MARTIN HEIDEGGER

roen 1889., a umire 1976.

glavna djela - 'Bitak i vrijeme' (1927.), 'to je metafizika' (1942.), 'Pismo o humanizmu'
(1946.) i 'Na putu prema jeziku' (1959.)
fenomenolog, hermeneutiar
izvrio utjecaj na Hans - Georga Gadamera (suvremena hermeneutika) i Emanuela
Levinasa (fenomenoloka etika)
vidimo dvostruku liniju kod Heideggera - egzistencijalna filozofija i fundamentalna
ontologija (propituje bitak, 'Seinvergessenheit' zaboravni bitak)
tu - bitak - ovjek egzistencija
u sreditu promatranja stoji egzistencija
ovjek je povijesno bie
Heidegger odbacuje esenciju, propituje egzistenciju
ovjek je zahvaen povijeu, situacijom i vremenom
ta se analiza dogaa propitivanjem smisla
ovjek je jedinstvo i cjelovitost
ovjek se doivljava kao tu - bitak, kao onaj koji psotoji u svijetu
nterwelt sein - biti u svijetu
ovjek spoznaje da je nitavilo, osjea se kao da je baen u svijet - baenost
zabrinutost - ovjek je zabrinut
briga, tjeskoba, strah, smisao
ovjek se susree sa smru, propadljivou, ali ipak treba otkriti svoj smisao
Heidegger se zalae za promoviranje ideje filozofije egzsitencije
fundamentalna ontologija - cjelokupna se Heideggerova filozofija temelji na ontolokim
pitanjima
zapadna filozofija je zaboravila misliti na bitak (sein)
srednji vijek esse, a zapadna filozofija sein
'Platonov nauk o istini' - vraa se na izvore u grkoj filozofiji
Gadamer se isto vraa na izvore
zato zaborav bitka - jer je zapadna filozofija propitivala bie, a zaboravila na bitak
a priori spoznaje - ontoloko pitanje - mi spoznajemo bia kao stvar po sebi (Kant)
Heidegger primjenjuuje fenomenologiju Edmunda Husserla
dvije su kljune oznake Heideggerove pozicije - fenomenologija i hermeneutika
Heidegger analizira konkretnog ovjeka fenomenoloki, pa moe oznaiti kao analitiku tu
- bitka
naini ovjekova bitka se zovu egzistencijali, ovjek se shvaa kao povijesno bie,
situacijsko bie i bie vremena
razlikuje i kategorije koje su statine, logika kategorija, a egzistencijali su neto to tee
Heideggera se esto shvaa kao agnostika
'Samo nas Bog moe spasiti' (Heidegger, 'Der Spiegel', 1976.)
eli se kazati da se Heidegger religioznim temama vraa na poetke svojeg filozofiranja,
1920. i 1921. u Friebourgu gdje studentima razlae religiozna pitanja, bavi se
Augustinom, Pavlom i Meister Eckhartom
Augustin u interpretaciji Martina Heideggera - Heidegger smatra da cjelokupna zapadna
teologija, posebice srednjevjekovna, poiva na Augustinu (Ernst Trlch, Adolf Von
Harnack i Wilhelm Dilthy - poziva se na njih)
nastupa fenomenoloki i hermeneutiki
Heideggera zanima pitanje kako se religiozni fenomen demonstrira kod pojedinca
vjernika, a ne 'zato' to je pitanje metafizike

u Heideggerovim interpretacijama iznosi dvije teze - 'prava zbilja je duhovna' i 'zlo nije
bie'
Heidegger kod Augustina zanima ovjekova egzistencija, tri termina - pamenje
(memoria, za filozofiju teorija svijesti, a za psihologiju teorija podsvijesti), sretni ivot (u
etikom vidu, ovjekovu egzistenciju prate iskuenja pouda oiju, tijela i svijeta)
pojam zaborava, gdje Augustin dolazi do stava 'Boe, ako si bio u mojem pamenju, kako
sam te mogao zaboraviti'
kljuno pitanje koje postavlja Heidegger je pitanje 'sada', tko sam ja sada u Bojim
oima, u Bojoj slici, ne zanima me toliko prolost i budunost
pamenje je riznica nebrojenih slika koje u datom trenutku izlaze na vidjelo i polako pada
u zaborav
kod 'Ispovijesti' nalazi dav pitanja - to znai traiti i to ja zapravo traim
ono to prati ovjekovu egzistenciju i sretni ivot
u traenju te sree, ovjek nailazi na razliita iskuenja (pouda oiju, tijela i svijeta)