Michael Perelman

HISTORIJA
KAPITALIZMA

Jedinstvena organizacija za socijalizam i demokratiju

Centar za slobodarska istraivanja
Rosa Luxemburg Stifftung Southeast Europe

Sarajevo 2012
Predgovor

Kako je kapitalizam nastao? Od kada

moemo datirati njegove poetke? Zastupnici
ideologija vladajue klase bi nas eljeli ubijediti
da je po-
stojao oduvijek. Neki idu do tako bizarnih tvrdnji da je
postoji u ivotinjskom svijetu, pa ak i meu mie-
vima! Michael Perelman, branei marksistiku kon-
cept istorije, ubjedljivo rui ovakve povrne
poglede. Kapitalizam je samo jedna od druveno-
ekonomskih formacija. Ljudska drutva nisu oduvijek
organizirala proizvodnju u okvirima kapitalizma, te ne
znai da e je oduvijek i organizirati. Mega kriza koja je
zahvatila svjetski kapitalizam, upuuje na to da nam je
potrebna alternativa. Stoga je korisno ponovo se
pozabaviti pi- tanjem porijekla dominantnih odnosa
proizvodnje na planeti. Zbog ega su kapitalisti u
prednosti nad vei- nom stanovnitva svijeta
(radnikom klasom) i ta im je dalo tu prednost.
Perelman se vraa Marksovoj teo- riji prvobitne
akumulacije kapitala. Marx je prvobitnu akumulaciju,
prije svega, smatrao eksproprijacijom ze- mlje i drugih
sredstava za proizvodnju, koje je na kraju dovelo do
toga da veina ne raspolae niim drugim osim
svojim radom, te je prisiljena oploivati kapital
manjine. Protjerivanja seljaka sa feudalnih posjeda u
srednjovjekovnoj Engleskoj kako bi se mogle
uspje-
 3

nije gajiti ovce radi prodaje vune, porobljavanje Afri-

kanaca kako bi radili na plantaama pamuka, otimanje
zemlje od amerikih domorodaca, sve je to dio prvo-
bitne akumulacije. No, za Perelmana ovaj proces nije
toliko prvobitan. On se nastavlja i danas to autor ar-
gumentuje deportacijama domorodakog stanovnitva
irom Azije, Afrike i Latinske Amerike, s obzirom na
potrebe eksploatacije zemljita na njihovoj plemenskoj
teritoriji. Za Perelmana je borba Ogoni plemena u Ni-
geriji, Uwa plemena u Kolumbiji, kao i eksploatisanih
radnika u Detroitu i Manchesteru, jedna te ista borba. Sa
Perelmanovim tvrdnjama se ne bi sloili brojni drugi
marksistiki analitiari i ekonomisti, za koje je prvo-
bitna akumulacija zavren proces i da se ofanziva neo-
liberalizma na ostvarena prva radnike klase, kao i na
javnu imovinu moe definirati iskljuivo kao pljaka,
a ne akumulacija kapitala. Unato tim kritikama, sma-
trali smo vrijednim ovo Perelmanovo djelo predstaviti
italakoj publici Bosne i Hercegovine. Ovaj Perelma-
nov lanak je, inae, dio svjetski poznatog zbornika
Antikapitalizam: marksistiki uvod, kojeg CSI, uskoro
namjerava izdati u cjelosti.

Prevodilaki tim CSI-a

4
Uvod

Istorija kapitalizma je problematina stvar. Ba

kao to niko nije uspio dati zadovoljavajui
odgo- vor na pitanje kada je nastao ivot, tako neki
ljudi
smatraju da su pronali elemente kapitalizma u drevnim
drutvima. Arheolozi su, naprimjer, pronali tragove po-
slovnih transakcija u drevnim mesopotamskim drutvi-
ma. Neki ekonomisti idu jo dalje i pronalaze dokaze
po- stojanja kapitalizma ak i u ivotinjskom svijetu.
Budui da kapitalizam smatraju vjenim aspektom
ljudske pri- rode, ovi su ekonomisti zabiljeili aspekte
iste ljudske prirode kod pacova (Battalio, Kagel i
McDonald 1985).

Adam Smith je zauzeo drugaije stajalite, sugeri-

rajui da je instinkt za razmjenom jedna od definira-
juih karakteristika Homo sapiensa. Niko nikada nije
vidio psa koji s namjerom vri razmjenu jedne
kosti za drugu s drugim psom (Smith 1776, I. ii. 2, p.
26). U stvarnosti, definiranje karakteristika
kapitalistikog drutva jeste definiranje dominantne
forme drutvenih odnosa. Fundamentalni kapitalistiki
drutveni odnosi jesu odnosi izmeu najamnog rada i
kapitala. U ovom odnosu snaga, kapital, kojeg
predstavljaju individualni uposlenik ili firma, upoljava
ljude sa namjerom profi- tiranja od njihovog rada.
 5

Zadrimo se na dominantnoj formi drutvenih od-

nosa. Postojanje odreene vrste ponaanja, institucije
ili nekih transakcija nalik na kapitalistike, nije nikakav
dokaz za postojanje kapitalistikog drutva. To mogu i
sam posvjedoiti, budui da radim u instituciji u pot-
punosti strukturiranoj na osnovu feudalnih tradicija.
Radi se o univerzitetu, na kojem postoji kompletna ar-
haina administrativna struktura i rituali bazirani na
uenitvu. Kostimi koji se oblae na dan podjele diplo-
ma oslikavaju jednu feudalnu tradiciju, iako su univer-
ziteti u SAD-u, u velikoj mjeri, postali produena ruka
korporativnog sektora.

Ba kao to predkapitalistiko drutvo moe sa-

dravati elemente koje moemo smatrati karakteristi-
kama kapitalistikog drutva, kapitalistiko drutvo u
sebi sadri ostatke predkapitalistikih drutava, ba kao
i zametak budueg komunistikog drutva. Ustva- ri,
nijedno drutvo nikada nije bilo u potpunosti kapi-
talistiko, u smislu da su sve druge forme drutvenih
odnosa iskorijenjene.

Ljudi koji su nedovoljno upoznati sa tajanstvenim

svijetom akademije bi, zabunom, visoko obrazovanje
mogli oznaiti kao feudalno. Da navedemo oigledni- ji
primjer. Do sredine 19-og vijeka, veinu rada u Sje-
dinjenim Amerikim Dravama su obavljali robovi i
mali slobodni farmeri. Nijedna od ovih grupa nije bila
 6

ukljuena u tipini kapitalistiki drutveni odnos naja-

mnog rada. Predkapitalistiku prirodu nezavisnog pri-
vreivanja na farmama, kao i ropstva je, svakako, lake
prihvatiti.

Vratmo se sada pitanju dominacije. Smatram da su

kapitalsitiki proizvodni odnosi sredinom 19. stoljea
bili dominantni, unato neporecivoj vanosti robova i
nezavisnih farmera. Usprkos svojoj brojnosti i
dopri- nosu cjelokupnoj proizvodnji, nezavisni farmeri,
kao i robovi, i vlasnici plantaa su postajali sve
marginalniji.

U to vrijeme su drutveni odnosi koje je simbolizi-

rala nastajua Republikanska partija sve vie odreivali
pravac u kojem e se SAD kretati. Druveni odnosi po-
vezani sa nezavisnim farmerstvom i ropstvom, bili su
dio ekonomije koja je izgubila svoj polet, dok je, u isto
vrije- me, urbaniji industrijski sektor sve vie jaao i
zadobijao povjerenje, koje mu je omoguilo da preuzme
vodstvo. Prema tome, dominacija nije iskljuivo
povezana kvanti- tetom ljudi u odreenim drutvenim
odnosima.

Kada je, zapravo, industrijski sektor postao per-

spektivniji od agrarnog? Na to pitanje se odgovor moe
dati u istoj mjeri kao i na pitanje o tanom datiranju na-
stanka kapitalizma. Industrijski sektor 19. stoljea ne bi
mogao ni postojati bez agrarnog. Farme su prehranji-
vale tvornike radnike i radilo se o glavnom tritu za
 7

njihovu robu. Dakle, neslaganja o porijeklu kapitalizma

su jo komplikovanija od pitanja nastanka kapitalista.

Pa ipak, odgovor nam ponovo daju drutveni od-

nosi. Adam Smith, kao i francuski ekonomist Turgot su
smatrali da je kapitalizam zapoeo kao rezultat prirod-
ne tendencije ljudi da se angauju u trgovini koja do-
nosi obostranu dobrobit. Meutim i jedan i drugi autor
su imali potekoe sa jednom posebnom injenicom:
nastanak veze najamnine i rada. Da li je zaista mogue
prihvatiti teoriju da su neki ljudi dobrovoljno prihvatili
ulogu siromaha, koji za trgovinu nisu imali nita osim
vlastitog rada?

Prvobitna AKUMULACIJA

Niko se ovoj teoriji nije jae usprotivio od Kar-

la Marxa. On je nastanak kapitalizma pripi-
sao nasilnim aktima kojima su zemlja i ostalo
vlasnitvo nasilno oteti veini ljudi. Koncept prvobit- ne
akumulacije je proiziao iz konfuzije, da bi kasni-
je zapao u nesretnu nejasnou (vidi Perelman
2000). Naizgled marksistiki, izraz prvobitna
akumulacija zapravo je zapoeo sa opaskom Adama
Smitha da aku- mulacija vikova, po prirodi stvari,
mora prethoditi po- djeli rada (1976, II. 3, p. 277).
 8

Marx je prvobitnu akumulaciju, prije svega, sma-

trao eksproprijacijom zemlje i drugih sredstava za pro-
izvodnju, a ne akumulaciju vika kroz tednju i investi-
cije. Za Marxa (1977, str. 926), kapital je od glave do
pete, do svake svoje pore, krvav i blatnjav.

Radnici su bili mueni grotesknim teroristikim

zakonima da prihvate discipline neophodne za sistem
najamnog rada (p. 899). Tamo gdje je Smith skrupu-
lozno izbjegao bilo kakvu analizu drutvenih odnosa,
Marx je sainio jasnu studiju drutvenih odnosa i tzv.
prvobitne akumulacije. Unato tome, Marx je potci-
jenio prvobitnu akumulaciju, budui da je odvraala
panju od njegove fundamentalne analize kapitalizma.
Kroz primitivnu akumulaciju, kapitalisti kradu imovinu
od ljudi. Njihovo ponaanje nailazi na neodobravanje,
budui da djeluju na nain koji se ne ini pravednim.

Marx je elio pokazati kako normalno, legalno

funkcionisanje trita i bez individualnog nefer pona-
anja, eksproprie vrijednost od radnike klase. Marx
ovo otimanje vika vrijednosti, nije pripisivao loem
ponaanju dijela individua, ve bezlinom funkcioni-
sanju klasnog sistema. Prema tipinom razumijevanju
prvobitne akumulacije, ova se prvobitna ekspropriacija
dogodila u dalekoj predkapitalistikoj prolosti. Na-
kon svretka ove inicijalne faze prvobitne akumulacije,
mala grupa ljudi je mogla funkcionisati kao kapitalisti.
 9

Zanemarujui prvobitnu akumulaciju, Marx je svo-

jim itateljima nastojao objasniti nain na koji je kupo-
vina i prodaja radne snage opljakala radniku klasu.
Naalost, takav je pristup, takoer, potisnuo u drugi
plan injenicu da se prvobitna akumulacija nastavlja
dogaati unutar kapitalizma. Nema sumnje da su ko-
lonijalne sile, u vrijeme svoga kolonijalnog gospodstva,
nesumnjivo otuile ogromne koliine vlasnitva.

Ustvari, marksistiki ekonomisti su dugo, bez

re- zultata, raspravljali do koje je mjere drugi talas prvo-
bitne akumulacije, umjesto stalne akumulacije kroz
eksploataciju najamnog rada, odgovoran za masivni
razvoj centara kapitalistikih ekonomija tokom kasnog
osamnaestog i devetnaestog stoljea
Prvobitna akumulacija je, ustvari, bila mnogo sloe-
niji proces od dogaaja koji se odigrao jednom za svag-
da. Rani kapitalisti su shvatili da ljudi na selima,
ukoliko budu mogli zadovoljavati svoje potrebe, nikada
nee ra- diti za najamninu. to su vie dobara mogli
sami obezbi- jediti, manje novca im je trebalo za
preivljavanje.

Dakle, rani kapitalisti su uloili znatan trud da kre-

iraju situaciju u kojoj e ljudi imati na raspolaganju onu
koliinu sredstava za proizvodnju koja bi dozvoljavala
sniavanja plae do mjere u kojoj ljudi nee moi prei-
vjeti drugaije nego da opstanak uine ovisnim o pro-
daji sopstvenog rada.
 10

U praksi, kapitalisti su profitirali od manjka

ovi- snosti o tritu. Kasnije, kada su postali vie
angaovani u nalaenju muterija za svoje proizvode,
profitirali su od vee ovisnosti ljudi od trita.

Danas kada je kapital dosegao nove limite

svoje akumulacije, ponovo nastoji, kroz privatizaciju,
preu- zeti javno dobro. kole, zdravstvo, izvori vode, pa
ak i zatvori dolaze pod korporativnu kontrolu.

U prilog tome, porodice postaju sve vie prisiljava-

ne da ive od jednog primanja, te se mnoge ene pri-
druuju radnoj snazi. U tom procesu, mnoge se radnje,
tradicionalno obavljane u domainstvu, kao to su pri-
prema hrane i briga o djeci, poinju kupovati i na taj
nain pretvarati u robu.

Smith je, za razilku od Marxove vizije nasilne pr-

vobitne akumulacije, imao na umu neto sasvim drugo:
stvarao je spekulacije o nastanku kapitala.
Ukazujui kako pojedinac moe akumulirati kapital bez
da osiro- mai drugoga, Smith je oajniki pokuavao
da prona- e dokaze dobrovoljnog porijekla
kapitalizma. Naa- lost, u toj je zadai teko podbacio.

Usprkos svome uzlaudnom trudu, Smith je prvu

fazu akumulacije kapitala nazvao izvornom akumu-
lacijom. U fazi prevoenja sa engleskog na njemaki,
 11

i ponovo na engleski, izvorna akumulacija je postala

prvobitna akumulacija, mnogo zlokobniji izraz,
koji ukazuje na brutalnost povezanu sa
eksproprijacijom.

Prvobitna akumulacija je, bez ikakve sumnje, bila

osnovna komponenta uzdizanja kapitalizma u zapad-
noj Evropi, posebno u Engleskoj. Zlato je pristizalo iz
rudnika u latinskoj Americi, crni robovi iz Afrike, a
bogatstvo svih vrsta iz Azije, koja je u praskozorje ka-
pitalizma imala ekonomiju tehnoloki napredniju od
evropske. Na vrhuncu pljake drugih nacija, engleska
dentrija je konfiskovala veinu zemlje svoga naroda,
prisilvi ih da rade za plate u fabrikama i na farmama.

Primijetite da, iako drutveni odnos izmeu rada i

kapitala definira kapitalizam, prvobitna akumulacija
djeluje na nivou imovinskih odnosa. U tom smislu, pr-
vobitna akumulacija bi se mogla uiniti nepovezanom
sa kapitalizmom, iako se radi o njegovom neophodnom
preduslovu.

NASILJE KAPITALIZMA SE
NASTAVLJA
Ba kao to se in zainjanja razlikuje od
raz- doblja odgoja djeteta, prvobitna akumulacija
se naizgled znaajno razlikuje od naina na koji
po-
stojea kapitalistika ekonomija akumulira bogatstvo.
 12

Ova analogija oigledno nije savrena. budui da

pr- vobitna akumulacija nastavlja doprinositi
akumulaciji kapitalistikog bogatstva, dok se akt
zainjanja dogaa u odreenom vremenskom razdoblju.

Pa ipak, analogija je odgovarajua u smislu da se

nain na koji kapitalistika ekonomija akumulira bo-
gatstvo na bazi drutvenog odnosa rada i kapitala, zna-
ajno razlikuje od otvoreno nasilnog procesa prvobitne
akumulacije. Unutar sistema prvobitna akumulacije,
robna razmjena nije neophodna. Monija strana otvo-
reno otima ono to eli.

U svijesti obinih ljudi, prvobitna akumulacija

predstavlja krenje ljudskih prava i prava na
imetak. Obino se reaguje moralizirajuim
zgraavanjem. Na- suprot tome, u kapitalizmu zakon
vrijednosti spreava proizvoljne akcije individualaca.
Shodno tome, kapita- listika akumulacija kroz
eksploataciju rada, naizgled, doima se pravedno.
Radnici trae posao, a poslodavci im ga daju u zamjenu
za najamninu. Svi, navodno, do- bijaju neto zauzvrat.

Pa ipak, ono to se ini na prvu loptu je varljivo.

Radnici znaajan dio svojih prihoda koriste za kupovi-
nu neophodnih ivotnih potreptina. Da su, nekim slu-
ajem, robovi, a ne najamni radnici, njihovi vlasnici bi
ih morali snadbijevati hranom, odjeom i obezbijediti
 13

im krov nad glavom, kako bi omoguili

produktivan rad. Malo ljudi bi se sloilo da je ropstvo
fer samo zbog razmjene vrijednosti.

Mnogi ljudi bi rekli da razmjena izmeu gospodara

i roba ne predstavlja odgovarajuu usporedbu. Marx je
objektivnom analizom nastojao pokazati da razmjena
izmeu rada i kapitala kreira slian tip eksploatacije. Pa
ipak, njegova je namjera nadilazila moralno propitiva-
nje pravednosti. Kao i robovi, radnici rade ono to rade
zbog objektivnih okolnosti u kojima su se nali.

Kada su im bila oduzeta sredstva kojima bi se bri-

nuli za sebe, nisu imali drugog izbora osim da rade za
druge. Nasilje kapitalistikog sistema je moda prikri-
veno, ali, unato tome, ostaje nasilje. Ovaj odnos oba-
vezno nije nita manje ili vie fer od prvobitne akumu-
lacije. Njegova glavna falinka je u tome da spreava i
ljude i drutvo u ostvarivanju njihovih potencijala.

Ono to je Marxu bilo najbitnije jeste analiziranje

ovog procesa, kako bi se stvorilo bolje i
superiornije drutvo. Smatrao je da e kapitalizam
propasti ne zbog toga to je nepravedan, ve e njegova
ogranienja po- stati toliko oigledna da e ga ljudi
odbaciti u zamjenu za mnogo racionalniju
organizaciju drutva. Moral- no zgraavanje nad
nepravednou uopte nije u sri Marxove kritike.
 14

Iz tog razloga, Marx je svoje zakljuke o prvobitnoj

akumulaciji smjestio na kraj svoje knjige (Marx 1977,
dio
8). Radi se manje o zakljuku, a vie o dodatku izdvoje-
nom od glavnog toka knjige, izuzev jednog kratkog
dijela, u kojem je iznijeta predivna analiza odnosa
izmeu pr- vobitne akumulacije i tekue kapitalistike
akumulacije.
Tu je Marx opisao rad Edwarda Gibbona
Wakefielda, Engleza koji je dopao zatvora, zbog
pokuaja da kidna- puje i oeni mladu kolarku (Marx
1977, ch. 33). Dok je trunuo u zatvoru, Wakefield je
itao o Australiji, budui da su mnogi zatvorenici s
kojima je leao bili deportova- ni tamo. Wakefield je
shvatio da su mnogi od zarobljeni- ka od kojih se
oekivalo da rade za nekoga, im su stigli u Australiju,
otili u unutranjost i zapoeli samostalno obraivati
zemlju. Shvatio je da je obilje slobodnih resur- sa
nespojivo sa natjerivanjem radnika da rade za druge.

Iz zatvora je Wakefield napisao knjigu navodnih

pisama jednog Australca (Wakefield 1829). Iznio je vrlo
uvjerljive argumente da bi kreiranje funkcionalne kapi-
talistike ekonomije u Australiji, moralo podrazumije-
vati stavljanje veine zemlje pod zabranu naseljavanja,
sve dok populacija odreene regije ne naraste do one
take kada besplatno zemljite vie nee biti na raspo-
laganju. Knjiga je bila u toj mjeri uspjena da je Wake-
field postao osoba broj jedan u organizaciji britanske
kolonizacije. Pod njegovim vodstvom, Novi Zeland je
 15

slijedio njegove preporuke, zabranjujui brzu masovnu

migraciju ljudi u unutranjost ostrva.

Za Marksa je Wakefieldova pria bila parabola ka-

pitalistike ekonomije. Ono to danas nazivamo slo-
bodnim tritima baziranima na najamnom radu je
mogue jedino kada preduslovi rad ine neslobodnim.
Uprkos tome, pored dijelova o Wakefieldu, veina Mar-
ksovih materijala o prvobitnoj akumulaciji je u jednoj
mjeri nepovezana sa njegovim vie teorijskim analiza-
ma kapitalistike ekonomije.

Ovo odvajanje historijskog nastanka kapitalizma

i nastavka njegovog funkcionisanja, imalo je neke
nega- tivne posljedice. Poetak kapitalizma je
predstavljan kao jedinstven dogaaj u vremenu, nakon
kojeg je prvobitna akumulacija prestala. Ovaj se Big
Bang nikada nije do- godio. Zapravo, prvobitna
akumulacija je bila dug proces.

Podsjetimo se na ono to definie kapitalizam kao

poseban tip drutvenih odnosa. Ovaj drutveni odnos
prevazilazi radnikov poloaj u kojem je on uposlenik
drugoga ovjeka; on podrazumijeva da se ovaj odnos
prihvata kao neto normalno. Ovo vjetako razdva-
janje faza kapitalistikog razvoja je netano s jo jednog
aspekta. Iako je prvobitna akumulacija bila neophodan
korak u nastanku kapitalizma, ona se, zapravo, nastav-
lja i danas.

16
 Naprimjer, u vrijeme dok ovo piem, naftne i rud-
ne kompanije preseljavaju i deportuju domorodako
stanovnitvo u Aziji, Africi, Latinskoj Americi, ak
i u SAD-u. Naglaavanje drutvenih odnosa u okvirima
napredne kapitalistike proizvodnje, zanemarujui pro-
ces prvobitne akumulacije koji i dalje traje, jeste igno-
risanje injenice da je borba Ogoni plemena u Nigeriji,
Uwa plemena u Kolumbiji, kao i eksploatisanih radnika
u Detroitu i Manchesteru, jedna te ista borba.

ULOGA PRVOBITNE
AKUMULACIJE JE I DALJE
PRISUTNA

Vjetako razdvajanje kapitalizma na faze

ini jo jedan fundamentalni element mutnijim
nego to jeste: ak i danas, pristup resursima,
vie esto nego ne, ovisi o prvobitnoj akumulaciji.
U tom smislu, kapitalizam se, tokom stoljea, nije
mnogo promijenio. Iako se ini da je kapitalistika
proizvodnja povezana sa naprednom tehnologijom i pod
elektron- skom kontrolom, sistem je i dalje ovisan o
jeftinim si- rovinama, posebno o nafti.

ak i navodno besteinska ekonomija jo uvijek

ovisi o kolosalnim farmama servera. Jedna, konstrui-
rana u blizini Seattlea pokriva oko 13 hektara (McKay
2000). Ove farme severa koncentriraju snagu od
100
 17

vati po jednoj kvadratnoj stopi. Za ove centre podataka

se oekuje da pokriju 50 miliona kvadratnih stopa do
2005., no i tada e njihov rad initi tek neto vie od
1 posto amerike tranje za elektrinom energijom do
tog vremena (Bryce 2000).

Materijalna tranja nove ekonomije daleko preva-

zilazi fosilna goriva. SAD je samo 1990. koristila jednu
milijardu tona materijala kao to su eljezo, bakar, sum-
por, fosfor, hidrokarbon, fosilna goriva, kao i drugi ma-
terijali koji se kopaju u rudnicima i koriste u proizvod-
nji dobara, iskljuujui neke vrste lomljenog
kamena koji se koristi u gradnji cesta i drugim
graevinskim poduhvatima (Wernick et al. 1996).
Pristup ovim re- sursima najee ovisi o prvobitnoj
akumulaciji. U tom smislu, kapitalizam se nije naroito
promijenio tokom stoljea.
 18

Reference i preporuke za daljnje

itanje

Battalio, R.C., Kagel, J.H and McDonald, D.N. (1985)

Animals Choices over Uncertain Outcomes,
Ame- rican Economic Review 75(4), pp. 597-613.
Bryce, R. (2000) Power Struggle Interactive Week, 18
December (www4.zdnet.com:80/intweek/stories/
news/0,4164,2665339,00.html).
Marx, K. (1977) Capital, vol. 1. New York: Vintage.
McKay, J. (2000) Server Farms Strain Local Grids:
Jurisdictions Are Facing Huge Power Demands
From These Digital Warehouses Government
Technology News, 29 September
(www.govtech.
net/news/features/feature_sept_29.phtml).
Perelman, M. (2000) The Invention of Capitalism: The
Secret History of Primitive Accumulation. Durham:
Duke University Press.
Perelman, M. (2002) Steal This Idea: The Corporate
Capture of Creativity. New York: Palgrave.
Smith, A. (1776) The Nature and Causes of the Wealth
of Nations. Oxford: Oxford University Press, 1976.
Wakefield, E.G. (1829) Letter from Sydney: The Prin-
ciple Town of Australasia, in The Collected
Works of Edward Gibbon Wakefield, ed. M.F.
Lloyd
Pritchard. Glasgow and London: Collins, 1968.
 19

Wernick, I.K., Herman, R Govind, S. and Ausubel,

J.H. (1996) Materialization and Dematerializa-
tion: Measures and Trends, Daedalus 125(3), pp.
171-98 (phe.rockefeller.edu/Daedalus/Demat).

KRATKA bILJeKA O AUTORU

Michael Perelman je ameriki ekonomist i ekonomski

historiar. Profesor je ekonomije na Dravnom uni-
verzitetu Kalifornije. Perelman je napisao 19 knjiga,
ukljuujui Railroading Ekonomija, Proizvodnja
nezadovoljstva, Perverzna ekonomija i Nastanak
kapitalizma.

Prijevod: Prevodilaki tim CSI-

a
Lektura: Emil
Prutina
20