga, koji se - u grada-
cijama sve do najviSe »astronomske sigumosti« - nazi-
263
JI
 ==---~
va komparativnom vjerojatnoscu. A dedukcija, navodno
svagda nepobitan veleoblik nekog iscrpno dostatnog,
poput-biti-opceg uvjetujuceg razloga? lstina je, ona ne
omogucuje samo da se posebnosti induktivne empirije
spoznaju kao momenti neke sveukupne povezanosti po-
lazeci od te opcenitosti posebnoga, nego tako<1er hoce,
u okviru jedne tradicionalno-vrhunske pretenzije, spo-
znaju tih posebnosti izvesti s nutnoscu, dakako ne uz
parcijalnu, nego totalnu uvjetovanost. I to posve razgo-
vijetno u prvom modusu prve figure zakljucka: Gaj je
na osnovi svoje ljudskosti nufno smrtan. Sredifoji po-
jam ljudskost tu prufa potpuno dovoljan »bitan razlog«
smrtnosti; tako nastaje ono sto Aristotel naziva savr5e-
nim zakljuckom, to jest upravo: zakljuckom nufnosti.
»Savrsenim nazivam neki zakljueak kojemu, da bi si-
nula njegova nuznost, nije osim pretpostavaka potrebna
neka dalja odredba« (Aristotel, Prva analitika, I. poglav-
lje): - tako se stvamo moze-biti povlaoi pred stvarnim
mora-biti. Medutim, ovako ustvrdene nemogucnosti da
bude drugacije, da bude eak suprotno, ima samo u
umjetno stvorenim cistim oblastima krajnje apstrak-
cije, a i ondje samo uz ogranicenje na ono sto je izve-
divo iz aksioma ili takoder na ono sto saddavaju pre-
tefoo teoreme. Aksiomi (matematicki, logicki, u kopi-
ranom obliku eak prijasnji prirodopravni) nisu, dodu-
se, postavljeni proizvoljno, nisu, dakle, puka pravila
igre kao sto to - s grdnom proizvoljnoscu - tvrde ne-
ka zrakoprazno idealisticka, tobof cinjenica osloboc:!ena
»bazicna istraZivanja« u stvarima matematike. Aksiomi
sadrfavaju, naprotiv, potpuno odslikana stanja stvari
sto ne pocivaju na misljenju, premda u najapstraktnije
skracenom i opcenitom obliku. Ali oni su ipak ograni-
ceni na odredene oblasti svoje cisto konstrukcijske
vladavine, i te su granice nadasve fluidne (podsjetimo
se samo na to kako je na§ euklidski prostor sa svojim
aksiomima puki »granicni slucaj«, iii na mijene stavka
o proturjecnosti u elementarnoj, tako reel euklidskoj,
i zatim u dijalekticki razvijenoj logici). Ali svi su ti
aksiomi zatim i daleko od toga da bi se poklapali s
•bitnim razlogom« koji je naznacio Aristotel (s djelat-
264
......
·--=--
nim totumom stvari, »entelehijom«); oni se smatraju
suviSe apstraktnima za to. A sam pak bitan razlog, re-
cimo navedena ljudskost Gajeva kao srediSnji pojam
u prvom modusu prve figure zakljucka: ni sam sre-
diSnji pojam te ljudskosti, u kojem je Aristotel htio
vidjeti i savrsen logicki razlog spoznaje i ujedno neumi-
tan realan razlog smrtnosti, ne rezultira nekom za
svagda uglavljenom nufnoscu, u smislu strogo deduk-
tivnog dokaza. Jer i ljudskost se (kao i svaki drugi »bi-
tan razlog«) nalazi u procesu, dakle ne mofe, u strogom
smislu, podati logicku nufoost eak ni tako izuzetnoj
pojavi kao sto je smrtnost. Dosljedno tomu, stvarno
se nufno pokazuje i u dedukciji samo stvarno moguCim,
premda katkada moguCim u najmanjem stupnju. Uzev-
si sve zajedno: premise uvjeta zakljucujuceg spozna-
vanja ne mogu, a da ne upadnu u zatvoreni, od svijeta '
otuc:!eni shematizam, biti potpunijima od samog neza- !:
kljucenog stvarskoga, koje treba da odslikava stvarno :I.
na njegov nacin, stvarno u pojmu, sudu, zakljucku. I u
~tvarski-objektivnomu oblast · je mogucega, sui generis,
vrlo velika; ono tu mofe, contra ljenearenju i fiksira- ii'I,'.'.
':1
nom izvoc:!enju, pripadati fivotu istrafivanja.
Stvarski-objektu-primjereno mogu'1e
Toliko o onom sto ostaje otvorenim, jer nije, ili nije
dovoljno kruto, neospornim. Tako mofo-biti te vrste
odrafava stvarnu opreznost u sudovima, najvecma na
nacin nekog pitanja sto se tu jos povlaci, neke stvarne
ograde. Ali drugacije nego to stvarno moguce sazdano
je stvarsko moguce koje sada iskrsava; naime utoliko
drugacije Ato se ne odnosi na nase znanje o necemu, ne-
go .na sAmo to nesto, koje mofe bivati ovakvim ili
onakvim. Stvarsko moguce ne fivi od nedostatno po-
znatih, nego od nedostatno ispoljenih uvjetujucih raz-
loga. Ono isto tako ne oznacuje neko viSe ili manje
dovoljno poznavanje uvjeta, nego oznacuje ono viSe ili
manje uvjetujuce u samim predmetima i njihovim
stvarnim stanjima. Stvarno stanje, to je •stanje stvari«
265
kao predmeta spoznaje; u stvarno stanje spadaju, na
jednoj strani, vrste svojstava i odnosa koje ima pred-
met, zatim, na drugoj, vrste stajanja predr.aeta u odno-
sima. Modalna stvama stanja, kao predmeti spoznaje,
ujedno se nigdje ne poklapaju s modalnim iskazima,
kao pukim nacinima postupka spoznaje, kao sto SU to
i pretpostavke, predmnijevanja, a:nticipirajuce pribli!ne
procjene, induktivno vjerojatni iii takoc:ter deduktivni
zakljucci. Nego upravo: neko jos otvoreno moguce pro-
izlazi i pri inace dovoljno zakljucenom znanju o posto-
jeCim uvjetima; ujedno: moguce se tu pojavljuje kao
samo predmetno-strukturalno tako-ponaJanje. Time smo
stupili na tlo sloja odslikavanja stvarskosti, primjere-
nosti objektu, za razliku od puke stvarnosti, objektiv-
nosti. To uvjetuje i razlicitost discipline u kojoj valja
tretirati stvarski moguce. Dok se stvarnost odnosi je-
dino na spoznaju i zato je zahtjev za njezinom objek-
tivnosti spoznajnoteorijski zahtjev, dotle se stvarskost
odnosi na predmet spoznaje, koji zapravo nije, prema
navodima novokantovaca, samom spoznajom; prema
tomu, realan zahtjev za primjerenosti objektu katego-
rijalno je predmetnoteorijski zahtjev. Pojam teorije
predmeta prvi se put razgovijetno pojavio u Meinonga,
ali on se tu bio cisto apriorno odnosio na svojstvo
nekog tako-bitka da je on tobo! slobodan, bltka koji bi
se trebao pojavljivati avetinjski, nezavisno od posto-
janja iii ne-postojanja predmeta. Kao uzor tog •znanja
slobodnog od opstojanja« tu je, a pogotovu u kasnijoj
Husserlovoj fenomenologiji, vrijedila matematika, Ato,
dakako, treba znaciti: matematika umjetno udaljena
od svih svojih realnih odnosa koji se mogu odslikati, u
svojoj apstraktnosti grdno postvarena. A pogotovu je
tu bila ovako postvarenom logika, u smislu cisto aprior-
nog »Opisivanja« njezinfh akata, cisto aprforne itzna-
cenjske analize« njezinlh kategorlja - s •Opstojanjem
u zagradama«. Nasuprot tomu, teorija predmeta Ato se
odnosi na realno teorijom je u kojoj ono a priori zavodi
jos manje negoli u teoriji spoznaje. Jer premda pred-
mete i njihova stva:rna cstanja ne valja razlikovati samo
od or.oga stvarnog iz spoznajnog postupka nego joA uvi-
266
......
jek i od pravih objekata i njihova realnog stanja, oni
ipak fungiraju upravo kao najvjerniji moguCi likovi
realisticnog odslikavanja. I stoga to sto se ovdje no-
tira pretpostavljenost jedne teorije predmeta teoriji
objekta ne sadr!ava idealiza:m, jer teoriji predmeta pri-
pada s~mo istra!ivaeki-.materijalisticko odslikavanje, if
ono je na djelu tek na vanjskom lieu objektski"I"ealno-
ga, ne u njemu, i ne poklapa se s njim. Dalje: odslika-
:.s
vanje strukturalnih stanja stvari viSe ne spada u me-
. todski postupak spoznaje, jer ono je rezultatom spo-
maje, i ono je takvim rezultatom buduci da se, i uko-
liko se, kao primjereno objektu, odnosi na realan
objekt. Oblikom rezultata spoznaje jest realna defini-
cija, ne kao naivoc:1enje pukih jezicnih oznaka, pojmov-
nih obilje!ja, nego predmetno-konstitutivnih svojstava;
i upravo ta rea:lna definicija, koja je, karakteristieno,
•koncizna«, ne prosirena, reprezentira objekt s njegove
strukturalne predmetne strane. Radi primjera: Socija-
Iisticka realna definicija nacije odslikava, ne pozivajuci
u pomoc tuc:te nacionalisticke brkove iii ta:ko<!er kozmo-
politske cika§ke odreske, hotelske specijalitete i slic-
na poravnavanja, toeno konciznu predmetnu stranu
realnoga, to jest upravo: ona oznacuje na objektu nje-
govu konstitiutivno-realnu strukturu. Tako je nauka o
predmetu prostorom kategorija kao najopcenitijih i
zatim karakteristicno-tipicnih nacina opstojanja, oblika
opstojanja. (Kad ne bi bila tim specificnim prostorom,
i u njemu, nauka o kategorijama poklapala bi se sa
sveukupnom realnom filozofijom, a ova isto tako s
naukom o kategorijama). Na ovaj se pak nacin, unutar
ovako sazdana sloja stvarskosti, strukturalne primje-
renosti objektu, mora u tom sloju posebice i kao za-
sebno odrec:!ena izdvajati takoc:!er mogucnost. U tu je
svrhu va!no spomenuto razlikovanje izmedu predmeta
i realnog objekta: cisto strukturalna mogucnost sklo-
nosti prema necemu jos nije isto sto i sama ta realna
sklonost, §to i dispozicija u svim tim obilato ispreple-
tenim, takoc:!er obilato ometanim, sputavanim, pa opet
pobjedonosnim metamorfozama zbilje. Stvarski-objek-
tu-primjereno, predmetnoteorijski pojmljeno i defini-
267
rano, tvori, dakle, naskroz zasebnu diferencijaciju u
kategoriji mogucnost i nije, mozda, nekim izlifaim
udvostrucivanjem objektski-realno mogucega. Stvarsko
moguce jest stvarski..parcijalno uvjetovanim u skladu sa
strukturalnim genusom, tipom, drustvenom svezom,
zakonskom svezom stvari. Parcijalno uvjetovano tu se
ujedno pojavljuje kao striktno u predmetu fundirana
i tek tako hipotetickoj ili problematickoj spoznaji priop-
cena mogucnost viSe ili manje strukturalno-determini-
rane vrste.
Pri tomu se svugdje pojavljuju dvojaki uvjeti, nu-
tarnji i vanjski. Oni se, uzajamno utjecuci, preplecu,
pa ipak tako da njihove osebujnosti ostaju potpuno ocu-
vane. Ali stvarski puko moguce postoji i dalje, i kad
jedan od dvaju uvjeta, nutarnji ili vanjski, budne go-
tovo ispunjen. Tako cvijet s dovoljnom nutarnjom uvje-
tovanoscu zasigurno mo!e donijeti zreli plod, ali kad
nedostaje vanjski dovoljan uvjet lijepa vremena, tada
je plod ipak samo moguc. Jos vise negoli nedostatak
vanjskih uvjeta ogranicujuCi djeluje, obratno, slabost
nutarnjih uvjeta uz istodobnu potpunost vanjskih. Co-
vjeeanstvo sebi, doduse, uvijek postavlja samo one za-
dace koje maze rijesiti, ali ako veliki trenutak zatekne
malu generaciju koja ga treba rijesiti, onda je rjesenje
pogotovu samo moguce, naime samo jos tesko moguce.
Za to prufa primjer izostanak revolucionarnih poslje-
dica poslije 9. studenoga 1918. u Njemackoj iii, u drugoj
sferi, nedozreli plod velikog njemackog slikarstva po-
slije Diirera, premda su vanjski uvjeti za to ipak po-
stojali, ma kako malenim bijde krug ideologije i krug
narucilaca u sitnim ddavama. Parcijalna uvjetovanost
ne smije, dakle, ni u jednoj od obiju vrsta uvjetovanosti
pasti ispod odrec:!ena kvocijenta, inace je nemoguca
natkompenzacija samom drugom vrstom uvjeta. lspre-
pletenost, dakako, ipak ostaje, sto se osobito jasno vidi
kad se struktura i nutarnjih i vanjskih uvjeta pojmi
strofo, to jest uz ukidanje one ekvivokacije §to je od
davniine sadrfana upravo u predmetnoj kategoriji mo-
gucnost; tu, naime, mogucnost znaci i nutarnje, ak-
tivno •moci« i vanjsko, pasivno »moci biti ucinjenim«;
268
..
ujednio: moCi-biti-drugacijim raspada se u moci uciniti
drugacijim i moci•postati-drugaCijim. Cim se ta dva zna-
cenja .konkretno raz1uce, nutamji parcijalni uvjet istu-
pa kao aktivna mogucnost, to jest kao moc, potencija,
a vanjski parcija1ni uvjet kao mogucnost u pasivnom
smislu, kao potencijalnost. Obje su upravo isprepletene:
IDOC ne mOZe djelatno moci i imati aktivnu »Sklonost«
bez potencijalnosti u nekom vremenu, okolisu, drustvu,
bez upotrebljive zrelosti tih vanjskih uvjeta. Politicki
lik te aktivne mogucnosti jest moc subjektivnog fak-
tora; a on ponajmanje mo!e djelovati bez prepletanja,
U.Zajamna utjecanja s objektivnim faktorima moguc-
nosti, to jest s potencijalnostima onoga sto se prema
mjerilu zrelosti vanjskih uvjeta mofo zbiljski dogoditi
ili barem izvesti na put. Ali ne tako da bi pri tomu ,;;B;
::'11
vanjski uvjeti fatalizirajuCi sami iskakali iz mogucnosti
uzete u njezinu najznaeajnijem smislu, naime iz otvo-
renosti. Naprotiv: ako mogucnost kao moc moCi-uciniti-
-drugacijim nije onim dokidajucim, ali je svakako onim
predeterminirajucim u svim determinacijama, onda je
mogucnost kao objektivna potencijalnost moci-postati-
-drugacijim ono §to se ne da dokinuti, ali se svakako
~
dade usmjeravati, ono je ~to se dade predeterminirati
u svim determinacijama. I to neprestano s takvom
isprepleteno§6u da niti bez potencijalnosti onoga moCi- ~::!~
"POstati-drugacijim ne bi bilo mjesta -0nomu moci-uci- I
niti-drugacijim potencije, niti bi bez toga moci-uciniti-
·druga~ijim potencije ono moCi-postati-drugacijim svi·
jeta imalo smisao koji se moZe posredovati s eovjekom.
Zbog toga se, takoder, predmetna kategorija mogucnost
nadasve otkriva kao ono cime ona nije uslijed same
sebe, ali je svakako uslijed unapredujuceg zahvata oo-
vjeka u jo§ nepromjenljivo: otkriva se kao pojam mo-
guceg spasa. Ona se isto tako djelimice otkriva, dakako,
i kao pojam moguce propasti, i to upravo zbog moci-
-uciniti-drugacijim, ali takoder i zbog moci-postati-dru-
gacijim u tom pojmu, sto ne daje manje prostora
obratu na lo§ije, u skladu s onim prekarnim sto mofo
pocivati upravo u promjenljivosti, ovdje, dakle, nesi-
gurnosti nckog stanja. To prekarno, kao negativna sa-
269
J
'
 ""'
stojina stvarske mogucnosti, se!e od nesreee koja se
mote desiti pa do proloma fasistickog pak.la sto se kao
mogucnost krio i jos se krije u zadnjem stadiju kapita-
lizma. Upropastavajuci karakter mogucega potiskiuje
tako spomenuti spasilacki karakter, karakter nade u
mogucemu, koji kao takav ne manje pociva u promjen-
ljivosti nekog stanja, ali sada ne u njezinoj nesigumo-
sti, nego njezinoj obustavljivosti, pozitivnoj dokidivosti.
To ne-prekarno, naprotiv blagoslovljeno, kao tako kraj-
nje pozitivna druga sastojina stvarske moguenosti, se!e
od sretna slueaja koji moze presresti ljude pa do car-
stva slobode koje se razvija kao socijalisticka moguc-
nost u povijesti i napokon pocinje bivati zbiljskim. Sve
takvo sposobno za mijenu (fortuna vertit) vazda sadr-
fava, dakako, i dio slueaja, all i opet na razlicit nacin.
Postoji puko singularno i neposredovano nekog nesret-
nog ili sretnog slueaja. Ali postoji i jedno moci-biti-
-drugacije, koje se ne doga<.ta ovako na povdini. Hegel
je na taj nacin s velikom pronicljivoscu lucio vanjsku
slufajnost od dijalekticki posredovane mijene procesa;
i to tako sto on vanjsku slueajnost ogranicuje na na-
prosto krajnju n11Znost, dapace je proglasuje identic-
nom s njome. U skladu s tim, Hegel vidi kontingenciju
jedino u neposredno konkiretnomu, ne u posredovano
konkretnomu, iii samo na rubu procesa: »Neposredno
lronkretno jest naime mnostvom svojstava Ito su jedno
izvan drugoga i viSe iii manje uzajamno ravnodusna,
prema kojima je upravo stoga jednostavna, za sebe biv-
stvujuea subjektivnostc (ono poeetno centrirajuce pro-
cesa) »takoder ravnodusna i njih prepusta vanjskom pa
time i slucajnom odrec:!enjuc (Enzyklopiidie § 250). To
je slueajnost u uopce nevjerodostojnom smislu, ona
slueajnost sto u dosadainjoj povijesti jos vile nego pri·
roda izvanjski rastresa i ometa normalan i tipiean raz.
voj. Ali dijalektooki·posredovano-nezaklju~eno, kao
struktura mogucnosti trajuceg procesa, nema upravo
nista zajedniCko s lose-posredovano-proizvol/nim. Da-
kako i opet ne tako da bi sada ono Ito kruti u moci-
·biti-drugacije procesa bilo striktnom suprotnolcu sva-
koj vrsti slucaja i kontingencije. Golemi eksperiment
270
posredovanoga moci-biti-drugacije u procesu, jos ne po-
sjeduje tu suprotnost i jos nema ni uvjeravanja ni prav-
nog n~slova za njezino posjedovanje. Naprotiv, u tomu
moci-biti-drugacije mogucnost ponovo radi upravo ono
sto se moze nazvati kontingencijom na najvisem stupnju
s karakterom trajnog pa ipak upravo parcijalnog po-
sredovanja. Ta vrsta kontingencije, u napokon vjero-
dostojnom smislu stvari, zove se stvaralackim, za obli-
kovanje i tvorevine otvorenim carstvom varijabilnosti.
To nije neka izvanjska, nego zakonito-stvarski posredo-
vana varijabilnost, pa ipak upravo varijabilnost neo-
sujecenog mijenjanja smjera, prije svega neiscrpljenog
stvaranja novoga. Tu eak ni neka takozvana slueajnost
viSe nije podudarna s pukom vanjskom nufooscu, nego
ona, kao dijalekticki posredovana sa zakonski nufoim,
tvori ono cvjetajuce, karakteristiono, tvori srec:!eno raz-
vojno obilje otvorenog svijeta. Kontingencija te vrste
doduse je isto tako jos situacijska, pa ipak ne u smislu
prekarnoga, ona, naprotiv, ispunjuje mundus situaliis
novoga iz procesa koji rac:!a. Striktnom suprotnoscu sva-
ke kontingencije bilo bi tek ono zakljuceno nufoo, koje
vise nije sposobno za varijabilnost, ali nje nije ni po-
trebito. Tek ta strukturalno zaklju~ena nuf.nost bila bi
onim naprosto potpuno uvjetovanim, u kojemu nutar-
nji i nadasve vanjski uvjeti nisu samo potpuno dozo-
rili, nego se poklapaju. Dakako, jo~ nijedna predmetnost
stvari u njoj nije otiSia tako do dna da bi se sama
predmetnost podudarila sa svojim totalnim obrazlote-
njem; uslijed kojega bi bila upravo strukturalno nuz-
nom. Ta podudarnost bila se u Spinoze mislila u defi-
niciji boga•prirode kao causae sui i - s daleko vecom
hlpostazom logickog identiteta - u Anselma Canter-
buryJskog u samoobrazlofonju, »aseitas« (a se esse)
boga. Prema cemu bi najvise bice nufno egzistiralo,
buduci da egzistira iz svoje vlastite bitnosti, pa zbog
toga njegova esencija isto tako nufoo ukljucuje nje-
govu egzistenciju kao i egzistencija njegovu esenciju.
Ne treba se uvjeravati da takvih objektivnosti s onu
stranu njihove definicije nema, osim u pukim vrijed-
nosnim idealima savremene podudarnosti razloga i
271
J
manifestiranja, koji se daju vise iii manje konkretno
anticipirati. Okvirnm takva vrijednosnog ideala jest -
takoder izvan i protiv svake teologije - »jedno koje je
nuzno«, ono sto se ujedno od davnine oznacuje kao
»najviSe dobro«. Pa ipak, buduci da rebus sic imper-
fectis to ovako oznaceno jos niposto nije zbiljsko, ne-
go je u najboljem slueaju u procesu, onda i struktural-
no nuino te vrste ipak takoder stoji i opet tek u -
strukturalnoj mogucnosti. Potonja se sada svakako
iskazuje, s horizontom causae sui ili uspjele identic-
nosti egzistencije i esencije, kao najodlucnija kategorija
spasa. Jer idealna tocka, u kojoj se bit i pojava podu-
daraju, svagda je ujedno i orijentacionom tockom za
strukturne linije humano-pozitivno mogucega.
Objektivno realno mogu~e
Mofo-biti ne bi znacilo gotovo niSta kad bi ostajalo bez
posljedica. Ali moguce ima posljedice samo zato sto se
ne pojavljuje kao naprosto formalno dopustivo ili ta-
koder kao objektivno naslutivo ili eak kao objektu
primjereno otvoreno, nego zato sto je ono u samom
zbiljskomu izvjesnost koja nosi buducnost. Na taj nacin
ima realno-parcijalne uvjetovanosti objekta, one koja u
njemu samom predstavlja njegovu realnu rrlogucnost.
Tako je eovjek realnom mogucnos6u svega onog cime
je u svojoj povijesti postao i nadasve onog cime uz
nesprijeceni napredak jos moze postati. On je ujedno
mogucnoseu koja nije iscrpljena kao sto je zir iscrpljen
u zakljucenom ostvarenju hrasta, nego ukupnost nu-
tarnjih kao i vanjskih uvjeta, uvjetujucih determinanata
te mogucnosti, jos nije dozorila. Au neiscrpljenoj ukup-
nosti samog svijeta: materija je realnom mogucnoscu
za sve likove koji su u njezinu krilu latentni i iz nje se
radaju posredstvom procesa. U tom najobuhvatnijem
pojmu realne mogucnosti ima svoje mjesto dynamei on
(bitak-u-mogucnosti). kao sto je upravo tako Aristotel
odredio materiju. Jer kao sto je Heraklit prvi vidio
proturjecnost u samim stvarima, tako je Aristotel prvi
272
realiter spoznao mogucnost, u samoj sastojini svijeta.
Realno moguce dade se odavde dalje pojmiti kao sup-
strat: »Sve od prirode ili umjetnosti sto postaje ima
materiju, jer svako postajuce jest mocnim (dynaton)
biti i ne biti, ali to (sto moze biti i ne biti) u svakomu
jest materija« (Aristotel, Metafizika VII, 7). I poueno
je da se ono sto se u toj potencijalnosti djelatno ispo-
ljuje: forma (entelehija) koja ostvaruje samu sebe, koja
se u Aristotela jos dualisticki odvaja od materije, po- 11;
'I
vlaci i sama postaje materijalnom u istoj mjeri u kojoj
!~I
se pojmu pasivne potencijalnosti pridrilZuje pojam ak-
tivne potencije. Ex contrario dokazom za to jest borba
arapskih strogih teista, takozvane motakhalime (to jest
nauke rijeei, objavljenog vjerovanja) protiv jednadZbe:
realna mogucnost = materija. Da bi svemoc najvise
forme (bozanskog actus purus) odrfali apsolutnom, oni
su umjesto dynamei on morali prije svijeta rasprostri-
jeti potptino nistavno nista u nekom primumu: bog je
t stvorio svijet iz nicega, nije ga izazvao iz materije, iz
~.! realne mogucnosti. Obratno, u panteisticki-materija-
'~~
r; listickih filozofa srednjega vijeka, tako u Avicenne,
Averroesa, Amalriha iz Bene, Davida iz Dinanta, mate-
rija biva svekolikim temeljem svijeta, i bofanska je
stvaralacka volja svagda nekim momentom materije;
stovise, bog i materija bivaju identicnima. Razvoj je u
Averroesa »eductio formarum ex materia«, pri cemu
je •dator formarum« sam svemir. Tako se stvaranje
- uz otpadanje svakog dualizma - pojavljuje jedino
kao samogibanje, samooplodnja bogomaterije; u njoj
je potencijalnost ujedno i ona njoj imanentna poten-
cija koja cini izlifoim nekog izvansvjetskog pokretaea..
A tog polovicnog materijalizma realne mogucnosti ima,
u skladu s renesansom, jos vise u Giordana Bruna, u
njega svijet potpuno postaje realizacijom mogucnosti,
koje su sadrzane u jedinstvenoj materiji i jesu njome.
Natura naturans i natura naturata sada se i gore i do-
lje podudaraju •U trajnoj, vjecnoj, plodonosnoj, maj-
cinskoj materiji«. Stoga supstrat realna mogucnost, u
'
smionom prosirenju Aristotela, ujedno postaje izvorom,
ne samo posudom formi: »Otuda materija, koja ...
273
J
'
'

ostaje uvijek plodnom, mora imati znaatjnu povlasticu
da bude priznata kao jedini supstancijalni princip i
kao ono sto jest i ostaje ... Stoga su takoder neki me-
du njima, buduci da bijahu dobro odvagnuli odnos
forme u prirodi, ukoliko se moglo razabrati iz Aristo-
tela i drugih slicna smjera, napokon zakljucili da su
forme samo akcidencije i odredbe na materiji i da
stoga materiji mora pripasti povlastica da ona vrijedi
kao actus i entelehija« (Bruno, Von der Ursache, dem
Princip und dem Einen, Meiner, str. 60. i dalje). To su,
dakle, prve konzekvence, kad se realna mogucnost uz-
me tako realnom da ujedno obuhvaca i krilo i zacece,
zivot i duh, sjedinjenje u materiji. Pri cemu krilo osta-
je i dalje plodnim, ostaje tendencijom-latentnoscu
onoga sto realiter mofe postati, sto u materijalnom
supstratu nije zakljuceno. To je odredenje dynamei on,
dakako, onim odredenjem koje je zaglavilo u pukom
mehanickom, mehanicistickom materijalizmu. Materija
kao potpunost tu se morala prije svega suziti, jer kvan-
titativno prirodoznanstvo nije pokazivalo nista takvo
i jer je totalna mehanika bila najboljim mlatom pro-
tiv onostranstvujuscega. Ali to se su!avanje moglo pro-
vesti ne manje i zato sto je i sama kdcanska skolasti-
ka iz klicama bremenite oblasti naturae naturans uda-
ljila Aristotelov pojam materije, pa cak i onaj mnogo-
kratno predsokratovski (na koji se Bruno takot:ler po-
ziva). Zbog cega i za mehanicki = odvise mehanicki
pojam materije, nadasve za njegov mrtvi odjek u
proslom stoljecu, mofe vrijediti iizreka engleskog pri-
rodoslovca Johna Tyndala: »Ako je tvar dosla na svi-
jet kao prosjak, onda je to zato §to su Jakobi teologije
porobili njezino pravo prvorot:lenja.« Samo mehanicki
pojmljena materija postala je u nastavku kladom tu-
dom povijesti, kojoj je sva njezina realna mogucnost
vec postala staticnom stvarno§cu, u smislu nekog, tako
reci, od rot:lenja zamrznutog pocetka. Ostajuci na snazi,
Aristotelovo se odrec'.!enje, ono od dynamei on §to je
postalo sposobnim za mutaclju, svodi mec'.!utim - i
sAmo mutatis mutandis - na historijsko-dijalekticki
materijalizam. Subjektivni faktor, zrelost uvjeta, pre-
274
I
I vrat kvantitete u kvalitetu, dapace mogucnost promje-
ne: svi su ti dijalekticko-materijalisticki razvojni mo-
menti n materiji-kladi liseni supstrata. Od nje, kao kvan-
tuma koji se doduse mehanicki krece, ali je podjedno
mehaniziran, dijalekticko otpada ili pak ostaje na njoj
I
'
1'
"l
I
··~
i:
l
!! rfi·
..:;'., kao epiteton omans; zemlja prelaska iz carstva nuf-
[ ; nosti u slobodu samo je u nezakljucenoj procesnoj
materiji. Upravo ekstremi sto su se do sada smatrali
najudaljenijima: buducnost i priroda, anticipacija i
l
materija - u temeljitosti se historijsko-dijalektickog
materijalizma sto je na redu poklapaju. Bez materije
ne da se pojmiti nikakvo tlo (realne) anticipacije, bez
(realne) anticipacije nikakav horizont materije. Realna
mogucnost na taj nacin ne prebiva ni u jednoj dogo-
tovljenoj ontologiji bitka dosad bivstvujucega, nego u
ontologiji bitka jos-ne-bivstvujucega koju valja vazda
nanovo zasnivati, kao sto nju sama buducnost otkriva
Jos u proslosti i u citavoj prirodi. Tako se u starom
prostoru na nacin prebogat posljedicama poentira nje-
aov novi prostor: realna mogucnost jest kategorijalnim
pred-sobom materijalnog kretanja kao procesa; ona je
apecificnim karakterom upravo oblasti zbilje, na fron-
tu njezina dogaaanja. Odakle inace svojstva materije
Ito nose buducnost? - nema istinskog realizma bez
lstinske dimenzije te otvorenosti.
Zbiljski moguce pocinje s klicom u koju je usat:leno
, dolazece. Ono sto je u tom unaprijed oblikovano tjera
k tomu da se razvije, ali, dakako, ne kao da je bilo vec
prije, zacahureno na najskucenijem mjestu. Sama je
•klica« suocena jos s mnogim skokovima, »sklonost«
te razvija u samom razvoju prema svagda novim i pre-
ciznijim pocecima svoje potentiae-possibilitatis. Otuda
1lijedi da realno moguce u klici i sklonosti nikad nije
neko zacahureno dovr§eno, koje bi kao kakvo tek ma-
. leno-postojece trebalo jedino odrasti. Ono, naprotiv,
potvrt:luje svoju otvorenost kao razvoj §to se zbiljski
razvija, ne kao puka dioba iii odvijanje. Potentia-possi-
bilitas cini iskonski korijen i origo procesualno nepre-
1tano trajuce pojave svagda ponovo originarnim na
novom stupnju, s novim latentnim sadriajem. Tako rad-
275
I,
ni oovjek, taj korijen postajanja eovjekom, seze preo-
brden kroz citavu svoju daljnju povijest i u njoj se
razvija sve tocnije. Moze se, stovH\e, kazati da i uspra-
van hod oovjeka, to nase alfa, u kojem pociva sklonost
potpunoj nepognutosti, dakle carstvu slobode, i sam
prolazi, svagda ponovo promijenjen i tocnije kvalifi-
ciran, kroz povijest sve konkretnijih revolucija. Do
besklasna eovjeka koji predstavlja sveukupnu krajnje
intendiranu mogucnost sklonosti dosadasnje povijesti.
Otuda realno moguce, kao sklonost svojem zbiljskomu,
ne odrlava samo to zbiljsko da tjera, nego se takoc:!er
pona5a kao krajnje totum te sklonosti koje evoluira
sve dalje, esencijalno k vec postaloj zbilji. Na taj je
nacin dosadasnje zbiljsko jednako prozeto onim ne-
prestanim Plus ultra esencijalne mogucnosti, kao sto
je njome na svojem prednjem rubu i obasjano. Ta
obasjanost, unaprijed-sjajuca svjetlost horizonta koja
se bijase na vise iii manje apstraktan nacin reflektirala
takoder gotovo u svim socijalnim utopijama, ponasa se
psihicki kao slika telje prema naprijed, moralno kao
ljudski ideal, estetski kao prirodnoobjektski simbol.
Sadrlaj slika zelja prema naprijed sastoji se od vile
i1i manje pojmljenog mogucega jednog boljeg !ivota
uopce; te slike stoga veselo sviraju. Sadriaj ideal&
sastoji se uglavnom od vile iii manje realiziranog mo-
gucega jedne pokusano savrlene ljudskosti, savrlenih
drustvenih odnosa; ideali su stoga, u svojim slikama-
-vodiljama, putokazima, tako uzorni da nijete gorljivost.
Ovamo spada, neiskrivljen i nepostvaren, lijep ljudski
lik, pa besklasni odnos u kojem je njemu mjesto. U
simbola napokon sadriaj pogotovu ponajvile tvori ono
posvuda samo na nagovijelten nacin realizirano moguce
jedne neotudene identicnosti egzistencije i esencije u
svekolikoj prirodi; simboli su stoga ganuto-punl dubi-
ne. Oni su, za razliku od ideala, skriveni, to jest oni
znace svoje uz osobito sndan patos •znacenjac, i to
stoga sto oni nisu poput ideala neko vile iii manje
realizirano moguce, nego je njihovim sadriajem to mo-
guce realizirano upravo u samom sebi tek kao nago-
vjeltaj. I zatim, prije svega: taj sadriaj pociva tako
276
i
'
jako u •znaCenju• ili, kao !to se kod simbola moZe
specifieno reci, u »sifri«, zato sto je centralniji, pa se
i zbog toga moze isprva manje manifestirati negoli sadr-
,'~ faj ideala. Nosioci, egzistencije nekog simbolickog zna-
j.i cenja svaki su put, doduse, daleko brojniji, dapace go-
~ tovo proizvoljniji od nosilaca ideala, ali se oni zato
1, svagda u citavoj prirodi odnose daleko obuhvatnije na
i. esencijalno. I oni se na to odnose centralno; sto na
drugoj strani tvori razliku izmec:!u simbola i alegorije
kao usporedbe neke stvari i opet sa samim drugim
stvarima, pa se tu, dakle, oblast pukog mnogolikoga ne
napusta. Ukazivanje simbola, naprotiv, kao sto smo
vidjeli, smjera upravo jedinstvenosti znaeenja; zbog
cega pravi simboli takoc:!er, za razliku od svagda mno-
goznacnog ukazivanja alegorija na mnogolikost, u svo-
jem znacenju napokon konvergiraju upravo u onom
centralnomu svojeg znacenja. Svaki put drustveno uvje-
tovana orijentaciona linija u povijesti jc simbola -
koja je na dugim dionicama vodila kroz religiju - di-
'I
ferirala, ali nije diferirao vazda ponavljani smisao te- ;rm
meljnog odnosenja simbola-usporedbe na ono »Unum
Verum Bonum« esencije. Ali buduci da upravo ta esen-
cija pociva samo u mogucemu koje je realizirano na
'~
nacin nagovjeltaja i jol ne moze pocivati nigdje dru-
gdje, simbolicko nije - i to je sada odlucujuci vaino
- jos skriveno samo sto se tice svojeg izraza, nego, u
svih pravih simbola, isto tako i Ito se tice samog svo-
jeg sadrl.aja. Jer pravi je simbolicki sadrtaj sam jos
na odstojanju od svoje potpune pojave, zato je on i
objektivno-realno §ifrom. Polazeci upravo od svjetla
realno mogueega, na taj se nacin dogac.1a vec na red
doSla notacija realne jezgre u pojmu simbolickoga,
dakle notacija pojma koji se do sada, ne racunajuci
neka objektivno-idealisticka poimanja u Hegelovoj Este-
tici, bijale poimao gotovo iskljucivo subjektivno-idea-
listicki. Subjektivno-idealisticki stoga Ito se upravo
svaki sadriaj simbola prikazivao skrivenim samo za
ograniceni ljudski razum, dok je sadriaj vrijedio kao
potpuno gotova stvar - bez ikakva odstojanja prema
sebi, zraceci u transcendentno postojecoj statici. Ali
277
 suprotno tomu, istina je ovo: simbolicko priopcuje
sebi svoj izraz polazeci jedino od saddaja objekta,
diferencira pojedine simbole polazeci od objektivno
realne grade, ciju razlicito situiranu skrivenost sadr-
faja, identicnost saddaja sa stvari, oni svaki put odsli-
kavaju kao to skriveno i identicno sa stvari. I jedino
to svojstvo neke realne §ifre, nekog realnog simbola da
se mo:le odslikati, onim je sto simbolima napokon pri-
opcuje da su pravi. Da je pravo ono konvergiranje zna-
cenja koje se povezuje s realnoscu tog znacenja u od-
redenim objektima vanjskog svijeta osobito bogatima
latentnoscu. Ovamo spadaju simboli poput tornja, pro-
ljeca, spadaju veeernji lahori u Mozartovu Figaru, pa
snjefna oluja u Tolstojevoj »Smrti Ivana Iljica«, zvjez-
dano nebo imad smrtno ranjenog Andreja Bolkonskog
u Tolstojevu »Ratu i miru«, planine na svdetku Fausta,
uopce svi simboli uzvi!enosti. Pjesnistvo je zahvalju-
juci svojem slikovitom karakteru shvatilo simbolski
predio realno mogucega jasnije neogli dosada§nja filo-
zofija, ali filozofija snima taj predio sa strogoscu poj-
ma i ozbiljnoscu suvislosti. Ali oboje, i realisticko pjes-
nistvo i filozofija, otkriva: sam je svijet pun realnih
sifara i realnih simbola, pun »signaturae rerum« u smi-
slu stvari centralno ispunjenih znacenjem. One u toj
svojoj znaeajnosti posve realiter ukazuju na svoju ten-
denciju i latentnost »Smisla«, smisla koji Ce jednom
mozda primati u cijelosti covjeka i njegove stvari. Par-
cijalna uvjetovanost te sklonosti, dakle m'ogucnost nje-
zina dozrijevanja, prolazi kroz sve moguce provjere
humanog smisla, kojima je svijet tako bogat. Ali upra-
vo uz viSe iii manje veliko odstojanje od tog smisla,
uz viSe iii manje veliko ono jos·ne potpune pojave,
dakle uz ono odstojanje koje tako cesto nudi tek slike
zelja, ideale, simbole, umjesto uspjelosti. I koje ono
bitno totum svijeta. pokazuje u teskom procesu njegova
podizanja, nigdje jos kao rezultat. Ako se odstojanje
zataska, nastaje apstraktno-neodgovorni optimizam; ali
ako se odstojanje shvati kao posredovana perfektibil-
nost, kojom ono jest, sa svom svojstvenoscu opasnosti,
onda nastaje suprotnost neodgovornosti: militantni op-
278
--..._
timizam. Toliko ovdje o realno mogucemu i esenciji
u njemu koju tvori stanje sklonosti onog perfektibil·
noga :\toje prima covjeka - s nekom slutnjom svoje
.M buduee slobode. Esencija perfektibilnoga je prema naj·
' konkretnijoj Marxovoj anticipaciji »naturalizacija co-
vjeka, hwnanizacija prirode«. To je ukidanje otudenja
u covjeku i prirodi, izmedu covjeka i prirode, iii suklad- ii~;
. nost nepostvarenog objekta s manifestiranim subjek- l
i tom, nepostvarenog subjekta s manifestiranim objek·
1f
tom. Takva perspektiva apsolutne istine, sto ovdje znaci .j~·
potpunog realnog bitka u samom zbiljskomu - a nje·
zina se sirina i dubina ne da zaobici, osim uz prijetnju
kazne relativizmom bez usca - otvara, dakako, i opet
tek realno-esencijalnu mogucnost, jos ne onu u samoj
njoj tek polozenu realno-esencijalnu nuznost. Jer to bi
bila nilZnost s potpuno dovoljnim, dakle neumitnim
uvjetima za egzistenciju esencije, za esenciju egzisten-
cije. S ovu stranu te krajnje ne-kontingencije iii lise-
nosti situacije realno-esencijalna je nufoost takoder tek
- mogucnoscu s realiter jedva tek parcijalno prisutnim
uvjetima. Trajuci proces, djelatna, s tendencijom po-
sredovana slika nade jednog boljeg svijeta, ideal sto
nijeti gorljivost, dubinom bogati simbol, i dalje su sa-
mim anticipirajucim realnim perspektivama realne mo-
gucnosti - kategzohen kao dimenzije fronta.
Sje~anje: logitko-statitka borba protiv mogucega
Lako je uvidjeti kako se moze okrenuti jos mnogi list.
Neko jos-ne !ivi posvuda, toliko toga u eovjeku jos
nije svjesno, toliko toga u svijetu jos nije postalo. Ali
obojega jos-ne ne bi bilo da se ono mofe kretati u
mogucemu i lacati se njegove otvorenosti. Pa ipak je
mo!e-biti jos zaeudujuci malo promisljeno, malo se
njime barata. Kategorija mogucega, premda je bila do-
bro poznata i iz sata se u sat upotrebljavala, bijase za
logik1.1 pravim kri!em. Ta je kategorija medu pojmo-
vima StO SU Se tijekorn stoljeca izradili i dovcli du S\.l'O·
gosti zacijelo ostala do sada najneodredemjom. Zasi-
279
gumo se ona ponajmanje islje4ivala ontolo!iki; stoga se
tradicionalno pojavljuje gotovo samo u formalnoj lo-
gici. Ako se ucenje o kategorijama i bavi mogucim, ono
se oznacuje pretefoo kao odrec1enje spoznaje, ne objek-
ta. lstina je, logieari poput Joh. v. Kriesa, manji i veei
epigoni uobieajenoga, kao Verweyen, kao napokon N.
Hartmann, koji je eak sebe nazivao ontologom, napisali
su razne svoje knjige o mogucnosti. Ali buduci da se
u tih potonjih epigona moguce priznaje samo kao poj-
movni odnos, oni o njemu nisu napisali gotovo ni!ita,
to jest niSta realno. Tu se posvuda, ali ni!ita manje i u
originalnih filozofa, o cemu cemo ubrzo, dogac1a upad-
ljivo prafojenje mogucega prije svega uslijed ne-razli-
kovanja izmec1u jos parcijalnog poznavanja uvjeta i sa-
mih parcijalno prisutnih uvjeta. Tako se uvijek iznova
problematicki kolebljiv sud o nekom objektivno-odlu-
cenom stanju stvari izjednacuje s asertoricki-odlucnim
sudom o nekom objektivno kolebljivom stanju stvari,
dakle o objektivno postojeeoj mogucnosti. Tako pro-
blematicki sud: »Moguce je da je Lujza kod kucec po-
kriva asertoricki sud: »lzvjesno je da ce u dogledno
vrijeme biti moguc let raketnog zrakoplova na Mjesecc.
Ali razlika izmedu prvog i drugog suda ne ukazuje samo
na logicki, cak psiholo!iki imanentan karakter, nego na
upravo vanjskosvjetski karakter jednog velikog dijela
modalnosti. Svede Ii se kategorija mogucnost iskljucivo
na puki sloj poznatoga u predmnijevanju, tada svakako
objektivna mogucnost u vanjskom svijetu mora subjek-
tivno-idealisticki ispariti. Tada se ono moguce otpravlja,
kao da se jo!i nikada nijedan covjek nije upustio u mo-
dalno neke opasnosti, kao da nikada nije realno uma-
knuo, izbjegnuo iii pao plijenom. Tada se od mogucega
pravi puka »antropomo.rfna introjekcijac, kao da svi
organizmi sa svojim aparatom refleksa i reakclja nlsu
prilagodeni objektivno-realnom svijetu, od koraljne
anemone do divljaci !Ito nju!ii, do razboritosti homo sa-
piensa. Moguce se obezbiljuje do »fikcijec, kao da l
gra<!ansko i kazneno pravo nlje puno pojma objektlvna
moguenost (odgovomost, impossibilium nulla obligatlo,
uvjetna klauzula, nehat I tako dalje). Usprkos tomu, I
280
......
Sigwart, premda puku mogucnost definira kao ne!ito
!Ito pripada pojedinacnomu »ukoliko ono sadrfava par-
cijalan razlog tomu !Ito ce biti« (Logik I, 1904, str. 274),
vidi u mogucemu samo izraz subjektivne neodlucnosti
ill takoc1er rezignaciju na!ieg ogranicenog znanja. Pre-
cjenjivanje modalnosti problematickog suda, nijekanje
modalnosti predmeta i objekta, daju tako prvi motiv
za idealisticko opovrgavanje realne mogucnosti. Ali k
tomu dolazi i drugi motiv za opovrgavanje realne mo-
gucnosti, i njega cemo naci takoc1er u velikih mislilaca,
,!,
k tomu onih koji ni u jednoj toeki nisu subjektivno-
·idealisticki. Pregrada je tu ona ista zbog koje je do
sada ostala nepromi!iljenom i mogucemu sestrinska ka-
tegorija: novo. Tu pregradu tvori klasno uvjetovana
obalna plovidba oko danoga, dapace pro!iloga, tvori je
nesklonost statickog mi!ljenja prema svjetskom pojmu
djelatne otvorenosti i plavetnila. Tu cemo nesklonost
naci i u filozofA procesa poput Aristotela i Hegela, una-
toc golemoj koncepciji jednog dynamei on u prvoga,
realne dijalektike u drugoga. Postavka nekog gotovog
jednoga i svega, nekog univerzuma u kojem je zbiljsko
sve !Ito je god moguce (»Possest«, dovdeno »moci-biti«,
Nikola Kuzanski naziva bogom, a eak ni Giordano Bru-
no ni!ita !Ito je u cjelini svijeta moguce ne ostavlja neo-
stvarenim) - prije svega ta staticka postavka premje-
stila je prostor otvoreno-mogucega. Tako citav pojam
kategorije mogucnost pociva gotovo u samoj djeviean-
skoj zemlji; on je Benjamin* mec1u velikim pojmovima.
Neprestano se pricinja da je svje!e, dolazece onim
Ito tu ne treba misliti. Cak ni sofisti, u kojih je sve
evrsto postalo duhovno labavim, nisu iz mogucega iz-
vukli drugo do porugu. I to tako da je moguce toboz
i sve i ni§ta, jer, 'kao !Ito kafe Gorglja, nema uopce ni-
~. ~· ~ga, ni nepostojecega ni postojecega, all ni necega iz-
me<!u toga koje bi moglo minuti Hi nastatl, odnositi se,
dakle, prema jednomu iii drugomu kao moguce. Ne ra-
dikalnij im, ali jo!i centriranijim bija!ie opovrgavanje
• Najmlattl aln blblijskoir patrijarha Jakova (Post 35, 16-18),
slnonlm najmlatteir brata·mezimca (op. prev.)
281
~
'
'
mogucega u megarskoj skoli, gdje se ono jasno pove-
zivalo takoder s eleatskim ucenjem o nepokretnom bit-
ku. Megaranin Diodor Kronos, nadovezujuci se karak-
teristicno na Zenonovu demonstraciju protiv gibanja,
pronasao je svoj tobofnji dokaz protiv mogucega. Taj
je tobofoji dokaz (pod imenom Kyrieuona) ostao jos
stoljecima slavnim, ne samo kao tobo!nja dijalekticka
majstorija, nego nadasve upravo zbog interesa koji je
za nj pokazivalo staticko misljenje (usporedi o tomu
Zeller, Sitzungsberichte der Berliner Akademie, 1882,
str. 151. i dalje). Diodor je napravio silogizam: iz mo-
gucega ne mofe proizaCi nista nemoguce; au buduci
da bi neko moguce koje ne bi postalo stvarnim do-
pustalo da iz njega proizac1e nemoguce, naime neko
drugo jest a ne ono kojim jest, to je i samo ovo mo-
guce nemoguce, pa je kao jedino moguce dokazano ono
stvarno. Ma kako taj silogizam bio slab, njega je ipak
bila preuzela jos i rimska stoa; on u Epikteta i u Mar-
ka Aurelija igra vafou ulogu u mirenju sa svjetskim
poretkom liSenim mogucnosti, .punim nu!nosti, i njega
je Ciceron (De fato 6, 7) posredovao kasnijemu amor
fati. Nijekanje mogucega, novostoicizam, amor fati u
velikom srodstvu prufaju sebi ruke u Spinoze: gledati
sub specie aeternitatis (Etika II, Poucak 44, Dodatak 2)
znaci per definitionem gledati svako moguce kao vec
nl!Zno-stvarno. Jer sa stanoviSta spinozisticke vjecnosti,
buduci da se ona poklapa s bezuvjetnim uzrok-poslje·
dica odnosom (kao matematickim fatumom svijeta),
viSe nema parcijalno uvjetovanoga, dakle mogucnosti.
A to za Spinozinog boga iskljucuje izbor izmec1u besko-
nacno brojnih logickih mogucnosti, kojima je jedan
Leibniz svakako jos dopustao da se prostiru pred nje-
govim bogom (kao realizatorom). Dapace i unutar po-
stojeceg svijeta, kao svijeta koji je ·njegov tvorac reali-
zirao kao jedan od beskonacno mnogo mogucih, Leibniz
Jos poznaje mogucnost kao sklonost, premda mogucnost
koja medutim realiter ne moze razviti nista novo, to
jest niSta sto ne bi bilo saddano i u citavom dosa-
da§njem svijetu. Pa ako Leibniz, taj jedini veliki misli-
lac mogucega poslije Aristotela, i daje prostora besko-
282
a.
'
. naenom broju mogucih drugih sklopova svijeta, to i te
»primae possibilitateS« i Opet zive Samo U razumu tvor-
ca, a ne stdeci u taj vec, eto, dovrseni svijet kao jos
podobne za realizaciju. Spinoza, medutim, svom sna-
gom razloga amor fati, jos i protiv moguenosti u bogu
ustvrc1uje: »Bog nije mogao proizvesti stvari ni na koji
drugi nacin i ni U kojem drugom poretku nego sto SU
proizvedene« (Etika I, Poueak 33). Sto se tice mogu-
cega, to je dakle Diodor Kronos velikog stila u meta-
fizici. Ali jos ni govora da bi se time neraspolofenje
prema mogucemu okoncalo, da to neraspolofenje ne bi
zivjelo i u fizolofijama koje bi se mogle prilicno otvo-
reno udvarati mogucemu; tako u Kanta, tako konkret-
nije u Hegela. Kant je pobo stijeg ideala, Hegel na-
pretka u svijesti slobode; usprkos tomu, »Kritika cistog
uma« poentira moguce jednako malo kao i, mutatis ,j
i•
mutandis, Hegelova Logika i Enciklopedija. Tako Kant
stavlja mogucnost (i onu »stvari posredstvom pojmova t
a priori« i onu »koja se moze izdvojiti iz stvarnosti sa-
mo u iskustvu«) na stranu cistih oblika mmjenja. Do-
duse, svi cisti oblici miSljenja ili kategorije, dakle ta-
Ii
"
koc1er i modalni, tu konstituiraju iskustvo, kao »Sistem
pojava« utemeljen kategorijama, pa ipak za kategorije
modalnosti (mogucnost, stvarnost, nuznost) Kant upra-
vo sto se tice iskustva upozorava na pojacanu oprez-
nost. Otuda recenica: »Kategorije modalnosti imaju tu
osobitost da pojam kojemu bivaju pridrl!Zene kao pre-
dikat, kao odredba objekta ni najmanje ne uvecavaju,
nego samo izrafavaju odnos prema spoznajnoj moci«
(Werke, Hartenstein, III, str. 193). Dosljedno tomu,
Kant objektivno-realno moguce uopce ne poznaje,
objektivno-realno stvarno pridrl!Zuje se modalnom
stvarnomu takoder samo posredstvom zora, a ni naj-
manje posredstvom nadovezivanja na neki asertoricki
sud o stvarnoj modalnosti. Pa ipak, Kant mora, makar
i uz cijenu dualizma, dati prostora mogucnosti, i to u
osebujnoj oblasti miSljenja o spoznatljivom iskustvu
koja pripada moralnom »umu«, ne spoznajucem »razu-
mu«; u kojoj, dakle, prebiva »postulat« i »ideal«. Po-
stulat: »MozeA jer trebas«, koji je poslije tako jako
283
..
j
 mobilizir.ao Fichte, znaci mogucnost kao moe, kao po-
tenciju. U Kanta trajno vladajuci ideal, apstraktno nad-
reden i politici: »Pro§irenje vladavine moralne slo-
bode« - znaci na drugoj strani mogucnost kao poten-
cijalnost jednog, na falost, beskonacnog priblifavanja
tom idealu u povijesti. Pa ipak, ovako pojmljena mo-
guenost nije objektivno-realna; u iskustvenom svijetu
transcendentalnog idealizma nema putova do nje. Iona
ni kao moguenost trebanja, postulata, ideala, nipo§to ne
biva posebno istaknutom; u bespovijesnom vidnom po-
lju jedne »svijesti uopce« bilo je zacijelo naklonosti
prema buducnosti, prema »nadi u buducnost«, kao §to
rece Kant u »Snu jednog vidovnjaka« (Werke II, str.
357), ali ne i konstitutivnog mjesta za nju. Tako svoj
prostor za moguce nije sebi suzio »razum« iskustvenih
kategorija, nego i »um« kao »roditelj ideja«. A kakav je
polofaj moguenosti napokon u Hegela, nagla§enog mi-
slioca (konkretnog) uma umjesto (apstraktnog) razu-
ma? Inace objektivno-idealisticki Hegel citira zacudo
s odobravanjem gore navedeno mjesto iz Kanta koje
modalnost ne pusta blizu realnom objektu, s odobra-
vanjem Kantu koje je u Hegela cak rijetko. On citatu
iz Kanta dodaje: »Uistinu je mogucnost praznom
apstrakcijom refleksije-u-sebi, onim sto se prije zvalo
unutra§njim, samo §to se to sada odreduje kao doki·
nuta, tek pretpostavljena, izvanjska unutrasnjost, i ta-
ko je, dakako, mogucnost kao neka puka modalnost,
kao nedostatna apstrakcija, koja konkretnije uzeto
pripada samo subjektivnom mi§ljenJU, takoder pret·
postavljena ... Osobito u filozofiji ne smije biti rijec o
prikazivanju kako je ne§to moguce ili da je moguce joA
ne§to drugo, i da je ne§to, kao §to se jo§ ka!e, zamisli·
vo« (Enzyklopadie, § 143). Takoder i ondje gdje Hegel
ne poima mogucnost samo kao praznu apstrakciju re-
fleksije-u-sebi nego isto tako i kao moment zbilje-po-sebi,
ta realna mogucnost, kao Ito ju je on nazvao, biva pot·
puno opkoljena krugom postale zbilje: »Sto je dakle
realno moguce, to vile ne mole biti drugacije; u tim
uvjetima i okolnostima ne mole uslijediti nelto drugo«
(Logik, Werke IV, str. 211). Hegel tu oc,ito govori i kao
284
neprijatelj pukog mnijenja, dokonog preuredivanja po-
vijesti prema onom §to bi bilo kad bi bilo, neprijatelj
apstraktnog ideala, »djevojke kakvom bi trebala biti«,
»dr!ave kakvom bi trebala biti« i tako dalje. Ali on go-
vori i kao nemislilac buducnosti, kao kruini dijalektik
pro§loga ili, §to izlazi na isto, vjecnog dogadanja, vjec-
nog vracanja u svoje krugove, ukratko, tu govori ono
reakcionarno u Hegela cemu filozofija, da bi to promi-
jenila, pristize ionako uvijek prekasno. Ono cemu mi-
sao sine, prema predgovoru Filozofiji prava, ionako tek
»nakon §to je zbilja dovdila svoj stvaralacki proces i
sebe dogotovila«. I u toj je recenici jos komad Diodora
Kronosa, u stilu koji je postao velikim, ovoga puta kao
oganj proslosti koji toboz obuhvaca citav svijet. Upravo
taj patos statike, tako zaeudan u silnog dijalektieara,
ponukao je dakle Hegela da mogucnost zapostavi ili
premjesti medu drugorazredno. Ovamo spada i slijedeci
!•
Hegelov poueak, koji proces zakljueuje: »Sto je unu-
tra§nje, postojecim je takoder i izvanjski i obratno; :1:
pojava ne pokazuje ni§ta sto nije u biti, a u biti nije
nista sto nije manifestirano« (Enzyklopiidie, § 139). Pri
tomu, dakako, treba ostati pri ranijoj izjavi iz predgo-
vora Fenomenologiji: »Nije ... te§ko uvidjeti da je na-
Ae vrijeme vrijeme radanja i prelaska u novu periodu.
Duh je raskinuo s dosadasnjim svijetom sv;:>jeg opsto-
janja i predocivanja i latio se potapanja toga u proslost,
i rada na njegovu preoblikovanju« (Werke II, str. 10).
Tako bi, eto, konzekvencija iz te izjave, samo sto Hegel
nju nije povukao, svakako bila ovo: gdje je vrijeme
»radanja«, tu je i krilo nekog realno mogucega, iz ko-
jeg ono potjeee, a gdje je »rad na preoblikovanju«, tu
potenci;a preoblikovanja, kao i potencijalnost onoga
§to se preoblikuje mora biti vi§e negoli samo prazna
r apstrakcija refleksije-u-sebi. Item, logika i ontologija
prostranog carstva mogucega bijahu pritisnute static-
kom zabludom da je svo moguce u zbiljskomu vee
izoblikovano. Da je stoga ono tako nezanimljivo kao
prazna slama ili kao §ahovske figure poslije zavdene
igre. Ali istinom je ona Marxova istina §to odudara od
svake dotaddnje filozofije, kako se radi o tom da se
285
.._ ..
j
svijet kao ispravno interpretiran, to jest upravo kao di·
jalekticko-materijalisticki procesan, kao nezakljucen, iz.
mijeni. Mijenjanje svijeta koji se da mijenjati jest
teorija-praksa ostvarivog realno mogucega na frontu
svijeta, svjetskog procesa. Na tom kraju i jest realno
moguce, ono beskuenicko u svakoj kontemplativno-sta-
tickoj filozofiji, sam onaj realan problem svijeta: kao
ono jos neidenticno pojave i zbiljske biti, napokon egzi-
stencije i esencije u njoj.
Ostvariti mogucnost
Covjek je ono pred cim je jo§ mnogo §ta. On se u svo-
jem radu i posredstvom njega vazda nanovo preobli-
kuje. On ,se svagda ponovo nalazi na granicama koje to
viSe nisu, doeim ih upozna, on ih prekoracuje. Ono
pravo u eovjeku kao i u svijetu izostaje, ceka, boravi
u strahu da ce biti osujeceno, boravi u nadi da ce
uspjeti. Jer sto je moguce, jednako mote postati nicim
kao i bitkom: moguce kao ne potpuno uvjetovano jest
ne ugotovljeno. Otuda je naprama toj realnoj neiz-
vjesnosti, ako eovjek ne intervenira, unaprijed umjestan
i strah i nada, strah u nadi, nada u strahu. Stoga su
stoici mudro - ili takoc:ter odvise pasivno mudro -
savjetovali neka se eovjek ne nastanjuje blizu prilika
nad kojima on nema vlasti. Ali buduci da u covjeka
spada u mogucnost osobito aktivna moc, ulaganje te
aktivnosti i hrabrosti, cim se dogodi, daje prevagu nadi.
Hrabrost je u tom smislu protupotezom protiv negativ-
ne mogucnosti zastranjivanja u ni§ta. Ali ona je protu-
potezom samo ukoliko se, umjesto naglog apstraktnog
junackog djela, osigura najtocnijim upoznavanjem s
danim uvjetima. To jest: ukoliko se upozna sa zre-
loscu tih uvjeta i njihovim sadriajem Ato se na§ao na
dnevnom redu drustva. Samo to jest ,praksom prema
mjerilu svaki put mogucega u polju ukupne mogucnosti·
·bltka nezakljucene povijesti svijeta. Samo takva praksa
mote stvar jos prijepornu u ·povijesnom procesu: natu·
ralizaciju covjeka, humanizaciju prirode, prevesti iz
286
realno mogueega u iZbilju. U zemlju buduenosti kao sto
je svako totum mogucega, ali ta je zemlja puna povi-
jesnotendencijalnog posredovanja koja se mote tofoo
pratiti. Kao §to je vrijeme, prema Marxu, prostorom
historije, tako je modus buducnosti vremena prostorom
realne mogucnosti historije, i on svagda pociva na ho-
rizontu svake odredene tendencije svjetskog zbivanja.
To jest, teorijski-prakticki: na frontu svjetskog pro·
cesa, gdje padaju odluke, otvaraju se novi horizonti. A
procesom u tu buducnost jedino je proces materije ko-
ja se pribire i do kraja oblikuje posredstvom eovjeka
kao svojeg vrhunskog cvijeta.
Taj je put i pred nasim i pred onim §to nije nase, on
je i hrapav i otvoren. Ljudi i stvari na toj se putanji
ujedinjuju, na taj se nacin covjek i svijet ponajbolje
povezuju. Pri cemu je od covjeka, tek prije nekoliko
tisuca godina, potekao odlucujuci udar s kojim se otvo-
rilo ono sto se na neskroman, ali samo privremeno
pretjerani nacin naziva svjetskom povijescu. Covjek i j
njegov rad postali su na taj nacin onim odlucujucim
i~.':.
u svjetskom procesu; s radom kao sredstvom za samo
postajanje covjekom; s revolucijama kao babicama
i
buduceg dru§tva kojim je sada§nje bremenito; sa stvari
za nas, svijetom kao posredovanim zavieajem, za sto
je priroda mogucno§cu u koju se jedva stupilo, kamoli
provalilo. Pri tomu je subjektivnim faktorom nezaklju-
cena potencija da se stvari mijenjaju, objektivnim je
faktorom nezakljucena potencijalnost izmjenljivosti,
promjenljivosti svijeta u okviru njegovih zakona, ali
njegovih zakona sto pri novim uvjetima takoder zako-
nito variraju. Oba su faktora neprestano medusobno
isprepletena, u dijalektickom uzajamnom utjecanju, i
samo izolirajuce prenaglasavanje jednog (pri cemu su-
bjekt na kraju postaje fetiSem) ili drugoga (Cime se
objekt, u prividnom samokretanju, pretvara na kraju
u fatum) raskida subjekt i objekt nadvoje. Subjek-
tivna se potencija ne poklapa samo s mijenjajucim nego
i s realizirajucim u povijesti, i s tim se poklapa to viSe
sto ljudi vise bivaju svjesnim poizvoc:tacima svoje po-
vijesti. Objektivna se potencijalnost ne poklapa samo s
i 287
Ji
&.
 onim sto se da mijenjati nego i s onim sto se da reali-
zirati u povijesti, i s tiln se poklapa to vile Ito vile
vanjski svijet, neovisan o covjeku, isto tako biva sve
posredovanijim njime. Realizirajuee zasigurno takoder
jest i u predljudskom i u izvanljudskom svijetu, s div-
ljom djelotvornom snagom i sjemenom, takoder veli-
kom sirinom. Jest tu - premda bez ikakve svijesti ill
je ona slaba - iste intenzivne loze od koje je zatim
potekla i ljudski subjektivna potencija. Ali jos izvjesnije
eovjek kao realizirajuce - nadasve ukoliko i nakon sto
viSe nije prozet lainom svijeseu - sabire centralnu
potenciju u potenciji-potencijalnosti procesualne mate-
rije. Ta centralna potencija na taj nacin sve vise stjece
mogucnost da potjeralu jezgru-interes sveg zbivanja,
taj iskon i sadrfaj krajnjeg realno mogucega, sama na-
lazi, susrece, njega identificira, da, stovise, sebe cini
manifestno-identicnim s njime. Ma kako da su sva ta
stremljenja transfinitna, ona ipak leze na strogoj i
konzekventnoj produinoj crti onoga sto se oznacuje
kao svjesno pravljenje historije - contra neprozrene
sudbine. Prema tomu, upravo realiziranje samog reali-
zirajucega, to jest adekvatno manifestiranje onog sto
oblikuje historiju, sto pobuc:tuje proces, kao jezgre real-
nomogucega, tvori ~ednako najudaljeniju kao i pozitiv-
no-najdublju realnu mogucnost; s jedva tek parcijalno
prisutnim uvjetima. Pa ipak se tu moze vidjeti cjelina
svjesnog pravljenja historije: pojmljena, postignuta,
izradena causa sui u drustvu i prirodi. Zbog cega je
realiziranje realizirajucega, ta krajnja realna mogucnost,
isto sto i krajnji realni problem: i drustvo i prirodu
podignuti u stofore. I upravo svijet te krajnje realne
mogucnosti, svijet causae sui koji se da anticipirati u
najmanju ruku definitorno, predstavlja se u liku uzorka
kao: sklad nepostvarena objekta s manifestiranim su-
bjektom, nepostvarena subjekta s manifestiranim objek-
tom. To su - okrenute i bliskoj i dalekoj buducnosti -
temeljne proporcije ljudskog razvoja. Ali stozerom u
ljudskoj povijesti jest njezin stvaralac - radni covjek,
napokon ne viSe prodan, otuden, postvaren, podjarmljen
radi profita svojih izrabljivaca. Marx je ozbiljeni ucitelj
288
Jl
tog ukidanja proletarijata, tog moguceg, ozbiljujuceg
se posredovanja ljudi sa samima sobom i svojom sre-
COQl. Stoforom pak u povijesti prirode, na koju eovjek,
za razliku od svoje vlastite povijesti, doduse utjece,
ali je ne pravi, onaj je agens izvanljudskog dogadanja,
s nama jos jedva posredovan, dapace jos hipotetiean,
koji se apstraktno naziva prirodnom silom, koji neodr-
. zivo-panteisticki bijase nazvan natura naturans, koji se,
) mec:tutim, moze uciniti konkretno pristupaenim u onom
) trenutku kad radni covjek, taj najjaci, visokosvjesni,
; ni u kojem slucaju od ostale prirode odijeljeni dio
univerzalnog materijalnog agensa, pocne istupati iz polu- !I
-inkognita svojega dosadasnjeg otudenja. Marx je esen-
cijalni ucitelj toga sve blizeg posredniStva s ognjiStem
produkcije sveukupnog svjetskog dogadanja, tog, kao
sto kaie Engels, preobrafaja tobofuje stvari po sebi u
stvar za nas u mjeri jedne moguce humanizacije pri-
rode. Slobodan narod na slobodnom tlu, shvacenom
ovako totalno, krajnji je simbol realiziranja realizira-
jucega, dakle najradikalnijeg granicnog sadrfaja u
objektivno-realno mogucemu uopce.
PROMJENA SVIJETA 19
ILi JEDANAEST MARXOVIH TEZA 0 FEUERBACHU
Misljenje .prema sprijeda vec je dugo najavljeno i dade
se cuti. Samo se kukavice iz svega izmotavaju, a laiovi
ostaju opceniti. Samo se oni skrivaju u sirokim ill
bodljikavim haljama, kufaju biti uvijek drugdje negoli
tamo gdje ih se hvata. Ali istinito uopce ne moze biti
dovoljno odredeno, ipogotovu tada i upravo tada kad
stvar jos ·svice pred ocima. lmajuCi zarana takvo osje-
tilo za bitno, Marxu SU vec s devetnaest godina, u sa-
cuvanom pismu ocu, posle za rukom ostro srocene glav-
ne postavke uopce. Taj nacin hoce od pocetka u jezgru
stvari, niigdje se ne upusta u igru s beskorisnim, cim
ga prepozna, odmah ga odbacuje. Tako se taj nacin
moze, uza sve Uroko zapafono, dugo promisljano, sto
289
J
se pridrufuje, u svako doba vratiti svojoj formi, udar-
noj i poentirajueoj. Pojmljeno koje se umije ovako sro-
citi pokazuje poente na putu. S njima se, i na njima,
onda poostrava pohod prema naprijed, da bi mu slu-
zila jos eak i moguca okolifanja. To ukazujuce, u svo-
jem slijedu, dakako ne biva uvijek tako brzo pregled-
nim kao sto se, u svojoj kratkoci, dade citirati. Jer znat-
na je kratkoca bogata smislom, zato njezina rijec po-
najmanje brzo umukne.
Vrijeme formuliranja
Tako se razum mora na takvim recenicama svagda na-
novo oprobavati. Nigdje pak bodrije negoli na sa!etoj
zbirci najsafotijih uputa sto SU poznate kao Jedanaest
teza o Feuerbachu. Marx je njih napisao u travnju
1845. u Bruxellesu, najvjerojatnije tijekom predradnja
za »Njemacku ideologiju«. Teze je tek 1888. objavio
Engels, kao dodatak svojem spisu »Ludwig Feuerbach
i kraj njemacke klasicne filozofije«. Pri tomu je Engels
Marxov tu i tamo samo skicirani tekst lako redigirao
stilisticki, po sebi se razumije bez i najbla!e sadrfajne
promjene. Engels u uvodnoj napomeni svojem »Ludwi-
gu FeuerbachU<< o Tezama pi§e: »To su zabilje§ke, na-
pisane na brzinu, koje je kasnije trebalo razraditi; one
uopce nisu bile namijenjene za stampu, ali su od neo-
cjenjive vrijednostl kao prvi dokument koji sadrii ge-
nijalnu klicu novog pogleda na svijet.«* Feuerbach bi-
jase pozivao natrag od cistih misli k osjetilnom zoru,
od duha k covjeku skupa s prirodom kao njegovom ba-
zom. Kao sto je poznato, to ovako »humanisticko« kao
i »naturalisticko« odricanje od Hegela (s covjekom kao
glavnom miSlju, prirodom umjesto duha kao priusom)
snafoo je utjecalo na mladog Marxa. Feuerbachova »Bit
krscanstva«, 1841, njegove »Privremene teze za reformu
filozofije«, 1842, takoder i njegova 11Nacela filozofije
• Prijevod citiranog mjesta preuzet je lz: Glavrd ratlovl Mar:ca
I Engelsa, Stvarnost, Zqreb, a. 1336 (op. prw.)
290
......_
buducnosti«, 1843, djelovali su toliko viSe oslobadajuci
§to se ni lijeva Hegelova §kola nije rijesila Hegela, nego,
naprotiv, nije nadvisivala puku unutarhegelsku kritiku
mestra idealizma. »Odusevljenje je«, kaie Engels u
•Ludwigu Feuerbachu« jos pedesetak godina kasnije
osvrcuci se unatrag, »bilo opce; svi smo bili za tren
oka fojerbahovci. S kakvim entuzijazmom je Marx po-
zdravio novo shvaeanje i koliko je ·snaZno utjecalo ono
na njega - usprkos svim kritickim ogradama, moze
se citati u 'Svetoj porodici'« (Ludwig Feuerbach, Dietz,
1946, s. 14).* Tadasnja njemacka omladina vjerovala je
I(· da je umjesto neba napokon ugledala zemlju, ljudsku,
ovostranu.
rl
;, Marx se, medutim, vrlo brzo oslobodio te suviSe neod-
d
redene ovostrane ljudskosti. Djelatnost oko »Rajnskih
ft
{
novina« dovela ga je u mnogo blizi kontakt s politickim
i ekonomskim pitanjima nego sto SU ga imali lijevo-
hegelovci, ali i fojerbahovci. Upravo taj kontakt vodio
je Marxa od kritike religije, na koju se bio ogranieavao
Feuerbach, sve vi~e kritici drfave, dapace vec i drustve-
ne organizacije, koja - kao sto spoznaje »Kritika He-
gelove filozofije drfave« 1841-1843. - odrel'tuje oblik
driave. Vee u samom Hegelovu fucenju izmedu gradan-
skog drustva i driave, koje je Marx poentirao, krilo se
vise ekonomske svijesti nego u njegovih epigona, tako- 'I[
der u fojerbahovaca. Odvajanje od Feuerbacha dogodilo _:·
l
se s najvecim postovanjem i isprva samo kao korektura
iii cak puka dopuna, ali posve drugi, drustveni aspekt
jasan je tu od pocetka. Tako Marx 13. oiujka 1843. pi§e
~·
t.j
Rugeu: »Feuerbachovi mi aforizmi ne odgovaraju samo
utoliko sto on previSe ukazuje na prirodu, a premalo
"'~HI
~'! I
na politiku. Ali jedino u savezu s njom moze dana§nja ;,~
filozofija postati istinom« (MEGA I, 1/2, s. 308). »Eko-
nomsko-filozofski rukopisi«, 1844, jos uveliko sadriavaju
vatru jednog Feuerbacha,** zacijelo kao suprotnost
mozgovnom tkanju Brune Bauera; tako su oni medu
• Prljevod cltlrano1 mjesta preuzet je ibidem, a. 1342 (op. prev.)
•• I1ra rlj~l: Peuerbacb na njemafkom doslovno ~i •vatre-
ni potokc (op. prev.)
'I
291
£1
 Feuerbachovim podviilima osobito slavili »zasnivanje
istinskog materijalizma i realne nauke na taj nacin sto
Feuerbach drustveni odnos ,covjeka prema eovjeku' cini
isto tako osnovnim principom teorije«.* Pa ipak su
»Ekonomsko-filozofski rukopiisi«, mnogo vise nego sto
to izricu, vec iznad Feuerbacha. Odnos »COVjeka prema
covjeku« u njima ne ostaje necim apstraktno-antropo-
loskim opcenitim, kao u Feuerbaoha, nego kritika ljud-
kog samootudenja (prenijeta s religije na drfavu) pro-
dire, naprotiv, vec do ekonomske jezgre procesa otuc:ti-
vanja. I to nadasve u sjajnim partijama o Hegelovoj
Fenomenologiji, u kojima se naznacuje uloga rada pri
stvaranju historije, u kojima se Hegelovo djelo inter-
pretira s obzirom na to. Ali »Ekonomsko-filozo£ski ru-
kopisi« ujedno to djelo kritiziraju, jer ono poima ljud-
sku radnu djelatnost samo kao duhovnu, ne kao mate-
rijalnu. Prodor k politickoj ekonomiji, dakle dalje od
Feuerbachova opcenita covjeka, ostvaruje se u prvom
djelu kojega se Marx latio zajedno s Engelsom, u »Sve-
toj porodici«, takoder 1844. »Ekonomsko-filozofski ru-
kopisi« vec SU sadrfavali recenicu: »Sam radnik je ka-
! nja »Jedanaest teza«. Ponajblize je napustenoj zemlji,
pital, roba«**, pri cemu, dakle, tu od Feuerbachove ljud-
skosti ne preostaje nista osim njezine negacije u kapi-
talizmu; »Sveta porodica« notirala je sam kapitalizam
kao najjaci i posljednji izvor otuc:tenja. Umjesto Feuer-
bachova rodnog covjeka s njegovom nepromjen'ljivom
apstraktnom prirodnoscu sada se jasno pojavio histo-
rijski promjenljivi ansambl drustvenih odnosa, a prije
svega: klasno antagonistiCan. Otuc:tenje je, dakako, za-
hvatilo oboje: izrabljivatku klaisu kao i klasu izrablji-
vanih, nadasve u .kapitalizmu kao najjacem obliku tog
samootudivanja, postvarivanja. »Ali«, ka!e »Sveta poro-
dica«, »prva klasa se u ovom samootuc:tenju osjeca dobro
i podrfanom, gleda na otuc:tenje kao na svoju vlastitu
* Prijevod citiranog mjesta preuzet je iz: Marx/En1els, Rant
radovi, peto izdanje, Naprijed, Zqreb 1976, s. 315 (op, prev.)
** Prijevod je preuzet 1. e. 1. 266 (op. prev.)
292
......_
moc i posjeduje u njemu privid ljudske egzistencije;
druga se osjeca u otuc:tenju unistenom, vidi u njemu
svoju nemoc i istvarnost neljudske egzistencije« (MEGA
I, 3, s. 206).* $to je ukazivalo upravo na klasnu proirz· i::
~I
vodnju i raspodjelu koja svagda vrsi podjelu rada, a
ponajvecma na kapitalisticku, kao napokon otkrito I.
vrelo otuc:tenja. Najkasnije od 1843. dalje Marx je bio
materijalist; »Sveta porodica« rodila je 1884. materija-
i.'.'I
1:!.
listicko shvaeanje historije, s njim 1 naucni socijalizam.
A »Jedanaest teza«, nastavsi izmedu »Svete porodice« iz
1844/45. i »Njemacke ideologije« iz 1845/46, tvori tako
formulirani rastanak od Feuel"bacha, zajedno s krajnje
originalnim 1stupanjem u njegovo nas!jedstvo. Politicko-
-empirijsko iskustvo iz rajnskog vremena plus Feuer-
bach ucinili SU Marxa imunim prohv »duha« i ponovo
»duha« u lijevoj Hegelovoj skoli. StanoviStu proletari-
jata spram toga Marx je dao da bude uzrocno-konkret-
nim, dakle istinski (od temelja) humanistickim.
Kao sto se po sebi razumije, rastanak tu nije pot-
punim prekidom. Odnosi s Feuerbachom protefa se ~ '
prostranim dijelovima Marxova djela, i poslije donose-
vec zbog vremenskih razloga, »Njemaeka ideologija« sto
slijedi neposredno poslije Teza. Mnoga se kriticka poi-
manja iz Teza u njoj vracaju, pri cemu se tu, dakako,
kritika Feuerbacha i ubitaena likvidacija losih Hege-
lovih epigona vrlo razlikuju. Feuerbaoh je jos pripadao
grac:tanskoj ideologiji, pa je raspra s prividno radikal-
nim pojavama njezina raspadanja, poput Brune Bauera
i Stirnera, i njega morala uplesti u »Njemacku ideo-
logiju«. Ali tako da je mjestimice jos sam filozof prufao
driak konzekventnog oruzja kojim je Marx nasrtao i
na nj, all nadasve na lijevohegelovce. U skladu s tim,
»Njemacka ideologija« poeinje s imenom Feuerbach kao
temeljem i kritizira, izlaze6i iz njegove kritike religije,
puko unutaridealisticko »nadvladavanje« idealizma. »Ni-
jednom od oviih filozofa nije uopce palo na pamet da
* Prijevod citlrano1 mjesta preuzet je iz: K. Marx - F. Engels
Dela - Tom S, Prosveta, BeQ1rad 1968, 1. 31 (op. prev.)
293
111
postavi pitanje o vezi njemacke filozofije s njemaCkom
stvarnoscu, o vezi njihove kritike s njihovom vlastitom
materijalnom okolinom« (MEGA I, 5, s. 10).* Marx na
drugoj strani naglasuje Feuerbachovu ipak »veliku pred-
nost pred 'cistim' materijalistima sto on uvic:ta kako je
i covjek ,osjetilni predmet'«. Uistinu je s navedenim
priznanjem naznacena Feuerbachova vaznost za izgrad-
nju marksizma upravo tako kao sto je i s kritikom nje-
gova apstraktnog, bespovijesnog ljudsko,::: bica nagla-
sena vafoost onoga ne-fojerbahovskog, eak anti·fojerba-
hovskog u samom uoblicenom marksizmu. Priznanje ka-
ze: bez eovjeka kao takoder »Osjetilnog predmeta«
ljudsko kao korijen svih drustvenih stvari bilo bi se
materijalisticki razradilo daleko tcfe. Feuerbachov an-
tropoloski materijalizam tako oznaeuje olaksanu mo-
gucnost prelaska od pukog mehanickog materijalizma k
historijskomu. Kritika kaze: bez konkretizacije ljud-
skoga u zbiljski egzistirajuce, prije svega drustveno
djelatne ljude, sa zbiljskim odnosima izmedu sebe i
prema prirodi, materijalizam i historija bili bi upravo
trajno razdvojeni, usprkos svoj »antropologiji«. Ali pri
tomu Feuerbach vazda ostaje za Marxa znacajnim, jed-
nako kao etapa tako i kao jedini suvremeni filozof s
kojim je rasprava uopce moguca, poucna i plodna. Te-
meljne misli, na koje Marx ovako kriticki reagira, pre-
ko kojih on produktivno koraca dalje, bitno sadr-
fava Feuerbachov glavni spis »Bit krscanstva«, iz 1841.
Dalje dolaze u obzir Feuerbachove »Privremene teze za
reformu filozofije«, iz 1842, i »Nacela filozofije buduc-
nosti«, iz 1843. Raniji spisi filozofa jedva da bijahu
Marxu iSta znacili, jer Feuerbach je u najmanju ruku
do 1839. bio odviSe neoriginalan, odvise pod Hegelovim
utjecajem. Tek od tada Feuerbach je Hegelov pojam sa-
mootudenja primjenjivao na religiju. Tek od tada pri-
jasnji je hegelovac govorio kako njegovom prvom mislju
bijase bog, drugom um a da je trecom i posljednjom
eovjek. To jest: da se onako kao sto je Hcgelova filo-
* Prljevod citiranog mjesta preuzet je lz: Marx/Bnsels, Rani
radovi, peto izdanje, Naprljed, Zqreb 1976, s. 364 (op, pr.v.)
294
lliilra....._
~:.
zofija uma nadvladala crkveno vjerovanje, sada na He-
gelovo mjesto stavlja filozofija eovjeka (prikljucujuci
. prirodu kao njegovu bazu). Ali uza sve to Feuerbach
I nije uzmogao naci put k zbilji; upravo najvafoije u He-
gela: historijsko-dijalektioku metodu, on je odbacio.
Tek »Jedanaest teza« postadose putokazom iz pukog
anti-Hegela u zbilju koja se da mijenjati, iz materija-
lizma etape u materijalizam fronta.
Pitanje grupiranja
,.
r.,j\
Staro je i novo pitanje - kako valja poredati Teze?
Jer ovako kako stoje pred nama, za vlastitu informa·
ciju, ne odrec:tene za tisak, one se viSestruko preklapaju.
Takoder donose isti sadrfaj na raznim mjestima, ne
omogucuju da se svugdje razabere razlog njihovoj po-
djeli i redoslijedu. Stoga 1su potrebe nastave urodile
svakojakim pokubjima da se Teze preurede prema svo-
joj zajedniokoj pripadnosti i tako rasClane u grupe. Pri
tomu se katkada pokufavalo ostaviti postojeci redosli-
jed brojeva, bas kao da se »Jedanaest teza« mogu jedna
za drugom, u redu i poretku supsumirati. Takvo gru-
piranje vjerno brojkama izgleda, recimo, ovako: teze 1,
.,, 2, 3 stoje pod: Jedinstvo teorije i prakse u miSljenju,
l}
lf,'
teze 4 i 5 pod: Razumijevanje zbilje u proturjeenostima,
teze 6, 7, 8, 9 pod: Sama zbilja u proturjeenostima, teze J
~
10, 11 pod: Mjesto i zadaca dijalektickog materijalizma
"'
,~ i
f
u drustvu. To je poredak prema brojkama; buduci da
takvih poredaka ima i viSe, i sadrfajno potpuno razli-
"
citih, pokazuje se kako se tu malo mofo nauciti iz
mjesne vrijednosti brojeva. Svaki od tih poredaka tre- •.'~'
j
tira redoslijed na jednoj strani suviSe visoko, buduci ~1
da ga ostavlja zauvijek ukopan;m, kao u Zakoniku dva-
naest ploea ili u Deset zapovijedi, a na drugoj ga strani
tretira tako nisko i formalisticki kao da je to serija
postanskih maraka. Ali numeriranje nije sistematika,
i taj je nadomjestak ponajmanje potreban Marxu. Sto-
ga se, dakle, grupirati mora filozofski, ne aritmeticki,
to jest redoslijedom je Teza jedino redoslijed njihovih
~'
t
295
j
ll
tema i sadrzaja. Koli:ko se moze vidjeti, ikomentara uz
Jedanaest teza jos nema; ali tek s njim kao komenta-
1 bach jedino poznaje, noge jos ne mogu hodati, a samo
rom koji se dogada iz same zajednicke stvari, takoder
se otvara trajno produktivna suvislost jednako njihove
kratkoce kao i dubine. Tada rse pojavljuje: prvo, spo-
znajnoteorijska grupa, koja se odnosi na opazanje i
djelatnost (teze 5, 1, 3); drugo, antropolosko-historijska
grupa, koja se odnosi na samootudenje, njegov zbiljski
uzrok i na istinski materijalizam (teze 4, 6, 7, 9, 10); tre-
ce, rezimirajuca iii teorija-praksa grupa, koja se odnosi
na dokaz i potvrdu (teze 2, 8). Najzad dolazi najvafoija
teza, kao lozinka, na kojoj se duhovi ne samo razilaze,
nego uz njezinu upotrebu prestaju biti samo duhovima
i nicim vge (teza 11). Prema naravi stvari, spoznajno-
teorijska se grupa otvara s tezom 5, antropolosko-histo-
rijska s tezom 4; jer te teze oznacuju dva temeljna
Feuerbachova ucenja koja Marx relativno priznaje, i
koja u ostalim tezama svake grope nadilazi. Preuzeto
temeljno ucenje u petoj je tezi okretanje od apstrakt-
nog mmjenja, u cetvrtoj okretanje od ljudskog samo-
otudenja. A u skladu s prvom temeljnom crtom mate-
rijalisticke dijalektike, cije se odslikavanje tu najav-
ljuje, izmedu pojedinih teza unutar svake grupe postoji
slobodno kretanje glasova sto se dopunjuju; kao sto
se izmedu samih grupa dogada neprestan uzajamni od-
nos, suvisla jedinstvena cjelina.
Spoznajnoteorijska grupa: Opal,anje i djelatnost
Teze 5, 1, 3
Ovdje se priznaje to da i miisleci valja polaziti samo od
osjetilnoga. Opafanje, ne samo od njega oduzeti pojam,
jest i ostaje pocetkom prema kojem se prepoznaje sva-
ko materijalisticko spoznavanje. Na to je Feuerbach
podsjetio u ono vrijeme kad je jos na svakom uglu
akademskih ulica odjekivao duh, pojam i opet pojam.
Teza 5 naglasuje tu zaslugu: Feuerbach »nije zadovo-
ljan« s poslovanjem glave, on na tlu opafanja hoce
noge. Ali teza 5, pa nadasve teza 1, ujedno naznacuju
296
....._
da pri promatrajucoj osjetilnosti, kakvom nju Feuer·
tlo ostaje neprohodnim. Tko tako opafa, takoder uopce i
ne pokusava kretanje, ostaje u stanju udobna uzivanja.
Stoga teza 5 uci: puko opaianje »ne shvaea osjetilnost
.kao prakticku ljudsku-osjetilnu djelatnost«.* A teza 1
predbacuje citavom dotada5njem materijalizmu da opa·
fanje shvaca samo »U obliku objekta«, »a ne kao osjetil-
nu ljudsku djelatnost, praksu, ne subjektivno«. Stoga se
dogodilo da je djelatnu stranu, nasuprot materijaliz-
mu, »apstraktno razvio idealizam, koji, naravno, ne zna
za zbiljsku, osjetilnu djelatnost •kao takvu«. Na mjesto
nedjelatnog promatranja, pri kojem ustraje sav dota-
da5nji materijalizam, ukljucujuci i Feuerbachov, stupa
tako faktor ljudske djelatnosti. I to vec unutar osje-
tilnog, dakle neposrednog 'Znanja, kao utemeljujuci-
-pocetnog znanja: tako osjetilnost kao poznavanje, kao
zbiljska baza spoznaje, niposto nije isto sto i (kontem-
plativno) opafanje. Pojam djelatnosti koji, eto, Marx
tako naglasuje u tezi 1 potjece upravo iz idealisticke
spoznajne teorije, i to ne iz idealisticke uopce, nego
tek iz one sto se razvila u gradanskom novomu vijeku.
Jer taj pojam pretpostavlja kao bazu neko drustvo u
kojem vladajuca klasa samu sebe vidi, iii bi htjela vidje-
ti, u djelatnosti, dakle u radu. Ali to biva tek u kapi-
talistickom drustVU utoliko sto !tU rad, a to ce reCi:
pricin rada oko vladajuce klase, za razliku od svih
predgradanskih drustava, viSe nije sramota, nego se
on postuje. I to zbog nufoosti profita, zbog proizvodnih
snaga sto se oslobadaju u tom drustvu profita. Rad,
koji se u antickom robovlasnickom dru§tvu, takoder
u feudalnom kmetovskom drustvu prezire (u Ateni su
se cak i kipari ubrajali u celjad bez umjetnickog smisla),
ne reflektira se, naravno, ni u mislima tada vladajuce
klase, za razliku upravo od ideologije poduzetnika, bur-
• Ovdje f dalje u ovom je poglavlju prijevod citata iz Teza o
Feuerbachu preuzet iz: Marx/Engels, Rani radovi, peto izdanje,
Napri,fed, Zasreb 1976. Autor je citirao Teze mahom prema re-
dakcfji Pr. Bnplsa - usp. str. 337-343 navedenog izdanja (op.
prev.)
297
~
faja, nazvanog homo faber. Cija se jos zadugo na-
predna profitna dinamika sto se oslobada u novomu
vijeku, sto tvori gradanski novi vijek, posve jasno na-
znacuje i u nadgradnji i aktivira samu bazu. I to jed-
nako moralno, u liku takozvanog etosn. rada, kao i
spoznajnoteorijski, u liku nekog pojma djelatnosti, ne-
kog logosa rada u spoznaji. Etos rada koji su propovi-
jedali osobito kalvinisti radi oblikovanja kapitala, ta
kapitalisticka vita activa, isticao se protiv aristokratske
dokolice, takoder protiv vita contemplativa mudrujuce,
monaski-ucene egzistencije. Paralelno se logos rada u
spoznaji, taj pojam »proizvodenja« osobito potenciran
u gradanskom racionalizmu, razlikovao od antickog i
jos skolastiokog pojma pukog primanja kao sto je pro-
matranje, visio, pasivno odslikavanje. Kao sto se zadr-
fao u pojmu same »teorije«, u skladu s izvornim smi-
slom te rijeci kao promatranja. I Platon je na taj nacin,
cum grano salis, napokon 1senzualist koji prima; jer ma
kako njegovo promatranje izgledalo idealnim, i kao da
se odnosi na ciste ideje, ono je ipak upravo receptivnim
promatranjem, i proces se misljenja neprestano poima
adekvatnim osjetilnom opafanju. Ali eak i sam Demo-
krit, dakle prvi veliki materijalist, koji je do Manca
dapace davao ton, stoji, eto, takoder na pozicijama te
ideologije tude radu, koja ne reflektira radni proces.
I Demokrit poima spoznaju samo kao pasivnu; miSlje-
nje, posredstvom kojega se u njega spoznaje ono istin-
sko zbiljsko, zbiljsko atoma zajedno s njegovim meha-
nizmom, tu se objasnjava jedino utiskom odgovaraju-
Cih slicica (eidola) koje se oslobac:laju s povdine stvari
i teku u onoga tko zamjecuje-spoznaje. Tako u spoznaj-
noteorijskoj tocki ne-djelatnosti nema izmec:lu Platona
i Demokrita upravo nikakve razlike; obje teorije spozna-
je ujedinjuje robovlasniC'.lko drustvo, sto ce ovdje reci:
odsutnost prezrene radne djelatnosti u filozofskoj nad-
gradnji. I sada: pojavljuje se paradoks da je racionali-
zam, taj idealizam novoga vijeka, koji se cesto daleko
udaljivao od Platona, u spoznajnoj teoriji mnogo jace
reflektirao radni proces nego s·to je to cinio materijali-
zam novoga vijeka, koji se cak i nije bas udaljivao od
i
298
&.
svojega antickog praoca Demokrita. Ogledalo sto miru-
juci odslikava, to izostavljanje pojma rada, na taj je
nacin, ukljucujuci jos i Feuerbacha, u materijalista
cesce od patosa »proizvodnje«, eak uzajamnog dijalektic-
kog odslikavanja subjekta-objekta, objekta-subjekta
jednog na drugomu. Medu novijim materijalistima je-
dino Hobbes uci da se racionalno »proizvodi«, prema
nacelu sto je vrijedilo do Kanta: spoznatljivi SU samo
takvi predmeti koji se daju matematicki konstruirati.
Ali ma koliko da je Hobbes posredstvom tog nacela
mogao definirati filozofiju upravo kao ucenje o mate-
maticko-mehanickom gibanju tijela, i time kao materija-
lizam, toliko se ni on nije uzmogao uzdiCi nad »oblik
objekta« kojem je prigovorio Mane, naime natl puki
kontemplativni materijalizam. Nesto drugo dogodilo se
unutar idealizma, ondje gdje je »proizvodnja« presla iz
geometrijske konstrukcije u zbiljski lik rada historij-
ske geneze. To je odlucno uspjelo tek u Hegela; dina-
miku pojma rada u teoriji spoznaje tek je »Fenomeno-
logija duha« uzela u svakom slueaju historijsko-dija-
lekticki O;/jbiljno. Taj se pojam nafao i daleko iznad
pukog matematicki-dijalektickog patosa »proizvodenja«
koji je djelovao unutar poluidealizma ili potpunog idea-
lizma u velikih racionalista razdoblja manufakture, u
Descartesa, Spinoze, Leibniza. Za znacenje Hegelove
Fenomenologije, koju Feuerbach uopce nije razumio,
nema boljeg svjedoka do Marxa u »Ekonomsko-filozof-
skim rukopisima«: velicinu Fenomenologije Mane je vi-
dio upravo u tomu sto ona >~shvaca sustinu rada, a pred-
I
metnog eovjeka, istinskog eovjeka, jer je zbiljski, shva-
ca kao rezultat svoga vlastitog rada« (MEGA I, 3, str.
156).* Tako ta recenica ponajbolje tumaci spomenuti
manko pukog opafajuceg materijalizma, ukljueujuci i .
Feuerbacha: dotadasnjem materijalizmu nedostaje traj-
no oscilirajuci odnos subjekt-objekt koji se zove rad.
'
Upravo stoga shvaca on predmet, zbilju, osjetilnost sa- ····.1·.···
:
mo »U obliku objek:ta«, uz izostavljanje »ljudske-osje- ·I
.·1:
* Prijevod cltlranog mjesta preuzet je iz: Marx/Engels, Rani
radovi, peto lzdanje, Naprijed, Zagreb 1976, s. 320 (op. prev.)
i
299
 tilne djelatnosti«. Hegelova je Fenomenologija nasuprot
tomu, kao sto kaie Marx, stajala »na stajalistu modeme
nacionalne ekonomije« (I. c. str. 157).* A Feuerbach je,
~bog ne-djelatnoga, jos promatraekoga u svojem ma-
terijalizmu, spoznajnoteorijski stajao jos na stanoviitu
robovlaisnickog iLi pak kmetovskog drustva.
Pri tomu Marx, .dakako, jasno pokazuje kako gractan-
ska djelatnost jos nije potpuna, prava. Ona to ne moze
biti, jer ona je upravo pricinom rada, jer proizvodnja
vrijednosti nikada ne potjece od .poduzetnika, nego od
seljaka, zanatlije, napokon od najamnog radnika. I jer
apstraktno, postvareno, nepregledno kruzenje robe na
slobodnom tr!iStu nije dopustalo drugo do na kraju
pasivnog, izvanjskog, apstraktnog odnosa prema njemu.
Stoga teza 1 naglasuje: ~ spoznajnoteorijski refleks dje-
latnosti mogao je biti samo apstraktan, »jer idealizam,
naravno, ne zna za zbiljsku, osjetilnu djelatnost kao
takvu«. Pa ipak, i gradanski materijalist Feuerbach, koji
se hoce odmaknuti od apstraktnog misljenja, koji umje-
sto postvarenih misli traE zbiljske predmete, izostavlja
iz tog zbiljskog bitka ljudsku djelatnost; on ne shvafa
»nju samu kao predmetnu djelatnost«. To se uvjerljivo
dalje izvodi u uvodu »Njemackoj ideologiji«: »Feuer-
bach govori osobito o opa!anju prirodne nauke, spo-
minje 'tajne koje SU ocigledne 'Sarno oku fizieara d ke-
mieara; ali gdje bi bila .prirodna nauka bez industrije
i trgovine? I sama ova ,cista' prirodna nauka dobija svo-
ju svrhu .kao i svoj materijal tek trgoviinom i industri-
jom, osjetilnom djelatnoscu ljudi. Ova djelatnost, ovaj
neprekidni rad i stvaranje, ova proizvodnja, do takvog
je stupnja osnova osjetilnog svijeta, kako on sada po-
stoji, da bi Feuerbach zatekao ogromnu promjenu ne
samo u prirodnom svijetu, nego uskoro ne bi na§ao ni
cijelo eovjeeanstvo, ni vlastitu mogucnost opafanja,
stoviSe, ni svoju vlastitu egzistenciju, kad bi ova dje-
latnost bila prekinuta ma i za jednu godinu. Svakako,
prioritet vanj1ske prirode pri tome ostaje i, razumije se,
svc je ·to nepr.imjenljivo na prvobitne, uslijed generatio
• Isto
300
aequivoca proizvedene ljude; ali ovo razlikovanje ima
samo utoliko smisla ukoliko covjeka promatramo kao
nesto sto je razlicito od prirode. Uostalom, ova priroda
koja prethodi ljudskoj historiji nije priroda u kojoj
EVi Feuer.baoh, to je priroda koja danas nigdje viSe ne
postoji, izuzevsi mozda na australskim koraljnim ostrvi-
ma novijeg porijekla, da:k1le ne postoji ni za Feuerbacha«
(MEGA I, 5, str. 33. i dalje).* Kako li je odlucno ljudski
rad, koji u Feuerbacha upravo kao predmet posve osta-
je bez zavicaja, •tim recenicama istaknut kao vafan,
ako ne 1i najva!niji predmet u svijetu sto okrmuje ljude.
Prema cemu, dakle, bitak, koji uvjetuje sve, sada sam
ima u sebi djelatne ljude. To donosi posve iznenadu-
juce posljedice, zbog njih postaje osobito vafoom teza
3 - ne samo ·protiv Feuerbacha nego takoder protiv
vulgamih marksista. U toj su istinski predmetnoj svezi
stoga vrijedna pa!nje dva daljnja pojma »osjetilnog
svijeta«, jedan los i jedan sto se cesto pogrefao shvaca,
oni najpdsnije .pripadaju toj svezi. Odnose se, naime, na
ljubimce empirista iii pak na adute onog opafanja,
navodno otuc:ienog od djelatnosti, koje vidi samo »Okol-
nosti« kao ono ·sto okru!uje eovjeka. To je na jednoj
strani takozvana danost, pojam osobito objektski, pa
mu je dakle smisao prividno materijalisticki. Ali bez
obzira na to sto je on prema znacenju uzajamni pojam
koji ne bi vrijedio kad ne bi bilo subjekta, pojam ko-
jemu se jedino nesto daje i1i mofo dati, - u svijetu
sto tvori okolis eovjeka jedva da ima danoga koje isto
tako ne bi bilo i obradeno. Stoga Marx govori o »gracti«,
kao sto nju prirodna znanost dobiva tek posredstvom
trgovine i industrije. Uistinu pak, jewno povdinsko
promatranje vidi dano; uz nesto se udubljivanja, na-
protiv, otkriva da nijedan predmet naseg normalnog
okolisa niposto nije neko cisto datum. Taj se okoli§,
§tovi§e, pokazuje krajnjim rezultatom predasnjih rad-
nih procesa, i eak sirovina za nj, povrh toga §to je pot-
puno promijenjena, bila je radom izvutena iz sume,
* Prljevod citiranog mjesta preuzet je lz: Marx/Engels, Rani
radovi, peto lzdanje, Naprijed, Zagrb 1976, s. 391 i d. (op. prev.)
301

istesana iz stijene iii izvadena iz dubine zemlje. Toliko
o prvom adutu pasivnosti, koji ocito nije adutom, nego
vrijedi i nadigrava samo u okviru povrsinskog stanovi-
sta. Drugi adut opaianja navodno otudenog od djelat-
nosti prije svega upotrebljava jedan zacijelo potpuno
legitiman, dapaee odlueno materijalisticki pojam, naime
prius bitka pred svijesti. Spoznajnoteorijski, taj se prius
iskazuje kao vanjski svijet sto postoji neovisno o ljud-
skoj svijesti, historijski pak - kao prioritet materi-
jalne baze pred duhom. Ali Feuerbach je tu istinu i opet
jednostrano ukrutio, mehanisticki ju je pretjerao, izo-
stavivsi i ovdje djela:tnost. Neovisnost bitka o svijesti
niposto nije u oblasti normalnog ljudskog okolisa isto
sto i neovisnost bitka o ljudskom radu. StoviSe, uslijed
posredniStva rada s vanjskim svijetom neovisnost se tog
vanjskog -svijeta o svijesti, njegova predmetnost, nimalo
ne dokida, nego se upravo time konacno formulira.
Jer kao sto je sama ljudska djelatnost predmetna, dakle
ne ispada iz okvirfl vanjskog svijeta, tako je i posredo-
vanje subjekt-objekt, kada se dogada, isto tako komad
vanjskog svijeta. I taj dio vanjskog svijeta takoder egzi-
stira neovisno o svijesti, buduci da se, dakako, sam ne
pojavljuje u formi subjekta, ali zacijelo niti samo •U
formi objekta«. Nego on predstavlja upravo uzajamno
utjecanje posredovanja subjekta i objekta, na taj na-
Cin sto, doduse, posvuda bitak odreduje svijest, ali upra-
vo historijski odlueujuci bitak, naime ekonomski, sadr·
fava opet izvanredno mnogo objektivne svijesti. Za
Feuerbacha je pak citav bitak autarkican prius kao
cisto predljudska baza, prirodna baza, s covjekom kao
cvijetom, ali upravo samo kao cvijetom, ne kao za-
sebnom prirodnom silom. Ljudski nacin proizvodnje,
razmjena tvari s prirodom Ito se dogac1a i regulira u
procesu rada, eak odnosi proizvodnje kao baza, sve to,
mec:tutim, i samo ocito ima u sebi svijest; isto tako
materijalnu bazu u svakom drustvu ponovo aktivira
nadgradnja svijesti. $to se tice uzajamnog utjecanja
u toj relaciji bitak-svijest, uza sav prioritet ekonomskog
bitka, o tomu daje izvrsno razjdnjenje upravo teza 3.
To je razjasnjenje koje, dodule, ne raduje vulgarne ma·
302
. J
!111
terijaliste; ali ono zato daje ljudskoj svijesti najreal-
nije mjesto u »okolnostima«, dakle upravo unutar vanj-
skog svijeta koji ta svijest suoblikuje. Mehanisticka
teorija sredine tvrdi »da su ljudi proizvod okolnosti i
odgoja, da su dakle promijenjeni ljudi proizvod druga-
cijih okolnosti i izmijenjenog odgoja«. Nadmasujuci to
jednostrano, cesto takoder posve naturalisticko uccnje
o odslikavanju (sredina znaci tlo, klima), teza 3 sada
iznosi istinu, tako nadmocnu do tada uobieajenom ma-
terijalizmu, istinu »da ljudi takoder mijenjaju okolno-
sti i da odgajatelj sam mora biti odgajan«. Po sebi se
razumije kako to ne znaci da bi se ta promjena okol-
nosti mogla, eto, dogac1ati bez obzira na onu objektivnu
zakonitost sto vefe takoder faktor subjekta i aktivnosti.
Marx oko te tocke vodi, naprotiv, rat na dva fronta,
on se bori jednako protiv mehanisticke teorije sredine,
koja svdava u fatalizmu bitka, kao i protiv idealisticke
teorije subjekta, koja svdava u pucizmu, a u najmanju
ruku u pretjeranom optimizmu djelatnosti. Tako jedno
mjesto iz »Njemacke ideologije« sasvim upotpunjuje te-
za 3, i to na temelju najblagotvornijeg uzajamnog po-
kretanja ljudi i okolnosti, subjekt-objekt posredovanja
l'
one vrste sto trajno uzajamno djeluje, trajno je dija-
lekticka. Na taj nacin sto se u povijesti »na svakom
stupnju zatice materijalni rezultat, suma proizvodnih
snaga, historijski istvoren odnos ljudi prema prirodi i err
medusobno, sto se svakoj generaciji od njene prethod-
ne predaje, masa proizvodnih snaga, kapitala i okolnosti,
koje, dodu§e, s jedne strane modificira nova generacija,
a s druge strane joj te okolnosti propisuju njene vlasti- I
te fivotne uvjete i daju odredeni razvitak, specijalni 11
I
karakter, tako da okolnosti isto toliko cine ljude koliko
i ljudi okolnosti« (MEGA I, 5, str. 27. i dalje).* Kao sto
smo rekli, na tom se mjestu posebno naglduje uza-
jamni utjecaj subjekta i objekta, takoder i uz cujno
isticanje relacije okolnost - eovjek ispred one obratne,
ali tako da covjek i njegova djelatnost svagda ostaju
* Prijevod cltlranoir mjesta preuzet je lz: Marx/Bngels, Rani
radovi, peto lzdanje, Naprijed, ZaiI'Cb 1976, 1. 384 (op. pr.)
303
onim specifienim historijske baze, tvore dapace, tako
reci, njezin korijen i jednako tako njezinu preobrazivost.
Cak i ideja (u teoriji) biva, prema Marxu, materijalnom
snagom, ako zahvati mase; kako li je tek takvom sna-
gom tehnickoiJoliticka promjena okolnosti, i kako li
jasnim biva takoder ovako shvaceni faktor subjekita
unutar materijalnog svijeta. Izvjesnu posljednju raz-
radu uz tezu 3 daje »Kapital«, prevracajuci covjeka sad
vec sasViim odlucno u vanjski svijet, daipace u prirodu:
»On pokrece prirodne snage svoga tijela, ru:ke i noge,
glavu i saku da bi prirodnu materiju prilagodio obliku
upotrebljivom za njegov zivot. Time sto ovim kretanjem
djeluje na prirodu izvan sebe i mijenja je, on ujedno
mijenja i svoju vlastitu prirodu ... I sama zemlja po-
staje sredstvo za rad, ali da bi ona slufila kao sredstvo
za rad u zemljoradnji treba opet citav niz drugih sred-
stava za rad i relativno vec jako razvijena radna snaga«
(Das Kapital I, Dietz, 1947, s. 185, 187).* Time se, dakle,
sama ljudska djelatnost sa svojom svijescu razjafojava
kao dio prirode, k tomu najvafaiji, upravo kao preobra-
favajuea pra.ksa bas na bazi materijalnog bitka koji
opet primarno uvjetuje svijest sto slijedi. Onaj Feuer-
bach koji niposto nije osjecao revolucionarni poziv,
koji se nikada nije uzdignuo ni iznad eovjeka kao na-
ravskog generickog bica, nije imao nimalo smisla za
taj uvecani, za ljudsku aktivnost uve~ani .prius prirode.
To je napokon i razlog zbog kojega se u njegovu cisto
promatrackom materijalizmu ne pojavljuje povijest i
zbog cega on ne moze prebroditi kontemplativno po-
nasanje. Tako njegov odnos prema objektu ostaje
anticko-aristokratskim, u konzekventnoj suprotnosti s
patosom eovjeka kojeg je on - i opet samo cisto teo-
rijski i kao puki cvijet postojece prirode - stavio u
srediste svoje kritike religije (i nijedne druge). Stoga
on s visoka gleda na praksu, koju poznaje samo kao pro-
stackii posao: »Prakticko je opafanje prljavo, egoizmom
okaljano opafanje« (Feuerbach, Das Wesen des Chris-
• Prijevod citiranog mjesta preuzet je iz: Karl Marx, Kapital,
Kultura, 1974, s. 127 i 129 (op. prev.)
304
J ~
tentums, 1841, str. 264). To je ono mjesto na koje se
Marx u tezi 1 poziva na kraju, kada kafe da Feuerbach
»praksu shvaca i fiksira samo u njenom prljavo judej-
skom pojavnom obliku«. A koliko li je oholosti te vrste
bilo tek kasnije, kad se sve viSe ideoloski utuvljivalo
»Opafanje uprljano egoizmom«, takozvano cisto opa-
fanje, zatim takozvana istina radi same sebe. Koliko
li je tu nastalo »ekvestricke znanosti«, uznosite, au
dessus de la melee (osim iznad prljavstine u samoj se-
bi); koliko li aristokracije znanja (bez aristoi), zaklete
s puno razumijevanja prljavoj praksi, kloneci se prave.
Sluteci to, Marx je vec nasuprot onako cistom nerazu-
mijevanju poput Feuerbachova istaknuo patos »revo-
lucionarne, prakticko-kriticke djelatnosti«. Na taj nacin
Marx upravo kao materijalist, upravo unutar samog
bitka, naglafaje subjektivni faktor proizvodne djelat-
nosti kao onaj sto je, isto kao i objektivni, predmetnim.
A to ima goleme, upravo i anti-vulgarnomaterijalisticke
posljedice; zbog njih je ovaj dio Teza o Feuerbachu
osobito dragocjen. Ako se ne pojmi sam faktor rada,
ne mofo se u ljudskoj povijesti pojmiti prius bitak koji
niposto nije factum brutum iii danost. On se pogotovu
ne moze posredovati s najboljim od djelatnih opafanja,
s kojim se zakljucuje teza 1: s »revolucionarnom, prak-
ticki-kritickom djelatnoscu«. Radni covjek, taj u svim
»Okolnostima« ziv odnos subjekt-objekt, u Marxa odluc-
no pripada takoder materijalnoj bazi; i subjekt u svi-
1
jetu jest takoc'.ter svijet. t
Antropolofko-historijska grupa: Samootudenje
istinski materijalizam '!.
···11
..
Teze 4, 6, 7, 9, 10
I
'
"
Ovdje se priznaje to da je ljudski neprestano izlaziti iz
otudenja. Teza 4 naznaeuje temu: Feuerbach je razot-
krio samootudenje u njegovu religioznom liku. Njegov
se rad sastojao, dakle, u tomu »da religijski svijet sve-
de na njegovu svjetovnu osnovu. Ali«, nastavlja Marx,
»On ne vidi da nakon zavdavanja toga posla preostaje
i1
,j ~.
305
..
jos da se uradi ono glavno.« Feuerbach je bio sveo
religiozno bice, kao sto tocnije odreduje teza 6, na svje-
tovnu osnovu utoliko sto ga je sveo na ljudsko bice. To
je bio po sebi znaeajan pothvat, pogotovu zato sto je
ostro zapazio udio ljudskih folja. Feuerbachova je »an-
tropoloska kritika religije« izvodila citavµ transcendent-
nu sferu iz fantazije o foljama: bogovi su zelje srca
preobrazene u zbiljska bica. Uslijed te hipostaze zelja
''
r!
I
ujedno nastaje udvostrucenje svijeta u jedan imagina-
ran i jedan zbiljski svijet; pri cemu covjek svoju naj-
bolju bit otpravlja iz ovostranoga u nadzemaljsko ono-
strano. Valja, dakle, okoneati to samootudenje, to jest
posredstvom antropoloske kritike i naznake porijekla
nebo ponovo privesti eovjeku. Ali tu se uplece Marx.ova
dosljednost, koja se nije zaustavila pri apstraktnom
genusu eovjek, klasno-povijesno potpuno nerasclanje-
nom. Feuerbach, koji je tako jako prekoravao Hegela
zbog njegova postvarenja pojma, doduse lokalizira svoj
apstraktni genus fovjek empirijski, ali samo na taj
nacin da ga ostavlja svojstvenim pojedinom individuu,
slobodno od drustva, bez socijalne povijesti. Stoga teza
6 naglasuje: »Ali ljudska sustina nije apstraktum koji je
svojstven pojedinaenoj individui. U svojoj zbiljnosti
ona je sveukupnost drustvenih odnosa.« Stovise, Feuer-
bach s tim svojim 5upljim svodom izmedu pojedinog
individuuma i apstraktnog humanuma (uz izostavljanje
drustva) jedva da je drugo do epigon stoe i njezina
naknadnog utjecaja na prirodno pravo, u okviru ideja
tolerantnosti gradanskog novoga vijeka. I stoicki se mo-
ral, poslije propasti grcke javne polis, bio sveo na
privatan individuum: to bijase, kaze Marx u svojoj
doktorskoj disertaciji, »sreca svojeg vremena; tako noc-
ni leptir, kad zade opce sunce, trafi svjetlost svjetiljke
privatnoga« (MEGA I, 1/1, str. 133). Ali u stoi se, na
drugoj strani, apstraktni genus covjek trebao afirmi-
rati, uz preskakanje svih drustvenonacionalnih odnosa,
kao jedino univerzalno iznad pojedinih individua, kao
mjesto communis opinio, recta actio u svim vreme-
nima, u svih naroda: to jest kao opci dom ljudi, ure-
c:ten da bude isto tako opce-dobrim svjetskim domom.
306
......
&~mo, taj dom ljudi ne bija8e isceznula polis, nego,
napola, kozmopolitski Rimsk.i imperij - s uslufnom
icleologijom - Pax romana, napola pak - uz apstraktnu
utopiju - bratski eovjeeanski savez individua postalih
tnudrima. Tako nije bez razloga nastao na dvoru Scipio-
~a mladega pojam humanitas, ujedno i kao rodni i kao
vrijednosni pojam, a njegovim zacetnikom bijase stoik
Panetije. Feuerbach je pak sada s apstraktnim genu-
som covjek preuzeo nadasve novostoicizam, onakav ka-
ltav se - i opet sa 5upljim svodom izmedu individuuma
i opcenitoga - bio pojavio u gradanskom novomu vi-
jeku. I to na kraju u apstraktno-uzvisenom pojmu cito-
yena i u Kantovu patosu covjeeanstva uopce, koji je
citoyena reflektirao njemacki-moralno. Individui su
novoga vijeka, dakako, kapitalisti, niposto stoicki stu-
povi-privatnici, i njihovo universale ne bijase anticka
ekumena, koja je trebala ugasiti narode, nego bijase -
upravo uz idealizaciju anticke polis - generalnost gra-
danskih prava eovjeka k tomu jos s apstraktnim cito-
yenom, tim moralno-humanim idealom vrste. Pa ipak,
tu ima vafnih ekonomski uvjetovanih analogija (inace
ne bi bilo novo-stoicizma u sedamnaestom i osamnae-
stom stoljecu): tu kao i tamo drustvo je atomizirano u
individue, tu kao i tamo uzdife se natl njima apstraktan
genus, apstraktan ideal eovjefanstva, ljudskosti. Ali
Marx kritizira upravo taj abstractum povrh pukih in-
dividua, definira ljudsku bit upravo kao »sveukupnost
drustvenih odnosa«. Stoga se teza 6 okrece jednako
protiv Feuerbachova bespovijesnog promatranja ljud-
skosti kao i - s tim u vezi - protiv cisto antropoloskog ·.. ·
'.•.
rodnog pojma tog eovjefanstva, kao opcenitoga koje
naprosto prirodno okuplja mnoge individue. Vrijednosni
.
I
!I
pojam eovjeeanstvo Marx jos, dakako, potpuno zadr-
fava; na primjer, razgovijetno u tezi 10. Izraz •realni
humanizam«, s kojim poCinje predgovor »Svetoj poro-
dici«, »Njemacka ideologija« doduse napusta, u vezi s
odricanjem od bilo kakva ostatka gradanske demokra-
cije, u vezi sa zauzimanjem proletersko-revolucionarnog
stanoviha, uz stvaranje dijalekticki-historijskog mate-
rijalizma. Ali teza 10 unatoc tomu kafe, s punim vrijed-
307
,j
~
 nosnim naglasavanjem suprotstavljanja humanisticko-
ga, dakle jednog »realnog humanizma«, koji, medutim,
vrijedi i ostavlja se da vrijedi samo kao socijalisticki:
»StanoviSte je starog materijalizma ,gradansko' drustvo;
stanoviSte novoga je ljudsko drustvo iii podrustvljeno
covjeeanstvo.« Humanum, dakle, nije prisutno posvuda
u svakom drustvu »kao unutrasnje, nijemo opce koje
mnoge individue naprosto prirodno povezuje«, i uopce
nije prisutno ni u jednom postojecem opcem, ono se,
naprotiv, nalazi u teskom procesu i stjece se jedino
zajedno s komunizmom, kao on sam. Upravo stoga
novo, proletersko stanoviste tako malo obesnazuje vri-
jednosni pojam humanizam da ga prakticki uopce tek
ono pusta da dode kuci; i sto je socijalizam znanstve-
niji, to je konkretnija upravo briga za covjeka u nje-
govu sredistu, realno ukidanje covjekova samootudenja
njegovim ciljem. Zacijelo, mec:tutim, ne ciljem u Feuer-
bachovoj maniri, uzetim kao apstraktni genus, snabdje-
ven preuzviSenim humanim sakramentima po sebi.
Stoga Marx preuzima u tezu 9 bas motiv iz spoznajno-
teorijske grupe teza u ovom slucaju contra Feuerbacho-
ve antropologije: »Najvise do cega dolazi promatracki
materijalizam, to jest materijalizam koji osjetilnost ne
shvaca kao prakticku djelatnost, jest opafanje pojedinih
individua u ,gradanskom drustvu'.« Time je konacno no-
tirana jedna klasna pregrada, ista pregrada koja je u
Feuerbachovoj teoriji spoznaje zaprijecila pristup re-
volucionamoj djelatnosti, u njegovoj pak antropologiji
pristup povijesti i drustvu. Otuda to sto Marx Feuer-
bachovu antropologiju kao kritiku religioznog samo-
otudenja vodi dalje, nije samo konzekvencija, nego je
vracanje iz zaearanosti, i to samog Feuerbacha ill po-
sljednje, antropoloske fetisizacije. Tako Marx vodi od
generalno-idealnog covjeka preko pukog individuuma
na tlo zbiljskog eovjecanstva i moguce ljudskosti.
Za to je bio nufan pogled na procese na kojima se
otudenje zaista temelji. Ljudi ne podvajaju svoj svijet
samo stoga sto imaju rastrganu, !eljnu svijest. Ta svi-
jest, zajedno sa svojim rellgioznim odrazom, potjece,
naprotiv, iz jedne mnogo bU!e podvojenosti, naime one
308
...._
drustvene. Sarni su drustveni odnosi rastrgani i podi-
jeljeni, pokazuju jedno dolje i gore, pokazuju borbe
izmedu tih dviju klasa, takoc:ter maglovite ideologije
onoga gore, medu kojima je religiozna samo jedna od
mnogih. Naci to »blize« svjetovne osnove - koje je i
s!mo ovostranost nasuprot Feuerbachovoj apstraktno-
-antropoloskoj ovostranosti, bijase za Marxa upravo rad
koji je poslije onog glavnoga jos preostao da se obavi.
Oko za to nije imao od povijesti otudeni, nedijalekticki
Feuerbach, ali ga ima teza 4: »Cinjenica naime da se
svjetovna osnova sama od sebe uzdize i da sebi fiksira
samostalno carstvo u oblacima, mofe se objasniti samo
iz samopodvojenosti te svjetovne osnove koja protiv-
rjeci sama sebi. Ovu osnovu treba dakle najprije ra-
zumjeti u njenoj protivrjecnosti, a zatim je prakticki
revolucionirati uklanjanjem protivrjeenosti. Tako na
primjer, posto je otkriveno da je zemaljska porodica
tajna svete porodice, mora se prva teorijski kritizirati
i prakticki izmijeniti.« Kritika religije, dakle, da bi bila
istinski radikalna, to jest, prema Marxovoj definiciji:
da bi stvari uhvatila za radix, »korijen«, zahtijeva kri-
tiku odnosa na kojima se temelji nebo, kritiku njihove
bijede, njihove protivrjecnosti i njihova lafnog, imagi-
narnog rjesenja protivrjeenosti. Vee u »Uvodu kritici
Hegelove filozofije prava« iz 1844. Marx je to formulirao
tako uvjerljivo i nedvosmisleno: »Kritika religije za-
vr8ava . . . kategorickim imperativom: da se sruse svi
odnosi u kojima je eovjek ponifeno, ugnjeteno, na-
pusteno, prezreno bice« (MEGA I, 1/1, s. 614. i dalje).*
Tek poslije tog takoder i prakticki revolucionarnog
nastavka kritike postife se stanje kojemu vise nisu
,,
Ji
potrebne iluzije, ni kao zavaravanje, ali ni kao nado-
1:1:
mjestak: »Kritika je potrgala imaginamo cvijece s lan-
ca ne zato da bi covjek nosio lanac bez fantazije, bez
radosti, nego da bi lanac odbacio i brao !ivi cvijet«
(1. c. s. 608).** Upravo se radi toga mora najprije ot-
kriti zemaljska porodica kao tajna nebeske, pa onda
• Prljevod cltlranos mjesta preuzet je lz: Marx/Ensels, Rani
radovi, peto lzdanJe, Naprijed, Zagreb 1976, 1. 99 (op. prev.)
•• Prljevod cltiranos mjesta preuzet jc ibidem, 1. 91 (op. prev.J
I'
309
 dalje sve do one sazrele ekonomsko-materijalisticke
»Znanosti o tajnama« kojoj Marx zatim u »Kapitalu«
daje da kaie: »Uostalom, dovoljno je samo malo pozna-
vati historiju rimske republike, pa znati da historija
zemljHnog posjeda cini njenu zakulisnu historiju«
(Das Kapital I, Dietz, 1947, s. 88).* Dosljedno tomu,
analiza religioznog samootudenja, da bi bila istinski
korjenita, nacelno vodi preko ideologija do potanje ulo-
ge drfave, do najveCih potankosti politicke ekonomije,
i tek tu stize do realne »antropologije«. Stize do nje
kao realni drustvenoznanstveni uvid U »Odnos covjeka
prema eovjeku i prema prirodi«. Buduci da je, kao sto
poentira teza 7, »Samo religiozno osjecanje drustveni
proizvod«, ne mo:Ze se, dakle, i ne smije povrh proiz-
voda zaboraviti proizvodenje, kao sto to cini nehisto-
rijski, nedijalekticki Feuerbach. Upravo na ovu posljed-
nju polovienost, dakle neoddivost Feuerbachova razlu-
Civanja, odnosi se jos i ovo mjesto u »Kapitaluc: »Doista
je mnogo lakse putem analize naci zemaljsku jezgru
religioznih maglovitosti, nego obrnuto iz datih odre-
denih stvarnih zivotnih prilika fr.vesti njihove vjerske
idealizirane oblike. A ova posljednja metoda je jedino
materijalisticka, dakle naucna. Mane apstraktnog pri-
rodno-naucnog materijalizma, koji iskljucuje historij-
ski proces, opafaju se vec na apstraktnim i ideolo§kim
predstavama njegovih prvaka cim se usude izici izvan
svoje strucnosti« (Das Kapital I, Dietz, 1947, s. 389).**
Dalje: »Kod njega« (Feuerbacha) »Se materijalizam i
historija potpuno razilaze«,*** kafe »Njemacka ideolo-
gija«, statuirajuCi time temeljnu razliku izmedu dija-
lekticki-historijskog materijalizma i starog mehanickog:
»Ukoliko je Feuerbach materijalist, kod njega se histo-
rija ne zbiva, a ukoliko uzima u obzlr historiju, on nije
materijalist« (MEGA I, 5, str. 34).*** Sam je Feuerbach
* Prijevod citiranog mjesta preuzet je lz: Karl Mar.tt, Kapltal,
Kultura, 1947, s. 46, biljeika (op. prev.)
** Prijevod citiranog mjesta preuzet je lz: Karl Marx, Kapltal,
Kultura, 1947, s. 298, biljelka (op. prtw.}
*** Marx/Engels, Rani radoVi, Kultura, Zqreb 1976, s. 392 (op,
prev).
310
......
tb bio izrazio tako da je on prema natrag (dakle sto
' se tice prirodne baze) materijalist, ali prema naprijed
(tlakle sto se tice etike i cak filozofije religije) idealist.
" tJpravo izostavljanje drustva, povijesti i njihove dija-
l~ktike u Feuerbachovu materijaUzmu, upravo time uz-
rbkovano izostajanje fivota u starom mehanickom ma-
~rijalizmu, koji je Feuerbach jedino poznavao, nufoo
q-vjetuje u tog filozofa, na kraju njegove filozofije,
, lieki zbunjeni idealizam. On se prepoznavao u njegovoj
' !ivotnoj etici, on se pokazuje u zahtjevima za nekakvom
praznicki-bratskom osjetljivosti. Tu i opet vlada, kao
sto kaze teza 9, jedino »Opafanje pojedinih individua u
,grac:tanskom drustvu'«, ali se i opet primjecuje u Feuer-
bacha prividno likvidirana religija, kao religija koju je
on samo antropoloski izveo, ne drustveno kritizirao.
I to na nacin da Feuerbach zapravo nije kritizirao reli-
giozne sadrfaje, nego bitno samo njihovo premjestanje
t1 ·onostrano i tako slabljenje covjeka i njegova ovo-
stranoga. Ukoliko je on time htio »ljudsku narav« pod-
Ajetiti na njezino rasuto blago, onda se u toj redukciji
Jpak nesumnjivo kriju problemi. Tko bi htio zanijekati
Upravo dubinu humanosti, humanost dubine u umjet-
Msti nabijenoj religijom, u Giotta, u Griinewalda, u
Bacha i napokon mofda jo§ u Brucknera? Ali Feuer-
bach, sa srcem, bratskim srcem i dusevnom bolju ko-
jtij nema ravne, od svega toga pravi gotovo neku vrstu
slobodnoreligijske pektoralne teologije. Povrh toga, on
1 u neizbjefaoj praznini svojeg •idealizma prema napri-
jed« ostavlja gotovo .sve atribute boga oca, tako reci,
tao kreposti po sebi, i u njega se bri§e samo nebeski
bog. Tada umjesto: bog je milostiv, on je ljubav, sve-
moguc je, cini cuda, usli~uje molitve - mora nemi-
novno stajati: milosrde, ljubav, svemoc, cudotvorstvo,
usli§enje molitava jesu bofanski. Prema ~emu se, da- ,;;I
kle, zadrfava ~itav teoloski aparat, on je samo preseljen J;.,
sa svojeg mjesta na nebu u neki apstraktan kraj s
postvarenim vrlinama »prirodne baze«. Ali na taj nacin
ilije nastao problem: humano nasljede religije, sto je
Feuerbach zacijelo imao na umu, nego se pojavila re-
ligija po snlfertoj cijeni, za ljubav filistarstva navike
311
11.
lose oslobodenog earolije, sto je Engels s pravom poka-
zao na Feuerbachovim ustajalim ostacima religije.
Marksizam, naprotiv, nije, ni sto se tice religije, »idea-
lizam prema naprijed«, nego je materijalizam prema
naprijed, potpunost materijalizma bez neba lose lise-
nog earolije, koje bi to_boz valjalo dovesti na zemlju.
lstinski totalno razjasnjenje svijeta iz sama sebe, koje
se zove dijalekticko-historijski materijalizam, sadriava
i postavku o preobrafaju svijeta iz sama sebe. U ono-
strano za tegobu, koje nema upravo nista zajednicko
s onostranim mitologije, pogotovu njezinim sadriajima
Gospoda ili Oca.
Grupa teorija-praksa: Dokaz i potvrda
Teze 2, 8
Ovdje se ne priznaje to da je misao blijeda i nemocna.
Teza 2 stavlja nju iznad osjetilnog opa!anja, kojim se
i o koje ona samo podupire. Feuerbach bijase ocrnio
misao, jer da ona odvodi od pojedinacnoga uopce; to
bijase nominalisticka ocjena. Ali u Marxa misao uopce
ne cilja u lose opce, apstraktno, nego obratno: otvara
bas posredovanu, bitnu svezu pojave kao svezu koja je
pukom osjetilnomu na pojavi jos zatvorena. Misao, ko-
ju Feuerbach dopusta samo kao apstraktnu, tako je
upravo kao posredovana misao konkretnom, dok je,
obratno, apstraktnim nemisaono osjetilno. Misao, do-
duse, mora ponovo navoditi na OP!ilfanje, da bi se na
njemu, kao proniknutom, dokazala, ali to opa!anje
niposto nije Feuerbachovo pasivno, neposredno opa!a-
nje. Dokaz mofo, naprotiv, pocivati samo u posredova-
nosti opafanja, dakle jedino u onoj osjetilnosti koja je
teorijski obrat!ena i tako postala stvar za nas. To je
pak na kraju osjetilnost teorijski posredovane, teorij-
ski dobivene prakse. Tako je funkcija misljenja djelat-
nost, jos viSe nego sto je to osjetilno opa!anje, ona je
kriticka, prodorna, otkrivacka djelatnost; i stoga je
najboljim dokazom - prakticka provjera tog otklju-
cavanja. Kao sto je svaka istlna istinom radi neke svrhe,
312
....._
i nema istine radi same sebe, osim kao samoobmane ili
naklapanja, tako nema ni potpuna dokaza neke istine
iz nje same koji bi ostao pukim teorijskim dokazom;
drugim rijecima: nema teorijski-imanentne mogucnosti
potpunog dokaza. Cisto teorijski mofo se izvesti samo
parcijalan dokaz, ponajcesce jos u matematici; ali i tu
se on pokazuje samo parcijalnim dokazom specificne
vrste, buduci, naime, da ne nadilazi puko unutarnje
»podudaranje«, logicki-konzekventnu »toenost«. Ali toe-
nost jos nije istina, to jest: odslikana zbilja kao i moc
da se zahvati u zbilju sukladno njezinim spoznajnim
agensima i zakonitostima. Drugim rijecima: istina nije
jedino odnos teorije, nego odnos teorije-prakse u cjelini.
Tako teza 2 objavljuje: »Pitanje da Ii je ljudskom
misljenju svojstvena predmetna istina nije pitanje teo-
rije, nego je prakticko pitanje. U praksi eovjek mora
dokazati istinu, to znaci zbiljnost i moc, ovostranost
svojeg misljenja. Spor o zbiljnosti ili nezbiljnosti ne-
kog misljenja koje se izolira od prakse, cisto je sko-
lasticko pitanje.« $to ce reci skolsko u smislu zatvorene
imanentnosti misli (ukljucivsi mehanicki-materijalistic-
ku misao); taj kontemplativni internat bijase prosto-
it'
rom svih dotadasnjih pojmova istine. Sa svojim odno-
' som teorija-praksa teza je 2, dakle, posve stvaralacka i
nova; dotadafoja filozofija izgleda ,spram toga doista
»skolasticki«. Jer, kao sto je spomenuto, iii anticka i
srednjovjekovna teorija spoznaje nije reflektirala dje-
latnost, iii pak djelatnost kao gradanski-apstraktna nije
bila istinski posredovana sa svojim objektom. U oba
slucaja, i u doba antickog i feudalnog preziranja rada i
ii
qi
u doba gra<1anskog etosa rada (bez konkretnosti rada},
praksa je, i tehnicka i politicka, u najboljem slucaju vri-
jedila kao •primjena« teorije. Ne kao posvjedocenje
teorije, da je ona konkretna, kao u Marxa, ne kao pre- ~~!II
funkcioniranje kljuca u polugu, istinskog odslikavanja
u zahvat §to vlada bitkom.
Tako prava misao i cin pravoga postaju napokon jed-
nim te istim. Djelatnost, k tomu pristran stav, vec je
unaprijed u toj misli, pa se prema tomu kao istinit
zakljucak opet pojavljuje na kraju. Boja tog otkljuca-
313
&
 vanja u tom je zakljucku njegova vlastita, nije doUa
naknadno, niotkuda. Svaka filozofskopovijesna konfron-
tacija potvrduje da je u ovom slueaju odnos teorija-
-praksa novum nasuprot pukoj »primjeni« teorije. Cak
i tada kad je dio teorije vec bio usmjeren na praksu:
tako u Sokrata, tako u Platona kad je htio na Siciliji
provesti svoju utopiju dr:fave, tako u stoi s logikom
kao pukim zidom, fizikom kao pukim stablom, etikom
pak kao plodom. Tako u Augustina, utemeljitelja pro-
stora za srednjovjekovnu papsku crkvu, tako potkraj
srednjega vijeka u Williama Occama, nominalistickog
destruktora papske crkve u korist nacionalnih drfava
na usponu. Nema sumnje da je u svih njih bila u poza-
dini neka drustveno-prakticka zadaca, ali teorija je
usprkos tome provodila svoj zaseban apstraktan, prak-
ticki neposredovan zivot. Ona se, radi »primjene«,
spustala do prakse samo poput vladara do naroda, u
najboljem slueaju kao ideja radi svojeg iskoristenja.
Cak i u Bacona, u strogom gradanski-praktickom utili-
tarizmu novoga vijeka: on je, doduse, ucio da je znanje
moc, citavu je znanost htio nanovo zasnovati i usmjeriti
kao ars inveniendi, pa ipak tu pored sveg neprijatelj-
stva prema cisto teorijskom znanju i kontemplativnoj
spoznaji znanost ostaje autarhicnom, i promijeniti tre-
ba samo njezinu metodu. Promijeniti u smislu induktiv-
nog postupka zakljucivanja, metodski usmjerenog po-
kusa; dokaz, medutim, ne pociva u praksi, ona, napro-
tiv, i tu vrijedi samo kao plod i nagrada istine, ne kao
njezin posljednji kriterij i kao demonstracija. Jos ma-
nje slicnosti s Marxovim kriterijem prakse imaju mno-
ge »filozofije cina« sto SU potekle od Fichtea i Hegela,
i zatim vraeajuci se opet Fichteu, iz lijeve Hegelove
skole. Sama Fichteova »djelatnost cina« koja je do-
I
duse na vafoim nacionalnopolitickim punktovima po-
kazivala snagu i liniju, ipak se najzad svagda pretvarala
u eter. Sluzila je na kraju samo tomu da svijet ne-ja
obradom manje popravi negoli potpuno dokine. Tako
reCi dokazanim bijase posredstvom te au fond svijetu
neprijateljske »prakse« samo ionako vec utvrdeno isho-
diste Fichteova ja-idealizma, all ne neka objektivna
314
.....
istina sto se oblikuje zajedno sa svijetom i na njemu.
Jos je ponajblize slutnji kriterija prakse stigao Hegel,
i to, karakteristicno, na temelju odnosa rada u svojoj
Feilomenologiji. Nadalje se u Hegelovoj Psihologiji do-
gada prelazak od »teorijskog duha« (opafanja, predo-
dzbe, miSljenja) k antitezi 1:prakticki duh« (osjecaj,
nagonska volja, naslada), iz cega bi zatim, sinteticki,
trebao rezultirati »slobodan duh«. Tako se ta sinteza
proklamirala kao volja koja zna za sebe, kao volja
koja sebe misli i zna, koja napokon, u »razumnoj drfa-
vi«, hoce sto zna i zna sto hoce. Isto se tako vec u He-
gelovoj Logici nalazi neka nadredenost »prakticke ideje«
»ideji promatranog spoznavanja«, utoliko sto prakticki
dobromu ne pripada »Samo east opcenitoga nego tako-
4er i uopce zbiljskoga« (Werke V, str. 320. i dalje). »Sve
to«, biljezi Lenjin, »U poglavlju ,!deja spoznavanja' ... ,
~to nesumnjivo znaci da u Hegela praksa stoji kao
ltarika u lancu pri analizi procesa spoznaje . . . Marx
dosljedno nadovezuje neposredno na Hegela, kao kri-
terjj prakse uvodi u teoriju spoznaje; vidi Teze o Feuer-
bachu« (Aus dem philosophischen Nachlass, Dietz, 1949,
str. 133). Hegel, medutim, na kraju svoje Logike, upra-
vo kao i na kraju svoje Fenomenologije i izvedenog
sistema, ipak vodi svijet (predmet, objekt, supstancu)
natrag u subjekt gotovo isto tako kao i Fichte; pri ce-
mu na kraju istinu ipak ne krunise praksa, nego »vra-
ceno sjecanje«, »znanost pojavljenog znanja« i nista vi-
se. Takoder i prema Hegelovoj euvenoj recenici, na
kraju predgovora njegovoj Filozofiji prava, dolazi »fi-
lozofija ionako uvijek prekasno. Kao misao svijeta po-
javljujc se ona tek u vrijeme nakon sto je zbilja do-
'trdila proces svojeg stvaranja i sebe dogotovila.« Misli-
lac zatvorenog kruzenja Hegel i antikvarnica nepoko-
lebivo postojecega na kraju su tako pobijedlli dijalek-
tickog mislioca procesa skupa s njegovom kripto-prak-
som. Preostaje jos - da bi se izmjerilo koliko je
Marxova nauka o praksi bila odmaknula i u neposred-
noj okolini njegove mladosti - praksa i ubrzo prak-
tika hegelovske ljevice i onoga sto je s tim povezano.
To bijase •Orufje kritike«, takozvana »filozofija cina«,
315
iz doba mladog Manca. Pa ipak je upravo tu bitno dje-
lovao samo uzmak od Hegelova objektivnog idealizma
k Fichteovu subjektivnomu. Sam je Feuerbach to usta-
novio na Bruni Baueru. Niz takozvanih filozofija cina
zapoceo je s inace nc nezanimljivim spisom Cieszkow-
skog: »Prolegomena za historiozofiju«, 1838, spisom koji
izricito prikazuje nufnim da se filozofija upotrijebi za
mijenjanje svijeta. Tako se u tim »Prolegomenama« na-
laze eak pozivi na racionalno istrazivanje tendencija
povijesti; kako bi se moglo ispravno postupati; kako
svjetsku povijest ne bi tvorili instinktivni, nego svjesni
cini; kako bi se volja dovela na istu visinu na koju je
Hegel bio doveo razum; kako na taj nacin ne bi stekla
prostor samo pred-teorijska nego i poslije-teorijska
praksa. Sve to zvuci znaeajno, ali je ipak ostalo samo
deklarativno i bez ikakvih posljedica u daljnjim spisi-
ma Cieszkowskog, »interes buduenosti« postajao je u
njega eak sve iracionalnijim, opskurnijim. Odricanje
Cieszkowskog od spekulacije pretvorilo se u odricanje
od razuma, djelatnost u djelatnost »djelatne intuicije«,
a Citava je volja za buducnost na kraju zavrsila u nekoj
teozofiji - amena u pravoslavnoj crkvi, izdanoj u vri-
jeme »Komunistickog manifesta«. U samom Marxovu
krugu zivio je jos Bruno Bauer, takoc:ter jedna »filozo-
fija cina«, eak filozofija sudnjega dana, in facto pak
najsubjektivnija od sviju. Kada je reakcija pod Friedri-
chom Wilhelmom IV. stavila to iooruzje kritike« na kus-
nju, Bruno Bauer se bio odmah povukao natrag u indivi-
dualizam, dapace u egocentricnost sto prezire mase.
Bauerova »kriticka kritika« bijde samo carkom u
mislima i izmedu njih, neka vrsta l'art pour l'art-prakse
naduvenka sa samim sobom, iz toga je na kraju nastao
Stirnerov »Jedini i njegovo vlasnistvo«. Sam je Marx
ono odlucujuce o tomu rekao u ioSvetoj porodici«, kao
sto se vidi, radi svoje vlastite stvari, u svrhu prave
prakse i njezine nedvosmislenosti. U svrhu revolucio-
narne prakse: koja pocinje s proletarijatom, opskrblje-
na plodonosnim iz Hegelove dijalektike, a ne apstrak-
cijama iz iouvenule i obudovjele Hegelove filozofije«
(MEGA I, 3, str. 189), cak iz Fichteova subjektivizma.
316
....
Fichte, kreposno srdit, ipak je jos svagda imao pred
ocima energicne upute, pocevsi od »Zatvorene trgovac-
ke drfave« do »Govora njemackoj naciji«, iz Njemacke
je izfilozofirao Francuze; »kriticka kritika« jahala je,
naprotiv, jedino u tattersallu samosvijesti. I, pribliZimo
Ii se Mancu, onda je cak i kod Mosesa Hessa, u osnovi
divnog socijalista, djelovanje imalo tendenciju da se
oslobac:ta od drustvene djelatnosti, da se reducira na re-
formu moraine svijesti - jedna »filozofija cina« bez
izgrac:tene ekonomske teorije iza sebe, bez voznog reda
dijalekticki shvacene tendencije u sebi. Pojmovi prakse
do Marxa potpuno se, dakle, razlikuju od njegove kon-
cepcije teorije-prakse, od ucenja jedinstva izmedu teo-
rije i prakse. I umjesto da praksa bude teoriji samo
prilijepljena, dakle tako da misao Cisto znanstveno
uopce ne treba svoju »primjenu«, da teorija i svoju
samozivost i svoju imanentnu samodostatnost provodi
dalje i u dokazu, - teorija i praksa i prema Marxu i
prema Lenjinu upravo postojano osciliraju. Buduci da
obje naizmjence i svaka sa svoje strane titraju jedna
u drugoj, to praksa jednako pretpostavlja teoriju kao
sto opet sama oslobac:ta i treba novu teoriju radi na-
stavljanja jedne nove prakse. Konkretna misao nikada
nije bila vi!ie vrednovana nego tu, gdje je postala svjet-
lom za cin, i nigdje cin viSe nego tu, gdje je postao
krunisanjem istine.
Pri tomu i u miSljenju, buduci da ono pomafe, na-
skroz hoce prebivati toplina. Toplina samog htijenja
biti od pomoci, toplina ljubavi prema :lrtvama, mr:Znje
prema izrabljivaCima. Ti su osjecaji dapace stavili u
pokret pristranost bez koje uopce nije moguce da neko
istinsko znanje dobra Cina bude socijalisticko. Ali osje-
caj ljubavi koji sam nije osvijetljen spoznajom pravi
prepreku upravo cinu pomoci, kojemu bi se ipak htio
otvoriti. On se suviSe lako nasicuje svojom vlastitom
uzorno§cu, postaje maglom jedne nove prividno aktivne
samosvijesti. U tom slueaju ne one l'art pour l'art-kri-
i
1
ticke, kao u Brune Bauera, nego neke sentimentalno-
·nekriticke, postaje maglom zagu§ljivosti i ispraznosti.
Tako u samog Feuerbacha: on je svaki put umjesto
317
 --·....
prakse stavljao njezinu ekvivokaciju »Osjecanje«. On
oslobada ljubav u opci osjecajni odnos izmedu ja i ti,
on i tu objavljuje izostanak svake drustvene spoznaje
povlacenjem prema samim pukim individuima i njiho-
vu odnosu sto ih vjecno stapa. On tako efeminira hu-
manost: »Nova filozofija u odnosu na samu svoju ba-
zu (!) nije niSta drugo nego bit osjecanja uzdignuta do
svijesti ~ ona samo potvrduje u razumu i njime ono
sto svaki fovjek - pravi fovjek - vjeruje u srcu«
(Werke II, 1846, str. 324). Ta je recenica iz »Nacela
filozofije buducnosti«, uistinu je pak nadomjestak cina
uzet iz proslosti, purgarske, popovske, stovge, kao sto
cesto biva, tarturfski-sabotirajuce. Iz proslosti sto upra-
vo zbog svo,ieg apstraktno-deklamirajuceg covjekolju-
blja danas pogotovu nece svijet promijeniti na dobro,
nego ovjekovjeciti u zlu. Feuerbachova karikatura Pro-
povijedi na gori iskljueuje svaku grubost u progonu ne-
pravde, ukljucuje svaku laksnost u klasnoj borbi; bd
zbog toga svima se krokodilskim suzama kapitalisticki
zainteresirane filantropije preporucuje generalniji »SO-
cijalizam« ljubavi. Stoga ce Marx i Engels: »Nasuprot
losoj zbilji, mrfoji, propovijedalo se upravo carstvo
ljubavi ... Ali ako iskustvo uci da ta ljubav u 1800 go-
dina nije postala djelotvornom, da nije uzmogla preu-
rediti socijalne odnose, utemeljiti svoje carstvo, onda
iz toga ipak jasno proizlazi da ta ljubav, koja nije
mogla pobijediti mrfoju, ne prufa energicnu djelotvor-
nost nufou za socijalne reforme. Ta se ljubav gubi u
sentimentalnim frazama, kojima se niposto nece odstra-
niti zbiljske, fakticke prilike; ona uspavljuje ljude
preobiljem osjecajne kase kojom ih kljuka. Tako ljudi-
ma daje snagu nl!Zda; tko mora sam sebi pomoci, taj si
i pomaze. I stoga su zbiljske prilike ovoga svijeta, ostra
suprotnost izmedu kapitala i rada, burfoazije i proleta-
rijata u danasnjem drustvu, kao sto se to ponajrazvi-
jenije pokazuju u industrijskom prometu, drugim,
silnije zapjenjenim izvorom socijalistickog nazora na
svijet, zahtijevanja socijalnih reformi ... Ta zeljezna
nufoost stvara sirenje socijalistickih nastojanja i djelo-
tvorne pristase, i ona ce socijalistickim reformama po-
~lB
sredstvom preuredenja sadasnjih prometnih odnosa
otvoriti put prije nego sva ljubav sto se fari u svim
osjecajnim srcima svijeta« (Okrufoica protiv H. Krie-
gea, jednog Feuerbachovog pristase, 11. svibnja 1846).
Otada se to sto Thomas Mtinzer ne bi nazvao samo
»ispjevana vjera« nego »ispjevana ljubav« razradilo jos
posve drugacije negoli u Feuerbachovim relativno beza-
zlenim vremenima, medu renegatima i pseudosocija-
listima. Njihovo je hinjeno covjekoljublje, dakako, sa-
mo ratnim oruzjem jedne jos totalnije mrfoje: naime
protiv komunizma; i novospjevana se ljubav nasla tu
samo za volju rata. Skupa s misticizmom, koji nije
nedostajao vec i u Feuerbacha, ali je tu ipak jos htio
biti »idealizmom prema naprijed«, dakle progresivnim,
i koji u bezoblienom brujanju udovoljenja svojega srca,
svojega antropoloski napravljenog bogooCinstva jos nije
imao neki gori manko osim spomenutog slobodnoreli-
gioznog filistarstva lose liSenog earolije. Ali misteriji
danasnje, uopce vise ne idealisticke dubokoumne brblja-
rije - gotovo tako razlicite od Feuerbachova misticizma
"' kao sto se taj razlikovao od mistike Majstora Eckarta
- prave od srca razbojnicku spilju, i na mjestu prazne
ruzieaste magle stoji danas niSta u upotrcbi burfoazije.
Teza 8 ka,te: »Sve mistcrije koje teoriju navode na
misticizam nalaze svoje racionalno rjesenje u ljudskoj
praksi i u shvacanju te prakse.« To, dakako, luci dvije
vrste misterija: naime one koje kao jos neshvacene
predstavljaju nerazjasnjeno, aporije, gustaru nepojmlje-
nih protivrjeenosti u zbilji, i one sto se nazivaju pravim
misticizmima, koji su idolatrijom tmine za volju nje
same. Ali i puke neproniknutosti, eak maglena crta u ,,,11
:·I
njima, mogu zavesti u misticizam; upravo stoga tu je
ljudsko rjesenje jedino racionalna praksa, a racionalno
rjesenje jedino ljudska praksa, ona sto se pridrfava
covjeeanstva (umjesto gustare). A i rijec misticizam
Marx ne upotrebljava u povodu Feuerbacha bez razloga,
ona je upotrijebljena upravo protiv apstraktne ljubavi
ne-maea, koja gordijski cvor ostavlja netaknutim. Po-
navljamo: Feuerbachove misterije, misterije ljubavi li-
sene jasnocc, zacijelo nemaju niSta zajednicko s onim
~I
319
J
sto se kasnije pojavilo kao trulez i irratio noci; Feuer-
bach stoji, naprotiv, na onoj njemackoj liniji spasa sto
vodi od Hegela do Marx.a kao sto njemacka linija pro-
pasti vodi od Schopenhauera do Nietzschea i posljedica.
A covjekoljublje, ukoliko se jasno shvati kao ljubav pre-
ma izrabljivanima, ukoliko uznapreduje do zbiljske spo-
znaje, nesumnjivo je neizostavnim agensom u socija-
lizmu. Ali ako eak i sol moze postati glupom, kako Ii
tek secer, i ako eak oni sto se osjeeaju krscanima
ostaju pri defetizmu, kako Ii tek oni sto se osjecaju
socijalistima, pri farizejskoj izdaji. Otuda Marx i u
Feuerbacha udara po opasnoj rasplinutosti, onoj sto
pusta da joj kod sebe bude dobro, onoj napokon pekto-
ralnoj praksi koja polucuje suprotno od onoga sto je
svrhom njezina altruizma koji propovijeda i njezine
neizrecivo univerzalne ljubavi. Bez pristranosti u lju·
bavi, i jednako tako konkretnog pola mrfnje, nema
prave ljubavi; bez partaitnosti revolucionarnog klasnog
stanoviSta ima samo jos idealizma prema natrag umje-
sto prakse prema naprijed. Bez primata glave do zad·
njega ima samo jos misterijA rastakanja umjesto rasta·
kanja misterija. Tako na etickom zavr8etku Feuer-
bachove filozofije buducnosti izostaje i filozofija i bu-
ducnost. Marx.ova je teorija za volju prakse obje stavila
u funkciju, a etika biva napokon od krvi i mesa.
Lozinka i njezin smisao
Teza 11
Ovdje se priznaje to da je ono buduce najprisnije i
najvainije. Ali upravo ne na Feuerbachov nacin, koji ne
odlazi na plovidbu. Koji se od pocetka do kraja zado-
voljava promatranjem sto ostavlja stvari kakvima jesu.
Iii jos gore: koji misli kako nema druge nego stvari
mijenjati, ali samo u knjizi, a sam svijet ne primjecuje
ni§ta od toga. Ne primjecuje ni§ta od toga vec zato §to
je svijet upravo u lafnim prikazima tako lako preure-
diti, da se u knjizi zbiljsko uopce ne pojavljuje. Svak.i
320
korak van tu bi skodio rimovanoj knjizi sto prebiva u
svojem vlastitom zasticenom perivoju i omeo bi samo-
Ziee izmiSljenih misli. Ali i knjige, ucenja, najsavjesnije
uskladcni sa stvarnosti, cesto pokazuju tipicno proma-
tracku sklonost da uiivaju u svojoj uokvirenoj suvislo-
sti sto je napokon, eto, »zanatski« uspjela. Pa se onda
eak i plase da iz njih ne bi mozda proistekla promjena
prikazanog svijeta, buduci da djelo - makar i samo,
poput Feuerbachova, isticalo nacela buducnosti - tada
vise ne bi moglo tako autarhicno lebdjeti kroz vrijeme.
, Ako se cak, i opet kao u Feuerbacha, tome pridruzila
namjerna iii naivna politicka ravnodusnost, onda se
publika potpuno ogranieavala na onog citaoca koji ta-
koc:ter samo promatra; njegovim rukama, njegovu dje-
·. lovanju nisu se postavljali nikakvi zahtjevi. Stanoviste
je moglo biti novo, ali je ostajalo pukim vidikovcem;
pojam tako nije rodio nikakvom uputom za akciju.
I
Otuda Marx postavlja kratko i antiteticki euvenu tezu
'
<;
11: »Filozofi su svijet samo razlicito interpretirali; me-
c1utim, radi se o tome da ga se izmijeni«. Time je uvjer·
'
ljivo oznacena razlika spram svakog dotadafajeg mi-
,,,:'ii" saonog podstreka.
Kratke se recenice pricinjaju, kao sto je spomenuto
u pocetku, katkada preglednima brfo nego sto jesu.
I katkada su znamenite recenice same po sebi, bez svo-
je volje, takve da viSe ne nukaju na razmiSljanje, iii
da ih se guta odviSe sirove. Tada one tu i tamo uzro-
kuju prigovore, ovoga puta zavadene s inteligencijom
iii harem njoj tuc:te, takve da vec ne mogu biti dalje
od smisla recenice. Sto se dakle toeno misli s tezom 11,
kako se ona mora razumjeti u svagda preciznom Mar-
xovu filozofskom smislu? Ona se ne smije razumjeti, ili
bolje: zloupotrijebiti pomijesavsi je bilo kako s prag-
matizmom. Taj potjece iz kraja potpuno tuc:teg marksiz-
mu, njemu neprijateljskog, duhovno inferiornog, napo-
kon uopce opakog. Pa ipak se o Marxovu recenicu ope-
tovano vjesaju busy bodies, kao sto se kafe upravo u
Americi, poslovnost dakle, bas kao da je ta recenica -
americko kulturno barbarstvo. Americki se pragmati-
321
&
zam temelji na misljenju da istina uopce nije drugo
do poslovna upotrebljivost predodtaba. Prema tomu
postoji takozvani aha-dozivljaj istine cim je ona i uko-
liko je usmjerena na neki praktiean uspjeh i pokaZe se
doista prikladnom da se on poluci. U Williama Jamesa
(»Pragmatism, 1907) poslovan covjek, kao »american
way of life«, izgleda jos donekle opceljudski, on je, tako
reci, human, takoder upravo zivotnopokretacki-optimi-
sticki garniran. I to kako zbog tada jo§ moguceg rilZi-
eastog pakovanja americkog kapitalizma, tako nadasve
zbog tendencije svakog klasnog dru§tva da svoj speci-
jalan interes izdaje pod interes citava covjeeanstva.
Stoga je pragmatizam isprva i izgledao kao darovatelj
onih razlicitih, izmjenljivih logickih »instrumenata« po-
sredstvom kojih poslovan eovjek visega reda postife
upravo »humani uspjeh«. Ali humanog poslovnog co-
vjeka ima isto tako malo i jo§ manje nego Ito ima
marksistickog bonvivana; tako se pragmatizam u Ame-
rici, u svekolikoj svjetskoj burioaziji, ubrzo poslije
Jamesa iskazao onim §to jest: posljednjim agnosticiz-
mom drustva lisenog svake volje za istinu. Dva imperi-
jalisticka rata, prvi generalno-imperijalisticki od 1914.
do 1918, drugi parcijalno-imperijalisticki nacistickih
agresora, ucinila SU pragmatizam Cak zrelim za ideo}o-
gij u trgovaca konjima. Tu uopce vile nije rijec o istini,
niti u smislu da je ona ipak »instrument« koji valja
njegovati; a ruzieasto je pakovanje »humanog uspjeha«
otiSlo potpuno do davola, koji je bio u njemu od po-
cetka. Tu SU 1Se ideje pocele kolebati i mijenjati kao
burzovni papiri, prema ratnoj situaciji, poslovnoj si-
tuaciji; dok se napokon nije pojavio potpuno sramni
pragmatizam nacista. Pravo bijde ono §to je koristilo
njemackom narodu, znaci: njemackom financijskom ka-
pitalu; istina bija§e ono §to unapreduje !ivot, znaci:
maksimalan profit, ono Ito se njemu cinilo svrhovitim.
Time su dakle postale, kada je doslo vrijeme, konze-
kvencije pragmatizma; a kako Ii je on bezazleno, da-
pace zbunjujuci htio izgledati takoc:'ter nalik »teoriji-
·praksi«. Kako Ii se prijetvorno i tu otklonila i pre-
322
lutjela radi sebe istina, da se to dogada zbog laZi za
volju poslova. Kako 11 se i tu prividno-konkretno tra-
tila od istine potvrda u praksi, cak u »mijenjanju«
svijeta. Kako Ii se dakle jako mofe krivotvoriti teza 11
u glavama ignoranata i prakticista. Dakako, sto se tice
prakticista u socijalistickom pokretu, oni, razumije se
po sebi, nemaju moralno upravo niSta zajednicko s
pragmatizmom; njihova je volja cista, njihova namjera
revolucionama, njihov cilj human. Ali oni pri tomu
izostavljaju glavu, dakle niSta manje nego citavo bo-
V gatstvo marksisticke teorije zajedno s kritickim pri-
·, svajanjem kulturne bastine u njoj, pa onda ipak, na
;1 mjestu »trial-and-error-method«, nastaje zanatluk, prak-
J ticizam, ono okrutno krivotvorenje teze 11 sto metodski
, podsjeea na pragmatizam. Prakticizam sto granici s
\ pragmatizmom posljedica je toga, kao i uvjek ncpoj-
mljenog, krivotvorenja; ali nepoznavanje konzekvencije
ipak ne §titi od zaglupljivanja. Prakticisti, u najboljem
slucaju s kratkorocnim kreditom za teoriju, pogotovu
onu kompliciranu, sire sred marksistickog rasvjetljava-
nja tminu svoje vlastite privatne ignorancije i resantima-
ne, koji se s ignorancijom tako lako povczuju. Katkad
cak i nije potreban prakticizam, dakle ipak neka djelat-
+. nost, da bi se razjasnila takva otudenost od teorije; jer
shematizam nemisaonosti zivi i iz vlastite, iz nedjelatne
antifilozofije. Ali takav se jos manje mofo pozivati na
najdragocjeniju tezu o Feuerbachu; iz pogre5nog razu-
mijevanja tada nastaje blasfemija. Stoga valja nepre-
stano nagla§avati: u Mar:xa neka misao nije istinita zato
sto je korisna, nego je korisna zato sto je istinita. Le-
njin je to isto formulirao u uvjerljivom dictumu: »Mar-
xovo je ucenje svemocno, jer je ono tocno.« Pa nastav-
lja: »Ono je zakoniti nasljednik najboljeg sto je covje-
canstvo stvorilo u XIX vijeku u liku njemacke filozo-
fije, engleske politicke ekonomije i francuskog socija-
lizma.« A nekoliko redaka prije izjavljuje: »Sva Marxo-
va genijalnost jest bas u tome sto je on dao odgovore na
pitanja koja je napredna misao eovjecanstva vec posta-
323
J ....
;m, ~
vila.«* Drugim rijecima: Zbiljska praksa ne moze uci-
niti koraka a da se ekonomski i filozofski nije pro-
pitala kod teorije, one napredne. Ukoliko su stoga ne-
dostajali socijalisticki teoreticari, svagda je postojala
opasnost da pretrpi stetu upravo kontakt sa zbiljom,
koji nikada ne valja interpretirati shematski i simplifi-
cisticki, kada inace praksa treba uspjeti socijalisticki.
Iako su se raskrilila vrata koja drli otvorenima anti-
pragmatizam najvecih misHlaca prakse, jer to su naj-
vjerniji svjedoci istine, ona se ipak uvijek mogu pono-
vo zatvoriti zainteresiranom pogresnom interpretaci-
jom tezc 11. Interpretacijom sto na groteskni nacin
misli da iz najveceg trijumfa filozofije - koji se do-
gada u tezi 11 - cuje neku ostavku filozofije, upravo
neku vrstu negradanskog pragmatizma. Time se cini
lo5a usluga upravo onom buducem koje nam nece pri-
pasti bude li i nadalje nepojmljeno, nego kojemu, na-
protiv, valja dodati nasu djelatnu spoznaju; - natl tom
dionicom prakse bdije ratio. Kao sto bdije natl svakom
dionicom humanog povratka kuCi: protiv iracionalnoga,
koje se napokon pokazuje i u praksi lisenoj poimanja.
Jer ako razaranje razuma tone natrag u barbarsko ira-
cionalno, onda nepoznavanje razuma tone u glupo; pri
cemu potonje, doduse, ne prolijeva krv, ali upropdtava
marksizam. Tako je i banalnost kontrarevolucija protiv
samog marksizma,· jer on je izvdenjem (ne amerikani-
zacijom) najnaprednijih misli eovjecanstva.
Toliko o pogresnom razumijevanju, posve sporedno
gdje se pojavilo. Pogresnomu je potrebna takoder ra-
svjeta, upravo jer je teza 11 najvaznija - corruptio
optimi pessima. Ujedno je ta teza sastavljena najpreg-
nantnije: tako se tu komentar mora mnogo vise nego kod
ostalih usmjeriti na doslovno. Kako, dakle, glasi teza
11, u cemu je njezina prividna suprotnost izmedu spo-
znavanja i mijenjanja? Suprotnosti nema; fak ni cesti-
* Prijevodi citata Lenjinova teksta preuzeti su lz Trl livora i
tri sastavna dijela markslima, u V. I. Lenjln, Izabrana djela,
tom I, knjiga prva, Kultura, Za1reb 1948, str. 57. Autor je cl-
tirao iz: Lenin, Drei Quellen und drel Bestandteile des Marxis-
mus, Ausgewliblte Werke I, 1tr. 63 I dalje (op. prev.)
324
.a..._
ce »ali«, ovdje ne suprotne nego prosirujuce, nema u
Marxovu originalu (usp. MEGA I, 5, str. 535); isto ce
se tako malo naci ili-ili. A dotadasnjim se filozofima
predbacuje, ili bolje: pokazuje se kao klasna pregrada
kod njih, da su svijet samo razlicito interpretirali, ne
mozda da SU - filozofirali. Ali interpretacija je srodna
kontemplaciji i slijedi iz nje; ne-kontemplativna se spo-
znaja sada, dakle, istice kao nova zastava sto istinski
vodi k pobjedi, zastava koju je Marx - dakako uz
akciju, ne s promatrackim mirom - stavio na svoje
glavno djelo znanstvenog istrazivanja. To glavno djelo
same su upute za djelovanje, ali ono se zove »Kapital«,
ne »Vodic k uspjehu« i1i mozda »Propaganda cina«. To
niposto nije recept za naglo junacko djelo ante rem,
nego stoji posred res, u brizljivom ispitivanju, filozofi-
rajucem istrazivanju odnosa najtefo zbilje. S kursom na
pojmljenu nufoost, na spoznaju dijalektickih razvojnih
zakona u prirodi i drustvu u cjelini. Od filozofa, dakle,
koji su »svijet samo razlicito interpretirali«, i ni od cega
drugog, odvraca ukazivanje iz prvog dijela recenice;
ono odlazi na brod, ali krece na upravo krajnje pro-
mi§ljenu plovidbu, kao sto to pokazuje drugi dio rece-
nice: na plovidbu jedne nove, aktivne filozofije, koja
je za mijenjanje jednako neminovna kao i sposobna.
Nema sumnje da je Marx uputio ostre rijeci svakako
protiv filozofije, ali niposto protiv kontemplativne filo-
zofije uop~e, kada je god to bila zamasna filozofija iz
velikog doba. Nego upravo protiv jedne odredene vrste
kontemplativne filozofije, naime filozofije Hegelovih
epigona svojega doba, koja je stoviSe bila ne-filozofija.
Stoga je karakteristicno da najzesce polemizira »Nje-
macka ideologija«, usmjerena protiv tih epigona: »Nuz-
no je ,ostaviti filozofiju postrani', nufoo je iskociti iz ,.,
nje i kao obifan eovjek predati se izucavanju stvarnosti, ji
za sto i u literaturi postoji ogroman materijal, koji je,
naravno, filozofima nepoznat. I kad se onda ponovo
nademo pred ljudima kao sto SU Krummacher* i ,Stir-
ner', onda vidimo da su oni odavno ,iza' i ispod nas.
'f
• Autor je pop-elno citirao »Kuhlmann• (op. prev.)
325
i
J
1i''
I
I
Filozofija i izucavanje stvamog svijeta odnose se jedno
prema drugom kao onanija i spolna ljubavc (MEGA I,
5, s. 216).* Imena Kuhlmann (jedan tadafaji pijetisticki
teolog) i pogotovu Stimer i suvise jasno pokazuju kojoj
je adresi, iii vrsti filozofije bila upucena ta silna invek-
tiva; bila je upucena filozofskom vjetropirstvu. Nije
bila upucena Hegelovoj filozofiji i drugoj velikoj filo-
zofiji iz proslosti, smatrala se ona ma kako kontempla-
tivnom; Marx bijase posljednji komu bi u konkretnog
Hegela, u enciklopedista najbogatijeg znanjem poslije
Aristotela, nedostajalo »studiranje zbiljskog svijeta«.
Nesto takvo nacelno su predbacivale Hegelu druge gla-
ve, ne Marx i Engels, bile SU to, kao sto je poznato,
glave pruske reakcije, kasnije revizionizma, i slieni
»realni politieari«. 0 zbiljskoj dotadasnjoj filozofiji go-
vori Marx, naprotiv, takoc:ter u »Njemackoj ideologiji«
posve drugaCije, naime u smislu stvaralackog realnog
preuzimanja bastine. To je vec prije rdcisceno u »Pri-
logu kritici Hegelove filozofije prava« iz 1844, u tom
smislu da se filozofija ne mo!e dokinuti a da se ne
ozbilji, ne moie ozbiljiti a da se ne dokine. Ono prvo,
s naglaskom na ozbiljenju, r~eno je za »prakticare«:
»Stoga prakticka politicka partija u Njemackoj s pra-
vom zahtijeva negaciju filozofije. Njena se greska ne
sastoji u tome zahtjevu, nego u ostajanju kod toga
zahtjeva koji ona niti ozbiljno provodi, niti ga mo!e pro-
vesti. Ona vjeruje da ovu negaciju mo!e izvditi na taj
nacin sto filozofiji okrece lec:ta i okrenute glave mrmlja
o njoj nekoliko srditih i banalnih fraza. Uslijed svog
ogranicenog horizonta ona ne ubraja filozofiju u krug
njemacke zbiljnosti, i1i uobratava da je ona cak ispod
njemacke prakse i ispod teorija koje joj slu!e. Vi za-
htijevate da treba nadovezati na zbiljske klice zivota,
ali zaboravljate da je zbiljska klica !ivota njemackog
naroda bujala dosad samo u njegovoj lubanji. Jednom
rijeci: vi ne mof.ete filozofiju ukinuti a da je ne ostva-
rite.« Ono drugo, s naglaskom na ukidanju, receno je
* Prijevod citiranog mjesta preuzet je lz: Marx/Enaels
-
326
Tom 6, Prosveta, Beograd 1974, 1. 190 (op. prev.)
D.Za
za »teoretieare«: »lstu gresku, samo s obrnutim fakto-
rima, pocinila je teoretska politicka partija koja vodi
porijeklo od filozoifje. Ona je uoC:ila u sadasnjoj borbi
samo kriticku borbu filozofije s njemackim svijetom,
! a nije pomislila da i sama dosada5nja filozafija pripada
ovome svijetu i da je njegova, iako idealna, dopuna.
Kriticka prema svome protivniku, ona se drfala nekri-
iicki prema samoj sebi, jer je polazila od pretpostavki
' filozofije i ostajala kod njenih datih rezultata, ili je s
druge strane donijete zahtjeve i rezultate izdavala za
neposredne zahtjeve i rezultate filozofije, iako ovc -
pretpostavljajuci njihovo opravdanje - moiemo napro-
lt. tiv dobiti samo negacijom dosadasnje (!) filozofije, filo-
, zofije kao filozofije. Zadrfavamo sebi pravo da dademo
l.
·•·.~
~·
detaljniji opis ove partije« (on se dogodio u »Svetoj
porodici« i »Njemackoj ideologiji«, uz najtefo kritiku
moralno propale kontemplacije, kritickog »mira spo-
znavanja«). »Njen osnovni nedostatak moie se svesti
na ovo: ona je mislila da mote ostvariti filozofiju a da
je ne ukine« (MEGA I, 1/1, s. 613).* Marx, dakle, obje-
I
ma tadafajim strankama daje antidot za njihovo po-
nasanje, to je svaki put suprotna medicina mentis: ta-
' " dasnjim prakticarima nala!e vise ostvarivanja filozo-
' fije, taddnjim teoreticarima vise ukidanja filozofije.
''t Pa ipak se i »negacija« (i sama krajnje filozofijom na-
ift. bijeni pojam koji potjece od Hegela) odnosi tu izricito
•1·. na »dosaddnju filozofijm~, ne uopce na svaku mogucu
'/ i buducu. »Negacija« se odnosi na filozofiju s istinom
1, za volju nje same, dakle na autarhicno-kontemplativnu
· filozofiju, koja svijet interpretira jedino antikvarski, ne
odnosi se na onu koja revolucionarno mijenja svijet.
Dapace, i unutar »dosadafaje filozofije«, dakako do te-
melja razlicite od filozofije Hegelovih epigona, ima, uza
svu kontemplaciju, toliko »studiranja zbiljskog svijeta«
da upravo njemacka klasicna filozofija ne figurira po-
sve bez prakticne vrijednosti mec:tu »tri izvora i tri sa-
stavna dijela marksizma«. Ono uopce novo u marksi-
* Prljevod cit. mjesta •Priloga ...« preuzet je iz: Marx/Engels,
Rani radovi, peto lzdanje, Naprijed, Zaareb 1976, s. 97 (op. prev.)
327
'
1i
'~
J
 stickoj filozofiji tvori radikalna promjena njezine osno-
ve, njezina proleterski-revolucionama zadaea; ali uopce
novo nije u tomu da filozofija, jedina koja je sposobna
i odredena za konkretnu promjenu svijeta - ne bude
vise filozofijom. Zato sto ona to jest vise nego ikada,
eto upravo i trijumfa spoznaje u drugom dijelu rece-
nice teze 11, koji se odnosi na promjenu svijeta; mark-
sizam uopce ne bi bio promjenom u pravom smislu da
on u njoj i prije nje nije teorijsko-prakticki prius istin-
ske filowfije. One filozofije sto se, duga daha, s pot-
punom kultumom bastinom, uvelike razumije u ultra-
ljubieasto, sto ce reCi: u svojstva zbilje koja nose bu-
ducnost. Promijeniti u nepravom smislu dade se da-
kako stosta, i bez poimanja; Huni SU isto tako mije-
njali, ima i promjena uslijed ludila cezar!, putem anar-
hizma, dapace uslijed dusevne bolesti trabunjanja, koju
Hegel naziva »savrsenom slikom kaosa«. Ali osnovana
promjena, eak u carstvu slobode, ozivotvoruje se jedino
posredstvom osnovane spoznaje, s uvijek tocno upozna-
tom nufooscu. Otada su svijet mijenjali redom sami
filozofi: Marx, Engels, Lenjin. Prakticisti iz rukava,
111
shematici s brdom citata nisu ga mijenjali, kao ni oni
empiristi koje je Engels nazvao »indukcioni magarci«.
Filozofska promjena jest promjena uz neprestano po-
,I znavanje odnosa; jer ako filozofija i ne tvori zasebnu
znanost iznad ostalih znanosti, ona je ipak zasebnim
znanjem i savjescu totuma u svim znanostima. Ona je
napredujucom svijescu napredujuceg totuma, buduci
da taj totum ne stoji kao fakat, nego kruzi jedino u
golemoj povezanosti nastajanja s jo§ nenastalim. Filo-
zofska je promjena na taj nacin pokazateljem analizi-
ranog stanja, dijalekticke tendencije, objektivnih za-
kona, realne mogucnosti. Stoga se, dakle, filozofska pro-
mjena bitno dogada na horizontu buducnosti koja je
uopce nesposobna za kontemplaciju, nesposobna za in-
terpretiranje, ali svakako marksisticki prepoznatljiva.
I, gledano ovako, Marx se uzdignuo takoder i nad na-
vedene, samo antiteticki stavljene naizmjenicne nagla-
ske sto se odnose na ostvarenje iii na ukidanje filo-
zofije (ostvarenje nagla§eno protiv »prakticara«, uki-
328
....
danje naglaseno protiv »teoretieara«). Dijalekticko je-
dinstvo pravo shvacenih akcenata, na kraju citiranog
»Priloga« (MEGA I, 1/1, str. 621), kao sto je poznato,
glasi: »Filozofija se ne mote ostvariti bez ukidanja pro-
letarijata, proletarijat se ne moze ukinuti bez ozbiljenja
filozofije.«* A ukidanje proletarijata, cim se on ne shva-
ti kao klasa, nego isto tako, kao sto uci Marx, i kao
najostriji simptom ljudskog samootudenja, nesumnjivo
je dugotrajan akt: potpuno ukidanje te vrste podudara
se s posljednjim aktom komunizma. U onom smislu ko-
ji Marx izrafava u »Ekonomsko-filozofskim rukopisi-
ma«, s perspektivom koja se razumije upravo u krajnji
filozofski ioeshaton«: »Njegovo« (covjekovo) »prirodno
postojanje tek mu je ovdje postalo njegovim ljudskim
postojanjem, a priroda je za njega postala eovjekom.
Dakle, dru§tvo je dovrseno sustinsko jedinstvo eovje-
ka s prirodom, istinsko uskrsnuce prirode, provedeni
naturalizam covjeka i provedeni humanizam prirode«
(MEGA, I, 3, str. 116).** Tu svijetli krajnja perspektiva
mijenjanja svijeta koju je Marx tezio formulirati. Nje-
zina misao (znanje-savjest svake prakse u kojoj se zrca-
li jos daleko totum) nesumnjivo zahtijeva podjednako
novost filozofije kao sto stvara uskrsnuce prirode.
,~;
Arhimedovska tocka: Znanje §to '5e ne odnosi samo na
pro§lo, nego bitno na uzlazece
Prvi puta duh postade tako mocnim, napokon se ra·
zumije u to. I to upravo stoga sto se odrekao svoje
prijasnje, cesto lafoo uzvisene biti. Sto je istinski po-
stao politickom pjesmom, sto se napokon sam izbavio
iz promatranoga i prosloga u saddnjost. Povrh toga u
taddnju sadasnjost, koja nije dopustala duh kao eter,
4,~ nego ga je trebala kao materijalnu snagu. Radi toga je
f;'
A
~','
* Prljevod cltlranog mjesta preuzet je lz: Marx/Engels, Rani
radovi, peto lzdanje, Naprijed, Zasreb 1976, s. 105 (op. prev.)
** Prljevod cltlranog mjesta preuzet je lz: Marx/Engels, Rani
radovi, peto izdanje, Naprijed, Zasreb 1976, s. 277 (op. prev.)
329
 iznova vaZ1lo u kojem je trenutku uz ostale rane rado-
ve stupilo u to jarko svjetlo i »Jedanaest teza«. Marx
je o tomu pisao u »Komunistickom manifestu«, 1848,
dakle tek nesto kasnije: »Njemackoj obracaju komu-
nisti svoju glavnu pamju, jer je Njemacka u predve-
cerju gradanske revolucije i jer ona vrsi taj prevrat u
naprednijim uvjetima evropske civilizacije uopce, i s
mnogo razvijenijim proletarijatom negoli Engleska u
sedamnaestom i Francuska u osamnaestom stoljecu,
pa njemacka revolucija moze dakle biti samo nepo-
srednom predigrom proleterske revolucije.« Odatle
dakle poticaj, onaj sto ga Feuerbach nije osjetio, koji
je novu filozofiju smjesta, in statu nascendi, doveo na
barikade. Vee u tezi 4 bijase otkrita arhimedovska
tocka s koje valja na taj nacin stari svijet izglaviti iz
stozera, novi svijet podignuti u stozer, arhimedovska
tocka u »svjetovnoj osnovi« danasnjice: »Ovu osnovu
treba dakle najprije razumjeti u njenoj protivrjecno-
sti, a zatim je prakticki revolucionirati uklanjanjem
protivrjecnosti.« I sad, sto Ii je konacno ono sto je
dovelo do otkrivanja ishodista »Jedanaest teza«, dakle
poeetne filozofije revolucije? Ipak to nije jedino nova,
proleterska zadaea, ma kako odvlacila od promatranja,
ne dopustala da se stvari uzimaju, eak ovjekovjecuju
kakve jesu. To, takocter, nije ni samo kriticki-stvara-
lacki preuzeta bastina njemacke filozofije, engleske
ekonomije, francuskog socijalizma, ma kako ta tri fer-
menta, na celu s Hegelovom dijalektikom i obnovljenim
Feuerbachovim materijalizmom, bijahu vafoa za obli-
kovanje marksizma. Nego se ono sto je konacno dovelo
do arhimedovske tocke i s njom do teorije-prakse nije
pojavljivalo uopce ni u jednoj filozofiji do tada, bilo
je, stoviSe, u samom Marxu i po njemu tek jedva pot-
puno reflektirano. »U gractanskom drustvuc, kde Ko-
munisticki manifest, »vlada proslost nad saddnjosti,
u komunistickomu sadafojost natl proslosti.« I vlada
sada5njost zajedno s horizontom u sebi, koji je hori-
zontom buducnosti i koji tijeku saddnjosti daje speci-
fican prostor, prostor nove, bolje obradive saddnjosti.
330
&
Tako se otvorila poeetna filozofija revolucije, to jest
mogucnosti promjene na dobro, otvorila najzad na i u
horizontu buducnosti; sa znan<>Scu novoga i s:nagom za
njegovo voctenje.
Ali do tada se svo znanje bitno odnosilo na proslo,
buduCi da se samo ono i promatralo. Novo je ostajalo
izvan njegova pojma, sadasnjost, u kojoj ima svoj front
nastajanje novoga, ostajala je smutnjom. MiSljenje u
robnom obliku osobito je potenciralo tu staru tradicio-
nalnu nemoc; jer kapitalisticko pretvoriti-u-robu sve
Ijude i stvari ne znaci samo njih otuctiti, nego razjas-
njava: misaoni oblik roba i sam je potenciranim misao-
nim oblikom postalost, fakt. Osobito se lako zaboravlja
fieri povrh tog fakta, i tako producirajuce povrh po-
stvarena produkta, otvoreno pred ljudima povrh pri-
vidnog fixuma iza njihovih lecta. Ali lafan uzajamni od-
nos izmectu znanja i .proslosti mnogo je stariji, njegov je
iskon, stovise, upravo ondje gdje se radni proces uopce
nije reflektirao u svijesti, pa znanje tako nije samo
moralo biti naprosto zor, kao sto smo pokazali gore,
nego je predmetom znanja naprosto moralo biti ono
oblikovano, bitnoscu je morala biti naprosto bilost.
Tu je mjesto Platonovoj anamnezi: »Jer istinski su« -
kde Sokrat u dijalogu »Menon« (81 B - 82 A) i upu-
euje na zor upravo u praproslosti duse - »trafonje i
ucenje skroz-naskroz - sjecanje«. u tomu je proklet-
stvo toga kontemplativnog antikvarija koji - bez obzi-
ra na sve drustvene promjene pojma spoznaje - nije
do Marxa filozofiju odrfavao samo u promatranju ne-
go upravo i u pukoj, svakom promatranju upisanoj
relaciji prema postalosti. Cak i misliocu razvitka
Aristotelu bit je -co -cl fivl Etvcn, »sto-bijase-bitak«, u
11
smislu zakljucene odredivosti, statuarne izrafonosti. Cak ~· ~
velikom dijalektickom misliocu procesa Hegelu zbi- '!:I
i'
vanje je potpuno podvrgnuto njegovoj gotovoj povi-
jesti, a bit je nastalom zbiljom, u kojoj »je jedno te isto
s njezinom pojavom«. Sam Marx ne notira tu pregradu
u Feuerbacha kao nevaZnu: »Cijela Feuerbachova de-
!l
dukcija, s obzirom na medusobni odnos ljudi, tezi samo
tome da dokaze kako ljudi trebaju i kako su uvijek
331
 trebali jedan drugoga. On foli da ustanovi svijest o toj
cinjenici, on, dakle, zeli, kao ostali teoretieari, samo
da iznese pravu svijest 0 jednoj postojecoj cinjenici,
dok je pravom komunistu stalo do toga da ovo posto-
jece srusi« (Deutsche ldeologie, MEGA I, 5, str. 31).*
Efekt svega bio je samo to da je duh anamneze trafio
svoju spoznajnu moc upravo ondje gdje se najmanje
odlucuje o sadasnjosti, pogotovu buducnosti. Dok, da-
kle, puka relacija: znanje-proslost stoji prema pitanji-
ma sada5njosti, pogotovu prema problemima odluke o
buducnosti, gotovo samo u nazdravicarskom odnosu, Hi
u odnosu najkratkovidnijeg grac:tanskog klasnog stano-
viSta, dotle njoj tek u otcijepljenosti preterita (dakako,
bez da je prestalo ovjekovjeceno klasno stanoviSte) bi-
va, tako reci, pri dusi kao u zavieaju. I to viSe kao u za-
vieaju sto su objekti vremenski dalje otraga, sto, dakle,
njezina zakljucenost u mir kontemplacije izgleda ade-
kvatnijom. Otuda u relaciji: znanje-proslost krifarski
ratovi dopustaju, tako reci, vise »Znanstvenosti« negoli
oba posljednja svjetska rata, Egipat opet, jos dalji, vise
negoli srednji vijek. Tu prividna totalna minulost fi-
zicke prirode eak slovi ili je slovila kao neka vrsta
Nad-Egipta ili potencije Egipta, posve davna, s granit-
nom postaloscu materije koja je, ne bez metodskog
slavlja, bila prozvana mrtvom. Kako li je pak sve to
drugacije u Marxa, kako Ii je velikom postala njegova
moc upravo od sadasnjosti. Kako li se njegova nova,
njegova opcevazeca znanost zbivanja i promjene potvr-
duje upravo na frontu zbivanja, u aktualnosti svake
pojedine odluke, u vladanju tendencijom prema budu6-
nosti. Marksisticki nije ni proslost sve veci niz anti-
kviteta, jer povijest kao prakomunisticka i kao povijest
klasnih borbi ne pretvara ni svoje najudaljenije epohe
u muzej; a jos manje one bli~e pretvara, kao sto cini
gradanska kontemplacija, u moratorij osloboc:ten zna-
nosti. Uslijed kojega su, ne odnoseci se prema sadas-
* Prijevod citiranog mjesta preuzet je iz: Marx/Bnirels, Rani
radovi, peto izdanje, Naprijed, Zairreb 1976, s. 388 i dalje (op.
prev.)
332
'·
Ii
njosti ni s malo znanja, tako veliki dijelovi gradanske
ucenosti ili bespomoeno stajali nasuprot sadasnjosti
kad je zahtijevala odluku, ili su se, u posljednje vri-
jeme, povrh svega klasnog interesa jos i sa skandaloz-
nim neznanjem prodavali antiboljsevizmu. Cak i pioniri
grac:tanske znanosti, koji se s ovim ne mogu usporediti,
veliki i cisti ideolozi sedamnaestog i osamnaestog sto-
ljeea, koji su se zacijelo pridrfavali relacije prema sa-
ddnjosti i buducnosti, svagda su pred uzlazecim u
svojoj vlastitoj revolucionarnoj klasi stajali s iluzijama
ili nekonkretno pretjerujuCim idealima; ne dakle svaki
put samo zbog klasne prepreke, nego isto tako zbog
prepreke ispred buducnosti, koja se do Marxa vazda
postavljala zajedno s klasnom preprekom. Sve se to,
§to dalje to viSe, sjedinjuje upravo s anamnezom ili
zatvorenoscu kontemplativno-statickog znanja prema
zbiljski nastupajucemu, uzlazecemu. I isto tako sada
posve odlucno: gdje odnos znanje-proslost vidi u sa-
dasnjosti samo smutnju a u buducnosti pljevu, vjetar,
bezobli.cnost, ondje odnos znanje-tendencija poima ono
cemu svojeg znanja uopce: kao posredovanu novograd-
nju svijeta. Dijalekticko-historijska marksisticka zna-
nost tendencije na taj je nacin posredovanom znanoscu
buducnosti zbilje plus objektivno-realne mogucnosti u
njoj; svc to u svrhu djelatnosti. Razlika prema anamne-
zi postaloga, sa svim njezinim mijenama, ne mofo biti
ocitijom; to vrijedi kako za rasvjetljavajucu marksi-
sticku metodu, tako i za u njoj rasvijetljenu nezaklju-
cenu materiju. Tek horizant budubzosti, kakvim ga na-
seljuje marksizam, s prosloscu kao predsobljem, daje
zbilji njezinu realnu dimenziju.
Neusporedivo je tu ii novo mjesto same arhimedovske
tocke, s kojega se podi:le u sto:ler. Ono takoder ne lezi
daleko otraga, u proslomu, obavljenomu, do kojega je
analizom •srozao svijet bivsi, puki promatracki materija-
lizam. To jc u daljem slijedu, upravo kad je njegova
uloga demistifikacije bila davno prosla, djelovalo ne-
sputano retrogradno; taj je materijalizam rastvarao
historijske pojavc u bioloske, ove u kemijsko-fiziikalne,
sve dolje do atomske »haze« svega i svacega. Na taj
333
 nacin da su i od krajnje historijski nabijenih pojava,
recimo bitke kod Maratona, ostajali samo jos pokreti
misica, tako da su Grci i Perzijanci zajedno s drustve-
nim sadl'Zajem te bitke potpuno iSceznuli u pothisto-
rijske mi§icne kretnje. Ove su se onda opet iz fizio-
logije rastvorile u organsko,kemijske procese, a organ-
ska se kemija pak, ionako zajednicka svim zivim bici-
ma, napokon zaustavila pri plesu atoma, upravo kao
najgeneralnijoj »bazi« svega i svacega. Tako, dakako,
nije potpuno iSceznula samo bltka kod Maratona, koju
je ipak trebalo razjasniti, nego se i citav sagracteni
svijet pokazivao propalim u ono opcenito jedne totalne
mehanike - uz gubitak svekolikih pojava i njihovih
razlika. Mehanicki materijalizam vidio je u tom razgra-
divanju u atomistiku bit stvari; uistinu bijase tek tu
ona zbiljska noc o kojoj je jednom govorio Hegel, noc
u kojoj su sve krave crne. Izostalo je ono sto je upravo
Demokrit, prvi veliki materijaHst, nazvao lhaac11~etv i:a
q>mv6µeva, spasavanje pojava d metodicki ga zahti·
jevao. Tu je Feuerbach sa svojim ne fizikalnim nego
»antropoloskim« materijalizmom ucinio mladom Marxu
svakako veliku uslugu, onu koja se priznaje u citavom
tenoru »Jedanaest teza«. Atomi i zatim oitava biologija
le:Ze, doduse, razvojnopovijesno u temelju svake dalje
gradnje, ali »starting point«, kao §to je to Engels kasni-
je nazvao u »Dijalektici prirode«, zatim arhimedovska
tocka (za povijest), marksizmu je radni eovjek. Njegovi
drustveni naoini pokrivanja potreba, »Skup drustvenih
odnosa« kakav je stupio na mjesto Feuerbachova eovje-
kova apstrakta, drustveni proces razmjene sa samom
prirodom: sve se to sada spoznalo 'kao jedino relevantna
i zbiljska baza, sto se tice carstva povijesti i kulture.
Bijase to takoder materijalna baza, dapace mnogo iz-
razitije materijalna negoli nevidljivi atomski procesi,
rf
ali upravo kao izrazitija, kao historijski-karakteristicna,
ona nije pretvarala povijesne pojave i ,karaktere u noc.
Ona je, naprotiv, prvi put donijela svjetlo, genuino
svjetlo u kojem je ujedno lefala arhimedovska tocka
koja se zove: odnos covjeka prema covjeku i prema
prirodi. I upravo jer hiistorijski materijalizam, za raz-
334
II
liku od jednostrano prirodoznanstvenoga, ne bijase pro-
matrackim, on nije zahvaljujuci specificnom mjestu
arhimedovske tocke otkrio samo kljuc teorije nego i po-
lugu prakse. Marksizam, dakle, ponajmanje razara tu
polugu, i u skladu s tiin, ne onu viSu, novu organizaciju
zive materije do koje podize poluga. Tako jos jednom
teza 10: »Stanoviste je starog materijalizma ,grat1ansko'
drustvo; stanoviSte novoga je ljudsko drustvo iii po-
drustvljeno eovjeeanstvo.« A promjena svijeta te vrste
dogacta se prema smislu jedino u samom svijetu kvali-
tativne prevratljivosti, promjenljivosti, ne u svijetu
mehanickoga vazda-ponovo, svijetu Ciste kvantitete,
historijskoga uzalud. Isto tako nema promjenljiva svi-
jeta bez pojmljena horizonta objektivno-realne moguc-
nosti u njemu; inace bi eak i njegova dijalektika bila
dijalektikom stupanja-na-mjestu. U svjetski se obuhvat-
noj dijalektici marksizma pokazalo i dolazi do znano-
sti jos mnogo viSe 1snage stvaranja. Nada, koju je Her-
der kusao himnicki zazvati u »Geniju buducnosti«:
», •• jer sto je znanje ~ivota! a ti I Dare bogova, lice pro-
rocko! i traganja I earobni glasu sto mi pjevasl«, -
upravo je nada u znanje zivota, da bi ga zbiljski bilo, :1
postala u Marx.a dogadajem. Dogadaj nije zakljucen,
jer nam je on jedno jedino naprijed u svijetu sto se
dade mijenjati, sto implicira srecu. Tako cjelina »Je-
danaest teza« objavljuje: Podrustvljeno eovjeeanstvo u
savezu s prirodom koja mu je posredovana pregradnjom
je sviijeta u zavieaj.
SAzETAK 20
SVOJSTVO ANTICIPIRANJA I NJEGOVI POLOVI:
TAMNI TRENUTAK - OTVORENA ADEKVATNOST
Ali tko tjera u nama? Netko tko sam sebe ne posjeduje,
tko ,se jos ne pojavljuje. ViSe se ne da reci ni sada, to
unutra spava. Krv tece, srce kuca, a ne da se zamijetiti
sto to pokrcce puls. stoviSe, ne nadocte Ii neka smetnja,
335
L
ispod nase se koze ne da zamijetiti uopee nista. Sto u
nama cini podrazivim, samo sebe ne podrafuje. Zdrav
zivot spava, tkaju6i u sebi. Potpuno je uronjen u sok,
u kojem ikuha.
Puls i zivljeni trenutak
Da se zivi, upravo se stoga ne da osjetiti. Upravo taj
neposredni puls kuca osamljen. Akti poput izvrsenja
htijenja, predocivanja i tako dalje, ne istupaju iz nepo-
sredne tame svojeg dogadanja. Ali ponajvise tamnim
ostaje napokon samo sada, u kojem se sva!Qi put nala-
zimo kao oni koji dozivljuju. To sada mjestom je na
kojem uopce stoji neposredno ognjiste dozivljavanja,
gdje je u pitanju; tako je upravo samo zivljeno ponaj-
viSe neposredno, ponajmanje vec dozivljivo. Samo ako
jc neko sada upravo minulo iii ako se, i dok se ocekuje,
ono nije samo zivljeno nego i dozivljeno. Kao nepo-
sredno tu-bivstvujuce, le:Zi ono u tami trenutka. Samo
upravo nadolazece iii upravo minulo ima odstojanje
potrebno zraki svjesnosti da bi osvijetlila. Ono sto jest
to i sada, trenutak u kojem smo, ruje u sebi i ne osjeca
se. U skladu s tim, pripadajuci se dakle saddaj upravo
zivljenoga ne opafa.
Mjesto za moguce napredovanje
Ali ono sto u sada tjera, to ujedno vazda srlja naprijed.
Zato nikad ne ostaje u samom sebi tkajucim, jer da-bi
zivota pohlepno je. Bilo njegovo unutra jos kako neispo-
'ljeno, u njemu se ispoljuje da nema ono svoje, da to,
naprotiv, trazi i predmnijeva vani, da je, dakle, gladno.
A to vani, u ,koje .grabi ono subjektivno, mora lefati u
najmanju ruku tako da se za njim dade grabiti. Kad oko
siljenja za onim sto njemu nedostaje ne bi bilo nicega
do samih tijesnih, zaguUjivih, ocvrsnulih zidina, ne bi
uopce bilo ni siljenja. Ali ovako je njemu jo§ ne§to
otvoreno, njegovo je siljenje, zeljenje, djelanje umjesno.
336
Sto nije, jo§ moze postati, sto se ostvaruje, pretpostavlja
'"( u svojoj grac:li moguee. U ~ovjeka ima tog otvorenoga,
i u tomu prebivaju snovi, planovi. Otvoreno je isto tako
u ·stvarima, na njihovu prednjem rubu, ondje gdje je
~\ '
jos moguce postajanje. I siljenju se tu ne pru:Za samo
otvor ili slobodan prostor gdje se jos moze korafati,
birati, odlu~ivati, probijati put, polagati put, nego je u
objektivno mogucemu osim puta mozda nesto sto nam
odgovara, pored ~ega siljenje nece vjecno prolaziti ne-
111
1i'i nasiceno. Simo to sto nam odgovara nije kao takvo
11 gotova i garantirana stvar, ono ne prima, iii fak oslo-
y
~·
bac:la, ali ono ~ekuje svoje moguce, pa tako prirna ha-
.rem kao ocekujuce. U stvarima .se posluje, tu se jo§
·:i mogu isposlovati na!e stvari, u njima je front na koje-
~ mu moze pasti odluka o na§oj buducnosti, upravo njoj.
Takva nestaLnost niposto nije po sebi razumljiva: moglo
bi dapa~e biti i tako da se ne dogada vise niSta novo
pod suncern. Ali ovako postoji u tijeku stvari, dakle
dogadaja, svakako jos jedno jos i jos-ne, a to je isto
Ito i prava buducnost, to jest buducnost koja se sa-
stoji od onoga sto jo§ nikad nije bilo. Vremena u koji-
ma se niSta ne dogada gotovo su ,izgubila osjecaj za
novum; ona zive u navici, i dolazeee nije to, nego je
odmjereno sestarom kao i jucerasnje. Ali vremena po-
put dana!njih, u kojima se povijest, mozda za stoljeea,
na§la na vagi, imaju ekstreman osjecaj za novum, ona
slute sto je buducnost, zaustavljena daha, u radu sto
unapreduje dolazece, dolazece rnoguce. Takva su vre-
mena mjestom s kojega se osobito ·saznaje korelat mo-
gucega, po\1rh razorene postalosti. Mjesto onomu sada
tjeranja jedino je medu nezakljucenim stvarima, da bi
ostvarivalo, da bi svoje sadriaje cinilo sve manifestni·
jima.
I zvor i u.Sce:
iznenadenje kao apsolutno pitanje
Bude li valjano ostvaren, zivot stize onamo gdje nije
~
bio jot nikada, naime kuci. Ali dva krajnja momenta
u tom mogucem ostvarenju neeeg jol mogucega tvore
!
j
337
I 11 u krajnjoj liniji izvor i usce. Izvor je oznacen tamom
'1 sada, u kojoj izV1ire ostvarivanje, usce pak otvorenoscu
objektske pozadine, 1kamo ide nada. Spoznalo se: u sa-
mom je ostvarivanju nesto ne2lrelo i jos neostvareno,
od toga ono slabi (usp. str. 222); to nezrelo prepoznaje
se u tami zivljenog trenutka. Zatim se spoznalo: u
objektskoj je pozadini iii korelatu otvorenost, realno-
•moguce o kojemu jos valja odluciti, jest utopija kao
frontska izvjesnost samih objekata (usp. str. 237); to
dozol1ivo prepoznaje 1se kao jos uvijek trajuca tenden-
cija, jos uvijek sumracna latentnost. Tamni trenutak
ondje, adekvatna otvorenost ovdje, oznacuju prema to-
mu izvor i USCe uzla:zecega; Olli SU polovima anticipira·
juce svijesti kao i onoga sto objektski njoj odgovara.
Pri cemu usce oznacuje moment konacnog stanja sto
znaci jos vise nego adekvatna otvorenost, dapace: u ko-
jem ona izgleda kao otvorena adekvatnost. Invarijant·
nost vazda miSljenoga iii svr§etka utopije koji je usmje-
ren k cilju, takoder je istaknuta (usp. str. 256); ona je
Unum necessarium u1sril.jereno 1k cilju, posvuda je iden-
ticno usaden element utopijskog konacnog stanja. I sad:
otvorena se adekvatnost ne prepoznaje u iskustvu svjet-
skog procesa koji dalje te~e. s eksperimentiranim uscem,
nego u kratkom, osebujnom iskustvu anticipiranog sti-
senja. U tom se stisenju iskusavaju sva!Qi put najsate-
tije simbolske intencije jednog uopce, sto se isprva pri-
cinjaju subjektivnima, a ipak su arcifilozofski fundira-
ne u samoj stvari, naime u jednom bljesku utopijskog
konacnog stanja. Ta'kva 1iskustva nekog utopijskog ko-
nacnog stanja ono zacijelo ne fiksiraju, inace ne bi
bila iskustvima puke simbolske intencije, i ne bi bila
utopijskima, eak centralnoutopijskima. Ali ona se za-
pravo ticu jezgre latentnosti, i to kao posljednje pitanje
sto odjekuje u ·samom sebi. To se pitanje ne da kon-
struirati prema nekom vec postojecem odgovoru, ne
mofe se odnositi na povijesnu gradu koja bi bila igdje
u postojecem svijetu vec naslagana. Primjeri za to dani
su u knjizi »Tragovi«, gdje se »pitajuce, neutemeljeno
lznenadenje« tumaCi na jednom mjes·tu iz Hamsuna
(Ernst Bloch, Spuren, 1930, str. 274. i dalje). Osobito
338
pak u »Duhu utopije«, gdje je ovako zavrsna simbolska
intencija prvi put oznacena kao »lik pitanja koje se ne
da konstruirati«, to jest upravo kao lik pitanja koja
se ne daju nategnuti, konstruirati ni na jedno od vec
postojecih rjesenja: »Padne kap, ii sve je tu; koliba, pla-
ce dijete, u kolibi stara zena, va:ni vjetar i pustos, jese-
nja veter, i sve je opet tu, upravo takvo, isto; ili citamo
da se Dimitrije Karamazov u ·snu zacudio kako seljak
uvijek kaze ,djetcica', pa slutimo, tu bi se moglo nesto
na6i; ,stakor, on 5uska, dokle ga volja! Eh, kad bi imao
mrvu!', i mi osjecamo, uz taj mali, priprosti, eudno-
vati stih iz Goetheove »Svadbene pjesme« kak.o tu, u
tom smjeru, lezi neizrecivo, ono ·sto je djeeak ostavio
kad se vratio iz gore, ,ne zaboravi ono najbolje!' rekao
mu je starac, ali jos nikada nitko nije to nevidljivo,
duboko skriveno, golemo, uzmogao otkriti kao pojam«
(Ernst Bloch, Geist der Utopie, 1918, str. 364). Iz toga
se vidi kako su to posve nepravi povodi i sadrfaji koji-
ma subjekt zgodimice ovako inklinira, pa ipak se u
njima, tim za svakog •eovjeka drugacijim, premda svaki
put prema znacenju identienim povodima i sadrfajima,
nagovijesta sastojina najdubljeg iznenadenja izmec.tu
subjekta i objekta, koje na trenutak obadva identificira
u prodornom ganucu. Tako apsolutno pitanje, ono sto
se ne da konstruirati, svakako opet bjezi k trenutku,
u svoju tamu. Ne kao rasvjeta, ali ipak kao nezamjen-
ljiva uputa na neposredno tamno onoga sada, ukoliko
se njegova sadrfajno centralna latentnost ipak odslikava
u tako iznenadujuCim pitanjima, pitajucem iznenadenju.
Kad bi sadrfaj onog tjerajuceg u sada, dodirnutoga u
ovdje pozitivno bio vani, kad bi bio jednim »Ta ostani,
tako si lijep«, onda bi miSljena nada, nadani svijet, bili
na cilju.
Jo§ jednom: tama zivljenog trenutka; Carpe diem
Sto u nama cini podrazivim, receno je, samo se ne po-
drazuje. Ono i&pava kao toplo i ujedno zamraceno, po-
najmanje budi sebe osjecajuci. I osjet unutamjih d vanj-
339
.. J
ill
skih podrafaja, na toeki gdje oni uranjaju u sada, su-
dionikom je njegove tame. Kao ito oko malo vidi na
mjestu slijepe mrlje, gdje zivac ulazi u mreznicu, tako
i bilo koje osjetilo malo zamjeeuje upravo dozivljeno.
Tu slijepu mrlju u duSi, tu tamu Zivljenog trenutka, va-
lja pri svemu tomu .potpuno luciti od tame zaboravlje-
nih ili minulih dogac:taja. Ako proslo sve vik prekriva
noc, onda se to mote probuditi, sjecanje pomate da
to ustane, izvori se i nalazi mogu iskopati, historijski
proslo stoviSe stoji upravo pred promatrackom svijesti,
I iako krnje, na nacin da se dade osobito objektivirati.
Tama upravo zivljenog trenutka ostaje, naprotiv, u svo-
111 joj spavaonici; aktualna je svijest prisutna upravo samo
u odnosu na netom minuli dozivljaj i njegov sadriaj
iii samo za onaj sto oeekivano nastupa. Sam zivljeni
trenutak ostaje sa svojim sadriajem u biti nevidljivim,
dapaee to sigumije ito se energicnije na to usmjeruje
pafoja; kod toga korijena, 'll zivljenom po-sebi, u .punk-
/II tualnoj neposrednosti citav je svijet joi mracan. U
punktualnoj neposrednosti: - dogac:ta Ii -se zaista svo
dozivljavanje toeku po tocku i atomisticki, da}Qle u
trenucima i kao oni? To vitalisticki psiholozi nijecu, oni
pustaju da dusevno toce bez pulsa. Tako James, bez
obzira na to sto dopuita •transitive parts of the con-
sciousness«, vidi psihicki zivot ikao struju. U svih vita-
lista zajedno, osobito u Bergsona, dljeljenje vrijedi
kao znanstveno-idealna apstrakcija, sazdana tobo! pre-
ma uzoru matematike; prema tomu ne bi ni trenutak
bio neposrednim sebepolo!ajem, koji u isti mah i klizi
i diskretan je, nego bi bio napravljenom fikcijom. Ali
svo to vitalisticko nijekanje trenutka ostaje u ovom
slueaju nemjerodavnim; jer upravo zivotu p.ripada
punktualni puls, u njega on nlpo§to nije apstrakcijom.
Apstraktna je, naprotiv, struja samih vitalista svijesti;
jer njoj nedostaje upravo puls ikoji kuca, taj element
!ivotne struje za razlliku od nekog bezvalnog, nepre-
kidnog vucaranja. Slika struije svijesti pokazuje svoju
vlastitu apstraktnost u tomu Ato ne sadr!ava gotovo
vile niSta od prave struje, Ito ne iskazuje ni izvora ni
u.Aea, a nadasve nema niceg zajednickog s jedino kon-
340
..._
1i
.~ ; kretnim pojmom struje, naime s pojmom procesa,
pa se struja kao takav ·proces decidirano sastoji od
prekida, naime od dijalektickih momenata dijalekticke
povezanosti. Kao sto je izvjesno da proces nije »Slo!en«
od njih, prema shvaeanju koje je i samo postvareno-
·mehanistiOko, tako on njima ipaik zahvaljuje svoj dis-
kontinuirajuci karakter, upravo •puls Zivotnosti«, kao
ito kate Hegel. James, takoc1er Bergson, nisu u toj tocki
zaostali samo za Hegelom nego i za njima toliko blizim,
naime nedijalektickim Humeom. Njegovo ucenje o
•invisible moments of time and consciousness« znatno
je konkretnije od pukog povdinskog opafanja: struje
svijesti, s apstraktnoseu lisenom pulsa, do koje je to
opafanje postvareno. Tu bi se caik od Husserla moglo
saznati ono pravo, harem ito se tice vremenskoga u
navodnom ..kontinuumu akta«: »Dok se opata neko
gibanje, od trenutka se do trenutka dogac:ta jedno kao-
·Sad-poimanje, u njemu se konstituira aktualna faza
samoga gibanja.c I dalje: •Tijek nije samo tijek uopce,
nego svaka faza ima jedan te isti oblik . . . Oblik se
sastoji u tomu da se jedno ·sada konstituira posredstvom
impresije, i da se na nju prikljufoje jedan rep reten-
cija i jedan horizont protenoija« (Zur Phanomenologie
des inneren Zeitbewustseins, 1928, str. 391, 476). Nema
rijeke koja se uopce da zamisliti, eak dijalekticki ra-
zumjeti bcz onoga sred-sada u svojem vremenu, koje
sAmo uopce nije vrijeme, nego >>Cudno nesto«, kao sto
rece Platon, odakle vrijeme (ne samo shvacanje vre-
mena) zbiljske struje gibanja ,jzvire i u kojem je giba-
nje sjedinjeno sa samim nemirnim mirovanjem. Platon,
koji se u diskontinuirajuci kontinuum razumije bolje
od Jamesa i Bergsona, upravo stoga odlucno istice tre-
nutak ( to l;aCq>vTJi;;, odjednom). Tu on figurira kao
momentum prelaska famedu gibanja i mirovanja, miro-
vanja i gibanja: •Jer iz mirovanja nista ne prelazi, dok
ono joi miruje, u gibanjc, niti iz gibanja, dok se ono
joi giba, u mirovanje; nego trenutak, to eudno nesto,
le!i izmec:tu gibanja i mirovanja, ne pripadajuci nijed-
nom vremenu; i u njemu, iz njega, pokrenuto prelazi u
mirovanje i mirujuce u gibanjec (Parmenid, 156 D-E).
341
j
 I
if !i:
1111
iI I napokon - ticuci se rijeke prema uscu (mirovanju)
ill - trenutaik kao apstrakciju nema u sebi ni tenor na
I', I planu Fausta ni njemu srodan tenor mistiike. »Ta osta-
I 1
ni, tako si lijep«: da bi se to uzmoglo kazati trenutku,
I 11
treba da on bude najviSi, i tako ·savr5eno ispunjen, ne-
pokolebiv, sadrfajan kao onaj sto je u Eckardtovoj
mistici poentiran kao easak savrsenstva (nunc stans).
Tako se sva ta medusobno tako razldcita svjedocanstva
ujedinjuju u priznanju jednog realnog sada; za razliku
od struje apstrakcija vitalista. I na kraju ostaje puls
koji daje i model intermitirajuceg karaktera trenutka
svijesti iii bolje: dogada se Jcao ono slicno u tijelu. Od
kucanja bila dozmaje se za dusevni trenutak kao kucanje
njegova sada, kao srljanje ·najprijed, takoder kao tran-
zitivno svih trenutaka. Vise se od toga .u toj neposred-
I nosti, medutim, jos ne otvara, i saznanje se proteze
'I
samo dotle da se zivljeni trenutak moze iskusiti i opisati
upravo kao taman. Cemu se pridrufoje odlueujuce, koje
/ii je u svemu dosada5njem ionako guralo problem iz puke
psihologije: tamu zivljenog trenutka moze odslikavati ta-
ma objektivnoga. Moze je, dakle, odslikavati sebe-ne-ima-
nj e onog intenzivnog elementa vremena koji se sam jos
nije razvio u vremenu i procesu kao saddajan. Ne,
dakle, najdalje, nego najblite potpuno je jo§ tamno, i to
upravo stoga sto .je najbliZe, najimanentnije; u tom
najblizemu krije se lvor zagonetke opstojanja. 2lvlje-
nje tog sada, najistinskijl intenzivno, jos nije dove-
deno .pred samo sebe, dovedeno k samom sebi kao
videno, kao otkljucano; tako je ono ponajmanje tu-
-bitak, ocito-bitak. To sada u exlstere, koje sve tjera i u
koje sve tjera, najneiskusanije je od svega sto postoji;
ono jos sveudilj tjera lspod svljeta. Ono tvori realizira-
juce sto se ponajmanje realiziralo - tvorii djelatni trc-
nutak - tamu sama sebe.
Iz cega proizlazi ono zaeudno da jos nijedan covjek
nije pravo tu, pravo ne zlvl. Jer zivjeti ipak zna.ci biti
prisutan, ne znaci samo ono prije ill ono posLije, pret-
hodni okus Hi naknadni okus. 2lvjeti znaci ubkati dan,
u najjednostavnijem kao l u dubokom smislu, znaci od-
nositi se konkretno prema sada. Ali buduci da upravo
342
nase najprisnije najpravije, neprestano pribivanje nije
to, jos nijedan covjek ne zivi stvarno, upravo s te stra-
ne ne. Caripe diem kao kratkotrajan U.Zitak bez misli pri-
cinja se eto tako lakim, taikoder i rasprostranjenim, pa
ipak biva tako ·rijetko da se uopce ne pojavljuje kao
stvarno ubiranje. Nista ne izmice upravo sada5njosti
tako kao ono obicno Carpe diem sto se na izgled pot-
puno otvara u uzivanju toga sada, nista ne vlada bitkom
manje od njega, nista nije vecom banalnoscu ante rem.
Ubiranje se dana, dakle, ne da obaviti tako brzo, osim
ako se ono »ta ostani« reeeno trenutku uistinu ne za-
mijeni s ljenearenjem. Ma koliko bilo na cast iskonski
snafoom uzitku, ipaik je samo prividno njemu dom u
Auerbachovoj pivnici iii eak u filistarskom U.Zitku po-
sjedovanja. Vee smo gore (usp. str. 208) podsjetili na
Lenaua i Kierkegaarda kao na ne nesporne, ali ipak
razmisljanja vrlo dostojne ne-majstore toga Carpe diem.
Obojica su bili osudeni na to da vide sliku ljubljene u
nevolji sa samima sobom. To cesto moze biti zivotna
slabost, pa ipak silan size egipatske Helene pokazuje
kako .se slucaj ne iscrpljuje sa sla:boscu, romantienim
f zanosom, takoder ni s nekom vrstom utopijske neuroze.
~; Uobicajeno Carpe diem ne uzdize se nad puko impre-
sivno, natl easak uzitika i casak boli, ono je stoviSe -
suprotno nacinu na koji se cita u Horacija - susto
rastreseno, nepostojano, bez-sadasnje. Ukratko: kao sto
je znatizelja malo utopijska, tako malo vlada bitkom
i uobieajeno Carpe diem, koje ipak upravo skace od
jednog »trenutka« do drugoga, trati dan za danom. Pra-
vijeg dodira trenutka ima samo u .snafoim dozivljajima
"
;if;'
)·
i na ostrim prekretnicama opstojania, bilo wastitima,
.,
1; bllo u vremenu, ukoliko njih primijeti oko prisutno
duhom. Cini se da izvanredni Jjudi od djela polucuju
I
pravo Carpe diem, kao odluku u potrebnom trenutku,
(
'/'.
kao snagu da priliku za tu odluku ne propuste. Momm-
!'
li
sen pokazuje tu snagu na primjeru Cezara, naziva je
·~ »genijalnom trezvenoscu« pa znafajno nastavlja: »Njoj
;)!
,y; on zahvaljivase moc da nezaveden sjecanjem i ocekiva-
J njem energicno Zivi u trenutku; njoj sposobnost da u
t svakom trenutku djeluje ukupnom snagom.« Ali Cezar,
343
 111
l'I
11
I'
veCina djelatnika .klasnog drustva, to ovdje znaci: ne-
11111
11
prozrene historije, - jesu Ii oni pojmili trenutak u
I. kojem su djelovali isto tako i prema njegovu historij-
skom sadrfaju? Taj je slueaj tako rijedak da se kao
l'I
I jedini primjer nudi gotovo samo Goetheov, k tomu
primjer eovjeka koji ne bijase djelatnikom, ali zacijelo
konkretnim okom kojemu nema ravna. Tako ovamo spa-
i da Goetheova recenica na dan kanonade Valmyja:
! i njegov vremensko-prostomi granicni okolis posred-
»Odavde i od danas poeinje .nova epoha svjetske povi-
jesti, i vi mofete reci da ste tomu prisustvovali«; all
takvih predoeivanja nema mnogo. Nema mnogo takvih
opafanja inace neopazena trenutka: kao tranzitornoga,
s najplodnijim motivom, kao stjeci§ta §iroko razgrana-
tih posredovanja izmedu pro!losti i buducnosti - sred
nevidljivoga sada. Tada iznenadno, ne historijski-hori-
zontalno, nego okomito pobodeno pada svjetlo na ne-
posrednost, tako da se ona pricinja gotovo posredova-
nom, ne prestajuci, dakako, da bude neposrednom iii
preprisnom blizinom. Najdivniji primjer prozrenog
predocivanja prufaju Marxove i Engelsove analize si-
tuacije, na celu iS •Osamnaestim brumaireom«. A Le-
njin je citav zivot poimao sada§nje s historijskim pro-
ziranjem, sve do onog promi§ljenog Carpe diem koje
se zove velika socijalisticka oktobarska revolucija. Sve
je to, dakako, pretpostavljalo ve6 potpuno nekontem-
plativan odnos, naime sAmo shva6anje-zahva6anje aktu-
alnih pogonskih snaga zbivanja. To je neizvedivo klas-
nom dru!hvu, koje je nu!no previdalo ono zbiljski pro-
ducirajuce povrh produkta; pa ·lpak je pravi put k aktiv-
noj aktualnosti i uz analizu .situacije tek poceo. Nje-
govim ciljem ostaje rasvjetljivanje onoga Ito u kraj-
njem da-bi-temelju zbivanja tjera isto tako kao Ito je
sebi jos skriveno. I zacijelo: kroz sva drultva ne pro-
vlace se niposto samo llrska, nego, naprotlv, arclfilo-
zofska iskustva pita:nja koje se ne da konstruirati, kao
pitanja apsolutnog iznenadenja, jednog poeinju6eg Car-
pe diem u neuobicajenom, pravom smlslu; pa ipak,
koliko Ii je opet mnogo strepnje, koliko Ii puke slmbol-
ske intencije u toj nezamjetljlvoj mistici svakodnevlce,
jedinoj preostaloj mistlci, koja zavreduje da ostane.
344
;&..
Posvuda drugdje stanje onog sada jest ne-tu pa eak
jos i ovdje toga ne-tu tvori zonu 5utnje upravo ondje
gdje svira glazba. Na taj nacin ne boravi u inkognitu
samo egzistiranje nego jos i subjekt egzistiranja, upra-
vo, dakle, tjerajuce, napokon sadriinsko samog egzisti-
rajucega. Tek u tu svrhu bilo bi potpuno Carpe diem
odlucujuce, na taj nacin §to bi se egzistirajuce-aktualno
stvom blizine koju jos posjeduje ta neposredna teskoca
do!ivljaja, ucinili nimalo tmumima i teskima. Ali tre-
nuci kucaju jos necuveni, nevideni, njihov je prezent u
najboljem slueaju u predvorju svoje ne jos svjesne,
ne jos nastale prezentnosti.
Tama livljenog trenutka, nastavak:
prednji plan, nekoristan prostor,
melankolija ispunjenja, samoposredovanje
2ivljena je tama tako sna!na da uopce nije ogranicena
samo na svoju neposrednu blizinu. Ona, naprotiv, utjece
i na svoj okoli§, na vrijeme §to se nadovezuje na upravo
sada, zatim na prostor §to se nastavlja na upravo ovdje.
Taj utjecaj spreeava da do!ivljajnozbiljska blizina,
osobito ona §to se dogada, .stigne na odgovarajuce i umi-
rujuce odstojanje, da ju se dakle mofo promatrati na
uoblcajeni nacin. Na taj nacin nastaje osebujna, ne lako
motriva, all ni lako pojmljiva i saznatljiva neprovidnost
prednjeg plana koji je u tom casu aktualan. Neke poslo-
vice znaju o tome vise od veCine dosadasnjih mislilaca.
Tako na primjer: Sto on tka, ne zna nijedan tkalac, ili:
U podnozju svjetioni.ka nema svjetla. I nije Ii Edip, jer
je sam sebi stajao pred svjetlom, posljednji opazio da
je o!enio svoju vlastitu majku? Zagonetku sfinge, koja
se da promatrati izvana, on je kako-tako rijesio, ali pre-
ma svojem se vlastitom slucaju pondao bespomocno.
I tako dalje u nerazumljenom tekstu sada-vremena,
ovdje-prostora, kada se god u njih upustalo puko
promatranje, polazeci od odstojanja, od uobieajenoga.
345
11
Nesto se takvo pokazuje, kao sto je vec cesto spome-
nuto (usp. str. 332), ponajviSe izdajnickim cim postva-
reno promatranje, kao promatranje ukrucenoga, posta-
loga, stigne do sadafajosti i pokusa tomu blizomu, koje
se dogada, .koje biva, reei svoju rijec. Tada se kida
prila:goc:!ivanje vrsti odnosenja za koju je dalo povod
ono distancijsko u dalekoj proslosti. Vee i relativna
blizina devetnaestoga vijeka stavlja u karakteristicnu
nepriliku gradanske historieare kad u toku svojih pri-
kaza stignu do tog stoljeca; na mjesto dotadasnjih su-
dova o odnosima guraju se mnijenja. A sjetiti se mo-
femo posve zapanjujuce neznanstvenosti tih historieara
kad je povijest presla u svjetski rat; od ucenjaka su
postali nazdraviear:ski ili pak hura-patriotski uce. Ali
to ne samo zbog klasno uvjetovanog nekonkretnog od-
nosenja burruja prema aneksima onoga sada, nego toj
osobitoj slabovidnosti, s ideoloskim interesom za krivo-
tvorenje uz nju, centralno pogoduje opca propast, tako
reCi, objektivnog promatranja, koju izaziva blizina, pa se
u bresu aktualne neposrednosti, koja se nikada ne moze
svladati pukim promatranjem, osobito zainteresirano
probijaju pogresni sudovi grac:!anske pristranosti. Sve
se to mofo, ukoliko se i dokle dee pote§koca aktualnoga
zajedno s na nj nadovezanim prednjim sada-planom,
prednjim ovdje-planom, razjasniti posredstvom proble-
ma slikanja krajolika. Problem aktualnoga slikarski
glasi: Gdje Ii to pocinje krajolik koji valja prikazati na
slici? Slikar ne slika i sebe, premda se neposredno, kao
najunutrasnjiji prsten neposrednoga, takoc:!er nalazi u
krajoliku. Medutim i drugi prsten neposrednosti: pravi
prvi plan slike, samo se te5ko da objektivirati; toj je
neposrednosti jos uvijek svojstvena odvise velika blizi-
na mjestu na kojem stoji slikar. I ba§ ta zbrka koju tvo-
ri blizina utjece da i prostorni prvi plan ostaje rela-
tivno neizoblikovan, nepripadan pravom krajoliku. Pri-
kazani krajolik ne pocinje, dakle, samo izvan sllkara
koji ga slika, sto se razumije po sebi, nego i s onu stranu
jo§ razasutih predmeta slikareva bli!eg okoli§a. Uz po-
moc pojma koji se mofe uzeti iz fizike zracne sisaljke
biva jasnim: prednji je plan za prikaz nekoristan pro-
346
stor, to jest prostor iz kojeg jos nije potpuno istekla
atmosfera. U ovom slucaju atmosfera neposrednosti,
trajuca tama i trajuci nered onog sada i ovdje, blizine.
Na pitanje: gdje poeinje krajolik? gdje pocinje suvislo
objektiviranje? mofo se stoga odgovoriti samo: s onu
stranu nekorisnog prostora, toeno ondje gdje oklijeva-
juci poeinje prestajati tama neposrednosti zajedno sa
svojim izdandma. I buduci da posvuda izmec:tu subjek-
ta i objekta promatranja lezi taj cudni meauprostor,
upravo kao nekoriJstan prostor sui generis, iz .kojega jos
nije dostatno uklonjena atmosfera neposredovane ne-
posrednosti: to teski prednji plan slike krajolika i nje-
gov problem metodski strogo odgovara navedenoj po-
te5koci o'ko aktualnosti sto se dogada, dogat!a u vre-
menu. Unutar nje utjecaij je zivljene tame svakako ne·
usporedivo bogatiji posljedicama negoli sama stvar u
prostornom reljefu u~etom u obzir, i nije samo primje-
rom za nju kao u slika11skoj kompoziciji. To se poka-
zuje vec i taiko sto ovdje-prostor kao prostorni prednji
plan moze napokon ipak prijeci u krajolik, s njim se,
dakle, zavrsiti, tako sto se u mirovanju tog zavrsetka ne
javlja neki nedogotovljeni ostatak blizine. Sada-vrijeme,
naprotiv, kao prednji plan vremena ne prelijcva se bez
daljnjega u pojmljivo, oblikovno, saznatljivo s tim -
eto nove poteskoce - sto se ne prelijeva takoc:!er bez
daljnjega ni u saznatljivost koja nije pasivnim proma-
tranjern, nego je aktivnom znanoscu tendencije. Jer ina-
ce bi toj saznatljivosti moralo ono sto kasnije okrufoje
sada-vrijeme, dakle buducnost, dospjeti tako potpuno
objektivno nadohvat kao, mutatis mutandis, slici krajo-
lika krajolik iza ovdje-prostora. A kao sto je predobro
poznato, sto se tice buducnosti, izuzevsi korake koje
treba poduzeti neposredno, najneposrednije, i izuzevsi
velike perspektive, to ne mofo biti, ne ni u temeljnoj
znanosti svladanog zbivanja, napokon konkretnoj zna-
nosti tendencije: marksizmu. I to stoga ne, sto samo
i'
<II'
I,
buduce - za razliku od prostorne daljine - tako sa-
ddava nesvladano sada, sadrfava dakle tamu, kao sto
-{"., sAmo sada sadrfava jos neotkljueanu buducnost, dakle
~
novost, i srlja onamo naprijed. Proslost, i ona samo
347
 ~-=
i~i
I
prividno, takoc1er samo promatranju zatvoreno pa stoga
prividno usporedivo s prostorom krajolika koji se dade
objektivirati, pojavljuje se u svijesti vremena kao i .u
fazi vremena tek kasnije, tek poslije srljanja u budu~
nost, i stoga se ne da usporediti s objektiviranim krajo-
likom kakvim se on direktno nastavlja na prostomu
aktualnost i iza nje stoji kao gotov. Naprotiv: Budu~
nosni sadrlaj sada-aktualnosti nastavlja se vazda ponovo
- preko svih oblika pro§losti - takocter i u svojoj ak-
tualnosti prednjeg plana i u svim svojim horizontsklm
okolisima. Ali budu6l da budu6nost na taj nafin spada u
aktualnost, to je i ona, budu6nost, sa svim svojlm objek·
tivnostima prednjeg plana l horizonta, sudionikom ta·
me zivljenog trenutka. I, ona sudjeluje u njoj na nacln
koji tvori najbitnife svofstvo buducnosti: da je zatvo-
rena promatranju, all i jol relatlvno nepoznata znanostl
tendencije. Ta je povetanost tame trenutka i tame bu·
ducnosti prvi put formulirana u »Duhu utopljec ovako:
»Tama jaca cim ne samo ml nego I druga, obratna stra-
na ostaje neodlucenom, elm se mi, dakle, okrenemo bu-
ducemu, koje s!mo, ukoliko je prije svega logickl novo,
ne znaci drugo do nale povecane tame, .tao nale tame
u liku poroda njezina krlla, povecanja njezlne dalje
povijesti; i isto se tako pove6ava bog kao na!iuprotan
problemu radikalno novoga, koji, da bi bio, ne mora bitl
za nas recimo samo vldljlv, tako da bl se cltav svjetskl
proces elastieno reduclrao ·na odnos glbanja lzmectu
dvije, ,odvojene' ·realnostl, nego kojl mora sama sebe
posjedovati samo kao nadu, kao ne-bltak za sebe, poput
nas u sjenovitom nedogractenomu, jol nerealnomuc
(Geist der Utopie, 1918, str. 372). Prema toj neugodnoj
formulaciji, tama se !ivljenog trenutka, dakle, u svojoj
potpunoj dubini poklapa s esencijalnlm, jol ne tu-blv-
stvujucim nacinom egzistencije samog .aadr!aja cilja,
koji se jednoc bio lntendlrao pod mltololkom oznakom
bog, i koji je prema citlranom mjestu upravo jol ne tu·
-blvstvujucim, jol ne lznesenim clljnlm sadrtajem sa-
mog egzistiranja. All Carpe dleIJllill prezent apsolutnog
clljnog sadr!aja stoji na lstom tlu na kojem stojl su-
bjekt egzistiranja, l na lstom tom tlu ciljnl sadr!aj kao
348
realiziran jol izostaje: na tlu onog neosvijetljenog ognji-
lta egzistencije koje je, ut nemitolosku oznaku, agensom
kao i jezgrom materije koja se razvija. Tako daleko, ta-
ko duboko SeZe, dakle, tama korijena zivljenog trenut-
ka; tako je tocno .pridru!ena novumu i u daljini i u li-
rini, ultimumu sadrlaja. I upravo je jednako takvom
buducnost: ono sadr!ano u krilu vremena, koje je po-
zvano da otvori sadr!ano u trenutku. Jedino moei-biti,
unaprijec1eno da mo!e voditi i otvoreno, tjera nepo-
sredni bitak tjerajuci-skrivenog trenutka k sebi i gore;
jedino to otvoreno transcendere u novum sadrfajno
otvara imanentno egzistiranje. Sto je pri tomu prisut-
nost bli!e egzistencijalnom ·proizvodacu dogac1anja,
dakle - historijtski - covjeku, sto je radikalnije samo-
zahva6anje subjekta koji stvara historiju, to se vi§e
osloba4a slijepa aktualnost, to se dublje ona mo!e spo-
znatl kao .prolazilte liroko razgranatih dijalektickih po-
sredovanja. Prava se, metafizicka tama zivljenog tre-
nutka takvim historijsktm poimanjem subjekta jol ne
rasvjetljuje, ill se rasvjetljuje tek u pocecima, aJ.i pro-
blem se prednjeg plana, s pukotinom sada i ovdje u
odslikavanjima svjetske suvislosti, napokon dovodi na-
dohvat ruke. On se podi!e u problem posredovanog
prolaziita i u njemu u problem aktualno-konkretne od-
luke na frontu svjetskog zbivanja.
Nije tako da bi ta pukotina u !ivotu, dak!le eak u
nekoga tko ne promatra, time nestajala. Jer ucinak se
tiv.Ijene tame napokon ne ogranicuje na navedene raz-
licite prednje planove. Nego se slijepa mrlja, to ne-
·Vi4enje neposredno nastupajueeg sada i ovdje, pojav-
ljuje i pri svakom ostvarenju. $tovise, gledanje se od
prevelike blizine samo zamueuje, dok se do sada posto-
je6a vrsta ostvarivanja ne zamraeuje od nekog prvog
plana, nego u samom ostvarenomu. Ni pravo Carpe diem
nije izuzeto od te melan:kolije, naime tada kad nije tek
naprosto prisutno duhom, nego ubire plodove jedne
ispunjene nade. A iskustva centralnog iznenac1enja u
pltanju koje se ne da konstruirati bivaju postec!ena te
!~
~· melankolije samo. stoga sto ona sadr!avaju upravo sa-
mo munjevite nagovje5taje nekog tu·bivstvujueega sada,
349
 ;;p..-~
'ovdje i tu, i to na zamjenjujuCim, lesto skurilnim pred-
metima, a1li ne, jos ne na samoj ozbiljenoj stvari po
sebi i za sebe. Tako tama blizine pniZa i posljednji raz·
log melankoliji ispunjenja: nema raja na Zemlji koji bi,
kad na:stupi, bio bez sjene, koju jos baca nastup. Cak
nije ni samo tako da fijas'ko prijeti kad se trebaju ispu-
niti snovi sto su daleko nadmdeni ili kad prevelika
uzviSenost snova ugrofava njihovo ispunjenje. Neki
ostatak u samom realiziranju osjeea se, i tu je, takoc:ter
i ondje gdje su bili realizirani umjereni ciljevi ili gdje
se cini da su monumentalne slike iz sna stupile u zbi-
lju od krvi i mesa, dufom i tijelom. Ima ostvarivanja
koje je nezavisno od cina samog ostvaritelja i ne sadr-
fava ga; ima ideala koji se grade izuzetnima, tuc:tima
tendenciji, apstraktnofiksnima i taiko utajuju i nedo-
vrseno, neostvaTeno svojih ostvaritelja. Upravo se tako
u melankoliji ispunjenja javlja to jos preduboko neispu-
njeno u subjektu, :Kao sto se u njoj kritizira.nedostatno
u fiksiranomu ideala. Tako i element ostvarivanja valja
u istom dahu s elementom buduceg drustva sve vecma
stavljati u slobodu. Na taj se nacin kod problema ostva-
renja vec vidijelo (egipatska Helena): zeljeni iii idea1ni
sadrlaj, upravo kad postite cillj svojeg ostvarenja, stize
na jednu toeku stvarnosti tamnije od one sto ju je po-
sjedovao prije, dok je imala lebdeci, utopijski, puki
bivajuci realan karaikter. Kao .§to valja ponoviti: reali-
zacija, ma koliko dokidala kontemplativno odstojanje,
nikada ne djeluje vec potpuno kao realizacija, jer je u
samom subjektskom faktoru realizacije ndto sto se
jos nigdje nije ostvarilo. Subjektski faktor Ato podaje
opstojanje sam jo5 nije tu, on nije predikatiziran, nije
objektiviran, nije realiziran; to se na kraju obznanjuje
u tami ziv,1jenog trenutka. I taj inkognito ostaje jos
svakom ostvarenju pridrufena osnovna zapreka da bi
ono bilo potpunim ostvarenjem. Nju ukloniti, odgojiti
sam.og odgojitelja, realizirati samog onog tko realizira,
za tim idu svi humanisticki snovi zel.f a; oni su i naj-
radikalniji i najrprakticniji. Sve ve~e samoposredovanje
pravitelja historije na taj nacin nije samo pomoc da se
konkretno ostvari konkretna antlcipacija tendenclje,
3.50
Iii
'---""
ono je takoc:ter pomoc da se uvede ostvarenje bez svo-
jeg osebujno gorkog ostatka. Bez onog minusa sto osta-
je, sto oznacuje samo ono neposredno egzistiranja, osta-
lo tamnim, sto napokon tvori komad ne-dolaska u do-
lasku. Ljudskost koja u svojem krugu opstojanja vise
nije opterecena nicim tuc:tim, realizirajuce koje je samo
realizirano: to je .§ranicni po jam ostvarenja kao ispu-
njenja.
Jos jednom iznenadenje kao apsolutno pitanje,
u liku straha kao i u liku srece;
,uopce utopijski arhetip:
najvise dobro
Sto tjera u sada, receno je, isto tako ubuduce srlja na-
prijed u otvoreno. Ali to otvoreno ima iza sebe dvojako
dusevno mjesto s kojega se ocekuju, takoder utjeruju
njegovi plodovi. Jednim je mjestom i nadalje tjeskoba,
upravo kao takva, .koja je to veca sto s viSe neizvjesno-
sti moze sa svih strana ocekivati svoje povode. Ovamo
vise ne spada neuroticka tjeskoba sto ri:iofe potjecati od
libida koji ne nalazi primjene, niti noiimalna realna tje-
skoba u opasnim situacijama, ali svakako spada tjesko-
ba sto je jednako bezuvjetna kao sto se odnosi na ko-
na<!no. Takocier i tjeskobni sni, kao sto je navedeno,
cak djeeja .groza pred tamom, cak i strah od prikaza
granite s tom tjeskobom samo atavisticki, pa ipak oni
oznatuju smjer. Pakao je vjemicima bio napucen sa-
mim takvim fobijama, jos i tada kad izvanjska tjesko-
ba, ona od nepoznate prirode, uopce viSe nije trebala
biti tako velikom. Pakao je zahvaljujuci prosvjecivanju
i~ceznuo, ali je rproblem lrorelata, groze sto naskroz pro-
!ima, metafizicke graze, ipak C)stao. Njegovim je bo-
ravistem svaki put ono sada, ona krvava pukoti:na u ta-
mi sada i onoga sto se nalazi u njoj. Da takva nepo-
sredna groza postoji, da je druge vrste nego ufasan
realni strah pred zbilja nastalim, izvan svake je sumnje.
I'.
j' Njegovim je elementom nesnosan trenutak, cesto, ali
ne uvijek, patoloska tvorevina, gotovo porazan ufas sam
351
 1
I
po sebi. Izgleda da se epilepsija, u auri prije napadaja,
osobito toen.o odnosi na to nesnosno, paranoja pru!a
o tomu slike ponajblife tjeskobnom snu, pru!a tjesko-
ban san po danu. 0 tomu Bilchnerov fragment kako
pjesnik Lenz hldi obavjestava nezaboravno: »Zar ne
cujete?« pita ludi pjesnik, »ta zar ne cujete utasan
glas sto vice oko citava horizonta, a Ito se obicno na-
ziva tiSinom?« Au Bilchnerovu i.Woyzeku« tjeskoba se
posvuda budi od nekog urlajuceg ni.Cega, od vjetra, od
vecemjeg neba, od ocekivanja neeeg neodrecteno nega-
tivnoga ispod, iznad svih stvari, Ito u~obva nesretni·
ka iz svih smjerova. Tjeskoba se u svim tim, ma kako
medusobno udaljenim svjedocanstvima pojavljuje kao
ocekivanje okrenuto neodrecteno-mracnoj strani, strani
daveceg, ukocujuceg nista u realno-mogucemu. I slikov·
no je notirano to nedostupno slikanju, u DUrerovoj
»Melankoliji«, i to s ovu is onu stranu astrololkih rela-
cija koje ona sadrfava. I s onu stranu Saturna, koji !en·
skom Ulm svijetli iz ociju, kojega emblemi ispunjuju
list, prekinuti samo prijaznijim kvadratom Jupitera,
na zidu iza figure. Ali Saturn, zvijezda pukog mudro-
vanja, pa ipak i sabranosti, ne prub, premda je isto
tako i zvijezdom nesrece, razja5njenje tla u koje gleda
Melankolija. Sabrmiost je samo u oku figure, mo!da
u kugli iz prednjeg plana, mozda cak ·U psu koji se savio
spavajuti, ali nije u ansamblu predmeta, niti u objektu
koji gleda figura. Sam taj objekt nije na slici, all an-
sambl nagovijesta upravo njegovo svojstvo potpune
nesabranosti. Umjesno je upozorio Dehio na disolutno
tog interijera: sestar dokono miruje u ruci, raspdeno,
turobno svjetlo lezi po rasutim predmetima, red kojim
su se inaee odlikovale sobe ueenjaka iesnaestog sto-
ljeta potpuno izostaje, nema vece suprotnosti nego Ito
v:lada izmedu tog ansambla i pospremljenosti lista
»Jeronim u kucici«. Iz toga upravo i slijedi: DUrerov
list »Melankolija« crta, astroloikim pomocnim sredstvl·
ma, tjeskobu kao dodir s nekim moguclm ponorom Ito
uopce nema dna o koje se razbija padanje. List crta
stupor u koji zuri oeaj otkriven u trajnom sada: tako je
Dilrerova »Melankolijac neproojenjivim dokumentom
352
-
negativnog iznenadenja, upravo bez duhova i pakla, cak
bez izvjesnosti Saturn. I u negativnomu ima, dakle, Ii·
kova apsolutnog pitanja, koje se ne da konstruirati,
ima nesnosnih trenutaka iznenadenja. Oni su prema
smislu nerazgovjetniji od pozitivnih svojstava iznena-
ctenja, jer precizni su samo u tomu da znace radikalno
neodrectenu grozu, na mjestu ponora. Dakako: na tom
mjestu nema samo ponora, tak ni u melankoliji gor-
gonsko nije jedino na svijetu, nego osim stupora izne-
nactenja ima upravo i Jeronimova mira iznenactenja, i
taj mir intencionalno pokazuje drugo mjesto jos otvo-
renoga. Jer zamjena lica, »suprotan smisao prarijeti«,
koji se vec mogao vidjeti u svim radikalnim afektivnim
stanjima, osobito u afektima ocekivanja, ponajmanje
izostaje u radikalnom iznenactenju. Otuda cesto isti po-
vod koji izaziva negativno iznenactenje mofe izazvati
sre6u kao pozitivum iznenadenja. Mjestom je i tu svaki
put ono sada, ali ne kao krvava pukotina u tami sada
i onoga Ito se ·nalazi u njoj, nego pocinje cvjetati nada,
kad u tu tamu prodre intencija pozitivnog simbola,
zagonetno potvrctena na neprimjetnomu. Elementom je
tog pozitivnog iznena<1enja trenutak Jto ima moc miro-
vanja, trenutak u kojem opa!anje ili neka slika, drugda
posve ravnodusni, usrecujuci potresaju egzistirajuce-
·intenzivno i - predstavljaju ga. Tolstoj u »Smrti Ivana
lljicac govori o zbunju u snjefooj mecavi, bura i studen
vladahu kao smrtni neprijatelji, sam je krajolik lefao
po'IVe napusten; ipak se, ili upravo stoga, u tom krajo-
liku odjednom pojavio, u necem neizrecivo usputnomu,
povratak kuci i odgovor, centralniji od svake apoteoze.
Tolstoj malu, gotovo smijesnu centralnu usputnost zbu-
nja u mecavi eak potpuno povezuje s rijetkim velikim
trenucima u kojima se ljudima, ponajcesce u casu
f, smrti, otvara jedno i sve, pricinja da se otvara. Lll.k
f se protde do dozivljaja Andreja Bolkonskog, smrtno
f, ranjenog na bojiitu lrod Austerlitza*, koji vidi zvjezda-
* U Tolstojevu romanu Rat i mir Andrej Bolkonski nije smrt-
no ranjen kod Austerlitza (~lki: Slavkov u Brna), 1805, neao
u bit.Id kod Borodlna nadomak Moskvi, 1812 (op. prev.)
353

no nebo kao nikada prije, takoder do dozivljaja jedin-
stva Karenjina i Vronskog pokraj Anine smrtne poste-
lje; - ali dakako takoder: ta Unio my<stica sa smislom,
s vjetnoscu, cjelinom, odv.ise je opet velika i odvise
odredena, odviSe dogovorena Ato se tice njezina teo-
loskog predmeta da bi ovisila o skromnosti uzgrednoga,
nigdje formuliranoga. U svim tradicionalno religioznim
iskustvima kuea stoji kao vec zbiljsk.a, bas kao da je
samo do sljepila ljudi, sto je ne vide, samo do slabosti
puti, sto ne stupaju u nju. Pa ipak je odnos s nepri-
mjetnim simbolskim intencijama neizbjefan, one su
sadrfane u svim tim ganucima poput klice jednoga
Summum bonum, jedn.og apsolutno ljudski-adekvatnoga
tu. Tu koje se ovako objavljuje stoji, medutim, u pukoj
\l"ealnoj mogucnosti, i sve pozitivne simbolske intencije
izazivaju u covjeku samo znak toga tu, njega svakako;
one zazivaju razumljivo-nerazumljivo ime dobre egzi-
stencije, egzisteneije u anticipiranoj tisini. I isto tako za-
zivaju njezino ime u centralnoj uzgrednosti, tik pokraj
zatecenosti tjeskobom, u isto tako nagloj, isto tako
neodlucenoj koncentraciji. To eovjeka u takvom objek-
tivnom, ujedno objektskom iznenadenju dodiruje uto-
pija svrsetka; pri cemu neki sadriaj groze moze posve
lako biti utkan u sadrfaju divnoga. Kao znak para-
doksnosti divnoga, i1i upravo jos-ne-odredenosti, jos•ne-
-odlucenosti koja pripada krajnjem karakteru pravoga
i tendencije uopce. Tu je ta adekvatnost (naturalizacija
eovjeka, humanizacija prirode) posvuda jos otvorena:
ne samo po tomu sto ce nastupiti tek u buducnosti
nego i po svojem saddaju sto se ne da fiksirati, sto
lezi vani zbog skoka preko svega do sada dobivenoga.
Nesto takvo dogada se u vlastitom sada samo zato
sto se to dogada na izvoru svega. A u izvor je stavljeno
usce, hoce li se ono dostici, drugo je pitanje. Ali usce
predstoji svemu kao f.ivo pitanje, kao pitanje o uopce,
kao pitanje samog jos ne postojecega uopce. Pitanje ko-
je se ne da konstruirati i iznenadenost njime bili su
gore definirani kao munja najzad realno-mogucega !to
prodire u samu sebe, pogadajuci jezgru latentnosti; bu-
duci da tako realno-mo~ce prod'ire u samo sebe, ono
354
........
-....,.,
sebi pruia ruku da bi se zaustav;ilo, prestaje biti bes-
:• krajnim. I to se zaustavljanje zbiva upravo na samom
.J gonicu realno-roogucega: preosvijetljeno ganuce iznena-
'. denja pred sijevajucim momentima i signaturama ade-
,~ kvacije otuda se najtocnije odnosi na da-bi egzistiranja
u spavaonici zivljenog trenutka. Kao sto, dakle, tama ziv-
ljenog trenutka tvori jedan pol anticipirajuce svijesti,
samog anticipatorskog svojstva svijeta, tako realno iz-
nenadenje s otvorenom adekvatnosti kao sadrfajem tvo-
ri drugi pol; i oni se snaZrio privlace, simbolska i.nten-
cija onoga uopce i omege ukazuje na alfu ili neposrednu
bliz1nu. To izvor iii pocetak svijeta, sto jos uvijek tjera
u tami zivljenog trenutka i jos je uvijek skriven, sebe
prvi put poima i oslobada u signaturama svojeg usca.
Samo anticipirajuci poima i oslobada, na posve slabim,
posve malim znakovdma: svjetski cvor, koji se ne krije
nigdje drugdje nego u neposrednomu da-bi egzistiranja,
takoc1er se razmrsuje samo posredstvom najintenzivnije
blizine ovom naj'imanentnijem tu-intenzitetu, posred-
stvom evidencija u blizinu. Upravo ono na taj nacin
ponajblif.e neprimjetno, fina signatura tih evidencija,
jedino je sto je ostalo od prijasnje tobofaje blizine
.bogova, sto je, dapace, u njoj svagda tvorilo jezgru,
UkoMko se pricinjalo da ona sadrfava Ens perfectissi-
mum: Velika pred-videnja prave mistike ostaju kao
takva u vdenju koje se eksperimentiralo, jer ma sto se
u njima bilo pojavljivalo kao posljednji simboli, kao
realni simboli, prikljucivalo se finoj signaturi i popll"i-
malo ju je. Tu kao finale stoji pred-videnje andantea.
dapace idile, s onim tao SVlijeta koji Lao-tse naziva
bezukusnim, i koji stoga ima najprodomiji ulms. Miro-
vanje, dubina svagda su bili fundirani u tom neprimjet-
nomu i ostali su oznaciviima: »Aline da bi tajni pretinac
u svakom objektu morao jos sadrfavati velike zamotke
i dokumente kao u prijasnjim vremenima, kada se jos
svakoj dubini pridavala .golema ambala:Za i ona se -
bogovi, nebo, moci, divote, prijestolja - smatrala bit-
nom. Nego je Odisej spavajuCi, neeujno stigao na Itaku,
upravo je na Itaku stigao spavajuci onaj Odisej koji se
zvase Nitko, i na onu Ita:ku koja upravo moze biti na-
355
J
cinom na koji lezi ta lula iii kakvim se odjednom pri-
kazuje neko neprimjetno, pa se ono stalno miMjen.o
napokon pricinja ugledanim. Tako cvrsto, tako neposre~­
no evidentno, da je ueinjen skok u jos-ne-svjesno, u
dublje identicno, u istinu i rijee rjesenja stvari, koji je •
nepovratan; da s odjednoc posljednjom znacenjskom
intencijom promatraea izroni na objektu jedno lice
onog jos bezimenoga, · izroni element konacnog stanja,
posvuda usa<'.ten, u svijetu, i da taj svijet vise ne na-
pusta« (Ernst Bloch, Geist der Utopie, 1923, str. 248). I'
Grom, koji misli da je jos ono posljednje i pojavni ;,
izraz toga, postao je dekadentnim; jer ono konacno ne-
eujno je i jednostavno. Ali da konacno stanje jos nije
uspostavljeno ni u najneprimjetnijem iznena<'.tenju, pri-
je i poslije svakog pred-vi<'.tenja, pokazalo se jednako na
negativnoj kao i na pozitivnoj utopiji, pokazalo se kako
se ona na tom svr5etku otvara i kako upravo u svojem
posljednjemu jQs nije postala zbiljom, ni kao negativna
zbiljom pessimuma i njegovoga nista, ni kao pozitivna
zbiljom optimuma i njegovoga sve. Izme<'.tu obojega po-
stoji Caik u bezuvjetnom iznena<'.tenju jos opasno prozi-
manje jedne napokon neodlucene alternative, i ona se
sastoji objektski u problemu us6a svijeta. Ali isto tako
dakako - i to je takoc:!er prema njegovu izgledu silan
plus ganuea nadoni - bto tako optimum ciljnog sadr-
faja ima na svojoj strani otvorenost dalje trajuceg,
do sada niposto stalozenog historijskog procesa: jo§
nije svaki dan samo veter, jo§ svaka noc ima jutro.
I poraz foljenog dobroga ukljucuje u sebi svoju tno-
gucu buducu pobjedu dokle god nisu u povijesti i u
svijetu iscrpljene sve mogu6nosti da bude drugacije,
bolje; dokle god jos nije do kraja fiksirano upravo
realno-moguce sa svojim dijalekticki-utopijskim pro-
oesom. Dokle god jo§ u procesu dma mjesta za zelju,
volju, plan, pred-vic:!enje, simbolsku intenciju, §ifru jed-
noga•miSljenoga, stovi§e, dokle god oni u procesu tvore
virtuelne rajeve. I, posljednja simbolska intencija osta-
je upravo zavieajskom intencijom nekonstruktibilnog
pitanja onoga »ta ostani, tako si lijep« u njegovu opti-
mumu. Invarijanta tog smjera vodl na kraj, kao sto je
356
......_
vee sazrelo da se kaze, na jedini arhetip koji na sebi
nema nista arhaienoga. To jest: na cisto utopijski arhe-
tip, koji prebiva u evidenciji blizine, na arhetip onoga
Summum bonum, kao jo§ nepoznat, svenadma§ujuci.
Arhetip: najvise dobro jest sadriaj invarijantnosti naj-
sretnijeg iznena<'.tenja, posjed njega bio bi posjedom
koji se u trenutku i upravo kao taj trenutak preobra-
' fava u svoje posve oslobo<'.teno da-bi. Arhetip najviSeg
!' dobra nije arhaiean, uopce nije historijski, stoga !Ito
jos nije bilo ni jedne jedine pojave koja bi mu makar
i priblizno ispunila njegovu sliku. Jos se mnogo manje
on vraca, s Platonovom anamnezom, nekom pamtivijeku
savr5enstva da bi odande punio svoj optimum. Ono ka-
mo se vraca taj arhetip nekonstruktibilne srece jedino
je sam ,potpuno nepojavljeni iskon, u koji krece, i koji
prvi on posredstvom svojeg omega dovodi do alfe, do
pojavljivanja geneze alfe i omege ujedno. Svi likovi
nekonstruktibilno-apsolutnog pitanja, u svojem svijet-
lom dijelu, krufe stoga iH stoje naokolo oko optimuma
tog proboja u uspjelost omege u kojem se zagonetka-
-alfa onoga da-bi iii poticaja svijeta pojavljuje kao rije-
§ena. Summum bonum bilo bi potpuno uspjelom poja-
vom uspjeloga: stoga je ono i istupilo iz pojave; stoga
je ono i samo neprimjetno, utopijsko je Summum bo-
num onih neprimjetnih simbolskih intencija od kojih
svaka pojava prelazi u samu stvar. Sadriaj najtemelji-
tije pozeljnosti, kojemu je oznakom najviSe dobro, jo§
je, dodu§e, u previrucem inkognitu jednako tako kao i
ono u ljudima sto taj sadrfaj zeli. Ali njegovo intendi-
rano sve svagda je oznacivalo vrh snova o boljem zivotu, rn
::
njegovo utopijsko totum sveudilj vlada tendencijama
k u§cu u dobro vo<'.tenom procesu. ~-'
~1
Ne u ·iskonu, jo§-ne u povijesti,
ni§ta ili pak sve na svr§etku
Tako je ono Ito se po sebi i neposredno doga<'.ta kao
sada, jo!i prazno. Ono da-bi u sada §uplje je, tek same
neodredeno, kao previruce ne. Kao 111e s kojim se sve
357
I
J
 laea poeetka i pocinje, oko kojeg se svako nesto tek
jos gradi. Ne nije tu, ali buduci da je na taj naein ne
nekog tu, ono nije jednostavno ne, nego je ujedno ne-tu.
Kao takvo, ne ne moze ~dr:lati pri sebi, ono se, na-
protiv, tjerajuci odnosi na tu nekog nesto. Ne je nesta-
sica necega i isto tako bijeg fa te nestasice; tako je ono
tjeranje za onim sto mu nedostaje. S ne se, dakle, odsli-
kava tjeranje u zivom bicu: kao nagon, potreba, nasto-
janje i primarno kao glad. Ali u tomu se ne .nekog tu
javlja kao ne-imanje, i to naskroz kao ne, ne kao nista.
Buduci da je ne pocetkom svakom kretanju za neeim,
ono upravo stoga niposto ni:je niCim. Naprotiv: ne i
niSta moraju se prije svega dr:lati §to je moguce dalje
jedno od drugoga; izmed:u njih lezi citava pustolovina
odredenja. Ne lezi u iskonu kao jos prazno, neodre-
deno, neodluceno, kao start prema pocetku; nista je,
'
naprotiv, nesto odred:eno. Ono pretpostavlja napore,
proces koji ,je daV!llo izbio, koji ·se napoleon osujeeuje;
i akt niSta nije, poput akta ne, tjeranjem, nego je uni-
stenjem. Na ne odnosi se tama !ivljenog trenutka, na
nista tek negativno iznenad:enje, upravo kao sto se po-
zitivno iznenadenje odnosi na sve. Ne je, dakako, praz-
nina, ali ujedno i nagon da se prodre iz nje; u gladi,
'
u odricanju, posreduje se praznina ·upravo kao horror
vacui, upravo, dakle, kao zaziranje ne od nista. I na
toj se tocki, osobito na toj, pokazuje da temeljni kate-
gorijalni pojmovi (temeljnosti) postaju pristupacni je-
dino tijekom proueavanja afekata. Jer samo afekti, ne
misli bez afekata, dapa~e ml:sli .liSene afekata, se!u tako
duboko u onticke korijene da na izgled po sebi tako
apstraktni pojmovi kao sto su ne, nHta, sve, zajedno
s njihovim posebnostima, postaju sinonimnima s gladi,
oeajem (uniStenjem), pouzdanjem (spasom). Ti ipojmovi
osvjetljuju tako temeljne afekte, kao i temel}ni afekti
ontoloske temeljne pojmove, obilje!ujuci im intenzivnu
grad:u od koje potjOCil, uslijed koje gore, i koju rasvjet-
ljuju. OntoloSki temeljni pojmovi: tu se dakle ne, jos-ne,
nilta ili pak sve odlikuju kao oni pojmovi Ito u naj-
skracenijoj terminologiji obilje!uju svjetsku gra(!u Ito
se intenzivno krece, u njezina tri glavna momenta. Zato
358
.......
ti strogo~sa:leti temeljni pojmovi oznaeuju realne kate-
gorije, naime kategorije podrucja realnosti uopce; jer
.,. njihova koncizna ontologija najpriblifoije odslikava
objektivnu sastojinu afekata, dakle sastojinu intenziteta
u tri glavna momenta procesne materije. Alina taj na-
cin da ne, kao ODO koje ne izdrfava pri sebi, karakte-
rizira intenzivni, napok9n interesni iskon (realizirajuee-
·na-nacin-da-bi) svega.11os-ne karakterizira tendenciju u
"
":i~: materijalnom procesu kao tendenciju iskona koji se
procesizira, tendira manifestiranju svojeg sadrfaja. Ni-
sta ili pak sve karakterizira latentnost u toj tendenciji,
ff'!,'
" kao za nas negativnu ili pozitivnu, prvenstveno na naj-
istalmutijem polju fronta materija1nog procesa. Ali i ta
' .. se latentnost i opet odnosi samo na sadrfaj intenzivnog
" iskona, naime na p··.njenje misljenoga u njegovoj gladi,
na provaljujuce zadovoljavanje tog intere~. Dalje, kao
Ito je spomenuto: u gladi, u odrican3u, posredu-
~·{ je se praznina (nultoeka neposrednog da-bi cgzisti-
t. ra:nja) upravo ·kao horror vacui. Taj horror vacui origi-
naran je da..bi-faktor i faktor uspostavljanja, intenzivni
faktor ostvare111ja, Jroji svijet stavlja u hod i odr:lava
u hodu, odr:lava ga u hodu kao eksperiment ,izlijevanja
njegova da-bi-saddai§:l Start k poeetku svakog tu-bi·tka
le:li pri tomu svagda u samoj jos sa sobom neposredo-
t>::;'
vanoj tami, naime u tami onog sada ili upravo fivljenog
.,.'",. trenuttka; fiat svakog svjetskog gibanja dogac1a se ne-
posredno u toj tami. I tama upravo nije negdje daleko,
to nije tama starija od pamtivijeka s pocetka sv~h vre-
mena, kao pocetka odavna proslog i prekrivenog na-
stavkom ili kozmosom. Nego naprotiv: tama isikona
ostaje kao neposredna nepromijenjenom u najblifoj bli-
zini u trajucem da-bi svako.g egzistiranja saimog. To
da-bi u svakom je trenutku kao jos nerijeseno; zagonet-
no pitanje, zasto uopce ndto jest, postavlja sAmo ne-
posredno egzistiranje kao svoje vlastito pitanje. Nje-
govim je izrazom stvaranje sto se ponavlja .u svakom
trenutku i posredstvom njega; svijet kao proces ekspe-
rimentom je 'Za rjesenje pitanja iskona Ito se name~e
uvijek i posvuda. Gore je to nerijeseno bilo oznaeeno
kao svjetskii cvor, koji se krije u .nerijelenom da-bl
359
'
egzistiranja; tako svijet stvara sebe u svojem nepo-
srednom tu-bitku svaki eas nanovo, i to se nastavljeno
stvaranje pojavljuje isto tako kao odriavanje sv.ijeta,
naime svjetskog procesa. Start za pocetak i punktual-
nost starta, koji se zove istinom i temeljem svijeta,
nalazi se u upravo svakom sada i tu koje jos nije istupilo
iz sebe, jos se, dakle, uopce nije pomaknulo sa svojeg
mjesta. Taj iskon nije jos u strogom smislu potekao
sam, potekao iz sebe; njegovo je ne, dakle, upravo ono
sto, doduse, najzad tjera povijest i uspostavlja povijesne
procese u svrhu svojeg odredenja, ali simo jos nije
povijesno nastalo. lskon ostaje inkognitom jezgre koji
sc krece kroz vremena i isto tako jo5 nije krenuo iz
sebe. Svaki bi zivljeni trenutak, kad bi imao oci, ujedno
bio svjedokom poeetka svijeta, koji se u njemu nepre-
stance dogada; svaki je trenutak, kao nenastupio, u nul-
toj godini pocetka svijeta. U njemu se pocetak dogada
vazda ponovo sve dotle dok neodredeno ne da-bi-razloga
ne budne posredstvom eksperimentalnih odredenja
svjetskog procesa i njegovih likova odredeno, sto se
tice sadrfaja, bilo kao odredeno nista, bilo kao odrede-
no sve; svaki trenutak ujedno isto tako sadrf.ava, kao
potencijalan, datum dovdetka svijeta i podatke o nje-
govu sadrf.aju. Ne, buduci da dospijeva u svoju sto-
-objektivizaciju i1i sadriajnu objektivizaciju, svakako se,
ukoliko je posredovano, neprestano mijenja, jer je ono
sad samo u vremenskoprostornom procesu, koji uspo-
stavlja i u kojem eksperimentalno izlijeva svoj sadriaj.
Stvaranje, koje ono neprestano nanovo uspostavlja, sad
nije odrfavanje u smislu postalosti, nego odriavanje u
smislu bivanja, to jest eksperimentiranja sa saddajem
da-bi-jezgre. I, neprestano ponovno uspostavljanje
historijski se posreduje u osobito istaknutim tockama:
pri prodoru neceg historijski novoga. Upravo zato Ato
se najtemeljniji sadriaj egzistiranja, kao jos ne mani-
festiran, mora historijski nepres·tance istjerivati, proces
oblikovanja vazda ponovo razvija frontske pojave tog
nedosloga, dakle jos-nikada-tako-biloga iii novuma na
horizontu, u onom u sto to nedoilo struji, u Ito na kra-
ju jednoznacno tendira da se ulije. Citavo raznoliko
360
a._
obilje u tom traganju jezgre za svojim plodom jest,
dakako, zajedno sa svagda mogucim novumom, isto
tako i trajna oskudica, naime nedostajanje onog jedno-
ga koje jos nije nadeno; zbog cega je vremenskopro-
storna sfera djelovanja prekrita krhotinama i olupina-
ma bez broja, divljim, saurskim izrodima, nma manje
nego sto se tu pokazuju napredujuce ustanove jednoga,
dobroga, izbavljujucega. Ali na taj se nacin ne takoder
--.... uzeto u tom svojem nastavku - ujedno bezuvjetno
pokazuje kao jos-ne: ono dogadajuce-se-povijesno uzlazi
kao takvo. Ne kao jos-ne krecuCi se presijeca postalost
i nadilazi je; glad postaje proizvodnom .snagom na ne-
prestano probijanom frontu jednog nedovrsenog svijeta.
Ne kao procesualno jos-ne pretvara tako utopiju u real-
no stanje negotovosti, tek fragmentske biti u svim
objektima. Otuda je sam svijet kao proces golemim po-
kusom svojeg nasicenog rjesenja, to jest carstva svojeg
nasici vanj a.
Ne se, kao sto je spomenuto, ispoljuje kao glad i
ono sto se tomu djelatno pridruZu.je. Kao misljenje i
intendiranje, kao cetnja, ielja, volja, san na javi, sa
svim odslikavanjima necega koje nedostaje. Ali ne se
isto tako ispoljuje kao nezadovoljstvo onim sto mu je
nastalp, stoga ono, kao sto odozdo tjera u svakom
postajanju, isto tako tjera dalje u povijesti. Ne se po-
javljuje u svakom dosadasnjem nekakvom odredenju
kao neumireno nijekanje koje kazuje: taj predikat jos
nije dokraja adekvatnim odredenjem svojeg subjekta.
Tako ne sebe obiljefaje u procesu upravo kao aktivno-
utopijsko jos-ne, kao utopijski-dijalekticka negacija sto
tjera dalje. Kao nijekanje sto izrasta u samom pozitiv-
nom uspostavljanju, i to polazeci najzad od adekvatnog
konaenog stanja svega, u kojem bi se ne jedino do-
t'(
'l-,
moglo mira, naime pozitivnog ishoda onoga sto se nji-
me misli. Na taj je naCin jos-ne, dakako, razorno ili je
razrjdavajucim proturjecjem u svakoj postalosti, u
skladu s materijalistickom dijalektikom. I, ono je tim
proturjecjcm upravo stoga sto svaki stupanj odredenja
mora za ono time odredeno i osamostaljcno i opet po- I
stati pregradom, drugim rijecima: jer nljedna postalost
i"
361
J
 .....,r_ ""Siii
11'1
u tendenciji k svemu ne tvori vec uspjelo'St. Suprotnost
prema ,pastalosti ispoljuje se u ·subjektu kao i u objektu
procesa, kao dvjema stranama iste pokrenute realnosti.
U svjesnom ili ljudskom subjektu nastaje subjektivna
suprotnost prema postalosti sto je nedostatna ili je po-
stala sputavajucom, u objektu njoj odgovara objektiv-
na suprotnost sto naistupa u samom postalomu, kao
dozrela tendencija prema slijedecem dospjelom obliku
opstojanja posredovanom s proizvodnim snagama. Pri
tomu jos-ne biva to odredenijim, njegova tendencija na
ispunjujuee to jaeom sto 1je vise zadaca koje si ono po-
stavlja .postalo objeiktivno irjesivima. Ali sad vaLja dalje
drfati na umu, i krajnje je odlucujuce: ne kao puko
jos-ne sdmo moglo bi i srubjektivno d objektivno onu
neadekvatnu postalost ii.pak tek uznemiriti, ne bi je
moglo na navedeni 1naCin imanentno razor.iti. Razaranje
je uniStenje: a oin unistavanja mofo i per definibionem
i prema samoj stvari nastavati ·samo kruzece nista. Ne,
trazecr svoje sve, stoga ula.zi - na zivot .i smrt - isto
tako u vezu s nista kao sto je ima i sa svim. Vee pro-
laze1J1je, a kako Id tek unistenje, konstituira se samo .usli-
jed toga sto u mijeni procesa i kao ta mijena kruzi ta-
1
koder niSta i1i postojano prijetece osujecenje. Ali jed-
nako tako u prolafenju kru!i jedno - jos kao i uvijek
nedostajuce - sve, kao ono koje omogu6uje, nadasve
u majstorskim djelima, relativnu uspjelost: ina~ od
proslosti ne bi bilo drugog do zaborava, pa tak ni onog
parcijalno spasenoga iii spasivoga koje se naziva po-
vijest i naknadno dozrijevanje. Veza ne i jos-ne sa svim
veza je cilja, nju ·smo naveli kao ono sto kazuje i daje
na znanje: taj predikat jos nije dokraja adekvatnim
odredenjem nekog subjekta; ili konkretno: ljudi kao i
citav sv;ijet nalaze se rebus sic stantibus j'Os uvijek u
iprethistoriji, u egzilu. Veza ne i jol-ne 1s nMim nije,
naprotiv, vezom cilja, ali je jamacno vezom upotrebe,
koju dijalekticka negacija uspostavlja s nihil uniltenja,
naime u smislu uniStenja neadekvatne postalosti po-
sredstvom imanentnog ·n~zaranja. Ta dijalekticka upo-
treba nicega ni na koji na6in 1ne zakriva navedet11U te-
meljnu razliku izmedu ne i nilta, izmedu starta i horror
362
vacui na jednoj strani i mogu6eg definituma unistenja
i mortis eternae na drugoj. Dijalekticka upotrebljivost
nicega ne zakriva ni potpuno antihistorij>sku pred-poja-
~.. vu kakvu ii.ma niSta kao neograniceno razaranje, kao
jama umorstava sto se u povijesti neprestance otvara;
jer u toj 1je jami zacijelo unisten upravo komad povi-
jesti, komaid svjetla na usponu. Nema dijalektiike deci-
dirane mocnosti, decidirane pred•pojave jednog takvog
nicega, to jest, nema naipredujuce negacije: unistenja
poput peloponeskog rata, tridesetgodiSnjeg rata, napro-
sto su nesreca, ne dijalekticki obrat; Neronove, Hitle-
rove mortifikacije, sve te sotonske djelatne provale
stvar su zmaja posljednjeg bezdana, ne spadaju medu
unapredenja povijesti. Drugaoije pak djeluje upravo ve-
za upotrebe koja se dogada pri ne tako decidiranim
pojavama ni~ega, ~ak pri negacijama imanentnima stva-
ri, i ujedno se dogada pri takvim pojavama u :kojima
povijest teee dalje. Tada niSta mora rpotpuno slu!iti
najboljoj svrsi, i cin unistenja biva kao negacija, na-
dasve negacija negacije, produktivnim. Tako se dija-
lektika posredstvom nicega sastoji u tomu da sve jos
f: neuspjelo bivstvujuce nosi u •samom sebi 1klicu svojeg
~ .. prola!enja, cime se upravo ujedno objavljuje rat ustra-
janju u privremenosti svaki rput postignute postalosti.
Taj se rat mora obvezati stalnoj prohtjevnosti jos·ne i
biti u njegovoj slufbi: neadekvatno se uklanja sputa do
svega, ochlazi iz postalosti u ne-vge-bitak Orka. StoviSe,
dijalektika posredstvom ni.Cega odnosi se, dapace, na
golem komple'ks postalosti koji se 1izdvaja iz procesa
ne kao sve, nego kao puki svemir ili univerzum, takoder
u svim cisto kozmickim perspektivama filozofije, od
Parmenida do Spinoze, ikojima se to sve supstituiira.
Svemir je najprije astralnomitski, zatim panteisticki,
zatim mehanisticki supstitut ·svega i stojii na njegovu
mjestu kao pojam koji ukljueuje dani svijet i zadovolj-
stvo njime. On se tako pojav.Ijuje kao sveukupnost gi-
banja koje se ,ne giba, kao harmon.ija postalosti, u kojoj
se diferencije postajanja i deficit pojedinacnosti izjed-
naeuju kao prema zakonu velikih brojeva; jedna minu-
la, pozitivna ·stabilnost. Ali dijalektika posredstvom ni-
363
...
eega ukljucila je u sebe eak jos i uni§tenje svijeta,
testirala je univerzumu privremenost, upotrijebivsi ni·
sta. Ork, fizikalno oznacen kao smrt u studeni, mitolo-
Aki posve suprotno kao svjetski poZa.r, fizikalno nosi u
sebi rodenje jednog drugog svemira ili univerzuma, uto-
pijski eak rodenje jednog totalno ispunjujuceg svega.
Novo nebo, nova Zemlja, logika a.pokalipse pretpostav·
ljaju dijalekticku promjenu funkcije inace sotonski
vrednovane vatre uniStenja; svaki advent sadrzava ni·
hilizam kao primijenjeno-pobijeden, smrt kao progu-
tanu u pobjedi. Osujecenje i unistenje tvore, dodu§e,
stalnu opasnost za svaki proces-eksperiment, stalan Ii·
jes pokraj svake nade, ali oni su i sredstvom koje raz-
bija neadekvatnu statiku. I ne na posljednjem mjestu,
dijalektika posredstvom nicega uplece se u sve znaeajne
pozitivnosti, tu ne kao opasnost za njih, nego kao nji·
hova vafoa pozadina, kao otef.avanje njihove evident·
nosti. U tom otefavanju stanuje crnina, ukljuceni ele-
ment grubosti, ne-ugodnosti koja i u vmm regionima
spreeava puko rufieasto. Crnina sprecava plitkost, uko-
liko nastaje uslijed jeftina sjaja, ustijed trule apoteoze;
umjesto njih, upravo se ne-glatkoscu, gruboAcu pogada i
ono duboko i ono uzvi§eno. Ako je strepnja najbolji dio
covjecanstva, onda se pod strepnjom uzviAenosti misli,
i u nju je upleteno, upravo ni§ta uz svaku glatkost,
svako dogovoreno rje§enje. Tako je nihil u koje gleda
Dlirerova Melankolija upotrebni i oblikovni element ta·
koder pozitivnog iznenadenja ill percepcije svega u
pouzdanom smislu. Stovi§e, tek kada se golemo narasla
svijest nicega u sv:ijetu, cak u prividnom nadsvijetu
uzme ozbiljno, istupa centralna neprimjetnost jednog
prizemljenja, jednog svega, koje bija§e do sada zastrto
slavljenjem kozmosa ili takoder prijestoljima, mocima,
divotama. Uslijed toga je uznapredovalo stanje nicega,
koje u povijesti izbija sve jace, a ne mofda da ga ona
sve viSe zastire, dalo konstitutivnu moc samoj dijalek-
tici k svemu. Utopija prodire naprijed, u volji subjekta
kao i u tendenciji-latentnosti procesnog svijeta; iza ra-
zorene ontologije jednog tobo! postignutog, cak dovr§e-
364
j,
nog tu. Tako je put svjesinog procesa realnosti sve vile
put gubitka fiksiranog, eak hlpostaziranog bitka-statike,
put sve vise percipiranog nicega, dakako time takoder
i utopije. Ona sada potpuno poima jos-ne kao i dija-
lektizaciju .nicega u ·svijetu; ali ona ti.sto tako u realno-
"lilOgucemu nimalo ne taji otvorenu alternativu izmedu
apsolutnog nicega i apsolutnog svega. Utopija je u svo-
jem konkretnom liku ispitana volja za bitak svega; u
njoj, dakle, sada djeluje patos bitka koji je prije bio
okrenut jednom tobof vec do kraja utemeljenom, uspje-
lo-bivstvujucem svjetskom poretku, eak nadsvjetskom
poretku. Ali taj patos djeluje kao patos jos-ne-bitka i
nade u summum bonum u njemu; i: on, poslije sve
upotrebe onog nicega u kojem povijest jos tece dalje,
ne odvraca pogled upravo od opasnosti uniStenja, eak
od jo§ uvijek hipoteticki moguceg definitivuma jednog
nicega. Pri tomu sve ovisi o radu militantnog optimiz-
ma: kao sto bez njega i proletarijat i burfoazija mogu
propasti. ru jednakom barbarstvu, tako bez njega u Ai·
remu i dubljemu jos uvijek prijeti more bez obala, po-
noc bez zore na istoku kao definitivum. Definitivum te
vrste oznacio bi tada naprosto uzaludnost povijesnog
procesa, ,ion je, ne dogodivsi se jos, iskljucen tako malo
kao i, u pozitivnom smislu, definitivum jednog sveispu-
njujuceg svega. Na kraju ostaje, dakle, prevrtljiva alter-
nativa izmedu apsolutnog nicega ii apsolutnog svega: ap-
solutno niSta dosadasnje je osujeCivanje utopije; apso-
lutno je sve - u pred-pojavi carstva slobode - zape-
caceno ispunjenje utopije iii bitak kao utopija. Trijumf
nicega na svrsetku mitoloskli se mis1io kao pakao, tri·
jumf .svega na svrsetku kao nebo: uistinu sve nije drugo
do identiteta covjeka koji je do5ao k sebi sa svojim
za njega uspjelim svijetom. Da-bi-reeenica: U pocetku
bija§e djelo, sve-recenica: $to je nedostatno, ovdje Ce
se uraditi - obje neidealisticke recenice odreduju luk
materlje koja se kvalificira. Nasa intenciona invaiiijanta
u njoj ostaje: naturalizacija eovjeka, humanizacija pri-
rode - kao svijeta totalno posredovanog s eovjekom.
365
•
.~
-
A
 ""'-&iii
Utopija ne trajno stanje,· dakle ipak: Carpe diem,
·ali kao pravo pri pravoj ;sadMnjosti
Sada, kao tek .Jetimieno, uza sve to 1I1ije ono pravo, ne
treba biti takvim. Ali isto tako ne treba biti ni beskraj-
no •razvucenim sanjanjem, u kojem se prisutni u.Zitak
otefava, Calk izbjegava. Ta utopijsko, napokon, nije
nista a·ko ne upucuje na sada i ne trazi da mu se izruci
njegova sadaS.Ojost. Kao prava sadamjost, ne vise kao
sazdana od netom proslog sada i pr.ikrpanog istodobno-
mu oko1nog prostora.- Zacijelo, puko neposredno sada
sto prolijece mimo premalo je, 000 prolazi i izmice
slijedecemu, jer u njemu jos nista nije pravo uspjelo.
Stoga Jean Paul osjeea ono pravo kad kafe: »Kad za
srce ne bi hilo nicega do trenutka, ti bi smio kazati,
oko mene i u meni sve je prazno.« Ali on protiv te
praznine kazuje krivo kad umjesto nje postvaruje
proslost, eak buducnost; kad je, na romantiicki i idea-
list1cki nacin, uopce nece pustiti da stupi u sada!njost.
Kad on - uz pravo osjecenu tamu iivljenog trenutka,
ali isto tako uz apsolutizirano boravljenje u sjecanju,
eak u nadi - ovako obezvreduje ne samo neko jos ne-
dostatno Carpe diem, nego sva:ki prezent: »Buduci da
lijepe <lane nikada ne mozete domvjeti onako lijepima
kao sto poslije sjaje u sjecanju rn prije u nadi; i buduci
da se samo na oba ,pola eliptickog svoda vremena ra-
zabiru tihi sferni glasovi muzike a u sredini saddnjosti
posve niSta; to se vi radije hocete zaddati u sredini i
oslus·kivati, ali proslost i buducnost - koje obje ne
mofo doZlivjeti nijedan covjek, 1jer one su samo dvije
razlicite vrste pjesniStva na!eg srca, jedna je Ilijada,
druga Odiseja, .izgubljeni ,f ponovo nadeni Miltonov raj
- uopce necete saslusati i pustiti k sebi, kako biste se
gluhi i slijepi samo gnijezdHi u jednoj zivotinjskoj sa-
da8njosti.« Cak i ondje gdje Jean Paulov 1idealizam pri-
znaje buduenosti potpunu 1prisutnost i zbilJnost, poka-
zuje se obezvredivanje te opipljivosti, pa prema tomu
postvarivanje tefoja, ovjekovjeeenje utopije: »Kad bi
tu dolje, kafom, pjesniistvo tvorilo zivot i nd ov~arski
svijet ovearnicu, svaki san jedan dan: onda bi se nale
366
r,;,
. ·-·-
telje ·saimo povisile, visa bi zbilja i'adala samo vise
pjesnistvo i visa sjecanja i nade - u Arkadiji bismo
zedali za utopijama, i ma kako nam sijalo sunce, mi
bismo gledali za nekim dubokim rzvjezdanim nebom ka-
ko se udaljuje i - uzdisali bismo kao i ovdje« (Titan,
45. ciJtlus, kraj). Nesto takvo receno je, dakako, samo
melainkolieno i ne s odobravanjem, takoder se u pro-
reknutoj beskrajnosti cefoje nalaze oprez prema onom
utopizmu koji neku Arkadiju, uzetu kao ladanje ili,
takoder, kao rezignirano ovearstvo, smatra potencira-
nim krajnjim sadrfajem zelja. Ali gdje unaprijcd, kao u
slueaju Arkadije, tjera samo folja za bijegom i umor-
nim .kontrastom, bijeg svakako lako bjezi dalje - cez-
nuci da i opet ode, upravo dz Arkadije, uzdiSuci da ode.
Cime, dakako, eto sam Jean Paul, uz Goethea i Gott·
frieda Kellera najveci majstor zomosti u njemackom je-
ziku i zlatnog preticka svijeta, konacno daje otkaz
ovjekovjecenom utopijskomu. To je ono politicko de-
mokrata u njemu, sto se za volju »osv.ita za Njemaeku«
na kraju i otklida od ;puke zablenutosti romantickog sna
u ne-sada. Sam Jean Paul zato daje posljednju rijec vo-
lji za prezent, za utopijski prezent: »Sadasnjost je sve-
zana s pro§loscu .kao inace zarobljenici s lesevima, a bu·
ducnost zatde spone na dmgom kraju; ali jednoc ce
biti slobodna.« Tako se upravo utopijskoj savjesti nista
ne protivi vdse od utopije uz neograniceno putovanje;
beskrajnost umiranja je opsjena, pakao. Kao sto umje·
sto trenutaka sto svagda prolijecu mimo, ili pukih ku·
§aonica, mora biti nekog oslonca, tako umjesto utopije
mora biti sadasnjosti i u utopiji barem sadasnjosti in
spe Hi utopijskog prezenta; na sretnom svrsetku, kad
utopija viSe nije potrnbna, mora biti bitka kao utopije.
Bitain sadrfaj nade nije nada, nego buduci da upravo
ona ne pusta da se propadne, taj je sadrfaj tu-bdta!k bez
odstojainija, prezent. Utopija radi samo za volju sa·
daS.njosti koju 'Valja postici, i tako je napokon sa·
dasnjost, kao konacno intendirano neodstojanje, ubriz-
gana u sva utopijska odstojanja. Upravo zato §to se
utopijska savjest ne da otpraviti s lose•postojecim, upra-
vo zato §to je ,potreban dalekozor najveceg dosega da bi
367
 --.::;;;;;;
se ugledala zbiljska zvijezda Zemlja, a dalekozor se
zove konkretna utopija: upravo zato utopija ne inten-
dira neko vjecno odstojanje od objekta s kojim se,
naprotiv, feli podudariti, kao s objektom koji vise nije
tud subjektu. Ono da-bi, radi kojeg je i radi cijeg ra-
svjetljivanja svjetska odiseja na putovanju a nije jol
odisejom mirovanja, ne baca se vjecno u projektiranje
i proces; jer intensivum toga da-bi hoce u svojoj osno-
vi umjesto beskrajnog procesa jedino sa!et rezultat.
Ako je :i poneki zaustavljeni zastanak na putovanju tako
los kao i samo apsolutizirano putovanje, pa i gori, to
je ipak ispravan svak.i zastanak u kojem nije zabo-
ravljen utopijski moment sadafajosti samog konacnog
stanja, u kojem je, naprotiv, posredstvom suglasnosti
volje s anticipiranom konaenom svrhom (summum bo-
num) taj moment zapamcen. Takvi su momenti u sva-
kom ,konkretnom revolucionarnom radu, u ozbiljenju
proletarijata kao u~idanju filozofije, u ukidanju pro-
letarijata kao ozbiljenju filozofije. Oni su u svakoj arti-
kulaciji ,nepoznate istosti posredstvom umjetnickog
pred-videnja i u ognjistu svih artikulaoija centralnog
pitanja. Oni su eak u stuporu negativnog iznenac:lenja,
kako Ii tek u prevelikoj ustreptalosti pozitivnoga, kao
prizemljenja najavljenog zvoncem. U tomu je naskroz
utopijski prezent, upravo u smislu zapocelog ukidanja
odstojanja subjekta i objekta, dakle takoc:ler samog
utopijskog odstojanja koje se ukida. Magnetska igla
intencije pocinje se tada smirivati, jer blizu je pol,· od-
stojanje izmedu subjekta i objekta opada, buduci da
predsvjesno svjetluca tocka jedinstva, u kojoj oba pola
utopijske svijesti: tamni trenutak i otvorena adekvat-
nost (spram da-bi intencije) sti!u do to6ke gdje ce se
podudar.iti. Poslije toga utopija, prema smislu, ne ide
dalje, ona, naprotiv, ulazi u sadriaj tog prezenta, to
jest u prisutnost da-bi saddaja, zajedno sa svojim ne
vile otudenim, ne vise tut1im svijetom. To Ito se moze
intendirati kao takva prisutnost, kao ovako manifesti-
rani ·identitet, ne nalazi se, kao Ito je, na !alost, prelako
dokazati, jos nigdje u nekoj postalosti, ali se neminovno
1 jedan natin hoda, odabrana bi, da bi bila odabranom,
nalazi u intenciji onamo, nigdje prekinutoj, i neopo-
368
recivo se nalazi u samom povijesnom i svjetskom pro-
cesu. Za nj se pogotoru jos nije pojav.io prekid zbog
odluenog uzalud i nista. Stoga identitet k sebi doslog
covjeka sa svojim za nj uspjelim svijetom izgleda, do-
du.Se, kao p11ki granicni pojam utopije, dapace kao uto-
pissimum u utopiji, .i to upravo u konkretnoj: pa iipak
to najnadanije u nadi, zvano najvisim dobrom, pred-
stavlja isto tako regiju konacne svrhe u kojoj sudjeluje
svaiko solidno postavljanje cilja u oslobodilackoj borbi
covjeeanstva. Sve, u identificirajucem smislu, jest ono
uopce toga Jto ljudi u osnovi tele. Tako sam taj iden-
titet lezi u tamnoj podlozi svih snova na javi, nadl,
utopijl, i isto je tako zlatnom podlogom na koju su
nanesene konkretne utopije. Svaki solidan dnevni san
mnije tu dvojaku podlogu kao zavieaj; ona je ono jos
nenac:leno, iskusano jos-ne-Oskustvo u svakom do sada
postalom iskustvu.
DNEVNI SAN U DRA2:ESNOM LIKU: 21
PAMINA ILi SLIKA KAO EROTSKO OBECANJE
To mi sad ozaruje du§u, biva u njoj sve v~;
a ja to sve viAe iirim i rasvjetljujem; i stvar se
u 1lavi zaista gotovo dovrsava, iako je i duga<'!ka,
tako da Ja to u duhu vee obuhvacam jednim pogl-
edom, kao lijepu sliku ili pristala fovjeka, t u
prl<'!inu uopce ne rujem jedno za dru1im, kao Ito
mora doei kasnije, nego kao sve zajedno odjednom.
Mozart
Njetno jutro
Sanja se to vise sto se manje vec dozivjelo. Nadasve
ljubav slika svoje vazda prije nego sto to .ima. Ona sebi
pred~uje jednu, jednoga, neodredeno, prije nego !to
se stvorenje, vrijedno ljubavi zbog takve predodZbe,
pojavilo tjelesno. Sanja se jedan pogled, jedan obris,
morala biti taikva. Ljubljene crte lebde pred ocima kao
369
J
slika, i izvanjska drai mora biti u skladu s njima, inace
ne mofe uspaliti kao drai koju treba ljubiti. Izvanjska
se draz tu, dakle, da bi uspalila, ne prihvaea tek, reci-
mo, kao prva sto se nasla, nego se, kao draf koja uspa-
ljuje, odabire zbog nutarnje sklonosti, priprave. Ono sto
se tada predmnijeva, pripadajuce erte lika, ne v.ide se
dod~e jasno, ali se jasno i odabiruci propituju. Lebdi i
istupa ispunjujuci .pricin onih erta koje se o~kuju,
koje same ocekuju. S tim okom, tim obrisom, netko
koga treba ljubiti pojavit ce se jednog jutra, netko da-
lek stajat ce pred vratima. Zarana SU tako mnoge dje-
vojcice, mnogi djeeaci izvrsili taj svoj ceznutljivi izbor,
cesto je njegov utjeeaj trajan. Ponegda se izbor dogodio
kod kuce, na pojedinim ertama oea i majke, ponekad
na naslikanom lieu. Mnogo toga tu ostaje nutarnjim,
snom 0 onomu sto se ne poznaje iii sto jos nije do-
stifoo. San sa slikom u sebi ljubi se dugo, dapace je-
dino.
Djelovanje posredstvom portreta
Jasnije se iizrafava ako se sA.m ugleda na nekoj slici.
Tako su djevojke od davnine vjerovale dace svojeg bu-
duceg mufa ugledati na Andrijino. Ili su djevojke odla-
zile k vjestici koja bi im, omamiv§i najprije njihovu
plahu znatifelju, pokazala zaruooika u takozvanom ze-
maljskom ogledalu. Katehen von Heilbronn i grof
Wetter vom Strahl pojavili su se jedno drugomu preko
vremena i prostora u somnambulskoj novogodisnjoj no-
ci, u jednakoj tlapnj.i vidi svojeg viteza Elza Brabant-
ska. Zacarano ogledalo iz vje§ticje kuhinje sadr!ava pak
i zemaljsko ogledalo s •najljepsom slikom jedne !ene«;
cak se Helena u earskom dvoru pojavljuje ponajpri1e
kao ta prikaza. Ali zatim nastupa pravi portret, s po-
svjetovljenom magijom koja je mnogo iskustvenija, on
carolijom djeluje erotski prisilno na volju, katkada i
ne-volju. Carolija seze od obrisa sjene i od fotografije
do slike sto zamjenjuje joA neznanu !enu; original mo-
gu ok:ru!ivati opaSi1losti, to samo povecava auru, ili
370
..._
moze ii sam biti opasnoscu. Osobit medij ljubavi sto
ovako nastaje ponajprije moze s pravom opisati bajka
- Grimmova bajka o vjernom Ivanu: »Poslije moje
smrti«, govorase stari kralj vjernom Ivanu, •treba da
mojem sinu pokafes citav dvor, ali ·posljednju odaju u
dugom hodniku ne smijes mu pokazati, u njoj je skri-
vena slika kceri kralja Zlatnoga krova. Ugleda Ii sliku,
osjetit ce farku ljubav za nju i obeznanit ce se i zbog
nje ce dospjeti u velike opasnosti.« Mladi kralj usrpkos
svemu ugleda zabranjenu sliku i nece da zna za opasno-
sti sve dok ljubljenu ne zadobije i odvede kuci. Tako
nastaje zaearanost portretom, i to ne kao u earoliji
analogije, gdje earolija treba snaci prikazano, nego tu
nastaje zaearanost sto, naprotiv, pogada gledaoea, do-
iavsi erotizirajuci od naslikanog objekta. Pred njim
covjeka, kroz sabirnu lecu slike, pogada progonstvo ne-
kog dalekog sunea, pobuc:tuje u njemu utopijski nemir.
Ucinak ljubavnog napitka te vrste, koji je prufila nasli-
kana antieipacija, iscrpnije je nego u Grimma prikazan
u prici o prineu Kalafu i prineezi Turandot iz Tisucu i
jednog dana. Prine Kalaf hoce bez uzbuc:tenja proma-
trati sLiku opasne prineeze, te erte pobjednika i ubojice,
nada se cak dace im ipak otkriti mane, ali ujedno pada
!rtvom vatre sto ga fari iz pred-vic:tenja. Taj kineski
motiv stigao je s Orijenta u evropsko vitestvo i njegovu
figuru iz sna, Amadisa Galijskog. Amadis je Galijski
dakle, taj original evropskog viteza snova, ugledao sliku
Oriane, jedne engleske prineeze, ne kineske: pa ipak
magija portreta upravo tu pravi od ljubavi potpuni Ori-
jent. Tjera u pustolovine, zapreke, opasnosti bez broja,
po citavom tada poznatom svijetu, k tomu do sultana
starog Babilona i mec:tu paklenske prikaze, sve dok sje-
dinjenje ne uspije i Oriana ne padne u narueaj dike vi-
tdtva. Sto je Turandot kao sLika obeeavala, Amadisova
je lady safovala na citavu putu svojeg zadobivanja.
Schiller je temu Turandot samo preradio, ali zraka Ama-
disa i njegove vdteske slmbe odabranici, zraka zene kao
slike i poput slike, zacijelo je jos potpuno obasjala
»Mari ju Stuart«; prv.i Mortimerov pristup kraljici sav
je u znaku toga:
371
i
(
 J ecLnog dana,
ikada sam razgledavao biskupov stan,
uocih fonski portret,
dirljivo eudesne dra.Zi, snamo me
zahvatio u najdubljoj dubini duse,
i stajah tu nemocan da svladam osjecaij.
Biskup mi tada reee: posve s pravom
mofote ganut prebivati pdkraj te s1ike.
Najljep§a od svih zena sto zive
takoder je i najdostojnija sa.Zaljenja,
ona trpi za volju na5e vjere,
a vasa je domovina, gdje pati.
Tako je Mortimer vidio Marijin portret u Francuskoj,
iz njega je zracio osjetilno-nadosjetilni sjaj katolican-
stva i uspalio bunilo slike sto je u jednom dahu tjeralo
viteza k skotskoj kraljici kao da je nebeska Marija. Ali
kao motiv toga ostaje utopija portreta gotickog pa jo§
i baroknog viteSkog romana: strast se povezuje s po-
bofoim divljenjem slioi, s tako jako izmijenjenim i se-
kulariziranim obobvanjem Marije da ono pretvara vi-
teza u Pera:eja 1koji oslobada Aindromedu, u v.iteza koji
odlazi u krifarski .pohod radi zarobljene lene. Putova-
nja vitezova pala su u zaiborav, ali barok, koji je preuzeo
motiv sto §alje nekoga daleko, odzvanja Illa cudesan i
cist naciin u Mozarta, na minijaturi kojom je, razumije
se, postala slika u Taminovoj pjesmi: •Taj je portret
ocaravaju6i lijep«. Pamina prula ponajslac.'!i lik svih
ljubljenih iz sna, i posredstvom muz.tke njezina pred·
-videnja ponajbitniijL Fina Paminina minijatura leli u
Taminovoj ruci Ii obujmljena njome, kao u najnjelni·
jem okvfou, Pamina gleda mladica u nezemaljskim lje-
potama same njegove pjesme, ona dolazi u susret Ta-
minu i kao earobna :slika i kao muzicko oblicje njegove
ljubavi. Uve1ike ogrubjeo, dakako i magnetizirajuci mi·
nijaturu, vraca se motiv Turandot u Wagnera, u •Ukle·
tom Holandezu«. Njegova slika Sentu d progoni .i ulijeva
joj nadu: kao opticka u sumnjivoj kontrafi povrh vra-
tlju, kao muzika u demonskoj baladi. Wagnerov neo-
·barok uopce osobito rado varLra taj progon; nenaslikan
372
.....
u Elzinoj viziji Lohengrina davno prije nego sto ce ga
vidjeti, nasli!kan u Eviinoj premda neizravnoj pripremi
u »Majstorima pjeva.Cima« sto se tice Stolzinga. »To mi
upravo stvori tako nagli jad, sto ga vec davno vidjeh
na slici«, .na s1ici Davidovoj, »'kako nam ga je naslikao
na5 majstor DUrer.« Znaeajno je kako slika Turandot
visi po zidov.ima barokne zgrade opere jos uvijek cesce
negoli u kazali!hu.
Takvih je primjera mnogo, svi oni draze na sanjanje
d obecavaju. Uopce nije potrebno da sama slika sto po-
buc:luje san bude izvrsna. $toviSe, u iskustvu, daleko
od bajke i opere, za utopijsku se 111je:lnost nudi i foto-
graf.ija. Dostojevski, u »Idiotu«, daje MiSkinu da od
Rogozina cuje o Nastasji Filipovnoj, pa kad vidi njezinu
sliku, vidi njezin pacenicki ali ponosit izraz, on foto-
grafiju djevojke brzo p11inosi usnama .i ljubi je. Portret
je u tom svijetu Dostojevskog »S'kttipljena proturjee-
nost neke osobe, menetekel o ljepoti u patnji«; on ne
pobuduje samo volju da se ta zena nade, nego da se nju
ljubavlju oslobodi njezina lica, da joj se ispuni celnja
za djetinjstvom i nevinos6u, koje slika obecava povrh
ljepote. Dovoljna osnova da se bolesni svetac Hi mudra
luda posredstvom fotografije uputi u tajnu te zene. Ta
Ocarani SU .gotOVO uv.ijek 1pored opasnosti sto o.krufuje
ljubljenu vidjeli ujedno i njezinu patnju zbog toga
sto je sama daleko od ljubljenoga, u tudem kraju daleko
od ljubavi; to pored ljepote zavodi ponajdublje. Cak
iza slike .kobno-opore princeze Turandot jos djeluje
arhetip Andromede koja se nalazi u vlasti zmaja. Tako
je napokon i tada kad idol, eto, ne opstane ni pored
kojeg, tak .i najizv~snijeg svojeg portreta; kad ljubav
potpuno prebojadise njegovu sliku, ako je nije od te·
melja i sama naslikala. To se, uostalom, dogadalo pri
svim tobolnjim earolijama portreta, pa kod najcistije
!ene sna sto postoji, i u njezina sanjaea: kod Dulsineje
i Don Kihota to samo kulminira. Otuda jedino Don K.i-
hotova DulsLneja jest i ostaje koncentraoijom svih tih
ljubljenih sa slike, koja opominje i naj:potpunije je uto-
pijska. Izvedena do komi1ke: smijesna slika sre~e u
smijesnoj nesre~i; zgusnuta do prafenomena svih erot-
373
j
 ~=
skiih bica iz pukog sna: do Dulsineje kao femme introu-
vable. AJii i u sretnim zivotnim stanjima prvi snafan
san na javi tvori slika l~ubljene; imago 'jednako nado-
mjesta kao sto salje van u nepoznato.
Nimbus oko susreta, zaruke
Drugacije je pak kad se zena vec vidjela tjelesno, aJ!.i
nacas. Tada se oko dogadaja ujedno pojavljuje slika,
stecena iz prvog ili .posljednjeg dojma. Pa ako je prvi
dojam bio ma kako kratak, on kao takav traje, ocrtava
se i bojadiSe. Pogled na onu sto je prosla, iSceznula,
zaostaje pun rpatnje, neizivljen, a1i sliko~no presudan.
Ili se pak pri neuzvracenoj, zamrz.Joj, ugusenoj ljubavi
\Crlo brzo dogodi rastanak u kojemu ono kratko pro-
zivljeno ponovo tone, ali se dakako i shvaca. Tada ne
ostaje rprvi, nego posiljednji dojam, okicuje se s neko-
liko crta propustene srece. Dojam se u oba slucaja stje-
ce kao slika uspomene, u kojoj unatoc tomu nema ni-
eeg dokraja dozivljenoga, nego uspomena jos uvijek
stoji pred punocom sto bijase moguca. I opet moze u
tom nimbusu biti nezdraiva imago, i opet on mofe ta-
koder oznacivati najljudskiju vrstu ljubavi. Heineova
pjesma:
Stajah u mratnim snima
i promatrah nje:lJin portret
potpuno ulazi u tu besplodnu sjetu. Morikeove pjesme o
Peregrini ne zaustav1jaju isto .prekinuto bice sentimen-
talno, nego potresno:
Ah, jucer u svijetloj djecjoj odaji,
pni drhtaju kJ.ceno uspravnih svijeca,
kad sama sebe zaboravih u graji i §all,
stupila si onamo ti, o sliko safalno-lijepe patnje;
sjedismo tudi s nijemo suzdrfanim bolima,
ja napokon poceh glasno jecati,
i ddeCi se za ruke mi naipustismo kucu.
374
.........
U toj je neispunjenoj slici folje, premda bijase tjelesna,
patnja jedne ljubavli sto !Iliti zivi niti prolazi, sto luta
svojim jutarnjim sumrakom, vjecito se vraca i vjecito
rastaje. lsti motiv slike ahasverskih pocimanja ponav-
lja se, premda mnogo slabiji ali uhvativ upravo u neiz-
recenomu, u Morikeovoj noveli o Mozartu; pjesnik
Peregrine pripovijeda susret jedne mlade zaruenice
(sretne zarucnice drugoga) s Mozartom i odsjaj tog SU·
J'I sreta: »Nekoliko trenutaka kasnije, kad sam prolazio
.-· velikom gornjom sobom sto bijase netom ociAccna i
ponovo uredena, a prevucene su prozorske zavjcsc od
zelena damasta propustale tek njezno sumracno svjctlo,
ona je, sjetna, tiho stajala pred glasovirom. Ci11ilo joj
se potpuno da je san dok je mislila - tko jc tu sjcdio
prije samo nekoliko satJi. Dugo je zamisljenu glcdala
tipke koje je On posljednje dodirnuo, zatim jc tiho
zaklopila pokrov i izvukla kljuc, u ljubomornoj hl'izi
da ga tako skoro ne bi otvorila nijedna druga rn kn.«
Tu se jedna let.imicna, dakako izvanredno znai:ujna
stvarnost, tako reci, uokvirila; u najmanju ruku 11jczinu
slika u mislima, ona sto utopijski pokazuje daljc, bila
je dobivena od ljubavi koja se ne mofo ispunili. Tako
je i imago prosavse, viSe nikad nadene fone rndikalno
primijesana slikama zelja dz prekinute ili ncdovrAcne
stvarnosti. Hebbel je tako napisao jednu tesku pjcsmu
Nepoznatoj:
Moje te oko sad vise nece rprepoznati,
ako i proc:tes jednoc pokraj mene,
i zacujem Ii kako te imenuju tude usne,
Ca.k mi ni tvoje ime nece reci nista o tebl.
lpak ces vjecno zivjeti u meni,
kao sto zvuk ~ivi u tihu zraku,
pa ako ti i ne mogu podati oblik i izglcd,
nijedan te oblik nece odvuci u raku.
Stovise, cak i gdje ljubav uspijeva, ubr.izgana jc u njczln
pocetak slika toga sto predstoji-nepredstoji; tuda jutro
Ato svice cudno miruje, odagnano u fine fetisc. Tulstoj,
u »Kreutzerovoj sonati«, pusta da zasvijetli crvcnl po-
jas jedne djevojke, od toga se zapaljuje ljubav, nl kasni-
375
ja asketska uspomena nije zaboravila ipojas. S kakvom
li eak munjom srece miruje prostor oko Wertherove
Lotte: istupa sama ona, ostro i zadugo, sve do iblijedo-
ndieastih vrpca oko rukava i na grudima, s cmim kru-
hom u ruci, djecom oko sebe, njima je namijenjena njez-
na gesta diobe kruha, tako pravo zens.kii pristala, citav
igrokaz osvi:ta dobrote. Sred lijepa pocetka iskace tako
slika, ostaje i poslije kao lik taj.nih zaruka, ouva ih u
svojem netaknutom krajoliku. Tu minijatura, poput
Paminine, ne prethodi, ali se sama oblikuje u ljubavi na
prvi pogled i s tim okvirom na ovako cisto afekcionirani
naein tvori »san najwsih milosti, fara nebeske zorec,
kao sto pjeva kV'intet »Majstora pjevaea«.
Odvise slike, spas od toga, nimbus oko braka
Bude Ii zammjena zena zadobivena, fabuliranje oko nje
dozivljuje, dakako, oseku. Ali ono ne treba nestati, sto-
viSe, premnogo od pocetne slike nerado se pretvara u
meso. Nadasve ako se slika iz sna w§e hranila ljubav-
nikom, oijom je bila, nego ljubljenom na koju se odno-
sila. Vrlo romantiene duse, vrlo zaljubljene iu razdoblje
kad je mlada ljubav bila jos bajkom, k tomu duse ne-
jake prema zbilji, stoga su se opcenito isticale strahom
od ispunjenja, specijailno mrfojom prema braiku. Tu
slobodno mofomo jo§ jednom .podsjetiti na Lenaua,
voljna da vjecno samo na diV'ljim morima opci sa shl-
kom ljubljene. A ,kao 'Primjera mozemo se ponovo sje-
titi ispjevana, ali isto tako i opipljiva lika B. Th. A.
Hoffmannovog kapelnilca Kreislera, koji je u ljubavi
vidio samo rajske slike, u braku pak 'Samo razbijene
tanjure, i tako nije htio slike zamijeniti za zdjele. U
svemu su takvom, kao §to se vidjelo, tama !ivljenog
trenutka i postvarenje trojanske Helene romanticno
travestirani, ali SU takoder, 'kao patolosk:Ji zaostreni, fz.
nijeti u prikazima i oznaceni. Cak jos i naturalis,ticki
kasni romantik iii poluromantik Ibsen na osobito jc
poucan nacin slavio, velicao vrijednost pukog jutra lju-
bavi, ljubav ·kao puku vrijednost jutra. I to u »Komcdiji
376
.....
Ijubavi« ,posve boemski-radikalno, gdje Falk i Svanhilda
dobrovoljno jedno drugo ostavljaju, upravo se zbog naj-
veee sklonostli ostaJVljaju, kako njihova »proljetna lju-
bavc ne bi isceznula u braku kao zbilji gdje Iisce opada.
To je pretjerano, zacijelo, ali nimalo pretjeranije od
Menelajeva §oka pred njegovom egipatskom Helenom,
koji 1se tu neprestano ponovo vraea, koji sve to obuhva-
ea i za sve je ponovo podsjetnikom. I nimalo pretjera-
nije od jednog drugog Ibsenova lika koji reagira, koji
u svoje vr.ijeme uopce nije bio proglasen romantienim,
nego, tako reci, hipermodernim: »Zene s mora«, s jed-
,,f nakim kompleksom vrijednosti pocetka. Ta fena, Elida
Vangel, takoder postvaruje Jedan .pocetak koji tesko da
je i uspio, Ii time upropascuje svoj brak. Dakako da je
i u samoj Elidi Vangel nesto tude domu, blisko moru,
. kad neprestano gleda onamo put oceana i put tm1inca
svoje prve ljubavi, sHhuete koju on tvori daleko na
oceanu. Ali bitnom ostaje bezgranicna slika odvodenja,
decidirano nerealisticno suprotstavljena svijetu koji bez
,, irznimke izgleda pred tom slikom kao skucenost fjorda.
t1,~
I tako aipstraiktno-utopijski zanat in eroticis radi dalje;
na kraju je to jos i Spitteler .prikazao u snom opsjed-
nutim junacima svog romana »Imago« i u Lijepoj Theudi,
prezrenoj zbog vjemosti njezinoj slici. Udana za drugo-
ga, •namjesnika«, ona je tako »0drezani komad kruha«;
pa ipak, njezin pjesnik-fantast ne foli priznati zbiljsko
i njemu se situacija u koju je gurnut iz svijeta ne po-
pravlja sve dok se on iz osjetilno-nadosjetilnog obofava-
telja opet ne pretvori u nadosjetilnoga. Theuda-Imago
ne smije postati stvarnom, to ne trpi, kao sto navodi
:ill
Spitteler, upravo pjesnikova muza; poslije toliko fan-
}; tazije to jednako tako ne bi trpjela ni zbilja. »Imago« je
..~~' .
, bizarno-ekscesivna, ali istina u njoj ostaje: odvi§e ne-
4 bcska ljubav ne biva zemaljskom, jedna drugoj smeta.
Tako upraJVo i u braku iz ljubavi odzvanja jos mnogo
opcenitiji problem ostvarenja, decrescendo zbog tame
!ivljenog trcnutka i zbog nje2linih ucinaka. Bolecivo gla-
dovanje za tistom slikom iz sna ante rem dospijeva usli-
jed toga gotovo u stanje da nesagledano, 1pogotovu pak
sagledano pri svjetlu svijeta, sebi izgleda neeim vmm.
377

Ta raznim kapelnicima Kreislerima prividno daje pravo
eak i antiromanticni neprijatelj svih snova zelja, advo-
kat zbilje: »Bilo da se netiko ma kako glozio sa svijetom,
bivao guranim amo-tamo, na kraJU ponajcesce i.pak
dobiva svoju djevojku i nekakvo namjestenje, zeni se i
postaje filistrom bas kao i drugi; domacinstvom uprav-
lja supruga, tu SU i djeca, obofavana Zena koja nekoc
bijase jedinom, andelom, izuzetna otprilike kao i sve
druge, sluzba zadaje posla i donosi mrzovolju, brak -
ku6ni kriz, i tako je citav mamurluk izli8noga tu« (He-
gel, Werke X2, str. 216. i dalje). Ponesto je mozda ostalo
istinom i izvan tog bidermajerskog filistarstva, upravo
kao melankolija ispunjenja sto se na tom stupnju pri-
druiuje suv.iSnom-slikovnomu. To je ona melankolija
sto u ljubavnom snu p:cije same stvari iii takoder u
pocetku stvari tako sumnjieavo tjera natrag, pusta da
se taj san ueahuri i postvari kao ljubav izdaleka, po sebi.
I to upravo stoga sto njegova fabula, kao fabula sto
bitno sadrfa·1a samo ljubav izdaleka, kad ugleda zbilju,
kopni; to je sigurnijom tada uspomena apstraktne uto-
pije. Tu je izvor prave utopijske neuroze: naiime ustra-
janja u snu na javi, ucvdcivanja slike u pocetnoj na-
znaci, u pukim inicijalima zbilje.
Drugacije je ,pak odmah ·cim se fabula ne zatvara pred
dolazecim. Oim sliika u njoj nece biti samo sacuvana,
nego hoce biti potvrdena u krvi i mesu. A takvim biva
tijek same stvari cim pricin, umjesto da u sebi subjek-
tivno buja, bude dostatno uzbuden .i od samog pred-
meta. Jer imago neke VeC UOCene ljubljene OSObe moze
posve lako pokazivati crte sto mozda i nisu bez osnove
u predmetu. Ta nema svaki objekt ljubavi snagu da
svojom imago zaokupi fantaziju i usmjeri je prema
sebi, bilo da je rijec o ma kako priistupacnoj dispoziciji,
ili da je slika naprosto analogna svojem originalu. Kada
je zivo djelovanje slike osobito ostro evidcntno, mora
biti da je sam objekt sadrfavao neku zavodljivost, naime
neku u samom 1sebi fundiranu sliJcu zelje, m da se ha-
rem tako pricinjalo, i da je sadrfavao snagu kako bi
mogao djelovati kao takav. Mozda Pamina nije u svojem
stvarno zatecenom stanju onakvom kao sto Taminu
378
A_
""""" -
izgleda na slici, ali utopijska imago koju je pobudila
upravo je njezina vlastita. Za erotiku tada osobito vri-
jedi isto sto vrijedi za svaku imago kod ljudi: oni koji
je umiju izazvati poetske su naravi, to jest naravi sa
sna.Znim udjelom poetske fantazije u sebi. S realnom
mogucnos6u da u dobroj klimi postanu onim sto zao-
kuplja fantaziju, onim sto se ne bez osnove pricinja
da jesu i cime zraci njihov izgled. Ljubav koja se ne
iscrpljuje post festum u uZitku iii razoearanju zbog
svojih slika, odrfava stoga vjernost objekta ljubavi
onomu sto je .i u samom tom objektu moglo biti nje-
govom slikom zelje, ujedno, katkada, sklonoscu sebe-
·transcencliranju .povrh prirodenoga, postaloga. Tako se
dogada potvrda imago na objektu i .posredstvom objek-
ta; tako on nalazi smjestaj. Dakako, izostane Ii ta snaga
tasvjete pomocu slike, iii je eak poetska narav bio samo
ljubavnik tako neobuzdano preplavljen nerealnolicu da
mu se doista u svakoj zeni prh~ida Helena: tada je ka-
tastrofa slike u .citavom opsegu neizbjefoa. Tada se od
kucnog krifa koji je razotkrio Hegel ne odvraca samo
mladost ljubavi, nego nesretan brak uopce vise ne po-
znaje drugog lijeka do toga da u krajnjem slueaju po-
stane banalnim, sjenom u bezosjecajnom predvorju
pakla. Ljubljeno nece u njemu viSe nikada .postati onim
sto je bilo prije, za razliku od sretnog braka, u kojemu
vec otprije konstitutivnoj slici iz sna ostaje prostor da
se potvrdi, da ono svoje rasvijetljeno razvijc. I, pri tomu
se ujedno potvrduje ono svjefo sto mofo bi ti kadro da na
tom polju dokine citavu uobieajenu, previSe uobicajenu
alternativu izmedu pocetnog sna i flegme. Jer upravo
utopijsko nije niposto, kao u romantickoj psihologiji,
ograniceno na alfa, tako da bi alfabet stvari, sto slijedi,
bio pukim produfotkom problematike necega vec po-
znatoga. Naprotiv, i brak ima svoju specificnu utopiju
i nimbus u njoj, koji se ne poklapa s jutrom ljubavi,
stoga s njim niposto i ne prolazi. Ta utopija izvire upra-
vo iz potvrde .imago ljubavi, i njezina je poezija uvijek
poezija proze, dakako najbogatija pozadinom: poezija
kuce. Kuca je i sama simbol, i to uza svu zatvorenost
otvoreni simbol; njegova je rpozadina dlj nade simbola
379

zavicaja koji se ustrajno zadrlava u veeini snova !elja
i stoji na kraju svega. Ta je nada tako originarna da
ne popusta pred slikama jutra ljubavi; naprotiv, ona se
vec priopcila Lottinoj slici, u ~sti mah ikrajoliku tajnih
zaruka i igrokazu osvita dobrote. Slika !elje tu zacijelo
nije slikom strasti, koja nikada nije ·konstituens braka;
vec u naklonosti eovjek se oslobac:ta strasti. Stika zelje
pogotovu nije slikom seksualno-socijalne zbrinutosti,
koja pravi od braka najgrac:tanskiju ustanovu u grac:tan-
stvu. lsto je tako malo brak viziran kao umjetnicki
obrt, s orocenjem vec u pocetku, u znak unutargrac:tan-
skog revolta protiv anticipiranog filistarstva. Nego
imago braka postavlja oko dvoje ljudi upravo raz·
vojni prostor kucu, s mnogim njezinim karijerama
povrh filistarstva. I to nadasve u socijalistickom
drustvu, buduci da ono vise ne mora obitelj uspo-
stavljati kao refugium pred borbom za !ivot, nego je
odrfava u toku kao prism! pojavu solidarnosti. S part-
nerom kao stalnim gostom u kuci, sa savezom izuzetne
bliskosti na temelju osobite razlicitosti. To bice puno
je napetosti, pa ipak nije dramaticno, nego je naskroz
epsko; tako Chesterton, ovdje srecom konzervativan,
s punim pravom kafo: »Sve te stvari sto od monoga-
mije prave uspjeh po svojoj su naravi nedra:maticne
stvari, tiho rastenje jednog instinktivnog .povjerenja,
zajednicke su rane i pobjede, skupljanje starih navika,
bogato zorenje starih sala; zdrav je brak nedramatiena
stvar.« A .ipak je brak tako daleko od puke moraLne do-
pune ljubavi da upravo u usporedbi s ljubavlju tvori
nesto izuzetno novo: pustolovinu erotske mudrosti. Tako
da predstavlja uspjeli iii neuspjeli eksperiment sjediinje-
nja kojemu se ne moZe naci ravna ni u seksualnoj lju·
bavi ni u bilo kojoj soeijalnoj zajednici sto se do sada
pojavila. Tako •se brak pokazuje utopijom jednog od
najprijateljskijih .i ujedno najstro!ih ispoljavanja ljud-
skog !ivotnog sadrfaja; tako njegovom potvrdom n.ije
viSe, dapace, najzad, uopce ne vise potvrda naslikane
Paminine slike, djevieanske pri susretu. Utopiji Pami·
nine slike u Taminovoj ruci pridru!uje se, naprotiv, mu-
zika prokufavanja u vatri i vodi; ona sada dalje ne
380
.
..
oznacuje i ne znaci zarucnicu, nego brak, ne viSe strast,
nego ,prijateljstvo ljubavi, koje se zove upravo brak. Sa-
ma Pamina intonira muziku vjernosti ili potvrde imago
sto daleko nadilazi puku prvu oearanost tom istom ima-
go. U brak.u pocinje i izdrfava se vatrena proba istine u
!ivotu supruga, postojano sprijateljivanje spolova u !i-
votu svakodnevice. Gost u kuCi, mirujuce jedinstvo po-
red fine, goruce razlicitosti, to postaje imago braka i
ujedno nimbusa koji se on laca zadobiti. Cesto, kao sto
znamo, uz los i2lbor, s rezignacijom kao pravilom, sa sre-
com kao izniimkom, gotovo jos samo kao slueajem. I
rijetko brak biva eak istinom sto nadmasuje inicijal·
no nadanje, rijetko biva ujedno dubljim, ne samo stvar-
nijim od svih svatovskih pjesama. Pa ipak, on s pravom
ima svoj utopijski n~mbus: samo u tom obliku radi
nimalo jednostavan, otajstveni simbol !eljene kuce,
uopce prufa izgled za dobro iznenadenje .i zrelost. Kao
sto je ljubavna patnja tisucu puta bolja od nesrec:tena
braka, od kojeg je ostala uopce samo patnja i besplod·
nost, tako su kopnene pustolovine ljubavi razbibrigom
:t: nasuprot velikoj plovidbi kojom mofe biti brak i koja
ne prestaje sa staroscu, eak ni s jednostranom smrcu.
Visoki par, Corpus Christi ili nekadafnja 1kozmi~ka
i .kristolika utopija braka
Brod koji ova:ko .prima slikao se u dvojakom sjaju. U
zemaljskoj i u nadzemaljskoj boji nude se dvije mitske
utopije braka. Jedna se mofo oznaCiti kao utopija Vi·
sokog para, ona je aristokratski-poganska, druga ure·
duje brak .k.ao Corpus Christi. Kategoriji Visoki par
do sada se poklanjalo malo pafoje, [premda se ona bila
pojavila odmah poslije matrijarhatskog drustva. Bacho-
fen ju je ma upadljiv nacin zaobisao, uvijek je, bilo u
matrijarhatu, bilo u patrijarhatu, postavljao na vrh
r;( mu!a ill tenu same. Uza sve to, uzviseno je dvojstvo
ft razvilo najosebujniju Zeljenu slik.u braka, i u oeima
•' promatra~a. ·ne samo partnera. tena i mut tu su sva-
ko u sebi koncentricno predstav·ljeni kao slike, jedna
381
dopadljiva i podatno-dobra, druga sna.Zna i vladalacki-
·dobra; ali tek spoj biva blagosiovom po sebi. On se
pojavljuje Jrno jedinstvo njefaosti i strogosti, miloste
i moci, dapace kurve i proroka, sve to ovdje sa starom
astralno-mitskom pozadinom Mjeseca i Sunca, takoder
Zemlje i Sunca. Zena zastupa svjetlucavu boginju Mjese-
ca ili premudru boginju Zemlje, milZ zracece bice svjetla;
oboje mofo .iii treba u Visokom paru na ljudskom nebu
djelovati zajedno i darivati obiljem. Nimbus Visokog
para obavija Perikla i Aspaziju, SaJamona i Kraljicu od
Sabe, »Heliosa« Antonija i »Izidu« Kleopatru, Simona
Maga i Helenu. Ove potonje, Simona, gnostika iz
doba Isusa, i Helenu, heteru iz Tira - kao »Dy-
namis« i »Sophia« uzete u jedinstvu - njihovi su
vjernici osobito postova:li; njima je svijet s ponovnim
nalazom tog pramuskoga, prafenskoga izgledao izbavlje-
nim. Ta jos kroz ,citav sx:ednj.i vijek Zivi odjek tog kulta
Simon-Helena iz Kristova vremena i odrfao se, posred-
stvom zamjene osoba, u odnosu Faust-homerska Helena.
Kasna je antika, naprotiv, kategoriji Visoki par pridala
i osobito pustolovne primjere; tako se car Heliogabal,
kao svecenik sirijskog boga Sunca Baala, bio ozenio
svecenicom kartaske boginje Mjeseca Tamit - dan i
noc, Baal i Tamit u jednom. Ovamo se ulijeva jos jedan
astralni mit, ba:bilonski, o »svetom vjeneanju« u samom
bogu. On je zivio u ,gnozi, kad je ona svoje stvaralacke
sile sto zraee odozgo bila razvrstavala na muske .i fenske
(»prauzrok i tisina«, »SVjetlo i ziVOt«, »pojam i sophia«),
a zadrfao se u kabali. Kdcanstvo, s bogom-ocem bez
~ene, nije dopustalo nikakve visoke parove na Zem-
lji, ili jest tek nerazgov.fjetno, gnostii'5ko-kabalisticko zi·
dovstvo dopustalo ih je, naprotiv, potpuno. Tako je jol
pseudo-mesija Sabbatai Zewi, oko 1650, imao pokraj
sebe fonu Saru, heteru kao Ito je bila i Helena, kao
»drugu osobu u bofanstvu«. Stovise, slika Tamino-Pa-
mina - sto potjece iz helenistickih izvora, pa slika
Faust-Helena - sto naknadno djeluje dolazeci od Si-
mona Maga i tirske Helene, ,poetski nak.nadno obavlja-
ju prastaro vjeneanje. Tako je kategorija Visokog para
htjela na dvoje ljudi, na eroJski fiiksiranom dvoje,
382
pokazati ono sto se u kultovima, na vanjskom nebeskom
svodu nije zdruzivalo: Mjesec i Sunce ujedno, s jedna-
kom jakoscu na nebu, u nebu. Da li se misera contri·
buens plebs ikada sama dovinula toj slici zelja, ne zna
se; vjerojatno se zadovoljavala gledanjem svojih polubo-
gova. Pa ipak, slika takve unije jos prolazi nimbusom
svakog mladog braka, ako se on dogodi mcdu dobro
gradenim ljudima. Stika se izricito odrfala u kiC'.:u i kod
dinastickih parova (razbojnik i razbojnikova zarucnica,
prestolonasljednik i njegova visoka supruga), i sna.Z-
nim je blijestecim svjetlom osvjetljivala brak jos i kada
je iSceznula aristokratska pozadina, kada jc isceznuo
astralni mit. Ekvilibrirajuci partner najljepfoj foni dugo
je zaposljavao fantaziju erotskog savrsenstva, kao per-
fektna slika para sazdanog od dopadljivosti i snage.
Pa ako krscanstvo viSe i nije teoloski zasnivalo visoke
parove, ipak taj mit o paru u vidu uzor-slikc zivi dalje,
upravo u sagi Faust-Helena, u uniji Pamina-Tamino
(koju Goethe dalje obraduje u »Drugom dijelu Carob·
ne frule«). $tovise, kao »slika nase naslade« on zauzima
vrlo visoko mjesto u knjizi Zulejka iz »Zapadno-isto~
nog divana«, gdje se izritito odnosi na istodobnost Mje-
seceva srpa i Sunceva izlaska, i na to - Ito znaci sje·
diniti finocu jednoga i moc drugoga:
Sultan je to mogao, on je vjencao
Od svih najviSi par na svijetu,
Da bi oznacio odabrane,
Najvaljanije u vjernom jatu.
Tako osebujno velikim izgleda, eto, u svemu tome dvo-
jedinstvo seksualnosti, i ono nije mirovalo dok nije
povjerovalo da je naslo svoj oslonac na samom firma·
mentu. Da je na:Slo jedinstvo ljudi koji su muz i zena u
potpunijem smislu negoli Adam i Eva, da je naslo sa-
krament Sunca i Mjeseca. Ali u krscanstvu tome vise ne-
ma mjesta ne samo zbog njegova boga-oca bez zene,
,(
nego nadavse zato sto to ipak nije astralnomitska re-
ligija. Tomu nema mjesta u svijetu gdje podjednako za-
383
i
~
.
 :;:;
laze, kao sporednosti, i Mjesec i Sunce, s kojima ujed-
no zail~i kozmicka utopija braka.
Ali zato izranja njezino drugo lice, nutarnje, koje
drugacije obeeava i vefo. Podavanje i snaga, sluskinjsko
i vodstvo ne trebaju se rpovezati pa tako ispuniti svjetov-
no, nego izvansvjetski. Brak postaje opcinom in nuce,
dakle po foni i ml!Zu nasljedovanim Corpus Christi.
I u tomu ima slike, koja se zacinje tek s brakom, i u
njemu, kao kuci, vidi svoje erotsko obecanje, s osjetilno-
·nadosjetilnim sjajem. Milijuni jos vjeruju u to kao u
sakrament braka, za njih se brak sklapa na nebu i
ondje ostaje do smrti, unatoc mogucem zemaljskom si-
romastvu iii katastrofi. Bracni drugovi zenidbom sami
izvrsuju sakrament, oni vec sami stupaju u odnos s
bogom kao tvorcem djecjih dufa. Svaki je brak, opo-
minjao je Pio IX, sam po sebi sakrament, iako jo§
prazan; ne zato da bi brak postao svetim, nego zato
sto braik jest svet, nl!Zno je sudjelovanje svecen.ika pri
jedinom sakramentu koji ne podjeljuje sama crkva, koji
ona svojom ratifikacijom samo cini 1potpunim. Tada,
medutim, uz sacramentum plenum, vjernicima treba u
braku sinuti golema zlatna podloga; supruga i suprug
tvore imago kojoj nema ravne. Prema crkvenom ucenju,
oni se zdrl!Zuju kao posveceni udovi tijela Kristova, da
bi se posvetili uvecavanju tog tijela, Airenju carstva
bozjeg u razumnom stvorenju. Slikom i uzorom braka
ostaje upravo veza Kristova s njegovom opcinom: »Mi
smo, naime, udovi njegova tijela. ,Zato ce covjek ostaviti
oca i majku te prionuti uz zenu svoju, i bit ce oni samo
jedno tijelo'« (Ef 5, 30-32).* Ljubav Zulemite prema
Salomonu u Pjesmi nad pjesmama, gdje se pjeva o gru-
dima ljupkijim od vina, o prijatelju koji je si§ao da bi
rnedu cvjetnjacima i rl!Zama za sebe ubrao vrbu, ta
!arka svadbena pjesma klerikalno se preobrdava i a,le-
gorijski prikazuje kao ljubavni razgovor Kristov sa svo-
jom opcinom, kao davanje glave tijelu, kao ociicenje
* Ovdje i drugdje u ovoj knjizl prljevod I notaclja cltlranlh
mjesta iz Biblije preuzeti su iz: Bibli/a, Stvarnost, Zqreb 1968
(op. pr.v.)
384
... .._
tijela posredstvom glave. Unatoe rpadu u grijeh, tijela
su Kristova uda, hram Svetoga duha (1 Kor 6, 16-19),
vazda tako da je korijen braka u Kristovu braku s opci-
nom, i da je brak njezinim uvecanjem i nastavkom dje-
lovanja, njezinim organom i kopijom u razumnoj krea-
turi. Seksualno sjedinjenje i vjernost njemu u toj se
slici braka potpuno povezuju s rellgioznim i sa socijal-
nim sjedinjenjem - dakako, samo u obliku krscanske
opcine koja se odnosi na onostrano. U Pavla braik biva
spajanjem sljedbenika i sljedbenice zbog srodnosti i
porijekla, da bi se pomijesali u slici novoga boga, da bi
u novoj kuci pripadali njernu; udruga spolova ,postaje
prema idealu kultskom udrugom. Kreatura je, dakako,
u vino tog .cuda obilato nalila vode i nesrece, pogotovu
je to ucinilo naskroz nekristoliko drustvo, u kojem
se, eto, kao starorimskomu, feudalnomu, kapitalisticko-
mu, Corpus Christi nije bas savrseno ispoljio u socijal-
nim odnosima. Ali utopija o eokotu i lozi svejedno je
djelovala u refugiju 1kojim se kao ne-antagonistickim
htjela smatrati obitelj unutar klasnog drustva. Unatoc
svim jako ocinski-patrijarhalnim crtama te utopije, i
unatoe tomu sto je tocka na koju ona bjezi i na koju se
odnosi izvan svijeta, nije bilo druge utopije ljubavi koja
bi tako duboko kao ova brak smatrala vdnim i sliku
njegova ucinka tako abvezatnom. Patrijarhalna temeljna
crta, s ml!Zem kao »glavom«, ipak se uklapala u neku
ljubavnu zajednicu viseg reda, u 'kojoj vise ne treba
biti vlasti, niti osamljenosti udvoje. Unus Christianus
nullus Christianus, taj se princip jednog otajstvenog
kolektiva tu reflektirao kao vjera, ljubav, ufanje braka.
Naknadna slika ljubavi
Ako je ipak neki san postao stvarnoscu, nece to ostati
zauvijek. Ne bude Ii odnesen u grob on, bit ce tijelo
koje je nasao. Smrt ne odsjeca ljubav, ali odsjeca ono
sto je za 111ju bilo vidljivo i zivo. Slijedile su se vilinske
raslje iprvog dojma, posrecilo se zlato, njegovo je vrije-
385
II
 me minulo. Ali tada se opet slikovno uspostavlja jedan
san na javi, ostaje preostala slika ljubavi, kao ispunjene
pa ipak ne ispunjene. Ta je preostala slika krajnje da-
leko od v:izije Peregrine iz neispunjene ljubavi, vizije
rastanka koji nikada ne uspijeva, pa ipak je u jednoj
tocki srodna toj viziji. Jer i sretno ljubljena moze u
smrti postati Peregrinoni, ukoliko je kod nje smrt nesto
tude, ukoliko prekida samo izvanjski. Zacijelo tu .ima
jako rasirenog samozavaravanja, sve dolje do kica ko-
jim se u sjecanju uQlkviruje takozvana 1pokojnica ili
takozvani pokojnik; o toj karikaturi tu nigdje nije ri-
jec, eak ni u uzvisujucoj uspomeni manje neukusne
vrste. Nego nijedna preostala slika ljubavi nije mena
sumnje ako se nije mogla obUkovati vec za zivota SVO·
jeg predmeta; tada pak, upravo u svojem sjaju, ne
moie prevariti. Kao kod vizije Peregrine, tako se i u
tom slueaju iz sjecanj~ neprestano dize nada, iz preo-
stale slike obecanje; novela Theodora Storma »Viola
tricolor« dvojako kruzi oko tog problema. Jer bice ze-
lje nezasitno-obuzeto sjecanjem tu jednako radi u dje-
tetu 1koje sliku mrtve majke kiti rufama i ponajmanje
zaboravlja vrhu macehe vlastitu majku, kao sto radi
i u mufa koji je stupio u drugi brak, a takoc:ter se du-
gim pogledom osvrce. To cini na samotnim ·putovima,
u svojoj osamljenoj radnoj sobi sa slikom pokojnice iz-
nad pisaceg stola, na prozoru sto gleda u vrt na malu
kolibu u koju tako dugo vec nije stupio. Onamo odlazi
pogled unatrag, ondje se krece i ziv.i ipreostala slika:
»Nebo bijase puno oblaka; mjesecina se nije mogla
probiti. Dolje u malom vrtu lefahu razbujali bokori
poput tamne mase; samo ondje kuda je izmec:tu crnih
konifera nalik ipiramidama vodio rputeljak do dcolibe ad
trske svjetlucao je mec:tu njima bijeli pijesak. I iz fanta-
zije muskarca koji gleda5e put te osame istupi dra-
zestan lik koji viSe nije pripadao Zivima; vidje je gdje
dolje sece puteljkom i bi mu kao da je 1pokraj nje.«
Tako Stormov junak podlijeze zavoc:tenju mrtve, po-
javljuje se osebujna, naskroz zamdena nevjera: s jed-
nom sjenom on razara brak drugoj zeni. Zatsudo se ta
386
a.
vr.lo uznemirujuca vrsta preostale slike rijetko pojav-
ljuje u veliikoj poeziji, bas kao da je jedini problem
1
svadbena trpeza napravljena od karmina, zahvaljujuci
zlocinu, problem osvetnika Hamleta. Pa ipak je Shakes-
peareova »Zimska priea« sva ispunjena snagom erot-
ske preostale slike: ona djeluje u kraljevoj cefoji krivca.
pred statuom Hermione; .i samo tu, u tajanstveno lakoj
Shakespeareovoj igri, jedna duboka sala dopusta da se
hoce natrag, sa snagom dopusta odlazak u proslost i
njezino ponovno pretvaranje u sadasnjost; samo tu.
statua jednog .proslog-neproslog zivota ponovo ozivljuje.
To je rjesenje iz 1price; posvuda drugdje u zivotu re-
daju ·se teski zapleti oko preostale slike, kao slike koja
je nemirna od toga sto je pukom slikom bivsega. Nekoj
drugacije lijepoj ljubavi tu je lako pruziti vjesticje lju-
bavne napitke, koji ne pomlac:tuju, nego samo odvlace
ljubav u mec:tustanje izmec:tu sablasnog proljeca i nak-
nadnog dozrijevanja. Ipak, valja razlikovati: pogresno-
celebrirana preostala slika zakljuouje novi zivot a stari
ukljueuje u jedno nepravo sada, sa svim nedostacima
onoga sto bi se i u dusevnoj optici moglo nazvati ~po­
novljenim zrcaljenjem«. lspravno podnesena preostala
slika, koja nema upravo niSta zajednicko ni s vracanjem
posredstvom inaknadnog okusa ni s kultom mrtvih,.
moze, ·naprotiv, biti najplodnija; jer zraci u onu sferu u
kojoj nesto i u proslosti nepostalo jos ocekuje i dolazi
u :susret. Mrtva se ljubljena premjestila iz pukog sje-
canja, imago ne da da se besplodno .cezne unatrag, neg<>
djeluje kao zvijezda sto dolazi iz buducnosti. Bpimetej
il Goetheove »Pandore« vidi preostalu sliku dapace
u opipljivostima postojeceg svijeta, premda transpa-
rentno; kroz njih sjaji iScezla Pandora:
Ona se spusta ovamo dolje u tisucu tvorevina,
ona lebdi nad vodama, koraea poljanama,
prema svetim mjerilima daje im sjaj i zvuk,
.i jedino oplemenjuje oblik sadrfaju,
rpodaje im, ipodaje sebi najveeu ·snagu;
meni se iprikaizafa u liku mladosti i zene.
387
i
 U Danteovoj Beatrice ta je vrsta erotskog obecanja .na-
sla svoju ponajtiSu snagu, snagu trajno djelatnog su-
sreta sa savrsenstvom, kao svetim. Sancta osvjetljuje u
smrti ono prijeko, sama dolazi jos i iz te buducnosti u
susret, oeekuje, prima, izvrsuje. Gdje god nastaje to
neshvatljivo utjesno, pokazuje se kako je ljubljena, na
koju se odnosi 1preostala sHka, Beatricina roda. Kao sto
nema kraja slici kao obecanju, tako je fundirana vjer-
nost njoj sigurno pod stijegom nade, ne samo na grobu
nego i u zivom predocivanju.
22 DNEVNI SAN U SIMBOLICKOM LIKU:
PANDORINA SKRINJA; DOBRO KOJE JE OSTALO
Svaki san ostaje snom zato sto mu je jos premalo toga
uspjelo, dogotovilo· se. Stoga ne moze zaboraviti ono
· sto mu nedostaje, u svim stvarima drii on otvorena
vrata. Makar samo poluotvorena vrata, ako izgleda da
vode k predmetima koji raduju, koji se zovu nada. Pri
cemu, kao ,sto smo vidjeli, nema nade bez straha ni stra-
ha bez nade, oni se uzajamno odrfavaju jos u neizvjes-
nosti, ma koHko u hrabroga, zato sto je hrabar, nada
pretezala. Mectutim i ona, jer mozda je varljiva svijetle-
Ci lafoo, mora biti znalackom, nadom sto je u samoj
sebi unaprijed promisljena. Svagda cudna saga o Pando-
ri prepusta zeni da ljudima donosi nadu, ali na demon-
ski nacin. Pandora je njetna poput Pamine, zasljepljuje
poput Helene, ali je zla, iii poslana sa zlom namjerom,
i tako je ipak :poput uobieajene zmije u mitu o padu u
grijeh. Ona dolazi od Zeusa, koji posredstvom nje hoee
osvetiti Prometejevu otmicu vatre, zamamnom je sli-
kom naprosto lijepoga, ali sa zakljucanom zbirkom
opasnih darova. Prometej nju izbatina, ali Epimetej,
koji se tek naknadno domiSlja, daje se zavesti, tako
Pandora otvara donesenu skrinju. Ta je pak sadr!avala,
prema Hesiodovu prilkazu sage, ~itavu vojsku zala Ito
su otada snalazila ljude: bolest, briga, glad, nerodica
- sve je to izletjelo iz ikrinje. Tek na kraju Zeus se
388
.....
toboz saZalio i zaklo.pio 51krinju, prije nego sto je iza5la
nada. Ali to je vrlo proturjecna saga ili verzija sage;
jer nada kojom je Zeus htio ljude, sto ih je stvorio
Prometej, ipak i utjesiti, jer su sfabi, ovdje leti sred
nedvojbenih zala. Ona se u Hesiodovoj verziji razlikuje
od drugih zala samo .po tomu sto je ostala u posudi,
dakle se medu ljudima upravo nije rasirila. Ali to u
Hesiodovoj predaji ne odaje bas pravi razum, osim ako
se nada ne uzima kao zlo 7Jbog svoje varljivosti, takod:er
onog nemocnoga sto jos 1predstavlja za samu sebe. Tak-
vom stari bijahu odslika·vali e1pis, krhku, punu vela i
neuhvatljivu, takve su slike nade htjeli ostaviti iza sebe
stoici, upravo kao i slike tjeskobe i straha. Tako djeluje
jos i nezaboravna Spes 1koju je Andrea Pisano naslikao
na portalu firentinskog baptisterija: ona sjedi ocekuju-
ci, ipremda ima krila, i unatoc krilima diZe ruke, poput
Tantala, za nekim nedostifnim plodom. Tako nada, to-
liko neimucnija od sjecanja, mofo sa strane neizvjes-
nosti izgledati kao zlo, a 'Varljiva je, nefundirana, zaci~
jelo. Ali dakako, ni nefundirana se nada ne mofo rangi-
rati med:u uobieajena zla svijeta kao da je bolest iii
briga. Pogotovu je fundirana nada, to jest nada posre-
dovana s realno moguCim, tako daleko od zla, eak lafnog
svjetlucanja, da tvori upravo barem poluotvorena vrata
sto kao da vode k predmetima koji raduju, u svijetu
k.oji nije postao zatvorom, ne biva zatvorom.
Stari su se tijekom vremena sve manje nastojali od-
vratiti od nade. Stoga jedna kasnija, helenisticka ver-
zija (nju je usvojila i Goetheova »Pandora«) ne prikazu-
je Pandorin miraz kao posudu nesrece, nego, naprotiv,
dobara, na kraju kao skrinju misterija. Pandorinom
skrinjom u toj je verziji sama Pandora, to jest: »Svena~
darena«, puna eari, rpoklona, darova srece. Oni SU se,
prema helenistickoj verziji mita, takoder otputili iz
skrinje, ali, za razliku od poroka, upravo SU potpUilO
odletjeli .i nisu se rasirili medu ljudima; kao jedino do-
bro u skrinji je, prema tomu, ostala nada, ipak ona. Ona
odrfava smjelost za dobra sto nedostaju, postojanost I
nerezisnaciju .pred izostalim, i kad ona iscezne, u svijetu
neodluceni proces ,propada. Taiko je druga verzija mita
0
389
 () Pandori trajno ipak jedino istinita; nada je ono sto
je ostalo ljudima, dobro koje jos niposto nije dozorilo,
.ali iniiposto nije ni uniSteno. Stovise, poluotvorena vrata
.s adventistickim svitanjem ,pred sobom, Cime se subjek-
tivno i objektivno oznacuje nada, tvore Pandorinu §kri-
nju samog nedovrsenog svijeta zajedno sa §upljim pro-
storom gdje su iskre (sifre, pozitivne simbolske inten-
·Cije), kojima ta vrata predstavljaju njihovu latentnost.
Kad nosi historijski simbol, najprijateljskiji sto postoji,
skrinja se otvara •kao duboka, topla izba, kabina na kop-
nu, u kojoj gori obeeavajuce svjetlo onoga kod kuce.
Skrinja sa stmboloin krajolika, najjatim sto postoji,
otvara se kao otvoreno more, s teskim vecernjim obla-
cima kad je bura, sa zlatnocrvenim jutarnjim oblacima
povrh horizonta kad sunce vise nije daleko i pocinje dan•
koji i valja hvaliti prije ·veceri. Oba su vidika isto tako
perspektivom filozofije 1koja napokon materijalisticki-
-otvoreno daje ,odgovor nadi i zaklela se novoj Zemlji
totuma. Ovo totum ill ·sve jos je u procesu i njegovoj
tendenciji, priblifaje se, s utopijskim elementima ko-
nacnog stanja, na frontu .procesa, u latentnosti. Iluzije
i njihova dobra sto ionako nikad nisu bila egzistentni-
ma .iz Pandorine su skrinje odletjeli, ali je ostala reali-
ter fundirana nada, u kojoj covjek moze covjeku 1postati
fovjekom i svijet covjeku zavieajem. U tu se svrhu onda
konkretna anticipacija razumije u prosvjecivanje (raza-
ranje iluzija) onako kao sto se razumije i u pravu tajnu
i(zagonetku da-bi, utopijsko totum). Onako u maksimum
lisenosti iluzije kao u (zeljan odluke) maksimum opti·
mizma. I stoga nijedan moment shvacene nade ne ispa-
·da ni iz teorije-prakse .marksizma koji se odrfava total-
nim, ne zaustavlja umjetno. Mehanicki je materijali-
zam, nema swnnje, isttnit kao materijalizam, to jest
kao razjasnjenje svijeta iz sama sebe, ali je neistinit
kada kao mehanicki naucava jedan vjerojatno glup, za-
sigurno poloviCan i uzak svijet, pokrenut bez cilja, sa
1 polovicno pot:punim.
star.im kniZenjem postajanja i proldenja, prikovan
lancem uvijek iste nilZnosti. Ali to nije onaj svijet u
kojem se dogadaju suprotnosti sto tjeraju dalje, u
kojem su bolji zivot, nastajanje covjeka, stvar za nas
390
realno moguci, u kojem ima mjesta za razvoj i .moguc·
nost .razvoja prema naprijed. Zbiljski otvoren svijet
jest svijet dijalektickog materijalizma, koji ne nosi me-
hanisticku ljusku poput jajeta. On je od idealizma ne-
kog uma kao tvorca, nekog duha kao demijurga, od po-
povstine i hipostaza onostranoga udaljen tako silno kao
i mehanicki materijalizam, ali je udaljen i od statike
u pojedinaenomu a nadasve u cjelini svijeta, cemu je
mehanicki materijalizam, zajedno s idealizmom, jos
ll
lf odan. 0 materiji se ne mofo misliti dovoljno dobro i
•I veliko; njezini dani, koji su isto tako i nasi, niti su
uvijek jednaka broja niti jednake mjere, pogotovu jos
nemaju svoju potpunu tezinu. Njezinim naCinom opsto-
janja nisu samo gibanje i ne5to na izgled tako »antro-
pomorfno« kao sto je proturjecnost (pri cemu je prva
J,
]~
proturjecnost samo gibanje), nego je to i na izgled tako
mnogo veca »antropomorfnost« kao sto je anticipacija.
Nju je ispipala i otvorila nada, odslikao pojam njezine
objektivno..pozitivne tendencije i latentnosti. I takvo se
aurorsko ne probija svagda naprijed samo ljudsko-histo-
'
~
/l;
rijski, ono kvalificira i obuhvaea takoder krajolik fi-
zickog svijeta, niposto samo kvantitativan i cirkulacij-
ski. I u njemu, upravo u njemu ima sifara jednog obli-
kovanja zavieaja, u posrednistvu s ljudsko-historijskim
obU.kovanjem, na temelju do sada tako malo proreflek-
tiranog istoka: objektivno-realne mogucnosti. ObHko-
vanja .gra<1e svijeta - sve tamo do oslobadanja najin-
tenzivnije proizvoc:tne snage, istinske atomske jezgre:
Existere, Quodditas - puna su tendencije onoga jos-ne k
svemu, otudenoga k identitetu, okoliSa k posredovanom
zavicaju. Takoder, i upravo, u smjeru izgradnje jednog
besklasnog drustva rade i ti problemi grade (zadace)
spasavanja, humaniziranja. Ali nada u cilj s lainim se
nasicivanjem nuzno ne slafo, s revolucionarnom se te-
melj itoscu nuino slafo; - iskrivljeno hoce biti ravnim,
391
~
0
......
0

Ht
 PRAVITI SE UEPSIM OD SEBE 23

Nije svatko naoeit. Ali gotovo svi hoee ispasti ugodno,

pa to i nastoje. Najizvanjsk.iji je naein pri tome naj-
laksi. Zagasiti se bojadise, pa kao da se fari. Mnogi onda
izgleda bolje od drugih, istice se.
Dotjerivanju cemo se brzo nauciti i ono je zafas go-
tovo. Zena, udvarac pokazuju se, kao sto se obicno ka-
Ze, s najbolje strane. $to ce reci, s one sto se moZe
ponajhitrije prodati. Ja se mijenja u robu koja ima pro-
c.1u, takoc.1er se sjaji. Ono vidi kako izgledaju drugi, sto
nose drugi, sto ldi u izlogu, pa i sebe stavlja u to. Da-
kako, nijedan covjek ne moze uciniti od sebe ono sto
se u njemu nije zacelo vec prije. lsto tako, njega pri-
vlaci van, k lijepoj odjeCi, lijfWu ponasanju, stvarima
Samo Ono sto VeC dugo zivi U vlastitim zeljama, premda
neodrec.1eno, i stoga se rado daje zavesti. Rumenilo,
sminika, tuc.1e perje pomazu njegovu snu 0 sebi, tako
reci, kao iz pakla. Tako on ide naokolo i pozira, ono
malo sto ima .pudra ill krivotvori. Ali ipak ne tako da
bi se netko mogao potpuno krivotvoriti; pravo je u naj-
manju ruku njegovo feljenje. Pokazuje se, uipravo oda-
je, u zauzetoj pozi. Ali jediino tradicija kaze da foljenje
vodi k visemu, ·revan mlad eovjek koji zeli nezadovoljan
je stanjem u kojem se nalazi, ali .ne i stanjem bogatih
i siromasnih uopce. Tako se on bas srdacno smjeska
onomu, gradi se, prema slici, onim sto smatra svojtom,
toenije, sto njemu daje da izgleda njegovim. Visim izgle-
dati nego biti, sve je sto mu se na taj naein dopu5ta, u

395
l

j
 malogradanskoj nuidi da bude smatran boljim gospo-
dinom. Ali ono obratno, vise biti nego izgledati, ne
postiZe se nikakvim dotjerivanjem; pa zbog toga nigdje
nema viSe kiea nego u sloju sto sam sebe podnosi kao
patvoreni. Ono bjelodano nase vise se, osim gaca, go-
tovo ne nosi.
24 STO NEKOMU DANAS PRICA OGLEDALO
Smio sam slu!iti.
Iireka
Biti vitak
Ne osvrtati se na sebe, to valja. Ali za malog covjeka
namjestenika to obieno znaci da je s njim svrseno.
Ako jos nije, i ako nece da bude, onda onaj tko tra!i
namjestenje mora biti svjestan da izgleda pristalo i
tako mora biti odjeven. Odijevanju pripada ogledalo,
ugrofoni gleda sebe ocima svojeg gospodara. OCima
kakvim ga zeli vidjeti njegov boss, ako se hoce oslo·
niti na svoje namjestenike. Odrazeni u ogledalu doduse
vjeruje da se vidi onakv.im kakvim se sam zeli vidjeti,
sam biti, stoviSe, nevoljni odrazeni to vjeruje do pred
sam nastup medu ljude, u posao. Lice se, eto, ddi glatko
kao sto je samo moguce, namjestenik hoce biti vitak,
tako bez nabora kao sto mu je odjeca, pa se tako i drii.
Time dobiva na vrijednosti, ali onoj koju pravi gospo-
dari oduzimaju malom oovjeku. Staklo ga, dakle, ne
,.•:.
odrafava ona<kvim kakvim se sam zeli, nego upravo
kakvim je foljen. To je normirano jednako kao i ruka·
vicarsika roba u ducanu, kao i ducanski smijdak pro-
f
davaea, sto je postao opcim i propisanim. Smije§iti se
u strahu i pustosi, to je sada ameritka oznaka gospode
koja to nisu. Time se hoce da nalikuju kao jaje jajetu,
(ii
a legu se same kokosi.
396
...
Jak na poniinosti
Tko se nudi na prodaju, mora se dopadati. Djevojka
kakva treiba biti, mladic ikoji se drZi kako valja poka-
zuju se stoga takvima i vani u javnosti. Kao sto je to
potrebno vladajucem sloju, pod prijetnjom kazne vlasti-
tom propascu. 1:enskost se na osobi namjestenika sa-
stoji od ru2ieastoga, muskost od voska (ali taj mora
biti patentni). Oboje treba bespr.ijekorno odrfavati, radi
toga, dakle, ogledalo visi i na ulici, .posvuda u javnosti,
visi ih mnogo, na svakom koraku. lzlog odrafava i tako
uveeava ono sto bi se trebalo dogoditi u kupcu, sto bi
on malogradanski htio biti, da bi kupio. Uobicajeni
citalaeki i filmski materijal Zapada prufa mnogo takvih
slika pofeljnog propisanog ponasanja, besplodnog pri-
cina. Tu SU postavljeni lafai putokazi: k plesueoj rad·
noj marvi, k putovanju okovanoga, k sjajnoj zenidbi
uskopljenoga. Sve na nae.in lazi, koja mora biti slatka,
a opet i dovoljno nemoguea da bi omamila, ali ipak
zadrfala u zaprezi. Zbiljskim izlazom iz pustosi pricinja
se sport; tu se osjecaju na startu 1prave zelje; takmice-
nje, za male ljude gotovo izumrlo, tu nalazi utociSte.
Ali polje je usko, prednjaiCi se samo za igru, ozbiljnost
ostaje, plivac poboljsava rekorde samo u vodi, ali boss
u profitu. Zaista: posve bi se drugaciji vrhunski rezul·
tati postizali da se nagraduje prvi u tripljenju, jaki na
poniznosti, sampion u gutanju, u pravljenju lijepog lica.
Eto nepoznatih pobjednika iz onog zivota Ato se na
kapitalistickom Zivotnom putu jos nudi uistinu, bez lafi.
U ringu stoji boksac, zadaje udarce, ali ponajbolji pri-
~- malac stoji izvan konopa, kao gledalac. Pravi je on maj-
,,.
'l
stor u primanju udaraca u bradu, ustajanju kad za-
,i''
zvoni gong. Taikav se nadasve dopada onima koji dde
,µ u sahu tog zavaranog pajaca sto vazda sam od sebe ska-
'
ce na noge.
397
25 NOVA ODJECA, OSVIJETl.JENI IZLOG
Barsunasti ovratnik resi.
Iirelca
Nitko pak ne mofo iz svoje koze. Ali lako ce u drugu, pa
je, eto, svo dotjerivanje u odijevanju. Svjefa kosulja
jutrom lezi rnsprostrta vec i inace kao mladi dan, novi
ogrtac prekriva otpustenom kafojeniku sve proslo. Po
odjeei sto se da mijenjati ljudi se razlikuju od zivotinje,
a nakit je jos stariji od te odjece, on joj se do danas
povjerava 1kao ono sto istice. Pogotovu fene oblaee s
haljinom nov.i dio sebe. Zena biva drugom u drugoj
odjeci, u finoj pjeni fonskog uresa. Ali i u vecine drugih
ljudi folja da budu raznoliki pocinje s jednako bespri-
jekornim kao i varijabiLnim .izgledom 1koji moze poklo-
niti krojac. Stoga starim iii 1postojanim ljudima godi da
se odijevaju vazda na isti nacin. Drugi se osjecaju kao
bez nabora Cim ih nema na hlacama.
'~
Dobro gralten
Pa onda van na zivahnu ulicu, i sam dokon, razgledava-
juci. Svjetlo se probija kroz drvece dolazeci od sjajnih
kuea, s t:r<ga na kraju, i zove. Ali sto tu zove, sjajno je
osvijetljena roba iza stakla, ~to trazi musterije. Uzorku
kroja pridrufaje se, dakle, izlog, da bi ·pobudio zelju
za elegantnim Z.ivotom. Izlog je nastao tek s otvorenim
kapitalistickim trfiStem, i jos uvijek ima svojstvo, ka-
rakteristicno nadasve na Zaipadu: da izaziva potrebe,
na celu s onima sto imaju »OSobnu notu«. Sa svrhom
da se na taj nacin ispuni !elja srca samog tr:govca:
prav:iti profit. Stoga dobar izlog mora biti sugestivan,
svagda se u nj stavljaju d.ijelovi sto zastupaju cjelinu,
a sami paik dijelovi tek nagovijestaju, tako se u zadr!a-
vanje pred izlogom unosi nemir. Eno ducana s delika-
tesama, s pladnjevima za koje se, nema druge, mora
reci da izazivaju apetit. Kava, caj, rakije ponajbolje
~ jednog vidljivog posjednika), malograc:tanin odobrava,
~·
stoje pred delftskim keramickim iplocicama, na crvenu
398
t
'
laku; nizozemsko-indijski zrak uljuljava kupca. Eno
trgovine porculanom: u sredini prostrt stol, bijel poput
cvijeta, na njemu kristali obasjani svijecama, ocekuje
goste sto SU tako otmjeni ikao i on sam. Eno fenske kon-
fekcije viseg reda: nevjerojatno v.itiko pristali kostimi
na razini vremena :kao igotovo nigdje drugdje u svijetu
i eak na neki nacin nebeski: nema zemaljske fene koja
bi tako koracala. Eno krojackog salona za generalne
direktore i takve koji im fele biti slicn.i: ulsterski ogrtac
neponovljivo prebacen rpreko chippendale naslonjaea,
pokraj njega ceka meki sesir, rukavice od svinjske koze,
cipele kao od poveza kakve starofirentinske knjige. Ali
lutalica i onaj tko sve slicno tomu, poput vecinc, ne
mofe kupiti, ipak se, ma kako da se uzbudio nemir
njegove felje za posjedom, nece zaustaviti, upravo jer
je to previsoko. Ako bi pak nekomu bilo do neusiljenije
srece, naci ce to iza stakala trgovine namjestajem.
Blagovaonica, spavaonica, radna soba, salon - sve je
tu, kao i raspremljen.i ikrevet, pa mladi sluZbenik, koji
viSe ne mora ·ceznuti po parkovima, treba zarucnicu
samo baciti u nj. Iza stakala, u perinama i naraneastoj
boji, vidi on najlegitimniji, ali i ponajmanje ostvarivi
grac:tanski san !elja: lmcu snova udvoje, iznutra. San o
lijepoj kuci ispunjuje se izlofonim namjestajem, sto i
sam ziv.i iznad svojih prilika, tvornickom robom koja
svagda pravi maskaradu: sirokim odaliska-naslonja-
cem, kalifornijskim barskim ormarom, faustovskom
radnom sobom. Na svakom uglu formira tako izlog sno-
ve !elja ne bi Ii izvukao novae .iz dzepa bogata5a bez
novaca. I nitko se ne razumije bolje u tu vrstu snova
od dekoratera koji ureduje njihove izloge. On ne izlafo
samo robu nego i sliku mamca koja nastaje izmedu
tovjeka i robe; on gradi svoje od srece i stakla. A pro-
laznik na toj kapitalistickoj zamamnoj slid, kakva
postoji tik slumova iii neutjefoih purgarsikih ulica sto
ih on pretpostavlja i treba zaboraviti, cisto ljudski gra-
di dalje. Uznemiren, zacijelo, ali ne postao kivan (jer
carolija iza stakla ne pokazuje, eto, nekog zavisti vri-
upravo pred izlozima za koje nema novaca, elegantnom
399

i ,hvale vrijednom izgledu prema kojem oblikuju svoj
zivot bogatasi. Ta mora postojati zena za to cvijece,
za taj parfem, mora biti preobilja zivota, ali gdje ga
naci? 0 Bozicu, kad se ne daruje sama sebe, nego dru-
ge, velegradska trgovacka ulica postaje gotovo poboz-
nom. Dvostruko se i trostruko Zari svijetleea reklama,
bozicne ielje i onima gore i onima dolje, biva plava,
zuta, crvena, zelena, toCi :pice, talasa se poput duhan-
skog dima, na sve strane ipravi od robe taikozva.no Dje-
tesce Isusa. Slika vesela, kao sto SU prepuni izlozi -
varljiva slika. Kavu sto se prosipa u more ne treba
najprije izloziti.
Svjetlost reklame
Ali robi je neprestano potrebna jos i cedulja koja je
hvali. Koja u konkurenciji osobito pojacava njezin na-
govor i ne ostavlja je da samo sjaji u izlogu. Izlog u
rijeci i slici, ono sto robu stavlja na veliko zvono zove
se reklama. Osobito ona 1pretvara covjeka u nesto naj-
svetije pored imetka, u mu8teriju. I u prijdnja vre-
mena, u zemljama drugacijim od kapitalistickih, bilo
je neke vrste rek.lame, ali ta se vise zadovoljavala samo-
hvalom nego sto je bila sredstvom u konkurentskoj
borbi. Ona je pretjerivala, dapace je ironizirala robu;
kao sto se jos danas jedna trgovina ugljenom zeli, go-
tovo s porugom, pohvaliti kao »Ork«. Vee u starom
Pekingu bilo je ovakvih natpisa tvrtki: nad jednom
trgovinom kosara »Deset kreposti«; nad jednom proda·
vaonicom opijuma »Trostruka valjanost«; nad vinari-
jom »Susjedstvo glavne ljepote«; nad trgovinom drvenim
ugljenom »Vodoskok svih ljepota«; nad prodavaonicom
kamenog ugljena »Nebesko vezivoc; nad nekom mesni-
com »Trgovina oveetinom k osvitu zore«. Ali sve su to
pjesme, ne magneti za kasu, premda ,kao vabljenje i,
rekli bismo, pretjerivanje odavna prethode kapitalisti~
koj reklami. Jos ljepse od dekoratera svira, eto, na
glasoviru snova zelja strucnjak za reklamu, ~ini neodo-
Ijivima ielje u nadra!enih sve dok oni ne dozore u
400
f
musteriju. Tako nastaju atlantski slageri poput ovih:
Proljetni se8iri danasnji dan viSe ne tvore nelm stavku
u troSkovima; Call for Philipp Morris; Purity and a big
bottle, that's Pepsi-cola; Modern design is modem
design; Buick, 1kola uspjesnog poslovnog eovjeka. Na-
bavika zenskih earapa izaziva, 1prema uvjeravanju New
York Timesa, preporod oblicja: »Van Raalte covers you
with Leg Glory from sunrise till dark.« Stedljivost, ze-
lja za posljednjim krikom i jutarnje rumenilo zakazuju
rendez-vous takoder za gospodu, i po jeftinijim cije.na-
ma: »Howard Clothes, styled with an eye for the world
of tomorrow.« Reklama pravi od robe, eak i najspored-
nije, caroliju kojom se rjesava sve odreda, samo ako se
kupi. Damu sa crtefa, koja kvasi sljepoocice kolonjskom
vodom, koja uzima od gospodina svicarsku eokoladu,
usrecilo je naprosto upravo to. Izlog i reklama na kapi-
talisticki su naCin iskljucivo 1ijepak za navabljene ptice
snova. Ovako sjajna i hvaljena roba ipostaje, kao sto
kaze Marx, mamcem kojim se hoce primamiti k sebi bit
drugoga, njegov novae, i svaku zbiljsku i mogucu po-
trebu ,pretvoriti u slabost. Sve to mofo oslikana, hva-
ljena roba, parada Christmas-Values i Easter-Values
tijekom Citave godine. Tako se namjestenici potprduju,
ipremda ne eksplodiraju, i obilje svjetlosti mnogih Za-
padnih BerUna, ipak odreda istrunulih, slU.Zi samo to-
mu da uveeava tamu.
LIJEPA MASK.A, KUKLUXKLAN, 26
$ARENI MAGAZINI
Ljepotu imam ja od mame,
all novae od tate.
Df.er.-p/uma
Jo§ jace mami fodnja za vlastitim prerusavanjem. Co-
vjek tada ne oblaei samo novu odjecu, nego u njoj po-
staje neprepoznatljiv. Sredstvom za to nije odijevanje,
nego preodijevanje. Nastaje zelja za posve nesvako-
401
j
dnevnom maskom. Maska je prije sveg&. krinka, tak-
vom ona prikriva, dapace nijeee dosadafaje ja pred-
stavljano u dosadasnjem zivotu. Domacica, trgovac isce-
zavaju, na to mjesto stupa sarena slika njih sam.ih.
To se, eto, nanosi na tijelo, time se ugoscuje nosilac.
Dogac:1a se ono preodijevanje koje u mnogo slucajeva
uopce nije to, nego je malo ispunjenje. Maska ne omo-
gucuje burfaju samo da izgleda onakvim kakvim zeli
da bude i da ga smatraju na zabavama, nego mu ta-
koc:1er dopusta da postupa posve raspusteno. Stovise,
ona mu, kada je preodjeven kao zlocinac, krvnik, pasa,
cesto pristaje uz tijelo bolje od njegova svakodnevnog,
tako reci nametnutog kaputa. Tako on nabacuje preko
sebe jedan san, san o sarenoj iii velikoj zivotinji. I raza-
bire se koju bi ulogu u zivotu zelio, i mogao, igrati zakra-
buljeni, da nije sprijecen. On uopce l nije tek maskiran
kao krvnik, nastrani ubojica, princ. Dobro se preodje-
veni svukao, tako on izgleda iznutra.
Krivudavi putovi
Biti sarenom zivotinjom i .izvana radi se rjede. Zacu-
c:1uje kako nema jos i vise zlocina, radi isticanja bogat-
stvom. Svi zlocinci, cak i kada dolaze iz taloga, malo-
gradani su, samo se u blagostanju zivi udobno, to hoce
oni. Zloein, tako se pricinja, preko noel pretvara u bo-
gatasa, ako se noc umije iskoristiti onako kao !Ito gospo-
din posjednik iskoristava svoj dan. Nema sumnje, za
siromasne kao onemogucene izrabljivace postoji trajna
draz odlaska u podzemlje, u taj njihov praznik klanja
i pelivana. Drazi revolvera popusta se u malogradanstvu
razmjerno rijetko, i ona ostaje tek naumom samo zato
sto njezina posljedica iziskuje vrlo dobre zivce, takoc:ter
donosi mnoge crne petke. Tako stara poslovica ka!e
da je netko pravednik zato sto samo sanja o zlocinima
Ato ih pocinjaju drugi; all pustolov je i lzvan krabulj-
nog plesa ono sto zeli biti, prlnc. StovlAe, pellvanskl se
praznik cesto zaddava kao radno odijelo 1 u kapital-
nljlh zloeinaca: krivudava ullca treba ujedno blti i
402
ostati saroliko neugodna, sam zlocin voli i zaddava
romantiku anarhije kojom ga zaogrce malograc:1anin.
Zapu~tenu mladez zavodi tako slika gangstera, slika
krvolostva; ali zbilja ima i razbojnika od sale, prije
svega nastranih ubojica, .koji svoj zanat uza sve ostalo
izvode u nekoj vrsti igre sna, nadasve s osvetnick.im
zeljama, i tako ga komedijantski uvelieavaju. Oni hrane
1
policiju pismima sto navode na otkriea. Prevelik je ufi-
tak u ulozi koja napokon nije tek glumljena. Za cim
se u takvoj ulozi cezne i sto se misli, potvrc:1uje se svje-
docans·tvima; ona SU povrh toga na straviean nacin
pjesnicka. Tako jedno pismo devetnaestostrukog dtissel-
dorfskog nastranog ubojice Ktirtena policiji, oko 1930.
godine; natopljeno krvolostvom, nacerenom, eak moral-
no drapiranom patnjom i prljav.im, pa ipak vrlo iscrp-
nim zlocinackim stilom. Nastrani se ubojica razumije
u dvostruku jezivost i pise: »Vas zacijelo zanima Ato
radim. Buduci da sam poceo u drugom kraju, to sto
slijedi mozda zavrec:1uje va§u osob.itu pafnju. U Langen-
feldu je (sjevemo od K<>Ina) bio pocetak i, kad za to
kucne moj eas, bit ce i kraj mojoj muci. Ondje zivi
bice Ito se prema moralnom Zivotu i takoc:1er misljenju
jedva moie usporediti s ikojim ljudskim stvorom. Sto
mi ta ne moze pripasti, natjeralo me na sve te grozne
cine. Ta jos mora umrijeti, stajalo me i zivota, pokusao
sam je otrovati, ali njezino je posve cisto tijelo svladalo
otrov. Sad mi je nadoslo bolje vrijeme, moja mora uve-
eer iz Hildena kuci, crtez puta prilazem. Ona je. moja
slljedeca zrtva« - a jedno se kasnije pismo svrsava
stihovima kao da su iz zahoda Slarafije*, ali je njihov
sadriaj bio toean:
U podnozju Pappendelle
Na mjestu gdje je kriZ,
Gdje ne raste korov,
A oznaeeno je kamenom,
Le!i lesina poldrug metra duboko.
* Zemlja Alaraflja, medunarodno udru!enje za dnaltvenoat, um-
jetnost l humor, osnovano 1859. u Pragu (op. prev.)
403

Pisma su bila ulozena u crno uokvirene falobne omot·
nice; samozadovoljstvo zbog izvdenog, pa ipak jos i
drapiranog umorstva, vel1ko je. U svemu se tome javljao
dio nacista, on je kasnije obuhvacao mnoge ubojice od
Aale zbog grabefa, moralno nastrane ubojice. Krivudavi
su putovi stoga osobito toeno oslikani okrutnim slika-
ma zelja, ukljuCivsi slike strasnog suda na kraju, cijom
si je nezamislivom okrutnoscu krieanski malogradanin
stoljecima zasladivao nesreeu sto ne smije sam nekoga
muciti na kotatu, cetveriti, spaljivati.
Uspjeh stra.Senjem
Sve se vise takvih jagmilo da budu zakiukuljeni i u ti-
votu. Za umiSljene velicine krinka i kaipuljaca nisu .po-
zeljne samo na balovima nego i po danu. Maska nije iz
kostimirane sveeanosti preSia samo staromodnim pri-
vatnim zloeincima, postala je u fa§ista ·ozbiljnom. Jav-
nom, pretvorenom u politi~ko; nadosla je »Noc dugih
nozeva« i njihov dan. Vucje zubalo«, »strasilo u kupeua:,
saljivi artikli sto SU ih stavljali trgovacki putnici da bi
razonodili suputnike, 1po.stali su pa11tijske znaCke. Tata
je na kostimiranoj sveeanosti udrutenja Veselost pred·
stavljao jos i suca Lyincha, pa je 3eanoglasno progla§en
najuspjelijom maskom veeeri. Onda je to isto bio na
ulici, all zbiljski i besprijekorno; a 2:idovi s rpodrezanim
hlaeama i saljivim rplocama oko vrata, tidovske dra-
gane osisanih glava izazivali su ·u vlaku salve smijeha,
dok nisu izazvali druge salve. Provalila je •regresija«,
ulice su oZivljavali Apa§i, mrtvocke glave, vitez ognjene
spavacice, policija je udvostrucivala nesigurnost ulica.
Sve folje sto ih je malogradani-n markirao u karnevalu
dosle su na svoje, svako jao i pomagaj, kako Ii tek
telje onih koje je kao politicke ubojice, kukluksovce,
lJude s kapuljocama i slicno la!ni revolt otjerao u bar-
barstvo. Fasisticki je sarlatan posegnuo za maskom
404
..A..c_
,
vukodlaka*, madijao je suludim imenima, scenarijem
iz romana groze gdje on prelazi u kic, ali i u dobro upo-
trijebljenu, korisno sazdanu shizofreniju purgara. Tako
je madijao zemljom Dembelijom kao ozbiljnom, i ona
dolazi sa zlatnog Zapada. Tu vazda daje ton americki
Kukluxklan, reakcionarni rpodzemni pokret americkih
juznih drfava poslije gradanskog rata, zatim obnovljen
poslije prvog svjetskog rata. Banda je nosila domino-
"kostime s kapuljaeom, tkanina je bila tamna i prosive-
na bijelim znakovima sto su rpri svjetlosti baklja trebali
izgledati avetinjski. Bilo je znakova u liku dugog lo-
vackog nofa, bilo je medu njima kugla, polumjeseca,
krifova, zmija, zvijezda, faba, kotaea, srca, skara, ptica,
goveda. Sam je klan sebe nazivao Invisible Empire;
carstvu je na celu »Carski earobnjak«, za njim slijede:
»Veliki zmaj«, »Veliki Titan«, »Veliki Kiklop«. Postoje
»Vukovi klana« i »Orlovi klana«, imena obicnih clanova
poklapaju se s figurama na njihovim kostimima; a na
bregovima gdje se sastaju gori plameni krif. Krajnje
se predbrazenje doearava tim zakukuljivanjem, barbar-
ski sarenim, cime krvozedni Babbit pravi od sebe tabu.
Nadovezujuci se na indijanske price i toteme, takoder
na srednjovjekovnu Femu,** uopce na iskljucivo mra-
ean srednji vijek, ikao sto ga prikazuju americki maga-
zini. Maske klana bijahu tako prve fasisticke uniforme,
a njegovi su pro.glasi svojim slikama folja prvi kolori-
rali »revoluciju« s desna, revoluciju linea. Poucan je
pri tomu start pokreta koji ce se mozda jos jednom
pojaviti, proglas arkanzaskog klana u travnju 1868, kao
sto slijedi:
KKK
Special Order No. 2
Spirit Brothers; Shadows of Martyrs; Phantoms from
1gory fields; Followers of Brutus!!!
* Na njern~komu: Werwolf, pod tim je imenom Hitler tako-
c'.!er potkraj rata formirao jedinice za ocajnicku odsudnu obra·
nu po svaku cijenu i na najbrutalniji nacin (op. prev.)
•• Tajni politlW sudovi od 14. do 18. st. u Njem~koj (op. pr.v.)
405
'
j
~I
j

Rally, rally, rally. - When shadows gather, moons grow
dim and stars tremble, glide to the Council Hall und
wash your hands in tyrant's blood; and gaze upon the
list of condemned traitors. The time has arrived. Blood
must flow. The true must be saved.
Work in darkness
Bury in waters
Make no sound
Trust not the air
Strike high and sure
Vengeance! Vengeance! Vengeance!
To nesumnjivo zvuci poput citirana zlocinackog jezika
nastranog ubojice Kiirtena, ali s revolucionarnom mas-
karadom. U zbiljskoj se primitivnosti nosilac maske
svojim zakukuljivanjetn utisnuo u bice sto je predstav-
ljeno maskom. Divljak s lavljom maskom postaje sam
lavljim bogom, vjeruje da moze postupati kao on. Der-
viS koji plese, kada se vrti oko svoje osovine, jos se
osjeea kao nebesko tijelo sto se okrece oko Sunca;
na taj nacin on u uobrazilji privlaci snage Sunca dolje
k sebi. Ali civilizirano barbarstvo uopce ne upotrebljava
masku, u ovom slucaju ljudozdersku, samo da bi u tom
svojem zeljenom idealu participiralo vise nego inace,
nego nadasve takoc:ler i zato da bi izazivalo ·uZas, da bi
stravom paraliziralo. I, maska je sjela kao izlivena
kada ju je pozvao krupni kapital, kada su zbilja •mje-
seci blijedjeli i zvijezde drhtalec a na ulicu stigla •Kri-
stalna nocc.
Knjige o uspjehu, pri~e od sirupa
Ali mora biti da taj uiitak, preobraziti se, moze skre-
nuti i u pr.ijaznija podrucja. Jer iza svih njegovih zlo-
cinackih slika stoji upravo jedna malograc:lanski zali-
zana, k njoj na kraju leti divlji Babbit. Ima je jednako
u prozi, u liku knjige 0 uspjehu, kao i u, tako reci,
poetski obradenoj sladunjavosti, u sladunjavosti s rad-
406
f
njom, ukratko, u priCi iz ilustriranog magazina. Knji-
,1
ge 0 USpjehu one SU StO obeeavaju put do gotove srece
sa i bez lakata. To mogu biti vec i kozmeticke knjige, te
su poput onog francuskog kuhara koji je umio napra-
viti od rukavice beefsteak. Njima se prikljucuju savjet-
.''
nici za Zivotnu borbu, za bezuspjesnu kraljicu ljepote,
.11 za sreckoviea in spe. Slike (sto uce dobrim manirama)
' podupiru izlaganje, napokon se na velikom tablou na-
mjdteniku prikazuje njegov cilj: on sjedi za gostinj-
skim stol.om sred sefove obitelji, pokraj njega napola
zadobivena kcerka; s monogamijom se, prevedenom
kao brak s jednom osobom, knjiga o uspjehu zaklju-
cuje. Najrasprostranjenije cvjeta taj rod u Sjevernoj
Americi; how to win friends and to influence people,
upravo je ono sto spada u posao. Rubrike jednog »Po-
pular Guide to desirable living« glase: »How to live
your life; The secrets of health; Love and marriage;
How to make money; Success with your children; How
to sharpen your memory; Unmarried, but -; Never
too old to love; How to make people to like you; How
;\. to talk about books, theatre, musics, arts.• Ukratko,
,. eto pravog Farilona u malogradanskom moru zelja, i
on vodi k ,perfektnom Babbitu, to jest k zeljenom cilju
Babbita s kreditom. Toliko o racionalnim tecajevima
uspjeha i njihovoj nagradi za pobjednika; ali, sto po-
najmanje iznenac:luje, ima i iracionalnih. Oni bude •taj-
ne silec u eovjeku, ustvrduju: »lntenzivna opterecenost
dandnjim privrednim zivotom uvjetuje u mnoge gospo-
de prijevremeno smanjenje njihovih najboljih snagac,
ti udZbenici podaju magnetizam. Lgavaju plasljivosti u
saobracaju s drugim spolom, oblikuju salonskog lava
i mu§.karca kojemu dame rado predaju kormilo svojega
Zivotnog brodiea. Medu knjige o uspjehu spadaju eak
i razni savjetnici za seksualnu ucenost, ukoliko nisu tu
kao puki nadomjesak iii za voyeure. Malogradanski je
vrhunac postignut u van de Veldeovu »Savdenom bra-
kuc, casnoj knjizi prostacina, pedantnom putokazu na
stranputici do uiitka. Privatni tisak za vinske trgovce,
'
kakvim je vec davno postala ars amandi, postaje, eto,
majcinim mlijekom s viskijem; ujedno nastaje nado-
407

mjestak za nekadasnjeg mudrog savjetnika oca ispo-
vjednika. Ali ljubav prolazi, a osiguravajuce drustvo
ostaje; zato je svaka knjiga o uspjehu na kraju posve-
cena njemu iii instinktima sto vode k njemu. Knjiga
snova o savrsenom prilegu tone pred znatno amerikan-
skijom well-to-<lo-bilancom, zbrinutim imetkom. Sasvim
na kraju, kad inace vlada panika pred zatvaranjem du-
cana, pojavljuje se zato u prospektu osiguranja otmje-
no povucena kuca, sa sumom i jezerom i prijaznim
listonosom pri ogradi, on kucevlasniku koji uzgaja ru!e
i njegovoj zadrijemaloj supruzi upravo donosi rentu
osiguranja. Sve to obecava vodic za zivot i iz proze
potpuno upada u poeziju, naime u ruzieasto, cega vise
nema ni za jednog umisljenog kapitalista koji mora po-
segnuti za knjigom o uspjehu.
Budu Ii razoearani svi sto nocemu teze s prohtje-
vima, nece biti oni koji citaju bez prohtjeva. Njima se
nudi priea iz magazina, osjencena je njernatiki iz vre-
rnena u kojem je upravo dobivamo, a Ide naprosto
amerikanski. U njoj se razgledavaju Zivotopisi na uzlaz-
noj crti, gore k novcu i sjaju, na papiru. A trik kojim
se postize uspjeh uvijek je jedan te isti, to je, kao sto
jednom reee Upton Sinclair, trik s nemogucm sluca-
jem. Sluskinje se udaju za uspjele kopace data iii
muskarce sa zlatnim srcem, koji ubrzo zatim otkrivaju
nalazme petroleja. Siroma5ne tipkacice, koje svaku
kaloriju usteduju za svilene cara.pe, susrecu namjeste-
nika, raspreda se ljubav, ljubavnik casti skromnim iz-
letima koji mu prufaju priliku da otkrije plemenito
bice svoje ljubljene, all na kraju se razotkrlva on sam,
i to kao sef u vlastitoj osobi, pa odvodi zarucnicu kuci
- sounds like magic, doesn't it? Iii neki jednako siro-
masan kao i zgodan decko zaustavlja poplasena konja,
na taj nacin upoznaje bogatu nasljednicu koja onda
pos.taje njegovom fonom - zlatni krevet slobodnog po-
duzetniStva sred monopolistickog kapitala. Prica iz ma-
gazina prikazuje, uz nemoguci slueaj, same takve prl·
vatne preokrete, naime prema gore, k vrhovima dru-
stva. Ona posreduje ,pogled preko iplota, ispunjen la!-
nom nadom, u najbogatlje krugove, ona je, osobito u
408
--------------------------------· ,
.~
l.ti A.merici, milijunski rasprostranjeni buckuris-ep o sjaJ-
noj sudbini. Sve to, u ovom slueaju u purgarskoj Nje-
maokoj, prozeto je sentimentalnoscu iz kadifenog doba
proslog, niposto izumrlog stoljeea: »Znam klupu gdje
cvjeta divlji timijan.« Ili jos uvijek a la Marlitt*:
»A zatim se culo cin, cin, uz veseli odjek u zimskoj di-
voti, opet je 1poput zvonjave srece zvonilo u srcima
mladezi, kao da navjescuje samo veselo i lijepo za citav
zivot.« Ili romanticno-solidno: »Kako Ii udobno bijase
na salasu! U svim su donjim sobama gorjele sareno
zaslonjene svjetiljke, jer danas se, pri zimskoj mecavi,
smracilo jos prije nego obicno. A u svim je peCima
pucketala far StO SU je dale tvrde cjepanice, pa je fak i
vani u velikom predsoblju isijavala toplinu vclika sta·
romodna kaljeva pee.« Iii romanticno-demonski, i opet
gore, premda jednako krepkom prozom, k aristokrat·
~·· skoj visoravni purgarskog respekta, uzviSenosti: »Ti sta-
;.i ri dvorci, mrki i 5utljivi izvana, vilinski iznutra - sa
"' svojim raskosnim brokatnim stijenama, svojim portije-
.,.. rama od teske tkanine. Kako nas tu cudan i fantastican
igrokaz predusrecel Na svakim vratima prisluskuje in-
:•.\,
',-t'1 triga, ali duZ polumracnih hodnika ljubav veze svoju
/~;;
i njefnu vripcu.« Tako je pdea iz magazina vazda naj-
:·~ potresnija u svojim feudalnim slikama, najvise pobu·
duje vjeru u eudo u svojim kapitalistickim slikama. Iz
'(~
nje struji dah dubokog pomirenja s gornjim slojem, ona
'~·
;A[ ga hoce naueati, prosiriti, odrfati netaknutim. I sve to,
\\!
-~, sto se tice sna 0 uspjehu, s rasirenim rukama za happy-
.i -end, upravo kapitalisticki-feudalan; drugog kraja nema,
ne mote, ne smije, nece biti. Parazitski se zivot tako
prikazuje kao da je vrlo u redu, bogatstvo je milost.
Ubogi se davao ne huni, on sam od sebe leti u krilo
bogatoj nasljednici. To dopadljivo, to nemoguce, koje,
medutim, ne ometa nikakva pravila igre, vec samo po
sebi luci okic o sreci magazinskih pripovijedaka od da·
leko manje pasivne, stoga u plemenitih pu~gara omra·
• Pseudonlm pripovjedaCice iz rasopisa •Gartenlaube• (•Vrtna =
sjenicac) Buaenije John, 1825-1887. (op. prev.)
409

zene kolportaZe. U cjelini se u ogledalima tog pisanog
sna-kica ne dogada niSta osim slueaja, j blagoslov Ato
ga on donosi sreckovicima umnofava u citavoj atlant-
skoj earoliji jeftine Don Kihotove besmislene nade.
27 BOUE KULE U ZRAKU NA GODISNJEM SAJMU
I U CIRKUSU, U BAJCI I KOLPORTA21
Patkice, patkice
tu su Ivica i Marica.
Nema gaza ni mosta,
uzmi nas na svoja bijela lec:!a.
Ivica i Marica
Tada smo polli spavati. Ali ja nisam zaspao, neiro
sam bdio. RazmiAljao sam o pomoci. Borio sam
se za odluku. Knjiaa koju sam citao nosila je na-
slov: •Razbojnicka spilja na Sierra Moren! ill an-
"eo svih potlal!enihc. Kada je otac doiao kuCi I
zatim zaspao, ja sam siiao s kreveta, odiuljao se
iz sobe i obukao se. Zatim sam napisao cedulju:
•Ne smijete zboir mene poslom rasltrvariti ruke,
ja odlazim u Spanjolsku; donijet cu pomoc.• Tu
sam cedulju polo!lo na stol, irumuo u d!ep ~
madic suhoga kruha, k tomu nekoliko irroia od
svoje napojnice s kualane, sliao niza stube, otvo-
rio vrata, joi jednom uzdahnuo duboko i jecajuci,
all tiho, tiho, da me bai nitko ne bi cuo, pa sam
onda priguienim koracima otiiao dolje do trp
i zatim van, Donjom ulicom, Lantwitzersklm pu-
tem Ito vodi preko Uchtenstelna i Zwickaua, pre-
ma Spanjolskoj, zemlji plemenitih razbojnika, iz-
bavitelja iz nevolje.
Karl May, Mo/ l.ivot i ft/Uto/an/a
Ako momarska gatka uz dobre mornarske popijevke
0 jari i studenl, burama 1 pasatlma,
0 brodovlma, otoclma, pustolovnim popijevkama,
0 izlofenima opasnostl, o blairu I plratima,
Ukratko, o svim cudlma starlh junaitava,
Kakva odavno obuzimaju cltavo moje srce,
Ispripovijedana na natin druiran'!lne momara,
Podra!uje joi i vu, vi mladiCi s devet pameti:
410
------------------------------------------,
Onda me tujtel - lpak sam pretjerao,
Vile se DeCe obznaniti ce!nja,
Odvile ste trezveni, zacijelo ste zaboravili,
Tko bijahu Kingston, Ballantyne i Cooper,
Za kojima sam nekoc u mladim irodlnama ~uo:
Nek' bude. Ja cu tada lutke i potiiten
Sa svojim junacima otici u grob
;It/(. Sto je davno progutao njih i njihova djela.
(r
•r Stevenson, Otok blaga,
pjesma posvecena neodlui!nom kupcu.
U besplanskim se tumaranjima, besplansklm po-
hodima fantazije, nerijetko ulovi divljac Ito je plan-
ska filozofija mole upotrijebiti u svojcm dobro
urectenom kueanstvu.
Lichtenber1
Pred veeer SC moze ponajbolje pripovijedati. Ravno-
du§no blisko iAcezava, daleko, koje se pr.icinja boljim
i blifim, prilazi. Nekoc bijaAe: to u bajci ne znaci samo
neAto pro§lo, nego jedno Aarenije i lak§e drugdje. I
ondje oni §to su ,postali sretni, ako nisu umrli, zive jo§
danas. I bajka je patnja, ali ta se preokrece, i to zauvi-
jek. Blaga, zlostavljana Pepeljuga odlazi k drvcu na
majcinu grobu, drvce prodrmaj se i stresi, pa dolje
pada haljina, divna i sjajna kakve Pepeljuga jo§ nikada
nije imala, a i papuce su posve zlatne. Bajka biva na
kraju uvijek zlatnom, u njoj je dovoljno srece. Tu
upravo mali junaci i siromasi stifa onamo gdje je zivot
postao dobrim.
Hrabrost mudrih
Nisu svi tako blagi da bi tu blagodat samo ~ekali. Om
odlaze van da nadu svoju srecu, mudri protiv surovoga.
Njihov je §tit hrabrost i lukavstvo, njihovo koplje ra-
!\:,, zum. Jer sama bi hrabrost malo pomogla slabome pro-
tiv debele gospode, ne bi toranj bacila na tie. Lukav-
f stvo razuma slabome je njegov ljudski dio. Bila bajka
't
J' ma kako fantastiena, ona je ipak, pri svladavanju po-
1?i te§ko~a, uvijek mudra. Takoder, hrabrost i lukavstvo
,ff uspijevaju u bajci posve drugacije nego u iivotu, i ne
~f;
~··
411
'1.1:
,.
I

samo to: oni SU, kao sto kafo Lenjin, svagda vec posto-
jeci revolucionarni elementi, koji tu fabuliraju preko
danih prepreka. Dok je seljak jos zivio u kmetstvu,
siroma8ni je mladic iz bajke tako osvojio kraljevu kcer.
Dok je obrazovano krscanstvo drhtalo pred vjesticama
i davolima, lukavi je vojnik iiZ bajke varao vjestice i
davola od poeetka do kraja (jedino bajka poentira
»glupog davola«). Tra.Zi se i odrafava zlatno doba u
kojem se moglo vidjeti u zadnji kutak raja. Ali bajka
se nimalo ne da nasamariti danasnjim posjednicima
raja; tako je ona opora, dijete koje se opeklo, i razbo-
rita. Na podanku graha moze se popeti u nebo i ondje
se lijepo vidi kako andelima iz mlina curi novae. U
bajci »Kuma smrt« jednom se siromafoom eovjeku
nudi za kuma sam bog, ali siromasni covjek odgovara:
»Ne zelim te za kuma, jer ti dajes bogatima, a siro·
masne ostavljas da gladuju.« Tu je posvuda, u smjelosti
kao i u trezvenosti i nadi, komadic .prosvijecenosti,
davno prije nego sto je nje bilo. Hrabri krojacic u
Grimmovoj 1prici, isprva muvalo, odlazi u svijet jer
misli da je radionica premala za njegovu hrabrost. Su-
srece diva, div uzme u ruku kamen i tako ga stisne da
iz njega prokaplje voda, drugi kamen baci tako visoko
da ga se jedva jos mog:lo vidjeti. Pa ipak, krojac nad·
masuje diva, jer umjesto kamena mrvi u kafa sir, a u
zrak baca pticu tako visoko da se ona uopce viSe ne
vraca. Napokon, na kraju price, svladava mudri sve
prepreke, zadobiva kraljevu kcer i pola kraljev.ine. Ta-
ko u bajci mofe od krojaca postati kralj, kralj bez
tabua, koji je bezobzirce otpravio svu neprijateljsku
samovolju velikih. A dok je svijet jos bio pun c:!avola,
drugi junak iz bajke, momcic koji je oti§ao u svijet da
bi se naucio strahu, na citavoj se liniji suprotstavlja
strahu, leseve ,posijeda oko vatre da se ogriju, u zaea-
ranom se dvorcu kug.la sa sablastima, zarobljuje pogla-
vara zHh duhova i tako se dostaje blaga. U bajci se da-
je prevadti sam davao, vara ga neki siromasni vojnik
prodavsi mu dusu uz uvjet da mu vojnicku cokulu
napuni zlatom. Ali na cokuli je rupa, vojnik je stavlja
povrh dwboke jame, i tako c:!avao mora dovlaciti vreeu
412
t
za vrecorn zlata, sve dok ne kukurikne ,prvi pijetao, da
bi onda prevaren odmaglio. Tako u bajci eak i pro-
supljane cipele moraju, onome tko se u to razumije,
slufiti najboljemu. Ne izostaje blaga poruga, takoder
prosvijecena, pukom zeljenju i earobno jednostavnim
sredstvima za postizanje cilja, ali ni ne obeshrabruje.
U stara vremena, tako poeinje bajka o fapcu kraljevicu,
kada je feljenje jos pomagalo, - bajka se, dakle, ne
nudi kao nadomjestak za djelovanje. Ali mudri Augu-
stin iz bajke zacijelo uvjezbava umjetnost nikome ne
dopustiti da mu imponira. Moc divova slika se kao moc
s rupom, kroz koju moze pobjedonosno proci slabi.
Stolicu, prostri se, duh svjetiljke
J\i,
Tu 1poma.Zu i dobre stvari sto ih svijet jos nikada nije
vidio. Nadasve se sprave sto na najudobniji nacin ispu-
njuju zelje nude slabima, magicno. Tako najdommja-
tije djeluje Grimmova priea: Stolicu, prostri se, zlatni
magarac i batina iz vrece; junak price, siromasni od·
gurnuti mladic, dolazi u nauk stolaru i ondje dobiva,
kad je minuo njegov rok, stolic dosta neugledan, ali s
osobitim svojstvom. Rekne Ii se njemu •stolicu, pro-
stri sec, on se istog trenutka prekriva jelima tako
dobrim da ih ne bi mogao prirediti ni najbolji gostio-
nicar, a IPOred toga stoji velika ca8a rujna vina. K to-
mu dolazi cudotvomi magarac koji po zelji pljuje zlat-
nike, sprijeda i straga; napokon se pojavljuje batina iz
vreee Hi magieno orufje bez kojega .siromafoi, ako je i
postao bogat i sretan, ne mofe opstati u ovomu svijetu.
Stollcu, prostri se ima u magiji zelja iz bajke mnogo
brace: letece papuce u Hauffovoj prici o malom Muku
i njegovu stapicu poput vilinskih raslja; komad drva u
prici •Saidove kobi«, drvo se mec:!u brodolomcima pre-
tvara u dupina koji Saida strelimice odnosi na obalu.
Grimmova bajka »Brat Veselko« poznaje naprtnjacu u
koju brat mofe doearati sve sto zeli: 1pecene guske,
osam c:!avola, napokon, nakon sto je naprtnjacu bacio
u nebo, tS njom se i sam doeepa neba. Grimmova prica
,,,f(
~
413
I'~·'.
I.~
&

»Vodena vilac, koja je snabdjevena golemom batinom-
.iz-vreee, daje djeci da protiv zle vodene vile bacaju iza
sebe eetku, zatim cesalj, pa ogledalo. Od toga nastaje
najprije veliko cetkasto brdo s tisucama bodljika, zatim
cesljasto brdo sa zupcima, pa zrcalno brdo, tako glatko
da se vodena vila mora okliznuti i vise ne mo!e prijeko.
Tako igra i magija posvuda u bajci imaju slobodan
prolaz, zelja biva zapovijed, trud izvedbe otpada, tako-
der prostor sto dijeli, vrijeme sto dijeli. u Andersena
leteci kovceg odnosi u Tursku, kaljace srece vode pravo-
sudnog savjetnika natrag u Kopenhagen petnaestog sto-
ljeca. U Tisucu i jednoj noci leti »Zacarani konjc, od-
nosi na nebo, i upravo ondje ceka, skrstenih ruku, naj-
jaci ispunitelj felja: duh svjetiljke. Krajnje je znacajna
upravo ta najbogatija bajka »Aladin i earobna svje-
tiljka«, sagradena na samim utenzilijama !elje s pomo-
cu kojih se dobiva ono cega nema. Pripaljuje se ka-
dionica, lafoi ujak mrmlja tajanstvene rijeci, i vec se
otvara spilja sa skrivenim blagom Ito je nagomilano
na Aladinovo ime. Pojavljuje se podzemni vrt, a drvece
je obraslo dragim kamenjem umjesto plodovima. Na-
stupa rob iz p~stena, duh iz svjetiljke - oba haluci-
nirane pra!elje za moCi, onom sto nije ogranicena na
odredena dobra kao u Stolicu, prostri se, nego svjetilj-
ka donosi svojem gospodaru sve, neograniceno sve Ito
god pofeli. Duh svjetiljke podjeljuje bezbrojna blaga,
ljepotu tijela i za tren vitdko umijeee, finocu govora
kao i duha. On preko no6i gradi palacu kakvu zemlja
nije nosila, s riznicom, konjusnicom i arsenalom; ope-
ke su od jaspisa i alabastra; prozori od dragulja. Laka
zapovijed: i svjetiljka u trenutku premjesta palacu lz
Kine u Tunis, zatim natrag na staro mjesto, da se nl
sag pred ulazom nije pomaknuo na vjetru. Nije lako
previdjeti ni magienu plocu Ito la!nom ujaku pru!a
sveznanje gotovo o svim zbivanjima na Zemlji: •All
onda je on jednoga dana medu danima izumio stolnu
ploeu, razasuo po njoj figure i tocno proucio njlhov
raspored; i ubrzo je sigumo ustanovio polo!aj figura,
majki kao i kceric - to je ona ista geomantska ploea s
pomocu koje je earobnjak u Tunisu saznao o dalekom
414
,
blagu u Kini sto ga je Aladin zatim pokupio. Sama
sredstva po zelji, sama via regia, da bi se najkracim
putem (u bajci) postiglo ono sto sama priroda, izvan
bajke, covjeku U1Skracuje. Uopce je tehnicki-magieno
iskapanje blaga ono samo sto tvori bajku u bajci te
vrste. Jer pronadeno blago simbolizira kao gotovo ni-
gdje drugdje cudo iznenadne promjene, nagle srece.
U bajci o Aladinu hoce se za to ostroumnost i kadio-
nica, u posvjetovljenoj bajci o iskapanju blaga Edgara
Allana Poea »Zlatni kukac«, u Stevensonovu »Otoku bla-
ga« dovoljna je i sama ostroumnost. Ali jos i u tim
polubajkama (sto prelaze u pustolovnu prieu) blago
tvori i napetost i obrat; jedino je ono earolija koja
otkljucava !ivot i dopusta da se zadobije njegov sjaj.
'J..
Tako tehnicki-magicna bajka samo indirektno iii u
nuzdi ide za posjedom; ona ide za preobrafajem stvari
u upotrebna dobra kojih onda ima u svako doba.
Umjesto kratka pokrivaca, prema kojem se mora pru-
!ati gotovo svaki eovjek, slika krevet za ljenearenje
sto ga daje priroda. Ona intendira - da bismo zavicaj-
no podrucje svih stolicu-prostri-se i cudesnih svjetilja-
. ka oznacili i opet jednom bajkom - intendira k zemlji
Slarafiji. U njoj peceni golubovi: to povrh toga zvuci
kao da cujemo vec socijalnu bajku, vec bajku 0 dr!avi,
jednostavniju po svojim dobrima, ali jos hranjiviju
od svih ostalih.
aNa krilima pjesme, ljubavi srca, ja 6u te odnijeti«
Momcic koji se htio nauciti strahu sanjao je najprije
tek slabo. I hrabri je krojaCic zadobio kraljevnu gotovo
nenamjerno, jer mu sc naprosto nasla na putu. Svi
junaci iz bajke nalaze svoju srecu, ali sve njih ona ne
pokrece razgovijetno k sebi u snu o njoj. Samo su
junaci kasnijih, ali stoga ne losijih umjetnickih bajki
ill bajoslovnih legenda (s tako razlicitim autorima po-
I<(, put Hauffa, E. Th. A. Hoffmanna, Kellera) i s psiho-
'li lolke strane likovi iz bajke, naime sanjarski-utopijske
11".
'l prirode. Mali Muk u Hauffa: bijase otisao svoju srecu
''I
I
415
l
12
~
j
 -~-·-""~-------·-.......,
tratiti, otiSao je upravo za svojim snom o sreei. •Kad
bi ugledao na zemlji koju krhotinu obaisjanu suncem,
zacijelo bi je spremio, u vjeri da ce se pretvoriti u naj-
ljepsi dijamant; kad bi u daljini ugledao kupolu koje
dZamije kako zraci poput vatre, kad bi ugledao kako
se jezero ljeska kao zrcalo, hitao bi pun radosti onamo,
jer misljase da je .stigao u zaearanu zemlju. Ali jao,
one su varljive slike izbliza iScezavale, i samo ga pre-
brzo podsjecale na njegov umor i zeludac sto mu krci
od gladi, na to da se jos uvijek nalazi u zemlji smrt-
nika.« U drugacije kurioznu, ali takoc1er za bajku roc1e-
nu vrstu sipada student Anzelmo iz E. Th. A. Hoffman-
nova »Zlatnog lonca«, prosvdjeceno romanti~ne »oprice
iz novoga doba«. I Anzelmu je glava puna snova, ni svi-
jet duhova njemu nije zatvoren, upravo je stoga u zi-
votu najnespretniji. »Dakle, kao sto rekosmo, student
je Anzelmo dospio ... u sanjarsko mudrovanje koje ga
je ucinilo neosjetljivim za svaki izvanjski dodir obienog
zivota. Osjecao je kako se u njegovoj nutrini mice ne-
poznato nesto i u njemu uzrokuje onu slac1anu bol koja
je upravo cefojom, koja covjeku obecava drugi, vm
bitak. Najmilije mu bijase samom tumarati livadama
i sumama, pa kao da je osloboc1en svega sto ga je ve-
zalo uz njegov oskudan !ivot, promatrajuci samo slike
sto su se uzdizale iz njegove nutrine, mogao je, tako
reci, ponovo naCi sama sebe.« I tako je Anzelmo ipak
jos izvojstio zvuenu Serpentinu, iako borbom· protiv
pramena smole sto ga je kocio, protiv neprijateljskih
sila sto su se preodijevale upravo u tu smolu i u
jos gore. U plavoj .sobi od palmovine arhivara Lind-
horsta, u jakom trozvuku svijetlih kristalnih zvo-
na pojavljuje se Serpentina, i on postaje dostojnim
nje. Anze1mo dospijeva u Atlantidu, onamo odlazi s
kcerkom kneza sv)etla na neko vitesko dobro, nakon
sto je tako dugo vec posjedovao majur, jedan majur u
snovima, kao imanje unutra5njeg osjetila. To je Anzel-
mo, student iz propale Njemacke; a pokraj njega stoje,
kao sto se i dolikuje, 1sve druge prirode pune zelja iz
umjetnicke bajke, poput legende iz Don Kihotova ro-
416
.. ·--- ......._ ___,
da. Osobito ako Kihotu pripadaju samo po snainoj
fantazdji, ali ne po djelatnoj snazi.
Vitez Zendelwald u Kellerovoj legendi »Djevica kao
vitez« najdublje je u snu te vrste. Stoga on !ivljase
potpuno neodlueno, gotovo nista nije znao o stvarima
sto ISU se dogadale izvan njega. To je bolje, dakako,
poznavao misli zelja koje je, u svojem osamljcnom zam-
ku, sagradio o svijetu i zenama. »Kad bi se njegov duh
i njegovo srce domogli neke stvari, a to se uwjek do-
gac1alo potpuno i vatreno, Zendelwald nijc uzmogao
napraviti prvi korak k nekom ostvarcnju, jcr jc za nj
to bila gotova stvar, ako je iznutra bio s tim nacistu.
Premda se rado zabavljao, nikada nijc u pravi fas pro-
govorio rijec koja bi ga usre6ila. Ali nc samo usta ncgo
i ruku njegove su mu misli tako pretjccalc da su ga u
borbi njegovi neprijatelji umalo pobjcdivali, jer je
oklijevao zadati posljednji udarac, vidjcv~i protivnika
vec unaptiijed pod nogama.« Tada sanjarskom vitezu
stigne glas koji .se, .premda dopro ncposrcdno iz sa-
mog potpunog i zbiljskog svijeta, ~pak prilicno pokla-
pao s predmetom sto je upravo zaokupljao njegovu
uobrazilju. Zendelwald je, naime, na jcdnom od svojih
malobrojnih putovanja vidio groficu Bcrtradu, mladu,
nadasve lijepu i bogatu udovicu; bio jc u njezinu dvor-
cu, tesko zaljubljen, ali se sutkc rastao. Dok Zendel-
wald mnogo mjeseci nije mislio ni na ~to drugo nego na
svoju daleku gospu, stigne, eto, poruka da je car ras-
pisao turnir i da grofica hoce dati svoju ruku pobjed-
niku natl svima, cvrsto se uzdajuCi ·kako ce posredovati
bo!anska djeviica i pravedniku, koji bl se njoj pristojao,
voditi ruku k pobjedi. Vitez napokon krene na put, ali
ubrzo opet zapadne u svoje staro bite slika i misli, anti-
cipira proizvoljno i razrac1ujc svoje sanjarsko djelo.
»Korak po korak u njegovoj se predod!bi sad nasla
pustolovina i protjecala na najbolji naoin, on je dapace
danima, prolazeci ljetnim zelenilom kraja, vodio slatke
razgovore udvoje s ljubljenom, u njima joj je unapri-
jed kazivao najljepse izmiSljotine, da joj je lice poru-
menilo u divnoj radosti, sve ·to u svojim mislima.« Ali
buduci da razmisljanje sputava .korak, vitez stile kada
417

je tumir vec bio prosao, i sve bi za nj bilo uzalud da
nebeska djevica nije popunila jaz izmedu snova zelja
i zbilje. Jer sama se ona borila na turniru u liku viteza
Zendelwalda, jos viSe: kako je (l;akasnjeli sanjar s naj-
vecim iznenadenjem ugledao svoju vlastitu osobu kao
pobjednika i zarucnika pokraj lijepe grofice, kako se,
mucen divljom ljubomorom, probio kroz redove da bi
pogledao dvojnika-nuzljuba, tako je u istom trenutku
isceznula kopija pokraj Bertrade, grofica se obrati
zbiljskom Zendelwaldu ne primijetivsi ni najmanje
promjene osobe. »Ni sam Zendelwald nije znao sto je
s njim kada mu je Bertrada .kazivala dobro poznate ri-
jeci na koje je on nekoliko puta, ne prisjecajuci se,
uzvraeao rijecima sto rih je vec negdje izgovorio; sto-
viSe, poslije nekog je vremena primijetio da je njegov
predsasnik morao voditi tocno isti razgovor sto ga je
on u danima putovanja fantazirajuci izmisljao.« Tako
se vitez usrecio s groficom; ta je sreca proistekla iz
vlastita sna i vlastite bajke, i postala zbiljom. Zaista
bajoslovno; djevica Marija, takoc:ler vjernicki san, po-
mogla je jednom sanjaru s krajnje mekanim, krajnje
narusenim wishful thinking da stigne u zemlju cudesa.
Iz njezine unutrasnjosti zacijelo nisu krocili ni Anzel-
mo ni slabi Zendelwald, ni ondje gdje im je tlo pri-
premila vila Legenda.
»Onamo, put predjela Gangesa, ondje znam
najljep§e mjesto«
Pa ipak se jutro te vrste ne blaguje pocevU samo
iznutra. Blistave krhotine Ato ih je mali Muk spremao
za se svijetlile su njemu i vani, na vanjskom polju, gdje
su uopce le:Zale. Pavno prije nego Ato unutra§nje na-
buja od slika zelja, njih pobuduju bajoslovne crte pri·
rode, osobito oblaci. U njima se prvi put pojavljuje
visoka daljina, tornjevima ukraAeno i predivno inozem·
stvo, povrh nasih glava. Djeca smatraju kupole bijelih
oblaka ledenjacima, Svicarskom na nebu, ondje ima i
zamaka, visih nego na zemlji, dovoljno visokih. Ce!nja
418
......
,
je te mladosti ionako najizvjesniji bitak, i vecernje ru-
menilo sto ce otputovati onamo kamo odlazi Sunce jos
ga pojacava. Mladic u bajci LagerlOfove: »Putovanje
malog Nilsa s divljim guskama« putuje s pticama nji-
hovim sjajnim i raspjevanim putem, putem na jug,
gdje nebeski dvorac stoji na zemlji, gdje je otocima
sreee Vak-Vak dom more.Jeri prva slika mora potjece
u vecine ljudi od prostrana neba, i putuje onamo; to
znaOi: oblak nije bajoslovnom pogledu samo dvorac iii
ledenjaci, on je i otok u nebeskom moru iii brod, a
rplavo nebo kojim on jedri odra:Zava ocean. Tl\ uopce
se daljina nad nasim glavama, morski zrak rsa svojim
oblacima ne ogranicuju na zemaljske obale iii njih
odrdavaju. Tako sve bajke u kojima se nac:le nebesko
plavetnilo uranjaju to u golemu vodu sto je gore, i
putovanje lakocom tece k obali koja osobito obuzima
tu fantaziju: k zvijezdi Danici. U svemu tome djeluju
joA ostaci astralnih mitova, sve do bajke o zvjezdanim
talirima; ali ti su ostaci bajkama sto odlaze joA dalje i
vise od ptica potrebni jednako malo kao d krscansko
nebo. I berz svega toga imaju one svoje bajoslovne po-
slede, pa iako isu bajoslovni, oni ipak posve kozmicki
iznose na vidjelo ·sjaj vlastite cudi, a u njoj sve odise
poezijom. Tako u sustini bajke koju Gottfried Keller
u »Zelenom Henrriku« daje njegovoj foni Margareti da
izvodi sa svjetloscu duge, upravo kao vjesnikom: Kao
drugi mall Muk sa sjajem krhotina i utopijom, koje se
ne treba stidjeti ako sadr:Zava ljepse od svijeta lisenog
carolije, zivi gospoda Margareta mec:lu naplavinama SVO-
je zemlje ·starudija i rariteta, nadire propalo i dize glas,
sAmo se danje svjetlo ilustrira slikama iz dalekih ze-
malja i knjiga o neznaboscima: »Sve je za nju imalo
znacenje i bilo zivo; kada bi sunce sjalo u easu vode
i kroz nju na sjajno polirani stol, njoj je sedam ra-
zigranih boja bilo neposrednim odsjajem divota sto SU
valjda u samom nebu. Rekla bi: 'Zar ne vidite lijepo
cvijece i vijence, zelene ograde i crvene svilene mara-
me? Ta zlatna zvonca i te srebrne zdence?' - i kada bi
god sunce ·sinulo u sobu, ona bi kusala da malo, kao
1
Ato mnijase, zaviri u nebo.« To je realist Keller, koji
419
l

je tu djetinjariju snimio i nacrtao; ona svejedno, u jed-
noj nedu!noj dusi, nastavlja poriv za Suncem koji ispu-
njuje sve zivo, i okicuje ga. Ako u skoljki daljina sumi
poput mora, onda mo:Ze u prizmi izgledati kao lucko
svjetlo, kao cudljivo cudesno svjetlo gospoc:te Marga-
rete, i bajka nema niSta protiv. Moguce je, dapace, da
njezin san crta, to jest da konstruira fo~malnu kartu
svojih umijeea. Na to ionako poziva vanjsko polje u
kojem se on krece, odakle iscitava i ·snima ufivljene
1slike fantazije, bajoslovno rasporec:tene. Kipling, u bajci
iz sna »The Brushwood Boy«, pusta da jedan djeeak
posve tocno konstruira takvu kartu, on njome putuje.
Hongkong je tu otok, sred »Ocean of Dreams«, i na
njegovoj obali leZJ. Merciful Town, milostivi grad, »gdje
siromah odlaze svoj teret a bolesnik zaboravlja pla-
kati«. Brushwood Boy jase u snu preska.Cuci po trideset
milja odjednom s djevojkom koju zamislja od djetinj-
stva, jase s u snu izmisljenom djevojkom Brushwood
Girl dinama i stepama, kroz veeernje svjetlo svoje geo-
grafije zelja, kroz »doline od cuda i bezumlja«. Dapaee,
ni pred realnosti Istocna Azija, u ikoju vec odrasli co-
vjek stire kasnije kao kolonijalni oficir, zemlja iz sna
ne iscezava; Hongkong jest grad, pa ipak ostaje otokom,
karta snova ne prestaje va!iti. »Policeman Day« redo-
vito budi u zlu zbilju, karta snova usprkos tome ne
blijedi u 1Jbiljskom svijetu. Junakova se ·slika folja u
toj bajci mijesa s pukim nocnim snima, all tako da ih
on prisiljava · na zornost pravih dnevnih snova, na to
da budu zemljom zelja, Indijom i princezom zelja koja
iskrsava iz tih snova. Nii ljubljena iz Kiplingove bajke
nije, napokon, samo djevojka koju sebi zamislja usam-
ljenik, koju on obasipa nakitom i smjesta u Fata Mor-
ganu*. Nego Brushwood Girl egzistira jednako kao ion,
zacijelo, svojeg je junaka susrela u vlastitom i identiC-
nom snu zelja; tako se na kraju oba subjekta sna otkri-
vaju takoder realno, i jedno u drugom, u realnoj lju-
bavnoj mistici, ponovo nalaze svoju Indiju. Realnu In-
* Ovdje autor misli vilu Morsanu, prema lesendl aestru kelt·
skog kralja Artusa, ne opti~ku varku__.ito je nazvana po njoj
(op. prev.)
420
~
..............................................................
~ ,
diju viSega reda, onu koju je sanjanje obecavalo i na
nju 1podsticalo, koja bijase gradom fantazije, neopore-
civom pozadinom. TA pored oblaka, nebeskog plavetni-
la, duge - i sam je Orijent uopce, nadaleko uz obale
Gangesa, bajoslovan vanjski svijet, cime sc bajci olak-
sava njezin prikljucak na postojece u vanjskom polju.
Ondje je Brushwood Boy kod kuce, ondje nas prima
dfangla i oslobac:ta pogled na inozemstvo kojc je u bajci
samo tuzemstvo i zavieaj. Jufno more, tirkiznozeleno
nebo, svodovi bazara, tajanstvena kuea - sve te ori-
jentalne scenerije najroc:tackije popustaju folji bajke,
primaju je. Razlog tome niposto nije jednostavan: za-
cijelo - grac:ta veCine bajki potjece sa Orijcnta, oso-
bito iz lndije, i inklinira opet onamo natrag, ali i pri-
roda iz bajki, upravo oblak i vecernj1i dvorac ·s neba,
cak njemacka suma iz bajke granite s lstokom. Ondje,
doduse, ne kulminira onolika nenavist kao u tolikim
Grimmovim bajkama, ali zacijelo vlada cudcsno, pusto-
lovina i krajoU.k magifooga; oni tvore arhetipski sjaj
Tisucu i jedne noci. On mo:Ze le:fati i na otoku Hong-
kongu ili u imago same Brushwood Girl, cudesne zene:
i najnutarnjija bajka sadrlava taj komad vanjskog
mjesta. U indijskom Ocean of Dreams, na slici sto
prilazi izdaleka i sama salje na put.
Jul.no more na vasaru i u cirkusu
Daljina mole prici mladieu takoder posve osjetilno i
biti sadasnja. U bojama i likovima, sirova poput me-
sa, §arena poput zastavice sto je zabadaju u nj tali-
janski mesari. Standovi na vasaru dsto tako nisu tu
izrasli, jednako malo kao i svagda nanovo oprasena,
svagda nanovo svje:Ze otkrita ear sto je oni dovode sa
sobom. Ona djeluje kao da je iz abnormalne tudine,
nesumnjivo je ordinarna i puna prijevare, aid svejedno
isadr:fajnija od srdzbe sto spopada purgara zbog pra-
stara mladenackog i narodnog veselja. Tako ti brodo-
vi-standovi izrastaju noseni JuZriim morem za jedno-
421

stavnu i za nepokvareno kompliciranu dusu. Satorske
se la4e nakratko zaustavljaju u prasnim gradovima.
Tetovirane su blijedozelenim iii krvolocnim slikarijama
na kojima se zavjetne slike za spas iz brodoloma ukr§ta-
ju s haremom. Motor tjera orkestrion cudna, debela,
neljudskog glasa, bez ipredaha ustrajnog, katkada je
spojen s vostanom djevojkom sto plese pricvr§cena
pokraj ulaza. I sa zglobom sto se ludo iscasuje, tako da
vijkom pricvrsceni vosak prelazi u plesanje, od vre-
mena do vremena zabacuje glavu na zatiljak, da bi se
upravo u tom polofaju drhcuci zaustavio, tik najavlji-
vaea, koji se sam ne plaM ni pred cim. Svijet, ovako
jarko preporucen, na jednom rubu ima tajne bracnog
kreveta, takoder je tu nakazni porod, a na drugom taj-
ne odra. »Dama ce razgolititi svoje divno gradeno gor-
nje tijelo, vidjet ce se tajne ljudske plastike«; ali ta-
koder: »Profesor Myistos poziva u devet sati uveeer,
u vrijeme kada je umrla, egipatsku mumiju natrag u
zivot«. Rijetki se ljudi i njihova umjetnost izla!u gle-
danju u samim poboenim kapelama nenormalnosti. Gu-
tae maceva i Zderac plamena, covjek s nerazderivim
jezikom i zeljeznom lubanjom, krotitelj zmija i !ivi
akvarij. Toboinji Turci, ljudi·bundeve, fene-divovi, sve
je tu: »Priroda je sa sastojinom njezina tijela postu-
pala tako rasipnicki da je, u vrijeme kada je dospjela
do najvece savrsenosti, masa dostigla cetiristo funta«.
I, abnormalnoj se tudini svagda pridru!uje tu4ina iz
bajke, takoder fa romana groze: orijentalni labirint,
zdrijelo pakla, dvorac duhova. To je va§ar, sarenose-
ljacka fantazija, nju u americkim velegradovima, do-
duse, sve vise pro!imaju zvucnici, tehnicisticki zabavni
etablismani, ali je zemlja telja srednjovjekovnog Jutnog
mora, tako reci, ostala. I oddava se, vracajuci se znatno
dalje natrag od srcdnjega vdjeka, pogotovu na va§aru
visega reda, u vrsti predstave Circenses posve bez za-
stora. Jer ako cuda iz .va§arskog §atora umno!ena do-
4u pod jedan krov, u jedan ring, a mena!erija odavde
ispadne, onda nastaje od Ju!nog mora koloseum ill
cirkus. Nesto poput kabineta vo§tanih figura mora, da-
kako, izostati, kao i svaka prividna smrt, svake meha-
422
i
t
{
nicke orgulje, jer tu u oirkusu sve je !ivo. I za razliku
od vasara, koji radi skrivajuCi, s binom, vitrinom, za-
istorom, cirkus je potpuno otvoren; to donosi sa sobom
~"(;'· mane!. Stovise, on je jedino posteno, do dna posteno
iprikazivanje sto ga poznaje umjetnost; pred glcdaocima
i
l\f'
l;1
posvuda naokolo nigdje se ne da napraviti stijena. Pa
~pak se dogada udivljenje, salta su ono krajnje sto pru-
!a ljudsko tijelo, ali pru!a, nastupaju pelivani, ali bez
opsjene. Sazdana kao od samih Cigana u zelenim ko-
lima, starija nego sto pamti najstariji citatelj, moZda
vec prethistorijska, cirkuska je umjetnost neka vrsta
gra4anskog postenja u umjetnosti i uzor za nju. To je
lokal bez stra!nj.ih prostorija, osim garderobe i staje,
i u pauzi se mote razgledati, sve se dogac1a pod jarkim
svjetlom, i u manefa i na trapezu pod krovom, pa ipak
(, je carolija, vlastiti svijet !elja sazdan od ekscentricnosti
:/ i precizne lakoce. Tek su se malo promijenili tipovi,
strogi, komicni i gimnasticki, oni su dogovoreni poput
vrsta !ivotinja sto se mogu vidjeti: slonova, lavova,
konja StO jure uokolo, takvi SU i gospodin direktor
:I:
,+; s bicem i sef staje u meducinu, skolska jahacica, .pie.
sac na !ici i drugi zracni akrobati, napola silfi, napola
na rubu smrti, krotitelji zvijeri i trgaci lanaca. Ali da
bi cirkus bio i narodnom zabavom bez pauze, poma!u
clowni sto nastupaju u toj pauzi. Oni sefu od bljdtecih
i napudranih iz elizabetinskog doba do skitnice s crve-
nim kuglastim nosom, crno-bijelom veselom njuskom,
do krune siromastva, glupog Augusta. Sve su to figure
iz jednog koloseuma koji je postao prijateljski, a takvi
su pogotovu prikazi drugog dijela iii pantomime. Pred-
stava pooinje najljepsom muzikom te vrste, Fucikovim
Mar§em gladijatora, zakljucuje se koracnicom Per
aspera ad astra. Cirkus je jos i danas najsarenija ma-
sovna ,predstava iii slika senzacije; on je arapska fan-
tazija u najrazveseljenijoj rimskoj areni.
Sto odrafavaju vasarski stand i sator, rijetko se jo§
jednom odrazi. Cak se ni nadrealisticki ne odratava
pravo, premda sala zna biti slabo prijatna, njezino lice
iskrivljeno. lako vostana figura ponire u stravu, blje§ta·
vi se clown naginje u nepoznato. Samo je Meyrink iz.
423
l

J'
vukao iz tog svijeta vlastitu bajku, vlastitu kolportaiu,
obje5enjacku, rodacku, lose pisanu, neugodnu, sve za-
jedno. ·Tako opisujuci orijentalni panoptikum Muha-
meda Daraseka: »Motor na ulazu kloparao je svojim
I na upravo toj vrsti spisateljstva, do u nadrealizam,
tempom i tjerao instrument nalik orguljama. Muzika je
zapinjuci, hvatajuci zrak svirala - zvukovima sto su,
glasni i priguseni ujedno, imali u sebi nesto cudno,
smek5ano, kao da zvuce ispod vode. Pod satorom se
slegnuo miris voska i dima uljanih svjetiljki. Tocka
programa: Fatma, biser Orijenta, prosla je, i gledaoci
su strujali amo-tamo ili kroz ~irkala gledali, na stije-
' sale i dubine, dapace, prijatnosti i grozc; model za
nama prekritim crvenom tkaninom, .grubo naslikanu
panoramu sto je prikazivala jurLS na Delhi. Drugi su
nijemo stajali pred staklenim lijesom u kojem je le!ao
umiruci Turcin, tesko disuci, razgolicenih prsa prostri·
jeljenih topovskom kuglom - rubovi rane upaljeni i
plavi. Kad bi vostana figura podigla vjec:te olovne boje,
iz lijesa bi doprlo tiho zvrndanje isatnog mehanizma.«
Namjesteno, time nimalo umanjeno zaprepastenje tu
biva jos jednom namjesteno, u impresiji i prema njoj,
ali suvisla svjetla sna o va5aru 1i cirkusu svejedno ne
izostaju. Meyrinkov je »Golem« ·bajka-kolporta!a o va·
saru, njegova kolportaza •Zeleno lice« isto tako, na·
topljena gledanjem cirkusa. •Golem«: on u svojoj kol·
portazi ne obraduje nista vise, ali i nista manje nego
tajnu vasarskog satora sto se ne moze doznati ni uz
koju nadoplatu. Tu je svirka vergla sto prodire s ulice,
mjesecina na nozju kreveta, blijeda .stolna ploca sto
izgleda poput komada masti, soba bez vrata, negdje u
gradu Pragu, s Golemom kao stanarom, pred Golemo-
vom sobom kameni prag na kojem se gost zaustavlja kao
prikovan pa gleda i gleda i pada, jer kamen je gladak
poput komada masti. Tuda kruf;i i neka Iijepa Mirjam,
vostani san od savrsenstva, a njezina kuca stoji u ju-
tarnjem svjetlu, nepristupacna poput satora s tajna-
ma Grcke, zabranjenog posjetnicima ispod sesnaest go-
dina, poput zivota na zvijezdama. Cudna mjesavina ska-
lupljena od jakob-bohmskoga* i zbijanja .tale, svojstve-
* Jakob Bohme (Bohm), lS?S-1624, proteatantskJ mlstlt!ar, pf.
sac filozofskih spisa (op. prev.)
424
...
'
ali je u vezi s dvosmislenim, dvoglavim, u svakom slu-
eaju alegorijskim !anrom. Slike Dalija, katkada eak
Maksa Ernsta, krecu se u slicnoj zrafooj mjesavini
sve to daje vostana figura sto se istodobno pokrece hu-
moristicki i bulji kao Meduza. Meyrink, kao i citava
vasarska carolija razlicitih stupnjeva jesu nonsens, o
cemu ni prikazivaOi ni autor ne ostavljaju nimalo sum-
nje, ali u tome prebiva ceinja sto sama nijc bcsmislena,
premda jarka i varljiva, jeftina i nesredcna. To je cez-
I
nja da se u svijetu oblikuju figure sto sc sastoje od
•I
t neprirodnoga i cudnoga, ceinja za kurioznim kao objek-
tivnim svojstvom. I Dali i Meyrink bit cc zacljdo nad-
maseni, sto se u njihovu slueaju razumijc po scbl, oni
ce, sto nije tako razumljivo po sebi, biti pora!cni upravo
na polju grube jezovitosti cim se ruscnja mctaflzike
lati velik.i pjesnik koji •Se, medutim, razumljc u osebuj-
no-cudnovato, zlocesto-humoristicno i ushtijc se tomu
odati. Taj je pjesnik Gottfried Keller, a njcgova •Sanja-
~; rica« iz 1848. objavljuje o onom sto se zaustl, all nikada
ne doc:te posve do rijeei - ovo: »Stupio sum u Jedan vos-
~ tani kabinet; drustvo potentata ,izglcdalo je vrlo jadno
i zapusteno, bila je zastrasujuca osama, l ja sam po-
hitao kroz nju u zatvoreni prostor gdjc se mogla vidjeti
,( anatomska zbirka. Tu su se nasli gotovo svl dijelovi
·! ljudskog tijela umjetno oblikovani od voska, vecinom
i
'I·
u bolesnim, zastrasujucim stanjima, krajnje zacuc:tuju-
ca generaina zbirka ljudskih stanja koja kao da se
savjetovala o predstavci tvorcu. Uglcdnl dlo postovana
drustva sastojao se od dugog niza staklenki sto su sadr-
zavale, od najmanjeg embrija do gotova fetusa, likove
dolazeceg covjeka. Ti nisu bili od voska, nego prirodno
izrasli, i sjediti su u vinovici u vrlo dubokoumnim po-
lo!ajima. Ta je zamisljenost bila utoliko upadljivija §to
su momci predstavljali nadobudnu mlade! zbirke. Ali
u pokrajnoj sali plesaca na zici, sto je bila odvojena
samo tankom stijenom od dasaka, odjednom poene SVii-
rati glasna muzika s bubnjevima i cimbalima, netko je
stupio na zicu, stijena je zadrhtala, i ode tiha paznja
425

malih osoba, one pocese drhtati i plesati po taktu divlje
polke sto je odjekivala prijeko: nastupila je anarhija,
i ne vjerujem da je doslo do predstavke.« Toliko mladi
Keller, i opet je upadljiv humor, zajedno s nekom
vrstom prezriva odlaska u dubinu, koji se posalicom
slufi dvostruko faljivo. Prastara narodna umjetnost,
niposto jednostavna, ali takoder niposto dekadentna,
odriava se na vasaru, onamo odlazi na izlet. Tu je
komad granicne zemlje, uz vrlo sni!enu ulazninu, ali sa
saC:uvanim znacenjima, kuriozno-utopijskim, konzervi-
ranim u brutalnom prikazivanju, u vulgarnoj himbeno-
sti. To je svijet premalo istra!en s obzirom na svoje
specifiene predjele zelja. Upravo ~kurioznoc, kao sto
je, uostalom, nesto takvo nazvano jos u baroku, tu se
odrfava natl vodom, nad zemljom.
Divlja bajka: kao kolportaf.a
Ni u bajci ne tece bas sve od pocetka do kraja tako
blago. U njoj ima divova i vje§tica, oni nekoga zatva-
raju, nekomu daju da cijelu noc prede, zavaravaju. I
postoji jedna vrsta bajki, protiv svih suvi§e blagih iii
pak naglih nebeskih plavetnila, koja se rijetko smatra
tom vrstom, divlja, sto tako re6i dere. Ona je uopce
slabo ugledna, ne samo zato §to se lako odmece u
sund nego i zato sto vladajuca klasa ne voli tetovirane
Ivice i Marice. Bajka §to plijeni pustolovna je, dakle,
priea, ona danas dalje zivi ponajbolje kao kolportaf.a.
Na njezinu lieu pociva izraz priznato neprofinjenog bica,
ii cesto je takvom. Ali kotporta!a neprestance pokazuje
crte bajke; jer njezin junak nece cekati, 1cao u prici
iz magazina, dok mu sreca ne padne u krilo, on se,
takoder, ne prigiba da bi je uhvatio kao dobaC:enu kesu.
Nego njezin junak ostaje srodnim siroma§nom deliji
iz narodne bajke, smionomu, on stavlja le§ine uz vatru,
dijeli davolu zausnice. U junaka kolporta!e je hrabrost
koja, kao u vecine njegovih ~italaca, nema §to izgubiti.
I iz njega provaljuje odobreni dio grac:!anskog nedobro-
C:initelja, onoga opel:enog, ali ne propalog; kada se vrati,
426
..lil.
,
oko njega su palme, nofovi, azijski gradovi u kojima
sve vrvi. San kolportaze jest: nikad vge svakodnevica;
a na kraju stoji: sreea, ljubav, pobjeda. Sjaj za kojim
ide pustolovna priea ne stjeee sc kao u prici iz magazi-
na bogatom zenidbom i slienim. Nego aktivnim isplov-
ljavanjem na Orijent sna. Ima Ii magazinska priiea ne-
stood neizrecivo nisko pale legende, onda je kolporta!a
posljednji, ali jos prepoznatljivi odsjaj iz vitc~kog ro-
mana, iz Amadisa Galijskoga. Odatle ono hvalisavo,
poznato vee iz .najstarijih junack.ih pjesama, tako iz
pjesme o Walthariju, gdje junak nadvladava dcset vi-
tezova odjednom, iii iz sage o kralju Rotheru i jakom
Asprijanu, koji lava baca o zid tako da sc raspadne.
Ali odatle i patos protiv filistara, protiv zivota kojemu
je nadgrobna .ploea izvjesna vec s dvadcset godina,
protiv zapecka i juste milieua. Nastaje prava aura baj-
•! ke divlje vrste; aura Stevensonova svijcta »od jare i
studeni, bura i pasata, brodova, otoka, pustolovnih po-
pijevaka, od izlozenih opasnostima, od blaga i pirata«.
I svagda citava ta .skupina, osobito kada ,izlazl. tako re-
. ci, bez opravdanja, dakle bez literarne profinjenosti,
nosi smrad strvine. On je dvosmislen, mofo ukazivati i
na kukluksovce i na fasiste, njima fak moze biti oso-
bitim nadra!ujucim sredstvom; ali smrad strvine uka-
zuje upravo i na opravdano nepovjerenje mirne bur-
!oazije prema prevelikoj logorskoj vatri ubogog c:!avola.
Svaka pustolovna priea krsi moral »moli i radic; umje-
sto prvoga vlada psovka, umjesto drugoga pojavljuje
sc piratski brod, strijelac, ne u vladarevoj vojnoj slufbi.
·1;:· Razbojnicka romantika pokazuje tako jo§ i drugo lice,
~·
sto od davnine nagovara siromasan narod, i kolporta!a
~i zna za to. Brigant bijase otpali od vlasti, cesto je imao
s narodom zajednickog neprijatelja, isto je tako on
cesto nalazio uporiSta u selja§tvu. Ne izvjestava stoga
bez razloga talijansko, srpsko, nadasve rusko narodno
predanje o razbojnicima uz drugaeije vrednovanje nego
u policijskim izvjestaj.ima; Schillerov komad o razboj·
nicima - s motom: In tyrannos! - samo je, tako reel,
klasicna pojava u jednoj knji.Zevnosti gdje brigant i
427

Brut mogu zamijeniti svoje likove. Nezreli je pa ipak
easni nadomjestak revolucije tu, i gdje bi se drugdje
·izrazio nego u kolportazi? Samo da je Schiller, njezin
istinski genije, ostao vjerniji tom rodu, on bi ned.voum-
no postao jos i necim drugim osim talozine viteskog
romana d price o kopacima blaga. Kuklux.klan i fa§izam
ozivotvoruju od kolportaze jedino kriminalni SaZetak
i divljinu. Naprotiv, veliki cilj u divljini: zarobljenistvo
i oslobodenje, osamucivanje mnaja, spasavanje djevoj-
ke, mudrost, proboj, osveta - svi t.i dijelovi pripadaju
slobodi i sjaju iza nje. Ne fasizam, nego revolucionarni
cin u svoje romantieno doba o!ivljena je narodna knji-
ga te vrste. Otuda su osim Schillerovih »Razbojnika«
neposredno prije i poslije 1789. nastupili komadi o
spasu, mofo se reci: bajke o spasu; za zarobljenima se
kopalo kao za blagom u spilji. I, sto je vafno: libreta za
»Fidelio«, samog znaka trube, ne bi bilo i ne bi bili takvi
bez kolportaze koju predstavljaju. Upravo je radnja
Fidelija najostrija, brizantna kolportafa, kao sto je
poznato, i pripada oslobadanju. Duboki zatvor, pi§tolj,
znak, spas: stvari sto se niposto iii nikad iskonski ne
pojavljuju u izdignutoj knji!evnosti novije vrste, daju
jednu od najjacih napetosti §to· uopce postoje: nape-
tost noci spram svjetla. Po cemu je mijena vrijednosti
tog roda, uslijed dokraja legitimne slike !elje u nje-
govu ogledalu, osobito evidentna. Tu su izgubljena zna-
cenja posvuda svjefa, doeekujuci nas neizgubljena, kao
u bajci. Osvaja se sretan izlaz, od zmaja nema ni ostat-
ka, osim u lancima, kopac blaga nalazi ·svoj novae iz
sna, supruzi su sjedinjeni. Bajka i kolportafa jesu
kula u zraku par excellence, a1i u dobrom zraku i,
ukoliko se to pri pukoj tvorevini zelje uopce m.o!e do-
goditi: kula u zraku je prava. Ona, na svu srecu, po-
tjece iz zlatnog doba i hoce 1ponovo stajati u njemu,
u sreCi sto prodire od noci k svjetlu. Napokon tako da
burfaja rprode smijeh, a diva, koji se danas zove vele-
banka, nevjerica u snagu siromaha.
428
...!,.
"
CAR PUTOVANJA, 28
ANTIKVITET, SRECA ROMANA GROZE
Ah, u berlinskoj se atmosferi
Covjek u srpnju naj.cesce razboli.
Da sam barem dostavljac novca
Kod Drezdenske banke.
0, mraene Ii !elje !Ito bruji poput oraulja,
Kad srce vapi u sve daljine -
Jer s tri puta po sto tisuea
StiZe se prilieno daleko.
Pozdrav mladicu koji se lijeci o<l llukc
I ra4a taj cudnovati san,
,Poput eovjeka kojd, citajuCi vlastitu potjernicu,
Veeera u dalekom kupalilitu.
Tu!no obrisah svoje tihe suze,
Potisnuh taj niski poriv
Vee s obzirom na dionieare
Drezdenske banke. Pet1r Scher
Pa kad sam sada izdaleka uglc<lao
tornjeve i plavi dim Niirnberga, uclnllo
mi se naprosto da ne vidim molda
'i,.I Jedan jedini grad, nego citav svljct.
Johannesa Butzbacl1a mali putopis
Iste stvari svakodnevno polalro ubijaju. Du bi se po-
!eljelo novo, poma!e volja za putovanjc. Ona ne svje!i
oeekivanje samo prije pocetka putovanja nego cini to
i sred u!itka gledanja. :Zelje kojima viiic ncma pomoci,
prestarjele, postale starim djevicama, otpadaju. Otpada
pljesnivo koje mozda nije svojstvcno samo vazda istoj
l,
1,:
svakodnevici nego J predugo vucaranim foljama. Ta
snovi !elja mogu dospjeti tako izvan vrcmcna koje im
je bilo primjercno da se viSe nikada ne mogu ispuniti.
Tlro je u :mladosti folio kodak i nije ga dobio, nece ko-
dak svojih folja na6i viSe nikada, ako kao odrastao
~ovjek mozc sobi kupiti i najbolji. Takve stvari ne bi-
jahu pale u dio :prohtjevu u ono vrijeme ili u onim
okolnostima kada bi bile izazvale kraj.nje zadovoljstvo.
Glad za tim posijedjela je, sto~ise, svaki cilj moze
429

dosaditi ako se k njemu starta odviSe dugo, odvise uza-
lud ili upravo na odviSe uobieajeni nacin. Nove robe
pobuduju, naprotiv, nove potrebe, novi dojmovi po-
gotovu.
Lijepa tultina
Svako putovanje, da bi zabavljalo, mora biti dobro-
voljno. Njemu je k tome potrebno stanje lroje se na-
pusta rado, harem ne nevoljko. Prvi osjeeaj u kolima ili
vlaku, kada napokon krenu, odlucuje o daljnjemu. Ako
je prisilno, ili je zanimanje, dakle nije sretno otkidanje,
onda putovanje i nije to. Ako se dogada radi dosade,
jer nekomu niSta drugo .ne pada na um, onda putuje i
ona. Ona je prtljaga i sudbina sto se s nekim i sama
vuce tracnicama u celienom sanduku. Tada vlak nema
prijatno svojstvo sto se inace javlja tako rijetko: da
vozi upravo u onom smjeru koji !elimo. Ni putnici
poslom, mornari, emigranti nisu na putovanju, potonji
ne unatoe motebitnom oslobodenju. Kod svih je njtih
putovanje prisilno ili je zanimanje, ovamo prokletstvo,
onamo progonstvo. Tekuca vrpca, poput dizala ili u
tvornici, nije, eto, plava, ona sto daje proljecu da opet
leprsa zrakom. Sreca putovanja svakako jest i ostaje
privremenim bijegom od kuce bez postavljanja dodat-
nog zahtjeva, temeljita promjena bez izvanjske prisile
na nju. Putnik kapitalistiokog doba mora jo§ k tome
moCi da bude potrosac, ne ponudac, inace ine spada
u svijet privlacnih tudinaca, medu njima nema §to
raditi, medu njima nije uobicajen. Ostaje, dodu§e, isti-
nn: u tudini niSta nije tako egzotieno kao sam tudinac;
ali on kao graltanski entuzijast isprva uopce ne vidi
svakodnevicu tudine, ponajmanje hoce vidjeti bijedu
u njoj, koja mu ne iskupljuje mjenicu na ljepotu; on
vidi u tudini, cesto s neizljecivim subjektivizmom, svo-
Ju osobnu sliku telje o njoj koju je donio sa sobom.
A ta je, dakako, najce§ee dovoljno egzoticna, iii je takva
~ pogledu ljubavnog putovanja. Svjefe natocena ljubav
11~
da nastupa raroearanje, recimo zato §to se Italija ne
sastoji od lampiona, iii zato sto ~e stara slika !elje, ako
430
,.
ne promasuje samu stvar, nego je pretjerala, zaustavlja
pokraj steeena iskustva, nepoucena, ali mjestimice i
nerazoearana. Buduci da slika !elje ostaje nepouce-
nom, ne utiskuje se pravo u trezveno postojece; pro-
sjeeni putnik, ionako izoliran posredstvom hotela, vo-
dica, vo!nje kolima, uzima upravo siromastvo pod isti·
nu jos manje nego kod kuee. Ali u drugu jc ruku taj
isti gradanin sposoban da, zahvaljujuci vlastitim prei·
nacenjima sto ih podaje predmetima, nc podlijefe
otupljenosti svakodnevicom i da na predmctirna zgodi·
mice vidi znacenja sto ih u svakodnevici otkriva samo
vrstan slikar. Preinacenje je tu upravo suprolnost otu-
denju; unutar gradanski-privatnog svijcta putovanje je
svibanj sto sve obnavlja, jedini. I, osvjdavajucem
preinacenju pomafe jedan drugi ,paradoks putovanja,
onaj §to se, eto, ne desava samo gradanskom cntuzi·
jastu, nego je, naprotiv, predmetno povczan s prlvid·
nom usporednoscu prostora sto se prelistuva. Otuda
nastaje neka vrsta subjektivnog povremcnjlvanja pro-
stora, subjektivnog poprostorivanja vrcmcnn, osobito
. tada kad poprista brzo slijede jedno za druglm. Vrije-
me se putovanja puni tako kao inacc samo prostor, a
prostor biva medijem promjena kao sto Jc lnace je-
dino vrijeme. Nastaje, dakle, obrat uohifojena redo-
slijeda opafanja, nastaje popunjeno vrijcmc u prlvidno
pokretnom, promjenljivom prostoru. Stare su pusto·
lovne ,price odmatale prostor posvc na takav nacin,
remetile njegovu mitsku krutost; svako putovanje jo§
!ivi, i sA.mo mutatis mutandis, od paradoksa tog sna
pretvorbe.
I to nadasve u mladosti, a osobito udvoje. Ako je lju-
bav i sama putovanjem, u potpuno nov !lvot, onda se,
zahvaljujuci njoj, vrijednost tudine, zajednicki isku-
sane, udvostrucuje. Kao sto ljubljena zacarava vec uli-
•'•
ff/' cu u kojoj stanuje, zajedno s najmanjim oznakama u
;',,
r svojem prebivalistu, prozorima, svjetiljkama, stablima,
i1 tako ta earolija pogotovu prelazi na ono sto se nudi
u svojoj prvoj zasumjeloj pjeni ionako odvodi, pa erot·
ska mijena trazi i mijenu ono[a vani. Uz vlastita se
431
..

iznenadenja vezuju iznenadenja neznane zemlje, tude-
·lijepog grada; eak i na najtuplje tad pada svjetlost, a
fivahni se pune figurama. Putnici, put i cilj na ljubav-
nom su putovanju kao jedno; zbog ·cega, takoder, za-
ljubljenomu i zaljubljenoj, ako su rastavljeni, Ille izgle-
da lijepim nista sto ne zele da ujedno vidi i drugi, da
bude videno zajednicki. To jos kopira gradansko svad-
beno putovanje, premda je od toga napravilo i dio
miraza. Erotika cini svijet naglaseno i ,posvuda Kite-
rom; sve lijepo biva erotici bijegom sazdanim od sno-
va felja, odvodenja i otvaranja. Tako indijska Ijubavna
knjiga Kamasutra u velikoj profinjenosti savjetuje ne-
ka se ljubljenoj poslije ljubavnog akta pokazuju Iijepi
predmeti i uzviseni, osobito neuobieajeni, bilo da su
umjetnicka djela, bilo zvijeZda. Vecini ljudi njihovo
prvo ljubavno putovanje ostaje uspomenom najbogati-
jom snovima, najmladenackijom, dakle najtajanstve-
nije okruzenom utopijom. Tude mjesto daje pecat svim
prijasnjim zeljama za daljinom; ,preinacenje u Ijepotu
vecer je i noc grada ljubavi, zivi po danu. I kao sto je
putovanje srodno erotici, tako je na drugacije povezu-
juCi nacin srodno poslovima muze. Sretno promijenje-
no boraviSte nece bez razloga obvezivati na felju da se
na tom izvanrednom mjestu ozivotvori nesto znaeajno.
NiSta na takve planove i nade ne utjece jace od djelo-
vanja .plasticne okolice, daleko od uobicajene rastrese-
nosti, i same unaprijed formirane. Uz seljacki stol u
trijemu te Iadanjske kuee, s vinom ispred sebe, pod
starim, snamim lukovima kroz koje gleda rimsko nebo
- tu se cini da posao uspijeva. Ta cak i objekti velike
prirode, velike povijesti, zaviruju u tijek reeenica, tada
nastaje pricin da se u njiml ogledaju, kao da im se
Vezuv ili Monreale priopcuju. Jest to jedno fino prazno-
vjerje, i ono je ofivotvorilo to neobicno koje daje pra-
vo na vjeru. Od tog drugacije erotskog, produktivnog
patosa napisao je Shelley svojeg »Oslobodenog Prome-
teja« u grmlju Palatina; u predgovoru stavlja on te!iste
na to da se hoee obvezati jednoj majesteticnoj pro§lostl,
da hoce pred njom ustrajati. Tako mofe djelovati i
suprotnost: Ibsenova '•Nora«, nastala u jednoj nor-
432
~
manskoj strafarskoj kuli kod Amalfija, dapace Goetheo-
va scena vjesticje kuhinje spjevana u parku Vile Bor-
ghese: tu od kontrasta mjesta nastanka spram mjestu
i tenoru radnje uspijeva dovrsenost, i inace nikad
tako komplementamo prikazan protukrajolik - i auto-
ra i djela. i.Kako se stife dalje na sjever, tako biva sve
vise eade i vjesticac: ali vjesticjeg dima sto se dade
oblikovati bilo je vise upravo pod pinijama* u bistrini
Pincia; cak je Valpurgina noc koncipirana na Jugu.
Ne-domace alteriralo je iii izbrisalo rubove izmedu dje-
la i rastresene svakiddnjice. Preinacenje, koje svaki
znatan predmet cini jos dvostruko viSim, kao sto je to
planinski vrh iznad oblaka, zgodimice oslobada, sa iii
bez komplementarnog djelovanja, velicinu samog djela.
".
To su djelovanja putujuceg preinacivanja na nadu; s JI:'
erosom u oba njegova Iika, ljubavi i stvaranja. I napo-
kon s tako, na svu srecu, cestim obratom sto se tice
preinacivanja: jedna od novosti putovanja mofe biti
cak i to da ono preinaeuje takoder uobi~ajeno kod
ku~e. Afekt sto tako nastaje zove se bol za domom.
On je, prema smislu, afekt cefoje jednako izazvane kao
i izmijenjene daljinom. Tli nije bol za domom izazvana
samo neugodom zbog toga sto nema uobieajenih pred-
meta, nego, osim boli za domom, zbog gubitka uobiea-
jenog pamcenog svijeta ima produktivne takve boli sto
samu napustenu, odavno u iskustvu otupljenu okolinu
bojadise, cini cak utopijskom i divi se njezinim novim
stranama. Tada bol za domom biva nosena slikom fe-
lje kao i tudina prije pocetka putovanja i dok ono traje.
I biva nosena jednakom, cesto neopravdano ali cesto i
opravdano pozlacenom uspomenom, koja sam tijek
putovanja poslije dotjeruje i koja daje obiljezje uto-
pijskim zemljama u egzoticnomu. Dakako, s tom razli-
kom Ito pozlata boli za domom pri povratku Ucezava,
dok slika s putovanja biva post festum jos egzoticni-
jom, cak postife preobrafaj koji se nadovezuje m se
mote nadovezati na dobru feljenu zemlju umjetnosti l
• Isra riJe<'!l: plnijom se naziva i stup dima i pare Ito lzblja
iz vulkana pa poprimi oblik kro!inje pinije (op. prtW.)
433
II
drugih odvodenja. Tko plovi preko mora, kafe, doduse,
Horacije, mijenja samo predio pod nebom, ne i sama
sebe. Ali mijenja harem predio pod nebom: u jedno-
stavnom slueaju, to je promjena kulisa, u znaeajni-
jemu, izrasta iz promijenjena sadrfaja svijesti promi-
jenjeno stanje svijesti, koje hoce postati primjerenim
sadrfaju. Zatim se ear putovanja zacijelo odnosi na
ljepotu sto je preko polovice samo subjektivna, na lje-
potu, dakle, presvueenu preinacenjem od strane pukog
promatraea i puke ieljene slike same visoko potenci-
rane stvari. U tudini nitko nije egzotiean osim samog
stranca, pa tako i tudina niposto nije sama sebi lijepo
preinacena, a tamosnji domorodac ima pored vlastite
bijede, koju puki putujuci entuzijast ne vidi, i sam
zelju za tudinom. Recimo za onom iz koje dolazi sam
putujuci entuzijast; sve to zbog jednake, obostrano
postojece ielje subjekta za otudenjem. Tako da je lako
vidjeti koliko se izvome subjektivnosti krije u svakom
dozivljaju s putovanja kao takvom, i kako ona moze
napokon otefati da se uznapreduje do onog promije-
njenog stanja svijesti koje ne samo da hoce nego i
moie biti primjereno ugledanom sadriaju. I Goetheovo
»Putovanje u Italiju«, tako velebno objektivno usmje-
reno, dospijeva, stoga sto najsavjesnije trazi ne bi li
ugledalo samo pro-klasiku, anti-barok - dospijeva zbog
te subjektivnosti samo do polovice Italije. Ali putova-
nje slijedi sliku zelje za lijepom inakosti harem na toj
dalekoj tocki, i slijedi sliku zelje za onim sto se u
tudini, s njezinim svje!e ugledanim cudima, ipak odi-
jeva tjelesnim. Zbog cega upravo i post festum slika s
putovanja moie ostati tako blisko srodna umjetnosti,
dapace, drugom svojem preobrafaju, naime onom sto
skuplja za posljednje putovanje. Crta sjecanja u smrtnoj
uri, dakako vec u starijim godinama, o kojoj se cesto
izvjestava, nema stoga na svojem koncentriranom putu
samo ljude, figure, predmete koje zna, tako reci, od
koli.ievke ili iz vlastita doma, nego su tu nadasve slike
s putovanja - i post festum jos jednom uljep§ane
utopijskom sveeanoscu. I zadnji je zacin bio na djelu
valjda vec pri prvom pogledu na velicajne predmete,
434
goreci i prekrivajuci, ili pak pojaeavajuCi istinski okus
stvari. Ne samo povijesti nego i zemljopisu najbolja
je tako strana sto izaziva entuzijazam; dakako, kao en-
tuzijazam koji se okuplja i otvara radi to intenzivnijeg
uvida u predmete - sto nisu samo u kontrastu s uobi-
eajenim - na njihovu mjestu.
2elja za daljinom i historizirajuca soba u devetnaestom
stoljecu
Zar pripovijetka iz desetog stolje~a?
- •Tko jale kroz vjetar i poznu noc?•
Scheffel, Predgovor •Ekkeharduc
Otkako je putovanje postalo udobnim, viSe ne vodi tako
daleko. Uzima sa sobom viSe domaceg uobifajenoga i
prodire u obieaje zemlje jos manje ncgo prije. Na
mjesto vandrokasenja, jahanja, vazda ncizbjcfoih
pustolovina stupio je u devetnaestom stoljccu promet,
zeljeznicka mrefa izgradena - u usporedbi s dana5njim
zrakoplovnim linijama - zapanjujuci brzo. Malo se sto
tako kanaliziralo kao putovanje; htjela su se dva svjet-
ska rata da bi omela taj koristan naprcdak. Devetnaesto
je stoljece ipak ostvarilo da je brzi vlak nesmetano ju-
rio pokraj mjesta .gdje se prije toga prema starim
putopisima nalazila razbojnicka spilja, a doma se opa-
san zivot jos ne bijase ni pravo rascvjetao. Ali zato je
upravo lijepa daljina krivotvorena u malogradansku
ferijalnu poslasticu. Dosla su takozvana putnicka dru-
stva, kao sredstvo da se ne izvede jeftino samo puto-
vanje nego i njemu okrenute prijasnje slike zelja. Po-
cele su takozvane znamenitosti, a stajale su unutar svi-
jeta podesenog za turu, dogovoreno-talijanskog, dogo-
voreno-orijentalnog. Prije zeljeznicki cinovnik, Louis
Stangen, 1864. je godine organizirao prvo od svojih
kasnije tako omiljenih skupnih putovanja; ona nisu
umjerenoj boli za daljinom otvarala samo njezinu Ita·
liju nego takoder njezin Prednji istok. Pozdravljali su
se Sorent, blijestece cvjetanje valova, i plavi Jadran,
435

biser medu otocima Krf, Kairo - vrata lstoka i gigant-
ske piramide. Sve garantirano, ukljucidi napojnicu,
sve po konopcicu, s uracunatim tumacem, za pau!alni
iznos praenumerando. Ali i promet stranaca bez uzice
od sredine je devetnaestog stoljeca s uvecanim blago-
stanjem srednje klase rastao sve racionaliziranije. Svi-
jet je katalogiziran za razgledavanje u trajanju od osam
dana, od cetrnaest dana, od cetiri do sest tjedana. Je-
dino je jos alpinistika prufala, mjestimice, prostor za
neusmjerenost, takoder za specificne zelje za daljinom,
naime visinom. Isto se tako zadrfalo, stovise, poraslo
je citajuce sudjelovanje publike u posljednjim preosta-
lim istrazivackim putovanjima, onima u tamnu Afriku,
i na Sjeverni pol; Nansenova knjiga •Kroz noc i led«
s fotografijama dalekog Arktika i otiscima u boji: po-
larna svjetlost - krona, polama svjetlost - baldahin,
najsirim je krugovima jos dala naslutiti neprodanu
prirodu. Neprodanu je normalni putnik trdio, dakako,
i ondje kamo je sa sobom uzimao i citavu svoju domacu
komfornu celiju (living room) i gdje je isti svijet coca-
-cole, koji je podupirao turistiku, sve vise dokidao sa-
njanu inakost, takoder bajnu daljinu mjesta posjeta.
Ali prije svega, na bazi svih tih organiziranja: turisti- ·
ka je, poduzimajuci pomorske plovidbe, oplakujuci svo-
jim vodama Prednji istok ili barem dajuci da se kod
kuce sire slike •U letu kroz svijet«, stjecala sve vece
propagandisticko znacenje za domace zelje o svjetskom
triistu, svjetskoj moci. Jer imperijalisticko je doba
neprestance podupiralo putnicke urede i stavljalo ih
pod okrilje; ali ono je ujedno pogotovu deformiralo
svijet tuc:line. On se u najboljem slueaju potiskivao u
podrucja postrance od putova kapitala, ali je uglavnom
postao nepokretnim artiklom za strance, sve dok tu-
dina nije postala drugim, kolonijalnim svijetom; - sve
propada, s izuzetkom Zapada, ta je recenica, polazeci
odavde, valjana. Bavljenje zivotom naroda, izvidacki
pohod u nenamjesteno, to konkretno opafanje zbilj·
skih znamenitosti davno je proslo. Goetheovo »Putova·
nje u ltaliju«, jos knjiga o ltaliji Viktora Hehna poka-
7.ivali su tu objektivnost, prije svega, takoder, Ito se
436
,.
j\; tice doZivljenog folklora. lnace tako precizni Baedeker
~· vise ne prikazuje folklor, osim samo jos uz uvrede,
$ ako ne pristaje u normirane prozore s lijepim vidikom.
r
Ji',
A san o daljini pogotovu se odrfao samo jos uz tu
cijenu da su telje za kontrastom preplavile egzoticno,
dakako zato da bi se imobilni artikl za strance jos jed-
l;f.,:.
nom ucinio artiklom, onim sto svakako nosi marku:
nije domace. Kao da je tudina jedino suprotnost Kre-
1'~.J
feldu ili Minneapolisu ili Liverpoolu, kao da ona ne vodi
~: sa sobom svoje vlastite znamenitosti sto se daju uspo-
f rediti samo sa sobom. Nesto tako osebujno poput
jufnotalijanskih crkvenih sveeanosti ili jos opstojecih
karavana, sajmova deva i bazara Orijenta pukoj zelji
za kontrastom nije naprosto nesumjerljivo s domacim
svijetom, i taj srednji vijek pred vratima Evrope ne
., raskriva mozda crte vlastitog bivseg srcdnjcga vijeka,
'1,'
r"'
nego naprotiv: trdila se protivstina bas domovini po-
sjetnika, kontrast koji se uopce ne tice posjecenoga.
Takve SU zelje za kontrastom, dakako, starije od de-
vetnaestog stoljeca, premda ne mnogo starije od osam-
i. naestoga. One su vodile Winckelmanna pri traganju
za lijepom bezazlenoscu, tihom velicinom, djelovale su
kod Goethea ukoliko nije sudio o talijanskom narodu i
krajoliku, nego o odredenim talijanskim umjetninama,
i njega, kojemu bijahu dodijali njcmacki •stupovi od
duhanskog dima«, ucinile su slijepim za tako jako pri-
sutni, tako prevladavajuci barok Italije. Drugacije je na
svojim slikama iz Maroka i Alzira trdio suprotnost
Delacroix, u ovom slueaju romantienu. Vatrenost nje-
govih zvijeri, haremskih :Zena, pustinjskih scena (•fero-
cite et verve«) nije samo Afrika, nego anti-Louis-Phi-
lippe, anti-gradanska kraljevina. Delacroix je cak, sve za
volju anti-klasicizma, propovijedao da istinsku antiku
valja traziti u Arapa. Ali od tih se prija§njih zelja za
kontrastom takve folje kasnijeg devetnaestog stoljeca
nc razlikuju samo po niskoj razini svojih nosilaca, nego
prije svega i zbog onoga u svijetu sto su, makar i
negirano, ku§ali kontrastirati. Buduci da je Venecija
trebala, eto, jednostavno prufiti kontrast krefeldsko-
mu ili liverpoolskomu, sama se lako pojavila kao pre-
437

razbubnjani Ne-Liverpool; u cemu zbiljska Venecija ne-
ma bas nikakva udjela. A takozvana je talijanska noc
posve drugo negoli suprotnost kojem sjevernoevrop-
skom industrijskom danu; osim ako noc nije namjeste-
na za strance. Ali samo se na taj nacin pojavilo ne-cu-
veno, ne-vic:teno koje bi odlazak na put trebao prufiti
subjektivno, eak objektivno. San slasti sazdan od bije-
ga i daljine, od slika kontrasta sred kanalizirane kice-
nosti ,napravio je svoje putne suvenire, a sfingsko, sto
lefi posvuda, cekalo je bolja vremena. Jer cuda se
lijepe daljine otvaraju samo bez transferiranog masken-
bala, samo skupa sa znaeajnim, eak punim slutnje svo-
jim predmetom u vlastitu soku, na lieu mjesta.
Nadasve SU poslije 1850. cetiri kucna zida trebala i
sama postati neprepoznatljivima. I to, takoc:ter, s po-
mocu izdaleka donijeta nakita, koji vlastito skrto vri-
jeme nije davalo. Sve se bijelo, nepokrito napustalo,
ba5 kao da se u tomu vidjela lesina. Visokokapitalistic-
kom je stoljecu bilo upravo providno silno stalo do to-
g~ da svaki njegov komad bude maskiran. Bidermajer
je jos imao, s osobitom ljubavlju, nebojadisane zidove
m skromno zelene, njegov namjestaj bijase tako poste-
no-jasan, svijetlo-lijep kao malo koji prije. Nabrani
muslin na prozorima propu5tao je unutra dvostruko
bijelo svjetlo, ono je padalo na vitrinu i ormar od
treS!ljevine, na cisti okrugli stol s vitkim nogama ill
ugodno oblikovanim stupom koji ga je nosio, na skrom-
no-lagane stolice s naslonom poput lire, na njezno-
sna:Zni kanape. Pa ako se tada svo to bice nazivalo tako-
der novogrckim, ono je ipak bilo potpuno kod sebe
doma, posvuda je bilo vise biti nego izgledati. S finim
mirisom bajke, punea, tijesno s tim sobama povezane
umjetnosti E. Th. A. Hoffmanna. To je onda oko sre-
dine stoljeca jednim mahom prestalo, pocela su kopi-
rana cuda izdaleka, strojem pravljena ispupcena pro-
zorska stakla. Grac:tanstvo sto se bogatilo leglo je u
plemicku postelju, ondje je snivalo prosle stilove, staro-
njemacke, francuske, talijanske, orijentalne, sve same
suvenire. Izraslo je svagda iznova zacudno zadovolj·
stvo da se eak biti-nista pretvara u sjaj, svakida5nji
438
,,.
stan pusta da jedri pod tudom zastavom. Nadomjestak
putovanja, eak nadmasivanje putovanja u vlastita ce-
tiri zida postalo je parolom, dijelom kao historijskom,
dijelom kao egzoticnom. Otuda fadnja da se utemelji-
teljske godine* dra.piraju tkaninom, otud zbirke nipsa,
skorojevicki hvalisavi stil, barsun i atlas, svc ispremi-
jesano. Otuda pojnice u obliku viteskih zamaka, hele·
barde i haremski sjaj, dfamijske svjetiljkc i bikovski
rogovi - citava zagonetna montafa. Lefala jc ona u
sumracnom svjetlu sto je padalo kroz visestruke dra-
perije na prozoru, kroz orijentalne zavjesc !Ho je mo-
guce la:Znije, da bi se ulica drfala daleko, <la bi ansambl
prikrio svoju maskaradu. A u ansamblu su odjckivali
salonski komadi djevojaka iz viSe skolc, uni urcseni
vrpcicama, trubljicama, amoretima, ne zaboravljajuci
sav taj lazni rokoko poput »Cascades«, »Carillons« i
»Papillonsc, »Pensees fugitives« i »Cloches du mo-
nasterec, »Souvenirs de Varsovie«. Poprijcko je u sobi
iznad sveg toga osobito rado visila polirana motka s
golemim kelim sagom, kao da je tu jarbol i jedro, a
soba arapski krstari svjetskim morem iii lezi u luci
pred kojim indijskim gradom. Pokraj toga ne izostaje
kolovrat i putni suvenir iz Venecije: gondola od sedefa
ispred do neba visokog muranskog ogledala. Ali titavoj
toj maski zelja kao urellenju (izvedenom, kao sto se po
sebi razumije, prema najsiroj skali cijena) davao je
napokon model atelje beckog slikara Makarta: tu bija-
se original historijski-egzoticnog preodijevanja. Svaki
komercijalni savjetnik odavde je uzimao, prema savjetu
tapetara, pobudu za domaCi zivot u tuc:tini, sve do sta-
felaja u kutu s netom dovrsenom uljanom slikom. Da
bi netko opisao jos nevidenu utopiju sjaja jednog nou-
veau riche, morao bi i sam umociti svoj kist u Makarta
tamo gdje je najdublji. »Atelje u Gusshausgasse«, pisao
je jedan Makartov suvremenik 1886, »poprimao je, za-
hvaljujuci majstorovu rasipnickom sjaju i ljubavi za
umjetnost, sve viSe karakter slikarski uredenog muze-
* Njemackl:GrUnderjahre, naziv za razdoblje privrednog gospo-
darskog uspona u Njemackoj 1871-1873. (op. prev.)
439
 ja koji je Makartovoj fantaziji' prufao na ugodnu upo-
trebu aparaturu pomocnih sredstava i uzora, u kojem
se vlastita egzistencija i sjajna dru!ltvenost kojom se
okru!ivao pretvorila u umjetnicko djelo blje!ltavih bo-
ja.« Blje!ltavilo boja, Tizian, Venecija i prije svega upra-
vo Orijent, to bijase parola sna i bijega tog tako du-
boko malogradanskog, punog dosade i pesimistickog
doba, doba prekrivanja, dekoriranja, maski par excel-
lence. Preodijevanje nije niSta manje vladalo historij-
skim romanom, na staronjemacki nacin u Scheffela
(Ekkehard), rimsko-germanski u Felixa Dahna (Jedna
bitka za Rim), egipatski u Georga Ebersa (Uarda, Se-
miramida); sve u svjetlu ispupcenih stakala, takoder
Tiber i Nil. A i trebalo je tog historijskog preinacivanja,
jer egzotieni stan ipak nije bio posve dovoljan da bi
ispunio hvalisavi san o viteskom zamku, i jer se poslov-
na ulica vani pogotovu nije dala opremiti kolovratima.
Unatoc trudu koji je i vanjska arhitektura, ako se to
mofe tako nazvati, ulagala u kostime - romanicke ko-
lodvore, goticke po!ltanske urede, indijske muzicke pa-
viljone i maurske majmunske nastambe. Pa buduci da
se grubi mehanizam tog vremena ipak ni sa svim tim
nije dao prekriti, dobio je jo!I, da bi takoder bio deko-
riran, tako reci gigantskim uredenjem Stana, putni SU•
venir najvece vrste: prirodu. Korisnik devetnaestog sto-
ljeea vidio je u njoj imitaciju jednog po sebi neutjeA-
nog, ali dobro drapiranog mehanicki-materijalistickog
vidika, neku vrstu simili-panorame od snage i tvari.
Obje su potonje, dodu!le, ostale, kao §to rece Ludwig
Biichner, »Sirovinama od kojih Se izgraduje citav sve-
mir sa svojim cudesima i ljepotama«, medutim, za fe-
rije, koje se nisu dale prikratiti za svoju ljepotu, pri-
roda je postala divot-izdanjem. Tu je cak i najpro-
svjeceniji upotrebljavao rijeci »bozica« i »hram«; ne!lto
je takvo svijetlilo poput diorame od »vjecnog snijega«
i fara Alpa na kucnom prozoru. »Bozica istine stanuje
u hramu prirode«, kazu Hackelove »Zagonetke svijeta«,
!Ito su tvar i snagu tako jako kolorirale i oplemenile,
»Ona stanuje u zelenoj sumi, na plavom moru, na sni·
jegom pokritim planinskim visovima.« Stovi!le, u onoj
440
mjeri u kojoj je Makartov svijet oko mijene stoljeca
popustao pred Bocklinom, drugacije pred Klingerom,
pretrpani je stan ponovo postajao, tako reci, klasic-
nim, i Orijent se mahom zamjenjivao Sredozemljem,
premda draperija, dakako, nije iSceznula. Prostor sa-
mo kao da je stavio bijelo-zlatnu masku; u plinskoj je i
rasvjeti prido!llo Casar Flaischlenovo •Sunce u srcu«,
arhitekturi historijskog romana Carl Larssonova •Ku-
ca U SUDCU«, iz 1895, kao neka vrsta kozmicki, Ile vi§e
bengalski osvijetljenog oblika zivota. To je sada uro-
dilo jednom erotikom mladenackog stila* pored erotike
naslikanih trfoica robinja u Kairu, jednom •halkion-
skom« erotikom pored erotike s palmom u salonu i
,'JI.'
erotike njemacke renesanse na turski nacln. Sloj sna,
koji bija!le postojao samo u devetnaestom stoljecu, u
I kojem je stajao natrpani kic i sve navcdcne rijetkosti,
dekorirajuci historijski-egzoticno-utopijski, snda se po-
fI';• punjavao svjetlijim zazvanim iz proslosti, ali jos uvijek
zazvanim. Povrh gotovo citava uredenja sobe devet-
naestog stoljeca stajalo je haremsko nebo, a sada se ori-
jentalni Cipar u vlastitom domu, u vlastitom haremu
prirode, zamjenjuje secesionisticki-antiklzlranim Ci-
I.
( prom - pa ipak, to ostaje Cipar kao predmet fanra,
kao egzotika stoljeca pricina. Tako ne na posljednjem
mjestu u prospektu koji je hekelovac Wilhelm BOlsche
·1; poput neke draperije naslikao •plemenitoj golotinji«
t·
,I hrama prirode: »Svijetli svijete buducnosti jednog bo-
~ ljeg helenstva, ociScen i od svojih kaljufa; gdje cudo-
rede i golotinja, cista posvecenost umjetnosti i vreli
miris ljubavnog proljeca mogu pocivati na zajednickoj
cvjetnoj Iivadi jedno pored drugoga, ne smetajuCi jed-
no drugomu, dok bijeli hram sa svojom svetom zavje-
som pred najdubljim misterijama fivota i mi!lljenja
str!li u plavo nebo . . . Kada cemo iz duboke doline
sjena na!lih zabluda dosegnuti tvoj otok bldenih?«
Kao §to se vidi, ni tu ne izostaje zavjesa, neka vrsta
antikne portijere, koja se rado zamislja pred ulazom ~
* Jedan od odvjetaka secesionistil!kog stila, u Njemal!koj na-
zvan tako po l!asopisu svojih sljedbenika »Juirend• - •Mladost•
(op. prev.) '
1
441
j

u hram, poput nadrafujuceg rublja ljubljene ili tako-
der poput objesena kelima u prijasnjem salonu, samo
ne zamisljena kao jedro. Takva antiknog hrama sa
:ZJavjesom, na cvjetnim livadama, nije bilo, on je, tako
reci, sanjana slika kontrasta iz putne slikovnice. On se,
viSe bijela uljana boja negoli mramor, znao naci na ta-
dasnjim izlozbama, njegova se praslika pojavljuje kao
igracka, katkada u dvorskim parkovima kasnog roko-
koa, takoder na klasicistickim bakrorezima. Posvuda
tu, jos oko mijene devetnaestog stoljeea, lijepa tudina
djeluje dekorativno, naime kao posebna vrsta pore-
dane, postavljene utopije. Prije svega nad svijetom
soba i slika utemeljiteljskog doba lefase pravo pro-
kletstvo kopije (napravljene u tvornici), lafoi blagoslov
egzotike u plisu, pasafe kao stana, panorame kao ure-
denja. Bogatom, korintskom stupu svaka cast, ali oso-
bito on mora biti najpraviji; jer njegovim mjestom nije
hvalisanje malogradanskog nouveau riche, nije skriveni
nedostatak maste, nego njezin pretieak.
'·
Aura antiknog namjestaja, car ru5evina, muzej
Skupljanje je osobito zamden nacin odlaska na put, od
nekada. Ono vuce na hrpu, sve drzi kod sebe, dodiruje
se s pohlepom i skrtoscu, ukoliko ostaje posve usko
kod kuce. Ono po drugoj strani trafi svoje svuda nao-
kolo daleko koliko je samo moguce, pretrafaje sve kut-
ke ima Ii ondje starog oruda, ne marl sto ce opsjednute
sobom upropastiti, ukoliko je dovoljno ekstravertirano.
To je proturjeeno, ali jedinstveno u felji okrufiti se
rijetkim, imati ono vremenski ili prostorno udaljeno,
tako reCi, kao eahuru. Skupljati se mofe sve: puceta,
vinske etikete, leptiri, osobito cesto postanske marke.
Skupljanje antiknih predmeta viSe nepostojece ili egzo-
ticne umjetnosti samo je najplemenitija vrsta Iova me-
du svim ostalima. I, strast za potpunosti naCi ce se u
skupljaea maraka jednako kao i u skupljaea porculana;
!elja da se ima potpun slog i1i da se ima kompletan
servis jednaka je. A rijetkost i tu i tamo odred:uje cije-
442
- ~
nu, radilo se o odstupanju u nazupcenju ili o takoder
postrance ispupcenoj baroknoj komodi, koja stoji za
polovicu vise od ispupcene samo sprijcda, gdje su ladi-
ce. Pri svim je objektima skupljanja rad trgovca, kao
nalaznika rariteta, produktivan (jedan od malobrojnih
produktivnih u poslu raspodjele); kod svih rcgulira ci-
jenu konkurencija ljubitelja. Unatoc tome, skupljac se
umjetnina bitno razlikuje od ostalih, jcr ono rijetko
na tom polju ujedno je nesto sto se nc du ponovo napra-
viti, nesto nepovratno. Dok su postanskc murke l slicno
danas otprilike iste kao pred sto godinu, sturom je
namjestaju, barsunu, porculanu svojstvcnu jcdna iz-
gubljena vrsnost, jedan iScezli zanat, jcdnu potonula
kultura; a oni kvalificiraju rijetkost. Zu rnzliku ud mo-
notone i vazda monotonom postajucc mu~lnske robe,
u zemlji se antikviteta otvara nenormirnno hogatstvo
sto vazda nanovo zadivljuje. I najjcd11ost11vnljl su ta-
njuri od fajanse vec razliciti, cim su mjcstu njihove
'
izradbe bila udaljena pet sati hoda. Nijcdnn orljentalni
sag, izuzevsi buharu i afgan, nije jcdnak drugomu;
izmedu frankfurtskog i danciskog ormuru, premda su
oba barokna, postoje razlike kao izmcdu dvorisnih
vrata i dvorskog portala. Sve to razdvaju lokalitet, na-
rudzba, predaja, ali sve je neponovljivu sjcdlnjeno u so-
lidnom zanatu, komad po komad poscblce lzradeno, i
sve je povezivala zatvorena, polako rasla kultura. Da-
nasnje skupljanje starina znaci, daklc, odvracanje od
masinske robe, okretanje kucnom izglcdu kojl je postao
nepovratan, koji je bio ujedno i najudobnljl l najpuniji
maste. Taj skupljacki eros nije oslabio, pa makar nje-
gov dana5nji lik neoporecivo potjecao lz proslog sto-
ljeca, tocnije: iz njegovih soba za dekoraciju. Nije osla-
bio, jer se radost sto je prufaju antikvitctl hoce odno-
siti, eto, na sve prije negoli na hvalisavo izradene kopije
i takozvani stilski namjestaj. Cak i patvoreni antikviteti
rijetko su kada prilagodeni potrebama i zeljama za kin-
c:turenjem skorojevickog hvaliSe. Ali su svi pravi svje-
docima izvjesnosti oblika koju je razorio kapitalizam,
oni su sacuvane naplavine sazdane od ljepote. S ro-
manticno-reakcionarnim antikapitalizmom nema ukrca-
443
I

vanje za put u zemlju antikviteta bas nikakve veze, ali
je ima s uvidom da je kasni kapitalizam bio smrtni ne-
prijatelj umjetnosti, nadasve umjetnosti u kucnoj opre-
mi. Kao nekoc lijepo uspjela oblikuje ona dalje svoj
usrecujuci ensemble, sto potjece s istog tla, od jednake,
mdtovite plodnosti. I svi se ti dobri komadi mec:!u-
sobno razumiju, ukljucuju se jedan u drugi i kada su
mijefani, da upotrijebimo primjere iz arhitekture, iz
Wilrzburga, iz Wormsa, tu se kameni portal iz cistog
rokokoa bez prekida nadovezao na romanicku kate-
dralu.
Ostaje, doduse, istinom, felja da otputuju ono je
osnovno i u sakupljaea pravih starinskih stvari. To u
necemu povezuje s trulom eari daljine od nekoc, to
zaista pravi stanovnik zaista prave okoline nije pozna-
vao. Ali je poznavao zelju sto danas tvori jos vafan
dio antikvarskog boravka na nekom mjestu: zelju da
se u sada5njosti bude u viSe starih vremena. To je zelja
pravosudnog savjetnika iz Andersenovih »Kaljaca sre-
cec da dospije u goticki Kopenhagen; mnoge price o ca-
rolijama sto adepta premjestaju u staru Troju iii na
daleki Ganges takoc:!er su te vrste. Kakva Ii sna, moci
jedan dan, samo sat proboraviti u stoljecu porculana,
kamoli u staroj Ateni, Rimu, Bizantu, Menifisu, Babi-
lonu. Moci ziv prolaziti starim ulicama i kucama, putu·
juci vremenom unatrag, nasuprot smrti, iza vlastita
rodenja. Posjetnik nalazi odbljesak te neprirodne, pro-
tiv tijeka stvari ustobocene slike zelja u Pompejima.
A zasigurno je komad Pompeja u svakom starom vin·
skom peharu, zivi u zvuku kojim vrata baroknog orma-
ra skljocnu u snafou bravu, u udaljenom sjaju kositre-
nih tanjura. Najdivljije je to putovanje sa zeljama una-
trag, i najcesce puno zrcaljenja stavljenih jedno u dru·
go, u svakoj dobro natrpanoj trgovini antikvitetima.
Balzac opisuje jednu ovako danu seriju zelja iii mon-
tdu zrcala posve nezaboravno u »Peau de chagrin«. Tu
Jedan mladi pjesnik stupa U skladiSte »Opijen zivotom
a mozda vec i smrcu«, i kao takav voyeur poima una·
krsnu montafu, iskusava boravljenje u proslosti stav-
ljeno jedno u drugo, u daljini, u galeriji ogledala. »Mo-
444
i-
rao je vidjeti kosti dvadeset svjetova . . . krokodile,
majmune, divovske punjene zmije kesile su se crkve-
nim prozorima, cinilo se da hoce scepati poprsja, ulo-
viti lakirane kutijice i uspuzati na krunasti svijecnjak.
Sevreska vaza, na kojoj je madame Jacotot naslikala
Napoleona, stajase po~raj sfinge posvecene Sesostri-
su ... Pribor smrti, macevi, cudnovati pistolji i tajna
oruzja bijahu saroliko porazbacani zajedno s priborom
zivota: s porculanskim zdjelama za juhu, meissenskim
tanjurima, prozirnim kineskim falicama, antiknim so-
ljenkama i feudalnim dozama za konfekt, jedan je
brod od slonovace punim jedrima lebdio na lec1ima
nepokretne kornjace. Zraena pumpa prodrla je u jedno
oko cara Augustina, a on je ustrajao u nepomicnoj ve-
licanstvenosti ... Na toj hrpi smeca svijeta nije nedo-
stajalo niSta, ni indijanski kalumet, ni haremske zeleno-
zlatne papuce, ni maurski jatagan, ni tatarski kumir.
Bilo je svega, do vojnicke duvankese, svecenikova ci·
borija i ukrasnog perja prijestolnog sjedala. Nered je
tih slika povrh toga nadlijetalo tisucu cudljivih razigra-
nih svjetala, punih divlje zbrke nijansa i najjace SU·
protnosti svjetla i tame. Uhu se cinilo da cuje ispreki·
dane krikove, razum je vadio iz kaosa tisucu nedovde·
nih tragedija, a oko vjerovase da je otkrilo jedva skri-
venu rasvjetu.« Mladom se pjesniku smirio ocaj sto
ga je dotjerao u to skladiSte, on se pretvarao u viteze
i bajadere, u propali vosak, zeljezo, sandalovinu, oko
njega se stotinu vremena i prostora komprimiralo u
jednu jedinu perspektivu. 111Cas bi se pretvorio u mor-
skog razbojnika i okrufio citavom njegovom mracnom
poezijom, zatim bi se divio njefoim minijaturama,
azurnim i zlatnim ornamentima sto su ukrasavali ru-
kopis skupocjena misala, i opet bi zaboravljao uzbu-
c:!enja mora. Uljuljan miSlju punom mira, nanovo se pri-
!enio znanosti, pocivao u dubinama celije i kroz njezin
prozor §iljatih lukova gledao preko livada, suma i vino-
~ grada svojeg samostana.« Ovako opisana zastranjenja
~. dogac1aju se ocito uvijek u montazi naplavina, ne u so-
bama za dekoraciju francuskog, pogotovu njemackog
~
drugog carstva. Balzacova potresenost uopce nije ro-
445
~'
if ! l

manticka, nego je, na nov nacin, u svojoj podloznosti
rusevnomu, naprosto barokna. Balzacova trgovina anti-
kvitetima izlozbena je dvorana proslosti i daljine, na-
plavine tako postaju alegoricne.
A to znaci da isceznulo saeuvano djeluje kao da tek
sada oslobada svoju posljednju ljepotu. Ono nagrizeno
vremenom, kao puko povrsinsko, tada se pojavljuje
poput turobno-vesela svijetljenja, poput rasvjete; tako
je maniristicki, odzvanjajuci jos u Balzaca, nastao kult
rusevine. Prolaznost, tako nemila kod ljudskog tijela i
srece, postigla je tada, kao oblikovana i tako uvedena,
rijetko-figurativnu vrijednost. »Blijestati blijedim le-
sinama«, to je tvorilo ures zavrsetka baroknih trage-
dija; nimalo se drugacije nisu slavile rusevine kao takve
sto SU strsile iz antike (usp. Benjamin, Ursprung des
deutschen Trauerspiels, str. 176. i dalje). Citav je ba-
rokni manirizam odrafavao dvojstvo sto je nastajalo iz
prozimanja gradanstva na usponu i prekarno-mocnog
novofeudalizma koji je davao ton; pri cemu je, dakako,
proslost, kao zadrfavana u padu, jos potpuno tvorila
oblik, nije, dakle, niposto zapadala u nihilizam. Tako je
rusevina morala prilicno tocno ddati sredinu izmedu
raspada i jedne prosijavajuce, tako reci jos neokru-
njene linije; ta lebdeca, kao u lebdenju zaddavana sre-
dina cinila je rusevinu, u baroknom smislu, slikovitom.
Rusevina je nadalje, za barokno krscanstvo, dopustala
da se pogled u proslost poveze s izgledom svijeta na
sudnji dan; ta je mjesavina prolaznosti i apoteoze cinila
antikne rusevine easnima, ne samo lijepima. Tako je
rusevina - za neslomljena vremena vise stra8ilo negoli
slika zelje - postala kategorijom pod kojom je anti-
kvitet prvi puta postao dusevnom okrepom. I vise od
toga: odsjaj mnogobrojnih scena s mucenicima na 'Sli-
kama baroka padao je i na rusevine minule ljepote.
Renesansa, kada je prikazivala rusevine starih hramo-
va, jos je pustala da se one sastoje od samih spasenih
uzoraka, tako reCi, za pokazivanje. Ali slike i bakrorezi
dvaju slijedeCih baroknih stoljeca primjenjuju ruse-
vinu da bi upravo klasicni uzorak, kao uzorak mjere i
simctrije, barokno 1preoblikovali. Rusevine postadose
446
"
novim elementima jednog vlastitog, odlucno neklasic-
nog emblema, jedne alegorije prolaznosti, na koju se
naseljuje vjeenost. Tako su barokni prikazivaci ostatke
starina prije previse uljepfavali u raspadnutomu ne-
goli restaurirali u intaktnomu; to cak i kod Piranesija,
kako Ii tek kod onog osjecajnoga u antikc, kao sto je
zalaz sunca. Piranesijeve »Vedute di Roma• vrlo su
tocne, one hoce dati uvid, i tako su, u potct ku Winckel-
mannova stoljeca, bile primljene, ali i tu su torzi kao
takvi, u svojoj elegijski zeljenoj ljepoti, nnskroz pre-
naglaseni. Pogotovu su pravi barokni slikuri, slikari
melankolicno-opijene fantazije, postavljali nntiku u ru-
sevinama i onamo gdje se na lieu mjl·stn uopcc ne
pojavljuje: Chisolfijeve »Rusevine Kartagc• (Dresden)
daju oko 1650. godine izvrstan primjcr tof.( roclu. Grm-
lje, popucale zidine, Stupovi StO SU Sl' slikovito sko-
trljali i razasuli ovdje su ucinili divotu st11rl11c koju joj
daje prolaznost osobito dragocjenom. Ako 1111slikana
arhitektura svaki put najneprisiljenijc ir.rafovn snove
zelja, onda ovdje: da krseanska elegija hudr 11 antlknoj
himni. I, odjek baroka bila je jo~ hokl~lvost, »kada
oko nas popuhuju .groze predasnjeg svi.lt•ln•; otuda su
nju napucivali umjetni bartljci stupovn, ne snmo na
grobovima, takoder umjetne ruscvinc uopce, tako u
dvorskom perivoju Schweitzingena. K lomu su onda
osim antiknih rusevina stupile u vidokru~ .loA i razva-
line srednjovjekovnih gradina, poschno prikladne za
aveti, pored duhovne okrepljivosti 1.a 1mtlkvarc. Ru-
sevine SU od davnine, fak i u samoj nntlcl, I LI Tisucu
i jednoj noci, vrijedile kao dobro hornvlAtc za lzopcene:
tako je ta scenerija, osobito kada sc preMcllla u doma-
cu, u goticku mjesecinu, postala lcgitimnlm popristem
romana groze sto se pojavio s osamnncstlm stoljecem.
Kako Ii te sentimentalno trafone ruscvlne djcluju raz-
licito od onih ufasno zbiljskih sto su ih oslavili za so-
bom aimericki teroristicki zraeni napadl. Ali kako je
vec tada aura sto ju je podavala puka prolaznost i
njezina elegija bila razlicita od strave ~to bez svake
aure (osim aure besmisla) prebiva u pustim prozor-
skim dupljima. Kako Ii je pak, takoder, i tadasnja kate-
447

gorija antikvitet, a nju je uveeavala far rusevine, sto-
viSe, sifre rusevine, bila daleko od pojmova restaurira-
nja iz devetnaestog stoljeca; kako Ii se pobofaost pre-
ma torzu razlikuje od nagona da se on upotpuni. Kada
1820. bijase izorana miloska Venera, ruke kojih nije
bilo ubrzo su se poslije, i tijekom citava stoljeca, na-
novo izrac1ivale u viSe od stotinu rekonstrukcija ex
ingenio; barok bi upravo u torzu bio na5ao dusevnu
okrepu, bas okrepu prolaznosti i zavr5nog svjetla na
njoj. Ali sto se tice vafooga, izgled ruine svakako je
ostao i danas, izvan uzviSene facies hippocratica: tako
u patosu patine, tako u jedinstvu bloka. Patos zelje za
patinom se!e od easa sto se prelijevaju u duginim bo-
jama do zlatnog tona Paestuma, od zlijebnjaka (fratara
i opatica) nagrizenih zubom vremena do plemenito-
zelene bronce; taj patos hoce otada proteklo vrijeme,
hoce ga kao staro vino iii kao vecer valjano provedena
zivota. Drugacije, posve neromanticno, ali jednako ne
nezahvalna razaranjima, i ljubav prema jedinstvu blo-
ka slavi utjecaj vremena, poimence na polju plasticke
Grcke: tu se miloska Venera pojavila kao strozi oblik
u usporedbi s iluzionistickim potpunog originala. Tako
posvuda mo!e dragocjena naplavina pokazivati znacenja
po kojima biva uzdignutom nad svoje prvobitno stanje
i nekadasnju, pogotovu svakidasnju svezu. To ponajjace
u praznim vremenima; nije se bez razloga sam muzej,
nastao iz kne!evske riznice, tek u devetnaestom stolje-
cu popeo do svojeg poufoog, zadivljujuci-opominjuceg
sjaja. Antikvitet u cjelini: on je najvecim dijelom nesto
nepovratno, Vineta pod vodama proslosti. Ali on je u
doba masinske robe i formalisticke impotentnosti
Bauhausa*, koja je s tolikim ponosom smijenila deko-
rativnu impotentnost devetnaestog stoljeca - isto tako
i utopijska oznaka. Opominjuci-utopijska oznaka ono-
ga sto bijase punocom, ornamentom, valjano okrufuju-
com mastom, i ne samo bijase, nego je nedovr5eno.
• Arhitektonska visoka ikola koju je 1919. osnovao u Weimaru
Walter Gropius, cuveni zastupnik funkcionalnosti i upotrebe
modemoi grac:tevnog materijala u arhitekturi (op. prev.) ,
448
,.
Cak i prava nova tvorevina imat ce i mora imati -
kao takva - u sebi starinu, koja surac.1uje i dalje radi,
razumije se, ne kopiranu. Stupanj novosti cini djelo
vafaim, ali ga stupanj starine cini dragocjenim, i oba
odrec1enja idu u djelu, koje tako stupa u posjcd kul-
turne bastine, ali je i ostavlja za sohom, ruku pod ruku.
Stroj je stvorio drugacije uvjete nego i'ito su bili obrt-
nicki, od kojih potjefo svi antikvitcti, ali lsto tako
I
malo kao sto ce ostati danafoji masinski covjek, koje-
ga je proizveo kapitalizam, ima posljcdnju rijec i ma-
sinska roba sto odgovara pukoj opcoj mchanlfoosti i
njezinoj neinventivnosti. »Klijesta za puroc.1aj moraju
biti glatka, ali hvataljka za secer niposto• (Geist der
Utopie, 1918, str. 22); svaki pravi umjctnik voli orna-
ment, premda pravi ornament jos ne uzvracn Ijubav
epohi koju je tako jako decimirala mchanlfoost kao i
kic. Pretpostavka je ociscenje od nakaza dcvetnaestog
stoljeca, to kao conditio sine qua non, ali s onu stranu
tog ociscenja stoji kao zadaea jedan izrabjnl svijet
koji nastavlja punocu onoga sto je postalo antlkvite-
tom, a ne da je unistava. Svijetom oslohoc.1enim meha-
nicnosti krufi sndna volja za boje, oblike, ornamente,
premda niposto vee blagoslovljena i osloboc.1ena epigon-
stva epigonstva. Ona dokazuje da se svjctio sto je sjalo
tijekom citave povijesti sve do provale ma§inske robe
i sto ispunjuje sve nase muzeje nije ugasllo u Bauhausu
i slicnom slavlju praznine. Sto je drasticniji arhitek-
tonski pseudo-napredak, naime naprcdak u nista, to
veema postaju antikviteti u staroj slici zelja novim
nezaboravkom, koji nije romanicki. Realnost sto je
sada u toku ima dovoljno pred-vic.1enja da moze - na-
suprot svakom lombardu kod devetnaestog stoljeca -
proizvesti tvorevine do sada nepoznata ljudskog izraza.
Znak je loie grac.1enoga, dakle vecine novih sprava i
ulica, da ono ne mo.ze ostariti, nego tijekom godina
samo propada. I isto je tako znak rodene dragocje-
nosti da se ona poslije primjerena roka priklju~uje ve·
likoj bdtini i nje je dostojna.
449
.l l
 •~
11
1
I
Dvorski perivoj i gradevine Arkadije
Ovdje je sada beskrajno lijepo, sin~ me, kada
smo se krali jezerima, kanalima i Aumama, vrlo
dirnulo kako su bogovi dopustili knezu da oko se-
be stvori san. Nekomu tko tuda ovako prolazi kao
da se priea bajka, i to posve ima karakter Elizej.
skih polja ...
Goethe 1778. Charlotti v. Stein o
engleskom parku kod Dessaua
Nevesela je kuea koja ne stoji u zelenilu ili ne bi htjela
onamo gledati. To slobodno, prije svega oblikovano
prema vlastitim foljama: cvjetnjak - pripada njoj.
Ono skuplja i reda cvijece, pripitomljuje stijenu i vodu,
daje zidove sto se sami od sebe rastvaraju. Cvjetnjak
pripada setnji i prima je, pripada feni i Kiteri. Nije se
bez razloga arapski cvjetnjak, krajolik ljubavi, izne-
nadenja i mira, nastavljao na harem. Njega su na tom
kraju o!ivljavali hladovina i skroviste, igrarije vode i
kiosci, nije nedostajalo neobicnosti. Park bagdadskog
kalifa imao je potoke od kositra, jezerce napunjeno !i·
vom, naokolo su vi'sile zlatne krletke s oslijepljenim
slavujima §to su pjevali i danju, u krosnjama su odzva-
njale eolske harfe. Stijena je ljubavnih paviljona bila
izbusena poput filigrana ·od slonovace, kroz nju je
svijetlilo tirkiznozeleno, istocnjacko nebo. Omiljeni bi·
jahu labirinti, pa ucinci ogledala sto su uvecavali lju-
bavnu radost (najcuveniji su bili u dvorskim perivoji·
ma arapskog Palenna, vec je i Rim bio donio takva
umijeea sa starog Orijenta). I kao §to je ljepotica na·
cickana srebrnim kopeama i ukrasnim lancicima, tako
bijase orijentalni perivoj rukotvorinama ad kovine,
staklenim cvijecem, grohotusom iz Kine - fini san
uzitka sazdan ad same prirode, od fene. Onda je drugi
procvat perivoja dosao u baroku; interes zapadnjackog
apsolutizma za orijentalni despotizam tu je ujedno
nukao i na posezanje za arapskom fantazijom. Tako
prije svega u dvorskim perivojima sedamnaestog i
osamnaestog stoljeca, usprkos novom elementu repre-
zentacije koji je postao najprecim. Taj je novi element
450
F
pobijedio, eto, u drugom razdoblju sjaja svekolike vrt·
larske umjetnosti, baroknom, ali nikada nije potpuno
pobijedio. Barokni je park postao odmjerenim, geo-
metrijski izmjerenim popriStem za ceremonijalne sve-
canosti, ali i za jednu prirodu sto je posvuda promjen-
ljiva. Ona se trebala odnositi kao periferna zona dvor-
ca, napola matematicko bice, napola ukroceno zastra-
njenje: bija§e ·panoramom. Pri tom su se pojavljivali
barbarski komicni ekscesi sto SU odgovarali felj l barO-
ka da oblikuje embleme ad svega i svaccga: Adam i
Eva ad tise, sv. Juraj ad simsira, zmaj s repom od
I
.{·
I'
puzeceg bdljana, istaknuti pjesnik ad lovora. All ba·
rokni je perivoj isto tako stvorio non plus ultra onoga
sto je tadafaje drustvo !eljelo i predocivalo kao priro-
du »sans la barbe limoneuse«, iako s alonf-perikom.
To pak bijase opona§anje opere. Iluminirana priroda
jos 'povrh toga nije bila samo postavljcnom kullsom,
u smislu jednoga tada§njeg plemica koji jc rekao kako
voli prirodu; jer da je ona jednako savrleno kao i
racionalno zbunjujuce iznenadenje, velika veduta, kao
mjesavina antiknih prilika i orijentalnih hlra, ukratko,
kao ansambl sastavljen od reglemana l cudnovatosti
ujedno. Rokoko je reprezentaciju sto Jc djclovala u
svemu tome doveo do nestanka, on je udaljlo od pri-
rode i alon!-periku, ali orijentalni je hir ostao cak i u
arkadijskom ruhu. Novo pridosle bijahu mramorne sli-
ke !elja, cija se alegorija opustala do takozvanog lju-
bakanja: Amara i gracija, kozonogih Panova kojl grle
nimfe, raskaldenih otmica djevojaka. Svc to u uma-
njenom obliku sto podsjeca na porculan i djctinjariju,
pod zelenim krovom od lisca, pokraj vrela Ito sanjar-
ski fubori, sve to poziva na opona§anje, Jardin eden
na zaljubljenicki nacin, skriven u tihe gustike. U zbilji
je tu, eto, kao u orijentalnom vrtu, harem stupio na
otvoreno, uvecan za izuzetni, samo na katollcki nacin
dosti!an rafinman. A u baroknom se parku, i bez nje-
gova rafinmana, mote prepoznati sentimentalni Orijent,
u najmanju ruku tada kad se taj svijet !elja jos jedan·
put koncentrira, naime naslika. Kroz visoko antikizirani
SVijet baroknog perivoja, kao sto SU jufni krajolik pri-
451
.l l

kazivali Claude Lorrain i herojsk.i Poussin, gleda posve
istoeno-antikno Sredozemlje; gleda u jarkozlatnom
svjetlu iza bljestava grmlja, gleda jos u hramovima
punim stupova i ruinama, sto svi skupa izgledaju kao
Palmira, ne kao Rim. I u baroknom perivoju potpuno
vlada veduta, echappe de vue u beskraj, ali isto tako i u
zaklon i punocu. Priroda se pojavljuje kao predodre-
dena pustolovina reprezentacije i zabave, sa zacaranim
dvorcem u sredini.
Tako su se kuce najdrazesnije uveeale za zelenilo koje
takvo ne raste nigdje. Park te vrste nije dokinulo ni
prividno odvraeanje od njegova umjetnog bica sto
bijase umjetnicko. Okretanje od francuskog parka do-
godilo se oko 1750, na temelju sve jaceg prodiranja
gradanskog oblika zivota; poceo je engleski, tako reci
prirodni stil. Ali i engleski su nasadi njegovali svoju
divljinu kao vrlo kultiviranu, i ona je zadrfala covjeka
u krajoliku, krajolik za eovjeka. Engleski se park, i
onaj engleski sto se u rokokou jos cesto mijesao s fran-
cuskim, prividno udaljio od dvorca, kao da vise ne
treba imati granicu prema otvorenoj prirodi. Takoder
se ponovo davala prednost parku u sredogorju pred
umjetno posadenim u ravnici: najavljivala se romanti-
ka, poceo se otkrivati heidelberski krajolik, CiriSko
jezero, tobofnja park-priroda sama po sebi, prividno
bez ljudskog zahvata. Ali Ito je tako nastalo, i opet
nije bila dana priroda, nego naskroz priroda felja, pri-
roda Addisona i Popea, zatim nadasve Rousseauova,
priroda Arkadije postala sentimentalnom, a engleski
park bijase uvodom. On se udaljuje od dvorca ili kuce
samo utoliko sto je u livadama i drvecu, u falosnim
vrbama i jezercima obraslima sasem, u urnama obli-
kovao jedan novi rasadnik cvijeea, naime rasadnik za
sadnju osjeeaja ili romanticku kucu citava svijeta. Da
je priroda u svojem iskonskom savrsenom stanju bila
perivoj: ta je biblijska predodZba postala sada pogan-
skom, ona je prozimala jedan elizejski san. Cak i pu-
stos, prividno krajnji protupol ljudskog i prirodnog
biljnog svijeta, bijase tako ukljucena u rusoizam, prem-
da tek zaobilaznim putem romantike. »Park jec, kale
452
,.._.........................................................................................................................................._ ~·
,,i:
1r tako Friedrich Schlegel, »U tom simbolicki-umjetnic-
kom smislu vec jedno poviSeno, proljepfano i uzviseno
A' stanje; ali u pustosi, to je zbiljska priroda sama, ciji
osjeeaj ispunjuje onom dubokom tugom na kojoj je
ujedno nesto tako divno privlacno« - privlaeno pro-
palosti, dapace umrlosti, sto se sama uziva vec za fi.
vota. U tomu su postepeno dobivale mjcsto i pustinje
I
i ledenjaci, vec od Hallerove pjesme 0 Alpama. Oni SU
bili profeti grozom, lefahu na rubovima gdje se priroda
odmece u stari kaos, ali takoder gdje se iznad nasta-
njenih granica uspinje u osamljeno uzviSeno. Razumije
se po sebi da engleski rpark kao arhitektonska tvorevina ~
nije mogao nagovijestati jos i nesto takvo, ali njegovi i
!~;
su nasadi voljeli takva zamracenja ili prekide uobiea-
jenoga, on je jos gradio kuriozitete, koje je prcuzeo od
baroka, u osami, u zabiti. Tu osobito poufoo i, tako
reci, enciklopedijski djeluje jedan park na prijelazu od
rokokoa k engleskim nasadima: najljcp~i. schwetzin-
genski dvorski park. Pored jezera obraslih sasem i urna
tu se u atrapama i fasadama htjelo prikupiti sve pam-
cenja vrijedno u svijetu, jedna zelena izlofbena dvo-
rana. Ali izlozbena dvorana sto je pokazivala i opet
samo ispoljena raspolozenja i slike felja, prirodna riz-
nica samih umjetnih i sentimentalnih blaga. Zelena
tisa i bijeli bogovi, golubinjak i prikriveno kupaliSte,
Apolonov hram i dfamija - sjedinjene su sve te gra-
devine !elja iz najranijeg doba rnontafe. Tu se nalazi
jedan Merkurov hram, jedan Minervin (s podzemnom
komorom kao kultskom prostorijom »mudrostic), jed-
na umjetna rusevina, jedan hram botanike i jedri.a rim-
ska utvrda na vodi - sve prenijeto iz kazalista baroka
ili rokokoa u otvoreni park. To bijase zabavni park
velike gospode, prostor dvorskih sveeanosti u prirodi i
promenada, ali povrh svega toga isto tako trajno lebdi
dah fantastienog odvodenja i zabiti. Arija Suzane iz
»Figarova pira« prebiva upravo u tom kraju, plemstvo
Mozartove muzike zvoni u takvim parkovima tik ekstra-
vagantnosti koja od povijesti, mitologija, tudih zona
pravi svoju sentimentalnu i kurioznu panoramu. Cak
je i Voltaire 1768. pisao Colliniju o najljepsemu od tih
453

parkova: •Prije nego sto umrem, hocu udovoljiti jos
jednoj dU.Znosti i priustiti sebi jednu utjehu: hocu
ponovo vidjeti Schwetzingen, ta misao vlada citavom
mojom dusom.« I, medu svim maskama grac:tevina ko-
jima su rbili opremljeni takvi parkovi neprestano je
izostajala jedna jedina, maska crkve. Upravo umjesto
nje trebala je biti otjelotvorena iii zorno prikazana
Arkadija: u baroknom parku Arkadija s kuriozitetom,
u engleskom parku sa zefirom, mjeseeevim srpom i
nokturnom.
Ludo vrijeme, Apolon nocu
Postoji, takoder, nacin da sebi preinacujemo stvari
Citajuci. I to upravo u kraj gdje puse i mrmori i gdje
je strasno. Nesto je takvo, dakako, vrlo udaljeno od
finog vecernjeg osjecanja engleskog parka, ali je dalo
oporost i pokatkad fak jos vecu dubinu onom u sebi
osjetljivomu. To je onda postalo potpuno grac:tanskim
U.Zitkom, on se uzima citajuCi, mofe se, dakle, dogac:tati
u naslonjacu, eak osobito lako. Na citalackom U.Zivanju
u grozi pri ugodnoj svjetiljci nije ucinilo mnogo samo
proslo stoljece. Topia je soba udvostrucivala prijemci-
vost za ludo vrijeme vani i za citana zbivanja kojima je
to vrijeme fijukalo. Ostri je vjetar pospjesivao odvoc:te-
nje citaoca u okolnosti sto cudnovato pripadaju anti-ka-
minskoj vatri posvemasnje tuc:tine. To se odvottenje ma-
hom dogac:ta vec u pocetku takvih prica; za to je pozelj-
na pusta kuca, pa »jezoviti polumrak«. Ponajbolje se
toplini ugoc:taja nude eak, sto zacuttuje, nenakloni svijet
sam po sebi, novembarske noci, krikovi, zamdene, tako- ·
c:ter sablasne dogodovstine. Tu se prizemljuju - premda
zgodimice uz posve snifenu cijenu - zelje koje se ne
razlikuju mnogo od felja sto su nekoc tjerale u Ossia-
nov svijet, u buru, pustaru, vjetrom nosene jecaje. Tu
najsigurnije djeluje pokoji sok, studena noc, stovise,
!elja straha u feljama o kojoj je bila rijec gore (usp.
str. 97), »protusmisao prarijeci«, onaj vazda diialek-
tian. Bez toga, bez mijesanog afekta, dapace mijda-
454
--- .,.................,....~~·""-·"""-···""·"'-------·-·-~··
r
f: nog predmeta, sto djeluje u grozi, rekviziti nocne stra-
ve ne bi bili u tako punoj mjeri uzitak. Jer njima je
ispunjeno i preinacenje od kojeg se sastoji potpuno
l senzacionalno zadovoljstvo strave: roman graze. Upra-
vo njegovo lose vrijeme pocinje u Osslanovo doba, prvi
se puta javlja u Horace Walpoleovu »Castle of Otranto«
1764, teee dalje do E. Th. A. Hoffmanna, gdJe ncprestan-
J ce traje sat duhova. Ali i do Jeana Paulu, llijl »Titan«
I
~I jednako obilato barata drhtavim svjetlom I hudom kao
i suncem, Alpama i Rimom. Pogotovu sc EdRur Allan
Poe ne bi dao zamisliti bez takva zadrfovun.la u po-
sljednjem odsjaju vecernjeg svjetla i u nm(I sto se Ii
spusta u nj. Slike s putovanja te vrstc prchlvuju u spi- !'
lji, tako reci podmorskoj spilji, u kojoj sc rn·nm nor-
dijskoj sagi melje sol, ne aticka, ali goticku. Krnjollkom
I struji gorka voda i noc, scenerijom biva pod1.r111nl svljet
i
,I
mrtvih opremljen namjestajem. Mracan hoilnik I stcpe-
niste, OOC, groblje, SOVe, satovi, neodn•ct1•nu KVjctlost,
zagonetni sum, propadalista u podu, R<>l il'kc aohc, sva- ~
kako skroviste, neugodni portret s odvlse t.lvlm ocima:
t nadasve taj ansambl ispunjuje roman i.troze, bltno. A
t,, duhovno-biotnom njemu je svaki put oseh11.lnn 1.cljcna
sreca u stravi: •Bila je to doista divlJe hurnn, ttli lpak
l~
vrlo lijepa noc, noc sto bijase jezivo cmlna u svojoj
stravicnosti i divoti. Mora biti da se u nnAcm neposred-
nom susjedstvu bio podigao zracni vrtl<>M, .fer udarci
vjetra ~esto mijenjahu smjer. Neohillna gu11to~a oblaka,
koji su visili taiko nisko kao da pritl~~u torn.leve kute,
nije sprefavala da se zapazi kako onl kuo 11vjesnom
!urbom iz svih smjerova jure na okup I !lOmlla.tu se -
ali ne odlaze dalje. Cak ni njihova neohl(lna gusto~a ni-
je sprecavala da se to zamijeti, pa ipak nlsmo zapazili
bilo kakav odsjev mjeseCine i1i zvi,lezda, all !!'Ito tako
ni blijesak. Svejedno su se donjc plohe jure~lh masa
oblaka i sve stvari sto su nas okrut.ivale, van! na otvo-
renomu iarile u neprirodnoj svjetlosti slabo svi.!etlete
i jasno vidljive plinovite pare sto je okruflla I obavila
kutu« (Poe, Propast kuce Usher). Aklimatizirani 1cao
nigdje drugdje nadiru u roman groze i atavizmi svijeta
duhova, s blijedom i eac:tavom vatrom, sa skripom i
455

Iupom, s jeftino-izvjestacenom i u svakom slueaju dis-
paratnom carolijom. Tu se otvara najcudesnije ogle-
dalo, ali ma kako fosforesciralo, ono uz to pokazuje i
ne-avetinjska iskustva. Upravo taj vidik, u Hoffmanna
na djelu sred najtoenijeg opisivanja njegova svijeta
bidermajera, tvori Hoffmannov osebujni realizam. Kao
realizam sto tako uvjerljivo pokazuje razmak izmec:1u
bijede osrednjeg opstojanja i slika nade, ali sto takoc:1er,
kada tu bijedu demonizira i kada lokalizira slike nade,
otvara jednu dimenziju u zbiljskom svijetu koja ne do-
pusta da se roman groze kao i slike nade u njemu ovdje
omec:1e samo kao socioloski realizam, zaodjenut zabav-
nom fazonom. Naprotiv: u potiStenoj cistoci, vrucem
puncu bidermajerskoga otvaraju se zaboravljene gra-
niene situacije; Hoffmann raportira, osvjetljujuci to
humorom, sto sve iz napustenih sektora mo!e jos dopi·
rati unutra, prozimati svakidafojicu. Za tog je Hoff.
manna ponoc u svako doba dana, ali ujedno ljudi nisu
ni bespomocno podlofoi takozvanom ufasu svijeta
duhova, niti pogotovu njegovo prokletstvo dobiva po·
sljednju rijec. Nego i najluc:1a spodoba izaziva kao u
bajci mudre protusilc; one preokrecu zabit u razdanji-
vanje, u eter sto na svojoj nocnoj pozadini izgleda
osobito plavim, u humanizam. Tako pravni savjetnik u
»Majoratu«, pravoj prici graze, baca pokojnog Danijela
natrag u beznacajno, tako arhivar Lindhorst, u •Zlat-
nom loncu«, pobjec:1uje hekatu jabuearku i preinaava·
nje ·tjera dalje sve do u svjetlost Atlantide bez oblaka.
To je objektivni protusmisao uiasu u putovanju ro-
mana groze kroz antikvitete.
.................................................................................. ,
SLIK.A ZELJE U PLESU, PANTOMIMA 29
I ZEMLJA FILMA
Nunc pede libero pulsanda tellus.
Horacije
Hipolita: Ali citavo to no~no zbivanjc
I sav njegov smisao, ujcdno promijenjen,
Posvjedocuju vge neiio igru pril!ina.
Iz toga nastaje cjelinn puna sadr!aja,
Ali jo~ uvijek cudna I divna.
Shakespeare, San l/etne no~i
.,,
I sto plese, hoce postati drugacijim i otputovuti onamo.
Vozilo smo mi sami, povezani s partncrom Ill grupom.
Tijelo se krece u taktu, koji lako omaml_juje i ujedno
svodi na mjeru. Prije svega mamljenjc i i1.mlcunje, po-
kret s·to svagda daje da se zacuje i prizvuk seksualno·
ga, tvori temeljnu crtu drustvenog plcsa, to razgovjet·
~i
nije §to je grublji. Ali on se time ne iscrpljuje, oponab
se i privodi formi takoaer jedan drugi korak ill vrtnja,
njefan, odmjeren i u mnogim, osobito u rusklm sacu-
vanim narodnim plesovima korak radostl poslije do-
vdenog rada. Ali i u seksualnom plesu ima vi§ega, od·
licnijega, koje se vidno osjeca, biva osjctno vidljivim.
Pies daje da se krecemo posve druga~ijc nego po danu,
barem obicnom danu, opona5a nesto §to je taj dan
izgubio iii nije nikada nf imao. On koracima ispoljuje
!elju za Mtkom sto se ljepse krece, njega zapafa oc-
ma, uhom, citavim tijelom i tako kao da vec jest. La-
gano, na krilima, iii strogo, tijelo tu u svakom slueaju
nastupa drugacije, stupa u drugo. Pri cemu postoji
1
l.f nagon da se u tome ustraje sve jace.
Novi ples i stari
Gdje se doista sve raspada, tu se bez muke izokrete i
tijelo. Ne§to grublje, prostackije, gluplje od jazz-plesova
poslije 1930. jo~ se nije vidjelo. Jitterbug, boogle-
-woogie, to je tupoglavost sto prelazi sve granice, uz
457
i'
J:~; ~
 ~ ,
odgovarajuee zavijanje sto tvori, tako reci, zvucnu prat-
nju. Takav americki pokret potresa zapadne zemlje, ne
kao ples, nego kao povracanje. Covjeka treba okaljati,
mozak isprazni-ti; to manje zna on mec:tu svojim izrablji-
vacima na cemu je, za koga dirinci, radi cega ga salju
u smrt. Ali ako govorimo o istinskom plesu, onda se :iz
istog tog raspadanja koje je u sirokim krugovima iz.
bacilo na povrsinu americki kal, u znatno uzim krugo-
vima podigao pokret ciscenja. On se, dakako, nije
usmjerio protiv jazza, vec zbog toga ne sto je otpoceo
prije prvog svjetskog rata. Usmjerio se, u vezi s isto-
dobnom reformom zanata plesne umjetnosti, protiv bla-
feg raspada, protiv nagrda devetnaestog stoljeca koji-
ma je zatim tek jazz podao zavdnu odvratnost. Nove
skole plesa, pocevsi od Isadore Duncan, pa Dalcrozea,
nastojale su pokazati ljep8u ljudsku sliku od krvi i me-
sa; pri cemu su, uostalom, pocele graditi od vrha
krova, pa su dosljedno tomu morale biti krajnje
»svjetonazorske«. Kao jednu od mnogih spomenimo
Loheland skolu, i to stoga sto je htjela biti prirodna.
Ona se ugledala u lijepe zivotinje s dobro u sebi usa-
denim hodom, zdravim kao dren. Svodila se na to da
se drfanje, sa svrhom pritajeno iii zamrznuto, §to ga je
donio sa sobom odnos gospodar-sluga, odozgo do do-
lje oslobodi. U teeajevima §to nisu htjeli imati vi§e
niSta zajednicko s ucenjem pris·tojnosti, s vite§kim po-
zama, udovi su se ostavljali u negrcevitom gibanju,
»igrajuci oko sredista tijela«. Mec:tu gledaocima, !ene
su kao i muskarci, osobito poslije prvog svjetskog rata
i u Njemackoj, razdragano promatrali ogledalo pred
kojim su se i u kojemu kretali ovako nastudirani plesa-
ci Boema nove vrste, tako reci. prirodno-stilska, maceva-
lacki-vitka, postala je tada dekorativnom modom; ona
je u najmanju ruku doni,lela novi tip fene i glumca.
Poprimili su se i prikazivali oblici posredstvom kojih je
covjek izgledao kao dresiran u slobodi. Pri cemu bi se
ono najbolje §to se tu posvuda tra!ilo bilo moglo u
svako doba naci ondje gdje se ljudl jedino krecu pri·
rodno - u narodnom plesu. Jedino on zaista stoji na
tlu, koje je izgubio gradanski zabavni pies, propadajuci
458
j_
sve dublje. I, njemu nije potreban zanat umjetnickog
plesa da bi se sjetio takozvanog sredista tijela, da bi
bio dobro usaden u tijelo. Seljacki su krajevi sacuvali
taj ples i poslije kapitalistickog unistcnja nosnji, opu-
stosenja pra:mickih obieaja; novi ga soci.lalisticki pa-
triotizam ponovo ozivljuje i obistinjujc. Narodni je ples
posvuda nacionalno obojen i tako sc, uko ostaje pra-
vi, uopce ne da prenijeti. Osim kao svjcdok I mjcra sva-
kog izraza nagonskih i zeljenih slika koll uspijeva
grupno. Bilo da je to njemacki lcndkr, llpnn,lolski bo-
lero, poljski krakovjak ili ruski hopak:* obllk mu je
toean i razumljiv, naznaceni sadrfaj vcst•ljc jc s onu
stranu tegleceg dana. I opustenost i rnspulltl"nost po-
tvrc:tuju: ovdje sam covjek, ovdje to smi,lcm bill. I to
covjek s ljudima u grupi, ritmicki pokn~nutl slljed
oblika unisono. Pojedini momci i djcvo I kr l11tupaju
naprijed potpuno i svakog easa, citavl plcsovl mogu
sluziti prikazivanju is·taknutih legcndarnlh .lumtka, ta-
ko gruzinski o planinskom orlu, ali i tudn hltnom ostaje
grupa, koja ponovo hvata, zakljucujc pokret. Tako je
svaki narodni pies suglasje, u njcmu joll t.lvl ajccanje
na vremena zajednickih livada, zajcdnlcklh njlva, za-
jedno s prastarim pantomimickim ohlklmu.
Tu posvuda surac:tuje citavo tijclo, prcdu.lc 1c tljeku.
Ali nije u isto vrijeme izumro ni pies Alo 10 01lanjao sa-
mo na umjetno drfanje. On zivi u Ci&:t.aktnom baletu,
dvorskog porijekla, narodnom plcsu prvobl·tno krajnje
dalek, ali takoc:ter nespojiv s umjctnlcklm :t.unatom no-
voga plesa, kojemu je opusteno glbun.le bllo toliko
nauhar. Kakve li suprotnosti spram tljela Ito lgra oko
sredi§ta, u Loheland skoli, i spmm 11ve1&a sll~noga Ito
se htjelo talasati poput ncke vrste umjetne prlrode.
Balet nimalo ne cezne za tim, uli 11vukuko cezne za
ddanjem kojim se vlada graciozno Ill otmjeno, Ato je
nekoc mo uz rokoko i jos ampir, nada!lve uz flnu pat·
nju i hladno veselje. Izraz obojcga krec!e se bezvucno
na nofnim prstima, u obliku gaze i pudera. Pukom kru-
• Hopak (na ruskomu: gopak) nijc rusk!, neao je ukrajinski
narodni pies (op. prev.)
459
l l

zenju oko sredBta vlastita tijela klasieni balet stavlja
uz bok, i1i bolje, naswprot, posve spiritualisticki zanat.
Jer on doearava ljudski krajolik koji treba biti Ii8en
kako tjelesnog tezista, tako i tezine; k ·tome se negira
i tlo. Tu se, zacudo, de5ava da se lako-egzaktno, kojim
se odlikuje taj posve umjetni ples, dodiruje s mehaniC-
kim; Kleistov esej o marionetskom kazalistu u toj toC-
ki znacajno granici s baletom. Prema Kleistu se masi-
nis·t, doduse, potpuno premjesta u teziSte svojih mario-
neta i pusta da krivulje njihova kretanja igraju oko
njega, pa ipak je »prednost tih lutaka da su antigravi-
tacijske«. To ovdje uspijeva jos savdenije nego na na-
cin vilenjaka-elfa, sto se Zeli postici u baletu kada on
negira tlo: »Lutke trebaju tlo samo da bi ga, poput
elfa, okrznule, i zamah svojih udova trenutacnim spu-
tavanjem nanovo ozivjele; mi ga pak trebamo da bismo
na njemu pocinuli i oporavili se od napora plesa: tre-
nutak koji sam oeito nije ples i koji nije za drugo nego
da se, ako je ikako moguce, zatdka.« Kleist zatim pusta
da se prednost marionete obrazlozi time sto je svijest,
koja njoj nedostaje, pocinila mnogo nereda u covjeko-
voj prirodnoj graciji. I time on niposto ne cilja, reci-
mo, na iracionalne predrasude, nego upravo na meha-
nicko, kojemu pripada marioneta i koje joj ,s egzakt-
noseu podaje ujedno i graciju. Pri cemu ta usavrsena
gracija treba ponovo pripasti eovjeku tek na drugoj
strani spoznaje, nakon sto prevali citavu svijest i spo-
znaju. Sad, bio balet ma kako daleko od prevaljivanja
te vrste, njegova posvemafoja ratio, u stvari, pokazuje
ono sto je tu za rprikazati, odslikati, s onom gratia sto
kao da je, poput marioneta, dokinula tefinu. Elegantno
rjesenje - to, dod~e, nije mehanlcki, ali je svakako
matematicki pojam, dapace stvar ugleda; ohlac1ena ra-
tio baleta na taj je nacin ujedno i dopadljiva i precizna.
Tako je, sto se tice izrafajno-bitnoga u egzaktnomu,
»UmiruCi Iabud« Pavlove mislio ono bijelo, cisto, krhko
u pojavi, a u japanskom se baletu cak i bitka izrafava
samo s nekoliko pokreta lepeze koji stedljivo opisuju
figure. Balet je skola svakog promisljenog plesa; nije
slueajno sto on u Sovjetskom Savezu cvjeta zajedno s
460
- -· I'
narodnim plesom, tom drugom, saroliko-seljackom ne-
patvorenoscu. I to tako da, prema rijecima prakticnog
Ir,i teoreticara Mojsejeva, bez tog narodnog plesa sovjetski
balet uo,pce ne bi bio moguc u danasnjem izrazu. Na-
rodni ples (sa svojim pantomimicki-dramatskim sred-
stvima) i svagda nedramatski balet mogu se, takoder,
prema afektima zelje i slijedu radnje primijeniti jedan
za drugim, u istoj »plesnoj poemi«. Sovjctski balet (jer
baletsko ostaje vodeCim i u mijefanom obliku) stoga
ipak ne pokazuje slom stila. Mimicki-bogat izraz narod-
nog plesa i stedljivo-precizan baleta realisticki se sjedi-
njuju u radnji koju valja odslikati.
Novi pies kao bivsi ekspresionisticki, egzotika
Gdje se sve raspada, ne izostaje iii nije izostajao ni
put u tudinu. Njime se pomalo udaralo eak i u Lohe-
land skoli, onamo k lijepim, dobro usadenim zivotinja-
ma, s hodom zdravim kao dren. Ali igre oko sredista
tijela i slicno nisu bile dovoljne kada je »drfanje« ko-
jem je tezio velik dio gradanske mladezi poeelo divljati.
Kada bunt protiv ljudske slike zvane burluj uopce nije
bio to, pa ni ondje gdje prividni bunt nije postajao
svojom fasistickom suprotnoscu. To je, odrafeno u ple-
su, davalo cudnovate tvorevine, plitko i zacijelo krivo
shvaceno iracionalne, u kojima se traZila veza s ne-
kontroliranom inakoscu, s neciviliziranom tudinom.
To je djelovalo jos purgarskije u Impekovenove kada
je plesala neprepoznatljivo nakinc:lurene fanr-slike.
To isto postalo je banalno-senutim kod takozvane eurit-
,i
mije, antropozofske skole plesa pune dervisa i derviski-
1;1 nja iz dobre obitelji, ali vrlo komicnih - kao sto je
glasila pomodna rijec. Tu se u onima sto plesu trebalo
razviti takozvano etericno tijelo, povrh toga pleksus so-
Iaris i povezanost s takozvanim kozmickim silama po-
stanka. U tu su se svrhu plesale pjesme na viSe nego
doslovan nacin, tako da je svakom vokalu odgovarao,
tako reci, simbolicki pokret, - astroloska vjezba naj-
neukusnije vrste, a ipak, skupa sa citavom antropo-
461
 ,.._
zofijom, banalno-iracionalno djelotvorna. Tuc:linu u
geografskom smislu, ali ujedno arhaifou, pokazivao je
plesni krajolik sto se nudio kod Sent M'aheze. Taj je
bio dekoriran etnografski i, sto se tice plesnog zanata,
nadasve mitski, potpuno pogresno, ali u kopijama in-
dijanskih, sijamskih, indijskih plesova primjeren zelji
za egzotikom. Preostaje Mary Wigman iii pravi ekspre-
sionizam u plesnoj slici, neusporediv s dotadasnjim
purgarstvom kao iracionalnim. Wigmanova je ponaj-
vise unaprijedila izrafajne okvire plesa, mnogo je od
toga unaprijec:lenog plesa i njegovih imaginarnih sce-
na bilo samo nagovijesteno, ali malo je od toga bilo
apstraktno, ngta nije bilo .prazno. Krajolik sto se pro-
teze u zvonjavi gonga oko novog plesa tu se pricinjao
ispunjenim znaeajnim proZimanjem Niflheima i Bag-
dada, u njemu se kretao, kao sto bi se moglo reci,
Hoffmannov svijet gledan Chagallovim ocima. On je
bio tu cak i kada je Wigmanova plesala Bizetovu Arle-
fanku, a dokraja poboljsani Hoffmann bila je zanr-
-slika Saint-Saensova Danse macabre. K tomu je, me-
c:lutim, i Wigmanova sa svojom skolom, sa svojim ma-
gleno-plameniim bicem, bila sudionikom nocne strane
ekspresionizma koju je on - ukopan koliko i leteci,
leteci koliko i ukopan - pokazivao pored svoje uto-
pijske jarkosti ill svjetline. I iitava je plesnost - u
samom originalu, ne samo u njegovim opondanjima -
pripadala dionozijskomu u viseznacnom smislu; kao
sto se, eto, bez Nietzschea nikada ne bi pojavila ta vrsta
novog plesa. Tu je Dionizije koji je pozivao onamo dolje
na pies ubojica i za kojega je na kraju eak i crnacka
plastika bila samo zaobilazni put do plavokose bestije.
Tu je i drugi Dionizije koji je slavio pies protiv duha
teZine*, koji je u zacijelo neodrec:lenijem ditirambu
slavio boga zivota, protiv mehanizma umanjivanja i
denaturiranja: »Moja mudra cefoja vikala je i smijala
se tako iz imene, ceznja roc:lena u planinama, doista
divlja je mudrost - ta moja velika cefoja s krilima
* Duba iz poglavlja »O duhu tdine« u Nietzscheovu djelu Ta-
ko Je 1ovorlo Zaratustra (op. prev.)
462
·~---··~··-·~- ......... ··-··~·--·----·------------~ ,
sto suste.«* I ta je vrsta sustanja krilima djelomice,
na svojem vrlo kratkom kraju, znala odnositi - ne k
dalekim morima, nego u blisko jezero krvi fasizma; ko-
jemu se kao takvom ta vrsta sustanja krilima nagovi-
jestala vec pri njegovim imperijalistickim premisama.
Pa ipak se u Dioniziju, pa tako i u ekspresionistic-
kom, eak egzotizirajucem plesu krije viscznacnost, jer
on bez patosa tog boga zivota ne bi dospijevao ni u
ekstazu. Niti u dekorativnu, a jos manje u pravu sto je
suljanjem, hroptanjem, klefanjem htjela prikazati po-
tisnuti zivot kao sto je oslobodeni htjela prikazati
sustanjem krila. Tako je svijet Wigmanove, kao doista
jedini i najnepatvoreniji iz doba ekspresionistickog
plesa, bio jos i na svojoj noenoj strani men krvi i bio
je tvorbom figura koja je iz tame pridodane tom svijetu
i njegove vlastite tame tezila, puna fantazije, u svjet-
lost. Od originalnih plesnih tvorevina tog tipa moze se
preuzeti nasljedstvo koje ih jos jednom, drugacije, po-
stavlja na noge, one sto znaju kamo valja ici. ~1:H
Kultski ples, dervisi, kolo blatenih
Pies bija§e uvijek prvim i najtjelesnijim oblikom za
odlazak na put. Na drugacije mjesto od uobieajenoga,
onoga na kojem se netko nalazi kao uobicajeni. I to
tako da se primitivni plesac redovito osjeca naskroz
zacaranim. Njegov pies pocinje orgijasticki, ali treba
biti i uvelike pomirujucim oruzjem. Jer dospije li
opsjednuti izvan sebe, on se ujedno nada da ce se
pretvoriti u sile sto prebivaju izvan njega, izvan ple-
mena i njcgovih koliba, u grmlju, u pustinji, na nebu.
S maskom Ito odslikava demone cini on njih vidno
prisutnima, postaje duhom drveta, duhom leoparda,
bogom kile; ali plesac, misleci da se krije u tim bogo-
vima, hoce privuCi njihove sile ljudima. S posvecenog
mjesta na kojem se odigrava kultski pies treba da se
sjetva, !etva, rat za!itite od njihovih zlih demona,
* Prijevod cltata preuzet je iz: Friedrich Nietzsche, Tako Je
1ovorio Zaratustra, preveo Danko Grlic, Mladost, Zasreb 1967,
str. 181 (op. prav.)
463

oknUe naklonjenima iii naklono raspolofenima. Bub-
njanje, pljesak ruku, jednolieno bjesomucna pjesma
pojaeavaju trans, u koji treba pospjesiti put upravo
strava, pa se u nj i ukljucuje. I nije vafna sama maska,
nego bas pies koji je pokrece, u cijim se skokovima
ona trese i krece u procesiji. Nista pri tomu nije proiz·
voljno, svaki je korak naucen i propisan, all ne dru·
gacije nego kao sto i grcevi nisu proizvoljni, i opsjed·
nuti nema slobodu gestusa. Magicni je ples ulazak u sko-
lu tih grceva, on je potpuno demonski i hoce to biti.
Njegovi su nosioci na promiSljeni nacin besvjesni i na
regulirani nacin divlji.
Pies svagda prati to da pripada noci i s njome je po-
ceo. Grci, oni SU, dakako, pronasli mjeru, bjesomucno
kao da nije lefalo samo ispod, nego i iza njih. Ali i u
njih SU Se hrpimice Vracale bakantice StO SU Se SVakog
proljeca rojile gotovo zagonetno. Gotovo zagonetno u
kulturi u kojoj je i vidljivo i tajno upravo u kretnjl
sazdano posve drugacije, sazdano prema volji za mjeru
upravo onako kao sto to vidi ili prizeljkuje Goethe:
Kada se redovima nimfa, okupljenih u svetoj noel
mjeseeine,
Potajno pridrufe gracije odozgo s Olimpa;
Tu njima prisluskuje pjesnik i slusa lijepe pjesme,
Gleda tajanstveno gibanje skrovitih plesova.
Ali menade, sto stanuju daleko iza nimfa, pokazuju od
svega toga samo jezivo, dionizijsko gibanje skrovitih
plesova. Ruke menada bijahu ovijene zmijama, a nji·
hov je hod zazivao podzemnog Baka dvojaka spola i s
bicjom glavom. Ali kopirajuce je krufenje oko bogova
noci, plodnosti, bezdana nestajalo u jednakom stupnju
u· kojem se dionizijski bezdan nadgradivao. I to ne sa·
mo u Grckoj nego i u zemljama Prednje Azije sa svojim
jednako, dapace pogotovu orgijastickim ritualima, noc-
nim kultovima. Bezdan se nadgradivao dvojako, matri·
jarhatski i patrijarhatski; to je urodilo novim i medu-
sobno razlicitim magijskim plesovima, ali oni su bili je-
dinstveni u poku.Saju odvracanja od samo orgijastickoga.
464
-~ I'
Matrijarhatski-ktonicki bijahu frigijski plesovi obliko-
vani oko stabla zivota, oni eak zive i dalje u svibanjskim
plesovima sto se bijahu prosirili diljem citava svijeta.
Parovi su u njima imali dugacke raznobojne vrpce sve-
zane oko svibanjskog stabla, vrpce se pri gibanju plesa
zaplecu i rasplecu, pa ono treba na taj nacin odslikati
isprepletenost postajanja, prolazenja i novog postaja-
nja. Parovi svojim plesom s vrpcama sudjeluju u tom
ktonickom tkanju zamisljajuci ga sretnim ill u felji da
bude takvim. Patrijarhatski-uranijski oblikovani bijahu
pak hramski plesovi Babilona, oni su opisivali uspon
preko sedam stupnjeva nebeskih plancta, ujedno ski·
danje Sedam »Vela« tih Sfera, kako bi du§u do§la cista
k najvisem bogu. Sjecanje na tu ne vise ktonicku, nego
kozmicku pantomimiku zadrfalo se u islumu, l to u ple-
su dervisa. Tu je trans vrijedio kao priprcmu, u izvjes-
noj mjeri kao preodijevanje duse, da bi moglu sudje-
lovati u kolu hurija, stoviSe, andela. All taj red nije
smatrao hurije samo nebeskim djevicama nego upravo
duhovima zvijezda sto - posve babilonskl, posve kal-
dejski - upravljaju ljudskim sudbinama. Dok se, pre-
ma tomu, dervis oponasajuCi utiskuje u vrtnju djevica,
on pokusava postati konforman zvijczdama, njihovu
vrtnju motoritki odraziti plesnim figurama, pokusava
primiti izljev primum agensa oko kojega krufe same
zvijezde. lbn Tofail objasnio je to u dvanaestom sto-
ljecu tako da dervisi, tiji je red poceo djelovati u isto
vrijeme, »preuzimaju nebesko krufoo kretanje kao
svoju duznost«. Vjerovali su da ce time na kraju pri·
vuci na sebe odsjaj bofanskog kretanja, ne vile de-
monski, ali sidericki, odani vanjskom nebu, astrologiji.
Tako se u svemu tome, i matrijarhatski i patrijarhat-
ski, i zemaljskomitski i astralnomitskl, prastarom
orgijasti~kom transu pokusavao dati visi oblik. Tako je,
takoc:ter, u tim izvankrscanskim kultovima zacijelo sa-
mansko jo~ uvijek vidno drfalo ravnotefu zakonu dana.
Ples se, dakako, pokretao tefe kada se samo tijelo
vise nije smjelo upletati. Krscanstvo nije potiskivalo
samo tefoju za tjelesnim nego i za religioznim plesom.
Prigovori protiv njega, harem kao plesa u transu, po-
465
.

cinju vec u 2idova: ples pripada svecenicima Baala.
Oni se pjene, oni teturaju oko oltara (1 Kr 18, 26), oni
imajU SVOje derviSe, a jos SU i zidovske »prorocke cete«
iz doba Saula nastupale poput dervisa, udarajuci u
bubnjeve i ekstaticki (1 Sam 10, 5); upravo su ih stoga
prezirali. I upravo SU se stoga u cudu pitali: »Zar je i
Saul medu prorocima?« (1 Sam 10, 12); potonji su tada
jo§ vrijedili kao opsjednuti poganstvom. Ako se pored
ili povrh toga, uz visoko postovanje, izvjestava o Davi-
dovu plesu pred zavjetnim kovcegom, onda to nije osje-
tila kao ponizenje samo Mihal, njegova zena, nego je
njoj sam David priznao ponifonje (2 Sam 6, 22), premda
s obrnutim, svetim predznakom, kao trans pred Jahvom.
Ali to je posvecivanje izostalo i u ranom kdcanstvu i u
crkvi; ples je u srednjemu vijeku cvjetao kao dvorski i
kao narodni ples, ali ne liturgijski. »Nikomu nije dopu-
steno«, odreduje jedan koncil iz 680, »izvoditi igre i
plesove koje su, dane od davola, izmislili pogani«; -
geste tijela nisu vise transcendirajucem dusevnom gi-
banju mjesto na kojemu se ono udomljuje. Propisani
koraci katolickih svecenika pred oltarom moZda jos no-
se u sebi sjecanje na rimske hramske plesove, ali ono
je reducirano na §krte simbolicke nagovjestaje, a proce-
sija se krece ukocenim korakom. Ekstaticki ples izbija
jos samo neregularno, tako u flagelanata u vrijeme
crne smrti*), i tada je konvulzivan. Kolo je blazenih,
medutim, onakvo kao sto ga je naslikao Fra Angelico,
ondje prijeko; kao foljeni bitak sazdan od gibanja, za
koji se zemaljsko tijelo cuti teretnim, prete§kim. Giba-
nja blazenih i andela definirala su se prije svega tako
da se ona ne dogadaju u prostoru, nego svoj prostor
gibanja nose sa sobom, §toviSe, tek stvaraju. Andeo, reci
ce Toma s takvim kraJnje cudnovatim utopizmom gi-
banja (perfectio motus), okrufaje mjesto, ne mjesto
andela, anJeli su protezni na virtualan, ne na tjelesan
nacin. Nebeski se ples otuda zamisljao kao ples bez
koraka, a razdaljina kao let koji ne treba prevaljivati
• Tako se u narodu nazivala kup Ito Je u 14. stoljeru harala
t\ltavom Evropom (op. prev.)
466
-~ ,
svoju prugu kontinuirano i koji, kao nematerijalan,
uopce vise ne poznaje napor i prostor §to razdvaja. Ali
ne§to takvo nije napravljeno za eovjeka; jedini se krs-
eanski ples imaginirao kao nebeski, nc kao zemaljski.
Slika zelje takva plesa postojala jc - drugacija nego
plesovi participation magique - ali nijc mogla izazvati
ljudsko gibanje ili postati njime. Zivjcla jc joA u baro-
ku, tu, §tovise, osobito zorno, kada jc po svodovima sli-
kala svoje andele sto veseleCi se lebdc; all to kanonsko
lebdenje moze jedva i u snu izvesti fovjek koji hoda u
mesu, beskrilan. Nije se, dakle, bez razloga smatrao
nekdcanskim i svaki noviji pokusaj pll·snc umjetnosti
iii pak: bestezinsko zrakoplovstvo onih ~to hodaju u
mesu poprima i pretpostavlja, u balctu, srodstvo s ne-
cim tako potpuno nespiritualnim kao ~to jc to - ma-
rioneta. Tako potpuno nezakljucena pks11u umjetnost
§to se zadrfava i dalje, svagda djelujc kuo umjetnost
§to potvrduje krajnje zemaljski preobrakno tljelo; bi-
lo da crpi iz folklora, bilo iz predajc dvorsklh plesova,
od kojih je posljednji balet. Pri cemu lstlnska nova
plesna umjetnost mofe nastati samo ako tu Ima osno-
vane pobude za radost, koju dijele i gleduocl, za »nunc
pede libero pulsanda tellus«. Najsupstancljaliziranija
radost nastaje s juriSem na Bastilju i njegovim po-
sljedicama, sa slobodnim narodom na slobodnoj grudi;
nje nije bilo prije tog juri5a i nece je bitl bez njega.
t
!if
Gluhonijema i znacenjska pantomima
Pies ne treba rijeci, on nece ni pjevatl. $to on crta u
zrak, u nepoznat kraj, lezi ispod govora ili mu je dale-
ko. Lezi Ii ispod govora, tada gdje god ples, osobito u
grupi, bio sklon priopCivanju, nastaje obicna pantomi-
ma. Ona djeluje kao gluhonijema, vec je dugo sazdana
tako kao da se ostali udovi trude samo kao nadomjes-
tak jeziku. To pocinje vec u tako gracioznih likova po-
put Pierrota i Colombine, ali kulminira cim nema kret-
nje §to bi mogla reci viSe nego: »Ja te ljubimc, iii: »Ja
te mrzimc, ili u krajnjem slueaju: »Prozdire ·me ljubo-
467

mora«. U antickom mimu, koji bijase iznel'\ac:!ujuci is-
crpan i nepobitan, ta je gestikulacija bila mnogo izra-
!ajnija i rj~itija, pogotovu u istoenoazijskom. To ne
potjece otuda sto bi se tu stajalo blize nekom toboze
jos primitivnijem govoru kretnja, koji bi prethodio gla-
sovnom govoru. Glasovni govor, kao osnovica misljenja,
tek kada mu se pridru!i duhovno, razvija sposobnost
izraziti se i sutke - mimicki. Sposobnost izraziti se
u najmanju ruku toliko bogatije, variranije negoli ne-
muste zivotinje, pogotovu u mimu nekog odnosa. Tako
razlog nadmocnosti mima sredozemnih naroda spram
sjevernih pociva u uzajamnom utjecanju glasovnog go-
vora i govora kretnja sto se tu zadrfalo. I stoga je tu
govor kretnj~, oblikovan ljudski-duhovno tek poslije
glasovnog govora, uzmogao kultivirati jedan izraz izvan
jezika, jer je na jugu, u jednu ruku, plasticno otjelov-
ljivanje jace i jer, u drugu ruku, izraz afekta - barem
u srednjem sloju, da se i ne govori o donjemu - nije
skucen, zahirio. »Svako dusevno uzbuc:!enje ima od pri-
rode svoj izraz lica i gestu (quendam vultum et ges-
tum)«, kaze zato Ciceron ba5 juznjacki u svojoj knjizi
o govorniku. I premda Grci nisu osobito njegovali pan-
tomimu, za njih je dusevno uzbuc:!enje ipak bilo tako
tijesno povezano s tjelesnim prikazom da se Aristotel,
sto je karakteristicno, nije bavio afektima toliko U SVO-
jem spisu o du!H koliko u spisu o retorici. Jer, kao sto
je to jos i danas u sredozemnih naroda, afekti su bili
ono sto se prevashodno izrafavalo, dapace tumacilo u
oratorijskoj mimici. Ni barok nije, polazeci od svoje-
ga prete!no talijanskog porijekla, zatro govor kretnja,
nego ga je, bas naprotiv, utrirao; tako je barok uvelike
lansirao pantomimu. Talijani, ali i Francuzi, tada su,
sto se tice gesta i poz~. oblikovali citav takozvani rjeC-
nik prirode; pri cemu je jos Batteux, u svojoj inace ta-
ko racionalistickoj nauci o umjetnosti, naglasavao ka-
ko je govor kretnja bez daljnjega razumljiv i neodgo-
jenim narodima, cak zivotinjama. Postojao je uzajamni
utjecaj izmedu na taj nacin oblikovanog kanona i ba-
rokne plastike koja se, dakako, takoder nadmetala u
izrafajnim pozama. I statue su stajale tada kao da su
468
,
fl na pozornici, a mim na pozornici profitirao je od kraj-
nje izoblikovanog expressiva barokne statue. Upravo
se tu, dakako, .pokazalo kako jako svaka kompliciranija
gestikulacija, skupa s Batteuxovim »naturel dictionnai-
re de la nature«, pretpostavlja oblikovani jezik, prem-
da se on izostavlja i suo modo lakonizira. Onaj tko ne-
goduje zbog nepravde i ne mofo je ukloniti upire po-
gled uvis, zazivajuci odozgo osvetnicku munju: ta i slic-
ne poze bijahu neodgojenim narodima, takoc:!er zivoti-
njama, zasigurno nerazumljive, one su, dupace, sadrfa-
vale tako malo »prirode« da se gotovo i nisu pojavlji-
vale izvan baroknog idioma, baroknog kutolitanstva i
njegova vic:!enja Zeusove strijele. Pa ipak, ovuko sazda-
na pantomimika nigdje nije izgledala gluhonijcmo, na-
protiv, ona je tada djelovala rjecitije od svukog usklika
ili takoc:!er ·tirade. Jos u osamnaestom stoljccu london-
skom se scenom kretala pantomima »Mede.la l Jason«, s
bogatom grac:!om osjecaja i radnje, i postigla jc cvrop-
sku slavu. Terpsihora, muza plesa, tu se posvuda povezi-
vala s Polihimnijom, zvucnom muzom mimlke; ljestvica
izraza, posebice pateticnog, bijase ocito vcllka.
Otada se upadljivo smanjila, ali svoje izdankc nika-
da nije posve izgubila. Jos na silasku zadrfala je osta-
tak znacenja, u najmanju ruku osebujnog odjeka sto ga
pobuc:!uje igra bez rijeci. Ta ionako se razumljiva sut-
nja uz postojece kretanje neprestance pojavljuje u snu,
u njegovim tako razlicitim oblicjima: nocnom snu i
budnom stanju. U nocnom se snu takoc:!er vidi daleko
vise likova, dogac:!aja, radnja nego sto se cuje glasova;
i, dogac:!aji govore sami za sebe. Pogotovu se u snu na
i
~t:
javi nijemo odvijaju citavi dugi nizovi igre i zelja; jer
opticko predocivanje iziskuje u vecine ljudi manje na-
pora negoli akusticko. Nijeme slike iskoracuju iz car-
stva raspolofenja sna na javi gotovo automatski, govor
,'
i uzvracanje valja ponajcesce tek izmisliti. A ogledalo
~
tog prctdno optickog bica, bilo da je pod vodom spa-
vanja, bilo u dimu sna na javi, daje znacenjska panto- I
mima. StoviSe, razlog sutnji zbog kojeg progovara pan-
tomima isto se tako protefo i dalje od sna u terra fir-
ma ne uvijek razgovorljiva zivota. Koitus, takoc:!er, nije
469
-

rjecit, ni ogorcena borba, takoder ni sveeani prijem
skupa s dugim dionicama svakog ceremonijala, pa kao
sjeeanje na arhetip vrijedi: pra-pantomima, davno pri-
je antickog mima i izvan njega, bijde, upravo kao i
ples s kojim se poklapala, nijemo-magijska. Ona je
htjela poduprijeti isto tako sutljive sile prirode: oko
vatre se u Navaja plese u smjeru Sunceve putanje, sli-
ka Sunca sutke se povlaci uvis. U Azteka se pri pro-
slavi proljeca fak i borba starih i novih demona prika-
zivala pantomimicki, u Japanu SU svecenice izvodile Ka-
gura-plesove oponasajuci izlazak Sunca sa svim poje-
dinostima iz mitske predaje. Ukratko, nema kulta u ko-
jem bi izostajala upravo pantomima; ona je trebala go-
vorom kretnja kazati zajednici ono sto se rijecima nije
dalo tako izraziti. I upravo je san sacuvao tu bezglasno-
-izrafajnu igru, tijek i protok likova; dnevni san, u svo-
jem !ivahnom oslikavanju zeljenih dogadaja, nastavlja
nijemu procesiju svjesno, zbog sebe. Otuda, dakle, nika-
da nije bila posve zaboravljena ni formirana i promiS-
ljena pantomima, otuda se nju htjelo i moglo, poslije
najni!e razine u proslom stoljecu, kada se ljestvica §ut-
ljiva izraza svela na pol tuceta grubih ili komieno-utri-
ranih konvencija, ekspresivno obnoviti. Ni§ta nije na to
podsticalo vi§e od cudnovata novog oblika pantomime
na filmu; on je dosao vrlo brzo nakon sto SU S povrsine
filmskih slika nestale skrstene ruke, ispru!eni ka!iprsti.
Asta Nielsen, prva velika filmska glumica, vladala je
umjetnoscu da trzajem vjede, podizanjem ramena izra-
zi viSe od swtine osrednjih pjesnika zajedno, pa §utnja
jos ne bijase postala glupom. Isto se tako poku§alo s
obnovom pantomime polazeci od ekspresionistickog ple-
sa, tako u ritmickoj alegoriji punoj znacenja koju je
pjesnik Paul Claude! dvadesetih godina napravio sa
svedskim baletom; ta pantomima nosi jasan naslov sna
na javi: »Covjek i njegova ceznjac. Tu oko covjeka obi-
gravaju sjecanje i cefoja, on se di!e iz sna, plese svoju
vlastitu volju i volju svih stvorenja. Claudel to tumaci
ovako: »Sve zivotinje, svi sumovi beskrajne §ume oslo-
badaju se, prilaze da ga vide ... Tako u dugim nocima
glavinjaju groznieavi, koje muci besanica, tako se uhva-
470
~
'
j cene zivotinje opet i opet i jos jednom bacaju na !e-
ljezne §ipke §to se ne daju probiti.« Pojavljuje se neka
zena, vrti se kao ukleta oko covjeka, on hvata skut nje-
tf zina vela, »ali ona ga sve dalje ovija oko njega, pri to-
mu veo odmata sa sebe, dok njcga nc zacahuri kao
1.\ leptirovu licinku, a ona bude gotovo gola« (usp. Blass,
Das Wesen der neuen Tanzkunst, 1922, str. 77). Blass
~·,•
,1
je tu alegorijsku plesnu suitu suvi~c ~corJ,tovski nazvao
pokretnim sagom zivota, to je litcraturn, nil uzmogao
ju je protumaciti i iz same sebe »kao lw!'lkm.lno povrat-
no, neutazivo ljudsko gibanje §to sc 1111 krn lu nanovo
dize iz svih umjetnih preodijevanja i 11s11vrluv1rn.la ne-
dovrseno i kao ono samo«. Uistinu, ndto I" 111kvo 11tvo.
rilo pantomimu ne bez znacenja, i p1111t11111lmu Alo se
li§ena prija§nje mitoloske grade bavi l111d~ko111 cdnjom
11·
,,
i likovima iz njezina sna na javi. Kako II Irk k11da up·
ceniti fovjek i njegova jos opccnitijt' 1.n .. 1n111lht l'efoJa
ne ple§u, nego se napokon uzdifo ko11krl'l111111t. nn koju
se cilja. To se dogada u Asafjevljcv11 h11h•t11 pnntomlml
»Plamen Parizac sto se odnosi na j11114 1111 'J'ullcrlJe u
vrijeme neke sveeanosti Luja XVI. 11. •11111·otno•tl lz-
medu grade plesnih koraka dvorsklh plr1mvn I Cn Ira
revolucije nastaje potpuno razumljlvn nulnln, 11otovo
drama bez rijeci. Sve to biva mogul<ti ,•1111 111 u krotn.la·
ma sutnje, u osebujno otvorenoj nurl uko pokazlvanja
i postupanja bez rijeci, posredu ic !'Im hum fnbule. •Sal·
tare fabulamc: ta pohvala starom 111111111 nlle, dakle, za
pantomimu ni potonula niti postala 11rd111tupt1om. Ato-
vi§e, i polovica govorena igrokal.ll d1111•t1n 'C" lol u 1c11-
tusu i tek tako tvori zapravo igroku7., pukn:r.lvnnja l1re.
Novi mim posredstvmn kam11r11
Upadljivo je pak kako se gcstn u1.m111.dn ohoyntltl UJ'rA·
vo filmski. Jer tu je ona u potccimn tlnjnlu 1111ohlto 11·
roma§no i neprofinjeno, cinilu se dn ce u•tntl kl~cm.
Prosac na koljenima, obofavuna uzblbunlh acrudl bl.la·
hu vrhuncem kina. Ali ubrzo je sum doneklc rn:tvl.lcnl
film dao propaloj pantomimi doprinos vrljcdan dlvljo-
471
,=·
.l.

',,
nja. U cjelini se, zbog toga sto je film, srecom, poeeo
kao nijemi, a ne kao tonfilm, otkrila mimicka snaga
bez premca, do tada nepoznato blago najrazgovjetnijih
kretnja. Izvori te snage nisu niposto bjelodani, bio nji-
hov efekt ma kako neosporan u usporedbi s obicnom
pantomimom, ali cak i s teatarskim gestusom u nijemoj
igri. Ponesto na filmu moie bez daljnjega izgledati ne-
namjesteno, jer se filmski ljudi koji gestikuliraju kre-
cu bez okvira, ali i bez naglasena razmaka od nas. Ka-
mera uzima oko sa sobom, neprestance mijenja mjesta
s kojih gledalac motri, ona postaju mjestima samih
aktera, ne vise gledaoca u parketu. Otkako je Griffith
prvi puta eak urezao u radnju glave ljudi, od te .primje-
ne groplana pojavljuje se takoder igra misicja na lieu
iz koje se cita patnja, radovanje, nadanje. Gledalac Sa·
da od goleme izolirane glave u groplanu saznaje daleko
vidljivije nego od glave glumca koji govori na citavoj
pozornici - .kako izgleda sam afekt od krvi i mesa. Ali
citav taj zivot kamere ne bi bio niSta bez osobitih glu-
maca koji su - u jos nijemom filmu - izostrili kretnju
do koncentrirane finoce ili mnogostranosti. Pri tomu
je put polazio upravo od nijanse, dakle od otmjenosti
sto je u prvotnoj poluumjetnosti filma osobito iznena-
divala. Asta Nielsen je, kao sto smo vidjeli, prva unijela
u kretnju onu komornu igru sto je film tako udaljila
od pantomime postale obicnom, jadno propale. Tek je
s takvom komornom igrom bilo uopce moguce poveca-
vati bez ogrubljivanja, stavljati u srediste vidokruga
medutonove ili ono prividno sporedno, br!e ili letimic-
nije prijelaze (poput dodavanja zlice, igre obrva pri
beznadnoj ljubavi i tako dalje) pretvarati u bitno, cak
u neko ecce homo. Film je ispunjen samim gore-dolje
gibanja sna zelja ili - s onu stranu »tvornice sanja« sto
biva sve prevarantskijom - pozeljno-realnim tenden-
cijskim gibanjima vremena, ali da bi se to uzmoglo na
filmski nacin privesti likovima i njihovoj radnji, hoce
se mikroloski izoblikovan izgovor - ne rijeci, nego kret-
nje. Takav je izgovor na govornoj pozornici kod rije(!.l
razumljiv po sebi i njegovi ucinci upravo iznenat'!uju:
»Dajte meni sljem« prva je recenica Djevice Orleanske,
472
,,/,{,
~ ,
i budne Ii naglaseno, takoder lako otegnuto »dajte«, a
ne »meni«, prestaje citav dvorski teatar devetnaestog
stoljeea, i eto plahe opsjednute. Dobar je film to pre-
f mjestanje naglaska ili isticanje protegnuo na tijelo i po-
kret, oCito poucen od novog plesa; pa bi dakle taj mo-
'Jc gao rijesiti zagonetku kako je gesta mogla postati upra-
vo filmski tako bogatom. Primjera za mikrologiju uz-
grednoga, koje to nije, ima tisuce; mimickim instanca-
ma iz podsvjesnoga kao i iz pojmljenoga nabijen je vec
J svaki dobar film napetosti, kako li tck - posve bez
panoptikuma i atrape - kriticki film o druAtvu ili re-
voluciji. Cudesan se novi mim, stovgt.:, ni,lc protegnuo
Samo na ljude nego fak na stvari, Sto Sil prirodno nijC•
me, ali takoder, ako to reziser umijc, ncprlrodno rjeci-
te. Ovamo spadaju kuhinjski lonci sto sc lju,laju zajed-
,,! no s brodom u Eisensteinovu »Potemklnu• Ill, takoder
" ondje, izolirano dane velike, grube, razgufonc clzme na
I. stepenicama u Odesi. Film »Deset dana Alo su potresli
svijet« ne pokazuje u Zimskom dvorcu neslgurne bra-
nioce, on pokazuje golemi luster ciji krlstall tiho i sve
jace podrhtavaju - od nasrtaja, kao Ato se razumije,
s visim smislom, kao sto se pogotovu razumlje. Ali i ta
je pantomima filmskih stvari naucena tek od filmskih
ljudi,- sva umijeea kamere ne bi imala pokazati nma
takva da prije nisu ucinili svoje trzaji vjec'.te Aste Niel-
sen ili stisak ruku u groplanu. Nadasve predmeti iz de-
vetnaestog stoljeca izricu u filmu svoju zapctljanu smi-
jdnost ili svoju neugodnu igru skrivaca; tako u Rene
Clairovu remek-djelu »Chapeau de paillec (1927), tako
u tonfilmu »Plinska svjetlost« (1943). A sam je tonfilm,
kao forma, jedino u svoje prvo vrijeme, kada je foto-
grafirao nadomjestak kazaliSta, prufao izgled kao da
pantomima, obnovljena posredstvom nijemog filma,
treba ponovo umrijeti. Mec'.tutim, i tonfilm je jos panto-
mimican posvuda gdje dijalog fati, eak postoji jedan
osobiti plus pantomimicke vrste sto se postife samo
posredstvom tonfilma. Jer stvari tu dobivaju, time sto
se snimaju i akusticki, citav dodatni vlastiti sloj mimi-
ke. Moze se, stoviSe, kazati: tonfilm je ofivotvorio pa-
radoks, tako reci, cujne pantomime, naime pantomime
473

sto se odnosi na sumove. Mikrofon ozvucuje rez skara
kroz platno, vunu, svilu i posve razlicite sumove sto pri
tomu nastaju; udaranje kisnih kapi o prozor, pad sre-
brne zlice na kameni pod, skripa namjestaja - sve to
dospijeva u jedan mikroloski svijet zapafanja i izrafa-
vanja. Kulisa uopce ne biva samo pokretnom kao u ni-
jemom filmu, nego zvucnom kulisom, i njezin se glas
pretvara u kretnje stvari. Mofo se osluskivati ono do
sada neprimjetno, takoder najtiSi sapat, upravo tako
sto posredstvom mikrofona jos uvijek ostaje saptom,
potajnim, izdajnickim, Saptom sto stoji blizu gesti i
znaku. U cjelini, film dakle spada, buduci da je po-
sredstvom fotografije i mikrofona moguce snimiti cita-
vo dozivljajnozbiljsko u jedan mim poput rijeke, medu
najjaea zrcaljenja, takoder iskrivljena, ali i koncentrira-
na, sto se prireduju folji zivotnog obilja kao nadomjes-
tak i prijevara puna sjaja, ali i informacija sto obiluje
slikama. Hollywood je postao patvorinom kojoj nema
ravne, realisticki film mofo, naprotiv, u svojim antika-
pitalistickim, ne vise kapitalistickim vrhunskim dostig-
nucima kao kriticki, kao tipizirajuci i kao ogledalo na-
de potpuno predstavljati mim dana koji mijenjaju svi-
jet. Pantomimicko je filma, napokon, pantomimicko
drustva, kako po nacinima na koje se izrafava, tako pri-
je svega po obeshrabrujucim iii pak uspaljujucim, obe-
cavajucim sadrfajima koji se iznose.
Tvornica sanjd u pokvarenom i u transparentnom
smislu
$to sivija svakidafojica, to se sarenije cita. Ali knjiga
zahtijeva eueanje u sobi, s njom se ne mofo izaci. Cita-
ni je zeljeni zivot zoran takoder samo utoliko ukoliko
ga citalac vec poznaje, ma kako nagadajuci, iz svoje oko-
line. Svatko nosi u sebi ljubav, ali vec neko otmjeno
vecernje drustvo nije dano svakomu, ne mofo ga, dakle,
svatko potpuno predociti. S mnogo viSe varke negoli
pozornica prikazuje takve prigode film, s putujucom
kamerom kao okom samog gosta-gledaoca koji razgle-
474
£ ,
dava. Pogotovu je veCini ljudi potrebno platno da bi vi-
djeli pustinju i planine, Monte Carlo i Tibet, kasino iznu-
tra. U devetnaestom je stoljecu bilo posebnih optickih
etablismana za takav pogled U daljinu, bili SU vec jako
posjeceni. Bilo je takozvanih carskih panorama: posjeti-
lac je sjedio pred kojim od stereoskopskih kazalifoih
dogleda sto ·su bili pricvrsceni na jednoJ rotundi, a iza
stakla su pokraj njega promicale boju<lisane fotografije
iz svih bozjih zemalja, svaki put gurnute dalje na znak
zvonca. Bilo je prije svega velikih krufoih panorama,
prva je bila otvorena 1883, u Berlinu, pokazlvala je bit-
ku kod Sedana, dapace: uvodila je glc<laocn neposredno
3 u nju, kao da je ocevidac. Vostanc fil-(ure, prnvo zem-
~· ljano tlo, pravi topovi, naslikani krufol horl:wnt stva-
1 rali su u posjetnika dojam da, tako reci, prlsm1tvuje jed-
·~ nom historijskom trenutku; tvorcvina hlJa~e dostojna
" svojega tvorca, dvorskog slikara i kreutora unlforma
Antona von Wernera. Tada su se, <luknko, preplrali je
Ii takva postava na ravnoj zemlji umjctnost, gotovo ta-
ko kao StO SU Se danafoji dan 0 tornu prepirali oko
1 kina; ali »panoramsko« se diskutiralo s .lednakim vrlo
estetskim izrazom lica kao danas •fllmsko•. Potcjenji-
vaci SU tvorevinu Antona von Wernera nazlvali odvi§e
•naturalistickom«, obofavatelji su, naprotiv, upozora-
vali na posve slicnu mijesanu umjctnost u baroku, na
barokne bozicne jaslice, na postaje krlfnoga puta. Ono
moderno u 1883. godini, kod vostane, orubne, uljane
11 pantomime Sedan, kod tog nadom.testka za ne-prisus-
ii
'
f
tvovanje, bijase svakako trijumf tehnike koju prisutni
il
! iz 1870. jos nisu bili poznavali; jer za veceri je voditelj
obecavao »rasvjetu elektricnim faruljama« kao i »elek-
trofontanu od lucnog svjetla« (usp. Sternberg, Pano-
rama, 1938, str. 21). Film to vise ne treba, on je sam
naskroz nova tehnika, skupa s pravim pitanjima umjet-
nosti sto izviru iz nave tehnike, novog materijala; a pri-
padnost umjetnosti odlucena je ajegovom pripadnoscu
pantomimi. Unatoc tome, ni kino se, upravo on, nije
nekafojeno razvijao u doba zivota-nadomjestka, u dru-
§tvu §to mora svoje namjestenike uljuljkivati iii ih za-
varavati ideoloskim »elektrofontanama«. Lenjin je na-
475
Ji

zvao film jednom od najva!nijih vrsta umjetnosti, i on
se u Sovjetskom Savezu u najmanju ruku oblikovao
kao najva!nije sredstvo politickog odgoja masa. Od ta-
kva je prosvjetiteljskog rada on, kao ·sto je poznato, u
Hollywoodu tako daleko da gotovo nadmafaje sirovost
i lazljivost priea iz magazina; film je zahvaljujuci Ame-
rici postao najsramotnijom vrstom umjetnosti. Holivud·
ski kino ne isporucuje samo stari kic: romansu s upi-
janjem poljubaca, kidanje zivaca u kojem vise nema
razlike izmedu entuzijazma i katastrofe, happy-end unu-
tar posve nepromijenjenog svijeta; on iskoristava taj
kic bez izuzetka takoder za ideolosko zaglupljivanje i
fasisticko huskanje. Pa eak i socijalna kritika sto se
prije tu i tamo pojavljivala u nekim filmovima o Ame-
rici: ona bijase vec tada, spram kapitalizma, jedva ne-
sto viSe od rafinmana jedne kriticke apologije; poslije
fasizacije liberty potpuno je isceznula, s bodljama jedi-
no jos protiv istine. Ilja Erenburg nazvao je dvadese-
tih godina Hollywood tvornicom sanja, misleci time na
puke filmove uljuljkivanja, sa svjetloscu propalog sja-
ja. Ali otada se tvornica sanja pretvorila u tvornicu otro-
va, sa svrhom da se tu vise ne dijeli samo utopija bi-
jega (»there is a goldmine in the sky far away«) nego
upravo bjelogardisticka propaganda. Kina-panorama po-
kazuje - u fantaziji kojom po zelji upravlja fasizam -
jutarnje rumenilo kao noc a Moloha kao prijatelja dje-
ce, prijatelja naroda. Tako je pokvarenim postao kapi-
talisticki kino, prometnut u tehniku zavojevackog rata.
Dobra tvornica sanja, kamera kriticki uspaljujucih,
planskohumanisticki nadma§ujucih snova imala bi,
imala je i ima, bez sumnje, druge mogucnosti - !l to
unutar same zbilje.
Jer znaeajnim ostaje sto se sve od onog pravoga svag-
da iznova pojavljuje na filmu. Pored svih tih proma-
saja, svega opijuma, sveg tog zustrog poslovnog pro-
meta, pored tako malo dokolice. Tehnicki SU razlozi sto
spasavaju film navedeni: nema odstojanja, nema kuti-
je u koju se skilji, nego i promatraci secu; komorno-
muzicka pantomima, sto se nije potpuno izgubila cak
ni u masovnoj robi, a u dobrim filmovima preteze; otva-
476
...
,
ranje prostranog svijeta upravo tu blizu, u uzgred-
nosti, u pantomimickom detalju. K tomu dolazi, u re-
zultatu filmske tehnike i tako srodna snu na javi, mo-
gucnost da se detalj, eak same ustaljene grupacije pre-
mjestaju. $to se pak pri tako dobrom, premda osuje-
cenom tehnickom »kako« tice onoga ·~to« filma, naime
njegovih njemu specificnih grada, tu vrijcme u koje pa-
da oblikovanje filma nije sarno utjccalo kapitalisticki
razorno, nego je ujedno bilo u ogranicenom smislu -
recimo tako: ironicki upotrebljivo. Jer kao vrijeme gra-
danskog raspada bilo je to takolter i vrijeme napukle
povdine, raspadanja dotadasnjih grupaclja l zajedni~
kih pripadnosti; ono je u posljedicl toga, kako u sli-
karstvu, tako u filmu, vrijeme jednc nc snmo subjektiv-
no nego i objektivno moguce montat.e. Buducl da je po-
stala objektivno mogueom, ona, daklc, nlpoAto nlje nuz-
no .proizvoljna i dokazano irealna (l\to MC ticc objcktiv-
nih zbivanja); ona, naprotiv, mofo odl(ovuratl promje-
nama u izvanjskom odnosu izmedu po.lltve l 1ume biti.
Tu se otvara polje novih naznaka i novlh lnstanca stva-
ri, polje otkrito-realnih razdvojcnostl meltu objektima
sto SU se do sada pricinjali posvc !IU!ljcdnlma, otkrito-
-realne povezanosti medu prividno, u grultanskom redu
odnosa potpuno udaljenima; dobar MC film, u skladu
s tim, neprestano sluzio premjc~tanjlma Ito su postala
tako realisticki moguea i kod grnltn. Tako je sovjetski
refiser Pudovkin (»Bura nad Azi.iom«, 1928) otl§ao dotle
te je ustvrdio: »Film skuplja elemente zbll.lskoga da
bi s njima pokazao jednu drugu zbllju; mjerlla pro-
stora i vremena, sto su na pozornlcl stulna, na filmu su
potpuno promijenjena.« Carolija se poveiuje s onom
transparentnoscu sto se dadc fotografiratl. koju je so-
vjetski film pokazao vec vise puta, I hlstorljskl i suvre-
meno, a potvrduje da je jedno drugo druAtvo, cak dru-
g! svijet, u sadafajemu jednako osujeccno kao sto i
kruti u njemu. To je ono pravo i najbolje !Ito preistjece
iz filma, uvelike olakfano i posredstvom potpuno nove
forme, u kojoj se tu moze pokazati •tranzitoricno«.
Umjetnost filmskog pricina, premda nije ni slikarstvo
ni pjesniStvo, ipak pru2a i u svojim ne najboljim pri-
477
.Li.

~.·
mjercima sliku koja dopusta gibanje i pripovijetku ko-
ja zgodimice zahtijeva opisivacko mirovanje groplana.
Kino zbog toga nije neka mijesana tvorevina, one vrste
kao sto je, u daleko viSim podrucjima, Lessingov ioLao-
kont« definirao prieajuce slikarstvo, opisujuce pjesniS-
tvo. U visim podrucjima mogu prieajuce slikarstvo i
opisujuce pjesniStvo biti neukusni; Lessing slikarstvu
stavlja u zadatak jedino radnje posredstvom tijela, pje-
snistvu jedino tijelo posredstvom radnja. Nasuprot to-
me, filmska tehnika prikazuje radnje posredstvom po-
sve drugacijih tijela negoli slikarstvo, naime posred-
1{:
stvom pokretnih, ne mirujucih tijela; uslijed cega pa-
daju granice izmedu opisivacke prostorne forme i pri·
povjedacke vremenske forme. Jedno soi-disant slikar-
stvo - jer film je time sto mo:Ze prikazati sve predme-
te, za razliku od scenske slike, postao harem tako obu-
hvatan kao slikarstvo, a slika je svagda primarna i u
tonfilmu - soi-disant sliikarstvo je, dakle, sada samo
postalo slijedom radnje, samo soi-disant pjesnistvo
skupom tijela: pa Laokont filma, za razliku od Lao-
konta statue, vice. On mo:Ze vikati, bez ukocene grima-
se, jer film i u mirovanju groplana prikazuje to mi-
rovanje samo kao prijelazno, ne kao ukruceno. Svaka
se pozadina tu okrece prema prednjem planu, i u filmu
tako bitna :Zeljena radnja ili zeljeni krajolik, premda
samo fotografirani, kroee u parter.
30 KAZALISTE, PROMATRANO KAO PARADIGMATSKI
ZAVOD, I ODLUKA U NJEMU
v~ sjede tu, uzdiillutlh obrva,
pribrani i rado bi se zadivill.
Dirdtor u •F111Utu•
Dile se iav}esa
Od davnine se tu okupljaju osebujno radoznali ljudi.
Pobude sto su ih dovele na blagajnu i u prostoriju bez
prozora razlicite su. Jednom je dijelu dosadno, i samo
478
--.
........................ ~
hoce platiti kako bi se jedne veceri ovako iii onako ras-
tresao. Bolji, danas sve veci radni dio nece vrijeme
ubiti, nego ispuniti. I ti posjetnici hocc da ih predsta-
va zabavi, dakle razgali i oslobodi, ali nc bcz daljnjega
ill da ih naprosto oslobodi ncccgu, ncgo za nesto. Ali
sve njih tjera nesto sto bi se moglo nuzvuli mimickom
potrebom. Ta je potreba rasirenija od poctskc, ona po·
zitivno nije u vezi s tek povodljivom iii prijclvornom,
nego sa zavodljivom :Zeljom prcobrazitl 11e. Tu zelju
dijeli ona sa samim glumcem, kusu Jc zudovoljili nje-
govim posredstvom, to u svim boljim slucujcvima zna·
ci posredstvom onoga sto on svaki pula prcdslavlja. A
zatim, gledalac prije svega ne foli vidjcli slo mimicki
predstavlja glumac, nego StO On i Citava lll'UJlU izvocla·
ca daju kao osjetilno bojadisanu, izraJ.ujno uzbudlji-
vu predstavu necega. Bude li gledalac.: uvufrn u zivot
pozornice, on time niposto ne biva kuu prijutclj puke
razonode izvucen naprosto iz prcthudnc svukidasnjice.
To ni tada kad pozornica dijeli taku1.vu11u luku hranu,
ako se ona razlikuje od kiea, koji uupcc nc ruzonoc:tuje,
nego zaglupljuje. Di:Ze se zavjesa, eel vrlog zida nema,
na njegovu je mjestu otvoreni okvir hinc I lza log se
pozorja treba dogadati na dopadljiv, nu zabuvan nacin
znacajno, sto ce reel, ono nesto znacajno. Ncslaje sku-
cenost zivota koji se ima, u koju se lako ccsto dospije-
valo; sada uzlaze neobicni i odlueni ljudi, novo popriSte,
snaine kobi. Gledalac je pripravan na stvari sto se tu
trebaju dogoditi, jednako ocekujuci kao i sudozivlju·
juci.
Proku.Savanje primjera
Ali on ne ostaje samo pripravan, izvoc:!aci §to otjelov-
ljeno zanose podrafaju na viSe. Zahtijevaju od gledao-
ca da se odluci, da se harem odluci je li mu se dopalo
prikazivanje kao takvo. A prikazuje se objektivan ko·
mad, tako da se pljesak iii zvizduk, u kojemu se ocitu-
je odluka, mora protezati na komad, jer ipak tek on
daje glumcu njegovu ulogu. Kako li tek tada kad gle-
dalac nije §iparica i ne gaji kult starova, pa mime uop·
479
I•

ee ne poima drugacije nego kao medij dramatske lic-
nosti unutar isto takve radnje. Negodovanje !to se tu
iskazuje, odobravanje kojim se tu nagrac::tuje, katkada
upuceni j otvorenoj sceni: oni se posve razlikuju od ne-
cujnog iii ma kako temperamentnog zauzimanja stano-
vi!ta prema citavoj literaturi. Jer tek vidjedi zbilja na
pozornici ono sto foli vidjeti, ili takoc::ter ono sto ne ze-
li vidjeti, gledalac se obicno navodi na stanoviste sto
znatno nadilazi odluku pukog suda prema ukusu. Nije
stoga takoder nevazno sto se u svakom kazalistu nala-
zi upravo skup sposobnih da glasaju, dok se pred knji-
gom, u pravilu, uvijek nalazi samo jedan jedini citalac.
Na vrlo se zanimljiv nacin ta odluka u Brechta pretva-
ra u glavnu tocku, i to upravo tako sto se uvelike oslo-
bada »kulinarskog« suda prema ukusu. I tako sto pri-
prikazane ljude, susrete, radnje ne vrednuje samo »ka-
kvi jesu nego takoder kakvi bi mogli bitic; sto teatar-
ska gradnja nekog covjeka »ne polazi od njega, nego
prema njemu«. U tu se svrhu odluka pokazuje u Bre-
chta tako ostro i smisljeno, u rdiji i voc::tenju radnje,
da se svaki put mora protezati dalje od kazalisne ve-
ceri. I to na aktivirano-poucen nacin, ticuci se zivota
kojim valja bolje rukovati, tieuci se, dakle, doista stva-
ri sto u smjelijem znacenju rijeci trebaju doci.
To, prvo, jer se gledalac vise ne u!ivljava u igru na-
prosto. On ostaje budnih cula, i premjesta se u radnju
i njezine izvodace, dok se istodobno s njima jednako
tako suceljuje. Tako je ispravan jedino »Stav proma-
tranja puseci« (opaska uz Prosjacku operu), ne stav
progonjena covjeka koji svoje osjecaje iskaljuje nasla-
dujuCi se, umjesto da se pozabavi mislima i njih sa
zadovoljstvom, radujuci se izucava. Zabavljanja igrom
mora biti, vise nego ikada, zivotinjska je ozbiljnost tu
pogrefoija nego igdje, stovise, »kazaliste mora moci da
ostane neeim. suvisnim« (Brecht, Kleines Organon fiir
das Theater § 3), ali od uzitka Ito ga je imao gledalac
se ne treba rastopiti, nego od njega biva poducenim i
aktivnim. Drugo, sam se glumac nikada ne stapa pot-
puno s likom i njegovim postupanjem Ito ih oponala.
»On uvijek ostaje pokazivacem, ne samim umije!a-
480
--..----------------------------------~
nim«, on stoji pokraj lika iz komada, cak kao njegov
it' kriticar ili hvalitelj, i njegovc krctnjc nisu krctnje ne-
'ii,'
posrednog afekta, nego posrcdno oznucuju afekte ne-
koga drugog. Posredstvom takvog vise epskog nego di-
namickog igranja teatra predstavu trcbu .. ~ oslobodena
svih ekshibicija glumackih dusa iii tuk.01.v11nc tcaturske
krvi - dobiti ne manje, nego vise 1.ivol11ostl, topline,
f, uvjerljivosti. Pa Brecht, prema tome, upntvu Alo se ti-
ce djelovanja stila epskog mima na puhlik.u, lstlce: •Ni-
~J
it je tako - ma koliko se bilo tu i tumo i:l'.11mdlo - da
~r
J epski teatar, koji uostalom - kau Alo sc tnkudcr tu i
';!;
!•) tamo iznosi - nije, mozda, naproslo llCUl'llllUtlllkl tea-
,; tar, grmi bojnim poklikom: gdje jc ra:r.u111 ·~ tu je emo-
.,
l 'J
cija (osjecaji). On se ni na koji nacin nc odrlce cmoclja.
w Pogotovu ne osjecaja pravednosti, td11Jc /,U 1ilohudom,
.t.1
pravedna gnjeva: Oll Se njih odricc tuko 11111(11 du !IC Cllk
ne uzda ni u njihovo postojanje, ncgu ih k.uliu pujacuti
ili stvoriti. ,Kriticki stav' kojemu nastoji prlvestl svoju
publiku ne moze za nj biti nikada dovolj110 11tr1111tve-
nim« (Brecht, Theaterarbeit, 1952, str. 254). All posta-
janju glumca objektivnim odgovara 0110 umjetnicko
sredstvo objektivnog isticanja nekc scene u cjellni koje
Brecht naziva preinacenjem. To znaci: »Odredenu bi
zbivanja komada trebalo - natpisima, k.ull111una lumo-
va i glazbe i nacinom igre glumaca - k.uo u 11ebl zatvo-
rene scene istaknuti (preinaciti) od svakodnevnoga, po
sebi razumljivoga, ocekivanoga« (Brecht, StUcke VI,
1957, str. 221). Ucinak tada treba bill tuj du nastupa
udivljenje, dakle ona zateeenost kod znanostl, tuc::tcnje
kod filozofije, cime prestaje prihvacanjc poj11ve bcz raz-
misljanja, takoc'.ter igranih pojava, a navlre postavljanje
pitanja, ponasanje htijenja spoznajc. •Savjct lzvodacac
koji se razumiju u efekt preinacenja glasl, prema tomu,
u jednom Brechtovu pouenom kumadu (baA s ~uc.1e­
njem kao pocetkom razmiSljanja):
Vidjeli ste obicno, koje se neprestance pojavljuje.
Ali mi vas molimo:
Sto nije eudno, smatrajte zacudniml
Sto je uobicajeno, smatrajte neobjdnjiviml
481
I'
hi.. ~
 ........_________________________________________
Sto je tu obicno, vas treba iznenaditi.
Sto je pravilom, prepoznajte kao zloupotrebu,
A gdje ste prepoznali zloupotrebu,
Uklonite nedacu! Epilog uz »Izuzetak i pravilo«
I za razliku od literature bez posljedica, preinaka po-
ziva osobito zestoko na zamiSljenost s anticipirajucim
posljedicama. Buduci da se nesto sto se dugo nije mi-
jenjalo lako pricinja nepromjenljivim, preinacenje zi-
vota odslikanog u kazalistu dogada se, dakle, napokon
zato »da bi se procesima na koje se moze drustveno
utjecati oduzeo peeat prisnoga koji ih danas cuva od
napada« (Kleines Organon fiir das Theater, § 43). Time
je pak, trece i posljednje, postignuto glavno htijenje te
rezije: naime kazaliste kao proku5avanje primjera. Sta-
vove i procese poslije toga valja prooblikovati i, s obzi-
rom na glumivost, prokusati valjaju Ii za mijenjanje fi-
vota iii ne. Tako se moze reci: Brechtov teatar namje-
rava biti nekom vrstom variranih pokusaja uspostave
izravna ponasanja. Ili, sto znaci isto: biti laboratorijem
ispravne teorije-prakse u malome, u obliku igranja, ta-
ko reci u slueaju pozornice koji se eksperimentirajuci
podmece ozbiljnom slueaju. Kao pokus da se in re, pa
ipak ante rem, to znaci, bez realnih posljedica proma-
saja neke, tako reci, neprokusane zamisli (usp. poucni
komad »Poduzeta mjera«), i s pedagogikom, dramatski
pokafa posljedice takva proma5aja. I moguce se alter-
native prikazuju ovako prokusavajuci, s koncem svake
od tih alternativa iznijetim na pozornici (usp. protu-
slovne poucne komade »Potvrdilac«, »Nijekalac«). Sli-
ean se duktus pokazuje ne na zadnjem mjestu u Brech·
tovoj zreloj drami o Galileju, gdje se hoce rascistiti pi·
tanje je Ii Galilejev samoopoziv za volju glavnog djela,
koje tek valja napisati, ispravan. Svim time tezi se »pa-
ralelnoj dramatici«, na konstruirano zaostrenim, cesto
takoder pojednostavnjenim primjerima i odlukama. I,
brehtovsko je, sto se tice informacije sto treba usli-
jediti, sve vise, sve mudrije odbacivalo apstraktnost.
Nigdje se nece naci pojednostavnjenje u onom dolsta
strasnom liku sto se naziva shematizmom jer je sebi do-
482
~
stupno podrucje s pet-sest formula iii hura-zakljueaka
naucio vec .napamet; zbog cega i mrzi brehtovsko. Brech·
tov teatar tra!i nacin radnje u kojem se krije i vodi
jedino komunisticka smisljenost djelanja, dakle ona
koju valja neprestance svjeze prokusavati, u svrhu !e-
ljene proizvodnje zbilja korisnoga i njegova uma.
JoJ o prokuJavanju - koji primjer valja tratiti
Nema sumnje, neobicno je da komadi uce, kad se sa-
mi tek uce. Da se ljude u njima i njihovc postupke pita-
juci-istrafajuci obrce i takoder prcobrcc. Pa ipak se u
svim dramama vec pojavljuje otvorcna forma, gdje se
neki covjek, neko stanje pokazuju uprnvo u njihovoj
trajueoj proturjecnosti. Jedino gdjc ncki glavni Ilk -
kao karakter iii kao socijalna funkcija - djeluje jedno-
znacno-neizbjefoo, ondje takvih varijubilnosti nema.
Othellova se ljubomora ne koleba i ne da se zamisliti
drugacijom, redomice u svim svojim posljcdicama i si-
tuacijama; isto se tako malo kolebaju Antigonin matri-
jarhatski tradicionalan i nepokolebani •pijetet•, Kre-
ontov »dr!avni rezon«, postavsi drustveno pobjedonos-
nim. Konflikti su tu neizbjefoi, eksperiment nekog mo-
glo-je-biti-drugacije, moglo-se-djelovati-drugacije, moglo-
·se-svr5iti-drugacije bio bi eak i u pukim nagovjestaji-
ma interpretacije i njezine rezije groteskan. Ali nema
Ii u velikom nizu drama visestranih priroda i takvih
pred kojima je vise mogucih putova? Nema Ii Hamleta
iii, u mnogo manjem, beznaeajnijem, zigosanom alter-
nativnom bicu, - Fiescova monologa sto se koleba iz-
medu republike i monarhije? Nije Ii vazda bilo drama
s vise mogucih verzija, vrednovanja njihova toka, isho-
da? - Goetheove »Stelle«, Tassa u usporedbi s Pra-
·l'assom? •Stellu« je Goethe 1776. zakljucio pomirljivo,
1805. tragicno, »Tasso« je u praverziji pokazivao pro-
zaika Antonija nijecno, ceznutljiva pjesnika potvrdno,
u drugoj pak verziji to biva gotovo obratno. Do sada,
uostalom, i nije bilo dramatike - a ponajmanje vellcaj-
no izoblikovane - s nekim vlastitim odnosom teorija·
483
it
11
·~
-praksa, pogotovu s dramom kao nekim teeajem sto se-
be sveudilj ispravlja (prekida u prizorima). Ali eak i
t
f
neizmjenljive drame: ako nisu bile prokusavanja - ko-
ji to primjer valja traziti, ipak su bile primjerima puta
dovedenog do kraja, dobrog iii loseg, sto ga valja traziti
iii izbjegavati, s devizom koju su preporucale: exem-
pla docent. To nadasve ondje gdje je kazaliste nada-
reno da bude moralnim zavodom, polafuci na to svoje
pravo ucilista iii ne. StoviSe, dogada se ono neoeekiva-
no, da Brecht hoce biti daleko manje moralno-pedago-
ski od, recimo, Schillera. Upravo pisac poucnih komada
i skolskih opera odbija, kao dobronamjerni materija-
list, teatar koji bi samo moralizirao i tako uopce ne bi
bio to: »On se niposto ne bi mogao podici na visu razi-
nu pretvarajuci ga primjerice u neko trziste morala;
prije bi tada morao pripaziti da se upravo ne snizi, sto
bi se dogodilo smjesta Cim moralno ne bi cinio zabav-
nim, i to zabavnim za osjetila - cime, uostalom, mo-
ralno moze samo dobiti«. (Kleines Organon, § 3). To
otklanjanje naravoueenija i uvodnika, kiea »ocigledne
reklame« na pozornici ipak nije omelo stari Brechtov
program: program teatra koji oblikuje svijest, skoluje
za odluku. Tako taj program hoce »teatar toliko pribli-
ziti ucilistima i nakladama koliko mu je god moguce«.
Teatar koji je, kao sto se po sebi razumije, znalacko
zabaviste ciji se utjecaj siri posredstvom pjesnistva, ne
posredstvom uvodnika i hura-konformizma. Upravo po-
tonjemu uopce i nije potrebno prokusavanje primjera,
jer on ionako vec sve zna i jer rijec primjer prevodi
rijecju odlikas. Umjesto toga misli se moralni zavod s
usreCivanjem, pri cemu je dubina postignutih razja§nje-
nja i impulsa obicno upravno razmjerna s dubinom ufit-
ka. Ovdje bi se moglo s razlogom upozoriti upravo na
osjetilno najz~bavniji vid teatra, operu: njezina progre-
sivna remek-djela, poput »Carobne frule«, »Figarova pi-
ra«, prufaju u najplemenitijem ufitku istodobno i hu-
manu sliku folje sto ponajviSe aktivira. I kao sto sred-
stva, tako i sadrfaj pouke (medicina i uputa) sto ih po-
sreduje progresivni teatar pripadaju radosti; buduci
takvim, on u igri djeluje kao teatar sto se proizvodi
484
borbom iii sto proizveden svijetli prema naprijed. »Ta-
ko je izbor stanovista drugi glavni dio kazali8ne umjet-
~
nosti, i ono se mora izabrati izvan teatra. Kao i preure-
denje prirode, tako je i preurec1enje drustva cin oslobo-
c1enja, i radosti su oslobodenja one sto bi ih trebao po-
sredovati teatar jednog znanstvenog doba« (Kleines Or-
ganon, § 56). Toliko ovdje o kazalistu, ako se pojavljuje
kao kuca odlucujuCih radnja o kojima sc i izmec1u ko-
jih odlueuje. Cim se igra prokusavanjc primjera, cilj je
jasno vidljiv, ali da bi ga postigla, pozornica se kao
eksperimentalna (kao pozornica za prctprcdstave) ota-
rasuje propisanih ponasanja.
Citanje, govorna mimika i scena
· Gore smo rekli da je sve prave komadc holje gledati
nego citati. Jer se pred binom mofo odlul:ivati daleko
manje prema ukusu, daleko vise zajcdnicki ncgoli pred
knjigom. Ali u slueajevima vrijednim :!aljenja ipak se
pokazuje zamislivim da je igrani komad isto tako do-
bro, eak bolje citati negoli gledati. Naime tada kad se
glumci postavljaju ispred uloge, kad jc, recimo, za vi-
djeti i cuti »intrigant« XY umjesto Jaga. Jos je tuga-
ljivije kad neki star iskoristava kao izliku stihove kako
bi jos jednom otjelovio svoju, ah, tako osobnu pojavu
i govornu maniru. Tome se pridrufuje, i kod ponekih
sirokopoteznih izvedbi, da se zbog takozvanog tempe-
ramenta iii takoc1er zbog nedostatka vremena na bini
govori, u pravilu, daleko prebrzo, prije svega kad treba
otaljati stihove iii umjetnicki vrijedne odlomke. Koli-
ko Ii se dragocjenoga gubi pri tom odmatanju klupka,
kako Ii se lose pretvara u trku s preponama ono sto
pri citanju bez farbe bijase krajolikom koji se otvara
sve bogatije. Ali kazaliSte se ipak mora neprestance
dokazivati kao plus naprama Citanju, ma kako zivahno
da je uho i oko uzivalo vec pri lektiri. I ono mora tako
jako biti plusom da se eak i najbolje napisana drama
za citanje odnosi prema izvedenoj kao sjene iz Odiseje
Ito sile za krvi kako bi se uzmogle izjasniti. Ta ipak
485
\I'

su rijetke i nikada zanatski valjane drame sto su ljep-
se neizvedene, ma kako sama izvedba budne zanatski
valjana. To su, u najboljem slueaju, lirizmi i raspreda-
nja cijim radnjama redomice nedostaju oblikovanja
cvori§ta, nastup, odstup, nabijena atmosfera, tako reci
plemenita, ne samo silerska nego i sekspirska kolporta-
Za onoga sto sili na binu. Nema svijeta u drami bez vid-
na mjesta za figure i naizmjenicne scene, sto ga isticu
glumci, nadasve reZiseri. Pa i velika liriL, ukoliko je
ima u radnji, dakle u drami, tek se na sceni odslikava
na gibanje raspolozenja iii refleksije, ukratko, na dra-
mu u introvertiranom liku, kojoj pripada. Upravo sto-
ga je - a ne, kao sto se tu po sebi razumije, zbog unu-
trdnjeg svijeta citana stiha, kao bijega od teatra -
Brechtova recenica tako znaeajno-istinita:
0 vecernjoj pustari
napisao nam je Elizabetanac stihove
sto ih ne postifo nijedan majstor rasvjete,
ni sama pustaral
i recenica je istinita, majstor rasvjete ne posti!e stiho-
ve, jer je Elizabetanceva vecernja pustara poetski do-
tjerana do svojeg najistinskijeg bica, ali unutar teatra,
unutar scena iz Leara, iz Macbetha, za koje je Shakes-
peare napisao sve te stihove. Postizanje, nadmdivanje,
otvaranje vecernje pustare posredstvom velikog pjes-
niStva nesumnjivo se dogac:1a nasiljem kljuca takva pje-
sniStva natl prirodom (usp. str. 249), ali teatar upravo
pokazuje spjevanu pustaru kao tie na kojem se samo
napokon prikazuje vlastiti komad sto ga je napisalo to
pjesnistvo. Ne na posljednjem mjestu tek ovako savde-
ni teatar realizira takoder znaeajnu pauzu sto se u dra-
mi ne bi rado nasla samo izmedu redaka nego i izme-
c:1u rijeci, receµica i izmedu nastupa. U takvim pauza-
ma onda nadasve prebiva osluskivanje, kucanje, pozor-
nost za dozive iz daljine, nesto ocekujuce, skupa s od-
vijanjem iii dovodenjem u red znaeajnih navada. Joi i
predivni stavak truba u Verdijevu Othellu, sto najavljuje
dufdevo poslanstvo, potjece, s ovu iii onu stranu opere,
486
.,.....____________________________________ ~
,1···".:·,,.• ·•
~
iz forme imanentne Shakespeareovoj pauzi. Tako je tea·
tar, za razliku od knjige u kojoj jc napisan, osjetilna do-
' ,,, f.ivljajna zbilja, u kojoj se javno cuje netuveno, u njoj
'.
;·I" ono zabitno za dozivljajnu zbilju biva plastieno javnim,
~ii
',\, u njoj ono spjevano-zgusnuto, potpuno-gotovo zbilja na-
stupa, kao da je od .kirvi i mesa. I svakl put jc to mimika,
posredstvom koje se pjesnistvo odslikava na razlnu tea-
,,:~.·
Flt· tra; to je govorna mimika plus mimika gestusa plus mi-
'. mika aure scenerije sto ju je stvorlo sccnograf. Okvir
pozornice tu je poput prozora s kojc~ 11e svljet mije-
nja, vidi i cuje do prepoznatljivosti. Tako .le kuzaliste
institucija jedne nove, viSe nigdje ncposrcdne dot.ivljaj-
ne zbilje, stavljene u slobodu posrcdstvom drumskog
pjesniStva sto se odnosi na nju.
Pri tomu sve ovisi o tonu koji sc duo ulo:r.l. Atovlle,
mote se reci da je igrani eovjek zvucnu flgura, kao ta-
'··r·. kav on je roc:1en za pozornicu. Na pocctku 1110,ll, dakle,
'' oblik govora, to znaci, teska umjctnost Alo modullra,
modelira izgovor. Temeljni ton nu koJt'm poclva ta
govorna mimika (izvrstan izraz sto potjcce od Schlcler-
I' machera, k tomu propovjednika i filozofu) nljc pak mo-
!da dan s apstraktnim obrisom nckc figure, cak kli·
'i/1" seom sto se oblikovao iz njega. Istim1kl tomeljni ton
" proistjece jedino iz nagnuca, vezanostl l sllkc cllju figu-
re, dakle iz mogucnosti da djeluje, da budc, Ito sc ot·
vorila uslijed njezina karaktera skupu s njczlnlm okol·
nostima. To ne znaci karakter u statillkorn 1mlslu uko-
panoga, uklesanoga, nego karaktcr tu znacl odrcc:1enje
za djelovanje sto Se treba tek obJikovutl. Jedlno SC U
tom smjeru vjerodostojno ozivotvorujc drnmatska ZVU·
cna figura, ona se varira samo polazccl od dcstlnaclje.
Kao primjer navodi veliki reziscr Stanlslavskl Hamle-
ta, rekavsi da se u Hamletu otkriva, rcclmo, zadata: ho-
cu osvetiti svojeg oca. Ali da sc mok otkriti l vila za-
daca: hocu saznati tajne bitka. I da sc mote otkriti
jos visa zadaca: hoeu spasiti eovjefanstvo (usp. Trepte,
Leben und Werk Stanislawskijs, str. 78. i dalje). Rezija
Stanislavskoga razvija Hamletovu figuru, skupa sa
svim unutra5njim preprekama, prema toj potonjoj »te-
meljnoj formuli«. Tezi je, dakako, namjeravani duktus
487
11:-..•.

u govomoj mimici cim joj je zbog izvjesne apstraktne,
dapace neistinite patetike visina vec tradicionalno od-
rectena. Tako je, sto se tice Schillera, jos uvijek pro-
blem kako postici da se Schillerovi stihovi govore tako-
der hladno, takocter potpuno nesonorno; tako je s mi-
mikom pjevanja i niSta manje orkestra sto se tice Wag-
nera. 2ilavo uvrijezeni ton dvorskog teatra, njegov pat-
nicki iii gromki patos zagonetno je tesko slomiti eak i
pri govorenju Wallensteina. Isto se tako tesko dade
(premda se to u novom Bayreuthu pokusalo, cini se, ne
bez srece) barok barsunastih heroina, pa barok Siege-
sallee udaljiti od izgovora Prstena Nibelunga. Te zasta-
rine zacijelo vuku dio porijekla iz originalnog Schillera
i Wagnera: porijeklo iz jedne retorike u advise jedna-
koj, dakle cesto samo nasilno odrfanoj visini glasa. Ali
isto tako u strogo logicnoj snazi Schillerova jezika, u
strogo kontrapunktskoj snazi Wagnerova izraza le!i
protutefa; pa restitutio Schillera i Wagnera znaci pred-
stavljati kod Schillera piano zamiSljenoga koje se u
njega dade govoriti, kod Wagnera bel canto beskrajnih
melodija koji se u njega dade pjevati. Kod Richarda
Wagnera, koji je sav u prejakoj grmljavini vise rodom,
viSe pod utjecajem svojeg vremena, slueaj je restitu-
tio in integrum, tako reci, dospjeliji: provediva je ona
ponajprije polazeci od mimike pjevanja i prosirujuCj
to na citavu gradnju. To je vafoijom zadaca postici da
izvedba Wagnera, polazeci tocno s te strane, napokon
postane primjerena cvjetajucemu i ostromu, snafoo-
mu i silovito dubokomu djela. Mimika gestusa skupa
sa scenerijom, ne viSe sparusena i ufogla, ne viSe s je-
kom gromova, zveketom maceva i zapljuskivanjem va-
lova, slijedit ce tada ne zapinjuci. Sama pak mimika
gestusa, ona rijecima posredovanu dramsku radnju us-
postavlja na tijelima glumaca, ali, tako reci, i na tijelu
stvari stavljenih u scenu. Scena moze biti oskudna, kao
u Brechta, kao u svakidasnjem i starospanjolskom ka-
zaliStu, ona mofo biti raskofaa, kao u nekim dobrlm
primjerima nekadasnjeg Meiningera i u opremama Ma-
xa Reinhardta, mofo prije svega pustiti da se samo pje-
488
,.....___________________________________ ,
.,
~l
':\
snistvo poput aure siri i talozi na slici bine, kao u um-
jetnosti Stanislavskoga. 0 kojcmu je s pravom receno
da je posjedovao kljuceve svih vrata i stanova, da je,
stovise, umio s jednakom domacinskom vlascu uprav-
ljati u Ibsenovoj sobi doktora Stockmanna, u jazbini
Dna*, u golemim oc:!ajama cara Bcrcndija. U bliskom
srodstvu s mimikom gestusa nastajl' tako spomenuta
mimika aure same scenerije sto jc stvaru scenograf.
Calderonova, eak Shakespeareova hina nc§to tako, do-
duse, nije prakticirala, ali uza svu §krtost, naznaeujuci
neku spilju, neku Silmu, neku sjajnu dvornnu pukim
natpisima, niposto nije izostajao kao nu1.nl rckvizit ma<::
¥''.~
i ljestve od ufeta, i: alegorijska slika hint" postajc pro-
'r.' sirenjem tih rekvizita, tako reci njihovi111 otisJ<0m i iz-
~v
1~:,
•..J)'
razom u prostoru. Ponesto zao§trcno, 1111 ne manje
protegnuto i na aurinsko, suradnik St1111isluvskoga Ne-
mirovic-Dancenko izrafava tu mimiku i.tt•stusa skupa
sa scenerijom ovako: »Neku se insccnaclJu mof.e nazva-
ti dobrom samo tada kad se mofe pustltl da sc lzvedba
od bilo kojeg trenutka dalje nastavi he7. rljccl, a gleda-
lac ipak razumije sto se dogada na sccnl.« Ulstinu su
kod Calderona bodez u nekoj drami ljuhomorc, kod
Shakespearea ljestve od uzeta u nekoj Jjuhavnoj drami,
~ii naprosto mimicki. $toviSe, bodez jc kod Calderona lju-
~
bomorom samom u njezinu izvanjskom llku, a jutarnja
tl
) svjetlost izmec1u slavuja i seve kod Shakespearea nije
vise vanjska, nego je vanjstinom ljubavl Romco-Julija
'1'.I'
i njezine smrti. Nesto takvo cak i kao potenclrano ne
:~
odvraca od same radnje, nego auru stvari postalu ho-
mogenom skrece u radnju, ukoliko, kao sto Shakespe-
are daje svojem Hamletu da kafe glumcima, •istodobno
valja razmisliti o nekoj nufooj tocki komada«. Kao sto
se po sebi razumije, govoreni jezik, dodusc, ostaje
alfa i omega i pri ma kako uspjeloj mimici gestusa
i njezinoj sceneriji. Tako da se neka pantomima, reci-
mo, ne osamostaljuje iii mozda tek izbija u prvi plan,
nego i najuspjelija pantomimika slU.Zi u smislu Nemi-
* Misli se drama Gorkoga »Na dnu« (op. prev.)
489
ii'
ti. 1

roviea-Daneenka spjevanom djelu. Ali gledajuci sa stra-
ne mimike, teatar je na ponajbolji nacin plastikom
pjesnistva, i to takvom da joj ni najjaea pokretnost,
iduci prema mimici, ne dokida plasticnost.
lluzija, iskreni pricin, moralni zavod
Staro je pitanje na sto i s kojom svrhom uistinu podi-
ze pozornica. Ona radi sminkom, pa i inace pretefno
sredstvima i svjetlima sto smisljeno zavaravaju. Po-
zornica je stoga pricin viSe od ikoje druge vrste umjet-
nosti, i to upravo stoga sto pusta da taj pricin, usprkos
okviru koji ga odvaja, bude dozivljajno zbiljski. To, do-
duse, daje teatru istodobno i ocaravajucu i iluzionistic-
ku moc, ali potcrtava pricin tako jako kao ni u jedne
jedine ciste umjetnosti. StoviSe, scenski pricin moze
za nenakloni pogled - a nalazio ga je on cdce, ne
samo medu licemjerima - stajati blize krajnje neple-
menitoj varki vostane figure negoli pricinu neke slike
sto otmjeno isijava i ni u cemu nije dozivljen zbiljski.
K tomu dolazi ono, tako reci, samoprijetv.:>rno u junaka
ili takoder mucenika kazalista. Pojam komedijant, pre-
nesen na realnu prijetvornost, potjece odatle. Ali razlika
izmedu moralnog pricina i teatarskog lefala je na dla-
nu, dakako, vec i tada kad gluma jos nije bila •castan
zanat«. Komedijant hini, dok se glumac preobrafava,
ili bolje, ulogu koju igra cini tjelesno prepoznatljivom.
I, buduci da se pozornica, zahvaljujuci tomu Uo igra
pjesniStvo, pokazuje i namjesnikom onoga u njemu sto
se ne dozivljuje zhiljski, to i opet doista otpada svaka
veza s vostanom figurom iii takoder s takozvanim zi-
vim slikama, uopce s opsjenarstvom. Pa ipak, onda na
razini sto je postala primjerenom ostaje pitanje: nije li
teatar, ako ne opsjena, a ono ipak nista drugo do ilu-
zija? U gradansko-estetickoj upotrebi taj pojam, dodu-
se, ne sadrfava niSta omalovafavajuce, all se on i pored
toga ipak odnosi na nekakvo ndto koje nije izvanjsko
realno, koje kao puki, premda, tako reel, posteni pricin
nema niSta zajednicko s bilo kojim pred-videnjem. Na
490
.-ii......----------------~-
taj se nacin iluzija protegnula na sve umjetnosti, i na
takozvane ciste, polazeci, uostalom, vazda od teatarskog
pricina. E. v. Hartmann, recimo, u svojoj tri cetvrt pur-
. f'
garski-trivijalnoj, cetvrt ·rezimirajucoj •Filozofiji lije-
poga«, statuira iluziju kao karakter umjctnosti uopce
i definira je kao »subjektivni korelat objektlvno estet-
skog pricina«. Ali onda uopcc ni!lta nu tom pricinu ne
djeluje realno; nesto se takvo poslijc Kant-Schlllerove
1, definicije lijepoga: kao slobodc m.l reulne pojave, u go-
tovo svih esteticara koji polazc od toga smutra doka-
zanim. Pojava, takoder, biva kao svrhovilu lijepom tek
»cim se oslobodi realnosti sto ju je lzuzvala i time
takoder realnosti svrhe kojoj sluzi, I uzvlNI 1Je do cista
estetskog pricina« (E. v. Hartmann, Phlloiiophle des
Schonen, 1887, s. 174). lpak, tu stvar zudjclo slijedi u
stopu iznenedenje, ne kod E. v. Hartmu1111u, all svaka-
ko kod Schillera, najboljega kanlovrn u eiiteticl. Jer
ako sloboda od realnosti svrhe zbilju treha bit! objek-
))
tivnim korelatom subjektivne iluzijc, onda teatarski
pricin uopce nije iluzija, stoviSe, on Jc to ponajmanje,
kao sto ce se odmah vidjeti. Iako ga i sum Schiller na-
ziva •blagotvornom iluzijom«, ipak upravo to blago-
tvorno, koje je tu naglaseno, jednom za svagda odluc-
no dokida njegov karakter iluzije. Spis •Kazaliste pro-
matrano kao moralni zavod« u tom smlslu kaze: •Mi
bivamo ponovo vraceni samima scbi, budi se nas osje-
~:·,,
caj, ljekovite strasti potresaju nafo zadrljcmalu priro-
du i tjeraju krv u svjezim talasima•; - item, upravo
1f tobofnja puka iluzija stavlja u realnost, osvjefoje je i
ti
lf
sama upucuje na jos jacu, koja se dade rasputati. Nave-
~i deni Schillerov izljev ozivljuje njegov rani spis jednim
'1,
·.·~\
programom kazaliSta tako malo vezanim uz iluziju, ka-
zaliste se promatra upravo kao moralni zavod, pa tako
niposto oslobodeno realnosti. Ako je ,pak i ukoliko je
kazaliste takvim zavodom, onda je s njim nespojiv
svaki iluzionisticki karakter; jer nema iluzije §to bi
aktivirala realizirajucu volju i volju za realnost. Jednoj
budoaziji sto je od odvojene zbilje potpuno otrgnula
umjetnost i ideal, daleko nadisavsi Kanta, morao je za-
sigurno odgovarati i teatar kao iluzija. Istina je pak:
491
J;;.
"'
' ''
j, y~
.~
 -.-.!II....------------~--------~~--------------
umjetnost bi kao iluzija bila i ostala na citavom potezu
laf, uzeta i u moralnom i u izvanmoralnom smislu. To
znaci, kako u namjeri da zavara, tako i glede nemo-
gucnosti sto se u takvoj umjetnosti odvijaju. Postojeci
pricin tea·tra nije, naprotiv, nigdje iluzionisticki, nego je
1
naprosto iskren, takoder kad je pricin »na prod11Znoj
crti postaloga, u njegovu oblikovano-primjerenijem iz-
rafaju« (usp. str. 249). Njegova igra ne kvijesticira, mo-
ze, naprotiv, utjecati na volju ovoga svijeta, u okviru
njegovih realnih mogucnosti - kao paradigmatski za-
vod.
Kod njega se pak, da bi bio djelotvoran, ne smije za-
boraviti lijepi pricin. Pozornica, doduse, nije iluzioni-
sticka, ali na njezinu grbu nema ni podignutog kaziprsta.
Gdje se on pojavljivao, bijase na djelu mnogo gradan-
sko-puritanske mrfaje prema umjetnosti, u najmanju
ruku tudenja od umjetnosti. Nerijetko su, na falost,
to tudenje aktivirali socijalisti, upravo kao da kazaliste
nije zabava, nego nedjeljna skola (s nicim do nevalja-
naca i odlikasa). Gore je prikazano kako je na odusta-
janje od kaza!Bta kao dresiranja pozivao upravo
Brecht, isti autor koji je prvi, umjesto kulinarske, slavio
binu sto oblikuje svijest. Ali u Brechta teatar nije tre-
bao biti nenasminkanim moralnim zavodom i niposto
nije smio biti nametljiv. Naprotiv: moral i tu teee kroz
zabavu, kao »najplemenitiju funkciju koju smo na§li
za ,teatar'«. Gottschedovsko skolnistvo u njemackom
oblicju moralnog zavoda ne izumire, medutim, tako la-
ko; pa se tolerantnost za svjetlost u sreci mora svaki
put nanovo izmoliti. Pa se Goethe u clanku »Njemac-
ko kazaliSte« mora ovako izjasniti o lijepo-veselom pri-
cinu: »Iz sirovih, ali ipak slabih pocetaka gotovo nalik
igri s lutkama njemacko bi se kazaliste bilo malo-poma-
lo kroz razne epohe mozda probilo do snafnoga i pra-
voga, da je u jufaoj Njemackoj, gdje je ono zapravo
kod kuce, nastao miran napredak i razvitak; medutim,
prvi se korak, ne za njegovo poboljsanje, nego za tako-
zvani popravak, dogodio u sjevernoj Njemackoj po-
sredstvom ljudi bez dtiha i nesposobnih za bilo kakvu
produkciju.« Pa nakon sto ce iznijeti ovako rezervira-
492
.....
'·
ni sud o Gottschedovoj reformi, nakon sto ce cak mo-
rati da proventilira hamburski spor za i protiv toga da
svecenik smije posjecivati kazaliStc, Goethe ne bez sje-
canja na naslov Schillerova mladcnuckog rada nastav-
lja: »Taj spor, sto SU ga obje stranc vodilc vrio zustro,
prisilio je, na falost, prijateljc p01:ornicc da tu ustano-
vu posvecenu zapravo samo visoj osjctilnosti prikazuju
kao moralni zavod ... Sarni pisci, dobri, ccstiti ljudi iz
gradanskog stalefa, to su otrpjeli i po~cli s njcmackom
valjanoscu i kako najbolje znaju ruditi nu tom cilju,
\•, ne primijetivsi da naskroz nastavljaju Gottschedovu
J'
osrednjost.« U skladu s tim ostrim plt·doujcom, Goethe
~· je eak htio i to da se cuvena Aristotl'lovu kutarza ne
odnosi na gledaoce, i ne premjesta u njih, ncgo na oso-
be drame. Nema sumnje da uza svc lo u Gocthea ne
djeluje samo aristokratska reakcija pm! iv opcc probi-
tacnosti njemackog gradanskog prosvjctitcljstvn nego
i odvratnost prema sekulariziranum hogornoljstvu sto
se vjesalo eak i o moralni zavod, napokun Jedan minus-
·teatar. Item, Apolon bez muza, Mint·rvu bez Epikura
pristaju k materijalizmu u umjetnosti .Jo~ daleko losije
nego sto SU pristajali k njezinu idcalizmu. Sto je pak
sa svojim moralnim zavodom mislio Schiller, bijase
umjesto Gottschedove ucmalosti cvatuCi.m teatrom i tek
po tomu moralnim probitkom, bijasc scenom i tek po
tomu tribunalom. Tek tada kad jc svcudilj bogatstvom
scene, kazaliSte moZe sluZiti moralu, kao sto se cesto
~'•
~
dogadalo u umjetnosti upravo jer je bila vrhunska. Izo-
lirano ispunjenje toga nalazi se u sceni Hamleta kada
~· predstava prisiljava kraljevskog ubojicu da se raskrin-
~~
ka; socijalnorevolucionarni moralni zavod nalazi se u
•Spletki i ljubavi«, u »Wilhelmu Tellu«, u »Egmontu«,
sav je prozet brutovskom glazbom u »Fideliju«. I taj
moralni zavod nije samo tribunal, jer povrh slike poro-
ka na pozornici, kojemu se sudi, eak i povrh nje kada
trijumfira, zbog cega upravo i izaziva zgrafanje, pojav-
ljuju se putovi spasa, u najmanju ruku znaci njihove
svjetlosti. Njemacka klasika u cjelini bijase pokusajem
da se iz klasno raskomadanog drustva razvije citav,
neraskomadani eovjek. Taj pokufaj - graden jedino na
493
l~'
 ,....._________
vjeri u estetski odgoj - bijase, razumije se, apstraktan,
ali je ipak stavljao na binu isto tako i slike-vodilje ne-
sumnjivo vrijedne pafaje. Medu njima su pak i takve
da tek danas nalaze svoju pravu zadacu, posve bez ap-
straktnosti ili eak preganutljive bijede oko sebe. Iskre-
ni je, dakle, pricin bine ponajmanje, kao i iluzija, od-
rijesen od realnosti svrhe; on je, naprotiv, njezinim pro-
micanjem posredstvom zabavljastva.
Latno i pravo aktualiziranje
Dobri se komadi vraeaju izvodeni, ali nikada kao isti.
Za svako se novo pokoljenje mora stoga nanovo insce-
nirati, i to vise puta. Promjena izvedbe biva osobito
Ostrom kada mjesta u parketu pocne zauzimati neka dru-
ga klasa. Ali ako tada bina i ne ostaje nepromijenjenom,
pa tako ni punom starudije, ona isto tako nije ni garde-
robom o cije se kuke mogu vjesati svagda nove haljine.
To ce reci: ljudi i popriSta nekog starog komada ne
mogu se potpuno i radikalno »modernizirati«. U sva-
kom slufaju ostaje kostim vremena u kojem se dani ko-
mad odigrava. Tomu nimalo ne protuslovi sto je barok
svoje anticke junake odijevao a la mode i pustao ih da
isto tako agiraju. Jer barok je, doduse, igrao anticke
junake, ali niposto anticke drame, nego one sto ih je
sam napisao; tako on nije anticke drame iskrivljavao
premjestajuCi njihovu gradu u svoje vlastite gradan-
sko-dvorske likove i sukobe. Zbog daleko manje stvara-
lackog, ali jos promiSljenijeg razloga nose, recimo, Co-
cteauovi Orfej i Euridika, napisani dvadesetih godina
naseg stoljeca, polo-kosulju i rofaate naofale; k tomu
i bez ikakva povoda. Pa ipak, nije lako naCi neukusniju
besmislicu negoli igrati Hamleta u fraku ili, kao skrom-
niji primjer, staviti prvi cin »Hoffmannovih pricac u
par s kromiranom opremom. Ili, takoder, Schillerovim
razbojnicima dati da nose proleterska radna odijela a
Spiegelbergu masku Trockoga. Sve je to snobistil~ki, u
najmanju ruku pretjerani protuudarac ionako vec dav-
no minulom historizirajucem igranju teatra. lspravno
494
~ N
~~------~----------~
!·,;
je samo ono po sebi razumljivo da je svaki teatar tea-
trom svojeg vremena i niti nekim vjernim maskenbalom
niti zabavom pedantnih filologa. Stoga scena treba za
svoje osvjefenje, doduse, posvuda nov i u sebe novo
ugradeni izgled, ali takav da nigdjc ne otprhne aroma
vremena spjeva i njegove scenskc slike. Jer upravo su
novom opredjeljenju, cini se, potrcbne osobe i raci.nje
na mjestu njihove ideologije dane spjevom, ako inace
trebaju nositi mrfaju i ljubav, sljam I uzor predmeta
sto ga je prikazao pjesnik. Slika pozurnice prema kojoj
je komponirao autor ne smije se, dakle, odbaciti, nego
se mora izmijeniti do prepoznatljivosti, rccimo, do pre-
poznatljivosti klasnih sukoba sto se nn nJoj zbivaju,
tek sada dozrelih da se izreknu. Tck tnda sc teatar ne
stilizira da bude aktualnim, nego zbiljski aktualizira, i
to jednako u slid scene kao i jos mnogo toenije u
osvjezenoj rasvjeti, modeliranju sce11skog teksta. Tu po-
red odavna poznatog precrtavanja postoji eak i prera-
da nekog komada, ukoliko je po njcmu na vise mjesta
pala prdina ili je moZda nedozreo i nedovr§en, i uko-
liko je - kao conditio sine qua non - preradivac ili
dopunjivac s autorom srodan i na ravnoj nozi. Tako
Karl Kraus nije samo Offenbachove tekstove nego i ci-
tavi dijamant njegove muzike spasio iz raskravljenosti
u koju su zapali. Tako je Brecht Lenzova •Mdtra dvo-
ra« revidirao kao ljudsku biljku sto iz feudalne bijede
osamnaestog stoljeea raste dalje u kapitalisticku dva-
desetoga. Ali stvar biva i tu prekarnom cim drski rezi-
seri, sakati autori ili bijedni epigoni hoce staro iskori-
stiti kao staku ili nadomjestak produkcije. Epigonski
dopunjivaci (model: zavrsetak Schillerova •Demetrija«)
Ono SU U knjifovnosti sto U necemu pod imenom arhi·
tekture bijahu u proslom stoljecu ufasni restaurateri
gradina i dvoraca. Dopunjivaci su se poput ovih poto-
njih prorijedili, ali poduzetni reziseri svejedno nepre-
stance prenose u dramski tekst neizrecivu aktualizacl·
ju na temelju njegova vulgarnopolitickog •poimanja«.
Sve sa svrhom da se neka tendencija - bila ma kako
pohvalna - ucini vidljivom izvan ogledala djela umje-
sto u njemu. Ne treba - pri hvale krajnje nevrljed·
495
'"
.ih
 .-.ii.---------~-------------------,:::
noj, naime pretfasistickoj tendenciji sto se u njemu
ispoljHa - posebno podsjecati na jednog »Wilhelma
Tella«, gdje je Gessler, uz prigusivanje i retus slobodar-
skih mu.Zeva, bio gurnut u srediSte kao »najzanimljivi-
ja« figura. Ili cak podsjeeati na to da je komedija »Mle-
tacki trgovac« morala sluziti kao antisemitski batinaski
komad. Jer vulgarnopoliticka aktualizacija vodi i pri
ispravnoj tendenciji u polje tude djelu, uz gubitak dane
drame. Recimo, kad se »Marija Stuart« stavi u scenu do
te mjere promasenu, i izbaci iz svake mjere, da komad
viSe ne odaje falosnu igru, nego proslavu Elizabetina
trijumfa. Jer da ona treba - zahvaljujuci dramatur-
skoj novogradnji bez premca - reprezentirati kapita-
lizam na usponu nasuprot francusko-katolicko-novofeu-
dalnoj Mariji. To historijski, doduse, nije netocno, ali je
za tu dramu (posljednji cin) jos gore, prije svega jos
izlifaije negoli restauriranje dvoraca prema ukusu
osamdesetih godina. Jedino pri figuri u samom spjevu
viSeznacnoj, na celu s Hamletom, valja u svakom slu-
eaju opravdati utriranje nekih njezinih crta, do sada
katkada previc:tanih; mec:tutim, i te je crte morao osvi-
jetliti Shakespeare, retiserovo je samo da snimku raz-
vije. Samo kao ta vrsta razvijanja i naknadnog dozrije-
vanja dogac:ta se u teatru obnova, i samo se u tu svrhu
remek-djela citiraju na daskama uz, kao i uvijek, sre-
tan raspad njihova »galerijskog tonac, muzejske vri-
jednosti. I Rikard Treci, ni on ne igra kao da je Hitler,
nego danas osmiSljuje jedan dio hitlerovskoga, to jas-
nije sto viSe posredstvom Shakespearea predstavlja SVO-
ju vlastitu kofo i kofa svojeg vremena. Srodno vrijedi
u is tom komadu, harem sto se tice alegorij skoga u spa-
senju, za Richmonda i lijepu sutrasnjicu oko njega. Ta-
kvo prikazivanje mora, dakako, biti rjeCito i niposto
povijesnim panoptikumom s »bezvremenskim«, »opce-
-ljudskim« u sebi. Ali rjecito ovdje znaci: klasicnu dra-
mu valja tako izgovarati i predstavljati da se drami ne
naturuje sadafojost, nego da drama ujedno znaci sa-
ddnjost. I to na temelju svojih temporarno vazda ne-
iscrpivih konflikata, konfliktnih sadrfaja i rjesenja, da-
pace: svaka klasicno velika drama pokazuje na tim svo-
496
jim konfliktima i rjesenjima neko htijenje sto, tako re-
ci, prestiZe, sto sete daleko preko temporarnoga. $tovi-
se, cak i komadi pisani u sadasnjosti imaju samo tada
dramatski aktualno znacenje (u smislu upozorenja i
razjasnjenja) kad se razumiju u takvo prescfoce htije-
nje. Postoji drustveni proces (izmec1u ln<llvidua i zajed-
nice, izmec:tu samih kontrastnih ohliku zaje<lnice) sto
od grckih pocetaka drame seze u bu<lufoost, <lo u dru-
stvo ne vise antagonistickih, ali, po sebl sc razumije,
niti isceznulih proturjeenosti. Taj proccs, <lramatski
koncentriran izmedu tipicnih nosiluca, cinl svaku ve-
liku dramu upravo stoga velikom ~to Jc sposobna za
novu aktualnost, takoder je cini aktuulnom jcr .le trans-
parentna za buducu zadacu: optimistlcku tragediju.
U »Rameauovom necaku« Diderot dajc du !IC kafe: »Na
putu stajase mnogo stupova, i izlazecc jc Sunce slnulo
na sve, ali je samo Memnonov stup zu1.vutao.« Taj stup
znaci genija za razliku od mediokritctu, ull cisto stvar-
no znaci on trajnu snagu zvucnosti i aktualnosti velikih
drama u smjeru svitanja dana. Aktualna cc lnscenacija,
dakle, ponajbolje upucivati bude Ii se ruvnnla prema
tom smjeru. Ona je najistinskijim dramama, od »Oko-
vanog Prometeja« do »Fausta«, imanentna; njoj nije po-
trebna nikakva nametnuta ili dodana oclgledna rekla-
ma, nego upravo to da cini vidljivim.
Dalje pravo aktualiziranje: Ne strah i sutut, nego
prkos i nada
Mjeru za tu svjezinu valja, mec:tutim, svaki put svjefe
priskrbiti. Ona se najsigurnije dobiva iz opstojanja zna-
cajnih novih komada i iz razumijevanja za njih. Dobiva
se, ne na zadnjem mjestu, iz velikih razllka u kojima
se slika zelje u socijalisticko doba zatice spram prija-
Anjega. Opipljivima bivaju te razlike kod onoga sto je
Schiller nazvao »Razlog u.Zivanju nad tragicnim pred-
metima«. Jos se i Schiller, u ovako naslovljenu clan-
ku, i jasnije u slijedecemu »0 tragicnoj umjetnostic,
prividno ne oslobada Aristotelove definicije tragedije.
497
:\!i
Jr,:
,-

Pri cemu povrh toga ne namjerava luciti izmec:lu fa.
losne igre i tragedije, buduc~ da obje trebaju ganuti
gledaoca. A polazeci od ganuca, i Aristotel dolazi do svo-
jega cuvenog ucenja o svrsi tragedije: da ona treba iza-
zvati afekte straha i sucuti. Schiller onda naglasuje sa-
mo sucut, ali u Aristotelovu originalu tragedija nam
pokazuje ljude, na celu s junacima, u stanju patnje.
A dramatski postignuta visoka potencija straha pred
patnjom, s njim i sucuti, treba, kao sto je poznato,
gledaoca osloboditi tih afekata. To ~naci, afekte valja
posredstvom njihova tragicnog potenciranja iskaliti do
ponovnog vracanja na njihovu normalnu razinu u fivotu.
To je smisao Aristotelove katarze ili ociscenja, kao ka-
tarze koja uvijek posredstvom patnje iskusane u drami
ukljucuje upravo ganuce. Tek je zacijelo Euripid unio u
tragediju ganuce, zbog cega je cak i Aristotel pripisivao
Euripidu najjaci dramatski ucinak u navedenom smi-
slu. Ali pri tomu se ne pretpostavlja da samo iz speci-
ficne drame izvire ganuce, nego prije svega ipak jos i
iz ponasanja koje manje poentira bunt protiv sudbine
negoli - ma kako postojano podnosenu - patnju zbog
nje, podlijeganje njoj. Citavo anticko robovlasnicko
drustvo nije uzimalo pod istinu tragicki neprijateljsko
u patnji, niti Prometeja kao temeljnog tragicnog juna-
ka, iii u najmanju ruku nije htjelo u to potpuno vjero-
vati. I to usprkos Eshilovoj trilogiji o Prometeju i
usprkos znanju da su tragicni junaci bolji od bogova,
cak bolji od sudbine. Pa je sada upravo za mjeru osvje-
zenja dramatskog aspekta poucno kako je nadasve
ociScenje posredstvom straha, pa onda sucuti, onaj
tragicki efekt sto je nama postao najtuc:lijim. Mora se
dopustiti da je taj efekt, kao sto smo vidjeli, volio jos
i Schiller (doduse, s iskljucivim naglaskom na sucuti);
da ga je prije toga Lessing u »Hamburskoj dramatur-
giji« branio i1i jos jednom procistio (doduse, takoc:ler,
uz redukciju straha, koji da je sucut sto se odnosi na
nas same). Ali vec poduzetnicko, dinamicno grac:lansko
drustvo razumjelo je anticki razlog W.ivanju u tragic-
nim predmetima samo jos uz nesporazume; vec se u
njemu s tragicnim junacima, takoc:ter s grckom trage-
498
t
f
dijom, stavlja na dnevni red slika felje teatra posve
drugacija od one sto sa sobom vodi puke pasivne afek·
te strah i sucut. Afekt je straha ionako propao s tra-
gedijom sudbine, a sucut? Ta vrsta ganuca nad Eshilo-
vim Prometejem i onim sto je s tlm u vezi daleko je
manja od divljenja. StoviSe, jos sc dalcko vise toga,
jos posve drugo dade ustanoviti u prcmjdtenju afe-
kata, u toj najbitnijoj vrsti aktu:dizucijc, Ato se na taj
1r nacin dogodila. Jer docim tragitno uzbuc:lenlm razlo-
gom ganucu viSe nije strah i sucut, undu ne ostaje je-
dinim razlogom ni divljenje. Tim jc rnzlugom, napro-
tiv - i sada vic:tenim kao takvim takmkr u samoj tra-
gicnoj osobi - prkos i nada. Tck su to dva tragicna
afekta u revolucionarnim prilikamu, I uni nc kupituli-
raju pred takozvanom sudbinom. Prkos, doduAc, jcnja-
f
:ry
va kod na korist-pobjedonosnih i u njimn, kuo junacima
socijalistickog drustva i dramatikc; u sklnclu 11 nc vise
r
antagonistickim proturjecnostima, sn supstuucljalnom
solidarnoscu. Ali je to vafoiji kod uw/w/pohjedonosnlh
i u njima, kao junacima klasicnc trudlrunc drumutlke,
koji su - prema Hebbelovim rijctimu -~ lzazivall ga-
nuce zbog velikog spavanja svijcta. A sprdficna nada
kao nada sto je u toj uzaludnosti svugdn tjerala svoj
paradoks primjeren stvari i stu tvul'i 11ujboljl razlog
ufitku u tragicnim predmetima, ionnko kk u soclja-
listickom kazalistu dolazi kuci prvl put llAcna para-
doksa. (Na taj nacin, dakako, sto tu u smlslu posljed·
njih Shakespeareovih komada /Romunse/, Goetheova
Fausta, tragitno mofe biti dokinuto). U cjellnl se tako
kazaliste u svojem svojstvu moralnog, paradlgmatskog
zavoda pokazuje radosno-anticipirajucim zavodom. Za·
to je ono radosno i u tragediji, nc sumo u kritickoj
komediji, ne samo u saljivoj igri. Zuto ono upravo oko
tragicnih junaka, stoviSe, jos i oko pruvoga ganuca,
naime oko plemenitih propasti i:r. folosne lgrc razaplnje
krufoi horizont jutro. Kada Schiller kafe: •Ne zastaruje
jedino ono cega nikada i nigdje nlje bilo«, onda je ta
recenica, nema sumnje, recimo tako: pretjerana; pa
ipak se u njoj, sred tolike pesimisticke i idealisticke
rezignacije, krije materijalna jezgra. Samo, recenica
499
,.,:\D

mora glasiti: sto se jos nikada i nigdje nije posve do-
vdilo, ali predstoji kao zbivanje dostojno covjeka i
tvori zadacu, upravo to nikada ne zastaruje. Djelujuci
udio buducnosti daje, dakle, pravu mjeru za svjdinu,
takoc.1er u komediji, koja kritizira sadasnjost, i u veseloj
igri, koja je pusta da lagodno mine, kako li tek u uzvi-
senosti tragienog svijeta. Jer po djelovanju junaka tog
svijeta punom nade biva jasno da njegova propast nije
posve toena, da element buducnost u njoj - podize.
31 IZRUGIVANJE I OMRAZENE SLIKE ZEUA,
DRAGOVOLJNO HUMORISTICNE
Ulozi li netko prvom zgodom stotine milijuna u
to da se svi crnci oli<!e bijelom uljanom bojom
iii od Afrike napravi <!etverokut, neka me ne <!udi.
G. Freytag, Novinari
Rijecca ali
Mnogocem se neumjesno smijemo, sto nije veselo. Za
svakim koga prati smola rado se smijuljimo, pa ako je
pametan, cini to i sam. Tu nalazi mjesto osobito ne-
duhovita, ali upadljiva vrsta zabave. Kako 1i je veselo
sto je netko izgubio kljuc, pa zbog toga kasni. Da se
netko ne mofo rijesiti kihavice, svi preprieavaju i doce-
kuju kao dobru 5alu. Tu smijanje sluzi tomu da se stvar
umanji, ucini sporednom i gotovo takvom kao da je
nema. U drugu ruku, razveseljuje, i samo je smijefao,
da netko mofo stvari sto mu nisu po volji, i1i obicno
ne odgovaraju drugima, preokrenuti onako na svoju,
malim prstom, tako reci unutra§njim. Bilo bi lijepo da
ide, ali i to da ne ide izaziva smijeh. Otuda poslovica:
Kad ne bi bilo rijecce ali, mnogi bi bili milijunali.
Ili: Kad bi zelje bile konji, mnogi bi prosjak ja-
hao. Ta je poruga tocna, pa ipak je u njoj jol
i mnogo toga sto zacuc.1uje, jos vise onoga sto ubrzo
500
f
postaje sumnjivim. Jer s osobitom se ljubavlju ovako
veseli ton siri onamo gdje djeluje samo jos podrugljivo
i posprdno. Siri se na racun anticipiranja uopce, na
raeun neuobieajenoga. Tako se, mozda, smijao vec i
pracovjek kad mu je koji sanjar htio doearati kako se
meso moze, i jednom ce se zacijelo blagovati peceno.
Mastarije su to, na protivnickoj su Im strani uvijek
smijaci. Stvar je ta vjetar, i kao svaki cc se vjetar raz-
vodniti. Nije, doduse, tako sa svukim vjetrom, ali pur-
( " gar to rado euje.
»Pomodne stvari sve skupa ni.rn nil.a.fto•
S te se strane novo izvrgava ruglu punujlukAe, najra-
.,•.
dije. Njegovi donosioci smetaju, jcr fovjck sc toboze
'
navikne na sve, takoder na lose. Ncuobi~ajcno je za
malograc.1anina vazda zlatni rudnik ~ale I ncsklonosti;
i to je u vezi s njegovim nesigurnim su111o:r.mlovuljstvom.
Komiear Ce slobodno izlanuti da SU novi :knskl se§iri
,~ strasila; prema tom se receptu onda kuhu I vuri smi-
jesnost buducnosti. Ali tomu, dakako, val.In dodati da
ii'
se korijeni ovako sazdane dosjetkc pokazuju u posve
drugoj klasi i u vrlo starim vremcni111u. Od toga zivi
dosjetka, zivi odbojnost purgara, du Oil to I ne zna,
i jedino je zluradost izrasla u samom njemu. NI seljak
ne trosi ono sto ne poznaje, on jc zu to lmao valjani
razlog dok mu je novo dolazilo oc.I vlu!ltcllna Ill lz gra-
da, koji su seljaka pljackali. To sc u scljuka, kao ste-
ceno svojstvo, dugo odrfalo, to ga jc navelo da se,
polazeci od posve druge osnovice, !luglasl 11 malogra-
c.1aninom u poviku: Pomodne stvari svc skupa nisu ni-
za§to. A drugi razlog pociva, dapu~e. u vrlo starom,
gotovo arhetipski uvrijezenom strahu od novotarije:
u praznovjerju kao preostalom sastojku lz davno pro-
Uog magijskog vremena. Nakon ~to su u Poljskoj bili
uvedeni zeljezni plugovi, a slijcc.lila jc losa fotva, seljaci
su to pripisivali foljezu i vratili se drvenom plugu.
Proizlazi: u dobra stara vremena, u drveno, kameno,
broneano doba foljeza nije bilo, pa kasniji materijal ne
501
'"
:ii,
,-
.·'

valja za navade bastinjene odande. Isto tako: obrezi-
vanje se u svih · plemena u kojifl je uobieajeno kao
posljednji ostatak ljudske frtve primitivaca izvodi drve-
nim iii kamenim nozem; hramovi prastarih bogova
zemlje nisu se smjeli graditi iii popravljati zeljeznim
alatom. Tomu je srodno, a prenijeto je s kamenih no-
!eva na svecenicku kastu: u Rimit su plebejci tek kao
posljednje stekli pravo na dufnost sacerdosa, koje su do
tada pridriavali sebi samo patriciji. A rimokatolicki
bog razumije pak samo latinski; misa na njemackom
bila bi tu isto sto i foljezo za staru majku zemlju u
davnih poljskih seljaka: izazov, stfahota. Tako u ocima
praznovjerja sve novotarije nose oznaku: od njih nema
blagoslova. I slojevi zaostali i iz raznih vremena ana-
logno upotrebljavaju ostatak stafog straha protiv bu·
ducnosti koja im ne odgovara. _Neuobicajeno tu je u
svakom obliku tudinsko, takvim se ono, uz upadljivi
protuudarac folji za iznenadenjent. izvrgava ruglu.
Le Neant; Un autre monde
Smionijom biva bla kad se saroa bezobrazno gradi
necim novim. Kad se cak igra s iamnim u tomu i iza.
ziva Jkakljivu grozu. Skakljivo u njoj svagda oznacuje
da tu nesto nije u redu, to jest uo1'icajeno. Vrlo se rano
teata:r carolija iskazao s magijom, ne samo kako bi je
demistificirao, nego kako bi postig~o da u publici padne
kuriozna, komicna sjena i na tebnicki cudesno. Slika
zelje da se prekorace stare granice time se, pored
ostaloga, umanjuje do zbijanja sale sa senzacijom; ko-
medijant moZe uciti pronalazaea. ovamo spadaju trikovi
s vatrom: umjetnost hodanja po ufarenom ugljenu, gu-
tac plamena, bljuvac plamena. powel the Fire-Eater
ispekao je 1762. na svojem jeziku biftek, stavivsi ispod
njega ufareni ugljen; jezik je vio premazan nekim
nepoznatim zastitnim sredstvom. Ovamo spadaju optic-
ke iluzije, prije svega rad s refleksima ogledala, koje su
dokazane od sesnaestog stoljeea. l3envenuto Cellini iz·
vje§tava 0 fantomima sto SU za trgjanja neke predstave
502
.-..------~~~~~---------'
#
~
u Koloseumu bili projicirani na dim; za to upotrijeblje-
na ogledala bila su uvezena u Rim s dvora tatarskih ka-
nova. Od toga se sacuvao trik <.la sc djelovanjem ogle-
dila zive osobe pustaju neka isceznu i zatim ponovo
pojave: »Le Neant« na Montparnusscu c.laje jos danas
predstave U kojima ljudi, takoc1cr stvuri, StO SU netom
stajali na bini netragom nestaju I zntlm se iz nicega
vracaju u tu-bitak. Tobin i Pepper konstrulrali su 1865.
»The Cabinet of Proteus«, u kojcmu SU SC muskarci i
'~ !ene ponovo pojavljivali preobrafcnl: goll u ljubavnoj
1r. postelji iii s pokajnickom kosuljom nu lomncl. Ali •Le
:11·
Neant« na Montparnasseu, ne djclujc II kao da jc tako
davno prije Sartrea htio obezvredivltl I ruguti se: Sve-
J koliki je napredak napredak u - nista.
I
Nesto takvo pogotovu ne izostajc gdjc sc novo na pre-
tjerani nacin prikazuje u slikama. Humorlstlcki Iistovi
vec sto godina crpe gradu iz toga kuko ce eovjek iz.
gledati za sto godina. Poruga jc to jai':u §to se sam
izrugivac nade na vecem cudu sa svojim nuslikanim
f.' buducim sablastima. Tada se karikatura zacljelo mo!e
vinuti u visinu koju jedan saljivi list nufoo ne mo!e
' dosegnuti. u tom je smislu znaeajna slikovnlca groteskA
'· s tekstom iz devetnaestog stoljeca, kad je buducnost
tehnicke romantike postala neizvjcsnom: Grandvilleov
' »Un autre monde« (1844); autor je trl godlne kasnije
umro u ludnici. Tu se iz starog svijeta presjeda u jedan
novi, a opis !ivotnih obieaja sto ih donosl to presjeda-
nje mijeb se s vedrim scenama na granici pakla. Na
naslovnoj se stranici obecavaju: •Transformations, Vi-
sions, Incarnations, Ascensions, Locomotions ... , Me.
tamorphoses, Zoomorphoses, Lithomorphoses, Metem-
psycoses, Apotheoses et autres choses.« Nisu odriana sva
ta obe~anja, ali se svejedno diZe zavjesa pred jednim za.
mdeno-utopijskim sojem. Tu su preradeni ljudi, dvo-
jedi, sprijeda i straga nose zubala glave i grabe. Orude
se odavna osamostalilo, to su golemi insekti od !eljeza,
njihovi su ekstremiteti klijesta i1i krakovi poluga, glava
kovacki bat sto kuje kimajuci. »Concert a la vapeur«
pi!ti, §umi, zveci bez ljudi i ,povrh toga precizno; sva
503
i i:
·{~~
. !1;
 ~----~----------------,r
glazbala tjera para, gotovo su i sama postala pamim
strojevima; oscilirajuca klipnjaea s rukom na sebi izi-
grava dirigenta. Tehnizirane su i »Mysteres de l'infini«:
Jupiter, Saturn, Zemlja, Mars povezani SU zeljeznim
rnostom; most se prikazuje osvijetljen plinskim svje-
tiljkama velikima kao omanji Mjesec. Baudelaire je o
Grandvilleu i njegovim crtezima rekao: »To je bolezlji-
vi literarni mozak, vazda neutazivo :leljan ilegitimnog
krifanja vrste ... Taj je eovjek s nadljuskom smiono§cu
protrajao svoj zivot da bi popravio stvaranje svijeta.c Ali
prije ce, i jedino, biti tocno da je on bio talent koji slika
tehnicke Gargantue i tom salom goni svoj ufas. Svaka od
tih slika karikira, pretjerano izoblieuje sredstva §to lju-
de usrecuju tehnikom. Na palaci pravde buduenosti pi§e
kao aksiom: »Les crimes sont abolis, il n'y a plus que
des passions« - ozbiljan vrhunac u poruzi sto se odu-
pire utopijskom besmislu. Toliko Grandville i njegovo
proroeanstvo; jedan shizofreni malograd:anin, jedan
znaeajni mas tehnicke fantazije tu se prenajeo Proteja
iii takod:er Prometeja, od toga mu je pozlilo. Pri cemu
ionako svaka neobicnost, kao §to smo vidjeli (str. 116),
nosi sa sobom dio §ale kao svoju naopaku stranu; §to
se, dapace, dalo primijetiti na mnogim proizvodima
nadrealizma. Izvan nadrealizma dade se to ponajbolje
dokazati na paklenskim montafama, »paradisi volupta-
tis«, Jeronima Boscha, cije Nouveautes promiskuiteta
sa §panjolskog dvora bijahu skupljene jedino za volju
razveseljivanja. Ne posve bez srodstva s tim pojavljuje
'
se i osebujan saljivi mas u pretjeranoj Grandvilleovoj
porodici proteza kao ufas u kojem ujedno izbijaju i
ludilo i zabava. Te§ko je tomu doskociti; veselost, i sa-
ma frivolna, spasava od one osame §to biva demon·
"'I'.
i_
skom, u koju covjek, i kasnije stroj, mogu izvitoperiti
svijet, sala spasava od krajnje neprirodnosti ili nezdra·
vosti apstraktnih bastardnih figura §to se ipak daju
prikazati, spasava od carstva sjena tehnickog bluda,
crne utopije. Ali u tim je sjenama objektivno ujedno i
iala: kao odjek »grotesknogac koje i jezicki i stvarno
504
;t·'
potjece iz »grate«* ili podzemnog svijeta, kao otac iii
brat jednog smijeha §to ne smije izostati upravo u
paklu. Ponesto se od toga pojavljuje u spomenutim
karikaturama, stravicnim karikaturama tehnike i nje-
zinih proteza. Sa zluradim ili posprdnim snom tjesko-
be, punim straha pred tehnickim izazovom i onim sto
on zaziva. Na jednoj se Grandvillcovoj slici otvaraju
na nebu oei sto tek zirkaju kroz vjede; najstra§nija po-
ruga nije, dakako, zaboravila goleme bombardere bu-
ducnosti i atomsku bombu.
Aristofanove »Ptice« i kule u oblacima
Ruganje novomu tjera se naveliko kad posto}i nalog.
Nalog vladajuce klase protiv nezadovoljstva koje zahva-
ca sve oko sebe i njegovih slika. Tada sc trafe nazdra-
vieari starim vremenima, i mnogo prijc ncgo §to ce
novo otpuhnuti romanticki, oni po njemu udaraju sa-
tiricki. Po sebi je politicka satira ncsumnjivo blifa
potlacenoj klasi negoli posjednickoj, kojoj pod starost
ide dobro i u tome se hoce odrfati. Tako je poruga
sicilijanskog mima zivjela naskroz u narodu, pa i staro-
aticki komediografi nisu vidjeli samo u usta narodna
nego i u srce, kad su izvrgavali smijchu na srijedu iz-
neseni java§luk. Ali reakcija u vrijeme i poslije nesret-
nog peloponeskog rata postigla je da sc poruga sve
vi§e okretala protiv samih onih koji znaju vi§e, a ni-
po§to protiv prestarjeloga. Pri eemu SC u demosu pro-
mi§ljenim sredstvima mobilizirala i mrfoja malograd:a-
nina, upravo mr:lnja protiv neuobicajenoga i njegova
oblika. Prva je politicka satira bila, u skladu s tim,
reakcionarna, bila je usmjerena tocno protiv utopija;
• Ovdje je radi homonimnosti u prijevodu namjemo upotrije-
bljen ovaj nas pokrajinski izraz za peCinu, spilju (njemal!ki
Grotte), ali se jezicka veza koju demonstrira autor potvrc.1uje
i u ndoj rijeci knjiZevnog jezika: grotlo, mada s drugim zna-
l!enjem. Rijec groteska doista je pak nastala prvotno kao nazlv
za sllkarije pronac.1ene u starorimskim iskopinama-spiljama,
talijanski: arotta (op. prev.)
sos
I
''f
:il;
'1 ·~
{~1
Jil:
njezm mestar: Aristofan napravio je nekoliko svojih
ponajboljih komedija na racun revolucionarne nade.
Jedna se komedija zove »Ekleziastkinje«, izrugivala je
plan o pravu glasa za zene i o zajednici dobara; druga
se zove »Ptice« i ruga se socijalistickoj utopiji uopce.
Cak se i njezin nadimak »Kule u oblacima«* (Nefelo-
kokkygia) doslovno svodi na »ptice« kao i mnostvo hu-
moristickih !anr-slika, pa se otada pod tim misli tako-
zvana drlava buducnosti. Dva Atenjana sugeriraju pti-
cama da osnuju grad u oblacima, ne bez namjere da i
sami odlete onamo. Jedan: Peisthetair (Savjetoljub) ddi
zebama, sjenicama, lastavicama »huskacki govor«, pou-
eava ih kako su nekoc one umjesto bogova vladale svi-
jetom i trebaju ponovo vladati. Drugi: Euelpid (Dobro-
nad) glupo i doslovno vjeruje u osnivanje grada u zra-
ku, u Nefelokokkygiju visoko gore, izmedu neba i zem-
lje, tako da kontrolira oboje. Pticja drfava treba biti
carstvom slobode: odgoj i moral ondje su prognani,
vlada »priroda«. Voda se zbora, posve u smislu pred-
nosti »prirode« pred »postavkom«, kao sto ju je ucilo
sofisticko prosvjetiteljstvo, obraca gledaocima:
Tko bi s nama pticicama,
Svoje dane buduce
Provodio pun veselja,
Poziv mu je upucen.
Sve §to zakon zabranjuje
U vas kao poroeno,
U nas je u carstvu ptica
Bas l'jepo i kreposno.
Ali kako je lijepo i kreposno to prirodno, pokazuje se
tako sto Aristofan ukljucuje jednog drugara koji sve sto
mu dode pod ruku uprlja. I razmatra se zakon, u sa-
vrsenoj pakosti, genijalnoj strategiji klevetanja te ko-
medije, »prema kojemu pripada slava onomu tko obje-
* Njemacki: Wolkenkuckucksheim, Ito bl doslovno zna~Uo kuka-
vl~.11dom u oblacima, premda Kuckuck u njema~komu, oslm
Ito izravno znaci ptica kukavica, Ima l vile prenesenlh :znaee.
nja, osohito: zum Kuckuck - bestrap. ltd. (op. prt111.)
506
I :•i·
si ili ujede oca«. Tako se tu citav socijalni san :folja
'
•.,1:-1
j~f
pojavljuje kao mjesavina zlocina l lakrdije; njegova
»priroda« ·Sama nema podloge, osim magic oblaka.
Cudno je samo kako se lijepi grad u ohluclma, taj re-
fleks svih dalekih otoka srecc, najpri.lc litl·rarno pojavio
posredstvom medija poruge.
Veselo pretjerivanje: Lukijanvva "Vera hlstorla«
Od davnine se priea o boljem zivotu tuko da je negdje
V'ec bio. I, tudinske stvari mogu izgledutl kao nelto Ito
je bolje, buduci da su u najmanju ruku druge vrste I
nepoznate. Oblik u kojem se o nccemu tukvom lzvjelta-
va jest putopis ili pak priee na Slndbudov nacln. I
bajke su o drlavi cesto odabirale taj oblik; ta znucajno
je da zemlja srece lezi negdje daleko. Nu dulckum oto-
ku, u nekom jufnom moru; cuda o kojima iic odande
izvjestava namjerno se ne daju provjcritl. Nujvesellja je
poruga toj vrsti lazi Lukijanova •Vera hlstoria«, u njoj
je takoder jedan model Mlinchhausena. Gottfried Bilr-
ger preuzeo je odavde nekoliko prica gotovo doslovno,
a Thomas Marus, koji je Lukijanov dijalog bio preveo,
nije zbog toga prezao pred tim da svoju Utoprju tako-
der zapocne s mornarskom gatkom. I Rahelaisovim je
predivnim slikama divova (u Pantagruelovim ustlma -
svijet od dvadeset i pet nastanjenih kraljevina, ne ra-
cunajuci pustinje i siroki morski pojas) uvelike bila
na korist »Vera historia«; a Rabelais je i jedlni od sviju
nadmasio Lukijana u takvoj groteski, i to renesansnom
dimenzijom. Pukom je izrugivacu Lukijanu, u drustvu
§to silazi, sto ga razara skepsa, velicina utopijske poru-
ge nedostajala potpuno; pa ipak se on onda, zahvalju-
juci svojoj skepsi, zakleo upravo bezbrifnom elementu
koji se nije lacao nicega do cudesnih prica. Ne bez toga,
kao sto posve cesto biva kod ironijc, da se fabuliranje
lsmijavalo sve dok ga nije kopirala i sama poruga i pre-
ma§ila ga. Tako je Lukijan dao jedno probrano, gotovo
i sAmo utopijsko fantaziranje o nepostojecemu, posve
lako, posve bezbrifoo, kao da je i sam stanovnik otoka
507
'j"
l~i
 .............
srece. On hoce, kao sto kafo njegov slavohlepni uvod,
nas1jedovati velike lasce, na celu s Odisejem, ali i pjesni-
ke, filozofe, ,povjesnieare i nadasve pisce geografskih le-
genda. On osobito izvrgava ruglu fabulante poput Anto-
nija Diogena, koji je niSta manje nego u 24 knjige obra-
dio »Cuda s onu stranu Tule.« Lukijan o tim pojavama
kafe: »Ja im ne predbacujem njihovu sposobnost la-
ganja; ali me iznenaduje da nisu prezali ni pred kojim
otkricem. Buduci da zelim sudjelovati u svijetu pisaca
i lafaca, a ne mogu izvjestavati o Cinjenicama (jer nista
me znaeajno nije zadesilo), unaprijed kazujem ono je-
dino istinito, naime da cu pripovijedati lafi. Tako po-
cinjem, dakle, s onim sto nisam ni vidio ni cuo, jos i
vise, piSem o stvarima sto se nisu nikada dogodile niti
bi se mogle ikada dogoditi.« Ovako, eto, Lukijan, i sam
jos ismjehujuci mogucnost svojih vlastitih zemalja iz
maste, jedri s pedeset drugih lafaca dalje od Herku-
lovih stupova. Poznati svijet ostaje otraga (ukoliko se
od vremena do vremena ne odrazi u Mjesecu, objesenom
ogledalu Zemlje). Au nepoznatom je svijetu sve za cim
Tantal fodi, a Zeus uskracuje. Lukijan je upotrijebio
motive iz svojeg sirijskog zavieaja, i oni ce se kasnije
ponovo naCi u Tisucu i jednoj noci, primjerice u prici
o Sindbadu moreplovcu. Tu je jedna vrsta ptice Rok, tu
je golema riba sto guta Lukijanov brod i jos je tu mno-
go drugih sjajnih grozota. K tomu ce se naci motivi
alkohola, motivi »Vinogorja« StO pOnOVO iskrsavaju tek
u srednjovjekovnim putnim legendama, slikama otkri-
ca. Jer na otoku s onu stranu Herkulovih stupova put-
nik ce ugledati goleme tragove nogu, Herkulovih i Dio-
nizijevih. I slijedeCi njih stici ce do rijeke kojom pro-
tjece vino, s ribama sto omamljuju, sa !enama na obali
koje SU djelimice preobrafone U COkote pa tako dvo-
struko opijaju. Po drugoj strani, Lukijan propisuje sta-
novnicima Mjeseca za pice tekuci zrak, 1700 godina pri-
je nego sto je napravljen, dok u prostoru izmedu Mje-
seca i zvijezde Danice (kako bi ludorija ipak ostala u
pravu) pauci kolosi razapinju prohodno tkivo. Ali naj-
cudnovatije je ovo: Brod lazi na plovidbi Atlantikom
putuje navlastito da bi se saznalo, doslovno: da bi se
508
~~~~~~~~~~~-'
,
saznalo, i.§to je granica oceana i kakvi ljudi prebivaju
na njegovoj nasuprotnoj obalic. To je jasnije od cuve-
nog Senekina proroeanstva da ce pojas oceana jednom
biti razderan, ali predskazanje o nasuprotnoj obali Atlan-
tika naslo se, eto, u jednom podrugljivom spisu 0 laga-
nju i fantaziranju. Zacijelo: stigne li tako i istinolju-
bivi pripovjedac u koji cudesan grad, on ga i opet pri-
kazuje bljutavim od samih earolija, pa eudesna zemlja
uopce postoji samo jos kao nemogucnost. Utoliko luki-
janovsko daje eak posve dobar, naime veseli antidoton
protiv pjesnika ikoji laZU, eak. protiv Mtinchhausena, koji
utopiziraju. Pa ipak. je jedno k.ad ncki Milnchhausen pri-
godice, da bi uzvisio svoje lovacke prifo, takodcr i uto-
pizira, a drugo kad utopist posefo ;r.a cudesima s puto-
vanja da bi svoj sretni otok. svojski kolorirao. Razlozi
se u obojice do temelja razlikuju, tako kao sto su me-
todsk.i razlicita Miinchhausenova vjctropirstva i bajke
o sreci jednog Thomasa Morusa. Cak i najapstrak.tniji
utopist nije imao na umu niSta nemoguce, nego same
mogucnosti, ma kako da je s istinitom prlfom o njima
stajalo jak.o lose i da je izostajala. Nema ri.leke kojom
protjece vino, ali pretieak. za sve, kojega isto tako
nema, iz vesele lazi odmah prelazi u najveseliju zadacu.
Dobrovoljno-humoristitne slike telja
Najzad, ima i brzopletih snova sto vjeruju u novo, a
ipak mu se smiju. Cine to dobrovoljno, ne trebaju ni-
koga tk.o bi im se rugao izvana, humoristickima Se vec
radaju. I to upravo stoga sto se ono cega u njima ima
zapanjujuci nekamo premjesta, s buducnoscu na sve
strane, u k.oju se ne vjeruje kao istinitu. Neobicno ve-
selo nudi se za takvu igru stvaranje promijenjenih zivih
bica. Nofom je to izveo Maurice Renard u roma-
nu groze »Docteur Lerne•, sto se odnosi na zamjenu
mozgova. Nek.i lijeenik stavlja telece mozgove u lavlje
glave, majmunske mozgove u ljudske glave i obratno.
Tako on preinaeuje i mijesa vrste, vlastiti mu necak
divlja u nek.om bik.u u k.ojeg je presadio mozak tog
509
:~~
 ..
necaka. Davno prije ·taj je zlocinacki lijecnik umorio
sama sebe i svoj mozak inplantirao u glavu nekog veli·
kog ucenjaka, pa sada zivi u njegovu tijelu i dostojan-
stvu. Ako je to zelja za porugom medicini, onda ta po-
ruga doista zivi ipak tek kod Villiersa de l'Isle-Adam u
romanu o Edisonu »L'Eve future«, nekoj vrsti sajam·
skog satora s mehanickim morskim djevicama, ali zbi-
lja zivima. Pripovijeda se tu kako jednu zenu stvara
(pretvara) Edison, sam americki eudotvorac. Pronala-
zac izraduje za lorda Ewalda skupocjenu imitaciju Ali-
cije, lordove vrlo lijepe ljubavnice, imitacija je jos ljep·
sa zahvaljujuci tehnicki dodanoj dusi jednog viseg
!enskog bica. Cista kovina, namirisana put, nove zago-
netke mikrofona, fonografa, elektricne struje (»L'Eve
future« izasla je 1886) sjedinjuju se u »Automate-electro-
humaine«. $to su zapoceli umjetnici automata u roko-
kou, pa Spalanzani u »Hoffmannovim pricama«, tu se,
tako reci, dovrsava; jer nova Olympia viSe nije lutka,
nego fakticki ideal fene. Unatoc Edisonu, linija zacijelo
nije moderna, sam plan: virgo optime perfecta cak je
anticki. Na magicki se nacin misli na nju u mitu o
Pygmalionu, i Afrodita bijase milostiva kiparu, oiivjevsi
bezgrefou, nikakvim organskim jadom ometanu statuu.
I dalje, vracajuci se u komieno: u jednom sacuvanom
fragmentu sale M. Terencija Varra o rimskom ucenja-
ku, o »Oslobodenom Prometeju«, titan poslije svojeg
oslobodenja otvara tvornicu ljudi 'od koje Zlatna Cipe-
la, bogatas, narucuje djevojku »Od mlijeka i najfinijeg
voska, sto ga skupljaju miletske pcele«. Sala je, uosta-
lom, ista kao i u romanu o Edisonu, i njezinom metom
ostaje stari homunkulus koji je samo odmah uzgojen
kao sinteticka djevica. Pravim je novim putem na polju
elektricno-utopijskog humora krenuo tek H. G. Wells
u svojoj »Time-Machine«. Taj je stroj i sto se tice prl-
povijetke o njemu uspio mnogo bolje negoli kasnije
Wellsove limunadski-liberalne bajke o dr!avi. Vremen-
ski stroj ne vozi ni lijevo ni desno, nego jedino po crti
vremena naprijed i natrag, kao osovini prostora sto
vise nije imaginarna. Pronalazac se u laboratoriju uspi-
nje u nevideno vozilo, namjesta rucicu u polo!aj za
510
j _ _ _ _ _ _ _ _ ..... J-.:
.. '"
I_
!-?i
;i:l
buducnost. Oko njega nastaje noc, naime noc sto ce
doci, nastaje sutrasnji dan, za jedan sat pocinje slije-
deci tjedan, nastaje buduca zima i ljeto, sa sve se vecim
brojem okreta stroja pojavljuju oni jos samo kao re-
fleksi bijeloga i zelenoga. Juri sc kroz desetljeca, sto-
ljeca. Napokon vozac zaustavlja motor u krajoliku koji
ce - na istom mjestu u prostoru gdjc je njl!gova soba
- biti takvim u 802 701. godini. Ondje susrece posve
bezazlene ljude, zaostale na stupnju djece, on! pjevaju,
plesu, pletu cvjetne vjencice; ali pod zemljom su nasta-
njeni Morlaci, ljepljivo-crnoputna stvorenja daleko viSe
inteligencije. To su nekadasnji prolctcri, a cvjetni su
ljudi bogatasi oglupjeli u dokolicarenju, njih sada Mor-
laci dde kao stada stoke, kao !ivu zalihu mesa. Vozac
kroz vrijeme vraca se iz 802 701. godinc, prebrodivsi ko-
jekakve opasnosti, svojim sadasnjim prijalcljima, s cvi-
jetom u ruci sto se ne mofe naci na citavoj sadafajoj
Zemlji. On obecava da ce odgonctnuti tajnu stroja cim
isproba putovanje njime i u drugom smjcru vrcmena,
proslomu. Ali s tog se putovanja, uvjcrava Wells, vozac
viSe nije vratio, bilo da se naselio u diluviju, bilo da
je, dospjevsi jos dublje u proslost, pao frtvom kojeg
ihtiosaura. Toliko ta zanimljiva §ala, ona virtuozno
svira na popularnom pojmu vremcna, manje virtuozno
na popularnom poimanju purgara prcma kojcm ce,
»buduci da se covjek ne mijenja«, klasA biti jos i poslije
stotina tisuca godina. Klasa dokolieara gore, iako po-
stala jestivom, radnici dolje, iako s jedino preostalom
inteligencijom, inteligencijom stvorenja iz kanala. Ali
posve reakcionarno zavrsava posljednji, totalni portret
Morlaka koji je, povrh Wellsa, dao jos i Aldous Huxley,
s ironicnim sekspirskim naslovom: »Brave New World«.
U njemu buducnost nastavaju ljudi koji imaju jedino
reflekse, cisti, bez osjecaja, nesentimentalni, podijelje-
ni u refleksne skupine robota i voda. Individui su do-
kinuti, drustvo funkcionira kao stroj s komandnom
plocom, i ta je idiotska slika !elje koju Huxley pripisuje
komunistima i1i fasistima, sto je njemu navodno sve-
jedno, tako reCi vapijuci komiena. Od nje treba da se
covjek tako kida od smijeha te vise uopce ne zna razli-
511 ·=·
l~J
~li:

kovati monopolisticki kapita1izam od podruStvljenja
sredstava za proizvodnju. Tako je liberalna burloazija
postala nesposobnom za utopijski humor; njezina se
igra svdava u grozi i gluposti Sposobna je, kao sto
pokazuje individualni agitator Huxley, samo jos za
umorstvo nade i anti-utopiju. Drlimo se stoga »L'Eve
future«, osobito »Time-Machine« dokle ona ostaje teh-
nickom, i srodnih humoresaka. Upravo je u socijalizmu
mjesto dobrovoljno-humoristicnim slikama zelja prave,
buduce vrste; one ce, stoviSe, moci da u njemu oblikuju
vlastiti veseli rod spisateljstva, rod pjenusavih pro-
jekata. Kad jednom pocne zapocinjati malo zlatno do-
ba, mnoga ce se slika zelje moCi preuvelieati, ali vise
nijedna karikirati.
32 HAPPY-END, PROZREN PA IPAK BRANJEN
Kankan cu plesat' drsko
Bai kao Pompadour,
Jer pariske bi biljke
Samo l'amour, l'amour.
Offenbach, Pariski livol
I u tl"iova~kog pomoenika ima sati kad se nasla-
nja na bure ieeera i tone u slatka sanjarenja;
tako mu onda kao dvadeset i pet funti tiiti srce
ito je od mladosti bio prikovan uz magazu kao pas
uz kucicu. Ako se pone~to zna o zivotu samo iz
nepotpunih makulaturnih knjiga, ako se zalazak
sunca poznaje samo s tavanskog prozora, vel!emje
rumenilo samo iz pripovijedanja muiterija: tada
u nutrini ostaje praznina koju ne mogu ispuniti
sve bal!ve ulja s juga, sve bal!ve haringa sa sje-
vera, ne mofe zal!initi sav oraiak Indije.
Nestroy, Hoce si priu§titi veselje
Predobro se zna, ljudi hoce biti prevareni. Ali to ne
samo stoga sto su glupani u veCini. Nego stoga sto ljudi,
roc:teni za radost, nje nemaju, stoga sto vape za radosti.
Tek zbog toga i oni pametniji vide katkada samo jednu
stranu, lakovjerni su, lako se love na .sjaj, i uopce nije
potrebno da sjaj obecava zlato, tu mole biti vec dovolj-
512
~·
~~
;.,...,.
.;v
no da sija. Nedaca opamecuje, ali ubrzo tudnja opet
radi i nada se da je ovoga puta nece prevariti. Ona
fuva svoju svjeiinu za ozbiljan slucaj i nece ga pro-
pustiti; a1i u meduvremenu izrastaju vazda nova, ne-
opeeena djeca, vazda se nove varalice ubacuju u sla·
host koja bi isto tako mogla biti i jakolcu. Jer !udnja
ipak gaji slabost prema sreci, prema tomu da ce se
smijati posljednja, i ne dijeli isprebljano milljenje da
se stvari rijetko okrecu na dobro. hkoriltavanje sla·
bosti ne treba se dogadati posredstvom varalica, malog
iii velikog stila. Bojadisanje lijepim bojama tra!i se po-
svuda, lose su knjige prepune toga. Ali karakteristicno
je da secera ima sve vise prema kraju, on, tako reci,
narasta iii izrasta. 2ivot je dvojben, all se per saldo tre-
ba isplatiti. I opamecenoga se onda doima ona: sve je
dobro Ito se dobro svrsi.
Mnogo govori u prilog tome da se sjaj Ito dolazi na
kraju uopce osudi. S obzirom na nedace Ito ih je nanio
i danas ih sve vise nanosi. Gdje rad vile uopce ne ra·
duje, tu mora umjetnost preuzeti na 1ebe da bude lala,
vesela varka, izmisljeni happy-end. To vde slulaoce;
na kraju falisticke narodne zajednice, American-way-of·
-lifea svatko ce nelto dobiti, i to bez nu!de da se mije-
nja bilo Ito od postojece zbilje. Posjetioci kina i fitaoci
magazinskih priea gledaju rufieaste uspone kao da su
u postojecem drustvu pravilom, i samo bi ih slufaj mo-
gao osujetiti. Stovise, happy-end postaje kapitalizmu to
nu!nijim Ito su sanse za uspon u danalnjem postoje-
cem drustvu postale manjima, Ito manje nade mofe
ono prufiti. K tomu dolazi »moralno• doziranje dobrog
ishoda; jer ne biva svatko bogatim i sretnim, toliko !e-
cera nema cak ni u svijetu magazina. Nego je racun
u banci rezerviran samo kreposnima, za zle je pak,
i samo za njih, rezervirana bijeda; tako nastaje jedno
od najdrskijih izokretanja stvamog stanja. Hotel K
Bogata8u posvuda nastanjuju dobri; mnogo Iosep,
glad, slumovi, zatvori, Ito vladajuee drultvo ne mote
ukinuti i uopce ne moze zanijekati, namjenski se do-
djeljuje moralno zlima. To su stare nedjeljne propovi·
l
Jedi 0 probitacnosti dulevne izgradnje, postale vee pot-
513
,1;1, ,
~--J· ·. .
111:

punim licemjerjem, k tomu industrijom §minke. •Ako
novae«, kale Marx, »dolazi na svijet s prirodnim krva·
vim mrljama na jednom obrazu, onda kapital dolazi od
glave do pete krvareci i cijedeci necist iz svih pora«;
pa mu je, §to dalje, to viSe, potrebna maska za ishod,
sretan ishod §to ga donosi dobrota. Ali happy-end nije
samo la!ljiv, on je postao takoder plitkim kao jo§ nika·
da, ogranicuje se na smijesak reklame za automobile i
parfeme. Njegovana gospoda i dame pokazuju High-Life
jednog propadajuceg drustva a da ih u taj svdetak nije
stjerala slast zivota kao u rokokou. Sreca je gradanskog
bogatstva i sama postala jednako nezgrapnom kao i
ispraznom, njezina happiness uistinu eak vise negoli
mrtvaci granici s nicim. Pa ipak, taj izlagani, propisani
happy-end oblaguje milijune, njima on zamjenjuje erk·
veno tjesenje onostranim, i propisan je samo radi pri·
jevare. S vazda nanovo podgrijavanom utvarom treba
ubogi davao, koji se u zlatnim snovima uspinje kao od
§ale, ostati u vjeri da se ti snovi mogu ispuniti u kapi·
talizmu, barem u kapitalizmu plus strpljivost i nesto
cekanja. Ali za malog covjeka nema zivotnog dobitka
na burzi, za nj se svako ruzieasto svrsava kao crni pe-
tak. Ima vrlo spretnih kapitalistickih vatrometa, ne
,{,
'·'
samo u optickom smislu, s kojima se socijalisticki svi·
jet jedva moze nositi. Ali poslije svih svijetlecih zmija,
zvjezdanih kiSa, venecijanske bljestece bombe i kraljice
noci slijedi silna topovska granata, i to je klu i ujedno
kraj stvari. Ma sto kapitalizam uzdizao happy-endom,
posao kao nikada, Veliku Njemacku, America first, cak
i keep smiling, - on vodi u smrt. Lijepo svijeta pobi·
jeljenih grobova biva na najplici nacin pocetkom stras-
noga.
Pa ipak je to samo jedna strana pricina, i sama la!na.
Nagon koji se ne da precuti radi u smjeru dobrog
svrsetka, on se ne ogranicuje samo na lakovjernost.
Sto varalice iskoriStavaju taj nagon, to njega au fond
Opovrgava gotovo tako malo kao sto je malo »SOcijalist«
Hitler opovrgnuo socijalizam. Varljivost nagona za
happy-endom kazuje tek nesto protiv razine njegova
uma; ali ta se moze jednako pouciti kao i pobolj§ati.
514
"'" .~, --·--------------·······-- -- ""''
'
::-:
Prijevara prikazuje <lobar svrsctak kao da se on dade
postici u jednom dru§tveno ncpromljcnjenom danas i1i
kao da je eak vec samo to dana11. All !!pm:nala, ponista-
vajuci truli optimizam, ne ponl~llwn I t.arku nadu u do-
bar svdetak. Jer ta je nada I !lttvlle nernzorlvo uteme-
ljena u ljudskom nagonu za srt'tom, I 11uvl~e .le jasno
svagda bila motorom povijestl. Onn le to hlla kao oce-
kivanje i nadrafaj jednog po:r.ltlvno vldl llvoR cilia, za
koji je vafoo boriti se i koji u pm1to promlfu~e vrl.lcme
..'t· odasilje jedino naprijed. Vise neJ{o l<'dnom flkdla .le
(
nekog happy-enda preuredila dlo ~vlletn nko .le zahva-
tila volju, ako se volja opametila I od nedn~e I upravo
,
od nade, i ako zbilja nije tomu prroltro protm1lovlla;
to jest: pocetna je fikcija bila o:r.hll lrnn. Kntkncln Je cak,
pri snafooj vjeri, uspijevao paradok11: pohlrdn nft!ltrlll·
voga nad mocnim neprijateljem, vr"rlo11.n nnd :r.llm vjc-
rojatnim. Nedostaje Ii voljni snclrf.a I rll In, tnctn cak l
;~
I dobro vjero,fatno ostaje neutinfenlm: m1tnnt'I II pak cll.J,
tada se mofe uciniti cak i nevjerojntno, Ill to nevlero-
jatno u najmanju ruku uciniti, 7.a kn11nl fr, vjl'rolatnlm.
Ne jednom uspijevalo je i uspilevn trirnnle lanca Rdfe
mu je na,islabija karika, ako trp;al' "vnm du•om f.udl
za anti-lancem. Ljudi se umanjuju nko Ill! umnnlule n.11·
hova svrha, ona, naprotiv, to ve~om I ve"ell fom nefz.
bjefoo biva u svijetu pred kojlm le 11nmo Joi b:bor
izmet!u motvare ili energicne novoRrnc1nfe.
Tako crvenoj boii nigdje ne prl Atn le da dobrovol.f no
bude plasljiva. Svaka prepreka, dol'lm ae takvom oA.fe-
ti, vec se prekorafoje. Jer vec sudaran le I n!om pret·
postavlja kretnju njezina prelafonla I u kllcl Je sadr-
fava. To je nalfednostavnija dl.lalektl~ka ujednost u
objektivnom faktoru, ponajprije kad on upotpunJu.te
1 aktivira svijest o prepreci. Tada 11vlje11t po11redovana
dospijeva na drugu stranu, u borbl 7.n hnppv-end kakvlm
se on u nedostatku postojecep;a ve~ nn:r.lre, gotovo
javlja. Tada nezadovoljni vidi u l!itl CH l kako 11u kapl·
talisticki odnosi lo§i i kako su mu nuf.nl po~ecl soclja-
lizma, kako dobrom mofe bit!, I bit ~e. njlhova po-
sljedlca. Nesto takvo pretvara prepreku u precku,
uz pretpostavku da druga strana, sre~a cilja, nepre-
515
: {
1
:lli!.

stance ostaje prisutna na putu. I neizostavan uvid
u ekonomske zakonitosti potvrduje: tim je zakonima,
kao spoznanima i primijenjenima, svojstvo da vode k
dobrom svdetku. Tako socijalizam ne treba pozajmlji·
vati u drugih ni boje, obieaje, moCi, kao da ne bi bilo
dovoljno njegove vlastite boje. On to ne treba prije
svega onda kad te boje i1i skele lefo tako jako s ovu
Stranu prekoracene prepreke i vec SU predstavljale
nesto tako posve drugo da se ne mogu prefunkcionirati
ni lako ni nedvoumno. Socijalizam, koji svoj put k
happy.endu ima kao vlastiti i njega se pridriava, i kao
kulturna je ba§tina upravo happy-endom proiza§lim iz
vlastite stvaralacke snage, vlastita cilja obilja, bez bar-
suna, bez duhovne zastrasenosti. Skorojevicki bogatom
gra4anstvu druge polovice proslog stoljeca nije bilo do-
voljno vlastito; tako se ono bavilo ukrasavanjem i na·
domjestanjem vrpcicama, prostircicama, maskiranim
kucama i slikama, neshvacenim ornamentima, visoko-
gospodskim fasadama, historizmima; i nadomjestak se
ravnao prema tomu. Socijalizmu, koji se nikada ne slu!i
tu4im, koji i maskaradu i hvalisanje drustvenokriticki
raskrinkava, estetski progoni, sve je to miljama daleko.
Utemeljiteljska vremena tu su strana tijela, osobito za.
mjetljiva u socijalizmu; njemu ni do kulturne bastine
nijedan put ne vodi kroz dobru kucu. Revolucionarni
proletarijat politicki nigdje ne granici s malogradan·
stvom, kako bi onda granicio kulturno? U stvari se,
stoviSe, nesto takvo nikada i ne prakticira; jer praksa
koja iza sebe i za sebe nema realisticke teorije, u soci-
jalizmu je nemoguca. Dapace, eak ni pravu kulturnu
bastinu socijalizam ne preuzima tako da bi s njom po-
cimao, i onda na njoj, kao da je gotovi prvi kat, tako
reci nastavio graditi. Nego je tu, prvi put u povijesti
kulture, nagon gradenja moralan, to je gral'.!enje svijeta
lisenog izrabljivanja i njegove ideologije. To djelo ne
oznacuje, nadalje, ni ispraznost ni epigonstvo, nego
akord crvene i zlatne boje, ocito predivno-smion. Ali u
crvenome se ujedno krije zlatno, koje uspostavlja srod-
stvo s najboljim iz tradicije i tvorl njezino klasieno -
kao rastuci sadrZaj, ne kao nekadainji lokalni oblik.
516
-... ..........................., •• ~~-·-»r.._............,~., .........,,,,,.,,.,,,,,_,....,., ••~..·-~•-W"~" --f
Zato: tom ishodu pripadaju svjc!i zrak i veliko pro-
stranstvo, kao ishodu u kojem vile nc visi ni happy-end
od baduna niti od lovorske sheme hlstorizma. Dovolj·
no ima na rijeci veselih okrell!lta k lstinskom happy·
-endu; jer ona tece jedino kroz 11ocljallzam. Kao sto je
spomenuto, svaka prepreka, doelni 1c 01jcti kao takva,
vec je prekoracena. Ali isto tako: nljednu IC prepreka
ne prekoraeuje djelatno ako ne vuec naprijed cilj
misljen u pravim slikama i pojmovlma, l ne premje§ta
u ovako znaeajne prilike.
Neka ti ishod stvari izgleda nnklon, to, dakle, nije
uvijek lakoumno i glupo. Glupl nul(on k dobrom svr!let·
ku mofe postati pametnim, pa11lvmt v.lcra upuccnom i
poticajnom. Utoliko se mofe stupltl u ohranu starog
veselog svr5etka, jer on ne po:t.lvn unio na 1ledanje
nego povremeno i na jelo. A to htlJr.n.IC'I da 1c jede kat-
kada pogotovu izaziva osjetljivo~t JlrC'lmn brkljl Ito se
- u liku postojeceg drustva - HUrit lt.mcdu prcdatavc
i vesele gozbe. Nasuprot cemu 1ludl kojl uopce nc vje-
ruju u happy-end koce mijenjan.lt 1vljl'ta 1otovo jcdna·
ko kao i slatke varalice, fenidbenc varallco, larlatanl
apoteoze. Bezuvjetni pesimizam ne promlee, dakle, po-
slove reakcije mnogo manje negoll umjC"tno uvjctovanl
optimizam; potonji ipak nije tollko 1lup da uopce nc bl
vjerovao ni u §to. On ne ovjekovjcl'ult1 vucaranje sltnog
!ivota, ljudima ne podaje lice kloroformlrano1 nad·
grobnog spomenika. On ne dajc 1vljotu 1mrtno turobnu
pozadinu s kojom se ne isplatl llta r.apoetmatl. Za raz·
liku od pesimizma, koji sam prlpada trule!l I hoce joj
sluziti, provjereni optimizam, knd mu 10 razbl1tre oel,
ne nijece uopce vjeru u cilj; naprotlv, tada valja pro-
naci, prokusati onaj pravi. Zato Jc c'.!ak mosu~ radovatl
se vi§e jednom obracenom nacli.tu nrgoll 1vekollklm cl-
nicima i nihilistima. Stoga naJza1rlf.enljl neprljatelj
socijalizma nije, kao §to se ra:t.umljc, 1amo krupni ka-
1' pital nego jednako tako i ma!ln ravnodulnostl, beznad-
nosti; inace bi uistinu krupnl knplh\I 1tnJao 1am. Inaee
I, uistinu, usprkos svim pogrdkama u propagandl, ne bl
bilo odugovlacenja oko toga da socljallzam upali u go-
lemoj vecini cije interese sadriava a da ta vecina to i
517
.i~i
i!l•::.
11
 ~ ._ ~ ..........., · -· ---·- f
ne zna. Tako je pesimizam naprosto kocenje, dok fak i
najkr!ljaviji optimizam moze jo§ biti omamljenost iz
koje ima buc:tenja. I zadovoljstvo s minimumom egzi-
stencije, dok ga ima, kratkovidnost u svakodnevnoj
borbi za kruh i jadni trijumfi u toj borbi - potjecu,
napokon, takoc:ter iz nevjerice u cilj; u nj stoga pri-
marno valja provaliti. Nije kapitalizam bez razloga
nastojao osim lafaog happy-enda §iriti svoj pravi vlastiti
nihilizam. Jer on je najve~ opasnost i uopce se, za
razliku od laznog happy-enda, ne da ispraviti, osim
njegovom vlastitom propa§cu. Njegovom je propa!cu
istina, i kao razvla!cujuca i kao oslobac:tajuca, onamo
prema napokon mogucoj humanosti. Tako, eto, istina,
kao ona §to ra!ci§cuje, kao uputa za gradnju, nipo§to
nije ni tugovanje ni led. Naprotiv, njezin je stav, biva i
ostaje, kriticko-militantni optimizam, a on se u postalo-
mu svaki put orijentira na joA-ne-postalo, na mogucno-
sti svjetla §to se daju pospje§iti. On tvori neizostalu i s
tendencijom upoznatu pripravnost na smjelost za ulog
u jo§ neuspjelo. Zato happy-end u pravom smislu i pra-
vim putem, dokle god se nije pojavilo apsolutno uzalud
(trijumf zla), nije samo na§a zabava nego i na§a dufaost.
Gdje mrtvaci pokapaju svoje mrtve, moze s pravom
nastati tugovanje, i propast moze biti egzistencijalnim
stanjem. Gdje su snobovi kao izdajice sudjelovali u re-
voluciji samo dok ona nije izbila, moze doista biti tek
vi§e povoda molitvi: Na§u svagdanju iluziju daj nam
danas. Gdje kapitalisticki ratun vi§e nigdje ne raste,
mofe bankroter uistinu biti ponukan da preko biljez-
nice citava opstojanja prelije i razvuce tintenu mrlju,
kako bi citav svijet izgledao crn poput ugljena i kako
nijedan ispitivac racuna ne bi tvorca noci pozvao na
odgovornost. Sve je to upravo jo§ gora prijevara od
one s blje§tecim fasadama, koje vi§e nije moguce odr-
fati. Rad, naprotiv, s kojim povijest napreduje, §tovi§e,
odavna je napredovala, vodi k mogucnosti da stvar
ispadne dobro, ne kao bezdan, nego kao brijeg u bu-
ducnost. Ljudi kao i svijet nose dovoljno dobre buduc-
nostf; nijedan plan nije dobar sam, bez te temeljite
vjere u nj.
518 it

~>:v'.
'\
:,r

"
.:),
(..
,\
ii
"'
H' d I H' ti ....... t!tl!t•lt ! J
1.. .., !llf1'1:.Ui