RETORIKA I POETIKA

ARS RHETORICA I ARS POETICA

Antiki retoriari (govornici i uitelji govornitva): prvi se posvetili

sistematskom izuavanju govora
stvorili retoriku (grki rhetorike tekhne, umijee govornitva)

Slaba granica izmeu retorike i poetike, pa je od srednjeg vijeka sve do

poetka XIX stoljea ars rhetorica za mnoge znaila isto to i ars poetica
u moderno doba granice su otrije povuene da bi se izdvojili razliiti
aspekti i razliite funkcije knjievno-umjetnikoga govora

Retorika - zamiljena kao umijee da se naroitom organizacijom govora

utjee na sluatelje kako bi se pridobili za neto ili kako bi se potaknuli na
neto

Poetika bavi se onim aspektima teksta koji se tiu njegove strukture i u

kojima se uglavnom legitimira sam autor

 Suvremeni autori veu retoriku i poetiku uz dva razliita tipa diskursa

Poetiki diskurs

Retoriki diskurs

stvara svijet kao to ini ep,

poema, drama, roman

mijenja svijet

tei da bude efikasan, tj. da djeluje

podrazumijeva uinkovitost forme

pokree pitanja oblikovanja

podrazumijeva samu formu

RAZVOJ RETORIKE

Razvila se u staroj Grkoj u doba Perikla

Pojavljuju se retoriari koji su svojim govornikim umijeem obiljeili politiki

ivot Grke

Najbolji od njih bili su uzor tog umijea za cijeli antiki svijet: Andokid,
Antifont, Lizija, Izokrat, Demosten, Likurg

Svoje umijee nazivaju retorike tekhne te je tako nazvana i teorija izvedena

iz njihovog umijea

Kao teorija, od poetka je imala normativan karakter, davala je uputstva kako

treba pripremati, sastavljati i drati govore i koja jezina sredstva
upotrebljavati da bi govor bio djelotvoran da bi postigao cilj

S jedne strane bila je usmjerena na efikasnost govora, a s druge strane na

elokvenciju

Osnivaima retorike smatraju se dvojica Sirakuana: Koraks i Tizija

(njihov rad bio je vezan za osnivanje retorikih kola)

Njihovu djelatnost razvija poznati sofist Gorgija, koji 427. godine prije n.
e. u Ateni osniva prvu atensku kolu retorike, u kojoj poinje njegovati
lijep govor ( Gorgija se smatra osnivaem tzv. enepije, uenja o
lijepom govoru)

Sofisti su odigrali presudnu ulogu u poetnom razvoju retorike, posebno

znaajan bio je Protagora, koji je zasnovao ortoepiju, uenje o
tenom i pravilnom govoru koje se uglavnom tie dikcije

Prvi retoriari polaze od uvjerenja da se svaki predmet moe na

razliite naine izloiti, pri tome bi vjetina govornika bila upravo u tome
da za svoj predmet nae najbolji, najprikladniji i najefikasniji oblik

Kasniji retoriari su nastojali otkriti, opisati i propisati postupke i

izraajna sredstva kojim se predmet uspjeno pretae u jezini oblik

Prvi cjeloviti sustav govornitva sainio je Aristotel

Retorika, njegovo slavno djelo, nastala izmeu 330. i 322. godine prije
n. e. je bila uzor gotovo svim kasnijim rimskim, srednjovjekovnim i
renesansnim spisima o govornitvu

Retoriku vidi kao orue istine, pa ju zasniva na zakonima logike i dijalektike

Podjednako obraa panju na uvjerljivo izlaganje predmeta kao i na

sugestivno oblikovanje govora

Razlikuje tri tipa retorike:

Forenzina ili
juridika retorika

obraa se sucima
okrenuta prolosti
zadatak: utvrditi i
dokazati ono to se
dogodilo

Deliberativna ili
politika retorika

Epideiktika ili
demonstrativna retorika

obraa se onima koji

upravljaju dravom
okrenuta budunosti
zadatak: sluatelje
navesti da prihvate
odreenu odluku

obraa se sugraanimasuvremenicima
okrenuta sadanjosti
zadatak: istaknuti
primjere dobrog ili loeg
ponaanja u
drutvenom ivotu

Dostignua i tehniku grkih retorikih kola usvojili su i razvili rimski

retoriari Ciceron, Kvintilijan i dr. (imenom retor Rimljani su
oznaavali uitelja govornitva, dok su govornika oznaavali domain
nazivom orator)

Razdijelili su retoriku na pet dijelova:

Invencija

sposobnost nalaenja i
razlaganja predmeta o
kojem se govori
podrazumijeva
skupljanje, izbor i
ralanjivanje grae koja
ini sadraj govora

Memorija

Elokucija

Dispozicija

sposobnost
zapamivanja misli,
njihovog slijeda i
njihovog jezinog
ruha

sposobnost
rasporeivanja grae
u govoru na jasan i
pregledan nain

sposobnost nalaenja
pravih rijei i njihovog
vjetog povezivanja
podrazumijeva izbor
izraajnih sredstava i
njihov raspored

Akcija

sposobnost efektnog govorenja

podrazumijeva pravilnu
artikulaciju, ivu dikciju,
izraajnu mimiku i gestikulaciju

STILOVI I FIGURE

U retorici su bila naglaena dva retorika uenja: o stilskoj prikladnosti (decorum) i o

stilskim figurama

Decorum (prikladnost) podrazumijeva sjedinjenost predmeta i oblika, misli i izraza, na

emu se zasnivala ideja o dobrom stilu i na osnovu ega su se stilovi klasificirali po vrsti i
stupnju

Stil je mogao biti prost i jednostavan (nizak), umjeren (srednji) i uzvien (visok)
Ova podjela podrazumijeva nekoliko kriterija: a) predmet
b) dikcija
c) efekt
d) kompozicija

Retorike figure: najomiljenije podruje retorikih radova

Retorika se postepeno pretvorila u znanost o figurativnom govoru potpuno se posvetivi

uoavanju, opisivanju, imenovanju i klasificiranju svih moguih jezinih oblika koji imaju
stilsku vrijednost

Aristotel izdvaja metaforu kao znak genija

Kasniji retoriari istiu druge stilske postupke pravei razliku izmeu tropa, u kojima se rijei
upotrebljavaju u prenesenom znaenju i figura, u kojima se ne mijenja znaenje rijei

OBNOVA RETORIKE

Do njene obnove dolazi tijekom ezdesetih godina XX stoljea

Obnovu su izvrili francuski strukturalisti, koje je privukao retoriki

smisao za diferencijacije jezinih formi

Ponovno su afirmirali retorike figure kao mehanizme kojima jezik tvori

izraajne oblike

Panja je bila usmjerena na strukturalne zakonitosti jezika koje stoje u

pozadini figura i koji upravljaju njihovom tvorbom

Retorika je sada prvenstveno shvaena kao znanost o jezinoj

kreativnosti

POJAM POETIKE

Ime poetika poteklo je od grkoga pridjeva poietikos (tj. Pjesniki, u vezi s

pjesnitvom)

Poetika pokuaj da se knjievni uinci objasne tako da se opiu konvencije

i itateljski postupci koji ih omoguuju

Aristotel smatra poetiku umijeem oponaanja ili prikazivanja

Gdje je god u ljudskoj povijesti razvitak ekonomskih prilika doveo do toga

da se oblikovao obrazovani drutveni sloj svugdje se razvila i poetika

U Japanu je njihova poetika bila dio dvorske kulture

Platon se u svojim djelima pozabavio problematikom poetike, a Aristotel je

sastavio posebnu znanstvenu raspavu O poetici

Horacije pie takozvanu Poslanicu Pizonima, prozvana De arte poetica

ARISTOTELOVA POETIKA (Peri

poietikes)

Nije imala veliko znaenje za svoje doba; brzo je pala u zaborav

Doivljava uspjeh oko 1500. godine

Aristotel postavlja pitanja pjesnikih vrsta ili rodova i kompozicije

pjesnikoga djela

Daje definiciju poezije: poezija je, kao i likovne umjetnosti, mimesis (prema
Aristotelu, umjetniko stvaranje)

Razlikuje povjesniara i pjesnika te govori da se ne razlikuju time to

pripovijedaju u stihu ili prozi nego razlikuju se time to jedan pripovijeda stvarne
dogaaje, a drugi ono to bi se moglo oekivati da se dogodi.

Pjesnitvo govori ono to je openito, a povijest ono to je pojedinano

Naziva pjesnitvo umnijim i vrednijim od povijesti te istie da knjievnost daje

neto vie od drutvenih znanosti

Tragediju i komediju Aristotel naknadno zdruuje pod jedan opi pojam drame,
prikazuje svoje likove kako rade i djeluju, a ne pria samo o njima, kao to to ini
epsko pjesnitvo.

U kritikoj analizi tragedije, kojoj je posveen najvei dio Poetike, Aristotel ve

razlikuje one osnovne pojmove kojima se danas sluimo i mi, a jednako se mogu
primijeniti u analizi dramskoga kao i u analizi epskoga pjesnitva: fabulu
mythos (tj. sadraj), znaajeve sing ethos (tj. likove, osobe, ljude pjesnikove),
govor (tj. pjesniki jezik) i misao (tj. idejni sadraj, ideologiju)

Dramska radnja mora biti jedinstvena a takoer i potpuna. tovie, dogaaji

koji sainjavanju fabulu trebaju biti tako sastavljeni, da ako se jedan od njih
premetne ili oduzme, promijeni se i poremeti cjelina.

Tragedija mora prikazivati ljude vrednije nego to su nai suvremenici, a

komedija loe

U analizi fabule Aristotel se slui terminima: peripetije, potpun obrat radnje u

prvotni smjer, te po vjerojatnosti ili po nunosti; epizodij: oznaava krau
sporednu radnju uz glavnu radnju

Pjesnikom jeziku Aristotel posveuje vrlo veliku panju, posebno: biranom

rjeniku pjesnikoga jezika i slikovitosti njegova izraavanja, njegovoj metaforici.

DE ARTE POETICA

Misaoni sadraj skueniji nego Aristotelov u Poetici

Bitna znaajka pjesnikoga umijea je sklad

Horacije trai da pjesnik itatelja uvede u samo sredite radnje: in media

res

Usporeuje estetske zahtjeve jedne umjetnosti s estetskim zahtjevima

druge umjetnosti

Pjesnik mora itatelju u isti mah pruiti i ugodu i pouku