15 kn 80 DIN 2 KM 4 EUR 5 USD

PLAMEN
za slobodu, mir i socijalnu pravdu GODINA II SIJEANJ/VELJAA - JANUAR/FEBRUAR 2008. BROJ 7

novi

Svijet ovaj, isti za sve, nije stvorio ni jedan bog i ni jedan ovjek, nego je on uvijek bio, jest i bit e PLAMEN vjeno iv, koji se po odreenim zakonima pali i gasi (Heraklit)

Nakon vala poskupljenja slijedi val prosvjeda?

Kljuni zadaci antikapitalistike ljevice u Hrvatskoj Predsjedniki izbori u Republici Srpskoj F. Kafka i libertarijanski socijalizam Dvije jednake polovine jedne Srbije

Albert Einstein:

ZATO SOCIJALIZAM?
Razgovor s Ivom Josipoviem, saborskim zastupnikom SDP-a:

ZATO SUMNJATE DA SDP NE BI OTIAO I KORAK DALJE...

alternativni abecedarij
Babelj, Isak (1894. 1941.), ruski knjievnik. Kao vojnik Crvene armije za vrijeme graanskog rata pisao sugestivne, lirsko-naturalistike novele (Konarmija) i o idovskoj sredini predgraa Odese, te autobiografske zapise i drame. Prevoen kod nas. Babeuf, Francois Nol (1760. 1797.), zvan i Gracchus; francuski revolucionar, pripadnik lijevog krila jakobinaca, socijalist utopist. Propovijedao je novu revoluciju u korist sirotinje i osnovao konspirativno Drutvo Jednakih (Societ des _gaux). Nadovezujui se na ideje predrevolucionarnih utopista (Morellija i Mablyja), on gleda na povijest kao poprite stalne borbe izmeu patricija i plebejaca, tj. bogatih i siromanih, i smatra da tzv. nacionalna opina treba postati temeljna drutvena organizacija, koja e u svojem vlasnitvu imati sva neprodana imanja, kao i sva imanja neprijatelja zemlje i revolucije, svu komunalnu i neobraenu zemlju. Ukidanjem prava nasljeivanja nacionalna opina e iriti svoje posjede i na taj nain postepeno istisnuti privatno vlasnitvo. B. je podcijenio ulogu industrije u razvitku drutva, tako da u njegovom uenju ima mnogo elemenata primitivnog agrarnog komunizma. Kao protivnik termidora i Direktorija osnovao je Ustaniki komitet s ciljem osvajanja vlasti. Urota je otkrivena, a on giljotiniran. Babuvizam je krajnji egalitarizam, koji ne eli ukinuti samo klasne razlike, ve i razlike meu ljudima uope. Babi, Ljubo (1890. 1974.); hrvatski slikar i povjesniar umjetnosti. Zavrio je Likovnu akademiju u Mnchenu i Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je 1915. u svojem ateljeu otvorio Modernu slikarsku kolu. Desetljeima je predavao na zagrebakoj Likovnoj akademiji. Nakon ranoga simbolistikog (Udovice) i kratkog ekspresionistikog razdoblja (Crveni stjegovi), razvijao se prema izrazitome koloristikom slikarstvu (ciklusi krajolika iz Hrvatskog zagorja, Like i Dalmacije Moj rodni kraj). Svoje impresije sa putovanja po panjolskoj, Italiji i Dalmaciji zabiljeio akvarelom i pastelom, ali i rijeima u putopisnoj zbirci Izmeu dva svijeta. Iznimno plodan scenograf zagrebakih kazalinih kua za koje je od 1918. postavio brojne drame, balete i opere (avangardna scenografija za dramu W. Shakespeara, Na tri kralja). Napisao je vie djela iz povijesti umjetnosti: Umjetnost kod Hrvata, Daumier, Francusko slikarstvo XIX st. Organizirao je niz izlobi i koncipirao znaajne kulturne akcije, ilustrirao je veliki broj knjiga, izradio mnoge nacrte za plakate i sl. Bio je veliki Krlein prijatelj i scenograf njegovih avangardnih drama. Bacon, Francis (1561. 1926.); engleski filozof, odvjetnik, lord, barun i vikont. Jedan od osnivaa modernog materijalizma i novovjekovne filozofije. Bio je optuen za korupciju i kratko zatvoren u Toweru (1621.), a nakon izlaska iz zatvora, potpuno se povlai iz javnog ivota. Zamilja da jednog dana cijelokupno ljudsko znanje postavi na nove osnovu u obimnom djelu Velika obnova, ali to djelo ostaje nedovreno, a od cijele zamisli ostaje samo Novi Organon u kojem saeto izlae osnovne principe svoje filozofije. Smatrao je da je ovjek samo ono to spoznaje, a od njega potie i ona izreka, da je znanje - mo. Kako bi ljudi doli do istinske spoznaje moraju se osloboditi ukorijenjenih predrasuda i lanih pojmova. Razlikuje etiri vrste predrasuda: predrasude plemena (idola tribus), predrasude peine (idola secus), predrasude trga (idola fori) i predrasude teatra (idola theatri). Prve dvije su uroene ljudskom duhu, a druge dvije se stjeu u drutvu, ali i jednih i drugih moemo se osloboditi samo ako odbacimo lane autoritete i lanu uenost, i ako se u potpunosti oslonimo na iskustvo i posmatranje pojava. Za pravilno utvrivanje stvari kae on neophodno je prije svega iroko i korisno posmatranje i ispitivanjem zasnovano opisivanje prirode. Ono to ini priroda, ne moe se ni ispjevati ni izmisliti, ve samo otkriti. Stoga je ispitivanje pojedinanog, konkretnog, odnosno materijalnog, osnovni princip svake spoznaje. Da bismo doli do zakona, koji je ono ope, potrebno je u ispitivanju krenuti od pojedinanog i posebnog. Suprotno od Aristotela, koji je silogizam postavio u sredite svoje logike, B. je smatrao indukciju jedinim pouzdanim metodom otkrivanja istine. Nema sumnje da je eksperiment glavni uvjet racionalnog metoda, ali i B. ponekad pada u jednostranost induktivizma, kada smatra da se najvie istine o svijetu mogu otkriti njegovom tablicom vieg i nieg reda. Ipak, on je izvrio ogroman utjecaj na razvoj moderne filozofije. Napisao je veliki broj filozofskih, knjievno-povijesnih i pravnih djela, iako e veina biti objavljena tek posthumno. Koliki je utjecaj imao na razvoj graanskog drutva, vidimo po tome to je poslije Francuske revolucije Konvent prvi put izdao njegova cjelokupna djela, od kojih, pored Novog Organona (1620.), valja izdvojiti jo: O dostojanstvu i napretku znanosti (1923.), Povijest prirodna i pokusna za utemeljenje spoznaje (1622.), Ogledi ili savjeti politiki i moralni (1625.), Nova Atlantida (1627.), Naela prava (1630.). Bagricki, Eduard (1895. -1934.); ruski knjievnik, uesnik Oktobarske revolucije, koju je opjevao romantiarski. Od pjesama i poema najpoznatija je Pjesma o Opanasu, s temom narodnog pjesnitva i graanskog rata u Ukrajini. Formalno je pripadao grupi konstruktivista. aktove i ekspresivne portrete (Torzo; I. G. Kovai), a zatim kristalizacijom volumena slobodnije rjeava tradicionalne kiparske zadatke (Autoportret; Bik). Meu prvima u Hrvatskoj stvara djela geometrijske apstrakcije i istrauje optike fenomene (Razvijene povrine; Svjetlosni oblici). Autor spomenike kompozicije posveene rtvama faistikog terora (Dolina grobova na Dotrini zajedno s arhitektima J. S. Siesselom). Nakon uspostavljanja demokracije 1991. nemilosrdno su ruena neki od njegovih najveih umjetnikih djela. Bakunjin, Mihail Aleksandrovi (1814. 1876.); ruski revolucionar, filozof i anarhist. Porijeklom iz plemike obitelji, ali e zbog revolucionarne aktivnosti biti lien plemike titule. Isprva oficir, no ubrzo istupa iz vojske i odlazi na studij u Moskvu, a zatim u Njemaku, gdje se pod utjecajem lijevih hegelijanaca razvijaju njegovi radikalni stavovi o drutvu. Pod pseudonimom Jules Ekisar pie svoj napis Reakcija u Njemakoj opaanja jednog Francuza s uvenom frazom: Strast razaranja je stvaralaka. U Parizu se upoznaje sa Proudhonom, kojeg e smatrati poslije uiteljem sviju nas, ali i sa Marxom. Sudionik je Pruskog ustanka 1848. nakon kojeg tei stvaranju revolucionarne federacije slavenskih naroda. Na Sveslavenskom kongresu u Pragu razvija svoje nazore, koji e kasnije biti saeti u terminu revolucionarni panslavizam. B. je bio esto u dodiru s predstavnicima iz naih zemalja. O susretu s Bakunjinom i njegovoj linosti govori Jovan Suboti u svojoj Autobiografiji. Prema Prelogu (Bakunjin i Jugoslaveni na Sveslavenskom kongresu u Pragu, 1924.), on je utjecao na jugoslavensku delegaciju, te su oni shvaali zadau kongresa u pravcu, kako su to htjeli radikalniji eki elementi za razliku od Polackog i ekih konzervativaca. Nakon guenja ustanka bjei iz Praga i izdaje brouru Poziv Slavenima, a zbog uea u Drezdenskom ustanku 1849. osuen je na smrt vjeanjem, ali e biti ubrzo pomilovan, i potom izruen Rusiji: od 1851. zatoen u Petropavlovskoj tvravi, od 1857. u Sibiru, a 1861. bjei preko Japana na Zapad. U ezdesetim godinama 19. st. Bakunjin naputa panslavizam, a 1864. pristupa Prvoj Internacionali. Meutim, on sve vie razrauje svoju anarhistiku doktrinu, i unutar Internacionale 1868. osniva tajnu Internacionalnu alijansu za demokratski socijalizam, zbog ega e na zahtjev Marxa biti izbaen iz Internacionale 1972. na Hakom kongresu. Osnovna Bakunjinova teza je da drava uvijek predstavlja vladavinu i ropstvo, te se oslobaanje radnike klase moe ostvariti samo unitavanjem svake drave. Odbacujui dravu uope, B. negira potrebu diktature proleterijata, jer se po njemu osloboenje narodnih masa ne moe ostvariti time to bi se one kroz prijelaznu dravu opet porobile. Nasuprot diktaturi proleterijata B. istie slobodnu organizaciju radnikih masa odozgo prema gore (ovdje vidimo slinost s naim samoupravljanjem!) na kojoj bi poivao poredak poslije unitenja eksploatacije, u kome bi se ostvarilo izjednaavanje klasa i gdje bi sav narod upravljao, a onih nad kojima se upravlja nee ni biti. Iako se ini da je danas, nakon iskustva sa etatizmom i staljinizmom B. bio u pravu, ipak je on polazio od naivne pretpostavke da u ljudima postoji uroena solidarnost, i da e nakon ruenja buroaske drave ljudi sami spontano nai najbolji oblik drutvene organizacije. Bakunjin tvrdi da je drava stvorila kapitali da je, prema tome, drava glavno zlo, koje treba prije svega unititi. ..Mi meutim kaemo obratno, unitite kapital koncentraciju svih sredstava proizvodnje u rukama nekolicine i tada e drava pasti sama od sebeRazlika je bitna: ukidanje drave bez prethodnog drutvenog preokreta je besmislica, kae Engels u pismu Cunou (1872.) . Bakunjizam je imao velikog utjecaja na narodnjaki pokret u Rusiji sedamdesetih godina 19. st. i na neke struje radnikog pokreta u panjolskoj, vicarskoj, Italiji i Francuskoj, a i dan danas Bakunjin je inspiracija mnogim anarhistima irom svijeta. Priipremio F. E. (NASTAVLJA SE)

a-
Bahr, Hermann (1863. 1934.); austrijski knjievnik, pisao je studije, eseje, kazaline komade, putopise i romane. Poeo je kao socijalist, da bi postao impresionist, te ekspresionist, i zavrio kao katoliki mistik. Za nas je zanimljiv njegov Put po Dalmaciji (1909.). Bakari, Vladimir (1912. 1983.); hrvatski i jugoslavenski politiar, doktor pravnih znanosti, dravnik, reovolucionar, markistiki teoretiar, desna ruka Josipa Broza Tita, najznaajnija linost u modernoj hrvatskoj politici. Od 1936. do 41. sudski i advokatski pripravnik u Zagrebu. Od 1932. sudjeluje u revolucionarnom radnikom pokretu, a od 1933. lan je KPJ. Jedno vrijeme je sekretar partijske organizacije studenata na Zagrebakom univerzitetu. Od 1937. lan Agitpropa CK KPH, a od 1940. CK KPH. Prije II. svjetskog rata urednik asopisa Izraz i Radnikih novina, te suradnik i drugih listova i publikacija.Vie puta hapen i proganjan. U NORu istaknut organizator, politiki i vojni rukovodilac ustanka u Hrvatskoj: komesar Glavnog taba NOV i PO Hrvatske, vijenik ZAVNOH-a i AVNOJ-a, lan Predsjednitva II. i III. zasjedanja AVNOJ-a, lan Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije od formiranja do 1945. Nakon Kardeljevog pisma Titu u kojem ga ovaj upozorava na Hebrangovo skretanje udesno, Tito 1944. za sekretara CK KPH postavlja V. Bakaria. Nakon osloboenja zemlje razvija svestranu i plodnu djelatnost: od 1945. do 1953. prvi je predsjednika vlade NR Hrvatske, a potom postaje predsjednik Sabora, i na toj funkciji ostaje do 1963. lan je Predsjednitva CK SKJ od 1966., potpredsjednik Predsjednitva SFRJ od 1975. do 76. i od 1982. do 83. B. je bio mudar politiar, uvijek miran i staloen, veliki pragmatik, ali i vodei partijski intelektualac, koji je od Partije mislio stvoriti institut. Kao protivnik svakog nacionalizma, pa tako i hrvatskog, sudjeluje u slamanju Hrvatskog proljea 1971. On je bio vrsto uvjeren u to da je Hrvatska svoje nacionalno pitanje rjeila u sklopu jugoslavenske socijalistike federacije. Ipak, B. e kao jedan od glavnih kreatora Ustava iz 1974. uiniti odreene koncesije zahtjevima maspoka, tako to e federativne republike dobiti veu autonomiju i pravo na odcijepljenje. B. se posebno bavio ekonomskim pitanjima u oblasti marksizma. Djela: Problemi zemljine rente u prijelaznoj etapi (1950.), Socijalistiki samoupravni sistem i drutvena reprodukcija (I II, 1974. 78.), Drutvene klase, nacija i socijalizam (1976.). B. je dobitnik raznih priznanja i ordena, a bio je i redovni lan JAZU. Baki, Vojin (1915. 1992.); hrvatski kipar srpske nacionalnosti, sudionik NOB-a, majstor figurativne plastike sa instananim osjeajem za ljudsku patnju, jedan od naih najpoznatijih kipara u svijetu, autor tzv. razlistane forme. Diplomirao na zagrebakoj Likovnoj akademiji. U poetku oblikuje u kamenu i bronci poetine enske

PLAMEN
I M P R E S S U M Novi Plamen, list za politika, drutvena i kulturna pitanja List izlazi jedanput u dva mjeseca Izdava: Demokratska misao d.o.o. Pavla Hatza 14, 10 000 Zagreb Tel: 01/483-5340 Fax: 01/6679-518 www.noviplamen.org redakcija@noviplamen.org Glavni urednici: Filip Erceg Mladen Jakopovi Goran Markovi Redakcija: Goran ubrilo, Filip Erceg, Mladen Jakopovi, Goran Markovi, Bojan Mirosavljev, Miklo Olajo Na, Petar Pavlovi, Jasna Tkalec, Vladimir Unkovski Korica Urednik sekcije stranih medija: Sreko Pulig Urednik znanstvene sekcije: Neven Jakopovi Grafiki urednik: Nenad Pejukovi / Grafem d.o.o. Tisak: GMG GRAF, Sesvete iro-raun: 2484008-1103959884 (Reiffeisen banka) Pretplate iz inozemstva mogu se vriti na: SWIFT RZBHH2X IBAN: HR25 2484008 2100111688

novi

Ljeviarima je dunost pomagati svoju tampu

Dragi itatelji, urednitvo Novog Plamena eli vam se, prije svega, ispriati zbog kanjenja ovog broja, i ujedno vas obavjestiti da na i va asopis vie nee moi izlaziti, kako smo mi to u poetku zamiljali, jedanput mjeseno, i da je veliko pitanje, kako e i na koji nain Novi Plamen uope dalje izlaziti, jer novac pokree svijet, a mi smo u velikoj besparici. Naime, bit e dobro da izlazimo i jedanput u dva mjeseca, ali postoje velike anse da se list u nedostatku financijskih sredstava naprosto ugasi. O tome kakvo je stanje na naoj izdavakoj sceni, moglo bi se napisati jedan opirni esej, ali mi ovom prilikom elimo konstatirati samo sljedee: asopisi, kakav je Novi Plamen, koji nisu namjenjeni irokoj publici (a samo da se podsjetimo: u Hrvatskoj svega 7% ljudi ita novine, a toliko je otprilike i visokoobrazovanih!), bez privatne ili dravne donacije, nemaju anse opstati. Na tritu prolazi samo lako tivo, a mi nismo lako tivo, i prema tome? Od drave potporu dobivaju samo podobni listovi, a mi smo nepodobni, i prema tome? Strane ljeviarske fondacije, kao to je Rosa Luxemburg Stifttung, ne financiraju listove sa prostora Balkana, a mi smo na Balkanu, i prema tome? Novine kao i svaku drugu robu prodaje skupa reklama, a mi nemamo novaca za reklamu, i prema tome zakljuite sami! tampanje ovog broja kotalo je oko 20.000 kuna, a prodaja nikako ne moe pokriti ni trokove tampanja (samo distributer uzima 32% rabat), tako da je Novi Plamen valjda jedini hrvatski neprofitabilni list. Da nije bilo nekih dobronamjernih pojedinaca, i naih prijatelja iz Lijevog internacionalnog foruma vedske, mi ne bismo izdali ni ovih est brojeva. Jo samo da kaemo i to da mi radimo kao u ilegali, bez svog prostora i neophodne administracije, bez plaa i honorara, pa smo i po tome hrvatski raritet. Mi vas i u ovom broju pozivamo na pretplatu, iako vam ne moemo garantirati da e list izlaziti godinu dana, odnosno toliko - koliko traje pretplata. Nekada su ljeviarski listovi, velikim slovima, negdje u kutu, pozivali svoje itatelje: SOCIJALISTIMA JE DUNOST POMAGATI SVOJU TAMPU, pa vas i mi ovom prilikom jednako tako pozivamo da nam pomognete, jer Novi Plamen je danas jedini socijalistiki list u Hrvatskoj, pa i na irem prostoru bive Jugoslavije.

iz sadraja izdvajamo... prof. dr. Ivo

Josipovi

saborski zastupnik SDP-a: Kriminalna pretvorba i privatizacija ostavili su dubok trag na hrvatskom drutvu, generirajui ne samo ekonomske posljedice i strane socijalne probleme, ve i moralne. Posljedice otimaine drutvene imovine koja je provedena usporedive su sa ratnim razaranjima. Str. 19
3

Urednitvo prima stranke svakim radnim danom od 10 14 sati. Rukopisi se ne vraaju.

PLAMEN

novi

to da se radi?

Kljuni zadaci antikapitalistike ljevice nakon izbora u Hrvatskoj

Voditi danas politiku ljevice znai, u prvome redu, imati (u specifinim naim hrvatskim prilikama) neobino razvijen smisao za ocjenu stvarnosti, gledati u oi istini i ne obmanjivati se frazama.
Miroslav Krlea, Deset krvavih godina, Zora, Zagreb, 1971, str. 514

Mladen Jakopovi

d de facto raspada zadnje snanije lijeve stranake inicijative u hrvatskoj politici, Akcije socijaldemokrata Hrvatske 1996. (pogotovo nakon smrti jedinog ASH-ovog lana Sabora i stranakog predsjednika Mike Tripala), koju je neto ranije profesor Ivan iber tono ocijenio kao posljednju priliku autentine ljevice na mjesto koje bi mogao uslijediti dulji period stagnacije i marginalizacije, antikapitalizam u Hrvatskoj sveden je prvenstveno na polusvjesne osjeaje znaajnog dijela populacije s jedne strane, te od tih istih masa izoliran marginalni zbir nekoordiniranih lijevih medija (Feral Tribune, Zarez, Le Monde Diplomatique, Novi Plamen, H-alter, Zamirzine itd. itd.), raznih civilnih udruga, malih politikih stranaka i subkulturnih (virtualnih i materijalnih) centara, poput zagrebakog net-kluba Mama. Toj sadanjoj ljevici, ve tradicionalno meusobno zaraenoj po ideolokim i osobnim linijama, ljeviarstvo uvelike predstavlja oblik razrjeenja osobnih afektivnih poriva i kriza identiteta. U odsustvu teorijskog i praktinog politikog znanja, bez ozbiljnije konkretne analize konkretnih uvjeta, te bez adekvatne valorizacije uloge ujedinjenog fronta, tranzicionih zahtjeva i rada u masovnim ekonomskim i politikim organizacijama, kao i uope bez ikakvih ozbiljnijih i dugoronijih stratekih koncepcija, ljevica ne moe napredovati. Prvi je korak stoga upravo rad na kristalizaciji realne strategije, koja se ne mora odricati ideala demokratskog socijalizma i participativne demokracije, niti principijelnog rada odozdo, ali mora traiti

praktian modus vivendi u krajnje nepovoljnim uvjetima, umjesto da se skriva u puevu kuicu beivotne frazeologije. Potrebno je jasno se suoiti s nekim subkulturnim i samo-marginalizirajuim tendencijama unutar lijevih politikih struja, koje su ljevicu do sada esto samo-ograniavale i onemoguavale da se postigne znatniji (i trajniji) napredak u smislu uspostavljanja organskih veza s progresivnijim dijelom populacije i radnim masama. Antikapitalistika ljevica treba se i teorijski i praktiki izgraivati na osnovi nove, ofanzivne strategije koja se obraa najirim slojevima, od aka do penzionera, od ljudi kao radnika do ljudi kao graana ili seksualnih manjina, npr. (naravno, na osnovu osjetljivog, diferenciranog pristupa). Prije svega, kljuan je rad na ukljuivanju u sindikalni pokret. Neke metode u korist toga cilja ukljuuju osnivanje radnikih komisija unutar lijevih organizacija, poput SRP-a, koje bi pomogle inicirati osnivanje nezavisnih progresivnih klubova unutar sindikata te bi pomagale u kreiranju mree vjetijih i borbenijih sindikalnih povjerenika (engl. shop stewards). Vano je pritom napomenuti da bi vaninstitucionalne inicijative, poput zanimljivog Socijalnog fronta uenika i studenata (http://sfus.blog.hr), koji je nedavno postao Sindikat uenika i studenata u sklopu SSSH, bilo prilino besmisleno pokuavati aplicirati u kontekstu borbe za radnika prava, jer i neki od postojeih sindikata posjeduju neistraen borbeni potencijal, kao i prijeko potrebne resurse i masovnost. Poneki od borbenijih sindikalista zasigurno imaju hrabrosti dosljednije zastupati i ideje radnike participacije, ali to je za sada u naem drutvu jo uvijek donekle ta-

bu. Ljevica se, meutim, mora vratiti masama i masovnoj politici.

Sustav saveznitava
Strateki koncept sustava saveznitava pogotovo bi zanimljivo mogao biti iniciran u kontekstu kampanje protiv NATO-pakta. Nacionalni konsenzus partitokracije i masovnih medija, kao i odluka o neraspisivanju referenduma po pitanju hrvatskog ulaska u NATO, utjelovljuju izdaju osnovnih demokratskih i antimilitaristikih naela. Zadatak je ljeviara da pod hitno iniciraju i ponu organizirati iroko koncipiranu nacionalnu anti-NATO koaliciju, koja bi ukljuivala itav antimilitaristiki lijevi spektar od civilnih udruga, poput Centra za Mirovne Studije i Zelene Akcije, preko politikih stranaka, poput Zelene liste i SRP-a, do anarhista. Istina, treba potencirati odreenje autentine ljevice za participativnu demokraciju i protiv svih oblika politikog i ekonomskog monopola i antidemokratinosti. Postoji, meutim, velika opasnost da se taj zadatak shvati nekreativno, dogmatski, te da se tako staromodnom retorikom i neosjetljivim i strateki nesofisticiranim pristupom ljevica udalji od javnosti i progresivnijeg dijela iroke populacije (pogotovo radnika), te nita ne postigne na kljunom zadatku izgradnje organskih veza s tom populacijom. Gruba retorika i iskljuivost prema lijevo-centristikim stavovima onemoguuju uspostavu sustava socijalnih saveznitava i dijalog sa irokom javnou. Propovijedanje onima koji su ve preobraeni ne bi bio produktivan pristup zadatku organskog povezivanja sa irokom javnou i radnim masama, te popularizaciji demokratske socijalistike alternative.

PLAMEN

novi

kruha i slobode

Nakon vala poskupljenja slijedi

VAL PROSVJEDA?
tariji itatelji dobro se sjeaju hiperinflacije koja je osamdesetih godina prolog stoljea pogodila jugoslavensku privredu i time oznaila poetak kraja SFRJ. Tih osamdesetih godina svi su Jugoslaveni bili milijuneri, iako sa tim svojim milijunskim plaama nisu mogli kupiti ni potenog fiu, a kamoli neku tvornicu (sic!). No, tada su svi mogli biti milijuneri, jer se sistem zasnivao na trino - planskoj ekonomiji: cijene su odreivane administrativno, a novce se tampalo po potrebi kao letke na apilograf. Zemlja se obilato zaduivala i na osnovu deviznog priljeva osiguravala graanima povoljne kredite (Dok je bilo Tita, bilo je i kredita), ali...kada je sve dolo na naplatu, dravno rukovodstvo nije znala kako izai iz krize, a nastaRadnicima je ve dosta i vak prie znamo: slijedi pretvorba i privatizacija, rat i ratrata u Iraku, i etanola, i no profiterstvo, jad i bijeda. globalizacije, i zato svi 12. Kada se predsjednik SIV-a travnja izaimo na prosvjeAnte Markovi odluio sprovesti svoj stabilizacijski de i podrimo sindikalne program, Titov brod je ve zahtjeve! bio probuen sa svih strana, i uskoro e potonuti kao Titanik. I Hrvatska se zaduuje, ak i vie nego cijela Jugoslavija, ali vatskih graana. Pogledajmo to je sve drava vie nee tampati novce, a in- poskupilo: voda 4% (zato voda, kada flaciju e pratiti rast kamatne stope, Hrvatska ima rezerve pitke vode?), marmelada 5%, kava 7%, ips 12%, i... to tada? deterdent za posue 14%, svijee mlijeko 15%, svijei sir 17%, margaCijene skoile 17% rin 18%, napolitanke 22%, pivo 22%, Prema terenskom istraivanju tvrtke pasta za zube 22%, majoneza 27%, Net Gerila, provedenom u est trgo- okolada 28%, pateta 38% i td. Davakih centara u Zagrebu, sindikalna kle, kao to vidimo, ovdje nije rije o koarica hrvatskih graana poskupila nikakvom luksuznom asortimanu, koji je u prosjeku ak 17 posto. Mi znamo nam nije nuno potreban, ve o artiklida ta sindikalna koarica ne obuhvaa ma, bez kojih se ne moe. Dobro, ako

neku luksuznu robu, ve namirnice neophodne za odravanje ivota, ali kada uzmemo u obzir i injenicu da Hrvati ak 33% iz svojeg mjesenog budeta izdvajaju za hranu, i ako tome jo pribrojimo trokove stanovanja, onda je svako poskupljenje, a posebno prehrambenih proizvoda, i to u prosjeku od 17%, ozbiljan udar na standard hr-

bi ve mogli preivjeti bez napolitanki i okolade, jer slatkii ionako debljaju, pa i bez piva, koje e uskoro postati skupo kao crno vino, teko da bi mogli bez svjeeg mlijeka, kojeg konzumiramo svaki dan. Mnogima je omiljeni doruak njita kruha, marmelada ili pateta i alica mlijeka, ali ni taj doruak vie nee biti jeftin. Ljudi obino dva puta dnevno piju crnu kavu, dopodne i popodne, ali i kava je poskupila. Svi bi trebali prati zube, jer nismo svi Mao Ze Tung (naime, on navodno za cijeloga ivota nije niti jedanput oprao zube!), iako je poskupio i kaladont. Graani uglavnom ne kupuju flairanu vodu, osim ako ne ive u ve uvenom zagrebakom naselju Vrbani, ali i opskrba vodom poskupila je 6,2%. No, to nisu jedina poskupljenja: kruh je prosjeno poskupio 10%, ulje 31%, alkohol i duhan 6%, odjea i obua 5%, tekua goriva 18%, a voe i povre od 20 do 30%. Nije poskupila samo hrana, nego i komunalije. Najvee je poskupljenje komunalija u glavnom gradu svih Hrvata, gdje su cijene skoile i do 50%. Prema izraunu SSSH godinje e ivot u Zagrebu biti skuplji 1700 kuna ili 141 kunu mjeseno.
5

PLAMEN

novi

kruha i slobode
Tako je, na primjer, tramvajska karta poskupila sa 8 na 10 kuna, a mjeseni pokaz sa 250 na 300 kuna! Sindikati upozoravaju da Hrvati ve plaaju 70% europskih cijena, dok su im plae tek na razini 26% europskih plaa. Kod nas se esto barata s tzv. prosjenom plaom, koja u Hrvatskoj iznosi 4.579 kuna, iako ta prosjena plaa nije nita drugo, nego jedan privid (kao to je uostalom i sam kapitalizam jedan veliki privid). Jo je Lenjin prije devedeset godina ismijavao taj statistiki prosjek, inzistirajui na izraunavanju prihoda po grupama stanovnitva, jer u Hrvatskoj ak 60% graana ivi s plaom ispod tog prosjeka, a to znai veina. A nas zanima veina (jer demokracija se temelji na volji veine!), a ne prosjek. No, i ta prosjena plaa, kau u sindikatima, nije dovoljna za pokrivanje svih trokova, nego 76 posto od ukupnih trokova. I sve bi se to jo nekako moglo podnijeti, kada bi rast cijena pratio i rast plaa, ali kako stvari stoje, plae nee rasti. A zato plae nee rasti? Zato to bi rast plaa dodatno potaknuo inflaciju! A zato bi rast plaa dodatno potaknuo inflaciju? Zato to trite funkcionira po zakonu ponude i potranje, a taj nam zakon kae: ako ljudi imaju vee plae, onda e i vie troiti, a s rastom potronje, rastu i cijene. To nije nikakva via matematika, to je ista logika, koja trgovce dovodi do zakljuka da zbog vee potranje trebaju poveati cijene svojih roba. No, tu nisu u pitanju samo trgovci, nego i bankari. Ako bi se rast plaa vezao uz inflaciju, to moe biti poticaj daljnjem rastu cijena pa postoji rizik da situacija izmakne kontroli upozorava Hrvoje Dolenec, glavni ekonomski analitiar Raiffeisen banke. Naime, banke su ve najavile poveanje kamatne stope kako bi zatitile svoju dobit, jer stvari su jasne: Hrvatice i Hrvati ive na kredit, potronja je ak vea od realnih mogusvi ostali koji nam se ele pridruiti su dobrodoli, s tim da u prosvjedu sudjeluju pod istim uvjetima kao i mi. Ako se dogovorimo da mi izvodimo 10% lanstva na ulice, onda moraju i svi ostali poruuje Ana Kneevi , predsjednica SSSH. I dok sindikati trae od drave da intervenira (a kako da intervenira, kada je dravni intervencionizam iza nas, i kada Damir Polanec nije Boris Kidri ?), dotle Vlada obeava poslodavcima smanjenje izdvajanja za doprinose. I tko je sada tu kome gospodarsko - socijalni partner? uker eli uvjeriti gospou Kneevi i gospodina Matijaevia da oni ustvari ne razumiju globalizaciju, jer da inflacija ne ovisi samo o nama, nego o globalnim kretanjima. Svijet nije ahovnica, nego domino ploa, a na toj domino ploi jedne su figure crne, a druge bijele, i sve ovo to se dogaa nije nita drugo, nego domino efekt. Da, upravo tako, sve je to jedna lanana reakcija, i mi smo svi u toj lananoj reakciji, zajedno sa svjetskim monicima, odvueni u provaliju. A zato inflacija ovisi o globalnim kretanjima? Zato to mi sve i svata uvozimo iz tog bijelog svijeta, pa nam cijene ne diktira domae, nego svjetsko trite. A zato mi toliko moramo uvoziti? Zato to tako hoe naa Vlada? A zato tako hoe naa Vlada? Zato to tako hoe WTO, EU, MMF, Slobodno Trite, Gospod Profit i dr...Ali ne, mi smo glupi, mi ne razumijemo globalizacijske procese, jer zato je tako skoila cijena ulja? Zato to je dolo do velikog izvoza itarica iz evropskih zemalja na kinesko i rusko trite, a i zato to se etanol iz kukuruza poinje koristiti za proizvodnju obnovljivih izvora energije, jer draga gospodo i drugovi, nafta nije obnovljivi izvor energije, i zato je Bush morao napasti Irak, i zato svi mi moramo u NATO-pakt, kako bi pomogli Americi u svetom ratu protiv osovine zla, koja nam odreuje cijenu nafte...Ali, radnicima je ve dosta i rata u Iraku, i etanola, i globalizacije, i zato svi 12. travnja izaimo na prosvjede i podrimo sindikalne zahtjeve! Kazimir Sigismund

nosti, i ako doe do rasta plaa, banke e poveati kamatne stope, kao to bi i trgovci cijene. A Republika Hrvatska ve odavno nije Socijalistika Republika Hrvatska, pa da banke sanira drava, a prola su i ona dobra stara vremena, kada je inflacija znala pojesti cijeli kredit. Ne, vie nije mogue da netko uzme kredit kako bi izgradio trokatnicu, i da poslije taj kredit otplauje u protuvrijednosti jedne kutije ibica (jer su stare dinare zamijenili novi). A zato to vie nije mogue? Zato to banke vie nisu u naem vlasnitvu, pa visinu kamatne stope samo djelomino odreuje sredinja Narodna banka, a strani bankari nisu partijski aparatici, kojima je svejedno hoe li banka bankrotirati ili profitirati.

Domino efekt
Sindikati trae od vlade da intervenira, a vlada im odgovara: a to se vi nama obraate, mi sa tim poskupljenjem nemamo nikakve veze, vi se morate obratiti poslodavcima, i od njih traiti poveanje plaa. Dobro, mi moemo eventualno poveati plae zaposlenima u dravnom sektoru, ali oni ionako imaju relativno dobre plae, a poveanje plaa u privatnom sektoru ne ovisi o nama, nego o poslodavcima, a gospoda poslodavci pak poruuju drugovima iz sindikata, da oni njih razumiju, ali da nema porasta plaa bez gospodarskog rasta, koji je jo uvijek ispod 5 posto. Eto, drava vrui kesten baca na stol Hrvatskoj udruzi poslodavaca, a HUP taj isti kesten vraa Ivi Sanaderu , i dok se tako vlada i poslodavci reketare, dotle sindikati za 12. travnja najavljuju prosvjed na Trgu bana Jelaia. Na je stav da Savez organizira samostalno prosvjed, a

PLAMEN

novi

hrvatska rapsodija

Filip Erceg

rvatska je nakon dugih i mukotrpnih pregovora najzad dobila novustaru Vladu i novog-starog premijera, i sada svi zajedno, pod vodstvom dr. Ive Sanadera idemo dalje, a kuda i kako, to jedva tko zna. Dobro, zna se ili bi se barem trebalo znati, jer ova Vlada ide dalje sa Koalicijskim sporazumom, kojeg su potpisali HDZ, HSS i HSLS. No, prije nego to kaemo neto o tom Koalicijskom sporazumu, vratimo se malo u dane poslije izbora. Iako su rezultati istraivanja javnog mnijenja laganu prednost davala SDP-u, prve izlazne ankete udruge GONG, a onda i podaci DIP-a, preokrenuli su taj rezultat u korist HDZ-a. Vrag e ga znati zbog ega je HDZ ponovno dobio izbore, ali jedno je sasvim sigurno: HDZ je imao znatno skuplju i bolju kampanju od SDP-a! Ne elim stvari vulgarizirati do te mjere, da pobjedu HDZ-a svedem na tzv. PR, ali jednako tako, ne elim ni banalizirati mo reklame, koja u konzumentskom drutvu prodaje i lou robu, ako je dobro zapakirana. Da, HDZ je potroio u predizbornoj kampanji vie od 19,5 milijuna kuna (bolje bi bilo da su te novce odmah prebacili u resor svojeg koalicionog partnera za revitalizaciju sela!), dakle, oko 4 milijuna kuna vie od SDP-a, ali izbore nije mogla presuditi ta razlika od 4 milijuna kuna, ve eventualno nain na koji je SDP vodio kampanju. Dodue, treba priznati da je SDP ipak do sada ostvario najbolji izborni rezultat (osvojivi 56 mandata), a i da HDZ na ovim izborima nije uvjerljivo pobjedio (iako je osvojio 10 mandata vie od Hrvatskoj treba SDP-a), ali, jednako tako, socijalni, a ne valja rei i da se na ovim izkoalicijski borima glasalo vie protiv, nego za, i da je i zbog toga sporazum velikim dijelom dobar izborni rezultat SDP-a u percepciji graana, posebno onih koji su oekivali promjenu vlasti, bitno umanjen. U politici ne vrijedi ono olimpijsko naelo, po kojem je vano sudjelovati, a ne pobjediti, jer svijet voli pobjednike, a na tronu moe biti samo jedan (barem tako pjeva Colonia).

etverogodinji Ive Sanadera

Neki propusti SDP-a

No, recimo onda, zbog ega je SDP takoreku za dlaku izgubio izbore od HDZ-a? Kako je i na koji nain SDP vodio tu svoju predizbornu kampanju? Prvo;

PLAN VLADE
7

PLAMEN

novi

hrvatska rapsodija
SDP naalost nije uspio zadrati svoj rejting, koji mu je porastao znatno prije slubenog poetka predizborne kampanje, u vrijeme dok se Raan u bolnici borio za ivot, a neki u njegovoj stranci za nasljedstvo, jer, kao to znamo, socijaldemokratima je popularnost naglo porasla u vrijeme Raanove bolesti i nakon njegove smrti, kada je zapoela unutarstranaka kampanja za izbor novog predsjednika, a koju su nai mediji pratiti kao CNN amerike predizbore. Drugo; SDP je prije izbora istupio sa prepoznatljivim i solidnim gospodarskim programom Ljube Juria, kojeg e HDZ estoko napasti, da bi u predizbornoj kampanji, iz ne znam kojeg razloga, ekonomske i socijalne poruke SDP-a ustupile mjesto apstraktnom humanizmu, saetom u sloganu Ljudi su snaga. Tree; SDP nije smio dozvoliti, a dozvolio je da ga HDZ odgurne s glavnog kolosjeka na sporedni, jer se u predizbornoj kampanji bavio s temama (legalizacija droge, ukidanje vjeronauka) koje mu je HDZ nametnuo, ili bolje rei podvalio kao novinarsku patku. etvrto; SDP je sasvim bespotrebno okrenuo dijasporu protiv sebe (ali ne samo dijasporu, nego i veliki broj dotepenaca), poruujui biraima kako o sudbini Hrvatske trebaju odluiti graani u Hrvatskoj, to je HDZ-u sjelo kao kec na desetku, pa e ak i izbornik hrvatske nogometne reperezentacije Niko Kova pozivati graane da glasaju za dr. Ivu Sanadera, jer bi, eto, neki htjeli da on i njegov brat nemaju pravo glasa. Peto; SDP se pozivao na svoj jaki Tim, a na plakatimu su podignute paleve drali samo Milanovi i Juri, da bi na kraju iz Tima ispao i sam Juri kao premijerski kandidat, dok je HDZ u svojim spotovima vrlo jasno i koncizno podsjeao graane na sve ono to su navodno ostvarili i to e ostvariti (Sanader je oko sebe okupio radnike, umirovljenike, studente, znanstvenike, sportae, a Milanovi bezlinu, anonimnu masu na elu sa piljaricom Jadrankom Pu). Ali, greke u koracima nije inio samo SDP, nego i njegov predsjednik Zoran Milanovi. No, prije nego to kaemo neto o gafovima Zorana Milanovia, valja primjetiti da se ova kampanja, kao ni jedna prije, podijelila na predizbornu i postizbornu kampanju, i da je ova postizborna trajala tri tjedna kao i ona predizborna. Naime, upravo je ova postizborna kampanja znaajnija od one predizborne, jer se tu ilo u bitku za koalicione partnere, a ne za glasae, i to treba naglasiti, jer partitokraciji nisu toliko vani glasai, koliko meustranaki dogovori oko podjele fotelja. I sve bi se to jo dalo razumjeti, da SDP nije izgubio i tu pos8

tizbornu kampanju. Prosto je neshvatljivo zbog ega je Milanovi iao u bitku za sastavljanje vlade, kada je ta bitka bila unaprijed osuena na poraz. Trebao je dentlmenski pruiti Sanaderu ruku i estitati mu na izbornoj pobjedi, a ovako je samo pojaao efekt poraza svoje stranke. Dobro, on je mislio da ima realne anse za sastavljanje koalicione vlade (ak je i Frii izjavio da je vei dio lanstva njegove stranke blii SDP-u), ali krivo je mislio, jer realne anse moe imati samo relativni pobjednik izbora. No, tu sada i nastaje problem!

Gafovi Zorana Milanovia

Naime, Milanovi je prvo uvjerio samoga sebe, a onda je pokuao uvjeriti i druge, da je tzv. lijevi centar relativni pobjednik izbora, i da su graani na ovim izborima glasali za promjene, pa da slijedom toga, SDP na elu s njime ima puni legitimitet sastaviti novu vladu. To da je lijevi centar relativni pobjednik izbora, to je samo relativno tono, ali to ne zvui ni malo uvjerljivo, kada znamo da je HDZ osvojio deset mandata vie od SDP-a. Milanovi me tih dana podsjeao na uplakano milo dijete iz kvarta koje bi da se igra lopte, ali ga druga djeca ignoriraju, i nitko da s njime odigra barem jednu utakmicu. Izgleda da Milanovi nema ba utakmica u nogama, a umjesto go-

lova, ini se da voli zabijati autogolove. Tim uzastopnim ponavljanjem da je lijevi centar relativni pobjednik, i da su graani na izborima glasali za promjene, samo je dao bespotrebni povod Sanaderu da ga ovaj optui za nepotovanje volje graana i elementarnih demokratskih naela. Meutim, razlozi zbog kojih se Milanovi tako ponaao sljedee su naravi: on je bio vrsto uvjeren u svoju pobjedu, mislio je otprilike ovako: ja sam svjee lice u politici, ne vuem nikakve repove iza sebe, a ljudi su eljni promjena, dosta im je Sanadera i HDZa, i ja u sigurno pobjediti. Ziher, to je gotova stvar, pobjeda je moja! Ali, kada je uo prve rezultate izbora, reagirao je razumljivo, rekli bismo ljudski, ali politiki nezrelo: iz srdbe se rodila zavist, iz zavisti negacija poraza, a iz negacije poraza diskvalifikacija protivnika. Nadalje, da bi valjda uvrstio pregovaraku poziciju SDP-a, Milanovi je poslije izbora odustao od Ljube Juria kao premijerskog kandidata, to je potpuni debakl politike vjerodostojnosti. To ne samo da se moe protumaiti kao prijevara birakog tijela, nego i kao unutarstranako glavinjanje, kako ga je s pravom nazvao Sanader. Ali, to samo govori o tome, kako je SDP spreman zbog koalicionih partnera, a to e rei vlasti, odustati od kljunih ljudi iz svojeg tima, to opet ukazuje na to da bi SDP vjerojatno s jednakom lakoom odustao i od nekih svojih predizbornih obeanja. Da Milanovi voli uiti na svojim, umjesto na tuim grekama, vidimo po tome to je SDP ponudio sindikatima da sudjeluje u organizaciji travanjskog prosvjeda. Doista, da ovjek ne povjeruje! Milanovi je morao znati da sindikalno rukovodstvo nije u cjelosti esdepeovsko, i da sindikati ne ele biti instrumentalizirani od bilo koje politike stranke. Zbog ega bi ba sada sindikati sklopili savez sa SDPom (s kojim, by the way, nisu imali ni najbolja iskustva dok je bio na vlasti), sada kada trebaju sjesti za pregovaraki stol sa vladom? Uostalom, nije ni neka praksa u razvijenim demokracijama da politike stranke organiziraju sindikalne prosvjede. Da je to Milanovi znao, kao to je trebao znati, onda ne bi pokupio od sindikata koaru (ali ne sindikalnu koaru!) kao mladi od djevojke nakon neuspjelog udvaranja. Sanader je na konstituirajuoj sjednici Sabora izjavio da je SDP izgubio sa 3:0, a da je mogao proi i bolje, i kada malo bolje razmislimo, on je u pravu: SDP prvo gubi na izborima, a onda u postizbornoj utrci za sastavljanje vlade, i na kraju u Saboru, kada se izglasava povjerenje novoj vladi. Ali, i Milanovi je u pravu, kada kae to se tie nove vlade, za nju nema nade!

PLAMEN

novi

hrvatska rapsodija

Mnogi se pitaju, moe li Milanovi danas-sutra postati neformalni lider tzv. lijevog centra? Bojim se da Milanovi nema tu lidersku karizmu kao Sanader, i da on nee postati neformalni lider ni dananje opozicije ni mogue sutranje pozicije. Kljuni je savez na lijevom centru izmeu SDP-a i HNS-a, a kako stvari stoje izmeu te dvije stranke, govori nam onaj sramotni sukob oko potpredsjednikog mjesta u Saboru. Neki analitiari smatraju da bi SDP i pobjedio na ovim izborima da je sa HNS-om sklopio predizbornu koaliciju (otom-potom!), ali tu postoji jedan problem, koji se zove: tandem Pusi ai! Naime, profesorica Vesna Pusi je prepametna i preponosna, iza nje stoji jo pametniji i jo ponosniji Radimir ai, a njih dvoje smatraju da je Zoran drag mladi, ali politiki neiskusan, i da on treba sluati njih, a ne oni njega. Lijevom centru treba jedan Sanader, ali taj je Sanader lider desnog centra, i tu je svakoj prii kraj. Upravo zbog tog nedostatka jednog socijaldemokratskog Ivice Sanadera, postoji realna opasnost da HDZ na elu sa Ivom Sanaderom, kojeg mnogi ve smatraju prvim hrvatskim dravnikom nakon Tumana (sic!), jo dugo ostane na vlasti.

Ljevica pred dilemom

A kako stoje stvari kad je u pitanju ljevica lijevija od SDP-a? Moglo bi se rei, da je na ovim izborima krajnja ljevica pokopana uz sve dravne poasti. Koalicija Ljevice Hrvatske SRP HSD IDF, osvojila je na ovim izborima zajedno manje glasova nego SRP pojedinano na prethodnim izborima (ukupno 9884 glasa, to je u postocima oko 0,30%!). Smatram da su ovi izbori bili prelomni za antikapitalistiku ljevicu, i da se ona sada nalazi pred dilemom: ili potpuna

samomarginalizacija (koju obino prati bespotrebna radikalizacija retorike) ili mogua reafirmacija (koja opet pretpostavlja promjenu politike strategije)?! Dakle: ili ili, nema sredine: ili e ta naa istinska ljevica odumrijeti kao kakva heretika sekta, ili e se najzad opametiti, i zbrojiti 2 i 2 (jer politika je matematika)? A kada zbroji 2 i 2, onda e doi do broja 9884 (a to je broj glasova). Da budem sasvim jasan i nedvosmislen: antikapitalistika ljevica ima jo neke anse samo i jedino u savezu sa SDP-om (iako SDP moe i bez te ake jada)! Ustvari, vanparlamentarnoj ljevici bilo bi najpametnije da kolektivno pristupi SDP-u, jer u parlament ionako nee ui jo najmanje deset godina. Svidjelo se to nekome ili ne, ali SDP se doivljava kao jedina ozbiljna ljevica, i SDP e jo dugo, dugo vremena, imati monopol nad Ljevicom, a male vanparlamentarne stranke ljevice mogu u najboljem sluaju postati klub unutar SDP-a, ili, ako danas-sutra uu u Sabor, tek svojevrsni lijevi korektiv. Ali, kako je meni dobro poznata ta djeja bolest ljeviarstva, do promjene politike strategije vjerojatno nee doi, jer zlatno pravilo glasi: bolje je biti prvi u selu, nego zadnji u gradu!, a tog se pravila neki na ljevici dre kao pijani plota. Uzmimo, na primjer, sluaj Ivana Ninia: on je iziao iz SDP-a jo za ivota Ivice Raana, ali za sobom nije povukao apsolutno nikoga, a vidjeli smo kako je proao na izborima, i to dovoljno govori o perspektivi istinske ljevice. Politiki prostor na ljevici upravo vapi za ljudima od formata! Pa tko su danas svi ti ljudi, da im sada iz pristojnosti ne spominjemo imena? Nama treba jedan Adija, jedan akovi, nama treba jedan Prica, jedan Kerovani! Gdje su danas Konar ili Bakari (Tita emo zaobii), pa ak i Savka i Miko, ili u novije vrijeme jedan Horvat ili uvar? Meni je u poetku Milanovi liio

na uminkanog burzovnog brokera, a ne na lidera ljevice, ali to je sada cool. No, da ne bi bilo zabune: meni nije bila namjera Milanovia ovdje zlonamjerno optuivati, ve se samo kritiki osvrnuti u dobroj namjeri (pravnici bi rekli: bona fides) na njegov dosadanji rad, jer doista smatram da je on, i pored svojih poetnikih greaka u hodu, bolji od Raana: odluniji, borbeniji, pa ak i daleko iskreniji. Osim toga, Milanovi ne vue nikakve repove iz prolosti, a u politici se tek treba dokazati. Nema nikakve sumnje, da je Zoran moderni ljeviar, neoptereen prolou (koji ipak, ini mi se, prema nekim krupnih stvarima iz prolosti zauzima ispravan stav), i da je u SDP-u niz asnih i potenih ljudi (uostalom, ta stranka ima zasigurno najsposobnije kadrove), i upravo zato sve lijeve i progresivne snage u Hrvatskoj trebaju stati pod crveni SDP-ov kiobran, kako bi zajedno kao Tim, pod vodstvom Zorana Milanovia, sruili HDZ s vlasti. Ali, nije dovoljno samo da vanparlamentarna ljevica izae iz svoje autarkine partijske elije, ve i da SDP napravi jedan iskorak (ne moemo rei: povratak, jer SDP za razliku od starih evropskih socijaldemokratskih partija nikada i nije batinio tu tradiciju) prema kejnsijanskoj ekonomiji i dravi blagostanja kao jedinoj alternativi u ovom trenutku, i da prestane slijepo sljediti svoju sestrinsku stranku njemaki SPD.

Hrvatska etveroljetka
No, vratimo se mi sada na taj Koalicijski sporazum! Je li tona ono to je Zoran Milanovi rekao na konstituirajuoj sjednici Sabora, da to se tie nove-stare vlade za nju nema nade? ini se da doista za ovu novustaru vladu nema nade! Taj Koalicijski sporazum, to bi trebao biti nekakav etverogodinji plan, svojevrsna etveroljetka, jer do9

PLAMEN

novi

hrvatska rapsodija
vlade i pitanja funkcioniranja Sabora), koje se bave odnosima unutar koalicije i tehnologijom vladanja, iako su te stranice ustvari najvanije za nau partitokratsku elitu. Programski dio poinje kao Deklaracija UN-a (Mi, ujedinjeni narodi....) povienim tonom: Izabrani od hrvatskih graana, mi, Koalicijska Vlada Hrvatske demokratske zajednice, Hrvatske seljake stranke i Hrvatske socijalno liberalne stranke odluni smo odgovoriti na elju naeg naroda te graanima staviti u slubu odgovornu i zrelu politiku koja e voditi zemlju putem ujednaenog razvoja, mira, osobne sigurnosti, rada i socijalne pravde. Mi, Koalicijska Vlada, mi emo ovo, mi emo ono: bla, bla, bla, red sjena, red slame. Tako e, na primjer, Koalicijska Vlada uravnoteiti dravni proraun do 2010. i smanjiti ukupni udio vanjskog duga u BDP-u, uvest e porezni broj kao jedinstveni identifikacijski znak, stvorit e zakonske i gospodarske uvjete za jaanje poduzetnitva, i na koncu konca (ovaj konac konca je esta Sanaderova stilska figura), Koalicijska Vlada e, ni manje ni vie, omoguiti svrstavanje Hrvatske u Klub 40 najkonkurentnijih zemalja svijeta (sic!). Ako je vjerovati Koalicijskoj Vladi, u privatizaciju nee ii ume, vode, eljeznika i plinovodna infrastruktura, prijenosna mrea elektrine energije, stavlja se moratorij na prodaju poljoprivrednog zemljita strancima od 12 godina nakon pristupa EU, a na saborske klupe stie i poseban Zakon o organiziranom radnikom dioniarstvu koji e uvesti porezne olakice i biti temelj za formiranje organiziranog radnikog dioniarstva. Nadalje, Koalicijska Vlada e sprovesti fiskalnu i upravnu decentralizaciju, poveat e potpore malom i srednjem poduzetnitvu do 50% svake godine, kao i potpore za proizvodnju Slavonskog kulena, a izradit e i nove operativne programe za bri razvoj peradarstva, ovarstva i kozarstva...Hrvatska e postati jedno veliko gradilite: izgradit e se autoceste Split Dubrovnik, Sredanci Osijek - Beli Manastir, Zagreb Sisak, te brze etverotrane ceste Vrbovec Bjelovar Virovitica, Varadin Krapina i dr., a predvia se i uvoenje zimske i ljetne tarife za cestarine. S jedne strane, Koalicijska Vlada e pomou svih raspoloivih kontrolnih mehanizama poduprijeti provedbu radnog zakonodavstva i osigurati zatitu prava radnika u skladu sa zakonom i meunarodnim standardima, a s druge strane, Koalicijska Vlada vrsto stoji na stajalitu da je u suvremenome trinom gospodarstvu zadaa drave i javnog sektora u gospodarstvu jasna stvaranje povoljnih uvjeta za poduzetnitvo koje preuzima odgovornost poslovnih rizika, jaanje institucija i njihove uinkovitosti u praenju potreba gospodarstva, osiguranje socijalne pravde. Dakle, zadaa drave je jasna: stvaranje povoljnih uvjeta za poduzetnitvo! I tako dalje, i tako blie. No, kako je krenulo ve na samom poetku mandata Koalicijske Vlade, meni se ini da mi prije idemo dalje po onoj Lenjinovoj jedan korak naprijed dva koraka nazad.

Jedan korak naprijed dva koraka nazad

Naime, Vlada se zaklinje u nezavisno pravosue, a Sabor ve na svojoj prvoj sjednici politikom odlukom ukida pritvor Branimiru Glavau, i to u trenutku kada EK zbog problema s reformom pravosua blokira Hrvatskoj predpristupne fondove. Proli saziv Sabora ukinuo je Glavau imunitet, a novi ga saziv ponovno aktivira, iako je taj imunitet, i to sada elim naglasiti, jedna sramotna institucija, s kojom nam politika elita eli rei: mi, saborski zastupnici, mi smo zastieni i povlateni od odgovornosti i za najtee zloine! Ali ni to nije sve, pa treba sruiti i kuu u Dubrovakoj ulici u Osijeku, kako bi se prikrili tragovi zloina, to predstavlja prvorazredni atak na pravnu dravu! Zatim, Vlada prvo ukine obavezno sluenje vojnog roka, to je u redu, a onda se koalicioni partneri dogovore da nee biti raspisivanja referenduma o ulasku u NATO-pakt, to je katastrofalni potez. (Po jednom istraivanju svega 33% graana po-

ista, kada ga itate, imate dojam da itate nekadanje socijalistike pjetoljetke, razlika je samo u tome, to su nekadanje pjetoljetke bile bolje razraene i sa znatno preciznijim rokovima (i naravno za razdoblje od pet godina, iako je prva pjetoljetka u SSSR-u od 1929. do 1933. bila zavrena u rekordnom roku, za 4 godine i 3 mjeseca!) a ovaj Koalicijski sporazum nije nita drugo, nego jedan pravno uoblieni spisak elja. Naime, taj je Koalicijski sporazum sklepan po principu copy paste: malo je uzeto od HDZ-a, malo od HSS-a, a tu i tamo i od HSLS-a, i onda je od svega toga napravljen hrvatski specijalitet, koji se zove upajz. No, alu na stranu, jer taj je Koalicijski sporazum jedna solidna knjiga razvuena na 120 stranica (kako bi nas sve fascinirala, kao to studenti ele fascinirati, a ustvari zavarati svoje profesore kada im piu seminarske ili diplomske radnje, tako to slova poveaju na font 14, a reenice razbiju dvostrukim proredom!), i ta knjiga na prva pogled puno obeava, iako je teta to u toj prepisivaini nije sudjelovao i na sladokusac magistar Anto api, koji se ve dobro ispraksirao u prepisivanju svoje magistarske radnje (ali, to se tu moe, kada je Sanaderu drai Pupovac od apia!). Hrvatska etveroljetka je jedno veliko to, ali u tom etverogodinjem planu nedostaje ono Kako? No, ako se netko kojim sluajem odlui proitati taj Koalicijski sporazum, savjetujem mu da odmah preskoi prvih 20 stranica (Organizacijsko metodoloke postavke rada, Realizacija Koalicijskog sporazuma i koalicijsko usklaivanje i Prijedlog ustroja koalicijske
10

drava takav dogovor koalicionih partnera!). Sabor je donio Zakon o zatienom ribolovno-ekolokom pojasu (ZERP), ali po nekim saznanjima, taj se zakon uope ne potuje. Izgleda e Vlada, kao i obino, ku-

PLAMEN

novi

hrvatska rapsodija
kaviki popustiti pred pritiscima Slovenije i EU, koje se inae ponaaju krajnje bezobrazno prema Hrvatskoj. (Ovaj primjer sa ZERP-om najbolje nam govori o tome kakav e suverenitet imati lijepa naa kada ue u EU!). Nadalje, Vlada je obeala ove godine izdvojiti za selo i poljoprivredu 6 milijardi kuna, to svakako treba pozdraviti, ali poticanje daljnjeg usitnjavanja poljoprivrednih imanja ne samo da je suprotno agrarnoj politici u EU, nego je krajnje tetno za samu Hrvatsku. Danas se u EU 80% proizvodnje ostvari na imanjima veim od 60 hektara, kae Stipan Bili, direktor udruge prehrambene industrije i poljoprivrede, a mi na 810.000 hektara imamo isti broj korisnika poticaja kao Njemaka koja obrauje 17 milijuna hektara.Na kraju proizlazi da u Hrvatskoj netko organizirano unitava poljoprivredu, zakljuuje Bili. Ajde da budemo i malo cinini: Vlada je najavila i zakon o zabrani puenja na javnim mjestima kako bi valjda popravila katostrofalnu demografsku sliku nacije, a ujedno se najavljuje i legalizacija prostitucije, pa knjievnik Ante Tomi u svojoj nedavnoj kolumni Sex ili cigarete smatra da je posrijedi udna stvar: Odgovorni u naoj dravi zakljuuju da je kurvanje poeljnije od puenja: Kurve unutra, puai van! I na koncu konca (da se jo jedanput posluimo ovom omiljenom Sanaderovom stilskom figurom), Vlada je obeala stopu gospodarskog rasta od 7% i smanjivanje anketne nezaposlenosti na 7 posto, a ve prvih dana nove stare vlasti trokovi ivota skoili su od 5 do 25 posto! U MMF-u predviaju da stopa gospodarskog rasta nee prei 4,5 posto, to nije dovoljno za snaniji razvoj, a guverner Narodne banke eljko Rohatinski tvrdi pak da u ovoj godini inflacija sigurno nee pasti ispod 6 posto! I to nam je initi? Vlada je formirala nekakvo povjerenstvo za praenje cijena (po onoj Churchillovoj: kada ne moe ili ne eli rijeiti neki problem, formiraj komisiju!), kao da je njezina funkcija monitoring, a SDP je najavio i formiranje vlade u sjeni (?). Ali, hrvatskim graanima je ve puna kapa borbe za vlast izmeu ovih i onih, dosta im je ve i crvenih i crnih i utih vragova, i pregovora, i konzultacija, i dogovora, i pustih obeanja, i raznih povjerenstava, jer vie nemaju povjerenja u nikoga. Hrvatski ovjek eli ono to eli i svaki ovjek u svim zemljama svijeta: ako ve ne sasvim besplatno, a onda barem pristupano kolovanje od najnieg do najvieg stupnja (jer Bolonjski proces pretvara fakultete u profitabilna poduzea), sigurno radno mjesto, 8 sati odmora, pa i 8 sati kulturnog uzdizanja (boe, pa mi jo uvijek u 21. st. govorimo o 3 osmice), a ne da radnici crne kod svojih privatnih robovlasnika od danas do sutra; plae dostojne ovjeka; pristojne mirovine od kojih se moe ivjeti, a ne mirovine koje nisu dostatne ni za aku tableta... Hrvatska obitelj eli, ako ve ne drutvene stanove, a onda barem povoljne stambene kredite, a ne da cijeli ivot budu podstanari ili da do smrti otplauju visoke rate. Hrvatska ena eli otii na porodiljni bez straha da e joj sutra poslodavac uruiti otkaz. Lako je kazniti puae koji kre zabranu puenja na javnim mjestima - neka drava kazni poslodavce zbog neplaenog prekovremenog rada. Lako je potpisati Koalicijski sporazum iji je skrbnik Damir Polanec, ali nama treba socijalni, a ne koalicijski sporazum, i Drava koja e skrbiti o svojim graanima!

SAVJET NOVOG PLAMENA

prvoklasni intelektualno-politiki i kulturni laboratorij demokratske ljevice
INTERNACIONALNI Noam Chomsky - prof. emeritus, lingvist i politiki pisac, najistaknutiji ivui javni intelektualac prema anketi britanskog asopisa Prospect, slobodarski socijalist Ken Coates - vodei svjetski strunjak za samoupravljanje, predsjednik Bertrand Russell Peace Foundation, 10 godina bio lan Evropskog parlamenta, a 5 godina predsjednik Komisije za ljudska prava Evropskog parlamenta David Graeber - profesor na Yaleu, vodei svjetski antropolog, slobodarski socijalist Michael Albert - vodei svjetski strunjak za participativnu demokraciju, urednik ZNeta Chris Ford - britanski humanistiko-socijalistiki filozof i sindikalni aktivist prof. dr.Bogdan Denitch - Prof.Emeritus sveuilista u New Yorku, predsjednik udruge Tranzicija u Demokraciju i su-predsjednik Demokratskih socijalista Amerike John McDonnell MP - lijevo-laburistiki lan britanskog parlamenta. prof. dr. Dragan Plavsic - profesor prava u Oxfordu prof. dr. Catherine Samary - vodea lanica etvrte Internacionale, suradnica francuskog izdanja Le Monde Diplomatique, parika profesorica ekonomije i vodea strunjakinja za podruje bive Jugoslavije prof. dr. Jean Ziegler - professor na parikoj Sorbonni, znameniti autor i specijalni UN-ov povjerenik za pravo na hranu
novi

SLOVENIJA dr. Sonja Lokar, predsjednica Gender Task Forcea Pakta za stabilnost, biva lanica predsjednitva SK Slovenije prof.dr. Rastko Monik, istaknuti sociolog i profesor sociologije kulture, lan Foruma za levico BiH doc. dr. Nerzuk urak, profesor na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, novinar dr. Salmedin Mesihovi, vii asistent na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Bratislav Napotnik, predsjednik sindikalne organizacije ROS ajavec, Banja Luka prof. dr. fra Marko Oroli, bivi BiH ministar za Multireligijska i multinacionalna pitanja Josip Pejakovi - glumac, predsjednik Alternativnog ministarskog vijea prof. dr. Dragoljub Stojanov - profesor ekonomije, bivi BiH ministar za vanjsku trgovinu prof. dr. Miodrag ivanovi - predsjednik Stalnog meunarodnog komiteta za humanizam i poredak, predsjednik Evropskog pokreta BiH. HRVATSKA prof. dr. Inoslav Beker - novinar prof. dr. Nadeda ainovi - prof. filozofije fakulteta u Zagrebu Kasum Cana - predsjednik Centra kulture Roma Hrvatske i lan Internacionalnog Roma parlamenta u Beu

prof. dr. Maja Hribar - Oegovi - teatrolog dr. Ivan Jakopovi, politolog mr. sci. Hrvoje Juri, asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu prof. dr. Svetozar Livada, sociolog Dorino Manzin, predsjednik udruge Drugi korak prof. dr. Predrag Matvejevi - pisac, profesor na rimskoj Sapienzi prof. dr. Milorad Pupovac - lingvist, saborski zastupnik Boo Rude - direktor izdavake kue Prometej Slobodan najder, pisac i kazalini redatelj prof. dr. Slobodan Uzelac - potpredsjednik Vlade RH Velimir Viskovi, predsjednik Drutva hrvatskih pisaca, leksikograf, urednik Knjievne republike i Sarajevskih biljenica

SRBIJA Vladimir Markovi - politiki pisac i docent na Fakultetu politikih nauka u Beograd Toma Nikoli - radniki voa, urednik lista Oruari iz Kragujevca Mira Tokanovi - aktivistkinja Ratibor Trivunac - aktivist i politiki pisac Ibrahim Huduti Rustemovi - ekonomist, predsjednik Muslimanskog kulturnog centra u Subotici Duan Vukadinovi - politiki pisac

PLAMEN

11

srbija na istoku

PREDSEDNIKI IZBORI U SRBIJI

Dve jednake polo v A

ko uzmemo kao tanu, uzgred reeno dramatinu ali neistinitu, frazu tzv. demokratskih stranaka o dve Srbije, izgleda da su na predsednikim izborima te dve polovine skoro jednake teine. Tomislav Nikoli i Boris Tadi, kandidati Srpske radikalne stranke (SRS) i Demokratske stranke (DS), su osvojili broj glasova koji e drugi krug izbori uiniti dosad najneizvesnijim, a u izvesnom smislu i najzanimljivijim. Nikoli je osvojio 39,9%, a Tadi 35,4% glasova. Izlaznost biraa je bila neoiekivano visoka 61%. Ostali relevantni kandidati su dobili znatno manje Velimir Ili, kandidat Demokratske stranke Srbije (DSS) i Nove Srbije (NS) oko 7,5%, Milutin Mrkonji, kandidat Socijalistike partije Srbije (SPS) oko 6% i edomir Jovanovi, kandidat Liberalnodemokratske partije (LDP) oko 5,5%. Izlaznost na izbore od 61% je iznenadila mnoge analitiare. Nekoliko razloga je verovatno odluujue uticalo da birai glasaju u veem procentu nego to su to inili ranije. Prvo, ovi izbori se odravaju u senci pretnje da e Kosovu biti priznata nezavisnost. To je uticalo na odreeni broj biraa da kao patriotski ispravni graani pokuaju dati svoj doprinos sveoptem nacionalnom zanosu u nastojanju da se Kosovo sauva (iako je izgubljeno jo pre nekih osam-devet godina). Drugo, na ovim izborima je uestvovao odreen broj biraa tzv. demokratskih stranaka koji su dosad apstinirali, uglavnom zato to su bili razoarani politikom stranaka koje su ranije podravali, a koji su sad odluili izai na izbore uglavnom iz dva razloga. Prvi je ve pomenuti i tie se Kosova, a drugi je strah da radikalski kandidat ne pobedi ve u prvom krugu, to se na ovim izborima inilo izvesnijim nego na prethodnim. Tree, neki politiki analitiari tvrde da su radikali uspeli da na ovim izborima mobiliu birae koji prethodnih godina nisu glasali, jer su, kao bivi i potencijalni tadanji glasai socijalista i radikala, bili razoarani njihovom politikom i izbornim rezultatima koje su postizali na izbo12

rima koji su odravani odmah nakon 5. oktobra.

Zato jaaju radikali?

Znatan broj graana je bukvalno uplaen ili razoaran dobrim izbornim rezultatom radikalskog kandidata. Radi se, ipak, o milion i esto hiljada glasova. Kako je dobro poznata prolost SRS, mnogi se pitaju ne vraa li se Srbija na staze ekstremizma. Takvima moemo s puno pouzdanja poruiti da budu mirni. Na stranu to to u ovom trenutku nema puno objektivnih uslova za povratak desniarskom ekstremizmu kakav je vladao 90-ih. Toga su svesni i radikali, pa sve vie otupljuju otricu svojih politikih nastupa. I sami ele da se predstave kao jedna dobro umivena nacionalna politika desnica, koja je svoje kame zakopala (na neodreeno vreme?), pa se tako ni linija KarlovacKarlobag-Virovitica vie ne spominje, a radikalski predsedniki kandidat, pak, poruuje da eli razgovarati i sa Evropom i sa Rusijom. Kosovska drama, dodue, podstie nacionalistiki sentiment u odreenoj meri, ali ne toliko da bi to ugrozilo politiku situaciju u Srbiji, koja je ipak dominantno u znaku (i pod teretom) pragmatizma politikog centra (as levog as desnog, a ponekad i jednog i drugog). Treba imati na umu i to da je radikalsko birako telo vrlo raznorodno. Jedno je sigurno. Njega dominantno ine tranzicijski gubitnici, socijalno ugroeni, nezaposleni, slabo plaeni, dakle svi oni koji imaju puno razloga da budu nezadovoljni politikom onih stranaka koje su posle 5. oktobra bile nosioci tranzicijskih procesa. Kako su socijalni i ekonomski potresi ipak bili snani i bolni, stranke tzv. demokratskog bloka nisu mogle izbei odgovornost, a time ni gubitak popularnosti

zbog neoliberalne politike koju su vodile. Takmaca su nale u radikalima, koji su se posle izbornog debakla iz 2000. godine brzo oporavili, i to ne zbog svog programa ili sposobnih kadrova, ve zbog loih rezultata tzv. reformatora. Drugim reima, svoj vrtoglavi uspeh radikali ponajvie duguju upravo Demokratskoj stranci i Demokratskoj stranci Srbije. Tako se, zapravo, nalazimo u situaciji da nema nikakvog trijumfa radikalske politike, jo manje radikalske ideologije, koja je najveem delu radikalskih biraa nepoznanica (ako uopte postoji kao konzistentna celina), nego postoji poboljan izborni rezultat radikalse kritike politike aktuelne vlade i svih vlada posle 5. oktobra, koje su u osnovi pripadale istom politikom korpusu.

Izborna bipolarizacija
Srbija se na ovim izborima podelila na dve skoro jednake polovine. Dolo je do identifikovanja ak tri etvrtine biraa sa

Nikoli se nije mogao pokazati kao verodostojan kandidat zbog vrlo loe prolosti, i njegove i radikalske, kao vernog sluge Miloevievog reima
PLAMEN
novi

srbija na istoku

ine jedne SRBIJE

de manje padaju na DS nego gresi nekih prethodnih vlada, a tek se Tadi ne moe direktno dovesti u vezu sa vladom, makar se nalazio na elu stranke koja u njoj sudeluje. No, kako je i ta vlada poslednjih meseci glavninu svojih aktivnosti usmerila na pitanje Kosova, to su svi pomalo zaboravili da je i Tadieva DS deo vladajue koalicije, a da ta koalicija i ne radi ba u interesu veine naroda. njih je inila Demokratska stranka. Nikoli je apostrofirao teme poput siromatva, nezaposlenosti i korupcije, a radikali su ili i sa spotom u kome prikazuju fotografije vila demokratskih ministara, vrednih izmeu jedan i dva miliona evra. Oito je ovakva kampanja dala dobre rezultate, ali Nikoli se nije mogao pokazati kao verodostojan kandidat zbog vrlo loe prolosti, i njegove i radikalske, kao vernog sluge Miloevievog reima i oveka koji je bio jedan od voa stranke koja je slala svoje (para)vojne formacije u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te koja je pretila proterivanjem nesrpskog ivlja iz Vojvodine. Istini za volju, velika veina radikalskih biraa se ni na koji nain ne moe poistovetiti sa ovakvom prolou same stranke, niti ima pojma o nekakvoj ideologiji Velike Srbije. Njih nije toliko privukla ni radikalska socijalna demagogija, o nacionalnoj demagogiji da ne govorimo, ve prosto nezadovoljstvo ivotom u Srbiji, koji odreuju oligarsi bliski Demokratskoj stranci ili oni u njenom vrhu. Tadieva kampanja u drugom krugu je bila suvie bleda. Ona i nije mogla biti drugaija, jer su rezultati ove i prethodnih vlada suvie bledi i potpuno nezadovoljavajui. U tome treba videti razloge njegovog provlaenja kroz iglene ui, uprkos podrci koju su mu pruile pojedine stranke, i to sasvim otvoreno. No, on je jo i dobro proao, s obzirom da ga nije podrao njegov koalicioni partner Vojislav Kotunica i njegova Demokratska stranka Srbije, ostavljajui svojim biraima da se sami opredele za koga da glasaju u drugom krugu. To otvara pitanje opstanka sadanje koalicione vlade i opasnost da Kotunica u bliskoj budunosti eventualno ue u koaliciju sa radikalima ili da ovi podre njegovu manjinsku vladu. No, to nas zasad ne interesuje. Glavni zakljuak je da je tzv. demokratski ili proveropski blok dobio jo jednu ansu, a kako je izvesno da e je prokockati, ostaje da se vidi kakav e biti ishod nekih narednih izbora. Milo Rankovi
13

Pirova pobeda
U drugom krugu je pobedio Boris Tadi. Uz rekordnu izlaznost od oko 67%, Tadi je osvojio oko 100.000 glasova vie od Nikolia ili oko 51% glasova, dok je za Nikolia glasalo oko 48% biraa. Ovi rezultati govore da je Tadi ostvario Pirovu pobedu. Pristalice tzv. proevropskog bloka su odahnule, ali samo za kratko. Pokazalo se da postoji iroko raireno nezadovoljstvo neoliberalnom politikom, iji je najizrazitiji eksponent Tadieva Demokratska stranka. Istina, u drugom krugu je glasao izvestan broj biraa koji su dosad apstinirali. To su, najveim delom, birai Demokratske stranke, koji dosad nisu glasali jer su bili razoarani radom prethodnih vlada, ali su ovaj put izali na biralita kako bi spreili dolazak na vlast radikalskog predsednika. Ovo glasanje je u izvesnom smislu imalo plebiscitarni karakter. Demokratska stranka je uspela ubediti dobar deo apstinenata da se glasa za evropsku ili izolovanu Srbiju. Cela Tadieva kampanja je bila zasnovana na toj proevropskoj retorici, uveravanju biraa da je spas u Evropskoj uniji, a da samo demokrati predstavljaju vrstu garanciju da e Srbija tamo i stii. Nasuprot Tadiu, Nikoli je vie insistirao na loim uincima vlada koje su radile posle 5. oktobra, a okosnicu veine

jednom od dve najjae politike stranke demokratima ili radikalima. Demokratska stranka je takoe popravila svoj izborni nastup u prvom krugu, osvojivi oko milion i etiristo glasova. Dodue, tu treba dodati i direktnu podrku stranke G17+, koja je mogla privui par procenata biraa. Tadi je nesumnjivo imao prednost utoliko to je na izborima nastupao ne samo kao predsedniki kandidat, ve i kao aktuelni predsednik Republike. Ali, ne kao bilo kakav predsednik, ve kao predsednik koji lino nije kompromitovan i koji je poslednjih meseci igrao znaajnu ulogu u naporima srpske politike elite da ubedi meunarodne faktore da Srbiji ne oduzmu Kosovo. ini se da su te dve injenice odluujue doprinele da on, verovatno kao najbolji kandidat koga je DS mogla istai, dobije respektabilan broj glasova. Iako Demokratska stranka uestvuje i u ovoj vladi, njena uloga je manje istaknuta i vidljiva. Na kraju, vladu ipak vodi lider DSS-a a ne DS-a, tako da gresi ove vla-

Cela Tadieva kampanja je bila zasnovana na toj proevropskoj retorici, uveravanju biraa da je spas u Evropskoj uniji, da e Srbija tamo i stii
PLAMEN
novi

bosanski lonac

PREDSJEDNIKI IZBORI U REPUBLICI SRPSKOJ

KO JE POBIJEDIO?
Goran Markovi bino se smatra da je na izborima pobijedio onaj ko je dobio najvie glasova, odnosno ko je stekao pravo da vri funkciju vlasti za koju se kandidovao. Moe se i tako rei. Ali, ako je jedan politiki subjekt, na primjer politika stranka, i prije izbora vrila vlast, pa su novi izbori pokazali njeno slabljenje, onda je to Pirova pobjeda. Jer, iako je ta politika stranka dobila pravo da i dalje vri vlast, njen legitimitet je umanjen, a politiki uticaj na silaznoj putanji. Drugim rijeima, biraima se ne dopada sadraj njene politike. A kako politike stranke vrlo teko mijenjaju svoju politiku, jer su ideoloke (a kod nas, na alost, dominantno interesne) organizacije, najvei su izgledi da vladavina takve politike stranke nee biti dugotrajna.

Rajko Kuzmanovi
Moe se tvrditi da se neto slino upravo dogodilo u Republici Srpskoj. Na decembarskim predsjednikim izborima je pobijedio kandidat Saveza nezavisnih socijal-demokrata, stranke premijera Milorada Dodika, akademik Rajko Kuzmanovi. On je, dodue, nestranaka linost, ali je iza njegove kandidature otvoreno stajao SNSD. Dobio je 41% glasova, to je za 7% vie od drugoplasiranog Ognjena Tadia, kandidata SDS-a (osvojio 34%). Ovaj rezultat jasno ukazuje da je jaz izmeu dvije vodee politike stranke u Republici Srpskoj neto umanjen. Teko je tvrditi da broj osvojenih glasova na predsjednikim izborima odslikava realan uticaj SNSD-a i SDS-a, ali je u svakom sluaju indikativan i govori
14

kako se mijenja raspoloenje graana. Jer, predsjedniki izbori su unekoliko specifini. Na njima u odreenoj mjeri dolazi do izraaja linost predsjednikih kandidata. Vjerovatno je to imao na umu lider SNSD, Milorad Dodik, kada je kandidaturu ponudio jednoj nestranakoj linosti, uz to i akademiku. Narod je umoran od politiara uopte, posebno od onih koji se itavu deceniju na ovaj ili onaj nain bore za vlast i uestvuju u njenom vrenju. U tom smislu je kandidatura Rajka Kuzmanovia, nestranake linosti, pa jo i akademika, predstavljala novinu. Taj potez lidera SNSD-a je, meutim, bio ma sa dvije otrice, jer je dio biraa apstinirao ili glasao za nekog drugog kandidata upravo zbog ovakvog izbora predsjednikog kandidata. Koliko je SNSD time dobio, a koliko izgubio, teko je procijeniti, ali je injenica da ova kandidatura nije imala samo dobre ili samo loe strane. Predsjedniki kandidati su, ipak, bili kandidati politikih stranaka. Iako linost pojedinog kandidata moe u odreenoj mjeri uticati na opredjeljivanje biraa, ipak je odluujua injenica odnos biraa prema politikim strankama iji su to kandidati. Politike stranke su monopolisale politike ivot. Sve politike odluke se donose u tabovima politikih stranaka i one odluujue utiu na oblikovanje javnog mnjenja. U tom smislu je iskljuena mogunost da osobine pojedinog kandidata budu odluujue pri opredjeljivanju biraa. One mogu popraviti ili pokvariti izborni rezultat pojedine stranke, ali ne u veoj mjeri. Stoga pribliavanje dviju vodeih stranaka u Republici Srpskoj treba posmatrati najprije u svjetlu promjene raspoloenja biraa prema njima. Jer, na izborima 2006. godine, kandidat SNSD-a je osvojio 48%, a kandidat SDS-a 29% glasova. Sad je razlika sa 19 smanjena na 7%.

Partitokratski model
Dakle, skoro za tri puta. Ne treba zaboraviti ni to da je Rajko Kuzmanovi

bio kandidat i Socijalistike partije, koja je koalicioni partner SNSD-a i koja ga je javno podrala. Iako socijalisti mogu raunati na podrku nekoliko procenata biraa, ipak su doprinijeli Kuzmanovievom izbornom rezultatu. S druge strane, Srpska radikalna stranka Republike Srpske takoe nije imala svog kandidata, ali je ona tradicionalni i neformalni partner SDS-a, pa je realno oekivati da je dio njenih biraa podrao Tadia, koji je i sam bio generalni sekretar SRS-a, dok je drugi dio radikalskih biraa vjerovatno glasao za kandidata druge radikalne stranke. Predsjedniki izbori su dali odgovor na pitanje ta birai misle o politici Dodikove vlade. Oni oigledno nisu zadovoljni. Kako drugaije objasniti injenicu da su odluili bojkotovati izbore (na izbore je izalo neto vie od 30% biraa), ili glasati za kandidate drugih stranaka? Dio glasova SNSD-a je otiao kandidatima SDS-a i PDP-a (Partija demokratskog progresa), iji je predsjednik Mladen Ivani osvojio ak 17% glasova, to je veliki napredak u odnosu na 3%, koliko je osvojio kandidat PDP-a na izborima 2006. godine. Dakle, monopol SNSD-a se brzo poeo topiti. Iako izborni rezultat pokazuje da Dodikova stranka jo uvijek uiva povjerenje veine onih koji su glasali, oigledno je da se podrka brzo smanjuje. Dvije godine su bile dovoljne da se graani uvjere u to ta e Dodik ispuniti od svojih oekivanja. On je mnogo obeao, ali skoro nita nije ispunio. Istina, vodio je kontroverznu politiku poveanja penzija i plata budetskim korisnicima. Donio je zakon o platama u prosvjeti i kulturi, kojima je nekim kategorijama radnika znatno poveao plate, dok su drugi ostali uskraeni ili na nivou starih primanja. Izvrio je reformu univerziteta kojom je izrekao smrtnu presudu nastavno-naunoj i finansijskoj autonomiji univerziteta. Prodao je Telekom Srpske, najprofitabilnije dravno preduzee, i time ga predao srpskom privatnom kapitalu, da uiva plodove javnog dobra i ekstraprofita. Isto je uradio i sa naftnom in-

PLAMEN

novi

klasna (s)vijest

dustrijom. Jedino to nije uradio je rast ekonomije, tako da sva primanja koja je obezbijedio pojedinim kategorijama stanovnitva nemaju realne izvore, nego su rezultat ad hoc rjeenja koja vlada postie trenutnim punjenjem budeta, a ne stabilnim rastom proizvodnje i zaposlenosti, a time i kupovne moi stanovnitva. Drugim rijeima, vlada nije rijeila problem hroninog zaostajanja ekonomske moi zemlje. Nisu vidljivi pomaci na planu eliminisanja rada na crno niti poreske utaje. Birako tijelo u Bosni i Hercegovini, pa i u Republici Srpskoj, krajnje je nestabilno. Manji broj biraa ima stabilne stranake simpatije ili ideoloka uvjerenja, dok se veina povodi trenutnim raspoloenjem i uvjerenjem o tome da li neka vlada brani nacionalne interese ili vodi odgovarajuu ekonomsku i socijalnu politiku. Utoliko su rezultati ovih predsjednikih izbora najpouzdanija ocjena rada SNSD-ove vlade. Iako su i neki drugi inioci mogli uticati na izborni rezultat pojedinih stranaka, nema sumnje da su birai, pod neposrednim pritiskom tekih problema s kojima su svakodnevno suoeni, dali prednost ovom iniocu, a ne tome koliko je star koji kandidat ili kakav je njegov nastup pred kamerama. Ne treba oekivati da e SNSD izvui neke pouke iz ovih izbora. Na koncu, nije li on zadrao izrazito visok postotak glasova, i to nakon dvije godine upravljanja entitetom? Dodiku i njegovim sljedbenicima ostaje jo dosta prostora za provoenje dosadanje politike, koja je bila sve samo ne jasna i dosledna. Barem kad se radi o unutranjim pitanjima Republike Srpske. Dodiku ide na ruku i to to birai ne prepoznaju alternativu, jer ona objektivno i ne postoji. Pitanje je samo hoe entitetom upravljati oni koji to sad ine ili oni koji su to inili prije njih. Zato e i nakon ovih izbora biti voena ista politika kao i prije njih. To e imati dvije politike posljedice: na sljedeim izborima e biti vea apstinencija i neto manji broj glasova za SNSD. Pomaka za veliku veinu graana nee biti ili e oni biti vrlo mali, daleko manji od oekivanog i obeanog. to je najgore, daleko manji od potreba graana.
novi

Kome e novi ministar zapeti za oko? O

nomad je, sada biva ministrica Kolinda Grabar Kitarovi, zapela za oko nekim euro mukim kolegama na sastanku ministara Europske Unije. Tako je urednik BBC-ja na svom blogu napisao kako ima dobrih vijesti za jednu dravu koja se nada ui u EZ, kasnije je razjanjeno da jedan od ministara nije izrazio elju za pribliavanjem Hrvatske otvaranju novog pregovarakog poglavlja, nego

za pribliavanje osobnijeg karaktera, koji se gurkao sa svojim kolegama i sugerirao im da bi za njega bili dobrodoli blii bilateralni odnosi s hrvatskom ministricom. Hoe li novi ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandrokovi zapeti za oko nekoj od euro ministrica (ili ministara) i zajedno s Vladom biti spreman i sposoban pripremiti Hrvatsku i njene graane za lanstvo u Europskoj Uniji do kraja etverogodinjeg mandata? Mladi Sanaderov lav, kako nadobudnom Bjelovaraninu tepaju u HDZ-u zapeo je za oko doavi na naslovnice novina kao najbogatiji lan Vlade (po osobnim navodima u imovinskoj kartici), nee armirati iskusne i (pre)bogate euro diplomate. U meuvremenu, premijeru dr. Ivi Sanaderu u posljednje vrijeme iz Bruxellesa je stiglo niz argumentiranih prigovora koji dovode u pitanje spremnost Hrvatske da u skoroj budunosti zapne za oko i postane lanica Europske Unije. Izvjestitelj Europskog parlamenta za Hrvatsku Hannes Swoboda izjavio je da bi Hrvatska zbog niza razloga u Uniju mogla tek 2012. godine. Premijer Sanader je taj datum odbacio kao neprihvatljiv. No, predizborno je vrijeme za nama kao i tapkanje u mjestu tehnike vlade. Za uspjeh u postizanju zacrtanih ro-

kova ulaska u Uniju bit e potrebno mnogo vie od deklariranog optimizma i vrstine. Slabani ili nikakvi rezultati reforme u podruju pravosua doveli su do toga da je Hrvatskoj za otvaranje pregovora u jednom od najteih poglavlja odreen niz mjera koje prethodno treba ispuniti. Odluka Sabora da ne dopusti ponovno pritvaranje Branimira Glavaa izazvala je takoer pozornost EU. Iz Bruxellesa je stigla i potvrda o privremenom zamrzavanju 130 milijuna eura za projekte PHARE 2006 te smanjenje za pet milijuna eura sredstava predvienih u programu IPA zbog slabosti koje je Komisija utvrdila u provedbi decentraliziranog sustava upravljanja projektima iz fondova EU. Hrvatska do kraja oujka 2008. godine ima rok da korigira sve manjkavosti u domaem sustavu upravljanja projektima iz fondova EU, a ne uspije li u tome, za sada privremeno zamrznuti milijuni eura mogli bi biti nepovratno izgubljeni. Glavni prigovori odnose se na nedovoljan nadzor, kanjenje u objavi natjeaja, rijetke interne inspekcije, manjkavost izvjea Komisiji. Spominju se ak i sumnje u korupciji jer postoje indicije da je dio sudionika natjeaja dobivao informacije kojima nije smio raspolagati. Lider vodee oporbene stranke Zoran Milanovi prozvao je Sanaderovu Vladu zbog zastoja u pregovorima s Europskom Unijom: Zabrinjavajue poruke dolaze iz Bruxellesa i vide ih svi osim Vlade. Hrvatskoj je poslana poruka da nije sposobna otvoriti pregovore o pravosuu i ta poruka bi trebala zabrinuti svaku vladu. Prema njegovoj ocjeni, postupak EU je posljedica nerada hrvatske dravne administarcije u protekle etiri godine, a brine ga to e Hrvatsku i dalje voditi isti ljudi i ista politika. Za SDP nije glavno pitanje kada emo ui u lanstvo Unije, ve kada emo dovriti reforme i biti doista spremni za lanstvo. Kvalitetni zakoni, kompetentna javna administracija, informirani graani prolaznu ocjenu danas teko moe se dati ijednom od tri vana uvjeta uspjenosti eurointegracijske politike. Za zajedniki europski stol trebamo sjesti samo gospodarski razvijeni i pripremljeni za konkurenciju. Tako emo osigurati ravnopravni i razmjerni utjecaj u institucijama EU, ne prenosei suverenitet nego ga ostvarujui zajedno s partnerima iz EU. Tada nee biti mjesta sumnjama kako emo izgubiti nacionalni identitet, kako e nas preplaviti radna snaga iz inozemstva, a domae s polica izgurati strani proizvodi. Ugledni britanski tjednik The Econo15

PLAMEN

klasna (s)vijest
mist u svom je komentaru posveenom europskim integracijama citirao jednog europskog dunosnika kako Hrvatska

jo uvijek nije stvarno spremna za pridruivanje. No, prema miljenju komentatora, Hrvatska e na ulazak u lanstvo biti spremna do 2010. godine ili blizu tom datumu zahvaljujui svojim prijateljima u habsburkom klubu zemalja koje su tijekom povijesti bile u sklopu AustroUgarskog Carstva. Moda je nekom od euro ministara (kad Kolinda Grabar Kitarovi vie nije ministrica), zapelo za oko povijesno sjeanje na Mariju Tereziju. to hrvatski graani misle o ulasku u Europsku Uniju? Terensko istraivanje udruge B.a.B.e. pokazalo je kako se ulasku Hrvatske u EU protivi 40 posto graana mlaih od 26 godina. Najvei zagovornici ulaska u Europsku Uniju su osobe starije od 66 godina, i simpatizeri HDZ-a, od kojih ak 56 posto to podrava. Najvie mladih, paradoksalno, boji se da emo ulaskom u EU izgubiti svoj suverenitet i kulturni identitet, odnosno da e to ugroziti opstanak hrvatskog jezika i obiaja. Osim mladih, najvei postotak protivljenja Europskoj Uniji je meu simpatizerima stranaka desnice i desnog centra, oko 40 posto, dok je ak 54 posto hrvatskih graana sa zavrenom viom kolom i fakultetom za ulazak u EU. Nije na odmet rei, kako je ulazak u Europsku Uniju donio razoaranje 44 posto stanovnika velikih lanica Velike Britanije, Njemake, Francuske, Italije i panjolske. Rezultati su to ankete objavljene u listu Financial Times. Meutim, unato prigovorima na ivot u Uniji, koji ukljuuju i raireno miljenje da je prebirokratino, samo 22 posto ispitanih smatra da bi njihovoj zemlji bilo bolje da napusti EU, a 40 posto smatra da bi to izazvalo nove probleme.
16

zmeu 24 zemlje Europske Unije vie ne postoje granice. Schengenski prostor proiren je na devet novih zemalja eku, Estoniju, Latviju, Litvu, Maarsku, Maltu, Poljsku, Slovaku i Sloveniju, tako da odsad i graani tih zemalja mogu ulaziti u schengenski teritorij bez putovnica. Francuska, Luksemburg, Nizozemska, Njemaka i Belgija potpisale su 14. lipnja 1985. godine u malom luksemburkom gradu Schengenu meunarodni sporazum o uvoenju novih standarda u zatiti vanjskih granica. Pet godina kasnije, drave potpisnice dopunile su postojei Sporazum nazvavi ga Schengenska konvencija, kojoj su se kasnije prikljuile: panjolska, Portugal, Grka, Italija i Austrija, potom vedska, Danska i Finska i tri drave koje nisu lanice Unije Island, Norveka i vicarska. Konvencija se ne primjenjuje u Velikoj Britaniji i Irskoj dravama lanicama EU, koje su zatraile izuzee. Temeljni ciljevi koji se ele postii uvoenjem schengenskih kriterija su ukidanje kontrole na unutarnjim granicama drava potpisnica Konvencije, jaanje nadzora vanjskih granica, ostvarivanje suradnje policijskih snaga uz mogunost da u pojedinim sluajevima mogu intervenirati i izvan nacionalnih granica, ostvarivanje efikasne suradnje izmeu drava protiv organiziranog kriminala od meunarodnog znaaja... Dolazak Schengena na nae granice za hrvatske graane znai da e, kao i dosad, moi ulaziti u Sloveniju, Maarsku i Italiju samo s osobnim iskaznicama, uz poseban karton na koji e dobiti ig pri ulasku i izlasku iz zemlje. Kartone e besplatno izdavati MUP. Za prelazak u druge zemlje schengenskog prostora naim graanima e i dalje trebati putovnica. Nakon ulaska u EU, Hrvatska e biti odgovorna za 1.198 kilometara vanjske granice Unije. Hrvatska e morati poboljati i tehniku opremljenost te uloiti i velika sredstva u nove kadrove i obuku postojeih. To e Hrvatsku stajati neto vie od dvije milijarde kuna. Troak e uglavnom biti namiren iz dravnog prorauna, ali i iz pretpristupnih fondova EU te strane pomoi. Izgradit e se nove policijske stanice, osuvremeniti granini prijelazi i tranzitni centri za strance. Za neke zemlje morat e Hrvatska uvesti vize. Tu je i problematika kontakta s hrvatskim manjinama u Crnoj Gori i Srbiji, koji e ostati izvan granica EU. Posebno pitanje bit e status Hrvata u BiH, koji su ondje konstitutivni narod i veinom

Sruena eljezna zavjesa I

imaju dvojno dravljanstvo. - Schengenski zakonik predvia zatitu vanjskih granica i propisuje to se oekuje od granine policije za vanjsku granicu, a to su obuenost, opremljenost i uinkovitost. Nabavili smo tehniku opremu koja e poveati nau mobilnost i uinkovitost, a novi e nacionalni informacijski sustav, koji e biti kompatibilan sa SIS-om, biti instaliran na ukupno devet graninih prijelaza. Provodi se i novi program specijalne obuke granine policije, a ove e godine s pravnom steevinom EU u potpunosti biti usklaen i Zakon o nadzoru dravne granice objasnio je Zlatko Mileti, pomonik naelnika Uprave za granicu. Odnos izmeu Slovenaca i Hrvata znatno se promijenio u odnosu na vrijeme kad je August enoa pisao da ta dva naroda dijeli Sutla, a povezuje krv, pie ljubljansko Delo. U vrijeme Jugoslavije ekali smo na granici s Austrijom i Italijom, sada se treba naviknuti na obrnutu logiku, navodi list i dodaje da su u pasivnoj nerazvijenoj provinciji zabrinuti jer se mijenja ivot na koji su bili navikli. U selima uz granicu na obje strane, osobito na podruju Gorskog kotara i Koevja, u vezi sa Schengenom vlada nelagoda pa tamonji stanovnici kau neka bude Schengen, ali ne za nas, iako za njih vrijede olakice pri prelasku granice iz bilateralnog sporazuma o malograninom prometu. U meuvremenu, Slovenija je kupila dva helikoptera za kontrolu granice s Hrvatskom. Takoer, slovenska policija e, uz 520 policajaca koji e biti prebaeni s graninih prijelaza koji se ukidaju na one koji ostaju aktivni, zaposliti jo 170 slubenika kako bi se ispunili svi zahtjevi za uvanjem kopnene granice. Pripremajui se za uvoenje schengenskog reima, Slovenija je na granice za nove zgrade i adaptaciju postojeih utroila 100 milijuna eura. to se Hrvatske tie, pozornost e biti prebaena na istone granice sa Srbijom, Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom. Kad je rije o problemima upravljanja granicom, tu je najprije neutvrena granica sa Slovenijom i Srbijom, s Crnom Gorom na moru; zaostala minska polja i relativno uski teritorij u dubrovakom zaleu.

Sendvi sa sirom
oetkom godine poele su se ostvarivati ozbiljne prijetnje o valu poskupljenja. Prvi su to osjetili Zagrepani, kojima su poskupjeli javni prijevoz, odvoz smea i voda. Oekuje se i poveanje cijene struje, taksisti i kumice na placu najavljuju

PLAMEN

novi

klasna (s)vijest
nova poskupljenja. U koarici od 32 hrvatska proizvoda koje kupuje velik broj graana u posljednjih godinu dana samo jedan od njih nije poskupio ni u jednom od est trgovakih lanaca. Rije je o sirnom namazu koji jedini nije poskupio, a prosjeno je najvee poskupljnje svih ostalih proizvoda iz koarice u posljednjih godinu dana iznosilo ak 16, 76 posto. S druge strane, plae su rasle puno sporije. Prosjena neto plaa od 4.524 kune u sijenju prole godine, do kraja 2007. porasla je za svega 150 kuna. Zbog vala poskupljenja hrane, komunalnih usluga i energenata te naruavanja socijalnog standarda hrvatskih graana, veina sindikalnih sredinjica najavila je za proljee velike prosvjede. Savez samostalnih sindikata Hrvatske donio je odluku o organiziranju radnikih demonstracija kojima e 12. travnja s Trga bana Josipa Jelaia u Zagrebu upozoriti na neprihvatljiva poskupljenja. Savez je u prosvjed pozvao umirovljenike i studentske udruge te ostale sindikalne sredinjice pod uvjetom da na ulice izvedu isti postotak lanstva kao i SSSH. Meutim, elnici ostalih pet sindikalnih sredinjica su poruili kako oekuju da nee biti razloga za prosvjed. Naime, na sastanku u Vladi na koji je premijer dr. Ivo Sanader pozvao sindikate i poslodavce dogovoreno je osnivanje zajednikog tripartitnog povjerenstva koje e pratiti rast cijena te Vladi predlagati mjere kojima bi se ublaio udar na standard graana. Dogovoreno je i osnivanje slinih tripartitnih povjerenstava koja e pratiti situaciju u energetici, poljoprivredi i drugim podrujima. Ako se problem uspije rijeiti, prosvjed nee biti potreban, poruio je premijer Sanader, zamjerajui istovremeno nekim lokalnim vlastima koje su u odlukama o poskupljenjima zaobile socijalne partnere. Val poskupljenja hrane, odjee, obue i usluga nije nita u usporedbi s onim to nas, prema najavama Hrvatske narodne banke, eka ove godine. Inflacija e u 2008. godini premaiti 4,5 posto, to je najvei porast cijena na malo od 2000. godine. eljko Rohatinski, guverner HNB-a, upozorio je kako na stopu inflacije u Hrvatskoj utjee rast cijena nafte i energenata, i kazao kako bi daljnji rast cijena hrane na domaem tritu, ako se ugradi u faktorske dohotke, mogao otvoriti inflacijsku spiralu kakve ve dugo nije bilo u Hrvatskoj. Hrvatska e u ovoj godini za otplatu inozemnog duga morati izdvojiti gotovo sedam milijardi eura, od ega 1,1 milijardu samo na kamate. To je gotovo pola prologodinjeg dravnog prorauna i jedna petina bruto domaeg proizvoda Hrvatske. S oko 32 milijardi eura duga, to je 171 posto vie u odnosu na ukupni izvoz zemlje, Hrvatska je uz Latviju najzaduenija zemlja regije. Graani su lani svoju zaduenost poveali za 16 milijardi kuna, 2,5 puta vie nego poduzea. Svaki hrvatski graanin bankama je duan vie od 3.300 eura. Aktualna Vlada nije korigirala svoje prognoze za ovu godinu pa njihova oekivanja zvue iznimno optimistinima. Ministarstvo financija i dalje ostaje pri predizbornoj procjeni gospodarskog rasta od oko 6,1 posto (analitiari i HNB prognoziraju usporavanje rasta na oko 5 posto). Vlada prognozira da e se inflacija u ovoj godini kretati neto manje preko etiri posto, iako su prognoze drugih vie. Strunjaci upozoravaju da osim prezaduenosti i visokih trokova servisiranja inozemnog duga, Hrvatska u ovoj godini oekuje upravo velik rizik inflacije. koer zabrinjavajua. elim spasiti ene Europe, rekao je pukovnik Gadafi. Nije pojasnio kako e to napraviti. No, na parikom skupu o pravima ena i feminizmu kojem je nazoilo oko tisuu ena iz svih krajeva Francuske one su bile upozorene da paze da svojim pitanjima ne uznemire Gadafija. Kako spasiti ene u Hrvatskoj? Koordinatorica enske mree Bojana Genov zalae se za novi resor u Vladi Ministarstvo ena. Sanja Sarnavka iz udruge B.a.B.e., kae kako enu ponekad nitko ne moe zatititi. Potvruje da su se u svim sluajevima kojima se udruga bavila, pojavljivali isti problemi sporost svih institucija, gomila birokracije, nedostatak odgovornosti i korumpiranost, to sve osobe, pa onda naravno i ene, prijei u ostvarivanju prava i u pitanjima obiteljskog nasilja, seksualnog zlostavljanja, zapoljavanja i mobbinga na poslu. Tokom NOR-a, po prvi puta u povijesti i ene su postale ravnopravne s mukarcima. Ta ravnopravnost se ostvarivala od prvih dana ustanka kada su se ene postupno sve masovnije ukljuivale u borbu. Postigle su politiku ravnopravnost to im je zajameno i u Deklaraciji o osnovnim pravima naroda i graana Demokratske Hrvatske donesene na Treem zasjedanju ZAVNOH-a 1944. godine. Kasnije se dogaaju velike promjene. U vremenu socijalistikog mraka, dobar dio temeljnih ljudskih prava ena se ostvaruje, drava je preuzela obveze i inicijative. Brojne i vane zakonske i institucionalne inovacije uvedene od 2000. go-

socijalistikoj Hrvatskoj redovito je obiljeavan Meunarodni dan ena, no s vremenom je izgubio svoj politiki naboj i pretvorio se u puku proslavu s elementima Majin dana. Reim Franje Tumana nije tolerirao niti obiljeavanje Dana ena. Bilo je pokuaja da se 8. oujka proglasi komunistikim praznikom i zamijeni Valentinovim. Danas, ene (ali i mukarci) se vraaju i tom danu, pa makar zasad i u znaku toliko sumnjive nostalgije. Raduje injenica da je u Hrvatskoj sve vie enskih organizacija i akcija koje u novim okolnostima inzistiraju na afirmaciji ena i suprotstavljanju zastraujuim tendencijama konzervatizma. Politika korektnost ne znai i ravnopravnost spolova, to danas poinju osjeati i mukarci. Osim vlasti i poslodavca, na meti enske politike morale bi se nai i stranke, koje kao posrednice drutvenih interesa i vlasti ne smiju zaspati na lovorikama zakona o ravnopravnosti, ali i sindikati, koji pred gaenjem prava radnica defenzivno bjee u zabranu rada nedjeljom i pod skute Crkve umjesto da se izbore za pravo primjereno plaenog rada i zasluenog odmora. Unato zakonskoj jednakosti, statistike su nas podsjetile da se enama i danas u Hrvatskoj dogaaju nepravde. Hoe li ih ispraviti libijski lider Moamer el Gadafi? Za nedavna posjeta Parizu, libijski elnik, okruen svojim enskim tjelohraniteljima i prekidan ovacijama publike, rekao je kako bi volio da Francuskinje ustanu kada ulazi u prostoriju, naglasivi kako je poloaj ene na afrikom kontinentu poniavajui, ali da je situacija s pravima ena u Europi ta-

Gadafi spaava ene Europe! U

dine nadalje u Hrvatskoj inaugurirale su rodnu ravnopravnost u relevantnu temu. Ekonomska neovisnost, kreditiranje enskog poduzetnitva, vie ena u Saboru i lokalnoj politici, zakoni protiv nasilja i za unapreenje kvalitete obiteljskog ivota, inilo se, promijenit e tradicionalne obrasce. udo se nije dogodilo, preuzeli smo mnoga dobra zakonska rjeenja, no na ravnopravnost u praksi treba priekati. Nedavno istraivanje koje je proveo Vladin Ured za ravnopravnost spolova je pokazao i da su ene vrlo osvijetene o svojem drutvenom statusu i svjesne da su u nepovoljnom polo17

PLAMEN

novi

klasna (s)vijest
aju od mukarca kad je posrijedi ravnopravnost u javnoj sferi, na tritu rada i u politici. ena je u politici jo uvijek manje od poeljnih (najmanje) 40 posto. Europske socijaldemokratkinje i socijalistkinje upozoravaju o velikim razlikama u plaama mukaraca i ena. Na razini Europske Unije te su razlike od 10 do 15 posto, a u Hrvatskoj ak i 20. Na Zavodu za zapoljavanje 62 posto svih nezaposlenih su ene. ene su pritom, pokazuju istraivanja, obrazovanije, vie ih upisuje i zavrava fakultete. ene polako zauzimaju pozicije i u znanosti, i u gospodarstvu i u politici, ali ipak nisu ravnopravne s mukarcima. Na to ne ukazuju samo podaci o plaama i broju nezaposlenih, ve i neki, moda manje poznati propisi, poput onoga da se za zdravstvenu zatitu djevojica izdvaja manje nego za zdravstvenu zatitu djeaka. Jedno od posljednjih istraivanja otkrilo je tip idealne ene: uspjena poslovna ena koja gradi svoju karijeru, a o obitelji i djeci brine se zajedno sa suprugom smatra veina Hrvata, njih 40 posto. Rezultat je to koji pokazuje promjenu hrvatske percepcije o idealnoj eni koja je prije pet godina bila zaposlena ena ili majka kuanica, ali koja radi na manje odgovornim mjestima i skrbi za djecu i obitelj. Inae, najmanje idealne Hrvatice jesu politiarke i ene iz javnog ivota, koje su izbor za tek pet posto ispitanika. nici hvale se kako je za nama jedna od najboljih sezona od osamostaljenja Hrvatske. Nakon Nijemaca i Hrvata, najbrojniji gosti (na Jadranu) bili su redom Slovenci, Talijani, esi, Austrijanci, Maari, Nizozemci, Poljaci, Slovaci, Francuzi, Rusi, Britanci... Za ovogodinju sezonu treba poraditi na dovoenju jo veeg broja japanskih turista i uope Azijaca, ukazuju nai turistiki strunjaci, jer je i Svjetska turistika organizacija upravo ta trita proglasila najpotentnijima. Zanimanje Japanaca za Kubu, nekad periferne turistike zemlje, prole je godine bilo vie nego potentno. Kubanske vlasti osjetivi konjunkturu obnavljaju nekad sjajne hotele koji su nakon 1959. godine, kad je lider maximo uao u Havanu i poeo graditi vrlo realni socijalizam oronuli i pali u zaborav. Ovdje se evila Ava Gardner, govori u dokumentarcu direktor uglancanog havanskog Excelsiora, ponosan tolikom slavom svog hotela, pa makar svojevrsnom zaslugom kapitalistike, k tomu yankeejevske filmske zvijezde. Moda bi kubansko iskustvo moglo nadahnuti nae impotentne turistike zaposlenike, pa potentne Japance dovesti na jahtu gdje je Severina pjevala u najgledanijem domaem dokumentarnom filmu. Hotelski kapaciteti u Hrvatskoj u ukupnim smjetajnim kapacitetima sudjeluju sa samo 12 posto, za razliku od privatnog smjetaja koji sudjeluje sa 45 posto. Stoga je potrebno poveati hotelske kapacitete, i to izgradnjom novih, malih hotela i prenamjenom devastiranih objekata, primjerice vojnih, u turistike. Uz dominantni ljetni turizam, u Hrvatskoj je potrebno razvijati i ostale oblike ma. Trenutano je u Hrvatskoj registrirano 356 seoskih gospodarstava koja ukupno imaju 886 kreveta. Iako domaa hotelska scena iz godine u godinu raste, ba kao i zanimanje stranih turista mlae dobi za posjet Hrvatskoj, injenice govore kako broj hostela u nas zaostaje za zemljama u regiji. U nacionalnoj hostelskoj asocijaciji Hrvatski ferijalni i hostelski savez, svega je 1000 posjetitelja to je premalo za jednu turistiku zemlju kao to je Hrvatska. Hrvatska ne mari za turiste vegetarijance. Oni su razoarani vegetarijanskom ponudom i vie ne dolaze bez obzira na ljepote krajolika i ostatak ponude. Prema nezavisnom istraivanju, ak 75 posto graana Hrvatske smatra da bi trebalo poboljati vegetarijansku ponudu koja znatno zaostaje za ponudom u europskim zemljama. Na vegetarijance i na one koji ele bezmesnu ponudu pojedini turistiki djelatnici nerijetko gledaju kao na problematine goste. Turizam ne slui tome da ljudi dou u hotele i prespavaju. Turizam treba da donese zaradu i poljoprivredi i prehrambenoj industriji i industriji pia i tekstilcima, da se proda cijeli niz domaih proizvoda i da domai proizvoai dobiju tisue novih potroaa. Nuno je unaprijediti kvalitetu ukupne usluge nastojati gosta bolje doekati, posluiti, dati mu naprosto malo vie od klasina i dosadna obrasca krevet-hrana-plaa. Osim neizbjena poveanja kvalitete smjetajnih standarda i prehrane, presudna postaje raznolika i matovita izvanpansionska ponuda. Dugogodinje boljke domae turistike ponude, ukratko, treba rjeavati u hodu od nedovrenih radova i gradilita, divljih i na sve strane razbacanih odlagalita otpada, neprilagoenog radnog vremena muzeja, pota i banaka, te nedostataka zabavnih i kulturnih sadraja, do brojnih sitnica koje ne zahtijevaju nikakva dodatna ulaganja, ali mnogo znae u cjelovitoj slici. Svi oekujemo bolji turistiki imid Hrvatske. No, gunanja oko imenovanja novog ministra turizma ne jenjavaju sve je vie reakcija na njegove ideje u resoru. Dravni tajnik za turizam Zdenko Mii podnio je ostavku zbog neslaganja s koncepcijom osamostaljenja ministarstva i izborom Bajsa za ministra turizma. Priredio Bojan Mirosavljev

Od Ave Gardner do Severine

akon etverogodinjeg inzistiranja struke turizam je ponovno dobio svoje samostalno ministarstvo. Na no je doekano postavljanje Damira Bajsa, biveg bjelovarsko-bilogorskog upana, za efa struke koja prema posljednjim podacima HNB-a u BDP-u sudjeluje s 22 posto, a u Hrvatskoj je lani donijela oko sedam milijardi eura prihoda. Nisam strunjak za turizam, oitovao se novi ministar. Iole politiki pismenom graaninu jasno je kako su Ministarstvo turizma i njegov elnik rezultat politikog kompromisa. I to sad? Kao da su ostali ministri i ministrice - politiari ope prakse - strunjaci za svoje resore. Je li Hrvatska bila apsolutni hit prole godine? Nasluali smo se hitova i proroanstava naih turistikih strunjaka i u proteklim sezonama, ali te pjesme nisu trajale ak ni jedno ljeto. Turisti i djelat-

turizma, primjerice ruralni. Oko 40 posto hrvatskog stanovnitva ivi na 80 posto ruralnog prostora, ali kontinentalne upanije ostvaruju samo 5,2 posto turistikih dolazaka i 2,2 posto noenja u ukupnim hrvatskim turistikim rezultati-

18

PLAMEN

novi

intervju Prof. dr. Ivo Josipovi (1957.), iroj je javnosti poznat kao saborski zastupnik SDP-a, ali taj je saborski zastupnik i redoviti profesor na katedri kaznenog procesnog prava i ugledni skladatelj, i zasigurno jedan od vodeih intelektualaca u vrhu SDP-u, a smatra se i osobom iz najblieg okruenja Zorana Milanovia. S profesorom Josipoviem razgovarali smo o nedavnim izborima, reviziji pretvorbe i privatizacije, o antikorupcijskoj politici i reformi pravosua, dotaknuli smo se sluaja Glava, ali i politike sudbine Mate Arlovia...

IVO

JOSIPOVI
Profesore Josipovi, jeste li zadovoljni izbornim rezultatom kojeg je SDP postigao na ovim izborima? to kaete na izjavu vaeg kolege pravnika Ivana Zvonimira ika, koji smatra da bi SDP i pobjedio samo da je utio? Pa to je to SDP govorio tako loe, da bi mu bilo bolje da je utio? (Moda je i premalo govorio o nekim stvarima?). Dakle, zato se desnica, kao i neki pojedinci, koji sebe smatraju velikim borcima za ljudska prava, toliko uplaila esdepeove predizborne retorike? - Zadovoljstvo je relativno. Broj glasova i broj mandata koji je dobio SDP zaista su visoki, najvii do sada. Ali, naravno, s obzirom da je HDZ homogenizirao desno birako tijelo i pobijedio, ostaje injenica da uinjeno nije bilo dovoljno. SDP je u kampanju uao iskreno i otvorio najosjetljivija pitanja: reviziju pretvorbe i privatizacije, pitanje socijalne pravde kroz novi porezni sustav, reformu zdravstva, borbu protiv korupcije, nepravinost izbornog sustava i mjesta tzv. dijaspore u njemu .... Danas je moda lako rei da je trebalo utjeti i da bi pobjeda dola sama po sebi. Osobno, vjerujem da je otvaranje osjetljivih pitanja, barem kod misleeg dijela birakog tijela, donijelo SDP-u simpatije. Sigurno, neke od kritika naina voenja kampanje, posebno u zadnjih mjesec dana, stoje. Ipak, upozoravam da je HDZ u kampanju uloio nemjerljivo vie novaca. To se posebno vidjelo u broju i trajanju spotova na HTV-u, plakatima, angairanim glazbenicima... Je li bilo pametno ii sa Ljubom Juriem kao premijerskim kandidatom prije izbora, a onda ga poslije izbora ispustiti iz Tima? Nije li to svojevrsna prijevara birakog tijela, barem onog dijela, koje je glasalo za SDP upravo zbog gospodarskog programa prof. Juria? - Nije rije o prijevari. Ljubo se hrvatskoj javnosti nametnuo kao iznimno rele-

Zato sumnjate da SDP ne bi otiao i korak dalje...

vantan strunjak sposoban nai rjeenje za brojne ekonomske probleme koje imamo. I cijeli je SDP stajao bezrezervno iza njega. Na kraju, kada su se prebrojali glasovi, konstalacija je bila takva da mogui koalicijski partneri nisu prihvaali Juria kao eventualnog premijera. Zato je Ljubo sam povukao jedini mogui potez u dogovoru s vodstvom stranke. S druge strane, Milanovi je uivao rastuu podrku. Naprosto, bila je rije o politikom pragmatizmu, a ne o prijevari. Kako komentirate inicijativu Ive Sanadera za promjenu lanka 97. Ustava RH u kojem se govori o proceduri povjere mandata za sastavljanje vlade? Naime, HDZ smatra da bi u Ustavu trebalo pisati decidirano da mandat za sastavljanje vlade dobiva relativni pobjednik izbora, dok se SDP protivi takvoj inicijativi. Zato? Nije li ipak Milanovi pretjerao kad je izjavio: Vjerujem da bi gospodin Ivo Sanader rado vidio da u Ustavu stoji
19

PLAMEN

novi

intervju
kako predsjednik Republike daje vosudne i antikorupcijske politike. mandat predsjedniku HDZ-a, meuKoliko mi je poznato, SDP je ipak za tim, to u Ustav ne moemo staviti.? neke ustavne promjene. Naime, Vi ste - Mislim da sadanji lanak 97. dobro predlagali ustavne promjene po kojiureuje povjeravanje mandata. Komparama bi se omoguilo procesuiranje netivno pravo i praksa, istina, poznaju i kanjenih i zastarjelih sudskih preddrukija rjeenja, pa i ono koje predlae meta. (Ako je tono da u zastaru ode Sanader. Naa je praksa potvrdila kvaliteak 60% sudskih predmeta za koje tu postojeeg rjeenja, jer u prilinoj razpostoje naznake kaznenog djela, onnolikosti stranaka i relativnog pobjednika da je to zbilja zabrinjavajue)? tjera na nune demokratske kompromise. - Tono je da SDP kao jednu od najvaUpravo ove godine to je posebno potvre- nijih politikih zadaa vidi borbu protiv no. to se retorike o kojoj govorite tie, korupcije i organiziranog kriminala. Pomislim da je treba shvatiti kao odreeni sebno, pa i ustavnim promjenama, eljeli ironijski iskaz koji ne izlazi iz uobiajenih smo omoguiti sankcioniranje kriminala u politikih razraunavanja. pretvorbi i privatizaciji, te ratno profiter No, zadrimo se jo malo na tom poj- stvo. Zastara je poseban i specifian promu relativnog pobjednika. Milano- blem kod tih kaznenih djela, jer je posljevi tvrdi da su graani na ovim izbo- dica oite nevoljkosti da ih procesuira. rima glasali za promjene, to e rei, Moda to i ne udi s obzirom da je uprada bi relativni pobjednik trebao biti vo HDZ svojom politikom u devedesetim lijevi centar na elu sa SDP-om. Je li omoguio nakaradnu pretvorbu i privatito izvrgavanje injeninog stanja ili zaciju. Kriminalna pretvorba i privatizacimoda samozavaravanje, ili je doista ja ostavili su dubok trag na hrvatskom sve relativno? drutvu, generirajui ne samo ekonomske - Milanovi se vodio matematikom. posljedice i strane socijalne probleme, Zbrojio je glasove stranaka koje su se pri- ve i moralne. Posljedice otimaine drutje izbora deklarirale kao oporba i iji su birai, po svim relevantnim anketama, eljeli promjenu i vladu na elu sa SDPom. Pokazalo se da su neke stranke promijenile svoj odnos prema pitanju mogue promjene vlasti. O tome moemo razliito suditi s politikog ili moralnog stanovita, ali je njihovo pravo da se poslije izbora opredijele kako ele. O tome e ko- Ivo Josipovi izmeu biveg i sadanjeg predsjednika nani sud dati birai na narednim izborima. Sigurno, Milanovi vene imovine koja je provedena usporedinavedenom tvrdnjom nije ni htio ni mo- ve su sa ratnim razaranjima. gao promijeniti injenicu da je postizbor- Pored injenice da je pretvorba druna situacija drukija od one kako je izgletvenog vlasnitva u dravno bila zadala prije izbora, kao ni injenicu da je pravo protuustavna, po Zakonu o reHDZ uspio sastaviti vladu. Ukazivao je s viziji pretvorbe i privatizacije, kojeg pravom na raspoloenje biraa koje nije je donio SDP u vrijeme koalicijske dobilo punu refleksiju u postizbornim aravlasti, utvreno je ak 95% nepravilnmanima. Dakako, time se ne osporava nosti u procesu pretvorbe i privatizauspjeh HDZ-a i na izborima i u postizborcije, ali do neke ozbiljnije revizije do nom pregovaranju, a jo manje legalitet i danas nije dolo, a vjerojatno nikada legitimitet nove-stare vlasti. i nee (tko je jamio-jamio). SDP Mogli bi se osvrnuti i na ue podruje tvrdi da bi se revizija dogodila, ali da Vaeg politikog angamana u SDPje vlast 2003. preuzeo HDZ, i tako zau. Vi ste glavni autor esdepeove praustavio reviziju. No, moe li se vjero20

vati SDP-u kada kae da bi nastavio reviziju, i uope, ima li dananja hrvatska socijaldemokracija snage i volje da se uhvati u kotac sa organiziranim kriminalom? - Ne vidim zato sumnjate da ekipa koja je provela reviziju ne bi uinila i korak dalje: sanirala posljedice. SDP je omoguio da se utvrde brojne nepravilnosti od kojih, istiem, nisu sve kriminalne naravi. Neke bi se relativno lako i bezbolno sanirale, na zadovoljstvo ire zajednice, ali i samih poduzetnika. One, u kojima je rije o pravom kriminalu imale bi svoj sudski epilog. SDP-ova je vlada radila u iznimno tekim politikim uvjetima i ono to je uinila vaan je korak naprijed. Naravno, uvijek elimo da se uini i vie. Javnost je upravo na planu sanacije pretvorbe i privatizacije oekivala vie. Ali, i ono to je uinjeno znaajno je, posebno u usporedbi s injenicom da je HDZ-ova vlada ukinula Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije i praktino cijeli postupak stavila ad acta. Na program je posebno teite imao na borbi protiv organiziranog kriminala, pa i pretvorbenog, koji je sam po sebi vrsta organiziranog kriminala uz podrku visokih struktura vlasti. Znam da ne smijete komentirati predmete koji su pod istranim postupkom, ali ipak Vas moram pitati za akciju Maestro i za akciju Gruntovnica, koje su na tragu i Vae antikorupcijske politike. Ne ini li Vam se da je Maestro brzo promijenio smjer i jainu, i da se sada pretvorio u lagani povjetarac? Hoe li i Gruntovnica zavriti kao Gruntovani, na hvatanju Dudeka, umjesto kumova? - Gotovo je opa percepcija da je rije o prigodnim predstavama za predizborna vremena i EU publiku. Ipak, osobno ne sumnjam u dobre namjere dravnog odvjetnitva. Meutim, nasluuju se politiki limiti u navedenim predmetima. Volio bih da nije tako i da e ambicija veine u pravosuu, a rekao bih i politici, da se korupcija progoni svim snagama, ipak prevladati. SDP je i do sada u Saboru Vladi pruao podrku kada je, makar i skromno, pokazivala ambiciju da se uhvati u kotac s korupcijom. Uostalom, nai prijatelji u EU istiu korupciju

PLAMEN

novi

intervju
kao jedan od glavnih opstruktivnih elemeno iz jedne druge perspektive! Je li po nata ulasku Hrvatske u EU. Vama normalno da jedan optuenik Ne mogu a da Vas ne pitam i o reformi za ratne zloine (bez obzira to je sudbene vlasti! Ne znam kako Vi, ali ja svatko nevin dok mu se ne dokae imam dojam da su suci danas jedna krivnja!) bude kandidat na izborima, privilegirana, a uvelike i nedodirljiva i da ue u Sabor dok jo traje dokazkasta, koja snosi nemalu odgovornost ni proces? za nefunkcioniranje pravne drave? - U komparativnom pravu, rjeenja su Suci su dobro plaeni, ak vie od li- razliita. Gledajui iz perspektive naih jenika (s tim da kolovanje za lijeniko zvanje traje puno due, a i profesionalna odgovornost nije nita manja!). Kakav je to sustav u kojem suci biraju sami sebe, u kojem sami ocijenjuju svoj rad, i u kojem sami odluuju o svojoj stegovnoj odgovornosti? Ne bi li i suci trebali biti pod svojevrsnim monitoringom civilnog drutva, odnosno strukovnih udruga...? Sloit ete se da trodioba vlasti ne znai i zlouporabu vlasti? - Mislim da je neovisnost pravo- ...s Ingrid Antievi-Marinovi sua i od strane njega samoga, a i dijela okolnosti, mogli bismo se sloiti o potrepolitike shvaena pogreno, gotovo kao bi ogranienja sudjelovanja u izborima neodgovornost. Pri tome, osobno ne mis- okrivljenicima i osuenicima za teka lim da su suci preplaeni. To mora biti do- kaznena djela. Meutim, to ima i drugu bro plaena profesija sa statusom koji jam- stranu medalje: opasnost od politikih i neovisnost. S druge strane, i suci i poli- zlouporaba i kriminaliziranja u politike i tika koja je kreirala sustav, gotovo su zane- predizborne tvrdnje. Meutim, nae izmarili kriterije kvalitete i aurnosti sudo- borno zakonodavstvo ima i druge problevanja. Slaem se da je postojei sustav iz- me, na praktinoj razini i vanije od ovobora i kontrole rada sudaca u kombinaciji ga. Tako danas pod krinkom zatite osobsa socijalnim autizmom i unutarcehov- nih podataka, stranke nisu u mogunosti skim konformizmom dijela sudakog kor- dobiti popis biraa koji je mogue prepusa jedan od vanih faktora koji generira- kontrolirati, ne mogu dobiti popise po biju slabosti u pravosuu. Model svakako rakim mjestima, ne mogu promatrati iztreba korigirati, ali i jako paziti da se ne bore, koriste se kartonske kutije koje su, uspostavi neki koji bi bio negacija neovis- paradoksa li, zapeaene, ali im je mogunosti pravosua. Naizgled laka rjeenja e odlijepiti dno, izborne su jedinice neesto imaju teke posljedice. Inae, upravo jednake, mogue je da glasuju mrtvaci, unutarcehovski oportunizam smatram neki i dva puta, povrede izbornog prava vanim problemom, dotle da pola u zbilji, su bez pravnih sankcija pa, kako je bilo na pola u ali, tvrdim kako su za loe stanje u prolim izborima, ak ni spaljivanje izpravosuu krivi dobri, a ne loi suci. Upra- bornog materijala ne dovodi do ponavljavo zato, to svojim autoritetom, strunim i nja izbora. moralnim, pokrivaju one koji ga nemaju. No, bez obzira na Branimira GlavaHrvatska ima dovoljan broj kvalitetnih sua, SDP je bio spreman na koaliranje daca koji bi u nekom drugom okruju, sa HDSSB-om, i to ne samo na lokalvoeni drukijim osjeajem za odgovornoj razini, zar ne? Koliko je danas nost profesije prema drutvu, mogli iznijeSDP pragmatina, a koliko principiti reformu i donijeti boljitak Hrvatskoj. jelna stranka? (I moe li se uope da Nemamo vremena osvrnuti se i na nas u politici biti principijelan)? rad Hakog suda, ali bi zato mogli - Kako ste vidjeli, koalicije nije bilo. prokomentirati neke pikanterije Uostalom, razgovori su, koliko znam, bili naeg (izbornog) zakona. Mislim na voeni o nekim oblicima suradnje, a ne o sluaj Branimira Glavaa, ali narav- koaliciji. Uz to, ipak treba razlikovati Glavaa od stranke koja e, sasvim sigurno, kao regionalna stranka po malo krenuti putem koji nema puno veze s Glavaevom politikom. Uostalom, ima stranaka u ijem je lanstvu bilo ili je puno vie osumnjienika za ratne zloine pa nemaju stigmu HDSSB-a. Stranke treba procijenjivati po djelovanju i politici koju provode. Osobno, smatram da HDSSB danas nije stranka bliska s SDP-om i to se na kraju postizbornih razgovora i pokazalo. SDP smatram principijelnom strankom, dakako, po kriterijima politike koji su neto drukiji od onih iz svakodnevnog ivota. U novom sazivu Sabora nema Mate Arlovia, navodnog esdepevog eksperta za proceduralne cake i pitanje poslovnika, za kojeg iak smatra da je jedini pandan Vladimiru eksu. Kako komentirate njegove posljednje istupe? Tko e sada u Saboru zamijeniti Matu Arlovia? - Mato Arlovi je osoba koja je iznimno doprinijela SDP-u i njegovoj politici. On je lan stranke koji razliito od sadanjeg vodstva vidi neke aspekte politikog djelovanja SDP-a. U demokratskim se strankama dogaa da meu najistaknutijim lanovima doe do razlika. Mato Arlovi, kao i drugi, ima puno pravo na razliito miljenje, pri emu je sigurno svjestan da ga to drukije pozicionira u stranci. Siguran sam, Mato e i dalje biti jedan od jakih likova u SDP-u i pri tome bitka za cake i pitanja jest najmanje to je Mato davao i to e davati SDP-u. iroj javnosti je manje poznato da ste Vi i poznati skladatelj. Recite mi na kraju ovog naeg razgovora, to je za Vas muzika, i to Vam ona znai u ivotu? - Glazba je moja druga profesija. Istina, velik angaman u pravu i zadnjih godina u politici doveo je do toga da manje komponiram. Ali, glazba je i dalje dio mene. Spadam u one skladatelje koji uivaju u skladanju. Isto tako, posebno sam sretan kad vidim da izvoai i publika osjeaju slino. Imam puno narudbi za skladbe, ali mnoge ne prihvaam, ili barem ne na odreeni rok. esto su me pitali kako spajam pravo i glazbu. Znao sam u ali odgovoriti da sam bigamist i da imam dvije ljubavi. Eto, zadnjih se godina prikljuila i trea... Razgovor vodio Filip Erceg
21

PLAMEN

novi

svijet u 21. stoljeu

Stvarni

Veliki plan
uzroci rata u Iraku
Mladen Jakopovi njenim Dravama priliku da uspostave niz vojnih baza u sredinjoj Aziji regiji koja im je bila zatvorena tijekom Hladnoga rata i da vrate svoje trupe na Filipine, gdje su baze Sjedinjenih Drava zatvorene poetkom 1990-ih godina. (10)

I see through your eyes And I see through your brain Like I see through the water That runs down my drain Bob Dylan, Masters of War

Imperijalistika motivacija
orisno je, u cilju demistificiranja dogaaja koji su uslijedili nakon 11. rujna 2001., kratko se osvrnuti na dvije temeljne tvrdnje ratnih hukaa koje su ovrene tragedijom tih napada. U sri su propagandne kampanje bile tvrdnja o novoj okrutnosti i neposrednoj opasnosti koju neprijatelj navodno predstavlja (1), kao i toboe zaprepatena reakcija administracije (2). Iako ne moemo ii dalje u razbijanju mitova i raskrinkavanju licemjerja u odnosu Sjedinjenih Drava i Ujedinjenoga Kraljevstva prema Iraku, Afganistanu, Sadamu i Bin Ladenu (3), unaprijed smiljeno iskoritavanje teroristikih napada (4) je oevidno imajui u vidu programe rada propagirane i planirane od strane Projekta za novo ameriko stoljee1 (5) dobrano prije nego to je bilo ikakvoga govora o al Kaidi ili o neposrednoj opasnosti od oruja masovnog unitavanja (ova je pria opovrgnuta, ali bez ikakvih osobnih posljedica za manipulatore).

Bilo bi prilino naivno pripisati ove mjere samo izvjesnoj hirovitoj uroti Republikanske stranke ili ak openito neokonzervativcima u javnom ivotu. U cilju stvarnog pribliavanja boljem razumijevanju imperijalizma, od temeljne je vanosti prihvatiti strukturalni pristup koji nam moe pomoi da bolje razumijemo iroko-koncipirani konsenzus meu elitnim krugovima obiju stranaka kao i, to je moda ak vanije, ekonomskih sila u pozadini ovih politikih organizacija. Jedan od najistaknutijih razloga za inva-

ticaj koji je ekonomskom sustavu duboko potreban, dijelom jer vojno-industrijski kompleks po nekim procjenama ini treinu amerike privrede i najjai je lobi pored onog naftnog s kojim je isprepleten. Sjedinjene Drave troe vie oko 500 milijardi dolara godinje na vojsku i oruje, to je polovica ukupnih takvih izdataka u svijetu i velik vanjskopolitiki poticaj. Utjecaj proizvoaa oruja je oit imajui u vidu da su meu najviim dunosnicima prve administracije Busha mlaeg njih 32 bili rukovoditelji, savjetnici ili veliki dioniari industrije oruja.(13) Bivi poslodavac potpredsjednika Dicka Cheneyja, vojna kompanija Halliburton, zakljuila je desetgodinji ugovor s vladom u ratu protiv terorizma, to ponovo naglaava snagu korporacijskog utjecaja na politike odluke. ak i ratni entuzijazam Blairove administracije postaje mnogo jasniji u svjetlu injenice da je, na primjer, ratna industrija Britanije dru-

Pokolji s predumiljajem
Njihov sredinji dokument Ponovna izgradnja obrane Amerike: strategije, snage i sredstva za novo stoljee (Project for a New American Century, rujan 2000.) kae: premda nerijeeni sukob u Iraku prua neposredno opravdanje [za vojnu invaziju od strane Sjedinjenih Drava], potreba prisutnosti znatnih amerikih snaga u Zaljevu nadilazi pitanje reima Sadama Huseina (6). Izgleda da su koincidirajui ratovi u Afganistanu i Iraku takoer bili inspirirani pretpostavkom da se Sjedinjene Drave moraju boriti i odluno pobijediti u viestrukim, istodobnim ratovima velikih poprita (7) kao i obeshrabriti [razvijene industrijske zemlje] glede osporavanja naega vodstva (8) i poveati prisutnost znatnih amerikih snaga u jugoistonoj Aziji (9). Daleko od pozornosti masovnih medija, rat protiv terorizma je pruio Sjedi22

ziju od strane Sjedinjenih Drava i njihovih saveznika, premda sigurno ne jedini, je injenica da Irak posjeduje zalihe nafte druge po veliini u svijetu, i da kontrola irakih naftnih polja smanjuje ovisnost o nafti Saudijske Arabije (11), to stavlja vlasnike ovih zaliha u poloaj da potencijalno dominiraju cijelim svjetskim energetskim sustavom. (12) Mogue je takoer industriju naoruanja tumaiti na nain Rose Luxemburg kao sektor odljeva kojega se koristi da apsorbira viak proizvoda. Rat je financijski po-

ga po veliini, poslije amerike.(14) Osim kratkoronih ekonomskih interesa, angairanje Ujedinjenoga Kraljevstva bi trebalo takoer tumaiti kao jaku odlunost bitnoga dijela britanske elite da se strateki povee s projektom za novo ameriko stoljee. tovie, takozvana obnova Iraka predstavlja veliku korporacijsku priliku za stjecanje lukrativnih narudbi i osiguravanje nove privatizirane, deregulirane trgovinske zone.(15) Po besmrtnim rijeima jednog ameri-

PLAMEN

novi

svijet u 21. stoljeu

kog oficira u Vijetnamu prilikom komentiranja napada na neko selo: Morali smo ga unititi da bismo ga spasili. Borba za globalnu dominaciju izmeu eura i dolara takoer je veliko, ali u osnovi prikriveno pitanje u pozadini rata. (16) Trebalo bi takoer zapaziti da se medijska kampanja u prilog intervencije SAD-a u Iraku poela razvijati u rujnu 2002, to je bilo i vrijeme otvaranja kongresne kampanje do koje dolazi sredinom mandata. Republikanska stranka, duboko zainteresirana za promicanje neokonzervativnoga programa, uvidjela je da je potrebno skrenuti pozornost kampanje sa socijalnih i ekonomskih pitanja (osim, dakako, pitanja abortusa, prava homoseksualaca i smanjenja poreza). Jedan od glavnih ideolokih ciljeva bio je takoer uvoenje tvrdolinijake imperijalistike i hegemonistike doktrine preduhitrujuega napada nesputanog ak ni dranjem drugih meunarodnih faktora (ta je doktrina jasno izraena u Strategiji nacionalne sigurnosti za 2002. koja je objavljena samo devet dana nakon napada 11. rujna i predstavlja ideoloku paralelu PNAC-ovoj Ponovnoj izgradnji obrane Amerike; John Kerry joj se nije suprotstavio). Iako je veina vidi kao potvrdu neosporene hegemonije SAD, neki su znanstvenici protumaili ovaj novi vanjskopolitiki pristup kao manifestaciju strukturalne krize i slabljenja ekonomske dominacije SAD. (17) Osim toga, borba za ideoloku hegemoniju utjelovljena u Domovinskom zakonu (a dijelom je se moe tumaiti kao obranu/reakciju na pokrete globalne pravde) konkretno je imala za cilj ograniavanje graanskih sloboda i strategiju permanentnoga rata u inozemstvu, koja bi rezultirala permanentnim domaim izvanrednim stanjem, to znai permanentno stanje opsade za sve Amerikance. (18) Mehanizmi oportunizma i radikalizacije, osobito unutar amerikoga drutva, veinom su ukljuivali aktiviranje dostupnih i novonastajuih (kulturno rasistikih M. J.) granica mi-oni (19), spirale prilika/signaliziranja (20) i selektivnu odmazdu (21). Meutim, izgleda da je veina stanovnitva SAD-a (sudei prema izborima i raznim anketama) bila pod umjerenijim utjecajem procesa mijenjanja identiteta, koji je oitiji meu sudionicima javne arene (intelektualnim i posrednikim slojevima). ini se da je oekivani proces unifikacije bio, osim moda u sluaju elita, samo donekle uinkovit. Ono to je (nedvojbeno) predstavljalo neposredni dobitak (npr. podrka Bushevoj politici poslije 11. rujna) moglo bi se naknadno odraziti i u eskalaciji stare amerike podjele na sjever-jug/obaleunutranjost, tj. ljevicu i desnicu. Spirale prilika djeluju putem sekvenci promjena okolia, tumaenja tih promjena, akcije i protuakcije, ponavljanih jer jedna akcija mijenja okoli drugog aktera. (22) Rat protiv terora je izgleda zapoeo circulos vitiosus u kojemu smo vidjeli konzervativnu radikalizaciju velikih segmenata stanovnitva SAD-a i arapskih zemalja. Meutim, bili smo takoer svjedoci odreene radikalizacije progresivne zajednice (svakako nedovoljnog, i naizgled kratkoga vijeka), ne samo u SAD-u nego irom svijeta. Nakon to je ideoloki kapital SAD povodom tragedije od 11. rujna odavno destabiliziran (naravno, vie u glavama obinih ljudi, nego meu elitama i korporativnim medijima), ne izgleda potpuno krivo oekivati pred nama neka sve konfliktnija vremena. Iako bi eventualna pobjeda Demokrata na sljedeim predsjednikim izborima znaajno ublaila najgore unutarnje i vanjskopolitike ekscese reakcionarnog dijela amerike elite, trenutna konstelacija snaga i predsjedniki kandidati Demokrata (Obama i Clinton) jasno su dali da znanja da glavni izvori nestabilnosti amerika potpora Izraelu i vojno-industrijski kompleks nisu pod upitnikom.
casDefenses.pdf. Vodei republikanski jastrebovi su takoer, pet godina prije nego to je stvarno dolo do invazije, poslali pismo predsjedniku Clintonu u kojem su zahtijevali od njega da se odluno usmjeri na razvlaivanje Sadamovog reima (www.newamericancentury.org/iraqclintonletter.htm). 7. Ibid. Informacijsko-zabavni (Infotainment) aspekt ovoga, premda nije presudan, esto biva previen: Korporacije u ijem su vlasnitvu mediji informiranja prodavat e ovaj vjeni rat uz profit, jer gledanost raste do najviih razina kad se ima prikazati borbu (William Rivers Pitt, The Project for the New American Century, 25. veljae 2003 - www.informationclearinghouse.info/article1665.htm). 8. Smjernice planiranja obrane za fiskalne godine 1994 -19993 u William Blum, Killing Hope, Zed Books, London, 2003, str. 383. O ovom pitanju vidjeti, na primjer, moj lanak Germany & US: Discordant Harmony, ZNet, 21.oujka 2005 (www.zmag.org/content/showarticle.cfm?SectionID=74&ItemID=7495). 9. www.newamericancentury.org/RebuildingAmericasDefenses.pdf 10. Alex Callinicos, The grand strategy of the American empire, International Socialism Journal, broj 97, zima 2002. (pubs.socialistreviewindex.org.uk/isj97/callinicos.htm). 11. Michael Theodolou i Roland Watson, West sees glittering prizes ahead in giant oilfields, The Times, 11. srpnja 2002 (www.timesonline.co.uk/printFriendly/0,,1-3-352935,00.html). 12. Noam Chomsky i Atilio Boron, Whats Happening?, ZNet, 14. lipnja 2003 (www.zmag.org/content/showarticle.cfm?SectionID=40&ItemID=3768) 13. Arms Trade Resource Center, The Role of the Arms Lobby In the Bush Administrations Radical Reversal of Two Decades of U.S. Nuclear Policy (www.worldpolicy.org/projects/arms/reports/reportaboutface.html). 14. John Pilger, New Rulers of the World, Verso, London, 2003, str. 94. 15. Tu se zemlju tretira kao istu plou na kojoj najideolokiji vaingtonski neoliberali mogu zamiljati svoju privredu snova: potpuno privatiziranu, u stranom vlasnitvu i otvorenu za biznis. () Amerika Agencija za meunarodni razvitak pozvala je amerike multinacionalne kompanije da se nadmeu za sve od ponovne izgradnje cesta i mostova do tiskanja udbenik_. () Neki tvrde da je previe pojednostavnjeno rei da je ovaj rat zbog nafte. U pravu su. On je zbog nafte, vode, cesta, vlakova, telefona, luka i lijekova. I ako ovaj proces ne bude zaustavljen slobodni Irak e biti najprodanija zemlja na svijetu. () Radi se o pljaki: masovnoj krai pod krinkom dobroinstva; privatizaciji bez predstavnitva. Naomi Klein, Privatization in Disguise, The Nation, 10. travnja 2003 (www.thenation.com/doc.mhtml?i=20030428&s=klein) 16. Vidjeti, na primjer, Tariq Ali, Re-Colonizing Iraq, New Left Review, svibanj-lipanj 2003 - www.newleftreview.net/NLR25501.shtml 17. Prosperitet 1990-ih godina bio je na mnogo naina samo mjehur odravan vrlo umjetno () Uzrok ekonomskoga pada poiva dublje. Svjetska je privreda bila u dugoj relativnoj ekonomskoj stagnaciji od 1970-ih godina. () Sad smo u zavrnom stadiju ove duge silazne spirale i kad steajevi uzmu maha moe poeti ponovni uzlaz svjetske privrede. () Skup strahova s obzirom na ovu ne ba izvrsnu ekonomsku budunost djeluje ispod povrine i oblikuje ameriku politiku danas. Immanuel Wallerstein, The Decline of American Power, Verso, New York-London, 2003, str. 4-5. Busheva se administracija oito nada da e kod biraa njezin mao imperijalizam kompenzirati tuno stanje privrede SAD. Ibid., str. 26. 18. Mary Louise, Project for a New American century (PNAC): Cheneys Monstruous Scheme www.chemtrailpatrol.com/rp_proj e c t _ f o r _ t h e _ n e w _ a m e r i c a n _ c e n t u r y. h t m 19. Charles Tilly, The Politics of Collective Violence, Cambridge University Press, 2003, str. 132. 20. Osobito eljeno katastrofino i katalizirajue zbivanje poput novoga Pearl Harbora (Ponovna izgradnja obrane Amerike) i svjetski val simpatije koji je zapljusnuo Sjedinjene Drave nakon 9. rujna (Arthur Schlessinger, Los Angeles Times, 23. oujka 2003, u Noam Chomsky, Hegemony or Survival, str. 12). 21. Charles Tilly, op.cit. 22. Doug McAdam, Sidney Tarrow, Charles Tilly, Dynamics of Contention, Cambridge University Press, 2001, str. 243.

1. diktator prikuplja najopasnija oruja svijeta [kako bi] dominirao, plaio ili napadao; i on ih je ve upotrijebio na cijela sela ostavljajui tisue vlastitih dravljana mrtve, slijepe ili transfigurirane. Ako ovo nije zlo, onda zlo nema znaenja. George W. Bush, Govor o stanju unije, prenesen u New York Times, 29. sijenja 2003, u Noam Chomsky, Hegemony or Survival, Penguin Books, str. 17. 2. Primjer toga je lana debata oko The 9-11 Commission Report, W. W. Norton & Company , 2004. 3. Vidjeti, na primjer, Sami Ramadani, Whose interests at heart?, Guardian, 18.oujka 2003, kao i moj lanak Lets talk about barbarism, Chartist Magazine, svibanj/lipanj, 2003. 4. Ostajem otvoren glede jo nerijeenoga pitanja pravih krivaca, ukljuujui mogunost Reichstag scenarija (moda samo djelominog). 5. Vodei neokonzervativni trust mozgova i grupa za lobiranje (www.newamericancentury.org ili www.newamericanempire.org za sporije meu nama) koji ukljuuje ili je ranije ukljuivao istaknute lanove Republikanske stranke i Busheve administracije kao to su Donald Rumsfeld (ministar obrane), Paul Wolfowitz (bivi zamjenik ministra obrane, imenovan predsjednikom Svjetske banke), Jeb Bush (guverner Floride), Dick Cheney (potpredsjednik, bivi vrhovni izvrni dunosnik kompanije Halliburton Petroleum), Richard Perle (predsjedatelj Odbora za obrambenu politiku), Richard Armitage (zamjenik ministra vanjskih poslova imenovan nakon izbora 2000), Lewis Libby (ef kabineta potpredsjednika SAD), Bruce Jackson (bivi dunosnik Pentagona za Ronalda Reagana, kasnije je preuzeo vodei poloaj u zloglasnoj korporaciji za proizvodnju oruja Lockheed Martin, predsjednik Odbora SAD za NATO), Steve Forbes (multimilijarder, izdava Forbes Magazine i bivi predsjedniki kandidat), William Kristol (urednik Weekly Standard, tjednika iji je vlasnik Ruppert Murdoch, koji je takoer vlasnik meunarodnog medijskog giganta Fox News), Seth Cropsey (direktor International Broadcasting Bureau), Dan Quayle (bivi potpredsjednik SAD), Francis Fukuyama (vodei ideolog neoliberalizma) itd. (Wikipedia, the free encyclopedia en.wikipedia.org/wiki/Project_for_the_New_American_Century). 6. www.newamericancentury.org/RebuildingAmeri-

PLAMEN

novi

23

svijet i mi

Bez referenduma o
dr. Saa Blagus ristajanje na vladavinu moi i nasilja: Vladajua oligarhija smatra da politika sloboda graanina prestaje trenutkom ubacivanja glasakog listia u glasaku kutiju. Nakon toga, drava moe postupati neovisno o volji graana, pa ak i suprotno onom to se obeavalo u predizbornoj kampanji. Farsa oko referenduma za prijem u NATO je vrlo instruktivna i govori o cijeni demokracije u nas, ali i o NATO savezu, koji je toboe branitelj demokracije. Kako javlja Novi list od 5. sijenja 2008. (Zlatko Crnec i Draen Cigleneki), premijer Ivo Sanader je na samo njemu svojstven nain odrezao da referenduma za NATO, kojeg je traio HSS, nee biti jer su obje strane konstatirale da je rastua potpora ulasku u NATO taj glas javnosti na koji su i nai partneri reflektirali kada su to najavljivali. Sline stavove je izrekao i u Saboru 12. sijenja 2008. rekavi da bi referendom mogao dovesti u pitanje ono to je do sada mukotrpno postignuto: stvaranje uvjeta za prijem Hrvatske u NATO savez.

niki vrijednosno-normativni sustav i koje se udruuju u sustav kolektivne obrane zbog ouvanja demokracije, slobode i vladavine prava, NATO savez je tek sredstvo za nametanje ekonomsko-politike i ideoloke nadmoi zapadnih zemalja u cijelom svijetu, te slui hegemoniji i ouvanju kapitalistikog drutvenog poretka svim sredstvima, pa i primjenom vojne sile. Tokom cijele historije, a pogotovo danas, u NATO savezu je na djelu doktrina ogranienog suvereniteta. Cilj je stvaranje Imperije, iji bi glavni eksponent bile SAD, koje su bile i ostale imperijalistika sila, a do demokracije im je stalo samo onoliko, koliko im demokratske fraze koriste u slamanju svakog otpora velikodravnim, imperijalistikim i ideolokim interesima korporacijskog kapitala. NATO je takoer i polica osiguranja protiv nepredvidljivosti povijesti, kako se ne bi dogodilo da neki dio svijeta otkae poslunost kapitalistikoj oligarhiji i krene putem realizacije zbiljskog ovjekova svijeta. Takvi se pokuaji surovo kanjavaju uz zaobilaenje velikih principa i gaenje ljudskih prava.

Ofucani pojam demokracije Referendum sa smokvinim listom

S obzirom na opredjeljenje svih politikih stranaka za ulazak Hrvatske u NATO savez (osim onih lijevih no marginalnih) Sanaderovu izjavu treba ozbiljno shvatiti. To tim vie to ta izjava nije, barem za sada, izazvala nikakve reakcije na hrvatskoj politikoj sceni i na sceni takozvanog civilnog drutva. Sada je napokon nekima odlanulo jer vie nee morati sjediti na dvije stolice: s jedne strane lobirati za pristup Republike Hrvatske NATO savezu, a istovremeno s premalenim smokvinim listom zalaganja za referendum glumiti demokrate. U H-alteru i na drugim mjestima ve je dovoljno pisano o realitetu NATO saveza i tu se vie nita novog nema rei. Spomenimo samo to, da je rije o agresivnom vojno-politikom savezu u slubi hegemonije globaliziranog kapitala sa svrhom globalnog nametanja ideologije liberalnog totalitarizma i trinog fundamentalizma. Premda je deklarativno opisan kao zajednica liberalno-demokratskih drava, koje povezuje zajed24

Dovoljno je ve reeno i o razlozima intenzivnog lobiranja za srljanje Hrvatske u tu vojno-politiku organizaciju. Tim bi inom, naime, bilo zadovoljeno mnotvo partikularnih interesa: od stjecanja moi upravljanja tuim sudbinama, do unosnih poslova i enormnih profita, koje hrvatska lumpenburoazija oekuje na osnovi suradnje s vojno-industrijskim kompleksom SAD-a i NATO saveza. A asni profesori i znanstvenici, koji zduno lobiraju za ulazak u NATO savez, pomamili su se na studijske boravke u SAD-u ili nekoj drugoj NATO dravi, unosne profesure na uglednim sveuilitima, financiranje znanstvenih istraivanja za koje je zainteresiran NATO, lanstvo u NATO komisijama i ekspertnim grupama, unosne poloaje u dravnoj slubi, te novinarske akreditacije u atraktivnim dijelo-

vima svijeta i slino. Toliko o tome. Ovdje e nas zanimati neto drugo: pervertirano shvaanje pojma demokracije. Zaista je ve komino kako se taj pojam uspjelo ofucati i baciti u blato, a da pri tome ipak moramo stalno sluati i itati kvazianalize kojekakvih znalaca o tome kako smo sad eto u - demokraciji. Pa pogledajmo o kakvoj se to demokraciji radi? Rije je o tome da vladajua oligarhija (a tu spadaju kako vrhuke vladajuih, tako i vrhuke opozicije) smatra da politika sloboda graanina prestaje trenutkom ubacivanja glasakog listia u glasaku kutiju. Nakon toga, u intervalu izmeu dvaju izbora, vladajua kasta, odnosno drava kao njen reprezentant, po tim tumaenjima, moe postupati neovisno o volji graana, pa ak i suprotno onom to se obeavalo u predizbornoj kampanji. to se glasaa tie, njima preostaje samo to, da na slijedeim izborima kazne ili nagrade one koji su tokom etiri godine vladali u skladu s njihovim eljama ili pak nisu. Cjelokupna praksa funkcioniranja vlasti (ne samo u nas) ukazuje na to da je demokracija (ma koliko se u nju kleli) ipak jedno veliko smetalo nezajaljivim apetitima monika, pa se na nju pozivaju samo onda kad je to nuno za zadovoljenje njihovih parcijalnih interesa. Farsa oko referenduma za prijem u NATO je vrlo instruktivna i govori o cijeni demokracije u nas, ali i u NATO savezu, koji je toboe branitelj demokracije. Ope je poznato da NATO savez vri pritisak na vlade drava kandidata, da na svaki nain izbjegnu provoenje referenduma. No istovremeno se od drava kandidata trai da svim snagama stvore to povoljniju klimu meu graanima u pogledu ulaska u NATO savez. NATO, naime s jedne strane, ne eli riskirati negativni ishod referenduma, a s druge strane treba podrku javnosti, jer si ipak ne

PLAMEN

novi

svijet i mi

ulasku u NATO!
moe dozvoliti prijem drave u kojoj bi prevladavala slaba javna podrka NATOu. To bi, naime, kad tad moglo stvoriti politike probleme.

Pozicija vazala
U tom je kontekstu Sanaderova poruka s poetka ovog teksta vrlo jasna. Sanader odbacuje referendum, jer ne eli riskirati negativan ishod, a s druge strane on s pozicije vazala mora uvjeriti NATO i posebno njegovu vodeu silu, da je potpora graana ulasku Hrvatske u NATO savez toliko porasla, da je to sasvim oito (!?) i bez referenduma. No tu je na djelu jo neto. Radi se o par exellance omalovaavanju graana i jo jednom ispitivanju one tanke granice izdrljivosti iznad koje postoji opasnost da graani izgube strpljenje. No tada su mogua samo dva izlaza: diktatura postojee politiko-ekonomske oligarhije ili revolucionalna promjena. Sanader i u tom kontekstu mora dokazati gazdi da misli ozbiljno i da je to spreman provesti svim metodama. Zato pak na to pristaju Sanaderovi partneri u koaliciji, jasno je samo po sebi. itav niz ovako ili onako plaenih servisera sad ima ulogu do kraja odraditi posao manipulacije graanima Hrvatske, kako bi ovi stekli dojam tobonjeg konsenzusa i masovne podrke. To oni zduno i ine. Evo jednog primjera kako se to radi. Hrvatska oekuje pozivnicu za lanstvo u NATO-u na summitu Saveza, koji e se odrati od 2. do 4. travnja u Bukuretu. U vezi s time, ravnatelj Instituta za meunarodne odnose, Mladen Stanii kae da bi njegov institut, vie od pola godine nakon to bi Hrvatska dobila pozivnicu, trebao zavriti analizu trokova i koristi od prikljuivanja zemlje NATO savezu. Ono to je tu skaredno jest injenica da spomenutu analizu financira amerika vlada, dok je studiju o koristima i trokovima ulaska Hrvatske u Europsku uniju financirala hrvatska Vlada s oko dva milijuna kuna. Prema Staniievim rijeima, Institut je novac dobio na natjeaju koji je raspisalo veleposlanstvo SAD-a u Zagrebu u sklopu svog programa financijske potpore za nevladine udruge. Studija bi se imala baviti sa nekoliko vrsta trokova pristupanja NATO-u poput kadrovskih trokova, trokova modernizacije i nabave

nove vojne opreme, te trokova za istraivanje i razvoj. Takoer e se procijeniti hoe li ulaskom u NATO procvjetati hrvatska vojna industrija, te kako e lanstvo utjecati na strana ulaganja i sigurnost zemlje, a bavit e se i moguim posljedicama na turizam. Daljnji komentar je nepotreban.

Kolektivizacija uma
Graanima se manipulira i isto formalnim argumentima, jer da Ustav Republike Hrvatske ne zahtijeva referendum u sluajevima kakav je NATO. Ti su argumenti, dakako, na slabim nogama, jer je oito da Ustav takav referendum ne zabranjuje, pa bi svatko tko dri do politike demokracije, graanima prepustio da odlue o tako vanom pitanju, kao to je ogranienje vlastitog suvereniteta. A da se suverenitet ulaskom u NATO zaista ograniava oito je iz Povelje NATO saveza. Nije li navedeno evidentni primjer fabriciranja pristanka, prisilne kolektivizacije uma i stvaranje bezumnog sindroma rame uz rame? Navedimo jo jedan primjer. Prof. Radovan Vukadinovi (Fakultet politikih znanosti, Zagreb) pie u Novom listu od 5. sijenja 2008. (podlistak Pogled), da hrvatska javnost nije dovoljno upoznata s NATO-om i da se radi o itavom nizu predrasuda. On smatra da je vjerojatno najvea odgovornost na politiarima koji se do sada nisu trudili da se javnost upozna s karakterom organizacije, njezinim ciljevima i procesom donoenja odluka, cijenom ulaska i svim onim pitanjima koja se esto susreu, a uglavnom se svode

na to zato da nai deki idu u Irak, da naa vlast vie nee odluivati o naoj vojsci, da e hrvatsku obali preplaviti NATOve baze i da e opasti broj turista te, na kraju, da to nam sve to treba. Pa odmah odgovara da se moe rei da bez odobrenja hrvatskih vlasti (Sabora) Hrvati nee u Irak niti u neke druge akcije, da se u NATO-u odluke donose konsenzusom i da NATO nije supranacionalna organizacija, da nema potreba za vojnim bazama na Jadranu i da su istodobno sve najvee europske turistike zemlje lanice NATO-a, da je cijena odravanja vojne sile kao lanice NATO-a nia od one koju plaaju zemlje izvan NATO-a. Pa jo dodaje da je NATO danas temelj suradnje drava koje tvore moderni svijet i da je to zapravo glavni politiki instrument kojim se moderna zapadna civilizacija nastoji povezati. To je ujedno i temelj eurotlantizma koji je izdrao sve probe vremena, te bi Hrvatska kao zemlja koja se vjekovima nalazila na braniku kranstva i europske civilizacije trebala biti sretna da joj se otvaraju vrata. Toga bi trebali biti svjesni politiari koji bi ovo relativno kratko vrijeme morali iskoristiti ne za propagandu, ve za otvoren razgovor s argumentima, kojim bi pokazali prednosti hrvatskog ulaska u NATO. I jo: ... NATO nije organizacija u kojoj se odluke donose nadglasavanjem. Ona nema supranacionalni karakter i stoga niti hrvatski Ustav ne predvia potrebu da se o ulasku u takvu organizaciju odluuje referendumom. Kada bi se ilo tim putem onda bi se moglo traiti da se vox populi izjasni i za hrvatsko lanstvo u UN, OESS-u ili pak Vijeu
25

PLAMEN

novi

svijet i mi
Europe. EU je neto sasavim drugo i tu e vjerojatno politiko vodstvo biti prisiljeno zatraiti miljenje hrvatskih graana. vatska je zemlja koja moe pruiti dobro uvjebanu, u ratu isprobanu vojnu silu koja, bez obzira na to to e se smanjivati, ostaje u pristojnim relacijama s obzirom na broj stanovnika. S druge strane, Hrvatska moe pruiti svoj strateki poloaj. Nezamislivo je da se bez Hrvatske djeluje na prostoru jugoistone Evrope, prije svega u Bosni i Hercegovini, a tu je i hrvatsko more, te koritenje brojnih vojnih poligona... Hrvatska se promatra kao budua lanica koja moe mnogo pruiti, jer je prometno na trasi istok-zapad i sjever-jug, odnosno tvori odreenu spojnicu, a mislim da NATO vodi rauna provesti: najobinijom prevarom graana. Jedino, pak o emu je ta, toboe naa, drava neprestano razmiljala jest nain da nas sve to bezbolnije prevesla za blagodati ekonomsko-politike oligarhije iji je reprezantant. To nas jo jednom ui o pravoj biti drave kao iluzorne zajednice, kao orua represije vlasnike, vladajue klase i uvara poretka nadreenosti i podreenosti. Drava je izraz i realizacija faktike neslobode, kako ovjeka kao pojedinca, tako i drutva u cjelini. Ona je surogat slobode: posrednik izmeu ovjeka i njegove slobode. Jo jednom je pokazana sva praznina liberalnih fraza o ljudskim i graanskim pravima kao i nemogunost citoyena i svemo bourgeois u drutvima baziranim na privatnom vlasnitvu, odnosno kapital odnosu. to nam je sada raditi? Mnogo se na alost ne moe, jer je organizirani otpor ulasku u NATO savez gotovo nikakav. I to unato tome to se ad hoc moe tvrditi, da graani ne ele taj savez. Problem je u tome to graani jo uvijek podravaju nacionalistiki mit o takozvanoj svojoj dravi i nemaju snage ii protiv nje, ak i onda kad je oito da voljena drava donosi odluke na tetu samih graana. Za bojati se da ni takozvane udruge civilnog drutva tu ne mogu puno uiniti, jer i same nisu naisto s NATO savezom. Naime, bilo je u proteklom periodu u tom pogledu isuvie vaganja pro i contra. Isuvie se kalkuliralo s loim i toboe dobrim stranama ulaska Hrvatske u NATO savez. A bilo je i previe euforije (iste komocije radi) u vezi vrlo upitnog ukidanja odsluenja vojnog roka i uvoenja profesionalne vojske. Konano, bilo je i potpadanja pod ideoloku propagandu o konanom ulasku u civilizacijske vode zapadne liberalne kvazidemokracije. Ono to se uvijek nekako uspijevalo zabaciti u stranu jest injenica da pristanak na lanstvo u NATO savezu znai pristanak na vladavinu moi i nasilja. Demokracija tu vie nema to traiti. Autor je doktor fizike, radi u Institutu Ruer Bokovi Preuzeto s web portala H-alter

Med i mlijeko
Dakle, prema prof. Vukadinoviu, ulaskom u NATO savez Hrvatskom e tei med i mlijeko, a mi bismo svi imali biti ponosni to emo, eto, ui u krug takozvanih modernih civiliziranih zemalja, koje su spremne i rtvovati se, pa tu svoju civilizaciju iriti ak i ognjem i maem za dobrobit ostalog svijeta. Graanima se nadalje bezobrazno utuvljuje da na

Projekt 60-tih: Zgrada NATO u San Diegu u obliku kukastog kria

svom teritoriju nee imati strane vojne baze, te da Hrvatska nee morati sudjelovati ni u kojoj vojnoj operaciji, ukoliko to nee htjeti. Nakon ovog bisera logino je pitati: a koji je onda uope razlog postojanja vojnog saveza, kad se moe odbiti sudjelovanje u bilo kojoj vojnoj operaciji? Kaimo i to da premda formalno u NATO savezu vrijedi princip donoenja odluka konsenzusom, u pozadini se vre jaki pritisci na potencijalne nosioce stavova koji bi bili suprotni interesima velikih. Volio bih vidjeti dravu poput Hrvatske, koja bi se suprostavila nekoj odluci velikih, a o vetu se, dakako, moe samo sanjati. O takvom stanju stvari najbolje govori izjava veleposlanika SAD-a u NATO-u Nicholasa Burnsa: O velikim politikim pitanjima se sasvim sigurno nee odluivati u vijeu NATO-a. Nasuprot gore citiranim iskazima, Vukadinovi je u bliskoj prolosti govorio poneto drugaije, odnosno, mnogo realnije: Hr26

o tim procjenama. To su neke prednosti Hrvatske koje NATO ne moe odbiti. Nije li taj iskaz dijametralno suprotan nedavoj izjavi? Toliko o vjerodostojnosti prof. Vukadinovia.

Iluzorna zajednica
Nakon Sanaderove izjave sasvim je jasno da je vladajua klasa preko drave kao svog reprezentanta, odluila zbog vlastitih vrlo prizemnih interesa ograniiti suverenitet drave i graana i uvaliti Republiku Hrvatsku u NATO savez. Sve to, dakako, bez obzira na to to o tome misle graani i bez obzira na mogue posljedice tog ina (koje mogu biti i nezamislive). Drava je zapravo to ve odavno odluila. A odluila je i kako to

itajte na internetu H-alter

w w w. h - a l t e r. o r g

PLAMEN

novi

filipike

Granice privatnog i mogunosti drutvenog

VLASNITVA
(II. dio)

U prvom dijelu govorili smo o porijeklu privatnog vlasnitva i o razlici izmeu Drave i Republike, iznijeli smo dva argumenta za drutveno vlasnitvo i konstatirali da viak vrijednosti treba traiti u viku uitka, a ostalo nam je da odgovorimo na pitanje: tko to ustvari odumire od vremena ranog divljatva pa do naih dana - drava ili drutvo, i kakve su, u svjetlu te injenice, mogunosti drutvenog vlasnitva?
novi

ada se Hrvatska poetkom devedesetih godina prolog stoljea odluila za pretvorbu drutvenog u privatno vlasnitvo, bilo je za oekivati da e nai radnici nakon te pretvorbe teiti zaposlenju u privatnom sektoru, i da e mnogi dojueranji samoupravljai preko noi postati uspjeni poduzetnici, a dogodilo se upravo suprotno: nakon hrvatskog gospodarskog uda, koje je ravno udotvornom ukazanju, Hrvatska je postala raj na zemlji za dvjestotinjak obitelji, a nai su radnici poeli bjeati od privatnika kao raja pred najezdom delata. Naime, ako smo ve htjeli privatizaciju, onda bi bilo logino da sadanji i budui radnici tee zaposlenju u privatnom sektoru, i da bjee iz preostalih dravnih firmi u privatne, a ne obrnuto, ali to nije tako, jer kod nas logika ve odavno nije ni na razini zdravog seljakog razuma. Uostalom, postavlja se pitanje: ako je ta i takva Drava, kako kau gospoda liberali, lo poslodavac, zbog ega onda radnici na tritu rada ni sa svijeom ne mogu nai tog dobrog poslodavca? Poznato je da radnici nemaju ba najbolja iskustva s privatnicima i da ih veina razmilja u stilu: ma svi su oni isti, a jednako tako, nije nikakva tajna ni da su plae i uvjeti rada najbolji u dravnom sektoru i da je dobiti posao u dravnim institucijama ravno dobitku na lutriji. Privatnike gotovo nitko ne moe kontrolirati, a dravne firme vie-manje potuju kolektivne ugovore, dozvoljavaju sindikalno organiziranje, redovito isplauju plae, regrese i boinice, a i tzv. mobbing je ea pojava u privatnim, nego u dravnim poduzeima. Mi znamo kako rezonira jedan privatnik la Zdravko Pevec, vlasnik najveeg trgovinskog lanca u Hrvatskoj, koji je svojevremeno sindikalne predstavnike na ulazu u svoju trgovinu doekao sa bodygardima. On rezonira otprilike ovako: ja sam zaposlio preko 2000 radnika, i ti radnici meni trebaju biti zahvalni, kaj ne, ja hranim preko 2000 obitelji, i prema tome, to e mojim radnicima sindikat, kad sam ja njihov najbolji zatitnik. Ja sam njihov skrbnik, ja, a

ne gospoa Ana Kneevi, i ja takoer radim 24 sata na dan...Osim toga, ja sam startao od nule, i sve ovo to imam, imam zahvaljujui svojem trudu i znanju...Ja potujem svoje radnike, i prema tome, prosim lepo...Gospodin Pevec je donekle u pravu, on je doista zaposlio preko 2000 ljudi, ali i ti radnici rezoniraju na svoj nain: mi radimo za mizernu plau i pod nevjerojatno tekim uvjetima, a da nije nas trgovaca, ofera, blagajnica, skladitara, komercijalista, gospodin Pevec bi slobodno mogao staviti klju u bravu! To to na ef ima, to on ima zahvaljujui nama, jer mi radimo i prekovremeno, kako bi otplatili njegov kredit.

Drutvena proizvodnja i privatno prisvajanje

Da, upravo tako: gospodin Pevec ima to to ima zahvaljujui svojim radnicima, ali i radnici imaju svoj posao zahvaljujui gospodinu Pevecu, i tako se taj logiki silogizam zatvara s kapitalistikom konkluzijom: svi su sretni i zadovoljni, jer takav poredak stvari najbolje odgovara ljudskoj prirodi! No, nije ba tako, jer naprosto nisu svi sretni i zadovoljni, a ta je logika doista ipod razine zdravog seljakog razuma. To da je ta logika ispod razine zdravog seljakog razuma, vidimo po tome, to se u toj logici krije jedinstvo i borba suprotnosti izmeu drutvene proizvodnje i privatnog prisvajanja. Upravo je Marx meu prvima ukazao na drutveni karakter rada. Na jednom mjestu u svojim Ekonomsko filozofskim rukopisima, on kae da i ivotinja proizvodi, ali: ona gradi sebi gnijezdo, jazbinu, stan, kao na primjer pela, dabar, mrav i td. No ivotinja proizvodi samo ono to je njoj ili njenom mladunetu neposredno potrebno; ona proizvodi jednostrano, dok ovjek proizvodi univerzalno; ona proizvodi samo pod vlau neposredne fizike nude, dok ovjek proizvodi ak i slobodan od fizike nude i tek slobodan od nje uistinu i proizvodi: ona proizvodi jedino samu sebe, dok ovjek reproducira itavu prirodu; proizvodi ivotinje pri27

PLAMEN

filipike
padaju neposredno njenom fizikom tijelu, dok ovjek istupa slobodan prema svome proizvodu. (podc. F.E.) ovjek se u slobodnoj proizvodnji potvruje kao drutveno bie, a proizvodni ivot je ovjekov rodni ivot. U nainu ivotne djelatnosti lei cjelokupan karakter vrste, njen rodni karakter, a slobodna svjesna djelatnost je ovjekov rodni karakter, rei e mladi Marx. Od samog poetka, rad ima drutveni karakter, a to proturjeje izmeu drutvene proizvodnje i privatnog prisvajanja javlja se na viem stupnju barbarstva. Kako je dolo do tog proturjeja? Prije nego to odgovorimo na to pitanje, samo jedna digresija a propos paralele koju Marx povlai izmeu ivotinje i ovjeka: naime, vrlo je dvojbeno to da ivotinja ne proizvodi univerzalno, i da stoga nije drutveno bie (postoje biolozi koji se s time ne bi sloili!), ali ostavimo to sada po strani; puno je vanije primjetiti sljedee, odnosno to da svijest o privatnom postoji i kod ivotinja, i da je ta svijest vrlo izraena. Uzmimo za primjer psa, ivotinju koju je prvu ovjek primitomio, i koja se smatra najvjernijim ovjekovim prijateljem. Kao to znamo, pas uriniranjem obiljeava svoj teritorij, i on e napasti ne samo ljude, nego i druge pse, ako zau na njegov teritorij. Na Divljem Zapadu je praktiki donedavno bilo dozvoljeno da render iz ista mira ubije onoga tko se zatekne na njegovom posjedu, i da za to ubojstvo uope ne odgovara krivino, jer privatno je izvan zakona (sic!). ini se da je taj instinkt o privatnom ovjek genetski nasljedio od svojih ivotinjskih predaka. vlasnitva dolazi na viem stupnju barbarstva, jer u to vrijeme ovjek poinje taliti bakar, olovo, broncu i eljeznu rudu i proizvoditi orua za rad u poljodjelstvu. Prva je revolucija klimatska, a ne socijalna: globalno zatopljenje (koje se ponavlja, tako da moemo oekivati novu revoluciju!) uzrokuje kraj ledenog doba, a topljenje ledenog pokrivaa ujedno otkriva zelene stepe i savane u kojima obitavaju razliite ivotinje (mamut, sob, nosorog, divlji konj, spiljski medvjed i dr.), koje e ovjek kao vjeti lovac s vremenom istrijebiti. Zemlja postaje plodna kotlina, pa ovjek poinje pripitomljavati ivotinje i uzgajati hranu, a s pojavom stoarstva i ratarstva polako iezava ljudoderstvo, koje se pojavilo zbog oskudice hrane vjerojatno na srednjem stupnju divljatva. Nekadanji nomadi, koji su lutali za hranom od nemila do nedraga, sada se po prvi put poinju vezati za zemlju! Agrarna revolucija je prva proizvodna revolucija, a agrarna proizvodnja uzrokuje raspad plemenskih zajednica, koje su poivale na krvnom srodstvu, pa se iz tih plemenskih zajednica sada izdvajaju pojedine porodice, koje e poeti izmeu sebe dijeliti zemlju. Primjera radi: prije otkria rala sa vuom bila je potrebna kooperacija od stotinu ljudi da bi se uzoralo jednu njivu, a sada je za oranje te iste njive dovoljno samo dvoje ljudi. Proizvodnja se sve vie individualizira, a paralelno s tim i zemlja sve vie privatizira. (Nije stoga nikakvo udo to je selo bilo uvelike neprijateljski raspoloeno prema socijalistikoj kolektivizaciji, a zamislimo samo na kakav bi otpor naila ta kolektivizacija danas kada skoro svaka kua ima traktor sa svom potrebnom mehanizacijom?)

ivotinja i ovjek
No, ako je doista tako, onda tu neto ne tima. Naime, onda je privatno vlasnitvo postojalo oduvijek, pa i u prvobitnoj zajednici, jer nema nikakve logike (dodue, to da u svijetu nema ba neke logike, to smo ve konstatirali) da je instinkt o privatnom manje izraen u doba kada su ljudi evolucijski blie svojem ivotinjskom pretku, nego danas u doba neoliberalne globalizacije, kada se ovjek uvelike otuuje od svoje anorganske prirode. Naravno, postoje pojave koje su navlastito ljudske, kao na primjer, rad, odnosno dioba rada (o emu emo govoriti malo poslije), a koje su dovele do privatnog prisvajanja. No, ovdje valja rei da pored prirodnog instinkta (a prirodno = privatno!), postoji i socijalni instinkt iz kojeg Karl Kautsky izvodi udoredni zakon: udoredni zakon nije nita drugo nego ivotinjski nagon, kae na jednom mjestu u Ethik und materialisisti28

sche Geschichtsauffassung. On smatra da u klasno diferenciranom drutvu socijalni instinkt slabi u odnosu na drutvo uope, ali da zato jaa unutar odreene klase. (Iako je njegovo djelo natopljeno biologizmom, bilo bi zanimljivo podrobnije analizirati neke njegove postavke, ali moda nekom drugom prilikom). Jo malo o toj slinosti izmeu ivotinje i ovjeka u kontekstu privatnog vlasnitva. ovjek dodue ne obiljeava svoj teritorij kao pas uriniranjem, ali zato svuda po zemlji zabija mee. ovjek ograuje svoj posjed (Prvi koji je doao na misao da ogradi komad zemljita i da kae: ovo je moje... bio je prvi osniva graanskog drutva, J. J. Rousseau), kako bi ga odvojio od tueg. U antiko doba postojao je bog granice ili mee (Terminus). Cijela Planeta Zemlja iarana je granicama kao lingeraj svilenim koncem. A to su dravne granice na makrorazini, nego posebno dobro, odnosno posjed jednog kolektiva (nacije), a ustvari isto ono to i privatni posjed jedne obitelji na mikrorazini? Kao to se pljaka na mikrorazini (sjetimo se prvobitne akumulacije kapitala ili nae privatizacijske pljake), jednanako se tako na makrorazini vode imperijalistiki ratovi za teritorij. alosno je sve to skupa sa tim naim granicama i meama. alosno i ujedno komino. Kod nas postoji stereotip o krtim Podravcima, koji tue jedni druge (po onoj sve vas bum tuil) zbog preorane mee, i koji zbog pravice esto na grunt izvode ininjere, a u Srbiji postoji naziv kokoari za ljude oko Poarevca, koji se tue zbog jedne kokoi, koja je preskoila komiji preko tarabe. No, pokuajmo sada odgovoriti na ono pitanje: kako je dolo do proturjeja izmeu drutvene proizvodnje i privatnog prisvajanja? Rekli smo da do pojave privatnog

Agrarna revolucija
No, agrarna revolucija je uzrokovala i proizvodnju prvih vikova proizvoda, pa dolazi do naturalne razmjene. Nekadanju diobu rada po prirodnim kriterijima (godinama, spolu, fizikim sposobnostima i dr.) sada zamijenjuje proizvedena dioba rada. Naime, tu prvu veliku diobu rada uzrokovala je pojava stoarstva i ratarstva, a uskoro e doi i do druge velike diobe koju opet uzrokuje odvajanje zanatstva od zemljoradnje. Ali, to je jo vanije, sada se iz mase stanovnitva poinje izdvajati manjina vlasnika sredstva za proizvodnju, koja na osnovu tog vlasnitva poinje za sebe akumulirati sve vee vikove proizvoda. Jedan dio vikova slui za trampu, ali, kako postoji i onaj dio stanovnitva koji ne posjeduje nita, osim svoje gole radne snage, tako

PLAMEN

novi

filipike
taj dio stanovnitva poinje trampiti svoju radnu snagu za hranu, odjeu i sl. Poslije e vlasnici sredstava za proizvodnju shvatiti da im viak vrijednosti ne stvaraju toliko sredstva za proizvodnju, koliko ovjekova radna snaga, pa e s eksploatacije ivotinja prijei na eksploataciju ovjeka. Poetak privatnog vlasnitva moemo stoga pratiti u ovim etapama: od vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju, preko vlasnitva nad zemljom i proizvodima kao i vikom proizvoda, pa do vlasnitva nad ljudima. S pojavom robova kao orua koja govore (instrumentale vocale) zavrava dugo razdoblje prvobitne zajednice, i zapoinje izgradnja robovlasnike drutvenoekonomske formacije. A robovlasnik je gospodar i ivota i smrti: u starom Egiptu ive robove zakapaju u grob zajedno s mrtvim faraonima, kako bi im valjda sluili i na onom svijetu, a u staroj Indiji ena je privatno vlasnitvo svojih mueva, pa je nakon njegove smrti, ivu spaljuju na lomai. Ve ovdje valja uoiti da dioba rada dovodi do podjele meu ljudima, i da je dioba rada oznaila poetak procesa odumiranja drutva. Naravno da pod odumiranjem drutva ne mislimo na neko puko bioloko odumiranje ovjeanstva, nego na odumiranje prvobitne ljudske solidarnosti. Da je tome tako vidimo po tome to odumiranje drutva prati stvaranje drave. Drugim rijeima reeno, na ruevinama prvobitne zajednice, poinje izgradnja Drave kao organizacije klasnog drutva, koja s razmjenu, zemlja postaje predmet kupoprodajne transakcije. Ve rimsko pravo poznaje testament kao pravo da se imovina individualnom odlukom glave obitelji (patera familijasa) prenese na bilo koju drugu osobu. Nekad je, dakle, prije prelaska na novanu razmjenu, zemlja pripadala cijeloj obitelji, a o podijeli zemlje nakon osvajanja, odluivalo se kao u starom Rimu, bacanjem kocke, jer zemlja ne pripada ivima, nego mrtvima, pa o njezinoj podjeli ne odluuju ljudi, nego bogovi. Svaka obitelj tuje kult predaka i podie oltar na svojem posjedu, a kada ga jedanput podigne, vie se ne smije seliti. Zemlju uvaju duhovi - lari i penati. Vano je naglasiti da se u toj prvoj fazi, prije prelaska na novanu razmjenu, obiteljski posjed ne moe ni prodati ni zamijeniti, jer je zemlja sveta i neotuiva. Jeruzalem je i danas za cijeli kranski svijet sveta zemlja, a tu vezu izmeu ljudi i zemlje vidimo i u nazivu nekih drava: na primjer, Deutschland je zemlja Germana (land = zemlja). No, stvari se mijenjaju s pojavom kovanog novca, kada i zemlja postaje roba kao i svaka druga roba. Bogati rimski graani kupuju goleme povrine zemlje latifundije, iz kojih izvlae rentu. Gdje je novac, tu su i kamate i krediti, a gdje su kamate i krediti, tu je i zelenatvo. Javlja se jedan novi pravni institut - hipoteka na zemlju, koji e se zadrati sve do danas. S proirenjem trgovine, novca i zelenatva, zemljinog vlasnitva i hipoteke, koncentracija i gomilanje bogatstva u rukama jedne malobrojne klase naglo je napredovalo, a istovremeno je dolo do osiromaenja masa i poveanja broja siromanih zakljuuje Engels. zana s pojmom vlasnitva. Nema nikakve sumnje da je lopovluka manje u rodovsko plemenskim organizacijama, koje njeguju osjeaj zajednitva, nego u dananjem neoliberalnom kapitalizmu, koji se temelji na individualizmu. Dok komunisti pune svoje kazamate sa politikim neprijateljima, dotle su zatvori u kapitalizmu krcati optuenima za krau. Postoji jo jedna sitna razlika izmeu socijalizma i kapitalizma: socijalizam, naime, tolerira sitni lopovluk (nai su radnici znali odnositi iz poduzea alate, materijal i dr.), dok je krupni lopovluk sistemski onemoguen; kapitalizam, naprotiv, revno kanjava sitne lopove, dok je krupni lopovluk raison de tre samog sistema (veini hrvatskih tajkuna nikada nije sueno). Svaki dan nas izvjetavaju o tome kako su maskirani razbojnici opljakali neku banku. E sad, te banke nisu nae zajedniko, nego privatno vlasnitvo, a k tome jo nisu ak ni hrvatske, nego strane banke, pa se postavlja pitanje: jesu li te krae uope krae, odnosno, jesu li te krae krivina djela? Kako za koga! Ki bi da bi! Za kapitaliste da, iako bi na anarhokomunistiki odgovor glasio da to ustvari nisu krae, a time onda ni krivina djela, jer da su ti ljudi uzeli samo ono to im pripada od onih koji ionako imaju previe. (Za vrijeme crvenog terora boljevici vre oruane pljake, kako bi svojoj partiji osigurali potrebna materijalna sredstva, i zbog tih pljaki uope ne osjeaju grinju savijest). Ako je tako, onda bi i nacionalizacija tih istih banaka bila pljaka! No, alu na stranu, jer to raskoljnikovo pitanje ne treba banalizirati. Naime, upravo nam to pitanje otvara jednu novu dilemu, koja se tie svijesti o privatnom u socijalizmu? Time posredno dolazimo i do odgovora na pitanje: koje su granice privatnog, a koje mogunosti drutvenog vlasnitva, jer da svijest o privatnom nije postojala i u okvirima drutvenog vlasnitva, onda mi sve ono to se dogaalo u procesu pretvorbe i privatizacije ne bismo doivjeli kao pljaku. Treba priznati da su jugoslavenski radnici drutvena poduzea doivljavali i kao svoja, jer da ih nisu doivljavali i kao svoja, onda ni privatizaciju ne bi doivjeli kao pljaku. No, jednako tako treba, istine radi, priznati da nai radnici nisu drutvena poduzea dovoljno doivljavali kao svoja, jer da su ih u potpunosti doivljavali kao svoja, onda ne bi dozvolili tu pljaku. Kod nas se govorilo da je drutveno vlasnitvo toboe svaije i niije, pa kako je ve svaije i niije, onda se radnici nisu ni trudili da spase ono to doista i nije njihovo privatno vlasnitvo. Uostalom, kako objasniti injenicu da
29

Vlasnitvo je kraa?
Pitanje vlasnitva je fundamentalno pitanje, kako politike ekonomije, tako i same filozofije! Naime, i dan danas jednako je aktualno ono pitanje iz naslova poznatog djela francuskog anarhiste Pierra Josepha Proudhona: Quest-ce que la proprit?, odnosno: to je vlasnitvo? Kao to znamo, njegov odgovor glasi: vlasnitvo je kraa!. Kada malo bolje pogledamo iza sebe, vidjet emo svugdje ljude koji se glou zbog zemlje, teritorije i novca kao gladni psi oko kosti. A to je drugo prvobitna akumulacija kapitala, nego krvava pljaka!? Uostalom, nije potrebno ii daleko u prolost, dovoljno je sjetiti se nae pretvorbe i privatizacije, koju neki s pravom nazivaju pljakom stoljea, pa da se pribliimo Proudhonovom odgovoru. Valja primjetiti i da je kraa kao takva usko pove-

jedne strane ima zadatak da osigura vlast ovjeka nad ovjekom, a s druge pak normalno funkcioniranje sve sloenijeg drutvenog ivota. Mi emo se jo poslije vratiti na odnos drave i drutva, ali prije toga valja jo neto rei o razvoju privatnog vlasnitva. Zanimljivo je da obiteljski posjed s vremenom postaje privatni posjed. Naime, prije prelaska na novanu razmjenu, posjed je neotuivo sveto mjesto na kojem obitava obitelj, a s prelaskom na novanu

PLAMEN

novi

filipike
nai klasno osvijeteni samoupravljai za vrijeme rasprodaje poduzea za jednu kunu nisu organizirali niti jedan generalni trajk protiv pljake drutvene imovine? Kako drugaije, nego opet injenicom da ta poduzea nisu ni doivljavali kao svoja, pa ih onda nije bilo ni briga za njihovu sudbinu. (Iako je o sudbini tih poduzea uvelike ovisila i sudbina njihovog radnog mjesta). udimo se zato radnici nisu demonstrirali protiv pljake, a zato bi demonstrirali, kada su i sami godinama iznutra potkradali vlastita poduzea, dok je gubitke sanirala drava, pa im se valjda privatizacija ukazala kao spas u zadnji as. (Zar i danas ne smatraju ak i sindikati da je neka poduzea bolje privatizirati, nego ih godinama sanirati?). Nai su radnici poetkom devedesetih oekivali nekog Mesiju da ih izbavi iz inflacije i recesije, a umjesto Mesije na vratima tvornica pojavio se Miroslav Kutle. Neki smatraju da je kod nas poetkom devedesetih, preko HFP-a izvrena nacionalizacija, jer su drutvena poduzea ponovno pretvorena u dravna. To je s jedne strane tono, iako to ljudi nisu doivjeli kao nacionalizaciju iz 1945. godine. A zato to ljudi nisu doivjeli kao prijanju nacionalizaciju? Zato to je tada privatno pretvarano u dravno, a u ovom sluaju se drutveno pretvaralo u dravno. To samo govori u prilog tezi da je drutveno tretirano kao svaije i niije, jer da je tretirano kao moje i nae, onda bi ta nacionalizacija doivjela otpor. Kao to znamo, kapitalisti e pruiti estoki otpor nacionalizaciji, kao i kulaci kolektivizaciji, dok kod nas samoupravljai nisu pruili nikakav znaajniji otpor pretvorbi iliti nacionalizaciji, koja je oznaila prvu etapu u privatizaciji. Zamislimo sada situaciju za koju se zalae naa krajnja ljevica. Naime, naa se krajnja ljevica zalae za socijalizaciju, odnosno podrutvljenje, s tim da socijalizacija pretpostavlja nacionalizaciju. Moemo samo pretpostaviti na kakav bi otpor naila ta nacionalizacija, i kod nas i u svijetu: nema nikakve sumnje da bi ubrzo izbio graanski rat izmeu Rada i Kapitala, a Hrvatskoj bi u roku od 24 sata uveli sankcije. Moda bi dolo i do vojne intervencije NATO pakta, jer Hrvatska nije u Latinskoj Americi (a uz to nema ni naftu kao Venezuela), nego u srcu kapitalistike Evrope, koja privatno vlasnitvo smatra neotuivom svetinjom. Dakle, kakve su mogunosti drutvenog vlasnitva kod nas? Bojim se nikakve! Nakon to je propao socijalizam onakav kakav je bio, smatra se da je danas svaka implementacija znanstvenog socijalizma u praksi ravna znanstvenoj fantastici.
30

No, ovdje sada valja rei i to se dogodilo s radnikom klasom u postindustrijskom drutvu. Gdje su oni proleteri u plavim kutima za koje je Marx vjerovao da

e izvriti historijsku misiju izgradnje socijalizma? Doista, gdje je danas industrijski radnik, taj nesueni Subjekt Revolucije? Taj nesueni Subjekt Revolucije ostao je u prolosti slavne elektrifikacije i industrijalizacije, i on danas nije ni u tvornici ni na ulici, nego na hrpi historijskog otpada za reciklau, odbaen upravo kao ta plava kuta, zguvan, prljav i poderan, i tehnoloki prevazien kao srp i eki.

Zbogom, proleterijatu!
Naime, poetkom sedamdesetih godina prolog stoljea zapoinje proces deindustrijalizacije, koji e oznaiti poetak kraja jedne epohe: dolazi do odumiranja raznih industrijskih grana, a time onda i do odumiranja raznih profila industrijskog rada. Ne odumire samo stara industrija, poput proizvodnje uglja, eljeza i elika ili eljeznica, brodogradnja, strojogradnja, tekstil, ve donekle i nova, poput automobilske, koja je u Velikoj Britaniji od 1978. do 1983. izgubila 179.000 radnih mjesta. Posebno je ilustrativan primjer Velike Britanije. Za vrijeme konzervativne vlade Margaret Thatcher postotak industrijskih radnika u ukupnom broju zaposlenih pao je za ak 34 posto. No, slina je situacija i u drugim zapadnoevropskim zemljama: izmeu 1985. i 1987. godine postotak industrijskih radnih mjesta u Belgiji pao je sa 48,3 na 28,7%, u Norvekoj sa 36,5 na 26,5%, a u vedskoj sa 40,6 na 30,2 posto. S poetkom deindustrijalizacije zapoinje i kriza ljevice: zapadnoevropske komunistike partije gube svoje tradicionalno birako tijelo, i poinju rapidno slabiti, a socijaldemokratske, pa i socijalistike sve vie naputaju koncept drave blagostanja, koji se u ezdesetim godinama prolog stoljea pokazao kao ozbiljna alternativa birokratskom socijalizmu. Ujedno se raa nova, ekoloki osvijetena ljevica, i feministiki pokret, koji ne istie klasna, ve rodna pitanja. (Ovdje nemamo vremena ulaziti u jednu dublju analizu od-

nosa ljevica i deindustrijalizacija, jer ta analiza zahtjeva jedan poseban rad). Ostaje nam, dakle, odgovoriti na pitanje: tko je onda danas taj Subjekt Revolucije? Kao to znamo, Hardt i Negri odgovaraju da je taj Subjekt danas mnotvo (multitude), a to znai svi i nitko (drutveno vlasnitvo je svaije i niije, pa se valjda za to vlasnitvo trebaju boriti svi i nitko). No, kako da se za revolucionarne promjene bori jedna heterogena masa, koja je unutar sebe podijeljena? Rekli smo da je dioba rada dovela do odumiranja solidarnosti, a time onda i do jaanja egoizma, pa su razlike unutar same radnike klase (ma to god mi danas podrazumijevali pod tim pojmom: valjda sve one koji ive od svoga rada?) vee nego ikada prije. U Kritici Gotskog programa, Marx na jednom mjestu kae da e via faza komunistikog drutva nastupiti onoga trenutka, kada nestane ropske podinjenosti individua podjeli rada, a s njome i suprotnosti izmeu intelektualnog i fizikog rada. (podc. F.E.). To je lijepo reeno, ali mi se moramo zapitati, kako danas stvari stoje: je li drutvo ide u pravcu oslobaanja individue od ropske podinjenosti podjeli rada ili je sve vee mrvljenje rada (Friedmann) od ovjeka stvorilo fah idiota, i jesu li razlike izmeu intelektualnog i fizikog rada sve manje ili pak sve vee? Naime, prema nekim procjenama danas je vie od 20.000 zanimanja, a izmeu tih zanimanja antagonizam je dublji, nego izmeu samih radnika i kapitalista. To e rei, da je danas dublji antagonizam izmeu samih radnika, nego izmeu tzv. vlasnika sredstava za proizvodnju i najamne radne snage. Jo je sedamdesetih godina prolog stoljea H. P. Miller primjetio taj negativan trend: Smanjenje raspona u prihodima izmeu kvalificiranih i nekvalificiranih te izmeu visoko plaenih i slabo plaenih radnika, koje je bilo evidentno u prolom desetljeu i za vrijeme ratnih godina, zaustavljeno je u prolom desetljeu i sad, ini se, trend ide suprotnim smjerom. (Whats happening to our Income Revolution?, u: S. C. Heler, Structured Social Inequality, str. 136). Najvee su razlike upravo izmeu intelektualnog i fizikog rada, odnosno, izmeu visokokvalificirane i niekvalificirane radne snage. Visokoobrazovani su via klasa (i to ne samo zbog tobonjeg ugleda, nego i zbog novanih primanja) od nieobrazovanih. Iako doktor ope medicine i medicinska sestra rade u istoj dravnoj bolnici (dakle, nisu poduzetnici ili privatnici, ve ive od svoga rada) razlike u njihovim primanjima su i do 50 posto. Ali ne samo da postoje raz-

PLAMEN

novi

filipike
like izmeu visokoobrazovanih i nieobrazovanih, nego te razlike postoje ak i unutar pojedinih zanimanja: tako, na primjer, jedan diplomirani pravnik s poloenim pravosudnim ispitom moe raditi u dravnoj birokraciji i zaraivati neusporedivo manje, nego odvjetnik koji ima svoj odvjetniki ured. Ali ni to nije sve: neka su zanimanja danas toliko otuena jedna od drugih, da je ve svaka komunikacija izmeu njih gotovo nemogua. Ininjer informatike i akademski slikar su dva razliita svijeta: oni moda govore istim jezikom, ali se ne razumiju. Specijalizacija je dostigla vrhunac, pa tako jedan lijenik ope prakse nije u stanju utvrditi dijagnozu svom pacijentu dok ga prije toga ne poalje na specijalistiki pregled. Znanost se razvila do nesluenih visina, a znanje je mo! Vie ne govorimo samo o vlasnitvu nad nekretninama, nego i o intelektualnom vlasnitvu, pa tako netko na osnovu samo jednog licenciranog patenta moe komotno ivjeti cijeli ivot. je njihova funkcija funkcija ugnjetavanja fizikih radnika. (podc. F.E.) Kao to nacionalizacija, dakle, sama po sebi nee sruiti klasne suprotnosti, tako ni tehnoloki razvoj nee automatski drutvo odvesti u socijalizam. Tehnoloki determinizam je ustvari drugi naziv za vulgarni materijalizam. Postavlja se i pitanje: je li tehnoloki razvoj ujedno i progres, odnosno: koliko je socijalna alijenacija povezana s razvojem tehnologije? Robert Blauner smatra da uzroke alijenacije treba traiti u modernoj tehnologiji, a ne u odnosima proizvodnje. On je godinama istraivao alijenativno svojstvo raznih tehnologija kako bi doao do zakljuka da najmanji stupanj alijenacije nalazimo u obrtnikoj tehnologiji, a najvei na tekuoj vrpci, dok se automatizirana tehnologija po stupnju alijenacije nalazi izmeu ova dva ekstrema. (vidjeti: R. Blauner; Alienation and Freedom: The Factory Worker and His Industry, 1964., str. 164 166) No, Blauner je tehnoloki determinist koji vjeruje da e tehnoloki napredak automatski smanjiti alijenaciju, a uz to on problem alijenacije nedijalektiki svodi samo na tehnologiju, zapostavljajui pritom odnose proizvodnje. Ipak, treba rei da je jo Engels u svom omanjem, iako ne manje znaajnom radu O autoritetu primjetio: Automatski mehanizam velike tvornice mnogo je vei tiranin, nego to su ikada bili mali kapitalisti koji zapoljavaju radnike...Ako je ovjek naukom i stvaralakim genijem podvgrnuo sebi prirodne sile, one mu se osveuju podvrgavajui njega samog, dok ih on iskoritava, pravom despotizmu, nezavisno od svake socijalne organizacije. eljeti unitenje autoriteta u krupnoj industriji znai eljeti unitenje same industrije unitenje parne predionice, da bi se vratili preslici. Kao to vidimo, Engels smatra da tehnoloki razvoj nije smanjio autoritarnu vlast ovjeka nad ovjekom, ve upravo suprotno: automatizirana tvornica je vei tiranin od bilo kojeg kapitaliste! Da je socijalna alijenacija povezana s razvojem tehnologije, to nam kae i Friedmann. Radnik osjea depersonalizaciju, jer je svjestan da nikada nee moi zavriti neki zadatak, da nikada nee moi rei ako se osvrne unazad da je on sam neto ostvario i da je to dobro uradio...Neki bezlini posao koji se nikada ne dovrava, ujedno predstavlja i posao u kojem se ne uestvuje. (G. Friedmann, Razmrvljeni rad, Naprijed, Zagreb, str. 197). Kada govorimo o privatnom i drutvenom u kontekstu tehnolokog razvoja, bilo bi korisno osvrnuti se na Chinoyevo istraivanje u amerikoj automobilskoj industriji, koje pokazuje veliku dihotomiju izmeu grube realnosti i liberalne ideologije. Naime, liberalna ideologija trai od pojedinca da bude kreativan, samostalan, inovativan, odgovoran, ambiciozan, i da postigne to vei materijalni uspjeh, a svaki aspekt rada u tvornici s masovnom proizvodnjom onemoguava realizaciju tih proklamiranih ciljeva, pa dolazi do subordinacije vrijednosnog sistema. U nemogunosti da ostvare ciljeve koje od njih trai sistem, ameriki radnici sami sebi odreuju daleko skromnije ciljeve: premjetaj na manje monoton posao, projekcija vlastih aspiracija na djecu, potroaka orijentacija na upadljive robe, i ono to je za nas najvanije: pokretanje vlastitog biznisa u nekoj nedefiniranoj budunosti. (vidjeti E. Chinoy, Automobile Workers and American Dream, New York, 1955.). Dakle, radnici koji nisu ni privatni vlasnici ni subjekti upravljanja sanjaju o tome da jednog dana pokrenu svoj vlastiti biznis, kako bi se rijeili namrgoenih efova, koji ih iz dana u dan maltretiraju, iskoritavaju i pljakaju, kako bi najzad postali svoji gazde, svoji na svome, jer je privatno poduzetnitvo vrhunac ovjekove slobode u liberalnoj demokraciji. Biti poduzetnik znai biti graanin (nota bene, privatno vlasnitvo je i u vrijeme antike demokracije osiguravalo ljudima status slobodnih atenskih graana), jer Poduzetnik je ideal ovjeka. Meutim, treba rei da se upravo na tom poduzetnitvu razotkriva laa i paralaa kapitalistikog sistema. Time dolazimo i do bitne razlike izmeu privatnog i drutvenog vlasnitva na sistemskoj razini. Istina je, dodue, da kapitalizam omoguuje privatno vlasnitvo i da razvija poduzetniki duh, ali je i jednako tako istina da u kapitalizmu ne mogu svi biti privatnici iliti poduzetnici, jer i to sada elim naglasiti kada bi svi bili privatnici iliti poduzetnici, tada bi kapitalizam izgubio svoj smisao postojanja, i doveo sam sebe do apsurda. Naime, kapitalizam ima smisla samo ako postoji najamni odnos, ili, drugim rijeima reeno, kapitalizam je besmislen bez podjele drutva na vlasnike i nevlasnike. S druge pak strane, drutveno vlasnitvo, a to e rei socijalizam - omoguuje da svi budu i privatnici i poduzetnici i vlasnici, a da time sistem ne izgubi svoj smisao postojanja. Socijalizam redefinira vlasnitvo na taj nain to iz njegove definicije eliminira pljaku, eksploataciju i privatno prisvajanje vika vrijednosti, ali socijalizam time ne ukida samo vlasnitvo. Socijalizam privatno vlasnitvo stavlja u ire okvire drutvenog vlasnitva. (NASTAVAK U SLJEDEEM BROJU)
31

Tehnologija i alijenacija
Kada ve govorimo o podjeli izmeu visokobrazovanih i nieobrazovanih, francuski marksist Andr Gorz, autor glasovite knjige Zbogom, proleterijatu!, koja je na tragu naih razmiljanja o odumiranju radnike klase u procesu deindustrijalizacije, smatra da intelektualni radnici ne trajkaju zato to su stekli proletersku svijest, ve upravo zato to ne ele da ih se tretira kao proletere. Visokoobrazovani moda ne posjeduju financijski kapital, ali posjeduju ono to se zove ljudski kapital, posjeduju znanje, a rekli smo da je znanje = mo! Ne kae se uzalud: sila klade valja, a um svijetom vlada. Tko je vladao nepismenim pukom u srednjem vijeku? A tko bi drugi, nego popovi! A tko je bio najobrazovaniji u to mrano doba ljudskog roda? Opet popovi! (Komunisti nisu uzalud svoje govore zapoinjali s frazom: radnici, seljaci i potena inteligencijo!) U svom zanimljivom radu Klasni karakter nauke i naunih radnika, Gorz primjeuje: Naunici su mogli doi u sukob s ostacima svoje klase, ali se nisu mogli osloboditi buroaske kulture. Jo manje su mogli da prijeu u tabor radnike klase: uvijek su bili i ostat e kulturnom barijerom odvojeni od radnike klase...nacionalizacija nee sruiti barijere klasnih suprotnosti u fabrici. One e nestati tek s ukidanjem hijerarhijske podjele rada, koja radnika liava svake kontrole nad procesom proizvodnje...ne moe biti zajednike borbe s naunom i tehnikom inteligencijom sve dotle dok oni ne priznaju da

PLAMEN

novi

1917.- 2008.

90
Jasna Tkalec akon Waterlooa teko je bilo govoriti o Napoleonu i o Francuskoj revoluciji, iako je sve to se dogodilo kasnije, ukljuivi i period restauracije, proizilo iz te revolucije, koja je postavila u centar historijskih zbivanja novu klasu buroaziju. Isto tako teko je danas govoriti o velikom znaaju Oktobarske revolucije za novu epohu, koju je ona stvorila: epohu antiimperijalistikih i antikapitalistikih pokreta, koji, iako momentalno teko poraeni, ipak nisu i ne mogu sii sa svjetske historijske pozornice. Napoleon je sintetizirao u svojoj linosti sva stremljenja i sve tenje, koje su karakterizirale novu klasu, buroaziju. Buroaziju, koja je u krvi uguila pokrete u Francuskoj 1830. i 1848., kao i republikanski ustanak na jugu 1851., i dovela Napoleona Treeg, koji se proglasio carem. I taj e samozvani car, u neku ruku karikatura Napoleona Prvog, car kojeg je propala istinska aristokracija prezirala, izgraditi moderni Pariz, grad svjetlosti. Za njegova su vremena nastale parike avenije; ukraen Vandomski trg i Jelizejske poljane. On e omoguiti sjaj i bijedu te evropske prijestolnice, koja je plijenila svojim svjetlima velegrada sve evropske glave i srca kroz cijeli devetnaesti vijek i polovinu dvadesetog vijeka. Napoleon Trei

GODINA OKTOBARSKE REVOLUCIJE

neizdriv teret. ak ni kratkotrajne pobjede generala Brusilova u Galiciji 1916., koje su skupo plaene ivotima stotina hiljada kozaka, iako su izazvale oduevljenje patriotske javnosti, nisu mogle popraviti katastrofalnu situaciju u zemlji. U februaru, odnosno tono 8. marta po novom (zapadnom) kalendaru dolazi do spontane pobune (najprije ena-radnica), koja se pretvorila na ulicama Petrograda u ogromnu manifestaciju, a zatim i u Revoluciju, jer je vojska otkazala poslunost i solidarizirala se sa pobunjenim petrograanima, te zbacila cara i carske generale. U Rusiji preuzimaju vlast predstavnici buroazije: liberali i kadeti (konstitutivni demokrate, skraenica KD-ti), iako od prvog dana februarske revolucije postoji dvojnost vlasti: kao organi volje naroda, koji su bili znaajni jo u revoluciji 1905,.i koji i sad izraavaju volju masa obrazuju se svuda savjeti radnikih i vojnikih deputata. Ovi su na masovnim skupovima javno donosili odluke o svim vanim pitanjima. Oni su sebe smatrali nosiocima revolucionarnih promjena i zahtijevali su za sebe kako uee tako i presudnu ulogu u politikim odlukama i u vlasti. Klimave buroaske vlade ne uspijevaju uspostaviti red u zemlji u kojoj je vladao ratni kaos: zemlji u kojoj su udaljenosti ogromne, hladnoa uasna, a snabdjevanje gorivom i namirnicama s juga poremeeno. Jasno da su se u Rusiju na glas o izbijanju revolucije smjesta vratili svi prognani revolucionari: iz Sibira (Staljin), iz Amerike (Trocki) i iz vicarske (Lenjin). Prigovor da je Lenjin doao u blindiranom vlaku, koji su Nijemci propustili, kako bi revolucionari to prije unitili njima neprijateljske snage i rusku vojnu mo, stoji koliko i za sve druge menjevike voe, koji su se vratili u zemlju u istom blindiranom vlaku u kojem je bio i Lenjin i preuzeli znaajne poloaje u tadanjim organima nove vlasti. Lenjin je donio sa sobom uvene Aprilske teze, koje su smjelou zahtjeva iznenadile i

jeste ovaploenje svih ambicija i svih dometa nove klase, koja je tako strasno udjela za novcem, ali i za zabavama i sjajem balova, kazalita i izlobi te provodima svih vrsta (itajte Zolu!) i koja je urujui s propalom aristokracijom vodila imperijalistike ratove, vojno se upliui u politike dogaaje u susjednoj Italiji, da bi konano doivjela krah kod Sedana. i sramni slom drugog Carstva te abdikaciju i bijeg Napoleona Treeg. Nova se Francuska republika rodila iz krvi komunara 1971, koje je buroazija masovno postreljala. No sve institucije te republike nosile su peat Napoleonovog racionalnog i donekle genijalnog duha: od komunalnog ureenja do departmana te do podjele vlasti u okviru dravnih institucija

Revolucije
U revolucionarnim previranjima u Evropi 1848. uestvovala su dva Nijemca, koji su se kasnije sklonili od progona u London i ija e uenja inspirirati gotovo sve revolucionarne pokrete dvadesetog stoljea. Oni su prvi ukazali na zakonomjernost u historiji i analizirali akumulaciju kapitala i zakone proizvodnje, koje on uslovljava. Na ovom se uenju razvio veliki radniki pokret, koji je postao znaajan u svim zemljama Evrope, a najjai u Njemakoj, gdje su u Parlamentu krajem devetnaestog vijeka pa sve do 1914. sjedili brojni predstavnici partija radnike klase. Oekivalo se da e revoluciju izvesti brojano velik proletarijat industrijski najmonijih zemalja. A do revolucije je dolo u zemlji koja je predstavljala najslabiju kariku kapitalizma u Evropi, u zaostaloj i privredno nerazvijenoj carskoj Rusiji, koja nije mogla izdrati teret Prvog svjetskog rata i njegovu silnu cijenu u materijalu, ljudskim gubicima i novcu. Postaviti na zapadnu granicu carstva velike zemlje milion vojnika, koje je trebalo opskrbljivati i koji su trpili silne gubitke i poraze za carsku je Rusiju bio ogroman,

32

PLAMEN

novi

1917.- 2008.
uplaile ak i boljevike voe (Gorkog, Kamenjeva , Zinovjeva, pa donekle i Staljina), a bile su zapanjujue jednostavne i izraavale stvarne tenje masa: Mir i kruh! I to smjesta, bez otezanja! Zemlja seljacima, fabrike radnicima, to jest onima, koji ih koriste. rijsku vrijednost moe se iskupiti rije komunist i samo na taj nain moe se ponovo postaviti za cilj ostvarenje jednog istinski drugaijeg i boljeg drutvenog i politikog ureenja. To bi ureenje trebalo biti vie, razvijenije i odgovornije pred zapanjujuim tehnolokim i znanstvenim dostignuima dananjice. Od velikih historijskih dogaaja, odnosno od Oktobarske revolucije u Petrogradu prolo je devedeset godina. Novo drutveno ureenje, koje je ona pokuala, ali nije uspjela stvoriti, a od ostvarenja kojeg se ne smije i ne moe odustati, trebalo bi biti odgovornije pred tekim socijalnim, ali i ambijentalnim problemima dananjice i svijeta, koji zahtijevaju hitna rjeenja. Rjeenja koja e odgovariti na istinske tenje i zahtjeve radnih masa svijeta. dobara toliko se sanjalo i govorilo i pisalo na Zapadu. Diskusija je trajala decenijama. Do revolucije nije meutim dolo na mjestu gdje su proizvodne snage bile najrazvijenije, to je za Marxa i Engelsa bio praktiki preduvjet apsolutno neophodan, jer bez toga samo bi se generalizirala bijeda. No u ekonomski zaostaloj zemlji, sa proletarijatom koji je bio brojano malen, dok je oekivana revolucija u Evropi izostala ili bila hitro u krvi uguena (Maarska, Njemaka). Boljevici su odrali svoje obeanje: smjesta sklopili mir, ukinuli privatno vlasnitvo i uveli ogroman broj radnika i seljaka u participiranje u dravnoj vlasti. Isto tako uvedena je radnika kontrola nad proizvodnjom: jednom rjeju data je vlast sovjetima. U kratkom vremenu - uprkos stranoj intervenciji, sabotai i surovom graanskom ratu, ruski je proletarijat uspio stvoriti jaku vojsku, razviti industriju i ostvariti vlastitu dravu. Veina stanovnitva bila je na strani boljevika. Sve to se dogodilo u Rusiji nakon Oktobra, pobjedonosni mar Crvene Armije od poljske granice do Tihog oceana imalo je ogroman odjek na cijeli svijet. Sve to e se kasnije zbivati u svijetu bilo je u znaku velikog svjetla kojim je na trenutak Oktobarska revolucija obasjala porobljeno ovjeanstvo.(Godine 1925. Krlea je posjetio SSSR i napisao: Nisu gladni i svi itaju.). to je to iskustvo manje ili vie izdano, izopaeno i konano pretrpjelo politiki poraz gledajui iz historijske perspektive predstavlja jednostavno epizodu koju ovjeanstvo mora prebroditi. Nije to prvi put da su ideje izdane, a velika ljudska stvaranja i stremljenja baena u blato i poraena. Ostaje Oktobarsko iskustvo u kojem je stvorena zapanjujui vrsta veza masa i voa, koji su realizirali njihovu politiku volju. Ta veza, izraena u vlasti sovjeta, savrenijem izrazu demokracije i volje masa, otvorila je novu historijsku epohu. to je ona trenutno poraena (a u sutini ve bila odavno zastranila) ne znai da e napredne ideje i njihovi pristae ostati zauvijek u poziciji nemoi i rasula. Historija ne prestaje naim trajanjem na svijetu. Mogue je svata sruiti i unititi, ali napredne ideje ne umiru ni s njihovim tvorcima i pobornicima, ni s neuspjelim pokuajima njihove realizacije.Tim prije to je, ne samo zbog sociolokih, ve i ekolokih prilika, ovjeanstvo dovedeno do zida, i to osim obaranja sistema, koji dovodi u pitanje ne sama egzistenciju ljudi na zemlji, ve i same zemlje, ba i nema mnogo izbora.
33

Oktobar
Nakon neuspjelog pokuaja ofanzive na jugozapadnom frontu, narod se u Petrogradu ponovo buni, zahtijeva da se smjesta okona rat, no buroaska vlada nekako uspijeva nadvladati spontani pokret i velike demonstracije nezadovoljnih i razjarenih masa. Trockog kao predsjednka Petrogradskog savjeta hapse i zatvaraju, a Lenjin odlazi u ilegalu. Situacija je u ljeto 1917. krajnje nejasna i zapletena. Do raspleta je dovodi neuspjeli pokuaj pua generala s lavljim srcem i magareim mozgom Kornilova, koji ponovo postavlja na historijsku pozornicu boljevike, kao uguivae pokuaja pua. Boljevike je pozvao sam Kerenski, predsjednik vlade, koja je bila sazvala ustavotvornu skuptinu. Dvovlae meutim ne moe dugo potrajati. U asu kad boljevici postaju veina u svim savjetima odnosno Sovjetima i njihovim organima u Petrogradu, 25. oktobra ( odnosno 7. novembra) vojno-revolucionarni komitet izveo je Revoluciju. Ona je poela kanonadom s krstarice Aurora i juriem na Zimski dvorac, u kojem se uveni enski bataljon i neto bijelih oficira predalo bez otpora. rtava gotovo da nije bilo ni u Zimskom dvorcu ni u gradu, koji se jo veer ranije ludo zabavljao po kafanama i restoranima iz kojih je do u kasno u no tretala muzika. A ujutro 26. oktobra Petrograd se probudio s pobjedom boljevike revolucije. Kerenski je pobjegao u ameriku ambasadu i kasnije u Finsku, carske oficire i carsku porodicu su pohapsili u Gatini, a jedinog generala, koji se usudio vojsci propovjedati nastavak rata, Duhonina, razjareni vojnici su izvukli iz oklopnog vlaka i ubili.Vlast je prela u ruke vojno -revolucionarnog komiteta odnosno sovjeta, ije je on organ predstavljao. Bio je to epohalan dogaaj, dogaaj koji e, kako je napisao John Reed, potresti svijet i koji e obiljeiti sva daljnja zbivanja kroz cijelo dvadeseto stoljee. On e imati svoje zvjezdane asove kao i teke i duboke padove i dugotrajna glavinjanja. Ova e ga dovesti do konane propasti. Danas je Oktobarska revolucija dospjela na stranu poraenih. No samo vraajui Oktobru i njegovom iskustvu njihovu istinsku histo-

Znaenje Oktobra
Upravo u tome je bilo i ostaje epohalno znaenje Oktobra. Po prvi put u historiji ovjeanstvo se oslobodilo eksploatacije. Bila je to pobjeda - moda kratkotrajnaali bila je zaista pobjeda! Po prvi put ljudi nisu vie htjeli robovati ekonomskim procesima, koji su izvan kontrole i pokuali su ekonomske mehanizme podrediti organiziranoj i svjesnoj volji masa.. Ruska je revolucija bila prvi pokuaj u historiji da se uspostavi pravda u drutvu kontrolom ekonomije i organiziranom politikom akcijom. Nije vano to je taj pokuaj na kraju doivio poraz i to danas kasni kapitalizam trijumfira i sebe proglaava krajem historije. Historija nema i ne moe imati kraja: Francuska je revolucija ostala kljuni dogaaj uprkos restauraciji, koja je usljedila nakon poraza Napoleona. Oktobarska je revolucija predstavljala dale-

ko vie od prekida rata i podjele zemlje seljacima. Ona je bila i pokuaj prevazilaenja kaosa kapitalistike proizvodnje putem politiki organizirane racionalizacije ekonomske prozvodnje. Po tome su Oktobar i cijelo sovjetsko iskustvo sinovi racionalizma i epohe Prosvetiteljstva. O prevazilaenju iracionalnih strana kapitalizma kao sistema proizvodnje drutvenih

PLAMEN

novi

R E G I O N A L N A

Participacija - samoupr

Zagrebu je 24. i 25. novembra prole godine odrana regionalna konferencija pod nazivom Participacija, samoupravljanje, demokracija. Organizatori Konferencije su bili izdavako preduzee Demokratska misao iz Zagreba, demokratsko-socijalistiki asopis Novi Plamen i Lijevi internacionalni forum iz vedske. Ova konferencija je nastavak aktivnosti koje je Lijevi internacionalni forum, koji djeluje pri parlamentarnoj Lijevoj partiji, organizovao u raznim dijelovima svijeta, u cilju promocije ideja participativne demokratije i samoupravljanja. Organizovanje ovakve konferencije na prostoru drava koje su nekad inile Socijalistiku Federativnu Republiku Jugoslaviju je bilo veliki izazov, a imalo je i praktini i saznajni znaaj, s obzirom na razvijenu jugoslovensku teoriju i manje razvijenu praksu samoupravljanja, koja je ideoloki toliko diskvalifikovana da nedostaje svaki pokuaj ozbiljne i argumentovane analize samoupravnog iskustva, a odbojnost prema samoupravljanju se prenosi i na ideju participativne demokratije. Konferenciji je prisustvovalo vie od 50 uesnika, od kojih su veina bili sa podruja Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, a nekolicina iz ved-

ske, Rusije i Njemake. Pored univerzitetskih profesora iz Zagreba (prof. dr. Veselin Golubovi, prof. dr. Josip Deeljin, prof. dr. Svetozar Livada, prof. dr. arko Puhovski), u radu Konferencije su uestvovali Ana Kneevi, predsjednica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Mario Ivekovi, predsjednik Novog sindikata i Bratislav Napotnik, predsjednik Razvojne organizacije sindikata - ROS ajavec iz Banja Luke, predstavnici lijevih politikih stranaka sa ovih prostora koje u svojim programima batine ideje participativne demokratije i samoupravljanja, nevladinih organizacija i Meunarodnog instituta za samoupravljanje. Izloeni referati (ukupno 25) su grupisani u tri oblasti: analiza iskustava jugoslovenskog samoupravljanja, mogunosti participativne demokratije u drutvima kapitalistike (polu)periferije i perspektive samoupravljanja u drutvu 21. vijeka. Autori koji su izloili referate iz prve oblasti su nastojali da kritiki analiziraju iskustva jugoslovenskog samoupravljanja i da se priblie odgovoru na pitanje zato nije uspio pokuaj ozbiljenja samoupravljanja u jugoslovenskom drutvu. Oni su nastojali da osvi-

jetle ekonomski, socijalni i politiki kontekst u kojem je jugoslovenska politika elita inaugurisala samoupravljanje, te da daju odgovore na pitanje da li je taj kontekst predstavljao povoljan drutveni okvir za ostvarenje ideje samoupravljanja. Naglaena su kako pozitivna dostignua, tako i oigledni promaaji, za koje je bila odgovorna politika elita, ali i nedovoljna razvijenost jugoslovenskog drutva, koja je postavljala objektivne prepreke da samoupravljanje postane dominantan drutveni odnos. Mogunosti participativne demokratije u drutvima u kojima ivimo, a to su drutva kapitalistike (polu)periferije, su manje analizirane na samoj Konferenciji. Iako su zakonodavci u novonastalim dravama esto usvajali rjeenja po uzoru na zapadno-evropske zemlje, u praksi radnici nisu ostvarili ni vrlo su-

ena prava da uestvuju u nekom obliku upravljanja preduzeima. Njihova prava su znatno manja nego to su bila u SFRJ u vrijeme proklamovanja samoupravljanja, a s obzirom na nepostojanje organizovanog i nezavisnog radnikog pokreta, kao i zbog neoliberalne orijentacije svih vlada u regionu, ne postoje povoljni uslovi za njihovo ostvarenje. Na Konferenciji su detaljno analizirana zakonska rjeenja i praktina iskustva participacije u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Perspektive samoupravljanja u 21. vijeku su analizirane sa stanovita objektivnih potreba drutvene alternative, koja mora biti integralno demokratska. U tom smislu, ako se eli zaista demokratsko drutvo, koje e svima omoguiti uee u procesima odluivanja i temeljno i dosledno ostvarenje ljudskih prava i sloboda, demokratija

34

PLAMEN

novi

K O N F E R E N C I J A

ravljanje - demokracija

treba da bude politika, ekonomska i socijalna. Ona treba da razbije monopol moi i da poiva na solidarnim odnosima u drutvu. Da bi takva alternativa zaivjela, mora postojati irok, demokratski i odozdo organizovan socijalni pokret, iju e pokretaku snagu initi masovan i demokratski radniki pokret. Politike partije mogu biti samo dio, nikako najmoniji a moda ni najvaniji, tog socijalnog pokreta. S druge strane, da bi samoupravljanje zaivjelo, drutvo mora postii odgovarajui nivo materijalnog, kulturnog i politikog razvoja.Uesnici Konferencije su sasluali zanimljiva izlaganja gostiju iz Rusije (o pojavi i aktivnosti nezavisnih sindikata i razvoju ruskog radnikog pokreta), vedske (o iskustvima ekonomske demokratije) i Njemake (o razvoju oblika participacije i samo-

upravljanja u Venezueli, u kojoj ljeviarska vlada predsjednika Chaveza ini odreene napore u cilju razvoja oblika neposredne demokratije u lokalnim zajednicama i u preduzeima). Naroit praktian znaaj je imalo izlaganje druga Ivana Zlatia o iskustvima srpskog preduzea Jugoremedija a.d., u kome su radnici veinski vlasnici kapitala (58%) i upravljaju preduzeem. U toku rada Konferencije je promovisana knjiga mr. Gorana Markovia, Perspektive participativne demokratije, iji izdava je vedski Lijevi internacionalni forum. Uesnici Konferencije na kraju rada su usvojili sljedee zakljuke: 1. U posljednje dvije decenije dominira ideoloki jednostran, negatorski pristup participaciji i samoupravljanju, koji ne negira samo njihova praktina dostig-

nua irom svijeta, ve i humani, demokratski i emancipatorski potencijal. Ideolokoj apologiji i neosnovanom osporavanju treba suprotstaviti pristup zasnovan na teorijski zrelom promiljanju kako ideja tako i prakse participacije i samoupravljanja. 2. Participativna demokratija je poeljan oblik ureenja odnosa moi, najprije u ekonomskoj sferi, ali i u drugim oblastima drutva, u uslovima postojanja socijalnih grupa nejednake drutvene moi. Ona je naroito korisna u drutvima kapitalistike periferije, u kojima su ekonomska i socijalna prava radnika i graana najugroenija. Sindikati i razliiti socijalni pokreti treba da daju svoj doprinos obogaivanju oblika i sadraja participativne demokratije. 3. Postoji mnotvo oblika participativne demokratije. Ne doprinose svi podjednako realizaciji postojeih i osvajanju novih ekonomskih i socijalnih prava radnika i graana. Treba se zalagati za one oblike participacije koji radnicima realno omoguavaju da, makar i kao manje moan subjekt, saodluuju o pitanjima koja ih interesuju. Da bi to bilo ostvarljivo, mora se mijenjati ekonomski i socijalni kontekst, jer je participacija teko ost-

variva u siromanim drutvima, sa visokom stopom nezaposlenosti i slabo organizovanim radnikim pokretom. 4. Samoupravljanje je kvalitativno drugaiji i vii oblik demokratije od participacije. Ono razbija svojinski monopol, omoguava disperziju i ravnomjernu raspodjelu moi, te uvodi politiku, ekonomsku i socijalnu demokratiju. Pokuaj njegovog ozbiljenja u Jugoslaviji nije uspio zato to je jugoslovensko drutvo bilo agrarno, ekonomski nerazvijeno, sa autoritarnim tipom politike kulture. Ono je uvoeno postepeno i odozgo, od strane politike elite, koja nije bila spremna odrei se pozicija moi u drutvu, ali je morala pribaviti legitimitet, naroito nakon sukoba sa SSSR-om. 5. Perspektive samoupravljanja, kao poeljnog oblika ureenja drutvenih odnosa, zavise kako od pravca razvoja drutva u budunosti, tako i od stepena njegove ekonomske, socijalne i kulturne razvijenosti. Postojanje autonomnog i irokog radnikog pokreta, kao i raznovrsnih socijalnih pokreta, organizovanih antihijerarhijski, nuna je pretpostavka samoupravljanja. Ono je poeljno kao oblik sveobuhvatne demokratije i prevazilaenja postojeih odnosa politike dominacije i ekonomske eksploatacije. Milo Rankovi
35

PLAMEN

novi

(p)ogledi

Seanje na zloin
Ovaj prilog je pokuaj naznake ne zasebnog, nego sinhronog i uzajamno povezanog suoavanja sa zloinima kod Srba, Hrvata i Bonjaka u ratu 1991.95. Masovni nacionalni zloini na prostorima bive Jugoslavije su viestruko uzajamno povezani, na slian nain posredovani i pravdani manje ili vie iskonstruisanim vruim istorijskim seanjem. Zbog nerazmrsive isprepletenosti zloina i seanja na zloine trebalo bi prevazii jednostranosti postojeih suoavanja sa prolou: pre svega iskljuivost hegemonog slubenog konzervativno nacionalistikog isticanja izvornog i neuporedivog zloina drugih nacija i neprikosnovene rtve vlastitog naroda, a zatim i onog drugog, dodue daleko manje rairenog, ali takoe jednostranog isticanja samo zloina vlastite nacije, koje je vidljivo kod nekih nevladinih organizacija.

prof.dr. Todor Kulji

zgleda da je 2007. godine suoavanje sa bliskom prolou novih balkanskih drava pod utiskom presude Meunarodnog suda pravde u Hagu od 27. 02. 2007. dobilo nove tonove. Presueno je da su snage bosanskih Srba jula 1995. poinile genocid u Srebrenici, ali da Srbija nije direktno odgovorna za ratne zloine u BiH. Zaotrena je debata oko ratnih zloina unutar i izmeu novih drava. Hrvati grevito brane dignitet -Domovinskog rata, Bonjaci nastoje da maksimalno politizuju Srebrenicu i pokau da je Republika Srpska genocidna tvorevina, a Srbi nastoje da ublae neuporedivost genocida u Srebrenici istiui zloine drugih nacija. Oruani graanski rat zamenjen je graanskim ratom seanja. Kako se snai u ovim visoko politizovanim i emocionalizovanim debatama? Kako reaguju obini ljudi? * Odmah treba rei da se savremeni graanski rat seanja vodi izmeu iskljuivih etnocentrinih slika prolosti. Svaka etnocentrina istorija duna je poreklu, pa snabdeva prolost smislom porekla i najee nasilnim kontinuitetom. U njenom idejnom jezgru jesu Naa civilizacija i Nae rtve, dok su na obroncima prostora seanja manje civilizovani i negativni Drugi. Ne samo da je etnocentrina istorija liena prirodnopravne premise premda smo razliiti, u osnovi smo jednaki, nego i razlike izmeu nacija dodatno nalazi u prolosti koja ispada ne-

ravnopravna u kulturnom i demokratskom pogledu. Prolost je postala oruje u vetakom i nasilnom suprotstavljanju katolikog i vizantijskog, pravoslavlja i islama, kulture i varvarstva, demokratije i totalitarizma. Skoro da je postala ortodoksija to to se pri tome sukobi prikazuju kao sudbinski i to se svuda umanjuju zloini vlastite nacije ili tumae kao samorazumljiva odbrambena reakcija. Drugim reima, na svim stranama politiari i intelektualci skoro podjednako detraumatizaciju nedela vlastitog naroda: Tuman je smanjivao broj rtava Jasenovca 1990ih, a srpski revizionisti govore o Srebrenici kao ratnom zloinu, a ne kao o genocidu. Iskljuiviji ak govore o osloboenju Srebrenice. Dok u Centru za istraivanje zloina nad srpskim narodom tvrde da je u Sarajevu 1990-ih ubijeno oko 5000 Srba, Bonjaci priznaju samo 7680 (http://forum.bgdcafe.com/lofiversion/index.php/t19074-750.html). Ne bi trebalo da udi to to u politici normalizovani nacionalizam svuda detraumatizuje genocid. Vanije je pomenuti da u tom naporu na svim stranama prednjai stvaralaka drutvenonauna inteligencija. U tu svrhu konstruiu se trivijalne martiroloke vertikale dugog nacionalnog stradanja (u Hrvatskoj hegemoni kontinuitet je guenje hrvatstva od Paia do Miloevia, a u Srbiji zatiranje srpstva od Turaka do Tita). Uzgred reeno ne udi to nema sloenijeg poimanja istorijskih procesa, jer nema razvijene teorije istorije koja bi mogla da balkansko iskustvo zgusne do unutranjeg paradoksa, koji npr. iskazuju poj-

movi autoritarna modernizacija, oslobodilaka politika kultura ili harizma razuma. Osim toga, nema ni samorefleksije, tj. sposobnosti istoriara da i sebe samog sagleda kritiki. Jo uvek smo daleko od svesti da najpre treba promisliti (a ne osmisliti) i kritiki se suoiti sa vlastitim vienjem prolosti i obrascem vlastitog tumaenja. Jo manje je prisutan pokuaj sagledavanja prolosti sa stanovita drugoga. To je sasvim razumljivo budui da nijedan rat, pa ni tekui graanski rat seanja, ne ostavlja prostor za metodoloki racionalizovanu samorefleksiju niti za empatiju. A upravo je samokritinost ove vrste danas potrebna ne samo komisijama za pomirenje, nego i intelektualcima na svim stranama.

Etnocentrizam
Tome nasuprot, padaju u oi intelektualci koji prikazuju vlastitu naciju ne samo kao rtvu progona, nego i kao rtvu neosnovane stigmatizacije, pa upuuju poruke iji je smisao: Vi jeste patili u Jasenovcu (ili u Srebrenici), a mi patimo sada zbog vaih optubi, zato smo kvit. Zbog svega reenog postavlja se pitanje, treba li podvui crtu i zaboraviti prolost, samo zato to ova optereuje i raa nove sukobe? Ako nas svaki dan podseaju na nau krivicu zar i mi na neki nain ne postajemo rtve i kolektiv progonjenih? Drugim reima, mi ne moemo postati normalan narod, niti ui u EU zato to naa neslavna prolost, koju drugi pamte, ne eli da proe, opominju konzervativci. Normal-

36

PLAMEN

novi

(p)ogledi
nost je ponajvie opsesija konzervativaca i nacionalista, tobonjih patriota iz svih nacija. Ipak da bi stekli i ispunili nalog Brisela i konzervativci katkad pristaju na verbalno suoavanje sa prolou. Pri tome se ale: Stojimo pred vratima EU, a sada nas neke usijane glave opominju da bez stalnog pamenja Jasenovca, Oluje ili Srebrenice nema morala. Nama taj teret ne treba, naprotiv potrebno nam je ienje od negativnih seanja, moralnih toljaga, potrebna nam je neprekinuta slava nacionalne prolosti. Ali, ako je suoavanje sa zloinima bespogovorna direktiva EU, uinimo to odmah, a nakon toga podvucimo crtu i budimo normalan narod. Tako otprilike govore demokratski i dobri nacionalisti na svim stranama. U najmanju ruku moe se rei da ovaj napor zavodi na pogrean put. Najpre treba bez okolienja rei da slavna istorija nije normalnost, niti je normalnost napor za normalizacijom kojim se nacija terapeutski samo smiruje, pa ispada normalna jedino kada istie vlastite rtve i tek po kojeg delata iz svojih redova. Kako izgleda i tekua forsirana normalizacija u obliku brojnih medijskih diskusija oko zloina jeste u stvari sredstvo da se sprei normalnost. Konzervativci su na svim stranama uznemireni okolnou da slavna istorija vie ne osigurava moralnu osnovu normalnosti, pa zato grevito tumae nasilje vlastite nacije kao samorazumljivu osvetu: Oluja je prirodna reakcija na Republiku Srpsku Krajinu, Srebrenica jeste samorazumljiva odmazda za Kravice, i sl. Treba, meutim, biti naisto s tim da se Oluja ne moe razdvojiti od Jasenovca, niti Srebrenica od etnitva. U istom smislu se aktivnost Zelenih beretki ne moe razdvojiti od mudahedinske islamizacije, iako postoji i neraskidiva veza izmeu srpskog granatiranja Sarajeva i bonjakog etnikog ienja grada. Pada u oi da se svuda vlastiti zloini tumae kao ekscesi, a tui kao strukture. U stvarnosti su, meutim, strukture svuda lako i uspeno borbeno aktivirane. Nije dovoljno samo potiskivati dogaajnu istoriju strukturnom, nego treba i dovesti u pitanje banalnu ratnocentrinu naraciju. Kod nas se ratovi lake pamte nego mir, ali ne zbog lakeg ritmikog epskog pamenja slavnih pobeda, nego otuda to je slavna prolost upotrebljivija. Naime, mitizirani ratni uinak uvek je bio pokrie autoritarne i neomeene vlasti. Nije bez razloga danas u slubenoj istoriografiji prolost svuda centrirana oko ratova, a ne oko perioda mirnog razvoja. Istorija 20. veka pie se preteno sub speciae zbog ratova, premda su na Zapadnom Balkanu tek 15 od 100 godina u 20.veku bile ratne godine. Ratovi jesu prekretnice, ali i nazadovanja, a uvek su u sreditu monumentalne istoriografije. To su markantni simboli reimske kulture seanja, zato to obeleavaju nerazdvojno povezano nacionalno i socijalno osloboenje. I vie od toga, rat je simbol slavne prolosti: slavni rat kao graninik preglednije deli prostor seanja na javne prijatelje i neprijatelje nego gubitniki mir. O tome svedoe iroko prihvaeni slogani Srbi su dobijali ratove, a gubili u miru, ili Jugoslavija je bila hrvatska tamnica. Ispada da je rat uzvieni as, a mir kompromisno truljenje. Danas je apoteoza Domovinskog rata u Hrvatskoj i Desetodnevnog rata u Sloveniji upadljivija od priseanja na poslednji rat u Srbiji, jer je re o pobedama koje su postale nulti as dravne nezavisnosti. Da li je u 21. veku ratnocentrina naracija normalna? Najlake je defetistiki rei da je nemogue ruiti vrednosti koje su stoleima oblikovane u oslobodilakoj i graniarskoj svesti malih balkanskih naroda. Ako je to delom i tano, daleko od toga da je nemogue nita ne preduzeti da se to promeni. Nije dovoljno ponavljati da je svaki rat neuspeh politike, a jo manje je korisno moralistiki osuivati rat kao sramotu. Treba dovesti u sumnju ovinistiko jezgro etnocentrine i ratnocentrine istorije, a to je patriotiziranje zloina vlastite nacije.

Oevi i dedovi
Iako Srbija ponajmanje slavi raspad Jugoslavije, ipak sa pomenutim novim dravama deli neke vane crte borake kulture. Ovde treba pomenuti samo to da se svuda ratni zloini lako pretvaraju u patriotska dela. Kod svakog normalizovanog nacionalizma govor o zloinima vlastitog naroda zvui kao izdaja. Jer, ako si branio vlastiti narod mnogo toga ti se prata, pogotovo stoga to se ne moemo sloiti ko je prvi poeo rat. Kada su u pitanju tumaenja poslednjeg graanskog rata u Jugoslaviji, odnos izmeu izvornog i reaktivnog nasilja jo uvek je nedefinisan. Dodue, koliko god zvualo oportuno, jo uvek nije lako povui jasnu liniju izmeu zatite vlastite nacije u graanskom ratu i zloina. Za tako neto nema jo ni pogodne klime javnog mnjenja, a kamoli ustanova. U tekuem graanskom ratu seanja kriteriji su politizovani i ostraeni. ak je i golo pitanje da li je ratni plen nezasluen, dugo bilo rizino. Tome nasuprot, samorazumljivo je oduvek bilo, ak i van Balkana, da oslobodilac polae legitimnu pretenziju ili na doivotnu vlast na osnovu osvedoenog uinka, ili na plen koji treba legalizovati. U tom sklopu zloini se pravdaju kao odbrana ili kao kolateralna teta. Opte solunatvo u neutralizovanju zloina jo uvek se lako emocionalizuje u opomeni: Ne dirajte nae heroje. Na je ovde presudni atribut. Ako se donekle i moe shvatiti da vladajue grupe uvek instrumentalizuju prolost, i da se u tom pogledu nita tako brzo ne menja kao prolost, pitanje je da li e obini ljudi ikad prihvatiti istinu o ratnim zloinima koje su poinili njihovi najblii? Kolike su anse nune demitologizacije ratnih heroja (Mladia, Gotovine, Oria) i dekonstruisanja mitova kojima su socijalizovane generacije mladih na Balkanu u pos37

PLAMEN

novi

(p)ogledi
lednjih petnaestak godina? Da li je utopija oekivati da deca i ovde nekad postave oevima pitanja Koga si ubio ili Kako se to moglo desiti? Bar za sada, sve dok je nacionalizam normalizovan, zaborav zloina jeste verovatniji. Drugi su se ve sretali sa ovim problemom i izvukli pouku da je zaborav zloina kontraproduktivan. Odavno je postalo jasno da planska amnezija senki prolosti stvara crnu rupu neodgovornosti. A kada se zloini naknadno otkriju, plaa se dodatna cena preutkivanju. Zloinci obino govore da su samo izvravali nareenja, pa su i sami rtve politike. Kada su sinovi vojnika Wehrmacht-a poeli da ispituju oeve Gde si bio, ta si radio, koga si ubio u Nemakoj je 1968. dolo do sukoba generacija. Usledilo je prilino brutalno suoavanje nacije sa logorskim i frontovskim zloinima faizma. Zasluga esdesetosmaa bio je poziv na obradu preutane prolosti i na solidarnost sa rtvama faizma. U Jugoslaviji su u istom periodu bili aktivni porodini i ideoloki herojski antifaistiki uzori. Dok je u Nemakoj odrastanje bilo lieno uzora oca, u Titovom reimu su oevi borci bili vrlo ugledni. Razliiti obrasci poistoveivanja sa roditeljima formirali su razliite generacijske profile: antipatricentrini i patricentrini antifaizam. Meutim, suoavanja sa zloinima najbliih nisu statina. Tridesetak godina kasnije istraivanja su pokazala da unuci nacista nisu bili kadri da prihvate prolost dedova. Moj deka nije bio nacista bila je reakcija dvadesetogodinjaka poetkom 21. veka u Nemakoj (Welzer, 2002). Na delu je bilo suprotno genealoko poistoveivanje. Dok su sinovi esdesetosmai prozivali oeve, unuci-revizionisti branili su dedove. Da li e ritam ovih sumnji u pretke i kolebanja zaraziti potomke balkanskih zloinaca danas je teko rei, jer se ovde jo uvek sinovi ne pitaju o prolosti oeva. Stara je izreka: Oci jedoe kiselo groe, pa i sinovima trnu zubi. Kakve su prekretnice potrebne da izbije ok zbog potisnutog genocidnog ponaanja najbliih i kakve e biti odbrane od tog oka? Sudei po priloenom reagovanju italaca to se u Srbiji nee zbiti uskoro. Treba biti slep pa ne videti da nema organizovanog rada na kritikom seanju, pa otuda kasni i izmirenje. Svuda se mora dekonstruisati slubena slika naih rtava i tuih delata, a istorijat ovoga odnosa uporno moralizovati. Tuilatva za ratne zloine ne mogu zameniti rad na kritikom seanju, koji je bolan i moralizatorski. Odgovornost se ne utvruje zbog os38

vete, nego zbog istorijske pravde i morala. Izvinjenja politiara nisu dovoljna. Ako se u porodicama patriotskih boraca irom Zapadnog Balkana jave sukobi oko oeve prolosti, nee to biti znak krize, nego sazrevanja. Meutim, kako danas izgleda, a sudei po (1) slubenim verzijama prolosti, (2) radovima savremenih istoriara, ali i po (3) miljenju obinog oveka, sazrevanje ove vrste jo je daleko. Jula 1995. u Srebrenici je srpska vojska pobila nekoliko hiljada Bonjaka (nema saglasnosti oko tanog broja), a mesec dana kasnije u Oluji je, kako pie splitski sociolog Sran Vrcan, hrvatska vojska ubila oko 800 uglavnom srpskih starica i staraca i spalila oko desetak hiljada srpskih kua. Genocidna politika u Hrvatskoj pravdana je tezom da narod koji se brani ne moe initi genocid (Vrcan, 2007: 45-46). Na slian nain je u Beogradu obeleeno 10 godina osloboenja Srebrenice 17. maja 2005. na tribini na Pravnom fakultetu. Ispada da odbrambeno istrebljenje navodno genocidnog naroda nije genocid. Kako se lako da zapaziti, onda kada se tui zloin rastumai kao genocid, vlastiti genocid ispada obian zloin.

Detraumatizacija genocida
Drugi obrazac detraumatizacije genocida je kada se ovaj svaljuje na pojedince i tumai kao eksces. Time se rastereuje kolektivna dimenzija odgovornosti za zloin, koja na neki nain ipak postoji. Zamagljava se, naime, okolnost da je odgovorna i politika vladajuih stranaka i elita i da se ta vrsta odgovornosti ne moe do kraja individualizovati. Treba se osloboditi pogrene pretpostavke da ne postoji nikakva kolektivna odgovornost za masovne zloine, nego samo individualna. Ako i ne postoje kolektivna krivica ni odgovornost celog naroda, postoji kolektivna odgovornost ireg kruga kreatora i sprovodnika genocidne politike. Osim neposrednih egzekutora i njihovih nalogodavaca odgovoran je i iri krug podstrekaa i pomagaa. Dakle, nije ba svaka kolektivna odgovornost fikcija, iako se ne moe uvek definisati u krivinopravnom smislu. Ako se uz reeno ima na umu i to da postoji i moralna kolektivna i politika odgovornost ovinistike inteligencije, koja je na svim stranama osmiljavala nacionalizam (Jaki, 2005: 29-30) koji je zavrio u genocidu, onda je jo tee odbaciti pojam kolektivne odgovornosti. Sve u svemu, dosta toga upuuje na zakljuak da je prolost jo uvek aktivna

i da o stupnju nacionalizma prilino pouzdano svedoi odnos prema zloinima vlastite nacije. Lako je pojmljivo da to je manje samokritike, to je nacionalizam normalniji. Umesto isticanja nacionalne odgovornosti i negovanja seanja na traumatini vlastiti zloin, danas su na Balkanu hegemone ideologije koja detraumatizuju zloine vlastite nacije. Detraumatizacija je posvakodnevljavanje zloina koja vodi njihovoj trivijalizaciji. Detraumatizacija, koja osmiljava neshvatljive zloine nunom odbranom, istovremeno ih relativie, trivijalizuje i lagano preputa zaboravu. Ako je to tako, da li se samo na mitski nain Auvic, Jasenovac i Srebrenica mogu sauvati od istoriziranja koje ih liava traumatskog karaktera? Svakako ne, jer u mitskom kontekstu, gde su zloini agensi iracionalnih sila zla (zle sudbine, uroenih crta Drugog, geopolitike i sl.), trauma traje i odrava se u izdvojenom prostoru koji se ne moe egzaktno razjasniti. Ipak, koliko god bili naizgled apsurdni, traumatini zloini imaju realni interesni sklop. Auvic se ne moe izdvojiti iz konteksta nemakog rasistikog kapitalizma i eksploatacije logorske radne snage, Jasenovac je neodvojivi segment hrvatskog faiziranog ovinizma, a Srebrenica vrh ledenog brega velikosrpskog genocidnog hegemonizma. Dakle, trauma nije neshvatljivi upad iracionalnog, niti eksces, ve ekstremni izraz dubljeg strukturnog toka. Otuda je samo na prvi pogled zloin apsurdan, neobjanjiv i besmisleni in. U realnosti, pak, jeste konstitutivni deo interesa uih ili irih drutvenih grupa. Rasistika SS pedanterija je strukturni segment nemake reakcije na prosvetiteljstvo, faza procesa razaranja uma, Srebrenica je genocidni segment etnitva, a ustatvo je faistiki produetak hrvatskog ovinizma. Reju, ovi zloini su deo trajnijih struktura, a ne ekscesi.

Patriotizam kao nacionalizam

Lako je pojmljivo zato je hegemonoj misli o drutvu ovaj pristup stran, zato se u revizionistikoj istoriografiji ignorie, a u slubenom poretku seanja veto zamagljava. Jedan od vanih uzroka tome je relativizovanje antifaizma i jaanje anti-antifaizma. Graanski rat u Jugoslaviji 1990-ih neobjanjiv je bez prateeg graanskog rata seanja. Revoluciju zdesna skoro svuda su poveli bivi leviari - konvertiti. U Srbiji je Ravna Gora slubeno ustoliena kao mesto prvog srpskog antifaistikog ustanka, zauzimanje

PLAMEN

novi

(p)ogledi
Beograda 1944. i Sremski front danas su vie mesta komunistikih zloina nego osloboenja, kvislinzi se probijaju kao rtve, a 7. juli 1941. je od Dana Ustanka preobraen u dan kada je Srbin ustao na Srbina. Nakon 2000. ova nastojanja ugraena su u slubeni poredak seanja: republika je ostala bez Dana Republike, pasivni etnici su proglaeni antifaistima, kvislinzi za razumne politiare, promeprolost. Treba dodati i to da su pomenuti procesi ne samo prisutni kod svih novih balkanskih drava, nego su i nerazmrsivo povezani, pa se ne mogu izolovano objanjavati. Na svim stranama je izmenjen odnos prema antifaizmu, jer antifaizam nije nuan nacionalistima kao ideoloki oslonac, kao to je npr. bio komunistima na vlasti. tavie, smeta im. Zato je skoro preko noi slubeno klatno od leviarskih drava. Nacionalnooslodilaka retorika skoro je svuda potisla narodnooslobodilaku. Makedonci i Albanci iste antifaizam od komunista, prosrpski deo Crne Gore je za pomirenje partizana i etnika, Srbija, Hrvatska i Slovenija su legalizovale nekomunistiki etniki i domobranski antifaizam. Antifaizam se neretko i priprosto nacionalizuje. Tako je npr. Srbima u BiH danas potreban iskonstruisani etniki antifaizam u istorijskom utemeljenju entitetskog suvereniteta. Iz slinih razloga Hrvati odbacuju jugoslovenski antifaizam. U hrvatskoj geografiji seanja dugo je ignorisan Jasenovac, jer je ustolien Blajburg kao glavno slubeno rtveno mesto hrvatske drave. Iako u Ustavu Hrvatske napadno stoji da je antifaizam temelj hrvatske dravnosti (Ustav Republike Hrvatske), ovaj je nacionalizovan i oien od Srba i levice. Verovatno nije neobino to se u tom sklopu Pavelievim erkama 2006. vraaju stanovi (Pavelievim erkama vraaju stanove, 2006). Na drugoj strani u Ustavu SRJ, Ustavu Republike Srbije i u Ustavnoj povelji Dravne zajednice SCG nema ni pomena antifaizma (Ustavna dokumenta). Nema ga ni u Nacrtu Ustava Kraljevine Srbije iz 2001. (Nikoli, 2001), niti u Ustavu Republike Srbije iz 2006. (Ustav Republike Srbije 2006). Da li je hrvatskoj eliti 1990. bio potreban antifaizam u Ustavu samo zato da bi zamaglili neslubeno amnestiranje ustatva i faistiku prolost NDH? Da li je u Srbiji izostao antifaizam na najviem zakonskom nivou zbog rairenog uverenja da kod Srba nije nikada bilo faizma? Bilo kako bilo, svuda treba razlikovati verbalni od realnog antifaizma. Verbalno saobraavanje antifaizma dananjici i budunosti nacionalne drave svakako ne pripada strukturnom antifaizmu, nego etnocentrinom anti-antifaizmu. Zato? Prosto reeno zato, to onaj ko nee da govori o nacionalizmu treba da uti o antifaizmu. Nee se preterati ako se kae da slabljenje i reakcentovanje antifaizma olakava tumaenje zloina vlastite nacije kao incidenata. Da je antifaizam ugraen u suoavanje sa zloinima, bilo bi daleko jasnije da nije re o incidentima, nego o lako zapaljivim nacionalistikim strukturama. U ovom prilogu markira se ova zapaljivost i upozorava na potrebu negovanja seanja na zloine vlastite grupe. Jo vie od toga, to seanje bi trebalo negovati kao traumu. Verovatno je trauma najbolnije seanje. To je razaranje smisla istorijskog iskustva i istorijske svesti, neto to se ne da ob39

njeni su antifaistiki nazivi ulica, a u prazninom kalendaru dominiraju crkvene slave i sveci. To to se navoenjem proizvoljnih brojeva rtava komunistikog nasilja nova istorija socijalizma pie depnim raunarom, jeste vano pokrie restaurativnog zaokreta kulture seanja. Jaanje antikomunizma svuda je nezamislivo bez potiskivanja i ignorisanja antifaizma. I van Srbije nacionalisti nevoljno pominju faizam (jer su svesni srodnosti faizma i nacionalizma), a antifaizam nasilno nacionalizuju ili prikazuju kao komunistiku floskulu. Patriotizam se svuda centrira oko nacionalizma, a izdaja oko jugoslovenstva, internacionalizma i mondijalizma. Poredak seanja na Zapadnom Balkanu uspeno je suen i proien - nacionalizovan. Slubeno priznanje etnikog antifaizma u Srbiji 2004. iziskivala je nova vizija nacionalne srpske drave, kao to je desetak godina ranije ista potreba u Sloveniji i u Hrvatskoj traila nacionalni domobranski antifaizam i nove spomenike umesto nadnacionalnih partizanskih obeleja. Nije dovoljno rei da su svuda potrebe vladajuih elita filter koji proputa samo korisnu

skog komunistikog dekretiranog antifaizma otilo udesno, u ekstremni antikomunistiki anti-antifaizam. U Srbiji je ovaj zaokret ozvanien tek nakon pada Miloevia, jer je SPS dugo koristila antifaizam u unutranjoj i spoljnopolitikoj propagandi. Iako realni antifaizam zamire, antifaistika frazeologija jo uvek se koristi. Ne treba mnogo kritinosti da se vidi kako se zbog saobraavanja Evropi antifaizam u celini ne naputa, nego se nacionalizuje, relativizuje, dekomunizuje i decentralizuje. U unutranjoj upotrebi ozvaniavanje etnikog i domobranskog antifaizma treba da pokae da su i nai patrioti, a ne samo odnaroeni komunisti, u Drugom svetskom ratu bili na pravoj strani. Srpski demokratski nacionalisti trude se da reakcentovanjem antifaizma osmisle dobri nacionalizam, dok je kod ekstremnih nacionalista faizam salonska stvar, tj. oblik najdoslednijeg nacionalnog oseanja. Smetena izmeu ova dva pola srpska vladajua elita je trgovinom u parlamentu 2004. uspela da legalizuje nacionalni antifaizam, kao poslednja u tom poduhvatu novih balkan-

PLAMEN

novi

(p)ogledi
jasniti postojeim iskustvom niti sistemom tumaenja. Nemaka trauma je Holokaust, hrvatska je Jasenovac, a srpska je Srebrenica. Tek kada istorijsko miljenje otvori traumatski segment iskustva i suoi se sa njim, trauma postaje konstruktivna jer ukljuuje prolost u budunost. Treba biti naisto s tim da je prolost na svim stranama prepuna neslavnih senki. Danas se to ne vidi, jer rad na prolosti nije samo ideologija, nego i unosna delatnost i zabava. U aktuelnom graanskom ratu seanja, izmilja se, domilja i instrumentalizuje prolost. To je smiljena aktivnost u kojoj se proima komercijalizacija, politizacija i zabava. Kako prepoznati instrumentalizovanu kulturu seanja? Ve je reeno da je kod nje etnocentrini interes vrhovni kriterij objektivnosti. Pomenut je ratnocentrini i monumentalni obrazac naracije kod selekcije poeljne prolosti. Prisustvo konfesionalnih sadraja takoe nije njena nebitna crta, naroito vidljiva u reklerikalizaciji prazninog kalendara, ime se lake regulie svakodnevica ivota. Slavljenjem neistina, kao to su npr. roenje i vaskrs Hrista podstie se fatalistiko, a ne kritiko miljenje. Pored reenog, u organizovano seanje unosi se niz iskonstruisanih nultih asova. U tom smislu upadljivo je rekonstruisanje i izmiljanje prolosti kod novih balkanskih drava. Nova slubena seanja prepuna su upotrebljivih sadraja: slavnih istorijskih pobeda, misionarskih konfesionalnih uloga, nultih asova, domovinskih ratova, osloboenja i sl. Kod osnivakih datuma preteu ustanci i osloboenja. Niko ne govori o osvajanju teritorija, svi govore o oslobaanju, govore o tuem genocidu, a skrivaju vlastiti genocid i sl. Nasuprot reenom, kritika kultura seanja u osnovne prie o vlastitoj grupi ukljuuje i senke prolosti. Tek kada identitet (samovienje) nacije postane ambivalentan i kada se npr. srpska i hrvatska prolost oceni kao skup slavnih i neslavnih sadraja postaje mogue raspoznavanje skrivenih osvajanja kod euforinih oslobaanja i otkrivanje restauracije kod tobonjih revolucija. Za razliku od monumentalnog, ovakvo vieslojno vienje prolosti bi olakalo meunacionalnu saradnju. Zarad istog cilja trebalo bi isticati elemente kontingentnosti, prekida i diskontinuiteta u istorijskom iskustvu, namesto sudbinskih monumentalnih i rtvenih vertikala. Kod kritike kulture seanja, prolost prestaje da bude sudbina, istorija postaje otvorenija za alternative, a sve to iri vidike budunosti i podstie to40

lerantniji suivot u sadanjici. Naravno da bi bilo pogreno misliti da je neetnocentrina slika prolosti relativna, samo zato to je vieperspektivna i manje konfliktna.

Kultura priznavanja
S tim u vezi treba skrenuti panju i na neosnovanost etnocentrine bojazni da uporne optube na koje se ne uzvraa mogu biti kontraproduktivne jer toboe stvaraju zajednicu postienih obelee-

beralnosti nema bez priznavanja. Vana crta prosveene kulture seanja jeste i kultura priznavanja, a toga nema kod nacionalizma. Ako se ozbiljno primi k znanju da je prolost oruje, onda bi u preko potrebnom Muzeju stida Zapadnog Balkana svakoj naciji trebalo obezbediti prostoriju. Koliko je ovaj napor realistian? Moda i treba dati za pravo onima koji tvrde da smo jo daleko od naznaene samokritike svesti. Ne samo stoga to su u centru neprikosnovene rtve vlastite grupe,

Braa po zloinu: etnici i ustae likuju nad svojim rtvama

nih stidom. Drugim reima, uporno podseanje iz vana na na besprimerni zloin moe toboe postati paraliui kompleks zajednice obeleenih koja trai poreklo u zloinu bez obzira da li ga pozdravlja ili osuuje. Tako ispada da Jasenovac treba liiti traumatskog karaktera i pretvoriti u mesto obinog masovnog zloina samo zato to su ga Srbi instrumentalizovali 1990-ih. Treba li na slian nain detraumatizovati Srebrenicu samo zato to je opasna po suverenitet Republike Srpske? Nipoto. Na slian nain ni ostale zloine ne treba zaboravljati, iako sigurno jesu vaan aktuelan izvor politikih sukobljavanja bivih jugoslovenskih republika. Da bi zloini ostali konstruktivna opomena za budunost nuan je sinhroni prosveeni srpsko-hrvatsko-bonjaki rad na seanju lien balansiranja rtava. Ne treba kriti injenicu da su Bonjaci u poslednjem ratu najvie stradali, ali ni to da su Srbi pretrpeli najvei progon. Dakle, zloine ne treba uravnoteavati, ali je uslov toga da svaka strana treba da neguje ne samo traumu rtve svoje nacije, nego i traumu zloina vlastite etnike grupe. Jo je Gete zapazio da istinske li-

nego i otuda to sve ee druge okrivljavamo samo zato to nas optuuju. Naime, kako danas stvari stoje, Hrvati ne mogu Srbima oprostiti Jasenovac, a isto tako Srbi ne oprataju Bonjacima Srebrenicu. Svaki konzervativac e se sloiti s tim da nema nita gore nego kada jedan narod gradi identitet na oseaju vlastite krivice, pogotovo one za genocid. Zbog toga se ne daj boe moe desiti da mladi izbegnu od svoje nacije u kosmopolitizam. Upravo zato slepi patrioti preporuuju vlastitu verziju izmirenja sa zloinima koje poiva na disciplinovanju rtava, tj. na objanjenju da je na zloin samo obino uzvraeno nedelo. Meutim, to podstie drugu stranu da uzvrati istom logikom. Tome nasuprot, u ovom prilogu predlae se neto drugo. Da bi se spirala uzajamnog pojaavanja iskljuivosti bar donekle ublaila trebalo bi doslednije promiljati kulturu priznavanja (Petrovi, 2005: 132-161; Kulji, 2006: 273-328). Treba razlikovati korisnu prolost od raspoloive, a produktivno seanje od onog koje otvara neprogresivne sukobe. Takoe ne treba robovati strahu od zaborava, ve se treba setiti budunosti, a ne samo brinuti se o budunosti prolog. Ako

PLAMEN

novi

(p)ogledi
se samokritinost ove vrste ne moe oekivati od politiara, moe od nezavisnih intelektualaca i studenata. Koliko god da je iluzorno verovati da bi u blioj budunosti politiki korisno seanje na etnocentrinu traumu vlastite rtve moglo uzdrmati samokritino seanje na traumu o zloinu vlastite grupe, to ipak nije razlog da kritika kultura seanja odustane od ovog naela. Uostalom, neko bi morao da pone. Verovatno bi ak prva uzvratna reakcija druge strane bila zlurada i trijumfalistika, iako ne bi trebalo iskljuiti ni slinu samokritiku reakciju. Moda bi predloena odbrana od enje za poreklom mogla oslabiti radikalnu desnicu. Samo nas seanje na zloine vlastite nacije moe sauvati od toga da u brdu leeva druge nacije ne vidimo samo svoju sramotu, nego i vlastitu krivicu. Tamo gde stid svedoi o zloinima manja je spremnost za prevladavanjem prolosti nego tamo gde o zloinu govori oseaj krivice. Stid pokazuje nepotpunu odgovornost. Zloina se stide oni koji smatraju da je nacionalna strategija bila valjana, ali taktika pogrena. O zloinu nacije kao realnoj krivici govore oni koji dre da je i strategija bila katastrofalna. Stvaralaka humanistika inteligencija trebalo bi da podstakne novu kritiku kulturu seanja. Bez izmene naune kulture nemogue je oekivati promjene u politikoj kulturi. Posle svakog dravnog i nacionalnog poraza vlastita nedunost je bila najei alibi. Istinska alternativa nedunoj inteligenciji, koja se takoe predstavlja kao rtva, jeste odgovorna inteligencija koja treba da se kritiki suoi sa vlastitim ulogom pre svega u normalizovanju nacionalizma. Lako je pojmljivo da neduni i rtve nisu kadri da preuzmu odgovornost, jer trae odtetu. Poto je upravo nedunost tipini samoopis dananjeg patriotskog intelektualca, na delu je masovna intelektualna neodgovornost. Nema samorefleksije niti prihvatanja odgovornosti za hukanje na rat, a ba to bi trebalo danas da bude izraz intelektualnog sazrevanja i odrastanja. U vezi s tim bi svladavanje mitske slike slavne nacionalne prolosti trebalo da bude doprinos intelektualaca stvaranju evropske svesti. Nije prazna utopija nadati se da istoriju evropskih zemalja u budunosti neemo upoznavati sluajui prie o njihovim svetlim nacionalnim mitovima, nego tako to emo pratiti kako se narodi i drave kritiki suoavaju sa vlastitim mitovima. To bi bio najdublji smisao prosveenog seanja. Meutim, iluzija je misliti da je savremeni globalizovani kapitalizam zainteresovan za prosveeno seanje ove vrste. Iako je multinacionalnom kapitalu potreban miran prostor, vera da e globalizacija i trite spontano doneti izmirenje nije vie od nadahnutog nagaanja. Pre e biti da suzbijanje ili bar slabljenje neprogresivnog graanskog rata seanja trai neprofitne posrednike. Na Balkanu naroito. Literatura i izvori:
1. Jaki, Boidar (2005), Buka i bes - O pravu na kritiko miljenje, Poarevac: Centar za kulturu. 2. Kulji, T. (2006), Kultura seanja - teorijska objanjenja upotrebe prolosti, Beograd, igoja. 3. Pavelievim erkama vraaju stanove, Politika 1.09.2006. str.2. 4. Petrovi, Neboja (2005), Psiholoke osnove pomirenja - izmeu Srba, Hrvata i Bonjaka, Beograd: Institut za psihologiju Filoz.fak. 5. Rsen, Jrn (2001), Zerbrechende Zeit (2001), Kln: Bhlau. 6. Nikoli, Pavle (2001) Ustav Kraljevine Srbije - Srbija na tragu svog vaskrsa, Beograd. www.clds.org.yu/pdf-s/UstavPavleNikolic.pdf 7.Ustav Republike Hrvatske www.vlada.hr/Download/2002/11/11/USTAV__REPUBLIKE__HRVATSKE.doc - Ustav Hrvatske 8. Ustav Republike Srbije (2006) projuris.org/DOC/zakoni/ustavno_pravo/drzava_i_ustav/01.USTAV_REPUBLIKE_SRBIJE_2006.pdf 9. Ustavna dokumenta www.ccmr-bg.org/zakoni/zakoni.htm 10. Vrcan, Sran (2007), Nema genocidnih naroda, ali ima genocidnih politika (odlomak iz knjige S.Vrcan, Nacija, nacionalizam i moderna drava, Zagreb 2006), Helsinka povelja, Beograd, g.XII, br.103-104. 11. Welzer, Harald, u. a. (2002), Opa war kein Nazi - Nazionalsozialismus und Holocaust im Familiengedchtnis, Frankfurt: Fischer. _____________ * Deo ovog priloga pod naslovom Trauma seanja objavila je Politika 15.03.2007. Usledile su reakcije italaca koje svedoe o tome da obini ljudi ne prihvataju ovaj nain suoavanja sa prolou. Dorolac (), 15.03.2007, 17:26 Treba muzej stida! Ali najpre u EVROPI, u svakoj KOLONIJALNOJ zemlji! Dakle, neka ponu od sebe - neka nam daju primer! Jer, ele da se u svemu na njih ugledamo... Mislom da je ovaj gospodin profesor kompetentan da ih na to potseti. Pa - neka ovaj svoj tekst, malo modifikovan, poalje vladama i medijima Engleske, Francuske, panije, Portugalije, Nemake, Belgije, Holandije i Italije! Na vidnom mestu u muzeju treba istaknuti GENOCID koji su oni vekovima sprovodili nad narodima koji su bili rtve njihovog kolonijalizma! Milenko (), 15.03.2007, 12:17 Kada bi cenjeni profesor bio spreman da uje glas srpskih rtava,moda bi iz zadatih premisa izvlaio drugaije zakljucke. Shvatao on to ili ne, Srbima je muno da raspravljaju o bilo kakvim predlozima za katarzu i pomirenje, sve dok se srpske rtve ralativizuju. Presuda MSP je stavila taku na 15 godina guslanu pesmicu o Srbima kao jedinim zlocincima u balkanskim ratovima. Medjutim, srpske rtve i dalje vape. Prvoslav Filimonovic (), 15.03.2007, 04:42 G. Profesore, ne pada mi na pamet da gajim traumu i oseam stid i krivicu za zloine koje nisam poinio. Poinioce treba privesti sudu i kazniti. to se vas tie moete da oseate ta god hoete, samo nemojte molim vas optereivati ovaj narod sa traumama i krivicama koje nije zasluio. I onako im je ve svega dosta. chicha (chiche_miche@yahoo.com), 15.03.2007, 01:26 Nije mi jasno zato na profesor nam sprovodi direktivu Evrope da napravimo muzej stida Zapadnog Balkana, to Evropa, toliko kulturnija, ne napravi prvo svoj muzej, popravo muzejinu. Ko je posle Tita irio mrnju u medije i to podravao izmeu republika i naroda, ko je naoruavao taj raspaljen narod, ko je priznavao nezakonite unilateralne secesije sa pljakom svega i svaega i sad ni manje ni vie Srbi treba da neguju seanja na zloine vlastite grupe i da pristaju na ok terapiju. Premnogo je ak i od profesora!Bursa je to prekrasno objasnio, a mi sad namesto tih to se ljuljaju u jahte i jet setove treba da se leimo elektrookovima. Mnogi zaista misle da je narod toliko lud!A koliko su zloina napravljeni samo za poslednjih sto godina irom sveta, nema dovoljno struje za te elektrookove. Za mnoge glavno je da Srbi legnu na brano, da bi si smirili svoju savest. Nikoletina Bursa (), 14.03.2007, 22:43 Neka mi neko od novokomponovanih vernika bilo koje vere u banana dravicama na Balkanu objasni znaenje: Ko tebe kamenom, ti njega hlebom (kruhom), ili Onome ko te udari po jednom obrazu, prui i drugi. Rav, zao ovek, ovek bez milosra, moe da bude formalni pripadnik religije ali nije vernik. Religija i razliite etnike grupacije su zloupotrebljene od ljudi neasnih namera za razbijanje ivota na prostoru na kojem se sukobljavaju interesi monih sila. Zloini su pravljeni ne u ime nacija ili religija, nego u ime monika kojima sadanjost donese, za nas obine, nesagledivu korist. Nemaju oni traume. Zato pokuavati veini stradalnika (pripadnici nacija, nezatieni, mobilisani, gurnuti u rovove sa jedne i druge strane) naturati traume zbog zloina pojedinaca ili grupa organizovanih od tzv. nacionalnih politikih elita u slubi tuih interesa. U ratu nisam dozvoljavao da se u mom prisustvu druge nacije karakteriu kao zloinake, a ne prihvatam ni da je moja nacija zloinaka. Zloina je bilo, ne treba ih skrivati nego treba izvesti pred lice pravde njihove organizatore i poinioce, a najvei zloinci su oni koji su uveli rat razbijajui SFRJ. Oni su napravili zloin protiv mira, a svi ostali su samo posledica. (http://www.politika.co.yu/komentar.php?nid=22324). Napomena (TK): Iako su prikazane reakcije nedovoljna osnova za ire zakljuke, ipak se moe razabrati paradigmatina odbrambena reakcija obinog oveka, itaoca Politikeu Srbiji. Vidljivo je nastojanje za decentriranjem, istorizacijom i balansiranjem zloina vlastite nacije. Upozorava se na potrebu (1) uzimanja u obzir ostalih balkanskih, evropskih i svetskih zloina, i na (2) reaktivnu prirodu srpskih zloina. Odbacuje se svaka vrsta kolektivne nacionalne krivice, a vidljiv je i otpor relativizaciji rtava vlastite nacije. Skree se panja na odgovornost pre svega organizatora (domaih i stranih elita), a tek potom individualnih poinilaca. Nije nezanimljiva opomena itaoca da traume treba nametati monima, a ne obinom oveku. Da li je to mogue ? Teko, kao to je malo verovatno da obian ovek u krizi hladno i odmereno rasuuje o prolosti. Objektivni sud o prolosti svakako je socijalno uslovljen. Moe li, naime, siromaan i egzistencijalno ugroen ovek imati nezavisan sud o prolosti i prihvatiti sloenu vieslojnu istinu o njoj ili mu je moda blia prolost proeta nadom ili mrnjom (romantizovana ili demonizovana) i redukovana na lako prihvatljivu manihejsku shemu delatrtva? Nije bez razloga ameriki istoriar Henri Adams zapazio da je istorija najaristokratskija knjievna aktivnost, jer obavezuje istoriare da budu bogati koliko su i obrazovani. U relativno stabilnom drutvu neoptereenom prolou toplo pamenje i hladna istorija su odsenije razdvojeni nego kod kriznih drutava optereenih revanizmom, gde se pamenje i istorija proimaju, a u trajnijim krizama ak i stapaju do neprepoznatljivosti.

PLAMEN

novi

41

(p)ogledi

Albert Einstein:
a li je pametno da netko, tko nije strunjak za ekonomska i drutvena pitanja, izraava svoje miljenje o socijalizmu? Vjerujem, zbog niza razloga, da jest. Promotrimo najprije ovo pitanje s toke znanstvenog znanja. Moglo bi se pomisliti, da nema temeljnih metodolokih razlika izmeu astronomije i ekonomije: znanstvenici iz oba podruja pokuavaju otkriti zakone openito prihvatljive za jasno odreenu grupu fenomena s namjerom da ih meusobno poveu na to je mogue jasniji nain. Meutim, takve metodoloke razlike ipak postoje. Otkrivanje openitih zakonitosti u podruju ekonomije je oteano mnogim imbenicima koje je vrlo teko ocijeniti izvan konteksta u kojem se pojavljuju. Uz to, iskustvo skupljeno od poetaka takozvanog civilizacijskog perioda ljudske povijesti se kao to nam je dobro poznato velikim dijelom nalazilo pod utjecajem i ogranienjem uzroka koji nisu bili iskljuivo ekonomske prirode. Na primjer, veina velikih drava u povijesti svoje postojanje zahvaljuje osvajanju. Osvajaki narodi prometnuli su se, u pravnom i ekonomskom smislu, u privilegiranu klasu osvojene zemlje. Uzeli su u svoje ruke monopol vlasnitva nad zemljom i imenovali sveenstvo iz svojih vlastitih redova. Sveenici su svojom kontrolom nad obrazovanjem omoguili institucionaliziranje klasne podjele drutva i stvorili sistem vrijednosti kojim e se ljudi od tada, esto u velikoj mjeri nesvjesno, voditi u svom socijalnom ponaanju. Meutim, povijesna tradicija je, da se tako izrazimo, jo od juer; nigdje jo nismo prevazili ono to je Thoresten Veblen nazvao predatorskom fazom ljudskog razvoja. Ekonomske injenice koje moemo promotriti spadaju u tu fazu, pa ak i oni zakoni koje iz njih moemo izvesti nisu primjenjivi na druge faze. Budui da je stvarna svrha socijalizma upravo u napretku i prevazilaenju predatorske faze ljudskog razvoja, ekonomska znanost u svom sadanjem stanju moe baciti malo svjetla na socijalistiko drutvo budunosti.

Zato socijalizam?
jeve same stvaraju osobe s etikim idealima, i ako ovi ciljevi nisu mrtvi, ve puni ivota - prihvaaju ih i pronose mnogi drugi koji, napola nesvjesno, odreuju tijek polagane evolucije drutva. Zbog ovih razloga, trebali bi biti oprezni da ne precijenimo znanost i znanstvene metode kada se bavimo ljudskim problemima; i ne bismo trebali pretpostaviti da su strunjaci jedini koji imaju pravo izraziti se o pitanjima koja se tiu organizacije drutva. Nebrojeni glasovi ve neko vrijeme tvrde da ljudsko drutvo prolazi kroz krizu, i da mu je stabilnost ozbiljno uzdrmana. Karakteristino je da u takvoj situaciji pojedinci osjeaju ravnodunost ili ak neprijateljstvo prema grupi, maloj ili velikoj, kojoj pripadaju. Za potrebe ilustracije onoga o emu govorim, navest u jedan primjer iz osobnog iskustva. Nedavno sam s inteligentnim i dobronamjernim ovjekom razgovarao o prijetnji novog rata, koji bi, po mome miljenju, ozbiljno ugrozio egzistenciju ovjeanstva, i primijetio sam kako bi samo supranacionalna organizacija mogla predstavljati zatitu od takve opasnosti. Na to mi je moj gost vrlo mirno i hladno odgovorio: Zbog ega ste tako duboko suprotstavljeni nestanku ljudske vrste? Siguran sam da prije samo stotinu godina nitko ne bi tako olako dao izjavu ove vrste. To je izjava ovjeka koji je uzalud nastojao pronai ranoteu unutar sebe, i ima sve manje i manje nade za uspjeh. Ona je izraz bolne samoe i izolacije od koje toliki broj ljudi danas pati. to je uzrok ovome? Postoji li izlaz? Takva pitanja je lako postaviti, meutim, teko je na njih odgovoriti s odreenom razinom sigurnosti. Usprkos tome, moram pokuati najbolje to mogu, iako sam vrlo svjestan injenice da su nai osjeaji i stremljenja esto proturjeni i nejasni i da se ne mogu izraziti lakim i jednostavnim formulama. ovjek je istovremeno pojedinano bie i drutveno bie. Kao pojedinano bie, on pokuava zatititi svoju vlastitu, i egzistenciju onih koji su mu najblii, zadovoljiti svoje osobne potrebe, i razviti svoje unutranje sposobnosti. Kao drutveno bie, on nastoji zadobiti priznanje i privrenost drugih ljudi, sudjelovati u njihovim zadovoljstvima, tjeiti ih u njihovoj tuzi, i poboljati njihove drutvene uvjete. Samo postojanje ovih razliitih, esto konkfliktnih stremljenja ini specifian ovjekov karakter, i njihova specifina kombinacija odreuje mjeru u kojoj pojedi-

Predatorska faza ljudskog roda

Osim toga, socijalizam je usmjeren prema socijalno-etikom cilju. Znanost, meutim, ne moe stvarati ciljeve i, jo manje, unositi ih u ljudske due; znanost ih, u najbolju ruku, moe opskrbiti sredstvima za ostvarenje odreenih ciljeva. Meutim, cil42

PLAMEN

novi

(p)ogledi
nac moe postii unutranju ravnoteu i u kojoj moe doprinijeti dobrobiti drutva. Vrlo je mogue da je relativna snaga ovih dvaju poriva najveim dijelom odreena naslijeem. Meutim, osobnost koja se konano pojavljuje najveim je dijelom oblikovana okruenjem u kojem ovjek sebe pronalazi tijekom svog razvoja, strukturom drutva u kojem odrasta, tradicijom tog drutva, kao i njegovim vrednovanjem odreenih oblika ponaanja. Apstraktni koncept drutva individualnom ljudskom biu znai ukupnu sumu njegovih direktnih i indirektnih relacija s njegovim suvremenicima, kao i sa svim ljudima ranijih generacija. ovjek je sposoban misliti, osjeati, teiti i raditi sam; meutim, on je toliko ovisan o drutvu u svojoj fizikoj, intelektualnoj i emocionalnoj egzistenciji da je nemogue misliti o njemu, i razumijevati ga, izvan okvira drutva. Drutvo ga opskrbljuje hranom, odjeom, domom, oruem, jezikom, oblicima miljenja, kao i veinom njegovog sadraja, njegov ivot je omoguen radom i postignuima mnogih milijuna u prolosti i sadanjosti, skrivenih iza rijei drutvo. Zato je, oito, ta ovisnost pojedinca o drutvu injenica prirode koja se ne moe ukinuti - kao i kod mrava i pela. Meutim, dok su svi ivotni procesi mrava i pela utvreni do najsitnijeg detalja u vidu krutih, naslijeenih instinkata, drutven uzorak i meuodnosi ljudskih bia su i sami podloni promjeni. Memorija, kapacitet za izradu novih kombinacija, dar usmene komunikacije omoguili su razvitak meu ljudima koji nije diktiran biolokim potrebama. Takvi razvici manifestiraju se u tradicijama, institucijama, i organizacijama, u literaturi, u znanstvenim i inenjerskim postignuima, u umjetnikim djelima. Ovo objanjava, barem na jedan nain, kako ovjek moe utjecati na svoj ivot preko vlastitog ponaanja, kao i da u tom procesu svjesno miljenje i elja mogu imati svoju ulogu. ovjek stie kod roenja, preko nasljea, bioloku konstituciju koju treba shvatiti kao utvrenu i neizmjenjivu, kao i prirodne porive koji su karakteristika ljudske vrste. Nadalje, tijekom njegovog ivotnog vijeka, on stie kulturu koju usvaja od drutva preko komunikacije i preko mnogih drugih tipova utjecaja. Ba je ta kultura ono to je, s prolazom vremena, podlono promjeni i koja odreuje, u vrlo velikom opsegu, odnose izmeu pojedinca i drutva. Moderna antropologija nas ui, preko paralelnog istraivanja takozvanih primitivnih kultura, da se drutveno ponaanje ljudskih bia moe vrlo snano razlikovati, ovisno o prevladavajuim kulturnim obrascima i tipovima organizacije koje prevladavaju u drutvu. Na tome oni, koji nastoje poboljati ljudski rod, mogu temeljiti nadu: ljudska bia nisu osuena, zbog njihove bioloke prirode, meusobno se unititi i nisu izloena na milost i nemilost okrutnoj, samo-nametnutoj sudbini. Ako se zapitamo kako struktura drutva i kulturni stav ovjeka trebaju biti promijenjeni da bi ljudski ivot uinili zadovoljavajui koliko je to mogue, neprekidno bismo trebali biti svjesni injenice da postoje stanja koja smo nesposobni modificirati. Kao to je ranije spomenuto, bioloka priroda ovjeka je, za sve praktine svrhe, nepodlona promjenama. Nadalje, tehnoloki i demografski razvoj dogaaja u nekoliko zadnjih stoljea stvorila su stanja koja s nama ostaju za stalno. U razmjerno gusto naseljenoj populaciji s proizvodima koji su neophodni za njeno postojanje, vrsta podjela rada i visoko-centraliziran produktivan ureaj prijeko su potrebni. Vrijeme koje se, gledajui unatrag, ini tako idilino zauvijek je prolo kada su pojedinci ili grupice mogle biti sasvim autarhine. Tek je malo preuveliavanje rei da je ovjeanstvo ve sada planetarna zajednica proizvodnje i potronje.

Pojedinac i drutvo
Sada sam dosegnuo toku gdje mogu pokazati ukratko to prema meni ini bit krize naeg vremena. Radi se o odnosu pojedinca prema drutvu. Pojedinac je postao svjesniji nego ikada svoje ovisnosti o drutvu. Ali on ovu ovisnost ne doivljava kao pozitivan dobitak, kao organsku vezu, kao zatitnu silu, ve prije kao prijetnju njegovim prirodnim pravima, ili izravnu prijetnju njegovom ekonomskom postojanju. Osim toga, njegov poloaj u drutvu je takav da egoistike porive ljudske prirode neprekidno potie, dok njegove drutvene porive, koji su po prirodi slabiji, progresivno slabi. Sva ljudska bia, kakav god njihov poloaj u drutvu, trpe ovaj tetan proces. Nesvjesni zatvorenici vlastitog koristoljublja, oni osjeaju nesigurnost, usamljenost, i lieni su naivnog, jednostavnog, i nesofisticiranog uivanja u ivotu. ovjek moe nai znaenje u ivotu, koliko god da je opasan i kratak, jedino posveujui se drutvenom ivljenju. Ekonomsko bezvlae kapitalistikog drutva kakvo danas postoji je, po mom miljenju, pravi izvor zla. Pred nama vidimo golemu zajednicu proizvoaa, lanova drutva koji neprestano tee jedan drugoga liiti plodova njihovog kolektivnog rada - ne silom, ve vjernim pokoravanjem s legalno utemeljenim pravilima. Ovdje je vano shvatiti da sredstva za proizvodnju - to jest, cjelokupni produktivan kapacitet potreban za proizvodnju potrone robe kao i dodatna kapitalna dobra - mogu legalno biti, i veinom i jesu, privatna imovina pojedinaca. Radi jednostavnosti, u raspravi koja slijedi u nazvati radnicima sve koji ne sudjeluju u vlasnitvu sredstava za proizvodnju - iako ovo ne odgovara popularnoj upotrebi termina. Vlasnik sredstava za proizvodnju je u poloaju kupiti radniku mo radnika. Prilikom koritenja sredstava za proizvodnju, radnik proizvede novu robu koja postaje vlasnitvo kapitalista. Najznaajnija je toka u ovom procesu odnos izmeu proizvoda to ga radnik proizvede i koliko je on plaen, oba mjerena prema stvarnoj vrijednosti. Ukoliko je ugovor o radu slobodan, koliko radnik primi nije odreeno stvarnom vrijednosti robe koju proizvede, ve njegovim minimalnim potrebama kao i potrebom za kupovnom moi radnika, koju kapitalist treba, a opet ovisno o velikom broj radnika koji se natjeu za posao. Vano je razumjeti da niti u teoriji plaa radnika nije odreena vrijednou proizvedenog proizvoda. Privatni kapital se koncentrira tek u nekoliko ruku, djelomice zbog natjecanja izmeu kapitalista, i djelomice zato to tehnoloki razvoj i pojaana podjela rada ohrabruju formaciju veih jedinica proizvodnje na tetu manjih. Rezultat ovakvog razvoja dogaaja je oligarhija privatnog kapitala ije se goleme moi ne mogu efikasno kontrolirati ak ni u demokratski organiziranom politikom drutvu. Ovo je istina jer su i lanovi zakonodavnih tijela izabrani od politikih stranaka, a uvelike financirani ili na druge naine pod utjecajem privatnih kapitalista koji, za sve praktine svrhe, odvajaju birako tijelo od zakono43

PLAMEN

novi

(p)ogledi
davstva. Posljedica je da predstavnici naroda zapravo ne tite dovoljno interese neprivilegiranih/potlaenih dijelova populacije. Nadalje, u sadanjim uvjetima, privatni kapitalisti neizbjeno kontroliraju, direktno ili indirektno, glavne izvore informiranja (novine, radio, obrazovanje). Zato je tako ekstremno teko, i doista najee zapravo nemogue, da individualan graanin doe do objektivnih zakljuaka i inteligentno/informirano upotrijebi svoja politika prava. Situacija koja prevladava u ekonomiji utemeljenoj na privatnom vlasnitvu kapitala tako je okarakterizirana sa dva glavna principa: prvi, sredstva za proizvodnju (kapital) su privatna i vlasnici se njima slue kako ele; drugo, ugovor o radu je slobodan. Naravno, nema takvog drutva koje bi bilo isto kapitalistiko u ovome smislu. Osobito, treba uoiti da su radnici, preko duge i gorke politike borbe, uspjeli osigurati neto poboljan oblik slobodnog ugovora o radu za odreene kategorije radnika. Ali u cjelini, suvremena ekonomija ne razlikuje se mnogo od istog kapitalizma. Proizvodnja se vri za zaradu, ne za upotrebu. Nije osigurano da svi sposobni i svi koji ele raditi uvijek budu u stanju pronai posao: vojska nezaposlenih gotovo uvijek postoji. Radnik je neprekidno u strahu od gubitka svoga posla. Budui da nezaposleni i loe plaeni radnici ne predstavljaju profitabilno trite, proizvodnja potroakih roba je ograniena, i posljedica su velike tekoe. Tehnoloki napredak esto rezultira s vie nezaposlenosti umjesto da smanji teret posla za sve. Motiv profita, zajedno sa natjecanjem meu kapitalistima, odgovoran je za nestabilnost u akumulaciji i iskoritavanje kapitala koji vode do porasta snanih depresija. Neogranieno natjecanje dovodi do golemog rasipanja radne moi, uz to osakaujui drutvenu svijest pojedinaca koje sam ranije naveo. Ovo sakaenje pojedinaca smatram najgorim zlom kapitalizma. Nae cijelo kolstvo boluje od ovog zla. Pretjeran natjecateljski duh se ulijeva u studenta, koji je obuavan da pohlepno oboava uspjeh kao pripremu za njegovu buduu karijeru. Uvjeren sam da postoji samo jedan nain za elimininaciju ovih najozbiljnijih zala, naime putem osnivanja socijalistike ekonomije, praen kolskim sustavom koje bi bilo usmjereno prema drutvenim ciljevima. U takvoj ekonomiji, sredstva za proizvodnju su u vlasnitvu samog drutva i koritena su planski. Planska privreda, koja prilagoava proizvodnju prema potrebama zajednice, dijelila bi potreban posao izmeu svih radnika sposobnih za rad i garantirala bi egzistenciju svakom ovjeku, eni i djetetu. Obrazovanje pojedinca, uz promoviranje njegovih uroenih sposobnosti, pokualo bi razviti u njemu osjeaj odgovornosti za njegove blinje umjesto glorifikacije moi i uspjeha u naem sadanjem drutvu. Ipak, neophodno je sjetiti se da planska privreda nije jo socijalizam. Sama planska privreda kao takva mogla bi biti popraenim potpunim ropstvom pojedinca. Dostignue socijalizma zahtijeva rjeenje nekih vrlo tekih drutveno-politikih problema: kako je mogue, s obzirom na dalekosenu centralizaciju politike i ekonomske moi, sprijeiti birokraciju da postane omipotentna i svekontrolirajua? Kako mogu prava pojedinca biti zatiena i tako ostvariti demokratski protu-uteg prema moi birokracije? Jasnoa o ciljevima i problemima socijalizma je od najvee vanosti u naoj dobi prijelaza. Budui da je, u sadanjim prilikama, slobodna i nespreavana rasprava ovih problema potpala pod moan tabu, ja smatram stvaranje ovog asopisa vanom drutvenom uslugom. Prvi put objavljeno u Monthly Reviewu, maja 1949. Preveli Ana Radan i Igor imunovi
44

dr. Lidija Vukevi

NACIONALIZAM KAO NAJVII STADIJ KAPITALIZMA

1.V. 04.

ije kolonijalizam, kako smo uili, najvii stadij kapitalistikog poretka. Niti je postindustrijsko drutvo predvorje pravog pakla, informatikog odsustva ovjeka. Nego ovaj ivui, neprestani, iz- samog-sebe beskrajno generian novi-stari nacionalizam. Ne prestaje postojati u novijoj povijesti ba nekako od revolucija, od onog najprije anglosaksonskog i flamanskog protestantizma koji mijenja crkvu, ali ne i vjeru. Na stavlja se s francuskom napoleonskom, prividno univerzalistikom pohvalom graaninu, a perpetuira u svakoj od pogubnih etrdesetih ili sedamdesetih godina XIX ili XX stoljea. Difamiran jednom svjetskim ratovima, internacionalizam e postati samo janusovsko lice, druga strana medalje nacionalsocijalizama, faizama, fanatizama svih fela, da ne velim vjera. Zato uostalom neprestano traju svjetski ratovi, od instalacije treeg stalea u svijetu, koji je tada, s pojavom tree klase, bio samo malo vei nego nakon otkria Indija, odnosno Amerika? Dakle, neto malo-euro-mediteranskog kontinenta, ve poodavno tijesnoga od udnje za novim prostorima. Jo u arapskim osvajanjima panjolske, ili ako hoete, s Karlom Velikim i njegovom protoidejom o Velikoj Ujednjenoj Francuskoj, itaj, evropskoj dravi. Je li ovaj kraj htio vidjeti svoje zemaljsko kraljevstvo do Konstantinopolisa, ili jo dalje, kao oni njegovi mediteranski pretee? Imamo li prava govoriti o nacionalizmu ve tada, kad ideja ujedinjavanja nije drugo nego izgovor za osvajake, krvave ratove protiv onih koje je samo helenizam zvao barbarima, jer ih, jednostavno, nije razumio? Ili e ba ta jezina praksa jedinstvenoga obvezujuega propisanoga u svim provincijama jezika, biti najjae kulturno oruje Rimljanima, Grcima, Hebrejima, da ne idem dalje, u dublja i starija iskustva jezine i knjievne tradicije? Grk nije o sebi mislio kao o ovjeku Helade: bio je graanin ili rob, filozof ili ribar, vinar ili ratar, graditelj ili moda oklopljeni Aleksandrov ili Periklov vojnik. Trao je svoje maratone, rtvovao bogovima vatru ili jareve glave, povaljivao hetere

PLAMEN

novi

(p)ogledi
ili dvorkinje, i uostalom tkao s tolikim pjesnicima epove ili tragedije. Nije doekao svoje barbare s odvratnou presitih, kao Rimljanin; naprotiv, irio je svoj koine ili dimiotiki po cijelom jugu potkontinenta, zavidno irokog balkanskog ili prednjeazijskog, italskog ili sicilskog. Tamjan uostalom jednako oporo mirie u smirni, na Cipru ili u Tormini. Do engleskog pjevanja ili njemakih iskapanja, do francuskoga eskapizma, Grci uostalom i ne postoje nego u pjesmi, ili kao obezglavljene statue po metropolitanskim muzejima. I premda vremenski daleki, Homer, Sofoklo i Kavafis, bliski su po svome smislu za uzvieno. Ono je daleko od samilosti i uskrsnua, uzaaa i okajavanja kranskih mistika. Rimljani su, slini suvremenoj civilizaciji i nainu organiziranja velikog centralnog dravnog poretka, Imperiuma, koji je navodno velik podjednako u sekularnosti drave i u mogunostima potinjavanja i dranja pod kontrolom drugih, manjih naroda. Kruha, igara, rike, lavova, mesa i krvi, bakanalija i masovnosti, spektakla i monumentalnosti, to je ono to ivimo svakodnevno, ve od prvoga fin de sieclea, onoga s kraja XVII. stoljea, kad su napoleonske vatre upalile naizgled neminovnu vatru revolucija. I koje se sve do Komune, ne prestaju gasiti, ili dalje, do Velikog Oktobra, koji i nije drugo nego aritmetika konzekvencija neodgodiva povijesnog nadolaska ponienih i uvrijeenih, koji e navodno dokinuti potrebu za nacionalnom dravom. No, ne budimo naivni, nijesu li pucnji s Aurore i Weimar zapravo priprema za novi nadpovijesni nadolazak natovjeka, koji je poeo sa svojim rimskim marem a perpetuira se skoro stoljee u potonjoj balkanskoj klaonici ili afganistansko-iransko-irakim naftnim ratovima svakog proljea? Tri su internacionale, navodno, htjele ujediniti ovjeanstvo, da ih zbiljski etvrti Reich kome smo suvremenici i protagonisti, sa svojim pervertiranim idejama o Drugome, potvruje i ozbiljuje u neprekidnom nametanju ideje novoga poretka, u stvarno pokorenoj, kolonijaliziranoj Novoj Evropi. Toj smo himeri ne samo protagonisti i svjedoci, i rtve i proroci, i meso i duh. Kad su ve tako enerozno tzv. Velike sile ve nakon Velikoga, prvoga rata dopustile tako ubrzani oporavak rekonvalescenata - gubitnika (uzmite samo Njemaku i Japan), sad nam je jasno, uinile su to da bi se mogao tako brzo - jedva dva desetljea mira - mogao zarulati onaj ipak najgrozniji genocid ovjeanstva, II svjetski rat, poslije kojega smo roeni mi, djeca cvijea i svijea, grobalja i masovki koje ako i nee svoje oeve, hoe svoje pendreke, svoje stare reime s novim maskama demonkracije. Ovaj nacionalizam s najstravinijim licem totalitarizama, s mafijom kao jedinom konstitucionalnom snagom to dri na okupu svu bagru tzv. drutvenih elita, nacionalizam koji pjeva domoljublje kao zlu maehu, a iri se kao najstravinija kuga zemljama koje su bile pod eljeznom zavjesom, od Istoka do Zapada, od Juga do Sjevera, ovaj e nas nacionalizam pojesti kao najgora krmaa to jede vlastiti okot. Jer, nama, prascima u neprekidnoj karnevalskoj noi nitko nije doao da nam kae: Idioti, ne urite u rasulo, u smrt, u propadanje, u oceoubojstvo i bratoubojstvo. I ne dajte da vam podmeu bana za oca, oca za hulju, domovinu za drolju. Otklonite mrnje crkava i drava, odbacite ponovo novi poredak: novi naziv za klerofaizam. Ne prodajte se za aku dolara ili eura, budite razumni, dakle mogui, uite samo iz vlastite povijesti, vidjet ete da se svata iz nje moe proitati! Naravno da smo mi, tzv. mali narodi najplodnije tlo za sijanje onog nagonskog iracionalnog bezrazlonog osjeaja odvratnosti prema onima koji su nam najblii, dakle i najsliniji. Mi smo kolonijalno meso i izgovor za one koji ele svoj pravi, daleki Istok. Ne zavaravajmo se, ta mi smo tek samo usputna postaja na ovom putu bez obzira, bez zakona, bez logosa. Smije li itko zapadno od Soe rei: Vi, ta vi ste nacionalisti, regionalisti, secesionisti, faisti, s krabuljama vojske spasa. Ta vi ste izdali svoje ideale na ovim prostorima za dvije batine za golf ili par dimova marihuane. Smije li itko preko breganice rei i rije, osim sotto voce, srbohrvainom? Jer, angliki je blii debljoj lisnici i punijoj stranjici. Ili, u jednoj od bosanskih enklava pisnuti majci srpski, jer on, ajme, nije tako svet, kao arapski, jezik Alaha? A kad kao roeni Crnogorac, kaete istima, da im jezik, s toliko komponenata hrvatskih i srpski, mletakih i turskih, nije usvojio nijednu ili gotovo nijednu albansku rije, da je slobodan od ilirizama, prijeko e vas gledati ba kao i oni Preko: Morae, Marice ili Ibra, da budem aktualna. Nisam, traei zapadne obale i obrise, stigla vidjeti toliko toga to je potonulo u ropotarnici nevremena ili doslovce izgorjelo: Lenjingrad, Moskvu, kosovske manastire. Hou li smjeti rei da sam bezbroj puta prijela preko Vezirova mosta u Podgorici ili Staroga mosta u Mostaru, a nijednom, nikad vidjela onaj viegradski? Ja koja sam predavala studentima svih fela Andrieva tajanstva i ostala zatoenica njegove filgrtanske poetike? Mogu li to rei bez oaja i bez nade, da u ikad vie moi sagledati zemlju u kojoj sam se rodila trezvenou tridesetogodinjakinje kad je jo ona imala svoju krinku socijalizma s ljudskim licem? Kojem su, u mojim kuama, na Sjeveru i Jugu, ne bez zavisti, svjedoili i moji zapadni druzja, od Strasbourga i Milana, do Pariza i Bostona? I kako da to objasnim Nijemcima, koji slave svoj novi preporod, i koji su uza svu svoju povijesnu krivnju-jer nitko apstraktan nije pobio milione razliitih u dva svjetska rata u razmaku od 30 godina - da su svoje njemstvo stvarali na jednako raznorodnim feudalnim dravama - krpicama, u kojima se Prusi nisu trjesli sa vabama, a hohdoj nije trpio junjake govore. Zemlji koja je samo tri ili etiri decenije ranije osnovana nego ona kojoj ne mogu, ne smijem spomenuti ime jer je to postalo ope mjesto za bljuvotine i pljuvanje Evropejaca svih boja? Ili je moj ambivalentni osjeaj pripadanja i gubitnitva osovljen novim osjeajem hrabrosti i uvstvom privilegiranosti, to sam zaeta i sanjana, roena i ivjela najjvanije svoje godine, ovdje na nepodnoljivoj raskrsnici rue civilizacija, debelom deblu Balkana, koje je multikulturalnije nego ijedno drugo evropsko stablo? I koje je bilo kamen smutnje, sa svoje goleme mogunosti sublimiranja, saimanja bez dokinua, raspusno civilzacijsko udovite za utogljene Evropejce, gluhe za nae tankoutnosti, za na dert i nihilizam, za nau hrabrost i krvolotvo, za kainsku mrnju i krunsko promiljanje razlika, sinkopiranih naih ritmova koje itko ni nauiti ni ponoviti ne zna do ovih ovdje, koje su rasuli svijetom za ljubav ljubomori tvrdokornog krutog Evropejca, glupog kao arijevac u reklami za mrlje? I kad e nas zbrisati konano s lica zemlje: kad navale kosooki koji su zaposjeli naputene prostore, ili kad nam zadebljaju jezike na angleko, gdje incestuozni tipovi, bludnici i krvnici, ine od nas ono to nismo, svoje dvojnike? I pritom, grickajui svoje slanutke, uivaju u novom live jebanju gdje muslimansko-srpski razbojnik svojim bosanskim grbom pravi dijete nekoj hanumi ili monahinji? I kad e im biti dosta, kad e se ti vampiri nasititi, nalokati konano nae krvi? Kad im konano, kao dananja Pouska koja joce nije poupala, nego pod Veliki europski bubanj, licemjerno, bez ijednog centa ili eura u depu, budemo privedeni na oltar te zajednike, paneuropske sodomijske mastionice uasa? Bubnjevi, parade, gesla, egalitarizam, ljudskih glava i lubanja: naroito ujedinjenih guzica. Nazdravlje! Dotle, Adrianskoga mora sirene presvlae se u zeice. Jer, nikad se ne zna kad e ponovo otvoriti balkanski cabaret. A u njemu mjesta za sve tipove rilica. Naroito Slobodnih drutvanceta za promidbu Njenog visoanstva Anusa. Amen.
45

PLAMEN

novi

(p)ogledi

RADIKALNO, ODVIE RADIKALNO

7.X.99. Biti radikalan, znai zahvatiti stvar u korijenu. K. Marx

ad danas promiljam svoje mladenake filozofske lektire osjeam se nekako zarobljeno. U dvostrukome smislu. Prvo, zato to mislim da bi ih trebalo ponovo itati. A drugo, zato to mi djeluju paradoksalno, kao montae u djejem crteu ili stripu. Skidati glave nizato, uime neke vie, metafizike zbilje, je li to potrebno, je li neophodno? Ciljevi su vii od sredstava, ideje od predstava. Ljudsko meso ini mi se da je zamjena za ljudsko nebo. A trivijalno je postalo poput svinjskog, u prijeteim metaforama o krmaama koje jedu svoju djecu. Ozbiljilo se halucinantno i nita vie nije stvarno. Ali, tko je od nas ist od radikalnosti, makar i radikalnosti kazivanja? I uostalom, zato bismo bili isti od grijeha? Umjetnost koja eli kao dinamitom raznijeti akademski ki postaje legitimna ba onda kad avangarda znai ustupanje novom neredu. Poslije iskliznua i demontae, poslije iskustva razaranja koje se tridesetih godina zvalo eufemizmom dekonstrukcija, to nam preostaje drugo nego pepeo zabune, u nekoj komediji nove klasike? Umjetnost je ponovo pred izborom: da se vri po salonima pravei se preteciozna, dvorska ili maniristika, ili da je nema, kako je i vie nema u instalacijama i robi koju nudi novom konceptualom, tetovaom ili nazovi radionicama pisanja. Tamo je niija, jer ne vrijedi nita, jer je svaija, kao mornarska drolja. Izmiem programskom kazivanju, ali ba ono to me eli sustie me, da se izrazim apsurdno, pojavljujui se u diktatu esejistike proze. Kad se stvari sagledaju radikalno, ili ako hoete, kritiki, to ostaje nakon nadrealistikih pretjerivanja, izuzme li se nekoliko Desnosovih ili Michauxovih poema? Zar sav Aragonov zasljepljujui fanatizam istonocrvenim nije tragikomian? Umjetnost je, pa i ona knjievna, prispjela na svoje rubove, i nad njima visi kao ojaen konjanik nad klancima. Knjievnost naeg vremena, jednostavno vie nije lijepa: ili je prostaka u svom navodnom verizmu, ili nebeletristina u svom pseudopisanju montaom kibernetike dosjetke. Ustvari, dosadna

je kao trakavica, bez duha i mjere, bez ideje i ideala. Naravno, literatura je uvijek znatno vie, od onoga to o njoj misli drutvo neliterata i njegovi sudovi, premije, preferencije. Izabrati svoje progonstvo u granicama nemoguih domovina (to nemogunije to bolje za umjetnika) zato to izgon jest i neka vrsta herojske patetike, ne iskupljuje nas eo ipso kao stvaraoce.Najhrabriji smo i kao ljudi i kao umjetnici, kad ostajemo meu svojim krvnicima. Ne riskiramo samo glave, ve i potpunu gluhou za svoj govor. Je li prevelik zahtjev ne prekoraiti nikad ideale, ne zato to se ne bi to moglo, ve zato to se ne smije, biti u logoru estetskih kategorija, ne zato to je realan, ve to nikad ne treba zaboraviti da postoji? Neprekidno iskuavati i istraivati, ne kompromitirajui se s prosjenima, jer njihova je neupitnost zagarantirana, to otprilike znai pisati danas i ovdje. Drati po strani i vlastite himere, odbaciti la neumjetnosti, stvarati na nigdini nitavila, ne pisati nikad licemjernu frazu, otkloniti logoreju etablirane kritike, odbiti poslunost internetske brzine i njene vazdaobavijetenosti, novih idiota novog Neznanja. Naprotiv, u svijetu koji misli o sebi da je globalan i izvijeten, kao Habzburka monarhija ili V. republika, znati da je uzaludnost sve osim izolacije u pisanje, u scritturu, u tihu manastirsku izbu. Koliko prosutog sjemena, koliko ideja apstraktnih koliko i vrijeme, koliko neautentinosti: u isti as isprsi se totalna balkanska kasapnica, optoena izolirajuim vojnim huntama u vojskama dobre volje. Zar to nije pisati u nemoguem? Proglaavati prvorazrednu pornografiju za knjievnost, kostimiranu u neki novi angaman, potrebom da se govori i melje jezikom zloina o zlu samom, zar takva proza nije psihotoksina? Mi, koji smo, ni krivi ni duni upleteni u ovakvu virtualnu igraonicu duhovnih klonova, trebali bismo jo biti i voajeri te pornografije pisanja, da je konfermiramo, damo joj dignitet, premda ni koliko je juer nismo znali da postoji, vie nego za keltske dijalekte. U tom sam smislu sasvim radikalna: labirint je privilegija, ba kao i umjetnost. Labirint je stvarnost stvaranja, a ova vanjska stvarnost sasvim je lana. To je, meutim, prilika da umjetnost postane iznova istinita. Preuzimanje tuih sudbina kao da su nae, ta naiz-

gled humanistika poetika slobodnomisleih pisaca, shizofrena koliko i pretenciozna, samo je krinka. Ta je poetika samo instrument u ozbiljenju novog poretka na naim prostorima, za ove maskenbaliste i makabriste od pisaca, kojima je zbiljsko zlo samo dobar komad litetarno nosive materije. ivjeti svoju umjetnost moe samo umjetnik koji ne profitira niti kapitalizira svoju muku, ali bogami, niti ne kalkulira s tuom. Prie o usvajanju drugosti, samo su uspavanke za nadobudne tridesetogodinjake. Njih jo moete frapirati cuclama o toleranciji, Evropi, identitetu, Drugome, slobodi i stvaranju. Tih koji se zaklinju prefiksima: Mittell, Medio, oriental, occidental, a komodaju se izmeu nesrea kao da su nastale samo zato da bi bile samljevene u njihove pastie ili puree, uvajte se, vi mlai, koji navodno dolazite. U ljudskoj krvi vide samo beletristiko mastilo. Optika im je, ne sramimo se rei, optika totalne vjenosti, makar i negativne. Trepnu okom:hip vjenosti, nadrljaju na pitanjima viza: neupitna vjenost, loa konanost:katedre do Krajnjeg Zapada, ispranjen jezik:literatura. No za knjievnost treba nie srodstvo, radikalnije, temeljnije: ono se niti predaje niti prodaje. Kao ni plemstvo, uzaludno je, ne voli uspjehe, treba uvijek tintarnicu od sto oka u hladnoj izbi, noi u kojoj zeevi trae majku, a ne mrtvu prirodu, klokotanje nevidljiva sebra i lai dounika, na sva zvona. Tek tu, unutar dobro zatamnjene osame, iza devet zidova i zvona, kad sutonska nagnua dobrovoljna su i jedina domovina, a komedija plaidrugova daleki eho kozerije njihovih salona, kad biografija nadmauje hagiografiju, mogu je i neophodan izbor pisanja poezije. Ili filozofskog eseja, jer nita kao apstraktno miljenje tako resko ne lijei sljepilo. Tad i imievi evropskih letargija ili novih upitnosti, samo su igrake u lunaparku horora. Kad je rije o istinskome pisanju iz pristrane, ali i prostrane radikalnosti, tu je sve zanemareno osim apsolutnoga: ne zato to ga nema, nego je, boemiprosti, na djelu. Ispostaviti raun pseudoeliti. Vidi gore, kako je naznaeno: ne mukati, ne izlagati suncu, drati dalje od ruku nedoraslih. Jer, drugaije, opit e se oajem, neznaboci. (Iz rukopisa knjige Moj filozofski rijenik)

46

PLAMEN

novi

prokultura

Franz Kafka
i liberterski socijalizam
Michael Lwy igledno, dela Franca Kafke ne mogu biti redukovana na bilo koju politiku doktrinu*. Kafka nije drao govore ve oblikovao pojedince i situacije. U svojim delima izrazio je timung ili smisao za oseanja i ponaanja. Simbolian svet literature ne moe biti redukovan na diskurzivan svet ideologija. Knjievni svet nije apstraktni pojmovni sistem slian filozofskoj ili politikoj doktrini, ve pre kreacija konkretnog imaginarnog univerzuma pojedinaca i stvari. Ipak nita od ovoga ne bi trebalo da bude prepreka korienju prolaza, mostova i podzemnih veza izmeu njegovog antiautoritarnog duha, njegovog slobodarskog senzibiliteta i njegovih simpatija za anarhizam, s jedne strane, i njegovih glavnih spisa s druge strane. Ovi pasusi nas snabdevaju privilegovanim pristupom onome to bi se moglo nazvati unutranjim pejzaom Kafkinih dela. Kafkine socijalistike sklonosti bile su oigledne veoma rano u njegovom ivotu. Prema njegovom drugu iz detinjstva i kole Hugu Bergmanu, imali su malu svau tokom poslednje kolske godine (1900.-1901.), jer su njegov socijalizam i moj cionizam bili previe otri. O kakvom socijalizmu se radi? Izvetaji tri eka savremenika svedoe o Kafkinim simpatijama za eke liberterske socijaliste i o njegovom ueu u nekim od njihovih aktivnosti. Tokom ranih tridesetih Maks Brod je sprovodio istraivanje za svoj roman Stefan Rott, koji e biti objavljen 1931. Tokom njegovih istraivanja, jedan od osnivaa ekog anarhistikog pokreta Michael Kacha obavestio je Broda da je Kafka poseivao sastanke Mladych Kluba (Omladinskog kluba) koji je bio liberterska, antimilitaristika, i antiklerikalna organizacija sa kojom su bili povezani mnogi eki pisci ukljuujui i Stanislava Neumanna, Michala Maresa, i Jaroslava Haeka. Ova informacija je kasnije potvrena od strane jo jednog izvora i on ju je inkorporirao u svoj rad. U svom romanu Brod je ispriao da je Kafka: esto poseivao sastanke kruoka i sedeo tamo ne progovorivi nijednu re. Kachi se dopadao Kafka i zvao ga je Klidas to se moe prevesti kao uzdrani ili, preciznije, prema ekom argonu, kolos tiine. Brod nikad nije sumnjao u istinitost ovog izvetaja koji je jo jednom citirao u svojoj biografiji o Kafki. ovek izloen socijalnim problemima i osetljiv na njih, imao je jake simpatije prema njima. Ipak uprkos svom zanimanju za ove sastanke, s obzirom na njegovo esto prisustvo, nikada nije uestvovao u raspravama. Ovo zanimanje je oigledno iz onoga to on ita Kropotkinov Govor o pobunjeniku, koji je dobio od Maresa, i spisi brae Reklus, Mihaila Bakunjina i Jean Grave. Njegove simpatije je proirila i Sudbina francuskog anarhiste Ravachola ili tragedija Eme Goldman, koja je ureivala Majku Zemlju. Ovaj izvetaj se najpre pojavio u ekom asopisu 1946. godine u malo drugaijoj verziji i proao je nezapaeno. 1958. godine Karl Wagenbach je objavio svoju izvanrednu knjigu o Kafkinoj mladosti koja je osvetlila pieve veze s prakim slobodarskim podzemljem. Knjiga je pretampala Maresov izvetaj u obliku dodatka, ali ovog puta informacija je izazvala brojne polemike koje su dovele u pitanje kredibilitet njegovih tvrdnji.Trei dokument su Gustav Janouchevi Razgovori s Kafkom koji su prvo objavljeni 1951. godine, a ponovo objavljeni 1968. godine u znaajno proirenoj ediciji. Ovaj izvetaj se odnosi na sastanke, s poetkom u 1920. godini, sa prakim piscem tokom poslednjih godina njegovog ivota, i u njima se tvrdi da je Kafka ouvao svoje simpatije prema liberterima do samog kraja. Ne samo to je eke anarhiste opisao kao veoma utive i smeone, tako utive i prijateljski nastrojene da ste u obavezi da im poverujete svaku izgovorenu re, ve i politike i drutvene ideje za koje se zalagao tokom ovih razgovora zadrali su jak uticaj slobodarske misli. Uzmimo na primer njegovu definiciju kapitalizma kao sistema odnosa zavisnosti gde je sve organizovano hijerarhijski i sve je zatoeno lancima. Ova izjava je tipino anarhistika zbog njenog naglaska na autoritarnom karakteru sistema, a ne na ekonomskoj eksploataciji kao u marksizmu. ak i njegov skeptini stav prema organi47

Omladinski klub
Drugo svedoenje potie od anarhistikog pisca Michala Maresa koji je upoznao Kafku tako to je na ulici neprestano naletao na njega, jer su bili komije. Prema Maresovom izvetaju koji je objavio Klaus Wagenbach 1958. godine, Kafka je prihvatio poziv u oktobru 1909. godine da doe na demonstracije protiv pogubljenja panskog liberterskog uitelja Franciska Ferera. Tokom 1910.1912. Kafka je poseivao anarhistike konferencije o slobodnoj ljubavi, Parikoj komuni, miru, koje su, u znak protivljenja pogubljenju parikog aktiviste Liabeufa, organizovali Omladinski klub, antimilitaristiko i antiklerikalno Udruenje Vilem Koerber, i eki anarhistiki pokret. Mares takoe tvrdi da je Kafka poloio kauciju od pet kruna da bi izvukao svog prijatelja iz zatvora. Kao i Kacha, Mares istie Kafkinu utljivost: Koliko je meni poznato, Kafka nije pripadao nijednoj od ovih anarhistikih organizacija ali, kao

PLAMEN

novi

prokultura
zovanom radnikom pokretu izgleda inspirisan njegovom liberterskom sumnjiavou prema partijama i politikim institucijama. Iza radnika koji mariraju postoje sekretarijati, birokrate, profesionalni politiari, svi moderni sultani za koje oni poploavaju put ka vlasti Revolucija je isparila i sve to ostaje je blato nove birokratije. Lanci maltretiranog oveanstva napravljeni su od zvaninih papira iz ministarstava. U drugom izdanju, 1968. godine, koje je trebalo da reprodukuje kompletnu verziju Janouchevih beleki, izgubljenih nakon rata, a ponovo naene mnogo kasnije, on se prisetio sledeeg dijaloga s Kafkom: Prouavali ste Ravocholov ivot? Da i ne samo Ravocholov ve i ivote raznih drugih anarhista. Zadubio sam se u biografije i ideje Godvina, Prudona, tirnera, Bakunjina, Kropotkina, Tuckera i Tolstoja. Ostvario sam kontakt sa razliitim grupama i poseivao sastanke. Ukratko, uloio sam puno vremena i novca na ovo. 1910. godine uestvovao sam na sastancima koje su organizovali eki anarhisti u karolinentalskoj kafani po imenu Zum kannonenkreuz gde se sastajao Omladinski klub... Maks Brod me je pratio na ove sastanke puno puta ali se, uglavnom, nije puno slagao s tamo iznetim idejama... Za mene se radilo o veoma ozbiljnom poslu. Bio sam na tragu Ravachola. On me je odveo pravo do Ericha Muehsama, Arthura Holitschera i bekog anarhiste Rudolfa Grossmanna... Svi oni su tragali za ostvarenjem ljudske sree. Ja sam ih razumeo. Ali... nisam mogao jo dugo da nastavim da mariram s njima. Prema optem miljenju komentatora, ova druga verzija je manje kredibilna nego prva koja najupadljivije duguje svom tajanstvenom poreklu iz beleki nekada izgubljenih, a sada naenih. Takoe moramo da istaknemo oiglednu greku interesantnu za nas. Prema sopstvenom priznanju Maks Brod ne samo da nikada nije iao sa svojim prijateljem na sastanke anarhistikog kluba ve je takoe bio potpuno nesvestan Kafkinog uea u aktivnostima prakih libertera. Hipoteza iznijeta u ovim dokumentima Kafkino zanimanje za liberterske ideje - potvrena je nekim primedbama u njegovim privatnim spisima. Na primer, nalazimo ovaj kategoriki imperativ u njegovom dnevniku: Ne zaboravite Kropotkina! loen od anarhistikog frojdiste Oto Grosa. Ne treba ni da previdimo liberterski duh koji je izgleda inspirisao neke od njegovih izjava. Jedan primer bi bile jezgrovite, zajedljive primedbe koje je jednog dana izneo Maksu Brodu dok je govorio o mestu gde je radio Birou za socijalno osiguranje gde su radnici koji su bili rtve nesree ili da iznesu svoje sluajeve: Koliko su ponizni ovi ljudi. Oni dolaze pred nae noge da mole umesto da zauzmu zgradu na juri i potpuno je unite. Oni dolaze pred nae noge da mole. Vrlo verovatno je da razliiti izvetaji posebno poslednja dva sadre netanosti i preterivanja. Uz obzire prema Maresu, Klaus Wagenbach je ustvrdio da su odreeni detalji verovatno lani ili, makar, preterani. Isto tako, prema Maks Brodu, Mares kao i mnogi drugi savremenici koji su poznavali Kafku skloni su preterivanju, posebno kad je u pitanju stepen bliskosti svog prijateljstva sa piscem. Jedna je stvar primetiti kontradikcije ili preterivanja u ovim dokumetnima, ali je sasvim druga odbaciti ih u potpunosti karakterisanjem veza izmeu Kafke i ekih anarhista kao potpune legende. Ovo je stav nekih specijalista ukljuujui i Eduarda Goldstckera, Hartmuta Bindera, Ritchie Robertsona i Ernsta Pawela. Prvi je eki komunistiki knjievni kritiar a ostala trojica su autori Kafkinih biografija ija se vrednost ne moe porei.Goldstcker kae da je glavni razlog za njegov skepticizam prema legendi o dugim i bliskim vezama izmeu Kafke i anarhokomunista injenica da se ni u jednom delu Kafkinog rada ne mogu nai indikacije da je bio upoznat s njihovom milju. Prema njemu, Kafkin stav prema radnikoj klasi nije bio stav modernog socijalizma, ve stav utopijskih socijalista koji su prethodili Marksu. Par primedbi povodom ovog udnog rezonovanja: 1. Termin anarhokomunizam je daleko neadekvatan da opie klubove tako raznovrsnih orijentacija koje variraju od anarhosindikalizma do liberterskog pacifizma. 2. Anarhizam nije definisan optim stavom prema radnikoj klasi (razliite pozicije postoje prema ovoj temi u liberterskoj tradiciji), ve odbacivanjem svakog autoriteta i drave kao institucionalizovanog autoriteta. 3. Anarhistika doktrina je formirana pre Marksa i liberterski socijalizam nije konstituisan prema njegovom radu. Hartmut Binder je autor veoma detaljne i eruditne biograije o Kafki. On je takoe najenerginiji zastupnik teze da su veze izmeu Kafke i prake anarhistike zajednice legenda koja pripada oblasti mate. Klaus Wagenbach je optuen da koristi izvore srodne svojoj ideologiji kao to su Kacha, Mares i Janouch kojima nedostaje kredibilitet ili su ak namerni falsifikati. Prema Binderovom miljenu: puka injenica da je Brod saznao za ove navodne aktivnosti tek nekoliko godina nakon Kafkine smrti dosta govori u prilog netanosti ove informacije. Zato to je skoro nezamislivo da Brod koji je dvaput putovao sa Kafkom na odmor tokom ovog perioda i sa kojim se susretao skoro svakodnevno ne bude upoznat sa zanimanjem svog najboljeg prijatelja za anarhistiki pokret Ako je ovo zaista nezamislivo (skoro ostavlja dozu sumnje), onda zato centralna osoba, to jest Maks Brod, smatra ovu informaciju saveno pouzdanom poto ju je upotrebio u oba svoja romana Stefan Rott i u biografiji svog prijatelja? Skoro ista kritika vai za druge Binderove argumente: Sluanje politikih rasprava, u dimom ispunjenoj krmi, grupe koja deluje izvan zakona Ovo je situacija nezamisliva za nekog ko ima Kafkin karakter. Ipak, ova situacija nije izgledala udno Maksu Brodu koji je takoe znao par stvari o Kafkinom karakteru Ustvari, nita u Kafkinim delima nas ne navodi da poverujemo da je imao tako sujeverno potovanje prema zakonu!1 U nameri da jednom i zauvek odbaci svedoenje Michaela Maresa, Binder se uporno obraa Kafkinom pismu Mileni Jesenski-Polak u kojem Maresa naziva poznanika kojeg pozdravi kad se sretnu. Binder dokazuje: Kafka jasno naglaava da su njegove veze sa Maresom samo Gassenbekanntschaft tipa (poznanik kojeg pozdravi kad se sretnu). Ovo je jasna indikacija da Kafka nikad nije iao na anarhistika okupljanja.

Revolucionarni romantizam
Najmanje to neko moe da kae o ovom nainu dokazivanja je da oigledna neloginost lei izmeu premise i zakljuka! ak i da su njihovi susreti bili ogranieni na sastanke na ulici zato to se Kafkina kua nalazila blizu Maresovog radnog mesta, ne iskljuuje Maresovo deljenje literature i pozivanje Kafke na sastanke i demonstracije, potvrujui

Maresovo svjedoanstvo
U pismu iz novembra 1917. godine izrazio je svoj entuzijazam za projekt asopisa Vesti o borbi protiv volje vlasti pred48

PLAMEN

novi

prokultura
njegovo prisustvo pri nekim od ovih aktivnosti, i ak njegovo poklanjanje Kropotkinove knjige. Kao materijalni dokaz svojih veza s Kafkom, Mares je imao u svom vlasnitvu razglednicu, datiranu na 9. decembar 1910. godine, koju mu je poslao pisac. Dok je ovo nemogue da se potvrdi, Mares takoe tvrdi da je primio nekoliko pisama od svog prijatelja koji je nestao tokom brojnih pretresa kue kojima je bio podvrgnut tokom ovog perioda. Binder ne porie postojanje ovih dokumenata, ali uhvativi se za injenicu da je razglednica bila poslata na ime Josef Mares a ne Michal, on tvrdi da je otkrio novi dokaz fikcije izmiljene od svedoka. Izgleda potpuno neverovatno da godinu dana nakon susreta s Maresom i poseivanja nekoliko sesija Omladinskog kluba zajedno s njim, Kafka ak i ne zna njegovo pravo krteno ime. Ovaj argument ne pije vodu iz prostog razloga. Prema nemakom izdanju prepiske izmeu Kafke i Milene, pravo krteno ime Kache nije bilo Michal ve Josef. itava rasprava u Hartmut Binderovoj knjizi odaje bolni utisak namernog i sistematinog pokuaja hvatanja za najmanji izgovor. Izgleda da je njegov cilj uklanjanje iz predstave o Kafki onoga to bi konzervativcima predstavljalo najtamniju senku sumnje da je on prisustvovao sastancima koje su organizovali praki liberteri. Par godina kasnije u svojoj biografiji o Kafki koja je, uzgred reeno, knjiga vredna panje, Ernst Pawel izgleda da podrava Binderovu tezu. Prema njegovim sopstvenim reima, krajnje je vreme da sahranimo jedan od velikih mitova o Kafki. Ovo bi bila legenda o zaverenikom Kafki koji sarauje sa anarhistikom grupom po imenu Omladinski klub. Ova legenda je proizvod plodne mate biveg anarhiste Michaela Maresa koji je u nekim svojim izmiljenim memoarima objavljenim 1946. opisao Kafku kao prijatelja i druga koji je uestvovao u anarhistikim okupljanjima i demonstracijama. Ova pripovest je potpuno protivrena svemu to je poznato o njegovom ivotu, prijateljima i karakteru. Zato bi on hteo da sakrije svoju odanost prijatelju kojeg je viao skoro svakodnevno. Ovu legendu je lako razgolititi zato to ne sadri slinost s bilo im to spomenuti izvori tvrde. Mares, Janouch i Kafka (kojeg Pawel i ne spominje) nikada nisu rekli da je Kafka bio zaverenik unutar anarhistike grupe. Mares izriito insistira na injenici da Kafka nije bilo lan nijedne organizacije. U svakom sluaju, Kafka nije bio deo zavere, ve je prisustvovao sastancima koji su u veini sluajeva bili otvoreni za javnost. to se tie skrivanja injenica od svog bliskog prijatelja mislei na Maks Broda, ve smo pokazali nitavost ovakvog zakljuivanja. Ernst Pawel prua jo jedan argument da bi podupreo svoju tezu. Praki policijski dosijei ne sadre ni najmanju aluziju potkina i Aleksandra Herzena2. Sada emo istraiti taku gledita Ritchie Robertsona, autora izvanrednog eseja o ivotu i delu prakog jevrejskog pisca. Prema njegovom miljenju, infomacije koje su izneli Kacha i Mares mora da se tretiraju sa skepticizmom. Njegovi glavni argumenti o ovome pozajmljeni su od Goldstckera i Bindera. Kako bi bilo mogue da Brod ne zna nita o ueu svog prijatelja na ovim sastancima? Koliko se vrednosti moe pripisati Maresovom svedoenju s obzirom na to da je on bio samo Kafkin Gassenbekanntschaft (poznanik kojeg pozdravlja kad se sretnu)? Nema svrhe da ponavljam moja ranija opovrgavanja ove vrste primedbi kojoj nedostaje bilo kakva ozbiljna konzistencija. Potpuno novo interesovanje za Robertsonovu knjigu je pokuaj da se istakne alternativna interpretacija Kafkinih politikih ideja koje, prema njemu, ne bi bile ni socijalistike ni anarhistike, ve romantine. Prema Robertsonovom miljenju, ovaj antikapitalistiki romantizam ne bi bio ni leviarski ni desniarski3. Ali, ako je romantini antikapitalizam matrica zajednika za odreene oblike konzervativaca i revolucionarne misli i u ovom smislu, efektivno transcendira tradicionalne podele izmeu levice i desnice ipak ostaje injenica da romantini autori jasno pozicioniraju sebe na jedan od pola ove vizije sveta: reakcionarni romantizam ili revolucionarni romantizam. U stvari, anarhizam, liberterski socijalizam i anarhosindikalizam pruaju paradigmatini primer romantinog antikapitalizma levice. Kao posledica toga, definisanje Kafkine misli kao romantine izgleda potpuno znaajna, ali to ne znai da se on ne nalazi na levici ili, konkretnije, da nije romantini socijalista liberterske tendencije. Kao to je sluaj sa svim romantiarima, njegova kritika moderne civilizacije je obojena nostalgijom prema prolosti koja je za njega predstavljena jidi kulturom jevrejskih zajednica istone Evrope. Andr Breton je napisao da u obeleavanju sadanjeg trenutka, Kafkina se misao simbolino okree nazad zajedno sa skazaljkama sata na sinagogi u Pragu. Interesantna stvar o anarhistinoj epizodi u Kafkinoj biografiji (1909.-1912.) je da nam daje jedan od najkorisnijih kljue49

na Kafku. Argument je neadekvatan. Nije mnogo verovatno da e policija uvati imena svih ljudi koji su poseivali javna okupljanja koja su organizovali razni liberterski klubovi. Oni bi bili zainteresovani za kolovoe udruenja pre nego za ljude koji ih sluaju i ne govore nitaPawel se razlikuje od Bindera u spremnosti da prepozna opravdanost injenica iznetih u ovim izvetajima u mnogo razblaenijoj verziji. Kafka je zaista prisustvovao ovakvim sastancima, ali samo kao zainteresovani gledalac. tavie, on je imao simpatija prema filozofskom i nenasilnom anarhizmu Kro-

PLAMEN

novi

prokultura
va za osvetljivanje naeg razumevanja njegovog rada, posebno njegovih pisanja 1912. godine pa nadalje. Kaem jedan od kljueva zato to se arm njegovog dela nalazi u polisemantinom karakteru koji onemoguava njegovo redukovanje na bilo koju jednostranu interpretaciju. Liberterski etos se manifestuje u razliitim situacijama koje su u srcu njegovih glavnih knjievnih tekstova, ali najpre, moe se nai u radikalnoj kritikoj modi u kojoj je predstavljeno zastraujue lice neslobode: autoritet. Kako to Andr Breton lepo kae: Nijedan drugi rad ne govori tako snano protiv priznavanja vladarskog principa, tako stranom osobi koja razmilja. Antiautoritarizam liberterske inspiracije protkan je kroz Kafkine romane u kretanju prema depersonalizaciji i rastuem postvarenju: od oinskog i linog autoriteta prema administrativnom i anonimnom autoritetu. Ipak, da ponovimo jo jednom, on ne predstavlja bilo koju politiku doktrinu, ve nastaje iz stanja uma i kritikog senzibiliteta, ija su glavna oruja ironija, humor, taj crni humor koji je, prema Andr Bretonu, najvia pobuna duha. Ovaj stav ima prisne line korene u Kafkinom odnosu prema svom ocu. Za pisca je despotska vlast patrijarhalnih porodica arhetip politike tiranije. U svom pismu ocu (1919.) Kafka podsea da u mojim oima ti zauzima zagonetni karakter kao tiranin za koga zakon nije zasnovan na razmiljanju, ve na njegovoj sopstvenoj linosti. Suoen sa brutalnim, nepravednim i proizvoljnim kanjavanjem prema zaposlenima od strane njegovog oca, on je instinktivno poeo da se identifikuje sa rtvama: Prodavnica je bila nepodnoljiva za mene, jer me je previe podseala na moju sopstvenu situaciju u odnosu prema tebi... zbog ovoga ja po nunosti pripadam partiji zaposlenih. U svom prvom veem knjievnom delu, Presuda (1912.), Kafka se fokusira na oinski autoritet. Ovo je takoe jedno od njegovih retkih dela gde izgleda da se heroj (Georg Bendemann) potpuno i bez otpora podreuje autoritarnoj presudi: oevom nareenju sinu da se udavi u reci! Uporedivi ovaj roman sa Procesom, Milan Kundera zapaa: Slinost izmeu dve optube, osude i izvrenja kazne, izdaju kontinuitet koji spaja bliski porodini totalitarizam sa Kafkinim velikim vizijama. Razlika izmeu njih je da je u dva velika romana (Proces i Zamak) na delu anonimna i nevidljiva totalitarna vlast. U ovom pogledu, Amerika (1912.1914.) predstavlja posredniko delo. Autoritarni likovi su ili oinske figure (Karl Rossmannov otac ili Stric Jakob) ili glavni hotelski administratori (ef osoblja ili glavni portir). Ali ak su i kasnija dela ouvala aspekt line tiranije u kombinovanju birokratske ravnodunosti sa sitniavim i brutalnim individualnim despotizmom. Simbol ove kaznene diktature zaskae vas od prve stranice knjige. Demistifikujui ameriku demokratiju koja je predstavljena uvenim Kipom Slobode koji stoji na ulazu u njujorku luku, Kafka baklju koju dri statua zamenjuje maem. U svetu bez pravde i slobode, ogoljena sila i proizvoljna vlast imaju nepodeljenu prevlast. Simpatije junaka usmerene su prema rtvama ovog drutva. Voza u prvom poglavlju je primer patnje siromanog oveka u rukama monika. Tu je takoe i Thrsina majka dovedena do samoubistva glau i siromatvom. Karl Rossmann pronalazi svoje jedine prijatelje i saveznike meu siromanima: samu Thrsu, studente, stanovnike dela grada u kojem ivi radnika klasa koji odbijaju da ga predaju policiji jer, kako Kafka otkriva, radnici nisu na strani vlasti. Glavna prekretnica u Kafkinim delima je roman Kazneno naselje, napisan kratko nakon Amerike. Postoji par tekstova u optoj literaturi koja predstavlja vlast sa tako nepravednim i ubilakim licem. Vlast nije povezana samo sa vlau pojedinca kao to je komandant logora (stari i novi) koji igra samo sekundarnu ulogu u prii. Osim toga, vlast je nerazdvojiva od bezlinog mehanizma. Kontekst prie je kolonijalizam francuski u ovom primeru. Oficiri i komandanti kolonije su Francuzi dok su vojnici nieg roda, luki radnici i rtve koje ekaju pogubljenje, uroenici koji ne razumeju ni re francuskog jezika. Uroeniki vojnik je osuen na smrt od strane oficira za koga se sudska doktrina moe rezimirati u par rei koje su sutina proizvoljnosti : Krivica ne bi trebalo da se nikad dovodi u pitanje! Pogubljenje vojnika mora da bude izvreno spravom za muenje koja lagano iglama rezbari rei Potuj svoje pretpostavljene u vojnikovo meso. Centralni lik romana nije putnik koji nemom odbojnou posmatra dogaaje koji se deavaju. Niti je to zarobljenik koji jedva pokazuje bilo kakvu reakciju, oficir koji nadgleda pogubljenje, niti komandant kolonije. Glavni lik je sama maina. itava pria je usredsreena na ovaj zlokoban aparat koji se, sve vie u skladu sa veoma detaljnim objanjenjem koje je oficir dao putniku, predstavlja kao svoj sopstveni cilj. Aparat ne postoji da bi pogubio oveka, ve rtva postoji radi aparata. Uroeniki vojnik svojim telom snabdeva mainu po kojem ona moe da pie svoje estetsko remek-delo, svoju krvavu posvetu ilustrovanu mnogim ukrasima i doterivanjima. Oficir je samo sluga maine i na kraju je i sam prinet na rtvu ovom nenasitom Molohu. Koju je konkretnu mainu vlasti i aparat vlasti, koji rtvuju ljudske ivote, Kafka imao na umu? Kazneno naselje je napisano u oktobru 1914., tri meseca nakon poetka Velikog rata.

Birokracija i otuenje
U Procesu i Zamku vlast je hijerarhijski, apstraktni i bezlini aparat. Uprkos svojim brutalnim, sitniavim i gadnim karakterima, birokrate su samo zupci u ovoj maini. Kao to je Valter Benjamin primetio, Kafka pie iz perspektive modernog graanina koji shvata da je ova sudbina determinisana neprobojnim birokratskim aparatom ije je delovanje kontrolisano procedurama koje ostaju nejasne ak i onima koji sprovode njegova nareenja, a pogotovu onima kojima se njim manipulie. Kafkino delo je duboko ukorenjeno u njegovom prakom okruenju. Kao to je Andr Breton primetio, Kafkini spisi obuhvataju sav arm i magiju Praga, ali su istovremeno potpuno univerzalni. Nasuprot onome to je esto tvreno, njegova dva glavna romana nisu kritika stare austro-ugarske imperijalne drave, ve se odnose na veinu aparata modernih drava. Kafkina kritika drave ukazuje na njen anonimni bezlini karakter, i da ovaj otueni, hipostazirani i autonomni birokratski sistem postaje sam svoj cilj. Odlomak iz Zamka je ovde posebno za-

Autoritarizam u Kafkinom djelu

Glavne karakteristike autoritarizma zableenog u Kafkinom knjievnom radu su: 1. Proizvoljnost: odluke nametnute odozgo bez ikakvog moralnog, racionalnog ili ljudskog opravdanja uz esta prekomerna i apsurdna zahtevanja od rtvi. 2. Nepravda: krivica je pogreno smatrana samooiglednom bez potrebe za dokazom, a kazna je potpuno nesrazmerna krivici (nepostojea ili trivijalna).
50

PLAMEN

novi

prokultura
nimljiv. U sceni koja je remek-delo crnog humora, gradonaelnik opisuje zvanini aparat kao nezavisnu mainu koja izgleda da radi sama od sebe. Neko bi mogao rei da administrativni organizam vie nije mogao da trpi naprezanje i razdraenje koje je morao godinama da podnosi zbog rada na istom trivijalnom poslu i da je poeo da prenosi kaznu na samog sebe, zaobilazei funkcionere. Kafka je imao dubok uvid u nain na koji funkcionie birokratska maina kao slepa mrea zupanika u kojoj veze izmeu pojedinaca postaju stvar ili nezavisan objekt. Ovo je jedan od najmodernijih, tematskih i lucidnih aspekata Kafkinog rada. Liberterska inspiracija je upisana u srce Kafkinog romana. Kada nam govori o dravi, ona je u obliku administracije ili pravde kao bezlinom sistemu dominacije koji unitava, gui ili ubija pojedinca. Ova je muan, neproziran i nerazumljiv svet u kojem prevladava nesloboda. Proces je esto predstavljen kao proroki rad. Svojom vizionarskom matom, autor je predvideo pravdu totalitarne drave i nacistikih ili staljinistikih lairanih suenja. Uprkos tome to je bio sovjetski simpatizer, Bertold Breht je izneo efektno opaanje o Kafki u razgovoru sa Valterom Benjaminom 1934. godine (ak i pre moskovskih lairanih suenja): Kafka je imao samo jedan problem koji se odnosio na organizaciju. Ono to je on shvatao bila je naa duevna patnja pre mravinjak drave, nain na koji su sami ljudi otueni oblicima svog zajednikog postojanja. I on je predvideo specifine oblike otuenja kao, na primer, metode GPU-a. Bez bacanja sumnje na ovo odavanje pote predvianju prakog pisca, ipak treba imati na umu da Kafka u svom delu ne opisuje drave izuzetke. Jedna od najvanijih ideja iznetih u njegovom radu, koja ima oiglednu vezu sa anarhizmom, je otuena i represivna priroda normalne pravne i ustavne drave. Na poetnim stranicama Procesa jasno je reeno: K. je iveo u zemlji sa pravnim ustavom, postojao je univerzalni mir, svi zakoni su bili na snazi; ko se onda usudio da ga zarobi u njegovom sopstvenom stanu ? Kao njegovi prijatelji iz redova ekih anarhista, izgleda da je on smatrao svaki oblik drave, i dravu kao takvu, autoritarnom i liberticidalnom hijerarhijom. Po svojoj prirodi i drava i njena pravda su sistemi osnovani na lai. Nita ne ilustruje ovo bolje od dijaloga u Procesu izmeu K-a i svetenika na temu parabole o uvaru zakona. Za svetenika, dovoenje u sumnju uvara bi bilo isto kao i dovoenje u sumnju zakona. Ovo je klasini argument svih predstavnika reda. K. zamera to to bi, ukoliko bi se usvojio ovaj stav, morali da verujemo svemu to uvar kae, to njemu izgleda nemogue. -Ne, ree svetenik. Nismo obavezni da prihvatimo sve to on kae kao istinito. Dovoljno je da se prihvati kao nuno. -alostan stav, ree K . Uzdie la i daje joj ugled svetskog naela. Kao to je Hana Arent u svom eseju o Kafki ispravno primetila, svetenikov govor otkriva: svetu teologiju i najdublje ubeenje birokrata a to je uverenje u nunost radi njene sopstvene koristi. Birokrate su, dakle, funkcioneri nunosti. Na kraju, drava i sudije manje upravljaju pravdom nego lovom na rtve. U slikovitom izlaganju uporedivim sa zamenjivanjem baklje slobode u Americi maem, vidimo u Procesu da Titorelijeva slika koja predstavlja Boginju pravde postaje slavljenje Boginje lova. Birokratska i sudska hijerarhija sainjava ogromnu organizaciju koja, prema Jozefu K, rtvi Procesa: ne samo to iskoriava podmitljive uvare, glupave inspektore i sudije ve takoe odrava itavu sudsku upravu sa njenom neophodnom pratnjom linih slugu, inovnika, andara, i drugih pomonika, a moda ak i delate. Drugim reima, dravna vlast ubija. Jozef K. e upoznati delate u poslednjem poglavlju knjige u kojem ga dva izvrioca alju u smrt kao psa. Za Kafku pas predstavlja etiku kategoriju ako ne metafiziku. Psi su zapravo svi oni koji se ropski podreuju autoritetima ko god da su oni. Trgovac Blok nateran da klei pred advokatom je tipian primer: Ovo vie nije bio klijent. Ovo je bio advokatov pas. Da mu je advokat naredio da se nabije pod krevet kao da se radi o kuici za pse, i laje, Blok bi to uradio sa zadovoljstvom. Sramota koja mora da nadivi Jozefa K. (poslednja reenica Procesa) je to to je ubijen kao pas, predajui se bez otpora delatima. Ovo je takoe sluaj sa zatvorenikom u Kaznenom naselju koji ak i ne pokuava da pobegne i potinjava se kao pas. Mladi Karl Rossmann u Americi je primer nekoga ko pokuava ne uvek uspeno da se opire autoritetima. Za njega ovo znai ne samo da postane pas kao oni koji nisu voljni da prue bilo kakav otpor. Odbijanje da se potini i pue kao pas ini se prvim korakom ka slobodi. Ali Kafkini romani niti imaju pozitivnog heroja niti budue utopije. Oni samo pokuavaju da pokau hipokriziju nae epohe uz ironiju i lucidnost. Nije sluajno re kafkijanski ula u na trenutni vokabular. Re oznaava aspekt drutvene stvarnosti koju su sociologija i politika nauka sklone da previde. Svojim liberterskim senzibilitetom, Kafka je postigao udesan uspeh u doaravanju tlaiteljske i apsurdne prirode birokratskog komara, neprozirnog, neprobojnog i nerazumljivog karaktera pravila dravne hijerarhije kakav je vien odozdo i izvan. Ovo je u suprotnosti sa drutvenom naukom koja se ograniava na unutranje istraivanje birokratske maine i zauzimanje take gledita onih na vrhu, autoriteta i institucija: njihovog funkcionalnog ili disfunkcionalnog, racionalnog ili iracionalnog karaktera4. Drutvena nauka jo uvek nije formulisala koncept za ugnjetavalaki efekat birokratskog aparata koji nesumnjivo sainjava jedan od najkarakteristinijih fenomena modernih drutava na koji milioni mukaraca i ena svakodnevno nailaze. U meuvremenu, ova sutinska dimenzija drutvene stvarnosti e i dalje biti prizivana i zamiljana u skladu sa Kafkinim delima. Michael Lwy je direktor sektora za istraivanja Nacionalnog centra za nauna Istraivanja u Parizu, lan je etvrte Internacionale
* Prijevod: beogradski Z magazin 1 Miljenje da je Kafka mogao sakriti neke informacije ne bi bilo iznenaujue za Maks Broda koji je u svojoj biografiji istakao: Za razliku od mene, Kafka je imao zatvorenu prirodu i svoju duu nikome nije otvarao, pa ni meni. Znam vrlo dobro da on ponekad vane stvari dri samo u sebi. 2 U jednom drugom poglavlju knjige, Pawel oznaava Kafku kao metafizikog anarhistu kojem nije puno stalo do partijske politike to meni izgleda vrlo blisko istini. to se tie Janouchevih memoara, Pawel ih smatra verodostojnim ali uz dozu opreznosti. 3 R. Robertson, Kafka, Judaism, Politics, and Literature, Oxford: Clarendon Press, 1985. str. 140-141: Ako se neko zanima za Kafkine politike sklonosti, pogreno je misliti u terminima uobiajene antiteze izmeu levice i desnice. Odgovarajui kontekst bi bila ideologija koju je Michael Lwy oznaio kao romantini antikapitalizam. Romantini antikapitalizam (da upotrebim Lwyjev termin, iako bi antiindustrijalizam moda bio precizniji) kao opta ideologija, prevazilazi opoziciju izmeu levice i desnice. 4 Kao to je to Miche Carrouges istakao: Kafka odbacuje perspektivu ljudi od zakona, tih obrazovnih i veoma eminentnih ljudi koji smatraju da razumeju svrhu zakona. On njih i zakon razmatra sa stanovita mase jadnih subjekata koji se potinjavaju bez razumevanja. Ali poto je on Kafka, on ovo obino, naivno neznanje uzdie do ugleda najvie ironije prelivene patnjom i humorom, misterijom i jasnoom. On demaskira itavo ljudsko nepoznavanje sudskog znanja i ljudsko poznavanje neznanja podjarmljenih.

PLAMEN

novi

51

prokultura

Harold Pinter: U m j e t n o s t , i s t i n a i p o l i t i k a

Harold Pinter (1930.), najvei je ivui engleski dramatiar, glumac, reiser i scenarist, dobitnik je Nobelove nagrade za knjievnost 2005. godine. Autor je preko 30 dramskih djela, od kojih valja izdvojiti Roendanski lag (1957.) i Pazikue (1963.). Jedan je od onih intelektualca koji su traili obustavljanje suenja Slobodanu Miloeviu, s obrazloenjem da Haki tribunal nije sud pravde, nego politiki sud, i da bi trebalo suditi Clintonu i Blairu, iako je jednom ipak izjavio da je Miloevi divlji i nemilosrdan. Inae, u Engleskoj postoji asopis The Pinter Review, koji se bavi iskljuivo istraivanjem njegovog djela, to samo govori o znaaju ovog neobinog umjetnika. Ovdje donosimo govor Harolda Pintera povodom dodjele Nobelove nagrade, govor u kojem, izmeu ostalog, bespotedno kritizira suvremeni ameriki imperijalizam.
odine 1958.napisao sam: ,,Nema sasvim jasne razlike izmeu onoga to je stvarno i onoga to je nestvarno, niti izmeu onoga to je istinito i onoga to je lano. Neto ne mora nuno biti ili istinito, ili lano; neto moe istovremeno biti i istinito i lano. Verujem da su ove tvrdnje i danas smislene i da i dalje vae za istraivanje stvarnosti kroz umetnost. To je, dakle, ono ega se drim kao pisac; kao graanin, meutim, ne mogu to da inim. Kao graanin moram da pitam: ta je istina? ta je la? Istina u drami nekako uvek izmie. Nikada je ne otkrijete sasvim, ali je traganje za njom prisilna radnja. Ono je to to vas pokree. To traganje je va zadatak. Najee se dogodi da se o istinu spotaknete negde usput, u tmini, sudarite se sa njom ili vam se ona ukae kao slika ili obris za koji mislite da uopte ne odgovara istini, pa esto zapravo i ne shvatite da ste je otkrili. Meutim, prava je istina da se u dramskoj umetnosti nikada ne moe otkriti neto to bi bila jedna jedina istina. Postoji mnogo istina. One osporavaju jedna drugu, uzmiu jedna pred drugom, odraavaju jedna drugu, ne obaziru se jedna na drugu, zaikavaju jedna drugu ili sklanjaju pogled jedna od druge. Ponekad osetite da ste dokuili istinu i na trenutak je drite u ruci, a ona vam brzo iscuri kroz prste i netragom nestane. esto su me pitali kako nastaju moje drame. Ne umem da odgovorim. Kao to nikada ne mogu da ukratko prepriam svoje drame, jedino mogu da kaem da je tako bilo. To je ono to kau. To je ono to se dogodilo. Veina drama ishodi iz neke replike, rei ili slike. Za reju

obino ubrzo sledi slika. Naveu ovde dva primera tih prvih rei koje su se sasvim iznenadno, onako niotkuda stvorile u mojoj glavi, da bi ih pratila slika, da bih ih pratio ja. To su drame Povratak i Stara vremena . Prva replika u Povratku glasi: ,,Gde su makaze? Prva re koju ete uti u Starim vremenima jeste: ,,Crnka. Ni u jednom ni u drugom sluaju nisam imao nikakvih dodatnih podataka. U prvom sluaju bilo je oigledno da je neko traio makaze i pokuavao da utvrdi gde su, raspitujui se kod nekoga u koga je sumnjao da ih je po svoj prilici ukrao. Ja sam, meutim, nekako slutio da je osobu kojoj se to lice obraa ba briga za makaze, kao to ju je, uostalom, ba briga i za onoga ko joj se obraa. ,,Crnka. To sam shvatio kao opis neije kose, kose neke ene, i kao odgovor na pitanje. I u jednom i u drugom sluaju oseao sam da moram dalje da tragam za tom stvari. Sve se odvijalo na vizuelnom planu, nijanse su se postepeno smenjivale i bledele, od senke ka svetlosti. Dramu uvek poinjem tako to licima dam imena A, B i C. U drami koja je postala Povratak video sam nekog mukarca kako ulazi u prostranu sobu i postavlja pitanje jednom mlaem mukarcu koji sedi na runoj sofi i ita novine za kladioniare. Na neki nain sam sumnjao da je A otac, a da je B njegov sin, ali nisam imao dokaza za to. To se, meutim, potvrdilo neto kasnije kada B (koji kasnije postaje Leni) kae obraajui se A (koji kasnije postaje Maks), ,,Tata, nee mi zameriti ako promenim temu? Hou neto da te pitam. Kako se zove ono jelo to si nam pre neki dan spremio za veeru? Kako ga ono ti zo-

ve? to ne nabavi neko pseto? Ti kuva ko za pse. asna re. Misli da kuva za opor pasa. Dakle, poto se B obraa A reju ,,tata, izgledalo mi je logino da pretpostavim kako su njih dvojica otac i sin. A oigledno je istovremeno bio i kuvar i to njegovo kuvanje nije bilo posebno cenjeno. Znai li to da u toj kui nema majke? Nisam znao. Ali, kako tada rekoh sebi, na poetku nikada ne znamo ta e se desiti na kraju. ,,Crnka. Veliki prozor. Veernje nebo. Mukarac, A (on kasnije postaje Bili) i ena, B (kasnije postaje Kejt) sede i ispijaju pie. ,,Debela ili mrava? pita mukarac. O kome oni to govore? A onda ugledam enu kako stoji kraj prozora. To je C (kasnije postaje Ana) osvetljena je drugaije, okrenuta im je leima, vidi se crna kosa. To je udan trenutak, taj trenutak kada stvarate lica koja do tada uopte nisu postojala. Ono to sledi je udljivo, neizvesno, ak i halucinantno, mada ponekad moe da bude i nezaustavljiva lavina. Piev poloaj je udan. U izvesnom smislu njegovi ga junaci ne vole. Opiru mu se, s njima nije lako iveti, nemogue ih je definisati. Sigurno je da im nita ne moete diktirati. Donekle moete s njima da igrate neku igru bez pravog svretka, ili igru make i mia, murke, orave bake. Na kraju ipak shvatite da ste suoeni sa ljudima od krvi i mesa, ljudima koji imaju svoju volju i oseajnost, sazdani su od delova koje ne moete da menjate i pretvarate ih u neto drugo, niti moete njima da manipuliete. Tako je jezik u umetnosti i dalje krajnje dvosmislena transakcija, ivi pesak, trambulina, zamrznuti bazen koji vama, piscu, u svakom trenutku moe da se izmakne. Ali, kao to rekoh, traganje za istinom nikada ne moe prestati. Ono

52

PLAMEN

novi

prokultura

Harold Pinter: U m j e t n o s t , i s t i n a i p o l i t i k a

se ne moe prekinuti, ne moe se odloiti. S njim se morate uhvatiti u kotac i to odmah, tu, na licu mesta.

Politiki jezik i jezik umjetnosti

Politiko pozorite postavlja potpuno drukiji niz problema. Pridikovanje se mora izbei po svaku cenu. Objektivnost je sutinski vana. Likovima se mora dozvoliti da udiu sopstveni vazduh. Pisac ne moe da ih osudi i ogranii ih na to da zadovoljavaju njegov ukus, stavove ili predrasude. Mora biti spreman da im pristupa iz mnotva razliitih uglova i iz svih moguih, pri tom niim neometanih perspektiva, moda da ih povremeno iznenadi, ali ipak da im prui slobodu da sami biraju ta e da rade. To ne funkcionie uvek. Politika satira se, naravno, ne dri nijednog od ovih pravila; u sutini, kod nje stvari stoje sasvim suprotno, i upravo joj je to svrha. Mislim da u drami Roendan dozvoljavam da se itav niz raznih moguih tokova radnje odvija u gustoj umi verovatnosti, pre no to se sve konano usredsredi na potinjavanje. Gortaki jezik ne zahteva tako irok dijapazon radnji. Ostaje grub, kratak i ruan. Ipak, vojnicima koji se u drami pojavljuju sve to jeste na neki nain zabavno. ovel ponekad zaboravi da muitelje lako obuzme dosada. Povremeno im treba malo smeha, ne bi li odrali bodrost duha. To su, razume se, potvrdili i dogaaji u Abu Graibu u Bagdadu. Gortaki jezik traje svega dvadeset minuta, ali bi mogao da traje sate i sate, u nedogled, uz ponavljanje jednog te istog obrasca, iz trena u tren, iz asa u as. S druge strane drama Prah prahu meni deluje kao da se zbiva negde pod vodom. ena koja se davi, njena ruka koja se probija kroz talase, onda nestaje sa vidika, pokuava da dohvati druge, ali nikog ne nalazi, ni iznad ni ispod vode, nalazi samo senke, odraze, neto to pluta; ena kao izgubljena silueta u pejzau koji se davi, ena koja ne moe da pobegne od kobi za koju je verovala da je samo drugima namenjena. Ali, kao to su oni umrli, i ona mora da umre. Politiki jezik, onakav kakvim govore politiari, uopte ne zalazi ni u jedno od ovih podruja, budui da veina politiara, na ta ukazuju svi raspoloivi dokazi, nije zainteresovana za istinu ve za vlast i odravanje te vlasti. Zarad odravanja te vlas-

ti, od sutinskog je znaaja da ljudi ostanu u neznanju, da ive ne saznavi istinu, ak ni istinu vlastitih ivota. Zato je ono to nas ovde okruuje zapravo ogroman i gust splet lai kojima se

hranimo. Kao to svako ovde zna, invazija Iraka opravdana je time to Sadam Husein poseduje krajnje opasno oruje za masovno unitenje, takvo da se neke njegove vrste mogu ispaliti za svega 45 minuta i prouzrokovati stravina razaranja. Bili smo uveravani da je to istina. To nije bila istina. Reeno nam je da Irak ima veze sa Al kaidom i da zajedniki snose odgovornost za zverstvo u Njujorku od 11.septembra 2001.godine. Uveravani smo da je to istina. To nije bila istina. Istina je neto potpuno drugaije. Istina se odnosi na to kako Sjedinjene Amerike Drave shvataju svoju ulogu u svetu i kako je po sopstvenom nahoenju ostvaruju. Meutim, pre no to se vratim u dananjicu, eleo bih da se pozabavim nedavnom prolou, odnosno amerikom spoljnjom politikom od kraja Drugog svetskog rata naovamo. Verujem da smo duni da taj period podvrgnemo makar i svedenoj analizi, to je, uostalom, jedino to nam vreme ovde dozvoljava.

Sluaj Nikaragve
Svi znaju ta se deavalo u Sovjetskom Savezu i irom Istone Evrope u posleratnom periodu: sistematska brutalnost, iroko rasprostranjena zverstva, nemilosrdno guenje nezavisne misli. Sve je to jasno dokumentovano i provereno. Ono to ja ovde, meutim, elim da kaem jeste da su ameriki zloini poinjeni u istom tom periodu bili samo povrno zabeleeni, da i ne govorimo da nisu bili dokumentovani, a kamoli priznati ili uopte pro-

glaeni zloinima. Uveren sam da se ovim moramo pozabaviti i da je ta istina znatno uticala na to gde se svet danas nalazi. Makar i da su, u izvesnoj meri, bili ogranieni postojanjem Sovjetskog Saveza, koraci koje su Sjedinjene Drave preduzimale irom sveta jasno su stavljali do znanja da one veruju kako imaju carte blanche da rade ta god im je volja. Direktna invazija jedne suverene zemlje zapravo nikad nije bila omiljeni metod Amerike. Ona se uglavnom radije odluivala za ono to je sama opisivala kao ,,sukob malog intenziteta. Kada se kae da je neto sukob malog intenziteta to znai da e hiljade ljudi izgubiti ivot, ali e umirati sporije nego to bi umirali ukoliko biste na njih odjednom bacili jednu bombu. To znai da time to inficirate srce jedne zemlje uspevate da izazovete zloudni rast elija pa moete da posmatrate kako gangrena buja. Kada je stanovnitvo potinjeno ili pretueno na smrt to se svodi na isto i kada se vai prijatelji, vojnici i predstavnici velikih korporacija udobno smeste u fotelje vlasti, onda stanete pred kamere i kaete da je demokratija pobedila. To je bilo opte mesto amerike spoljne politike u godinama o kojima govorim. Tragedija Nikaragve bila je jedan takav izuzetno reit primer. Odluio sam da upravo nju ovde navedem, kao snanu ilustraciju naina na koji je Amerika sagledavala, a i danas sagledava, svoju ulogu u svetu. Prisustvovao sam jednom sastanku u amerikoj ambasadi u Londonu krajem osamdesetih godina. Kongres SAD je upravo trebalo da odlue da li e dati novac kontraima u njihovoj borbi protiv drave Nikaragve. Bio sam lan delegacije koja je govorila u ime Nikaragvi, ali je najvaniji lan te delegacije bio otac Don Metkalf. Nae amerike sagovornike predvodio je Rajmond Sajc (u to doba bio je drugi ovek u ambasadi, da bi docnije i sam postao ambasador). Otac Metkalf je rekao: ,,Gospodine, parohija na ijem sam elu nalazi se na severu Nikaragve. Moji parohijani su podigli kolu, dispanzer, dom kulture. iveli smo mirno. Onda je pre nekoliko meseci jedna jedinica kontraa napala parohiju. Sve su unitili: kolu, dispanzer, dom kulture. Silovali su medicinske sestre i uiteljice, na najbrutalniji nain pobili lekare. Ponaali su se kao divljaci. Molim vas da zahtevate od amerike vlade da prestane da prua
53

PLAMEN

novi

prokultura
podrku toj uasnoj teroristikoj aktivnosti. Rejmond Sajc je uivao veliki ugled kao racionalan, odgovoran i vrlo rafiniran ovek. Veoma potovan u diplomatskim krugovima. Sasluao je, onda je na trenutak zastao, da bi potom progovorio s izvesnom notom patosa u glasu. ,,Oe, moram neto da vam kaem, rekao je. ,,U ratu uvek stradaju nevini ljudi. Zavladala je ledena tiina. Posmatrali smo ga zaprepaeno. Ni trepnuo nije. Zaista, uvek stradaju nevini ljudi. Na kraju je neko rekao: ,,Ali u ovom sluaju su nevini ljudi rtve stravinih zlodela koje podrava i finansira vaa vlada, kao jedna od mnogih. Ako Kongres odobri jo novca kontraima, dogaae se nova takva zverstva. Zar nije tako? Nije li onda vaa vlada kriva zbog toga to podrava ubistva i razaranja kojima su izloeni graani jedne suverene drave? Sajc se nije dao pokolebati. ,,Ne slaem se da ovako predoene injenice potkrepljuju vae tvrdnje, kazao je. Na izlasku iz ambasade jedan slubenik, Amerikanac, rekao mi je da uiva u mojim dramama. Nisam mu odgovorio. Moram da vas podsetim da je u to vreme predsednik Regan dao sledeu izjavu: ,,Kontrai su moralni pandan naim oevima osnivaima. Sjedinjene Drave su vie od 40 godina podravale brutalnu Somozinu diktaturu u Nikaragvi. Nikaragvanski narod predvoen sandinistima uspeo je da svrgne taj reim 1979.godine, u narodnoj revoluciji od koje je zastajao dah. Nisu sandinisti bili savreni. I oni su bili poprilino arogantni, a njihova politika filozofija sadrala je dosta protivrenih elemenata. Meutim, bili su inteligentni, racionalni i civilizovani. Hteli su da uspostave stabilno, pristojno, pluralistiko drutvo. Ukinuta je smrtna kazna. Digli su iz mrtvih stotine hiljada seljaka estoko pogoenih siromatvom. Preko sto hiljada porodica dobilo je tapije na zemljite. Izgraene su dve hiljade kola. U hvale vrednoj kampanji opismenjavanja nepismenost na selu svedena je na manje od jedne sedmine. Uveden je sistem besplatnog kolovanja i zdravstvene zatite. Za treinu je smanjena stopa smrtnosti novoroenadi. Deja paraliza je

Harold Pinter: U m j e t n o s t , i s t i n a i p o l i t i k a

iskorenjena. Sjedinjene Drave su sva ta ostvarenja osudile kao marksistiko-lenjinistiku subverziju. Po miljenju amerike vlade time je bio uveden opasan presedan. Ako se Nikaragvi dozvoli da uspostavi elementarne norme socijalne i ekonomske pravde, ako joj se dozvoli da povisi standard

zdravstvene zatite i obrazovanja i da izgradi socijalno jedinstvo i nacionalno samopotovanje, onda e i susedne zemlje poeti da ponavljaju ista pitanja i da preduzimaju iste korake. U to vreme je, razume se, postojao estok otpor statusu kvo u Salvadoru. Ranije sam pomenuo ,,gusti splet lai koji nas okruuje. Predsednik Regan je Nikaragvu obino opisivao kao ,,totalitarni kazamat. Tu ocenu su preuzimali manje-vie svi mediji, a sasvim sigurno ju je preuzimala i britanska vlada, smatrajui je preciznom i objektivnom. U sutini, meutim, nema nikakvih dokaza koji bi potkrepili tvrdnje o eskadronima smrti pod sandinistikom vlau. Nema dokaza muenja. Nije bilo dokaza sistematske ili zvanine vojne surovosti. U to vreme u Nikaragvi nije ubijen nijedan svetenik. Zapravo, u vladi su bila trojica svetenika, dvojica jezuita i jedan misionar. Totalitarni kazamati su postojali u neposrednom susedstvu, u Salvadoru i Gvatemali. Sjedinjene Drave su 1954.godine oborile demokratski izabranu vladu u Gvatemali i procenjuje se da je preko 200. 000 ljudi palo kao rtva nekoliko vojnih diktatura koje su se smenjivale jedna za drugom. estorica najuglednijih svetskih jezuita surovo su ubijena na Centralnoamerikom univerzitetu u Salvadoru 1989.godine; pobio ih je jedan bataljon puka iz Alkatla koji se prethodno obuavao u Fort Beningu, u Dordiji. Ovaj nepojamno hrabri nadbiskup Romero ubijen je dok je sluio misu.

Procenjuje se da je ivot izgubilo 75. 000 ljudi. Zato su ti ljudi ubijeni? Ubijeni su zato to su verovali da je bolji ivot mogu i da ga treba ostvariti. To uverenje ih je smesta kvalifikovalo kao komuniste. Umrli su zato to su se usudili da dovedu u pitanje status kvo, sve ono siromatvo, bolesti, poniavanja i tlaenja koji su ih od roenja pratili u stopu. Na kraju su Sjedinjene Drave oborile sandinistiku vladu. Trebalo im je nekoliko godina jer je otpor bio znatan, ali su neprestani ekonomski progoni i 30. 000 mrtvih konano pokolebali duh nikaragvanskog naroda. Ljudi su bili iscrpljeni i siromatvo ih je iznova pogodilo. U zemlju su se vratila kazina. Nestala je besplatna zdravstvena zatita i besplatno obrazovanje.Vratio se krupni biznis, eljan osvete. Pobedila je ,,demokratija. Samo, nikako se ne moe rei da je ovo ,,politika bila ograniena iskljuivo na Centralnu Ameriku. Sprovoena je irom sveta. Beskonano. A kao da se to nikada nije dogaalo.

SAD najvea putujua predstava

Sjedinjene Amerike Drave su podravale, a u mnogim sluajevima i ustoliile svaku desniarsku vojnu diktaturu u svetu od zavretka Drugog svetskog rata. Mislim na Indoneziju, Grku, Urugvaj, Brazil, Paragvaj, Haiti, Tursku, Filipine, Gvatemalu, Salvador i, razume se, ile. Uas koji su Sjedinjene Drave donele ileu 1973. godine nee nikada moi da se odagna, niti da se oprosti. U svim tim zemljama dogodile su se stotine hiljada ubistava. Da li su se ta ubistva dogodila? I da li se u svakom pojedinanom sluaju mogu pripisati amerikoj spoljnoj politici? Odgovor glasi da, ona se jesu dogodila i da, treba ih pripisati amerikoj spoljnoj politici? Ali teko da ete znati za to. To se nikada nije dogodilo. Nita se nikada nije dogodilo. ak i kada se dogaalo nije se dogodilo. Nije bilo bitno. Nije bilo od znaaja ni za koga. Zloini Sjedinjenih Drava bili su sistematini, neprestani, nemilosrdni, uasni, ali je vrlo mali broj ljudi stvarno govorio

54

PLAMEN

novi

prokultura
o njima. Americi morate odati jedno priznanje. Sprovela je kliniku manipulaciju moi irom sveta predstavljajui se kao sila koja donosi opte dobro. To je briljantno, ak i domiljato, izuzetno uspeno hipnotisanje. Tvrdim vam da su Sjedinjene Drave, bez ikakve sumnje, najvea putujua pozorina predstava na svetu. Jesu moda brutalne, ne haju ni za koga, nemilosrdne su i prema svima se odnose s prezirom, ali su istovremeno i veoma pametne. One su kao trgovaki putnik koji se sam probija na tritu, a najbolju mu prou ima roba koja se zove ljubav prema sebi samome. To pobeuje. Oslunite samo kako svi ameriki predsednici na televiziji izgovaraju rei ,,ameriki narod kao u reenici: ,,Ja kaem amerikom narodu da je vreme da se pomolimo i da odbranimo prava amerikog naroda i traim od amerikog naroda da poveri svom predsedniku akciju koju on upravo namerava da preduzme u ime amerikog naroda. To je blistava strateka igra. Jezik se tu zapravo koristi da bi se misao drala na odstojanju. Rei ,,ameriki narod pruaju mekani jastuk koji garantuje uukanost. Uopte nema potrebe da mislite. Samo se zavalite na jastuk. On, dodue, moda gui vau inteligenciju i sposobnost kritikog miljenja, ali je zato veoma udoban. To, razume se, ne vai za 40 miliona ljudi koji ive ispod granice siromatva, ni za dva miliona mukaraca i ena zatoenih u onom ogromnom zatvorskom gulagu koji se protee kroz cele Sjedinjene Drave. Sjedinjene Drave vie ne optereuju sukobima malog intenziteta. Ne vide vie nikakvu svrhu da se uzdravaju ili da prikrivaju svoje ponaanje. Sada otvoreno stavljaju karte na sto bez ikakvog straha i snebivanja. Prosto reeno, ni najmanje ne haju za Ujedinjene nacije, meunarodno pravo ili kritiko miljenje koje ionako smatraju nemonim i beznaajnim. A imaju i svoje umiljato jagnjece koje bleji dok ga vuku za sobom na povocu, bednu i krotku Veliku Britaniju. ta se dogodilo sa naim moralnim oseanjem? Da li smo ga ikada uopte imali? ta te dve rei uopte znae? Da li one moda imaju neke veze sa jednim izrazom koji se danas veoma retko koristi a glasi savest? Savest koja se ne odnosi iskljuivo na ono to sami inimo, ve podrazumeva i zajedniku odgovornost za dela drugih? Je li sve to mrtvo? Pogledajmo Gvantanamo. Stotine ljudi zatoene su bez optunice ve vie od tri godine, nemaju pravnog zastupnika, njihova se procesna prava ne potuju, tehniki su zauvek pritvoreni. A ta potpuno nezakonita struktura opstaje uprkos tome to se njome kre enevske konvencije. Ono to se naziva ,,meunarodnom zajednicom ne samo da to tolerie, ve jedva da i razmilja o tome. Poinilac tog sramnog zloina jeste zemlja koja sebe proglaava ,,voom slobodnog sveta. Razmiljamo li mi o zatoenicima u Gvantanamu? ta mediji kau o njima? ta mediji kau o njima? Povremeno se tu i tamo poneto pojavi obino notica na estoj strani. Poslali su ih u niiju zemlju iz koje se zaista moda nikada nee vratiti. U ovom trenutku mnogi meu njima trajkuju glau, a onda ih silom hrane; ima meu njima i stanovnika Velike Britanije. Nema nikakve milosti kod tog prisilnog hranjenja. Nema sedativa ni anestetika. Samo vam kroz nos gurnu sondu u grlo. Povraate krv. To je muenje. A ta je britanski ministar spoljnih poslova rekao o tome? Nita. ta je britanski premijer rekao o tome? Nita. Zato nita? Zato to su Sjedinjene Drave kazale: kritikovanje naeg ponaanja u Gvantanamu predstavlja neprijateljski in. Ili ste s nama, ili ste protiv nas. Otud je Bler zanemeo. Invazija Iraka je bila akt razbojnitva, akt otvorenog dravnog terorizma i potpunog prezira prema pojmu meunarodnog prava. Ta invazija je bila proizvoljna vojna akcija inspirisana itavim nizom lai koje su se nadovezivale jedna na drugu i udovinom manipulacijom medija, pa samim tim i javnosti; akt sproveden u nameri da se konsoliduje amerika vojna i ekonomska kontrola Bliskog istoka, pri tom maskiran kao oslobaanje to je posluilo kao poslednje pribeite poto sva ostala opravdanja ni sebe nisu mogla da opravdaju. Bila je to estoka demonstracija vojne sile koja je prouzrokovala smrt i sakaenje hiljada nevinih ljudi. Mi smo irakom narodu doneli muenje, kasetne bombe, osiromaeni uranijum, bezbrojna nasumina ubistva, jad, ponienje i smrt, a onda smo to nazvali ,,donoenjem slobode i demokratije na Bliski istok Koliko ljudi treba da ubijete pre no to ispunite uslove da vas opiu kao masovnog ubicu i ratnog zloinca? Sto hiljada? Meni se ini da je to vie nego dovoljno. Zato bi bilo pravino da

Harold Pinter: U m j e t n o s t , i s t i n a i p o l i t i k a

Bu i Bler budu izvedeni pred Meunarodni krivini sud. Samo, Bu se dobro dosetio. On nije ratifikovao Meunarodni krivini sud. Zato je i upozorio da e poslati marince bude li se na optuenikoj klupi u tom sudu naao ijedan ameriki vojnik ili politiar, kad ve o politiarima priamo. Ali Toni Bler jeste ratifikovao Sud pa stoga podlee krivinom gonjenju. Moemo da damo njegovu adresu Sudu ako je zainteresovan. Adresa glasi: London, Dauning strit broj 10. Oni se ne bave brojanjem leava U ovom kontekstu smrt je irelevantna. I Bu i Bler guraju smrt duboko u drugi plan. Amerike bombe i projektili pobili su najmanje sto hiljada Iraana pre no to je pobuna poela. Ti ljudi nisu vani. Njihove smrti ne postoje. To je prazno, izbrisano. ak nije ni zabeleeno da su mrtvi. ,,Ne bavimo se brojanjem leeva, rekao je ameriki general Tomi Frenks. Na samom poetku invazije na prvim stranicama britanskih listova objavljena je fotografija na kojoj Toni Bler ljubi u obraz nekog malog Iraanina. ,,Zahvalno dete pisalo je ispod slike. Posle nekoliko dana pojavile su se nova slika i pria, na unutranjim stranama, o jednom drugom etvorogodinjem deaku, bez ruku. Porodicu mu je razneo projektil. Samo je on preiveo. ,,Kad e mi se vratiti ruke? pitao je deak. Od te prie se odustalo. E pa, Toni Bler nije drao u rukama tog deaka, kao to nije drao u rukama telo nijednog drugog obogaljenog deteta, niti ijedan krvavi le. Krv je prljava. Prlja vam koulju i kravatu, i to ba dok drite iskren govor pred televizijskim kamerama. Dve hiljade mrtvih Amerikanaca predstavljaju neugodnost. Po mraku ih transportuju do grobova. Sahrane su nenametljive, daleko od oiju sveta, na sigurnom. Osakaeni trunu u svojim posteljama, neki e tu ostati do kraja ivota. Trunu i mrtvi i osakaeni, samo u razliitim vrstama grobova. Naveu odlomak iz pesme Pabla Nerude ,,Tumaim neke stvari: I jednog jutra sve je to gorjelo, i jednog jutra lomae provaljivahu iz zemlje gutajui iva bia, i otada oganj, barut otada, i otada krv. Razbojnici s avionima i crnim Mavrima, razbojnici s prstenjem i kneginjama, razbojnici sa crnim fratrima
55

PLAMEN

novi

prokultura

Harold Pinter: U m j e t n o s t , i s t i n a i p o l i t i k a

i njihovim blagoslovom, stizahu zrakom da ubijaju djecu, i ulicama je tekla krv djece, tekla je jednostavno kao deja krv. akali koje bi i akal prezreo, kamenje koje bi i suha eljug a ispljunula kad bi ga zagrizla, riovke koje bi i same riovke omrznule. Pred vama sam vidio krv panjolske kako se propinje da bi vas potopila u jednom jedinom valu gordosti i noeva! Generali, izdajnici: pogledajte moju mrtvu kuu, pogledajte poruenu panjolsku: ali iz svake kue izlazi gorua kovina umjesto cvijea, ali iz svake rupe u panjolskoj izlazi panjolska, ali iz svakog mrtvog djeteta izlazipuka s oima, ali iz svakog zloina izlaze meci koji e tad pronai skrovite vaeg srca. Pitaete: zato nam njegova poezija ne govori o snu i liu, ili o velikim vulkanima njegove domovine? Doite da vidite krv po ulicama, doite da vidite krv po ulicama, doite da vidite krv po ulicama!Da budem sasvim jasan: time to ovde citiram Nerudinu pesmu nikako ne poredim republikansku paniju sa Irakom Sadama Huseina. Citiram Nerudu jer nigde u savremenoj poeziji nisam proitao tako snaan i proivljen opis bombardovanja civila. Ve ranije rekoh da su Sjedinjene Drave sada potpuno iskrene kada otvaraju karte. Tano tako stoje stvari. Njihova zvanino proklamovana politika sada se definie kao ,,dominacija du celog spektra. Ovo nije moj, ve njihov izraz. ,,Dominacija du celog spektra znai kontrolu kako nad kopnom, morem, vazduhom i kosmosom, tako i nad svim postojeim resursima. Sjedinjene Drave sada imaju 702 vojna objekta u 132 zemlje irom sveta, uz, razume se, ovaj asni izuzetak koji predstavlja vedska. Ne znamo ba tano kako su stigli dotle, ali je izvesno da su stigle. Sjedinjene Drave poseduju 8. 000 aktivnih i operativnih nuklearnih bojevih glava. Od toga je 2. 000 bojevih glava u punoj pripravnosti, mogu se lansirati uz upo-

zorenje na 15 minuta. Sjedinjene Drave razvijaju nove nuklearne sisteme, poznate pod imenom ,,razbijai bunkera. Britanci, vazda kooperativni, nameravaju da zamene svoje nuklearne projektile tipa trajdent. Pitam se samo koga dre na nianu? Osamu bin Ladena? Vas? Mene? Nekog naeg komiju? Kinu? Pariz? Ko e ga znati? Ono to znamo jeste da to infantilno ludilo posedovanje nuklearnog oruja i pretnja njime lei u samoj sri aktuelne amerike politike filozofije. Moramo se prisetiti da su Sjedinjene Drave neprestano u vojnoj pripravnosti i da ne pokazuju ni najmanji znak da tu neto menjaju. Hiljade, ako ne i milioni ljudi u samim Sjedinjenim Dravama vidno su postieni i ogoreni ponaanjem svoje vlade, samo, kako zasad stoje stvari, nisu monolitna politika snaga. Ipak nema izgleda da se raspre ta zebnja, neizvesnost i strah koji, kako vidimo, svakodnevno rastu u Sjedinjenim Dravama. Znam da predsednik Bu ima mnogo izuzetno strunih pisaca govora, ali bih i ja eleo da se prijavim za taj posao. Dobrovoljno. Predlaem sledei kratak govor kojim moe preko televizije da se obrati naciji. Ve ga vidim onako ozbiljnog, kose briljivo zaeljane, usana koje se katkad iskrive u osmeh, neobino privlanog, iskrenog, pobedonosnog, mukarca koji je najoputeniji kad je u drutvu drugih mukaraca. ,,Bog je dobar. Bog je veliki. Bog je dobar. Moj Bog je dobar. Bin Ladenov Bog je zao. Njegov Bog je zao. Sadamov Bog je zao. Njegov Bog je zao. Sadamov Bog je bio zao, jedino to ga on nije ni imao. On je bio varvarin. Mi nismo varvari. Mi ne odsecamo glave ljudima. Mi verujemo u slobodu. I Bog veruje. Ja nisam varvarin. Ja sam demokratski izabrani voa jedne slobodoljubive demokratije. Mi smo saoseajno drutvo. Mi sa saoseanjem dajemo elektrookove i sa saoseanjem ubrizgavamo smrtonosne injekcije. Mi smo velika nacija. Ja nisam diktator. On jeste. Ja nisam varvarin. On jeste. I on jeste. Svi su oni varvari. Ja imam moralni autoritet. I nemojte to da zaboravite. Pisac je celog ivota ranjiv, gotovo ogoljen. Nema potrebe da kukamo zbog toga. Pisac je sam tako izabrao i okovao sebe tim izborom. Tano je meutim i kada kau da ste izloeni svim vetrovima, a neki od tih vetrova

su zaista ledeni. Potpuno ste sami, sebi preputeni, na vetrometini, u praznom prostoru. Nema utoita i nema zatite ukoliko ne laete a u tom sluaju ste, razume se, ve izgradili sopstvenu zatitu i zapravo bi se moglo rei da postajete politiar. Veeras sam esto pominjao smrt. Sada u citirati svoju pesmu ,,Smrt. Gde je naen mrtvac? Ko je naao mrtvaca? Da li je mrtvac bio mrtav kada je naen? Kako je naen mrtvac? Ko je bio taj mrtvac? Ko bijae otac ili erka, ili brat Ili ujak, ili sestra, ili majka, ili sin Ovog ostavljenog mrtvaca? Da li je bio mrtav kada je ostavljen? Da li je mrtvac ostavljen? Ko ga je ostavio? Da li je mrtvac bio go ili obuen za putovanje? Zato ste odluili da mrtvaca proglasite mrtvim? Da li ste proglasili mrtvaca mrtvim? Koliko dobro ste poznavali mrtvaca? Kako ste znali da je mrtvac mrtav? Da li ste oprali mrtvaca Da li ste mu oba oka zaklopili Da li ste sahranili mrtvaca Da li ste ga ostavili samog Da li ste poljubili mrtvaca Kada pogledamo u ogledalo pomislimo da je slika koju vidimo tana. Ali, pomerimo li se i za milimetar, slika se menja. Zapravo gledamo u beskrajni niz odraza. Ponekad, meutim, pisac mora da razbije ogledalo jer s onu stranu ogledala istina zuri u nas. Verujem da uprkos ogromnim razlikama koje meu nama postoje, svi mi, kao graani, treba da imamo vrstu intelektualnu reenost da utvrdimo stvarnu istinu o svojim ivotima i o drutvima u kojima ivimo; to je najvaniji zadatak svih nas. U stvari, to nam je obaveza. Ako takva reenost ne bude otelotvorena u naoj politikoj viziji, nema nade da emo vaspostaviti neto to smo gotovo izgubili dostojanstvo oveka. Prevela Ljiljana Nedeljkovi
U tekstu su korieni prevodi Renate Ulmanski ( Povratak ) i Nade urijeProdanovi ( Stara vremena ), iz zbornika Harold Pinter, Pet drama, Nolit, Beograd, 1982, kao i prepev Nikole Milievia, iz knjige Pablo Neruda, Pjesme , Mladost, Zagreb, 1975.

56

PLAMEN

novi

knjiki moljac

J e a n

Im p e r i j s r a ma
Bijeda je pakao Charles Dickens ke ivi 40 posto svjetskog stanovnitva kae Ziegler. Stidljive Ujedinjene Nacije ta mjesta nazivaju nezdravim boravitima. To su mjesta u kojima se takori bore s majkama za ono malo hrane to tamo postoji. Izgladnjela bia koja lutaju po metropolama juga Azije i crne Afrike izmuena su osim glau osjeajem sramote. U Junoj Americi djeci koja plau zbog gladi majke kuhaju vodu u koju su stavile nekoliko kamenja u nadi da e gladna djeca zaspati prije no to se taj obrok skuha. Moete li zamisliti stid majke koja ne uspijeva ishraniti vlastitu djecu, koju mui glad? Od Manile do Karachija, od Nouakchotta do Sao Paola po svim megalopolisima june polutke svijeta stotine hiljada djece bez porodice i bez stalnog boravita luta ulicama nastojei da preive kako mogu, kradui hranu sa tezgi trgovaca ili postajui lopovi za korumpiranu policiju. Neki od njih su kuriri mafije, koja se bavi preprodajom droga. ivot te djece ne vrijedi ni prebijene pare. Postoje udruenja trgovaca koja plaaju korumpirane policajce da ih ubijaju. Ima i policajaca sadista, koji ih mue iz iste zabave. Postoji i mrea kriminalaca koji prisiljavaju djevojice da se prostituirajuHelio Bacudo postao je nacionalni heroj u Brazilu. Javni tuilac u Rio de Janeiro, uspio je da na procesu nazvanom masakrom u Candelariji budu osueni policajci koji su u sreditu grada mitraljeskim rafalima ubili trinaestero djece, koje je spavalo u predvorju katedrale.etiri rtve bile su mlae od est godina, a pet su bile djevojice.Kako bi do procesa moglo doi Helio Bacuda morao je poslati jedinog preivjelog djeaka, krunskog svjedoka, u Evropu, kako bi iv doekao suenje. Kad ga je slijedei put sreo Bacudo je kazao Ziegleru: Prole je godine ubijeno vie od etiri hiljade djece iz brazilskih bidonvilla. Najee su ih ubijali policajci. To je izvjetaj sudaca za maloljetnike.U stvari broj ubijene djece je u najmanju ruku dvostruk. Ziegler nastavlja: Ekonomska zaostalost djeluje na ljude kao zatvor. Zarobljava ih egzistencijom lienom nade. Zatvor je permanentan, bijeg gotovo nemogu.Veoma
57

Z i e g l e r :

Jasna Tkalec ean Ziegler, specijalni opunomoenik Ujedinjenih Nacija za hranu i profesor Sveuilita u Genevi i na parikoj Sorboni (lan Savjeta Novog Plamena), jedan je od neumornih boraca za svijet bez permanentne gladi, bez smrti od neishranjenosti i banalnih infekcijai, bez neprestane patnje i bez nepravdi, koje u nezamislivim razmjerima stvara novi svjetski poredak i neutaiva e za profitom multinacionalnih kompanija. One svijet bacaju u novi srednji vijek. Posljedice besramnog bogaenja multinacionalnih kompanija i njihovih elnih ljudi, koje Ziegler naziva kozmokratima katastrofalne su za ogromnu veinu ovjeanstva: one izazivaju ogromne pomore prije svega djece, ali i odraslih, na jugu planete te nezaposlenost, prekarnost, marginalizaciju, radnu nesigurnost i stalno opadanje kupovne moi na sjeveru planete. Kako se to dogaa Ziegler objanjava detaljno, s masom javnosti preutkivanih, ali u sutini groznih podataka, u svojoj poslednjoj knjizi Imperij srama(prevedene i na hrvatski, u izdanju izdavake kue Izvori d. d., 2007.) Usporeujui dananje stanje sa zahtjevima Deklaracije o pravima ovjeka i graanina te postulatima Francuske buroaske revolucije (sloboda, jednakost, bratstvo), na ije se protagoniste stalno vraa, Ziegler dolazi do poraznih zakljuaka koje je nemogue opovri, jer su potkrepljeni podacima, kojima on suvereno barata. Njemu je kao strunjaku Ujedinjenih naroda svijet otvoren i toliko poznat koliko i vlastito prebivalite i domovina, jedna od najbogatijih zemalja Evrope i svijeta, sjedite mnogih banaka i multinacionalnih kompanija: Geneva i vicarska. No pustimo da govori sam Ziegler: Smjetena u srcu etvrti Saint-Germain kafana Procope bila je najee mjesto susretanja mladih revolucionara 1789. Stigavi u Pariz poslije uzbudljivog i opasnog putovanja iz Amerike na brodu Reprisal ve sedamdesetogodinji slavni naunik i jo slavniji pisac sa Thomasom Jeffersonom Deklaracije o pravima ovjeka i graanina Benjamin Franklin odlazio je esto na ve-

Jean Ziegler

eru na to mjesto u pratnji gospoe Brillon. Jedne mu je veeri priao dvadesetogodinji advokat, Georges Danton i odluno ga apostrofirao: Svijet se sastoji od nepravde i bijede. Gdje su sankcije? Kako bi bila uvaavana vaa Deklaracija kad ne raspolae ni sa pravosudnom ni sa vojnom moi. Pogreno, odgovorio je Franklin, iza te Deklaracije stoji ogromna mo, vjena mo, mo sramote. Naalost mo sramote danas pogaa ne one, koji izazivaju smrt, bijedu i patnju, jer oni to ine zbog profita, pardon, zbog trita, pa su im srce i savijest na mjetu, a stide se oni, koji umiru od gladi, koji eprkaju po smetlitima, koji za (neistom) vodom dnevno prelaze kilometre, koji pate od malarije, tuberkuloze i side te koji poinju raditi jo kao nejaka djeca. Njihova je perspektiva da doive zrelu dob minimalna. Istovremeno broj milionera u njihovim se zemljama vrtoglavo poveava Prema rjeniku sramota znai infamiju, nesnost. Gladni iz baira Pela Porco u Salvadoru de Bahia jako dobro poznaju taj osjeaj. Moram prevazii sramotu kako bih kopao po smetliti. Ukoliko ne uspije pobijediti vlastiti stid izgladnjeli umire. U koli brazilska se djeca rue na pod od gladi, dok radnici na gradilitima padaju u nesvijest zbog pomanjkanja hrane. U bidonvillima Azije, Afrike i Latinske Ameri-

PLAMEN

novi

knjiki moljac
su rijetki oni, koji uspiju prepiliti reetke. Za te osobe zbilja drutva u kojem su proizvodne snage nerazvijene i koje podnosi bez ikakve mogunosti odbrane odluke kozmokrata karakteristini su neki podaci, koji osvjetljavaju cijelu situaciju. Ne postojanje kola (dakle drutvene mobilnosti), kao ni bolnica ni lijenike njege (odsustvo zdravlja), redovne prehrane i plaenog posla te radne sigurnosti i line autonomije ine ivot tih ljudi permanentnim zatvorom. A u tom stanju nalazi se gotovo polovina stanovnitva zemljine kugle. vo 8 miliona svjetskih milionera raspolae bogatstvom od 30.000 milijardi dolara. Istovremeno djeca Angole opeena napalmom koji je svuda pobacan u dugogodinjem ratu i koji se ne razgrauje umiru u stranim mukama od opekotina bez potrebne njege, jer je njihova zemlja toliko siromana da ne moe kupiti lijekove za opekotine niti platiti kirurke intervencije, koje bi pomogle toj djeci. U bolnicama Angole nema paracetamola ni morfija. Tako je u poslednje tri godine u tim bolnicama umrlo pola miliona djece u tekim bolovima... U svim zemljama svijeta transkontinentalne farmaceutske firme prilagouju cijene kupovnoj moi trita. Taj sluaj ne vrijedi za Afriku, jer je tamo trite jako sueno, budui da najvei dio stanovnitva ne raspolae nikakvim sredstvima. Farmaceutski trustovi u Africi prilagodili su cijene bogatoj manjini: prodaju malo, ali zarauju dobro. Dok kozmokrati ostvaruju prihod na ljudskoj patnji i dok se sve vie i sve bre bogate multinacionalne kompanije, svijet u kojem se na sve strane govori o neizmjernom tehnikom i ekonomskom progresu, ustvari izgleda ovako: u 122 zemlje nerazvijenog svijeta ivi 85 % stanovnitva globusa, ali te zemlje ne sudjeluju u svjetskoj trgovini ni sa 25% trgovinske razmjene. One naprosto nemaju to prodati ili ime kupiti. I kad neto imaju, kao na primjer kavu, moraju je prodavati po najnioj cijeni, koju im je nametnulo svjetsko trite. I dok svi uivamo u tom napitku koji podie snagu, proizvoai kave dovedeni su stalnim snienjem cijena do samog ruba siromatva i propasti od gladi. Milijarda i osam stotina miliona ljudi danas na svijetu ivi u stanju krajnje bijede, sa manje od jednog dolara dnevno, dok 1% stanovnitva globusa zarauje koliko i 57% najsiromanijih stanovnika zemlje! Dakle svega 1% bogatih posjeduje vie novca nego gotovo 60% bijednika, koji danas ive na zemaljskoj kugli! Zar to nije imperij srama? Posljedice toga su 850 miliona odraslih osoba, koje su analfabeti i 350 miliona djece u kolskoj dobi, koja ne mogu pohaati kolu. Godine 2004. umrlo je dvanaest miliona osoba na jugu globusa od bolesti poput malarije, tuberkuloze i dizenterije. Za njih nije bilo lijekova. Njihove zemlje nisu u stanju da ih lijee, jer su pored siromatva strano zaduene i neprekidno plaaju visoke kamate bogatima. Kad su UN organizirale praenje zaduenosti nerazvijenih zemalja njihov je dug iznosio 54 milijarde dolara. Radilo se o 120 najnerazvijenih zemalja svijeta od ukupno 192 zemlje lanice UN. Danas, nakon otprilike dvije decenije, taj dug iznosi 2 000 milijardi! ivimo u civilizaciji ije je geslo Deklaracija o pravima ovjeka i graanina, koju je Francuska revolucija pretoila u parolu Sloboda, jednakost, bratstvo. Danas te rijei u svijetlu podataka, kojima raspolau UN, izgledaju kao neumjesno ruganjeKau da je Robespierre poslao na giljotinu predstavnike bijesnih, Jacquesa Rouxa, i Gracchusa Babeufa, kad su u Francuskoj revoluciji odluno postavili pitanje privatnog vlasnitva i ustvrdili, da dokle god ono postoji, nee biti ni jednakosti ni slobode... Robespierre je ustao u obranu neprikosnovenosti privatne svojine. Gladni Pariza i Francuske bili su uz bijesne. Ali revolucionari ne ive dugo. Njima su blii giljotina, stratita i lomae od dugovjenosti i neugodne starosti. Svi protagonisti i tvorci Francuske revolucije i njenih velikih ideja zavrili su na giljotini. Ta sudbina nije zaobila ni Robespierra ni njegovog dvadesetosmogodinjeg nerazdvojnog prijatelja Saint Justa. Kad su ga osudili na smrt Saint Just je kazao: Lako je unititi moje tjelo, ono je prah. No moje ideje su besmrtne - njih nikada neete moi unititi. Ali se ni Saint Just nije usprotivio Robespierrovom miljenju o svojini. Na svjetsku se pozornicu uspinjala nova, graanska klasa i ona je teila da zadri svoje, po njenom shvaanju, trudom stvorene teevine. Kad je Robespierre u Konventu rekao Jednakost u bogatstvu je himera ozakonio je privatno vlasnitvo i uinio ga nedodirljivim. pekulanti u Francuskoj revoluciji, koji su profitirali u neredima i pili krv narodu, uzdahnuli su s olakanjem. Oni su predstavljali novu klasu u usponu. Robespierrove su rijei znaile: Vae bogatstvo neemo dirati. Tako je Francuska revolucija ozakonila privatno vlasnitvo. Da je samo Robespierre mogao zamisliti koliko e se to bogatstvo uveati za samo 200 godina! Eric Boucher je hladno konstatirao: Mutinacionalne kompanije sjede na hrpama novca s kojim ne znaju to initi. Istovremeno dvije milijarde ljudi gotovo da umire od gladi i neprestano ivi u krajnjem siromatvu. Da je je to samo mogao naslutiti nepodmitljivi Robespierre! Siromatvo parikih etvrti bjednika i francuskog sela u usporedbi sa ogromnim siromatvom koje danas kao rak izjeda ovjeanstvo globusa upravo je dirljivo zbog svog minimalizma Da li i bogati plau za djecom koja pate od gladi u Aziji ili zbog djece koja se prostituiraju na svim kontinentima da bi preivjela? Da li im teku suze kad uju kolikom broju djece prijeti sljepilo i motorike smetnje zbog pomanjkanja neophodnih

I bogati plau
I gazde osjeaju stid. Oni dobro poznaju posljedice svoga ponaanja: unitavanje porodica, muenitvo potplaenog rada, oaj populacija koje ne donose profit, nisu za bogate nikakva tajna. Ali, ukoliko bi postupali drugaije ili bi na ruku konkurenciji, a to ne dozvoljava trite na koje moraju neprestano misliti: i danju i nou. Stoga se ponaaju tako kao da ih se ogromna i stalno rastua bijeda uope ne tie. Prema Immanuelu Kantu, tvrdi Ziegler, osjeaj sramote povezan je s pobunom protiv ponaanja ili stanja koje degradira ovjeka i krnji osjeaj asti to je ovjek. Horizont Imperije srama takva je obeaenost nametnuo svakom lanu ljudske zajednice u odnosu na patnju svojih blinjih. Francuska je revolucija ukinula feudalni sistem. Danas prisustvujemo ponovnoj feudalizaciji svijeta od strane kozmokrata. Pet stotina kapitalistikih privatnih transkontinentalnih firmi najmonijih na svijetu na polju industrije, trgovine, usluga i banaka ostvarivalo je 2004. godine 52% nacionalnog bruto dohotka cijelog svijeta. Jednostavno reeno one su stvorile vie od polovine bogatstva proizvedene tokom jedne godine na cijelim svijetu. Jo vie zastrauje podatak to su te firme, kako bi stvorile to bogatstvo, zapoljavale svega 2% radnog stanovnitva svijeta. A kako se ogleda takvo stanje stvari na populaciju bogatih? Godine 2003. broj milionera u dolarima, bez razlike na zemlju, iznosio je 7,7 miliona ljudi. Prema prethodnoj godini to je broj koji je porastao za 8%, odnosno u jednoj se godini pojavilo pola miliona novih milionera. Najvei se porast bogatih biljei u Sjevernoj Americi i u Evropi, ali ne zaostaju mnogo ni zemlje kao to su Indija i Kina. I Afrika ima sto hiljada milionera, koji svoj novac ne investiraju u tu zemlju, gdje praktiki ne postoji trite te se novac ne oplouje, nego u Evropu, gdje novac uplaen na burzama raa jo vie novca. Broj osoba koje se ubrajaju u goto58

PLAMEN

novi

knjiki moljac
(A i D) vitamina i minerala u ishrani ili zbog maliana koje upucava policija u Brazilu ili koji umiru u patnjama u Africi? U imperiju srama bogati su izgubili stid. Njega je zamijenilo trite. nja to ih proizvode najvee ratne sile i organizacije. Prije unitenja nesretnih litvanskih i poljskih sela i njihovih stanovnika kau da su se Teutonski vitezovi dugo molili Boga. Jer oni su bili borci za jedinog istinskog Boga. Bog drugih bio je nedostojni idol. Danas piu kako je otprilike iste rijei izgovorio u Iraku jedan od najpoznatijih Bushevih generala. Oni se tamo bore za jedinog pravog i istinskog Boga, dok su pobunjenici protiv amerike invazije u Iraku borci lanog boanstva - Muhameda. Zaboravili su na rijei onog velikog katolikog sveca koji je kazao: Nebo je dovoljno veliko za sve. I zaista na nebu mora biti mnogo mjesta kako bi primilo sve nevine rtve bombardiranja i ubijanja po Iraku i Afganistanu. na borbu protiv nelojalne konkurencije, koja je pravo svih ivih. Smatra da se u vicarskoj nalazi glava hobotnice, koja gui svijet: tu su skoncentrirana sjedita monih transkontinentalnih kompanija kao i bankarska mo. Danas i u slobodnoj i ekonomski razvijenoj Evropi svemone multinacionalne kompanije nastoje (a ponegdje i uspjevaju) unititi ili onemoguiti sindikate i sve oblike drutvenog organiziranja, koji im se protive. Multinacionalne kompanije misle, a tako se i ponaaju, kao da su debele krave, to jest njihovi rastui profiti, vjeni. Njihova arogancija nema granica. One otputaju hiljade radnika u Evropi, kako bi fabrike preselili u Aziju, gdje e se proizvodnja odvijati pod u Evropi nedopustivim uvjetima. Kad im se stavljaju primjedbe na to one imaju odgovor da se radi o legislaciji zemalja u kojima djeluju i gdje je takvo ponaanje doputeno. Tadanji Predsjednik Ujedinjenih naroda Kofi Anan predloio je multinacionalnim kompanijama stvaranje jednog organa kontrole, koji bi pratio njihovo poslovanje irom svijeta i onemoguavao najdrastinije sluajeve eksploatacije i djejeg rada. Kozmokrati su s indignacijom odbili ovaj prijedlog. Njihov vrhunski imperativ je trite i da bi na njemu prosperirali, oni ne mogu pristati ni na kakvu kontrolu. Dakle, prava ovjeka i graanina su krasna stvar, ali na prvo mjesto dolazi trite. U takvoj situaciji nema drugog izlaza nego ponovo otpoeti borbu. Borbu za iste one principe, koje je iznjedrila Francuska revolucija i na koje su se pozivale sve ostale revolucije. I najbjedniji su ljudi. I najsiromaniji imaju pravo na ivot i na plaeni rad. Ziegler se ponovo poziva na Kanta, koji je kazao da ukoliko ciljevi Francuske revolucije u tom asu nee biti dostignuti, ipak e njene velike ideje ostati zauvijek u pamenju naroda, koji e nastaviti borbu za neku drugu priliku. Ziegler zavrava rijeima: Moja je knjiga dijagnoza. Razaranje ovog kanibalskog poretka svijeta stvar je samih naroda. Rat za planetarnu drutvenu pravdu stvar je budunosti. Kakve e biti pobjede i porazi u tom ratu? Tko to danas moe rei? Ziegler zuavrava citirajui Babeufa iz 1797. godine: Vrijeme je da prozborimo o jednakosti i o vlasnitvu! Neka narod srui sve ovetale barbarske institucije! Neka rat bogatog protiv siromaha prestane sa svojim starim obiljejima da je sva smjelost na jednoj, a sva niskost na drugoj strani! Ponavljam: doli smo do vrhunca svih zala, ne moe biti gore. Stanje se moe izmjeniti samo potpunim preokretom.
59

Jahai apokalipse
Nasilje imperija sramote je strukturalno. U upravljanju organiziranim siromatvom, kae Ziegler, rat nije vie epizoda. On je permanentni pratilac takve civilizacije. Rat vie ne predstavlja patologiju, ve normalnu situaciju. Rat vie nije trenutno pomraenje razuma, ve razuman razlog na kojem je zasnovana takva civilizacija pljake. Ziegler naziva strukturalnim nasiljem tu novu praksu i novu kozmologiju. Ratovi svakako nisu novost u historiji ovjeanstva. Ostao je meutim zapamen i u literaturi opisan rat koji je Rim vodio protiv Kartage, koju je na kraju do temelja razorio, unitio stanovnitvo i na ijem je mjestu Scipion Afriki uzorao brazdu. Za Maxa Horkheimera takvo voenje rata znai pomraenje uma. A danas, poslije vie od dvije tisue godina, svi se ratovi vode na takav nain, koji je bio jedna od najokrutnijih epizoda za vrijeme trajanja rimskog imperija. Golema populacija izbjeglica optereuje budet UN-a. Ljudi glavom bez obzira bjee od ratova, koji iza sebe ostavljaju totalnu pusto i ne tede nikoga: ni ranjenike, ni starce, ni ene, ni djecu. Godine 2004. u svijetu se potroilo 1000 milijardi dolara za naoruanje. Polovinu te cifre (preciznije 47%) potroile su SAD. Istovremeno se za povratak izbjeglica rtava rata potrilo svega 5 milijardi dolara, a za uklanjanje mina svega 2 milijarde. Ove brojke ne treba komentirati. Samo neznatan dio svote utroene u ratu protv terorizma bio bi dovoljan da se uini kraj nedaama, koje pogaaju najbjednije. Lijekovi i hrana obogaena vitaminima uinila bi da mnoga djeca preive, omoguila da dobiju osnovno obrazovanje i neophodnu lijeniku njegu. enama Afrike i Azije obezbjedilo bi se raanje u bolnicama i pedijatrijska njega novoroenadi. Ali ta sredstva namijenjena su ratu protiv terorizma. Taj rat nema jasnog neprijatelja niti mu je mogue sagledati kraj. A iza sve te lane ratne retorike krije se, pored ostalog, i rat za energente, naftu u prvom redu. Pa kako postoji svjetska la, dravna la o ratu protiv terorizma, ne treba se uditi to se danas u javnosti tako esto pribjegava manipuliranju strahom, odbijanju razliitosti, ksenofobiji i rasizmu. Posljedice takvih politika su pred oima sviju. tete i katastrofe bratoubilakih ratova srazmjerno su male u odnosu na razara-

Obnova feudalizma
Ziegler, govorei u posljednjem dijelu knjige o dananjem stanju svijeta nazvao je poglavlja kao i ono to je njihov sadraj: u Feudima kapitalizma tumai kako privatna kontrola koju multinacionalne kompanije imaju nad javnim dobrima i nad znanstvenim otkriima dovodi do katastrofalnih posljedica, jer je njihov jedini movens najvea akumulacija u najkraem vremenskom roku. Ta politika uzrokuje neprestano irenje njihove moi kao i eliminiranje svake drutvene prepreke, koja bi ometala njihove odluke. Isto tako novi kozmokrati raspolau sa gotovo potpunom nekanjivou za zla koja nanose svijetu. Stalno zagaivanje, klimatske promjene i nesretni sluajevi, koji se dogaaju u industriji, pogaaju, esto smrtno, veliki broj ljudi, Meutim, velike kompanije rijetko plaaju odtete. Zagaenje vode nanosi ogromne tete stanovnitvu, koje se jo bavi poljoprivredom. Ipak zagaivai bivaju poteeni sankcija i esto se pogoni, koji oneiuju ne zatvaraju, jer je u siromanim zemljama vlast potkupljiva, a kompanije imaju vjete advokate. Tako multinacionalne kompanije nastavljaju trovati ljude i zemlju i dalje uivajui potpunu nekanjivost. Ziegler nadalje poziva

PLAMEN

novi

knjiki moljac

Samir Amin: The Liberal Virus, Permanent War and the Americanization of the World,
Monthly Review Press, New York 2004.
Miroslav Samardi eoliberalna paradigma imala je devedesetih status religijske dogme, koju nije mogue osporavati. Jedan od autora koji je uporno nastojao da opovrgne ovu dogmu je i Samir Amin (1931.), radikalni marksistiki ekonomista i aktivista. Ovaj autor jedan je od najpoznatijih zastupnika teorije zavisnosti (dependency theory), koja je bila naroito popularna u Treem svetu ezdesetih i sedamdesetih godina. Prema ovoj teoriji kapitalizam je svetski sistem, hijerarhijski strukturiran na centar, poluperiferiju i periferiju. Centar oblikuje ekonomije periferije prema svojim potrebama i onemoguava razvoj periferijskih zemalja. Samir Amin je autor vie od trideset knjiga, a trenutno je direktor Third World Foruma u Dakaru.U tekstu koji sledi dajemo saet prikaz jedne od njegovih poslednjih knjiga: Autor ukazuje na razlike izmeu tradicionalnog i savremenog imperijalizma iznosei pri tom stav, poput Brodela a nasuprot Lenjinu, da u istoriji kapitalizma ne postoji neimperijalistika faza. Istorijski imperijalizam je bio policentrian, savremeni je kolektivan, ini ga Trijada (SAD- EU- Japan). Stari je poivao na binarnim relacijama industrijalizovanog centra i neindustrijalizovane periferije, a novi poiva na korisnicima monopola u centru, na jednoj strani, i periferije na drugoj koja je industrijalizovana, ali je podreena metropolskim monopolima. Globalna ekspanzija kapitalizma hijerarhijski polarizuje svetski sistem i uvek sa sobom donosi intervencije dominantnih sila u drutvene procese subordinirane periferije.

Mata radi svata

Liberalni virus, prema Samiru Aminu, zagauje savremenu misao o drutvu i onemoguava razumevanje dananjeg sveta. Liberali socijalnu efikasnost izjednaavaju sa ekonomskom efikasnou, tj. profitabilnou kapitala. Oni nastoje da pokau kako su razvoj neregulisanog trita i demokratija komplementarni. U stvarnosti, meutim, kapitalistika ekonomija dominira politikom, ije kreativne potencijale eliminie. Prema liberalima, alternativa ne postoji, to potvruje i propast socijalizma; trini model predstavlja krajnju istinu, koju svi treba da slede; razvojni problemi nastaju zbog toga to taj univerzalni model jo nije svugde prihvaen. Liberali dalje tvrde da hegemonija SAD nije imperijalne naravi, ve da potie iz avangardne pozicije ove drave u upotrebi razuma, a njena vodea pozicija je neizbena i dobrodola za progres celog oveanstva. To su nonsensi, smatra Samir Amin, zasnovani na paranauci, tzv. istoj ekonomiji i prateoj ideologiji, postmodernizmu.ista ekonomija nije nita drugo ve teorija jednog
60

imaginarnog sveta. Koncept kapitalizma ne moe se svesti na trite, u njemu su neodvojive klasne borbe, drava i politika. To je reim u kome su naizmenina stanja neravnotee proizvod izvantrinih, socijalnih i politikih konfrontacija. Takozvano deregulisano trite u stvari je regulisano vantrinim monopolima. Logika kapitalizma nije razvojna. Trite (konkurencija) i kapitalizam su dva koncepta: kapitalizam poiva na ogranienoj konkurenciji, koju nameu monopoli; za njegovo funkcionisanje neophodna je intervencija drave, koja, dakako, nije neutralna. Inherentne tendencije logike kapitala uvek se suoavaju sa otporima, kapitalizam nije nadistorijski sistem. Stvarna istorija je proizvod sukoba logike kapitalistike ekspanzije i socijalnih snaga osporavanja. Drava je u srcu konflikta izmeu kapitala i drutva. Razvoj u periodu 1945.-1990. nije prirodna posledica kapitalistike ekspanzije, ve je rezultat uslova nametnutih kapitalu od strane nacionalnooslobodilakih pokreta. Postmoderna je ideoloki dodatak, koji legitimizira liberalizam; ona podriva koncepte racionalnosti i progresa i podrava reakcionarni komunitarizam severnoamerike provenijencije. Savremena vladajua ideologija negira postojanje slobodnog izbora i na taj nain negira mogunost demokratije koja upravo i poiva na mogunosti slobodnog izbora. Umesto smislene demokratije namee se koncept demokratije niskog intenziteta (low intensity democracy), lakrdije i parade umesto politikih programa u drutvu spektakla. Politika tako gubi potencijalnu mo da daje znaenje i koherentnost alternativnim drutvenim projektima.

Globalna oligarhija
Dominaciju nije mogue ostvariti samo ekonomskim sredstvima, neophodna je i upotreba sile: Globalni liberalni ekonomski sistem zahteva permanentni rat...kao jedini nain da se narodi periferije podrede njegovim zahtevima.(str. 24).Savremeni trijadni imperijalizam dominira globalnom periferijom, tj. nad tri etvrtine svetskog stanovnitva. Svetska trgovinska organizacija (STO), Meunarodni monetarni fond (MMF) i Svetska banka (SB) zadueni su za ekonomski menadment svetskog imperijalistikog sistema: STO nema ulogu da garantuje trine slobode, ve da omogui super zatitu monopolima iz centra i da oblikuje proizvodne sisteme na periferiji prema potrebama metropola; MMF se ne stara o odnosima tri dominantne valute (dolar, jen, evro) ve vri funkciju kolektivne kolonijalne monetarne vlasti; SB slui kao ministarstvo propagande za G-8. Druge institucije vre funkciju politikog menadmenta, pa tako NATO, koji potiskuje UN, sistematski namee vojnu kontrolu planete.Stvarno postojei liberalizam, po Saminu Aminu, pojaava nejednakosti izmeu naroda sveta, izmeu Severa i Juga. Ideja sukoba civilizacija slui da uvrsti zapadni rasizam i prisili javno mnjenje da prihvati globalni aparthejd. Polarizacija kao integralni deo akumulacije

PLAMEN

novi

knjiki moljac
kapitala ini demokratiju nemoguom, eliminiui njene imaginativne potencijale. Zahvaljujui polarizaciji raste jaz izmeu centra globalnog kapitalistikog sistema i periferije. Marksov zakon osiromaenja, smatra autor, verifikovan je u najstriktnijem smislu. Nejednakost predstavlja crnu knjigu kapitalizma. Problemi treesvetskog seljatva stalna su tema autorovih radova. Ovo seljatvo ini jednu polovinu svetskog stanovnitva. Savremena kapitalistika poljoprivreda zapoljava nekoliko desetina miliona farmera koji i nisu pravi seljaci. Oni su najproduktivniji, proizvode 10. 000 do 20. 000 kvintala itarica po zaposlenom tokom jedne godine. Na drugoj strani su seljaci koji se dele na dve grupe: one koji su iskoristili prednosti tzv. zelene revolucije, proizvode 100 do 500 kvintala i one koji nisu bili obuhvaeni zelenom revolucijom i koji su najmanje produktivni sa tek 10 kvintala po radniku. Jaz izmeu najproduktivnijih i najneproduktivnijih porastao je sa 10:1 1940. na 2 000:1 danas. savremenog kapitalizma je stalni rast udela onih delova stanovntva koji su u nestabilnom poloaju. Njihov udeo porastao je u poslednjih pola veka sa jedne etvrtine na jednu polovinu svetskog urbanog stanovnitva. Ovi nepovoljni procesi naroito su intenzivni na periferiji gde je socijalna marginalizacija dramatina. ene su vie rtve nego mukarci, od feministikog pokreta korist su imale samo ene iz srednjih slojeva, raste otuenost imigranata u razvijenim zemljama. Sve to stvara povoljne uslove za razvoj razliitih oblika komunitaristikih praksi (verski i etniki fundamentalizam), koje nastoje da klasnu svest zamene komunitarnom solidarnou. U savremenom drutvu, tvrdi autor, bitno se redukuje koncept demokratije. To je moderna ideja koja znai da su ljudska bia, individualno i kolektivno, odgovorna za svoju istoriju. Zahvaljujui ogranienjima koje namee kapitalizam, ni demokratija ni modernost nisu dostigli nivo svog potencijalnog razvoja.: Buroaska socijalna misao od svojih poetaka u doba prosvetiteljstva poiva na odvojenosti razliitih domena drutvenog ivota, ekonomskom i politikom, i primeni razliitih pricipa koji predstavljaju posebne zahteve razuma u tim domenima (p. 44). U ogranienom buroaskom konceptu demokratija se smatra razumnim principom dobrog politikog menadmenta, a istorijski je poivala na ideji da dobrostojei mukarci iz viih klasa treba da budu odgovorni za donoenje zakona. Na drugoj strani, ekonomski ivot poiva na razliitim principima, koji su takoe prikazivani kao zakoni razuma, na privatnom vlasnitvu, pravu da se sklapaju ugovori i konkurenciji na tritu. Demokratija za sve steena je tek docnije, antisistemskim borbama. Potencijal demokratije je da se tritu, putem politike akcije, mogu nametati i drugi ciljevi osim maksimiranja profita, to je bilo, bar delimino postignuto u dravi blagostanja. U postojeoj demokratiji niskog intenziteta graanin je slobodan da bira belo, plavo, zeleno, ljubiasto, svejedno, njegova sudbina odluena je drugde, na tritu. U takvom sistemu na vlasti se rotiraju oni koji imaju mo, a graanstvo i klasna svest razvodnjavaju se u spektaklima politike komedije. Kada se demokratija ovako degradira, otvara se prostor nasilju koje ukida demokratske procedure u ime iluzornog konsenzusa osnovanog na verskom i etnikom ovinizmu. Autoritarni potencijali trita naroito su izraeni na periferiji, gde je drutvo brutalno podreeno zahtevima kapitala. U liberalizmu dominira ekstremni individualizam, velia se konkurencija i pravo jaeg da pobedi. Ameriki koncept varvarske slobode ogleda se u pravu graana da nose oruje. Socijalizacija u modernom svetu zasniva se na ekspanziji kapitalistikih trinih odnosa koji postepeno postaju gospodari svih socijalnih odnosa i dominiraju svim oblicima solidarnosti. Ljudska bia svode se na populacije bez identiteta, na pasivne potroae i jednako pasivne posmatrae u politikom ivotu. Dominantni autoritarni kapitalizam dravu pretvara u servis za pobednike. Jo je Francuska revolucija, koja je pored slobode istakla i vrednost bratstva, shvatila da je liberalizam neprijatelj demokratije.Kritika amerike spoljne politike i amerike politike kulture jedna je od osnovnih tema ove knjige. Autor uoava glavne razlike izmeu tipova politikih kultura nastalih u Evropi i SAD. U SAD sloboda je osnovna vrednost, u Evropi se dodaje i jednakost, to predstavlja osnovu evropskog socijalnog kompromisa. Amerika politika kultura zasnovana je na fundamentalizmu antiprosvetiteljskih protestantskih sekti koje korene vuku iz starozavetne religioznosti, koju su katolicizam i pravoslavlje marginalizovali. Odatle dolaze ideje o amerikoj pozvanosti, misiji da vlada svetom i sklonost ka nasilju. Amerika revolucija bila je samo politika, sa ogranienim socijalnim implikacijama. Njen cilj nije bio promena drutvenih i ekonomskih odnosa. Amerikanci samo nisu hteli dalje da dele profit sa vladajuim klasama Engleske. Ropstvo nije dovoeno u pitanje, a genocid nad Indijancima deo je logike koju sobom nosi ideja o novom izabranom narodu. Ropstvo je ukinuto tek kada je postalo ekonomski neefikasno, a linevi nad crncima su trajali sve do ezdesetih. Autor uporno ukazuje na reakcionarne naboje komunitaristikih ideologija. Komunitarizam je posledica naizmeninih imigrantskih talasa koji su onemoguavali razvoj klasne svesti. Ideologija individualnog uspeha saglasna je sa ukljuivanjem pojedinca u zajednicu porekla bez koje bi individualna izolacija bila psihiki neizdriva.U SAD postoji samo jedna partija, partija kapitala i diktat trita. Drava je ekskluzivni servis kapitala, koji ne mari za druge interese. Politika kultura najmonije zemlje sveta dobila je ovakve obrise zbog toga to je, specifinim istorijskim razvojem, blokiran razvoj klasne svesti u narodnim klasama. Nasuprot tome, evropske drave razvile su medijacijske struk61

Socijalna dezintegracija
Kapitalizam simultano integrie i dezintegrie. U progresivnim fazama on vie integrie nego to iskljuuje. To vie nije sluaj, to se najbolje vidi na novom agrarnom pitanju. Ekspanzija agrobiznisa stvara ogromne vikove stanovnitva koje ostale grane privrede ne mogu da apsorbuju. Kapitalizam je postao varvarski, tvrdi Samir Amin, i poslednji je trenutak da se on zameni drugaijom razvojnom logikom sa superiornom racionalnou.Ukoliko je reio agrarni problem u centru, kapitalizam je stvorio novi, ogromnih razmera, koji nije sposoban da rei osim genocidom nad polovinom svetskog stanovnitva. Autor ponavlja svoje stare teze da se ovaj problem ne moe reiti ukoliko se ne zatiti domaa proizvodnja i ne razdvoje domae cene od svetskih (delinking). Kako se polarizuje svetsko stanovnitvo i kakav je poloaj narodnih klasa u novom svetskom sistemu? Gornje klase (formalni vlasnici sredstava za proizvodnju), menaderi i srednje klase zajedno ine manji deo svetskog stanovnitva. Najamni radnici ine etiri petine urbanog stanovnitva centra, a dele se na dve podgrupe: na one u stabilnom poloaju, obrazovanije, organizovanije, sa sigurnim prihodima i na one u nestabilnom poloaju. Razvijeni centar ima oko 18% svetskog stanovnitva, od toga 90% urbanog, to ini treinu svetskog urbanog stanovnitva. Osobina

PLAMEN

novi

knjiki moljac
ture za sukobe izmeu socijalnih interesa i na taj nain je omoguen istorijski kompromis, ali, istie autor, i Evropa sve vie ide amerikim putem. Predsedniki sistem u SAD onemoguava demokratsku radikalizaciju. Taj sistem pomera tenju sa takmienja programa i ideja na izbor izmeu individua. Da bi neki kandidat bio izabran neophodni su iroki savezi kako bi se pridobio neodluni centar. Pored toga predsedniki sistem onemoguava stvaranje pravih politikih partija. U SAD je razvijena decentralizacija koja pogoduje jaanju desnice i komunitarizma. Na primeru zdravstvene zatite autor prikazuje superiornost demokratske socijalizacije u odnosu na trinu. U SAD se na trino organizovano zdravstvo troi 14% BNP, a ipak su zdravstveni pokazatelji znatno bolji u Evropi, koja na ove delatnosti troi 7% BNP. Ameriki pravosudni sistem je brutalan i rasistiki. SAD su drava sa najveim brojem robijaa na svetu, sudije su nominalno nezavisne od drave, ali su podlone uticajima konzervativne javnosti, presude se esto znaju unapred, kao u sluaju izbornog spora 2000.g. Demokratska politika praksa u SAD je eliminisana, svedena na bezopasne rituale (politiki spektakli, marevi maoretkinja i sl.). Kapital je taj koji donosi odluke, ideologija se naknadno mobilie u slubi ve donetih odluka. Imperijalistika spoljna politika Ovakve tendencije esklalirale su posle teroristikog napada 11. 9. koji autor poredi sa paljevinom Rajhstaga. Cilj rata protiv terorizma je vojna kontrola planete. SAD ne tolerie postojanje bilo koje sile koja bi mogla da se odupre nalozima iz Vaingtona. Amerika administracija sistematski podriva svaku dravu za koju smatra da je previe velika i permanentno proizvodi tzv. neuspele drave (failed states) kako bi stvorila razlog za irenje svojih vojnih baza. Samo Sjedinjene drave imaju pravo da budu velika sila. Prema Samiru Aminu, ciljevi amerike spoljne politike su: - neutralizacija i subordinacija partnera u Trijadi; - vojna kontrola nad zemljama biveg Sovjetskog bloka; - kontrola Bliskog Istoka i Srednje Azije; - neutralizacija Kine, subordinacija drugih velikih drava (Indija, Brazil) kako bi se spreilo stvaranje regionalnih blokova koji bi bili sposobni da pregovaraju o uslovima globalizacije; - marginalizacija onih regiona Juga koji nisu od stratekog znaaja za SAD.
62

Hegemonija SAD poiva vie na vojnoj nego na ekonomskoj moi, istie autor. Vojna kontrola planete ostvaruje se putem preventivnih ratova koji se, toboe, vode protiv terorizma, irenja oruja za masovno unitavanje i trgovanja narkoticima. Ovi ratovi predstavljaju grubo krenje meunarodnog prava, a oni koji su za njih odgovorni ratni su zloinci. Amerika vrhuka tretira UN kao nekad Hitler Ligu naroda, pred njihovom agresijom svi narodi sveta postali su crvenokoci koji pravo na opstanak imaju samo dok ne ometaju ekspanziju transnacionalnog kapitala. Praksom permanentnog rata SAD nastoje, kao nekad Hitler, da promene svetski ekonomski i socijalni poredak u korist izabranog naroda. Evropske drave i njihovi socijalno-demokratski reimi omoguili su da vojna kontrola planete pone na Balkanu, Bliskom Istoku i Centralnoj Aziji. Cilj je da se ceo svet preobrazi nalik na Teksas. U SAD je na vlasti hunta ratnih zloinaca koji su na vlast doli kvazidravnim udarom 2000. godine, tvrdi Samir Amin. Posle 11.9. razne amerike tajne slube dobile su ovlaenja poput onih koje je nekad imao Gestapo.

Demokratski pluralizam kao alternativa

Alternativa je, smatra autor, pluralni demokratski svet koji ivi u miru. Da bi se to postiglo, neophodno je redefinisati evropski projekat. Globalizacija je razvodnila ekonomske prednosti nastale stvaranjem EU. Evopa je izgubila politiku i vojnu autonomiju. Atlantizam ponitava evropski projekat, ija je obnova mogua stvaranjem osovine Pariz-Berlin-Moskva, a docnije i Peking.Evropa ne moe uiniti drugaiji izbor sve dok su politiki savezi koji ine blok moi oslonjeni na transnacionalni kapital. Ukoliko socijalne i politike borbe modifikuju ove saveze i nametnu novi istorijski sporazum izmeu kapitala i rada, Evropa e moi da se odupre Vaingtonu i imperijalizmu Trijade. Evropa e ili biti leva ili je nee biti, tvrdi Samir Amin. Neophodna je obnova meunarodnog pluralizma, uloge UN i stvaranja vojnog saveza na relaciji Pariz-BerlinMoskva-Peking-Delhi. Formiranje antihegemonistikog bloka je danas vano kao to je nekad bilo vano formiranje antifaistike koalicije. Za Evropu je takoe bitno da odbaci Evropski ustav i zajedniku valutu koja je nepotrebna bez zajednike drave.Vaington se mora spreiti u nastojanjima da vodi preventivne ratove.

Cilj ovih ratova je kontrola najvanijih regiona bogatih naftom, osnivanje vojnih baza po celom svetu i spreavanje nastajanja drugih monih drava sposobnih da izbore pregovaraku poziciju. Dosadanji preventivni ratovi bili su vie usmereni protiv Kine, Rusije i Indije nego protiv direktno napadnutih zemalja. Neophodna je kontrola globalnog kretanja kapitala, regulacija stranih investicija, ponitavanje dugova kao i dovoenje u pitanje vlasnikih i patentnih prava koja samo uvruju monopole. Sadanje kretanje kapitala ima za cilj pokrivanje deficita SAD. Proizvodni sistem SAD daleko je od toga da je najproduktivniji na svetu, deficit je porastao sa 100 milijardi dolara 1989. na 450 milijardi 2000. Svoju dominantnu poziciju SAD odravaju ekstra ekonomskim merama, zadravaju ekonomsku prednost jedino u industriji naoruanja koja i nije na tritu i uiva potporu drave. Ekonomija SAD je parazitska: svet proizvodi, Amerikanci troe, deficit pokrivaju drugi, milom ili silom (ekstraprofiti od nafte, priliv kapitala iz Evrope, Japana, zemalja bogatih naftom, pa ak i siromanih zemalja). Projekat vojne kontrole planete treba da nadomesti ekonomske probleme SAD. Taj program ugroava ceo Trei svet. Jo jedan od naina otpora hegemonizmu je voenje nacionalne politike u poljoprivredi koja mora zatititi domae seljatvo od razarajue konkurencije na svetskom tritu. Prioritet u poljoprivredi treba da budu potrebe domaeg stanovnitva. Zemlje Juga moraju se vratiti autocentrinom konceptu razvoja (delinking), to nije isto to i autarhija. Evropa se mora liiti iluzije da se liberalna igra moe igrati poteno. Za razliku od Evrope kapitala, narodi Evrope ele evropski socijalni projekat i odnose sa ostatkom sveta zasnovane na pravu i pravdi. Ukoliko demokratska politika kultura stare Evrope bude preovladala mogue je pribliavanje Evrope, Rusije, Kine, Afrike i Azije i stvaranje demokratskog i pluricentrinog sveta. Zahvaljujui naporima autora sa levice, meu kojima je jedan od najistaknutijih Samir Amin, liberalna dogma danas ni izdaleka nema onako dominantnu poziciju kao devedesetih. Liberalna misao o drutvu nije u stanju da objasni takve pojave kao to je razobrueni ameriki imperijalizam. Alterglobalizacijski pokret sa svojom parolom o tome da je drugaiji svet mogu i probuena leva misao vraaju na javnu scenu savremenog sveta ideju o demokratskom socijalizmu. Autor je politikolog i aktivista iz Zrenjanina

PLAMEN

novi

faust ili svjetlost znanja

Neven Jakopovi

Kultura fundamentalno mijenja nain rada mozga

Znanstvenici s MIT McGovern instituta Trey Hedden i John Gabrieli skenirali su mozgove grupe Amerikanaca i tek stiglih imigranata s Dalekog Istoka prilikom rjeavanja dvije skupine zadataka, prve u kojima je trebalo odrediti apsolutnu veliinu objekta i druge, gdje im je trebalo usporediti veliine, objavljeno je u sijeanjskom izdanju asopisa Psychological Science. Funkcionalni NMR (nuklearna magnetska rezonancija) njihovih mozgova u radu nedvojbeno je pokazao razlike koje su uvjetovane kulturom individualnost u kulturi Amerikanaca nasuprot meuovisnosti kod Istone kulture. Iako su i jedni i drugi uspjeno rjeavali zadatke, Amerikanci su znaajno vie problema imali kod usporeivanja, a Istonjaci kod odreivanja apsolutnih veliina, to su skeniranja mozga vrlo jasno pokazala. Naime, onaj dio mozga koji radi uobiajene procese troi znatno manje energije od onog koji radi neto novo, neuobiajeno i mentalno zahtjevno. Ovo je prvi pravi znanstveni dokaz da kultura snano utjee na nain razmiljanja na vrlo fundamentalnom nivou. Iako se ne moe rei da razliite kulture stvari fiziki vide drugaije, njihova percepcija koja ovisi i o kulturi moe biti vrlo razliita. Gabrieli i Hedden izrazili su svoju brigu da ovi eksperimenti ne dovedu do vulgarnih stereotipa kultura. Sljedea tema znanstvenika McGovern instituta je prouiti to se dogaa kod ljudi

koji su nedavno imigrirali jer, prema pretpostavkama, ve nakon 6 mjeseci dolazi do vidljivih promjena kod osoba uronjenih u stranu kulturu. To bi bio tek jedan od niza dokaza o nevjerojatnoj fleksibilnosti ljudskog mozga.

Moe li bolje razumijevanje prirode agresivnosti dovesti do racionalnijeg ponaanja?

Obrazovanje za svakoga
U nekim zemljama u razvoju na obrazovanje se u prosjeku po ueniku godinje ulae tek oko 20$, dok je u SAD taj iznos prosjeno oko 7500$. Neprofitna organizacija Jedan laptop po djetetu (OLPC) koju su u sijenju 2005. godine pokrenuli lanovi fakulteta MIT (Massachusetts Institute of Technology) proizveli su laptop za 100$ i pokrenuli kampanju informatizacije obrazovanja u nekim zemljama u razvoju. S druge strane, kod nas je pismenost prilino velika, a financijsko ulaganje u obrazovanje u odnosu na zemlje treeg svijeta omoguava pruanje osnovnih uvjeta i usluga. Takoer je istina da niti jedno nae sveuilite nije u prvih 200 na svijetu po kvaliteti. Za razliku od MIT-a. Upravo su oni, jo 2002. godine, pokrenuli projekt Open Courseware, program kojim su nastavni materijali besplatno, slobodno za sve zainteresirane, postavljeni na Internet. Do sada su vrlo kvalitetni materijali iz nekih 1800 njihovih kolegija postavljeni za va uitak i obrazovanje. Njihovu izvrsnu ideju slijedili su jo neki vodei univerziteti kao Berkeley i Yale, na primjer. Predavanja nekih od najboljih svjetskih profesora moete pogledati na ocw.mit.edu. Takoer, svakako preporuujem da pogledate neto iz velike kolekcije odlinih, besplatnih znanstvenih, drutvenih i umjetnikih dokumentaraca Annenberg Media programa. Njihov website je learner.org .

Nagrada za agresivnost
Kao i seks, hrana i droge, tako i agresivnost, ak i nasilje, izazivaju osjeaj zadovoljstva, otkrili su znanstvenici s Vanderbilt University, Tennessee. Pokus na mievima pokazao je da fizika borba i uope agresivnost utjeu na poveanje razina dopamina, neurotransmitera povezanog s osjeajem nagrade i zadovoljstva. Mievi su, radi tog zadovoljstva, bez ikakvog drugog razloga provocirali sukob. A kada su primili formulu koja blokira djelovanje dopamina u dijelovima mozga koji utjeu na osjeaj nagrade, agresivnost je gotovo potpuno nestala. Kako je mehanizam zadovoljstva kod mieva i ljudi gotovo identian, kao i kod svih sisavaca, i zapravo vrlo slian kod svih kraljenjaka, vjerojatno se u tome krije i ljudska sklonost nasilju, brutalnim sportovima i openito agresivnom stilu ivota. Iako je u ljudskom drutvu agresivnost, kao vrlo snano sredstvo motivacije, poprimilo manje oito tetne oblike od fizikog nasilja, evolucijski gledano ono je apsolutno neophodno borbe za teritorij, hranu, partnera, a (osobito) kod enki i za potomstvo omoguilo je preivljavanje. Po prvi je put znanstveno pokazano da agresivnost, kao i kod seksualnog zadovoljstva, zadovoljstva hranom i upotrebom droga donosi i to istim, dopaminskim putem, zadovoljstvo.

PLAMEN

novi

63

prava ivotinja
green

EKOSOCIJALISTIKA INTERNACIONALA
Ovo je slubeni proglas izdan povodom meunarodnog skupa ekosocijalista u Parizu, 7 i 8 listopada 2007.
Grupa ekolokih aktivista iz trinaest zemalja sastala se 7. i 8. listopada u Parizu kako bi inaugurirala Internacionalnu Ekosocijalistiku Mreu. Internacionalni ekosocijalistiki manifest, kojeg su prije nakoliko godina sastavili Joel Kovel i Michael Lwy, bio je zaetak ove inicijative. Ekosocijalizam je rije koja se ne pojavljuje ni u jednom rijeniku, rekao je jedan od organizatora dogaaja. Mi ipak vjerujemo kako je to najbolja nada za sauvanje planete, te spasenja drutva od ekoloke katastrofe. Brojni aktivisti iz Argentine, Australije, Belgije, Brazila, Kanade, Cipra, Danske, Francuske, Grke, Italije, vicarske, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Drava, pripadnici raznih politikih stranaka i ekolokih pokreta, sudjelovali su na ovom sastanku. Odlueno je da se organizira vea ekosocijalistika meunarodna konferencija u sijenju 2009., u suradnji sa slijedeim Svjetskim socijalnim forumom u Brazilu. Ekosocijalisti vjeruju kako je vodea sila koja uzrokuje ekoloke krize nemilosrdan pritisak kapitalistikog sistema u vjeitoj tenji za irenjem trita, u procesu koji ne unitava samo integritet prirode ve i osnove za opstanak ovjeanstva. Oni stoga odbacuju pseudo-rijeenja koja samo prilagoavaju sistem, i tee promjenama samih osnova ovoga drutva i njegovog odnosa prema prirodi. Ekosocijalizam je dinamina sinteza izmeu crvenih i zelenih pristupa. Ona nema fiksirane stavove o pretvorbi drutva i uzima kritian stav prema iskustvima stvorenim u ime socijalizma tijekom prolog stoljea. Ekosocijalisti su ujedinjeni u uvjerenju da se, ukoliko elimo budunost za koju se vrijedi boriti, cijeli svijet treba ujediniti i zbaciti kapitalizam s pozornice, te stvoriti alternativno drutvo, utemeljeno na principima socijalne i ekoloke pravde kao i participativno demokratskog sudjelovanja naroda u odluivanju. Mrea stoga vidi sebe kao stup komunikacije i solidarnosti meu stalno rastuim brojem ljudi i organizacija koje dolaze do ovakvih zakljuaka. Za daljnje informacije, molimo posjetite www.ecosocialism.org.

Djeca i potivanje ivota

vijek kada se zauju meci, politiki aktivisti i voe poinju iriti svoje teorije o tome zato je nasilje ulo u kole. Vikali bi: Previe je oruja! Moramo legalizirati kontrolu oruja. Previe je nasilja u filmovima, glazbi, video igrama i na TV-u. Moramo ograniiti zabavljaku industriju! Kriviti SAMO vatreno oruje ili zabavljaku industriju za porast nasilja meu mladei tragino je pojednostavljenje problema. To su realne injenice i ne smijemo ih ignorirati, ali mislimo da je temeljno pitanje: Zato naa djeca tako malo potuju ivot? to ima dobro u zapovijedi Ne ubij kada kolske kantine serviraju ubojstvo za ruak? Samo u SAD-u Amerikanci ubiju 8 milijardi ivotinja svake godine kako bi zadovoljili svoje jelovnike. To je zaprepaujuih milijun ivotinja na sat. Pretpostaviti da te ivotinje ne pate tijekom procesa uzgoja, prijevoza i klanja je zavaravanje sebe kako bi se osjeali lagodno jedui njihovo meso. Autor, novinar i odvjetnik Jim Mason je napisao: Ljudi imaju ogroman apetit za meso, mlijene proizvode i jaja. No, isto tako imaju malo apetita za informacije o ivotu ivotinja koje proizvode tu njihovu hranu. Moda i osjeaju neto. Vie ljudi nam je reklo: Ne govori mi odakle dolazi moj ruak. Izgubit u apetit. Ali u tome i jest stvar. I treba izgubiti apetit! Posljednjih godina, svjedoci smo kako desetogodinjak ubija etverogodinjaka, kako tinejderi metodiki planiraju i izvravaju masovna ubojstva. Kada se nevinost djetinjstva izgubila? Naravno, djeca koja su poinila ta djela prilino su problematina i sigurno ne postoji jednostavno objanjenje njihovog ponaanja. Ipak, nastavljamo svoju pozornost zadrati na povrini problema i ne uspijevamo prepoznati doze terora i straha kojima se hrane ta djeca sa svakim svojim obrokom. Od najranijeg doba nau djecu uimo nepotovanju vrijednosti ivota. Kada stavimo komad mesa na djetetov tanjur i oekujemo da lako prijee preko prirodne odbojnosti prema jedenju nekad ivog, osjeajnog bia, aljemo mu poruku da je u redu ubiti kako bi zadovoljili svoje potrebe i elje. Traimo od djece da ignoriraju njihove osjeaje patnje, humanosti i suosjeanja. A upravo su to osjeaji koji, kad se nagomilaju, sprjeavaju djeje nagone da postanu nasilna. Veina male djece je uasnuta kad sazna da je njihov hamburger nekad bila slatka mala ivotinja. Ali s neprekidnim uvjeravanjem roditelja i bombardiranjem visoko uinkovitih oglasa naciljanih na djecu, oni postaju kultivizirani u vodeu struju prehrambenih navika kao bezosjeajni, bezduni sudionici kruga okrutnosti i ubijanja. Hranei se nasiljem, njena ravnotea njihove psihe baena je u kaos. ivotinje koje e postati slijedei obrok znaju da e umrijeti. Miriu miris krvi i uju pla njihove vrste, poklane prije njih, dok ulaze na mjesto smaknua. Zamislite uas koji te ivotinje doivljavaju u trenutku dok ih ubijaju. Hormoni teku kroz njihove vene i ostaju u njihovom mesu nakon smrti. Pojedi komad mesa i pojest e fiziku manifestaciju straha. Jo gore, time hrani svoju djecu. Za rjeenje kompleksnog pitanja oko proirenja nasilja meu djecom, moramo ispitati podsmisao poruke koju im aljemo. Ne samo kroz medije, nego i puno vanije, kroz nae domove. Djeca koju se ui da je ivot dragocjen i neprocjenjive vrijednosti i koja sama osjeaju tako, ne osjeaju potrebu poiniti nasilno djelo. Vegetarijanstvo je upravo to! - nenasilni i nesebini stil ivota koji direktno i konkretno pridonosi ostvarenju boljeg svijeta za ovjeka i sva ostala iva bia na zemlji. Vegetarijanci ne sudjeluju u potpuno bespotrebnom ugnjetavanja ivotinja. ovjeanstvu je potreban etiki i moralni razvoj, a ne samo tehnoloki. Nismo stvoreni za jedenje mesa i alosno je to to svojoj djeci ne damo da biraju; pretvaramo ih u nasilnike i ubojice prije nego to progovore, a i kad progovore i pitaju nas, Ali, zato? Mi im odgovaramo, To tako mora biti. No, mora li? Zar ne moemo djecu odgajati zdravije, odgajati ih u ljubavi i nenasilju... www.prijatelji-zivotinja.hr

64

PLAMEN

novi

humoreska

Gajio sam rue za Tita marala

Josip Rogin
tim heretikim inom potpisao sam si osudu na kojoj je pisalo: osuen na ivot, a to je gore od smrti. Smrt je vremena dama koja te utne u nekakvi vraji tunel pa se istog trena mora sjetiti kako si u vojsci gladan marirao i pjevao: u tunelu usred mraka, sjaji zvijezda petokraka. E, za tom zvijezdom su ili milijuni i umjesto da stignu u diku nebesku, nali se u kapitalistikom raju i normalno da se rasni samoupravlja osjea malice nelagodno kad shvati da u tom i takvom kapitalistikom raju vladaju bleferi, mukleri, icari, i to potenom ovjeku drugo preostaje ve da duboko uzdahne i kae: kako na nebu tako i na zemlji. Pobjegao sam grobaru s lopate da bih kroz ivot mogao navlaiti koru na bananu, a imam pamenje surlatog sisavca, pa mojoj dragoj Hrvatskoj stojim ko Eiffelov toranj. Zato ba rue za druga Tita, moda se pitate? Zato to je on jedini imao lovijanovia i bio mi je najbolja muterija, a ja mlad vrtlar koji jo nije dosegnuo Isusove godine, a ve tada sam imao sorti koliko i engleska kraljica. Drug je Tito dobro uo i daleko vidio, i eto, trefilo se da od tog vremena nisam pokupio nijednu knjievnu nagradu, ve sam poeo pisati satiru jednostavno zato to su me satirali slavenski narodi, a ja im to kroz godine vraam s malice kamata. Sjeam se kao danas, kad je drug Tito bio u Splitu, pa je jedan mladi buros dobauljao do grada pod Marjanom nosei veliki buket za druga marala, a Francuzlivac visok metar i ilet, s izgledom dokeja, ali ne disk-dokeja ve onoga koji jae trkae konje, kosinger mu do ramena, prema tadanjoj modi, a buket je bio skoro velik kao i on. Kad su jugoslavenski novinari vidjeli taj prizor odmah su tu sortu rua nazvali Maral Tito. I eto, tako se rodila ideja 88 rua za Tita, a kako sam ve tada bio pomalo slavan, okrivili Hrvati mene kako sam ja tome kumovao. A nisam, asna pionirska! Poslije sam zbog toga dobivao po prstima, naroito kad se zavrtjela hrvatska ploa pomirbe i kad su se ljudi razdjelili na lijeve i desne, tako da u lijevom uglu stoje Jasenovani, a u desnom Blajburgai. Dvorski pjevai pjevaju i slijeva i s desna, novinska pera piu po istom receptu, knjievnost se raspolovila, pa ak i drutvo knjievnika, a graanske stranice se ubiju dokazujui kako je to sve jedna te ista partija i biti Hadezejac ili Esdepejovi, vrag kuhan vrag peen; samo kod jednih otpliva po Savi, a kod drugih moe ak i spasiti glavu ako pobjegne engleskoj avijaciji. Moj pokojni Rudo je pobjegao iz njemakog kaveza s mariborske eljeznike stanice, a nije bio madioniar, ve je nou putovao, a danju spavao u umi, pasao rosnu livadu i jeo korijenje i kad je tako gladan doao pod krov nae kue, prvo se najeo i naspavao, a zatim je kresnuo satirika koji loe pria viceve, iliti moju personu. Moj dragi tatica je ak i u kriznim vremenima mrkao burmut, a za cigaretu bi dao djedovu umu i do odlaska pod plou nije mu bilo jasno zato sam se ostavio cigarete. Ja ponekad samo pripalim uz kavu, ali nikada prije pisanja humoreske. Hou da mi tekst bude nezadimljen i jasan kao vedri dan. Nema druga Tita ve skoro tri desetljea, ni mojeg dragog tatice Rude polovicu tog vremena i koju godinicu vie, a tjei me to su obadva umrla u Jugoslaviji, ili u zemlji koja je nastala na plemenitoj ideji zajednitva. Meni su ostavili u miraz jugonostalgiju, jer kad bauljam po bespui-

ma povijesne zbiljnosti, barem da mislim na neto plemenito. Dobro je da ne ivim u doba boga Zeusa pa da proem kao Iksion koji je uvrijedio Zeusa i Heru pa su ga za kaznu zavezali za kota. A bilo je jo i smijenijih situacija kroz povijest, tu pljesnivu nauku, jer kako se nee nasmijati kad proita da je Julijan Didije 193. godine od pretorijanske garde kupio Rimsko carstvo. Pa kakvo je onda udo kad novine piu da je Hrvatska bankrotirala, a ni izdaleka nije u gabaritima Rimskog carstva. To je isto kao da ja Meunarodnom monetarnom fondu piem kako sam vorc, a oni tamo u Svjetskoj banci to prime k srcu. Ve sam se zaelio metropole da vidim hoe li graanin miljenik stamburati Cvjetni trg. Moda e me neka dobra dua izdevetati ako me vidi ispred pravoslavne crkve gdje se loe kriam, a moje su molitve uvijek bile pune rupa, a krianje kao da tjeram muhe s nosa. Ovih dana se zadesio u mitskom mjestu Dumovec, kroz koje protjee drek-river kanal rnec, jedan mladi deko iz zemlje Bosne. Mladi student iz Zenice kompliciranog imena i prezimena, zaelio se Jelai placa ko Cigan bijelog kruha. Radi ovjek po bautelama oko Zagreba, ali nikako da ga put odnese u sam centar, a ve je tu vie od mjesec dana. Shvatio je ovjek da treba biti pragmatian kad si u srcu kapitalizma, pa mi je rekao neka ga jednostavno zovem Pajo, a to je ime koje se lako pamti i tee zaboravlja. Osvane prekrasni dan na kraju mjeseca srpnja, dan ko iz kataloga; ni prevrue, ve onako, potaman da konano ovjek vidi metropolu, a ja u ulozi turistikog vodia, a vrijeme razgledavanja izmeu doruka i ruka. Prvo sam mu na kolodvoru objasnio da su sa spomenika kralja Tomislava skinuli dva bona reljefa koji su sada u haustoru preko puta Hrvatskog sabora i crkve Svetog Marka, dakle, po politikoj direktivi, sklonjeni u debelu hladovinu. Bili smo zbilja udan par, ja onako kicoki dotjeran, jer bila je nedjelja, a on ima zelenu maju sa adaju, plave trapke i nike patike, i sve to onako pomalo isprano. Malac studira neke drutvene nauke, a bradica mu ko u Vladimira Nazora, pa sam se pomalo bojao ako ga uvedem u katedralu da ne proe kao i onaj mladi Turin kojeg su pravovjerni izdevetali zato to nije dovoljno kranski hodao. Trebao se, valjda, klatariti u hodu ko Merlinka u filmu Niagara; ili je moda trebao stupati ko vojska Jelaia bana na paradi u Varadinu. Da sam se ja naao u nekoj damiji na sanjivom Orijentu, moda bi mi neki hoda, ili hadija rekao: Hara sikter, ali sumnjam da bi digao ruku na prvo pero hrvatske satire. Imam sto dvije kile samo zato da me svaka baraba ne moe otpuhati s nekog svetog mjesta. Sve je prolo dobro, a onda smo kresnuli tri svijee na Kamenitim vretima, spustili se do Hrvatskog narodnog kazalita gdje smo se umili u Metrovievom zdencu ivota; tu smo kao klinci vadili novie iz fontane za sladoled i kremnite, a sada su na dnu bila samo dva-tri epa od pive. A onda je opalio top s Gria, a Pajo me pita kakva je to buka? Ja mu kaem da to nai gaaju Turke kod Siska, i to svaki dan u podne. Iza toga smo se malo udili onoj gromadi od Marulievog spomenika, proetali Botanikim vrtom gdje spokojno kornjae sunaju svoje oklope, a kad smo prolazili pored Esplanade, kaem mu: - Dragi kolega, kad napie svoj prvi roman onda u te odvesti u Esplanadu. Ako je to mogao Andri, Selimovi i Jergovi, onda e to moi i ti. Samo nemoj da bude opiran ko Hasan Kiki ili Petrain Koi. Zna, ovdje ti je opet Austro-Ugarska pa ti ne bi dali da na bauteli mijea beton. 65

PLAMEN

novi

krialjka

CARL SANDBURG

w w w. z a m i r z i n e . n e t

Trava
Naslaite u hrpu trupla kod Austerlitza i Waterlooa, Zakopajte ih i pustite da radim Ja sam trava, i pokrivam sve. Naslaite ih u hrpu kod Gettysburga, Naslaite ih kod Ypresa i Verduna. Zakopajte ih i pustite da radim. Dvije godine, deset godina: putnici pitaju konduktera: Koje je ovo mjesto? Gdje smo sada? Ja sam trava. Pustite me da radim.

Apeliramo na sve ljude dobre volje da pomognu daljnje izlaenje Novog Plamena
P R E T P L AT I T E S E elim se pretplatiti na Novi Plamen na pola godine (90 kuna, 480 dinara, 12 KM, 24 eura, 30 USA) na godinu dana (180 kuna, 960 dinara, 24 KM, 48 eura, 60 USA) Ime i prezime Adresa
Svima koji poalju ispunjeni pretplatniki listi, urednitvo e poslati ispunjenu uplatnicu. (Adresu i iro-raun pogledajte u impresumu, str.3)

66

PLAMEN

novi

art portal

U Klovievim dvorima otvorena je do 16. veljae izloba "Marc Chagall - Pria nad priama", na kojoj je izloeno 162 djela ovog velikog umjetnika. Izdvajamo sliku "Ljubavnici u sivom" koja prikazuje dvoje mladih nalik na cirkuske lutke, koji zamiljeni tonu u sivu melankoliju.

Grad svima

...a ne samo njima