NIKOMAHOVA ETIKA Prva knjiga [uredi]

Ope je prihvaena injenica da je najvee dobro ono kojem teimo radi njega samog, a ne radi neke druge svrhe. To moe biti srea, blaenstvo..., i svaki ovjek po naravi tei tome dobru. Isto tako svako umijee i svako istraivanje tei nekom dobru, no razlikuju se svrhe djelovanja, iako bi svrha uvijek trebala biti dobro. U Nikomahovoj etici Aristotel dijeli ivljenje ivota na tri naina; to su ivot uitaka, dravni (politiki) i misaoni ivot. Oni se razlikuju po djelovanju i svrhama djelovanja, te se postavlja pitanje koje je najvee dobro. Blaenstvo, dakle, biramo radi njega samog, takoer i kreposti, ali, je li to uistinu najvee dobro, te gdje je pravednost u tome? Krajnje je dobro samodostatno, zadaa ovjeku je ivot, ma kakav on bio, a ivot je samodostatan.

Druga knjiga [uredi]

Postoje dvije vrste vrlina: moralna i intelektualna, no nijedna nije po prirodi usaena. Mi imamo sposobnost stei ih i usavravati ih. Zakonodavci navikavanjem ine graane dobrima i to je u stvari elja svakog zakonodavca. Prema naim postupcima u odnosima s ljudima postajemo pravedni ili nepravedni. Pravednim se postupcima postaje pravedan. Moramo postupati u skladu sa zdravim razumom, jer pretjeranost unitava, a to se u djetinjstvu mora naviknuti: koliko i kada osjeati. Onaj koji se odrie ulnih uitaka nalazi radost. Postoje tri stanja, no samo je jedno ispravno. Srednji put (drugo stanje) zasluuje pohvalu, no skretanja su nuna jer se tako najlake nalazi pravi put. Vrlina bi trebala biti ona osobina na osnovu koje ojvek postaje dobar. Strasti su prolazni afekti (strah,pouda..., osjeaji zadovoljstva ili nezadovoljstva). Sklonosti su ono na osnovu ega smo u stanju npr. naljutiti se. Osobine su ono na osnovu ega se odnosimo pravilno ili nepravilno prema afektima. Prvo stanje: razmetanje, nadutost, razmetljivost, lakrdijatvo, laskavac, srameljivac, naprasitost, luda smjelost, neobuzdanost, rasipnost Drugo stanje: izdanost, plemenita ambicija, istinoljubivost, drutvenost, ljubaznost, stidljivost, blagost, hrabrost, umjerenost, velikodunost Tree stanje: sitniavost, malodunost, ironija, mrzovolja, pretjerana uslunost, bestidnost, ravnodunost, plaljivost, obuzdanost, krtost

esta knjiga [uredi]

Razboritost je prava stvar u pravoj situaciji. Kreposti postoje udoredne i razumne. Takoer postoje dva dijela due - razuman i nerazuman. Nepromjenjivi (umijee, razboritost) i promjenjivi (umnost, mudrost, znanstvenost).

Deseta knjiga [uredi]

Ljudska srea se moe definirati funkcijom koja pripada svakom ovjeku. Svaki ovjek mora biti dio praktinog ivota, a krajnje dobro bi trebalo proizai iz toga da se ta funkcija dobro obavlja i treba biti cijeli ivot konstantna. Etike vrline su one u skladu sa razumom, a intelektualne su superiornije jer razum razmilja, a miljenje je najbolja ovjekova sposobnost. No, ovjek ne moe cijeli ivot provesti neprekidno razmiljajui. Za sreu ljudi su potrebne i neke vanjske stvari kao to su zdravlje, zdrava djeca, hrana, sklonite i sloboda.

Ljudsko dobro u Nikomahovoj etici I Saetak Teorija o ljudskoj sredi u Nikomahovoj etici iznesena je u dvama odvojenim objanjenjima, u I. i u X. knjizi. U X. knjizi Aristotel razlikuje dvije vrste srede, dok iz rasprave u I. knjizi proizlazi da treba prihvatiti samo jednu odredbu srede. Ipak, ini se kako u X. knjizi Aristotel poistovjeduje sredu s jednom aktivnodu, dok u I. knjizi pretpostavlja da ona ukljuuje vie razliitih aktivnosti. U lanku se pokuava utvrditi kakvu koncepciju srede nudi rasprava u I. knjizi, analizom argumenata kojima Aristotel dolazi do odredbe ljudskog dobra. Pokazuje se da argument iz ergona, koji dovodi do takve odredbe, nije zamiljen kao samostalan argument, nego ovisi o prethodnim argumentima kojima se utvruju formalni uvjeti za odredbu ljudskog dobra. Argument iz ergona moe dovesti do odredbe ljudskog dobra utoliko to ljudsko dobro moe svesti na jedan tip dobra, no njegov zakljuak u sebi ukljuuje i uvjet potpunosti koji ovisi o prethodnom argumentu. Taj zakljuak ne moe specificirati vrstu aktivnosti u kojoj se sreda sastoji, no on formalno odreuje uvjete za koje de se u konanoj analizi pokazati da ih samo jedna aktivnost moe zadovoljiti. Kljune rijei Aristotel; sreda; dobro; svrha; vrlina; ergon

"Etike vrline su one u skladu sa razumom, a intelektualne su superiornije jer razum razmilja, a miljenje je najbolja ovjekova sposobnost. No, ovjek ne moe cijeli ivot provesti neprekidno razmiljajui. Za sreu ljudi su potrebne i neke vanjske stvari kao to su zdravlje, zdrava djeca, hrana, sklonite i sloboda." FAVVV!