Leo Strauss

PROGONI I UMIJEE PISANJA

Nakladnik
Disput d.o.o. za izdavaku djelatnost
Za nakladnika Josip Panduri
Urednik biblioteke Dragutin Lalovi
S engleskoga preveli
Hrvoja Heffer (3. i 4. poglavlje)
Damjan Lalovi
(Predgovor, .! ". i #. poglavlje)
Struna redaktura i pogovor Dragutin Lalovi
Likovna oprema Disput
Izrada fotolita $rafo%&aek! 'agre(
Tisak
)arteks tiskara! )ara*din
Disput 'agre(! 2!"
Leo +trauss
P,-+,./0123 43D 0H, 4-0 25 6-1013$
Li7ensed (8 09e /niversit8 of .9i7ago Press! .9i7ago! 1llinois! /.+.4. : ;#" (8 09e 5ree Press.
: rene<ed ;=> (8 ?iriam +trauss. 4ll rig9ts reserved.
b!avl!ivan!e kn!ige finan"i!ski su pomogli#
5und for .entral and ,ast ,uropean @ook Proje7ts! 4msterdam i ?inistarstvo kulture -epu(like Hrvatske.
Predgovor
2vi su ogledi sa(rani u zajedniko djelo prvenstveno na osnovi injeni7e da se svi (ave istim pro(lemomA
pro(lemom odnosa izmeBu filozofije i politike. / /vodu sam taj pro(lem pokuCao prikazati sa strane
filozofije. / lanku DProgoni i umijee pisanjaD! pokuCao sam ga razjasniti polazei od stanoviti9 do(ro
poznati9 politiki9 pojava naCeg stoljea. Eao Cto navodim u /vodu! s tim sam se pro(lemom upoznao
prilikom prouavanja *idovske i islamske srednjovjekovne filozofije. 0ri posljednja ogleda (ave se njime u
o(liku u kojem se pojavljuje u spisima dvoji7e najpoznatiji9 *idovski9 srednjovjekovni9 mislila7a (Halevija
i ?ajmonidaF te +pinoze koji je! ne sasvim pogreCno! nazvan Dposljednjim srednjovjekovnim mislio7emD.
'a /vod sam se slo(odno koristio svojim lankom D4lfara(i%jev Platon$ (Louis %inzberg &ubilee 'olume,
4meri7an 47adem8 for Je<is9 -esear79! 3e< Gork! ;4#! 3#H%3;3F. 2gledi su prvi put o(javljeni kako
slijediA DProgoni i umijee pisanjaD u So"ial (esear") iz studenog ;4! 4==%#>4I DLiterarna narav 'odia za
zdvo!ne$ u *ssa+s on ,aimonides, priredio +.6. @aron! .olum(ia /niversit8 Press! ;4! 3H%;I D'akon
uma u -n!izi o .azarima$ u Pro"eedings of t)e /meri"an /"adem+ for &e0is) (esear"), J111! ;43! 4H%;KI
te! konano! DEako izuavati +pinozin Teolo1gi!sko1politiki traktaf takoBer u Pro"eedings222, J)11! ;4=!
K;%3.
Lelio (i9 za9valiti uredni7ima i vlasni7ima prava za gore navedena djela ili asopise na nji9ovom lju(aznom
dopuCtenju da se ti tekstovi iznova tiskaju.
L. +.
! "
Uvod
?oglo (i se rei da tematika ogleda koji slijede pripada podruju so7iologije znanja. +o7iologija znanja ne
ograniava se na prouavanje znanja u u*em smislu. Eritina prema vlastitoj osnovi! ona pored
nepatvorenog znanja nepristrano prosuBuje i sve ono Cto se pretvara da je znanje. / skladu s tim! s pravom
(ismo mogli oekivati da so7iologija znanja posveti odreBenu pozornost i potrazi za nepatvorenim znanjem
o 7jelini! ili filozofiji. 0ako (i! ini se! so7iologija filozofije (ila legitimna podvrsta so7iologije znanja.
?oglo (i se rei da ogledi koji slijede pru*aju koristan materijal za neku (uduu so7iologiju filozofije.
3eiz(je*no emo se zapitati nad injeni7om da so7iologija filozofije danas ne postoji. $ru(o (i (ilo
pretpostaviti da utemeljitelji so7iologije znanja nisu (ili svjesni filozofije ili da nisu vjerovali u njezine
mogunosti. 4li sa sigurnoCu mo*emo rei da im se! s vremenom ili od poetka! inilo da filozof pripada
Carolikoj gomili oni9 koje su nazivali intelektual7ima ili mudra7ima. +o7iologija znanja pojavila se u
druCtvu koje je uzimalo zdravo za gotovo da postoji suCtinski sklad izmeBu miCljenja i druCtva ili izmeBu
intelektualnog i druCtvenog napretka. )iCe je (ila zaokupljena odnosima razliiti9 tipova miCljenja prema
razliitim tipovima druCtava! nego temeljnim odnosom miCljenja kao takvoga prema druCtvu kao takvom. /
tom temeljnom odnosu nije vidjela va*an praktini pro(lem. 3aginjala je tome da u razliitim filozofijama
vidi eksponente razliiti9 druCtava! klasa ili etniki9 du9ova. 3ije uzela u o(zir mogunost da svi filozofi
pripadaju pose(noj klasi! ni da je ono Cto ujedinjuje sve nepatvorene filozofe va*nije od onoga Cto ujedinjuje
odreBenog filozofa s nekom pose(nom skupinom ljudi koji to nisu. 3eposredan uzrok te omaCke jest
neprimjerenost povijesni9 informa7ija na temelju koji9 je podignuto zdanje so7iologije znanja. 'nanje iz
prve ruke kojim su raspolagali rani so7iolozi znanja praktiki je (ilo ogranieno na ono Cto su znali o
zapadnom miCljenju devetnaestog i ranog dvadesetog stoljea.
Da (ismo uvidjeli nu*nost so7iologije filozofije moramo se okrenuti drugim vremenima! ako ne i drugim
podne(ljima. Prouavajui *idovsku i islamsku filozofiju +rednjeg vijeka! autor ovi9 redaka naiCao je na
pojave koje nije mogue razumjeti (ez so7iologije filozofije.
-azina danaCnjeg razumijevanja krCanske skolastike i razina danaCnjeg razumijevanja islamske i *idovske
srednjovjekovne filozofije upadljivo se razlikuju. 0a oita razlika u (iti proizlazi iz injeni7e da vodei
izuavatelji krCanske skolastike vjeruju u izravnu filozofijsku va*nost teme kojom se (ave! dok vodei
izuavatelji islamske i *idovske srednjovjekovne filozofije prete*no smatraju da su nji9ove teme samo od
povijesnog interesa. Ponovno roBenje krCanske skolastike potaknulo je filozofijsko zanimanje za islamsku i
*idovsku srednjovjekovnu filozofijuA inilo se da su 4verroes i ?ajmonid islamski i *idovski pandan 0omi
4kvin%skom. 4li s glediCta krCanske skolastike! te dapae sa svakog glediCta koje pri9vaa samo naelo
vjere! islamska i *idovska srednjovjekovna filozofija zasigurno e izgledati inferiorno u odnosu na
krCansku skolastiku i! u naj(oljem sluaju! tek kao utirai7e putova za pristup svojstven krCanskoj
skolasti7i.

Da (ismo ispravno razumjeli islamsku i *idovsku srednjovjekovnu filozofiju! moramo im

pristupiti s filozofijske! a ne samo sa staretinarske toke glediCta! pri emu i9 nu*no valja prestati smatrati
pandanima krCanske skolastike.
Da (ismo raspoznali temeljnu razliku izmeBu krCanske skolastike sjedne strane te islamske i *idovske
srednjovjekovne filozofije s druge strane! do(ro je poeti od najoitije razlike! naime od razlike u literarnim
izvorima. 0a je razlika oso(ito upadljiva na podruju praktine ili politike filozofije. ?jesto koje u
krCanskoj skolasti7i zauzimaju 4ristotelova Politika, .i7eron i rimsko pravo! u islamskoj i *idovskoj
filozofiji zauzimaju Platonova 3r4ava i njegovi Zakoni2 1 dok su na 'apadu djela 3r4ava i Zakoni iznova
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMM

/sp. Eomentar JoCue J! " 1saa7a 4(ravanela (izd. 5rankfurt! H3K! listovi "%""F.
otkrivena tek u petnaestom stoljeu! na arapski su jezik prevedena u devetom. 3ji9 su prokomentirala
dvoji7a najuveniji9 islamski9 filozofaA 4lfara(i N5OrO(PQ Zakone, a 4verroes 3r4avu2 -azlika o #ojoj je
rije nije podrazumijevala samo razliku s o(zirom na sadr*inu politike filozofije! nego iznad svega s
o(zirom na njezinu va*nost za 7jelokupnu filozofiju. 4lfara(i! kojega je ?ajmonid! najvei *idovski
srednjovjekovni mislila7! smatrao najveim islamskim filozofom i ponajveim filozofijskim autoritetom
nakon 4ristotela! (io je u tolikoj mjeri nada9nut Platonovom 3r4avom da je 7jelokupnu filozofiju u pravom
smislu te rijei prikazao unutar politikog okvira. 4lfara(ijevo djelo koje je ?ajmonid pose(no isti7ao
sastoji se od dva dijela % prvi se (avi @ogom i svemirom! a drugi gradom%dr*avom N7it8QI autor mu je dao
naslov Politike vladavine2 /sporedno djelo istog autora nosi naslov Naela mi5l!en!a naroda kreposne
dr4ave6 u rukopisima koje sam vidio to se djelo naziva Dpolitika knjigaD. 'nakovito je da je 4lfara(i
nedvoj(eno (io manje poznat krCanskoj skolasti7i od 4vi7ene i 4verroesa.
"
Da (ismo razumjeli te oite razlike! moramo uzeti u o(zir najva*niju razliku izmeBu judaizma i islama s
jedne! te krCanstva s druge strane. Prema poimanju zidova i muslimana! 2(java ima viCe karakter 'akona
(tora, s)ari7a8, negoli )jere.
3
+toga islamski
i *idovski filozofi u svojim promiCljanjima o 2(javi nisu najprije vidjeli uvjerenje ili skup dogmi! nego
druCtveni poredak koji! ako je sveo(u9vatan! ne ureBuje samo djela! nego i misli i mnijenja. 0ako s9vaenu
2(javu lojalni su filozofi mogli protumaiti kao savrCen zakon! kao savrCen politiki poredak. Eao filozofi!
falasifa
9
(kako su i9 zvaliF nastojali su postii savrCeno razumijevanje pojave 2(jave. 4li 2(java je ovjeku
razumljiva samo u mjeri u kojoj se odvija posredstvom sekundarni9 uzroka ili u mjeri u kojoj je rije o
prirodnoj pojavi. ?edij kroz kojega se @og oituje ovjeku jest prorok! to jest ljudsko (ie. +toga su falasifa
nastojali
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
"
)idi :)ur") .istor+ NPovijest 7rkveQ! J)! ;4K! K". Louis $ardet i ?.%?. 4na<ati! Introdu"tion ; la t)<ologie musulmane N/vod u muslimansku teologijuQ! Pariz! ;4=! "4#A D... les 5ara(i!
les 4vi7enne! les 4verroes. DeuR noms SmergTrent (en 79rStientSFA 4vi7enne... et plus tard 4verroes...D ND... 4lfara(iji! 4vi7ene! 4verroesi. (/ krCanstvuF su izaCla na vidjelo dva imenaA
4vi7ena... i kasnije 4verroes...DQ
3
/sp. npr. $ardet%4na<ati! nav2 d!2, 33"! 33#. i 4>H.
4
4rapski prijepis grke rijei DfilozofiD.
razumijevati pro7es 2(jave kao (itno povezan s ovjekovom oso(itom! DpriroBenomD! te zapravo njegovom
najviCom savrCenoCu! ili pak kao identian toj savrCenosti. Eao lojalni filozofi! falasifa su (ili prinuBeni
opravdati svoje zanimanje za filozofiju pred sudiCtem (o*anskog 'akona. + o(zirom na va*nost koju su
pridavali filozofiji! to i9 je navelo da 2(javu protumae kao savrCen politiki poredak! koji je savrCen
upravo stoga Cto namee posveivanje svoji9 *ivota filozofiji svim ljudima dovoljno osposo(ljenim za to. /
tu su svr9u morali pretpostaviti da utemeljitelj savrCenog poretka! proroki zakonodava7! nije (io samo
vr9unski dr*avnik! nego i vr9unski filozof. Prorokog zakonodav7a morali su zamisliti kao kralja%filozofa!
ili kao najsavrCeniji lik kralja%filozofa. 3o kraljevima%filozofima i zajedni7ama nad kojima su vladali nije se
(avila aristotelovska nego platonovska politika. 4 (o*anski zakoni! koji ne propisuju samo djelovanja! nego
i miCljenja o (o*anskim stvarima! o(raBeni su pose(i7e u Platonovim Zakonima2 3imalo dakle ne
iznenaBuje da je! prema 4vi7eni! filozofijska dis7iplina koja se (avi proroCtvom % politika filozofija ili
politika znanost! a Platonovi Zakoni mjerodavno djelo o proroCtvu. Jer! kako ka*e 4verroes! naroita
funk7ija proroka % ili! prema ?ajmonidovoj sugestiji! najveeg od svi9 proroka % najviCi je tip
zakonodavstva.
/ razdo(lju koje razmatramo Platonovi su Zakoni (ili poznati kao DPlatonovi umni zakoni (nomoi8$2
=alasifa su tada pri9vaali ideju o postojanju Dumni9 zakonaD! ali su od(a7ivali ideju Dumni9 zapovijediD.
2vu posljednju primjenjivala je Ckola o onome Cto (ismo mogli nazvati islamskom teologijom (kalam8, a
(ili su je pri9vatili i neki *idovski mislio7i. 2dgovarala je krCanskoj ideji Dprirodnog zakonaD! koji se mo*e
poistovjetiti sa Dzakonom umaD
i Dmoralnim zakonomD. 2d(a7ujui ideju Dumni9 zapovijediD! falasifa su podrazumijevali da moralna naela
nisu ra7ionalna! nego DvjerojatnaD ili Dopenito pri9vaenaD. D/mni zakoni (nomoiFD! koje su priznavali!
razlikuju se od Dumni9 zapovijediD ili prirodnog zakona po tome Cto nemaju o(vezan karakter.
Prirodnopravno nauavanje stoika! koje su zapadnom svijetu u prvom redu prenijeli .i7eron i neki rimski
pravni7i! nije imalo utje7aja na praktinu ili politiku filozofiju falasifa2
Pri9vaena tumaenja nji9ovi9 uenja ne vrednuju filozofijsku nepopustljivost falasifa u dovoljnoj mjeri
#
!
Cto je jednim dijelom posljedi7a suzdr*anosti sami9 falasifa2 3ji9ove su nakane naj(olje o$ja%&je&e u
spisima ljudi poput Ge9ude Halevija i ?ajmonida. Mogli $is'o smatrati da vrijednost svjedoanstava ti9
veliki9 ljudi u'a&juje injeni7a da su se suprotstavljali uenjima falasifa2 1pak! $are' poneki 4lfara(ijevi
spisi potvrBuju tumaenje koje predla*u i Ialevi i ?ajmonid. Danas ne znamo dovoljno da (ismo mogli
pro7ijeniti u kolikoj su mjeri 4lfara(ijevi nasljedni7i pri9vatili njegova glediCta o toj presudnoj stvari. 4li
nema nikakve sumnje (a su ta glediCta djelovala poput kvas7a dok je god filozofija vrCila utje)aj na
islamsku i *idovsku misao.
4lfara(i je svoju misao najjasnije izrazio u kratkoj raspravi o Platonovoj filozofiji.
K
0ekst Platon drugi je i
najkrai od tri dijela knjige koja je! po svemu sudei! nosila naslov Platonovim i /ristotelovim nakanama,
a koju 4verroes navodi kao 3vi!e filozofi!e
>
2 0rei dio! koji joC nije o(javljen! (avi se 4ristotelovom
filozofijom. / prvom dijelu ( postizan!u sre?e8, 4lfara(i razmatra ljudske stvari nu*ne za postizanje
potpune sree na7ija i gradova%dr*ava. Pokazuje se daje u prvom redu nu*na filozofija! ili radije vladavina
filozofa! jer Drijei filozof, prvi vo@a, kral!, imam i zakonodava" imaju potpuno isto znaenjeD. Platonovsko
je porijeklo glavne teze oito! a uz to ga istie i autor. Prvi dio zakljuuje primjed(om da filozofija kakvu je
pret9odno opisao potjee od Platona i 4ristotela! koji su nam o(oji7a Ddali filozofijuD zajedno s Dputovima
koji vode k njoj i nainom njezina ponovnog uvoBenja nakon Cto je (ila zamagljena ili uniCtenaD! te da su
Platonova i 4ristotelova nakana potpuno iste! Cto e se jasno pokazati iz predstavljanja nji9ovi9 filozofija u
dvama narednim dijelovima. / 4l%fara(ijevu djelu Platonovim i /ristotelovim nakanama, dvije su
postavke oso(ito dojmljive. Djelo je plod zaokupljenosti o(novom filozofije Dnakon Cto je (ila zamagljena
ili uniCtenaD! i viCe
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
#
)idi $ardet%4na<ati! nov2 d!2, "K=%"H" i 3">%3"4.
K
Puni naslov glasiA DPlatonova filozofija! njezini dijelovi! te stupnjevi dostojanstvenosti ti9 dijelova! od njezina poetka do njezina krajaD. 1zvorni su tekst redigirali! popratili (iljeCkama i
preveli na latinski 5. -osent9al i -. 6alzer (/l1farabius 3e Platonis P)ilosop)ia, London! ;43F.
H
2vaj posljednji naslov koristi i 4verroesov suvremenik! Josep9 i(n 4knin (vidi 4.+. Halkin! Di(n 4kninUs .ommentar8 on t9e +ong of +ongsD! /leAander ,arA &ubilee 'olume, 3e< Gork!
;#>! 4"3F.
je zaokupljeno Platonovom i 4ristotelovom zajednikom nakanom! nego podudarnoCu ili nepodudarnoCu
rezultata nji9ovi9 istra*ivanja. / 4lfara(ijevu sa*etku Platonove filozofije! i nigdje drugdje! prikazano je
toliko jasno da jasnije ne (ismo mogli po*eljeti Cto je smatrao nakanom dvoji7e filozofa! te prema tome Cto
je smatrao jednostavno zdravom nakanom. +va je vjerojatnost da e se pokazati kako je ta nakana i latentna
nakana svi9 falasifa u u*em smislu. 0ime (i se pokazalo da je 4lfara(ijev Platon klju par eA"ellen"e za
falsafiB kao takvu.
Prema 4lfara(iju! Platon je svoje ispitivanje zapoeo upitom o (iti ovjekove savrCenosti ili sree i uvidio je
da se ovjekova srea sastoji od odreBene znanosti i odreBenog naina *ivota. Pokazuje se da je znanost o
kojoj je rije % znanost o (iti svog (ia! dok je filozofija umijee koje podupire tu znanost. 4 Cto se tie
spomenutog naina *ivota! pokazuje se da je umijee koje ga podupire % kraljevsko ili politiko umijee. 3o
pokazuje se da su filozof i kralj posve jednaki. / skladu s tim! filozofija sama po se(i nije samo nu*na! nego
i dovoljna za stvaranje sreeA da (i se stvorila srea! filozofiju nije potre(no dopuniti neim drugim ili neim
Cto se smatra da je viCeg ranga od filozofije. 0a naizgled konven7ionalna po9vala filozofije dovoljno otkriva
Platonovu (ili 4ristotelovuF nakanu! kako ju je poimao 4lfara(i.
Po9vala filozofije smjera od(a7ivanju (ilo kakvi9 pretenzija da se postigne valjana spoznaja! koja (i se
mogla izgraditi u ime religije openito ili o(javljene religije pose(i7e. Jer 4lfara(i (ez zadrCke 9vali
filozofiju pogana % Platona i 4ristotela. / svom Nabra!an!u znanosti ustvrBuje da su Dislamske znanostiD
(fiC) i kalam8 Dizdan7iD politike znanosti! pa samim tim prestaju (iti islamske i postaju umijea tumaenja i
(ranjenja (ilo kojeg (o*anskog zakona i (ilo koje pozitivne religije. ?a koliko se Nabra!an!e inilo
nejasnim! u Platonu je iz(jegnuta svaka dvosmislenost. Eroz Platonova usta! 4lfara(i izjavljuje da religijska
spekula7ija! religijsko istra*ivanje (ia i religijsko umijee logikog zakljuivanja ne priskr(ljuju znanost o
(iima % od koje se sastoji ovjekovo najviCe savrCenstvo % dok to filozofija ini. 1de toliko daleko da
religijsko znanje smjeCta na dno Dljestvi7eD spoznajni9 dis7iplina! smjeCtajui ga ak i ispod gramatike i
poezije. 1z na#a&e Platona kao 7jeline oito je da (i ta presuda ostala nepromi%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
U 4rapski prijepis grke rijei DfilozofijaD.
jenjena kad (ismo religijsko znanje Platonova vremena zamijenili religijskim znanjem vremena u kojem je
*ivio 4lfara(i.
3a poetku rasprave postizan!u sre?e
A
koja mu slu*i kao predgovor sa*e7ima filozofija Platona i
4ristotela! 4lfara(i koristi razlikovanje izmeBu Dsree ovoga svijeta u ovom *ivotuD i Dkonane sree u
drugom *ivotuD kao neCto Cto se podrazumijeva. 3o u Platonu 1 koji je drugi! te stoga najmanje izlo*en dio
trilogije %potpuno je od(a7io razlikovanje izmeBu dviju vrsta sree. 0u Cutnju o(jaCnjava nam injeni7a da se
u Platonu (koji sadr*i sa*etke %orgi!e, =edra, =edona i 3r4ave8 nigdje ne spominje (esmrtnost duCeA
4lfara(ijev Platon Cutke od(a7uje Platonov nauk o *ivotu poslije smrti.
4lfara(i je u Platonu mogao ii toliko daleko ne samo stoga Cto je ta rasprava najmanje izlo*en i najkrai
dio o(imnijeg rada! nego i stoga Cto u njemu izriito iznosi tuBa glediCta. Eako smo spomenuli! u
postizan!u sre?e i u Platonu (avi se dvjema vrstama sree na razliite naine! a pristup religijskom znanju u
Nabra!an!u znanosti donekle se razlikuje od pristupa u Platonu2 Dr*ei se istog pravila! u -reposno!
religi!sko! za!edni"i i u Politikim vladavinama % tj. u djelima u kojima govori u svoje ime %4lfara(i iznosi
viCe%manje ortodoksna glediCta u vezi sa *ivotom poslije smrti. 0onije reeno! u -reposno! religi!sko!
za!edni"i iznosi posve ortodoksna glediCta! dok u Politikim vladavinama iznosi glediCta koja se! iako su
9eretika! ipak mogu smatrati po%dnosivima. 4li u svom komentaru Nikoma)ove etike izjavljuje da postoji
samo srea ovog *ivota i da su svi drukiji iskazi utemeljeni na D(un7anju i (apskim priamaD
;
.
4lfara(i! dakle! koristi spe7ifinu neka*njivost komentatora ili povjesniara da (i izrekao svoje stajaliCte u
vezi s oz(iljnim pitanjima prije u svojim DpovijesnimD djelima! negoli u djelima gdje govori u svoje ime. 4li
nije li! kao komentator! (ez traga nesla%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
;
1(n 0ufail! .a!8 ibn DaCd)En, izE2 L. $aut9iera! @ejrut! ;3K! 4. /sporedi 4verroesove primjed(e koje navodi +teins79neider! /l1=arabi, ;4 i >K (D1n li(ro enim de 3i7oma79ia videtur
V4lfara(iusV negare 7ontinuationem esse 7um inteligentiis a(stra7tisA et di7it 9ane esse opinionem 4leRandri! et Wuod non est opinionandum Wuod finis 9umanus sit aliud Wuam perfe7tio
spe7ulativa.D ND/ knjizi koja se (avi Nikoma)ovom etikom vidimo da 4lfara(i nijee postojanje kontinuiteta s apstraktnim inteligen7ijamaA ka*e i da je 4leksandar takva stajaliCta te da ne tre(a
misliti da je ovjekov 7ilj iCta osim spekulativnog savrCenstva.DQ /sp. 0oma 4kvinski! Eomentar Nikoma)ove etike, J! le7t. 3! zad2 redak2 i Summa "ontra %entiles 111! pogl. 4=! zad2 redak2
ganja mogao iznositi glediCta koja je oso(no od(a7ivaoX 3ije li ga! kao ovjeka koji je prouavao filozofiju!
moglo privui ono ega se kao vjernik gnuCaoX 3ije li njegovo stajaliCte moglo (iti onakvo kakvo se
pripisuje latinskim averoistimaX +koro da je dovoljno izrei tu sumnju da (ismo uvidjeli njezinu
neosnovanost. Latinski su averoisti iznosili posve doslovno tumaenje krajnje 9eretiki9 nauavanja. 4li
4lfara(i je inio upravo suprotnoA dao je krajnje nedoslovno tumaenje relativno podnosiva nauavanja. @aC
je kao puki Platonov komentator 4lfara(i morao pri9vatiti nauk o *ivotu poslije smrti. 3jegovo upadljivo
odstupanje od DslovaD Platonova uenja ili od(ijanje da podlegne Platonovim DinimaD! dovoljan je dokaz da
je od(a7ivao vjeru u (ilo kakvu sreu osim sree ovoga *ivota! odnosno vjeru u drugi *ivot. 4lfara(ijeva
Cutnja u pogledu (esmrtnosti duCe u raspravi iji je 7ilj predstavljanje Platonove filozofije Dod njezina
poetka do njezina krajaD! rasprCuje svaku dvoj(u u vezi sa zakljukom da tvrdnje koje potvrBuju (esmrtnost
duCe % a koje se pojavljuju u nekim njegovim drugim spisima %valja smatrati ustup7ima pri9vaenim
stajaliCtima.
4lfara(ijev Platon poistovjeuje filozofa s kraljem. 4li niCta ne ka*e o tonom odnosu izmeBu filozofa i
kralja s jedne strane te zakonodav7a s druge straneI u najmanju ruku mo*emo rei da zakonodav7a ne
poistovjeuje izriito s kraljem%filozofom. ?a Cto to moglo znaiti!
>
4lfara(i u Platonu izra4ava miCljenje
da filozofija nije (ez daljnjega jednaka kraljevskom umijeuA filozofija je najvee teorijsko umijee!
kraljevsko je umijee najvee praktino umijee! a temeljna razlika izmeBu teorije i prakse je glavna tema
7ijelog Platona2 @udui da tvrdi da su za postizanje sree nu*ni i filozofija i kraljevsko umijee! u neku se
ruku sla*e s ortodoksnim glediCtem da filozofija nije dovoljna kako (i ovjek (io sretan. 4li prema
njegovom sudu! dopuna filozofije nu*na za postizanje sree nije ni religija ni 2(java! nego politika! iako
platonovska. -eligiju zamjenjuje politikom. ?o*emo! dakle! rei da je 4lfara(i postavio temelje sekularnog
saveza izmeBu filozofa i vladara naklonjeni9 filozofiji! zaevCi tradi7iju iji su najuveniji zapadnjaki pred%
stavni7i % ?arsilije Padovanski i ?a79iavelli.

$ovori o potre(i
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
>
3a znaenje upuuje injeni7a da u zadnja tri odlomka Platona 4lfara(i s jedne strane koristi pojmove Dfilozof! DkraljD! DsavrCen ovjekD i Distra*ivaD! a s druge strane Dzakonodava7D i
Dkrepostan ovjekD kao meBuso(no zamjenjive pojmove.

)idi dolje! str. =4! (ilj. 3K.

za kreposnim gradom%dr*avom N7it8Q! koji naziva Ddrugim gra%dom%dr*avomD. 3jime kani zamijeniti drugi
svijet i drugi *ivot. Drugi se grad%dr*ava nalazi na pola puta izmeBu ovoga svijeta i drugoga svijeta! (udui
da se i te kako radi o zemaljskom gradu%dr*avi! ali koji ne postoji Du z(iljiD! nego Du rijeimaD.
'apravo uope nije izvjesno da je Platonova ili 4ristotelova nakana! kako ju je 4lfara(i razumijevao!
za9tijevala ostvarenje naj(oljeg politikog poretka ili kreposnog grada%dr*ave. 4lfara(i ski7ira pro(lem
uvoBenjem razlikovanja izmeBu +okratovi9 i Platonovi9 istra*ivanja! te izmeBu D+okratova nainaD i naina
koji je Platon usvojio kasnije. D+okratova znanost i +okratovo umijeeD! koje se mo*e nai u Zakonima,
samo su dio Platonove znanosti i Platonova umijeaI drugi su dio % D0imejeva znanost i 0imejevo umijeeD!
Cto se mo*e nai u Time!u2 D+okratovu nainuD svojstven je naglasak na Dznanstvenom istra*ivanju pravde i
vrlinaD! dok je svr9a Platonova naina priskr(iti Dznanost o (iti svega (iaD te stoga pose(no znanost o
(o*anskim i prirodnim stvarima. -azlika izmeBu +okratova i Platonova naina vraa nas na razliku izmeBu
nji9ovi9 dr*anja prema postojeim gradovima%dr*avama. Eljunu je poteCkou stvorio politiki ili druCtveni
status filozofijeI u na7ijama i gradovima%dr*avama Platonova vremena nije (ilo slo(ode poduavanja i
istra*ivanja. +toga je +okrat (io suoen s iz(oromA sigurnost i *ivot! tj. prilagod(a pogreCnim stajaliCtima i
pogreCnom nainu *ivota svoji9 sugraBana ili neslaganje i smrt. +okrat je iza(rao neslaganje i smrt. Platon je
rijeCio pro(lem s kojim ga je suoila +okratova sud(ina osnivanjem kreposnog grada%%dr*ave u rijeimaA
ovjek mo*e postii svoje savrCenstvo samo u tom Ddrugom gradu%dr*aviD. 4li! prema 4lfara(ijevu sudu!
Platon je DponovioD svoj prikaz +okratova naina i DponovioD je osvrt na puk Nt9e vulgarQ gradova%dr*ava i
na7ija koji su postojali u njegovo vrijeme.
"
Ponavljanje je zapravo znatna preinaka prve tvrdnje! odnosno
ispravka sokratovskog naina. Platonovski je nain! za razliku od sokratovskog! kom(ina7ija +okratova i
0razima%9ova naina! jer +okratov je nepopustljiv nain podesan za op9oBenje filozofa s elitom! dok je
0razima9ov nain % koji je istodo(no viCe i manje za9tjevan od +okratova % podesan za op9oBenje filozofa s
pukom. 4lfara(i zapravo navodi na zakljuak da je Platon iz(jegao suko( s pukom! te stoga i +okratovu
sud(inu! kom%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
"
Yto se tie tonog znaenja DponavljanjaD! vidi dolje, str. 3;%K.
(iniranjem +okratova i 0razima9ova naina. +toga revolu7ionarna potraga za drugim gradom%dr*avom viCe
nije (ila potre(naA Platon ju je nadomjestio konzervativnijim nainom djelovanja! naime postupnim
istiskivanjem pri9vaeni9 mnijenja istinom ili pak odreBenom aproksima7ijom istine. Da (i to istiskivanje
moglo (iti postupno! mora (iti popraeno privremenim pri9vaanjem pri9vaeni9 mnijenjaA kako 4lfara(i
ustvrBuje na jednom drugom mjestu! (udui filozof nu*no mora imati sposo(nost prilagod(e mnijenjima
religijske zajedni7e u kojoj je odgojen.
3
Da (i to istiskivanje moglo (iti postupno! mora (iti popraeno
iznoCenjem mnije&ja koja! premda upuuju na istinu! nisu u previCe oitom proturjeju prema pri9vaenim
mnijenjima. ?o*emo rei da 4lfara(ijev Platon na kon7u zamjenjuje kralja%filozofa! koji vlada otvoreno u
kreposnom gradu%dr*avi! tajnim kraljevanjem filozofa! koji je DsavrCen ovjekD upravo stoga Cto je
Distra*ivaD i koji *ivi privatnim *ivotom kao lan nesavrCenog druCtva! koje pokuCava oovjeiti u
grani7ama moguega. 4lfara(ijeve primjed(e o Platonovoj politi7i definiraju openit karakter djelovanja
falasifa2
Ead sve to uzmemo u o(zir! ini se da (i (ilo is9itreno poistovjetiti nauavanje falasifa s onime Cto su oni
poduavali najeCe ili najotvorenije. PokuCaj utvrBivanja nji9ova oz(iljnog nauavanja dodatno ote*ava
injeni7a da su neki protivni7i falasifa izgleda smatrali potre(nim pru*iti im pomo u prikrivanju nji9ova
nauavanja! jer su se (ojali Ctete koju (i o(javljivanje nauavanja falasifa nanijelo nji9ovim suvjerni7ima
ija je vjera (ila sla(a.
@rojne primjed(e o filozofijskom razlikovanju egzoterinog i ezoterinog nauka! koje se pojavljuju u
radovima 4lfara(ijevi9 nasljednika! potvrBuju njegove naznake glede naina postupanja istinski9 filozofa.
4lfara(ijev nas Platon upoznaje s najoitijim i najgru(ljim razlogom zaCto je (ilo potre(no to zastarjelo ili
za(oravljeno razlikovanje. 5ilozofiji i filozofima prijetila je Doz(iljna opasnostD. DruCtvo nije priznavalo ni
filozofiju ni pravo na filozofiranje. 3ije (ilo sklada izmeBu filozofije i druCtva. 5ilozofi su (ili vrlo daleko
od uloge eksponenata druCtva ili stranaka. @ranili su samo interese filozofije! a pritom su uistinu vjerovali da
(rane
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
13
O postizanju sree (ktahstl as-sa'da, H8dera(ad 343! 43F. /sporedi prva dva pravila Des7artesova Dprivremenog moralaD (morali par provision (!is"ours de la methode N-asprava o
metodiQ! 111F.
najviCe interese ovjeanstva.
4
,gzoterino je nauavanje (ilo potre(no radi zaCtite filozofije % to je (io
DoklopD koji je morala nositi iz politiki9 razloga. / tom je o(liku filozofija postala vidljiva politikoj
zajedni7i. 0o je (io politiki aspekt filozofije. 0o je (ila DpolitikaD filozofija. 3a toj emo osnovi jednom
mo*da s9vatiti zaCto je 4lfara(i predstavio 7jelokupnu filozofiju unutar politikog okvira ili! pak! zaCto su
njegovi najo(u9vatniji radovi %Dpolitike knjigeD. ?ogue je daje naslov Ddvije filozofijeD! pod kojim je
njegova rasprava Platonovim i /ristotelovim nakanama (ila poznata! nagovjeCtavao razliku izmeBu Ddviju
filozofijaD ili Ddvaju naukaDA vanjskog i unutarnjeg. 3ijedna oz(iljna pro7jena platonizma ili! (olje!
neoplatonizma falasifa 1 a pose(no nji9ove povremene upotre(e neoplatonovske /ristotelove teologi!e 1 ne
mo*e zanemariti tu mogunost. 0u je dovoljno primijetiti da u 4l%fara(ijevom Platonu nema ni traga
neoplatonovskim utje7ajima.
/ veini suvremeni9 razmiCljanja o odnosu izmeBu filozofije i druCtva! nekako se podrazumijeva da je
filozofija uvijek imala politiki ili druCtveni status. 4li prema 4lfara(iju! filozofija nije (ila priznata u
gradovima%dr*avama i na7ijama Platonova vremena. +vojim 7jelokupnim nainom postupanja on pokazuje
da je u gradovima%dr*avama i na7ijama njegova vlastitog vremena! tj. Dnakon Cto je filozofija (ila
zamagljena ili uniCtenaD! (ilo joC manje slo(ode filozofiranja. &injeni7a da su u oima islamskog svijeta
DfilozofijaD i DfilozofiD postali sumnjiva Dra(otaD i sumnjiva skupina ljudi % ili jednostavnoA nevjerovanje i
nevjerni7i % dovoljno pokazuje koliko je status filozofije (io nezavidanA legitimnost joj nije (ila priznata.
#

0u se dotiemo onoga Cto je! sa stajaliCta so7iologije filozofije! najva*nija razlika izmeBu krCanstva s jedne
strane te islama i judaizma s druge strane. 'a krCanina je sveti nauk % o(javljena teologijaI za Lidova i
muslimana sveti je nauk! (arem u prvom redu! pravno tumaenje (o*anskog zakona (talmud ili flC)82
3ajmanje Cto se mo*e rei jest da sveti nauk u potonjem smislu ima mnogo manje zajednikog s filozofijom
nego sveti nauk s9vaen kao o(javljena teologija. 0o je u (iti glavni razlog zaCto je filozofija u naelu imala
nezavidniji status u judaizmu i islamu! nego u krCanstvuA u krCanstvu je filozofija postala sastavni dio
slu*(eno priznate! pa ak i o(vezne o(uke izuavatelja
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
4
4lfara(i! Platon, ZH.

/sporedi $ardet%4na<ati! nav, dj#, H=!""3 i "3K.

svetog nauka. 0a razlika djelomi7e o(jaCnjava kasniji slom filozofijskog istra*ivanja u islamskom i
*idovskom svijetuI na 'apadu! u krCanskom svijetu! takvo Cto se nikada nije dogodilo.
'a9valjujui polo*aju koji je Dznanost kalama$ stekla u islamu! tamoCnji je status filozofije (io negdje
izmeBu njezina statusa u krCanstvu i u judaizmu. 4ko se stoga okrenemo statusu filozofije u judaizmu! oito
je da je mogue postati savrCeno struan talmudist (ez ikakve filozofijske o(uke! dok je za upuenost u sveti
nauk krCanstva nu*no potre(no znatno filozofijsko o(razovanje. Lidovi filozofijske strunosti Halevija i
?ajmonida uzimali su zdravo za gotovo da su *idovstvo i (avljenje filozofijom stvari koje se meBuso(no
iskljuuju. 3a prvi pogled ini se da je ?ajmonidov 'odi za zdvo!ne *idovski pandan Summe T)eologi"ae
0ome 4kvinskoga! ali u judaizmu 'odi nikada nije stekao ni djeli autoriteta koji je Summa u*ivala u
krCanstvuI *idovskim pandanom Summe ne (i tre(alo smatrati ?ajmonidov 'odi, nego njegovo djelo
,isna Tora, tj. njegovu kodifika7iju *idovskog zakona. 0ome u prilog najrjeitije govori razlika izmeBu
poetka 'odia i poetka Summe2 Prvi odlomak Summe (avi se pitanjem je li sveti nauk potre(an pored
filozofijski9 dis7iplinaA 0oma u neku ruku opravdava sveti nauk pred sudom filozofije. 3e mo*emo ni zami%
sliti da ?ajmonid zapone 'odia, ili (ilo koje drugo djelo! raspravom o pitanju je li Hala9a (sveti zakonF
potre(an pored filozofijski9 dis7iplina. Prva poglavlja 'odia viCe nalikuju pomalo razvuenom komentaru
(i(lijskog sti9a (Enjiga Postanka !"HF! nego poetku filozofijskog ili teologijskog rada. 'a ?ajmonida je!
kao i za 4verroesa! (ila mnogo 9itnija potre(a zakonsko opravdanje filozofije % odnosno! rasprava na
pravnoj razini o pitanju dopuCta li (o*anski zakon prouavanje filozofije ili ga za(ranjuje % nego filozofijsko
opravdanje (o*anskog zakona ili njegovog prouavanja. -azloge koje ?ajmonid navodi da (i dokazao kako
odreBene umne istine o (o*anskim stvarima valja dr*ati u tajnosti! 0oma je koristio da (i dokazao kako
umna istina o (o*anskim stvarima mora (iti prenijeta (o*anskom o(javom.
K
/ skladu s njegovom
povremenom primjed(om da je *idovska tradi7ija stavljala vei naglasak na @o*ju pravednost nego na
@o*ju mudrost! ?ajmonid je razluio *idovski ekvivalent filozofije ili teologije u odreBenim
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
K
/sporedi 'odi ! 34 i 0oma 4kvinski! $#"#%# 1! 4 i &uaest, disput# !e 'eritate W. 4 a. >.
elementima Hagade (ili legendeF! tj. onog dijela *idovske predaje koji je openito smatran mnogo manje
mjerodavnim od Hala9e.
H
+pinoza je (ez uvijanja ustvrdio da Lidovi preziru filozofiju.
=
JoC HK#. ?oses
?endelsso9n osjetio je potre(u ispriati se z(og toga Cto je preporuivao izuavanje logike i pokazati zaCto
se za(rana itanja strani9 ili profani9 knjiga ne odnosi na djela o logi7i.
;
DParni7aD tradi7ionalni judaizam
versus filozofija jednaka je Dparni7iD Jeruzalem versus 4tena. 0eCko je previdjeti povezanost izmeBu
omalova*avanja najva*nijeg predmeta filozofije % ne(a i ne(eski9 tijela % u prvom poglavlju Enjige
Postanka! za(rane jedenja plodova sta(la spoznaje do(ra i zla u drugom poglavlju! (o*anskog imena D(it u
ono Cto u (itiD! opomene da zakon nije ni na ne(u ni onkraj mora ili rijei proroka ?i9eja o tome Cto
$ospod za9tijeva od ovjeka % i ovakvi9 talmudski9 izrekaA D2nome tko razmiClja o etiri stvari % o onome
Cto je gore! Cto je dolje! Cto je ispred i Cto je iza % (ilo (i (olje da nije ni doCao na svijetD i D@og u svom
svijetu ne posjeduje niCta osim etiri sveska Hala9eD.
">
3ezavidan status filozofije u judaizmu i u islamu nije (io njezina zla ko( u svakom pogledu. +lu*(eno
priznanje filozofije u krCanskom svijetu podvrgnulo ju je 7rkvenom nadzoru! dok joj je nezavidan status u
islamsko%*idovskom svijetu zajamio privatnost! a time i unutarnju slo(odu od nadzora. +tatus filozofije u
islamsko%*idovskom svijetu u tom je pogledu nalikovao njezinom statusu u staroj $rkoj. &esto se ka*e da
je grki grad%dr*ava N7it8Q (io totalitarno druCtvo. 2(u9vaao je i ureBivao moral! (ogoslu*je! tragediju i
komediju. 4li jedna je djelatnost (ila suCtinski privatna i s onu stranu politikeA filozofija. &ak su i
utemeljitelji filozofijski9 Ckola (ili oso(e (ez autoriteta! privatne oso(e. 1slamski i *idovski filozofi
prepoznali su slinost izmeBu takvog stanja stvari i onog koji je prevladavao u nji9ovo vrijeme.
3adovezujui
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
H
/sporedi odlomke naznaene dol!e, str. 3=. i 3;! (ilj. #.! i 'odi 111! H (3#a. ?unkF.
(r# T)eol21pol2 J1! zad2 redak2 /sp. isto, 1. (Z 4 @ruderF. )idi takoBer $eorges )ajda! )ntrodu"tion ; la Pens<e &uive du ,o+en /ge N/vod u srednjovje%
kovnu Lidovsku misaoQ! Pariz! ;4H!43.
* %esammelte $"hr++ten (+a(rani spisiF! Ju(ilaeums%4usga(e! 11! ">"%">H.
">
/sporedi ?ajmonid! 'odi, ! 3" (3K(. ?unkF i njegov uvod u komentar -isne
.Porta -osti, led. @. Po7o7kea! Oxford, K##!;>F.
se na neke 4ristotelove primjed(e! usporeBivali su *ivot filozofa sa *ivotom pustinjaka.
4lfara(i je Platonu pripisao stajaliCte da je u grkom gradu%dr%*avi filozof (io izlo*en oz(iljnoj opasnosti.
0om je tvrdnjom samo ponovio ono Cto je rekao sam Platon. 4lfara(i je takoBer primijetio da je Platonovim
umijeem ta opasnost u znatnoj mjeri otklonjena. 4li Platonov uspje9 ne smije nas zaslijepiti s o(zirom na
postojanje opasnosti! koja je! ma koliko se meBuso(no razlikovali njezini o(li7i! neraskidivo povezana s
filozofijom. -azumijevanje te opasnosti i razliiti9 o(lika u kojima se pojavljivala ili (i se mogla pojaviti!
najva*niji je % dapae! jedini % zadatak so7iologije filozofije.
Progoni i umijee pisanja
DJedna je od najponi*avajui9! ali istodo(no i najnedvoj(eniji9 povijesni9 injeni7a da je porok esto (io
eman7ipator du9a.D
% 6.,.H. Le7k8
1.
/ znatnom (roju zemalja koje su tijekom stotinjak godina u*ivale u gotovo potpunoj slo(odi voBenja javni9
rasprava! tu slo(odu danas potiskuje i zamjenjuje prisila da se govor prilagodi onim glediCtima koja vlada
smatra korisnima ili koja podr*ava Dsvetom oz(iljnoCuD. 3e (i (ilo zgorega ukratko razmotriti uinak te
prisile % ili progona % na miCljenja! kao i na djelovanja.

)elik (roj ljudi! a po svoj prili7i velika veina mlaBeg naraCtaja

"
! pri9vaa glediCta koja promie vlada i
smatra i9 istinitima % ako ne odma9! onda (arem nakon nekog vremena. Eako su i9 uvjeriliX 1 gdje u igru
ulazi vremenski faktorX 3isu i9 uvjerili pri%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
F
S"ribere est agere2 )idi +ir 6illiam @la7kstone! :ommentaries NEomentariQ! knjiga 1)! pogl. K. /sporedi ?a79iavelli! 3is"orsi, 111! K (V :lassi"i del %iglio, str. 4"4%"KF i Des7artes! 3is"ours
de la m<t)ode N-asprava o metodiQ! )1! poetak.
G
$Sokrat# 'naC li kako i9 uvjeriti da pri9vate ovu priuX %laukon# Yto se nji9 sami9 tie % nikako! ali znam kako (i se to moglo postii s nji9ovim sinovima i nji9ovim potom7ima te (uduim
naraCtajima u openitom smislu. Sokrat# 222 viCe%manje s9vaam Cto *eliC rei.D Platon! 3r4ava, 4# 7K%d#.
silom! jer prisila ne proizvodi uvjerenje! nego mu samo utire put uCutkivanjem proturjeja. 2no Cto se naziva
slo(odom miCljenja u velikom se (roju sluajeva svodi na % ili ju u praksi ak tvori %sposo(nost (iranja
izmeBu dvaju ili viCe razliiti9 stajaliCta! koje nudi uska manjina javni9 govornika ili pisa7a.
3
Eada taj iz(or
nije mogu! uniCten je jedini o(lik intelektualne neovisnosti za koji su mnogi ljudi sposo(ni! a to je jedina
slo(oda miCljenja koja ima politiku va*nost. +toga su progoni prijeko potre(an uvjet za najveu
uinkovitost onoga Cto (ismo mogli nazvati logi"a eCuina2 Prema DkavaliruD Parmenidu ili $uliverovim
Hou89n9nmima! ne mo*e se % ili! pak! nitko raz(orit ne mo*e % rei Dono Cto nijeDA drugim rijeima! la*i su
nezamislive. 0a logika nije svojstvena samo konjima ili Dfilozofima%konjani7imaD! nego odreBuje % premda
na neCto drukiji nain % i nain razmiCljanja mnogi9 o(ini9 ljudski9 (ia. 0i (i ljudi (ez daljnjega priznali
da ovjek mo*e lagati i da doista la*e. 4li dodali (i da su la*i kratkog vijeka i da ne mogu izdr*ati kuCnju
ponavljanja % a nekmoli stalnog ponavljanja % te da stoga tvrdnja koja se neprestano ponavlja i kojoj nikad
nitko ne proturjei mora (iti istinita. Drugi argumenta7ijski slijed (rani postavku da tvrdnja o(inog ovjeka
mo*e (iti la*! ali da je istinitost tvrdnje neke odgovorne i poCtovane oso(e % te stoga pose(i7e ovjeka na
vrlo odgovornom ili uzviCenom polo*aju % moralno neupitna. 0a dva entimema navode na zakljuak da je
tvrdnja koju predsjednik vlade neprestano ponavlja i kojoj nitko nikad ne proturjei! nedvoj(eno istinita.
0o zapravo znai da! u zemljama o kojima je rije! nijednoga ovjeka iji nain miCljenja ne slijedi pravila
logi"e eCuine 1 ili! drugim rijeima! nijednog ovjeka sa sposo(noCu istinski neovisnog miCljenja % nije
mogue navesti da pri9vati glediCta koja promie vlada. Progoni! dakle! ne mogu sprijeiti neovisnu misao.
3e mogu sprijeiti ak ni njezino izra*avanje. Jer i danas je! niCta manje nego prije viCe od dvije tisue
godina! tono da ovjek mo*e (ez opasnosti rei istinu u koju je upuen do(ronamjernim znan7ima
dostojnim povjerenja ili! tonije! raz(oritim prijateljima.
4

Dapae! progoni ne mogu sprijeiti ni javno izra*avanje 9eterodoksne istine! jer ovjek neovisnog miCljenja!
ako je oprezan!
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
3
+rediCnja postavka ?iltonove /reopagiti"e glasiA D-azum nije niCta drugo doli (iranje.D
4
Platon! 3r4ava, 4#> d3%el.
mo*e javno izrei svoja glediCta (ez ikakvi9 posljedi7a. ?o*e i9 ak iznijeti u pisanom o(liku ne izla*ui se
nikakvoj opasnosti %pod uvjetom da umije pisati izmeBu redaka.
1zraz Dpisati izmeBu redakaD upuuje nas na glavnu temu ovog lanka. Jer progoni utjeu na literaturu
upravo u tom smisluA prisiljavaju sve pis7e 9eterodoksni9 glediCta da razviju pose(nu te9niku pisanja! na
koju mislimo kad govorimo o pisanju izmeBu redaka. Dakako! taj je izraz metaforian. +vaki pokuCaj
izra*avanja njegova znaenja jasnim! nemetaforikim jezikom doveo (i do otkria terrae ineognitae,
podruja kojem joC nije istra*en ni o(ujam! a koje je iznimno poti7ajno za provoBenje krajnje zanimljivi9! pa
ak i va*ni9 istra*ivanja. ?o*emo rei % ne stra9ujui od optu*(e da oz(iljno pretjerujemo % da je skoro
jedini pripremni rad koji (i istra*ivau na tom podruju mogao poslu*iti kao nit vodilja DzakopanD u spisima
antiki9 retora.
4li vratimo se naCoj temi. /zmimo jednostavan primjer koji! rekao (i9! nije toliko daleko od stvarnosti kako
se na prvi pogled ini. Lako emo zamisliti da (i neki povjesniar koji *ivi u nekoj totalitarnoj zemlji!
openito poCtovan i nimalo sumnjiv lan jedine postojee stranke! mogao % potaknut svojim istra*ivanjima %
posumnjati u valjanost tumaenja povijesti religije koje promie vlada. 3itko ga ne (i sprijeio da o(javi
*estok napad na ono Cto (i nazvao li(eralnim glediCtem. 3aravno! prije nego Cto (i ga napao! najprije (i ga
morao iznijetiI to (i uinio na ti9! nimalo efektan i pomalo dosadan nain! Cto (i izgledalo posve prirodnoI
koristio (i mnogo te9niki9 izraza! pro*eo (i tekst navodima i pridao pretjeranu va*nost (eznaajnim
pojedinostimaI inilo (i se da je 7jepidlaka! zaokupljen jalovim zadjevi7ama! posve za(oravio sveti rat
ovjeanstva. 0ek kad (i doCao do sr7a rasprave! napisao (i tri%etiri reeni7e onim jezgrovitim! *ivim
stilom! koji lako prikuje pozornost mladi9 ljudi Cto vole misliti. / tom (i srediCnjem odlomku izlo*io
protivniku DstvarD jasnije! privlanije i nemilosrdnije nego Cto je ikad (ila izreena na vr9un7u li(eralizma!
jer (i Cutke od(a7io sve (udalaste DizraslineD na Dsta(luD li(eralnog uvjerenja kojima je (ilo dopuCteno da
niknu u vrijeme kad je li(eralizam zavladao! te stoga i poeo tonuti u san. 3jegov (i raz(orit! mlad itatelj
prvi put letimino opazio za(ranjeno voe. 3apad! glavni dio rada! sastojao (i se od *uni9 rastezanja
najotrovniji9 postavki svete knjige ili knjiga vladajue stranke. 1nteligentan! mlad ovjek! koga su % z(og
njegove mladosti % te neumjerene izjave do tada u odreBenoj mjeri privlaile! osjetio (i samo gaBenje i!
nakon Cto je kuCao za(ranjeno voe! ak (i mu (ile dosadne. Pri drugom ili treem itanju knjige! u samom
(i!rasporedu navoda iz mjerodavni9 knjiga otkrio znaajne dodatke onim malo(rojnim jezgrovitim
reeni7ama! koje se pojavljuju u srediCtu prilino kratkog prvog dijela.
Progoni! dakle! dovode do razvitka sasvim svojstvene te9nike pisanja! a time i do svojstvenog tipa literature!
u kojoj se istina o svim presudnim stvarima iznosi iskljuivo izmeBu redaka. 0a vrsta literature nije upuena
svim itateljima! nego samo onima koji su inteligentni i zaslu*uju povjerenje. 1ma sve prednosti privatne ko%
munika7ije! a ne pati od njezina najveeg nedostatka % ogranienosti dosega na autorove poznanike. 1ma sve
prednosti javne komunika7ije! a ne pati ni od njezina najveeg nedostatka % smrtne kazne za autora. 4li kako
izvesti to udoA kako se u o(javljenom tekstu o(ratiti manjini! a da se veini svoji9 itatelja niCta ne ka*eX
&initelja koji omoguuje tu vrstu literature mo*emo izraziti aksiomom da su neraz(oriti ljudi nepa*ljivi
itatelji te da samo raz(oriti ljudi itaju pa*ljivo. +toga autor koji se *eli o(ratiti samo raz(oritim ljudima
jednostavno mora pisati tako da samo vrlo pa*ljiv itatelj mo*e otkriti znaenje njegove knjige. 4li netko e
prigovoriti da (i moglo (iti pametni9 ljudi % pa*ljivi9 itatelja % koji ne zaslu*uju povjerenje i koji (i! nakon
Cto raskrinkaju autora! otiCli i prijavili ga vlastima. 0a literatura doista ne (i (ila mogua kada (i sokratovska
izreka da je vrlina znanje i da su stoga raz(oriti ljudi kao takvi dostojni povjerenja i da nisu surovi! (ila
potpuno pogreCna.
Drugi aksiom % koji! meButim! vrijedi samo dok progoni ne prekorauju grani7e zakonskog postupka % glasi
da je pa*ljiv pisa7 normalne inteligen7ije inteligentniji od najinteligentnijeg 7enzora kao takvog. Jer samo je
7enzor optereen o(vezom dokazivanja. 2n ili javni tu*itelj moraju dokazati da autor podr*ava ili da je iznio
9eterodoksna stajaliCta. / tu svr9u moraju pokazati da odreBene knji*evne manjkavosti djela nisu sluajne!
nego da je autor smiCljeno upotrije(io ovaj ili onaj dvosmislen izraz ili! pak! da je namjerno loCe o(likovao
odreBene reeni7e. Drugim rijeima! 7enzor mora dokazati ne samo daje autor inteligentan i da je u
openitom smislu do(ar pisa7 % jer onaj tko svjesno ini omaCke dok pi%e* nu*no mora vladati umijeem
pisanja % nego ponajprije da je autor (io na uo(iajenoj razini svoji9 sposo(nosti kada je zapisivao sporne
rijei. 4li kako to dokazati! kad ak i Homer s vremena na vrijeme DzadrijemaDX
11.
/ proClosti je guCenje neovisnog miCljenja (ilo prilino esta pojava. -az(orito je pretpostaviti da su proCla
vremena dala razmjerno jednak (roj ljudi sposo(ni9 misliti neovisno koliko i9 je danas! i da su (arem neki
od ti9 ljudi razumu pridodali oprez. ?ogli (ismo se stoga upitati nisu li neki od najvei9 pisa7a proClosti
prilagodili svoju knji*evnu te9niku za9tjevima progona! i svoja glediCta o svim pitanjima koja su tada (ila
presudna iznosili iskljuivo izmeBu redaka.
3eke navike! koje su nastale z(og razmjerno nedavnog napretka u povijesnom istra*ivanju ili su s njime
povezane! spreavaju nas da uzmemo u o(zir tu mogunost! a pogotovo da razmotrimo pitanja koja iz nje
proizlaze. +pomenuti je napredak! na prvi pogled! posljedi7a openitog pri9vaanja i povremene primjene
sljedei9 naela. +vako razdo(lje proClosti mora (iti s9vaeno zase(no! glasio je za9tjev! i ne smije se
prosuBivati prema mjerilima koja su mu strana. +vaki autor mora (iti protumaen zase(no kolikog je to
mogueI pri tumaenju nekog autora ne smije se upotrije(iti nijedan iole va*an izraz koji se ne mo*e
doslovno prevesti na jezik tog autora i koji on nije koristio ili! pak! ija upotre(a nije (ila prilino uvrije*ena
u vrijeme kada je *ivio. Eao istiniti mogu se pri9vatiti samo oni prikazi autorovi9 glediCta koje njegovi vlas%
titi iskazi izriito potvrBuju u konanoj raClam(i. 0o zadnje naelo je odluujueA ini se da iz sfere
ljudskoga znanja a priori iskljuuje ona glediCta prijaCnji9 pisa7a koja su naznaena iskljuivo izmeBu
redaka. Jer ako autor na svakoj strani7i svoje knjige neumorno i izriito ponavlja tvrdnju da je a jednako b,
ali izmeBu redaka nagovjeCuje da to nije tako! moderni e povjesniar ipak tra*iti izriit dokaz da je autor
smatrao kako a nije jednako b2 0akav dokaz jednostavno nije mogue podastrijeti! pa argumenti modernog
povjesniara odnose po(jeduA mo*e od(a7iti svako itanje izmeBu redaka kao proizvoljno nagaBanje ili e
ga! ako je lijen! pri9vatiti kao intuitivno znanje.
Primjena ti9 naela imala je znaajne posljedi7e. +ve do vremena dokle se*e pamenje naCi9 suvremenika!
mnogi su ljudi %imajui na umu glasovite tvrdnje @odina! Ho((esa! @urkea! .on%dor7eta i drugi9 % vjerovali
da postoji razlika izmeBu temeljni9 postavki modernoga politikog miCljenja i politikog miCljenja
+rednjega vijeka i antike. Jedan od najslavniji9 povjesniara naCega vremena poduio je danaCnji naraCtaj
uenjaka da Dpovijest politikog miCljenja tee (ez prekida (arem od legista ". stoljea do teoretiara
5ran7uske revolu7ijeI mijenjala je o(lik i prolazila kroz preinake sadr*aja! ali imala je uvijek iste temeljne
postavkeD
#
. +ve do sredine ;. stoljea smatralo se da je 4verroes (io neprijateljski nastrojen prema svakoj
religiji. 3akon -enanova uspjeCnog napada na ono Cto se sada naziva srednjovjekovnom legendom! danaCnji
uenja7i smatraju 4verroesa odanim % pa ak i uvjerenim %muslimanom.
K
PrijaCnji su pis7i vjerovali da je
Dopoziv religijske i magijske misliD (io karakteristino o(ilje*je stavova grki9 lijenika. Jedan noviji pisa7
tvrdi da su D9ipokratovski lijeni7i... kao znanstveni7i prigrlili natprirodnu dogmuD
H
. Lessing! jedan od
najdu(okoumniji9 9umanista svi9 vremena! ovjek koji je utjelovio rijetki spoj uenosti! ukusa i filozofije te
koji je (io uvjeren da postoje istine koje ne (i tre(alo i koje se ne mogu izgovoriti! vjerovao je da su Dsvi
stari filozofiD razlikovali svoje egzoterino i svoje ezoterino nauavanje. 3akon Cto je veliki teolog
+79leierma79er iznio neuo(iajeno vjeCto argumentirano glediCte da postoji samo jedno platonovsko uenje!
pitanje ezoterinosti stari9 filozofa praktino se svelo na znaenje 4ristotelovi9 Degzoterini9 govoraDI s tim
u vezi! jedan od najvei9 9umanista danaCnji7e tvrdi da je pripisivanje tajnog nauavanja 4ristotelu Doito
izmi%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
#
4.J. .arl8le! / .istor+ of ,ediaeval Politi"al T)eor+ in t)e Hest NPovijest srednjovjekovne politike teorije na 'apaduQ! 1. (". izd! London! ;"HF! ".
K
,rnest -enan! /verroes et l7/verroisme N4verroes i averroizamQ (3. izd! Pariz! =KKF! ";". i d. Leon $aut9ier! La t)<orie d7Ibn (o")d (/verroes8 sur les rapports de la religion et de la
p)ilosop)ie N1(n -o79dova (4verroesovaF teorija o odnosima religije i filozofijeQ (Pariz! ;>;F! "K i d.! HH i d. /sporedi D+7ola%stiWue musulmane et s7olastiWue 79rStienneD N?uslimanska i
krCanska skolastikaQ istog autora! (evue d7.istoire de la P)ilosop)ie, 11 (;"=F! "" i d. i 333 i d.
H
Lud<ig ,delstein! D$reek ?edi7ine in its -elation to -eligion and ?agi7D N$rka medi7ina u njezinom odnosu spram religije i magijeQ! Iulletin of t)e Institute of t)e .istor+ of ,edi"ine, )
(;3HF! "> i ".
%ljoti&a kasnijeg datuma! iznikla iz du9a neopitagorejstvaD . $i($o& s'atra da ,uze(ije Dneizravno
priznaje kako je prenio sve Cto (i 'oglo doprinijeti slavi religije! a preCutio sve Cto (i joj moglo (iti na
sramotuD. Prema jednom danaCnjem povjesniaru! D$i($o&ov sud da je :rkvena povi!est iznimno pristrana!
i sam je utemeljen na predrasudiD
;
. +ve do kraja ;. stoljea mnogi su filozofi
i teolozi vjerovali da je Ho((es (io ateist. Danas mnogi povjesni+ari* preCutno ili izriito! od(a7uju to
stajaliCteI jedan je suvremeni mislila7 % osjeajui pritom da Ho((es (aC i nije (io religiozan ovjek %
raza(rao u njegovim zapisima o(rise neokantovske filozofije religije.
>
+am ?ontesWuieu i neki njegovi
suvremeni7i smatrali su da je djelo 3e l7esprit des lois N2 du9u zakonaQ imalo do(ar! dapae! sjajan na7rtI
La(oula8e je! pak! smatrao da su prividna nejasnoa na7rta i druge prividne knji*evne manjkavosti djela
posljedi7e 7enzure ili progona. 3o jedan od najistaknutiji9 suvremeni9 povjesniara politikog miCljenja
tvrdi da je Dtematski sklop zapravo prilino nepovezan! da djelo sadr*i izvanrednu koliinu neva*nogaD i da
se Dne mo*e rei da ?ontesWuieuovo djelo J du)u zakona ima ikakva redaD

.
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
[ Lessing! *rnst und=alk, dijalog "I i DLei(niz von den e<igen +trafenD NLei(niz o vjenim kaznamaQ! Herke NDjelaQ (izd. Petersena i v. 2ls9ausenaF! JJ1! 4H. 1Uriedri79 +79leierma79er!
Platons Herke NPlatonova djelaQ (@erlin! =>4F! sv. 1! 1! str. "%">. 6erner Jaeger! /ristotle (2Rford! ;34F! 33. )idi takoBer +ir 4leRander $rant! T)e *t)i"s of /ristotle (London! =H4F 1! 3;= i
d. te ,duard 'eller! /ristotle and t)e *arlier Peripateti"s N4ristotel i raniji peripateti7iQ (London! =;HF! !"> id.
g
James 0. +9ot<ell! T)e .istor+ of .istor+ NPovijest povijestiQ! 1. (3e< Gork! ;3;F! 3#K id.
>
5erdinand 0flnnies! T)omas .obbes (3. izd! +tuttgart! ;"#F! 4=. $eorge ,. $. .atlin! T)omas .obbes (2Rford! ;""F! "#. -i79ard Honigs<ald! .obbes und die Staatsp)ilosop)ie NHo((es i
filozofija dr*aveQ (?/n79en! ;"4F! HK i d. Leo +trauss! 3ie (eligionskritik Spinozas N+pinozina kritika religijeQ (@erlin! ;3>F! =>. '. Lu(ienski! 3ie %rundlagen des et)is")1politis")en
S+stems von .obbes N0emelji Ho((esova etiko%politikog sustavaQ (?tin79en! ;3"F! "3 i d.
11
$eorge H. +a(ine! / .istor+ of Politi"al T)eor+ NPovijest politike teorijeQ (3e< Gork! ;3HF! ##K. i ##. 5riedri79 ?eine7ke! 3ie *ntste)ung des .istoris1mus N3astanak 9istorizmaQ
(?un79en! ;3KF! 3; i d. i #! (ilj. . ,douard La(oula8e! D1ntrodu7tion a lU,sprit des LoisD N/vod u Du9 zakonaQ! euvres "ompletes de ,ontesCuieu (Pariz! =HKF! sv. 3! str. Rviii i d. / tom
kontekstu! La(oula8e navodi va*an odlomak iz dU4lem(ertova djela D,loge de ?ontesWuieuD NPo9vala ?ontesWuieuaQ. )idi takoBer @ertolinijevu D4nal8se raisonnSe de lU,sprit des LoisD
N2(razlo*ena raClam(a Du9a zakonaQ! isto, str. K! 4! "3 i d.! 34 i K> i d. Primjed(e dU4lem(erta! @ertolinija i La(oula8ea samo su o(jaCnjenja onoga Cto je naznaio sam ?ontesWuieuI
primjeri7e! u predgovoru! gdje ka*eA D+i lUon veut 79er79er le dessein de lUauteur! on ne le peut (ien dS7ouvrir Wue dans le
2vaj iz(or primjera! koji nije sasvim proizvoljan! pokazuje da tipinu razliku izmeBu stariji9 i noviji9
glediCta nije stvorio samo napredak povijesne tonosti! nego i temeljnija promjena intelektualnog ozraja.
0ijekom zadnji9 nekoliko desetljea ljudi su u sve veem (roju potpuno od(a7ivali ra7ionalistiku tradi7iju %
koja je joC uvijek (ila zajednika odredni7a stariji9 glediCta i koja je za pozitivizma ;. stoljea imala velik
utje7aj % ili su ju! pak! podvrgavali joC du(ljoj promjeni. 3a pitanje valja li tu promjenu smatrati napretkom i
u kojoj mjeri % mo*e odgovoriti samo filozof.
Povjesniaru je zadana skromnija du*nost. 2n e % s pravom %za9tijevati samo to da! unato svim proClim ili
(uduim promjenama intelektualnog okru*ja! (ude odr*ana tradi7ija povijesne tonosti. 1z toga proizlazi da
nee pri9vatiti nikakvo proizvoljno mjerilo tonosti! koje (i a priori moglo iskljuiti najva*nije injeni7e
proClosti iz ljudskog znanja! nego e pravila izvjesnosti! prema kojima o(avija svoja istra*ivanja! prilagoditi
naravi predmeta kojim se (avi. Dr*at e se! dakle! ovakvi9 pravilaA itanje izmeBu redaka za(ranjeno je u
svim sluajevima kada se time posti*e manja tonost nego uo(iajenim postupkom. 2pravdano je samo ono
itanje izmeBu redaka koje se temelji na savjesnom prouavanju izriiti9 autorovi9 tvrdnji. Da (i se
tumaenje tvrdnje moglo smatrati iole prikladnim ili ak ispravnim! mora (iti potpuno s9vaen kontekst u
kojem se pojavljuje! a takoBer literarni karakter 7jelokupnog djela te njegov na7rt. 3ije dopuCteno iz(risati
neki odlo%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
dessein de lUouvrageD ND4ko *elimo odrediti autorovu nakanu! mo*emo je otkriti samo u nakani djela.DQ. ()idi takoBer kraj . knjige i dva HSlvetiusova pisma! isto2sv2 K! str. 34! 3">.F
DU4lem(ert ka*eA D3ous disons de Dobs"urit< Wue lUon peut se permettre dans un tel ouvrage! la m\me 79ose Wue du d<faut d7ordre2 .e Wui serait o(s7ur pour les le7teurs vulgaires! ne lUest pas
pour 7euR Wue lUauteur a eus en vueI dUailleurs lUo(s7uritS volontaire nUen est pas une. ?. de ?ontesWuieu a8ant a prSsenter WuelWuefois des vSritSs importantes! dont lUSnon7S a(solu et dire7t
aurait pu (lesser sans fruit! a eu la pruden7e de les envelopperI et! par 7et inno7ent artifi7e! les a voilSes ] 7euR ] Wui elles seront nuisi(les! sans WuUelles fussent perdues pour les sagesD ND'a
ne!asno?u koju si autor mo*e dopustiti u takvom djelu ka*emo daje isto Cto i nedostatak reda2 2no Cto je nejasno o(inim itateljima! nije nejasno onima kojima se autor *elio o(ratitiI uostalom!
9otimina nejasnoa to zapravo nije. Eako je $. de ?ontesWuieu katkad imao iznijeti va*ne istine! ije (i potpuno i izravno o(jelodanjivanje uzrokovalo (esplodnu Ctetu! to ga je opreznost
navela da i9 prikrijeI tom i9 je nevinom smi7ali7om sakrio od oni9 kojima (i (ile Ckodljive! a da pritom nisu (ile izgu(ljene za mudreDQ. 3eki suvremeni7i DretoraD Esenofonta (ili su slinog
uvjerenja! naime! da Dono Cto je napisano prekrasno i sustavno % nije napisano prekrasno i sustavnoD (:+negeti"us, 3.KF.
mak ili ispravljati njegov tekst dok nisu potpuno razmotrene sve raz(orite mogunosti razumijevanja
odlomka takvog kakav jest %ukljuujui i mogunost da je ironian. 4ko majstor umijea pisanja ini greCke
kakvi9 (i se posramio neki inteligentan Ckolara7! raz(orito je pretpostaviti da su uinjene namjerno! a
pose(i7e ako autor % ma koliko usputno % govori o mogunosti namjerni9 greCaka pri pisanju. $lediCta autora
drame ili dijaloga (ez pret9odni9 se dokaza ne smiju poistovjetiti s glediCtima koja izra*avaju jedan ili viCe
njegovi9 likova ili! pak! s onima oko koji9 se sla*u svi njegovi likovi ili njegovi dopadljivi likovi. '(iljsko
stajaliCte nekog autora nije nu*no jednako onom koje izra*ava u najveem (roju odlomaka. Eratko reeno!
tonost se ne smije po(rkati s od(ijanjem % ili nesposo(noCu % da se Dkroz drvee vidi CumaD. 1stinski
savjestan povjesniar pomirit e se s injeni7om da nije isto po(ijediti u raspravi ili gotovo svima dokazati
da je u pravu! i razumjeti misao veliki9 pisa7a proClosti.
?oramo! dakle! smatrati moguim da itanje izmeBu redaka nee dovesti do potpunog suglasja svi9
uenjaka. 4ko se to mo*e prigovoriti itanju izmeBu redaka kao takvom! vrijedi i protu%prigovor da ni
metode koje su danas u openitoj upotre(i nisu dovele do opeg! pa ak ni do raCirenog suglasja u pogledu
vrlo va*ni9 pitanja. Pri rjeCavanju literarni9 pro(lema uenja7i proClog stoljea naginjali su tomu da
pri(jegnu genezi autorova djela ili ak njegove misli. Pretpostavljali su da proturjeja ili nepodudarnosti
unutar jedne knjige ili izmeBu dviju knjiga istog autora dokazuju da se njegova misao promijenila. 4ko (i
proturjeja preCla odreBenu grani7u! katkad (i! (ez ikakvi9 vanjski9 dokaza! (ilo odlueno da je jedan od
radova sigurno patvoren. 0aj je postupak u zadnje vrijeme doCao na manje do(ar glas! pa su danas mnogi
uenja7i konzervativniji prema literarnoj tradi7iji i nisu toliko impresionirani samo unutarnjim dokazima.
4li suko( izmeBu tradi7ionalista i kritiara tekstualni9 izvora N9ig9er 7riti7sQ ni izdaleka nije rijeCen. /
va*nim (i sluajevima tradi7ionalisti mogli pokazati da kritiari tekstualni9 izvora uope nisu dokazali svoje
pretpostavke! ali ak i ako se na kraju poka*e da su pogreCni svi odgovori koje su ponudili kritiari
tekstualni9 izvora! pitanja koja su i9 odmaknula od tradi7ije i navela da ispro(aju nov pristup esto su
pokazatelj svijesti o poteCkoama koje ne naruCavaju drijeme* tipinog tradi7ionalista. @udui da su literarni
pro(lemi o kojima je rije % nejasnost na7rta! proturjeja unutar jednoga ili! pak! dvaju ili viCe djela istog
autora! ispuCtanje va*ni9 karika ar%gumenta7ijskog lan7a itd. % doista spe7ifini! prikladan odgovor na
najoz(iljnija od ti9 pitanja za9tijeva sustavno promiCljanje knji*evne te9nike veliki9 pisa7a raniji9 razdo(lja.
0akvo promiCljanje nu*no nadilazi grani7e moderne estetike! pa ak i tradi7ionalne poetike! i vjerujem da e
prije ili kasnije prisiliti izuavatelje da uzmu u o(zir pojavu progona. +pomenimo i suko( kojega smo
katkad svjedo7i! a koji je zapravo samo joC jedan aspekt istog pro(lema! naime suko( izmeBu! s jedne strane!
tradi7ionalnog! povrCnog i doksografskog tumaenja nekog velikog pis7a proClosti te! s druge strane!
inteligentnijeg! du(ljeg i monografskog tumaenja. 2(a su jednako tona! u smislu da i9 potkrepljuju izriite
tvrdnje autora o kojem se radi. 4li danas tek nekoli7ina razmatra mogunost da tradi7ionalno tumaenje
odra*ava autorovo egzoterino nauavanje! dok monografsko tumaenje staje na pola puta izmeBu njegova
egzoterinog i njegova ezoterinog nauavanja.
?oderno povijesno istra*ivanje! koje se pojavilo u vremenu kada su progoni prestali (iti *ivo iskustvo i
postali daleka uspomena! osujetilo je % ili ak uniCtilo % raniju sklonost itanju izmeBu redaka veliki9 pisa7a
ili pridavanju vee va*nosti nji9ovoj temeljnoj nakani! nego glediCtima koja su najeCe ponavljali. / ovom
do(u 9istori7izma! svaki pokuCaj o(nove prijaCnjeg pristupa suoava se s pro(lemom kriterija razlikovanja
opravdanog i neopravdanog itanja izmeBu redaka. 4ko je istina da su progoni i pisanje izmeBu redaka
nu*no meBuso(no povezani! onda postoji i nu*an negativan kriterijA da knjiga o kojoj se radi mora (iti
napisana u do(a progona! odnosno u vrijeme kada je neka politika ili ina ortodoksija imala potporu zakona
ili o(iaja. 3avedimo ijedan pozitivan kriterijA ako vjeCt pisa7 (istra uma! savrCeno upoznat s ortodoksnim
glediCtem i svim njegovim ogran7ima! kradom i takorei u prolazu proturjei jednoj od njegovi9 nu*ni9
pretpostavki ili posljedi7a! koju drugdje (ez iznimke izriito priznaje i podr*ava %imamo osnove
pretpostaviti da je (io protivnik ortodoksnog sustava kao takvog! pa 7ijelu njegovu knjigu moramo prouiti
ispoetka! mnogo pa*ljivije i mnogo manje naivno nego ikada prije. / nekim sluajevima ak imamo izriite
dokaze da je autor naznaio svoja glediCta o najva*nijim temama izmeBu redaka. 4li takve se tvrdnje
uglavnom ne pojavljuju u predgovoru ili na nekom drugom vrlo upadljivom mjestu. 3eke ne mo*emo ni
primijetiti! a kamoli razumjeti! sve dok se ograniujemo na glediCte u vezi s progonima i na stav u pogledu
slo(ode govora i iskrenosti! koji su prevladavali tijekom zadnje tri stotine godina.
111.
1zraz progoni pokriva raznolikost pojava! od oni9 najokrutnije vrste % za koje je dala primjer Cpanjolska
inkvizi7ija % pa do naj(la*i9! naime do druCtvenog ostra7izma. 1zmeBu ti9 se krajnosti nalaze vrste progona
koje su najva*nije s glediCta literarne ili intelektualne povijesti. Primjeri za to mogu se nai u 4teni 4. i #.
stoljea pr. Er.! u nekim muslimanskim zemljama ranog +rednjeg vijeka! u 3izozemskoj i ,ngleskoj H.
stoljea te u 5ran7uskoj i 3jemakoj =. stoljea % Cto su sve razmjerno li(eralna razdo(lja. 4li letimian
pogled na (iografije 4naksagore! Protagore! +okrata! Platona! Esenofonta! 4ristotela! 4vi7ene! 4verroesa!
?ajmonida! $rotiusa! Des7artesa! Ho((esa! +pinoze! Lo7kea! @a8lea! 6olffa! ?ontesWuieua! )oltairea!
-ousseaua! Lessinga i Eanta
"
! a u nekim sluajevima ak i letimian pogled na naClovni7e nji9ovi9 knjiga!
dovoljno pokazuje da su % (arem tijekom odreBenog dijela svoga *ivotnog vijeka % (ili svjedo7i ili *rtve
vrste progona opiplji%vije od druCtvenog ostra7izma. 3e (ismo tre(ali previdjeti ni injeni7u! koju sve vlasti
nedovoljno istiu! da se religijski progoni i progoni slo(odnog istra*ivanja ne mogu poistovjetiti. @ilo je
do(a i zemalja u kojima su (ile dopuCtene sve % ili (arem vrlo raznolike % vrste (ogoCtovlja! ali ne i slo(odno
istra*ivanje.
3
+tav koji ljudi zauzimaju u pogledu slo(ode voBenja javni9 rasprava u presudnom smislu ovisi o tome Cto
misle o pukom o(razovanju i o njegovim grani7ama. / tom su pogledu! openito govorei! prijemoderni
filozofi (ili (oja*ljiviji od moderni9 filozofa. 3akon otprilike sredine H. stoljea sve viCe 9eterodoksni9
filo%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
"
/ pogledu Eanta! iji je sluaj u klasi za se(e! ak i povjesniar toliko nesklon sumnji ili (ilo kojoj drugoj vrsti skepti7izma poput .,. )aug9ana! primjeujeA D$otovo smo navedeni na
sumnju da se Eant naCalio sa svojim itateljima i da je gajio ezoterinu simpatiju spram -evolu7ije.D (Studies in t)e .istor+ of Politi"al P)ilosop)+, ?an79ester! ;3;! 11! =3F
3
)idi DulomakD H.+. -eimarusa D)on Duldung der DeistenD ND2 trpljenju de%istaDQ u Lessingovim 3!elima (izd. Petersena i v. 2ls9ausenaF JJ11! 3= i d.
zofa koji su (ili *rtve progona! o(javljivalo je svoje knjige ne samo da (i priopili svoja miCljenja! nego i
stoga Cto su *eljeli pridonijeti ukinuu progona kao takvi9. )jerovali su da je guCenje slo(odnog istra*ivanja
i o(javljivanja njegovi9 rezultata (ilo sluajna pojava! posljedi7a loCe konstruk7ije politikog tijela! te da (i
se kraljevstvo ope tame moglo zamijeniti repu(likom opeg svjetla. + radoCu su oekivali do(a kad (i! kao
is9od napretka pukog o(razovanja! (ila mogua gotovo potpuna slo(oda govora ili pak % pretjerat u u
svr9u pojaCnjenja % do(a kada nikom ne (i nimalo naCkodilo da uje ma koju istinu.
4
Prikrivali su svoja gle%
diCta samo u mjeri u kojoj je to (ilo potre(no da (i se Cto (olje zaCtitili od progonaI da su (ili suptilniji! (ili
(i osujetili svoju nakanu! naime! prosvjetljenje sve veeg (roja ljudi koji nisu poten7ijalni filozofi. +toga je
razmjerno lako itati izmeBu redaka nji9ovi9 knjiga.
#
+tav prijaCnjeg tipa spisatelja (io je temeljno drukiji.
)jerovali su da je jaz Cto razdvaja DmudreD i DprosteD osnovna injeni7a ljudske prirode! na koju ne mo*e
utje7ati nikakav napredak pukog o(razovanjaA filozofija % ili znanost % u (iti je povlasti7a Dnekoli7ineD. @ili
su uvjereni da veina ljudi osjea podozrenje i mr*nju prema filozofiji kao takvoj.
K
&ak i da nisu imali
razloga stra9ovati ni od kojeg oso(itog politikog kruga! oni koji su po%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
4
Pitanje je li taj ekstremni 7ilj mogue ostvariti pod ikakvim okolnostima osim najidealniji9! u naCe je vrijeme postavio 4r79i(ald ?7Leis9 u lanku DPost%6ar 6riters and Pre%6ar -eadersD
NDPoslijeratni pis7i i prijeratni itateljiDQ! &ournal of /dult *du"ation, sv. " (lipanj ;4>F! sroivCi ga na sljedei nainA D?o*da (i si spisatelji koji ne *ive u najsreBenijim i najmirnijim
vremenima tre(ali uskratiti luksuz potpune ispovijedi! krajnjeg oajanja! najdalekose*nije dvoj(e. 3e znam.D
#
Pose(no mislim na Ho((esa! iju se va*nost za gore o7rtani razvoj teCko mo*e pre7ijeniti. 0^nnies je to jasno uvidio i oso(ito je isti7ao ove dvije izreke svog junakaA DPaulatim eruditur
vulgusD NDPuk ui sporoDQ i DP9ilosop9ia ut 7res7at li(era esse de(et ne7 metu ne7 pudore 7oer7enda.D NDDa (i (ila roBena! filozofija mora (iti slo(odna i ne smiju ju koiti ni stra9ovanje ni
(ojazan od o(eCaCe%nja.DQ (0^nnies! nav2 d!2, str. iv! ;#F Ho((es ka*e i ovoA DJedini je uinak guCenja nauka ujedinjavanje i razdra*ivanje! tj. istodo(no poveavanje pakosti i moi oni9 koji
su u te nauke ve vjerovali.D (*nglis) Horks N,ngleska djelaQ! izd. ?oles<ort9! )1! "4"F / svom djelu f Libert+ and Ne"essit+ N2 slo(odi i nu*nostiQ (London K#4! 3# i d.F piCe markizu
3e<7astleaA D?oram priznati! ako uzmemo u o(zir najvei dio ovjeanstva! ne kakav (i tre(ao (iti! nego kakav jest... moram! ka*em! priznati da (i rasprava o tom pitanju prije naCkodila! nego
pomogla nji9ovoj po(o*nosti! pa stoga ne (i9 (io napisao ovaj odgovor da ga nije zatra*ilo njegovo $ospodstvo ((iskup @ram9allF! a i ne piCem ga nego u nadi da ete ga vaCe $ospodstvo i
njegovo zadr*ati za se(e.D
K
.i7eron! Tus"ulanae 3isputationes, 11! 4. Platon! =edon, K4 (I 3r4ava, #"> ("%3 i4;4a4%>.
lazili od te pretpostavke (ili (i navedeni na zakljuak da javno priopavanje filozofijske ili znanstvene istine
nije mogue ili da nije po*eljno % ne samo u nji9ovo vrijeme! nego u svim vremenima. ?oraju prikriti svoja
stajaliCta od svi9 osim od filozofa! (ilo tako da se ogranie na usmeno poduavanje pa*ljivo iza(rane sku%
pine uenika! (ilo pisanjem o najva*nijoj temi u Dkratkim naznakamaD
H
.
Pisani su radovi! dakako! dostupni svima koji znaju itati. +toga (i filozof koji je iza(rao drugi nain mogao
iznijeti samo takva stajaliCta koja su primjerena nefilozofskoj veiniA sva (i njegova djela! strogo govorei!
morala (iti egzoterina. 0a se stajaliCta ne (i u svakom pogledu podudarala s istinom. Eao filozof! odnosno
ovjek koji Dla* u duCiD mrzi viCe od (ilo ega drugog! ne (i se zavaravao u pogledu injeni7e da su takva
stajaliCta puke Dprie nalik istiniD ili Dplemenite la*iD ili pak Dvjerojatna stajaliCtaD i prepustio (i svojim
filozofskim itateljima da razlue istinu od njezine pjesnike ili dijalektike prezenta7ije. Ead (i! meButim!
jasno naznaio koje njegove tvrdnje izra*avaju plemenitu la*! a koje joC plemenitiju istinu % osujetio (i svoju
nakanu. 'a filozofske (i itatelje uinio skoro viCe nego dovoljno skretanjem nji9ove pozornosti na
injeni7u da se ne protivi izri7anju plemeniti9 la*i ili pria koje samo nalikuju istini. 2d svi9 razlika izmeBu
tipinog prijemodernog filozofa (kojeg je teCko razlikovati od prijemoder%nog pjesnikaF i tipinog modernog
filozofa! najviCe je vrijedna pozornosti % (arem s glediCta povjesniara knji*evnosti % razlika izmeBu nji9ovi9
stavova u pogledu Dplemenite (ili pravedneF la*iD! Dpo(o*ni9 prevaraD! Ddu7tusa o(liWuusaD
=
ili DCtednje
istineD. +vakog estitog modernog itatelja sigurno (i u*asnuo i puki nagovjeCtaj da je neki velikan mogao
namjerno o(manjivati veliku veinu svoji9 itatelja.
;
4 ipak! kako je jednom primijetio stano%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
H
Platon! Time!, "= 73%# i Sedmo pismo, 33" dK%H! 34 74%e3 i 344 d4%e". +pinoza! koji nije (io samo po(ornik li(eralizma! nego i demokra7ije! najjasnije je pokazao da je spomenuto glediCte
mogue uskladiti s demokratskim uvjerenjem (Tra"tatus politi"us, J1! "! @ruderovo izd.F. )idi njegov Tra"tatus de intei1le"tus emendatione, 4 i H! te Tra"tatus t)eologi"o1politi"us, ) 3#%3;!
J1) "> i J) kraj.
=
+ir 09omas ?ore! Utopi!a, zadnji dio prve knjige.
;
/ $rotiusovu djelu 3e !ure Ielli a" Pa"is, 111! pogl. 1! ZH i d.! a pose(no ZH! 3! mo*e se nai prilino opse*na rasprava o Dmagna Wuaestio! late(rosa tra7tatio! disputatio inter do7tos
alternansD! kako gaje nazvao 4ugustin. )idi takoBer Pas
viti li(eralni teolog! ti su oponaCatelji domiCljatog 2diseja mo*da samo (ili iskreniji od nas kada su nazvali
Dplemenitim laganjemD ono Cto (ismo mi nazvali DvoBenjem rauna o svojim druCtvenim odgovornostimaD.
,gzoterina knjiga! dakle! sadr*i dva nauavanjaA puko nauavanje pounog karaktera! koje se nalazi u
prvom planu! i filozofijsko nauavanje o najva*nijoj temi! koje je naznaeno samo izmeBu redaka. 0ime se
ne *eli porei da su neki veliki pis7i mogli iznijeti odreBene va*ne istine sasvim otvoreno! kroz usta nekog
negativnog likaA time (i pokazali koliko su se protivili izgovaranju istina koje su (ile u pitanju. 0o (i znailo
da postoji do(ar razlog zaCto u velikoj knji*evnosti proClosti nalazimo toliko mnogo zanimljivi9 vragova!
luBaka! prosjaka! sofista! pijana7a! epikureja7a i lakrdijaCa. 4li te se knjige zapravo ne o(raaju ni
nefilozofskoj veini ni savrCenom filozofu kao takvom! nego mladim ljudima koji (i mogli postati filozofiA
poten7ijalni se filozofi moraju voditi korak po korak! od puki9 glediCta! koja su neop9odna u praktinom i
politikom smislu! do istine! koja je samo i posve teorijska! ravnajui se prema odreBenim nametljivo
zagonetnim znaajkama prezenta7ije pukoga nauavanja % prema nejasnoi na7rta! proturjejima!
pseudonimima! netonim ponavljanjima raniji9 tvrdnji! udnom izra*avanju itd. 0akve znaajke ne
uznemiruju drijeme* oni9 koji od drvea ne mogu vidjeti Cumu! ali djeluju poput raz(uBujui9 kamenova
spoti7anja na one koji mogu. +ve knjige te vrste duguju svoje postojanje lju(avi zrelog filozofa prema
Cten7ima
">
njegove rase % filozofa koji *eli da oni zauzvrat vole njegaA sve su egzoterine knjige Dpisani
govori ponukani lju(avljuD.
,gzoterina literatura pretpostavlja da postoje temeljne istine koje nijedan estit ovjek ne (i izgovorio
javno! jer (i nanijele Ctetu mnogim ljudima! koji (i % stoga Cto su (ili povrijeBeni % osjetili prirodan poriv
uzvratiti i povrijediti onoga Cto izgovara neugodne istine. Drugim rijeima! ona pretpostavlja da slo(oda
istra*ivanja i o(javljivanja svi9 rezultata istra*ivanja nije zajamena kao temeljno pravo. 0a je literatura!
dakle! suCtinski povezana s druCtvom koje nije li(eralno. +toga se s punim pravom mo*e
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
7alove Provin"iales (;. i >. pismoF i Jerem8 0a8lor! 3u"tor 3ubitantium, Enjiga 111! Pogl. "! Pravilo #.
">
/sporedi Platon! 3r4ava, #3; a#%dl i Sokratova obrana, "3 7"%=.
postaviti pitanje od kakve (i mogla (iti koristi u istinski li(eralnom druCtvu. 2dgovor je jednostavan. /
Platonovoj %ozbi, 4l%ki(ijad % taj odrjeCiti sin odrjeCite 4tene % usporeBuje +okrata i njegove govore sa
skulpturama koje su izvana vrlo ru*ne! ali u nutrini imaju najljepCe slike (o*anski9 stvari. Djela veliki9
pisa7a proClosti vrlo su lijepa ak i izvana. 4 ipak je nji9ova vidljiva ljepota puka ru*noa u uspored(i s
ljepotom oni9 skriveni9 (laga koja se razotkrivaju tek nakon vrlo dugog! nikad laganog! ali uvijek ugodnog
rada. Dr*im da je taj uvijek te*ak! ali uvijek ugodan rad ono Cto su filozofi imali na umu kada su
preporuivali o(razovanje. 2sjeali su da je o(razovanje jedini odgovor na uvijek gorue pitanje! na
politiko pitanje par eA"ellen"e# kako uskladiti poredak koji nije ugnjetavanje sa slo(odom koja nije
razuzdanost.
!!"
/iterarna narav ,o(i+a -a -(voj&e.
r! +ap vurepov ebizopia KvmL
T:' -pMrepov aAopov/
A<uav e"ni* Nvem M 0'- earm
a+voovvraL rot1 MsCMv"
2 Aristotel
?eBu mnogim povjesniarima! koji su tumaili ili pokuCavaju tumaiti ?ajmonidovo nauavanje! teCko se
mo*e nai netko tko se ne (i slo*io s naelom da se to nauavanje! u (iti srednjovjekovno! ne mo*e
proniknuti sa stajaliCta moderni9 pretpostavki. +toga razliitosti u nazorima ?ajmonidovi9 prouavatelja ne
valja nu*no pripisivati neslaganjima sa samim naelom! nego prije drukijim tumaenjima ili drukijim
pristupima u njegovoj primjeni. 2vaj se ogled temelji na pretpostav7i da nas samo njegova temeljita
primjena mo*e odvesti naCemu 7ilju! istinitom i tonom razumijevanju ?ajmonidova nauavanja.

'odi za zdvo!ne, djelo je ?ojsija ?ajmonida (?oCe (en ?ajmonaF (3#%">4F! najznaajnijega *idovskog
srednjovjekovnog mislio7a. )a*nija djelaA ,isna Tora s Trinaest toaka v!ere, -omentar ,isne, (asprava o
uskrsnu?u2 $lavno mu je djelo 'odi za zdvo!ne (=#.%;>F! napisano na arapskome. +trauss se slu*i prije
svega fran7uskim kritikim izdanjem koje je priredio +alomon ?unkA Le %uide des *gar<s (s tekstom na
arapskome i fran7uskome u tri sveska! =#K%=KKF. )a*no je i englesko izdanjeA T)e %uide of PerpleAed,
preveo +9lomo Pines! .9i7agoA /niversit8 of .9i7ago Press! ;K3! s uvodnim tekstom L. +traussa! DEako
zapoeti prouavanje 'odia za zdvo!ne$ % op. red.

-imske i arapske (rojke u (iljeCkama ispred zagrada

oznauju dio! odnosno poglavlje! 'odia2 @rojke unutar zagrada ispred toke%zareza oznauju strani7u u
?unkovu izdanju! a (rojke iza toke%zareza oznauju strani7e i redove u Joelovu izdanju. 'a prvu sam
knjigu ,isne Tore ra(io ?. H8amsonovo izdanje (3e< Gork ;3HF.
1. 0,?401E4
'a poetak (i tuma 'odia za zdvo!ne tre(ao postaviti sljedee pitanjeA kojoj znanosti ili znanostima
pripada tematika ovoga djelaX ?ajmonid na nj odgovara gotovo na samom poetku djela kad ka*e daje ono
posveeno istinskoj znanosti o zakonu.
1stinska se znanost o zakonu razlikuje od znanosti o zakonu u uo(iajenom smislu! tj. od fiC)aB 3o! iako se
izraz fiC) naravno pojavljuje u 'odiu u viCe navrata! o(jaCnjenje je njegova znaenja ostalo sauvano za
gotovo sam kraj djela. =iC) je tono odreBenje! Ddedu7iranoD iz mjerodavni9 odreda(a zakona! oni9 dje%
lovanja putem koji9 ljudski *ivot postaje plemenit! naroito djelovanja (ogoCtovlja.
3
3jegova (i se
najznanstvenija o(rada sastojala od konzistentne i jasne kodifika7ije zakona! kao Cto je to u svojem djelu
,isna Tora uinio ?ajmonid! koje on naziva DnaCim velikim djelom o fiC)u$2 'a razliku od pravnoga
izuavanja zakona! koje je zaokupljeno onim Cto (i ovjek tre(ao initi! istinsku znanost o zakonu zanima
Cto ovjek tre(a misliti ili vjerovati.
4
?o*e se rei da se znanost o zakonu openito dijeli na dva dijelaA prak%
tini dio! koji se o(raBuje u ,isni Tori, i teorijski dio! koji se o(raBuje u 'odiu2 0o stajaliCte potvrBuje
injeni7a da se prvo djelo (avi vjerovanjima i mnijenjima samo u onoj mjeri u kojoj su ona podrazumijevana
u za(ranama i zapovijedima! dok se 'odi zapovijedima i za(ranama (avi samo zato da (i o(jasnio nji9ove
razloge.
2dnos se izmeBu ti9 dvaju dijelova! ili vrsta! znanosti o zakonu mo*e opisati na poneCto drukiji nain tako
da se ka*e da je znanost o zakonu u uo(iajenom smislu prouavanje Hala9e[! dok istinska znanost o
zakonu odgovara HagOduD. 'apravo! 'odi je nadomjestak za dvije knjige koje je ?ajmonid kanio napisati o
odjelj7ima @i(lije i 0almuda koji ne razmatraju zakon. 3o njegovo
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
"
! /vod (3aI "! 4 i d.! "K i d.F.
3
111! #4 (3"(I 4KH!">%"#FI usp. 111! "H (#;(I 3H!";FI # ("3(I 4##! "%""F.
4
11! > (""(I ;>! 4FI 1! /vod (lla%(I 3! 3%#F. /sp. odlomke navedene u (iljeC7i 3.
O .ala)a (9e(r. 9OlOk9ot9A prava7! smjer putaF % juridiki dio ra(inske predaje sadr*ane u talmudskoj literaturiI vjerski propisi i o(redi! odred(e o porodinom *ivotu! o(vezama i
odgovornostima lana zajedni7e % op. red. $ .agEda (9e(r. kazivanjeF % o(redna knjiga (pria o izlasku 1zraela7a iz egipatskog ropstvaFI openito! *idovska narodna pria. 2vdje u smisluA
nejuridiki (etiki! o(iajniF dio ra(inske predaje % op. red.
je najva*nije o(ilje*je! prema kojemu se on razlikuje od svi9 filozofijski9! kao i 9ala9iki9 knjiga! ujedno i
o(ilje*je jednoga dijela 9agadike literature.
#
?eButim! (udui da ?ajmonid ra(i islamski naziv za oznaavanje o(ine znanosti o zakonu! mo*da (i (ilo
vrijedno truda razmotriti koji (i islamski naziv najpodesnije oznaavao onu znanost o zakonu koja je temom
'odia2 Prouavatelji fiC)a (ave se djelovanjima koja su propisana zakonom! a ne (ave se Dkorijenima
religijeD! tj. oni ne pokuCavaju dokazati glediCta ili uvjerenja koja zakon nauava. &ini se da nema dvoj(e da
je znanost koja se (avi tim korijenima istovjetna istinskoj znanosti o zakonu.
K
@udui da ?ajmonid
prouavatelje ti9 korijena poistovjeuje s ,utakallimPnima, prouavateljima kalEma, rei emo da je kalam
istinska znanost o zakonu.
H
1stina je da ?ajmonid *estoko napada kalam2 ?eButim! unato njegovu
nemilosrdnu protivljenju pretpostavkama i metodama ,utakallimuna, on priznaje da je u savrCenom
suglasju s nji9ovom nakanom.
=
3akana je znanosti kalEma (raniti zakon! naroito od stajaliCta filozofa.
;
4
srediCnji je odlomak 'odia zapravo posveen o(rani osnovnoga korijena zakona! vjere u stvaranje! koja je
oprena tvrdnji filozofa da je vidljivi svijet vjean.
>
2no Cto ?ajmonidov kalam razlikuje od kalEma u
u*em smislu rijei jest njegovo ustrajavanje na temeljnoj razli7i izmeBu razuma i maCte! (udui da! kako on
tvrdi! ,utakallimuni maCtu pogreCno s9vaaju kao razum. Drugim rijeima! ?ajmonid ustrajava na tome da
je nu*no poeti od oiti9 pretpostavki! koje su u skladu s naravi stvari! dok kalam u u*em smislu rijei
poinje od proizvoljni9 pretpostavki koje su oda(rane ne zato Cto su valjane
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
#
! /vod (#( i (I #! = i d. i 3! "%#F. /sp. 1! H> (;"(I ">! 4%=FI H (;4aI "! "#%"=F.
K
111! # ("3(%"4aI 4##! "%"3F. /sp. 111! #4 (3"a%(I 4KH! H%;F s 1! /vod (3aI "! "%4F.
H
! H (;K(%;HaI "#! "F. /sp. 1! H3 (>#(I 3K! "F. ?esser Leon je ?ajmonida nazvao s)ores)i NDonaj koji prouava korijeneDQI vidi +teins79neider! &e0is) Literature, 3>.
=
11! ; (4>aI "!"4%"#FI 1! H (;H(I "K! 4%#F. /sp. takoBer 1! H3 ((I 43! KF.
;
4lfara(i N5OrO(fJ! 7I)sE al17ulPm NEatalog znanostiQ! pogl. # ()idi 9e(rejski prijevod u 5alakerovu (es)it
.okma)u, ur. David! #; i d.F. 4lfara(ijeva je rasprava o kalEmu i okvir te rasprave od presudna znaenja za razumijevanje 'odia2 /sp. takoBer Platonove Zakone, J! ==H(= i =;>d4%K!! H
(;4(! ;#aI ""! ;%""I "3! "%3F.
>
! H (;KaI "4!=%;FI 11! H (3HaI ">H! "H%"=F.
nego zato Cto olakCavaju dokazivanje uvjerenja koja pouava zakon. ?ajmonidova istinska znanost o
zakonu i kalam tako pripadaju istom rodu!

a razlikuju se u tome Cto je kalam u u*em smislu rijei

maCtovit! dok je ?ajmonidov kalam razuman! ili prosvijeen.
Provizorni opisi istinske znanosti o zakonu koji su do sada (ili izlo*eni korisni su i ak prijeko potre(ni u
svr9u ispravljanja stanoviti9 uo(iajeni9 glediCta o naravi 'odia2 Eako (ismo doCli do jasnijeg opisa
tematike toga djela! moramo poeti ispoetka tako Cto emo se iznova podsjetiti na mjerodavne odred(e
kojima ono zapoinje.
?ajmonid ustvrBuje da je svojim djelom nakanio o(jasniti znaenje (i(lijski9 rijei razliiti9 vrsta! kao i
(i(lijski9 para(ola. 0akvo je o(jaCnjenje nu*no (udui da vanjsko znaenje o(iju Nrijei i para(olaQ odaje
oz(iljno nerazumijevanje. Eako je unutarnje znaenje! (udui daje skriveno! tajna! tako je o(jaCnjavanje
svake (i(lijske rijei ili para(ole otkrivanje istine. 'odi !e u 7jelini posveen otkrivanju (i(lijski9 tajni.
"

Ta!na, meButim! ima viCestruka znaenja. 2na se mo*e odnositi na tajnu skrivenu para(olom ili rijeju! ali
oznaavati i samu para(olu ili rije koje tajnu skrivaju. +to se tie ovoga drugoga! za 'odi !e mnogo
prikladnije rei da je posveen o(jaCnjavanju (i(lijski9 tajni. Prema tome! istinska znanost o zakonu nije
niCta drugo nego o(jaCnjenje tajni @i(lije! pose(i7e 0ore.
/ 0ori je tajni onoliko koliko je u njoj odjeljaka koji tra*e o(jaCnjenje.
3
1pak! mogue je na(rojiti (arem
najznaajnija tajna pitanja. Prema jednome su na(rajanju to sljedea pitanjaA (o*anski atri(uti! stvaranje!
providnost! (o*ja volja i znanje! prori7anje! (o*ja imena. / drugom je na(rajanju! koje se ini jasnijim!
redoslijed sljedeiA ,a7ase) beres)it (opis stvaranjaF! ma7ase) merka1ba) (opis koije! ,zekijel i >F!
prori7anje! te (o*je znanje.
4
?a koliko ta dva na(rajanja (ila meBuso(no povezana! ma7ase) beres)it i
ma7ase) merkaba) meBu (i(lijskim su tajnama zasigurno na vr9u ljestvi7e. +toga ?ajmonid mo*e rei da je
prvo(itna! ili
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM

/sp. 4ristotel! Nikoma)ova etika, >;=a=%>.

"
! /vod ("(%3(! Ka! K(%HaI "! K%";I K! "%;I H! >%=! 3F. /sp. isto ("a! =aI ! 4I ;!KF.
3
Pose(i7e vidi 111! #> u izvorniku2
4
! 3# (4"aI #4! ">%"KFI 11! " ( la%(I HK! =%"3F.
osnovna nakana 'odia o(jaCnjenje ma7ase) beres)ita i ma7ase) merkaba)a2 1stinska se znanost o zakonu
(avi o(jaCnjenjem otajstva @i(lije! a pose(i7e o(jaCnjenjem ma7ase) beres)ita i ma7ase) merkaba)aQ
R
11. 51L2'251J+E2 DJ,L2X
&ini se daje otkrie daje 'odi namijenjen o(jaCnjenju tajnoga nauavanja @i(lije truizam. 3o s teCkom
posljedi7om da 'odi nije filozofijska knjiga.
&injeni7a da smo skloni nazivati ga filozofijskom knjigom proizlazi iz okolnosti da mi rije DfilozofijaD
ra(imo u prilino Ciroku smislu. 2(ino ne oklijevamo! primjeri7e! grke sofiste u(rajati u filozofe! pa ak
govorimo o filozofijama kao temeljima masovni9 pokreta. DanaCnja se upora(a mo*e pratiti unatrag do
odvajanja filozofije od znanosti % odvajanja do kojega je doClo tijekom moderni9 stoljea. 'a ?ajmonida!
koji niCta nije znao o Dsustavima filozofijeD! te stoga niCta o eman7ipa7iji stalo*eni9 znanosti od ti9
uzviCeni9 sustava! filozofija ima mnogo u*e ili mnogo pre7iznije znaenje nego Cto ga ima danas. 3ije
pretjerano rei da je za njega filozofija gotovo istovjetna s uenjem kao i metodama 4ristotelovim! Dprvaka
meBu filozofimaD! i aristotelova7a.
K
4 on je protivnik tako s9vaene filozofije. Lidovsku vjeru (rani
nasuprot miCljenjima $istinski) filozofaD
H
. 3o ni ono Cto on (rani nasuprot miCljenjima istinski) filozofa nije
prava filozofija! a naroito ne religiozna filozofija ili filozofija religije! nego DnaCe miCljenje! tj. miCljenje
naCega zakonaD! ili miCljenje Dnas! zajedni7e pristaCa
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
#
11! "; (K#(I "43! H%;FI 111! /vod ("aI ";H! #%HF. /sp. razliku izmeBu fiC)a i tajni u 0ori u ! H (;3(I "! ">%""F s razlikom izmeBu fiC)a i istinske znanosti o zakonu na poetku djela.
'ajedno tumaenje! vidi 4. 4ltmann! DDas )er9altnis ?aimunis zur jtidis79en ?8stikD! ,onatss")rift fur %es")i")te und Hissens")aft des &udentums, LJJJ (;3KF! 3>#%3>.
K
1! # izvorniku26 11! "3 (#aI ""#! 4F. 1. Heinemann! meButim! ide predaleko kad ka*e S3ie Le)re von der Z0e"kbestimmung des ,ens")en im grei")is")1rMmis")en /ltertum und im !Tdis")en
,ittelalter N@reslau ;"KQ! ;;! (r.lF $=a1ilasPf Nsingular od falasifaU 9eisst ni79t P9ilosop9! sondern ste9t fur 4ristoteles oder 4ristotelikerD V$=ailasPf ne oznauje filozofa! nego 4ristotela ili
aristote%lov7aDQ. /sp. ! H! H (;4(I ""! "K%"=FI 11! " (4H(I "">! ">FI 111! K (3aI 334! ""%"4F! gdje su! pored 4ristotela! spomenuti i drugiVaVsaVa ili falasifa2
H
/sp. primjeri7e! 111! K u izvorniku2
zakonaD ili miCljenje Dsljed(enika zakona uitelja naCega ?oj%sijaD
=
. 2n oigledno pretpostavlja da filozofi
ine skupinu
;
koja je drukija od skupine pristaCa zakona te da se te dvije skupine meBuso(no iskljuuju.
@udui da je sam pristaCa zakona! on nikako ne mo*e (iti filozof! te stoga ni njegova knjiga! u kojoj o(razla%
*e svoja glediCta prema svim va*nim pitanjima! nikako ne mo*e (iti filozofijska knjiga. 0ime se ne porie da
on priznaje! i ak istie! suglasje koje izmeBu filozofa i pristaCa zakona postoji u svakom pogledu! osim u
onome Cto se tie pitanja (koje je! pak! presudno pitanjeF stvaranja svijeta. 0akvo suglasje izmeBu dviju
skupina zasigurno dokazuje nji9ovu neistovjetnost.
)jerojatno ne postoji vea usluga koju povjesniar mo*e uiniti filozofu naCega do(a od one da ga opskr(i
materijalima nu*nima za rekonstruk7iju odgovarajuega nazivlja. +ukladno tomu! povjesniar e se
zasigurno liCiti najvee povlasti7e koju mo*e priskr(iti i se(i i drugima! srami li se (iti mikrologom. +toga
se neemo sustegnuti da 'odi ne nazovemo filozofijskom knjigom. Da (ismo svoj postupak u 7ijelosti
opravdali! moramo samo razmotriti ?ajmonidovu podjelu filozofije. Prema njemu! filozofija se sastoji od
dvaju dijelova! teorijske filozofije i praktine filozofije. 0eorijska se filozofija dijeli na matematiku! fiziku i
metafiziku! a praktina se sastoji od etike! ekonomije! Dvladavine gradom%dr*avomD i Dvladavine velikom
na7ijom ili na7ijamaD
">
. Jasno je da 'odi nije djelo o matemati7i ili ekonomijiI a meBu ?ajmonidovim
prouavateljima vlada gotovo potpuno suglasje da on nije posveen ni politikoj znanosti ikoje vrste. 4 nije
ni etika rasprava! (udui da ?ajmonid iz 'odia izrijekom iskljuuje etiku tematiku.
"
Jedine su stoga
znanosti kojima (i to djelo moglo (iti posveeno fizika i metafizika! one koje zauzimaju najviCe mjesto
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
=
/sp. primjeri7e! 11! " (4HaI "">! H id.FI 11! "K (#KaI "3>! 3>FI 111! H (34(I 33=! "F! " (44(I 3#!H%=F.
;
0u vrstu skupine! u koju pripada skupina filozofa! ?ajmonid naziWafirCa Xlifi1raC (1(n 0i((on ka*eA kat NsektaQ. $rka je istoznani7a airesis2 /sp. $. @erg%strOsser! .unain ibn Is)EC iXber die
s+ris")en und arabis")en %alen1Ueber1setzungen, Leipzig ;"#! str. 3 arapskoga tekstaF. /sp. 11! # (33aI ">3! H i d.FI 111! "> (4"aI 34=!KF.
GJ
,illot )a1)igga+on, pogl. 4. /sp. H.4. 6olfson! D09e .lassifi7ation of t9e +7ien7es in ?ediaeval Je<is9 P9ilosop98D! .ebre0 Union :ollege &ubilee 'olume, ;"#!"K3%3#.
"
111! = ukratko2 /sp. 1! /vod ( la%(I 3! 3%#F.
meBu znanostima. 0o se glediCte ini potvrBeno ?ajmonidovim uvjeravanjem (F da je glavna nakana
'odia o(jasniti ma7ase) beres)it i ma7ase) merkaba) i ("F da je ma7ase) beres)it istovjetan fizi7i! a
ma7ase) merkaba) metafizi7i.
"3
1z te se dvije tvrdnje! ini se! dade zakljuiti da je osnovna nakana 'odia
govoriti o fizi7i i metafizi7i. 0aj zakljuak! meButim! po(ija drugi izravan ?ajmoni%dov navod! prema
kojemu su sva pitanja fizike i neogranien (roj metafiziki9 pitanja izuzeti iz 'odia2 + tim u vezi on
izrijekom navodi nauk o odijeljenim inteligen7ijama Nseparate intelligen7esQ.
"4
Prema tomu! jedino je
filozofijsko pitanje! kao takvo o(raBeno u 'odiu, ini se! nauk o @ogu.
"#
4li ?ajmonid nadalje izuzima sva
pitanja koja su dokazali! ili su se (arem na zadovoljavajui nain njima poza(avili! filozofi te ne dvoji ni
asa da su filozofi uspjeli dokazati postojanje kako @oga tako i njegova jedinstva i utjelovljenosti.
"K

+ukladno tomu! ?ajmonid jasno navodi da ta tri nauka ne pripadaju tajnama 0ore
"H
! a tako ni ma7ase)
beres)it ni ma7ase) merkaba)u, glavnim temama 'odia2 0o nas vodi zakljuku da nijedan filozofijski
predmet! kao takav! nije predmet 'odia2
/ tom smo sluaju suoeni sa z(unjujuim proturjejem da ?ajmonid! s jedne strane! osnovne teme 'odia
poistovjeuje s fizikom i metafizikom! najuzviCenijim filozofijskim predmetima! dok s druge strane iz
svojega polja istra*ivanja izuzima sve teme koje su filozofi na zadovoljavajui nain o(radili. Eao mogue
rjeCenje mo*e se kazati daje 'odi posveen raspravi oni9 Dfiziki9D i Dmetafiziki9D pitanja kojima se
filozofi nisu dovoljno (avili. 0o (i zapravo znailo da su teme 'odia DfizikaD i DmetafizikaD u onoj mjeri u
kojoj one nadilaze filozofiju! te da stoga 'odi nije filozofijska knjiga.
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
""
111! # ("4aI 4#K!%4F.
"3
! /vod (3(I 3! =%;F. /sp. (ilj. (r. #.
"4
11! " ( la%"aI HK! 3%"HF. /sp. takoBer 1! H (;H(I "K! 3%#F. / svezi s filozofijskim naukom o su(lunarnom svijetu! usp. 11! "" (4;(%#>aI ""3! #%HF! a za onaj o duCi! usp. 1! K= u
izvorniku2
"#
2(ratite pozornost na poistovjeivanje ma7ase) merkaba)a ili metafizike s naukom o @ogu u 1! 34 (4>(I #"! "4%"#F.
"K
! H (;K(I "4! ";%"#! KFI 11! " (lla%"aI HK! 3%"HF. /sp. 11! 33 (H#aI "#K! "%"#F.
1pak (i se moglo prigovoriti da ta sugestija ne uzima u o(zir ?ajmonidovo izriito i (ezuvjetno
poistovjeivanje ma7ase) beres)ita s fizikom i ma7ase) merkaba)a s metafizikom. 4ko zasada
pretpostavimo da je taj prigovor razuman! ini se da nemamo drugog iz(ora nego priznati da pitanje o
temati7i 'odia ne dopuCta nikakav odgovor. 3o zapravo! sama oiglednost jedinoga mogueg odgovora
"=

jest razlogom zaCto (i taj odgovor mogao promaknuti naCoj pozornosti. 3aizgled proturjene injeni7e (F
da su tematikom 'odia ma7ase) beres)it i ma7ase) merkaba) i ("F da ?ajmonid! unato svojem
poistovjeivanju ma7ase)a beres)ita s fizikom i ma7ase)a merkaba)a s metafizikom! fiziku i metafiziku
izuzima iz 'odia, mogu se pomiriti formulom da je nakana 'odia dokazati istovjetnost koja se spoetka
samo tvrdi! istovjetnost izmeBu ma7ase)a beres)ita i fizike i ma7ase)a merkaba)a i metafizike. 5izika i
metafizika uistinu jesu filozofijske dis7ipline! a knjiga posveena njima uistinu jest filozofijska knjiga. 4li
?ajmonid se ne namjerava (aviti fizikom i metafizikomI on kani pokazati da je nauavanje ti9 filozofijski9
dis7iplina! koje se pretpostavlja! istovjetno otajstvu @i(lije.
";
Prikaz te istovjetnosti viCe nije zadaa filozofa!
nego le*i na prouavatelju istinske znanosti o zakonu. +toga 'odi ni na koji nain nije filozofijska knjiga.
3>
+ukladno tomu moramo nadodati da se 'odi ne mo*e nazvati ni teologijskim djelom % jer ?ajmonid ne
poznaje teologiju kao dis7iplinu razliitu od metafizike. 0o nije ni religijska knjiga % jer on izrijekom
izuzima vjerska! kao i etika! pitanja iz tematike svojega djela.
3
+ve dok ne otkrijemo nazivlje koje je
dovoljno fleksi(ilno da o(u9vati ?ajmonidovu misao! najsigurniji e nain (iti da opis 'odia svedemo na
tvrdnju da je to knjiga posveena o(jaCnjenju otajstva @i(lije.
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
"= Drugim rijeima! jedini odgovor koji (i se mogao dati ako se izuzme sugestija navedena u pret9odnom odlomku. /sp. meButim! dol!e str. #4 i d.
";
Yto se tie poistovjeivanja nauavanja o(jave s nauavanjem uma u srednjovjekovnoj *idovskoj filozofiji! usp. Julius $uttmann! 3ie P)iloso)ie des &uden1tums (?/n79en! ;33F! H i d.
3>
/sp. takoBer gore str. 3=%3; ((ilj. #F! i dol!e str. #" (i (ilj. K>F! #4 (i (ilj. K4F.
3
111! = ukratko2
111. +/E2@ 1'?,_/ '4E234 1 3/L32+01
Eada se ?ajmonid upustio u o(jaCnjavanje tajni 0ore! suoio se s oigledno golemom poteCkoom koja je
nastala z(og Dzakonske za(raneD
3"
o(jaCnjavanja ti9 tajni. 0aj isti zakon! ije je tajne ?ajmonid pokuCao
o(jasniti! za(ranjuje nji9ovo o(jaCnjavanje. Prema ured(i talmudski9 mudra7a nijedan se ovjek ne smije
poduavati ma7ase) merkaba)u, osim ako taj nije mudar i sposo(an u nj proniknuti. Pa i takvu se ne smije
prenijeti niCta do Dnaslova poglavljaD. Yto se ostali9 (i(lijski9 tajni tie! rijetko se gdje kao u 0almudu
susree tako jasno negodovanje protiv nji9ove o(jave NrevelationQ Cirem puanstvu.
33
2(jaCnjavanje je tajne
kakve knjige ravno nji9ovu prenoCenju tisuama ljudi. +ljedno tomu! spomenuta talmudska za(rana povlai
za(ranu pisanja knjige posveene nji9ovu o(jaCnjavanju.
34
?ajmonid tu za(ranu pri9vaa ne samo kao zakonski o(ve%zujuu nego i kao oevidno mudru. 2na je u
potpunosti sukladna njegovu vlastitom do(ro promiCljenom sudu da je usmeno nauavanje openito
superiornije pisanom nauavanju. 0o se stajaliCte mo*e pratiti unatrag do stare filozofijske tradi7ije.
3#

4ristotelova su djela! koja je ?ajmonid poznavao! (ila DakroamatinaD! a ne DegzoterinaD! a njegova
metoda izlaganja stvari esto odaje svoje podrijetlo u Platonovoj ili +okratovoj dijalekti7i. 4 (udui da je
4lfara(i u svojoj raspravi o Platonovoj filozofiji
3K
sa*eo glasovit nauk Platonova =edra, ak mu je mogla
(iti poznata i ona klasina tvrdnja o opasnosti koja je svojstvena svakom pisanju. @ilo kako (ilo! ?ajmonidu
je prvenstveno (ila va*na nedvosmislena zapovijed zakona! a ne dvosmislen savjet filozofa.
3H
4ko je knjiga posveena o(jaCnjenju (i(lijski9 tajni zakonom za(ranjena! kako onda 'odi, kao djelo
proni7ava Lidova! mo*e (iti knjigomX 'nakovito je da je sam ?ajmonid u 'odiu nikada
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
3"
111! /vod ("a i (I ";H!K i "#F.
33
! /vod (3(%4aI 3! ;%;FI 33 (3KaI 4=!;%"FI 34 (4>(I #"! "4%#3.3FI 111! /vod.
34
! /vod (4aI 3! ;%">FI 111! /vod ("aI ";H!#%KF.
3#
! H (;3(I "! 4%"4FI 111! /vod ("(I ";H! "#%"KF. /sp. 1! H i /vod (4aI 3! ;%">F.
3K
/sp. 5alakerin 9e(rejski prijevod 4lfara(ijeve N5OrO(`jeveQ rasprave u (es)it )okma), ur. David! str. H# dol!e2
3H
1nferiornost se pisanja takoBer odaje u oznakama oni9 (i(lijski9 djela koja proro7i nisu sastavili kao DspiseD. /sp. 11! 4# (;4a! ;#(I "=3! "%"=#! 3F.
ne naziva knjigom! nego je dosljedno naziva maCEla (ma7amar82 ,aCEla ((aC kao i ma 7amar8 ima nekoliko
znaenja. ?o*e znaiti raspravu NtraktatQ! i u tom je smislu ?ajmonid ra(i kada govori! primjeri7e! o
(aspravi o vladavini 4leksandra iz 4frodisijade. 3o mo*e znaiti i govor! Cto je njezina izvorna konota7ija.
?ajmonid! suspre*ui se da 'odi nazove knjigom! nazivajui ga maCEla, 7ilja pritom na (itno usmenu
narav njegova uenja. @udui da su u knjizi kao Cto je 'odi aluzije mnogo va*nije od jasni9 tvrdnji!
?ajmonidove se tvrdnje koje se tiu superiornosti usmenoga uenja vrlo vjerojatno moraju s9vatiti potpuno
doslovno.
4ko 'odi u neku ruku uope nije knjiga! ako je on puki nadomjestak za razgovore ili govore! onda ga se ne
mo*e itati na nain na koji (i se! primjeri7e! itao i(n +inaov N4vi7eninQ /l1S)ifE ili Suma teologi!e 0ome
4kvinskoga. 'a poetak radije pretpostavimo da je primjeren nain njegova prouavanja unekoliko slian
onomu na koji tradi7ionalni judaizam prouava zakon.
3;
0o (i znailo da ako *elimo znati Cto ?ajmonid
misli! re7imo! o ?ojsijevu proroanstvu! ne (i dostajalo pogledati ono poglavlje njegova djela koje je
izrijekom posveeno toj temi i u kojemu (ismo mogli pronai savrCeno jasne i naizgled konane tvrdnje o
tomeI a ni usporediti i9 s oprenim tvrdnjama koje neoekivano izranjaju u drugim poglavljima. 0akoBer
(ismo morali uzeti u o(zir analogne DodlukeD koje ?ajmonid donosi s o(zirom na potpuno drukije
DsluajeveD te se upoznati s opim pravilima analogije koja opstoje u usmenim raspravama te vrste. /tvrditi
da je neka autorova tvrdnja jasna! u sluaju knjige kao Cto je 'odi, ravno je postavljanju pitanjaI njegov se
odgovor mo*e do(iti samo poduljom raspravom! a njezin nas pak is9od opet mo*e izlo*iti! i to namjerno!
novim DpoteCkoamaD. 4ko je istina da je ,isna Tora uistinu najvei poslijetalmudski doprinos usmenim
raspravama o 9ala9i! tada se s jednakim pravom mo*e tvrditi da je ?ajmonid! pisanjem 'odia, nastavio
9agadske talmudske rasprave. 1 (aC kao Cto je ,isna Tora, umjesto da 9ala9ike rasprave privede kraju!
zapravo po%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
3=
3a tu injeni7u ukazuje 4(ravanel u svojem ,a 7amar kaser bebi 7ur sod )a1more) N?ala rasprava radi o(jaCnjenja tajni 'odia za zdvo!neU2 1(n 0i((on u predgovoru svojega prijevoda
'odia, 'odi naziva )a sefer)a1nik)bad )a1ze) ma 7amar more) nevouk)im NDta va*na knjiga! 'odi za zdvo!ne$U2
3;
/sp. H.4. 6olfson :res"as7 :ritiCue of /ristotle (.am(ridge! ;";F! "" i d. ?ajmonid upozorava na slinost izmeBu za(rane zapisivanja usmenoga zakona i za(rane zapisivanja tajnoga
nauka zakona. )idi 1! H a izvorniku2
slu*io kao nji9ova nova poetna toka! jednako je tako 'odi, umjesto da dade konano o(jaCnjenje tajnoga
(i(lijskog nauka
4>
! zapravo vjerojatno (io pokuCaj o*ivljavanja usmene rasprave o njemu! izazivajui
poteCkoe koje su namjerno ostale nerijeCene.
3o iako je metoda koju je ?ajmonid upora(io u 'odiu (liska! koliko je u ljudskoj moi! metodi usmene
poduke! 'odi z(og toga nee prestati (iti knjigom. Prema tome! samo postojanje 'odia podrazumijeva
svjesno krCenje nedvosmislene za(rane. &ini se da je ?ajmonid neko vrijeme kanio (iti na pola puta izmeBu
usmene i povjerljive poduke! koja jest dopuCtena! i pisane poduke! koja je za(ranjena. )rsta pisanja koje je
naj(li*a povjerljivom razgovoru jest oso(no dopisivanje s (liskim prijateljem. 'odi !e zapravo napisan u
o(liku pisama namijenjeni9 prijatelju i najdra*em ueniku! Josipu.
4
3amijenivCi svoju knjigu jednomu
ovjeku! ?ajmonid se po(rinuo da se ne ogluCi o za(ranu tumaenja ma7se) merkaba)a viCe no jednomu
ovjeku. YtoviCe! u *pistuli dedi"atorii, namijenjenoj Josipu! on kao usputno i ne9oti7e spominje da je Josip
posjedovao sve kvalitete koje se tra*e u prouavatelja tajnoga nauka i o(razla*e neop9odnost pisane
komunika7ije nakon odlaska svojeg uenika.
4"
0o (i opravdanje dostajalo da se ?ajmonid suzdr*ao od
o(javljivanja ti9 oso(ni9 Dpisama prijateljuD. /nato toj nedosljednosti i njegovoj vrstoj odlu7i da napiCe
'odi, iako mo*da Josipa nikada nije sreo ili ga ovaj nikada nije napustio!
43
pogreCno (i (ilo pretpostaviti da
se radi o potpuno ironinoj posveti. 0re(amo se samo zapitatiA Cto je (io konaan razlog Josipo%va
preuranjena odlaska i tako prijei iz sfere oso(ni9 i neoz(iljni9 stvari u sferu javni9 i oz(iljni9. Josipov je
odlazak! mo*e se rei! (io posljedi7a injeni7e da je (io Lidov u izgonu. 3ije oso(na
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
4>
/sp.! primjeri7e! 111! /vod ("(I ";=!%"FI !" ("K(I 34!>%"F.
4
/sp. pose(i7e 11! "4.
4"
2paske o *p2 ded2 ne mogu ponuditi dovoljno tumaenje tog izvrsnog knji*evnog djela! nego se samo (ave njegovim povrCnijim znaenjem. ?ajmonid spominje Josipove pjesme da (i
pokazao da je Josip posjedovao nu*nu vjeCtinu lijepoga izra*avanja. /sp. 1! 34 (4aI #3! 4F s 1! /vod (Ha%(I =! H%=F. Yto se tie Josipovi9 drugi9 oso(ina! vidi komentar o *p2 3ed2 +9ema 0o(a.
43
Prijeporno je je li ?ajmonid zavrCio 'odi prije ili poslije susreta s Josipom. Prema '. Diesendru7ku! D2n t9e Date of t9e .ompletion of t9e ?ore9 3e%(ukimD! .ebre0 Union :ollege
/nnual, J11%J111! 4;K! 'odi je (io zavrCen =#. tj. otprilike u do(a kad je poelo Josipovo kratko dru*enje s ?ajmonidom. &ak i ako 'odi nije (io zavrCen prije godine ;>! Cto je najkasniji
mogui datum (vidi isto, str. 4K! 4H>F! on je sigurno (io zaet i djelomi7e razraBen prije Josipova dolaska.
potre(a nego je samo vrlo nasuCna nu*da od na7ionalne va*nosti mogla ?ajmonida navesti na to da se
ogrijeCi o izriitu za(ranu. +amo ga je nu*da da zakon spasi mogla navesti na to da zakon prekrCi.
44
0ako iznimna mjera (ila je nu*na z(og dugovijeka izgona NDiasporaQ. 0ajne su se 0ore! Dizvora mudrosti
drevni9 $rka! a stoga i arapskeD
4#
! od pamtivijeka prenosile usmenom predajom. &ak i kada se usmeni
zakon! koji se takoBer nije smio zapisivati! konano sastavio u pisanom o(liku! talmudski su mudra7i raz(o%
rito ustrajali na tome da se (uduim naraCtajima tajni nauk prenosi samo usmenom rijeju! od jednog
uenjaka na drugog. 3ji9ova se zapovijed poCtovalaI ne postoji nijedna knjiga koja (i sadr*avala 7ijeli ili
djelomian tajni nauk. 2no Cto je do ?ajmonida doClo (ili su samo skromni nagovjeCtaji i aluzije na 0almud
i ?idraC .
4K
3o kontinuitet usmene predaje pretpostavlja stanovitu normalnost politiki9 uvjeta. '(og toga su
tajne 0ore (ile savrCeno razumljive samo dok je 1zrael slo(odno *ivio u svojoj vlastitoj zemlji! a ne pod
jarmom neuki9 svjetski9 naroda.
4H
3aroito je povoljno razdo(lje (ilo ono kada je vr9ovni politiki autoritet
poivao u rukama kralja +olomona! koji je gotovo potpuno s9vaao tajne razloge zapovijedi.
4=
3akon
+olomona! mudrost i politika vlast viCe nisu (ili ujedinjene. /slijedilo je opadanje i konaan gu(itak
slo(ode. Poveden u su*anjstvo! narod je pretrpio daljnji gu(itak u savrCenu poznavanju tajnP. 'a razliku od
1zaijini9 suvremenika koji su s9vaali 1zaijine kratke aluzije! ,zekijelovim je suvremeni7ima tre(alo mnogo
viCe detalja da (i s9vatili sveti nauk. 2padanje je znanja joC viCe doClo do izra*aja s prestankom sami9
proro%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
44
! /vod (;(I >!"=%";F prema tumaenju 5tlrstent9ala i ?unka.
4#
@aron! utlook, >#! s osvrtom na 1! H u izvorniku2 /sp. takoBer 11! ("4a%(I ;"! H%";F.
D ?idraC (9e(r. midras9A ispitivanje! istra*ivanjeF % z(ornik pouka! zapisani9 puki9 legendi i pria o drevnim uiteljima u *idovstvu! z(ornik koji slu*i o(jaCnjavanju pojedini9 odjeljaka @i(lije
% op. red.
4K
1! /vod (;(I >! "K%"HFI H (;3(%;4aI "! ;%"KF Nrijei tanbi)Et +asira 0a1is)ErEt podsjeaju na naslov knjige 1(na +inO Is)ErEt 0a1tanbY)Et6 usp. takoBer 11! "; (4KaI "44! =FQI 111! /vod ("a%
(I ";H! #%">F. ?ajmonid tu preCutno porie (ilo kakvu vjerodostojnost ili vrijednost knjiga kao Cto su Sefer )a1Desira) NEnjiga o stvaranjuQ ili S)e7ur -oma) N?jera tijelaQ Nrije je o djelima
mistika %op. red.QI usp. @aron! utlook, =;.
4H
! H (;3(I "!>%F.
4=
111! "K (#=aI 3K;! 4%KF. /sp. @aron! utlook, #%#4.
anstava. JoC je ko(nija (ila po(jeda -imljana! jer e novi 1zgon trajati mnogo du*e od prvog.
#>
Eako je
vrijeme odmi7alo! vanjski su uvjeti za usmeni prijenos tajnP 0ore postajali sve kritiniji. &inilo se da se
neiz(je*no (li*io trenutak kad e to postati sasvim nemogue. +uoen s takvim izgledima! ?ajmonid je
tajno nauavanje odluio zapisati.
Postavlja se! naravno! pitanje! kako se ?ajmonid domogao tajnog nauavanja. Jednom je nagovijeCtajui
datum ?esijina dolaska (u Iggeret Teimanu8 spomenuo predaju! oito usmenu! koju je on naslijedio od
svojeg o7a! a ovaj pak od svojeg o7a i djeda i koja je na taj nain sezala do sami9 poetaka 1zgona. 4ko nam
je na osnovi ove opaske donijeti opi zakljuak! morali (ismo pretpostaviti daje ?ajmonid svoje 7jelokupno
poznavanje tajnP 0ore dugovao neprekinutoj usmenoj predaji koja je sezala unatrag do vremena drugoga
9rama. 0ada (ismo morali ne samo pri9vatiti legendu o njegovu o(raenju na ka(alu u njegovoj poodmakloj
do(i! nego (ismo (ili prisiljeni priznati da je ka(alist (io i za svojega zrela *ivota! jer u protivnom sadr*aj
'odia ne (i (io niCta drugo nego tajno nauavanje utemeljeno na (usmenojF predaji. YtoviCe! kako se ini
da! u strogom smislu rijei! ka(ala nije ni postojala prije dovrCetka 'odia
RF
, namee se misao da je
?ajmonid (io prvi ka(alist.
0akve se smione 9ipoteze! meButim! od(a7uju z(og njegovi9 izravni9 tvrdnji. 2n ne samo da porie
povlasti7u da mu se pose(no o(javilo Nspe7ial revelationQ skriveno znaenje ma7ase) merkaba)a, nego i svoj
dug (ilo kojem (ljudskomF uitelju za poznavanje tajnog nauka.
#"
Po svemu sudei smatrao je da je usmena
predaja tajnog nauavanja prestala mnogo prije njegova vremena. 'ato i nije mogao u gaonskoj[ literaturi
nai nikakve tragove izvorne *idovske tajne predaje! no tvrdi da i9 je naCao u 0almudu i ?idraCu. 1sto tako
nije uspio otkriti nikakav ostatak svetog nauka
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
4;
111! K (;(I 3>H! "%#FI 11! 3" (H3(I "#4! "3%"4F! 3K (=>aI "K3! ;%"KF.
#>
/sp. 1! H (;3(I "!>F. /sp. takoBer ?. 0.! /vod.
#
D'ur @ezei79nung der ?8stik <urde der 0erminus NEa((alaQ erst se9r spOt ver<andt! und ist zuerst (ei 1saak dem @linden (7a. ">>F na79<eis(ar.D $. +79olem! *n"+"lopaedia &udai"a, 1J!
K3".
#"
111! /vod ("(I ";H! "H%"=F. /sp. meButim 111! "" (4KaI 3#3! "%""F. /sp. takoBer aluziju na krivotvorenu DmistinuD predaju u 1! K" (=>(I >4! "KF.
[ $aon oznauje *idovske du9ovne voBe u dijaspori! ili pak poasni naziv nadasve mudri9 ra(ina % op. red.
koji (i u narodu joC *ivio. +toga on nije (io posljednji nasljednik drevne predaje! nego prije prvi koji ju je
nanovo otkrio nakon Cto je ona dugo vremena (ila izgu(ljena. 2n je to tajno nauavanje nanovo otkrio
slijedei naznake na koje je nailazio u @i(liji i u rijeima mudra7a! ali i koristei se spekulativnim
premisama.
#4
@udui da su! poput njega! i njegovi pret9odni7i detaljno prouavali @i(liju i 0almud! njegovo
(i ponovno otkrie sigurno tre(alo pripisati pose(no du(oku proni7anju Dspekulativni9 premisaD! tj.
filozofije. 3ije (io svjestan da je time u judaizam uveo strani element. ?nogo prije njegova do(a
DandaluzijskiD su Lidovi pri9vatili uenja filozofa u onoj mjeri u kojoj su se ona podudarala s osnovom
0ore.
##
+toga su filozofijska uenja! donekle! pripadala predaji u ?ajmonidovoj o(itelji. 2n je mo*da i
vjerovao da je ponovno o*ivljavanje filozofijski9 studija u +rednjem vijeku viCe ili manje pratilo istodo(no
nestanak tajnoga uenja judaizma te da stoga predajni lana7 nikada nije (io prekinut. 3a kraju krajeva!
njemu se dio filozofijskoga nauavanja koji se mo*e o(raniti inio poput posljednjeg ostatka 1zraelova
izgu(ljena nasljeBa.
#K
5ilozofijska je predaja prosvijeene 4ndaluzije ?ajmonidu stoga dala prvi poti7aj da @i(liju pretra*i z(og
njezini9 tajni. '(og svoji9 je nastojanja tijekom veega dijela svojega *ivota uspio otkriti vrlo mnogo.
1stodo(no je dakako s9vatio da njegov pot9vat mnogi drugi! ako itko! vjerojatno nee ponoviti. Do(a se
filozofije u muslimanskim zemljama (li*ilo kon7u. / (ojazni da (i drago7jeni nauk ponovno mogao
stoljeima (iti izgu(ljen! odluio ga je zapisati! usprkos talmudskoj za(rani. 3o nije (io nepromiCljen.
Postavio se je na pola puta
#H
izmeBu nemogue posluCnosti i (esramnoga prijestupa. +matrao je da mu je
zadaa pismeno o(jasniti (i(lijske tajne na nain koji (i zadovoljio sve uvjete usmenoga o(jaCnjenja.
Drugim rijeima! morao je postati majstor umijea o(jave ne%otkrivanjem Nart of revealing (8 not
revealingQ[ i ne%otkrivanja o(javom.
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
#3
! H (;4aI "! "#%""! 3FI ! /vod ("(I ";H! H%=F.
#4
111! /vod ("(I ";H! "=%";F.
##
! H (;4aI ""! ;%>F.
#K
)idi gore str. #>. /sp. 4ltmann! nav2 d!2 3#! i d.
S
J /sp. 111! /vod (3aI ";=! =%;F.
-ije je o znaenjskoj konstruk7iji iz teologijske sistematike koja upuuje na fenomen Dprivatne o(javeD (za razliku od DjavneD! (o*anske o(jave na nain kako je ona sadr*ana u Svetom pismu,
a koja je zavrCena smru posljednjeg apo%
MMMMMMMMMMMMM
Prenositi se mogu prema zakonu samo Dnaslovi poglavljaD. ?ajmonid se odluio pridr*avati toga pravila.
4li zakon ide daljeA prema njemu se ti Dnaslovi poglavljaD ne mogu prenijeti nikomu! osim oso(i mudroj i
sposo(noj da u nji9 sama pronikne. +ve dotle dok se tajno nauavanje prenosilo usmenom podukom! tomu
se propisu lako udovoljavaloA ako poduavatelj nije dovoljno poznavao uenika! kao Cto je to gotovo uvijek
(io sluaj! njegove je intelektualne sposo(nosti mogao provjeriti razgovarajui s njim o neva*nim temama
prije nego pone o(jaCnjavati neke od (i(lijski9 tajni. 4li kako da autor knjige provjeri svoje itatelje! od
koji9 veliki dio mo*da joC nije ni (io roBen kad je knjiga o(javljenaX 1li postoji neka vrsta zamjenske
provjere koja (i autoru dopustila da neuke itatelje sprijei ne samo da proniknu u njegovu knjigu % to ne
za9tijeva nikakav ljudski napor % nego i da otkriju prave rijei u Dnaslovima poglavljaDX Da (ismo se uvjerili
da takvo sredstvo uistinu postoji! sjetimo se samo superiorna ovjeka i kako on postupa kad *eli priopiti
istinu za koju dr*i da nije za svaije uCi! drugom ovjeku koji se pak s tim mo*e ali i ne mora pomiriti.
/pozorit e ga tako da posumnja u nejasnu i naoko neva*nu posljedi7u ili premisu pri9vaenoga mnijenja.
4ko sluCatelj taj mig s9vati! poduavatelj e moi (olje o(jasniti svoje nedoumi7e i sluCatelja postupno
voditi prema glediCtu koje je od uo(iajenoga mnijenja daleko (li*e istini ((udui da pretpostavlja stanovito
promiCljanjeF. 4li kako nastaviti ako uenik taj mig ne s9vatiX 0ad e jednostavno stati. 0o ne znai da e
prestati priati. 3aprotiv! (udui da e iznenadna tiCina uenika samo z(uniti! a Cto mu nee (iti od velike
pomoi! nastavit e priati tako da prvoj! prilino znakovitoj reeni7i! dade uo(iajenije znaenje Cto e
uenika polako vratiti u sigurnu zonu pri9vaeni9 stajaliCta. Eako se taj nain zaustavljanja u pisanom
o(liku mo*e primjenjivati jednako kao i u usmenom! tako je jedina razlika u tomu da pisa7 u svakom sluaju
mora stati! jer tre(a sprijeiti da veina itatelja otkrije Dnaslove poglavljaD. Drugim rijeima! pisa7 svoje
kratke nagovjeCtaje mora prekinuti dugim odlom7ima tiCine! tj. neva*noga govo%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
stolaF % privatne su o(jave Dpriopenja dana od @oga pojedinim oso(amaD (usp. odredni7uA D2(jave! privatneD! uA ?i79ael $lazierV?onika E. Hell<ig (ur.F! Suvremena katolika en"iklopedi!a,
+plitA Laus! ;;=.! str. KKHI v. i odredni7u D2(javaD % Dnaziv za (o*ansku ini7ijativu u @o*jem samopriopivanju ovjeanstvu N...Q 3ormativno svjedoanstvo ove (o*anske o(jave jest @i(lijaD!
str. KK4%KKKF %op. red.
ra. 4li do(ar autor nikada nee (iti u iskuCenju da skrene u neva*an govor. +ukladno tomu on e! nakon
miga koji se odnosi na odreBeno poglavlje tajnoga nauavanja! napisati nekoliko reeni7a koje se na prvi
pogled ine uo(iajenima! no pomnijim itanjem odaju novi mig! koji se odnosi na drugo poglavlje tajnoga
nauka. 0ime e sprijeiti da tajno uenje (ude pre(rzo proniknuto i stoga neprimjereno s9vaeno. &ak i oni
itatelji! koji (i prvi mig ne samo primijetili nego (i ga i s9vatili! a isto (i mogli uiniti i s onim sljedeim
migom izravno povezanim s prvim! imali (i veliki9 poteCkoa proniknuti u drugi mig koji se odnosi na drugi
dio rasprave. 3ije potre(no dodati da migova ima onoliko koliko je i poglavlja ili potpodjela poglavlja
tajnoga nauavanja te da! sljedno tomu! domiCljat autor raspola*e gotovo (eskonanim mogunostima
naizmjenine upora(e raznovrsni9 aluzija.
+ada mo*emo 7ijeniti znaenje sljedee ?ajmonidove tvrdnjeA D2vdje Nu 'odiuU nemojte od mene tra*iti
niCta osim naslova poglavlja. Pa ni ti naslovi u ovoj raspravi nisu poredani prema nji9ovu unutarnjem
redoslijedu ili uope prema ikakvu slijedu nego su poraz(a7ani i pomijeCani s drugim temama! koje (i
tre(ale (iti o(jaCnjeneD
#=
. 0ono je da ?ajmonid tom tvrdnjom smjera samo na svoje o(jaCnjenje ma7ase)
merkaba)a2 4li istu je metodu nedvoj(eno slijedio i u svojem o(jaCnjavanju ma7ase) beres)ita a i svi9 tajni
0ore.
#;
'(og toga se 7ijelo djelo ima vrlo pomno itati! tj. s takvom pomnjom koja ne (i (ila potre(na za
razumijevanje neke znanstvene knjige.
K>
@udui da je 7ijelom 'odiu svojstveno uenje tajne naravi! ne
iznenaBuje nas kad primijetimo da ?ajmonid vrlo usrdno preklinje itatelja da nikom drugomu ne o(ja%
Cnjava nijedan njegov dio! osim ako glasoviti poduavatelj i zakona
K
ve nisu jasno rastumaili neki
pose(an nauk! tj. ako on nije poznati predmet! predmet koji se u 'odiu spominje samo ponekad.
'odi je posveen o(jaCnjenju ezoterina nauka. 3o i samo je to o(jaCnjenje ezoterine naravi. 'odi je stoga
posveen ezo%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
#=
! /vod (3(I 3!%4F.
#;
11! "; (4KaI "44!> i d.F. /sp. 1! /vod (3(%4(I 3! H%4! ""F! H! 3# (4"aI #4! ">%"=F. )idi takoBer 111! 4 (==(I 4>;! KF.
K>
! /vod (=(I ;! "K%>!"F! isto (3(I 3! %4FI isto (4(I 4!"%#F.
K
! /vod (;aI >! 4%=F.
terinom o(jaCnjenju ezoterina nauka. +ljedno tomu! on je knjiga sa sedam peata. Eako je otpeatitiX
1). ?2-4L34 D1L,?4
3ijedan povjesniar s osjeajem pristojnosti i! stoga! osjeajem poCtovanja prema superiornom ovjeku kao
Cto je ?ajmonid! nee olako zanemariti njegovu usrdnu mol(u da se ne o(jaCnjava tajno nauavanje 'odia2
+ pravom se mo*e rei da tumau koji ne osjea gri*nju savjesti kad pokuCava protumaiti to tajno naua%
vanje i kad mo*da po prvi put uviBa njegovo postojanje i znaenje! manjka upoznatost s temom koja je
prijeko potre(na za valjano razumijevanje (ilo koje knjige. 'ato je pitanje primjerenoga tumaenja 'odia
prije svega moralno pitanje.
?i! meButim! imamo puno pravo prigovoriti postavljanju tog moralnog pitanja (udui da je povijesna
situa7ija u kojoj se nalazimo (itno drukija od one u dvanaestom stoljeu te stoga imamo opravdanje ako
?ajmonidovu volju ne uzimamo! tako rei! previCe oso(no. 0ono je da taj prigovor na prvi pogled! ini se!
dokazuje sljedeeA utemeljen je na pretpostav7i da se povijesna situa7ija dvanaestoga stoljea mo*e dovoljno
poznavati (ez valjanoga i primjerenoga poznavanja ?ajmonidova tajnog nauavanja. 3o ako se (olje
pogleda! vidi se da nijedan povjesniar pod povijesnom situa7ijom ne razumijeva tajne misli pojedin7a! nego
oigledne injeni7e ili miCljenja koja tom razdo(lju! (udui da su za nj uo(iajena! daju pose(an ton. 3as su
vrsni povjesniari izvrsno informirali o glediCtima koja su prevladavala u dvanaestom stoljeu i svatko od
nas mo*e vidjeti da su ona (itno drukija od oni9 koja danas prevladavaju. 0ada je javnim mnijenjem
upravljalo vjerovanje u o(javljenu NrevealedQ narav 0ore ili u postojanje vjenoga i nepromjenjivog zakona!
a danaCnjim javnim mnijenjem upravlja povijesna osvijeCtenost. ?ajmonid je potre(om ouvanja zakona
sam opravdao svoje krCenje talmudske za(rane pisanja o ezoterinom nauku @i(lije. ?i na isti nain
mo*emo opravdati svoje nepoCtivanje ?ajmonidove usrdne mol(e da se ne o(jaCnjava ezoterini nauk
'odia, pozivanjem na neop9odnost povijesnoga istra*ivanja. 1 povijest judaizma i povijest srednjovjekovne
filozofije ostaju! na*alost! nepotpune sve dotle dok ?ajmonidovo tajno uenje ne ugleda svjetlo dana. 0aj e
argument postati joC jai ako uzemo u o(zir osnovni uvjet povijesnoga istra*ivanja! odnosno slo(odu
miCljenja. 1 slo(oda miCljenja ini se nepotpunom sve dotle dok priznajemo nepo(itnost svake za(rane
o(jaCnjavanja (ilo kakvoga nauavanja. @udui da je naCa slo(oda miCljenja ugro*ena ve viCe od nekoliko
stoljea! ne samo da imamo pravo nego imamo i du*nost o(jasniti ?ajmonidovo nauavanje kako (ismo
pomogli (oljem razumijevanju onoga Cto slo(oda miCljenja znai! tj. kakvo stajaliCte ona pretpostavlja i koje
*rtve tra*i.
Polo*aj je ?ajmonidova tumaa stoga donekle istovjetan ?ajmonidovu. 2(oji7a se suoavaju sa za(ranom
o(jaCnjavanja tajnoga nauavanja i nu*dom njegova o(jaCnjavanja. +ukladno tomu! mo*e se tumau initi
uputnim da ?ajmonida oponaCa i u rjeCenju dileme! tj. da (alansira izmeBu nemogue posluCnosti i (esra%
mnoga prijestupa pokuCavajui ezoterino protumaiti ezoterino nauavanje 'odia2 @udui da 'odi
sadr*ava ezoterino tumaenje ezoterina nauavanja! primjereno (i tumaenje 'odia stoga moralo
poprimiti o(lik ezoterinoga tumaenja ezoterinoga nauavanja.
0a misao mo*e zvuati paradoksalno i ak smijeCno. 3o ne (i se uinila tako apsurdnom vrsnom itatelju
'odia kao Cto je to Josep9 i(n Easpi koji je napisao upravo ezoterian komentar o njemu. Prije svega!
ezoterino se tumaenje 'odia ne ini samo uputnim! nego i nu*nim.
Ead je ?ajmonid svojim djelom razotkrio tajno uenje @i(lije velikom (roju ljudi! od koji9 neki mo*da nisu
toliko posluCni prema talmudskoj za(rani ni toliko mudri kao Cto je to on (io! on se nije potpuno oslonio na
to da e ti itatelji poCtovati zakon ili njegovu oso(nu usrdnu mol(u. 2(jaCnjavanje je tajnP! kako on tvrdi!
ne samo zakonom za(ranjeno nego i po naravi nemogueA
K"
tajne po svojoj naravi ne smiju izai na vidjelo.
+ad se suoavamo s treim znaenjem rijei DtajnaDA tajna mo*e oznaavati ne samo (i(lijsku rije ili
para(olu koja ima unutarnje znaenje i samo skriveno znaenje nego i! a mo*da i prije svega! ono na Cto se
to skriveno znaenje odnosi.
K3
2no o emu govore proro7i tajno je!
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
K"
! /vod (3(I 3! #F. /sp. !3 a izvorniku2
K3
D+e7rets of t9e (eing and se7rets of t9e 0ora9D! 11! "K (#K(I "3"! #F. 'a razliita znaenja DtajneD! usp. @a7on! /dvan"ement of Learning, ur. $. 6. Eit79in! ">#.
jer nije stalno dostupno kao ono Cto opisuju o(ine znanosti! nego samo tijekom viCe%manje kratki9 i rijetki9
du9ovni9 prosvjetljenja koja prekidaju gotovo neprestanu du9ovnu tamuI ono uistinu nije dostupno
naravnom umu nego samo prorokoj viziji. +ljedno tomu! svakodnevni je jezik potpuno nedovoljan da se te
stvari opiCuI jedini je mogui nain para(olama i zagonetkama.
K#
&ak i tumaenje proroki9 uenja mora (iti
u vidu para(ola i zagonetki! Cto jednako vrijedi za tumaenje tumaenja te vrste jer se i drugo i prvo
tumaenje (avi istom tajnom tematikom. +toga se tumaenje 'odia ne mo*e dati na uo(iajenom jeziku!
nego samo u vidu para(ola i zagonetki. 'ato! prema ?ajmonidu! prouavatelj ti9 tajni mora (iti ne samo
zrele do(i! proni7ljiva i istanana uma! savrCeno vladati umijeem politike vladavine i spekulativnim
znanostima te sposo(an razumjeti aluzivan govor! nego i sam stvari mora umjeti prikazivati aluzivno.
KK
Eada (i svaki prouavatelj uistinu morao zadovoljiti te uvjete! odma9 (ismo morali priznati! prije nego se
poduzme ikakav oz(iljan korak da se rastumai ezoterino nauavanje 'odia, da je za modernoga
povjesniara tumaenje toga djela potpuno nemogue. +ama (i nakana da se 'odi protumai pretpostavljala
nepodnosiv stupanj drskosti poten7ijalnoga tumaaI on (i! Cto se preCutno podrazumijeva! dr*ao da
posjeduje sve oso(ine platonskoga kralja%%filozofa. 3o iako (i skroman ovjek! suoen sa za9tjevima koje
smo naznaili! (io sklon odustati od pokuCaja da pronikne u 7ijeli 'odi, mogao (i se nadati da e pridonijeti
njegovu razumijevanju tako Cto e postati koristan dio zajedni7e znanstvenika koji su predani tumaenju
'odia2 4ko se ta knjiga ne mo*e proniknuti nastojanjima jednog ovjeka! mo*e se proniknuti zajednikim
nastojanjima viCe nji9! pose(i7e ara(ista! judaista i prouavatelja
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
K4
1! /vod (4(I 4! #F. 0aj odlomak impli7ira temeljno razlikovanje izmeBu ezoterini9 i egzoterini9 znanosti. Yto se ti9 razlikovanja tie! usp. 1. $oldzi9er! -itEb ma7EnY al1nafs NEnjiga o
znaenjima du9aQ (@erlin! ;>HF! str. "=[%3[. Prema uo(iajenom razlikovanju! Dvanjska znanostD (al17ilm al1barrEnY8 istovjetna je aristotelovskoj filozofiji a i -alEmu6 Dunutarnja filozofijaD
(al1falsafa al1dE)ila ili al1falsafa al1)Ess;8 koju o(raBuju mu)akkikTn NDoni koji tragaju za istinomDQ (avi se Dprirodnim tajnamaD. 3auavanje je ezoterine znanosti spoznaja al1madnPn bi)i
NDspoznaja preko mali9 naznakaDQ. /sp. 1! H u izvorniku, 3# (4(I #4! 4F! H (;3(I "! ">F.
K#
! /vod (4aI 4! 4%HF. )idi komentare ,p9odija i +9em 0o(a o tom odlomku. 1!
/vod (4a%(I 3!"3%4! ">F.
KK
! 34 (4aI #3!"%;F! 33 (3H(I 4=! ""%"#F.
povijesti filozofije. 0ono je da kad se govori o uvjetima koje prouavatelji tajnoga nauavanja moraju
ispuniti! ?ajmonid ne spominje dis7ipline kao Cto su one na koje smo upravo upozoriliI zapravo! on
openito nije dr*ao do povijesti.
KH
4li se s punim pravom mo*e rei da nije poznavao i nije mogao poznavati
povijest u modernom smislu te rijei! dis7iplinu koja na neki nain daje sintezu koja je prijeko potre(na za
primjereno razumijevanje tajnog nauka! filozofije i politike. 3o! koliko god imali do(ro miCljenje o
kvalitetama modernoga povjesniara! on sigurno ne mo*e per se razumjeti ezoterine tekstove! a ni (iti
ezoterian pisa7. 'apravo je moderna povijesna osvijeCtenost rasla istodo(no s prestankom ezoterine
predaje. +toga svim danaCnjim prouavateljima ?ajmonida manjka pose(na poduka nu*na za
razumijevanje! pisanje da i ne spominjeno! ezoterine knjige ili komentara. Je li! stoga! potpuno nemogue
tumaiti 'odi u danaCnjim okolnostimaX
Prouimo neCto podro(nije osnovnu pretpostavku koja je u pozadini upravo donesena zakljuka! tonije
onoga koji nas je upravo oneraspolo*io. 0ono je da ?ajmonid nedvosmislenim rijeima tvrdi da je izravno
i jednostavno izri7anje tajni stvari ili tajni 0ore po naravi nemogue. 4li on niCta manje nedvosmislenim
rijeima takoBer tvrdi da je to zakonom za(ranjeno. 3o umni zakon ne za(ranjuje stvari koje su po se(i
nemogue i koje stoga nisu predmetom ljudskoga promiCljanja ili djelovanjaI a 0ora je umni zakon par
eA"ellen"es Proizlazi da dvije tvrdnje izgledaju proturjene. @udui da joC nismo u pozi7iji da odluimo koju
od nji9 tre(a od(a7iti kao puko egzoterinu! (ilo (i mudro da to pitanje zasad ostavimo otvorenim i ne ii
dalje od kratke rasprave o mogunostima odgovora. 0ri su mogua rjeCenjaA (F mo*da je ?ajmonid
vjerovao u neiz(je*ivu neop9odnost da se o tajnama govori zagonetnoI ("F mo*da je priznao da se o njima
mo*e jednostavno raspravitiI (3F mo*da je zastupao neko nepoznato meBurje%Cenje. +toga postoji stanovita
prima fa"ie vjerojatnost u omjeru dva naprama jedan da se prvo rjeCenje! koje je potpuno nespojivo s naCom
te*njom da 'odi razumijemo! mora od(a7iti. 3o ak i ako se konano mora pri9vatiti prvo rjeCenje! ne
moramo klonuti du9om jer to stajaliCte mo*emo od(a7iti kao pogreCno. ,zoterizam je! moglo (i se kazati!
utemeljen na pretpostav7i da postoji kruta
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
KH
/sp. @aron! utlook, 3%4.
K=
111! "K. /sp. 111! H (33a%(I 33H! =%#F.
podjela ljudskoga roda na nada9nutu ili inteligentnu manjinu i nenada9nutu ili lakoumnu veinu. 4li zar ne
postoje raznovrsni prijelazi izmeBu te dvije skupineX 3ije li svakom ovjeku dana slo(oda volje! tako da
mo*e postati mudar ili lakouman ovisno o svojim nastojanjimaX
K;
Eoliko god (ila va*na prirodna
sposo(nost razumijevanja! nije li upora(a te sposo(nosti! ili drugim rijeima! metoda! jednako va*naX 4
metoda! gotovo po samoj svojoj defini7iji! premoCuje ponor koji razdvaja dvije nejednake skupine. /istinu!
metode moderna povijesnog istra*ivanja! koje su se pokazale dovoljnima za deCifriranje 9ijeroglifa i
klinastog pisma morale (i zasigurno (iti dovoljne i za deCifriranje knjige kao Cto je 'odi, koja (i se mogla
pri(li*iti izvrsnim prijevodom na moderni jezik. 3aC se pro(lem! stoga! svodi na otkrivanje spe7ifine
metode koja (i nam omoguila da 'odi deCifriramo. Eoja su dakle openita pravila i najva*nija pose(na
pravila prema kojima se ova knjiga mora itatiX
). 04J3, 1 P-20/-J,&J4
Elju je zagonetke za valjano razumijevanje 'odia u oso(itosti te knjige koja! na prvi pogled! svim
modernim genera7ijama izgleda kao knjiga zapeaena sa sedam peata. +mjeram na to da je posveena
ezoterinom o(jaCnjavanju ezoterina teksta. -adi se o poznatoj za(ludi kad se pretpostavi da je takvo
o(jaCnjavanje samo po se(i ezoterino! ili (arem dvostruko viCe ezoterino i stoga dvostruko te*e za
proniknuti od ezoterinog teksta kao takvog. 'apravo! ma koliko ezoterino (ilo! svako (i o(jaCnjavanje
teksta tre(alo pridonijeti njegovu razumijevanju! a ako autor nije izuzetno nesposo(an ovjek! o(jaCnjenje
mora (iti od pomoi. Dakle! ako pomou ?ajmonida proniknemo u (i(lijsko ezoterino nauavanje!
istodo(no emo proniknuti i u ezoterino nauavanje 'odia, (udui da je ?ajmonid sigurno pri9vatio
ezoterino nauavanje zakona kao pravo nauavanje. 1li! da to ka*emo neCto drukije! mo*emo rei da nam
je za9valjujui ?ajmonidu tajno nauavanje dostupno u dvije razliite verzijeA u izvornoj (i(lijskoj verziji i
izvedenoj verziji 'odia2 +vaka verzija sama po se(i mo*e (iti potpuno nerazumljiva! no mo*da i9 mo*emo
odgone%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
K;
?.0. 0es9u(a9 #! ".
tnuti jednu pomou druge. Poput ar9eologa koji se zatekao pred natpisom na nepoznatom jeziku a potom
otkrije drugi natpis koji daje prijevod istoga teksta na drugom nepoznatom jeziku. 3ije toliko va*no
pri9vaamo li ?ajmonidove dvije pretpostavke! koje moderna kritika od(a7uje! da je @i(lija ezoterian tekst
te da je njezino ezoterino nauavanje vrlo slino 4ristotelovu. 'a ?ajmonida @i(lija !est ezoterina knjiga i
to najsavrCenija ezoterina knjiga ikad napisana. +ljedno tomu! kad je sam krenuo pisati ezoterinu knjigu!
morao je uzeti @i(liju za uzor. Drugim rijeima! 'odi !e napisao prema pravilima koja je navikao slijediti u
itanju @i(lije. +toga! *elimo li u 'odi proniknuti! moramo ga itati prema pravilima koja ?ajmonid u tom
djelu primjenjuje u o(jaCnjavanju @i(lije.
Eako je ?ajmonid itao @i(liju! ili prije 0oruX Eao djelo jednoga autora! i to ne toliko ?ojsija koliko @oga
samoga. 'ato je 0ora za njega (ila najsavrCenija knjiga ikad napisana! i u pogledu sadr*aja i u pogledu
o(lika. 2n pose(i7e nije vjerovao (kao Cto moderna (i(lijska kritika nama kazuje da vjerujemoF da su
njezini formalni nedosta7i % primjeri7e! iznenadne promjene tematike! ponavljanja s veim ili manjim
varija7ijama % posljedi7e injeni7e da su je sastavili nepoznati redaktori iz razliiti9 izvora. 0i su nedosta7i
za njega (ile svrsis9odne nepravilnosti koje su tre(ale prikriti i ukazati na du(lji red! du(lje! ili tonije!
(o*ansko znaenje. /pravo taj namjerni ne%red on preuzima kao svoj uzor za pisanje 'odia2 1li! ako
pri9vatimo postavku moderne (i(lijske kritike! moramo rei da je za svoj uzor uzeo knjigu kojoj nenamjerno
nedostaje reda te je sam napisao knjigu kojoj namjerno nedostaje reda. / svakom je sluaju 'odi sigurno i
nedvoj(eno knjiga kojoj namjerno nedostaje reda. D3aslovi poglavljaD tajnoga nauavanja koje ona prenosi
Dnisu poredani prema nji9ovu unutarnjem redoslijedu ili uope ikakvom slijedu nego su poraz(a7ani i
pomijeCani s drugim temamaD
H>
. / 'odiu su primjeri prividno loCeg rasporeda toliko (rojni i poznati
njegovim prouavateljima da ovdje ne moramo spomenuti viCe od jednoga. ?ajmonid svoje o(jaCnjavanje
(i(lijski9 izraza koji @ogu pripisuju prostornost! lokalizirano kretanje i tako dalje (1! =%"KF! prekida
prikazom o znaenju ov!eka (1! 4F i raspravom o nu*nosti ezoterina nauavanja ma7ase) beres)ita (1! HF!
(aC kao Cto i @i(lija priu o
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
1! /vod (3(I 3!%4F.
Josipu prekida umetanjem prie o Judi i 0amani. 'ato kad god se u 'odiu susretnemo s iznenadnom
promjenom tematike! moramo slijediti isto pravilo tumaenja koje je ?ajmonid o(iavao slijediti kad god se
i sam morao suoiti sa slinim prividnim nedostatkom @i(lijeA nagaBanjem otkriti skriveni razlog prividnoga
nedostatka. /pravo je taj skriveni razlog! dostupan samo nagaBanjem! onaj koji povezuje raz(a7ane Dnaslove
poglavljaD! ako ne i sam Dnaslov poglavljaD. 3aravno da se slijed razlaganja! koji povezuje raz(a7ane
Dnaslove poglavljaD! a mo*da ak i same Dnaslove poglavljaD u nekim sluajevima! ne spominje unutar
poglavlja. 3o on je napisan nevidljivom tintom u prazninama izmeBu poglavlja! izmeBu reeni7a ili izmeBu
dijelova 'odia2
Druga se vrsta nepravilnosti pojavljuje! primjeri7e! u njegovu o(jaCnjavanju razni9 skupina (i(lijski9
zapovijedi (111! 3K%4;F. 3a poetku se svakoga poglavlja spominje knjiga ili knjige ,isne Tore u kojima se
razmatrani zakoni kodifi7iraju. ?ajmonid se od tog pravila otklanja samo u sluaju jednoga poglavlja
(Poglavlja 4F. 1z konteksta se lako mo*e nazrijeti da to nije sluajno. 0u on neo(ino jasno naglaCava
razliku izmeBu teksta (i(lijski9 zapovijedi i nji9ova tradi7ionalnog tumaenja. 3jegova je nakana! kako
izrijekom ka*e! o(jasniti DtekstoveD! a ne fiC)Q
F
,isna Tora !e posveena &iC)u2 'ato (i (ilo krajnje
pogreCno da je na poetku tog poglavlja spomenuo odgovarajuu DknjiguD ,isne Tore, tj. DEnjigu suda7aD.
/sput se mo*e dodati da (i potpunija rasprava o toj nepravilnosti! koju nam prostor ovdje ne dopuCta!
pomogla o(jasniti niCta manje z(unjujuu poteCkou oko umetanja zakona o oplakivanju u DEnjigu suda7aD.
Eao posljednji primjer ti9 sredstava! koja (i se mogla nazvati namjernim nedoumi7ama! a koja je
?ajmonidu nalagao njegov uzor! mo*emo ovdje spomenuti ponavljanja iste teme s naoko nikakvim ili samo
neva*nim varija7ijama. 2n primjeuje da ,zekijel dva puta ima istu viziju ne(eske koije! najtajnije teme! te
da su pak o(je te vizije (ile tek ponavljanje iste vizije 1zaije.
H"
'a njega nije (ilo manje va*no kad je s9vatio
da svi sugovorni7i u Enjizi o Jo(u oito stalno ponavljaju tvrdnje jedni drugi9. Pose(i7e se ini da ,li9u!
navodno superiorniji u mudrosti od Jo(a! ,lifaza! @ilda%da i +ofara! ne dodaje nikakvo znaenje onomu Cto
su drugi rekli
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
H
111! 4 (==(I 4>;! #%KF.
H"
111! 3 U izvorniku, Z2
prije njega. ?ajmonid naravno tvrdi da su ta ponavljanja prividna! a ne z(iljska te da e podro(nije
prouavanje otkriti da su miCljenja Jo(a! ,lifaza! @ildada i +ofara! kao i ,li9ua! (itno razliita jedna od
drugi9 te da izvjeCe o ,zekijelovoj drugoj viziji dodaje va*ne podatke onoj prvoj.
H4
0aje metoda
ponavljanja prividno neva*ni9! a zapravo izuzetno va*ni9 varija7ija ?ajmonidu poslu*ila u njegove svr9e.
1zrazit se primjer mo*e nai u 'odiu u njegovu ponavljanju! s odreBenim varija7ijama! podjele (i(lijski9
zakona u 4 skupina! a iji je slijed u potpunosti odredio osnovu ,isne Tore2
>R
2n je time stvorio dojam da
samo ponavlja podjelu nainjenu u zakoniku! a zapravo se dvije podjele mnogo razlikuju jedna od druge.
Eao sljedei oiti primjeri primjene iste metode! mogu se navesti razlike izmeBu redoslijeda "4= potvrdni9
uputa u na(rajanju na poetku ,isne Tore (ili u Sefer )amitzvof8 s jedne strane i onoga u samom zakoniku s
drugeI razlike izmeBu na(rajanja # miCljenja o providnosti u 'odiu, 111! H sjedne strane! i onoga u istome
djelu! 111! "3! s drugeI
HK
te razlike u na(rajanju triju miCljenja o postanku u 'odiu, 11! 3! s jedne strane! i
onoga u istome djelu 11! 3"! s druge. / svim se tim sluajevima ?ajmonid prividno samo ponavlja kad dva
puta govori o istome (roju! ali zapravo u tim ponavljanjima uvodi nova stajaliCta koja u prvim tvrdnjama
nisu (ila ak ni izdaleka nagovijeCtena. 2n je svoju nakanu takva postupka jasno otkrio o(jaCnjenjem
metode koju su primijenila etiri prva sugovornika u Enjizi o Jo(u (Jo(! ,lifaz! @ildad i +ofarFA D+vaki od
nji9 ponavlja temu o kojoj je govorio onaj drugi... kako (i sakrili temu koja je svakomu od nji9 svojstvena!
tako da priprostima izgleda da je miCljenje sviju nji9 jedno! ope pri9vaeno miCljenjeD
HH
. 'apravo je svr9a
ponavljanja uo(iajeni9 tvrdnji sakriti neuo(iajena stajaliCta nji9ovim otkrivanjem u ponavljanju. +toga
nije va*no uo(iajeno glediCte koje se stalno ponavlja! a koje mo*e a i ne mora (iti valjano! nego su va*ni
neznatni doda7i uo(iajenom stajaliCtu! ili izostavljanja u odnosu na nji9 koja sa so(om nose ponavljanje
koje prenosi Dnaslove po%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
H3
111! "3 (#>aI 3#;! 4%; i 4%#F. /sp. takoBer 111! "4 (#"(I 3K"! ""%"3F.
H4
111! "3 (#>aI 3#;! ;%#FI (3aI ";=! "3%"4F! 3 (K( i HaI 3>3! #! ;I 3>4! 4%#F. /sp. ?.0. /vod! =K. i =H. za(ranu.
H#
/sp. takoBer etrnaest naela u +. ?.
HK
0akoBer o(ratite pozornost na tri miCljenja o providnosti naznaena u 111! H (3H(I 34"! "> f.F! kao i na dva miCljenja naznaena u 111! " (44(I 3#!H%=F.
HH
111! "3 (#>aI 3#;!%4F.
glavljOD tajnoga i istinskog nauavanja. 0o je ono Cto ?ajmonid prilino jasno daje na znanje kad ka*e da
pomnijim prouavanjem ,li9uova govora koji se ponavlja izlazi na svjetlo dana Ddodana temu koju on
uvodi! Cto i (ijaCe nakanaD
H=
. Pitanje je li ?ajmonid uope i u kojem o(imu upora(io tu metodu jedva
razluivi9 dodataka Dprvoj tvrdnjiD par eA"ellen"e, tj. samom (i(lijskom tekstu! u ovoj raspravi mora ostati
(ez odgovora.
H;
@udui da se ini da ta pravila tumaenja pridaju preveliko znaenje svakoj rijei koju je ?ajmonid
upora(io! moramo se vratiti naCoj poetnoj pretpostav7i da 'odi oponaCa @i(liju! a pose(i7e 0oru.
?ajmonidje 0oru itao kao knjigu! svaka je rije (ila (o*anskoga podrijetla i stoga iznimno va*na.
=>
Eoliko
je on savjesno nastojao otkriti pravo znaenje svakoga (i(lijskog naziva! ma koliko se on mogao initi
neva*nim u svom kontekstu! poznato je svakom itatelju 'odia, ija je prvotna nakana (ila o(jasniti
odreBene skupine (i(lijski9 rijei.
=
2n je izriito primijenio isto to naelo itanja ili pisanja na svoje djeloA
D4ko ovu raspravu *elite pojmiti u njezinoj 7jelini! tako da vam niCta ne promakne! onda njezina poglavlja
morate meBuso(no povezati.
="
4 kad itate odreBeno poglavlje! nastojte razumjeti ne samo sveukupnost
teme toga poglavlja nego i pojmiti svaku rije koja se u njemu pojavljuje tijekom govora! ak i ako ta rije
ne pripada naumu tog poglavlja. Jer stil ove rasprave nije iza(ran sluajno! nego vrlo pomno i izuzetno
pre7izno.D
=3
?ajmonid je naravno 0oru itao kao knjigu koja ni na koji nain nije frivolna. @udui da je pripovijetke i
pjesme smatrao
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
H=
111! "3 (#>aI 3#;! ;%>F.
H;
/sp. 111! /vod ("(%3aI ";=! 3%;F. ?etodu DponavljanjaD sigurno nije izmislio ?ajmonid. Prije njega naveliko ju je primjenjivao 4lfara(i N5OrO(PQ! koji (i isto nauavanje DponovioD s
doda7ima ili izostavljanjima u /l1si+EsEt al1madani++;) NPolitiki re*imQ! u /l1madina al1fEdila N+avrCeni grad%dr*avaQ! u /l1milla al1!adila N+avrCena zajedni7aQ. 4 ne za(oravimo ni Platona
(da spomenemo samo dva primjeraF! koji nauavanje (epublike DponavljaD u Zakonima, a u /pologi!i DponavljaD tri puta +okratovu o(ranu kao i optu*(u kojom su ga teretili.
=>
?. 0. Tes)uba) 3! H.
=
! /vod ("(I "! K i d.F.
="
3aime! s poglavljima 'odia valja vam uiniti isto ono Cto je +olomon uinio s rijeima i para(olama iz @i(lije. @aC kao Cto je on tajno nauavanje @i(lije otkrio povezujui rije po rije i
para(olu po para(olu! na isti nain mi mo*emo otkriti tajno nauavanje 'odia povezujui poglavlje s poglavljem i konano tajnu rije s tajnom rijei. /sp. 1! /vod (K(I K! "K%H!"F.
=3
! /vod
(=(I ;! "K%3>F.
povrCnim djelima! (io je ponukan (i(lijske prie s9vatiti kao Dtajne 0oreD
=4
. Eako je prie toliko prezirao!
tako je nevjerojatno da nekoliko pria koje je u(a7io u 'odi tre(a uzeti takvima kakve jesu. ?ora da ga je
neCto natjeralo da i9 ispria ne (i li svojim itateljima usadio (ilo neko valjano glediCte (ilo neki do(ar
moralni o(iaj.
=#
/ jednom nam sluaju pria priu kako mu je Dnekad davnoD neki znanstvenik postavio
stanovito pitanje i kako je on na nj odgovorio.
=K
@udui da je 'odi napisan Dvrlo pomno i izuzetno
pre7iznoD! sigurno se mo*e rei da okvir prie priopuje neko nauavanje koju sadr*aj rasprave sa
znanstvenikom ne prenosi. / 'odiu nalazimo joC pri+a koje su se dogodile Dnekad davnoD! kao Cto je
povijest znanosti kalEma, i priu o dvjema knjigama koje je ?ajmonid poeo pisati o para(olama proroka i
o ?idraCu.
=H
3e oklijevamo ni Dposvetnu epistoluD nazvati priom! tj. pretpostaviti da je i ona jedna od
DtajniD 'odia2 3avodi iz ?aj%monidova komentara ?isne i njezina zakonika! zapravo svi navodi u 'odiu,
pripadaju istoj skupini upozorenja.
3akon ti9 pret9odni9 opaski! moramo metodu itanja 'odia pokuCati postaviti na vrCu osnovu. Da (ismo
doCli do pravila koja (i nam olakCala nelagodno pogaBanje ?ajmonidovi9 tajni9 misli! moramo poeti
iznova pre7iznijom raspravom o odnosu izmeBu uzora! @i(lije! i njezina oponaCanja ili ponavljanja! 'odia2
Eojoj literarnoj vrsti pripadaju i @i(lija i 'odi i po emu je 'odi ose(ujne naraviX
1 @i(lija! prema uo(iajenu ?ajmonidovu s9vaanju! i 'odi ezoterine su knjige. 3avedimo samo joC jednu
tvrdnju autoraA u pisanju je 'odia 9tio da istine iznenadno za(ljesnu i potom opet nestanu.
==
'odi je! stoga!
istinu tre(ao ne samo otkriti nego i sakriti. 1li da istu stvar izrazimo u kategoriji kvantiteta! znatan je (roj
tvrdnji koje su tu prije zato da (i istinu sakrile! negoli njoj pouile.
3o koja je razlika izmeBu ezoterine metode @il(ije i one 'odia
F
Q 4utori su @i(lije odluili ra(iti pose(ne
vrste rijei! para(ola
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
1! " (3(I K! ;%FI 111! #>. /sp. @aron! utlook, =! (ilj. 4.
=#
/sp. 111! #> (">aI 4#! %3F.
=K
1! ".
=H
! H. /vod (#(I #! H i d..FI 111! ; (4>aI 34K! 3 i d.F. /sp. 111! 3" (H>a%(I 3=#! 3%">F.
==
! /vod (3(I 3! 4F.
i zagonetki ne (i li istinu o(javili NrevealQ ne%otkrivajui je i ne%%otkrili o(javljujui je.
=;
&ini se da su
para(ole najva*nije sredstvo! jer o njima ?ajmonid govori opCirnije nego o vrstama rijei koje su u pitanju.
;>
0ako se raBa dvoj(a nije li vrsta ezoterini9 knjiga kojoj pripada @i(lija para(olina knji*evnost. 0a nas
dvoj(a nuka da postavimo pitanje jesu li para(ole i zagonetke prijeko potre(ne ezoterinom nauavanju. 0o
pitanje! zapravo! postavlja i sam ?ajmonid. 3akon tvrdnje da nitko ne mo*e potpuno o(jasniti tajne te da se
stoga svaki uitelj slu*i para(olama i zagonetkama! on nastavlja i ka*e da tko *eli pouiti tajnama (ez
para(ola i zagonetki! ne mo*e nego (iti nejasan i kratak u svom govoru.
;
0a se opaska mo*e odnositi na
krajnji sluaj koji se vjerojatno nee dogoditi! ali mo*e navoditi i na moguu novinu. @ilo da je prvi sluaj
vjerojatan ili da ?ajmonid *eli (iti inovativan!
;"
zamjena koju je naznaio sigurno je mogua. 3jegova
opaska stoga podrazumijeva priznanje da postoji vrsta nepara(oline ezoterine literature te da se! sljedno
tomu! vrsta ezoterini9 knjiga kojoj pripada @i(lija mo*e s pravom opisati kao para(olina knji*evnost.
?ajmonid se vraa na pitanje kako iz(jei para(ole i zagonetke kad malo dalje u opem uvodu svojega djela
govori o tajnama! u svojoj raspravi o o(jaCnjavanju para(ola. 0o pitanje raspravlja pomou prie. Pria daje
nekad davno kanio napisati dvije knjige kojima (i o(jasnio (i(lijske para(ole i para(ole ?idraCa! ali da se u
svojem pokuCaju pisanja suelio s dilemom. ?ogao je ili iznijeti o(jaCnjenje u o(liku para(ola! ime (i
samo neCto zamijenio neim drugim iste vrste! ili para(ole o(jaCnjavati nepara(olinim govorom! no u tom
sluaju o(jaCnjenje ne (i (ilo prikladno za priproste. Eako o(jaCnjenja u 'odiu nisu namijenjena
priprostima! nego uenja7ima!
;3
tako od samoga poetka mo*emo oekivati da e (iti nepara(oline naravi.
YtoviCe! iz ?ajmonidove ranije tvrdnje znamo da se para(olian i zagonetan prikaz tajnoga nauavanja
mo*e iz(jeiA mo*e se zamijeniti nejasnim i kratkim go%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
=;
! /vod (#aI #! i KF.
;>
/sp. indeks za ?unkov 'odi, pod ri!2 DallSgoriesD NDalegorijeDQ i DnomsD NDimenaDQ.
;
! /vod (4(%#aI 4!%3!H%;!"K%"=F.
;"
! /vod (;(I >!"4%"=F.
;3
/sp. 1! /vod (#(I #!=%"#F s isto (3a i 4 (I "! i d. i 4! =%"F.
vorom! tj. nainima izra*avanja kojima su samo uenja7i skloni a koji su! osim toga! sami sposo(ni u nji9
proniknuti. Prije svega je u sluaju o(jaCnjavanja para(olina teksta ne samo mogue nego i prijeko
potre(no iz(jei para(olian govor. Para(olino (i o(jaCnjenje (ilo izlo*eno prigovorima koje je i sam
?ajmonid vrlo spremno izrekao! a to je da ono samo neCto zamjenjuje neim drugim iste vrste ili drugim
rijeima! da to nije nikakvo o(jaCnjenje. Eojoj se onda vrsti govora! razliitoj od para(olina! ?ajmonid
imao nauiti nakon svoje odluke da napiCe 'odi umjesto dvije popularne knjigeX Eoja je to vrsta za koju je
svako izlaganje istine dano u 'odiu pojedinaan primjerX Da (ismo odgovorili na to pitanje! prvo moramo
postaviti jedno openitije! a to je kojemu rodu pripadaju! do sada nepoznate! vrste izlaganja istine karakte%
ristine za 'odi, kao i vrste para(olini9 izlaganjaX 2dgovor na to pitanje! koje mora postaviti svaki (ri*ljiv
prouavatelj 'odia, ?ajmonid daje u posljednjem odjeljku opega uvoda svojem djelu! gdje prilino naglo
i neoekivano uvodi novu temuA razliite razloge za proturjeja koja se javljuju u razliitim vrstama knjiga.
3ama je ve poznat skriveni motiv koji le*i u pozadini njegove iznenadne promjene tematikeI to je donekle
prikriveno pitanje metode karakteristine za 'odi ili! neCto openitije i neodreBe%nije! pitanje roda kojemu
pripadaju ezoterine metode i @i(lije i 'odia2 3a to pitanje ?ajmonid ovdje prilino jasno odgovara da je
tra*eni rod proturjean govor. 3a prvo pitanje jednako jasno odgovara da se proturjeja na koja se nailazi u
'odiu imaju pripisati dvama razlozimaA uvjetima poduavanja teCko razumljivi9 pitanja! tj. za nji9ovo
razumijevanje! i uvjetima za govorenje ili pisanje o takvim pitanjima. /itelj mora poznavati proturjeja ko%
ja proizlaze iz onoga prvoga (osim ako ona nisu namjernaF! no uenik i9 ne vidi sve do naprednoga stupnja
o(ukeI drugim rijeima! za7ijelo i9 ne vide ni priprosti. 3o u pogledu proturjeja izazvani9 onim drugim
uvjetima! ona su uvijek namjerna i autor i9 od priprosti9 mora vrlo (ri*ljivo potpuno sakriti.
;4
0a nam
?ajmo%nidova otkria omoguuju da opiCemo o(lik ezoterina nauavanja 'odia# ?ajmonid ne poduava
istini izmiCljanjem para(ola (ili proturjejima izmeBu para(olini9 tvrdnjiF! nego svjesnim i na%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
1! /vod (>a! >(! l(I ! ;%"K i "! H%" i 3!3%#F.
mjernim proturjejima! od priprosti9 skrivenima izmeBu nepara%(olini9 i nezagonetni9 reeni7a.
;#
1z toga se mora zakljuiti da nijedan tuma 'odia ne mo*e pokuCati dati Doso(noD o(jaCnjenje njegovi9
proturjeja. Primjeri7e! ne smije i9 pokuCati pripisivati injeni7i ili pretpostav7i da su dvije predaje koje je
?ajmonid pokuCao pomiriti! tj. (i(lijska i filozofijska! zapravo nepomirljiveI niti i9 na viCe filozofijski! ali
nimalo prikladniji! nain o(jaCnjavati pretpostavkom da je ?ajmonid (io na tragu filozofijski9 pro(lema
koji nadilaze vidike filozofijske predaje! ali se nije mogao potpuno oslo(oditi njezini9 okova. 0i (i pokuCaji
(ili svrsis9odni kad (i se njima moglo o(jasniti vrlo slo*eno i umjetno usklaBivanje proturjeja. 2(a su i
pogreCna i suviCna ako tre(aju o(jasniti proturjeja koja! ako nisu namjerna! ne (i odavala nesposo(nost
superiornoga uma da rijeCi (ilo nerjeCive ili vrlo teCko rjeCive pro(leme! nego njegovu puku neukost.
;K
+vim
(i se takvim nastojanjima preCutno ili izrijekom pretpostavilo da je ?ajmonid previdio sva proturjeja! no tu
pretpostavku opovrgavaju njegove jasne tvrdnje. Dakle! sve dok se ne doka*e suprotno! mora se dr*ati da je
(io potpuno svjestan svi9 proturjeja u 'odiu u samom trenutku pisanja proturjeni9 reeni7a. 4 ako nam
se prigovori da moramo dopustiti mogunost da su se u 'odi uvukla nesvjesna i nenamjerna proturjeja!
(udui da se za isto okrivljivalo i filozofe niCta manje vrednije od ?ajmonida! mi emo upozoriti na
?ajmonidovu emfatinu tvrdnju u pogledu izuzetne (ri*ljivosti s kojom je on napisao svaku rije svoje
knjige te tra*iti da oni koji prigovaraju poka*u sline tvrdnje u knjigama drugi9 filozofa koji (i im mogli
pasti na pamet. +toga du*nost tumaa nije o(jaCnjavati proturjeja! nego samo otkriti koju je od dviju tvrdnji
?ajmonid smatrao valjanom! a koja mu je poslu*ila samo da istinu prikrije.
?ajmonid je postavio pitanje imaju li se proturjeja proizaCla iz uvjeta govorenja ili pisanja o teCko
razumljivim stvarima takoBer pronai u @i(lijiA on za9tijeva da se to pitanje vrlo pomno proui.
;H
'apravo!
to se pokazuje kao presudno kad se jednom pogleda ispod povrCine nauavanja 'odia2 Eako on na nj ne
daje
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
;#
/sp. 1! /vod (>aI ! 3%KF. /sp. neCto drukije tumaenje koje je slijedio 4ltmann! nav2 d!2 3>! i d.F.
;K
/sp. 1! /vod (>(I "! 4%HF.
;H
! /vod ((I 3! K%=F.
izriit odgovor! tako se ono ovdje mora ostaviti otvorenim. 2vdje ne mo*emo raspravljati ni o srodnim
pitanjima poput onoga je li ?ajmonidova metoda nauavanja istine (ila pod utje7ajem filozofijske predajeI
je li ona karakteristina za pose(nu vrstu filozofijske literature i ne (i li se! u skladu s nazivljem filozofijske
predaje! 'odi tre(ao opisati kao egzoterino djelo. @ude li ovaj opis u konani7i toan! znaenje e naziva
DdodatakD morati (iti temeljito promijenjenoA nee znaiti presudno va*no tajno nauavanje koje se dodaje
uo(iajenom glediCtu! nego prije maCtovito predoivanje koje se dodaje neprikrivenoj istini.
;=
@udui da su proturjeja u 'odiu sakrivena! moramo kratko razmotriti (arem neke naine nji9ovi9
prikrivanja. (F 3ajoiglednija je metoda o istoj temi govoriti na proturjean nain na strani7ama koje su
udaljene jedna od druge. +im(ol je ove metodeA a b ( (strani7a #F % a c ( (strani7a 3H;F. ?eButim! imajui
u vidu koliko smo pri itanju o(ino nemarni! udaljenost izmeBu strani7a mo*emo smanjiti na (ilo koji
pozitivan (roj. ("F )arija7ija je ove metode dati jednu od dvije proturjene tvrdnje gotovo uzgredno. Do(ar
je primjer ?ajmonidovo uzgredno pori7anje o(vezne naravi svi9 *rtveni9 zakona.
;;
(3F 0rea je metoda ne
proturjeiti prvoj tvrdnji izravno nego proturjeiti njezinim implika7ijama. +im(ol je te metodeA a b ( % ( b 7
% Na b 7Q % a d 7 % Na d (Q. 'agrade oznaavaju tvrdnje koje se ne smiju izgovoriti. 0o se mo*e predoiti
proturjejem izmeBu tvrdnjiA Djedna je od glavni9 tema 'odia ma7ase) beres)it$ te $ma7ase) beres)it je
fizikaD s jedne strane i Dfizika nije tema 'odia$ s drugeI ili proturjejem izmeBu tvrdnji da je Do(jaCnjavanje
tajni po naravi nemogueD i da je Do(jaCnjavanje tajni zakonom za(ranjenoD. (4F +ljedea je metoda ne
proturjeiti prvoj tvrdnji izravno! nego je naizgled ponoviti! a zapravo joj dodati ili iz nje izostaviti! naoko
(eznaajan izraz. +im(ol je te metodeA a b ( % N( b p c 31 % a b p % Na e (Q. (#F +ljedea je metoda izmeBu
dvije proturjene tvrdnje u(a7iti posrednu tvrdnju koja sama po se(i prvoj nije proturjena! ali to postaje
dodavanjem ili
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
;=
'a dva znaenja dodatka usp. 1! /vod (Ha%(I =! K! #F s jedne strane i isto (=aI ;! =F s druge. /sp. takoBer poetak same rasprave u Treatise on (esurre"tion2 'naenje se naziva DdodatakD!
primjeri7e! za nauk o atri(utima ovdje mo*e tek uzgredno spomenuti.
;;
! 4K (>"a%(I 4"H! 4%KF. /sp. ?unk! 'odi, ! 3K4! (ilj. #. 4luzija se na tu tvrdnju podrazumijeva u Josep9 i(n Easpijevim komentarima o Ponovl!enom zakonu Npetoj knjizi
Petoknji*jaQ HA4 i d. i +amuelu 1! =AK.
izostavljanjem naoko neva*na izriaja. Proturjena se tvrdnja lako potkrade poput ponavljanja posredne
tvrdnje. +im(ol je te metodeA a b ( % a4P%N( b P c eQ%ad(. (KF /pora(a dvosmisleni9 rijei. +im(ol jeA
a b (D
a b 7%N7 (V
5 a4$j
Primjeri7e! reeni7a DodreBena je tvrdnja dodatakD mo*e oznaavati neki istiniti dodatak neistini ili neki
neistiniti dodatak istini.
Dok smo na temi dvosmisleni9 rijei! mo*emo uputiti na to koliko su one va*ne za itatelja 'odia2 Prema
?ajmonidu! @i(lija nauava istinu putem odreBeni9 vrsta rijei! kao i para(ola. 1ako para(ole izostavlja iz
svojega djela! ?ajmonid nigdje ne daje na znanje da kani iz(jei odreBene vrste rijei! pose(i7e ne one dvo%
smislene. 1zraz Ddvosmislena rijeD sam je po se(i dvosmislen. Eao te9niki izraz! on oznauje rije koja se
ra(i za Ddva predmeta koja su slina s o(zirom na neCto Cto im je o(ama sluajno! a Cto ne ini nji9ovu
(itD
>>
. / drugom! manje te9nikom ali jednako va*nom! znaenju! on oznauje Drije kazanu prikladnoD
(?udre izreke "#AF[. Prema ?ajmonidu! taj (i(lijski izraz opisuje Dgovor koji se izrie prema svoja dva
li7aD ili Dgovor koji ima dva li7a! tj. koji ima vanjsko i unutarnjeD li7eI vanjsko! korisno! primjeri7e za
odgovarajue stanje ljudski9 druCtava! i unutarnje! korisno za spoznaju istine.
>
Dvosmislen (i govor u
drugom znaenju tada (io govor jednim li7em okrenut priprostima! a drugim prema ovjeku koji u nj mo*e
sam proniknuti. 3e samo govori ili reeni7e! nego i rijei s dva li7a ?ajmonidu su (ili neop9odni kad je
istinu pokuCao otkriti NrevealQ ovim drugima! a sakriti je od prvi9. Jer nepotpunije je tajnu sakriti reeni7om
nego rijeju (udui daje rije mnogo manjega sadr*aja i stoga "eteris paribus mnogo (olje skroviCte od
7ijele reeni7e. 0o je pose(i7e tono za uo(iajene rijei koje se nenametljivo stavljaju u nenametljivu ree%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
>>
! #K (K=(I =;! =%">F. /sp. H.4. 6olfson! D09e 4mp9i(olous 0erms in 4ristotle! 4ra(i7 P9ilosop98 and ?aimonidesD! T)e .arvard T)eologi"al (evie0 JJJ1 (;3=F! K4.
[ D-ijei kazane u pravo vrijeme! zlatne su ja(uke u sre(rnim posudamaD (usp. Iibli!a, 'agre(A ErCanska sadaCnjost! str. K3>F % op. red.
!>
1! /vod (K(%HaI H! #%=! 3F. &injeni7a da 7ijeli
odlomak (Ka%=(I K! ;%;! "#F! koji se oigledno (avi samo para(olama zapravo ima drugo znaenje! oznauje se naoko nespretno! na isti nain na koji se uvodi i oigledna tema.
ni7u. /pravo takve uo(iajene rijei skrivena dvosmisla ?ajmonid prvenstveno ima na umu kad od itatelja
tra*i da pomnu pozornost o(rati svakoj rijei koju on! eto (ili se (arem tako iniF! ra(iI i kad ga usrdno
preklinje da ne o(jaCnjava niCta Cto je u 'odiu, ni jednu jedinu rije! osim ako ona ne izra*ava neCto ve
ustaljeno i Cto su ranije *idovske vlasti otvoreno nauavale.
>"
2igledno! o(jaCnjavanje jedne rijei ne mo*e
(iti jako oz(iljno ako ta rije nije dovoljno sna*na da uniCti sva ona uvjerenja koja nisu vrsto utemeljena na
razumu! tj. osim ako njezino z(iljsko i skriveno znaenje ne daje nekoj va*noj tvrdnji takvo znaenje koje je
potpuno drukije od o(lika ili ak dijametralno suprotno onom znaenju koje (i ta tvrdnja imala
pri9vaanjem te rijei u njezinu prividnom ili ustaljenom znaenju. 3e (i li takvu rije tre(alo nazivati
dvosmislenom! Dprikladno kazanom rijejuDX 2stavimo li sva opa razmatranja po strani! mo*emo navesti
velik (roj pojedinani9 primjera dvosmisleni9 izraza koje ?ajmonid namjerno ra(i. 0i su izraziA DmudriD ili
DueniD! Doni koji umujuD
>3
! DkreposniD! Dzajedni7a oni9 koji vjeruju u N@o*jeQ jedinstvoD! DvladavinaD i
DprovidnostD! DdodatakD! DtajnaD! DvjerovanjeD! DdjelovanjeD! DmogueD.
)ratimo se ?ajmonidovim proturjejima. ?o*emo pretpostaviti da se sva va*na proturjeja u 'odiu mogu
svesti na jedno temeljno proturjeje izmeBu istinitog nauavanja! utemeljena na umu! i pogreCna nauavanja!
koje proizlazi iz maCte. @ilo kako (ilo! sigurno nam je potre(an opi odgovor na ope pitanjeA koju od dviju
proturjeni9 tvrdnji ?ajmonid u svakom sluaju smatra istinitomX / tom (i odgovoru (io pravi vodi za
razumijevanje ?ajmonidova djela. 2dgovor na to daje njegovo poistovjeivanje istinita nauavanja s nekim
tajnim nauavanjem. +ljedno tomu! on od svoji9 dviju proturjeni9 tvrdnji istinitom dr*i onu koja je tajnija.
0ajnovitost je u stanovitom smislu istovjetna rijetkosti. 2no Cto svi ljudi sve vrijeme govore suprotno je
tajni. ?o*emo stoga utemeljiti pravilo da (i za ?ajmonida! od dviju proturjeni9 tvrdnji u 'odiu ili (ilo
kojem drugom njegovu djelu! istinita (ila ona tvrdnja koja je rjeBa ili koja se samo jednom pojavljuje. 3je%
mu je samom to pravilo na pameti u njegovoj (aspravi o uskrsnu?u, najvjerodostojnijem komentaru 'odia,
kad naglaCava inje%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
1! /vod (;aI >!4%HF.
/sp. primjeri7e 1! /vod (;(I >!"FI 111! # ("=(I 33!"H%";F.
ni7u da su mnogi odjelj7i +vetoga pisma proturjeni uskrsnuu! iako je ono osnovno naelo zakona! a
o(znanjeno je samo u dva sti9a Enjige o Danijelu. 2n to pravilo gotovo iskazuje kad u spomenutoj raspravi
tvrdi da ponavljanjem istinitost neke tvrdnje ne raste! kao Cto ni ne opada neponavljanjemA Dpoznato vam je
da se navoBenje osnovnoga naela jedinstva! tj. 3jegove rijei U$ospodin je jedanU u 0ori ne ponavlja.D
/kratkoA ?ajmonid ne nauava istinu otvoreno! nego tajnoI tj. otkriva NrevealsQ je onim uenim ljudima koji
su u nju sposo(ni sami proniknuti! istodo(no je skrivajui od priprosti9. )jerojatno se istina ne mo*e (olje
sakriti nego da joj se proturjei. +9odno tomu! ?ajmonid daje proturjene tvrdnje o svim va*nim temama.
2n tvrdnjom istinu otkriva! a proturjejem je sakriva. 3o istina se mora tvrditi na skriveniji nain od onoga
kad joj se proturjei ili e ona postati dostupna priprostima! a oni koji su sposo(ni u nju sami proniknuti u
takvu su polo*aju da mogu otkriti skrivenu tvrdnju o istini. 'ato ?ajmonid vrlo esto ponavlja ustaljena
glediCta koja su za priproste prikladna ili pri9vaena! a rijetko izra*ava proturjena neustaljena glediCta. 3o
tvrdnja koja je proturjena drugoj! na odreBeni je nain njezino ponavljanje koje se s njom sla*e u gotovo
svakom pogledu! a razlikuje samo u nekim doda7ima ili ispuCtanjima. +toga se proturjeje mo*e prepoznati
samo pomnim prouavanjem svake rijei u tim dvjema tvrdnjama! ma koliko neznatne one (ile.
Proturjeja su os 'odia2 2na na najuvjerljiviji nain pokazuju da je z(iljsko nauavanje te knjige
zapeaeno! a istodo(no otkrivaju kako ga otpeatiti. Dok druga ?ajmonidova sredstva itatelja sile da
istinsko nauavanje pogodi! proturjeja mu ga nude prilino otvoreno u (ilo kojoj od dviju proturjeni9
tvrdnji. YtoviCe! dok druga sredstva sama po se(i ne sile itatelje da zagre(u ispod povrCine % primjeri7e!
neprikladan izraz ili nespretan prijelaz ako i9 se uope zamijeti! smatrat e se samo neprikladnim izrazom ili
nespretnim prijelazom! a ne kamenom smutnje % proturjeja! jednom otkrivena! gone i9 da otkriju z(iljsko
nauavanje. Da (ismo otkrili proturjeja ili koje to proturjene tvrdnje ?ajmonid smatra istinitim! ponekad
tre(amo pomo aluzija. Prepoznavanje znaenja aluzija za9tijeva viCi stupanj razumijevanja od
prepoznavanja oigledni9 proturjeja. ?ajmonid aluzije daje putem drugi9 svoji9 sredstava.
Da (ismo upotpunili naCe na(rajanje ti9 sredstava (ez spominjanja namjerni9 sofizama i ironini9
primjed(i! prvo emo kratko pojasniti onu prije spomenutu opasku o ?ajmonidovoj Cirokoj upora(i rijei
odreBeni9 vrsta. 0e rijei mo*emo nazvati tajnim rijeima. 3jegovo tajno nazivlje tra*i pose(no prouavanje
utemeljeno na potpunu indeksu rijei koje imaju ili (i mogle imati tajno znaenje. 0e su rijei djelomino
dvosmislene! kao u gore spomenutim sluajevima! a djelomino nedvosmislene! kao Cto su Mda1mi++Pn,
fiC), dun+E2 3a drugom mjestu mo*emo spomenuti razliite vrste apostrofa i gesla za itatelje stavljene
ispred 7ijeloga djela ili pojedini9 dijelova. +ljedee je sredstvo muk! tj. ispuCtanje neega Cto (i nedostajalo
samo uenima ili uenima koji su sposo(ni sami proniknuti u djelo. /zmimo sljedei primjer. ?ajmonid!
ako ne grijeCim! etiri puta u 'odiu izrijekom navodi! s izra*enim ili preCuenim odo(ravanjem kao
4ristotelovu! tvrdnju da je za nas osjetilo dodira sramotno.
>4
0akvo etverostruko ponavljanje izra*ena
navoda u jednoj knjizi tako pomno sroenoj kao Cto je 'odi dokazuje da je taj navod neCto kao la!tmotiv2 3o
taj je navod nepotpun. ?ajmonid izostavlja dvije rijei koje (itno mijenjaju njegovo znaenje. 4ristotel
ka*eA =Kfeiev dv ^u7ai7og (fj a7pnF 36IO,378I9O: etvat ND2sjetilo dodira s pravom (i se moglo smatrati
sramotnimDQ.
>#
?ajmonid! stoga! izostavlja one dvije rijei prema kojima je taj izrijek ev+^fov
Nopepri9vaeno mnijenjeQ. 3aravno da su itatelji 'odia, upoznati s uenjem Dprvaka meBu filozofimaD!
zamijetili to izostavljanje i s9vatili da su odlom7i u koje je navod u(aen isto popularne ili egzoterine
naravi. 4ko se etiri navoda pomnije proue! zamjeuje se da iako u drugom i treem navodu ?ajmonid
spominje 4ristotelovo ime! ali ne i djelo iz kojega je to preuzeo! u prvom odlomku izrijekom navodi *tiku,
dajui time na znanje da mu je izvor knjiga uglavnom utemeljena na ev=^fa. / posljednjem navodu
?ajmonid dodaje opasku daje navod doslovan! ali dva%tri retka dalje! dok govori o istoj temi! on spominje
*tiku i (etoriku, tj. knjige posveene analizi ev=Kfa. 3e mo*e (iti dvoj(e da je ?ajmonid (io potpuno
svjestan injeni7e
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
>4
11! 3K (H;aI "K"! %"FI 4> (=K(I "H"! 4%#FI 111! = ("(I 3! ;%>FI 4; (HaI 44H!%"F. /sp. takoBer 111! = (4aI 33!=%;F.
FJR
Nikoma)ova etika =(". 3aravno! slijedim ono tumaenje navedenoga odlomka na kojemu se zasniva arapski prijevod kako ga navodi ?ajmonid. /sp. 4verroes na m!estu# Det iustum est
nos opinari a no(is Nsi7Q Wuod sensus iste oppro(riosus est no(isD. /sp. du5i, 4"a ;%"K.
da je navodei 4ristotela zapravo odra*avao popularno! a ne filozofijsko miCljenje. JoC je manje dvoj(eno da
?ajmonid! iako suglasan s 7ijelom 4ristotelovom tvrdnjom! odnosno injeni7om da se osjetilo dodira
popularno smatra sramotnim! nikako nije vjerovao u valjanost toga popularnog suda. 2n mu zapravo
prilino otvoreno proturjei poriui ikakvu razliku u dostojanstvu izmeBu osjetila te pripisujui maCti
priprosti9 razliku izmeBu osjetila! oni9 za koja se pretpostavlja da su savrCena i oni9 za koja se vjeruje da su
nesavrCena.
>K
&itatelj 'odia, upoznat s glavnim proturjenim temama +rednjega vijeka! odma9 e s9vatiti
znaenje ?ajmonidova pogreCnog navodaA 4ristotelova (i tvrdnja! kako je navodi ?ajmonid! izvrsno
opravdala asketsku moralnost % ono Cto (i ?ajmonid nazvao DpretjerivanjemD % a pose(i7e asketsko stajaliCte
prema seksualnosti.
>H
4 itatelj koji provjeri odlomke o kojima se u 'odiu radi primijetit e da je jedan od
ti9 pogreCni9 navoda u(aen u ono Cto ?unk naziva DdSfinition generale de la prop9StieD NDopa defini7ija
proroCtvaDQ. Drugo je karakteristino ispuCtanje ?ajmonidovo nespominjanje (esmrtnosti duCe ili uskrsnua
tijela kad nastoji jasno odgovoriti na pitanje o @o*joj providnosti.
>=
+voju raspravu (111! K%"4F zapoinje
preuzimajui filozofijsku argumenta7iju protiv pojedinane providnosti! uglavnom utemeljene na zapa*anju
da su kreposni pogoBeni (ijedom! dok (ez(o*ni u*ivaju u vidljivoj srei. +toga joC viCe z(unjuje da on ne
o(raa pozornost onomu Cto je Lei(niz nazvao
>;
Dle remTde NWuiQ est tout pr\t dans lUautre vieD NDgotov lijek
u drugom *ivotuDQ. 4 taj lijek ne spominje ni u svojemu izravnom ponavljanju stajaliCta o providnosti koje je
karakteristino za doslovni smisao 0ore.
>
+ druge strane! on u istom kontekstu drugdje o(jaCnjava Ddo(ru
stranu tvoje smrtiD na Cto se smjera u Ponovljenom zakonu =AK ! kao
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
>K
! 4H!4K (#(%#"aI K=! K%"FI " (4aI K! ""%H! 3F.
>H
+ tim u vezi usp. 111! = (4a%(I 33! ""%34! 4F.
>=
0ime se ne porie da ?ajmonid tu spominje Ddrugi svijetD! s o(zirom na ona stajaliCta o providnosti koja on po(ija ili istini koja on ni ne raspravlja ni zagovara. 1zraz u 111! "" (4KaI 3#4! 3%
4F! Dono Cto od ovjeka ostaje nakon smrtiD suzdr*an je naravno u pogledu (esmrtnosti pojedine duCe. /sp. 1! H4 ("(I ##! ;%>F.
FJ[
T)<odi"<e, Z H.

>
111! H (34(%3H(I 33=! "%343! #F.
[ /sp. Iibli!a, +tari zavjet! Petoknji*je! Ponovljeni zakon! 'agre(A ErCanska sadaCnjost! ">>.! str. 4; % op. red.
duCevnu snagu koja je proizaCla iz oskudi7e koja je 1zrael snaCla u njegovu lutanju pustinjom.

&etvrta i posljednja vrsta aluzija na koju e se ovdje ukazati jesu ras)ei perakim2 0aj izraz! koji smo do sada
oznaavali kao Dnaslovi poglavljaD! mo*e znaiti i Dpoetke poglavljaD. / nekim nam sluajevima ?ajmonid
zaista daje va*ne aluzije poetnom rijeju ili rijeima nekoga poglavlja. Poetna je rije odjeljka posveenog
umnom o(jaCnjenju (i(lijski9 zapovijedi (111! "#%4;F imeni7a al1afEl (DdjelovanjaDF. /fEl, koji se ra(i
istoznano s a7mal, tvori drugu polovi7u zakona. Prva su polovi7a ErE
m
(DmiCljenjaDF. 0akav nas poetak
upuuje na to da su sva pret9odna poglavlja 'odia (1%111! "4F posveena DmiCljenjimaD! a za razliku od
DdjelovanjaD! kojima se poduava ili su zakonom propisana. Prvo poglavlje (111! =F! posveeno teodi7eji ili
pitanju providnosti! poinje izriajem D+va tijela koja postaju i nestaju.D 0e rijei ukazuju da se 7ijela ta
skupina poglavlja (111! =%"4F (avi iskljuivo tijelima koja postaju i nestaju a ne tijelima ili duCama koje ne
postaju i ne nestaju. Da je to tono pokazuju nam druge ?ajmonidove opaske.
3
YtoviCe! zakljuiti nam je iz
toga da su sva pret9odna poglavlja (1! %111! HF posveena stvarima koje ne postaju i ne nestaju a pose(i7e
duCama ili inteligen7ijama koji ne postaju i ne nestaju! tj. ma7ase) merkaba)u2 0aj zakljuak potvrBuje
?ajmonidova tvrdnja! na kraju Enjige 111! poglavlje H! da su sva pret9odna poglavlja nu*na za pravo
razumijevanje ma7ase) merkaba)a, dok se u sljedeim poglavljima ni rije nee rei! (ilo neposredno ili
posredno! o toj najuzviCenijoj temi. Jednako je va*na Enjiga 111! poglavlje "4! koje zapoinje dvosmislenom
rijeju 7amr, koja mo*e znaiti DstvarD! ali i DzapovijedD
4
! te poetak upravo prvoga poglavlja itavoga djela.
Eako nas je nu*nost navela na tako nesustavne i nepotpune opaske o ?ajmonidovim metodama prikazivanja
istine! tako (i mo*da (ilo zgodno ovo poglavlje zakljuiti uspored(om koja (i jasno mogla predoiti glavni
sadr*aj onim itateljima koje viCe
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
!
111! "4 (#"(%#3aI 3K"! >%3K3! 4F. /sp. ?. 0. 0es9u(a9 =!%".
"
/sp. oso(ito 111! #" (3>(I 4K4! "K%4K#! #F s 4lfara(ijem N5ara(ijemQ! 7I)s@ al17ulPm NEatalog znanostiQ! pogl. # (ili 9e(rejski prijevod 5alakere u (es)it )okma), ur. David! str. #;F. 'a dvije
arapske rijei za DdjelovanjaD usp. primjeri7e! "# (#HaI 3K=! = i >F.
3
111! "3 (#>(%#aI 3K>! %4FI #4 (3#aI 4H>! "%"KF.
4
/sp. 111! "4 (#4aI 3K4! K 1 "> i d.F.
zanima knji*evno od filozofijskoga pitanja. 1ma #&jiga ije reeni7e slie putovima ili pak auto7estama. 3o
ima i #&jiga ije su reeni7e viCe poput vijugavi9 staza koje vode pored gustiCem skriveni9 ponora a nekada
i pored do(ro skriveni9 i prostrani9 Cpilja. ?arljivi radni7i 9itajui u svoja polja ne zamjeuju te du(ine i
Cpilje! ali one postupno postaju znane i poznate (esposlenom i pozornom prolazniku. 3e o(iluje li svaka
reeni7a poten7ijalnim skroviCtimaX 3e mo*e li se svaka imeni7a o(jaCnjavati odnosnom reeni7om koja (i
mogla znatno promijeniti znaenje glavne reeni7e i koja! ak i ako je pozoran pisa7 ispusti! nee
promaknuti pozornom itateljuX
#
3e ine li uda tako male rijei kao Cto su DgotovoD
K
! DvjerojatnoD!
DnaizgledDX 3e do(iva li tvrdnja drugu nijansu znaenja ako se o(likuje pogod(enoX 4 nije li mogue sakriti
pogod(enu narav te reeni7e njezinim pretvaranjem u jako dugaku reeni7u! ili pose(i7e! umetanjem
podu*i9 zagradaX Pogod(enoj reeni7i te vrste ?ajmonid povjerava svoju opu defini7iju proroCtva.
H
)1. '3I\ 1 '4E231E
Eao Cto smo vidjeli! 'odi je posveen istinskoj znanosti o zakonu! za razliku od znanosti o zakonu u
uo(iajenom smislu! fYC)u2 Preostalo je razmotriti jesu li! prema ?ajmonidu! dvije vrste ili dijela znanosti o
zakonu jednake vrijednosti ili je jedna od nji9 superiornija.
3ekoliko argumenata nastoje pokazati da je ?ajmonid vee znaenje pridavao fiC)u ili! da upora(imo
9e(rejski naziv! talmu1du,
m
nego temi 'odia2 (F 2n svoj talmudski zakonik naziva DnaCim velikim djelomD!
a 'odi opisuje kao Dsvoju raspravuD. ("F 0almudski je zakonik jako utje7ao na tradi7ionalni judaizam! i u
tom mu smislu 'odi, koji je dva ili tri stoljea nakon njegova
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
#
+ tim u vezi usp. 1! " ("KaI 33! %HF! "H zadn!i redak
K
/sp. 111! ; (3;aI 34#! KF.
H
11! 3K (H=(%H;(I "K"! "%"K3F. /sp. ?unk! %uide, 11! "=4! (ilj. . Drugi se primjeri iste metode javljaju u 111! # ("H(I 4K>! "H%4K! F Nusp. ?unk! %uide, 111! 44#! (ilj. "Q i 111! = (3;aI 344!
""F.
!=
/sp. 111! #4 (3"(I 4KH! ;%""F s ?. 0. 0almud tora9 ! .
o(javljivanja daleko nadmaCio ]o)ar,^ Cto svojom du(inom Cto popularnoCu! nikako ne mo*e (iti ravan.
(3F &ak i u du(oko izmijenjenim okolnostima danaCnjeg do(a! ,isna Tora mo*e u moderni9 itatelja
izazvati jake i du(oke emo7ije! dok je 'odi zanimljiv samo povjesniarima. (4F 0ematika se ,isne Tore
mo*e lako raza(rati! no pitanje je polja kojemu pripadaju teme iz 'odia vrlo z(unjujueI on nije ni
filozofijsko ni teologijsko djelo! a ni vjerska knjiga.
">
(#F 'akonik se naziva Dponavljanjem 0oreD! dok je
DraspravaD puki Dvodi za zdvojneD. (KF Da fiC) pret9odi temati7i 'odia (ma7ase) beres)it i ma7ase)
merkaba)8 ?ajmonid izrijekom navodi kad ka*e! kao da talmud (rani od mudra7a 0almuda! da Diako su te
stvari No(jaCnjavanje propisa 0oreQ mudra7i nazivali malima % jer kazali su mudra7i Uvelika je stvar ma7ase)
merkaba), a mala je stvar rasprava 4((a8ea i -a(eU % no one ipak moraju imati prednostD
"
. (HF Ead se ode
toliko daleko! ovjek je u iskuCenju da ode ak i dalje te zagovara daje tema 'odia podreBena talmudu i da
je talmud impli7ira. Jer ?ajmonid izrijekom ka*e da talmud sadr*ava par des (tj. ma7ase) merkaba) i
ma7ase) beres)it8Q
FG
0aj se argument mo*e potkrijepiti aluzijom (=F koja je sama po se(i! u knjizi kao Cto je
'odi, neusporedivo znakovitija od izriite tvrdnje. ?ajmonid istinsku znanost o zakonu o(jaCnjava na
samom poetku svojeg djela! a znaenje fiC)a tek u posljednjem poglavlju. Da (ismo s9vatili tu aluziju tre(a
nam ona druga NaluzijaQ koju sadr*avaju Dnaslovi poglavljaD prvoga i posljednjeg poglavlja. Prvo poglavlje
poinje rijeju D+likaD! a posljednje pak rijeju D?udrostD. 0o znai da itatelje 'odia valja voditi od
D+likeD! sfere maCte! do D?udrostiD! sfere razumaA put koji prelaze itatelji 'odia uspon je iz ni*ega u viCe!
zapravo! iz najni*ega u najviCe znanje. , sad! posljednja je tema koja se u 'odiu o(raBuje zakon u u*em
smislu! tj. zapovijedi i za(rane 0ore! a ne ma7ase) beres)it i ma7ase) merkaba) koji se o(raBuju u
pret9odnim odjelj7ima. +ljedno tomu! daleko od toga da su Dmala stvarD! zakonski su propisi zapravo najviCa
tema! tonije poetak i kraj istinske znanosti o zakonu. (;F 0aj je zakljuak potvrBen izriitom ?ajmo%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
/sp. $. +79olem! 3ie %e)eimnisse der S")opfimg2 *in -apitel aus dem So)ar (@erlin ;3#F! K i d.
">
)idi gore str. 4K.
"
?. 0. Gesodei 9a%tora9! 4! 3.
""
?. 0. 0almud tora9! !".
nidovom tvrdnjom kojom utemeljuje sljedei poredak vrijednosti! od najni*e do najviCeA (aF znanje o istini!
utemeljeno iskljuivo na predajiI ((F isto znanje! utemeljeno na dokazivanjuI (7F fiC)Q
G_
(>F 0a je 9ijerar9ija
takoBer u skladu s izrekom mudra7a koji ka*u da nije najva*nije prouavanje nego djelovanje! a fiC) odre%
Buje djelovanja. &itava zamisao 'odia oponaCa tu 9ijerar9iju u onoj mjeri u kojoj ?ajmonid o(jaCnjavanje
zakona pripisuje posljednjoj skupini poglavlja svojeg djela i u kojoj u posljednjem poglavlju o(jaCnjava
znaenje fiC)a# zavrCetak je ono Cto je naj(olje.
0u smo naredali sve dokaze u prilog glediCtu da je ?ajmonid vee znaenje pridavao ,isni Tori nego
'odiu, a nadamo se da nismo preskoili nijedan argument koji je (io naveden ili ga se moglo navesti tomu
u prilog. 1ako se na prvi pogled mogu initi dojmljivim! ti argumenti ipak nemaju nikakvu vrijednost. Drugi
i trei argument potpuno su neva*ni jer nisu odraz ?ajmonidova oso(nog uvjerenja! nego se iskljuivo (ave
onim Cto su o tome mislili ili misle drugi ljudi. 4 ni etvrti argument ne tre(a pomno razmatrati jer se ni on
ne temelji na majmonidovskoj tvrdnji! a ni sama po se(i z(unjujua narav tematike neke knjige ne dokazuje
nu*no njegovu manju vrijednostI kao primjer mo*e se navesti 4ristotelova ,etafizika2 Posvetit emo se!
stoga! preostalim argumentima koji su (arem naizgled utemeljeni na izravnim ili neizravnim ?ajmonidovim
tvrdnjama.
?alo vrijedi zakljuak izveden iz opisa ,isne Tore kao DnaCega velikog djelaD i 'odia kao Dmoje raspraveD.
2n je utemeljen na aluziji! a do sada niim ne mo*emo dokazati injeni7u ili razlog zaCto je ?ajmonid (io
sprijeen otvoreno priznati da je 9ala9a vrednija od teme 'odia2 2pis ,isne Tore kao DvelikogD djela
vjerojatnije se odnosi na njezin opseg a ne na njezinu vrijednost! jer potpuno je prirodno da zakonik (ude
opse*niji od rasprave o DkorijenimaD. 1li nam je vjerovati da je ?ajmonid viCe vrednovao Dveliku knjiguD
sa(ej7a 1s9OWa Do zakonima +a(eja7a i pojedinostima nji9ove vjere! nji9ovim proslavama i *rtvama!
nji9ovim molitvama i drugim temama nji9ove vjereD od DknjigeD istoga nepoznatog autora Do o(rani vjere
+a(eja7aD
"4
X YtoviCe! dvoj(eno je je li ?ajmonid 'odi zapravo zvao DraspravomD a ne DgovoromD!
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
"3
111! #4 (3"(I 4KH! =%"#F.
"4
/sp. 1H! "; (KK(I 3=>!3%#F.
a ,isnu Toru DdjelomD. DDjeloD (i (ila istoznani7a za DknjiguD
"#
. 1ako su ?ajmonidu ta dva naziva
uglavnom meBuso(no zamjenjiva! ipak u jednom primjeru ukazuje na razliku izmeBu kitEba (sefera,
DknjigeDF i ta7lYfa ()ibbura, o(ino u prijevodu DdjeloDF. 0o ini kad govori o proturjejima koje se imaju
nai Du (ilo kojoj knjizi ili (ilo kojem ta$lifu$
m
2 4(ravanel u svojem komentaru toga odlomka smatra da
?ajmonid pod DknjigamaD razumijeva knjige par eA"ellen"e, tj. @i(liju! a pod ta0ElYfom (tonije!
)ibburimom8 talmudsku i filozofijsku literaturu. ?a koliko 4(ravanelu (ili za9valni Cto nam je na pro(lem
ukazao! mi zapravo ne mo*emo pri9vatiti njegovo rjeCenje. / istom odjeljku 'odia ?ajmonid takoBer
spominje DknjigeD filozofa.
"H
+ druge strane! dva reda ispod te razlike! ?ajmonid rije ta Dra(i za djela kao
Cto su ?isna! @araitot i $emara.
"=
?i emo zato predlo*iti da je povremenim razlikovanjem izmeBu
;#&jiga; i t"t0ElYfa ?ajmonid kanio za sva vremena naglasiti razliku izmeBu (jela kao Cto su @i(lija i
(jela filozofa na jednoj strani! i druge literature! kao Cto je pokazano na primjeru talmudske z(irke na
drugoj. 'apravo (i Dz(irkaD (io doslovniji prijevod ta$lifa ili )ibbura od DdjelaD ili DknjigeD. 3a primjeru
maCEla nam je poznato da! kad ?ajmonid neku rije ra(i kategoriki! onda je ra(i u njezinu izvornom
znaenju koje je samo po se(i esto tajnije od njezina izvedenog i uo(iajenog znaenja. +toga (ismo
ta$lYfWWi )ibbur, kad i9 ?ajmonid ra(i kategoriki! tre(ali navoditi kao Dz(irkuD a ne DdjeloD. @udui da i9 on
nedvoj(eno ra(i kategoriki kad ,isnu Toru redovito naziva ta$lYfiWi )ibbur, tre(ali (ismo prijevod DnaCa
velika z(irkaD zamijeniti uo(iajenim prijevodom DnaCe veliko djeloD
";
. 'ato ?ajmonid ne pravi razliku
izmeBu 'odia i ,isne
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
)idi (ilj. Louisa $inz(erga pod )ibbur u njegovu dodatku knjiziA 1. ,fros! P)ilosop)i"al Terms in t)e ,ore) Nebukim, 3e< Gork! ;"4. /sp. gore str. 4#.
"K
! /vod (;(I !H%=F.
"H
1! /vod (li(I 3! =F. 4(ravanelov je komentar mo*da proizaCao iz pogreCke i(n 0i((ona (ili prepisivaa ili tiskaraF jer mi u svojim izdanjima i(n 0i((onova prijevoda nalazimo da se
Dfilozofijske knjigeD navode kao Dfilozofijske rijeiD. 3o mogue je i daje proizaCao iz 1! = (=(I ""! "K%"HF gdje se DknjigeD proroka razlikuju od ta0ElYfa (ili )ibburima8 Dljudi od znanostiD.
"=
/sp. 1! /vod (>a! !>F s isto (>(%l laI "!"%;F.
";
)aljanost toga prijevoda postaje potpuno vidljiva kada se proui nain na koji ?ajmonid! u svojem uvodu ?.0. N?isne 0oreQ! ra(i izraze )iber i )ibour kao oprene od )iber i sefer2 ?. 0. je
)ibour jer ju je on sastavio le1)abber )a1mit1barerim mikol 7elou )a1)ibourim NDkompilirajai rijei koje se nalaze u svim tim
Tore kao izmeBu rasprave i uzviCena djela! negoli prije kao izmeBu povjerljiva razgovora i opse*ne z(irke.
Jednako je tako samo uvrije*ena za(luda pretpostaviti da ?ajmonid ,isnu Toru vrednuje viCe od 'odia jer
,isnu Toru naziva $na5im velikim djelomD a 'odi $svo!om raspravomD. ?no*ina nije nu*no pluralis
ma!estatis2 'naenje jednine i mno*ine u maj%monidskoj upora(i najjasnije dolazi do izra*aja u raspravi o
Providnosti. 0u on nenadmaCivom jasnoom razlikuje izmeBu $na5ega miCljenjaD i $svo!ega miCljenjaD.
/vodi Dono Cto ja vjerujemD kao jedno tumaenje DnaCega miCljenja! tj. miCljenja naCega zakonaD i to stavlja
u opreku s tumaenjem koje je pri9vatila Dopa struja naCi9 uenjakaD. 3eCto kasnije on razlikuje miCljenje
DnaCe vjerske zajedni7eD o (o*anskom znanju od Dsvoje raspraveD o toj temi.
3>
JoC izrazitije o(ilje*ava Dono
Cto ka*emo mi! odnosno mi kao zajedni7a pristaCa zakonaD i DnaCe vjerovanjeD od miCljenja filozofa i Donoga
Cto ka*em jaD. Eonano! on razlikuje DmiCljenje naCega zakonaD koje prije poistovjeuje s DnaCim
miCljenjemD i valjano ili DsvojeD miCljenje.
3
0o se razlikovanje mo*e o(jasniti na sljedei nainA DnaCe
miCljenjeD utemeljeno je na doslovnom znaenju @i(lije! a Dmoje miCljenjeD je u skladu s nakanom @i(lije!
tj. njezinim skrivenim ili tajnim znaenjem. Jer Dmoje miCljenjeD usuglaCava razumljivo glediCte s doslovnim
znaenjem @i(lije.
3"
D?oje miCljenjeD razlikuje se od DnaCega miCljenjaD dodavanjem neke ideje koja se
razotkriva samo pozornim prouavanjem i koja je sama po se(i uistinu va*na. D3aCe miCljenjeD je! s druge
strane! miCljenje na koje svi pristaju i koje svi ponavljaju i koje ne sadr*ava nikakvu ideju svojstvenu nekim
pojedin7ima! a pose(i7e ne Dmojemu miCljenjuD
33
. 1ako se tek mora dokazati istovjetnost valjanoga
miCljenja s Dmojim miCljenjemD! i premda (i na sadaCnjem stupnju istra*ivanja (ilo preuranjeno iskljuiti
mogunost daje i Dmoje miCljenjeD egzoterino miCljenje! najva*nije
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
z(irkamaDQ (tj. iz talmudske i gaonske literatureF. /sp. 0es9u(a9 4! H (=K( H8amsonF. 'a izvorno znaenje )ibour vidi takoBer Gesodei 9a%tora9 ! I 3! H. Prijedlog L. @laua (u ?(?! !
33; i d.F da )ibour odgovara summi za razliku od "ommentatio od(a7uje se z(og injeni7e da i ?. 0. N?isna 0oraQ i .. ?. NEomentar o ?isniQ ?ajmonid naziva )ibburim (ili ta0ElYf82 )idi!
primjeri7e! 1! H (;3(I "!;F.
3>
111! H (34(I 33=! "%"4F. /sp. Isto (3#(I 34>!> i d.F. 111! = u izvorniku2
3
111! "> (4a%4"aI 34H! "%34=! KFI "3 (4;(I 3#=!"K%3#;!F.
3"
111! H (34(%3#(I 33=!""I 33;! KI 34>! 3 i d.F. /sp. isto (3H(I 34"! "K%"HF.
33
/sp. 111! "3 (#>aI 3#;! 4%#F.
je u toj vezi s9vatiti da je razlika izmeBu DnaCega miCljenjaD i Dmojega miCljenjaD svojstvena ne samo
?ajmonidovoj raspravi o Providnosti nego i itavom 'odiu2 0o je! uistinu! promiCljeno glediCte
srednjovjekovna komentatora koji u ovdje naznaenom razlikovanju izmeBu miCljenja Dope struje naCi9
uenjakaD i Dmojega miCljenjaD vidi tek primjenu opega naela koje ?ajmonid izgovara na poetku svoje
knjige kad navodi ?udre izreke ""AH.
34
Po njemu taj sti9 znaiA DPrigni u9o svoje i uj rijei mudra7a!
3#

ali privoli sr7e svoje miCljenju mojemuDU. +toga taj sti9 od samoga poetka utemeljuje naelo 'odia prema
kojemu se Dmoje miCljenjeD otkriva kao DdodatakD DnaCemu miCljenjuD. 'ato se djelo zove Dmoj govorD. 0aj
zakljuak prije potvrBuje nego opovrgava ?ajmonidov neposredno pret9odni navod iz ?udri9 izreka =A4!
D)as! ljude! ja pozivamI a moj je glas za sinove ljudskeDD! Cto ?ajmonid tumai kao da je njegov poziv
namijenjen nekoli7ini iza(rani9 pojedina7a koji su anBeoske naravi! dok je njegov jasno izgovoreni govor
namijenjen priprostima.
3K
Eao Cto smo pokazali! daleko od toga da je Dmoj govorD istovjetan s Dmojim jasno
izgovorenim govoromDI vrlo je vjerojatnije da je Dmoj govorD ili pak Dmoje miCljenjeD istovjetno Dmojemu
pozivuD. +toga ponavljamo da je 'odi Dmoj govorD koji otkriva Dmoje miCljenjeD za razliku od DnaCega
miCljenjaD koje je izra*eno u DnaCoj z(ir7iD! ,isni Tori, gdje se ?ajmonid openito pojavljuje kao
glasnogovornik *idovske zajedni7e ili *idovske predaje. @udui da je ?ajmonid svoja oso(na glediCta
nedvoj(eno podredio *idovskoj predaji! Cto (i mu se moglo osporiti! njegova aluzija da 'odi naziva
DsvojomD knjigom a ,isnu Toru DnaComD knjigom i dalje (i dokazivala da je viCe vrednovao ,isnu Toru2
+toga nam je raspraviti preostali9 Cest argumenata.
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
34
+9em 0o( o 111! H (34(I 33=! "%"4FA 0e17al z< v`e17al ke1+otz< bo n<<mar# )et 7oznek)a ou1s)ema7 diverei )ak)amin ou1Ieval tasit leda7ati NDi zato! z(og takvi9 stvari! (ilo je reenoA prigni
u9o i posluCaj rijei mudra7a! ali svoje sr7e prikloni nauavanju mojemuDQ. )idi takoBer isto o 111! = u izvorniku2 /sp. takoBer 6. @O79er! ?(?! 11! =>.
3#
/sp. 11! 33 (HKaI "#H! "K%"#=FI ?. 0. Gesodei 9a%tora9 4! 3. )idi takoBer .. ?. o +an9edrinu J (Holzer! str. ; ili Po7o7ke! str. 4HF.
[ /sp. u prijevoduA Iibli!a, 'agre(A ErCanska sadaCnjost! str. K"= (+tari zavjet! Psalmi! ?udrosne knjige! ?udre izreke! 111. '(irka izreka mudra7a! ""AH %DPrigni u9o svoje i uj rijei moje i
upravi svoje sr7e mojem znanju...DF % op. red.
/sp. Iibli!a, nav. izd.! str. K#I =A4 % D)ama! o ljudi! propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.D % op. red.
3K
! 4I ?. 0. Gesodei 9atora9! "! H.
Peti je argument zasnovan na aluzijama koje su u naslovima dviju knjigaI Dponavljanje 0oreD sigurno je viCe
vrijedno od pukoga Dvodia za zdvojneD. 3eemo prigovoriti da se taj naslov ne (i tre(ao prevoditi kao
Dponavljanje 0oreD nego Ddruga NknjigaQ nakon 0oreD. 0ono je da se takav prijevod zasniva na jedinoj iz%
ravnoj tvrdnji kojom ?ajmonid pravda naslov svojega zakonika.
3H
3o knjiga koja je nekoj drugoj knjizi
podreBena i koja ponavlja jedino vjerodostojno tumaenje te knjige s pravom se mo*e nazvati njezinim
ponavljanjem.
3=
,isna Tora !e uistinu ponavljanje usmenoga zakona! koji je prema ?ajmonidu! jedino
vjerodostojno tumaenje (pisaneF 0ore. 3ije nu*no dodati da je aluzija na Ponovljeni zakon sve prije negoli
nenamjerna. 3o ne tre(a! meButim! za(oraviti da je neko vrijeme prije ?ajmonida! 4(ra9am (ar Hi88a iz
tradi7ionalne oznake pete ?ojsijeve knjige kao $,isne Tore$ zakljuio da tre(a povui razliku izmeBu 0ore!
tj. druge! tree i etvrte ?ojsijeve knjige i ,isne Tore, tj. pete knjige. Prema 4(ra9amu! koji je tako rei
predvidio najva*niji is9od moderne (i(lijske kritike! 0ora propisuje Dredoslijed slu*(eD (tj. (ogoCtovljaF koji
je Dsvetoj kongrega7ijiD slijediti! a koja ne mari za zemaljske stvari! a pose(i7e ne za na7ionalnu o(ranu. 0aj
je Dredoslijed slu*(eD pravilo *ivota kojemu se 1zrael pokoravao lutajui pustinjom kad je na udesne naine
(io zaCtien od svi9 vanjski9 opasnosti i kojemu mu se pokoravati kad god (ude *ivio u izgonu te mu je
utei se iskljuivo (o*joj milosti ne (ude li se mogao (raniti od svoji9 neprijatelja. + druge strane! ,isna
Tora Dredoslijedu slu*(eD! koji pretpostavlja ili ponavlja! dodaje Dredoslijed slu*enja kraljevstvuDI o(raa se
Dpravednom kraljevstvuD! zajedni7i koja se ne odvaja od zemaljski9 stvari i koja se (rine o na7ionalnoj
o(rani. /glavnom posveen pitanjima jurisdik7ije! pose(i7e u poljodjelskom *ivotu i zakonima koji se
odnose na kraljeve i ratove! on utemeljuje pravilo *ivota koje je 1zrael slijedio dok je *ivio u
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
3H
)idi @lau! ?(?! 11! 33=. 1z ove injeni7e koju naglaCava! @lau zakljuujeA Ddas 6esen des @h79es ist im
6orte )ibbur ausgedrti7ktD ND@it je knjige iskazana u rijei )ibbour$U, odnosno to nije izra*eno rijeima
,isne Tore2 / kurzivu dodajeA DDer 3ame ,is")ne Tora) findet si79 tatsa79li79 kein z<eitesmal (ei
?aimuni.D ND1me ?isna 0ora ne susreemo po drugi put kod ?ajmonidaDQ. Daje ta opaska tona! sigurno (i
je vrijedilo staviti u kurziv! jer (i pokazala daje ?ajmonid izuzetno veliku i tajnu va*nost pridavao imenu
,isne Tore2 3o vjerujem da se to ime zapravo u 'odiu pojavljuje deset puta.
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
3=
/sp. +. 'eitlin! ,aimonides (3e< Gork ;3#F! =K.
svojoj zemlji. /sudio (i9 se pretpostaviti da se ?ajmonid sjetio tumaenja 4(ra9ama (ar Hi88a kad je za
svoj zakonik oda(rao naziv ,isna Tora, koji je sadr*avao ne samo zakone izgona nego i one domovinske te
da je stanoviti razlog! koji je (io impli7itan u 4(ra9amovu tumaenju! ?ajmonida naveo da svoj zakonik
tako dojmljivo zakljui zakonima koji se odnose na kraljeve i nji9ove ratove. Eada naslov prevodimo kao
Dponavljanje 0oreD! ne za(oravljamo na pose(an smisao koji ?aj%monid pridaje rijei ponavl!an!e2 3o
dopuCta li nam injeni7a da je ,isna Tora ponavljanje 0ore da pretpostavimo kako je ?ajmonid to djelo ili
njegovu tematiku smatrao va*nijim od 'odia ili njegove temeX DPonavljanje 0oreD dvosmislen je izrazA
mo*e znaiti ponavljanje! preslikavanje 0ore u skladu s njezinim vanjskim opsegom ili pak s o(zirom na
skriveni i pravi opseg njezini9 razliiti9 tema. 'akonik nedvoj(eno preslikava 0oru samo u skladu s
njezinim vanjskim opsegom. 0ora se sastoji od istiniti9 DmiCljenjaD i od DdjelovanjaD. 3o za razliku od
DdjelovanjaD koja ona veoma podro(no i iznimno pre7izno odreBuje! istinita su DmiCljenjaD samo ovlaC
naznaena. / 0almudu je taj opseg netaknuto sauvan jer su talmudski mudra7i uglavnom govorili o
propisima i ponaCanju! a ne o miCljenjima i vjerovanjima.
4>
/pravo se na isti nain ,isna Tora najdetaljnije
mogue (avi DdjelovanjimaD! ali o osnovnim istinama govori samo ukratko! s aluzijama (iako su aluzije
skoro jasni izriajiF i sluajno.
4
'odi !e, s druge strane! posveen! uglavnom ako ne i iskljuivo!
DmiCljenjimaD! ukoliko se razlikuju od DdjelovanjaD. D?iCljenjaD su toliko superiorna DdjelovanjimaD kao
stoje savrCenstvo duCe superiorno tijelu. 3ajviCi je! stoga! 7ilj 0ore ureBivanje naCi9 miCljenja! kojima se
podreBuje redoslijed naCi9 djelovanja kako i9 propisuje 0ora.
4"
'ato se pravi opseg temO 0ore ne preslikava
u ,isni Tori, koja je posveena znanosti o zakonu u njezinom uo(iajenom smislu! nego u 'odiu, koji je
posveen istinskoj znanosti o zakonu. 'akljuujemo! dakle! da je ,isna Tora Dponavljanje 0oreD simpli"iter,
a 'odi Dponavljanje 0oreD par eA"ellen"e F
9_
________________________________
F_[
.eg+on )a1nefes), ur. 5reimann! str. 3=a%3;(.
4>
111! "H (#;( i K>aI 3H! "; i d.I 3H"! ; i d.FI "= (K>(%KaI 3H3! H%HFI 1! /vod (lla%(I 3!"%#F.
4
! /vod (3( i KaI 3! HI K! =%;FI 1! H (;HaI "#! 4F.
4"
111! "H.
43
4luzija se na taj odnos mo*e pronai u injeni7i da se ?.0. N?isna 0oraQ sastoji od 4 (b " R HF knjiga te da su i u 'odiu zakonski propisi podijeljeni u 4
Prigovori li se da naslov 'odia ne oznauje da se radi o ponavljanju 0ore! potre(no je samo uputiti na
slinost izmeBu vodia i vo@en!a (tore8Q
99
'odi !e ponavljanje ili oponaCanje 0ore pose(i7e prikladno za
DzdvojneD ljude! a ,isna Tora !e ono ponavljanje prvenstveno namijenjeno ljudima koji nisu DzdvojniD.
Yesti argument! koji se odnosi na ?ajmonidovu izriitu tvrdnju o prvenstvu fiC)a, zanemaruje injeni7u da
se nije usprotivio talmudskoj izre7i da je Drasprava 4((a8ea i -a(e mala stvarD u uspored(i s ma7ase)
merkaba)om2 2n tu izreku tek o(jaCnjava opaskom da poznavanje propisa tre(a pret9oditi zanimanju za taj%
ne teme. Propise tre(a nu*no poznavati da (i i9 se moglo provoditi! a nji9ova je pak proved(a nu*na za
do(ro stanje uma! (aC kao i za uspostavljanje mira i reda. 2vi su! pak! prijeko potre(ni za stje7anje D*ivota u
dolazeem svijetuD ili istiniti9 miCljenja.
4#
3aime! poznavanje je propisa samo sredstvo za ostvarivanje 7ilja!
koji je pak sredstvo za drugi! konaan 7ilj! tj. razumijevanje ma7ase) beres)ita i ma7ase) merkaba)a2
Poznavanje propisa stoga pret9odi poznavanju tajni! kao Cto sredstva pret9ode 7ilju. ?ajmonid dodaje joC
jedan razlogA svi mogu poznavati propise! mladi i stari! nerazumni i razumni! ali ni neki od najvei9 mudra7a
0almuda nisu potpuno proniknuli u tajno nauavanje! koje je jasno i vidljivo samo Dljudima od umovanjaD
4K
.
'akljuiti nam je! stoga! da je prvenstvo koje je ?ajmonid dao poznavanju propisa tek vremensko
prvenstvo! a ne prvenstvo superiornije vrijednosti.
+edmi se argument zasniva na ?ajmonidovoj tvrdnji da ma7ase) beres)it i ma7ase) merkaba) pripadaju
talmudu2 0a je tvrdnja u
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
skupina! a o(jaCnjenje se najviCe tajne 0ore! tj. ma7ase) merkaba)a daje u H poglavlja 'odia2 /sporedi takoBer 4; (b H R HF poglavlja koja vode od D+likeD do D4nBelaD! tj. do teme koja je
podreBena samo jednoj temiI i H> (b > R HF poglavlja koja vode od D+likeD do rakaba, tj. do gramatikoga korijena merkaba)a2 Da (ismo razumjeli (roj H>! moramo imati na umu da se u
'odiu rije Edami++Pn NDljudska (iaDQ pojavljuje! ako ne grijeCim! > puta! a da 0ora govori jezikom u kojem je rije o benei adam NDsinovi ovjekoviDQ. -ije adom je o(jaCnjena u e%
trnaestom poglavlju 'odia2 -edni (roj poglavlja koje o(jaCnjava razliita znaenja ovjeka isti je kao (roj knjiga ?. 0.%a ili dijelova zakona. )idi takoBer gore, (ilj. 3H.
44
/sporedi o(razlo*enje tore kao )idE+a u 111! 3 ("#aI 3"H! > i d.FI 1! " (3(I K! ;F s istoznanom upora(om )adE i dalla u 11! " ("K(I ;#! "HF. )idi takoBer 111! 4# (>aI 4"#!HF.
4#
?. 0. Gesodei 9a%tora9! 4! 3. /sp. ?. 0. 0es9u(a9 =! #%K! 4I ?. 3. 111! "H (#;(I 3H!"#%"=F.
4K
111! /vod ("aI ";H! K%=! ;%>F. /sp. takoBer 1! H. ?. 0. Gesodei 9a%tora9 4! 3.
vezi s ?ajmonidovom podjelom prouavanja 0ore na tri dijelaA prouavanje pisane 0ore! usmene 0ore i
0almuda. Prouavanje proroanski9 djela i 9agiografijO pripada pisanoj 0oriI prouavanje nji9ovi9
o(jaCnjenja dio je usmene 0ore! a prouavanje tajni9 tema sastavni je dio talmudaQ
9F
Da (ismo tu tvrdnju
valjano razumjeli! prije svega nam je imati na umu da se talmud mo*e ra(iti dvosmislenoA za stanovitu
skupinu djela ((a(ilonski i jeruzalemski talmudiF! ali i za pose(nu vrstu prouavanja. / prvom smislu!
tvrdnja da tajne teme pripadaju talmudu, a ne pisanoj ili usmenoj 0ori! znai da se nji9 ima nai u 0almudu!
a ne u @i(lijiI
4=
3o to ne (i utje7alo na podreBenost tajnoga nauavanja fiC)u2 /zmemo li talmud, Cto (ismo
vjerojatno tre(ali! u njegovu drugom znaenju! na prvi pogled (i se zaista uinilo da ?ajmonid prouavanje
tajni9 tema podreBuje fiC)u, kao Cto prouavanje proroanski9 djela i 9agiografijO podreBuje prouavanju
Petoknji*ja. 3o Cto on zapravo ka*eX PoevCi od impli7itne pretpostavke da prouavanje 0ore o(u9vaa sva
iole vrijedna prouavanja! ?ajmonid postavlja pitanjeA kojemu dijelu tog prouavanja pripada prouavanje
Dvelike stvariD (tj. tajnoga nauavanjaFX 3a njega odgovaraA (udui da su tajne teme najte*e teme!
4;
nji9ovo
prouavanje mora pripadati najnaprednijem dijelu sveo(u9vatnoga prouavanja 0ore! tj. talmudu2 3e
otklanja mogunost da se to najnaprednije prouavanje dalje podijeli na dva razliita dijelaA fiC) i istinsku
znanost o zakonu.
#>
'apravo! na tu mogunost 7ilja kad ka*e da (i ljudi! nakon Cto dostignu napredniju
razinu mudrosti! svoje vrijeme tre(ali gotovo iskljuivo posvetiti talmudu, ovisno o stupnju svoje
inteligen7ije.
Deseti se argument zasniva na izre7i -. +imeona (en $amali%ela daje najva*nije djelovanje! a ne
prouavanje i na pretpostav7i daje ?ajmonid $amalielovu pretpostavku vjerojatno pri9vatio u njezinu
oiglednom znaenju. 3o prema ?ajmonidovu o(jaCnjenju!
#
ona se odnosi tek na govore o zakonu i
vrlinama i samo za9tijeva da ljudska djelovanja (udu u skladu s onim Cto ljudi z(ore
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
4H
?. 0. 0almud tora9! ! ".
4=
/sp. 1! H (;3( i ;4aI "! i d.! "# i d.F i usporedan odlomak u 111! /vod ("(I ";H! H id.F.
4;
?. 0. Gesodei 9a%tora9 "! "I 4!! 3.
#>
! /vod (3aI "! "%4FI 111! #4 (3"a%(I 4KH! "%""F.
#
.. ?. 24(oru! 1! H.
kad su u pitanju posluCne i kreposne misli. 1nae! on u ,isni Tori izrijekom priznaje da je prouavanje 0ore
po vrijednosti superiornije svima drugim djelovanjima.
#"
Prije svega! on u posljednjem poglavlju 'odia
tvrdi da je veina zakonski9 propisa samo sredstvo za stje7anje moralne vrline! koja je! pak! puko sredstvo u
slu*(i pravoga 7ilja! odnosno vrline umovanja ili istinskog znanja o stvarima (o*anskim.
#3
/ svjetlu te ?ajmonidove tvrdnje i mjesta na kojemu se ona nalazi! osmi argument nikako ne mo*e (iti
valjan. 'aista! ako se prvi Dnaslov poglavljaD 'odia D+likaD stavi u opreku s posljednjim Dnaslovom
poglavljaD D?udrostD! sigurno (ismo tre(ali zakljuiti da se svi itatelji 'odia tre(aju uzdignuti s najni*ega
na najviCe znanje. ?eButim! posljednji Dnaslov poglavljaD nije D?udrostD! nego D-ije mudrostD. 3o D-ije
mudrostD nije nu*no superiornija D+li7iD! Cto se vidi u injeni7i! koja je ?ajmonidu stalno na pameti! da
mnogi ueni ljudi koji *ive u svijetu imaginarni9 i imaginativni9 ideja svoje posjedovanje i upora(u ti9 ideja
nazivaju DmudrostD ili DumovanjeD. + druge strane! DmudrostD! ako se ispravno s9vati! oznauje neCto
apsolutno superiornije Dsli7iD. 2naj koji rije mudrost razumije u njezinu pravom znaenju prevladao je! ili
je na putu da prevlada! svoja imaginarna glediCta. Ead se posljednji! dvosmisleni Dnaslov poglavljaD stavi u
opreku s prvim! nedvosmislenim Dnazivom poglavljaD! on naznauje dvosmislenost koja je svojstvena
itanju 'odia2 &itatelj 'odia mo*e se uzdignuti od imaginarni9 glediCta do prave mudrosti! ali isto tako on
ne mora ni na trenutak napustiti svijet maCte te tako konano dospjeti do rijei DmudrostD! koja je tek sjena
ili slika mudrosti same. 3o na takve itatelje primijenimo majmonidsku maksimu da nji9 nema potre(e
spominjati na ovom mjestu u ovoj raspravi.
#4
+jetimo se samo onoga itatelja kojemu je 'odi namijenjen i
koji e! nakon zavrCene o(uke 'odia, imaginarna glediCta sigurno zamijeniti onim umnima. 'a takvoga je
itatelja prouavanje 'odia uzdizanje s ni*ega na viCe znanje. 0o je isto kao da ka*emo da e
razumijevanjem posljednjega poglavlja ili posljednje skupine poglavlja! on stei znanje koje je potpunije od
onoga steenog pri%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
#"
?.0. 0almud tora9! ! 3I 3! 3%#.
#3
111! #4 (33(%34(I 4K=! ""%4H>! F.
#4
! /vod (4(I 4!%"F.
je itanja ti9 poglavlja. 3o to oigledno ne oznauje nu*no superiornost tema koje se o(raBuju u posljednjoj
skupini poglavlja.
Da (ismo s9vatili naelo prema kojemu su rasporeBene razne teme 'odia, moramo se podsjetiti da je
prvotna nakana (ila ponoviti 0oru s o(zirom na skriveni opseg njezini9 tema. 3akon Cto je 0ora ovjeku
dana posredno preko proroka! neka nam (ude nakratko dopuCteno 0oru zamijeniti proroanstvom. ?ajmonid
tvrdi da je prorokovo uzdizanje do najviCeg znanja pratio njegov silazak Dna zemlju meBu ljudeD! gdje se
posvetio vladavini njima i nji9ovu o(razovanju.
##
Prema tome! prorok nije samo onaj koji je stekao najviCe
znanje! zapravo stupanj znanja koji o(ini filozofi ne steknu! nego onaj koji mo*e o(avijati najviCe politike
funk7ije.
#K
+lian je spoj teorijske i praktine izvrsnosti potre(an za razumijevanje tajnoga nauavanja
proroka.
#H
Eako je 'odi posveen tumaenju toga tajnog nauavanja! tako je ?ajmonid! u veoj ili manjoj
mjeri! oponaCao proroke. 3edvoj(eno je da prorok mo*e o(naCati politiku funk7iju vladanja Dljudima na
zemljiD i poduavanja snagom svoje maCte! tj. svojom sposo(noCu da priprostima Nt9e vulgarQ slikama i
para(olama predstavi istinu! Cto ?ajmonid jasno daje na znanje u opoj defini7iji proroCtva i u poglavlju
koje slijedi iza toga.
#=
?ajmonid! meButim! para(ole nastoji zamijeniti drugom metodom predstavljanja
istine. 3o tom promjenom metode temeljna slinost izmeBu proroka! donositelja tajnoga nauavanja! i
tumaa tajnoga nauavanja ostaje nepromijenjena. +toga nam je od samoga poetka oekivati da e slijed
tema u 'odiu
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
##
1! # (""(I "=! 4%HF. /sp. Platon! 3r4ava, )11! #;7=%#">a4 (takoBer #4a! #Hd#F.
#K
Da je ?ajmonid proroke zamiCljao kao dr*avnike vidi se i u glavnoj podjeli pozitivni9 propisa u +. ?.%u (ili u na(rajanju K3 zapovijedi na poetku ?. 0.%eF. 2ndje prvo popisuje propise
koji ureBuju odnose izmeBu ovjeka i @oga! a potom one koji ureBuju odnose meBu ljudima. ()idi opaske Peritza u ?(?! 1! 44# i d.F. Druga skupina ti9 propisa ((r. H"%"4=F zapoinje
zapovijedima koje se odnose na proroka! kralja i prijeki sudI prorok je oigledno elnik politike organiza7ije. /sp. 11! 4> (=#(%=KaI "H>! "4%"HF. Pitanje se odnosa izmeBu kralja i sveenika
dotie u 111! 4# (;=(I 4""! ;%3F. Pitanje u kojoj je mjeri ?ajmonid usvojio uenje falasifa prema kojemu je Dsveeniki grad%dr*avaD jedan od loCi9 re*ima! ovdje mora ostati otvoreno. )idi i(n
@agga! k tadbYr al1muta0a))id N-e*im sa%motnikaQ! pogl. ! u 9e(rejskom izvatku ?osesa 3ar(onija! ur. D. Herzog! str. =I i 4verroes! Parap)rasis in (empubl2 Plat2, prijevod 3! u pp2
/ristotelis ()ene7ija ##>F! 111! =H7l;%"4F.
#H
)idi gore! str. #4%## i d.
#=
)idi takoBer 5alakeru! (es)it )okma), ur. David! str. 3>.
oponaCati nain na koji to ine proro7i! Cto znai neko uzdizanje i nakon toga spuCtanje. '(iljska struktura
'odia pokazuje da je takvo oekivanje (ilo tono. ?ajmonid! ili njegov itatelj! postupno se ili polako
penju iz du(ine DslikeD prema ma7ase) merka1ba)u, najviCoj temi! koja se potpuno o(raBuje samo u Enjizi
111! poglavlja %H. 3a kraju tog izlaganja ?ajmonid izjavljuje da viCe niCta nee rei o toj temi. +9odno
tomu! on sljedee poglavlje zapoinje naslovom D+va tijela koja postaju i nestajuD. Eonano se spuCta joC
jednu stepeni7u ni*e! od DmiCljenjaD do DdjelovanjaD. 1sti nain na koji se proro7i uzdi*u i potom spuCtaju
jasno se ra(i kao uzor u redoslijedu prouavanja koji ?ajmonid preporua ljudima koji nisu proro7i! a Cto se
spominje u devetom argumentu. 2dnosnoA (F poznavanje istine! utemeljeno samo na predajiI ("F takvo
znanje zasnovano na dokazivanjuI (3F fiC)2 +poznaja istine koja se temelji na dokazivanju najviCi je stupanj
kojeg ljudi koji nisu proro7i mogu dosegnuti.
#;
/kratko! prema ?ajmonidu je ,isna Tora posveena ftC)u koji se u osnovi (avi djelovanjimaI dok se 'odi
(avi tajnama 0ore! tj. prije svega miCljenjima ili vjerovanjima! koje dokazivanjem o(raBuje! ili (arem u onoj
mjeri dokazivanjem u kojoj je to mogue. Dokazana su miCljenja ili vjerovanja! prema ?ajmonidu! apso%
lutno superiornija do(rim djelovanjima ili nji9ovom tonom odreBenju. Drugim rijeima! glavna je tema
'odia ma7ase) merkaba), koji je Dvelika stvarD! a ,isne Tore propisi! koji su Dmala stvarD. +ljedno tomu!
tema je 'odia, prema ?ajmonidu! apsolutno superiornija temi ,isne Tore2 Eako vrijednost jedne knjige!
"aeteris paribus, odgovara vrijednosti njezine teme! a kako je uspored(om ?ajmonidovi9 uvodni9 opaski i
dviju knjiga pokazano da 'odi nije napisan s niCta manje vjeCtine i (ri*ljivosti nego je to (io zakonik! tako
nam je zakljuiti daje po vrijednosti ?ajmonid 'odi smatrao apsolutno superiornijim.
0aj zakljuak! zasnovan na opem naelu koje je temeljem itavoga ?ajmonidovog djela i kojemu on
nikada ne proturjei! da je po vrijednosti poznavanje istine apsolutno superiornije od svakog djelovanja! on
potkrepljuje nekim kasnijim tvrdnjama ili aluzijama. Poeli smo od razlikovanja koje na samom poetku
'odia ?ajmonid provodi izmeBu istinske znanosti o zakonu i fiC)a# prva se uglavnom (avi (i(lijskim
tajnama ili openito mi%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
#;
111! #4 (3"(I 4KH! =%"HF. /sp. 1! 33 (3K(I 4H! "#%"KF.
Cljenjima i vjerovanjima koja su i tajna i javna. Drugim rijeima! ona zorno prikazuje zakonom nauena
vjerovanja. ?ajmonid tu razliku na neCto drukiji nain ponavlja u posljednjem poglavlju. 0u on razlikuje tri
znanostiA znanost 0ore! mudrost i fiC)2FZF 'nanost o zakonu! ili znanost 0ore! ne dokazuje temeljna!
zakonom nauena naela! jer i9 ni sam zakon ne dokazuje.
K"
=iC), koji se na poetku 'odia poistovjeuje
sa znanoCu o zakonu! sada se jasno razlikuje od nje! od znanosti 0ore! ali i od mudrosti.
K3
?udrost je
dokazivanje zakonom naueni9 miCljenja. 'odi je posveen takvom dokazivanju. +toga je istinska znanost
o zakonu! na poetku spomenuta kao tema djela! istovjetna mudrosti! koja se razlikuje i od znanosti o
zakonu i od fiC)a2 ?ajmonid zato ponavlja razliku izmeBu istinske znanosti o zakonu i znanosti o zakonu.
3o prvu viCe ne naziva znanost o zakonu! nego mudrost! a (o(inuF znanost o zakonu (ili znanost 0oreF viCe
ne poistovjeuje s ftC)om2 2dnos se mudrosti prema ftC)u o(jaCnjava uspored(omA prouavatelji fiC)a,
dolaskom u (o*ansku palau oko nje samo Cetaju! a tek umovanje o DkorijenimaD! tj. dokazivanje temeljni9!
zakonom naueni9 istina vodi do (o*anske prisutnosti.
K4
1ako ?ajmonid svoje glediCte iznosi tek na samom kraju svojeg djela! on aluzijama ipak i prije na njega
upuuje. Ead pripovijeda priu kako se okanio pisanja dviju knjiga o prorokim para(olama i midraCu! tvrdi
da je te knjige (io namijenio priprostima! ali je kasnije s9vatio da to o(jaCnjenje za nji9 ne (i (ilo prikladno!
a ne (i ni zadovoljilo potre(u koju oni osjeaju. 'ato se ograniio na kratku i aluzivnu raspravu o temeljnim
istinama zakona! a koja se mo*e nai u njegovu zakoniku. 3o u 'odiu on nastavlja i ka*e da se o(raa
ovjeku koji je prouavao filozofiju i koji je! premda vjeruje u ono Cto zakon nauava! ipak u pogledu toga
zdvojan.
K#
1ako zagonetne i vrludave! te reeni7e zorno pokazuju da 'odi nije (io namijenjen priprostima! a
ni ,isna Tora zdvojnima. Je li
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
K>
/sp. primjeri7e! 1! ("aI 4! 4F! = ("4aI 3>! HF! s 1! 3#.
K
111! #4 (3"(I 4KH!=%">F.
K"
111! #4 (3"a%(I 4KH! "%;!3%4F.
K3
111! #4 (3"a%(I 4KH! =%"3 i H i 3%4F. /sp. 111! 4 (==(I 4>;! #%KFI ?. 0. 0almud tora9! !%".
K4
111! # ("3(%"4aI 4##! "%"=F. / svojem komentaru toga poglavlja! +9em 0o( kazujeA Dmnogi su talmudski uenja7i tvrdili da ?ajmonid nije napisao ovo poglavlje! a ako ga i jest napisao!
tre(alo (i ga iz(a7iti! ili ak (olje! spaliti.D
K#
! /vod (#(%KaI #! =%K!F.
nam stoga vjerovati da je ,isna Tora napisana za prouavatelje filozofije koji nisu postali zdvojni s o(zirom
na ono Cto zakon nauavaX 0eCko da je tomu tako jer ?ajmonid neumorno ponavlja da je zakonik posveen
fiC)u i stoga prouavateljima fiC)a, koji filozofiju mogu! ali i ne moraju! poznavati. 0o je takoBer vidljivo u
injeni7i da on ne raspravlja o temeljnim istinama zakona u ,isni Tori, 5to je (ila njegova prvenstvena i
glavna nakana! nego tek sluajno ili nasum7e.
KK
2igledno je ,isna Tora takoBer napisana i za ljude koji
uope nisu prouavali filozofiju i stoga nisu (ili zdvojni. Drugim rijeima! on je namijenjen Dsvim
ljudimaD
KH
. 0o je vrlo jasno znaenje sljedeeg odlomka u 'odiu# D)e sam o(jasnio svima ljudima etiri
razlike prema kojima se proroanstvo naCega uitelja ?ojsija razlikuje od proroanstva drugi9 proroka! a to
sam i dokazao i o(jelodanio u Eomentaru o Mis&i u ,isni Tori$2 'naenje se Dsvi9 ljudiD (al1nEs kEffa8
sluajno o(razla*e u vezi s istoznanim izrazom (gamY7 al1nEs8# Dsvi ljudi! tj. priprostiD
K=
. 3aravno da se ta
aluzija na egzoterinu narav zakonika i komentara mora uzeti u o(zir! ne samo u tumaenju ti9 dvaju djela
nego i u primjerenom razumijevanju svi9 nji9ovi9 navoda u 'odiu2
'akljuiti nam jeA ,isna Tora prvenstveno je namijenjena svim ljudima! a 'odi malom (roju ljudi koji su
sposo(ni sami u nj proniknuti.
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
KK
! /vod (3aI "! 3%KFI H (;HaI "#!"3%"4F.
KH
/sp. ?. 0. Gesodei 9a%tora9! 4!3.
K=
11! 3# u izvorniku6 111! "" (4#(I 3#3! >F. /sp. takoBer ?. 0. /vod! 4(! 4%; (H8amsonF i -obes, 11! #(.
3<"
0akon uma u =&ji-i o >a-ari'a
.o)mat les)ono )azaka Tefaleteni merive+ 7am
Halevi o -. @aru79u
+vaki prouavatelj povijesti filozofije pretpostavlja! (ilo preCutno (ilo izrijekom! ispravno ili pogreCno! da
zna Cto filozofija ili Cto filozof jest. / nastojanju da se nu*no z(rkan pojam s kojim se istra*ivanje poinje
preinai u jasan filozofijski pojam! prije ili kasnije susreemo se s onim Cto se ini najoz(iljnijom neiz(je%
*nom posljedi7om pitanja Dstoje filozof! odnosno s pitanjem odnosa filozofije prema druCtvenom ili
politikom *ivotu. 0aj se odnos nagovijeCta izrazom DPrirodni zakonD! izrazom koji je podjednako prijeko
potre(an! ali i izlo*en oz(iljnim primjed(ama. 4ko slijedimo savjet naCi9 veliki9 srednjovjekovni9 uitelja i
najprije $istinskoga filozofaD pitamo za njegovo stajaliCte! od njega saznajemo da postoje stvari koje su Dpo
prirodi pravedneD. Prema 4ristotelu! kljuno se pitanje ne odnosi na postojanje ius naturale
F
,
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
O -n!iga o .azarima glasovito je djelo 9e(rejskoga pjesnika i filozofa Jude (Je%9udeF Halevija (arapskiA 4(ul9asan al LaviF (>H#.%4F. Djelo je o(javljeno 4.! na arapskome! pod
naslovom -itab al -)azari, i podnaslovomA -n!iga argumenata i dokaza u obranu 4idovske v!ere2 / njoj je rije o D9azarskoj polemi7iD! koju je upriliio! godine H3.! kagan Hazara (arapskiA
EazariI 9e(rejskiA EuzariI staroslavenskiA EozariF! ratnikog naroda koji je izmeBu sedmoga i desetog stoljea naseljavao Eavkaz! o(razujui monu dr*avu (koju su -usi osvojili i uniCtili ;H>.
godineF. '2 o tome podro(nijeA ?. Pavi! .azarski renik, @eogradA Prosveta! ;=#. % op. red.

/sp. 0omu 4kvinskoga i njegov komentar 4ristotelove *tike, )! pouka FG u izvorniku# D... juristae... idem... nominant jus! Wuod 4ristoteles justum nominatD NDono Cto pravni7i zovu pravom
isto je ono Cto 4ristotel naziva pravednimDQ.
nego na nain njegova postojanjaA Dpostoji liD on na nain na koji DpostojeD (rojevi i znamenke ili DpostojiD u
drukijem smisluX Prije svega! to se pitanje mo*e svesti na o(lik koji je uvrije*enijiA je li ius naturale diktat
ispravnog uma Nrig9t reasonQ! skup (itno umni9 pravilaX
0o je pitanje izvanredno jasno postavio ?arsilije Padovanski. 2n dr*i da 4ristotel pod ius naturale
razumijeva skupinu konven7ionalni9 pravila! ali oni9 konven7ionalni9 pravila koja su pri9vatili Dgotovo svi
ljudiD u svim zemljama. 0a se pravila! (udui da ovise o ljudskim institu7ijama! mogu samo metaforiki
zvati iura naturalia2 D3o postoje ljudiD! nastavlja on! Dkoji ius naturale nazivaju diktatom ispravnog uma s
o(zirom na predmete djelovanjaD. 0omu nasuprot on primjeuje da! ako se ra7ionalnost ius naturale s9vati
na takav nain! onda se ono ne mo*e smatrati ope Nuniversall8Q ili openito Ngenerall8Q pri9vatljivim i stoga
se ono! dodat emo! ne mo*e poistovjetiti s onim )puoi=ov +u77nov Npo prirodi pravednoQ ili s onim
=OI,O: v^uog Nzajedniki zakonQ! koje je 4ristotel imao na umu.
"
Ead u ime 4ristotela od(ija stajaliCte da
je ius naturale skup (itno umni9 pravila! krCanski se aristote%lova7 ?arsilije suprotstavlja napose
krCanskom aristotelov7u 0o%mi 4kvinskom koji je rekao da! prema 4ristotelu! Djustum naturaleD Npo prirodi
pravednoQ jest Drationi inditumD Nnaznaeno umomQ! te koji je DleR naturalisD Nprirodni zakonQ definirao kao
Dparti7ipatio legis aeternae in rationali 7reaturaD
3
Nsudjelovanje razumnog stvorenj a u vj enom zakonuQ.
)ratimo se *idovskim aristotelov7imaA ?ajmonid u svojoj raspravi o tom temeljnom pitanju nije iza(rao
izraz DPrirodni za%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
G
3efensor pa"ts, 11! pogl. "! odj. H%=. )idi takoBer isto, 1! pogl. ;! odj. 3A Diure Wuodam Cuasi naturaliD. Pitanje odnosa izmeBu ?ruoi=8v @i=atov* onako kako se o njemu raspravlja u
Nikoma)ovo! eti"i2 34( = i d. i =OI,O: vouog onako kako se o njemu raspravlja u (etori"i 1 3! "! tu se mora ostaviti otvorenim. /sp. (ilj. (r. #.
3
Eomentar *tike, )111! pouka 3 (i isto, )! pouka #F. Summa t)eologi"a "! pitanje ;! l. ". % 3edosljedna upora(a DleR naturalisD i Dius naturaleD u ovom je kontekstu neosporna jer se ini
daje u razdo(lju koje se razmatra (ila uo(iajenaI usp. +uarez! Tr2 de legibus, 1! pogl. 3! ZHA D... (su(divisionemF legis 7reatae in naturalem et positivam ... omnes etiam 09eologi agnos7unt! et est
freWuens apud +an7tos! sive su( nomine legis! sive su( nomine juris positivi! et naturalis.D /sp. takoBer .9r. 6olff! &us naturae, P. 1. Z3! koji ka*e Dvulgo jus naturae 7um lege naturae 7onfundi.D
/sp. prije svega Ho((es! Levi!atan, pogl. 4! u izvorniku meBu drugim odlom7ima.
konD . @ez o(zira na razlog! on je o tom pitanju radije raspravljao u ovom o(likuA postoje li umni zakoni koji
su u opre7i sa zakonima o(javeX ?ajmonidova tvrdnja da oni koji govore o umnim zakonima pate od (olesti
mutakallimhnO (prouavatelja kalOmaF! o(u9vaa njegovu raspravu i njezin is9od. Eako se ini da je sadr*aj
umni9 zakona (koji su u pitanjuF istovjetan sadr*aju Pri%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
4
1zgleda da je $rotius kao gotovu injeni7u pri9vatio postojanje izvornoga *idovskog nauka o prirodnom zakonu! a kako Djus naturaleD definira kao Ddi7tatum re7tae rationisD! tako isto pose(i7e
?ajmonidu impli7itno pripisuje vjerovanje u Prirodni zakon kao diktat ispravnoga uma. 2n ka*eA DJuris ita a77epti optima partitio est! Wuae apud 4ristotelem eRstat! ut sit aliud jus naturale!
aliud voluntar%ium ... 1dem dis7rimen apud He(raeos est! Wui ... jus naturale vo7ant 7mitzvof NzakonQ! jus 7onstitutum Nb voluntariumQ
l
)ouCuim7 NpropisiQ...D (3e!ure belli, 1! pogl. ! Z ;."%>.F.
Jedini *idovski izvor koji $rotius spominje jest 'odi, 111! "K! u kojem ?ajmonid sigurno ne govori o prirodnom zakonu ili umnim zakonima. ()idi 1. Husik! D09e La< of 3ature! Hugo $rotius
and t9e @i(leD! .ebre0 Union :ollege /nnual, 11! ;"#! 3;;! (ilj. >. % E tomu tvrdi joC Husik daje $rotius DpogrijeCio. ?ajmonid ra(i mis)patim Nzakoni! presudeQ za sik)liot Nza%kon umaQD.
4li $rotius donosi sljedeu opasku u (iljeC7i o rijei mitzvot# $mitzvot ili mis)pat2 +i7 ?aimonides li(ro 111.! du7toris du(itantium 7ap. JJ)1.D 1zvor (i onoga o emu on u tekstu govori!
odnosno da He(rej7i !us naturale nazivaju mitzvot, moglo (iti sam poglavl!a )1! u kojima ?ajmonid ka*e da su ?udra7i takozvane umne zakone nazivali mitzvot82 3oine se zapovijedi ne
mogu poistovjetiti s prirodnim zakonom! (arem ne prema ?ajmonidu. Jer % ako zanemarimo Uever min 9a%9a8 NDza(rana da se od joC *ive *ivotinje otkine neki udDQ %za(rana protiv in7esta ili
neasnosti koja zauzima srediCnje mjesto u na(rajanju 3oini9 zapovijedi (,is)ne) Tora), H. ?elak9im! 1J F! prema ?ajmonidu pripada o(javljenim zakonima Nrevealed la<sQ za razliku od
oni9 koji se zovu umnim zakonima (sam poglavl!a, )1. )idi takoBer +aad8a! -2 al1amEnEt NEnjiga o vjerovanjima i mnijenjimaQ! 111! ur. Landauer! =. 'a tumaenje toga glediCta! usp.
5alakeru! Sefer )a1mebakkes) NEnjiga onoga koji tragaQ! ur. 4msterdam HH;! 3a i $rotiusa! nav2 d!elo 11! pogl. #! Z" i 3F 0o nije u opre7i s ?ajmoni%dovom tvrdnjom da da 7at NrazumQ
potie ovjeka da slijedi Cest od sedam 3oini9 zapovijedi (H. ?elak9im 1J F! jer da 7at ne znai nu*no DumD ili DrazumD. Yto se tie Dekaloga! ?ajmonid jasno razluuje da su samo prve dvije
tvrdnje DumneD! a drugi9 osam pripada skupini opepri9vaeni9 i tradi7ionalni9 miCljenja ('odi, 11 33! H#a ?unkF. /sp. dol!e (ilj. >H.
#
-azlog je vjerojatno (io taj da je! (aC kao 4verroes i ?arsilije! dr*ao da se ius naturale samo metaforiki mo*e zvati DprirodnimD. /sp. 4verroes o Nikoma)ovo! eti"i 34( = i dalje! koji
+n7aiov iPAO9=K, tumai kao Dius naturale legaleD (8os9er n)Ui nimousi Nzakonito prirodno pravoQ! a +u7aiov vouii7ov kao D(iusF legale tantum i.e. positivumD (nimousi rotzelomar 9ana98i
Nzakonito! tj. pozitivnoQ. (/ristotelis pera, )ene7ija #K>! 111! "43aI usp. ?. +79<a(! DLes versions 9S(ra`Wues dU4ristoteD! %edenkbu") zur *rinnerung an 3avid -auf1mann, @reslau ;>>!
"" i d.F. 3aj(olji (i prijevod 4verroesova tumaenja +iEalov (p<oR^v (io Dius naturale 7onventionaleDI jer nimous+ znai mife7 at )a11)askama Nsljedno konven7ijamaQ (usp. ?oritz
+teins79neider! 3ie )ebrais")en Uebersetzungen des ,ittelalters, @erlin =;3! 3>;! (ilj. (r. 3>F. 'a razumijevanje 4verroesova tumaenja tre(a razmotriti ,agna ,oralia ;#a K%H.
rodnoga zakona! tako se spomenuta tvrdnja ini ravna pori7anju umne naravi Prirodnoga zakona.
K
2sim
toga! ta tvrdnja podrazumijeva da zakone! koje mutakallimhni nazivaju DumnimaD! filozofi! sljed(eni7i
4ristotela! nazivaju Dopepri9vaenimaD (Sv^o%faF.
H
?arsilijevo (ismo tumaenje ius naturale stoga morali
opisati kao filozofijsko stajaliCte! a 0omino kao stajaliCte kalOma! ili zapravo! istinsko teologijsko stajaliCte.
H"
&ini se da je dojam da su filozofi od(a7ili glediCte da postoje umni zakoni koji se razlikuju od pozitivni9
zakona (a pose(i7e zakona o(javeF ili da su pori7ali umnu narav Prirodnoga zakona! u opre7i s raspravom
Ge9ude Halevija o tom pitanju. Ead razlikuje umne zakone od o(javljeni9 NrevealedQ te istoznano ra(i
nazive Dumni zakoniD i Dumni nomot, on tvrdi da su filozofi utemeljili umne nomoiB 5ilozof kojega Halevi
uvodi kao lik svojeg dramatskog proznog djela! -n!iga o .azarima NdaljeA .azari 1 op. red.Q! priznaje umne
nomoi kao neCto Cto se samo po se(i razumije. 4naliza (i Halevijevi9 opaski na tu temu mogla pridonijeti
(oljem razumijevanju filozofijskoga nauavanja glede Prirodnog zakona i 'akona uma.
1. L10,-4-34 34-4) ./Z/(/
3e mo*e se sa sigurnoCu raspravljati ni o jednoj temi iz .aza1ra dok se ne razmotri literarna narav te
knjige. Enjiga je posveena o(rani *idovske religije od njezini9 najva*niji9 protivnika openito! a filozofa
pose(i7e.
;
Eako je uperena protiv filozofa! muslimana i drugi9! nemogue ju je nazvati filozofijskom knji%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
Z
sam poglavl!a, )1. /sp. 'odi, 111 H (3#a%( ?unkF i ?unkovu (iljeCku uz njegov prijevod toga odlomka u 'odiu, 111! "H! (ilj. (r. .
H
/sp. ,illot )a1)igga+on N/mijee logikeQ! pogl. = i 4(ra9am i(n Dahd! *mu1na) rama) N,gzaltirana vjeraQ! ur. 6eil! H#. /sp. takoBer i(n 0i((on! (ua) )an NDo(ri du9Q! pogl. K.
Ha
/sp. H.4. 6olfson! D09e Ealam 4rguments for .reation et7.D! Saad+a ,emorial 'olume, 3e< Gork ;43! (ilj. "K.
=
3aziv koji ra(i Halevi al1na0anis al1 7aCCl+a doslovno znai Drazuman nomof2 /ope nisam siguran da taj doslovan prijevod nije i najprikladniji. 'a opravdanje uvrije*enoga prijevoda! mo*e
se! izme@u ostaloga, uputiti na 1) 3 ("3K! K i d.F. %@rojke u zagradama oznaavaju strani7e i retke Hirs79feldova izdanja.
;
3aslov je izvornika DEnjiga argumenata i dokaza u o(ranu prezrene religijeD. )idi takoBer poetak djela.
gom! a ni islamskom! osim ako se naziv DfilozofijskiD ne *eli upo%ra(iti u smislu koji je autoru potpuno
stran! tj. ako se ne ogluCi o jedno od najosnovniji9 pravila povijesne egzaktnosti. 4 (udui da se ne radi o
filozofijskoj knjizi! ne mo*e je se itati na nain na koji smo navikli itati filozofijske knjige.
Halevi pod DfilozofimaD uglavnom! ali nipoCto iskljuivo! razumijeva aristotelov7e svojega do(a. Prema
4lfara(iju Nengl. 5OrO%(PQ! najistaknutijem od ti9 filozofa!
>
rasprave koje sadr*i -n!iga o .azarima ne (i
pripadale filozofiji (ili spe7ifinije! metafizi7i ili teologijiF nego Dumijeu kalOmaDI to umijee! a ne
filozofija! smjera o(rani religije! ili tonije! (udui da postoji mnoCtvo religija! o(rani DreligijaD

! tj. u
svakom sluaju one religije kojoj je odreBeni uenjak privr*en. 1 Halevi dijeli isto stajaliCte o odnosu izmeBu
filozofije i kalOmaA 7ilj je filozofije znanje o svim (iima! a kalOma Dopovrgavanje epikurejstvaD! tj.
argumentima utemeljiti ona vjerovanja koja povlaCtena (ia pri9vaaju (ez argumenta7ije.
"
2igledno je
izravan 7ilj .azara istovjetan 7ilju kalOma. 0ono je da Halevi kalOm ne odreBuje samo 7iljem kalOma! nego
i njegovim metodama i pretpostavkama. Halevi DkalOmD praktino poistovjeuje s pose(nom vrstom kalOma!
muUtazilite kalOmom! a s tim je tipinim kalOmom gotovo jednako malo zadovoljan kao Cto je s (ilo kojom
filozofijskom CkolomA u najmanju ruku! on mnogo viCe od toga tipinog kalOma ustrajava na podreBenosti
svakoga rasuBivanja vjeri samoj u ime vjere.
3
4li to nije zapreka njegovoj knjizi da (ude posveena gotovo
iskljuivo takvu rasuBivanju. 2sim toga! on se zapravo od(ija prikloniti samo jednomu od dvaju glavni9
dijelova tipinoga nauavanja kalOma! nauku o jedinstvu @o*jem. Yto se tie drugog glavnog dijela! nauka o
@o*joj pravednosti! koji je mnogo praktinije naravi od prvoga! Halevi ga ne pokazuje kao poduku drugi9
ljudi! nego kao svoje vlastito
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
>
4utoriteti kao Cto su 4vi7ena (usp. Paul Eraus! DLes :ontroverses de 5ak9r 4l%DPn -OzPD! Iulletin de l7Institut d7*g+pte, J1J! ;3K%H! ">3F i ?ajmonid (vidi njegovo pismo i(n 0i((onuF
smatrali su 4lfara(ija najveim filozofijskim autoritetom njegova do(a. /sp. takoBer +. Pines! D,tudes sur 4(uUl @arakOtD! (evue des btudes &uives, .1)! ;3=%;! (ilj. 3>=.
FF
I)sa al17ulPm NEatalog znanostiQ! pogl. #. 4lfara(i kalOm predstavlja kao popratnu pojavu politike znanosti.
"
/sp. 1) 3 i ; s ) K (33>! 3 i d. i =%">F.
3
)K.
nauavanje. +toga se mo*e rei da Halevijevo nauavanje i nauavanje tipinog kalOma pripadaju istomu
rodu! a razlikuju se u tome Cto je prvo daleko viCe protuteorijsko i naklonjenije jednostavnoj vjeri. / svakom
sluaju! iako Halevija ne mo*emo nazvati filozofom! svakako je pogreCno autora .azara nazivati
mutakallimom.
#
Halevi ne (rani judaizam u o(liku konzistentnoga oso(nog izlaganja! nego u o(liku razgovora! odnosno
nekoliko razgovora u kojima on sam nije sudionikomA .azari veim su dijelom Dimita%tivnaD! a ne
DnarativnaD
K
pria o poganskom kralju (HazaruF kojega se postupno o(raa na judaizam kroz razgovore!
prvo s filozofom! poslije s krCanskim uenjakom! potom s muslimanskim i konano sa *idovskim
uenjakomI razgovori izmeBu kralja i *idovskoga uenjaka ine vei dio djela (oko H" strani7e od =>F. Da
(ismo s9vatili .azare, proniknuti nam je ne samo sadr*aj! tj. pose(i7e tvrdnje *idovskoga uenjaka! nego i
o(lik! tj. razgovorno okru*je svi9 tvrdnji openito te svake tvrdnje pojedinano. Da (ismo razumjeli (ilo
koju znakovitu postavku djela! proniknuti nam je u iskaze likova u svjetlu razgovorni9 situa7ija u kojima se
pojavljujuA prevesti nam je DrelativneD iskaze likova! tj. nji9ove iskaze prema nji9ovim svojstvenim
moralnim i intelektualnim oso(inama i nakanama u pojedinim razgovornim situa7ijama! i s o(zi%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
4
3auk je o jedinstvu @o*jem izlo*en u ) =! a o pravednosti @o*joj u ) ">. / ) ; je razjaCnjeno da se Halevi ne poistovjeuje s prvim naukom! ali se zato poistovjeuje s naukom o @o*joj
pravednosti. (/sp. ?. )entura! Le -alEm et le P<ripat<tisme d7aprcs le -uzari, Paris ;34! > i d.F. Prema ) " (";K! %"F! ini se da pitanje predodredenosti! koje je u ) ; oznaeno kao tema )
">! ne pripada DteologijiD (usp. isto, ";4! =F! tj. jedinoj teorijskoj dis7iplini kojoj (i uope moglo pripadati. 0o se pitanje u ) ; opisuje kao Dpraktino pitanjeD! ako pri9vatimo itanje
izvornika! ili kao Dznanstveno pitanjeD! prema i(n 0i((onovu prijevodu. 2(a su itanja pri9vatljiva ako se uzme u o(zir da opis ne daje Halevijev predstavnik! nego mnogo manje kompetentni
ljudi koji ili jesu ili nisu razumjeli narav pitanja o kojemu se raspravlja. 'apravo se radi o praktinom pitanju! kao Cto je naznaeno u ) " (";K! %"F. /sp. takoBer vrstu pitanja ija se o(rada
pre%porua u ) ". % $lediCte da pitanje @o*je pravednosti i neiz(je*ne posljedi7e toga pitanja ne pripadaju DteologijiD (ili metafizi7iF! odnosno teorijskom znanju uope! dijeli i ?ajmonid! Cto se
vidi na mjestu na kojemu o njima raspravlja i u ,isni Tori i u 'odiu# u o(a djela o njima raspravlja nakon zavrCene o(rade fizike i metafizike. (/sp. H. 0es9u(a! naslov i ) i d. s H. Gesode 9a%
tora9 11 i 1) 3I i 'odi, 111 =%"4 s 111 H kraj i 11 3>F
#
Yto se tie odnosa izmeBu kalOma i dijalektike! usp. ) i ) #%K po.
K
/sp. Platon! 3r4ava, 3;4 (;%73.
rom na te situa7ije! u DapsolutneD iskaze autora! tj. iskaze koji izravno izra*avaju autorova glediCta.
H
/ sluaju autora Halevijeve veliine! sigurno mo*emo pretpostaviti da je odnos izmeBu sadr*aja njegova
djela i o(lika prijeko potre(an u onoj mjeri u kojoj taj odnos sam po se(i mo*e (itiA Halevi je sigurno
oda(rao
=
ose(ujan o(lik .azara jer ga je smatrao idealnom ins7ena7ijom za o(ranu judaizma. @raniti
judaizam pred *idovskom pu(likom % ak i pred pu(likom Dzdvojni9D Lidova u ?ajmonidovu 'odiu 1
gotovo je isto tako jednostavno kao i 9valiti 4tenjane pred atenskom pu(likomA
;
stoga se judaizam ima
(raniti pred +tran7em. 2sim toga! +trana7 koji je krCanin ili musliman! priznaje (o*ansko podrijetlo
*idovske refigije i zato se judaizam ima (raniti pred poganinom. E tomu! joC ima pogana iji je druCtveni
polo*aj slian Lidovima te s njima mogu suosjeati. 'ato se judaizam! Dprezrena religijaD prognanoga
naroda NnationQ ima (raniti pred poganinom koji je najviCega polo*aja! pred poganskim kraljem. Eonano!
mo*emo zamisliti da! ak i poganski
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
H
Halevijeva se glediCta ne mogu naprosto poistovijetiti s iskazima njegova glasnogovornika! *idovskoga uenjaka. 3a poetku 1 (3! 3F Halevi o(znanjuje da mu nisu svi argumenti
uenjakovi (ili uvjerljivi. 1li je iz svoje prie tre(ao izostaviti one uenjakove argumente s kojima se nije mogao poistovjetitiX 2n svakako ne ka*e da je to uinio. 3aprotiv! tvrdi da je raspravu
za(ilje*io onako kako se ona dogodila (3! 4F. 3o (it e osporavano da se rasprava oigledno nikada nije dogodila u o(liku u kojem ju je opisao Halevi. ?eButim! ako je to uistinu sluaj! Halevi
tvrdi istinu o onome za Cto je znao da nije istina i stoga njegove tvrdnje (ili tvrdnje ovjeka s kojim se on poistovjeujeF moramo uzeti s oprezom. Eako stvari stoje! to znai da nam je
razlikovati DrelativneD od Dapsolutni9D tvrdnji. 3e (ez veoma valjana razloga! on pream(ulu zakljuuje opomenomA D4 s9vatit e oni koji razumiju.D 0a se opaska nikako ne mo*e odnositi na
injeni7u da su razgovori izmiCljeni. 0o je oigledno i onima koji ne razumiju. ?os7ato je na m!estu skloniji rukopisima u kojima se nalaze nafs)o NDnjegovo miCljenjeDQ i le1da7ato NDprema
njegovu suduD! tj. ra(inovuQ! a ne drugim rukopisima! u kojima stoji leda7ti NDpo mom suduDQ i nafsi NDprema mom suduD! HalevijevuQ (3! 3F! a koji su danas opepri9vaeni. Prema (ivCim ita%
njima! Halevi samo ka*e da su neki uenjakovi argumenti kralju (ili uvjerljivi! a ostavlja potpuno otvorenim u kojoj mjeri su ti argumenti uope uvjerili autora. %-azlikovanje izmeBu
Drelativni9D i Dapsolutni9D iskaza slino je razlikovanju izmeBu argumenata ad )ominem i dokazni9 argumenata koje ra(i H.4. 6olfson! DHallevi and ?aimonides on design! 79an7e and
ne7essit8D! Pro"eedings of t)e /meri"an /"adem+ of &e0is) (esear"), J1! ;4! K> i d.
=
0re(alo (i govoriti o oda(iru! ak i ako postoji samo jedna verzija prie o Ha%zarovu o(raenju! koju je Halevi preuzeo (ez ikakvi9 izmjena. Jer ne postoji nikakav opravdani razlog z(og
kojega (i se o(rana judaizma tre(ala izlo*iti u o(liku prie u kojoj se Hazar o(raa na judaizam.
;
Platon! ,eneAenus, "3Ka.
kralj! u duCi pomalo suosjea s judaizmom te ga je stoga lako uvjeriti u njegovu istinu. 'ato se judaizam ima
(raniti pred poganskim kraljem koji prema njemu gaji predrasude. Hazar je poganski kralj pun predrasuda
protiv judaizma.
">
Prilino je lako (raniti judaizam pred *idovskom pu(likom! no (raniti ga pred poganskim
kraljem koji prema judaizmu gaji predrasude % )o" opus, )ie labor est2 Lidovski uenjak koji razgovara s
Hazarom uspijeva ne samo o(raniti judaizam! nego i o(ratiti kralja! a posredno i njegov narod! na judaizam.
0o je o(raenje najvei dokaz snage uenjakove argumenta7ije. 3o takvo o(raenje mo*e lako izmisliti (ilo
koji pjesnik! a izmiCljen razgovor koje se odvija u prazninama neiji9 *elja mnogo je manje uvjerljiv od
stvarnoga o(raenja koje se uistinu dogodilo u svijetu koji se opirao. 'ato Halevi oda(ire stvarno o(raenje
poganskoga kralja i stvaran razgovor izmeBu kralja i *idovskoga uenjaka koji tomu vodi. 2n naglaCava da
je priu o o(raenju preuzeo iz povijesti! a Cto se tie argumenata koje promie uenjak! tvrdi da i9 je sam
uo.
"
4ko se upravo spomenutim opaskama doda injeni7a da je Halevi morao pokazati superiornost
judaizma! pose(i7e nad islamom! vidi se da je morao oda(rati stvarno o(raenje poganskoga kralja na
judaizam koje se dogodilo nakon uspona islama! te je tako oda(ir prie o Hazaru (io potpuno ra7ionalan i
stoga savrCen.
3u*nost povezanosti izmeBu sadr*aja i o(lika djela postat e joC vidljivija ako se razmotri ono Cto se na prvi
pogled ini najjaom primjed(om protiv postavke da je okvir radnje NsettingQ .azara idealna ins7ena7ija
NsettingQ za o(ranu judaizma. 1dealna (i o(rana judaizma naime (ila ona koja (i uvjerila i naj*eCeg protiv%
nika ako (i ovaj poCteno sudio. Je li Hazar naj*eCi protivnikX ?a koliko gajio predrasude protiv judaizma!
on udovoljava dvama uvjetima koji ga ine! pretjerat emo u svr9u razjaCnjavanja! lakim plijenom za
superiornije znanje i superiorniju vjeCtinu razgovora koje rese *idovskoga uenjaka. Dvije su va*ne stvari
njemu jasne prije njegova upoznavanja s uenjakom. Prvo! on zna da je filozofija (o njegovoj poganskoj
religiji da i ne govorimoF nedovoljna da udovolji njegovim potre(ama i da je o(javljena religija (tj. infor%
ma7ije koje @og izravno daje ljudskim (iima u vezi s vrstom djelovanja koja je 3jemu ugodnaF po*eljna!
iako oko nje postoje oz%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
">
4 (=!" i d.F i ". /sp. takoBer "H i d.
"
(3!4%K i # id.F i11 po.
(iljne dvoj(e. Praktino! postojale su samo tri religije koje su mogle tvrditi da su istinske i konano
o(javljene religijeA krCanstvo! islam i judaizam. Druga stvar koja se s kraljem rjeCava prije njegova
upoznavanja s uenjakom jest injeni7a da su krCanske i islamske tvrdnje neutemeljene. Drugim rijeima!
kralju gotovo da ne preostaje niCta nego prigrliti judaizam. 2n je poten7ijalan Lidov prije nego Cto uope
ijednog upozna ili (arem prije nego Cto ikada proz(ori s kompetentnim Lidovom.
Da (ismo nainili prvi korak prema razumijevanju toga o(ilje*ja djela! moramo spomenuti injeni7u da s
Halevijeva stajaliCta protivnik judaizma par eA"ellen"e nisu krCanstvo i islam! nego filozofija.
"3
+toga se s
pravom mo*e smatrati da su .azari prije svega o(rana judaizma protiv filozofije i postaviti pitanje je li
ins7ena7ija raspravljanja prikladna za takvu o(ranu. 2 filozofiji se raspravlja dva putaA jedanput izmeBu
kralja i jednog filozofa!
"4
a drugi put izmeBu kralja i Lidova. 2 filozofiji ili (ilo emu drugome ne raspravlja
se izmeBu Lidova i filozofa.
"#
Eralj upoznaje Lidova dugo nakon filozofova odlaska. 5ilozof detaljno
poznaje filozofiju! a isto je i s uenjakom. 3o za kralja se mo*e rei da filozofiju poznaje tek povrCno.
"K
0o
znaiA filozofija se ne raspravlja izmeBu oni9 koji su intelektualno jednaki.
"H
.ijela se rasprava do%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
""
"! 4 po. i >.
"3
Pet se glediCta! koja su u veoj ili manjoj mjeri protivna (ortodoksnomF judaizmu! suvislo izla*u u .azarima# filozofija! krCanstvo! islam! karaizam i kalOm. 5ilozofija je jedino od ti9
glediCta o kojemu se suvislo raspravlja dva puta (u 1 %3 i ) "%4F. 2sim toga! (rojnija su povremena polemika osvrtanja na filozofiju! a ona su i daleko va*nija od analogni9 osvrtanja na (ilo
koje drugo spomenuto glediCte. Prije svega! samo je filozof onaj koji porie ?ojsijevu o(javu! a krCanin i musliman je priznaju.
"4
Yto se tie znaenja dijaloga izmeBu kraljeva i filozofa! usp. Platonovo 3rugo Pismo, 3>e4%3(H.
"#
3a potajni odnos izmeBu *idovskoga uenjaka i filozofa upuuje autorova aluzija prema kojoj je kralj o(oji7u pitao o nji9ovom DuvjerenjuD! a i za krCanina i za muslimana se ka*e da i9 je
kralj pitao o nji9ovom Dznanju i djelovanjuDI vidi 1 ("! =F! 4 (=! "3F! # ("! # i d.F i >. +am uenjak ka*e da gaje kralj pitao o njegovoj DvjeriDA 1
"# (=!"F.
"K
/sp. 1 H" i d. i 1) "# kraj.
"H
/ tom najva*nijem pogledu! o(lik .azara odgovara onomu Platonovi9 dijaloga. +vi se platonovski dijalozi sastoje od razgovora izmeBu superiornijega ovjeka! o(ino +okrata i jednoga ili
viCe inferiorni9 ljudi. / nekim platano vskim dijalozima! prisutna su dva prava i zrela filozofa! no oni meBuso(no ne raspravljaju. +okrat poti9o promatra kako 0imej o(jaCnjava svemir ili kako
strana7 iz ,leje o(uava 0eateta ili mlaBega +okrata. / Parmenidu se suoavamo s paradoksalnom situa7ijom u kojoj je +okrat! joC uvijek veoma mlad! u inferior
gaBa na razini koja je znatno ni*a od one u izvornoj filozofskoj raspravi. +toga se ini da je okvir radnje
.azara vrlo nezadovoljavajui za o(ranu judaizma od filozofije. 0a je opaska utoliko viCe opravdana Cto se
spomenuti nedostatak mogao iz(jei. 'aista pjesniku Haleviju ne (i (ilo niCta jednostavnije nego
organizirati raspravu izmeBu uenjaka i filozofa pred kraljem i njegovim dvorom! ili pak pred samim
kraljem! a ta (i rasprava kulminirala o(raenjem! ne samo kralja nego prije svega filozofaA ne (i se mogao
zamisliti vei uspje9 za uenjaka! za autora! za judaizam i za religiju.
"=
Pjesnik je od(io krenuti ovim
laganim putom. Yto ga je na to naveloX
Halevi je predo(ro znao da se istinski filozof nikad ne mo*e istinski o(ratiti na judaizam ili (ilo koju drugu
o(javljenu religiju. Prema Haleviju! pravi je filozof ovjek poput +okrata! koji posjeduje Dljudsku mudrostD i
koji je nesavladivo glu9 glede D(o*anske mudrostiD.
";
2n ad o"ulos pokazuje kako je filozofa nemogue
o(ratiti na judaizam! izostavljanjem rasprave izmeBu uenjaka i filozofa. 0akva je rasprava! prije svega se
mo*e rei! nemoguaA
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
%nom polo*aju u uspored(i s Parmenidom i 'enonom. % &injeni7u da je -n!iga o .azarima napisana Du o(liku platonovska dijalogaD primijetio je +.6. @aron! DGe9uda9 HaleviD! &e0is) So"ial
Studies, ;4! "#H.
"=
-asprave izmeBu razni9 uenjaka pred kraljem spomenute su i u pismu Josipa! kralja Hazara! Hasdai i(n +9aprutu i u genizanskom dokumentu koji je o(javio +79e79ter (&e0is) duarterl+
(evie0, N2 S2, 111! ;"%3! ">4 i d.F. 3i u jednom se dokumentu ne spominje filozof. Dodavanje filozofa i izostavljanje rasprave pred kraljem najupeatljivije su razlike izmeBu Halevijeve verzije
prie i ti9 drugi9 dviju verzija.
";
Halevi DfilozofaD uglavnom poistovjeuje s Daristotelov7emD! pa i samim 4ristotelom! jer je 4ristotel filozof par eA"ellen"e2 4li! kao Cto pokazuje injeni7a da je aristotelovska Ckola samo
jedna u velikom (roju filozofijski9 Ckola % usp. 1 3! 1) "# kraj i ) 4 (3"=! "4%"KF! DfilozofijaD prvenstveno ne oznauje niz dogmi! pose(i7e ne dogme aristotelova7a! nego metodu ili stajaliCte.
0o se stajaliCte opisuje u 1) = i 111 (4>! %KF. Elasini mu je predstavnik +okrat. Da (i se utemeljilo prvo(itno i tono znaenje koje DfilozofijaD ima za Halevija! mora se poeti od 1) 3!
relativno kratkoga odlomka! u kojemu su najzornije mogue meBuso(no suprotstavljeni DpristaCe zakonaD i DpristaCe filozofijeD! a koji ima jedinstveno o(ilje*je da se svaki od ta dva naziva! koji
se u .azarima ne pojavljuju preesto! u njemu pojavljuju po tri puta. (Posve tono! moutas)arri7 NDPristaCe zakonaDQ se javlja tri puta! moutafalsif NDpristaCe filozofijeDQ dva puta i tafalsafa
NDfilozofijaDQ jedanput.F +rediCte je toga odlomka +okratova izreka koja se (aC (avi pro(lematinim odnosom izmeBu filozofije i zakona (odnosno (o*anskoga zakonaF ili izmeBu ljudske
mudrosti i (o*anske mudrosti. 0a se izreka! da se vratimo Platonovoj /pologi!i Sokrata (">dK%e"F! poneCto izmijenjena ponovo navodi u ) 4 (3"=! 3%=F. ?ogunost! na koju se upuuje u 1)
3 ("4"! "KF o DpristaCama filozofije koji pripadaju pristaCama religijaD! prije svega je nerazumljiva! a ne truizam kao Cto se to danas pretpostavlja.
"ontra negantem prin"ipia non est disputandum2 5ilozof porie kao takve one premise na kojima se zasniva
svako dokazivanje istine (ilo koje o(javljene religije. ?o*e se rei da to pori7anje proizlazi iz injeni7e da
njega! kao filozofa! nije takla ili da nikad nije okusio onu D(o*ansku stvarD ili D(o*ansku zapovijedD (amr
ilE)Y8 koja je iz stvarnoga iskustva poznata i stvarnom vjerniku! *idovskom uenjaku i poten7ijalnom
vjerniku! kralju. 'a razliku od filozofa! kralj je od samoga poetka! po naravi po(o*an ovjekA on je
pogansku religiju svoje zemlje poCtovao vrlo revno i svim sr7emI (io je sveenik jednako koliko i kralj.
2nda mu se neCto dogodilo Cto iskazuje upadljivu slinost! a istodo(no i upadljivu suprotnost onomu Cto se
dogodilo filozofu +okratu. Ea*e se da je +okrata pokrenulo jedno jedino proroanstvo koje je delfijska sve%
eni7a dala na upit njegova prijatelja. Eralja se pokrenulo iz njegova tradi7ionalizma
3>
nizom snova u kojima
mu se izravno o(raao anBeo! oigledno kao odgovor na njegovu molitvu. +okrat je tajnu proroiCta otkrio
prouavanjem predstavnika razliiti9 vrsta znanjaI kralj je tajnu svoji9 snova otkrio prouavanjem
predstavnika razliiti9 uvjerenja! a izravnije! podukom *idovskoga uenjaka. +okrata je nastojanje da
provjeri istinitost proroiCta odvelo u filozofski *ivotI kralja je nastojanje da posluCa anBela koji mu je
govorio u njegovim snovima smjesta uinilo otpornim na filozofiju i konano ga odvelo u judaizam.
3

/pozoravanjem na spomenute injeni7e koje o7rtavaju kraljevu narav! Halevi pojaCnjava prirodne grani7e
svoji9 izravni9 argumenataA ti su argumenti uvjerljivi i namijenjeni su da (udu uvjerljivi onim prirodno
po(o*nim ljudima koji su imali neki nagovjeCtaj (o*anske o(jave! (ilo da su je do*ivjeli preko anBela! (ilo
(arem nekom vrstom rudimentarne o(ja%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
/sp. 1 # ("! 4 i d.F.
3
1 (3! K%" i #%HF! "! ;=I 11 po. /sp. /pologi!a "(3%4 i 7l%". % /sporedi prijelaz s Dkao da mu anBeo proz(oriD (3! HF na DdoBe mu anBeo o(no i reeD (3! > i d.F i prijelaz s Pitije na
@oga u /pologi!i ("aK i (3FI te prijelaz s Dpotaknu ga to da provjeriD (3! i d. F na Du snu mu nalo*i da tra*iD (3! K i d.F i prijelaz sa +okratove oso(ne odluke da provjeri proroiCte na glediCte
da je ta provjera (ila in posluCnosti @ogu u /pologi!i ("7l i "37lI usp. 3HeKF. 2no Cto ja naglaCavam su usporedni7e! a ne nu*no posud(e. Yto se tie arapskoga prijevoda /pologi!e, vidi ?.
+teins79neider! 3ie arabis")en Uebersetzungen aus dem %rie")is")en, Leipzig =;H! "". DEao daD naravno manjka u usporedni7i ili uzoru! pismu kralja Josipa Hasdai i(n +9aprutu. /sp. 1 =H
(3=! "H i d.F.
3"
/sp. (ilj. 4H dol!e2 2granienost se znaenja Halevijeva argumenta mo*e us%
0o o(jaCnjenje! meButim! nije potpuno zadovoljavajue. 3ije istina da je rasprava izmeBu vjernika i filozofa
nemogua z(og spomenuta razloga. Da je taj razlog valjan! filozof (i kao takav morao priznati svoju krajnju
neukost s o(zirom na golemo podruje pose(ni9 iskustava koja su u domeni vjere. Eako je filozofija vrsta
znanja koja je dostupna ovjeku kao ovjeku! tako (i vjernik! koji pravilno ra(i svoje prirodne sposo(nosti!
znao sve ono Cto zna filozof! a i viCe. +toga (i filozof! koji priznaje svoju neukost s o(zirom na spe7ifina
iskustva vjernika! priznao u pogledu (eskrajne va*nosti svake prave o(jave da je njegov polo*aj u odnosu na
inteligentnoga vjernika vjerojatno ne samo nedvosmisleno loCiji! nego (eskrajno loCiji poput polo*aja
slijepoga ovjeka u uspored(i s ovjekom koji vidi. 5ilozof ne mo*e samo zauzeti o(ram(en stavA njegovo
navodno neznanje zapravo je dvoj(a ili nepovjerenje.
33
'apravo su filozofi koje je Halevi poznavao iCli tako
daleko da su opovrgavali samu mogunost pose(ni9 iskustava vjernika kako su je oni sami tumaili! ili
tonije! samu mogunost (o*anske o(jave u pravom znaenju te rijei.
34
0o su opovrgavanje prikazivali u
o(liku za koji se tvrdilo da je strogo opovrgavanje. 2naj koji je (ranio vjeru morao je opovrgavanje opo%
vrgnuti ogoljavanjem njegova pogreCnog karaktera. 3a razini opo%vrgavanja i opovrgavanja opovrgavanja!
tj. na razini Dljudske mudrostiD! rasprava izmeBu vjernika i filozofa ne samo da je mogua nego je neupitno
najva*nija injeni7a 7ijele proClosti.
3#
Halevi nas
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
porediti s ogranienjem etikoga nauka! koje je predlo*io 4ristotelA etiki nauk! za razliku od teorijskoga! nije namijenjen svim inteligentnim ljudima! nego samo pristojnim ljudima i samo ga
oni mogu valjano usvojiti. /sp. Nikoma)ova etika, >;#(4%Ki 4>?3%=.
33
+okratova izreka koja se dva puta navodi u .azarima (usp. (ilj. "; gore8, odnosno ona koja ka*e da on ne uviBa (o*ansku mudrost ljudi s kojima razgovara! oigledno je pristojan nain
njegova opovrgavanja te mudrosti. ?ole se oni koji misle da Halevi nije zamijetio +okratovu ironiju da zanemare ovaj odlomak koji je utemeljen na pretpostav7i! koja je sama po se(i jednako
nedokaziva kao i nji9ova! kad ka*u da je on nije zamijetio. 1z konteksta prvoga od dvaju navoda izgleda da se stajaliCte filozofa ne mijenja ako se ljudi +okratova do(a zamijene pristaCama
o(javljene religije.
34
1 ("! " i d.F! K! =! =H! 11 #4 (4! #%;F! 1) 3 (""=! =%"3F. /spored(a 1) 3 zad2 redak ("44! "" i d.F s 111 H (K=! "%3F meBu drugim odlom7ima pokazuje da je filozof sam po se(i DsindikD
NDnevjernikDQ! DapikoresD NDepikureja7DQ.
3#
/sp. K%=. 3ikad se ne mo*e dovoljno podsjetiti na opasku $oet9ea (u Noten und /b)andlungen zum besseren 'erst;ndnis der Hest1Mstli")en 3ivans8# DDas eigentil79e! einzige und tiefste
09ema der 6elt% und ?ens79enges79i79te! dem aile u(rigen untergeordnet sind! (lei(t der Eonflikt des /nglau(ens und $lau%
uvjerljivo upozorava na mogunost takve rasprave umetanjem na mjestu koje je sigurno (ilo najprikladnije!
u samom dijalogu izmeBu kralja i uenjaka! onoga Cto gotovo izgleda kao izmiCljeni dijalog izmeBu
uenjaka i filozofaA uenjak opovrgava primjed(u filozofa izravno se o(raajui filozofu.
3K
5ilozof kojemu
se ovaj o(raa naravno nije prisutan i stoga nije u mogunosti odgovoriti. 'ato je krajnje teCko rei (i li u
stvarnom dijalogu izmeBu uenjaka i filozofa! filozof (io uCutkan opovrgavanjem koje oigledno
zadovoljava kralja! ali mo*da ne i svakoga itatelja.
3H
?ora se poopiti zakljuak iz onoga Cto se reklo s
o(zirom na to opovrgavanje. @udui da u .azarima nema nijednoga filozofa koji (i provjerio uenjakovu
argumenta7iju! ne mo*emo (iti sigurni (i li se i u kojoj mjeri filozofa dojmila ta argumenta7ija. Da je Halevi
filozof! izostanak (i se stvarnoga razgovora izmeBu uenjaka i filozofa mogao opravdati na osnovi upravo
izlo*ene dvoj(e. +vr9a (i toga o(ilje*ja djela (ila ponukati itatelja da neprestano misli na odsutnoga
filozofa! tj. da samostalnim promiCljanjem otkrije Cto (i odsutni filozof imao za rei. 0a (i uznemirujua i
(odrea misao sprijeila itatelja da zaspi! da mu i na trenutak opadne njegova kritika pozornost. 3o Halevi
se toliko protivi filozofiji! toliko je nepovjerljiv prema du9u samostalnoga promiCljanja da ne smijemo
previCe naglaCavati takav pristup.
Da se vratimo na sigurnije tlo! ponimo od do(ro poznate injeni7e da je Halevi! unato svojem odlunom
protivljenju filozofiji kao takvoj! ipak (io izlo*en znatnom utje7aju filozofije. Yto se razumijeva pod
utje7ajemX / sluaju (i povrCnoga ovjeka to znailo da on pri9vaa ovaj ili onaj trunak utje7ajnoga
nauavanja! da se prepuCta utje7ajnoj sili u onim pitanjima gdje mu se! na osnovi njegovi9 prijaCnji9
pojmova! ini da je ona jaka! a da joj se odupire u onim pitanjima gdje mu se! na osnovi njegovi9 prijaCnji9
pojmova! ini da je ona sla(a. Drugim rijeima! z(unjen ili do%gmatian um nee utje7ajnom silom (iti
naveden kritiki se odmaknuti od svoji9 prijaCnji9 pojmova i stvari promatrati ne sa svojeg
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
(ensD ND3avlastita! jedinstvena i (itna tema povijesti svijeta i ljudi jest suko( izmeBu vjere i nevjerovanjaDQ.
3K
11 K. D2 filozofeD uenjaka podsjea na gotovo istovjetan izraz kojim se kralj oprostio od pravoga filozofa u 1 4 (=! ;F. (3ijedan se izraz te vrste ne pojavljuje u kraljevim razgovorima s
krCaninom i muslimanom.F 3a neki je nain filozof uvijek prisutan u .azarima2
3H
)idi oCtroumne opaske 6olfsona! nav2 d!2 K i "4 i d.
uvrije*enog stajaliCta! nego sa stajaliCta jasno uoljivoga srediCta utje7ajnoga nauavanja! Cto e ga uiniti
nesposo(nim da to nauavanje oz(iljno! radikalno i nepopustljivo ispita. / sluaju ovjeka kao Cto je Halevi!
meButim! utje7aj se filozofije sastoji od o(raenja na njuA neko kratko vrijeme (skloniji smo misliti neko
veoma kratko vrijemeF on je (io filozof.
3=
3akon tog trenutka %du9ovnoga pakla % on se vratio u okrilje
judaizma. 4li nakon onoga Cto je proCao! nije si mogao pomoi judaizam ne tumaiti na nain na koji to
mo*e initi samo ovjek koji je neko (io filozof. / tom je trenutku Halevi do*ivio golemo iskuCenje!
golemu opasnost od filozofije.
3;
3ain na koji on (rani judaizam od filozofije! svjedoi o tom iskustvu. Da
je prikazao raspravu izmeBu *idovskoga uenjaka i filozofa! tj. da je raspravu o kljunome pitanju postavio
izmeBu uistinu kompetentni9 ljudi! (io (i ponukan krajnje jednostavno i sna*no izlo*iti stajaliCte filozofije i
tako putem filozofa izrazito vjeCto i nemilosrdno napasti o(javljenu religiju. PonovimoA nema dvoj(e da je
uenjak mogao odgovoriti na filozofove argumenteI no teCko je rei (i li se itatelje viCe dojmila filozofova
argumenta7ija od uenjakova odgovora. -n!iga o .azarima (i stoga postala sredstvom zavoBenja ili (arem
smetenosti. 2 kalOmu! o(rani religije putem argumenta7ije! uenjak koji i sam takvu o(ranu izla*e! s toliko
mnogo rijei ka*e da mo*e postati opasan jer vodi dvoj(ama ili podrazumijeva nji9ovo raBanje.
4>
4li ono Cto
vrijedi za kalOm! naravno da joC viCe vrijedi za filozofiju. 3iCta nije znakovitije od naina na koji Halevi ad
o"ulos pokazuje opasnost od filozofije. Eralj se o(ratio na judaizam! tj. njegov je otpor! zasnovan na utje7aju
filozofije! (io savladanI do(io je podro(nu poduku o *idovskoj vjeriI u svakoj su mu prikladnoj prili7i
isti7ane pogreCke filozofaI ak se i sam poeo smatrati normalnim Lidovom. 4 onda! gotovo na samom kraju
nji9ova razgovora! njegovo je pitanje potaknulo uenjaka da mu sa*eto i vrlo konven7ionalno prika*e
filozofijsko nauavanje. Posljedi7a je tog prikaza potpuno oprena onomu Cto (i (ilo razumno oekivatiA
usprkos
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
3=
/sp. @aron! nov2 d!2 "#;! (ilj. (r. 33.
3;
$rka mudrost ili nema nikakve koristi ili je ko(na! pa je tako nauk o vjenosti svijeta % izuzetno opasanI ali je urodio plodom (i to izrazitoF % i stoga je izuzetno privlaan. /sp. Halevijev
3ivan, ur. @rod8! 11! str. KK. Yto se tie manjka DkoristiD od filozofije! usp. ) 4 (3"K! K%=F.
4>
) K. /sp. ,lia del ?edigo! Ie)inat )a1dat N1spitivanje vjereQ! ur. +. -eggio! =.
svemu Cto su ljudi i anBeli uinili da ga zaCtite! kralja se toliko du(oko dojmio taj nedojmljivi prikaz
filozofije da uenjak mora joC jednom ponoviti svoje opovrgavanje filozofije.
4
+amo se razradom
filozofijske argumenta7ije koju Halevi! odnosno njegovi likovi samo o7rtavaju! mo*e proniknuti njegovo
z(iljsko i neizriito protivljenje i opovrgavanje te argumenta7ije.
4"
?o*e se initi da se predlo*enim o(jaCnjenjem Haleviju pripisuje odreBeni stupanj pla9osti koja velikom
ovjeku ne pristaje. 3o grani7a se izmeBu pla9osti i odgovornosti razliito povlai u razliita do(a. )eina (i
se ljudi danas rado slo*ila da autora moramo vrednovati prema standardima koji su prevladavali u njegovo
do(a. / Halevijevo je do(a (ilo priznato ope pravo! ili zapravo zadaa! da tre(a suz(iti sva uenja i knjige
koji su Ctetni po vjeru. 3i filozofi se tomu nisu protivili. /vid u opasnu narav filozofije nije (io povlasti7a
samo njezini9 ortodoksni9 protivnika! kao Cto je (io Halevi. 1 filozofi su preuzeli tradi7ionalnu razliku
izmeBu egzoterini9 i ezoterini9 nauavanja! te su stoga dr*ali da je opasno i zato za(ranjeno! ezoterino
nauavanje prenositi Ciroj javnosti.
43
+voje su knjige pisali u skladu s tim glediCtem. PoteCkoe svojstvene
Halevijevu prikazu filozofije
44
vrlo do(ro mogu odraziti poteCkoe svojstvene prikazu filozofije kako ga
izla*u sami filozofi. 3a samom poetku svojega .a++ Xbn Dukd)Ena, i(n 0ufail izvanredno prikazuje
4lfara(ijeva samoproturjeja u pogledu *ivota poslije smrti i slini9 samoproturjeja $9azOlPja. 0akoBer
spominje razliku izmeBu 4vi7enina nauka u aristotelovskom du9u izlo*ena u -al1s)ifE i njegova pravog
nauka izlo*ena u 4vi%7eninoj knjizi Istona filozofi!a, te nam kazuje o 4vi7eninoj razli7i izmeBu vanjskoga i
unutarnjega znaenja u 4ristotelovim djelima i njegovom -al1s)ifE2 Eonano spominje $9azOlPjev
zagonetan i eliptian nain pisanja u njegovim egzoterinim djelima i nesta%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
4
) 3%4 poetak.
4"
/sp. (ilj. H gore2
43
/sp. 4verroes! P)ilosop)ie und T)<ologie, ur. ?.J. ?illier! ?un79en =#;! H> id.
44
Po meni! najrjeitija je od ti9 poteCkoa opis razlitiiti9 filozofski9 sekti (Pita%gore! ,mpedokla! Platona! 4ristotela! itd.F! kao i sekti mutakallimhnaI vidi ) 4 (3"=! "3I usp. 33>! #F. /sp.
takoBer ) gdje se! (arem naizgled (usp. )entura! nav2 m!2 (r. KA D1l 8 est in7ontesta(lement Wuestion des p9ilosop9esD NDtu je nedvoj(eno rije o filozofimaDQF! prikaz filozofijskoga
nauavanja uvodi kao prikaz kalOma.
nak! ili praktinu nedostupnost! njegovi9 ezoterini9 djela.
4#
&injeni7a da se danas takve informa7ije ne
smatraju temeljnima za razumijevanje srednjovjekovne filozofije ne dokazuje nji9ovu (eznaajnost.
4K
Da zakljuimoA Halevijeva je o(rana judaizma protiv njegovi9 protivnika openito! a pose(i7e filozofa!
namijenjena samo prirodno po(o*nim ljudima! i to prirodno po(o*nim ljudima odreBene vrste. Prirodno
po(o*an ovjek! Cto Hazar nedvoj(eno jest! nije nu*no ovjek ispunjen vjerom! tj. ovjek koji je prirodno
toliko otporan na svako la*no vjerovanje da mu nisu potre(ni argumenti da se prikloni pravom vjerovanju!
judaizmuA Hazar! neposredan i uzoran primatelj o(rane judaizma ponuBene u .azarima, prirodno je po(o*an
ovjek koji dvoji.
4H
Halevi se z(og osjeaja odgovornosti suzdr*ao od opovrgavanja filozofijske
argumenta7ije na njezinoj prirodnoj razini.
4=
0o ujedno o(jaCnjava! kao Cto se lako mo*e zakljuiti! zaCto on
svoju o(ranu judaizma prvenstveno namjenjuje +tran7u koji kao takav dvoji u judaizam. / Halevijevo su
do(a nedvoj(eno postojali Lidovi koji su dvojili!
4;
DzdvojniD NDperpleRedDQ ljudi kojima je ?ajmonid
posvetio svoj 'odi2 3o
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
4#
/r. LSon $aut9ier! drugo izd.! @ejrut ;3K! 3%=. /sp. 4verroes! nav2 d!2 H i d. i H> i d. i ?ajmonid! Treatise on (esurre"tion, ur. 5inkel! 3. /sp. takoBer .azari ) 4 (3"=! "4%"KF za dvije
vrste aristotelova7a. % Jedva daje nu*no izrijekom navesti da ak i ezoterine knjige nisu potpuno ezoterine! nego samo ezoterinije od egzoterini9 knjigaI pogledatiA ?ajmonid! 'odi, 1 /vod.
(4aF.
4K
2 pojavi o kojoj je rije sada se raspravlja pod naslovom Dmisti7izamD. 3o ezoterika i misti7izam nikako nisu istovjetni. Da! pose(i7e! 4lfara(i nema niCta zajednikog s misti7izmom!
najjasnije navodi Paul Eraus! DPlotin 79ez les 4ra(esD! Iulletin de l7Institut d7*g+pte, JJ111! ;4>%! "K; i d.
4H
Yto se tie ljudi koji su prirodno puni vjere! usp. ) " (";4! #F i K (33>! "K i d.F. Yto se tie veze izmeBu prirodne vjere i istoga *idovskog podrijetla! mora se razmotriti 1 ;# i # (K4! =%>F
i ) "3 (3#K! ; i d.F. / ) " (";4! HF uenjak priznaje mogunost daje Hazar prirodan vjernik! a ne (po(o*anF zdvojnik. 0o (i znailo da za njegovo o(raenje nije (ila presudna argumenta7ija!
nego D(lagi nagovjeCtajiD i DizrekeD Dpo(o*ni9D koje su dirnule njegovo sr7e. Eako uenjak to ostavlja otvorenim! tako se mi u ovomu lanku mo*emo dr*ati opega dojma koje proizlazi iz
.azara, a taj je daje kralja o(ratila argumenta7ija te da on stoga nije prirodno ispunjen vjerom.
4=
2 utje7aju toga motiva na literarnu narav ?ajmonidova 'odia, usp. 1saak Heinemann! D4(ravanels Le9re vom 3iedergang der ?ens799eitD! ,onats")rift fur %es")i")te und Hissens")aft
des &udentums, LJJJ1! ;3=! 3;3.
4;
Halevi prividno porie tu injeni7u u 1) "3 ("KK! >%3F. 3o po strani drugi9 razmatranja! smatra se da tvrdnja o kojoj je rije nije izreena u 4>! nego H4>! tj. prije pojave filozofije u
arapskom govornom svijetu. /sp. 1 (3! # i d.F i 4H. %/sp. takoBer @aron! nav2 d!2 "#" i d.
nije li zdvojni Ndou(tingQ Lidov anomalijaX Pjesnik mo*e pri(li*iti ono Cto je u svakodnevnom *ivotu
nedokuivoA zdvojni Lidov! kojemu su namijenjene etiri petine njegove o(rane judaizma! oigledno nije
nasljednik svjedoka sinajske o(jave.
11. 51L2'25 1 3J,$2) '4E23 /?4
'akon uma prvo spominje filozof! prvi kraljev sugovornik. Eralj! poganin! prvo pristupa du9ovnomu
nasljedniku poganskoga 4ristotela.
#>
5ilozof se razotkriva na dva nainaA onim Cto ka*e i nainom na koji to
ka*e. +adr*ajem svojega govora mo*e se razotkriti kao pristaCa jedne odreBene od mnogi9 filozofski9 sekta!
jedne pose(ne vrste aristotelizma. 3o filozofija aristotelizmu nije istovjetna. Da (ismo u aristotelov7u
prepoznali filozofa! prvo moramo sluCati nain na koji on govori.
ErCanin i Lidov svoja izlaganja zapoinju nekim D7redomD! a filozof o(a svoja govora zapoinje s Dnon
estD. Prva filozofova rije (la+sa8 izra*ava pori7anjeA filozofija izlazi na vidjelo kao pori7anje neega ili! da
se poslu*imo Hegelovim tumaenjem signuma reprobationis kojega ortodoksni protivnik otkriva na
+pinozinom elu! kao oCtro osuBivanje neega. 5ilozof ne poinje! poput krCanina i Lidova! s DjaD ili
muslimana! s DmiD.
#
'apravo! osim izuzetka koji emo odma9 spomenuti! on nikada ne govori u prvom li7uA
on dosljedno govori o DfilozofimaD! kao da im sam ne pripada. Da nam autor i kralj ne ka*u da je on filozof!
ne (ismo mogli (iti sigurni da on to jest. Predstavlja se kao tuma ili kao glasnik filozofa! a ne filozof. Jedini
su izuzetak od spomenuta pravila tri sluaja u kojima on ra(i izriaj koji nikada ne ra(e krCanin i muslimanA
DLelim reiD
#"
. &ini se da se navikao izra*avati na nain koji tra*i o(jaCnjenje. / ta tri sluaja on ra(i
religijske izraze u sasvim drukijem smislu od uo(iajenoga.
/ snu anBeo kralju odgovara da se @ogu svidjela njegova DnakanaD! no ne i njegovo DdjelovanjeD. 5ilozof
odgovara kralju! koji ga je oigledno pitao koje su vrste djelovanja po volji @o*joj! da
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
#>
/sp. 1 K3 i 1) 3 ("4"! "3%"KF s 1 > i ) "> (34=!"# i d. i 3#>!" i d.F.
#
1 ("! =F! 3! 4 (=! "3F i . /sp. 1 # ("! KF.
RG
*7ni# 1 (4! "3I K! "4 i "#F. /sp. isto (4! 3 i d. i K! ; ` d.F. /sp. 1) 3 ("#"! "= i d.F.
nema onoga Cto @ogu jest ili nije po volji! da nema ni lju(avi ni od(ojnosti! ni Belja niti 9tijenja! i da @og ne
poznaje promjenjive stvari! kao Cto su pojedina ljudska (ia! nji9ova djelovanja i nakane.
#3
1z filozofova
odgovora slijedi implika7ija da je kralj u snu do(io netonu informa7iju. 2n aludira na tu implika7iju
razjaCnjavanjem da proroanstva! snovi i vizije nisu od (itne va*nosti za najviCe ljudsko savrCenstvo.
#4
&ini
se da postoji neka veza izmeBu o(lika poruke koju je kralj primio i njezina sadr*ajaA sjedne strane! izmeBu
o(jave i naglaska na DdjelovanjuD i! s druge! izmeBu filozofova pori7anja o(jave u u*em smislu i njegova
podrazumijevana pori7anja va*nosti DdjelovanjaD. 1 anBeo i kralj DdjelovanjeD oigledno s9vaaju kao
o(redno djelovanje Na7tionsQA @ogu nije (io po volji kraljev nain (ogoCtovlja.
##
3o DdjelovanjeD ima viCe od
jednoga znaenjaA mo*e oznaavati najva*nije i najCtovanije djelovanje! odnosno o(redna djelovanja! ali
mo*e dakako oznaavati i smjer djelovanja i! pose(i7e! moralno djelovanje. 5ilozof porie va*nost ne samo
o(redni9 djelovanja nego i svi9 djelovanjaI tonije! on ustvrBuje superiornost kontempla7ije kao takve nad
djelovanjem kao takvimA s filozofova stajaliCta! do(rota karaktera i do(rota djelovanja u (iti su samo
sredstva za kontempla%7ijski *ivot ili njegov nusproizvod.
#K
Eralj koji vjeruje u o(javu %prije svega! u
anBeosku o(javu! a kasnije i u (o*ansku % iz istoga razloga vjeruje u superiornost djelovanja nad
kontempla7ijomI a filozof koji o(javu nijee! iz istoga razloga vjeruje u superiornost kontempla7ije nad
djelovanjem. +amo se na osnovi pretpostavke o superiornosti praktinoga *ivota nad kontemplativnim mo*e
pokazati nu*nost o(jave openito i stoga istine dane o(jave pose(i7e.
#H
________________________________
#3
(3! %"F i " (=! %"F.
#4
1 kraj. /sp. 4 (=! 4%=F i =H (3=! "HF.
##
)idi kontekst be1ma7sim )a1)em NDti9 djelovanjaDQ u 1 (3! >F. /sp. ?ajmonid! 'odi, 111 3=! #" (3>(F 1 #4 (34(F.
#K
(K! >%HF. /sp. 5OrO(P j4lfara(iQ! /l1madYna al1fEdila N+avrCeni grad%dr*a%vaQ! ur. Dieteri7i! 4K! K%;. +to se tie ?ajmonida! usp. H. DeUot u 7jelini s 'odiem 111 "H i 1 ". /sp. takoBer
Julius $uttmann! D'ur Eritik der 2ffen(arungsre%ligion in der islamis79en und jiidis79en P9ilosop9ieD! ,onatss")rift fur %es"1)i")te und Hissens")aft des &udentums, LJJ)111! ;34! 4#; i
H.4. 6olfson! DHalevi and ?aimonides on prop9e78D! &e0is) duarterl+ (evie0, 3. +.! JJJ11! ;4"! 3#".
#H
/sp. 1 ;=! 11 4K i 111 "3 (HK! =%">F i uenjakov napad na kontemplativnu religiju u 1 3. /sp. (iljeCke 4 i 3" gore2
Eralj tu pretpostavku pri9vaa kao samorazumljivu! on je kao kralj prirodni predstavnik praktinoga ili
politikoga *ivota.
5ilozofa njegove teologijske pretpostavke prirodno vode praktinom zakljuku da e ovjek koji je postao
filozof iza(rati jednu od ovi9 triju alternativaA F (it e ravnoduCan prema nainu svojega (ogoCtovlja i svoje
pripadnosti ovoj ili onoj religijskoj! etnikoj ili politikoj skupiniI "F izumit e za se(e samoga religiju koja
e ureBivati njegovo (ogoCtovlje! moralno vodstvo i vodstvo njegova domainstva i grada%dr*ave N7it8QI 3F
uzet e si za religiju umne nomoi koje sastavljaju filozofi! a za svoj 7ilj i smisao postavit e si istou duCe
svoje. 4ko se razmotri kontekst! postaje oigledno da filozof kralju daje pogod(eni savjet % pogod(eni! tj.
koji je valjan samo ako kralj postane filozofom % da o religijskom pitanju odlui samo na osnovi
pro(itanostiA kralj mo*e potpuno zanemariti svoj san i nastaviti religiju svoji9 predakaI mo*e iza(rati jednu
od drugi9 religija koje ve postoje (krCanstvo ili islam! npr.F ili izmisliti novu religiju! ili kao svoju religiju
usvojiti filozofijske umne nomoi2
RS
0aj savjet privlai stanovitu pozornost jer sadr*ava ono Cto (i se moglo
nazvati jedinom vjerodostojnom o(znanom nakana filozofa u .azarima6 o(znanjuje je filozof oso(no! a ne
*idovski uenjak koji je protivnik filozofije! a ni kralj koji filozofiju samo povrCno poznaje. -eligijska
ravnoduCnost filozofa ne poznaje grani7eA on ne suprotstavlja religiju uma DpogreCkamaD pozitivni9 religijaI
on ne tra*i od filozofa! koji viCe ne vjeruje u religiju svoji9 oeva! da poka*e svoju religijsku ravnoduCnost!
koja proizlazi iz nevjerovanja! otvorenim prestupanjem zakona te religije. 3i na koji nain on ne postavlja
kao uzor filozofskoga ponaCanja ponaCanje ,lis9e (en 4(u8a
#;
ili +pinoze. 2n smatra potpuno legitimnim
da filozof koji porie (o*ansku o(javu! pristaje uz! primjeri7e! islam tj. da rijeju i djelima udovoljava
za9tjevima te religije te da u sluaju nu*de (rani tu vjeru! koju ne mo*e ne zvati pravom vjerom! ne samo
maem! nego i argumentima! odnosno i dijalektikim argumentima.
K>
5ilozof sigurno izrijekom ne ka*e niti
nagovijeCta da (i pravi filozof nu*no morao otvoreno
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
#=
(K! H%""F. /sp. 11 4; i 1) 3 ("#"! "4%"KF.
#;
/sp. 111 K# ("K!" i d.F s odlom7ima naznaenim u pret9odnoj (iljeC7i.
K>
0a se mogunost mora razmotriti u tumaenju opaske o Dprouavateljima filozofije meBu religijskim pristaCamaD u 1) 3 ("4"! "3%"KF. /sp. @a98a i(n Pakuda! /l1)idE+a ilP farE7id al1kulPb
NDu*nosti sr7aQ! 4! ur. Ga9uda! str. 4K. /sp. (iljeCke 44 i gore2
od(a7iti (ilo koju drugu religiju ili zakon u korist umni9 nomoi koje sastavljaju filozofi ili Dreligije filozofaD!
iako priznaje da (i on to u stanovitim okolnostima mogao uiniti.
Yto nam je razumjeti pod umnim nomoi
F
B 3e mo*e i9 se poistovjetiti s leA naturalis koji o(vezuje sve ljude i
koji je z(roj diktata ispravnoga uma s o(zirom na predmete djelovanja. Jer kako se mo*e rei da se ti diktati
mogu zamijeniti (ilo kojim drugim poretkom *ivota! primjeri7e religijom HazaraX 3e mo*e i9 se pois%
tovjetiti ni s Dumnim zakonimaD! s onim elementarnim pravilima druCtvenoga ponaCanja koje sve zajedni7e
moraju jednako poCtovati! od one najplemenitije do (ande raz(ojnikaI jer umni nomoi koji su filozofu na
umu nisu samo okvir za neki zakonik! nego su kompletan zakonikA oni su istovjetni Dreligiji filozofaD
K
.
2ito je da filozof umne nomoi ili religiju filozofa ni na koji nain ne smatra o(veznima. 0o ne znai da i9
smatra apsolutno proizvoljnimA umni nomoi nisu DizumljeniD da (i zadovoljili prolaznu potre(u nekoga
pose(nog ovjeka ili skupine! nego su i9 kao izrazito DumneD utemeljili filozofi s o(zirom na nepromjenjive
potre(e ovjeka kao ovjekaI to su zakoni7i koji utvrBuju politike ili druge uvjete koji su najpovoljniji za
najviCe savrCenstvo ovjekaA Platonovi su Zakoni u Halevij evo do(a (ili poznati kao Platonovi umni no1
moi2
ZG
3o ako je filozofija uistinu ovjekovo najviCe savrCenstvo a *ivot posveen filozofiji u (iti aso7ijalan!
umni (i nomoi (ili regimen solitarii# filozof za7ijelo ne spominje nikakve druCtvene odnose kad govori o
umnim nomoi, ali i9 spominje kad govori o religiji koju (i kralj mogao izumiti.
K3
Dvosmislenost izraza
Dumni nomor, odnosno injeni7a da (i on mogao oznaavati kako (itno politiki zakonik! kao onaj predlo*en
u Platonovim Zakonima, koji sadr*ava politiku teologiju! tako i (itno apolitino pravilo ponaCanja koje je
namijenjeno samo filozofu! u svakom (i sluaju (ila
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
K
/sp. 1 3 s 1 (K! "F.
K"
/sp. ?oritz +teins79neider! 3ie arabis")en Uebersetzungen aus dem %rie")is")en, Leipzig =;H! ; i 3ie )ebr;is")en Uebersetzungen des ,ittelal1ters, @erlin =;3! =4= i d. Eao i
4leRander ?arR! D0eRts (8 and a(out ?aimonidesD! &e0is) duarterl+ (evie0, N2 S2, JJ)! ;34V#! 4"4. -azmotri 4lafara(ijev N5OrO(ijevQ prikaz Platonovi9 Zakona u njegovoj raspravi o
Platonovoj filozofiji (9e(rejski prijevod u 5alkerinu (es)it .okma), ur. David! HHF.
K3
/sp. 1 (K! ""F s 111 (4>! %KF i 1) =. /sp. 4ristotel! Nikoma)ova etika HHa"H%34 (i Politiku "KHal>%"F te opaske srednjovjekovni9 pisa7a koje navodi 1. ,fros! D+ome teRtual notes
on Juda9 HaleviUs EusariD! Pro"eedings of t)e /meri"an /"adem+ for &e0is) (esear"), ;3>V! #. /sp. (ilj. H" dol!e2
lako razumljiva na osnovi Platonova vlastita nauavanjaA (aC kao Cto filozofov grad%dr*ava N7it8Q nije nu*no
zemaljski grad%dr*ava! politika zajedni7a! tako filozofov zakon nije nu*no politiki zakon.
K4
+ filozofova
stajaliCta! filozofov nain *ivota koji pripada najvrsnijoj politikoj zajedni7i! ili nain *ivota filozofa koji
vodi potpuno privatan *ivot! nedvoj(eno ima prednost nad (ilo kojom religijomI no to Cto imaju prednost ne
ini te naine *ivota neop9odnima i stoga o(veznimaA +okrat je vodio filozofski *ivot iako je (io aktivan
lan politike zajedni7e koju je smatrao vrlo nesavrCenom.
K#
1li da tu injeni7u izrazimo jezikom
srednjovjekovna filozofa! mo*e se *ivjeti u samoi i potpuno se povui iz svijeta ili sudjelovati u politikoj
zajedni7i grada%dr*ave! (ez o(zira je li taj grad%dr*ava izvrstan ili pokvaren.
KK
'(og toga filozof u .azarima
izjavljuje da je prilino neva*no priklanja li se filozof umnim nomoi koje su sastavili filozofi ili (ilo koja
druga religija.
5ilozof kralja i itatelje napuCta svojim drugim govorom! koji se sastoji samo od jedne kratke reeni7e. 0a je
reeni7a da Dreligija filozofaD niti odo(rava niti zapovijeda u(ojstvo pristaCa drugi9 religija kao takvi9.
KH

3ijedan se drugi zakljuak ne mo*e izvui iz premise da religija filozofa nije ni za filozofe o(vezna! a ka%
moli za druga ljudska (iaI (udui da je tomu tako! (ilo (i potpuno nepravedno silom je nametnuti ljudima
koji se nisu za nju sami odluili. +pokojna i jasna tvrdnja kojom filozof napuCta pozorni7u nije (ez
posljedi7a za kasnije dogaBaje u .azarima, kao Cto se vidi iz odlomaka u razgovorima izmeBu kralja i
*idovskoga uenjaka u kojima se spominju rat! u(ijanje i neprijatelji.
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
K4
/sp. 3r4ava 1J ukratko sa Zakoni H3;(= i d3.
K#
/sp. raspravu o dvama nainima *ivota % apolitikom i politikom % koju je +okrat postupno preuzeo uA ?u9ammad r. 'akari88a al%-OzPjevom -2al1sYrat al1falsafi++a N5ilozofovo ponaCanjeQ!
ur. Paul Eraus! rientalia, 3. +.! 1)! ;3#! 3>; i d.
KK
)idi 3ar(onijeve opaske koje uvode njegove isjeke iz i(n @aggova k2 tadbir al1muta0a))id, ur. Herzog! H i d.
KH
3. 1(n 0i((onov prijevod )arigat adam NDu(iti ovjekaDQ za Cuatl 0a)id min )a7oula NDu(iti jednoga od nji9DQ je nepri9vatljiv. .a7oula upuuje na krCane i muslimane i nji9ove vjerske
ratove koje kralj spominje u pret9odnom govoru. 5ilozof ne ka*e da se religija filozofa protivi u(ijanju (ilo kojega ljudskoga (ia. /(ojstvo su (estijalni9 ljudi! ljudi najni*e ljudske razine %
usp. 1 (4! 4 i d.F %filozofi smatrali legitimnimI vidiA 4lfara(i N5OrO(PQ! k2al1si+EsEt al1madani++a NPolitiki re*imQ! H8dera(ad 34K! #H i d. $lediCte koje izra*ava i(n 0i((onov prijevod u
skladu je s Platonovim =edrom KK 7#%d3I usp. takoBer -OzPjev prikaz stajaliCta mladog +okrata u kal1sirat al1falsafi++a N5ilozofovo ponaCanjeQ.
111. '4E23 /?4 E42 0,2L2$1J+E2%P2L101&E1 '4E231E
'akon uma! koji se uope ne spominje u razgovorima izmeBu kralja i krCanina i muslimana! javlja se viCe
nego jedanput u njegovim razgovorima sa *idovskim uenjakom.
K=
3a prvi se pogled uenjakov stav prema
'akonu uma ini proturjenimA u jednom se odlomku protivi umnim nomoi, a u onima drugima! gdje i9
spominje! odo(rava i9.
K;
0a se poteCkoa ne razrjeCava ako se ka*e da umni nomoi koje on odo(rava nisu
istovjetni umnim nomoi koje on od(a7ujeI to ne o(jaCnjava zaCto on jedan te isti naziv ra(i za dvije tako
razliite stvari. 0a dvosmislenost! kao i sve dvosmislenosti koje se javljaju u do(rim knjigama! koju je lako
mogao iz(jei! nije stvar sluaja ili nepa*nje nego namjerna oda(ira! autorove *elje da naznai oz(iljno
pitanje. +toga je mudro na poetku zadr*ati dvosmisleni izraz i proniknuti u razliite stavove uenjaka
prema pravim umnim nomoi u svjetlu razliiti9 razgovorni9 situa7ija u kojima se oni izra*avaju. / prvoj se
makOli javlja opaska koja ne ide u prilog umnim nomoi, a u sljedeem se makOlOtu javljaju one koje im idu u
prilog. 3o prva makOla sadr*i razgovore koji pret9ode kraljevu o(raenju! a kasniji makOlOti razgovore koji
slijede. 0o znaiA iako uenjak usvaja negativan stav prema umnim nomoi sve dotle dok je kralj izvan
*idovske zajedni7e! sve dok ga se raz(orito mo*e osumnjiiti da dvoji oko istinitosti judaizma! on usvaja
pozitivan stav nakon Cto su kraljeve temeljne dvoj(e konano nadvladane. 0o je u skladu s drugim! mnogo
oitijim o(ilje*jem .azara, naime s injeni7om da uenjak svoj na7rt filozofijskoga nauavanja daje gotovo
na kon7u svoji9 razgovora s kraljem! tj. dosta vremena nakon stoje kralj se(e poeo smatrati normalnim
Lidovom.
H>
/enjak ne samo DgovoromD!
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
K=
/sp. (ilj. (r. "# gore2
K;
Protivi im se u 1 = (usp. kontekstA H; i d.F. 2do(rava i9 u 11 4=! 111 H i ) 4 (33>! HF. / 1) ; ("K"! HF izvornik govori samo o nomoi, a ne! poput i(n 0i(%(onova prijevoda! o umnim nomoi2
4li ak i ako se itanju prijevoda tre(a dati prednost! ne (i tre(alo (itno mijenjati tvrdnje koje se u tekstu donose! kao Cto se ini iz uspored(e tog odlomka s drugim spomenutim odlom7imaA u 1
=! on se protivi umnim nomoi, a u 11 4= i 111 H i9 odo(rava! (ez spominjanja filozofaI 1) ;! gdje se nomoi, a mo*da ak i umni nomoi filozofa! spominju s odreBenim neodo(ravanjem!
predodreBen je pripremiti konano odo(ravanje (u ) 4F umni9 nomoi kako i9 vide ili utemeljuju filozofi. /sp. dol!e (ilj. 3;. Eralj aludira na Dumne zakoneD u 111 K>.
H>
/sp. aluzije na taj kljuan dogaBaj u 1) "K ("="! ;I $mi ka4emo$8 sjedne strane i u 1) "" zadn!i redak (D2 *idovski uenjae... LidoviDF s drugeI uenjakova
svojim izriitim tvrdnjama! nego DdjelomD! svojim ponaCanjem! pokazuje da se samo na osnovi vjere mo*e
imati razumijevanja za um ili da je Ctetno! ako ne i uzaludno! um smatrati osnovom vjere.
H
2dma9 nakon poetka svojega prvog razgovora s kraljem! uenjak napada Dreligiju... do koje se dolazi
umovanjem Nspe7ulationQD u ime prave vrste religije ili zakona. 0a je spekulativna DreligijaD u onoj mjeri u
kojoj upravlja DdjelovanjimaD i DvjerovanjimaD sigurno ista stvar kao i DzakonD ili $nomos$2 2n tu religiju
naziva DsilogistikomD s o(zirom na njezinu osnovuA zasnovana je na dokazujuim! retorikim i drugim
silogizmima. 2n je s o(zirom na njezine svr9e naziva DvladavinskomD NDgovernmentalDQA
H"
u slu*(i je
vladavine! (ilo politike (ilo umne vladavine pojedin7a nad svojim strastima. 2n podrazumijeva daje ta
religija djelo filozofa. Prigovara joj jer ona vodi dvoj(i i anar9ijiA filozofi se ne sla*u s jednim djelovanjem
ili jednim vjerovanjem. 2n taj nedostatak slijedi do injeni7e da su argumenti koji podupiru filozofijske
tvrdnje samo djelomino dokazivi.
H3
)jerojatno se s o(zirom na tu injeni7u suspre*e od toga da tu religiju
ili nomos nazove umnima. 3jegove nas tvrdnje vode da posumnjamo u to da su svaki filozof! ili (arem
svaka filozofijska sekta!
H4
razradili religiju te vrste. 3iCta ne ka*e o tome jesu li filozofi (ili svjesni retorike
ili sofistike naravi neki9 od svoji9 argumenata! Cto ide u prilog injeni7i da je nji9ova religija u 7jelini
neistinita ili (arem neutemeljenaI no teCko je povjerovati da je ta narav silogizama o kojima je rije
promakla upravo onim ljudima koji su ovjeanstvo pouili razli7i izmeBu silogizama koji su dokazivi i oni9
koji to nisu. Eako god (ilo! uenjak potpuno razjaCnjava da je religija filozofa
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
je pria o Sefer Desira)u NEnjiga postankaQ kralja potpuno i konano uvjerila u istinitost *idovske vjere. &injeni7a da uenjak na7rt filozofijskoga nauavanja daje u pet makOla tra*i o(jaCnjenje!
jer kralj ga je molio da mu da na7rt kalOma! a ne filozofijskog nauavanjaI vidi )1.
H
/sp. 11"K kraj i ) K. /sp. str. >4 i d. i (ilj. 4H gore2
>G
Si+EsY, izveden iz si+Esa (vlada ili vladavinaF. Si+Esa mo*e znaiti noJiReia (naslov Platonove 3r4ave na arapskom (io je Dsi8OsaD ili Do si8OsiDI vidi 4lfara(i N5OrO(PQ! I)sE al17ulPm NEatalog
znanostiQ! pogl. # i -2 ta)sil al1sa7Eda N2 postizanju sreeQ! H8dera(ad 34#! 44F kao i vladavinu uma nad strastima (vidi ) " N3=! "> i d.Q i 111 # po.F. Prema tomu! si+EsY se ponekad mo*e
prevesti kao DpolitikiD kao u 1) 3 ("#4! "FA daroura si+asi++a (Dpolitika nu*nostDF. &ini se daje ri+Esa NDvladanjeDQ arapski prijevod rijei 6toCiDeia u smislu jio?reuua.
H3
3. /sp. 1 H; (34! H i d.F i >3 (#K! "F.
H4
1) "# kraj.
vladavinska i da su argumenti koji tu religiju podupiru djelomino retoriki.
Ead se itaju uenjakove opaske o spekulativnoj religiji! moramo se podsjetiti opaski samoga filozofa o
umnim nomoi koje su sastavili filozofi ili nji9ova religija. 3i sam filozof tu religiju nije smatrao o(veznom!
jer je dr*ao legitimnim da je filozof zamijeni (ilo kojom drugom religijom te da se stoga u svojim govorima!
kao i u svojim djelovanjima! priklanja religiji kojoj se u svojim mislima ne priklanja. /enjak nam gotovo
izrijekom ka*e ono Cto je filozof jedva naznaio % jer protivnik takvoga glediCta mo*e mnogo (olje razotkriti
njegove implika7ije od njegova pristaCe %da religija filozofa ne propisuje samo djelovanja nego i vjerova%
nja.
H#
Eako se religiju filozofa! Cto i filozofi priznaju! mo*e zamijeniti (ilo kojom drugom religijom! tako
ona vjerovanja koja religija filozofa o(u9vaa ne mogu (iti istovjetna filozofskom nauavanju u u*em
smislu koje filozof! lju(itelj istine! kao istinito! ne mo*e zamijeniti onim nauavanjem koje mora smatrati
neistinitim (npr. nauavanjem o @ogu kao zakonodav7uF. &ini se da je religija filozofa istovjetna
egzoterinom filozofijskom nauavanju ili se (arem djelomino od njega sastoji.
HK
Yto se tie toga
egzoterinog nauavanja! uenjak nas poduava zaCto je ono egzoterino i u koju je svr9u to nu*no.
,gzoterino je z(og retorike! dijalektike ili sofistike naravi neki9 argumenata koji ga podr*avajuI u
naj(oljem je sluaju to malo vjerojatno. @itan je 7ilj svakoga egzoterinog nauavanja DvladavinaD viCi9
ni*ima! i stoga pose(i7e vodstvo politiki9 zajedni7a.
HH
0o nam kazuje zaCto uenjak govori o $!edno! religiji
do koje se dolazi umovanjemD! iako izgleda da je (roj religija te vrste odgovarao (roju filozofski9 sektiA
razlike izmeBu
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
H#
+am filozof naznauje da se religijska ravnoduCnost filozofa Ciri ne samo na nijema djelovanja nego i na govoreI vidi 1 (K! H%""F. ?eButim! on razlikuje nepromjenjivo DvjerovanjeD
filozofa i promjenjive DreligijeD! meBu kojima je i religija filozofa. /enjak nam podastire dodatne informa7ije da su DvjerovanjaD sastavni dio religije filozofa. 2igledno ni filozof ni uenjak
ne podrazumijevaju istu stvar pod DvjerovanjemD. Yto se tie dvosmislenosti DvjerovanjaD! usp. ?ajmonid! 'odi, 1 #>. /sporedi takoBer (ilj. "# gore2
HK
/sp. str. >3%>4 gore2
HH
@aC kao Cto Dumni nomoi$ mogu oznaavati (ilo politike zakonike (ilo regimen solitarii, egzoterino nauavanje! koja (i ti nomoi o(u9vaali! mo*e (iti u slu*(i (ilo politike vladavine! i
stoga namijenjeno graBanima kao graBanima! (ilo (najviCega o(likaF vladavine uma nad strastima! tj. filozofskog *ivota! i stoga namijenjeno poten7ijalnim filozofima. 3ajistaknutiji se primjer
te druge vrste egzoterinog nauavanja mo*e nai u Platonovu =edru2
filozofa u pogledu egzoterinog nauavanja ne podrazumijevaju (itnu razliku izmeBu nji9. 'apravo!
priznavanje mogunosti i nu*nosti egzoterinoga nauavanja pretpostavlja nji9ovo suglasje s o(zirom na
najtemeljnija pitanja.
H=
Prije nego Cto uenjak prvi put upora(i izraz Dumni nomof W on nam o(jaCnjava u kojem se smislu nji9 mo*e
zvati umnima. 2igledno je da oni nisu umni simpli"iter2 Ead govori o ljudskim umnim sposo(nostima!
uenjak ka*e da nji9ovim vje*(anjem nastaju DvladavinaD i Dvladavinski nomoi$2 2no Cto on u svojem
kontekstu naziva DumomD! oigledno je samo praktian um.
H;
+ o(zirom na nji9ovo podrijetlo iz praktinog
uma! (do(reF se zakone politiki9 zajedni7a % (pravedneF pozitivne zakone % kao i (ilo koja druga do(ra
pravila ponaCanja! mo*e zvati umnima.
=>
'akonodava7 mo*e isto politike zakone! Dvladavinske nomofW
nadopuniti Dvlada%vinskim religijomD
=
NDgovernmental religionDQ kako (i ojaao volju ljudi da se
pokoravaju isto politikim zakonima. 0a religija uope ne (i (ila umna sa stajaliCta teorijskog uma! (udui
da e se njezine postavke sigurno temeljiti na dvoj(enim argumentima. 3o s pravom se mo*e zvati umnom
sa stajaliCta praktinog uma! (udui da su njezine postavke oigledno korisne.
Prvi put uenjak spominje 'akon uma zadugo nakon stoje kralja uvjerio u istinitost najjai9 pretpostavki! ili
neposredni9 posljedi7a! *idovske vjere! ime je pomalo poljuljao kraljeve prvotne dvoj(e.
="
/ toj situa7iji!
uenjak prvo ispravan pristup @ogu koji se zasniva na D(o*anskom znanju... koje dolazi od @ogaD suprot%
stavlja pogreCnom pristupu pomou DsilogizmaD i DmiCljenjaD astrologa i oni9 koji izraBuju talismaneI on
razjaCnjava da je pogreCan pristup osnovom predmojsijevski9 Dastrologijski9 i fizikalni9 nomof ija
raznolikost dokazuje nji9ovu neligitimnost. / tom kontekstu uenjak stavlja u opreku nomos, koji je
(o*anskog
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
H=
/sp. 3 s K".
H;
1 3#. /sp. ) " (3=! "> i d.F. / pret9odnom odlomku! u kojem govori u svoje oso(no ime! uenjak Dza(oravljaD! tj. potpuno preCutno zanemaruje! teorijski um! poistovjeujui preCutno um s
praktinim umomI u potonjem odlomku! u kojemu sa*ima glediCta filozofa! on izrijekom govori o razli7i izmeBu teorijskog i praktinog uma. (/sp. (ilj. 4gore82
=>
/sp. Nikoma)ova etika =>a" i d.
=
/sp. 1 3 s ?ajmonidovim komentarom o 4(odi zari 1) H (ur. 6iener! str. "HF i 5alkeru! Sefer )a1mebak)es) NEnjiga onoga koji tragaQ! ur. 4msterdam HH;! ";(.
="
/sp. 4=! #" i #= s pret9odnim tvrdnjama .azara6 usp. k tomu 1 HK! K" i K>.
podrijetla! i Dumne nomoi$, koji su ljudskog podrijetla.
=3
+ve dotle dok se $nomos $ i DreligijaD ra(e
istoznano u tom kontekstu! mo*e se rei da uenjak ponavlja svoje prvotno suprotstavljanje silo%gistike
religije i o(javljene religije. 3o ponavljanje nije istovjetno preslikavanjeA on silogistiku religiju viCe ne
pripisuje filozofima nego astrolozima i drugim vrstama praznovjerni9 ljudi! a njezinu politiku narav ne
spominje. /zgred se mo*e dodati da u uenja%kovoj prvo(itnoj opaski koja se odnosi na silogistiku religiju!
ta religija nije (ila nazvana nomos ili zakon! a njezino se filozofijsko podrijetlo samo podrazumijevalo.
Ytogod to znailo! ini se da uenjak priznaje dvije vrste silogistike religije ili umni9 nomoi6 jedna je djelo
Eilo-oEa*
3F
a druga je djelo praznovjerni9 ljudi. 2n je! zapravo! s o(zirom na tu drugu! a ne prvu! prvi put
upora(io izraz Dumni nomoi$
SR
2
Halevi! ili *idovski uenjak! nije jedini srednjovjekovni pisa7 koji ustvrBuje srodnost izmeBu (jela kao Cto
su Platonovi Zakoni i knjiga koje ureBuju ili razmatraju praznovjerne o(iajeA joC postoji knjiga koju neki
nazivaju DPlatonovi Nomof, a koja se (avi aro(njaCtvom! alkemijom! itd.
=K
+ Halevijeva stajaliCta ili
stajaliCta (ilo kojega pristaCe neke o(javljene religije! Platonovi (i Zakoni i praznovjerni nomoi naravno
pripadali jednom te istom roduA rodu nomoi ljudskoga podrijetla. +ve dotle dok su umni nomoi istovjetni
silogistikoj religiji! rod koji o(u9vaa djela poput Platonovi9 Zakona kao i praznovjerne nomoi moramo
opisivati pre7iznije od zakonika koji su ljudskog podrijetla i koji se djelomi7e ili potpuno sastoje od pravila
koja ureBuju religijska vjerovanja ili djelovanja. 1sto tako moramo razlikovati dvije vrste toga rodaA onu koja
se uglavnom (avi o(rednim ili magijskim o(iajima (praznovjerni nomoi8 i onu koja na nji9 ne stavlja jak
naglasak Snomoi
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
= i H; (3"! #%" i 34! K%=F. /sp. 1 =>! ;H (4K! "4 i d. #>! H%>F! ;=I 11 K (="! id.F i #K (K! 4%KF.
=4
3a poetku 1 ;H i na kraju 1 ;;! izrijekom se upuuje na filozofe u kontekstima slinima onim u 1 =.
=#
1z 11 "> (==! >%3F! koji je najusporedniji s 1! = dade se naslutiti da su nomoi, koje uenjak stavlja u opreku s istinskim nomoi, nomoi Perzijana7a! Hindusa i $rka. /sp. takoBer ) " po.
=K
/sp. ?. +teins79neider! D'ur pseudepigrap9is79en Literatur des ?ittelaltersD! Hissens")aftli")e Ilatter, @erlin =K"! # i d. 1 3ie arabis")en Uebersetzungen aus dem %rie")is")en, ;.
koje sastavljaju filozofiF. 'akoni7i se o(aju vrsta zovu umnima jer su djelo praktinog uma. 2d
praznovjerni9 Dastrologijski9 knjigaD! uenjak jednu spominje poimen7e! Nabataean /gri"ulture, kojoj! ini
se! pripisuje 9indusko podrijetlo. 2 Hindusima u tom kontekstu ka*e da su ljudi koji poriu (o*ansku o(javu
(postojanje Dknjige od @ogaDF.
==
+rodnost izmeBu filozofijski9 nomoi i (arem neki9 praznovjerni9 nomoi
stoga nije svedena na ljudsko podrijetlo i nji9ovu religijsku nakanu. 2(je vrste literature imaju mnogo viCe
toga zajednikog od injeni7e da nji9ovi autori izrijekom poriu (o*ansku o(javu. 1 posljednje! ali ne i
najmanje va*no! nikako nije iskljuena mogunost da su tvor7i neki9 praznovjerni9 o(iaja ili vjerovanja! i
stoga vjerojatno autori neki9 praznovjerni9 zakonika! sami (ili filozofi koji su se o(raali mnoCtvu.
=;
'a primjerenije razumijevanje odnosa izmeBu umni9 nomoi koje su sastavili filozofi i praznovjerni9 umni9
nomoi, tre(amo se poslu*iti ?ajmonidovim 'odiem2 Prema ?ajmonidu! Nabataean /gri"ulture najva*niji
je dokument sa(ejske literature. +a(ej7i su (ili krajnje neuki ljudi! a filozofija im je (ila vrlo strana. @ili su
skloni svim vrstama praznovjerni9 o(iaja (idolopoklonstvu! talismanima! aro(njaCtvuF. Postojali su
$nomoi +a(eja7aD koji su (ili vrlo usko povezani s nji9ovom DreligijomD! a nji9ove su Ddelirine
(udalaCtineD! predstavljale o(lik Dpolitikog vodstvaD! poput Dgrki9 nomoi$2
[J
3isu oklijevali ustvrBivati
z(iljnost najneo(iniji9 stvari koje su Dpo prirodi nemogueD. +toga smo u napasti da im pripiCemo krajnju
lakovjernost u pogledu +u(a"
<G
3o! kako ?ajmonid uspijeva naglasiti! nji9ova je spremnost da ustvrBuju
z(iljnost najneo(iniji9 stvari koje su Dpo prirodi nemogueD sama po se(i veoma udnaI oni jesu vjerovali u
vjenost svijeta! tj. slagali su se s filozofima protiv pristaCa o(jave u pogledu kljunoga pita%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
)idi 2. 4peltov indeks za njegov njemaki prijevod Platonovi9 Zakona pod rijeima 3elp)i, =e5te, %ebet, %ott, %rab, pfer, Priester, (einigung, Ha)rsa1ger, itd.
==
H; (3"! ; i d.F i K. Yto se tie utje7aja 9induske literature na i(n 6a9s9i88a! autora Nabatean /gri"ulture, usp. @ettina +trauss! DDas $ift(u79 des SH&H?;* duellen und Studien zur
%es")i")te der Natur0issens")aften und der ,edizin, 1)! @erlin ;34! K i d. /sp. (ilj. 34 gore2
=;
/sp. 1 ;H po. (4K! "4%4=! 4F i 111 #3 (">4! ;%#F. /sp. 4vi7enna! 3e anima222, prev. 4lpagus! )ene7ija #4K! K>(%Ka.
[J
'odi 111 "; (K3a i (! K4(! KK(F. /sp. 11 3; kraj.
;
Yto se tie uda koja su Dpo prirodi nemoguaD! usp. ?ajmonidov Treatise on (esurre"tion, ur. 5inkel! str. 34%3K i "H%3>.
nja.
;"
2ni koji slijede taj smjer argumenta7ije do njezina nu*na zakljuka nisu iznenaBeni kad u
?ajmonidovu Traktatu o uskrsnu?u, najvjerodostojnijem komentaru 'odia, proitaju da su +a%(ej7i iz
vjenosti svijeta zakljuili da su uda nemogua te da oni uistinu uope nisu (ili lakovjerni u pogledu +u(a"
3ji9ovo je radikalno nevjerovanje u pogledu +u(a navelo @oga da najavu (udueg uda uskrsnua odgodi
na do(a koje je uslijedilo mnogo kasnije od sinajskog o(javljenja! tj. sve dok se vjerovanje u +u(a ne
ukorijeni du(oko u ljudske nazore.
;3
+ukladno tomu! ?ajmonid u 'odiu naznauje da je autor Nabatean
/gri"ulture svoju smijeCnu (esmisli7u prikazao zato da (i (a7io sumnju na (i(lijska uda te da neke prie
koje to djelo sadr*ava pose(i7e navode na pomisao da su (i(lijska uda varke.
;4
+igurno nije teCko
proniknuti zaCto ovjek koji uda porie! sakuplja sa(ejske informa7ije o prirodnim dogaBajima koji su
udesniji od najdojmljiviji9 (i(lijski9 uda. )jerojatno nije (esmisleno zapitati se nisu li knjige poput Naba1
tean /gri"ulture napisale pristaCe filozofa! a ne prostoduCne pristaCe praznovjerni9 vjerovanja i o(iaja.
;#

'ato (ismo mo*da prenaglili ako (ismo (ez ikakve daljnje rasprave od(a7ili sumnju da su (arem neki od
praznovjerni9 nomoi, i oigledno praznovjerna tumaenja takvi9 nomoi, (ili umni! ne toliko sa stajaliCta
praktinog! koliko sa stajaliCta teorijskog uma. 1sto (i mutatis mutandis vrijedilo za umne nomoi koje su
sastavili filozofi! u onoj mjeri u kojoj su oni slu*ili u svr9u potkopavanja vjerovanja u navlastito (o*an%sko
zakonodavstvo.
;K
@ilo kako (ilo! ?ajmonid svoje izlaganje o sa(eizmu zapoinje tvrdnjom da su +a(ej7i
@oga poistovjeivali sa zvijezdama! ili tonije! s ne(esima.
;H
Drugim rijeima! glavna je
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
;"
111 "; (K3aF. /sp. 111 "# kraj.
[_
(esurre"tion, str. 3%33.
;4
111 "; (K#aF.
;#
+toga (i se (arem dio Dsa(ejskeD literature mogao usporediti! s o(zirom na tenden7iju! kao i s o(zirom na postupak! s i(n 4r%-O<andPjevim prikazom (ra9mana (usp. Paul Eraus! D@eitrage
zur islamis79en Eetzerges79i79teD! (ivista degli Studi rientait, J1)! ;34! 34%3#HF. +a(ej7i se i (ra9mani zajedno spominju u .azarima 11 33I usp. 1 K. ?ajmonid navodi da su Hindusi
osta7i +a(eja7aA 'odi 111 "; (K"(! K3a! K#aF i 4K (>(F.
;K
/sporedi Platonovu raspravu o (o*anskom podrijetlu zakona ?inosa i Likurga u prvoj knjizi Zakona2
[>
'odi 111 "; (K"a%(F. Pose(i7e o(ratite pozornost na str. K"( pri dnu na razliku izmeBu $svi) +a(eja7aD i DfilozofaD sa(ejskog razdo(ljaA samo su ti filozofi @oga poistovjeivali s du9om
ne(eske sfere. )elika je veina oigledno @oga poistovjeivala s tijelom ne(eske sfere. /sp. ,is)ne) Tora), H. U4(oda9 zara9 1 "
pretpostavka +a(eja7a istovjetna onoj koju su pristaCe 4vi7ene proglasile osnovnom pretpostavkom
4vi7enina ezoterinog nauavanja! odnosno poistovjeivanju @oga s ne(eskim tijelima. 4vi7ena je svoje
ezoterino nauavanje iznio u ri!entalno! filozofi!i2 'a njega se ka*e daje to nauavanje nazvao
DorijentalnimD zato Cto je istovjetno glediCtu Dljudi s 1stokaD
;=
.
1). '4E23 /?4 E42 2E)1- +)4E2$4 '4E231E4
/enjak prvi put pozitivno spominje 'akon uma tek nakon Cto se kralj pridru*io *idovskoj zajedni7i i poeo
prouavati 0oru i knjige proroka. /enjak je kralju! odgovarajui na njegova D9e(rejska pitanjaD
;;
! o(jasnio
superiornost 1zraela nad drugim narodima. Eralj je u 7jelini uvjerenI no osjea da (i (aC z(og te izraelske
superiornosti tre(alo oekivati viCe redovnika i asketa meBu Lidovima nego meBu drugim narodima.
Povezano s kritikom aske%tizma i ana9oretizma! uenjak prvi i drugi put pozitivno spominje 'akon uma.
>>

0a je kritika srediCnji dio kritike filozofijeI jer se ona ne odnosi na ove ili one skupine dogmi ove ili one
filozofske sekte! nego na sam filozofski *ivotA na *ivot kontempla7ije koji je u osnovi aso7ijalan i stoga
ana9oretian.
>
Eralj je! djelomi7e na osnovi (i(lijski9 odlomaka kao Cto su Deuteronomij >A" i ?i9ej KA=! pretpostavio
da se pravi nain pri(li*avanja @ogu sastoji u poniznosti! samoponi*enju i pravednosti kao takvoj! ili! da (i
se (olje upora(ili (i(lijski odlom7i! na koje on viCe aludira nego Cto i9 navodi! u (ogo(ojaznosti! slijeBenju
njegovi9 putova! lju(avi prema njemu i slu*enja njemu punim sr7em i duCom! u pravednom postupanju!
lju(avi prema milosti i poniznim praenjem @oga.U
>"
/enjak odgovara ovakoA D0e
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
(ur. H8amson KK( %HF. 'a DateizamD +a(eja7a! usp. takoBer 'odi 111 4# (;=(%;;aF.
;=
4verroes! Ta)Efut al1ta)Efut N3edosljednost nedosljednostiQ! J (ur. ?. @ou8%ges! @ejrut ;3>! 4"F. /sp. .azari 1) "# ("="! i d.F. ?ajmonid spominje orijentalnu orijenta7iju +a(eja7a! za
razliku od zapadne orijenta7ije 4(ra9ama i njegovi9 sljed(enika! u 'odiu 111 4# (;=aF.
;;
11 zadn!i redak2 /sp. 11 =.
>>
/sp. 11 4= s 4# i #> poetak! i 111 H s %H.
>
/sp. (ilj. K3 gore2
>"
Eralj samo navodi sljedeeA DYto dakle $ospod @og tvoj za9tijeva od te(e ako ne to da se (ojiC $ospoda @oga tvoga! itd.D i Dono Cto $ospod za9tijeva od te(eD.
su i sline stvari umni nomoi6 one su predgovor i uvod u (o*anski zakon! one mu pret9ode po naravi i
vremenski! one su prijeko potre(ne za vladavinu (ilo kojom ljudskom zajedni7om uope. &ak se ni
zajedni7a raz(ojnika ne mo*e oslo(oditi o(veze prema pravdi u meBuso(nim odnosima svoji9 lanovaI u
protivnom! nji9ovo udru*enje ne (i potrajalo.D 2n stoga pod umnim nomoi razumijeva z(roj pravila koja
opisuju onaj nu*an minimum moralnosti koji je potre(an za ouvanje svakog druCtva. 2n smatra da se
nji9ov odnos prema (ilo kom druCtvu mo*e usporediti s odnosom oni9 Dprirodni9 stvariD kao Cto su 9rana!
pie! kretanje! odmor! san i 9odanje prema pojedin7uA
>3
u napasti smo rei da on umne nomoi smatra iura
Cuasi naturalia
ma
2 / drugom pozitivnom spominjanju umni9 nomoi, koje se javlja tek nakon zakljuene
rasprave o D9e(rejskim pitanjimaD! on dodaje opasku da su umni nomoi poznati neovisno o o(javi s o(zirom
na nji9ovu materiju! ali ne i nji9ovu mjeru. Pre7iznije je odreBenje ti9 oigledno vrlo opi9 pravila iznad
ljudske moi.
>4
Povezivanjem dviju napomena! skloni smo povjerovati da su umni nomoi koje uenjak
odo(rava samo okvir nekoga zakonika! a ne zakonik.
/ svojem prvom iskazu o tom pitanju uenjak umne nomoi takoBer naziva Dumnim i vladavinskim
zakonimaD! Dzakonima koje poCtuju (akF i najmanje i najni*e zajedni7eD! Dvladavinskim i umnim
zakonimaD! Dumnim zakonomD! Dumnim (zakonimaFD. / tom kontekstu on termin $nomoi$ ra(i samo jednom
i dosljedno ga zamjenjuje DzakonimaD ili DzakonomD. 0ime naznauje da prije slijedi kalOm! negoli
filozofiju. 3aime! sukladno je predaji kalOma da on stavlja u opreku ono Cto naziva gotovo Dumnim
zakonimaD s onim Cto naziva gotovo Do(javljenim zakonimaD NDrevealed la<sDQ. ?eButim! otklanjajui se od
te predaje! te izraze ne ra(i (ez ograde.
>#
0aj postupak ne iznenaBuje (udui da je on doista
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
/ i(n 0i((onovom je prijevodu sljedei9 ?i9ejevi9 rijei dodanoA Dako ne da djelujeC pravedno i (udeC milostivD.
>3
11 4=.
>3a
3isu prirodni upravo zato Cto su nomoi2
>4
111 H. /sp. +aad8a! -2 al1amEnEt NEnjiga o vjerovanjima i mnijenjimaQ! 111! ur. Landauer! ;.
>#
1ako je uo(iajeni kalOmski naziv Dzakoni o(javeD NDrevealed la<sDQ! uenjak prvo govori o D(o*anskim i o(javljenim zakonimaD! a potom o D(o*anskom zakonuD i konano DzakonimaD. (11
4=. / dvije sljedee tvrdnje viCe ne govori o Dzakonima o(javeD! 111 H i F. Dok kalOmsko nazivlje podrazumijeva da se (o*anski zakon u 7jelini sastoji od umni9 i o(javljeni9 zakona! uenjak
smatra da
mutakallim, ali ne onaj tipian! i (udui da svoju oso(itu upora(u izraza o kojima je rije ne pripisuje ni
mutakallimunima ni filozofima. 4 nije iznenaBujue ni da on! kao mutakallim! du*nosti prema @ogu ini se
u(raja u Dumne zakoneD. 2no Cto nas pak iznenaBuje je! najprije! da najuzviCenije religijske o(veze ((o%
go(ojazan! lju(av iz du(ine duCe i ponizno praenje @ogaF izgleda u(raja u one minimalne o(veze koje ak i
najmanje i najni*e druCtvo o(avlja kao prijeko potre(ne ili gotovo jednako potre(ne kao Cto svaki pojedina7
mora jesti! piti i spavati. 1 zatim! da istoznanom upora(om izraza Dumni nomoi$ i Dumni zakoniD! on izgleda
poistovjeuje umne nomoi, ili silogistiku religiju! koju je tako neopozivo osuBivao prije kraljeva o(raenja!
s umnim zakonima ili umnim zapovijedima koji su okvir (i(lijskog zakonika! ali i (ilo kojega drugog
zakonika. Prva se poteCkoa odnosi na sadr*aj 'akona uma kao okvira (ilo kojega zakonikaI a druga na
oigledno (liski odnos izmeBu toga okvira (ilo kojega zakonika i kom%pletnog zakonika koji su razradili
filozofi.
Pripadaju li du*nosti prema @ogu onomu moralnom minimumu koje svako druCtvo! ma koliko ono nisko
(ilo! za9tijevaX
>H
/ prvom iskazu na tu temu uenjak kao primjere umni9 nomoi ili umni9 i vladavinski9
zakona navodi sljedee toke! redoslijedom koji jasno ukazuje na o(razlo*enja koja e uslijeditiA Dpravda!
do(rota i prepoznavanje (o*anske milostiD! Dpravda i prepoznavanje (o*anske milostiD! te Dasno postupati i
voljeti milostD.
>=
Ead izrijekom govori o zajedni7i raz(ojnika! spominje samo o(vezu pravednosti! dok
govorei o najmanjim i najni*im zajedni7ama spominje pravdu! do(rotu i prepoznavanje (o*anske milosti.
/ svojem drugom iskazu ne spominje nikakve du*nosti prema @ogu meBu Dvladavinskim djelovanjima
Ngovernmental a7tionsQ i umnim nomoi$ ili Dvladavinskim i umnim (nomoi ili djelovanjimaFD!
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
su umni zakoni pripremni za (o*anski zakon te su stoga izvan njegaA on ustrajava na neovisnosti umni9 zakona od (o*anskoga zakona. /sp. spominjanje Do(javiteljski9 zakonaD u 1) 3 kraj i
aluziju na nji9 u 111 K>.
>K
)idi str. ;3 id.gore2
>H
/enjakov se odgovor na to pitanje ne mo*e ustanoviti upuivanjem na sedam 3oini9 zapovijedi. Eao Cto naznauje u 1 =3 (3K! H%">F! tj. u(rzo nakon Cto prvi put spominje umne nomoi (u
1 =F! on 3oine zapovijedi smatra DnasljeBenimaD i stoga ne samo umnima (usp. 1 K#F. /sp. takoBer 111 H3 (lizu poetka s 11 4=! 111 H i l i . 1sto se odnosi na Dekalog Dis9odiCta i korijena
zakonaDI usp. 1 =H (3=! ; i d.F! 11"= i 1) poetak s 114=! 111 H i .
>=
/sp. takoBer (ilj. "= dol!e2
kao razliitima od D(o*anski9 (nomoi ili djelovanjaFD. / treem iskazu! u kojem samo aluzijom upuuje na
umne nomoi ili umne zakone! on razlikuje (o*anske zakone! vladavinske zakone i psi9ike zakoneI nikakve
du*nosti prema @ogu ne spominje meBu vladavinskim zakonima! dok se (o*anski i psi9iki zakoni (ave
iskljuivo takvim du*nostima.
>;
Eljuno pitanje! koje je ostalo otvoreno u prvom iskazu! nije rijeCeno u
sljedea dva! (udui da se u njima ne govori niCta o tome da li Dvladavinska djelovanja i umni nomoi$ ili
Dvladavinski zakoniD! koji izgleda ne ukljuuju du*nosti prema @ogu! is7rpljuju neop9odan i nepromjenjiv
minimum moralnosti koji za9tijeva (ilo koje druCtvo.
>
/ takvim se okolnostima mo*e samo raspravljati o alternativama. 3o ni to nije (aC lako! jer su uenjakovi
iskazi zauBujue neodreBeni. 0o se odnosi ne samo na pitanje pripada li religija minimumu moralnosti koji
svako druCtvo za9tijeva! ili iura natur"ilia, nego i na pitanje mogu li se iura naturalia zvati umnima. 4l%
ternativa da religija nije (itna za druCtvo kao takvo u njegovoj je argumenta7iji usko povezana s postavkom
da iura naturalia nisu umna i vi"e versa2
FFF
Povezanost je izmeBu ta dva pitanja tolika (liska koliko i ona
izmeBu religije kao takve i moralnosti kao takve.
/enjakov se nezgodan polo*aj mo*e vrlo lako razjasniti. &ovjeku Halevijeve po(o*nosti! a skloni smo
dodati! i svakomu tko iole vjeruje u sakupljeno iskustvo ljudske vrste! teCko je porei da je religija (itna za
druCtvo. 0o zagovarati dovelo (i do toga da (i se i najodvratnijem idolopoklonstvu pripisale neke
vrijednostiI ne
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
>;
11 4=! 111 H i (#"! ;%#4! "4F. 0a e tri odlomka (iti spomenuta na sljedeim strani7ama kao prvi! drugi i trei (ili posljednjiF iskaz. -azlika izmeBu (o*anski9! vladavinski9 i psi9iki9
zakona slina je onoj koju @a98a i(n Pakuda ra(i kao razliku izmeBu Do(javljeni9 du*nosti udovaD! Dumni9 du*nosti udovaD i Ddu*nosti sr7aD. @o*anski su zakoni gotovo istovjetni o(rednim
zakonima. 3ajva*niji su primjeri psi9iki9 zakona prve tri zapovijedi Dekaloga.
>
/ sredini prvog iskaza! uenjak izgleda razlikuje Dumni zakonD! iji je predmet pravda i prepoznavanje (o*anske milosti! od Dvladavinskog i umnog zakonaD! iji je predmet pravda! do(rota i
prepoznavanje (o*anske milosti. +toga (i spe7ifian predmet vladavinskog zakona kao takvoga (ila Ddo(rotaD. (Yto se tie (liske veze izmeBu Ddo(roteD i Dgrada%dr*aveD! usp. 1li "%3F. Drugi i
trei iskaz sadr*e tumaenje te implika7ije.

Postavka da religija druCtvu nije prijeko potre(na! znai da su iura naturalia istovjetna s ne%o(javljenim vladavinskim zakonima. 0ono znaenje ne%o(ja%vljeni9 vladavinski9 zakona ne
mo*e se ustanoviti ako se ne pretpostavi da ne%o(javljeni vladavinski zakoni nisu istovjetni s umnim nomoi, te stoga oni prvi nisu umni zakoni.
mo*e se pretpostaviti da se poslovina (anda raz(ojnika! ili najni*a i najmanja zajedni7a! priklanja nekoj
istinskoj religiji ili (io kakvom njezinom oponaCanju. + njegova je stajaliCta! vjerujem! nemogue odgovoriti
na pitanje je li pori7anje! re7imo! postojanja ?olo9a[! uz koje ne slijedi tvrdnja o postojanju nekoga drugog
(o*anstva! (olje ili loCije od *ive vjere u ?olo9a.
"
0aj nezgodan polo*aj proizlazi iz injeni7e da on uope
postavlja filozofijsko pitanje o osnovi (ilo kojega i svakoga druCtva. 3o teCko je to iz(jei u razgovoru s
kraljem koji je tek odnedavno prestao (iti poganinom. 1li! ako na trenutak zanemarimo razgovorni okvir
radnje! o(rana religije pomou argumenta7ije! kao Cto to i sam Halevi istie! nije (ezopasna za
pravovjerje.
3
+am izraz Dvladavinski zakoniD Ngovernmental la<sQ naznauje da je skupina zakona koje on oznauje
izravnije od drugi9 skupina zakona povezana s vladavinom! a pose(i7e s politikom vladavinomA
vladavinski zakoni sami po se(i ine se nepo9odnim moralnim minimumom svake vladavine ili oigledno
nu*nim! dovoljnim i uvijek istovjetnim okvirom i mnogi9 ljudski9 zakonika i jednoga (o*anskog zakonika.
Da (ismo (olje proniknuli znaenje vladavinski9 zakona koji zauzimaju srediCnje mjesto u posljednjem
iskazu!
4
tre(a tu poteCkou savladati. /pravo se posljednji iskaz! koji se jedini nedvosmisleno (avi
vladavinskim zakonima! ne (avi nedvosmisleno nji9ovim ne%o(javljenim elementima! (udui da se (avi
vladavinskim zakonima onako kako su oni o(u9vaeni (o*anskim zakonikom! (ez razlikovanja izmeBu
nji9ovi9 o(javljeni9 i ne%o(javljeni9 elemenata. + druge strane! drugi se iskaz! u kojem uenjak razlikuje
zakone koji su poznati samo o(javom i zakone koji su poznati neovisno o o(javi! (avi Dvladavinskim
zakonima i umnim nomoX$, ne pravei razlikovanje izmeBu vladavinski9 zakona i umni9 nomoi6 a
razlikovanje izmeBu vladavinski9 zakona i psi9iki9 zakona u posljednjem iskazu! navodi nas da
posumnjamo u odgovarajue razlikovanje! iako ni po
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
?olo9 (9e(r.A mole79 % kraljF je (og sun7a! vatre i rata kod 5enianaI Earta*a%na! 4moniana! ?ao(iana i dr. % op. red.
"
/sp. takoBer aluzivan pristup pitanju tre(a li prednost davati islamu ili filozofiji u 1) " i d.
3
/sp. str. >" id.gore.
4
Posljednji je iskaz jedini od triju u kojemu se spominje neparan (roj zakonski9 skupina.
emu istovjetno! izmeBu vladavinski9 zakona i umni9 nomoi2
us
Da (ismo otkrili koje nedvosmislene
vladavinske zakone uenjak smatra neovisnima o o(javi! tre(a usporediti drugi i trei iskazA zakoni koji se
javljaju u drugom iskazu pod naslovom Dvlada%vinska djelovanja i umni nomoi$, kao i u treem pod
naslovom Dvladavinski zakoniD! nedvoj(eno su oni vladavinski zakoni koji su poznati neovisno o o(javi.
/nutar vladavinski9 i umni9 nomoi koji su poznati (ez o(jave! uenjak spominje du*nost o(uavanja svoje
duCe pomou posta i poniznosti! a ne spominje ju unutar vladavinski9 zakona (o*anskoga zakonikaI na taj
nain on izgleda naznauje da ta du*nost ne pripada u iura naturalia6 to nije iznenaBujue (udui da je
prilino apsurdno zamisliti (andu raz(ojnika kako o(uavaju svoje duCe pomou posta i poniznosti ne (i li
zajamili ouvanje svoje (ande. + druge strane! on! primjeri7e! unutar vladavinski9 zakona (o*anskoga
zakonika spominje za(ranu u(ojstva! koju ne spominje unutar vladavinski9 i umni9 nomoi koji su poznati
(ez o(javeI to je! pak! lako razumljivo ako se uzme u o(zir da @i(lija apsolutno za(ranjuje u(ojstvo! dok (i!
primjeri7e! (anda raz(ojnika morala samo za(raniti u(ojstvo drugi9 lanova (andi. 0o ujedno o(jaCnjava
zaCto on u o(a na(rajanja spominje za(rane o(manjivanja ili laganjaI i sama @i(lija u kontekstu te za(rane
spominje samo (li*njega.
K
/ o(a na(rajanja on spominje du*nost poCtivanja roditeljaA Do(itelj je osnovni
dio grada%dr*aveD
H
. 1li! slijedimo li aluziju u i(n 0i((onovu prijevodu! moramo rei % Cto se ini (oljim % da
on meBu (i(lijskim vladavinskim zakonima spominje zapovijed da se poCtuje o7a i majku! a unutar
vladavinski9 zakona! koji su poznati neovisno o o(javi! du*nost da se poCtuju DoeviD!
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
#
Psi9iki zakoni nisu umni zakoni! jer ovjeka vode prema @ogu kao zakonodav7u i su7u! a ljudski um (ez vanjske pomoi ne poznaje @oga kao zakonodav7a i su7aI usp. 111 (#4! # i d.F s
1) 3 (""=! = i d.F i K. Ead (i se zagovarala umnost psi9iki9 zakona z(og 11 4H i d.! onda (i se zagovaralo da ak i (anda raz(ojnika ne mo*e opstati (ez vjerovanja u @oga! (ogo(ojazni i
lju(avi prema @ogu 4(ra9amovu za razliku od @oga 4ristotelova. 1(n 0i((on Dpsi9ikim zakonimaD dodaje Da oni su filozofijski zakoniDI taj je dodatak zasnovan ili na potpunom
nerazumijevanju autorovi9 nakana ili je tre(ao (iti aluzija koju ja nisam uspio dokuiti.
K
'a(rana o(manjivanja zauzima srediCnje mjesto u na(rajanju u 111 H! a vjerojatno i u na(rajanju vladavinski9 zakona u 111 ! tj. ako se svaki lanak zakona (roji pojedinano kao zakon sam
za se(e (DpoCtivanje o7aD i DpoCtivanje majkeD! npr. kao dva odvojena zakona. /sp. (ilj. = dol!e82
H
?ajmonid! 'odi, 111 4 (;>(F u raspravi o slinim (i(lijskim zapovijedima.
vjerojatno i9 s9vaajui i u metaforikom znaenju DsavjetnikaD ili DuiteljaDI
=
sukladno tomu! on (i
upozorio da ni (anda raz(ojnika ne mo*e potrajati ako ne poCtuje one svoje lanove koji su intelektualno
superiorni. /kratkoA iura naturalia zaista nisu niCta viCe od nep9odna i nepromjenjiva minimuma moralnosti
potre(nog za puki opstanak (ilo kojega druCtva.
;
Pret9odne napomene zasnovane su na razlikovanju izmeBu vladavinski9 zakona i umni9 nomoi i stoga na
pretpostav7i! koju nam namee smjer argumenta7ije! da se (ne%o(javljeniF vladavinski zakoni! u posljednjoj
analizi! ne mogu zvati umnim zakonima.
">
0a se pretpostavka mo*e opravdati (rojnim razlozima. 1zraz
Dumni zakoniD ima jasno znaenje sve dotle dok se umni zakoni stavljaju u opreku sa zakonima koji su
o(javljeni (o*anskim putem ili su nad%umniI no nije viCe jasno ra(i li ga se za razlikovanje tako razliiti9
skupina ne%o(javljeni9 zakona kao Cto su! primjeri7e! prirodni zakoni i graBanski zakonI jer svi su zakoni!
koji zaslu*uju to ime! djelo urnaU
"
U te stoga umniA zakon koji pravedno rjeCava pro(lem koji u danoj zemlji
postoji samo u dano do(a nije manje uman! nego u nekom smislu umniji od zakona koji je u svim zemljama
valjan u svako do(a. YtoviCe! uzme li se univerzalna valjanost kao nedvosmislen pokazatelj umnosti! namee
se odgovor da nijedan od ti9 najuniverzalniji9 zakona koje uenjak spominje unutar ne%o(javljeni9
vladavinski9 zakona zaista nije univerzalno valjanA
""
gotovo svi ljudi priznaju da se poten7ijalnog u(oji7u
mo*e prevariti u pogledu pre(ivaliCta poten7ijalne *rtve. 3aposljetku! dvoj(eno je mogu li se umnim u
kategorikom smislu zvati oni zakoni koji kao takvi nisu usmjereni prema savrCenstvu
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
=
DPoCtivanje je roditelja du*nostD (111 HFI u izvorniku nedostaje Dje du*nostD. 2sim toga! i(n 0i((on prevodi al10alidin NDoni koji prenose znanjeD! Cto mo*e oznaavati i DroditeljeDQ s )a17avot
NDroditeljiDQ.
;
1zravniji prikaz tog DniskogD glediCta o prirodnom zakonu javlja se u Josep9 4l(ovu 7Ikkarim NEnjiga o korijenimaQ! 1 H. /sp. Julius $uttmannove kritike opaske o tome kako +aad8i i drugi
nisu uspjeli razlikovati Dpravne norme isto te9nike naraviD od Dmoralni9 normiD (3ie P)ilosop)ie des &udentums, ?uni79 ;33! => id.F.
">
?ajmonid (sam poglavl!a, )1F unutar oni9 zakona koje mutakallimhni pogreCno nazivaju umnima a koje (i tre(alo zvati opepri9vaenim zakonima! spominje samo one zakone koje (i
Halevi zvao vladavinskimI drugim rijeima! otklanjajui se od svojega talmudskog izvora (r. Goma KH(F! on unutar nji9 ne spominje nikakve du*nosti prema @ogu. /sp. takoBer (ilj. 3K dol!e2
"
1 3#. /sp. Nikoma)ova etika =>a "f.
""
/sp. 1) ;.
ovjeka kao ovjekaI no! vladavinski su zakoni kao takvi usmjereni samo prema ljudskom fizikom
do(rostanju i nikakvu pozornost ne posveuju duCevnom do(rostanju.
"3
+ada smo razrijeCili sljedee glediCte o iura naturalia# ona ne sadr*e nikakve du*nosti prema @ogu!
"4
ona ne
idu onkraj razgra%niavanja (itni9 elemenata (ilo kojeg D@innemoralaD Nunutarnjeg moralaQ i ne mogu se
zvati umnima. ?i emo to glediCte zvati filozofijskim.
"#
0o sigurno nije glediCte kalOma. ?o*e se initi da
je dovoljno to izrijekom navesti da (i se dokazalo da uenjak! kao atipian mutakallim, to glediCte nije
mogao pri9vatiti! iako je ono alternativno tumaenje njegovi9 iskaza. +a sigurnoCu se mo*e rei da on
gotovo od(ija prvi razlog koji smo spomenuli u pret9odnom odlomku. 3o to nas samo vodi novoj poteCkoi.
/ srediCnjem iskazu uenjak razjaCnjava da okvir koji daju iura naturalia, a koji nije poznat (ez o(javljenja!
ne mo*e primjereno popuniti nitko osim samoga @ogaI tako on! izgleda! pri9vaa da je razlikovanje izmeBu
umni9 i ne%umni9 (o(javljeni9F zakona legitimno. +pomenuta opaska! meButim! podrazumijeva da ak i
puki vladavinski zakonik! ako (i zajedni7i tre(ao (iti do(ar! mora (iti djelo o(jave. @udui da nijedno
druCtvo! ma koliko (ilo nisko ili malo! ne mo*e opstati ako ne poCtuje iura naturalia i (udui da ti zakoni
moraju (iti pre7izno odreBeni (o*anskom o(javom da (i za zajedni7u postali do(ri! tj. uope primjenjivi!
namee se zakljuak da nijedno druCtvo ne mo*e opstati ako njime ne upravlja o(javljeni zakonik Nrevealed
7odeQ i da je ne samo religija nego o(javljena religija! (itna za trajanje (ilo kojeg druCtva. 0aj zakljuak nije
potpuno iznenaBujuiA prema uenjaku! samo je *idovski narod NnationQ vjean! a svi e drugi narodi nestatiI
svi su drugi narodi mrtvi! samo *idovski narod *ivi.
"K
Da (ismo se ponovno naCli na putu koji vodi od njegova konanog odgovora do njegova o(jaCnjenja kako
druCtvo mo*e ljudski reeno potrajati! moramo se prisjetiti veze izmeBu tvrdnji da su
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
/sp. ?ajmonid! 'odi, 114> (=K(F o vladavinskim zakoni7ima.
"4
/sp. 0oma 4kvinski! Suma teologi!e, 1 "! pitanje >4.! .l. .A Dprae7eptorum 7ujus7umWue legis Wuaedam 9a(ent vim o(ligandi eR ipso di7tamine rationis!... et 9ujusmodi prae7epta di7untur
moralia... etiam in 9is Wuae ordinant ad Deum! Wuaedam sunt moralia! Wuae ipsa ratio fide informata di7tOt! si7ut Deum esse amandum et 7olendum.D
"#
/sp. str. =; i d. i (ilj. "> i d. gore2
"K
11 3"%34I 111 ;%>I 1) 3 ("3>! "%">F i "3.
iura naturalia umna i da njima pripada religijaA pri9vaanjem prve od ti9 tvrdnji! on mora daje pri9vatio!
iako oklijevajui! i drugu. +toga emo rei da se! prema njemu! umni iura naturalia ne is7rpljuju ne%
o(javljenim vladavinskim zakonima kao stoje gore opisano! nego da o(u9vaaju i ono Cto (i se moglo
nazvati za9tjevima prirodne po(o*nosti.
"H
3epotaknuti um mo*e uvidjeti da (ez religiozni9 vjerovanja i
djelovanja nijedno druCtvo ne mo*e potrajati! no um ne mo*e odrediti pravu vrstu takvi9 djelovanja i vjero%
vanjaA spe7ifini su zakoni koji se odnose na religiozna djelovanja i vjerovanja! poput svi9 spe7ifini9
zakona! (ilo nad%umni! i stoga do(ri! (ilo ne%umni! i stoga loCi. Ead um uviBa nu*nost religije! tu potre(u
nastoji zadovoljiti stvaranjem silogistiko%vladavinske religije ove ili one vrsteI na taj nain nastaju umni
nomoi, koji su uklonjeni iz prve makOle. 'a razliku od ti9 umni9 nomoi, koji su kompletni zakoni7i! umni su
nomoi, koji su samo okvir nekoga zakonika! (ilo ljudskoga ili o(javljenoga! legitimni. 1ako je to tumaenje
naj(li*e uenjakovu ispovijedanju vjere od ijednoga drugog tumaenja kojega se mogu sjetiti! ono ostaje
izlo*eno prije naznaenim poteCkoama.
"=
2no Cto je reeno u uenjakovoj argumenta7iji o (liskoj vezi izmeBu tvrdnji daje religija za druCtvo (itna i
tvrdnje da se moralni minimum druCtvenoga *ivota mo*e nazvati Dumnim zakonimaD! ne smije se s9vatiti
kao da su te dvije tvrdnje potpuno neodvojive. 5ilozofi ne (i stvorili vladavinske religije kao dodatak
vladavinskim zakonima da nisu priznali druCtvenu nu*nost religije. + druge strane! niCta Cto je uenjak rekao
ili podrazumijevao! ne (i opravdavalo dovoBenje u pitanje naCeg prvotnog dojma da su filozofi pori7ali
umnu narav iura naturalia2
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
"H
Eoliko su ti za9tjevi nejasni s o(zirom na predmet Ctovanja! mo*e se vidjeti iz 1) # i 1) %3.
"=
Prema prvim dvama iskazima (1 i =F umni su nomoi vjerski zakoni7i! zakoni7i (ilo religije fdozofa ili pak uo(iajeni poganski zakoni7i. Prema treem iskazu (11 4=F! umni nomoi
vjerojatno sadr*e du*nosti prema @ogu. Prema etvrtom iskazu (111 HF! umni nomoi gotovo sigurno ne sadr*e du*nosti prema @ogu.
Prema petom iskazu (111 F! vladavinski se zakoni jasno razlikuju od (o*anskog zakona i psi9iki9 zakona!
tj. od zakona koji ureBuju religiju. Prema Cestom iskazu (1) ;F! nomoi filozofa jasno se razlikuju od religije
(ezoterineF filozofa koja je Dprilagod(a (oguD! tj. (ogu 4ristotelovu. 'avrCni iskaz () 4F o toj temi niCta ne
govori.
). '4E23 /?4 1 P-1-2D31 '4E23
/enjak jedan te isti izraz! Dumni nomofW ra(i prvo da oznai ljudske poganske zakonike koje sam ne
odo(rava! a potom da oznai pravila koja su slina Dumnim zakonimaD! Dumnim zapovijedimaD u smislu
kalOma! ili okvira svakoga zakonika koji on! naravno! odo(rava. 'a njega niCta ne (i (ilo lakCe nego ra(iti
dva razliita izraza za te dvije toliko razliite stvari. + o(zirom na oz(iljnost teme! injeni7u da on to ne ini
ne mo*emo pripisati nemaru. 3jegova udna i z(unjujua upora(a sili nas da postavimo pitanje kako se
kompletni zakoni7i! koji se nikako ne mogu pomiriti s (o*anskim! mogu tumaiti na takav nain da i9 se
poistovjeti s okvirom svakoga zakonika! a pose(i7e (o*anskoga. +ve dotle dok se odgovor na to pitanje ne
mo*e dati izriitim iskazom uenjaka! ili autora! on e nu*no (iti 9ipotetian. Da (ismo razjasnili stvar!
iz(jegavat emo! koliko je to mogue! dvosmisleni izraz Dumni nomoi$# kompletne emo zakonike zvati
'akonom uma! a okvir svakog zakonika Prirodnim zakonom.
2igledno je 'akon uma u pravom smislu rijei
";
nemogue poistovjetiti s Prirodnim zakonom. /enjak je
stoga sigurno razlikovao religijski neutralnu jezgru 'akona uma od njegovi9 poganski9 ru(ova
3>
i mora da
je njegovu jezgru poistovjetio samo s Prirodnim zakonom. Pretpostavljamo da je 'akon uma prvenstveno
z(roj pravila ponaCanja koja filozof mora poCtovati ne (i li postao sposo(an (i (io sposo(anF kontemplirati.
0a su pravila namijenjena filozofu kao takvom (ez o(zira na vrijeme i mjestoI stoga ona moraju (iti vrlo
openite naraviA nji9ova je primjena u danim
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
";
Drugim rijeimaA DumanD (praktino mudarF prikaz DumnaD (teorijsko%doka%zivogaF nauavanja koji je! prema filozofima koje Halevi ima na umu! od(a7ivanje nauavanja o(javljeni9
religija.
3>
/enjak smjera na razliku izmeBu 'akona uma u u*em smislu i religije filozofa kad prvi put spominje nomoi koje uspostavljaju filozofi % to ini (rzo prije svojega sa*etog o(jaCnjenja Sefer
Desira)a (usp. (ilj. H> gore82 / tom kontekstu on tvrdi da su ti nomoi DvladavinaD stanovite vrste (1) ;F! odnosno da su pravila ponaCanja stanovite vrste % i niCta viCe. 0o se o(jaCnjenje DnomoiD
ne mo*e od(a7iti jer taj naziv mo*e oznaavati! a uistinu i jest u nekim ranijim odlom7ima .azara oznaavao! ona pravila ponaCanja povr9 ljudske ili vladavinske religije! ili pak samu
vladavinsku religiju. /sp. str. "3 i d. gore s 1! i H; (34! =F. $er%sonides! ,il)amot )as)em, /vod! ur. Leipzig =KK! str. H ka*e da D0ora nije nomos koji nas tjera da vjerujemo u neistinite
stvari.D /sp. takoBer 5alkeru! Sefer )a1mebakkes) NEnjiga onoga koji tragaQ! ur. 4msterdam HH;! ";( i 3=a%( i slo(odnu upora(u DleRD! DleR divinaD i Dse7taD u ?arsilius! 3efensor Pa"is,
Di7tio 1.! pogl. #! Z> id.
okolnostima prepuCtena diskre7iji pojedina filozofaI ona su! gotovo! okvir svim privatnim zakoni7ima svi9
pojedini9 filozofa. 3ain na koji se ta openita pravila primjenjuju u pojedinanom sluaju uvelike ovisi o
karakteru druCtva u kojemu pojedini filozof *iviA to druCtvo mo*e (iti sklono ili nesklono filozofiji i filozofi%
ma. 4ko je neko druCtvo filozofiji nesklono! 'akon uma savjetuje filozofu ili da ga napusti i potra*i neko
drugo ili da svoje druCtvo pokuCa postupno dovesti do razumnijeg stava!
3
tj. da! koliko je to potre(no! na
neko vrijeme prilagodi svoje dr*anje za9tjevima tog druCtvaA Cto na prvi pogled izgleda kao od(a7ivanje
'akona uma u korist drugoga *ivotnog pravila! pomnijim prouavanjem se pokazuje o(likom poCtivanja
upravo 'akona uma.
3"
'akon uma stoga nije neraskidivo vezan uz nijedan pose(an o(lik druCtva! kao ni uz
onaj o(lik! primjeri7e! koji je o7rtan u Platonovim Zakonima, umnim zakonima par eA"ellen"e2 / naelu!
kontempla7ija za9tijeva povlaenje iz druCtva. +toga je 'akon uma prije svega z(roj pravila ponaCanja
filozofirajua pustinjaka! regimen solitarii2
m
3aj(olje ga predoava savjet da se duCu o(uava postom i
poniznoCu! a njegov se sadr*aj! za razliku od njegove nakane koja je pri(li*avanje @ogu ili kontempla7ija!
mo*e svesti na formulu Distoa duCeDA za razliku od druCtvenog ili politikog zakona! on ureBuje DduCuD!
DnakanuD! osnovni filozofski stav! a ne toliko (ilo koje djelovanje! niti iCta tjelesno.
34
3aravno da se
samotna narav filozofskog *ivota mora razumjeti pametno! mora je se s9vatiti "um grano salis# +okrat! uzor
filozofijskog *ivota! volio je druCtvo svoji9 uenika!
3#
a morao je *ivjeti zajedno s ljudima koji nisu (ili i
nisu mogli postati njegovim ueni7ima. 2tuda se 'akonu uma moraju dodati pravila druCtvenoga ponaCanja!
ili! prije! on se sastoji
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
3
/sp. 4lfara(ijev N5OrO(PjevQ prikaz Platonove 3r4ave s !edne strane i njegovi9 pisama s druge! u njegovoj raspravi o Platonovoj filozofiji (9e(rejski prijevod u 5alkera! (es)it .okma), HK i
d.F.
3"
/sp. str. >H id. i id.gore2
33
Ead filozof govori o umnim nomoi, ne spominje nikakve druCtvene odnose (usp. str. >= gore82 Halevi naznauje da (i *ivot kojim upravljaju samo umni nomoi (io ana9oretiki *ivot (usp.
str. H gore82 /enjak navodi da umni nomoi po se(i nisu dovoljni da ispravno vode druCtvo te time impli7ira da su dovoljni da ispravno vode pojedin7aI usp. 111 H (#>! %4F. Promislite
takoBer o dvostrukom znaenju si+Esa (DvladavinaDFI vidi gore (ilj. H".
34
/sp. 111 H poetakA Dvladina djelovanja i umni NintelektualniQ nomoi$ s razlikom izmeBu Dpra7ti7aD i Dintelle7tualiaD u 111 K# ("4!"=F. /sp. str. " gore2
3#
111 (4>! 3%KF.
od ti9 pravila. 0aj druCtveni ili vladavinski dio 'akona uma uenjak naziva 'akonom uma i poistovjeuje ga
s Prirodnim zakonomA umni su nomoi koje on pri9vaa isto vladavinski.
3K
PonaCa se kao da ne vidi ne%
vladavinski dio 'akona uma ili 7ilj kojemu je on namijenjenA on namjerno zanemaruje taj ne%vladavinski
dio! ili njegov 7ilj! koji je prilagod(a D@ogu 4ristotelovuD
3H
. Jer! njegov je vladavinski dio DvidljivD samo
onima! tj. zanimljiv je ljudima koji nisu filozofi ili su ak nji9ovi protivni7i. 3o poistovjeivanjem
vladavinskog dijela 'akona uma! ili onoga Cto ukratko mo*emo nazvati filozofovom druCtvenom
moralnoCu! s Prirodnim zakonom! tj. prirodnom moralnoCu! ili okvirom svakog zakonika!
3=
on mo*e
(a7iti svjetlo na ovaj drugi.
Eoja su naime razlikovna o(ilje*ja druCtvenog dijela 'akona umaX Dok filozofija pretpostavlja druCtveni
*ivot (podjelu radaF! filozof niim nije vezan za druCtvoI njegova je duCa drugdje. +ukladno tomu! filozofska
pravila druCtvenog ponaCanja ne idu onkraj minimalni9 moralni9 za9tjeva zajednikog *ivota. 2sim toga! s
filozofova stajaliCta! poCtivanje ti9 pravila nije 7ilj sam po se(i! nego samo sredstvo prema 7ilju! a konaan
je 7ilj kontempla7ija. 0onije! ta pravila nisu o(veznaI ona nisu valjana apsolutno nego
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
3K
11 4= poetak. )ladavinski dio 'akona uma filozofi ne (i nazvali umnim (usp. str. "3 gore8, ali su pravila od koji9 se taj dio sastoji umni zakoni! prema muta%kallimhnimaI uenjak! koji je
atipian mutakallim! umne zakone mutakallimhna poistovjeuje s onim Cto on naziva 'akonom uma! odnosno vladavinskim dijelom 'akona uma. 0o se mo*e pojasniti ako se primijeti da -.
+9es9et 9a%3asi u svojoj kratkoj preporu7i Platonovi9 umni9 nomoi (vidi 4. ?arR! nav2 d!el2 4"4F spominje iskljuivo one Platonove zakone koje (i uenjak nazvao vladavinskim. Dvoj(eno je
zove li uenjak nomoi filozofa koji su samo pravila ponaCanja! umnim nomoi (1) ;F. / izvorniku se ne javlja izraz DumanD! ali se javlja u i(n 0i(%(onovu prijevodu. 2(a se itanja mogu
opravdati ako pretpostavimo da je prvim spominjanjem nomoi filozofa uenjak usvojio filozofijsko nazivlje. 4ko i9 je nazvao umnim! pod filozofijskim je nomoi razumijevao potpuni 'akon
uma (tj. regimen solitarii, ukljuujui pravila druCtvenoga ponaCanjaF. 4ko i9 nije nazvao umnim! pod filozofijskim je nomoi razumijevao samo vladavinski dio 'akona uma. Drugu alternativu
daje kontekst u kojemu se pravi razlika izmeBu nomoi s jedne strane i onoga Cto se ini srediCnjim dijelom filozofijskog pravila ponaCanja! odnosno spajanje s @ogom ili moralom u u*em
smislu! na drugoj.
3H
?o*e se rei da uenjak ne%vladavinski dio 'akona uma! koji ureBuje ovjekov stav prema @ogu 4ristotelovu! zamjenjuje psi9ikim zakonima! tj. zakonima koji upravljaju ovjekovim
stavom prema @ogu 4(ra9amovu. /sp. (ilj. # gore2
3=
/sporedi 4(ra9am r. Hi88aov pokuCaj tumaenja regimen solitarii kao okvira (o*anskoga zakonika. Dekalog koji u !ezgri sadr*i sve zapovijedi 0ore! sam je po se(i dovoljno pravilo
ponaCanja za perous)ine, samotne sve7e (.eg+on )a1nefes), ur. 5reimann! 3#(%3=aF. /sp. (ilj. >H gore2
samo u velikoj veini sluajevaA lako i9 se mo*e zanemariti u ekstremnim sluajevima! u sluajevima prijeke
potre(eI
3;
to su pravila Draz(oritostiD Npruden7eQ! a ne pravila moralnosti u u*em smislu. +toga je Prirodni
zakon pravilo druCtvenog ponaCanja koje je samo 9ipotetiki valjano i koje je namijenjeno Dnepopustljivim
individualistimaD! ljudima (ez unutarnje pripadnosti druCtvu! ljudima koji nisu % graBaniA (aC u opre7i s (itno
samotnim filozofom! istinski valjan ili po(o*an ovjek naziva se Duvarem svojega gra%da%dr*aveD! (ph4%agD
6r.KJejg
4>
Jedva da je potre(no dodati da je upravo to glediCte o ne%kategorikoj naravi pravila
druCtvenoga ponaCanja koje filozofu dopuCta da smatra da se ovjek koji je postao filozofom! svojim djelima
i govorom mo*e priklanjati onoj religiji kojoj se ne priklanja u svojim mislimaI to je ono glediCte! ka*em!
koje se predmnijeva u egzoterizmu filozofa.
Ead je o(a! i 'akon uma i Prirodni zakon nazvao umnim nomoi i time! kako stvari stoje! poistovjetio onaj
dio 'akona uma koji se primjenjuje na ljude koji nisu filozofi s Prirodnim zakonom! uenjak je preCutno
tvrdio da Prirodni zakon nije o(vezan
4
te da ne zapovijeda ili pretpostavlja unutarnju pripadnost druCtvu.
2n! (arem unutar ti9 grani7a! pri9vaa ono Cto (i se moglo nazvati glediCtem filozofa o Prirodnom zakonu.
4li (aC zato Cto je toliko daleko otiCao s filozofima! otkriva temeljnu sla(ost filozofijskog polo*aja i
najdu(lji razlog zaCto je filozofija neizmjerno opasna. 4ko filozofi imaju pravo kad 9vale prirodnu
moralnost! moralnost
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
3;
1) ;. /sp. str. >K gore2 2no Cto smo nauili iz 1) ;! prvog odlomka u kojemu uenjak spominje nomoi filozofa! mo*e se ukratko izlo*iti na sljedei nainA nomoi filozofa razlikuju se od
religije filozofa (ili umni9 nomoi prema filozofijskom tumaenjuFI oni su samo pravila ponaCanja i niCta viCeI CtoviCe! ta pravila ureBuju druCtveno ponaCanje i niCta drugoI ona nisu o(vezna i
nisu umna. (/sp. gore (iljeCke "=! 3> i 3KF.
4>
/sp. 111 "%3 s 4vi7enna! ,etap)+si"s, J 4 poetak i Platon! 3r4ava, 44 a%(.
4
/ 11 4=! uenjak tvrdi da ak i zajedni7a raz(ojnika ne mo*e od(a7iti o(vezu pravednosti. Je li nam stoga vjerovati da su raz(ojni7i moralniji od filozofaX 5ilozofi ne (i porekli da su u
velikoj veini sluajeva pravila pravde praktino o(veznaI kljuno se pitanje odnosi na kljune sluajeve! sluajeve krajnje nu*de. &ak ako 0ora i priznaje da se u izvanrednom sluaju svi
vladavinski zakoni! osim za(rana u(ojstva i neasnosti! mogu prekrCiti! mo*emo pretpostaviti da (i zajedni7a raz(ojnika! kao i mnoge druge zajedni7e! od(a7ila te dvije iznimke. (/sp. 1) ;
kraj i 111 s ?ajmonidovom ,isna Torom, H. Gesode 9a%tora9 ).F. Prije svega (i filozofi porekli da su pravila koja druCtvo naziva o(veznim! zapravo o(vezna u strogom smislu rijei. DruCtvo
svojim lanovima odreBena pravila mora prikazati o(veznim da (i tim pravilima dalo onaj stupanj dostojanstva i svetosti koji e lanove druCtva ponukati da i9 koliko je to mogue viCe poCtuju.
koja nije zasnovana na (o*anskoj o(javi! onda prirodna moralnost! u strogom smislu rijei! uope nije
moralnostA jedva da je se mo*e razlikovati od one moralnosti koja je (itna za ouvanje (ande raz(ojnika.
@udui da je prirodna moralnost to Cto jest! samo zakon koji svemogui i sveznajui @og o(javi i koji isti taj
@og odo(rava! mo*e pravu moralnost uiniti moguom! Dkategorikim imperativimaD. +amo o(java mo*e
prirodnog ovjeka preo(raziti u Duvara grada%dr*aveD! ili jezikom @i(lije! u uvara (rata svojega.
4"
3e
mora se (iti prirodno po(o*an! samo se mora gajiti strastveno zanimanje za pravu moralnost da (i se punim
sr7em eznulo za o(javomA moralan je ovjek sam po se(i poten7ijalan vjernik. Halevi je znak za nu*nost
veze izmeBu moralnosti i o(jave mogao pronai u injeni7i da su isti oni filozofi koji su pori7ali (o*anskog
zakonodav7a! pori7ali o(veznu narav onoga Cto (ismo nazvali moralnim zakonom. / o(rani judaizma! koji
je prema Haleviju jedina istinita o(javljena religija! od filozofa! (io je svjestan da je (ranio samu moralnost i
stoga ideale 7ijelog ovjeanstva! a ne judaizma. 3jegova osnovna zamjerka filozofiji stoga nije ni oso(ito
*idovska! ak ni oso(ito vjerska! nego moralna. 2n je o toj temi proz(orio neo(ino suzdr*ano. @udui da
nije (io fanatik! nije 9tio (eskrupulozne i fanatike o(oru*ati onim Cto (i oni sigurno zlora(ili. 3o ta
suzdr*anost ne mo*e prevariti itatelja o jedinstvenosti njegove prvotne i konane nakane.
MMMMMMMMMMMMMMMMMM
/sp. str. "3 i /2 gore2
I"
1ako izu,avati $pinozin 9eologijs#o2politi+#i tra#tat
G"
Prije nego se pokuCa odgovoriti na pitanje kako postupati u nekom pose(nom povijesnom istra*ivanju! mora
se o(jasniti iz koji9 je razloga to istra*ivanje va*no. -azlozi koji potaknu na izuavanje neke pose(ne
povijesne teme izravno odreBuju openit karakter postupka. -azlog zaCto je novo istra*ivanje +pinozina
Teo1logi!sko1politikog traktata
F
na mjestu! oit je. $lavni je 7ilj Traktata od(a7iti pretenzije koje se od
davnina gajilo u ime o(javeI +pinoza je uspio u tome! (arem u tolikoj mjeri da je njegova knjiga postala
klasini dokument Dra7ionalistikogD ili Dsekularisti%kogD napada na vjerovanje u o(javu. Prouavanje
Traktata mo*e imati stvaran znaaj samo ako je pro(lematika koju razmatra joC uvijek *iva. Dovoljan je
ovlaCan pogled na danaCnju Ds7enuD kako (i postalo jasno da se ta pro(lematika! za koju se donedavno op%
enito vjerovalo da su ju +pinozini nasljedni7i iz ;. stoljea rijeCili jednom zasvagda te daje stoga
zastarjela! ponovo pri(li*ava srediCtu pa*nje. 4li ne mo*emo ne primijetiti da se najtemeljnije pitanje %
pitanje koje proizlazi iz meBuso(no suko(ljeni9 pretenzija filozofije i o(jave % u naCe vrijeme neosporno
razmatra na
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
F
Teologi!sko1politiki traktat u tekstu e (iti navoBen kao Traktat, a u (iljeCkama kao Tr2 / (iljeCkama rimske (rojke nakon Tr2 oznaavaju poglavlja djelaI arapske (rojke nakon zareza! a prije
zagrade! oznaavaju strani7e $e(9ardtovog izdanja pera omnia6 arapske (rojke u zagradi oznaavaju ZZ koje je @ruder umetnuo u svoje izdanje. N/sp. prijevodA +pinoza! Teolo5ko1politiki
traktat, @eogradA Eultura! ;#H.! prijevod @ranka @. $avele! s predgovorom 4. 5iamen%ga % op. red.Q
ni*oj razini nego Cto je (ilo gotovo uo(iajeno u prijaCnjim vremenima. Ponovo otvaramo Traktat imajui
pred oima te okolnosti. +toga emo sasluCati +pinozu Cto pa*ljivije mo*emo. /lo*it emo najvei napor da
(ismo razumjeli njegove rijei onako kako su miCljene. Jer ako to propustimo uiniti! lako (ismo mogli po%
(rkati svoju ludost i njegovu mudrost.
-azumjeti rijei drugog ovjeka! *iva ili mrtva! mo*e znaiti dvije razliite stvari! koje emo za prvu ruku
zvati tumaenje i o(jaCnjenje. Pod tumaenjem razumijevamo pokuCaj utvrBivanja Cto je govornik rekao i
kako je zapravo razumijevao to Cto je rekao! svejedno je li to razumijevanje izrazio ekspli7itno ili nije. Pod
o(jaCnjenjem razumijevamo pokuCaj utvrBivanja oni9 implika7ija njegovi9 izjava koji9 nije (io svjestan. /
skladu s tim! uvid da je odreBena izjava ironina ili da je la*! pripada tumaenju izjave! dok uvid da se
odreBena izjava temelji na greC7i ili da je nesvjestan izraz neke *elje! interesa! predrasude ili povijesne
situa7ije! pripada njezinom o(jaCnjenju. 2ito je da tumaenje mora pret9oditi o(jaCnjenju. 4ko o(jaCnjenje
nije utemeljeno na prikladnom tumaenju! ono nee (iti o(jaCnjenje izjave koju valja o(jasniti! nego
o(jaCnjenje ploda povjesniareve maCte. 0akoBer je oito da! u sklopu tumaenja! razumijevanje ekspli7itnog
znaenja izjave mora pret9oditi razumijevanju onoga Cto je autor znao! ali nije ekspli7itno rekaoA nije
mogue utvrditi % ili (arem nije mogue dokazati % da je neka izjava la* prije nego Cto se s9vati sama izjava.
3edvoj(eno ispravno razumijevanje rijei ili misli drugog ovjeka nu*no se temelji na tonom tumaenju
njegovi9 ekspli7itni9 izjava. 4li tonost znai razliite stvari u razliitim sluajevima. 0ono tumaenje
ponekad iziskuje pa*ljivo vaganje svake rijei koju je govornik upotrije(ioI takvo pa*ljivo razmatranje (ilo
(i vrlo netoan postupak u pogledu neke usputne napomene ili neo(veznog mislio7a ili govornika.
"
+toga se!
da (i se utvrdilo koliki je stupanj tonosti nu*an za razumijevanje odreBenog spisa! najprije mora poznavati
spisateljske navike autora. 3o kako se do is%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
"
/zmi u o(zir ovu +pinozinu tvrdnju (#. pismoFA D... u(i pag. 4. le7torem mo%nes! Wua o77asione primam partem 7omposuerim! vellem ut simul i(i! aut u(i pla%7uerit! etiam moneres me earn
intra duas 9e(domadas 7omposuisse! 9o7 enim praemonito nemo puta(it! 9ae7 adeo 7lare proponi! ut Wuae 7larius eRpli7ari non possent! adeoWue ver(ulo uno! aut alteri! Wuod forte 9i7 illi7
ofendent (si7F! non 9aere(unt.D
tinskog poznavanja ti9 navika dolazi samo na osnovi razumijevanja piCeva djela! to je! ini se! neiz(je*no
da na poetku (udemo voBeni svojim unaprijed stvorenim predod*(ama o autorovu karakteru. Postupak (i
(io jednostavniji kad (i (ilo mogue utvrditi autorov nain pisanja prije tumaenja njegovi9 djela. 2penito
se smatra da ljudi piCu onako kako itaju. Pa*ljivi pis7i u pravilu su pa*ljivi itatelji! i o(ratno. Pa*ljiv pisa7
*eli da ga se ita pa*ljivo. ?o*e znati Cto znai (iti pa*ljivo itan samo ako je i sam itao pa*ljivo. &itanje
pret9odi pisanju. Prije nego Cto se latimo pisanja! itamo. &itanjem uimo pisati. &ovjek ui valjano pisati
valjanim itanjem do(ri9 knjiga! krajnje pa*ljivim itanjem knjiga koje su krajnje pa*ljivo napisane.
?o*emo! dakle! stei neko predznanje o spisateljskim navikama autora prouavanjem njegovi9 itateljski9
navika. 'adatak se pojednostavnjuje ako autor o kome je rije izriito razmatra ispravan nain itanja knjiga
openito ili! pak! itanja odreBene knjige koju je prouavao s velikom pa*njom. +pinoza je posvetio itavo
poglavlje svog Traktata pitanju kako itati @i(liju! koju je vrlo pomno itao i iCita%vao.
3
Da (ismo utvrdili
kako itati +pinozu! (it e do(ro da (a7imo pogled na njegova pravila za itanje @i(lije.
+pinoza zauzima stajaliCte da je metoda tumaenja @i(lije istovjetna metodi tumaenja prirode. &itanje
knjige prirode sastoji se od izvoBenja defini7ija prirodni9 stvari iz podataka koje daje Dprirodna povijestD.
1stim nainom! tumaenje @i(lije sastoji se od izvoBenja misli (i(lijski9 autora % ili defini7ija (i(lijski9 tema
Cua (i(lijski9 tema % iz podataka koje daje Dpovijest @i(lijeD. 'nanje o prirodi mora (iti izvedeno iskljuivo
iz podataka koje daje sama priroda! a nipoCto iz razmatranja o tome Cto je prikladno! lijepo! savrCeno ili
umno. 1sto tako znanje o @i(liji mora (iti izvedeno iskljuivo iz podataka koje daje sama @i(lija! a nipoCto
iz razmatranja o tome Cto je umno. Jer nemamo pravo pretpostaviti da se glediCta (i(lijski9 autora sla*u s
diktatima ljudskoga uma. Drugim rijeima! razumijevanje (i(lijskoga nauavanja i sud je li to nauavanje
umno ili nije! valja dr*ati strogo odvojenima. 4 ne mo*emo ni miCljenje (i(lijski9 autora poistovjetiti s
tradi7ionalnim tumaenjem @i(lije! osim ako najprije ne doka*emo da to tumaenje izvire iz usmeni9
izriaja (i(lijski9 autora. 2sim toga! s o(zirom na to da ima viCe (i(lijski9 autora! moramo razumjeti svakog
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
_
Tr2 1J! str. 3# (Z3F.
od nji9 kao takvogaI prije istra*ivanja nemamo pravo pretpostaviti da se svi oni meBuso(no sla*u. @i(lija
mora (iti s9vaena iskljuivo zase(no! ili niCta ne mo*e (iti pri9vaeno kao (i(lijski nauk ako jasno ne
proizlazi iz same @i(lije! ili 7jelokupno znanje o @i(liji mora (iti izvedeno iskljuivo iz same @i(lije.
4
DPovijest @i(lijeD! kako ju poima +pinoza! sastoji se od tri dijelaA aF temeljno poznavanje jezika @i(lijeI (F
prikupljanje i lu7idno ureBivanje izjava svake (i(lijske knjige o svakoj va*noj temiI 7F znanje o *ivotima
svi9 (i(lijski9 autora! kao i o nji9ovim karakterima! mentalnim sklopovima i interesimaI znanje o okol%
nostima i vremenu stvaranja svake (i(lijske knjige! o onima kojima je (ila upuena! o njezinoj sud(ini itd.
0i poda7i % ili! pre7iznije! prikupljene i ispravno ureBene (i(lijske izjave s9vaene u svjetlu gramatike!
paleografije! povijesti itd. % temelj su tumaenja u u*em smislu! koje se sastoji od izvoBenja miCljenja
(i(lijski9 autora iz spomenuti9 podataka legitimnim rasuBivanjem. 0u opet valja slijediti model prirodne
znanosti. 3ajprije valja utvrditi naj%opiji ili najtemeljniji element (i(lijske misli! tj. ono Cto svi (i(lijski
autori izriito i jasno izla*u kao nauk namijenjen svim vremenima i upuen svim ljudimaI nakon toga valja
sii do izvedeni9 ili manje opi9 tema! poput (i(lijski9 nauavanja o manje openitim temama i nauavanja
svojstveni9 pojedinim (i(lijskim autorima.
#
+pinozina formula7ija njegova 9ermeneutikog naela (D7jelokupno znanje o @i(liji mora (iti izvedeno
iskljuivo iz same @i(lijeDF ne izra*ava pre7izno ono Cto on zapravo za9tijeva. Prije svega! kako tvrdi!
vladanje jezikom @i(lije mora prvenstveno (iti izvedeno ne iz @i(lije! nego iz odreBene tradi7ije.
K
2sim
toga! u pogledu znanja o *ivotima itd. autora i o sud(ini nji9ovi9 knjiga! djelomino (i moglo (iti mogue
izvesti ga iz @i(lije! ali sigurno ne postoji razlog zaCto (i izvoBenje tog znanja iskljuivo iz @i(lije (ila
neiz(je*na du*nostI za samog +pinozu svaka pouzdana vanjska informa7ija koja rasvjetljuje pitanja te vrste
(ila je do(rodoCla.
H
Povr9 toga! +pinoza ne ka*e ni rije o tomu da se (i(lijske
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
9
Tr2 )11! str. ;=%>! >4%>#! >=%>;! 4%# (ZZK! H! ;%4! K%;! ""! 3#! 3H%3;! #"! ##! #K! HH i d.! =4FI J)! str. =%=" (Z=FI J)1! str. ;>%; (ZZ>%FI predg! str. ;%> (ZZ">! "#F.
R
Tr2 )11! str. ;=%>4!>K%>H! " (ZZH! 3!#%H!"3%"4!"K%";!3K! 44%4H! H>FI )! str. HH (Z3;F.
Z
Tr2 )11! str. ># (Z4>F.
H
/sporedi npr. Tr2 1J! str. 4> (Z#=F.
izjave o raznim va*nim temama mora urediti prema naelima koje daje sama @i(lijaI postoje razlozi za
vjerovanje da njegovo ureBenje (i(lijski9 tema uope ne (i imalo (i(lijsku osnovu! nego (i se podudaralo s
onim Cto je smatrao prirodnim redoslijedom tema o kojima je rije.
=
1znad svega! tumaenje u u*em smislu!
kako ga on poima! sastoji se od utvrBivanja defini7ija tema kojima se @i(lija (aviI zna se! meButim! da sama
@i(lija ne daje te defini7ijeI zapravo! Cua defini7ije! one trans7endiraju o(zore @i(lijeI tumaenje @i(lije ne
sastoji se! dakle! od toga da se razumije (i(lijske autore tono onako kako su oni razumijevali se(e! nego od
toga da i9 se razumije (olje nego Cto su oni razumijevali sami se(e. ?o*emo rei da +pinozina formula7ija
njegova 9ermeneutikog naela nije viCe od pretjeranog! te stoga netonog! izraza sljedeega glediCtaA jedino
znaenje ma kojeg (i(lijskog odlomka njegovo je doslovno znaenje! osim ako razlozi uzeti iz nedvoj(ene
upora(e (i(lijskog jezika za9tijevaju metaforiko razumijevanje odlomkaI nepodudarnost izjave nekog
(i(lijskog autora s nauavanjem uma ili po(o*nosti ili tradi7ije ili ak nekog drugog (i(lijskog autora!
sigurno ne opravdava napuCtanje doslovnog znaenja. ?o stajaliCta s kojim se +pinoza 9vata u koCta7
dovoljno opravdava +pino%zino pretjerivanjeA morao je postii da se njegov glas uje usred larme koju je
stvaralo mnoCtvo njegovi9 protivnika.
Postoji stanovita podudarnost izmeBu +pinozina 9ermeneutikog naela (D@i(lija mora (iti s9vaena
iskljuivo u se(i samojDF i naela kojeg se mi dr*imo (D@i(lija mora (iti s9vaena tono onako kako su je
razumijevali njezini autori! ili njezini sastavljaiDF. 3jegov za9tjev da se tumaenje (i(lijskog nauka i do%
noCenje suda o istinitosti ili vrijednosti tog nauka dr*e strogo odvojenima! dijelom se sla*e s onim na Cto
smo mislili kad smo govorili o razlikovanju tumaenja i o(jaCnjenja. 1pak! kako smo naznaili! razlika
izmeBu dvaju naela je temeljna. Prema naCem naelu! prva pitanja koja (i tre(alo uputiti nekoj knjizi (ila (i
ovakvaA DEoja je njezina tematika! tj. kako autor naznauje! ili razumije! njezinu tematikuX Eakva je njegova
nakana pri (avljenju svojom temomX Eakva pitanja s tim u vezi postavlja ili kojim je aspektom teme
iskljuivo! ili prete*no! zaokupljenXD 0ek nakon Cto takva i slina pitanja do(iju svoj odgovor mo*emo
uope po%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
=
/sporedi npr. razlikovanje povijesni9 pria! o(jave i moralni9 nauavanja u Tr2 )11! str. ;=%;; (ZZ;%F.
misliti da prikupimo i uredimo autorove izjave o raznim temama kojima se njegova knjiga (avi ili koje
spominjeI jer samo (i nas odgovori na pitanja poput navedeni9 osposo(ili da razluimo koje su teme
o(raBene u njegovoj knjizi va*ne ili ak srediCnje. 4ko (ismo slijedili +pinozino pravilo! poeli (ismo
prikupljati i ureBivati (i(lijske izjave o svakovrsnim temama! nimalo se ne vodei samom @i(lijom u vezi s
tim koje su teme srediCnje ili va*ne ni u vezi s tim koje se ureBenje sla*e s miClju @i(lije. Povr9 toga! ako
(ismo slijedili +pinozu! zatim (ismo potra*ili najopije ili najte%meljnije nauavanje @i(lije! kao nauavanje
koje je jasno izlo*eno svugdje u @i(liji. 3o je li iole nu*no! ili ak vjerojatno! da se naj%temeljnije
nauavanje neke knjige stalno ponavljaX Drugim rijeima! je li iole nu*no daje najopije ili najtemeljnije
nauavanje neke knjige % njezino najjasnije nauavanjeX
;
Eako (ilo da (ilo! nema potre(e da se zadr*avamo
na onome Cto smatramo manjkavostima +pinozine (i(lijske 9ermeneutike. Jer (ilo kakve zamjerke koje
(ismo mogli imati na tu 9ermeneutiku temeljile (i se na pretpostav7i da je @i(lija u (iti razumljiva! a
+pinoza porie upravo tu pretpostavku. Prema +pinozi! @i(lija je suCtinski nerazumljiva z(og toga Cto je
njezin najvei dio posveen nerazumljivim temama! a sluajno je nerazumljiva z(og toga Cto je dostupan
samo dio podataka koji (i mogli rasvijetliti njezino znaenje. +uCtinska nerazumljivost @i(lije % injeni7a da
se radi o D9ijeroglifskojD knjizi % razlog je z(og kojeg je morao (iti osmiCljen spe7ijalan postupak za njezino
tumaenjeA svr9a je tog postupka otvoriti neizravan pristup knjizi kojoj nije mogue pristupiti izravno! tj.
preko njezine tematike. 1z toga proizlazi da samo 9ijeroglifske! a ne sve knjige! iziskuju metodu tumaenja
koja je temeljno jednaka onoj koja se za9tijeva pri odgonetanju knjige prirode. +pinoza je prvenstveno
zaokupljen onim Cto @i(lija jasno nauava svugdje! jer (i samo takvo svudaCnje nauavanje moglo dati klju
za svaki 9ije%roglifski odlomak koji (i se mogao pojaviti u @i(liji. @i(lija mora (iti s9vaena iskljuivo u
se(i samoj upravo z(og svoje suCtinske nerazumljivostiA najvei dio @i(lije posveen je temama kojima
nemamo (aC nikakav pristup! osim preko @i(lije.
>
1z istog je ra%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
[
Tr2 )11! str. >>! >"%>4! " (ZZK! "H%";! 3K! H>F.
>
/sporedi oso(ito Tr2 )11! (ilj. = (ZKK (F sa )11! str. ;=%;;! ># (ZZ;%>! 3HF i )11! str. >;% (ZZ#=%K=F s isto! str. > (Z"3F. )idi takoBer epistolae " (34Z3FA Dplane et sine am(agi(us
profiteor me sa7ram s7ripturam non intelligere.D /sp. Tr2 )11! str. ;=%;;! 4 (ZZK%>! H=F. @i(lijska kritika 1saa7a de la
zloga nemogue samo pokuCati razumjeti (i(lijske autore onako kako su oni razumijevali se(eI svaki
pokuCaj razumijevanja @i(lije nu*no je pokuCaj da se razumije njezine autore (olje nego Cto su oni
razumijevali se(e.
)jerojatno nema potre(e za dokazivanjem da je +pinoza smatrao svoje knjige % a oso(ito Traktat %
razumljivim! a ne 9ijeroglif%skim knjigama. Hijeroglifske teme! naznauje +pinoza! viCe su predmet
radoznalosti nego Cto su korisne! dok su teme Traktata izvanredno korisne.

Da (ismo otkrili kako *eli da

njegove vlastite knjige (udu itane! moramo stoga preusmjeriti svoju pozornost s njegove (i(lijske
9ermeneutike na njegova pravila za itanje razumljivi9 knjiga.
2n ne misli da mo*e (iti ikakve poteCkoe koja (i mogla (iti oz(iljna prepreka razumijevanju knjiga
posveeni9 razumljivim temama! te stoga smatra da nisu potre(ni nikakvi razraBeni postup7i Cto pridonose
razumijevanju isti9. 'a razumijevanje neke knjige te vrste nije potre(no savrCeno vladanje jezikom
izvornika %najviCe Cto je potre(no je Dvrlo uo(iajeno i! takorei! djeakoD vladanje tim jezikomI zapravo (i
itanje prijevoda (ilo sasvim dovoljno. 3ije potre(no ni poznavati autorov *ivot! njegove interese! njegov
karakter! znati kome je knjiga upuena! njezinu sud(inu! razliita itanja itd. -azumljive knjige o(jaCnjavaju
same se(e. 3asuprot onome Cto +pinoza naizgled ka*e! po se(i samima mogu i moraju (iti s9vaene
razumljive knjige! ijem razumijevanju itatelj prirodno pridonosi 7rpei iz svog iskustva ili uvida Du 9oduD!
a ne 9ijeroglifske knjige! ijim temama nemamo pristup na temelju svog iskustva ili uvida. Jer dok se
znaenje 9ijeroglif%ski9 knjiga mora izvesti neizravno! iz podataka koje sama knjiga mo*da i ne daje
(autorov *ivot! sud(ina knjige itd.F! znaenje razumljivi9 knjiga mo*e i mora (iti utvrBeno izravno!
razmatranjem njezine tematike i autorove nakane! tj. stvari o kojima je mogue stei istinsko znanje
iskljuivo na osnovi same knjige.
"
Primijenimo li tu informa7iju na +pinozine vlastite knjige! Cto i moramo!
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
Pe8rTrea takoBer se temelji na razlikovanju onoga Cto smo nazvali suCtinska nerazumljivost @i(lije! koja je posljedi7a njezina predmeta (ili njezina podrijetlaF! i njezine sluajne nerazumljivosti!
koja je posljedi7a stanja teksta itd. )idi njegovo djelo S+stema t)eologi"um, eA Praeadamitarum )+pot)esi2 Pars prima2 (K##F! 1) .
FF
Tr2 predg.! str. " (Z33FI )11! str. %" (ZK;F.
FG
Tr2 )11! str. ;=%;;! >;% (ZZ;%>! #;%K>!KH%K=F.
uviBamo da je! prema njegovu glediCtu! 7jelokupna DpovijestD njegovi9 djela % 7jelokupna povijesna
pro7edura kakvu primjenjuju suvremeni prouavatelji njegovi9 djela % suviCna! i da stoga! mo*emo dodati!
viCe smeta! nego Cto poma*e razumijevanju njegovi9 knjiga.
Dodajemo nekoliko rijei o(jaCnjenja. +pinoza ka*e da je znanje o razliitim itanjima suviCno kada je rije
o razumijevanju razumljivi9 knjiga. 4li takoBer ka*e da nikad nije (ilo knjige (ez pogreCni9 itanja. ?ora
da je mislio da e inteligentan itatelj lako Du 9oduD uoiti i ispraviti greCke koje su se uvukle u knjige ili od%
lomke Cto se (ave razumljivim temama.
3
+pinoza ka*e da je znanje o karakteru ili mentalnom sklopu autora
suviCno kada je rije o razumijevanju razumljivi9 knjiga. 4li kada razmatra nakanu ?a%79iavellijeva
'ladara, a tu knjigu nije mogao smatrati 9ijeroglif%skom! dolazi do odluke samo uzimajui u o(zir autorovu
DmudrostD ili njegov DoprezD! kao i njegovu lju(av prema politikoj slo(odi.
4
+pinoza (i vjerojatno
odgovorio da svoju odluku nije temeljio ni na kakvom pret9odnom ili (arem vanjskom znanju o
?a79iavellijevu *ivotu i karakteru! nego na onome Cto (i primijetio svaki inteligentan itatelj 'ladara i
(asprava o Titu1Livi!u2 +pinoza ka*e da su ak i nejasna predoavanja razumljivi9 tema %razumljiva. 4li
nesumnjivo je znao da (roj autora Cto proturjee se(i pri (avljenju razumljivim temama! nije zanemariv.
)jerojatno (i odgovorio da! proturjei li neki autor se(i! itatelj postupa ispravno ako odustane od donoCenja
suda o tome stoje autor mislio o danoj temi! i radije upotrije(i svoje sposo(nosti da (i sam otkrio koja je od
dvije proturjene tvrdnje istinita. Dakako! (avljenje pitanjem dopuCta li nain upotre(e autorova jezika
metaforiko tumaenje jedne od dvije proturjene tvrdnje (espredmetno je kada je rije o razumljivim
knjigama! jer za razumijevanje takvi9 knjiga
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
F_
Tr2 1J! str. 3# (Z3"FI J! str. 4; (Z4"FI J11! str. K#%KK (ZZ34%3#! 3HF. .arl $e(9ardt (+pinoza! pera, sv. 11! str. 3HF ka*eA DDieses 5e9len der .ontrolle (des Dru7ks dur79 den 4utorF
ma79t si79 naraentli79 (ei der *t)i"a (emerk(ar. 'um 0eil ge9en die dadur79 vers79uldeten teRtkritis79en '<eifel so tief! dass sel(st die 1nterpretation spinozanis79er Le9ren von i9rer
,nts79eidung a(9Ongt.D N0aj je nedostatak VautorovaV nadzora Vnad otiskom djelaV oso(ito uoljiv u pogledu *tike2 0ime uzrokovane dvoj(e kritiara teksta djelomino su toliko du(oke! da o
nji9ovoj odlu7i ovisi ak i tumaenje spino7istiki9 nauka.Q
F9
Tr2 pol2 ) H. /sp. Tr2 )11! str. >"! (Z"4! KH! K=FI ep2 43. (4;Z"F.
nije ak potre(no ni znati na kojem su jeziku izvorno napisane.
&ini se da nas je naCe prouavanje +pinozini9 pravila itanja dovelo u Dslijepu uli7uD. 3e mo*emo itati
njegove knjige onako kako je on itao @i(liju! jer njegove knjige sigurno nisu 9ijeroglifske. 3iti i9 mo*emo
itati onako kako je on itao ,uklida i druge razumljive knjige! jer nama njegove knjige nisu toliko lako
razumljive koliko su njemu (ile ne9ijeroglifske knjige koje je poznavao. 4ko autor +pinozine inteligen7ije!
koji s toliko sigurnosti govori o najva*nijim (i(lijskim temama! jednostavno priznaje da ne razumije @i(liju!
mi sa svoje strane moramo priznati da ne mo*e (iti lako razumjeti njega. 3jegova pravila itanja od male su
ili nikakve koristi za razumijevanje knjiga koje nisu ni 9ijeroglifske ni toliko pristupane kao neki moderan
prirunik ,uklidske geometrije. ?oglo (i se! naravno! rei da nam je +pinoza! postavivCi pravila za dva
ekstremna sluaja! dao do znanja kako valja itati umjereno teCke knjigeA takve knjige nisu ni potpuno
razumljive ni potpuno nerazumljive (ez DpovijestiDI DpovijestD je nu*na za razumijevanje neke knjige u mjeri
u kojoj knjiga ne o(jaCnjava sama se(e. 4ko se! meButim! ne *eli potpuno uguCiti du9 +pinozini9 izjava! s
najveim se naglaskom mora dodati da! prema njegovu sudu! doprinos DpovijestiD razumijevanju istinski
korisni9 knjiga mo*e (iti samo (eznaajan.
+ druge strane! moderni tuma +pinoze smatra da je jako korisno! pa ak nu*no! razumjeti +pinozine knjige!
a istovremeno je uvjeren da DpovijestD daje vrlo va*an doprinos nji9ovom razumijevanju. 0uma! dakle!
proturjei +pinozi u pogledu pitanja koje! ini se! nije od male va*nostiA smatra da +pinozine knjige nije mo%
gue razumjeti na osnovi +pinozini9 vlastiti9 9ermeneutiki9 naela. +toga upit je li mogue razumjeti
+pinozu na temelju od(a7ivanja ti9 naela! postaje neiz(je*an. 2dgovor e ovisiti o tome koliko se va*nosti
pridaje prijepornom pitanju. 4ko je istina da je
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
FR
Tr2 )11! str. >! (ZZ"! KK%K=F. +pinoza impli7ira da! kada se radi o razumljivim knjigama! nije potre(no znati na koji su nain i kojom prigodom (ile napisane. Tr2 )11! str. >"!
(ZZ"3! KHFI ali usporedi Cto ka*e o vlastitim (e1nati 3es :artes Prin"ipia P)ilosop)iae (vidi (ilj. " gore82 Eada +pinoza u Tr2 J)11 (ilj. 3= (Z## (F naznauje da valja uzeti u o(zir razliite
Ddr*aveD u kojima su He(reji (ili u razliitim vremenima! kako se ?ojsiju ne (i pripisale npr. institu7ije koje su se pojavile puno kasnije! formalno ne proturjei onome Cto natuk%njuje u Tr2 )11
(ilj. = (ZK# (F! naime da razumijevanje institu7ija ne za9tijeva DpovijestD. Jer u pret9odnom odlomku govori samo o institu7ijama za(ilje*enim u @i(liji! tj. u knjizi koja je (ez DpovijestiD
potpuno nerazumljiva.
pro(lem DpovijestiD! s9vaen u potpunosti! istovjetan pro(lemu prirode same filozofije! modernog tumaa od
+pinoze odvaja temeljna razlika u orijenta7iji. ?oderni tuma uzima zdravo za gotovo da filozofija! da (i
(ila dorasla svom zadatku! mora (iti DpovijesnaD! i stoga da je povijest filozofije % filozofijska dis7iplina. 2d
poetka! dakle! pretpostavlja % na osnovi same injeni7e da je filozofski povjesniar filozofije! a ne puki
staretinar % da je +pino%zino 7jelokupno stajaliCte! kako ga je sam +pinoza izlagao i razumijevao! neodr*ivo!
jer oevidno nije DpovijesnoD. 3edostaje mu najjai poti7aj da (i pokuCao razumjeti +pinozino nauavanje
onako kako ga je razumio sam +pinoza! naime slutnja daje +pinozino nauavanje % sEmo istinito nauavanje.
@ez tog poti7aja! nijedan raz(orit ovjek ne (i posvetio svu svoju energiju razumijevanju +pinoze! a (ez
takvog posveivanja! +pinozine knjige nikad nee razotkriti svoje puno znaenje.
&inilo (i se! dakle! da se +pinozu ne mo*e razumjeti ni ako se pri9vate njegova 9ermeneutika naela ni ako
i9 se od(a7i. Da (ismo naCli izlaz iz te poteCkoe! najprije moramo razumjeti zaCto se +pinoza mogao
zadovoljiti svojim nezadovoljavajuim opaskama o tomu kako se moraju itati oz(iljne knjige. 3ije
dovoljno rei da je (io zaokupljen iskljuivo samom istinom! istinom o 7jelini! a ne onim Cto su drugi ljudi
nauavali o tome. Jer znao je viCe nego do(ro u koliko je velikoj mjeri dugovao svoje poimanje onoga Cto je
smatrao samom istinom nekim knjigama koje su napisali drugi. Pravi je razlog njegov prezir prema onoj
misli iz proClosti koja mo*e postati pristupana samo na temelju itanja vrlo teCki9 knjiga. 4ko su sve druge
stvari jednake! ovjeku je potre(no viCe DpovijestiD za razumijevanje knjiga iz proClosti! nego za razumije%
vanje suvremeni9 knjiga. )jeruje li netko da su najkorisnije ili najva*nije knjige % suvremene knjige! teCko
da e ikad osjetiti potre(u za povijesnim tumaenjem. 0o je vrijedilo za +pinozu. Jedina knjiga koju je
o(javio pod svojim imenom posveena je Des%7artesovoj filozofiji. Jedine knjige (osim @i(lijeF o kojima je
ikad pisao opCirno! (ile su knjige Des7artesa i @o8lea! tj. njegovi9 suvremenika. 3ije mnogo dr*ao do
autoriteta +okrata! Platona i 4ristotela! da ne govorimo o nji9ovim sljed(eni7ima. ?nogo je viCe 7ijenio
,pikura! Demokrita! Lukre7ija i nji9ove sljed(enike.
K
4 ipak! jedva da ima ikakvi9 nedvosmisleni9 tragova
da je iole
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
FZ
*p2 #K (K> Z3F. /sp. Tr2 predg.! str. ; (ZZ=%;FI 1! str. ; (Z;F.
marljivo prouavao nji9ova djela! ili ostatke nji9ovi9 djelaI imao je lak pristup do nji9ovi9 nauavanja preko
spisa svog suvremenika $assendija. Yto se tie oso(ito politike filozofije! +pinoza izjavljuje (ez zadrCke da
je sva politika filozofija prije njegove %(eskorisna.
H
Priznaje da mnogo duguje stanovitim Dizvrsnim lju%
dima koji su napisali mnogo sjajni9 stvari o ispravnom nainu *ivljenja! i koji su smrtni7ima dali savjete
pune mudrostiD
=
I vjerojatno ima na umu autore poput +eneke i .i7eronaI ali nau7i koje spominje! po svojoj
su prirodi lako razumljivi svakome. / pogledu mnogo te*eg i osnovnog nauavanja! naime postavke da je
@og imanentan uzrok svi9 stvari! +pinoza pretpostavlja da kazuje istu stvar kao Dsvi drevni filozofi! iako na
drukiji nainD! i kao Dsvi drevni He(reji! u mjeri u kojoj se to mo*e zakljuiti na osnovi neki9 predaja! koje
su! meButim! oneiCivane na mnogo nainaD. 2 tono odreBenim literarnim izvorima ne (i se govorilo na
taj nain. 2sim toga! vjerojatno je (io iskreniji kad je naznaio da se njegov nauk o @ogu radikalno
razlikovao od svi9 drugi9 nauavanja koja su mu (ila poznata.
;
3aravno! proitao je znatan (roj stari9
knjiga! oso(ito u mladostiI ali pitanje je koliku je va*nost zreli +pinoza pripisivao tim knjigama i nji9ovu
prouavanju. 3jegov stav ne iznenaBujeA uvjerenje da su postizali napredak u odnosu na svu prijaCnju
filozofiju ili znanost % napredak koji osuBuje sva prijaCnja nastojanja na zaslu*eni za(orav % (ilo je popri%
lino raCireno meBu ljudima koji su (ili odgovorni za pojavu moderne filozofije ili znanosti.
4li +pinoza! koji je pisao viCe za (udue naraCtaje negoli za svoje suvremenike! sigurno je uvidio da e doi
dan kada e njegove vlastite knjige (iti stare knjige. 4 ipak! ako one sadr*e sEm istinit Vt)e trueQ % tj. sEm
jasan i razgovjetan % prikaz 7jeline! ini se da nema razloga zaCto ne (i (ile izravno razumljive u svim
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
F>
Tr2pol2 1 .
Fe
*tika 111 predg. Nusp. prijevodA +pinoza! *tika, @eogradA Eultura! ;#;.Q. /sp. Tr2 )11! str. (ZK=F.
F[
*p2 H3 (" Z"F. /sp. *tika 11 H primjed(a. /sp. ep2 K zad2 redak2# Ddi7o Wuod multa attri(uta Wuae a( iis (s"2 7on7innatori(usF et ab omnibus mi)i saltern notis deo tri(uunturI ego tanWuam
7reaturas 7onsidero! et 7ontra alia! propter praejudi%7ia a( iis tanWuam 7reaturas 7onsiderata! ego attri(uta dei esse... 7ontendo. et etiam Wuod Deum a natura non ita separem ut omnes, Cuorum
apud me est notifia, fe7eruntD. /sp. takoBer +pinozinu polemiku protiv onoga Cto DsviD poduavaju u svezi s (eskonanim u ep. " (";Z"F. +to se tie referen7e na Dsve drevne He(rejeD! usp. Tr2
111! str. 4= (Z=F i J1! str. #= (Z"4F.
vremenima! pod uvjetom da uope opstanu. &ini se! meButim! da upravo taj odgovor konano dokazuje kako
+pinoza nije uzimao u o(zir kljunu mogunost! koja je nama toliko oitaA mogunost da 7jelokupna
orijenta7ija nekog razdo(lja ustupi mjesto radikalno drukijoj orijenta7iji! i da se! nakon takve promjene! jaz
izmeBu misli kasnijeg do(a i misli prijaCnjeg do(a mo*e premostiti samo povijesnim tumaenjem. +a
+pinozina glediCta! moralo (i se odvratiti kako on nije pori7ao mogunost da se takva promjena dogodi
nakon pojave njegova nauka! nego legitimnost te promjene. 3apuCtanje svog pristupa u korist nekog
radikalno drukijeg pristupa! u njegovim (i oima (ila oita pogreCka i niCta viCe od novog primjera esto
do*ivljenog srozavanja ljudske misli u ropsko slu*enje praznovjerju.
+pinozina pravila itanja proizlaze iz njegovog vjerovanja u konaan karakter njegove filozofije kao samog
jasnog i razgovjet%nog % te stoga samog istinitog % prikaza 7jeline. 2d(a7imo li +pinozino vjerovanje a
limine, nikad ga neemo moi razumjeti! jer e nam nedostajati nu*an poti7aj da (ismo ga mogli primjereno
razumjeti. 4ko! s druge strane! otvorimo svoj um! ako oz(iljno uzmemo u o(zir mogunost da je (io u pravu
% mo*emo ga razumjeti. 2sim injeni7e da (ismo imali neop9odan poti7aj! (ili (ismo u pozi7iji da ispravimo
njegova nedostatna pravila itanja (ez (ojazni da (ismo pritom radikalno odstupili od njegovi9 temeljni9
naela. Jer ako su ta naela zdrava! pitanja koja se odnose na 9er%meneutiku ne mogu (iti srediCnja pitanja.
0onije reeno! potre(a za ispravljanjem +pinozine 9ermeneutike izravno proizlazi iz pretpostavke da je
njegovo nauavanje % sEmo istinito nauavanje. 3a osnovi te pretpostavke! sEmo istinito nauavanje
pristupano nam je samo preko odreBeni9 stari9 knjiga. &itanje stari9 knjiga postaje nam krajnje va*no
upravo iz onog razloga iz kojeg je +pinozi (ilo potpuno neva*no. @it e nam nasuCno potre(na razraBena
9erme%neutika iz istog razloga iz kojeg +pinozi nije (ila potre(na nikakva 9ermeneutika. 2stajemo u
savrCenom skladu sa +pinozinim nainom razmiCljanja sve dok iznala*enje profinjenije povijesne metode
smatramo oajnikim lijekom za oajnu situa7iju! a ne simptomom zdrave i 7vatue DkultureD.
3aCa argumenta7ija preCutno upuuje na sugestiju da se samo! istini danas mo*e pristupiti samo preko
stanoviti9 stari9 knjiga. JoC uvijek moramo pokazati da je ta sugestija uskladiva sa +pinozinim naelima.
+pinoza je znao da spe7ifine greCke mogu poveati mo prirodni9 prepreka filozofiji! koje su iste u svim
vremenima.
">
Prirodne i povremene provale neprijateljstva prema filozofiji mogu (iti zamijenjene
namjernim i neumoljivim guCenjem iste. Praznovjerje! prirodan neprijatelj filozofije! mo*e se o(oru*ati
oru*jima filozofije! i tako se preo(raziti u pseudofilozofiju. Postoji (ez(roj inai7a pseudofilozofije! (udui
da svaki kasniji pseudofilozof mo*e pokuCati pridodati neko po(oljCanje dostignuima svoji9 pret9odnika ili
iz(jei neke nji9ove pogreCke. +toga ak ni najdalekovidniji ovjek ne mo*e predvidjeti koje e se pse%
udofilozofije pojaviti i ovladati umovima ljudi u (udunosti. , sad! ono Cto se nu*no mijenja s promjenom
umjetni9 ili sluajni9 prepreka filozofiji nije! dakako! sama filozofija! nego nain kako se upoznavanje s
filozofijom mora provoditi. 3ekad umjetne prepreke mogu (iti toliko jake da se mora dovrCiti krajnje
slo*eno DumjetnoD upoznavanje! prije negoli se mogne zapoeti DprirodnoD upoznavanje. 'amislivo je da se
pojavi oso(ita pseudofilozofija iju mo mo*e slomiti samo najintenzivnije itanje stari9 knjiga. +ve dok ta
pseudofilozofija vlada! mogu (iti potre(na slo*ena povijesna prouavanja koja (i u sretnijim vremenima (ila
suviCna! te stoga Ctetna.
Prije nego Cto razmotrimo da li (i se! sa +pinozina glediCta! prevladavajuu misao ovog do(a moralo opisati
kao pseudofilozofiju te vrste! odva*it emo se izraziti naCu sugestiju u okviru klasinog opisa prirodni9
prepreka filozofiji. / ljudima se mo*e razviti toliko velik stra9 od uspona ka +unevom svjetlu i toliko jaka
*elja da uine taj uspon potpuno nemoguim za sve svoje potomke! da iskopaju du(oku jamu ispod spilje u
kojoj su roBeni i povuku se u tu jamu. Eada (i se neki potomak po*elio uspeti do +uneva svjetla! najprije (i
morao pokuCati dosegnuti razinu prirodne spilje! i morao (i izumiti novo i krajnje umjetno oruBe! nepoznato
i nepotre(no onima Cto su (oravili u prirodnoj spilji. @io (i (udala! nikad ne (i vidio +unevo svjetlo i
izgu(io (i zadnji ostatak sjeanja na +un7e! ako (i (io naopakog miCljenja da je izumivCi svoje novo oruBe
ostvario napredak kojim je nadiCao svoje pretke stanovnike spilje.
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
GJ
Tr2 J1 kraj! i predg.! str. H (Z;F. /sporedi ?ajmonid! 'odi za zdvo!ne 1 3 (34( ?unkF.
Prema +pinozi! prirodna prepreka filozofiji su ovjekova maCta i ovjekove strasti! koji se pokuCavaju
osigurati od vlastitog sloma stvaranjem onoga Cto +pinoza naziva % praznovjerjem. &ovjek je! dakle! prema
prirodi suoen s iz(orom izmeBu! s jedne strane! praznovjernog prikaza 7jeline i! s druge strane!
filozofijskog prikaza 7jeline. /sprkos nji9ovoj radikalnoj suprotstavljenosti! praznovjerju i filozofiji
zajedniko je to da o(oje pokuCavaju dati konaan prikaz 7jeline! i o(oje smatraju da je takav prikaz nu*an
za voBenje ljudskog *ivota. 5ilozofija se nalazi u svojoj prirodnoj situa7iji sve dok njezin prikaz 7jeline
dovode u pitanje samo praznovjerni prikazi! a ne joC pseudofilozofije. , sad! oito je da u naCe vrijeme takva
situa7ija ne postoji. Jednostavnost i izravnost dviju prvo(itni9 protivnika! koji su vodili svoju sekularnu
(or(u za voBenje ovjeanstva na jedinoj razini istine! ustupile su mjesto Dsofisti%7iranijemD ili
DpragmatinijemD stavu. +ve vei (roj ljudi napuCta samu ideju o konanom prikazu 7jeline % o prikazu koji
nu*no ima svoj vr9una7 u znanju o prvom uzroku ili prvim uzro7ima svi9 stvari! ili koji polazi od toga
znanja % smatrajui ju ne samo neostvarivom! nego (esmislenom ili apsurdnom. 4utoriteti kojima se ti ljudi
klanjaju! sestre su (lizankinje zvane 'nanost i Povijest. 'nanost! kako ju oni poimaju! nije viCe potraga za
istinitim i konanim prikazom 7jeline. / skladu s time! navikli su praviti razliku izmeBu znanosti i filozofije!
ili izmeBu znanstvenika i filozofa.
"
0ako oni preCutno! a katkad ak otvoreno! dopuCtaju da su mogue
nefilozofijska znanost i neznanstvena filozofija. 2d ta dva stremljenja znanost naravno u*iva mnogo vei
ugledA uo(iajeno je usporeBivati postojan napredak znanosti s neuspje9om filozofije. 5ilozofija! koja je na
toj osnovi joC uvijek legitimna! ne (i (ila viCe od slu*avke znanosti zvane metodologija! da nije razmatranja
koje slijedi. 'nanost! od(a7ujui ideju o konanom prikazu 7jeline! u (iti se(e smatra naprednom! smatra da
je ona is9od napretka ljudskog miCljenja koji je nadiCao miCljenje svi9 prijaCnji9 razdo(lja te da je sposo(na
i za dalji napredak u (udunosti. Postoji! meButim! zapanjujue nesuglasje izmeBu tonosti same znanosti i
kakvoe njezina znanja o svom naprednom karakteru! sve dok znanost nije popraena nastojanjem % koje
(arem stremi ka to%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
"
Yto se tie +pinozina koriCtenja filozofije i znanosti kao sinonima! usp.! npr. Tr2 11! str. 3#%3K (ZZ"K%"HFI 1)! str. K> (ZFI J111! str. KH%K=! H" (ZZ4! H! "HFI J1)! str. H4 (ZZ#! HFI J)! str.
=H (Z3=FI J1J! str. "3H%"3= (ZZ#4! K"F.
nosti % da se istinski doka*e injeni7u napretka! da se razumije uvjete napretka i da se tako osigura
mogunost (udueg napretka. +toga je znanost u danaCnjem znaenju tog pojma nu*no popraena povijeCu
ljudskog miCljenja! (ilo % kao na poetku % u krajnje nepotpunom o(liku! (ilo % kao danas % u mnogo
razraBenijem o(liku. Povijest ljudskog miCljenja sada zauzima mjesto koje je prije zauzimala filozofija ili!
drugim rijeima! filozofija se pre%o(razuje u povijest ljudskog miCljenja. 0emeljna razlika izmeBu filozofije i
povijesti! koja je (ila impli7irana u izvornom znaenju filozofije! ustupa mjesto stapanju filozofije i
povijesti. Prouava li se povijest ljudskog miCljenja u du9u moderne znanosti! dolazi se do zakljuka da je
svo ljudsko miCljenje Dpovijesno uvjetovanoD! ili da je pokuCaj oslo(aBanja svojeg miCljenja od svoje
Dpovijesne situa7ijeD % donki9otski trud. Jednom kada je to postalo nepromjenjivo uvjerenje! stalno
pojaavano sve veim (rojem novi9 zapa*anja! ini se da je ideja o konanom prikazu 7jeline! o prikazu koji
kao takav ne (i (io Dpovijesno uvjetovanD! neodr*iva iz razloga koje mo*e razumjeti i malo dijete. 3akon
toga! viCe ne postoji izravan pristup izvornom znaenju filozofije! kao potrage za istinitim i konanim
prikazom 7jeline. Jednom kada je dosegnuto to stanje! izvornom znaenju filozofije mogue je pristupiti
samo prisjeanjem na ono Cto je filozofija znaila u proClosti! tj. % u praktinom smislu % samo itanjem
stari9 knjiga.
+ve dok je prevladavalo vjerovanje u mogunost i nu*nost konanog prikaza 7jeline! povijest openito! a
oso(ito povijest ljudskog miCljenja! nije tvorila sastavni7u filozofijskog nastojanja! ma koliko su mnogo
filozofi mo*da 7ijenili izvjeCa o prijaCnjem miCljenju u nji9ovoj potpuno podreBenoj funk7iji. 4li nakon Cto
je to vjerovanje izgu(ilo svoju mo! ili nakon Cto je proveden potpun raskid s temeljnim polaziCtem svega
prijaCnjeg filozofijskog miCljenja! usredotoivanje na razne faze prijaCnjeg miCljenja postaje sastavni dio
filozofije. Prouavanje prijaCnjeg miCljenja! ako ga se o(avlja inteligentno i revnosno! vodi do ponovnog
o*ivljavanja prijaCnji9 naina miCljenja. Povjesniar koji je zapoeo rad s uvjerenjem da je istinsko
razumijevanje ljudskog miCljenja % razumijevanje svakog nauavanja u okviru njegova oso(itog vremena ili
kao izraza njegova oso(itog vremena! nu*no srasta s glediCtem! koje mu njegova tematika neprestano
namee! da je njegovo poetno uvjerenje pogreCno. )iCe od togaA doveden je do uvida da! dok se slijedi to
poetno uvjerenje! nije mogue razumjeti miCljenje proClosti. 0o samouniCtenje 9istori7izma nije u
potpunosti nepredviBen is9od. /sredotoivanje na miCljenje proClosti do(ilo je zama9! i veu oz(iljnost! na
temelju kritike modernog pristupa! koja se razvila krajem =. stoljea i poetkom ;. stoljea! moderne
prirodne znanosti te moralni9 i politiki9 nauka koji su pratili tu znanost. 1zvorni 7ilj povijesnog
razumijevanja! ponovnog o*ivljavanja prijaCnji9 naina miCljenja! (io je ispravljanje spe7ifini9 nedostataka
modernog du9a. 0aj je poti7aj! meButim! od samog poetka kvarilo uvjerenje koje ga je pratilo! naime
uvjerenje da moderno miCljenje (za razliku od modernog *ivota i modernog osjeajaF nadmaCuje miCljenje
proClosti. 0ako je ono Cto je izvorno imalo za 7ilj ispravljanje modernog du9a! lako izopaeno u potvrdu
dogme o nadmoi modernog miCljenja spram svega prijaCnjeg miCljenja. Povijesno razumijevanje izgu(ilo je
svoju oslo(aBajuu snagu postavCi 9istori7izam! Cto nije niCta drugo doli okamenjen i samodopadan o(lik
samokritike modernog du9a.
)idjeli smo kako valja suditi o prevladavajuem miCljenju danaCnjeg vremena u svjetlu +pinozini9 naela! ili
kako se! u strogom poCtivanju njegovi9 naela! mo*e proCiriti njegovo glediCte u vezi s preprekama
filozofiji! a time i preprekama razumijevanju njegovi9 vlastiti9 knjiga. 0ako se stjee pravo da se! pri itanju
njegovi9 knjiga! odstupi od njegovi9 vlastiti9 pravila itanja. 1stodo(no se uviBa da se ne mogu jednostavno
zamijeniti njegova pravila itanja onima koja danas slijede (rojni moderni povjesniari. 1stina je da (i se ono
Cto se danas esto podrazumijeva povijesnim razumijevanjem +pinozina miCljenja! naime razumijevanje
njegova miCljenja u okvirima njegovog vremena! moglo opisati kao razraBeniji o(lik onoga Cto (i on sam
nazvao DpovijeCuD svoji9 knjiga. 4li takoBer je istina da je potre(u za DpovijeCuD ograniio na
razumijevanje 9ijeroglifski9 knjiga. 3emamo pravo jednostavno zanemariti njegovo glediCte prema kojem
se knjige poput njegovi9 mo*e i mora razumjeti iz nji9 sami9. ?oramo samo dodati ogradu da se to mora
uiniti u grani7ama mogueg. ?oramo ostati vjerni du9u njegova naloga. 3asuprot onome Cto impli7ira! za
razumijevanje njegovi9 knjiga potre(ne su nam informa7ije koje on ne daje i koje nisu lako dostupne
svakom raz(oritom itatelju (ez o(zira na prostornovremenske okolnosti. 4li nikad ne smijemo izgu(iti iz
vida injeni7u da informa7ije te vrste mogu imati samo strogo podreBenu funk7iju! ili da takve informa7ije
moraju (iti uklopljene u okvir koji je pouzdano ili izriito dao sam +pinoza. 0o vrijedi za sve znanje koje
nije dao izravno i koje stoga nije smatrao va*nim za razumijevanje svoji9 knjigaA za informa7ije o njegovu
*ivotu! karakteru i interesima! o okolnostima i vremenu stvaranja njegovi9 knjiga! o onima kojima se one
o(raaju! o sud(ini njegovog nauavanja i % kao posljednje! ali ne najmanje va*no % o njegovim izvorima.
3ikad se ne mo*e dopustiti da takvo vanjsko znanje pru*i klju za njegovo nauavanje! osim ako je
pret9odno dokazano izvan svake sumnje da njegovo nauavanje! onakvo kakvo je iznio! nije mogue
u9vatiti ni za glavu ni za rep. 0o naelo od samog poetka stvara zdravu sumnju u pokuCaje % koji se toliko
meBuso(no razlikuju % da se +pinozino nauavanje s9vati kao modifika7iju ka(ale ili platonizma! ili kao
izraz du9a (aroka! ili kao vr9una7 srednjovjekovne skolastike. +vako odstupanje od tog naela izla*e
opasnosti da se pokuCa razumjeti +pinozu (olje nego Cto je on razumijevao se(e! prije nego Cto ga se
razumjelo onako kako je on razumijevao se(eI to izla*e opasnosti da se ne razumije +pinozu! nego plod
vlastite maCte.
Povijesno razumijevanje! kakvo se esto prakti7ira! zavodi na greCku da se autora kojeg se prouava
promatra u prvom redu kao suvremenika meBu svojim suvremeni7ima! ili da se ita njegove knjige kao da se
u prvom redu o(raaju njegovim suvremeni7ima. 3o knjige ljudi poput zrelog +pinoze! koje su miCljene kao
posjed za sva vremena! u prvom se redu o(raaju (uduim naraCtajima. +toga i9 je napisao na takav nain da
za nji9ovo razumijevanje ne (ude nu*no predznanje o injeni7ama koje (i! koliko je on znao! mogle (iti
stvarno va*ne i lako dostupne samo njegovim suvremeni7ima. Let ka (esmrtnosti iziskuje krajnju o(azrivost
pri iz(oru prtljage. Enjiga za ije je pravilno razumijevanje nu*na upotre(a %dapae! ouvanje % svi9
knji*ni7a i ar9iva Cto sadr*e informa7ije koje su (ile od koristi njezinu autoru! po svoj prili7i uope ne zas%
lu*uje (iti napisana ni itana! a sigurno ne zaslu*uje nad*ivjeti svog autora. Pose(i7e! mora da je (ilo
injeni7a i nauka koji su +pinozi (ili vrlo va*ni tijekom njegovi9 godina formiranja! kada je! dakako! manje
nego kasnije (io sposo(an razlikovati ono Cto je (ilo od va*nosti samo za njegovo do(a % a Cto je* sa
+pinozina glediCta! vjerojatno o(u9vaalo velik dio njegovog znanja o srednjovjekovnoj filozofiji % od onoga
Cto je smatrao vrijednim ouvanja. 1nforma7ije o njegovom DrazvojuD s pravom se mo*e smatrati neva*nima
dok ne (ude pokazano da +pinozin konani nauk ostaje misteriozan (ez takvi9 informa7ija. @udui da se
njegov nauk u prvom redu o(raa (uduim naraCtajima! tuma mora stalno imati na umu da knjige zrelog
+pinoze i +pinozina pisma imaju razliitu spe7ifinu te*inu. Pisma nisu u prvom redu upuena (uduim
naraCtajima! nego tono odreBenim suvremeni7ima. Dok se u pogledu (jela njegove zrelosti mo*e
pretpostaviti da se u prvom redu o(raaju naj(oljem tipu itatelja! velika veina njegovi9 pisama oito je
upuena prilino osrednjim ljudima.
Potre(a za vanjskim informa7ijama proizlazi iz injeni7e da je ovjekova sposo(nost predviBanja Cto (i
moglo (iti razumljivo (uduim naraCtajima! nu*no ograniena. +pomenimo samo najupadljiviji! a
istovremeno najva*niji! primjerA +pinoza nije mogao predvidjeti % ili (arem nije mogao uinkovito sprijeiti
% injeni7u da e tradi7ionalna terminologija filozofije! koju je koristio istodo(no ju mijenjajui! postati
zastarjela. +toga danaCnji itatelj +pinoze mora savladati osnove jezika koji je (io (lizak +pinozi%nim
suvremeni7ima. 1zvedemo li iz toga openit zakljuak! rei emo da tuma +pinoze mora rekonstruirati onu
DpozadinuD koja je! prema +pinozinu glediCtu! (ila neop9odna za razumijevanje njegovi9 knjiga! jer nitko ne
mo*e rei sve! a da ne (ude zamoran svakome. 0o znai da tuma! pri svom rekonstruk7ijskom radu! mora
slijediti putokaze koje je postavio sam +pinoza te! u drugom redu! naznake koje je +pinoza sluajno ostavio
u svojim spisima. ?ora poi od jasne vizije! utemeljene na +pinozinim izriitim izjavama! o +pinozinim
pret9odni7ima! kako i9 je vidio +pinoza. ?ora posvetiti najveu pozornost onoj grani Dfilozofijske tradi7ijeD
koju je sam +pinoza smatrao najva*nijom ili koju je najviCe 7ijenio. 3e mo*e! primjeri7e! neka*njeno
zanemariti ono Cto +pinoza s jedne strane ka*e o Platonu i 4ristotelu! a s druge strane o Demokritu i
,pikuru. ?ora se uvati (udalaste pretpostavke! pot%9ranjene neprosvijetljenom uenoCu! da mo*e znati
(olje od +pinoze Cto je +pinozi (ilo va*no! ili da +pinoza nije znao o emu govori. ?ora (iti voljan pridati
veu va*nost osrednjim ud*(eni7ima koje +pinoza navodi! nego klasi7ima u pogledu koji9 ne mo*e (iti
siguran da je +pinoza uope znao za nji9. PokuCavajui protumaiti +pinozu! mora dati sve od se(e da ne
prekorai grani7e za7rtane terminologijom +pinoze i njegovi9 suvremenikaI upotrije(i li modernu
terminologiju pri prenoCenju +pinozine misli! ili ak pri opisivanju njezina karaktera! lako mu se mo*e
dogoditi da u ono Cto tvrdi da je tono tumaenje +pinozine misli unese neki svijet koji je +pinozi tuB. 0ek
nakon Cto dovrCi tumaenje +pinozina nauka! kad je suoen s nu*noCu da o njemu donese sud! tuma ima
slo(odu % pa ak i o(vezu % zanemariti +pinozine vlastite naznake. +pinoza tvrdi da je po(io srediCnji
filozofijski i teologijski nauk proClosti. Da (i se donio sud o toj tvrdnji! ili o snazi argumenata koji ju
potkrepljuju! mora se naravno prouiti klasike te tradi7ije! (ez o(zira na to je li i9 +pinoza poznavao ili
prouavao! ili nije. 4li razumijevanje +pinozine Cutnje o nekoj injeni7i ili o nekom nauku koji je morao
poznavati! te ije (i spominjanje ili razmatranje (ilo (itno za njegovu argumenta7iju! pripada tumaenju u
u*em smislu. Jer preCuivanje neega namjeran je in.
11.
Prema +pinozi! njegova pravila za itanje @i(lije nisu primjenjiva na prouavanje njegovi9 vlastiti9 djela iz
dodatnog razloga Cto se @i(lija o(raa puku Nt9e vulgarQ! dok se njegova djela o(raaju filozofima. /
predgovoru Traktatu izriito potie puk da se ostavi knjige! a izriito ju preporuuje Dfilozofskom itateljuD
ili DfilozofimaD
""
. Enjige koje se o(raaju puku moraju (iti dovoljno razumljive ako i9 se ita onako kako je
puk navikao itati! tj. nji9ova se (it mora razotkriti vrlo nepa*ljivom i nemarnom itanju. Drugim rijeima! u
knjigama namijenjenim puku! napisanim u svr9u poduke! najtemeljnije nauavanje mora (iti zapisano Dveli%
kim slovimaD na svakoj strani7i! ili mora (iti najjasnije nauavanje! dok za filozofijske knjige to ne vrijedi.
+pinoza je smatrao da je mogue u potpunosti s9vatiti razumljive knjige! a da itatelj ne zna kome se one
o(raaju. 3aglaCavajui injeni7u da se Traktat o(raa spe7ifinoj skupini ljudi! daje nam prvi klju za
spe7ifinu poteCkou djela. 2n ka*e da je djelo oso(ito namijenjeno onima Dkoji (i filozofirali slo(odnije
kada im ne (i stajala na putu ta jedna stvar! naime nji9ovo miCljenje da (i um tre(ao (iti sluga teologijeD.
2ne Cto misle da (i um ili
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
GG
Tr2 predg.! str. " (ZZ33%34FI )! str. HH%H; (ZZ3H%4KFI J1)! str. H3%H4 (ZZ%"! >FI J)! str. => (ZZ"%3F.
filozofija ili znanost tre(ali (iti podvrgnuti teologiji! +pinoza oznauje kao skeptike ili kao ljude Cto poriu
sigurnost uma! a istinski filozof ne mo*e (iti skeptik.
"3
Traktat se! dakle! ne o(raa ljudima koji jesu filozofi!
nego poten7ijalnim filozofima. 2(raa se Dopreznijem sojuD ili onima koje nije lako o(manuti
"4
! tj. sloju lju%
di koji je oito opse*niji od sloja oni9 koji jesu filozofi! te mu stoga nije istovjetan.
Poten7ijalni filozofi kojima se Traktat o(raa vjeruju u autoritet teologije! tj. u autoritet @i(lije. Pod
@i(lijom +pinoza razumijeva +tari zavjet i 3ovi zavjet.
"#
Traktat se! dakle! o(raa poten7ijalnim filozofima
meBu krCanima. Prema +pinozinoj izriitoj izjavi! na pisanje tog djela potaknuo gaje kontrast izmeBu
krCanskog vjerovanja i krCanske prakse.
"K
Ead (ismo se mogli uzdati u (rojne +pinozine izriite izjave!
njegovo o(raanje krCanskim poten7ijalnim filozofima morali (ismo o(jasniti kako slijedi. ErCanstvo! a ne
judaizam! temelji se na najsavrCenijoj (o*anskoj o(javi. Eako njegov univerzalistiki karakter! tako i njegov
du9ovni karakter % oso(ito u suprotnosti prema partikularnom i kar%nalnom karakteru judaizma %
o(jaCnjavaju z(og ega je uspon k filozofiji lakCi ili prirodniji za krCanina nego za Lidova! koji kao takav
DprezireD filozofiju. Povr9 toga! +pinozin je 7ilj oslo(oditi filozofiju od teologijske prevlasti! koja dose*e
svoj vr9una7 u progonima filozofa od strane teologa i nji9ovi9 sljed(enika. 4ko je krCanstvo religija lju(avi
par eA"ellen"e, dok +tari zavjet zapovijeda Dlju(i svoga (li*njega! a mrzi svoga neprijateljaD! +pinozin je
poziv na snoCljivost prirodnije upuen krCanima nego *idovi%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
G_
Tr2 predg.! str. " (Z34FI J)! str. => (Z%3FI JJ! str. "43 (Z"KF. Tr2 de intelle"ts emendatione, str. =! ";%3> (ZZ4H%4=! H=%=>F. +pinoza esto koristi filozofiju i um kao sinonime! impli7irajui!
dakako! da je filozofija savrCenstvo ovjekove prirodne sposo(nosti s9vaanjaI usp. Tr2 )11! str. H (Z;4F s J)! str. =>! ="%=4! =H (Z%3! "! H! "! 3=FI J1)! str. H; (Z3=FI predg.! str. >
(Z"HF. /sp. 1)! str. #; (Z>F. 3a injeni7u da +pinoza pod filozofom razumijeva ovjeka koji u svojim istra*ivanjima nije ogranien nikakvim o(aziranjem na teologiju! upuuju! izmeBu ostali9!
ovi odlom7iA Tr2 )1! str. ==! ;# (ZZ34! 3H! KH%K=FI J11! str. KK (Z4>FI J111! str. KH (Z#FI J)! str. == (Z4"FI ep2 "3 (3KZ"F.
G9
*p2 3>. /sp. Tr2 J)11! str. ">#! "; (ZZ"4! >3FI J)111! str. ""3 (ZFI J! (ilj. "!"# (ZZl(ilj.! 43 (ilj.F.
GR
Tr2 J11! str. K3 (Z"4FI J1)! str. H4 (ZKFI J)! str. =>! =4%=# (ZZ%3! "4F.
GZ
Tr2 predg.! str. H%= (ZZ3%4F. /sp. J1J! str. "34%"3# (ZZ3=%3;F.
G>
Tr2 1! str. " (ZZ"3! "#FI usp. 11! str. 43 (ZZ#K%#HF i J1! str. #= (Z"3F s 11! str. 4"%43 (ZZ#"%##FI 111! str. 4= i (ilj. # (ZZ"! " (.! ""FI 1)! str. K4%K# (ZZ3>%34FI
/nato tomu! oito je da je tematika Traktata mnogo viCe *idovska nego krCanska. 3e samo da +pinoza
opse*nije govori o +tarom zavjetu nego o 3ovom zavjetuI on takoBer u (rojnim sluajevima! (ilo polemiki
ili s odo(ravanjem! upuuje na *idovske komentatore u najCirem smislu te rijei! a rijetko! ako uope! na
krCanske komentatore. Povr9 toga! njegova tumaenja mnogo viCe duguju *idovskim negoli krCanskim
izvorima. 3aznauje da je toliko do(ro upuen u *idovsku predaju da se sa sigurnoCu mo*e osloniti na
svoje pamenje kada govori o *idovskim temama! ili o onome Cto je utvrdio o tim temama Dprije mnogo vre%
menaD! vjerojatno najizra*eniji primjer te *idovske pozadine Traktata jest injeni7a da +pinoza! prikazujui
dva suprotstavljena glediCta u vezi s odnosom @i(lije i filozofije! upuuje samo na dvoji7u ljudi koje je
smatrao voBama dvaju ta(ora unutar judaizma. +voje uzdr*avanje od filologijskog prouavanja 3ovog
zavjeta o(jaCnjava svojim nedovoljnim vladanjem grkim jezikom.
"=
$eneralizirajui na temelju te
napomene! prevagu *idovske tematike u Traktatu mo*emo o(jasniti injeni7om da je +pinoza mnogo (olje
poznavao *idovsku negoli krCansku predaju. ?o*e se otii korak dalje u tom smjeru i pretpostaviti da je u
to djelo uklopio znatnu koliinu materijala koje je izvorno koristio kako (i opravdao svoje napuCtanje
judaizma. &ini se da odreBene nepodudarnosti koje upadaju u oi itatelju Traktata ne dopuCtaju nikakvo
drugo o(jaCnjenje. / naCu svr9u dovoljno je spomenuti dva najistaknutija primjera. +pinoza ka*e da glavna
nakana djela ne iziskuje temu treeg poglavlja (iza(ranost LidovaFI a mogla (i se uzeti u o(zir primjena te
izjave i na etvrto i peto poglavlje! na poglavlja Cto dose*u svoj vr9una7 u kriti7i *idovskog o(rednog
zakona. 3a toj osnovi! inilo (i se da su poglavlja 111%) osta7i nekog djela koje se u prvom redu o(raa
Lidovima. 2sim toga! Traktat se u potpunosti temelji na naelu da istinsko znaenje (ilo kojeg (i(lijskog
odlomka mora (iti utvrBeno iskljuivo na temelju @i(lije! a nipoCto s o(zirom na filozofijsku ili znanstvenu
istinu. 4li kada razmatra pitanje uda! +pinoza tvrdi % Cto upadljivo proturjeji tom naelu % da se (i(lijsko
nauavanje potpuno sla*e s filozofijskim
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
)! str. H>! HH (ZZ= 3=FI J1! str. #"! #= (ZZ4 "4FI J11! str. #=%#;! K3 (ZZ3! "4FI J)11! str. "4%"#! "" (ZZHH%="! #FI J)111! str. "" (Z"FI J1J! str. "33%"34 (ZZ";%3>! 3=F. /sp. epp2 H3
(""ZZ4! HF i ; (3"Z>F.
Ge
Tr2 1! str. = (Z3FI 1J! str. 3#%3K (ZZ3>%3! 3KFI J! str. #> (Z4=FI J)! str. =>%= (ZZ%#F.
nauavanjem! te da (ilo koji (i(lijski odlomak koji proturjei filozofijskom nauavanju mora (iti od(aen
kao svetogrdan dodatak +vetom pismu. /riel da .osta! stariji +pinozin *idovski suvremenik! iznimnom je
energijom koristio tu metodu rjeCavanja suko(a izmeBu filozofije i @i(lije. &inilo (i se da je +pinozino
povremeno koriCtenje te metode joC jedan ostatak njegovi9 mladalaki9 % takorei! unutar*idovski9 %
razmiCljanja.
0vrdnja da je +pinoza uklopio u svoj Traktat dijelove svoje mladalake apologije z(og napuCtanja judaizma!
u naj(oljem je sluaju uvjerljiva pretpostavka. Pored toga! nijedan autor dostojan da ga se tako nazove nee
uklopiti u knjigu dijelove nekog ranijeg spisa koji nemaju smisla u novoj knjizi. +vako (avljenje pitanjem
koji su dijelovi Traktata mogli (iti preuzeti iz +pinozine rane apologije! zavodi tumaa da po(jegne od svoje
jasne du*nosti da s9vati knjigu kako ju je +pinoza sastavio i o(javio u dvoj(ena zadovoljstva viCe kritike
N9ig9er 7riti7ismQ. Dok se mo*e samo pretpostavljati koji su dijelovi Traktata, ako su ikoji! preuzeti iz nekog
+pinozina ranijeg spisa! mo*e se znati koja je funk7ija ti9 dijelova u samom Traktatu2 -azmotrimo s tog
glediCta dvije poteCkoe koje smo spomenuli.
+pinoza ka*e da je njegov glavni 7ilj u Traktatu % odvajanje filozofije od teologije! i da taj 7ilj iziskuje
razmatranje o Dproro7ima i proroCtvuD! ali ne iziskuje razmatranje pitanja je li proroki dar (io svojstven
samo 'idovima ni pitanja Cto iza(ranost Lidova znai.
";
Yto se tie povrCinske argumenta7ije Traktata, to je
potpuno tono. 4li du(lja argumenta7ija iziskuje dokaz! za razliku od tvrdnje! da je proroCtvo prirodna
pojava. Dokaz ponuBen u prvim dvama poglavljima Traktata ostaje nezadovoljavajui dokle god nije
pokazano da je proroCtvo opa pojava! tj. da nije svojstveno samo Lidovima. 4 to! pak! nije mogue pokazati
(ez pret9odnog razmatranja o tome koja vrsta pojava uope mo*e (iti svojstvena samo jednom narodu! ili
razmatranja o povlasti7ama za koje neki narod kao narod mo*e (iti iza(ran. 4li ne samo tree poglavlje!
nego i etvrto i peto! nu*na su za potpuno s9vaenu argumenta7iju Traktata2 3ajvei dio djela zapravo je
izravnije posveen istra*ivanju +tarog zavjeta a ne 3ovog zavjeta. / svom razmatranju +tarog zavjeta! ili
openito judaizma! +pinoza sasvim prirodno
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
";
/sp. Tr2 11! str. 44 (Z#=F s naslovom i na7rtom poglavlja 111. /sp. J1)! str. => (Z4>F.
slijedi tradi7ionalno *idovsko ureBenje tematike. Prema tradi7iji o kojoj je rije (iji je prvi izvor islamski
kalEm8, ono Cto mo*emo nazvati DteologijomD podijeljeno je na dva dijela % na nauk o @o*jem jedinstvu i na
nauk o @o*joj pravednosti. 3auk o (o*anskoj pravednosti oso(ito se (avi proroCtvom! zakonom i providno%
Cu. 0aj je redoslijed nu*an! jer providnost % ili (o*anska nagrada i kazna % pretpostavlja postojanje
(o*anskog zakona! a (o*anski zakon! sa svoje strane! pretpostavlja (o*ansku o(javu ili proroCtvo. 0aj je
redoslijed u osnovi na7rta prvi9 Cest poglavlja Traktata, Cto se odma9 vidi ako se uzme u o(zir veza izmeBu
;+u(a; i DprovidnostiD! koju je +pinoza jasno naznaio.
3>
3a temelju konteksta Traktata isto je tako mogue razumjeti zaCto +pinoza u svom razmatranju o udima
zanemaruje naelo svoje (i(lijske 9ermeneutike. 1z razloga koje emo navesti kasnije! +pinoza pokuCava
iznijeti svoja glediCta o teologijskim temama s velikom suzdr*anoCu. Postoji! meButim! jedna temeljna
stavka u pogledu koje dosljedno od(ija napraviti (ilo kakav nedvosmislen ustupak! a to je upravo mogunost
+u(a kao nadra7ionalni9 pojava. Dok (ez oklijevanja govori o nadra7ionalnim nauavanjima! dosljedno
od(a7uje mogunost +u(a u u*em smislu. Da je uvijek od(a7ivao mogunost nadra7ionalni9 nauavanja! ne
(i imao drugog iz(ora nego da jednostavno poistovjeti (i(lijsko nauavanje s ra7ionalnim nauavanjem % a
to (i (ilo ko(no po odvajanje filozofije od teologije % ili pak da jednostavno porekne (ilo kakvu istinitost
svi9 (i(lijski9 nauavanja kao o(javljeni9 nauavanja. 3ajviCe Cto se mogao usuditi (ilo je da ne porie
uvijek injeni7u nadra7ionalne o(jave! ali da uvijek porie njezin natprirodan ili udesan karakter! a to nije
mogao initi dosljedno ili (ez poteCkoa! a da sasvim ne porekne mogunost +u(a u u*em smislu. Da (i
iz(jegao raskid s @i(lijom u vezi s kljunom pitanjem! morao je ustvrditi da mogunost +u(a u u*em smislu
porie sama
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
_J
Tr2 1%111A proroCtvoI 1)%)A zakonI )1A uda. Yto se tie povezanosti uda i providnosti! usp. Tr2 )1! str. ="! ==%=; (ZZK! 34! 3H! 3;F. +pinozi je redoslijed triju glavni9 predmeta koji je usvojio
mogao (iti do(ro poznat dijelom iz na7rta ?ajmonidove rasprave! a dijelom iz izriiti9 izjava tog autoritetaI usp. )odi 111 H (34(%3#a ?unkF i 4# (;=(%;;aF. / svjetlu reene tradi7ije!
pokazuje se da je teologijski dio! par eA"ellen"e, Traktata posveen predmetu (o*anske pravednosti! za razliku od predmeta (o*anskog jedinstva. 3a opravdanost tog zakljuka upuuje
uspored(a Tr2 1%)1 i *tike 1 dodatak. @ilo (i pretjerano! ali ne (i zavelo na pogreCan put! kada (i se reklo da je predmet Traktata kao 7jeline %(o*anska pravda i ljudska pravdaI uzmi u o(zir Tr2
J1J! str. "";%"3" (ZZ#%">F.
@i(lija. Da (i odr*ao tu tvrdnju! oso(ito nasuprot novozavjetni9 prikaza 1susova uskrsnua % koji su! prema
+pinozinu priznanju! nespojivi s njegovim du9ovnim tumaenjem krCanstva % nije imao drugog iz(ora nego
sugerirati kako nijedan (i(lijski prikaz o udima u u*em smislu ne mo*e stvarno (iti (i(lijski! nego mora
(iti svetogrdan dodatak +vetom pismu.
3
3ema valjani9 razloga da (i se dvojilo o(raaju li se Traktat i svi njegovi dijelovi krCanima. 1z toga
proizlazi da se prevagu *idovske tematike u Traktatu ne o(jaCnjava u dovoljnoj mjeri upuivanjem na
injeni7u da je +pinoza (io (olje upoznat sa *idovskom predajom! nego s krCanskom predajom. Jer upravo
(i ga ta injeni7a liCila kvalifika7ije da mjerodavno govori krCanima o srediCnjoj temi krCanstva. 2se(ujno
D*idovskiD karakter djela mora se razumjeti u svjetlu +pinozine vodee namjere. Pretpostavi li se da je
vjerovao u nadmo krCanstva u odnosu na judaizam! ne mo*e se ne sugerirati da je krCanima 9tio dati ovaj
savjetA da (i tre(ali napustiti *idovske karnalne ostatke! koji nagrBuju krCanstvo skoro od njegovog poetka!
ili da (i se tre(ali vratiti isto du9ovnom nauavanju prvo(itnog krCanstva. 4ko je glavni 7ilj Traktata
oslo(aBanje krCanstva od njegova *idovskog nasljeBa! *idovske e teme sasvim prirodno (iti u prvom planu
rasprave! a injeni7a da je (olje upuen u *idovsku predaju nego u krCansku predaju poveat e a ne
smanjiti kvalifika7ije autora kao podua%vatelja krCana krCanskim stvarima.
?oderni povjesniar sklon je tumaiti nakanu Traktata 1 a time i odgovoriti na pitanje kome se Traktat
o(raa % oslanjajui se na oso(ite okolnosti +pinozina *ivota ili njegovog do(a. 1ma ak +pinozini9 izjava
koje naizgled podr*avaju takav pristup. 3o izjave o kojima je rije nu*no su pogreCno s9vaene ako i9 se ne
gru%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
3
/sp. Tr2 )1! str. ; (Z#F s epp2 H# i H= ("3 ZZ#%H i "# ZKF. /sp. Tr2 J)! str. =# (Z"HF. 1zriito pori7anje 1susova uskrsnua u navedenim pismima potvrBuje implika7ija u Tr2 J11! str. K3! KK
(ZZ"4! 3;F. 2no Cto smo rekli u tekstu rasvjetljuje joC jednu poteCkou u vezi sa +pinozinom raspravom o udima. / svojoj tematskoj raspravi o (i(lijskom nauavanju ka*e da @i(lija nauava
samo neizravno kako nema uda u strogom smislu te rijei! a ipak dodaje da (ilo koji proturjean (i(lijski odlomak valja od(a7iti kao svetogrdan dodatak. 4li u zavrCnom dijelu poglavlja o
udima ka*e da @i(lija nauava izravno kako nema uda u strogom smislu te rijei! a ipak dodaje da to izriito (i(lijsko nauavanje ni u kojem pogledu nije o(vezno. 0o znai da je (i(lijsko
nauavanje ili samo impli7itno! a istodo(no sveto! ili je izriito! a istodo(no neva*no s religijske toke glediCtaA sasvim sigurno nije istodo(no izriito i o(vezno. /sp. Tr2 )1! str. =;%; (ZZ3;%#F
s isto, ;#%;K (ZZKK%HF.
pira oko srediCnje injeni7e da se Traktat ne o(raa +pinozinim suvremeni7ima pose(i7e. 2(raa se
poten7ijalnim filozofima koji su krCani. Ljudi te vrste! te stoga i +pinozin pro(lem i njegovo rjeCenje!
postoje otkad i krCanstvo! a nisu svojstveni samo +pinozinom do(u. 0o ne poniCtava injeni7u da su! prema
+pinozinoj izriitoj izjavi! ne samo filozofija i sama tematika! nego i DvrijemeD! od njega za9tijevali
istra*ivanja izlo*ena u TraktatuB
G
?oramo ispitati kako se to sla*e s onim Cto (i se moglo nazvati
(ezvremenim karakterom nakane % a i postavke % djela.
+pinoza polazi od kontrasta izmeBu krCanskog propovijedanja univerzalne lju(avi i krCanske prakse
progona! oso(ito progona filozofa. 0aj je kontrast postojao u svim vremenima! osim na samom poetku
krCanstva. Jer sunovrat krCanstva poeo je jako rano! a njegov osnovni uzrok nije (ilo neko djelovanje
koje (i (ilo za osudu. @udui da ,vanBelje nije (ilo poznato nji9ovim suvremeni7ima! apostoli su ga morali
predoavati oslanjajui se na glediCta koja su u to vrijeme (ila do(ro poznata i pri9vaena. 0ako su polo*ili
temelj za taj spoj vjere i filozofije koji proturjei izvornoj nakani ,vanBelja te opravdava progone filozofije
u ime religije. @udui da se mo greCaka poveava razmjerno du*ini vremena tijekom kojeg ostaju
neosporavane! stvari su protokom vremena postajale sve gore! tako da je % ako izuzmemo stanovite
injeni7e! koje emo odma9 spomenuti % u +pinozino vrijeme situa7ija gora nego Cto je (ila ikad prije. 1pak!
postoje razlozi za nadu da e se krCansko druCtvo upravo u DnaCe do(aD prvi put vratiti istom nauavanju
,vanBelja. 0a nada temelji se na injeni7ama poput sljedei9A danas postoje krCanske repu(like ili
demokra7ije! tj. druCtva koja prema svojoj prirodi za9tijevaju slo(odu javne raspraveI nema viCe proroka ije
je autoritativno dr*anje nespojivo s ur(anoCuI unitarni 7rkveni sustav krCanstva je uniCten.
33
+ve to!
meButim! ne znai viCe od toga da su Canse za ope pri9vaanje istinskog krCanskog nauavanja u svojoj
istoi od strane krCanskog druCtva! ili mogunosti za njegovo o(javljivanje! u +pinozino vrijeme vee
nego ikad prije. 0o uope ne znai da to nauavanje
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
_G
Tr2 11! str. "; (Z"F.
__
Tr2 predg! str. H%; (ZZ"! 4%">FI 1! str. K (ZHFI )11! str. ;H%;=! >#! " (ZZ %#! 3=%3;! H>FI )111! str. = (ZZ"%3FI J1! str. #3! #H%#= (ZZ=! "%"4FI J11! str. #; (Z4FI J1)! str. H3! => (ZZ"!
4!4>FI J)111! str. ""#%""K (ZZ"4%"#FI J1J! str. "3#%"3H (ZZ43! #>! #"%#3FI JJ! str. "4#%"4K (ZZ3;%4>F.
nije (io jednako dostupno slo(odnim du9ovima svi9 vremena od poetaka krCanstva.
111.
0eologijski dio Traktata poinje i zavrCava impli7itnom tvrdnjom da je o(java ili proroCtvo! kao stanovito
znanje o istinama Cto nadilaze sposo(nost ljudskog uma! mogue. 0a je tvrdnja! ekspli7itno ili impli7itno!
ponovljena u znatnom (roju drugi9 odlomaka djela.
34
4 ipak! ima i odlomaka u kojima se mogunost (ilo
kakva nadra7ionalnog znanja jednostavno porie.
3#
+pinoza! dakle! proturjei se(i u pogledu onoga Cto se
mo*e nazvati srediCnjom temom njegove knjige. 2dustati od donoCenja suda o tome Cto je mislio o toj temi
(ilo (i isto Cto i od(a7iti Traktat kao potpuno nerazumljivu knjigu. , sad! nema razloga zaCto (i netko tko
iskreno vjeruje u o(javljeno i nadra7ionalno nauavanje izjavio da ovjek nema (aC nikakav pristup istini
osim preko osjetilnog opa*anja i rasuBivanja! ili da samo um ili filozofija! za razliku od o(jave ili teologije!
posjeduje i s pravom svojata sferu istine! ili da je vjerovanje u nevidljive stvari! koje nije mogue dokazati
umom! jednostavno apsurdno! ili da su nauavanja za koja se ka*e da su Diznad umaD zapravo snovi ili puke
izmiCljotine i Ddaleko ispod umaD. 2va primjed(a sama rjeCava poteCkouA +pinoza nije priznavao
mogunost ma kakvi9 nadra7ionalni9 nauavanja. 1pak! ne mo*emo zao(ii podro(nije razmatranje
+pinozini9 samoproturjeja. Jer Traktat i9 sadr*i znatan (roj! a neka od nji9 ne mo*emo otkloniti toliko lako
kao upravo spomenuto. Potre(no nam je egzaktno i ope pravilo! koje (i nam omoguilo da u svim slua%
jevima sa sigurnoCu odluimo koja od dvije dane proturjene +pinozine izjave izra*ava njegovo oz(iljno
glediCte.
3ajprije emo na(rojiti nekoliko dodatni9 primjera va*ni9 proturjeja. +pinoza tvrdi da! kada filozofija i
teologija (ili um i vjeraF
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
_9
Tr2 1! str. #%K! ">%"! "= (ZZ%4! K%H! ""%"3! 4#FI J)! str. =4%=#! == (ZZ""! "K%"H! 44F. /sp. npr. )1! str. ;# (ZK#FI )11! str. ;=%;;! 4 (ZZ=%>! H=FI J1! str. ##%#K (ZZ4%#FI J11! str.
K"%K3 (ZZ"%""FI J111! str. K=! H> (ZZK%=! ">FI J)1! str. ;=%">> (ZZ#3%#K! K! K4F. /sp. ep# " (34 ZZ3! "3F.
_R
Tr2 )! str. => (Z4;FI J111! str. H> (ZHFI J1)! str. H; (Z3=FI J)! str. =4! == (ZZ"! "3! 4"F. /sp. 1)! str. K" (Z">FI )11! str. " (ZH"FI takoBer L. ?e8erov predgovor djelu (enati 3es :artes
Prin"ipiorum et"2, zad2 redak
(udu radikalno razdvojene jedna od druge ili ograniene na svoje pose(ne sfere! meBu njima nee (iti
suko(a. 5ilozofija! a ne teologija! te*i za istinomI teologija! a ne filozofija! te*i za posluCnoCu. , sad!
teologija se oslanja na temeljnu dogmu da je puka posluCnost! (ez znanja o istini! dovoljna za spas! a ta
dogma mora (iti ili istinita ili neistinita. +pinoza tvrdi da je to nadra7ionalna istina. 4li takoBer tvrdi da su
nadra7ionalne istine nemogue. Pri9vati li se drugu tvrdnju! iz toga proizlazi da je sam temelj teologije %
neistina.
3K
+toga nipoCto nije tako da su filozofija i teologija savrCeno usklaBene jedna s drugom % one
zapravo proturjee jedna drugoj. Drugi o(lik istog proturjeja predstavljaju tvrdnje da teologija (ili @i(lija ili
proroCtvoF nije mjerodavna u pogledu ma koje samo spekulativne teme! i da teologija jest mjerodavna u
pogledu neki9 samo spekulativni9 tema.
3H
+pinoza tvrdi da je (i(lijsko nauavanje o providnosti istovjetno
filozofijskom nauavanju. + druge strane! tvrdi da samo filozofija (te stoga ne i @i(lijaF nauava istinu o
providnostiI jer samo filozofija mo*e nauavati da @og (rine u jednakoj mjeri za sve ljude! tj. da pravedni i
nepravedni imaju istu sud(inuI
3=
drugim rijeima! da nema nikakve providnosti. 0o se sla*e s impli7itnom
postavkom da postoji temeljni antagonizam izmeBu uma i vjere. +pinoza u (iti koristi izraze DproroCtvoD i
D@i(lijaD kao sinonime! i tvrdi da je @i(lija jedini izvor za naCe znanje o pojavi proroCtva. 4li takoBer tvrdi
da su poganski auguri (ili istinski proro7i
3;
! ime impli7ira da (i! primjeri7e! prva knjiga .i7eronova djela
3e divinatione (ila isto toliko do(ar izvor za prouavanje proroCtva kao @i(lija.
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
3K
0aj zakljuak potvrBuju injeni7e da posluCnost (naime! @oguF pretpostavlja kako je @og zakonodava7 ili vladar! a da um po(ija tu pretpostavkuI usp. Tr2 1)! str. K"%K# (Z""%3HF i J)1 (ilj. 34
(Z#3 (ilj.F. / skladu sa zakljukom koji smo donijeli u tekstu! +pinoza ka*e da vjera za9tijeva ne toliko istinite! koliko po(o*ne dogme! Dpremda (i meBu njima moglo (iti vrlo mnogo oni9 koje
nemaju ak ni sjenu istineDI usp. J1)! str. HK (Z">F i J111! str. H" (Z";F. /sp. J)! str. ="! =H! == (ZZ%"! 3=! 43FI J11! str. #; (ZKFI ep# " (34 ZZ3! "3F s jedne strane! s J)! str. =#
(ZZ"K%"HF i s odlom7ima navedenim u pret9odnoj (iljeC7i s druge strane.
3H
/sp. Tr2 J)! str. == (Z4"F i 11! str. 3# (Z"4F s )! str. HH (Z3=F! J111! str. K= (ZKF i JJ! str. "43 (Z""F.
3=
/sp. Tr2 )1! str. ="! ;#%;K (ZZK! KK%HF sa )1! str. =H%== (ZZ3H! 3"%34! 3KFI J1J! str. "";! "3%"3" (ZZ=! ">FI J1)! str. HH%H= (Z"HFI *tika 1 dod.
3;
/sp. Tr2 111! str. #3 (Z3;F s 1! str. #! K (ZZ! HFI )1! str. ;# (ZK3FI )11! str. ;= (ZKFI J11! str. K3 (Z"HFI J1)! str. H; (Z3=FI J)! str. == (Z44F. /sp. takoBer proturjeje izmeBu J)11! str. ";
(ZZ>#%>KF i J1! str. #" (ZZ#%KF.
Proturjeja u pogledu krCanstva! ili 3ovog zavjeta! iziskuju neCto opse*niju o(radu. +pinoza najprije tvrdi
da nitko osim 1susa (koga redovito naziva EristF nije dosegao nadljudsku izvrsnost dovoljnu za primanje
o(jave nadra7ionalnog sadr*aja (ez pomoi maCteI ili da je samo on % oso(ito u kontradistink7iji spram
proroka +tarog zavjeta % istinski i adekvatno razumio ono Cto mu je (ilo o(javljeno. +toga je pripravan rei
da je @o*ja mudrost poprimila ljudski o(lik u Eristu! i da je Erist put spasa.
4>
0e izjave mora se razumjeti %
tj. ispraviti % u svjetlu +pinozina pori7anja nadra7ionalni9 pojava. @udui da su zakoni prirode u openitom
smislu! i zakoni ljudske prirode u pose(nom smislu! uvijek i svugdje isti! ili (udui da nikad nema nieg Cto
je radikalno DnovoD! du9 1susa %koji je imao ljudsko tijelo % nije mogao (iti nadljudski.
4
Drugim rijeima!
(udui da ovjek nema viCu sposo(nost od uma! ili (udui da ne mo*e (iti nadra7ionalni9 istina! 1sus nikako
nije mogao (iti viCe od najveeg filozofa koji je ikad *ivio. Drugi od dva tematska pristupa 1susu koji se
javljaju u Traktatu potpuno potvrBuje taj zakljuak. 4ko +pinoza potvrBuje Dzajedno s PavlomD da sve stvari
jesu u @ogu i da se kreu u @ogu! mo*e se pretpostaviti da je vjerovao kako njegov vlastiti nauk o @ogu kao
imanentnom uzroku svi9 stvari potjee od samog 1susa. 2n ak dokazuje da je 1susovo znanje nu*no (ilo
posve ra7ionalno! jer 1sus je (io poslan da (i poduavao itav ljudski rod! pa se stoga morao prilagoditi
stajaliCtima zajednikim itavom ljudskom rodu! tj. temeljnim naelima umaI dok su se starozavjetni proro7i
morali prilagoditi samo stajaliCtima Lidova! tj. oso(itoj vrsti predrasuda.
4"
1li! tonije! dok su starozavjetni
proro7i i sami (ili u vlasti uvrije*eni9 predrasuda! 1sus i apostoli samo su izvrCili slo(odnu prilagod(u izraza
svoji9 ra7ionalni9 misli uvrije*enim predrasudama.
43
Doista! ezoterino nauavanje 3ovog zavjeta! a ne
njegovo egzoterino nauavanje! nepatvoreno je filozofijsko. 0aj zakljuak! meButim!
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
9J
Tr2 1! str. ">%" (ZZ""%"#FI 1)! str. K4%K# (ZZ3>%3"F. /sp. epp2 H3 (" Z4F i H# ("3 Z;F.
9
7 Tr2 1! str. K (Z3F. /zmi u o(zir upotre(u modus irrealis u 1! str. ">%" (Z""F i 1 (ilj. 3 (Z4> (F. /sp. 111! str. 4H (Z"FI )1! str. ;# (ZZKK%KHFI J11! str. #;%K> (ZHFIkXVf7jl11predg.
9G
Tr2 1)! str. K4%K# (ZZ3>%3KF. /sp. J1! str. #4 (ZF. /sp. takoBer predgovor *ti"i u pera post)uma2
9_
Tr2 11! str. 4"%43 (ZZ#"%#HFI )! str. HH%H= (ZZ3H%4>FI J1! str. #= (Z"3F. /sp. argumenta7iju pogl. J1 kao 7jelinu.
upadljivo protuslovi glavnoj nakani Traktata2 -adikalno razdvajanje filozofije i @i(lije (io (i (esmislen
za9tjev kada (i ezoterino nauavanje 3ovog zavjeta (ilo vr9una7 filozofijske mudrosti. Pored toga! kada
+pinoza potvrBuje Dzajedno s PavlomD da sve stvari jesu u @ogu i da se kreu u @ogu! dodaje da su svi
drevni filozofi i svi drevni Lidovi mo*da zastupali isto glediCte. 2 +alo%monovom nauavanju o @ogu
govori s velikim uva*avanjem! a +alomona jednostavno naziva Dfilozof. 4li filozofija! kako ju poima
+pinoza! pretpostavlja matematiko znanje! a +alomon gotovo da uope nije imao takvog znanjaI povr9
toga! narod je pri9vaao +alomonove rijei isto toliko religiozno kao rijei proroka! dok (i narod prije
prezreo nego poCtovao filozofe koji svojataju mjerodavnost u religijskim stvarima. @ilo (i! dakle! tonije
pripisati +alomonu puku mudrost a ne filozofiju! te u skladu s time primijeniti isti opis u pogledu 1susova
nauavanja.
44
0o se sla*e s injeni7ama da! prema +pinozi! nauk DPismaD! tj. o(a 'avjeta! Dne sadr*i nikakve
filozofijske stvari! nego samo najjednostavnije stvariD! i da je on vjerojatno smatrao kako je njegovo
nauavanje %tj. istinsko filozofijsko nauavanje % o @ogu opreno svim prijaCnjim nauavanjima.
4#

-a7ionalno nauavanje za koje (i se inilo da ga je +pinoza oz(iljno pripisivao 1susu! jedva daje (ilo viCe od
ra7ionalnog morala. 2n! meButim! ne tvrdi dosljedno da je 1sus otkrio istinsko moralno nauavanje! ili da je
1sus (io prvi koji ga je nauavao. 2stavimo li po strani injeni7u da je to nauavanje po prirodi dostupno
svim ljudskim (iima u svako vrijeme! sigurno je da su proro7i i mudra7i +tarog zavjeta (ili upoznati s
njime i da su ga propovijedali.
4K
3auavanje koje je karakteristino za 1susa ili openito za 3ovi zavjet! nije
sam ra7ionalni moral! nego njegova kom(ina7ija s takvom DpovijeCuD kakva je dopuCtala da (ude
propovijedano o(inim ljudima svi9 naroda NnationsQ. Drugim rijeima! (it nauavanja dvaju 'avjeta je
istovjetna. -azlikuju se samo u ovomeA starozavjetni proro7i propovijedali su to istovjetno nauavanje na
temelju mojsijevskog +aveza! pa su ga stoga upuivali samo Lidovima! dok su ga apostoli propovijedali na
temelju
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
99
Tr2 11! str. 3K! 4 (ZZ";! 4=FI 1)! str. KK (Z4>FI )1! str. ;# (ZKHFI )11! str. 4 (ZH;FI J1! str. #K (Z#F. *p2 H3 (" Z"F.
9R
Tr2 J111! str. KH (Z4FI J1)! str. H4 (Z=FI J)! str. => (Z"F. /sp. str. 4 gore2
9Z
Tr2 1)! str. KK%K= (ZZ4>%4K! 4=FI )! str. H%H" (ZZ>%3FI )11! str. ;; (ZFI J11! str. K" (Z;FI J1J! str. "3 (ZKF.
1susovi9 muka! pa su ga stoga upuivali svim ljudima.
4H
, sad! kom(ina7ija ra7ionalnog morala s
DpovijesnomD osnovom (ilo prve (ilo druge vrste! impli7ira da je ra7ionalni moral predoen u o(liku
(o*anske zapovijedi! te stoga da je @og predoen kao zakonodava7. 3ovi zavjet! dakle! za9tijeva posluCnost
@ogu kao i +tari zavjet! pa su stoga o(a 'avjeta jednako u suko(u s filozofijskim nauavanjem! prema
kojem se @oga ne mo*e poimati kao zakonodav7a. DPoznavati Erista prema du9uD znai vjerovati da je @og
milostivI no filozofija nauava da nema smisla pripisivati milost @ogu.
4=
/kratko! 3ovi zavjet nije
ra7ionalniji od +tarog zavjeta. 3ema razloga zaCto (i! primjeri7e! apostoli (ili viCe oslo(oBeni od predrasuda
svoga vremena nego Cto su to (ili proro7i +tarog zavjeta. @ranei svoj Traktat u jednom od svoji9 pisama!
ako ne u samom Traktatu, +pinoza priznaje da su svi apostoli vjerovali u 1susovo tjelesno uskrsnue i da su!
dakle! (ili u vlasti uvrije*eni9 predrasuda.
4;
?o*e (iti da u 3ovom zavjetu ima viCe rasuBivanja nego u
+tarom zavjetu! te da najvei starozavjetni prorok nikad nije podastrijeo nijedan valjani argumentI ali to
naravno ne znai da u 3ovom zavjetu nema argumenata koji ne stoje.
#>
5ilozofijske izjave oso(ito se
pojavljuju u Pavlovim Poslani7ama! ali ne viCe nego u spisima pripisanim +alomonu. ?oglo (i se rei da su
Pavlovi filozofijski iskazi proiziCli iz njegove *elje da s $r7ima (ude $rk! ili da uini ,vanBelje
pri9vatljivim mnoCtvu zatrovanom filozofijomI inilo (i se! dakle! da su najfilozofskiji iskazi 3ovog zavjeta
jednostavno posuBeni iz grke filozofije. Povr9 toga! (udui da su ti iskazi plod namjerne prilagod(e
predrasudama oni9 kojima su upueni! nije nu*no da se sla*u s Pavlovim vlastitim glediCtima. &ini se daje!
iznad svega! Pavlova pedagoCka upotre(a filozofije polo*ila temelj za ko(an spoj filozofije i teologije protiv
kojeg je usmjeren 7ijeli Traktat2 Pavlovo nauavanje o opravdanju Dsamo vjeromD nedvoj(eno proturjei
onome Cto +pinoza smatra srediCnjim i najkorisnijim nauavanjem @i(lije.
#
3a trenutak (i se moglo
pomisliti da! ustrajavajui na univerzalistikom
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
9>
Tr2 J11! str. K3!K#%KK (ZZ"4! 3HFI J1J! str. "3 (ZKF.
9e
Tr2 1)! str. K4 (Z3>FI J111! str. H%H" (Z"KFI J1)! str. H4! H= (ZZK%=!"=F.
9[
*pp2 H# ("3 Z#F i H= ("# ZKF.
RJ
Tr2 J1! str. #"%#3 (ZZ#%HFI J1)! str. H#%HK (ZZH%=F. /sp. ep2 H# ("3 ZHF.
RF
Tr2 J1! str. #K%#= (ZZ#! "! "3%"4FI J11! str. KK (Z4>FI J111! str. KH (Z3FI J1)! str. H#%HK (ZZ4%;FI 111! str. #4 (Z4KF. /sp. impli7itnu kritiku Pavla u 1! str. "!"=%"; (ZZ"#! 4KF.
karakteru 3ovog zavjeta! za razliku od partikularistikog karaktera +tarog zavjeta! +pinoza porie
istovjetnost % koju drugdje potvrBuje % moralnog nauavanja dvaju 'avjeta. 1pak! navodi izjavu Dlju(i svoga
(li*njega! a mrzi svoga neprijateljaD da (i dokazao temeljnu istovjetnost! a ne razliku! nauavanja
Propovijedi na gori i ?ojsijeva nauavanja. -azlika izmeBu zapovijedi Dmrzi svoga neprijateljaD (tj. stran7aF
i Dlju(i svoga neprijateljaD iskljuivo je plod promijenjeni9 politiki9 okolnosti *idovskog narodaA ?ojsije je
mogao razmiCljati o utemeljenju do(rog politikog poretka Npolit8Q! dok se 1sus ((aC kao Jeremija prije
njegaF o(raao narodu koji je (io izgu(io svoju politiku neovisnost.
#"
+pinoza ne potvrBuje dosljedno da
ono Cto 3ovi zavjet nauava o privatnom moralu nadilazi nauavanje +tarog zavjeta. 4li ak i kada (i to
inio! prevagu nad time (i! prema njegovom miCljenju! imala injeni7a da krCanstvo! z(og okolnosti
njegova nastanka! pru*a mnogo jau potporu dvojnosti du9ovne i vremenske vlasti! a time i stalnoj gra%
Banskoj neslozi! nego nauavanje +tarog zavjeta! koje potjee od ?ojsija! a ?ojsije je % injenino! iako ne
formalno % (io kralj. Jer sigurnost zajedni7e najviCi je zakon.
#3
+a*eto reenoA (rojni odlom7i Traktata
proturjee +pinozinom poistovjeivanju nauavanja % ili ezoterina nauavanja % 3ovog zavjeta s istinitim
nauavanjem.
3aC zadnji primjer (it e proturjeje koje smo (ili prisiljeni oponaCati u vlastitoj prezenta7iji i koje ima tu
prednost Cto ga mo*emo razrijeCiti pozivajui se na +pinozino vlastito o(jaCnjenje sline poteCkoe. / jednoj
skupini odlomaka Traktata +pinoza sugerira da je @i(lija 9ijeroglifska! tj. nerazumljiva! z(og svoje te%
matike. / skladu s tim glediCtem! u jednom od svoji9 pisama izriito ka*e da jednostavno ne razumije
@i(liju. 0o glediCte izla*e ga opasnosti da (ude prisiljen priznati da je @i(lija (ogata misterijima i da je za
njezino razumijevanje potre(no nadra7ionalno pro%svjetljenjeI
#4
u svakom sluaju! nespojivo je s
7jelokupnim znaenjem i nakanom Traktata2 Postoji druga skupina odlomaka u kojima +pinoza jednako
izriito ka*e da je @i(lija lako razumljiva
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
RG
Tr2 J1J! str. "33 (ZZ";%3>FI J11! str. K#%KK (Z3HFI )11! str. >3%>4 (ZZ3>%33F.
R_
Tr2 J)111! str. ""#%""K (Z"#FI J1J! str. "3"! "3K%"3= (ZZ""%"4! #>%#;F. /sp. )! str. H>%H" (ZZ=%;!3%4F.
R9
Tr2 )11! str. ;=! " (ZZ;!"3FI J11! str. #; (Z4FI 11! str. 3#! 3K (ZZ"#!";F.
z(og svoje tematike! da sve poteCkoe koje ometaju njezino razumijevanje proizlaze iz naCeg nedovoljnog
vladanja jezikom! loCeg stanja teksta i slini9 uzroka!
##
te da je mogue nadvladati skoro sve te poteCkoe
primjenom ispravne metodeA nema nikakve potre(e za nadra7ionalnim prosvjetljenjem ni za autoritativnom
tradi7ijom. Yto onda misli kada ka*e da ne razumije @i(lijuX Eada u Traktatu spominje kristologiju
Dstanoviti9 .rkavaD! ka*e da o tim stvarima uope ne govori niti i9 porie! Djer drage volje priznajem da i9
ne razumijemD. / onome Cto je vjerodostojan komentar tog odlomka! najprije ponavlja svoju izjavu da ne
razumije kristologiju Dstanoviti9 .rkavaD! ali potom dodaje kako! Dda priznam istinuD! smatra da su nau7i o
kojima je rije apsurdni! ili oito samoproturjeni.
#K
Prema tome! ka*e da ne razumije @i(liju jer ne *eli
Dpriznati istinuD da smatra da je (i(lijsko nauavanje samo%proturjeno. 3jegovo glediCte o razumljivosti
@i(lije valja! dakle! izraziti ovakoA (udui da nije mogue uvidjeti da je nauavanje neke knjige apsurdno!
ako se to nauavanje ne razumije % @i(lija je sigurno razumljiva. LakCe je! meButim! razumjeti knjigu ije je
nauavanje jasno! nego knjigu ije je nauavanje samoproturjeno. )rlo je teCko utvrditi znaenje knjige
koja se u znatnoj mjeri sastoji od samoproturjeni9 tvrdnji! od ostataka prastari9 predrasuda ili praznovjerja!
i od izljeva nekontrolirane maCte.
#H
JoC je te*e razumjeti knjigu te vrste ako je! k tome! loCe sastavljena i loCe
sauvana. 1pak! mnoge od ti9 poteCkoa mogue je nadvladati primjenom ispravne metode.
+pinoza! koji je smatrao da je @i(lija knjiga (ogata proturjejima! naznaio je to glediCte u knjizi koja i sama
o(iluje proturjejima. ?oramo ispitati ne pru*a li nam njegova o(rada (i(lijski9 proturjeja odreBenu
pomo za razumijevanje njegova vlastitog djela. ?oramo se ograniiti na ono Cto on ima za rei o protu%
rjejima izmeBu nemetaforiki9 izjava jednog te istog govornika. 3jegovo je pravilo da se u takvim
sluajevima mora odustati od donoCenja suda o tome Cto je govornik mislio u pogledu teme o kojoj se radi!
osim ako se mo*e pokazati da proturjeje proizlazi iz
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
RR
Tr2 )! str. HK%HH (ZZ3#%3;FI )11! str. " (ZZH>! H3FI J111! str. KH (ZZ3%4F. /sp. J1)! str. H4 (ZZK%=F i 11! str. 34 (Z"F.
RZ
Tr2 1! str. " (Z"4FI ep2 H3 (" Z#F.
R>
Tr2 J)! str. =>! =4 (ZZ3! ">FI )1! str. =%="! == (ZZ%#! 3KF. )idi oso(ito izriit dodatak nauavanju Traktata u ep2 H3 (" Z3F! koje o(jaCnjava znaenje praznovjerja.
razlike s o(zirom na okolnosti u kojima su te dvije izjave dane ili s o(zirom na one kojima su upuene.
#=

Primjenjuje to pravilo na (stvarno ili navodnoF proturjeje izmeBu stanoviti9 glediCta 1susa i PavlaA dok je
jedno od ti9 glediCta upueno o(inim ljudima! drugo je upueno mudrima. 3o +pinoza ide dalje od toga.
Puka injeni7a da Pavao u nekim prilikama ka*e da govori Dprema nainu ljudskomD! potie +pinozu da sve
Pavlove izjave koje se podudaraju s onim Cto +pinoza smatra pukim glediCtem! od(a7i kao puke Pavlove
prilagod(e! i da o njima ka*e da su reene Dprema nainu ljudskomD
#;
. +vedemo li taj postupak na njegovo
naelo! dolazimo do ovog pravilaA ako autor koji! ma koliko usputno! priznaje da govori Dprema nainu
ljudskomD! daje proturjene izjave o nekoj temi! izjavu koja proturjei pukom glediCtu valja smatrati njego%
vim oz(iljnim glediCtemI dapae! svaku izjavu takvog autora koja se podudara s glediCtima koja puk smatra
svetim ili autoritativnim! mora se od(a7iti kao neva*nu ili ju se (arem mora smatrati sumnjivom! ak i ako
joj on nikad ne proturjei.
K>
+am +pinoza autor je te vrste. Prvo od tri Dpravila *ivljenjaD koja izla*e u svom Traktatu o pobol!5an!u
razuma, glasi ovakoA D$ovoriti uzimajui u o(zir sposo(nost puka Nt9e vulgarQ i prakti7irati sve one stvari
koje nas ne mogu sprijeiti da dosegnemo svoj 7ilj (s"2 najviCe do(roF. Jer od puka mo*emo imati korist koja
nije mala! pod uvjetom da napravimo Cto je viCe mogue ustupaka njegovoj sposo(nosti. Dodajte tomu da e
na taj nain oni s na%klonoCu posluCati istinuD
K
! tj. puk e tako (iti potaknut na pri9vaanje onakvi9 istina
koje im filozof us9tije prenijeti! ili nee uzimati za zlo povremena krivovjerja filozofa. / svakom sluaju!
+pinoza ne misli samo da je za filozofa pitanje puke svrsis9od%nosti iz(or o(lika njegova vanjskog
(ogoCtovlja ili njegove vjerske pripadnosti! nego iznad svega da e on prilagoditi nain izra*avanja svoje
misli openito pri9vaenim stajaliCtima! zastupajui % u mjeri u kojoj je to mogue ili potre(no % upravo ta
stajaliCta! iako smatra da su neistinita ili apsurdna. Daje to tono tumaenje izraza Dad 7aptum vulgi loWuiD!
pokazuje se iz onog Cto
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
Re
Tr2 )11! str. >!>3%>4 (ZZ"!";%33F.
R[
Tr2 1)! str. K# (ZZ33%3KFI 11! str. 4" (Z#FI J)1! (ilj. 34 (Z#3 (ilj.F.
K>
'a neCto drukiju formula7iju istog naela! vidi ,.,. Po<ell! Spinoza and (eligion, @oston ;4! K#.
ZF
Tra"tatus de intelle"tus emendatione, str. ; (ZHF. /sp. Tr2 pol2 1ll >.
+pinoza ka*e o toj temi u Traktatu2 Jer u Traktatu nauavaA @og! a i 1sus i Pavao! o(raajui se ljudima
puki9 stajaliCta! prilagoBivali su se sposo(nosti oni9 kojima su se o(raali tako Cto su zastupali ta stajaliCta
ili i9! u najmanju ruku! nisu dovodili u pitanje. &ak i u pogledu ?ojsija! +pinoza navjeCuje mogunost da je
nauavao stvari u koje nije vjerovao (D?ojsije je vjerovao! ili je (arem 9tio nauavati...D
K"
F. 4 taj nain
priopivanja on naziva % govoriti Dad 7aptum vulgiD ili! eCe! Dad 7aptum ali7uiusD. Jer govoriti uzimajui u
o(zir sposo(nost puka nu*no znai argumentirati ad )omi1nem, ili prilagoBivati se oso(itim predrasudama
oso(ite puke skupine ili pojedin7a kojemu se u odreBenoj prili7i o(raa.
K3
4utor ili autori @i(lije govore Dad
7aptum vulgiD priopujui korisno ili po(o*no nauavanje! a pritom ne samo da ne dovode u pitanje! nego
ak zastupaju! i tako potvrBuju! neistinita ili apsurdna naela ili pretpostavke oni9 kojima se o(raaju.
K4
3ije sluajno da su malne jedine vjerodostojne informa7ije o pre7iznom karakteru +pinozine metode
priopivanja izlo*ene u Traktatu2 .jelovito i izravno o(jaCnjenje te teme nije dolazilo u o(zir iz oiti9
razloga. 4li (ilo je mogue ustvrditi da u @i(liji nadmoan um ili nadmoni umovi iz susretljivosti govore
jezikom o(ini9 ljudi! i da @i(lija sadr*i odreBen (roj izjava Cto proturjee tim (i(lijskim izjavama koje su
prilagoBene pukim predrasudama. +pinoza je tako (io naveden ustvrditi da su (arem neka (i(lijska
proturjeja svjesna ili namjerna! i time nagovijestiti da postoji ezoterino nauavanje @i(lije! ili da doslovno
znaenje @i(lije krije du(lji! tajnovit smisao. 0ime Cto proturjei tom konanom zakljuku!
K#
u itateljevu
du9u ne ostavlja ni traga dvoj(i
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
ZG
Tr2 )11! str. > (Z""F. 0u tvrdnju DpripremaD aluzija u 11! str. 3=%3; (ZZ3K! 3=F. /sp. 1)! str. 4#! #3 (ZZK!4F.
K3
D4d 7aptum vulgiDA )1! str. =4 (Z4FI J)! str. => (Z"F. D+e7undum 7aptum vulgiDA J111! str. H" (Z"KFI J)! str. H=%H; (Z33F. D4d 7aptum ple(isDA )! str. HH (ZZ3H%3=F. D4d 7aptum ali7uiusDA
11! str. 3H! 43 (ZZ3%33! #3! ##! #HFI 111! str. 44%4#! #4 (ZZ3! K! 4KF. D4d 9ominem sive ad 7aptum ali7uiusDA 11! str. 43 (Z#HF. / 111! str. 4# (ZKF +pinoza koristi izraz Dad 7aptum (He(raeorumF
loWuiD za vlastitu primjed(u. /sp. J1)! str. H3 (ZZ%"FI )11! str. >4! # (ZZ3#! =%="FI predg.! str. K (ZZH%=F.
Z9
Tr2 )1! str. == (Z3KFI J)! str. => (ZZ"%3F. /sp. 11! str. 3"%33! 3#%43 (ZZ#! "4! ";! 3%3#! 4%4#! 4H! #>! #"%#HFI 1)! str. K# (ZZ33%3HFI )! str. HK%H= (ZZ3#%4>FI )11! str. ;=%;; (Z>FI J1! str.
#K!#= (ZZ#! "3%"4FI J1)! str. H3 (ZZ%3F.
ZR
Tr2 predg! str. ; (Z=FI 11! str. 3K%3H (Z3>FI )11! str. ># (Z3HFI J! str. 4; (Z4FI J11! str. K3 (Z"HFI J111! str. KH%K= (ZZ4%#F. Eada ka*e daje @og govorio uzimajui u o(zir sposo(nosti
proroka! ili puka! +pinoza i sam govori Dad u pogledu ironinosti ili egzoterinosti njegove tvrdnje da su autori @i(lije svjesno prilagodili (i(lijske izjave sposo(nosti puka. 3o
privremena je dosjetka ispunila svoju najva*niju funk7ijuA dala je itatelju 9itno potre(nu informa7iju. ?o*emo rei da +pinoza koristi ski7u svog egzoterinog tumaenja
@i(lije da (i naznaio karakter vlastita egzoterinog postupka.
?ora da ima uenjaka koji vjeruju da Dgovoriti uzimajui u o(zir sposo(nost pukaD jednostavno znai izra*avati se ne pretjerano te9nikim jezikom! i koji su miCljenja da (i
drukije tumaenje (a7ilo ru*no svjetlo na +pinozin karakter. 2d ti9 se uenjaka tra*i da uzmu u o(zir da (i! kada (i nji9ov razlog (io valjan! +pinoza imputirao autoru ili
autorima @i(lije moralno dvoj(en postupak. ?a kakvo (ilo zdravo moralno pravilo! gri*nja savjesti sigurno nije spreavala +pinozu da odustane od Dpriznavanja istineD ili da
iznese svoja glediCta skrivajui i9 iza viCe ili manje providni9 prilagod(i openito pri9vaenim stajaliCtima. Eada ka*e da mudra7 nikad! ak ni u najveoj opasnosti! nee
postupati dolo malo, time ne misli da mudra7 nikad nee primijeniti nikakvo lukavstvoI jer izriito priznaje da postoje do(ra i legitimna lukavstva.
KK
4ko dr*avnik ima
o(vezu primjenjivati sve vrste lukavstava u interesu materijalne do(ro(iti podanika!
KH
istu du*nost moraju imati oni kojima je priroda povjerila du9ovno vodstvo nad
ovjeanstvom! tj. filozofi! koji su mnogo izlo*eniji sumnjama mase
K=
nego dr*avni7i! pa im je stoga oprez potre(niji nego (ilo kome drugome. 3atpis na +pinozinom peatu
glasio je D7auteD. 0ime nije u prvom redu mislio na oprez koji se za9tijeva u filozofijskim istra*ivanjima! nego na oprez koji je potre(an filozofu pri njegovom op9oBenju s
nefilozofima. Jedini razlog koji mo*e nai da (i pokazao kako je itanje povijesni9 izvjeCa krajnje korisno! jest taj da nji9ovim prouavanjem mo*emo nauiti D*ivjeti
opreznije meBu ljudima te prilagoditi naCe postupke i naC *ivot! u grani7ama razuma! 7aptum vulgiD! prilagoBujui se vjerovanju % koje od(a7uje % u (o*ansku o(javu. &injeni7a da se s
pose(nim naglaskom osvre na Pavlovo govorenje Dprema nainu ljudskomD ne dokazuje da! prema njegovu stajaliCtu! Pavao nije (io zaro(ljenik puki9 stajaliCta kao takvi9! kako je pokazalo
ono Cto smo rekli na strani7i K> gore2
ZZ
Tr2 J)1! str. ;" i (ilj. 3" (ZZK (ilj! =F. Tr2 pol2 111 H. /sp. *tika 1) H".
KH
/sp. Tr2 J)1! str. ;H (Z4KF. Tr2 pol2 "! 111 4! H.
Ze
Tr2 predg! str. " (ZH%=FI 11! str. ";%3> (Z"FI )11! str. 4 (ZH;FI JJ! str. "44%"4# (ZZ3"%3#FI ep2 3>.
nji9ovom nainu miCljenjaD . Jer! smatrao je da je oprez! a oso(ito oprez u govoru! krajnje te*akA Dak ni
najueniji ili najiskusniji! a da ne govorimo o o(inim ljudima! ne znaju Cutjeti. /o(iajen je porok ljudi da
povjeravaju svoje nakane drugima! iako je potre(na Cutnja.D @it mudra7a o(u9vaa sposo(nost *ivljenja pod
svakim o(likom vladavine! tj. ak i u druCtvima u kojima je strogo uskraena slo(oda govoraI njegova (it
o(u9vaa sposo(nost da *ivi! a da nikad ne izrazi one svoje misli ije je izra*avanje u danim okolnostima
za(ranjeno.
H>
5ilozof koji zna istinu mora (iti spreman suzdr*ati se od toga da ju izrazi % ne toliko s razloga
udo(nosti! koliko s razloga du*nosti. Dok istina za9tijeva da se rijei @i(lije ne prilagoBuju vlastitim
stajaliCtima! po(o*nost za9tijeva da svatko prilagodi rijei @i(lije vlastitim stajaliCtima!
H
tj. da se vlastitim
stajaliCtima dade (i(lijski izgled. Da je istinska religija ili vjera % kojoj su! prema njegovu sudu! viCe
potre(ne po(o*ne dogme! nego istinite dogme % (ila ugro*ena njegovom (i(lijskom kritikom! +pinoza (i (io
odluio da ne ka*e nijednu jedinu rije o toj temiI dapae! (io (i rado priznao % da (i iz(jegao sve poteCkoe
% kako su u @i(liji skrivene najdu(lje tajne.
H"
2dnosno! (io (i pre%Cutio te istine i iznio suprotne tvrdnje da je
osjetio kako te istine mogu naCkoditi najveem (roju itatelja.
'anemarimo li! a moramo! +pinozine referen7e na njegove navodne (i(lijske uzore! jedini ovjek kojeg
skoro izriito spominje u Traktatu kao pret9odnika u pogledu svoje te9nike izlaganja! jest 4(ra9am i(n
,zra! o kojemu govori s neskrivenim poCtovanjem. 1(n ,zra se Dnije usudio o(jasniti otvorenoD ono Cto je
mislio o autorstvu Petoknji*ja! ali naznaio je svoje glediCte Dprilino nejasnim rijeimaD. Jedna i(n ,zrina
kriptina izjava koju +pinoza navodi! zavrCava rijeimaA D2naj tko razumije! tre(ao (i Cutjeti.D +tanovita
aluzija samog +pinoze zavrCava rijeima daje *elio zadr*ati Cutnju o temi o kojoj je rije iz razloga koji ne
mogu (iti o(jaCnjeni! jer to ne dopuCta vladajue praznovjerje ili teCka vreme%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
Z[
Tr2 1)! str. K%K" (Z;F. /sp. *tika 1) K;! H> i primjed(u. / vezi sa +pinozinim oprezom! vidi takoBer epp2 H (H ZZ4%#F! 3 (; ZZ%4F! =" (H Z"F. /sporedi raspravu o tom predmetu ,.,.
Povvella! nav2 d!2, #%K#.
>J
Tr2 JJ! str. "4> (ZZ=%;FI J)1! (ilj. 33 (Z34 (F.
H
/sp. Tr2 J1)! str. H3! H=%H; (ZZ3! 3"%33F sa )11! str. #! > (ZZ=#! ""F.
>G
Tr2 J11! str. #; (Z4F.
na! ali da je Ddovoljno naznaiti pro(lem mudrimaD
H3
. +pinoza nije naznaio Cto je dugovao ?ajmonidu!
kojega spominje eCe nego i(n ,zra! iako s mnogo manje naklonosti. Eada! meButim! ka*e da je ?ojsije
Dvjerovao! ili je (arem 9tio nauavatiD daje @og lju(omoran ili srdit! samo iznosi izriito ono Cto je
?ajmonid preCutno nagovijestio natuknuvCi da se vjerovanje u @o*ji gnjev za9tijeva ne z(og ovjekova
konanog savrCenstva! nego z(og do(rog ureBenja graBanskog druCtva.
H4
Jer ?ojsije % koga je ?ajmonid
smatrao najmudrijim ovjekom % nu*no je (io svjestan oso(itog karaktera spomenutog vjerovanja! kojemu je
dao toliko sna*an izraz. / svom 'odiu za zdvo!ne ?ajmonid iznosi svoje nauavanje koristei namjerna
proturjeja! skrivena od puka! izmeBu nemetafo%riki9 izjavaI tako otkriva istinu onima koji imaju
sposo(nost neovisnog razumijevanja! a istodo(no skriva istinu od puka. Postavlja pitanje je li ista vrsta
proturjeja koriCtena i u @i(liji! ali ne daje odgovor.
H#
Da je odgovorio potvrdno % Cto! u odreBenom smislu!
nu*no jest uinio % 'odi (i (io uzor za +pinozin na7rt egzoterinog tumaenja @i(lijeI tumaenja! prema
kojem se @i(lija sastoji dijelom od puki9 NvulgarQ iskaza! a dijelom od filozofijski9 iskaza! koje namjerno i
potajno proturjee pukima. / svakom sluaju! ne mo*e (iti sumnje da je! openito govorei! ?ajmonidova
metoda izlaganja zamiCljena kao imita7ija onoga za Cto je ustvrdio da je metoda @i(lije. ?ajmonidje! sa
svoje strane! dugovao svoju metodu DfilozofimaD svog razdo(lja. 0ipian filozof! kakvim se prikazuje u
djelu .azari Ge9ude Halevija! smatrao je potpuno legitimnim da filozof u svojim govorima! a takoBer u
svojem djelovanju! (ude privr*en nekoj religiji kojoj nije privr*en u svojoj misli! i uzimao je zdravo za
gotovo da uz filozofijsko nauavanje u u*em smislu nu*no dolazi i neko egzoterino nauavanje. 4lfara(i!
koga je ?ajmonid smatrao najveim filozofijskim autoritetom svog razdo(lja! u (iti je pori7ao da religija
ima ikakvu spoznajnu vrijednost! a ipak je smatrao kako je nu*na kvalifika7ija (udueg filozofa da se
pokorava zakonima i vjerovanjima religijske zajedni7e u kojoj je odgojen.
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
>_
Tr2 )111! str. =%; (ZZ4%#! ;FI J! (ilj. " (Z (F. Yto se tie koriCtenja rijei otvoreno (aperte8, usporedi paralele u 11! str. 3K (Z"HFI 1)! str. K# (Z3#FI )! str. => (Z4;FI J)! str. => (Z4FI ep2 3
(; ZF.
>9
Tr2 )11! str. > (ZZ"%""F. 'odi 111 "= (Ka ?unkF.
>R
'odi 1 /vod ( l(! 3(! =( ?unkF. /sp. Tr2 )11! str. 3 (ZH#F.
4li (ila (i greCka pomisliti da +pinozine uzore valja tra*iti iskljuivo u islamskoj filozofiji. +am 4lfara(i
ustvrBuje da postupak koji smo spomenuli potjee od Platona. Lessing! koji je vrlo pomno prouavao
+pinozu i koji je izjavio da ne postoji nikakva druga filozofija osim +pinozine! upotrije(io j e u pogledu
+okrata praktino isti izraz koji +pinoza upotre(ljava u pogledu ?ojsija (Dvjerovao je! ili je (arem 9tio
nauavati...DF. Prema Lessingu! +okrat je Dvrlo oz(iljno vjerovao u vjenu kaznu! ili je (arem vjerovao u nju
u toj mjeri da je smatrao svrsis9odnim nauavati to vjerovanje krajnje izriito i rijeima koje (i najmanje
mogle po(uditi sumnju.D Lessing je dr*ao da su Dsvi drevni filozofiD razlikovali svoje egzoterino
nauavanje i svoje ezoterino nauavanje! a isto je razlikovanje pripisivao Lei(nizu.
HK
+pinozina pravila
*ivljenja! koja otvaraju naelo Dad 7aptum vulgi loWuiD! o(likovana su po uzoru na pravila Des7artesova
Dmorale par provisionD! koja otvaraju za9tjev za nepopustljivim pokoravanjem u svemu! osim u strogo
privatnom istra*ivanju vlastiti9 stajaliCta.
HH
?o*emo tek usput spomenuti pitanje Des7artesove te9nike
pisanja % pitanje koje! ini se! z(unjuje sve njegove prouavatelje z(og toga Cto je taj filozof (io krajnje
oprezan pri svemu Cto je inio. +pinozi je tradi7ionalno razlikovanje egzoterinog (ili DotkrivenogDF i ezo%
terinog (ili DzagonetnogDF izlaganja (ilo dostupno i preko @a%7ona! koji je oso(ito inzistirao na Dtajnom i
povuenomD karakteru znanosti vladavine. Prouavatelj +pinoze mora o(ratiti oso(itu pozornost na
@a7onova naela u vezi s upotre(om izrazaA Dini se da je naj(olje dr*ati se puta 4ntike usCue ad aras6 te
stoga zadr*ati stare izraze! iako ponekad mijenjam upotre(e i defini7ije! prema umjerenom postupku u
graBanskoj vladaviniI no tamo gdje je unijeta neka promjena! ipak vrijedi ono Cto je 0a7it mudro primijetio!
*adem ,agistratuum vo"abuld$
>
O2 Do(ro je poznato u koliko se velikoj mjeri +pinoza Cutke pokoravao tom
politikom pravilu. &ini se da aludira na to kada ka*e da ovjek koji us9tije promijeniti znaenje nekog
izraza na koji je naviknut! nee to (iti u stanju dosljedno initi D(ez poteCkoaD pri usmenom ili pi%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
HK
DLei(niz von den e<igen +trafenD NLei(niz o vjenim kaznamaQ! Herke, izd. Petersena i von 2ls9ausena! JJ1! 4H i K>.
>>
3is"ours de la m<t)ode N-asprava o metodiQ! 111 i )1 poetak.
>e
/dvan"ement of Learning N/napreBenje uenjaQ! izd. ,ver8manUs Li(rar8! ;"! 4%4"! ">#%">K. /sp. 3e augmentis 111 4 i )1 ".
smenom izlaganju. ?oramo se samo prisjetiti injeni7e da su Dsve izvrsne stvari toliko teCke koliko su
rijetkeD.
27ijenimo li +pinozin postupak prema mjerilima koja je priznavao odreBen (roj prijaCnji9 mislila7a! njegov
oprez ili Ctedljivost pri saopivanju svoji9 glediCta ni izdaleka nije pretjeran. 'apravo! sudei prema tim
mjerilima! +pinoza pokazuje izvanrednu 9ra(rost. Ho((es! taj vrlo 9ra(ar ovjek! nakon itanja Traktata
priznao je da se on sam nije (io usudio pisati toliko 9ra(ro. +pinoza je (io vrlo 9ra(ar u mjeri u kojoj je iCao
do one krajnosti do koje je mogao ii kao ovjek koji je (io uvjeren da je religija! tj. pozitivna religija!
prijeko potre(na druCtvu! i koji je oz(iljno s9vaao svoje druCtvene du*nosti. +toga u svim svojim spisima! a
oso(ito u Traktatu, govori Dad 7aptum vulgiD. 0o se ne kosi s injeni7om da se Traktat izriito o(raa
filozofima! a ne puku. Jer +pinoza nikako nije mogao sprijeiti dio puka koji ita latinski da proita Traktat i
da ga z(og toga zamrzi. Prema tome! ta knjiga ima za 7ilj ne samo prosvijetliti poten7ijalne filozofe! nego i
suprotstaviti se stajaliCtu koje je puk imao o +pinozi! tj. umiriti sam plebs2
so
2sim toga! Traktat se o(raa ne
toliko filozofima kao takvima! koliko poten7ijalnim filozofima! tj. ljudima koji su! (arem u ranim fazama
svoje o(uke! du(oko pro*eti pukim predrasudamaA ono Cto +pinoza smatra osnovnom predrasudom ti9
poten7ijalni9 filozofa kojima se o(raa u Traktatu, samo je pose(an o(lik osnovne predrasude pukog
NvulgarQ du9a openito.
=
+pinoza se u Traktatu o(raa poten7ijalnim filozofima stanovite vrste! dok puk sluCa. +toga govori na takav
nain da puk ne s9vati Cto on *eli rei. 1z tog se razloga izra*ava proturjenoA oni koji (udu Cokirani
njegovim 9eterodoksnim izjavama! (it e umireni viCe ili manje ortodoksnim formulama. +pinoza 9ra(ro
porie mogunost uda u u*em smislu % u jednom jedinom poglavlju. 2
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
>[
Tr2 )11! str. >K (Z4"F. ). Dunin%@orko<ski! Spinoza, 11! "H%"=A D3ur im 3otfall (ra79te (+pinozaF eine sel(stersonnene 0erminologie auf... Die altge%<o9nte 5orm solite glei79sam die
gef?9rli79e @eunru9igung (es79<i79tigen. Die Leser konnten zuerst meinen! dass sie si79 in einer i9nen <o9l (ekannten p9i%losop9is79en 6elt (e<egten.D N+pinoza je unosio terminologiju
koju je sam izmislio samo kada je to (ilo nu*no... 0radi7ionalni je o(lik u neku ruku tre(ao utiCati opasnu uznemirenost. &itatelji su isprva mogli misliti da se kreu u filozofijskom svijetu koji
im je do(ro poznat.Q *pp2 3> i 43 (4; Z"F.
=
/sp. Tr2 predg.! str. " (Z34F sa 1! str. # (Z"F. /sp. )! str. K; (Z3F. /sp. analize praznovjerja u Tr2 predg! str. # (Z4F i u *ti"i 1 dod.
udima! meButim! govori u itavom djelu! no u drugim poglavljima ne razjaCnjava da pod udima
razumijeva tek prirodne pojave koje su izgledale udno onim pukim mislio7ima koji su i9 opazili ili
za(ilje*ili. Pretjeramo li u svr9u pojaCnjenja! mo*emo rei da svako poglavlje Traktata ima funk7iju
po(ijanja jedne oso(ite ortodoksne dogme! ostavljajui nedirnute sve druge ortodoksne dogme.
="
+amo e se
manji dio itatelja potruditi da vrsto zadr*i u du9u is9ode svi9 poglavlja i da i9 z(roji. +amo e manji dio
itatelja priznati da je! ako autor daje proturjene izjave o nekoj temi! sasvim mogue da je njegovo glediCte
izra*eno izjavama koje se javljaju manje esto ili samo jednom! dok je njegovo glediCte skriveno
proturjenim izjavama koje se javljaju najeCe ili ak u svim sluajevima osim jednogI jer mnogi itatelji
ne razumiju u potpunosti Cto znai da uestalost ponavljanja neke postavke ne poveava njezinu istinitost ili
oz(iljnost. ?ora se takoBer uzeti u o(zir Duo(iajenu (lagost o(ini9 ljudiD
=3
! do(roudnost koju prilino
(rzo natjeraju na uzmak ili Cokiraju inkvizitorska surovost i (ezo(zirnost! koje su nu*ne da (i se DiCupaloD
oz(iljna glediCta vjeCtog autora koji i9 nastoji sakriti od svi9 osim nekoli7ine. +toga ne zavodi na stranputi7u
kada se ka*e da su u Traktatu ortodoksne izjave oitije od 9eterodoksni9. 3ije! primjeri7e! sluajno da prva
reeni7a prvog poglavlja ustvrBuje da je proroCtvo ili o(java sigurno znanje o (ilo kojoj temi! koje je @og
o(javio ljudskim (iima. )iCe ili manje ortodoksne izjave mo*emo nazvati % prvim izjavama! a proturjene
izjave % drugim izjavama. 2d dviju tematski9 izjava o 1susu! prva je nedvoj(eno (li*a ortodoksnom
krCanskom glediCtu.
=4
0o pravilo valja uzeti 7um grano salisA zakljuak teologijskog dijela Traktata jedva
daje manje ortodoksan od njegova poetka. Prema pravilu sudske retorike!
=#
vea je vjerojatnost da se Ddruge
izjaveD naBu negdje u sredini! tj. na mjestima koja su najmanje izlo*ena radoznalosti povrCni9 itatelja.
+pinoza je! dakle! mogao otkriti svoje oz(iljno glediCte pa*ljivijim itateljima! a istodo(no ga sakriti od
puka! ak i izlaga%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
="
Ho((es u (iti slijedi isti postupak u 3. dijelu svog Levi!atana2
=3
4ristotel! (esp2 /t)2 GG2 4. Nusp. prijevodA Ustav atinski, @eogradA Plato! ;;H.Q
=4
/sporedi takoBer Tr2 )11! str. ;=%;; (ZZK%>F s isto! str. >;% (ZZ#=%KKF %o(rati pa*nju na D7onsulta omisiD Nnamjerno sam izostavioQ na str. >; (Z#;F %I i J1)! str. H3 (Z3A li7etF s isto, str.
H=%H; (ZZ3"%33A teneturF.
=#
.i7eron! rator #. #>. /sp. 3e oratore 11 HH. 33.
njem tog glediCta u skupini izriiti9 izjava te po(ijanjem tog glediCta u drugoj skupini proturjeni9 izjava.
4li nisu sva +pinozina proturjeja izriita. / nekim sluajevima izriitim izjavama ne proturjee druge
izriite izjave! nego ono Cto nu*no proizlazi iz nji9. / drugim sluajevima suoeni smo s proturjejem
izmeBu dviju izriiti9 izjava! od koji9 nijedna nije nu*no 9eterodoksna niti je nu*no da izravno izra*ava
+pinozino glediCte o danoj temiI ali neusklaBenost Cto proizlazi iz proturjeja ukazuje na neizra*eno i
nedvosmisleno 9eterodoksno glediCte koje razrjeCuje povrCinsko proturjeje i koje je! pokazuje se! neizravno
iznijeto povrCinskim proturjejem.
=K
)aljano je pravilo za itanje Traktata da se! u sluaju proturjeja! mora smatrati da izjava koja je
najoprenija onome Cto je +pinoza smatrao pukim glediCtem! izra*ava njegovo oz(iljno glediCteI dapae! da
ak i nu*na implika7ija 9eterodoksne naravi mora imati prvenstvo u odnosu na proturjenu izjavu kojoj
+pinoza nigdje ne proturjei izriito.
=H
Drugim rijeima! ako se konane teze pojedini9 poglavlja Traktata
(za razliku od skoro stalno po%navljani9 prilagod(iF ne podudaraju dosljedno jedne s drugima! zapa*anje te
injeni7e i naCe potonje razmiCljanje vode nas do dosljednog glediCta koje +pinoza viCe ne navodi izriito!
nego ga jasno pretpostavljaI pa moramo prepoznati to glediCte kao njegovo oz(iljno glediCte! ili kao tajnu
par eA"ellen"e Traktata2 +amo dr*ei se tog pravila itanja mo*emo razumjeti +pinozinu misao tono onako
kako ju je on razumijevao te iz(jei opasnost da postanemo i ostanemo zavarani njegovim prilagod(ama.
@udui da +pinoza navodi pravilo Dad 7aptum vulgi loWuiD (ez ikakve ograde! ima osnove za pretpostavku
da ga se pridr*avao i kada je pisao svoju *tiku2 0u pretpostavku ne mo*e se otkloniti upuivanjem na
DgeometrijskiD karakter tog djela! jer Dad 7aptum vulgi loWuiD ne znai iznositi svoje misli u uvrije*enom
ru9u! nego raspravljati ad)ominem ili eA "onsessis, tj. sa zaCtienog stajaliCta. +pinoza je iznio u
DgeometrijskomD o(liku i nauavanje Des7arte%sova djela Prin"ipia, iako se nije ak ni pretvarao da je to
naua%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
=K
Primjer (i (ile tvrdnje Drazumijem @i(lijuD i Dne razumijem @i(lijuD. Yto se tie impli7itni9 proturjeja! usp. Tr2 J)! str. =4 (Z">F.
=H
/sp. str. K3 gore2
vanje istinito nauavanje. +trogo ezoterian ili znanstven karakter *tike ne jami ni injeni7a da +pinoza nije
izriito namijenio to djelo tipu ljudi koji nisu aktualni ili zreli filozofi! jer ima mnogo drugi9 naina kako
autor mo*e naznaiti da govori Das 7aptum ali7uiusD. Da spomenemo jedan od nji9A po svoj prili7i nikad nije
(ilo oz(iljnog itatelja *tike koji nije proitao i Traktat6 oni kojima su dovoljne naznake iz Traktata
razumjeli su Cto je +pinoza oz(iljno mislio o svoj pozitivnoj religiji i o @i(liji! a na temelju po(o*ni9
upuivanja na (i(lijska nauavanja koja se javljaju u *ti"iO
[
smjesta su raza(rali da ta knjiga nipoCto nije
slo(odna od prilagod(i pri9vaenim glediCtima. Drugim rijeima! ne mo*emo ostati pri dojmu da je % dok je
Traktat, dakako! egzoterian % *tika, kratko i jasno! +pinozino ezoterino djelo! te da je stoga u *ti"i izriito
i jasno izneseno rjeCenje svi9 zagonetki Traktata2 Jer +pinoza nije mogao ne znati oitu istinu % na koju mu
je! k tome! skrenuo pozornost ako ne Platon! onda u svakom sluaju ?ajmonid
;>
%da je svaka knjiga
dostupna svakomu tko mo*e itati jezik na kojem je napisanaI i da stoga! ako ima ikakve potre(e za
skrivanjem istine od puka! nijedno pisano izlaganje ne mo*e (iti! strogo govorei! ezoterino.
/ nedostatku +pinozini9 izjava koje se sasvim odreBeno (ave nainom priopivanja koriCtenim u *ti"i,
veina e prouavatelja smatrati da je pitanje o ezoterinosti ili egzoterinosti tog djela mogue razrijeCiti
samo na osnovi unutarnjeg dokaznog materijala. Jedan od najueniji9 suvremeni9 prouavatelja +pinoze
govori o Dz(unjujuoj aluzivnosti i eliptinosti stilaD *tike, i primjeuje da u tom djelu Dizjave nisu va*ne
z(og onoga Cto konkretno potvrBuju! nego z(og pori7anja koja impli7irajuD. +pinozin postupak o(jaCnjava
okolnoCu da je +pinoza! Lidov! *ivio u ne*idov%skom okru*ju u kojem Dnikad nije osjeao da je sasvim
slo(odan rei Cto misliI on! koji meBu vlastitim narodom nikad nije oklijevao 9ra(ro progovoriti! postao je
oprezan! suzdr*an i pun oklijevanjaD. / du9u tog DpovijesnogD razloga (tj. razloga koji se ne temelji u prvom
redu na +pinozinim izriitim izjavama! nego na
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
ee
*p2 3 (; ZZ%"F. /sp. L. ?e8erov predgovor djelu (enati 3es :artes Prin1"ipiorum itd.
e[
*tika 1) K= primjed(a.I ) 3K primjed(a. /sp. Tr2 pol2 11K! ""! 111 >! )11"#.
;>
?ajmonid! 'odi 1 uvod (4a ?unkF. /sp. Platon! Sedmo pismo 34 d4%e3 i 34473%d#I5eifar"H#7# id.
povijesti autorova *ivotaF! naposljetku ustvrBujeA D+la(o je razumijevao z(iljski uzrok vlastitog ponaCanjaD!
tj. priznaje da pokuCava razumjeti +pinozu (olje nego Cto je on razumijevao se(e. 2sim toga! teCko se mo*e
rei da +pinoza DnikadD nije oklijevao iznijeti svoja glediCta kada se o(raao LidovimaI jer imao je normalne
prilike za razgovor sa Lidovima samo dok je (io vrlo mlad! a oprez nije oso(ina svojstvena mladima. Prema
naelu koje je izrazio sam +pinoza! morao (i (iti krajnje Doprezan! suzdr*an i pun oklijevanja meBu vlastitim
narodomD da je *ivio u vremenu kada je odvajanje od *idovske zajedni7e (ilo nemogue za ovjeka
*idovskog porijekla koji dr*i do se(e i koji nije potpuno uvjeren u istinitost neke druge religije. Profesor
6olfson takoBer o(jaCnjava oso(it stil *tike na temelju +pinozine talmudske i ra(inske o(uke! pa u skladu s
tim ustvrBuje da se prouavanju *tike mora pristupiti u du9u Du kojem stari ra(inski uenja7i pristupaju
prouavanju svoji9 mjerodavni9 tekstovaD. 1mpli7itno! meButim! priznaje vrlo ogranienu vrijednost tog
pristupa kada ka*e da se Du pogledu svake njegove izjave neprestano moramo pitati % Eoji je razlogX Yto
nam *eli priopitiX 3a koji se autoritet oslanjaX Preslikava li taj autoritet tono ili neXD
;
Jer jasno je da
+pinoza nije znao ni za kakve autoritete na polju filozofijskog istra*ivanja. Postoji najvea mogua razlika
izmeBu autora koji se(e smatra pukom karikom u lan7u neke tradi7ije dostojne poCtovanja! pa upravo iz tog
razloga koristi aluzivan i eliptian jezik! tj. jezik koji je razumljiv samo na osnovi te tradi7ije! i autora koji
porie svu vrijednost tradi7ije i stoga koristi razna stilska sredstva % a oso(ito aluzivan i eliptian jezik % da
(i iskorijenio tradi7ionalna glediCta iz du9a svoji9 naj(olji9 itatelja. 6olfson naznauje mnogo valjaniji
razlog za oso(it stil *tike kad ka*e da je +pinozin DU@ogU tek umirujui izraz za najo(u9vatnije naelo
univerzumaD! ili da je tvrdnja kako je Dnjegova 7jelokupna filozofija razvijena iz njegova poimanja @ogaD
%puko Dliterarno pretvaranjeD. Jer lako je razumljivo da je +pinoza mogao neutralizirati toliko velike
prilagod(e samo aluzijama! elipsama ili slinim dosjetkama. Drugim rijeima! ako +pinozin nauk o @ogu %
kao Cto 6olfson dosljedno sugerira % u osnovi nije niCta
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
;
H.4. 6olfson! T)e p)ilosop)+ of Spinoza, Harvard /niversit8 Press! ;34!! ""%"4.
drugo doli Dunutarnja kritikaD tradi7ionalne teologije! onda se! &a temelju +pinozina izriitog za9tjeva Dad
7aptum vulgi loWuiD i &a temelju njegova vjerodostojnog tumaenja tog za9tjeva! mora priznati da +pinozin
nauk o @ogu % naizgled osnova ili polaziCte njegova 7jelokupnog nauka % kao takav pripada pukom
argumentiranju ad )ominem ili eA "onsessis, koje viCe skriva nego Cto otkriva njegovo stvarno polaziCte. Da
to izrazimo te9nikim jezikom! +pinoza u *ti"i izla*e DsintezuD! preCuujui DanalizuD koja joj nu*no
pret9odi.
;3
2dnosno! preCuuje 7jelokupno rasuBivanje % i filozofijsko i DpolitikoD % Cto vodi do defini7ija
koje istovremeno z(unjuju i umiruju itatelja kada otvori tu knjigu. 4ko je istina da je +pinozin DU@ogU tek
umirujui izrazD! tre(alo (i ponovo napisati 7ijelu *tiku ne koristei taj pojam! tj. polazei od +pinozini9
prikriveni9 ateistiki9 naela. 4ko je istina da je +pinozin DU@ogU tek umirujui izrazD! sigurno se nema viCe
nikakva prava pretpostaviti da je! prema +pinozi! ideja o @ogu % da ne govorimo o postojanju @oga % Dodma9
spoznata kao intui7ijaD
;4
! i da je stoga ona legitimno polaziCte za filozofiju. Eako (ilo da (ilo! +pinozino
openito naelo prilagod(e openito pri9vaenim stajaliCtima namee tumau du*nost da postavi pitanje
koje su apsolutne grani7e +pinozine prilagod(eI ili! odreBenije reeno! koja su potpuno neteologijska
razmatranja dovela +pinozu u suko( s materijalizmom! i u kojoj mjeri ta razmatranja svjedoe u prilog
izriitom nauku *tike2 Drugim rijeima! valja istra*iti ima li igdje u +pinozinim spisima naznaka! ma koliko
suptilni9! strogo ateistikog poetka ili pristupa. 0o je! uzgred (udi reeno! jedan razlog zaCto tre(a itati
Traktat % ne samo u odnosu na *tiku kao pozadinu! nego i zase(no. /pravo to egzoterinije djelo mo*e ot%
kriti znaajke +pinozine misli koje nisu mogle (iti umjesno otkrivene u *ti"i2 Dok su prijaCnji naraCtaji
javno D*igosaliD +pinozu kao ateista! danas je skoro 9ereza nagovijestiti da je! koliko znamo prije novog
istra*ivanja 7jelokupne pro(lematike! +pinoza mogao (iti ateist. 0a promjena! protivno pretenziji suvremene
samodopadnosti! nije proiziCla samo iz toga Cto je povijesna uzdr*anost
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
;"
6olfson! nav2 d!2, 1! ">%""! #;! HHI 11! 4. /sp. Tr2 11! str. 43 (ZZ#K%#HFI )1! str. == (Z3KF.
;3
/sp. kraj Des7artesovi9 D+e7undae -esponsionesD na prigovore njegovim ,editationes2 /sp. takoBer (egulae 1).
;4
6olfson! nav2 d!2, 1! 3H#.
zauzela mjesto fanatike gorljivosti! nego iznad svega iz injeni7e da su pojava i uzro7i egzoterinosti skoro
potpuno za(oravljeni.
Da se vratimo Traktatu, sada mo*emo navesti prave razloge za stanovite znaajke tog djela koje joC nisu
dovoljno razjaCnjene. Traktat se o(raa krCanima % ne stoga Cto je +pinoza vjerovao u istinitost krCanstva
ili ak u nadmo krCanstva u odnosu na judaizam! nego stoga Cto Dad 7aptum vulgi loWuiD znai Dad 7aptum
9odierni vulgi loWuiD ili prilagoditi se vladajuim stajaliCtima svog vremena! a krCanstvo je %
ne
judaizam %
vladalo u doslovnom smislu. 1li! drugim rijeima! +pinoza je *elio preo(ratiti na filozofiju DCto je viCe
mogue ljudiD
;#
! a u svijetu je (ilo mnogo viCe krCana nego Lidova. 0ome se mogu dodati dva DpovijesnaD
razlogaA nakon svog otvorenog i neopozivog raskida sa *idovskom zajedni7om! +pinoza se nije viCe mogao
umjesno o(raati Lidovima na nain na koji se o(raa krCanima u Traktatu ni s 7iljem s kojim se o(raa
krCanima u Traktatu6 osim toga! u njegovo je vrijeme postojala znaajna skupina krCana! ali ne i Lidova!
koji su (ili Dli(eralniD u smislu da su vjersku dogmu sveli na najmanju mjeru! i koji su istovremeno smatrali
da su svi o(redi i sakramenti neva*ni! ako ne i Ctetni. / svakom sluaju! +pinoza je (io DkrCanin s
krCanimaD na potpuno isti nain kao Cto je! prema njegovom sudu! Pavao (io D$rk s $r7ima i Lidov sa
LidovimaD
;K
. Politika i druCtvena mo krCanstva o(jaCnjava i injeni7u da je tematika Traktata viCe
*idovska! nego krCanska. @ilo je (eskrajno manje opasno napasti judaizam nego napasti krCanstvo! a
nedvoj(eno je (ilo manje opasno napasti +tari zavjet nego 3ovi zavjet. Dovoljno je proitati sa*etak
argumenta7ije prvog dijela Traktata na poetku trinaestog poglavlja! da (i se vidjelo kako su % dok je izriita
argumenta7ija tog dijela prvenstveno utemeljena na +tarom zavjetu! ili usmjerena protiv njega % zaklju7i
zamiCljeni tako da se odnose na DPismoD! tj. na o(a 'avjeta u istoj mjeri.
;H
Eada +pinoza razmjerno opCirno
kritizira teologijsko naelo pri9vaeno od strane
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
[R
Tr2 de int2 em2, str. =%; (Z4FI usp. *tika ) ">. /sp. str. K3 i dalje! gore2 Yto se tie potlaenog stanja Lidova! usp. Tr2 111! str. ##! #H (ZZ4H! ##FI )11! str. >K (Z4#F.
;K
/sp. Tr2 111! str. #4 (Z4KFI )1! str. == (Z3KF.
;H
0ome se mo*e dodati da se +pinozina optu*(a z(og iskrivljavanja (i(lijskog teksta % ili po(o*ne prijevare % ne odnosi samo na 'idove u pogledu +tarog zavjeta! nego i na krCane u pogledu
3ovog zavjetaI usp. Tr2 )1! str. ; (Z#F s epp2 H# ("3 Z#F i H= ("# ZKF.
Dnajveeg dijelaD Ji(ova* jasno je da ima na u'u i Dnajvei (io; krCana! Cto se vidi iz njegove referen7e
na nauk o 1stonom grije9u u spomenutom odlomku! i iz paralela drugdje u TraktatuBO 3akon Cto je
naznaio dvoj(enost rodoslovlja Jekonije i Keru$a2(ela u 3. poglavlju Prve knjige Ljetopisa! +pinoza
dodaje &apo'enu da (i radije (io zadr*ao Cutnju o toj temi! iz razloga koji ne mogu (iti o(jaCnjeni jer to ne
dopuCta vladajue praznovjerje. @udui da uope nije oklijevao istaknuti dvoj(enost drugi9 -a$i2ljeCki
+tarog zavjeta sline prirode! njegova kriptina napomena mo*e se odnositi samo na vezu spomenutog
rodoslovlja i 1susova rodoslovlja u prvom poglavlju ,vanBelja po ?ateju.D Prevaga *idovske tematike u
Traktatu viCe je! dakle! posljedi7a +pinozina opreza! nego njegova nedovoljnog znanja o krCanstvu ili
njegova nedovoljnog vladanja grkim jezikom.
>>
?oglo se oekivati da Le ga njegova razmjerna Cutljivost o
spe7ifino krCanskim temama zaCtititi od progona puka! dok nije (ilo vjerojatno da e ga diskvalifi7irati u
oima Doprezniji9D itatelja! na koje se mogao osloniti da e razumjeti implika7ije njegovog napada na
judaizam! a oso(ito na +tari zavjet.
1z +pinozina vjerodostojnog tumaenja pravila Dad 7aptum vulgi loWuiD proizlazi da njegovo egzoterino
nauavanje nije moglo (iti zamiCljeno kao D(ezvremenoD nauavanje. 4li iz istog je razloga Traktat povezan
sa svojim vremenom % ne z(og toga %to je +pinozina oz(iljna i privatna misao (ila odreBena njegovom Dpo%
vijesnom situa7ijomD! a da on toga nije (io svjestan! nego z(og toga Cto je svjesno i namjerno prilagodio ne
svoju misao! nego javni izraz svoje misli! onome Cto je njegovo vrijeme za9tijevalo ili dopuCtalo. 3jegovo
zagovaranje Dslo(ode filozofiranjaD! te
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
[e
Tr2 J)! str. =%=" (ZZ4! >F. /sp. kratku referen7u na u osnovi isto teologij%sko naelo u )! str. => (Z4;F! koja karakteristino zavrCava rijeimaA D+ed de 9is non est opus apertius loWuiD.
/sp. predg! str. = (ZZ4%HF.
[[
Tr2 J! (ilj. " (Z (ilj.F. 'a koriCtenje pojma praznovjerje u tom odlomku! usp. ep2 HK (H4 ZZ4! 4F.
>>
3a kraju desetog poglavlja Traktata +pinoza o(jaCnjava svoje uzdr*avanje od literarne kritike 3ovog zavjeta svojim nedovoljnim znanjem grkog jezika. 4li to ne o(jaCnjava z(og ega
ograniuje svoje napomene uz 3ovi zavjet u jedanaestom poglavlju na apostolske poslani7e. -azlog toj upadljivoj injeni7i njegova je *elja da ne ka*e niCta o ,vanBeljima. /sp. takoBer )! str.
HK (Z34F. Hermann .o9en (&udis")e S")riften NLidovski spisiQ! @erlin ;"4! 111! 3KHFA DDie 5ur79t 9at (+pinozaF zu z<eierlei ?ass am 4lten und 3euen 0estament getrie(en.D N+tra9 je natjerao
V+pinozuV da pristupi +tarom zavjetu i 3ovom zavjetu s dvostrukim mjerilima.Q
stoga zagovaranje Dodvajanja filozofije od teologijeD! u prvom je redu povezano s njegovim vremenom z(og
toga Cto njegovo vrijeme nije imalo tu slo(odu! a istovremeno je nudilo razmjerno do(re izglede za njezino
uvoBenje. / neko drugo do(a! ili ak u nekoj drugoj zemlji! +pinozu (i njegovo naelo opreza (ilo pri%
moralo da iznese potpuno drukije prijedloge za zaCtitu filozofije! nimalo ne mijenjajui svoje filozofijsko
miCljenje. +la(ljenje 7rkvenog autoriteta u krCanskoj ,uropi! velika raznolikost krCanski9 sekti u
stanovitim protestantskim zemljama! sve vea nepopularnost vjerski9 progona i prakti7iranje snoCljivosti
pose(i7e u 4msterdamu! dopustili su +pinozi da javno sugerira Dodvajanje filozofije od teologijeD ne samo u
interesu filozofije ili filozofa! nego i u interesu druCtva openitoI i da to sugerira ne samo s filozofijski9
razloga! nego takoBer s (i(lijski9 razloga.
>
+pinozina argumenta7ija povezana je s njegovim vremenom
oso(ito z(og toga Cto je njegovo zagovaranje Dslo(ode filozofiranjaD utemeljeno na argumentima uzetim iz
karaktera (i(lijskog nauavanja. Jer +pinoza je % kako pokazuju njegove referen7e na klasine autore
%vjerovao da je legitimiranje te slo(ode samo s druCtveni9 razloga (ilo mogue i u klasinoj 4nti7i! te da e
stoga (iti mogue u (uduim druCtvima o(likovanim prema klasinom o(ras7u. 0onije reeno! +pinoza je
smatrao da je ta oso(ita vrst legitimiranja slo(ode istra*ivanja viCe klasino! nego (i(lijsko nasljeBe.
>"
2sim
toga! iz naCe pret9odne argumenta7ije proizlazi da egzoterino nauavanje Traktata nije zamiCljeno kao
DsuvremenikD krCanstva. Traktat nije DsuvremenikD spe7ifini9 pretpostavki koje napada! nego oni9 na koje
se poziva. Pretpostavke na koje se +pinoza poziva u najvidljivijem dijelu argumenta7ije Traktata, glase
ovakoA do(ar *ivot! kratko i jasno! prakti7iranje je pravde i lju(avi! Cto nije mogue (ez vjere u (o*ansku
pravednostI a @i(lija ustrajava na tome da je prakti7iranje pravde i lju(avi! udru*eno s vjerom u (o*ansku
pravednost! nu*an i dovoljan uvjet za spas. / trenutku
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
FJF
Tr2 J1)! str. H3!H; (ZZ"! 34FI JJ! str. "4#%"4K (Z4>F. *p2 3>.
>"
/sp. naslov Tr2 JJ s 0a7it! .istoriae 1 ! i Tr2 J)11! str. "> (Z;F s .urtius -ufus )111 #.H. /sp. takoBer J)11! str. ">K (Z3"FI J)111! str. ""#%""K (Z"#FI J1J! str. "3K%"3H (ZZ#>%#3FI J1! str.
#H%#= (ZZ""%"4FI 11! str. 43 (ZZ##%#HF. /sp. ?a79iavelli! 3is"orsi 1 A u do(a do(ri9 rimski9 7areva svatko je mogao zauzeti i (raniti koje god je stajaliCte 9tioI takoBer Ho((es! Levi!atan
pogl. 4K (izd. ,ver8manUs Li(rar8! str. 3H4F i argumenta7iju ?iltonove /eropagiti"e kao 7jelinu.
kada te pretpostavke prestanu (iti javno o(ranjive ! egzoterino nauavanje Traktata izgu(it e svoj raison
d7ftre2
$otovo sve Cto smo rekli u ovom ogledu (ilo je potre(no da $i se oso(ita slo*enost argumenta7ije Traktata
uinila razumljivom. 'natan dio te argumenta7ije zapravo je priziv @i(liji protiv tradi7ionalne teologije! dok
drugi dio argumenta7ije osporava autoritet @i(lije. Hermeneutiko naelo koje legitimira 7jelokupnu argu%
menta7iju i tako zamagljuje temeljnu razliku izmeBu njezini9 raznorodni9 dijelova! izra*eno je tvrdnjom da
je! u naelu! doslovno znaenje @i(lije njezino jedino znaenje. Povratak doslovnom znaenju @i(lije
ispunjava potpuno drukiju funk7iju! sjedne strane u kontekstu kritike tradi7ionalne teologije utemeljene na
@i(liji! a s druge strane u suprotnom kontekstu napada na autoritet @i(lije. Polazei pri svojoj argumenta7iji
od pretpostavke! koja je ustupak! da je @i(lija jedini dokument o(jave! +pinoza za9tijeva da se istu @o*ju
rije ne iskvaruje nikakvim ljudskim doda7ima! izmiCljotinama ili novotarijama! i da se niCta ne smatra
o(javljenim naukom Cto nije potvrBeno izriitim i jasnim iskazima @i(lije.
>4
+kriveni razlog za taj postupak!
dvostruk je. +pinoza smatra da je nauavanje @i(lije dijelom ra7ionalnije! a dijelom manje ra7ionalno od
nauavanja tradi7ionalne teologije. / mjeri u kojoj je ra7ionalnije! +pinoza pokuCava podsjetiti tradi7ionalnu
teologiju na vrijedno nasljeBe koje je za(oravilaI u mjeri u kojoj je manje ra7ionalno! +pinoza upuuje
opreznije itatelje na dvoj(enost same osnove sve aktualne teologije. 0ako nezamjetno dovodi itatelja do
kritike autoriteta same @i(lije. 0a kritika za9tijeva povratak doslovnom znaenju @i(lije iz dodatnog razloga
Cto je @i(lija popularna knjigaI popularna knjiga napisana u svr9u poduke mora iznijeti svoje nauavanje na
najjednostavniji i lako dostupan nain.
>#
2preka izmeBu dvaju pristupa vjerojatno je najrjeitije izra*ena
oprenim nainima kako +pinoza koristi izraz DdrevanD u pogledu @i(lijeA promatrana kao mjerilo i korektiv
za svu kasniju religiju i teologiju! @i(lija je dokument Ddrevne religijeDI promatrana kao predmet filozofijske
kritike! @i(lija je dokument koji
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
Pod javno o(ranjivim glediCtem tu ne mislimo toliko na glediCte ije je promi7anje dopuCteno zakonom! koliko na glediCte koje podr*ava znatan dio druCtva.
FJ9
Tr2 ! str. K (ZHFI )1! str. ;# (ZK#F.
FJR
Tr2 )11! str. K (Z=HFI J111! str. H" (ZZ"H%"=F.
prenosi Dpredrasude drevnog narodaD . / prvom sluaju! DdrevanD znai dostojan poCtovanjaI u drugom
sluaju! DdrevanD znai gru( i zastario. Pometnja postaje joC vea z(og toga Cto +pinoza u Traktatu daje
o(rise potpuno povijesnog tumaenja @i(lije. ?oglo (i se zapravo initi da je jedina svr9a njegova vrlo
podro(nog izlaganja 9ermeneutiki9 pravila % utiranje puta uzdr*anom! povijesnom prouavanju @i(lije.
'(og toga je neprestano prisutno iskuCenje da se donese sud o +pinozinoj upora(i @i(lije kao autoritativnog
teksta! a i o njegovoj upora(i @i(lije kao mete filozofijske kritike! na temelju onoga o emu on sam tvrdi da
su za9tjevi DznanstvenogD prouavanja @i(lijeI a stoga je esto prisutno i iskuCenje da se primijeti krajnja
nedostatnost +pinozini9 argumenata. 4li nikad se ne smije izgu(iti iz vida injeni7u da je uz%dr*ano ili
povijesno prouavanje @i(lije za +pinozu (ilo "ura posterior2 /zdr*ano prouavanje pretpostavlja
uzdr*anost! a +pinozin je primarni 7ilj u Traktatu upravo stvaranje uzdr*anosti u odnosu prema @i(liji. +ud
o filozofijskoj kriti7i (i(lijskog nauavanja! a joC viCe o zazivanju autoriteta @i(lije protiv tradi7ionalne te%
ologije! nije mogue donijeti u okviru za9tjeva povijesnog prouavanja @i(lije! jer o(je upora(e @i(lije
suCtinski pret9ode tom povijesnom prouavanju. Dok povijesno prouavanje @i(lije! kako ga +pinoza
poima! za9tijeva da se @i(liju ne uzima kao jedinstvo! njegove dvije primarne nakane za9tijevaju upravo
suprotnoI jer tra*(ine! kojima +pinoza ili udovoljava ili i9 napada! postavlja se u ime @i(lije kao jedinstvene
7jeline. Prvi9 Cest poglavlja Traktata, koja pola*u temelj za sve Cto slijedi! a oso(ito za +pinozinu viCu
kritiku @i(lije! ni na koji nain ne pretpostavljaju is9ode te kritikeI ona zapravo proturjee tim is9odimaI u
tim osnovnim poglavljima ?ojsijevo autorstvo Petoknji*ja uzima se zdravo za gotovo. ,utatis mutandis,
isto vrijedi za +pinozin pokuCaj da upotrije(i @i(liju za politiku poduku (poglavlja J)11%J1JF.
>H
0a pri%
vidna neusklaBenost ne umanjuje eventualnu vrijednost +pinozine filozofijske kritike (i(lijskog nauavanjaI
jer (ez o(zira na to tko su (ili autori razni9 teologijski9 postavki izneseni9 u @i(liji! ili utemeljitelji
institu7ija za(ilje*eni9 ili preporueni9 u @i(liji!
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
>K
/sporedi Tr2 predg.! str. = (ZKFI J)111! str. """ (ZZH%;FI J1)! str. => (Z4>F sjedne strane! i J)! str. => (Z"FI )1! str. = (Z4F s druge strane.
>H
/zmi takoBer u o(zir razliku izmeBu ispravnog redoslijeda pitanja koja tumaenje @i(lije tre(a otvoriti % Tr2 )11! str. >"%>4 (ZZ"K%3KF % i redoslijeda predmeta raspravljeni9 u Traktatu2
dokaz apsurdnosti ili manjkavosti postavki i institu7ija o kojima je rije! nu*an je i dovoljan uvjet za
od(a7ivanje (i(lijskog autoriteta.
+pinozino razumijevanje nakane @i(lije kao 7jeline nedvoj(eno je nu*an preduvjet da (i njegova
filozofijska kritika @i(lije (ila valjana. 0o je toka na kojoj razlikovanje njegove upotre(e @i(lije kao
autoriteta i njegove upotre(e @i(lije kao mete filozofijske kritike postaje odluujue za razumijevanje
Traktata2 Jer mogue je da ono Cto +pinoza ka*e o nakani @i(lije kao 7jeline pripada kontekstu njegovog
zazivanja autoriteta @i(lije protiv tradi7ionalne teologije. +igurno ne (i (ilo nespojivo sa +pinozinim na%
elom Dad 7aptum vulgi loWuiD da je upotrije(io @i(liju u tom eg%zoterinom kontekstu onako kako (ranitelj
optu*enoga ponekad upotre(ljava zakoneI onaj tko *eli postii oslo(oBenje od optu*(e %oslo(oBenje
filozofije od teologijski9 spona % nije nu*no zaokupljen utvrBivanjem prave nakane zakona. 3e mo*emo!
dakle! uzeti zdravo za gotovo da je +pinoza stvarno poistovjeivao temeljno nauavanje @i(lije s onim Cto
@i(lija svugdje nauava jasno! ili da je stvarno vjerovao da je moralno nauavanje @i(lije svugdje jasno
izra*eno te da pogreCno itanje nema nikakav Ctetan utje7aj na njega itd.
>=
&injeni7a da nauava te i sline
stvari o openitom karakteru @i(lije joC ne dokazuje da je vjerovao u nji9I jer! da ne ponavljamo naCu
7jelokupnu argumenta7iju! ne mo*e (iti nikakvi9 proturjeja izmeBu uvida razuma i nauavanja @i(lije!
(udui da Distina ne proturjei istiniD
>;
! a znamo da nije vjerovao u istinitost (i(lijskog nauavanja. Pored
toga! neki sasvim odreBeni dokazi potkrepljuju oso(itu dvoj(u koju uvodimo. / svom popisu oni9 (i(lijski9
nauavanja koja su navodno iznijeta jasno svugdje u @i(liji! +pinoza spominje dogmu da! kao posljedi7a
@o*je odred(e! po(o*ni (ivaju nagraBeni! a zli (ivaju ka*njeniI drugdje! meButim! ka*e da! prema
+alomonu! jednaka sud(ina snalazi pravedne i nepravedne! iste i neiste.
>
0J istu vrstu nauavanja u(raja
dogmu da @og vodi (rigu o svim stvarimaI teCko je dokuiti kako to mo*e (iti jasno nauavano svugdje u
@i(liji! ako % kako
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
FJe
Tr2 )11! str. >"%>3! (ZZ"H%";! K=%K;FI 1J! str. 3# (Z3"FI J11! str. K#%KK (ZZ34%3=F.
FJ[
*p2 " (34 Z3F. /sp. :ogitatametap)+si"aH = Z#.
!>
/sp. Tr2 J11! str. K# (Z3KF sa )1! str. =H (Z33FI J1J! str. "";! "3%"3" (ZZ=! ">F.
+pinoza tvrdi % @i(lija nauava u odreBenom (roju va*ni9 odlomaka da @og nije sveznajui! da ne zna Cto e
ljudi initi u (udunosti i da vodi (rigu samo o svom iza(ranom narodu. / takva nauavanja on u(raja i
dogmu da je @og svemoanI opet je teCko dokuiti kako to mo*e (iti jasno nauavano svugdje u @i(liji! ako
je % kako +pinoza sugerira % sam ?ojsije vjerovao da @og nije stvorio anBele ili Ddruge (ogoveD! a ni
materiju.

2sim toga! +pinoza ka*e da se u o(a 'avjeta svugdje najusrdnije preporuuje lju(av! a ipak ka*e
i to da +tari zavjet preporuuje! ili ak zapovijeda! mr*nju prema drugim narodima.
"
1znad svega! +pinoza
iznosi ove tvrdnjeA jedina je nakana @i(lije poduavati posluCnost @ogu! ili! @i(lija ne nala*e niCta osim
posluCnostiI posluCnost @ogu temeljno se razlikuje od lju(avi prema @oguI @i(lija nala*e i lju(av prema
@ogu.
3
/pravo stoga Cto je +pinoza u Traktatu otvoreno napustio vjeru u spoznajnu vrijednost @i(lije!
njegova maksima da govori Dad 7aptum vulgiD prisilila ga je da pripiCe najveu moguu vrijednost
praktinim ili moralnim za9tjevima @i(lije. 1z tog razloga tvrdi da se praktino nauavanje @i(lije sla*e s
istinitim praktinim nauavanjem tj. s praktinim posljedi7ama filozofije. 1z oiti9 je razloga morao
nadopuniti tu tvrdnju ustrajavanjem na tome da je praktino nauavanje @i(lije njezino srediCnje
nauavanje! da je jasno izneseno svugdje u @i(liji te da ga sastavljai i prenositelji @i(lije nikako nisu mogli
iskvariti ili okrnjiti.
Traktat je prvenstveno usmjeren protiv glediCta da (i filozofija tre(ala (iti podvrgnuta @i(liji! ili protiv
Dskepti7izmaD. 4li takoBer je usmjeren protiv glediCta da (i @i(lija tre(ala (iti podvrgnuta % ili prilagoBena %
filozofiji! tj. protiv DdogmatizmaD
4
. Povr9 toga! dok je djelo prvenstveno usmjereno protiv krCanstva!
takoBer je usmjereno protiv judaizma. TraktatJe dakle usmjeren protiv ova etiri znatno razliita stajaliCtaA
protiv krCanskog skepti7izma! protiv krCanskog dogmatizma! protiv *idovskog skepti7izma i
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
U /sp. Tr2 )! str. HH (Z3=FI )11! str. >" (Z"HFI J11! str. K# (Z3KF sa 11! str. 3H%3; (ZZ3"%3#! 3H%4>FI 111! str. 44%4# (Z3FI )1! str. =%=" (ZZ"! 4FI J)11! str. ">K! "4%"# (ZZ3>! HH%H;F.
!"
/sp. Tr2 J11! str. KK (Z3HF s J)11! str. "4 (ZHHFI J1J! str. "33 (Z";F.
3
/sp. Tr2 J111! str. K= (ZZH%=FI J1)! str. H4 (ZZ#%;F s J)1! (ilj. 34 (Z#3 (F. /sp. 1)! str. #;! K>%K! K# (ZZH%=! 4%#! 34FI J11! str. K" (Z;FI J1)! str. HH (ZZ"4%"#F.
FF9
Tr2 J)! str. => (ZF.
protiv *idovskog dogmatizma. 3o argumenti koji (i mogli (iti odluujui protiv jednog ili viCe ti9 stajaliCta!
mogli (i (iti neva*ni ako i9 se upotrije(i protiv drugi9 stajaliCta. Primjeri7e! argumenti koji se pozivaju na
autoritet 3ovog zavjeta mogli (i (iti presudni protiv jednog ili viCe o(lika krCanske teologije! ili ak protiv
svi9 o(lika krCanske teologije! ali su oito neva*ni ako i9 se upotrije(i protiv (ilo kojeg *idovskog
stajaliCta. +toga (i valjalo oekivati da e +pinoza podvrgnuti kriti7i svako od etiri stajaliCta zase(no. 4li!
uz vrlo rijetke iznimke! on usmjerava jednu te istu kritiku protiv neega Cto (i se moglo initi fantastinim
9i(ridom sainjenim ad )o" od judaizma i krCanstva! te od dogmatizma i skepti7izma. ?oglo (i se initi da
njegovo propuCtanje da dosljedno pravi razliku izmeBu razni9 stajaliCta koja napada i da o(raa oso(itu
pozornost na spe7ifian karakter svakog od nji9! liCava opravdanosti ma kakvo posveivanje oz(iljne
pozornosti njegovoj kriti7i. Primjeri7e! kao uvod u svoje pori7anje mogunosti uda! on daje prikaz
svjetovnog glediCta o toj temi koji svojom siro%voCu vjerojatno nadilazi sve Cto je ikad rekao ili sugerirao
najstu%pidniji ili najmraniji polupoznavatelj *idovske ili krCanske teologije. &ini se da +pinoza tu (ira kao
metu svoje kritike jedno eventualno nepostojee stajaliCte! koje je (ilo oso(ito lako po(iti. 1li! da uzmemo
drukiji primjer! kao uvod u svoje pori7anje spoznajne vrijednosti o(jave navodi tvrdnju da su DsviD pis7i
Dzapanjujue nagloD ustvrdili kako su proro7i znali sve Cto je u dosegu ljudskog razuma! tj. teolozima
imputira glediCte za koje je reeno da su ga od(a7ili Dsvi va*ni krCanski teolozi tog do(aD
#
. $lediCte o
kojem je rije zastupao je ?ajmonid! a +pinoza! ini se! Dzapanjujue nagloD uzima ?ajmonida kao
predstavnika svi9 teologa. 0u! ini se! kao metu svoje kritike (ira jedno aktualno te%ologijsko stajaliCte iz
neva*nog razloga Cto gaje stje7ajem okolnosti pomno prouavao tijekom svoje mladosti.
Traktat ostaje u velikoj mjeri nerazumljiv sve dok se ne uklone tipine teCkoe Cto i9 ta dva primjera
predouju. 3akana nam je pokazati da se te poteCkoe ne mogu pripisati +pinozinu oprezu! i tako izraziti
naCe slaganje s glediCtem % koje nikad nismo po(ijali %
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
#
). Dunin%@orko<ski! Spinoza, 1)! 3#. /sp. ?ajmonid! 'odi, 11 3" i 3K. )idi takoBer 4(ravanelovu kritiku u njegovom komentaru ti9 poglavlja i u njegovom komentaru 4mosa . i Prve
knjige o Eraljevima 3.4I usp. Tr2 11! str. "; (ZF.
da +pinozina egzoterinost nije jedina injeni7a odgovorna za poteCkoe Traktata2 Polazimo od zapa*anja da
je stanovito pojednostavnjenje teologijskog pitanja (ilo neiz(je*no! ako ga je +pinoza uope *elio rijeCiti. 0o
nu*no pojednostavnjenje on provodi na dva naina! na koje upuuju naCa dva primjera. / prvom primjeru
polazi od impli7itne pretpostavke da sve eventualno va*ne *idovske i krCanske teologije nu*no priznaju
autoritet! tj. istinitost! tematskog nauavanja +tarog zavjetaI povr9 toga! pretpostavlja da je pravo znaenje
(ilo kojeg odlomka +tarog zavjeta u pravilu istovjetno njegovu doslovnom znaenjuI i! naposljetku! pret%
postavlja da je najtemeljnije nauavanje +tarog zavjeta % prikaz postanka. , sad! ?ojsije ne nauava izriito
postanak eA ni)ilo6 prije se ini da Postanak G* " pokazuje kako je ?ojsije vjerovao da je @og napravio
vidljivi svemir iz predpostojeeg DkaosaDI njegova potpuna Cutnja o postanku anBela ili Ddrugi9 (ogovaD na%
glaCeno sugerira da je vjerovao kako je @o*ja mo doista nadmona u odnosu na mo drugi9 (ia! ali i
potpuno razliita od nje. 1zrazimo li ?ojsijevu misao jezikom filozofije! mo prirode (na koju je mislio
koristei pojam DkaosD! a pod kojom je razumijevao slijepu Dsilu ili poti7ajDF postoji otkad i @o*ja mo
(inteligentna! ureBujua moF! pa stoga mo prirode nije ovisna o @o*joj moi! nego joj je samo podreBena
ili podvrgnuta. ?ojsije je nauavao da nestvoreni DkaosD vremenski pret9odi ureBenom svemiru! koji je
@o*je djelo! a @oga je poimao kao kralja. +toga je umno pretpostaviti da je podvrgnutost moi prirode
@o*joj moi razumijevao kao podjarmljenost manje moi od strane vee moi. Prema tome! @o*ja e se mo
o(javiti jasno i razgovjetno samo u djelima u kojima mo prirode uope ne suraBuje. 4ko je istinito samo
ono Cto mo*e (iti s9vaeno jasno i razgovjetno! istinsko e oitovanje @o*je moi (iti samo njezino jasno i
razgovjetno oitovanjeA prirodne pojave ne o(javljuju @o*ju moI kada priroda djeluje! @og ne djeluje i vi"e
versa2 +toga! za oitovanje @o*je moi! nije dovoljno da je @og pokorio i uredio prvo(itni kaosI on mora
podvrgnuti Dvidljive (ogoveD! najimpresivniQe dijelove vidljivog svemira! da (i o(znanio svoju mo
ovjekuA @o*ju mo! te stoga i @o*je postojanje! mogue je pokazati samo udima. 0o je sr* sirovog i
pukog glediCta koje +pinoza o7rtava! da (i nakon toga napao teologijski nauk o udima. 3aizgled
nepostojei teolog na kojega +pinoza misli kada razla*e to glediCte nije nitko drugi doli sam ?ojsije! a
smatra se da je glediCte o kome je rije impli7itno izra*eno u Postanku ! u tekstu od najveeg autoriteta za
sve Lidove i za sve krCane.
K
+pinoza! dakle! ne ide dalje od podsjeanja svoji9 protivnika na ono Cto
smatra DizvornikomD nji9ovog stajaliCta. Eako pokazuje nastavak u Traktatu, on nipoCto ne tvrdi da je to
podsjeanje dovoljno za po(ijanje tradi7ionalnog nauka o udima. 'akljuujemo! dakle! da nas naC primjer
ui kako +pinoza pokuCava pojednostaviti raspravu vraajui se od razni9 teologija osnovnoj teologiji! koja
je zajednika svimaA temeljnom nauku +tarog zavjeta.
2krenimo se sada drugom primjeru! u kojem +pinoza poistovjeuje glediCte svi9 teologa s ?ajmonidovim
glediCtem. +pinoza tu polazi od impli7itne pretpostavke da nisu sva teologijska stajaliCta od iste va*nosti.
+igurno je preferirao DdogmatizamD! koji priznaje sigurnost uma! u odnosu na Dskepti7izamD! koji ju porieA
prvi uniCtava @i(liju (tj. ini samo povijesnu greCkuF! dok drugi uniCtava um (tj. od ljudski9 (ia ini
(ezumne nasilnikeF.
H
Povr9 toga! dr*im da je +pinoza od(a7io a limine glediCte prema kojem je nauavanje
uma naprosto istovjetno nauavanju o(javeI jer to glediCte vodi do posljedi7e da o(java ne (i (ila potre(na u
prvom redu filozofima! a neizravno svim drugim ljudima! da (i o(java (ila suviCna! a (ie sveo(u9vatne
mudrosti ne ini suviCne stvari.
=
+toga je njegova kritika pa*nja (ila ograniena na glediCte da nauavanje
o(jave djelomino ili potpuno nadilazi um! ali da nikad nije protiv uma! ili daje prirodni um nu*an! ali ne i
dovoljan uvjet za ovjekov spas ili za ovjekovo savrCenstvo. 3a toj je toki (io suoen s alternativom da
pro7es o(jave jest! ili nije! iznad ljudskog razumijevanja. 3eki (i(lijski prikazi uvjerili su ga da je pojava
o(jave ili proroCtva u naelu razumljiva! tj. da se o(java ne provodi izravno (o*anskom voljom! nego
posredstvom sekundarni9 uzroka. / skladu s time morao je potra*iti prirodno o(jaCnjenje injeni7e da su
neka ljudska (ia % proro7i % navjeCivala nauavanje koje je djelomino ili potpuno nadilazilo um! ali nikad
nije (ilo protiv uma. Jedino mogue prirodno o(jaCnjenje (ilo je da su
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
/sp. Tr2 )1! str. =%=" (ZZ%4F s 11! str. 3=%3; (ZZ3H%4>FI 1)! str. K4 (Z3>F. /sp. 11! str. 3H (Z3FI )1! str. =H%=; (ZZ34! 3;FI )11! str. # (Z=3F.
H
/sp. Tr2 J)! str. => (ZZ%3F s predg.! str. =
(ZZK%HF i J111! str. H> (ZHF.
!=
/sp. Tr2 J)! str. => (ZZ%3F s predg.! str. = (ZZK%HFI J111! str. H> (ZHF. J)! str. == (Z44F.
proro7i (ili savrCeni filozofi! a i viCe nego savrCeni filozofi. ?ajmonidje dijelom izriito iznio! a dijelom
nagovijestio to glediCte o proroCtvu.D
;
Eada +pinoza ka*e da su DsviD teolozi ustvrdili kako su proro7i znali
sve Cto je u dosegu ljudskog razuma! time pojednostavnjuje kontroverzno pitanje! ne ograniavajui se na
teo%logijsko stajaliCte koje je (ilo najjednostavnije po(iti! ni na teolo%gijsko stajaliCte s kojim je sluajno (io
naj(olje upoznat! nego na ono koje je smatrao najumnijim! te stoga najjaim.
+ve poteCkoe razmotrene na pret9odnim strani7ama tiu se razloga kojima +pinoza opravdava praktine
prijedloge izlo*ene u Traktatu2 +ami ti prijedlozi vrlo su jednostavni. Da nisu takvi! ne (i mogli dosegnuti
mnogo itatelja! te stoga ne (i (ili praktini. Praktine prijedloge podr*avaju i oito rasuBivanje i skriveno
rasuBivanje. Praktini prijedlozi i oito rasuBivanje zajedno ine onaj dio nauavanja Traktata koji je
namijenjen svim njegovim itateljima. 0aj dio nauavanja Traktata mora (iti potpuno s9vaen zase(no! da (i
se potom moglo iznijeti na vidjelo njegovo skriveno nauavanje.
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
;
/sp. Tr2 )! str. H;%=> (ZZ4H%4;F sa )11! str. # (Z=3FI 11! str. "; (Z"F. /sp. J)1! str. ; (ZFI 1)! str. #= (Z4F.
1azalo imena
4(ra9am r. Hi88a "=
4(ravanel! 1saa7 =!4K! HK! ="
4l(o! Josep9 "3
dU4lem(ert"H!"=
4leksandar iz 4frodisijade 4K
4lfara(i ;! %H! ">! 3;! 4#!K! H"! ;3! >3! >4! >K! >=! >;!!"K!KH!K=
4ltmann! 4. 4!#>!K#!
4naksagora 3
4na<ati! ?.%?. ;!! H
4pelt! >.#
4ristotel =! ;! %3! #! ">! "K! 3!3H!4>!4!4#! #=! H>!H! H#! =;! ;>! ;"! ;=! >>! >3! >#! >=! ""! "#!
"=! 4>! 4=!H>!
4ugustin 33
4verroes ;%! 3! =! "K! 3! H>!=4!;!>3!>4!H!
4vi7ena ;! >! 3! 4K! 4=! ;3! >3!#! H!";
@a7on! 5ran7is #4!K= @a98a i(n Pakuda >H!"> @ar Hi88a! 4(ra9am H;! => @aron! +.6. #! 4=! #K! K"! ;=!
>"!>4 @a8le3
@ergstrasser $. 4" @ertolini "H
@la7kstone! +ir 6illiam "
@lau! L. HH! H; @odin "K @o8le 4> @urke "K
.arl8le! 4.J. "K
.atlin! $.,.$. "H
.i7eron =!>!3"! 4!#H!H>
.o9en! H. HK
.ondor7et "K
da .osta! /riel #"
.urtius! -ufus HH
Demokrit 4>! 4=
Des7artes K! "! 3! 4>! K=!
H!H4 DeUot! H. >K Diesendru7k! '. 4H Dunin%@orko<ski K;! ="
,delstein! L. "K ,fros!1. HK!>= ,liadel ?edigo >" ,mpedoklo >3 ,p9odi ## ,pikur 4>! 4= ,uklid 3;
,uze(ije "H
5alakera3;!4#!H"!=4!;! >= 5urstent9al4=
;K
$ardet!L. ;! !H $assendi 4Q $aut9ier! L. 3!"K! >4 $e(9ardt!.. 3= $ersonides "K $9azOlP >3
$i((on "H $inz(erg! L. HK $oet9e >> $oldzi9er! 1. ## $rant! +ir 4leRander "H $rotius! Hugo 3! 33!;
$uttmann! J. 44! >K! "3
Halevi! Ge9uda #! /! =! =;!;"%>4! >=! 4! ">! "! "3! "K! "H! 3>!KH
Halkin! 4.+.
Hegel >#
Heinemann! .4!>4 HelvStius "=
Ho((es "K! "H! 3! 3"! ;>! K;!
H>! HH Hoenigs<ald! -. "H Husik! .;
1(n 4knPn
1(n 4r%-O<andP K
1(n@agga=4! >;
1(n Dahd! 4(ra9am ;"
1(n ,zra! 4(ra9am KK!KH
1(n Easpi! Josep9 #4!KK
1(n +ina. 'idi 4vi7ena
1(n 0i((on 4"! 4K! ;"%;4! >;!
>!=!""!"3!"= 1(n 0ufail 3!>3 1(n 6a9s9i88a #
Jaeger! 6. "H
Eant 3
Eraus!P.;3! >4! >;!K Esenofont"=! 3
La(oula8e "H Lei(niz H!K= Leon! ?esser Ge9uda 3; Lessing "K!"H! 3!K= Lo7ke 3 Lu(ienski! '. "H
Lukre7ije 4>
?a79iavelli 4!"!3=!HH
?a7Leis9! 4. 3"
?ajmonid #! =%! =! ;! 3! 3H%=H! ;>! ;! ;3%;#! >4! >K! "! 3! #%H! ""%"4! ";! 43! #3!
KH! H"! ="!=4
?arsilije Padovanski 4!;>%;" ?arR! 4. >=!"= ?eine7ke! 5. "H ?endelsso9n! ?oses ; ?e8er!
Ludovi7us #K!H" ?ilton ""!HH ?ontesWuieu "H!"=! 3 ?ore! +ir 09omas 33 ?os7ato ;#
?u9ammad r. 'akari88a al%-OzP >;
?unk! +. ;! 4=! K3! KK! H! H3! ;!;"! 43! KH! H"
3ar(oni! ?oses =4!>;
Parmenid ""!;= Pas7al 33 Peritz =4
Pe8rere! 1saa7 de la 3K Pines! +. ;3 Pitagora >3
Platon =%H! ">! ""! 3%3#! 3;! 4#! K! =4! ;4! ;#! ;H! ;=! >3! >=! >;! ! "! 4%K! "K! "=! ";!
4>! 4=! K=!H"
Po<ell! ,.,. K3!KK
Protagora 3
1azalo imena
-eimarus! H.+. 3 -enan "K -ousseau 3
+aad8a;! =!"3 +a(ine! $.H. "H +79e79ter! +. ;= +79leierma79er! 5. "K +79olem! $. 4;! H4 +79<a(! ?.
; +eneka 4
+9em 0o( (autor djela Eomentar ?ajmonidova 'odia8 /l, ##! H=! =K
+9es9et9a%3asi "=
+9ot<ell! J.0. "H
+okrat #! K!3!3#! 4#!K!;H%>>!>;! 4>! K=
+pinoza ;! 3! 33! >#! >H! 3%44!4K%=#
+teins79neider! ?. 3! "H! 3;! ;!;;!>=!4
+trauss! @. #
+trauss! L. "H +uarez ;>
0a7it K=! HH
0a8lor! Jerem8 34
0oma 4kvinski =! =!4K! =;! ;>!
;"!"4 0razima9 # 0^nnies! 5. "H!3"
)ajda! $. ; )aug9an!..,.3 )entura! ?. ;4!>3 )oltaire 3
6olff! .9ristian 3!;> 6olfson! H4. 4"!4K!KH! ;"!;#! >!>K! H3!H4
'eitlin! +. H; 'enon ;= 'eller! ,. "H
Dragutin Lalovi
/?1J,l, P1+43J4 1 E/Y3J, P2L101&E2$ ?1YLJ,3J4 (o Straussovo! metodi itan!a klasini)
tekstova8
/suvremenoj obnovi politike filozofije i kritikom promiCljanju pro!ekta moderne! teCko je pre7ijeniti
va*nost teorijskog opusa njemako%amerikog filozofa i povjesniara politikog miCljenja Lea +traussa.

Danas se jedva mo*e i zamisliti koliko je! sve do Cezdeseti9 godina proClog stoljea! politika filozofija (ila
prokazana kao puki anakronizam! osuBena na tavorenje na ru(u oz(iljnog znanstvenog zanimanja (npr. u
povijesti politiki9 ideja i ideologijaF. 3emjerljiva je +traussova zasluga za pravo DuskrsnueD politike
filozofije u
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM

Leo +trauss (=;;.%;H3.F! roBen u Eir799anu (HessenF! u 3jemakoj! odgojen u ortodoksno *idovskom du9u. Poslije vojne slu*(e tijekom rata (;4.%;=.F studirao matematiku! fiziku!
prirodne znanosti i filozofiju (sluCajui predavanja Husserla i HeideggeraF na sveuiliCtima u ?ar(urgu! Ham(urgu i 5ri(urg%im%%@rigsau. $odine ;". o(ranio doktorsku diserta7iju o
Ja7o(ijevoj epistemo%logiji. 2d ;"#. djeluje kao istra*iva u 4kademiji za *idovska istra*ivanja. 3apuCta 3jemaku ;3".I godinu dana (oravi u Parizu! a potom u .am(ridgeu (,ngleskaF.
,migrira ;3=. u +4D! gdje je poduavao na 3e< +79ool for +o7ial -esear79 (3;.%;4;.F! zatim na +veuiliCtu .9i7ago (;4;.%;KH.FI nakon umirovljenja nastavio je s poduavanjem na
.larement .ollege u Ealiforniji (;KH.%;K=.F i +aint Jo9nUs .ollege (4nnapolis u ?ar8landuF! gdje je i umro ;H3. +elektivna (i(liografija njegovi9 knjiga i studija prilo*ena je uz ovoj tekst.
?eBu (rojnim interpreta7ijama njegova djela mogu se navesti (arem oveA 4lan @loom! D/n vrai p9ilosop9e! Leo +traussD! :ommentaire, ! ;H=! str. ;%>#I 0eren7e ?ars9all! DLeo +trauss! la
p9ilosop9ie et la s7ien7e politiWue 1%11D! (evue franLaise de s"ien"e politiCue (3#F! 4A K>#AK3=I #A =>A=3;I Dmpilogue. Leo +trauss et lU9istoire de la p9ilosop9ie politiWueD! zavrCno poglavlje
knjigeA Leo +trauss! Josep9 .ropse8! .istoire de la p)ilosop)ie piolitiCue, ParisA P/5! (i(l. DLeviat9anD! ;;4! str. >>H%>43 (prijevod treega! proCirenoga Nprvoga nakon +tra%ussove smrtiQ
izdanja! iz ;=H! velikog pregleda povijesti politike filozofije skupine istra*ivaa pod vodstvom +traussa i .ropse8aFI +9adia @. Drur8! T)e Politi"al Ideas of Leo Strauss, 3e< GorkA +t.
?artinUs Press! ;==.I .laude Lefort! b"rire ; l7<preuve du politiCue, ParisA .almann%LSv8! ;;"! str. "K %3>.
+4D! za njezinu afirma7iju kao akademske dis7ipline! o emu rjeito govori i injeni7a da je 4merika
udruga za politiku znanost ustanovila godiCnju nagradu za politiku filozofiju (;H4.F! nazvavCi je
+traussovim imenom.
"
?eBu kapitalnim djelima ovoga priznatoga suvremenog klasika politike filozofije! i u nas znanoga i
utje7ajnoga!
3
za7ijelo je za njegovo miCljenje najznakovitija knjiga Progoni i umi!e?e pisan!a2 &lanak
DProgoni i umijee pisanjaD! po kojem je i kasnija knjiga naslovljena! napisao je joC davne ;4. godine. 4 u
meBuvremenu! u puni9 Cest desetljea! utje7aj upravo toga +traussova djela toliko je du(ok! raznorodan i
trajan! da se ini upravo nezamislivim kako (ismo (ez +traussa uope mogli primjereno itati klasina
teorijska djela! poevCi od Platona i 4ristotela! preko 4lfara(ija! ?ajmonida i ?arsilija Padovanskoga! do
?a79iavellija! +pinoze! Ho((esa. Jer! nain itan!a klasini9 tekstova! kojim je +trauss virtuozno vladao!
odavno je postao uzornim interpretativnim o(ras7em! koji je nada9nuo sjajna tumaenja stari9 i moderni9
klasika. 1zdvajam dva rjeita primjera.
2dgonetajui tajnu ?oreove Utopi!e, koju suvremeni interpreti! u pravilu! u svojoj modernistikoj
gorljivosti olako razumiju D(olje i od samog autoraD te svrstavaju u rodoslovlje totalitarizma % istaknuti
fran7uski politiki teoretiar ?. 4(ensour izlo*io je izvrsnu interpreta7iju ?oreova utopi!skog pisan!a, koja
se izrijekom oslanja na Dlijepo otkrie Lea +traussa iz teksta Progoni i umi!e?e pisan!a, naime! otkri?e
zaboravl!enog umi!e?a pisan!a$ (istaknuo % D.L.F. /stvrBuje da smisao klasinog teksta Utopi!e postaje
dokuiv tek ako ga se ita polazei od injeni7e (na koju je ve i +trauss upozorioF da je 09omas ?ore (io
jedan od vr9unski9 znala7a toga danas Dza(oravljenogD umijea pisanja! kojega je oznaio kao du"tus
obliCuus (zao(ilazni putF. +lijedei +traussova pravila itanja politiki9 tekstova! 4(ensour izla*e upravo
minu7iozno tumaenje slo*ene i suptilne ar9itekto%nike tekstualnog tkanja Utopi!e, pokazujui da se ona
nipoCto ne svodi na neki dogmatski politiki projekt i model druCtva! te da njezin diskurs nije prisvojiv za
ideologijske instrumentaliza7ije. / Utopi!i valja prepoznati Ddragulj za(oravljenog umijea pisanjaDI naime!
njome se u formi dijaloga i satire! formi koja se nalazi DizmeBu politike filozofije i retorikeD! suptilno i
diferen7irano intervenira u polje politikoga! s naumom da DopasnaD istina (ude dostupna samo mudrom
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
"
-azumije se! usprkos veoma va*nim teorijskim prilozima nekoliko veliki9 teoretiara (da spomenem! uz +traussa! samo H. 4rendt! ?. 2akes9ota! 1. @erlina! ..@. ?a7p9ersona...F i u
razdo(lju do sedamdeseti9 godina! pravi se tournig1po1int politike teorije dogodio tek s temeljnom knjigom Jo9na -a<lsa! T)eor+ of &usti"e (;HF.
3
/ nas je njegovo teorijsko djelo Cire poznato! ponajprije! preko prijevoda njegovi9 knjiga Prirodno pravo i povi!est i tirani!i (v. prilo*enu (i(liografijuF.
itateljuI njemu se autor o(raa zamornim zao(ilaznim putom! prido%(ijajui ga da utopijsku misao s9vati i
pri9vati kao Dmisao razlike u odnosu na postojee! nesavladivo i uvijek opetovano gi(anje prema
drugotnostiD. 4(ensour efektno zakljuuje da je Utopi!a Dplod tekstualnog aparata NdispositifQ! zavidno
slo*enoga! punog zamki! koji se poigrava *eljom itateljevom! stalno ga izla*ui nekoj var7i. 'nalaka!
tana9na! uena! eterina igra 9umanista! laka poput golu(i7e ali mudra kao guja % igra pred kojom se
pretenzija da se (olje razumije 0. ?orea nego Cto je on razumio se(e samoga oituje kao nadmena
neotesanostD.
4
Pozorno vrednujui Degzemplarna tumaenjaD ?a79iavellijeva djela .. Lefort se najpomnije suoio sa
+traussovim itanjem ?a79iavellija
#
I izrijekom mu odaje )ommage da je !edini pro(lematizirao pravo
pitanje smisla makijavelijanskog diskursa! istra*ivanjem naina pisan!a kojim se istina tog diskursa iskazuje
i otkriva sama mogunost njegova primjerenog itanja. 'a razliku od pret9odni9 Dveliki9 interpreta7ijaD (J.5.
3ourrisson! 5. De +an7tis! 4. -enaudet! ,. .as%sirer! $. -itter! L. von ?urait! 4. $rams7iF koje su (ile
nesposo(ne itati ,a")iavelli!a, +trauss je svojom 9ermenutikom odluujue pridonio odgonetanju
?a79iavellijeve temeljne teorijske inten"i!e i neki9 kljuni9 elemenata njegova nauavanja. ?a79iavellija je
mogue itati samo ako ga itamo kao mudri itatel!i, koji ga &itaju upravo onako kako je on i 9tio da ga se
ita % rije je o filozofijskom tekstu Dklasika! a to znai pis7a koji poznaje razliku izmeBu znanosti i mni%
jenja! izmeBu neupuenog itatelja i mudrog itatelja! te koji pisanje ini umijeem u slu*(i te razlikeD (op.
7it.! "KHF. 3orma pisanja istovjetna je s normom itanja! stoga itatelj mora razumjeti da mu ?a79iavellija
valja itati onako kako sam ?a79iavelli ita 0ita Livija (u 3is"orsima F. Prema Lefortu! +trauss tumai da je
temeljni projekt ?a79iavellijev Drazaranje judeo%krCanske tradi7ijeD! dakle i Drazaranje autoriteta @i(lijeDI
ali to svoje miCljenje on mudro izla*e prilagoBenom te9nikom pisanja (Din an o(liWue <a8DF! kojom se(e i
svoje miCljenje Ctiti od osude zatu7anog mnijenja i progona vlastiI pritom ostavlja dovoljno prepoznatljivi9
DznakovaD! koji izmiu Dtiranskom itanjuD nestrpljivi9 i netrpeljivi9 itatelja! omoguujui samo onima
pozornima i istinolju(ivima da DdeCifriranjemD toga skrivenog argu%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
4
/sp. ?iguel 4(ensour! ?ore 09omas! 4H=%#3#! L7Utopie6 odredni7a u knjiziA 5. .9ateletV2. Du9amelV,. Pisier! 3i"tionnnaire des oeuvres politiCues, ParisA P/5! ;=K.! str. #="%K>.
#
/sp. .laude Lefort! Le travail de l7oeuvre2 ,a")iavel V(ad d!ela2 ,a")iavelliU, ParisA $allimard! ;=K. (. izd. ;H".FI poglavlje )111! pod naslovom D2(navljanje i izopaivanje klasinog
nauavanja ili raBanje modernoga politikog miCljenjaD! str. "#;%3>#. -ije je o vrednovanju +traussove interpreta7ije u T)oug)ts on ,a")iavelli, $len7oe! .A 5ree Press! ;#=.
K
/sp. naCe izdanjeA (asprave o prvo! dekadi Tita Livi!a, u knjiziA 3. ?a79iavelli! Izabrano d!elo, sv. 1! 'agre(A $lo(us! ;=#! str. 4;%3#3 (iza(rao i priredioA Damir $ru(iCaF.
menta7ijskog koda razaznaju autorovu inten7iju i razumiju njegovo filozofijsko nauavanje.
H
Eakvo je to davnaCnje umi!e?e pisan!a, odavno (aeno u za(orav! Cto ga je +trauss! i u samorazumijevanju i
po opem priznanju! ponovno DotkrioDX Pitanje je legitimno! ako se njegovo umijee itanja ne svodi
naprosto na konstata7iju da je +trauss iznimno uen! sustavan i oCtrouman poznavatelj i tuma klasini9
djela politikog miCljenja % dovoljno je prisjetiti se! primjeri7e! njegovi9 velemajstorski9 analiza u studijama
tirani!i (analiza Esenofontova dijaloga .i!e1ront ili o tiraninu8 i (ousseauovo! inten"i!i, koje su i naCem
itateljstvu do(ro znane.
=
3jegove su interpeta7ije tako impresivne! da (i se dojam o njima mo*da mogao
najprimjerenije iskazati +traussovim iskazom o sna*nom dojmu koji je na njega! kao mladog studenta! os%
tavila Heideggerova Doz(iljnost! du(ina i usredotoenost u tumaenju filozofijski9 tekstovaDI takve Dpojave
nije (ilo u svijetu joC od Hege%laD
;
.
Eako sam +trauss! dakle! tumai i (rani svoje Dlijepo otkrieDX
Prema +traussu! filozofija kao takva naelno je u napetom odnosu prema druCtvu kao takvome. @udui da
kao neovisno miCljenje te*i istinskoj spoznaji Dsvi9 stvariD! ona po svojoj naravi dovodi u pitanje uvrije*ena
mnijenja danog druCtva! temeljna mnijenja na kojima neko! (ilo koje! druCtvo poiva. 5ilozofijsko
istra*ivanje opeg do(ra dr*ave stoga se nalazi izlo*eno stalnoj opasnosti od progona. +okratova je osuda
pokazala koje su posljedi7e filozofove neraz(orite! izravne i otvorene! interven7ije u politiki *ivot i kritike
temeljni9 (prvenstveno religijski9F mnijenja na kojima se zasniva politika zajedni7a u kojoj filozof *ivi.
+toga ve Platon pokazuje kako je mogue provoditi slo(odno istra*ivanje i iz(jei 9udu +okratovu sud(inu.
5ilozof mora najprije priznati (se(iF da je filozofija znanje! tonije! nain *ivota u potrazi za znanjem! koji
ne priznaje nikakve vanjske autoritete! pa time ugro*ava druCtvoA D5ilozofija ili znanost jest! dakle! pokuCaj
da se rastvori onaj element u kojem druCtvo diCe. 3a taj
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
H
Dakako! iz Lefortove je velike interpreta7ije ?a79iavellijeva opusa ovdje samo ovlaCno naznaeno njegovo kritiko uva*avanje odluujuega +traussova doprinosa! kao ilustra7ija osvijeCtene
neop9odnosti da se ?a79iavellijevo djelo ita Dpreko +traussova ramenaDI istostavljena je! u tom kontekstu! ak i Lefortova opa kritika rezultata +traussova itanja.
=
/sp. naCa izdanjaA . Leo +trauss! tirani!i6 Esenofont! .i!eront ili o tiraninu6 4. EojTve! Tirani!a i mudrost, 'agre(A $rafiki zavod Hrvatske! ;=>.I s pogovorom Larka Pu9ovskoga!
D0iranija % napomena o demodiranom pojmuDI ". L. +trauss! D2 -ousseauovoj inten7ijiD! Politika misao (J)1F! ;H;! A K"%=4.
;
). L. +trauss! Studies in Platoni" Politi"al P)ilosop)+, str. ". /sp. o tome studiju Horsta ?e<esa! DLeo +trauss and ?artin HeideggerA $reek 4ntiWuit8 and t9e ?eaning of ?odernit8D! u
z(ornikuA Peter $raf EielmansegVHorst ?e%<esV,lisa(et9 $laser%+79midt (ed.F! .anna) /rendt and Leo Strauss2 %erman *migr<s and /meri"an Politi"al T)oug)t after Horld Har II,
6as9ington! D...A $erman Histori7al 1nstitute and .am(ridge /niversit8 Press! ;;H! str. >#%">.
nain ona druCtvo dovodi u opasnostD.
>
Yto je filozofu! dakle! initi! kada zna da je ne samo on kao oso(a!
nego filozofija kao takva izlo*ena represiji i progonimaX
/ klasinim djelima politikog miCljenja! poevCi od Platona! +trauss je otkrio ose(ujnu te9niku pisanja!
koja se sastoji Du pisanju izmeBu redakaD. -ije je o umijeu pisanja koje filozofijsko istra*ivanje
politikoga izla*e u pomno konstruiranom tekstualnom me9anizmu! u kojem povrCni i vidljivi sloj
DegzoterinogD nauavanja! koji ne vrijeBa postojea mnijenja i o(iaje! prikriva du(lji i skriveni sloj
DezoterinogD traganja za istinom. Eako oso(ito uvjerljivo pokazuju! u ovoj knjizi! analize djela ?ajmonida!
Halevija i +pinoze! pisa7 koji vlada ovom te9nikom pisanja o(raa se razliitim tipovima itatelja
%DegzoterinimD izlaganjem! u kojem se prividno uva*avaju mnijenja na kojima se druCtvo temelji! o(raa se
vulgarnome ili o(inom itatelju! dok onim DezoterinimD aristokratski opi s mudrima! u svakom druCtvu
malo(rojnim itateljima (suvremeni7ima! ali i (uduim genera7ijamaF dostojnim povjerenja.
4utor koji koristi takav nain pisanja pri(jegava karakteristinim postup7imaA zamuivanje plana izlaganja!
prikrivanje temeljne inten7ije! la*ni 7itati! nepotpuna ili netona ponavljanja pret9odni9 tvrdnji! 9otimine
omaCke i ispuCtanja! protuslovlja i logike nedosljednosti. +ve su to nagovjeCtaji i znakovi za pozornog
itatelja! da misaonim naporom! umi!e?em ezoterinog itan!a, prepozna i razumije istinsko autorovo
miCljenje. Pritom nije rije samo o tome da se time filozof raz(orito skr(i za otklanjanje mogue 7enzure i
progona! nego prvenstveno o uva*avanju ogromne opasnosti nelegitimnoga! dogmatskog prisvajanja i
izopaivanja filozofijski9 istra*ivanja. Elasini politiki filozof zna da oz(iljenje filozofije u zajednikom
*ivotu ljudi nije ni dosti*no ni po*eljno. @udui da nema! ni u kojem o(liku druCtva! D(itne 9armonije
izmeBu druCtva i filozofijeD! autor mo*e raunati samo s pro(ranom pu(likom! koju takoreku poziva na
zajedniko promiCljanje. 3joj on ne nudi neko konano apsolutno stajaliCte! nego je poziva na pustolovinu
ispitivan!a valjanoga politikog poretka! izlo*enu u obliku spisa koji (itno odreBuje njegov sadr*ajA D3e
mo*emo razumjeti Platonovo nauavanje onako kakvim ga je on s9vaao ako ne znamo Cto je to platonovski
dijalog. 0umaenje Platonova nauavanja neodvojivo je od razumijevanja o(lika u kojem je ono
predstavljeno. Podjednaka se pozornost mora posvetiti onome Eako kao i onome Yto.D

MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
/sp. L. +trauss! H)at is Politi"al P)ilosop)+B, .9i7agoVLondon! 09e /niversit8 of .9i7ago Press! str. ""
D /sp. L. +trauss! T)e :it+ and ,an, .9i7agoVLondon! 09e /niversit8 of .9i7ago Press! ;H=! str. #".
+traussova metoda itanja
"
veliki9 klasini9 tekstova nije samo najzad iz(orena mogunost primjerenog
pristupa antikim i medijevalnim autorima! koji su svoje filozofijsko istra*ivanje morali prilagoditi opakim
uvjetima neli(eralni9 i neprosvijeeni9 druCtava u kojima su *ivjeli. )e je naglaCenoA svako druCtvo! (ez
o(zira na stupanj njegove li(eralnosti i prosvijeenosti! u opre7i je spram filozofijske potrage za istinom.
2tuda slijedi glasovita +traussova kritika pro!ekta moderne, progresistikoga prosvjetiteljskog "reda o
rastuoj! tenden%7ijski neogranienoj 9armoniza7iji ra7ionalne spoznaje i slo(odnog druCtva. Pri9vati li se
takav "redo kao samorazumljiv! mijenja se i predod*(a o filozofiji kao najviCem traganju za istinom i
do(rim poretkom! pa ezoterika klasini9 tekstova (iva s pravom (aena u za(orav! kao puki povijesni
anakronizam svojstven (ar(arskim vremenima. Prema +traussu! i ne samo njemu! kriza moderne kriza je
samog njezina smisla! njezina temeljnog projektaI naivno je i opasno previdjeti da filozofija i druCtvo!
znanje i mnijenje! slijede razliite putove i podvrgavaju se razliitim imperativima. 2svijeCtavanje te
temeljne tenzije! koja je u samoj naravi filozofije politike! i suvremenog (i filozofa tre(ala navesti na to da
raz(orito pri(jegne mo*da najprimjerenijem nainu filozofijskog nauavanja! Dezoterinom pisanjuD.
2d svi9 predrasuda mnijenja i defi7ita modernog miCljenja! prema +traussovoj dijagnozi! najpogu(nije je
uvjerenje daje uspjeCno okonan stari prijepor! poznat kao Cuerelle des /n"iens et des ,odernes, na nain da
je teologi!sko1politiki problem napokon rijeCen i da za moderno miCljenje prestaje (iti relevantnim. 1za
onoga Cto se uo(iajeno naziva +traussovim napadom na modernu! jasno i razgovjetno se raza(ire dosljedan
misaoni napor (kao Cto vidimo u ovoj knjizi! ali i u drugim njegovim radovimaF da se ponovno u srediCte
filozofijskog istra*ivanja postavi fundamentalni pro(lem odnosa religije i politike! teologije i filozofije.
3asuprot tvrdokornome Ddu9u vremenaD! svedenom u skuene okvire 9istori7izma i pozitivizma! +traussov
se aristokratski diskurs doima kao da je s nekog drugog svijeta. +trauss veoma dosljedno pokazuje! pa i
prokazuje! kako moderno politiko miCljenje znai susta%janje u odnosu na antiku i medijevalnu (arapsku!
*idovsku! krCanskuF tradi7iju politikog miCljenja. / naelu! ve od ?a79iavellija moderno miCljenje viCe
ne zna itati stare tekstove! jer im pristupa s interpretativnog stajaliCta koje je nelegitimnoA pretendira da
stare autore razumije (olje od nji9 sami9! u uvjerenju da su oni samo pred%stupnjevi ustolienja modernog
miCljenja. / tom se kontekstu raza(ire neuvenost +traussova istra*ivakog projektaA metodiki staviti u
zagrade moderna tumaenja i takoreku naivno pristupiti starima! s am(i7ijom da i9 se razumije onako kako
su oni sami se(e razumje%vali! (ez ikakvi9 preduvjerenja! osim temeljnog uvjerenja daje nji9o%
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
"
0ako je on sam naziva! primjeri7eA tirani!i, nav. izd! str. 3I H)at is Politi"al P)ilosop)+B /nd ot)er studies, str. "3>! "3 (etiri putaF.
vo nauavanje mo*da! u 7ijelosti ili djelomino! istinitoI drukije reeno! politikom mislio7u stari su autori
povlaCteni sugovorni7i! jer on s njima dijeli temeljni postulat da je potraga za istinom! i u*ivanje u toj
potrazi! najviCom zadaom filozofije i znanosti i u ovom naCem vremenu.
3
'avrCavajui ovaj posve skraeni osvrt na +traussovo umi!e?e itan!a, ne mogu a da itatelju! dostojnom
povjerenja! ne ponudim na ezoterino itanje! dakle na odgonetanje! jedan pomno oda(ran! karakteristian
primjer +traussova umijea pisan!a2 Pitanje glasiA Cto je zapravo smisao sljedee +traussove opake dijagnoze
suvremenog stanja politike znanostiX D+amo (i velika (udala ustvrdila daje nova politika znanost
dija(olinaA ona nema nijedan od ose(ujni9 atri(uta svojstveni9 palim anBelima. 3ije ak ni
makijevelijanska! jer je ?a79iavellijevo nauavanje (ilo puno ari! tana9no i uzviCeno. 3ije ni neronska. Pa
ipak se mo*e rei da poput 3erona svira na liri dok -im gori. Dvije je injenji7e ispriavajuA ona ne zna da
to ini i ne zna da -im gori.D
4
+trogoCu teorijske analize +traussovo djelo u 7jelini! a knjiga Progoni i umi!e?e pisan!a pose(i7e!
afirmiralo ga je kao neprijepornoga suvremenog klasika politikog miCljenja. Progoni i umi!e?e pisan!a
djelo je koje je ponajprije namijenjeno znanstvenoj javnosti! istra*ivaima i studentima 9umanistiki9 i
druCtveni9 znanosti! ali i Ciroj itateljskoj javnosti koja nije ravnoduCna spram lu7idni9 poli%
tikofilozofijski9 promiCljanja temeljni9 dimenzija krize naCe suvremenosti.
. . .
-edaktorska napomenaA prijevodi s 9e(rejskoga! u poglavljima o ?ajmonidu i Haleviju! prevedeni su prema
fran7uskom izdanju Progona (v. (iljeCku 3I prijevodA .olette +iratF. Povremeno su u (iljeCkama uvrCteni
poda7i o autorima iVili nji9ovim djelima i te su (iljeCke oznaene zvjezdi7om N[Q! uz pre7iziranje da je rije o
opaskama redaktora Nop. red.Q.
3
'a razumijevanje +traussove metode itanja! ovdje samo u glavnim potezima naznaene! veoma su va*na dva njegova tekstaI odgovor kritiarima (pose(i7e $.H. +a(ineuF u lankuA D2n a
5orgotten Eind of 6ritingD! :)i"ago (evie0, 6inter%+pring ;#4. (pretiskan u L. +trauss! H)at is Poli"al P)ilosop)+B, .9i7agoVLondonA 09e /niversit8 of .9i7ago Press! ;==! str. ""%"3"FI
opCiran osvrt na 6ildovu knjigu o Platonu! pod naslovomA D+ur une nouvelle interprStation de la p9ilosop9ie politiWue de PlatonD N2 novom tumaenju Platonove politike filozofijeQ! koji je
uvrCten u fran7usko izdanje knjigeA L. +trauss! La pers<"ution et l7art d7<"rire, ParisA Presses Po7ket! ;=;! str. "H;%3"K.
4
/sp. L. +trauss! Le lib<ralisme antiCue et moderne, ParisA P/5! ;;>! str. 3"" (izvornikA D4n ,pilogueD! u knjiziA *ssa+s on t)e S"ientifi" Stud+ of Politi"s, ed. Her(ert J. +toring! 3e< GorkA
Holt! -eine9art n 6inston! ;K"! str. 3>"%3"HF.
@i(liografija
=&jige
. ;3>.A 3ie (eligionskritik Spinozas als %rundlage seiner Iibel0issens)aft# Untersu")ungen zu Spinoza
Teologis)1Politis")en Traktat, @erlinA 4kade%mie%)erlag
". ;3#.A P)ilosop)ie und %esetz2 Ieitr;ge zum 'erstandnis ,aimunis und seiner 'orl;ufer, @erlinA
+79o7ken (engleski prijevodA P)ilosop)ie and La02 *ssa+s To0ard t)e Understanding of ,aimonides and
.is Prede"essors, P9iladelp9iaA Je<is9 Pu(li7ation +o7iet8! ;=H.F
3. ;3K.A T)e Politi"al P)ilosop)+ of .obbes# Its Iasis and Its %enesis, 2RfordA .larendon Press
4. ;4=.A n T+rann+# /n Interpretation of Nenop)on7s $.iero$6 3e< GorkA Politi7al +7ien7e .lassi7s (naC
prijevod sadr*i tri spisaA Leo +trauss! tirani!i6 Esenofont! .i!eront ili o tiraninu6 4. EojTve! Tirani!a i
mudrost, 'agre(A $rafiki zavod Hrvatske! ;=>.I dopunjeno izdanjeA T+rann+ and Hisdom, $len7oe! .A
5ree Press! ;K3.F
#. ;#".A Pesrse"ution and 2rt o+ 3riting, $len7oe! .A 5ree Press
K. ;#3.A Natural (ig)t and .istor+, .9i7agoA /niversit8 of .9i7ago Press (prijevodA Prirodno pravo i
istori!a, +arajevoA D)eselin ?asleCaD! (i(l. DLogosD! ;H.F
H. ;#=.A T)oug)ts on ,a")iavelli, $len7oe! .A 5ree Press
=. ;#=. (aFA H)at Is Politi"al P)ilosop)+B, $len7oe! .A 5ree Press
;. ;K3.A .istor+ of Politi"al P)ilosop)+ (zajedno s Josep9om .rospe8em! uz (rojne suradnikeF! .9i7agoA
/niversit8 of .9i7ago Press (drugo izdanje! posljednje za +traussova *ivota! ;H".I 3. izd. ;=H.F
>. ;K4.A T)e :it+ and ,an, .9i7agoA -and ?73all8
. ;K#.A .obbes politis")e Hissens")aft, 3eu<iedV@erlinA Hermann Lu79ter%9and (njemaki izvornik
knjige pod rednim (rojem 3F
". ;KK.A So"rates and /ristop)anes, 3e< GorkA @asi7 @ooks
3. ;K=.A Liberalism, /n"ient and ,odern, 3e< GorkA @asi7 @ooks
4. ;H>.A Nenofon7s So"rati" 3iskourse2 /n Interpretation of t)e e"onomi"s, 1t9a7a! 3.G.A .ornell
/niversit8 Press
#. ;H".A (ennaissan"e So"rates, 1t9a7a! 3.G.A .ornelle /niverit8 Press
K. ;H#.A T)e /rgument and /"tion of Plato7s La0s, .9i7agoA /niversit8 of .9i7ago Press
H. ;H# (aFA Politi"al P)ilosop)+# SiA *ssa+s b+ Leo Strauss (ed. Hilail $ildinF 1ndianopolis n 3e< GorkA
@o((s%?errillVPegasus
=. ;=3.A Studies in Platoni" Politi"al P)ilosop)+ (ed. 09omas L. PangleF! .9i7agoA .9i7ago /niversit8
Press
;. ;==.A :arlS")mitt, Leo Strauss und der $Iegriff des Politis")en$2 Zueinem 3ialog unter /b0esenden#
,it Leo Strauss 7 /ufsatz iiber den $Iegriff des Politis")en$ und drei unverbffentli")en Iriefen an :arl
S")mitt aus den &a)ren F[_G`__ (ed. Heinri79 ?eierF! +tutgartA J.@. ?etzlers79e )erlags%(u799andlungF
">. ;=;.A /n Introdu"tion to Politi"al P)ilosop)+2 Ten *ssa+s (ed. Hilail $il%dinF! DetroitA 6aine +tate
/niversit8
". ;=;. (aFA T)e (ebirt) of :lassi"al Politi"al (ationalism# /n Introdu"tion to t)e T)oug)t of Leo Strauss2
*ssa+s and Le"tures b+ Leo Strauss (iza(rao 09omas L. PangleF! .9i7agoA /niversit8 of .9i7ago Press
"". ;;.A n T+rrann+2 (evised and eApanded edition, in"luding t)e Strauss11-o!cve :orrespondan"e, 3e<
GorkA 5ree Press
"3. ;;3.A =ait) and Politi"al P)ilosop)+# T)e :orrespondan"e bet0een Leo Strauss and *ri" 'oegelin,
F[_91F[Z9, /niversit8 ParkA Penns8lvania +tate /niversit8 Press
Stu(ije Mi-a$ra&e)
% ;"3.A 4nmerkungen zur Diskussion ii(er D'ionismus und 4ntisemitis%musD! &udis")e (unds")au N@erlinQ
"H! ;
% ;"4.A Paul de Lagarde! 3er&ude N@erlinQ H! A =%#
% ;3".A 4nmerkungen zu .arl +79mitt! 3er Iegrif des Politis")en, /r")iv fur Sozial0issens")aft und
Sozialpolitik KH! K (4ug.%+ept.FA H3"%H4;
% ;3". (aFA Das 0estament +pinozas! Ia+eris")e Israelitis")e %emeinde1zeitung H!"A 3""%3"K
% ;33.A ouelWues remarWues sur la s7ien7e politiWue de Ho((es! (e")ere")es P)ilosop)iCues 111A K>;%K""
% ;3K.A ouelWues remarWues sur la s7ien7e politiWue de ?aimonide et de 5O%rO(i! (evues des *tudes &uives
>>A %3H
% ;3H.A 2n 4(ravanelUs P9ilosop9i7al 0enden78 and Politi7al 0ea79ing. /A Isaa" /bravanel, ed. J. 0rend n
H. Lo<e! .am(ridgeA 09e /niversit8 Press! ;3%% ;43.A 0e La< of -eason in t9e -uzari, Pro"eedings of t)e
/meri"an /"adem+ for &e0is") (esear") "
% ;4#.A 2n .lassi7al Politi7al P9ilosop98! So"ial (esear") "!A;=%H
% ;4#. (aFA 5OrO(i Plato. /A Louis %inzberg &ubilee 'olume, 3e< GorkA 4meri7an 47adem8 for Je<is9
-easear79! 3#H%3;3
% ;4;.A Politi7al P9ilosop98 and Histor8! &ournal of t)e .istor+ of Ideas >! A3>%#>
% ;#>.A 2n t9e +pirit of Ho((esUs Politi7al P9ilosop98! (evue Internationale de P)ilosop)ie 4! 4A 4>#%43
% ;#>. (aFA 3atural -ig9t and t9e Histori7al 4pproa79! (evie0 of Politi"s "! 4A 4""%44"
% ;#.A 09e +o7ial +7ien7e of ?aR 6e(er! ,easure G, "A ">4%"3>
% ;#".A 09e 2rigin of t9e 1dea of 3atural -ig9t! So"ial (esear") ;! A "3%
K>
% ;#". (aFA 2n Lo7keUs Do7trine of 3atural -ig9t! P)ilosop)i"al (evie0 K! 4A 4H#%#>"
% ;#3.A ?aimonidesU +tatement on Politi7al +7ien7e! Pro"eeding of t)e /meri"an /"adem+ of &e0is)
(esear") GG# #%3>
% ;#K.A Eurt-eizler! =="%;##! So"ial (esear") "3!A 3%34
% ;#K. (aFA +o7ial +7ien7e and Humanism. /A T)e State of t)e So"ial S"ien"e, ed. Leonard D. 69ite!
.9i7agoA /niversit8 of .9i7ago Press! 4#%4"#
% ;#K.A ?a79iavelliUs 1ntentionA T)e Prin"e, /meri"an Politi"al S"ien"e (evie0 #!A 3%4>
% ;#;A 09e Li(eralism of .lassi7al Politi7al P9ilosop98! T)e (evie0 of ,etap)+si"s "! 3A 3;>%43;
% 1;K>.A 69at 1s Li(eral ,du7ationX % .ommen7ement 4dress at /niversit8 .ollege! /niversit8 of .9i7ago!
June K ;K>! .9i7agoA /niversit8 of .9i7ago
% ;K.A -elativism. /A (elativism and t)e Stud+ of ,an, ed. Helmut +9oe7k and J.6. 6iggins! Prin7eton!
3.G.A )an 3ostrand
% ;K".A Li(eral ,du7ation and -esponsi(ilit8. /A *du"ation# T)e :)allenge /)ead, ed. .. +7ott 5let79er!
3e< GorkA 3orton
% ;K". (aFA 4n ,pilogue. /A *ssa+s on t)e S"ientifi" Stud+ of Politi"s, ed. Her(ert J. +toring! 3e< GorkA
Holt! -eine9art n 6inston! 3>"%3"H
% ;K3.A -epl8 to +79aar and 6olin 11! /meri"an Politi"al S"ien"e (evie0 #H! A #"A ##
% ;K3. (aFA Perspe7tives on t9e $ood +o7iet8! :riterion "!3A "%;
% ;K4.A 09e .risis of 2ur 0ime i 09e .risis of Politi7al P9ilosop98. /A T)e Predi"ament of ,odern
Politi"s, ed. Harold J. +paet9! DetroitA /niversit8 of Detroit Press! 4%#4 i ;%>3
% ;K#.A Prefa7e to +pinozaUs .ritiWue of -eligion. /A Spinoza7s :ritiCue of (eligion, 3e< GorkA +79o7ken
@ooks
% ;K#. (aFA 2n t9e Plan of t9e %uide of t)e PerpleAed2 /A .arr+ /ustr+n Holfson &ubilee 'olume, JerusalemA
4meri7an 47adem8 for Je<is9 -esear79! HH#%H;
% ;KH.A Jerusalem and 4t9ens. +ome Preliminar8 -efle7tions! T)e :it+ :ollege Papers, K! 3e< GorkA .it8
/niversit8 of 3e< Gork. +kraena verzija uA :ommentar+ 43A 4#%#H
% ;KH. (aFA Li(eral ,du7ation and ?ass Demo7ra78. /A .ig)er *du"ation and ,odern 3emo"ra"+, ed.
-o(ert 4. $old<in! .9i7agoA -and ?73all8! H3%;K
% ;H>.A ?a79iavelli and .lassi7al Literature! (evie0 of National Literature ! A H%"#
% ;H.A P9ilosop98 as -igorous +7ien7e and Politi7al P9ilosop98! Interpretationsg, A%;
% ;H".A .orresponden7e <it9 Hans%$eorg $adamer 7on7erning Ha)r)eit und ,<t)ode, Independent
&ournal of P)ilosop)+`Unab);ngige fur P)ilosop)ie N)iennaQ "A %=.
% ;H3.A 3ote on t9e Plan of 3ietzs79eUs Ie+ond %ood and *vil, Interpretations (3F! "%3A;H%3.
% ;H;.A 09e ?utual 1nfluen7e of 09eolog8 and P9ilosop98! Independent &ournal of P)ilosop)+, 3A%=.
r ;=.A Progress or -eturnX 09e .ontemporar8 .risis in 6estern .ivilization! ,odern &udaism A H%4#
% ;=3.A .orresponden7e 7on7erning ?odernit8A Earl L^<it9 and Leo +trauss! Independent &ournal of
P)ilosop)+2
+4D-L4J
Predgovor #
. /vod H

". Progoni i umijee pisanja "
3. Literarna narav 'odia za zdvo!ne 3H
4. 'akon uma u -n!izi o .azarima =;
#. Eako izuavati +pinozin Teologi!sko1politiki traktat 3
Eazalo imena =K
Dragutin LaloviA Umi!e?e pisan!a i ku5n!e
politikog mi5l!en!a =;
@i(liografija ;K