Knjiga Jaspers Sokratpdf

Karl Jaspers
LJUDI SUDBINE
Sokrat, Budha, Konfucije, Isus
S njemackog prevela Dorta Jagic
Zagreb 2008
PREDGOVOR
PRVI PRIKAz obuhvaca ljude koji su svojim zivotom i osob—

nos*cu povijesno utemeljili éovjeko-bitak kao nitko drugi.
Potvrduje ih trajan utjecaj kroz tisucljeca sve do danas,
rijec je o Sokratu, Budhi, Konfuciju i Isusu. Snagu
njihovog povijesnog utjecaja nitko nije dosegnuo ni za
petinu, niti je s takve visine govorio jos* i nama danas. Moglo
bi se negodo- vati s*to ih se uopce naziva filozofima.
Medutim, oni su imali iznimno znacenje za sve filozofe.
Nisu nis*ta zapisali (osim Konfucija), ali su usprkos tomu
postali kamenom temeljcem snaznih misaonih pokreta.
Nazvali smo ih cetvoricom sudbonosnih ljudi. Orustoje
ispred i iza svega suvis*nog s*to filozofi nazivaju opcim
mnijenjem. Drugi ljudi visokih dosega mogli su za uée
krugove biti odjednako vaénog znacenja. Ali uporni i
obuhvatni utjecaj ove cetvorice kroz tisucljeca silan je tako
da uzdizanje njihovih imena znaci bistrinu svjetsko-
-povijesne svijesti.
7
SOKRAT
Izvori:
Platon (prije svega: Apologiy£f, briton, Fedon, Symposion, Tee-
tet i rani dijalozi). Ksenofont (Uspomene o Sokratu, Gozba,
Apologija). Aristofan (Oblaci). Aristotel (Metafizika)
Literatura:
Ivo Bruns, Izd. Meyer (IV, 427 i d., 435 i d.). Heinrich Maier,
Werner Jaeger, Gigon.
1. Biografski podaci (469-399.): Sokratov je otac bio kle-

sar, majka primalja. Nikako, dakle, nije bio otmjena
podrijetla, ali je bio gradanin Atene. Vodeci skroman
zivot bio je materijalno neovisan zahvaljujuci
skromnom na- sljedstvu i drzavnoj potpori koju su
dobivali svi Atenja- ni (kazalis*ni novac i tomu sliéno).
Izvrs*avajuci svoje voj- ne obveze, borio se kao hoplit u
peleponeskom ratu kod Deliona i Amfipolija.
Ispunjavajuci neizbjezne politiéke duznosti, predsjedao
je Vijecem 406. godine i zalagao se za pravdu nasuprot
podivljaloj gomili koja je zahtijeva- la pogubljenje
vojskovoda poslije bitke kod Arginuskih otoka. Ipak,
nikada nije trazio znacajniji polozaj ni u drzavi ni u
vojsci. Njegova éena Ksantipa nije igrala nikakvu ulogu
utom zivotu.
Neobiéno je s*to namje poznat Sokratov izgled. Onje prvi
filozof koji tjelesno ocrtan stoji pred nama. Bio je
ruzan,
9
KARL JASPERS: LJUDI SUDBINE
buljavih ociju. Tupasti nos, debele usne, debela trbus*ina

i zbijena tjelesna konstitucija cinili su ga nalik silenima
i satirima. Celicna zdravlja, s lakocom je podnosio
napor i hladnocu.
Nas”aje predodéba Sokrata slika starijega covjeka. O nje-
govoj mladosti nigdje nema ni spomena. Odrastao je u
Ateni, mocnoj, bogatoj i procvjetaloj nakon perzijskih
ratova. Bilo mu je gotovo cetrdeset godina kada je za-
pocela tragedija peloponeskog rata (413.). Tek je od
tog vremena postao poznatom javnom figurom.
Najraniji dokument predaje Aristofanovi su Oblaci
(423.) koji ga ismijavaju. Doéivio je poraz, katastrofu
Atene (405.). U sedamdesetoj mu godini demokracija
sudi zbog bezboé- nosti. Umro je 399. iskapivs*i pehar
otrova kukute.
2. Njegov se duhovni razvoj moée otkriti samo posredno.

Sokrat je poznavao filozofiju prirode Anaksagore i Ar-
helaja. Doéivio je prodor sofistike i usvojio je
njezinu vjes”tinu. Nije ga zadovoljilo ni jedno ni drugo.
Filozofi- ja prirode nije pruéala pomoc cov}ekovoj dus*i.
Dodus”e, sofistika je postavljanjem pitanja mogla
mnogo postici. Ali u nacinu na kojije to cinila, grijes*ilaje
u novatorskom umis*ljenom znanju ili u nijekanju svake
vrijednosti tra- dicije. U ovom vrtlogu mis”ljenja Sokrat
nije ponudio nikakvo novo ucenje, pa cak ni ucenje o
odredenoj meto- di, koja bi vec sama po sebi bila
dovoljna.
Nekogase dana u Sokratu morao dogoditi preokret. Kada
je spoznao nesposobnost prirodne filozofije za prvotna
pitanja, i kakoje u sofistici uocio pokvarenost, znao je
da ni neko drugo ograniceno mis”ljenje nije ono pravo.
No, ponijelagaje svijest ovlastitom pozivu, boéanskom
nalo- gu. Premda uvjeren u taj poziv kao s*to su to bili
uvjereni
l0
SOKRAT
proroci, ipak nije bio u posjedu objave poput njih.

Nika- kav mu bog nije nalozio prenijeti ljudimas“to muje
on ot- krio. Nije imao nicega drugog do zadace da, jer
je i sam covjek, traga zajedno s ljudima.
3. Razgovor: Sokratovski razgovor bio je temeljna

zbilja njegova zivota: razgovarao je sa zanatlijama,
drzavni- cima, umjetnicima, sofistima, heterama.
Zivot je pro- vodio, kao i toliki Atenjani, na ulici, na
trgu, navjezbali- s”tima, sudjelujuci u gozbama. Bio je
to zivot u razgovoru sa svim i svakim. Medutim,
tavrsta razgovora bila je Atenjanima nes”to posve
novo, neuobicajeno: razgovor koji uzbuduje,
uznemiruje, plijeni dus”u u samoj njezi- noj biti. Ako
je stvarnost razgovora bila zivotnim obli- kom
slobodnog Atenjanina, onda je razgovor sada, kao
sredstvo Sokratovog filozofiranja, postao necim posve
drugim. Iz same je naravi stvari za istinu neizbjezno da
se otkriva samo pojedincu u zajednis*tvu s
pojedincem. Da bi postao jasan, Sokratu su trebali
ljudi, a bio je uvjeren kako je i on potreban njima. Ali
prije svega mladicima. Sokrat je zelio odgajati.
Ono s”to je njemu znacio odgoj, nije neko usputno zbiva-
nje koje upucenik izaziva u neupucenomu, nego
element u kojem ljudi medusobno dolaze do samih sebe
tako s”to inn se otkriva istina. Mladici su mu pomagali
onda kadaje on njima htio pomoci. Stoga se dogadalo
sljedece: otkri- vanje potes*koce u naoko
samorazumljivom,dovodenje u nedoumicu,
prisilanamis”ljenje, nauk traganja, neprekidno
postavljanje pitanja i suocenje s odgovorima nos”eno
osnovnim uvidom daje istinaono s”to povezuje ljude. Na-
kon Sokratove smrti iz ove se temeljne stvarnosti
rodilo prozno pjesnis”tvo dijaloga ciji je majstor bio
Platon.
11
KARL JASPERS: LJUDI SUDBI NE
Sokrat se ne suprotstavlja cjelokupnom pokretu sofi-

stike kao kasnije Platon. On ne osniva nikakvu
stran- ku, ne bavi se ni propagandom ni utjerivanjem
pravde. Ne utemeljuje nikakvu s”kolu kao instituciju.
Ne donosi nikakav program za reformu drzave,
nikakav sustav znanja. Ne obraca se ni publici ni
narodnoj skups”tini. U Apolog!l!‘kaze: »Obracam se
uvijek pojedincu«, i to na jednom mjestu ironicno
razjas”njava: »nitko tko mno- zinu naroda susrece
otvoreno i pos”teno nije siguran za svoj zivot; stoga se
mora ograniciti na obracanje pojedi- nu ako zeli biti
borac za pravdu i bar neko vrijeme ostati nazivotu.«
Slobodno to mozemo razumjeti obuhvatni- je. Neistina
trenutnog stanja, bez obzira je li sustav de- mokratski,
aristokratski ili tiranski, ne moze se ukloni- ti velikim
politickim akcijama. Pretpostavka je svakog napretka
dase pojedinac odgoji odgajajuci samoga sebe, dase
probudi i dozove u stvarnost onu jos” skrivenu sup-
stancu covjeka, i to na putu spoznaje koja je istodobno
unutras”nja aktivnost, znanja koje je istodobno i vrlina.
Tko postane pravi covjek, postat ce ujedno i pravi gra-
danin.
U tom je slucaju, medutim, bitan pojedinac kao pojedi-
nac, neovisno o njegovu uspjehu i utjecaju u drzavi.
Ne- ovisnost onoga kojije ovladao sobom (eukrateia),
prava sloboda koja raste s uvidom, posljednja je osnova
na kojoj covjek stoji pred bozanstvom.
4. Supstancija Sokratovoga ñ ivota:Ako.je fi1ozofija»uéenje«,

onda Sokrat nije filozof. U sklopu grcke povijesti
filozofije kao povijesti teorijskih pozicija za njega
nema mjesta. Sokrat je bio bitak-na-putu u mis”ljenju
sa znanjem neznanja. Sokrat poznaje granice na
kojima prestaje
12
SOKRAT
vrijediti dokaz, ali na kojima se za svaku upitanost u jos*

jacem svjetlu odrzava supstancija iz koje zivi.
Ova supstanca je Sokratova poboznost, ali prvenstve-
no kao vjerovanje da se nevarljivom dovodenju u pita-
nje istina naprosto mora ukazati; da se iskrenoj svijesti
o neznanju ne objavljuje nis*tavilo nego odlucujuce zna-
nje o zivotu. Drugo, ona se javlja u vjerovanju u bogove i
bozanski karakter polisa. Treci put se javlja u unutras*-
njem, demonskom glasu.
Prvo: Kada Menon (u Platonovom dijalogu) razgovarasa
Sokratom ovrlini(arete) i zbog Sokratovih pitanja zapa-
da u bezizlaznu situaciju, kaze:»Vec sam cuo da se
samo pretvaras* kako ne znas* nis*ta i da druge dovodis* u
neznanje. I sada si me zacarao i zavracao, posve me
potcinio, tako da ostajem pun neznanja... kao da si po
svemu nalik onoj ribi drhtulji. Jer i ona svakoga tko
joj se prima- kne paralizira... Kada bi kao stranac u
nekom drugom gradu dopustio sebi nes*to slicno,
zatvorili bi te kao op- sjenara.« Sokrat nato
uzvraca:»Usporedbas drhtuljom je, dodus*e, samo onda
tocna kad bi se ova paralizirajuca riba djelujuci na druge
i sama ukocila; ako ne, onda to nije tocno. Jer, ako
druge dovodim u nedoumicu, onda to u potpunosti
cinim i sa samim sobom.« U istom stanju kaée
Teetet: muti mi se u glavi, a Sokrat kaze daje to
pocetak filozofije.
Iz nedoumice raste uvid. U Menonu se to ilustrira pri-
mjerom: neki rob, koji. u prvi mah pun samopouzdanja
odgovara na neko pitanje iz matematike, zapada u ne-
doumicu, spoznaje svoje neznanje, medutim, zahvalju-
juci daljnjim pitanjima ipak dolazi do ispravnog rjes*e-
nja. Prema ovoj matrici se odvija kristalizacija istine u
razgovoru. Oba je partnera jos* ne poznaju. Ali, ona je tu,
obojica kruze oko nje, vodeni njome.
13
Sokrat éeli pokrenuti tragalacki napor, ali svjerom u

na- laéenje. On usporeduje (Teetet) tu djelatnost
svjes*tinom primalje. Teetet ne zna odgovor, sebe
smatra nesposob- nim pronaci ga, nije ga ni od drugih
saznao, i kaée »a ipak ne mogu ga prestati traziti«.
»Imas* trudove«, kaze Sokrat, »jer nisi prazan, nego
bremenit.« I sada Sokrat opisuje nacin svoga
razgovaranja s mladicima. Poput primalje istraéuje je li
u pitanju gravidnost ili ne, spo- soban je svojim
sredstvima izazvati ili ublaéiti bolove, i razlikuje pravi
porod od laznog radanja. Tako ispituje je li rijec o
prividnom ili laznom porodaju u duhu mladica.
Pritom on sam ne rada mudrost, i utoliko je zamjer- ka
kako on samo postavlja pitanja na mjestu. Jer »bog me
prisiljava na pomaganje pri radanju, ali mi nije dao da
radam.« Odatle se cini da oni koji s njim razgovaraju
isprva jos* manje znaju, ali to samo zato s*to su
oslobode- ni prividnog znanja. Radanje je, medutim,
»djelo moje i bozje«. Sokrat ne daje, on pus”ta drugog
da stvara. Kad onog koji prividno zna dovede do toga
da ovaj osvijesti svoje neznanje i tako mu omoguci da
sam dode do pravog znanja, onda covjek tako stjece
iz cudesne dubine ono s*to je zapravo vec znao a da
toga nije bio ni svje- stan. Time je receno: svatko mora
pronaci spoznaju u samom sebi, ona se ne moze
prenositi poput robe, nego se jedino moze probuditi.
Ako se spoznaja javi, onda je ona istodobno ponovno
sjecanje na nes*to s*to je iskon- ski vec bilo znano. To
cini shvatljivom cinjenicu da ja mogu filozofski tragati
a da ne znam. Neka je sofisticka misao glasila: mogu
traziti samo ono s*to znam; ako ga znam, ne moram ga
traziti, ako ga ne znam, ne mogu ga ni traziti. Nasuprot
tomu, filozofirajuci ja traéim nes*to s*to vec znam.
Medutim, to znam samo u nesvjesnosti
14
SOKRAT
nekog istinskoga sjecanja, a htio bih da to znam u

svjetlu sadas“nje svijesti.
Odatle je Sokratovo postavljanje pitanja, ras“clanjivanje
i ispitivanje nos“eno vjerom da u ustrajno pos“tenom mi-
s“ljenju ono istinito iskrsava u sadas“njosti, uz bozju
pomoc, na temelju vlastitoga uvida. Do toga ne
dovodibez- vrijedno mis*1jenje pomocu rijeci nego
sadrzajno mis“ljenje koje polazi iz temelja. Odatle
vjera.
Drugo: Sokrat je vjerovao u bogove predaje, prinosio je
zrtve, pokoravao se autoritetu Delfa, sudjelovao je u svet-
kovinama. Ono s“to se ne moze uciniti, ne moze htjeti
— iz cega sve htijenje i mis*ljenje dobija svoj sadrzaj — to
ne moze biti zatomljeno ili zaobideno, kao s*to su to
mnogi sofisti éinili. A moguce je, opet, u njemu disati,
pokora- vati mu se u strahopos“tovanju i tu traziti
temelj bez ko- jegje sve beznadno. Tako je to radio
Sokrat. Odatle veli- ka, divna, sebe same svjesna naivnost
Sokratova, kojapo- tjece iz povijesno utemeljenog
samorazumijevanja koje neshvaceno izvire iz dubine
bivanja. Tamo gdje vlastiti uvid ne rada odluku, tu je
potrebno podrediti se religiji otaca, zakonima drzave.
Sokratje ostao neraskidivo vezan za drzavu svoga podri-
jetla, za drzavu Solona, perzijskih ratova, Perikla, za
dr- éavu nepredmnijevano utemeljene i neprekidno
ucvr- s“civane zakonitosti kojaje jedina cinila njegov zivot
mogucim. Odatle Sokratovavjernost zakonu.
Povodom bitke kod Arginuskih otoka, odbio je
provodenje glasanja jer je ono u datim okolnostima
bilo nezakonito. Odbio je da bijegom iz zatvora
izbjegne zakonima, koji su op- stajali éak i kada se
unutar njih dogodila nepravda. Ni- s“ta ga nije moglo
omesti. Tiranija Tridesetorice je mu zabranila
poucavanje, a demokracija gaje ubila. Sokrat
15
nije pripadao nijednoj stranci. Medutim, nepokoleblji-

vo se pridréavao duha zakona u povijesnom obliku aten-
skoga polisa. Sokrat koji se obracao pojedincu, pretva-
rajuci osobnu odgovornost u bezuvjetnu, ispitujuci kri-
ticki sve pod sudackim tronom istine koja se pojedincu
javlja u pos*tenom mis*ljenju, nije htio, poput Alkibija-
da, pretvoriti dréavu u instrument osobne volje za
moc, spreman djelovati i protiv dréave u kojoj je
roden, niti je htio postati obeskorijenjeni gradanin
svijeta. Nika- da ne bi pomislio na to da, poput Eshila,
pod stare dane ode na Siciliju ili, kao Euripid, u
Makedoniju, ogorcen na dréavu-domovinu. On se u
svojoj egzistenciji bespogo- vorno poistovjecivao sa
Atenom. Stavljenog pred izbor: progonstvo ili smrt,
Platon ga u Apologiji prikazuje kako bira smrt: »Bio bi
to lijep éivot kada bih u ovim godina- ma postao
iseljenik koji luta naokolo mijenjajuci jedan grad za
drugi.» U Kritonu prikazuje Sokrata kako se za- klinje u
zakone. Samo zahvaljujuci njima postoji dréa- va,
zahvaljujuci njima gaje otac dao na ucenje. Priznao je
zakon ostavs*i u zemlji i pretpostavljajuci smrt izgnan-
stvu u sudskom procesu. Stoga on ne zahtijeva jednako
pravo protiv njih nego se smatra obveznim pokoriti im
se. Mora se podrediti sudskoj odluci kao naredbi da se
ide urat i értvuje zivot. Kao ni prema ocu i majci, tako
ni prema domovini ne smije upotrijebiti silu, cak ni
onda kada misli daje nepravedno ono s*to mu se
dogada.
U tome se Sokrat razlikuje od sofista. Premda im moée
sliciti zbog bezobzirnosti kritiékog dovodenja u pitanje,
on sam ipak nikada ne napus*ta povijesno tlo, smjerno
priznavajuci zakone polisa, ciji smisao sebi razjas*nja-
va kroz razmis*ljanje. Prvo valja priznati tlo na kojemu
stojim i iz kojeg dolazim, tlo koje uvijek ostaje prisutno
jer cu bez njega kliznuti u nis*tavilo.
16
SOKRAT
To je Sokratova specificnost i znacenje: on radikalizira

kritiku do kraja, a ipak éivi pod apsolutnom
instancijom, koja se moée zvati istina, dobrota, razum.
Ona znaci bezuvjetnu odgovornost za onoga koji
misli; on ne znapre- ma kome i govori o bogovima. Sto
god se u realnosti dogodilo, ovdje ostaje za njega
cvrsto stajalis”te. Ono se ne rasplinjava u beskonaénoj
metamorfozi stvari.
No kada dode do nesrece, kada se na nj sruci nepravda
i unis”ti gavlastiti polis, onda on potpuno éivi prema
ak- siomu: bolje je podnositi nepravdu nego je
nanositi. So- krat ne zna za suprotstavljanje svojoj
zemlji, bogu, svijetu. Nesreca za njega ne postaje
predmet pitanja u smislu opravdavanja boga. On odlazi
u smrt bez gnjeva i prkosa. Kod njega nema ni ocaja u
pitanju teodiceje, niti njezi- nog utjes”nog rjes”enja.
Naprotiv, on éivi u smirenosti iz neovisne
samouvjerenosti pravednika. Nije vaéno kako su dobra
razdijeljena u svijetu, ono jest jedino bitno éi- vot po
normi istine koja se osvJetljava u mis*ljenju. Ako
covjek traéi jamstvo, znanje, vjersku spoznaju boga,
besmrtnosti, kraja svih stvari, onda mu Sokrat to
uskracu- je. Covjekov smisao je u vjeri da dobro
postoji. Pozitiv- no neznanje neprestano ukazuje na
mjesto na kojemu sam ja sam, jer dobro spoznajem
kao istinito, igdje je na meni da gavrs”im.
Treée: Ono s”to se u konkretnoj jedinstvenoj situaciji
treba uciniti, to se po Sokratu ne moée u svakom slu-
caju obrazloéiti ispravnim mis”ljenjem. Bogovi dolaze
u pomoc. Taje pomoc granica na kojoj vlada pokornost
bez uvida. Sokrat izvJes”tavao demonskom glasu koji mu
se obracao u presudnim trenucima jos” od djetinjstva:
»To je glas koji se moée cuti samo kao upozorenje,
dabi odvratio od neke namjere, nikada, medutim u
smislu
17
KARL JASPERS: LJUD I SUDBINE
nagovaranja.« Taj ga je glas, primjerice, zadréavao

svaki put kadaje htio stupiti na politicku scenu. Kod
ucenika koji su ga napustili, a zatim iznova traéili
kontakt s njim, taj je demonski glas jednima branio a
drugima dopus*tao daljnje druéenje. Cudno i
ohrabrujuce je dje- lovala na njega s*utnja tog glasa
zavrijeme procesa:»Po- znati, demonski glas je u
posljednje vrijeme bio neprekidno éiv i upozoravao
me cak povodom beznacajnih stvari kad bih bio na
putu da pogrijes*im. A upravo sada me zadesilo nes*to
s*to se zaista moée smatrati najvecim zlom (smrtna
presuda). Boéanski znak u meni nije me upozorio
nijutros rano kada sam napustio kucu, ni dok sam
dolazio ovamo na sud, niti pak na bilo kojem mjestu
mog izlaganja kada bih zaustio nes”to reci... poznati
znak upozorenja nebi nipos*to izostao u slucaju da
mije namjera bila sretne prirode« (Apologija).»Prije
mene«, kaée Sokrat,»tes*ko daje postojao netko tko je
imao takav upozoravajuci glas« (Dréava).
Glas ne dovodi ni do kakve spoznaje. Niti potice na neko
odredeno djelovanje, samo kaée »ne«. I ne izrice neko
opce ne nego samo za danu situaciju. Glas sprecava
rijeci i djela koja bi dovodila k nesreci. A Sokrat se bez
uvida pokorava tom glasu koji zabranjuje. On ne
predstavlja nikakvu objektivnu instanciju, nije
komunikabilan. Po- stoji samo za Sokrata i njegove cine,
ne za druge. Na njega se ne moée pozvati radi
opravdavanja, moée se samo izvjes*tavati o njemu u
vidu ukazivanja.
5. Sudskiproces: S jedinim izuzetkom kraja, Sokratov éi-

vot nije bio dramatican éivot. Proces zbog bogohulje-
nja okoncan je smrtnom presudom. Ovakav ishod nije
slucajan; imao je dugu pretpovijest. Aristofanovi
Oblaci
18
SOKRAT
prikazuju Sokrata koji se bavi filozofijom prirode,

nebeskim pojavama i podzemnim stvarima, koji
nijece na- slijedene bogove, na njihovo mjesto
stavljajuci zrak i oblake, koji poucavavjes”tini
sprovodenja necega s”to cak moée biti i nepravedno, i koji
svoje poucavanje naplacuje u novcu. Nama poznati
Sokrat je cinio upravo suprotno. Kasnije su zamjerke
postajale sve brojnije: Sokratje, navodno, zavodio na
nerad, koristio interpretaciju pjesni- ka da bi na njima
temeljio prijestupnicka ucenja, dok su se u njegove
ucenike ubrajali i tako nenarodno nastro- jeni ljudi kao
s”to su Alkibijad i Kritija. Ta tako zapanju- juce
neistinita slika moée imati svoj uzrok u tome s”toje
Sokrat u mladim danima doista bio upucen u filozofiju
prirode i sofistiku, a prije svega sto je slovio kao
pred- stavnik novog filozofskog pokreta uopce;
pokreta kojem se odupiralo raspoloéenje naroda.
Narod je zami- jenio sofistiku s onim tko ju je
prevladao. Jer, nacin tog nadilaéenja putem novog
etosa mis”ljenja bio je nepod- nos”ljiv. Sokrat je
neprekidno pitao, navodio na temeljna ljudska
pitanja, ada ih nije sam rjes”avao. Zbunjenost, svijest o
podredenosti, kao i pretenzija koja je iz njega izbijala,
izazivali su ljutnju i mrénju. Jedna je takva reakcija
Hipijina:»Ti bi uvijek htio druge ispitivati i dovo- diti u
s”kripac, ada sam nikada ne odgovaras” i ne otkrivas
svoje mis”ljenje. la ne éelim da me zavaravas”...« (Kseno-
font). Tako je Sokrat 399. godine doveden pred sud
pod optuébom: Sokrat se ogrijes”io o zakon jer ne
vjeruje u bogove domovine, poklonik je vjerovanja u
novu vrstu demonskog, kvari omladinu.
Sokrat je, ocigledno, desetljecima ignorirao optuébe.
Za njegova éivota nije postojala literatura koja bi
branila njegovu filozofiju. On sam nije napisao
nijednu rijec.
19
KA 1 L JASPERS: LJUDI SUDBINE
Nije se otmjeno povlaéio i nije kultivirao neku s”kolu u

zatvorenom krugu nego se stalno izlagao s”iroj
javnosti na ulici. Premda je uvijek razgovarao samo s
pojedinci- ma, Atenjanima nije davao mira.
Sokratova obrana dostize vrhunac u reéenici da mu je
bogdao nalog da svoj zivot posveti ispitivanju sebe i dru-
gih.»Ovaj zadatak mije dodijelilo bozanstvo kroz orakul,
snove i sve moguce znakove kojima se uopce bozanska
volja oglas”ava éovjeku«. On je taj nalog prihvatio.
Zato morai ustrajati na ovoj poziciji preziruci opasnost i
smrt.
»Pokoravat cu se vis”e bogu nego vama, i dokle god
bu- dem imao snage i daha necu prestati traziti istinu,
upo- zoravati vas i prosvjetljivati, i da svakom od vas s
kojim me sluéaj spoji probudim savjest na moj
uobiéajeni na- éin: Kako to, brate moj, da se ne brines” i
ne vodis” raéuna o uvidu, istini i s*to vecem uzdizanju
svoje dus”e?« Njegova obrana prelazi u napad na
suce:»Ako me pogubite, sebi cete nanijeti vecu s*tetu
nego meni.« Njega, dodus*e, mogu ubiti, prognati, lis*iti
gradanskih prava. Mno- gi to mogu smatrati velikom
nesrecom. »Ja, medutim, ne drzim to za zlo nego sam
naéin na koji nepravedno éovjeka lis”avate éivota.
Atenjani bi se ogrijes”ili o poklon koji imje podario
bogposlavs”i im Sokrata: Jer ako mene pogubite,
necete lako naci drugoga takvoga koji bi, ma koliko to
smijes*no zvuéalo, bio mamuza koju je bog podario
vas”em gradu... tko ce vas bez prestanka upozora- vati,
buditi, koriti... No mozda cete, sliéno onom kojeg iz
sanjivosti budi obad, udariti po meni u svom gnjevu da
bi preodgojili svoj kasniji zivot.« Medutim, u suza-
ma preklinjati suce, kao s”to je obiéaj, nije ni primjere-
no, ni pravo ni pobozno.»Jer sudac nije ovdje da pokla-
nja pravdu nego da presuduje, nije ovdje da se ponas”a
susretljivo nego da izriée pravdu prema zakonu.«
20
SOKRAT
Sokratova smrt odredilaje njegovu sliku i njegov utjecaj.

On je muéenik filozofije. Ali je isud o pravnom
ubojstvu najveceg gradanina Atene dovoden, jednako
tako, u pitanje: Sokrat se, navodno, bez tes*koca mogao
spasiti od- govarajucom obranom. Prkoseci ljudskoj
snazi, Sokrat je nadmeno ismijavao suce. Nije htio
izbjeci pogubljenje lako izvodivim bijegom. Nije
pokazao nikakvu spre- mnost na priklanjanje
nepisanim konvencijama zajednice. Sokrat je sam
izazvao svoju smrt, on je nju trazio; nije rijeé, dakle, ni
o kakvom pravnom ubojstvu vec o pravnom
samoubojstvu. Takvo shvacanje, koje umjesto ubojica
okrivljuje ubijenog, gubi iz vida da Sokrat svoje
boéansko pozvanje — da djeluje zbog istine - ne rasipa
na neko »pristojno« prilagodavanje prosjeénoj neisti-
nitosti. On je bio istinski muéenik, to jest svjedok.
Medutim, argumenti protiv teze o pravnom
ubojstvu ipak su vrijedni paznje, i to ne za procjenu
Sokrata nego za éitatelja tekstova o njemu. Kao isve
sokratovsko, tako ni njegova obrana nije 1is*ena
opasnosti za nas*e razumijevanje, nas koji dolazimo
kasnije. Spomenuta obrana ima svoju vaénost samo
u vezi sa Sokratovim lilozofi- ranjem. Apstraktno
shvacena, ona stvara u éitatelju pogres*no unutras*nje
raspolozenje, dovodi gado ogorceno- sti, prkosa,
pogres*nog duhovnog uzdizanja. Sam éitatelj, umjesto da
se uklopi u Sokratovo osnovno drzanje, postaje,
naprotiv i sam ponosan, bahat,jer on i nehotice So-
krata dozivljava bahatim. On uziva u vrijedanju naroda i
sudaca. A grijes*i time s*to izvodi opca pravila iz Sokrato-
ve apologije i stvara od njih apstraktni uzor. Samo onaj
koji sokratovski misli mogao bi poput Sokrata
autentié- no raditi i umrijeti. Vec se Platon ne bi tako
ponio.
Drukéije shvacanje prvo je obrazlozio Hegel: Atena je
bila u pravu jerje branila svoju bit; Sokrat je bio u
pravu
21
jerje otpoceo novu epohu cijaje pretpostavka bila raza-

ranje te biti. Takva apsolutizacija povijesti i takva estet-
ska objektivizacija u tragicnom konfliktu cini se potpu-
no neprimjerena Sokratovom slucaju. Silne metamor-
foze duha epoha ne znace apsolutno pravo svake
epohe i time vis*e razlicitih prava. U svim epohama
zraci ono s*to vrijedi za coyjeka — ako se ljudi pojavljuju
kao ljudi. Ono s*to se cini podlijeée vis*em sudu nego
s*to je to sud povijesnog razumijevanja. Sto je istinito,
a s*to pogres'- no i nisko ne smije biti zamagljeno u
tragicnoj viziji.
Pomirenje sa Sokratovim smaknucem nemoguce je osim
putem njega samog. On je umro bez prkosa i optuébe
—
»ne osjecam nikakav poseban gnjev prema onima s*to
su me ‹osudili i optuéili« — to su bile njegove
posljednje rijeci. Uvjeren je: za pravednog covjeka ne
postoji zlo, a njegov slucaj bogovi nece ostaviti na
cjedilu.
Medutim, njegova je posljednja rijec glasila:»Objavlju-
jem vama koji ste me osudili: nakon moje smrti brzo ce
vas stici kazna. Broj ce onih koji ce od vas traziti
polaga- nje racuna rasti; ja sam ih do sada zadréavao.
Oni ce po vas biti utoliko opasniji ukoliko su mladi.
Naime, vara- te se ako yjerujete da cete uklanjanjem
ljudi zaustaviti poruge na racun vaseg nepos*tenog
nacina éivota.«
6. Platonova idealizacija Sokrata: Sokratova slika u

Plato- novim dijalozima nije izvjes*taj u smislu
povijesne realnosti scene, vodenja razgovora,
recenica. Medutim, premda nije izvjes*taj, nije ni
pjesnis*tvo. Ono s*to je Pla- ton izmislio, bilo je
izmis*ljeno u smislu te stvarnosti, u stvarnosti te
tajanstvene osobe mislioca kojoj je nemoguce naci
paralelu. Ta nam slika postaje bliska uku- pnos'cu
dijaloga koji se medusobno nadopunjavaju.Ako
22
SOKRAT
bismo htjeli razlikovati razlicite likove u vremenskom

slijedu dijaloga, kao kasnije u plastici, onda bi oni ipak
bili povezani u vidu modifikacija jedinstva. Ova
cjelina, vis*estrano raskriljena sama je idealizirana
stvarnost. U njoj je apsurdno traéiti realnost u smislu
povijesno-filolos*kog eruiranja cinjenicnosti koja
podlijeée fotograf- skoj i fonografskoj mjerljivosti.
Onoga koji negira povijesnu realnost ne moéemo
uvjeriti dokazima. Platon je morao biti tu, vidjeti i
prenijeti Sokratovu stvarnost. Za- hvaljujuci Platonu
moéemo vidjeti ono s*to je on vidio: Sokrata prije
njegove smrti (Apologija, Kriton, Fedon)
— i za éivota (Symposion, Fedar).
Sokratova smrt pruéa sliku vedre opus*tenosti u
neznanju, ispunjenu neiskazivom sigurnos*cu.
Neznanje je pocetak i kraj svakog govorenja o smrti.
So- krat promis*1ja: oni koji se pribojavaju smrti
umis*ljaju kako znaju ono s*to se ne zna. Moéda smrt
predstavlja najvecu srecu, a oni se smrti boje kao da
znaju daje ona najvece zlo. Mogu se odvagati
mogucnosti: smrt ili nije nis*ta, bez osjecaja bilo cega,
kao pocinak bez sna; citavo vrijeme tada ne izgleda
duée od jedne noci najljep- s*eg spavanja. Hi je smrt pak
selidba dus*e na neko drugo mjesto, tamo gdje se nalaze
svi umrli, gdje pravedni suci govore istinu, gdje se
mogu sresti i nepravedno osudeni i pogubljeni, gdje
traje nastavak éivota u razgovoru dabi se dalje
istraéivalo tko je mudar, i gdje se ostvaruje neo- pisiva
sreca razgovora s najboljim ljudima. Ma kako sta- jale
stvari sa smrcu, za dobrog covjeka zlo ne postoji, ni u
éivotu ni u smrti.
Sokrat, koji upravo treba iskapiti pehar otrova od ku-
kute, éeli uvjeriti prijatelje kako svoju trenutnu situa-
ciju ne smatra nekom nesrecom. Podsjecajuci na sagu
23
o labudovima koji umiru pjevajuci, on kaze onima koji

zaluju: cini se da »od moje, vi vis“e cijenite vjes*tinu
pro- ricanja u labudova, koji cim osjete blizinu smrti
najvi- s*e i najjace pjevaju, radujuci se s*to se primicu
bogu cije su sluge«... »Ja, medutim, vjerujem da sam
njihov pri- jatelj, vjerujem da sam posvecen i da
sluzim istom bogu od kojeg sam dobio isto tako
snaznu moc vidovitosti, te jednako vedro izlazim iz
zivota.«
Kada Sokrat razvija argumentaciju besmrtnosti, onda
izgleda daje uzrok te smirenosti sigurnost besmrtnosti
dus*e »kojaje izvan svake sumnje«. Ali, ta
bezuvjetnost besmrtnosti je takva da sloboda sumnje
lezi u isprav- nom djelovanju i misaonom traganju za
istinom. »Do- kazi« su naknadna osiguravanja.
Izvjesnost se ne posjeduje kad je racionalno
dokazana. Sokrat, naprotiv, govori o riziku zivljenja u
smjeru besmrtnosti. Jer predodzbe o besmrtnosti jesu
»potpuno opravdano vjerovanje koje zasluzuje da mu
se predamo. Jer rizikje lijep, aduh zbog smirenja
zahtijeva one predodzbe koje djeluju kao carolije.«
Medutim, kako bi osujetio svaku izvjesnost kao
vlasnis*tvo znanja, Sokrat ponovno sve preno- si u
neodredenost temeljnog raspolozenja: »Ako je ono
s*to govorim istina, onda je dobro biti u to uvjeren;
ako preminuli pak vis*e nema s*to ocekivati, onda
necu, bar ne u ovim posljednjim trenucima prije smrti
optereci- vati prisutne jadanjima. Ovo moje neznanje
nece, medutim, dugo potrajati.«
Kriton je upitao Sokrata kako zeli biti sahranjen.
Sokra- tov odgovor: »Kako hocete. Samo me morate
uhvatiti i sprijeciti da pobjegnem.« Pritom se mirno
nasmijes*io i rekao: »Kriton nikako da povjeruje kako
je ovaj Sokrat ovdje koji svama razgovara moje pravo
ja. On, naprotiv,
24
SOKRAT
vjeruje da sam onaj kojeg ce zamalo vidjeti mrtva...

Da- kle, kaéi da je to moje tijelo koje pokapas* onako
kako ti drago i kako mislis* da bi obiéaju najbolje
odgovara1o.« Raspoloéenje prijatelja okupljenih oko
Sokrata u tim trenucima prije njegove smrti izmjes*ano
je na éudesan nacin s oéajem i ponesenos*cu. Suzama i
nepojmljivom srecom oni su uzdignuti u neshvatljivu
zbilju. Nespo- sobni su razbistriti svoje osjecaje,
razapete izmedu bla- éenstva zajedniékog vjerovanja sa
Sokratom i beskraj- ne boli zbog gubitka jedinstvenog
éovjeka.
Sokratu u smrti nema niéeg tragiénog.»Vi, pak, Simija
i Kebete, i vi drugi, kasnije cete, svaki u svoje vrijeme
krenuti tamo; ali mene vec sada, kako bi rekao
pjesnik tra- giéar, zove sudbina. » A to znaci da je
datum smrti postao beznaéajan. Sokrat je jaéi od
vremena.
On prijateljima ne dozvoljava jadikovanje. »Mora se
umrijeti u poboénoj sutnji. Dakle, sutite i suzdréite se.«
Jer Sokrat traéi zajednis*tvo u smirenoj istinitosti,
éalo- pojke ne ujedinjuju. S Ksantipom se prijateljski
opras*ta, kuknjava muje postala strana. Uzlet dus*e
uspijeva u mi- s*1jenju dokle godje ono ostvarivo, a ne u
prepus“tanjuboli kojaje ispraénjena od misli. Dodus*e,
nas ljude u bivanju nadvladava bo1 i mi tuéimo. No to
mora prestati u pret- posljednjem; u posljednjem mora
otpasti u korist mira prihvacanja,
sporazumijevanjasasudbinom. Sokratjetaj veliki
primjer: tamo gdje bi priliéila razarajuca bo1, izra-
stave1iki,1jubav1ju ispunjeni mir koji otvara dus*u. Smrt
vis*e nije vaéna. Ona se ne prikriva, ali stvarni éivot vis*e
nije éivot u smjeru smrti, nego éivot u smjeru dobroga.
U trenucima dok Sokrat pred licem smrti izgleda vec
posve udaljen od éivota, ipak ostaje okrenut svakoj ma-
loj ljudskoj stvarnosti, kao s*to su dobrota i briéljivost
25
KARLJASPERS:LJUDlSUDBfNE
straéara. On dréi na umu ono s”to se prilici: »Bilo bi

po- éeljno kupanje prije ispijanja pehara s otrovom
kako bi se éenama us”tedio trud oko kupanja moga
les”a.« Patetika se rasplinjava u trezvenosti i humoru.
Obje su zracenje mira. Dus”evni mir Demokrita leéi na
bezazleni- joj ravnijedne samosvjesne, cestite, skromne
ljudskosti. On nije iskusio potresenost u cijem
prosijavanju je tek izrastao onaj drugi, dublji, umniji
Sokratov mir. Sokrat je slobodan zahvaljujuci
izvjesnosti u neznanju onoga u cijem je smjeru preuzet
rizik citava tog éivota, i na kraju, smrti.
Fedon zajedno s Apologijom ’i Kritonom pripada malo-
brojnim, nenadoknadivim dokumentima covjecanstva.
Ljudi antickog vremena koji su se bavili filozofiranjem,
citali suga sve do kasnih stoljeca i ucili se umirati u
smirenosti suglasja s vlastitom sudbinom,
makolikotragic- nom.
Ne smije nas zavarati hladna atmosfera ovoga stava. Na-
ime, ti se spisi ne mogu citati bez ponesenosti u
samom mis”ljenju. Tu nalazimo pretenziju
lis”enufanatizma, najvis*u mogucnost bez utemeljenja
u moralu, otvorenost za jedinu tocku bezuvjetnog.
Prije nego je dosegne, covjek ne smije napustiti sebe,
u njoj pak moze mirno éi- vjeti i umrijeti.
Sokrat je u éivotu prikazan kod Platona i pored jasno-
ce svoje pojave kao lik cija tajanstvenost seée do tjele-
snosti. Celicno zdravlje omogucuje mu odsutstvo sva-
ke potrebe, kao i sposobnost da mnogo popije.
Nakon cjelonocne pijanke Sokrat vodi duboki
filozofski razgovor s Aristofanom i Agatonom. A
kada su i ta dvojica pozaspala on ustaje i odlazi.
»Krenuo je u licej, okupao se i proveo citav dan kao i
obicno, a nakon toga je otis”ao
26
SOKRAT
kuci odmoriti se.« No on se zna ponas”ati i vrlo

neobié- no. Zastaje na putu razmis”ljajuci, zureci pred
sebe. Zna tako provesti i éitavu noc. S dolaskom
jutarnjeg rume- nila »on se moli suncu i odlazi dalje.«
Ruzan je kao silen, a ipak ima neku éarobnu
privlaénu snagu. Ne moze se podvesti pod nijednu
normu; on je éudesan (atopos), neshvatljiv; ono s”to on
jest, s”to govori i radi uvijek izgleda kao da znaéi i
nes”to drugo.
Ono s”to Sokrat jest, to Platon prikazuje u Gozbi kroz Al-
kibijada kao mladica plemickog podrijetla koji u
zivotu iznevjerava Sokrata. On govori o Sokratu
obracajuci mu se u nesputanom zanosu, ponesen njemu
neshvatljivom ljubavlju:
Tvrdim da je najvis”e nalik onim silenima koje slikari
prikazuju kako sjede, a kad ih se otvori vidi se da u sebi
sadrze kipove bogova.
Kada ga netko sIus”a, uzbuden je i ocaran. la bih vam pod
za- kletvom mogao kazati s”to sam pretrpio od njegovih
govora i s”to jos” uvijek trpim. Kad ga, naime, sIus”am,
srce mi kuca mnogo snaznije nego plesacima koji padaju
u koribantski zanos, i naviru mi suze kad cujem rijeci
ovoga covjeka. A dok sam sIus”ao Perikla i druge odlicne
govornike, njihove bih govore nalazio dobrima; aIi nis”ta
slicno nisam osjecao da bih pomislio kako necu moci
éivjeti onakav kakav jesam. On me nagoni priznati kako se
ne brinem sam za sebe, kako mi jos’ mnogo toga nedostaje,
a bavim se atenskim poslovima. Sto- ga silovito, kao pred
sirenama, zatvaram us”i i bjeéim koliko mogu. Jer je on
jedini covjek od kojeg sam iskusio da se nekoga stidim. I
cesto bih se radovao s“to ga ne vidim medu Iju- dima; a
opet, uvjeren sam, kad bi se to dogodilo da bih to jos” teée
mogao podnijeti.
Budite uvjereni da ga nitko od vas ne poznaje. Ali ja cu vam
ga otkriti. Vidite da je Sokrat zaljubljen u Ijepotane, i da
se uvijek vrzma oko njih i da je zanesen. To je on samo
izvana navukao na sebe, kao izdubljeni silen. Ali kada se
on otvori,
27
KA ! L JASPERS: LJUDI SUDBINE
slutite li koliko je on pun mudrosti iznutra? Znajte da

njemu nije stalo do toga je li netko lijep, ili bogat, ili
ima li ka- kvu drugu odliku koju gomila smatra srecom.
On drzi da sva ta dobra nemaju nikakve vrijednosti, ali on
to ne kaze, nego svoju ironiju i s“alu na raéun ljudi zbija
tijekom cijeloga zivota. A kada se uozbilji i otvori, ne
znam je li itko vidio bozan- ske kipove unutra. No, ja sam
ih jednom prilikom ugledao, i uéinilo mi se da su tako
bozanstveni i zlatni, tako savrs“eno
lijepi i divni.
Trezvena Ksenofontova slika nemalo se razlikuje od ide-

alizirane Platonove slike, mada joj u svojoj sréi ne pro-
turjeéi. Ksenofont vidi pojavnosti prednjeg plana, Pla-
ton vidi dubinu. Ksenofont ocrtava jednog
moralnog éovjeka kojem nedostaje rigorizam uslijed
liberalnosti poznavatelja ljudi. Platon vidi ljudskost
jedne neiscrpne prirode i u tome nes*to vis*e od
same prirode. Kse- nofont uoéava pregrs*t pojedinosti i
pojedine misli, vidi vrijednost, zdravlje i razum, spreman
je Sokratove mane ocijeniti jednako razumnim, ali
nis*ta ne nalazi. Platon prodire u bit Sokratova bica,
koja se putem usporedbe treba uéiniti dostupnom, i
koja u svojim pojavnostima samo na simboliéan naéin
postaje shvatljiva, te zastaje pred granicama na kojima
prestaje svaki sudu predoéa- vanju izuzetnog.
Ksenofont poznaje stvari, on obuhvaca Sokrata,
skupljajuci sve o njemu i izvjes*tavajuci. Pla- tonje
dirnut i dospijeva preko Sokrata u zanesenost koja tek
kroz éitav Platonov éivot iznosi navidjelo s*to je sve
lezalo u stvarnosti i istini Sokratovoj. Ksenofont prika-
zuje jednog pomalo pedantnog racionalista kojem je
na umu korist; Platon pak nekoga koga u mis*ljenju
pokre- ce eros, koji misaono dotiée svjetlo onoga s*to
je uopce dobro. Obojica ostaju kod éovjeka, nijedan ga
ne idolizi- ra, medutim sam éovjek i njegova moguca
istina su kod
28
SOKRAT
Ksenofonta jedno prozirno, iscrpljivo racionalno-mo-

ralno bice koje kod Platona govori iz neiscrpne dubine,
u poletu iz nedokucivosti u nedokucivo njegova zivot-
nog bica.
7.Povijest utjecaja: Sokratova smrt na eksplozivan nacindo-

nosi na svjetlo njegov filozofski utjecaj. Suocen sa
stras*- nim dogadajem, krug je Sokratovih ucenika
obuzet za- dacom obavjes*tavanja o Sokratu,
svjedocenja o Sokratu i filozofiranja u Sokratovom
duhu. Nastaje sokratovska literatura cija je
najznacajnija pojava Platon. Ispostavi- lo se tocnim
Sokratovo predskazanje: njegovi ce prijatelji unositi
nemir. Premda Sokrat nije ostavio nikakvo djelo,
nikakvo ucenje, a najmanje neki sustav, zapoceo je
najja- ci pokret gréke filozofije. On traje sve do danas.
Medutim, zanimljivo je sljedece: Sokrat se ne odrazava
jednoznacno u svojim ucenicima. Ne nastaje odredena
s*kola, nego citavo mnos*tvo. Sve se one pozivaju na
So- krata kao na svoje ishodis*te. Ostvaruje se svijet
misaono proturjecnih mogucnosti. I sam Sokratov lik
postaje raznolik. Zajednicko je samo ovo: svi su oni u
dodiru sa Sokratom iskusili promjenu. Ono s*to je
otpoéelo sa Sokratovom smrcu, i s*to nikada nije
prestalo, tako da do danas*njeg dana onemogucava
jednodus*nu ocjenu o njegovoj stvarnosti, upravo to je
ta neukidiva raznovr- snost njegova utjecaja.
Tocka koja iz sebe radaraznovrsnost lezi u mis*1jenju.
Oni koji su bili u dodiru sa Sokratom postali su drugim
ljudima zahvaljujuci mis*1jenju. To mis*1jenje pruéa
neizvje- snost u sjedinjenju s onim s*to je jedino bitno.
Mi, ljudi, u mis*1jenju dosezemo nas*u najvis*u
mogucnost, a ipak, zahvaljujuci mis*1jenju padamo i u
nis*tavilo. Mis*1jenje
29
KARL JASPERS: LJU DI SUDBINE
predstavlja istinu samo onda kada u sebi nosi ono s”to

putem njega postaje prezentno, ali istodobno
predstavlja nes”to vis”e od mis”ljenja. Platon to zove
dobrim, vjeé- nos”cu bivanja; ali toje cudesno
platonovsko tumaéenje Sokrata. Zahvaljujuci Sokratu
mis”ljenje izbija navidjelo s najvecom prezentnos”cu i
najvecom opasnos”cu. Kon- takt s njim ima kao
posljedicu onu okrilacenost koju su iskusili svi
sokratovci. Odmah nakon Sokrata dos”lo je do raskola
u tom naéinu mis”ljenja. Jesu li svi oni misli- li kako
posjeduju sokratovsko mis”ljenje, a nije ga nitko
posjedovao? Leéi liovdje ona neunis*tiva pokretaéka sna-
ga koja sve do danas nije prispjela svomu cilju, ali
moée rasti do nesagledivog?
Nabrajaju se sokratovske s”kole: Dok Ksenofont samo iz-
vjes”tava, one su vec okarakterizirane ostvarenjem odre-
denih naéina mis”ljenja: megarani (Euklid) su razvili lo-
giku i eristiku, pronas”li najznaéajnije zakljuéke-
zamke (laéljivci), a medu njimaje Diodor Kron
pronas*ao éude- snost misli o mogucnosti. — Elejska
s”kola (Fedon) je vr- s”ila dijalektiéka istraéivanja. —
Kiniéka s”kola (Antisten) pos”laje putem
lis”enostipotreba iunutrasnje nezavisno- sti, negiranja
obrazovanja i kulture. Iz nje potjece Dio- gen iz Sinope.
— Kirenskas”kolaje razvila etiku iz prirode
iuv]etovanosti zadovoljstva,»hedonizam«. — Platon, koji
je nasuprot svim jednostranostima, zahvaljujuci opsegu,
dubini i sposobnosti razvoja poveo veliku struju
sokra- tovskog filozofiranja ubuducnost, izbjegao je sve
te slije- pe ulice. — Nijedna od tih filozofija nije
Sokratova. Mora- le su sve biti zacrtane kaojedna
mogucnost u njegovom mis”ljenju koja se zrcali u
odsjaju ovih brojnih slika.
Kasnije se to éinilo drukéijim. Predodébe o Sokratu
na- taloéile su se ispred njegove stvarnosti koja samo
njima
SOKRAT
prosijava. Otuda su mnogi, gotovo svi filozofi

antiékoga svijeta i pored medusobne netrpeljivosti
mogli uSokra- tu vidjeti inkarnaciju ideala filozofa.
Tako se on, jedin- stven, odréao stoljecima.
Crkveni su oci visoko cijenili Sokratovo ime. U
njemu su vidjeli prethodnika krs*canskih mucenika,
poput njih je umro za svoje uvjerenje, poput njih je bio
optuéen za izdaju nasljedene religije. Jos* vis*e: Sokrat
se spominje zajedno s Kristom. Sokrat i Krist zajedno
se suprotstavljaju grékoj religiji
(Justin).»SamojejedanSokrat« (Ta- cit). Origen vidi
zajedniéke crte kod Sokrata i Isusa. So- kratov uvid u
neznanje pripremavjerovanje(Teodoret). Sokratova
samospoznaja je put spoznaji boga. Sokratje uvidio da
se covjek moée usuditi pribliéiti boéanskom samo sa
éistim duhom, neuprljan zemaljskim osjecaji- ma. On
je priznao vlastito neznanje. Buduci da se, medutim,
iz njegovih razgovora ne moée izvestijasan stav o
najvis*em dobru, on posvuda samo potiée, zastupa i izno-
va osporava, svako treba izvuci iz toga ono s*to mu odgo-
vara (Augustin).
Dokle god su prva krs*canska stoljeca stajala u sjeni anti-
ke, cijenili su i Sokrata. U srednjem vijeku ugasio se
spo- men na njegovo ime. Povremeno se jos* javlja:
Jehuda Halevividi u Sokratu predstavnika
najsavrs*enijemudro- sti kojoj je, medutim, zatvoren
put prema boéanskom. S renesansom se Sokrat
iznovajavlja. On ponovno oéivlja- va s nezavisnim
filozofiranjem. Erazmo je mogao zabi- ljeéiti: Sancte
Sokrates, ora pro nobis. Montaigne je So- kratovo
mis*ljenje razotkrio kao skepsu i prirodnost, a u tome,
prije svega, opus*tenost u sposobnosti umiranja. U
epohi prosvjetiteljstva Sokrat stoji u znaku mislioca
neovisnosti i moralne slobode. Za Mendelsona je to bio
31
covjek moralnog savrs*enstva i dokaza o bogu i

besmrtnosti (Fedon). Sve je to, medutim, bio samo
pocetak. Tek je Kierkegaard iznas*ao izvorni pristup
Sokratu i — u su- vremenom svijetu — dosada najdublje
tumacenje Sokra- ta, njegovu ironiju i majeutiku,
njegovog djelovanja kao povoda da se nade istina, a ne
kao posrednika istine. Ni- etzsche je u Sokratu vidio
velikog kontrahenta tragicnog sadrzaja helenstva,
intelektualista i osnivaca znanosti, kob helenizma.
Citavog se zivota hvatao ukos*tac sa So- kratom,
blizak njemu, a u vlastitoj svijesti, njegov naj-
radikalniji protivnik. »Sokrat mi je toliko blizak, da
se gotovo uvijek borim s njim«. Kako ce filozofija
izgledati u buducnosti pokazuje se u nacinu na koji
Sokrat pokazuje svoj utjecaj.
U osvrtu bi se gotovo moglo reci da je Sokrat, u svojoj
stvarnosti i poznat i sasvim nepoznat, postao mjestom
u koje su razlicite epohe i razliciti ljudi ugradivali
svoje vlastite probleme: bogobojaznog, smjernog
krs*canina, samouvjerenog covjeka razuma,
genijalnost demonske osobnosti, proroka humanizma,
cak povremeno i poli- tickog covjeka koji pod maskom
filozofa prikriva svoje planove za grabljenje vlasti.
On sve to nije bio.
Nes*to novo donijelo je moderno fi1o1os*ko istraéivanje.
Pocevs*i od Schleiermachera ono gradi Sokratovu
sliku pitajuci: s*to se na osnovi izvora moze saznati od
Sokra- tove povijesne stvarnosti? Ono razvija metode
povijesne kritike i pokus*ava predociti svoj rezultat u
slici So- krata kojaje ocis*cena od pjesnis*tva i
legende.
Medutim, rezultat zaéudo, nikako nije neka jednodus*no
priznata znanstvena slika Sokrata. Rezultatje,
naprotiv, razjas*njavanje pitanja o
mogucnostijednepovijesne slike uopce, ako ne i
mnos*tvo disparatnih slika. Uzaludni
32
SOKRAT
su pokus”aji ujedinjenja kritickih rekonstrukcija

Sokra- ta. Vrijednost izvora, Platona, Ksenofonta,
Aristofana, Aristotela, svaki se put istice, tj. odbacuje.
Najradikalni- ju konzekvenciju povukao je Gigon:
buduci dao Sokratu nema povijesnih izvjes”taja, nego
samo pjesnis”tvo, i kako nikada nije bilo pismenih
Sokratovih biljes”ki, nemoguce je konstruirati neku
Sokratovu filozofiju. On proglas”ava jalovim potpadanje
pod fascinaciju Sokratove zagonet- ke. On, dodus”e,
priznaje kako ne moée biti puka slucaj- nost s”to
Aristofan bira upravo Sokrata za predstavnika
bezboéne filozofije izmijes”ane sa spoznajom prirode,
prosvjetiteljstvom i sofistikom, s”to je upravo Sokrat a
ne neki drugi sofist pogubljen 399. godine, i s*to je
upravo on postao uzor pravog filozofa u knjiéevnosti
kojaje jednako vrijedna po rangu i opsegu. Ali, zbog
cega, kaée Gigon, to ne znamo. Moramo odustati od
povijesnog So- krata.
Tome se suprotstavljaju pokus*aji kritickog kombinira-
nja, naprimjer, prema Schleiermacherovoj teoriji: »Sto
je to Sokrat jos” mogao biti pored onoga s”to
Ksenofont o njemu izvjes”tava, a da ne proturjeci
karakternim crtama i éivotnim maksimama koje
Ksenofont odredeno postavlja kao sokratovske? Sto je
on mogao biti, kadaje Platonu dao povoda i pravo da
ga u svojim razgovorima prikazuje onako kako to cini?
Znanstvenici koji ipak ne éele odustati, upuceni su na
»povijesni takt«: da pomocu usporedbi i
kombiniranja konstruiraju istinskog povijesnog
Sokrata.
Ako znanost ima karakter uvjerljivosti, onda znanost ov-
dje polucuje kao rezultat ili jedno nis”ta cije mjesto za-
uzima skup toposa i anegdota, koje su se i inace javlja-
le i bile prenesene na Sokrata, ili pak proturjeci samoj
sebi tvrdeci kako izvlaéi vis“e nego s“to to kritiéke meto-

de mogu dati, a onda je rezultat mnos“tvo
neuskladenih slika koje se izdaju za kriticke, s”to,
dakle, nije nikakva znanstvena spoznaja.
U tom je sluéaju Sokrat, na primjer, prethodna stepeni-
ca prije Platonove filozofije i pronalazaé puta prema poj-
mu (Zeller prema Aristotelu); ili: on nije nikakav filozof,
nego moralni revolucionar, prorok, tvorac jednog etosa
samokontrole i samodovoljnosti, samooslobadanja Co-
vjeka (Heinrich Maier); ili: on je Sokrat svih
Platonovih dijaloga, tvorac uéenja o idejama, uéenja o
besmrtnosti, idealne dréave; sve o cemu Platon
izvjes*tava je povijesna istina(Burnet, Taylor). Tim
pozicijama suprotstavlja se Werner Jaeger sa svojim
razumnim metodskim postup- kom: Sokrat ima
pones“to od svega toga, ali uz ogranice- nja(prije svega
se uéenja kasnijih Platonovih dijaloga ne mogu pripisati
Sokratu); za sve s”toje o Sokratu ispjevano i mis“ljeno
mora postojati mogucnost u samom Sokratu. Treba poci
od izuzetnog, neposredno posvjedoéenog So- kratovog
djelovanja. Time Jaeger energiéno ukazuje na
éinjenicno stanje, a ujedno ide i dalje od filologije,
ako je ona znanost i uvjerljivo dokazuje.
8. Trajno znaéeRje Sokrata: Nakon studiranja predaje svat-

ko zadréava po jednu Sokratovu sliku. U ovim neodre-
denostima mogucnosti, i pokraj znanja neizvjesnoti
formira se slika Sokrata koju smatramo pravom
slikom, a ne fingiranim pjesnis“tvom. Ako Sokrat
izgleda skriven prema mjerilu jednoznaéne realne
oéiglednosti, onda njegova ljudska snaga, njegovo
divno bice ipak nezao- bilazno stoji pred oéima.
Nemoguce je ne stvoriti neku povijesnu sliku Sokrata.
Vis“e od toga: imati Sokrata pred
34
SOKRAT
ocima predstavlja neophodnu pretpostavku nas”egfilo-

zofiranja. Mozda se smije reci: danas nema filozofira-
njabez Sokrata, makar se on dozivljavao samo blijedim
sjajem iz pros”losti! Nacin kako se doéivljava Sokrat tvo-
ri osnovnu crtu mis”ljenja.
Odredeno nefilozofsko razumijevanje Sokrata nastupi-
lojevec neposredno nakon njegove smrti i moze se naci
u pseudoplatonskim dijalozima. Kleitofont predbacuje
Sokratu: Ti potices”, ali ne pokazujes” s”to se treba
ciniti. Lijepo je hvaliti pravednost ijednodus”nost medu
prijateljima. I istina je, ako se kaze daje smijes”no
brinuti se o svemu drugom, a pritom zanemarivati
vlastitu dus”u. Medutim, Kleitofont éeli znati s”toje to
djelo pravedno- sti, a cuje samo: ono s”toje probitacno,
s”to odgovara dué- nosti, s”to je korisno i donosi neku
prednost. Nikada ne cuje odredenu svrhu. Stoga
Kleitofont pita: zar je poticaj sve? Zar nam tijekom
cijelog zivota zadatak treba biti poticanje onih kojijos”
nisu potaknuti, a njihov opet da kod drugih cine isto?
Stoga Kleitofont kaée Sokratu: glede poticanja teénje
za vrlinom nijedan covjek ti nije ravan. Nekome tko
jos” nije potaknut navrlinu ti znacis” sve.Ali onima koji
su poticaj vec primili, ti moées” zamalo biti preprekom
da dosegnu najvis”e ciljeve vrline. Sto- ga Sokrat treba u
odnosu na njega odustati od razgovora koji samo
poticu i pripremaju, i da mu priopci ono s”to se na njih
nadovezuje. Kleitofont zahtijeva upute. — Ov- dje se u
dobronamjernom obliku pokazuje nes”to s”to se
neprekidno ponavlja sve do danas”njih dana. Od
filozofije se zahtijeva nes”to s”to ona ne moze pruziti i
izraza- va nezadovoljstvo. Trazi se gotova istina koja
se samo u vlastitoj unutras“njoj aktivnosti mis”ljenja
moze izvorno dosegnuti.
35
Tom je razoéaranju bliska druga reakcija. Iznuduje se

ono s“to se zeli, Sokrata se zaogrce magiénom aurom,
pretvara ga se u spasitelja ili éarobnjaka. To se
dogodilo u Teagesu. Tu pis”e: Druzeci se sa Sokratom,
mnogi su za- panjujuce napredovali, éak i onda kada
su se samo nala- zili u istoj kuci zajedno s njim, i to:
vis”e kada bi bili u istoj sobi, jos“ vis“e ako bi pogledali u
Sokrata, a najvis”e ako bi sjedili neposredno pokraj njega
i doticali ga. — Moc razgovora koji budi preokrenuta
je u magiju jednog erotski obojenog prisutstva. Tomu
odgovara objektiviranje So- kratovog demonskog
glasa u proroéansku rijec. To vis”e nije onaj glas koji
uvijek nijeée samo u Sokratu, nego je jedan njemu
dani organ koji Sokrat treba upotrijebiti radi drugih.
Neki je éovjek izgubio zivot jer nije slusao demonski
glas koji mu je Sokrat priopcio.
U prvi tren ovo izgleda kao gotovo neprimjetan prijelaz u
shvacanju Sokrata, a time i filozofije. Medutim,
zapravo je rijeé o ponoru izmedu zivog bivanja razuma
u Sokra- tovoj stvarnosti i jednog legendom
obavijenog lika koji podlijeze magiénim silama.
Veliéina Sokratovog utjeca- jaje u tome s”to se, suobliéno
njegovu bicu, ove klice nisu dalje razvile. One su bile
moguce, ali se nisu mogle odr- zati u trezvenosti
razuma koji voli — trezvenosti koja izbija iz Sokrata.
Od Sokrata nadalje poéinje djelovati potpuno
oslobada- nje, a ujedno i tajanstvenost mis”ljenja.
Naivnost znanja nije vis”e moguca za onoga tko je
upucen u ovo mis”ljenje. To oslobodeno mis”ljenjeje sada
sebi samom postalo ve- liko pitanje. Zahtjev da se zivot
utemelji u onom s”to se razrjes”ava u mis“ljenju, i samo
u mis”ljenju, te da se vjera u razum ucini ishodis”tem i
mjerilom — taj zahtjev se ne moze ispuniti
posjedovanjem znanja u smislu pregledne
36
SOKRAT
ioperativne tehnike. Kasnije se, dodus*e, samoosvjetlja-

vanje mis*ljenja diferenciralo, razjasnilo i istodobno uci-
nilo raspoloéivim gnoseolos*ke metode i logicke operaci-
je, a time omogucilo snaéno potenciranje mis*1jenja. No
to uvijek ostaje obuhvatno tlo mis*ljenja bez kojeg se ono
s*toje samo logicki shvaceno pretvara u tehniku i postaje
besmisleno u mnogostrukosti dezorijentiranog umije-
ca. Mis*ljenje se ne moée zatvoriti u savrs*enom
mis*1je- nju mis*1jenja.
To sokratovsko mis*1jenje nije ni zasnivanje filozofskog
citanja s*ifriranih spisa bivstva, koje je u
predsokratov- skoj filozofiji bilo izvedeno u velikom
stilu. Ali u sokra- tovskom mis*ljenju je to metafizicko
mis*1jenje istodobno nas*lo svoju prekaljenost i
opravdanje.
Mis*ljenje predsokratovaca je bilo naivno, a sofisticko
mis*1jenje mis*1jenja reflektirano. Sokrat je prodro kroz
oba mis*1jenja u rasvjetljenju koje je iznova cinilo
veli- canstvenu novu naivnost, zahvaljujuci kojoj je
covjeku koji se samom sebi poklanja u svom samo-
pripremanju omoguceno éivjeti. Sokratje
sbezgraniénom refleksijom sofista koju je usvojio
pokus*ao u unutras*njem djelovanju ostvariti i
probuditi samu supstancijalnost mis*ljenja, a ne rasap
ljudske supstance.
Stoje mis*1jenje — tome su se domis*1jali svi kasniji sokra-
tovci. Medutim, za praksu stvarnog mis*ljenja, to je
pitanje ostalo otvoreno sve do danas*njeg dana. I
nitko, u teoretskom nastojanju, nije bio u stanju reci
s*to to mi- s*1jenje zapravo jest.
Medutim, toje uvijek mis*ljenje. Aristotelje karakteriza-
cijom Sokrata kao pronalazaca pojma (naime,
kazivanja koje polazi od pojedinacnog, te odredenja
opceg) ustvr- dio nes*to s*to on sam, nakon s*to mu je
Platon omogucio naj1jeps*i razvoj, moéda vis*e nije
razumio.
37
Sokratovo mis“ljenje prelazi sve okvire, nos“eno je

istinom koja je dotaknuta samo u formama znajuceg
neznanja, nos“enoje vjerom da se istina i stvarnost
ukazuju samo pos”tenom mis”ljenju. Odatle se to
mis”ljenje odvija u prostoru koji znaéi vis”e od mis”ljenja.
Mis“ljenje snosi odgovornost za to da se ovo drugo éuje
u samom sebi, a snosi krivnju ako sklizne u puko
domis“ljanje pojmova i njihovu bezdanu igru.
Toje mis“ljenje suoéeno s dvjema stranputicama koje
je moguce izbjeci. Moguce je skrenuti u moralizam u
vidu apstraktnog opravdanja onog s“to je ispravno. S
druge strane, ono svoje opravdanje moze potraziti u
iracio- nalnom. Izbjegavajuci oboje, upravljeno je na
mislivost onoga sto je prisutno kao izvjesnost i
intaktnost u svakom autentiénom éinu mis“ljenja.
Toje mis“ljenje koje éovjeku ne dopus“ta zatvaranje. Ono
ne dopus“ta odstupanje onome tko se ne zeli
povrijedi- ti, ono uznemirava slijepu volju za srecom,
zadovoljstvo u nagonskom i uskogrudnost
egzistencijalnih interesa. To mis“ljenje raskriva i
predstavlja otvoreni izazov opasnosti.
U podruéju Sokratovog utjecajnog djelovanja postoji
sa- mouvjeravanje a ne ispovijest. Ovdje je moguce
prija- teljstvo u kretanju istine, a ne stvaranje sekti u
vjerovanju. U svjetlu ljudski moguceg, Sokrat susrece
drugog na istom nivou. On ne trazi sljedbenis“tvo. Stoga
pokus“ava autoironijom neutralizirati éak i nadmoc
svoga bica.
38
RASPRAVE O LSUDIMA
KO5I SU POSTAVILI
MSERILA / LSUDIMA
SUDBINE
a) Metoda razumijevanja: U pogledu metode za njihovo

razumijevanje ispostavlja se ista situacija. Svi tekstovi
za koje znamo nastali su nakon njihove smrti.
Filolos*ko- povijesna kritika ustanovljuje
medusobnim usporedi- vanjem tekstova i istanéanim
analizama njihov nasta- nak iz vec postojecih usmenih
predaja, a u tekstovima éini vjerojatnim njihove
slojeve prema blizini i udalje- nosti od prvobitne
stvarnosti. Ona pokazuje legendarne i mitske nanose, a
nerijetko prikazuje i njihovo preno- s*enje s drugog
mjesta. Ponekad dolazi do gotovo uvjerljivo sigurnih,
éesto vjerojatnih, ali najées*ce samo mogucih
rezultata.
Medutim, na tom se putu ne moée dobiti slika
povijesne realnosti. Jer, izolaciju povijesno sigurnog
éinjeniénog stanja zavrs*ava u minimumu kojije u svojoj
osiromas*e- nosti beznaéajan. Ako se uklanjanjem
nanesenih sloje- va éeli dospjeti do pocetne realnosti
ovih velikih ljudi. onda ona izmiée. Ne postoji nijedan
pouzdani povijesni
161
izvjes”taj. Gotovo svaka toéka predaje podlijeée povije-

snoj sumnji. Na kraju je postalo moguce da se
posumnja i u postojanje ovih ljudi — kao s”to se to
dogodilo s Bud- homi Isusom — jer izgleda da se oni
sasvim gube iza svega s”to predstavlja legendu i mit.
Apsurdnost ovih kon- zekvenci budi sumnju u putove
same kritike.
Povijesna stvarnost spomenutih velikana moée se
samo osjetiti, a zatim s vjerojatnos”cu spoznati, u
izuzetnoj si- lini njihovabistva u svijetu koji ih okruéuje i
njegovih re- zonancija putem potomstva. Taj se utjecaj
moée dokazi- vati ukoliko se izricito dovodi u vezu s
njima. Slike ovih velikana zamijecene su od pocetka.
Njih su stvorili kasniji naras”taji koji su spoznali sebe u
njihovom sljedbenis”tvu. Te slike i same predstavljaju
novu povijesnu realnost. Podsjecamo na situaciju koja
se odnosi na Isusa. Povi- jesno-kriticki istraéivaci nam
govore: O Isusovom éivo- tu ne moéemo nis”ta
pouzdano znati: evandelja su napi- sana da bi vjerskoj
zajednici bila objavljena vjera. Ona predstavljaju
kompilaciju predaja, prica, zbirke izreka i parabola,
koje, dodus”e, potjecu iz onog stoje Isus rekao, ali koje
su nemalo pros”irene onim s”to je on, po shvacanju
vjernika, mogao reci. Njegova éivotna povijest se ne
moze rekonstruirati kao razvoj.
Povijesna kritika se ne moée odbaciti. Ona sprecava jed-
nostavno prihvacanje cjelovitog sadréaja evandelja
kao povijesne stvarnosti. Prepoznaje se mitsko u
tumacenji- ma Isusa koja su odmah i zapocela — Mesija,
Krist, Kyrios, Boéji Sin; za povijesnu sliku Isusa malaje
korist od onoga s”to Ivan kaée, a nikakvaod onoga stoje
tek moguce misliti iz situacije zajednice i formiranja
Crkve. Sve ovo je nova povijesna realnost, ali to vis”e
nije Isusova realnost.
Medutim, ostaje s”irok prostor mogucnosti. Brojni dije-
lovi otpadaju kao legende, fond pouzdanogje neznatan.
162
RASPRAVE O LJUDIMA KOJI SU POSTAVILI MJE RI LA /LJUDIMA SUDBI NE
Izmedu toga prostire se s*iroko polje onoga s*to je moguce,

s*toje povijesno nevjerojatno ili vjerojatno toéno. Samom
sebi evidentno promatranje vrs*i odabir na ovom polju
po principu unutarnje povezanosti stvari i dogadaja.
Kao i svakom vremenu, tako je i nama zadatak da ljude
sudbine sagledamo u slici kao realnost, ali pod novim i
drukéijim uvjetima. Kroz potpune kritiéke analize pre-
daje priprema se nuénost da poznavatelj na kraju u
do- kumentimavidi putem njih. Na izvorima se
omogucuje urastanje slike u sebe. Iskrenom se éovjeku
ona uvijek iznova mora pojaviti. On moée dopustiti da
ga ova stvarnost neposredno oslovi, éak i kadje
prekrivena onim s*to ne spada na nju. Mi smijemo,
poput svakog drugogvre- mena, neposredno baciti
pogled, neovisno od determi- niranog, fiksiranog
vjerovanja. Putem kritike ovo promatranje poprima
svoju mjeru, granice i pretpostavke. Ali na ovako
izborenom tlu samo pogled ostaje uvijek izvoran. On
je kao takav nedokaziv i ne nalazi svoje sa- dréaje
putem zakljuéka. Ono s*to je progledano postaje, na
obrnutom putu, nit vodilja u kritici, ali na nacin da
samo nis*ta ne dokazuje nego postavlja pitanja dokazi-
vosti. Iz kritiéke sumnje udruéene s obuzetos*cu preda-
jom svak put raste riskantni pothvat da se usprkos sve-
mu stvori slika povijesne stvarnosti.
Metodolos*ko poklapanje u shvacanju ove éetvorice ne
ukida se razlikama u mjeri realnosti koju mislimo
dosegnuti. Ako se postavlja pitanje kojeg od njih bolje
i vis*e poznajemo, onda primjerice poznavanje Isusa i
Sokra- ta izgledavjerodostojnije od Budhe. Ako se
postavlja pitanje autenticnosti rijeéi, onda se u
Budhinu moze vis*e posumnjati nego u Sokratovu,
Isusovu ili Konfucijevu. Medutim, sve su one podloéne
sumnji. Nama svaki od
163
ovih likova poprima svoju osobitu jasnocu. Ali, svjetlo u

kojem vidimo tu jasnocu kao da ima karakter odstupa-
nja: ono je realisticki prisutno za Sokrata, magicno us-
hiceno za Isusa, tipizirajuce, poput carobne apstrakcije
kod Budhe, i kao svijetla trezvenost kod Konfucija. Ie li
Sokrat opipljivije prisutan i istodobno cjelovitiji zato s*to
ostala trojica nisu nas*la svoga Platona? Hi, jesu li moéda
pouzdanije Isusove rijeéi zato s*to apostoli nisu bili pje-
snici i nisu svjesno oblikovali nikakvo duhovno djelo?
Sama kritika zavrs”ava u tezi o nepoznavanju. U tom slu-
caju stvarnost kao daje nestala. Tomu se suprotstavljapo-
gled na stvarnost. Zeli li se odréati, moée se opravdati:
Ovoj cetvorici je, prije pocetka znanstvene kritike, cje-
lokupna predaja dala visoko mjesto. Medutim, ono s*to
je stoljecima tako izuzetno utjecalo na unutras*nje dréa-
nje ljudi nosi u sebi preduvjerenje daje zaista i postoja-
lo. Nemoguce je da iz nis*tavnosti nekog covjeka nastane
velicina u slici koja nudi slutnju visoke dus*e. Izvor ove
slike morao je i sam biti nes“to izvanredno.
Vidljivo je da djelotvorni utjecaj nastupa odmah za éi-
vota, da prvo prelazi iz samog opipljivog covjeka, a ne
iz neke slike. A mi smo i sami poneseni kus*anjem
ovog utjecaja u koji se ne moée sumnjati. Prodornost
djelovanja na nas jos* i danas cinjenicno je stanje koje
nije nikakav racionalan dokaz, ali je duhovno
uvjerljiva uputa. Ovi ljudi su jos* vidljivi zato s*to su
djelotvorni.
Kritika naginje tezi: slucaj. Nije rijec o izvornoj
velicini, nego su samo zahvaljujuci slucaju neke
situacije, kao i novim slucajnostima u toku duhovne i
politicke povijesti ova imena postala kristalizacijske
tocke koje su po sebi samo trunje pras*ine, zamjenjivo s
bilo kojim drugim. Ne oni, vec drus“tvo, zajednice i
crkve, anonimne duhovne
164
RASPRAVE O LJUDIMA KOJI SU POSTAVILI MJERI LA /LJUDI MA SUDB INE
sile, nes”to posve drugo a ne oni nas”lo je u njima,

nakon s“toje kristalizacijajednom pocela, cvrsti oslonac
dabi ga optocilo mitovima i duhovnim sadréajima. Ova
je tocka u svojoj pocetnoj realnosti postala nevidljiva, i
to s pravom jer je pocetak bio irelevantan.
Protiv ovakve teze buni se i sama nas*a svijest o stvarno-
sti. Povijesno gledano, ocigledno je toéno da je dolazilo
do izuzetnih metamorfoza slike, do prekrivanja i krivo-
tvorenja, i daje prije svega dolazilo do potpunog izvrtanja
smisla i srozavanja smisla na praznovjerje. Presudno
je, medutim, to stoji li na pocetku trun pras”ine ili
velicina. Moée li slucaj stvoriti ni iz cega nes”to trajno?
Kod poli- tickih dogadaja to moée izgledati drukcije
kada ovdje, iz sluéajnosti neke situacije, neki sluéajni
éovjek zbiljskim djelovanjem stekne prolaznu,
relativno izvanjsku moc, a ipak ostane bez pozadine.
On ne moée postati duhovno djelotvoran u punom
smislu, ne moée trajati.
Kritika uci da se velikani mogu shvatiti kao izdvojen
slucaj nekog, u njihovo vrijeme ras”irenog tipa ljudi.
Sokrat je bio isti kao i obucar Simon ili kao i sofisti,
Konfucije je bio jedan od lutajucih knjiéevnika i
savjetnika, Bud- hajedan od mnogih tadas“njih osnivaca
monas”kih redo- va. Isus je bio jedan od onih Zidova
koji su se predstav- ljali kao mesija i bili pogubljeni.
Ovo istumacenje tipo- va poucno je, ispravno iz
sociolos”kog vidika, dok je za bit tih ljudi upravo
nekarakteristiéno. Povijesna jedinstvenost velikana
postaje kroz pokus”aj takve kvalifikaci- je donekle
jasnija. Oni nisu okarakterizirani tipom, vec osobitoscu
i posebnos”cu svog bica. Zas”to su bas” Sokrat, Budha,
Isus, Konfucije imali tako djelotvoran utjecaj, a ne
drugi? Ono malo u s”to povijesna kritika ne dira éini to
neshvatljivim. Ovi su ljudi bez svjetovne moci, bez
demagos”kih i sofistickih carolija duhovno osvojili
ljude
165
kroz odricanje, trpeci i sami. Oni djeluju i kasnije pro-

tiv prikrivanja i izvrtanja koja razaraju, oni postaju
po- lazis*te novih pokreta zahvaljujuci ponovnom
slus*anju njihovog izvornog glasa. Njihova se velicina
pokazuju u tome s*to ne prestaju djelovati.
Kako treba postupati kada se u sadas*njim uvjetima ski-
cira slika ovih velikana? Pretpostavlja se obuzetost
njihovom stvarnos*cu. Samovolja subjektiviteta se ne
smije suprotstaviti povijesnoj spoznaji nego
povijesnu spoznaju treba koristiti za predocavanje
iskustva bez kojeg samo ovakvo znanje ne bi imalo
nikakvog smisla.
Pri skiciranju slike neophodna je kontrola prenesenih
svjedoéanstava. Ona se odvija prema sljedecem princi-
pu: predaja se prema objektivnim odnosima povezuje
u idealnotipsku konstrukciju koja postaje uvjerljiva za-
hvaljujuci unutarnjoj koherenciji, ukoliko takva uspi-
jeva temeljem svjedocanstva ciji je izbor u smjeru ove
konstrukcije. Takvim idealnotipicnim konstrukcijama
od kojih se mnoge spajaju zbog duhovnog sadrzajave-
likana, treba pridodati pogled na polaritet unutar cje-
line. Velicina lezi i u opsegu proturjeéja koja se drze
na okupu. Ova je konstrukcija usmjerena na izvornost,
za razliku od odstupanja i izvrtanja koja mnos*tvo
predaja od pocetka prate, a kasnije i preplavljuju.
Sama se ta odstupanja moraju razumljivo prikazati u
svim smje- rovima. Izvor poprima vecu jasnocu na taj
nacin s*to se temelj mogucnosti otklona sagledava u
samom izvoru. U isti se mah osnazuje obrana protiv
pogres*ne kritike stvari koja odstupanja drzi za samu
tu stvar.
Prikazivac mora, medutim, znati da nijedna slika ne
moze biti apsolutno punovazeca. A prije svega: da tako
lako izgovorene principe tumacenja nikada nece
stvarno ispuniti.
166
RASPRAVE O LJUDIMA KOJI SUPOSTAVILI MJERILA /LJUDIMA SUDBINE
b) Zas“to ova cetvorica? Ima i drugih koji se mogu imati

na umu: Abraham, Mojsije, Ilija; Zaratustra; Izaija, Jere
— mija; Muhamed; Lao—tse, Pitagora. Ali, po opsegu i
vre— menskom trajanju, nijedan od njih ne doseée
povijesni utjecaj ove cetvorice. Jedini koji je imao
povijesno us- porediv opseg utjecaja, Muhamed, ne
moée se uspore- divati u pogledu dubine bica.
Ova cetvorica ne pripadaju nijednom obuhvatnom
tipu. Njihova povijesnost, a time i jedinstvenost moée
se dosegnuti samo uobuhvatnoj povijesnosti bitka
covjekova koji se posve razlicitim nacinima u njima
iskazuje. Pro- naci ovaj zajednicki korijen postalo je
moguce samo nakon s”to je covjecanstvo postalo
komunikacijska cjelina i kadje naizmjenicno doznavalo
o svojim sudbonosnim ljudima. Prije je zavelike
dijelove covjecanstva svaki od njih bio onaj Jedini, i
on je to, po znanju ostalih, u potpunosti ostao do
danas.
c) Zajedniéke crte i razlike izmedu ove cetvorice: Ovi
su ljudi postali sudbonoscima zahvaljujuci svom
dréanju, ponas”anju, egzistencijalnim iskustvima i
zahtjevima na koja su filozoli upravljali svoj pogled
kada bi dospjeli do sredine svojih zadaca. Oni su, svako
u svom podrucju, izvrs”ili najveci utjecaj na kasniju
filozofiju. Na ono s”to im je u duhovnom pogledu
zajednicko, i kako se u tome odmah pojavljuju osobite
razlike, neka u interesu filozofije bude ukazano
prema sljedecim tockama:
l. Sociolos“kitreba ustanoviti da, prema podrijetlu potjecu iz
najvis”earistokracije(Budha) iiz naroda(Sokrat, Konfuci-
je, Isus) ali da nijedan od njih nije bio iskorjenik,
negoje, naprotiv, pripadao odredenoj zajednici i obliku
éivota.
Psiholos“ki upada u oci maskulini karakter sve cetvori-
ce. Nisu imali smisao za obitelj, mada su trojica
(Sokrat,
167
Konfucije, Budha) bila ozenjena(pritom njihovbrak nije

igrao nikakvu ulogu). Medutim, prisno su vezani za svo-
je ucenike i sljedbenike. Maskulini stav je bio
cinjenica, nije proizlazio iz volje ili principa.
2.Ova cetvorica ne odgovaraju tipu'proroka kojeg karakte-

riziraju vizije, ekstaze, neposredno slus*anje Bozjega gla-
sa ividenje njegova lika, te misija i nalog, odredeni sadr-
zaji Bozje volje koji su im otkriveni radi objave. Ali
ova cetvorica dijele zajednicku crtu analognu ovim
proroci- ma. Poneseni su idejom sluzenja bozanstvu,
pozvani su od njega(Sokrat, Konfucije, Isus) ili su pak
u sluzbi nué- nosti spasenja (Budha). Medutim, sadrzaj
koji prenose ne zahvaljuju neposrednom otkrivenju.
Poput proroka oni poznaju usamljenost, mir i
prosvjetljenje u meditaciji. No, oni su proroci u
obuhvatnijem smislu. U njima se nes*to raskriva.
Svijet nije u redu. Radikalna se promjena iziskuje i
zahtijeva. Oni su obuzeti, mi ne znamo cime. Iskazuju
nes*to s*to se ne moze primjereno izre- ci. Izrazavaju
se u metaforama, dijalekticki proturjec- no, u replikama
razgovora, bez fiksacije. Naznacuju s”to se treba raditi,
ali tako da se to ne moze stvarno shvatiti prema nekoj
tehnici odnosa izmedu svrhe i sredstava, a jos* manje
kao program nekog novog poretka svijeta. Oni prodiru
kroz konvencionalno, kroz dotad samora- zumljivo i
jednostavno zamislivo. Stvaraju novi prostor i nove
mogucnosti, i ispunjavaju ga zacecima koji nigdje nisu
privedeni kraju.
3. Preobrañaj: Nisu bitni djelo i sadrzaj nego zivotna stvar-

nost koja je pocetak ljudske promjene u svijetu. Tko ih
zeli razumjeti mora i sam iskusiti promjenu, bilo u po-
novnom rodenju bilo u pomaku egzistencijalne
svijesti,
168
RASPRAVE O LJUDIMA KOJI SU POSTAVI LI MJERI LA /LJUD IMA SUDBINE
u prosvjetljenju ili pouci. Njihovi se zahtjevi nigdje ne is-

crpljuju u uputama; pretpostavka razumijevanja onoga
s*to su donijeli na svijet jest vlastiti preobrazaj u
slus*aca. Taj preobrazaj kod Sokrata je napredovanje
mis*ljenjem, kod Budhe je to meditacija i
odgovarajuéinacinzivota, kod Konfucija obrazovanje koj
•je vis*e od pukogucenja, akod Isusa predavanje Bozjoj
volji bez osvrtanja na svijet.
4. Smrt i patnja: Sokrat i Isus su umrli nasilnom smréu

zbog sila ovoga svijeta; Budhaje izveden na svoj put kroz
stvarnost umiranja; Konfucije je vidio smrt, a da joj
nije pridavao bitan znacaj. Svi oni odnose se prema
smrti i patnji kao prema pravom fundamentalnom
stanju ljudskog opstanka.
Sokrat je umro u sedamdesetoj godini zivota u zrelosti
i miru, u vedrini koja nije pomuéena ni entuzijazmom
ni ostacima straha zivotnoga nagona. On posjeduje
opu- s*tenost umijeca umiranja. Pala mu je u dio blaga
smrt trovanjem od kukute. Istrajao je bez patetike
mucenis*- tva. Medutim, bez svoje smrti mozda ne bi
povijesno postao onaj u cijem je liku djelovao, mozda
pogled njegovih sljedbenika, pogled Platona ne bi ugledao
onaj lik koji inn je zasvijetlio u svoj svojoj velicini
samo u potresenosti smrti, prekaljivanjem samih
mladiéa, i kojije onda jos* i u sjeéanju rastao iz
samoga sebe.
Isus je na krizu umro mlad, u tridesetoj godini. Umro je
smrcu kojaje u najveéoj mjerijeziva iponizavajuéa. Citav
uzas ijad nasilne smrti stoje u njemu pred nas*im
ocima. On se opirao i prihvatio je kao Bozju volju. Bez nje
Isus ne bi postao Krist, ne bi uskrsnuo kao predmet
vierovanja. Sokrat i Isus predstavljaju nacinom svoje
izazovne smrti
i umiranjaodgovore na pitanja o smrti. U njimaje zapad-
ni svijet prepoznao sebe na posve razlicitim putovima:
169
u Sokratu kao zrcalu umijeca umiranja koje u najvecoj

pritjes*njenosti i muci s*to prelazi mjeru podnos*ljivosti
ipak nalazi oslonac transcendencije.
Sokrat i Isus su kao povijesna stvarnost izrasli do
uzora kakvi su postojali u mitu i pjesnis*tvu u drevna
vremena. Oni u ljudskoj tjelesnosti predoéavaju ono
s*to je bilo mitski sagledano u likovima Gilgames*a,
Joba, u Boéjem sluzi Deuteroizaije, ujunacima grcke
tragedije. Svjetski aspekti mita: postojanje je patnja,
djelovanje je nadilaze- nje patnje, ali svakavelika
djelatnost propada — prisutni su u Sokratu i Isusu.
Obojica su, kao nitko drugi, potre- sli i uzdigli; Sokrat
kao filozof koji propada zbog svijeta, Isus kao covjek
koji kao takav nije moguc u svijetu, covjek kojije
vezan samo za Boga.
Patnja i smrtna prijetnja imaju svoju stvarnost na na-
cin i u mjeri u kojoj se razumiju: jesu li su pretrpljene
u ocaju, podnose li se hrabro — prihvaca li se smrt
kadaje povrijedeno ljudsko dostojanstvo kao jedini izlaz
— da li se patnja i smrt dozivljavaju i prenose u znanje o
uplete- nosti u sudbinu i krivnju, cime se u samoj
tragicnoj svijesti uspinju do izbavljenja — podnose li
se u jadikova- nju bez optuzivanja mirno kao u Kini i
Indiji.
Nemilosrdnost lis*ena suosjecanja nas*e je svakodnevno
stanje. Najstras*nije se stvari mogu dogadati oko nas, mogu
biti nanesene covjeku od covjeka — obuzeti smo sazalje-
njem i ostajemo nepomicni u strahu da bi to moglo i
nas snaci, ali se iznovabacamo upostojece, potpuno
zaborav- ljajuci i prekrivajuci koprenom. Ono s*to je
prostorno da- leko i anonimno ne izaziva u nama cak
ni sazaljenje.
Takvo nije bilo drzanje sudbonosnih ljudi. Oni nisu pod-
legli nas*oj prosjecnoj nemas*tovitosti. Za Budhu i Isusa
patnja i smrt su prava stvarnost ovog svjetovnog bitka
koju su nadis*li svojim éivotom, videnjem i mis*ljenjem.
170
RASPRAVE O LJUDIMA KOJI SU POSTAVILI MJERILA /LJUDIMA SUDBINE
Iskazali su to u neshvatljivom: vjeéni su samo nirvana i

kraljevstvo nebesko. Sokrat i Konfucije gledali su smrti
u oéi daje ona izgubila svoju bitnost.
5. L jubav prema neprijatelju: Cetvorici »sudbonosaca«

ukazuje se univerzalno éovjekoljublje bez ostatka. Ono
krajnje, odnos prema neprijatelju kojije nanio neprav-
du, postavlja im se kao pitanje. Medutim, na njega
ne odgovaraju identiéno. Radikalni zahtjev ljubavi
prema neprijatelju nalazi se jedino kod Isusa.
Nazahtjevuzvra- canja dobroéinstvom nailazi se i kod
Lao-tsea. Konfu- cije, medutim, odbacuje Lao-tseov
zahtjev. Cak s*tovis*e:
» Na dobroéinstvo uzvratiti dobrocinstvom, na
neprija- teljstvo pravednos*cu«. Sokrat kaée u
Kritonu:»Ako netko doéivi zlo, nepravedno je
uzvratiti zlom«. »Onaj koji je dozivio nepravdu, ne
smije ponovno napraviti nes*to nepravedno«. »Koliko
god netko patio zbog nekog, ne smije nadoknadivati
pretrpljenu nepravdu, niti nanijeti zlo«, ne smije se
»braniti uzvracanjem zla«. Sokrat zna za potpunu
neobiénost ovog zahtjeva i kaée: »Za poklo- nike ovog
vjerovanja i njihove protivnike nema medu- sobnog
razumijevanja, vec neizbjeéno, samo medusob- ni
prezir«. (Sokrat, dodus*e, suprotno govori kod Kseno-
fonta). Budha uéi o univerzalnoj ljubavi koja nikakvom
zlu ne pruéa otpor, koja u beskonaénoj blagosti trpi i éini
dobro svemu éivome.
6. Pitanje izlaska iz patnje i smrti istodobno je pitanje od-

nosa prema svijetu.
Sokrat traéi kroz mis*ljenje u svijetu samog sebe i svoj
put u zajednistvu s drugima. 5vojim pitanjima ide
dokrajno- sti, uznemiruje sigurnost koja éivi i stvarna
je i koja ne zna da nes*to ne zna. On postize
nadilaéenje svijeta bez
171
KARLJASPERS:LJUDlSUDBlNE
njegove negacije. On odustaje od totalnog znanja, kao

i od totalnih sudova, ograniéavajuci se u neznanju u
kojem istina i stvarnost postaju prezentne.
Njegov je put tako tezak jer nas”e ljudsko ustrojstvo
ée- zne znati ”sto jest na objektivno odluéan, vidljivo
opipljiv, predmetno poucljiv naéin.
Budha se upinje da u meditaciji i izvansvjetovnom éivotu
postigne nirvanu i napusti svijet. Njegova je patnja
bila bezgraniéna kao supatnja. Vjerovao je da je
nas”ao spasenje: ukidanje bivanja u cjelini, ali ne
nasilnim unis”te- njem koje bi za posljedicu imalo samo
novo bivanje, vec putem nadilaéenja u utrnucu. Toje
odricanje bez prisile u dus*evnom miru.
Granica je ovog Budhinog znanja je ograniéenje
doziv- ljavanja opstojeceg, a time i svih duhovnih
sadrzajadus”e s”to su joj pripali ulaskom u svijet. Time
se blizi i ogra- niéavanje same supatnje, jer je takva
samilost sposob- na vidjeti samo mali opseg
mogucnosti ljudske patnje, skoro iskljuéivo
elementarno vitalnih. Odatle izostaje: razvoj ljudskog
bica gotovo ozbiljenjem u svijetu, u uzle- tu pojava
spoznajnih sadrzaja u svijetu.
Stovis”e, sve s*to je bitno, zakljuceno je u znanju;
mogucnosti svijeta su zapravo izgubljene u svojoj
nebitnosti.
Konfucije zeli da se éovjek u svijetu oblikuje
obrazovanjem i da ovaj svijet oéuva u njegovu
unaprijed obliko- vanom vjeénom poretku. On zeli da
u uvjetovanostima svijeta, iz ideje prirodnog éovjeko-
bitka postigne njegovo ispunjenje. On to smatra
mogucim jer je sam svijet podreden taou, idealu, on
nije rukovoden koris”cu i pro- bitkom u
egzistencijalne svrhe.
Njegova granica i neuspjelost njegove ideje svijeta
leze u tome s”to kod nesrece i neuspjeha samo
jadikuje i trpi u dostojanstvu, ne primajuéi iz nevolje
poticaj.
172
RASPRAVE O LJUDIMA KOJI SU POSTAVILI MJERILA /LJUDIMA SUDBINE
Isus je, prodiruéi svim syjetovnim porecima u

provode- nju neogranicene radikalnosti, ne negirajuéi
svijet sve uvjetovao Nebeskim kraljevstvom
podignutim na sma- ku svijeta, i odatle prema vjecnoj
validnosti svekoliko procjenjivao kao dobro ili lose,
istinito ili laéno. Suocen s propas“cu svijeta Isus
upravo u buntu ispunjava bezu- vjetni etos u
suglasnosti s Boéjom voljom.
Njegova je granica u tome s*to za trud u svijetu ne
moée vis*e biti nikakva interesa.
Sokrat je djelatan u slobodnoj, neplaniranoj komunika-
ciji, bez s*kole i institucije. Budha osniva monfiku zajed-
nicu dabi uz preduvjet ostvarenja apsolutnogetosa, sva-
kom prokrcio put do nirvane, a kroz monahe koji su
do- stigli cilj omogucio da se postojeée koje ovdje ipak
traje jos* neko odredeno vrijeme iskoristi za uéenje
oslobada- juéeg znanja za sve ljude do kojih se moée
doéi. Konfuci- je osniva s*kolu dabi obrazovanjem
éudoredno formira- nih dréavnikavratio svijet u
njegovautenticni poredak. Isus proklamira i daje da se
razglasi smak svijeta i Boéje kraljevstvo.
Svi oni éele nadiéi svijet, jedni dizanjem ruku od njega,
drugi pretvaranjem anarhije uispravan svijet uredenjem
svijeta. Svi su zahvaéeni nadzemaljskim. Njihovo pona-
s*anje u svijetu, izlaz iz nesreée, premas*uje i u volji za
po- retkom ljudsko stvaranje i planiranje, jer time
upravlja jedna druga instanca.
Shematski se moée reci: Sokrat ide putem mis*ljenja u
svijetu kao ljudski um; taj put odlikuje covjeka i
predstavlja njegovu moguénost. Budha teéi brisanju
svijeta putem gas*enja volje opstanka. Konfucije éeli
razvitak svijeta. Isus je kriza svijeta.
173
KARLJASPERS:LJUDISUDBINE
njegove negacije. On odustaje od totalnog znanja, kao i

od totalnih sudova, ograniéavajuci se u neznanju u ko-
jem istina i stvarnost postaju prezentne.
Njegov je put tako teéak jer nas”e ljudsko ustrojstvo
ée- zne znati s”tojest na objektivno odluéan, vidljivo
opipljiv, predmetno poucljiv naéin.
Budha se upinje da u meditaciji i izvansvjetovnom éivotu
postigne nirvanu i napusti svijet. Njegova je patnja bila
bezgraniéna kao supatnja. Vjerovao je da je nas”ao
spasenje: ukidanje bivanja u cjelini, ali ne nasilnim
unis”te- njem koje bi za posljedicu imalo samo novo
bivanje, vec putem nadilaéenja u utrnucu. Toje
odricanje bez prisile u dus”evnom miru.
Granica je ovog Budhinog znanja je ograniéenje doéiv-
ljavanja opstojeceg, a time i svih duhovnih sadrzaja dus”e
s”to su joj pripali ulaskom u svijet. Time se bliéi i ogra-
nicavanje same supatnje, jer je takva samilost sposob-
na vidjeti samo mali opseg mogucnosti ljudske patnje,
skoro iskljuéivo elementarno vitalnih. Odatle izostaje:
razvoj ljudskog bica gotovo ozbiljenjem u svijetu, u uzle-
tu pojava spoznajnih sadrzaja u svijetu.
Stovis”e, sve s”toje bitno, zakljuéeno je u znanju; moguc-
nosti svijeta su zapravo izgubljene u svojoj nebitnosti.
Konfucije éeli da se éovjek u svijetu oblikuje obrazova-
njem i da ovaj svijet oéuva u njegovu unaprijed obliko-
vanom yjeénom poretku. On zeli da u uvjetovanostima
svijeta, iz ideje prirodnog éoyjeko-bitka postigne njego-
vo ispunjenje. On to smatra mogucim jer je sam
svijet podreden taou, idealu, on nije rukovoden koris”cu
i pro- bitkom u egzistencijalne svrhe.
Njegova granica i neuspjelost njegove ideje svijeta
leée u tome s”to kod nesrece i neuspjeha samo jadikuje
i trpi u dostojanstvu, ne primajuci iz nevolje poticaj.
172
RASPRAVE O LJUDIMA KOJI SU POSTAVILI MJERILU /LJUDI MA SUDBINE
Isus je, prodiruci svim svjetovnim porecima u provode-

nju neogranicene radikalnosti, ne negirajuci svijet sve
uvjetovao Nebeskim kraljevstvom podignutim na sma-
ku svijeta, i odatle prema vjeénoj validnosti
svekoliko procjenjivao kao dobro ili los*e, istinito ili
laéno. Suocen s propas*cu svijeta Isus upravo u buntu
ispunjava bezu- vjetni etos u suglasnosti s Boéjom
voljom.
Njegova je granica u tome s*to za trud u svijetu ne
moée vis*e biti nikakva interesa.
Sokrat je djelatan u slobodnoj, neplaniranoj komunika-
ciji, bez s*kole i institucije. Budha osniva monas*ku zajed-
nicu dabi uz preduvjet ostvarenja apsolutnog etosa,
svakom prokrcio put do nirvane, a kroz monahe koji
su do- stigli cilj omogucio da se postojece koje ovdje
ipak traje jos* neko odredeno vrijeme iskoristi za ucenje
oslobada- juceg znanja za sve ljude do kojih se moée
doci. Konfuci- je osniva s*kolu dabi obrazovanjem
cudoredno formira- nih dréavnikavratio svijet u njegov
autenticni poredak. Isus proklamira i daje da se
razglasi smak svijeta i Boéje kraljevstvo.
Svi oni éele nadici svijet, jedni dizanjem ruku od njega,
drugi pretvaranjem anarhije u ispravan svijet uredenjem
svijeta. Svi su zahvaceni nadzemaljskim. Njihovo pona-
s*anje u svijetu, izlaz iz nesrece, premas*uje i u volji
zapo- retkom ljudsko stvaranje i planiranje, jer time
upravlja jedna druga instanca.
Shematski se moée reci: Sokrat ide putem mis*ljenja u
svijetu kao ljudski um; taj put odlikuje covjeka i
predstavlja njegovu mogucnost. Budha teéi brisanju
svijeta putem gas*enja volje opstanka. Konfucije éeli
razvitak svijeta. Isus je kriza svijeta.
173
7. Uéenje i objava: Sva Cetvorica priopcavaju. Svoj poziv do-

éivljavaju kao djelatnu zadacu. Izlaze na drumove, putu-
ju, neprekidno obracaju usmeno u diskusiji, ili pak
kroz pitanje i odgovor u uéenju koje se kao takvo
izlaée i mi- jenja, vec prema situaciji.
Buduci dase kod nijednog ne radi o pukom znanju
neée- ga, nego u preobraéaju u misaonom
unutras*njem éinu, postavlja se pitanje kako se uopce
moée u drugog dosegnuti najdublje sredis”te dus”e.
Na njega se odgovara praktiéno, a ne kroz teorijsku
raspravu. Zajedniéka im ostaje svijest o obracanju
najdubljoj unutras”njosti koja leéi prije svake djelatnosti
i odnos”enju na nes”to s”to ima bezuvjetnu vrijednost
— na sam bitak, na vjeénost, na Boga, na poredak koji
se ukazuje u uzorima, ili kako se vec sve to drugo zove i
koje time s”to je mis”ljeno na tako predmetan
(objektivan) naéin, vis”e i ne predstavlja ono s”to
zapravo jest.
Pitanje tko je uopce prijemé iv za ovakva uéenja kod
Budhe dobija odgovor: »Uéenje pripada razumnima, a
ne budalastima«, Isus pak veli:»Pustite djecu k meni!«
Sokrat razlikuje, njegov demonski glas zabranjuje
kada nepodobni traée njegovo drus*tvo. Konfucije vodi
raéu- na o darovitosti. Isus se obraca svima.
Usporedimo Isusa i Budhu: Isusovo evandelje stoji
u sklopu zbivanja uzrokovanog Bogom. Onaj koji
prati Isusa dospjeva u zanos koji ima svoj izvor u
trenutku najstras”nije odluke. Budha objavljuje svoje
uéenje pa- sivno tumarajuci, u aristokratskom miru,
bez nagovaranja, ravnodus”an prema uvijek istom
svijetu. Isus ima svoj korijen u Starom zavjetu, Budha u
indijskoj filozofiji. Isus zahtijevavjerovanje, Budha
uvid.
Usporedimo Isusa i Sokrata: Isus pouéava
objavljiva- njem Radosne vijesti, Sokrat uvlaéenjem u
mis”ljenje!
174
RASPRAVE O LJUDIMA KOJI SU POSTAVILI MJE RILA /LJUD1MA SUDBINE
Isus zahtijeva vjerovanje, Sokrat dijalektiku mis*1jenja.

Isus djeluje neposrednom ozbi1jnos*cu, a Sokrat neizrav-
no, cak i kroz ironiju. Isus zna za nebesko kraljevstvo i
vjecni éivot, Sokrat o tome ne zna nis*ta pouzdano, on
ostavlja pitanje otvorenim. Obojica neprestano
uznemi- ruju covjeka. Medutim, Isus objavljuje jedini
put, a So- krat oslobada covjeka, neprestano ga
podsjecajucinaod- govornost u slobodi. Obojica
predstavljaju najvis*i zahtjev, medutim, Isus to cini s
odredenim sadréajem, aSokrat u neodredenim,
beskonacno odredljivim prostorima. Isus iznosi s*to je
spasenje, Sokrat povod da se za njim traga.
8. Sutnja i neznanje: Sva cetvorica poznaju i

nag1as*avaju sutnju. Oni ne presucuju; medutim,
njihova najdublja istina moée samo neizravno postati
priopciva, cak i za njih same. Stoga govore u
parabolama, na trenutke postaju nijemi, izricito
uskracuju odgovor na pitanja koja smatraju
neprimjerenima.
Nitko od njih nema interesa za metafizicke spekulaci-
je, za poznavanje prirode. Postoje s*iroka podrucja
koja uopce ne éele upoznati. Uz to ide, na presudnoj
granici, njihovo nag1as*eno neznanje. Gdje se ne moée
dosegnuti znanje ne treba gubiti vrijeme s mislima
koje nemaju ucinka. Ni u velikim pitanjima nije nuéno
znanje ako o njemu ne ovisi spasenje dus*e. Postoje
brojne nasljedene éivotne forme i uobicajeni poreci
kojih ima dovoljno u svijetu, i kojih se moéemo
pridréavati tamo gdje ne dolaze u sukob s osnovnim
ciljem.
e) Nas“odnos prema Cetvorici sudbonosnih ljudi: Ova
cetvorica nisu filozofi u onoj mjeri u kojoj im je
njihova znanost bila nebitna, u kojoj je filozofija
mis*1jenje na putu i pod pretpostavkom znanosti.
Pogres*nojeshvatiti Sokrata
175
KARL JASPERS: LJUD1 SUDBINE
(naosnovujedne Aristotelove reéenice) kao osnivaéain-

duktivne znanosti ili pak samo kao kariku u znanstvenom
progresu. Njih cetvorica nisu zastupljena u filozofiji
ne- kim racionalnim pozicijama koje se mogu navesti.
Oni nisu napisali nikakva djela. Trojica od njih slove u
velikim vjerskim zajednicama kao osnivaéi. Njima
zvuéi apsurdno da se ljudi poslani od Boga smatraju
filozofima. U kom se smislu moée polagati pravo na
njih i u filozofiji? Njima nije bitna religija u smislu
onoga s*to predstavlja obrednu i crkvenu religioznu
stvranost vjerskih zajedni- ca. Oni su povijesna
stvarnost koja provokativno postoji i za filozofiju i za
crkvenu religiju, uskraéujuéi prisvaja- nje od strane
filozofije ili religije u smislu iskljuéivog po- sjeda.
Filozofijamoée polagati pravo na inspiraciju isku-
stvima ovih velikana i njihovom osobnom
stvarnos”éu. Izvornost i éivot na vlastitu odgovornost
bez prethod- no danog okrilja zajednice za ono s”to éine
— ovo postoji kod Isusa, Budhe, Konfucija, ali jednako
tako i kod So- krata. Sva su cetvorica nastupila kao
Sudbonosci, koji to jesu, ne stvarajuéi od sebe uzor
(rijeé »Ja sam Put, Istina i Zivot« iz Ivanova evandelja
sigurno nije Isusova rijec). Medutim, oni su postali
takvim uzorima, utisnuli su pe- éat ljudskom bitku, a
da pritom njihova neiscrpnost nije mogla biti
prikladno fiksirana u zakonu i misli. I tek im je onda
lik izmijenjen do poboéanstvenja.
Za filozofiranje oni su ljudi. A kao ljudi sa svojim
speci- fiénim karakternim crtama moraju imati
granice, svojom povijesnos”éu moraju biti lis”eni
opéenitosti vaéenja za sve. Imaihvis”e; nemavrijednosti
samo i iskljuéivo pojedinac. Odatle je svaki od njih
apsolutiziran kao jedini, istinski po sebi, samo tamo
gdje je kod ljudi takvog uvje- renja njihova slika
pretrpjela preobraéaj u kojem gube karakter prirodnog
ljudskog bitka.
176
RASPRAVE O LJUDIMA KOJI SUPOSTAVILI MJERILA /LJUD1MA SUDBINE
Sadréaj stvarnosti Cetvorice ljudi sudbine predstavlja

iskustvo temeljne ljudske situacije i uvjerenost u ljud-
sku zadacu. Oni je iskazuju. Time dopiru do graniénih
pitanja na koja daju odgovore. Ipak, ono s“to im je za-
jedniéko, ostvarenje posljednjih ljudskih mogucnosti, u
svom sadréaju nije neko jedinstvo. Uz to, oni se ne
mogu u nekom agregatu spojiti u cjelinu istinitog. Oni
stoje u stvarnoj medusobnoj vezi, jer polazeci od
ljudskih mogucnosti éive, pitaju i odgovaraju, ali
stoje i disparatno jedan pored drugog, nespojivi u
pojedinom covjeku koji bi, primjerice, istodobno
krocio njihovim putevima.
Ipak, zajednicko im ostaje sljedece: u njima se oglas*ava-
ju iskustva i poticaji ljudskog bitka u krajnostima. Ono
s“to je tu bilo bitno uvijek je bitno i za filozofiju. Ova
su se cetvorica pokazala kao povijesno nezaobilazna
zahvaljujuci svojoj stvarnosti i nacinu mis“ljenja. Oni su
postali izvor filozofiranja i podstrek za otpor u kojem se
tek onima koji se opiru razjasnjavaju stvari. Do danas
je ostalo otvorenim pitanje kako se filozofski
odnosimo prema njima, i kako se oni medusobno
odnose u oéimaonog tko ih sve percipira, kao i to s“to
oni predstvaljaju bez organi- ziranih religija za koje
slove kao osnivaci i autoriteti.
Nas“ filozofski odnos prema njimaje ovaj: mi smo obuze-
ti onim s“to je njima zajedniéko, jer zajedno s njima
stojimo u situaciji ljudskog bitka. Nijedan od njih
nam ne moée biti nebitan. Svaki izgleda kao
uznemirujuce pitanje koje je postavljeno nama.
Postajemo svjesni da u vlastitoj stvarnosti ne slijedimo
ni jednog od njih. Ako osjecamo distancu izmedu oz-
biljnosti ovih velikana i problematiénosti vlastitog éi-
votnog tijeka, spoznat cemo nuénost iznalaéenja nama
moguce ozbiljnosti. Oni »sudbonosni« ljudi pri tome
ce postati orijentiri, a ne uzor za oponas“anje.
Medutim, u
177
pogledu sadrzaja mozemo ih neodredeno slijediti ujed-

nom: u dirnutosti izazovom njihove ozbiljnosti.
Svaki od ove cetvorice nalazi svoju velicinu u onom
s*to je neusporedivo kod drugih. Sokrat i Konfucije
pokazuju puteve kojima i mi mozemo krenuti, makar
ih i ne dosegnuli. Slijedimo Sokrata u postavljanju
pitanja pod neshvatljivom najvis*om instancom na putu
unutras*nje djelatnog mis*ljenja, a Konfucija slijedimo
u ostvariva- nju prirodne humanosti.
Isus i Budha su prisutni na drukciji nacin. Isus uci lju-
de, suocen sa smakom svijeta i nebeskim
kraljevstvom, etici Propovijedi na gori, neostvarivoj u
svijetu. Budha pokazuje put koji iz svijetavodi u
nirvanu. Obojica zive u ravnodus”nosti prema svijetu
s*to proizlazi iz krajnjeg. Njih faktiéno, ako uopce,
slijedi vrlo mali broj ljudi.
I kod Sokrata i kod Konfucija postoje sadrzaji
mis*ljenja koji danas ne mogu biti i nas*i, ali njihov je
nacin mis*ljenja jedan od puteva za nas. Nasuprot
tomu, kod Isusa i Budhe nije nam uskracen samo
sadrzaj, nego i oblik zivota i mis*ljenja — ili se oni pak
mogu odabrati zajedno s konsekvencama bez kojih bi
sve ostalo bilo nepos*teno. Nasuprot tomu, kao pitanje
za nas oni su odjedinstveno- ga znacaja. Mi znamo s*to
jesmo i s*to radimo samo kada stojimo u njihovoj sjeni.
Pretpostavljam da zitelji Zapada s manjim iznimkama
daju isti sud kod nepristranog predocavanja. Jedino
za- nemarivanje presudnih momenata i zamagljujuca
prei- nacenja dopus*taju privid principijelnog
sljedbenis*tva u odnosu na Isusa i Budhu. Medutim,
uvjete sljedbenis*tvai njegove neizbjezne konzekvencije
jasno ce vidjeti covjek koji filozofira. Samo muje onda
moguce u konkretnoj situaciji svoga i.ivota, ovdje i
sada, znati s*to radi i s*to zeli.
178
BIBL.IOGRAFIJA
I. Izvori:
Biblija:
Sveti spisi Staroga zavjeta, prijevod E. Kautzsch, 4. izdanje, za izdavaca A.
Bertholet, Tiibingen 1922-1923.
Biblijshi tehstovi Staroga i Novoga zavjeta, za izdavaca E. Kautzsch.
lovi zavjet, prijevod C. Weizsacker, 3. izdanje, Tiibingen 1911. Novozavjetni
apo- hrifi, u njemackom prijevodu E. Hennecke, Tiibingen 1924.
Budisticki kanon (Palikanon):

Prijevodi K. E. Neumanna: Govori Gautame Budhe iz duze zbirke
Dighanikayo, 4. svezak, Miinchen 1927-1928. Govori Gautame Budhe
iz sredis'nje zbirke Majjhimanikayo,3. svezak, Miinchen 1922.
Zbirha ulomaha — Pjesme redovniha iredovnica Gautama Budhe, 2. izdanje,
Miinchen 1925. — Put istine (Dhammapadam), 2. izdanje, Munchen
1921.
Dighanihaya, izbor i prijevod 0. Franke, Gottingen 1913.
Budhini govori iz Anguttara-Nikaya, prijevod i tumacenje Nyanatiloka, 5.
svezak, Miinchen-Neubiberg o. J. (1922).
Samyutta — Nikaya, njemaéki prijevod W. Geiger, 2. svezak, Miinchen -Ne-
ubiberg 1925-1930.
Budhini govori, prijevod H. Oldenberg, Miinchen 1922.
Pam — budizam u prijevodu iz budistickog Pam-Kanona i Kammavace od K.
Seidenstiickera, 2. izdanje, Miinchen-Neubiberg 1923.
Kineski kanon:
Pet kanonskih knjiga: Su-hing, Si-hing, I-hing, Lihi, Ts“un-tsiju.
Spisi konfucijanizma: Ta-hio, Lun-yo, Ts“un-Yung, zapisi Meng-tsea.
Si-hing; kanonska kineska pjesmarica, njemacki prijevod V.v. Strauss, He-
idelberg 1880.
I-King, Knjiga Promjena, njemacki prijevod R. Wilhelm
Kung Fu Tse, Izrehe (Lun Yu), njemacki prijevod R. Wilhelm, 2.
izdanje, Jena 1914.
Hi Gi, Knjiga vrline(odatle Ta-hio, Ts’ung-Yung), njem. prijevod R. Wilhelm,
Jena 1930.
Su-hing, engleski prijevod I.Legge, Oxford 1879.
Hans Haas: Poucne izrehe Kung-tsea i Lao-tsea u misaonom porethu, Leip-
zig 1920.
179
I'laton:
€lpera, uredio loannes Burnet, tomovi I-V., Oxford o. J.
Sabrana djela, njemacki prijevod 0. Apelt, Leipzig 1911-1920.
Djela, prijev‹id F.Schleiermacher, I, 1 III, 1,2./0. izdanje, Berlin 1855-
-1862.
Dijalozil — IV, prijevod E. Salin {Apologija, Kriton, Fedon — Teteet — Eutifron,
Lahes, Karmides, Gozha, Fedar), zbirka Klosterberg, Basel 1945-1952.
Lexicon Platonicum, F.Ast, 3. svezak, 1835, Neudruck Berlin 1908.
Ksenofon:
Sjeéanja na Sohrata, Sohratovo sude•Ie, Gozba, 0 umiyeéu vodenja doma-
éinstva; njemacki prijevod Osiander i Schwab, 5.izdanje, Stuttgart 1872.;
Umijeée vodenja domaéinstva 1828.
II. Literatura:
Beck, Hermann:
Budha i njegovo ucenje, Stuttgart 1958.
Bruns, Ivo:
Knjiéevni portret Grha u éetvrtom ipetom stoljeéu prije Krista, Berlin 1896.
Bultmann, Rudolf:
Isus, Berlin (1926., 2. izdanje 1929.).
Chantepie de la Saussaye:
Prirucnik iz povijesti religija: cetvrto, dopunjeno izdanje, izdavac A. Ber-
tholet i E.Lehmann, 2. svezak, Tubingen 1925.
Crow, Carl:
Konfucije, drz'avnih, svetac, putnik (orginal: Majstor Kung), izd. na njemac-
kom, Berlin 1939.
l0ibelius, Martin:
I. Isus, Berlin 1939.
2. Poruha Isusa Krista - stare predaje zajednice u pricama, izrekama i go-
vorima, Tiibingen 1935.
Emerson, Ralph Waldo:
1.Traganja; s engleskog G. Fabricius, Hannover 1858.
2. Zastupnih covjecanstva, njem. prijevod H. Conrad, Leipzig
1903. Forke, Alfred:
Povijest stare hineshe filozof je, Hamburg 1927.
Franke, 0.:
Povijest kinesko9 carstva, 4. svezak, Berlin 1930-1948.
Gabelentz; Georgvon der:
Konfucije i njegovo uéenje, Leipzig 1888.
Gigon, Olof:
Sokrat — njegova slika upjesnis“tvu ipovijesti, Bern 1947.
180
BIBLI OG RA FHA
Hoffmann, Ernst:
Platon, Ziirich (1950).
Jaeger, Werner:
1.Paideia, 3. svezak, Berlin 1934-1947.
2. Teologija ranih gréhih mislilaca, Stuttgart 1953.
Kern, Heinrich:
Budizam i njegova povijest u Indiji, njem. prijevod H. Jacobi, 2. svez., Lei-
pzig 1882-1884.
Koopen, Friedrich:
Budhina religiI•, 2. svez., Berlin 1857-1859.
Maier, Heinrich:
Sohrat - njegov rad i njegovo mjesto upovijesti, Tiibingen 1913.
Meyer Eduard:
Povijest starina:
Svezak 3: Perzijsho carsts o i Grci, 2.izdanje, Stuttgart 1912.
Svezak 4: PerzijGho carGtvo i Grci (3. knjiga: Atena. Od mira 446.g. do kapi-
tulacije Atene godine 404.g. pr. Kr.), 2. izdanje, Stuttgart 1912.
Oldenberg, Herman:
Budha, 7. izdanje. Stuttgart 1920.
Pischel, Richard:
Budhin Pivot i uéenje, Leipzig 1917.
Schayer, Stanislav:
Uvotl Id •iIest mahayana uéenja o spasenje, Freiburg 1921.
Schwartz, Eduard:
Najvaz“niji’ harahteri iz antiéhe h•I‹éevnosti (odatle: Sokrat i Platon, Po-
libije i Posejdon, Ciceron, Diogen i Krates, Epikur), Berlin, 1902, 4. izda-
nje, 1912.
Schweitzer, Albert:
Povijest istraéivanja Isusuova Zivota, 5. izdanje, Tiibingen 1933.
Stenzel, Julius:
I. Studije o razvoja platonshe dijalehtihe od Sohrata do Aristotela, 2. izda-
nje, Leipzig i Berlin 1931.
2. Sohrat,- u Pauly — Wissowa, Realencyklopiidie, Stuttgart 1926.
Stube, Rudolf:
1. Konfucije, Tiibingen 1913.
2. Konfucijevo doba, Tiibingen 1913.
Wilhelm, Richard:
1.Kung-tee, Stuttgart 1925.
2. Kung -tse i honfucijanizam, Berlin 1925.
3. Kinesho filozofija, Breslau 1929.
POGOVOR
LJUDI SUDBINE
SOKRAT (469-399. p.n.e.), Budha (oko 560-480. p.n.e.),

Konfucije (oko 551-479. p.n.e.), Isus (s njim pocinje nas“e ra-
cunanje vremena cemu su se usprotivili Nietzsche i
Over- beck)... Zas“to su bas“ ova cetvorica polucila tako
fascinantan utjecaj na pojedince, narode, kontinente, na
mislilacke, vjerujuce, vladajuce i ine egzistencije
tijekom milenija? Iz kojeg i kakvog zbiljskog
povijesnog konteksta dolazi moc uvjeravanja ovih
»1judi sudbine« (jedan od mogucih prijevoda Jaspersova
zapisa) — jer su bili personifikacijom neke sudbine, ali i
sama sudbina, s“tovis“e, u sljednicima i nasljednicima, i
njezino obogotvorenje. Zacudujuce je daje Konfucije
jedini medu njima za sobom ostavio pisani tragu ciju se
autenticnost do dana danas*njeg ne prestaje dvojiti?! Bili
su stalno na putu, na hodocas*cima, na hodoljubljima, na
trgovima, na poljskim i s“umskim stazama, u vrtovima i
s“umama, bili su, tako reci, svoji koraci i svoj glas.
Tako su dos“1i na glas i za nas, koji ga, kako kaze
Kierkegaard za Krista, nismo culi kao Toma, a ipak,
usprkos izostanku tog
»argumenta«, da ne kazemo,»dokaza« — vjerujemo?! Imali
posve suvremeni filozofijski, odnosno hermeneuticki
pokus“aj povratka zaboravljenoj retorici pros*1ih vremena
svoj posljednji temelj u ovom mjerodavnom
cetveroglasju?
Za Jaspersa, iz perspektive njegove »fi1ozofije
egzistencije«, osobito iz perspektive njegovih spisa
»Fi1ozofiranje« i
»Fi1ozofijskavjera«, postali su i ostali sudbonosnima zbog
svoga zivotnog drzanja, egzistencijalnog iskustva i
zahtjeva s“to su ih postavili ponajprije sebi, a onda i
drugima, tako
183
KARLJASPERS:LJUDlSUDBlNE
reci, svakome. Razotkrili su se naéinom svojega egzisten-

cijalnog ophodenja s onim s'to Jaspers naziva »graniénim
situacijama«, uzimajuci pritom i same sebe kao argumen-
turn adhominem — za ono s*to su propovijedali, obznanjivali,
iziskivali, trazili, molili, nudili jaméili su svojom ljudskom,
iz danas*nje perspektive moglo bi se reci, i vis*e nego ljud-
skom egzistencijom. Sokrat i Isus umrli su nasilnom smrcu
zbog konkretnih moci ovoga svijeta; Budha je izveden
na svoj put kroz zbiljnost umiranja; Konfucije je
zagledan u smrt ne pridajuci joj nikakav bitni smisao.
Svi oni odnose se prema patnji i smrti kao prema
fundamentalnom po- tezu ljudskog tu-bitka. Iz njihova
odnos*enja prema smrti razotkriva se onda njihov odnos
prema povijesnom svijetu, a onda i prema svijetu i/ili
svjetovima s*to ovaj ovdje svijet transcendiraju.
Shematski se moze reci: Sokrat u svjetovriom kao umni
razgovor nadilazi postojece; Budha ide k utrnucu
svjetovnog; Konfucije zaziva mijenu svijeta njegovim
uzgojem na tradiciji; Isus predstavlja radikalni raskid s
postojecim zagledan u kraljevstvo nebesko. Sve to oni
priopcuju, pa i onda kad s*ute! Jaspers ih re-kreira, ne kao
»uzore« koje treba slijepo oponas'ati, nego kao »ori-
jentire« u problematiénom tijeku svakog od nas*ih zivota.
Jer su oni i nasa zbilja.
Najzad, za Jaspersa ova Cetvorica nisu vis*e samo konti-
nentalne velicine, s*to jedna neovisna o drugoj s*iri svoj utje-
caj bez interferencija — svijet je postao komunikacijskom
zajednicom te se o istovjetnostima i razlicitostima, blizini
i daljini, razumljivosti i nerazumljivosti onoga s*to su nam
ostavili u naslijede tek ima ozbiljno misliti, i opet —
ispo- éetka. Ie li zahtjev da se na njih misli kao na
»sudbonosne ljude«, a ne »sudbonosna bozanstva« —bi li
Jaspersov»uci- te1j« Kierkegaard tako rekao — posljedica
sablazni u koju je zapao i Jaspers?!
184
POGOVOR
Karl Jaspers rodio se u uglednoj njemackoj gradanskoj

obitelji 1883. godine u Oldenburgu. Nakon
humanisticke gimnazije studira pravo u Heidelbergu i
Miinchenu. Po- cinje pobolijevati na plucima, bolest ce
postati njegovim cjeloéivotnim pratiteljem. Nakon
lijecenja u Sils-Maria, gdje se nekoc lijecio i Friedrich
Nietzsche, mislilac koji je toliko utjecao na nj, odlucuje se
za studij medicine u Berli- nu, Gottigenu i Heidelbergu.
Godine 1909. postaje asistent na vodecoj njemackoj
psihijatrijskoj klinici da bi se 1913. habilitirao za
psihologiju i postao izvanredni profesor. Go- dine 1919.
prelazi na Filozofski fakultet i postaje redovni profesor
filozofije. Godine 19S7. objavio je provokativnu knjigu o
Nietzscheu, zbog cega ga nacisticki rezim s*a1je u
prijevremenu mirovinu i zabranjuje mu javne nastupe i
objavljivanje. Tako ce Jaspers postati »kucnim
zatvoreni- kom«, moglo bi se reci,»taocem« Hitlerova
Reicha, najpo- znatijim antinacistickim intelektualcem
koji nije otis*ao u emigraciju, a ipakje éiv doéekao slom
nacionalsocijalizma. Tijekom »uznickih« godina, hrabrio
je sebe i svoje rijecju:
»Ja sam Njemacka!« Kasnije, mnogo kasnije, zbog svega
onoga s*to je iza tog gesla stajalo nazvan je:»Savjest Njemac-
ke«! Jaspers je umro u Baselu (Svicarska) 1969. godine.
Godine 1932. objavio je u tri dijela svoje sredis*nje
djelo Filozofija: Filozof jska orijentacija u svijetu;
Rasvjetljenje egzistencije; Metafizika. Danilo Pejovic,jedan
od najznacaj- nijih mislilaca poslije Drugog svjetskog rata u
nas, u osvrtu na Jaspersovu filozofiju zapisao
je:»Bitakusvomukupnom dosegu iskusava se kao
rastrganost i slomljenost. Nagrani- ci znanosti zapoéinje
filozofija kao traganje za iskonskom egzistencijom, na
granici egzistencije zapocinje iskustvo metafizike, s*to
se u kasnom djelu javlja pod imenom filo
185
zofske vjere u ono obuhvatno. Kantovske teme —

svijet, dus“a i Bog prikazuju se u obzoru egzistencijalnog
mis“ljenja i kritike tradicionalne metafizike na tragu
Kierkegaarda i Nietzschea. Od metafizike preostaju
samo s“ifre zadane éovjekovu gonetanju, koji iskus“ava
svoju nemoc u granié- nim situacijama kao s“to su borba,
sluéaj, krivnja i smrt, a
»sustajanjeje ono posljednjem. I u Filozof ji, potom u
Filo- zofskoj vjeri te drugim spisima iz tog vremena,
Jaspers ce u filozofijuegzistencije kao egzistenciju
filozofije proniknuti kao u rasvjetljenje puta egzistencije
kojaje u konkretnom povijesnom svijetu opet i opet
upucena na transcenden- ciju. U tom kontekstu nece
prestati traziti srodnu dus“u, odnosno, egzistencijalnu
komunikaciju s onim drugim, sa zivim i mrtvim
»suvremenicima« — »sudbonosni ljudi« na tom su putu
mis“ljenja nes*to poput stecaka, njih se ne da ignorirati a
da se ne izgubi, da se ne kapitulira pred izazo-
vimavremena. No kao s“to ce upozoriti uDuhovnoj situaciji
vremena iz1931. godine, sjecanje ne iskljuéuje
metafiziéku, aonda i kaznenu, moralnu i politiéku
odgovornost danas“- njice, éovjeku »nikakva pros*1ost ne
moze reci kako da se ponas“a«.
Otuda Jaspersov zahtjev da se poput njegova uéitelja Maxa
Webera izade, tako reci, na ulicu i tamo filozofira. Kao s“to
su to éinili Krist, Budha, Sokrat i Konfucije. No nisu li
tako zaobilazno postali »uzorima« umjesto
»orijentirima«, a upravo je tako nes“to Jaspers htio
izbjeci?!
186
BILJESKA O AUTORU
Karl Jaspers rodio se u 1883. u Oldenburgu, a umro 1969.

u Baselu. Studirao je pravo, medicinu i psihologiju. Od
1916. bio je profesor psihologije, od 1921. profesor filozofije
u He- idelbergu. Godine 1937.lis*en je sluzbe, 1945. iznova
postav- ljen. Od 1948. do 1961. bio je profesor filozofije na
Sveucilis*tu u Baselu. Jaspersa se smatra jednim od glavnih
zastupnika egzistencijalisticke filozofije.
187

Knjiga Jaspers Sokratpdf

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Knjiga Jaspers Sokratpdf

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Karl Jaspers

S njemackog prevela Dorta Jagic

PRVI PRIKAz obuhvaca ljude koji su svojim zivotom i osob—

1. Biografski podaci (469-399.): Sokratov je otac bio kle-

buljavih ociju. Tupasti nos, debele usne, debela trbus*ina

2. Njegov se duhovni razvoj moée otkriti samo posredno.

proroci, ipak nije bio u posjedu objave poput njih.

3. Razgovor: Sokratovski razgovor bio je temeljna

Sokrat se ne suprotstavlja cjelokupnom pokretu sofi-

4. Supstancija Sokratovoga ñ ivota:Ako.je fi1ozofija»uéenje«,

vrijediti dokaz, ali na kojima se za svaku upitanost u jos*

Sokrat éeli pokrenuti tragalacki napor, ali svjerom u

nekog istinskoga sjecanja, a htio bih da to znam u

nije pripadao nijednoj stranci. Medutim, nepokoleblji-

To je Sokratova specificnost i znacenje: on radikalizira

nagovaranja.« Taj ga je glas, primjerice, zadréavao

5. Sudskiproces: S jedinim izuzetkom kraja, Sokratov éi-

prikazuju Sokrata koji se bavi filozofijom prirode,

Nije se otmjeno povlaéio i nije kultivirao neku s”kolu u

Sokratova smrt odredilaje njegovu sliku i njegov utjecaj.

jerje otpoceo novu epohu cijaje pretpostavka bila raza-

6. Platonova idealizacija Sokrata: Sokratova slika u

bismo htjeli razlikovati razlicite likove u vremenskom

o labudovima koji umiru pjevajuci, on kaze onima koji

vjeruje da sam onaj kojeg ce zamalo vidjeti mrtva...

straéara. On dréi na umu ono s”to se prilici: »Bilo bi

kuci odmoriti se.« No on se zna ponas”ati i vrlo

slutite li koliko je on pun mudrosti iznutra? Znajte da

Trezvena Ksenofontova slika nemalo se razlikuje od ide-

Ksenofonta jedno prozirno, iscrpljivo racionalno-mo-

7.Povijest utjecaja: Sokratova smrt na eksplozivan nacindo-

predstavlja istinu samo onda kada u sebi nosi ono s”to

prosijava. Otuda su mnogi, gotovo svi filozofi

covjek moralnog savrs*enstva i dokaza o bogu i

su pokus”aji ujedinjenja kritickih rekonstrukcija

sebi tvrdeci kako izvlaéi vis“e nego s“to to kritiéke meto-

8. Trajno znaéeRje Sokrata: Nakon studiranja predaje svat-

ocima predstavlja neophodnu pretpostavku nas”egfilo-

Tom je razoéaranju bliska druga reakcija. Iznuduje se

ioperativne tehnike. Kasnije se, dodus*e, samoosvjetlja-

Sokratovo mis“ljenje prelazi sve okvire, nos“eno je

a) Metoda razumijevanja: U pogledu metode za njihovo

izvjes”taj. Gotovo svaka toéka predaje podlijeée povije-

Izmedu toga prostire se s*iroko polje onoga s*to je moguce,

ovih likova poprima svoju osobitu jasnocu. Ali, svjetlo u

sile, nes”to posve drugo a ne oni nas”lo je u njima,

kroz odricanje, trpeci i sami. Oni djeluju i kasnije pro-

b) Zas“to ova cetvorica? Ima i drugih koji se mogu imati

Konfucije, Budha) bila ozenjena(pritom njihovbrak nije

2.Ova cetvorica ne odgovaraju tipu'proroka kojeg karakte-

3. Preobrañaj: Nisu bitni djelo i sadrzaj nego zivotna stvar-

u prosvjetljenju ili pouci. Njihovi se zahtjevi nigdje ne is-

4. Smrt i patnja: Sokrat i Isus su umrli nasilnom smréu

u Sokratu kao zrcalu umijeca umiranja koje u najvecoj

Iskazali su to u neshvatljivom: vjeéni su samo nirvana i

5. L jubav prema neprijatelju: Cetvorici »sudbonosaca«

6. Pitanje izlaska iz patnje i smrti istodobno je pitanje od-

njegove negacije. On odustaje od totalnog znanja, kao

Isus je, prodiruéi svim syjetovnim porecima u

njegove negacije. On odustaje od totalnog znanja, kao i

Isus je, prodiruci svim svjetovnim porecima u provode-

7. Uéenje i objava: Sva Cetvorica priopcavaju. Svoj poziv do-

Isus zahtijeva vjerovanje, Sokrat dijalektiku mis*1jenja.

Izmedu toga prostire se siroko polje onoga sto je moguce,