M

Naslov originala:
Pierre M acherey

Pour une thorie de la production littralre

Francois M aspero, Paris 1974.

kolska knjiga
 Pierre Macherey

Teorija
knjievne
proizvodnje

Preveli
Rade Kalanj
Mihaela Vekari

Zagreb 1979
Ureivaki odbo r
Adolf Dragievi
Rade Kalanj
Vjekoslav Mikecin
Vladimir Podrebarac
Vladimir Stokalo
Josip upanov

Urednici
Vjekoslav MLkecin
Vladimir Stokalo

Tisak
Rijeka tiskara
 Uz Machereyevu
Teoriju knjievne
proizvodnje
U poplavi djela iz teorije knjiev-
nosti ili da se posluiim o Machereyevim izrazom iz teorije
knjievne proizvodnje, djelo koje se iznosi pred nae itatelje
ima, uz ostalo, dvije osobine: prvo, ono je pokuaj da se izloii
materijalistika (odreenije: historijskomaterijalistika) teorija
knjievnosti i, drugo, uputajui se u izravnu polemiku s naj
utjecajnijim i najreprezentativnijim suvremenim teorijama knji
evnosti i, posebno, knjievne kritike, ono je, u mnogim tokama,
provocirajue te stoga poticajno i za rasprave o svijetu knjiev
nosti u nas.
Pierre Macherey pripada onom krugu teoretiara, filozofa,
istraivaa u Francuskoj koji poetkom ezdesetih godina izbija
ju u prvi plan francuske intelektualne scene s veoma ambicioz
nim programom: nepotedna, radikalna kritika itave idealistike
kulturne tradicije osobito njenih najutjecajnijih pravaca egzi
stencijalizma, fenomenologije i personalizma, ali u isti mah i
prevrednovanje marksistike duhovne tradicije koju je pritiskato
teko breme dogmatskih inkrustacija.
Sredinja linost spomenutog kruga bio je Louis Althusser s
kojim e sam Macherey prisno suraivati u izvedbi toga ambicio
znog programa.
Za situaciju o kojoj je rije indikativno je svjedoenje sa
moga Althussera. U uvodu zbirci tekstova Pour Marx (Za Marxa),
Ed. Maspero, Pariz, 1966, koja nosi i karakteristian naslov, Alt
husser pie:
Nastali svaki za sebe u posebnoj prigodi, ovi su tekstovi
ipak proizvod iste epohe i iste historije. Oni su na svoj nain
svjedoanstvo jedinstvenog iskustva to su ga filozofi moje gene
racije, koji su nastojali misliti u duhu Marxa, proivjeti: istrai
vanje Marxova filozofskog miljenja, to je bilo nezaobilazno da
bi se izalo iz teorijskog tjesnaca u koji nas je zatoila historija.
Trebalo je, objanjava Althusser, ii natrag i u potusmete-
nosti ponovo poeti od osnovnih pojmova. Ruenje dogmatizma,
koji je bio izobtiio i posve blokirao Marxovu misao, znailo je

V
za spomenutu grupu teoretiara opet prema svjedoenju Alt-
hussera slijedee: Konac dogmatizma stavio nas je pred lice
ove stvarnosti: da marksistiku filozofiju koju je Marx za
snovao samim zasnivanjem svoje teorije historije valja u naj
veem dijelu tek izgraditi;. . . da teorijske potekoe s kojima
smo se borili u m raku dogmatizma nisu bile skroz umjetne po
tekoe, nego su proizlazile velikim dijelom iz stanja nerazrae
nosti marksistike filozofije.
Upravo na toj liniji Macherey i pie, zajedno s Althusserom,
Balibarom, Establetom, Renciereom izazovno, kontroverzno i ve
oma utjecajno djelo Lire le Capital, Ed. Maspero, Pariz, 1965,
djelo u kojem u se eli rekonstruirati izvorna Marxova historij-
skomaterijalistika metoda i epistemologija, to bi moglo po
sluiti kao svojevrsni model za razumijevanje drutva i povijesti,
pa prema tome i za razumijevanje i interpretaciju svih oblika
specifine, duhovne proizvodnje: umjetnost, knjievnost itd.
Macherey se posebno posvetio tom zadatku, a plod tog i jest
zbirka njegovih rasprava objavljenih u knjizi Pour une theorie de
la production littraire (Prilog teoriji knjievne proizvodnje), Ed.
Maspero, Pariz, 1974.
Teren na kojem u radi i u okviru kojega misli Macherey je
specifian. Podsjetimo letimino na neke injenice. Jedan od
najutjecajnijih misaonih pravaca u Francuskoj u poslijeratnom
razdoblju egzistencijalizam dospio je izmeu pedesetih i ez
desetih godina u krizu, i on nalazi izlaz (npr. u djelima J. P. Sar-
trea) u posvemanoj samokritici i prihvaanju niza temeljnih
postavki marksistikog miljenja.
Personalizam, koji je takoer bio veoma utjecajan, zavrava
tako da, na planu socijalne teorije, ne moe mimoii Marxovu
kritiku graanskog svijeta i Marxov projekt o potrebi i neizbje
nosti negacije toga svijeta.
Akademska filozofija i njoj pripadajue estetike, kulturo
loke i si. teorije doivljavaju pred naletom novih potreba i novih
duhovnih obzora uzmak i disoluciju. Estetiki sistemi od Berg-
sona do Laloa, Alaina, Focillona itd. padaju u zaborav kao nemu
ti glasovi nekog davnog vremena. Dogaa se zapravo svojevrsni
proces tradicionalnoj estetici kao estetici, bez obzira na njezinu
osnovnu usmjerenost.
U takvoj situaciji postaje smijenim i neodrivim napor da
se u okviru naivne spoznajne teorije teorije odraza (koja je
nastupala kao marksistika i materijalistika epistemologija) za-
snuje i iri marksistika estetika po uzoru na tradicionalne es
tetike, a jo sm jenijim i paradoksalnijim postaje pokuaj zasni
vanja i irenja estetike socrealizma u sredini koja je prola kroz
iskustvo nadrealizma, iskustvo tzv. angairane knjievnosti itd.,
sredini koja je na lijevoj fronti u knjievnosti imala Pireta,
Sartrea, Aragona, Malrauxa, i dr. Pa ipak, ne treba zaboraviti da
je u Francuskoj bio dobar broj umnih glava koje su na ovaj ili
onaj nain zastupale, razraivale i irile postavke estetike socre
alizma (dogodilo se to npr. i jednom Aragonu).
Godine 1963. pojavilo se Garaudyjevo djelo O realizmu bez
obala koje je Aragon nazvao dogaajem, a ono je predstavljalo
kritiku upravo estetika socrealizma.
Garaudyjev pothvat nije bio posve dosljedan; on je u nizu
toaka pokazivao apsurdnost konsekvencija te estetike, ali je.

VI
 gledano teorijski, ostao u okvirima neto korigirane teorije od
raza. Ma koliko je to djelo po svojoj osnovnoj antidogmatskoj
intonaciji moglo biti poticajno, ono nije moglo biti vrstim os
loncem ili polaznom tokom za zasnivanje nove, u Marxovu duhu
izvedene, teorije umjetnike proizvodnje. S druge strane, vrijeme
je to kada se u Francuskoj, na terenu knjievne kritike i teorije
knjievnosti vode beskrajne polemike izmeu zastupnika tzv.
tradicionalne kritike i novih pravaca, kao to su nova kritika,
imanentna kritika, strukturalistika kritika, razni pravci tzv. tek
stologije, semiologije itd., itd.
Svi nabrojeni momenti, kao i niz drugih, predstavljali su
iduhovni okvir unutar kojega se javlja Pierre Macherey s am
bicijom da rekonstruira polazei od modernog, posebno Mar-
xova materijalizma novu materijalistiku teoriju knjievne
proizvodnje.
Drugim rijeima: iako Macherey punim pluima die ocrtanu
atmosferu, on na specifian nain, tj. zaobilazno, prihvaa iza-
zv suprotstavljanja raznovrsnih pravaca teorije knjievnosti i
teorije knjievne kritike. Ali to je izvedeno pitanje, a primarno
je ono to ga je odavno postavila tradicionalna, idealistika teo
rija: to uope jest knjievnost? Meutim, da bi se dobio valjan
odgovor i da se ne bi ostalo na razini tlapnje, to se pitanje,
smatra Macherey, po prilici ovako postavlja: koji su uvjeti, i
koje su pretpostavke da neki diskurs moe biti knjievni diskurs?
Stoga njega i zanima da se izrazimo klasinom filozofskom
terminologijom ontoloki status knjievnog djela, tj. specifi
na priroda njegova sainjanja i specifini modus njegova opsto-
janja kao neega to je pro-izvedeno. U tom smislu on se strogo
uva izraza kao to su kreacija, kreiranje, kreator (tvorba, stva
ranje, stvaralac) i slino, drei da sami ti nazivi indiciraju tradi
cionalni, idealistiki m it o nekakvom stvoritelju, boanstvu. Pisac
je, naprotiv, radnik, proizvoa vlastita teksta, a proizvoenje
teksta ili knjievnog diskursa uvijek je prostorno i vremenski
odreeno.
Razliitim 'teorijama' stvaranja je zajedniko to one prob
lem prijelaza kao izrade razmatraju eliminirajui hipotezu iz
rade ili proizvodnje. Moe se stvarati permanentno. Tada stvarati
znai oslobaati neko dostignue koje je, paradoksalno, dato, ili
pak prisustvujemo pojavi: stvaranje je provala, epifanija, miste
rija. U oba su sluaja isputena sredstva da se objasni promjena:
u jednom se nita nije dogodilo, u drugom se dogodilo neto ne
objanjivoi (str. 63).
Progonei rije stvaranje ili stvaralatvo na raun rijei rad
i proizvodnja, smatramo da se ba mnogo ne postie u pobijanju
idealistikih zabluda. Kao to u sluaju rijei stvaranje Mache
rey opsesivno vidi samo religioznu konotaciju ili moda kartezi-
jevsko-hegelovsku konotaciju privilegiranog cogita ili apsolutnog
duha, isto tako bi se mogla u sluaju rijei rad vidjeti kapitali
stika politekonomska konotacija: eksploatacija, mrcvarenje,
tlaka, otuenost i slino. Za obraun s tradicionalnim idealisti
kim estetikama i teorijama um jetnosti ne moe nipoto biti
odluujua upotreba ili zamjena ove ili one rijei. Ova usputna
objekcija nimalo ne treba da umanji zanimljivost i vrijednost
osnovne Machereyeve nakane u kritici idealistikih mistifikacija
i hipostaziranja u podruju teorije um jetnosti i knjievnosti.

VII
 Za Machereya knjievno je djelo, dakle, proizvoenje svoje
vrsne nove dotad (i takve) nepostojee zbilje. Balzacov Pariz
nije izraz stvarnog Pariza: konkretna openitost (dok bi pojam
bio apstraktna openitost). On je rezultat aktivnosti proizvoe
nja, sukladne zahtjevima ne stvarnosti nego djela, on ne odraa
va ni stvarnost, ni iskustvo, ve um jetnu tvorevinu (str. 54).
Djelo postoji kao uspostavljanje kompletnog sistema odnosa
koji uvjetuje da jedan poseban element (slika) ne zadobiva svoj
smisao iz suglasnosti s nekim drukijim poretkom, ve iz mjesta
koje zauzima u poretku knjige (str. 55).
Pievo sainjanje ili proizvoenje moe se objektivirati
(opredmetiti) ili ozbiljiti samo u izrazu. Prema tome, izraz kon
stituira diskurs i obrnuto diskurs konstituira izraz. U tom
smislu diskurs se kao ni izraz ne mogu bez ostatka svesti na
neto izvanjsko djelu (str. 56). Naravno, autonomija knjievnog
diskursa, ili jo odreenije, danog pieva diskursa, moe se us
postaviti samo tako da se rasvijetli odnos pisca prema drugim
oblicima upotrebe jezika: obinom jeziku, znanstvenom izrazu
(str. 57). Itd.
Nije teko razabrati da je u navedenim Machereyevim stavo
vima dana neumoljiva kritika teorije odraza s njezinom famoz
nom form ulom da je djelo subjektivni odraz objektivne stvar
nosti. Macherey implicite pokazuje kako ta formula ne govori
zapravo nita. To je tovie obrnuti platonizam; s djelom se nije
nita dogodilo (str. 63), djelo je puka mimeza.
Nasuprot tome: Kao svaki proizvod knjiga je druga real
nost (str. 52).
Interpretirajui poznati Marxov stav u vezi s grkom um jet
nosti (iz Uvoda za kritiku politike ekonomije) o odnosu djela
i dane povijesne situacije i o mogunosti da djelo kao djelo
nadivi tu situaciju, Macherey upozorava:
Knjievno djelo nije samo izraz objektivne historijske situ
acije, koje bi ga jednom za svagda, prije ak nego je sainjeno,
pripisala odreenoj publici. Kao to je poznato, ono nadilazi
takvo odreenje (str. 65). Itd.
Prema normativnoj estetici socrealizma, estetici teorije od
raza. djelo je puka mimeza, ono i ne moe biti drugo doli sub
jektivni odraz propisane, proklamirane, birokratski oktroirane
itd. objektivne drutvene stvarnosti.
Kao to djelo kao sainjanje, kao specifino proizvoenje
specifinog diskursa, kao nova, drukija realnost posjeduje
vlastitu samostalnost, tako isto i knjievna kritika treba imati
vlastiti status; nju se ne sm ije zadrati u granicama knjiev
nosti. Kritika se ne zadovoljava opisom gotova proizvoda: ona
uzima za predmet razradu toga proizvoda. Tako se kritika u
prvom redu pita za zakone knjievne proizvodnje (str. 15); to
je njezin predmet. Ako to kritika ne bi uinila, a to znai ako
ne bi prekinula sa svojom prolou, ona bi ostala na razini
tzv. javnog ukusa (str. 15).
Meutim, rad kritiara, strogo uzeto, ne proizvodi znan ie,
ne proizvodi, kao kritika odreenog djela, nita to samo djelo
ne sadri u sebi.
U tom smislu svaka je normativna kritika promaena, jer
ona djelu izvana namee propise, te se tako dolazi na poziciju
da djelo pretpostavlja model (str. 19).

VIII
 Svojevrsni tip normativne kritike jest, prema Machereyu,
strukturalistika kritika. Ona izjavljuje da joj je osnovna zadaa
utvrditi znaenje djela; prema tome, njezin se program moie
svesti na formulu: povratak djelu takvom kakvo je ono samo
po sebi (str. 126). Macherey u tom tipu kritike vidi neprevladani
platonizam: djelo koje se analizira uzima se kao slika jedne
strukture: pronai strukturu znai izgraditi sliku te slike (127).
Oito je, dakle, da se ovdje knjievno djelo shvaa kao aktiv
nost oponaanja.
Postojanje strukture je, dakle, postulirano polazei od odre
ene koncepcije knjievne aktivnosti (127).
Macherey posebnu panju poklanja razmatranju razliitih
oblika imanentne kritike (tzv. unutranji pristup) kojoj je svrha
da bude, toboe, vjerna interpretaciji djela. to uope u takvoj
kritici znai interpretirati djelo? Znai izrei ono to je u djelu
nejasno, to nije oito, to je u djelu skriveno. A to pak vodi
tezi da djelo posjeduje neki apriorni jedinstveni smisao, neto
to se djelu zapravo izvana pripisuje. Imanentna kritika postupa
tako da rastvara tekst kako bi otkrila poruku koja je u tekstu
upisana, ali je ta upisanost zapravo upisanost empirijske
injenice (70). Naposljetku, postupak imanentne kritike zavrava
redovito u normativnoj iluziji, jer se u ime djela govori ono to
djelo ne kae.
Machereyeva je teza da je istinski cilj kritike spoznaja dje
la, a spoznaja znai razdvojenost izmeu kritikog diskursa i
predmeta toga diskursa. Svrha kritikog diskursa ne moe biti
ono to je ve reeno u djelu, ili s djelom. A imanentna kritika
postupa upravo tako. Stoga je ona bitno konfuzna kritika; ona
zapoinje tako to ukida princip svoje razlike (70).
Kritiki diskurs i diskurs knjievnog djela treba, dakle, stro
go razlikovati. Kritiki diskurs ne smije igrati na tzv. nedovre
nost djela i preuzimati ulogu njegova dopunjavanja, njegova
dovretka. Po prirodi svoje usmjerenosti na spoznaju djela kri
tiki diskurs individuira tu nedovrenost, kako bi o tome izveo
teoriju (76). A ta teorija i jest zapravo sastavni dio teorije knji
evne proizvodnje uope.
Kritiki diskurs je po svojoj krajnjoj nakani, a i implicite (u
Machereyevu poimanju kritikog diskursa) eminentno teorijski
posao: on polazi od djela koje analizira da bi ga spoznao, to
nije da bi spoznao uvjete njegove proizvodnje, njegova sainja-
nja, da bi pokazao kako stvarna raznolikost elemenata ini
djelo i daje m u konzistentnost, ali on se oslanja i na druge
oblike znanja, koji takoer postavljaju pitanje organizacije mno-
tvenog (str. 41. i 48).
Postavivi tako razgranienje prema tradicionalnoj teoriji
knjievnosti i prema nekim dominantnim pravcima knjievne
kritike, Macherey naposljetku postavlja pitanje o sudbini djela u
povijesti, jer, kae on, knjievno djelo ima smisla samo po
svojem odnosu prema povijesti.
To sloeno i teko pitanje stavlja u igru mnoge relacije:
djelo i autor djela koji je drutveno determiniran; istina djela i
povijesna istina: stajalite autora, problem tendencije u djelu i
tzv. objektivne tendencije povijesnog kretanja itd., itd. Macherey
zato i smatra da je nezaobilazna zadaa pravog kritikog diskur-

IX
sa prouavati djelo u dvostrukom odnosu: prema povijesti, i
u odnosu prema ideologiji te povijesti (103).
Za istinsku, znanstvenu, materijalistiku kritiku u tom
pogledu, smatra Macherey, moe posluiti, metodoloki, kao dra
gocjena Lenjinova analiza Tolstojeva djela. Meutim, preostaje
da se uini korak dalje, i to tamo gdje je Lenjin zastao, gdje
njegov instrumentarij nije vie adekvatan. Rije je o analizi onog
specifino knjievnog u knjievnom djelu.
To znai pie Macherey da se analiza knjievnog djela
ne moe zadovoljiti znanstvenim pojmovima, koji slue da opiu
povijesni proces, ni ideolokim pojmovima. Trebaju joj novi poj
movi koji omoguuju da se izvijesti o onome to je knjievno u
knjizi. Upravo na toj toki Lenjin izgleda najmanje naoruan i
upravo siromaan u pojmovima (ali ne zabrinjavamo se, graan
ska kritika je jo siromanija od njega: upravo ona raspolae
samo ideolokim pojmovima) (str. 106).
'E to , te nove pojmove pokuava ponuditi Macherey.
Namjeravali smo u ovim napomenama prije da skrenemo
panju na taj pothvat nego da ga podvrgnemo kritikom dis-
kursu, za to je bilo dosta razloga. Naime, vie nam je u ovoj
prigodi bilo stalo do toga da upozorimo na one toke u Mache-
reyevu djelu u kojima on pokazuje ne samo zablude tradicional
nih idealistikih i nekih aktualnih teorija knjievnosti i knjievne
kritike, nego i teke zablude kvazimarksistikog i materijalisti
kog poimanja knjievnosti i um jetnosti uope. Povrh svega, e
ljeli smo ovim kratkim napomenama, jednako kao i prijedlogom
da se Machereyevo djelo izda u nas, potaknuti teorijsku raspravu
o doista sloenim i otvorenim pitanjim a iz podruja knjievne
historiografije, knjievne teorije i kritike u nas*
Vjekoslav Mikecin

* Djelo P. M achereya T eorija knjievne proizvodnje preveli su R. Kalanj (od

poetka do 137. str.) i M. Vekari (od 138. str. do kraja) op. ured.

X
1

N eki elem entarni

pojm ovi
 Kritika i sud
to je to knjievna k ritik a? Pita
n je je sam o naoko jednostavno. Odgovori li se: K ritizirati
znai n a sto ja ti da se sazna to je knjievno djelo, tad a se
kritikoj djela tn o sti d aje oblast istraivanja, ali ne i p red
m et u pravom sm islu rijei. S druge stran e, nesum njivo se
ishitreno upotre b lja v a term in znanje. U tom se sluaju treba
p ita ti o sm islu i u potrebi rijei kritik a, k oja se izgleda na
m etnula od 17. stoljea da bi iskljuivo oznaavala p roua
vanje knjievnih djela. Izraz knjievna povijest, koji je
n astao u odreenom tre n u tk u , nije ju uspio zam ijeniti:
trebalo je vrlo brzo razlikovati knjievnu povijest od k n ji
evne kritike, dakle sauvati taj term in nasp ram drugom e.
No term in k ritik a je dvosm islen: on k atk ad im plicira odba
civanje, putem razobliavanja, negativan sud; k atk ad pak
oznaava (i to je njegov tem eljni smisao) pozitivnu spoznaju
g ranica, to je s t prouavanje uvjeta m ogunosti odreenog
djelovanja. Lako se prelazi od jednog sm isla na drugi: oni su
na neki nain o b rn u ti aspekti iste operacije, solidarni u sa
m oj svojoj inkom patibilnosti. D isciplina k oja e dobiti ime
kritika dugovat e to m oda toj dvosm islenosti kojoj u spi
jeva im enovati p risu tn o st dvostrukog stava. D isparatnost iz
m eu negativnog suda (kritike kao osude) i pozitivne spo
znaje (recim o privrem eno: k ritik e kao o b jan jen ja) potie
zapravo podjelu izm eu dviju ne vie sam o ob rn u tih , ve
d oista razliitih pozicija: k ritik e kao ocjene (kole ukusa) i
k ritik e kao z nanja (znanosti o knjievnoj proizvodnji). N or
m ativna djela tn o st, spekulativna d jelatn o st ponekad izrie
pravila, ponekad zakone. S jed n e stra n e znanost, s druge
u m je tn o st.1
1 To je si, u strogom sm islu, tehnika.

9
 Jedno ili drugo? Ili oboje istodo b n o ? I k o ja bi tad a bila
o blast oitovanja te u m je tn o sti, p red m e t kojim se bavi ta
znanost?

Oblast i predmet
Rei: knjievna je k ritik a p ro u
avanje knjievnih djela znai d ati jo j o blast, a ne i p red
m et; znai, dakle, p ro m a tra ti je p rije svega kao u m je tn o st,
a ne kao oblik znanja. Razlog tog isk u e n ja posve je razum
ljiv: o blast u kojoj se ko ristim o jed n o m teh n ik o m nuno je
da ta em p irijsk i, ili se takvom m ora s m a tra ti. Lako je, dakle,
od n je poeti, uzeti je kao polazite. Svako um n o djelova
n je im a, p riro d n o , ten d e n c iju d a n am se u p o e tk u p re d
stavi kao u m je tn o st. U teo rijsk o j p rak si, kao to p okazuje
p ovijest znanosti, p red m e t ne dolazi u poetk u , ve n ak n a
dno. N em a n e p o srednih d a to sti spoznaje, osim one vrlo ope
n ite i vrlo neodreene, nuno ne d o sta tn e, d a je zbilja njezin
obzor. Upravo o toj zbilji o na nam n a k ra ju k raje v a i go
vori. Ali granica n ije u n a p rije d obiljeena; on a m o ra b iti do
dana, n a m e tn u ta oblasti stv a rn o sti da bi se u n u ta r te g ra
nice m oglo up isa ti znanje. Tako, rei o jed n o j zn an o sti da
ona im a stv a rn u o blast, kao i da im a p red m e t, dva su razli
ita stava. Z nanost polazi od stvarn o g ; to znai da se od
njega ud a lju je. N a ko ju uda lje n o st? K ojim p u tem ? Na taj
je nain p ostavljen cijeli problem u tem e lje n ja jed n o g oblika
spoznaje.
To znai da se stro g a spoznaja u prin cip u m o ra uvati
svakog oblika em pirizm a: ono na to se nep o sred n o odnosi
racionalno istra iv a n je jo ne po sto ji, ve n jo m e m o ra biti
proizvedeno. P red m et nije odloen p re d pogled koji ga nad
zire; znati ne znai v idjeti, slije d iti n a jo p e n itije c rte takvog
ustrojstva, p rem a ko jem u bi se pred m e t, u v lastito j diobi,
nudio kao ra s p u k n u ti plod, p rire u ju i u jed n o j te istoj gesti
p rikazivanje i p rik riv a n je . S poznati ne znai slu ati takvu
pred eg zisten tn u rije, k o ja bi b ila p ria, i p rev esti je; to
znai izum iti novu rije, dati rije onom e to b itn o o sta je u
u tn ji, ne zbog toga to b i bilo za b ra n jen o da se n eto kae,
ve p rije zbog toga to je ono uvar tiine.
Spoznati ne znai, dakle, iznova p ro n ai ili obnoviti la
tentni, zaboravljeni ili skriveni sm isao. To znai k o n stitu i
r ati novo znanje, to je s t znanje koje stv a rn o sti iz k oje p ro
izlazi i o kojoj govori dodaje n e to drugo. S jetim o se da

10
 ideja kruga n ije sam a kruna: posto jan je kruga nije razlog
ideje kruga. I zapam tim o da pojava zn an ja uspostavlja di
stancu, stanovito odstupanje. O graniujui tim odstupanjem
poetnu oblast, ona je ini m jerljivim prostorom , predm e
tom znanja.
T reba jasn o shvatiti da je to o d stu p an je nesvodivo: u p ra
vo je svojstvo em piristikog iskuen ja da svako um no dje
lovanje svodi na opi oblik tehnike i da sm atra kako se s
n apredovanjem z nanja izm eu istinskog p red m e ta (oslonca
istine, je r njegova je istin a ono to se eli predoiti) i spo
znaje o n jem u distanca m alo pom alo sm anjuje. Stoga znati
znai pokazati, opisati; znai prevesti, a p so rb irati nepoznato
u dano, i obrnuto. Znai svesti na jed n u toku (pojavu isti
nitog) polje spoznaje. A istinito, tono znanje, tak o er je
trenutano. Ono tra je u vrem enu jednog pogleda upravlje
nog n a stvari. P othvat je znanja kao takav privrem en: on
upravo u kida sam a sebe, u p ija se u stv arn o st k o ju ostav
lja neprom ijenjenom , nakon to ju je sam o in terp retirao .
U takvoj perspektivi, gdje je znanje svedeno na puko um i
jee, pa ak, kao to em o vidjeti, um ijee itan ja, ono
uvia da je izgubilo i svoju povijest: svoju prolost, b u
dunost i sadanjost. Podreeno tehnikoj funkciji univer
zalnosti, ono je na p ro sto raspreno.
elimo li z nanju ostaviti njegovu v rijednost, sauvati mu
stanovitu konzistentnost, m oram o ga dakle p resta ti sm atrati
privrem enom vjetinom , putem , posrednikom koji bi nas
pribliio istini, ili stvarnosti, kako bism o zbiljski doli u
doticaj s njom . Drugim rijeim a, treb a iznova uspostaviti
svu njegovu auto n o m iju (to ne znai: njegovu nezavisnost),
njegovu v lastitu dim enziju; tre b a m u p rizn ati mo da proiz
vodi novo, dakle da zbiljski preobraava stv arn o st kakva mu
je dana. T reba ga p ro m a tra ti ne kao in stru m en t, ve kao rad,
to p retp o sta v lja po sto ja n je barem triju zaista razliitih la
nova: m aterije, sredstva i proizvoda. Govorei po p u t Bache-
larda, tre b a priz n a ti ka ra k te risti n u diskurzivnost istinskog
znanja.
T reba dakle rei: ili je knjievna k ritik a u m jetn o st, pa
je stoga potp u n o odreena prethod n im p o sto jan jem jedne
o blasti (knjievnih djela), kojoj se n a sto ji p rid ru iti d a bi
jo j nala istinu, i napokon se s njom e pom ijeati, je r sam a
po sebi nee vie im ati nikakav razlog za po sto jan je. Ili je
ona pak odreen oblik znanja, pa tad a im a p red m et koji nije
njezina d ato st, ve njezin proizvod. Taj p red m et ona zahvaa
o dreenim prcobraavalakim naporom ; ne zadovoljava se

11
da ga oponaa, da proizvodi njegovo dvojstvo. Izm eu znanja
i njegova pred m e ta ona, dakle, odrava stan o v itu distancu,
razdvojenost. Ako se znanje izraava u d isk u rs u i p rim je n ju
je se na diskurs, taj d isk u rs m ora naravno b iti razliit od
p red m e ta koji je stvorio da bi o n jem u m ogao govoriti. Ako
je znanstveni d isk u rs strog, to je zbog toga to se pred m et,
n a koji se on v lastitom odlukom p rim je n ju je , d efin ira d ru
gim tipom strogosti i ko h eren tn o sti.
Ta distanca, o d stu p a n je , d o sta tn o da se u n jega sm jesti
istinska diskurzivnost, od b itnog je zn aen ja i definitivno
k a ra k te riz ira odnose izm eu djela i njegove k ritik e. Ono to
se m oe rei o d jelu poznavajui stvar, n ik ad ne tre b a m ije
ati s onim to ono sam o o sebi kae, je r dva tak o n a d re
ena d isk u rsa nisu iste naravi. Ni u svom obliku, ni u svom
s a d r a ju oni se ne m ogu p o isto v jetiti. T ako izm eu k riti
ara i pisca u p o e tk u m o ra b iti p o stav ljen a nesvodiva
razlika; ona n ije ono to raz lik u je dva pogleda na isti p red
m et, ve isk ljuivanje koje m euso b n o razd v aja dva oblika
diskursa. Ti disk u rsi ne m a ju n ita zajedniko: djelo kako
ga je napisao njegov a u to r n ije ba djelo k ako ga o b jan ja
va k ritiar. Recim o za sada da, up o tre b o m novog jezika, k ri
ti a r u d jelu raz o tk riv a razliku, pok azu je da je ona n eto
drugo od onoga to nije.

Pitanja i odgovori
Da bi se ocijenio k riti k i posao,
nije ga dovoljno e m p irijsk i opisati. T reb a racio n aln o oprav
d ati njegovo djelovanje i pokazati d a on u m ije, u danoj p ri
lici i na svoj nain, p o p rim iti d e d u k tiv an oblik. Stoga treb a
rei da on uvodi specifian tip d e d u k cije je r na p ro m a tra n i
pred m et p rim je n ju je m eto d u ko ja m u odgovara. Ali oito je
da m etoda, kao ni p red m e t, n isu dan i od p o etka; oni se od
re u ju m eusobno u bliskoj vezi: m eto d a je n una za izgrad
n ju p red m e ta , ali je i nadlenost m eto d e sa svoje stra n e pod
reena p o sto ja n ju p red m eta.
P ita n je je, dakle, slijedee: Jed in o o d re e n je vlastitog
p red m e ta i v lastite m etode d o p u ta d a se o k a ra k te riz ira ob
lik racionalnosti svojstven stanovito m djelo v an ju . Ali sam o
to odre en je ovisi o oitovanju, dakle o spoznaji tog oblika
racionalnosti. K ako izai iz kruga?

12
 N etko e opet rei kako predm et i m etoda do p u taju da
se identificira jed an naknadni oblik spoznaje, to vie to
je ona doktrina. To je s t zato to ona izlae koherentno
znanje, a ne zato to je ona istraivaka djelatnost; to jest
zato to n ju jo tre b a razraivati. Predm et i m etoda jasno
definiraju znanje kada je ono proizvedeno, ali ne pokazuju,
barem ne izravno, kako je ono proizvedeno, koji su zakoni
njegove proizvodnje; drugim rijeim a, koji su stvarni uvjeti
njegove m ogunosti.
No da bism o identificirali jed an oblik spoznaje, treba
se pozabaviti uvjetim a, koji su om oguili pojavu tog znanja,
prije nego koliinom znanja koju nam ona donosi; um jesto
da se ta spoznaja p ro m a tra kao doktrina, to jest kao sistem
odgovora, tre b a na sto ja ti d a se fo rm u lira p itan je koje je
utem eljuje, koje daje sm isao njezinim odgovorim a. Ako
su odgovori uvijek eksplicitni, ili barem tee da to budu,
pita n je koje ih p odupire o staje najee zanemareno; p rik ri
veno tim odgovorim a, ono je njim a u k o rist ubrzo zaborav
ljeno. Praviti teo riju nekog oblika spoznaje sastoji se p rije
svega u istic a n ju p ita n ja oko kojeg je o na sagraena i koje
ona uostalom tako dobro okruuje da ga na koncu prikriva.
Prem a tom e, p rije nego to se upustim o u n a b ra ja n je k riti
kih doktrin a, tre b a dokuiti pita n je na koje one m o raju
odgovoriti; treba, dakle, p rethodn o ispravno form ulirati,
ispuniti, p ita n je: Sto je to knjievna kritika? Isp u n iti ga
stoga je r je ono, tako rei, puko prazno p itan je, pogreno
pitanje, e m pirijsko pitanje.
Ali n ije ba lako v ratiti se na takvo poetno p itan je: ne
sam o zbog toga to nas svaka sekvenca odgovora u d a lju je
od njega, ve ponajvie zbog toga to to p itan je nije jedino.
P ostoji ne jedno, ve vie p ita n ja . Spekulativna aktivnost ni
je jedinstvena; pun k tu aln a, gru p iran a oko jednog problem a,
kao to bi nas m ogla navesti da p ovjerujem o slika k o ju o
njoj p ro jekcijom d aje jed n a posebna do k trin a; ona je ra
sprena, r a s p ro s trta duinom cijele povijesti (ne spekula
tivne ve zbiljske), koja je povijest pitanja. A ktualno sta
n je jednog p ita n ja (uzm im o taj izraz u njegovu pravom zna
enju), zbog toga to ne moe biti shvaeno kao inertno,
konano s ta n je (a to bi rasp rilo njegovu a k tu aln o st u ne
odreenom obliku vjenosti), p o javlju je se kao zbiljski podi
jeljeno izm eu vie pita n ja. Prem a tom e, nem a konanog
p ita n ja, a v jero jatn o ga istodobno nije nik ad a ni bilo.
Svesti p o v ijest na p ita n je koje ju pokree, koje joj daje
sm isao i nunost, ne znai dakle svesti je n a p u k i linearni

13
razvoj atog pitanja, progresivni razvoj jed n o g poetnog
stan ja. P itanje koje u tem e lju je povijest n ije ni jednostavno,
ni dato; ono je ko n stitu ira n o od vie elem enata, u re en ih
tako da proizvedu p roblem , nuno kom pleksan, i ne m ogu
se d o kinuti u jed n o m odgovoru. U jed n o m b itn o m tek stu
(Ogled o s tru k tu ra ln o j lingvistici, str. 36) Jack o b so n je po
kazao da sinkronijsko n ije jed n a k o statikom ; p ita n je
koje d aje tkivo po v ijesti (a n ita nas ne sp reava da to pi
tan je nazovem o strukturom ) ne im p licira sam o m ogunost
p rom jene; ono je sainjeno od te m ogunosti kojoj d aje svoj
stv arn i upis. U pisivanje, naravno, ne znai p isa n je u tra d i
cionalnom i vrlo povrnom sm islu u biljeavanja, koji se vrlo
esto da je toj rijei; p ita n je , ili s tru k tu ra , n ije n a k n ad n a
m aterijalizacija, z ak an jela in k arn a c ija jed n o g ve p o sto je
eg sm isla; ono je njegov stv a rn i u v jet m ogunosti. Iz toga
da li je p ita n je postavljeno ili ne proizlazi da li e se povi
je s t zbiti ili ne. Iz n aina na koji je p ita n je p o stav ljen o p ro
izlazi od v ijan je povijesti. P itanje, d a se posluim o sim u lta
nim term inim a, n ije znam en tre n u ta n o sti ili znak linearnog
k o n tin u ite ta. Polazei od tako u stan o v ljen o g p ita n ja, jed n a
zbiljska povijest, neizobliena o kolian jem m itsk e a n ticip a
cije, m oe b iti opisana. To je poseb n o bilo pokazano u po
vodu p o v ijesti znanosti; nita, u prin c ip u , ne sp reava da to
v rijedi i za po v ije st knjievne kritik e.
M eutim , tre b a se spo ra z u m je ti o sm islu term in a: u v jet
s jed n e s tra n e , k o m pleksnost s druge. K ada se p ris tu p a od
m je rav a n ju p o v ijesti, svodei je na u v jet p oetnog p ita n ja,
to uvoenje ne tre b a sh vatiti u sm islu p o etk a ili o tp o in ja
nja. S u p ro tn o st prije-poslije, poetak-nastavak, ovdje je oi
gledno nedovoljna; p ita n je n ije dano p rije povijesti, b a zato
to je i ono sam o k o n stitu ira n o h isto rijsk i. Njegovo u sta
novljavanje p ra ti u tem e lje n je p o v ije sti na d ru g aijo j razini.
Uvjet n ije em p irijsk i razlog procesa, koji m u p reth o d i kao
to bi p reth o d io nekoj posljedici; on je p rin cip bez kojeg taj
proces ne bi m ogao b iti spoznat. Spoznati u v jete jed n o g p ro
cesa, to je istin sk i p ro g ra m teo rijsk o g istraiv an ja. Na taj je
nain jasn o da id eja p ro m je n e i id eja sim u lta n o sti (lanovi
pitanja) n isu inkom patibilne, ve se n ap ro tiv u d ru u ju .
Uvjet je dakle teo rijsk i pred m et; ne tre b a p o m iljati
da je on stoga isto spekulativne p riro d e . N aprotiv, njegova
je ko m p le ksn o st stvarna; ona n ije u re e n a p rem a prin cip im a
idealne podjele, iju istovrem eno n a jb o lju sliku i savrenu
k a rik a tu ru da je hegelovska p ro tu rje n o st. Rei d a je k riti k o
p ita n je ne jed nostavno, ve kom pleksno, ne znai da ono

14
sadri u n u tarn ji sukob, ije bi rjeen je (pogoranjem , a za
tim izoblienjem ) u n u tarn jim razvojem proizvelo povijest.
Teorijski princip, koji nam doputa da stvorim o teoriju
stvarne povijesti, da form uliram o njezin tekst, nije, kao to
smo upravo vidjeli, ni p rije povijesti, ni poslije nje. On u
n joj niti je sadran, niti je sadri; on je od n je odvojen (ako
ne nezavisan) i opstoji na sasvim drugom nivou. Iskustvo
nam, u toj rasvjetljavajuoj oblasti, dovoljno pokazuje da se
povijest moe stvoriti bez njezine teorije. Hegelovska in ter
pretacija povijesnog procesa tei upravo tom e da pom ijea
povijest i teoriju; u obliju teorijskog zahvaanja iskustva
(inei ga oitovanjem ideje) ona paradoksalno obuzdava teo
riju.
U kratko, povijest k ritikih uen ja p o sta t e za nas razu
m ljiva tek u m om entu kad odredim o kom pleksno p itan je
koje je njezin uvjet.

Pravilo i zakon
D jelo pisca ne izraava se u te r
m inim a znanja, to em o pokazati u nastavku. Ali in pisca
moe inae biti predm etom odreenog znanja; m ogu se ra
zluiti barem dva pitan ja. Stoga, ako je istina da kritik i
diskurs u odnosu na d iskurs pisca moe donijeti zahtjev
nove racionalnosti, k ritici tre b a dati vlastiti statu s, a poseb
no je ne tre b a zadravati u granicam a knjievnosti.
To pretp o sta v lja da knjievna kritik a, ne zadovoljavajui
se vie opisivanjem gotovog proizvoda, p rip rem aju i ga tako
da bude prenesen, to je st konzum iran, p rem jeta svoj inte
res i uzim a za pred m et (da bi ga objasnila, a ne sam o opi
sala) razrad u tog proizvoda. U odnosu na sve doista ostva
rene tendencije knjievne k ritik e to p retp o stav lja radikalan
o brat, k o n stitu ira ju i novo kritiko pitan je: Koji su zakoni
knjievne proizvodnje? V idljivo je koju cijenu treb a p latiti
da bi se k ritik a uvela u oblast racionalnosti; treb a joj dati
novi p redm et. Ne p ristu p i li k ritik a toj razm jeni, ne p re
kine li sa svojom prolou, ona sebe osuuje na to da bude
sam o vie ili m anje razraen oblik javnog ukusa; to jest da
bude sam o jed n a um je tn o st. Racionalna spoznaja, kao to
znam o, tei da utem elji zakone (univerzalne i nune, u gra
nicam a koje d e fin ira ju uvjete njihova fo rm u liran ja). U m jet
nost, spoznaja, ne vie teo rijsk a ve p rak tik a i em p irijsk a

15
istodobno (zakon je pravila da ona u vijek o d re u ju upo
trebu jed n e em p irijsk i date stvarno sti) fo rm u lira opa p ra
vila koja im a ju sam o p riblinu, p ro sje n u v rije d n o st (to
vrlo jasn o izraava uobiajeni izraz po opem pravilu) i
usprkos njihovoj obavezujuoj vrije d n o sti ne o b jelo d an ju ju
nikakvu istin sk u nunost. Iznim ka p o tv r u je pravilo, ali un i
tava zakon. Po opem pravilu, k riti a ri k o ji su se do sada
definirali kao teh niari ukusa, nik ad a se ne v araju ; ali b a u
m je ri u kojoj p o k uavaju u tv rd iti tu p ro sje n u stv arn o st,
koja je ukus, oni se zapravo u vijek v a ra ju , a dru g aije ne bi
ni mogli, j e r n jihov rad , koji ne proizvodi zn an je u stro
gom sm islu rijei, izm ie ko n tro li racio n aln o sti. Pravilo po
d upire istovrem eno n o rm a tiv n u i ap ro k sim ativ n u ak tiv n o st
(to je isto); m oglo bi se tak o e r rei p ro tu rje n u , u m je ri u
kojoj je ono nesposobno da sam o sebe o pravda, p a stoga
m ora dru g d je uzeti svoje n o rm e ko je je nesposobno da kon
stitu ira . U svakom pogledu k riti k a se u m je tn o st razlikuje
po svom pre u ze to m stavu; ona se n a k oncu zadovoljava p ri
m jenom izvanjskih p rincipa, iji razlog ne m oe dati. Stoga
je sasvim shvatljivo da k ritik a , kad u tem e lju je svoju ak tiv
nost na pravilim a, tre tir a svoj p red m e t, knjievnost, kao
potroaki proizvod; ona p rip re m a , rukovodi, u sm je ru je
up o tre b u onoga to p ro m a tra kao d atu , gotovu realn o st,
koja je em p irijsk i izloena njezinu pogledu; i ona razrjeav a
problem njezina pojavljivanja, njezin a k o n s titu ira n ja jed n o m
za svagda, p rid a ju i nuno m iste rio zn o j injenici k reacije
novo u to ite neznanja.
N ije sluajno da k riti k o um ijee predlae jed in o pravila
p otro n je; stoga bi spoznaja, n apro tiv , p rije svega m orala
raz ra d iti zakone proizvodnje. Moe se, dakle, po stav iti po
etna hipoteza: ita ti i p isati nisu dvije ekvivalentne ili re
verzibilne operacije; tre b a izbjegavati d a se jed n a uzim a
u m jesto druge.
Na preth o d n im sm o stra n ic a m a u tv rd ili tem eljn u teko
u tradicionalne kriti k e m etode, njezin u ten d en ciju da se
nasue na grebenu p riro d n e iluzije, k o ja je em p irijsk a ilu
zija. Ova p ristu p a djelu, p red m e tu k ritik o g p o thvata, kao
datoj injenici, neposredno om eenoj, to se neposredno
nudi pogledu koji je p ro m a tra . Tako djelo, p o sredstvom k ri
tike operacije, m oe biti sam o prim ljen o , opisano, asim ili
rano. K ritiki sud, po tp u n o sm je te n u zavisnost od svog
predm eta, tre b a sam o da ga rep ro d u c ira , oponaa, to jest
slijedi u njegovim nuno oiglednim lin ijam a kako bi olak

16
ao jedino p rem jeta n je koje djelo moe ispuniti: ono koje
ga dovodi do konzum acije, to jest koje ga iz knjige to ga
je privrem eno drala u svojim vezam a dovodi do vie ili m a
nje jasne, paljive i obavijetene svijesti njegovih m oguih
italaca; tada je m odel te kom unikacije d at u k ritiko m po
gledu.
M eutim , ta iluzija nije jedina. V rijem e je da se proui
i jed n a druga, naoko vrlo razliita, ak o prena iluzija, a to
je norm ativna iluzija.

Pozitivan sud i
negativan sud
Izgleda da k ritik a aktivnost,
shvaena u svom na jire m sm islu, im plicira izm jenu svoga
predm eta; ako k ritiz ira ti ne znai zbiljski i aktivno m ije
n jati, ono znai prizivati m ogunost p ro m jen e i ponekad je
izazivati. U tem elju kritikog stava p ostoji, podrazum ijevana
ali odre u ju a, ova tvrd n ja: Moralo bi ili moglo bi b iti d ru
gaije. Tako k ritik a im a istodobno pozitivan i negativan
aspekt; ona razara ono to jest, oslan jaju i se n a idealnu n o r
m u, i gradi tako to neku poetnu realn o st z a m jen ju je n je
govom korigiranom , revidiranom , usklaenom verzi
jom . to je ta raz ra d a najee idealna, obino se ograni
ujui na izraavanje neke elje, n ita ne m ijen ja na stvari;
ne sam o da se m ogue pretp o sta v lja stvarnom , nego se i
stvarno sam o pred sta v lja kao m ogua i p rom aena, ili na
protiv, v jern a form a, data istovrem eno kad i ono drugo.
T reba, openito, rei da k ritik a posto ji sam o na osnovi vo
lje da se dogodi prom jena.
Tako k ritik a n ikad n ije zadovoljna onim to joj je dato;
ona bi se ak izvrgla opasnosti da se dokine u sam ozado
voljstvu kad jo j za saopavanje njezina glasa ne bi ostala
m ogunost da s drugaijeg s ta ja lita ud v o stru i djelo, go
tovo prilagoenim i ve preinaenim jezikom pohvale. ini
se, dakle, da kritik a , po sam oj svojoj p riro d i, od p oetka ra
skida s em p irijsk o m iluzijom ; ona eli da u m je sto onoga to
je d ato naznai dru g a iju m ogunost. N apokon, stanovita
k ritik a, p rim ije n je n a na djela, skro m n o uzim a za cilj d a ih
prevede; ak i u sluaju gdje svojom vjern o u i rezervom
p rete n d ira da n am etne m inim um preo b razb e o n a n a sto ji da
u m jesto n a m etnutoga postavi n eto drugo; k riti k a preo-

2 T eorija knjievne proizvodnje 17

brazba da ta zadobiva oblik transpozicije. Kao to e se vid
je ti kasnije, ta o p eracija ipak p retp o sta v lja tra jn o st i au
tonom iju jednog m je sta u kojem se zbiva zam jena; tad a se
upada u niz p ro sto rn ih m eta fo ra i govori se o p ro sto ru d je
la, ak i o p ro sto ru knjievnosti.
K ritika, ba re m takva kakvom se sp o n tan o prikazuje,
uvijek dakle poinje s osporavanjem ; n jezin a elem entarna
gesta je s t g esta odbacivanja. M eutim , s d ruge stra n e ona
tei da donese neku spoznaju; pravo ko jim se slui m ora biti
priznato da bi bilo o d reujue. Ona eli rei istin u u isto vri
jem e dok razobliuje pogreku; tak o o na izraava znanje,
iako se to znanje pokorava izvornim pravilim a, iako je to
znanje, na p rim je r, su b jek tiv n o znanje, to je p ro tu rje n o
po sebi: k ritik a koja svoje s ta ja lite d efin ira injenicom da
za n ju nem a p ro tu rje ja . N a taj nain k ritik a preuzim a za-
Idatak ne sam o da o tk la n ja i rasta e ono to se ne m oe
odrati p red njezinim pogledom i to jo j se ne m oe odu
prije ti; ona eli grad iti i proizvoditi. Ona b i voljela b iti kon-
stitu ira ju o m ; ak i u ponekad izraenom aljen ju to nije
to, ona u sta n o v lju je u tv a ru takve proizvodnje. Tada njezin
p othvat zadobija oblik ocjene ili o tk ria; iskazujui ono to
u djelu tvo ri m o a firm acije, o b n av ljaju i djelo u jednoj
drugoj p risu tn o sti, onoj njegove istine, on a po k azu je da nad
n jim im a stan o v itu m o te da, u interv alu to ga stv a ra n je
zin poetni gest o d b ija n ja i o tk la n jan ja , m oe objelodaniti
jed a n nevieni pred m e t, m oda druge naravi, koji bez nje
nikada ne bism o posjedovali.
O dbijajui djelu ta kv o m k akvo je konani k a ra k te r i
stavljajui nap ro tiv naglasak n a njegove rugosti, kritiki
sud u n jem u u tv r u je p ris u tn o st drugoga u svojstvu norm e
koja d o p u ta da ga se pro su u je . D jelo je, dakle, po d re en o
p rincipu legaliteta; ali taj m u legalitet ne p rip a d a u pravom
sm islu, ve m u nap ro tiv oduzim a njegovu au to n o m iju je r po
k azuje njegovu vla stitu nedostatno st. Sve do p reten zije da
gradi, da pozitivno pro su u je , n o rm ativ n a k ritik a p o tv r u
je svoju m o d estru k cije.
L egalitet o kojem u ona govori je s t izv a n jski legalitet;
on in terv en ira n a knadno i p rim je n ju je se n a ve d ati p red
m et proizvodnji kojega n ita n ije pridonio. E stetsk i legalitet
im a jurid i k i, a ne teo rijsk i sta tu s; to vie, on k o n tro lira
aktivnost pisca ograniujui ga prav ilim a. N em oan da ga
p ro m a tra u njegovim stv a rn im granicam a, to je s t da ga
k o nstituira, on na njega m oe v riti sam o korozivno djelo
vanje svog resan tim an a. U tom se sm islu svaka k ritik a sa

18
 im a u vrednosnom sudu ubiljeenom n a m arginam a knjige:
Moglo bi se i bolje. I znajui to bolje, koje uope ne ozbi-
ljuje, ona stvarno djelo prelazi pogledom da bi s onu stran u
vidjela njegovu zam jenu iz sna. Nem a nikakve sum nje da
takav legalitet im a isto reaktivno znaenje; on nem a druge
vrijednosti osim vrijednosti obrane i p o tv r u je tu hipote-
tiku distancu izm eu injenice (djela) i zakona (norm e)
sam o da bi upravo tu mogao zauzeti i odrati m jesto. Tako
nanesen u d arac em pirizm u nije od onih od kojih se on ne
moe oporaviti; k ritik a koja pokuava (a da ne postavlja
p itanja) i k ritik a koja sudi (a da se ne raste re ti p redrasuda)
bitno su srodne. N esvjesni potroa i strogi su d ija na koncu
su p a rtn e ri istog ina.
Izm eu n jih je sam o jed n a istin sk a razlika i ona e se
jasn o pojaviti kasnije: em p irist u k ritici eli b iti sauesnik
pisca je r vjeru je da je djelo stvoreno upravo od tog zahtjeva
sauesnitva. Tako bi inovnik htio biti i njegov gospodar,
koji bolje vidi tu istu stvar, nego to je a u to r moe vidjeti,
i koji je izrie ako je zanem ari nap isati, to je s t uiniti od
nje djelo; on je p rim o ra n da, ne podvrgavajui se odlaga
n jim a stvarne proizvodnje, neposredno doe do bitnog.
Taj svretak djela, koji m u je p rip isan prem a pravilim a
estetske legalnosti, na koncu je ostvaren i utjelovljen; on
stjee autonom ni sta tu s koji e om oguiti da se o njem u
govori zbog njega samog, osim ako se on, iz poto v an ja, ozna
i a da se ne im enuje. Taj svretak je model, polazei od
kojeg se odre u je suglasje.
N orm ativna bi iluzija h tje la da djelo b ude neto drugo
nego to jest; to p retp o sta v lja da djelo im a realn o st i konzi-
ste n tn o st sam o po svom odnosu prem a jed n o m m odelu ko
jem u stalno moe biti sueljavano i koji je bio u v jet n je
gove razrade. Djelo pretp o sta v lja m odel; tak o ono moe
b iti korigirano; ono m oe b iti zbiljski m odificirano ili p red
stav ljati pred m et jednog procesa. Djelo, dakle, ovisi o sudu
sam o utoliko ukoliko je povezano s jed n im nezavisnim m o
delom , koji bi na koncu konca m ogao b iti spoznat izravno,
bez p o tre b e z aokreta upotrebom . Svojim p ro su iv an jem k ri
tik a sam o isp rav lja rad pisca te ga tak o p ro d u u je i sm jeta
se u n u trin u tek sta u kojoj duboko su d jelu je. Oigledno je
koliko je n o rm ativ n a iluzija izravno sro d n a em piristikoj ilu
ziji. Pravo na k ritik u tem elji se na ju risd ik c iji m odela i od
reeno je prav ilim a ko ja defin ira ju p ris tu p m odelu. Savr
eno, dovreno djelo je s t dakle ono k oje je uspjelo u p iti

19
svoju vlastitu k ritik u ; ono se iskritiziralo do k raja , do m o
dela. Zahvaeno izm eu m odela i k ritik e, djelo se kao takvo
na koncu dokida u tre n u tk u kada je ostv aren o njihovo sje
d injenje.
H ipotetiki gledano, djelu neto prethodi: odv ijan je n je
gova tek sta u najveem je d ijelu fiktivno. Djelo n a p red u je
sam o zato da bi doprlo do poetne d a to sti svijeta; kakva
god bila m oda izabranog p ristu p a , u v ijek e b iti m ogue
zam isliti drugi, im ajui u vidu da je n a jb o lji p u t uvijek
n ajkrai. M ogua su, dakle, sva itan ja, sve okuke. Najizrav-
nije ita n je je s t kriti k o itanje, koje je nuno a n ticip iran o
itanje, je r se bre od drugoga, bre od sam e p rie vraa
m odelu. T reba rei da to ita n je p o sto ji sam o po volji da
se neposredno p e rc ip ira sadraj prie, po n a s to ja n ju da se
zahvati nezavisno od posred o v an ja sam e p rie. P ria se po
jav lju je kao nebitna, je r ona je nap o k o n tu da bi p rik rila
tajn u u o tk ri u koje se isp u n ju je i ponitava.
K rim inalistika je knjievnost n a jb o lja alegorija za ta
kvo zbivanje koje je istovrem eno i n e sta jan je ; ona je sva
sa tk a n a oko m ogunosti tog p rofetsk o g ita n ja na k raju
kojeg se dovrava pria, u tre n u tk u k ad a je gotova i kada
gubi svoj raison d etre. U takvoj prii, iji je oigledan sm i
sao tra e n je istine, nalazi se nuan p o kuaj k ratk o g spoja
koji om oguuje da se izravno doe do rje e n ja zagonetke.
To je ono iskuenje kojem u p o p u ta italac koji poinje od
kraja; svojstvo je no rm ativ n e iluzije d a ona k raj uzim a kao
poetak. Upravo n ju Spinoza u d o d a tk u p rv e knjige E tik e de
finira b rk an je m p o sljedica i uzroka. N a analogan nain kri
tika poinje m odelom ; kao da zagonetna p ria ne d aje rje
enje istovrem eno kad i problem , ob o je u isti m ah, i ne mo-
gavi ih rastaviti. O sim toga, distin k c ija izm eu p rije i p o
slije sam o je jed a n od elem enata izgradnje prie; ona ne
d o puta da se o njoj izree cjelovit sud.
Ako je cilj prie da dopre do istine, ak i do istin e sim
boliki p o h ran je n e na po slje d n jim stran icam a, k rite rij bi
dobre prie bila njezina estitost. Isp rav n o i otvoreno po
stavljen pro blem m ogao bi naravno b iti rijeen , bez p revare,
sredstvim a d atim u poetku; n ita ne bi bilo p rikriveno, osim
privrem eno, i tako bi se istin a m ogla p o jav iti nezavisno od
prie. Istin sk a, i iskrena, p ria bila bi on a k o ja bi, uk id aju i
postupno svoje v lastite obrise, sam a izgradila svoju b esk o ri
snost: p rikazujui odvijanje svog to k a kao z a o k ret koji bi
se m ogao izbjei. Izvan odlaganja to ih zah tijev a isp u n je

20
nje djela, u blijesku jednog pogleda, p ojavljuje se predm et
koji je do tada bio prikriven u naborim a prie.
Analognim sredstvom stanovita k ritik a uspijeva kon
fro n tira ti djelo njegovoj istini, korozivnoj istini, toliko sup-
stancijalnoj da u njezinom p risu stv u djelo iezava, postaje
nebitno poput privida. Pria je tad a sam o vodi, sredstvo
p ristupa: ona p rati zbivanje sadraja, ponekad ga zaustavlja,
ali ga ne k o n stitu ira zbiljski.
Takvu do k trin u ilu strira cijela jed n a misteriozna knji
evnost: od ju n ak in je Anne R adcliffe do Sherlocka Holm sa
pronalazim o, m oda u izoblienoj ali neuporedivo jasnoj
form i, onu m editaciju rom an siran u na zaokretu prividom ko
ja slui kao do k trin a odreenom obliku kritikog suenja,
srodnom m oralnom suenju. U tre n u tk u k ada je zagonetka
razm rena, pojavljuje se stvarni sm isao koji je sredinjim
epizodam a davao njihovu iluzornu djelotvornost. Lukavstvi
ma prie isp u n ju je se odgaana avan tu ra. Ali takva je k n ji
evnost oigledno dvosm islena; ako u djelu razotkriva raz
m ak to ga uzaludno dijeli od istinskog sm isla, o na ga ta
k oer pokazuje u radu, izgraujui taj dugi p u t koji ga dijeli
od njegova k ra ja barem toliko koliko m u ga pribliava. Po
zadina djela je s t m oda taj m odel u kojem ono p rizn aje svo
ju nitavnost. Ali to n ita je s t tak o e r ono to ga, u n u tar
njega samog, um noava i tvori vodei ga na viesm islene
putove.
Sam im o privrem eno sve to je p reth o d n o reeno. K ri
tika nasto ji raz m a tra ti djelo kao proizvod za p o tro n ju ; tako
ona odm ah pada u em p irijsk u iluziju (koja je p rva u pravu)
je r se p ita sam o o tom e kako p rim iti neki dani predm et.
M eutim , ta iluzija ne dolazi sam a; ona se usk o ro u d v o stru
uje norm ativnom iluzijom . K ritika tad a sebi p o sta v lja cilj
da m odificira djelo kako bi ga m ogla bolje ap so rb irati. Ona
ga sada vie ne raz m a tra kao d ato st to vie to ga odbacuje
u njegovoj injeninoj realnosti, videi u njem u sam o p ri
vrem eno oitovanje n am jere koju tek tre b a ostvariti.
M eutim , ta druga iluzija sam o je v rsta preth o d n e; n or
m ativna iluzija jest p rem jetena em p irijsk a iluzija, sm je
tena na drugom m jestu. U stvari, ona sam o tran sp o n ira
em pirijske znaajke djela p ripisuju i ih jed n o m m odelu,
p osljednjoj i nezavisnoj d atosti, p risu tn o j istovrem eno kad
i djelo koje bi, bez te p ratn je, bilo bez kon zisten tn o sti doi
sta neitljivo i nepodobno da bud e p red m et prosuivanja.
N orm ativna iluzija, koja im plicira p ro m jen ljiv o st svog p red
m eta sam o u n u ta r jednom za svagda u tv r en ih granica, jest

21
sublim acija e m pirijske iluzije; njezin je d v o stru k i ideal po
boljan. Ali ona ipak p retp o sta v lja iste principe.
K asnije em o govoriti o treem tip u iluzije, srodnom
prvim a, a to je in te rp re tativ n a iluzija.

Lice i nalije
N orm ativ n a iluzija, kao to smo
vidjeli, izluuje p ro b le m atik u k ra ja i poetka; b u dui da
pred sta v lja ono em u djelo tei, m odel p o sta v lja p ita n je n je
gova k raja . To se isp u n je n je zbiva u stv arn o j ili idealnoj za
tvorenosti. Vodei neem u to n ije ono, djelo je, m oda
usprkos svojoj p rividnoj zatvoreno sti, raz d rto , razjapljeno:
dugi hodnik koji vodi u O daju, isti uvod. Tako ono m oda
nije, kako se pri in ja , fik siran o du svog oiglednog sm jera,
ve napro tiv oivljeno k re ta n je m koje ga odvlai, u sm je ru je
d rugdje; ono se ne zaustavlja, ve prolazi. O trui djelo od
njega sam og, od njegova spokojstva, n o rm ativ n a iluzija im a
barem zaslugu da m u d aje sta n o v itu p o k retljiv o st; tak o je
prvi p u t iden tific ira n a njezina p o k reta k a m o, ako ne u
djelu sam om , a ono b a re m u njegovu odn o su p re m a vlastitoj
istini. N orm ativna iluzija nije, dakle, a p so lu tn o steriln a; ona
nas ne pouava nita, u strogom sm islu rijei, ali nam b a re m
pokazuje novo.
Djelo n ije ono to se pojav lju je ; iako ovaj stav nem a
teo rijsk u v rije d n o st (on poiva n a ideolokoj d istin k ciji
stvarnosti i privida), zasluuje da se razm o tri. To vie to
taj stav, koji je do sada istican polazei od zbivanja k riti
kog diskursa, m ora zapravo biti shvaen i n a jed n o m po
sve drugom planu; on ne k a ra k te riz ira sam o sud izvanjski
djelu, koji ga izdaje u toliko to slui da ga osudi. Moe se
nai u d isk u rsu pisca, na djelu, isto v rem en o ga zbiljski g ra
dei i pridonosei njegovoj preobrazb i. Id eja, dakle, moe
biti izluena iz svog ideolokog k o n tek sta i p o p rim iti d ru
gu vrije d n o st (iako to n ije v rije d n o st zn an ja; kao to je ve
reeno, u djelu ne tre b a tra iti elem ente zn an ja o djelu), d ru
gi sm isao.
M eutim , p rije nego se posluim o p rim jerim a, m oram o
predloenoj nakani u p u titi slijedeu p rim je d b u : d jela sa
graena na tom prin c ip u m oda su po g ren a djela, kritika
djela koja, p reru e n a u diskurs, p o sta v lja ju p ita n je naravi
tog diskursa; to su k a m uflirane kritik e , m ask iran i suci koji

22
ophode tem elje da bi ih bolje upoznali i bolje sruili. Doi
sta, kad E. Poe u svom glasovitom tek stu N astanak p jesm e2
kae d a je u djelu poetak na kraju, tad a oigledno ne go
vori vie pjesnik nego kom entator; tako se njegov pothvat
izvrgava opasnosti da ga on sam izokrene, odvrati od n je
gova sm isla, je r sudi o onom e to ne ini i ini sam o da bi
sudio; tako je neto radio Valery koji duguje svoj uspjeh
tom e to uvodi nitavost istovrem eno u poeziju i u k ritiku.
Poeov tek st ipak zasluuje da se proui: vidjet e se da tu
navedeni stav im a posve poetski, a ne kritik i smisao. On
e nam m oi posluiti kao naznaka, ali ne kao razlog za do
voenje djela u pitanje. To e tum aen je biti potvreno u
tre n u tk u kad se, u jedva razliitu obliku, p ro n a e ista tem a
u djelu koje tako m alo m isli o sebi kao to je djelo Anne
Radcliffe.
Ali o staje jed n a b itn a opaska: tem e neposredno izvue
ne iz knjievnih tekstova ne bi m ogle odm ah im ati koncep
tualnu vrijednost. Kao takve, lice i nalije, opravdano se
m ogu s m a tra ti indikativnim slikam a, i n ita drugo. T reba
se p risjetiti da su te ideje zatrovane n o rm ativnom iluzijom ,
od koje e biti u m je tn o odvojene. U n a b ra ja n ju pojm ova,
kojem u p ristupam o, one su, dakle, neto u sp u tn o to, sva
kako, ne tre b a uzim ati previe ozbiljno.

N a stanak pjesm e. Jedan od njegovih n ajd raih aksiom a

bio je i ovaj: 'Sve, u pjesm i kao u rom anu, u sonetu kao u
noveli, m ora teiti raspletu. D obar a u to r im a ve u vidu svoj
posljednji red a k kad pie prvi.' Zahvaljujui toj zadivlju
juoj m etodi, kom pozitor moe poeti svoje djelo od k raja
i raditi kad m u se svia, na bilo kojem dijelu. L ju b itelji deli
rija bit e m oda revoltirani tim cin ikim m aksim am a; ali
svaki od n jih m oe uzeti ono to eli. Bit e uvijek korisno
da im se pokae koje pogodnosti u m je tn o st moe p oluiti iz
razm iljan ja te da se ljudim a svijeta ukae kakav tru d zahti
jeva taj luksuzni pred m et koji se naziva Poezijom. (Baude
laire: predgovor svojem prijevodu Poeove p jesm e)
M ehanizam poetskog stv aran ja, kako ga je izloio Poe,
po javljuje se upravo kao odraz no rm ativ n e iluzije na rad
pisca; p o tpuno sabrano u svojoj k rajn jo j toki, djelo se u
cijelosti odnosi p rem a tom k ra ju kao p rip re m a i priblia
vanje. Ono je istovrem eno organizirano i red u ciran o , izri
ui b itn o nagom ilavanjem privida. Kao to kae Baude-

* Prozna djela, id . de la Pliade, str. 991.

23
laire, greni je cinik postao neum oljivim sudijom ; on
pledira za p red u m iljaj: U cijelom sastav k u ne sm ije se
om aknuti ni jed n a rije ko ja ne bi bila n a m je ra , k o ja ne
posredno ili p osredno ne bi teila da d o v ri p redm nije-
vanu nakanu. (B audelaire, O E. Poeu, op. cit. str. 1069)
P jesnik istie sre d stv a svoga rad a i o tk riv a n jihovu p o sred
niku narav p o d re u ju i ih k raju , koji je tak o e r stv arn i
ishod prie. T ako sainjeno, polazei od ta jn e stv aran ja, dje
lo nipoto n ije onakvo kakvim se pokazuje; varljivo, ono se
o ituje o b rn u to od svog istinskog sm isla. Tim nas p rizn a
njem a u to r u p u u je onoj poetnoj realn o sti k o ja je istina
svih njegovih k a sn ijih oitovanja. Sh v atiti tu istin u znai
n a su p ro t povrnom itaocu koji se sm jestio u to k djela
i iz njega se ne m ie ii isp re d n je i o tv ara ti jo j p u t; to
znai ne d o p u stiti da nas obuzm e igra d jela ve sudjelovati
u sistem atskoj g rad n ji njegove fikcije.
B audelaire dobro kae: P jesnik je kom pozitor. D jelo je
bitn o kom ponirano i sloeno; njegov je te k s t sain jen od ra
zliitih elem enata, sa sta v lje n ih sam o p rividno. T ako je n a
glasak stavljen na razliitost izriaja: te k s t ne kazuje je
dnu stvar, ve nuno vie n jih istodobno. On je dakle sastav
ljen od elem enata to raz li itijih to su tre n u ta n i. Poe d aje
psiholoko o b ja n je n je te m notven o sti: Po psihikoj nu
nosti svi su intenzivni po d raaji k ra tk a trajan ja. Dopu
teno je m isliti da to o b ja n je n je im a sam o v rije d n o st
pokria; ali pom ou njega je ista k n u ta vrlo zn aajn a ideja
nejednakog razvoja teksta, posebno oiglednog n a dugim
pjesm am a, koje p re s ta ju b iti pjesm a m a d a b i po stale slije
dom razliitih p jesam a: Stoga b a re m polovina Izgubljenog
raja nije drugo do ista proza, niz p jesn i k ih izazova neiz
bjeno p o sija n ih odgovarajuim d ep resijam a, p ri em u je
itavo djelo, zbog svoje p re tje ra n e duine, lieno tog tako
znaajnog u m jetnikog elem enta: to ta lite ta ili jed in stv a uin
ka. U Poeovoj m isli to je razilaen je greka; iz svog razm a
tra n ja on izvlai nuan zakon: te k s t m o ra b iti k ra ta k da bi
bilo sauvano njegovo jedinstvo. Ali id eju e b iti m ogue
razviti u posve drugom sm islu: kao to e se vid jeti, to je
razilaenje ko n stitu tiv n o za g rad n ju itavog tek sta.
Prem a Poeu raz ra d a je izrada. N a izraavanje takve
pretenzije m ogu se u initi dvije p reth o d n e p rim jed b e: p rije
svega taj m it n a sta n k a a firm ira vrlo zn aajn u id eju odvoje
nosti izm eu ita n ja (u obinom sm islu rijei) i pisanja.
Citati sam o oim a itaoca znai, kae Poe, o stati slijep na
uvjete koji o d re u ju sm isao djela da b i se u n jem u vidjeli

24
sam o uinci (u svakom sm islu rijei). Doista, upoznati rad
pisca znai p rije svega izluiti uvjete i, polazei od njih, sli
jediti kreta n je to ga oni proizvode. itanje i p isan je su
dvije antagonistike aktivnosti: njihovo b rk an je pretp o stav lja
duboko nepoznavanje djela.
S druge strane, teza koju istie Poe nem a teo rijsk u vri
jednost, ni status; kao svaki m it ona im a b itn o polem iko
znaenje. To je opet dobro shvatio B audelaire, koji je u ra
zdiobi svojih prijevoda Poea od n jih uinio groteskno i
ozbiljno djelo. Prvi je cilj prie u tom e da rasp ri iluzije o
spontanosti kreacije: odvie uobiajene iluzije, kojim a je
neizostavno trebalo su p ro tstav iti fa n ta zijsk u p redodbu o
radu pisca. Puko itan je djela pokazuje sam o povrinski de
kor pothvata; ali iza scene se zbiva neoekivana, izvan
redna i d irigirana akcija, koja je geneza. N ap u ten o sti itaoca
su p ro tsta v lja se m o odluivanja a u to ra koji, voen ap so lu t
nom logikom , p ristu p a p ro m iljen im izborim a. Moja je n a
m jera pokazati da se ni jed n a toka kom pozicije ne moe
p ripisati sluaju ili intuiciji i da se djelo, k o rak po korak,
kretalo svom e rje e n ju , s logikom preciznou i strogou
m atem atikog problem a. Problem m atem atik e je s t fanta-
zijska slika djela; on im a rje e n je kao to ono im a svretak.
Ali rjeen je djela tak o e r je i p rin cip njegova nestanka;
tako djelo n em a druge konzistentno sti osim one to m u ga
daje pita n je koje tre b a razrijeiti.
Iako tako ista k n u ta ideja im a nep o b itn u k ritik u vrijed
nost, tre b a ipak uoiti da je ona iluzija ili slika znanja, to
je s t ne-znanje. U stvari, kad je jed n o m izluena sa tira te
kue greke, Poeov nas tek st, istini za volju, n ita ne po u
ava; u svojim pozitivnim p reten zijam a on sam o rep ro d u cira
m ehanizam iluzije koju inae prokazuje. itanje i p isan je
po stu p a ju o brn u to : tre b a se uvati odvie lakih o b rata (vid
jeti L. A lthusser, Za M arxa). O brnu ti ne znai n ita drugo
do tra n sp o n ira ti, tv rd iti jed n u te istu stv a r dajui jo j razli
it oblik koji je ini prihvatljivijom ; Poe vraa djelu njego
vo dijabolino dvojstvo (ako je avo, on d a je Deus inver
sus), ali jedno i drugo, lice i nalije, ostav lja u odnosu ana
logije utoliko varljivijem to je on ovoga p u ta definitivan.
U kojem se god sm je ru pregleda njegovo lice ili nalije, djelo
o staje identino sam o sebi: izgraeno, dakle vrsto i trajn o .
Bilo da se aktivno raz ra u je ili jedn o stav n o slijedi, ono nam
prikazuje isti tip jed in stv a, veze, koja se tak o er moe shva
titi u dva razliita sm isla (reeno p ro sto rn o m m etaforom :
na p rijed i natrag). N estane pojavnosti ili stro g a dedukcija,

25
to su dvije stra n e iste zbilje. Cilj je ono to djelo vee sa
sam im sobom u njegova oba aspekta; oslo n iti djelo na uvjete
njegova n a sta n k a znai v idjeti ga u njegovu d u bokom jed in
stvu. Lice i nalije tre b a razlikovati sam o priv rem en o da
bi se m ogao istai p rincip veze disk u rsa.
N akon toga predloena ded u k cija dijelova pjesm e Gav
ran, koja ih sve svodi na je d n u k ra jn ju i s re d in ju n a m je ru
istovrem eno, im a oigledno p a rodik o znaenje; to je n a
znaio i B audelaire zapaajui u to m te k s tu laganu bezo
bzirnost. Poe je uvijek bio velik ne sam o u svojim p le
m en itim shvaanjim a, ve i kao aljivdija g ro tesk an i
ozbiljan, ne jed n o p o red drugoga, ve oboje u isti m ah. Uzeti
tu d e dukciju posve ozibljno, znai ne u v id jeti da je ona
zbiljski nem ogua: da a u to r iz jed n e n am je re , kako god
ona bila p oetna, ne m oe de d u c ira ti sre d stv a da je prove
de (kao to em o n a iro k o pokazati u n astavku). To tak o e r
znai ne uvid jeti da tok djela n ije ni ap so lu tn o jed n o stav an ,
ni apsolutno kon tin u ira n . Poe je to sam znao je r je po n ek ad
tvrdio da je d isk u rs djela u s tro je n p rem a nejed n ak o m , d a
kle nededuktivnom razvoju. M eutim , p a ro d ija je ovdje
poetina utoliko to, u odreenom tre n u tk u , usp ijev a sebe
pojm iti ozbiljno; p ri a je nuno ali nunou drugoga tip a
nego to je ona ko ja je p ro k la m ira n a p re k in u ta preu ze
tim ideolokim ra z m a tra n jim a koja, poskliznuem u ope-
retn i platonizam ( p ro m a tra n je lijepog) vode Poea n a po
p rite tra d icionalne estetike. U tom se tre n u tk u u izlaganju
zbiva prekid koji o tk riv a njegov n e te o rijsk i sta tu s. G rad n ja
pjesme, koja se slui sred stv im a s obzirom n a cilj, i sam a
je podreena jed n o m cilju; n a m je ra k o ja je povezuje s njom
sam om rep ro d u c ira izvanjski m odel iz kojeg ona crp i svoj
oblik. Poetski se d isk u rs p rim je n ju je na o zbiljenje Lijepog;
potpuno posveen toj zadai (koja je n aznaena m itskim , a
ne stvarnim term inim a), on po p rim a s ta tu s to ta liteta , jed in
stva u kojem iezava. Svakim svojim m om entom djelo na
jav lju je k raj u kojem u se ono dokida, koji je, sluajno, n je
govo N ikada vie; tako je p jesm a po m alo lagana slika sam e
sebe. Ta p o d u d a rn o st izm eu te k sta i njegova p red m e ta ja
sno pokazuje d a je n a sta n a k k o rela t pjesm e; njegova im a
n entna istin a je s t onog tip a istin e k o ju izgovara sam a p je
sma; ta je istin a tako oigledna sam o zbog toga to je ona
slika odreenog znanja. U takvom ideolokom k o n tek stu
norm ativna iluzija ponovo po sta je zaprekom . T reb a tak o e r
napom enuti da uvlaenje estetsk o g leg aliteta uvodi u argu
m entaciju jed n o tegobno protuslov lje: djelo je istodobno

26
 proizvod rada i kontem plativna prep u ten o st; na isti nain
Poe, koji u svojoj teoriji platonizira, u djelu je pisac fan
tazije.
Sve ono to je moglo izgledati pozitivno u Poeovu tek
stu ne nalazi se u njem u dakle kao takvo, ve shvaeno u
razliitom sm islu: ideja se ne bi m ogla ap solutno odvojiti od
svog konteksta. Ono to kae Poe im a napokon sam o ovaj,
vrlo klasian sm isao: izm eu djela i njegova k o m en tara (iz
laganja njegova m ehanizm a) postoji odnos ekvivalentnosti,
ak i onda kad taj odnos znai odnos inverzije. Ili pak: djelo
i ko m en tar zauzim aju, na razliit nain, isti prostor, izviru
iz istog p rincipa organizacije. Daleko od toga da p rim a razlog
svoje decentriranosti, djelo je dvo stru k o fiksirano grani
cam a uspostavljene s tru k tu re . S vretak d jela, izopaen i, i
nilo se, podijeljen, bio je tak o e r njegov ishod.
Isto tako i m etafora: djelo ivi sebi o b rn u tim ivotom,
zanim ljivo je sam o kao vie-m anje k a rik a tu ra ln a ilu stracija
znanja koje inae tre b a fo rm ulirati. Poeov tek st nipoto ne
nalae analizu knjievnosti; to je p rip o v ijest k o ja bi mogli
biti sm jetena u niz zgoda viteza D upina. N astanak p jesm e
napisan je po uzoru na glasovite analize, k oje su vane zato
to su elem ent fikcije m nogo vie nego po svom stvarnom
sadraju. P ripovijest zadobiva svoj pravi sm isao sam o ako
se um ije shvatiti groteskno koje d aje p o d rk u i ishod ozbilj
nom e. Odnos izm eu a u to ra i njegova djela, kako je dan u
djelu sam om pom ou prie u prvom licu, je s t dakle varljiv.
Taj a u to r, koji raz g ra u je nastanak , jed n ak o priljiv kao
ju n ak rom ana, je s t da se posluim o jed n o m drugom
idejom Poea odvie pro n icljiv a da bi m ogao rei istinu:
Istina n ije uvijek u bu n a ru . Uglavnom, to se tie po j
m ova koji nas poblie zanim aju, v jeru jem da je ona stalno
na povrini. Mi je traim o u dubini doline, a o tkrivam o je
na planinskim vrhuncim a. (D vostruko u b o jstvo u ulici M or
gue)
Jedan tekst, kakav god on bio, neem o bolje upoznati
ako njegov tok, prividno jednostav an , zam ijenim o drugim
tokom koji je isti sam o o b rn u t. Stoga je n astan ak kao takav
alegorija, m it. Ali m it m oem o u p o trije b iti svodei ga na
istinu koju je on apsolutno nesposoban iskazati; jed a n je
tek st m ogue ita ti vie nego u jed n o m sm islu; tako u n je
m u koegzistiraju b a re m lice i nalije. U sprkos sistem atsk o j
k rhkosti svog diskursa, toku to oplak u je djelo, tek st iz svoje
kom pleksnosti, svoje gustine, c rpi bogato k reta n je , da se
posluim o jed n im Poeovim izrazom. On nije ni tako jed n o

27
stavan, ni tako izravan a da njegovo o sv ijetljen o lice (pom o
u itanja) ne bi b a re m im pliciralo p ris u tn o st sjenke. Treba
rei, protivno sam oj ideologiji na k o ju se o sla n ja Poe, da je
princip tek sta njegova raznovrsnost. Ako je Poeov tek st va
an, onda je to zbog toga to je u n jem u , u novoj v rsti
m ita, evocirana ta m ogunost za p ri u d a se m ije n ja (to
se m itolokim term in im a izraava: ii o b rn u to , n atrak e), d a
se obre, ili p ak da se posluim o p reu zeto m slikom d ru
gog a u to ra fan ta stik e da skree, oglaavajui se, jed n o m
vrstom u n u ta rn je g o k lijevanja, m notvom svojih glasova.
Ta raznovrsnost i m notvenost je s u ono to e p o tak n u ti
o b janjenje.
Zatvoren i nedovriv, zavren ili uv ijek iznova zapoi-
njan, sazdan oko od su tn o g sre d ita , bilo da je sp o soban da
pokae ili p rik rije , ra s p r e n ili sa b ra n to n je d isk u rs
djela.

T h au m an tis regia: V ienja dvo rca n a Pirin ejim a .3 Ovaj

novi p rim je r n ije u p o trije b lje n u d v ojstvu s p reth o d n im ;
on na razliit nain p rik a z u je istu sliku; on d ru k ije ilu strira
k reta n je koje pokree d isk u rs pisca. Vie se p u t ne rad i o
kritikom te k stu k oji sam oga sebe ironino, i zbrkano, do
vodi u p ita n je, ve o naivnom , sp o n ta n o m te k s tu jed n o g od
n ajlakih rom ana. O vdje se tem e lica i n a li ja p o jav lju ju
zahvaene u k re ta n ju knjige, b rem e n ite svim svojim p oet
skim sm islom , osloboenje ka p ita ln e su m n je, one k o ja se sa
sto ji u tom e da se d jelo u d v o stru u je u m je tn im i in d isk ret
nim kom en tarom . U stvari, a to tre b a esto rei, nem a
nevine knjige: priv id n a sp o n ta n o st lagane knjige, n am ije
njene neposrednoj p o tro n ji, p re tp o sta v lja u p o tre b u isku
anih sredstava, preu z e tih esto od n a jtra e n ije knjievnosti
i prenoenih iz djela u djelo vrlo tajn o v ito m trad icijo m .
N astanak p jesm e i V ienja dvorca na P irinejim a sam o su
razliiti oblici, jed a n naivan koliko je drugi znalaki (ali
koji je prvi, a koji drugi?) jed n e te iste tem e koja, n a svim
razinam a njegove h ije ra rh ije , o p sto ji u an ru zagonetne
prie. Ali i u tom e je drugi p rim je r od lu an ako nem a
posve nevine knjige, nem a ni posve p ro ku a n e knjige, k o ja je
svjesna p riro d e sre d stav a to ih u p o tre b lja v a da bi bila k n ji
ga i koja zna to ini. Stoga, iznova, tem e lica i nalija, koje
e se opet nai u djelu, nisu pojm ovi ve p rije svega o tkri
vai. Ne zapadne li se u e m p irijsk u iluziju, k o ja b i sada
m orala b iti prevladana, ne bi ih se m oglo sm a tra ti savreno

3 Rom an Anne Radcliffe.

28
 instruktivnim , iako su tako dane, ponuene i rasporeene u
sam om toku nekih knjiga.
Djelo A. R adcliffe n ije naroito poznato, n akon to je
bilo poznato mnogo, i tre b a aliti da je ono palo u zaborav.
A. B reton, nastojei da ga zadri u granicam a tradicionalnog
crnog rom ana kako bi m u pretpostav io svoje m ajsto re m ra
ka, W alpolea, Lewisa i M athurina, i ozlovoljen njegovim osva
jakim racionalizm om , koji m u daje da instalira svoje bla
gajne, blagajne prim am ljive i vrlo p osjeene, u zab ran jen o j
oblasti koja je svijet pravih uda, ne eli u n jem u vidjeti
drugo do kraljicu d rhtaja.4 Iza tog suda p o sto je, ispre-
pleui se u njem u, dva u b iti razliita prigovora: u djelu
A. R adcliffe su istovrem eno sum njivi o skudni racionalizam
i p retjera n a lakoa da se zadovolji jav n i ukus. Tako se odvie
lako prelazi od m agine koncepcije velike knjievnosti na
drugu, koja je vrlo tradicionalna: A. Radcliffe je m ala je r
je radom svoje red ucirajue im aginacije izdala zahtjeve istin
ske zbilje (to bi se moglo sh vatiti n ajstro e, b a re m u svoj
stvu hipoteze), ali i zbog toga to svoju k lijen telu n ije znala
ograniiti na uski krug ljubitelja. elei zadovoljiti gomilu,
ona izdaje jed a n an r vulgarizirajui ga p ri tom e. Te su
kritike zauujue: p ro je k t knjievnosti za m ase nem a u
sebi n ita sum njivo; nadalje, p re m je ta n ja k o ja sredstva
izraavanja vode od velike knjievnosti u m alu, ili obrn u to ,
ne zbivaju se tako jednostavno: on a ne im p liciraju nuno
gubitak, ili dekadenciju, ve najee po stizan je novog sm i
sla, podeavanje sta rih in stru m e n a ta za nove ciljeve. Mala
knjievnost m oe stoga in sp irira ti veliku: u d jelu E. Poea
im a vie A. R adcliffe nego W alpolea.
K njiga o k o joj e b iti rijei jest, kao to se kae, knjiga
bez pretenzija. To n ije greka, ve n a p ro tiv razlog zbog kojeg
je izabrana. U k ategoriji m an jih djela ona ak zauzim a vrlo
sporadino m jesto. D oista, tu knjigu n ije n apisala A. Radclif
fe; ona je patvorina, p a sti napisan na njezin nain i po slije
njezine s m rti o bjavljen pod njenim im enom . Tekstovi te
vrste, koji su vie ili m anje k a ra k te riz ira n e p atvorine, esto
su na jre p re z e n tativ n iji za jed a n an r ili stil: u n jim a se, u
istom stanju, ako ne i n astaju em , nalazi ono to par excel
lence d e finira a n r kojem u p rip a d a ju . Ako je im itacija u sp je
la, ona m oe b iti djelo tv o rn ija od m odela.
K njiga koja, da se p risjetim o , p rip a d a v rsti zagonetnih
pripovijesti, zanim ljiva je p o n a jp rije zbog jednog od svojih

4 V idjeti A. B reto n , predgovor M athurinovu M elm othu.

29
elem enata: zbog injenice da je u n jo j, u o d v ija n ju sam og
njezinog teksta, u pisana ta m ogunost dv o stru k o g k re ta n ja
koje ga u sm je ru je u o b rn u to m prav cu od njegova prividnog
napredovanja:
Ne m ogu vam rei vie; on m i je n am etn u o u v jete koje
sam obeao potivati; doi e v rijem e k ad e vam sve te
m iste rije biti razotkrivene. Do ovog razd o b lja, koje ne m ogu
p reskoiti, ba re m m i je dop u ten o d a vam k a e m ... (t. II,
s tr. 227).
K re ta n je je ro m a n a d vostruko, je r on tre b a p rik riti p rije
nego to raz o tk rije m iste rije . Do tog m o m en ta ta jn a m ora
p ritisk a ti m atu ili razum ju n a k a i cijelo se o d v ijan je p rip o
vijesti sa sto ji u o pisu tog iekivanja, kao i u njegovu u te
m eljenju. P ripovijedati znai tak o e r g rad iti, stv a ra ti tu a r
h ite k tu ru skrivenog k o ja se z a uu ju e p o d u d a ra sa stv a r
nom a rh itek tu ro m ko ju ona proizvodi ili k o ja n ju proizvodi:
m ranim o bitavalitem dvorca.
Ve je od p o etka po tv r e n o da zn an je n ije u k in u to ne
go odgoeno te da je bezum lje p rem a k o jem u se o sje
am o vueni privrem eno. Pobjeda k o ja n ije vjerovala
u n a tp riro d n e v iz ije . . . (t. II, s tr. 3). O b jan jen je u d a u
svakom je tre n u tk u obeano: nekoliko izigranih zagonetki,
ne kvarei m iste riju ko ja d o k ra ja m o ra o sta ti u p ita n ju ,
na ja v lju ju i n a slu u ju k ra jn je rje e n je , to je s t n ita drugo
do rasulo iluzije. Uvijek znam o da iza m iste rije p o sto ji n eto
i da e to b iti pokazano. P ita n je se, dakle, m o ra o dnositi
m anje na p riro d u onoga to e se n a k ra ju spoznati, i to
a psolutno nee b iti m isteriozno, nego n a sam e u v jete po
s to ja n ja onoga to se u p o etku po jav lju je: o n o stra n o st je
stvari p rivlanija nego n e p o sto ja n a p o v rin a k o ja n e p re sta
no zavarava. V rijem e ro m a n a je s t ono koje u o b liavanje ilu
zija o dvaja od provale istin e , k o ja je tak o e r o b ean je spasa
(vrijem e nezn an ja istovrem eno je v rijem e opasnosti). P ripo
v ijest n a p re d u je sam o po tom e to istin ito u n jo j jo nije
izilo na vidjelo; njezino je k re ta n je m oda dvosm isleno je r
na sto ji odloiti tre n u ta k o tk ri a vie nego to p o u ru je n je
govo nadolaenje. R om an tra je tolik o koliko u spijeva zadr
ati privide i tako raz o tk riv a svoju p ra v u p riro d u ; izronio
iz vrlo privrem enog intervala, on je p o sred n ik , m euin,
razonoda.
R adnja se ro m a n a u k lap a u od v ijan je jed n o g ivota koji
razdvaja u dva dijela: onaj koji p reth o d i ro m an u , p retp o
vijest jed n e prole sree, jed n o g d je tin js tv a , i o naj koji m u
slijedi i koji e biti isp unjenje. Zaplet n a sta je uz pom o p re

30
 kida sudbine; on se koristi njezinom nedovrenou kojoj
daje oblik. Jednog je dana za nekoga ivot prestao; p ria e
biti ponavljanje te tem eljne epizode; ona e se dakle sluiti
naglim prom jenam a, koje ponavljaju poetni raskid, to uz-
dignue, odraavaju ga kao da se ni jed n a druga su d b in a ne
moe postaviti u nestalni interval zatvorenosti u sred uda;
tada se pojav lju je avantura. Inovacija n ep restan ih su sreta
zam jenjuje kontinuirano odvijanje jednog ivotnog puta.
Cim je fatalnost zaustavila pojedinca izm eu njegova dva
vlastita m om enta, ne moe m u b iti predoeno n ita to ne
podsjea na njegovo stalno propad an je: V ictoria k o ja se
ee u vrtovim a dvorca susree kip Apolona koji je bio
zanim ljiv po tom e to je bio dovren sam o do pola; ona
doznaje da je taj kip djelo m ladia kojega je s m rt sprijeila
da ga dovri (t. I, str. 108). Ta je epizoda k a ra k te risti n ija
od ostalih: ona pokazuje da junaci, iji je ivot p rek in u t,
susreu sam o znakove svoje sudbine. N edovreni je spom e
nik nalije ruevine i tako je on ipak nagovjetaj drugog
usuda, zavretka; on se idealno kree e tap am a jednog p ro
p adanja.
ekanje sudbine zaleuje sve do o sjeaja u rad ik aln o j
neodlunosti. B itan m otiv in te rp re tac ije crn ih ro m an a m o
gao bi se zapravo nai u injenici d a su k a ra k te ri i stra sti
u n jim a uvijek dvoznani. Lik Fran cisca (ako se moe go
voriti o liku je r ga se nik ad a ne vidi i je r je njegova
stv arn o st sadrana u granicam a te k v aziprisutnosti), F ran
cisca iji je ivot p un m iste rija i ija su d jela neodgonet-
ljive zagonetke, d om inira zapletom ; to je nepredvidiva mo,
blagotvorna ili zloudna, ijim in im a u p rav lja vii naum
ili su im provizirani u odsustvu bilo kakvog naum a, to je
m ogue saznati tek naknadno. Stoga je to em in en tn o zatit-
nika m o zato to se od n je m ogu oekivati svi o b rati, ali
ona sa sobom tak o e r nosi neodlunost kojom je drugi p ro
suuju. Svaki je su sre t varljiv; u tom e lei p rilik a za spas.
Vrli krvolok i lojalni razb o jn ik p red sta v lja ju to dvojstvo
p risu tn o u svakom biu. S rea i vrlin a su privrem ene; p re
m a tom e takva je i n esrea, i u av an tu ri su sva sredstva
m ogua.
Izb o r to ga m o ra ju initi ju n a k i italac ne nalazi se
dakle izm eu stv a rn o sti i privida, izm eu istin e i lai; on se
ne vri u drug o sti koja razdvaja ovdje i tam o, ve u im a
nentnom c ije p a n ju koje u sam oj istini razlikuje njezinu
tam n u i njezinu sv ijetlu stra n u . U o tv o ren o sti k oju tvori
rom aneskna a v a n tu ra svaka je stv a r definitivno iskvarena.

31
M isterija izlazi iz tog po th v ata kao laicizirana: sva je on a u
neodoljivoj b liskosti iznenaenja. Zlo n ije d ru g d je nego
ovdje, u p ro m isk u ite tu dobroga: posvuda su sam o p reru en i
oblici.
Crni rom an, kakav pie A. R adcliffe, su k o b lju je p oje
dinca s beskonanom m notvenou, s o n u s tra n u um iru-
jueg dvojstva koje je ne p re k id n o rastv a ra n o : ju n a k nije
sam o gonjen izm eu nesree i sree, on je tak o e r postao
nesposobnim da p ro cijen i svoju stv a rn u situ aciju . Izgubljen
u granicam a iluzornog, sim boliziran im b edem om dvorca, on
ne zna vie n ita o sebi i p o sta je nesp o so b an da u nese reda
u vlastite s tra sti. Dvorac k o ji ga o k ru u je, p rib je ite ili
zatvor (jedno i drugo je najee po m ijean o , i spas se moe
zbiti igrom p o v jere n ja ko je um ije p ro n ai sk lo n ite u g ra
nicam a opasnosti, ako i sk lonite sam o ne p o stan e opasno
b ru ta ln im otk ri em zablude: ono ta d a p o sta je zam kom )
n ep restan o se preobraava, p ro d u b lju je o tk riv a n je m novih
stru k tu ra : dvostru k o dno n ik ad a n ije konano. N edovreno
prebivalite, n eiscrp n i d e k o r po u zo ru n a a v a n tu ru koja
ga opsjeda. S am a su m je s ta bezb ro jn o m notvena; ona se
ra stv a ra ju u nizu m eusobno nezavisnih p u tan ja , koje zau
zim aju razliite a v an tu re, ne u vijek an tag o n istik e, i koje se,
esto i ne znajui, s u elju ju u n u ta r jed n e zidine. Cijela je
fasada k rh k a i varljiva, ali ona to n ik ad a n ije n a jed n o stav an
nain; ona se ra s tv a ra na vie n ain a k o ji se m eusobno ne
poznaju. N apredovati u istra iv a n ju tog m je sta , um noavati
pu tan je, jed in o je sred stv o oslo b o e n ja u nadi d a e se tu ko
nano m oi o d red iti ona sre d i n ja to k a u kojoj m oda lei
ap so lu tn o st ta jn e i k o ja sadri voljeni i n epoznati p red m et,
ije otk ri e po tp u n o p reo b raav a s tr u k tu ru onoga u em u se
prebiva. A vantura je d a k le uvoenje: arobna fru la je op era
crnog rom ana. O na je ta k o e r p u to v an je; ona vodi do m je
sta gdje se s u elju ju dvoznanosti i im p licira analogan tip
dem ultiplikacije, iako ona o n jem u d a je jed n o sta v n u sliku
je r je k o n tra stn ija. Pom ou n je se vri p rije la z iz pito resk n o g
u uasavajue, ukoliko se m is te rija i n e m ir ne dok in u u
p rib je itu ta jn e doline: S druge s tra n e klan ca p u t se spu
tao na d rugu s tra n u p o to k a i izbijao n a p ro stra n a i bogata
polja; n a su p ro t lijepim planinam a, to su se nazirale n a
k ra ju tjesnaca, inilo se da se prelazi iz s m rti u iv o t. . .
(Talijan, pogl. 6). Sve dotle sta novite n aznake d o p u ta ju da
se tu o tk rije neviena n e sigurnost: kao ru evina tajn o v ite
arh ite k tu re p riro d a je sposobna za sve p reo b razb e.

32
 Isto tako povjerenje i nap u ten o st ne m ogu b iti kona
no odvojeni. Ako se pojedinac mogao izm ijeniti (biti otrg
nut od sam oga sebe) tako da po sta n e ju n ak crnog rom ana,
mogue je da su i drugi, oni koje on susree, po stali ono
to jesu putem zauujue degradacije, valstitim izoblie
njem , ne p restajui biti ono to su bili. Tako e neodoljivo
povjerenje nositi prem a odreenim lju d im a u kojim a se m o
e otitati znam en njihove prole d obrote, o kojim a e se,
na savreno siguran nain, znati da oni nisu ono to jesu
(Diego, stranac u kapeli). O brnuto, u nekim a em o prep o
znati dovrenu izopaenost (vojvoda de Vicence): Od tog
tre n u tk a izopaenost vaega srca bila m i je poznata (t. I,
str. 114), i nikakvo ob jan jen je, nikakav o b rat nee moi
svratiti na takav sud. Tako se ljubav moe pojaviti, je r ona
m ora poeti s povjerenjem i je r su dani elem enti stanovitog
raspoznavanja. O kruena izopaenim ljudim a, vuena p rem a
nepoznatim a jednom m ranom sklonou, V ictoria n ep re
stano m ora nadjaavati m otive koji je pokreu; tak o su n je
zini afekti nep restan o dovoeni u p itan je: n ije li jo j ovjek
kojeg poinje voljeti dopustio da sazna d a voli drugu, i nije
li ona vidjela svoju su parnicu na p latn u tu e sree k oja je
kao ilustracija njezinih sum nji (ali treb alo bi znati o titati
tu sliku da bi se spoznao n jen pravi sm isao)? Svaki su sret,
svaki prizor p o sta je p redm etom iskuenja: svaka oigledna
p risu tn o st povlai sa sobom vlastitu dvosm islenost: n ajotkri-
veniji likovi idealno su prikriveni.
Victoria je u tjela; neodoljiva je lju p k o st nosila n jen e
osjeaje, ali je njezin raz b o r n ije nap u tao , a srce jo j je bilo
u p o sjedu tisuu neizvjesnosti. Sto je vie osjeala da njezi
nim p ovjerenjem v ladaju pogledi, jezik i naglasci stran ca, to
je vie prizivala razum u pom o. P rim ijetila je da pod naj-
lju p k ijim crta m a , pod najzavodljivijom van jtin o m , Don
M anuel p rik riv a n a jd u b lju pakost. Tko zna n ije li se taj
a robnjak, kojeg je s tolikim uitk o m sluala, fo rm irao u
toj opasnoj koli? A ipak, ako je on p oten i iskren, kao to
ona arko eli, kao to je sve snage n jen a srca u v jeravaju,
kakve li n e p risto jn o sti, kakve nezahvalnosti ak u hladnoi
s kojom ona p rim a njegove plem en ite darove?! Tako o sje t
ljiva ona bolje nego n e tko drugi poznaje koliko je isk ren o i
m ilosrdno srce o k ru tn o ran je n o kad njegove nak lo n o sti ne
naiu ni na to drugo nego na p rez ir i n ep ravedne sum nje.
Izm uena, isp u n je n a tom tegobnom b orbom , ona die svoje
vlane oi u kojim a se tako jasn o o crta v a ju blagost osjeaja
i p a tn ja due te, o dm jeravajui od glave do pete ljubaznog

3 T eorija knjievne proizvodnje 33

 nepoznanca, izgleda kao da nebo zak lin je za jed a n traak
svjetlosti kako bi obasjao dio koji on a eli uzeti.
" O tk riti ta jn e n a m je re drugoga n ije n a jm a n ja m iste rija
k o ju tre b a raz o tk riti u p o sto jb in i iluzija.
Ta neodlunost suda, ko ja se reflek tira u kovitlacu s tra
sti (je r ljubav to se ra a ne zna m o ra li se p rep o zn ati kao
takva) izraava se i u u tn ji slika. O drugom e, k o ji p rije ti ili
koji pom ae, p o znata je sam o slika; sudei o n jo j tre b a do
nije ti odluku. N orm alno je dakle d a se voljeni ovjek n a j
p rije pokazuje u obliku p o rtre ta ko ji tre b a d e ifrirati: Uo
stalom , ono em u se m i divim o, m oda je p o tp u n o idealno;
s ja jn a im aginacija i vjetin a u m je tn ik a m ogle su sam e stvo
riti ono to nam se ini o aravajuim u toj slici, dok origi
nal im a m oda sam o je d n u obinu sliku, ili b a re m vrlo infe
rio rn u izrazu koji m u je dat (t. I, str. 272). Velika d eb ata
je s t ona o slikam a, o oblicim a i likovim a, k o ji su isto tak o
dvosm isleni znakovi. R om an sadri cijeli jed a n m a te rijal po
javnosti: m ask ira n i divovi, fantom i, glasovi uglavljeni u zi
dinu; niz profila presije c a zaplet. P ria se zavrava u tre n u t
ku kad su te p o jav n o sti viene u svojoj istini, to je s t u tre
n u tk u kad su rasp re n e; do tada, u sre d sig u rn o sti d a ih se
nije znalo gledati, o sta je p ita n je da li ih se stv a rn o vidjelo,
je r one sam o prolaze i ne p re s ta ju iezavati. D ogaaji koji
isp u n ja v a ju zaustavljeni V icto rijin ivot m oda su fantazm e:
U svakoj drugoj prilici V ictoria bi se sm ija la svojoj zabludi;
ali ophrvana neuvenim nedaam a, o k ru en a b e sp rim je rn im
o pasnostim a, ona se n ije udila da je njezin a zalu tala m ata
sm iljala u tv are svih p re d m e ta koji su se nalazili oko nje
(t. I, str. 226). V ienja i zablude b it e rasp re n i tek kad za
vri a v antura.
E nigm atini rom an, b a re m onakav k akav je p rak ticirala
A. Radcliffe, p red sta v lja dakle proizvod s u sre ta d v aju razli
itih k re ta n ja : jed n o u sp o sta v lja m iste riju , dok je drugo
rastv ara. Cijela se dvosm islenost prip o v ije sti sa sto ji u in je
nici da ta dva k re ta n ja ne slijede jed n o d ru g o u pravom sm i
slu (ona bi se tad a p o n itila tek n a k raju ), ve su n erazm r
sivo zdruena, p ri em u jed n o (ali koje?) n e p re stan o po b ija
drugo; i m oda, su p ro tn o onom e to m isli B reto n , o tk rie
vie nego m iste rija izlazi reducirano iz takve avanture. Tako
je v rijem e prip o v ije sti kao m eulan na ko n kojeg e sve
moi po e ti kao prije. Ali taj je m e u lan nedovriv: m iste
rije se n e p re stan o ra a ju , n e p re stan o n e sta ju . Isto je tak o
kraj (ovdje se zavrava trei i p o slje d n ji to m . .. ) , koji daje

34
krajn je rjeenje zagonetki, uvijek banalan, privrem en i na
padno grub, pokazujui svojom krh k o u i bezrazlonou
da vrijem e pripovijesti ne poznaje ni p rije ni poslije izvan
njegova odvijanja, je r ih ono n a pro tiv sadri. T ekst je isto
vrem eno savreno proziran (sve se zavrava ob jan jen jem )
i savreno tam an (sve poinje skrivajui se). Zagonetka nosi
u sebi obeanje svoga ieznua, prin cip svoje nitav o sti sa
mo zbog toga to je s njom svaki razlog doveden u p itan je;
zagonetka je privrem ena u sam om vrem enu u ko jem u sve
postaje zagonetno. Crni nam rom an kae: svaka je stv a r isto
vrem eno ona sam a i neto drugo; to je zbog toga to se on
sam razvija u dva sm jera: istovrem eno im a lice i nalije.
Zagonetka im plicira svoje rjeen je, istin u k o ja je ra
stvara; ali ta istin a nije izvanjska p rii. I onaj tk o bi h tio
izravno doi do te istine, pogoditi je (to n ik ad a n ije osobito
teko), prom aio bi u stvari bitno: u sm je re n izravno na m o
del, na svjetlost, kao to bi h tje la initi k ritik a k o ja sudi,
izostavljajui p u ta n ju koja vodi k ra ju i d aje m u sm isao, on
bi zakljuio da je ona izuzetno bezbojna, m an je s ja jn a te da
ne m ora vie o tje riv a ti nikakvu sjen k u .
Ta su H olm esova raz m ilja n ja bila zanim ljiva po ovo
me: kad je jed n o m osigurano ob jan je n je , stv a r je bila p uka
jednostavnost. On je itao taj osjeaj n a m om licu. Njegov
je sm ijeak poprim io n ija n su gorine. Im am do jam d a se
obezvreujem kad se o bjanjavam , ree on. R ezultati bez
uzroka m nogo su u p e a tljiv iji... (Conan Doyle, S jea n ja na
Sherlocka H olm sa, pogl. 3)
Ali da! doda on aljivo. Svi pro b lem i p o sta ju d je tin ja
sti im vam se ob jasn e ... (U skrsnue Sherlo cka H olm sa,
pogl. 3)
Bravo, uzviknuh ja. To je elem en tarn o , d o d a on. Evo
p rim je ra prividno znaajnog u inka to ga logiar ostavlja
na svome susjedu, je r je ovaj zaboravio sitn i d etalj koji je
u osnovi dedukcije. Isto bi se, d rag i m oj p rija te lju , moglo
rei za uinak to ga proizvode neke od vaih p riica: posve
artificijelan u inak je r vi za sebe uvate stan o v ite inioce
koji nik ad a n isu saopeni itaocu. To znai da se ja danas
nalazim u situ aciji vaih italaca je r d rim u ru ci o dreen
broj niti to p rip a d a ju jed n o j od n a j u d n ijih afera koje su
ikada zbunjivale m ozak jednoga ovjeka. A ip ak m i m an jk a
jed n a ili dvije koje su neophodne da b ih u p o tp u n io svoju
teoriju. Ali im a t u ih, W atsone! Im a t u ih! (Sjeanja na
Sherlocka H olm sa, pogl. 7).

35
 Doista, tek st ne bi m ogao z akasn iti da ih proizvede ka
ko bi m u ih dao.
R eference bi se m ogle um noiti; one n ita ne bi dodale
tim tekstovim a koji su po sebi d o sta znaajni: o pet pod uvje
tom da ih se ne uzm e odvie ozbiljno i d a se do b ro vidi koju
zam ku oni naznauju. Sva se k njig a sa sto ji u razm ak u to
dijeli k raj od p o etka i, u posebn o m slu aju , pro b lem od
njegova rje e n ja ; ali taj razm ak n ije dan, p ri em u bi se
knjiga sam o tre b a la u k lopiti u tako u n a p rijed zadani okvir.
Ona m o ra p reth o d n o stv o riti njegovu m ogunost: on je u
njoj toliko koliko ga o na sadri. P rije nego to dade zago
ne tk u i njezin klju, ona u sp o sta v lja d istan cu k o ja ih dijeli,
bez koje ona nik ad a ne bi zaivjela. Znai li to d a je ona p re
tv ara n je ili sm icalica: izopaenje prav o g n e p re stan o odgaa
nog p u ta? T reba sh v a titi da bi se ona, slijedei izravno tu
idealnu c rtu , ukinula, iezla u oblicim a oiglednosti. Jed an
od istin sk ih izvora te k s ta je s t, dakle, polazna in k o m p atib il
nost njegova p o etka i njegova k raja . Tako on m oe b iti i
tan u dva sm isla. Ali ta dva sm isla n isu ekvivalentni, nepo
sredno nadleni jed a n drugom e. Stoga oni n ik ad ne u sp ije
vaju da se ponite, n aprotiv, zajedn o tvore kom p lek sn u lini
ju pripovijesti. K njiga n ije p o jav n o st o b u zeta izvanjskom
zbiljom , k o ju bi skrivala pokazujui je. Sva je n jezin a zbilja
u sukobu koji je oivljuje i koji jo j, iskljuivi sve drugo,
daje njezin sta tu s. Stoga u p o etku p rie n ije sve dano, n iti
je uostalom izgubljeno. Bez toga se u n jo j n ita zb iljsk i ne
bi dogaalo i m i bism o je, nakon to sm o stan o v ito v rijem e
bili zlo u p o trije b ljen i njezinom nitav n o u , m ogli sam o od
baciti, razoarani da nism o nali ono to nam ona ne moe
rei.
Vrlo je vano, dakle, da sam ro m an sadri tajn u . N ije
potre b n o da italac na p o etk u zna n a koji e n ain zavriti.
P otrebno je da se zbije neka pro m je n a, da zavravajui znam
neto to p re th o d n o nisam znao, to nisam nagaao, to d ru
gi ne bi pogodili a da n isu itali, ono to zad o b ija posebno
jasa n izraz, kao to se m oglo i oekivati, u p o p u larn im fo r
m am a po p u t detektivskog rom ana. (M. B u to r, S v e sk e M e
unarodnog u d ruenja za fra n c u sk e stu d ije , b r. 14, oujak
1962)
T reba jo rei: to k prip o v ije sti ne m oe se u sp o red iti
s tokom dedukcije osim ako se rad i o p a ro d ik o j n am je ri
(ako je ta ded u k cija izravna: Sherlo ck H olm s, ili o b rn u to :
Poe). U njem u, n aprotiv, n em a nikakvog k o n tin u ite ta, ve
stalna d isp a ra tn o st koja je oblik njegove nunosti i bez koje

36
 on ne bi postojao, koja pri objanjavanju njegova odvijanja
uvjetuje d a ga ne m oem o slijediti u njegovu prividnom
napredovanju.
U istoj se pripovijesti proizvoljnost i nunost susreu
da bi sudjelovali u razradi djela. Istin ito , kako je form uli
rano diskursom djela, uvijek je proizvoljno je r potp u n o ovisi
o razvoju diskursa. U isti m ah, m oralo bi se neposredno
spoznati, a takva je spoznaja nem ogua. Stoga zagonetka, s
obzirom na to da ona ko n stitu ira djelo, a u osnovi svakog
djela im a neto zagonetno, nem a n ita zajedniko sa za
gonetkom u doslovnom sm islu. Poznate su slike s d v o stru
kim uinkom , na kojim a, iza i u n u ta r nekog k rajo lik a treb a
pronai detektivski eir. U tre n u tk u kad je traeni oblik
postao dobar oblik postizanjem nove ravnotee elem enata,
svi su drugi oblici iezli. Oni su zapravo zaboravljeni; o staje
sam o detektivski eir. Ono to je u p oetku m oglo izgledati
stvarnim , iezava, ne sta je u tre n u tk u kad se nam ee jed n a
nova realnost. Tako se poganski svijet V enusberga naglo ru
i u tre n u tk u kad se, za zdanje viteza T an n h au sera, po jav
ljuje naivni i pasto raln i svijet otkriv en e p riro d e. Tako, u d ru
goj kartezijanskoj m editaciji, vosak gubi sva svoja pojavna
odreenja da bi zadobio druga, razliite naravi, p o red kojih
ostala nisu nita, ili su kao nita; i id eja p ro ten o sti izlazi
kao zec iz eira u tea ta rsko j zgodi k o ja oznauje sve m eta
m orfoze iluzije. Kao ju n a k opere, iluzionist koji vodi igru
te druge m editacije, m oe pjevati svoju p jesm u , proizvoditi
svoje p retvorbe, zauivati i graditi istovrem eno sam o zbog
toga to ra u n a na naglu izm jenu dekora, bez koje ne bi bilo
ni n a p redovanja u rad n ji, ni red a u dedukciji. Pogoena,
izluena, o tk rivena istina, p o jav lju je se tak o b ljetav a da
otk lanja sve m om ente koji preth o d e njezinom oitovanju,
ak kada ga nagovjetavaju; p risu tn a, ona u naglom o b ratu
ukida sve oblike koji su je prikrivali.
No knjiga ne bi m ogla, osim u ironinoj n am jeri, poput
zagonetke, po n ititi u svretk u svoje odvijanje. Ako po sto ji
kraj (zbiljski, oznaen rije ju svretak , ili idealni, m odel),
on nije do b ra form a prem a kojoj bi sve ostalo bilo sam o ilu
zorna zapreka. K njiga n ije realn o st ili iskustvo, ve u m jetn a
tvorevina. Ta tvorevina n ije zagonetka u doslovnom sm islu,
ve prava enigm a. E nigm a se sva sa sto ji u sm jeru svoga ra
zrjeenja: sfingino p ita n je nem a sm isla po sebi, ve sam o
posredstvom m ree aluzija koje ga veu s Edipovim dogo
dovtinam a i koje ine njegovu nunost. Zbog toga je ideja
da bi m iste rija u d jelu (a u svakom d jelu p o sto ji takva m i

37
ste rija , je r zato bi ga inae tre b a lo o b jan jav ati?) m ogla
biti odgonetnuta savreno isprazna. N ije dovoljno da se rije
i tekoa, to je s t da se n je oslobodim o, ve tre b a pokazati
i proces n jen a na sta n k a . P rozirnost je knjige uvijek retro-
spektivna. Ona n ije dovoljna da je o k arak teriziram o , i tek
je jed a n m om ent sam e knjige. Kao to kae A. Radcliffe: Sve
e se ob jasn iti kad doe tre n u ta k koji tre b a zn ati saekati.
T reba znati ekati: k o n z iste n tn o st d jela i njegova istin a po
h ran je n i su u tom ekanju. N em a nieg drugog u p rip o v ijesti,
ili iza nje, osim odv ija n ja prip o v ijesti, k o ja tak o ne p re sta je
b iti ste re o tip o m n je sam e. urba da se shvati, jasn o a i
tan ja , im aju kao obaveznu pozadinu n ejasn o u i zak an jen je,
koji su njihov uvjet.
Da bi bilo ocijenjeno, djelo se tak o e r, ne m oe sue
ljavati istini izvan sebe ili skrivenoj u sebi. T ran scen d en tn a
k ritik a i im a n e n tn a k ritik a su uzaludne: i jed n a i d ru g a tee
da rastoe o b ja n je n je stv arn e kom p lek sn o sti d jela.

Improvizacija, struktura
i nunost
K njievno se djelo ne odvija po
krhkoj liniji k o ja se pustolovno p ro d u u je i slijedi do toke
gdje ne sta je: do svog svretka. Ta lin earn a jed n o stav n o st,
k o ja m u da je sm je lo st i svjeinu, p red sta v lja sam o njegov
najp o v rn iji a spekt; p o red n je tre b a zn ati razlikovati stv arn u
kom pleksno st ko ja ga tvori. U toj ko m p lek sn o sti tre b a ta
koer znati prep o zn ati znak njegove nunosti: d jelo n a p re
duje ne sam o s tom p ro sto d u n o m slobodom , s to m neza
visnou to k a k o ja bi b ila zalog iste invencije, ve je na
p rotiv p o d u p rto povezanou raznolikoga, k o ja m u d aje isto
vrem eno oblik i sadraj.
Isto tako, im provizirani k a ra k te r to ga djelo p rik azu je
sam o je uinak, proizvod, a n ipoto n e uzrok. D jelo se ne
stv a ra sluajno, p rem a zakonu ravn o d u n e slobode, ve zbog
toga to je u svakom od svojih m o m en ata i n a svakoj od
svojih razina precizno odreeno. Stoga tu n e re d i sluaj
nikada n isu izgovori za p ojavu zb rk e, ve nagovjetaji
jed n e nove istine; pom ou n jih djelo je s t ono to jest, i n ita
drugo. U d jelu tako oigledno, tako ek sp licitn o pom ijeanom
kao to je R am eauov neak lako je p ro n ai tradicionalne,
vrste elem ente k oji ga tvore: p o rtre t, d isk u rs, tea tra ln i di-

38
ja lo g . . . (ne tre b a se inae ograniiti na n a b ra ja n je form i).
Osim toga, s onu s tra n u nune odreenosti tih rasporeda
treba uoiti da u knjievnoj proizvodnji na openitiji nain
sama im provizacija pred stav lja anr.
Moglo se pokazati5 da jed a n oblik pripovijesti, prividno
najnaivniji i na jm a n je intencionalan, naro d n a pria, postoji
samo oslanjajui se na n e um itnu prisilu. Bez te bi prisile
ona bila nesuvisla, pa ak na p ro sto i odsutna. Jednostavnost
pripovijetke je posljedica ko ju proizvodi lanac n eprom jenlji
vih elem enata, k ru ti lanac koji tek st povezuje sa sam im so
bom. Ta je nunost, m eutim , arh e tip sk a i rezu ltira iz odno
sa djela prem a m odelu, datom i gotovom, savrenom u svo
joj vrsti je r je d o sta ta n sam om e sebi i n ita m u ne p rethodi
u p ro te k u odreenja. R ije je, dakle, o izvanjskoj nunosti,
nunosti one v rste koja, kao to sm o vidjeli, ne moe b iti
tem elj istinske spoznaje djela. Ali ta, Proppovoj m etodi in
h eren tn a greka, nee nas zaustaviti ni za tre n u tak ; ostaje da
ta m etoda iznese na vidjelo, pa bilo to i posredstvom ideo
logije sistem a, norm e i m odela, injen icu da djelo nije stvo
reno bilo kako, ve da nap ro tiv ovisi o n a stanovit nain
obaveznom p o retk u koji je obiljeje njegove realnosti.
D jelo je, dakle, odreeno: ono je b a to i n ita drugo.
Kad je to shvaeno, ono po sta je pred m et racionalnog p ro u
avanja. Stoga u njem u, ili rad ije na n jem u, n ita ne moe
biti izm ijenjeno; njegovom se d isk u rsu moe dodati besjeda
k oja nee b iti sam o k o m entar. Tako fiksirano, ako ne i ukru-
eno, kao to em o vidjeti, knjievno djelo poinje b iti neka
vrsta teo rijsk e injenice.
M eutim , nije dovoljno k o n sta tira ti tu nunost, niti se
njoj prilagoditi: tre b a raspoznati njezinu v rstu i definirati
je. Takva se nunost zapravo spontan o predoava u obliku
m nijenja. Ona, izgleda, izraava jed in stv o n am je re ili mo
dela, koji od p oetka do k ra ja pod u p ire djelo i pokree ga,
d aje m u ivot i s ta tu s organizm a. Bilo da je to jed in stv o
subjektivno (proizvod svjesnog ili nesvjesnog izbora autora),
ili objektivn o (oitovanje neke b itn e kom binacijea rm a tu re
ili m odela), o sta je p retp o sta v k a da je u djelu cjelina odreu-
jua.
N a taj nain po sta v lje n problem je s t problem stru k tu re ,
ako pod s tru k tu ro m pom iljam o n a ono to d o p u ta da se
m isli tip nu nosti iz koje proizlazi djelo, to u v jetu je da je
ono takvo ne sluajno, ve zbog od re en ih razloga. Ali ter

5 V idjeti P roppovo d jelo i radove ru sk ih form alista.

39
m in s tru k tu ra je dvosm islen zato to, u d jelu ili izvan njega,
na sebe preuzim a da pokae njegovu inteligibilnu sliku,
zapadajui tako u jed n u ili d rugu v rstu ve u stanovljenih
iluzija. Iako se s pravom m oe u p o trije b iti p o jam stru k tu re ,
ipak tre b a shvatiti da s tr u k tu ra n ije ni svojstvo p red m eta,
ni znaajka njegova prikazivanja. D jelo n ije ono to jest
zbog jed in stv a n a m je re koja bi u n jem u prebivala, ili zbog
sukladnosti s nekim a u tonom nim m odelom . Sve e se to
vidjeti jasn ije kad se pokae da hipo teza jed in stv a d jela p r e t
postavlja novi oblik iluzije (koja je in te rp re tativ n a iluzija)
i da je ta hipoteza jed n a k o uzaludn a kao i preth o d n e.
U pravo sm o vidjeli da je knjiga sastav ljen a u vie nego
jednom sm islu tako da se istovrem en o kad i ona p o jav lju je
zbiljska raznolikost. U isto v rijem e dok se ona zbiva p red
oim a itaoca, m oe joj se dogoditi da se rasto i k ako bi se
pojavila u sasvim novom svjetlu, razo tk riv aju i u m je sto svo
je lane jed n o sta v n o sti z b iljsku kom p lek sn o st. T ako se moe
rei, dajui tom izrazu a legorijsku v rije d n o st, da se u sva
k o j k n jizi neto zbiva: av a n tu risti k a je p ri a sam a slika
knjievnog djela, je r svaka kn jig a u od n o su n a stan o v ite
poetne da to sti p red sta v lja dogaaj, iznenaenje. U svakom
se djelu m oe p ronai naznaka tog u n u tra n je g rask id a, tog
izglobljenja, koje oitu je njezin u zavisnost u odn o su na
razliite u v jete m ogunosti. T ako djelo n ik ad nem a, osim
prividno, koheziju jed in stv e n e cjeline. Ono n ije n i im p ro
vizirano, ni pred o d re en o ; ono na neki nain proizlazi iz slo
b odne nunosti, k o ju e tre b a ti b o lje d e fin irati.
Knjievno djelo n ikada, dakle, n ije u n a p rije d ap so lu tn o
sm iljeno. Ili, rad ije, ono to je s t na vie razin a istovrem eno
a da, u cjelini, ne m oe proizai iz ra d a jed in stv en o g i jed n o
stavnog m iljenja. Bilo bi, dakle, nedovoljno, k ako b ism o m u
utvrdili form u, rei da je djelo stvoreno, da ono rez u ltira iz
p ro ra u n a to g i dovrenog rasp o re d a . Ne tre b a se z au stav ljati
na p o stupku, kao to su inili neki ru sk i fo rm alisti (klovski
posebno), ve iza toga dokuiti stv arn i proces bez kojeg bi
um ijee ostalo na svojoj istoj fak tin o sti. D jelo je proizvod
rada, pa p rem a tom e i u m je tn o sti. Ali svaka u m je tn o st nije
a rtificijelna; o n a je d jelo rad n ik a, a ne iluzionista ili op
sjenara. Mo tog ra d n ik a n ije lano u d o tv o rstv o da se
ni iz ega stvori apso lu tn o izabrana fo rm a (stoga niem u ne
slui kad se kae da je a utor djela stvaralac); i p o p rite n je
gova rad a nije tea ta rs k a scena na ko jo j bi priv rem en o bila
prikazana sam o dek o rativ n a pojava. To je up rav o razlog

40
 zbog kojeg on ne proizvodi bilo to, ve odreena djela, zbilj
ska djela. Govoriti o um jetn o sti kao p o stu p k u znai ne znati
to um jetn o st jest.
Kao radnik na svome tek stu pisac, naravno, ne izrauje
m aterijal kojim se slui. On ga ne pronalazi ni spontano
ponuenog, u lutajuim kom adiim a, slobodnim da pomog
nu g radnju bilo kojeg zdanja; to nisu neu traln i, providni
elem enti, skloni da se dokinu, da nestan u u cjelini ijoj
izgradnji slue, dajui joj m ateriju , poprim ajui njezinu ili
njezine form e. M otivi koji od re u ju p o sto jan je djela nisu
nezavisni in stru m e n ti sprem ni da slue bilo kojem sm islu.
Kao to e se vidjeti na vrlo jasnom p rim je ru , oni im aju spe
cifinu teinu, vlastitu snagu zbog koje, ak u p o trijeb ljen i
i pom ijeani u cjelini, zadravaju stan o v itu auto n o m iju i u
nekim sluajevim a m ogu ak obnav ljati vlastiti ivot. Ne
zbog toga to bi tu vladao usud form i, apso lu tn a i transcen-
dentna logika este tsk ih injenica, ve zbog toga to njihovo
stvarno upisivanje u h isto riju form i u v jetu je da ih moemo
k arak terizirati sam om p ripadnou d jelu kojem u neposredno
slue. K asnije em o p rouiti a v a n tu ru jednog od tih m otiva,
motiva otoka, u povodu rom ana J. V ernea.
Rei da je djelo nuno, n ipoto ne znai da je ono goto
vo, dovreno ili sukladno odreenom i od njega nezavisnom
modelu. N unost djela, iako pred sta v lja objektivno odree
nje, n ije jed n o od njegovih p riro d n ih svojstava, znam en p ri
sutnosti m odela ili nam jere. N unost djela nije poetna da
tost, ve proizvod koji se susree s vie tokova nunosti.
Nije b itn o da se u djelu, pom ou konfuznog m iljenja, uoi
jedinstvo, ve da se razlui prom jen a. To na p rim je r znai
p ro tu rje n o st, pod uvjetom da se p ro tu rje n o st ne svodi na
puki novi tip jedinstva. Logika p ro tu rje n o st, idealna p ro
turjen o st, iji isti oblik prua hegelovska logika, rastv ara
zbiljsku kom pleksnost djela da bi je svela na puko oitova
nje sm isla (njem u sam om sueljenog).
Ako spoznaja knjievnog djela eli biti teo rijsk a, dakle
stroga, m ora proizlaziti iz odreene logike u opem sm islu
rijei. Toj logici p rip a d a briga da p redstavi oblik nunosti
koji uva zbiljsku raznolikost to gradi djelo. Takva se lo
gika ne bi m ogla raz ra d iti polazei od pro u av an ja sam ih
knjievnih djela; ona e se m orati osloniti na razvoj svih
drugih oblika znanja, koji tak o e r p o stav ljaju p itan je orga
nizacije m notvenog.
Prenesim o sve to na jed an p rim je r koji je, kao to smo
vidjeli, alegorian za knjievno djelo openito, a to je p rim

41
je r a v an tu ristik e prie. Ona je po svom p riro d n o m zakonu
p ria pu n a dogaaja, dakle puna nepredvienog. K ad bi u
njoj sve bilo dato, u p isano u polazitu, o n a bi iznevjerila
svoju vrstu: n ita se u njo j ne b i dogaalo i slijed epizoda
bio bi laan slijed, koji bi izvjeban p o gled m ogao po tp u n o
un a p rijed p redvidjeti. C itati a v a n tu risti k u p ri u m ora, n a
protiv, znaiti da se n a svakom ko rak u , ako ne uv ijek i u
svakoj rijei, susree nevieno i iznenadno. italac slijedi
odvijanje a v anture; on doivljava n jen e u d a re i n jen o ne
prestan o obnavljanje. Za njeg a svaki m o m e n t knjige m ora
biti u d a r m unje, prek id , pojava. Uzm im o bilo k o ju p rip o
vijetku, a da bism o analizi sauvali svu n jen u o p enitost,
izaberim o je m eu onim a koje ne p rip a d a ju ogranienom
anru prie.
Da bism o n a vidljivom p red m e tu , iako on n ije zbiljski
izloen pogledu gledaoca, pokazali razm ak to R uy Blasa
dijeli od njegove kraljice (ovdje klie p o sta je sam im mo
tivom zapleta) V. H ugo se posluio esto p u ta isp rian o m
priom o gotovo n e prem ostivom zidu k o ji o k ru u je k ralji
in vrt. Preavi tu granicu, Ruy Bias o sta v lja u n u tra
cvijet (zapravo: uzim a ga); ali e k sped icija je tak o op asn a da
se on tu ran ja v a (zapravo: on ran jav a) i n a zid vjea ko
m adi krvave ipke (ovaj p u t sliku n ije p o tre b n o prev o d iti6),
k oja e k a snije posluiti kao znak rasp o zn av an ja za dvoje
zaljubljenih. Taj zid n ije sam o sim bol, odvie lagan za in
terp reta c iju , ve i je d a n od stv a rn ih elem en ata zapleta: ju n ak
na svom p u tu nailazi na zapreku. Onaj tk o ga gleda ili sli
jedi, onaj tko ga slijedi pogledom , m o ra b iti paljiv: on e
prem o stiti zap re k u ili je nee prem o stiti. italac je, za njim ,
na njegovu tragu, suoen s istim isk u en jem , gotovo toliko
da je dovoljno o k ren u ti s tra n ic u kak o bi se nalo rjeen je.
Zid e neizbjeno b iti ili nee b iti p rem oen, i rjeen je, ka
kvo je dato u tek stu , p o sta t e zakon. O k ren u ti stra n ic u znai
tak o e r p rijei zid ili se definitivn o z au stav iti p re d njim .
Upravo zbog toga ita n je znai a v a n tu ru , p o sred stv o m koje
iskuavam o neu m itn o u obliku nepredvienog, i o b rn u to .
P ripovijest obavezuje, kao to u n u ta r n je okolnosti obave
zuju ju n ak a .
Ta obaveza pokazuje da jezik to ga govori pisac nije
vie sasvim jezik kakav obino u p o treb ljav am o , u kojem u

* Sve su te je d n ad be izraene sam o zbog zadovoljstva da se izazove

p o sram ljenost i da se tak o z ap rep asti estiti gospodin Picard . Ali n ije p itan je
u tom e da se o stan e n a tim o lakim egzorcizm im a, na tim odvie oficijelnim
ornim m isam a; ne v id jeti ip ak n ita osim seksa i krvi, znaCi n a poslijetku
p raviti djelo m in istra.

42
 nije po h ran jen a ta oigledna nunost (iako njezini zakoni
nisu uope poznati). N e tre b a rei da je knjievnost novi
jezik (postoji, u strogom sm islu, sam o jed an jezik; svojstvo
je hegelovske e stetike da svaki oblik izraza svodi na jedan
jezik). Ali posredstvom posebne u p o treb e sve se zbiva kao
da jezik m ije n ja narav: trav estiran i jezik, ukraeni jezik,
preobraeni jezik. Je d n a od b itn ih znaajki jezika, kako se
on javlja u djelu, je s t da on stvara iluziju; kasnije emo se
vratiti na taj izraz kako bism o vidjeli je li d o statan . Za sada
je dovoljno shvatiti da je ta iluzija ko nstitutivna: ona se
jeziku ne p rid a je izvana, p ripisujui m u sam o novu u p o t
rebu, ve ga duboko m odificira inei ga neim drugim . Re
cimo jednostavno da o na izm eu rijei i n jen a sm isla, izme
u jezika i njegova p red m e ta u sp ostav lja nov odnos. U stvari,
od pisca preobraeni jezik ne tre b a sebi po stav ljati p itan je
distinkcije istinskog i lanog, to p rije to on, refleksivno, ali
ne i spekulativno, d a je sam om sebi v lastitu istinu. Iluzija
koju on proizvodi sam a je sebi v lastita norm a. Taj jezik
ne izraava p o sto ja n je red a o d njeg a nezavisnog, s kojim bi
on h tio b iti suglasan. On sam sugerira p o red ak istine na koji
je upuen. On ne oznaava predm et, ve ga potie u dotad
nevienom obliku izraza.
N ovost se jezika7 sa sto ji u injenici da je njegov jedini
sm isao onaj koji on sebi daje. B udui da priv id n o nem a
n ita iza sebe ili isp re d sebe i kako n ije o p sje d n u t nikakvim
stra n im prisustvom , taj je jezik a uto n o m an zato to je zaista
bez dubine i to se sav odvija na svojoj povrini. Na taj
nain, da bi se razlikovao od obinog jezika, n jem u u b iti
n ije p o tre b n o d a stv a ra nove rijei. G radei m eu njim a od
nose tek sta, on od rijei ini neto drugo nego to su rijei,
i kada su p rek in u te njihove uobiajene veze i uveden d ru
gaiji red, po jav lju je se nova realnost. T reba jo rei da
se ta p ro m je n a u cijelosti sa sto ji u proizvoenju tautolo-
gije. Jezik je sveden na svoju osku d n o st u tom sm islu to
se p ro jic ira n a sam o svoje odvijanje, i ini se da ima p er
spektivu jed in o u sebi sam om : nita ga ne z am jen ju je i,
iskljuivi sve drugo, on n e p re stan o ponavlja, rep ro d u cira,
p roduuje sam a sebe. Svedeno na savez dviju rijei, ili razvi
jan o do m ate rijaln ih granica knjige, pievo djelo gradi, sa
m im radom koji ga proizvodi, vlastiti horizont. Knjievni
prostor, u kojem u to djelo nalazi m jesto, nije napokon n ita

7 Cijeli ie taj o dlom ak desk rip tiv an : ne bi ga se, dakle, moglo sm atrati
konanom analizom .

43
drugo do c rta koja obavija njegov tek st. Iak o ta c rta isk lju
uje svaku dubinu, ona u stv a ri n ije ap so lu tn o jed n o stav n a,
ve m notvena i raznovrsna.
T reba rei da se jezik kakav govori djelo ne m oe sue
liti niem u drugom , niem u izvanjskom : sm islu ili realitetu .
K asnije e se, m eutim , v idjeti da on n ije a p so lu tn o prvi ili
neduan; on n ije nezavisan jezik. Kao ele m e n ta ran p rim je r
m oem o uzeti Tolstojeva N apoleona u R a tu i m iru, koji iz
mie p o b ija n ju to bi m u ga m ogli p rire d iti povjesniari.
Ako dobro itam o knjigu, shvaam o d a im e vie ne ozna
ava potp u n o stv a rn o lice. Ono im a sm isla sam o po svojim
odnosim a s cjelinom tek sta u k o jem u se p o jav lju je. Cin
pisca potie svojom djelo tv o rn o u p red m e t i istovrem eno
tvori sam e n o rm e oc je n jiv a n ja na ko je taj p red m e t m oe b iti
upuen. B udui da n ije ogranien prisilo m u p o tre b e ili s trik t
ne definicije, jezik postie poseb n u slobodu, m o im provi
zacije koja se vrlo n e opravdano p rip isiv ala poeziji iako ka
rak te riz ira in pisca u svim njegovim o itovanjim a. U tom
pogledu pogovor Seljacim a im a gotovo v rije d n o st m anifesta.
Na napad to se pojavio u Le M oniteu r de lArm ee, koji m u
prigovara da s v o jim grekam a obeau je vojniki poziv,
Balzac odgovara:
Jednom za svagda on (autor) ovdje o d g ovara da su n je
gove n etonosti n a m je rn e i p r o ra u n a te . . . U skoro e nas
dolaziti m oliti da kaem o u kojem se zem ljo p isu nalaze La
Ville aux Fayes, lAvonne i Soulanges. Sve te zem lje i ti
oklopnici8 ive na ogrom noj zem aljskoj kugli n a kojoj su
to ran j R avensvood, Vode Svetog R onana, zem lja Tillietud-
lem, G underCleug, L illiput, o p a tija Thelem e, p riv a tn i Hof-
fm anovi savjetnici, oto k R obinsona Crusoea, zem ljita obi
telji Shandy, u svijetu osloboenom poreza, u kojem oni
to njim e p u tu ju pla a ju zastoj po cijeni od dvadeset san-
tim a . . .
Da su te neto n o sti nam jerne i p ro rau n ate , tim e je
m oda reeno m nogo i odvie m alo (je r to znai svesti spe
cifinost rad a pisca na siste m a tsk u u p o tre b u p o stu p k a izra
de). P rije bi tre b a lo sh vatiti da one ne m o ra ju b iti doivlje
ne kao netonosti, je r im n e d o sta ju obine no rm e koje bi
om oguile takav sud. Jednom za svagda, ali u vrlo speci
finoj transpoziciji, taj tek st nagovjetava m o kn jig a da
k o n stitu ira ju vlastiti svijet. Da je taj sv ijet n apisani svijet,

N a koje se odnosi greka igosana u M oniteur de l Arm ee.

44
 p redm et jezika, n ije uope vano: Balzac e tu distancu rije
iti upravo uobliavajui p ro je k t da pie knjigu koja bi bila
kao svijet.
Tako jezik to ga govori pisac a izabrani su prim jeri
pisaca bitno zaokupljenih da o stan u blizu realnosti nije
reguliran norm am a nikakve izvanjske sukladnosti. Iz red a u
red, u punoj nezavisnosti, on n a p red u je u svojoj fantaziji.
Ta nuna nezavisnost ka ra k te riz ira i razlikuje njegovu upo
treb u jezika.
M eutim , ta sloboda, iako je obiljeena prividim a im pro
vizacije i fantazije, n ije sloboda ravnodunosti. Knjievno
djelo, zato to sa sobom prem jeta princip svoje istinitosti,
u spostavlja stanovit tip nunosti. Ta se nunost oituje
prije svega u injenici da se u tek stu ne m oe izm ijen iti ni
rije. Kao djelo, ono po sebi m ora im ati dovoljnu vrstinu
kako bi nas obavezalo da prihvatim o njegovu vrijednost. Ta
ko bi bilo posve ne d o sta tn o rei da knjiga, kako bi im ala za
dovoljavajuu k onzistentnost, m ora b iti vjero jatn a. To je
znaajka ko ja bi prip a d a la par excellence njezinu sadraju.
Ona p rije po sto ji po obaveznom nainu svoga n astan k a. Dje
lo moe b iti upravo nev jero jatn o , slabano ili bezrazlono (te
su tri m ogunosti oigledno razliite), ono je neprevladivo i
ostaje, u n u ta r svojih granica, istin ito , bez ega bi bilo sa
svim neitljivo, neuspjelo djelo. Mogli bi se uostalom navesti
b ro jn i p rim je ri takvih odsustava djela. Jo tre b a rei da je
jezik to ga u sp o stav lja in pisca, u obliku to m u ga daje
njegov izraz, nesvodiv.
D egradirana bi se knjievnost (koja tak o er proizvodi
svoje knjige i svoje itaoce) m ogla u p ravo defin irati inje
nicom da je nesposobna proizvesti u v jete takve istinitosti,
iji je tem elj ili p re te k st duna pronai izvan sebe. Njezin
jezik, bez v lastite form e koja ga sadri, nep restan o se gubi,
nep re stan o bjei p rem a neem u drugom : tra d iciji, m oralu,
ideologiji.
Ta nesvodivost, ko ja je k o relat itljivosti, definira sve
oblike pisanja: fan tastin i, pjesniki ili realistiki. Treba
ak rei da realistiko pisanje, u svojoj esto potvrenoj
p retenziji da dade istinski ekvivalent realnog, osjea tekou
da ne izlazi iz sebe j e r je op sje d n u to idealom suglasnosti.
R ealistiki je p isa c najzasluniji od svih, onaj koji ide n a j
dalje u po th v atu p isanja, iako u to m e uvijek ne uspijeva.
On je taj koji im a najvie m uke da ostan e pisac i tako se
postavlja na granicu gdje sve po sta je rizik.

45
 Postoji, dakle, istina tek sta, k o ju te k s t u o stalo m jedini
m oe iskazati. Ta je istina, m eutim , n eizvjesna je r p red
m et koji nam predoava ita n je n ije stv a rn i p red m et. O
tom e da li e se zid p rije i ili nee, ne o d lu u je in neke
p riro d n e nunosti. Slovo te k s ta hoe d a b u d e tak o . P ripo
vijest p rim o ra v a itaoca j e r o n a u k la p a dogaaj u tkivo
fikcije. T ako je a v a n tu ra to uzb u d ljiv ija to je vie p rep re
dena, p rivrem ena, proizvoljna. Pom ou toga o na usp o stav lja
osjeaj opasnosti, rizika bez kojeg b i p re s ta la b iti a v an tu
ristika. U svakom se tre n u tk u ini d a je m ogua nova p ri
a, ko ja bi izabrala dru g a iji ishod. P ria d a je d o jam no
vosti zato to je, u svakom tre n u tk u , nova p ria. U n jo j bi
bile izgovorene d ruge rijei, stv ari b i bile d ru g aije nego
to jesu. Ono jo nevieno je s t u n u ta r sam e p rie n e p re sta
no obnavljano p risu stv o m ogue p rie, p ro m ije n je n e prie.
Prisila, dakle, istovrem eno im plicira sta n o v itu jasn o u : p ria
obavezuje je r se ini da bi m ogla b iti p reo b raen a.
Ali ta jasn o a zad o b ija egzisten ciju i svoju d jelo tv o r
no st sam o po tom e to je k o m b in ira n a s o d re en im oblikom
nejasnoe: ne ita ju se sve p rip o v ije sti, ve sam o on a k oja
je realizirana ili, rad ije, ko ja je napisana. P o sto ji sam o jed n a
pripovijest; svaki je od n jezinih m o m en ata iznenaujui,
slobodan, ali ta k o e r i konaan. T ok a v an tu re, p rividno
jednostavan, u stv a ri je sa in jen n a vrlo ko m p lek san , ak i
p ro tu rje a n nain, istovrem eno dov ren i p ro m jen ljiv . P ri
sila i n eu siljen o st, pro izv o ljn o st i n u n o st: ista n as su p ro t
nost uvijek iznenauje k ad na sto jim o sp o zn ati n a ra v p ri
povijesti. Ali ona nas ta k o e r vue k ad se, u jed n o stav n o m
itan ju , p rep u stim o n jen o m slijedu.
Pita n je je dakle: U em u je ilu zija d jelo tv o rn a i zbilj
ska? K ako se, n a obzoru p rie to ga o crtav a ta dovrena
form a, nam ee tak v a n eograniena m o g u n o st? Ali o na m o
e b iti p o stav ljen a isto d o b n o s dva s ta ja lita : sa sta ja lita
pukog ita n ja (lju b ite lji p ria), i sa sta ja li ta teo rijsk e spo
znaje (oni koji n a sto je spoznati to je to pria).
N a p ita n je p o stav ljen o s prvog s ta ja li ta tre b a odgo
voriti: m o je prie proizvod n a m je re , o dluke, volje. Tako
je htio a u to r: on je om oguio ju n a k u (a n a njegovu trag u
i itaocu) da p rem o sti zid. Sam o e o n jem u ovisiti hoe
li biti drugaije. N eoekivani k a ra k te r a v a n tu re u p rav o je
obiljeje stv a ra n ja : zato to a u to r donosi novu p ri u i u
sam oj se p rii zbiva novost. Zavreni je te k s t rez u lta t niza
o p red je lje n ja , ita la c podnosi ta o p red je lje n ja . On ne p ri

46
 donosi da se ostvare, ve sam o p rim a nagovjetaj njihovih
konzekvencija.
Taj je odgovor oigledno nedovoljan. Autor je naravno
taj koji odluuje, ali je njegova odluka, kao to je poznato,
odreena. Bilo b i z aista udno da ju n a k iezne n a prvim
stranicam a, osim ako se knjiga ne pokori parodikoj n a
m jeri. A utor u velikoj m je ri i sam susree rjeen je i zado
voljava se da n am ga prenese. P rije nego sm isli svoju
priu, on je o tkriva, ne zbog toga to bi bio p o tpuno is
pred zbivanja, ve zbog toga to su m u stanoviti pravci
konano zatvoreni. Stoga tre b a rei: a u to r je prvi italac
vlastitog djela. P rije nego nas iznenadi, on to p rire u je sa
mome sebi i zadovoljno se igra slobodnog izbora, iako je
zapravo dirigiran. U tom je sm islu p isan je prim oravajue
(ono nas obavezuje) zato to je ono ve itanje. Tako
Proppova analiza, k o ja se do ista odnosi n a kolektivna djela,
pokazuje kako je p ri a odreena. K retan je prip o v ijesti o r
ganizirano je n a nuan nain, ne zbog toga, kao to bi rekao
E. Poe, to je u n jo j sve p o d reeno nekoj k rajn jo j n am jeri,
ve zbog toga to je o n a lektira jed n o g m odela datog jed
nom za svagda. A legorijsku zapreku , o kojoj sm o p rije go
vorili, ju n a k u vijek nadilazi u analognim uvjetim a. Izbor
pisca transportiram o li n a analizu individualne proizvod
nje zakone kolektivne proizvodnje je s t dakle iluzija iz
bora; k re ta n je p rie ovisi o sasvim drugoj stvari, a ne o
takvoj ispraznoj odluci. Ali o no to se ne eli p rip isati svi
jesti a u to ra , ne tre b a svesti n a k o lek tiv n u sv ijest n iti na
neko osobno nesvjesno. To bi sam o znailo p rem jestiti od
govor i o sta ti za ro b lje n istom pro b lem atik o m . N em a p ro
duktivnog nesvjesnog.9 T reba, dakle, rei d a je p ria kao
takva od re u ju a : o na sam a proizvodi svoje o dvijanje i
nom vlastite kauzalnosti. N joj p rip a d a fu n k cija da kae ne-
kazano te da ga uini itljivim org an iziraju i ga.
N esporazum i te teo rije s u oigledni. Autor, osobni su
b jek t, p re s ta je b iti gospodar i p o sjed n ik svoga djela sam o
zbog toga to je djelo razvlastilo sam o sebe. D efinirano is
kljuivo s tru k tu ro m k o ja ga og ran iu je i stv ara, ono po
staje drugom realnou, m itsk im proizvodom razrad e nad
kojom o s ta je nuno nijem o. Takav je s tru k tu ra liz a m blii
nego to se m isli m ehanikoj teo riji odraza. Stoga se oi
gledno nam ee novo pita n je: S to proizvodi sam m odel? Ne
p ro m a tra ju i ga kao a p solutni u vjet, iji bi nuni k a ra k te r

* B arem , nesvjesno n e proizvodi djelo; ono proizvodi efeklc.

47
 bio srodan logikoj oiglednosti, tre b a po k azati njegov sta
tus i izraziti zakone njegove d jelo tv o rn o sti. D rugaije re
eno, p ostavljajui stvari naopako, o sta je se zatoenik m ita
pisa n ja kao ita n ja , koji o tk riv a dub o k o nepoznavanje od
nosa izm eu spoznaje i n jezin a p red m e ta (ako p isati znai
ita ti tada, o b rn u to , ita ti znai p isati: k riti a r je p isac i
njegova je d jela tn o st sam o je d n a v rsta in tro sp ek cije).
N ajtea je g rek a tog logikog fo rm alizm a u tom e to
kriti a r da bi o b jasn io djelo, svodi ga n a sam o jed a n niz
uvjeta. M odel je po definiciji jed in stv e n i sam om e sebi do
voljan. T ako je ponovo 'kradom ice uveden p o stu la t jed in stva
djela, njegova totalnog k a ra k te ra . Ovaj red u c ira stv arn u
kom pleksno st djela, k o ju rastvara sam o zbog toga d a b i je
mogao b o lje zaboraviti. To o tk riv a dub o k o nepoznavanje
sm isla p o jm a uv je t: u v je t n ije ono to je d a to u poetku,
uzrok u e m p irijsk o m sm islu rijei, ve o naj p rin c ip ra
cionalnosti bez kojeg n i je d n o djelo n e b i m oglo b iti p ro
cijenjeno. Spoznati u v jete n ek e pro izv o d n je ne znai svesti
proces te proizvodnje n a p u k i razvoj klice u kojoj bi cijelo
k re ta n je m ogueg bilo jed n o m za svagda a n ticip iran o , u
genezi koja je sam o o b rn u ta slik a analize. To, n aprotiv,
znai dovesti n a vidjelo stv a rn i pro ces k o n stitu ira n ja : p o
kazati kak o stv a rn a raz nolikost ele m e n ata tvori djelo i d aje
m u k onzistentnost. T re b a jo rei d a s e n e sm ije m ijeati
nunost i fata ln o st; djelo n ije stvoren o bilo kako, a ip ak ono
im plicira p ro m je n u ; ono je nosi upisa n u u svo m e slovu. Bez
te pokretljiv o sti, k o ja m u d o p u ta d a u sebe u k lju i doga
aj, ono ne bi bilo djelo. N epodvrgn u to m odelu, ono gubi svo
ju k ru to st; njegov to k nije stoga rav n o d u an , ve n a p ro tiv
po sta je p red m e t spoznaje.
Stoga em o ra z m o triti je d n u k njigu, Zagonetni o to k J.
V ernea, ko ju m oem o s m a tra ti p rim je ro m p a r excellence
takve preobrazbe. Prve stra n ic e po k a z u ju k ak o je njezina
svrha u tom e d a ilu s trira stanoviti p r o je k t (koji je o d re e
na koncepcija odnosno izm eu ovjek a i p riro d e); p o sljed n je
stran ice im plicite k o n s ta tira ju n e u sp je h tog p o th v ata i p re
tv ara n je poetnog p ro je k ta u drug i, n e p red v i en i iznena
dan, koji ga je zam ijenio. K njiga se, p a rad o k saln o , poinje
m ijen jati: o na se okree od m odela, k o ji je b ila usvojila, da
bi om oguila nadolazak nepoznate istine. Tako on a ne kae
jednu, ve vie s tv a ri istovrem eno. Istiu i n jih o v k o n tra st,
ona ga ne uspijeva istin sk i izraziti i o b jasn iti. Tu p ro m jen u
a u to r zacijelo n ije elio. Moe se ak rei d a e je on izbjei:
ne zbog toga to je ne bi vidio (to se n ik ad a nee znati),

48
 ve zbog toga to je bio p risilje n da do p u sti njezin nastanak
samom logikom svoga rada. Taiko nap rav ljen o iznenaenje
nije udeeno, ali je p rip rem ljen o i im a znaenje sam o zbog
toga to se p o javljuje u 'toku knjige; inae bi ono bilo u p ra
vom sm islu nezam jetljivo. Sluei se slikom , oko koje je
jedan suvrem eni ro m a n sije r sazdao cijelo svoje djelo, mo
emo rei da se u s rc u knjige po tm u lo odigrava pothvat
m odifikacije koji ne proizlazi ni iz slu aja, ni iz p red u
m iljaja. To je ono to tre b a objasn iti.
Pokazati tip nunosti iz koje proizlazi k njiga n e znai
pokazati da su p rije n je, izvan nje, dati svi elem enti koji
doputaju da se o n a napie i ita. Takva bi n u nost bila i
sta vjetina i k njiga bi b ila slina m ehanizm u. P rije nego
to se zna kako knjiga funkcionira, tre b a znati koji su za
koni njene proizvodnje.

Autonomija i nezavisnost
K ao to sm o vidjeli, tek st po
sjeduje v lastitu istinu. On je sadri: ni jed a n izvanjski ele
m ent ne d o p u ta da se tek st pro su u je , je r sud bi tad a bio
popraen proizvoljnom deform acijom . Znai li to d a istin u
djela tre b a tra iti u njoj, je r je o n a tu jed n o m za svagda
odloena? Spoznati, u tom sluaju, znailo b i itati o trim
pogledom koji bi, proniui p ojavn o sti to n as od n je di
jele, uspio objelo d a n iti tajn u . To bi u p rav o znailo kritizi
rati u negativnom sm islu rasplinua. Takvim je itan jem
djelo u niteno da bi se na njegovu m je stu pojavilo ono oko
ega je sazdano. Je li se p o tre b n o n a 'to vraati? Takvo je
prikazivanje savreno neopravdano b a re m iz etiri razloga:
ono b rk a ita n je i pisanje; ono rasta v lja tam o gdje bi tre
balo p ro u iti zakone kom pozicije; o n o sm a tra da u djelu
treb a sam o p ronai n e to to je u n jem u dato; ono razu
m ijevanje djela og ran iu je n a traen je jed n o g jedinog sm i
sla. T ako p roblem specifinosti djela jo n ije definitivno ri
jeen; na njegovu se p u tu nalazi jo m nogo iluzija.
Sto se kae o istin i k a d se govori o specifinosti k n ji
evnog djela? P o n a jp rije da je ono nesvodivo. Knjievno
djelo ne m oe se svesti n a ono to nije. Ono je proizvod
posebnoga ra d a i stoga ne m oe b iti p o stig n u to nep rek id
nim prijelazom u procesu drugaije p riro d e. T reb a jo rei
da je ono proizvod raskida: s n jim e poinje n eto novo.

4 T eorija knjievne proizvodnje 49

 Shvatiti ovu pojavu, ovo izbijanje nepoznatog, znai o d u sta
ti od toga da ga m ijeam o s onim to m u je izvanjsko. To,
naprotiv, znai nastojati ga razlikovati naznaujui jasn o
odvojenost koju ono u sp ostavlja p rem a onom e to ga o k ru
uje. Sluei se vrlo tradicionalnim p rim je ro m , tre b a rei
da nas ivot au to ra, zato to se odigrava n a drugom terenu
nego to je teren djela, n ita ne pouava o sebi. Naravno, to
ne znai da je ivot pisca p o tp u n o nevaan, m ak a r i zbog
toga to nam pokazuje kako je svojim d jelom m ogao izm i
jeniti vlastiti ivot. Ilu s tra c ija tom e je glasovita i vrlo p a
radoksalna Proustova biografija,10 k o ja a u to ro v u egzistenci
ju razotkriva kao ilu stra c iju njegova tra g a n ja i pokazuje da
je ona p otpuno obiljeena djelom . Da b i se prikazao ivot,
nita nije bolje nego izraziti ga u term in im a djela. Tako
se, sa s ta ja lita teo rijsk e analize, djelo u stro jav a k ao sre
dite interesa. Ali to ne znai da je ono sam o usredotoeno.
Specifinost djela je s t i njegova autonom ija: ono je sa
mo sebi vlastito pravilo zato to gradei zadaje sebi granice.
Tako ono ne m oe b iti shvaeno u odnosu na druge norm e
nego one koje su, zajedno s njim , u djelu: p rin cip njegove
nunosti ne bi m ogao biti heterono m an . Stoga b i knjievna
djela m orala biti p red m e t posebne znanosti, bez ega n ika
da ne bi m ogla biti shvaena. Razliite discipline, kao lingvi
stika, teo rija u m jetn o sti, teo rija povijesti, teo rija ideologija,
teorija nesvjesnih fo rm acija m o ra ju su ra iv ati s tim ra
dom (koji bi bez te su ra d n je bio nep o tp u n , p a ak i nem o
gu). Ali one to ne bi m ogle initi u m je sto njega. T reb a po
sebno uoiti da se knjievni tekstovi slue jezikom i ideolo
gijom (to, m oda, i n isu tako razliite stvari) n a nov nain:
odvajajui ih n a stan o v it nain od n jih sam ih kako bi im
zadali novu nam jenu, sta vljajui ih u slubu nakane koja
im osobno pripada.
Tu gdje djelo poinje o ituje se jed n a v rsta reza, koji
u v jetuje njegov rask id s uobiajenim n ain im a govora i pi
sanja, i k o ji ga o dvaja od svih d rug ih ob lik a ideolokog iz
raza. Stoga je nem ogue sh v a titi ono to k a ra k te riz ira in
pisca pribliavajui ga, analogijom , p riv id n o bliskom , a u
biti k o rjenito razliitom stavu. A to ip ak ini B arth es u
predgovoru svojih K riti k ih ogleda d efin iraju i p isan je od-
gaajuim pravilim a u lju d n o sti koja rukovode sastav ljan jem
prigodnog pism a. Taj rez n ije d akako ono to odvaja
um jetnost od zbilje; on n ije ni o naj istin sk i rez koji se

G. Painter, Marcel Proust, Le M ercure de France.

50
 postavlja izm eu ideologije i teorijsk e spoznaje i dri ih u
m eusobnoj udaljenosti; ne radi se o racionalnom raskidu
koji se zbiva na razini in stru m e n a ta spoznaje, ve o speci
finoj razlici koja se definira vlastitom up o treb o m in stru
m enata prikazivanja. A utonom ija djela ne ovisi o epistem o
lokom rezu u tradicionalnom sm islu rijei, ali ona, na svoj
nain, uspostavlja jasnu, radikalnu razdvojenost k o ja sp re
ava da ga u njegovoj spoznaji poistovjeujem o s neim
drugim .
M eutim , ne treba b rka ti auto n o m iju i nezavisnost. Dje
lo uspostavlja razliku koja ga ini sam o u stan o v lju ju i od
nose s onim to ono nije; drugaije ne bi im alo nikakvu
realnost i bilo bi doista neitljivo, a m oda i nevidljivo.
T akoer ne treba, pod izgovorom da se o tk la n ja svaki po
kuaj redukcije, p ro m a tra ti knjievno djelo zasebno, kao da
ono sam o po sebi ini p o tp u n u realn o st; ono bi bilo apso
lutno odvojeno i ne bi se m ogao sh v a titi razlog njegove po
jave. U tom sluaju bilo bi bezrazlono: m itsk i proizvod
radikalne epifanije. Iak o je djelo o d re en o v lastitim p ravi
lim a, ono n ije m oglo u sam om e sebi nai sred stv a da ih
razradi. O penito govorei, ideja a p so lu tn e nezavisnosti u k a
zuje na m itsko m iljenje, zaokupljeno k o n sta tira n je m po
s to ja n ja ve o stv aren ih en titeta , n esposobno d a izrazi n ji
hovo ustro jstv o . Razlika izm eu dv aju au to n o m n ih realite
ta moe se shvatiti sam o ako se uoi da je o na ve stan o
vit oblik odnosa, sta n o v it oblik zajednitva. To vie to is
tinske razlike n ikada nisu d ate jed n o m za svagda ve, re-
zultiraju i iz procesa proizvodnje razlike, m o ra ju b iti n e
p resta n o obnavljane, osvajane, nasu p ro t onom e to ih eli
rasp riti. One, dakle, o tk riv a ju jed a n vrlo stro g o blik od
nosa, ne em pirijskog, ali n ita m an je realnog, je r je p ro
d u k t rada.
K njieno djelo neem o, dakle, p ro u av ati k ao d a je sa
m odovoljni tota litet. Kao to em o vidjeti, ak o je i dovoljno
sam om e sebi, to nije zbog toga to bi bilo to ta litet. H ipo
teze jed in stv a i nezavisnosti knjievnog d jela su proizvoljne;
one p retp o sta v lja ju duboko nepoznavanje p riro d e rad a pisca.
O sim toga, knjievno djelo sto ji u odn o su s jezikom kao
takvim . Pom ou njega ono je u odnosu s d ru g im u p o tre b a
m a jezika: teorijskom upo treb o m i ideolokom u p o treb o m
od kojih zavisi vrlo izravno. P osred stv o m ideologija o no je
u odnosu s povijeu dru tv e n ih fo rm acija; o no je to i po
vlastitom sta tu s u pisca, kao i po p ro b lem im a k o je m u n a
m ee njegova osobna egzistencija. N apokon, posebno k n ji

51
evno djelo postoji sam o po svom od n o su s b a re m jed n im
dijelom povijesti knjievne proizvodnje, k o ja m u prenosi
bitne in stru m en te njegova rada.
U kratko, knjiga nik ad a ne dolazi sama: uvijek je p o p ra
ena skupom form acija u odnosu n a k oje p o p rim a svoj lik.
Ona je tako u odnosu n a n jih u sta n ju obiljeene zavisnosti,
koja se ne svodi n a proizvodnju k o n tra stn o g uinka. Kao
svaki proizvod ona je druga realnost, to n e znai da ne
postoji zahvaljujui sebi svojstvenim zakonim a. K asnije e
m o vidjeti da je taj drugi k a ra k te r u p rav o ono to b itn o
definira djelo pisca, ako je istin a da je njegova fu n k cija
uvijek parodika.

Slika i pojam: lijep jezik

i istinit jezik
Pothvat p isca od m om enta
kad ga vie ne n a sto jim o sam o slijed iti u njegovim uinci
m a ve ga, oslobaajui se njegove ju risd ik c ije , pokuava
mo spoznati m ora nam se ukazati p rije svega kao rad.
Taj se rad o slanja (bit e potre b n o o b jasn iti m o d alitete tog
doticaja) na po sto ja n je injenice jezika. Rei em o d a pisac
stvara djelo jezika, bilo da je to djelo oblik jezika ili dani
oblik jezika. Ali m i tak o e r znam o d a taj proizvod n ije je
dino djelo jezika i da taj izraz n ije dovoljan da ga definira.
Javni diskurs, p rivatno pism o, konverzacija, novinski la
nak, znanstveno iz la g a n je . . . tak o e r s u d jela jezika, je r
ovise o ve danom p o sto ja n ju jezika. U o dnosu n a jezik ta
djela pokazuju vrlo razliita s ta ja lita s obzirom n a s ta ja
lite pisca. Zbog toga to su paljivo usaglaena sa zah tje
vom iskrenosti, efikasnosti, ili p ak sa zahtjevom p o tpuno
socijalizirane elegancije, ona se raz lik u ju o d knjievnog dje
la koje se tradicionalno svrstava m eu u m je tn i k a d jela i
u principu spada u vrlo specijaliziran u o b last estetskog su
da. N ita ne m ije n ja injenica da to su en je kvalificira svoj
p redm et kao lijep, ba re m u okviru tra d icije kojoj teo rijsk i
jo pripadam o,11 i da su tu ideju lijepog u renesansi stvo

11 U stvari, estetik a lijepog m oda je sru ien a i zaista dovedena u pitan je

u m om entu kad su rom antizam i nadrealizam h tjeli usp o stav iti estetik u runog,
ali ona nije zam ijenjena teorijom . Ako su n adrealizam i Baudelaire nepobitno
ostvarili kapitalnu revoluciju u u m je tn o sti, oni su to uinili pod cijenu zna-
$ .n.e f f orii ske regresije, povratkom platonizm u; ta je regresija mogla biti p rak
tiki blagotvorna, no ona ne bi mogla biti definitivna. T eoriju nadrealistike
revolucije treb a te k provesti; nad realisti nisu oni koji e to uiniti.

52
 rili pisci, da je teorija u m jetnosti kojom raspolaem o u b iti
teorija knjievnosti (to je, na p rim jer, klju hegelovske
estetike). U stanovitom tre n u tk u pisci su sm islili odreen
tip legaliteta i podredili m u se. Njihova nas odluka jo oba
vezuje. Posvetivi se izradi lijepog jezika, sm jetaju i se na
presjecite p rirode (postojanja jezika koji je, kao takav,
dat, iako djelatno pridonose da se izm ijeni) i konvencije
{estetskog prosuivanja lijepoga), oni su uvjetovali pojavu
specifine, originalne realnosti koja zahtijeva da se definira
kao pojava knjievnog djela. U m jesto da se rastav lja in
pisca, p ro jicirajui ga na istosm jern e, ali ne nune kom ple
m entarne osi jezika i u m jetn o sti, tre b a se rad ije p ita ti o
specifinosti tog pothvata.
Jezik je pisca nov jezik, ne po m ate rijaln o m obliku
egzistencije, ve po svojoj upotrebi. Za sada em o rei da
je funkcija tog jezika da uspostavi iluziju. Njegovo je prvo
svojstvo istinitost; to vie tre b a vjero va ti na rije da on ne
moe biti ocijenjen ni u kojem drugom odnosu. On se, da
kle, razlikuje po svojoj evokativnoj m oi; on gradi sm isao.
M eutim , ta analiza ne nadilazi razinu d eskripcije: n ije
sam o jezik pisca onaj koji po sjed u je tu evokativnu mo;
proizvodnja e fekta realnosti, koja knjievnom d jelu d aje n je
govu nunost, p rip a d a jeziku open ito i ne dopuita da se
razlikuje u p o tre b a jezika koja je svojstvena piscu.
N ije dovoljno rei da knjievno djelo sre u je nuni
jezik. U stvari, postoji vie tipova n unih jezika: znanstve
ni d iskurs svojim strogim oblikom tak o e r im p licira sta
novit tip nunosti. Ta nunost o d re u je rad u m ilje n ja vrlo
preciznu granicu tako da se svi znanstvenici m o ra ju spo
razum jeti b arem u jed n o j preth o d n o j 'toki: d a zauzim aju
istu oblast, da govore isti jezik; i njihove su rasp re u re e
ne p rem a toj zajednikoj p ripadnosti. O bzor njih o v a d isk u r
sa jest obzor racionalnosti: racionaln o sti p o jm a stro g o za
snovanog na definicijam a. Mo je definicije takva da nap o
kon, posredstvom perm a n e n tn o sti po jm a, svaki zna d a je
u p ita n ju jed n a te ista stvar. N unost takvog u m o v an ja n i
je bilo kakva ili bilo ija nunost, ve o d re en a nunost:
jezik znanosti i teo rije je s t vrst jezik, to ne znai da je
on zaustavljen, gotov.
Ali, obzor koji o graniuje knjievni p o th v at n ije jezik
um ovanja, ve iluzije: povrina njegova d isk u rsa je s t m je
sto gdje se odigrava iluzija. S ove i s one stra n e istinitog
ili lanog: tek st je vrsto tk an je k o je se po k o rav a p ro p i
sim a vlastite logike (stilistika bi m o rala b iti dio te logike).

53
N apom enim o u sput da, kad je jedn o m tako obiljeeno m je
sto gdje se isplee knjievni diskurs, p o sta je teko prikazi
vati rad pisca kao m istifikaciju k o ja proizvodi istu ilu
ziju. Ako na tom m je stu nikakva c rta ne dijeli istin ito i la
no, u odnosu n a to bi se onda m ogla zapaziti varka, ako ne
ba u odnosu na drugu istinu, istinu svijeta ili n am jere, k oja
je izvanjska tek stu i nem a m o d a ga p ro su u je? Iluzija
koju krije tek st ili koja ga sadri, iako je zaista konsli-
tuirajua, ne bi tako m ogla bi'ti izluena i red u ciran a. Da
leko od toga da se su p ro tsta v lja rea lite tu na tem elju kojeg
bi vodila vrlo p rivrem enu igru, ona u sam oj sebi m o ra im a
ti stanovitu funkciju realnosti.
M eutim , strogost svojstvena m ehanizm u iluzije defini
ra se p o n a jp rije priro d o m p red m e ta k o je o n a uvlai u svo
je kretanje. T reba rei da se o na odnosi ne na definirane
pojm ove, ve na upeatljive slike. E lem ent s tila (rije, p o
tez ili vjetine kom pozicije) nam ee se kao knjievni p red
m et p rije svega svojom osp jed aju o m vrijed n o u : knjiev
nosti i nem a osim p onavljanjem i ud v o stru av an jem u obli
ku varijacije. Z nanstveni d iskurs, nap ro tiv , elim in ira to je
m ogue vie red u n d an cu i rad o po p rim a eliptiki k a ra k te r.
E lem enti koji zajedno ine jed a n tek st ne bi m ogli im ati
nezavisnu realnost. N asu p ro t znanstvenom p ojm u, koji je
sposoban za prijen o se i p re m je ta n ja (iz jed n e teo rije u
drugu), oni su povezani s posebnim k o n tek sto m koji defini
ra obzor u odnosu na koji m ogu b iti itani. U o kviru k n ji
ge, ko n kretn e knjige, oni stje u m o sugestije i p o sta ju re
prezentativni; svako ih p rem jeta n je o sirom auje. Vidimo
kako se specifini tip strogosti (poetske, a ne vie logike)
blisko zdruuje s oblikom i sadrajem . R ijeju p rik riv en a sli
ka moe sam a po sebi b iti op sjed aju a, a p o sta t e znaaj
nom , djelotvornom sam o ako je uk lopljena, zahvaena u ve
zam a teksta.
Tako je, da se posluim o e lem en tarn im p rim jero m , Pa
riz iz L judske k o m edije knjievni p red m e t sam o uto lik o to
je proizvod rad a pisca: on m u ne p reth o d i. Ali elem enti,
koji tvore taj pred m et i odnosi koji ih sa b iru da bi im dali
posebnu koheziju, o d re u ju se uzajam no. Oni izvlae svoju
istinu jed an iz drugoga i ni iz ega drugoga. Balzacov Pa
riz nije izraz stvarnog Pariza: ko n k retn a op en ito st (dok bi
pojam bio a p stra k tn a openitost). On je rezu ltat tvorake
aktivnosti, sukladne ne sa zahtjevim a realn o sti nego djela;
on ne odraava ni realnost, ni isk u stv o , ve u m je tn u tvo
revinu. Sva se ta tvorevina sastoji u u stan o v ljen ju kom

54
 pleksnog sistem a odnosa koji uvjetu je da jed an posebni ele
m ent (slika) ne zadobiva svoj sm isao iz suglasnosti s ne
kim drugaijim poretkom , ve iz m je sta koje zauzim a u po
retk u knjige.
Tok izlaganja nije n ita drugo nego istraivanje tog po
retk a koji um noava i u pisuje svaku sliku d aju i joj m jesto
u odnosu na druge i n ju sam u. To tra jn o obnavljanje je st
ono to ini tekst. O ituje se na n a jje d n o stav n iji nain u od
nosu koji pjesm u, n a prim je r, saim a oko n jen a naslova.
Balzac je u velegradu o tk rio ru d n ik tajnovitosti, i o sje
tilo koje je kod njega uvijek budno je s t radoznalost. To je
njegova m uza. On n ikada n ije ni kom ian, ni tragian. On
je radoznao. On se zaokuplja isprep leten o u stv ari s izgle
dom nekoga tko nasluuje i obeava m iste riju i koji vam ko
m ad po kom ad rasta v lja stro j s oporim , ivahnim i triju m
falnim iskustvom . Pogledajte kako se p rib liu je svojim n o
vim licim a: on ih odm jerava s a svih stra n a , op isu je ih, obli
kuje, definira, kom entira, objelo d an ju je svu njih o v u oseb u j
nost i obeava uda. Njegovi sudovi, zapaanja, tirade, rijei
nisu psiholoke istine, ve sum nje i trikovi istranog suca,
udarci pesnicom po m iste riji koju, zaboga, tre b a rasv ijetli
t i . . . (Pavese, U m ijee ivljenja, str. 45)
T reba sh v atiti da taj opis radoznalog genija n ije vie
psiholoki nego istine koje o tkriv a: osjeaj radoznalosti
im a ovdje alegorijsku v rijednost. T ok istraiv an ja, k o ji au
to ra vodi n a p rijed kao u tra e n ju nepoznatog svijeta, p red
stavlja proces upojed in jen ja polazei od kojeg se g radi d je
lo (da se posluim o idejom ko ju k lo v sk i p rim je n ju je n a
Tolstoja). R om aneskni se p red m e t ne p o jav lju je sam , ve
zahvaen odreenim spletom , u pisan u tek st koji od njega,
kao naznake za n eto drugo, ini nagovjetaj slijedeeg k re
tanja, nep re stan o ga p roduujui u drugom e.
P rije nego je tako razm otrena, slika n em a n ikakvu kon-
zistentnost, ne uspijeva se zadrati u sebi, ve bjei, p re
lijeva se, prosipa, dru g d je trai svoj k r a j koji ne moe nai
u sebi sam oj. Taj tok izlaganja, istraiv an ja p red sta v lja za
sliku ono to dokaz p red sta v lja za p ojam . T ako je Balzacov
P ariz analogon knjige: njim e se prolazi, on se m ie p red
pogledom koji ga m otri, n e p re stan o se p red n jim izdublju-
je za novo traganje. To je tra g a n je k o n stitu ira ju e je r na
k raju stv a ra svoj predm et. R om aneskna je realn o st so lid ar
na, ako ne i zavisna, u odnosu na pogled koji je prekopava.
K ristalizirani pred m e t na granici njegova vienja, ali n i
kad konaan, je r n e p re stan o izm ie vlasti zaustavljenog po

55
gleda, n ikada ne m oe b iti po tp u n o zahvaen, u k ro en i is
crp ljen zato to m u je uvijek p o tre b n o da jo vie bude
produen. Kao to e se vidjeti kasnije, kn jig a se odrava
sam o zbog toga to je n epotpuna; tak o p rik azan p red m et
izgleda neiscrpan. Slika p o h ran je n a u knjizi p ru a iluziju
realnosti posredstvom n ikad ispunjen e n u nosti svog um n o
avanja u sebi sam oj ili u drugim a.
Ako d isk u rs pisca proizvodi efek t realn o sti, to je zbog
toga to se on slui sam im g ran icam a o p in jav an ja p rek o
slike (daleko od toga da se p re p u ta toj op in jen o sti, on se
n jom e igra). Iz toga to ona ne m oe b iti konana, on crpe
m ogunost nep re stan o g ponavljanja, gradei tak o liniju
teksta. Ta linija nije, dakle, tako jed n o stav n a kako izgleda;
ona m ora sauvati n eto od ispre p le te n o sti k o ja je potie.
Nain na k oji pisac izvlai k o rist iz slika, iz njihovih
n edostatnosti, kao i njihovih znaajki, o tk riv a iluzorni ka
ra k te r njegova djela. Ali on ne u sp ijev a u tv rd iti n arav te
iluzije. U stvari, kad bi se analiza n a tom e zaustavila, doli
bism o do toga da knjievnost p ro m a tra m o kao istu vje ti
nu: sveli bism o je n a puk o funk cio n ira n je stanovitog b ro ja
postupaka.
No iza te isto tehnike realn o sti tre b a zn ati id en tifi
cira ti sistem proizvodnje koji ga k o risti: Z ato djelo tre b a
stvoriti takva sredstva? Cem u m u ona slue? D rugim rije
im a: Koji tip strogosti usp o sta v lja tu logiku slika, tu lo
giku p rim ije n je n u na slike, pom ou ega one tvore iluziju?
Ponovim o: in se pisca p o tp u n o o zb ilju je n a razini iz
raza. On k o n stitu ira d isk u rs i sam je k o n stitu ira n tim dis-
kursom : on se ne m oe svesti ni n a ta izvanjsko; sva je
njegova istina, ili njegova vrije d n o st, k ristaliziran a n a toj
slabanoj povrini d iskursa. Ta d efin icija ipak o sta je nedo
sta tn a , p o n a jp rije stoga to je prazn a, savreno form alna.
to vie, svaki disk u rs, ak i onaj obinog jezika, p retp o
stavlja p rivrem enu o d su tn o st onoga o em u on je s t d isk u rs,
to on stav lja po s tra n i, odm ie na tih e rubove svoje besje
de. Rei to je p ar excellence in, koji m ije n ja stv arn o st
na k oju je u sm je re n . Rei cvijet je s t o p e ra c ija analogna
o peraciji b ran ja : pom ou n je se p o jav lju je odsutni cvijet
cijeloga buketa, s tv a r ije su slabane k o n tu re zapravo kon
tu re rijei i koja sam u svoju d u bin u zadobiva od p relaznosti
k oja om oguuje prelaenje s jed n e slike na d rugu, sp rea
vajui uvijek posebnoj slici da bud e dovoljna sam oj sebi.12

11 V idjeti M allarm , Divagations.

56
Tako inom rijei odgnana na m rani horizont svoga oi
tovanja, realnost je iskazana tek daleko od sebe svojim od
sustvom . Svojstvo je svakog jezika da k o n stitu ira vlastiti
predm et koji nipoto ne postoji p rije svoga nastanka. Su
kladnost stvarim a koju izrie diskurs, m a kakav on bio,
uvijek je po sebi iluzorna. N isu stvari one koje u govoru
pronalaze d iskurs po svojoj m jeri i tako dolaze do izraza,
ve je to jezik koji govori o sam om e sebi, o svojim oblicima
i o svojim predm etim a.
Pokazuje se, dakle, da d iskurs pisca nem a privilegiju ilu
zije, koja bi m u om oguila da kae drugo. Svaki diskurs
pretpostavlja privrem enu o dsutnost ili n eodsutnost onoga
o em u on je s t diskurs i postavlja se u prazninu osloboenu
odm icanjem onoga to izrie. To vrijedi za svakodnevni go
vor, kao i za d iskurs pisca, to tak o e r vrijedi za znanstveni
izraz: raspored pojm ova objektivno je k onstitutivan, on de
finira razinu autonom nog rea lite ta (>to ne znai nezavisnog),
kojim u p rav ljaju specifini zakoni. K njievni izraz okuplja
slike (elem ente koji po priro d i izm iu definiciji), a ne po j
move. M eutim , upeatljivost je slike, kao to sm o vidjeli,
odvraena od svoje uobiajene funkcije; ona je u p o trijeb lje
na za druge ciljeve od onih koji rukovode obinim govorom
te m ora om oguiti izgradnju autonom ne cjeline knjievnog
djela. Ovakav se preobraaj postie strogom upo treb o m sli
ka, koja ih ra sp o re u je u granicam a nunog teksta.
Sve ovo nam d o puta da kaem o kako se autonom ija
diskursa pisca u sp o stav lja polazei od njegova odnosa p re
ma drugim oblicim a upo tre b e jezika: obinom jeziku, znan
stvenom izrazu. Svojom snagom i svojom slabou taj dis
kurs oponaa teo rijsk i izraz, iju v rstu liniju ponavlja, iako
je tono ne reproducira. Ali svojom evokativnom funkcijom ,
koja m u om oguava da oznai specifinu realnost, on tako
er im itira svakodnevni jezik, koji je jezik ideologije. Mogla
bi se predloiti privrem ena definicija knjievnosti 'karakte
rizirajui je tom parodikom funkcijom . M ijeajui stvarne
upotrebe jezika ona zavrava 'tako to, pom ou tog n ep re
kidnog sueljavanja, pokazuje njihovu istinu. E ksperim enti
rajui na jeziku, iako ga ne izum ljuje, knjievno je djelo
istovrem eno analogno spoznaji i k a rik a tu ra obine ideologije.
Na ivici tek sta uvijek se na koncu pronalazi, trenutano
zam raen, ali sam im tim odsustvom govorljiv, jezik ideolo
gije. Parodiki k a ra k te r knjievnog djela oduzim a m u n je
govu prividnu sp o ntanost i ini ga drugim djelom . U njem u
se razliiti elem enti, posredstvom raznolikosti n aina n jiho

57
va prisustva, m nogo vie o sporavaju nego to se u p o tp u n ju
ju. ivot to ga sa sobom nosi svakodnevna rije, iji
se o d jek nalazi u knjievnom djelu, u p u u je je n a njezinu
irealnost (koja je p opraena proizvodnjom efek tn e realnosti),
dok dogotovljeno djelo (je r m u n ita ne m oe b iti dodano)
pokazuje u ideologiji nedovrenost. K njievnost je m itolo
gija vlastitih m itova; n jo j n ipoto n ije p o tre b n o d a vra
doe o tk riti njezine tajn e.

Iluzija i fikcija
Knjievni sm o d isk u rs definirali
njegovom paro d ik o m funkcijom . Vie nego to je rep ro
d u kcija rea ln o sti on d o p u ta o spo rav an je jezika. On vie
izobliuje nego to oponaa. U ostalom , p ravilno shvaena
ideja o p o n a an ja sadri id eju izoblienja, ak o je istin a, kao
to predlae Platon u jed n o m odlom k u K ratila: b it je slino
s ti razliitost. Slika apso lu tn o su k la d n a m odelu m ijea se s
njim i gubi svoj s ta tu s slike: ona o sta je tak v a sam o po
razm aku koji je dijeli od onoga to oponaa. B aro k n a e ste
tika dovodi tu id eju do na j parad o k saln i je form e k ad kae:
to se vie odm iem o, to vie im itiram o , to n a koncu kon
ca proizvodi te o riju k a rik a tu re . U tom je sm islu sva knjiev
nost na k ra ju k rajev a b a ro k n e inspiracije.
Ali takva k a ra k te riz a cija o sta je isto negativna: ona e
m oi biti dovoljna sam o ako se u sp ije po k azati da je i sa
m a fun k cija d isk u rsa pisca b itn o negativna. Stoga treb a
rei da knjiga, stv o ren a iskuanim p o stu p cim a, ne proizvodi
pozitivnu realnost, ve u m je tn u stv arn o st, iluziju. Upravo
sm o taj term in iluzije upo treb ljav ali d o sada.
To se svodi na poistovjeivanje knjievnosti i m itologije,
raspored znakova koji zauzim a m je sto o d su tn e realnosti. U
m jeri u kojoj je knjievnost evokativna, p rividno ekspresiv
na, ona je varljiva: njezin se govor b e sk ra jn o isp red a na
ru b u rad ik aln e iskljuenosti, iskljuen o sti onoga o em u on
naizgled govori i to nem a nikakvu egzistenciju. Nagonei
nas da rijei uzm em o kao stvari, ili o b rn u to , ona se p rii
nja k ao da je sva sa tk a n a od te lai, to rad ik aln ije to je
nesvjesna i p reth o d i inu pisa n ja kao to m jesto preth o d i,
vreba ono to e tu doi.
Stoga se govori o knjievnom p ro sto ru koji e b iti sce
na gdje se odigrava ta m istifikacija. Svako bi p isan je bilo

58
 izrovano takvom elizijom . U najbo ljem sluaju, ono e je
uspjeti istai u istini svoga odsustva, kao to ini M allarme.
I razlike to dijele razliita pisa n ja na koncu se svode na
zajedniku p riro d u koja ih podjednako obavezuje: one go
vore da n ita ne bi rekle. Poruka je pisca bez p redm eta:
sva je njezina realnost odloena u posebni kod koji joj daje
sredstva uobliavanja i kom unikacije.13
Stoga bi teo rija knjievnosti m ogla p o sto jati sam o na
osnovi raz otkrivanja i sukrivnje. Kao to sm o ve vidjeli,
ta se dva stava nuno ne iskljuuju. U tom su sluaju pisac
i k ritiar podreeni istom m itu jezika. K ritika se objektiv
nost u stvari d efinira svojom govorljivom sukladnou fatal
nosti, koja je tak o e r njezin raison d'etre. Tako je teorijska
ideja n unosti degradirana, vrlo lite ra rn o k arikirana. U nizu
kobnih p ro k lam acija knjievnost sam o izraava odsutnost
svojih djela ili njihovu nitavnost. D jela nisu nita: ona su
to nita i po njem u, to vie, oitovanje biti (knjievnosti),
iji se m ehanizam m oe prouavati za sebe.
Takvo shvaanje p riro d e knjievnih d jela nije zadovo
ljavajue, pogotovo zbog toga to zanem aruje ulogu koju
u rad u pisca igra fikcija. Djelo n ije tk an je iluzije koje bi
bilo dovoljno rainiti da bism o sh v atili njegovu mo. Upo
trijebljena iluzija n ije vie posve iluzorna, ni jednostavno
varljiva. Ona je prekinuta, realizirana, p o tp u n o preobrae-
na iluzija. Ne vidjeti tu p reobrazbu znai p o b rk ati neknji-
evnu u p o tre b u jezika, od k oje je djelo sainjeno, i rad koji
m u ona nalae, koji m u osobno prip ad a. To, zapravo, znai
vjerovati da je dovoljno sa n ja ti da bi se pisalo.
Jezik iluzije, koji je m ate rija na kojoj rad i pisac, nije
drugo do orue i izvor svakodnevne ideologije, stv ar koju
nosim o sa sobom i koja nas sam e ini stvarim a: vuene po
beskrajnoj niti tog bezoblinog disk u rsa, gdje se slika za
m je n ju je za sliku, a da je nem ogue nai zajedniki, n ep re
stano iskljueni lan, koji bi podu p ro taj govor. Da bi se
bolje shvatilo ono to d e finira taj obini uvjet govora, treb a
se posluiti Spinozinim opisom strastv en o g ivota: u d n ja se
u stre m lju je na im aginarni pred m e t i izraava se u ispreple
tenom diskursu, koji je sav prionuo na traen je odsutnosti,
be sk ra jn o lien svoje v lastite prisu tn o sti; neadekvatan, n e
m oan, nedovren, rastrg a n , prazan d isk u rs o k ren u t traga
n ju iskljuenog sredita, nesposoban ak da stvori konaan

11 Tu je tezu izloio Roland Barthes u Le (legr ziro tie VEcriture, ed. du

Seuil.

59
oblik p ro tu rje ja: b e sk ra jn a lin ija k o ja se p ro d u u je u o t
vorenost lane perspektive. udnja p rivezana za svoju n i
tavnost, od poetka izvlatena: nik ad a u taen a i nuna sa
mo zbog toga to m ora o s ta ti nedovoljna. Izm iui jezik,
stru ja realnosti k o ju m oe defin ira ti sam o negativno: govo
rei o redu, slobodi, savrenstvu, lijepom e i dobrom e, ali i
o sluaju i o sudbini. Delirij rije liena svoga p red m e
ta, p rem a k n u ta u odnosu na svoj vidljivi sm isao , bez su
b je k ta koji je izgovara: obezglavljena, n a p u te n a , nesuvisla,
p rep u ta ju i se dugom neodreenom p adu. P ojedinac zado
biva egzistenciju u obliku vrlo p rim itiv n e iluzije, pravoga
sna, koji organizira stanovit bro j nunih slika: ovjeka, slo
bode, boanske volje; ona se n eposred n o d efin ira stanovitom
u p o trebom jezika, koja je ini bezoblinim , u p ljim tekstom ,
to se n eum orno nasukava n a sam oga sebe, tru d i se d a nita
ne kae, je r n ije ni stvoren da zaista neto kae.
Sloboda, kako je poim a Spinoza, uvodi novi stav s o b
zirom na jezik: tre b a zaustaviti u p lju rije im aginacije,
u sid riti je, d ati o blik nedovrenom e, o d red iti ga (ne zbog
toga to n e o dreeno i sam o ne bi proizlazilo iz stanovitog
tip a nunosti, je r m oe b iti spoznato). Da bi se ostv arila ta
p rom jena, m ogu se zam isliti dva tip a ak tiv n o sti: teo rijsk a
aktivnost koja, osiguravajui prije la z n a ad ek v atn u spoznaju,
u tv r u je jezik i om oguuje m u da govori pojm ovim a. Za
Spinozu nem a drugog p u ta. M eutim , e ste tsk a ak tiv n o st, o
kojoj on gotovo uti, tak o e r zaustavlja jezik d aju i m u
ogranienu, ako ne i dovrenu form u. Izm eu neodreenog
jezika, kojim govori im aginacija, i tek sta, u granice kojeg
je taj govor po m nogo em u p o hra n jen (istovrem eno izgu
bljen, n a p u te n i p rib ra n ), razlika je rad ik aln a: prividno
k reta n je prvoga, koji pokree rijei ne usp ijev aju i da n a
pred u ju , ukrueno je knjievnim d jelom , n e p rek in u to , i u
intervalu koji ga p o sta v lja suelice n jem u sam o m e zainje
se istinska distan ca u v jet realnom n a p red o v an ju , d isk u rs
knjige. U staljena sa n ja rija : nuna i in stin ita fik cija k o ja se
u sm je ru je p rem a d e finiranom k raju . Stoga je, jo jednom ,
savreno uzaludno raz o tk riv a ti u knjizi m it koji jo j toboe
d aje privid ivota. K njiga se, dodue, o kree ok o tog m ita
je r je sainjena polazei od iluzije k o ju d a je bezoblini jezik,
ali u odnosu na taj m it ona zauzim a p o ziciju istodobno kad
zadobiva i form u; ona je njegovo o tk ro v en je. To ne znai
da je knjiga v lastita k ritik a sam e sebe: ona im plicite d aje
kritik u svog ideolokog sadraja, p a bilo to i zbog toga
to od b ija da se p rep u sti toku k re ta n ja ideologije kako bi

60
 dala njezin odreeni prikaz. Fikcija, koju ne treb a m ijeati
s iluzijom , je s t su p stra t, ako ne i ekvivalent spoznaje. Teo
rija knjievne proizvodnje m ora nas pouiti to knjiga spo
znaje i kako spoznaje.
Tako, bjeei od iluzije k o ju potie neodreeni govor,
knjiga z a m jenjuje jasne, m ada ne i jednostavne k onture fik
cije. Fikcija je odreena iluzija. Bit je knjievnog tek sta u
uspostavljanju takvog odreenja. M o jezika, postavljena u
vie ili m anje vrste granice djela, biva tako p rem jetena. Da
bi se saznalo to je to knjievni tekst, tre b a se, dakle, p itati
od kojeg se novog sre d ita zbiva rad fikcije. Ne radi se
0 stvarnom sred itu : ideoloko izglobljenje iluzije knjiga ne
zam jenjuje sre d ite m organizacije oko kojeg bi sistem je
zika m ogao b iti jednom za svagda ureen; knjiga tom si
stem u daje su bjekt. T reba jo dodati da ona ne moe zau
zeti m jesto spoznaje. M eutim , postavljena u neadekvatno,
ona nalazi sredstvo da u n jem u pone kretan je, da preo
brazi odnos p rem a ideologiji: ne da preobrazi ideologiju
sam u, to je nem ogue (ideologija k o ja se, po p riro d i, uvi
jek nalazi d rugdje ne zauzim a nikakvo pravo m jesto; ona
se, dakle, ne m oe d oista reducirati). Zato to je lana, fikci
ja nas zloupotrebljava; ali ta v ark a nije poetna, je r se i
sam a odnosi na jed n u k o rje n itiju lanost, koju pokazuje i
odaje, pridonosei tako da se n je oslobodim o.
Tam o gdje se, u svojoj bezoblinosti, zavrava ivot,
poinje djelo. Oni su, dakle, razliiti i jed a n sp ram drugog
ine opreku. Ali su i nerazdvojni, n e zbog toga to u razli
ite form e oblae isti sadraj, ve zbog nunosti da nep re
kidno ob n av ljaju svoju supro tn o st.
U pravo zbog toga to djelo sadri takvu fikciju, savr
eno je iluzoran svaki k ritiki poth v at koji bi n asto jao da
tu fikciju svede na d rugu u p o tre b u jezika: u n u tra n ji go
vor, ideoloki govor ili kolektivni govor. Isto tako, fiktivna
1 neiluzom a n arav djela sp reava da ga interpretiram o, to
jest da ga svedem o n a oblike neknjievnog izraza. Kao to
em o vidjeti, spoznati ne znai in te rp re tira ti, ve objasniti.
T reba, dakle, razlikovati tri oblika to ga jeziku daju
tri razliite u p otrebe: iluziju, fikciju, teo riju . Gotovo iste
rijei tvore ta tri diskursa. Ali izm eu tih rijei usp o stav lja
ju se neusporedivi odnosi, toliko odvojeni da je nemogue
bez rask id a p rijei s jednog na drugi.

61
 Stvaranje i proizvodnja
Rei da je pisac, ili u m jetn ik ,
stvaralac znai staviti se u ovisnost o h u m an istik o j ideo
logiji. O sloboen svoje p rip a d n o sti izvanjskom p o retk u , o
vjek je pom ou te ideologije dospio do svojih takozvanih
moi. B udui da n ije vie po d re e n sam o toj sili, on p o staje
izum itelj svojih zakona, svoga p o retk a . On stv ara. to stv a
ra? ovjeka. H u m an istik a je m isao (sve o d ovjeka, sve
za ovjeka) kruna, tautoloka, sva p red a n a p o n a v lja n ju sli
ke. ovjek stv ara ovjeka:14 s ta ln im p ro d u b ljiv an jem , bez
p rekida, on u njem u oslobaa ve d a to djelo. S tv a ra n je je
osloboenje. Od teologije do a n trop o lo g ije priv id n o se zbiva
rad ik a ln a p ro m je n a; ovjek m oe s tv a ra ti sam o u ko n ti
n u itetu , ak tu a liz ira ti od re e n u m o. Izm ie m u, n aravno
o stv aren je novog. Ali ta je p ro m je n a sta n o v ita prilagodba.
A ntropologija je tak o sam o osiro m aen a, o b rn u ta teo
logija: um je sto boga-ovjeka po stav ljen je ovjek, sam om e
sebi bog, koji p ro p itu je svoju vjen o st i svoju su d b in u koje
ve nosi u sebi. U n u ta r tog o b rata , n a su p ro t stv aralak o m
ovjeku, nalazi se o tueni ovjek: lien sam oga sebe, preo-
braen u neto drugo. P o stati d rug im (biti o tuen), p o sta ti
v lastitost (stvarati): dvije su ideje ek vivalentne zato to se
u k lap a ju u kon ste la ciju iste p ro blem atik e. O tueni ovjek
jest ovjek bez ovjeka: ovjek bez boga, bez tog boga koji
je za ovjeka ovjek.
Tako p ostavljeno p ita n je ovjeka zapada u nerazrje-
ive p ro tu rje n o sti: kako bi se ovjek m ogao m ije n ja ti a
da ne po sta n e drugo? T reba ga, dakle, zatititi, om oguiti
m u da o stane takav kakav je st: sp rije iti sv ak u stv a rn u
p reobrazbu njegova sta n ja . H u m an istik a je ideologija u
p rin cip u spontano i duboko rea k c io n arn a u teo riji kao i u
p raksi. Jedini p o thvat, ija je in icijativ a d o p u te n a ovjeku-
-bogu, je s t onaj koji m u om oguuje da sauva id en tite t, p o
stojanost. P ro m ije n iti ovjeka znai sam o v ra titi m u ono
to m u prip ad a: njegovo dobro, ak ako ga n ik ad a nije
zbiljski ni posjedovao. D eklaracija o pravim a ovjeka, spo
m enik hum anizm a, n ije in stitu c ija ve d ek laracija: u njoj
se ukida distan ca ko ja je ovjeka dijelila o d njegovih un i
verzalnih, nunih, vjenih prava. ovjek je p rem jete n od
sam oga sebe (tako hu m an isti k a ideologija o b jan jav a reli

14 U tom je sm islu teo re ti ar hum anizm a A ristotel.

62
 giozno otuenje): dovoljno je uiniti o b rn u to p rem jetan je
pa da se sve vrati u red. O tuenje nije pogubno po sebi,
ve sam o po svojoj o rijentaciji: dovoljno je prom ijeniti tu
o rijentaciju da bi se oslobodila istina koja je tu sadrana
i zanem arena. Tako je hum anizam tek vrlo povrno kritik a
religiozne ideologije: on u njoj ne osporava ideoloko, ve
samo posebnu ideologiju koju eli zam ijeniti drugom.
N ajistiji proizvod hum anizm a je s t religija um jetnosti:
R. Garaudy, iji je cilj da ovjeku v rati njegove perspekti
ve, otp rav ljaju i ga na putanju k oja ga vodi u p ro sto r
bez vlastitih obala (kad bi m u sam o to nedostajalo?), tako
er je apsolutni ideolog um jetnik o g stvaranja. N adahnju
jui se jednom neprom iljenom izjavom Gorkog (nepro
m iljenom je r je sam o izjava i je r je ne podupire nikakva
argum entacija, a s teorijskog je sta ja lita inae potpuno
zastranjujua), estetika je etika budunosti, Garaudy, da
bi oslobodio ovjeka, predlae da se iz religije vratim o n a
u m jetnost, ne videi da je tako p o jm ljen a u m je tn o st sam o
osirom aena religija. No u m je tn o st n ije djelo ovjeka, ve
onoga koji ga proizvodi,'5 to n ije religija, k oja se, ne slu
ajno, stavila na m je sto to ga zauzim aju sve spontane ilu
zije sp ontanosti i ko ja je, u stvari, v rsta stv aran ja. Prije
nego to raspolau djelim a, ko ja su njihova tek nakon m no
gih stra n p u tic a , lju d i ih m o ra ju proizvesti: ne m agijom n a
dolaska, ve pom ou d oista proizvodnog rad a. Ako ovjek
stvara ovjeka, u m je tn ik proizvodi d jela u odreenim uvje
tim a: on je radniik ne sam oga sebe ve te stvari to m u na
razne naine izm ie i sam o m u nak nadno pripada.
Razliitim teorijam a s tv a ra n ja je zajedniko to one
problem p rijelaza kao izrade ra z m a tra ju elim in iraju i hipo
tezu izrade ili proizvodnje. Moe se stv a ra ti perm anentno.
Tada stv a ra ti znai oslobaati neko dostignue koje je pa
radoksalno dato; ili p a k p risu stv u jem o pojavi: stv aran je je
tada provala, epifanija, m isterija. U oba su sluaja isputena
sredstva da se o b jasn i p rom jena: u jed n o m se n ita nije do
godilo; u drugom se dogodilo n eto neobjanjivo. Sve su
spekulacije o ovjeku stvaraocu nam ijen jen e da elim iniraju
stvarnu spoznaju: stvaralaki rad nije ba rad, stvarni
proces, ve religiozna form ula ko ja om oguuje da se p ro
slavi njegov pogreb, podiui m u spom enik.

I taj proizvoa n iie su b jek t usredotoen na svoje stvaranje; on je sam

elem ent jedne situacije ili sistem a.

63
 N a isti nain, sva ra z m a tra n ja o n a d aren o sti, o su b je k ti
vnosti (u sm islu u n u tra n jo sti) u m je tn ik a u p rin cip u su
nezanim ljiva.
Razum ljivo je zbog ega je na ovim stran icam a isp u ten
term in stv a ra n je i siste m a tsk i z a m ijen jen term in o m p ro
izvodnja.

Nagodba i ugovor
D jelo je tkivo fikcija. Ono, u p ra
vom sm islu rijei, ne sadri n ita istin ito . M eutim , tim e
to nije ista iluzija, ve dokazana la, ono postie da se
sm a tra istinitim : ono n ije bilo ko ja iluzija, ve o dreena
iluzija. Bit em o u isk u e n ju da kaem o kako, zato to m o
ra b iti prihvaeno onakvo kakvim ga p redlae njegovo slo
vo, ono kod itaoca p retp o sta v lja p o sto jan o vjerovanje. B u
dui da a u to r m ora ra u n a ti n a to p o v jeren je, n a tu v jeru ,
bez koje njegovo djelo n ik ad a ne bi bilo p ro itan o , bili
bism o u isk u e n ju da govorim o o nagodbi, o p reu tn o m an
gam anu, na k ra ju kojeg bi fikciji bilo p rizn ato pravo da
bude onakva kakvom se p rik azu je, i n ita drugo.
Uvodei tu id eju nagodbe, izgleda d a se n a p u ta p ro u
avanje u v jeta proizvodnje djela k a k o bi se p rilo p ita n ju
njegova p ren o e n ja itaocim a. U stv ari, o ba p ro b lem a idu
zajedno: ne sm ije se, lukavtinom m eto d e k o ja bi po tp isala
sam o strogost, poeti zatv a ran je m d jela u sebe sam og da
bi se ono napokon oslobodilo tim e to se b aca u svijet,
uvjeravajui tako da se p ro b le m atik a u n u tran je-izv an jsk o
(koju em o k asnije razviti) toboe p o d u d a ra s rezom koji
je odvie e lem en tarn o kronoloki (djelo je n ap isan o p rije
nego je proitano) da bi bio pouan. N ije p ita n je u tom e
da se zaustavim o n a takvoj, odvie m ehanikoj distin k ciji:
n a jp rije djelo po sebi, a potom djelo za druge. U stvari, pri
prouavanju knjievne proizvodnje neizbjeno se susreem o
s problem om p rijen o sa. M etodiki izdvojiti te problem e, ne
p ristati da se m ije a ju i u zim aju jed a n u m je sto drugoga
(to je sluaj kad se b it pisca k a ra k te riz ira idejom da je to
boe on sam svoj prvi italac) ne znai p ro k la m ira ti da
m eu n jim a p o stoji a p so lu tn a i proizvoljna odvojenost.
U stvari, istodobno s knjigom proizvedeni su i u vjeti
njenog saopavan ja (barem neki bitn i uvjeti) koji se, dakle,
ne m ogu ap so lu tn o uzeti kao da to sti ili ono to preth o d i:
ono to ini knjigu ini i itaoce, iako se rad i o dva razli

64
 ita procesa, bez ega bi knjiga, napisana po d bilo kojim
diktatom , p redstavljala djelo sam ih italaca i bila svedena
na istu funkciju ilustracije.16 Treba, dakle, izbjegavati da
se problem i to ih postavlja djelo svode na problem njegove
difuzije. Jednom rijeju , m itologiju stvaraoca ne treb a za
m jenjivati m itologijom publike.
K njievno djelo nije sam o izraz objektivne h isto rijsk e
situacije, k o ja bi ga jednom za svagda, p rije ak nego je
stvoreno, p ripisala odreenoj publici. Kao to je poznato,
ono nadilazi takvo odreenje:
Ali tekoa n ije u tom e da se razum ije da su grka
u m jetnost i ep vezani za izvjesne oblike drutvenog razvitka.
Tekoa je u tom e d a se razum ije to nam oni jo pru aju
um jetniko uivanje i to u izvjesnom sm islu vae kao n o r
m a i nedostini uzor. (Marx, Predgovor za prilog kritici po
litike ekonom ije)
H om erske se poem e n isu pojavile u d ekoru lane vje
nosti. Pa ipak, n isu se p resta le itati.
Ovdje prepoznajem o znam en jednog b itnog problem a,
iako nas rje e n je to ga predlae M arx (m odem i ovjek koji
se p rep u ta ljepoti grke um je tn o sti je s t zapravo o tac koji
u sebi oboava vlastito d jetinjstvo; reeno term inim a, koje
G om brovicz ne bi odbacio, zrelo je u tra g a n ju za nezrelim ,
nedovrenim ), p rikazano tek u vidu aluzije, ne moe zadovo
ljiti. Oigledan je ideoloki k a ra k te r tog rjeen ja. Djelo mo
gu shvatiti i drugi, ne sam o oni za koje je naizgled stvoreno:
ono n ije zatvoreno u granice to ih oko njega naznaava ne
posredno itanje.
M eutim , id eja takve objektivn e nagodbe, koja bi ve
zala a u to ra podvrgavajui ga kontro li neke konane situ a
cije, m oe se po k u a ti zam ijeniti idejom subjektivne nagod
be, izravno m anje obavezujue, kojom b i izm eu a u to ra i
m oguih italaca, p rije ak nego to posredovanje djela
postane zbiljsko, b ila u sp ostavljena n eka v rsta preutnog, ne
vie posebnog, ve opeg povjeren ja: au to ru e se vjero
vati na rije, italac e m oi u p o trije b iti svoju vjeru, a k
p rije nego to se djelo i pojavi, o crtav aju i oko sebe ap
stra k tn i p ro sto r, b ila bi d a ta m ogunost odnosa izm eu n je

16 To m ora biti ja sn o -proitano: nije knjiga ta koja b i, nekom tajnovitom

snagom, proizvodila svoje itaoce. Ali u vjeti koji o d re u ju proizvodnju knjige
o dreuju i oblike njezina saopavanja. Te se dvije m odifikacije zbivaju istovre
m eno i solidarne su. To b i p ita n je naravno zasluivalo poseban teorijski studij.
Njegov bi se rukovodei p rin cip m ogao nai u ovoj Marxovoj opasci: Proizvod;
n ja ne proizvodi sam o p red m et p o tro n je , nego i n ain potronje, ne proizvodi
je, dakle, sam o ob jek tiv n o nego 5 subjektivno. (Predgovor za Prilog kritici poli-

5 T eorija knjievne proizvodnje 65

 gova govora i onoga tko ga prim a. U stv ari, kao to sm o
vidjeli, knjiga ne izraava istin u k o ja b i m ogla b iti o cijen je
na putovim a izvanjske sukladnosti; o n a je istin ita po sebi,
to je s t u n u ta r granica koje sam a u tv r u je . Slijedei ban aln u
deskripciju, ko ju je dovoljno naznaiti, italac ulazi u k n ji
gu kao 11 razliit svijet, ako ne i u n e to drugo nego svijet;
da bi itao, m o ra p rih v a titi stano v it b ro j e k sp licitn ih ili
im plicitnih pretp o stav k i, m eu k o jim a i jed n u b itn u : to je
knjiga, to n ije drugo nego knjiga. Bez toga on vie ne ita,
ve sa n ja ili se dosauje. Taj stav n e tre b a dogovarati; do
voljno je da on b u d e im plicitno prih v aen a d a se zaista i
ne prizna. Ono to u logici takve analize jam i specifinost
knjige, njezinu au to n o m iju , je s t p re th o d n o st jed n e konfuzne
i globalne nagodbe k ojom bi bilo u stan o v ljen o m je sto im a
ginarnog, gdje bi djelo napokon zauzelo svoj p ro sto r. Unu
ta r takvog kom prom isa sve bi po stalo d o p u ten o i proiz
voljnost bi b ila istinita.
H ipotezom takvog kom p ro m isa u stv ari je razobliena
m ogunost d v o stru k e nagodbe: jed n e to dolazi od au to ra ,
koji svoje djelo p red a je publici; druge to dolazi od njegova
itaoca, koji sam im inom to ga nagoni d a otvori knjigu
prihvaa da se nagaa, pok lan ja ju i jo j sv o ju v jeru. Ta nas
ideja nagodbe dovodi do ve sp o m in ja n ih ob lik a k ritik e
iluzije: ona izm eu a u to ra i djela u sp o sta v lja lanu sim e
triju , dakle konfuziju. Ona p retp o sta v lja , p reth o d ei djelu,
p o sto ja n je odreenog m je sta na k o jem u bi zauzela p ro sto r
(to u knjievnu k ritik u uvodi prin cip e A ristotelove fizike).
Ona, napokon, b rk a iluziju i fikciju, u p u u ju i itao ca na
njegovu v jeru i osu u ju i a u to ra n a u sp o sta v lja n je proiz
voljnog.
T reba jasn o v id jeti da je pojam nagodbe n eopravdan
je r poiva n a pogreno p ostavljeno m p ro b lem u : p ro b lem a
tika p o v jere n ja je m o ra ln a pro b lem atik a. Ona n e p ristu p a
d jelu kao proizvodu knjievne ak tiv n o sti, ve m u daje
d ru k iji sm isao: p re sta ju i ita ti p o sta v lja se n a m argine
knjige. Problem koji m o ra rije iti p isac n ije u neo d re e
nom i bilo kakvom p ita n ju : Da li e m i se vjero v ati, ve
u drugom e, odreenom . K ako ra d iti d a b ih bio itan ? Tako,
ak ako se izm eu knjige i onoga tk o je p rim a m oe u stan o
viti stanovita su k riv n ja, tre b a shvatiti d a ta su k riv n ja ima
jednostavan uinak: italac m oe o sje titi d a ga vue inicija
tiva a u to ra (ili ono to on shvaa kao inicijativu: vidjeli
sm o da se to zbiva posve d rugaije i d a in p isa n ja n ije je d
nostavno o dreen individualnom odlukom ) u kojoj on htio

66
 ili ne htio sudjeluje; ob rn u to nije istinito. Ono u to au to r
izgleda uvjerava (dopustim o privrem eno taj izraz, usprkos
njegovoj nepreciznosti), ni on sam ne v jeruje, niti moe vje
rovati. N jem u nije dovoljno da u to v jeruje, kao to bi ui
nio kad bi se prep u stio toku svoga stvaranja. Kada je
fikcija sainjena, knjiga, ak ako je razliito izvana odree
na stvarnim uvjetim a svoje proizvodnje (ona je autonom na,
ali ne i nezavisna), ipak nije, kao knjiga, injenino antici
p irana u egzistenciji bilo ega to p rethodi: n ita joj ne
prethodi na njenom vlastitom tlu, ak ni obeanje m jesta
na koje bi se m ogla postaviti. K ad bi po sto jala nagodba,
ona bi se zbila sam o izm eu itaoca i njega samoga, ili
izm eu itaoca i au to ra, ako bi on bio svoj prvi najbolji
italac.
Ovdje se vraam o n a p rincip koji sm o ve susreli: ak
i dovrena desk rip cija stavova, ko ju zahtijeva itanje, ne
moe zauzeti m je sto teo rije knjievne proizvodnje. K ad bi
a u to r bio italac svoga djela, to bi znailo da ono postoji
ak p rije nego to je proizvedeno u obliku nezavisnog m o
dela. Paralelno, paljiva k ritik a djela, k o ja o b jelodanjuje
uvjete njegova u spostavljanja, neto je sasvim drugo nego
itanje je r, ne zadovoljavajui se da u n jem u procijeni lanu
suglasnost, ona je otk riv a u razlici s p ra m sam e sebe i u
neujednaenosti njezina razvoja.17
To, naravno, ne znai da k ritik a pridonosi rastv aran ju
knjige, raz a ra n ju iluzornoga u n jo j. Prouavanje knjievnih
djela ne p retp o sta v lja ni slijepu vjeru, ni principijelno ne
povjerenje; vjerovanje i nepovjeren je bila bi dva k rajn ja
oblika jednog te istoga stava. Spoznaja djela n ije vie odre
ena antitezom vjerovanje-nepovjerenje, nego antitezom vje
re i znanja: ak ako i ne donosi istin sk u spoznaju, ve sam o
analogiju spoznaje, ona sa m a m oe biti p red m et znanja. Sto
ga ona m o ra b iti prihvaena na rije. J e r u njezinu slovu
nije upisano rad ik a ln o nezanje. K ad b i knjiga bila sam o
proizvoljnost, sm je te n a u ap stra k tn o m p ro sto ru koji obe
ava nagodbu, ona bi b ila p o p rite zablude. No, ne treb a
vjerovati da stvaranje fik c ije znai obm anjivanje: pisac nije

17 M eutim , iako to p ita n je ovdje nije razvijeno, studij stavova itaoca,

koji bi mogao b iti predm etom sociologije k u ltu re, je st bitan: iz takve bi se de
skripcije m ogli izvoditi zb iljsk i, ideoloki, kulturni uvjeti knjievne kom uni
kacije k a o oblika prepo zn av an ja. U od su stv u tih uvjeta pisac ne b i mogao proiz
vesti svoje djelo; ali ta p roizvodnja moe sa svoje sira n e m odificirati poetne
uvjete, pri em u sam a ne moe p rete n d irati d a osigura putove takve p reobrazbe.
U susjednoj o blasti, L jubav prem a u m je tn o sti (B ourdieu i D arbel, kolekcija Le
sens Com mun, E ditions de M inuit) d aje sjajan p rim je r rezultata koji u tom
pogledu m ogu b iti postignuti.

67
im itato r, n iti ak, n a p latonski nain, tv o rac lanog priina.
On bi tada bio podreen u k u su i nezn an jim a p u b lik e k o ja bi
d jelu dala m je sto u p ro sto ru svoga neznanja:
Kakvog li ljupkog im ita to ra u tom u m je tn ik u tako
obavijetenom o stv a rim a koje razm atra! M eutim , on nee
uiniti greku ako oponaa a da ne zna u em u je svaka stv a r
do b ra ili loa. Ali, po svem u sudei, on e o p o n aati u p rav o
ono to izgleda lijepo po gom ili i neznalicam a (Drava).
Pisac se ne p re tv a ra da pie. On s tu p a n a p u t stv arn e
a ktivnosti. N jegov pothvat, iako esto nosi p ri in delirija,
n ije delirijski, p a bilo to i zbog toga to se isp u n ju je u djelu:
k ritik a poinje tam o gdje zavrava klinika. K njigom oznae
na realnost n ije p roizvoljna ve konvencionalna. Ona je
tako fik sira n a zakonim a. K onfuzna id eja n agodbe m ogla bi
se zam ijen iti id ejo m ugovora. T ad a b i se pokazalo d a je
d jela tn o st pisca istinski kon stitu ira ju a .18

Eksplikacija i interpretacija
O dbacuju i s ta r i m it eksplikaci
je teksta, k ritik a ko ja eli b iti dubin sk o m uzim a za cilj od
reenje sm isla: o na sam u seb e oznaava sv o jo m in terp reta-
tivnom p riro d o m u irokom sm islu rijei. S to se postie za
m jenom ek sp lik acije (K ako je d jelo sainjeno?) in te rp re ta
cijom (Zato je djelo sainjeno?). P rije svega, izgleda d a se
pro iru je polje p rim je n e k ritik o g posla: ne ogran iu ju i
se vie na pro u a v a n je sre d stav a , n a slijep u teh n ik u , otva
ra m u se neistra e n a o b last ciljeva. T ako m ogu b iti p o sta
vljena bitna p ita n ja k o ja dovode n a scen u ne sam o oblik
knjievnog ina, ve i njegovo znaenje.
In te rp re t je onaj tko, drei se sre d ita , ili rad ije sred i
ne, p ris tu p a zam jeni: ono to m u je p redloeno zam je n ju je
term inom jed n a k e vrijed n o sti, b a re m ak o rad i pravilno. Kad
p rim je n ju je svoje u m ijee n a neko knjievno djelo, o n p ri
stu p a zam jeni k o ja u m je s to d jela u s ta n o v lju je sm isao. Na
laj nain istim inom p okazuje dvije stv ari: m je sto d jela i
sadraj koji isp u n ja v a to m jesto. T reb a rei da, p o stav lja

M eutim , treb a ja sn o uv id jeti d a ideja ugovora im a sam o vrijednost

slike: ona oznaava p o sto jan je p roblem a ne u sp ijev aju i d a ga razrijei; ona
je ak pogrena u to lik o to evocira sp o n ta n u , individualnu i k olektivnu o dluku.
T u v oluntaristik u m itologiju mogue je sru iti sam o o b jek tiv n im prouavanjem
odnosa koji uje d iiju ju ili su p ro tsta v lja ju d jelo njegovoj publici.

68
jui se u pro sto re djela, on izlae sm isao koji se tu nalazi.
U s-tvari, in te rp re tac ija ostvaruje o b rn u tu , ali ekvivalentnu
operaciju: ona djelo tra n sp o n ira u ko m en tar nastojei da
tim prem jetanjem objelodani njegov sadraj, neprom ije
njen i osloboen u k rasa koji su ga skrivali. In te rp re t ostva
ruje zam jenu djela i tako u udnom recip ro citetu pronalazi
neto em u je ono sam o zam jena.
In te rp re tira ti znai ponavljati, ali vrlo neobinim ponav-
ijanjem koje kazuje vie k a m ju i m anje. To je proiava-
jue ponavljanje na k ra ju kojega se do tad a skriveni smisao
pojavljuje u sam oj svojoj istini. Djelo je upravo izraz tog
smisla, to znai tak o e r ovog ko ji ga zatv ara i koji treba
razbiti da bi se ono vidjelo. In te rp re t vri to osloboditeljsko
nasilje: on ra in ja djelo kako bi ga ponovo stvorio prem a
svom sm islu, nagonei ga da oznaava izravno ono to je
izraavalo posredno. In te rp re tira ti znai tak o er prevoditi:
iskazati u term inim a oiglednosti ono to je sadravalo i za
dravalo nejasni i nepotpuni jezik. Prevoditi i reducirati:
svesti na jedinstveno (jedino i nezam jenljivo) znaenje p ri
vidnu raznolikost djela. Ta bi redu k cija, paradoksalno, m o
rala b iti plodonosna u m je sto da b u d e osirom aujua, je r
dodaje tek stu jasn o u i istin u kojih je njegovo slovo p a ra
doksalno lieno. Ali takvo produbljivanje im a oigledno
kritiko znaenje. B ogatstvo koje ono razotkriva u djelu isto
vrem eno je otk ri e njegova sirom atv a: Bilo je to, bilo je
sam o to. Platon ne kae n ita drugo:
Jer ako se djela p jesn ik a lie b o ja poezije i ako se
rec itiraju kao takva, razm iljam na to ona slie . . . Moemo
ih u sporediti s onim licim a koja, nem ajui druge ljepote
osim svoje svjeine, p re s ta ju privlaiti pogled kada ih cvijet
m ladosti napusti. (Drava)
Svedeno na izraz sm isla, djelo je u opasnosti da znatno
izgubi svoju svjeinu. K ako bi m u v ratio ono to m u p rip a
da, k o m en ta to r e m u m orati dod ati u k ras svog vlastitog
stila.
Tako su p o stavljeni principi im anentne kritike: u djelu
je zadran sm isao koji tre b a osloboditi. Djelo je u svom iz
riaju govorljiva i varljiva m aska ko jo m je taj sm isao u k ra
en. Spoznati djelo znai d o p rije ti do tog bitnog i jedinog
sm isla. In te rp re ta tiv n a k ritik a poiva na stanovitom b ro ju
iluzija koje su ve razobliene. Ona sm je ta djelo u p ro sto r
koji o b d a ru je perspektivom dubine. Ona razobliuje nepo
sredno varljivi k a ra k te r djela, dvosm isleni znak koji u ka
zuje na odreen sm isao i istovrem eno ga prikriva. Ona, n a

69
pokon, u djelu p retp o sta v lja d jela tn u p risu tn o st jed in stv e
nog sm isla oko kojeg je ono, iako n a razliite naine, sa
brano. Osim toga, izm eu djela i njegove k ritik e ona u sp o
stavlja odnos interio rn o sti: kako je in te rp re tativ an , kom en
ta r se postavlja u srce djela i pokazuje njegovu tajn u . Izm e
u p red m e ta (knjievnog djela) i njegove sp o zn aje (k riti
kog diskursa) nem a nikakve druge distan ce osim one k oja
mo ina, sm isao dijeli od njegova oitovanja. K o m en tar je
sadran u djelu, ako to n ije obrn u to . U svakom sluaju, i
jedno i drugo p o m ijeano je n a n ain koji, kao to smo
vidjeli, k a ra k te riz ira em p iristi k u m etodu.
Nem ogue je zaustaviti se n a idealu b itn e k ritik e, im a
nentne kritik e ko ja bi b ila ponavljan je, k o m en tar, isto
itanje. N ije dovoljno rastv o riti tok tek sta da b ism o otkrili
p o ruku koja je u n jem u upisana, je r b i ta u p isan o st bila
upisanost em p irijsk e injenice. Istin sk a sp oznaja im plicira
odvojenost izm eu svoga d isk u rsa i p red m e ta tog d iskursa:
ona ne uzim a za cilj d a ponavlja ono to je ve reeno. Im a
nentna je k ritik a nuno konfuzna k ritik a , je r zapoinje tako
to ukida p rincip svoje razlike. Jasn o je, m e u tim , d a se
ona inae m oe p rik azati kao n a jstro a k ritik a : svojom p o t
vrenom voljom da bude v jerna sm islu tako da ga oslobodi
svih neistoa koje ga m ije n ja ju i rem ete, on a izm eu djela
i njegova itaoca jam i b itn u adekvaciju. U zm aknuti p red
pothvatom in te rp re tac ije znai p ris ta ti n a to d a se on izda
ili da se izgubi u djelu, tj. da se u brizi za lanu objek tiv n o st
privilegira nebitno. Znai, zapravo, odb aciti o slukivanje te
m eljne i op sje d a ju e tajne.
B itna tekoa ko ju m o ra raz rije iti k riti k a aktivnost,
shvaena kao racionalni p o thvat, je s t dakle ova: s jed n e
strane, ona ne m oe sm a tra ti da jo j je njezin p red m e t dat
em pirijski, ne m ijeajui pri tom e p rav ila vjetin e i zakone
spoznaje. P redm et kriti k e spoznaje ne nalazi se p red njom
u svojim vidljivim granicam a. R azum ijevanje tih granica
pretp o sta v lja p reth o d n o raz m a tra n je p red m eta, koje se ne
sastoji u tom e da se on zam ijeni idealnom i ap stra k tn o m
konstrukcijom , ve u tom e da se p r e m jesti u n jem u sam o
me kako bi dobio racionalni sta tu s. S druge stran e, ova spo
znaja, iako ne eli pa sti u no rm a tiv n u iluziju sudei u
naivnom sm islu rijei moe p ro m a tra ti djelo sam o takvim
kakvo jest i m ora o d u sta ti od h tije n ja da ga m ijen ja, m a
kakvo ono bilo. To bi, zapravo, znailo podvrgavati ga no
vom tipu pravila (ne vie tehnikih p rav ila suk lad n o sti ve
m oralnih i politikih pravila slaganja). N a taj nain treb a

70
 izai izvan djela i objasniti, rei ono to djelo ne kae, n iti
bi moglo rei: isto tako tro k u t na koncu konca uti o zbroju
svojih kutova. M eutim , ovaj se izlazak ne moe izvesti na
bilo koji nain: nije rije o tom e da se zbog osujeivanja
em piristike iluzije zapadne u norm ativnu iluziju te da se
u m je sto djela postavi n eto drugo (cenzura i in terp retativ n i
kom entar dva su m ogua oblika takve zablude).
O bjasniti znai upravo, odbacujui m itologiju razum ijeva
nja, prepoznati u djelu tip nunosti k oja ga o d re u je i ko
ja se zacijelo ne svodi na smisao. N ije p itan je u tom e da se
djelo sueli s vanjskim principom istine. Um jesto da se
izrekne norm ativni sud, bolje je identificirati v rstu istine
koja ga tvori i u odnosu na koju ono im a sm isla. Ta istina
nije odloena u djelo, p risu tn a u njem u kao jezgra u plodu.
Ona je istovrem eno, paradoksalno, u n u tra i odsutna. Ako
nije tako, tre b a priz n a ti da je djelo nespoznatljivo, udesno
i zagonetno, te da je kritiki pothv at uzaludan.
Da bism o osujetili in te rp re tativ n u iluziju, dovedeni smo,
dakle, do toga da form uliram o m etodiku hipotezu koja se
tie p rirode djela. D jelo m ora b iti razraeno, razm otreno,
bez ega n ikada nee biti teorijska injenica, p red m et spo
znaje. Ali ono tak o e r m ora biti ostavljeno takvim kakvo jest,
bez ega e m u se p rid a ti vrijednosni, a ne teo rijsk i sud.
Ono m ora b iti izgraeno i zadrano u vlastitim granicam a,
to je s t ne sm ije biti podreeno po th v atu izgradnje. Taj e
dvostruki zahtjev im ati stvarno sm isla sam o ako je sugla
san priro d i djela: potre b n o je da proizvod rad a pisca moe
b iti tako p rem jete n da bez njega p red m e t p o tro n je o staje
nesposoban da postane p red m e t spoznaje. Kao izgovor re
torikim laskanjim a ono n ikada nee biti oslonac racional
nog istraivanja.
Da bi se izalo iz kruga k ritikih iluzija, treb a predloiti
teorijsku hipotezu: djelo nije usred o to en o na sm isao koji
prikriva dajui m u svoj gotov oblik. Nunost se d jela tem e
lji na vlastitoj viesm islenosti: o b jasn iti djelo znai raspo-
znati i razluiti p rincip takve raznolikosti. Postulat jedinstva
djela ko ji je, vie ili m anje eksplicitno, u vijek opsjedao kri
tiki posao mora, dakle, b iti razoblien: djelo n ije stvorila
na m je ra (objektivna ili subjektivna); ono je p roizvedeno po
lazei od o dreenih uvjeta. Svaki napis im a neki sm isao,
ak ako je taj sm isao vrlo daleko od onoga to m u ga je
a u to r n am jeravao dati. (S artre, P rsentation des T em ps
M odernes). Djelo bi bilo ispunjeno sm islom , i ta je punoa
ono o em u se tre b a p ita ti. Ali takvo b i p ro p itiv an je bilo

71
oigledno iluzorno, je r bi svoj oblik dobilo od p rikrivene
govorljivosti, iznikle iz sam oga djela, k o ju bi se ona zadovo
ljila izraziti. Istin sk o se p ita n je nee od n o siti n a tak v u kva-
z iprisutnost; p rije nego idealnu i iluzornu punou, ono e
uzeti za pred m e t tu u p lju rije ko ju djelo d isk retn o izgova
ra te u n joj procijen iti distancu ko ja dijeli vie sm islova.
Ne treba, dakle, oklijevati d a se u d jelu raz o tk rije ne
p otpu n o st i bezoblinost, pod u vjeto m da se te rijei ne
shvate u negativnom i pogrdnom sm islu. P rije nego na toj
dovoljnosti, ko ja bi m u davala idealn u ko n zisten tn o st, treb a
se zaustaviti n a toj odreenoj nedovrenosti, k o ja stv arn o
k rn ji oblik knjige. Djelo po sebi m o ra b iti n epotpuno: ne
izvan sebe, je r bi ga bilo dovoljno u p o tp u n iti d a bi se rea
liziralo. T reba raz u m je ti da ne p o tp u n o st k o ju u n jem u ozna
ava sueljenost razliitih sm islova p red sta v lja istin sk i ra
zlog njegove sreenosti. T anka c rta d isk u rsa je s t priv rem e
ni privid, iza kojeg tre b a znati p rep o zn ati o d re en u kom
pleksnost tek sta, im ajui, naravno, u vidu da ta kom pleks
nost ne bi m ogla b iti iluzorna i p o sred n a k o m pleksnost to
taliteta.
O bjasniti djelo znai: u m je sto d a traim o skriveno sre
dite, koje bi m u davalo ivot (in te rp re ta liv n a je iluzija or-
ganicistika i vitalistika), tre b a ga sagledati u njegovoj zbilj
skoj izglobljenosti. Znai, dakle, odbaciti p rin cip u n u tra n je
analize (ili im an en tn e kritike), ko ja b i v jetak i zatvarala
djelo u sam o sebe i, zbog toga to je p otpuno, deducirala
sliku to ta liteta (je r se i slike tak o e r ded u ciraju ). S tru k tu
ra djela, ko ja d o p u ta da ga zahvatim o, je s t u n u tra n ji po
m ak, ili ona cezura pom ou koje ono odgovara jed n o m tak o
e r nepotpunom rea lite tu koji pom ae sagledavati a da ga
p ri tom e ne odraava. K njievno djelo d aje m je ru razlike,
prua pogled na odreeno odsustvo: izrie ga, iako o njem u
m nogo ne govori. P rem a tom e, ono to u n jem u tre b a vi
djeti je s t to to m u nedostaje, m an jk av o st bez koje ne bi
postojalo, bez koje ne bi im alo ta rei, n iti b i im alo sred
stva da kae ili ne kae.
Kao to je Lenjin pokazao u povodu T olstoja i kao to
em o m i p okuati da pokaem o u povodu J. V em ea i Bal-
zaca, ono to u djelu potie e k splik aciju n ije lana jed n o
stavnost koja m u da je prividno jed in stv o njegova sm isla.
To je u njem u p risu tn i odnos, ili o p reka, izm eu elem enata
izlaganja ili razina kom pozicije, on o d isp a ra tn o obiljeje
koje pokazuje da je djelo izgraeno n a su k o b u sm isla. Ovaj
sukob n ije znak njegova izopaenja; on d o p u ta da se u

72
 djelu o tk rije posto ja n je drugosti posredstvom koje je u
odnosu s neim to nije ono i to se zbiva n a njegovim
m arginam a. O bjasniti djelo znai pokazati da, su p ro tn o p ri
vidu, ono ne postoji po sebi ve, naprotiv, nosi ig odree
nog odsustva koje je tak o e r princip njegova identiteta. Iz
dubljena zbog aluzivnog p risustva d rugih knjiga, protiv
kojih se izgrauje, okreui se oko odsustva onoga to ne
moe rei, obuzeta odsustvom izvjesnih rijei na koje se ne
prestano vraa, knjiga se ne gradi kao pro d u etak jednog
smisla, ve polazi od inkom patibilnosti vie smislova, to joj
je i n ajvra veza s realitetom u zategnutom i uvijek obna
vljanom sueljenju.
V idjeti kako je knjiga sainjen a znai tak o er vidjeti
od ega je sainjena; a od ega bi bila sainjena, ako ne
od te m anjkavosti, koja joj daje po v ijest i odnos prem a
povijesti.
M eutim , tre b a se uvati da se ideologija in terp retao ije
ne zam ijeni ideologijom eksplikacije. Stoga tre b a ukloniti
stanovit bro j p o stu la ta koji im pliciraju teo rijsk o nepoznava
nje knjievnog djela. Ve je naznaen izvjestan b ro j tih po
stulata: po stu la t ljepote (djelo je sukladno m odelu), p o stu
lat nevinosti (djelo je dovoljno sam o sebi i u spostavlja
njem svog jednostavnog disk u rsa u k id a sve do sjean ja na
neto to ono nije), p o stu la t sklada ili to ta liteta (djelo je
savreno: dovreno, ono tvori potp u n u cjelinu). Tim po stu la
tim a tre b a dodati i druge koji, iako su m oda inkom patibil-
ni s p rethodnim , ne p ru a ju stoga teo rijsk o znanje: p ostulat
o tvorenosti i p o stu la t dubine.
Pod izgovorom da se u djelu id en tificira njegova teo
rijsk a nedovrenost ne sm ije se zapasti u ideologiju otvo
renog d jela :19 djela koje, um ijeem svoga u stro jstv a, sam o
tvori princip svog beskonanog variran ja . T ada ono ne bi
im alo sam o jedan, ve vie smislova. No ta m ogua, besko
nana m notvenost, koja je svojstvo ili posljedica i ije je
isp u n jen je povjereno itaocim a, nem a n ita zajedniko s re
alnom , nuno konanom kom pleksnou, koja je s tru k tu ra
knjige. Iako djelo ne proizvodi, ne sadrava princip svoje za
tvorenosti, ono je ipak definitivno zatvoreno, zatvoreno u
granicam a koje m u p rip a d a ju a da ih sam o sebi nije dalo.
N edovrenost je djela tak o e r razlog njegove konanosti.
Istovrem eno zam ijeniti tok tek sta reljefom koji m u daje
njegova nedovrenost moe znaiti da se iza djela uoava

19 Usp. U m bcrto Eco, L'ocuvre ouverte, 6d. du Scuil.

73
drugo djelo, koje bi bilo njegova tajn a , i kojega b i ono bilo
m aska ili prijevod. Na taj nain palo bi se u in te rp re tativ n u
iluziju. Taj p o slje d n ji pokuaj poiva n a p o stu la tu dubine,
koji velikim dijelom n a d a h n ju je trad icio n aln u k ritik u .

Implicitno i eksplicitno
Isto tako bih morao saznati kakvi
su doista njihovi nazori, vie paziti
na to to oni rade negoli to govo
re, ne samo zato to zbog pokvare-
nosti naih obiaja ima malo ljudi
koji su bili voljni kazati sve to mi
sle, ve i zato to veina i samo to
ne zna; budui da je, naime, svje
sna djelatnost kojom neto misli
mo razliita od djelatnosti kojom
spoznajemo da neto mislimo, to
se esto jedna nalazi bez druge.
(D escartes, Rasprava o m etodi, I I I dio)

Da bi se k ritik i d isk u rs uspo stav io a da se ne izloi

povrnom i nitavnom p o n a v lja n ju djela, p o tre b n o je d a go
vor odloen u k n jigu bu d e n e p otpu n , da n jim e ne b u d e sve
dokazano te da tako o stan e m ogunost d a se kae n eto
drugo, drugaije. P rizn an je djela ili n jem u okolne sjenovite
zone prva je m an ifesta cija kriti k e n ak an e. Ali tre b a se p i
tati o priro d i te sjenke: O znaava li on a istin sk o odsustvo
ili je ona nastavak neke k vaziprisutn o sti? To se m oe izrei
na nain ve postavljenog p ita n ja: H oe li on a b iti podloga
eksplikacije ili izgovor in te rp re tac ije ?
N ajp rije e se rei da je k ritik a u o dnosu na djelo koje
je p odupire njegova eksplikacija. Ali to tad a znai ekspli
c irati? E ksplicitno se p rem a im plicitn o m odnosi kao to se
eksplikacija odnosi p rem a im plikaciji: ob a se o p ren a p a ra
svode na d istinkciju m anifestnog i latentnog, otkrivenog i
skrivenog. E ksplicitno je ono to je fo rm aln o objan jen o , iz
raeno, ak i zavreno: eksplicitno n a k ra ju d jela odgova
ra implicitnom koje ga zapoinje i oznaava da je sve re
eno. E k splicirati znai explicare: razviti i, p rije svega,
razm otriti. Ptice raire n ih krila je s u p tice ija su krila
rastegnuta. Tako, otv ara ju i knjigu, k ritik a , bilo da u njoj
eli pronai skriveno blago, bilo da je eli p ro m a tra ti kako
leti v lastitim krilim a, s m je ra na to da jo j dade sta tu s ili

74
pak razliit tok. Treba rei da k ritik a aktivnost tei da
kae istinu, istinu koja nije bez odnosa s knjigom , ali koja
s njom nije vezana kao sadraj sa svojim izrazom. U knjizi,
dakle, nije sve reeno, tre b a saekati eksplicitnost kritike
koja e m oda sam a b iti b e skrajna. M eutim , iako kritika
rije nije izraena u knjizi, ona je na stanovit nain njezino
svojstvo: ona nep restan o na n ju ukazuje, iako je doista ne
izrie. Treba se p ita ti o sta tu su te utnje. Je li ona sluaj
oklijevanja ili nunost statu sa? O tuda problem : Postoje li
knjige koje kau to to govore a da nisu k ritik e knjige,
to je st a da ne ovise izravno o jed n o j ili vie knjiga?
Ovdje prepoznajem o klasini p roblem in terp retacije la
tentnog sm isla. Ali taj problem tei da poprim i nov oblik:
u stvari, jezik knjige na sto ji da po sebi bude p o tp u n jezik,
izvor m je re svakog govora. B udui da nem a drugog hori
zonta osim sebe, on ve u poetnoj gesti im a u pisanu zatvo
renost. O dvijajui se u zatvorenom krugu, taj jezik ne sk ri
va u sebi nita do sebe sam a: on im a sam o svoj sadraj i
svoje granice te u svakom od svojih lanova nosi peat vla
stite eksplicitnosti. M eutim , on nije dovren: rije to je
upisuje knjiga, gledam o li je paljivo, p o jav lju je se kao bes
konana. Ali ona za cilj uzim a upravo to odsustvo zavretka
i o staje u njem u. P raznina u n u ta r koje se odvija knjiga jest
to m jesto gdje sve tre b a rei, i tako nik ad a nije reeno, ali
koje ne podnosi ni prein a k u posredstvom drugog govora,
zatvorenog u konane granice to m u ih daje njegova nedo
vrenost. N a taj nain je, ini se, utem eljen a nem ogunost
k ritik e da bilo to doda ili kae o knjizi. Ona bi je jedva
m ogla obavezati da o njoj kae vie, bilo u vidu nado-
m jestka, bilo u p ra e n ju njezina diskursa.
O staje, m eutim , oigledno da, iako jc knjievno djelo
sebi dovoljno kao djelo, njem u ned o staje v lastita teo rija
koju ono ne sadri, niti potie. Ono se ni na koji nain ne
spoznaje kao takvo. G ovoriti o njem u s kritikog stajalita
ne znai ponavljati ga, rep ro d u c ira ti ga ili ga pak ponovo
sainiti. To ne znai ni rasvjetljav ati u n jem u stanovite
tam ne toke, to je s t pom ou sistem a biljeki, koje isp u n ja
vaju m argine knjige, p recizirali ono ega nije bilo. Takoer,
kad k ritiki disk u rs p o stavlja kao p oetnu hipotezu (a ta je
hipoteza u v jet njegova izraza) da je govor djela nepotpun,
on tim e ne preuzim a z a datak da ga up o tp u n i, da sm an ji
njegove nedovoljnosti, kao da on ne ispunjava posve svoje
m je sto koje bi stoga, napokon, treb alo zauzeti. Vidjeli smo:
Spoznaja djela ne u stan o v lju je se na sam im p ro sto rim a dje-

75
la, ve, naprotiv, p retp o sta v lja d ista n c u bez koje bi se spo
znaja i p red m e t dokinuli u svojoj konfuziji. Da bi se sa
znalo to kae pisac, n ije ga dovoljno p u s titi da govori,
dati m u rije. Taj govor, upalj od svoga izriaja, n e bi
mogao biti u p o tp u n je n na vlastito j razini. K ritik i d isk u rs
nem a za funk ciju da dovri knjigu. On se, n aprotiv, p o sta
vlja u njezinu n e p o tp u n o st da bi o n jo j sainio teo riju ; ta
je nepo tp u n o st toliko k o rje n ita da jo j ni jed n o naelo ne
uspijeva d ati m jesto.
Tako ne-kazano knjige nije m an jk av o st k o ju tre b a po
puniti, n e d o sta tn o st ko ju bi bilo dovoljno n ad o k n ad iti. Ne
radi se o priv rem en o m ne-kazanom k o je b i se m oglo defini
tivno ukloniti. T reba u d jelu razlu iti njegov nuni sta tu s
ne-kazanog. N a p rim je r, m oe se p o k azati d a ono to daje
oblik d jelu je s t rad ik a ln a d rugost, k o ju u n jem u proizvodi
ju k stap o zicija ili sukob vie sm islova. Taj su k o b k n jig a ne
rjeava, ne a p so rb ira , ve ga sam o po ka zu je.
Tako vie ili m an je kom pleksna o p rek a, k o ja d jelu daje
stru k tu ru , ne m oe n jim e b iti z b iljsk i iskazana. Ona, m e
utim , tvori njegov izraz i d a je m u g rau. To to djelo ne
kae, ono ga oituje, ono ga o tk riv a svakim svojim slovom.
Ono n ije sainjeno ni od ega drugog. Ta m u u tn ja d aje
i njegovu egzistenciju.

Rei i ne rei
Ono to kae k n jig a dolazi iz od
reene utnje. N jezina pojava im p licira prisutnost ne-ka
zanog, m ate rije kojoj da je oblik, ili podloge n a kojoj gradi
lik. Tako knjiga n ije dovoljna sam a sebi: n ju nuno p rati
stanovita o d sutnost, bez koje je ne bi bilo. Spoznati knjigu
to im plicira da se vodi ra u n a i o tom o dsustvu.
Stoga izgleda podobno, i opravd an o , p ita ti se u povodu
svake proizvodnje ne izriui to to ona p reu tn o im
plicira. E ksplicitno trai im plicitn o oko sebe ili u svom
nastavku. Da bi se u sp jelo rei n eto , im a i n eto drugo
to ne treba rei. To o d su stvo nekih rijei F reu d je p om ak
nuo na novo m jesto, gdje se sam prvi postavio i to je on,
paradoksalno, nazvao nesvjesnim . Da bi p o tp u n i izriaj uspio
biti kazan, on se obavija slojem ne-kazanog. P ita n je je u
tom e da se sazna zato on ne izrie tu zab ran u . P rije nego je
eli priznati, m oe li ona biti prep o zn ata? O onom e to ne

76
 izrie, to m oda ne m oe izrei, govor ne izrie ni odsustvo;
istinsko poricanje ide sve do prisu stv a zabranjenog term i
na ne dajui m u ak ni njegovo svojstvo odsutnosti.
T reba rei da govor p ostaje djelo od tre n u tk a kad iza
zove takvu o dsutnost. Ono bitn o u svakom govoru je st n je
gova u tn ja , ono to on dovodi do u tn je, u tn ja daje svoj
oblik vidljivom e. B analnost?
Moe li se o toj u tn ji rei da je skrivena? to je ona
tada? U vjet p o sto ja n ja (polazite, m etodiki poetak) ili bitni
tem elj (idealni ishod, apsolutni izvor koji n a p o ru d aje sm i
sao?). Sredstvo ili oblik povezanosti?
Moe li se ta u tn ja n a tje ra ti da govori? Da kae ono
to n ije iskazano? to o n a eli rei? U kojoj je m jeri tada
dvolinost nain da se govori? To znai: Je li mogue da
prizovem o p risu tn o sti, naoj p risu tn o sti, ono to se skrilo?
u tn ju kao izvor izraza. Je li to to kaem ono to ne ka
em? O tuda glavna opasnost kojoj se izlau oni to hoe
sve rei. U ostalom , ono to djelo ne izrie, m oda ga ono i
ne skriva: to m u n a p ro sto nedostaje.
M eutim , odsustvo govora im a m noga d ruga sredstva;
ono govoru da je njegovu tonu situ aciju , ovlaujui ga za
jednu oblast, oznaujui m u oblast. Pom ou rijei u tn ja
postaje glavno s re d ite izraza, njegova toka k rajn je vid
ljivosti. Govor nam na koncu n ita ne kae: tiina je ona
koju se p ro p itu je , je r ona je ta koja govori.
Ono to d o p u ta da se vidi u tn ja je s t govor; ako, n a
ravno, govor ne d o pusti d a se vidi u tn ja.
Ta dva sred stv a eksplikacije to se o sla n ja ju n a laten
tno ili skriveno ne m a ju podjed n ak u konzistentnost. Skrive
no je ono to late n tn o sti o stav lja njezinu n a jm a n ju vri
jed n o st j e r ta d a se o d su tn o m rijei p o jav lju je odsustvo go
vora, to je s t sta n o v ita p ris u tn o st k o ju je dovoljno izluiti.
Uvijek vlada su glasnost o n unosti d a se govor svede na ono
su p ro tn o to m u da je egzistenciju, lik ili osnovu. Ali toj se
situaciji odrie ravnotea ko ja na sto ji jed in o da je razrijei:
lik ili osnova? O vdje nalazim o sve dvosm islenosti ideja po
rijek la i stv a ra n ja . N epriznatu koegzistenciju vidljivog i sk ri
venog, sudionitvo vidljivog i skrivenog. Vidljivo nije n ita
drugo do skriveno u drugom obliku. Problem je sam o u to
m e da se s jednog p rije e n a drugo.
Prva je p red o d b a d u b lja zato to d o p u ta da se vrati
oblik druge ne p rep u ta ju i se z a tv a ran ju u prolaznu m e
haniku pro b lem atik u : da bi bio nuno sredstvo izraza, taj
tem elj u tn je ne d o p u ta da bu d e znaajan. On n ije jedini

77
 sm isao, ve ono to da je sm isao sm islu; on govori ne bilo
to, je r je tu da n ita ne bi rekao, ve n am precizno nazna
uje uvjete pojave govora, dakle njegove granice, i tak o mu,
ne govorei u njegovo ime, d a je realn o znaenje. L atentno
je sredstvo posredovanja. To ne znai d a se ono odb acu je u
pozadinu, ve sam o da n ije drugi sm isao k o ji b i n ekim u
dom napokon rasprio prvi. Tako em o b o lje u v id jeti da
se sm isao sasto ji u odnosu eksplicitnog p rem a im plicit
nom , a ne s jed n e ili druge s tra n e b a rijere ; u tom drugom
sluaju tre b a lo bi izabrati, to jest, kao uvijek, p revesti ili
kom entirati.
Ono to je vano u nekom djelu je s t to to ono ne izri
e. To n ije ishitrena biljeka, n eto to ono o d b ija da kae,
a to bi ve bilo zanim ljivo; na to m e b i se m ogla izgraditi
m etoda odm jeravanja u tn ji, p riz n a tih ili ne. to vie, ono
to je vano je s t to to ono ne m oe iskazati, je r se u tom e
odigrava raz ra d a govora u nekoj v rsti h o d a u tiinu.
Cijelo je p ita n je tad a u tom e d a se sazna m oe li se
p ropitivati odsustvo rijei koje svakoj rijei p reth o d i kao
njezin uvjet.
Lukava pitanja
Svemu to ovjek o b jelo d a n ju je m oe se postaviti
pitanje:
to on eli s k riti? Od ega eli o d v ratiti pogled?
K oju p re d ra s u d u eli on evocirati?
I napokon: Dokle ide s u p tiln o st njegova licem jerstv a i
do koje m jere on d o p u ta zabludu? (Zora, 523)
To su za N ietzschea lukava pitan ja , Hinterfrage, pi
tan ja to dolaze iz pozadine, d ra n a u rezervi, zasjedi, zam ke.
Moe se p ostaviti pitanje: tak o N ietzsche p ro p itu je i
p rije ak nego to pokae kako se p o sta v lja p ita n je, on na
znauje n unost da se postave p ita n ja ; je r im a ih vie.
Predm et tih p ita n ja, ili n jihova m eta, je s t sve on o to
ovjek objelodanjuje. Sve: to znai d a nieansko p ita n je
koje je posve su p ro tn o preslu av a n ju je r, kao to em o
vidjeti, sam o sebe dovodi u p ita n je p o sje d u je tak av ka
ra k te r teo rijsk e openitosti da se m oem o za p ita ti je li ga
opravdano p rim je n jiv a ti n a posebn u o b last, o b last knjiev
ne proizvodnje. Ono to do ista postaje vidljivo je s t djelo,
sva djela. Pokuat em o p ris tu p iti takvoj p rim je n i opeg
stava na je d n u posebnu oblast.
Ono to ovjek objelo d an ju je: ovdje oigledno n je
m ake rijei kau b o lje i vie nego fran cu sk e rijei. Lassen

78
 znai istovrem eno initi, pu stiti da se ini i initi da se ini.
Bolje nego i jed n a druga ta rije oznaava gestu, ne dvo
sm islenu ve kom pleksnu, knjievne proizvodnje. Ona je
ostavlja vienju, pod jedinim uvjetom da u njoj ne trai
obrise bilo kakve evokativne m agije: inspiracije, pohoenja,
kreacije. Proizvesti znai uiniti da se vidi i d ati da se vidi.
Da se rad i o liavanju, n ajbolje pokazuje pitanje: to on
eli? T akoer, d o p u stiti da se vidi vie je nego odluka,
to je tvrdnja: izraz djela tn e snage k o ja ipak ne iskljuuje
stanovito autonom no n a sta jan je vidljivog.
Pothvati koje pro p itiv an je d o p u ta da se o tk riju jesu:
skriti, odvratiti pogled i, dalje pretvarati se. Postoji,
oigledno, stanovit poredak koji povezuje sve te operacije:
skrivati znai ne initi vidljivim ; o d v ratiti pogled znai po
kazati ne pu ta ju i da se vidi, sprijeiti da se vidi ono to
je istovrem eno pokazano; ili pak, u drugom sm islu, vidjeti
ne pu taju i da se vidi. To dobro izraava sliku p retv aran ja:
djelovati s p retv a ra n je m znai uvijek djelovati. Sve se dakle
zbiva kao da p o stoji p rem jeta n je naglaska; djelo sebi i
drugim a o tkriva na dva razliita plana: ono ini vidljivim
i ono ini nevidljivim . Ne sam o zbog toga to, da bi se po
kazala jed n a stvar, ne tre b a pokazivati drugu, nego zbog
slijedeeg: od sam e stvari koja se pokazuje odvraen je
pogled. To je nad re en o st govorenja i kazivanja: ako a u to r
ne kae uvijek ono o em u govori, on ne govori nuno o ono
me to kazuje.
N adalje, u Nietzscheovu je tek stu rije o p red rasu d i, a
zajedno s njom po jav lju je se id eja m istifikacije, varke. Ne
zbog ove ili one rijei tako se eventualno moe nazvati
ono to je netko d opustio da postan e vidljivo ve zbog
toga to po sto ji govor: cijeli govor. P red rasu d a je n eto to
se ne p ro su u je govorom , ve p rije njega, a to on ipak
prikazuje kao sud. P re d ra su d a je ono to se nam ee kao sud,
rije koja o staje pom alo s ove stra n e rijei. M eutim , sm i
sao je tog stava, tog p ita n ja dvojak: rije evocira p red ra
sudu kao sud; ali istovrem eno tim e to p ristu p a evokaciji,
ona je oznaava kao p red ra su d u . Ta rije ne govori: to je
sud; ona evocira p re d ra su d u . Ona stv ara alegoriju suda. I
rije po sto ji zato to eli takvu aleg o riju ije pojavljivanje
priprem a. Takav je u n joj udio vidljivog i nevidljivog, po
kazanog i skrivenog, jezika i utnje.
O vdje dolazim o do p osljednjeg p itan ja. I napokon: tu
se zbiva p rijelaz na novi p lan sistem atsk o g p o retk a, gotovo
o brat. Moglo bi se rei da postoji p ita n je o prvim pitan jim a.

79
To p ita n je koje vri g rad n ju zam ke dovodi u p ita n je prvo
p ita n je ocrtavajui istovrem eno s tr u k tu ru d jela i njegove
kritike:

p ita n je 2

M oem o se za p ita ti do koje je toke p rvo p ita n je p o

ivalo na zabludi; budui da se to p re tv a ra n je p rim je n ju je
na sve, ne bi tre b a lo v jerovati da je ono totalno, bez g ra
nica. Ono je relativ n a u tn ja ko ja ovisi o jo u tljiv ijo j m ar
gini: nem ogunosti p retv a ra n ja , to je s t zapravo istine jezika.
N aravno, u tom b a la n sira n ju rijei ne b i treb alo vid jeti
njegovu pod ijeljen o st izm eu kazanog i ne-kazanog, k o ja je
m ogua sam o zbog toga to je stav lja u ovisnost o tem eljnoj
istini, o punini izraza, o d raz u hegelovske d ijalek tik e, te d ija
lektike koju Nietzsche, kao M arx n e p rijate lj idola, podnosi
sam o o b rn u tu . ele li se poto-poto p ro n ai referen ce tih
p ita n ja u form i p jesm e, tre b a ih rad ije traiti u Spinozinu
d jelu. Prijelaz s p re tv a ra n ja na zabludu, s tim glavnim m o
m entom i napokon, je s t tak o e r k re ta n je k oje om oguuje
prijelaz na treu v rstu spoznaje. N ietzscheova je p ita n ja Spi
noza postavio u glasovitoj knjizi ko ja je jed n o v rijem e m o
gla izgledati kao m odel svih knjiga, kao P isanje.
Istin sk a zam ka rijei je st, dakle, n jezin a u tljiv a pasiv
nost koja je ini d oista djela tn o m instancom . Z abluda je
utoliko injenica onoga koji d o p u ta n a sta ja n je vidljivog,
kao i onoga koji p o stavlja prva p ita n ja, a nazivam o ga k ri
tiarom .
U odnosu na istin sk u p ro cje n u djela, onu k o ja sadri
p osljednje pita n je, k ritik a u obinom sm islu rijei (pri e
m u je k riti a r onaj k oji se zadrava n a p rv o m p itan ju ) i
a u to r su jednaki; ali m ogua je i d ru g a, razliita k ritik a
koja postavlja drugo pitan je.
L a birint dvaju p ita n ja o b rn u ti lab irin t je r se osvaja
u pravcu odlunog izlaza n e p re stan o vodi izbor izm eu
lane su p tilnosti i istinske su p tiln o sti; jed n a vidi a u to ra
polazei od k riti a ra, i kao k riti a ra; d ru g a ga p ro su u je
tek kad je zauzeta pozicija u izraajn o j istin i rijei, i n je
gove rijei. T ada djelo, o trg n u to od lanih g ran ica svog em
p irijskog prisu stv a, poinje zadobivati znaenje.
 Dva pitanja
K ritika o p eracija n ije dakle je
dnostavna: ona nuno im plicira nad re en odnos dvaju pi
tanja. Treba rei: Da bi se spoznalo djelo, valja iz njega izai.
N akon toga pita n je ne uzim a djelo ni s drugog stajalita, s
druge stra n e prevodei ga na drugi jezik ili svodei ga
na drugu m jeru, ali ne potpuno ni iz njegove u n u tra n jo
sti, od onoga to ono kae i izjavljuje da kae, tam o gdje
ono p rete n d ira da postie svoju pun in u . T reb a stoga p retp o
staviti da djelo im a svoje margine, ono to u n jem u jo nije
potpuno takvo, u em u se moe vidjeti njegov n astan ak , n je
gova proizvodnja.
K ritiki e problem , dakle, b iti u povezanosti dvaju pi
tanja, ne odloen u jed n o ili drugo, ve u p rin cip u polazei
od kojega se pita n ja, izgleda, diferen ciraju ; njegova e kom
pleksnost b iti kom pleksnost artikulacije d vaju p itan ja. Za
hvatiti tu a rtik u la c iju znai postaviti se u disk o n tin u itet, to
jest p o n a jp rije je kon stitu ira ti; p ita n ja nisu sam a od sebe
da ta u svojoj specifinosti, ili su p ak toliko u sebi da ih nosi
beskonana tajn a . Treba, dakle, p rije svega postaviti p itan ja,
postaviti ih istovrem eno, to tak o e r znai nadvladati ih.
Priznanje te sim ultanosti, koja isk lju u je svaku ideju
p rio rite ta , je s t tem eljno. J e r to je on o to, ve u poetku, do
p uta da se rasp ri divovska u tv ara estetskog legaliteta. Bu
dui da p ita n je koje je odreeno da preb iv a u svijesti pisca
nije jednostavno, ve je podijeljeno svojom upuenou na
drugo pitan je, pro b lem koji ono eksplicite tre b a da rijei
nee m oi biti sam o u tom e da se prevede jed a n p ro je k t u
granicam a pravila vaenja (ljepote) i suglasnosti (vjernosti).
P itanje form alnih granica n a m e tn u tih izrazu nee vie ak
biti vaee kao asp ek t problem a: kao izdvojiv elem ent p ro
blem atike, ono e b iti potp u n o elim inirano. Stoga to svjesna
volja da se ostvari p ro je k t p isa n ja nuno poinje u form i
ideolokog zahtjeva neega to tre b a rei, a ne prih v aan ja
pravila to jest, p rije svega, onoga to ne tre b a rei, ona e
biti dovedena dotle da sebi daje uv jete m ogunosti tog p o t
hvata: in stru m e n te, stv a rn a sredstv a te p rak se; pravila e
tu m oi dobiti m je sto zato to su izravno u potrebljiva.
Pravi problem nije, dakle, u ogranienosti pravilim a
ili u odsu tn o sti te ogranienosti ve u nunosti da se sm i
sle oblici izraza, ili jednostavno da se p ro n a u : ne idealni
oblici ili u tem eljeni na tra n scenden tn o m p rin cip u po th v ata
samog, ve takvi da m ogu neposredno posluiti kao sredstvo

6 T eorija knjievne proizvodnje 81

izraza za odreeni sadraj. Isto tako, p ita n je v rijed n o sti tih
oblika ne moe n a dm aiti granice te nep o sred n o sti. Ti oblici
ne postoje, m eutim , sam o na nain n ep o sred n e p risu tn o sti:
oni m ogu posluiti njihovoj u p o tre b i i v id je t e se d a to
postavlja vrlo teak p roblem ; oni m ogu b iti p red m e t ponav
ljanja: oni e sam o pro m ije n iti v rije d n o st n eem u to treb a
o drediti i to odluuje o svem u. U stv ari, ti se oblici ne
pojav lju ju odjednom , ve n a k ra ju duge povijesti, k o ja je
povijest rad a na ideolokim tem am a. Povijest o blika koji
e kasnije biti nazvani tem am a u stro g o m sm islu rijei od
govara povijesti ideolokih tem a; ona jo j je ak up rav o p a ra
lelna, to je lako pokazati na povijesti bilo k oje ideje, kao
to je na p rim je r ona o R obinsonu. O blik se p o jan ju je ili
m ije n ja da bi preuzeo nove zahtjeve ideje. Ali o n je tak o er
sposoban za nezavisne p reo b raaje, ili za in erciju , koji savi
ja ju lin iju ideoloke povijesti. N a k o ji god se n ain on zbi
vao, uvijek posto ji korespondencija, i tak o b i se m oglo rei
da je on a u tom atski. Ovo p ro k az u je te dvije po v ijesti kao da
su lanovi povrnog p ita n ja koje n ije dovoljno sam o sebi
je r je u tem eljeno na paralelizm u, p ita n ju djela. R azina in
terp reta c ije , odreene tim paralelizm om , p o p rim it e sm isao
sam o o b jelodanjivanjem druge razine s kojom e on im ati
o d reujui odnos: p ita n jem p ita n ja.
Istraiv an je u v jeta m ogunosti d jela zav rit e u odgovo
ru na eksplicitno pita n je, ali ono nee m oi istraiv ati u v jete
lih uvjeta, niti sagledati da taj odgovor sam tvori p itan je.
M eutim , drugo e p ita n je b iti nuno p o stav ljen o u n u ta r p r
vog, ili pak p reko njega. To drugo p ita n je d e fin ira po naem
m iljen ju polje povijesti: ono prik a z u je d jelo u toj m jeri
to im a poseban, ali n e tra v e stira n odnos to ne znai
nevin s povijeu. Ono, dakle, to tre b a in iti je s t da se
pokae kako je p osredstvom s tu d ija izraavalakog posla m o
gue pokazati u vjete tog posla, k o jih on sam ne m oe b iti
svjestan, to ne znai d a ih ne razu m ije: d jelo su sree kao
zapreku p ita n je p ita n ja; ono je svjesno sam o u v jeta koje
sam o sebi da je ili koje upo tre b lja v a . O to j late n tn o j spoznaji,
koja nuno po sto ji je r bi i bez n je bilo d jela a d a i nisu
realizirani eksplicitni uvjeti, m oglo b i se razm isliti o b raa
n jem nesvijesnom e djela (ne njegova au to ra). Ali to nesvjesno
ne djelu je ni kao zam jena. N aprotiv, ono izbija u n u ta r sam o
ga rada; ono je u d jelu ni kao p ro d u e ta k eksplicitnog
naum a, je r proizlazi iz po tp u n o razliitog prin cip a. Ne radi
se tak o e r ni o drugoj svijesti: svijesti drugoga, drugih, ili
drugoj svijesti o istom e. S tvaralak u pseu d o sv ijest n e tre b a

82
 udvostruavati stvaralakim nesvjesnim : ako p ostoji nesvje
sno, ono ne moe biti stvaralako, zato to kao uvjet prethodi
svakoj proizvodnji. Radi se o neem u drugom , a ne o svijesti;
ono to se trai analogno je odnosu n a koji ukazuje M arx
kad zahtijeva da se iza svakog ideolokog fenom ena sagle
daju m aterijalni odnosi to proizlaze iz baze drutava, ne da
bi se pojava tog fenom ena objasnila jednostavnom emanaci-
jom iz baze, to bi se svodilo na k on stataciju da je ideoloko
u stvari ekonom sko u drugom obliku. O tuda m ogunost da
se ideoloko svodi n a ekonom sko. Za M arxa i Engelsa p ro u
avanje ideolokog fenom ena, to je s t neke debate n a razini
ideologije, n ije odvojivo od raz m a tra n ja k reta n ja n a razini
ekonom ije; ne zbog toga to bi ona bila d ruga debata, drugi
oblik te debate, ve zbog toga to je to deb ata debate. Kon
stitu ira n je ideologije im plicira odnos ideolokog p rem a eko
nom skom .
Problem je djela, ako ono posto ji, postavljen dakle u dje
lu i po djelu, ali on je i n eto drugo nego sv ijest o problem u.
Stoga se prava eksplikacija m ora zadrati n a vie razina
istovrem eno, nik ad a m eutim ne p resta ju i da ih razm atra
zasebno u njihovoj specifinosti:
1. Prvo pita n je, zaista u n u tra n je djelu, u sm islu blisko
sti, o staje rasplinuto: ono je tu a da ga i nem a, podijeljeno
izm eu vie od re e n ja koja m u d a ju sta tu s kvaziprisutnosti.
Raspreno u svom izriaju ono dakle m ora b iti rekonstitui-
rano, ponovo sabrano, prepoznato. Ali bilo bi pogreno p ri
kazivati taj rad kao op e ra c iju odgonetavanja: ta jn a u njem u
nije skrivena i, u svakom sluaju, ona se ne skriva, ne su p ro t
stavlja nikakav o tp o r tom popisivanju, koje je jednostavna
klasifikacija, i jedva m ije n ja njegov oblik; ona tu n ita ne
gubi od svoje p riro d e, svoga sjaja, svoje m isterije.
U prvi se m ah, dakle, rad i o stru k tu ra m a. Ali ide se i
d alje od toga: zaustaviti se na s tru k tu ra m a znai p rib ra ti
rasp ren e lanove. Ne bi se sm jelo vjerovati da je tako kon
stitu ira n sistem . K akav sistem ? Njegov odnos s drugim si
stem im a? N jegov odnos s onim to n ije sistem ?
2. K ad je izalo iz svoje sum aglice, tre b a pro n ai sm isao
i doseg tog p ita n ja. Moglo bi se rei: dati m u upis u ideoloku
povijest ko ja povezuje p ita n ja, nie problem atike. Ali ta se
upisanost ne odm jerava jednostavn o poloajem p ita n ja u
odnosu n a druga p ita n ja ili p risustv o m povijesti izvan tog
posebnog djela, zato to m u daje istovrem eno o b last i m je
sto. Ta povijest n ije u odnosu n a djelo u jed nostavnom po
loaju izvanjskosti: ona je u njem u p risu tn a stoga to je

83
 djelu, da bi se pojavilo, b ila p o tre b n a ta po v ijest k o ja je je
dini princip njegove realnosti, ono em u se ono tak o er
m ora o b ratiti da bi pro n alo sredstv a svoga izraza. Ta povi
jest, koja n ije sam o p ovijest djela iste naravi, p o tp u n o od
re u je djelo: ona m u da je njegovu realn o st, ali i ono to
djelo nije, a to je najvanije. A nticipira! em o jed a n p rim je r
koji em o a n alizirati kasnije: iako je Ju les V em e h tio b iti
p redstavnik jednog ideolokog s ta n ja , o n n ije m ogao eljeti
da bude takav kakav je stv a rn o bio. On je h tio b iti p re d
stavnik odreenog sta n ja ; to p red sta v lja n je ovako je izrazio:
rije je o dvije razliite operacije, iji su s re t tv o ri poseban
p o thvat u ovom slu a ju proizvod n ju izvjesnog b ro ja k n ji
ga. Te dvije predstave, iji jaz o d m jerav a u d jelu ono to
je o d su tn o st djela, ne m ogu se o cijen iti istim arg u m en tim a
je r nisu iste naravi.
M ora, dakle, b iti m ogue da se djelo p ro p itu je polazei
od vjernog opisa, k o ji re s p e k tira k a ra k te r djela, ali koji bi
bio neto drugo nego novo izlaganje njegova sad raja, n a
p rim je r u obliku sistem atizacije. J e r o pisati, o sta ti u d jelu
to se vrlo brzo zapaa m oe se sam o ako se istovre
m eno odlui da se dosegne s o nu stra n u : n a p rim je r, kako bi
se pokazalo to je ono duno rei da b i rek lo to to je e
ljelo rei, je r ne sam o da bi djelo h tje lo to n e rei (to je
drugo pitanje), ve zacijelo stoga to ono to n ije h tje lo rei.
Nije, dakle, p ita n je u tom e da se uvede h isto rijsk a ek sp lik a
cija p rilije p lje n a izvana na djelo. T reb a, n ap ro tiv , pokazati
n eku v rstu b lijesk a u n u tra n jo s ti djela: ta p o d ijeljen o st, ne
svjesno koje je za njega p o v ijest to se odigrava polazei od
njegovih granica, p rep la v lju ju i ih, je s t n jegovo nesvjesno
zato to ga ono p osjeduje. Stoga je m ogue uiniti p u t koji
ide od posjedovanog d jela do onoga to ga po sjed u je. Jo
jednom , n ije rije o tom e da se djelo u d v o stru i nesvjesnim ,
ve da se u sam om inu koji ga izraava o tk rije n e to to
nije ono. Stoga e nalije onoga to je nap isan o b iti povijest.
U sam om se d jelu tak o e r m ogu tra iti m otivi da se iz
njega izae. Polazei od eksplicitnog p ita n ja i odgovora koji
m u je zaista d a t p ri em u je oblik p ita n ja itljiv u tom
odgovoru m oi e se p o sta v iti p ita n je p ita n ja, a n e jedno
p ored drugoga. Takav je pokuaj b rem e n it iznenaenjim a:
da bi se potraio sm isao djela ne onaj k o ji o no sebi daje,
ve onaj koji ga dri raspolaem o, p rib jeg av aju i djelu
sam om , ve p rip re m lje n im m ate rijalo m , u n a p rije d uloenim
pom ou p ita n ja koje e m u se postav iti. Istin sk i su o tp o ri
drugdje, moglo bi se rei u itaocu; oni ne s p re a v a ju da

84
predm et bude potpuno sprem an za ispitivanje, koje zacijelo
nije bilo predvieno, je r djelo apsu rd n o je ponovno kazati
ne kae ono to ne kae. Ako je to tako, b it emo po tp u
no opreni in terp retaciji, u obinom sm islu rijei, ili kom en
taru koji u dvostruuje sm isao drugim sm islom , konano iden
tinim prvom e. In te rp re ta c ija toboe trai izgovore, ali ovdje
predloena eksplikacija nalazi svoj potp u n o sprem an predm et
i zadovoljava se da o njem u dade istin itu ideju.
D oprinijet emo, dakle, da se posluim o konkretnim p ri
m jerom kojim em o se baviti kasnije, do ovoga:20 problem
Julesa V em ea razlae se u dva pitanja. Vano je da to raspr-
snue u dva lana o staje sam o po sebi u n u ta r problem a i
prep u ta m u, dakle, svu njegovu koheziju. Ne tre b a n asto
ja ti da se n au dva Julesa V ernea, na prim jer, ili da se je
dan Jules V em e p refe rira drugim m oguim a. Taj je problem ,
kako se radi o knjievnom predm etu , k ristaliziran u onom e
to se m oe nazvati tem om , koja je u svojoj ap strak tn o j
form i osvajanje prirode, a u ideolokoj realizaciji, koja joj
daje oblik motiva, putovanje, ili .pak R obinson (koji je, izgle
da, V em eova ideoloka opsesija, je r je, bilo to i u vidu
aluzije, p risu tan gotovo u svim njegovim knjigam a). Ta se
tem a moe prouavati n a dvije razliite razine:
1. U potrebe tem e, a p rije svega av an tu re njezine form e,
koje uostalom sadre, iako je s u sre t rijei epizodian, form u
avanture. Tada em o b iti dovedeni do p o stav ljan ja proble
m a pisca u radu.
2. Sm isla tem e; ne sm isla koji u njoj postoji, nezavisno
od djela, ve sm isla koji tem a doista uzim a u n u ta r djela.
Prvo pitanje: D jelo na sta je iz tajn e k oju tre b a prevesti.
Drugo pitanje: Ono se ozbiljuje o tk riv aju i svoju tajnu.
S im ultanost ob a ju p ita n ja defin ira beskonano, neodred-
ljivo razliit rask id k o n tinuiteta. Taj je rask id ono to treb a
prouiti.

Unutranje i izvanjsko
Do sada sm o m nogo govorili o
tom e to se zbiva u djelu. Govorili sm o i o njegovim gra
nicam a. Tako sm o m oda zapali u p ro sto m e m etafo re koje
su, m eutim , dru g d je razobliene.

20 V idjeti, u treem dijelu , stu d iju o J. V erneu.

85
 T reba ustv rd iti da granica n ije po sred n ik , m je sto p ro
laza, kom unikacije izm eu u n u tra n je g i izvanjskog, k ro
noloke razm jene izm eu onoga p rije i onoga poslije (po
n a jp rije djela po sebi, a potom djela za druge). Ta granica
nije razdvajanje, fro n t na kojem u se u sp o stav lja nezavisnost,
ve sredstvo autonom ije.
Ova je toka vrlo vana, je r nas p o te u je od p ad a u
e m pirisliku ideologiju u n u tra n jo sti: b u d u i d a se djelo
zainje na toploj b lisk o sti njegovih tajn i, b u d u i d a rasp o
re u je svoje elem ente kako b i im dalo zadovoljavajuu o r
ganizaciju dovrene i u sredotoene cjeline, sva'ka je k ritik a
tada im anentna.
T reba istisn u ti te slike k ritik o g s a n ja re n ja i uv id jeti
da djelo nem a u n u tra n jo sti, nem a izvanjskosti. Ili pak,
njegova je u n u tra n jo s t, kao i izvanjskost, ista k n u ta , ra
stvorena. Tako se ona nam ee oku k o je je lju ti p o p u t ko
uljice, b o lje rei p o p u t om otaa. R astv o ren a u tro b a : je r
za n ju je za tv a ran je da se tak o pokae. To to ne kae, ona
pokazuje znakom koji se ne m oe u ti, ali k o ji tre b a vidjeti.
Na taj nain k ritik a alegorijski ko m b in ira slu h i vid: ono
to se ne m oe uti, tre b a znati pogledom id en tificirati. Jo
se jednom pokazuje da se djelo ne o b ra a onom e tk o ga ita
n a jednostavan, ve na kom pleksan nain.
P osebno je b itn o sh vatiti d a d jelo n ije p o p u t u n u tra
njo sti koja bi globalno b ila u odn o su s izvanjskim . Tako
su se pokazale sve obm ane kauzalne eksplikacije.
Sve ovo nam d o p u ta da vrlo jed n o stav n o razrijeim o
p ita n je o dvojivih ideolokih izraza,21 p ris u tn ih u djelu, iako
oni izgleda p rip a d a ju d rugaijoj razini izraza. Ne rad i se
o djeliim a izraenim n a nekom d rugom p o p ritu , razlii
tom od p o p rita proizvodnje djela, i p ren esen im takvim ka
kvi jesu u njega. Ovi izrazi n isu sam o uvedeni u djelo:
p repravljeni u njem u, oni zadobiv aju razliit sm isao od
onoga koji su im ali u po e tk u te istin sk i p o s ta ju elem enti
m a djela.

Dubina i kompleksnost
Svojom u p o rn o m lin earn o u dis
kurs djela u sp o sta v lja od re e n ob lik nunosti. On n ap re
duje, neum itno se n a sta v lja u o kv iru to m u ga o d re u ju

21 Preuzim am taj izraz od A. Badioua; o tom p ita n ju vid jeti, u treem

dijelu, stu d iju o Balzacu.

86
 vlastite granice. Ta je linija sam o naoko krhka: n ita ne
doputa da se ona prekine, da se prom ijeni, da joj se p ri
drui drugi d iskurs iz kojeg bi crpio to tka n je koje mu,
izgleda, nedostaje. Tekst je sm jeten u sistem atsk u slaba-
nost: n ita se ne moe uiniti da se on izvue iz sebe sa
moga ili da se sueli sa sam im sobom u trag an ju za istin
skom jedrinom . Ne padajui u norm ativnu iluziju, u knjigu
kako je ona prikazana, nem a ni jed n e rijei koja se moe
dodati, niega podobnog za ispravku.
M eutim , nije pita n je u tom e d a m u se pokloni jed an
podreeni, to znai zaslijepljeni pogled. Treba ga vidjeti
upravo takvim kakav jest. N ije vie dovoljna m ehanika
vjernost, koju definira jedino suglasje. T ada je lako pronai
dubinu: kao enigm u ili kao m asku iza koje se p rik riv a na
padna p risu tn o st. A to je opet nain da se tek st predstavi
kao glatka i dekorativna povrina, varljiva u svome savren
stvu. Ako je problem tako postavljen, da b i se spoznalo dje
lo, tre b a strg n u ti m asku ili d edu cirati njegovu nunost:
pokazati da se posredstvom pisa n ja sam disk u rs izopauje.
M eutim , ta ideja skrivene istine ili sm isla o staje d osta
sirom ana u poukam a, oskudna, iznad svega varljiva. U raz
m jeni koju ona predlae izm eu tem elja i povrine postoji
napokon sam o a p s tra k tn i o b rat koji, ostavljajui problem
nerijeenim , sam o prem ee njegove term ine. T ada se, u
jasnom fakticitetu , pokazuje da d isk u rs d jela drugaije iz
rie istu stvar. M isliti djelo, polazei od p a ra su p ro tn o sti
stvam ost-privid, znai o b rn u ti norm ativ n u iluziju da b i se
palo u in te rp re tativ n u iluziju: vidljivu liniju tek sta zam ije
niti pravom linijom koja bi bila sm jeten a iza prve. Tako
se ustan o v lju je slika p ro sto ra tek sta (to je p ro sto r u kojem
se odigrava ta razm jena), dubine. Ali ta je nova dim enzija
sam o ponavljanje prve; dubina je proizvod ideoloki plod
nog, teo rijsk i besplodnog u d v o struen ja (jer tim e to sam o
djelo sm je ta u p e rspektivu, ono n as zaista ne pouava o
tom e to ga odreuje).
M eutim , knjiga n ije form a k o ja bi tak o jednostavno
skrivala tem elj. K njiga ne skriva n ita, ne zadrava, ne u
va nikakvu tajn u ; ona je sva itljiva, p o n uena pogledu, iz
ruena. M eutim , taj d a r n ije lako p rim iti i on se nipoto
ne prilagouje spontanom p rijem u . B rbljivo upo rn o m u t
njom djelo ne d o p u ta tako jednostav n o da ga vidim o ona
kvim kakvo je st; ono ne bi m oglo rei sve istovrem eno; ono
nem a drugog diskursa, rasp ro strto g da b i skupilo, p rib ralo
ono to izrie. Kao to sm o vidjeli (Lice i nalije; ali ne tre

87
ba b rk a ti vienje i razum ijevanje), lin ija se tek sta osvaja
u vie sm jerova. U njoj su k raj i po etak nerazm rsivo po
m ijeani. S druge strane, su p ro tn o onom e to b i se m oglo
pom isliti slijedei je, ta lin ija nije jed in stv en a ve organi
zirana p rem a sre en o sti stvarne raznolikosti. Knjievno d je
lo, po nunosti svoje naravi, ne m oe iskazati jed n u stv ar
u isti m ah, ve barem dvije, koje se u d ru u ju i m ije a ju a
da se ne m o ra ju b rk ati. Njegov je oblik, dakle, kom pleksan:
linija je njegova d isk u rsa je d rija nego to izgleda n a prvi
pogled, b rem e n ita je rem iniscencijam a, k a ja n jim a , ponav
ljanjim a, a tak o e r i odsustvim a. I p red m e t tog d iskursa,
tak o e r m notven, n ije sveden na sam oga sebe u savrenom
udvostruenju, ve n a p ro tiv razvijen u tih tisu u lica k o ja
su odvojene, disk o n tin u iran e, n e p rijate ljsk e realn o sti. Da
leko od toga da ta j d isk u rs iskazuje ili ne iskazuje ono
to bi bilo njegova ta jn a , on izm ie sam om e sebi, ne p ri
pada vie sebi, je r je na te g n u t izm eu svih tih su p ro tn ih
odreenja.
Djelo vie tre b a p ro p itiv a ti o njegovoj stv arn o j kom
pleksnosti, nego o njegovoj m itsk o j dubini. O buzeto g ra
nicam a stroge raznolikosti, ono je tako p o d re en o b itn o m
zahtjevu: da bi iskazalo neku stvar, p o tre b n o je da istovre
m eno iskae i drugu, ko ja nije nuno iste p riro d e. Ono u
nitim a jedinstvenog te k sta povezuje vie razliitih linija,
koje je nem ogue razdijeliti. P ita n je n ije u tom e d a se odvoji
ono to se m eusobno nuno slijedi, ve d a se pokae n je
gov raspored. Ono to djelo kazuje n ije jed n a ili d ru g a od
lih linija, ve njih o v a razlika, n jiho v k o n tra st, ta p u k o tin a
koja ih dijeli i k o ja ih vee.
Ovo se m oe p okazati n a jed n o m e lem en tarn o m p rim je
ru. S tilistika d o p u ta da se id en tific ira ju izvjesni problem i
koje m ora rije iti pisac kad se na e p re d od re en im , po
sebnim i odluujuim izborom : izm eu svrene p ro lo sti i
sloene prolosti, izm eu prip o v ije sti u p rv o m licu i p ri
povijesti u treem licu, da se posluim o sam o n ajje d n o sta v
nijim situacijam a. T aj se izb o r m oe o b jasn iti, ali p rije
nego se opravda, tre b a ga provesti. No d jela tn o st pisca nije
ni sam o ni izravno rukovoena za sebe defin iran im stili-
stikim zakonim a. Sasvim sup ro tn o , o na d efin ira te zako
ne. Pisac n ije n e tk o tko se bavi stilistikom , znajui je ili
ne znajui; njegovo djelo n em a s ta tu s strik tn e p rim jen e.
Pisac susree stanovite specifine p ro b lem e kojim a, piui,
d aje rjeenje. S u p ro tn o o nim a koje p o sta v lja stilistik a, ti
problem i, i rje e n je koje ih z biljsk i sainjava, n isu n ikada
jednostavni. Pisac uvijek m ora razrijeiti vie problem a is
tovrem eno, na razliitim razinam a; ni jed an se izbor nika
da ne zbiva sam po sebi. In te rp re tira ti znai upravo svesti
eksplikaciju na ustanovljenje sam o jednog od ta dva izbora.
Takav jednostavan p o stu p a k S a rtre p rim jen ju je, u jednom
glasovitom tekstu, n a Cam usova Stranca.** Istin sk a se eks
plikacija uvijek odnosi n a sloenu realnost, gdje se nuno
susree vie odreenja. Ona udeava uinke zakona koji
prip a d a ju razliitim oblastim a stvarnosti. Stoga se u tkivu
djela uvijek susreu pukotine, p ro tu rje ja bez kojih ono ne
bi postojalo. Zato tre b a rei da je tok tek sta sistem atian,
ali da nik ad a ne m oe b iti sveden n a usp o stav ljan je jedno
stavnog i potpunog sistem a.
Jedan od b itn ih razloga te kom pleksnosti lei u tom e
to djelo nikad ne dolazi samo. Ono je uvijek odreeno po
stojanjem d rugih djela, ko ja m ogu p rip a d a ti drugim sekto
rim a proizvodnje. N em a prve knjige, ni nezavisne, apsolut
no nedune knjige: novosti, originalnost u knjievnosti, kao
i drugdje, uvijek se defin ira ju odnosim a. Takva je knjiga
uvijek m je sto razm jene: njezina se au to n o m ija i njezina
koherenost p laaju cijenom te drugosti, k o ja ponekad moe
biti i izopaenje.
Istin sk i itati, znati ita ti i znati to p red stav lja itanje,
znai ne p u stiti da izm akne bilo to od te m notvenosti. Osim
toga, p ored n a b ra ja n ja elem enata koji je tvore, to znai vi
d jeti sklad ili jedinstvo, koji s u u jed n o deform acije i ide
alizacije, razlog njezina procesa. Ne rad i se, jo jednom , o
tom e da se dokui late n tn a s tru k tu ra za k o ju bi m anifestno
djelo p red stav ljalo oznaku, ve o tom e da se konstituira ta
odsutnost, oko koje se isplee zbiljsk a kom pleksnost. Tada
e, m oda, biti m ogue istje ra ti oblike iluzije koji su k n ji
evnu k ritik u do sada drali u koncim a ideologije: iluziju
tajne, iluziju dubine, iluziju pravila, iluziju sklada. Decen-
trirano, izloeno, odreeno, kom pleksno p rizn ato kao ta
kvo djelo se izlae riziku da dobije svoju teoriju.

Lipanj 1966.

12 V idjeti, s tim u vezi, p red av an je R. Balibar o Strancu A. Camusa (o b jav

ljeno u korporaciji stu d en ata knjievnosti u T oursu).

89
2

N ek o lik o kritika
 Lenjin, kritiar Tolstoja
M arx i Engels bili su stalno zao
kupljeni knjievnom ili u m jetniko m proizvodnjom . Oni je
n eprestano spom inju, p o su u ju od n je p rim jere, pozivaju
se na nju. Ip ak ni jed a n ni drugi n isu posvetili neki tra jn iji
studij problem im a u m jetn o sti. Prave n a n jih aluzije, s tu
d ira ju ih u sp u tn o (Eugne Sue u S v e to j porodici), postavlja
ju tem elje teorijskog m ilje n ja (Uvod u k ritik u p olitike eko
nom ije) ali ih ne razvijaju. Pokazali su, dakle, za taj predm et
tra ja n interes, iako se n jim e n isu nik ad a zasebno bavili.
Tako jc poetkom naeg stoljea izuzm u li se Plehanov-
ljevo djelo i Lafargueovi eseji o u m je tn o sti i drutvenom
ivotu o m arksistikoj estetici po sto jao sam o p ro jek t,
bezbroj p u ta potvren, ali ne i ostvaren.
P oznato je ipak da je taj p ro je k t treb ao o stv ariti sam
M arx, koji je odluio da v rijem e to m u je ostalo nakon
svretka K apitala posveti s tu d iji o Balzacu. M arx i Engels
bili su, dakle, u to k u onog bitnog to se radilo u knji
evnosti. Razlog da oni tu nep re stan o u p o tp u n jav an u oba
vijetenost n isu oivotvorili je s t u tom e to za to n isu imali
vrem ena. M orali su ga posvetiti onom e to bism o mogli
nazvati njihovim teo rijsk im n a sto ja n je m da znanstveno raz
rade p rincipe borbe p ro le tarija ta. Svijet je knjievnosti po
vezan s tim na sto ja n jim a , ali na p o sred an nain, p a je sto
ga m orao biti privrem eno rtvovan.
U pravo zbog toga spisi to ih je Lenjin posvetio Tol-
sloju, u p o sljed n jim godinam a pieva ivota i u asu n je
gove sm rti, p red sta v lja ju u povijesti naunog m arksizm a
izuzetno djelo. To je prvi p ut, i rije d ak slu aj, da se jedan
politiki rukovodilac i znanstveni teo re ti a r tak o iscrpno
bavi nekim knjievnim problem om . Istin a, nije rije o knjizi

93
 u kojoj bi problem bio p otpuno razvijen, kao to je to, na
p rim jer, problem znanstvene m etode u M aterijalizm u i em-
piriokrilicizm u, ve o nizu prigodn ih lanaka, n ap isan ih iz
m eu 1908. i 1911, koji se u razliitim vidovim a bave jed n im
te istim pita n jem (Lav T olstoj kao ogledalo ru ske revolu
cije). Ne rad i se ni o organizirano m slije d u u ko jem u bi
bili raz m a tra n i uzastopni elem enti jed n o g p roblem a: razdio
ba je naoko vie proizvoljna (u stv a ri vie nuna), je r rije
je o ponavljanju istog lanka gdje je reeno isto, ali u tako
razliitom obliku da se est lanak a m oe ita ti sam o kao
cjelina.
Zbog toga se ti lanci i m o ra ju stu d ira ti kao jed in stv en
tekst, kao je d n a stu d ija , ne traei p ri tom e d istin k cije
izm eu razliitih stanja teksta. Ta nas stu d ija m oe m nogo
nauiti o Lcnjinovoj p o liti k o j m isli u to k u sp o m en u te tri
godine, ali nam m alo govori o sam om T olstoju. K aim o sa
m o da prvi lanak (1908) p okazu je a k tu a ln o st T olstojeva
djela, a p o slje d n ji (1917) in zistira n a injenici d a je doba
tolstojevtine prolo (godina 1905. donijela je h isto rijsk i
k raj tolstojevtini).
P rim a rn a je od lik a ovih tekstov a da su oni p ro d u k t po
litikog, a ne knjievnog ili teo rijsk o g rad a: o d atle n jihov
nain tre tira n ja p ro b lem a (iz d a n a u dan: p rem a tom e kako
to iziskuje politiki tre n u tak ). L enjin n ije svoje razm ilja
n je o T olstoju uobliio u k n jig u , to je uinio u M aterija
lizm u i em piriokriticiznvu, iji je sm isao tak o e r politiki,
ali na m anje nep o sred an nain. S e rija T o lsto j kao ogleda
l o . .. odgovara Lenjinovoj ak tiv n o sti u godinam a 1908. do
1911; ona i ne bi b ila n a p isa n a da n ije izravno povezana s
tad a n jim L enjinovim politikim razm iljan jim a. To razdo
blje (vrijem e lenjinistike estetike) je s t razd o b lje nak o n re
volucije 1905, koje L enjin posveuje u sk la iv an ju socijal
d em okratske p a rtije s novim p o tre b a m a k o je je ta godina
stvorila. N eposredni je teo rijsk i zad atak , dakle, d a se ka
rak te riz ira 1905. kako bi se saznalo zbog ega o n a oznaava
novo vrijem e.
Godina 1905. je zao k re t u p ovijesti p a rtije , s n jo m e za
vrava je d a n drugi period, o kom e je m ogue i nuno dati
opu definiciju. G odine 1905. do 1910. posveene su teo
rijskom p o v ratk u n a d e m o k ra tsk i g ra an sk i p erio d (1861
1905), koji se zavrava seljakom rev o lu cijo m 1905.
Ovaj pov ratak n ije zaobilaenje, on je p olitiki za d ata k tre
n u tka; bez njega b i bilo nem ogue u tv rd iti nove ciljeve
usklaene s periodom koji je uprav o zapoeo. T rebalo je

94
 pokazati kako poraz seljake revolucije im a p o z i t i v a n smi
sao (ona je om oguila da se ukae neto novo), a upravo se
u to dokazivanje uplee Tolstoj. Lenjin eli pokazati da
Tolstojevo djelo nem a n a th isto rijsk u vrijed n o st (dakle, na
koncu konca, ideoloku), ve da ono zadobiva svoj sm isao tek
ako se dovede u vezu ba s periodom od 1861. do 1905, koji je
proizveo i djelo, i tolstojevsku ideologiju. Upravo u tom
sm islu Tolstoj zasluuje da bude nazvan ogledalom ruske
revolucije (naravno, seljake revolucije iz 1905), ali su isto
tako godine 1908. do 1911. donijele k ritik u Tolstoja. Lenji-
nov doprinos m arksistikoj estetici povezan je s razraiva
njem naunog socijalizm a. Knjievni lanci m ogu oito po
sluiti tom razraivanju. Lenjin je, dakle, o tk rio u izvjesnim
veoma odreenim okolnostim a jed n u novu funkciju knjie
vne kritike, dajui jo j m je sto u opoj teo rijsk o j djelatnosti.
Pisati o Tolstoju, o njegovim rom anim a, ne znai sam o iska
zivanje poasti velikom ovjeku, ve je rije o tom e da se
knjievnoj proizvodnji vrati n jen a istin sk a uloga u asu
kada je tu ulogu m ogla im ati. E stetik a teo rija i politika
teo rija tijesno su povezane, pa je i Lenjinovo razm iljan je o
T olstoju im alo praktine zakljuke: Vie sam p u ta uo
kako V ladim ir Ilji kae da m oram o briljivo isp ita ti itavo
djelo T olstoja i, osim cjelokupnog akadem skog izdanja, ob
javiti m noge njegove pripovijesti, lanke, odlom ke, u b ro u
ram a i m alim odvojenim knjigam a, i iriti ih u stotinam a
tisua prim je ra k a, posvuda, podjedn ak o m eu seljake kao i
m eu radnike. (BonBruevi, navedeno u: L enjin o k n ji
evnosti i u m je tn o sti, E ditions sociales, str. 211)
Taj p ro je k t zadobiva sav svoj sm isao ako se p o v e e s
idejom koja sve vie prevladava u Lenjinovoj m isli o poli
tici (a ne o a dm inistraciji) k u ltu re . Lenjin nam , dakle, na
svoj nain d aje cjelokupnu i prav u sliku onoga to bi mogla
biti angairana k ritik a. On zasluuje tak o e r da bu d e n a
zvan ogledalom kritike.
Tako je opa ten d en cija koja oznaava Lenjinovu kri
tiku m etodu u tom e da knjievno djelo im a sm isla sam o
po svom odnosu p rem a povijesti, to znai da se po jav lju je
u odreenom povijesnom razdoblju i ne moe od njega biti
odvojeno. Ono od tog razdoblja dobiva c rte koje ga odli
kuju, ali i om oguuje da se to razdoblje k ara k te riz ira (uspo
redi: O kn jie vn o sti i u m jetn o sti, str. 78, b iljek a k oja se
tie narodnjakog pisca E ngelhardta: n au n a stu d ija o eko
nom iji moe se osloniti na svjedoanstvo knjievnih djela).

95
 Izm eu djela i povijesti p ostoji, dakle, n uan odnos koji se
na poetku ukazuje kao reciproan.
Tum aenje djela po njegovu odn o su p rem a povijesti za
dobiva veom a od re e n sm isao: tre b a ralan iti to znai
ograniiti h isto rijsk i perio d kojem djelo odgovara, istak n u ti
dva oblika k o h erentnosti, dva jed in stv a jed n o knjievno,
drugo povijesno. Ne bi, dakle, tre b a lo vjero v ati d a se p ro
blem rjeava ako se kae da d a ti p e rio d ko in cid ira s au
torovim ivotom . ak ako je i tako, o sta je d a se taj period
ko n stru ira , to znai da se pokae d a ini povijesnu cjeli
nu, odreenu izvjesnim tenjam a koje se sa b iru u istoj toki.
N a svaki nain, ono to je kazano u jed n o m knjievnom
djelu ne odgovara nuno vrem enu njegova au to ra : odnos
djela i povijesne zbilje ne svodi se ni na sp o n tan o st, ni na
sim ultanost; i izvjesni se pisci nadovezuju na d rugostepene
tenje svoje epohe, ili n a preivjelo sti m inulih epoha, p a se
openito m oe kazati da je pisac uvijek u za k an je n ju za
povijesnim k reta n je m ve i sto g a to o n jem u uvijek govori
naknadno: to se vie bavi stv a rim a koje su m u bliske m a
terijalno, vie tekoa osjea p ri p isan ju . N ije, dakle, jed
nostavno p ita n je ko je m periodu pripada pisac. O dgovor ne
dolazi sam po sebi. To je, m etodski, prvo p ita n je naune
kritike.
Oito je da je velik dio L enjinovih lan ak a posveen
raz m a tra n ju tog p ita n ja. E poha to lsto jev tin e obuhvaa raz
doblje od reform e 1861. do revolucije 1905: Pripadajui
uglavnom epohi od 1961. do 1904, T olstoj je izvanredno re
ljefno otjelovio u svojim djelim a, i kao u m je tn ik , i kao m is
lilac i propovjednik, h isto rijsk e specifinosti cijele prve
ruske revolucije (str. 127).
Epoha kojoj p rip a d a T olstoj i k o ja se izuzetno reljefno
odrazila u njegovim genijalnim um je tn i k im djelim a, kao i
u njegovu uenju, protee se od 1961. d o 1905 (str. 143).
T onije reeno, odnos T o lstoja s njegovom epohom
nije n e posredan i m o ra b iti brin o o d re en . D oista, ta epo
ha, koja odgovara velikoj epohi ru sk e povijesti, p o sjed u je
kom pleksne k a ra k te ristik e . N jene posebne c rte proizlaze iz
kom binacije razliitih u tje c a ja koji ine da ta povijest moe
biti opisana u etiri razliita stu p n ja.
Iako refo rm a iz 1861. oznaava u pravom sm islu konac
feudalnog razdoblja, slijedee raz d o b lje uva b itn e k a ra k te
ristike feudalne ekonom ije. Z em ljoposjedniko plem stvo
im a jo uvijek ulogu k o ja prevlad av a n a selu, ulogu koja
je ak bila uvrena ili b a re m pro d u en a reform om . Ona

96
 sadrava u stvari u p ravljanje dravom , ija s tru k tu ra nije
bila izm ijenjena. R usija nakon 1861. o staje Rusija zem ljo
posjednika. Ipak, ta je tra jn o st jed n e ekonom ske i poli
tike stru k tu re posve prividna. Ona, zapravo, definira p ri
vrem enu zbilju, ak tu aln o st koja se up rav o rui. Period od
1861. do 1905. moe tak o e r biti opisan kao period stare
p a trija rh aln e Rusije, ali se p ri tom e stav lja naglasak na ru
enje starog i uspostavu novog po retk a. R uenje itavog
ekonom skog, drutvenog i politikog sistem a, koji se oituje
u k a ra kteristinoj injenici bijega prem a gradovim a, na koju
se n e prestano podsjea, odgovara ubrzanom razvoju kapi
talizm a. G raanska se R usija izgrauje tokom te revolucije.
Ali, d om inantan je elem ent u politikoj o blasti seljaka
pobuna koja pred sta v lja istovrem eno pob u n u protiv feudal
nih naslje a23 i pro tiv kapitalizm a koji napreduje. Ta
nuno neodgovarajua pobuna, je r ne zna p ro tiv koga se
die i kojim sredstvim a m oe raspolagati, im a privrem eni
uspjeh tek utoliko ukoliko o sta je po d rukovodstvom buro
azije, ije tem eljne interese titi, i ako pom ae da se od
s tra n i ono to osta je od feudalne Rusije. Ona osobito pozaj
m lju je svoja ideoloka sredstva od buroazije: b it e to jedna
n aro d n jak a a v antura. S eljaka R u sija dolazi u prvi plan
povijesti sam o kao angairana u jed a n nuno privrem eni
savez, na tem elju slijepog kom prom isa. O datle k o n tra d ik to r
na ideologija24 (vjeno n a vagi izm eu p obune i odricanja)
i kao ishod: prom aena revolucija iz 1905, za koju Lenjin
kae da na sebi im a sva p rijelazna povijesna obiljeja. Taj
dosluh seljakih m asa i k a p italistik ih in teresa d at e cije
loj toj epohi, koja im a jedinstvo sam o po svom prijelaznom
k a ra k te ru , ulogu m euigre. Ve 1905. u spisu Partijska orga
nizacija i p a rtijska kn jie vn o st Lenjin je pisao:
Revolucija nije jo zavrena. Ako carizam vie nem a
snage da pobijedi revoluciju, ni revolucija jo n em a snage
da pobijedi carizam .
Taj p o k ret od jo ne do ve, koji bi m ogao k a ra k te
riz ira ti seljake s tru k tu re tog perioda, nalazim o ponovo u
Lenjinovim opisim a: . . . epoha koja dolazi poslije reform e,
ali koja p reth o d i revoluciji. Ili jo: . . . svi ti m ilijuni
ljudi, koji s u ve m rzili gospodare sad an jeg ivota, ali koji
jo nisu dospjeli do svjesne borbe.

23 Egalitarne revolucionarne tenje seljaka, k o ii se bore za p o tpunu o b

novu vlasti zem ljoposjednika, za uk id an je velikog feudalnog vlasnitva. (la
nak iz 1912, o H ercenu).
24 To je d em o k ratsk o razdoblje ru sk e povijesti. O datle kom pleksni naziv
koji se esto susree k o d L enjina: graansko-seljaka revolucija.

7 T eorija knjievne proizvodnje 97

 R evolucija 1905, velika ru sk a revolucija, k o ja e biti
seljaka revolucija, sauvat e taj p rijelazn i i p riv rem en i k a
rak te r. Upravo objan jav aju i tu revoluciju, Lenjin uspi
jeva dokazati da ona im a pozitivan sm isao.
Ipak, sva ova o b jan je n ja s u n ep o tp u n a, je r o stav ljaju
po stra n i etv rti lan, koji e se p o jav iti tek n a k ra ju tog
perioda da bi zadobio d o m inantno znaenje u slijedeem
periodu: rad i se o p ro le tarija tu . Ono to se dogaa u Ru
s iji o d 1861. do 1905, kako u feudalnoj tako u graanskoj
i u seljakoj R usiji, dobiva sav svoj sm isao ako se zna da
se upravo u tom tre n u tk u k o n stitu ira rad n i k a klasa i n je
na p a rtija kao rez u lta t rasp a d a jed in stv a sela zbog ra
zvoja kapitalizm a: Revolucija 1905. p o tp u n o je to dokazala:
s jed n e stra n e p ro le ta rija t je istu p io p o tp u n o sam ostalno
na elu revolucionarne b orbe, stvo riv i so cijald em o k ratsk u
rad n ik u p a rtiju . . . (Ibid. str. 48, O Hercenu)
Period od 1862. do 1904. bio je u p rav o tak v a epoha p ri
jelom a u R usiji k ad a se sta ro nep o v ratn o ru ilo naoigled
svih, a novo se tek organiziralo, p ri em u s u se dru tv en e
snage, koje su bile tvorci tog o rgan iziran ja, prvi p u t po k a
zale n a djelu u irokom openacionalnom razm jeru , u m a
sovnoj otvorenoj a kciji n a najra z li itijim p o p ritim a tek
1905. godine. (Ibid. s tr. 101)
Prividno feudalna, R u sija je u p rav o p o sta ja la g ra an
skom R usijom . S eljaka revolucija dovravala se u stv ari
radnikom revolucijom . G odina 1905. oznaava tre n u ta k k a
da radnika klasa m oe preuzeti ru k ovodeu ulogu: ta godi
na je, dakle, k raj jednog povijesnog p erio d a k o ji je tak o er
povijesni k raj tolstojevtine.
Z nanstvena analiza zahtijeva d a se vodi ra u n a o svim
tim elem entim a. Prvo to tre b a n a p ra v iti jest, dakle, d a se
oni identificiraju. O sobito je vano d a se n e m ijeaju , da
se interesi jed n e klase ne sh v a te kao in teresi one druge, to
bi po tp u n o iskrivilo o b jan je n je i politik o djelo v an je u sm je
rilo p u tem osuenim n a p ro p ast. Ta e tiri elem enta, koja
odgovaraju u tje c a ju e tiriju razliitih k lasa, jesu razliita;
sva tekoa dolazi o d atle to iako n isu n a istom p lan u
svaki na svoj nain p reu zim a jed n a k u vanost. Moe se ka
zati isto tako da rukovodeu ulogu u ovom p e rio d u im a
zem ljoposjedniko plem stvo (koje jo d ri v last), g ra an
stvo (koje osvaja u ekonom iji odlu u ju e m jesto), seljak e
m ase (koje vode p o k ret drutvenog p ro testa), rad n ik a kla
sa (koja se upravo organizira). Prem a tom e d a li je nagla
sak na jed a n ili n a drugi od ovih fak to ra, raz m a tra n i p eriod

98
dobiva razliito objanjenje. Ove su razlike osobito o sjetlji
ve u opisim a to ih je ostavila ru sk a knjievnost. Shem ati
zirajui pom alo, mogli bism o kazati da R usija Dostojevskog
ostaje bitno feudalna; R usija ehova oznaena je usponom
buroazije; Tolstojeva, kao to e se vidjeti, seljakim du
hom; R usija Gorkog in stitucijom gradskog p ro le tarija ta. Ali
oito je da istinski znanstvena analiza m ora voditi rauna
o svim tim aspektim a.
Zato govoriti o feudalnoj Rusiji, o graanskoj R usiji,
o seljakoj Rusiji, o pro letersk o j R usiji p red stav lja tek ver
balni izraz. K ara k te riz ira ti period, pokazati to stv ara n je
govo jedinstvo, znai pokazati da su ovi pojm ovi neodvojivi,
da jed a n ne o p stoji bez drugog: njihov je odnos njihova
kom binacija. Ne m ogu se zato odvojiti p arcijaln e stru k tu re,
ve tre b a pokazati kako se one ra sp o re u ju u stru k tu ru
cjeline.
P ostoji otvoreni konflikt izm eu seljakih m asa i zemljo-
posjednikog plem stva, a tak o e r izm eu radnike klase i
kapitalistike buroazije. Izm eu ova dva konflikta dolazi
do paradoksalnog p ro tu rje ja , je r se oni ne m ogu odvijati
izolirano, ve se, n a protiv, m o ra ju osloniti n a posredne fak
tore. Seljatvo je p risiljeno da pozajm i sredstva svoje borbe
buroaziji, a b o rb a p ro le ta rija ta m oe doi do cilja sam o
ako uspije da se ujedini sa seljakim m asam a. Ove s u po
sljednje, dakle, po svojoj povijesnoj situ a c iji nuno dove
dene dotle a da to i ne zn aju da ig raju dv o stru k u
igru: preuzim ajui graanske oblike p olitikih zahtjeva, one
se objektivno sta v lja ju n a stra n u buroazije: Ta m asa
uglavnom seljatvo pokazala je u revoluciji koliko je ve
lika n jen a m r n ja p rem a starom , koliko ona ivo o sjea sve
tekoe suvrem enog reim a, koliko je velika u n jo j stih ijsk a
tenja da se od n jih oslobodi i da n ae b o lji ivot. Revo
lucija 1905. potp u n o je to d o k a z a la :. . . s druge stran e, re
volucionarni seljaci (trudovici i Seljaki savez), borei se
za razne oblike u n ite n ja spahijskog zem ljoposjeda, sve do
ukidanja p rivatnog vlasnitva n a zem lju, borili su se ba
kao vlasnici, kao sitni poduzetnici. (la n a k o H ercenu,
str. 49)
Seljake su m ase, dakle, u p ro tu rje n o j situaciji: u asu
u kojem konflikt zadobiva o tvorenu form u, one se sta v lja ju
na s tra n u graanstva, dok je njihov a b o rb a p ro tiv vlasnitva
nuno b o rb a p ro tiv kapitalizm a. G lobalna s tru k tu ra p erio d a
m ogla bi dakle b iti u sredotoena oko tog glavnog p ro tu rje

99
ja, koje nije neposredno uoljivo (to tak o e r nije jedino
p ro tu rje je ili opi oblik p ro tu rje ja).
Ali revolucija 1905. pokazuje p riv rem en i k a ra k te r te
stru k tu re , a tak o e r i to d a b o rb a p ro tiv feudalizm a i ka
pitalizm a m oe u sp je ti sam o ako je voena istovrem eno, u
novom duhu, i s jo nepoznatim fo rm am a o rganizacije (so
c ijald em o k ratsk a p a rtija tek od tog tre n u tk a p okazuje da
je sposobna u p rav ljati borbom ). J e r e, n a jed n o m istom
frontu, radnika klasa povui za sobom seljake m ase, a po
litika b o rb a pro tiv feudalne drave i ekonom ska b itk a
protiv kapitalistikog d ru tv a m oi e se voditi istovrem eno.
S tudij to lstojevtine m ogu je sam o n a tem e lju ove an a
lize (od koje sm o oito dali sam o nekoliko c rta). S tu d ira n je
djela T olstoja sa sto ji se u tom e da se pokae u kakvim je
ono odnosim a s tako odreenom povijesnom s tru k tu ro m .
Ono em u bi nas to djelo tre b a lo n au iti o svojoj epohi,
i to nas njegova analiza zbiljski ui, n e sm ije b iti zam ije
njeno. Tolstojev odnos p rem a povijesti n a izvjestan nain
o staje skriven. On nam o svojoj epohi p ru a izvjesnu ideju,
koja nije a p rio ri lana, ali ko ja m o ra b iti djelom ina
ideja. Lenjin e rei: T olstoj nam d aje o povijesti izvjesno
stajalite.
Ovo nam p ru a prvi uvid u situ a c iju pisca. D oista je
angairan u p o k re tu svoje epohe, ali n a takav nain da nam
o njoj ne m oe d a ti p o tp u n uvid, a k ad b i to uinio, ne bi
vie bio pisac, nego bi se odredio novim odnosom p rem a zna
n ju i povijesti. Pisac n ije tu zato da b i ralan io p o tp u n u
s tru k tu ru jed n e epohe: o n nam o n jo j m o ra d ati sliku,
privilegirani uvid, koji se s p rav o m ne moe n ado
m jestiti ni jed n im drugim . Taj privilegij dolazi od njegova
m jesta u d rutvu, gdje p o sto ji u dva lika, kao osoba, i kao
pisac. Uloga je pisca, ako se tak o m oe rei da prip o v ijed a
jui da ivot povijesnoj stru k tu ri. Jed n o s ta ja lite m o
e biti politiki lano, a ipak uvati izvjesnu knjievnu vri
jednost. N akon revolucije, u jed n o m ved ro m lan k u (Jedna
talentirana knjiga, 1921, s tr. 183), L enjin e pokazati bez
ironije da m oe b iti d o b rih reak cio n arn ih pisaca. Ako je
Tolstoj bolji pisac od G orkoga, ili o b ratn o , to m o ra ovisiti
o isto knjievnim razlozim a (to veom a teko sta ja lite
prouavat e se kasnije), ali ne o od n o su knjievnosti p rem a
povijesti: sve to se m oe kazati je s t d a djelo G orkoga vie
odgovara p e riodu k oji slijedi nak o n 1905. i da, dakle, vie
nego djelo T olstoja odgovara itaocim a tog perioda. Jedan

100
nas pisac moe zanim ati sam o ako nam donosi o svojoj
epohi25 izvjesno znanje (Lenjin kae, na prim jer, da je za
sluga narodnjakih pisaca u tom e to nas mnogo ue o ivo
tu na selu), adi to znanje nije nuno ito kao znanje itaoca.
Poloaj pisca prid a je m u, dakle, izvjesna prava: osobito
pravo na pogreku.
Sada tre b a o drediti taj poloaj: globalna povijesna stru
ktura, koja je preth o d n o izdvojena, n e o d re u je istinski
Tolstojevo djelo ako nam tak o e r ne om oguuje da shvati
mo njegovo posebno stajalite. S tajalite T olstoja kao
osobe odreeno je njegovim drutvenim porijeklom : grof
T olstoj pred stav lja spontano, ako se to moe rei, ze-
m ljoposjedniko plem stvo. Ali kao pisac, to znai kao p ro
izvoa jednog djela i jednog u en ja (vidjet em o da ta dva
aspekta m o ra ju biti razdvojena), on postie izvjesnu pokret-
nost u n u ta r drutvene shem e: d obija sta tu s izdvojene oso
be. U svom djelu Tolstoj oznaava do tad a nepoznat odnos
(za njega) p rem a povijesti svoga vrem ena, oslan jaju i se na
ideologiju koja n ije prirodno njegova: n a ideologiju28 se
ljakih m asa. Njegove ideje o rusko m d ru tv u nakon refo r
me nisu ideje grofa-vlasnika: Tolstoj je osnovao svoje uenje
tolstojevtinu koje p rip a d a u stv ari jednoj drugoj
drutvenoj klasi. Prem a G orkom e, L enjin je govorio: Stvar
je u tom e to p rije tog grofa n ije bilo ni jednog autentinog
m uika u knjievnosti.
Taj grof, koji im a du u m uika (pod tim se razum ije
nain m iljen ja m uika, a to L enjin jo naziva seljakim
azijatizm om ), na taj je nain razm jenom id eja koje u sebi
nosi u s re d itu oiglednog sukoba svoje epohe.
Iz tog posebnog, ali ne strogo individualnog odnosa p re
m a drutvenoj s tru k tu ri, uenje do b ija svoj k a ra k te r koji
je n epotpun p rije negoli p ro tu rje a n . Tolstoj d obro zahvaa
k a ra k te ristik e svoje epohe, ali izvjesnim zaobilaznim putem ,
sa svim nedostacim a koji su uklju en i njegovim stajali
tem : on vidi da je njegovo vrijem e v rijem e p rev rata,
ali ne moe iz toga raz a b ra ti red koji u p rav lja tim neredom .
O sjetljiv na posljedice kapitalistiko g razvoja (koji potp u n o
stavlja u p ita n je da to sti p o sto ja n ja grofa i m uika), nespo
soban je da k a ra k te riz ira m o gra an stv a, ija se p rije te a

Ali ta epoha n ije o dreena m ehanikom suvrem enou.

Svojim ro en jem i odgojem Tolstoj je p ripadao visokom zemljoposjed-
nikom ru skom plem stvu; on je p rek in u o sa svim o ndanjim m iljenjim a te
sredine.

101
sila u njegovom djelu na priguen n ain iskazuje.27 Tolstoj
je tak o er nesposoban da se p ribo jav a u spostave p ro le ter
skog p oretka, koji p red sta v lja drugi fak to r laten tn o g suko
ba. U povijesti je T olstoj p ris u ta n osobito svojim odsustvi
m a: m ate rijaln i razvoj snaga za njega je p o tp u n o nejasan.
Stajalite je p rije svega o d re en o onim to je sk ri
veno, a ne onim to pozitivno predoava. Ta o g ran ien ja
oito k a ra k te riz ira ju epohu kao i tem e ljn a stru k tu ra . Ne
bi niem u sluilo da se upozna odnos sn ag a kad se istovre
m eno ne bi znalo kako se te posebne snage a n g airaju u tom
odnosu. R astavljanje s ta ja lita na dijelove, koje o d re u je
niz djelom inih odnosa p rem a opoj shem i epohe, stv ara
posebne ideologije: razliite sigurn o po svojem sadraju,
ali p o d jednako reakcionarne u svojoj fo rm i (ideologija p ro
le ta rija ta dobit e drugi oblik tek od tre n u tk a kad a b u d e
nauno organizirana u okviru d jelov an ja so cijald em o k ratsk e
p artije).
U kratko, jed a n povijesni period ne proizvodi jed n u spon
tanu ideologiju, ve niz ideologija, o d re en globalnim od
nosom snaga; svaka ideologija d e fin ira se, dakle, cjelinom
p ritisa k a to se vre na klasu ko ju on a p red stav lja.
Jednim obratom u itavom njegovom sh v aan ju svije
ta Tolstoj uvodi u knjievnost stajalite naivnog p a
trija rh a ln o g seljaka. T ako je T olstoj stv o rio djelo koje se,
ako se prouava, ne sm ije z a m jen jiv ati s k o jim drugim , m e
utim , to se djelo osla n ja na uenje koje u svojoj osnovi p ri
pada drugim a.
Njihovim se p osredstvom T olstojevo djelo povijesno od
reuje: . . . Ta epoha, ko ja je m ogla i m o rala ro d iti Tolsto
jevo uenje, ne kao n e to individualno, ne kao k ap ric ili
elju za originalnou, nego kao ideologiju ivotnih u v jeta
u kojim a su se stvarno nalazili m iliju n i i m iliju n i u toku iz
vjesnog vrem ena. (Ibid. str. 102)
Odnos T olstoja p rem a povijesti njegova vrem ena nije
neposredno od re en njegovom osobnom situ acijo m : on po
lazi tim zaobilaznim putem , posred o v an jem posebne ideolo
gije, zajednikog fak to ra n a kojem se taj odnos moe uspo
staviti. Izm eu T olstojeva djela i povijesnog p ro cesa koji

27 I posm rtn a sud bin a T olstojeva djela bit e o dreena tim nedostatkom :
nita nee sprije iti buroaziju da u neko drugo doba svog razvitka, u asu kad
njezin sukob s pro letarijato m bude izbrisao sve druge, ona preuzm e za svoj
raun T olstojevo djelo da bi od njega nainila o ru je p ro tiv p roleterske revo
lucije. I upravo zato da bi istrgao iz njezinih ru k u ovo oruje i v ratio Tolstojevo
djelo njegovoj p rav o j publici, L enjin je pisao svoje lanke. V idjeti posebno
u ovom pogledu peti lanak Heroji ograde, prosinac 1910.

102
ono odraava (moemo privrem eno zadrati ovaj term in)
postoji ideologija seljakih m asa. Bila bi, dakle, ozbiljna po
greka tum aiti tolstojevtinu kao originalnu d o k trin u (to
je upravo ono to e uiniti graanski k ritiari 1910). Pisac
je tek djelom ino a u to r ideologije to je sadri njegovo dje
lo; ta se ideologija uspostavila neovisno o njem u. Nalazi se
u knjigam a, kao to ju je on sam naao u ivotu. O riginalnost
Tolstojeva djela m o rat e se dakle traiti n a drugom m je
stu, a ne u toj ideologiji kojoj on nije bio po treb an da bi
postojala: pisci nisu tu da bi fabricirali ideologije.
Knjievno djelo m o ra t e se, dakle, prouavati u dvo
strukom odnosu: u odnosu prem a povijesti, i u odnosu p re
m a ideologiji te povijesti. Ono se moe svesti na jed an ili
drugi od tih pojm ova. Doista, u Tolstojevom djelu m oi e
m o sre sti p ro tu rje n o sti njegove epohe i m ane koje u k lju u
je njegov p a rcijalan odnos (stajalite) p rem a p ro tu rjen o
stim a. Upravo u tom sm islu Lenjin moe kazati: Tolstojevo
djelo odraava uvjete, neke od uvjeta u kojim a je nastalo.
Ba zbog toga Lenjin moe im enovati T olstoja ogledalom
ruske revolucije.
Pa ipak, s tim naslovom analiza te k zapoinje. T olstoje
vo djelo, kao to sm o vidjeli, ne m oe b iti svedeno n a ideo
logiju ko ju sadri, u n jem u m o ra p o sto ja ti i drugo.18 Pored
uenja tre b a dakle izdvojiti jed a n drugi p o jam bez kojeg
djelo ne bi m oglo p o sto ja ti kao odnos: zam jena tih dvaju
pojm ova upravo je z a sljepljujui p o stu p ak g raanske k ri
tike. Ideologija im a svoje m je sto u knjizi sam o zato to je
suoena sa strogo knjievnim sredstvim a. Treba, dakle, po
staviti problem oblikovanja koji n ije p ro b lem m ehanikog
p rijevoda (osim toga, d a bi se prevodilo, tre b a n a poetku
poznavati dva jezika, bez ega bi inae dolo do njihova
m eusobna potira n ja ). P isanje rom an a s ideologijom , n a p ri
m je r uklju u je izvjesnu ideju o tom e to je rom an, defini
ran norm am a koje n isu ideoloke (sam a gra an sk a k ritik a,
osobito kada istu ra ideju iste knjievnosti, u m jestn o sti zbog
u m jetn o sti, upo tre b lja v a upravo ideoloke norm e; i k ada se
bavi angairanom literaturom , ini to da bi izvrila redukci
ju analognu ideologiji). Ako je jed n a ideologija uvijek s neke
stra n e n epotpuna, kako sm o upravo vidjeli, m oda knjievne

Takva je redukcija zakonita samo u posebnim okolnostim a. Kako Lenjin

potertava, H erccn im a pravo kad pie: Kod naro d a lienog politike slobode,
knjievnost je jed in a trib in a s koje on moe uti k rik e svog gnjeva i svoje
savijesti.
T u knjievnost zauzima m jesto ideolokog^ izraza. Ali jed n a takva upo treb a,
savreno ispravn a, ostavlja n erijeenim pita n je definicije knjievnosti.

103
form e im aju, na svoj nain, im e da je dopune. Knjievno dje
lo moe biti sam o vjetaki razdvojeno od svog ideolokog sa
draja: to je prva toka Lenjinovog dokazivanja; m eutim ,
to u k ljuuje da se knjievnost m oe n a izvjestan nain razli
kovati. L enjin nam d aje ideju o tom razlikovanju k ad a po
vodom G ljeba U spenskog govori o njegovom savrenom po
znavanja seljatva (ovdje se podrazum ijeva: seljakih p ro
blem a i seljakog duha) i njegovom velikom talen tu u m je t
nika koji je p ro d ira o u dub in u stvari. U pravo tu id eju o
velikom talentu um jetnika tre b a sada izvui n a svjetlo.
Ali razlikovanje, ija je nunost na taj nain n am etn u ta,
o staje nejasno. D jelo bi uvalo svoj ideoloki sad raj ne
sam o poavi s jed n e ideoloke toke gledita, ve radom
posebnog oblika; taj oblik, koji je talent pisca i koji om o
guava da odvoji dobre pisce od m an je dobrih i loih,
s astoji se n a izvjestan nain u opaanju povijesnog p ro
cesa, ideolokih m otivacija. Kazat e se: veliki je pisac onaj
koji nam predlae o zbilji o tru percepciju. Ali ovo znae
nje percepcije p o stavlja d o sta pro b lem a i ne bi se, oito,
m oglo zam ijeniti s percepcijom teo rijsk o g znanja; ono to
pisac zna o zbilji ne m ijea se s n aunim o b jan jen jem
koje e m ark sisti k a p a rtija da ti o toj ziblji u pravo zato to
pisac u p o tre b lja v a sred stv a ko ja su m u svojstvena. Moglo
bi se kazati da je pievo znanje im p licitn o znanje, da on
ne poznaje njegov dom aaj i njegove razloge: ali o n d a se vie
ne radi o jednom znanju, ako je istin a da se ovo ne moe
obnoviti poavi od njegovih tragova. Ne m oe se kazati
takoer da se radi o ideolokom z n a n ju (shvaenom i p re
nesenom posredstvom ideologije), ako je istin a da knjiev
nost m ora b iti defin ira n a nezavisno od ideologije s kojom
raspravlja. ak ako bi se knjievna percepcija m ogla od
rediti kao analogna znanju, kao izvjestan nain znanja, tre
balo bi m oi kazati ega se tie to znanje: ideolokog razu
m ijevanja zbilje ili zbilje sam e? U prvom slu aju knjievnost
bi im ala sam o funk ciju inform acije (ona p ren o si ideoloke
m aterijale); u drugom sluaju b ila b i sam o p rim alac m ate
rija ln ih datosti. K ada, na p rim je r, trai da sazna kako bi
djelo n a ro d n ja k a E ng e lh ard ta (slikara seoskog ivota) m o
glo biti up o trijeb ljen o , Lenjin kae da tre b a u n jem u b ri
ljivo razlikovati: uenje (izvjestan nain da se sagledaju
stvari, da se protum ae) i d a tosti (elem ente zbilje, to ih re
p roducira vidovito p ro m a tra n je), a kak o uen je ne odgova
ra datostim a, s tru k tu ra je djela p ro tu rje n a . N ije li funkcija
knjievnosti, ako se izostavi sve ono to je u n jo j pozitivno

104
od ideologije, u tom da proizvodi opaanja, razliita od ue
nja, koja im aju prednost da sainjavaju elem ente istinskog
znanja: Uzeti kao bazu sudova o selim a d ato sti i opaanja
koja je donio E n g e lh a rd t. . . bilo bi ne sam o razum ljivo i
pouno, nego bi sainjavalo zakonit postu p ak za ekonomskog
istraivaa. Ako se uenjaci pouzdavaju u m aterijal anketa,
u odgovore i svjedoanstva velikog b ro ja vlasnika, esto dje
lomine, m alo m jerodavne, poto nisu razraivale koncepciju
koja bi se m ogla odrati, koji ne tem elje svoja m iljenja na
iem vrstom , zato se ne bism o pouzdali u opaanja koja
je sakupio tokom jedanaest godina ovjek obdaren izuzetnim
duhom opaanja, apsolutnom iskrenou, ovjek koji je sa
vreno prouio ono o em u govori? (str. 78).
Dajui tako nagovjetaj, koji u tem elju je znanstvenu upo
treb u knjievnih tekstova, Lenjin nad o m jeta knjievnika
znanstvenim pro m atraem koji se u n jem u moe nalaziti.
Knjiga tada postoji sam o prozirno, a isto knjievna sred
stva njenog o stv aren ja bila bi izuzetan zdravi razum, jed
nostavan i neposredan nain da se k a rak terizira zbilja i,
kao to jo dalje kae, da se ogoli bez milosti. Talen
tiran je pisac prom atra bez m ilosti. Na tom se znaenju
m oram o zaustaviti: da bi jedno p ro m a tra n je bilo istinito,
nem a p o trebe da bude bez m ilosti; teko se razabire kako
bi jedno takvo neposredno opaanje, ako nije preobraeno,
m oglo posluiti kao p redm et za teo rijsk o znanje, teko se
razabire kako bi jedno takvo opaanje moglo b iti zadano u
knjizi.
K ad bi knjiga pruala neposred n o upotrebljive elem en
te za znanstvenu inform aciju, to bi znailo da se u njoj n a
laze izvjesne spontane datosti koje bi neposredno odgovara
le zbilji. Tako bi bio rijeen problem postavljen u pism u
Gorkom e 1908: Kako knjievno djelo moe biti tono po
avi od lanog uenja? Jer, cenzura uenja do p u ta da p ro
e nekoliko zbiljskih uspom ena s kojim a se bori. Iz toga
proizlazi da moe p o stojati jed an reakcionarni realizam .
Ideoloke snove jo uvijek posjeuje zbilja koju bi oni
htjeli u nititi. Ali ta je ideja m ehanike rep ro d u k cije zbilje
dvosm islena: sva joj se teo rija spoznaje, koju Lenjin oblikuje
na drugim m jestim a, suprotstavlja. Id eja o fantom atskom
p risustvu zbilje u knjizi (knjizi progonjenoj zbiljom ) ima
doista fantastini k a ra k te r iluzije.
K njiga ne m oe neposredno dosp jeti do povijesne zbilje:
izm eu nje i povijesne zbilje postoji niz posrednika. Bilo bi
apsurdno, i isto tautoloki, kazati d a se njihov odnos te

105
m elji na p risustvu elem enata zbilje. K njiga n ije neposredan
odraz stvarnosti i nem a, dakle, spo n tan o sti znaenja (ta e
toka biti vie razvijena kasnije); ona se, dakle, ukazuje
prilikom dvostrukog dijalektikog niza:
1 povijesni proces
2 ideologija

3 ideologija
4 ?

U pravo e tv rti elem ent na sto jim o sad a id en tificirati (po

kuavajui se z a pitati ega im a specifino knjievnog u k n ji
zi): on niem u ne slui da bi se razrijeilo p ita n je, ako ga
zam ijenim o s prvim .
To znai d a se analiza knjievnog d jela ne m oe zado
v oljiti znanstvenim pojm ovim a, koji slue d a o piu povijesni
proces, ni ideolokim pojm ovim a. T re b aju jo j novi pojm ovi
koji om oguuju da se izvijesti o onom e to je knjievno u
knjizi. Upravo n a toj toki L enjin izgleda n a jm a n je n a o ru
an i upravo siro m aan u pojm ovim a (ali ne zab rinjavam o
se, gra an sk a k ritik a je jo siro m an ija od njega: u p rav o
ona raspolae sam o ideolokim pojm ovim a). K ada eli k a
rak te riz ira ti taj specifini pogled bez m ilosti, koji p isac u p u
uje na povijesnu z bilju i na ideologiju, L enjin kae: To je
vrlo tale n tiran um je tn ik , neuporediv slik ar, znao je veom a re
ljefno prikazati. T ako i povodom knjige Jo h n a Reeda: Pru
a tonu i izvanredno ivotnu s li k u . . . N a istoj sm o toki
kao kad je Engels pisao: Rom an so cijalistik e ten d en cije
potpuno isp unjava svoju svrhu kad a v jern im opisom stv ar
nih odnosa u zdrm a optim izam gra an sk o g svijeta, ak ako
a u to r i ne ukazuje na rje e n ja , ak ako se dogodi da se on
nije opredijelio. (F. Engels, Pism o Mirni K autsky, London,
26. studenog 1885.)
Pisac u tje lovljuje, izraava, prevodi, odrava, prua . . . :
sve su to p odjednako neodgovarajui term in i, k o ji se od
sada jav ljaju kao problem . N ije sigurno d a je taj p roblem
razliit od prethodnog.

Slika u ogledalu. T reba p otpuno obnoviti analizu tih k ri

tikih tekstova s drugog sta ja lita : za sad a raspolaem o jed
nim ob jan je n je m Tolstojeva djela, p o tp u n im n a svoj n a
in, potpunim u granicam a svoje n edovoljnosti. Mi znam o
to em o traiti u Tolstojevu djelu: njegov odnos p rem a po
vijesti; ali m i ne znam o k ako se tak v a stu d ija m oe provo

106
 diti, ni na to se ona p raktiki p rim jen ju je. Sve se zbiva kao
da se, u inte rp re tac iji koja je upravo predloena, iskljuilo
djelo u k o rist njegova sadraja: o svem u se izvijestilo osim
o Tolstojevim knjigam a i o njihovoj vlastitoj p rirodi. Znati
ega im a u Tolstojevom djelu nije isto to i znati od ega je
nainjeno.
Treba, dakle, izdvojiti ono to, u Lenjinovu pothvatu,
om oguuje da se vodi rauna o rau pisca. Taj novi opis oi
to je odvojen od prvog zbog razloga udobnosti, ali je on u
stvari s n jim pom ijean, lanci o T olstoju uvode izvjestan
broj vanih pojm ova koji bi, razjan jen i i opravdani, mogli
biti tem eljni pojm ovi naune kritike. Sav je problem u tom e
to Lenjin up o treb ljav a te pojm ove, ali ne postavlja p ro
blem njihova teorijskog opravdanja; on ih p rak ticira s veli
kom sigurnou, ali ih ne povezuje s 'teorijom knjievnosti,
to e naprotiv uiniti s pojm ovim a znanstvene k ritik e (Ma
terijalizam i em piriokriticizam ). B udui da su se pokazali
na polju politike teorije (Lenjinovi lanci su, kao to smo
vidjeli, bitno politiki), ti pojm ovi knjievne k ritik e mogu
se, m eutim , prouavati izvan oblasti njihove politike upo
trebe. ak ako je p rak sa bila tona u datim okolnostim a,
da bi bila pro iren a n a druge okolnosti, treb a da proe zao
bilaznim p u tem teorije. U pravo taj zaobilazni p u t treb a sada
pokuati prijei.
K ritiki pojm ovi u kojim a se b itn o kristalizirala efikas
nost tih lanaka jesu pojm ovi ogledala, odraza i izraza. Lenjin
nam kae, i to je njegova definicija knjievnosti: djelo je og
ledalo. R eenica neposredno podsjea na ogledalo u etnji kao
na ritu a ln u alegoriju radi oznaavanja realistike knjiev
nosti. Ali nas Lenjinovo shvaanje ogledala up u u je na po
jam , a ne na sliku. M ora, dakle, biti okrueno b a r jednom
definicijom . Doista, odm ah dolazi p reciziran je koje kae da
stvar nije tu zbog sebe sam e: ne moe se ipak nazvati ogle
dalom jednog fenom ena ono to ga oito ne odraava na
toan nain. Ogledalo je, dakle, ogledalo tek prividno; b a r se
zrcali na nain koji prip a d a sam o njem u. Nije rije o bilo
kojoj povrini koja odraava. Vie nego na laku ideju jedne
deform acije, L enjin m isli na ideju fragm entacije slike. Nije
li ogledalo razbijeno ogledalo?
Doista, odnos ogledala prem a p red m etu koji odraava
(povijesnu zbilju) je djelom ian: ogledalo vri izbor, sv rsta
va, ne odraava cjelinu zbilje koja m u je ponuena. Taj se
izbor ne vri sluajno, on je kara k te risti an , on nam dakle
m ora pom oi da upoznam o p riro d u ogledala. Mi ve znam o

107
razloge jednog takvog izbora: svojim linim i ideolokim
odnosom p rem a povijesti svog vrem ena T olstoj moe o njoj
im ati sam o nep o tp u n pogled. Posebno n a m je poznato da
je nesposoban zahvatiti je kao revo lu cio n arn u fazu; ne za
sluuje, dakle, stoga to odraava revoluciju da b u d e nazvan
ogledalom revolucije. Ako je djelo ogledalo, n ije to sigurno
zbog vrline oiglednog odnosa p rem a odraenom periodu.
Tolstoj ga oigledno nije razum io i od n jega se oigledno
odvratio.
Ono to em o vidjeti u ogledalu d jela n ije tono ono
to je Tolstoj sa m vidio i kao ideoloki p red stav n ik . Slika
povijesti u ogledalu nee, dakle, b iti o d raz u strogom sm islu
reprodukcije. Osim toga, m i znam o d a je je d n a takva rep ro
dukcija nem ogua. To to je epoha u sam oj sebi p rep o zn at
ljiva kroz T olstojevo djelo ne dokazu je d a ju je T olstoj is
tinski upoznao. T olstoj je, dakle, u isto m od n o su sa svojim
ogledalom (bar u jednom analognom odnosu) kao izvjesni
djelatnici revolucije u svojoj epohi: oni su sudjelovali u re
voluciji na n e p osredan nain i njih o v a je uloga m ogla b iti
efikasna, ali oni ne m o ra ju znati ni n jen d o m aaj, ni njene
razloge.
Ovo se n a jp rije ob jan ja v a injenicom da je revolucija
sloen fenom en. To nije jed n o sta v an su k o b , ve b o rb a de
finirana m nogostrukou svojih o d re e n ja (vidi p reth o d n u
analizu); povijesni proces odvija se isto d o b n o na vie pla
nova, on se povezuje na m noge naine. M ogue je, dakle,
u njem u sudjelovati jed n im jed in im od njegovih dijelova,
o stajui u isti m ah stra n a c ostalom e, ali ta je stran o st,
kao to e se vidjeti, isto prividna. U velikoj revoluciji
postoji seljaki elem ent, koji je ak n ajoigledniji. Po n je
m u se Tolstoj i njegovo djelo s m je ta ju u povijest. Tolstoj
je m orao odraavati b a r neke od b itn ih stra n a revolucije.
M eutim , rije je upravo o jed n o m elem entu; neposredni
odnos nuno je ne p o tp u n ne sam o po svom sad raju , ve i
po svojoj form i. Svi oni koji su zauzim ali neko m je sto u toj
revoluciji (a tko u njo j n ije im ao neko m jesto?) uli su u
neposredan odnos b a r s jed n im od e lem en ata situacije; ali
je taj odnos bio n e p osredan tek prividno: bio je nuno o d re
en cjelinom situacije. Znaenja elem en ta situacije, uea
u situaciji, bila bi, dakle, v arljiva k ad a bi nas m o rala od
vesti m ehanikoj analizi. E lem ent odraza, koji se d a je kao
neposredno vjeran, ovisi u stvari zato to je o dreen
svojim m jestom u kom pleksnoj s tru k tu ri o svim u tje c a
jim a koji se vre n a d n jim , ne sam o n a k ra ta k , nego i na
 dugi rok. Moda je djelo ogledalo, je r upravo ono biljei
odraz kao djelom ian odraz je r ono odraava n epotpunu
zbilju, je r je ona zahvaena na nivou jedino svojih elem e
nata: ono sam o pokazuje njihovu nunost koja moe b iti u
njem u proitana. Z adatak je znanstvene kritik e da izvri
jedno takvo itanje. Ogledalo m oe djelovati da to vidimo,
a zbiva se upravo zato to ono nije tu da m ehaniki o d ra
ava slike, nuno slijepe, ni da im a ulogu in stru m en ta spo
znaje (spoznaja im a svoje in stru m en te koji su njoj dovoljni):
ono p red stav lja nenadom jestivog otkrivaa. Funkcija je kri
tike da nam pom ogne u d e ifriran ju slika u ogledalu.
U form i odraza, dakle, takvoj kakva se ukazuje u ogle
dalu, m ora biti traena ta jn a ogledala: n a kakav se to nain
ono dovija da pokae, u ne d o sta tk u dokazivanja, povijesnu
zbilju? N a takav nain da, ne optuujui ih, ini vidljivim a
njene zaslijepljenosti? Pojam ogledala dobiva, dakle, novi
sm isao ako se upotp u n i idejom analize (koja o d re u je d je
lom ian k a ra k te r odraza). Ali ova je ideja analize sam a po
sebi dvosm islena, je r tei da predstavi zbilju kao m ehaniki
proizvod m ontae. T reba je tum aiti na taj nain da ne
rasp ri zbiljsku sloenost. Doista, nije dovoljno rei da se
u ogledalu zbilja ukazuje u svojoj raskom adanosti: slika
da ta ogledalom sam a je raskom adana. Upravo svojom vlasti
tom slojevitou slika evocira zbiljsko rasporeivanje u slo
jeve. Tolstojevo djelo nije hom ogeno djelo: ono nem a konti
nuitet, jasnou, nerazdjeljivi k a ra k te r koji nam sugerira slika
odraza; ono n ije u jednom kom adu. Tako ga shvatiti znai
idealizirati ga, odbi'ti da se razum ije, znai initi u pravo ono
u em u se okuava liberalna i gra an sk a kritika. Mi pono
vo nalazim o id eju da ogledalo n ije p u k a odraavajua po
vrina: T olstojevo djelo je sam o po sebi sastavljeno od ele
m enata. I, na isti nain, kao to, po Freudu, san m ora b iti
p rethodno dekom poniran u elem ente koji ga sainjavaju ka
ko bi bio protum aen, Lenjin nam kae da knjievno djelo
m oe biti prouavano sam o tako: ne sa sta ja lita jedne
iluzorne cjeline, nego u svojoj nunoj i zbiljskoj podjeli.
Da bi se prepoznao u T olstojevu djelu kao u ogledalu,
revolucionar se, dakle, m ora uvati izdaja reak cio n arn e i li
beralne kritike. T reba da zna prepo zn ati u T olstojevu djelu
ono to je ogledalo, um je sto da ga itavo pokuava p rep o
znati za svoj raun, to je uvijek tek ispovijedanje politike
ili ideoloke vjere, za ko ju knjievnost slui sam o kao izgo
vor. Kao to nije cjelovit odraz, Tolstojevo djelo n ije ni
elem entaran, jed n o stav an i u svome liku p o tp u n odraz. Pred

109
 sloenou povijesnog procesa tre b a zn ati uzdii sloenost
k n jig e: Nije iz jednog kom ada, n ije iz istog i n ije iz m e
tala izlivena T olstojeva figura Svi ti b u ro ask i poklonici koji
su ustajanjem odali potu njegovoj u spom eni uinili su
to upravo ne zbog cjelovitosti, nego b a zbog o d stu p a n ja od
cjelovitosti. (Lenjin: O k n jievnosti, str. 98)
G raanski sud o T olstoju n ije d o ista rez u lta t nerazum i
jevanja ili neznanja. R ije je o zn aajn o m nesporazum u.
G raansko ita n je T olstojeva djela jed a n je od proizvoda
toga djela; ono je pokazatelj k o ji n am om oguuje da ve
od poetka uvaim o njegovu neravnoteu.
Prvo to tre b a nap rav iti jest, dakle, d a brino razlikuje
mo u Tolstojevu djelu dvostruko n asljee, ono koje treb a
odbaciti i ono koje tre b a p red sta v iti, a izm eu n jih n em a m o
gue sinteze: to u T olstoju izraava njegove p red rasu d e,
a ne njegov razum , ono to u njem u p rip a d a p ro lo sti, a ne
budunosti i u njegovom na slje u ono to ne p rip a d a u
prolost, ono to p rip a d a budunosti. Ovo n aslje e ru sk i
p ro le ta rija t p rik u p lja i prouava. Pokazuje se 1910. d a je
Tolstoj istodobno ostavio jed n o gra an sk o i jed n o pro le tersk o
nasljee; no po onom to ve znam o, T olstoj n ije ni graanski,
ni p ro le tersk i pisac, ve seljaki. K roz m n o g o stru k o st svojih
m oguih u p o tre b a njegovo se djelo uk azu je kao d jelo pom ak
nutog sredita, oieno od svojih v lastitih k a ra k te ristik a , dje
lo koje povlai sam o je d a n skriveni o dnos. Ta p o d jela u n u ta r
djela tak o er je p o djela koja u n jem u oznaava prisu stv o
ideologije: Eto ba to brzo, teko, k a ta stro fa ln o pu can je
svih sta rih 'te m e lja ' s ta re R usije odrazilo se u d jelim a Tol
sto ja u m jetn ik a, u pogledim a T o lsto ja m islioca.
Prouavajui u m je tn i k a d je la Lava T olstoja, ruska
radnika klasa e bolje upoznati svoje n e p rijate lje , a analizi
raju i T olstojevo uenje, sav ru sk i n a ro d m o ra t e da shvati
u em u se sa sto jala njegova vlastita slabost, k o ja m u nije
dozvolila da dovede do k ra ja stv a r svoga osloboenja. (Ibid.,
str. 94)
Ve sm o znali da ne tre b a b rk a ti T olstojevo djelo (uto
liko ukoliko je ono knjievno djelo) s tolsto jev sk o m ideolo
gijom , koja m u ne p rip ad a, ali k o ja je ro en a n a sasvim
drugim terenim a, ova u p u ta zadobiva sasvim nov sm isao:
u n u ta r djela u sp o stav lja se izm eu n jega i njegovog ideolo
kog sad raja odnos osporavanja, a ne sam o p relijev an ja
jednog u drugi. Tako s obzirom na in jen icu d a se ono o b ra
a istovrem eno razliitim itaocim a (upravo sm o vidjeli novi
p rim je r toga: knjievno djelo p rip a d a rad n ik o j klasi kada

110
 je doktrin a sredstvo razum ijevanja za itav ru sk i narod), po
novo nailazim o na uvijek istu ideju: knjievno djelo je, u
svojim dubinam a, nesim etrino.
Im a m nogo ogledala, a slike, koje ona predlau, ne slijede
jed n a za drugom . K njiga, u m nogostrukosti svog sijanja,
odailje, dakle, vie od jednog svjetla.
Sva je tekoa u tom e da se ne tum ai ova m nogostru
kost, na p rim je r, dajui djelu dvosm islen k a rak ter. Idim o,
dakle, odm ah na b ita n p rim je r. Lenjin pie u svom prvom
lanku (1908): I p ro tu rje n o sti u Tolstojevim shvaanjim a
tre b a o cjen jivati ne sa sta ja lita suvrem enog radnikog pok
reta i suvrem enog socijalizm a (takva je ocjena, razum ije se,
neophodna, ali nije dovoljna), nego sa sta ja lita onog p ro te
s ta protiv n a d ira n ja kapitalizm a, pro tiv u p ro p atav an ja i
oduzim anja zem lje m asam a, p ro te sta koji je m orao nii u
p a trija rh aln o m ruskom selu. (Ibid, str. 123)
Dvije godine kasnije, u svom drugom lanku, on kae:
I zato je pravilna ocjena T olstoja m ogua sam o sa
s ta ja lita one klase koja je svojom politikom ulogom i svo
jom borbom u v rijem e prvog raspleta tih p ro tu rjen o sti, u
vrijem e revolucije, dokazala d a je pozvana da bude voa u
borbi za slobodu n aro d a i za osloboenje m asa od eksploata
cije dokazala da je do sam oprijeg o ra o dana stv ari dem o
k racije i da je sposobna za bo rb u protiv ogranienosti i nedo
sljednosti b uroaske (pa p rem a tom e i seljake d em okracije
m ogua je sam o sa sta ja lita socijaldem okratskog p ro leta
rijata). (Ibid, str. 129)
S u p ro tsta v lja n je je oigledno do te m jere da n a prvi
pogled izgleda kao sm etnja: L enjin nam u stvari predlae da
prosudim o T olstoja s dva tona suda: jednim , koji se osla
n ja n a isto sta ja lite kojim se defin ira Tolstojev pogled i
drugim , koji izlae djelo izbjegavanjem odlunog suoavanja,
n egirajui m u njegovu lanu u n u tra n jo st. N ita nam ne
om oguuje da b iram o izm eu ova dva p o th v ata k o ji se na
k ra ju s u p ro tsta v lja ju tek zahvaljujui izjednaenosti njihova
nunog odnosa. I T olstoj na m se na ja v lju je kao pisac upravo
tom moi da se iskrada svakoj optubi za dvosm islenost.
Jo jednom sreem o ideju dvostrukog itan ja, ali u ja
em sm islu ovog p u ta je r se rad i o dva tona p itan ja. Stoga
tonost proizlazi m oda iz njihova susreta.
Zbog toga istina T olstojeva djela a u n jem u zbilja
m o ra b iti neeg istinitog, neeg na osnovi ega bism o m o
gli saznati istinito m o ra b iti traen a u p risu stv u sukoba:
tonije, rei e se da sadraj T olstojeva djela im a neeg za

111
jednikog s p roturjenou. L enjin e d o ista kazati: T olsto
jevo je djelo veliko zbog toga to odraava p ro tu rje n o sti
epohe. Znai li to kazati da ono odraava to k u po toku ele
m ente p ro tu rje n o sti proizvodei n a taj nain, ili rep ro d u
cirajui sliku p ro tu rje n o sti? T ako odgovoriti znailo bi ne
girati Tolstojevo djelo kao djelo, s k riti ga u k o rist jednog
suvie dire k tn o zadovoljavajueg ob jan je n ja : oito je da su
p ro tu rje n o sti epohe izvanjske djelu , i m o ra ju o sta ti zbog
toga to su one druge prirode. Ako p o sto ji p ro tu rje n o st u
djelu, dakle m ora biti d ruga v rsta p ro tu rje n o sti, k o ja se po
korava zakonim a sup tiln ije transpozicije.
P itanje k ritike, tako kako ga je fo rm u lirao Lenjin,
glasi: to se vidi u ogledalu? Odgovor: P red m et u ogledalu
im a neeg zajednikog s p ro tu rjen o u . To je, jo jednom ,
da ogledalo ne odraava stvari, u kojem bi se slu aju izm e
u odraza i njegova p red m e ta , m ehaniki, toku po toku
razradio odnos. Slika ogledala je varljiva: ogledalo om oguu
je sam o da zahvatim o odnose p ro tu rje n o sti. P ro tu rjen im
slikam a ogledalo pred sta v lja , evocira povijesna p ro tu rje ja
perioda, ono to Lenjin naziva jo nedostacim a i slabostim a
nae revolucije. M ehanizam ogledala fu n k cio n ira, dakle, na
ovakav nain:
p ro tu rje ja knjige *----------------------povijesni ned o staci
o draz u
ogledalu
O staje da se id en tific ira ju ovi fak to ri, da se sazna o
kakvim se p ro tu rje n o stim a radi. O dreivanje z b iljsk ih p ro
tu rje ja jednog povijesnog perio d a p o stav lja druge problem e
kojim a se ovdje ne m oram o baviti. M eutim , koje m ogu b iti
p ro tu rje n o sti u T olstojevom djelu i kakav odnos im aju sa
zbiljskim p ro tu rje n o stim a?
L enjin posveuje itav trei p a ra g ra f svog prvog lanka
n a b ra ja n ju p ro tu rje n o sti u Tolstojevom d jelu (djelo je ov
d je uzeto u n a jire m sm islu: sve to je T olstoj uinio, to
znai isto toliko kao njegove knjige, njegovo uenje, njegov
utjecaj):

(1) genijalni u m je tn ik ] zem ljoposjednik

p ro te st J koji igra nevinog u selu
j o d rican je (u svim oblicim a)

(2) k ritik a 1 nenasilje

realizam J pro p o v ijed an je

112
 Prva p ro tu rje n o st stavlja u odnos Tolstojevo djelo zato
to se ono odreuje estetikim krite rijim a i zbiljsku situa
ciju Tolstojevu zato to ona odreu je su b jek t njegovih p ri
povijedanja. Ali ova druga toka p ro tu rjen o sti i sam a je
p roturjena, je r p retpostavlja sukob izm eu p rirodne Tol-
stojeve situacije (njegovo porijeklo za povijest) i njegovu
ideoloku situaciju (koja m u om oguuje da p rem jesti svoj
odnos prem a povijesti); upravo od tog sukoba ovisi proiz
vodnja knjige je r Tolstoj nem a drugog razloga da prom ijeni
svoj odnos prem a povijesti nego da postane pisac, je r nje
gova propovijed o staje b itn o propo v ijed p rek o knjige. Prva
p ro tu rje n o st je, dakle, izm eu sam e knjige i (proturjenih)
uvjeta njene proizvodnje. D rugu p ro tu rjen o st, koja ostaje
ista iskazana u tri razliite form e d efin ira sam sadraj
djela. P ro tu rje n o st napada knjigu izn u tra i izvana.
Te su pro tu rje n o sti dovoljno kriave, iako nisu oi
gledne. One su u djelu, ali ne u im e jednog od njegovih eks-
plicitnih sadraja, u to im e p risu tn o je sam o nekoliko zbilj
skih p ro tu rje n o sti, pro tu rje n o sti, n a p rim je r, izm eu poli
tikog n asilja i kom edije pravde, koju je razobliio Tolstoj.
P ro tu rje n o sti s tru k tu rira ju cjelinu djela oblikujui ga po
m odelu jed n e tem eljne neusklaenosti dijelova.**
Te p ro tu rje n o sti defin iraju Tolstojevo djelo je r mu
istovrem eno o d re u ju njegove granice i njegov smisao, a taj
se sm isao m oe shvatiti tek poavi o d tih granica. Tolstoj
nije m ogao potp u n o poznavati povijesni proces, pa su spom e
nute granice nune ako je istina da p ro tu rjen o sti nisu po
sljedica sluaja. Taj je sm isao defin iran granicam a, taj se
sadraj odre u je izvana dozvoljavajui da se kae kako je
Tolstojevo djelo ekspresivno, kako se d efin ira svojim odno
som p rem a neem u drugom nego to je ono sam o. Ponovo
nalazim o u ob ratn o j form i neto to sm o ve znali: vidjeli
sm o da djelo ne m oe uk lju iti ideologiju k o ja m u sam a po
sebi ne p rip ad a, osim ako se sm jesti u odnos, razliitosti p re
m a sam om sebi; sada vidim o da djelo moe p o sto ja ti sam o
ako u sebe unosi taj stra n i fak to r koji ini da u n jem u
izbija p ro tu rje n o st.
D jelo m o ra dakle doista, nezavisno od svoje zbilje u
dijelovim a (ona se rasp ru je u m no g o stru k o sti svojih la
nova, lanova koji se raz lik u ju ili se b a r d a d u analizirati
odraavati c jelinu p ro tu rje n o sti k o ja o d re u je povijesnu

Slika u ogledalu mogla b i se ovdje n a dom jestiti slikom u tepihu,

ilustrira nom poznatom novelom H enry ja Jam e sa.

8 T eorija knjievne proizvodnje

situaciju kao n edostatak. Ta se cjelina ne m oe zam ijeniti ni
ovom, ni onom posebnom pro tu rje n o u (jednom od onih,
na p rim jer, koje T olstoj dire k tn o opisuje), ni jed n o m jed n o
stavnom opom p ro tu rje n o u koja bi proizila iz proizvoda
svih drugih. To je zbog toga to djelo im a privilegij da dade
o svojoj povijesnoj sloenosti jed a n p o tp u n pogled na svoj
nain. Vidjeli sm o p reth o d n o d a se djelo definiralo kao takvo
onim to m u je nedostajalo, svojim n ep o tp u n im k ara k te ro m .
Sada kaem o da je djelo p otpuno, to znai d a im a svoj sm i
sao. Ova dva potv r iv a n ja ne pon ita v a ju jed n o drugo; ona
se, naprotiv, n a d o p u n ju ju . D jelo ne g rijei u n ed o statk u u od
nosu p rem a drugom djelu, gdje bi ned o staci b ili ispunjeni,
n edovoljnosti ispravljene; p r ije bi ta o d su stv a bila ono to
u m jesto da ga red u c ira ini da d jelo p o sto ji, onakvo kakvo
je drugaije, drugaije ne bi m oglo b iti: nenadom jestivo.
Ogledalo je izraajno kako onim to ne odraava, tako i
onim to odraava.
Zbog p ro tu rje n ih u v jeta u k o jim a je proizvedeno, k n ji
evno djelo je istodobno (i upravo nam je ta rije vana)
odraz i odsustvo odraza: zbog toga je ono sam o p ro tu rje
no. Ne tre b a , d ak le, kazati da su p ro tu rje n o sti d jela odraz
povijesnih p ro tu rje n o sti, ve rad ije p osljedice o d su stv a od
raza; jo jed n o m vidim o da izm eu p red m e ta i njegove slike
ne m oe biti m ehanike korespond en cije. Izraz, to ne znai
dire k tn a rep ro d u k c ija (ak ni poznavanje), ve in d irek tn o
figuracija, izazvana nedostacim a rep ro d u k cije. Na taj nain
djelo im a jed a n sm isao koji d o s ta je sam om sebi i nem a
dakle p o trebe da bu d e u p o trije b lje n ; taj sm isao proizlazi iz
rasp o re d a u n u ta r djela djelom inih o d raza i izvjesne nem o
gunosti od raavanja. F u n k cija k ritik e je da to iznese na
vidjelo.
Pojam izraza je, dakle, m nogo m an je dvosm islen nego
pojam odraza je r om oguuje da se d efin ira s tru k tu ra cjeli
ne d jela: k o n tra st k o ji poiva na odsustvu. P ro tu rje n o st, ili
greka, isp u n ja T olstojevo djelo, ona o c rtav a opu a rh itek
tu ru . D ijalektika u k n jizi (sje tit em o se B rechtove ideje
dijalektike u teatru) ra a se iz d ijalek tik o g o dnosa izm eu
knjige i zbiljske dija lek tik e (povijesnog procesa). R asprava
(ko n trast, konflikt), takva kakva se pok azu je u knjizi, jest
sam a jed a n od lanova zbiljske rasp rav e. Zbog toga p ro tu
rje n o sti u knjizi ne m ogu b iti p ro tu rje n o sti zbilje; one su
proizvod na k ra ju jednog dijalektik o g pro cesa razraivanja,
koji d o puta da uzm u u djela sred stv a svojstvena knjievno
sti. T olstoj je tum a povijesnih p ro tu rje n o sti. Tum a je

114
 onaj koji je u sreditu odnosa razm jene svojim djelom,
Tolstoj ostavlja na nae raspolaganje sam u povijest, ali da
bi to uinio, stavlja se (ili stavljen je: to je ista stvar) u n u tar
povijesne rasprave. Tako sm jeten u sred ite razm jene, on
istrauje putove nepoznate ekonom ije.
O staje da se shvati kako se vri to tum aenje, to znai
da se upoznaju lanovi dijalektike u knjizi. Izm eu ega
Tolstojevo djelo prikazuje pro tu rje n o st? Na to p itan je dati
su m nogi odgovori: izm eu ideologije (kao uglavljene) i djela
(definiranog po svom odnosu prem a knjievnosti); izmeu
p ita n ja zbiljski postavljenih i odgovora koji su d a ti ideal
no; izm eu injenica i p ro m a tra n ja koje ih vraa. Ali svi
ovi odgovori svode se paradoksaln o na jed an jedini: kada
Lenjin govori o p ro tu rje n o stim a u Tolstojevu djelu, on
uvijek m isli na p ro tu rje ja ideologije: Proturjenosti u
Tolstojevim pogledim a, s tog stajalita, stvarno su ogledalo
onih p ro tu rje n ih u vjeta u koje je bila stavljena h isto rijsk a
aktivnost seljatva u naoj revoluciji. (Ibid., str. 83)
Istovrem eno dok uk lju u je u sebi ideoloki sadraj, d je
lo pred sta v lja njegovu pro tu rje n o st: taj sadraj p ostoji sa
mo kao ovijen oblikom osporavanja. Tako se razum ije da
je istovrem eno p ris u tn a p ro tu rje n o st u idejama i p ro tu
rje n o st izm eu ideja i knjige ko ja ih p redstavlja.
Nije uope potreb n o d a se inzistira na p ro tu rjen o stim a
u idejam a, ija je linija vrlo jednostavna. Bitno se rad i o
vezi i o k o n tra stu izm eu vehem entnog p ro te sta i dranja
koje je sainjeno od od ric a n ja to lsto jev tin a je razd rta
izm eu optube i zaborava. Znam o da ova d v o stru k o st ne
prip a d a T olstoju kao njegova vlastita, ve da je p rije svega
injenica (postojanja) m ilijuna i m iliju n a ljudi, seljakih
m asa: Tolstoj sto ji na s ta ja litu p a trijarh aln o g , naivnog se
ljaka, T olstoj p renosi njegovu psihologiju u svoju k ritik u
i svoje uenje. Zbog toga se T olstojeva k ritik a odlikuje tak
vom snagom osjeanja, takvom strau , uvjerljivou, svjei
nom , iskrenou, neustraivou u tenji da se doe do
sri, da se pro n a e pravi uzrok nevoljam a m asa, d a ta
kritik a stv arn o odraava prijelom u shvaanjim a m ilijuna
seljaka, koji tek to su izali na slobodu iz k m etstva i shva
tili da ta sloboda znai nove uase p ro p ad n ja, sm rti od
gladi, beskunikog ivota m eu g radskim hitrovcim a . . .
Tolstoj odraava njihovo raspoloenje tako v jern o da i sam
unosi u svoje uenje njihovu naivnost, njihovo o tu en je od
politike, njihov m isticizam , elju d a p o b jegnu od svijeta,
neprotivljenje zlu, nem ono pro k lin ja n je kapitalizm a i vla

115
 sti novca. P rotesti m ilijuna seljak a i njihovo o a ja n je
to se sastavilo u T olstojevu uenju. (Ibid., str. 93)
Ogledalo, dakle odraava toku po to k u elem ente se
ljakog duhovnog sta n ja . K roz tu sliku ti se elem enti uk a
zuju kao p ro tu rje ja . O staje da se dozna kakvog sm isla ima
govoriti o ideolokim p ro tu rje n o stim a i u k o jim u vjetim a
im am o pravo to initi.
Ako se p itam o o p riro d i ideologije openito,s# b rzo se
pokazuje da ne m oe b iti ideolokog p ro tu rje ja , osim , n a
ravno, stavim o li ideologiju u p ro tu rje je sa sam om sobom ,
donesem o li p ro tu rje je , tak o e r u ideolokom okviru, jed
nog dijaloga. Po d efiniciji, je d n a ideologija zna odgovarati
u jednoj p ro tu rje n o j rasp ra v i zato to je o n a zato stvorena.
I, ona je tu upravo d a bi izbrisala svaki tra g p ro tu rje ja. Na
taj nain jed n a ideologija, kao takva, p ro p ad a tek p red
Izbiljskim pita n jim a, ali je za to p o tre b n o d a ih ne moe
uti, to znai da ih ne zna p rev esti n a svoj jezik. U toliko
ukoliko je ideologija lano raz rje e n je jed n e istin sk e ra s p ra
ve, ona je uvijek ad e k v atn a sam oj sebi kao odgovor. B itno je
da ona ne m oe n ikad odgovoriti n a p ita n je. O na je p o tp u
na zato to uspijeva d a n e p re stan o p ro d u u je svoju nedovr
enost; tako je ona u vijek u pogreci, go n jen a onom tem elj
nom opasnou s kojom se nikad nee m oi suoiti u njoj
sam oj: gubitkom zbilje. Ideologija je v jern a sam oj sebi sam o
onda kada o sta je n eadekvatna za p ita n je k o je jo j istovre
m eno slui kao tem elj i kao izgovor.
B itna slabost ideologije je s t d a ona n ik ad nee moi
sam a p repoznati svoje z biljske granice: u k ra jn je m sluaju
b it e sposo bna da ih sazna s druge stra n e , u k re ta n ju jed n e
radikalne kritike, ne p ovrnom op tu b o m n jenog sadraja.
K ritika ideologije n a d o m je te n a je o n d a k ritik o m ideologij
skog. T reba, dakle, kazati da je ideologija p rije nego otu en a
ili p ro tu rje n a zatoena. Ali, zatoenica ega? Ako odgo
vorim o: zatoenica sebe sam e, ponovo p ad am o u iluzije, la
n u kontrad ik ciju . T reba, dakle, rei da je zatoenica svojih
granica, to n ije ista stvar, n iti je to oigledno. Ona je zatvo
rena, a n jen a je m ana da se pokazu je k a o bezgranina (to
znai: ona ko ja im a gotov odgovor za sve) u n u ta r svojih
granica. Zbog toga jed n a ideologija ne m oe d a oblikuje
sistem to bi bio u v jet p r o tu rje ja (p ro tu rje je m oe b iti
sam o u n u ta r jednog s tru k tu rira n o g sistem a; n a d ru g i nain

14 Za jedno takvo isp itiv an je vidi L. A lth u sser: Marksizam i humanizam,

u Pour Marx.

116
postoji sam o suprotstavljanje). Ona je lani totalitet, je r nije
sebi sam oj postavila granice, i to svoje, je r je nesposobna
da reflektira i da u jednom drugom pravcu odredi lim it
svojih granica. Ona ih je prim ila, ali ona postoji sam o zato
da bi zaboravila taj poetni poklon. Ove n am etn u te granice,
koje ostaju, tra jn e i konano latentne, u zaetku su neslaga
nja koje s tru k tu rira svaku ideologiju: izm eu njenog ekspli-
citnog o tv ara n ja i im plicitnog zatvaranja.
Tako je ideoloka pozadina, k oja d aje svim oblicima
izraavanja, svim ideologijskim m an ifestacijam a svoju zbilj
sku p odrku, u osnovi tiha i preuena, reklo bi se: pod
svjesna. Ali tre b a u s tra ja ti. To podsvjesno nije jed n o u t
ljivo poznavanje sam a sebe. Ako uti, u ti o onom e o emu
nem a to da kae. Treba, dakle, za izraz ideoloka pozadina
sauvati svu njegovu dvosm islenost. On up u u je prem a tome
nepresuivom ideolokom horizontu , koji uva u rezervi sa
mo ono to nikada ne zavrava da b u d e ispriano, ali tako
er, u toj praznini na kojoj je sagraeno, i ono sam o ideolo
gijsko, i ono koje m u da je njegov statu s.
Svijet sagraen oko velikog odsutnog sunca je st ideolo
gija, sainjena o d onoga o em u ona ne govori, ona postoji
zato to im a stvari o kojim a ne tre b a govoriti. U tom smislu
moe L enjin kazati da su Tolstojeve u tn je rjeite.
N a k raju , isp itu ju i jed n u ideologiju, podvrgavajui se
sasluanju, m oe se k o n sta tira ti po sto ja n je sp o m en u tih gra
nica je r se susreu kao p rep re k a k o ju je nem ogue prem o
stiti; one su tu, ali se ne m ogu n a tje ra ti da govore. Da bi
se znalo to eli kazati je d n a ideologija, da bi se izrazio
njezin sm isao, treb a, p rem a tom e, iz ideologije izii, n ap asti
je izvana u n a p o ru da se dade oblik onom e to je bezobli
no; to ne znai da em o je opisati: znak slabosti neem o
nai u tim odgovorim a (jo e se uvijek oni m oi sloiti u
lanac sam po sebi besp rije k o ra n ), nego u p ita n jim a ostavlje
nim bez odgovora.
Dakle, kada nam L enjin kae d a su Tolstojeve ideje
ogledalo slabosti, n e d o s ta ta k a . . . , to znai da sta tu s slike
u ogledalu n ije isto ideoloki. Izm eu ideologije i knjige
koja je izraava n eto se dogodilo, njihova u d a ljen o st nije
isto konvencionalna. Dok jed n a ideologija odzvanja u sebi
sam oj punim zvukom , podrugljiva i bogata, dotle svojim p ri
sustvom u ro m a n u zapoinje govoriti o svojim odsutnostim a.
Ona dosee do svoje m je re u isto vrijem e kad i do vidljive
form e. Kroz knjigu i pu tem knjige m ogue je izai iz oblasti
spontane ideologije, lane svijesti o sebi i o vrem enu, kao i

117
o h istoriji. O toj ideologiji knjiga p ru a izvjesnu sliku: daje
joj obrise koje nije im ala, ona je k o n stru ira . I tak o je ona
im plicitno susree kao p red m e t um je sto da je izn u tra ivi
kao da je to u in tim nosti jed n e svijesti. Ona je istrau je
kao to Balzac, na p rim je r, istra u je Pariz L ju d ske kom edije.
S tavlja je na ogled pisane rijei, onog pogleda koji vreba
gdje se svaki su b je k tiv ite t zgunjava, k ristalizira u zbivanju
jedne objektivne situacije. S po n tan a ideologija n ije spontana
u svojoj proizvodnji, ve u tom e to lju d i v je ru ju da spon
tano m ogu d ospjeti do nje, u kojoj lju d i ive, n ije tek odra-
ena ogledalom knjige; njim je ona slom ljena, o b rn u ta , stav
ljena na naopaku s tra n u sebe sam e u to lik o ukoliko jo j odje-
lotvorenje d aje drugi s ta tu s od sta tu s a s ta n ja svijesti. Prezi-
rui po p riro d i naivno s ta ja li te o sv ijetu , u m je tn o st ili
u n a jm a n ju ru k u knjievnost, s m je ta ju m it i iluziju
u njihovu ulogu vid ljivih predm eta.
T olstojevo djelo angairano je u jed n o j steriln o j d ru
tvenoj kritici, ali iza tog velikodunog i uzaludnog odgovora
ostaje na dom aaju povijesno p ita n je k oje im a privilegij da
se u njem u nalazi. T ako se djelo d o ista o d re u je svojim
odnosom p rem a ideologiji, ali taj odnos n ije tek antologij
ski (kao to bi to b ila rep ro d u k c ija ); on je uv ijek vie ili
m anje p ro tu rje a n . D jelo se usp o sta v lja p ro tiv ideologije isto
kao to i polazi od nje. Im p licitn o uv ijek ono su d jelu je u
tom e da je optui, ba re m da fik sira njezine granice. O datle i
ap su rd svakog p o k u a ja dem istifikacije to se o slan ja na
knjievna djela, k o ja se i sam a o d re u ju tim pothvatom .
Ali, n ije p o tre b n o rei da knjig a oznaava p o etak d ija
loga s ideologijom ; to bi bio n a jgori n ain da se u e u n je
zinu igru. N aprotiv, njezina je fu n k cija da p red stav i ideolo
giju u form i k o ja n ije ideoloka. Da bism o se ponovno vratili
klasinom razlikovanju form e i sad raja ija u p o treb a
ipak ne bi m ogla b iti u sm je re n a m oe se rei da djelo
ima ideoloki sad raj, ali da tom s a d r a ju d aje specifinu
form u. Cak i ako je ta form a i sam a ideoloka, p o sto ji
zaslugom tog po d vostruenja p re m je ta n je ideologije
u n u ta r nje sam e: n ije ideologija ta k o ja refleksno djeluje
nad sam om sobom , nego se efekto m ogledala unosi u nju
jed an o tk rivajui ne d o sta tak koji om oguuje d a iziu na
povrinu razlike i neslaganja ili znaajn a n eusklaenost.
Na taj nain m oe biti izm jeren razm ak koji dijeli
um jetniko djelo od istinskog zn a n ja (naune spoznaje), ali
koji ih tak o e r pribliava u njihovoj zajednikoj ud aljen o sti

118
 od ideologije. N auka iskljuuje ideologiju, ona je brie; dje
lo je odbija sluei se njom e. Ako ideologija moe da bude
predstavljena kao cjelina znaenja, nesistem atska cjelina,
djelo predlae itanje tih znaenja rasporeujui ih kao zna
kove. Uloga k ritike je da nas naui itati te znakove.
Tako izgleda d a je iscrpljen sm isao pojm a ogledala; u
njem u se susreu odrazi koji dobivaju oblik na pozadini
slijepe povrine, kao to ga boje, kad im se ukae prilika,
o db ijaju na jednoj slici na platnu. Lenjin nas ui da nije
tako jednostavno gledati u ogledala: p o trudio se da o njim a
donese jed an strogi sud.
U d o datku Pism u o slijepcim a Diderot nam govori o jed
nom od njih, gospoici de Salignac: Nekada se alila tako
to bi se postavila p red ogledalo da bi se udeavala i da bi
o ponaala grim ase kokete koja se stavlja pod oruje. To
m alo m ajm u n ira n je bilo je toliko v jerodostojno d a nas na
vede na smijeh. Sto se toga sm ijeha tie, bolje je zatvoriti
oi. Ako se radi o jednoj igri, m oem o se p itati tko je izi
gran ogledalo koje odgovara ili onaj tko misli da vidi
slijepca je r uzim a u o bzir njegov odraz. Ali, u toj ali, ona
koja ne vidi vodi sigurnim potezom : bliska svojoj slici, ona
njom upravlja. Od nje upravo saznajem o: Kada je ula pjeva
nje, razlikovala je sm ee i plave glasove. No rasp rsk av a pog
led i izaziva ga: ona ga n a dom jeta sigurnijim pogledom . Pred
n astupom noi, govorila je, nae e kraljevstvo zavriti, a n je
no e upravo zapoeti. Ostaje da se sazna, da li no, ta 'k ra
ljica', triju m fira nad slikom , ini li d a one n e sta ju ili ih uva;
da li ih sam o poznaje? Tako nas Pism o o slijepcim a, ovaj
put sa slavnim Saudersonom , uvodi nuno u n auku odraza.
Pitao sam ga to je podrazum ijevao pod ogledalom: stro j,
odgovorio m i je, koji ocrtava stvari daleko od njih samih,
ako su pogodno sm jetene u odnosu na njega. To je kao
m oja ru k a koju ne tre b a postaviti p o red nekog pred m eta da
bih ga osjetio.
Stroj koji ocrtava stvari daleko od n jih samih: ogle
dalo d aje stvarim a novu m jeru; ono ih p ro d u b lju je u drugi
m a koje vie nisu sasvim isti pred m et. Ono pro d u u je svi
jet, ali ga tak o e r hvata, nadim a, istrgava ga. U n jem u se
ujedno stv a r dovrava i odvaja: Disjecta m em bra. Ako ogle
dalo gradi, to je onda su p ro ta n pok ret od geneze: daleko od
toga da razvija, ono razbija. Upravo iz tog rascjep a izlaze
slike. Ilu s trira n ovim slikam a, svijet i njegove moi pojavlju-
ju se i n estaju , izoblieni u istom tre n u kad se poinju po
javljivati, odatle onaj dje ji s tra h p red ogledalim a da e se
u njim a v idjeti neto drugo, i onda je to uvijek isto.

119
 To je, dakle, ono u em u lite ra tu ra moe da se nazove
ogledalom : prem jeta ju i stvari, ona uva n jihov odraz. Ona
pro jic ira svoju tan k u povrinu na svijet i na povijest. Ona
prolazi kroz n jih i sijee ih. Za njom , u njezinoj brazdi, uzdi
u se slike.
Sijeanj 1964.

Knjievna analiza,
grobnica struktura
P re d m e t su knjievne k ritik e dje
la koja p rip a d a ju oblasti knjievnosti; ta su d jela oigledno
i djela jezika. T ako se ta a k tivnost izriito razlik u je od d ru
gih oblika u m je tn i k e k ritike; izrazi m uziki jezik, slikar
ski jezik oigledno su m etaforiki. Iak o ta d jela n isu izvan
odnosa s jezikom openito, izraz o dnos m o ra b iti shvaen u
svom strogom znaenju: odnos p retp o sta v lja razliku, p oet
nu distan cu izm eu lanova koje povezuje. Ni slikarstvo ni
m uzika nisu jezici; m a te rija kojom se oni slue nem a nita
zajedniko s jezikom , kako je on znanstveno d e fin iran u lin
gvistici. M eu svim oblicim a um jetn ik o g izraza jed in o je
knjievnost n e p osredno povezana s jezikom , iako ni ona sa
m a n ije jezik. Jezik je do ista m a te rija ko jo m se slue
pisci. K njievna k ritik a , k o ja im a u p ro g ra m u d a raz ra u je
odreeno z nanje o tim d jelim a jezik a (ne jezinim djelim a,
proizvodim a jezika), im a, dakle, zadau i prav o d a se osloni
na znanost o jeziku, k o ja sp a d a u o b last lingvistike. Od te
znanosti ona zahtijeva ne sam o d a je poui h ip o tetik im p ra
vilim a jezika, nego tak o e r da dade odgovor na p itan je: to
je to jezik? Sam o u tom slu a ju ona m oe doi do odgovora
na svoje pitanje: K ako je jed n o djelo (to djelo) sainjeno?
T re b at e se za p ita ti zato kriti k o p ita n je fo rm a ln o prekida
s p ita n jem lingvistike i ne pita: to je to k njievnost?
Ali elem enti te obaveze m o ra ju b iti do b ro u tv r en i: treba
ih id en tificirati i izdvojiti. K njievnost je d jelo i stoga ona
p rip a d a svijetu u m je tn o sti. O na je proizvod rad a, to p retp o
stavlja m a te riju na kojoj se radi i sred stv a, k o ja je o b ra
uju, autonom ne lanove. O braena m ate rija i proizvod toga
rad a nuno su razliiti: spoznaja djela i zn an o st o m aterijalu
nisu jed n a drugoj puki produetak , bilo d a je taj produe
tak logiki (dedukcija) bilo em p irijsk i (izvadak); one se me
usobno m ogu potpom oi, po uiti sam o polazei od njihove

120
odvojenosti, oslanjajui se na nju. Takoer, svaka asim ila
cija, ak i stidljiva, knjievnosti s jezikom , knjievne kri
tike s lingvistikom , una p rijed je osuena. Da bi od jedne
discipline do druge poteklo neko znanje, potrebno je da
bude p riznata a utonom ija dvaju istraivanja; autonom ija
p redm eta i a utonom ija m etode: reciproni aspekti iste oba
veze. To znai d a otk ri a lingvistike nee m oi b iti transpo-
nirana takva kakva su u knjievnu kritik u ; znanstvena po
sudba n ije kolonizacija (uspostavljanje novog svijeta po
lazei od jedne istu ren e toke m atine postojbine). Tako ve
znam o da, iako p o jam stru k tu re k ako je znanstveno efini-
ran na tlu lingvistike, m oe novim sm islom rasvijetliti aktiv
nost knjievne kritike, oni ipak nee u isti m ah rijeiti sve
njezine problem e; a ako ih ak i usp ije rijeiti, on ih nee
znati sam postaviti. D oticaji izm eu razliitih disciplina tre
ba da uspostave novo svjetlo, a ne d a dovedu do zbrke.
M eutim , tako ustanovljena d istin k cija izm eu jezika
i knjievnosti o staje vrlo nedovoljna: knjievnost nije je
dino djelo jezika. Polazei od jezika, k o n stitu iran i su preko
specifinog rada: ideologije, m itologije, knjievna djela, znan
stvene spoznaje, eksplicitni sistem i dru tv en ih predodbi,
kojim a em o d ati im e kodovi. Svi su ti term ini razliiti i mo
ra ju biti definirani sam i po sebi. Oni ipak m ogu biti uvrteni
u jed n u zajedniku vrstu. P rip a d a ju jed n o m te istom svijetu,
je r je svaki na svoj nain povezan s egzistencijom jezika,
a da m u ipak ne p rip a d a i ne ovisi o njem u izravno. Oni su
sam o proizvedeni polazei od njega, i tako se od njega uda-
Ijuju, svaki na svoj nain. Knjievno je djelo na p resjecitu
dvaju odre enja: s jed n e strane, ono je djelo jezika, s druge
strane, ono je um jetniko djelo (zauujue pleonastian
izraz: nije li u naravi svakog djela da bude proizvod u m je t
nosti? Analogno tom e, u jednom znaenjskom u dvostruenju,
govori se o znanstvenom djelu: ta nas red u n d an ca moe do
vesti na p u t autonom nog razm iljanja o p riro d i znanja). Tako
je ono precizno lokalizirano u presjecitu dviju razliitih
aktivnosti. B it e p o trebno o b jasniti taj su sret i zap itati se
je li on homogen; jesu li ta dva lana podjednako konsti
tutivna?
Kad su ta dva lana postavljena, oito je da knjievna
k ritik a im a posla s jezikom , to vie to ona na istinske dis-
k urse (proizvedene polazei od jezika) sam a p rim je n ju je no
vi diskurs. Prem a tom e, kako u svom obliku, tako i u svom
predm etu, ona u p uuje na glavno p itan je: to je to jezik?
to se zbiva s jezikom ? Polazei od pisanog teksta, ona pri-

121
 stu p a itanju. Ali ita n je im a kriti k u k o n zisten tn o st sam o
ako stvara novi tekst. Tako ita n je zainje novo pisanje, b a
rem toliko koliko je ono njim e zaeto. O brnuto, p isan je se
moe sm a tra ti stanovitim oblikom itan ja. Tu prepoznajem o
ideju kojoj knjievni stru k tu ra lis ti p rid a ju veliko znaenje:
Za razliku od k riti a ra u m je tn o sti ili m uzikologa knjievna
k ritik a se k o risti istim in stru m e n to m kao oni o ko jim a ona
sudi, to p red sta v lja uasnu konfu ziju , u asnu ni za koga
drugog nego za k riti a ra samog. Tako je k ritik a istodobno
izvanjska p o lju knjievnosti, je r je p isa n je stv a r o kojoj ona
govori, i u n u ta rn ja tom polju, je r je njezina rije pisanje.
(G. G enette, O dgovor na jed n u a n k e tu o kritici, Tel Quel, 14)
Djelo je na neki nain pro itan o p rije nego je napisano.
To e, na p rim je r, b iti p ouka to je d a je Borgesovo djelo
(vidjeti G enetteov lanak u b ro ju o B o rg isu revije VH em e).
Oko te iste ideje sazdana je slavna novela H en ry ja Ja-
m esa S lika u tepihu, ali ona ovaj p u t im a ulogu m istifikacije,
a ne vie ob jan je n ja . Ta pria, k o ju tre b a uzeti ozbiljno
sam o uviajui razorni uinak to ga u n jo j proizvodi p o ru
ga, prik a z u je u anegdotikom obliku p ro b lem odnosa izm eu
au to ra i njegova k riti a ra: svako je d jelo sainjeno n a taj
nain da m eu svojim n itim a zadri skriveni trezor; ako po
stoji k riti k a funkcija, a ona se up rav o sa sto ji u oslobaa
n ju tog trezora: tre b a m u d a ti stv a rn i s ta tu s izraavajui ga.
Djelo im a c ijenu za a u to ra sam o zbog tog depoa koji sad ri
ekajui da ga oslobodi: a u to r uzalud eka da b ude itan , to
je s t da vidi kako drugi ita ju u njegovu d jelu ono to on sam
u n jem u ita.31 N astavak p rie je poznat: tv rd o k o ran k riti
ar, p o tak n u t stanovitim tajn o v ito stim a a u to ra (tajn o v ito sti
m a koje nisu izravno prenesene nego saopene), koje m u
naznauju po sto ja n je tajne, ali m u ne p rio p av aju nikakvu
stvarnu naznaku, uspijeva da je o tk rije i saopi au to ru da
je on objelodanio njegov trezo r (i nikakav drugi). Ali tajn a
tim e nije razglaena; prenesena sam o jed n o j osobi, ona s
njom p otpuno iezava. Glavni zain teresiran i, pripovjeda
prie, koji je tak o e r kriti a r, ali n e sre tan , o sta je u nezna
n ju na k ra ju kao to je bio i na poetku. Taj nam aporetiki
zakljuak p riro d n o nam ee id eju da m oda i nije bilo tajne.
Ova je m istifikacija egzem plarna, m an je za id eju kojom se
razm ee, a vie zbog o c rnjivanja, stalnog i im plicitnog, koje

31 Taj mit ne sm ije b iti nepo sred n o trn n sp o n iran na zbilju: ovdje je
autor stru k tu ralist. Isto nee v rijed iti za Racinca, ukoliko se ne radi o n eodr
ivom paradoksu . Ali fabula o b jelo d an ju je recipronost izmeu itan ja i pisanja
koje, obrnuto, definira stru k tu ralisti k o g kriti ara: onoga koji od svoga itan ja

122
 joj se namee. Na svim pravcim a prie jasno se pokazuje
da se tu netko izvrgava poruzi: v jero jatn o mi koji itam o
i koji traim o njezin smisao. U vrlo tradicionalnom udvostru
enju stila, H. Jam es pie djelo u kojem u je rije o onome
to inim o itajui ga: tu se zbiva na proces. Ali to je tako
er jed n a lijepa strukturalistika avantura.
V ratim o se na tem u itanja:
Ostalo je ipak jedno p ita n je koje sam elio rasvijetliti
pod svaku cijenu.
Da li bi Vam bilo m ogue, s perom u ruci, pitao sam,
da sam i sebi stavite, crno na bijelo, neto to bi bilo isprav
no? Uz pom o im enovanja, definicije, kom entara?
Ah! uzdahnu on gotovo strastveno, bio sam samo, s
perom u ruci, jed a n od Vas!
Bila b i to za Vas velika srea, naravno. Ali zato nas
m rzite zbog toga to m i ne m oem o uiniti ono to Vi sami
ne m oete uiniti?
Ono to ja ne m ogu uiniti? (on otvori irom oi).
Gospodine! N isam li ja to uinio u dvadeset tomova? Ja to
inim na svoj nain, nastavi on, nastavite da to ne inite
na Va nain!
To je zbog toga to je naa zadaa vraki teka, rekoh
ja slabano.
M oja je takoer. Svaki od nas izabire svoju zadau.
Nem a nikakve prisile . . . (Slika u tepihu, E dition Pierre
Horay)
A utor i k riti a r govore o istoj stvari, svaki na svoj nain.
Ili pak: oni govore istim jezikom , to ne znai da oni kazuju
isto. To moe b iti shvaeno u dva sm isla: a u to r je ve k riti
ar; k riti a r sam o ponavlja, iznova kazuje drugim rijeim a
ono to je ve reeno (bez privida). Ali takoer: ako je au to r
ve kriti a r, to je zbog toga to je k riti a r na svoj nain
jed n a vrsta au to ra . K ritizirati, to opet znai p isati, je r pisati
u biti znai itati. Moe se pokazati to je u takvom p rik a
zivanju za stran ju ju e : na p rim jer, stu d iraju i Borgesovo d je
lo, gdje m it itanja m ora b iti in te rp re tira n , a ne shvaen do
slovno, gdje je problem pisa n ja postavljen znatno p rije p ro
blem a ita n ja i nezavisno od njega.2
Ta zbrka izm eu knjievnog p isan ja i kritikog pisanja
posebno je znaajna. Ona upravo k arak terizira treb a se pi
tati zato stru k tu ra lis ti k u kritik u . U predgovoru svojim
K riti k im ogledim a R. B arthes pokazuje kako aktivnost kri-

n V idjeti, u treem d ijelu , stu d iju o Borgsu.

123
tiara produuje a k tivnost pisca. Ili, to vie (ali em u, kad
su lanovi reciproni), ona joj preth o d i: k riti a r je pisac u
odgaanju, n etk o tko b e sk ra jn o odlae o p e ra c iju pisanja.
O tuda privilegija kriti a ra: in p isa n ja (itanja) o itu je se
tu u n astaju em sta n ju , m uke se n a ja v lju je u svojoj pravoj
p rirodi. Gotovo pisac, k riti a r p re s ta je b iti njegova zam jena;
on je neka v rsta poetnog m odela, vodia, n ajavljiva novih
znakova. U n jem u se bolje nego u bilo kom e drugom ita
poziv pisca: otk riv aju i u njoj stru k tu re , k ritik a je sam a
s tru k tu ra knjige.
N apom enim o u sp u t da se ta m eto d a k ritik e rad o p ri
m je n ju je na izvjesne privilegirane pred m ete. Bilo da je im e
novan ili ne (G enette se na to uvijek osvre; B a rth e s o tom e
ne govori, ali ta u tn ja nije znak istin sk o g odsustva), Valery
je m odel k ritikog pisca ili k riti a ra pisca. On je eksplicite
izrazio svoju volju da pie u prazno, d a p ie ne rad i p isan ja
nego rad i ita n ja , da pie sam o to itan je, to je s t n ita. Po
znato je da je on od k o m en ta ra u o bliku v a rijac ija h tio na
praviti stil, p rim je n ju ju i n a druge ono to je n am jerav ao
prim je n jiv a ti na sebe, nastojei da u svakom d jelu postigne
tu form alnu stro g o st koja m o ra b iti p o jm lje n a (izraena po
sredstvom odjeka) p rije nego se uzm ogne u p isati. U tom
sm islu V alery je prvi s tru k tu ra lis t u knjievnosti; n ita za
uujue u tom e to se stru k tu ra ln a m eto d a p rim je n ju je
upravo na njegovo djelo. O staje, naravno, d a se zapitam o:
Je li to djelo pisca ili kriv o tv o ritelja? U svojoj stalno obnav
ljanoj volji da oponaa sam a sebe i da ne b u d e drugo nego
to oponaanje Valery sam naznauje dru g u hipotezu. N apo
m enim o u sp u t da stru k tu ra ln a m etoda, k o ja tak o d obro od
govara V aleryjevu iluzornom djelu, izgleda n em a nikakav u t
jecaj na ono to tvori b ita n dogaaj nae knjievne povijesti,
nadrealizam 33: ako i uspijeva da m u izm akne, to je zbog
toga to on nije tako sm rtn o nem oan, kako bi neki htjeli.
Uzmimo tu greku kao da to st; ona, m e u tim , ne m o ra biti
bezrazlona.

Pojam s tru k tu re koji, izgleda, dolazi iz lingvistike te

se s pravom , p rim ije n je n n a knjievne pred m ete, k o risti za

15 M eutim . R. B arthes izjednauje stru k tu ralisti k u aktivnost s nadreali-

stikom aktivnoSu. Jed n a bi zam jenjivala dru gu . Bilo bi zanim ljivo znati to
je o lome m islio B reton. Na 214. stra n i K ritikih ogleda nalazim o ovu m iste
rioznu izjavu: Nadrealizam je m oda proizveo prvo iskustvo stru k tu raln e k n ji
evnosti, na to e se jednog lana treb a ti vratiti. Ta v jero jatn a enigm a (moda)
sadri vie nego jed n u tajn u : da li sm o ve doli do te ideje? K ada? I kada
em o jo j se v ratiti?

124
 pravo u knjievnoj analizi u sm islu vrlo razliitom od izvor
nog sm isla. On je povezan s jednom hipotezom koja nem a
nita znanstveno: djelo nosi svoj sm isao u sam om e sebi (to
ne znai da ga ono eksplicite iskazuje); to je ono to inu do
p uta da bude paradoksalno itano un ap rijed , ak p rije nego
je i napisano. Stoga (i ponovo se vraam o H enry Jam esu),
izluiti stru k tu ru znai deifrirati jed n u zagonetku, iskopa
ti z a pretani sm isao: kritiko itan je vri na djelu operaciju
koju je p isanje sam o m oralo vriti n a znakovim a (ili na te
m am a) koje sreuje. K ritik a proizvodi sam o jed n u istinu
da tu u n a prijed: ali kako to proizvoenje idealno prethodi
proizvoenju djela, moe se rei da ono n a stanovit nain
donosi inovaciju.
Im e analize to je d ato tom radu je znaajno: k ritiar
je analitiar; on p ristu p a s tru k tu ra ln im analizam a, kao to
ine svaki u svojoj oblasti Lacan, Levi-Strauss i M arti
net. Ip ak je ta analogija oigledno varljiva. Analiza koja
oslobaa odloeni i skriveni sm isao nije sam o vrlo izoblie
na slika znanstvene analize; ona je upravo njezina su p ro t
nost, kao to e se vidjeti.
Ip ak ta analiza, koja na knjievnost p rim je n ju je poseban
postupak, ne p ro m a tra knjievnost aspolutno kao em pirijsku
datost; ona je rek o n stru ira, ak i p rije nego ju je anali
zirala, tako da je ini p re d m e to m analize. Na taj nain je
knjievno djelo k o n stitu ira n o kao po ru k a; njezina je vri
jed n o st u stanovitoj inform aciji ko ju nam prenosi; kritika
se analiza sasto ji u izdvajanju poru k e.4 Djelo, dakle, nema
apsolutno a utonom nu v rijednost; to vie, ono je posred
nik, neto prek o ega tre b a proi da bi se zbila kom unika
c ija tajne. Izm eu p oruke i koda, koji slui da je ifrira,
ono nije n ita d rugo nego sastavak, rezultanta, ije e ele
m ente razdvojiti analiza. Kod je sam taj zajedniki m aterijal
na kojem u se tem elji kom unikacija: on o stv aru je tu su kriv
nju, bez koje nikakva knjievnost ne bi bila mogua. On je
skriven, ako hoete, zato to prebiva u tem elju d jela i podu
pire ga; ali on ne trai d rugo nego da bude preveden, zahti
jeva taj prijevod cijele svoje nijem e govorljivosti. Upravo
zbog toga to po sto ji takav jed a n kod, rad je pisca mogu,
a tak o e r i ra d k ritiara.
K ritika o p e ra c ija postavlja dakle kao svoj cilj da nas
up u ti na taj poetni pred m e t bez k ojeg ne bi bilo itanja,

u V idimo dakle, da su p ro tn o st izmeu stru k tu raln e metode i tradicio

nalne m etode, iako se s je d n e i s dru g e stran e a firm ira na b u ia n nafiin, niie
W. _ f--- 1-- IJ 1 eroHcfitjfpg JJ SlOVU flJClft
i odnosi na bitno.
 pa prem a tom e pogotovo ni pisanja. R azum jeti znai svesti,
vratiti se na tu s tru k tu ru p o h ran je n u u n u ta r d jela, od ko
jeg se knjievni d iskurs u d aljio sam o prividno; on ga pre-
obliuje da bi ga bolje ogradio, da bi ga b o lje sauvao. Mitu
anticipacije, koji sm o ve susreli, tre b a dakle d o d ati mit
interiornosti. Tako s tru k tu ra listi k a k ritik a, k o ja se svrstava
(to ona sam a kae) m eu kritike znaenja, k o je o dbacuju
grube p o stupke eksplikacije (a posebno povijesne ek splika
cije35: i u tom je pogledu Valery pretea) p o stav lja kao svoj
program povratak d jelu takvom kakvo je ono sam o po sebi.
Ta spekulativna odiseja dospijeva do tre n u tk a kad su sree
p rincip djela, ono to tvori svaku c rtu , izabire svaku rije,
stavlja toku na sve i ucrta v a sve zareze. (H enri Jam es, op.
cit. str. 28) A nalizirati znai o tk riv a ti razlog (razloitu, po jm
ljivu tajnu) jednog p red m eta. Hegel ne o p isu je d ru k ije
D uhovno ziv o tin jsk o carstvo.
Cilj svake stru k tu ra lis ti k e ak tivnosti, bila ona reflek
sivna ili poetika, je s t da re k o n s tru ira 'p re d m e t' tako d a u
tom k o n stitu ira n ju o ituje pravila fu n k cio n iran ja ('funkcije')
tog predm eta. S tru k tu ra je, dakle, slika p red m eta, ali d iri
girana zain te re sira n a slika, je r opo naani p red m e t pokazuje
neto to je ostalo nevidljivo ili p ak neinteligibilno u p riro d
nom p redm etu. S tru k tu ra ln i ovjek zahvaa stv arn o st, ra
stavlja je i potom opet sastavlja; to je naoko nitavno (zbog
ega neki kau da je s tru k tu ra lis ti k i rad beznaajan, ne
zanim ljiv i nekoristan). M eutim , s drugog sta ja lita , ta je
nitavnost odluna; je r izm eu d v aju p red m e ta stru k tu ra li
stike aktivnosti, zbiva se neto novo, i to novo n ije nita
m anje nego opa inteligibilnost: slika, to je in telek t dodan
p redm etu, i to dodavanje im a an tro p o lo k u v rije d n o st zbog
toga to je ono ovjek sam , njegova povijest, njegova situaci
ja, njegova sloboda te o tp o r to ga p riro d a su p ro tstav lja
duhu. (R. B arthes, K riti k i ogledi, str. 215)
Ta je s tra n ic a po se b n o rep rezen tativ n a za stru k tu ra l
nog ovjeka: do zanosa po sljed n je reenice, gdje je kon
fuzija m isli (intelekt dodan predm etu?) cijen a k o ju treb a
p latiti da bi se postigla uzbudljivost. Dakle, i Saint Jix u p e ry
bi to m ogao napisati, i R oger G araudy, ako ve nije napisao,
napisat e neizbjeno sutra: s tru k tu ra je ovjek. Ali to je
tak o e r uvjet jed n e vrlo openite ak tiv n o sti, svejedno da li
refleksivne ili poetike: nailazim o u vijek n a isto poskliz-
nue izm eu knjievne proizvodnje i knjievne kritik e. Me

M B arihesov tek st O Racincu pokuava dati sm isao ideji nadhistorijske

vrijednosti djela.

126
 utim , tu se sada dodaje jedno novo odreenje: stru k tu ra
je slika. Analizirati znai ponavljati, rei u drugaijem obliku
(itanju) ono to je ve reeno (napisano). To je ponavlja
nje jam stvo vjernosti: stru k tu ra ln a k ritik a nee rei nita
to ve ne bi bilo sadrano u djelu. Kae nam se da to ponav
ljanje nije apsolutno sterilno; ono proizvodi nov smisao, to
je oigledno p ro turjeno: sm isao moe biti izluen (pokazati
neto to je ostalo nevidljivo) sam o zbog toga to je ve
tu. M eutim , to p ro tu rje je zasluuje da bude protum aeno:
ono d o ista naznauje stanovito oitovanje s tru k tu re , ali je
iskazuje naopako. D ovoljno je uspostaviti term ine da bi se
znalo kako postupa s tru k tu ra ln a analiza kakvu zastupa R.
B arthes.
U tom tek stu doista n ije teko prepoznati, iako vrlo ne
jasno, jed n u platonovsku rem iniscenciju: tam o gdje B arthes
kae da analiza razvija kopiju djela treb a shvatiti da je sam o
djelo kopija. Analizirani je pred m et p ro m a tra n kao slika
jed n e s tru k tu re : pronai stru k tu ru znai izgraditi sliku te
slike. T ehnika analize koja d o p u ta da se po m ijeaju itan je
i p isanje vraa nas zapravo na vrlo tradicionalnu teoriju
modela. P ostojanje s tru k tu re je, dakle, postu liran o polazei
od odreene koncepcije knjievne aktivnosti.
Stoga stru k tu ra ln a k ritik a p ro m a tra knjievnost kao ak
tivnost oponaanja: polazei od tih m etodolokih p retp o stav
ki, ona e nuno uiniti od svog p red m eta iluzorni predm et.
Tu se susreem o, u jednom punijem sm islu, a ve poznatom
idejom ; pisac ne pie, on se pri in ja da pie, njegova je
proizvodnja privid proizvodnje, je r je p red m et te proizvod
nje iza nje. K njievna k ritik a moe stoga biti sm atran a kao
asp ek t teo rije kom unikacija: njezina je a u to n o m ija iluzorna;
njezin p red m e t b e sk ra jn o nadilazi posebnu oblast knjievne
aktivnosti: to je u m je tn o st p renoen ja i tum aen ja poruka.
Jedna od konzekvencija tog stava je s t prikazivanje k n ji
evnosti kao obestvarujue a k tiv n o sti; stoga B arth es, usprkos
svem u, ali dajui joj poseban sm isao, osobito naglaava tem u
pisanja. Pisac se definira (nepotrebno je v raati se n a klju
nu distin k c iju pisac-onaj koji pie) ne po svom prikazivanju
s tvarnosti, ve po svom vladanju jezikom koji m u daje
njegov posebni kod. P isati ne znai izraziti bilo ta, ve na
p rotiv ne izraziti. To znai saopiti p o ru k u u istodobno
originalnom i konvencionalnom stilu (je r je on povezan s jed
nim inteligibilnim kodom ). P isan je jednog pisca oigledno je
bita n p red m e t .kritike stu d ije (ako pod p isan jem m islim o
da pisac up o tre b lja v a sloeni jezik, to p ostavlja jed an vrlo

127
openit problem ); ali to ne sm ije sp rije iti d a se uoi kako
je taj jezik kojim se slui pisa n je n e iluzorni p red m e t (vje
tina, sredstvo), ogledalo za stru k tu ra ln o g ovjeka, ve zao
krueni svijet (stvarnost, ak v jero jatn o stv arn o st). Ono to
daje d o sto ja n stv o knjievnoj proizvodnji je s t to to nam ona
prua stanovitu m je ru rijei k o ja je istovrem eno stanovita
m je ra stvari: ne jed n o ili drugo, kao to kae stru k tu ra ln a
m etoda.37
N aprotiv, prikazivanjem knjievnosti kao iste po ru k e
ova je shvaena kao poseban oblik m itologije. N jezina je oso

P otpun b arem na svoj nain. K asnije em o vidjeti d a ono Sto k ara k

terizira knjievni te k st, o n o Sto stav lja u posve d ru g i sm isao, Sto stru k tu rira ,
je st njegova nezavrSenost.
n Uostalom , ta (ap stra k tn a ) razd v o jen o st d vaju so lid arnih term in a daje
vrlo lagano sred stv o d a se d o b ra knjievnost razlik u je od loSe: p rv a je ona koja
se d ri i o staje n a razini p o ru k e, d ru g a p a k ona k o ja p rete n d ira da p red stav lja
realno. Znaajno je d a se stru k tu ra ln a k ritik a u d v o stru u je stru k tu raln o m k nji-
ievnoSu; u tom je slu aju k n jiev n a p roizvodnja d o ista u puena n a p reth o d n o st
k ritike. M eutim , taj dokaz c rp i svu znanstvenu v rijed n o st (ali em u?) iz
m etode koju eli ilu s trira ti. Ako po sto ji stru ktu ra ln a k n jievn o st, to je zbog
toga Sto sva kn jie vn o st n ije stru ktu ra ln a , dakle podlona p rosuivanju m etode.
Ova se U da po ja v lju je kao artific ije ln a i proizvoljna u toliko to ne moe po
loiti raun o to ta litetu svoga p o d ru ja :
Sokrat: Uzm imo je d an p rim je r: po sto ji li slik arsk a u m je tn o st openito?
Ion: Da.
S okrat: Postoji i p o sto jala je gomila d o b rih i o sred n jih slikara?
Ion: N aravno.
S o krat: Jesi li, dakle, ve vidio ovjeka sp o so b n a d a u povodu Polignota,
sina Aglafonova, pokae Sto je d o b ro a Sto loe u njegovim slikam a, ali nespo
sobnog da to uini za d ru g e slikare? I tk o , kad se izloe d jela d rugih slikara,
spava i o staje m utav, ne nalazei n ikakvu ideju k o ju bi izrazio, dok, ako se
radi o njegovu m iljen ju o Polignotu ili nekom drugom slik aru po tvom izboru,
ali sam o o njem u, on p o sta je b u d an i im a kazati sijaset stvari?
Ion: N e, Zeusa m i, zasig u rn o ne! (P lato n , Io n , 532 e)
Sam o poseb n o d je lo moe izvesti iz k ritikog sn a. Daleko od toga da je
opa m etoda, stru k tu raliza m do p rin o si da se o d k riti ara uini sp ecijalista. Svaka
je stru k tu ra u sebe z atvoreno m onadiko jed in stvo . S tru k tu ra listik i bi k ri
ti ar upravo h tio d a moe p o put Leibnizova boga, prelaziti iz je d n e u d ru g u i
postavljati razloge njihova sveopeg sk lad a. N ed o staju m u p ritom sredstva besko
nane analize. Zbog toga bez o k lijev anja tre b a d a ti prvenstvo o p sjed n u to m k ri
tiaru koji na sva d jela p ro jic ira v rlo o sobne preo k u p acije. To je ono Sto s
nejednakom sreom ine S a rtre , S taro b in sk i i B uto r. T ad a ideologija, u m jesto
da igra ulogu fo rm e sistem a, zad o b ija ulogu m anifestnog sad raja; ek splikacija
ostaje konfuznom , ali ona moe im ati au ten tin o knjievnu vrijed n o st.
Utoliko Sto se svako djelo moe svesti na svoj p rin cip , ono je d o b ro p o sebi.
O no je, na svoj nain , n euporedivo i nedostino. Pod uvjetom da ga, s onu
stra n u posebnih d je la, ne svede n a o p u defin iciju knjievnosti (n a p rim je r,
knjievnosti kao p o ru k e ). Jedin a o penitost k o ju e se u sp jeti spoznati je st dakle
a p strak tn a open ito st. U beskonanom k o n tin u u m u parc ija ln e organizacije sva
su djela dobra i sve su k ritik e ta ko er dobre (o tu d a njihov bezrazloni k ara k ter,
koji je nuno povezan s njihovim a p stra k tn im k a ra k tero m ). K ritik a se n ikada
nee baviti stv arn im rad o m pisca (g d je R. B a rth es govori o posebnim teSko-
am a k o je je Racine treb a o r ije iti, o stv arn im u v jetim a u kojim a se o n n ala
zio, a da to n ije nuno znao?), ve knjievnim rad o m openito: to se ini kad
se pie? Djelo n ikada nee b iti svedeno na stv a rn e uvjete svoje proizvodnje, ve
na svoj p rin cip , to je st svoju idealnu m ogunost (k o ja je ta k o er njegova pri
kaza), O dnos izm eu d jela i op eracije je s t dakle uprav o onaj za koji je Hegel
sm atrao da odgovara ivotinjskom Carstvu D uha. A ono Sto kara k teriz ira mo
m ent procesa k o n stitu iran ja raz u m a, je st to d a stvaranje i teo rija stv aran ja
ine jedno; a u to r je tu svoj vla stiti k riti a r (to je za njega je d in o sredstvo
da sauva svoju o rig in aln o st). O brnim o stav , je r i stv a ranje ovisi o svojoj teo
riji: k riti ar j e svoj v la stiti a u to r. O tu d a id e ja o stru k tu ra ln o j k n jievn o sti. Mi
slei n e na R . B a rth es, i to s razlogom , nego na b ra u Schlegel, koji su m u
dali m odel inte le k tu aln e ivotinje, Hegel je ve ustan o v io stru k tu raln u ideologiju
i stavio je na njezino p ravo m jesto.

128
 bita funkcija vezana openito s funkcijom im aginarnog: knji
evna je analiza izm eu ostalog oblik semiologije. Djelo nam
naizgled kazuje neto, a u stvari ne kazuje nita: taj je
privid ono to tre b a o tk riti, objelodaniti. Ali princip koji
om oguuje pojavu takve iluzije b e sk rajn o nadilazi posebne
granice u kojim a o staje zatvoren in pisca. Pisac je tum a
jedne openitije m isterije. Tum aiti znai neposredno se
okom iti na tu m iste riju da bi se tek po to m dolo do poseb
nih putova njezina oitovanja. Tako k ritiar, kao pisac, pie,
ali on je pred njim u prednosti je r moe postavljati pitanje:
Sto je to knjievnost, koje drugi, svojim stilom , nep resta
no izbjegava. Tum aiti znai tak o er analizirati zagonetku,
to jest razloiti je; to znai pokazati u kakvu smo se zam ku
dopustili uvui. K ritika je, dakle, razotkrivanje: vjetaki
k a ra k te r zagonetke pojav lju je se u njezinu rjeen ju . Vri se
dem istifikacija, kao to se kae, ne opaajui da ta operacija
p retp o sta v lja jed n u rad ik aln iju m istifikaciju. Artificijelno i
privrem eno, knjievno djelo slino ju n ak in ji jedne novele E.
Poea (Ovalni portret), gubi svu svoju ozbiljnost koja je po
bjegla prem a slici to je ocrtava.
Takva koncepcija k ritik e im a nepobitno po lem iku vri
jednost. K njievna je proizvodnja tako shvaena kao uspo
stavljanje, druga raz ra d a jednog ve postojeeg sistem a, za
jednika d a to st sm jeten a izm eu itaoca i au to ra, na osnovi
koje je jedino m ogua kom unikacija: proizvedeno se djelo
stoga oituje kao kom binacija koja, da bi bila objanjena,
m ora b iti upuena na s tru k tu ru k oja u njoj prebiva. Ona
nije posljedica bilo kakve kreacije, to je st reprezentativni
proizvod neke okolnosti ili nakane: isti izraz. Knjievni
stru k tu ra liz a m zaista om oguuje da se potedim o od takve
m itologije: pravei stu d iju (ili barem oblikujui njezin p ro
jek t) knjievnog sastava, on iz njega istje ru je pogrene ne
izvjesnosti p roivljenog (tog iluzornog proivljenog kojem u
nedostaje sam o ivot). Ali taj program , u onom e to je kod
njega pozitivno, n ije odvie nov: Platon je ve nepotrebni
m it kreacije zam ijenio k ritikim m itom in sp iracije, u ko
jem u je a u to r, kao pojedinac, od poetka lien svoga djela.
T reba napom enuti, i to e b iti novi su sre t izm eu platonizm a
i stru k tu ra liz m a, da se ta analiza istovrem eno odnosi na au
to ra i njegova in te rp re ta to ra , na H om era i na Iona. T reba
se tak o e r p ris je titi d a je ta definicija sta tu sa pjesn ik a po
praena um je tn i k im procesom , gdje vrijede jed in o prividi:
U m jetnik navlai oko stvari zasto r neizvjesnosti, kao to

9 T eorija knjievne proizvodnje 129

pie N ietzsche u jednom zauujue p lato n iarsk o m tek stu
{Putnik i njegova sjena); iluzorna u m je tn o st iluzije.
A ktivnost je rap so d a dvojaka; on n u d i djelo sam o zato
da bi ga odm ah tran sp o n irao . T reba v jerovati da su za G rke
te dvije o peracije bile, ako ne pom ijeane, ono b a re m soli
darne: pokazati djelo tak o e r znai d ati njegovu zam jenu.
Pojam k o m en ta ra zavreuje d a se n a n jem u zadrim o: tim
jed nostavnim p o n avljanjem p o jav lju je se u d jelu neograni
ena m ogunost udv o stru en ja. K ritik a o p eracija dospijeva
tako dotle da u svom p red m e tu raz o tk rije ig ru ogledala:
k njiga se rasp rsk av a, rasp re n a u svojim odrazim a. Postoji
dakle je d n a opa s tr u k tu ra djela (knjievnosti), a svaka po
sebna s tr u k tu ra njihova je slika. Obavijeno pogledim a koji
su n a nj usm jeren i, djelo n ije drugo nego razv ijan je jednog
osnovnog uda. Pom ijeani, z a ronjen i jed n o u drugo, analiza
i njezin p red m e t p o s ta ju strogo m eusobno zam jenljivi; to
je znak d a se ne radi o znanstvenoj analizi.
S obzirom na tu fata ln o st k o m en ta ra tre b a u cijelosti
navesti s tra n ic u ko ju jo j posveuje M. Foucault u predgovoru
svoje n a jljep e k njige, R o e n je klinike.
Je li n e um itno da m i ne poznajem o d ru g u u p o tre b u
jezika nego onu kom en ta ra ? Poton ja, u istin u , p ro p itu je di
sk u rs o onom e to on kae i to je h tio k azati; o n n a sto ji da
objelodani taj dvo stru k i tem elj govora, u k o jem u se zatie
u id en tite tu sa sam im sobom p re tp o sta v lja ju i d a je blii
svojoj istini; rad i se, izraavajui ono to je reeno, o tom e
d a se iznova kae ono to n ik ak o n ije bilo izgovoreno. U toj
aktivnosti k om en ta ra , k o ja n a sto ji d a sueni, sta ri i gotovo
nijem i d isk u rs p rem e tn e u dru g i, govorljiviji, istovrem eno
arh ain iji i suvrem eniji, skriva se u d an stav sp ra m jezika:
ko m en tira ti znai po defin iciji d o p u stiti n adm o oznaenog
n ad oznaiteljem , jed a n nuno nefo rm u liran i o sta ta k m ilje
n ja k o ji je jezik ostavio u sjeni, rezid u a k o ja je sam a njegova
b it, zam ah izvan njegove tajne; ali k o m en tira ti p retp o stav lja
tak o e r d a to neizgovoreno spava u govoru i da zbog pre-
obilja svojstvenog oznaitelju, p ro p itu ju i ga, m oem o dove
sti do govora jed a n sadraj k oji n ije bio eksplicite oznaen.
Ta nas d v o stru k a jed rin a, o tv ara ju i m ogunost ko m en tara,
nagoni na beskonanu zadau ko ju n ita n e moe o graniiti:
posto ji uvijek oznaitelj koji osta je i k o ji jo tre b a dovesti
do govora; to se tie oznaitelja, on je uv ijek po n u en u
bogatstvu koje nas u sp rk o s n am a p ro p itu je o onom e to
eli rei. O znaitelj i oznaeno zad o b iv aju tak o supstanci-
jaln u auto n o m iju ko ja svakom e od n jih posebno osigurava

130
riznicu virtuelnog znaenja; n a k raju k rajeva, jed an b i mo
gao p o sto jati sam po sebi; kom entar se sm jeta u taj p ret
postavljeni p rostor. Ali, istovrem eno, on m eu njim a u sta
novljuje kom pleksnu vezu, itavo jedno nejasno tk an je koje
razigrava poetske vrijednosti izraza; oznaitelj nije prim oran
da prevodi ne skrivajui i ne ostavljajui oznaeno u neis
crpnoj rezervi. Oznaeno se razotkriva sam o u vidljivom svi
jetu, brem enitom oznaiteljem koji je i sam ispunjen smi
slom kojim ne vlada. K ad se kom entar ob raa tekstovim a, on
itav jezik tre tira kao sim boliku vezu, to je s t kao odnos
djelom ino p rirodan, djelom ino proizvoljan, neuravnoteen
sa svake stra n e zbog prek o m jern o sti svega onoga to moe
b iti nagom ilano u jednom istom sim bolikom elem entu i
zbog razdiobe svih oblika koji mogu sim bolizirati sam o jed
nu tem u. K om entar poiva na p o stulatu da je govor in pre
voenja, da o n im a opasnu privilegiju slika da pokazuju
skrivajui i d a moe beskonano zam jenjivati sebe u otvo
renom nizu diskurzivnih ponavljanja; u k ratk o , on poiva na
p sihologistikom tu m aen ju jezika, koji u tisk u je biljeg svog
povijesnog porijekla: egzegeze, koja kroz zabrane slua sim
bole, osjetilne slike, a k ro z itav a p a ra t otkrovenja, boju
rije, uvijek tajn u , uvijek s onu s tra n u sebe. Mi ve godina
m a kom entiram o jezik nae k u ltu re od tre n u tk a od kojeg sto
ljeim a uzalud ekam o odlu k u Rijei. (R oenje klinike,
s tr. 13)
Poznato je da se Foucaultov p o th v at sasto ji u pravo u
tom e da od te fataln o sti otrg n e po v ijest ideja.8 T reba se
z a pitati n ije li m ogue i nuno da se toliko uini i u obla
sti knjievne k ritik e ?

Moe li p o sto ja ti k ritik a koja nije istovrem eno kom en

tar, koja je, dakle, znanstvena analiza, koja govoru djela do
d a je istinsk o znanje ne oduzim ajui m u tim e njegovu p ri
su tn o st? Ili pak: Je li m ogue p ro je k t u m je tn o sti itanja za
m ijeniti p ro je k to m pozitivne k ritik e k oja bi nam rek la pod
kojim je uv jetim a jed n a knjiga napisana? Znanost o svojim
p red m etim a ne da je tum aenje u strogom sm islu rijei: ona
ih preobraava p rid a ju i im znaenje koje n isu im ah u po-

u Foucault, m eu tim , ne izmie uvijek tom i s k u ^ n j u k o m e n t a r a k a d go

vori o knjievnim djelim a; o tu d a dvosm islenost njegove knjige o R. Russelu i. u
stanovitoj m je ri, R ijei i stvari.

131
etku. U k re ta n ju tijela ko ja padaju nem a nikakvog po
ziva da podnose zakon tog pada, a jo m an je da m u se pod
re u ju (p riroda nije kraljevstvo s k raljem koji je podvrgava
svojim zakonim a). Ali poziv se zn a n ja sasto ji u tom e da
proizvede taj zakon; to znai da zakon nije u tijelim a, ve
drugdje, pored n jih, po jav lju je se n a sasvim drugom tlu, tlu
naunog znanja. O tuda n e u sp je h svakog em pirizm a koji p re
ten d ira da izlui pouke iskustva: p o slu ati i izluiti priu
svijeta, iako je on nijem . Ta teorijsk a, a ne vie p rak tik a
preobrazba, o sta v lja ned irn u to m stv a rn o st na k o ju se ona
na koncu konca p rim je n ju je : ona je ne o b estv aru je, ne do
vodi je do njen ih izvora u dubokom sm islu, ve joj daje novu
dim enziju. Stoga spoznati jedno knjievno djelo ne bi znailo
rastv o riti ga, dem istificirati ga, ve p roizvesti novo znanje:
rei ono o em u djelo govori ne ka zu ju i ga.
U stvari, istin sk a analiza ne moe o sta ti u svom p red m e
tu, rei drugim rijeim a ono to je ve reeno: p rije nego
s drugaije reenim (koje jo j se u ostalom ne su p ro tsta v lja
nikakvim otporom ) ona se m ora suoiti s nik ad a reenim ,
onim poetno ne-reenim . Ne onim a n ticip iran im i im plicit
nim diskursom , koji upravo govori, koji se sam nudi izlaga
n ju to ga razotkriva, ve onim u v je to m bez kojeg djelo
ne bi moglo po sto ja ti i koji je, m e u tim , nem ogue nai u
njem u je r m u toliko radikalno preth o d i.
Analizirati i k o n stitu ira ti s tru k tu ru , ili n a p ro sto struk-
tu rira ti, dva su im ena za jed n u te istu o p eraciju , je r se p re
ko rasp o re d a elem enata tei neem drugom nego to je p ri
sustvo, tei se inte rio rn o sti. Spoznaja n em a za cilj da o tk rije
takav razlog, tako skrivenu tajn u : pom ou niza povezanih
sredstava ona sm je ra na tu rad ik a ln u dru g o st, bez koje ni
jed an pred m e t ne bi zadobio svoj id en tite t, tu p oetnu raz
liku koja ograniuje i proizvodi svaku zb iljn o st, odsustvo
djela koje je iza svakog djela i koje ga k o n stitu ira . Ako te r
m in s tru k tu ra im a sm isla, onda je to zbog to g a to on a oz
naava to odsustvo, tu razliku, tu o d re e n u drugost.
U sprkos svom dvoznanom p ro je k tu dubinske analize
Freud u dubini svjesnog d isk u rsa ne trai laten tn i sm isao;
on u stoliuje novi oblik racionaln o sti tim e to taj sm isao
sm jeta drugdje: na to drugo m jesto, m jesto s tru k tu ra , ko
jem u d aje im e nesvjesno. Nesvjesno, koje n ije realn o st u
pravom sm islu, ve p ojam (otuda o p asn o st realistik e in te r
preta c ije uenja o nesvjesnom ), jezik bez govora koji m u
osobno p ripada, iz ega nikada nee proizai n ita, ve na
osnovi ega e se srediti slike d isk u rsa i rijei sna. Anali

132
zirati jed an izraz ne znai u njem u traiti princip njegova
oitovanja, njegova stvaranja, ve pokazati na osnovi ega
je on proizveden; tako se, a ne drugaije, stru k tu ra radi
kalno razlikuje od geneze. Treba, dakle, uoiti da je glagol
stru k tu rira ti apsolutno prijelazan: stru k tu ra se na svoje
predm ete p rim je n ju je izvana; ona ih preobraava na taj na
in to ih, p resta ju i ih pro m a tra ti kao d atosti (em pirijske),
gradi. U M artinetovu znanstvenom diskursu, na prim jer,
sagleda li se dobro b itn a uloga koju u njem u igra teorija
dvostruke a rtikulacije, stru k tu ra oznaitelja ne znai stru
k tu ru u oznaitelju, ve onaj skup segm enata izraza, defi
n iran nezavisno od svakog izraza, koji k o n stitu ira jezik, bez
ega ne bi bilo ni oznaitelja, ni oznaenog, ni izraza. Tako
izgraen lingvistiki sistem ne postoji, kao to je to ve za
pazio Saussure. Stoga izgleda da je s tru k tu ra drugaije pri
rode nego njezini predm eti; ona ih, dakle, ne bi mogla ko
pirati. A analiza, u m jesto da ponavlja, proizvodi novo znanje.
Ako je taj prikaz s tru k tu re toan, treb a se zapitati: Gdje
s m jestiti stru k tu re knjievnog izraza? Ako p ostoji stru k
tura, ona nije u knjizi, duboka ili skrivena; knjiga joj p ri
pada ne sadravajui je. injenica da djelo moe biti svede
no na stru k tu ru ne im plicira da je ono sam o jedinstveno;
s tru k tu ra utoliko b o lje dri djelo ukoliko je djelo raznoliko,
raspreno, nepravilno: vidjeti stru k tu ru znai vidjeti tu ne
pravilnost. No tradicionalna koncepcija um jetnikog djela
v rti se oko jednog sredinjeg pojm a (upravo je nain posto
ja n ja um jetnikog djela ureen oko jednog sredinjeg pojm a,
ili to b arem eli biti), a to je pojam harm onije; bilo da je
ta harm o n ija p riro d n a (ona rep ro d u cira h arm o n iju jednog
m jesta ili jednog osjeaja: L am artine) bilo u m jetn a (um jet
nost je rez u lta t p rim jen e pravila koja su sam a jam stvo su
glasja), ona sud o d jelu svodi na puki sud reda. Djelo po
stoji sam o u m jeri u kojoj o stv a ru je cjelinu; ono je proizvod
stanovite dispozicije.3* Ono je ureeno, organizirano; taj red
m oe biti intuitivan ili diskurzivan, to je m alo vano; djelo
se o ituje (i u n jem u nem a niega drugog nego to oitovanje)
kao suglasna cjelina.40
Id e ju suglasja n ije teko k ritizirati; dovoljno je izluiti
a n tinom ije estetskog suenja. Ali ideja to ta liteta jo je tvrdo-
k o rn ija je r je povezana s jednom d u bljom p redrasudom ;

"" naajno je da svaka genetska analiza zavrava k o n stitu iran jem tako ure-
" . b / t a S l d a bad. do
b ro graena.

133
stoga ona nadivljava k ritik u klasine e stetik e (koja su m a r
no m oe b iti prikazana kao uenje o kreaciji; to je teo
loka estetika).
T otalitet: stanovit odnos povezuje dijelove i tako ini
da oni pripadaju cjelini.41 Djelo po sto ji ako u spijeva o stva
riti takvu konvergenciju; inae je ono sam o sjen a djela, ne
uspjeh. N a taj nain prik a z a n a je privilegija form e: form a
je ono to o tje lovljuje; ona usp o sta v lja djelo kao organizam .
Djelo je povezano sa sam im sobom tim nunim odnosom ;
tako ono sebi duguje p o sto ja n je . Ono je pun o sebe; elem enti
(a na n jih sm je ra analiza) ine njegov sastavni dio sam o
ako u n jem u na u svoje m jesto. R ad i se o pred o av an ju
knjievnog p ro sto ra k o je je po tp u n o p reu z e to iz Aristotelove
fizike; este tsk e fizike z ato to o n a id en tific ira pred m e te po
m ou njihovih kvaliteta. R aznolikost je elem en ata relativ n a. To
je sam o p reth o d n i m a te rijal, nuan za afirm a c iju red a, ali koji
nem a nikakvu stv a rn o st nezavisnu o d tog red a. N a ta j nain
k njievnost je kom otno uvedena u niz u m je tn o sti po d u vje
tom da su one d e finirane kao a k tiv n o sti pro izvo d n je imagi
narnih organizam a. To o rgansko jed in stv o k o je tvori djelo
polazei od form alnog zahtjeva je s t tak o e r ono to m u daje
sm isao, sadraj. K ritik a je stoga nu n o interpretativna; ona
m ora izluiti prin c ip tog jedinstva, razlog te cjeline.
T ako p o stu p a Levi-Strauss kad analizira ili in te rp re tira
(te dvije o p e ra c ije idu za n jeg a zajedno) gestu Asdiwala, n a
k oju su nuno p rim ije n je n e razdio b a i sa b ira n ja .42 On n a j
p rije raiava razne nivoe na jed n u u n u ta rn ju i svim ni
voim a z a jed niku s tru k tu ru . 43 M it je sazdan kao m uzika
p a rtitu ra ;44 tre b a sh v a titi da njegova po jav n a razn o v rst p ri
k riva jedinstvo. N jegovi s u elem enti, h o rizo n taln e sekvence
i v e rtikalne shem e, udeeni tako da tvore tek st po ru k e:
Sve a n tinom ije, koje uro en ik a m isao zainje n a naj-
razliitijim planovim a: geografskom , ekonom skom , sociolo
kom , p a ak i kozm olokom , u b iti su sto p lje n e s ovom , m a
n je vidljivom , ali ip ak realnom , k o ju enidba sa sestrin o m
po m ajci nasto jei nadii bez u sp jeh a, kao to pro p o vijed a ju
nai m itovi, k o jim a je to upravo i funkcija.45
M it se nam ee analizi sam o ako o n a u n jem u zna p re
poznati n am jeru; o b ratn o , k o n stitu ira ju i njegovu stru k tu

41 Ispravna koncepcija stru k tu re pokazat e, naprotiv, odvojenost i li-

enost.
42 T aj tekst ovdje razm atram o u sv ojstvu p rim je ra , ne zbog toga Sto bi
bio posebno rep rezen tativ an za m eto d u L evi-Straussa.
43 T em ps M oernes, 1961, str. 1080.
44 Ibid. s tr. 1101.

134
ru, saznat e se to on hoe rei. S p ro tu rje jim a zbiljskog,
koje su nuno raznolike, rasprene po raznim m jestim a, m it
ima odluujui odnos; tim se putem on p o jav lju je u oblasti
imaginarnog. M it pokazuje stvarnost p rek o izvjesnog b ro ja
deform acija; ali cjelina kon stitu iran a od tih deform acija je
s tru k tu rira n a ; ona je, dakle, znaenjska.
R ije je o pozitivnoj analizi par excellence; bolje nego
bilo tko drugi Lvi-Strauss zna iskazati ono to se nalazi
u m itu. Ali, u tom sluaju barem , on ne vidi ono to se u
njem u ne nalazi i bez ega m it m oda ne bi postojao. S tru k
tu ra je m iljena u svom odnosu s n am jero m (bilo d a je
ona proizvodi, bilo da je n a protiv njezin proizvod), ona je
stoga pred m e t psihologije, ali ne istinske logike. Logika nam
upravo m ora om oguiti da shvatim o kako se neki odnos iz
m eu bilo k ojih term ina moe u tem eljiti na osnovi njihove
razlike: ako je jedinstvo od poetka postu liran o (na p rim je r
u nam jeri), nem a vie problem a. U stvari, s tru k tu ra je samo
m jesto razlike; o na je, dakle, u p rin cip u odsutna iz odnosa
koji tre b a objasniti. U tom tek stu Lvi-Straussa s tru k tu ra je
neizbjeno prisutna, ak ako i o staje u privrem enoj tiini.
Ako slui im aginarnom rje e n ju p ro tu rje ja, ona afirm ira
njegovu tra jn o st. Takvo p ro tu rje je ni sam o ne moe b iti
drugaije nego im aginarno; ne moe se m isliti stv arn a p ri
su tn o st jednog p ro tu rje ja ; ono se m oe doista zam isliti
sam o kao odsutno. Stoga tre b a rei da m it p ostoji sam o zato
da dade fo rm u (a ne tijelo) toj odsutnosti.
ak ako Levi-Straussovo shvaanje s tru k tu re (p risu tn o st
odsutnosti, a ne istinska odsutnost) zadovoljavajue rjeava
problem analize m itova, o em u ovdje ne m oem o due disku
tira ti, o staje da se zapitam o moe li se takvo shvaanje
prim ijeniti na knjievnu analizu?
Pojm ovi reda, to ta lite ta . . . d o p u ta ju da se o djelim a
dade zadovoljavajui opis; oni po stav ljaju problem njihova
p redm eta; oni naroito u djelu o tk riv a ju stan o v itu strogost
koja u n jem u prebiva, koja ga dri i zaista m u p rip ad a. Dje
lo nije u opasnosti da bude lieno sam a sebe; ono sebe
proizvodi vie nego to je proizvedeno; tako je, kao to smo
vidjeli, elim inirana pro b le m atik a kreacije. Ali ta je strogost
nuna sam o zato to je ona tak o e r po tp u n o im aginarna;
tako opisano djelo razlikuje se od svih d rugih po tom e to
bi ono m oglo da ne po sto ji.49 R ije je, dakle, o sluajnoj,
krhkoj nunosti. Cijeli taj opis poiva na logikoj greci: dje

44 Ta je raz lik a tak o er stanoviti oblik slinosti. Polazei od p itan ja: Sto
je to knjievnost? sva su d je la slina.

135
lo je sainjeno od jednog kom ada; ono je kao v rst p redm et,
kao tijelo, u p ro sto ru knjievnosti g dje je njegovo v lastito
m jesto; analiza upravo m ora objelo d an iti tu p risu tn o st dje
la u njem u sam om e.
Ta se hipoteza m oe zam ijeniti drugom , jo bogatijom ,
koja izgleda jo uope n ije koriten a; djelo p o sto ji naroito
po svojim odreenim odsustvim a, po onom e to ono ne kae,
po svom odnosu p rem a onom e to ono nije. To ne znai da
ono u pravom sm islu rijei moe p rik riti bilo to; taj sm isao
ono n ije zatom ilo u svojoj dubini, m ask iran , trav estiran ; pi
tanje, dakle, n ije u tom e da se djelo progoni pom ou in te r
pretacije. Sm isao nije u djelu, ve p o red njega: na njegovim
rubovim a, na onoj granici gdje djelo p re sta je b iti ono to
hoe biti, je r je tu ono upueno na u v jete svoje m ogunosti.
Ono tad a nije vie ko n stitu ira n o varljivom nunou (proiz
vodom n am jere, svjesne ili nesvjesne).
Sluei se dobro poznatim rjen ik o m filozofskih egrta,
stru k tu ra ln a k ritik a ili m etafizika k ritik a n ije drugo do
v a rijan ta teoloke estetike. U oba slu aja pro g ram je onaj
eksplikacije pom ou uzroka: osobne nam jere, u slu aju este
tike kreacije; a p s tra k tn e n am jere, p risu tn e u ob lik u e n titeta,
ako se radi o s tru k tu ra ln o j analizi. M oda je dolo vrijem e da
se u tem elji pozitivna k ritik a u kojoj bi traen je u zroka bilo
zam ijenjeno traen jem zakona. K ritik o p ita n je tad a p ostaje:
Pom ou kojeg odnosa, u k o jo j relaciji je djelo proizvedeno?
Pozitivno se, kao to znam o, tak o e r su p ro tsta v lja negativ
nom ; i A. Com te su p ro tsta v lja dem istificirajuu znanstvenu
analizu m etafizikog s ta n ja (koje g radi ap so lu tn e en titete,
prave k a rik a tu re stvarnosti) pozitivnoj znanosti, k o ja je je
dina sposobna da pokae stvarne odnose. T ak o er je poznato
da m etafizika ideologija i pozitivna z n an o st nisu razliiti o d
govori na isto pita n je: da bi se prelo na pozitivno stanje,
tre b a pro m ije n iti sam o pita n je. A s tru k tu ra ln a se m etoda ne
zadovoljava iznalaenjem novog odgovora na sta ro p itan je
estetike, kako su ga postavili sam i pisci. Pravo k ritik o p ita
nje nije: to je knjievnost? To jest: to se ini k ada se pie
(ili kada se ita)? Ve: K ojem tip u n u nosti p rip a d a jedno
djelo; od ega je ono sainjeno, tk o m u d aje njegovu real
nost? K ritiko se p ita n je m ora u sm je riti na oblikovanu m a
te riju i na sred stv a koja je oblikuju.
S tru k tu ra je, p rem a tom e, ono to izvana liava djelo
njegove pogrene in te rio rn o sti (one k o ju jo j p rid a je neki
bliski razlog) i uspijeva pred o iti tu tem eljn u g reku bez
koje ono ne bi postojalo. O vdje prib liav an je s lingvistikom

136
i psihoanalizom zadobiva sav svoj smisao. Knjievno je
djelo takoer dvostruko artikulirano : na razini sekvenci (fa
bule) i tem a (figura) p rije svega, koje u spostavljaju red ili
pak d aju iluziju reda; upravo se na toj razini zadravaju es
tetske teorije koje djelo p ro m a tra ju kao organizam . Na d ru
goj razini djelo je artik u liran o pom ou odnosa sa stvarnou
iz koje ono izranja; ne prirodnom stvarnou, em pirijskom
datou, ve obraenom stvarnou u kojoj ljudi (oni koji
piu kao i oni koji itaju) ive, koja je njihova ideologija.
Na tem lju te ideologije izvornog i utljivog jezika, zbiva se
djelo, ne da bi je iskazalo, otkrilo, prevelo, dalo joj eksplici-
tan oblik, ve da bi dalo m jesta to m odsustvu rijei, bez ko
jeg se nita ne bi im alo rei. Stoga je dobro da se djelo pro
pitu je o onom e to ono ne kae, je r ono je stvoreno d a to ne
kae, kako bi n a stu p ila tiina. Da djelo sadri red, to e
tada biti nebitno; ono to je znaajno je st njegov odreeni
stvarni nered. Red to ga ono sebi d aje sam o je zam iljeni
red, pro jiciran tam o gdje nem a reda, koji slui da fiktivno
razrijei ideoloke sukobe; to je razrjeen je toliko fiktivno
da se njegova krh k o st pojavljuje u sam om slovu teksta
gdje, vie nego suglasja, izbijaju neskladi, nedovrenost. Ta
da se vie ne radi o grekam a, ve o nezanim ljivim otk riv a
im a. Taj razm ak to djelo odvaja od ideologije koju p reo
braava nalazi se u sam om njegovu slovu; on ga odvaja i od
njega samog, rastv a ra ju i ga u isto vrijem e dok ga stvara.
Moe se d e finirati novi tip nunosti: po odsutnosti, po ne
dostatku. D jelo postoji sam o zbog toga to je s njim proiz
veden novi nered, povezan (i nesukladan) s neredom ideo
logije (koja ne bi m ogla biti organizirana kao sistem ).
Djelo crpi svoju form u iz te nedovrenosti koja d oputa
d a se uz n ju identificira djela tn a p risu tn o st sukoba. Vie
nego pojam str u k tu re bitni pojam takve analize bio bi po
jam razilaenja. Djelo predouje takvu greku da se u njem u
poinje izgovarati neobjavljena istina; za onoga tko je na
stoji spoznati ona uspostavlja izvoran odnos sa stvarnou,
ona inau g u rira otkrivalaki oblik znanja.
Studeni 1965.

137
3

N ek olik o djela
 Jules Verne ili pria
s nedostatkom
Problem to ga postavlja
djelo
Djelo Julesa V ernea ima za nas
izravno povijesno znaenje, v jero jatn o zbog obiljeja njego
ve publike. Poznate su na jm a n je dvije vrste, izuzetno k arak
teristine za ono to do daljn je odredbe tvori Verneovo ka
zivanje: fran cu sk a buroazija Tree republike, koja ga je
naruila i obiljeila kao djelo nagraeno od Francuske aka
demije i naro d Sovjetskog Saveza, koji m u je osigurao
neobian u sp je h vrativi m u n a jp rije in teg ritet p risu tn o sti.4
U djelu Julesa V em ea prepoznale su se n a jm an je dvije vrste
italaca i zauvijek ga vezale za osvajanje francuskog koloni
jalnog c arstva i za istraivanje Svem ira, za izgradnju Sues
kog kanala, kao i za iskoritavanje neo b ra en ih zem alja. Da
kako, nije rije o id entificiranju tih dviju v rsta italaca,
niti o tom e da one izraavaju form alni k o n tin u itet u n u tar
iste osnove: povijest nas ui kako se prelazi s jed n e osnove
na drugu; i pravac tog prijelaza je isprekidan, ne nastavlja
se jed a n za drugim . Na taj nain, ne oduzim ajui m u neod
reenu koherenciju, Verneovo djelo jav lja se k ao izraz slo
ene ideoloke pojave (to ne znai nuno i protuslovne), koje
stalnost podnosi p ridavanje m notva znaenja. Zbog toga ono
i zahtijeva prije k o potreb n o tum aenje. Prvi problem je po
stavljen: djelo se ne red u cira utvriv an jem jednog znaenja,

47 Dok u F rancuskoj nakon Hetzelova izdanja {i starog ponovljenog izda

n ja kue H ackette) nisu o bjavljena Verneova cjelokupna djela. O bjavljena su
prije nego to je Livre de Poche poela izdavati Julesa V ernea: ovaj korak
treb a pozdraviti i zaeljeli da se izvri do kraja.

141
iskazanog ili prikrivenog; naprotiv, tre b a p ro tu m aiti tu ne
obinu m ogunost da se u sebi m ijenja: tu razliitost koja
m u u n a p rijed daje koherenciju.
Ali to tu m aiti u ovom sluaju ? Da b i se razrijeila
njegova sloenost, do sta je li vezati ga s p rian jem u koje je
uvijeno? Ili m oda raz ja sn iti njegovu skrivenu vezu s p ria
n jem te na taj nain ukazati na njegovo znaenje? U tom
sluaju povijest bi b ila iskazana ideolokom tem o m :48 osva
ja n je p rirod e, izraz povijesne pojave k o ja je, u b rzavajui se
u zam islivim razm jerim a, ako su se uope i zam iljali, dobila
n e p rijep o rn i znaaj, je r je iznijela n a vidjelo ono to je do
tad a bilo ta jn a povijesti: isk o ritav an je p riro d n e energije.
Ova povijest, svakako, im a pravo da bu d e n ap isan a (to pravo
n ikada nije koriteno) i m oe se v jero v ati da o n a u djelu
Julesa V ernea, u n a jm a n ju ru k u u jed n o m vidu tog djela,
nalazi je d a n od svojih posebnih izraaja. Ali o n a ga daleko
nadm auje: opa p ovijest neke tem e znai istican je sam e po
vijesti, bez ega bi ona b ila sam o n estaln o st, ideoloki osam
ljena. Dakle, izlaganje koje je tu m aen je ne m oe p ro m a
iti svoj p red m e t, ak ga naizgled zahvaa suvie izdaleka
nam eui m u k re ta n je koje ga nadm au je. Tada to vie nije
izdaja, kako se esto kae, nego m oda p retjeriv an je , gubi
tak m jere. Ako je suvie iroko, djelo gubi svoje prav o m je
sto, koje, ak kad je i d ru k ije od onog k oje djelo p rid a je
sebi, ne m oe b iti potp u n o stran o . N akon ovakvog p o stu p k a
djelo ak izlazi pojednostavljeno: on o p o sta je sred ite isp u
n jeno sm islom k oji ga ok ru u je i o d re u je m u m jesto; raz
n ovrsnost d je la po sta je sam o razliito st d ekora, koji je po
s tavljen d a b i se p r e d n jim odig rala jed in stv e n a rad n ja .
Ovakvo gledanje ne izluuje b itno, nego ra s p r u je zbiljsku
sloenost ko ja je u sre d itu djela.
Ovom p re tje ra n o m tu m a e n ju obino se su p ro tsta v lja
siste m a tsk i opis, kojega je p re d n o st u tom e d a d jelo p re
p u ta sam om e sebi, je r m u je jed in i cilj izluiti s tru k tu ru ,
specifinu k oherenciju, ista k n u ti naelo z a tv a ran ja koje po
vezuje djelo u sebi otk riv a ju i d o sta tn o st u o dnosu n a njeg o
ve sastavne elem ente. D akle, s tru k tu rira n je , to je relativno

w V idjet emo, uostalom , d a prave te m e d je la nisu iste kao one sveope

( i plem enite) ideoloke te m e koje su sa d raj, p la n nekog opisa, nego izvan ostva
rivanja. Ono Sto nep o b itn o zasluuje da b ude tem a ne razlikuje se od izvedbe.
T ako ve znam o d a ta jn a d je la nee b iti iskazana ideolokim te m am a koje
u prvom redu naznaavaju ope znaenje, neovisno o realizaciji. Ono Sto doista
odaje djelo treb a tra iti u sredstvim a njegove p ro d u k cije, u njegovim zbiljskim
m ogunostim a; uprav o to e se, sasvim o pravdano, nazvati temom.

142
 jednostavna operacija,4* koje nam ee analizu (izdvojeno od
pojedinanih tem a, individuacija m itskih figura djela), za ko
jim slijedi kom asacija (odnosno, u tvrivanje h ije rarh ije ili
strogog reda elem enata), upravo je o b rn u to od h istorijske
analize: jedina, neposredno b itn a nunost djela je st kom po
zicija,5 ak ako prouavanje kom pozicije i prelazi uske gra
nice problem atike oblika. D ostaje jedinstvena cjelina djelo
kao koherentni skup iz koje je kao redukcijom 51 uklonje
no sve Sto bi kom poziciju prikazalo kao u m jetn u ili sluaj
nu. Na taj nain ova jedinstvena cjelina upravo je suprotno
od pojedinane b itnosti: djelo je dobilo svoje m jesto i, ne
ovisno o injenici to im a svoje m jesto, treb a voditi rauna
sam o o njegovu poloaju kao stanju . Kad bi se na ovaj nain
u tv rdila pojedinanost djela izvan svakog odnosa, to ne
vraa njegov razlog, ono bi postalo ista ap strak cija, dakle,
bilo bi derealizirano. No to bi, kao i u p rethodnom sluaju,
znailo i pojednostavniti ga svodei ga sam o na razlog.
Prem a tom e, ini se da se izbor svodi izm eu dvije sas
vim oprene m etode: tum aenje koje ide p rem a djelu pola
zei izdaleka ili opis koji polazi od djela da bi ga udaljio
od njega samoga. M oda bi se ve u polazitu m oglo izbjei
ovo protuslovlje ako se poe od razm aka koji dijeli tum ae
nje od opisa: treb alo bi govoriti o djelu izvan njega, spozna-
vajui njegove granice. U tom sluaju vie nije p ita n je tum a
enja ili obnavljanja, v raan ja djelu njegovog jedinstva, ve
objanjavanja, to ga udaljava od njega sam oga barem ono
liko koliko se ono m oralo ud a ljiti od svojih n ak an a da b i ih
ostvarilo. N ije problem niti prepoznati ga onakvim kakvo
je st u povijesnom k re ta n ju prian ja, kojega je posljedica,
nego ukazati na njegove istinske ciljeve: one koje je i sam o
m oglo znati, spoznati sebe p rije nego to je bilo napisano.
S ada se p o stavlja sasvim d rukije p itan je: koji je uzrok
razliitosti djela? Prem a tom u, po uvenoj m etafori moe se
prih v a titi da se djelo p ro stire na vie p ro sto ra.
T um aenje o d re u je djelo kao situaciju, opis ga uzima
sam o kao odredbu. Zapravo jed n a d rugu ne sm ije iskljui
vati, niti zasjenjivati, a d jelo tre b a p ro cjen jiv ati prem a stv ar
noj razlici to dijeli o d red b u od situacije. Prem a tome, su p
ro tn o st ne tre b a ponititi, nego je u p o trije b iti i u njoj vidjeti
sr problem a. No, nip o to n ije rije o izjednaavanju jed n e s

w O sobito u sluaju au to ra p o p u t Ju lesa V ernea, koji je svoje djelo htio

uiniti p rozirnijim naglaavajui n ep ro zirn o st a rtik u lacije, koji su zbog toga
vidljivi kao stab la u ravnici. . . .
U n a jirem sm islu te rijei. Moglo bi se rei i: organizacija.
11 To je kreta n je koje polazi od analize d a bi p relo u razdjeljivanje.

143
 drugom , odnosno, situ acija i od red b a ne sm iju se b rk ati: iz
odredbe stvoriti situ a c iju ili iz situ acije izvesti odredbu. Iz
m eu ova dva gledita p o stoji p riro d n a razlika ne sam o
razlika to udaljava stvari od nakan a zbog ega se one
ne m ogu pojednostavniti, iako obje o d re u ju , kako emo
vidjeti, sam o jedno pitanje, i to sasvim novo. Upravo ovim
diferencijalnim odnosom o d red it e se polje p roblem atike: i
to e om oguiti da se djelo istodobno prikae u svojoj zbi
lji i u svojim granicam a vodei raun a o njegovoj m ogunosti
i nem ogunosti, preko ega ono p o sta je vidljivo.
Jedina polazna toka za prou av an je nekog djela, ne
ona na ko ju se ono doista oslanja, nego njegov zbiljski po
etak, je s t valjan o st ideolokog plana. Ovdje e to b iti op
enita tem a osv a ja n ja prirode: v idjet em o da se o na odm ah
razvrstava u posebne tem e (razliitih p riro d a ? rasp o re en ih ?
po kakvom redu?), a to su istinske tem e djela. V erne zapoi
nje po stav ljaju i sebi pita n je: Da li osv ajan je o d re u je sad r
aj povijesti suvrem enog svijeta? Sv jestan ak tu aln o sti ovog
p ita n ja, on se dalje pita: K ako to obznaniti, na koji nain
izraziti? Odgovor e biti: Fikcijom .
ivimo u vrem enu u kojem se sve dogaa, gotovo sm ije
m o rei: u kojem se sve dogodilo. Ako naa p ria nije vje
ro ja tn a danas, su tra bi to m ogla b iti zahvaljujui znanstve
nim vrelim a koja su dio bud u n o sti i k o ja se n itk o nee
usu d iti sv rsta ti u legende. N apokon, ona se i ne stv ara iz
legendi na izm aku tog prak tik o g i pozitivnog osam naestog
stoljea. (Dvorac u K arpatim a)
B udunost je u ro n je n a u sa dan jo st: m obilis in mobili.
Jo em o sre ta ti ovu sliku, koja nije jedina. A ktualnost k arak
terizira upravo to to je ona om oguila razrad u novog tip a
prie koji im aginarnom daje funk ciju zbilje: zbog toga je
fikcija o d a b rani oblik izraavanja tog velikog povijesnog p ri
jelaza. Na taj nain knjievno djelo neposredno dobiva funk
ciju zbilje. Spoj obinog i neobinog, to je knjievni oblik
dogaaja, vri se zbog posebnog o b jek ta prie: p utovanja;
i upravo e ono d ati naslov djelu. Na taj nain z a crtan je
program , koji m oe b iti p red m eto m naru d b e k n jiara ili
povijesnog ugovora:
Nova djela gospodina V ernea tisk a t e se uzastopno u
ovom izdanju, a mi em o se p o b rin u ti da u vijek budem o
obavjetavani o njim a. O bjavljena djela, kao i ona k o ja e

52 O djednom , a ne uz cijenu zbrke, je r djelo je sa injeno uprav<> od te

kom pleksnosti, koja je tek nak n ad n o razd ijeljen a, i to suviSe lako da b i odm ah
bilo mogue uspostaviti um jetn o jedinstvo.

144
 biti objavljena, o buhvatit e na taj nain autorovu nakanu,
koju nam obznanjuje podnaslovom to ga je dao svom djelu:
Putovanja u poznate i nepoznate svjetove. Cilj m u je, zapra
vo, da sam e sve spoznaje geografije, geologije, fizike, astro
nom ije, do kojih je dola m oderna znanost, i da na dopadljiv
nain prera d i povijest svijeta . . .
Od suvrem enih o stv aren ja ovo n a jb o lje odgovara plem e
nitoj p o trebi koja potie m oderno dru tv o da konano upoz
na udesa ovoga svijeta u kojem se kom eaju njegove sud
bine. (Hetzel Predgovor I svesku izdanja Cjelokupnih
djela: A vanture Kapetana H at terasa).
Da upozna znai, k a k o em o jo vidjeti, i djelovati,
preobraavati. Konano upozna: upravo ovo konano iz
raava suvrem enost. O bjekt prie b it e istodobno udesa
i p u tovanja izm eu poznatog i nepoznatog, u tom razm aku
koji je i stanoviti oblik veze.
Na ovaj nain vjerujem o da e nam u sp jeti zadrati i
opi plan i znaenje djela. M eutim , ovo p ita n je od kojeg
sm o krenuli n ije jedino: ono ne rjeav a problem djela izvan
plana, ili barem ne m oe neposredno ovisiti o njem u. Kao
to bi m nogi ljudi eljeli pisati, a ne piu, pa ih ne m oem o
s m a tra ti piscim a, tako nas n iti poznavanje pieve nakane ne
upuuje na em u se tre b a zadrati u njegovom djelu. Treba
se, dakle, z a pitati ne sam o o m ogunostim a plana, nego i o
valjanosti sredstava koja su up o trije b lje n a za njegovo ostva
rivanje. A ako se, ne elei su p ro tsta v iti znaenje plana s nje
govom realnom form ulacijom , istak n e njihova veza,8 moe
se na m e tn u ti novo pitan je: to V em e m isli da je doista os
tvario? Potom se pitam o ka k o vrednovati stvarni rezu ltat
pothvata, koji kao takav zasluuje naziv djela, i kako shva
titi njegov odnos s prv o tn im p rogram o m koji je bio u v jet ili
p rete k st njegova u tem eljenja. Djelo, dakle, tre b a prouavati
poevi od njegovih m ogunosti: ali otkrivam o da su te m o
gunosti, iako su om oguile stv a ra n je jednog stvarnog djela,
istodobno stvorile i neto, em u su bile uzrok. Na taj nain
drugo pitan je, koje je iznad prvoga, om oguava sueljavanje
djela s n jim sam im ne in te rp re tira ju i ga, ne prevodei ga
na drugi jezik, rije ju : ne k o m en tiraju i ga. Upravo ovo
pita n je om oguit e eksplikaciju.

11 Sto, ponavljam o, ne znai: njihovo m ijeanje.

10 T eorija knjievne proizvodnje 145

 Analiza djela 64
Tamo m o ram o naii n a obilne
izvore. To zahtijeva p riro d a ovih stijen a, a nagon se u m eni
slae s logikom i podu p ire m oje uvjerenje. (P utovanje u sre
d ite Zem lje)

A. P olazite: ideoloka osnova. N ije sam o m ogue, nego

je i n uno k ren u ti od sam og djela , u m je sto da ga drim o na
o d sto ja n ju ili jed n ostavno prije em o p rek o njega. M oram o,
takoer, zapoeti od poetka d jela: od njegove polazine
toke, njegove nakane, ili ak njegovih nam isli koje su itlji
ve od p o etka do k ra ja p o p u t p ro g ram a. To se jo naziva
i njegovim naslovom .
Prem a tom e, n a poetku tre b a izrijekom ista k n u ti opu
tem u: itavo djelo odreeno je u odnosu sp ram nje, njenom
sukladnou. Za J. V ernea to je tem a o u n u tra n jo j p reo b
razbi d ru ta v a procesom koji obiljeava itavu p o v ijest svije
ta, ali koji je danas postao (otuda tem a o suvrem enosti) po
java ko ja prevladava: o svajanje p riro d e in d u strijo m . Radi se
o ideolokoj tem i k o ju je lako utv rd iti: Verne p rip a d a na-
pred n ja k o m p o tom stvu buroazije: njegovo djelo ob zn an ju
je da ovjeku n ita ne m oe izm aknuti, da i n a ju d a lje n iji svi
je t u ovjekovim ru k am a p o sta je sam o p red m et, a vlasnitvo
je, napokon, sam o jed a n d ijalektik i tre n u ta k u opem poti-
njav a n ju prirode. (B arthes, M itologije). Id eja o in d u striji
dobiva, p rem a tom e, vrlo openito znaenje, u kojem su
istim izrazom zahvaeni pojed in an a i drutvena** otroum -
nost i tru d ; ovo jed in stv o v id ljivo je n a o d a b ra n im p red m e ti
ma: strojevim a.

54 G ovorit em o sam o o nekim rom anim a: onim a koji su n apisani u prvome

razdoblju (18631870), koja su , osim toga, i n ajpo znatiji, a k o ji. Sto se tie
Julesa V ernea, od g o v araju rad u na izm iSljanju nove knjievne vrste. Tajanstveni
oto k objavljen je 1875. godine. T ako e se opis k re ta ti u hotim ice ogranienom
podruju: sm a tram o da nije p o treb n o posizati za viSe rom ana, kad je tako lako
izluiti ka ra kteristin o . N epotrebno je , tak o er, p o b ija ti neke tv rdn je o braa
jui se dru g im uzorcim a, uzetim a iz p oznijih k njiga Ju lesa Vernea. Nema dvojbe
da se Ju le s V erne razvijao, da je ve izm iljene te m e iskoritavao u vrlo razli
itim znaenjim a; p o sebno u p uujem o na pesim izam p o sljed n jih djela: Robur
500 m ilijuna rani B egum , Barsacova m isija, P osljednji Adam , koja se vraaju
na pokuaj zatvaranja b u d u n o sti figuracijom izm iljenom d a bi se prikazalo
njeno otvaranje: sve ovo p rouio je M. B u to r u R epertoire /.
Z anim ljivo je da postoji p ovijest V erneova d jela, ali taj vid djela nije
preSao u povijest, pa p rouavanje tog razvoja spada u dru g o p odruje. Potcje-
njivanje znanosti je nova ideoloSka tem a, a ne n ijek an je proSlog djela, niti
stavljanje u p itanje sredstava njegova ostv ariv an ja. Opis djela Ju lesa V ernea,
koji em o ovdje iznijeti, n ije, dakle, p o tp u n , ali je dovoljan sam sebi.
55 Ova su dva tipa sam o um jetn o razdvojena: d ru tv o u cijelosti pred stav
lja ju tipini pojedinci (znanstvenik ili p ustolov, svejedno). To znai da ie sve
Sto otkriva psihologiju u Ju lesa V em ea aluzivno. Zbog toga sve Sto je nalik na
o p is karaktera izgleda tako d osadno ili p rom aeno je r nem a psihologije, nema
k araktera.

146
 V idjet em o da se ova opa tem a odm ah razvrstava u
posebne tem e dakle, valja doznati jesu li ove posebne tem e
iste prirode, razliite, neovisne ili svrstane u h ijerarh iju . Od
m ah m oram o rei da je opa tem a sam o privid neke teme:
ona naslovom sam o naznaava stanovito k retan je na razini
d rutva ili njegove ideologije, kreta n je koje je od izuzetnog
znaenja za pojavu djela, ali na vla stito j razini, a ne ako se
prevodi u opu ideju koja je deform ira pojednostavljajui je.
ovjekovo ovladavanje prirodom , to je sadraj svih ro
m ana J. Vernea, ak i kad je prikriveno, prikazuje se kao
osvajanje, kao napredak. ovjekova sve vea p risu tn o st u
p rirodi, to p rati preobrazbu sam e prirode: ovjek je osvo
jio p rirodu, to je jasna m isao Julesa V ernea (jasna je r je
svjesna, eljena, sm iljena). M ogue je potpuno osvojenje:
ovjek uspijeva p ro d rije ti u priro d u sam o zato to je u
potpunom skladu s njom . Dakle, velika novina je u tom e to
ovo k retan je, ovakvo putovanje im a svretak, i taj svretak
se m oe osje titi, opisati: budunost je u ro n je n a u sadanjost,
ona je ak sadri u sebi. U puujem o na poetni tek st ve
spom enutog rom ana Dvorac u K arpatim a. B u to r o tom e
vrlo dobro govori u R epertoire I i nije po treb n o iznova p re
nositi taj opis. Znanost, ko ja je djelo ovjeka u pravom smi
slu rijei, vrlo je bliska p riro d i:59 ona e je upoznati i p re
obraziti.
To e se dogoditi odgovori kap etan H od kao to
e se jednoga dana o b istiniti putovanje na Sjeverni i Juni
pol.
Oito.
Putovanje do n a jd u b ljih zak u tak a oceana.
N em a dvojbe.
Putovanje u sredite zem lje.
Bravo, Hod.
Kao to e se sve zbiti, prih v ati on.
Cak i p u tovanje n a svaki od p lan eta Sunevog su
stava nastavi k a petan H od, ikojega vie n ita n ije moglo
zaustaviti.
Ne, kapetane odgovorili. ovjek, obini stanov
nik zem lje, nee m oi p rijei njegove granice. Ali kad je ve
prikovan uz n jen u koru, m oe p ro d rije ti u sve n jene tajne.

J6 Za G ram scija O euvres choisies ova bliskost samo je p lo d ravnotee: ona

s a d ili dobrovoljno ogranienie, odlu k u d a se ne ide suvie daleko u M c iju
(n asu p ro t W ellsu ili Poeu). N a ta j nain mogla bi se o bjasniti zastarjelost djela
Ju lesa Vernea: o su u je ga uprav o ta ravnotea, je r je o dreena datum om i
trebalo bi je ^ m iji-n iti novom . No, d a li je Verneovo djelo zastarjelo?

147
 On to moe, on to m ora n a to e Banks. Sve
to je u granicam a m ogueg m ora b iti i b it e izvreno. A
onda, k ad ovjek vie ne bude im ao to o tk riti n a kugli na
kojoj je n a sta n jen . . .
Ieznut e sa sferioidom koji za njega vie nee b iti
tajn a odgovori k a p e ta n Hod.
N ipoto usprotivi se Banks. T ada e je znalaki
posjedovati i izvui iz n je ono najbolje. (K ua na paru,
navod M. B utora, R epertoire I).
On m oe p ro d rije ti u sve njen e tajne: N em o e stii
na pol (koji je, vid jet em o, n a jista k n u tiji p red sta v n ik to ta
liteta). M jesto gibanja, koje ga dri, ali i izaziva, n ije svijet
kao beskonanost, nego zem lja kao n astam b a. B a rth e s govori
u pravo o gesti zatvaranja u Vernea: Vem e je bio o p sjed
nu t potpunou: nep re stan o je dovravao svijet, punio ga,
ispunjavao ga p o p u t ja je ta ; njegovo k re ta n je jed n a k o je k re
ta n ju enciklopediste X V III sto lje a ili holandskog slikara:
svijet je konaan, svijet je p u n izbrojivih i staln ih m ateri
jala. (M itologije) P rem a tom e, k re ta n je se svodi na istra i
vanje u g ran icam a njegovog im aginam o-realnog savrenstva.
U toj p o d u d a rn o sti (ovjeka s njegovim doivljajem , znano
sti s prirodom ) nai e se p rv a p o tv rd a osnovne izreke koja
o d re u je itavo djelo: m obilis in m obili.
Od navoda, koje je o d abrao B u to r za ilu stra c iju te pri
rodne m oi sa n ja ren ja , izdvojit em o ovaj izvadak iz Pu
tovanja u sredite Z e m lje (pogl. XIV , fjo rd Stapi):
Poznato je da je b azalt sm e k a m e n vulkanskog p o d ri
jetla, a p o jav lju je se u p ravilnim oblicim a k o ji n a s iznena
u ju svojim rasp o red o m . P riro d a tu g rad i g eo m etrijsk e ob
like, rad i p o p u t ovjeka te kao da je u p o trije b ila k u to m jer,
kom pas i visak. Ako je svagdje dru g d je stv a ra la u m jetn ik a
djela svojim golem im , bez re d a razb acan im m asam a, svojim
tek n aetim unjevim a, nesavrenim p ira m id a m a i vijoglavim
n izanjem linija, ovdje kao da je h tje la p ru iti p rim je r pravil
n o sti i p retje u i grad itelje p rv ih vjekova, stv o rila je uzoran
strogi red koji n isu n ik ad a n a tk rilile ni divote Babilona, ni
udesa Grke.
D osta sam uo o aleji divova u Irs k o j, o Fingalovoj spi
lji na H ebridim a, ali jo n ik ad n isam svojim oim a vidio
n eku b azaltn u s u b stru k c iju .

57 Ova id e ja o zatvorenosti oito je z anim ljiva je r u p u u je n a prikazivanje

kozmosa ka o u n u tra n jo sti, m jesta b lisk o sti, .p rikazivanje p ro tiv kojega se
znanost m orala bo riti o d p oetka svog novog doba: o ovoj te m i u p u u jem o na
radove K oyra i Fran castela. T u nalazim o p rv i teo rijsk i o d stu p od d jela Julesa
Vernea. Ovaj od stu p o d re u je ga kao ideoloki prik az.

148
 U Stapiju mi se ta pojava pokazala u svoj svojoj ljepoti.
Stijene fjorda, kao i itava obala poluotoka, sastojahu se
od niza okom itih stupova, visokih oko trid eset stopa. Ti
ravni i potpuno proporcionalni stupovi nosili su svod od vo
doravnih stupova, koji su bili tako izm aknuti da su stvarali
polukruni svod nad m orem . U stanovitim razm acim a, pod
tim p rirodnim im pluvijem , mogli su se n azreti otvori nalik
na gotske prozore i v rata divnih oblika, kroz koje su se
ruili zapjenjeni m orski valovi. Po koji bazaltni trupac, to
ga je bjesnei ocean otkinuo, pruio se po zemlji poput ulom
ka iz kakva antiknog hram a. Ti su trupci vjeno m lade rue
vine; p rek o n jih su p rohujali vjekovi a da ih nisu ni na-
grizli.
O stala knjievnost, velika knjievnost, teko b i dala ljep
e opise od ovih, neusporedive po bogatstvu i jednostavnosti
znaenja: vie pojm ovni nego tem atski opis om oguava nam
da jasn o itam o sp o r oko ispravnog i neispravnog, spor koji
je, naposljetku, sam o dijalog. Priro d a je prikazana pojm o
vim a u m jetnosti, no unato tom e stanovita neodreenost
izraza (trupci, stupovi) ini neodreenijom granicu to dijeli
ta dva podruja, u n ajm a n ju ruku to se tie rjenika. Pri
kaz, uostalom , n ije izravan, nego se pokorava pravilim a neo
ekivanog preo k reta: vjeno m lade ruevine. Priro d a izra
ena pojm ovim a a rh itek tu re: ne rad i se o klieu, o jed n o
stavnom ili poznatom postupku, nego o o tk riv an ju duboke
tajne. Ono to je u poetku sam o opis odraava se, zapravo,
na elem entarnoj dijalektici p rirode (rom ana).
P riro d a zam ilja b u d unost ovjeka u tran sp aren tn o m
obliku vlastite prolosti. Dakle, k reta n je koje paradoksalno,
obavezuje b u d unost u sadanjosti, moe b iti prikazano samo
kao im aginarna varijacija poevi od zbiljskog svijeta, onog
koji sam o form alno odgovara b esk rajn o m k reta n ju istrai
vanja: im aginarno je realno. R azm iljanja J. Vernea, ili ona
na koja je potaknulo njegovo djelo, o vjero ja tn o sti izm iljo
tine, o tonosti detalja, istin ito sti fikcije sam o su razvijanje
istovetnosti, koja je zapravo prim arn a. Oito, u k o rijen u ove
istovetnosti nalazim o stanovito shvaanje znanosti (koja
nije apsolutno m itoloka, nego sam o data u polazitu, kao sli
ka). U jed n ak o sti realnog i im aginarnog znanost je znak = ;
ona je po definiciji spojite realnog i im aginarnog. N jena
snaga je i bitn o poetska.
Sje tit em o se d a je javna rasp rav a Barbicanea, p red
sjednika Gun-kluba (vidi: Od Z em lje do M jeseca, pogl. II),
sjeanje na prole fikcije, od Cyrano de B ergeraca do Edgar-

149
d a Poea, koje su uvod u izlaganje zbiljske zam isli i n astav lja
ju se u n joj. A sad, ree B arbicane, p o to sm o odali dos
to jn u poast pjesnitvu, p rihvatim o se posla (pogl. V II). Na
taj nain m ata n je se grai p o p u t ovog to ga Leibniz p rid a je
Palais des D estines: skup m ogueg p reth o d i, n avjeuje i
podrava bolju zbilju. Z bilja je izvrena fikcija: o stvarena
fikcija n a jsa v re n ija je fikcija.68
K onano p reobrazba p riro d e djelo je p riro d e sam e i
nita ne om oguava razlikovanje djela p riro d e o d djela ov
jek a (znanost i u m jetnost). I p riro d a stv a ra stro jev e i gra
dove: ona ne proizvodi sam o energiju, ona je i p reobraava
(p rim jer: vulkan koji, kao sluajem , u k raa v a konac svijeta);
u svakom sluaju, ona stv ara e n ergiju k o ja se moe p reo b ra
ziti: odom aiti. L ju d sk a djela uvijek u b iti o s ta ju p riro d n a ,5*
i na taj nain zadravaju svoje dvo stru k o obiljeje: odom a-
ena i dom aa ene rg ija jav lja se kao udovite je r proizvodi
i moe biti proizvedena: tak o e le k tric ite t razv ija d v o stru k u
snagu: ona je osloboena p riro d a , no tak o e r i osloboen
ovjek (vidi: Dvorac u K arpatim a i Taja n stven i otok). O tuda
ta n ejasn a m o i opsesivna p ris u tn o st stanovitog b ro ja p red
m eta: v ra tit em o se na njih.
Im ag in arn o je realno. N a isti nain: b u d u n o st je sada
n jo st. Na to j je razini, dakle, savrena kohezija izm eu sad r

5 Zibog toga je znanstvena fan ta stik a u isti m ah i poetina. I tehniki

p redm et moe biti u k raen i okien. to su ilu stra to ri shvatili: podreivanjem
m odi, koje nas z auuje, on p o sta je b lisk iji, ak sv ak id an jiji. T ako Michel
A rdan govori p red vozilom koje ga treb a odvesti na Mjesec:
i alim sam o to nije jo izdueniji, a u n j v itk iji, v rh je trebalo
ukrasiti perjanicom od isp leten e kovine, sa zm ajem , p rim je rice , ili salam ande-
rom , kako izlazi iz v atre raire n ih k rila i otvorena drijela. . . .
Cemu sve to? zap ita B arbicane, iji p rak tia n d uh n ije razum ijevao
ljepote um jotnosti.
Cemu, mili B arbicane? Budui da me to p ita , bojim se da nikad
nee razum jeti!
Ipak kai. dragi suputnie.
D obro, dakle. M islim d a u sve to se radi treb a u n ije ti u m jetn o st. . .
(Od Z em lje do m jeseca, pogl. X X III)
Ako je koji div ljak lu tao okolicom , v jero jatn o je pom islio da ie u
srcu Floride nastao novi vulkan, a to n ije bila ni eru p c ija , ni pijavica, ni oluja,
niti ijedna od stra h o ta kakve je p riro d a k a d ra stvoriti! Ne! Sam ovjek ie stvorio
te crvenkaste p a re , taj golemi plam en d o sto jan v ulkana, taj buni tro p o t
nalik na uda ra c p o tresa, to zavijanje koje se moglo n atjecati s uraganom i
olujom , ljudska ru k a je u po n o r, to ga je sam a iskopala, ru ila N ijagaru ra
stopljene kovine.
(Od Zem lje do Mjeseca, pogl. XV)
O brnuto:
Alt ta lana vicarska n ije se. kao evropska vicarska, posvetila m irnim
poslovima p a stira, vodia i ug o stitelja. To je sam o a loinski dekor, kora od
kam ena, zem lic i sto ljetn ih borova, poloena na blok eljeza i kamenog uglja.
Ako tu rist, zastajui u toi osam 5, p okua oslukivati umove p riro d e, ne
uie. kao na stazam a u O berlandu, sklad an um ivota pom ijean s dubokom
tiinom p lanine, ve izdaleka u>e iru k le u d a rc e p arnog b a ta. a pod svojim
nogama priguene od jek e eksplozija. Cini se da se pod zem ljom rad i kao pod
propadalitem pozornice, da sve te divovske stijen e o d jek u ju uplje i da se
svakog tren a m ogu survati u tajan stv en e dubine.
(500 m iliju n a rani B egum , pogl. V)

150
aja i oblika djela. Ova koherencija koja stv ara uvjete za
skladnu kreaciju poprim a ak apsolutni oblik identifikacije.
No na em u poiva taj sklad? Moe li on u prvom redu b iti
postojan? On nam , naprotiv, moe izgledati vrlo k rh ak , to
apsolutniji, je r nije dovoljan sam sebi i odreuje sam o po
sebnu, prem a tom e, privrem enu razinu proizvodnje: ova ra
zina izgraena je sam o na unu tra n je m podvostruenju. Zbog
toga se u njem u ne mogu okupiti svi uvjeti za ostvarenje
jednog djela.
Odm ah je jasn o da ova opa nakana nalazi oblike za
prikazivanje u posebnom nainu izraza: pria m ate u pu
nom znaenju, odnosno, fikcija. M. B u to r vrlo dobro poka
zuje kako prikazivanje svijeta uvlai J. V ernea izravno u taj
stil:
Snovi Julesa Vernea zbog toga su tako prirodni
to su za njega snovi ak i ono to uje ili vidi u prirodi,
i to u najdoslovnijem sm islu rijei. Za njega nem a nesa
vladive razlike izm eu o stvaren ja ovjeka i p rirodnih
pojava. Zbilja je sam o neka vrsta uzaaa nestvarnog.
ovjek je u dubokom skladu sa stvarim a koje ocrtavaju
ljudske izum e. Prijelaz sa zbiljskog na izm iljeno zbiva
se neosjetno je r je i sam a priro d a m ata, a ovjek je
ostvario ak i te snove, na niem stu p n ju moda, s m anje
veliine, ali ipak savrenije: on ih dovrava, daje im
njihov istinski dovretak. On ispunjava obeanja to ih
stvari nose u sebi. Doista je znaajno to obilje svodova,
stupova, lukova, prividnih dvoraca, p riro d n ih k ated ra
l a . . . (Repertoire, str. 133 134)
Na toj prvoj razini, na razini nakane, prom iljene i raz
raene do te m jere da su da ta opa sredstva za realizaciju
(knjievni rod pria im aginacije), ali ne i stvarni in stru m en
ti ostv a re n ja na razini od koje e se moi opisati cjelina
djela; obino se zaustavlja na tom opisu dati su:
1) sadraj koji sadri stanovitu viziju svijeta, neku ideo
logiju (potpunu u sebi, odnosno, kako em o vidjeti, u biti
nepotpunu) i ak ovisi o njoj je r je saima.
2) opi tok prikazivanja: kn jig a e b iti pria i sp ad at e
u p odruje kn jievn o sti m ate.
Sada tre b a d ati prvu odrednicu sadraja, po kojoj e
se odm ah m oi u tv rd iti bitn i tem atsk i objekti: to znai da
e ovo u tvrivanje nuno b iti privrem eno. O drednica n astaje
u n u ta r ve opisane razine koherencije: ona tu koherenciju

151
ne naruava; ona ne doputa niti zahtijeva druge razine: ona
jednostavno precizira stanovite sastavne elem ente prikaziva
n ja cjeline i om oguava da se vidi opa nak an a u svom cjelo
kupnom razvoju.
Vidjeli sm o da je osvajanje pobuda, ulaganje, p reobraz
ba; ono e se, dakle, izraziti uz pom o triju o d ab ran ih tem a:
putovanje,
znanstveni izum ,
kolonizacija,
koje su o d ista ekvivalentna izlaganja: znanstvenik je na sta
novit nain pu tn ik , kolonizator; sve k om binacije su m ogue.
N ajopenitiji naslov djela je: putovanje. Glavni ju n ak , znan
stvenik, n ije nuno i onaj koji pronalazi. On m oe b iti i onaj
koji koristi, onosno, koji d aje ivot znanstvenom o b jek tu (za
Julesa V ernea znanost je z b iljska sam o ako proizvodi p red
m ete); to e b iti, na p rim je r, inenjer, ili ak m ecena (kao
u Dvorcu u K arpatim a ili u D evedeset tisua m ilja ispod m o
ra): V erne ne razm ilja o razlici izm eu teo rije znanosti i
njene p rak se : izm eu n jih je veza, staln a razm jena. Tem a
kolonizacije m an je je ista k n u ta ili jo j se rje e p rid a je va
n ost: kao da je se h tje lo p rik riti; ipak, zn anstvenik osvaja,
p rip a ja, prim ie poznato nepoznatom e, svoju m o zasniva
na p risv a ja n ju : ovaj vid b ita n je u Taja n stven o m o to ku i u
Djeci kapetana Granta, gdje su jasn o o p isana u p rav o prisva
ja n ja .
Ovi k o n k retn i prikazi, koj su i pojed in an i sad raji, od
re u ju i ob lik prie: osvajanje, s u sre t im aginarnog i real
nog, doivjet e se k ao pustolovina; p ri a izgraena n a fikciji
b it e pustolovna pria sa svojom tipinom s tru k tu ro m :
raz b ija n je na epizode. O tom u tv r iv a n ju p u to v an ja i fikciji
govori nam poetak pustolovina kap e ta n a H a tte ra sa pokazu
ju i da je p rijelaz o d jed n o stav n e tem e o k re ta n ju do fan
tastinog p o stu p k a izravan. Od sa d raja ro m an a do njegova
oblika nem a, pravo rekavi, dedukcije, nego klizanje; p u to
vanje slui kao polazite, sr fikcije:
Za m islioca, sa n ja ra, filozofa n ita n ije dirljiv ije od
bro d a koji kree na p u t, m ata dragovoljno p ra ti njegove
bo rb e s m orem , b itk e s v jetrom , tu pusto lo v n u vonju koja
ne zavrava uvijek u luci i ako se dogodi neki neobian doga
a j, laa p o sta je fan tastin o m ak i um ovim a koji ne priz
n a ju m atu.
O brnuto, putnik-znanstvenik-kolonizator b it e istodobno
i pustolov, to m u d a je realni oblik, obiljeje, ak i drutveni

152
poloaj: Nem o buntovnik.80 Nemo, Fogg, Glanervan, Cyrus
Sm ith, Paganel, H atteras: uznem irujui, prisan ili ak samo
sm ijean pustolov jedinstveni je lik. Uostalom, trebalo bi
razm isliti o neobinosti koja je uvijek p risu tn a u likovima
J. Vernea: ne radi se sam o o psiholokom ili knjievnom mo
tivu nije vano da li je to velika ili m ala knjievnost
nego i o nainu oslikavanja, naznaavanja osnovne uloge oso
be: odabranog su b jek ta neobine pustolovine. Tako je, p ri
m jerice, Phileas Fogg sm ijena osoba i fantastini ju n ak u
isti m ah.
Poznati su, dakle: sadraj koji je poblie oznaen u poje
dinanim izlaganjim a i u tvrivanje stanovitog oblika pisanja
sa svojim specifinim epizodam a, psiholokim tipovima, ak
i m oralnim . . . , u m je tn a i istodobno povezana u koherenciji
roda cjelina: cjelokupni oblik prie. Ali tu p restaje dedukci
ja: za o tk rivanje novih sredstava valja prijei na drugu razi
nu analize.
Radi se sam o o opem pristupu. Treba naglasiti da je to
jo uvijek stanovita razina openitosti: plan se iskristalizirao
i u nakani da se izloi, a istodobno, to je vrlo vano, i u
drugim oblicim a konkretnog posto ja n ja : ugovor s izdavaem,
publika, vie ili m anje odreen program rasparavanja, su
radnici: oprem a knjige, ilustracije . . . Ova razina je stvarno
polazite, ili, ako hoete, svjesno poduzim anje stvaranja: da
kle, ona, moe biti polazite za opisivanje djela. Ali to nije
dovoljno.
Zapravo:
1. Radi se o ideolokom prikazu vezanom za ope uvjete
pojavljivanja neke ideologije; on prek o odrenog oblika d ru
tvene svijesti (otuda: sie-program ), izraava i stan je d ru
tva, stan je knjievnosti ili pisanja: oblik prie, tipine oso
be; ak i poloaj pisca, ukoliko izlaganje odraava ideologiju
zvanja (izm eu ostalih publika, izdava). Ovaj prikaz unesen

60 Sto nije u opreci s opom idejom o kolonizaciji, nego jo j namee sta

novite granice. Protiv kolonizacije nevjerne zovu p riro d e Nemo legitim no p ri
paja neotkriveno p odruje m ora. K apetan G rant, koji je, takoer, predstavnik
izrabljivane m anjine, kolonizira iz bu n ta; nije li i sam o utem eljenje nove .ko
lonije, to je, zapravo, sadraj knjige, pothvat koji e se neobino nadovezati
na onaj Cyrusa Sm itha, a koji je u osnovi potpuno jednak, nespojiv s kritikom
odreenog oblika kolonizacije, politike kolonizacije: Vidimo da su Englezi na
poetku osvajanja s pomou u b ijan ja vrili kolonizaciju. Njihova okrutnost bi
jae uasna. U A ustraliji su se ponaali kao u In d iji, cidje ic nestalo pet
m ilijuna Indijaca, kao u Capu, g aje je puanstvo od m ilijun H otcntota spalo
na sto tisua. Nee li na taj nain puanstvo, desetkovano zbog loeg p o stu
panja i pijanstva, ieznuti s kontinenta pred ubilakom civilizacijom? Roman
novog tipa, znanstveni rom an, eliopisivati i kolonizaciju novog tipa. Iako
ideoloki plan to prik riv a, ak ako i kritizira, to ne moe dovesti u pitanje
koherenciju knjievnog pothvata Julesa V ernea: naprotiv, upravo ovakav nesklad
s r i je njegova djela.

153
je u posebni plan J. V ernea: ideoloki p ro g ram (osvajanje
prirode, poloaj znanosti u drutvu) ulazi u knjievnost; on
se u njoj izraava, ali nem a nuno i g raansko pravo, barem
ne una p rijed , je r nem a odm ah ro m aneskni statu s. Prikaz
zasigurno ne m oe kao takav ui u p o d ru je knjievnog d je
la: preth o d n o ga tre b a podvrgnuti nekim p rerad b am a, d ru
goj razradi koja e ga uiniti knjievnim ob jek to m . Ugovor
koji J. V ernea vee za kuu Hetzel obavezuje ga da pravilnim
ritm om pie rom ane novog tipa; u jed n o m pism u svom ocu
J. V erne govori da e to b iti znanstveni rom an. V erne je,
dakle, potp u n o svjestan onoga to radi. On uspijeva u novom
djelu sp o jiti novi oblik i novi sadraj. Zbog toga se plan
m ora p o d red iti novim sredstvim a, k o ja nisu program , sred
stvim a ko ja o dgovaraju zahtjevim a o stv a re n ja plana, njego
ve zbiljske prakse. Ta sred stv a on ne uzim a iz istih grana
ideologije, m ora ih dru g d je traiti.
2. P rijelaz s ideolokog plan a n a nap isan o djelo nai e
svoju zak o n ito st u n u ta r sam e realizacije, dakle, polazei od
uv jeta ra d a n a o stvarivanju. Doli bism o u isk u en je ako
bism o kazali da V erne, u tre n u tk u kad se od njega d istanci
ram o, im a sve to treba za p isanje knjiga; zapravo, on nem a
b a n ita i m o ra t e se posluiti dru g im sredstvim a: pravim
tem am a svoga djela, koje su pojedinane, posebne i, shod
no tom e, pogodne na niem stu p n ju rad a na o stvarivanju, i
koje, za razliku od ideolokog siea, ne m ogu o d m ah b iti sve
obuhvatne. S m atram o da ove tem e o d re u ju d rugu razinu
o pisivanja k o ja up rav o odgovara proizvodnji u v rem en u u ko
jem se zbiva, a to se moe nazvati figuracijom . Naravno,
tre b a v idjeti da li ova druga razin a uva i n astav lja kohe
ren ciju prve ili je dovodi u p ita n je i da li je na svojoj razini
dovoljna sam a sebi.

B. O stvarenje plana: njegova fig u racija i sim bolika te

figuracije. Z n a k o v i . Putovanje kroz znanost i kroz p ri
ro d u , koje je h isto rijsk i proces b u d u n o sti u sadanjosti,
m ora uz pom o govora fikcije zam ijen iti ovjekovo p o tp u n o
ovladavanje p riro d o m . Z am ijeniti znai vie nego p red stav
lja ti, je r tre b a izm isliti, ili b arem sak u p iti vidljive znakove
po k o jim a e se m oi ita ti bitn i dogaaj: ita n je znakova da
je sta novitu predodbu o nakani. No, n a jp rije tre b a o tk riti
znakove. U rad u gospodina B u to ra R epertoire I moe se nai
popis tih z nakova-koji su p rije uk lju iv an ja u djelo doista po
vezani sam o po tom e to se nalaze na jed n o m popisu), a to je
za poetak dovoljno. O vdje nije potre b n o sve ponavljati, nego

154
jednostavno kao p rim je r izluiti najvanije i usporediti jed
ne u odnosu prem a drugim a. Znak se kao takav odlikuje
opsesivnim karakterom , a uinak postie razliitim ponavlja
njem . Na taj nain znakovi tvore pravi niz, koji je nuno
ogranien. N ajvidljiviji, najee su navedeni: sredite (Ze
m lje), pravac, ifrirani dokum ent, vulkan, m ore, tragovi (pret-
hodnog putovanja to je drugi oblik ifre), ak i psiho
loki znakovi: urba, fiks-ideja (ako se radi o znakovima,
koji su nuno sim bolini, sadre aluziju, psihologija je, oito,
sam o prividna: ona je prisu tn a zbog sasvim drugog razloga;
ako moe izgledati shem atino, ne treb a je ozbiljno shvatiti).
Izvrenje ovladavanja, posjedovanje figura moe se poka
zati, ispriati u dvije dim enzije senzibiliteta:
V rijem e osam deset dana to ih je odredio Phileas
Fogg zatvaraju Zem lju u uske granice vrem enske pravocrt-
nosti. To znai da se Zem lja moe obii u na poetku zadanoj
fiksiranoj vrem enskoj m jeri. Dogaaj svrava prem a strogom
pravilu kojeg se tre b a pridravati, odnosno, koji treb a na
m etnuti, unato p rep rek am a koje stvara. Nije nevano da
se u sp jeh p othvata potv r u je u jedn o m putovanju, odnosno,
u jednom z atv aran ju to unosi razliitost u stalnu form u:
istoznanost i razvoj te vrste toke k o ja je protivnost. Na
isti nain i u rom anu Od Z em lje do M jeseca rije je o iz
ravnoj vonji od 97 sati i 20 m inuta.
P rostor osam deset dana Phileasa Fogga tono odgo
varaju tridesetsedm oj paraleli Djece K apetana Granta. Una
to svim m oguim nezgodam a to n a sta ju u su sretu ovjeka
s prirodom , a te prep rek e su zapravo jed n ak e je r podjednako
od re u ju pustolovinu pustolovinom , Zem lja se moe obii
po ravnoj crti. ak su i P atnje jednog Kineza u K ini preko
njegove potpune sm etenosti na stanovit nain pravilne:
Ali kam o ete poi?
Za sobom.
G dje ete se zaustaviti?
Nigdje!
A kad ete se v ratiti?
Nikada.
(pogl. XI)
Na isti e nain M ichel Strogoff ii pravo u Irk u tsk :
on e savadlati sve prepreke to mu ih ljudi isp rijeu ju na
put kao da su to priro d n e prepreke: znanstveni m it zam ije
njen je, dakle, isto rom antinim m itom . Ali, u sred itu ro
m ana uvijek je zbiljski itinerer. Putovanje je osvajanje je r
uspijeva povui strogi pravac (u Djeci K apetana Granta svje

155
dok osvajanja je geograf Paganel). Tem a p ravca nadovezuje
se, dakle, na tem u ifre: ta jn a se u prav ilu k rije u oteenom
dokum entu, dakle, n e p o tp u n a je i tre b a je p ro tu m aiti: po
vod za k re ta n je d aje veliki bro j m oguih tu m aen ja (od k ojih
se svako p o d u d a ra s nekim dijelom svijeta): ta jn a ifre dina
m ini je m otiv (isto znaenje im a u P uto va n ju u sredite
Z em lje); ali iza razliitih tu m a e n ja k rije se k o n sta n ta koja
nikad n ije dovedena u sum nju, ko ja je zajedniki elem ent
svih tu m aen ja i jam i prav o c rtn o st: to je trid e se t i sedm a
paralela.81 Pustolovina svrava kad je prav ac o c rta n do k raja.
ifra o tk riv a svoju p o slje d n ju ta jn u tek kad je itav svijet
zahvaen u granice tem eljnog poetka, koje su kao pol svih
tu m aen ja i tak o e r se za tv a raju u jed a n krug. U spjeh p u sto
lovine sin nalazi oca, iako je, uostalom , ve naao d ru
gog62 u tv r u je se u savrenstvu, u istoi p utovanja:
Tako se okonao prije la z p rek o Ju n e Am erike po stro
go ravnom pravcu. Ni planine, ni rije k e n isu m ogle sk ren u ti
p u tn ik e s njihova u tv r e n a p u ta, p rem d a se nisu m orali
b o riti p ro tiv lju d sk e zlobe, p riro d n i elem enti, k o ji su se e
sto o barali n a n jih, izvrgli su tekim k u n ja m a n jihovu po
rtvovnu neustraivost. (Djeca K apetana Granta, svretak
prvog dijela)
N a isti nain k a p e ta n H a tte ra s stalno ide p rem a Sje
veru, to je oiti znak njegova ludila. to vie, psiholoke
tem e sam o su izvedeni oblici sim boline figure osv ajan ja:
pravac, pol, sre d ite zem lje; k ad d jeca G ra n ta stiu n a k raj
putovanja, pisac kae da su o b e sh ra b re n a, u isk u en ju da
o d ustanu, to je upravo znak da su n a sv retk u , da e doi
do k raja .
Paradok salno, ali ba taj p arad o k s logika je slike, p ra
vac je isc rtk a n : tako je p a ralela jed n a k a polu. O na se kao
ista p u ta n ja sp a ja u jed n o j toki, je r u k lan ja ju i p rep rek e,
ona otkla n ja udaljenost. To je jed n a od glavnih tem a govora
M ichela A rdana n a ro d u T am pa Tovvna:
Dragi m oji slu a telji na sta v i kad bi se vjerovalo
nekim ogranienim um ovim a, kojim a odgovara u p rav o ovaj
pridjevak, ovjeanstvo bi ostalo zatvoreno u Propilijevu
krugu i ne bi znalo izii iz njega, osueno na ivotarenje na
toj kugli, i nikad se ne bi m oglo vin u ti u svem irske prostore!
Sreom , nije tako! Ii em o na M jesec, ii em o na druge
planete, pu to v at em o na zvijezde kao to p u tu je m o iz Liver-

61 Jz ovakvih motiva rasvjetljava se veza Ju lesa Vernea s Rousselom.

P ar priro d n i o tac u m jetn i otac tak o er je je d n a od im aginarnih kon
sta n ti Julesa V ernea.

156
poola u New York; lako, brzo, sigurno. Uskoro emo ploviti
zranim oceanom kao i oceanim a Mjeseca! U daljenost je re
lativan pojam koji e doskora izgubiti znaenje.
A ovjek govori o udaljenosti izm eu planeta i Sunca!
I vjeruje da je to doista udaljenost! Pogreno! Zabluda!
Znate li to m islim o tom svijetu koji zapoinje Suncem,
a zavrava N eptunom ? elite li u ti m oju teoriju? Vrlo je
jednostavna! Po m om m iljenju, Sunev sustav je vrsto
hom ogeno tijelo: planeti od kojih se sastoji d o diruju se,
tite, p ria n jaju jed a n uz drugoga, a p ro sto r izm eu n jih sa
mo je p ro sto r koji dijeli m olekule najvre kovine, srebra
ili eljeza, zlata ili platine! Dakle, im am pravo k ad tvrdim i
ponavljam svoje uvjerenje: Udaljenost je prazna rije, dalji
na ne postoji! (O Z em lje do M jeseca, pogl. XIX)
Stegnut u okove jednog pravilnog dogaaja svijet izra
ava svoju punou.

B iljeka o putovanju, prirodi i stroju. Putnik izvlai svoj

nuno pravilan pravac iz prirodne nepravilnosti i ispravlja
je: po tom e je njegov pothvat alegorija znanstvenog rada.
P redan tonom s tv a ra n ju tog pravca, p u tn ik i sam postaje
o rue tog stvaranja; Phileas Fogg se u vie nav rata uspore
uje sa strojem ; uostalom , on je prikazan kao p red m et koji
je poput zvijezde potpuno potinjen m ehanikim pravilim a
kretan ja:
On n ije putovao. Opisivao je krunicu. To teko tijelo
obilazilo je zem aljsku kuglu u pu tan ji p rem a zakonim a ra
cionalne m ehanike. (Put oko svijeta, pogl. XI)
N a isti nain H a tte ra s se na k raju p retv ara u m agnetsku
iglu. I svem irski putnici, koji su se zaputili Od Zem lje do
M jeseca, na k ra ju p o staju um je tn a zvijezda.
Ako putovanje uspije, ovjek koji je sudjelovao u istra
ivanju svodi se sam o na p u tanju. Ako ne uspije, ovjek opet
ne dobiva individualnost ili subjektivnost: vraa se na iner
ciju zaustavljenog predm eta: to je najb o lje prikazano u svr
etku Petsto m ilijuna Beguma, gdje je n esretni i zli znanstve
nik (to nuno ide zajedno) po p u t kukca uhvaen u objektiv
goleme lupe, zatoenik vlastitog neuspjeha i vraen na Zem
lju kao udo prirode:
. . . D vorana bi bila u tonula u p o tp u n u tam u d a neko
z asljepljujue b jelk a sto svjetlo nije p ro d iralo kroz debelo
staklo prozoria, ugraenog u sred itu h rasto v a poda. Pod
sjealo je na M jeseev krug, kad se M jesec, u opoziciji sa
Suncem , pokazuje u svoj svojoj is to i. . . To stakleno oko,

157
izboeno s ob je strane, ikao lea, strah o v ito je poveavalo
p redm ete koji su se kroza nj pro m a tra li. Bio je to tajn i
lab o rato rij H e rr Schulzea. Snana svjetlost, k o ja je p ro d ira
la kroz leu, nalik na d io p trijsk a stak la svjetionika, izvirala
je iz dvostruke elektrine svjetiljke, k o ja je gorjela u svom
z rakopraznom zvonu, n a p a ja n a nep restan o nekom divovskom
ba te rijo m . U sredini p ro sto rije , u tom z asljep lju ju em ozra
ju , sjedio je u svojoj m ram o rn o j n ep o k retn o sti lju d sk i lik,
strahovito povean lom om svjetla, nalik pom alo na sfingu
iz libijske p u stin je. Oko te aveti krh o tin e g ran ate pokrivale
su pod. N ije bilo nikakve sum nje! . . . Bio je to H e rr Schulze;
prepoznao ga je p o za strau ju em g ru elju sti, po blistavim
zubim a: ali bio je to gorostasni H e rr Schulze, k o jeg je eksplo
zija jed n e od njegovih stravinih g ran a ta svojom strahovi
tom hladnoom u istom tre n u zaguila i zam rznula! K ralj
elika sjedio je za svojim stolom , drei divovsko pero kao
koplje, i inilo se da jo pie. Da u njegovim rairen im zje
nicam a n ije bilo p raz n a pogleda, d a n ije bilo n ep o k retn o sti
njegovih usta, ovjek bi povjerovao da je iv. Kao i oni
m am uti koje ovjek pro n a e u ledu p o larn ih krajeva, tako
je i ovaj le bio ovdje, ve m jesec dana, skriven od ljudskih
pogleda. O ko njega je sve bilo jo zaleeno, ak i reagensi
u svojim bocam a, voda u staklen im sp rem itim a, iva u
svom e lijevku . . . (Sta kle n o oko, pogl. X V III)
O sobe koje s u d je lu ju u tom velikom sim bolikom k reta
nju n a p rijed , a to je pustolovina, gube svaku individualnost:
S utranji dan, e tv rta k , dne 27. kolovoza, bio je slavan
da tu m u povijesti naega podzem nog p u to v an ja. K ad se sje
tim toga dana, srce m i od uasa pone lupati. O d toga dana
na razum , nae rasu iv an je i n a a d o m iljato st nisu vie
znaili nita, i m i sm o postali p u k a igraka p riro d n ih sila.
{Putovanje u sredite Z em lje, pogl. XLI)
Jed n ak o je zn aajan Axelov san u istoj knjizi (na k raju
X X X II poglavlja):
Sav zem aljski ivot u sredotoio se u m eni, i sam o m oje
srce tue u tom pustom , nena sta n je n o m svijetu.
Ju n a ci p u to v an ja u sre d ite Z em lje b it e vraeni natrag:
po v rata k e se izvriti un a to njim a, moe se rei i bez
n jih , je r se n isu usp je li p o tp u n o id en tific ira ti sa svojom
funkcijom , s istraivanjem po nepom uenoj k riv u lji tog k re
tan ja: n jim a je z a b ra n jen p ris tu p u sred ite, pravac ne mo
e biti zatvoren, dakle, n ije potp u n o prav. K ad p riro d a ne
moe b iti osvojena, odnosno, potp u n o n a sta n jen a , lju d i se

158
in teg riraju u ono to je u njoj odreenije, u njenu razliitost;
postaju njen elem ent, preobraavaju se u predm ete, to vrlo
dobro prikazuje njihovo m jesto na prelom ljenom pravcu.
Prem a tom e, za te ljude mogu je sam o jed an izbor:
postati stvarim a u savrenom gibanju - strojevi u punom
i odreenom sm islu to ga V em e daje toj rijei (ponavljam o,
to je p u tan ja pravca koja, po njegovu uvjerenju, najbolje ocr
tava oblik stroja) ili naputeni predm eti, kao presjeeni, vra
eni p rekinutim kretanjem . Podudarn o st ovjeka sa strojem
nije sam o plan: ona odreuje pojedinanu sud b in u osoba,
to ponovno m oram o nazvati figurom . Priroda ni u kom slu
aju nije oblikovana na sliku ovjeka, ovjek se oblikuje p re
m a m odelu prirodnih predm eta. ovjek je u stvarim a: mo-
bilis in mobili.
Ne sm ije se, dakle, djelo Julesa Vernea, u nato njegovoj
realnosti, prikazivati kao nadahnuto nekom vrstom junakog
m anihejstva; kao postavljanje ovjeka n asu p ro t priro d n im
stvarim a. N aprotiv, p riro d a je sprem na za preobrazbu, a ov
jek taj dogaaj vidi sam o uz uvjet da m u se i sam p rep u sti,
a nam ee ga tek ako ga prih v a ti i p rim i u isti mah.
U okviru izraza: ovjek, stro j, p riro d a tako se uspo
stavlja niz p o dudarnosti. Odnosi izm eu ovjeka i stro ja slo
eni su sam o zbog njihove jednostavnosti: zapravo, to nije
istinski odnos, nego ekvivalencija, ili ak neka v rsta m im i
krije. ovjek proizvodi stroj zato to se istodobno do te
m jere poistovjeuje s njim da se jav lja kao njen odraz. Tako
tehniki p redm et dobiva povlateni oblik za opisivanje tog
om atanja, zaodijevanja: ovjek je n a stan jen u predm etu; to
je njegov pravi dom : n a jbolji p rim je r za ovo nedvojbeno je
Kua na paru. S troj nije suelice ovjeku, odvojen od n je
ga, ve oko njega, povezan s njim istovrsnou i blizinom.
Tako se ovjek i stroj uvijek dopun ju ju : stro j ne moe po
sto ja ti bez ovjeka, niti ovjek bez stro ja. Nem o se zaustavlja
zajedno s N autilusom, zaglavljuje se po p u t njega u jednoj
toki p rirode koju je dugo obilazio, i to ga vodi u sm rt,
je r stro j bez svog stanovnika nem a vie razlog postojanja.
Bilo bi zanim ljivo usporediti ovo s ro m an siran im razm ilja
njem o istoj, vrlo suvrem enoj tem i: odnosi izm eu ovjeka
i tehnikog pred m e ta u R adnicim a mora.
Verneovo djelo zapravo je dugo p ravocrtno razm iljanje,
ili san ja rija , koje prikazuje izraavanje p riro d e preko indu
strije i in d u strije preko prirode, a to je ispriano kao pria
o istraivanju. Naslov: pravocrtne pustolovine. Neizbjene

159
pustolovine, to vie je r su neizvjesne, je r n ik ad ne znam o
u kojoj sm o toki p u ta , da li e se o tk riti ta jn a ifre, hoe
li se do k ra ja m oi sauvati p rav o c rtn o st. D akako, to ne
m oe b iti a p s tra k tn a linearnost: nap ro tiv , ona je ko n k retn o
anim irana, stv ara se od jed n e do druge toke, u svakom opa
snom tre n u tk u . P rav o crtn o st se dobiva n a tem elju osnovne
razliitosti m je sta i dogaaja, ko jih je opis bitan ; ali valja
naglasiti da ova s u p ro tn o st n ije glavna i ne u p u u je n a b itn o
dualistiki prikaz. Upravo se tu m oe sm je stiti cjelokupan
Verneov poetski p othvat: njegovo h tije n je da uzm e u obzir
obilje, izvornu n e pravilnost (koja istin sk i obiljeava sredinu:
m ore) p rek o koje se b o lje istie n a p o r da se ovjek organi
zira, te u od reenim sluajevim a kao da je zalijepljen za svoj
o b jek t (vidi u Djeci K apetana G ranta razm iljan je o geom et
rijsk o m k ro je n ju A ustralije).83
Ali ka o ti n o bogatstvo p riro d e sam o je p riv rem en a zap re
ka, je r ona upozorava n a ogrom ne rezerve k o jih e sva vrela
ovjek znati isk o ristiti. Osim toga, p rav o c rtn o st prav ca m o
e se pro cijen iti, prep o zn ati tek k ad je c rta d o k ra ja povu
ena: do tad a ona se m oe pokazivati sam o u svoj svojoj
krhk o sti: Idem o iz ne sm o tre n o sti u nesm otrenost (Pusto
lovine kapetana H atterasa, pogl. X V III.84 U pravo zbog toga
se i ide n a p rijed ; bez staln e p rije tn je pogibelji, bez opasnosti
od slom a ne bi bilo ni n a p redovanja. K apetan H a tte ra s htio
je isk o ristiti sve p rilik e d a ide nap rijed , bez ob zira n a poslje
dice (pogl. XV).

6) Ovo nam je p rilik a d a upozorim o koliku vanost Ju les V em e p rid aje

zem ljopisnoj k a rti, ko ja je stv a rn i, a li i poetini p red m e t, je r p o tpu n o n adom jeta
priro d u . Preko n je p u to v an je je osv ajan je je d n ak o kao i znanstveni izum. Ona
nanovo stvara p riro d u , je r nam ee sv o ja p rav ila, svoj red . Popis je oblik orga
nizacije, dakle, n ek a v rst izum a. U tom e je znaenje geografskog rom ana:
im a li p otp u n ijeg zadovoljstva, vee rad o sti no to ih do iiv lju je m ore
plovac koji svoja o tk ri a biljei n a b ro d sk o j k arti? On vidi kako p red njego
vim oim a zem lje m alo-pom alo zado b iv aju oblike, o to k za otokom , r t za rtom ,
kao da ra stu iz m o rsk ih valova. Isp rv a su o b risi obale nejasni, isp rek id an i, raz-
lomljeni! T u o sam ljen r t, tam o p u sta uvala, m alo d a lje zaljev izgubljen u
p ro stran stv u . Z atim se o tk ri a n ad o p u n ju ju , o b risi se sp a jaju , isc rtk an e c rte
n a zem ljovidu p o sta ju sigurne linije; uvale se uvlae u k o p n o , rtovi se izdu-
uju iz pouzdano z acrtan ih obala. N apokon se n a globusu u k azu je novi k o n tin en t
sa svojim jezerim a, svojim rijek am a i rjeicam a, svojim planinam a, dolinam a
i ravnicam a, sa svojim gradovim a i p rijesto ln icam a, u svom p unom velian
stvenom sjaju! Ah, p rija te lji m oji, o tk riv a novih zem alja pravi je izum itelji
K akva li on uzbu en ja i iznenaenja doivljava! Ali danas je taj ru d n ik ve
gotovo iscrpljen! Sve je vieno, sve istraen o , sve izum ljeno to se tre novih
kontinenata i svjetova, i nam a k o ji sm o p o sljed n ji stigli u zem ljopisnu zna
nost ne osta je vie nita!
Ip ak osta je , drag i Paganele ree G lenarvan.
A to?
To to sada inimo! , ,
(Djeca kapelana Granta, I, pogl. IX)
44 Ovo se moe u sp o red iti s h odom znanosti (to n as ne b i treb a lo uditi):
Znanost je , d ije te m oje, p u k a zabluda, a li d o b ro je to u zablude u p a
dam o, Jer one m alo-pom alo dovode d o istine.
(P utovanje u sred ite Zem lje, pogl. XXXI)

160
 Sve ostale sim bolike figure, ko je su istinski junaci pu
stolovine:'5 pol, sredite, sam o su razliiti prikazi tog pravca
zatvorenog u svoju pravocrtnost, te sredinje toke koja e
m u konano izruiti svijet:
Uvijek je sanjao o tom e da stupi nogom tam o gdje jo
nitko nije zakoraio . . .
. . . I doista, htio je ii na sam k raj svijeta (I, pogl. XII).
H atteras, koji se nalazio na krm i, uperio je pogled p re
m a toj tajanstvenoj toki i osjeao da ga nedovoljno priv
lai kao m agnetska igla na m agnetskom polu. (Pustolovine
kapetana Hatterasa, II, pogl. XXI)
M eutim, jed a n od tih predm eta, vlak, ima posebnu sna
gu i zbog toga zasluuje da ga posebno prouim o. On sijee
prirodu, preskae p repreke (vidi neku od epizoda u Put oko
svijeta u 80 dana), a ta brazda u isti m ah prikazuje nain
putovanja i savreno ostvarenje ljudske industrije. Sto vie,
stroj je ovdje u prednosti je r nije izdvojen nekim prim jere
nim, u m jetnim m jestom , u em u je tvornica poseban sluaj,
nego je u stalnom i vidljivom dodiru s razliitou prirode:
Nalazim o se u civiliziranoj zem lji, iako se to ne ini,
i p rije zalaska sunca na e p u t presjei eljezniku prugu
koja predstavlja vezu izm eu M urrayja i m ora. I valja rei,
p rija te lji m oji, da je eljeznica u A ustraliji zaista neobina.
A zato, Paganel? u p ita Glenarvan.
Zato? N ekako se ne uklapa u sve to! Oh, znam da
ete vi, navikli na koloniziranje dalekih posjeda, vi koji im a
te telegrafske i svjetske izlobe u Novom Zelandu, sm atrati
to jednostavnim ! Ali, to zb u n ju je d u h Francuza, kao to sam
ja, i b rk a sve predstave o A ustraliji.
To je zato je r vi gledate prolost, a ne sadanjost
odgovori John Mangles.
U redu nastavi Paganel ali, lokom otive to ru
kroz p ustinje, kolutovi p are to se o b avijaju oko grana m i
moza i euk aliptusa, jeci, kljunai i k rzn ari to bjee p red
brzim vlakovim a, dom oroci koji ulaze u ekspresni vlak u tri
i trid e se t i p u tu ju od M elboum ea do Kynetona, Castlem ainea,
San d h u rsta ili E chua, eto, sve e to zauditi svakoga drugog
osim Engleza ili A m erikanca. S vaim vlakovim a odlazi, ne
staje poezija pustinje.

J e r za stv aran je ju n a k a n ije p o treb n a psihologija; likovi Julesa Vernea

esto su toliko smijeSni sam o zato Sto su vjerno oslikani: upravo oni su pravi
dekor rom ana kao i naivni stil, stil narodne m udrosti, one m udrosti koju bism o
rad o vidjeli u narodu. Ah! kad bi bio m udar! i njihove kom ine pobude
koje se k a o uzgred n e um orno provlae iz rom an a u rom an, a koje bi V erne
teko mogao zam ijeniti neim drugim , je r one same po sebi niSta ne znae.
Njihovo siromaStvo je njihova sva vrijednost.

11 Teorija knjievne proizvodnje 161

 Z ar je to vano, ako u p u stin ju p ro d ire n ap red ak ?
odgovori m ajor. (Djeca kapetana Granta, II, pogl. X II)
P assepartout se probudio, otvorio je oi i nije m ogao
povjerovati da p u tu je kroz In d iju u vlaku poluotone e
ljeznice! inilo m u se da sanja. A ipak, sve je to p rav a zbilja!
Lokom otiva, kojom up rav lja ru k a engleskog strojovoe i goni
engleski ugljen, rigala je dim na p lantae p am uka, kave,
o raa k a i crvenog pap ra. P a ra se ovijae u sp iralam a oko
skupina palm a, a izm eu n jih se pokazivahu slikoviti banga-
loi, poneki vihari n aputeni sam ostani i udesni hram ovi
koji obogauju neiscrpne u k rase ind ijsk e a rh itek tu re. Doma-
lo se p ro strije e do k ra ja vidika p ro stra n a p o d ru ja dungle,
p una zm ija i tigrova, zaplaenih od h u k tan ja lokom otive. N a
pokon isk rsn u e i um e k o je p ro sijeca pruga. N jih jo
p o sje u ju slonovi, to od su tn im okom gledaju kako prolaze
razuzdani vlakovi. (P ut oko svijeta u 80 dana, pogl. XI)
Za vlakom prom iu uvijek iste slike: dim se uvija oko
n a jrje e g drvea, vlak osvaja um u, p u stin ju , stanovnika,
uk raav a ih p o p u t h ram a ili ja ta ptica, on ide do k ra ja kon
tra s ta , do toke u kojoj se m ijea s m n o g o stru k im svijetom
koji nosi u sebi nam eui m u svoj p u t. Kao spom en na pri
rodni im pluvij (vidi opis fjo rd a Stapi) vlak re: slika
je olaka, m oda ne i lijepa, ali tono slijedi pravila ver-
neovske m ate: ona je razum ljiva. Uz to tre b a opaziti da
efekt kojem u Jules V erne najee pribjegava, a koji su
Hetzelovi ilu s tra to ri posebno istakn u li, je s t up rav o taj su
sre t p riro d e u neobraenom i s tro ja u n ajra z ra e n ije m sta
n ju (kua na p a ru u dungli, a lb a tro s iznad n a jp ito m ijih p ej
zaa, p o dm ornica u p riro d n o j peini).
Moe se, dakle, pokazati, a dosad an je analize izvrene
su sam o p rim je ra radi, da se glavne tem e taloe u posebnim
figuram a: pred m etim a, p riro d n im m je stim a ili ak psiholo
kim p onaanjim a. R ije je o pojed in an im tem am a kojih
je koliko i sim bolikih figura. Na ovoj razini d o ista nalazi
m o djelo Ju le sa V ernea, proizvod njegova stv aralatv a, barem
u pisanom izrazu njegova sadraja: to je ono to je on
stvorio, to razlik u je njegovo djelo od svih dru g ih napisanih
djela i to ini konani o b je k t svih m oguih itan ja: to su
tem e koje su h ran ile znatielju m nogih p o k o ljen ja italaca
i utjelovile p redodbu o velikom o sv ajan ju p riro d e. Mogli
bism o se za p ita ti u kolikoj je m jeri te figure proizveo sam

Posebno su zn aajn a dva tipina, figurativna, a ne sam o anegdotska po-

naSanja: fik s ideja (L indenbrock, H atteras, Fogg . . .); i h itn ja (L indebrock). To
|e osnovna tem a k oju em o kasnije p rotu m aiti. Zasad em o rei samo ovo:
pustolov nije sluajno tako u urban.

162
 Jules Verne ali, ako ih nije stvorio, barem ih je sakupio,
sabrao i podigao na sistem atian vid u kolikoj m jeri ih
je preuzeo iz slika koje m u je ponudila itava povijest ispri
povijedanog imaginarnog kad se postupno razraivao jezik
fikcije: ta opa povijest, koja nikada nije napisana, osim u
nekim od svojih toaka, odnosno, najee sa svog nalija.
Glavni plan trebao se utjeloviti u slikam a koje nisu nastale
iz njegova vlastitog tijeka, nego ih je trebalo traiti u drugom
p odruju koje nije p o druje ideolokih planova, nego jezik
u svojoj zbilji. Sam o se na taj nain mogao uspostaviti kon
tin uitet prie koja o k uplja figure u povezanost niza, pa ak
i skupa pria. To je ono to moemo nazvati stadijem figu
racije, za razliku od sta d ija prikazivanja (izraz ideolokog pla
na transpozicija tog plana u openitom obliku prie).
M eutim , za tum aenje procesa upisivanja sadraja nije
dovoljna identifikacija pojedinanih figura. U ovoj toki
analize moglo bi se povjerovati da je djelo u svojoj zbiljskoj
razliitosti proizvedeno jednostavnom dedukcijom od poet
nog plana, dakle, da se moe prouavati na toj razini kao
nezavisna zbilja, nezavisno od sam ih djela i od onog izvan
djela, po em u ona postoje. Kao da slike stv a ra ju zatvoreni
to ta litet dovoljan sam sebi. No, nije dovoljno okupiti figure,
sab rati ih u neko analitiko jedinstvo koje bi bilo neitljivo
kao ista zbrka, a zacijelo bi bilo i nepotpuno.
Pria treb a dati form alno jedinstvo koje odgovara sadr
aju, slui m u i organizira ga. Ponovno nailazim o na problem
koherencije izm eu oblika prie i n jen a tem atskog sadraja,
ali ovaj p u t na razini o d v ijanja prie. Vidjet emo da je ovaj
oblik sistem atian, kao to su i pojedinane slike zatvorene
u granice odreenog repertoara. Odsada treb a prouavati
tijek fabule.
F a b u l a . Problem je isti sam o p rem jeten s o b jek ata na
oblik koji ih organizira i pokree: poto je dat ideoloki p ro
gram (unaprijed opisati potpuno ovjekovo ovladavanje p ri
rodom ), kako nai sredstva izraza, odnosno, oblik prie ko
jim e se prevesti? O dm ah treb a rei da oblik sam o u m je t
no moe biti odvojen od sadraja, p o n ajp rije zbog toga to se
rad i o pustolovnoj prii, odnosno, o prii u kojoj epizode,
susreti, pokreu ili ele p o krenuti priu; prem a tom e, i ovdje
se slobodno moe govoriti o tem atskim o b jek tim a koji e
na udan nain osim obrisa dati izlaganju u n a jm a n ju ru k u
i kutove.
Izuzetno je znaajan jedan od tih objekata, o kojem se
dosad m alo govorilo, a koji je sam o jed an elem ent slike

163
pravocrtnosti: slika traga ili putokaza. Puto v an je n ap red u je
j e r je ono p ostupno de ifriran je nekog bliskog dalekog
tota liteta : slijed m oguih znakova p rilik a je za tolika osva
jan ja : on je razlog nap red o v an ja pu tovanja. H a tte ra s sustie
o sta tk e ekspedicija koje su p rije njega ile p rem a polu, a
kljuni tre n u ta k njegova nap red o v an ja je s t id en tifik acija tih
tragova to ga od etape do e tape p ra te p rem a konanom
cilju koji e sam o on dostii: otvoreno m o re n a polu, sjever
na A rkadija, sre d in ji vulkan.
Na isti nain (ovaj e p rim je r b iti odluujui) Linden
b ro ck i njegov neak Axel n a p re d u ju p rem a sre d itu zem lje
sam o zbog toga to im a ju ifrira n u p o ru k u i k a d ri su p rep o
znati n jen e tragove du itavog pu ta: za n jih je to vidljiv
i pouzdan znak zatvaranja pravca. Ova dva p rim je ra su ana
logna, no i o b rn u ta : H a tte ra s n a p re d u je p rek o p oraza d ru
gih i, po m ilje n ju onih koji ga p rate , ide iz n esm o tren o sti
u nesm otrenost; L indenbrock, nap ro tiv , gazi po tragovim a
ranijeg ju n a k a k o ji je stigao, koji se ak v ratio i, p o p u t Hat-
tera sa i N em oa, i sam obiljeen uspjeh o m , je r je od o nih koji
stiu do cilja, koji z a tv a raju pravac: A m e Saknussem . Puto
vanje po Z em ljinoj k ori nova je fig u racija m obilis in mo-
bili (sve do iden tifik acije pustolova s p riro d n o m sredinom :
san Axela). Ali ovdje vie n ije p ris u ta n n iti iv voa, kao to
je to bio Nem o: tre b a ga ponovno nai i slijediti. Sanknus-
sem je N em o drugog doba: i o n je iigosan, alk em iar spa
ljen na lom ai, neshvaen od suvrem en ik a to ga usm jerav a
p rem a b u d unosti, dakle, jed in i koji je sp o so b an d o p rijeti
do sre d ita . Onaj koji osvoji uvijek je izuzetno bie: H a tte
ras p o sta je luak, N em o politiki po b u n jen ik , Saknussem
osuenik, a R o b u r je zauvijek p ro tje ra n iz naeg svijeta.
ovjeanstvo m oe slijediti isti p u t sam o ako ponovno nae
njihov trag, ako je vjern o njihovoj o d su tn o j p risu tn o sti u
nekoj ifri ko ju tre b a prevesti. Poslije n jih , ili ak s njim a,
vie ne moe b iti istraiv an ja u doslovnom sm islu rijei,
nego sam o otk riv a n ja , ponovnog zad obivanja neeg poznatog
do ega su oni ve doli, a to m oe b iti i zauvijek izgubljeno
(Robur).
P u tovanje se u svom n a p re d o v a n ju o d e tap e do etape
nem inovno otk riv a kao prethoeno. Upravo to o b jan jav a
tem u urbe koja, ponavljam o, n ije tri a rija im itativ n e psiho
logije: slikovitost je u V ernea uvijek p risu tn a zbog drugih
razloga. L indenbrock je ovjek k oji pu ca u lie u svom v rtu
da bi bre raslo: osim kom ine pobu d e (p o rtre t znanstvenika

164
osobenjaka) tu je i sudbina istraivaa koji je uvijek uur
ban je r uvijek kasni.
Netko je bio bri od njega, preduhitrio ga. A taj netko,
napokon, ak i nije prokleti junak , dakle, obiljeen u spje
hom , to je priroda sama, koja je uvijek u prednosti i samo
je treba sustii u tom e je, prem a Julesu Verneu, sve zna
enje aktivnosti znanstvenika. V alja h itati, nadvladati vrije
me: pogledaj osadm eset dana Philesa Fogga. Istraivati znai
prijei, odnosno, u novim uvjetim a ponovno prijei pu t ko
ji je, zapravo, ve prijeen. Preko ovog sustavnog oblika
istraivake prie istraivati znai dostii vrijem e. Preduhi
triti znai jo i: nadoknaditi neto izgubljena vrem ena.
Prvi p ut u djelu Julesa V ernea sreem o ovu varljivu i
bitnu pojavu: p retpostavka se izraava sam o u obliku vraa
nja natrag (regresija) ili osv rtan ja u p rolost (retrospekcija).
Veza sadanjosubuunost, osnovna u n u tar poetnog plana,
odraava se u realnoj vezi sadanjost-prolost. Osvajanje je
zaista m ogue sam o zato to je ve izvreno: fikcija n ap re t
ka sam o je ublaeni odraz prolog, gotovo zaboravljenog do
gaaja. K retanje n a p rijed je u svom knjievnom obliku kao
povratak. Zbog toga n ije m nogo vano ako ga p oraz i preki
ne: L indenbrock e d oprijeti sam o do p redsoblja sredita:
pogled na prve hodnike, koji su ran ije obieni do k raja,
bran i m u konano pristu p ; na k raju , eru p cija sredinjeg
vulkana potpuno zatvara ulazak u pustolovinu, sijee pravac
na njegovu poetku. Na isti nain Nem o svojom sm ru brie
sve tragove svoje pustolovine i vraa se zajedno s proizvo
dim a svog rad a u kaos p riro d e. I R o b u r se zauvijek gubi u
nebu. H a tte ra s zaboravlja ak i m ogunosti kako bi drugim a
priopio svoju tajnu. Pretpostavka, napokon, ne slijedi pove
zanost procesa stje c an ja nego u kratk o m blijesku pokazuje
to e b iti izgubljeno, brie ak i tragove onoga to je bilo.
Dakle, neto udno se dogaa; povezanost tem atskih fi
gura u sistem atinom obliku istraivake prie omoguava
koegzistenciju avangardnog znaenja (plan koji je pisanje
budunosti) sa zbiljskom form ulacijom : povratak, vraanje
natrag. B udunost se moe slikovito priati sam o u obliku
jueranjice. Bez oklijevanja m oem o preuzeti jed an od re
zultata rad a Morea.* Nem o je figura oca (nije potreb n o navo
diti itavo predavanje: glavna karik a je lik Hetzela). P ret
postavka, koje je p redm et zakljuivanje od poetka, a koja
je u isti m ah priroda, prokleti ju n ak i otac (ovo je prva p ri

* Vrlo udnovati Jules Verne, izd. G allim ard

165
lika da se obiljei znaaj svih figura oca u Julesa Vernea)
bit e, naposljetku, sam o potraga za prvim putovim a. Ra
zum ljivo je, dakle, da je bud u n o st nalik na ve vieno.
P retpostavka e b iti sam o traen je poetaka. Na taj se
nain s tru k tu ra fabule uvijek svodi na vrlo jed n o stav an mo
del: hod po tragu nekog drugog, koji je, zapravo, kazivanje
povratka.

Iz ove prve analize m ogu se izvui razliiti zakljuci:

1. Fabula koja d aje oblik prii p o d u d a ra se s poetnim
planom tek poto p re trp i p reokret: b u d u n o st je zam iljena
u obliku konano p rem aene prolosti (sim bolina sm rt oca).
J. V erne eli pokazati i pokazuje k reta n je n a p rijed , a zap ra
vo p rik azu je hod unatrag.
2. Ovaj oblik ipak je ispunjen p o jedinanim tem atsk im
figuram a, m eu k o jim a se ne jav lja nikakav nesklad tak o da
bi se inilo nep riro d n im prouavati ih odvojeno. Razina figu
racije jed n a k o je koherentna kao i razina glavnog izlaganja:
injenini nesklad izm eu plana i njegova o stv a re n ja odrazio
se na isti nain na ovoj drugoj razini kao i na prvoj. Tre
n u tak figuracije, kao sam ostalni tre n u tak , hom ogen je jed
nako kao to je to bio i tre n u ta k izlaganja.
Analitiki opis vodi nas, dakle, do parad o k saln o g rezul
tata: on nam om oguava razlikovanje dviju razina, izlaganje
i figuraciju; nesklad to se pojavio izm eu ove dvije razine
ukazuje da razlikovanje n ije bilo um jetn o . No, ova analiza
je ipak nepotpuna, je r ove dvije razine, koje m oem o nazvati
vidovim a, gleditim a ili elem entim a izlaganja, o sta v lja ju jed n u
po red druge nalik na pred m e te od k ojih svaki im a konzisten
ciju koju su sebi dali, ba re m prividno, i koji su m jerljivi
svaki u odnosu na svoj vlastiti legalitet. Na taj nain o tk ri
vene su dvije k o h e re n tn e i nespojive zbilje: d osad u p o tre b
ljavana m etoda nikako ne om oguava razu m ijev an je njihove
koegzistencije, ili ak njihove istodo b n o sti u n u ta r jednog d je
la, a koja ipak postoji. Ovaj nesklad nije znak n eu sp jeh a
nego uspjeha. Zbog toga potie na tum aenje.
Dakle, realna nespojivost izlaganja p lan a i njegove figu
racije o itija je od pro tu slo v lja to se jav lja izm eu izraza
na istoj razini. T reba li tu nespojiv o st sh v atiti kao slabost
u djelu Ju lesa V ernea? M oemo li rei da Ju les V erne nije
naao rijei k ojim a bi m ogao iskazati ono to je trebalo
rei?07 M oglo bi se ii i dalje, te p rim je ric e , rei da je kohe-

*T A Sto nije a p rio ri i ono to je h tio rei: injenica jc da je mogu

ovakav diskontin u itc t k oji daje sm isao problem u.

166
 rencija izm eu tem atskih figura i stru k tu re fabule zapravo
prividna i da prikriva suprotnost, odnosno, da forma izda
je sadraj; zaplet nam ee tem am a varljivo znaenje koje
one ne m oraju im ati; dakle, mogu je i drugi raspored zna
kova, koji bi jam io novu koherenciju i vjernost poetnom
planu istodobno. Da li je kristalizaciju zadanog plana u slike
nuno m oralo p ratiti ruenje zam iljenog ideolokog pravca?
Oito je kakav se odgovor krije iza ovakvog pitanja: nije
se moglo izbjei reakcionarno iskrivljavanje djela, ono se
podudara s napredovanjem plama kojeg se Jules Verne p ri
hvatio za svoj raun, i ono, naposljetku, slui za obiljea
vanje ideoloke situacije koja je bila posljednji uvjet za os
tvarenje. Protuslovlje izm eu form e i sadraja u djelu Julesa
Vernea doslovce je odraz protuslovlja u ideolokom planu.
Rei emo, dakle, da kom pozicija djela nije sam o nuna, nego
i sudbonosna.
No, suvie je prim am ljivo ralaniti djelo Julesa Vernea
i pokazati da artik u lacije njegova velikog plana podupiru
sasvim drukiji raspored od onog koji je on zamislio: to je
dokaz da se stalne tem e prie organiziraju prem a strogom
sustavu koji savreno ocrtava zatvaranje, izraavajui n a taj
nain protuslovni k a ra k te r buroaskog plana osloboenja.
To je preica R. B arthesa, koji eli upozoriti na oito
protuslovlje izm eu Verneova iplana* i slijed slika koji
nudi:* na taj nain lako je odrediti buroaski san, um oran
i u tra e n ju m jesta za odm or, koji treb a jasno razluiti od
poetskog sna, izgraenog od istog po k reta i koji vie izbija
iz Pijanog broda* nego to ga on vodi. Cini se, takoer, da
upravo takva k ritk a 70 p rati prethodnu: k ritik a koja, da bi
bila koherentna, m ora poivati na nizu p riro d n o im plicitnih
identifikacija. Lano polem iki oiapad na neku mitologiju
sastoji se uvijek u svoenju openitog na posebno: svijet je
kao kua, kua kao brod, a to je djelo Julesa Vernea ova
veza moe se p ra titi prem a potrebam a pobuda, u jednom ili
u drugom pravcu: Verne je graanski ideal n apretka, on je,
takoer, realna slika zatvaranja i o tu d a njegov neuspjeh, ili
barem protuslovni vid njegova pothvata. Tum aenje slijedi
najm ehanikije putove m aterijalizm a: da utvrdi neko p ro tu
slovlje, ono trai sustavnu koherenciju svih razina i odreuje
njihovu strogu povezanost; na taj nain razlikuje se sam o da

41 Koji, ne zaboravim o, oznaava otvaranje: otvaranje prirode pred u

desima: To je udesno ne, to je prirodno.
w Vidi R. Barthes: Mitologija, str. 90.
* A. Rim baud
70 U tom sluaju kritika dobiva znaenje osporavanja.

167
bi se unijela vea zabuna, ali se za su k lad n o stim a koje su u
poetku ipak utvrene. Racionalizam istoznanosti sam o je
m etodiko orue koje jam ano slui za h a jk u n a neuspjehe
i p rotuslovlja: ovaj lov na vjetice naziva se dem istifika
cijom .
V alja upozoriti da je n ajv ra to k a ove m etode, a koja
i zavodi, upravo to da sve to je u sk lad u s njom reeno,
n ije pogreno. Ali analiza je uvijek n ep otpuna. To je ak
i n jen osnovni uvjet, je r e se nedov ren o st d ati kao rjeen je
problem a koji p o stavlja djelo. Dakle, tu je n euspjeh, tu je
i protuslovlje: no n ije dovoljno sam o navesti, tre b a to i p ro
tum aiti, to je R. B a rth e s i n aprav io upozoravajui na povi
jesn i poloaj p isca:71 taj poloaj ne nam ee m u sam o dati
rani program , nego m u istovrem eno nam ee i sva pro tu slo v
lja jed n e epohe i n jen u vladajuu ideologiju, to je kao tak
vo preneseno u djelo.
Suvino je, ak i vrlo opasno, govoriti o protuslovlju:
u toki do koje je stigao opis nigdje m u nem a m jesta. Nema
pro tu slo v lja n a razini izlaganja koje, n akon p ro jek cije, ne
bism o ponovno nali u p ro tu slo v lju figura. Zapravo, nem a
ideolokog pro tu slo v lja: e lastino st ideologije isk lju u je
pro tu slo v lje (vidi L en jin k ritiar T olstoja, p o sljed n ji dio).
U osnovi svake ideologije po sto ji po k u aj izm irenja: po defi
niciji, svaka je ideologija na svoj n ain k o h e re n tn a neo d re
enom , ako ne i n ejasn o m koherencijom , te ne podnosi ni
kakve stv a rn e dedukcije. Prem a tom e, n esk lad n ije u ide
ologiji, nego u odnosu na ono to je ograniava. Ideologija
se m oe dov e sti u protuslovlje: uzalu d n o je to u n jo j o tk ri
vati. N a isti nain i ideoloki plan zadan Ju lesu V em eu stva
ra relativno hom ogenu i k o n z istentn u razin u izlaganja, koja
je vezana za nj nekom vrstom analogne stro g o sti: ne m oe se
u n jem u tra iti ne d ostatak djela. Jed n ak o tak o je savreno
d osljedan i re p e rto a r figura i njihovo u v rtav an je u okvire
o d a b ra n e fabule. Ju les V em e polazi od ideologije znanosti;

71 S to u n a jm an ju n ik u iznenauje je r B arth es k ritizira (vidi p osljednju

stu d iju o R acineu, o tran sh isto rijsk o j b iti k njievnosti) svako tum aenje k n ji
evnog d jela povijeu. Moemo U rei d a je njegovo m iljen je uznapredovalo?
V jerojatnije je d a m isli k ako m u je to d oputeno je r se radi o djelu koje,
nenagraeno, ne moe biti savreno, dakle, d oista knjievno. Ju les V em e nije
Racine (z a r je to itk o tvrdio?) pa, k ako ne zasluuje naziv d jela, dopu ten o je
sve to d ruga d jela ne d o p u ta ju . M eutim . V erneovo djelo ivi jed n ak o , ak
i vie od Racineova, pa ako i zasluuje p rim jeren o m u tum aenje, ne d oputa
svakakvu in te rp re tac iju koja mu esto ne odgovara. Ono to vie zasluuje p ri
m je reno tum aenje je r je u sred itu svog doba: vidjeli smo da je savreno
reprezentativno o tom nem a dvojbe. Ovakva stu d ija moda e o tk riti tajn u
rad a .potpuno angairanog u p ovijesnom zbivanju. Ona ne eli izii iz tog
okvira a takvom ne m oem o sm a trati elju d a se napie rom an novog tipa
kako bi se p ria lo o novom p red m e tu i ne p rie ljk u je p reru en o st vjenosti:
to nije a p rio ri slab o st.

168
od n je stvara m itologiju znanosti: besprijekorne su i ta
ideologija kao i m itologija. Treba ispitati pu t koji vodi od
jedne do druge: u razm aku izm eu dvoje, kako emo vidjeti,
koje im a svoje obiljeeno m jesto u djelu, odvija se odluu
jui susret. Prijelazom s razine izlaganja na razinu figura
cije ideologija je podvrgnuta potpunoj preinaci: u kritikom
gledanju sve se odvija kao da je preinaka ve viena, ne
vie iznutra, nego izvana; ne od njena iluzornog i neprisutnog
sredita (ideologija je c en triran a u svim svojim tokam a, od
nosno, savreno vjerodostojna, je r je njeno sredite isklju
eno), nego od granice koje je zadravaju i nam eu joj sta
noviti okvir spreavajui je da bude neka druga ideologija,
ili ita drugo do ideologija.
U djelu Julesa Vernea osobito je zanim ljivo to to ba
rem u jednom tre n u tk u ono nailazi n a tu p repreku, koja je,
napokon, uvjet realnosti ideolokog plana i to djelo p rep re
ku uspijeva prikazati kao takvu, kao p repreku. Ono je, oi
to, ne moe nadii vlastitim sredstvim a: im se po jm i ovo
ogranienje, knjiga kao po nesvjesnoj odluci kree sama,
u puuje se tam o kam o nije htje la ii. Ne radi se, dakle,
o istinskoj odluci: rasprava je potpu n a na svretku, na k raju
jednog gotovo sam ostalnog razvoja u kojem se sam po sebi
pro d u b lju je jaz to razdvaja djelo onakvo kakvo je uistinu
proizvedeno od u vjeta njegova pojavljivanja.
Zapravo, izm eu protuslovlja buroaske ideologije na
poetku Tree republike i tekoa analize djela Julesa Ver
nea u daljen ost je koja nije prom aknula niti Julesu Verneu,
zbog ega, m oda, ne bi zasluio naziv autora. On je spoznao,
d akako ne potpuno,72 ali zacijelo bolje od R. B arthesa, neka
protuslovlja koja kara k te riz ira ju njegovo doba: razm iljao
je o njim a, ak je svjestan da su to p rav i sadraji njegova
djela, koje nije tako jednostavno kako ga se eli vidjeti, niti
toliko naivno; ako je Jules Verne o sjetio protuslovlja svog
vrem ena a vidjet em o da je bilo upravo tako te ako
je unato tom e htio dati n ekritiku sliku tog vrem ena (to
uope nije istina, u na jm a n ju ruku to se tie politike k riti
ke), a u biti je neprisutan, to je zbog toga to izm eu svih
povijesnih protuslovlja i nedostatno sti njegova djela postoji
razmak, koji treb a shvatiti kao pravo sredite njegova djela.
Dakle, nije dovoljno rei: Jules Verne jest graanin po
etka Tree republike, sa svim to ta inenica podrazum ijeva
(poslovnost, naunost, kao i sve to ini buroasku revolu

77 I n a e n e bi bilo Verneova djela. T reba odabrati izmeu: pisati da bi se

znalo i znati zato se ne pie.

169
ciju). Znam o da pisac niti m ehaniki strogo ne odraava ideo
logiju koju zastupa, ak ako m u je glavni cilj da je p ri
kae: v jero jatn o zbog toga to nijed n a ideologija7* nije do
voljno v rsta da bi izdrala iskuen je figuracije. Inae se
njegovo djelo ne bi italo. On uvijek d aje m ogunost da se
vidi (ili ita) odreeni poloaj (koji n ije sam o poloaj stan o
vitog subjektivnog gledita) u odnosu na ideoloku klim u:
stv ara od njega poseb n u sliku koja se ne slae izravno s
ideologijom onakvom kakva se pred aje, tak o da je izdaje,
dovodi je u p ita n je ili je m ijenja.74 O tom e, napokon, treb a
voditi ra u n a d a bi se znalo od ega je d jelo sainjeno. A
n ije potre b n o da a u to r uvijek kae ono to radi.
Dakle, Jules V erne je u svom d jelu sustavno obraivao
taj sukob svojstven jednoj novoj situ aciji k o ja raz ra u je
b u d unost u ve prolim oblicim a. N a taj nain on pokuava
rije iti p ita n je odnosa buroazije p rem a vlastito j prolosti,
prem a povijesti i uspijeva ista k n u ti b a re m neke granice sta
novite povijesne situ acije (ispitujui n jen u vlad aju u ideolo
giju). J e r u njegovom djelu posto ji o d a b ra n i tem atsk i ob jek t,
iz ikojega e se m oi ita ti p o slje d n ji u v jeti pro b lem atik e
proizvodnje. Ovaj m otiv je povlaten je r u svojoj zbiljskoj
p risu tn o sti sp a ja form u i sadraj (znak i fabulu): on je i
pojedinana tem a i naelo zapleta je r na jed n o m objektu
pokazuje povezanost ideolokog niza, koji e u obliku prie
d ati oblik fabuli. Rei em o, kao p retp o sta v k u , da e se u p ra
vo u o d v ija n ju prie ponovno p o jav iti nesklad koji se dosad
jav ljao izm eu dvije razliite razine izlaganja. Pria je sam o
prividno jednostavna. Zapravo, ona je suoenje, s u sre t dvaju
oprenih, ak nespojivih pria: p ria sam o prividno ne na
p red u je slijedei epizode jednog dogaaja: n jen tijek oiv
ljava ideoloku p roblem atiku. Upravo to je m otiv otoka. Ovaj
p u t se ne radi sam o o figuri, nego o o tkriv a k o j tem i, koja
u svojoj m ate rijaln o sti nosi p o tpu n i ideoloki niz. Za sve
dosad prouavane figure ne moe se rei da su tak o izraaj

73 Ponavljam o, sm isao ove rijei isk lju u je id eju o nekom teorijskom znanju.
74 U toni sluaju to je opi p roblem svake in te rp retacije: kako u razradi
nekog novog djela siivatiti u k rsta v an je starog i novog, tu nikad okonanu ra
s pravu, dvojnost, koja, napokon, d jelu je d aje konzistenciju; na isti na.n. kako
iskazati tru d J. Boscha da mim o m odernosti nam etne novo slikarstvo radom na
povijesno nadienim oblicim a (u sp . stu d iju J. Com besa, ed. T isnc)? Ili pak, u
A lthusserovoi analizi M ontesquieuova d jela, prvi znanstveni teo retiar drutva
javlja se i kao im plicitni bran itelj n ajre ak c io n a m ijih teo rija (je r je nadah n u t
feudalnom politikom ideologijom ): ni tu nije po treb n o traiti protuslovlje; ova
dvosm islenost samo je prividna: iza nje se naziru povijesni uvjeti za pojavu
svakog imalo revolucionarnog d jela, koje se nuno m ora oslan jati na ob jek t
svoje kritik e, po n a jp rije zbog toga Sto u njoj nalazi b it ili dio svoje pojmovne
okosnice.

170
ne, je r one to sam e po sebi nisu: jo i uvijek je pitanje ne
bi li u n u tar nekog novog rasporeda mogle pokazati i neto
drugo.
No, ovo pitanje nem a sm isla kad je rije o onom to je
prava tem a Julesa Vernea: ta tem a je potpuna, a ne tona
ili kao figura za znaenje koje je nadm auje: to znai da je
apsolutno objektivna: ona u jedanput prikazuje to talitet onog
to moe biti. Stavljena n a ogled kao to e b iti u ekspe
rim entalnom rom anu Tajanstveni otok ona e doivjeti mi
jenu, to e je vratiti u polazite, ali ne i prom jenu. Moglo
bi se, dakle, rei da sm o stigli na treu razinu form ulacije, na
spajanje sim bolike i zbilje,75 zato to podloga sm isla ne moe
ciljati ni na to d rugo do n a znaenje koje se iz n je ita
te se, dakle, ne moe tum aiti. Na ovom otkrivakom i izu
zetno izraajnom m otivu moi e se do k raja prouiti neza
dovoljstvo ili nesklad to obiljeava priu: potpuno, to jest,
ujedanput; tada e se moi i odgovoriti na pitanje: nije li
o b rat fabule p o vratak na poetke konano zarazio
predm et prie? U ovom tre n u tk u jasno se pokazuje ono to
bi se s gledita, sasvim suprotnog od kritikog, moglo naz
vati nepotpunou djela Julesa Vernea, nepotpunou koja
je tako m alo nedostatak, a vie sastavni dio djela. Vidimo
da se izraz n e potpunost p retp o stav lja izrazu protuslovlje: on
iskazuje da ono to nije reeno nije moglo ni biti.
Uzaludno je u p ita ti koliko im a stvaralatva u proizvod
nji knjievnog djela: ova m itoloka predodba, o statak svih
m oguih teologija, protuslovna je je r djelu prethodi uvijek
p retjera n ideoloki plan, kojega po sto jan je zastire i daleko
n adm auje odluku pojedinca, autora; tu je, takoer, i sav taj
m aterijal za pisanje, popis figura i fabula, bez kojeg se
n ita ne moe urad iti i koji ne bi postojao kad bi ga trebalo
svaki p ut iznova izm iljati. Na ovu precgzistenciju uvjeta za
ostvarenje djela, koja se sam o naizgled, prepoznaje sam a po
sebi, zapravo ukazuju stoljea kritike, kritike u naprijed, a,
sustavno, i itava psihologija nadahnua, ak ako se izraava
u teoriji stanovitog intelektualnog h tijen ja, odnosno, ako je
upuena na stvaranje nove ljepote. N asuprot ovim m etafizi
kim i natp riro d n im predodbam a treb a istak n u ti koherentno
shvaanje poziva pisca koje se ne b rk a s vjetinom pisanja
(ne radi se o opisivanju knjievnog ili um jetnikog rad a kao
iste tehnike). Ovaj rad jc mogu sam o zato to odgovara

m Dakako, zbilje kakvo djelo odreuje.

171
jednom povijesnom zahtjevu,7* stanovitoj nunosti da se u
datom tre n u tk u ra d i u posebnim uvjetim a.
Djelo je, dakle, nuno konano ogranieno u v jetim a svog
pojavljivanja, to im a m nogo vee posljedice nego to je to
u poetku izgledalo. Ali ova ovako jed n o stav n o fo rm u liran a
m isao ne m oe bez stanovite dvosm islenosti: o na m oe zna
iti da je djelo stvoreno sam o da isp u n i okvir koji bi ga
prethodio,77 i da je p o tak n u to izvan n jeg a samoga.
ini se da n a taj nain k ritik a id eje stv aran ja, u apso
lutnom znaenju te rijei, oduzim a d jelu ne sam o sp o n tan o st
ovaj kriti k i p o jam n ije zanim ljiv nego i svu origi
nalnost i specifinost. U vjeti p o javljiv an ja d jela i sam o jav
lja n je bili bi istovetni ili bi se ponavljali. N aprotiv, p rim je r
d jela Julesa V ernea izgleda toliko zn aajan u p rav o zbog toga
to nam ono om oguava da se istakn e razilaenje izm eu ove
dvije toke. Djelo i posto ji sam o zbog toga to nije tono
ono to je m oglo biti, to je trebalo b iti: ono ne izvire iz jed
nostavnog povezivanja m ehanike proizvodnje k o ja bi p o stu
pno vodila od vanjsicosti sam og djela do njegove u n u tra n je
zbilje; ono se, naprotiv, ra a iz nejasn e i zasigurno o d po
etka nesvjesne, predodbe o njegovoj n em ogunosti da ispu
ni ideoloki o k v ir zbog kojeg ga je trebalo stvoriti. U tom e
je osobno u p leta n je a u to ra u rad u n a knjievnoj proizvodnji,
koji poinje kao kolektivni rad ukoliko uplee d rutvo,
u k ratk o , tra d iciju (zaustavim o li se n a ovom o d re en ju , za
hvaam o sam o problem kom unikacije) a zavrava zauzim a
n jem stava p o jedinca u golem oj rasp rav i izm eu zbiljskih
djela i ideolokih im perativa: tad a se uplee pro b lem atik a
izraaja ili obznanjivanja. Ju les V erne iao je do k ra ja tog
procesa je r je, kako se m oe v idjeti b a re m u jed n o m od
njegovih rom ana, tu nespojivost, k o ja o d re u je povijesnu
situaciju, uzeo za sadraj svog rad a. N ajzanim ljivije je da
tu nespojivost n ije uzeo s n akanom da rijei potekou, raz
rijei spor, izbrie nespojivost: zapravo, on p roblem postav
lja, ali ne d aje rje e n je ; nesklad ini sam u s tru k tu ru ro m an a
koji se dovrava njegovim oitovanjem . Na taj je nain te
m eljno p ita n je poloaja pisca, iako o b jek tiv n o p rikazano, je r
p rii d aje p rav u potku, do te m je re objek tiv n o da se nikad
ne moe znati da li ga je a u to r u istin u zapazio ili m u je bez
njegova z n an ja n a m e tn u t kao tem eljni i prilino nesavitljiv
m otiv kako bi se izbjegao svaki izravni zahvat: a u to r je pred

76 O dbacujui iz te rijei sva n a tp riro d n a o d re en ja na koja bi mogla

up utiti.
77 Id eju o p ro sto ru djela koji p o sto ji p rije njegova ostvarenja treb a uvesti
u d rukijem ob lik u . Inae se k ritik a b rk a s topikom .

172
itaocem nepokolebljiva figura koja ne moe doivjeti nikak
vu prom jenu i koja se ne moe zbrisati dajui jo j priu.
Upravo preko toga, paradoksalno, Jules Verne je autor: je r
je, m oda nem ajui potrebe da se um ijea, znao pu stiti da
m u se nam etne to odluujue pitanje koje u njegovu vlastitu
djelu i njega stavlja u pitanje. Sad je razum ljivo da djelo
Julesa V ernea ne m ora ralanjivati kritika: ono samo daje
naelo svog raspadanja.

C. O tkrivaka tem a. Otok, figura za fabulu ili fabula za

figuru: Tajanstveni otok.
1. T em a kao id e o lo k o s r e d s t v o . 78 Kad
je Jules Verne odluio pisati priu o jednom otoku ako
i ne zapoinje od njegova postanka vodi ga do njegova svret
ka, do tre n u tk a kad tone u m ore nije ga uzeo samo kao
sadraj rom ana u anegdotskom sm islu rijei. Od X V III sto
ljea ivot na otoku je m odel fabule ili san jarije: Defoe, Ma
rivaux, R o u sse a u ... Prava je nakan a Julesa Vernea izvriti
v arijaciju na taj m odel, tonije, po njegovoj m jeri sueliti je-
dan oblik s drugim ak i p rije nego to ispria neku doiv
ljen u pustolovinu. Tajanstveni oto k je osporavanje sim bo
likog lika: ROBINSONA; to je, dakle, rom an o rom anu.
D rugi R obinson, onaj Defoeov, jav lja se izm eu redaka Ver-
neove knjige, s a trt, osporen, a valja vidjeti s kakvim u sp je
hom . R om an zapoinje ocjenom tem e Robinsona: ne Robin-
sona uzbudljive ili istin ite prie, nego kao cjelokupne teme,
kao opisivanje nekog iskustva, koje se k oristi svim svojim
sredstvim a, svojim oruem .
Zapravo, u R obinsonu Crusoeu fabula i n jen a figura
(otok) podloga su za stanovitu p ouku: ova p ria o p o stajan ju
ovjeka, ili bolje, o njegovoj preobrazbi (jer se rad i o d ru
gom ivotu, koji se oblikuje na udaljenom tem elju prvog) n e
dvojbeno je pouna knjiga. Rousseau je u njoj ak vidio
savreno p o tpuno odgojno sredstvo, te u ruke Em ila nije
h tio staviti druge knjige:
Zar nem a nikakva sredstva kojim bi se p rib rale tolike
znanosti, rasp ren e u toliko knjiga, i sjedinile pod nekim
zajednikim predm etom koji bi se m ogao lako shvatiti, koji
bi d ijete m oglo p ra titi sa zanim anjem i koji bi ak i za ovaj
uz ra st m ogao biti poticajan?
K ad bi se m ogla pronai situacija u kojoj se sve pri
rodne ljudske po treb e pokazuju nainom shvatljivim za d jeti

71 Rije tema ovdje je u p o trijeb ljen a slobodno, u svim znaenjim a koja

joj se obino daju.

173
nji duh i u kojem se sredstva, kako bi se tim p o treb am a ud o
voljilo, razvijaju m alo-pom alo istom lakoom , tad bi se ivim
i naivnim slikanjem tog sta n ja m orala dati p rva vjeba n je
govoj m ati.
V atreni filozofe, ve vidim kako se tv o ja m ata zapalila!
No, nem oj uzalud tro iti tru d a ; ta situ a c ija je naena, ona
je opisana, i to, ne elim ti na n ije ti nepravdu, m nogo bolje
nego to bi je ti sam opisao, ba re m s vie istin e i jed n o
stavnosti. K ad ve m oram o im ati knjiga, im a jed n a knjiga
koja, po m om m n ijenju, sadri n a jb o lju rasp rav u o p riro d
nom odgoju. To e biti prva knjiga k o ju e m oj Em ile itati:
dugo e sam o ona sainjavati svu njegovu knjinicu i u njoj
e uvijek zauzim ati posebno m jesto. Ona e biti tek st kojem u
e svi nai razgovori o p riro d n im zn an o stim a sluiti za tu m a
enje. Ona e za naeg nap red o v an ja b iti m jero m za stan je
naeg suda i dok se na ukus ne pokvari, uvijek em o je
rado itati.
Dakle, koja je to udesna knjiga? A ristotel? Plinije? Buf-
fon? Ne, ve R obinson Crusoe.
R obinson Crusoe na otoku, sam , bez lju d sk e pom oi,
bez ikakva orua, a ipak se uspijev a b rin u ti za h ran u , za
odravanje, ak je sm ogao neku v rst b lag o stan ja. To je p red
m et zanim ljiv svakoj dobi i m oem o ga na tisuu naina
uiniti djeci ugodnim . Tako em o o stv ariti p u sti otok, koji
mi je u poetku sluio sam o za u sp o red b u . Ovo stan je, p ri
znajem , nije sta n je dru tv e n a ovjeka, oito ne sm ije biti
niti Em ilovo; ali na tem elju tog s ta n ja on m o ra prosuivati
sva druga. N ajsig u rn ije sredstvo da se uzdignem o iznad p red
rasu d a i da svoje sudove uredim o na pravim odnosim a
stvari je s t da se stavim o u poloaj osam ljen a ovjeka, te
da o svem u sudim o onako kako taj ovjek m ora o tom e
suditi s obzirom na svoju vlastitu k orist.
Taj rom an, p roien od svih suvinih p rim jesa, zapo
inje od R obinsonova brodolom a u blizini njegova oto k a, a
zavrava dolaskom b ro d a koji e ga odvesti, b it e za uzrast,
o kojem je ovdje rije, u jed n o zabavan i p ouan Em ilu. Hou
da m u se p rito m zavrti u glavi, da se n ep restan ce bavi njego
vim dvorcem , njegovim kozam a, njegovim nasadom . Neka
po tanko ui, ne iz knjiga, ve iz stv ari, to tre b a znati u
slinom sluaju. N eka m isli d a je o n R obinson glavom.
Neka se vidi odjevena u kou, s velikom kapom , opasana
velikom sabljom ; neka vidi svu gro tesk n u od o ru tog lika, sve
do su n co b ran a koji m u nee tre b a ti. H ou da se b rin e za m je
re koje e po p rim iti ako m u ponestan e ovog ili onog; da ispi

1'74
 tu je vladanje svog junaka, nije li to .propustio ili je neto mo
gao bolje uraditi; da pozorno uoava njegove greke i na
njim a ui kako ih i sam ne bi napravio u slinom sluaju.
Jer, nem oj dvojiti, i on e naum iti da takvo ta sagradi. To
su kule u zraku te sretne dobi u kojoj d ije te ne zna za drugu
sreu, osim za potrebe i za slobdu. (Emile, knjiga III)
Vidimo da se ovdje javlja ideja da je konkretno bie i
genetiko bie: sporazum najap strak tn ijeg i najkonkretnijeg.
Robinson je prava platonovska fikcija. Dok Jules Verne
jo pie, Em ile nije odrastao, nego je povijesno ostario: po t
reban m u je novi Robinson.
Prem a tome, izbor sadraja nikako nije sporedan ili ne
vaan: naprotiv, to je rad na ve postavljenoj tem i, v arija
cija, ponovno prikazivanje poetnog motiva, razlaganje i ob
navljanje. Budui da se radi o pustolovnom rom anu, p u sto
lovina je od poetka odreena kao teo rijsk a ili tem atska
rasprava.
To znai da je Robinson, s ta ri kao i novi, shvaen kao
reprezentativna i didaktika form a: on sadri ne sam o p riu
koje je okvir ili dekor, nego i pouku ili id eju koje je oito
vanje. Na otoku Julesa V ernea, s ob risim a o crtan im s to
nom i briljivom nepravilnou, nita, osim m oda naknad
no, ne moe posluiti kao p rete k st za anegdotu. Tem a iska
zuje, o d aje (mogli bism o je nazvati pokazivaem ), iznosi ono
to bi se moglo nazvati ideolokim m otivom . U ovm slu aju
m otiv je naslijeen iz X V III stoljea: to je tem a o poetku.
Tem a nije toan dekor, potpuno itljiv u tre n u tk u u kojem
se pokazuje: naprotiv, ona je stalna aluzija, oivljena nekom
vrstom ralanjivosti, oznaene u n u ta r prie tijekom koje
se razvija: tem a nije stvorena zbog sam e sebe, proizala iz
svog vidljivog oblika, nego se k rije iza trad icije, koja tako
er odaje povijest njezina znaenja.
Jules V erne uzim a tem u otoka da bi pokazao n jen dubo
ko povijesni znaaj: m otiv nem a vrijed n o sti sam o zbog svog
sadraja: o n je sam o orue, a obiljeava ga sposobnost da
m ijenja znaenje (njegova jedina teina potjee iz p rie o
njegovim znaenjim a).
Tem a im a v rijednost orua koje je izgubilo svoj dovr
eni oblik ili vie ne slui svojoj svrsi, pa ga treb a p rerad iti
da bi se ono prilagodilo novim zahtjevim a. O tok je p o n ajp ri
je o b jek t na kojem je mogue istak n u ti, razviti protuslovlja
ideolokog niza. Tem a je i oblik i svrha niza, njegova vid
ljiva figura i zakon njegova nadovezivanja. Ona je oboje
u isti m ah, i to vrlo usklaeno, je r je i zakon nadovezivanja

175
vidljiva figura i obrnuto. Ako se vratim o n a dosad koritene
podjele, vidim o da tem a na taj nain o stv a ru je jed in stv o zna
kova i fabule, dakle, povezanost djela. U n ajm a n ju ru k u
ne o d aje ta jn u njihova nesklada i, na taj nain, nepo tp u n o st
djela.
Otok je odre en i nain pokazivanja i povezivanja, ili to
nije, rasp o re iv an ja ideolokih o b jek a ta 79: p rirode, in d u stri
je, znanosti, d rutva, rada, pa ak u stanovitoj m je ri i sudbi
ne. Ovo sustavno obiljeje moe se uo iti u Defoeovu ro m a
nu.80 Jules V em e prik a zu je svoj tajan stv en i o to k sam o da bi
od poetka izloio tem e koje su m u p rik lad n e za zadani p ri
kaz, koji je zabiljeila p ovijest m ilje n ja i opa povijest, i da
im tako dade njihovu p ravu dim enziju. N a taj nain on upo
zorava da taj p rikaz nosi u sebi oznaku povijesnog razdob
lja. Dakle, nije u p ita n ju sam poetak: m otiv se ne ponavlja
ne zbog svoje tra jn o sti ili istovetn o sti m ogue iz njegova
s a d r a ja p reko vrem ena, nego zbog toga to moe b iti izraz
nekom odnosu, je r lui vie nego to u k lan ja razlike, je r
om oguava u sp oreivanje dviju ideolokih zbilja kad je ri
je o opoj op sje d n u to sti.
N a taj nain fun k cija tem atik e kao sred stv a u datom
tre n u tk u o d re u je v rije d n o st tem e od njezine poetne toke.
Pravi R obinson, onaj prvi, m ogao je prolaziti p rav im ho d
nicim a prav ih poetaka: novi R obinsoni, oni koji se kasnije
jav lja ju bilo da ih o s u u ju , p oriu ili o p o n aaju po
kazuju d a je drugi stv o re n sam o zbog n jih , kako b i se oni
m ogli uvaavati ili da je stvoren b a re m zbog istog razloga,
koji je jed n a k o rep re z e n ta tiv a n u ok v iru zajednike funkcije.
Slika o toka m oe se sh vatiti kao ope m jesto jed n e v arija
cije zbog toga to ona u svim tok am a p rie o tk riv a istu
izm ilje n u vrije d n o st. B udui da je u p o tre b lja v a kao lukav
stvo, kao da b o lje eli oznaiti nek i d atu m , a nem a po treb e
da ga kae ili d a od tog iskustva p rav i teo riju , Ju les Verne
izlae k ao da je p rik a z onakav kakvog bi ga odab ralo X V III
stoljee.
Otok kao tem a ideoloko je orue,81 kao i svi sim boliki
prikazi poetka: d ijete, divljak, prv i ovjek, slijepac. Osim
toga, s poetkom tre b a p rik a z a ti onaj povlateni tre n u tak
k oji oznaava prek id , tre n u ta k k ad se izlazi iz poetka: ugo
vor, obuavanje o sjetila, odgoj; u filozofskoj sim bolici X V III

n O dnosno, zajedniki m aterijal za vie ideolokih c jelina, e lem enti koji

dobivaju znaenje tek u n u ta r nekog posebnog rasp o red a.
Vidi u d o d atk u stu d iju o R obtnsonu C rusoeu.
Moglo bi se rei da tem a sp ram ideolokog ili reprezentativnog djela
im a istu konzistenciju kao i p o ja m sp ram teorijskog djela.

176
stoljea ovu ulogu m ogu im ati i isto psiholoki m otivi:
prisvajanje, kako ga opisuje Rousseau, ili Mariveauxovo izne
naenje, koje ljudsku p rirodu vraa uvjetim a njena javljanja
i daje joj, pod konac ivota, klicu istinske svjetlosti, dakle,
k retanje od poetka.
Poput m otiva, ni izvorna tem a, ona od koje je krenuo
Jules V em e, vie se nije iskoritavala, ak n iti u svojoj re
prizi; ni Robinson Crusoe nije ispriana pria: iza stanovitih
zapleta ipak se zadrala poetna ideja kao otkrie reda. A
iza te ideje, koja je, takoer, reprezentativna ili vie aluziv-
na, bio je o dabrani m odel rasuivanja, po kojem su geneza
i analiza povezane u jedinstvo istog k retan ja: Condillac tom
rasuivanju daje konani oblik. Ne postoji poetak zbog toga
to geneza slijedi poevi od poetka, a potom analiza od
geneze; poetak postoji zbog toga to treb a analizirati genezu
i stvoriti o bjekt analize. Stoga je poetna ideja nezam jenljivo
teorijsko orue, barem za rjeavanje problem a to su ga po
stavili oni koji su ga i izmislili. Zanimljivo je takoer
to ovdje ne m oem o razraditi da je taj m otiv orue teo
rije koja, u tre n u tk u kad postie svoju savrenu konfigura
ciju, ironijom analize i njezinih zaetaka ve u sebi nosi ele
m ente vlastite kritike: u Defoea jednako kao i kasn ije u
R ousseaua.
T reba, dakle, naznaiti oitu, i m oda slijepu otroum -
nost J. V ernea: izvorite, on to dobro vidi, n ije nain da
se pokae apsolutno ili poetak; to je nain kojim se odre
uje geneza reda, nizanja. Otok je m jesto poetka, ali poe
tak u tom sluaju nije toni poetak: on se odm ah razvija
u prii koja je figuracija geneze i, moemo rei, ovisi o toj
preobrazbi. Otok je i pravo m jesto pustolovine u punom
sm islu rijei, njegov oblik, ak i obrisi, njegova figura, ve
u sebi sadre n em ir zapleta.
N ije p o trebno n a b ra ja ti niti podrobno izuavati sve Ver-
neove varijacije na tem u otoka; dovoljno je znati da ga je
htio pren ijeti u svim m oguim uvjetim a: kola za Robinso-
ne, D vije godine praznika, Tajanstveni o to kM. . . Vanije je
p risjetiti se da je nedvojbeno sim bolian lik R obinsona stal
na opsesija njegova djela. Zapravo, Jules V erne nikada ne
p ro p u ta prilik u da p rak su osoba jednog od svojih rom ana
razlikuje od p rak se drugog, da je su p ro tstav lja onoj neka-

J V idjeli smo da u Julesa V ernea psiholoki m otivi im aju .slinu ulogu.

Pa ak i ona neobina p o sth u m n a knjiga, koja moda i nije Vemeova:
B rodolom ci iz Jonathana.

12 T eorija knjievne proizvodnje 177

 dan jo j: p rak si Robinsona, gotovo povijesnog lika. To moe
m o nai, p rim jerice, u D jeci kapetana Granta:
Znai da R obinsona im a posvuda? u p ita lady
Helena.
V jere m i, gospoo odgovori Paganel poznajem
m alo oto k a koji se ne m ogu pohvaliti nekom takvom p u sto
lovinom , i sluaj je napisao ro m a n o R obinsonu m nogo p rije
vaeg b e sm rtn o g z em ljaka D aniela Defoa.
Gospodine Paganele ree M ary G ran t d o p u stite
m i da postavim jed n o p itanje.
I dva, d raga gospoice. A ja se obavezujem da u
odgovoriti.
Pa dobro ree d jevojka b iste li se jak o bojali
o sta ti na nekom p u sto m otoku?
Ja? zaudi se Paganel.
N eete valjda, dragi p rija te lju ree m ajo r rei
da vam je to n ajvea elja!
To ne tv rdim o d v rati zem ljopisac ali m oram
rei da m i takva pustolovina ne b i bila m rsk a. Zapoeo bio
nov ivot. Lovio bih, ribario, zim i b ih izabrao s ta n u kakvoj
peini, lje ti n a kakvu drvetu. Im ao b ih sp rem ita za svoju
etvu. Jednom rije ju , kolonizirao b ih svoj otok.
Posve sam i?
Posve sam , kad se ne b i m oglo dru k ije. Uostalom ,
z a r sm o ikad sam i n a svijetu? Z ar se n e m oe nai p rija
telja i m eu ivotinjam a, p rip ito m iti m alo jare , brb ljav u
papigu, zgodnog m ajm u n a? A ako vam sluaj p o alje i druga,
kakav je bio vjern i Petko, to jo tre b a za sreu ? Dva p rija
telja na grebenu, to je srea! P retpo stav im o d a m ajo r i j a . . .
H vala lije p a prek id e ga m a jo r m en i se n i n a j
m an je ne svia uloga R obinsona i igrao b ih je vrlo loe!
D ragi gospodine Paganele ree lady H elena to
vas vaa m ata op et odvodi u p o d ru je tlap n ja. J a m islim
da je stv a rn o st posve d ru k ija od sna. Vi m islite sam o na
one izm iljene R obinsone koje je su d b in a brino donijela
n a b rino izabran o tok i koje p riro d a teto i kao kakvu raz
m aenu djecu! Vi vidite sam o lije p u s tra n u stvari!
Sto, gospoo, zar vi ne m islite da se moe b iti sretan
n a p u s tu otoku?
Ne v jerujem . ovjek je stvo ren za d rutvo, a n e za
osam u. O sam ljenost m oe izazvati sam o oaj. To je p ita n je
vrem ena. M oda s poetka ne sre tn ik a koji se jed v a spasio
iz m ora za o k u p lja ju brige o m ate rijaln im stvarim a, ivotne
po trebe, m oda m u brige sad an jo sti z a sje n ju ju p rije tn je

178
budunosti, to je m ogue. Ali kasnije, kad se osjeti sam, bez
nade da e ponovno vidjeti svoju dom ovinu i one koje voli,
zam islite kakve ga m isli zaokupljaju, zam islite kako pati!
Njegov m u je otoi itav svijet, itav o se ovjeanstvo
svodi na njega samoga, pa kad se priblii sm rt, stra n a sm rt
u toj osam ljenosti, on je kao posljednji ovjek posljednjeg
dana svijeta. V jerujte mi, gospodine Paganele, bolje je ne
biti u koi toga ovjeka! (Djeca kapetana Granta, II,
pogl. 3)
Ovaj se izvadak sam po sebi ob jan jav a nastavkom : do
voljno je pripom enuti da se u njem u m ogu p ro itati bitni
m otivi verneovskog razm iljanja o odnosim a ovjeka i p ri
rode; u odlom ku otkrivam o tem u kolonijalizacije. Osnovna
ideja moe se uk ratk o saeti: R obinson je postao zastarjeli
lik; za san jaren je odsad tre b a ju druge slike.
Za putnike sadanjice Crusoe je, dakle, novo oitovanje
prethodnika, nova figura oca. Gotovo je oito da je otac
ovdje ism ijan: njegov poraz ili relativnost i privrem enost
njegova pothvata, koji, ako se osvrnem o unatrag, s osvrtom
na prolost, izgleda krivotvoreno, p reth o d i njihovu uspjehu.
V idjet em o d a se s n jim ak i otac jav lja u svom bitnom
obliku, je r je on ideoloki otac: rasp rav a izm eu prolosti
i sadanjosti, koja daje konzistentn o st m ijeni sa d an jo sti u
budunost, uspostavlja se i izm eu ideolokih oblika; to je
ta nova rasprava koja knjizi Julesa Vernea daje ekspresivnu
i otkrivaku realnost. P rem a tom e, p ita n je je hoe li se
taj o starjeli i nadieni otac moi form alno ukloniti, hoe li
se moi izbrisati pro lo st kako bi se ustanovila budunost.

2. N o v a p r i a . K onfiguracija polazita. M otiv otoka

d aje grau za dva s ta n ja prie, sta ro i novo, povrinu zajed
nikog oblika. Ali u n u tra n ja organizacija, koje je obiljeje
prom jenljivost, u poetku je vrlo izm ijenjena: ona om ogu
ava odreivanje konfiguracije, ili rom anesknim rijeim a,
nove situacije u n u ta r koje e se m oi o digrati jed n a m o
d e m a pria. Otok Julesa Vernea u poetku oznaava apso
lu tn u oskudicu, dok je u Defoea on ve kao ispunjen, je r
izraava m etodiko kruenje poetka84:

4 Ovdje treb a p o d sjetiti na uvenu k ritik u M arxa i Engelsa o robinzonija-

Hama koju su bezbroj p u ta ponavljali. No jasn o je da je uperena na ro m anti
ni san ekonom ista, a ne na samog Robinsona Crusoea; vidjeli sm o da se on
vrsto ustolien u krunosti jednog ve stvorenog svijeta posljednji dao uhvatiti
u klopku pravih poetaka. N ije Defoe kriv Sto su neki itaoci, izmeu ostalih
R icardo, nasjeli.

179
 Izm iljeni ju n ac i D aniela D e fo e a . . . nik ad a nisu bili
u takvoj o s k u d ic i. . . P o najprije, nikad nisu bili po tp u n o ra
zoruani p red p rirodom . A ovdje, nem a nikakva o rua, ni
kakve sprave. M orali su ni iz ega stv o riti sve. (Tajanstveni
otok)
P rom aena je izm iljena geneza, kojom se zadovoljavala
ideologija X V III stoljea: s nasuk an o m olupinom , poet
nim im utkom , R obinsonu je kao klica dano itavo drutvo.
D rutvo je za n jeg a svojstvo, svojina on ga ne m oe
p otpuno reo rganizirati. N asu p ro t tom e ini se da je novo po
vijesno razdoblje, novo d rutvo koje suvrem enici Julesa
V ernea upravo stv araju , k a dro razm iljati i p rek o svojih pi
saca isp ria ti njegov apsolutni poetak, dakle, po tp u n o ov
ladati njegovim razvojem :
K olonizatori su doista m orali zapoeti od poetka'.
N isu im ali ak ni alata, a nisu bili n iti u poloaju p riro d e
ko ja 'tedi tru d je r im a v rem en a. Oni nisu im ali vre
m ena . . . (T ajanstveni o to k )
Oni e, dakle, nanovo zapoeti i u p ravo to najb o lje
ilu s trira njihovu b u d u n o st itav, ve p rije en i p u t osva
ja n ja prirode: oni e pokazati da v lad aju svojom b u d uno
u ako su gospodari pro lo sti. Oni e nanovo p rije i taj
p u t od poetka, to ne znai ni od ega, kako em o k asn ije
vidjeti: u p rotivnom bi fikcija im ala svu bezrazlonost jed
nodnevne s a n ja rije , a to je daleko od n a k an a Ju lesa Vernea.
Vidi se da poetni p u t pustolovine uz pom o kon
tra s ta izm eu m nogih m oguih fig u ra v raa naizgled
ideolokom plan u svu njegovu istou i koh eren ciju : likovi,
baeni u b o rb u s p riro d o m , ako se p o tp u n o razlik u ju od
ne k a d an jih ju n ak a , p rih v a a ju pro g ram pob jed n ik e buro
azije, b riui iz njega sve nejasnoe. Poetak kak v im su ga
prikazivali bio je laan poetak. Dolo je v rijem e da se po
kae poetak onakav kakav jest. Ovaj po etak p rividno p ro
tuslovi svem u to e b iti reeno o v rijed n o sti tem e kao
sredstva: Jules V erne otk riv a n e p riro d n o st ro b inzonijada
da bi ih zam ijenio pravom p riom o poetku, m ijen jaju i
tem u sam o kako bi bolje obuhvatio sliku. No, m i sm o na
poetku knjige, a tko nam kae da on a zaista u p rav o tu
poinje?
V idjeli sm o (usp. p o slje d n ji navod) da je n ed o statak
do b ara i n e d o sta tak vrem ena. Sad k ad se vie ne m oe po
bjei od poetka, razvoj pustolovine ne m oe se vie odlaga
ti S u p ro tn o st izm eu dva vida po etk a k o ja se jav lja
u sluaju zajednikog vida: vida oto k a u psiholokoj je

180
korelaciji u kojoj se sueljavaju urba i sporost. Robinson
Crusoe im a vrem ena napretek, on ak moe rad iti samo uz
uvjet da se slui dugim rokovim a, to m u zam jenjuje orua
kojih nem a; bilo to da poduzme, on uvijek moe odabrati
najdui put: nedostatak tehnikih pom agala dovodi se u
ravnoteu neiscrpnom zalihom vrem ena. R obinson Crusoe
je u stanovitom sm islu i rom an o vrem enu koje prolazi.
Likovi Julesa Vernea, naprotiv, u prav ilu su uurbani: vid
jeli smo da tem a uurbanosti na planu afektivnih dojmova
prenosi opu predodbu o in dustriji; svi su nalik na Linden-
brocka koji puca na lie biljaka u svom v rtu kako bi
biljke bre rasle: prisljeni su da najbre m ogue, ak jo
bre, gaze putovim a 'kojim a je p riro d a ve prola. Tek tad a
zasluuju da ih se sm a tra gospodarim a svijeta i sutranjice,
prem a m odelu njihova zajednikog gospodara, ije je geslo:
m obilis in m obili. Dakle, ova brzina, koja je svim a zajed
nika, nije sam o obina figuracija njihova stan ja izrazim a
elem entarne psihologije. N e strpljen je je znak koji mnogo
vie govori: zajedno s Julesom V em eom prisu stv u jem o nag
lom ubrzanju pustolovine, koje joj potpuno m ijen ja smisao;
u odnosu na sta rc a nisu se izm ijenile sam o nakane ili oblik
pothvata, nego i njihovi uvjeti. U brzanje dogaaja izraava
ubrzanje povijesti, a s njom i pojavu novog.
Istodobno se, nuno, tem eljito m ije n ja p riro d a junaka.
Likovi tajanstvenog otoka ne razlik u ju se od Robinsona,
koji raspolae proizvodim a drutvenog rada, zbog toga to
oni nem aju nikakvih pom agala. Jednostavno je izm ijenjen
popis tih pom agala: to je potpuna oskudica, ali sam o na
jednom podruju.
Zapravo, sadraj izgradnje odsad vie nije usam ljeni
junak, izravno sueljen s prirodom , p rem d a m u je m inim um
tehnikih p redm eta iz propalog d ru tv a dao shem u razm i
ljanja. Sada je na poetku zbiljsko drutvo: ju n ak je zami
jen je n grupom . N a taj nain problem je potpuno p reo k re
nut: R obinson je od rezultata neke drutvene aktivnosti mo
rao prevaliti u d a ljenost to dijeli pojedinca od drutva; on
je m orao ponovno izgraditi drutvo, gotovo stvoriti; a ovaj
poloaj bio je znak njegove neizbjene nemoi. Sad je vano
pokazati da drutvo ili grupa koja ga p red stav lja moe po t
puno ovladati krivuljom svoje prole aktivnosti.8*

M D akako, valja upozoriti da ovaj poloaj, izrijekom potvren od poetka

a i spom injan u drugim prilik am a (vidi Dvije godine praznika), ne odvaja Tajan
stveni otok sam o od Defoeova, nego i od d ru g ih rom ana Julesa V ernea, koji su
organizirani oko jednog u sam ljenog i prokletog ju n aka (H atteras, Nemo, R obur).
Prem a tome, djelo Julesa V ernea moglo bi se podijeliti u dvije velike grupe: sad

181
 Vidimo, dakle, da Jules V erne nije zapao u sliku apso
lutnog poetka: on jednostavno jed n u , od p o etk a nezako
n itu figuru, ili koja je to postala, zam jen ju je itavom te
m om od koje pustolovina moe dobiti svoj p ravi smisao,
odnosno, s uvrem eni sm isao, koji je tak o e r d atiran . Os
nova m odernosti ne m oe b iti sam o jed a n ovjek koji bi
bio lik p rolosti: prognanik. To je skup p o jedinaca prikazan
kao lju d sk i m a te rijal sv rsta n u h ije rarh ije .
P o n a jp rije o bitelj: dakako, ne bioloka o b itelj, nego
obitelj ljudi.89 O na je uglavnom sloena, ali oito su m ogue

se pustolovina odvija u sam oi i tajno, a sad se doivljava u zbiljskom zajedni

tvu. Ovog drugog tip a bili bi uz Tajanstveni otok i Putovanje u sredite zem lje
gdje je zajednica prik azan a u vrlo jednostavnom obliku; sluga sin i otac, koii
je u ovom sluaju u ja k , no sam o zbog toga d a, ikao i uvijek, pokae d a se rad i
0 lanom ocu, po u sv ajan ju , a n e p o krvi i Djeca kapetana Granta; u svim
ovim knjigam a b eskonano se v a rira ista stru k tu ra , k o ja se sastoji od stanovitog
b ro ja o dreenih elem enata. Na Isti se n ain i p u tn ic i, k oji su se zaputili od
Zem lje do Mjeseca, beskonano v rte oko svog cilja i stv araju mikrokozm os
jednog drutva.
Uostalom, poznam ih, to su d om iljati lju d i. N jih tro jica nose u svemir
sva bogatstva um jetn o sti, znanosti i in d u strije. S tim se moe sve to se hoe i
v idjet ete da e se oni izvui iz neprilike. Je d n o b itn o obiljeje im a vrijednost
konstante: onaj k oji u g rupi im a u logu oca u vijek je p riblini otac i u vijek ga
istjeru je pravi, ili b arem blii otac; u tom o kviru rom ani o obitelji ( je r se
o bitelj moe stv a rati sam o oko drugog oca) uglavnom su rom ani o porazu i
razoaranju: D jeca kapetana Granta su jedina iznim ka koja potv r u je pravilo.
Ovaj de talj je izuzetno vaan, je r u p rav o je on stru k tu raln i zglob ove serije djela:
napokon, on otk riv a da je rom an u k o jem jed n a g rupa pokuava ovladati
svojom budunou, a k o ji je i potrag a za p riro d o m , sam o v a rijacija na jednu
drug u k ategoriju ro m an a, u kojem je usam ljeni ju n a k gospodar b udunosti osta
lih, je r je slika njihove p ro lo sti. D akle, ne radi se o dva neovisna ili p ro tu
slovna niza, nego o pravom p rep le ta n ju . Druga k ategorija, u k ojoj gru p a su
sree p riro d u u o inskom obliku junaka v jero jatn o n ije samo obini izvod: ona
je jo vanija je r izraava stan o v iti nain razm iljan ja o rom anim a prve vrste.
Ovi rom ani, koje oivljava z b iljsk o zajednitvo, jedini su koje bi se moglo
d efin irati pojm om izraaja ili o tk ria (a ne sam o figuracije).
Bilo bi suvie dugo istraivati zbog ega u rom anim a Ju lesa Vernea,
osim nekih iznim aka, nem a ena, a to, uostalom , niie vano za p itan je koje
ovdje o b raujem o . To ie v rlo naivno o b jasn io sam Ju les Verne u intervjuu za
S tra n d Magazine, veljae 1895: ovo svjedoanstvo moe se shvatiti i kao ograda,
1 kao priznanje:
Ljubav je str a s t koja p o tp u n o obuzm e ovjeka i u srcu mu o stavlja vrlo
malo m je sta za n eto drugo. 'Motim junacim a je p o treb n a sva nlihova sposobnost,
sva energija, a p risu tn o st lju p k e d jevojke om ela bi ih u o stvarivanju njihovih
velikih planova.
T ako viteki Michel A rdan n e eli otii na Miesec sa enom:
No, on n ije kan io postati prao cem na M jeseevu ko n tin en tu , Adamom
potom aka francu sk e i am erike krvi.
Hvala lijepo odgovarao je na p o n u d e. Da se igram Adama i po
vedeni Evu! Mogao bih sam o sresti zmiic!
(Od Zem lje do Mjeseca, pogl. X X II)
V alja spom enuti da ena, koja se lako u m ara, n ije p rikazana u prvom
redu zbog zahtjeva to su se n am etali publici kojoj su te knjige bile nam iie-
niene: dieaci kojim a je treb a lo p o d ariti velike snove, a ne planove koii im
n isu po m jeri. Ip ak m oram o rei da ena n ije sasvim o d su tn a iz djela Julesa
Vernea: naprotiv, njena p ro zirn a p risu tn o st neizbjena ie ne toliko zbog toga
to ie ostvarena u nekim sporednim likovima (ki kap etan a G ranta. zarunica
Phileasa Fogga . . .). koliko zbog toga to zapravo na n jo j poiva sudbina m u
karca.
Sietim o se iedinog pravog ljubavnog rom ana Ju lesa V ernea (osim Crne In
d ije): Dvorac n Karpatim a; ena dobiva toliki znaai sam o zato to su ioj dana
sva obiljeja bud u e Eve: ona je proizvod in d u strije ovjeka, k rajn ji izraz
nietove moi o b n av ljan ja. ena. dakle, p red stav lja i neobinu mo znanosti,
najdovreniji proizvod njena rada; no, ako je znanost po k ren u ta p riro d a, ona

182
bezbrojne prom jene oca, sina i sluge koji je izravno pove
zan s njim a. Otac je m oderni otac, novi otac: zbog toga je
on i otac zam jene za razliku od m itolokog oca (Robinson),
a ujedno i oca po krvi, koji je d a t, a ne osvojen: vidi P u to
vanje u sredite Zem lje i Djeca kapetana Granta*1
U Tajanstvenom o to ku poetna grupa, koja je sp ram
ostalom puanstvu otoka jasn o odvojena elita, dijeli se
ovako: otac po usvajanju, koji je i inenjer (onaj koji pro
izvodi); novinski izvjestitelj: onaj koji p ro m a tra , koji pam ti
i koji njeguje; m ladi koji im a u pravom sm islu udesno
znanje, u obliku prepoznavanja, o n e tak n u to j p riro d i (drvea,
plem ena). Ne rad i se, dakle, o skupu odvojenih pojedinaca,
nego o istinskoj zajednici, organiziranoj p rem a podjeli os
novnih funkcija.
Pored poetne i zaetnike grupe tu je i jasn o odvojena
grupa izvrilaca i zabavljaa, nia od prve.88 Ona se sastoji
od: m ornara, onaj koji jede i dijeli88 stvari p rem a tom e
jesu li jestive (na taj se nain dobiva k a rik a tu ra prave spo
znaje, ne zbog toga to je on potinjava interesu, nego zbog
toga to je njegova norm a sm ijena). Tu je takoer: crnac,
onaj koji slua; m ajm un, iznad ova dva p rethodna, je r je
u isti m ah posluan i lakom ; i napokon, pas koji je divno
orue prijenosa, ekvivalent onom e to e na k ra ju rom ana
biti priro d n i objekt: elektricitet; o n jed in i moe osigurati
stanovite veze, im ati stanovite pred o sjeaje koji e kasnije

ie i n ajsavrienija slika p riro d e. O brnuto, u svim rom anim a Julesa V ernea uloge
koje nisu podijeljene enskim likovima preuzim a priro d a (m ore, u n u tran jo st i
povrina zemlje) sa svojim p reobrazbam a. V idjeli smo da je stro j tijelo kojim
se zaodijeva m ukarac; p riro d a, ena, p odruje koje on ispituje ili osvaja.
n Ovaj posljednji rom an m nogo je sloeniji od drugih, u prvom redu
zbog toga to je uloga oca po usv ajan ju podijeljena izmeu strogog i osjeajnog
(Glenarvan) i m udrog i sm ijenog (Paganel) oca; potom zbog toga to se i pravi
otac jav lja kao ish o d i cilj osvajanja: b udui d a je sadraj knjige izrijekom tra
ganje za ocem, rom an zavrava priznavanjem ovladavanja prirodom , i to je
jedini prim je r te vrste; m eutim , osvajanje prolazi kroz odreene bitne etape,
posebice kroz epizodu o Ayrtonu koja navjeuje Tajanstveni otok i popravlja
suvie je dnostavnu stru k tu ru stvarajui razliku i nesklad izmeu priro d e i lju d
skog djela.
Ova podjela n a dvije podgrupe ukazuje na to da, p rem d a je grupa kao
element drutva sim bolina, ne prua a p strak tn u predodbu o drutvu (skup
pojedinaca), nego o odreenom obliku dru tva, o stan ju drutva u tren u tk u
kad Jules V em e pie: ova podjela ukazuje da dioba pojedinaca u n u ta r tog te
m eljnog elementa nije sam o voena s funkcionalistikog gledita. Mjesto dodije
ljeno funkciji m ora p rije svega biti odreeno bitnijom podjelom : onom koja
prem a u po trijeb ljen im izrazim a, u Raspravi o pozitivnom razum u A. Comtea,
trideset godina p rije nego to je V erne poeo p isati, i upravo u tren u tk u kad
se stvara M anifest ko m u n istike partije, razlikuje poduzetnike i izvrioce.
D rutvo kako ga vidi V erne n a nultom stu p n ju , u kojem , ako se Sto izbaci,
nema vie ni dru tv a, uva svoi p ro letarija t.
B Vem e je o p sjed n u t klasificiranjem : vidi i Dvadeset tisua m ilja pod mo-

183
 biti znaajni: on je od poetka poznavao Nem oa, u n ajm a
n ju ru k u prepoznao je njegovu p risu tn o st, ali ovo se zna
nje, dakako, moe iskazati sam o uz pom o zagonetnih zna
kova.
K asnije e se prid o d a ti novi elem ent, o tro odvojen od
poetne grupe: Ayrton, koji j e izvan podjele, je r m u je na
m ijenjena druga uloga. Tu je i Nem o, nevidljiv do k raja: zasad
se m oe rei da je on p e rsonifikacija otoka.
S ovom klicom d ru tv a dano je ono to za Ju lesa V er
nea znai kohezija d rutva, njegova okosnica: uenost, otro-
um nost, odnosno odreeno stanje znanosti. Ne zaustavljene,
preivjele znanosti, nego znanje koje se u tje lo v lju je u p oje
dincu koji je tu da m u da ivot, da ga prim ijen i: neki ine
njer, ili bolje inenjer, je r Cyrus S m ith n ije specijalist, zat
voren u odreeno p o d ru je in d u strijsk e aktivnosti.
Inenjer je za n jih m ikrokozm os, spoj itave znanosti
i lju d sk e inteligencije! Isto je nai se p red Cyrusom na
pustom o toku to i bez Cyrusa u n a jin d u strijsk ije m g radu
Drava. (Tajanstveni otok.)
N a taj nain on je vie nego ovjek, je r je u n jem u
sk u p ljen a itava povijest drutva. N jegova p risu tn o st stv ara
razliku izm eu m oderne pustolovine i one k o ju je doivio
R obinson, za kojeg je sve bilo udo koje je treb alo stvo
riti. O beanje eksploatacije sadrano u toj vjetin i ne osla
n ja se na fikciji, udu, nego na povijesnoj sigurnosti. Cyrus
S m ith je zbog toga toliko odvaan je r zna da je u njem u
sk u p ljen a povijest u njenom najpo zitiv n ijem pravcu: tu je
saeta bit.
Na sve to p riro d n o se nadovezuje, ak je o datle treb a
lo i zapoeti, o b je k t koji tre b a preo b raziti, g ra a pustolo
vine, n e ta k n u ta p riro d a : otok od kojeg su traili d a n am iri
sve njihove potrebe. Ali nije rije o neem drugom : p riro
da je sam o nalije znanosti je r se one strogo p o d u d araju ,
slijedei pravce jednog sklada koji n ije tajn a. Sav rad no
vih R obinsona sa sto ja t e se u ponovnom o tk riv an ju , u o b je
lo d anjivanju tog sklada: potp u n o nepoduzet p o th v at tam o
gdje jo uope nije dospjela lju d sk a ru k a.
Inenjer je im ao po v jere n ja je r se osjeao sposobnim
da iz te priro d e istrgne sve to bi bilo p o treb n o za ivot
njegovih drugova i njega . . . (T ajanstveni otok)
Nigdje se, dakle, ne zapada u m it o p riro d i koja je
n e p rijate ljsk a p rem a ovjeku; napro tiv , ona u svakom tre

184
 n u tku surauje u njegovu pothvatu: zapravo n ju je ve is
traila znanost i ona je neiscrpna zaliha lab o rato rijsk ih p ro
izvoda.'0
Prijatelji, ovo je eljezna rudaa, ovo pirit, ovo glina,
ovo vapno, a ovo ugljen. To nam daje priroda, to je njezin
udio u zajednikom radu.
M eutim , p riro d a koja je pravi p red m et poetka (siro
vina pustolovine), k rije takoer, ali s druge strane, tajnu.
O tok je u biti udno potpun: u njem u je sva priroda, ak su
inenjerim a na raspolaganju i sve zalihe znanstvene vjetine.
Mnoina sredstava koja pustolovini daje n jenu izrazitu jed
nostavnost m ora biti i pokazana; ne moe se sam o dati i
prihvatiti kao injenica, kako je to zapazio Kiril Andrejev u
predgovoru ruskom izdanju cjelokupnih djela Julesa Vernea
(vidi Europe, travanj 1955, str. 33):
Otok Lincoln, kako su ga nazivali kolonisti, zaista je
tajanstveni neobini otok. Cini se kao da je stvoren upravo
za pustolovne rom ane kojih junaci doivljavaju brodolom ,
barem za kritiare, ije je zanim anje otkrivati znanstvene
greke Julesa Vernea. Na otocim a Tihog oceana nem a, niti
moe biti, organgutana, divljih m agaraca, niti klokana. Vje
ro ja tn o ni m ineralno bogatstvo oto k a nije toliko. Gotovo na
povrini otoka kolonisti nalaze ilovau, vapno, p irit, sum por,
salitru. Jules V erne je svjestan netonosti svog rom ana. to
vie, on ih je s razlogom dao. T ajanstveni otok je simbol
svijeta, alegorija nae zem aljske kugle p redane u ruke ov
jeanstvu. Tajanstveni otok je rom an o idealnom ljudskom
drutvu sueljenom s prirodom .
Ova pravilnost u moi o toka kao da se u njem u sle
gla sva p riro d a moe nas sam o iznenaivati. Dakle, ova
sim bolizacija ne oznaava sam o sadraj rom ana: ona iznena
uje i stanovnike otoka. Kad sa sljem ena p ro m a tra ju njego
ve obrise, uzbuuje ih obraeni oblik njegove suvie oite
nepravilnosti. To je za njih prvi p ro d o r u tajnu. Otok je
suvie nalik na prirodu, to se njim a ini kao: otok je su
vie nalik na otok .
Dakle zadani su: priroda, drutvo (svedeno na svoj naj
jednostavniji izraz) i znanost. Treba jo sam o pridodati rad,
pokazati za to je sposobna ljudska djelatn o st k ad raspolae

*> Jednako kao Sto je n eiscrpna zaliha um jetnikih predm eta: vidi Dva
deset tisua m itja pod m orem . I tu, u obinom obilju, gdje prirodni sinkretizam
okuplja sve stilove, otok unaprijed p redstavlja muzej svih djela koje treba stvo
riti (sjetim o se, u ve navedenom tek stu , vjeno m ladih ruevina):
Taj svod je p ru ao slikovitu m jeavinu svega to je bizantska, rom anticka
i gotika arh itek tu ra stvorila ljudskom rukom . Pa ipak, to je bilo djelo p ri
rode! Ona je sam a izdubla tu arobnu A lham bru u granitnom masivu.
s ovim elem entim a. Jasno je da pon av ljan je tem e o d po
etka ne ide p rem a m itskoj utilizaciji: pokazivanje je savr
eno prilagoeno p rilik am a u kojim a je p o stav ljen problem
za pravo drutvo koje V erne prikazu je. Pria e u n a jm an ju
ru k u biti vjern a p roblem u onakvom kakav se postavlja
sv ije sti jednog drutva. R om antina fik cija slui kao n ajb o
lji izraz za realnu izgradnju budun o sti. A lju d i 'koje Jules
Verne eli pouiti (sjetim o se plan a o odgojnoj biblioteci,
k oju je H etzel ostvario) m o ra t e izvriti isti zadatak, v jero
vati da m o ra ju izvriti isti zadatak.
Sto tre b a izgraditi? Novu Am eriku. Dakle, daleko smo
od robinzonijade u uobiajenom sm islu rijei (koja, uo sta
lom, nem a m nogo veze s rom anom to ga je Defoe doista
napisao): Jules V erne se p o tvrdio da sam e svaki mogui
oblik egzotizm a; njegovi itaoci ne m o ra ju o tk riv ati, nego
p rip a ja ti novo. K ad stanovnici oto k a o d lu u ju n ad jen u ti
im ena njegovim glavnim m jestim a, oni o d a b iru stara imena,
to dovodi do toga da je nova zem lja sam o o d raz one k o ju
su upravo napustili: trae im ena k o ja podsjeaju n a Ame
riku, kao, p rim je ric e , mali O ntario. Prem a tom e, problem
je kako obnoviti p rem a nekoj norm i, p rek o identifikacije:
uvesti novo znai ponoviti. To za Ju lesa V ernea o d re u je
tem u kolonizacije.91
Od ovog o toka nap ra v it em o m alu Am eriku! Izgradit
em o gradove, eljeznice, telegrafe i, jed n o g lijepog dana,
kad ga sasvim izm ijenim o, uredim o, civiliziram o, poklonit
em o ga vladi S je d in je n ih Drava.
Dakle, uope n ije rije o izm iljan ju ili stv a ra n ju no
vog,92 nego o ob n a v lja n ju m ogueg ovisno o u v jetim a (a
ne p o p u t R obinsona, od ve ostvaren o g m ogueg). A ovaj
pro g ram je prava b uroaska ilu stra c ija tem e: gospodar
i vlasnik prirode.
Od tog poetka, u kojem se ve n aziru , m o ra ju se raz
vijati: izm iljeni zaplet, dogovorena p ria. P oetak vie ne
odraava nikakvu razliku, osim , m oda, stan o v itu nejasno-
u, koje e se, kad do e vrijem e, rije iti n a neoekivani n a
in, dakle, nikakvu m ogunost nesklada izm eu odluke da
prikae jed a n ideoloki plan i ra d a k o ji ga uobliuje: zbog
toga se m oe govoriti o ekspresivnoj tem i.
Lako je p ra titi pravac p o stu p n ih o stv a re n ja k o ja p reo
bra a v a ju p riro d u p osredstvom in d u strije . Proplanak je

> Idealna kolonizacija novih zem alja. Sto ie ne sm ije b rk ati s politikom
kolonizacijom , koju, uostalom , ja sn o odbija: zbog toga e otok i nositi Lincol-
n Stoga je netono djelo Ju lesa V ernea svrstavati u u to p istik u vrstu .

186
 p retvoren u tvornicu. Ovaj pravac polazi od pei do lonar-
stva, prelazi preko m etalurgije (poevi od najprim itivnijih
tehnika) da bi stigao do k rajn je toke: upotrebe elektrici
teta, uvoenje telegrafa s kojim se, kako em o vidjeti, p ra
vac, prekida kad pustolovina doivljava kvalitativnu prom
jenu. Tako je ispunjen razm ak, koji je, najzad, sam o lani
razm ak na razini pretpostavki nem a nikakve razlike iz
m eu svretaka do kojih tre b a stii je r je p riro d a pogod
na za preobrazbu, kao to ivotinje sam e dolaze da ih pri
pitom im o.
Doista, Pencroff je iz rjenika otoka Lincoln izbrisao
rije nemogue.
Isk u e n je fikcije. Ono to knjizi d a je n jen p rav i sa d r
aj i sm isao, je s t da se, kako pria odm ie, ta shem a rem eti,
ak i rui. Pravac ideolokih ostvaren ja prelom ljen je u tre
n u tk u kad presijeca neki drugi zaplet koji se ini zbiljskim ,
je r ukazuje n a p o stojanost drugog oblika fikcije. N ije slu
ajno da ba u tom tre n u tk u knjiga, koja im a svoje neo
visne pravce, n astavlja prek in u tu vezu s drugim knjigam a.
Odnos nove fikcije s prolom fikcijom vie nije kritiki od
nos: zbiljski konflikt.
Zapravo, p ostupno dolazi u pita n je prikaz poetka i p r
vih krajeva od kojih se odvija pustolovina. Kolonisti nisu
sueljeni s nekom novom p rirodom koja bi bila ravna ili
d opunjavala znanje inenjera nego su, nevjerojatno, po
stavljeni na povrinu tajanstvenog otoka a da to i ne zna
ju . T reba se, dakle, vratiti na sve d atosti problem a.
Predodbu o tom novom poetku daje u m je tn i oblik
otoka: on u p a d a u oi im ga kolonisti mogu n ac rta ti s vrha
sredinje planine, koja je, takoer, vulkan. Upravo p risu t
nost vulkana pokazuje da je taj dio p riro d e sam o um jetni
proizvod. O tok nije m jesto poetka, nego ishoda?* On je
posljednji trag iezlog kopna; tim e se o b janjava njegovo
bogatstvo: on u saetom kondenziranom obliku prikazuje

M Zapravo, laj izvrien i izum povezat e koloniste s neim drugim (Nemo

ih saziva p rek o svog posred n ik a): on ih baca izvan jednostavnog praoca zna-
nost-priroda i namee im o dluujue iskuenje. Zanimljivo je da je elektricitet
jedna od sredin jih figura u djelu Julesa V ernea, kao i vulkan koji e doskora
dobiti k a tartinu ulogu. To p otvruje da je nekim figuram a dato upravo otkri-
va'ako znaenje, k ojim se obiljeava nuna razlika izmeu nakane i niena
ostvarenja. U tren u tk u kad one p resijecaju kljunu figuru u kojoj je prcblem ,
druge figure vie nisu o ru a kojim a se moe svojevoljno b aratati: one se vise ne
mogu upotrebljav ati bilo kako.
94 Sto nam nedostaje? Nita! ..
A moda je to sve! Sve koje nije nita i obrn u to . Na taj nain
p rom jena se izraava kroz trajn o st. . . . .
95 Ovako prikazana od poetka tema e dobiti svoje puno znaenje tek
na k ra ju knjige.

187
sve to o staje od neke zem lje; on je saetak svih vidova
nekog kontinenta. To objanjava tajn u : neuobiajeno obi
ljeje o toka Jules V em e p rik azu je kao osnovnu tem u vul
kana.
No, doskora se o tkriva da otok nije pu st: p rem d a je
n etak n u t, odnosno, n ije ga oskvrnula lju d sk a ru k a dakle,
prem da m oe posluiti kao sredstvo za neki pokus, zbiljski,
to znai produ k tiv n i pokus, za upuivanje brodolom cim a
iz zraka otok je ipak naseljen nevidljivim oblikom , ne
poznatom silom. P risu tn o st sile o itu je se vrlo rano, od
dolaska na otok: vidi epizodu borb e u vodam a jezera. Ona
po sta je neprijep o rn o m u tre n u tk u kad u u tro b i svinje,
ubijene u um i, nalaze zrno olova: na taj nain, koji ovaj
p u t neobino podsjea na tem atik u Defoeova rom ana, ovaj
kom adi m etala kao da u sebi nosi p o sto ja n je cijelog ov
jeanstva, je r jedino ono proizvodi tehnike p redm ete.
Z atim se niu, sve ee, zagonetni znakovi, neobja
njivi dogaaji koji su, udno, uvijek nakloni p o th v atu kolo
nista. Sad bi rom an vrlo lako m ogao podlei isk u en ju da
se pretv o ri u niz udesnih slika:
Inenjer n ije znao to da m isli, a n ije se m ogao oteti
s a n ja re n ju o udnim zapletim a.
I kolonisti zaista p o m ilja ju n a religiju, providnost. Me
utim , n isu se dali zavesti tim suvie lakim rjeen jem , i taj
novi problem pokuavali su povezati s onim za koji su v jero
vali da su u pravo rijeili:
Samo je C yrus S m ith ekao s uo b iajen im strp ljen jem ,
prem d a je njegov nepokolebljivo zdrav razum oajavao os
jeaju i da se nalazi p re d apso lu tn o neo b jan jiv o m injeni
com i lju tio ga je osjeaj d a je oko njega, m oda iznad
njega, p ris u tn a sila koju ne moe objasniti.
V rlo brzo se pokazuje da je iskustvo p o tp u n o pogreno:
divlji i goli otok, preko kojeg su osobe90 prividno vraene na
otok X V III stoljea, sam o je dekor. T ajan stv en a sila
vraa ih u poloaj R obinsona, iz kojeg su, vjerovalo se, za
u vijek izbavljeni; u odlunom tre n u tk u ona m u alje n asu
kanu k rin ju koja u m inim alnom p ro sto ru sadri itavu op
rem u savrenog R obinsona C rusoea: Nita u njoj ne nedo
staje; njihova pustolovina izjednau je se s m otivom koji
je, naprotiv, sluio da je izdvoji.
Dakle, nije, sluajno da ovaj p u t olupina nije dana od
poetka: upravo to z a kanjenje naglaava lanost ideolo

94 U znaen ju osoba nekog kazalinog kom ada.

188
 kog poetka. Ubacivanje ovog novog p o d atk a potp u n o poni
tava ideju osvajanja. Osim toga, kao p oruku k rin ja sadri
knjigu, Bibliju, toboe sluajno otvorenu na odlom ku obi
ljeenom kriem : T ko pita dobiva, tko trai nae.
Upravo to je tem a in dustrijske i buroaske preobrazbe pri
rode, ali ona je sad potpuno prom ijenila smisao: traenje
se vie ne shvaa kao odnos izm eu onog ko ji daje i onih
k oji prim aju. Tako je na nov nain postavljen problem od
nosa ovjeka prem a prirodi.
Na ovoj razini je alegorijska pria o Ayrtonu: nepobitni
znak prom jene znaenja pokazuje se u epizodi naputena
ovjeka. Kolonisti na susjednom otoku otk riv aju pravi Ro-
binsonov otok: kapetan G rant je tam o doivio iskustvo bli
sko iskustvu velikog pretka, a upravo tam o je, za kaznu
zbog izdaje, prognan i kanjenik Ayrton uz obeanje da e
doi po njega u tre n u tk u (neodredivom , naravno) kad nje
gov grijeh bude okajan. Ayrton je na poetku imao teevinu
koja nije nevana: sve ureenje koje je ostvario G rant; ali
on nije mogao podnijeti potpunu sam ou i postupno se
spustio na razinu ivotinje. Kad kolnisti dolaze po njega, on
je ve bio zaboravio govoriti i njegov povratak u civilizirano
stanje, odnosno u stanje kolonista, posve je neizvjestan:
u sp jet e sam o uz cijenu polaganog ponovnog odgajanja.
Zanim ljiva je ova v a rijacija oko m otiva izdvajanja, je r ko
lonistim a otkriva tanu njihova poloaja: njihov u sp jeh se
m jeri u raz m je ru s A yrtonovim neuspjehom ; dakle, i njim a
je postavljen isti problem .
Z adatak koji im je n a m etnut nije p riro d an (oni sada
ne otk riv aju prirodu); on je sim bolino djelo na k raju ko
jeg e moi iskoristiti stanoviti broj sposobnosti, a ne zbilju
pokuaja preobrazbe. Ayrton se izgubio, dakako, m oralno,
a izgubili su ga u prirodi. Na taj je nain etiko otk u p lji
vanje ilu stra c ija industrijskog traenja. U oba sluaja u is
kuenje su stavljene vrijednosti, a stvarni rad ne znai
m nogo: napokon, o n im a sam o pedagoku fu nkciju je r za
m ladia iz grupe pustolovina je prilik a za potpuni, ili gotovo
potpuni poetak. K njiga je pouna na isti n ain kao to je
to za Rousseaua bio Robinson. Prem a tome, lano je isku
enje kakvo je prikazano u poetku: otok nije n e tak n u ta
p riroda, nego m jesto priprem ljeno nekim iskustvom ili ne
kim pokusom ; na njem u se nap red u je jednako kao i u labi
rintu, uzaludno i u trag an ju za nekom polaznom tokom .
Tako je po lju ljan a i ideja o sukladnosti priro d e i zna
nosti; ne zbog toga to bi bila vie san nego java, ve zbog

189
toga to je ne ja sn a predodba lab o ra to rija k o ju o na sa
dri. P rim jena z n an ja na neki p riro d n i m ate rijal sam o je
posljedica prim je n e p riro d e na to znanje, a ova druga v rsta
prim jene, k oja zapravo po sta je prva, povijesna je tajn a:
(Pencroff): G ospodine Cyruse, v jeru jete li da bi
m oglo biti otoka za b ro d o lo m c e ? . . . stv o ren ih da bi se ba
na n jim a moglo zgodno p re trp je ti brodolom , n a kojim a bi
se ti n e sretnici uvijek m ogli izvui?
M ogue je sm ijeei se odgovori inenjer.
To je nedvojbeno, gospodine u stv rd i Pencroff
kao to nem a dvojbe da je otok Lincoln jed a n od takvih.*8
O ito je zanim anje za tu polaganu p reo b razb u p re
dodbe kolonista o njihovu pothvatu : je r tad a su oni spoj
sam e fik c ije i rom an, koji je bio pro tuslovno tu m aen je d ru
gog rom ana, poinje razm iljati o sebi. Fikcija vie n ije u
prikazivanju zbilje, nego u zbilji sam oj.
Od toga dana P ancroff je izgledao sve z a b rin u tiji. ini
lo m u se d a m u taj otok, od kojeg je stvarao svo j posjed,
vie ne p rip a d a po tp u n o i da ga d ijeli s drugim gospoda
rom , kojem u je, osjeao je to, podreen.
Pom o onog koji za nas radi sve to ne m oem o sami
napraviti im a dvije otrice, te izaziva dvo jak u reakciju:
divljenje ili o d b ijan je; prv a naznaava o d b ija n je u poetku,
d ruga sta ln o st o d b ija n ja:
Ta nevidljiva pom o, ko ja je p o n itav ala njihov rad,
sm etala je i ganula inenjera.
J e r b itn i u inak te suvine pomoi** je s t pokazivanje
osvajaim a da su o b je k ti jed n e akcije, a n e n jen i su b jek ti
po p u t p riro d e, a na taj nain poetn i p ro b lem gubi smisao.
N jihova pustolovina p o sta je jed n a k a sim bolinom iskustvu
Ayrtona, no prividno zbog d ru k ijih m otiva: i on je vraen
p riro d i da bi se o tkupio izjednaav aju i se s njom .
O tok je krivotvoren, laan, izm iljen je r je on zapravo
sam o vidljivi oblik nekog h tijenja: skriven u k ra te r vulka
na, N em o je ta jn i tvorac dekora. Zbog toga, k ad u m re
N em o, i oto k m o ra ieznuti, v ra titi se s n jim u izvorno
m ore kojeg je bio vrlo k ra tk o tra jn a em anacija. K ad je po
kus za koloniste zavrio, k a d b ro d k a p e ta n a G ran ta okon
ava p o koru n ap u te n a ovjeka, s varljivom p riro d o m ne

91 Podsjetim o, za Ju lesa V ernea p riro d a je prirodni laboratorij.

* Ova id e ja, ovdje te k poluozbtljno p rik azan a, u k o ti za R obinsone bit
e predm et izrugivanja, p rete k st za alu. O svajanje p riro d e sim bolizirano oto
kom san j e i zabava m ilijard era.
** No, da li je to d oista pom o, nikada neem o m oi saznati. Zapravo,
dokazivanje je p o stalo nem ogue.

190
staje i sve to je na njoj izgraeno: ne ostaje nikakav trag
izvrenog posla: kolnisti ne m ogu sauvati nita od onog za
im su tragali. Oni vie nisu ono to su vjerovali da jesu:
pokretai zbiljske prom jene. Propao je pokuaj kolonizacije.
T reba razum jeti sm isao tog obrata: valja doznati kako
je provala form e knjige tijekom p rian ja m ogla sve dovesti
u pitanje, i zato je dovoenje u pitanje fikcije izvreno uz
pom o sam e fikcije. To znai da treb a deifrirati nove zna
kove.
N em ova greka. U pletanjem tajanstvene i dobre sile pri
a je vraena u poetnu toku, je r se dovode u p itan je ak
i uvjeti dogaaja, to e odsad izgledati kao: znak zahtijeva
novo tum aenje. Kolonisti se nisu borili sa sam om p riro
dom , nego s drugom zbiljom koju treb a identificirati. To
je identifikacija koja fabuli daje nov sadraj: sad kad vie
nije u p ita n ju tem a raditi za spoznaju, treb a nai razloge
neopravdanog uspjeha. Prirodna p riro d a nije nam etala
problem e takve vrste: kao pravi izvor djelotvornosti, rezer
voar pravih ostvarenja, ona je ujedno stvarala i spoznaju o
njenoj moi, dale, tum aenje neizbjene sudbine; prem a
tome, p riro d a je sebi svoja vlastita znanost: kao naelo
svake racionalnosti ona se nije m orala o b raati vanjskim
razlozim a da bi potvrdila svoju mo. Ali kad je rije o
tajanstvenoj prirodi, gdje je rad suvie lak, gdje pravi
n apor ne jam i pobjedu, onda se osjea potreb a za drugom
spoznajom koja nije em anacija prirode, nego vanjski klju
kojim e se o tk riti n a tp riro d n a mo. Tako se pria, kao
i u m nogim drugim rom anim a Ju lesa Vernea, pripovijeda
posredstvom odgoneta van ja. Da bi se povjerovalo neprirod
nom , po kojem je pustolovina izloena pogibli, p o d atk e koji
u poetku izgledaju p rirodni treb a prevesti na neki drugi
jezik.
T raenje nove racionalnosti moglo bi zavriti nizanjem
n a tp riro d n ih slika: ve smo barem jednom naili n a ovak
vu m ogunost. Ovakav svretak mogao bi biti elja Julesa
Vernea da iznenadi, Vernea koji e proljea 1884. ii u Rim
m oliti privolu Leona X III; rekli su nam da su m u tam o
estitali na istoi i m oralnoj i duhovnoj vrijednosti n je
govih djela (Ga Allote de la F u ye : Jules Verne, njegov i
vot, njegovo djelo, 1928, pogl. 18). A Tajanstveni otok, poka
zujui relativni neuspjeh ovjeje in d u strije ili je dovodei
u ovisnost o providnosti ali koje? to se ne zadovolja
va tokovim a prie, ak ako ih je i sam a priredila, mogao
bi se shvatiti i katolikim rom anom , koji je v jeran pravo

191
 v jern o sti odgoja (ako je istin a a n a k o n R im a odgoj znai
p o b ijan je svakog strogo znanstvenog p o k u a ja tu m aenja
svijeta). Upozoravajui inenjere n a nuno p o tin jav an je n ji
hova z nanja otkrivenim tajn am a, b orei se n a stra n i Huys-
m ansa, D ru m o n ta ,. . . Leo Taxila, dodavajui novo o ru je
onim a koje je ve okupio (estetizam , p rev ara, fanatizam )
d a n a tp riro d n o ponovno v ra ti u svijest, je r se ve suvie
poelo zaboravljati, za graanskog p a p u Ju les V erne b i bio
lijepi dokaz m oralne vrijednosti i jo jed n o lijepo p ro tu
slovlje u d jelu posveenom napretku, no ovaj p u t nim alo
tajanstveno protuslovlje.
To n ije p lan Ju lesa V ernea. K njiga M. M ora izm eu
ostalog vrlo uvjerljivo pokazuje na koji nain njegov ivot
i itavo njegovo djelo isk lju u ju m ogunost takvog k o nfor
m izm a. Ako je Ju les V erne d o ista o prezan u to m p ita n ju
i ako svoju svjetovnost najee b ra n i sam o negativnim p o
stupkom , odnosno, ne n apadajui, o nda se njegovi protivnici
nisu prevarili. P e tn ae st godina p rije p o sjete papi, poetkom
1868, Veuillot je pisao H etzelu:
Nisam itao Neobina p u tovan ja gospodina Ju lesa V er
nea. N a p rija te lj A ubineau m i kae da s u k rasn a, osim
jednog n e d o sta tk a koji nedvojbeno n ita ne kvari, ali sve
po ru n ju je, a udesa svijeta o stav lja u s ta n ju zagonetki.
To je lijepo, ali beivotno. N edostaje n e tk o . . . (Naveli su
A. Parm enie i B onnier de la Chapelle: P o vijest jed n o g izda
vaa i njegovih autora, H etzel, Albin M ichel, 1953, s tr. 489)
To je vrlo dobro i neobino o tro u m n o reeno. Nije
nevano prep o zn ati u ovoj ocjeni sam e izraze pro b lem a
koji se nam etnuo: kakvo e posredn itv o om oguiti p rijelaz
sa zagonetke na udesa i o b rnuto? J. V erne se slae s onim
to V euillot o d b ija to na m pokazu je i stru k tu ra rom ana
da znanosti tre b a p re p u s titi ulogu tog p rijelaza; ali on
ipak ne d aje odgovor koji se oekuje i upravo to dvostruko
od b ijan je da je ro m a n u pravi sm isao i, n em a dvojbe, odgoj
nu v rijednost.
N ije li i n a tp riro d n o rje e n je sam o u sp u tn i poziv, i
s jasn o osnovanom otrcanou:
N isam znatieljan, ali oko b ih dao da izbliza vidim
tu osobu! M ora da je lijep, velik, snaan, s gustom brad o m ,
kosom p o p u t zrlika, da lei na oblacim a s velikom kuglom
u ruci!
Ta Pencroffe na to e Gdon Spilett to je
portret Boga.

192
 Moe biti, gospodine Spilett no ja ga tako zami
ljam.
Nemo, odsutna, ali aktivna prisu tn o st, skriveni i dje
latni bog, lani je bog, kao to je i otac laan, to emo
kasnije vidjeti: osim karikature, ili barem slike poraza,
opisane na pola pu ta izm eu potovanja i nepotovanja.
On im a bolje m ogunosti, ali ostaje ovjek. I njegova og
rom na mo mogla bi se izm jeriti analogijom :
Iako ve odavno ne sum njam o da se uplee ljudsko
bie, priznajem da b a ra ta sredstvim a koja ljudi ne poznaju.
To je jo jed n a tajna, ali ako o tk rijem o ovjeka, i tajn a
e biti otkrivena.
Znak se, dakle, moe odgonetnuti; po treb an je samo
blijesak jednog susreta. N ije potrebn o pokuavati rei loije
ono to je bolje reeno:
Prem da su neki ljudi obdareni sposobnostim a koje je
p riroda usk ra tila drugim a, ne kae se da su ti ljudi iznad
ljudske prirode, osim ako su njihove (izuzetne) sposobnosti
takve da se ne m ogu svesti na definiciju ljudske prirode.
P rim jerice, divovski stas je neobian, no ipak ljudski. Lako
a poetske im provizacije nije dana svim a, a opet je ljudska.
L judska je i sposobnost nekih ljudi da budni zam iljaju
stvari tako ivo kao da su im pred oim a. M eutim , ako
bi se naao netko tko bi im ao m ogunost shvaanja i proni-
canja u osnove spoznaje, uskraene drugim ljudim a, on bi
preao granice ljudske prirode. (Spinoza, T ractatus theolo-
gico politicus, opaska u I poglavlju)
N em oa izdvaja upravo to to nem a takvih sposobnosti,
nem a takvih osnova, a ipak je znao isk o ristiti prirodne
prednosti ovjeanstva tako da je poao dalje od uobiaje
nog pu ta invencije i osvajanja: bolje od drugih znao je is
k oristiti sposobnost stvaranja novih slika.
M eutim , ovakav opis je nepotp u n je r ide sam o nega
tivnim putom : tre b a jo odgovoriti na p itan je id entifikacije.
Tko je Nem o? Prvi pravi odgovor na ovo p itan je d at e se
analogijom njegova poloaja s poloajem A yrtona, nap u te
na ovjeka koji se m ora otku p iti podnosei sim bolinu sa
m ou. Nem o, takoer, kao da trp i neko iskuenje, im a po t
reb u da m u se sudi, i upravo to trai od kolonista na pos
ljednjim stran icam a knjige:
to m islite o m eni, gospodo? Jesam li bio kriv? Jesam
li bio u pravu?
Na taj nain ro m an je doista d ecen triran sp ram onoga
to je u poetku izgledalo njegovom b itn o m preokupacijom :

13 T eorija knjievne proizvodnje 193

tem a osvajanja skriva tem u iskuenja. Ovo tre b a shvatiti
ispravno: ne moe se rei da n ije bilo o sv ajan ja je r je p o t
hvatu p rethodilo ra n ije osvajanje. N em o n ije osvaja kao ni
kolonisti: on je u istom poloaju kao i lju d i koje je htio
p revariti.
Na ovaj nain je istjeran n a tp riro d n i ishod. Nem o je
sam o na druge p renio k u n ju ko ja je n jem u bila n am et
nuta. O n je kao i oni, ak vie od sviju R obinson. On je pravi
Robinson, a dru g i su sam o njegova im itacija. On je lani bog
i R obinson u isti m ah; od boanskog je preuzeo sam o dekor
i sam ou.
Um irem je r sam vjerovao da se m oe ivjeti sam.
Nem o je rad kolonista uinio p o tp u n o nestv arn im p o t
hvatom , to M arx, p o p u t Julesa V ernea naziva robinzoni-
jadom , je r je on unazadna sila, a u jed n o i udesno istrai
valaka: on je unazadna sila, a u jed n o i udesno istraiva
laka: on se naopako k oristio svojom n eiscrpnom zalihom
u m nih sposobnosti, ne da izgradi b o lje d rutvo, nego da o r
ganizira p ut, dvadeset tisua m ilja i neke druge sam otnog
ivota. On je proetao putovim a o sv ajan ja priro d e: zbog
toga je u osnovi do k ra ja svog p o th v ata a m a te r kojem u su
potre b n i dru g i a m ateri, k oji e cije n iti njegovo djelo, ak
ako bi zbog toga m ogli obezvrijed iti svoje, ko je je sam o
odraz njegova. Da bi vidio b u d un o st k o ju daje ovjean
stvu, on m o ra izm isliti u nazadnu sliku o n jem u, odnosno,
uiniti da n a p re d a k izgleda uzaludno.
N a taj nain Nem o n ije u v jet i p rijev rem en a figura b u
dunosti ovjeanstva, nego je vezan za oblik pro lo sti. On
je ak figura p ro lo sti u m jesto da b u d e slika su tran jice.
U pravo zbog toga ga Cyrus S m ith n a k ra ju osuuje:
K apetane, vaa je krivica u tom e to ste vjerovali da
se pro lo st m oe v ratiti i b orili ste se p ro tiv nunog n a
pretka.
Ove rijei im a ju posebno znaenje je r izravno u p u u ju
na n e p re stan u b o rb u to je Nem o vodi p ro tiv engleske poli
tike tla e n ja koloniziranih n a roda; zanim ljivo je koliko je
a vangardnoj buroaziji, kojoj je Ju les V erne ipak pripadao,
takva b o rb a m ogla izgledati m alo revolucionarnom . Ali vrlo
je vano znati uopiti tu osudu, to je u jed n o i o su d a sa
mog ro m a n a i v idjeti u njo j o su d u ob lik a d jelovanja koji
je, osim toga, sasvim nazadan, p rem d a u stanovitim vido
vim a izgleda nap red an : ona izraava o su d u u to p ije, odnosno,
bud u n o sti viene oim a oca.
N em o kao i rom anopisac im a p o tre b u da pokae, da
zbilju izloi javnoj kritici. Tim e se o b jan jav a nem inovni

194
 povratak m odelu fikcije, za koji se inilo da je ipak nad
m aen: R obinsonu iz legende, onakvom kakvim ga ak ni
Defoe nije htio prikazati. Rezultati in d u strijsk e revolucije,
koje su kolonisti otoka pokretai i proizvodi istodobno,
prim ijenjeni su na tipino predrevolucionarni ideoloki p ri
kaz. U odnosu na veliku ideoloku figuru usam ljenog ju n a
ka Nem o je u istom poloaju u kojem su kolonisti spram
njega: on moe izraziti sm isao svog djela sam o ako se
identificira s tom figurom , dakle, ako se odrekne svoje n a
kane zbiljskog osvajanja da bi postao ne sam o u prikazu
koji on sam daje, nego i u onom koji nam ee o drugim a,
u njegovim djelim a, ak odlukam a fik tiv n i su b je k t jed
nog proteklog dogaaja. Zbog toga se on i moe spasiti
sam o uz pom o nestvarnog iskustva: iskuenjem koje na
m ee drugim a. R azm iljanje m u om oguava da se izmiri
s ostatkom ovjeanstva, a oni su shvaeni kao ovjean
stvo u saetom obliku (na isti nain o tok je saetak p ri
rode; na isti s u nain u N em ou saete sve fikcije); budui
da je to uloga koja im je na taj nain dodijeljena, oni su
sam o em isari jednog izm iljenog ovjeanstva lienog moi,
te vie ne od re u ju svoje znanje i svoj rad.
Dakle, pouka rom ana je jasna. Jedno knjievno djelo
uspijeva pokazati kako e zem lja p o stati kao raj ne prikazi
vanjem te preobrazbe kao rezultata ljudskog roda nego
p odm etanjem , u obliku pretpostavk e, kao da je taj rezu ltat
ve postignut: dakako, ne napuivanjem na neki vanjski
u tjecaj, nego na ra d jednog ovjeka, uz uv jet da o n b ude
ob rn u to prim ijenjen. To znai da je ro m an o rad u s Jule-
som V em eom , h tio on to ili ne, stigao do toke k ad nuno
tre b a izm isliti nove oblike izraza, koji e m u om oguiti da
ukloni tu deg ra d ira n u figuru jedinog ju n ak a: Jules V em e
ne izm ilja te form e, ali m ajsto rsk i b a ra ta s tim prolim
oblicim a izlaui ih u njihovoj zbilji od p rep re k a i zakanje
nja, pokazujui njihovo nazadno znaenje.
P osljednja ta jn a k o ju likovi iz knjige m o ra ju odgonet
n u ti a to je i poslje d n je znaenje ekspresivnog m otiva:
pustolovina n a oto k u k rije se u tom e to u m jesto da
izravnavaju svoje raune s prirodom , kako su oekivali,
oni se obraunavaju s fikcijom drugoga i pokazuju da je
odreeni stil fikcije odsad povijesno prem aen. Tako njihov
pothvat i n ije besm islen koliko b i m ogao izgledati: p rem da
uope ne uspijeva pokazati zbilju, savreno je dem o n stra
tivan, ovaj p u t ob rn u to od slike Nem oa, je r u spijeva istak
nuti njegovu nitavnost. Na taj nain p o th v at im a pozitivno

195
znaenje. Isto tako i djelo Julesa Vernea ne sam o da nije
izm iljeno, nego stvaranjem jed n e m itologije d aje pravo
m jesto povijesno potvrenoj m itologiji.
S N em om m ora ieznuti i otok, i svaki trag rad a kolo
nista.
U prvi m ah obuze ih duboka bol. I ne p om iljahu na
o pasnost to im izravno prije ti, nego n a tu zem lju koja im
je pruila utoite, na taj otok koji su uinili plodnim , koji
su voljeli, koji su jednoga dana eljeli usavriti! Koliko uza
ludna tru d a , koliko nepotrebnog rada!
Dakle, fabula kulm inira u ilu straciji b itn e nestalnosti:
a ta epizoda n ije sporedna, je r e jo j se V erne v raati sve
do svog posljednjeg rom ana, Avanture Barsacove m isije, u
kojem poar B lacklanda, to ga je izazvao znanstvenik, izrav
no podsjea na ieznue N em oa i njegovih djela.
Prem a tom e, knjiga ne zavrava slikom pobjede, nego
slikom un iten ja: u m jesto da u p u u je na osv ajan je prirode,
on fikcijom op isu je u n ite n je rad a lju d sk e pustolovine. S
Nem om se b rie m ogunost k re ta n ja p rem a b u d u n o sti p re
icom i zaobilaenje p reko prolosti. T ako k njiga uspijeva
pokazati poloaj knjievnosti i njezin odnos sp ra m povijesti,
to jo j je i bio cilj: slike koje eli zau stav iti nisu ni izmi
ljene n iti uzaludne, nego d ostojn e pam enja:
Nikada nisu mogli zaboraviti taj o tok n a koji su stigli
bez iega, goli, otok koji im je pu n e etiri godine pruao
sve to im je trebalo, a od kojeg je o stao sam o kom ad gra
n ita koji o p lak u ju valovi Pacifika, grob onoga koji b ijae ka
p e ta n Nemo!
To je po slje d n ja reenica knjige.100

Funkcija romana
Po svem u se ini da u ovom
m o ru ive sam o fosilne vrste. M eu tim v rsta m a rib e i gm a
zovi p red sta v lja ju n ajsav ren ije oblike je r su n a jsta rije g
postanka. (Putovanje u sredite Zem lje)
100 Z anim ljivo je da e k olonisti k asnije, za p rav u kolonizaciju Amerike,
m orati samo po n o viti pustolovinu od n jezina izm iljenog poetka: uvijek uz
pomo N em oa, ovaj p u t p o sth u m n u , koji im je opo ru n o ostavio k rin ju od d ra
gocjenog kam enja. To znai d a fikcija moe posluiti i k ao poetak, uvod u
zbiljski rad, moda p rek o k o n trasta. Ona je njegov odraz, o b rn u ta, ali i jedina
slika: do te m jere d a vie nije potreb n o opisivati zbiljski rad koji e za njom
slijediti; ponavljanje je samo po sebi nezanim ljivo; treb a samo p odsjetiti na to.
Tako djelo Julesa V ern ea o tk riv a u vijek isto znaenje p rikazujui i samu fikciju
kao preran u ilustraciju zbilje, ali i njenu zasta rjelu i p rek o m jern u prefiguraciju,
nu in o prethodni oblik.

196
 M obilis in mobili, znamo, znak je prepoznavanja kape
tana Nemo, to je i bitna izreka jednog povijesnog sna o
sudbinu, i iza te form ule nije teko nai ope naelo koje je
Jules Verne htio prikazati. U njoj se u k ratk o mogu proitati
sva ideoloka protuslovlja koja su uvjet za m ogunost ro
m antinog djela kakvo je zamislio Jules Verne: to je, poput
jo nejasna opaanja nekog povijesnog dogaaja, ideja da je
znanost osnovno orue za preobrazbu prirode. Mobilis in
mobili je poloaj znanosti, dakle, ovjeka prem a prirodi, to
je Axel koji za vrijem e jednog ku p an ja u blizini sredita
zem lje ponovno nalazi jedinstvo s prvobitnim m orem . Zna
nost je u prirodi, budunost je u sadanjosti, kao to je
N autilus u svom elem entu tam o gdje se vie ne zna to je
zbilja, a to sim bolika. Nepoznato je u poznatom : ova bliska
veza, taj spoj koji je i sklonost, je r bolje od iega drugog
oznaava m odernizam , upravo ta podu d arn o st omoguava
da najbolje, iznutra, obiljeim o djelo Julesa Vernea; upravo
ona iskazuje ono to je on napravio; tu je sr njegova pot
hvata. O na bi m u m ogla biti i naslov.
Ali b itn o je da ta ideja moe istodobno posluiti i za
nabrojavanje nedostataka, ili bolje, ogranienja djela; ona
om oguava o tkrivanje te zbrke bez koje se veza znanost-
-priroda ne bi mogla prikazati, te pored ostvarenog djela
pokazuje i nemogue, koje je njegov neizbjeni i izm iljeni
korelat. N eizbjeno je izm iljeno i naelo neke n estvarne
vjere u budunost: ova v jera izraava se o brnuto, rijeim a
nevjere. I p u tovanja i susreti oznaavaju sam o povratke,
prepoznavanja.
Tako se poinje ocrtavati ono to m oram o nazvati na
lijem djela: m ogunostim a koje om oguavaju da se ita
ob rn u to od onog to bi se htjelo rei.
Niti zam iljena jed n ak o st znanosti i priro d e nije apso
lutna, je r se organizira u intervalu beskonane udaljenosti,
udaljenosti to dijeli zbilju od fikcije i om oguava da se
svaki oblik p redvianja prikae zastarjelim . Zato to se, ka
ko em o vidjeti, V erne sam b rin e za to o tk rie koje, kako
nam se ini, u njegovu djelu dospijeva do k raja estetske
svijesti, ide do k raja njegova znanja.
U ostalom , zbog toga je uputno sam o s oprezom u stv r
diti da je izm ijenjeno sta ja lite Ju lesa Vernea prem a zna
nosti, kao to radi, prim jerice, M. B utor, koji je dodao
da se taj razvoj izvrio u pravcu rastueg pesim izm a: Verne
nikada nije htio pokazati da je vjerovao u djelotvornost

197
znanstvene djelatnosti, niti u sup ro tn o . To n ije njegov
sadraj. On isp itu je predodbu o znanosti, je r se ne zado
voljava sam o prikazivanjem . Verneovo djelo oito se ne
m oe razu m jeti ako se ne povee s idejom n a p re tk a i indu
strije , ali on ne trai tu ideju, ili bolje: ona nije izravni
sadraj. Vem eov problem je: u kakvim je u v jetim a mogue
zam isliti ideoloki plan k o ji je sam o svijest jednog in d u strij
skog drutva? Sam o p rek o ove p ro b lem atik e on uspijeva
o tk riti pravi sm isao tog plana. On n ikako ne eli oslikati
poetini p o rtre t znanstvenika koji e zatim b iti izgnan i
usam ljen,101 on eli oznaiti u d a ljen o sti to d ijele taj prikaz
i zbilju lju dske pustolovine: origin aln o st p o th v ata lei u
tom e to se ud a lje n o st m ora oitovati u n u ta r sam og prikaza.
Zbog toga ne m oe b iti dovoljno sam o rei da je Verne
pred stav n ik stanovitog ideolokog s ta n ja d ru tv a, ili sta
novite d rutvene klase, ako se preth o d n o ne u p itam o to
znai predstavljati. Skloni sm o id eju p red sta v lja n ja olako
pro tu m a iti u retro sp ek tiv n o m sm islu: stvoreno djelo bit
e p redstavniko je r je stvoreno, a to e b iti sum njiva cije
na tog izvrenja: na isti nain izabrani k a n d id a t p o staje
pred stav n ik je r je im enovan. Ali p rije nego to je d jelo stvo
reno, p rije nego je glasanje odlueno, im a li ili nem a p red
sta v lja n ja ? U svakom sluaju, tu tre b a traiti ko rijen e i
sm isao svakog p red sta v lja n ja : u uv jetim a p o jav ljiv an ja d je
la, p rim jerice, koji ne m o ra ju p rip a d a ti pob u d i djela. P rob
lem p red sta v lja n ja tre b a p o staviti dok se djelo stvara, je r
taj odluni tre n u ta k s p a ja ono to a u to r eli ili m o ra p red
staviti, njegov plan, i ono to ono d o ista p red stav lja. P rem a
tom e, glavni p red m e t V em eova ra d a n ije p revoenje ili
izlaganje neke id eje ili p rogram a, nego ostv ariv an je poveza
nosti tem a tsk ih fig u ra i fabule. Z anim ljivost V erneova djela
je u tom u to ono uspijeva o tk riti o b je k t koji op isu je tu
povezanost otok. To je s u sre t tem atsk e figure i onog
to se na n je m u dogaa, stanovitog oblika zapleta k o ji re
zu ltira sueljavanjem dviju m oguih p ri a koje tak o e r sim
boliziraju dva oblika fikcije. Po tom e se on moe razlikovati
od svih d rugih tem a tsk ih figura.
P rem a tom e, tru d p red sta v lja n ja ne moe se m ijeati
s asim ilacijom : neka osoba pred sta v lja n eku d ru tv en u klasu
i ideologiju te klase ako zauzm e stav p rem a toj ideolokoj
klimi; inae, u sluaju pisca, on ne bi pisao. Proizvod

> Uostalom , ni Nem o, kao ni A rdan, n isu znanstvenici.

198
rom anesknog rada je st djelo sam o ako prua vlastiti dopri
nos, ako sadri novo u odnosu na duh o kojem ovisi.10*
U prvom red u nem ogue je u jednom jedinom djelu
izloiti itavu ideologiju: ona moe b iti obuhvaena samo
u nekim dijelovim a; treba, dakle, b ira ti, i upravo taj izbor
je znaajan je r moe biti vie ili m anje reprezentativan.
Protuslovlja to se nalaze u djelu, ukoliko ih ima, ne mogu,
shodno tom e, biti ista, doslovce ponovljena, kao i protuslov
lja o kojim a to djelo ovisi: ak ako su ideoloka protuslovlja
prisu tn a u ivotu sam og autora: ivotu Julesa Vernea p ri
sutni su i Veuillot, i Leon X III, k andidat na crvenoj listi
za gradske izbore Amiensa, i prija te lj uenice A stride Briand
u N antesu. Djelo se moe oznaiti kao odraz tih zbiljskih
protuslovlja, ne po tom e to je reprodukcija, nego prava
produkcija. I napokon, ideologiju ini skup tih produkcija,
u n a jm a n ju ru k u poevi od njih. Ideologija nije ispred
djela, sustav koji bi se mogao obnoviti: djelo je obnavlja
i razrauje, te ona ne moe im ati neovisne vrijednosti.
B itan je, dakle, in pisca: on o stv aru je posebnu k rista
lizaciju, restru k tu rac iju , ak i s tru k tu ra c iju p o dataka na
k ojim a radi: sve to je bilo tek zajedniki predosjeaj, plan,
tenja, odjednom se taloi u sliku k oja ubrzo po staje bli
skom , koja za nas po sta je zbiljom , ak tijelom tih planova,
a to je jedino to jo j daje realnost. Verneovo djelo je ne
zam jenjivi p rim je r za to: ono ideologiji ne d aje sam o nov,
nego i vidljiv oblik. Ovaj vidljivi oblik nije podvostruen
nikakvom idealnom zbiljom , no na njem u se ipak mogu
o tk riti tragovi njegove alteracije. N eizbjena a lteracija
je pokuaj fikcije: ona se ne moe o d red iti u odnosu ni
na kakav pozitivizam, a ipak moe b iti opisana. Djelo se
javlja kao m odifikacija bez ikakve jezgre k oja bi je p odr
avala. D jelo je o b rn u to od onog to je h tjelo biti, naopako.
Gdje otkrivam o to nalije?
Ovo to je dosad izneseno p ostu p a k je kojem u ideoloki
plan podlijee u tre n u tk u kad m ora p o stati itljivim . Ovaj
se opis, kako sm o ve vidjeli, moe sistem atizirati poevi
od predodbe oca, vrlo ista k n u te u V erneovu djelu: o tac je
jed a n od znaajnih likova djela, staln a tem a k oja na k raju
dobiva openitu v rijednost (im a pravih, i u m je tn ih otaca:
tu je Nem o, o tac fikcije i fikcija oca, pa vulkan, o tac p ri
rode); kao o b jek t rom ana on je povlaten, te se ini da je

Duh. klim a: ovi izrazi ne zadovoljavaju ako se njim a eli definirati

neodreenost (ne d ajui toj rijei, kojoj je sasvim dovoljno njezino siro
matvo, nikakvu m istinu v rijed n o st).

199
klju svih drugih. Ali on ujedno obavjetava i sam u priu,
je r je uvijek po k ren u ta povratkom na poetke, postavljajui
na taj nain prii, a ne vie, kako se to inae dogaa, p oje
dincu, p ita n je tajne njegova roenja. Ta produena p risu t
nost, um nogostruena bro je m uloga koje su jo j dodijeljene,
upuuje na neto to je vie od m aterijaln e figure ili oblika
p itanja: o na donosi zbilju oca na razini sam og djela. K nji
evni otac, otac knjige R obinson Crusoe, tem atsk i p redak,
a ne sam o odreeni ideoloki m odel iz kojeg se izvode sim
bolike figure i tije k prie, to d jelu daje sm isao, inei
od njega izraz povijesnog odnosa koji, izvan povijesti djela
i tem a, izvan svake povijesti jezika, sm jera na sam u povijest
s kojom je Jules V erne, kao i neki drugi, kanio rasp rav ljati.
Plan vie ne sam o ideoloki nego onaj koji spada u
p odruje knjievne ideologije da se prikae m oderni R o
binson izraava tu p o tre b u bez koje ne bi bilo pisaca: no
vim vrem enim a novi pisci. A hoe li d jela izm eu sebe im ati
veze jed n ak e onim a to ih povezuju jednog s drugim , i s
drugim vrem enim a? Za Julesa V ernea p red ak R obinson
moe sam o nestvarno, isto fiktivno izgledati: treb a, dakle,
izm isliti pravog R obinsona, a to je u pravo pro g ram djela
anticipacije. O pisati novu figuru Robinsona, koji bi bio sim
bol zbilje, znai postaviti problem fikcije i n jene realnosti,
dakle, njene zablude i nerealnosti. Svi ovi problem i nam eu
se istodobno.
Ali vidim o da novi R obinson moe p o sto ja ti sam o ako
i drugi jo uvijek postoji: on ga produiava, dokazuje njego
vu p o stojanost, koja bi bez tog po ric a n ja m oda bila krhki-
ja. M otiv otoka, sad vie ne sam o u zbilji svog sadraja,
nego u svojoj zbilji, u zbilju koju joj d aje njegova pria,
izraava povratni oblik prie, je r je on posuena tem a i
nem a nikakva sm isla izvan te posudbe prek o koje se izra
ava ideoloki sukob. K njievni plan Ju lesa Vernea ne moe
biti jednostavan, prvi, nastao sam od sebe: on se neum itno
nadovezuje na druge planove koji m u d a ju sr, grade ga u
njegovu izrazu i o sm iljavaju ga, sam o na ovaj nain, oko
rasprave, koje prava v an jtin a nije otok, nego itava biblio
teka, gradi se pro b lem atik a jednog djela. Treba se sjetiti
izuzetno obazrive ilu stra c ije G randvillea djelu Defoea:* on
ne pokazuje R obinsona Crusoea u njegovom pravom deko
ru, d e koru koji im a svu istin ito st u m jetnog, p riro d u koje
je n eta k n u to st njegovana p o put djevianstva udavae, pravi

* Ta ilustracija je ovdje rep ro d u ciran a.

200
 buroaski uitak; um jenim prem jetanjem on ga stavlja
u taj raj izmiljenog, gdje je jedina istina uiniti istinitim :
u javni park. Nepom ini kip, zauvijek zaustavljen, koji pro
m atra publiku a da se zapravo ne vidi.
R obinson je upravo ta pojava koja nam sudi po naim
izgledim a i daje klju mnogim povijesnim snovima: ovo
privienje s jasnim i potpunim obrisim a, koje zauvijek
z austavlja granice stanovitih prikaza, odreenog znanja, koje
je koherentno sam o ako o staje ono to jest, na svoj nain
nepotpuno. Ne radi se vie sam o o ideologiji, nego o nekom
ideolokom obliku.
injenica da je taj oblik preivio, i da Jules Verne
upravo preko njega pokuava izraziti plan koji njem u m ora
izgledati avangardnim , nikako ne znai da je plan u b iti
zastario, nego da nije m ogue nadovezivati tem e u n u tar
jednog djela ako ih p reu tn o ili izrijekom 103 ne stavim o
u isto vrijem e, u povijesni red tem a, koji ih m eusobno
povezuje tako da ni jed n a ne moe p o sto ja ti izdvojeno.
No, taj re d se ne razvija, pria tee sam o svo jim vlasti
tim tijekom , koji nije nuno i tijek zam iljenog djela.104
P aradoksalno, i gotovo neizbjeno, povijest kasni za naka
nom da bude opisana, a to zakan jen je prenosi se i na
priu: konica simbola ne daje Julesu Verneu sredstva
koja bi m u om oguila prikazivanje potpunog osvajanja, ka
ko se ini da je kanio.
Ali ovoj zapreci nije uzrok sam o tehnika viskoznost;
radi se o neem sasvim drugom : nesklad izm eu prikaza i
izraza u p uuje na sam u s tru k tu ru plana, kao i n a sredstva
upotrije b lje n a za njegovo ostvarenje. Bilo bi suvie jedno
stavno tekoe pisca u p u titi na udaljen o st to odvaja jedno
djelo od drugoga i od zbilje: ova g reka v jero jatn o se
nalazi u svakom od njih, upuuje na jed n ak e p rep rek e koje
se ne mogu objasniti sam o ideolokim protuslovljim a.
Nije ispravno u stvrditi: knjiga je jaa od zbilje. Niti
obrnuto. Ne valja rei da je knjiga X V III stoljea jo uvijek
prilino iva, ili jo uvijek prilino okam enjena, inertna,
dati se osvojiti nekom drugom knjigom i iznosei njeno na
lije, stvarati novu zbilju. Problem bi bio suvie jed n o sta
van; bilo bi dovoljno -rei da preko plana realistike stili
zacije10* ideolokog poziva svog doba Jules Verne nailazi

105 Jules Verne zasluuje posebno m jesto je r je odabrao ovaj drugi dio.
,M Neka se djela <Verneovo nije od tih) razvijaju ne shvaajui svoj po
loaj u povijesti djela i u opoj povijesti; razvijaju se poevi od tog nesh
Zbog tog nesporazum a ini se kao da su iznutra neskladna.
105 U tom sm islu ona bi bila izravno sukladna sa svojim objektom .

201
na p repreku, sm e tn ju u stv aran ju , u m anipulaciji ideolokim
sredstvim a. Zapravo, vea m u je p o tekoa u p o trije b iti ih
kao obina sredstva: izraajni m otiv u pravo zbog toga
to je izraajan, a n e sam o figurativ an n ije toliko po d atan
koliko bi m ogao izgledati u gesti kojom u p rav lja jed n o stav
na s tru k tu ra su p ro tn o sti: neodoljivo k reta n je uzdie lik
R obinsona na njegovo udobno m jesto, u pozadini, u dekoru
koji je od njega inio izuzetno djelo tv o rn o sredstvo za razli
kovanje novog od starog. On, koji je u n u ta r fikcije igrao ulo
gu sam e fikcije, koji joj je n am etao lik, ponovno se javlja
kao zbiljski ju n ak , ovaj p u t kao pravi ju n a k p rie ak
i u vie likova: A yrton i N em o koji, n a su p ro t C yrusu Sm ithu
i k ap etan u G rantu, n a su p ro t dvam a oblicim a poduzetnog du
h a k a ra k te risti n im za m oderno d rutvo, obiljeavaju dva
m ogua pravca sam oe. Ova fik cija fik cije p o sta je realna
in stan ca ko ja nijee svaku realn o st fikcije: to je fiktivna
fikcija.
T reba li rei da je osporena v aljan o st ideolokog plana
ili da se ak sam a osporava u tre n u tk u kad se p ostav
lja p ita n je n jen a ostvarivanja? U p rijelazu s nekog oblika
svijesti na neki oblik p isa n ja izbit e p ro tu slo v lje istodobno
dok se prijelaz o stvaruje. Ponavljam o: ak o pro tu slo v lje do
ista p ostoji, ono nije niti tam o gdje se p o jav lju je, niti tam o
gdje se ostv aruje. B uruji Ju lesa V ernea, b u ru j Jules Verne,
ine k o rak n a p rijed , tri n atrag: ali ova o scilacija dogaa se s
obje s tra n e knjige s ove strane: u povijesnoj vezi koja
djela povezuje u specifini red; s on e stran e: u igri p ovije
snih veza, bez ega ne bi bilo knjige; u knjizi se dogaa
neto sasvim drugo.
Pro p ad a tru d da se suvrem eni o blik (m odem ost) postig
ne preko nekog zastarjelo g zaobilaenjem tog k o n trasta. Ne
postoji p isanje o zbilji koje bi zam ijenilo sred stv a to ih
predvia itava povijest pisanja: napokon, p o sto ji pisanje
o p isanju, je r u tom po th v atu prijelazn i oblik zadrava m ak
sim um zbilje. O tkriva se da su ob risi aluzije zn aajn iji od
sa d raja kojim ih se eli ispuniti: one su sam p red m e t pi
sanja.
S ta ra knjiga ipak uspijeva izbiti na p o vrinu u tre n u tk u
kad se stv ara prikaz novog svijeta zbog toga to o n a nije
sam o p o k retn i ekran, pokorni in stru m e n t uz pom o kojeg
na p re d u je rad prikaza: i o na je elem ent neke zbilje, a ne sa
m o pom agalo za n jeno opisivanje. Teina knjievnosti,
pisanja, prevladava n ad slobodnom odlukom da m ije n ja zbog
toga to u izraajnom m otivu im a vie oblika, vie razloga,

202
vie od jednostavne figure; u njem u je aluzija odluujua za
djelo koje e nastati, za novu knjigu, za novi svijet. Stari
ovjek duboko o dreuje novog ovjeka, ak ako se taj as
ini da k rn ji njegov pothvat.
Ne tre b a oekivati da e se na taj nain bilo gdje u
povijesti djela izluiti nuni oblik rad a pisca, un ap rijed
odreen glavni tije k itavog knjievnog pothvata. Ali knjiga
p kojoj je rije m ogla se pojaviti sam o u tom obliku. Jer
upuivanje s knjige na knjigu, koje zavrava pobjedom sta
rog prikaza, konano znai ovisnost suvrem ene zbilje o povi
jesti koja je stvara. N euspjeh plan a Julesa V ernea otkriva
ovisnost novog o uvjetim a njegova pojavljivanja. Pobjed
nika buroazija, koje je izm iljenu sliku htio dati Jules
Verne, buroazija koja obeava realn u budunost, nije p u t
nik koji odlazi ostavljajui sve za sobom: upravo novi ov
jek, onakav kakvog je V em e doista uspio opisati, ne moe
biti sam , niti osvaja apsoluta, raskritelj n e tak n u te prirode,
ve sam o gospodar stanovitog b ro ja odnosa. Njegovo n a j
potreb n ije i n a jd u b lje obiljeje je s t da ga obavezno prate:
ne sam o drugi ljudi, nego i ono to plan u d aje sm isao
no, istodobno pred sta v lja i prvo osporavanje itavu priu
kojoj je obavezan, iako je eli zaboraviti. Ova prip ad n o st
nije sam o doivljena, izravno opaena kao plod slobodnog
izbora: ona je nuno konfliktna, rastrg an a, oteana p reu
enim tajnam a: ova buroazija kojoj nije uspjelo izbrisati
v lastitu povijest, osjea da je s n jo m zauvijek vezana
dakle, da e s njom i svriti da se nje nikada nee moi
osloboditi, i da je ta nepom inost, to nep restan o zadrava
pravac njen ih nakana, u jedno i nuni u v jet svakog djela,
kao to je ona, prim jerice, napisani izraz p lana da se m ije
nja. U tom e je viskoznost povijesti koja sp aja odluke i n ji
hov pravi sm isao sam o preko priznavanja nunog zaka
njenja.
Novi svijet nije toliko nov koliko bi mogao izgledati
zauvijek z a starjeli svijet onakav kako su ga s m ukom i
parcijalno opisivale klasina politika ekonom ija, p a ak
i knjievnost uz cijenu nekih u stu p a k a , a s koliko zaslijep
ljenosti, odnosno, onakav kakav bi mogao posluiti kao pou
ni pred m et sam o ako potie na uvaavanje jed n e zastarjele
organizacije. D rutvo koje J. Verne predstavlja nije jo
osloboeno spona to staro trgovako drutvo vezuje sa
stanovitim povijesnim ureenjem , koje je, osim toga, i
znanstveno opisano; na taj je nain i ono zatoeno u stare
snove. B uroazija im a svoju revoluciju za sobom: nikakav

203
tehniki napredak ne bi je mogao obnoviti. N a taj nain
buroaska ideologija vie nije sposobna razm iljati i p red
stavljati budunost.
Dogaa se o tp rilik e ovo: Jules Verne eli prikazati, p re
vesti jed an bitno ideoloki zahtjev; ova od re en a ideja rada,
osvajanja, u sred itu je njegova djela. U odnosu na povijesnu
zbilju koju obuhvaa, taj ideal je protuslovan; d ananje
m ogunosti otuile su rad, potpuno osv ajan je nuno je sve
deno na poloaj sta re kolonijalizacije. Ova o g ran ien ja real
ne su granice buroaske ideologije: ali ova ideologija nije u
sebi do k ra ja protuslovna; to bi p retp o stav ljalo da ona daje
potpuni opis zbilje; dakle, ona p resta je biti ideologijom : dok
je njezin nedovoljno dovren k a ra k te r u pravo ono to joj
jam i koherenciju, djelom inu i p ristra n u . Z anim ljivost d je
la Julesa V ernea lei u tom e to p rek o jed in stv a svog plana,
koje dobiva od stanovite ideoloke koherencije, ili neko-
herencije, sredstvim a koja obavjetav aju plan (ili p ro p ad aju
u tom pothvatu), isto knjievnim sredstvim a, ono otkriva
granice i, u stanovitoj m jeri, u vjete te ideoloke kohe
rencije, koja nuno poiva na u n u tra n je m neskladu s po
vijesnom zbiljom i na neskladu izm eu te zbilje i njenog
glavnog prikaza.
K njievni n euspjeh Julesa Vernea, slabost p o th v ata koji
nije sam o njegov, graa njegovih knjiga jest: pokazivanje
tem eljne povijesne greke, koje se n a jje d n o sta v n iji povijesni
izraz o ituje u borbi klasa. Dakle, n ije sluajno da se itav
verneovski slijed izm irenja oslobaa u opisu sukoba. Danas
i su tra , m obilis in mobili, to su za rom an dvije stvari isto
dobno: a ipak to nije jed n o te isto. Da se to uvidi, dovoljno
je dobro itati.
Na taj nain Jules V erne p opu t Balzaca, p rem d a u vrlo
razliitim oblicim a, u vlastitom djelu susree, ili bolje, p ri
sustvuje su sre tu figura koje je stvorio a koje u okviru
djela o d re u ju zbilju i ideolokog plana koji je v jero
ja tn o sam o htio izloiti. Vidjeli sm o da se ove dvije in stan
ce p o b ijaju: p risu tn o st N em oa i njegov stil po tp u n o p re
obraavaju po th v at onih koji su p red o d re en i za kolonijaliza-
ciju; ne dogaa se d e stru k c ija ciljeva pustolovine, ili n ji
hova zam jena drugim a, nego, to je izuzetno vano, pro m jen a
njihova sm isla. P riroda nije ono to se vjerovalo da jest;
izm eu njene prave zbilje i ljudske d jelatn o sti ne uplee se
sam o posrednitvo rada i znanosti, nego itav niz povijesnih
m itova, koji je u svom u re e n ju n estv aran , ali zato nita

204
 m anje realan, je r je nestvarnost njegov razlog postojanja.
Tajanstveni otok pria upravo o tome kako ljudi iskuavaju
svoju mo.
S Nem om izbija na vidjelo m it, a s n jim i sva teina
povijesti, n e p rista ja n je i ustruavanje koji ine da ona nije
na svretku u kojem bi upoznala sam o m ehaniko odvija
nje nekog izvrenja. Nemo je tip ju n ak a za kojeg se mislilo
da je nestao, dok je taj nestanak bio i znak i jam stvo p ri
sutnosti m odernosti.
Nem o je Robinson, tragini i osueni Robinson, koji ide
n ap rijed sam o zato to je ve u n ap rijed proao. To
je povratna fikcija. To je taj praotac: buroaska budunost.
Tako je ideja m ehanikog n ap retk a vraena u svoju ulogu ideo
lokog prikaza, na svoje m jesto velikog buroaskog obiaja,
to k arakterizira stanovito doba buroazije. Nemo je sudbo
nosni izvor ponornice, uskrsnue, ne sina, ve oca.
Dakle, za rom ane Julesa Vernea k arak teristin o je to da
preko svoje stru k tu re nailaze na su p ro tn o st kao na p rep re
ku: tako je uzaludan pokuaj dem istificiran ja knjige, ili
bolje, p rip ad a stvaraocim a m itologija, je r je knjiga sam pot
hvat. Jules Verne naizgled poznaje ideoloku situaciju doba
kojeg je tenje elio prikazati utjelovljujui ih u sadraj
neke knjige. Ali nem a im plicitnog znanja: ova knjiga, koja
nije sam o odraz p rotuslovlja njegova vrem ena, nije niti po
vijesnim granicam a zaokrueni opis plana drutvene klase
u datom tre nutku. Ona prikazuje oblik konanog opaanja
zbilje: i to je ono to vie nego p riro d u u m jetn o sti ( je r ovom
izlaganju ne pridonosi mnogo tv rdn ja da je Jules Verne um
je tn ik 1**) odre u je p riro d u knjige (jer to im a sm isla nasu
p ro t dokazivanju d a je Jules V erne pravi pisac). Niti znanje
zbilje u pravom sm islu rijei odnosno, kako smo vidjeli,
teorijsko znanje niti m ehanika rep ro d u k cija i u tom
sm islu, koji nije jedini, nesvjesna elja d a se zbilja izrazi
u njenoj biti, da otk rijem o njen e najsk ro v itije zakutke pove
zivanjem ivih figura i razvijanjem od ab ran e fabule.
N edostatak J. Vernea upuuje na n ed o statak povijesnog
zakona, a ne povijesnog plana. Ova razlika m ijen ja sve: ovim
se ne eli rei da je na taj nain ponueno novo tumaenje
djela Julesa V ernea, odnosno, jo jed an prijevod, jo jedno
o b janjenje; naprotiv, pom aknuto je n ap rijed o b jan jen je
nesklada koji iznutra povezuje djelo. Ovi neskladi nisu izrav-

T o ima samo polemiko znaenje, i u tom sluaju je neprijeporno

je r namee tv rd n ju da on nije niSta m anje u m jetnik od drugih.

205
ni odraz ideolokog protuslovlja, ve znakovi jed n e povijesne
supro tn o sti.107 Ono to b i m oglo izgledati sam o kao obina
knjievna aluzija, zaokretom prek o R obinsona om oguava
bolje od ijednog drugog o blika svijesti (osim, dakako, prave
teorijske razrade, ali o n d a vie n ije rije o sv ije sti u doslov
nom sm islu), o tk riv a n ju neke zbiljske situacije. P rem da jed
n ostavna i neobino uvijena, pronicljiv a i varava, ova knjiga
nam n a svoj nain po ka zu je ono o em u je n akanila govo
riti: o uvjetovanosti sadanjosti.
Sijeanj 1964 lipanj 1966.

Dodatak: Tematski praotac:

Robinson Crusoe 108
1. G odine 1719. odnosno, prije
datum a, nad aren i n o vinar Defoe, lan sirao je, u svakom sm i
slu te rijei (dinam inom , igraem , reklam nom ), tem u ov
je k a na o toku.108 On od oto k a ini p rije k o p o tre b a n dekor,
geom etrijsko m jesto nekog ideolokog m otiva koji e tek
n asta ti: san o poetku. Zapravo, ideoloki o b lik nee biti
tono po Defoeovu uzorku. T rebalo b i posebno p ro u iti povi
je s t ita n ja R obinsona C rusoea, o tk riti to je vieno i p ro i
tano, a odgovara potp u n o crta n o j ideologiji poetaka, to
Defoe ipak n ije rekao. U kratko, tre b a rei da sam Defoe ni
k ada n ije p otp u n o podlegao toj ideologiji, iako je prvi dao
elem ente njene kritike, i to izrijekom . R obinsonov o to k je,
dakle, p re th isto rijsk i oblik kojem u e tek kasn ije odgovarati
o b jek t: ra d i se o stvarnoj pretpostavci. Ovaj o blik e n a
knadno, u n e tonim itanjim a, b iti iskrivljen, je r e se u n je
m u h tje ti nai m ehaniki odgovor o b jek ta. Dakle, vano
je znati da Defoe n ije rekao ono to su Ju les V erne i mnogi
drugi p rije njega vjerovali da uju. V alja naglasiti: Defoe
je m oda jedini a u to r pretp o sta v k e je r je svojim n asljed n i
cim a pribavio predodbe.
2. V alja prip o m e n u ti da R obinson Crusoe, unato uv rije
enoj legendi (rezultat pogrenih itan ja), n ije sam o jed n a

107 S uprotno st u statin o m (su k o b i sad an jo sti) kao i u dinam inom (sta ro
i novo) sm islu.
im Navodi su sainjeni p rem a rep ro d u k ciji u depnoj knjizi (M arabout)
rom antinog izd an ja, koje je ilu strira o G randville.
iw Za ovaj prik az nisu nam vani njegovi n eposredni p rethodnici, no za
cijelo je zanim ljivo doznati k ako je Defoe od p reth isto rijsk e tem atike ostvario
ovaj oblik, odnosno, kako je stvorio p ri u iz onog to jo nije tem a. To je
paradoksalna p ria , nalik na kazalini d ek o r (b itn e toke: Sofokle; Shakespeare)
ali to je sam o pretp o stav k a.

206
 ispriana pria, sadraj jednog dogaaja, nego sredstvo za
istraivanje, tem a oko koje je postupno n astajala ideolo
gija (barem jedna od tem a; im a i drugih, moda jednako
vanih). Ta pria vrlo rano prikazuje, u n ap rijed ini ra
zum ljivim pojam poetka. M arx i Engels bili su u pravu
kad su je vie p u ta uzim ali za posebno k arak teristian p ri
m je r stanovite ekonom ske ideologije. N ije potreb n o ponovno
ukazivati na znaaj uloge koju u filozofiji X V III stoljea
igraju figure poetka, a ko je e se konano srediti u leksioi i
gram atici tek kad tem e bud u sistem atizirane (izmeu o sta
lih s Condillacom, Buffonom , D iderotom , M aupertiusom ;
Rousseau e kasnije odigrati vrlo vanu ulogu, je r e izvr
iti po sljed n ju veliku sistem atizaciju, negativnu i kritiku).
Govorei o n a sta jan ju drutva, um jetn o sti, in d u strije, misli,
obiaja o udu novog gledanja, ovjek na otoku zadrava svo
je m jesto, uz dijete, divljaka, slijepca, kip . . . , u priuvi me
tafizikih sredstava, vidljivih slika analize, pojm ovne ana
tom ije. V rijednost ovih odsu tn ih p risu tn o sti, neodreenih
je r im aju sam o ono znaenje koje dobiju, nije toliko u jas
nom i naivnom opisu koji daju, nego u sistem atskom istica
n ju stanovitog reda: s tog gledita o tk riv a se nuni slijed
odreene organizacije, h ije rarh ije po kojoj se organiziraju
elem enti neke geneze. U Defoa tem a ve im a istu vrijednost
i m oglo bi se rei d a on drugim a daje form alni model: m eu
tim , o tk riv a n je reda im a u njega, vie nego u ikoga drugo
ga, k riti k u vrijednost: tako je v jero jatn o hotim ice u tu
idealnu priu prilino kasno uveo Boga i blinjega. U svakom
sluaju pria izvan svoje pripovjedake podloge ima didak
tiko znaenje. Ona je cjelovit prikaz, vidljivo tijelo na ko
jem se moe predoiti teorija. Svi koji su h tjeli izravnati
raune s R obinsonom i Jules V em e je jed an od n jih
izravnavali su ih sam o ako im je to om oguavalo kritik u
stanovitog prikaza poetka. Izgleda da je upravo na Robin-
sonu k ritik a ideje poetka najje d n o sta v n ija i n ajuvjerljivija:
naelo te k ritik e poiva n a rasv je tlja v a n ju kru in o sti poetka:
u sporedi Anti-Duhring, kao i djelo J. Vernea. P oetak uvijek
odaje ono to je htio stvoriti: lijep p rim je r tom e je o statak
Robinsona.
M eutim , paljivo ita n je Defoeova d jela pokazuje da
se ta k ritik a spontano jav lja ve u sam om djelu: poetak
je pokazan izrijekom k ao pogrean poetak kojega je funk
cija pokazivanje, a ne o b janjavanje stanovitog procesa. Da
kle, tre b a naglasiti: nuno je ne izjednaiti n a b rzin u poje
dinanu tem u i n jen ideoloki okoli: sva ita n ja mimo

207
knjige sastoje se u zam jenjivanju o b jek ta njegovim vido
krugom . N aravno, tem u tre b a zam ijeniti u njenom ideolo
kom polju, to ne znai izgubiti tem u u n jen o j pojeinano-
sti: svi prikazi poetka u n u ta r ideologije p oetka nisu nu
no istoznani; svaki u njem u svojstvenu obliju na drukiji
nain ako ne postavlja, a ono ba re m izlae p itan je. Strogo
m etodiki p ostupak dovest e R obinsona C rusoea do ideo
logije okolia, p rije nego o brnuto.
3. Prvo o d re e n je naglaava kakvou Robinsonove po
etne predodbe o stvarim a: to nije naivna predodba, nego
ogoljena, bez ikakva ob ra a n ja. Siro m an a predodba. Pusti
otok n a sta n jen je opustoenom predodbom . Ovo obiljeje
jc vrlo vano je r nas odm ah stavlja u o k v ir ekonom skog u re
enja: R obinson Crusoe je za klasinu politiku ekonom iju
ono to e za teo riju spoznaje biti sk u lp tu ra, odnosno, prvi
ovjek. Ova predodba nalazi svijet za koji je stvorena: svijet
gubljenja. Zanim ljivo je kako Defoe u svom p ripovijedanju
zam jen ju je bu jn o st, koja se inila razum ljivom , kao da p ro
izlazi iz uv jeta koje je sam postavio, egzotikom kao oskudi
com stvari. P riro d a je prik a z a n a kao su p ro tn o st obilju: od
su tn o st dobara.
4. Prva oita tem a, tem a Providnosti, koja se jav lja s
isto m ehanikim obiljejem opsesije i koja m oda zbog
toga itava p rip a d a vlastitom prividu, jed in a igra ulogu e k ra
na poevi od prologa prilagoena ocu: to je tem a koja
pri&i d aje poetak i povezuje epizode. O na je povezana s
nagovjetajem neke izm iljene tem atike: nejasn i predosjeaji
(str. 192, str. 267), vrag. Cjelina je sp o jen a neodreenim deiz-
mom. Ove izvanjske tem e ud a lja v a ju nas od poetne ideje,
koja je duboko skrivena (i m oda tek nakn ad n o otkrivena).
Zaplet podrava ita vniz uda (usp. str. 147); egzistencija
na otoku sam o je splet udesa (str. 276). Osnovni plan,
dakle, dobro prik a z u je apologetski p o kuaj; to je b arem ono
gledite k o je je stavljeno u prvi plan, iako ak i stilski u
vrlo osloboenom obliku. Da li je to izgovor, isto reklam na
izlika?
5. Zapravo, p ro b lem atik a poetk a u istin u se jav lja tek
u tre n u tk u kad su egzoroirane izm iljene tem e, koje su, uo
stalom , na vrlo niskom s tu p n ju : bez tru d a , udom , koje je
uvijek prikazano sam o aluzijom , kao uzgred, iako je stav
ljeno u prvi plan m etodom ponavljan ja. Egzorcizam ak ne
m ora nuno proi stadij tum aenja: pria se sam a pobrine
da n a tje ra vraga u bijeg; to je kanibal, sta ri j a r a c . . . , a
Providnost se brzo zaboravlja. M eutim , pro v jerav an jem i

208
 njenica egzorcizam se zam jenjuje izloenom kritikom apolo
getskog pokuaja: iza izm iljenog je priro d a ili njena lukav
stva. Glavna toka ove kritike je su sret s kanibalizm om , je r
on oznaava konani uzm ak zla i svih njegovih ideolokih
posljedica. Snoljivost data kanibalizm u kao jednakovrijed
nom obliku civilizacije poiva na tom tem eljnom otkriu:
priroda je antropofagina (str. 187; ova ideja se k asn ije po
navlja). S tom kritikom idejom o snoljivosti p odudara se
pitanje Petka o dobru i zlu, pitanje s kojim je konano izbri
sana razlika. Uzgred, s kritikom religije izvrena je i kritika
panjolske kolonizacije.
S kritikom ideologije privida raa se, dakle, razm ilja
nje o priroenoj predodbi.
6. O sirom aena predodba je tuma prirode, ne toliko
to otkriva nove kvalitete, koliko to istrau je, obuhvaa sta
noviti red. Na taj nain predoena je h ije rarh ija nunosti, a
to je izuzetno znaajno: objekti se u vrem enskom pravcu
svrstavaju prem a potrebam a sirom ane predodbe. Naravno,
m otiv reda je kritiki: o b jek ti im aju veu ili m anju vrijed
nost, ovisno o njihovu m jestu u tre n u tk u kad su prizvani.
Shodno tom u, Bog vie nije na prvom m jestu (str. 104).
Doista, kasnije em o se uvjeriti: Bog je kad papiga imenom
zazove Robinsona. Na taj nain priro d n o stan je,110 tren u tak
ro en ja dolazak na otok je novo roenje i ono se zaista
podudara s p rirodnim roendanom Robinsona, ako se tako
moe rei sam o o d re u ju ljestvicu reda obiljeavajui
postupnost polazita: razvoj reda vezan je za slijed ureza
u deblo stabla, koje oznaava vrijem e iskustva.
7. Iz osirom aene predodbe o mom otoku, geneza
oznaava etape zaposjedanja. U poetku bez iega, Robin
son p o staje kraljem svog kraljevstva (str. 164; str. 258) i
govori o svom dobru. Dakle, njegova pustolovina je povi
je st ekonom skog ureenja. Otok zapravo p red stav lja pri
rodno m je sto ekonom ske au tarh ije: Moje kraljevstvo, moj
otok, gdje nisam pustio da raste penice vie nego to mi je
potrebno (II, str. 333). Otok je p oetak i o tk rie reda,
otkrie m jere. Dakle, s m jestom poetka otkrivena je i osred-
njo st koju o tac velia na poetku knjige i koja upravlja
m ijenam a providnosti: Robinson je naao ono to je traio,
ravnoteu koja ovjeka vraa sebi. on d je gdje je vjerovao
da ga je Providnost poslala kako bi ga udaljila od nje; po
novno nalazim o m otiv k ritik e svih oblika p red rasu d a. Robin-

iio t u sam bio daleko od pokvarenosti svijeta; nije me m orila ni putena

pouda, ni poho ta oiju, n iti oholost.

14 Teorija knjievne proizvodnje 209

son je odabrao dogaaj u sprkos m jeri: dogaaj m u je dao
m jeru; na ovaj nain bi se m ogao saeti i p rogram eko
nom skog osvajanja. Ova op sje d n u to st m jerom , k o ja je u
isti m ah i m oral i ekonom ska d oktrin a, stalno e se ponav
ljati: Priroda nam kae da n ije p o tre b n o sija ti vie nego
to se troi (str. 397).
Ne sm ije se prev id jeti k ru n o st ovog u re en ja, zbog e
ga je ono sam o slika geneze: o n a n ije skrivena. Defoe
vodi R obinsona o d njegovih bogatstava bro d , a s njim
i sve to d rutvo d aje na polasku do mog dobra (str.
111), koje je stekao poevi od tih poznanica. Ovaj prijelaz
je i k ritik a ideje dugog niza udesa. Prem a tom e, o ita je
kru n o st izlaganja i njegova siea: v id jet em o da ona odgo
v ara i odreenoj tem atici vrem ena.
8. P okreta geneze je rad. R om an o R obinsonu C rusoeu
u prvom re d u je ro m an o radu, ak prv i ro m an o rad u . U
n jem u je posebice prikazano ponovno izm iljanje svih os
novnih teh n ik a sam o iz pojedinan o g o b ra iv an ja zem lje:
za ob n a v lja n je tehnika do sta je tru d :
Prihvatih se, dakle, posla; ovdje m o ram prip o m en u ti
da, bud u i da je razum b it i izvor m atem atik e, svatko moe
s vrem enom ovladati svakom m ehanikom v jetin o m ako
sve tem elji n a razum u i raz b o rito pro su u je . N ikada u ivotu
nisam b a ra ta o nikakvim alatom , a ip ak sam s vrem enom ,
radom , m arljivou, d om iljatou spoznao d a b ih m ogao
na p ra v iti sve to m i je p otrebno, posebice kad b ih im ao alat.
Pa ipak, i bez a la ta n a p ravih m nogo toga, n eto sam o brad-
vom i sjekiricom , to dosad n itko nije uspio. No, u to ulo iih
n eizm jern i t r u d . . .
. . . B ijah tad a sam o ne sre tn i rad n ik , no, d o sk o ra vri
jem e i nuda stvorie od m ene savrenog zan atliju , kao to
bi, m islim , to uinile o d svakog drugog o v je k a . . .
Za p rim je r evo prie o pronalaenju rvnja:
. . . Ali, nisam im ao alata. Im ao sam tri velike sjekire
i m nogo m alih sjek irica je r sm o sjek irice nosili da trg u
jem o s Ind ija n cim a ali kako sam m nogo sjekao tvrda
i kvrgava drva, o tu pjele su i o k m jile se. Iak o sam im ao
b ru s, nisam ga m ogao istovrem eno o k re ta ti i n a njem u
o triti. To m e stalo jed n ak o toliko razm iljan ja, koliko i
dravnika za rje a v an je nekog velikog politikog problem a
ili suca za donoenje sm rtn e osude. N a p o sljetk u sm islih ko
ta s uzicom koji se okree nogom tak o da su m i o b je ruke
bile slobodne.

210
 O paska: u Engleskoj nikada nisam vidio neto slino,
ili barem nisam zapazio, iako sam kasnije uoio d a je to
vrlo obina stvar; osim toga, moj kam en je bio vrlo velik
i teak, te u troih itav tjedan dok ga usavrih.
P.rema tome, mogue je obnoviti ili zam ijeniti sve to je
bitno iz tehnikog svijeta. Taj proces p rati, kao to e se
vidjeti, razm iljanje o razum skom p o d rijetlu tehnike.
Pria o rata rsk im djelatnostim a nuno je prikazana vre
m enski trajn o , to najbolje doarava postupno svladane po
tekoe. Nem a hitnje:
Svatko moe p rosuditi koliko sam tru d a uloio u to, ali
radom i strp lje n jem privedoh k raju i ovo, kao i mnoge druge
stvari; ovu pojedinost sam spom enuo sam o da pokaem zbog
ega sam troio toliko m nogo vrem ena, a toliko m alo posti
zavao; odnosno, da se vidi koliko tru d a i vrem ena treba
ovjeku d a sam svojim rukam a napravi n eto za to bi tre
balo vrlo m alo tru d a i vrem ena kad im a alat i pomagaa.
N edostatak alata, kako rekoh, usporavao je i oteavao
svaki posao, ali tu n ije bilo lijeka. V rijem e m i je bilo raspo
reeno na razliite poslove i nisam ga m ogao gubiti.
R obinson moe n a dom jestiti a lat koji nem a sam o zato
to ima na raspolaganju sve svoje vrijem e. V rijem e, dugi
rokovi odgovaraju, dakle, dugom razm iljan ju uz alat. Zbog
toga je rom an Robinson Crusoe rom an o rad u i rom an o
tra jan ju : o vrem enu to prolazi: dvadeset godina to ih Ro
binson provodi na svom otoku, izbrojenih dan po dan, isp ri
anih u beskonanom slijedu, form alni je o k v ir rom ana
(Toga dana, te i te godine, n a p ra v ih ... ) . Knjiga, dakle,
nije razm iljanje o in d u striji, nego prikaz sporog razvijanja
truda. Uz razum i proivljeno vrijem e prikazano je kao pravi
poetak tehnike.
T reba zabiljeiti i to da vrijem e rad a b aca i Boga u
zaborav:
Stanje m i se poboljavalo, to je utjecalo i n a moj
duh, iako sam i dalje bijed n o ivio. Stalno ita n je Biblije
uznosilo je m oje m isli, to dosad nisam poznavao. No, kad
m i se zdravlje i snaga povratie, p o tru d ih se da pribavim
sve to m i je potre b n o i da to bo lje u red im svoj ivot
na otoku.
9. S posljednjom epizodom prvog dijela vrlo jasn o se
pokazuje ono to je bilo R obinsonovo po n aan je ili tak tik a
za njegova boravka n a otoku: lukavstvo. Savreno se izvje-
tio, osobito u prilagoavanju. Zapravo: osirom aena p re
dodba eli se p rik riti. Dakle, osnovna b riga p o staje sakri

211
ti se. Upravo to ostvareno p retv a ra n je d aje m aterijalno, fi
ziko znaenje odluci ne pokazati se. No, ova odluka ima
i drugih m otiva: za R obinsona to je i elja da se ne pokae
onakvim k akav jest, da se ne prikazu je kao ovjek, kao Ro
binson. Dakle, od poetka postavljen i n e p restan o razvijan
problem je s t izm aknuti prirodi. Robinson nam kae da
nem a prirodnog stanja: ono je na istom planu kao i jasni,
apologetski m itovi to su se postup n o obznanjivali (provid
nost, Bog, dobro i z lo . . . ) . Postoji sam o jed n o ekonom sko
ureenje, prib a v lja n je kraljevstva; s druge stran e: potp u n a
o d su tn o st bezazlenosti, a u m jesto toga, naprotiv, strah,
sum nja.
I tom e odgovara specifina organizacija vrem ena: kad
R obinson bjei na otok, on nalazi druga dobra, ona koja su
plodila bez njega, preko k a pitala koji je napustio. Im am o,
dakle, pravo na dugo u p rav ljan je p lantaam a u Brazilu. To
znai da se tijekom geneze, priro d n e i fiktivne u isti m ah,
nije nita dogodilo; konano je usp o stav ljen o jed n o kraljev
stvo neovisno od poetnog poloaja, kao da i nije bilo
poetka. D vadeset godina, dugi bo rav ak na otoku, bio je
zapravo sam o iluzija, jed n a k o kao i p riro d n o stan je. Poetni
otok potpuno je ukljuen u ekonom ski ciklus koji ga obu
hvaa: otok je m oja nova plantaa.
O blikovanjem prie izvreni rad na k ra ju o dvaja tem u
od onoga em u je tre b a la posluiti kao sredstvo: dogaaj na
oto k u otk riv a m it poetnog otoka.
10. B udui da se govori sam o o Robinsonu, moglo bi se
stvoriti pogreno uv jere n je da je to sluajno djelo. Izgleda
da je Defoe bio upravo izvjeten u o tk riv a n ju izraajnih for
mi za stv a ra n je slika i specifinih likova d ru tv a njegova
doba. Drugi, m anje poznat, njegov rom an p rua nam gotovo
jednako zanim ljiv p rim je r. P odrijetlo m iz engleskog trgo
vakog d ru tv a X V III stoljea, prolazei iz Londona u am e
rike kolonije, roena u New gate, n av ik n u ta na svijet i polu
svijet, Moli Flandres igra istu ulogu otk riv aa kao i Robin
son: za n jenim stopam a, d rutveni odnosi, klasni sukobi, ge
neza kapitala jav lja ju se pod surovijim svjetlom . Zbog toga
se rom an Zgode i nezgode glasovite M oli Flandres sm a tra
jed n im od prvih realistikih rom ana. Moli F landres je ta
koer sirom ana, siro ta u jedinom , ekonom skom sm islu ri
jei; ali o na je to na m anje rom an tian nain: roena je
sirom ana, ki povratnog p restup n ik a; i n jen poloaj je
sredstvo, uz posredstvo providnosti, zbog toga to u biti
krije a p solutnu m ogunost tu m aen ja ili obznanjivanja. Pro

212
s titutka, m alograanska dam a, deparica, vlasnica plantaa
stalno s beskonanim inventarskim popisim a robe (uvijek
vrijedne bez obzira na izvore), ona na svoj jednostavan i ja
san nain ushiene ene ljubi, trguje, udaje se, izvrava
bitne kategorije jednog drutva, kojega nalije dobro po
znaje. Za nju su drutveni odnosi isto to i stvari, je r se
ona njim a bavi izravno, a ne preko posrednika, kako se to
inae dogaa.
Kao i Robinson i ona je dem onstrativni lik: ali kao i on,
i ona pribjegava svakom obliku izm iljenog poloaja da bi
bila povodom prikazivanja jedine zbilje.
Srpanj 1963.

Borges i izmiljena pria

Tu se neto vraa sebi, neto se
uvija u sebe, a ipak se ne zatvara,
nego samim dogaajem oslobaa.
Heidegger, Naelo razuma

Borgesa veoma zaokupljaju pro

blem i prie: ali on te problem e postavlja na svoj nain (slu
ajno je to i naslov jedne njegove zbirke), koji je u biti
izm iljen. Na taj nain on nam nudi izm iljenu teo riju prie:
upravo zbog toga je uvijek i izloen opasnosti da bude ili
suvie ozbiljno shvaen ili neshvaen.111
O psesivna ideja koja oblikuje knjigu, ideja o nunosti
i o um noavanju, izvanredno je ostvarena u Biblioteci (vidi
priu: Babilonska biblioteka), gdje svaki svezak im a tono
odreeno m jesto i jav lja se kao elem ent jednog niza. Knjiga
(podrazum ijevam o: pria) postoji u poznatom nam obliku
sam o zato to se preutno p odudara sa skupom svih m oguih
knjiga. Ona postoji, ona im a tono o dreeno m jesto u svije
tu knjiga je r je elem ent cjeline. Iz toga se Borges moe po
igravati sa svim paradoksim a beskonanosti. Knjiga, dakle,
nije zbiljska, ona se nam ee sam o svojim m oguim um no
avanjem : izvan sebe (spram drugih knjiga), ali i u sebi
(u n u ta r sebe knjiga je kao biblioteka). K njiga im a vlastitu
p ostojanost je r joj je istovetna; ali istovetnost je uvijek
sam o ogranienje varijacije. Jedan od aksiom a biblioteke,
koji joj daje gotovo lajbndcovski tok jest: ne postoje dvije

111 Svi su p rim je ri uzeti iz zbirke Fikcije, e d . G allimard.

213
identine knjige. K njigu se moe tra n sp o n ira ti ili u p o trije
b iti za obiljeavanje knjige kao jedinstva: u istoj knjizi
ne p o stoje dvije identine knjige. Svaka knjiga b itn o je raz
liita je r obuhvaa beskonanu m ogunost ravanja. Ovo
podrugljivo razm iljanje o istom i d ru k ijem p red m et je p ri
e o P ierreu M enardu, koji je napisao dva poglavlja Don
Quiottea. Cervantesov i M enardov tek st verbalno su iden
tini. (M atarije): ali analogija je sam o form alna, u sebi
bitno razliita. U m ijee novog itan ja, n am jern o a n ak ro n i
stikog, to bi prim je ric e bilo itanje. Im ita c ije Isu sa K rista,
kao da je to djelo Clinea dli Joycea, n em a sam o anegdotski
sm isao da nam prui iznenaenja; ono nas nuno up u u je
na p o stu p a k pisanja. T ako M enardova po u k a dobiva svoj
puni sm isao: ita n je je, napokon, sam o o d raz p isa n ja (a ne
obrnuto); neodlunosti u ita n ju stv araju , m oda isk riv lja
vajui ih, preobrazbe utkane u sam u priu. K njiga je uvijek
na svoj nain n e p o tp u n a je r k rije u sebi o b eanje n eiscrp
ne raznolikosti. Ni je d n a knjiga n ije o b jav ljen a a d a ne
sadri poneku razliku izm eu svakog od svojih p rim jeraka.
(B abilonska lutrija): n a jm a n ja m ate rijaln a neto n o st stvara
nunu su k ladnost p rie u sebi; ona nam kazuje sam o toliko
to sluajem o d re u je vrijem e.
Pria, dakle, po sto ji tek od svoje u n u tra n je podvoje
nosti, zbog koje se jav lja kao odnos i sv retak jednog ne
skladnog odnosa. U itavoj prii, ak i u v rem en u u kojem
je iskazana, o tkriva se protuslovno p o navljanje. Isp itiv an je
djela H e rb e rta Q uaina uvodi nas u taj savreno tip ian ro
m an problem : The God of the Labyrinth:
Na prvim stra n ic a m a dogaa se neshvatljivo ubojstvo,
sporo rasp ra v lja n je u sredini, rje e n je n a p o sljed n jim stra n i
cam a. K ad je zagonetka razrjeen a, slijedi dugi odlom ak
u kojem je i ova reenica: Svi su povjerovali da je su sret
dvojice igraa aha sluajan. Iz ove reenice moe se zaklju
iti da je rje e n je pogreno. Uznem ireni italac ponovno
preitava k ljuna poglavlja i otk riv a drugo rjeenje, ono
pravo. italac ove neobine knjige o tro u m n iji je o d detek
tiva.
Od stanovitog tre n u tk a p ri a se od v ija naopako: svaka
pria d o sto jn a tog naziva nosi u sebi, ak ako je to i sk ri
veno, po stra n i, takvu toku v raan ja unazad, k o ja o tv ara
siguran p u t elji za tum aenjem . Tu se Borges p rid ru u je
Kafki koji s tra s t za tum aenjem stav lja u sred ite itavog
svog djela.

214
 Alegorija labirinta nim alo nam ne pom ae da shvatim o
ovu teo riju prie: suvie jednostavna, suvie lako poputa
strm oglavom ponoru sanjarije, ona nas samo zavodi. Labi
rin t je vie nego zagonetka, odvijanje prie, ona o b rn u ta
slika koju odraava od kraja, gdje se kristalizira ideja o ne
iscrpnom dijeljenju: labirint iz prie obilazi se naopako kao
sm ijeni svretak iza kojeg nem a nita, ni sredita, niti
sadraja, ni traga nekom cilju, je r se jed n ak o dobro ide na
trag um jesto naprijed. P ria c rpe svoju nunost iz tog ia-
enja koje je udaljava od n je sam e i vezuje za njezina dvoj
nika; on je to neizbjeniji to se vie vidi da m anje odgo
vara njenim poetnim uvjetim a. O tom e se moe proitati
krim inalistika p ria S m r t i Busola, to bi moglo biti djelo
H erb e rta Quaina: k re ta n je detektiv a L annrota p rem a jed
nom rje e n ju n a javljuje neki ran iji problem ; rjeen je zago
netke bila je jed n a od rijei sam e zagonetke: potpuno rije
iti problem i izigrati zam ku znailo bi ne rijeiti zagonetku,
itd. Pria u sebi im a vie verzija koje su jednako toliko
usm jerenih uzm aka. O vdje nalazim o stanoviti vid Poeove
poetske um jetnosti: p ria je zapisana naopako, razvija se od
svog svretka; ali ovaj p u t u obliku radikalne um jetnosti:
pria je toliko razvijena od svretk a da se vie ne zna gdje
je k raj, a gdje poetak i na k raju se vrti u krugu dajui
iluziju o svojoj koherentnosti uspo stav ljan jem beskonane
perspektive.
Ono to B orges pie im a znaenje sasvim d ru k ije od
zagonetki. On naizgled p risiljava itaoca da razm ilja (a n a j
bolji p rim je r te vrste da t nam je novelom: K rune ruevine,
u kojoj je ovjek koji san ja drugog ovjeka i sam proizvod
sna) upravo zbog toga to m u oduzim a o em u da razm ilja:
o tuda njegova sklonost za paradokse m atan ja, koja zapravo
uope ne sadre nikakvu m isao (boca aperitiva: na naljepnici
je boca a peritiva, na naljepnici na k o j o j . . . ) . N ajlaki Bor
ges, vjero jatn o upravo onaj koji nas vara, obilato u p o treb lja
va tokice. Njegove najbolje prie nisu one k o je su tako
lako otvorene, nego, naprotiv, druge savreno zatvorene,
koje nem aju svretaka.
itaoci e prisustvovati pogubljenju i svem u to je
prethodilo jednom zloinu, kojega im je n ak an a poznata, ali
koji, ini m i se, nee razum jeti sve do posljednjeg stavka.
Kad B orges u prologu ovako saim a Vrt sa stazam a to se
ravaju, m oram o m u vjerovati na rije. Zatvorena izm eu
problem a (nem a p o trebe da o n bude p ostavljen) i njegova
rjeen ja, okruena: pria. I doista, po sljed n ji stavak, poteno

215
 nagovijeten u prologu, daje nam klju zagonetke. Ali on to
radi po cijenu strahovite zbrke je r je o b rn u to od svega to
prethodi. R asprena zagonetka po sta je i sm ijena: sam o uz
cijenu varke, ini se, ona moe pod n ijeti teinu jed n e prie.
A utor podvaljuje i od beznaajnog ini tajn u . Ali rjeen je
je tu zbog dojm a: ono sam o dotie priu; ono je novo ras
kre koje istodobno zatvara dogaaj i u njem u o tk riv a n e
iscrpni sadraj. Zatvoren je jed an m ogui sv retak i pria
zavrava: ali gdje su d ru g a vrata? Ili je z atv aran je n ep o tp u
no? I pria prolazi kroz lani pro zo r koji jo j om oguava
bijeg, izm ie u neodreeno lebdenje. ini se da je na ovaj
nain problem jasn o postavljen: ili p o sto ji jed a n sm isao p ri
e, a lano rje e n je je alegorija, ili ga nem a, a lano rjeen je
je alegorija a psurda. Uglavnom se upravo na ovaj nain
tum ai Borgesovo djelo: ono se dovrava p rip isu ju i mu
izraze otroum nog skepticizm a. Nije ba sigurno da je sk ep
ticizam o tro u m an , n iti da je duboki sm isao Borgesovih p ri
a u njihovoj prividnoj istananosti.
P roblem , dakle, nije dobro postavljen. Pria im a o dre
eni sm isao, ali to n ije onaj na koji se m isli. Taj sm isao
n ije rez u lta t m ogueg izbora izm eu vie tum aenja.
P riro d a tog sm isla ne m oe se tu m aiti; sm isao se ne
sm ije traiti od ita n ja , nego od p isan ja: n ep restan i i na
m etljivi p o ticaji itaocu uk a z u ju na d u b o k u p o tekou prie
da se razvije, da nap re d u je , kao da je isprva bila zaustavlje
na. O tuda prilino jed n o sta v n a teh n ik a sa sta v lja n ja sa iro
kom up o tre b o m aluzija. B orges vie nagovjetava nego to
pie priu: ne sam o onu ko ju bi on m ogao nap isati, nego i
onu k oju su drugi m ogli nap isati (vidi za p rim je r analizu
B ouvarda i Pecucheta, tisk a n u u posebnom b r o ju Herne,
posveenu Borgesu, koja dosta do b ro p rik azu je M enardov
stil). U m jesto da u c rta pravac prie on naznaava najee
p o tisnutu, odgoenu m ogunost: zbog toga s u njegovi k ri
tiki lanci izm iljeni ak i kad se odnose na stv arn a djela:
zbog toga i njegove izm iljene prie v rijed e sam o zbog jasne
kritik e koju sadre sam e po sebi. D uboka povreda V aleryja:
vidjeti m alo to se rad i kad se pie, kad se m isli, i evo
pu n a odjeka: je r m u je Borges iznaao prave m ogunosti.
K ako n apisati n a jje d n o sta v n iju priu kad o n a sadri besko
nanu m ogunost v a rijacija, kad e n jen o d a b ra n i oblik uvi
jek p ro p u stiti druge oblike koje je m ogla im ati? Borgesova
u m je tn o st je u tom u to o n na to p ita n je odgovara jednom
priom : od a b iru i izm eu tih ob lik a u p rav o o n aj koji svojim
neskladom , oitim u m je tn im obiljejem , p rotuslovljim a, n aj

216
bolje zavodi istragu. Velika je udaljenost tih dopadljivo ob
janjenih pria to uspjeno teku natrake od loeg i krutog
pjesnika, udaljenost to razdvaja peh ar od usana.
Prije nego to se vratim o n a staze to se ravaju, moe
mo uzeti novi prim jer, prozirniji (a ipak ne osuenika), ako
unato stanovitim prividim a doista ima neeg u onom to
Borges pie: novelu O blik maa. Prem a postupku krim ina
listikog rom ana, koji je preko Agathe Christi postao klasi
nim (U bojstvo Rogera Ackroyda), p riu je s ravnodunou
tree osobe napisao onaj koji je i n jen su b jek t (ja priam
da on; on pria da ja: ja nije ista osoba; sam o on moe biti
shvaen kao zajedniki izraz i ini priu moguom). ovjek
pria priu o nekoj izdaji, i tek na 'kraju otk riv a da je on
izdajnik: do tog o tk ri a dolazi se odgonetavanjem odree
nog znaka; pripovjeda im a na licu oiljak: id en tite t je
otkriven u tre n u tk u kad se isti oiljak spom inje u prii.
N a taj nain suvino je svako objan jen je: zam jenjuje ga
p risu tn o st rjeitog znaka (pria i njena besjeda). Ali treba
pokazati i sam znak: inae e znaenje o stati skriveno. Da
bi dobio svoje puno znaenje, dostaje da se znak ponovno po
javi u odabranom tre n u tk u prie. To je pom alo kao Fedra
koja na poetku prvog ina objav lju je n a sceni d a e
u m rijeti, da je njena koprena g u i. . . , i koja na k raju petog
ina doista um ire; naizgled se nije n ita dogodilo: zapravo,
bilo je p o trebno tisuu i petsto stihova da se da znaenje
jednom odvanom inu, da m u se da istina njegova izraza,
knjievna istina. Prem a tome, fun k cija p ripovijedanja, ili
p ria je jasna, ona nam prua istinu. M eutim, to radi uz
cijenu velikog zaobilaenja, kojeg cijenu treb a platiti. Pri
povijedanje daje obrise istinitom e pod uvjetom da se i ono
ponovno stavi u pitanje, pod uvjetom da se jav lja upravo
kao ista izm iljotina: ono nuno n a p red u je p rem a svretku
sam o stvarajui vlastitu suvinost (jer je sve unaprijed da
to); ono u punoj slobodi im provizira epizode sam o da p re
vari onog koji ga slua (jer e sve b iti dato na kraju). Pripo
vijedanje se odvija oko svog objek ta, ono ga obavija i za
o kruuje tako da u svom razvoju stv ara dvije prie: lice i
nalije. Predvieno je nepredvieno je r je nepredvieno
predvieno. Vidi se kakvo gledite b ira Borges: ono koje
istie nesim etrinost izm eu svijeta (zapleta) i pisanja koje
nam ga donosi. R azm jerno kako pripovijest dobiva zna
enje, pria odstupa, naznaava sve druge m ogue naine
na koje se moe ispriati, kao i sva druga znaenja koja bi
m ogla im ati.

217
 Zapravo, p ria o V rtu, k o ja b i m ogla b iti podlogom ne
kom pijunskom dogaaju, okree se prem a u sm jeren o m
neprevienom . U prii se dogaa n eto bez ega bi poetni
zaplet m ogao biti. Glavno lice, piju n , m o ra rije iti jed an
vrlo zam reno postavljen problem : d a to izvri, o n dolazi u
ku u nekog A lberta i tam o napravi on o to je treb alo u ra
diti; kad je to napravio, o b jan ja v a n am se o em u se
radilo i zagonetka je otkrivena, kako nam je i obeano, u
p osljednjem stavku. D ovrena p ria p ren o si stanovito o ba
v jetenje, koje, uostalom , n ije osobito zanim ljivo (da upozori
na b o m b ard ira n je g rada A lberta p iju n po in ja zloin n ad
ovjekom koji se zove A lbert, iju je ad resu n aao u tele
fonskom im eniku: tako je sve razjan jen o , ali z a r je to va
no?). Ovo beznaajno znaenje, nabaeno u sp u t, stv a ra d ru
gi sm isao, ak i d rugu priu, koja e se, n aprotiv, pokazati
bitnom . Osim im ena A lbert, k o je e p osluiti kao ifra, u
kui A lberta nalo se i neto drugo: sam lab irin t. pijun, ije
je zanim anje da progoni tajn e drugih, iao je pravo (ali to
nije znao) n a m je sto tajne: a n ije traio tajn u , nego nain
da prenese tajn u . A lbert im a zatvoreni lab irin t, n ajsav ren iji
to ga je m ogla izraditi kineska o tro u m n o st: knjigu. Ne
knjigu u kojoj se gubi, nego knjig u k o ja se sam a gubi na
svakoj stranici, V rt sa stazam a to se ravaju. A lbert je p ro
niknuo u tu osnovnu zagonetku: n ije n aao p rijev o d (osim li
n earnog p rijevoda koji pronie, ali n e odgonetava tajn u , ne
p rua m ogunost nikakva tum aenja: razlog tajn e, tajn u , to
je g e om etrijsko m je sto svih tum aenja); on ju je identifi
cirao. On zna da je knjiga apso lu tn i lab irin t: ui u n ju znai
izgubiti se; on zna, takoer, d a je ta j lab irin t knjiga, gdje
bilo to m oe b iti p roitano je r je tak o n apisano (ili bolje,
nije napisano, je r je, kako em o vidjeti, takvo p isan je
nemogue).
Z apravo, rom an lab irin t u en jak a T sui Pena rjeava
sve problem e p rie (on to radi, naravno, uz u v jet da n e po
s toji: u zbiljskoj p rii m ogu se p o stav iti sam o neki p ro b
lemi):
U svim m atanjim a, svaki p u t kad se pok azu ju razli
ita rje e n ja , ovjek prihvaa jed n o o d n jih , a sva ostala
odbacuje; u m ata n ju gotovo nerazm rsivog T sui Pena on
p rihvaa sva istodobno.
S avrena knjiga je o na koja je u sp jela o tk lo n iti sve
svoje duplikate, sve jednostavne prijelaze koji ele prijei
p rek o nje; ili tonije, ona ih je usp je la ap so rb ira ti: za bilo
koji dogaaj sva tum a e n ja p o stoje istodobno. Ako lik iz n e

218
ke prie kuca na vrata: ako se pria odvija slobodno impro-
viziranjem , moemo oekivati sve. V rata se mogu otvoriti
i ne otvoriti, ili bilo koje drugo rjeenje, ako ga im a; varka
labirinta poiva na jednom aksiom u: ova rjeen ja stvaraju
izbrojivi skup, bilo da je on konaan bilo beskonaan. Da bi
opstojala, pria obino m ora odab rati jed n o od ovih rje
enja koja su nuna, ili barem istinita: p ria se opredjeljuje,
upuuje se u odreenom pravcu. M it lab irin ta odgovara ideji
potpuno objektivne prie koja istodobno obuhvaa sve dije
love i koja e ih razvijati do kraja: ali k raj je nemogu i
pria uvijek daje sam o predodbu labirinta, jer, kako m ora
odab rati jed an odreeni svretak, ona je prisiljena k riti sva
ravanja i uto p iti ih u pravac pripovijedanja. L abirint Vrta
jed n a k je B iblioteci Babela, ali da se izgubi stvarna knjiga,
d ostaje sam o zbrka vlastite nepotpunosti. Posljednji stavak
donosi nam , to nam je Borges i obeao u prologu, rjeenje:
on nam daje klju lab irin ta naznaavajui nam da emo je
dine stvarne tragove lab irin ta nai u privrem enom d svre
nom , ali tono dovrenom obliku prie. Svaka pria zasebno
odaje ideju labirinta, ali nam prua sam o njegov itljivi
odraz. Borges je znao svoje prikazivanje zatvoriti, ne zapasti
u izlaganje poput tradicionalnih pisaca m atarija (budui da
je zakljueno da je reto rik a m ata rije razraena u X V III
stoljeu): u jednoj prii u kojoj je rije o M elm othu nailazi
netko tko nam pria p ri u o M elm othu dli n a ila z i. . . , i pria
nikada ne moe zavriti, kao da je u nizu zrcala. Pravi
lab irin t je u tom e to vie nem a labirinta: p isati znai izgu
biti labirint.
Z biljska p ri a o d reena je, dakle, o d sustvom svih mo
guih p ria izm eu k ojih je m ogla biti izabrana: ova od
su tn o st o blikuje knjigu uvodei je u beskonani sukob sa
sam om sobom . Dakle, vesela alegorija Biblioteke u kojoj se
moe izgubiti, V rta toliko velikog da se u n jem u moe zaluta-
ti, z am jen ju je se kritikom alegorijom izgubljene knjige od
koje o sta ju sam o tragovi i nedostaci, E nciklopedija Tlona:
Dovoljno m i je ako podsjetim da je zapaeno kako je
red izlaganja u X I svesku toliko jasa n i toliko toan da su
p rividna protuslovlja tog sveska n e p rijep o rn i dokaz po sto ja
n ja ostalih.
O dsutna ili nepotpuna knjiga dzraava prek o svojih frag
m enata jo poneku p risu tn o st. Nije, dakle, besm isleno zami
sliti da bi u m je sto potpune knjige, koja bi o kupljala sve za
m isli, bilo m ogue napisati jednu toliko n ep otpunu da preko
n je izbija znaaj onog to je dzgubljeno:

219
 . . . opsenu polem iku o pisan ju ro m an a u prvom licu,
u kojem p ripovjeda izostavlja ili iskrivljava injenice i za
pada u m noga p ro tu rje ja , ko ja om oguavaju m alom b ro ju
italaca vrlo m alom b ro ju italaca d a p ro zre uasnu ili
o trc a n u zbilju.
Borgesove varke ele, napokon, sam o stv o riti m ogunost
jed n e takve prie. Ovaj p o thvat moe se u isti m ah shvatiti
kao u sp je h i poraz, je r na m p reko n ed o statak a prie Borges
uspijeva pokazati da nism o nita izgubili.
Prosinac 1964.

Balzacovi Seljaci:
disparatni tekst112
Treba predstava velikim gradovima,
a romana iskvarenim narodima.
Vidio sam navike svog vremena i
objavio ova pisma. Da sam barem
ivio u stoljeu kad bih ih morao
bacati u vatru.
Rousseau, Nova Heloisa

Ako ostanete dugo ovdje, nauit

ete mnogo toga u knjizi prirode,
iako, kau, piete u novinam a. ..
(Cia Fourchon B londetu, str. 38)

pisac. .. koji hoe na primjerima i

vota prouavati pitanje pauperizma.
(ra d i se o B londetu, str. 83)

Ne dostaje samo promatrati i slika

ti, treba jo slikati i promatrati s
bilo kojim ciljem.
(Predgovor L ju d sko j k o m ediji iz 1835. god.)

Plan rom anopisca, on ak o kako

ga shvaa Balzac, n ije jednostavan , ve p o d ijeljen i o itu je
se u vie razliitih pravaca. ini se kao da je Balzac, piui
neku knjigu, htio rei vie toga u isti m ah: kao to emo
vidjeti, on je i napisao m nogo toga, no, to nije zasigurno u p
ravo ono to je h tio rei. Vano je znati kako djelo podnosi
tu razliitost: uspijeva li ga oslab iti razlika to dijeli vie
tipova iskaza? Ili je ono, naprotiv, izgraeno na njihovu
k o n tra stu ?

112 Reference se odnose na La Com edie H um aiue, d. de la Pliade.

220
 Poznato je ve od Predgovora L ju d sko j K om ediji iz
1842. godine da knjiga m ora biti vjerna stanovitom broju
razliitih modela. R anije su kao p rim je r nueni Buffon (pri-
rodopis) i W alter Scott (povijesni roman). Prva napom ena
daje au to ru sadraj (prikaz drutvenih oblika), druga na-
znaava sredstva kojim a se moe ostv ariti (rom anski slijed):
na taj nain podeeni su oblik i sadraj, a istodobno je i
naelno osigurana veza izm eu knjievnosti (rom an) i zbilje
(razlika m eu ljudim a to je stv araju drutveni odnosi).
Zapravo, nije sve tako jednostavno i ovo prvo dvojstvo je
lano; zbilja koju au to r eli prikazati, oblikovana po uzoru
na prirodopis, nije neovisna, nego razraena analogijom ,
vrlo m alo objektivna u svojoj form ulaciji:
Postoji sam o ivotinja. Za stv aran je bia Stvoritelj
je upotrijebio sam o jed a n uzorak. ivotinja je poetak koji
p oprim a svoj vanjski oblik, ili tonije, razliitosti svog obli
ka, u sredini u kojoj se razvija. Iz tih razlika n a staju zo
oloke v r s t e . . .
Proniknuvi u taj sustav m nogo p rije rasprava na koje
me je taj sustav potaknuo, o tk rih da je tako i drutvo nalik
na prirodu. Ne stvara li drutvo, ovisno o sredinam a u kojim a
se rasp ro stire njegov u tjecaj, toliko razliitih ljudi, koliko je
i v rsta u zoologiji? (Predgovor)
Evolucionistiki rom an nije znanstveni rom an: m it zna
nosti daje sam o stanovitu sliku objektivne zbilje, a tim e i
oblik opem planu pisca. Sklad izm eu znanosti i rom ana
oito je laan: njim e se, posredstvom bilo koje teorije, eli
opravdati ran iji antropoloki plan (treba oslikati ovjeka):
sklad ne unosi neki uistin u nov sadraj, ve zadanom sieu
daje sredstva za njegovo ostvarenje: analogno s prirodnim
znanostim a tre b a t e prikazati ovjeanstvo preko njegovih
razliitosti, u njegovoj raznolikosti. Izbor znanstvenog m ode
la ne znai uvoenje znanosti u rom an izm irivanjem o b jek
tivnosti i fikcije kako bi se moglo pom isliti nego pred-
laganje rom anesknog p o stupka koji se nadovezuje n a ono to
su neki form alisti nazvali karakterizacijom , a to em o ovdje
nazvati procesom distinkcije: da se oslika ovjek, treba
prikazati razlike koje ga dijele od njegovih vrsta; kako
em o vidjeti, funkcija ove slike uzete iz priro d o p isa jest na
ruavanje tradicionalne tehnike rom ana poticanjem pisca
da upo trije b i nove. Znanost, dakle, ne o tv ara Balzacovu
radu putove prem a nekom neispitanom dijelu zbilje: ona
m u prua stil u najopenitijem sm islu rijei. Ali u p otreba
tog novog sredstva zahtijeva da djelo u isti m ah ima d o ktri

n i
nu, koja nem a nieg znanstvenog i k o ja e ga nap o sljetk u
okren u ti na nalije: m ije n ja n je om oguava p rikazivanje sta
novitog shvaanja ovjeka.
K asnije se jav lja novi jo karak terist'in iji o blik dvoj
nosti: Balzac eli stvoriti novu v rstu izm eu politike ideo
logije i knjievnosti. U m nogim tekstovim a o n je n a jp rije
politiki m islilac, a tek p otom rom anopisac. P arafraziraju i
J. J. R ousseaua, on pie u posveti Seljaka: Prouavam tijek
svog vrem ena i o b jav lju je m ovo djelo. Sklop reenice u ka
zuje da je n ak an io sp o jiti dvije razliite rad n je, u poetku
neovisne. Program m oralistikog ro m an a tra n sp o n ira n je u
rom an o obiajim a. Proizvodnja knjievnog d jela po d re e
na je studiji, koja m oda u okviru ro m an a izraava svoje
rezultate, ali daleko p rem a u je p o lje p rim jen e. Balzac sebe
naziva povjesniarom obiaja, a ne rom anopiscem : voen
velikom povijesnom m ilju on bi je tek n ak n ad n o priopio
dajui jo j o blik knjievnog djela: m e u tim , poznato je da se
dogodilo upravo o b rn u to . Slijedi li se a u to ra u objavi n je
gove nakane, ini se da je najvaniji u p rav o politiki sadraj
djela: on d aje djelu jedinstvo i orig in aln o st. Prem a ovom
na putku, ispravno ita ti znai p rijei od u m jetn o g ob lik a n a
b itn i sadraj i sh v a titi p o u k u izreenu n a k ra ju prie. Je r
pisac ne moe b iti istodobno rom anopisac i po v jesn iar koji
je i ideolog: uitelj i sudac.
Zakon pisca, ono to ga ini piscem , to ga, ne bojim
se rei, ini jednakim , ak nadm o n ijim o d dravnika jest
kojegod o p red je lje n je u lju d sk im p ita n jim a, p o tp u n a p ri
vrenost naelim a . . . Pisac m o ra i u m o ra lu i u politici
im ati odlune sudove, sebe m o ra sm a tra ti uiteljem ljudi;
a lju d im a u ite lji n isu p o tre b n i z ato d a b i sum njali, rekao
je B onald. Ove velike rijei, k o je su zakon kako m o n arh ij
skog tako i d e m okratskog pisca, o d m ah sam p rih v atio kao
pravilo. (Predgovor L ju d s k o j k o m e d iji)
Poslije B uffona i W altera S c o tta B onald u tv r u je trei
m odel kojem u se djelo m o ra prilag o d iti. N ije dovoljno poz
navati ljude, to bi se m oglo pom isliti po analogiji s p ri
rodnim znanostim a, i njihovu povijest p rik azati u priama;
tre b a ih i p o u iti pru a ju i im naela, ak i o n a za k o ja se
sm a tra da u p rav ljaju radom rom anopisca. Engels, koji je
dobro poznavao Balzacovo djelo, rek ao je kasnije: Pisac
postavlja pitan je, ali ne d aje odgovor. Prem a Balzacu, n a
protiv, pisac m ora p o stav ljati p ita n ja da bi na n jih mogao
odgovoriti. U ostalom , ove dvije tv rd n je i n isu u opreci: jed n a
oblikuje plan rom ana, dok druga obiljeava stv arn i proizvod;

222
Balzac se obavezuje na odgovor: m oda radi neto sasvim
drugo. M eutim, znaajno je da je u tekstu Predgovora
izraen jed an sveopi zakon: on ne obavezuje sam o Balzaca,
nego i m onarhijskog i dem okratskog pisca. Prem a tome, radi
se o objektivnoj nunosti, a ne o nekoj novoj prisili, o p ri
silnom ukljuivanju ideologije u knjievnost, kao to to nije
sluaj ni u nauci. Veza knjievnosti s bilo kojom ideologijom
odreuje pravilo svakog knjievnog djela. Bez ideologije ne
m a dobra rom anopisca: to znai da rom anopisac n ije dobar
po svojoj ideologiji, nego po injenici da ostvaruje su sret
nekog ideolokog i nekog rom anesknog izraza. Dakle, prem a
Balzacovu uvjerenju, ideologija nije neovisno sp ram djela,
razdvojiva: sam ostalno, na svojoj razini, ona ostv aru je k n ji
evnu funkciju: bez nje ne bi bilo p oruke rom ana: v jero jat
no ne bi bilo ni rom ana.
Dakle, ideologija sp ra m rom ana ne igra jed n ak u ulogu
kao znanost: ona ne prua zaokruenu sliku nekog stila
koji se moe oponaati, ve stvara posebne izraze koji mogu
b iti u tkani u rom aneskno tkivo: m eutim , iako na razliit
nain, i jed n a i d ruga su potisnute, zahvaene rad o m pisca,
ne m odeli, nego m ate rijal koji se moe izravno preobraa
vati. Veza izm eu rom ana i ideologije, jednako kao i veza
izm eu rom ana i znanosti, kakva se jasn o pokazuje u Bal-
zacovoj nakani, n ije zbiljska veza, to bi se moglo p retp o
staviti po neovisnosti njihovih izraza: radi se o dvostrukom
analokom p rep le ta n ju koje o dreu je sam a rom aneskna po
buda; ideologiju tre b a u p o trije b iti (i n a taj nain prom ije
niti), znanost tre b a oponaati: rom anopisac se njim a slui
sam o da ih iskoristi za svoje svrhe. Ne treb am o se, dakle,
p itati: K oja znanost n a d a h n ju je Balzaca? Kakva je njegova
ideologija? U vijek se, m oda u razliitim oblicim a, postavlja
isto p itanje: K akav je rom an htio stvoriti? U kratko: Balza
covu do k trin u prouavam o da bism o nali oznake rom ano
pisca, a ne d o k trinarca. Balzacovo miljenje zanim ljivo je
sam o kao elem ent knjievne produk cije: zahvaanje u tekst,
kojeg se znaaj ne moe m je riti s njegovom ideolokom ka
kvoom. Ne valja, dakle, elei o tk lo n iti n e b itn u i varljivu
povrinu, negativno i reduktivno itati izravno b it djela, je r
ga na taj nain dvostruko ponitavam o: ralan ju jem o ga
i izvlaim o iz njega ono to m u daje vrijednost. Da je Bal
zacovo m iljenje sam o po sebi bilo znaajno, bilo bi tek
prevedeno preko djela, koji be se svelo na itan je i tu m a
enje, te bi se n a taj nain m oglo p ojaviti i drukije; osim
toga, to m iljenje moe b iti sam o prividno originalno: ono

223
je u prvom redu pogreno a budui da je neovisno, ne od
re u je knjievnu proizvodnju. P rem a tom e, za razum ijevanje
djela nije p otrebno ralanjivati ga i odvojeno prouavati
elem ente od kojih je sastavljeno. Zbog toga se i jav ljaju
znatne potekoe u izboru m etode: elem ente ne tre b a izdva
jati, ali ih ne sm ijem o ni b rk ati, je r se u oba slu aja gubi
stv arn a sloenosit djela. Piui rom an, Balzac eli rei isto
dobno dvije stvari, koje se m eusobno ne m ogu zam ijeniti:
s jed n e stran e, on m o ra rei istin u , znati i pokazati tu su
glasnost, a to je: M onarhija i Katolicizam n ude se da ih spo
znam o; s druge stran e, on m ora od a b ra ti i iriti istinu fra n
cuskog d rutva, njegove jedine persp ek tiv e b u dunosti. Ove
d vije nakane m ogle bi se nadovezivati jed n a na drugu:
izlaganje prava (doktrine) o slan jaju i se na analizu injenice
(objektivni opis situ acije i prirode) i dajui m u svoje zna
enje. Zapravo, to n ije tako: radi se o dvije razliite pobude
koje se ne u p o tp u n ju ju , ne sta p a ju , nego idu u su protnim
pravcim a i uzajam no se p o b ijaju. A utor eli i znati i suditi:
tim dvjem a n ak an am a o dgovaraju u djelu dva tip a iskaza:
jed a n izraava jasnou, a drugi zbrku. Spoznati to je bal-
zakovski rom an, znai pokazati kako se o stv a ru je sp o j tih
dvaju iskaza. Balzacovo djelo je m jesto u kojem se javlja
k o n tra s t koji je njegovo naelo: ono se ne sasto ji od jednog
jednostavnog i dovrenog teksta: njegovo osnovno i b itno
o biljeje je nesklad.
Ako je Balzac d o ista napisao dvije stv ari istodobno, i
ako je rom an rez u lta t njihova su sreta, itati njegov rom an
znai ita ti dva puta, ita ti dvije knjige koje nisu ni odvo
jene, niti spojene, nego zdruene. T ekst ro m an a p rua vie
znaenja. Posveta Seljacim a u p u u je na tu m ogunost dvo
stru k o g itanja:
Iako dru tv o eli ovjekoljublje proglasiti naelom , u m
jesto da ga shvati kao ne sre tn i sluaj, cilj je ove stravino
istin ite stu d ije isticanje glavnih likova jednog n aro d a kojeg
tolika p era zab o rav ljaju u potrazi za novim sadrajim a. Raz
log tom zab o rav ljan ju m oda je sam o oprez u vrem enu kada
naro d po sta je b a tinikom svih ku rtiz an a K raljevstva. Od
zlikovaca se pravi poezija, ali se krvnike, p ro le tera se go
tovo oboava! Sekte se uzbudile i viu p rek o svojih pisaca:
U stajte, radnici! Kao to je reeno i treem staleu: Ustaj!
Oito ni jed a n od tih H e ro s tra ta n ije sm ogao h rab ro sti da se
u p u sti u b o rb u i isp ita staln u u ro tu onih koje jo nazivam o
slabim a p rotiv onih koji v jeru ju da s u jak i, seljaka protiv
bogataa! . . . Ne eli se rasv ije tliti dan an ji, nego su tra n ji

2 24
zakonodavac. U dem okratskom zanosu, kojem u se p odaju to
liki slijepi pisci, nije li krajn ji tren u tak da se konano
oslika onaj seljak koji om eta p rim jen u zakona, je r od vlasni
tva ini neto to postoji i ne postoji? V idjet ete tog ne
um ornog pionira, tog glodavca koji drobi i mrvi zem ljite,
dijeli ga, ju tro zem lje cjepka na stotine komadia! Na tu
gozbu uvijek ga poziva sitna buroazija, za koju je on po
m onik i plijen istodobno. Taj nedrutveni elem ent, to ga
je stvorila Revolucija, usisat e jednoga d ana buroaziju,
kao to je buroazija progutala plem stvo. Uzdiui se iznad
zakona svojom niskou, taj R obespierre s jednom glavom
i dvadeset m ilijuna ru k u radi bez prek id a uuren u svim
opinam a, ustolien u gradskom zastupstvu, naoruan u na
cionalnoj gardi u svim po k rajin am a F rancuske od 1830. go
dine, a zaboravlja da je N apoleonu bila m ilija vlastita p ro
past, negoli naoruavanje masa.
Za paljivog sluaoca ovaj tek st im a dva glasa. U n je
m u se oituje jed n a jednostavna nakana, liena svake dvo-
smislice, a ipak izrazom neokaljanim dvosm islenou javlja
se dru kijo m nego to jest; ona nije sam o izreena ili iska
zana, nego izdaleka pokazana, opisana i na taj nain ogolje
na od svake izravne p risu tn o sti, vraena u svoju udaljenost.
O em u se zapravo radi? O tom e da se kae uasna istina:
dvostruko uasavajua, p o n a jp rije zbog toga to se za n ju
ne zna, a za to postoje vrlo duboki razlozi koji svoju p ri
rodu vezuju s p rirodom jedne tajne; potom zbog toga to,
prem a Balzacovu politikom izboru, nak an a navjeuje
opasnost. Dakle, preko rom ana tre b a izvriti dvostruki p rije
lom: na razini znanja i na razini prosudbe. A utor eli u
jednom te istom k reta n ju (no, da li je ono doista identino)
obavijestiti i uznem iriti. N ajvidljivije je ideoloko izlaganje:
ali pored njega lako je, kao u v jet realizacije, o tk riti iskaz
injenice koja ga pobija. Balzac pie p ro tiv naroda; nem o
gue je previdjeti to o p redjeljenje ili ne voditi o n jem u ra
una izjednaavajui a u to ra Seljaka s dem okratskim pisci
ma, V. H ugoom i G. Sandovom , s k ojim a se nikako ne sm ije
m ijeati. Ova naelna odluka, koja sam a po sebi ne obave
zuje piev rad (za pisanje vie n ije dovoljno biti za ili protiv
naroda), dobiva svoje pravo znaenje u tre n u tk u kad kao
u porite onom u to o bznanjuje nam ee p red u v jet ili kore-
lat neke analize. Istovrem eno dok se govori p ro tiv naro d a
da bi se o n jem u dobro govorilo, tre b a govoriti o njem u:
tre b a ga pokazati, oblikovati, dakle, tre b a njem u dati rije.
Ni pohvala niti osuda sam e po sebi nisu dovoljne: ideolo-

15 T eorija knjievne proizvodnje 225

ki zahtjev nuno se podvostruuje prikazom i otkriem ; ta
da dokazivanje po sta je stil. R azm jerno svojem dvostrukom
znaenju ovaj tek st se m oe i dvojako itati: reduktivno i
tan je o b ra tit e p anju sam o na ono to je izrijekom ob
ja vljeno; drugo e p okuati izluiti u v jete koji om oguavaju
iskaz: ne odvajajui iskaz od nakane, niti ih ostavljajui
m eusobno neovisnim a, ovo e ih ita n je uoiti u njihovoj
relativnoj neovisnosti, koja je i njihova o p rek a. Prikazujui
kako se radnici bune ili kako ah u tom e onem oguavaju, ako
ih sam Balzac ne navede, on je blii M arxu nego to je to
bio, p rim jerice, V. Hugo: zar on, iako u su p ro tn o m pravcu
i s dru k ijim sredstvim a, ne govori isto?
P rem a tom e, ideologija preobraen a u u m je tn o st ne po
sta je nebitna, niti je kao takva zaboravljena: kao to se ne
m oe izluiti u m je tn o st pisca i s pom ou njega kao kopre
nom p re k riti ono bez ega o na ne bi im ala ni poruke, ni
sm isla. Balzacovi rom ani p o stoje sam o zato to s u u k o rije n je
ni na dvostrukoj osnovi: to n ije izm icanje d vo stru ko sti: na
protiv, tre b a je o b jasniti.
K ad je rije o Seljacim a, p ostav it e se p itan je: to zna
i p isati rom an? Prvi odgovor dao je sam Balzac: To zna rije
iti jed a n veliki suvrem eni problem .
Ali do ega e dovesti ove sve stra stv e n ije rasprave
izm eu ovjeka i ovjeka, izm eu b o gataa i sirom aha? Ova
je stu d ija n a p isa n a sam o zato da rasv ijetli to uasno d ru
tveno pitanje (str. 114 115).
V alja uoiti da je na ovaj nain p ostavljeno u isti m ah
jed n o injenino i jed n o p rav n o p itan je: ro m an m o ra isto
dobno p o ka za ti bogataa u b orbi sa sirom ahom i b raniti ga
p rotiv njega, o sig u ra ti s u sre t povijesti (prirodopis) i ideolo
gije (politika). Zapravo, ovaj pa ra d o k s n a neki nain je
izvor djela, povod bez kojeg ne b i bilo napisano, bogata
je slab: n jem u je potrebna zatita. U p ita n ju je, dakle,
zagonetka i sablazan. Z ato je bogata tak o slab ? To se
slae kao s ta p a n je d v a ju tonova. Vidi se, dakle, d a je od
poetka ostv a re n spoj suda injenice i suda v rijed n o sti: ro
m an se istodobno razvija u prav cu nad ah n u te, ideoloke
apologije i egzaktne spoznaje; tre b a o b jasn iti i saeti po
etni paradoks.
Sablazan je potvrena, priz n a ta od poetka: p rem a tome,
ova ne m oe postaviti tem elj istinsk o m n a p retk u . Rom an na
pred u je istraivanjem zagonetke: kad je ideoloka nakana
ve odgovor, kojem u je p ita n je izlika, elja za spoznajom
m ora svladati stv arn u tekou: ova p redodba rjeenja orno-

226
guava sastavljanje rom ana. Bogata je slab: dakle, postoji
drugi, skriveni bogata, jai od njega. Tako se rom an raz
vija u dva vrem ena: u prvom tre n u tk u p retjeran o (i sabla-
njivo) prikazan je sukob sirom aha i bogataa, osobito u su
sretu dvorca i kolibe.
Im ate li jasn u predodbu o tisuu pojedinosti ove
kolibe koja lei pet stotina koraka od lijepih v rata Aiguesa?
Vidite li je kako tu ui, kao p rosjak p red vratim a palae?
No, njezin krov pokriven barunasto m mahovinom, njezine
kokoi koje kokodau, prasac koji se valja po blatu, junica
koja luta naokolo, sva ta seoska poezija im ala je straan
smisao (str. 44).
Tu se krije neobina tajna: koliba (ta kobna koliba iz
graena na ruevinam a dvorca je krm a, odnosno, prem a
opisu, m rano m jesto. Tako je navijeteno da se iza poeti
nog seoskog dekora moe nai neto od uasnog d neoeki
vanog. Ova m ala tajn a je alegorija velike tajn e koja je sad r
aj djela.
Kroz b e sk ra jn u udaljenost to dijeli dvije sile spor
izm eu njih je isprazan spor: udnovat i nerjeiv, u m jetan;
a iz ove situacije, koja je prikazana kao lana situacija,
postupno se ra a beskrajni nem ir, koji prvim poglavljim a
rom ana daje prikriveno dram atini ton. Uz pomo tog kon
tra s ta problem je ukazan u svoj svojoj otrini. U drugom,
mnogo duem vrem enu p ostupno se d aje karik a k o ja nedo
s taje i koja o b janjava sve: buroaski savez, m ediokracija,
prikazana u svojoj sloenosti i podjelam a: u b o rb i za zajed
niku k o rist ona je prividno okupljena, ali nije ujedinjena.
Potom se ton m ijenja i itav ovaj opis. Balzac iznalazi, da
bi prikazao o sre d n jo st tog srednjeg svijeta, koji ne treb a
b rk ati s polusvijetom , veselje, radost k oja osvaja. Neizm jer
na i neodriva razlika to dijeli krajn o sti, kolibu i dvorac,
n ajsirom anije i najbogatije, ispun jen a je: odvija se jed n a
odluujua rad n ja, a sve epizode zapleta sam o su posljedice.
Iz svijeta seljaka ova se dram a uzdie do buroazije
Soulangesa i La-Ville-aux-Fayes, udnih likova, kojih pojava
ne zaustavlja, nego ubrzava razvoj, kao to zaseooi zahvaeni
lavinom ubrzavaju njeno gibanje. (Navedeni stavak je p ri
jelaz izm eu prvog i drugog dijela).
Ovaj nas razvoj ushiuje je r zadovoljava znatielju, ali
i uznem iruje, i lju ti: .kako se i oekivalo, pria se odvija u
dva su p ro tn a sm jera.
Ova prva vrlo jednostavna analiza pokazuje da su Se
ljaci, kao i m nogi drugi Balzacovi rom ani, p reu ran jen o raz

227
m iljanje (ra d n ja je stavljena u 1823. godinu) o dogaajim a
iz 1830: to je vrijem e kad buroazija izbija na povrinu po
vijesti da bi u pravljala njom e u svoje ime i od n je uinila
svoje osobno dobro. N ije dovoljno sam o p o d sjetiti na ovaj
dolazak, na to pojavljivanje, nego ga tre b a obnoviti rom a
nom koji ga nee sam o oslikati, nego i dati njegov ekviva
lent. U tom tre n u tk u povijesni m otiv nam ee isto rom a
neskni zahtjev: da se stv a r (pobjeda buroazije) objelodani
onakva kakva jest, nije je dovoljno sam o pokazati, je r je
tu nem a (s jed n e stran e, ona je skrivena, a s druge, ak i
u p risu tn o sti sam e zbilje rom an gubi svoj razlog p o stojanja):
tre b a m u prim je re n im sredstvim a dati zam jenu. T ada se
isticanjem veze ili razlike izm eu povijesne i ideoloke os
nove u svom osebujnom obliku o itu je pieva nak an a k oja
se vie ne tem elji na z nanju ili pro su d b i. Ova n a m je ra na
znaena je od poetka: tre b a napisati k n jig u koja bi bila po
p u t svijeta. Ovaj novi problem (to je p roblem je r tre b a nai
sredstva za ostv a re n je nakane) pravi je p oetak rom ana.
Za to su u p o trije b lje n a dva rjeen ja: jed n o je izvan
knjige,113 a drugo o rganizira knjigu izn u tra. R om an je n a j
p rije uv rte n u m reu knjig, to z a m je n ju je sloenost zbilj
skih veza, od k o jih je svijet doista sazdan. Kao dio ukupnog
djela rom an je, m nogovrsnou pojed in an ih veza koje odra
va s njim , obnovljena aluzija, u svoj svojoj jasn o i n ep re
stano p o n avljanje neeg to onda o ponaa jed a n n epresuan
svijet. S tog gledita djelo je sklop elem enata, koji zdrueni
dobivaju snagu i sloenost zbilje. R om aneskni svijet nije od
raz istinskog svijeta: on izgrauje su stav zbilje; iz toga je
vidljivo koliko je n a kana da se napie ro m an daleko od elje
da se kae istin a: nije dovoljno u ivo p rouavati pauperi-
zam, tre b a ga i prikazati, to znai izgraditi rom aneskni
o bjekt. Toj elji da rom an bude izvan n jega sam oga odgo
vara p o stu p a k ponovnog pojavljivanja, odnosno, p o v ratk a
rom anesknih likova. Ali ovaj se p o stu p a k ne sm ije o grani
iti na to da isti likovi prolaze razliite zaplete; b itn o je
da ti likovi (ili ak m jesta, situacije) p reu tn o ili izrijekom ,
ig raju i slinu ulogu, d a uvijek b u d u izraz neke usporedbe.
B udui da su o dreeni u zajam nim odnosom jed n ih prem a
drugim a, svoju vezu o itu ju u n u ta r jed n o g jedinstvenog svi
jeta , koji i posto ji p rek o te veze: Taj m linar, neki Sacrus-
-Taupin, bio je N ucingen grada (str. 265). Dakle, u k upno
djelo je kao bezb ro jn a pozadina na kojoj je izdvojen svaki

U posebnom rom anu.

228
 elem ent. Zbog toga, za itanje nekog Balzacovog rom ana i
za razum ijevanje onog to se ita, u njem u uvijek treba
itati istodobno i jedan drugi rom an, nije vano .koji: na
taj nain otkriva se nuno ponavljanje znaenja koje nado
m jeta odsutnu realnost. Sam o djelo ve je toliko iroko da
m nogovrsnost odnosa i veza moe izgledati m ogua u sva
koj njegovoj toki, a i s gledita pojedinanog itanja. Redo
slijed djela stvara iluziju razliitosti: zbog toga su mu di
m enzije objektivno odreene: m oraju biti takve da ih nika
kvo sjeanje ne moe danas uiniti potpuno prisutnim a:
razum ljivo je zbog ega je Balzac toliko radio i zato m u se
toliko urilo. M. B utor je u Repertoire I pokazao da je
jed n a od b itnih znaajki L judske K om edije m ogunost da
se u njoj ita vie znaenja, moe joj se p ristu p iti na ovaj
ili onaj nain, proi rije po rije, p reb irati stalno druki
jim redom : njena je konzistentnost sasvim d rukija od one
koja se dobiva dodavanjem njenih dijelova. Prem a tome,
za upoznavanje Balzaca-pisca dobri su svi p ristu p i uz uvjet
da shvatim o da je to uvijek sam o jedan od moguih p ri
stupa.
No, ovo prvo obiljeje rom ana sam o po sebi je nedo
statno: veza s cjelokupnim djelom , koja baca rom an izvan
njega samoga, p rem jeta ga te m u na taj nain usm jerava
tijek jednak k reta n ju zbilje, m ora im a ti ekvivalent u sa
m om rom anu, u njegovom unu tra n je m rasporedu. Naelu
kom binacije, po kojem u je rom an jed an izm eu ostalih
rom ana, odgovara naelo razlikovanja, po kojem u su njegovi
rom aneskni elem enti odvojeni i skupljeni tako da mogu za
m ijeniti i svijet kazivanja. Na taj nain nuno je odreen
sadraj rom ana: prikazaiti neto znai to pokazati u svojoj
razliitosti, u posebnosti 'koja ne do p u ta b rk an je s neim
drugim , ak ako je to drugo istovrem eno kazano. Rom an se
razvija stvaranjem alegorijske razliitosti u n u ta r sebe.
S astaviti rom an znai proizvesti stanoviti b ro j razliitih
elem enata koji se sueljavaju. Zbog toga je knjiga u svojoj
u n u tra n jo j organizaciji naizgled raetvorena: budui da se
u njoj susreu su protni pojm ovi, ravnotea joj je nuno po
rem eena, podijeljena izm eu vie m oguih shvaanja. U
tom pogledu poetak ivota prua posebno znaenje: na jed
nom m jestu (trojako indvidualiziranom : on je zatvoren;
p redstavlja drutveni m aterijal jednog vrem ena; napokon,
on odgovara sam o nekim od svojih likova: drugi su, m eto
dom koju em o esto sresti, izbaeni), u javnom vozilu, u
vrem enu odreenom za jedno putovanje, okupljeni su poje

229
dinci koji p red sta v lja ju n a jrazliitije sredine (dvojako indi
vidualizirani; svekolikim sukobim a i savezima to ih uje
dinjuju; slinou ili razliitou s o so b am a istog tipa, ili
po tom e to p rip a d a ju nekom drugom tipu, a prikazani su
u drugim rom anim a). Nalaze se jed a n do drugoga:
bogati farm er (otac Leger);
m alograanski m ladi (Oscar H usson);
dva glum ca (G. B ridau i M istigris);
p isa r biljenika (G. M arest);
visoki dravni inovnik (grof de Serizy).
R om an uzim a elem ente n a ju d a lje n ijih p o d ru ja dru tv e
nog p ro sto ra i od n jih sa stavlja novi p ro sto r, p ro sto r njihova
susreta. Razlike i o p rek e izm eu svih tih elem enata (m jesta
i likova) d a ju rom anu sadraj: ali ne sm ije se zaboraviti da
je ovo izdvajanje m ogue sam o ako se tem elji n a zajednikom
p rip a d a n ju svih pojm ova jednom te istom svijetu, svijetu
djela, koje ih okru u je i d a je im znaenje. Tako e generalni
konzul Genove, kad u H onorine spom ene stanovitog grofa
Octave, rei: ivio je gotovo po p u t grofa de Serizy, kojeg,
vjerujem , svi poznajete; ali bio je taja n stv en iji, je r je stano
vao u M araisu, u ulici Payenne, i nik ad a n ije p r im a o . . .
(t. II).
Zasnovan na sistem u razliitosti ro m an e nuno im ati
vie p o lja in te resa i pobu d iti viestru k u panju. Prvi nastup
u ivotu izgleda kao da je d oista sa sta v lje n od dva spojena
rom ana: jed a n se v rti oko grofa de Serizy ja i njegovih od
nosa s u p rav iteljem M oreauom (dakle, on e u S eljacim a
b iti n o rm a za razum ijevanje odnosa generala d e M ontcorne-
ta s njegovim u p raviteljim a: jednak i, a ipak razliiti, je r se
ovaj p u t ra d n ja dogaa na selu, a ne vie u parik o m pod
ru ju , gdje su p rilike b itn o razliite), drugi, u p oetku jedva
naznaen, pouan je rom an, p ri a o O scaru H ussonu, koja
je na k ra ju tek u vrlo dalekoj vezi s onim to je p rije
toga ispriano. Z akljuak s posljedicom da su isti likovi
izm ijenjeni, ovaj p u t sasvim d ru k iji, jo vie naglaava
koncentriranu neko h eren tn o st prie: n u nost da se oblik u je
rom an sp a ja n jem izloenih dijelova. Da bi ostv ario svoju
nakanu, Balzac se ne m oe zadovoljiti injenicom to dobro
pie i skladno sa stavlja svoj rom an oko neke sred in je tem e:
zahtjevi figuracije ove nakane nam eu da ispred d jela nema
prvog plana iza kojeg bi se p ostupn o ocrtavali drugi planovi,
nego se naizm jence, s naglim p rekidim a, sm an ju je vie
p rvih planova. I to naizgled sasvim neopazice: balzakovska

230
naela kom pozicije jednaka su naelim a kojih se, na d ru
gom podruju, dri Brecht. Balzac u djelo uvodi svijet, kao
to B recht u kazalite uvodi dijalektiku: ova dva pothvata
dovode do istog rezultata razbijene radnje.
Ista naela u veem razm jeru nalazimo u Seljacima.
Ljudstvo o kojem p ria ovaj p ut je reg ru tiran o iz svih pod
ru ja drutvenog pro sto ra i nem a sam o dva prva plana. Tu
se zapravo nalaze:
general, grof carevine, potom ak parikog zanatlije,
bogati posjednik (M ontcornet);
svjetska dam a, Parianka, podrijetlom iz manje-vde
unitene legitim istike obitelji (ga de M ontcornet, roena
Troisville);
pariki novinar (Blondet);
sveenik-legitim ist (veleasni Brossette);
provincijska buroazija (okupljena u glavnom gradu
d e p artem enta oko G aubertina);
m alograanstvo o kruja (podijeljeno na: prvo d ru
tvo Soulangesa okupljeno oko ge Soudry; drugo drutvo
Soulangesa okupljeno oko ge Plissoud);
seoski buruj (Rigou);
seljaci, prikazani u svim gradacijam a.
Ovo je lista glavnih lica koja e se u odreenom tren u tk u
nai na sceni. Ali pored n jih tu se nalazi i:
provincijska ad m in istracija (biskup, prefekt, vrhovni
tuitelj: B ourlac . . . ) ;
posjednici legitim isti (stanovnici Soulangesa . . . ) ;
o perna pjevaica, ljubavnica zakupnika poreza, biva
vlasnica Aiguesa (gica Laguerre);
dem obilizirani vojnici koji su postali um ari.
Neke od ovih pojm ova, posebice seoski svijet, trebalo
bi ralaniti na isto toliko elem enata. Dakako, svaki pojedi
nac je prikazan u vezi s m jestom koje m u odgovara (Rigou
u Blanzyju) ili ne odgovara (M ontcornet u Aiguesu). Sup
rotno oekivanju Balzac ne prikazu je uvijek sklad, osmozu
izm eu m jesta i lika. N esklad koji ih su p ro tstav lja jedno
drugom e esto je jo znaajniji:
Stvari oko n a s ne slau se uvijek sa stanjem u naim
duam a (str. 174).
Prem a ve poznatom naelu razlici socijalnih vrsta
odgovara geografska podjela: selo gdje se rad n ja odvija nije
obino i neovisno m jesto, nego sloena rascjep k an a zbilja
tako da je neizbjean prekid dvorca s gradom , grada s ok
rujem , itd.

231
 Ova raznovrsnost sastavnih elem enata stv ara izuzetno
sloen problem kom pozicije: pria e nuno b iti razdijelje
na izm eu vie razliitih polja interesa, koji se nep restan o
p odvostruu ju. P lu ra lite tu m jesta, situ acija, in teresa odgo
vara rom aneskna raznolikost:
Mnogi v jero jatn o o ekuju da e vidjeti oklop biveg
pukovnika c arske garde, osvijetljen m lazom svjetlosti, da e
vidjeti kako se njegov stra n i gnjev ru i kao vijavica na tu
m alu enicu, i da e nai na k ra ju ove prie ono to se
nalazi na k ra ju tolikih m odernih d ram a: d ram u iz spavao
nice. Da li bi se m oderna d ram a m ogla razviti u tom e lije
pom salonu, s n a d vratnicim a od m o d rik a stih im ita c ija bas-
-reljefa, gdje b rb lja ju svoju priu ljubavi prizori iz m itolo
gije, gdje su lijepe, fantastine ptice naslikane na stro p u
i na kapcim a, gdje se n a kam inu grohotom sm iju nem ani
od kineskog porculana, gdje na prebogatim vazam a m odri i
zlatni zm ajevi ok reu svoj rep u kovricu oko ru b a koji je
jap a n sk a m ata pocaklila svojim aren im ipkam a; gdje
p ro stra n i kreveti, ezlongi, sofe, konsole i police potiu na
onu k o n tem plativnu lijenost od koje m alake svaka ener
gija? Ne, d ram a ovdje n ije ograniena na p riv atn i ivot,
ona se odigrava ili vie ili nie. Ne o e k u jte stra st, sam a e
istin a b iti i suvie d ram a tsk a . U ostalom , p o v jesn iar ne sm i
je nik ad a zaboraviti da je njegova zadaa d a pravedno po
dijeli svakom e njegov dio: n e sre tn ik i b ogata jed n ak i su
pred njegovim perom ; za nj je seljak velik k ao to su velike
njegove nevolje, a bogata sitan kao to je sm ijean; napo
kon, bogata im a stra sti, a seljak im a sam o po treb e, seljak
je, dakle, d v ostruko sirom aan; pa ako, u politikom sm islu,
tre b a nem ilosrdno uguiti svaki njegov nap ad aj, u sm islu
ovjeanstva i vjere, on je sveto bie (str. 24 25).
P ria e se sa sto jati od vie snopova svjetla: odnosno,
im at e vie od jednog osv jetljen ja: to nee b iti niti rom an
o privatnom ivotu, niti rom an o javnom ivotu, nego povi
je s t jed n e tajn e stra s ti i jed n e velianstvene zavjere isto
dobno, p ria o bogatau, p ria o siro m ah u i o onom to ih
razdvaja. B udui da je rom anopisac i povjesniar, m ora
o svakom e voditi rauna, redom : na taj nain o ituje se
jedini oblik jed n a k o sti koji Balzac moe prizn ati, jed n ak o st
u razlici izraenoj rom anesknim sred stv im a, to protagoni
stim a Scene om oguava sueljavan je kao u pravom svijetu.
Za razliku od, prim je ric e , Seoskog lijenika, Seljaci su cjelo
vit rom an: u njem u je razliiti svijet razliito prikazan.

232
 . . . Seljaci koji su u ovoj dram i statisti tako potrebni
radnji da ovjek ne zna da li su vaniji oni ili glavna lica
(str. 30).
Za dvije, ak i vie radnji postoji samo jed n a Scena:
iulzija zbiljskog svijeta stvorena je susretom vie zatvorenih
i neovisnih svjetova, ili oblasti. Problem kom pozicije kona
no se svodi na problem podjele (jer se radi o jednoj dram i
i jednoj Sceni) i moe se jednostavno iskazati: ija je uloga
glavna? Odgovor nije jednostavan.
Pogledajm o izblie kakvo se rjeen je nudi u prvim poglav
ljim a rom ana. P rijelaz iz jednog po d ru ja u drugo dogaa
se na tem elju u n u tra n je neusklaenosti prikazivanja svakog
pojedinog p odruja. Pria zapoinje navoenjem Blondetova
pism a N athanu u kojem je opisan ivot na selu. Pripovjeda
tum ai ovaj navod upozoravajui na njegov izuzetan znaaj:
Da nekim udnim sluajem ovo pism o, koje je izma
klo n ajljenijem p eru naega razdoblja, nije sauvano, bilo bi
gotovo nemogue opisati Aigues. Bez ovoga opisa dvostruko
uasan dogaaj koji se ondje dogodio bio bi m oda m anje
zanimljiv (str. 24).
Zbog ega je ovo pism o neto drugo od bilo kojeg po
etka? Ono pokazuje m jesto Scene, selo, ne s gledita nje
gova zakonskog posjednika (koji nije niti M ontcornet), nego
s vanjske toke gledita, koja ga to vie otkriva je r ga
iskrivljava: B londet ne vidi p riro d u onakvu kakva jest (kako
bi i mogao?), nego kao kazalini dekor, ak kao dekor za
operu.
Napokon sam m ogao uivati u ladanjskom pejzau, u
kojem je u m je tn o st pom ijeana s prirodom , a da jedna ne
kvari drugu, gdje se um je tn o st ini prirodnom , a priroda
um jetnikom . N aiao sam na oazu o kojoj smo tako esto
sanjali prem a nekim r o m a n im a ... (str. 10 11),
dekor za operu (str. 13).
Selo izgleda prostoduno, ono je ladanjsko, ima onu
kienu jednostavnost koju mnogo trae slik ari (str. 16).
Zaista, to je gotovo isto tako lijepo kao u Operi!
pom islio je B londet idui uz neplovni dio Avonne (str. 30).
B londet ne vidi m jesto seljakog ivota (vidjet emo
da to nije niti n e ta k n u ta priroda), nego ureenu, uljepanu
prirodu. Na taj nain on se po navici p rep u ta sljepoi da
uvijek vidi sam o ono na to je odgojem navikao: odraz
jedne slike, rom ana, nekog dram atinog dogaaja. M eutim,
on je istodobno osjetljiv na jedan zbiljski sasto jak pejzaa:
on je dugo bio dekor pred kojim se razvijala prava operna

233
pjevaica, gica Laguerre, s ta ra vlasnica dvorca k oja je p ri
donijela d a se s n jim povee uspom ena n a Piccinija. Priroda
je na poetku prie um jetna: ovo obiljeje d aje joj gledite
novinara koji je doivljava kao stra n o podruje, ip ak , nije
rije o subjektivnom , nego o objektivnom obiljeju: selo za
pravo nije netak n u ta, jed n o stav n a i sp o n tan a p riro d a, ponaj
p rije zbog toga to je podrovana jed n o m uasnom tajnom ,
a potom zbog toga to je upravo ona toka u kojoj se oituje
jed a n d rutveni odnos (selo je u prvom red u m jesto Vla
snitva: veliko slovo stavio je Balzac). P riro d a kao dekor:
to nije proizvod izravnog vienja zbilje (koje bi bilo isti
odraz); ali to nije niti iluzija: iskrivljen je stvoreno posebnim
gledanjem B londeta, nakon vie sk re ta n ja p ru a dvostruko
otkrie. O no nas ui da upoznam o sferu novinara, ali i
sferu koja e m u konano o sta ti zatvorena (ispred Seljaka
on e m oi rei sam o: O rus!, str. 92):* u oba sluaja
otkrie e se dogoditi bez z n an ja su b je k ta vienja.
Prvo poglavlje, dakle, d aje prii pravo polazite (a ne
sam o poetak): ono u sp o stav lja rom an esk n u p erspektivu, po
sebnu i sloenu u isti m ah; ova p e rsp ek tiv a nikako nije og
raniena i ukoena. U nutran jo m neravnoteom k oja je
pom ie ona je poetak k reta n ja ; ona je p rijelaz na novu
perspektivu. T ako B londet, koji u zap letu im a relativno
sp orednu ulogu, u stv a ra n ju prie im a o d luujuu: rom a
neskni elem ent preth o d i zbilji o kojoj tre b a stv o riti iluziju
i koju o d re u je . Nee sluajno isti B londet do b iti zad atak da
zakljui rom an.
R om aneskni sustav d oista proizlazi iz zbilje, i to ne opi
sivanjem (odnosno, izravnim oponaan jem zbilje: istim vi
enjim a), nego prikazivanjem su p ro tn o sti i nesklada. Balza-
kovski opisi, uglavnom pogreno shvaeni, uvijek stvaraju
neku razliku. Ali da se ito zapazi, oito ih ne tre b a ponavljati,
napraviti ih o b je k to m opisa: odnosno, zam iljati ono to se
oekuje da e se u n jim a nai. K njievna analiza se obino
zaplee u ideologiju opisa: ona posvuda vidi sam o tekstove
koji o p isuju i tekstove koje tre b a opisati.
Sad je razum ljivo kako je m ogue s Blondetova gledi
ta prijei na gledite F ourchona, p o k retaa seljaka, i na taj
nain, preicom , od dvorca do kolibe. Ova nova toka gledi
ta oito e se dru k ije izraziti: ne moe se -izmisliti pism o
Fourchona (ne zbog toga to on ne b i znao p isa ti kad je
bio uitelj, nego: kom e bi on m ogao pisati? Neobino m je

* H orae, k n j. II, satire, still 60.

234
sto Fourchona u sustavu posebno je obiljeeno injenicom
da se s njim ne podudara nikakav N athan). M eutim, ipak
valja zabiljeiti da je Fourchon spram seljaka u istoj situa
ciji kao Blondet spram posjednika: to nije njegovo pravo
m jesto, kao svrgnuti propali zakupnik on je seljacim a vrlo
blizak ortak! (ali o staje izvan njihova svijeta); ovim je om o
guen drugi pom ak, koji e prebaciti priu na drugu razinu.
Jednako kao to Blondet nije pravi posjednik, ne zbog toga
to ne posjeduje nita, ve zato to pie, tako Fourchon nije
pravi seljak je r je govornik: njem u je dodijeljena uloga iz
v jestitelja. Ali kao to djela novinara ili pisca ne p ripadaju
sasvim njem u (ova tem a openito je razraena u Izgubljenim
iluzijama), tako i rijei Fourchona izm iu i na k raju ne
prikazuju drutvenu sredinu kojoj izravno pripada, nego
neto sasvim dnugo.
Bio prikovan zakonom nude ili vlau vlastele, ovjek
je uvijek osuen da doivotno prek ap a zemlju. Tu gdje je
smo, ostajem o i kopam o zem lju i prekapam o je, ognojavam o
je d radim o za vas koji ste se rodili bogati, kao to smo se
m i rodili sirom ani. M asa e b iti uvijek ista, ona ostaje
ono to j e s t . . . Oni od nas koji se uzdiu nisu brojni, kao
oni od vas koji p ad aju na n i e . . . Mi to dobro znamo, iako
nism o ueni. Ne sm ijete nas neprestan o osuivati. Mi vas
putam o na m iru, vi nas pu stite da iv im o . . . Inae, ako se
to nastavi, b it ete p rim orani da nas h ran ite u svojim tam
nicam a, gdje se ivi bolje nego u naoj slami. Vi hoete
o stati gospodari, i mi em o uvijek b iti nep rijatelji, danas
jednako kao i p rije trid e se t godina. Vi im ate sve, mi nem a
mo nita, ne m oete jo traiti i to da vam budem o p rija
telji! (str. 87).
itajui ovaj udni govor, nam ee se p itan je kojom ie
zabunom Balzac sm a tra n realistikim piscem u uskom smi
slu rijei. Doista, na ovoj stranici kao da su skupljene sve
mogue nevjerojatnosti. N evjerojatn o st situacije: iako ie
ova tem a najavljena u naslovu poglavlja (N e p r ija te lj se su
oavaju), m alo je vjero jatn o da bi tako izravan sukob mo
gao okupiti ju n ak e suprotnosti, sirom aha i bogataa; jedan
takav susret, u biti nestvaran, izuzetno je vrijedan zbog
svog sim bolikog znaenja. N evjero jatn o st tona: unato bu
dalatinam a koje govor zadijevaju u seljake dro n jk e i na-
i/.gled m u d a ju realnu osnoviou, neka v rst zanosa podie ga
i odnosi izvan njegova neposredno reprezentativna obilje
ja: form alnim poveanjem izraz se prilagoava neobinoj si
tuaciji. N evjerojatnost sadraja: Prikovan zakonom nu

235
de . . . ; da izloi granice svojih m ogunosti, ovaj seljak,
koji nije kao drugi seljaci, im a u m je tn u a ne spontanu
svijest: valja o tk riti da li su te granice realne ili ogranienja
jednog oblika svijesti. U kratko: takva jasn o a u prikazivanju
sukoba i njegova p retjera n o g znaaja o tk riv a transpoziciju
koja nije zbiljska nego rom aneskni zahvat.
Jo vie e nas iznenaditi govor siro m ah a kad se sjetim o
da sm o ga ve uli, u gotovo jednak o m (barem konvergent
nom ) obliku, a izrekla ga je osoba koja p red stav lja sasvim
drugi stale u zbilji veleasni B ro ssette. N ije nevano
napom enuti u sp u t da e se reeni B ro ssette pojaviti sasvim
d ru k iji u drugoj oblasti: on e tad a b iti svjetovni ispovjed
nik Beatrix.
Zato je opet B rossette, prouivi prilik e svojih uplja-
na, rekao jed a n p u t bisk u p u ovu dub o k u m isao: 'Monsigno-
re, kad gledam kako se ti seljaci op rav d av aju svojom b ije
dom , jasn o mi je da oni dru da ne izgube izliku za svoju
rask a lae n o st (str. 5354).
Gospoo grofice ree upnik u ovoj opini ima
sam o ne sre tn ik a koji su sam i sebi krivi. G ospodin grof ima
dobre n am jere, ali mi im am o posla s lju d im a bez vjere
koji im aju jed n u jed in u m isao, naim e da ive na va raun
(str. 76).
Ista m isao izraena je dru k ijo m form ulacijom , o b rn u
tim znaenjem : za B rossettea, kao i za Fourchona, seljak
je do te m je re obiljeen svojim poloajem da m u je konano
prikaen. T ako b o rb a p rotiv bogataa nije epizodna, spon
tana ili rez u lta t odluke pojedinaca: o na je nuno odreena
sukobom klasa. Ova ideja, b itn a za odv ijan je rom ana (ona
mu d aje ak i naslov) iskazana je n a jm a n je dva puta: to
p onavljanje stv ara razliku koja osm iljava ideju. Ono to je
za Fourchona zakon, za sveenika je in slone zle nam jere
subjektivnog sustava k ra e i razvrata. Bilo d a je izraz nem i
novnosti ili pokvarenosti, situ a c ija je tako prik azan a kao
oblik svijesti koji se odraava u govorim a dvojice o d abranih
pro m atraa. To nije na taj nain izraena au to ro v a m isao:
n a su p ro t B ro ssettu B alzac m isli da je isustav sirom atva
o b jektivan i ne ovisi o inicijativi p ojedinaca (zbog toga je
m ilostinja, koja se daje pojedincim a, u ovom rom anu p ri
kazana kao nepotrebna); no, n a su p ro t Fourchonu on ne vje
ru je da je sirom atvo sudbinsko: svijet siro m atv a nije za
uvijek zaokruen, zaustavljen; naprotiv, on se povijesno
razvija (to je sm isao p rije tn je upuene buroaziji: doskora
e se sirom asi izravno sukobiti s vama), i moe b iti izmi-

23 6
 jenjen (to je sm isao velikih socijalnih rom ana: S eoski lije
nik i Seoski upnik).
Oito je: rom an nije graen m ehaniki, kako bi to bilo
kad bi u paralelnom odrazu zbilje sam o jednostavno opisi
vao. Vanije je pokazati, protum aiti, odrediti, nego opisi
vati: igrom kosih ogledala, koja stvara razbijene, iskrivljene,
isprekidane slike, otkriven je novi i sm isaoni svijet. Blondet,
Fourchon, B rossette: ti prom atrai, lagano pom aknuti izvan
sredita u kojem drugi igraju dram u, nisu niti subjekti
radnje, niti izravni predstavnici autora; oslikani u tro k u tu
njihova govora d aju rom anu oblik i pokret. Ne zbog njihove
pozitivne linosti, nego zbog decen triran ja, pom aka koji ih
razdvaja izm eu sebe, izdvaja njihov poloaj, odvaja ih
od drugih tako da likovi rom ana om oguavaju ostvarenje
stanovite zbilje, odreenog ekvivalenta zbilje. Oito bi se na
isti nain moglo analizirati m jesta, situacije, sve rom aneskne
elem ente. Bitni problem pisanja rom ana jed n ak je na svim
razinam a: treb a proizvesti razliku. Prom jenom kojom se
p rem jeta ju u n u ta r i izvan sebe stvari i bia na k raju posta
ju uvjerljivi. Balzacov rad m ogao bi se o d red iti opsjednuto-
u za razlikovanjem koja vodi sve njegove odluke.
Voen d arom opaanja pohodio je dno i vrhove d ru
tva, p o put Lavatera prouavao znakove na licim a to o tk ri
vaju s tra sti i poroke, p rik u p lja o tipove na velikoj ljudskoj
trnici, p oput s ta rin a ra b ira o znam enitosti, oivljavao ih kad
su m u bili potrebni, stavljao ih u prvi ili drugi plan, ovisno
o njihovu znaaju, rasporeivao im svjetlo ili sjenu v jeti
nom velikog um je tn ik a koji zna v rijed n o st k o n trasta, napo
kon, svakom od svojih o stv aren ja utisn u o je im ena, narav,
m isli, govor, sam o n jim a svojstven k a rak ter, to im daje
individualnost po kojoj se u toj bezgraninoj m asi ni jedno
ne moe zam ijeniti drugim.
U kratk o m ivotopisu iz 1858. godine Laure de Surville
zahvatila je bitno, gotovo presudno: on a je daru opaanja
pripisala ono to je proizvod pieva rada; svela je na to
nost ono to je zapravo prom jena. Da se Balzac zadovoljio
p ro m a tra n jem poznate zbilje elei jo j o stati vjeran, vrlo
vjero jatn o ne bi pisao: u djelu nem a nieg prepoznatljivog;
a za pisanje zbilja je pokreta od koje se treb a udaljiti i za
m ijeniti je neim drugim to, kad je jednom zadan plan
suglasnosti, tek treba stvoriti.
Pravo o rue rom anopisca je tip koji om oguava opona
anje realnih razlika stvarajui ekvivalentne, ako ne i sugla
sne razlike: o tom e em o kasnije govoriti opirnije. Ipak,

237
 valja odm ah upozoriti na dvije stv ari u vezi s tim po stu p
kom : on se ne uplee sam , nego s drugim a, u p rav o spom enu
tim a; on ne ponavlja doslovce p rija n ju , p riro d n u zbilju,
koju bi tre b a o sam o rep ro d u c ira ti, ponoviti dajui u isti
m ah n jenu openitu i k o n k retn u sliku. Tip oito u prvom
redu sadri slinost:
Tonsardova slika, opis njegove k rm e i njegova stava,
p o jav lju ju se ovdje na prvom m jestu . V je ru jte da su to
m je sto zavrijedili i taj ovjek, i krm a, i porodica. U prvom
redu njihov ivot, koji sm o tako potan k o opisali, vodilo je
sto drugih porodica u dolini Aiguesa (str. 56).
Ali ova slinost znaajna je sam o ako poiva na raz
lici: T onsard je isti kao stanoviti b ro j po jed in aca zbog toga
to se zajedno s n jim a su p ro tsta v lja drugim grupam a.
Slinost izm eu povijesnog i rom anesknog svijeta ne
o stv a ru je se na razini p o jedinanih elem enata, nego na razi
ni sustava: itav rom aneskni susta v stvara dojam zbilje.
D rutveni tip, koji je p o sta o likom rom ana, i ako je k a ra k te
ristian, n ije potp u n o openit: on n ije individualiziran sam o
im enom ili d etaljem u zapletu, nego i vezam a koje odrava
s drugim tipinim likovim a, jed n ak o k ara k te risti n im a , a
ipak razliitim a, koji m u o d re u ju m jesto. Rei em o jed
nostavnije: n ik ad a n ije sam o je d a n tip ili jed a n lik izraz
openitosti, nego vie n jih koji p o sto je tek p rek o m eusob
nih razlika. T ako lik u p rav itelja prelazi stanoviti b ro j rom a
na m ijen ja ju i se:
. . . O datle potjee u p riro d o p isu ljudskog d ru tv a ova
klasifikacija u p rav itelja k oju je jed a n poljski velika ovako
definirao:
Postoje govorio je on tri v rste u p rav itelja: onaj
koji m isli sam o na se; on a j koji m isli na nas i na se
a takav koji bi m islio sam o na nas, jo se do sada nije
naao! S re ta n je po sre d n ik koji se n a m je ri n a drugoga!
Na drugom e s te m je stu m ogli nai u p rav itelja koji m isli
na svoje p ro b itk e i na p ro b itk e svojega g o spodara (vidi
Prvi n a stu p u ivotu, u Prizorim a iz privatnog ivota). Gau-
b e rtin je uprav itelj koji m isli iskljuivo na svoje boga
enje. P rikazati tre u v rstu up rav itelja, znailo bi izloiti
javnom div ljen ju osobu koja se ne ini v jero jatn o m , a koju
je ipak poznavalo sta ro plem stvo (vidi K abinet starina, u
Prizorim a iz p o k rajinskoga ivota), no k o ja je n a sta la za
jed n o s njim . N ep restan im k om adan jem im u tak a a ris to k ra t
ski e se obiaji nem inovno prein aiti. Ako sad a u F ran
cuskoj ne po sto ji vie od dvadeset im u tak a ko jim a ne uprav-

238
 Ijaju intendanti, za pedeset godina nee p ostojati sto veli
kih posjeda s upraviteljim a, ukoliko sam o ne bude prom je
na u graanskom zakonu. Svaki bogati posjednik m orat e
se sam b rinuti za svoje probitke (str. 114).
Ovaj p u t nalazim o usporedbu s prirodopisom : ona slui
za stvaranje rom aneskne raznovrsnosti, koje je vrijednost
dvostruka, je r u stanovitom sinhroninom sm islu raspore
uje i uravnoteuje elem ente djela, dok u dijakroninom
sm islu sm je ra na povijesnu evoluciju. Na isti nain ovaj
novi p rim je r je jo znaajniji, nem a openitog tipa krca,
nego izdvojeni svijet krtosti:
Vi se m oda sjeate nekih m ajsto ra k rto sti koji su
ve opisani u prija n jim Prizorima. N ajp rije pokrajinskog
krca, ie G randeta iz Saum ura, krtog kao to je tigar ok
rutan; zatim lihvara Gobsecka, jezuita Zlata, koji je uivao
sam o u njegovoj moi i naslaivao se sam o suzam a nesree,
da dozna kakva su one teka; zatim b aro n a de Nucingena,
koji je podizao novane prevare na visinu politike. Napokon
se bez sum nje sjeate lika dom ae k rto sti staroga H ockona
'Issouduna, i onoga drugog krca, koji je to postao zbog
sm isla za svoju porodicu, m alenoga La Baundrayea de
Saucerre! No ljudski osjeaj, a osobito k rto st, im aju tako
razliite nijanse u razliitim sredinam a d ru tv a, da je pre
ostalo m je sta za jo jednog krca na daskam a am fiteatra
prouavanja obiaja; ostao je Rigou! Sebini krtac, to
znai pun njenosti prem a svojim uicima, suh i hladan
p rem a drugim a, napokon crkveni krtac, redovnik, koji je
ostao redovnik da bi iscijedio sok iz lim una, to se naziva
udoban ivot, a koji je postao svjetovnjak da bi ugrabio
javni novac (str. 225226).
krtac de Blangy oslikan je na tem lju likova Sancerrea,
Issouduna, Saum ura, a Pariz to um nogostruuje. Upravo ovo
pom no ispitivanje ka ra k te ra , koje ih dijeli i suprotstavlja,
ini djelo: ali ova podjela nije rezu ltat o trin e psiholokog
p ro m a tra n ja, kao to ni glavno sredstvo razrade djela nije
sam o m ehanika v jern o st zbiljskom , k oja je zahtjev pasiv
nog p rim an ja, a ne stvaranja. A ovdje sp o m en u ta psihologija
dobiva svoj sm isao tek kad je zahvaena vezama u rom anu,
ili bolje, gradei veze rom ana: njena je p rava funkcija ostva
rivanje takve kohezije.
R om an se tada jav lja u svojoj pravoj pedagokoj funk
ciji: on nije plod neke pouke koja bi bila sadraj, a on bi
jo j davao sam o oblik, nego povod za iznoenje pouke; ali

239
tada on vie n ije isti. N a tem elju svoje grae neka e sred
stva b iti naznaena) rom an om oguava vie pouno nego
iskustveno uopavanje kojega je izraz:
Neki itaoci koji ele da tivo b ude u prvom redu
zanim ljivo potuit e se da su ova o b jan je n ja preduga;
ali tre b a da ovdje istaknem o da se, u prvom redu, povjesni
ar obiaja pokorava teim zakonim a nego p o vjesniar i
njenica; on m ora sve uiniti v jero jatn im , pa i istin iti doga
aj; dok se, naprotiv, n a p o d ru ju povijesti, u uem sm islu
rijei, i nem ogue opravdava zato to se dogodilo. Prom jene
u d rutvenom ili p rivatnom ivotu ra a ju m notvo sitnih
uzroka koji zasijecaju u sve. U enjak m ora rask r iti cijelu
m asu lavine, pod kojom je nestalo nekoliko sela, da bi vam
pokazao kam enie to su se otkinuli s vrh u n ca i uzrokovali
n a sta jan je ove snjene planine. Da se ovdje rad i sam o o
jednom e sam oubojstvu, n jih im a p et sto tin a svake godine
u Parizu; takva je m elodram a po stala obina i svako e
usvojiti posve suho izloene razloge takva dogaaja; ali tko
bi povjerovao da se sam oubojstvo v lasnitva odigralo u do
ba kad se ini da je im u ta k drago cjen iji od ivota? De re
vestra agitur, govorio je jed a n pjesn ik basan a, a ovdje se
radi o poslovim a svih onih koji neto po sjed u ju .
Pom islite na to da se ovakav savez, savez cijelog kan
tona i gradia p rotiv staroga generala, koji je u sp rk o s svojoj
h ra b ro sti izm akao op asn o stim a u tisu u b o rb a, nije podig-
nuo sam o u jed n o m d e p a rte m e n tu p ro tiv lju d i koji su h tjeli
initi dobro. Takav savez nep re stan o p rije ti geniju, velikom
politiaru, velikom agronom u, jed n o m rije ju svim nova-
torim a.
Ovo poslje d n je ob jan je n je , tak o rei politiko, ne
sam o da p odaje osobam a dram e njih o v u p ravu fizionom iju,
i vanost svakoj n ajm a n jo j pojed in o sti, nego e takoer
o svijetliti ivom svjetlou ovu p rip o v ije st u kojoj se radi
o svim d rutvenim interesim a (str. 170 171).
elja za to veim u n oenjem p ro m je n a ne vodi rom an
u a p so lu tn u p o jedinanost: n aprotiv , sa b iru se svi pojedina
ni likovi i izraavaju jed n u opu tem u, sam oubojstvo vlas
nitva. Na taj nain o sjea se sva teina ro m aneskne razno
likosti ko ja da je vanost i n ajm a n jo j pojedinosti. Ovdje
e biti r i j e . . . : nekom vrsto m u n u tra n je g um noavanja
pria, poevi o d tono od re e n ih granica u n u ta r k o jih je
sainjena, dobiva novu irinu: skladom n ajo so b itijeg i n a j
znaajnijeg, to u k azuje na p rip a d n o st elem enata jednom
sustavu, rom an stvara politiku pouku. De re v estra agi-

240
 tur: rom an je i poruka: gradei svijet, on kae: taj svijet
nije bilo koji, nego va.
V alja upozoriti da ovo uopavanje uope nije zbrkano:
z brka na sta je tek naknadno; rom an stvara politiku, nije nje
zin rezultat, em anacija: kako bi politika mogla biti izravno
rom anesknom ili rom ansiranom ? O penitost se raa iz raz
liitosti, ne kao saim anje, ve kao objanjenje, injenica
da su u igri svi d rutveni interesi ne znai da su uvedeni
zbrkano, nego naprotiv, jasno, na tem elju vrlo tone identi
fikacije. Rom an se n ije udaljio od svog smisla: njegovo k re
tan je sam o je naglaeno, p otcrtano i pojednostavljeno.
Saetak svem u to je dosad reeno: stv aran je neke ro
m aneskne zbilje posljedica je sloenog povezivanja eleme
nata, kojih znaaj lei u razlici to ih dijeli i sastavlja u isti
m ah. elja da se upozna svijet i da se on prikae ostvaruje
se u donoenju razlike.
Proitajte ponovno ovo kaleidoskopino djelo, neete
nai dvije haljine jednake, dvije sline glave, pisalo je u
predgovoru iz 1835. godine (potpisano: Felix Darvin).
Moglo bi se povjerovati da je rije sam o o po stupku; o
nekoj tehnici koja slui za ostvarivanje, prevoenje uglav
nom ve razraene nakane. V idjet e se da nikako nije tako.
Postupak je sastavni dio sam e nakane: on je doista pogodan
za takve varijacije te je nem ogue shvatiti ga kao isto m a
terijalno sredstvo. Bilo da je sredstvo za dvije u biti vrlo
razliite nakane, bilo da se moe p o k ren u ti sam o uz pomo
drugoga, koji ga pobija, pokree ga tijek rom ana kao jedan
od njegovih b itnih elem enata, m oda ak kao njegov pravi
uzrok.
Zapravo, ovako sastavljeno djelo u svom sistem atinom
jedinstvu izgleda koherentno i puno: dovreno. Do te m jere
da bi se moglo zapitati: zato upravo ovo, a ne neko drugo
jedinstvo? Da bi djelo bilo postojano, nije dovoljno da ima
sustav: i sustav m ora b iti odreen, a ne bilo koji sustav.
Zbog toga za razum ijevanje ro m a n a ili za njegovo tum ae
n je n ije dovoljno analizirati sam o njegov m ehanizam : treba
vidjeti i kako taj m ehanizam funkcionira, d a li je u p o trije b
ljen izravno, u priro d n o m pravcu svog toka ili m oda doiv
ljava k a ra k te risti n u prom jenu, po kojoj e po stati o b jek
tom romana.
Jednom pokrenut, sustav poinje ivjeti sam po sebi
i stv ara neoekivani uinak. S redstv o k o je u naelu m ora
om oguiti razlikovanje (upoznati i pokazati zbilju) zapravo
e posluiti za zbunjivanje (prosudba). Prem a tome, znai

16 T eorija knjievne proizvodnje 241

d a se jedno sredstvo m oe prilagoditi razliitim , nezdrui-
vim up o treb am a: ono naizgled im a v lastitu snagu kojom
stv ara svoje ili svoja znaenja, m noinu znaenja od kojih
se sastoji.
Sad se tre b a v ra titi na ideoloki p lan koji se m ogao
sam o privrem eno zaboraviti: p rem a Balzacovu shvaanju p ri
a m o ra isp u n iti dva zahtjeva istodobno. Ona m ora istovre
m eno za stupati dvije prie. Posredstvom n je m oe se vid
je ti i suditi: svako n jen o s ta ja lite sadri d ru k iji dio zbilje.
Dakle, piscu se postavlja problem : K ako po m iriti, sastav iti,
prilagoditi ta dva dijela? Balzacovo rje e n je z b u n ju ju e je
jednostavno: T reb a ih sam o p ostav iti jed n o p o red drugoga
tak o da sre d stv a jednog znaenja stv a ra ju drugo, a neja-
snoa i razlika poravnava se podud arnou.
P rim jerice, ako im a opisa, o n m o ra u prvom red u b iti
jasa n ; ali on m o ra b iti i podloga za neki iskaz. Tako je
ovjek iz naro d a, ne kao opa ideja, nego kao stv arn i zah
tjev rom ana, divljak, to je n a jav ljen o ve u predgovoru
Seljacim a. Ova m eta fo ra oito sadri id eju u d aljav an ja: se
lja k n ije ovjek kao drugi.
Kakvi m ogu b iti nazori, obiaji takvog stvora, n a to
on m isli? pom islio je B londet p o stav i radoznao. Je
li to m oj blinji? Mi im am o zajed n ik i sam o oblik, a i o
tom e b i se m oglo govoriti! . . . (str. 32).
Slika se n e p re stan o ponavlja. Uvodi je B londet:
Eto Cooperovih crvenokoaca pom isli o n ovjek
ne m o ra ii u A m eriku da p ro m a tra divljake (str. 32).
Dakle tako! Mi sm o ovdje kao Cooperovi ju n aci u am e
rikim um am a, o krueni stu p icam a divljaka? u p ita pod
rugljivo Blondet (str. 93).
A p onavlja veleasni B ro ssette (ije je m jesto u sustavu
ro m a n a sim etrin o s m je sto m B londeta):
Po p riro d i svoje dru tv en e uloge seljaci ive p o tpuno
m ate rijaln im ivotom , koji n ije daleko od div ljatv a n a koje
ih potie njihova n e p re stan a zajedn ica s prirodom (str. 54).
M onsignor m e poslao ovam o kao u m isiji divljacim a,
ali a to sam im ao a st da m u kaem divljaci su u
F rancuskoj nepristu p a n i; oni su odluili da n as n e sluaju,
dok u A m erici ovjek m oe p red o b iti divljaka (str. 76).
U po trije b lje n a razliito, ovisno o slu aju (svaki sluaj
je poseban), slika nije sam o rep rezen tativ n a s posebne
toke gledita. Ona se k o risti anon im n o izvan o d v ijan ja p ri
e, a to je autorovo gledite:

242
 Divljak i seljak, u kojem im a mnogo od divljaka, go
vore uvijek sam o zato d a postave stupice svojim protivnici
ma (str. 109).
Ona ak oblikuje priu:
Taj suvie o tri k rik odjekn u po um am a kao zov
divljaka (str. 203).
Raznovrsnou u p o tre b a slika na k ra ju dobiva autonom
nu vrijednost. Ona opisuje seljaka pokazujui njegov izvorni
odnos s prirodom ; ali n jen je uinak alegorijski, odnosno,
neodgovarajui. S eljak n ije pravi divljak, p riro d a kojoj p ri
pada nem a nieg prirodnog: izm ijenjena i ispitana, na raz
liite naine prisvojena, nastanjena, ona p retp o stav lja posto
jan je drutva. U sporedba im a egzotinu vrijednost, osobito
zbog toga to je daleka, na drugom m jestu: ona nije toni
otisak zbilje, nego je prikazuje iskrivljenu, p rem a postupku
koji sm o ve analizirali. Ovaj um jetn i k a ra k te r slike pokazat
e se jasn ije u tre n u tk u kad se ponovno pojavi sasvim
drukije upo trijeb ljen , onako kako ga je prim ijenila ga
Soudry opisujui Rigoua:
Uostalom, ovaj je veliki suhi lihvar vrlo im ponirao
dru tv u gospoe Soudry, koje je u n jem u nasluivalo tigra
s elinim pandam a, zlobu divljaka . . . (str. 269).
Sad je jasn o da je usp o red b a s divljakom znak dubokog
neznanja: to je vidljivo i iz nekoheren tn o sti sam og Balzaco-
vog teksta. U seljaku vidjeti divljaka, p o p u t B londeta ili
B rossettea, znai ne vidjeti ih onakve kakvi jesu: prikaz je
posebno znaajan zbog od stu p a n ja koje ga, paradoksalno,
vezuje za model.
Seljaci su rom an tip a rom ana Fenim orea Coopera, je r
se eli opisati isto prim itivno nasilje. K rajobrazi M orvana,
selo, nisu d ekor pastorale: ak p rije nego to se pojavi
njihov stanovnik, oni p okazuju uzn em iru ju u i zbunjujuu
sliku n e ta k n u te prirode, p a i one za k o ju se d ri da je na
sta n je n a am erikim Indijancim a.
Ali, ako p o stoji divljak, a seljak je divljak, nem a div
ljeg m jesta: svako m jesto prikazano u K o m ed iji dekor je
p red kojim se odigrava neki d rutv en i odnos. Na taj nain
izraen je iskonski nesklad izm eu m je sta i njegova stanov
nika, to e b iti polazite rom ana. V alja zap am titi ovu va
nost m jesta, koje je prv i o b jek t analize o biaja: opaanje
odnosa izm eu ovjeka i priro d e k o ja ga ok ru u je isto je
knjievno sredstvo, ne poznanica, nego proizvod pieva ra
da. Ovo sredstvo im a d v ostruku v rijed n o st: d aje oblik ro
m anu i od re u je m u sadraj, u m e M orvana, opisane istim

243
izrazim a kao i Sume Am erike, i to s izriitim upuivanjem
na pisca koji je popularizirao taj dekor, p o n a jp rije p red
stavlja lukavstvo pisanja: lukavstvo koje e, prim jerice, od
Rigoua n apraviti H eliogabalea, Louisa XV bez prijestolja,
Tiberija avonske doline, Lucullusa iz Blangyja, seoskog
Sardanapalea; ali povijesna je tvrd n ja , k riti k a i polem ika,
da je um ski ovjek, zbog te m etafo re, jed n a k tu i tam o,
i o n a istim sredstvim a proizvodi sasvim su p ro tn o znaenje
o d onog koje je stvarao ralanjeni sustav: ne sam o to ne
lui razlike, nego ih, ini se, u k lan ja i m ijea. Kao to emo
vidjeti, ova istodobnost dvaju tipova izlaganja b itn o obilje
ava rad Balzaca-pisca: upravo ona, sp a ja n jem spoznaje
(jasne) i ideologije (konfuzne),114 ini djelo knjievnim (a ne,
kako Balzac k adto kae, povijesn im ili politikim ). Zbog
toga, s teo rijsk e toke gledita, nem a zapreke d a se p retp o
stavi p rouavanje oblika djela: uvjeren i sm o da em o preko
n jega nai naelo zbilje koje je u n jem u sadrano.
Oblik koji organizira ro m an esk n u rasp rav u , zbiljsku
(povijesnu) rasp ra v u i u m je tn u (je r se o slobaa iz jed n e od
tehnika kom pozicije rom ana), d a je jo j i sad raj: prouava
n je n aina p isa n ja n ije sam o po sebi dovoljno ukoliko se
nuno ne spoji sa sam im o b jek to m prie.
Ovaj tehniki problem , n a m e tn u t d v o stru k o m igrom,
Balzac ne rjeava izm iljanjem novog oblika, nego o d a b ira
n jem i davanjem novog u inka trad icio n aln o j form i, rom a
n esknom tipu o kojem je ve bilo rijei. Recim o rad ije d a on
pogaa rje e n je ovog p ro b lem a je r ono ovaj p u t ne ovisi o
svjesnom n a d z ira n ju nekog tehnikog sredstva: on ga po
gaa isp itu ju i m ijen u znaenja koje sistem u prik aziv an ja
d a je neoekivanu p rim je n u .
Izb o r tipinih o b jek a ta (osobe, m je sta situacije, do
b a . . . ) p o n a jp rije odgovara p o tre b i opisivanja: on om ogu
ava iden tific ira n je zbilje kao takve, prik aziv an je svakog
p ojedinog ele m e n ta neke situacije. Bilo bi lako pokazati na
koji nain u S eljacim a raz li ito st k a ra k te ra , k o ja im a i psi
holoku i socioloku funkciju, usp ijev a p rik a z a ti sloenost
buroaskog svijeta, njegovo raz je d in ja v an je u razliitim o b
lastim a koje su izm eu sebe privrem en o povezane; razlii
to st i pro m je n ljiv o st karaktera om oguit e pokazivanje
buroaskog svijeta u svim njegovim dim enzijam a: njegovu
sloenost i rea ln o st istodobno. Na tipu se m ogu uvijek

Jo5 jedn o m u tv rd im o d a se ne radi o kolaiu: fu n k cio n iran je rom ane

sknog sustava stvara su sret i njegove elem ente.

244
sve istananije odreivati drutvene kategorije. M eutim, do
gaa se da upotreba rom anesknih tipova stvara sasvim d ru k
iji uinak: ona sudi zbilji koju je prvotno gradila, i tada
se vraa na teoriju drutva. Tako knjievno sredstvo dobiva
svoj pravi smisao, ne iz potrebe da odraava zbilju u njoj
sam oj, nego sa svog m jesta u rom anesknom sustavu, shva
enom kao najbolje gledanje na tu zbilju.
Rom an uvlai u svoj tijek tipove zbog toga to su
njihovi m eusobni odnosi drukiji od zbiljskih (stvarni od
nosi izm eu tipova odreeni su realnim p ostojanjem d ru
tvenih grupa kojim a oni daju rom aneskni izraz), to su
odnosi odreeni sam om vrstom tipa, idealni odnosi: i u p ra
vo zbog toga funkcija tipa ne sam o da nee pomoi razli
kovanje, nego e jo stvoriti pom utnju.
Upravo ta dvostruka p riro d a rom anesknog o b jek ta daje
Balzacovu p othvatu realnost, ak grau, i ini od njega
djelo. Oba znaenja iskazuju se naizm jence i neprestano
klize od jednog do drugog.
Bit e jednostavnije ako se ovo objasni na jednom p ri
m jeru. Zna se kolika je vanost m jesta u odvijanju rom a
neskne fikcije: tre b a pokazati da je ta tipina funkcija
dvostruka. Poetak M alograana daje odlian p rim je r p r
vog shvaanja ob jek ta rom ana: dugi opis stvari (kue, na
m jetaja) p o put istraivanja (znaajka balzakovskog izlaga
nja) daje m jesto onom e to je Prvi nastup u ivotu opisao
kao drutvenu grau jednog doba: razabiru se sve pojedi
nosti kue, a funkcija im je da n a tem elju, na sam om de
koru pokau odnos m alograanstva spram buroazije, kako
se ono istodobno od re u je preko nje i n asu p ro t njoj.
Ovaj sloeni odnos uspostavljen je rasporedom rom anesknog
opisa: tipino m alograanski na m je ta j prislonjen je uz
buroaske zidove, u isti m ah ih k rije i istie: to m ateri
jalno ieznue daje sliku zbilje. Svi Balzacovi opisi voeni
su takvim norm am a; tako su u Seljacim a tri vana m jesta
radnje opisana sistem om su protstav ljan ja:
Zar Rigouova, Soudryjeva i G aubertinova kua za
ljude koji poznaju F rancusku ne p red stav ljaju sliku sela,
gradia i g rada s potprefekturom ? (str. 307).
Svako od ovih m je sta tipino je za pojedinu drutvenu
zajednicu, i u n jim a se odnosi izm eu d rutvenih grupa
isprepliu sam ostalno: tri osnovna oblika buroaskog u jed i
n javanja u provinciji pretvorena su u rom aneskne objekte.
Neobino je da se Balzac nikada ne zadovoljava na ovaj na
in ostvarenom istinitou, ne prihvaa je kao konanu. Iz

245
rom ana u ro m an tip doivljava pro m jen e: ako Soudryjeva
kua savreno p red sta v lja m ali grad, G aubertinova je tipi
na za glavni grad dep artm an a, provincijski grad, Saum ur
kao Issoudun, Angouleme ili Bayeux, ili pak izm iljena
m je sta u Seljacim a. Ova v a rijac ija ne po k o rav a se zahtjevim a
prip o v ije d a n ja (prim jerice: slikovitost) daju i k a d ru rad n je
geografski to n koji najb o lje odgovara Sceni: ona udovolja
va z ahtjevu da se taj k a d a r bolje isp u n i un o en jem p ro m
jena. Sam o Parizu dano je pravo da b u d e jed in stv en , je r je
om raznovrsnost sam a: ali da b i se sauvao id en tite t m aloga
grada, tre b a o pisati druge m ale gradove, je r su , napokon,
svi d ru k iji; to je zad ata k tog be sk ra jn o g opisiv an ja koji
odluuje razum ijevanje L ju d ske ko m edije. N asu p ro t onom u
to bi se n a jp rije m oglo povjerovati, tip je k a ra k te risti n iji
ako se dijeli na vie jedin stv en ih i neobinih p rim je ra k a.
M eutim , kako je ve reeno, fu n k cija tip a je n aru e
na, p o sta je ne ja sn o u tre n u tk u k ad ga povezujem o s drugi
m a, i to ne u realnom odnosu razlikovanja, nego izjednaa
vanja, oito izm iljenog. To se dogaa k ad Balzac kae: p ro
vincijski g rad je usp o ren i Pariz, a tak o ga i p rik a z u je u
Izg u b ljen im iluzijam a. N a isti nain u M alograanima, n a
su p ro t poetnoj jasnoi dekora, b uro ask i salon p rikazan je
ka sn ije kao saetak p red g ra a Saint-G erm ain. Ove slinosti
tipova, k oji n isu sam o razliiti, nego realno su p ro tstav ljen i,
ne s tv a ra ju se u sp u tn o ; one su, n ap ro tiv , k o n sta n ta Balza-
cova stila. Tip gubi svoju svrhu o d raav an ja zbilje da bi
p o stao m u tn a slika: on vie n ije k a ra k te risti an u pravom
sm islu te rijei, nego je izraz jed n o g sim etrinog id en ti
teta.
Da bi se ovaj p o m ak razum io, tre b a u stan o v iti m jesto
itavog sustava koji o d re u je organizaciju p rie. S Bal-
zacom ro m an kao glavni k a d a r dobiva Scenu, k o ja n ije n iti
jed in stv o m je sta , niti jed in stv o vrem ena, nego rom an esk n i
elem ent o dreen teo rijo m d rutva, neovisno o m etodi razli
ka, koja, uostalom , i slui da je opie. N ailazim o n a ve spo
m enuto shvaanje k o n s tru k c ije balzakovskog rom ana, ali
s d ru k ijim znaenjem : to je naelo n e u ro vn o teien a kon
s tru k c ija . R itam prie n ije shvaen kao raz b ije n , isprekidan:
epizode se niu s g rubim prijelazo m iz jed n e u drugu. To
se p o d u d a ra s razvojem koji o d re u je p riro d u Scene. Muti-
voda je pravi p rim je r tih form aln ih p rek id a: nak o n stati
nog, vrlo opirnog izlaganja o ivotu u Isso u d u n u , to stva
ra jed in stv o prie, isp ria n je nagli dolazak Philippea Bri-
d au a u g rad n a D esrochesov poticaj. N iim se n ije m ogao

246
predvidjeti ovaj dogaaj: pria iznenada dobiva novu dim en
ziju, odigrava se na sasvim drugoj razini. Ista stru k tu ra
uvijek daje rom anu oblik: vrlo duge opise grubo prekida
neki neoekivani dogaaj, za koji je opis nedovoljan: otuda
p o treba za novim opisom : na taj nain uspostavlja se tok
u n u ta r dem onstrativnog sistem a. Dogaaj je pojava neke
osobe, prethodno opisane p ortreto m . Prem a tome, model
prie, Scene, beskonano v arira i ponavlja se susretom situa
cije p o rtre ta , te se na taj nain dobiva dinam ina linost,
to Balzac naziva m oralnom snagom: poslije su sreta situa
cija se m ijen ja i novi elem ent vodi Scenu naprijed.
Ova izuzetno jednostavna organizacija prie ovisi o si
stem atskom prikazivanju zapleta: zaplet je rezultat sraza
m oralne snage i realne situacije, i on izaziva porem eaj
i nova sreenja. Zapravo, m oralni svijet uvijek je u suko
b u s realnim svijetom i sam ostalno se odreuje. Situacija i
individualna snaga uzajam no se prepleu, ali n ikad se ne
m ijeaju. Zbog toga je razum ljivo da je osnovna tem a
djela uspjeh i pokvarenost. Ova tem a je u isti m ah moral
na i drutvena: na njoj e se moi ustanoviti artik u lacija
koja o dreuje pravi ob jek t Scene. Pokvarenost se javlja
u tre n u tk u kad izm eu snage i situacije nastane toliki raz
m ak da je njihov sukob bezuspjean. To je ono to se do
gaa M axenceu G iletu opisano na sv retku M utivode:
Tako pogibe jed a n od onih ljudi koji su bili nam ije
njeni za velika djela da je ostao u sredini koja m u je
odgovarala; jedan ovjek s kojim je p riro d a postupala kao
s razm aenim djetetom , je r m u je bila podarila sm jelost,
hladnokrvnost i politiki duh dosto jan jednog Cezara Bor-
gije. Ali, odgoj m u n ije dao onu plem enitost misli i pona
anja bez kojih n ita nije m oguno ni u jednom pozivu.
Odgoj je oito jed in a veza izm eu situacije i snage:
zbog toga e se svi Balzacovi rom ani i baviti p itan jem od
goja ili pokvarenosti.
Prvi nastup u ivotu izvanredan je p rim je r rom ana pri-
lagoavanja, a Izgubljene iluzije neprilagoavanja:
Od Luciena se m oe sve oekivati, kako u dobru, tako
i u zlu (pism o d'Artheza).
Ah! To je p riro d a koja je lijepa sam o u svojoj sre
dini, na svom p o druju, pod svojim nebom (David Sohard).
S u sret moe zavriti p om irenjem ili p ru iti varljive re
zultate koji iskrivljavaju situaciju (vidi: M utivoda) ili osobu
(Rubem pr): tad a se p o etn a snaga razvija kao porok.

247
 U p retp o sta v lja n ju k a ra k te ra R astignaca, koji je uspio,
Lucienovu, koji je propao, v idjet e se sam o uveana slika
osnovne injenice naeg doba: slavoljublje koje uspijeva,
slavoljublje koje propada, slavoljublje od p o etk a ivota
(David S echard, predgovor I izdanju).
Osnovna injenica naeg doba: s n jo m analiza obiaja
dobiva rom aneskni oblik. Prilagoavanje i neprilagoavanje
su openitosti, tipini elem enti koji p o sto je bez obzira na
razliitost situacija.
Sve ovo je, p rem a tom e, k o heren tn o i vrlo jednostavno,
do te m jere d a k o h erencija gotovo vie n ije jed n a k a onoj
koja je p re th o d n o u tvrena. Svaki ovjek nosi jed an m oral
n i svijet: tre b a doznati da li e se taj svijet u do d iru s
jednom ili vie situ a c ija u sp je ti realizirati, ili nee, i u
kojem sm islu; jed a n m oralni sv ije t d o ista se moe razvijati
u s u p ro tn im pravcim a:
Svi p riro d n i zakoni im aju dv o stru k i uinak, i to pro
tivan jed a n drugom e (Izg u b ljen e iluzije).
Idealni pro g ram L ju d sk e ko m e d ije je s t ostvarivanje
svih m oguih su sre ta izm eu m o raln ih snaga i stv arn ih si
tu ac ija i p rikazivanje svih oblika moralnog prilagoavanja.
U pravo u Izg u b ljen im iluzijam a nalazim o teoriju tog
p rilagoavanja u n a jje d n o sta v n ije m obliku:
S adanje u s tro jstv o d ru tv a , koje je neusporedivo slo
enijeg sastava od s ta rih dru ta v a , im alo je za p o sljedicu
specijalizaciju lju d sk ih sposobnosti. N ekada su odlinici m o
rali b iti univerzalni, bilo ih je m alo i b ili su kao lu m eu
s ta rim naro dim a. K asnije, iako su se sposobnosti specijali
zirale, kakvoa je b ila u puena cjelo k u p n o sti. Tako je izuzet
no o prezan ovjek, kako se govorilo za Louisa X I, m ogao
svoje lukavstvo n a sve prim ije n iti; ali dan as se i ova oso
bin a specijalizirala. Stoga im a toliko razliitih lukavtina,
koliko je i zvanja. Lukava d iplom ata u nekom poslu i po
k rajin i izigrat e neki o sre d n ji o d v jetn ik ili seljak. N ajlu k a
viji n ovinar m oe b iti vrlo nevjet u trgovakim poslovi
ma . . .
A jed a n veliki rom anopisac m oe ne u sp je ti u poslovi
m a. Problem p rilagoavanja postav lja se o n d a k ad a neka
v rst tehnike podjele u sp o sta v lja razliito st, ovaj p u t u nu
tar m oralnog svijeta. Da se odri sklop Scene, nuna je nova
v rsta tipa: m oralni tip.
Sva ova razm iljan ja, ko ja su ideoloke p riro d e, m ogla
bi se p ro tu m a iti pozivanjem na tra d iciju (Swedenborg,
Saint-M artin, filozofski rom an). ini se da je vanije p ro tu

248
m aiti ih u vezi s problem atikom knjievnih oblika. Scena,
kom pozicija prie (situacija-eksplozija), tip, nisu u prvom
redu misli o svijetu i o ovjeku, nego rom aneskni objekti
koje je Balzac odabrao ili ustanovio ne toliko zbog toga
to su m u oni izgledali istiniti, zbiljski, nego zbog toga to
su oni bili, u pravom sm islu rijei, prenosnici zamisli. Sad je
razum ljivo kako je, izraavanjem dvaju shvaanja tipa (re
alni i m oralni tip), zapravo postavljen knjievni problem .
Kako je naznaeno u Predgovoru, s Balzacom rom an
p restaje prikazivati odnose izm eu pojedinaca, susrete u
pripovjedakom sm islu rijei. Ovi odnosi o b jek t su novog
rom ana sam o zbog toga to su pogodni za nastavljanje: po
jedinac im a m jesto u rom anu sam o kao lan niza. Ali i
tavo Balzacovo djelo izgraeno je n a dvostrukom obiljea
vanju tog n astavljanja. Pojedinac postoji u odnosu spram
neke situacije; a situacija je sam o prividno jednostavna:
ona zapravo rezultira iz pretp o stav k e da se realna sredina
(prikazana s pom ou razliitosti; prvi Balzacov sistem) i
m oralni svijet (prikazan s pom ou zbrke; drugi Balzacov
sistem ) p odudaraju. Preko tog dvostrukog navoda i rom a
neskni elem ent je dvostruko karakteristian : susreti izmeu
osoba, to je graa zapleta, znaajni su zbog toga to je i
sam pojedinac rezu ltat nekog susreta (on je dvostruko odre
en).
M oralni tip je knjievno sredstvo jednako kao i re
alni tip: zapravo, u razvoju rom anesknog govora oni se
najee b rk aju : isti tip moe biti m oralan i realan isto
dobno. Razlika izbija na vidjelo tek kad se postavi pitanje
odnosa izm eu dva razliita tipa, zapravo, m ogue su dvije
veze: odnos razlike i sup ro tstav ljan ja, koji izraava zbiljski
odnos: idealno jedinstvo, koje upuu je na n ajiru univerzal
nost. Ve sm o dali dosta p rim je ra za prvu vezu. M oralni
svijet, pak, lajbnicovski je svijet, gdje je uvijek i posvuda
isto, gotovo savreno: kuepaziteljice su kao i vojvotkinje,
sveenici nalik na sve druge v rste neenja: tu vie nema
razlike izm eu sirom aha i bogataa.
Seljak i rad n ik ale se na fini nain: iskau cijelu
svoju m isao i d odaju joj kakav groteskni izraz. U salonim a
se radi isto tako. Sam o to ondje d om iljata duhovitost
z am jenjuje slikovitu sirovost, i u tom e je sva razlika (Se
ljaci, str. 57).
Kieni jezik je k a rakteristian , tipian u svoj svojoj
openitosti: razlike su u tom sluaju sporedne. U sporeujui
i spajajui, knjievnost ne zna istinske granice i posvuda

249
pronalazi ne ja sn u jed n a k o st ko ja povezuje lju d e s one stra
ne d rutvenih razlika: isti p o jedin ac u p u u je n a realni i
m oralni niz (ga Soudry je k a ra k te risti n a za m ali p o k rajin
ski gradi, a to je i sa stanovitog gledita lju d sk e prirode).
Zar to n ije ivot kakav se jav lja u svim slojevim a
onoga to se obino naziva drutvom ! P ro m ijen ite sam o iz
raze! Ne kae se n ita m anje i n ita vie u najpozlaenijim
parikim salonima! (str. 287).
Sveenik iz T our sa p rim je r je za novu poulku k o ja je
unesena u rom an: p ouka p rek o izjednaavanja, a ne vie
preko razlikovanja.
Ovo je p ri a svih vrem ena; tre b a sam o m alo p ro iriti
uski krug u kojem osobe d jeluju, p a e se nai pokazatelj
dogaaja u najviim krugovim a dru tv a . . .
. . . dogaaji koji na neki nain tvore p red ig ru obiju
graanskih dram a, pred ig ru u kojoj su stra s ti toliko silovite,
kao da ih p otiu veLilki interesi.
Sam a Scena je tipina, je r je o na onaj n ajjed n o stav n iji
i n ajo d re en iji knjievni elem ent u kojem se odraava aro
likost m oralnog svijeta. Bez v ra ta i p ro zo ra to gledaju na
razliitost zbiljskog svijeta, savren a Leibnizova m onada,
Scena u sehi nosi beskonanost m oralnog svijeta.
Moda je sirovost ove slike za o sudu, u n jo j e se, vje
ro ja tn o , nai odbljesci k a ra k te ra M utivode, istin e k o ju sli
ka m ora o stav iti u sjeni. Neka! Ovaj tisu u p u ta ponovljeni
prizor s nevje ro ja tn im v arijan tam a, u svojoj g ru b o sti i ua
snoj istin ito sti tip je p rizora koji p ru a ju sve ene, n a svakoj
preki d rutvene ljestvice, kad ih bilo koji in te res izbaci iz
njihova lanca poslunosti i one dograbe mo. Poput velikih
p olitiara i njihovo je u v jeren je da cilj opravdava sredstvo.
Izm eu Flore B razier i vojvotkinje, izm eu vojvotkinje i
n ajbogatije burujke, izm eu b u ru jk e i velianstveno uzdr-
ane ene razlika je sam o u odgoju i u sredini u kojoj
ivi . . . i ne ini se da su te razlike b itno znaajne.
M eutim , u isto v rijem e dok n a taj nain u zbrci un i
verzalnog izraava koeficijentske razloge, Scena uspostav
lja red svijeta analognog zbiljskom sv ijetu i istim sredstvi
m a o stv aru je te p rotuslovne i kom p lem en ta rn e rad n je: raz
likovati i zbunjivati. Jo uvijek u Sveen iku iz Toursa tipovi
na kojim a e b iti iskuano idealno razjed in javan je slue i za
isticanje zbiljskih odnosa iznosei n a vidjelo igru sukoba
i saveza. Na poetku upnik R iro tteau , a s n jim i klan
Listom ere, p red sta v lja ju s ta ru a risto k ra c iju u jed n o m p ro
vincijskom gradu; T ro u b e rt je, nap ro tiv , zajedno s p rija

250
 teljim a gospoice Gam ard, potom ak buroazije. Rom an na
preduje sam o zbog toga to se ta o d reenja jav ljaju retro-
spektivno kao privrem ena i p reuran jen a. Iza T ro u b erta ocr
tava se Kongregacija; B irotteau, kojem u se postupno o du
zim aju njegovi tradicionalni oslonci, na k raju se utjee
uslugam a jednog liberalnog odvjetnika. Tako izbija na vid
jelo povijesno protuslovlje, upravo ono koje obiljeava 1830.
godinu: ono pokazuje raspadanje stare vladajue klase iz
vrem ena R estauracije, p odrku to je, da bi preivjela, m ora
traiti od buroazije, koja se otkriva kao istinski voa reak
cije! G ospoica G am ard je jed a n od izraza ove suptilne i to
ne povijesne analize, ali ona je tak o er i tipini lik stare
d je v o jk e . . . . Tip slui za opisivanje, ali i za tum aenje i
prosuivanje u okviru lane univerzalnosti.
N esklad izm eu realnog i m oralnog svijeta djelo i stvara
i saim a u isti m ah: ovaj nesklad n em a m jesta, ne postoji
izvan djela; m eutim , taj razm ak stv ara se tek naknadno,
nekom vrstom povratne rad n je rom anesknog stro ja: rije
je o sekundarnom , ne sluajnom , nego odreenom uinku
koji je dio rom ana. To om oguava bolje razum ijevanje m je
sta ideologije u k njievnom djelu: nije b itn o da li je au to r
k renuo od ideologije, koja je po p riro d i izvan sam og ina
pisanja; vano je da ostvarenje rom anesknog sustava na k ra
ju proizvede ideoloki uinak (konfuzija). N a taj nain ideo
logija je dio sustava, nije neovisna. Prem a m odelu drugih
analiza moe se rei da ovo pojavljivanje ideologije nazna-
ava stanoviti pom ak, greku, sloenost k o ja djelu d aje zna
enje. Balzacovo djelo, bolje od ikojeg drugog, zastu p a oba
vezu svakog pisca da kae jedno, a da istodobno govori i
druge stvari.
S astav balzakovske prie moe se p ro tu m aiti na dva
naina: p ri a eli u isti m ah o stv a riti dva oblika uopavanja.
Moe li se b ira ti izm eu dva tum aenja, rei da je jedno
dublje i pretp o sta v iti ga drugom e? ini se da bi bilo bolje
sauvati igru tog dvostrukog tum aen ja koje istovrem eno u s
postavlja dva znaenja i njihovu razliku. Balzac je isto toli
ko p olitiar koliko je i um je tn ik : on je i jed n o i drugo isto
dobno, jedno n a su p ro t drugom u, jed n o s drugim . Pogre
no bi bilo izdvajati u m jetn ik o ili politiko itan je: n ap ro
tiv, tre b a uoiti njihovo nuno zajednitvo.
U balzakovskoj prii m oglo bi se, vrlo openito, izluiti
dva tipa iskaza: neki su izravno povezani za u sp o stav ljan je
i funkcioniranje rom anesknog sustava; drugi su razdvoji-
vi; kao da su onakvi kakvi jesu iz ideologije preneseni u

251
rom aneskno tkivo (i zacijelo bi se jed n ak o lako mogli vra
titi u svoje izvorno m jesto). Iako u m nogo sluajeva nisu
n eprim jetni, oni su nerazdvojivi: ro m an je sainjen od n ji
hova ko n tra sta . K njievni tek st n ije hom ogena cjelina: nije
sm jeten sam o na jed n o m u n a p rijed p rip rem ljen o m m jestu.
M eutim , ovi razdvojivi iskazi nisu i razdvojeni: oni u djelu
nisu istinsk i iskazi, nego rom aneskni o bjekti; oni su izraz
nekog opisa, nekog prikaza; njihov poloaj, u n ato prividim a,
nije izravno ideoloki: nazoni su p rik a ziva n jem koje ih p ro
d ubljuje, p rek o n jih se iznosi tem eljn a razlika. Na taj na
in, oni nisu dodatak, nego uinak tek sta: znaenje dobivaju
sam o preobrazbom p reko koje p o sta ju elem enti procesa p ro
dukcije rom ana.
U pred av an ju o su bjektivnosti rom ana* A. B adion jas
no je postavio problem odnosa izm eu ideolokih i isto
rom anesknih iskaza. Dokazao je da se u ro m an u ideoloki
iskazi ne m ogu izdvojiti kao neovisne zbilje, enklave: ideo
logija je do te m jere u tk an a u tkivo djela da u n jem u dobi
va novi poloaj koji je odvaja od n jen e n eposredne prirode;
v ratim o se ve koritenom rjenik u : od iluzornog, to je
bila, ona po sta je fiktivna.
P rem a tom e, razum ljivo je, zbog ega zanem ariti poli
tiku ideologiju (praviti se kao da je nem a, o p rav d ati je ili
obznaniti) u Balzacovu djelu znai ne p rep o zn ati je kao k n ji
evno djelo. C itati L ju d sku k o m e d iju s negodovanjem znai
svesti je na n jen ideoloki proces i u njoj vidjeti sam o
djelo povjesniara ili novinara. Izdvojiti u n jo j ono to bi
otkrivalo istu um je tn o st, kao da o stalo nije vano, znai ne
spoznati njen u nunu sloenost.
Lipanj 1966.

* O dranom na E. N. S. 196566. Dio predavanja koji nas ovdje zanima

objavljen je u M arksistiko-lenjinistikim svescim a u listopadu 1966.

252
 Kazalo imena
A lthusser L.. 25. U6b, 170.
A ndrejev K ., 185. Foucault M.. 130, 131.
A rdan M.. 156. Francastel P., 148b.
A ristotel. 62. 66. 134, 174. Freud S 109, 132.

Badion A., 252. G araudy R., 63, 126.

B alibar R., 89b. G enette G.. 122, 124.
B alzac H 44. 45, 54, 55, 72, 93, 118, G orki M.. 100, 105.
203, 220-223, 225-227, 229, 230-232, G ram sci A., 147b.
234236, 242, 244246, 249, 251. G randville, 200, 206b.
B arthes R., 50, 55, 59. 123, 124, 126,
127, 128b, 146, 148, 167, 168, 169.
Baudelaire Ch., 23, 24, 25, 26.
B ergerac C., 149. Hegel G. W 126, 128.
Bonald, 222. Heidegger M.. 213.
B a n i Bruevi, 95. H ercen A., 97b, 103b.
Borgia C 247. H etzel, 141b, 145. 186.
Borges J. L., 214220. H om er, 129.
Bourdein, 67b. Hugo V., 42, 225 , 226.
B recht B.. 114, 231.
Breton A., 124b.
Buffon G. L.. 207, 222.
B utor M 128b, 148, 197, 229, 230. Jakobson R., 14.
Jam es H., 122, 123, 125, 126.
Joyce J., 214.
Camus A., 89.
Cline, 214.
Cervantes M., 214.
Com te A., 183b.
Condillac E. B., 207.
Chris ti A., 217.
Lacan J.. 125.
Lafargue P., 93.
Darw in F., 241. L am artine A., 133.
D escartes R., 74. Leibniz G. W 150. 250.
Defoe D., 173, 176, 178181, 186, 188, L enjin V. I., 72. 93 -9 8 , 100, 101,
195, 200, 206, 207, 208, 212. 103-112, 115, 117, 119, 168.
D iderot D., 119, 207. L6vi-Strauss Cl., 125.
Lewis J., 29.

E co U.. 73.
E ngeldhardt, 95. 104. 105.
E ngels F 93, 106, 179b, 207, 222.

253
Mane K., 22b, 65, 80, 83, 93, 179b, 194, S a rtre J. P., 71, 89, 128b.
207. S auderson, 119.
M artinet A., 125, 133. Saussure F., 133.
M athurin, 29. Schlegel A. W 128b.
M aupertius, 207. Scott W., 221, 222.
M enard P., 214, 216. S hakespeare W., 206b.
Sofoklo, 206b.
S o k rat, 128b.
S pinoza B., 20, 59, 60, 193
S tarobinski J., 128b.
Sue E ., 93.
Survillet, 237.
Sw endenborg E ., 248.

P ainter G., 50. Sklovski V., 40, 55.

Pavese C., 45, 55.
Platon 68, 69, 129.
Plehanov G. V., 93.
P liniie G., 174. 9 3 -9 6 , 1 0 0 -
Poe E . A., 2329, 47, 129, 147b, 150.
Propp V ., 39b, 47.
Proust M., 50.

U spenski G., 104.

Racine J., 122b, 128, 168.
Radckliffe A., 21, 28b, 29, 32, 34.
Reed J., 106.
Rim baud A., 167. Valdry P., 23, 124, 126, 216.
R obespierre, 225. V em e J., 41, 48, 72, 84, 85, 141149,
R ousseau J. J., 173, 189, 207, 220. 151154, 156b, 159, 161 b , 162164,
166, 169b, 170-187, 191, :192, 194207.

Saint-E xupery, 126.

Saint-M artin 248.
Sand G., 225.

254
 Sadraj
Uz Machereyevu Teoriju knjievne proizvodnje
(Vjekoslav M i k e c i n ) ................................................................
1. Neki elementarni pojmovi
Kritika i s u d ............................................................................
Oblast i p r e d m e t ......................................................................
Pitanja i odgovori ................................................................
Pravilo i zakon .......................................................................
Pozitivan sud i negativan s u d .............................................
Lice i n a l i j e ............................................................................
Improvizacija, struktura i n u n o s t ......................................
Autonomija i nezavisnost ...................................................
Slika i pojam: lijep jezik i istinit j e z i k ................................
Iluzija i f i k c i j a ............................................................................
Stvaranje i p r o i z v o d n j a .........................................................
Nagodba i ugovor ......................................................................
Eksplikacija i i n t e r p r e t a c i j a ...................................................
Implicitno i e k s p li c it n o .........................................................
Reci i ne r e i .................................................................................
Dva p i t a n j a ...................................................................................
Unutranje i iz v a n js k o ................................................................
Dubina i k o m p l e k s n o s t ..........................................................
2. Nekoliko kritika . . .
Lenjin, kritiar T o l s t o j a .........................................................
Knjievna analiza, grobnica s t r u k t u r a ................................
3. Nekoliko djela . . . .
Jules Veme ili pria s n e d o s ta tk o m ......................................
Problem to ga postavlja d j e l o .............................................
Analiza d j e l a .............................................................................
Funkcija r o m a n a ................................................................
Dodatak: Tematski praotac: Robinson Crusoe . . . .
Borgs d izmiljena pria ...................................................
Balzacovi Seljaci disparatni tekst .......................................
Kazalo I m e n a ..........................
Izdavaka rad n a organizacija
kolska knjiga
Zagreb, M asarykova 28
Za izdavaa
Josip Mall
G rafiki urednik
Tomislav Jukl
Lektor
M arija R oil
K orektor
Z lata Babl
T iskanje zavrSeno u trav n ju 1979.