Biblioteka Posebno Urednici Kruno Ivana Grozdana Lokotar Sor Cvitan izdanje

Glavni urednik Kruno Lokotar

CIP - K a t a l o g i z a c i j a u publikaciji N a c i o n a l n a i sveuilina knjinica - Z a g r e b U D K 172.3 17.022.2 329.18(430)"1933/1945":17 J A S P E R S , Karl Pitanje krivnje : politikoj odgovornosti N j e m a k e / Karl J a s p e r s ; <preveo Boris Peri>. - Z a g r e b : A G M , 2 0 0 6 . - (Biblioteka P o s e b n o izdanje) Prijevod djela: Die Schuldfrage. ISBN 9 5 3 - 1 7 4 - 2 7 0 - 7 I. N a c i z a m -- N j e m a k a -- Pitanje odgovornosti II. Krivnja Filozofsko utemeljenje III. K o l e k t i v n a krivnja -Filozofsko utemeljenje IV. O d g o v o r n o s t -Filozofsko utemeljenje 460505078

Karl Jaspers

PITANJE KRIVNJE
politikoj odgovornosti Njemake S njemakoga Boris preveo

Peri

AGf M
Zagreb 2 0 0 6

 C o p y r i g h t by Piper Verlag G m b H , Mnchen 1 9 8 7

PREDGOVOR Iz niza predavanja duhovnoj situaciji u Njemakoj, odr anih tijekom zimskog semestra 1945.-1946., ovdje se objavljuje sadraj satova na kojima je bilo rijei pitanju krivnje. Svim ovim izlaganjima elio bih kao Nijemac medu Nijemcima poticati jasnou i slonost, kao ovjek medu ljudima sudjelovati u naem zalaganju za istinu. Heidelberg, travnja 1946.

UVOD U NIZ PREDAVANJA DUHOVNOJ SITUACIJI U NJEMAKOJ U Njemakoj se moramo zajedniki duhovno snai. Mi jo ne posjedujemo zajedniko tlo. Nastojimo se okupiti. To to vam izlaem izniklo je iz meusobnih razgovora, koje svi mi vodimo, svatko u svom krugu. Spram misli koje iznosim svatko se mora odrediti na svoj nain - ne treba ih olako uzimati kao valjane, ve bi ih valjalo razmotriti - ali ne treba im ni jednostavno pro tusloviti, ve ih iskuati, predoiti i provjeriti. elimo nauiti razgovarati jedni s drugima. To znai da ne elimo samo ponavljati svoja miljenja, ve uti to drugi misli. Ne elimo samo tvrditi, ve razmiljati u kontekstu, oslukivati razloge, biti spremni da doemo do novog uvida. elimo pokuati zauzeti drugo stajalite. tovie, mi jednostavno elimo traiti ono to nam pro turjei. Zahvaanje zajednikog u proturjenom vanije je od brzopleta uvrivanja stajalita koja se meusobno iskljuuju zbog ega razgovor zavrava kao bezizgledan. Tako je lako zastupati razliite afektivne prosudbe; mirno predoavanje pada nam, naprotiv, teko. Lako je prekidati komunikaciju prkosnim tvrdnjama; teko je, naprotiv,

neprestance nadilaziti tvrdnje i prodirati u podruje istine. Lako je posegnuti za nekim miljenjem i drati ga se, ne bi li se izbjeglo daljnje razmiljanje; teko je, naprotiv, napredovati korak po korak i nikad se ne opirati daljnjim pitanjima. Moramo ponovno uspostaviti spremnost na razmiljanje, to podrazumijeva da se ne opijamo osjeajima ponosa, oaja, srdbe, prkosa, osvete, prijezira, ve da te osjeaje "stavimo na led" i vidimo to je zaista posrijedi. Ali za meusobni razgovor vrijedi i obrnuto: lako je sve misliti neobvezatno i nikad ne odluivati; teko je donijeti istinsku odluku u svjetlu miljenja, otvorenog prema svim stranama. Lako je govorom izbjegavati odgovornost; teko je pridravati se odluke bez svojeglavosti. Lako je u svakoj situaciji slijediti i najmanji otpor; teko je drati se zacrtana puta, predvoen bezuvjetnom odlukom kroz svu pokretljivost i savitljivost miljenja. Na izvorite stiemo kad smo zaista u mogunosti govoriti jedni s drugima. Stoga u nama mora ostati neto to e vjerovati drugome i zasluivati povjerenje. Tad e u uzajamnom razgovoru postati mogua ona tiina u kojoj se zajedniki oslukuje i uje to je istinito. Zbog toga neemo osjeati srdbu jedni prema drugima, ve emo pokuati zajedno pronai put. Afekt se protivi istini govornika. Neemo se patetino busati u prsa kako bismo uvrijedili drugog, neemo samozadovoljno hvaliti ono to je miljeno samo da bi uvrijedilo druge. Ali ne smije biti ograda obazrive suzdrljivosti, blagosti kroz preuivanje, utjehe kroz obmanu. Ne postoji pitanje koje ne bi smjelo

biti postavljeno, nikakva srcu prirasla samorazumljivost, nikakav osjeaj ni ivotna la koje bi trebalo tititi. Ali pogotovo ne smije biti doputeno da jedni druge izazovnim, neutemeljenim i olako donesenim sudovima drsko udaramo u lice. Mi spadamo zajedno; kad meusobno razgovaramo, moramo osjeati nau zajedniku stvar. U takvom govoru nitko nije sudac drugome, svatko je ujedno optuenik i sudac. Sve ove godine sluali smo kako drugi ljudi postaju prezrivi. S time ne elimo nastaviti. Ali to nam uvijek uspijeva samo djelomice. Svi mi teimo tome da se opravdavamo i kao snage koje se osjeaju suparnikima meusobno optuujemo. Danas se moramo staviti na kunju otriju nego ikad. Sljedee nam mora biti jasno: tijek stvari kao da namee kako je u pravu uvijek onaj koji je preivio. Uspjeh nam, ini se, daje za pravo. Tko pliva gore, misli da je pri istini dobre stvari. U tome lei duboka nepravda sljepila za posrnule, za nemone, za one to su ih dogaaji smlavili. Tako je bilo oduvijek. Takvo je bilo prusko-njemako buanje nakon 1866. i 1870., koje je uasnulo Nietzschea. J o neobuzdanije bilo je buanje nacionalsocijalizma iz 1933. Sad se moramo sami zapitati ne podlijeemo li opet jednom drukijem buanju, ne postajemo li samopravedni, izvodei legitimnost iz svoga pukog preivljavanja i injenice da smo patili. Mora nam biti jasno: za to to ivimo i preivljavamo nismo zasluni mi sami; to to u strahovitom razaranju imamo nove odnose s novim ansama nismo stekli vlas9

titom snagom. Ne pripisujmo si legitimnost koja nam ne pripada. Kao to je danas svaka njemaka vlada autoritarna vlada koju su postavili Saveznici, tako svaki Nijemac, svatko od nas, svoj dananji djelatni prostor zahvaljuje volji ili doputenju Saveznika. To je strahovita injenica. Istinitost nas prisiljava da je nijedan dan ne zaboravimo. Ona nas uva od obijesti i ui skromnosti. Danas, kao i uvijek, postoje ozlojeeni ljudi, koji sma traju da su u pravu i svojataju zasluge postignute uz tudu pomo. Nitko ne moe u potpunosti izai iz te situacije. I sami smo ozlojeeni. Neka se ozlojeenost proisti. Mi se borimo za istou due. U to ne spada samo umni rad ve i njime potaknut rad srca. Vi koji sluate ova predavanja osjetit ete suglasje ili otpor, a i sam se osnovom svoga miljenja neu kretati bez uzbuenja. Ako u jednostranom predavanju faktiki i ne razgovaramo jedni s drugima, ne mogu izbjei da se netko osjeti gotovo osobno pogoen. Unaprijed vas molim: oprostite mi ako vrijeam. Ja to ne elim. Ali sam odluan da se to je mogue razboritije okuam u najradikalnijim mislima. Razgovaramo li jedni s drugima, stjeemo vie od nae vlastite povezanosti. Na taj nain stvaramo neizostavnu osnovu za razgovor s drugim narodima. Na krajnjoj otvorenosti i iskrenosti ne poiva samo na e dostojanstvo - koje je mogue i u nemoi - nego i naa vlastita prilika. Svakom Nijemcu namee se pitanje hoe li
10

krenuti tim putem uz opasnost svih razoaranja, uz opasnost daljnjih gubitaka i lake zloupotrebe od strane monih. Odgovor glasi: taj put je jedini koji e nau duu spasiti od izopenja. Moramo vidjeti to e se na njemu zbiti. On je duhovno-politiki izazov na rubu ponora. Ako je uspjeh mogu, onda je to samo dugorono. J o dugo nam nee pristupati s povjerenjem. Stav ponosne utnje za kratak rok zacijelo je opravdana krinka, iza koje emo predahnuti i pribrati se. Ali on e postati samoobmanom i lukavtinom spram drugog ako si dopusti da se prkosno skriva u sebi samom, da spreava jasnou i uzmie pred potresenou zbiljom. Ponos koji se pogreno smatra mukim, a zapravo uzmie, uzima utnju kao posljednje preostalo borbeno djelovanje u nemoi. Uzajamni razgovor danas je u Njemakoj otean, ali on je i najvea zadaa, jer smo medu sobom izrazito razliiti po onom to smo doivjeli, osjetili, eljeli i uinili. Pod platem iznuene, vanjske zajednice skrivalo se ono to je puno mogunosti i sad se moe razvijati. Moramo nauiti suosjeati i vidjeti potekoe u posve razliitim situacijama i stavovima. U osnovnim crtama nama Nijemcima danas je moda zajedniko samo negativno: pripadnost jednom dravo tvornom narodu, do kraja poraenom, izloenom na milost i nemilost pobjednicima; nedostatak zajednikog tla koje bi nas sve povezivalo; rasutost: svatko je u bitnome oslonjen sam na sebe, a ipak je svatko ponaosob bespomoan. Za jedniki nam je nedostatak zajednikog.

U utnji pod nivelirajuim govorima javne propagande tijekom tih dvanaest godina zauzeli smo razliite unutarnje stavove. U Njemakoj danas nemamo jedinstven ustroj naih dua, vrednovanja i elja. Zbog onog u to smo sve te godine vjerovali, to smo smatrali istinitim, to nam je bio smisao ivota, unutar sebe toliko odmicalo, nain preobrazbe sada mora biti razliit za svakog pojedinca. Svi se mi preobraavamo. Ali nismo svi poli istim putem prema novome tlu zajednike istine koje traimo i koje e nas sve objediniti. U takvoj katastrofi svatko ima pravo dopustiti pretapanje prema novom roenju, bez straha da e time izgubiti ast. Sadanje ukazivanje razlika posljedica je injenice da dvanaest godina nije bila mogua javna rasprava i da se ak i u intimnom ivotu sve to je predstavljalo opoziciju ograniavalo na najintimnije razgovore, suzdrane dijelom ak i prema prijateljima. Javan i sveopi, stoga sugestivan i za omladinu koja je u njemu stasala gotovo samorazumljiv, bio je samo nacionalsocijalistiki nain miljenja i govorenja. Budui da danas opet moemo slobodno govoriti, nalazimo se kao da dolazimo iz razliitih svjetova. A ipak svi govorimo njemakim jezikom, svi smo roeni u ovoj zemlji i ovdje nam je domovina. elimo pronai put jedni k drugima, razgovarati jedni s drugima i nastojati se meusobno uvjeriti. N a a poimanja dogaaja bila su razliita do nepomi rljivosti: neki su itav taj lom kroz iskustvo gubitka na cionalnog dostojanstva doivjeli ve 1933., drugi od lipnja 1934., neki 1938. s pogromima nad idovima, mnogi od
12

1942., kad je poraz postao vjerojatan, ili od 1943., kad je postao izvjestan, a neki tek 1945., kad je zaista uslijedio. Prvima je 1945. bila osloboenje novih mogunosti, za druge to su bili najtei dani jer su donijeli kraj pretpostavljenog nacionalnog carstva. Neki su radikalno gledali na uzrok nevolje i izvukli pouke. Oni su se ve 1933. nadali intervenciji i ulasku zapadnih snaga. Sad, kad su vrata njemake tamnice zatvorena, oslo boenje moe doi samo jo izvana. Budunost njemake due bila je vezana uz to osloboenje. Da unitenje njema kog bia ne bude konano, to je osloboenje moralo usli jediti to je mogue bre, kroz zapadne bratske drave u zajednikom europskom interesu. To osloboenje nije se dogodilo, ve je put iao do 1945., do najstranijeg unitenja svih naih fizikih i moralnih zbiljnosti. Ali to shvaanje uope nam nije zajedniko. Osim onih koji su u nacionalsocijalizmu vidjeli zlatno doba ili ga jo uvijek vide, bilo je i protivnika nacionalsocijalizma, koji su ipak bili uvjereni da pobjeda Hitlerove Njemake nee imati za posljedicu unitenje njemake biti. tovie, u takvoj pobjedi Njemake vidjeli su zalog velike budunosti, jer su mislili da e se pobjedonosna Njemaka rijeiti Partije, bilo to odmah ili s Hitlerovom smru. Oni nisu vjerovali staroj prosudbi da se svaka dravna sila moe odrati samo pomou snaga na kojima je zasnovana, nisu vjerovali da bi teror po prirodi stvari upravo nakon pobjede bio nesalomiv, da bi Njemaka nakon pobjede i otputanja vojske iz SSa kao robovski narod bila podjarmljena u obnaanju

13

usamljene, razorne i neslobodne svjetske vlasti u kojoj bi se uguilo sve to je njemako. Dananja je nevolja u svojoj osobitoj pojavnosti izrazito razliita. Svakog dodue more brige, jaka ogranienja i fizike patnje, ali posrijedi je neto sasvim drugo: ima li netko jo stan ili se nalazi u kunom pritvoru ili pak ivi kao rtva bombardiranja; je li netko svoje gubitke doivio u borbi na fronti, kod kue ili u koncentracijskom logoru; je li netko bio rtva Gestapa ili je spadao medu one koji su imali korist od reima, makar i u strahu. Gotovo svatko je izgubio rodbinu ili prijatelje, ali nain na koji ih je izgubio, u borbi na fronti, bombardiranju, koncentracijskom logoru ili masovnom ubijanju od strane reima, za posljedicu ima nadasve razliit osobni stav. Nevolja je razliita po nainu. Nevolja je razliita po nainu. Veina ima sluha samo za onu vlastitu. Svatko tei da velike gubitke i patnje protumai kao rtva, ali ega je bio rtva, u tome postoje toliko duboke razlike da su ljudi njima isprva razdvojeni. Silna razlika proizlazi iz gubitka vjere. Samo transcendentno zasnovana crkvena ili filozofska vjera moe se odrati kroz sve te katastrofe. to je vrijedilo u svijetu, slomilo se. Uvjereni nacionalsocijalist moe samo kroz misli, koje su jo apsurdnije nego u doba njegove vladavine, hvatati prolazne snove. Nacionalist zbunjeno stoji izmeu zazora nacionalsocijalizma, koji je prozreo, i realnog po loaja Njemake. Sve te razlike neprestance dovode do lomova medu nama Nijemcima, to vie to naem opstanku nedostaje zajednika etiko-politika osnova. Naziremo sjenu zaista zajednikog
14

politikog tla, na kojem moemo ostati solidarni ak i u najeim razmiricama. Nama u velikoj mjeri nedostaje to da jedni s drugima razgovaramo i jedni druge sasluamo. To se pogorava injenicom da mnogi ljudi zapravo ne ele razmiljati. Oni trae samo parole i poslunost. Ne pitaju i ne odgovaraju, osim ponavljanjem uvjebanih uzreica. Oni mogu samo tvrditi i sluati, ne mogu provjeravati i uviati, stoga ih se ne moe ni uvjeriti. Kako razgovarati s ljudima koji ne ele sudjelovati u razgovoru u kojem se provjerava i razmilja i u kojem ljudi trae svoju samostalnost kroz uvid i uvjerenje! Njemaka moe ponovno doi k sebi samo ako mi Ni jemci pronaemo zajedniki put u komunikaciji i ako nau imo zaista razgovarati jedni s drugima, svjesni svoje silne razliitosti. Jedinstvo kroz prisilu ne vrijedi nita; poput privida ono e se rasplinuti u katastrofi. Jednodunost postignuta meusobnim razgovorom i razumijevanjem dovodi do zajednitva koje traje i odolijeva. Prikazujemo li ono tipino, nitko se ne mora svrstati. Tko neto dovodi u odnos prema sebi, ini to na vlastitu odgovornost.

15

Pitanje krivnje Gotovo itav svijet optuuje Njemaku i Nijemce. naoj krivnji raspravlja se sa srdbom, uasom, mrnjom i prijezirom. Trai se kazna i odmazda. U tome ne sudjeluju samo pobjednici ve i neki njemaki emigranti, pa ak i neutralne drave. U Njemakoj postoje ljudi koji priznaju krivnju, ukljuujui u nju i svoju, a postoje i oni koji sebe dre nevinima, okrivljujui druge. Pred tim pitanjem se uzmie. Mi ivimo u nevolji, velik dio stanovnitva u toliko velikoj i neposrednoj da je naoko postao neosjetljiv za ovakva razmatranja. Njega zanima ono to umanjuje nevolju, to donosi posao i kruh, stan i toplinu. Obzorje je postalo usko. ovjek ne voli sluati krivnji, prolosti, ne tie ga se svjetska povijest. On jednostavno eli prestati patiti, eli izai iz bijede, ivjeti, ali ne i razmiljati. Raspoloenje prije sugerira da bi ovjek nakon tolike uasne patnje trebao biti nagraen, u svakom sluaju utjeen, a ne da mu se jo natovari krivnja. Unato tome: i onaj tko je svjestan vlastite izloenosti krajnostima na trenutke ipak osjea poriv prema umirujuoj istini. Nije svejedno ili je tek predmet negodovanja to uz nevolju ide i optuba. Mi elimo razjasniti je li ta optuba
16

pravedna ili nepravedna i u kojem smislu. Jer upravo u nevolji ono najneophodnije moe biti utoliko osjetnije: postati ist u vlastitoj dui te misliti i initi ono to je pravedno ne bi li se iz uzroka pred nitavilom dohvatio ivot. Mi Nijemci zaista smo bez iznimke obvezni da pitanju nae krivnje imamo jasno gledite i iz njega izvlaimo zakljuke. Na to nas obvezuje nae ljudsko dostojanstvo. Ve nam za ono to svijet misli nama ne moe biti svejedno, jer smo svjesni svoje pripadnosti ovjeanstvu: prvo smo ljudi, a tek potom Nijemci. Jo nam je vanije da nam vlastiti ivot u nevolji i zavisnosti moe sauvati dostojanstvo samo kroz iskrenost spram sebe. Pitanje krivnje je, vie od pitanja koje drugi postavljaju nama, pitanje koje postavljamo sami sebi. Naa trenutna svijest postojanju i sebi samima zasniva se na nainu na koji u vlastitoj nutrini odgovaramo na njega. Ono je ivotno pitanje njemake due. Samo preko njega moe doi do zaokreta koji e nas dovesti do obnove iz temelja naeg bia. Najvee posljedice po na opstanak imaju dodue proglaavanja krivnje od strane pobjednika, ona imaju politiki karakter, ali nam ne pomau u onome to je odluujue: u naem unutarnjem zaokretu. Ovdje imamo posla iskljuivo s nama samima. Filozofija i teologija pozvane su da rasvijetle dubinu pitanja krivnje. Razmatranja pitanju krivnje pate od mijeanja pojmova i stajalita. Postizanje istinitosti iziskuje razlikovanje. Ta razlikovanja zacrtat u prvo u skici, kako bih potom kroz njih razjasnio na trenutni njemaki poloaj. Razlikovanja dodue ne vrijede apsolutno. Na kraju se nalazi uzrok onoga to nazivamo krivnjom, u jednom jedinom sveobuhvatnom
17

pojmu. Ali to moe postati jasno iskljuivo kroz ono to stjeemo putem razlikovanja. Nai mrani osjeaji bez daljnjeg ne zavreuju povjerenje. Neposrednost dodue jest vlastita stvarnost, ona je sada njost nae due. Ali osjeaji nisu jednostavno tu, kao vitalne datosti. Posredovani su naim unutarnjim djelovanjem, na im miljenjem i naim znanjem. Razjanjavaju se i produb ljuju u mjeri u kojoj mislimo. Ne moemo se osloniti na osjeaj kao takav. Pozivanje na osjeaje predstavlja naivnost koja izmie objektivnosti onog to se moe znati i misliti. Do istinskog osjeaja, koji nam omoguuje da pouzdano ivimo, doi emo tek nakon svestranog promiljanja i predoavanja neke stvari, neprestance praenog, vodenog i ometanog osjeajima.

18

A. N A C R T RAZLIKOVANJA

1. Valja razlikovati:

etiri pojma

krivnje

1. Kriminalnu krivnju: Zloini su objektivno dokaziva djelovanja koja kre jednoznane zakone. Instanca je sud, koji u formalnom postupku pouzdano odreuje injenina stanja i na njih primjenjuje zakone. 2. Politiku krivnju: Ona postoji u djelovanju dravnika i pripadnosti nekoj dravi, uslijed koje moram snositi po sljedice za djelovanje te drave, ijoj sam sili podreen i iji poredak omoguuje moj opstanak (politika odgovornost). Svaki ovjek odgovoran je za nain na koji se njime vlada. Instanca je sila i volja pobjednika, kako u unutarnjoj tako i u vanjskoj politici. Uspjeh odluuje. Smanjenje samovolje i sile proizlazi iz politike mudrosti, koja misli na daljnje posljedice, i priznavanja normi koje vrijede kao prirodno pravo i pravo naroda. 3. Moralnu krivnju: Za djela koja uvijek inim kao po jedinac, snosim moralnu odgovornost i to kako za svoje politiko tako i za vojno djelovanje. Nikad ne vrijedi pojed19

nostavljeno "nareenje je nareenje!". Kao to zloini ostaju zloini i kad su nareeni (iako sukladno mjeri opasnosti, ucjene i terora vrijede olakotne okolnosti), svako djelovanje podlijee moralnoj prosudbi. Instanca je vlastita savjest i komunikacija s prijateljem i blinjim, ovjekom koji me voli i zainteresiran je za moju duu. 4. Metafiziku krivnju: Postoji solidarnost meu ljudima kao takvima, koja svakog ini suodgovornim za svako prekoraenje pravde i nepravednost svijeta, posebice za zloine koji su poinjeni u njegovu prisustvu ili s njegovim znanjem. Ne uinim li sve to mogu da ih sprijeim, snosim zajedniku krivnju za njih. Ako nisam uloio svoj ivot da sprijeim ubijanje drugih, ve sam mu prisustvovao, osjeam se krivim na nain koji pravno, politiki i moralno nije primjereno pojmljiv. To to jo ivim, a dogodilo se neto takvo, pada na mene kao neizbrisiva krivnja. Kao ljudi, ako nas srea ne potedi takve situacije, dospijevamo na granicu na kojoj moramo izabrati: ili emo, bez svrhe, s obzirom da nema izgleda za uspjeh, bezuvjetno staviti ivot na kocku ili emo, zbog mogunosti uspjeha, radije ostati na ivotu. Supstanciju ljudskog bia ini bezuvjetno naelo da ljudi mogu ivjeti samo zajedno ili uope ne, ukoliko se nad nekim ini zloin, odnosno ukoliko je posrijedi podjela fizikih ivotnih uvjeta. Ali injenica da to naelo ne postoji u solidarnosti svih ljudi, dravljana, pa ak ni manjih skupina, ve ostaje ogranieno na najue veze meu ljudima, predstavlja krivnju sviju nas. Instanca je samo Bog. Razlikovanje etiriju pojmova krivnje objanjava smisao predbacivanja. Tako, primjerice, politika krivnja
20

znai odgovornost svih dravljana za posljedice dravnog djelovanja, ali ne i kriminalnu i moralnu krivnju svakog pojedinanog dravljana u odnosu na zloine koji su po injeni u ime drave. zloinima moe odluivati sudac, politikoj odgovornosti pobjednik; moralnoj krivnji moe se zaista govoriti samo kroz borbu utemeljenu na ljubavi uzajamno solidarnih ljudi. Moda je mogua objava metafizike krivnje u konkretnoj situaciji, u knjievnim i filozofskim djelima, ali jedva da ju je mogue osobno saopiti. Najdublje su je svjesni ljudi koji su jednom doli do bezuvjetnosti, ali su upravo na taj nain iskusili zaka zivanje jer tu bezuvjetnost ne mogu primijeniti spram svih ljudi. Ostaje stid spram stalno prisutnog, koje se konkretno ne da rasvijetliti, ve u najboljem sluaju samo openito razmotriti. Razlikovanje pojmova krivnje mora nas sauvati povr nosti naklapanja krivnji, u kojem se sve bez stupnjevanja navlai na jednu jedinu razinu, kako bi se sudilo u grubom zahvatu, na nain loeg suca. Ali razlikovanja nas na kraju moraju odvesti natrag k onom jednom uzroku, kojemu je nemogue govoriti kao naoj krivnji. Razlikovanja postaju zablude ako ne ostane u svijesti kolika je povezanost medu razliitostima. Svaki pojam krivnje pokazuje stvarnosti koje mogu imati posljedice za sfere drugih pojmova krivnje. Kad bismo se mi ljudi mogli osloboditi svake metafizike krivnje, bili bismo aneli, a preostala tri pojma krivnje osta la bi bespredmetna.

21

nostavljeno "nareenje je nareenje!". Kao to zloini ostaju zloini i kad su nareeni (iako sukladno mjeri opasnosti, ucjene i terora vrijede olakotne okolnosti), svako djelovanje podlijee moralnoj prosudbi. Instanca je vlastita savjest i komunikacija s prijateljem i blinjim, ovjekom koji me voli i zainteresiran je za moju duu. 4. Metafiziku krivnju: Postoji solidarnost medu ljudima kao takvima, koja svakog ini suodgovornim za svako prekoraenje pravde i nepravednost svijeta, posebice za zloine koji su poinjeni u njegovu prisustvu ili s njegovim znanjem. Ne uinim li sve to mogu da ih sprijeim, snosim zajedniku krivnju za njih. Ako nisam uloio svoj ivot da sprijeim ubijanje drugih, ve sam mu prisustvovao, osjeam se krivim na nain koji pravno, politiki i moralno nije primjereno pojmljiv. To to jo ivim, a dogodilo se neto takvo, pada na mene kao neizbrisiva krivnja. Kao ljudi, ako nas srea ne potedi takve situacije, dospijevamo na granicu na kojoj moramo izabrati: ili emo, bez svrhe, s obzirom da nema izgleda za uspjeh, bezuvjetno staviti ivot na kocku ili emo, zbog mogunosti uspjeha, radije ostati na ivotu. Supstanciju ljudskog bia ini bezuvjetno naelo da ljudi mogu ivjeti samo zajedno ili uope ne, ukoliko se nad nekim ini zloin, odnosno ukoliko je posrijedi podjela fizikih ivotnih uvjeta. Ali injenica da to naelo ne postoji u solidarnosti svih ljudi, dravljana, pa ak ni manjih skupina, ve ostaje ogranieno na najue veze medu ljudima, predstavlja krivnju sviju nas. Instanca je samo Bog. Razlikovanje etiriju pojmova krivnje objanjava smisao predbacivanja. Tako, primjerice, politika krivnja
20

znai odgovornost svih dravljana za posljedice dravnog djelovanja, ali ne i kriminalnu i moralnu krivnju svakog pojedinanog dravljana u odnosu na zloine koji su po injeni u ime drave. zloinima moe odluivati sudac, politikoj odgovornosti pobjednik; moralnoj krivnji moe se zaista govoriti samo kroz borbu utemeljenu na ljubavi uzajamno solidarnih ljudi. Moda je mogua objava metafizike krivnje u konkretnoj situaciji, u knjievnim i filozofskim djelima, ali jedva da ju je mogue osobno saopiti. Najdublje su je svjesni ljudi koji su jednom doli do bezuvjetnosti, ali su upravo na taj nain iskusili zaka zivanje jer tu bezuvjetnost ne mogu primijeniti spram svih ljudi. Ostaje stid spram stalno prisutnog, koje se konkretno ne da rasvijetliti, ve u najboljem sluaju samo openito razmotriti. Razlikovanje pojmova krivnje mora nas sauvati povr nosti naklapanja krivnji, u kojem se sve bez stupnjevanja navlai na jednu jedinu razinu, kako bi se sudilo u grubom zahvatu, na nain loeg suca. Ali razlikovanja nas na kraju moraju odvesti natrag k onom jednom uzroku, kojemu je nemogue govoriti kao naoj krivnji. Razlikovanja postaju zablude ako ne ostane u svijesti kolika je povezanost medu razliitostima. Svaki pojam krivnje pokazuje stvarnosti koje mogu imati posljedice za sfere drugih pojmova krivnje. Kad bismo se mi ljudi mogli osloboditi svake metafizike krivnje, bili bismo aneli, a preostala tri pojma krivnje osta la bi bespredmetna.

21

Moralni promaaji razlog su stanja iz kojih tek izrastaju politika krivnja i zloin. Bezbroj malih djelovanja i pro putanja, zgodna prilagodba, jeftino opravdavanje nepra vednog, neprimjetno poticanje nepravednog, sudjelovanje u nastanku javne atmosfere, koja iri nejasnou i kao takva tek omoguuje zlo, sve to ima posljedice koje sudjeluju u uvjetovanju politike krivnje za stanja i dogaaje. U moralno spada i nejasnoa u vezi sa znaenjem moi u ljudskom suivotu. Zamagljivanje tog temeljnog injeninog stanja isto je tako krivnja kao i lana apsolutizacija moi kao jedinog mjerodavnog imbenika dogaanja. Sudbina je svakog ovjeka da bude upleten u odnose moi u ko jima ivi. To je neizbjena krivnja sviju, krivnja bivanja ovjekom. Njoj se suprotstavlja zalaganjem za onu mo koja ostvaruje pravo i ljudska prava. Proputanje suradnje u strukturiranju odnosa moi, u borbi za mo u smislu sluenja pravu, temeljna je politika krivnja, koja ujedno predstavlja i moralnu krivnju. Politika krivnja postaje moralnom krivnjom tamo gdje se uz pomo moi unitava smisao moi - ostvarenje prava, etos i istoa vlastitog naroda. Jer, gdje se mo sama ne ograniava tamo su nasilje i teror te naposljetku unitenje opstanka i due. Iz moralnog naina ivota veine pojedinaca irokih narodnih krugova u svakodnevnom ponaanju izrasta od reeno politiko ponaanje, a s njime i politiko stanje. Ali pojedinac ivi pod pretpostavkama povijesno ve izrasla politikog stanja, koji je ostvaren etosom i politikom pre daka a omoguen stanjem u svijetu. Tu postoje dvije u shemi suprotstavljene mogunosti.
22

Politiki etos princip je dravnog opstanka u kojem svi sudjeluju svojom svijeu, svojim znanjem, svojim mni jenjem i svojim htijenjem. ivljenje je to politike slobode kao neprestano kretanje propadanja i injenja boljim. To ivljenje omogueno je zadatkom i mogunou zajednike odgovornosti sviju. Ili, pak, vlada stanje u kojem ono politiko veini ostaje strano. Dravna mo ne doivljava se kao neto osobno. ovjek se ne doivljava suodgovornim, ve je politiki nedjelatan promatra, radi i djeluje u slijepoj po slunosti. Savjest mu je ista kako u poslunosti, tako i u nesudjelovanju u onome to monici odluuju i ine. Politiku realnost on trpi kao neto strano, teei da s njome izae na kraj lukavstvom u korist osobnih prednosti, ili pak ivi u slijepom oduevljenju vlastitog rtvovanja. Razlika je to izmeu politike slobode i politike diktature. Ali uglavnom vie nije na pojedincima da odluuju koje e stanje vladati. Pojedinac se u njemu rada, zahvaljujui srei ili kobi; on mora prihvatiti ono to je preuzeto i stvarno. Nijedan pojedinac i nijedna skupina ne moe odjednom promijeniti pretpostavke, po kojima zaista svi ivimo.

2.

Posljedice

krivnje

Krivnja ima izvanjske posljedice koje se tiu opstanka, shvatio to onaj koji je njima pogoen ili ne, a ima i unutarnje koje se tiu samosvijesti, kad sam sebe prozrem u krivnji.

23

a) Zloin stie kazna. Pretpostavka je prihvaanje krivca od strane suca u njegovu slobodnom voljnom odreenju, a ne prihvaanje da je kanjen s pravom. b) Za politiku krivnju postoji odgovornost, a kao njezina posljedica ispravljanje nanesenog zla te nadalje gubitak ili ograniavanje politike moi i politikih prava. Stoji li politika krivnja u vezi s dogaajima koji svoja rjeenja pronalaze u ratu, posljedica za pobijeene moe biti: unitenje, deportacija, istrijebljenje. Ili, pak, pobjednik posljedice moe prevesti u oblik prava, a time i mjere, ako eli. c) Iz moralne krivnje izrasta uvid, a s njime pokora i obnova. Posrijedi je unutarnji proces, koji e potom imati realne posljedice u svijetu. d) Metafizika krivnja za posljedicu ima preobrazbu ljudske samosvijesti pred Bogom. Ponos se slama. Ta samopreobrazba kroz unutarnje djelovanje moe dovesti do novog temelja aktivnog ivota, povezanog s neizbrisivom svijeu krivnji u poniznosti koja se dosuuje pred Bogom i svaki in uranja u atmosferu u kojoj obijest postaje nemogua.

3.

Sila.

Pravo.

Milost

Da se meu ljudima odluuje silom kad se ne uspijevaju sporazumjeti te da je sav dravni poredak kroenje te sile, dodue tako da ona ostaje monopol drave - prema unutra kao prisilna uspostava prava, prema van kao rat - na to se u mirnim vremenima gotovo zaboravilo.
24

Gdje s ratom nastupa sila, zavrava pravo. Mi Europljani pokuali smo i u tom sluaju jo zadrati ostatak prava i zakona kroz odredbe meunarodnog prava, koje vrijede i u ratu, a posljednji put su zacrtane u Hakoj i enevskoj konvenciji. ini se da je to bilo uzalud. Gdje se primjenjuje, sila se potie. Pobjednik odluuje to e se dogoditi s pobijeenim. Vrijedi naelo "vae victis". Pobijeeni moe samo birati hoe li umrijeti ili initi i trpjeti to pobjednik eli. Oduvijek se uglavnom odluivao za ivot. Pravo je visoka ideja ljudi koji njen opstanak zasnivaju na razlogu, koji se dodue moe osigurati samo silom, ali silom ne moe biti odreen. Gdje ljudi postaju svjesni svoga ljudskog postojanja i priznaju ovjeka kao ovjeka, tamo uspostavljaju ljudska prava i temelje ih na prirodnom pravu, na koje se mogu pozivati i pobjednik i pobijeeni. im se pojavi ideja prava, moe se pregovarati, kako bi se istinsko pravo pronalo kroz raspravu i metodiki postupak. Ono to je u sluaju potpune pobjede izmeu pobjednika i pobijeenog jo pravno usklaeno, do danas je dodue ostalo tek vrlo ogranieno podruje unutar dogaaja kojima se odluuje politikim voljnim aktima. Oni postaju temeljem pozitivnog, faktinog prava, dok ih same pravo ne opravdava. Pravo se moe odnositi samo na krivnju u smislu zlo ina i u smislu politike odgovornosti, ne i na moralnu i metafiziku krivnju.

25

Ali pravo moe priznati i onaj koji predstavlja kanjeni ili odgovorni dio. Zloinac svoju kaznu moe iskusiti kao ast i ponovnu uspostavu. Politiki odgovoran pojedinac moe ono to odsad mora preuzeti kao pretpostavku svog opstanka prihvatiti kao datost sudbinske odluke. Milost je akt koji ograniava uinak istog prava i razorne sile. Ljudskost osjea viu istinu od one koja lei u pravolinijskoj dosljednosti kako prava, tako i sile. a) Unato pravu djeluje milosre kako bi otvorilo prostor pravde bez zakona. Jer svi su ljudski propisi u svojim uin cima puni nedostataka i nepravde. b) Unato mogunosti sile, pobjednik iskazuje milost, bilo zbog svrhovitosti, jer bi mu pobijeeni mogao sluiti, bilo zbog velikodunosti, jer mu ostavljanje pobijeenog na ivotu moe pruiti pojaan osjeaj moi i mjere, ili jer se svojom savjeu podreuje zahtjevima opeljudskog prirodnog prava, koje pobijeenom ne oduzima sva prava kao ni zloincu.

4.

Tko sudi i kome ili emu se sudi?

U kii optubi ovjek se pita: tko koga? Optuba je smislena samo ako je odreena svojim gleditem i predmetom i ako se time ograniuje, a jasna samo ako se zna tko je tuitelj, a tko optuenik. a) Ralanimo isprva smisao prema niti vodilji etiriju naina krivnje. Optuenik uje prigovore izvana, iz svijeta ili iznutra, iz vlastite due.
26

Izvana su smisleni samo u odnosu na zloin i politiku krivnju. Izgovaraju se s voljom da se utjee na izricanje kazne i pozove na odgovornost. Oni vae pravno i politiki, ne moralno i ne metafiziki. Iznutra krivac slua prigovore koji se odnose na njegovo moralno zakazivanje i njegovu metafiziku lomljivost, a ukoliko se u tome nalazi uzrok njegova politikog ili zlo inakog djelovanja ili nedjelovanja, odnose se i na to. Moralno se krivnja moe pripisati samo sebi samome, ne drugome, odnosno drugome samo u solidarnosti borbe utemeljene na ljubavi. Nitko ne moe drugome moralno suditi, osim ako sudi u unutarnjoj povezanosti, kao da sudi samome sebi. Samo gdje je drugi za mene kao ja sm, tamo je blizina, koja u slobodnoj komunikaciji moe poluiti zajedniku stvar, to naposljetku svatko provodi u samoi. Utvrivanje neije krivnje ne moe se odnositi na njegove nazore, ve samo na odreene radnje i naine ponaanja. Kod individualnog prosuivanja ovjek dodue gleda da uzme u obzir nazor i motive, no to istinski moe postii samo ako se oni mogu utvrditi prema objektivnim znaajkama, tj. radnjama i nainima ponaanja. b) Pitanje je u kojem se smislu moe suditi kolektivu, a u kojem samo pojedincu. Nedvojbeno je smisleno sve dravljane jedne drave drati odgovornima za posljedice proizile iz djelovanja te drave. Tu se pogaa kolektiv. Odgovornost je, meutim, odreena i ograniena, bez mo ralnog i metafizikog okrivljavanja pojedinca. Ona pogaa i one dravljane koji su se opirali reimu i djelovanju koje se
27

razmatra. Sukladno tome postoji odgovornost za pripadnost organizacijama, strankama, grupama. Za zloine moe biti kanjen samo pojedinac, bio on sam ili imao niz suuesnika, od kojih se svaki prema mjeri sudjelovanja i u najmanjoj mjeri ve zbog pripadnosti tom drutvu poziva na odgovornost. Postoje udruenja razbojnikih bandi, zavjere koje u cjelini mogu biti oznaene zloinakima. U tom sluaju sama pripadnost povlai za sobom kaznenu odgovornost. Opire se, meutim, smislu da se narod kao cjelina optui za zloin. Zloinac je uvijek samo pojedinac. Opire se takoer smislu da se narod kao cjelina moralno optui. Ne postoji karakter naroda koji bi imao svaki poje dinac samom pripadnou tom narodu. Naravno da postoji zajednitvo jezika, obiaja i navika te podrijetla. Ali u tome su ujedno mogue toliko jake razlike da ljudi koji govore istim jezikom mogu jedni drugima unutar toga ostati toliko strani kao da uope ne pripadaju istom narodu. Moralno se moe prosuivati uvijek samo pojedincu, nikad kolektivu. Nain miljenja prema kojem se ljudi sagledavaju, karakteriziraju i prosuuju u kolektivima nevjerojatno je rasprostranjen. Takve karakteristike primjerice Nijemaca, Rusa ili Engleza - nikad ne pogaaju rodne pojmove, pod koje bi se pojedinci mogli podvesti, ve tipske pojmove, kojima vie ili manje odgovaraju. Zamjena rodnog s tipolokim shvaanjem znak je kolektivnog miljenja: ti Nijemci, ti Englezi, ti Norveani, ti idovi i proizvoljno dalje: ti Frizijci, ti Bavarci - ili: ti mukarci, te ene, ta mlade, ti stari. injenica da se tipolokim
28

shvaanjem neto pogaa ne smije dovesti do miljenja da je obuhvaen svaki pojedinac, kad ga se promatra kao da je pogoen onom sveopom karakteristikom. To je nain miljenja koji se provlai stoljeima, kao sredstvo mrnje meu narodima i skupinama ljudi. Taj, veini naalost prirodan i razumljiv nain miljenja, nacionalsocijalisti su primijenili na najgori mogui nain i utuvili ga svojom stranakom propagandom ljudima u glave. inilo se da vie ne postoje ljudi, ve samo jo oni kolektivi. Narod kao cjelina ne postoji. Stanja stvari nadilaze sva ogranienja koja provodimo da bismo ga odredili. Jezik, dravljanstvo, kultura, zajednike sudbine - nita se od toga ne podudara, ve presijeca jedno drugo. Narod i drava se ne poklapaju, kao ni jezik i zajednike sudbine ili kultura. Od naroda se ne moe napraviti pojedinac. Jedan narod ne moe herojski propasti, ne moe biti zloinac, ni djelovati udoredno ili neudoredno, to uvijek mogu samo pojedinci. Narod kao cjelina ne moe biti ni kriv, ni nevin, kako u kriminalnom tako i u politikom (odgovornost ovdje uvijek snose samo graani drave) i u moralnom smislu. Kategorijsko prosuivanje narodu uvijek predstavlja nepravdu; ono pretpostavlja pogreno supstancijaliziranje imajui za posljedicu obeaenje ovjeka kao pojedinca. Svjetsko miljenje, koje jednom narodu pripisuje kolektivnu krivnju, injenica je, meutim, iste vrste poput one da se tisuljeima mislilo i govorilo: idovi su krivi to je Isus raspet na kriu. Tko su ti idovi? Odreena skupina politikih i religioznih revnosnika koja je meu idovima u

29

razmatra. Sukladno tome postoji odgovornost za pripadnost organizacijama, strankama, grupama. Za zloine moe biti kanjen samo pojedinac, bio on sam ili imao niz suuesnika, od kojih se svaki prema mjeri sudjelovanja i u najmanjoj mjeri ve zbog pripadnosti tom drutvu poziva na odgovornost. Postoje udruenja razbojnikih bandi, zavjere koje u cjelini mogu biti oznaene zloinakima. U tom sluaju sama pripadnost povlai za sobom kaznenu odgovornost. Opire se, meutim, smislu da se narod kao cjelina optui za zloin. Zloinac je uvijek samo pojedinac. Opire se takoer smislu da se narod kao cjelina moralno optui. Ne postoji karakter naroda koji bi imao svaki poje dinac samom pripadnou tom narodu. Naravno da postoji zajednitvo jezika, obiaja i navika te podrijetla. Ali u tome su ujedno mogue toliko jake razlike da ljudi koji govore istim jezikom mogu jedni drugima unutar toga ostati toliko strani kao da uope ne pripadaju istom narodu. Moralno se moe prosuivati uvijek samo pojedincu, nikad kolektivu. Nain miljenja prema kojem se ljudi sagledavaju, karakteriziraju i prosuuju u kolektivima nevjerojatno je rasprostranjen. Takve karakteristike primjerice Nijemaca, Rusa ili Engleza - nikad ne pogaaju rodne pojmove, pod koje bi se pojedinci mogli podvesti, ve tipske pojmove, kojima vie ili manje odgovaraju. Zamjena rodnog s tipolokim shvaanjem znak je kolektivnog miljenja: ti Nijemci, ti Englezi, ti Norveani, ti idovi i proizvoljno dalje: ti Frizijci, ti Bavarci - ili: ti mukarci, te ene, ta mlade, ti stari. injenica da se tipolokim
28

shvaanjem neto pogaa ne smije dovesti do miljenja da je obuhvaen svaki pojedinac, kad ga se promatra kao da je pogoen onom sveopom karakteristikom. To je nain miljenja koji se provlai stoljeima, kao sredstvo mrnje medu narodima i skupinama ljudi. Taj, veini naalost prirodan i razumljiv nain miljenja, nacionalsocijalisti su primijenili na najgori mogui nain i utuvili ga svojom stranakom propagandom ljudima u glave. inilo se da vie ne postoje ljudi, ve samo jo oni kolektivi. Narod kao cjelina ne postoji. Stanja stvari nadilaze sva ogranienja koja provodimo da bismo ga odredili. Jezik, dravljanstvo, kultura, zajednike sudbine - nita se od toga ne podudara, ve presijeca jedno drugo. Narod i drava se ne poklapaju, kao ni jezik i zajednike sudbine ili kultura. Od naroda se ne moe napraviti pojedinac. Jedan narod ne moe herojski propasti, ne moe biti zloinac, ni djelovati udoredno ili neudoredno, to uvijek mogu samo pojedinci. Narod kao cjelina ne moe biti ni kriv, ni nevin, kako u kriminalnom tako i u politikom (odgovornost ovdje uvijek snose samo graani drave) i u moralnom smislu. Kategorijsko prosuivanje narodu uvijek predstavlja nepravdu; ono pretpostavlja pogreno supstancijaliziranje imajui za posljedicu obeaenje ovjeka kao pojedinca. Svjetsko miljenje, koje jednom narodu pripisuje kolektivnu krivnju, injenica je, meutim, iste vrste poput one da se tisuljeima mislilo i govorilo: idovi su krivi to je Isus raspet na kriu. Tko su ti idovi? Odreena skupina politikih i religioznih revnosnika koja je medu idovima u

29

to doba imala odreenu mo, koja je u suradnji s rimskim okupatorima dovela do Isusova smaknua. Ono nadmono u takvom miljenju, koje postaje samo razumljivim ak i meu misleim ljudima, zauuje utoliko vie to je zabluda tako jednostavna i oevidna. Kao da stojimo pred zidom, kao da nikakav razlog ni injenicu vie ne moemo uti, odnosno, ako je i ujemo, kao da emo je smjesta zaboraviti, prije no to uope dode do izraaja. Kolektivne krivnje naroda ili skupine unutar naroda ne moe, dakle - osim u smislu politike odgovornosti biti ni kao zloinake, ni kao moralne, ni kao metafizike krivnje. c) Za optubu i predbacivanje mora postojati pravo. Tko ima pravo suditi? Svakome tko prosuuje smije biti postavljeno pitanje koju punomo ima, u koju svrhu i s kojim motivom sudi, u kojem su meusobnom poloaju on i okrivljeni? Nitko u moralnoj i metafizikoj krivnji ne mora prihvaati nijedan sud na svijetu. Ono to je mogue pred ljudima koji ljube u najuoj meusobnoj povezanosti nije doputeno na distanci hladne analize. Stoga ono to vrijedi pred Bogom ne vrijedi i pred ljudima. Jer Bog na svijetu nema instancu koja bi ga zastupala, ni u crkvenim slubama, ni u dravnim slubama vanjskih poslova, ni u javnom mnijenju svijeta koje objavljuje tisak. Sudi li se s pozicije ishoda rata, pobjednik u odnosu na prosudbu politikoj odgovornosti ima apsolutno pravo prvenstva: on je riskirao svoj ivot i odluka je pala u njegovu korist. Ali namee se pitanje: "Smije li netko neutralan
30

pred javnou uope suditi, a da prethodno nije sudjelovao u borbi, ne ulaui za glavnu stvar svoj opstanak i svoju savjest?" (iz jednog pisma) Kad se medu nositeljima iste sudbine, danas medu Ni jemcima, govori moralnoj i metafizikoj krivnji u odnosu na pojedinog ovjeka, tada se pravo na donoenje suda osjea u stavu i raspoloenju onog koji sudi: govori li krivnji u kojoj i sam sudjeluje ili ne, govori li, dakle, iznutra ili izvana, kao netko tko osvjetljava samog sebe ili netko tko optuuje, samim time kao bliska osoba za orijentaciju u moguem vlastitom osvjetljavanju drugih ili kao stranac u pukom napadu, govori li kao prijatelj ili kao neprijatelj. Samo u prvom sluaju on ima nesumnjivo pravo, dok je to pravo u drugom upitno, odnosno ogranieno mjerom njegove ljubavi. Govori li se, meutim, politikoj odgovornosti i krimi nalnoj krivnji, svatko meu sugraanima ima pravo iznositi injenice i raspravljati prema mjerilu jasnih pojmovnih odreenja. Politika odgovornost stupnjuje se prema stu pnju sudjelovanja u sad naelno zanijekanom reimu i odreuje se odlukama pobjednika, kojima se svatko tko je u katastrofi htio ostati na ivotu, zato to ivi sad smisleno mora podvrgavati.

5.

Obrana

Gdje se optuuje, optuenik ima pravo da bude sasluan. Gdje se poziva na pravo, postoji i obrana. Gdje se primjenjuje sila, onaj na koga se primjenjuje branit e se, ako moe. Ako se onaj koji je do kraja pobijeen ne moe braniti, ne preostaje mu - ako eli ostati na ivotu - nita nego da snosi posljedice, da ih preuzme i prizna. Ali gdje pobjednik obrazlae i prosuuje, tamo ne moe odgovoriti nikakva sila, ve samo duh u nemoi, ako je za to osiguran prostor. Obrana je mogua kada ovjek smije govoriti. Pobjednik ograniava svoju silu kad svoje djelovanje dovede na razinu prava. Ta obrana ima sljedee mogunosti: 1. Ona moe siliti na razlikovanje. Razlikovanjem dolazi do odreenja i, djelomice, odtereenja. Razlikovanje ukida totalitarnost, predbacivanje biva ogranieno. 2. Obrana moe iznositi stanja stvari, naglaavati ih i usporeivati. 3. Obrana se moe pozivati na prirodno pravo, na ljud ska prava, na meunarodno pravo. Takva obrana ima sljedea ogranienja: a) Drava koja je naelno povrijedila prirodno pravo i ljudska prava, od poetka u vlastitoj zemlji, a potom u ratu krila ljudska prava i meunarodno pravo, ne moe u svoju korist nastojati na onome to sama nije priznavala. b) Pravo injenino ima onaj tko ujedno ima i mo da se bori za pravo. Gdje vlada potpuna nemo, postoji samo mogunost da se duhovno zaziva idealno pravo.
32

c) Priznavanje prirodnog prava i ljudskih prava dogaa se samo voljnim aktom monih, dakle pobjednika. To je akt koji proizlazi iz njihova uvida i ideala - iz milosti spram pobijeenog jer mu se priznaju prava. 4. Obrana moe ukazati gdje se optuba vie ne provodi vjerodostojno, ve se koristi u slubi drugih, primjerice politikih ili gospodarskih svrha kao oruje - mijeanjem pojmova krivnje - izazivanjem krivog mnijenja - kako bi se postigla suglasnost, a ujedno i ista savjest zbog vlastita djelovanja. Tada se utemeljuju kao pravo, umjesto da os tanu jasni pobjedniki akti u poloaju "vae victis". Zlo je, meutim, zlo i ako se primjenjuje kao odmazda. Moralna i metafizika predbacivanja kao sredstvo politike volje moraju biti odbaena. 5. Obrana putem izuzea suca - ili zato to ga se ob razloeno moe proglasiti pristranim ili zato to predmet po vrsti ne podlijee ljudskom sucu. Kazna i odgovornost - ispravljanje nanesenog zla priznaju se, ali ne i zahtjevi za kajanjem i ponovnim roenjem, to moe doi samo iznutra. Protiv takvih zahtjeva preostaje jedino obrana utnjom. Rije je tome da se ne smijemo dati smesti injeninom nunosti tog unutarnjeg zaokreta, iako se taj u isti mah pogreno zahtijeva izvana. Dvije su stvari: svijest krivnji i priznavanje neke svjetske instance kao suca. Pobjednik po sebi jo nije sudac. On e ili sam provesti preobrazbu borbenog stava i time zaista stei pravo umjesto puke moi, i to ogranieno na kriminalnu krivnju i politiku odgovornost - ili e posegnuti za krivim

33

opravdanjem djelovanja, koje e samo ponovno ukljuivati novu krivnju. 6. Obrana se slui protutubotn: ukazivanjem na dje lovanja drugih, koja su takoer bila uzrocima nastanka zla; ukazivanjem na jednaka djelovanja drugih, koja kod pobijeenog vae kao zloini i jesu zloini; ukazivanjem na ope svjetske povezanosti, koje oznauju zajedniku krivnju.

34

 . N J E M A K A PITANJA Pitanje krivnje uzelo je maha kada su pobjednici i itav svijet optuili nas Nijemce. Kad su ljeti 1945. u gradovima i selima visjeli plakati sa slikama i izvjetajima iz Belsena i presudnom reenicom: Ovo je vaa krivnja!, savjestima je ovladao nemir, uas je obuzeo mnoge koji zaista nisu znali, i neto se tu ponovno osovilo: tko me to optuuje? Nikakav potpis, nikakva sluba, plakat kao da je dolazio iz praznog prostora. Openito je ljudski da optuenik, optuuje li ga se s pravom ili ne, trai naina da se brani. Pitanje krivnje u politikim sukobima je staro. Ono je igralo veliku ulogu, primjerice, u argumentacijama izmeu Napoleona i Engleske, izmeu Pruske i Austrije. Politiku koja zahtijeva vlastito moralno pravo i moralnu osudu pro tivnika moda su prvi provodili Rimljani. Tome nasuprot stoji nepristranost objektivnih Grka s jedne i samooptuba starih Zidova pred Bogom s druge strane. Da je proglaavanje krivnje od strane pobjednikih sila postalo politikim sredstvom neiste motivacije i na taj nain neisto, i samo predstavlja krivnju koja se provlai kroz povijest. Nakon Prvog svjetskog rata krivnja za rat bila je pitanje koje je u Versajskom ugovoru rijeeno na tetu
35

Njemake. Povjesniari svih zemalja kasnije su odbacili teoriju jednostranoj krivnji za rat. Sa svih strana tada se "klizilo" u rat, kao to je rekao Lloyd George. Dananja situacija uope nije poput tadanje. Pitanje krivnje zvui danas posve drukije. Pitanje krivnje za rat ovaj put je jasno. Rat je izazvala Hitlerova Njemaka. Nje maka je kriva za rat zbog svog reima, koji je zapoeo rat u trenutku koji je izabrao sam, dok to nitko drugi nije elio. "Ovo je vaa krivnja!" iskazuje danas mnogo vie od krivnje za rat. Taj plakat ve je zaboravljen. Ostalo je, meutim, ono to smo tamo iskusili: prvo, realnost jednog svjetskog miljenja koje nas osuuje kao narod, drugo, vlastita pogoenost. Svjetsko miljenje za nas je vano. Ljudi tako misle nama, i zbog toga nam ne moe biti svejedno. Krivnja dalje postaje sredstvom politike. Jer slovimo kao krivi, mi smo - tako misli svijet - zasluili sve nevolje koje su nas snale i koje e nas jo snai. U tome lei opravdanje za politiare koji cjepkaju Njemaku, ograniavaju njezine mogunosti obnove, ostavljajui je bez mira, u stanju izmeu ivota i umiranja. Politiko je to pitanje, kojem mi ne odluujemo i ijem rjeenju jedva da moemo bitno pridonijeti - ak i naim najbesprjekornijim ponaanjem. Ostaje pitanje je li politiki smisleno, svrhovito, bezopasno i pravedno da se itav narod uini narodom parija, da se potisne ispod razine drugih naroda, da se, nakon to je sam rtvovao vlastito dostojanstvo, dodatno obeasti. tom pitanju ovdje ne govorimo, kao ni politikom pitanju, je li i u
36

kojem smislu nuno i svrhovito priznavati krivnju. Moe biti da e ostati na pravorijeku njemakom narodu. Za nas bi to imalo najstranije posljedice. Mi se jo nadamo da e se odluke dravnika i miljenje naroda jednom preispitati. Ali mi nismo tu da optuujemo, ve da prihvaamo. N a a potpuna nemo, u koju nas je odveo nacionalsocijalizam i iz koje u danas postignutoj, tehniki uvjetovanoj svjetskoj situaciji nema izlaza, prisiljava nas na to. Mnogo je vanije za nas kako emo se sami prosvijetliti, procijeniti i proistiti. One optube izvana nisu vie naa stvar. Optube iznutra, koje u njemakim duama ve 12 godina manje ili vie jasno, barem na trenutke glasno govore, razlog su, naprotiv, nae sad jo mogue svijesti krivnji, s obzirom na to kako se pod njima mijenjamo, bili stari ili mladi. Pitanje njemake krivnje moramo rijeiti. To se nas samih tie. To se dogaa neovisno predbacivanjima koja dolaze izvana, ma koliko ih koristili kao zrcalo. Ona reenica: "Ovo je vaa krivnja!" moe znaiti: Odgovorni ste za djela reima koji ste trpjeli - ovdje se radi naoj politikoj krivnji. Vaa je krivnja to ste povrh toga podupirali taj reim i sudjelovali u njemu - u tome je naa moralna krivnja. Vaa je krivnja to ste mirno gledali kako se vre zloini - tu se nazire metafizika krivnja. Te tri tvrdnje smatram istinitima, iako je samo prva, politikoj odgovornosti, izgovorljiva i posve tona, dok druga i trea, moralnoj i metafizikoj krivnji, u pravnom smislu kao neprijazni iskazi postaju neistinite. "Ovo je vaa krivnja" jo moe znaiti:
37

Vi ste sudionici u onom zloinu, dakle i sami ste zloinci. - Za pretenu veinu Nijemaca ovo je oito pogreno. Naposljetku, ona moe znaiti: vi ste kao narod manje vrijedni, neasni, zloinci, izrod ovjeanstva, drukiji od svih ostalih naroda. To je kolektivno miljenje i vrednovanje, koje je sa svojim podvoenjem svakog pojedinaca pod taj opi pojam radikalno krivo i samo po sebi neljudsko. N a k o n tih kratkih anticipacija, pogledajmo sad po blie.

I. DIFERENCIJACIJA NJEMAKE KRIVNJE

1.

Zloin

Za razliku od Prvog svjetskog rata, nakon kojega specifine zloine koje je poinila samo jedna strana s njemake strane nismo morali prihvaati (u emu je znanstveno istraivanje povijesti ak i na strani protivnika Njemake dolo do istog uvida), zloini koje je nacistika vlada prije rata vrila u Njemakoj, a za vrijeme rata svugdje, danas su jasni. Za razliku od Prvog svjetskog rata, nakon kojega na pitanje krivnje za rat povjesniari svih naroda nisu od govorili u korist jedne strane, ovaj rat zapoela je Hitlerova Njemaka. Za razliku od Prvog svjetskog rata, ovaj rat je naposljetku postao svjetskim. Pogodio je svijet u drukijoj situaciji i

38

drukijem znanju. Nasuprot ranijim ratovima, njegov je smisao preao u drugu dimenziju. I danas imamo neto u svjetskoj povijesti posve novo. Pobjednici osnivaju sud. Nirnberki proces odnosi se na zloine. To u prvom redu donosi jasno omedenje u dva smjera: 1. Ne njemaki narod, ve pojedini Nijemci, optueni kao zloinci - ali naelno svi vode nacionalsocijalizma stoje ovdje pred Sudom. To ogranienje od poetka je isticao ameriki predstavnik optube. U uvodnom govoru Jackson je rekao: "elimo razjasniti da nam nije namjera optuiti itav njemaki narod." 2. Osumnjieni nisu optueni u cijelosti, ve samo za odreene zloine. Ti su izriito definirani u Statutu Meunarodnog vojnog suda: 1. Zloini protiv mira: planiranje, priprema, zapoinjanje ili provoenje napadakog rata ili rata koji pretpostavlja povredu meunarodnih ugovora. 2. Ratni zloini: povrede ratnog prava, npr. ubojstva, zlostavljanja, deportacije na prisilni rad pripadnika civil nog stanovnitva zaposjednutog podruja, ubijanje ili zlostavljanje ratnih zarobljenika, pljaka javne ili privatne imovine, hotimino unitavanje gradova i sela, odnosno svako razaranje koje nije opravdano vojnom nunou. 3. Zloini protiv ovjenosti: ubojstva, istrebljivanje, po robljavanje, deportacije, poinjeni protiv bilo kojeg civilnog stanovnitva, progoni iz politikih, rasnih ili vjerskih razloga, poinjeni u provedbi zloina za koji je nadlean sud.
39

U daljnjem tekstu odreuje se opseg odgovornosti. Voe, organizacije, poticatelji i sudionici, koji su sudjelovali u izradi ili provedbi zajednikog plana ili dogovaranju jednog od gore navedenih zloina, odgovorni su za sva djela to ih je poinila bilo koja osoba u provedbi takvog plana. Stoga optuba nije usmjerena samo protiv pojedinaca ve i protiv organizacija koje se mogu ocijeniti kao zloinake: Dravni kabinet - Korpus politikih voda NSDAP-a - SS - SD - Gestapo - Glavni stoer - Vrhovno zapovjednitvo njemakog Wehrmachta. Mi Nijemci u tom smo procesu promatrai. Nismo ga mi uvjetovali, ne vodimo ga mi, iako su optueni ljudi koji su nas uveli u nevolju. "Zaista, Nijemci - ne manje nego ostali svijet - s optuenicima imaju neizmirenih rauna", kae Jackson. Mnoge Nijemce taj proces vrijea. Taj osjeaj je razumljiv. On ima isti razlog kao kad se, s druge strane, itavo njemako stanovnitvo optuuje za Hitlerov reim i njegova djela. Svaki dravljanin dijeli odgovornost i pogodenost onime to mu vlastita drava ini i trpi. Zloinaka drava pada na teret itavom narodu. U odnoenju spram vlastitih dravnih voda, ak i ako su zloinci, dravljanin osjea odnos prema sebi. S njima se optuuje i narod. Stoga e se ponienje i obeaenje to ga doivljavaju dravni vode u narodu doivjeti kao vlastito ponienje i obeaenje. Odatle i instinktivno, isprva jo nepromiljeno, odbijanje procesa. Zaista, ovdje moramo snositi bolnu politiku odgo vornost. Moramo iskusiti beasnost, ukoliko to izisku40

je politika odgovornost. U tome iskuavamo nau pot punu politiku nemo i nae iskljuenje kao politikih imbenika. Sad, meutim, sve ovisi nainu na koji emo svoju instinktivnu pogodenost shvatiti, izloiti, prihvatiti ili provoditi. Postoji mogunost da se povreda bezuvjetno odbaci. U tom sluaju trae se razlozi zbog kojih je itav proces sporan u svom pravu, svojoj istinitosti i svome cilju. 1. Slijede se opa razmatranja: ratovi se proteu kroz itavu povijest i ratovi nam predstoje. T, nije narod kriv za rat. Ljudska priroda, njegova univerzalna krivina od govornost, vodi do rata. Savjest koja sebe samu proglasi nevinom povrna je. Samoopravdavanje sadanjeg ponaanja upravo iziskuje budue ratove. Tome nasuprot moe se rei: ovaj put ne postoji sumnja u to da je Njemaka rat planski pripremala i zapoela bez provokacije drugih strana. Sasvim je drukije nego 1914. - Njemaku se ne okrivljuje za rat, ve za ovaj rat. A sam taj rat predstavlja neto novo, drukije, prvi put prisutno u svjetsko-povijesnoj situaciji. Drukije se taj prigovor Nurnberkom procesu moe izrei ovako: postoji neto nerjeivo u ljudskom opstanku, to neprestance sili da se odluke donose silom, to mora biti izneseno "zazivom N e b a " . Vojnik osjea na viteki nain i on se, ak i kad je pobijeen, smije osjeati uvrijeenim ako odnos prema njemu nije bio viteki. Tome se moe prigovoriti: Njemaka je uinile brojne radnje koje su (daleko od svakog vitetva i meunarodnog
41

prava) pridonijele istrebljivanju stanovnitva i drugim neljudskostima. Hitlerovo djelovanje unaprijed je bilo usmjereno protiv svake mogunosti pomirenja. Postojala je samo pobjeda ili propast. Svako pozivanje na vitetvo, ak i gdje su brojni pojedini vojnici, pa i cijeli dijelovi postrojbi lieni krivnje, jer su se sve vrijeme ponaali viteki, izlino je svugdje gdje je Wehrmacht kao organizacija preuzeo izvravanje Hitlerovih zloinakih naredbi. Gdje su vitetvo i velikodunost podlegli izdaji, naknadno ih se ne moe svojatati u vlastitu korist. Ovaj rat nije nastao iz bezizlaznosti dvoje jednakih koji su viteki poli u boj, ve je u osnovi bio provedba zloinake podmuklosti i bezobzirne totalitarne volje za unitenjem. ak i u ratu postoji mogunost zapreke. Kantovu re enicu: "U ratu se ne smiju dogaati radnje koje kasnije pomirenje ine jednostavno nemoguim", prvo je odbacila Hitlerova Njemaka. Kao posljedica toga, nasilje, u svo joj biti od pamtivijeka jednako, u razmjerima svojih unitavateljskih mogunosti odreenih tehnikom, sad vie nije ogranieno. Zapoeti rat u dananjoj svjetskoj situaciji, to je ono neuveno. 2. Kae se: Proces je za sve Nijemce nacionalno ponienje. Da bar Nijemci sudjeluju u radu Suda, Nijemcu bi sudili Nijemci. Tome se moe protusloviti: nacionalno ponienje ne poiva na Sudu, ve na onome to je do njega dovelo, na injenici tog reima i njegova djelovanja. Svijest nacio nalnom ponienju za Nijemce je nezaobilazna. Usmjeri li

42

se ona protiv Suda, a ne protiv njegova uzroka, pogreno je usmjerena. Nadalje: Proglaenje njemakog suda ili saveznikog ovlatenja da Nijemci sudjeluju u radu Suda nita ne bi promijenilo. Oni se na Sudu ne bi nalazili slijedom njemakog samoodreenja, ve milou pobjednika. Nacionalno po nienje ostalo bi jednako. Proces je rezultat injenice da se zloinakog reima nismo oslobodili sami, ve su nas njega oslobodili Saveznici. 3. Jedan prigovor glasi: kako se na podruju politikog suvereniteta moe govoriti zloinima? Kad bi se to priznalo, pobjednik bi pobijeenog mogao proglasiti zloincem - ali tada bi prestali smisao i tajna vlasti koja dolazi od Boga. Ljudi koje je itav narod sluao - a meu njima ponovno se istiu neko car Wilhelm IL, a sad "voa" - slove kao sakrosanktni. Tome nasuprot valja rei: posrijedi je misaona navika iz predaje europskog dravnog ivota, koja se najdue odrala u Njemakoj. Ali danas je nestalo aureole s glava dravnih poglavara. Oni su ljudi odgovorni za svoje djelovanje. Otkako su narodi Europe sudili svojim monarsima i odrubljivali im glave, zadaa naroda je da svoje vodstvo dri pod nadzorom. Dravni akti ujedno su osobni akti. Ljudi kao pojedinci odgovorni su za njih i snose njihove posljedice. 4. Pravno postoji sljedei prigovor: zloini mogu postojati samo prema mjerilu zakona. Povreda tih zakona je zloin. Zloin mora biti tono definiran i nedvosmisleno utvrdiv kao stanje stvari. Prije svega: nulla poena sine lege - tj.
43

presuda moe biti donesena samo prema zakonu koji je postojao prije nego to je djelo poinjeno. U Nrnbergu se, meutim, retrogradnom snagom sudi prema zakonima koje su pobjednici sad uspostavili. Tome se moe prigovoriti: u smislu ljudskosti, ljudskih prava i prirodnog prava i u smislu ideja slobode i demokracije Zapada ve postoje zakoni prema kojima se zloini mogu mjeriti i utvrivati. Osim toga, postoje ugovori koji, ako su ga obje strane potpisale dobrovoljno, postuliraju nadreeno pravo, koje u sluaju krenja ugovora moe postati mjerilom. Ali gdje je instanca? U miru dravnog poretka to su sudovi. Nakon rata to moe biti samo sud pobjednika. 5. Stoga sljedei prigovor glasi: pobjednika sila ne predstavlja pravo. Uspjeh nije instanca za pravo i istinu. Tribunal koji bi objektivno mogao istraiti i suditi kriv nji za rat i ratne zloine nije mogu. Takav sud uvijek je stranaki. I sud sastavljen od neutralnih bio bi stranaki, jer neutralni nemaju moi i faktiki se nalaze u pratnji pobjednika. Samo sud iza kojeg bi stajala mo da svoje odluke objema strankama u sporu moe nametnuti i silom mogao bi suditi slobodno. Prigovor prividnosti tog prava nadalje kae: nakon svakog rata krivnja je pripisana poraenome. Njega se prisiljava da prizna svoju krivnju. Gospodarsko izrabljivanje koje slijedi nakon rata zamagljuje se kao ispravljanje krivnje. Pljaka se krivotvori kao pravni akt. Ako ve nema slobodnog prava, onda radije jasna sila. To bi bilo iskreno, to bi se lake podnijelo. Postoji samo mo pobjednika.
44

Meusobno predbacivanje zloina po sebi mogue je u svakom trenutku - provesti ga moe samo pobjednik; on to ini bezobzirno, iskljuivo prema mjerilima vlastita interesa. Sve ostalo je preruavanje onog to je u stvari sila i samovolja onoga tko za to ima mo. Prividnost suda pokazuje se naposljetku u tome da se djelima koja su proglaena zloinima sudi samo ukoliko ih je poinila poraena drava. Preko istih djela suverenih ili pobjednikih drava prelazi se utke, ona se ne razmatraju, kamoli da bi se kanjavala. Tome se moe prigovoriti: mo i sila zaista su presudna realnost u ljudskom svijetu. Ali ne i jedina. Apsolutizacija te realnosti ukida sve pouzdane veze medu ljudima. Dokle ona traje, nikakav ugovor nije mogu. Kao to je Hitler to zaista izrekao: ugovori vrijede dotle dok odgovaraju vlastitim interesima. I on je djelovao u skladu s tim. Ali tome se protivi volja koja unato priznanju realiteta moi i djelotvornosti tog nihilistikog stava iste dri neime to ne treba biti i stoga svim snagama mora biti promijenjeno. Jer u ljudskim stvarima realnost jo ne znai istinu. Toj realnosti valja suprotstaviti drugu realnost. A postoji li ona, ovisi volji ljudi. Svatko u svojoj slobodi mora znati gdje stoji i to eli. Pred tim horizontom moe se rei: proces, kao nov pokuaj poticanja reda u svijetu, ne gubi smisao, ako jo nije u stanju osloniti se na zakonski svjetski poredak, jer danas jo nuno zastaje u politikim kontekstima. On se jo ne odvija poput sudskog procesa u zatvorenom dravnom poretku.
45

Stoga je Jackson otvoreno rekao da bi se "proces, budu li obrani doputeni otkloni od izrazito ogranienih optubi iz optunice, mogao otegnuti, te da e se Sud uplesti u nerjeive politike sporove." To takoer znai da se obrana ne treba baviti pitanjem krivnje za rat, koje zadire u povijesne pretpostavke, ve samo pitanjem tko ga je zapoeo. Nadalje, ne postoji pravo pozivanja na druge sluajeve sline vrste i prosuivanja njima. - Granicu razmatranjima postavljaju politike nu nosti. Iz toga, meutim, ne slijedi da bi time sve izgubilo na vjerodostojnosti. Naprotiv, potekoe i prigovori izreeni su otvoreno, premda ukratko. Ne moe se zanijekati temeljna situacija, da je uspjeh borbe, a ne zakon sam, presudna polazina toka. U velikom to vrijedi kao i u malom, to bi se, primjerice, u pogledu vojnih prijestupa ironino reklo na sljedei nain: ovjeka ne kanjavaju zbog zakona, nego jer je dopustio da ga uhvate. Ali ta temeljna situacija ne znai da nakon uspjeha ovjek snagom svoje slobode ne bi bio u stanju svoju silu prevesti u ostvarenje prava. Pa ako se to i ne dogodi u cijelosti, ako pravo nastane samo u odreenom omjeru, time je postignuto mnogo na putu prema svjetskom poretku. Umjerenost kao takva stvara prostor za razmiljanje i provjeravanje, prostor jasnoe, a time i utoliko odlunije svijest trajnom znaenju sile kao takve. . Za nas Nijemce prednost ovog procesa je u tome to pravi razliku izmeu odreenih zloina voa i upravo time narod ne osuuje kolektivno.

46

Ali Proces znai mnogo vie. Njegova je zadaa da prvi put i za sva vremena rat proglasi zloinom i iz toga izvue pouke. to je zapoelo Briand-Kellogovim paktom sad se prvi put treba ostvariti. U veliinu pothvata ne treba sumnjati, kao ni u dobru volju mnogih koji u njemu su djeluju. Pothvat se moe doimati fantastinim. Ali ako nam postane jasno emu se radi, drhtat emo pred onim to se dogaa. Razlika je jedino u tome pretpostavljamo li nihilistiki trijumfalno da posrijedi mora biti privid Procesa ili pak arko elimo da Proces uspije. Sve ovisi tome kako e se Proces provesti, kakva e biti njegova sadrajna provedba, kako e izgledati njegov rezultat, kakva e biti obrazloenja i na koji e se nain pos tupak u naknadnom prisjeanju sastaviti u cjelinu. Radi se tome moe li svijet prihvatiti kao istinu i pravo ono to se ovdje dogaa - hoe li i pobijeeni moi pristati na injenicu da e povijest u tome kasnije vidjeti pravdu i istinu. tome se, meutim, ne odluuje samo u Nrnbergu. Bitno je hoe li Niirnberki proces biti lan u slijedu smisleno poredanih politikih djelovanja, ma koliko esto jo bili proeti zabludama, nerazumnou, nesrdanou i mr njom - ili e mjerilo koje se ovdje postavlja ovjeanstvu na kraju odbaciti same one sile koje ga uspostavljaju. Sile koje postavljaju Nrnberg time potvruju da u zajednici ele svjetsku vladu, podvrgavajui se svjetskom poretku. Potvruju da kao rezultat svoje pobjede zaista ele preuzeti odgovornost za ovjeanstvo, a ne samo za vlastite drave, Takvo svjedoanstvo ne smije biti lano.

U svijetu e se ili probuditi povjerenje da se u Niirnbergu provodi pravda, ime je postavljen temelj; u tom sluaju od politikog procesa nastao je pravni, pravo je stvaralaki zasnovano i ostvareno za jedan nov svijet koji valja izgraditi - ili e razoaranje njegovom neistinitou izazvati jo gore svjetsko raspoloenje, koje e poticati nove ratove; Nrnberg bi se iz blagoslova pretvorio u nesreu; svijet bi naposljetku prosudio da je posrijedi bio prividan i politiki proces. To se ne smije dogoditi. Na sve prigovore protiv Procesa stoga treba odgovoriti: U Nrnbergu se radi neem zaista novom. Ne moe se zanijekati da sve to se u prigovorima istie predstavlja mogu u opasnost. Ali pogrene su s jedne strane alternative kojima se manjkavosti, greke i smetnje u pojedinim sluajevima odmah vode prema odbacivanju Procesa openito, dok je zapravo bitan smjer djelovanja, nepokolebljivo strpljenje djelatne odgovornosti sila. Pojedina proturjeja moraju biti prevladana aktima usmjerenim na svjetski poredak usred zbrkanosti. Pogreno je nadalje ozraje osorne agresivnosti, koje unaprijed kae ne. To to se dogaa u Nrnbergu, ma kolikim primjedbama bilo izloeno, slab je i dvoznaan vjesnik svjetskog poretka, koji ljudi danas poinju osjeati kao nunost. To je sasvim nova situacija: svjetski poredak nam dodue ni u kom sluaju neposredno ne predstoji - tovie, njegovom ostvarenju prethodit e silni konflikti i nesagledive ratne opasnosti - ali on se misleem ovjeanstvu uinio moguim, pojavivi se na obzorju kao jedva zamjetan traak praskozorja, dok nam

48

u sluaju neuspjeha poretka samounitenje ovjeanstva stoji pred oima kao stravina prijetnja. Najnemoniji sve svoje uporite pronalazi u cjelini svi jeta. Naoigled nitavila posegnut e za uzrokom i za onim sveobuhvatnim. Stoga bi upravo Nijemcu izvanredan smisao tog vjesnika mogao postati razumljiv. N a vlastiti boljitak u svijetu uvjetovan je svjetskim poretkom, koji u Nrnbergu jo nee biti ustrojen, ali na koji Nrnberg upuuje.

2.

Politika

krivnja

Za zloine zloinca snalazi kazna. Ogranienje Nurnberkog procesa na zloince rastereuje njemaki narod. Ali ni u kojem sluaju na nain da ga se oslobaa svake krivnje. Naprotiv. N a a istinska krivnja u svojoj biti postaje utoliko jasnija. Bili smo njemaki dravljani kad je zloine poinio re im koji je sebe nazivao njemakim i svojatao Njemaku i naizgled imao pravo da to ini, jer je u rukama drao dravnu silu, u emu do 1943. nije naiao ni na kakvo po njega opasno protudjelovanje. Unitavanje svake pristojne, istinske njemake dravnosti svoj razlog mora imati i u nainu ponaanja veine nje makog stanovnitva. Narod je odgovoran za svoju drav nost. Naoigled zloina koje je poinio Njemaki Reich, svaki se Nijemac poziva na suodgovornost. "Odgovorni" smo
49

kolektivno. Pitanje je u kojem se smislu svatko od nas mora osjeati suodgovornim. Nedvojbeno u politikom smislu suodgovornosti svakog dravljanina za djela koje je poinila drava kojoj pripada. Stoga, meutim, ne nuno i u moralnom smislu faktikog ili intelektualnog sudjelovanja u zloinima. Trebamo li mi Nijemci za nedjela koja su nad nama poinili Nijemci ili kojima smo kao udom uspjeli izmaknuti, biti pozivani na odgovornost? Da - ukoliko smo tolerirali nastanak takvog reima kod nas. Ne - utoliko to su mnogi od nas duboko u sebi bili protivnici svega zla i nikakvim inom ni motivacijom u sebi ne moraju priznavati moralnu sukrivnju. Pozivati na odgovornost ne znai proglasiti moralno krivim. Kolektivna krivnja nuno dodue postoji kao politika odgovornost dravljana, no zato ne i u jednakom smislu kao moralna i metafizika, a ni kao kriminalna krivnja. Preuzeti politiku odgovornost svakom pojedincu dodue je teko s obzirom na njezine strane posljedice. Ona za nas oznaava potpunu politiku nemo i siromatvo, koje nas prisiljava da dugo ivimo u gladi i zimi ili na granici toga, kao i u uzaludnim naporima. Ali ta odgovornost kao takva ne pogaa duu. U modernoj dravi politiki djeluje svatko, u najmanju ruku glasanjem na izborima ili neizlaenjem na izbore. Smisao politike odgovornosti nikome ne doputa uzmak. Politike aktivnosti opravdavaju se naknadno, u pravilu ako je krenulo po zlu. Ali u politikom djelovanju takva obrana ne vrijedi.

50

Kae se da se mislilo dobro, da se htjelo dobro. Hindenburg, primjerice, nije elio ruinirati Njemaku i izruiti je Hitleru. To mu nita ne pomae, on je to uinio, a tome se u politici radi. Ili: nevolja se vidjela, to se reklo, na to se upozoravalo. Ali to u politici ne vrijedi ako iz toga nije proizilo djelovanje i ako djelovanje nije bilo uspjeno. Moe se pomisliti: mogli bi postojati ljudi koji su u potpunosti apolitini, ija se egzistencija odvija izvan politike, poput monaha, pustinjaka, znanstvenika, istra ivaa ili umjetnika. Ako bi oni bili zaista apolitini, ne bi sudjelovali u krivnji. Ali politika odgovornost pogaa i njih, jer i oni svoj ivot ostvaruju kroz poredak drave. U modernim dravama "izvan" ne postoji. Bit e da bismo rado omoguili to bivanje izvan, pa ipak, moemo to samo uz tu ogradu. Htjeli bismo priznati i voljeti apolitiku egzistenciju. Ali s prestankom politikog sudjelovanja apolitini bi takoer izgubili pravo prosuivati konkretnim politikim djelovanjima dana i time se sami na bezopasan nain bavili politikom. Apolitiko podruje iziskuje i vlastito iskljuenje iz politikog djelovanja svake vrste - a da pritom svejedno ne ukida politiku suodgovornost u svakom pogledu.

51

3.

Moralna

krivnja

Svaki Nijemac se propituje: to je moja krivnja? Pitanje krivnje u odnosu na pojedinca, ukoliko on pre ispita sam sebe, nazivamo moralnim. U tom smislu medu nama Nijemcima postoje najvee razlike. Istina je da suenje sebi pripada samo pojedincu, ali ako komuniciramo, smijemo razgovarati jedni s drugima ne bismo li doli do moralne jasnoe. Moralno osudivanje drugog ostaje, meutim, in suspenso - ni kriminalno ni politiko. Granica na kojoj izostaje i mogunost moralnog suenja lei tamo gdje osjeamo da drugi i ne pokuava samog sebe moralno preispitati - gdje u argumentaciji ujemo samo sofistiku, gdje drugi kao da nas i ne slua. Hitler i njegovi drugovi, ta neznatna manjina od nekoliko desetaka tisua, stoje izvan te moralne krivnje, dokle god je uope ne osjeaju. ini se kao da nisu sposobni za pokajanje i preobrazbu. Oni su kakvi jesu. Za takve ljude preostaje samo jo sila, jer sami ive kroz silu. Moralna krivnja, meutim, postoji kod svih koji daju prostor kajanju i savjesti. Moralno krivi su oni koji su sposobni iskupiti krivnju, oni koji su znali ili su mogli znati, a ipak su krenuli putovima koje u propitivanju samih sebe razumiju kao grenu zabludu - bilo da su se jednostavno prikrili, to se dogaa, ili da su se umrtvili i dali zavesti ili se dali kupiti osobnim povlasticama ili bili posluni iz straha. Predoimo si neke od tih mogunosti:

52

a) ivot pod krinkom - neizbjean za onoga tko je htio preivjeti - donio je moralnu krivnju. Lane izjave lojalnosti spram prijeteih instanci, kao to je Gestapo - geste poput Hitlerova pozdrava, sudjelovanje na skupovima i mnogo toga drugog, to je donosilo sa sobom privid sudjelovanja - tko od nas u Njemakoj ne bi jednom navukao na sebe takvu krivnju? Samo zaboravni se mogu zavaravati, jer se ele zavaravati. Maskiranje je spadalo u osnove naeg opstanka. Ono optereuje nau moralnu savjest. b) Jo vie uskomeat e nau savjest u ovom trenutku spoznaja krivnje zbog lane savjesti. Mnogi mladi ljudi bude se sa stravinom svijeu: moja savjest me je obmanula u to da se onda jo pouzdam? Mislio sam da se rtvujem za najplemenitiji cilj i da elim najbolje. Svatko tko se na taj nain budi, preispitat e se gdje je krivnja skrivljena nejasnoom, hotiminim gledanjem u stranu odnosno svjesnom izolacijom vlastita ivota u "pristojnoj" sferi. Ovdje prvo valja razlikovati vojniku ast i politiki smisao. Jer svijest vojnike asti nee pogoditi nikakvo izraavanje krivnje. Tko je kao drug bio vjeran, u opasnosti nepokolebljiv te se dokazao hrabrou i umjenou, taj u svojoj samosvijesti smije sauvati neto nedodirljivo. To sasvim vojniko i ujedno ljudsko zajedniko je svim narodima. Dokazivanje ovdje ne samo da nije krivnja ve, ukoliko je bilo neokaljano zlim djelima i izvrenjem oevidno zlih namjera, postaje temeljem smisla ivota. Ali vojniko dokazivanje ne smije se poistovjetiti sa stvari za koju se borilo. Vojniko dokazivanje ovjeka ne ini nevinim u pogledu svega ostalog.
53

Bezuvjetna identifikacija injenine drave s njemakom nacijom i vojskom krivnja je lane savjesti. Tko je kao vojnik bio besprijekoran, mogao je podlei krivotvorenju savjesti. Na taj nain postalo je mogue da se iz nacionalnog uvjerenja ine i trpe stvari koje su oevidno zle. Odatle ista savjest pri zlim djelima. Ali dunost prema domovini see mnogo dublje nego to dopire slijepa poslunost prema vlastima. Domovina nije vie domovina ako se uniti dua. Dravna mo nije vie cilj po sebi, ve postaje pogubna, ako ta drava uniti njemako bie. Stoga dunost prema domovini ni u kom sluaju nije konsekventno vodila u poslunost Hitleru i samorazumljivost da Njemaka i kao Hitlerova drava nuno mora dobiti rat. Na tome poiva lana savjest. To nije jednostavna krivnja. To je ujedno tragina pomutnja velikog dijela neupuene omladine. Dunost spram domovine je angaman itava ovjeka za najvie zahtjeve, koji nam se obraaju iz najboljeg to su nam ostavili preci, a kroz idole jedne pogrene predaje. Stoga je udilo kako je usprkos svemu zlu provedena identifikacija pojedinca s vojskom i dravom. Jer ta bezuvjetnost slijepog nacionalnog nazora - shvatljiva jedino kao posljednji truli pod jednog svijeta koji gubi vjeru - bila je u dobroj savjesti ujedno i moralna krivnja. Daljnja mogunost krivnje poivala je na pogreno shvaenim biblijskim rijeima: budi podanik vlasti koja vlada nad tobom - ali ona je bila potpuno izobliena u udesnoj svetosti zapovijedi iz vojnike predaje. "To je zapovijed", to mnogima zvui patetino, kao da izraava
54

najviu dunost. Ali ta je rije ujedno donosila i rastereenje, ako bi dovela do toga da se uz slijeganje ramenima ono zlo i glupo shvati kao nezaobilazno. Posve krivo u moralnom smislu postalo je to ponaanje u porivu da budemo posluni, tom nagonskom ponaanju, koje samo sebe osjea savjesnim, dok je zapravo izdalo svu savjest. Zgaeni nacistikom vladavinom nakon 1933. mnogi su se odluili za asniku karijeru, jer im se inilo da jedino tamo vlada pristojna atmosfera, da su izvan utjecaja stranke, opredijeljeni protiv stranke, naoko oslonjeni na vlastite snage ak i bez stranke. I to je bila zabluda savjesti, koja se, nakon iskljuenja svih samostalnih generala stare predaje, kroz moralnu zaputenost njemakih asnika naposljetku otkrila sa svim svojim posljedicama na svakoj vodeoj poziciji, unato mnogim simpatinim, ak i plemenitim vojnikim osobnostima, koje su, predvoene jednom var ljivom svijeu, ovdje uzaludno traile spas. Upravo tamo gdje su estita svijest i dobra volja na poetku bile presudne, razoaranje i samorazoaranje moralo je biti utoliko jae. I najbolju vjeru to vodi prema preispitivanju, s pitanjem na koji nain sam odgovoran za svoju zabludu, odnosno za svaku zabludu kojoj podlegnem. Buenje i vlastito prosvjetljivanje te zablude neizbjeni su. Kroz njih idealistiki mladii postaju estiti, moralno pouzdani i politiki jasni njemaki mukarci, koji odgovorno prihvaaju dosuenu sudbinu. c) Djelomino odobravanje nacionalsocijalizma, polo vinost i povremeno unutarnje izjednaavanje i pomirenje

55

predstavljali su moralnu krivnju bez ikakvih primjesa tragike, jednaku prethodnim nainima krivnje. Ta argumentacija: pa, ima u tome i neto dobro - ta spremnost na tobonje pravedno priznavanje - kod nas je bila jako rasprostranjena. Istinito je moglo biti samo radikalno ili-ili. Spoznam li zao princip, sve postaje zlo i naoko dobre posljedice nisu vie ono to se inilo da jesu. Jer se oslobodila ta varljiva objektivnost prihvaanja neeg toboe dobrog u nacionalsocijalizmu, i dotad prisni prijatelji postali su stranci te se s njima vie nije moglo otvoreno govoriti. Isti onaj koji se maloas poalio da se nijedan muenik vie ne eli rtvovati za staru slobodu i protiv nepravde, mogao je ukidanje nezaposlenosti (naoruavanjem i prevarantskim financijskim poslovima) hvaliti kao visoku zaslugu, mogao je 1938. pozdraviti aneksiju Austrije kao ostvarenje starog ideala jedinstva carstva, mogao je sumnjati u nizozemsku neutralnost i opravdati Hitlerov napad, a nadasve se mogao radovati pobjedama. d) Neki su se odavali lagodnoj samoobmani, da e ve promijeniti tu zlu dravu, da e stranka nestati najkasnije s Hitlerovom smru. Sad ovjek mora biti prisutan, ne bi li iznutra okrenuo stvari prema dobrom. Takvi su bili tipini razgovori. S asnicima: "Nacionalsocijalizam emo ukinuti nakon rata, na osnovi nae pobjede; sad je vano da se drimo zajedno, da Njemaku dovedemo do pobjede; kad kua gori, valja je gasiti, a ne pitati tko je podmetnuo poar." Odgovor: Nakon pobjede bit ete otputeni, rado ete otii kuama, samo e SS zadrati oruje, ime e se strahovlada
56

nacionalsocijalizma intenzivirati do robovlasnike drave. Nikakav samostalni ljudski ivot vie nee biti mogu. Podizat e se piramide, ceste i gradovi graditi i pregraivati prema voinoj volji. Razvit e se nevjerojatna vojna mainerija, za definitivno osvajanje svijeta. S docentima: " M i smo fronda stranke. Mi se usuujemo voditi nepristrane razgovore. Dostiemo duhovno ostvare nje. Mi emo sve to polako opet pretvoriti u staru njemaku duhovnost." - Odgovor: Varate se. Ostavlja vam se sloboda pod uvjetom poslunosti u svako doba. Vi utite i poputate. Vaa borba je privid kakav je vodstvu poeljan. Vi samo pridonosite kopanju groba za njemaki duh. Mnogi intelektualci koji su 1933. sudjelovali i teili vodeem djelovanju, stavi u pogledu svjetonazora na stranu nove sile - ne bi li kasnije, osobno stjerani u stranu, poeli negodovati, iako bi veinom ipak ostali pozitivno nastrojeni, dok im tijek rata 1942. njegov nepovoljan ishod nije uinio vidljivim, a njih tek u tom trenutku protivnicima; takvi imaju osjeaj da su pod nacistima patili te su stoga pozvani za ono to slijedi. Sami sebe dre antinacistima. Kroz sve te godine postojala je ideologija tih intelektualnih nacista: duhovnim stvarima oni nepristrano izriu istinu sauvali su predaju njemakog duha, spreavaju unitenje, u pojedinanom pruaju poticaje. Meu njima nai e se neki koji su krivi zbog nepro mijenjenog naina miljenja, koji, iako nije identian doktrinama stranke, u prividu promjene i protimbe ipak injenino zadrava unutarnji stav nacionalsocijalizma, ne pristupa svom proienju. Tim nainom miljenja oni
57

su m o d a srodni onom to je predstavljalo neljudsko, diktatorsko i egzistencije lieno nihilistiko bie nacio nalsocijalizma. Tko je kao zreo ovjek 1933. gajio tu unutarnju uvjerenost, koja nije bila ukorijenjena samo u politikoj zabludi ve i u osjeaju postojanja to ga je nacio nalsocijalizam intenzivirao, taj se nee proistiti, osim usli jed preobrazbe, koja ga moda mora zahvatiti dublje nego sve ostale. Tko se 1933. tako ponaao, ostao je i bez toga iznutra krhak i sklon daljnjem fanatizmu. Tko je sudjelovao u rasnom ludilu, gajio iluzije izgradnji zasnovanoj na pre vari i odobravao tada ve poinjene zloine, ne samo da je odgovoran ve se mora moralno obnoviti. Moe li on to i na koji nain e to provesti, iskljuivo je njegova stvar, kojoj izvana jedva da se moe prosuivati. e) Postoji razlika izmeu aktivnog i pasivnog. Svi politiki djelatnici i izvritelji, predvodnici i propagandisti, krivi su. Ako i nisu postali kriminalci, njihova krivnja moe se pozitivno odrediti kroz njihovu aktivnost. Ali svatko od nas kriv je i ako je ostao nedjelatan. Krivnja pasivnosti je drukija. Nemo je isprika; djelatna smrt moralno se ne iziskuje. Ve je Platon smatrao razumljivim da se ljudi u doba nevolje i oajnikih stanja skrivaju i preivljavaju. Ali pasivnost poznaje svoju moralnu krivnju za svako zakazivanje, temeljeno na proputanju poduzimanja svake mogue aktivnosti u cilju zatite ugroenih, olaka vanja nepravde ili suprotstavljanja. U pristajanju na nemo uvijek postoji prostor dodue ne bezopasne, ali uz oprez ipak djelotvorne aktivnosti. Strahovito proputanje tog prostora pojedinac e priznati kao moralnu krivnju: slijepilo
58

za nevolju drugih, potpun nedostatak fantazije u srcu i unu tarnje izostajanje ganua vienom nevoljom. f) Moralna krivnja u vanjskom pristanku, sljedbenitvu, u stanovitoj mjeri mnogima je zajednika. Kako bi sauvali opstanak, kako ne bi izgubili mjesto ili unitili vlastite mogunosti, ljudi postaju pripadnici stranke ili obnaaju drukije nominalno pripadnitvo. Nitko za to nee pronai ispriku bez ostatka, osobito zbog mnogih Nijemaca koji zaista nisu pristali na takvu prilagodbu, preuzevi na sebe sve negativne posljedice svoje odluke. M o r a m o predoiti kakva je bila situacija otprilike 1936. ili 1937. Stranka je bila drava. Stanje je djelovalo nesagledivo postojano. Samo rat je mogao sruiti reim. Sve snage paktirale su s Hitlerom. Svi su eljeli mir. Nijemac koji nije htio stajati potpuno postrance ili, pak, nije htio izgubiti radno mjesto ili nakoditi poslu, morao se ukljuiti, posebice oni mladi. U tom sluaju pripadnost stranci ili stalekim udruenjima vie nije bila politiki akt, ve prije svega akt dravne milosti, kojim je pojedinac bio priputen. Trebala je "znaka", izvana, bez unutarnjeg pristanka. Tko je tada bio pozvan da pristupi stranci, teko je to mogao odbiti. Za smisao sljedbenitva presudno je u kojem je kontekstu i s kojim motivima netko postao lanom stranke. Svaka godina i svaka situacija imaju svoje zasebne isprike i zasebna optereenja, koja se mogu razlikovati samo u individualnom sluaju.

59

4.

Metafizika

krivnja

Moral je uvijek odreen i svjetovnim ciljevima. Moralno mogu biti duan riskirati svoj ivot, ako se pritom radi nekom ostvarenju. Ali moralno ne postoji zahtjev za rtvovanjem ivota uz sigurno znanje da se time nita nee postii. U moralnom smislu postoji zahtjev za smionim pothvatom, ne i za odabirom propasti. Moralnost e u oba sluaja prije traiti ono suprotno: ne initi nita besmisleno za svjetske svrhe, ve sauvati sebe za ostvarenje u svijetu. Ali u nama postoji svijest krivnji, koja ima drugi izvor. Metafizika krivnja je nedostatak apsolutne solidarnosti s ovjekom kao ovjekom. Ona ostaje neizbrisiv zahtjev i tamo gdje je moralno smislen zahtjev ve prestao vrijediti. Ta solidarnost povrijeena je ako sudjelujem tamo gdje se dogaaju nepravda i zloin. Nije dovoljno da s oprezom riskiram svoj ivot ne bih li to sprijeio..Ako se to dogodi, a ja sam bio tamo i preivio gdje su drugi ubijeni, u meni se javlja glas preko kojeg znam: to to jo ivim moja je krivnja. Kad su u studenome 1938. gorjele sinagoge i kad su prvi put deportirani idovi, zbog tog zloina postojala je prije svega moralna i politika krivnja. Oba vida krivnje bila su na onima koji su jo imali mo. Generali su bili prisutni. U svakom gradu zapovjednik je mogao intervenirati kad je dolo do zloina. Jer vojnik je tu da titi sve kad se zloini dogaaju u razmjeru u kojem ih policija ne moe sprijeiti i zakazuje. Oni nisu uinili nita. Neko asnu predaju njemakoj vojsci oni su rtvovali u tom trenutku. Nije ih
60

se nita ticalo. Odvojili su se od due njemakog naroda za dobrobit vojnog stroja koji apsolutno potuje samo vlastite zakone i slua nareenja. Medu naim stanovnitvom zacijelo je bilo ozlojeenih, mnogih ganutih uasom u kojem se nazirala slutnja nado lazee nevolje. Ali vie ih je bez smetnje nastavilo sa svojim djelatnostima, svojim druenjem i zabavom, kao da se nita nije dogodilo. To je moralna krivnja. Oni, meutim, koji u potpunoj nemoi i oaju nisu us pijevali sprijeiti nita, uinili su korak u vlastitoj preobrazbi kroz svijest metafizikoj krivnji.

5. Saetak a) Posljedice krivnje

Da smo mi Nijemci, da je svaki Nijemac na neki nain kriv, tome, ako nae razmatranje nije bilo sasvim neutemeljeno, ne moe biti dvojbe: 1. Svaki Nijemac, bez iznimke, sudjeluje u politikoj odgovornosti. Duan je sudjelovati u ispravljanju nepravdi koje valja dovesti u pravnu formu. On mora zajedno s os talima trpjeti uinke djelovanja pobjednika, njihovih voljnih odluka i njihova nejedinstva. Mi nismo u stanju utjecati na to u smislu imbenika moi. Samo neprestano nastojanje na razumnom iznoenju i njenica, mogunosti i opasnosti moe sudjelovati u stvaranju

61

pretpostavki za odluke. U primjerenom obliku dozvoljeno je obraanje pobjednicima. 2. Ne svaki Nijemac, ve samo siuna manjina Nijemaca mora snositi kaznu za zloine, druga manjina mora kazneno odgovarati za nacionalsocijalistiku aktivnost. Dozvoljena je obrana. Presude donose sudovi pobjednika ili njemake instance, koje sudovi ustrojavaju. 3. Zacijelo svaki Nijemac - premda na razliite naine - ima povoda da sam sebe preispita moralnim uvidom. Pritom, meutim, ne mora priznavati nikakvu instancu osim vlastite savjesti. 4. Zacijelo e svaki Nijemac koji to razumije preobraziti - u metafizikom iskustvu takve nevolje - svijest vlastitu postojanju i samosvijest. Nain na koji e se to dogoditi nitko ne moe zahtijevati ni anticipirati. To je stvar samoe pojedinca. to e iz toga izrasti mora biti temelj onog to e u budunosti biti njemaka dua. Razlike se mogu sofistiki koristiti kako bi se ovjek oslobodio itavog pitanja krivnje, otprilike ovako: Politika odgovornost - dobro, ali ona ograniava samo moja materijalna sredstva, dok mene samog u nutrini uope ne pogaa. Kriminalna krivnja - ona pogaa samo malobrojne, ne i mene - ne tie me se. Moralna krivnja - ujem da je samo vlastita savjest in stanca, drugi mi ne smiju nita predbacivati. Moja savjest odnosit e se prema meni na prijazan nain. Nije to tako strano - podvui u crtu i zapoeti nov ivot.

62

Metafizika krivnja - za nju - kao to je reeno - nitko ne mora odgovarati pred nekim drugim. Nju moram iskusiti u preobrazbi. To je iaena misao filozofa. Takvo to ne postoji. A ako i postoji, ja to ne primjeujem. U to se ne moram petljati. N a e ralanjivanje pojmova krivnje moe postati trikom pomou kojeg se ovjek moe osloboditi krivnje. Razlikovanja su u prvom planu. Ona mogu prekriti uzrok i cjelinu. b) Kolektivna krivnja

Nakon razdvajanja momenata krivnje vratimo se na kraju jo pitanju kolektivne krivnje. Razdvajanje, iako je svugdje tono i smisleno, donosi sa sobom spomenutu zabludu da se ovjek na taj nain oslobodio optubi i tereta koji one donose. Na taj nain izgubilo se ono to u kolektivnoj krivnji, unato svemu, ostaje nepreujno. Sirovost miljenja u kolektivima i optuivanja kolektiva ne spreava na osjeaj meusobne pripadnosti. U krajnjoj liniji istinski kolektiv je, dodue, meusobna pripadnost svih ljudi pred Bogom. Svatko se smije negdje osloboditi vezanosti uz dravu, narod ili skupinu, ne bi li se probio u nevidljivu solidarnost ljudi kao ljudi dobre volje i kao ljudi u zajednikoj krivnji bivanja ovjekom. Ali povijesno ostajemo vezani uz blie i ue zajednice, bez kojih bismo potonuli u bezdan.

63

Politika

odgovornost

kolektivna

krivnja

Za poetak jo jednom stanje stvari: suenjem i osjeajima ljudi u itavom svijetu uvelike upravljaju kolektivne predodbe. Nijemac, koji god bio, u svijetu se danas do ivljava kao netko s kime ovjek radije ne bi imao posla. Njemaki idovi u inozemstvu nepoeljni su kao Nijemci i u bitnome slove kao Nijemci, ne kao idovi. Uslijed takva miljenja politika odgovornost zasniva se ujedno kao kazna kroz moralnu krivnju. To kolektivno miljenje u povijesti je bilo esto. Barbarstvo rata zahvatilo je stanovnitvo u cjelini, rtvujui ga pljaki, silovanjima i prodaji u ropstvo. Uz to nesretnici su morali snositi i moralno unitenje sudom pobjednika. On se ne mora samo podvrgavati ve i priznati krivnju i gledati da se iskupi. Tko je Nijemac, bio kranin ili idov, taj je zla duha. Naspram toga rasprostranjenog, ako ne i opeg svjetskog miljenja, neprestance smo pozvani da nae jednostavno luenje politike odgovornosti od moralne krivnje ne ko ristimo samo kao obranu ve i da preispitamo moguu istinitost kolektivnog miljenja. Mi ne odustajemo od raz luivanja, ali moramo ga ograniiti tvrdnjom da je ponaa nje koje je dovelo do odgovornosti zasnovano na ukupnim politikim odnosima, koji ujedno imaju moralni karakter, jer suodreuju moral pojedinca. Od tih odnosa pojedinac se ne moe sasvim odvojiti, jer je svjesno ili nesvjesno ivio kao njihov dio, koji uope ne moe uzmaknuti pred utjecajem, makar stajao i u oporbi. U nainu ivota stanovnitva postoji neto poput moralne kolektivne krivnje, u kojoj sudjelujem kao pojedinac i iz koje izrastaju politiki realiteti.
64

Politiki odnosi nisu razdvojivi od ukupnog naina ivota ljudi. Ne postoji apsolutno luenje politike od bivanja ovjekom, dok ovjek kao pustinjak ne propadne izvan drutva. Politikim odnosima formiran je vicarac ili Nizozemac, a i mi u Njemakoj dugo smo kroz njih odgajani da budemo posluni, dinastijski orijentirani, ravnoduni i neodgovorni spram politike realnosti - i neto od toga nosimo u sebi, ak i ako se protivimo takvom stavu. Da itavo stanovnitvo zaista snosi posljedice za sve dravne akte - quidquid dlirant reges plectuntur Achivi empirijska je injenica. Da je svjesno svoje odgovornosti, prvi je znak buenja njegove politike slobode. Samo ako to znanje postoji i priznaje se, sloboda je stvarno tu, a ne samo zahtjev neslobodnih ljudi prema vani. Unutarnja politika nesloboda je posluna, s druge strane, ona se ne osjea krivom. Znanje vlastitoj odgovornosti poetak je unutarnjeg preokreta, koji eli ostvariti politiku slobodu. Suprotnost izmeu slobodnog i neslobodnog nazora pokazuje se, primjerice, u shvaanju dravnog voe. Re eno je: jesu li narodi krivi za vode koje trpe? Primjerice, Francuska za Napoleona. Misli se: ogromna veina pola je za njim, elei mo i slavu koju je Napoleon priskrbio. Napoleon je bio mogu samo zato to su ga Francuzi htjeli. Njegova veliina je sigurnost s kojom je shvatio to mase oekuju, to ele uti, koji privid i koje materijalne realnosti ele. Je li Lenz s pravom rekao: "Zaivjela je drava koja je odgovarala duhu Francuske"? Da, jednom dijelu, jednoj
65

situaciji - ali ne duhu jednog naroda uope. Tko moe na taj nain odrediti duh jednog naroda? I sasvim druge realnosti iznikle su iz istog tog duha. Moda bi se moglo pomisliti: kao to mukarac odgovara za izbor voljene ene, s kojom, povezan brakom, u sudbinskoj zajednici prolazi kroz itav ivot, tako narod odgovara za onog kojemu se posluno predaje. Zabluda je njegova krivnja. Njezine neumoljive posljedice moraju se snositi. Ali upravo to bi bilo pogreno. to je u braku mogue i pristoji se, u dravi ve vodi u propast: bezuvjetna vezanost uz jednog ovjeka. Vjernost sljedbenitva nepolitiki je odnos u uskim krugovima i primitivnim odnosima. U slobodnoj dravi vrijedi nadzor i mijenjanje svih ljudi. Stoga je dvostruka krivnja: prvo, da se uope bezuvjetno predajemo jednom vodi, i drugo, vrsta vode kojem se po dreujemo. Atmosfera podvrgavanja ujedno je kolektivna krivnja. Vlastita svijest kolektivnoj krivnji

Osjeamo neto poput sukrivnje za djelovanje lanova nae obitelji. Ta sukrivnja ne moe se objektivirati. Odbacili bismo svaku vrstu rodovske odgovornosti. Ali skloni smo, jer smo iste krvi, osjeati se pogoenima ako netko iz nae obitelji ini nepravdu, a stoga smo i skloni, ovisno poloaju i vrsti djela i onih koji su pogoeni nepravdom, ispraviti krivnju, iako moralno i pravno nismo odgovorni. Tako se Nijemac - to jest ovjek koji govori njemakim jezikom - osjea supogoen svime to iznie iz Nijemaca.
66

Ne odgovornost dravljana, ve supogodenost ovjeka koji pripada njemakom duhovnom i duevnom ivotu i s ostalima dijeli jezik, podrijetlo i sudbinu, postaje ovdje razlogom ne dohvatljive krivnje, ve analogije sukrivnje. Osjeamo se nadalje sudionicima ne samo onog to se trenutano radi, kao sukrivci za djela naih suvremenika, ve i u kontekstu predaje. Mi moramo preuzeti krivnju otaca. Da je u duhovnim uvjetima njemakog ivota dana mogunost za takav reim, za to snosimo sukrivnju. To dodue ni u kom sluaju ne znai da bismo morali priznati da su "njemaki misaoni svijet" i "njemako miljenje u prolosti" uopen uzrok zlih djela nacionalsocijalizma. Ali to znai da u predaji nas kao naroda postoji neto mono i prijetee, to oznaava nau udorednu propast. Mi nismo svjesni sebe samo kao pojedinci ve i kao Nijemci. Svatko je, kad zapravo jest, njemaki narod. Tko ne poznaje trenutak u svom ivotu kad u oporbenom oajavanju nad svojim narodom kae sebi: ja sam Njemaka; odnosno u ushienom jedinstvu s njime: i ja sam Njemaka! Ono njemako nema drugi oblik doli tih pojedinaca. Stoga je zahtjev za preobrazbom, za ponovnim roenjem, za odbacivanjem pokvarenog, zadaa naroda u liku zadae svakog pojedinca. Budui da me ne mogu pridobiti da u dubini due osjeam kolektivno, meni i svakome bivanje Nijemcem nije sadraj, ve zadaa. To je neto sasvim drukije od apsolutizacije naroda. U prvom redu sam ovjek, u posebnom sluaju sam Frizijac, profesor, Nijemac, blizak sam kolektivima do stapanja dua, povezan tjenje ili ire sa svim skupinama
67

koje osjeam; na trenutke se zahvaljujui toj blizini mogu osjeati gotovo kao idov ili kao Nizozemac ili kao Englez. U tome je, meutim, datost bivanja Nijemcem, to jest u bit nome ivot u materinjem jeziku, toliko trajan da se na nain koji racionalno vie nije pojmljiv, ve ga se racionalno moe ak i pobiti, osjeam suodgovornim za ono to Nijemci ine ili su inili. Osjeam se blii Nijemcima koji osjeaju na isti nain, a dalji onima ija dua kao da eli zanijekati tu povezanost. A ta blizina oznaava zajedniku, poticajnu zadau ne da budemo Nijemci, to jednostavno jesmo, ve da postanemo Nijemcima kakvi jo nismo, ali bismo trebali biti, i kao to ujemo iz zova naih velikih predaka, a ne iz povijesti nacionalnih idola. Budui da osjeamo kolektivnu krivnju, osjeamo itavu zadau ponovne obnove ovjeka iz njegova uzroka - zadau koju imaju svi ljudi na svijetu, koja, meutim, hitnije i osjetnije, kao da odluuje svemu biu, nastupa tamo gdje se jedan narod vlastitom krivnjom naao pred nitavilom. ini se da sam kao filozof sad u potpunosti izgubio pojam. Zaista, jezik prestaje i samo negativno moemo podsjetiti da sva naa razlikovanja, bez obzira na to sma tramo li ih istinitima i ni u kom sluaju ne ponitavamo, ne smiju postati posteljom naeg mirovanja. Ne smijemo njima okonati stvar i osloboditi se pritiska pod kojim nastavlja mo koraati naim ivotnim putem i kroz koji treba sazreti ono najvrednije, vjeito bie nae due.

68

II. MOGUNOSTI ISPRIKE Mi sami i oni koji nam ele dobro u pripravnosti drimo misli koje e nam olakati krivnju. Postoje gledita koja nalau olakotne okolnosti te ujedno vrstu pojedine krivnje otrije zahvaaju i karakteriziraju. 1. Terorizam

Njemaka je pod nacistikim reimom bila tamnica. Krivnja dospijevanja u tu tamnicu politika je krivnja. Ali kad se vrata tamnice jednom zalupe, tamnica se iznutra vie ne moe napustiti. Odgovornost i krivnju utamnienih, koja sad ostaje i nastaje, uvijek valja razmatrati pod pitanjem to je tada uope bilo mogue uiniti. Pozivati utamniene u tamnici sve zajedno na odgovornost za sramotna djela koja su poinili tamniari oito nije pravedno. Kae se da su milijuni radnika i milijuni vojnika trebali pruati otpor. Oni to nisu uinili, oni su radili za rat i borili se, dakle krivi su. Tome se moe suprotstaviti: 15 milijuna stranih radnika radilo je za rat kao i domai radnici. Nije dokazano da je na njihovoj strani bilo vie akata sabotae. Samo posljednjih tjedana, kad je slom ve bio u tijeku, strani radnici oito su razvili veu aktivnost. Nemogue je postii vee aktivnosti bez organiziranja pod vodstvom voda. Zahtjev dravnom stanovnitvu da ustane protiv drave terora iziskuje od njega nemogue. Takav
69

revolt moe se dogaati samo mjestimice, bez meusobne povezanosti, stoga ostaje anoniman i kao posljedica toga nepoznat, on je tiho poniranje u smrt. Postoje tek rijetke iznimke, koje su postale poznate zbog posebnih okolnosti, ali takoer samo usmeno i u ogranienim razmjerima (poput junatva brata i sestre Scholl, tih njemakih studenata, i profesora Hubera u Mnchenu). Zaudno je kako se tu moe podii optunica. Franz Werfel, koji je odmah nakon sloma Hitlerove Njemake napisao lanak u kojem bez milosti optuuje itav njemaki narod, rekao je: "Samo onaj jedan Niemller pruao je otpor" - a u istom lanku pie stotinama tisua ubijenih u koncentracijskom logoru - zato? Jer su oni, makar i samo rijeima, pruali otpor. Oni su anonimni muenici, koji su svojim nedjelotvornim nestankom utoliko jasnije pokazali da nije bilo mogue. Do 1939. koncentracijski logori su bili posve unutarnjemako pitanje, a i nakon toga bili su veim dijelom ispunjeni Nijemcima. Politika uhienja 1944. prelazila su svaki mjesec brojku od 4.000. Da je koncentracijskih logora bilo do kraja, dokazuje oporba u zemlji. ini nam se da u optuivanju povremeno ujemo ton farizejstva iz usta onih koji su uspjeli pobjei, pri emu su se izloili opasnosti, ali su na kraju - prema patnjama i smrti u koncentracijskim logorima, kao i strahu u Njemakoj ipak bez prisile terora, ako i uz patnje emigrantskog ivota, ivjeli u inozemstvu, a sad svoju emigraciju samu po sebi dre zaslugom. Nasuprot takvom tonu smatramo da imamo pravo na obranu bez srdbe.
70

Zaista postoje glasovi pravednih ljudi, koji su prozreli aparat terora i njegove posljedice. Tako e, primjerice, Dwight Macdonals u asopisu "Politics" iz oujka 1945. napisati: "Vrhunac terora i krivnje iznuene pod terorom dostie se alternativom: ubiti ili biti ubijen." Neki od zapovjednika, predodreenih za strijeljanje i ubijanje, kae on, usprotivili su se sudjelovanju u tim grozotama, pa su i sami strijeljani. Hannah Arendt kae: "Teror je iznjedrio zaudan feno men da je njemaki narod uinjen sudionikom u zloinima voda. Od podinjenih nastali su ortaci. Dodue, samo u ogranienom opsegu, ali ipak tako da su ljudi, za koje se to nikad ne bi bilo pomislilo, oevi obitelji, marljivi graani koji savjesno obavljaju svaki posao, iz dunosti ubijali i na zapovijed izvravali ostala zlodjela u koncentracijskim logorima."* 2. Krivnja i povijesni kontekst

Razlikujemo uzrok i krivnju. Razmatranje zato je neto bilo kako je bilo i zato je nuno moralo do toga doi nehotice vrijedi kao odluka. Uzrok je slijep i nuan, krivnja vidi i slobodna je. Tako obiavamo postupati i s politikim dogaajima. Kauzalni odnos povijesti kao da narod liava odgovornosti.

* Hannah Arendt prikazala je to na injenino trezven i dirljiv nain u svom lanku "Organizirana krivnja" (Wandlung, prvo godite, br. 4, travanj 1946. - na engleskom objavljeno u Jewish Frontier, sijenja 1945.).
71

Odatle zadovoljenje kad u nevolji on neizbjeno iz djelatnih uzroka djeluje shvatljivo. Mnogi ljudi skloni su preuzimati i naglaavati odgo vornost ako je posrijedi njihovo trenutno djelovanje, pri emu bi vlastitu samovolju eljeli rasteretiti ogranienja, uvjeta i zahtjeva - ali s druge strane to je sklonost da se u sluaju neuspjeha odbije odgovornost u korist toboe neizbjenih nunosti. odgovornosti se samo govorilo, a to odgovornost jest, to se nije iskualo. U skladu s tim ulo se tijekom svih tih godina: ako Njemaka dobije rat, dobila ga je stranka i pripada joj zasluga - izgubi li Njemaka rat, izgubit e ga njemaki narod i bit e kriv. Sad, meutim, kod povijesnih kauzalnih povezanosti razdvajanje uzroka od odgovornosti nije provedivo posvuda gdje ljudsko djelovanje samo predstavlja imbenik. Ukoliko odluke sudjeluju u dogaajima, ono to je uzrok ujedno je krivnja ili zasluga. to, meutim, ne poiva na volji i odluci, to je uvijek ujedno i zadaa. Kako e djelovati ono to je prirodom dano, ovisi i tome kako e ovjek to shvatiti, kako e se prema tome odnositi, to e od toga napraviti. Povijesna spoznaja ni u kom sluaju nuno ne moe pojmiti tijek kao takav. Ta spoznaja, koja nikad ne moe dati pouzdanu prognozu (kao to je, primjerice, mogue u astronomiji), ne moe ni u retrogradnom promatranju naknadno spoznati nikakvu neizbjenost cjelokupnog zbivanja i pojedinanog djelovanja. Ona u oba sluaja vidi prostor mogunosti, a taj u odnosu na prolost vidi bogatijim i konkretnijim.
72

Povijesno-socioloki uvid i povijesna slika koju proizvodimo sami su imbenik dogaanja i utoliko stvar odgovornosti. Pod danim uvjetima, koji kao takvi jo lee izvan slobode, a time i izvan krivnje i odgovornosti, navode se prije svega geografski uvjeti i svjetsko-povijesni poloaj. a) Geografski uvjeti

Njemaka ima na sve strane otvorene granice. eli li se odrati kao drava, u svakom trenutku mora biti vojno snana. Vremena slabosti uinila su od nje plijen drava zapada, istoka i sjevera, naposljetku ak i juga (Turci). Njemaka, s obzirom na svoja geografski poloaj, nikad nije upoznala mir neugroenog opstanka, poput Engles ke ili jo vie Amerike. Zbog svoga velianstvenog unutarnjopolitikog razvoja Engleska si je mogla dozvoliti desetljea vanjskopolitike nemoi i vojne slabosti. Samo zbog toga nitko je nije osvajao. Godine 1066. doivjela je posljednju invaziju. Zemlja poput Njemake, koju na okupu ne dre jasne granice, bila je prisiljena iznjedriti vojne drave, ne bi li kao narod uope mogla postojati. To je dugo bila zadaa Austrije, potom Pruske. Posebnosti pojedinih drava i njihov vojni nain nametali su se ostatku Njemake kao neto to se uvijek osjealo i stranim. Moralo se zamagliti da je unutar Njemake u osnovi uvijek postojala vladavina stranog, koje je dodue bilo njemako, nad ostalim i da ju je nemo rasprenosti rtvovala inozemstvu.
73

Stoga nije postojao ni trajni centar, ve samo prolazna sredita. Promjenjiva teita Njemake imala su za posljedicu da je svatko samo dio Njemake mogao osjetiti i prihvatiti kao svoj. Tako zaista nije postojala ni duhovna sredina u kojoj bi se susreli svi Nijemci. Ni naa klasina knjievnost i filozofija jo nisu bile vlasnitvo njemakog naroda, ve samo malog sloja obrazovanih, koji je, meutim, sezao tako daleko izvan granica Njemake koliko se govorilo njemakim jezikom. A tu ne postoji ak ni jedinstvo u priznavanju veliine. Moglo bi se rei da je geografski poloaj iznudio mi litarizam s njegovim posljedicama sveopeg podanitva, servilnosti te pomanjkanja svijesti slobodi i demokratskog duha, kao to je i uinio te dravne tvorevine nuno pro laznim pojavama. Samo dok su postojali povoljni uvjeti i nevjerojatno razboriti, nadmoni dravnici, drava je mogla neko vrijeme opstati. Jedan jedini neodgovorni voda mogao je dravu i Njemaku zauvijek odvesti u politiko unitenje. Koliko temeljna crta svih tih razmiljanja bila tona, toliko je za nas bitno da u njima ne gledamo apsolutnu nunost. Kakav oblik vojske e se pojaviti, hoe li nastupiti mudri vode, to ni u kom sluaju ne ovisi geografskom poloaju. U slinom geografskom poloaju, primjerice, politika energija, solidarnost i trezvenost Rimljana poluile su sasvim druge rezultate, naime ujedinjenje Italije i naposljetku svjetsko carstvo, na kraju, dodue, s unitenjem slobode. Studij republikanskog Rima od najveeg je interesa (jer pokazuje
74

kako militaristiki razvoj i imperijalizam demokratski narod vode u gubitak slobode). Ako geografski uvjeti jo ostavljaju prostor slobodi, onda se kae da je prirodom dani narodni karakter onaj koji odluuje i lei izvan krivnje i odgovornosti. To je sredstvo za davanje pogrenih vrednovanja, bilo kao uzdizanja, bilo kao unizivanja. Vjerojatno je da u prirodom danom temelju naeg vi talnog opstanka lei neto ega uinci seu do vrha du hovnosti. Ali moemo rei da tome ne znamo gotovo nita. Intuicija neposrednog dojma, jednako oevidna kao i varljiva, trenutano nadmona, dugotrajno nepouzdana, nekakvom rasnom znanou nije dovedena na viu razinu injeninog znanja. Narodni karakter zaista se uvijek opisuje uz pomo izdvojenih povijesnih pojava. To je, meutim, uvijek ve rezultat rezultata i stanja obiljeenih njima. One su tek skupina pojava, prisutnih jedino kao tip medu drugima. Ovisno poloaju, na svjetlo mogu izbiti sasvim drukije, inae skrivene mogunosti karaktera. Prirodom dani karak ter zajedno s nadarenostima vjerojatno postoji, ali mi ga jednostavno ne poznajemo. Mi ne smijemo svoju odgovornost gurati u stranu, ve kao ljudi moramo biti svjesni svoje slobode za sve mogunosti.

75

b)

Svjetsko-povijesni

poloaj

Kako Njemaka stoji u svijetu, to se u svijetu dogaa i kako se drugi odnose spram Njemake, to je za Njemaku utoliko bitnije to se njezin nezatien geografski poloaj u sredini kontinenta vie izlae djelovanju svijeta nego druge europske zemlje. Zbog toga je misao primatu vanjske politike nad unutarnjom vrijedila dodue za Njemaku, ali ne i openito povijesno. Ja ne prikazujem politike kontekste posljednjih pola stoljea. Oni svakako nisu nebitni za ono to je u Njemakoj postalo mogue. Bacit u pogled samo na jedan unutarnji duhovni svjetski fenomen. Moda se smije rei: U Njemakoj je izbilo ono to je u itavom zapadnom svijetu bilo u tijeku kao kriza duha i vjere. To ne umanjuje krivnju. Jer to je izbilo ovdje u Njemakoj, a ne negdje drugdje. Ali to nas oslobaa apsolutne izolacije. Postaje pouno za druge. Tie se svakog. Taj kritini svjetsko-povijesni poloaj nije jednostavno odrediti: zalazak uinkovitosti kranske i biblijske vjere openito; nedostatak vjere koji posee za nadomjescima; drutvena promjena, izazvana tehnikom i nainom rada, koja iz prirode stvari nezaustavljivo vodi prema socijalistikim porecima, u kojima bi masa stanovnitva, dakle svatko, trebala ostvariti svoja ljudska prava. Stanje je posvuda manje ili vie takvo da se kae: mora biti drukije. U takvom su stanju najjae pogoeni svog nezadovoljstva najsvjesniji ljudi skloni ishitrenim, brzopletim, varljivim i opsjenarskim rjeenjima.

76

U procesu koji je zahvatio svijet, Njemaka je otplesala takav opsjenarski iskorak u vlastitu propast. 3. Krivnja drugih

Tko jo nije prosvijetlio sam sebe i shvatio svoju krivnju, bit e sklon optuivanju tuitelja. Sklonost uzvraanju u ovom trenutku kod nas Nijemaca nerijetko je znak da sami sebe jo nismo razumjeli. Ali u katastrofi prvi je interes svakog od nas postii jasnou sebi samom. bez ostatka. To ne znai da ne bismo smjeli vidjeti to je injenica kad gledamo na druge drave, kojima Njemaka naposljetku duguje osloboenje od Hitlerova jarma, preputena njihovim odlukama naem daljnjem ivotu. Mi moramo i smijemo razumjeti to je u ponaanju drugih otealo na poloaj iznutra i izvana. Jer ono to su uinili i to e initi dolazi iz svijeta u kojemu mi, u potpunoj ovisnosti njima, moramo pronai svoj put. Moramo iz bjegavati iluzije. Ne smijemo zapasti ni u slijepo odbijanje, ni u slijepa oekivanja. Ako govorimo krivnji drugih, ta rije nas moe dovesti u zabludu. Ako su oni svojim ponaanjem omoguili dogaaje, to je politika krivnja. Njezino iznoenje ne smije nam ni na trenutak dati da zaboravimo kako se ona nalazi na razliitoj razini od Hitlerovih zloina. Utemeljenje naeg novog ivota iz uzroka na eg bia moe se postii samo vlastitim prosvjetljavanjem

77

Dvije toke ine nam se bitnima: politiko djelovanje pobjednikih sila od 1918. i prisustvo tih sila dok se izgraivala Hitlerova Njemaka: 1. Engleska, Amerika i Francuska bile su sile pobjednice 1918. U njihovim rukama, a ne u rukama pobijeenih, nalazio se tijek svjetske povijesti. Pobjednik preuzima od govornost, koju ima samo on, ili bjei od nje. A ako uini to, njegova povijesna krivnja postaje oevidna. Pobjednik se ne moe jednostavno povui u svoj ui prostor, traiti za sebe mir i samo promatrati to se dogaa drugdje u svijetu. Ako neki dogaaj najavljuje zle posljedice, on ima mo da ih sprijei. Nekoritenje te moi politika je krivnja onog tko je posjeduje. Ogranii li se na optube na papiru, pobjegao je od svoje zadae. To nedjelovanje moe se predbaciti silama pobjednicama, ali nas ono ne oslobaa nikakve krivnje. To se moe eksplicirati dalje i ukazati na mirovni ugovor iz Versaillesa i njegove posljedice, pod kojima je Njemaka skliznula u stanje koje je poticalo nacionalsocijalizam. Moemo nadalje predbacivati toleriranje ulaska Japanaca u Manduriju, tog prvog akta nasilja koji je, kad je uspio, morao posluiti kao primjer drugima, ili pak toleriranje pohoda na Abesiniju, Mussolinijeva nasilnog akta iz 1935. Moe se sa aljenjem ustanoviti da je Engleska u enevskoj Ligi naroda odlukama matirala Mussolinija, dopustivi meutim da te odluke ostanu mrtvo slovo na papiru, bez volje i snage da Mussolinija zaista unite - ali i bez jasne radikalnosti da se s njime povee na suprotan nain i zajedno s njime, polako mijenjajui njegov reim, stane
78

protiv Hitlera i osigura mir. Jer Mussolini je bio spreman da zajedno sa zapadnim silama stane protiv Njemake, kao to je jo 1934. proglasio mobilizaciju i odrao prijetei govor protiv Hitlera, koji e kasnije pasti u zaborav, kad je ovaj elio ui u Austriju. Da, polovina politika uvjetovala je naposljetku savez izmeu Hitlera i Mussolinija. Ali uz to valja rei: nitko ne zna to bi bile posljedice daljnjih odluka. I prije svega: Englezi su vodili politiku koja je bila i moralna (to je nacionalsocijalistiki nain razmiljanja ukalkulirao ak i kao slabost Engleske). En glezi stoga nisu mogli bez ograda donijeti svaku politiki uinkovitu odluku. Oni ele mir. Oni ele iskoristiti svaku ansu da ga odre prije no to e posegnuti za krajnjim rjeenjima. Tek kad je situacija oevidno bezizlazna, oni su spremni za rat. 2. Ne postoji samo graanska ve i europska i ljudska solidarnost. Opravdano ili neopravdano, mi smo se, kad su se vrata njemake tamnice zalupila, nadali europskoj solidarnosti. Jo nismo slutili posljednje jezive posljedice i zloine. Ali vidjeli smo radikalni gubitak slobode. Znali smo da je time otvoren prostor samovolji monika. Vidjeli smo nepravdu i izopene, iako je to tad jo bilo bezazleno u odnosu na ono to e donijeti kasnije godine. Znali smo za koncentracijske logore, a da jo nismo imali pojam zlodjelima koja su se ondje dogaala. Svakako je bila sukrivnja sviju nas u Njemakoj to smo zapali u to politiko stanje, izgubili svoju slobodu i ostali prisiljeni ivjeti pod despotstvom nekulturnih, sirovih
79

ljudi. Ali ujedno smo si mogli rei da smo postali rtve zaahurenih povreda zakona i akata nasilja, to nas je donekle rasteretilo. Kao to u dravi onaj tko je ozlijeen zloinima na osnovi dravnog poretka dobiva svoje pravo, nadali smo se da europski poredak nee dopustiti takve dravne zloine. Neu nikad zaboraviti razgovor to sam ga u svome stanu u svibnju 1933. vodio s jednim prijateljem,* koji je kasnije emigrirao i sad ivi u Americi, u kojemu smo s e njom razmatrali mogunost skoranjeg ulaska zapadnih sila u Njemaku. On je rekao: "Budu li ekali jo godinu dana, Hitler je pobijedio, Njemaka je izgubljena, a moda je izgubljena i Europa." U takvom stanju, pogoeni u korijenima i stoga u mno gom pogledu pronicljivi, a za drugo slijepi, sljedee dogaaje doivljavamo uvijek s novim uasom: U rano ljeto 1935. Vatikan je sklopio konkordat s Hitlerom. Papen je vodio pregovore. Bila je to prva velika potvrda Hitlerova reima, silan porast Hitlerova prestia. Isprva je izgledalo nemogue. Ali bila je injenica. I nas je uhvatila jeza. Sve drave priznale su Hitlerov reim. uli su se glasovi divljenja. 1936. u Berlinu se slavila Olimpijada. itav svijet slio se tamo. S priguenim gnjevom mogli smo svakog stranca, koji se tamo pojavio, vidjeti samo uz bol jer e nas ostaviti

Bio je to filozof Erich Frank (umro 1948.), kad je, pun enje za Europom, stigao u Amsterdam.
80

na cjedilu - ali oni su to znali jednako malo kao i mnogi Nijemci. 1936. Hitler je zaposjeo Rajnsku oblast. Francuska je to tolerirala. 1938. Times je objavio Churchillovo otvoreno pismo Hitleru, u kojem su stajale reenice poput ove: "Ako bi Englesku snala nacionalna nesrea usporediva s na cionalnom nesreom Njemake iz 1918., molio bih Boga da nam poalje ovjeka sa snagom Vae volje i duha" (pamtim i sam, ali citiram prema Rpkeu). 1935. Engleska je posredstvom Ribbentroppa sklopila pomorski pakt s Hitlerom. To je za nas znailo: Engleska e rtvovati njemaki narod samo da moe zadrati mir s Hitlerom. Za nas im je svejedno. Nisu jo bili preuzeli europsku odgovornost. Oni ne samo da su prisutni, dok ovdje nie zlo, ve su s njime i u dobrim odnosima. Do putaju da Nijemci potonu u teroristikoj, militaristikoj dravi. Njihove novine nas, dodue, grde, ali oni nita ne ine. Mi u Njemakoj smo nemoni. Oni bi sad, moda i bez pretjeranih rtava, jo mogli ponovno uspostaviti slobodu kod nas. Ali oni to ne ine. Imat e to i za njih posljedice i stajat e ih jo veih rtava. 1939. Rusija je sklopila pakt s Hitlerom. Na taj nain rat je za Hitlera tek u posljednjem trenutku postao mogu a kad je rat zapoet, sve neutralne drave i Amerika drale su se postrance. Ni u kom sluaju svijet nije bio jedinstven, da bi mogao jedinim zajednikim naporom brzo ugasiti tu vraju rabotu.

81

najprije provodila Njemaka, sekundarna je injenica. Ovdje nije rije dogaajima nakon primirja, ni onome to je Njemaka pretrpjela i nastavlja trpjeti nakon kapitulacije. 2. N a a razmatranja krivnji slue zadai utvrivanja smisla nae vlastite krivnje, ak i onda kad elimo govoriti krivnji drugih. 3. Reenica: "Drugi nisu bolji od nas" takoer vrijedi. Ali ona se u ovom trenutku pogreno primjenjuje. Jer sad, tijekom proteklih 12 godina, drugi su sve u svemu zaista bili bolji od nas. Opa istina ne smije sluiti nivelaciji posebne, trenutne istine vlastite krivnje. 4. Krivnja sviju?

Kae li se za nesuglasice unutar politikog ponaanja Saveznika da se pritom posvuda radi politikim ne izbjenostima, odgovor glasi: to je krivnja koja je zajednika svim ljudima. Predoavanje djelovanja drugih za nas nije od znaaja kako bismo olakali vlastitu krivnju, ali je opravdano zbog brige to je kao ljudi dijelimo sa svima ostalima za ovjeanstvo, koje danas kao cjelina ne samo da je dolo k svijesti ve uslijed dogaaja tehnikog doba uspostavlja svoj poredak ili ga promauje. Temeljna injenica da smo svi mi ljudi daje nam pravo da budemo zabrinuti za ovjeanstvo u cjelini. Kakvo bi nam olakanje bilo da pobjednici nisu ljudi poput nas, ve portvovni svjetski vladari. Tada bi u mudroj providnosti upravljali sretnom obnovom ukljuujui uinkovito is84

pravljanje krivnje. Tada bi djelom i primjerom ivjeli pred naim oima ideal demokratskih odnosa i davali nam da ga svakodnevno osjeamo kao uvjerljivu stvarnost. Tada bi bili jedinstveni medu sobom, u razumnom i otvorenom razgovoru bez primisli, i brzo bi donosili odluke svim pitanjima koja iskrsavaju. Tada ne bi bili mogui ni obmana ni privid, ne bi bilo preuivanja ni razlika izmeu javnog i privatnog govora. Tada bi na narod dobio primjeren odgoj, doli bismo do ivog razvoja naeg miljenja unutar stanovnitva i usvojili sadrajnu predaju. Tada bi se spram nas odnosili strogo, ali i pravedno, velikoduno, pa ak i s ljubavlju, ako bi nesretni i zavedeni pokazali makar i najmanju susretljivost. Ali i ostali su ljudi poput nas. I u njihovim je rukama budunost ovjeanstva. Mi smo kao ljudi itavim svojim opstankom i mogunostima naeg znanja vezani uz ono to oni ine, uz posljedice njihova djelovanja. Zato je razu mijevanje toga to oni rade, misle i ele za nas vano poput vlastite stvari. Pitamo se iz te brige: jesu li drugi narodi mnogo sretniji i zbog povoljnijih politikih sudbina? Grijee li moda kao i mi, bez kobnih posljedica koje su nas bacile u ponor? Oni bi odbili primanje upozorenja od nas, pokvarenih i jadnih. Moda ne bi razumjeli ili bi ak smatrali preuzetnim kad bi Nijemci brinuli toku povijesti, koji ovisi njima, a ne Nijemcima. Ali tako je: poput more titi nas predodba - doe li u Americi jednom do diktature u Hitlerovu sti lu, bio bi to kraj, beznadan za nesaglediva vremena. Mi u Njemakoj mogli smo biti osloboeni izvana. Kad
85

jednom nastupi diktatura, oslobaanje iznutra postaje nemogue. Ako bi anglosaksonski svijet, kao ranije mi, bio diktatorski osvojen iznutra, ne bi postojalo vie nita izvana, pa ni osloboenje. Slobodi, koju su ljudi na Zapadu stekli i ije je stjecanje trajalo stoljeima, pa i tisuljeima, doao bi kraj. Vratila bi se primitivnost despotizma, ali uz tehnika sredstva. Naravno da ovjek ne moe ostati definitivno neslobodan. Ali ta utjeha bila bi u tom sluaju veoma dugorona. Reeno Platonovim rijeima: u tijeku beskonanog vremena ovdje ili ondje jednom e postati stvarno ili e ponovno postati stvarno ono to je mogue. Mi vidimo uase osjeaja moralne nadmoi: tko se spram opasnosti osjea apsolutno siguran, ve je na putu da joj podlegne. Sudbina Njemake bila bi iskustvo za sve. Neka to iskustvo bude shvaeno! Mi nismo loija rasa. Ljudi posvuda imaju sline osobine. Posvuda postoje nasilne, zloinake, vitalno marljive manjine, koje, kad im se prui prilika, preuzimaju reim i vladaju brutalno. Mi moemo biti zabrinuti zbog samouvjerenosti po bjednika. Jer odsad sva odluujua odgovornost za tijek stvari lei na njima. Njihova je stvar kako e doskoiti nevolji ili izazvati novu. To to bi sad moglo postati njihovom krivnjom, bila bi nevolja u jednakoj mjeri za nas kao i za njih. Sada, kad se radi cjelokupnom ovjeanstvu, oni moraju biti dodatno odgovorni za ono to ine. Ne prekine li se lanac zla, pobjednici e dospjeti u istu situaciju kao i mi, ali s njima i itavo ovjeanstvo. Kratkovidnost ljudskog miljenja, posebice u obliku svjetskog miljenja, koje poput neodoljiva vala preplavljuje sve, nevjerojatna je opasnost.
86

Orua Boja nisu Bog na zemlji. Iskupljivati zlo zlom, posebice meu utamnienima, ne samo meu tamniarima, uinilo bi ljude zlima i stvorilo novu nevolju. Pratimo li svoju vlastitu krivnju do uzroka, nailazimo na bivanje ovjekom, koje je u liku Nijemaca poprimilo osebujno, stravino bivanje krivim, ali i mogunost u ovjeku kao takvom! Kad je rije njemakoj krivnji, kae se: to je krivnja sviju - skriveno zlo posvuda snosi sukrivnju za izbijanje zla na tom njemakom mjestu. Bila bi zaista pogrena isprika kada bismo mi Nijemci svoju krivnju nastojali umanjiti u odnosu spram krivnje bivanja ovjekom. Ta misao ne donosi olakanje, nego produbljivanje. Pitanje iskonskog grijeha ne smije postati putom uzmi canja pred njemakom krivnjom. Znanje iskonskom grijehu jo nije uvid u njemaku krivnju. Ali religiozno priznavanje iskonskog grijeha ne smije postati ni ruho pogrenog njemakog priznavanja krivnje, tako da bi u neasnoj nejasnoi jedno stajalo umjesto drugog. Mi ne osjeamo poriv da optuujemo druge. Ali s rastojanjem i zabrinutou onoga koji je pokleknuo, koji dolazi k sebi i pribran je, mislimo: neka drugi ne podu takvim putovima! Sad je zapoeo nov period povijesti. Odsad za sve to se dogaa odgovornost snose pobjednike sile.

87

III. NAE PROIENJE Vlastito prosvjetljavanje naroda u povijesnoj pribranosti i osobno vlastito prosvjetljavanje pojedinca doimaju se razliitim stvarima. Ali prvo se dogaa samo preko drugog. Ono to pojedinci jedni s drugima postiu putem komunikacije moe, ako je istinito, postati rairenom svijeu mnogih i tada vrijedi kao samosvijest naroda. I ovdje se moramo okrenuti protiv kolektivnog miljenja. Svaka stvarna preobrazba dogaa se kroz pojedince, u mnogobrojnim pojedincima, neovisno ili u poticajnoj raz mjeni. Mi Nijemci spominjemo se svi, makar i na razliite, pa i suprotne naine, svoje krivnje i nekrivnje. Svi mi to inimo, nacionalsocijalisti i protivnici nacionalsocijalizma. Kad kaem " m i " , mislim na ljude, s kojima isprva - kroz jezik, podrijetlo, situaciju i sudbinu - osjeam solidarnost. Ne elim nikoga optuivati kad kaem " m i " . Ako se drugi Nijemci osjeaju krivima, to je njihova stvar, osim u dvjema tokama, kazni za zloine onih koji su ih poinili i politikoj odgovornosti sviju za djela Hitlerove drave. Oni koji ne osjeaju krivnju bit e predmetom napada tek kad sami napadnu. Ako nam u nastavku nacionalsocijalistikog naina miljenja ele zanijekati nijemstvo i ako, umjesto da usrdno razmiljaju i oslukuju razloge, generalnim sudovima slijepo ele unititi druge, oni kre solidarnost i ne ele se preispitati i razvijati u meusobnom razgovoru. Meu stanovnitvom prirodan, nepatetian i pribran uvid nije rijetkost. Primjeri skromnog izraavanja su sljedei:
88

Jedan osamdesetogodinji istraiva: " J a se tijekom tih 12 godina nikad nisam pokolebao, a ipak nikad nisam bio zadovoljan sobom; uvijek sam razmiljao moe li se iz isto pasivnog otpora spram nacista prijei na djelo. Hitlerova organizacija bila je suvie paklena." Jedan mladi protivnik nacizma: "Jer i mi protivnici nacionalsocijalizma - nakon to smo se godinama, makar i uz krgut zubi, 'u strahu klanjali reimu' - trebamo proienje. Mi se pritom udaljavamo od farizejstva onih koji misle da ih je sam nedostatak stranake znake uinio prvoklasnim ljudima." Jedan inovnik za vrijeme denacifikacije: "Ako sam do zvolio da me uguraju u stranku, ako mi je bilo relativno dobro, ako sam se snaao u nacistikoj dravi i utoliko postao njezinim korisnikom - makar to inio i uz unutarnje protivljenje - i ako sad iskuavam tetne posljedice toga, iz pristojnosti se ne smijem poaliti." 1. a) Meusobno Uzmicanje okrivljavanje pred proienjem

Mi Nijemci smo medu sobom vrlo razliiti u vrsti i mjeri sudjelovanja u nacionalsocijalizmu ili u otporu spram nje ga. Svatko se mora prisjetiti svoga vlastitog unutarnjeg i vanjskog naina ponaanja i u toj krizi Nijemaca potraiti sebi svojstveno ponovno roenje. Trenutak u kojem je zapoelo to unutarnje pretapanje za pojedince je vrlo razliit: je li 1933., je li 1934., je li nakon
89

ubojstava 30. lipnja, je li tek od 1938., nakon paljenja sinagoga, ili tek u ratu ili tek pod prijetnjom poraza ili tek nakon sloma. U svemu tome mi Nijemci ne moemo pronai zajedniki nazivnik. Moramo s bitno razliitih stajalita biti otvoreni jedni prema drugima. Zajedniki nazivnik svima je zacijelo dravljanstvo. U tome svi imaju zajedniku odgovornost, zbog toga to su dopustili da se 1933. dogodi, a da nisu umrli. To ujedinjuje i vanjsku i unutarnju emigraciju. Velike razlike omoguuju da otprilike svatko svakome neto predbacuje. To traje dokle god pojedinac zahvaa pogledom samo vlastiti poloaj i poloaj onih koji su mu slini, prosuujui poloaje ostalih samo u odnosu prema sebi. Zauuje koliko smo zaista uzbueni samo kad nas neto same pogaa i sve promatramo s gledita naeg posebnog poloaja. Moemo jednom klonuti, kad strpljenje meusobnog razgovora prijeti da e nas napustiti i kad nailazimo na hladnu i osornu odbojnost. Proteklih godina bilo je Nijemaca koji su od nas ostalih Nijemaca zahtijevali da postanemo muenici. N i s m o trebali utke trpjeti to to se dogaalo. Ako na in i ne bi imao uspjeha, bio bi neto poput udorednog uporita za itavo stanovnitvo, vidljiv simbol potisnutih snaga. Ta predbacivanja sluao sam od prijatelja, mukaraca i ena, od 1933. Ti zahtjevi bili su tako uzbudljivi jer je u njima leala duboka istina, ali ona je kroz nain na koji se zastupa uvredljivo izokrenuta. Ono to ovjek pred transcendencijom

90

moe saznati sam sebi uvlai se na razinu moraliziranja, pa ak i senzacije. Tiina i strahopotovanje su izgubljeni. Trenutano ruan primjer uzmaka u meusobno optu ivanje pruaju mnoge diskusije izmeu emigranata i onih koji su ostali ovdje, izmeu skupina koje se vjerojatno nazivaju vanjskom i unutarnjom emigracijom. Obje imaju svoje jade. Emigrant: tui jezini svijet, domotuje. Simbol je pria njemakom idovu u New Yorku, u ijoj je sobi visjela Hitlerova slika - zato? Samo ako ga je ona podsjeala na uas koji ga kod kue oekuje mogao je ovladati svojom enjom za domom. Onaj koji je ostao: naputenost, izopenost u vlastitoj zemlji, ugroenost, sam je u nevolji, izbjegavaju ga svi osim nekolicine prijatelja koje optereuje, to donosi nove jade. Ali ako jedni optuuju druge, dovoljno je da se zapitamo: osjeamo li se dobro naoigled duevnog stanja i tona onih koji tako optuuju, radujemo li se to takvi ljudi tako osjeaju, jesu li nam uzor, ima li u njima neto poput poleta, slobode, ljubavi to nas ohrabruje? Ako ne, to to govore nije istina. b) Odbacivanje sebe i prkos

Osjetljivi smo na predbacivanja i lako spremni na pred bacivanja drugima. ovjek ne eli da mu se netko previe priblii, no raestit e se pri moralnom prosuivanju drugih. I onaj tko je kriv, ne doputa da mu se to kae. A ako i doputa, ne doputa da mu to kae svatko. Svijet je do sitnih svakodnevnih okolnosti prepun pripisivanja autorstva nad nevoljom.
91

T k o je razdraljiv spram predbacivanja, lako se moe okrenuti prema porivu da prizna svoju krivnju. Takva priznavanja krivnje - pogrena, jer su sama jo nagonska i ispunjena udnjom - u svojoj pojavi imaju jednu pre poznatljivu crtu: budui da su, poput svoje suprotnosti, kod istog ovjeka hranjene jednakom voljom za moi, osjea se kako onaj koji priznaje priznanjem eli sebi dati vrijednost i istaknuti se pred ostalima. Njegovo priznanje krivnje eli prisiliti druge da priznaju. U takvom priznavanju postoji crta agresivnosti. Filozofski stoga pri svakom bavljenju pitanjima krivnje prvi zahtjev predstavlja unutarnje bavljenje samim sobom, kroz koje se osjetljivost gasi zajedno s porivom prema priznavanju krivnje. Danas je taj fenomen, koji izlaem psiholoki, ispreple ten s ozbiljnou naeg njemakog pitanja. N a a opasnost je jadikovanje koje se rtvuje priznavanjem krivnje i ponos koji se prkosno povlai u sebe. Mnogi e se dati zavesti trenutnim interesom svog op stanka. Djeluje mu kao prednost prizna li krivnju. Gnjevu svijeta nad moralno propalom Njemakom odgovara nje zina spremnost za priznavanje krivnje. Moniku se obraa laskanjem. Htjeli bismo rei to on eli uti. Tome valja pribrojiti fatalnu sklonost da se ovjek zbog priznanja kriv nje osjea boljim od drugih. U raskrinkavanju sebe samog lei napad na druge koji to ne ine. Oevidna je sramota takvih jeftinih samooptubi, beae toboe unosna laskanja.

92

Prkosan ponos je drugo. Upravo stoga to drugi moralno napadaju, ovjek e se tek zakoiti. On eli svoju samosvijest u pretpostavljenoj unutarnjoj nezavisnosti. Ona se, meu tim, ne moe stei ako se u odluujuem ostaje nejasan. Odluujue poiva na vjeitom temeljnom fenomenu, koji je danas u novom liku ponovno prisutan: tko u stanju bezostatne pobijedenosti pretpostavlja ivot smrti, moe u istinitosti - jedinoj asti koja mu preostaje - ivjeti samo ako se odlui za ovaj ivot sa svijeu smislu koji je u njemu. Odluka da se ivi kao nemoan ovjek akt je ozbiljnosti na kojoj se zasniva ivot. Iz njega proizlazi preobrazba koja modificira sve vrijednosne procjene. Provede li se on, snose se posljedice, pristaje na jad i rad, pa tako u njemu moda lei najvia mogunost ljudske due. Nita se ne poklanja. Nita ne dolazi samo od sebe. Samo ako je ta odluka jasna kao uzrok, mogu se izbjei izvrtanja odbacivanja sebe i ponosnog prkosa. Proienje vodi jasnoi odluke i jasnoi njezinih posljedica. Ako je uz injenicu poraza ujedno prisutna krivnja, ne smije se preuzimati samo nemo nego i krivnja. Iz jednog i drugog mora iznii preobrazba, pred kojom ovjek eli uzmaknuti. Ponosan prkos pronai e mnotvo naina gledanja, velianstvenosti, osjeajnih pounosti ne bi li si priskrbio obmanu koja omoguuje da se odri. Na primjer: Pretvara se smisao nunosti preuzimanja onog to se dogodilo. Neobuzdana sklonost "priznavanju nae povijesti" doputa da se zlo potajice afirmira, da se u zlu pronae dobro, da se
93

ono u nutrini dri kao ponosna utvrda protiv pobjednika. Iz takva izvrtanja mogu proizii reenice poput ovih: " M o r a m o znati da izvornu snagu htijenja, koju je stvorila prolost, jo nosimo u sebi, to moramo priznati i prihvatiti u svoju egzistenciju... Mi smo bili oboje i ostat emo oboje... i mi sami uvijek smo samo naa itava povijest, iju snagu nosimo u sebi." "Pijetet" treba mladu njemaku generaciju prisiliti da opet postane onakva kakva je bila prethodna. Prkos u ruhu pijeteta brka ovdje povijesni razlog, u kojem smo s ljubavlju ukorijenjeni, s cjelokupnou realiteta zajednike prolosti, od kojih mnoge u njihovom smislu ne samo da ne volimo ve ih i odbacujemo kao strane naem biu. Iz priznavanja zla kao zla mogu proizii reenice poput sljedeih: "Moramo postati tako hrabri, tako veliki i tako blagi da moemo rei: da, i taj uas bio je naa stvarnost i ostat e to, ali mi imamo snagu da ga u sebi svejedno pretvorimo u stvaralako djelo. U sebi poznajemo jednu strahovitu mogunost, koja je jednom u jadnoj zabludi dobila oblik. Mi ljubimo i potujemo nau itavu povijesnu prolost s pijetetom i ljubavlju, koja je vea od pojedinane povijesne krivnje. Taj vulkan nosimo u sebi, svjesni da nas moe raznijeti, ali i uvjereni da e nam se, ako ga zna mo ukrotiti, tek otvoriti posljednji prostor nae slobode: u opasnoj snazi mogunosti da se ostvari ono to e u zajednitvu sa svim ostalim biti ljudski in naeg duha. To je zavodljiv apel - iz loe filozofije iracionalizma bez odluke da se povjerimo egzistencijalnom poravnavanju. "Kroenje" je premalo. Stvar je u "izboru". Ako se taj ne
94

provede, smjesta je ponovno mogu prkos zla, koji vodi u pecca fortiter. Nije shvaeno da je u odnosu na zlo mogue ipak samo prividno zajednitvo. Drugi nain ponosna prkosa moe "povijesno-politiki" afirmirati itav nacionalsocijalizam u jednom estetskom nazoru, koji iz nevolje, na koju valja trezveno gledati, i jasna zla ini lanu velianstvenost, koja zamagljuje ud: "U proljee 1932. jedan njemaki filozof izrekao je proroanstvo da e u roku od deset godina svijetom politiki vladati samo jo dva pola: Moskva i Washington; da e Njemaka izmeu njih, kao politiko-geografski pojam, biti bespredmetna i postojati samo jo kao duhovna sila. Njemaka povijest, kojoj je poraz iz 1918. ujedno otvorio izglede za veu konsolidaciju, tovie za velikonjemako savrenstvo, pobunila se protiv te proreene i zaista na dolazee tendencije da se svijet simplificira u dva pola. Njemaka povijest skupila se protiv te svjetske tendencije u izoliran, svojevoljan, gigantski napor da unato svemu dopre do vlastitog nacionalnog cilja. Ako je to proroanstvo njemakog filozofa, koje je za poetak ameriko-ruske svjetske vladavine odredilo rok od deset godina, tono, prenagljen tempo urbe i silovitosti njemakog protunastojanja bio je razumljiv dogaaj: bio je to tempo jedne iznutra smislene i fascinantne, povijesno, meutim, ve zakanjele pobune. Posljednjih mjeseci vidjeli smo kako se taj tempo pretvorio u izolirano isto ludovanje. - Filozof s lakoom izrie sud: njemaka povijest je gotova, sad poinje era Washington-Moskva. Povijest poput nje make, ije su zasade tako velike i udno postavljene, nee
95

takvoj akademskoj odluci jednostavno rei da i amen. Ona e se razbuktati, strovaliti se u dubokom uzbuenju obrane i napada, u divljoj pobuni vjere i mrnje, u svoj kraj." Tako je u ljeto 1945. jedan ovjek, kojeg osobno veoma cijenim, pisao u pomutnji smetenih osjeaja. Sve to zaista nije proienje, ve daljnje ulaenje u zapletenost. Takve misli - kako odbacivanju sebe, tako i prkosu - na trenutak obiavaju davati osjeaj nalik osloboenju. U uvjerenju da ima tlo pod nogama, ovjek je tek zaao u bezizlaznost. To je neistoa osjeaja, koja se ovdje pojaava i ujedno utvruje protiv stvarnih mogunosti preobrazbe. Uz sve vidove prkosa ide i agresivna utnja. Uzmie se tamo gdje razlozi postaju nepobitni. Samosvijest se izvlai iz utnje kao posljednja mo nemonog. Pokazuje se utnja ne bi li se uvrijedio monik. Skriva se utnja kako bi se razmiljalo ponovnoj uspostavi, politiki kroz posezanje za sredstvima moi, ma bila ona i smijena za one koji ne sudjeluju u divovskim industrijama svijeta, koje proizvode orue unitenja - duevno kroz samoopravdavanje, koje ne priznaje nikakvu krivnju: sudbina je odluila protiv mene; bila je to besmislena materijalna nadmo; poraz je bio astan; u nutrini hranim svoju odanost i junatvo. Na putu takvog ponaanja mnoi se, meutim, samo unutarnji otrov u iluzornom miljenju i anticipirajuem opajanju: " J o ne udarcima akama i nogama"... "za onaj dan, kad emo..."

96

c) Uzmicanje u posebnosti, koje su tone po sebi, ali nebitne za pitanje krivnje Gledajui vlastitu nevolju, mnogi e pomisliti: Pomozite, ali ne govorite iskupljenju. Nevjerojatna nevolja ispriava. ujemo, primjerice: " Z a r se zaboravilo na teror bombi? Ne bi li on, pod kojim su milijuni nedunih morali dati ivote, zdravlje i sav svoj drag imetak, trebao biti izjednaenje za zlo koje je poinjeno u njemakoj zemlji? Zar bijeda izbjeglica, koja vapi u nebo, ne bi trebala djelovati razoruavajue?" " J a sam iz Junog Tirola, kao mlada ena od 30 godina stigla sam u Njemaku. Njemake patnje dijelila sam od prvog do posljednjeg dana, primala udarac za udarcem, prinosila rtvu za rtvom, gorak kale ispila sam dokraja - a sad se osjeam suoptuena za neto to uope nisam poinila." "Bijeda koja je snala itav narod toliko je ogromna i toliko nezamislivih razmjera da ne treba dodavati sol na ranu. Narod je u svojim svakako nevinim dijelovima ve pretrpio mnogo vie nego to iziskuje pravedna kazna." Nevolja je zaista apokaliptina. Svi optuuju i to s pra vom: oni koji su izbjegli koncentracijski logor ili progon, i prisjeaju se strahovitih patnji. Oni koji su na najokrutniji nain izgubili svoje najdrae. Milijuni evakuiranih i izbje glica, koji gotovo bez nade ive u neprestanom lutanju. Mnotvo onih koji su pristali uz stranku, a sad su izopeni i zapadaju u nevolju. Amerikanci i drugi Saveznici koji su rtvovali godine svojih ivota i imali milijune mrtvih.
97

Europski narodi koji su bili mueni pod terorom njemakih nacionalsocijalista. Njemaki emigranti, prisiljeni da u tuem jezinom okruenju ive pod najteim uvjetima. Svi, svi. Nabrajajui one koji optuuju, stavio sam razliite sku pine jedne uz druge, u namjeri da se u tome smjesta osjeti ono neprimjereno. Nuda je kao nuda, kao smetnja op stanku, sveprisutna, ali ona je bitno razliita kroz kontekst u kojem stoji. Nepravedno je da se svi na isti nain proglase nevinima. U cijelosti ostaje da mi Nijemci, ma koliko trenutano zapali u najveu nevolju medu narodima, snosimo najveu odgovornost za tijek stvari do 1945. Stoga za nas, za pojedinca, vrijedi: ne elimo se olako osjeati nevinima, aliti sami sebe kao rtve zle kobi, ne oekujemo pohvale za patnje, ve sami sebe ispitujemo i neumoljivo prosvjetljavamo: gdje sam pogreno osjeao, pogreno mislio, pogreno djelovao? Krivnju elimo to je vie mogue traiti kod sebe, a ne u stvarima i ne kod drugih, jer ne elimo uzmicati pred nevoljom. To proizlazi iz odluke da se okrenemo. d) Uzmicanje u openitost

Varljivo je to olakanje, kad sam sebi kao pojedinac pos tanem nevaan, jer se cjelina doima poput dogaaja koji me snalazi, u kojemu, meutim, ne sudjelujem i stoga osobno ne snosim ni krivnju. Tada sam ivim tek u nemonoj patnji i nemonom sudjelovanju. Ne ivim vie iz sebe sama. Nekoliko primjera za to:
98

1. Ukupna moralna interpretacija povijesti doputa da se oekuje pravda u cjelini: "Sva krivnja na svijetu se osveuje". Svjestan sam svoje izloenosti potpunoj krivnji, pri kojoj moje vlastito djelovanje jedva da jo igra ulogu. Ako sam ja gubitnik, metafizika bezizlaznost u cjelini je porazna. Ako sam dobitnik, uz uspjeh imam i istu savjest bivanja boljim. Tendencija da same sebe kao pojedince ne uzimamo ozbiljno paralizira udoredne pokretae. Ponos priznavanja krivnje koje rtvuje samo sebe, u jednom sluaju, i ponos moralne pobjede u drugom, na jednak nain postaju uzmaci pred istinskom ljudskom zadaom koja je na pojedincu. Tom potpunom moralnom shvaanju povijesti protivi se, meutim, iskustvo. Tijek stvari uope nije jednoznaan. Sunce sije nad pravednima i nepravednima. Raspodjela sree i udorednosti djelovanja kao da nemaju meusobnog konteksta. Bio bi to, meutim, tome suprotstavljen, laan totalni sud, kad bi se reklo: pravda ne postoji. U mnogim situacijama obuzima nas, naoigled stanja i djelovanja jedne drave, neizbrisiv osjeaj: "To ne moe dobro svriti", "to e se osvetiti". Ali tek to taj osjeaj po ne vjerovati u pravdu, nastaje zabluda. On ne predstavlja izvjesnost. Ono dobro i istinito nee doi samo od sebe. U veini sluajeva izostaje ispravljanje krivnje. Propast i osveta snalaze i krive i nevine. Najistija volja, istinitost bez uporita i najvea hrabrost mogu, kad im situacija to prijei, ostati bez uspjeha. A mnogima koji su pasivni kroz djela drugih nezaslueno e pripasti povoljne situacije.
99

Ideja totalne krivnje i utkanosti u kontekst zloina i kazne dovest e do - unato metafizikoj istini koja u njoj lei - zavoenja pojedinca kako bi on uzmaknuo pred onim to je iskljuivo i u cijelosti njegova stvar. 2. Totalni nazor da svemu na svijetu dolazi kraj, da se ne poduzima nita to na kraju ne bi propalo, da se u svemu nalazi klica propasti, doputa da neuspjeh sa svakim drugim neuspjehom, kao i niskost s plemenitou, sklizne na zajedniku razinu propasti. Na taj nain on e biti lien svoje teine. 3. Vlastitoj nevolji, koju tumaimo kao posljedicu kriv nje sviju, dajemo metafiziku teinu, izlaui je kao novu jedinstvenost: u katastrofi doba Njemaka zamjenjuje rtvu. Ona pati za sve. Na njoj do izraaja dolazi krivnja sviju i kazna za sve. To je lana patetika, koja se udaljava od trezvene zadae da se ini ono to poiva na vlastitoj snazi, to jest zadae da se ini bolje u okviru dohvatljivog i od unutarnje preobrazbe. To je uzmak u "estetsko", koji se svojom neobaveznou udaljava od ostvarenja iz jezgre pojedineva vlastita bitka. To je sredstvo da se novim putem stvori laan kolektivni osjeaj vrijednosti. 4. ini se osloboenjem od krivnje kad naoigled nevje rojatnih patnji, koje su snale nas Nijemce, uzvikujemo: iskupili smo se. Ovdje valja razlikovati: kazna se odsluuje, politika odgovornost ograniava se mirovnim sporazumom i na taj nain privodi kraju. U odnosu na te dvije toke, ta je misao smislena i tona. Ali za moralnu i metafiziku krivnju, koje
100

iskljuivo pojedinac u svojoj zajednici shvaa kao svoje, u biti se jo ne iskupljuje. One ne prestaju. Tko ih snosi, ulazi u proces koji e trajati itav njegov ivot. Za nas Nijemce ovdje vrijedi alternativa: ili e preuzimanje krivnje, na koju ostatak svijeta ne misli, ali ona govori iz nae savjesti, postati temeljnom crtom nae njemake sa mosvijesti - ime e naa dua krenuti putem preobrazbe ili emo potonuti u prosjenost ravnodunog, pukog ivota; tada se u naoj sredini nee vie probuditi nikakav izvorni pokreta; tada nam se nee objaviti ono to je zapravo smisao; tada neemo vie uti transcendentni smisao naeg pjesnitva i umjetnosti i glazbe i filozofije. Bez puta proienja iz dubine svijesti krivnji Nijemac ne moe ostvariti nikakvu istinu. 2. Put proien]a

Proienje djelovanjem u prvom redu znai ispravljanje krivnje. Politiki to znai da se iz unutarnjeg slaganja ostvare uinci koji, svedeni na pravnu formu, uz vlastita odricanja narodima koje je napala Hi tier ova Njemaka ponovno uspostavljaju dio onog to je uniteno. Pretpostavke takvog uinka su, osim pravne forme koja donosi pravednu raspodjelu tereta, ivot, sposobnost i mogunost za rad. Neizbjeno je da politika volja za ispravljanjem krivnje popusti kad politiko djelovanje pobjednika uniti te pretpostavke. Jer u tom sluaju ne bi

101

bio mir sa smislom ispravljanja krivnje, nego nastavak rata u smislu daljnjeg unitenja. Ispravljanje krivnje je, dodue, neto vie. Tko je iznutra obuzet krivnjom u kojoj sudjeluje, eli pomoi svakome kome je samovoljom bespravnog reima nanesena nepravda. Postoje dvije motivacije koje ne treba brkati: zahtjev da se pomogne gdje vlada nevolja, svejedno ime, jednostavno stoga to je bliska i iziskuje pomo - te zahtjev da se onima koje je Hitlerov reim deportirao, opljakao, orobio, muio i otjerao u emigraciju prizna posebno pravo. Oboje je sasvim opravdano, ali u motivaciji postoji razlika. Gdje se ne osjea krivnja, smjesta dolazi do izjednaavanja cjelokupne nevolje na istoj razini. Razlikovanje pogoenih nevoljom nuno je ako elim ispraviti krivnju za neto u emu sam sudjelovao. Proienje kroz ispravljanje krivnje je neizbjeno. Ali proienje je mnogo vie. I ispravljanje krivnje ozbiljno se eli ako svoj etiki smisao ispunjava kao posljedicu nae proiujue preobrazbe. Razjanjavanje krivnje ujedno je razjanjavanje naeg novog ivota i njegovih mogunosti. Iz njega proizlaze ozbiljnost i odluka. Gdje se to dogaa, ivot nije vie jednostavno tu kao nepristran uitak. Sreu postojanja, gdje je doputena, u medutrenucima, u predasima, moemo zahvatiti, ali ona ne ispunjava postojanje, ve se pred pozadinom turobnosti prihvaa kao draesna arolija. ivot je u bitnome doputen samo jo kroz troenje u toj zadai.

102

Posljedica je skromnost. Kroz unutarnje djelovanje i transcendenciju postajemo svjesni svoje ljudske konanosti i nesavrenstva. Tada moemo bez volje za mo u borbi proetoj ljubavlju provesti razmatranje istinitog i povezati se meusobno u njemu. Moemo utjeti bez agresivnosti - iz skromnosti utnje proizii e jasnoa onog to se moe saopiti. Vani su samo jo istina i djelatnost. Bez lukavstva spremni smo podnijeti to nam je dosueno. to god da se dogodilo, dokle ivimo, postojat e ljudska zadaa koja se u svijetu ne moe dovriti. Proienje je put ovjeka kao ovjeka. Proienje preko razvoja ideje krivnje u tome je samo moment. Proienje se ne dogaa odmah kroz vanjsko djelovanje, niti kroz magiju. Ono je unutarnji postupak, koji nikad nije dovren, ve predstavlja trajno postizanje vlastitosti. Proienje je stvar nae slobode. Svako malo svatko e se nai na raskrsnici izmeu proienja i zamagljivanja. Proienje nije isto za sve. Svatko kree svojim osobnim putem. Taj put nitko drugi ne moe unaprijed zadati ni po kazati. Opa razmiljanja mogu samo skrenuti pozornost, moda i probuditi. Zapitamo li se na kraju od ega se sastoji proienje, izvan reenog nije mogue davati nikakve konkretne izjave. Gdje neto ne moe biti realizirano kao svrha razumne volje, ve se dogaa kroz unutarnje djelovanje kao preobrazba, mogu se ponoviti samo neodreeni izriaji: prosvjetljavanje i transparentnost kroz uzlet - ljubav prema ovjeku.
103

to se tie krivnje, put je promiljanje iznijetih misli. Njih ne treba misliti samo apstraktno razumom ve ih valja i zorno provesti; valja ih predoiti, usvojiti ili odbaciti vlastitim biem. To izvrenje i ono to iz njega slijedi, to je proienje. Ono nije na koncu novo, ni nadolazee. Proienje je uvjet i nae politike slobode. Jer, tek iz svijesti krivnji nastaje svijest solidarnosti i suodgovornosti, bez koje sloboda nije mogua. Politika sloboda poinje time da se u veini naroda pojedinac osjeti odgovornim za politiku svoje zajednice, da - umjesto to samo trai ili prekorava - od sebe zahtijeva da vidi stvarnost i ne djeluje iz pogrene politike vjere u zemaljski raj, koji nije ostvaren iskljuivo zbog zle volje i gluposti drugih - tovie, da zna: politika u konkretnom svijetu uvijek trai prohodni put, predvoena idealom bivanja ovjekom kao slobodom. Ukratko: bez proienja due nema politike slobode. Koliko smo uznapredovali s unutarnjim proienjem na temelju svijesti krivnji, saznajemo iz svog ponaanja spram moralnih napada na nas. Bez svijesti krivnji naa reakcija na svaki napad ostaje protunapad. Kad nas je, meutim, zahvatila unutarnja po tresenost, vanjski napad samo e nas jo povrinski okrznuti. Moda e jo boljeti i vrijeati, ali nee vie prodirati u nau duu. Gdje je usvojena svijest krivnji, lane i nepravedne optube podnijet emo s mirom. Jer na ponos i prkos su se rastalili.

104

Tko zaista osjea krivnju, tako da se mijenja njegova svijest postojanju, na toga e predbacivanja drugih ljudi djelovati kao djeja igra koja u svojoj bezazlenosti vie ne pogaa. Gdje je stvarna svijest krivnji trn koji se ne moe ukloniti, samosvijest se tjera u nov oblik. uju li se takva predbacivanja, osjea se briga da je onaj koji predbacuje bez pojma krivnji i da ga se ona ne dotie. Bez prosvjetljavanja i preobrazbe nae due osjetljivost bi se samo pojaavala u bespomonoj nemoi. Otrov psiholoke provedbe pokvario bi nas iznutra. Moramo biti spremni prihvaati predbacivanja, provjeravati ih nakon to smo ih uli. Napade na sebe moramo vie traiti nego izbjegavati, jer oni za nas predstavljaju kontrolu vlastita miljenja. Na unutarnji stav e se dokazati. Proiavanje nas oslobaa. Tijek stvari nije u ruci ni jednog ovjeka zakljuen, iako ovjek moe stii nepred vidljivo daleko u upravljanju svojim postojanjem. Jer ostaju neizvjesnost i mogunost nove i vee nevolje, jer preobrazba u svijesti krivnji ni u kom sluaju nema za prirodnu po sljedicu nagradu s novom sreom postojanja, samo kroz proienje moemo postati slobodni da budemo spremni za sve to dolazi. ista dua zaista moe ivjeti samo u napetosti, naoigled potpune propasti neumorno u svijetu djelovati prema mo guem. Kad gledamo na svjetske dogaaje, nee biti naodmet pomisliti na Jeremiju. Kad je nakon unitenja Jeruzalema, gubitka drave i zemlje, prisilnog odlaska s posljednjim Zidovima koji su iselili u Egipat, morao doivjeti jo i kako
105

oni prinose rtve Izidi u nadi da e im ona pomoi vie negoli Jahve, njegov sljedbenik Baruh poeo je oajavati. A Jeremija je odgovorio: "Tako govori Jahve: zaista, to sam izgradio sruit u i to sam posadio iupat u, a ti za sebe zahtijeva velike stvari? Ne zahtijevaj!" Sto to znai? Da Bog jest, to je dovoljno. Kad sve nestane, Bog jest, to je jedino vrsto uporite. Ali to je pred smru krajnja istina, postat e zlim za voenjem ako ovjek prije vremena zapadne u umor, ne strpljivost ili oaj. Jer istinit je taj granini stav samo ako ga nosi odluna razboritost da se u svako doba dohvati ono to je jo mogue, dokle ivot traje. Poniznost i umjerenost na su udio.

106

POGOVOR MOM "PITANJU KRIVNJE" (1962.) Spis je nastao 1945., u sijenju i veljai 1946. iznesen je u predavanjima i potom objavljen. Pri itanju valja se prisjetiti vremena u kojem je pisan. Tua proglaavanja krivima sva kodnevno se obarala na nas Nijemce. Amerikim vojnicima bilo je zabranjeno razgovarati s nama, osim slubenim pitanjima. Tek tad su zloini nacionalsocijalistike Njemake postali jasni itavom narodu. Ni ja isplaniranosti i razmjeru tih zloina nisam nita znao. Ujedno je nevolja svakodnevice postala izvanredno velika, kod onih koji su ostali u svojim domovima, kod ratnih zarobljenika koji su se odasvud od vodili, kod prognanika. Vladali su nedoumica i utnja, pri kriven bijes ili nakratko jednostavno nijemost. Mnogi su gledali kako kod pobjednika ostvariti prednosti za sebe. Uz emer stajala je bezobzirnost. Solidarnost u obitelji i medu prijateljima bila je gotovo jedino sklonite. Spis je trebao pomoi da se sami priberemo, da prona emo put prema dostojanstvu u preuzimanju krivnje, to smo je, ovisno vrsti, jasno spoznali. On je ukazivao i na sukrivnju pobjednikih sila, ne kako bi nas rasteretio, ve zbog istinitosti, kao i zbog toga da potiho sprijei mogue samoopravdanje, koje u politici ima kobne posljedice za
107

svakog. To to je takav spis mogao biti objavljen pod oku pacijskim reimom, svjedoi slobodi to ju je taj reim do putao duhu. Jedan poznati Amerikanac rekao mi je tada da se spis obraa koliko Saveznicima, toliko i Nijemcima. Trudio sam se postii jasnou u kojoj bismo mi Nijemci u svojoj samosvijesti ponovno doli k sebi. Spis je trebao pomoi i u uspostavi novih veza s pobjednicima, kao ljudi s ljudima. Unato tada jo malobrojnim informacijama, temeljne crte nacionalsocijalistikog reima, s njegovim rafiniranim metodama, njegovom laljivou i njegovim zloinakim po kretaima, bile su jasne svakome tko je to elio znati. Ponovni nastanak Nijemaca trebao je zapoeti. Razmatranja tog spisa i danas drim istinitima, s jednom iznimkom: u razumijevanju tada zapoetih Niirnberkih procesa pogrijeio sam u jednoj bitnoj toki. Anglosaksonska ideja bila je velianstvena. inilo nam se tada da iz budunosti ve svijetli neto to e promijeniti ljudski svijet: stvaranje jednog svjetskog prava i svjetskog stanja u kojem kroz zajedniku snagu velikih sila zloini, koji su bili jasno definirani, mogu biti savjesno kanjeni. Nijedan politiar, vojnik ni dunosnik ne moe se u budu nosti pozivati na dravni rezon ili zapovijedi. Sva djelovanja jedne drave nastaju kroz ljudske osobnosti, bilo one koje vladaju ili one koje na razliitim stupnjevima sudjeluju. Ranije se odgovornost svaljivala na dravu, kao da je posrijedi sveto, nadljudsko bie. Sad svatko sam snosi odgovornost za ono to ini. Postoje zloini drave koji su uvijek ujedno i zloini pojedinih ljudi. Postoje nunost i ast u zapovijedi i poslunosti, ali poslunost se mora odbiti kad onaj koji slua
108

zapovijedi zna da ini zloine. Prisega u dravnim kontekstima ima obvezujui karakter samo ako se daje pred ustavom ili solidarnou zajednice, koja svoje ciljeve i uvjerenja otvoreno izrie i obrazlae, a ne kao prisega na vjernost osobama politike ili vojne slube. Politika odgovornost nigdje ne prestaje. Mogu nastati siloviti konflikti, ali u stvarnosti sama stvar je uvijek jednostavna kad su u pitanju zloini. Oni zapoinju tamo gdje vidim mogunost i ve zapoeo injenini zloin, a svejedno u njemu sudjelujem. Gdje se uzvikuje "Njemako, probudi se, Judo, crkni" ili "Kotrljat e se glave", gdje Hitler alje telegram solidarnosti ubojicama iz Potempe, savjest se mora oglasiti, premda u sudjelovanju zloin jo nije izvren inom. Tko meutim bude kasnije nareivao ili izvravao zloine, sudit e mu, prema ideji, kao osobi dravna zajednica svijeta. Pod takvom prijetnjom bio bi osiguran svjetski mir. ovjeanstvo bi se povezalo u etosu koji je svakome razumljiv. Ne bi se vie ponavljalo to smo mi pretrpjeli: da ljudi, koje je vlastita drava liila dostojanstva, povrijedila im ljudska prava, izopila ih i ubijala, ne bi pronali zatitu nadreene zajednice drava. Nikada se vie ne bi dogodilo da se slobodne drave umiljavaju Hitleru i izdaju Nijemce, da hrpimice dolaze na Olimpijske igre u Berlin, da na svojim znanstvenim kongresima i kulturnim manifestacijama primaju ljude za ije je sudjelovanje doputenje dala nacistika drava, uz iskljuenje nepoeljnih. Nikad se ne bi ponovilo to se dogodilo u Njemakoj: da se slobodne zapadne drave zloinima koji su poinjeni od 1933., te u jo veem broju od 1934., nisu isprva mirnim sredstvima solidarno usprotivile, trpei ih uz komotno "nemijeanje u unutarnje poslove".
109

im u jednoj dravi, iji je narod kulturom, predajom, za padnim poimanjem ivota srodan drugim narodima, taj narod slijedom nevolje, makar je i sam skrivio, bespomono bude izruen totalitarizmu, ne smije ga se ostaviti na cjedilu i prepustiti njegovim teroristikim vlastodrcima, kao i u sluaju prirodne katastrofe. Trebalo je zapoeti novo razdoblje. Konstituiran je Sud, ijem se daljnjem razvoju nadamo. Vjeita enja ovjeka poela je nazirati put prema ispunjenju. Bilo je to zacijelo vrlo naivno. I ja sam u tome sudjelovao, unato svojim godinama, iako sam dosta razmiljao politici. Postao sam svjestan to mi tada nije bilo jasno i u odnosu na tu toku revidirao svoju prosudbu. U radu Suda sudjelovala je boljevika Rusija, kao drava totalitarne vladavine, po formi vladavine nimalo drukija od nacionalsocijalistike drave. Sudjelovao je, dakle, jedan sudac, koji pravo, na kojem je trebao biti utemeljen Sud, faktiki uope nije priznavao. Sud nije morao istraivati zloine koji su bili poznati kao geografski lokalna djela, ve samo djela optuenih osoba. To samoograniavanje optube, koja je iskljuivala postupak protiv "nepoznatog" poinitelja, nije izazivalo potekoe. Postupak se ograniio na ratne zarobljenike. Ni djela zapadnih sila, koje su tijekom rata razarale bez vojne nunosti, nisu bila predmet istrage. Tada sam, 1945., razmiljao, ali nisam razmatrao. Una to oku, primjerice, zbog oigledno apsurdna razaranja Dresdena ili Wrzburga, govorio sam sebi: djela obiju strana moda ne mogu biti mjerena istim mjerilima. Stanovnitvo, koje u slubi zloinake drave angaira sve svoje snage, ne
110

moe vie raunati na potedu. Gdje su milijuni potlaenih kao robovi bili deportirani na rad u Njemaku, gdje su sva kodnevno vozili vlakovi da Zidove dovezu na mjesta njihova istrebljivanja plinom, gdje je zapadni rat zapoeo razaranjem sredita Rotter dama i - u sluaju razaranja Coventryja voinim rijeima: "Izbrisat u vae gradove", gdje se svijet vidio ugroen zloinakom vladavinom, koja je prigrabila najvei dio Europe, tamo spram apsolutno neobuzdanog kod donjih instanci moda nije vie moglo biti umjerenosti. Ne princip vladavine slobodnih drava, ali posebne instance, to ih vlastite vlade vjerojatno nisu ni odobravale, mogle su se okrenuti planskim, u vojnom smislu nepotrebnim aktima razaranja, kako bi sa svoje strane teroru njemake vlade suprotstavili teror nad njemakom vlau. Trebao sam to tada odmah napisati. Proces se pod vodstvom anglosaksonskog pravnog raz miljanja isprva odvijao na uvjerljiv nain. Postupci protiv optuenih u prvom procesu ne mogu se osporavati (ne go vorim daljnjim Nirnberkim procesima). Htjela se istina i pravda. Zloini su bili pravniki definirani. Osuditi su se trebali samo ti zloini, a ne moralno zazorna djela uope. Otuda oslobaanja Schachta, von Papena, Fritschea, iako je sud izrekao njihovu moralnu osudu. Karakteristino je da je ruski sudac iznio zasebno miljenje u kojem je izra zio neslaganje s tim oslobadajuim presudama. Njegov skromni smisao za pravo nije mogao razlikovati ono to je bilo pravniki definirano od moralnoga. Taj sudac sudio je samo kao pobjednik, dok su ostali eljeli i ostvarivali samoogranienje prava pobjednika na mo.
111

Ali, unato tome: nada je bila varljiva. Velika ideja se, kao i u ranijim vremenima, pojavila samo kao ideja, ne i kao stvarnost. Proces jedno svjetsko stanje nije potkrijepio svjetskim pravom. Zle su posljedice toga to taj Proces nije odrao to je obeavao. Ako sam tada napisao: "Nrnberg e, umjesto blagoslovom, postati faktorom zle kobi, svijet e naposljetku prosuditi da je Proces bio prividan i politiki, a to se ne smije dogoditi" - danas ne mogu izbjei prosudbu da on dodue nije bio politiki proces, jer je u svojim pravnim formama bio besprijekoran, ali je ipak bio prividni proces. Uinkom bio je to jedinstveni proces sila pobjednica protiv pobijeenih, proces kojem je nedostajao temelj zajednikog pravnog stanja i pravne volje sila pobjednica. Stoga je ostvarena suprotnost izvornoj namjeri. Nije zasnovano pravo, ve se pojaalo nepovjerenje u pravo. Naspram veliine same stvari, razoaranje je porazno. Ta iskustva ne smijemo potiskivati, ma drali se i velike ideje. Jo uvijek su protupravne sile neizmjerno snanije. Danas jo ne moe neposredno uspjeti utemeljenje svjetskog mira, kao to se to mislilo u Nrnbergu. Sam taj mir, zajamen pravom na osnovi volje velikih sila, koje se same podvrgavaju tom pravu, iziskuje jednu pretpostavku. On ne moe proizlaziti samo iz motiva sigurnosti i osloboenja od straha. Iz napetosti slobode u opetovanoj kunji on se neprestance mora iznova konstituirati sam. Trajno ostvarenje tog mira pretpostavlja duhovno-udoredni ivot visokog ranga i dostojanstva. To bi bio njegov razlog i smisao u isti mah.

112

KARL JASPERS

KAO ARGUMENTUM AD

HOMINEM

Ja

sam

Njemaka

Karl Jaspers je najvei njemaki intelektualac koji je preivio svoj "ustanak" protiv Adolfa Hitlera, iako nije, kao toliki drugi, napustio Njemaku od dolaska nacionalsocijalista na vlast 1933. do kraja Drugog svjetskog rata. Preivio je kao unutranji emigrant, odnosno kuni zatvorenik, najzad kao "osuenik" konclogora unutar ije bodljikave ice, spletom sretnih okolnosti, ipak nije stupio. Isti je to mislilac koji je u knjizi posveenoj uitelju M a x u Weber u, kao neki gotovo romantini domoljub, jo 1932. bit nijemstva prepoznao kao "racionalnost i humanost koje se raaju iz strasti" i "povijesno-politiku sudbinu"?! Dodue, 1942. godine su mu ponudili mogunost da emigrira u vicarsku, ali je to bez ene idovke - odbio! Kako su izdrali punih dvanaest godina? U pismu od 27. lipnja 1946. svojoj bivoj studentici Hannah Arendt, koja je emigrirala u Ameriku, izmeu ostalog je napisao: " Z a vrijeme vladavine nacista povremeno bih eni govorio Ja sam Njemaka, kako bih pomogao odrati nas na zajednikom tlu." Ako je nekom
113

spisu, kakav je Schuldfrage, uz ostale argumente potreban i argumentum ad h o m i n e m , onda je to sam Jaspers! Pitanje krivnje Jaspers je koncipirao 1945. kao predtekst za predavanja u zimskom semestru 1945./46. duhovnoj situaciji Njemake nakon Drugoga svjetskog rata, takore i pet minuta nakon sloma Hitlerovog Reicha. U spisu se jedan od najutjecajnijih filozofa 20. stoljea bavi pitanjem krivice - svoje, nekih, svih, svakoga... Obraa se, prije svega, svojim sunarodnjacima, a onda i Saveznicima, drugim rijeima, i pobijeenima i pobjednicima ili, kako kae, jednostavno - ljudima kao ljudima. U zaleu predavanja i samog objavljenog spisa ve se dogaaju Nurnberki procesi osumnjienima za nacistike zloine. Jaspers je u svome pravednikom entuzijazmu uvjeren da se sa Sudom u Nrnbergu zainja novi "svjetski poredak s jednim svjetskim zakonodavstvom" u kojemu e biti mogue, metaforiki reeno, uspostaviti jednaku meunarodnopravnu, iznad svega individualnu odgovornost, kako za nacistika ra zaranja Coventryja i sredita Rotterdama, tako i za apsurdne saveznike bombardmane Dresdena i Wrzburga, iako iza tih dogaaja stoje odluke bezlinih dravnih, odnosno militarnih aparatura. U predgovoru za izdanje Schuldfrage iz 1962., te u razgovoru s novinarom Der Spiegela Rudolfom Augsteinom 1965., objavljenom pod naslovom Fr Vlkermord gibt es keine Verjhrung, osvrnut e se na vlastite zablude i naivnost te zakljuiti da se ta "velika ideja kao i ranije pokazala samo kao ideja, a ne i realnost". Bi li Jaspers na Haakom sudu, koji je Vijee sigurnosti
114

UN-a osnovalo s ciljem da jednako sudi i pobjednicima i pobijeenima na prostoru bive Jugoslavije, prepoznao onaj korak k univerzalnoj pravdi koji je nedostajao upravo Niirnberkom sudu? Pred Bogom smo svi jednaki

Pred Bogom smo svi jednaki! Taj, pod neskrivenim utje cajem kranskog egzistencijalizma Sorena Kirkegaarda, formulirani pravorijek prevest e Jaspers u ifru svoje filozofije egzistencije, koju ne treba brkati s egzistencijalistikom filozofijom francuskih poratnih intelektualaca kakvi su i u nas dobro znani Sartre, Camus, Ponty i ini: Svi smo, svaki ponaosob, pred Bogom - krivi. U tomu je sadrano ono to e opetovano nazivati metafizikom krivnjom, odnosno, krivnjom egzistencije pred transcendencijom. U ifriranom pismu njegova kasnog miljenja ukorienog u Filozofijskoj vjeri, u kojemu se iskustvo metafizike artikulira kao filozofijska vjera u ono obuhvatno, Bog je neto kao Deus absconditus, transcendentna instanca koja je prisutna upravo u svojoj odsutnosti. Stoga su, nedvosmislen je, ba "filozofija i teologija pozvane da rasvijetle dubinu pitanja krivinje", naravno, ponajprije one metafizike da bi se uope mogla uspostaviti egzistencijalna komunikacija s fenomenima politike, pravne ili moralne odgovornosti. To je nuno da bi uope bilo mogue njihovo rasvjetljenje u kontekstu duhovne situacije vremena te egzistencijalnog skoka u mir i spokoj kojima se sanja od.sv. Augustina do danas. Naravno, upozorit e da "ono to vrijedi pred
115

Bogom, ne vrijedi i pred ljudima", to ima znaiti da se za metafiziku krivnju, koja stoji s onu stranu politike, prava i morala, ne moe odgovarati pred nekom ljudskom instancom, pred nekim ili neim drugim, iako je, rei e, u nekome povijesnom vremenu upravo metafizika kriv nja najdublji izraz posvemanjeg nedostatka "apsolutne solidarnosti s ovjekom kao ovjekom". Da bi se razumjelo Jaspersovo pitanje nuan je povratak na ono Schuld (krivnja) u naslovu Schuldfrage. Od odgovora ovisi hoemo li uti to nam se u tom spisu govori. Naime, u naoj se jezino potroenoj svakodnevici rije krivnja uglavnom razumije u moralnom ili krivinom osvjetljenju kao neko ogrijeenje nekoga ili neto. Meutim, nje maka imenica Shuld znai krivnju i dug, odnosno upuuje na dugovanje, duenje, zaduenje (kod nas bi se iz toga izvelo: dunosnik), a u tijesnoj je povezanosti sa sollen = trebati, ali i poiniti i dugovati. Smisao rijei Schuld na putu je i k rimskoj causa (uzrok), odnosno kauzalnosti, a onda i grkoj aition, to u prijevodima Aristotela obino stoji kao uzrok koji izaziva uinke, iako izvorno znai neto to skrivljuje i zaduuje; aition je krivac za neto u tehnikom, odnosno poetikom, ali ne i u etikom pogledu. Sve to upuuje i na odluujuu rije - odgovornost. Pitamo se bi li se Schuldfrage moglo u duhu naeg jezika moda itati i kao Pitanje odgovornosti ! Razlikovanje pojmova krivnje (odgovornosti) ima nas sauvati plitkosti naklapanja krivnji gdje se sve bez razlike navlai na jednu jedinu razinu koja sve zamagljuje. Jaspers

116

razlikuje pojmove krivine, politike, moralne i metafizike odgovornosti: a) kaznena odgovornost - instanca je sud; individua; kazna. b) politika odgovornost - instanca je prirodno pravo i pravo naroda; kolektiv; kolektivno oienje. c) moralna odgovornost - instanca je savjest; osobna u zajednici s drugima; pokajanje i obnova. d) metafizika odgovornost - instanca je samo Bog; egzistencija pred transcendencijom; preobraaj svijesti, odnosno samosvijesti. Ta etiri modusa krivnje, odnosno odgovornosti, jednako pogaaju sve, pojedinca i zajednicu, pobjednike i pobijeene, iz njihova se obzora mogue razgovjetnije moe suditi i Haakom sudu ili, usput reeno, lustraciji kojoj se kod nas opetovano govori bez ikakve ozbiljnije refleksije. nalogu vremena

Karl Jaspers roden je 1883. u Oldenburgu. Poeo je studirati pravo u Heidelbergu i Miinchenu no, kao "pluni bolesnik", nakon lijeenja u Sils-Mariji u vicarskoj, odlazi na studij medicine u Berlin, Gttingen i Heidelberg. Godine 1909. asistent je na heidelberkoj psihijatrijskoj klinici, vodeoj u Njemakoj. Godine 1913. habilitira se za psihologiju, a 1919. prelazi na Filozofski fakultet. Nakon knjige Nietzscheu 1937. prijevremeno je umirovljen. U Njemakoj ponovo djeluje nakon Drugoga svjetskog rata da bi 1948.
117

preao na sveuilite u Baselu. U tom gradu i umire 1969. godine. Najznaajnija i najpoznatija su mu djela: Psychologie der Xeit, und Weltanschauungen, Vernunft und Der Die geistige Situation Nietzsche, Die Philosophie, Philosophen... Existenz,

Existenzphilosophie, grossen

philosophische

Glaube,

Znaajnu knjigu Jaspersu, naslovljenu Sistem i egzi stencija, u nas je prvi objavio Danilo Pejovi ezdesetih godina 20. stoljea. Karl Jaspers odazvao se u svom opusu dosljedno, pa i u Pitanju krivnje, onomu to je sebi i drugima rasvijetlio kao nalog vremena "da u samoj egzistenciji utemelji istinski um".Vrijeme, povijesno vrijeme, ima epohalno znaenje za filozofiju 20. stoljea, pa tako i Jaspersovu. U knjiici Duhovna situacija vremena, objavljenoj 1931., obraajui se onima koji se ogluuju duh vremena, uz ostalo, zapisuje: "oni se vremenu uskrauju, oni sabotiraju povijest, oni su dezerteri zbilje". Oni su gluhi kraj zdravih uiju.

Dragutin Lui Luce

118

SADRAJ

PREDGOVOR UVOD U NIZ PREDAVANJA D U H O V N O J SITUACIJI U N J E M A K O J Pitanje krivnje A. N A C R T RAZLIKOVANJA 1. 2. 3. 4. 5. etiri pojma krivnje Posljedice krivnje Sila. Pravo. M i l o s t T k o sudi i kome ili emu se sudi? Obrana

5 7 16 19 19 23 24 26 32 35 38 38 49 52 60 61 64 66 69 69 71 73 76 77 84 88 89 101 107
113

B. N J E M A K A PITANJA I. DIFERENCIJACIJA N J E M A K E K R I V N J E 1. 2. 3. 4. 5. Zloin Politika krivnja M o r a l n a krivnja Metafizika krivnja Saetak Politika o d g o v o r n o s t i kolektivna krivnja Vlastita svijest kolektivnoj krivnji

II. M O G U N O S T I ISPRIKE 1. T e r o r i z a m 2. Krivnja i povijesni kontekst a) Geografski uvjeti b) Svjetsko-povijesni poloaj 3. Krivnja drugih 4. Krivnja sviju? III. N A E P R O I E N J E 1. Uzmicanje pred proienjem 2. Put proienja P O G O V O R M O M " P I T A N J U K R I V N J E " (1962.)
KARL JASPERS KAO ARGUMENTUM AD HOMINEM

Biblioteka Posebno izdanje Karl Jaspers Pitanje krivnje Nakladnik AGM, Mihanovieva 28, Za nakladnika Janislav aban Design naslovne strane Mirko Ili Grafiki urednik Dubravko Crnkovi Kompjuterska priprema Barbara Galant, Studio grafikih ideja Tisak Narodne Dorada Krati ISBN 953-174-270-7

Zagreb

novine