,.

j
.j.
....... '
helmuth plessner

'I .
~

I
,' stupnjevi organskog
.f
.
i :..
\ jl. i covjek

i
I
I
i 'ot,,

I
'
.. l'
'
:',A' t'..
. ' ,".
.. ..~. :;:i . <
"
.;,
..,
J
... ~\
"l

~
f

MALA FlfOZOFSKA BIBLIOTEKA

'
I
.~ arrrre 'tlf;j .. .~
 ..

Ureduju: HELMUTH PLESSNER

Aleksa Buha, Muhamed Filipovic, Vladimir Premec,
Kasim ProhiC, Vojin Simeunovic, Vanja Sutlic i
Abdulah $arcevi6

Odgovorni urednik
Ka,;im Prohic
STUPNJEVI
"
ORGANSKOG I COVJEK
UVOD U FILOZOFSKU ANTROPOLOGIJU

IRO ,,VESELIN MASLESA"

00 IZDAVACK.A DJELATNOST, SARAJEVO, 1981.
 l
101094
4
Naslov lizvornika PRE<DGOVOR PRVOM IZDANJU
Helmuth Plessner <~

Die Stufen des Organischen und der Mensch

3. unveranderte Auflage
Walter de Gruyter & Co. Berlin - New York, 1975.

Prevod
Odlucujuci poticaj za ovu knjigu sam dobio u toku
Slobodan Novakov godina, kad sam se, kao ucenik Biitschlija (Bicli) i Herbsta,
Windelbanda {Vindelband) i Troeltscha (Trelc), Driescha
Redakcija prevoda i pogovor (DriS) i Laska, u Heidelbergu bavio zoologijom, a ponukan
Abdulah sarcevic dubokim protivurjeenostima koje su postojale izmedu pri-
rodnih nauka i filozofije. Te protivurjecnosti su onoga koji
jedno nije htio da frtvuje drugome nagonile na razmiSlja-
nje o novim mogucnostima filozofskog shvacanja prirode,
koje bi, s jedne strane, bilo doraslo ostroj kritici tadanje
filozofije, a sa druge bilo prijemcivo za impulse, narocito,
nove lbiologije Driescha i Uexkiilla {lskil). Prvi korak .u
ovom pravcu sam, cini mi se, napravio u djelu Jedinstvo
cula {Einheit der Sinne), 1923. U toku pisanja toga djela,
sacinio Sam bio plan za ovaj, ovdje prilofoni, rad i imao
sam namjeru da ga objavim u obliku krace brosure, u
izvjesnom smislu kao dodatak posljednjem poglavlju pome-
nute knjige. Dalji rad me je uvjerio u neostvarljivost tak-
vog nauma. Cjelinu je trebalo sire izloziti i trebalo ju je
samostalno oblikovati u fundamentu i u metodi. Godine
1924. sam to najavio u predgovoru spisu Granice zajednif-
tva (Grenzen der Gemeinschaft) pod naslovom ,,Biljka, zivo-
tinja, eovjek. Elementi kosmologije zivog oblika". Spoljnje
barijere i velika teskoca sto moram da radim na tlu koje
je novija filozofska tradicija zapustila doprinijele su tome
da manuskript bude dovrsen tek u jesen 1926.
Problemi filozofske biologije i antropologije, koje ma-
. nuskr!pt obraduje, proiziSli su iz konsekventnog slijeda
mojih filozofskih istrazivanja cula. Teorija modaliteta eula
 " r, ~ ; . t
. -~
6 HELMUTH PLESSNER
kao jednog od specificnih formi odnosa tijela* i psihe,
odnosno materijalnosti i osmmjavanja, silila je - posebno
u problemu takozvanih niskih cula i u problemu objektiv-
nosti eulnih kvaliteta - na jedno fundamentalnije shvaea-
nje odnosa izmedu tijela i okolnog svijeta. Odatle se otva-
rao uvid u odredene korelacione zakone forme tijela i for-
me okolnog svijeta koji ocigledno predstavljaju organiza-
cione zakone zivota. Samo jedan korak dalje bila je onda
teorija korelacionih stupnjeva forme zivota i sfere zivota,
koja obuhvata biljni, zivotinjski i ljudski tip zivota. -
Pored ovog razvitka iz pitanja elementarne teorije spoznaje
vodile su me socijalfilozofske studije direktno na antro-
poloski problem.
Zadatak predgovora ne mofo biti da ocrtava istorijsku
pozadinu novog pitanja. Onoliko koliko je to potrebno za
samu stvar, ucinjeno je u djelu. Ono, naravno, ne bi bilo
moguce bez preokreta do kojeg je, u posljednje vrijeme,
doslo u oblasti psihologije, sociologije i biologije, a prije
svega filozofskc metodike. Sto se ostalog tice, u nasim da-
nima nece jos pasti odJuka 0 tome koje SU Sile jace UCe-
StVOVa}e u nastanku novih ,filozofskih disciplina, da Ii psiho-
analiza iii filozofija zivota, sociologija kulture ili fenomeno-
logija, duhovna povijest iii krizc u medicini. U pogledu
takve aktuelnosti ove nove knjige, po stvari je u svakom
slucaju vafoo da se ima u vidu samoniklost njezine koncep-
cije. NiSta ne moze stvari filozofske biologije i antropolo-
gije toliko stetiti, koliko ako se na nju prenesu mjerila
sinteze uslovljene tendencijama doba i tendencije dobijcne
iz najrazlicitijih nauka.
U uvjerenju da se kod ovih disciplina radi o naukam:i
sa sopstvenom metodikom sa prvotnim spoznajnim funda-
mentom, slafo se slijedeca istrazivanja s pogledima onog
genijalnog istrazivaea koji je - barem koliko se to iz
literature moze vidjeti - do danas jedini radio na ovom
podrucju: neosporna je Schelerova (Seier) zasluga sto je
* U knjizi se pojavljuju rijeOi ,,Leib" i ,,Karper" i njihove
izvedenice iii slozenice, s ovim imenicama: tamo gdje je bilo
neophodno uoeavanje razlike, ,,Leib" je prevedenp kao ,,Zivo
tijelo", ,iKorper" kao ,,puko, fizicko tijelo", Kako je sam Ples-
sner razjasmo ova dva pojma, up.: str. 332. i dalje, str. 340.
i dalje, te str. 419. i dalje. - Prum. prev.
PREDGOVOR PRVOM IZDANJU 7
u svojim istrazivanjima emocionalnih problema, struktural-
nih zakona lienosti i strukturalnih veza izmedu licnosti i
svijeta, otkrio mnogo sta sto spada u tematski sastojak
filozofske biologije i antropologije. Njegova djelatnost u
toku zadnjih godina pokazuje, osim toga, da je on, safima-
juCi starije biofilozofske analize - koje su djelimicno bile
poznate starijem minhenskom i getingenskom krugu feno-
menologa i, npr., uticale na postavke Hedwige Conrad-
-Marth.ls (Hedvig Konrad-Marcijus) u n1ezinim Metafizic-
kim razgovorima (Metaphysische Gesprache) - upravo na
putu da izgradi osnovu filozofske antropologije. Premda se,
dakle, u pogledu predmeta naseg rada nadamo da postoji
mogucnost sirokog slaganja sa Schelerovim istrafivanjima,
ne smiju se, ipak, previdjeti bitne razlike u postavci pro-
blema. Scheler je, bez povrede metafizickih tendencija svo-
je filozofije, u svim osnovnim pitanjima fenomenolog. Nje-
govi vafoi radovi sve do posljednjih publikacija pokazuju
da je on primarno fenomenoloski orijentisan. Ali protiv l
primjene fenomenologije kao istrazivackog stava ikoji osi-
gurava osnovicu mi smo se borili vec u nasem metodskom
spisu od 1918. godine. Ovdje necemo o tome poblifo govo-
riti. Fenomenoloski rad zahtijeva, izmedu ostaloga, za filo-
zofiju odredeno metodsko vodstvo, koje ne mofo da potice
ni iz empirije ni iz metafizike.
Od velikih mislilaca iz najblifo proslosti nije to niko
bolje znao od Wilhelma Diltheya '(Vilhelm Diltaj), cija filo-
zofija i pisanje istorije znace metodski i materijalno bitan
izvor za ponovno postavljenje problema filozofske antropo-
logije. Treba zahvaliti Georgu Mischu (MiS) sto nam je
danas jasno do kakve je revolucije doslo u filozofiji zahva-
ljujuCi Diltheyevim idejama, cije principe je on zadnji
put i programski formulisao u svom radu /deja filozofije
zivota u teoriji duhovnih nauka (Die /dee der Lebensphilo-
sophie in der Theorie der Geisteswissenschaften), 1925. Ako
se, uprkos tome, moramo pomalo distancirati od Heideg-
gerovih (Hajdeger) istrazivanja (koja su nam postala poz-
nata tek u toku stampanja) koja nose jak peeat Dilthey-
evih koncepcija, onda to cinimo ugiavnom zato Sito ne
mozemo da prihvatimo osnovni stav Heideggerov (Vrijeme
i bitak / Zeit und Sein, Halle, 1927), da istrazivanju van-
ljudskog bitka bezuslovno mora da prethodi egzistencijalna
\
 8 HELMUTH PLESSNER
analitika eovjeka. Ova ideja pokazuje da je on jos u oko-
vima one stare tradicije (koja se izrazila u najrazlicitijim
formama subjektivizma), prema kojoj je onaj koji filozof-
ski pita sebi samom egzistencijalno najblizi i zato sebi
utemeljen u pogledu na pitano. Mi, nasuprot tome, bra-
:-'l:J.imo tezu - koja je smisao naseg prirodnofilozofskog sta-
va i njegova legitimacija - da se eovjek u svom bitku od
svakog drugog bitka odlikuje time sto nije sebi ni najblizi
ni najdalji, da upravo ovim ekscentricitetom svoje zivotne
forme sebe samog kao e'lement nalazi u moru bitaka i da ti-
me, uprkos bitku neprimjerenog karaktera svoje egzistencije,
spada u jedan niz sa svim tvarima ovog svijeta. Sto je ova
situacija ekscentriciteta (iako ne u ovoj formulaciji i ne
kao zivotna forma) odredena prvi put kao tlo i medijum
filozofije, zasluga je knjige Pojam intuicije (Der Begriff
der Intuition, Halle, 1926) od Josefa Koniga {Jozef Kenig).
Iz njezinih sistematskih istrazivanja, stoga proizilaze na
jedan iznenadujuci nacin - jer nije bio naslucen ni u pro-
blematskom stavu ni u samom cilju istrazivanja - odnosi
cije razjasnjenje treba da daju buduci radovi.
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU
Kad autor odluci da svoju knjigu, koja je izasla 1928,
prije trideset sest godina, bez izmjena ponovo stampa, du-
fan je da citaocu da jedno objafojenje. Nisu dovoljni indo-
lencija i precjenjivanje samog sebe. Tvrdoglavo ostajanje
pri starom tekstu mora biti zasnovano u stvari koju on
iznosi. Nacin na koji on to iznosi time jos nije proglasen
sakrosanktnim. Medutim, radi se, u stvari, o jednoj logic-
koj vezi. Ako je to tacno, onda nije potrebna nikakva
korektura, pa i kad je shvacanje profoto tadanjim stanjem
istrazivanja, i ako bi autor danas tu stvar, vjerovatno, u
ponecem predstavio drugacije. Poticaja za to, istina, jedva
da je bilo. Stupnjevi nisu dozivjeli neku ozbiljnu kritiku.
Ima za to vise razloga. Iste godine se pojavio Schele-
rov spis Polotaj covjeka u kosmosu (Die Stellung des Men-
schen im Kosmos), nacrt njegove prije mnogo godina na-
javljene i, razumljivo, s interesovanjem ocekivane antropo-
logije. Prvotno koncipiran kao predavanje na Darmstatskoj
skoli mudrosti, ovaj spis je, zahvaljujuci svojoj kratkoci i
vjestoj primjeni bioloskih i filozofskih fakata, odmah naisao
na veliki publicitet. Sta je bilo logicnije nego tesko djelo
neirng nepoznatoga smatrati daljim razglabanjem Schele-
rovih misli, pogotovo sto je ono, povrsno gledajuci, izgle-
dalo kao da slijedi njihov model stupnjevanja? Th. Litt
(T. Lit), Th. Haering (T. Hering), a prije svega N. Hartmann
(N. Hartman) su se, istina, veoma brzo i energicno pobu-
nili protiv takvih lakomislenih sumnjieenja, no aliquid
haeret i u prvo vrijeme su Stupnjevi ostali u sjenci Sche-
lera kao osnivaea filozofske antropologije.
 10 HELMUTH PLESSNER
Onih pet godina do prekida svake mogucnosti disku-
sij e, godine 1933, sigurno bi bilo dovoljno za reviziju tog
suda, iako je knjiga bila teska. Ali tih pet godina je, uko-
:I liko se uopste moglo govoriti o nekom interesu za filo-
.I zofsku antropologiju, bilo sasvim u znaku Heideggera i
Jaspersa. Cinilo se da otkrice pojma egzistencije prufa
kljuc za razrjesenje teskoea (i da time odlueuje o sudbini
filozofske antropologije) koje nisu mogle da prevladaju
nauke o eovjeku koje su posebno trpjele zbog razdvajanja
metodike u prirodnonaucnu i duhovnonaucnu: psihologija
i psihopatologija, kao i grane interne medicine opterecene
psihosomatskim pitanjima, te etnologija, preistorija i po-
vijest porijekla eovjeka.
Tako je izgledalo. Sumnje u kljuenu poziciju pojma
egzistencije, do kojih je moglo doci u jednoj ili drugoj
nauci, presretala je tada avangarda filozofije ukazivanjem
na otklonjivi karakter takvih briga. Hitan, i u strogom
smislu prvotan, zadatak kao da je bio ukidanje onih povi-
jesno nastalih teskoea. Njihov je osnovni razlog bio u jos
od antickog vremena habituelnom nastalom ontologiziranju
covjekove biti, koje SU podrfavale nauke 0 eovjeku. Pra-
vilno shvacena filozofska antropologija je u pravcu ka ele-
mentarnom razumijevanju bitka morala da probije onaj
naucni horizont pod kojim se vec krecu etablirane disci-
pliine. Nije bilo vafoo da li u Heideggerovom ili u Jasper-
sovom smislu.
Ovakva su razmiSljanja opterecivala godine 1927. i 1928.
antropoloski interes i ometala recepciju Stupnjeva. Najveca
smetnja je bila sama knjiga. Ko se jos usuduje da filozof-
s.ki obraduje biolos_ke materije? Filozofi, uceni filozofi kod
nas, rijctko da imaju kontakt s naukom o prirodi. Ako ga
i imaju, onda su to teoretski fizieari i bave se spoznajnom
teorijom kvantne fizike. Botanicari i zoolozi, vecinom
skromniji duhovi, ljudi opafaja i ne tako rafinirane glave
kao oni prvi, kojc cepidlacenja pojmovne analize ne privla-
ce vec i zbog toga sto rade s masivnim objektima, ciji
karakter realiteta njima ne predstavlja nikakav problem?
Filozoflja organskog? Prosla su Drieschova vremena: pro-
blem vitalizma je izgubio svoju aktuelnost, misao da se
zivotni procesi proizvedu u retorti prestala je da zastra-
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU 11
Suje. ;Biohemija i teoretska hemija SU vec odavno same po
sebi razumljive kao sredstva genetike i istrazivanja virusa.
Gdje je jos bilo prostora za spekulaciju, u filogeniji, a
posebno u antropologiji, tamo je i neodarvinizam operisao
veoma oprezno. Proslave stogodiSnjice 1959. su posvuda
bile u tom tonu. Fenomeni regulacije, upravljanja i pam-
cenja, ranije smatrani arkanom zive supstancije, izgubili
su u svjetlu kibcrnetike svoje posebno mjesto, mozda suviSe
brzo, ali elektronski modeli mame na andlogije. A one su
i plodonosne.
Knjiga s naslovom ,,Stupnjevi organskog" pobudivala
je, zahvaljujuci takvim tendencijama bioloskog istrazivanja,
sumnju da simpatiSe s anahronim. Stupnjevi? Da nije autor
mozda neprijatelj evolucije, ili eak pristalica idealisticke
morfologije? 1Zar ,1Stupnjevi" ne zvuci na hijerarhiju forrni
biljka, zivotinja, eovjek, za koju je model dao jos Aristo-
tel?
Scheler je tom modelu, kako je vec receno, svojom
skicom udahnuo nov zivot. Njezina izgradnja trebalo bi da
bude kruna njegovog zivotnog djela, s punim pravom, kao
Ito ce priznati svako ko ima uvid u bogatstvo radova toga
~ovjeka: pocev od studija o osjecajima simpatije i analiza
ci materijalnoj vrijednosnoj etici, narocito u drugom dijelu,
do zadnjeg opusa Forme znanja i drustvo (Die Wissensfor-
men und die Gesellschaft). Svima njima je predmet i od-
nosni okvir eovjek kao centar akta, tj. ona izbjegavaju Hus-
1erlovu konsekvenciju da zbog fenomenoloske metodike
1ve redukuje na svijest, da svijest ucine horizontom trans-
cendentalne konstitucije svakog moguceg fenomena, dakle
I fovjekovog, i da time opet skrenu u transcendentalno-
ldealisticki polazni polofaj. Scheler, fenomenolog od prvog
inlnuta, kao ucenik Th. Lippsa, nije se kasnije poveo za
H1111111t'rlovim okretom u idealizam i ostao je pri tome da
It lljll'llVO taj okret salomio primat svijesti i cistog ega
lrnll ll' on utvrdio. Pod ovim aspektom svoj znaeaj za
&rntropulo~ku misao dobija ono sto je Scheler zapravo uci-
1110, ut k rice kognitivnog dometa emocionalnih aka ta, nagla-
'uvunjc jcdne specificne apriornosti emocionalnog u ponov-
nom vczivanju za Pascalovu (Paskal) logique du coeur. Ovo ~
odndujl' opseg i nacin njegove konkrecije. Ovdje je te-
 12 HELMUTH PLESSNER
matsko mjesto tjelesnosti i okoline, ljubavi i mrfoje, po-
kajanja i ponovnog rodenja. Heidegger je bio u pravu kad
rje - posto to vec nije ucinio sa djelom Bitak i vrijeme
(Sein und Zeit) - Scheiern posvetio svoju knjigu o Kantu,
jer on je razbio okove kognitivnog, a Heidegger je, premda,
doduse, nije naznacio put u svoju fundamentalnu ontolo-
giju niti je obiljezio uspon ka tom putu, ipak oslobodio
regiju u kojoj se mogao traziti uspon. Ali to sto je Heideg-
ger odmah preduprijedio pogresno shvaceno tumacenje nje-
govog poduzeca kao filozofske antropologije ne bi mu se
smjelo uzeti za zlo, jer njemu analiza ljudskog nacina bitka
sluzi samo kao sredstvo.
Godine 1927. se pojavilo djelo Bitak i vrijeme. Snaga i
gustina misli, samosvojstvenost i tamno osjencenje jezika,
nezbunjivo vodstvo u tematskoj gradnji ucinili su da se
odmah napnu usi. Husserlovu metodsku strogost i akribiju
opisa vidjeli smo virtuozno stavljene u sluzbu jednog fun-
damentalnog problema, cijem rjesenju majstor nije mogao
niSta doprinijeti na liniji svoga priblifavanja konstitucio-
nom pitanju transcendentalnc filozofije: pitanju problema
povijesnosti. Jednim je udarcem, izgledalo je tada, Heideg-
ger probio bresu u starim frontovima idealizma svijesti
novokantovskc i fenomenoloske opservancije platoniziraju-
ceg istra:Zivanja biti a Ia Scheler i istorijskog relativizma
a la Dilthey. Okret k objektu, obnova ontologije, sto SU
protiv stare idealisticke tradicije izvojevale starija feno-
menoloska skola i Nicolai Hartmann, bio je, otkricem di-
menzije egzistencije i1i opstojanja (eovjek), ojaean i isto-
vremeno prevaziden.
Takav je, u svakom slueaju, morao biti prvi utisak na
strucnjaka. Znaeajno i uznemirujuce za mislioca kakav je
Scheler, s publikom koja je prevazilazila svijet strucnjaka,
bilo jc da se za Heideggera pocela ocrtavati jedna jos dale-
kosefoija rezonancija. Metodski ateizam ove destrukcije,
koju nije moglo zaustaviti nikakvo pojmovno utvrdenje u
zapadnoj istoriji misli, obracao se toj ratom potresenoj
generaciji neposrednije nego Schelerov teizam i njegovo
miS!jenje okrenuto tom sarenom odsjaju. Ovdje je, vjero-
vatno, bio jedan svijet - no tamo je bila muka egzisten-
cije. Ovdje je bilo transcendentalnih potpora - tamo je
PR.BDGOVOR DRUGOM IZDANJU 13
pojedinac bio sam. Ovdje norme i vrijednosti - tamo cista
odluka, suocena sa smrcu, konacnoscu i samoizborom.
Analiza fovjeku specificnog nacina ,,da bude" nije sta-
jala sama za sebe, Inace bi se, uprkos svim ogradama, ona
mogla smatrati jednom od formi filozofske antropologije.
No ta analiza se davala kao jedna procedura za iznalazenje
smisla za bitak, kao metod uz fundamentalnu ontologiju.
Smisao za bitak maze se, i ne bezuslovno pogresp.o, shvatiti
i kao smisao bitka i onda on dobija ogromno pravo tuma-
cenja svijeta, recimo u stilu Schopenhauera ($openhauer).
Ta analiza nije bila diskutabilna. Od toga ju je stitila spoz-
naja ontoloske diferencije izmedu bitka i bivstvujuceg. Ra-
dilo se viSe o tome sta se zamiSlja pod predikatom ,,je" u
njegovom prvotnom znacenju. To znacenje poku5ava da po-
tvrdi Heideggerovo poduzece putem izlaganja temporalne
strukture egzistencije, pri cemu ono u nacinima svoje vre-
mesnosti eksplicira svoju konacnost.
Analiza egzistencije se, medutim, ipak ne smije shvatiti
kao puka procedura koja sluzi fundamentalnoj ontologiji,
posto se prema Heideggeru biti-eovjek, njegova esencija ili
priroda odreduju samo iz injegovog {istorijski promjenlj1-
vog) odnosa prema bitku. U tome se on slaze s ranim Sche-
lerovim sastavom od 1911. Uz ideju covjeka (Zur !dee des
Menschen), koji, nastavljajuci Nietzschea (Nice), covjeka
oznaeava kao prijelaz i upravo kao oblicje transcendencije.
Bioloske diferencije ne kafo niSta. Izmedu Edisona, kao
idealnog tipa homo fabera, i nekog simpanze razlika je
samo gradualna. Nema eovjeka po prirodi. On to postaje
samo svojim odnosom prema bogu. Teomorfiji eovjeka u
smislu Schelerovom odgovara ontomorfija u Heideggerovom
srnislu. -
U svojoj skici od 1928. godine Scheler ubla:Zava ovu
tezu, koja vise nije odgovarala njegovom religioznom ubje-_
denju. Ali on je nije napustio. Karakteriziranjem zivotnih r
formi pomocu nagonskih struktura, od ekstatickog osjecaj-
nog poriva biljke pa do duha kojem su potrebne vitalne
snage, ali koji prema njima moze da obavlja samo funkciju
brane, izgleda da je shvacena razlika izmedu zivotinje i
fovjeka bez posezanja za bogom. Duhovnost, monopol co-
vjeka, sagleda se u oslobadanju od ~o~i nagona s efek-
tom sposobnosti za shvacanje predriieta;'i>..'jime i za otvo-
.~ ~l
./
 14 HELMUTH PLESSNER
renost prema svijetu. Ona se manifestuje kao potiskivanje
nagona i kao moCi-reci-ne. Specififoo tjelesno oblicje ho-
minida mofo pritom igrati ulogu pomagaea - uspravni
hod, oslobodenje ruke, cerebralizacija - no odlucujuce nije
ono. Zasto u ovakvom gledanju ne bi i pticje tijelo moglo
biti pozornica potiskivanja nagona i otvorenosti prema svi-
Jetu - ako u njega ude duh?
Scheler nije mogao viSe da razvije svoju plansku skicu.
Utoliko je vjerodostojniji izgledao akademski trac da su
Stupnjevi njegovo zavjestanje. Zar nije autor zivio u KOlnu
(Keln) i zar nije bio njegov ucenik? On nije bio to, i pored
sve blizine. On je pokufao ono sto je Scheler perhorescirao
i sto je bilo suprotno njegovoj prirodi, pokufao je da stup-
njevanje organskog svijeta pojmi pod jednim glediStem. A
sve u namjeri da, izbegavajuci upravo ona povijesno opte-
recena odredenja kao StO SU osjeeaji, poriv, nagon i duh,
nade i isproba jednu liniju vodilju, koja cini mogucom
karakterizaciju specijalnih nacina pojavljivanja zivotom ob-
darenih tijela. Ovakva karakterizacija ne smije uslijediti
niti pojmovnim instrumentima prirodne nauke, niti psiho-
logije, kao sto je to Scheler ponudio prema starom panpsi-
histickom nacinu (i fasciniran Freudom (Frojd) 1
' U ovoj stvari cemo sudu jednog tako iskusnog antropologa
kao sto je Frhr. v. Eickstedt (F. f. Ajkstet) smjeti dati posebnu
tczinu upravo zato sto on ne pripada nijednoj filozofskoj par-
tiji, ali, za razliku od mnogih svojih kolega po struci, shvaca
neophodnost filozofske antropologije. On ovako opisuje tu situa-
ciju: ,,Sociolog i filozof PleBner (Plesner), polazeei istovremeno
od Driescha i Windelbanda - objavljuje gocline 1928. prvi zao-
kruteni sistem jedne potpuno originalne biotiilozofije, u kojoj
fovjek predstavlja centralnu figuni. Njegova promjenljiva mno-
gostranost (plasticitet) usred jednog okruZja punog odnosa i
s~rega (pozicionalnost) uznosi ga preko njega samog, a time u
d1stanciju prema sebi samom, a zahvaljujuCii tome i do jedne
organski jedinstvene dinamike opstojanja. A ova se, medutim,
moze razumjeti samo ako cinjenice i tumacenja, dakle antro-
pologija i filozofija idu ruku pod niku. Ovaj hrabri proboj, na
falost, odmah prekriljuje revolucionarno djelujuci esej starijeg
i odavno vec u drugim oblastima uspjefoog Schelera, koji u
svome cuvenom Darm!ltatskom nacrtu i sAm, takoc:te jos 1928,
cini najbolje spoznativim onaj realisticko-idealisticki rascjep fi.
lozofije prepune pitanja u skladu s vremenom. Njegova borba
oko bitka i trebati eovjeka, koju je voclio citavog zivota, i pre-
vazilazenje fenomenologije svoga (a izmec:tu ostalog i moga) uci
PllBDGOVOR DRUGOM IZDANJU 15
Filozofski neskolovani ne primjecuje ove nedostatke.
On volju prima kao djelo. Tako su mnogi tada vjerovali
Schelerovoj sintetickoj skici, ne spoznavsi da bi, ako bi tre-
balo da ona bude reprezentativna za poduzece filozofske
antropologije, filozofija s njom suviSe lako izisla na kraj.
Lowith (Levit), koji je profao Heideggerovu skolu i koji je
iskren svjedok, kafe, osvrcuci se na ovu tacku - a pri
tom ima u vidu ne samo Schelerovu skicu nego takode,
i zapravo, moje Stupnjeve: ,,Postavke filozofske antropolo-
gije su prevazidene Heideggerovom ontoloskom analitikom
tubitka. Pod utiskom diktuma da se egzistirajuce opstojanje
naroeito razlikuje od pukog biti-prisutan i biti-pri-ruci i da
je nacin bitka zivota pristupaean samo privativno, polazeCi
od egzistirajuceg opstojanja, izgledalo je da se kod eovjeka
rodenje, zivot i smrt mogu redukovati na ,nabacenost', ,egzi-
stiranje' i na ,biti-pri kraju'. Isto tako je svijet postao
,egzistencijal'. Zivi svijet, koji je Nietzsche opet otkrio uz
velike frtve [ ... ] je, zajedno s tjelesnim eovjekom, ponovo
izgubljen u egzistencijalizmu." Sta eovjek mofo da bude
i kako se on nahodi u svijetu, ne smije se razumjeti u tom
smislu, kao da njega uzdifo njegova prirodna vezanost. za
oplodavanje, rodenje i smrt. ,,Bestjelesno i bespolno opsto-
janje u eovjeku ne mofe biti niSta prvotno ..." 2
Bez sumnje je ovdje Heideggeru bio otvoren povratak
na metodski smisao njegove egzistencijalne analize. On je
smio da skrene pogled sa fizickih uslova ,,egzistencije", ako
je na egzistenciji htio da razjasni sta se misli s ,,bitkom".
Ovo skretanje pogleda postaje kobno tek - i tu se poka-
zuje zackoljica - ako se povezuje i opravdava tezom da je
nacin bitka zivota, zivota vezanog za puko tijelo, prisutan
samo privatno, polazeci od egzistirajuceg opstojanja. Ovom
tezom je na povr5inu opet izbio pravac unutra, pravac koji
je filozofiji bio postao draga navika jos od dana njemackog
telja Husserla, u smislu jedne blize zivotu primijenjene fenome-
nologije, vraeala ga je uvijek na problem eovjeka. Njegova fi-
lozofija tim - i u njezinim dijelom iznenadujucim okretima -
neobiCno jasno postaje oclraz samostvojstva njezinog tvorca. Ta-
ko se ona koleba izmec:tu idealizma i realizma" (Homo, 14. Br.,
1, 1963).
2
Priroda i humanitet tovjeka (Natur und Humanitat des
Menschen), u meni posvecenom svecanom spisu Bit i zbilja eov-
jeka, Gottingen, 1957, str. 75.
 16 HELMUTH PLESSNER
idealizma. U ,,svagda mojoj" konstitucije egzistencije se
opet ispunjava augustinska opomena: ne idi napolje, u
unutarnjosti eovjekovoj je istina. Kantov kopernikovski ok-
ret prema svijesti kao horizontu pod kojim se konstituifo
predmeti, sto je Husserl obnovio za cijelu oblast moguceg
intencionaliteta, bio je ponovo osnafon tezom o metodskom
primatu egzistencije.
Egzistencija dovodi do izrafaja jednu mogucnost eovje-
kovu: mogucnost da sebe shvati ozbiljno. Time je moralno
oznacena tacka u kojoj se fovjek sazima i postaje licnost,
on sam. Prema Heideggeru, ova mogucnost odgovara ko-
nacnosti, njegovoj konaenosti. To sto je on mora opaziti
vec je dovoljno cudno, a postavlja se pitanje kojim putem,
Heidegger ga opisuje kao put na kojem raspolofonje, briga,
strah oznaeavaju stadije opafanja. Ali, ima Ii ovaj uvod
samo metodski smisao iii treba da pokaze povezanost egzi-
stencije s necim drugim, od cega se ona, doduse, odvaja,
ali na sta ostaje upucena? Sta je implicirano da bismo,
npr., bili raspolozeni iii da bismo se mogli plasiti? Ipak
nesto zivo, sto analiza egzistencije, me<'.tutim, zapafa samo
utoliko ukoliko oni modusi njegove u sjeni ostale zivot-
nosti dobijaju znacenje modusa koji otvaraju konacnost.
Za psihologa, za psihiiatra to ne predstavlja nikakvu
teskocu, posto on od pocetka raeuna s licnostima, koje
imaju temperament, karakter i tjelesne osobine i ne smeta
mu sto se ovdje radi o empirijskim faktima. Time je ipak
pravi problem samo iskljucen - da Ii je, naime, ,,egzisten-
cija" ne samo izdvojiva vec i odvojiva od ,,zivota" i u
kojoj mjeri zivot fundira egzistenciju. Lowith, na citiranom
mjestu, pominje svoj rad Fenomenoloska ontologija i pro-
testantska teologija (Phaenomenologische Ontologie und pro-
testantische Theologie) .(Zeitschrift fiir Theologie und Kirche
N. F. 1930), u kojem je, kako on kafe, prvi put pokusao
da se pod znak pitanja stavi odvojenost egzistencije od
zivota.
Ovakvo je savezniStvo tada moglo da doprinese razu-
mijevanju Stupnjeva, koje hajdegerovci nisu udostojili ni-
jednog pogleda, cak i kad se ne bi uzdrmavao diktum da
je nacin bitka zivota pristupan Samo privativno, polazeci
od egzistirajuceg opstojanja. Konacno, metod ne smije da
.PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU 17
trijumfuje nad stvari. Ako smo se vec jednom uvjerili da 1
slobodnolebdeea dimenzija egzistencije, nije mogucna, onda
se njezino fundiranje postavlja kao neophodnost. Kako ona
izgleda i koliko ima moCi? Koliko duboko dosde njezina
veza s~. !U~lom? To je opra\taaiio pitanje, jer samo tjele-
snahlt moze biti raspolozena i moze se plasiti. An<'.teli ne
strahuju. Raspolofonju i strasti SU podlofoe cak i iivo-~
tinje.
Me<'.tutim, analiza slobodnolebdece egzistencije ne udara
na neke bioloske fakte, i pitanje o odvojivosti ili neodvo-
jivosti eg.zistencije od Zivota, koje je pokrenuo Lowith, ne
treba da je ometa u 'njezinom poslu. Zbog toga nema puta
od Heideggera do filozofske antropologije, nema ga prije
zaokreta i nema ga poslije zaokreta.
Drugacije izgleda antropolosko istrazivanje: somaticka
antropologija i paleontologija eovjeka, protoistorija i pre-
istorija konfrontirana s pitanjima razgranicenja ljudskog,
Cija obrada ostaje s prazninama utoliko sto ona bioloske
i kulturne nalaze u najpovoljnijem slueaju, doduse, korelira,
ali ne moze da ih svede na jedan zajednicki osnov. Ovdje
nedostaje ona obuhvatna dimenzija. lstrazivanje moze sebi
dopustiti da odustane od njezinog razjasnjenja i da psiho-
fizicki problem, npr., iskljuci ili izdvoji. No problem ostaje,
a ko da ga se prihvati ako nece filozofija? Cinjenice povi-
jesti razvitka zivota na Zemlji primoravaju na prihvacanje
jedne povijesti razvitka inteligencije i svijesti, za koju ljud-
ska inteligencija i ljudska svijest ne smiju predstavljati
mjerilo (cega se naivni evolucionizam istina bez ustezanja
drii, jer je on evoluciju u covjeku ne samo dovdio vec i
ispunio, kao da je eovjek njezin cilj i njezino odre<'.tenje).
Bila je to zasluga Uexklilla i modernog istraiivanja pona-
sanja, sto je rasciSceno s antropomorfnim analogijama.
Oslobo<'.tenje slike :Zivotinjskog ponasanja i bitka-u-svijetu
predstavlja pretpostavku za razumijevanje covjekovog po-
nasanja. S pafoje vrijednom umjesnoscu je Arn~ld Gehlen:J
(Gelen) (vec 1940) skicirao bioloski model ponabnja co-
vjeka, za koji on, iskoriScavajuCi Herderov pojam o defi
cijentnom bicu~ imenuje mnogobrojne podstrekace, kao sto
su anatom Bolk, biolozi Partmann i K. Lorenz (K. Lorenc),
S. Freud, a prije svega Scheler; to je, me<'.tutim, model ogra-
2 Stupnjevl organskog I eovjek
!ii
I
18 HELMUTH PLESSNER
ni.Cene nosivosti. Ne bi trebalo da filozofska antropologija
izbjegava ispitivanje te nosivosti.
Primjena bioloskog principa ponasanja na covjeka je
bliska i utoliko blifa, jer ,,o pitanju kako se tijelo i du5a,
iii tijelo i dusa i duh konacno i metafizicki jedno prema
drugom dde . . . nije se ni do cega moglo doci vjekovnim
razmisljanjem, pa se tako i moglo pokusati da se suspen-
duje svako postavljanje pitanja i svako pojmovno obra-
zovanje koje bi vodilo u pravcu jednog takvog dualizma.
Zar se ne bi mogla . . . naCi jedna vrsta kljucne teme, u
kojoj problem tijelo-dufa ne bi bio nabacivan, a to bi mo-
rala biti iskustveno-naueno obradiva tema, ako bismo htjeli
da koristimo prednost da istovremeno s dualizmom uopste
razgranicimo sva metafizicka pitanja, tj. na koja se ne
mofe odgovoriti. A k~o jedan takav pocetak preporucila se
radnja, tj. shvatanje eovjeka kao primarno djelatnog bica
pri cemu ,djelanje' treba u prvom priblifoom odredenju
da znaci djelatnost usmjerenu na promjenu prirode za po-
trebe covjeka."3
Nov nije taj prijedlog ni za Gehlena. Americki pragma-
tizam zna za tu kljucnu temu od Jamesa (Dzejmsa) i Schil-
lera (Siler). Dewey (Devi) joj je u svom djelu Ljudska pri-
roda i pona5anje (Human Nature and conduct, 1922) pono-
vo dao centralno znacenje. U njemackoj sociologiji je, uos-
talom, upravo Max Weber (Maks Veber) kategoriju socijal-
nog djelanja uzdigao do vodeceg pojma analize socijalne
stvarnosti, izmedu ostalog i u pogledu na prednost koju
prufa, da se ucvrscenje ove stvarnosti u institucijama razu-
mije putem povratka na motive onoga koji radi (na sub-
jektivno miljeni smisao) i da se time ucini objasnjivim
socijalno dogadanje.
r U aspektu akcije se u svakom slueaju izbjegava onaj
kobni rascjep eovjekovog bitka na tjelesni i netjelesni
region. Da Ii se on samo zaobilazi i u izvjesnom smislu
protjeruje iz oblasti videnja analize, pitanje je za sebe.
Onaj ko, kao Gehlen, hoce da bude empirist, ima pravo na
takav postupak. Njegove su teze poznate i sve se mogu
grupisati oko misli o kompenzaciji, kojoj je Herder dao 1
3
A. Gehlen, Antropolosko istral.ivanje (Anthropologische
Forschung), RDE, 1961, str. 17.
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU 19
naziv deficijentno bice. Shvatanje Klaatscha (IKlac) o zna.:1
cima zastarjelosti i relativne nespecijaliziranosti eovjekove
gradnje tijela, Bolka o retadiranju i fetaliziranju, Port-
manna o ekstrauterinskoj mladosti, Schelera o slabosti in-
stink!ta, preobiilju nagona, poplavi nadrafaja i otvorenosti
prema svijetu prilagodava se u prikladnoj kombinaciji slici
jednog zivog bica kojem, medutim, manje pristaje Herde-
rova rijec o ,,inva1idu njegovih visih snaga" nego moja
karakteristika o ratniku njegovih nizih snaga. Jer species
homo je skiciran iskljucivo u pogledu na njegovu akcionu
mogucnost. Diferenciranje stopala za stajanje i sake za
hvatanje, redukcija dlakavosti, bespomocnost novorodence-
ta, pomjeranje polne zrelosti, nedostatak specificiranih in-
stinkata, govor iii institucioniranje zajedno karakteriSu vi-
talni gestus jednog na djelanje programiranog - kako
hocemo, od njega oslobodenog iii na njega primoranog -
organizma nezamjenjive vrste. Kako ga je evolucija stvo-
rila, one igra nikakvu ulogu za uvid u korespodentni sistem)
njegovih obiljezja.
Organizam je uvijek, tj. per definitionem jedan sistem,
ansambl uzajamnih funkcija, i zaslu!uje pohvalu sto se
misao o funkcionom sistemu, koja psiholozima nije tuda,
primjenjuje vec jednom i na eovjeka kao na zivo bice os-
posobljeno za specificna dostignuea, i to, ocito, bica ospo-
sobljena zahvaljujuci njegovom tijelu i njegovom razvitku.
Tako je nesto pokufano vec prije Gehlena, podsjeeam samo
na knjigu Paula Alsberga Zagonetka covjecanstva (Das
Menschheitsrii.tsel, Dresden 1922), koja je znacaj iskljucenja
organa - Gehlenovog rasterecenja - vec bila ucinila ide-
jom vodiljom svoje cjelokupne skice (,,princip razvitka van-
tjelesnog prilagodavanja", I. c., 485). Pronalazak oruda i
govor se tu priblifavaju jedno drugom, ipak instrumen-
talni el'ekat govora nema posebno po sebi nista da izmijeni
u aktivnom obracanju na dotiene stvari. Zahvaljujuci pred-
stavljackoj funkciji rijeci, konstituise se jedan medusvijet,
rekao bih institucionog karaktera, jedan normirani objek-
tivni sistem ,,znaeenja", cije rasterecujuce koriscenje - a
to posmatranju opet postavlja jednu granicu - postaje
novo o terecenje na dru om nivou. ,---- -
o niJe pngovor. Samo, s v je govora kao radnj~
ne vod! .. bas d_aleko. _Nasuprot svakom rasterecenju putem
 iO HELMUTH PLESSNER
ustede u utrosku tjelesnog rada stoji porast opterecenja
I, putem r<istuce indirektnosti govorom vodenog drfanja. Sta,
' '1.akle, koga rasterecuje? Onaj ko s nekim drugim, zahva-
ljujuci govornom razumijevanju, mofe da razgovara, u.Ziva
prednost reeiprociteta koji \J!Zi za oboje. Svako je, uza
111! svu odvojenost, dio drugoga.CNo, to mu pripada samo za-
I \I, hvaljujuci naporima precizne artikulacije, koja - izlozena
opasnosti stalnog pogresnog tumacenja - sa svoje strane,
I
kao ispoljavanje, stvara jedno uzdizanje iznad onoga ko
govori, iznad aktera govor~ Ispoljavanje priziva unutarnje
i moguce je samo na osnovu unutarnjeg, na osnovu pro-
dubljenja i zatvaranja aktivnog subjekta ,,u sebe". Prednost
indirektnog razumijevanja putem rijeci ne otklanja njegove
ocite nedostatke.
Sporazumijevati se rijecima - to je dobra i pravilna
misao - moguce je samo zivim biCima, cija je motorika
plasticna u visokom stepenu i, u najvecem obimu, ne pro-
tice naslijedenim kolosijecima kao kod zivotinja, ciji kolo-
sijeci, opet, sa svoje strane odgovaraju odredenim instink-
tima. Rasterecenje od instinkata, zbog znatne redukcijt!
instinkata, zamjena, kako je rekao zoolog 0. Storch (Storh),
nasljedne motorike stecenom motorikom i govor spadaju,
dakle, u cjelokupnu skicu jednog, kako se to kaZe, prema
svijetu otvorenog bica. Medutim, Tedukcija iinstinkta i oslo-
bodenje motorike imaju granice. Ima residua instinkata,
ostataka plemenske povijesti eovjeka, koji u odredenim
povodima jos dolaze do izrafaja: kod mimike, oblika dru-
gog pola i kod odredenih prapoticajnih kvaliteta pregnant-
nog, simetricnog i jarkog, koji ispadaju iz obicnog pogleda
na stvari. Iz svih incijalnih kvaliteta (pojam je uveo K.
Lorenz) izlazi jedno zagonetno prokletstvo: neposredno ra-
zumijevanje u slueaju mimickih element;i.rnih gestova, fas-
cinacija kod erotskih i upadnih poj~nih kvaliteta.
Ovakvim pojmovnim arsenalom se eovjekovo drfanje
moie prikazati kao doga6anje koje se mofe posmatrati.
Okret ,,unutra", tacnije receno, otvaranje unutarnjeg, ima,
sem govora, jos jednu drugu polaznu tacku: nagonski polo-
faj covjeka, koji je od motorike odvojen zahvaljujuci nje-
zinom osamostaljenju, prevodi odgovor u jedan osjecajni
udar. On ,,stvara hijatus, prekid izmedu aktuelnog podrafa-
ja i odgodene radnje, u koji uskace svijest" (1. c., 112). Ako
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU 21
ovo stanje stvari projiciramo na izdiferenciranost nagona,
koja, opet, znaci isto sto redukcija instinkata, a sto odgo-
vara postojanju viSka poriva, onda sam po sebi proizlazi
jedan jedinstveni unutarnji zivot, koji je zasnovan ne samo
u onom krugu koji ukljueuje mozak vec isto tako i u na-
gonskoj strukturi sve dole do vegetativnog mraka nesvjes-
nog. Freud je opravdan, jer se panerotiziranje predstavlja
kao osobina ljudskog nagonskog stanja, stecena diferenci-
ranjem prvotno organski vezanih poriva. Jos viSe: duhovne
mogucnosti se ogledaju i u negovornoj oblasti, jer odvaja-
nje nagona od preformirane motorike znaci slabljenje bio-
loske jednoznacnosti ponasanja, sto mora da vodi do pune
emancipacije svoga efekta korisnosti, do stapanja i for-
maliziranja npr. inicijalne seme u opafaju, do oslobodenja
cistih kvaliteta pojave (1. c., 109. i dalje).
Drugim rijecima: zahvaljujuci svojoj otvorenoj nagon-
skoj strukturi, zahvaljujuCi, dalje, svom govoru, prilagot1e-
nom toj strukturi, eovjek je od bioloske jednoznacnosti
svoga ponasanja, kakvo je ono kod svih zivotinja, emanci-
povan u biolosku viSeznaenost. Pragmaticka odjeca bihej-
vioristickog kroja njemu ne pristaje. Covjekovo se pona-
sanje ne maze svesti na jednu semu, ne mofe se svesti na
semu lancanih refleksa, no ni na semu svrsishodnog djela-
nja. Ova emancipacija eovjekovog ponasanja od bioloski
jednoznacnog djelanja, koju je iznafao sam Gehlen, i to
iznasao drfeci se pragmatskih glediSta, daje antropologiji
pravo da odustane od ovih gledista koja je preporucivao
upravo Gehlen. Nije to nikakva nesreea. To je, konafoo,
smisao svakog pokusnog uvodenja nekog modela ili neke
,,kljucne teme". To ne mora znaciti da je Gehlen sam sebi
protivurjecio, vec samo da je on jednu tezu doveo do gra-
nice njezine nosivosti.
Za empiricara je i negativan rezultat dobar rezultat,
pa i kad se do njega doslo zaobilaznim putem, putem hipo-
teza ad hoc iskrivljenog puta i precutanih informacija.
Covjekovo ponafanje se, u punoci njegovih moguenosti, ne
mofe pojmiti pod jednim djelimicnim aspektom. To je
upadljivim ucinila Buytendijkova (Bojtndik) Opsta teorija
covjekovog stava i pokreta (Allgemeine Theorie der mensch-
lichen Haltung und Bewegung, Heidelberg 1956). Specififoi
 22 HELMUTH PLESSNER
fenomeni, kao sto su smijeh i plac, npr., koje sam ja prou-
eavao, nastupaju kao granicne reakcije ponasanja, tacnije
reeeno, kao reakcije na granicama, postavljenim nasim
pona5anjem, kojim upravljaju govor i postavljanje cilja.
Kao takvi, oni manifestuju jednu sposobnost da se u stro-
gom, ne u spoljafojem smislu, nesrazmjerno napustanje
uobieajenih formi upravljenog pona5anja uklopi u sopstve-
no drfanje. U njemu izlazi na vidjelo jedna osnovna crta
covjekovog opstojanja, koju sam ja u Stupnjevima, i to ne
u posebnom osvrtu na smijeh i plac, vec u pogledu na
citav niz drugih karakteristika ove vrste opstojanja, naz-
vao ekscentricnom pozicionalnoscu. Pod njihovim aspektom
se mogu izbjeci jednostranosti i naopakosti, u koje, reci-
mo, zapada dubinska psihologija kad samo nagonsku struk-
turu cini odgovornom za specificno ljudske forme ispolja-
vanja (a ne samo, gdje je u pravu, za njihove patoloske
nastranosti).
_ Predstavu o nacinu covjekovog opstojanja kao prirod-
( nog dogadaja i produkta njegove povijesti dobicemo samo
njegovim kontrastiranjem sa drugim, nama poznatim, na-
cinima opstojanja zive prirode. Za to je potrebna jedna
linija vodilja, a kao takvu sam ja odabrao pojam pozicio-
nalnosti, linija, vjerujem, fundamentalnog znaka, po kojem
se railikuju zive prirodne tvorevine od nezivih. Karakter
pozicionalnosti je, uza svu opafajnost, dovoljno sirok da
bi vrste opstojanja biljnog, zivotinjskog i eovjekovog zivota
predstavio kao varijabilne, ne posefaci za psiholoskim ka-
tegorijama. Ali i pojam pozicionalnosti nije nikakva kon-
strukcija, vec je dobijen iz opafajne strukture takozvanih
t.vari naseg opafaja. Ako, dakle, ispitivanje pocinje pita-
njem koji uslovi moraju biti ispunjeni u opafanju jedne
postojece tvorevine, da bi se o njoj moglo govoriti kao
zivoj, onda je ono potpuno svjesno ogranicenosti svoje
nosivosti. Ne mora sve sto izaziva utisak zivotnosti, eak ni
po kriterijima commom sensea, a da i ne govorimo o kri-
terijima biologije, ,,zaista'' to i biti. U oblasti opafajnih
oznaka organskog ima mogucnosti zablude. No to ne oslo-
bada dufnosti - i1i radije da kazem: to ne cini bezvrijed-
nim - da se time ozbiljno pozabavimo. Prijatelj prirode
i biolog obicno mogu sebi priStedjeti bavljenje oznakama
zivog, ali ono se ne mofo zaobici ako se neki problem, re-
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU 23
cimo u biohemiji, zaostrava u alternativu: da li pona5anje
nekog po gradi poznatog jedinjenja odgovara kriterijima
zivog, koliko im odgovara, i1i potpuno ispada iz njihovih
okvira? Mora se, konacno, znati o cemu se govori kad se
upotrebljavaju rijeei zivot, ziv, ozivljen. To sto se one upo-
trebljavaju metaforicki i sto poticu iz jedne pojmovne
povijesti koja obuhvaea religiozna i metafizicka znacenja,
i sto te rijeci ne moraju da imaju znacenje ograniceno na
organizme, a svakako nemaju prioritet u odnosu na druge,
niSta ne mijenja u hitnosti razjafojenja stanja stvari koje
se njima misle. U tome ne mijenja, tako<1e, niSta znanstve-
nopovijesni faktum da su se pogledi o broju, samostalnosti
i vafnosti osobina koje oznaeavaju zivot u toku vremena
izmijeriili i da ce se pod uticajem istrafivanja mijenjati.
Ovo istrazivanje se, pritom, drli striktno u okvirima
spoljnjeg opafanja, koje fundira operaciju biologa i istra-
zivaea drlanja. Gdje god izgleda uputno da se teoretski
iskazi prirodne nauke ili, u zadnjem poglavlju, duhovnih
nauka uklope, cini ono to u egzemplificirajucem smislu.
Nikad ono takve iskaze ne iskoriSeava za podrsku svog
toka razmiljanja. ,,Mi zahtijevamo", kaze se na str. 154,
,,razvitak bitnih osobina organskog, a umjesto dosada5njeg
nabrajanja, cisto induktivnog, harem pokusaj striktnog ob-
razlozenja. Nas je zadatak apriorna teorija organskih bit-
nih obiljezja" ili, da za to upotrebim Helmholtzov (Helm-
holc) izraz, organskih modala. Apriornom se jedna takva
teorija smije zvati samo u tom smislu sto slijedi uslove
moguceg, koji moraju biti ispunjeni da bi moglo doci do
odredenog stanja naseg iskustva. Apriorna, dakle, nije ta
teorija zbog njezine polazne tacke, kao da zeli da iz cistih
pojmova, ukljueujuci aksiome, razvije jedan deduktivni sis-
tem, vec samo zbog njezine regresivne metode, da za jedan
faktum na<te unutarnje uslove koji ga omogucavaju.
Koji faktum obrazuje polaznu tacku za teoriju organ-
skih modala? Odgovor moze najprije da glasi: faktum
ogranieavanja i njime omogucene samostalnosti fizickog
tijela koje se smatra zivim. Ovo obiljezje, koje nalazimo
kod svih organizama, nezavisno od stepena organizacije,
treba da bude dokazano kao minimalni uslov, koji, ako je
ispunjen, cini zivot. Ta teza minimalnog uslova je, dakle,
kao hipoteza u osnovi cijelog misaonog toka knjige. Pritom
.24 HELMUTH PLESSNER
,treba imati u vidu da se rijee ,,ogranicenje" jednog fizickog
tijela ne smije uzeti u bilo kom izvedenom smislu, vec u
njezinoj vizuelnoj i taktilnoj opafajnosti. Oivicenje i kon-
turiranje indiciraju stanje stvari, ali nisu identicni s njim.
Oivicenje, kontura mogu se nacrtati, stanje stvari ogranice-
nja mote se samo razumjeti, ali se ne mote nacrtati. Fak-
tori na kojima pociva ogranicenje, i koji se kao sile kohe-
zije, hemijskog jedinjenja, itd., odreduju fizikalno ili he-
mijski, ne moraju biti uzeti u obzir za logicku analizu sta-
nja stvari.
Vafan je odnos ogranieenog fizickog tijela prema nje-
govoj granici. Granica ili obrazuje samo ono virtuelno iz-
med:u toga tijela i susjednog medija. Onda konturiranje
mote biti ne znam koliko ocito, granice ono nema, ili je
ima samo u onom spoljasnjem smislu, da se tu ili tamo
zavdava i da mu je kraj. Ili, u drugom slueaju, granica
realno pripada tijelu, ono je odvojeno od medija koji ga
ogranicava i prema njemu, svejedno koliko je ostro obli-
kovano konturiranje, recimo, nekim membranama ili dru-
gim povrsinskim tvorevinama. Granica viSe nije neko vir-
tuelno izmed:u, vec je ona osobina koja jemci sastojak toga
tijela {str. 149. i dalje). ,,Ako uspije da se iz postava datog
u slucaju II razviju one osnovne funkcije cije je prisustvo
na zivim tijelima istaknuto kao karakteristifoo za njihov
poseban polofaj", onda ne moze biti sumnje u realno zna-
cenje razlike izmedu slucaja I i slucaja II, premda ona ne
moze biti konstantovana za sebe, vec Samo U konzekven-
cijama za izgradnju odredenih pojmova. Ako nam iz ovog
postava uspije da razvijemo ova obiljezja karakteristiena
za zivotnost, onda ,,Se time stanje stvari, predstavljeno U
slucaju II, pokazuje kao fundament i kao princip konstitu-
cionih osobina organske prirode. Slueaj II bi onda znacio
osnov (ne uzrok) zivotnih pojava" (str. 154).
Povod za ovo razmatranje nafao sam u sukobu oko
vitalizma izmed:u Drieschovog gledista o mehanicki nedo-
stupnoj cjelovitosti nekog organizma i pogleda koji je zas-
tupao W. Kohler (V. Keler), da su cjeline oblicja i kao
takve pristupne za ,takvu ,,mehanicku" analizu. Cjelina i
oblicje slafu se u tome sto su oboje viSe nego suma njiho-
vih dijelova. A pitanje je: ,,Da li je tijelo, koje ima osobinu
!ivotnosti, s obzirom na nju samo onoliko nadsumarno
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU 25
izgrad:eno koliko njegove karakteristicne osobine i djelo-
vartja nisu sastavljeni od istovrsnih osobina i djelovanja
njegovih dijelova" - Kohler - ili preponderancija zivot-
nosti pociva na jednoj nadoblicnoj vrsti reda - Driesch?
Ako se cjeline ne daju pojmiti kao oblicja, onda Kohler,
svakako, nema pravo u pitanju vitalizma. No da Ii je onda
Driesch u pravu, ni to nije bas sigurno (str. 142).
On nije u pravu jer alternativa nije potpuna. Ipak,
sukob se ne rje5ava jednostavno u korist mehanizma, ko-
jem kao frtva mora pasti autonomija svakog zivog, vec se
sreduje na drugi nacin. Metodski gledano, nema nepremos-
tivih granica za fizikalno-hemijsku analizu fenomena zivota.
Driesch se, takode, nafao u situaciji da, samo zbog pre-
uskog shvacanja pojma masine, bude prisilien da van snage
stavi metodska pravila igre egzaktne analize i da pobjegne
u neenergetske faktore. Uvodenjem entelehije kao prirod-
nog faktora. koji, principijelno, treba da se liSi svake mjer-
Ijivosti, nacteno je samo jedno neodrlivo rjesenje za nuzdu,
jedno protivurjecje u sebi. Istrazivanju onda to nije ni
smetalo. Vee je Spermannovo (~perman) otkrice organiza-
tora u razvoju zametka bilo odlucujuci napredak u odnosu
na Driescha, a da i ne govorimo o otkricima uz pomoc
biohemije, u analizi gena i istrazivanju virusa. Za egzaktnul
analizu je samo pitanje vremena kad ce bitna obiljezja
zivog svesti na zakonitosti anorganske materije.
Ali ovo svo<1enje znaci njihovo rjesenje samo u opera-
tivnom smislu. Kao pojave ona time nisu ni taknuta. Ona J
predstavljaju fenomene, ciji se kvaliteti. doduse, mogu
postaviti u iednoznaean odnos prema nekoj kvantitativno
odredivoj konstelaciii hemijskog iii fizikalnog karaktera,
ali kao poi ave zadrfava iu svoju iredncibilnost. Za takve
noiave znamo i u i'tnorganskom podrucju. Odred:en kvalitet
boie je definisan odred:enom talasnom duzinom svjetla,
ali kao kvalitet joj korespondira samo ako se i on sam za
neki subiekt, koii gleda zahvaljuiuci funkcionalno sposob-
noi retini i nervnom aparatu, poiavliuie kao upravo ova
boia. Modali 7.ivotnoMi SU takvi kvaliteti ciii nastanak ana-
liticki mofo biti poimlien (a time ucinien onerabilnim)
onoliko koliko je to kod kvaliteta moguce. Teoriia organ-
skih modala, koja se bavi ne razjasnjen.iem njezinog nas-
Ill
26 HELMUTH PLESSNER
tanka, vec razja5njenjem njezinog logickog mjesta i do-
p"rinosa za fenomen zivotnog, ispunjava se samo u jednoj
aksiomatici organskog (to ne treba pobrkati s aksiomati-
kom biologije, od koje ona u svakom slueaju mofo uciti).
Ukazujem ovdje, uostalom, citaocu na trece poglavlje. Iz
opsirnijeg izlaganja 0 pojmu pozicionalnosti, u cetvrtom
poglavlju, bice mu razumljivo znacenje ovog objasnjenja
fenomenalne samostalnosti ,,zivota" za osnovno pitanje an-
tropologije.
Zivotnost je kvalitet pojave odredenih tjelesnih tvari,
njihovog nacina gradnje, njihovog drfanja u nekom medi-
jumu, nekom miljeu, pa i prema nekom ,,svijetu". Neka
njezina ,,bitna" obiljezja se mogu na njima vidjeti, ali ona
mogu i izigravati zivotnost. na bismo imali pravu zivot-
nost, neophodan je izvjestan ansambl takvih bitnih obi-
ljezja, o kojima smo uglavnom sporazumni, kako u com-
mon sense tako i u nauci. lpak ima slueajeva oko kojih se
naucnici spore, npr. virusi. Imamo Ii tu posla sa medufor-
mama iii s parazitarnim molekulama, s formama na izgled,
predformama iii pravim formama zivota? Jedno je sigurno:
sto se izricitije, jednoznaenije pojavljuje u pojednieavanje
i samostalnost putem neke relativno konstantne forme, to
smo prije skloni da neku tjelesnu tvar smatramo zivom.
Forma, kao manifestacija granice, bitni je indeks zivotnosti.
Stoga izgled u skali od primitivne do visoke organizacije
dobija u znacenju za organizam. Na njegovoj se pojavi onda
maze ne samo vidjeti zivotnost, vec ona postaje organ,
postaje sredstvo njegovog opstojanja. Izgled kao sredstvo
privlacenja, kao fastita (mimikrija), kao sredstvo zastrasi-
vanja imponiranja je ugraden u zivotni ciklus, ali kao izgled
i predstava postaje oblicje organizma, kako to ka:fo A.
Partmann, postaje ,,stvarna pojava". ,,Samopredstavljanje
se mora shvatiti kao osnovna cinjenica zivota4 iste vrijed-
nosti kao samoodrfavanje i odrfanje vrste. A vezujuCi se
za moju tcoriju granice, on kaze: ,,Granicna povdina, koja
postaje opak (neprovidna), predstavlja jedan visi stepen
' ,.Pojava zivih oblicja u svjetlosnom polju" (,,Die Erschei-
nung der lebendigen Gestalten im Lichtfeld") u Bit i stvarnost
covf"'ka (Wesen und Wirklichkeit des Menschen), Gottiingen, 1957,
str. 40.
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU 27
,granienih mogucnosti', koje igraju znaeajnu ulogu u visem
organizmu: predstavljanje putem oblikovanja graniene po-
vrsine je u najsirem polju odnosa jednostavnije organizacije
,neadresirano', nije usmjereno na druge zivotne forme, vec
je najobienija manifestacija u svjetlosnom prostoru. Ali
ona u sebi vec nosi sve one potencije koje kod viSih orga-
nizacija ostvaruju i usmjereno ,adresirano' predstavljanje
- jedno ispoljavanje, koje se tako moglo viSe uzimati u
obzir nego primarno ispoljavanje neupravljenog bitka u
svjetlosti" (I. c., str. 39).
Na kraju evo jedne redakcione napomene. Naici ce,
valjda, na razumijevanje sto predgovor novom izdanju ne
optereeujem sukobljavanjima s naucnim dogmama koje
nemaju veze s ovom knjigom. Kod Sartrea (Sartr), prije
svega u njegovim ranim radovima, i kod Merleau-Pontyja
(Merlo.,Ponti) nalazi se ponekad iznenadujuca podudarnost
s mojim formulacijama, tako da se nisam samo ja pitao
nisu Ii mozda oni znali za ,,Stupnjeve". No isto mi se de-
silo i kod Hegela, na koga bih se morao pozivati da su mi
u ono doba ta mjesta bila poznata. Konvergencije ne poci-
vaju uvijek na uticaju. Na svijetu se viSe razmiSlja nego
sto mislimo.
Neke upute, korekture i dopune dao sam u dodatku.
Indeks ce, nadam se, olaksati citanje.
 Filozofija prirode ne moze nikad biti stetna za na-
predak empirijskih nauka. Naprotiv, ona svodi na prin-
cipe ono sto je otkriveno, kao sto, istovremeno, zasniva
nova otkrica. Ako se pritom neka klasa ljudi pobuni
protiv nje i smatra ugodnijim da se hemijom bavi sna-
gom mozga nego da ukvasi ruke, onda to nije njezina
krivica, niti krivica filozofije prirode uopste. Smije li
se ozlogla5avati .analiza zato sto nasi mlinari cesto prave
bolje ma.Sine od onih koje su proracunali matematicari?
A. von Rumbolt u pismu Schellingu 1805.
'

PRVO POGLAVLliE
CILJ I PREDMET ISTRAZIVANJA

Svako doba ima svoje geslo. Terminologija osam-

naestog vijeka kulminira u pojmu uma, devetnaestog
vijeka u poJmu razv1tka, sadaSnJeg u pojmu zivota.
Svako doba ttme oznaeava nesto razhcn6,-um-istifo
bezvremensko i opstevafece, razvitak ono sto nepre-
stano postaje i sto je u usponu, zivot ono sto demonski
igra, ono nesvjesno stvaralacko. A ipak, svako doba
zeli da shvati isto, pravo znacenje sadrfine rijeci im
postaje samo sredstvo, da ne kafem izgovor, !kako bi
se vidljivom ucinila ona dubina stvari, koje ako nismo
svjesni, bez smisla i bez pozadine ostaje svaka ljudska
akcija.
To sto u jednom dobu upravo taj, a ne neki drugi
pojam dolazi kao simbol ili kao izgovor ima svoje odre-
dene razloge. Spasonosno djeluje neka rijec samo ako
to doba istovremeno u njoj sebe opravdava i izrice sud
o sebi. Nikad racionalisticka ideologija nije budila veci
entuzijazam i osnov stvari nikad nije bio otvoreniji nego
u doba kad se jos moralo boriti za slobodu, prirodnost
i umnost, ali je feudalna sila u svom srcu vec bila
priddbijena za nju. Nikad evolucionisticka ideologija
nije djelovala prodornije, spoznaja i djelo plodnije
nego u onom prijelaznom periodu druge trecine devet-
naestog vijeka, kada je patrijarhalno uredenje zivota
kapituliralo pred zapoeetim tehniziranjem, pred indu-
strijalizacijom i ikapitalizacijom. Veliki trenutak ideo-
logije zivota je dosao s reakcijom protiv optimizma na-
32 HELMUTH PLESSNER
( CIU I PREDMET ISTRAZIVANJA
pretka, s umorom od civilizacije, sa sumnjom u stva-
ralacki smisao socijalizma. Ono sto je do tada vazilo
kao posljednja nepomirljiva mogucnost: razvoj i napre-
' 1. IZGRADNJA INTUICIONISTICKE ZIVOTNE
dak svakog organskog opstojanja i eovjecjeg djela na
svijetu - pocelo je ovo, u biti rezignirano doba da
(Dvostruki aspekat u iskustvu o covjeku)
prozire kao ideologiju ekspanzivnog razvijenog kapita-
lizma. No s ovim budenjem je dosla i cefnja za jednim
novim snom, za jednom novom opsjenom.
Ali sta je jos moglo opsjeniti ovo dOlba, koje je
postalo nepovjerljivo, skepticno i relativisticko? Za neku
transcendenciju velikog stila bio je eovjek postao pre-
viSe prosvijecen i svjestan, za imanenciju suviSe otvo-
ren prema svijetu, previSe avanturisticki raspolozen.
Covjek je sagledan u njegovoj razvojno-povijesnoj i isto-
rijskoj uslovljenosti. A istovremeno, priroda i povijest
su izgubile svoju uvjerljivu moc nad dusom, otkako se
pocelo vjerovati da je eovjek dokucio da njihovi zakoni
i velike linije njihovog uoblicenja poticu iskljucivo od
stvaralacke moci eovjekovog duha.
Opsjeniti je moglo samo nesto neosporno, nesto
sto se moglo shvatiti s ove strane svih ideologija, s ove
strane boga i drfave, prirode i povijesti, nesto odakle se
ideologije, vjerovatno, uspinju, a sto ce ih, medutim,
isto tako sigurno opet progutati: zivot.
U ovoj rijeci to doba opafa svoju sopstvenu snagu,
svoj dinamizam, svoju hazardnost, svoju radost zbog
demonije nepoznate buducnosti - i svoje sopstvene sla-
bosti, svoje nedostatke izvornosti, predanost i sposob-
nost da zivi. Tom novom earobnom formulom, koja
poslije Nietzschea sve jace djeluje, prati i proganja to
doba samo sebe. Nastala je jedna filozofija zivota, pr-
votno odredena da opcini novu generaciju - kao sto je
svaku generaciju drfala neka filozofija u opcinjenosti
nekom vizijom - a sada pozvana da je vodi ik spoznaji
i time oslobodi earolije.
33
FILOZORIJE U OPO.ZICIJI PREMA ISKUSTVU
ZahvaljujuCi otkridma nauka o postanku i nasljedu,
psihologije i povijesti razvitka, pokazao se jedan novi
aspekt povezanosti eovjeka i njegove kulture s priro-
dom. Ono sto je za prethodno doba bilo relativno samo
po sebi razumljivo, pripadnost eovjeka zivotinjskom
carstvu, postalo je, zahvaljujuCi izmijenjenom gledanju
na prirodu, spoznaja koja ,,dbjafojava", tj. koja ukida
bit covjeka. Ako, dakle, duhovno nije, po poznatom re-
ceptu, trebalo da bude jednostavna nadgradnja jedne
(Dvostruki aspekt u iskustvu o covjeku)
odredene vrste zivotinjskog opstojanja i ako time nije
tr~balo da doprinese pobjedi samo jedne hioloske for-
me staroga naturalizma, onda je trebalo da se iz nove
perspektive odrede povezanosti prirode i duha i mjesto
covjeka.
Dvije moguenosti za to, jedine, kako je izgledalo,
bile su iscrpljene, materijalisticko-empirijska i idealis-
ticko-aprioristicka filozofija. Ako se prva teorija spo-
takla 0 cinjenice svijesti i eulnozakonitih nufoosti, koje
se nisu mogle izvesti iz fizickog svijeta i eulnih uti-
saka, druga je teorija, obratno, zakazala na faktima
opafaja i specifikacije tjelesne prirode.
Stara alternativa empirizam-apriorizam je ovdje iz-
gledala ovako: Iii je eovjek sa svim svojim osobinama
tjelesno i duhovno zadnja karika organskog razvitka na
Zemlji. Onda je njegova svijest, njegova savjest, njegov
intelekt, sistem formi njegovog duha, a time njegova
kultura prirodni produkt, rezultat razvitka velikog moz-
ga, uspravnog hoda, odredenih izmjena unutarnje se-
krecije, itd. Kako dolazi do ovog rezultata i kako od
tjelesnih cinjenica postaju duhovne dimenzije, ostaje,
medutim, zagonetno. Ili je njegova sopstvena prirodna
povijest zajedno s povijescu organizma, kao i citava
priroda, konstrukcija eovjeka prema mjerilima aprior-
nih osnovnih formi njegovog duha i u okviru njegove
3 Stupnjevi organskog I ~ovjek

34 HELMUTH PLESSNER
svijesti. No onda je isto tako zagonetno kako taj stva-
ralacki duh dolazi do ove konkretne egzistencije ,,u"
eovj.eku, do ove zavisnosti od njegovih fizickih osobina.
Ove dvije teorije operiSu razlicitim argumentima
prema istom principu. One apsolutizuju jednu sferu,
jednom fizicku, drugi put spirituelnu, i svaki put drugu
sferu ,cine zavisnom od prve a da ipak nisu u stanju da
poka.Zu, kako upravo jedna sfera dolazi u zavisnost od
druge. Duh je ili cvijet i rezultat ili je priroda. U sva-
kom slueaju, u toj slici imamo jedan skok, posmatra-
nje ne moie homogeno da prevede iz jedne dimenzije
u drugu {jednu iz druge izvoditi bio bi sigurno nepra-
vedan zahtjev) niti da uz puno oeuvanje radiikaliteta
dvostrukog aspekta tijelo-duh harem obrazuje posredo-
vanje od jednog aspekta ka drugom.
(Problem prevazilaf.enja dvostrukog aspekta)
Tako je doslo do pitanja: pod kojim se uslovima
covjek moze posmatrati kao subjekt duhovnopovijesne
:zJbilje, kao moralna lienost sa svijescu o odgovornosti
u upravo onom pravcu koji je odreaen njegovom fizic-
kom povijescu porijekla i njegovim mjestom u prirod-
noj cjelini? Ili, opreznije receno: mogu li se duhovna
povijest i duhovni aspekt sadasnjosti, kakav je u biti
subjekta kulturne djelatnosti, i prirodna povijest, odn.
fizioloski aspekt eovjeka, tako objediniti da, izbjega-
vajuci onu empiristicku i aprioristicku gresku, ipak
bude saeuvan jedan osnovni aspekat, tako da prirodno,
pretproblematsko opafanje bude u pravu kad tvrdi da
covjek proizilazi iz jedne predljudske povijesti roda
zivih bica i da se razvitak njegovih duhovnih sposob-
nosti i razvitak povijesti vremenski i prostorno uklju-
cuju u jednu neizmjerno dugu biolosku proslost? Ako
ne bismo uspjeli da ocuvamo taj jedan osnovni aspekat,
onda bi iz toga neposredno slijedila jedna dvostruka
istina, pogled svijesti na svijet i prirodni pogled na
svijet, eovjek kao sopstvo, kao Ja, kao subjekt jedne
slobodne volje i eovjek kao priroda, kao stvar, kao
objekat kauzalne determinacije. Onda bismo imali ne-
dostojnu i nepodnosljivu situaciju, koja je istovremeno
CIU I PREDMET ISTRA2IVANJA 35
i neodoljivo komicna, imali bismo eovjeka kao produkt
jedne filogenije i filogeniju kao produkt eovjekov, kao
produkt stvaralackog duha koji je u eovjeku nekako
postao dogaaaj.
Kako se mora biti oprezan pri postavljanju tog
jednog osnovnog aspekta, pokazao je Bergson u svojoj
kritici Spencera. Spencer je, u izvjesnom smislu, htio
da objedini empirizam i apriorizam, pri cemu je pret-
hodno date forme odnosa, kojima svijest spoznaje, opa-
fa i misli, dakle apriorne pretpostavke spoznanja, pri-
hvaeao kao apriorist, ali ih je objasnjavao kao empi-
rist. Apriorne forme, naime, kategorije rezultata prilago-
aavanja, one koje SU IDUCilO OStvarene U toku miliona
godina, su se, po njemu, potvrdile kao stecene osobine
koje su dalje predavane u nasljeae. Generacijama, koje
su, zahvaljujuCi naporima svojih predaka, bile oslobo-
aene rada na prilagoaavanju prirodi, morala bi primar-
na prilagodivost dace u svijest kao nesto samo po sebi
razumljivo, kao aksiomatski sistem njihove egzistencije,
cija se unutarnja nufoost za iskustvo objasnjava spolj-
njom prilagodivoscu koja je postignuta saobraznoscu sa
(Bergsonova kritika Spencerovog pokufaja
prevazilaf.enja)
svijetom. (.Pokufano je da se istom principu bioloski
razumiju savjest i norme).
Bergson je otvorio krug ovih dbjasnjenja i isto-
vremeno ga iskoristio kao indeks za polofaj problema,
iz 1kojeg je njegova intuicionisticka filozofija zivota vje-
rovala da je nasla izlaz. Bergson, nasuprot Spenceru,
nastupa kao transcendentalni idealist, kao apriorist kan-
tovskog kova. Kategorijalne forme su, po njemu, ostva-
rene zahvaljujuCi prilagoaavanju, prilagodavanju pri-
rodi. Kategorije kauzaliteta, supstancije, uzajamnog dje-
lovanja moraju, prema tome, na bilo koji nacin posto-
jati u prirodi, ako vec ne kao misaone forme, a ono
harem kao forme bitka. To znaci, priroda se pri ovak-
vom objasnjenju vec pretpostavlja kao ono sto mogu-
cim postaje tek zahvaljujuci ,kategorijama. Spencer, na
36 HELMUTH PLESSNER
svoj nacin, subjektivne forrne razurna izvodi iz objek-
tivne prirode. No u zbilji, on isti sistern kategorija sarno
jos jednorn postavlja ali u drugoj forrni. Terna ostaje is-
ta, rnijenja se jedino ton: jednorn se sistern kategorija
zove priroda, drugi put intelekt.
Ovorn polernikorn Bergson najprije :Zeli da ka:Ze da
se rnehanizarn prirode ne srnije koristiti kao model za
mehanizarn razurna. Jer onda se zahtijeva jedan krug
ili jedan petitio principii. Misao o nastanku kategorija,
koju je dao Spencer, pasta je, zahvaljujuci cinjenicarna
filogenije bila postala neotklonjivi zahtjev, rnora biti
shvacena u njezinorn potpunorn srnislu, kao problem
granice rnehanicke (kategorijarna odgovarajuce) slike
prirode i prirodno same ne vise rnehanicke (kategori-
jarna, posebno kauzalnoj kategoriji odgovarajuce) gene-
ze ave slike prirode. Tako shvacena, rnisao o nastanku
kategorija ,,iz prirode" postaje revolucionarni princip za
filozofsku rnetodu. Jer onda viSe ne srnijerno rnisliti u
kategorijarna paleontologa i zoologa i ne srnijerno pri-
rodu koja zakonornjerno radi, rnehanizarn nasljeda, iz-
bora i odabiranja dovlaciti kao osnovicu za geneticko
oibjasnjenje kategorija. Takvirn rniSljenjern, koje je up-
ravo prerna Bergsonovorn shvatanju u irnanentnorn srni-
slu vezano za kategorije ili rnehanicko, ne rno:Ze se
ovdje uopste viSe ici naprijed.
Tu rnora da se ukljuci jedna druga vrsta spoznaje,
intuicija, za koju smo mi kao ziva biea sposobni. U
cistorn sjecanju mi se oslobadarno vezanosti za mrezu
(IshodiSte Bergsonovog zivotnog intuicionizma)
kategorija. Na ibujici zivota, ali ne s njorn, vec pliva-
juci protiv nje, rjesavamo se prikticnog stava prerna
tvarima i time dolazimo ,,iza" rnehanizrna kategorija
za djelo vezanog, korisnog miSljenja. Ponovo postajemo
egzistencijelni. Zivot shvaca zivot, on razumije sta je
i sta je bio. Tako intuicija shvaca unutarnju bit razvitka,
koji paleontolosko-povijesnorodovsko miSljenje upozna-
je samo u njegovim spoljnim tragovima.
CIU I PREDMET ISTRAZIVANJA 37
Za Bergsona je karakteristieno kontrastiranje (rne-
hanickog) rniSljenja i (organski-vitalne) intuicije. Moze
se, dakle, veorna razlicito rnisliti o njegovorn razrjefava-
nju problerna. Odlucujuc! je sarno, i u izvjesnorn srni-
slu paradigrnati'&nza. "svu ;,spekulativnu" filozofiju zi-
vota, zac_etak. rjesenja i rnjesto . na kojern se _ygq_ijo-
jarn ziVota. 0-vo riiJesto, raj zacefak je ,koa Bergsona u
1WegzTstendji intelekta i prirodnog rnehanizrna, u jednoj
bitnoj koegzistenciji, koju, na svoju nesrecu, Spencer
nije prozreo kao takvu jer ga je ona zavela na circulus
vitiosus. Do intelekta, odn. prirodnog rnehanizrna ne
rno:Ze se doci niti intelektorn niti, s njirn u biti korelativ-
nirn, prirodnirn rnehanizrnorn. Posrnatranje se s povr-
sine, u neku ruku, rnora transponovati u jednu dubin-
sku dirnenziju, a novi osnovni aspekt se mora strogo
odvojiti od dosadasnjeg. Ali, pasta ovaj aspekt treba da I
rijesi zadatak kako da se svjesno opstojanje eovjeka
shvati u vezanosti s njegovom bioloskom pretpovijescu,
u jednom i istom pravcu kao ona, kako da se, grubo
receno, omoguCi da subjektivitet proizide iz tjelesne
prirode, odn. da se subjektivitet uputi na jedno odre-
deno rnjesto u prirodnoj cjelini, namece se ovdje po-
jarn jedne tvoracke rnoCi koja obuhvaca prirodu i duh,
koja stvaralacki prozima bitak i svijest: pojarn zivota.).
Bergson, svakako, ne argumentira s onom dubljom
nemogucnoscu da se uvid svijesti uopste dobije uvidorn
tjelesnih tvari. Ova nedopustiva i neprovodiva promjena
aspekta, cijom se empiristickom i aprioristickom pri-
rodnorn filozofemom ispod zita tako rado slu:Ze dile-
tanti, ne igra za njega nikakvu ulogu. 1Svoj argument\.
protiv toga da intelekt (subjektivitet u ogranicenom
smislu) proizilazi iz prirode nalazi on u intelektualistic-
(Povijesnofilozof ski smisao ishodifoog argumenta)
koj ibiti ovog proizilazenja i u ovoj prirodi. Time on
zahtijeva jedno predintelektualno shvaceno proizila:Ze-
nje iz nje i tako dolazi do pojma zivota, u kojern se
vanjska tjelesnost i svjesnost, spoljnja i unutarnja stra- j
na, mogu vrlo dobro vidjeti s jednog stanoviSta.
 38 HELMUTH PLESSNER
Za Bergsona je priroda prirodnjaika puka paslika
eovjeka intelekta. Sam ta), covjek intelekta (zajedno s
1
njegovim ,,iskategorisanim ' svijetom) postaje forma igre,
povod stvaralackog zivota, kao sve ostale cudesne tvo-
revine biljaka i zivotinja. Dokle god se bavi racional-
nom naukom, on ne nadilazi svoje zivotne forme. Opisi
zoologije, ibotanike i paleontologije i njihove teorije
daju samo aspekt eovjeka intelekta, ali ne i bit zive
stvari. Umjesto da prodiru u unutrasnjost svih faza i
epoha, toj se gospodi sopstveni duh ogleda u stranoj
materiji neshvacenih zgoda.
Opafanje zivota, do cega vodi Bergson, ono sto on
naziva stvaralackim razvitkom, je stoga, postalo uzor
u filozofiji kulture i u filozofiji povijesti. Jer ovdje se,
konacno, u svakom problemu nastanka jednog duhov-
nog svijeta iii kulture uopste ponovo pojavljuje Bergso-
nov polazni problem jednog nemehanickog nastanka
svjetskog sistema mehanizma (tj. sistema konformiteta
mehanicke prirode i intelekta).
Shvaceno u svom opstem smislu, ovo je pitanje
zivotno pitanje za svaku istorijsku spoznaju. Zahtjev
nemehanickog izvodenja mehanickog svijeta ponavlja,
u osnovi, svaki istoriear koji proslost hoce da shvati
objektivno u njezinoj biti, ako tezi za tim da se prili-
kom opisivanja ranijih stanja i njihovog povezivanja
oslobodi sistema kategorija svoga doba.
Za empirijskog istrazivafa povijest to (po Bergso-
nu) ne bi bilo moguce. On traga za kauzalnim determi-
nacijama kasnijeg ranijim i za akcentuiranjem svoje-
vrsnog, jednokratnog i vrijednog, vezuje se, dakle, svje-
sno za sistem kategorija svoje generacije i zastupa, go-
voreCi bergsonski, zivotnu formu intelekta naspram po-
vijesnog materijala. Objektivnost, primjena principa kau-
zalnosti i stava o dostatnom razlogu karakteristicni su
za ovu i ni za koju drugu formu zivota. Sljedstveno
tome, ne moze (uvijek govoreCi u smislu ove argumen-
(Istorijska nevolja)
tacije) takozvani objektivni empiriear spoznati istinsku
hit proslosti i nastanaik, odn. smisao sadasnjeg stanja.
CILJ I PREDMET ISTRAZIVANJA 39
Kao sto paleontologija i povijest razvitka umiju da tra-
gove ranijeg zivota samo poredaju u perspektivi meha-
nickog intelekta, tako i objektivna povijesna nauka po-
kazuje samo njoj konformnu sliku povijesti.
Argumentom vezanosti za svoje doba i za svoj
narod empirijski istorifar sebe samog stavlja u sumnju,
i kad tefoju za spoznajom i njezina sredstva proglasava
vezanim za vrijeme upravo onda priprema put jednom
drugom nacinu spoznaje, intuitivnoj filozofiji povijesti.
U osamnaestom i devetnaestom vijeku istorieari se jos
nisu usudivali da idu tako daleko u svom relativizmu.
Oni su, u najboljem slueaju, vjerovali da su vezani za
svoju religiju, za svoj ukus, za osjecaj za pravdu, a um
i ono sto on uvida kao istinito i nu.Zno smatrali su, na-
protiv, dalekim od svoga doba i utoliko apsolutnim.
Sve vece iskustvo o razlicitosti ljudskih kultura i nji-
hovih slika o svijetu razorilo je ovaj posljednji ostatak
naiviteta i potkopalo vjerovanje da su spoznajne kate-
gorije udaljene od svoga doba. Danas istoricar rezig-
nira, jer ne vidi viSe izlaza iz apsolutne povijesne ima-
nencije svoga uma. On se ili zadovoljava time da u
ovoj samospoznaji svoje totalne vezanosti za svoje
doba zivi do kraja u duhu, u zivotnoj formi svoje epohe
i da se odrekne prave istine {zato sto je, navodno, sve
konstrukcija prema formama izraza i apercepcije koje
nam je dodijelila sudbina), ili svoj rad posmatra kao
privremen i u svakom slueaju kao sakupljanje materi-
jala za intuitivnog filozofa povijesti. Njemu ne ostaje
nikakva druga mogucnost da bi izifao iz sistema kon-
formiteta duha njegovog vremena, njegove kulturne
duse doli intuicija, koja obrazuje zivotnu podlogu i
eruptivni izvor svih duhova vremena i svih dufa kul-
tura.
Sljedeci vafoi motiv za nastanak ove, takozvane
istorijske problemske situacije i njezinog zivotno-filo-
zofskog ovjekovjecenja (prije svega kod Spenglera) bila
je, pored prosirenja horizonta istorijske i etnografske
spoznaje cinjenica, spoznaja sociologije kulture, spoz-
naja, dakle, socijalne i ekonomske uslovljenosti duhov-
nog zivota. Otkako SU Karl Marx i Friedrich Engels
kulturu jednog vremena bili oznacili kao nadgradnju,
 40 HELMUTH PLESSNER
(lshodiste Spenglerovog zivotnog intuicionizma)
kao epifenomen materijalnih stanja odnosa njihovih
ljudi, tragali su istorieari ekonomije, nacionalni ekono-
mi i sociolozi za zakonima nadgradnje, odn. konformi-
. teta izmedu ekonomije, socijalnog polofaja i duhovnog,
tj. svrheslobodnog izrafajnog zivota, za zakonima koji
hi morali biti odlueujuci za strukturu jednog doba, pre-
sjeka povijesti. Odatle se onda razvilo zanimanje za pi-
tanja sociologije umjetnosti, religije, prava i znanja,
koje je pogodno za jacanje svijesti o vezanosti duha,
a narocito o vezanosti spoznanja za svoje doba.
Kao radikalni recept za oslobodenje iz ove nevolje
S~r je ponudio intuicionisticku filozofiju zivota:
tespektovanje zatvorenosti svih svjetskih sistema (kul-
turnih dufa) i njihove metafiziCke ravnopravnosti (jer
nijedno doba ne moze da sudi drugom), kao erupcija
stvaralacke osnove zivota i duse - uz istovremeno na-1
1 bina rascvjetalosti, zrelosti i usahnuea.
pustanje miSljenja o razvitku eovjeeanstva koje se pro- 1
teiZe kroz sve kulture iii o jednom redu vrijednosti oba- \
veznom za sve kulture. Dokle god se filozof povijesti
plasi da nacini ovaj posljednji korak preko ,,napretka",
izlaze on (suocen s nevoljom, u kojoj se i on nalazi)
svoju poziciju istom onom prigovoru koji je Bergson
iznio protiv Spencera. Ako on, u principu, potvrduje
vezanost za vrijeme i isprepletenost svake kulture, pa
i kulture znanja i spoznaje, onda on, naravno, ne mofo
htjeti da ovim kategorijama shvati bit drugih doba i
njihovo preobrafavanje jednih u druge. To bi bilo isto
tako pametno kao kad bismo nastanak kategorija inte-
Iekta i njima konformne mehanicke prirode htjeli da
pojmimo mehanicki pomocu ovih kategorija i na osnovu
ove prirode, sto je upravo Bergson morao prebaciti
Spenceru.
Spenglerova slika povijesti i Bergsonova slika pri-r \
rode izibjegavaju ovu gre8ku i izbjegavanje te cirkularne
argumentacije se moze oznaciti upravo kao konstruk-
cioni princip njihovih filozofija. Kao sto za Bergsona
zivot rada svjetove, koji SU konformitentni sistemi iz-
medu jednog organizma i ,,njegovog" svijeta, tako za
CILJ I PREDMET ISTRA:lIVANJA 41
Spenglera postoji ona materinska stvaralacka moc, iz
koje izranjaju forme duse. Svaka forma duse postaje
vidljiva u onom konformitetnom sistemu neke kulture
u kojoj je co-naissance eovjeka i slika svijeta. Samo-
shvaeanje i shvacanje prirode su razlicite prema formi
duse. Svijest o vremenu beskrajne proslosti i buduc-
(N eprijateljstvo Bergson-Spenglerove intuicije prema
iskustvu)
nosti, u kojoj je, recimo, usidrena nafa ideja o prirodi
i povijesti, za Spenglera ne samo da nema nikakvu viSu
zbiljsku vrijednost od one svijesti o vremenu koja je
postala manifestna u grckoj, iii indijskoj, iii kineskoj,
iii egipatskoj kulturi, vec se u njoj uopste ne ogleda
nikakva druga zbilja sem zbilje nase faustovske dusev-
nosti. Kao iznad svake dusevnosti, i nad njom visi sud-
Naslov glavnog Bergsonovog djela zvuci optimistic-
ki, naslov Spenglerovog djela zvuci pesimisticki. Berg-
son vidi samo bioloska pitanja, a Spengler i bioloska
pitanja samo u medijumu kulture. Oba filozofa obra-
duju sasvim razlicita podrucja i razlicite predmete, a
razlicito ih i akcentuiraju. Pa ipak je tacno da im je
obojici isti princip. On je nazvan organicistickim, ipak
se, pritom, mofo veoma dobro odrediti pojmovima cvje-
tania i venjenja, kojima Spengler hoce da obuhvati
sudbinsku metamorfozu svake kulturne duse. Jos je
bitniji iracionalizam, zasnivanja, shvacanja i funkdje
pojma zivota i svojevrsno neodredeno gledi.ste o stvara-
lackoj biti zivota koju posreduju oba filozofa. s tim
1
je, opet, najuze povezano da obojica oponiraju naivnom 1
i naucnom iskustvu - Bergson prirodnoj nauci, Spen-
gler duhovnoj nauci - i da, u jednom obuhvatnijem
smislu, oponiraju iskustvu uopste; Bergson time sto ga
relativira na intelekt kao formu igre zivota, Spengler
1
time sto ga relativira na faustovsku dusevnost Zapada J
kao formu igre osnove duse.
Intuicionisticka filozofija zivota ne mofo, zahvalju-
juCi svojoj cijeloj ustrojenosti, da eovjeka posmatra
kao subjekat duhovnopovijesne zbilje, kao moralnu lie-
42 HELMUTH PLESSNER
nost sa svijescu o odgovornosti u upravo onom pravcu
koji je utvrden njegovom tjelesnom prirodom i povijes-
cu roda. Njoj ne uspijeva da onaj aspekat koji je fo-
vjeku kao duhu bitan objedini sa onim aspektom koji
nudi njegova fizicka egzistencija tako da, izbjegavajuci
empiristicke i aprioristicke greske, ostane sacuvano je-
dinstvo i homogenost jednog jedinog iskustvenog prav-
ca. Zivotni intuicionizam se, naravno, cuva da ne da za
pravo onom prirodnom pretproblematskom opafanju,
za koje je eovjek proiziSao iz jedne predljudske povi-
(Problem dvojakog poloZ,aja iskustva)
jesti roda i za koje se razvitak duha prikljucuje ogrom-
noj bioloskoj proslosti. Ali i to (uslovno) pravo on nje-
mu daje samo zaobilaznim putem, preko neracionalnog
izvora spoznaje intuicije, a onda ovu koncesiju opet cini
iluzornom i time sto obezvreduje intelekt kao izvor
spoznaje. Bez intelekta, medutim, nema pravog iskus-
tva, koje je pravo samo onda i samo ako predmete
shvata opafajuci i misleCi u njihovom opstojanju i nji-
hovoj biti.
Filozofija, koja misljenju oduzima hrabrost i time
naucnoj spoznaji otima njezinu vrijednost, ne moze ni
u kom slueaju tvrditi da je doprinijela, odn. omogucila
ili opravdala jedinstvo i homogenost iskustvenog pravca
u prirodi i povijesti. Jer sta jos vrijedi neko iskustvo
kojem je zatvoren pristup istini? Materijalizam, natu-'
ralizam, empirizam i spiritualizam, idealizam i aprio-
rizam nuzno posr.cu, jer, svakako, moraju da se suoce
sa dvostrukom istinom svjesnog aspekta i tjelesnog as-
pekta svijeta. A intuicionizam, koji je, uza sve neprija-
teljstvo prema umu i nauci, proiziSao iz tendencije da
se izbjegne ova dvostruka istina kao princip koji razara
taj o:movni stav iskustva, zakazuje u jednom jos radi-
kalnijern smislu jer, polazeCi od opafanja, razdvaja is-)
tinu i iskustvo.
Prilikom ocjcne prijema na koji je naiSla intuicio-
nisticka filozofija zivota, ne smije se previdjeti da je u
biti njezina zasluga to sto je makar potvrdivala misao
CILJ I PREDMET ISTRAZIVANJA 43
o jedinstvu osnovnog aspekta i homogenosti iskustvenog
pravca, nasuprot jednoj filozofiji koja je, uz pljesak
svoga doba, zastupala neuklonjivi razdor izmedu viSe
o.movnih aspekata i iskustvenih pravaca. Ta se filozo-
fija u svojim principima svodila na Kanta. Svakom po-
kasajtt da se dualitet iskustvenih postavki, koje do svoje
vrijednosti dolazc u dvjema velikim disciplinama, u
nauci o prirodi i nauci o duhu, frtvuje nekom monistic-
kom idealu, proricala je ona istu sudbinu kakvu je
dijelila svaka racionalisticka ili iracionalisticka metafi-
zika koja je posljednje diferencije u svijesti svijeta htje-
la da prevazide jednim principom.
Znaeaj ovog prigovora tra.zi dalje produbljavanje i
zahvacanje u ideje Kantove kriticke filozofije. Jer ona
ohrazuje onu polaznu tacku spoznajne i predmetne teo-
(Kantov model nauke)
rije nauenog iskustva iz koje pocinje - u velikoj su-
protnosti s njezinom prvotnom tendencijom - da se
razvija jedna nova filozofija zivota; jedna filozofija
zivota, istina, ne intuicionistickog i ne iskustvu neprija-
teljske vrste, koja pod aspektom duhovnih nauka i
povijesti prisiljava na potpunu revoluciju pojmova o
opstojanju u svim njegovim sferama, i time pokazuje
put ka poimanju fovjeka kao duhovno-moralne i kao
prirodne egzistencije na osnovu jednog iskustvenog sta-
va.
2. ZIVOTNO-FILOZOFSKA PROBLEMSKA SITUACIJA
U OKVJRU GLEDISTA TEORIJE DUHOVNIH
NAUKA1
Prava spoznaja je za Kanta samo egzaktna spoznaja,
kakvu imamo u matematici i u prirodnim naukama. U
predgovoru drugom izdanju svoga glavnog djela, on
stanje ranije filozofije i filozofije svoga doba, onaj ne-
mir vjecito novog pocinjanja i stalnu borbu s proSlim
dostignuCima, smatra simptomaticnim za njezinu ne-
naucnost. Ona jos nema metode i nema jasnog polja
I Up.: Jedinsvo cula, str. 118-137. i 258-267.
44 HELMUTH PLESSNER
pada, jos ga trazi u neprestanim pokusima, kao sto ga
je matematika trazila prije svoje revolucije zahvaljujuCi
Grcima, kao fizika prije svoje revolucije zahvaljujuci
Galileju. Sta je, dakle, logicnije nego ovu revoluciju po-
drafavati na podrucju rfilozofije? Mora se jednom uci-
niti kraj anarhiji despotskih sistema, od kojih nijedan
ne mofo da trpi drugi, i koji jedan drugom protivurjece
do uniStenja. Mora tbiti stvoreno pravno stanje za filo-
zofiju, koje sva,kom filozofu prufa pune mogucnosti za
razvitak, pri cemu ona razvoj sviju ureduje prema jed-
nom primarnom dogovoru.
Tajna takve revolucije je, kao sto to pokazuju ma-
tematika i fizika, u posebnoj vjestini postavljanja pita-
nja. Ne treba pitati samo uprazno, vec tako da se pos-
tavljanjem pitanja stvore i jasne mogucnosti odgovora.
Razuman covjek se spusta na nivo djeteta, koje od svog
ucitelja sve dobija prethodno kazano, ako pusti da ga
objekti vuku za sobom i ako datom sve pasivno povla-
auje, umjesto da postavlja probleme. On treba da pos-
tupa kao sudija, za kojeg je uvidaj u cinjenicno stanje
samo conditio sine qua non
(Faktum duhovnih nauka)
njegovog posla. Oslonjen na racionalnu kodifikaciju ono-
ga sto je pravo a sto nepravo, on saslusava svjedoke,
stvara sebi sliku dogadaja i onda sudi, pri cemu svaki
pojedinacni slueaj podvodi pod glediste zakona. Pravo
Kant cini modelom uma, proces modelom naucne me-
tode.
Mozemo ovdje ostati na tome, bez obzira da Ii je
ovo tumacenje prirodnonauene-matematicke egzaktnosti
pravilno ili pogrefoo. Sigurno je da kantovska kritika
uma i njezina revolucija filozofije cine uzorom samo
egzaktne nauke, a to znaci: cine ih polaznom tackom
svoga istrazivanja. Duhovne nauke, sistematske i isto-
rijske nauke kulture, su, ustrojenoscu cjeline, vec una-
prijed iskljucene. One ne mogu traziti da vrijede kao
nauke, posto se naucnost identifikuje s matematickim
provjeravanjem. nirektno je protiv prirode njihovih
objekata, a to su ljudi i ljudska djela, protivno je formi
CIU I PREDMET ISTRAZIVANJA 45
njihovog opstojanja, koje je proslo i koje se onakvo
kakvo je bilo ne moze viSe proizvesti, da im se pristu-
pa kao tvarima prirode. Niti ima smisla ljude, radnje,
monumente, dokumente podvrci nekom matematickom
postupku, niti se moie pokusati, s njima eksperimenti-
~nje.
No ne mofo se poreci da se ovi objekti daju egzakt-
no istraziti na jedan sasvim drugi nacin, na nacin koji
nije konstruktivno-eksperimentalni, kako nam to poka-
zuje razvitak filolosko-istorijske metode, narocito pos-
lije novohumanistickog pokreta pocetkom devetnaestog
vijeka. I on tezi da postavljanje pitanja zaostri do alter-
native i da odluci opafajnim dokazom, uz pomoc doku-
menata ili monumenata. Ali se do postavljanja pitanja
dolazi tek u toku jednog mnogo dugotrajnijeg i nesigur-
nijeg postupka od postupka koji predstavlja matemati-
ka s obzirom na prirodnu nauku. Istorijsko-filoloska
hipoteza mora u obzir da uzme ne pojavne konstelacije,
vec duhovno-dusevne zavisnosti, ikoje su tu samo za du-
hovno-dusevne licnosti, jer u njima nailaze na odjek.
Za onoga koji - da navedem jedan ne bas prikladan
primjer - ne zna za socijalne potrebe, mora socijalni
svijet ostati skriven i u svojoj povijesti. Tekstovi i spo-
menici koji izvjestavaju o njemu ostaju nevidljivi za
onoga ko je na taj nacin slijep za vrijednosti.
(Ljudslco-egzistencijalni apriori duhovne nauke)
Duhovni svijet (cime bi mogli biti obuhvaceni ob-
jektivni korelati tekstova i spomenika) razlikuje se od
fizickog svijeta u pogledu svoje iskustvenosti vec i po
preduslovima koje treba da ispuni 'Onaj koji spoznaje.
Stvarima prirode, da bi se pojavile, potrebni SU culni
organi. Duhovn<;>m zivotu je za to potrebna rezonancija
i on je shvatljiv samo u fenomenima rezonancije. Culne
pojave se jednostavno uzracuju u onoga koji opafa,
duhovne pojave postaju, meautim, aktuelne tek u zrace-
nju koje se vraca od licnosti onoga koji spoznaje. Idea-
liter se mofo svako dovesti do toga da razumije i ispita
neuk fizikalnu teoriju, jer za to je neophodan samo
minimum individualne ljudskosti. Nasuprot tome, nije
 HELMUTH PLESSNER
46
u istom smislu moguce ocekivati opste slaganje u shva-
tanju, recimo, nekog istorijskog kompleksa, posto veci-
na ljudi (ne uzimajuCi u obzir sve graduelne razlike nji-
hovih osjecajnosti i moci prosudivanja) mora razlicito
reagovati.
. Ipak: samo je prazna tvrdnja da eovjek zivi u bes-
krajnim varijantama. Ovdje kao da postoji neka veza
izmedu ,konacnosti i bezgranicnosti, ogranicenosti i bes-
krajnosti, 1kao da postoji jedna preglediva punoca m'o-
guCih individualiteta u neiscrpnim individuama - koja
je od neposrednog znaeaja za naucnu spoznatljivost du-
hovnog svijeta. Uska baza jednog individuuma ne bi
dostajala za shvaeanje tudih duhovnih svjetova. Ako bi
istoriear zbilja htio da se osloni samo na eho u sop-
stvenim grudima, morao bi se unaprijed odreci ogrom-
nih sfera proslog bitka. Stoga duhovni nauenik mora
najstrofo da pravi razliku izmedu rezonancije u svom
zivom individualitetu i ,,rezonancije" u slojevima, koji
obrazuju fundament za razumijevanje tudeg duha, pas-
ta oni omogucavaju samo ,,razumijevanje". Nautnik
koji se bavi kulturom navikava se da bude skeptiean
prema sebi, prema svome vremenu i krugu samorazum-
lj i vosti i svoje uho ostri za to da cuje dubinske razlike
rezonancije. Jer u osnovnom sloju ljudskog, koji nikad
ne mo:le da iscrpi nista vremensko ili licno, niti neko
rasno ili narodsko oblikovanje, istoriearu na raspola-
ganju stoji sva sila mogucnosti tumacenja.
Tako poimamo: i nereligiozan eovjek mofo se kao
naucnik baviti religijom, i hriseanin maze biti prouea-
valac nehriscanskih religija. Ne moramo imati niSta od
Cezara da bismo napisali njegovu biografiju, i covjek
moze biti ne znam kako otuden od svijeta a da ipak
maze da predstavi rafinese visoke politike. I da je za
(Ljudsko-egzistencijalni apriori duhovne nauke)
to dovoljno ono sto se naziva tankocutnost, fantazija i
sposobnost uzivljavanja, dar da se uprkos svim distan-
cijama i uz samoiskljucivanje sopstvenog dozivljava opi-
se ono tude ljudsko u njegovoj tudosti i da se ucini
razumljivim.
CIU I PREDMET ISTRA:lIVANJA 47
Postkantovska filozofija je morala racunati s ci-
njenicom da je ova ljudima moguce na jedan ocito viSe
nego diletantski i proizvoljni nacin i da se u kulturnim
naukama uz dobru volju mogu prevazici licni aspekti.
Naravno, nije nedostajalo poku5aja da se duhovni svijet
uzglobi u prirodu iii da se harem ucini njezinim anek-
som, kako bi se na ovaj nacin doslo do slobodnog puta
za jednu jedinu nauku. Ali jedna nova nauka, sociolo-
gija, uspjela je da usvoji njezine najvece rezultate, Com-
teov (Kont) pozitivizam i Marxov istorijski materijali-
zam, i nije trajno ugrozila samostojnost kulturnog i
istorijskog bitka. Prosirenje pojma prirode na aspekte,
cija je bit razumljivost, jednokratnost, ocjenjivost i
proslost, mora uvijek ostati povrsno i mora uvijek vo-
diti ka postavu zakonom odredenih perioda i time do
prorofanstava kulture, koja na izgled stavljaju u lance
ljudsku slobodu, ali ih ova veoma cesto opovrgava. S
napretkom soeioloskog istrazivanja napreduje i prihva-
tanje misli o kulturnim zakonomjernostima, a da ono
ne postaje povod za poricanje iii samo za sufavanje
sfere ljudske slobode.
Prava sudbina je nesto drugo nego prirodnozakon-
ska odredenost. Ona sudbinom postaje tek kad obra-
zuje jednu veliCinu, s kojom mi, stojeci u aspektu slo-
bodne samovolje, ima da se borimo, i cij'i trijumf nad
voljom mofe da vrijedi kao potvrda ili odbacivanje ne-
kog smisla; jedno stanje stvari koje pretpostavlja vred-
novanje ljudskog zivota, njegovog polofaja u jednoj
obuhvatnoj ukupnosti, vrijednosti i mjerila vrijednosti,
sto sve u svakom slucaju polaze pravo na objektivnost.
U tome je veHka dobit spoznaje o specificnosti istorij:l
skog svijeta, ciji smisaon'i aspekt se podudara s aspek-
tom slobodne proizvoljne radnje, da se proslost mora
pojmiti ne kao neka druga priroda, vec iz perspektive
na ono dolazece, u svijesti da smo pred jednom buducJ
noscu, tj. kao egzistencija.
Naucnoteoretski, dakle, pitanje istorijskih i siste-
matskih kulturnih nauka vodi do problema cija obrada
ne pada u zadatak nekoj drugoj iskustvenoj disciplini,
kao sto je, recimo, deskriptivna psihologija, vec filozo-
48 HELMUTH PLESSNER
(Kriticisticka shvacanja teorije duhovnih nauka)
fiji eovjekove egzistencije. Uz problem mogucnosti pri-
rodnonaucne spoznaje nastaje, tako, na prirodan nacin,
silom izmijenjene situacije jednog vremena, obogace-
nog novim granama istrazivanja, slicno pitanje o mo-
gucnosti duhovnonaucne spoznaje. Jedan novootvoreni
svijet iskustva zahtijeva da se u Kantovom smislu pre-
vazide Kant i da se prosiri njegova teorija spoznaje.
Cohenova (Koen) starokantovska skola je, istina,
pokufavala da polazne tacke, kako ih je Kant skicirao
u svome sistemu, odr:li i ucini sposobnim za borbu sa
ovim novim, samom Kantu nepoznatim zadatkom. Po
njihovom shvaeanju, ako su kritike prakticnog uma i
snage suda predstavljale teorije kulturnonaucne spoz-
naje, onda su etika i esteHka, kao kriticke discipline,
istovremeno morale biti inventari principa duhovno-
naucnog ucenja o metodi.
Oslanjajuci se na Lotzeov (Loce) pojam vrijednosti,
i novokantovci su, pod vodstvom Windelbanda, vjero-
vali da se drugim putem drze unutarnjologicke reforme
kriticizma. Oni su postavili zahtjev da se stvori jedan
pandan kritici cistog (prirodnonaucnog) uma, koji bi
odgovarao jednoj jednostranoj, polovienoj logici. Dok
su ii.zgradivali primat prakticnog kao princip jednog uni-
verzalnog ucenja o vrijednosti svekolike kulture, u ko-
joj se nauka rangira samo ravnopravno pored umjet-
nosti, prava, drfave, religije i ostalih vrijednosnih pod-
rucja, oni SU, a posebno Riokert i njegovi ucenici, kri-
ticki zasnivali kulturne nauke reformom logike. Njezina
dvostruka izgradnja kao logike prirodnih i kao logike
duhovnih nauka ovladavala je programom teoretske filo-
zofije badenske skole.
Ocigledno se time, u vrednosno teoretskom kantijal
nizmu, provodilo priblifavanje svijetu dobara ii vrijed-
nosti, svijetu koji se ticao cijelog eovjeka, a ne samo
ucenjaka. Indirektno je na pitanje mogucnosti u odnosu
na kulturne nauke uticalo shvacanje njezinih objekata,
shvacanje kulture. Tako se uzbudenje, koje je u jav-
nosti izazvala Nietzscheova kritika vrijednosti, ulivalo
u mnogostruku i umjetno razgranatu mrefo kanala aka-
CIU I PREDMET ISTRAtIVANJA 49
(Diltheyeva ideja o teoriji duhovnih nauka)
demskih diskusija. Na falost, za njihov visoki nivo str-
mina je bila suviSe mala da bli uzbudenje moglo kako
treba da djeluje na ustajalu vodu.
Jedini akademik ovoga doba koji je spoznao da se
pozivom na kritiku istorijskog uma proklamira vise
nego puko prosirenje podrucja logike bio je Dilthey.J
Dok su ostalli revnosno primjenjivali svoju ostroumnost
na konstrukciji jednog pandana kritici prirodnih nauka
i formalisticki vjerovali da udovoljavaju jednom pro-
blemu, koji je zapravo doticao korijene cijele filozofije,
ovaj se eovjek mucfo, polazeci od strukture duhovno-
naucnog objekta, njegovog opafanja i iskustva, da pre-
brodi neplodni dualizam izmedu filozofije kao pukog
ucenja o naukama i filozofije kao slobodnog tumacenja
zivota.
,,Gledajuci sa stanovista Kantove teorije spoznaje,
izgleda kao da je povezanost filozoBije sa duhovnim nau-
kama, postavljanje kritike istorijskog uma nasuprot
kritici cistog uma, najprije samo prosirenje podrucja
same teorije spoznaje. Uz teoriju spoznaje prirodnih
nauka, kako ju je Kant izgradio po ugledu na Newto-
novu (Njutn) klaslifou mehaniku, staje sad teorija spoz-
naje duhovne nauke, pozivajuci se na djelo istorijske
skole." ,,Za Kanta su duhovni realiteti, koji odlucuju o
znaeaju covjekove egzistencije, principijelno bili izuzeti
iz naucnog postavljanja pitanja posto u njima nema
matematike; oni su izreceni prakticnim stavom licnosti,
realizacijom putem osvjescivanja i djela. I tu vec pove-
zanost filozofije sa duhovnim naukama pocinje da ~ini
pozitivnim ono sto je Kant smatrao negativnim, jer du-
hovne nauke predmetom istraziVanja cine upravo one
realitete koji ljudskoj egzistenciji daju sopstvenu sa-
drzinu ... " 1
Moguce je ovo pozitivno rjesenje, utoliko sto logic-
ka svojstvenost duhovne nauke pociva na izrafajnom
1
G. Misch, Die /dee der Lebensphilosophie in der Theorie
der Geisteswissenschaften (!deja filozofije tivota u teoriji du-
hovnih nauka), Osterreichische Rundschau XX 5. 1924. Od~tam
pano u Kantstudien 1926.
4 Stupnjevi orpnskog i <!ovjek
so HELMUTH PLESSNER
karakteru njezinih predmeta: ,,na tome, da ovi duhovni
predmeti, bilo da je to religija, ili neko djelo umjetno-
sti, mogu sami po sebi da nam govore, ne samo da u
(Problem filozof ske hermeneutike)
sebi nose smisao u oblikovanom bitku, vec da znaju o
svom sopstvenom smislu i da ga izrafavaju, tako da on
postaje shvatljiv onome koji se kroz oblicja bitka pro-
bija nazad u dufo zivota, koji se u njima oblikovao".
Predmet i subjekat spoznaje su u ovoj sferi iste biti.
,,Stoga se spoznaja predmeta koji se podvrgavaju nauc-
noj analizi temelji na jednom drugom postupku, ne na
onom koji imamo naspram objekata prirode. Spoznaja
ovdje izrasta il razumijevanje dozivljaja, koj1i poCiva na
unutarnjem doticaju duse s dusom, zivotne moci sa Zi-
votnom moCi ... A konzekvencija je u metodskom, da
u zasnivanju duhovne nauke hermeneutika prodire na
mjesto psihologije, eak i viSe, ona pada u srediSte opste
filozofske logike ... Radi se ovdje najprije o tome da
se za zive pojmove, koji u duhovnim naukama proizilaze
na osnovu onog svojstvenog izrafajnog karaktera njiho-
vih predmeta koji zadrhte pod dodirom rijeci ... stvori
mjesto u logici, i to odmah, u onom od starosti posi
vjelom ucenju 0 takozvanim logicn:im ,elementima', 0
pojmu, sudu i zakljucku ... No, radi se i o necem viSe:
naime, da se logioki fundamenti postave tako siroko da
ona za nas mucna suprotnost izmedu prirodne nauke i
duhovne nauke, koja je u meduvremenu, poslije Hege-
love logike, ponovo sama procvjetala u logici, upravo
zahvaljujuci osamostaljenju nauka o eovjekovom zivo-
tu, vise ne raskida o nauci" (Misch, loc. cit.).
Ali ovo se vise ne moze ostvariti nekom formalno-
logickom konstrukcijom. Ako ,,razumijevanje, kao du-
hovnonaucna metoda prodiranja u zbilju - cognitio
rei - stoji nasuprot teorije koja kauzalno objasnjava
- cognitio circa rem -" filozofija, sto se tice spoznaje
prirodnih uslova i osnova ljudsko-duhovnog svijeta, ne
smije da se jednostavno pomiri s prirodnom naukom i
njezinim objasnjenj1ima. A ako je ova suprotnost, kako
kaze Misch u citiranom spisu, samo vremenski ograni-
CIU I PREDMET ISTRA:2:IVANJA 51
cena i prolaizna, smijemo li onda ocekivali da se preva-
zilazenje te suprotnosti pokaze kao plod preobrazbi u
fiziikalnom obrazovanju pojmova?
Za Diltheya je, naravno, moralo biti mjerodavno
stanje prirodnih nauka u njegovo doba. No on je isto-
vremeno shvatio da teorija duhovnih nauka ne moze
(Hermeneutika eovjekove egzistencije)
biti potpuno nezainteresovana za prirodu. Od njega i
potice misao: ,,Za ovu pozornicu zivota je svejedno ka-
kav je strafoji zid kulisa." Ali i na ovoj pozornici se
odigravaju stvari smjestene u sklop pri.rode. ,,Za Dil-
theya je ta pozomica zivota, za koju je svejedno ka-
kav je strafoji zid kulisa, na kojoj se dogada ono sto se
pojavljuje, sto je u kvalitativnoj zbilji zivo, punokrvno,
bolno i uzviseno tu, i za nas tako tu da za nas nista ne
stoji iiza toga, ipak izgradena na necemu sto se, polazeci
od prirode, prufa u zivot i sto na nju ponovo pokaa:uje
izlazeci iz zivota." ,,Ljudsko-psihicka cjelina je singular
na, kao cjelina Zemlje, k'oja isto uslovljava . . . Tajna
svijeta je, pozitivno izrazeno, individualitet" (Misch,
loc. cit.). Cak i metoda razumijevanja ostaje kao i fo.A
vjek vezana za tijelo.
Odredeni slojevi prirode, s kojima jedno zivo stvo
renje od sebe ne dolazi u kontakt, daju se, istina, pos
matrati kao ,,strafoji zid", oija je konfiguracija indife-
rentna prema onome sto se pojavljuje na njezinoj dru-
goj strani. Ali ova indiferentnost ide upravo samo dotle
dokle ona vlada izmedu nepojavnih i pojavnih slojeva
prirode po sebi. S druge strane, priroda se u mnogim
svojim slojevima havi predmetom ili pozadinom iii sred-
stvom ili principom, pred kojim, odn. s kojim eovjek
zivi svoju duhovnu egzistenciju; tako da su priroda i
duhovni svijet dvostruko vezani jedno s drugim, pri
cemu jedno nosi i uslovljava drugo, a istovremeno od
drugog dobiva svoju kvalifikaciju i tumacenje. Istinsko
mjesto vezanosti je on:o ljudsko ,,koje ni-je, vec zivi i
svoj istinski zivot ima samo kao povijesno" (Misch,
loc. oit.).
52 HELMUTH PLESSNER
Metodskim obrtom, da ogranicenje spoznaje svede
na onticko, a ontickom da suprotstavi istorijsko duhov-
nog zivota, pokusava Dilthey da pove:le filozofiju i em-
piriju. Iz sterilnog antagonizma puke spoznajne teorije
i slobodnog tumacenja zivota on dospijeva u ravan zi-
vota, u kojoj je moguce, cak neophodno, da se duhovno-
povijesna zbilja i priroda shvate u jednom ist:om iskus-
tvenom pravcu.
Njegova metoda razumijevanja je zacijelo metoda
empirijske nauke. Ali time sto ona, kako ka:le Misch,
(Iskusivost zivota egzistencije)
,,predmete koji imaju svoje sopstvo navodi da sami od
sebe izraze svoje znanje o sebi samima, znanje zivota
o sebi samom, ovo - da se posluzimo Fichteov,im (Fihte)
rijecima - lebdenje i podrhtavanje objebivirajuceg du-
ha famedu predmeta i sebe samog, duha koji oslobada
povijesni realitet iz fenomenalnog oblicja ibitka", utvr-
duje ona jedan .iskustveni stav, koji je s ove strane
suprotnosti izmedu empirizma i apriorizma. Subjekat
spoznaje i predmet spoznaje pr,ipadaju istom zivotu one
jedne ljudske sfere, cije objektivacije u djelovanjima
i djelima nisu spolja odmah njoj ovamo donijete, niti
joj kao strana tijela ostaju bitno tuda, vec nicu iz nje,
jer u bit zivota spada da se transcendira i da istovre-
meno ponovo u sebe prima i ponovo ukida rezultate
samotranscendencije. Ono sto ovu koncepciju ostro raz-
likuje od cjelokupne intU:itivno-ontoloske metafi:zJike zi-
vota i spekulacija identiteta i sto predstavlja njezin
specificni novum, to je iskustveni smisao pojma zivota.
Zivot za Diltheya ne znaci svemoc, koja je uocljiva za-
hvaljujuCi odvratu od iskustva, kao za Bergsona ili
Spenglera, vec velicinu koja se moie iskusiti opafanjem
i intelektom, i fantazij'om i sposobnoscu uzivljavanja, i
koja, opet, sama od sebe omogueava iskustvo i prisi-
ljava na iskustvo. Sve su na,se snage povezane da istra-
fuju proslost u njezinoj biti, a time i Zivot u njegovoj
biti, jer ,,zivot razumije zivot".
Zivot se, doduse, ne sastoji u znanju o sehi, on se
samo u njemu dovrsava. Ovaj se subjekt-objektivitet,
CIU I PREDMET ISTRAZIVANJA 53
medutim, ne realizuje u nekom sistemu koji spekula-
tivno treba izmisliti, pa ma to bio i sistem kao Hegelov,
koji je povijest poimao kao uslov mogucnosti realiza-
dje ovog subjekt-objektiviteta. On se realizuje samo
tako sto se kao povijesno ima ili sto se iskusuje. Du-
hovna povijest, kulturna i politicka povijest postaje
medijum samospoznaja, jedno iskustvo, a nikakva iz-
miSljeni sistem ne prnvodi v1Se tako on:o vjecito pro-
mjenljivo samoshvaeanje i tumacenje zivota eovjeka.
Zadatak filozofije se sastoji u tome da se ponovo poj-
mi sam ovaj proces razumijevanja i da se time objek-
tivnim ucini samosvijest zivota.
Suocenoj s ovim zadatkom, povijesti filozofije, koja
od vremena Parmenida nije znala za viSi pojam nego
sto je pojam bitka, nadaju se problemi koje ona nije
dosad morala da dokazuje. U skladu s tim, ona mora
(Terna filozofske hermeneutike)
da preformira sav svoj instrumentarijum. Hermeneuti-
ka, tj. nauka izraza, razumijevanja izraza i mogucnosti
razumijevanja, koja ni u kom slueaju, kako izgleda
da misle neki autor.i, nije ogranicena na podrucje jezika,
postaje srediSnja tacka (da se posluzimo Mischovim iz-
razom) opste filozofske log.ike. Ali ta j.e hermeneutika
daleko od toga da bude, u izvjesnom smislu, samo for-
malna nauka prosirena vecim sarenilom formi i formal-
nih aspekata duha, kakva je ona bila u uzim granica-
ma tradicionalne logike ,i kakva svaka logika i mora
biti. Ona, naprotiv, nastavlja onu tradiciju koja je od
ontologije preko Kantove transcendentalne logike vo-
dila do Hegelove logike i do modernog istrazivanja
kategorija - pri cemu, naravno, nastupa protiv svojih
posljednjih pr.incipa. Jer prema njezinom cijelom pos-
tavljanju cilja, ona je u prvoj liniji disciplina materi-
jala, disciplina neformalnog karaktera. Ono sto je Kant
obradivao pod suzenim aspektom problema mogucnosti
egzaktnih nauka ili matematiziranja iskustva: mjerlji-
vost, brojivost i zakonita odredivost zbiljskih, od svije-
sti nezavisnih i njoj datih predmeta i time mogucnosti
da se formulifo culno-tvarne materijalije - postaje,
--
54 HELMUTH PLESSNER
pod prosirenim aspektom jedne hermeneutike (kao jed-
ne od pretpostavki svake nauke koja istTafoje tumace-
nje), problem iskazivosti i pouzdanosti jezickih i, preko
toga, uopste izrafajnih objektivacija.
FHozofska hermeneutika, kao sistematsko davanje
odgovora na pitanje o mogucnosti samorazumijevanja
zivota u medijumu njegovog iskustva putem povijesti,
mofo s,e zapoceti - ili eak i provesti - samo na osnovu
istrazivanja strukturalnih zakona izraza. A ovo je, opet,
moguce samo ako se ddimo s ove strane svake speci-
jalisticke abrade izrafajnog zivota i ako ga studiramo
u njegovoj izvornosti, tj. onako kako on zivi, a ne ona-
ko kako je on tu za naucno posmatranje. Ako filozof-
ska hermeneutika foli da pojmi mogucnost zivotnog
iskustva, onda ona, naravno, ne maze raditi na osnovi
iskustva i iskustvenih pojmova. Stoga na ovom mjestu
zahvaca fenomenoloska deskripcija, koja vodi ka prvot-
nom opafanju i u njemu zastaje (pri cemu, svakako,
mora da se drfi daleko od svakog ontologiziranja zapa-
zenog).
(Antropoloski apriori hermeneutike)
Pod ovim aspektom jedne univerzalne nauke o iz-
razu pokazuje se, opet, kao neophodno da se potraze
i slijede problemi jedne filozofske antropologije, jedne
nauke 0 eovjeku i zakonima gradnje njegove zivotne
egzistencije. 1 Ovamo spadaju pitanja o strukturi biti lic-
nosti i personaliteta uopste, njezina sposobnost izrafa-
vanja i granice izrafavanja, znacenja tijela za vrstu i
dosefoost izraza, pitanja bitnih formi koegzistencije lic-
nosti u socijalnim svezama i koegzistencije licnosti i
,,sv.ijeta", dakle znaeajno pitanje fovjekovog zivotnog
horizonta i njegove sposobnosti da varira, pitanje mo-
guCih slika o svijetu. Uslijed toga, misao o zasnivanju
duhovnonaucnog iskustva sili na rnzmatranje problema
koji dosezu do u culno-tvarnu, tjelesnu sferu ,,zivota",
sili, dakle, na jednu filozofiju prirode koju treba razu-
mjeti u njezinom najsirem i najprvotnijem smislu.
I Up.: Jedinstvo cula, XIII/XIV.
;_-----
CIU I PREDMET ISTRA1IVANJA l55>
____"::./
To je znao i Dilthey, i on je, kako ka:Ze Misch,
trazio ,,Goetheov put nauke, da se eovjek izgradi gene-
ticki iz materijalija cijele zgrade prirode, ali mu stanje
vremena nije dopustalo da ide tim putem". Stoga inte-
resovanje za Goetheovu filozofiju prirode kod Diltheya
i njegovih ucenika ne smijemo vrednovati cisto istorij-
ski. Iz jasnog uvida proizlazi da je u pogledima na pri-
rodu Goethea i njegovih savremenika mnogo sta naslu-
civano i ponesto spoznato, sto nasa epoha, nakon jed-
nog vremena neospornog gospodarenja egzaktno-mate-
matskih metoda u spoznaji prirode, mora nanovo iz
osnova da obradi; to se ne smije izgubiti, posto se u
njima kriju oni elementi s kojima jedna antropologija,
kao fundamentalna disoiplina za tedriju fovjekovog is-
kustva zivota, tek zapravo more da zapocne.
--- Nauka o eovjekovoj licnosti, koja je mjerodavna
kao nosilac povijesti, kao medijum Zivih sukoba u cije-
lom okrugu kulture, ne more imati nikakve direktne
koristi od anatomije, povijesti raziv.itka, fiziologije, psi-
hologije i psihopatologije. Ova spoznaja pocinje danas
snafoo da se probija u sociologij.i, etnologiji, u medi-
cini i cijeloj duhovnoj nauci. Prosla su vremena u
kojima se eovjek nadao da ce mjerenjem vremena re-
akcije stanovnika ostrva FidZi doprinijeti nesto zasni-
vanju etnologije. Jedno iskustvo maze, pod izvjesnim
(!deja filozofske antropologije)
okolnostima, ostalima za nesto posluziti, ali iskustvo
ostaje iskustvo. Njegovo obrazloienje ne usljeduje sa-
mo opet putem iskustva u istoj sferi bitka. Jednom
rijecju: ako hocemo da eovjeka, onakvog kako on zivi
i kako se razumije, pojmimo kao eulno-moralno bice
u jednom, tj. u iskustvenom postavu, koji odgovara
eovjekovoj egzistenciji, koji obuhvaea ,,prirodu" i ,,duh",
onda moramo za to stvoriti i sredstva. No ova sred-
stva ne mozemo uzeti iz tradioionalnog inventara poj-
mova pojedinih nauka, jer svaka pojedina nauka, bila
ona prirodna ili duhovna, preduz.ima posebnu redukciju
stvari, bez koje bi, inace, odmah napustila granice svo-
 56 HELMUTH PLESSNER
ga podrucja, redukoiju, koja se, naravno, pokazuje 11
njezinim pojmovima.
Upravo u interesu oplodivanja iskustvene spoznaje
pojedinih nauka mora se teorija fovjekovog zivotnog
iskustva dobro euvati toga da kod sebe primijeni istu
iskustvenu spoznaju. Po ovoj metodi se, doduse, piSu
veoma interesantne knjige, koje odgovaraju tefoji za
~~ 1 sintezom", ali se time razara unutarnja gradnja stvari.
f Pomirenje .suprotnosti duhovnonaucnog i prirodnonauc-
nog nacina posmatranja, koje nije samo puki postulat
nase tefoje za jedinstvom, koje nije samo ideal monis-
tickog uredenja, vec koje se provodi u cinjenici fovje-
kovog .Zivotnog iskustva - samo na jedan nama zasad
nepojmljivi nacin - uspijeva tek ako se napusti ravan
na kojoj postoji ova suprotnost. Zbog toga filozofija
ovdje ima da izvrsi veliki sistematski posao. Time sto
1
formulise prablem antropologije, ona raskriva i pro-
blem nacina egzistencije covjeka i njegovog mjesta u
\Cjelini prirode.
To teoriji duhovnih nauka mora biti jasno. Ko ov-
dfe vferuje da su filozo6ija jezika ili filozofija kulture
obavile sav posao, grdno se vara a uz to potcjenjuje
smisao situacije, koja je u Di1theyu postala sama sebe
svjesna. Ako ovaj smisao razumijemo tako, da on sa-
drii zahtjev da se oslobodimo gospodarenja kategorija,
koie su od grcke antike vladale interpretacij1om naseg
miSljenja, djelovanja i nadanja, onda ne mo.le biti sum-
nje u to da posao fiilozofije iznova mora prodriiet'i do
zadnjeg elementa, da ga mora zahvatiti i predblikovati.
(Plan rada za zasnivanje filozofije eovjeka)
3. PLAN RADA ZA ZASNIVANJE FILOZOFIJE
COVJEKA
Bez filozofije fovjeka nema teorije o foviekovom
i~kustvu fivota u duhovnim naukarrta. Bez filozofije
p_rirode nema filoz:ofije fovjeka. Ovaj osnovrii stav smo
postavili priie nase estezio1ogije duha u knjizi Jedinstvo
~ula (Die Einheit der Sinne), stavljamo ga i sada na
CILJ I PREDMET ISTRA2:1VANJA 57
pocetak ovog istrazivanja. Smatrali smo vrijednim da
poka.lemo zasto je za duhovnu nauku i za njezinu filo-
zofsku interpretaciju neophodna jedna filozofija priro-
de, za razliku od (ali ne u suprotnosti) nauke o prirodi;
ta neophodnost ostaje da postoji za sebe eak i ako ne-
1
cemo da se u pocetku odreknemo osnovnog stava, da
je p:riirodnoj nauci, za njezino zasnivanje, potrebna, isti-
na, logika i metodologija, ali j oj nije potrebna nikakva
1
filozofija.
Teoriji duhovnih nauka je potrebna filozofija pri-
rode, tj. jedno neempirijski ograniceno posmatranje tje-
lesnog SV'ijeta, iz kojeg se i izgraduje duhovno-ljudski
svijet, od kojeg on zavisi, s kojim radi, na koji povrat-
no djeluje. Jedno takvo posmatranje tjelesnog svijeta i
njegovih nacina pojavljivanja ne daje egzaktna prirod-
na nauka. Svaki pokusaj da se i na duhovne nauke pri-
mijene i za njih ucine direktno plodnim pojmovi, teo-
rije i rezultati - iz bilo koje prirodnonaucne discipline
- kao sto je to nar'ocito bilo u modi u doba darvinis-
ticko-evolucionistickog pozitivizma, ali se i danas jos
ponekad po.leli, propada, jer ovdje u istu ravan dospi-
jevaju stvari razlicitih naCina bitka i opafanja, tako
reei razlicitih visina opafanja, stvari koje su priredene
sasvim razlicitim iskustvenim stavovima.
Evo jednog primjera s podrucja mimickog razu-
mijevanja izraza. Naivno posmatrajuCi, slueaj je takav
da ja tjelesne pokrete drugog fovjeka, svejedno da Ii ih
fakticki razumijem ili ne, unaprijed opafam kao tuma-
cive, kao smisaone. Naspram mene ne stoji neko puko
tije}o S kojeg OCitavam odredene pokrete, VeC jedno
zivo tijelo. Meni se, uslijed toga, uopste i ne postavlja
zadatak da iz promjena jednog tijela zakljueujem u
odredenim psihickim uzrocima, vec se u pokretu zivog
tijela manifestuje po sebi i za sebe smisaona situacija,
cije je tumacenje, u oV'Om iii onom smislu, vezano n
(Prirodno okruzje egzistencije)
odredene kriterije. rNosilac tog zivog tijela se pritom nc
shvaca niti kao fizicko tijelo niti kao dusa, vec kao
indiferentan prema ovoj misaonoj razlici) Ali, pod uti-
 HELMUTH PLESSNER
58
cajem nauke, mi smo iz.gubili iz vida onaj naivni polo-
faj u kojem se fakticki prov:ode ispoljavanje i razumi-
jevanje, i na mjesto njega smo, uz pomoc iskustvenih
pojmova pojedinih nauka, konstruisali jedan polofaj.
Samo tako se uopste mofo objasniti ono cudnovato
postavljanJe problema da se postojanjem pokreta fizic-
kog tijela opravda izvjesnost postojanja dusevnih mo-
tiva. Da bismo otklonili ovu teskocu, mi smo izvukli
analogni za:kljufak, uosjeeanje, sazivljavanje s videnim
pokretima i, konacno, jedan dar da mozemo opafati ono
dusevno. Svaka od ovih teorija je primjer za prevazila-
fonje prepreke, koju smo sami stvoI'ili, koja nastaje i.z
izopacenja prvotno opafajnih (u ovom slufaju ljudsko-
-licnih) stvari putem upotrebe iskustvenih pojmova po-
jedinih nauka.
u okviru one iste neposrednosti i zivotne visine
koju eovjek egzistencijalno ima prema sebi, svojim sa-
vremenicima, svome dobu, u kojem se on izrice i zna o
sebi, zna on i o prirodi. Ona zato nije de>Zivljaj, vee pot-
puna zbilja, koja eovjeku postaje dozivljaj i koja ga
od rodenja do smrti nosi kao fundament i kao okvir
njegove egzistencije. Iz ove sfere egzistencije, sve pred-
stave i misli svijesti izvlace svoj unutarnji zivot i uticu
u nju, ako su zive. Za saddinu i formu ove sfere i vri-
jedi primarno samo onaj jezik koji oovjek naivno go-
vori, dok ga sva naucna oprema udaljuje od nje i tek
ga okoliSnim putem, preko sklopova, koji su skriveni
oku, uhu, ruci, vraea k stvarima egzistencijalne zihilje.
( Ako, stoga, treba da postoji neka nauka koja poima
iskustvo covjeka o sebi, onako kako on zivi i kako svoj
zivot povijesno ocrtava sebi i ibuduCim narastajima za
spomen, onda se jedna takva nauka ne moZe i ne smije
ograniciti na eovjeka kao lienosti, kao subjekta duhov-
nog stvaralastva, moralne odgovornosti, religiozne po-
datosti, vec mora ujedno obuhvatiti cijeli okrug egzi-
stencije i prirode, koja je na istoj visini s licnim zivo-
L tom, koja je prema njemu u bitnoj korelaciji. Ako ona
to ne ucini, ostane Ii ona filozofija povijesti ili filozo-
fija kulture, a prirodu, sferu tjelesnog bitka prepusti
prirodnoj nauci, onda ona u najgoroj inkonsek:venciji
radi protiv svoje sopstvene ideje i pravi ponovo staru
CIU I PREDMET ISTRA2IVANJA
59
(Fenomenoloska shvatljivost okruzja egzistencije)
gresku, da bi stvari, koje su priredene razlicithn iskus-
stvenim stavovima, navodno, mogla sagledati s jednog
iskustvenog stava.
Teorija duhovnih nauka, koja zbilju eovjekovog zi- I
vota nastoji da ucini pojmljivom u njezinom ogledava-
nju preko eovjeka, moguea je samo kao filozofska an-
tropologija. Jer samo nauk o bitnim formama eovjeka
u njegovoj egzistenciji daje supstrat i sredstvo za jednu
opstu hermeneutiku. Filozofska antropologija, opet, i)
njezin centralni dio, nauk o zakonima biti (pS'ihofizicki
neutralne) licnosti, provediva je samo na osnovi nauke
o bitnim formama zive egzistencije, mora seibi, uslijed
toga, za cijelu sferu, za cijelo okruzje u kojem se po-
javljuje covjek kao (psihofizicki neutralna) lienost, da
stvori sopstveni pojmovni aparat. Njega ona ne moze
preuzeti ni od koje empirijske nauke, jer radi se o tome
da se istrazi puni, ~ivotu bliski realitet, a ne specijalno-
naueno objektivirani, izolovan'i, uz to jos pomocnim
predstavama prozeti dubinski realitet - da ucini, da-
kle, ono sto dosad jos, osim u povremenim zacecima,
nije bilo cinjeno.
U Dihheyevo doba se taj program nije mogao pro-
vesti. Polofaj nauka se odlikovao apsolutnom premocu
empiristickog nacina misljenja. Sam Dilthey je (cudno /
predosjecajuci Husserlovo otkrice fenomenoloskog na-
cina istrazivanja) trazio put preko zivotu bliske, deskrip-
tivne psihologije - nailazeci odmah na samouvjereni
prigovor ljudi, koj i nisu bili u stanju da rnzurniju nje-
1
gov problem. Tek zahvaljujuci Husserlovoj koncepciji
prediskustvenog, strukturnoanalitickog opisivanja, koje
je apsolutno univerzalno primjenjivo na predmete ,,mi-
sljenja" uopste, naden je instrumenat za provodenje
Diltheyevog programa. U tome nije mogla nista izmi-
jeniti ni cinjenica da Husserlova racionalisticka inter-
pretacija, koju je on dao svom sopstvenom otkricu,
nije bila konformna Diltheyu, dok Diltheyeva tenden-
cija, u svojoj dulbini, nije mogla naici na rezonanciju
kod Husserla.
60 HELMUTH PLESSNER
Danas je situacija sasvim drugacija. Husserlovom
zaslugom je pafoja filozofije (a i pojedinih nauka, koje
(Fenomenoloska shvatljivost cjeline egzistencije)
odatle mnogo uce za svoje osnovne pojmove) ponovo
skrenuta na one slojeve ,,bitka" (u prirodi, dusi i duhu)
bez kojih, doduse, ni nauka ne mofo da obrazuje ni
jedan jedini pojam, no koje ona, man.ie ili viSe, briSe
iz svoje terminologije i u sirim oblastima eak mora
potpuno da iskljuci. J er ovdje se radi o slojevima ne-
posrednosti, o datostima pridrfanim samo dozivljava-
nju, opafanju ili sagledavanju sustine, rn 0 ,,fenome-
nima". Ukoliko je, medutim, nauci stalo do pojmovne
abrade, do redukcije mnogostrukog na jednostavno sa-
gledive elemente, do izrade istoobHcnog, za nju otpadaju
ovi slojevi. Uzimamo kao primjer fizikalnu optiku. Sta
ona dalje napreduj1e i sto se viSe teoretizira, tj. sto viSe
omogucava matematickim pojmovima ulaz u empirijska
posmatranja, to je manja kol'icina iska za o stvarima
1 rijskom, niti Ulopste obrazovanju pojmova za pojedine
kod kojih oko i utisak svjetla jos igraju neku ulogu.
Na mjesto optickog organa dolaze druge kontrole. Op-
tika - kao i cijela fizika - postaje culno siromasnija
sto se viSe priblifava svome idealu jedne stroge nauke,
da bi, konacno, potpuno eliminisala cula i samo njima
otvorene slojeve svijeta boja i formi, koje je ona onda
- pojmila.
Upravo cinjenica da se napredak spoznaje u empi-
rijskim naukama o bitku, u cijeloj prirodnoj nauci, u
sirokim podrucjima psihologije, sociologije i ekonomi-
je, pa cak i u izvjesnim partijama kulturnih nauka i
povijesti maze postiCi samo uda1javanjem od opafaja,
od neposredno dozivljenog, doprinijela je, u poeecima
nauka, da oslabi smisao za problematiku ovih elimini-
ranih f enomena. Posljedica toga bila je precjenjivanje
pojmovnog i pojmljivog, potcjenjivanje onog shvatlji-
vog samo u :osjetu, u osjecaju, u intuiciji. Tek je zre-
lija nauka spoznala osebujnost i ogranicenost svoga
poimanja. Kad fiziear objasnjava ,,sta" crvena boja
,,jestc", kaid fiziolog mjeri jacinu jednog osjeta zvuka,
kad psiholog fiksira tendenciju perseveracije odredenih
ctu I PREDMET ISTRAZIVANJA 61
predstava - svuda se kao pravi, smisao prikazuje izrada
kvantitativno shvatlJivih uslova, za koji je vezan nastup
samo za doz1vljaj kvalitativno otvorenih fenomena. Bli-
sko je, naravno, liSiti ave fenomene njihove 7ibiljske
vrijednosti i - upravo zato sto se u svom unutarnjem
(Okvir ovog istraziVtanja)
kvalitativnom sadrfaju {Was) otrlu od empirijskog obra-
zovanja p:ojm:ova - uciniti ih ,,pukim" osjetima subje-
kata, samo subjekitivnim, organizacijom eovjeka uslov-
ljenim, prividom. No bit crvenog, ipak, nije nikako po-
godena samo podatkom o valn:oj duzini iii o procesu u
nervu vida, retini i okcipitalnim reinjevima ili tvrdnjom
(kojom su se zadovoljavali vijekovi novovjekovne nau-
ke) da se to moze dozivjeti samo osjetom. Opste vrijedi:
ono fenomensko na fenomenu (bez obzira u kojoj zoni,
da Ii u prirodi iii u drustvu, u povijesti iii u aktuelnom
zivotu, u dusi iii u duhu) ne otvara se nijednom empi-
nauke. Ono, doduse, s njim radi, hemiearu je, vjerovat-
no, potrebno jedno obojenje, fiziearu zvuk, psihologu
,,ocekivanje" kao indikator, ali sam empirijski pojam
to nikad ne obuhvaea.
Dok je trajao sterilni dualizam izmedu iskustvene
nauke s jedne i spoznajne teorije s druge strane, dava-
na je psihologiji kompeitencija da istrafoje oblast feno-
menalnog. :Psihologija je, medutim, vrlo brzo spoznala
da nije dornsla ovom zadatku. Ona ciste fenomene mo-
ra da preuzme pod nazivom osjeta iH ,,gignomena" iii
elemenata kao posljednjiih podataka dozivljavanja, a
kao empirijska nauka nema niti pravo ntti sredstva da
istakne ono specificno fenomena, njegovu zakonitost ~-\
sklopu s drugim fenomenima. Danas se radi na tome
da se produk1tivno prevazide taj dualizam izmedu nauke
i teorije spoznaje. SJ:1edstvo, fenomenologija, je tu: kao
moguenost. Sad treba, dakle sredstvo upotrijebiti za
preko potrebnu svrhu.
Svrha je: novo stvaranje filozofije pod aspektom
obrazlo:lenja zivotnog iskustva u kul1turnoj nauci i u
povijesti svijeta. Etape na tom putu su: zasnivanje du-
 HELMUTH PLESSNER
62
hovnih nauka uz pomoe hermeneutike, kop.stituisaaje
hes~ike __kao __ .fik>_z.Qfske _f:!gtropologije, provodenje
antropologije na osnovu filozofije zivog opsitojanja i
njegovih prirodnih horizonata; a bitno sredstvo (ne i
jedino), da bi se na tom putu napredovalo, je fenome-
noloska deskripcija. Tacno: cilj i aspekt nisu jedno
isto. Kao sto je za Kanta filozofija, u svom svjetovnom
. pojmu, bila cilj njegovog rada, kritika uma put ka tom
cilju, a polazak od primdnonaucnog iskustva aspekat
(Okvir ovog istrazivanja)
pod kojim je taj put zbilja preden, tako i mi razdva-
jamo cilj, put i aspekat da bismo smisao cijelog po-
duzeca sacuvali od svake prebrze ocjene.
Ali abrevijature su danas, u ddba telegrama, omi-
ljene. Kopa se po filo:wfskim knjigama i hvata za na-
vodne rezu1tate, kao da fHozofija ima rezultate kao
neka pojedinacna nauka, rezultate koji bi se dali odvo-
jiti od postavljanja pitanja. Citaju se, kao sto siparice
citaju romane, anticipirajuci, ako ih se dokopaju. Jedva
da se neko jos trudi da razmisli o okvirima u koje
uspjeh sebe samog razapinje. Ovo lutrijisanje citanja,
naravno, podrfava sistema;tski ne viSe skolovani nacin
filozofiranja iii prebrzi sistematizam malih neimara svi-
jeta. Strpljenje, sposobnost uZivanja i postovanja
intencije drugoga su ocito vrline koje spadaju u pros-
lost.
Konstituiranje hermeneutike kao filozofske antro-
pologije, provodenje antropologije na osnovu filorofije
zivog OpStojanja i slojeva prirode, koji SU S njim U
bitnoj korelaciji to smo oznaciH kao slijede6e etape,
kao najvafoije zadatke koji danas stoje pred filozofi-
jom. Povratak objektu, ponovno otkrice velikog pro-
blema ontologije dobija samo pod ovim novim aspek-
tom koji izrice onaj poslije konacnog proboja naucne
spoznaje sazreli stav eovjeka prema svijetu, nasuprot
svim suhjektivistickoidealistickim prijekorima, svoj bu-
ducnoscu bremeniti smisaio, i istovremeno svoje mjesto
u tom ovdje razvijenom programu. Ali kako zapoceti?
Mjerodavan za ito je, naravno, aspekat.
CIU I PREDMET ISTRA2IVANJA 63
U njegovom sredistu je fovjek. Ne kao objekat
neke nauke, ne kao subjekat svoje svijesti, ve.C kao
objekat i subjekat svoga zivota, tj. onako k!ako je on
sam sebi predmet i centar. Jer u ovoj oselbujnosti: da
egzistira - ulazi on u povijeSit, koja je samo izvedeni
nacin na koji on o sebi razmi;slja i o sebi zna. Ne kao
puko tijelo (ako se pod tijelom misl.i na onaj sloj koji
su objektivirale prirodne nauke), ne kao dufa i struja
sviJesti (ako se ovdje radi o objektu psihologije), ne
kao apstraktni subjekt, za koji vare zakoni logike, nor-
me etike i estetike, vec kao psihofizicki indiferentno ili
(Dva puta do antropologije)
neutralno Zivotno jedinstvo egzistira covjek ,,po sebi i
za sebe".
Radi se, dakle, najprije o eovjeku kao personalnom
zivotnom jedinstvu i 0 s njim bitno koegzistentnim slo-
jevima opstojanja, bitka uopste. Da li je konkretna si-
tuacija, u koju je eovjek {ne ovaj ili onaj, ne ova rasa,
onaj narod, vec eovjek uopste) postavljen, slueajna iii
bitno nilZna? Da Ii je zivotni horizont, okolina, koja je
za covjeka svijet, strukturno-zakonito povezana s njim?
Dokle doseze ova koegzistencija biti i gdje pocinje slu-
eaj?
Ovo se pitanje da razviti u dva pravca, horizontal-
no, tj. u pravcu u kojem je trafoni odnos eovjeka pre-
ma svijetu utvrden u njegovim djelima i patnjama, i
vertikalno, tj. u pravcu koji se dobija iz njegovog u
prirodu uraslog mjesta u svijetu kao organizma u nizu
organizama. U ,oba ova pravca mozemo se nadati da
ce doista biti obuhvacen fovjek kao subjekat-objekat
kulture i kao subjekatobjekat prirode, a da ga ne raz-
dijelimo u vjestacke apstrakcije. Jer opazen postaje
jedan osnovni aspekat zivotnog iskustva koji eovjek u
svojoj egzistenciji zauzima prema sebi i prema svijetu:
za prirodu vezan i slobodan, urastao i napravljen, izvor-
ni i artificijelni istovremeno.
Ravan na koju eovjek uvijek iznova, uz napore i
frtve svih vrsta, mora da se uspinje, ravan duhovnog
 HELMUTH PLESSNER
64
djelovanja, stvaralackog rnda, ravan njegovih trijumfa
i poraza ukrsta se s ravni njegovog zivog tjelesnog po-
stojanja. Tako je itaj egzistencijalni konflikt, bez kojeg
eovjek zapravo nije covjek, znaeajan i za filozofsku
metodu: on ukazuje na slicnost ovog zivog bica bogu
Janu, a ta slicnast ne da ukida ili posreduje nufoost
jedne spoznajre, dvostruki aspekat njegovog postojanja
- vec ga poima s jedne osnovne pozicije.
. Kako se postavlja pitanje o prvom (kako smo ga
~i nazvali, horizontalnom) pravcu? Ovdje se rndi o
Leovjeku kao nosiocu kulture. Njezine obje~tivacije: nau-
ka, umjetnost, jezik, itd. postaju, dakle, medijum u
kojem se kree posmatrnnje eovjeka; zapravo, posma-
tranje cijelog eovjeka kao konkretnog zivotnog jedin-
stva. Kulturu treba istraziva:ti kao specificno ispoljava-
nje ovog zivotnog jedinstva. Vrsta i forma njezinih ob-
jektivacija treba da daju informaciju 0 strukturi eovje-
(Est eziolos ki put)
kovog zivotnog sistema u ukupnosti svih njegovih slo-
jeva.
To se moie provesti samo ako se postavljanjem pi-
tanja okvir rastegne koliko god je to moguce. Onda ni-
je dovoljna vrijedonosna analiza kulturnih dostignuca,
vec u istra:li'vanja moraju biti ukljuceni uslovi za koje
je vezana realizacija vrijednosti. Pretvara:nje duha u
eula, oduhovljenje cula postaje tema analize. Samo na
ovaj nacin uspijeva da se krnjnji polovi eovjekove eg-
zistencije, zivi tJelesno-culni i duhovni pol, putem istra-
zivanja sistema forme, u lmjem se iskazuje ova egzisten-
cija, vode pod jednim aspektom i da se pojme medu-
sobne zavisnosti, da se pojme bitni zakoni n'jihove koeg-
zistencije.
Ovdje imamo onaj problem cije se rjesenje trafi
u esteziologiji duha. Okvir je u tom ,,hori~ontalnom"
pravcu rastegnut koliko je to uop&te moguce samo onda
kad se radi o odnosima najviSih slojeva duhovnog os-
miSljavanja sve do najnizih slojeva culne materije, tj.
o unutrasnjem kondicionom sistemu koji vlada izmedu
simbolickih formi i fizicke organizadje. No, ovaj unu-
CIU I PREDMET ISTRA2IVANJA 65
tarnji kondicioni sistem izmedu fizickog tijela i duha
necemo izvuci bilo kakvom empirijskom naukom, kako
smo vec dosta puta isti'cali. Kao sto je Kant onu unu-
tarnju uslovljenost, idealni konformitet izmedu culnog
opafanja i pojmovnog miSljenja, na kojoj pociva egzakt-
na upotreba pojmova u matematskoj prirodnoj nauci,
uspio da osvijetli samo pomocu svoje kriticke metode,
tako se sistem konformiteta culnosti i duhovnosti, koji
pociva na jos mnogo obuhvatnijem aspektu zivotnog
iskustva i na kojem pociva razumijevajuca upotreba
pojmova, mote, naravno, spoznati samo uz pomoc jedne
kriticke metode. To je smisao esteziologije duha kao
kritil.cJe cula.
Smije8no nerazumijevanje je, stoga, u tome vidjeti
neko zakazivanje empirijske fiziologije i psihologije cu-
la. Da Ii je, moZda, razvHak psihologije miSljenja i
spoznaje ometalo to sto postoji jedna kritika misljenja i
spoznaje? Sigurno je da se tek od Leibniza i Kanta
razlikuju ove dvije vrste istra.Zilvanja, i bila je potrebna
duga borba protiv psihologizma dok to razlikovanje iz.
rnedu psihologije rnzuma i kritike razuma nije postalo
(Esteziologija kao kritika cula)
op~te dobro. Danas vec treba Mti u znatnom stepenu
filo2lofski neobrazovan da bi se razlika u nacinu posma-
tranja ucinila zavisnom od onog podrucja na kojem je
ona dosa:d jedino i bila aktuelna: od miSljenja i spoz-
navanja. Isto onako kako je ovo otvoreno prema ern-
pirijs:kom i kritickom ispitivanju, mogu se i eula i
njihovi specificni korelati podvrci empirijskom i kri-
tickom posmatramju. To sto su se unaprijed opredijelilr
za samo empirijski karakter eulnih diferencija upravo
i jeste odlucujuca gre-Ska Kanta i kantovaca. Nase doba
ima sve razloge da temeljito ispita ovo opredjeljenje i
da se prisjeti Goethea i Hegela, koji su o ovome imalil
sasvim dru,gacije mi1sljenje.
U predgovoru na5oj esteziologiji duha, vec smo na-
glasili da kritika eula totalni relativitet kvaliteta osjeta,
dakle, posljednjih elemenata, od kojih se izgraduje
5 Stupijevi Orianskog i awjek
 HELMUTH PLESSNER
66
fenomenalna priroda, mo2:e da zasnuje na jedinstvu
eovjekove licnosti iii na apriomom karakteru prirodne
olwline u pogledu na njihove materijalne moduse. Ova
teza, cije jemstvo es,teziologija slijedi u svim dijelovi-
ina, cesto je pogre8no shvacana. u tome je gledan ili
paradoks iii samoraizumljivost. Paradoksna bi ova teza
bila kad bi vodila k tome da ono sto eovjek Lskusi
putem svojih cula brani kao svoj apriorni posjed prije
i nezavisno od svakog iskustva. Banalna bi bila ona
kad ne bi htjela da kafe niSta drngo do da duh sebi,
upravo kakav eovjek jeste, svoj izraz mofe da stvori
samo pomocu ovog zivog tijela, i u njemu odgovara-
jucoj culnoj materiji i stoga ovoj materiji udara peeat
svoje biti. Misli se, naprotliv, na unutarnji konformitet
nase culne organizacije (i njoj odgovarajucih culnih ele-
menata) prema moguCim formama i vrstama duhovnog
osmisljavanja. Ovaj unutarnji konformitet bi eak mogao
i da nedostaje - kako su to mnogi fiilozofi tvrdili.
Onda bi postojala indiferentnost eula i eovjekoV'Og ti:jela
ptema duhu. Fizicka sfera bi bila odista samo empirij-
ska, slucajna, ne bi imala neke duhovne nl1Znosti. Ne
bii bilo nikakvih culno specifienih ,,materija" ili moda-
liteta, odn. culnih kvaliteta.
Esteziolosko ispitivanje, kritika cula, pokazuje, me-
autiim, suprotno i donosi, dakle, dokaz 0 duhovnoj nuz-
no:sti, 0 apriornosti cula. u rasclanjivanju opafajnog
' A ipak je time okarakterisano samo puko tjelesno zbi-
(Shvaca,;_je okruzja egzistencije pomocu esteziologije)
1 vanje, a ne zivo tjelesno z:bivanje. Zbivanje na zivom
svijeta, u neobicnoj cinjenici njegove Culne diferencira-
nosti, krije se Jedan smisaoni z:akon. Naravno, apara-
tura :o.aseg tiijela, kojom, kao Sto je norma1no, shvaca-
mo ovo diferenciranje, nesto je sto je postalo i sto je
prolazno. Ne postoji ,,k11itika" mrefojaee ili Kortijevog
organa (opreznije receno: esteziologija je nema u pla-
nu). Ovdje upravlja empirijska nmnost prema prirod-
nim zakonima. Specificni ucinci cula, meautim, poka-
zuju u svojoj tipidi i jednu nadma8ujucu culnorazum-
ljivu nufoost, koja se ne smije bacati u isti kos sa svr-
liama cula i uzrocima njihovog funkdonisanja.
CIU I PREDMET ISTRAZIVANJA 67
Neki su vjerovalii da u tezi o totalnoj relativnosti
eulnih kvaliteta u odnosu na jedinstvo eovjecje licnosti
moraju da vide jedno priznarrje za njezinu suhjektiv-
nost - i u tome su morali da vide opet jednu protivu-
rjecnost prema rezultatu esteziologije, da culni kvali-
teti posjeduju objektivnu vrijednost. Subjektivnost i
relativno:st subjekta su dvtije stvari. Sve objektivno je
prema mogucnosti samo sUlbjektnorelativno. Od toga
opet treba odvojiti personalnost i relativnost licnosti.
Ono sto je bitno nufoo u odnosu na jedinstvo liCnosti
mora se, u svakom slueaju, odvojeno obraaivati od onog
sto je bitno nufoo u odnosu na subjekat. Zbog zanema-
rivanja ovih razlika dolazi do pogresnih miSljenja o stva-
rnoj vrijednosti culnih kvaliteta, pa eak i Citavih feno-
menalnih slojeva, koji su otvoreni samo dozivljavanju,
koji postoji samo za dozivljavanje.
P.rimjer za to daje fenomenalna zbilja mvog tijela
koja - zaista, za razliku od isto tako fenomenalno
2lbil}skih culnih kvaliteta - nije i objektivna (kao sto
su ovi drugi). Zivo tijelo je samo personalno-relatdvno
(odn. zivotno-relativno), CUJlni kvaliteti SU i presonalno-
relativni (odn. zivotno-relativni) i objektivni. 1 Zivo tije-""'
lo - tu spomaju nalazimo vec kod Hegela - nije ono
isto puko .tijelo s kojim je ovo, meautim, objektivno
identicno. Kad podignem ruku iii kad dijete ucim da
hoda, onda su, doduse, inervirani odgovarajuCi miSici.
tijelu je druge vrste. Naravno, bitnu ulogu igraju pri-
(Zivotno ontoloski put)
tom osjeti organa i zglobova, kao i osjeti koze, nape-
tosti, razlicite forme cula pipanja. No liivo tijelo ipak
nije zato samo osJet ili svijest o sopstveno:in fizickom
tijelu, koje se sastoji od kostiju, tetiva, miSica, sudova,
nerava ditd. Ono je zivi realitet. To se pokazuje upravo
I Up. uz ovo: Jedinstvo cula, peti dio, narocito str. 268-271,
276-281, 285-288. Dalje; Buytendijk i Plessner, Tumaeenje mi-
mickog izraza (Die Deutung des mimischen Ausdrucks), Philo-
sophischer Anzeiger I, 1, 1925.
 HELMUTH PLESSNER
68
u nacinu kako njime vladamo. Hodanje, dizanje, sje-
danje, UStajanje, }efanje SU zivi nacini ponafanja (koji
su, naravno, posredovani, ponekad i ometani pukim
tjelesnim funkcijama), no oni u zivoj poziciji individu-
uma uslovljavaju jedan narociti aspekat, na koji on,
u biti, mora uvijek da pazi, koji je, dakle, u bitnoj ko-
relaciji prema licnosti, odn. zivom bicu kao necem zi-
vom.
EstezioJ.o.gija, dh_a, prati odnose i'.llmedu duha i pri-
rod~ona istrafoje eovjeka kao personalno-zivotno
jedinsitvo u ,svim slojevima njegove egzistencije u prav-
cu koji smo mi nazvali hor:izontalnim. No time nisu
iscrpljene mogucnosti zivotno-naucnog zasnivanja filo-
zofske antropologij:e. Pitanje se mora razviti i u ,,ver-
tikalnom" pravcu, kakav propisuje u prirodu urasla
egzistencija covjekova u svijetu, kao organizma u nizu
organizama. Veliki problem, koji postavlja psiho-
fizicki indiferentno jedinstvo eovjekove licnosti kao
f.ivog bica, zahtijeva sada da bude obraden. Put
esteziologije ne mofo da vodi tom cilju. Moraju
se pronaci novi putevi, nove metode. Konkretna situa-
cija, zivotni horizont, u koji je postavljen covjek, nije
iscrpljen postavljanjem cHia esteziologije duha. Feno-
menalni sloJevi nj'egove okoline, tj. podrucja bitka otvo-
rena samo dozivljavanju, opafanju, osjetu i zrenju biti,
su mnogo bogatiji i formiraniji, pa ne bi mogli uci u
okvire cije krajnje polove obrazuju duhovno osmiSlja-
vanje i culni kvalitet. Uprnvo oni na1cini opstojanja
zivotnosti koji eovjeka povezuju sa zivotinjom i bilj-
kom, i koji nose njegov narociti nacin opstojanja, indi-
ferentni su prema duhovnom osmisljavanju. A ipak,
oni obrawju jednu fenomenalnu zbilju izrazene vrste,
za cije istrazivanje ni1s u nadllefoe empirijske prirodne
nauke.
Dokle ,god eovjeka, kao zivu egzistenciju u njezinoj
uraslosti u prirodu, ne podv,rgnemo jednom predempi-
rijskom posmatranju, tj posmatrainju koje nije vezano
za jednu specijalnu nauku, ne mozemo se nadati da
cemo dobiti potpuni odgovor na gore postavljeno pita-
nje: s kojim slojevima opstojanja je on u bitnoj koeg-
zistenciji i kako on, kao zivotno jedinstvo, mora da
CILJ I PREDMET ISTRAZIVANJA 69
(Cilj oba puta: filozofija covjeka)
iskusuje sebe i svijet. Za konstituisanje hermeneutike
kao antropologiije potrehan je Jedan zivotno-naucni fun-
dament, jedna filozofija zivota u trezvenom, konkret-
nom sm1slu te rijeci. Treba jednom razjasni:ti sta se
smije oznaciti kao zivo, prije nego sto se preduzmu
drugi koraci ka teoriji zivotnog iskustva u njegovom
najviSem ljudskom sloju.
Stav ovog ispitivanja prema esteziologiji duha je
time utvrden, isto kao i njegov predmet: analiza biti
zivog. Oba rada, razlicitim postavljanjem . problema i
'razlicitim metodama, sluze istom cilju: filozofiji eovje-
ka. Ako je ovaj cilj u oba rada i bio eksponkan pod
aspektom Diltheyevog pitanja, ucinjena bi im bila
nepravda kad bi se ucinili zavisnim od nosivosti Dil-
theyevog poku8aja reforme. Kako smo vec naglasili u
nasem Jedinstvu cula, vec dugo se nauka i filowfija
naseg doba bore za osnivanje i izigradnju jednog ucenja
o eovekovoj lienosti. Tu ne dominira uvijek Diltheyev
aspekt. Velika zasluga za prodiranje mi:sli o lienosti,
kojom se dice William Stern, Scheler i, kasnije, pred-
vodnici tzv. gestalt-psihologije, koji su polazili od dru-
gih problema, jedva da se moze ocijeniti u veeoj neza-
visnosti od Diltheya, kao i od, na svoj nacin opet odlu-
cujuCih, dostignuea Jaspersa i Krausa. Bitan ostaje
prodor tendencije ka prevazilaienju frakcionirajuceg na-
cina posmatranja 6ovjeka u filozofiji, biologiji, psiho-
logiji, medicini i sociologiji, prodor onog nacina pos-
matranja koji, doduse, nije uvijek vladao u novovje-
kovnoj nauci, ali koji je sta1no ponovo dolazio do vla-
davine i za 'koji je odlueujucu rijec dao Descartes; ten-
dencija, koja je fovjeka specijalisticki opredmetila i
preko ove podjele u podrucja bitka izgubila dz vida zi-
votno jedinstvo, tako da je preostao samo onaj blijedi
,,subjekat", puki konac na kojem marionetom postala
egzistencija izvodi svojc umr.tvljene pokrete.

DRUGO POGLAVIJ,E
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I
POSTAVLJANJE PROBLEMA
1. ALTERNATIVA 0 PROTE2NOSTI I UNUTA&NJOSTI
I PROBLEM POJAVE
U hiti je nedisciplinovanog iskustva da nesto sma-
tra fundamentalnim dok god to nesto ohezhjeduje naj-
vecu sigurnost toku iskustva i dok njegovim povezano-
stima ohezhjeduje najholju pozadinu za opafanje. Za
naucnu izgradnju ilskustva, medutim, nisu dovoljne ove
odlike. Jednoj stvari priznati fundam~ntalni karakter
znaci, ipak, vise, a i zahtijeva vise. 'Nesto mofe hiti
veoma vazno za ra:zvitak nasih uvida, fundamentalno
va.Zno, kako se to kaze, a da nema karakter pravog fun-
damenta.)
Pravi fundament nosi, ali njega niSta ne nosi. Em-
piricar po dufnosti pazi samo na tu prvu funkciju. No
ako se uvjerio u to da :ona postoji, on je onda hez dalj-
njeg sklon zakljucku da postoji i druga funkcija. Povi-
jest empi:rijske nauke je puna primjera za to. Jedva da
ima znaeajnog otkrica ili teorije koja nije fundamen-
talizovana u tom smislu, tj. da nije napravljena ohjek-
tivnim principom ili spoznajnim principom tvari, harem
u zacetku: Darwinova ideja o prir()ldnom odahiranju,
Marxova ideja o nadgradnji, Einsteinov princip relati-
viteta, Planckova teorija kvanta, Freudov pojam poti-
skivanja i swblimacije.
Da Iii je nesto nosivo za iskustvo, o tome, bez
sumnje, treba da prosudi empiricair. Ali da Ii je tome
potrehan i nosac za njega samog, za to je potrehan
neko ko se havi sustinom fundamenta i principa, po-
trelhno je filozofsko istrazivanje. Tako moze proizici da
je nesto fundamentalno vafno a da nije fundament. Kao
sto po sebi ne iznenaduje kad spoznaja nekog funda-
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA 71
(Kartezijanski alternativni princip)
menta u filozofiji ostaje hez uticaja na saddinu nauc-
nog iskustva.
Niko ne sumnja u izvanreidnu svrsiishodnost i oci-
glednost razlike 1izmedu fizickog i psihickog. Ona za-
cijelo pogada hitne diferencije Ill hitku zhilje, kao sto
pokazuje napredak nauka o tijelu i nauka o dus'i. Ali
tu razliku smatrati fundamentom, to danas nailazi na
sumnju i prigovor ne samo kod fiLozofa vee i kod svih
onih empirieara, koji se have zagonetnim vezama fi.
zickog i psihickog u tvorevinama licnosti i njezinih
dostignuea.
Ako stvari najprije gledamo u gruhim crtama, onda
se smijemo prikljuciti opstem sudu da je upravo Des-
cartes funidamentaliizovao ra~likovanje izmedu fiziokog
i psihickog Gu jednom i,stina nesto drugacijem okviru).
On je razliku izmedu res exitensa i res cogitans progla-
sio principijelnom i istovremeno joj dao karakter pot-,
pune disjunkcije. Ako se smisao psihickog i res cogi- I
tans i ne podudaraju, oba pojma su ipak usmjerena na
istu sferu. Za oznaiku te sfere neka, bez diferenciranja,
najprije posluzi 1specificno njemacka rijec ,,Innerlich-
keit" (UnUtarnjOSt), Cime Se izhjegava predodluka 0 bit- I
nostima ps1ihickog, svijesti, subjekta.
Sliku kartezijanskog fundamentaliziranja upotpu-
njuje okolnost sto njezin princip zahtijeva, kao jedinu
metodu za spoznaju fizickih stvari, matematsko-meha- .,
nicki prikaz Hi mjerenje. Pri identifikaciji tjelesnosti i
protefoosti i time daitoj ekvivalenciji protefoosti i mjer-
ljivosti, alternativni pPincip res cogitais-res extensa bez
daljnjeg povlaci za sdhom fun1damenta:liziranje mate-
matske prirodne nauke.
Prvotno je rastavljanje svaikog hitka na res exitensa
i res cogitans zamiMjano ontoloski. Ovo, medutcim, po
sehi dohija jedno znacenje ikoje metodoloski dalje dje-
luje, koje se u izvjesnom smislu oslohada ontoloske
kritike. Izjednacenjem tjelesnosti i protefnosti priroda
je ucinjena pristupacnom isldju6ivo mjernoj spoznaji.
Sve sto na njoj pripada intenzivnoj raznolikosti kivali-
 72 HELMUTH PLESSNER
teta mora se, kao takvo, smatrati kogitativnim, posto je
za jedinu protusferu proteinost odredena res cogitans.
IPostoje, prema tome, samo dvije mogucnosti: Hi kvali-
(Ontoliosko-metodoloski smisao tog principa)
tativne nacine opstojanja i pojavljivanje tijela shvatiti
mehanicki, razbiti ih, dakle, u kvantitete, ili ih, izbje-
gavajuci ovu analizu, proglasiti saddinama i produkti-
l ma nase unutarnjosti.
To sto ii! kao jastvo u sebi svojstvenom samopo-
stavljanju spadam u onu cudesnu unutarnjost, za koju
je Descartes-kao specifikum bfo odabracr 1.tr~_:f9~!~ns,
postavlja (jos ontolosk,i) osnovu za subjeffivirnnje sas-
tavnih dijelova u prirodi, dijelova koji se ne mogu pro-
tezati. d>ored proternosti upravo i ne stoji intenzitet,
vec unutarnjos1t, ,,misljenje" ili svijest) Za ono nepro-
te!no nije ~stavljeno nikakvo drugo mjesto do sfera
res cogiitans; Po~itivno odredenje jedine protusfere od-
lucuje vec o ,gradnji cijele slike svijeta. Za to :nije po-
trebna sira tvrdnja, koja vodi u idealisticko-subjekti-
visticke misaone tokove postkartezijanske filozofije, da
ta unutairnjost pripada mend samo kao jastvo.
Do takvog sufavanja hitka tog cogitans na obim
sopstvenog jastva dolazi zahvaljujuci spoznajnoteoret-
skom razmiSljanju, ikoje je, na poznaiti nacin, zapoceo
Descartes, da se u bitak sopstvenog jastva ne mofo
sumnjati upravo zato sto je ono jedna res cogitans.
~~'.k. .sumnj~_L . siumnja je cogitatio, imuna je protiv
svog sopstvenog otrova, mora to biti, ako sumnja uop-
ste treba da postoji.
Kao cogitans je to jastvo, medutim, shvatljivo
samo u samopostavljanju, tj. sebi 1shvatljivo. 0 res co-
gitans se more govori1ti samo na osnovu obracanja pre-
ma sebi samom. Svako, zato., smije da prihvati pripad-
nost sopstvenog jastva bitku te res cogitans, jer svako
u {iskljucivo njemu samom moigucem) okretq pogleda
prema sebi kao1 jednom jastvu dofazi prema jastvu kao
prema sebi samom. Na bitak cogi1tans nailazi, dakle,
svako na jedan samo njemu pridrfani, na njega sufeni
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA
/I
nacin opafaja. Samo u sebi samom to svako shvaca.
Samo kao takvo je ono nesumnjiva zbilja. Ostala jastva,
koja se ne mogu svesti na jedan iskljucivo svakom po-
jedincu moguCi nacin opafaja, nisu stoga zasticena od
sumnje. Od ontoloske koncepcije jedne res cogitans je,
uz postovanje puta kojim se k njoj dolazi, postala me-
todoloska koncepcija. Stav da ja kao jastvo u njemu
svojstvenom samopostavljanju spadam u unutarnjost
preokrenut je u stav da unutarnjost pripada samo meni
samom.
(Izjednacenje prirode i proteznosti)
Kao sada vaznog smijemo 1se drfati: To, da svijest,
sopstveno jastvo, uopstc maze da snosi odgovornost za
nekvantiitativne fenomene prirodnog mehanizma, da je
zasnovano u misaonosti, unutarnjosti Ja-bitka, koji je
potpuno protivurjecan bitku protefoosti. Mi poimamo:
zahvaljujuci protuinstancijoi res cogitans, pronaden je po-
stupak da se pojavc spase od uviranja u bitak, sto se
mofe prosiriti - da se kvaliteti spase od mehanizma.
Kompetenciju suda dobila su dva isukstvena pravca,
koja ne uviru jedan u drugi, samosvjedocenje unutar-
njeg i tuc1e svjedoccnje spoljnjeg isku1stva. Grublje rece-
no, to zna6i podjelu spoznaje svijeta u spoznaju tijela
i u spoznaju jastva, moderno shvaceno: u fizilm i psiho-
logiju.
Pojava, kao takva, ostaje nepojmljiva. Problem kva-'1
litetaosjefa nije prirodnonaueno skolovani 19. vijek mo-
gao dmgacije rijesiti nego kao sto SU to ucinili Descar-
tes i njegovi sljedbenici. Ono sto je kvalitativno mora
biti subjektivno, svejedno da1rU gruboj predstavi jedne
usfovljenosti, zahvaljujuci specificno culnim energijama
nervnog aparata, ili u sublimiranom shvatanju dusevno-
-duhovnih uzroka za kvalitativno carstvo pojava. Ista ta
aporija o coniuncturnu izmedu tijela i sopstva, o protez-
noj i mislecoj stvari kao pravom jezgru kvaliteta os-
jeta, ista ta zagonetka, kako se iz nadolaska mehanickih
nadrafaja i mehanickih tokova tijela u nervu i mozgu
,,na Ja" dobija kvalitativno obojena slika nekog pred-
74 HELMUTH PLESSNER
meta, prati modernu fiziologiju i teoriju spoznaje do
danasnjeg dana.
Odgovor na, prema kartezijanskoj alternativi, nerje-
siya pitanja, filozofija je dosad nalazila samo tamo gdje
je imala smjelosti da ospori iskljucivu svrsishodnost
egzaktne metode za spoznaju prirode. Ponovno ozivlja-
vanje filozofije prirode u njemaokom idealizmu nije,
medutim, d0tbilo neku znatnu prolbojnu snagu. J<jrivi za
to su bili ne toliko teski misaoni tokoV'i filozofa, koliko,
u to vrijeme, jos neraz,vijena egzaktna prirodna nauka.
Bilo je potrebno da se uporno provede shvacanje o to-
me da prirodu treba obradivati samo kao protefoost
- sa svim kartezijanskim konzekvencijama - da bi
uccnjaci na podrucju biologije i psihologije postali
(Problem kvaliteta)
oprezni. Danas smo stigli do te tacke. Parola: ,,Dalje
od Descartesa" pridobila bi danas vec mnogo priistalica
iz najrazlicitijih grana organske nauke o prirodi, me-
dicine i psihologije, kad bi iSc filozofija mogla odluoiti
da slijodi primjer pojedinih smjelih mislilaca i da se
iznova posveti tom cijelom velikom kompleksu proble-
ma.
2. SVODENJE POJAVE NA UNUTARNJOST
Danas se jedno takvo podUJzece ne izlaze opasnosti
od nesporazuma, koji je bio neminovan u vrijeme kad
su anorganske i organ!ske prirodne nauke tek imale da
izbore svoje pravo postojanja: da mu bude prebaceno
neprijateljstvo prema prirodnim naukama. Eksperimen-
talna i mjerna metoda je, zahvaljujuci neospornim tri-
jumfima, vec odavno dokazala da se ne moze bez nje
kad se rndi o gradnji jednog provjerenog iS1kustva.
Morala bi se salomiti cijela nasa praksa, kad bi na bilo
kojoi tacki doslo do kocenja napretka egzaktnih nauka.
Kad hismo saznanje o postojanju htjeli da obogatimo
nekim drugim, a ne egzaktnim putem, to bi znacilo (ha-
rem za ono u prostoru i vremenu zbiljsko) postaviti
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA 75
jedan velik zahtjev, koji treba da snosi cijeli terert doka-
ziivanja za navodnu nedostat:nost egzaktne metode.
Ono protiv cega 1Se moira upraviti svaki antikartezi-
janski pokret jeste identifikovanje tjelesnosti i protez-
nosti, Jiizickog postojanja i mjerljivosti, koje je i krivo
sto smo postaH slijepi za nemjerljive osobine tjelesne
prirode. Tako smo i mogli otici toliko daleko da sma-J
tramo ne samo prirodne nauke jedinim mogucim naci-
nom spoznaje prirode, vec prirodu, maltene, rezultatom
prirodne nauke, produkitom njezine metode - pogled
neokantizma tek nedavno prnslog vremena. Princip ekvi-
valencije proteZilosti i mjerlJivosti - ovaj pojasnjeni
sfiiFSao smijemo dati ekstenzi}i u onom momentu u ko-
jem se ne radi vise o interpretaciji istorijskog Descar-
tesa, nego o onom principijelnom njegove podjele svi-
jeta - rnorao je; medutim, voditi do raz,bijanja fizi.ckih
odn_gsa _u ' ci'sto. kvantitatiyne, odn. racunski prikazive
donose.
-~-Pundamentaliziranje egzaktne metode, koja, oci-
gledno, lomi svaki otpor u oblasti fizickog postojanja,
ima, prema karteziijanskom principu, veoma odredene
i znaeajne posljedice:
(Subjektivizacija pojavnih kvaliteta)
Ako .s_e bit tjelesnosti saistoji u ekstenziji (za sta,
dakle'";nioze da nastupi kvantitet, odn. mjer1jivost), onda
mjeren.iu nedostupne kvaJiitativne osobine tijela ne ';sini-
ju spa:d.ati u bit tjelesnosti. Ko je za njih odgovoran?
U"pni-odi, kao carstvu prote7.nosti. naravno, niSta. Po-
sto osim sfere protefoosti postoji jos samo sfera unu-
tarnjosti, za koju mofo da nastupi sopstvo, ne ostaje
nikakva druga mogucnost do nju uciniti odgovornom
za one kvalitativne osobine tijela 1koje se ne mogu mje-,
-~; Tako se, da bi se bez ostatka kvantificiralo tiielo, \
svi kvaliteti sub;ektiviraiu i pretvaraju u samo-pojave,
a onda u osjete. Preko Lookea tu vodi jedan direktan
put do Macha, kojim jos danas ide svaki prirodoslovac ..J
Kao predmet u pojavi tijclo je sistem kvaliteta. I
ono sto se na njemu mo:le kvantificiraN, velicina, tezi-
na, cvrstina, predmetno uzeto u pojavi, kvalitativna je
 76 HELMUTH PLESSNER
odredenost. No to isto tijelo se u svim svojim kvalita-
tivnim osobinama more mehanicko-rafonski odrediti.
'Posto ono ne moze u istom smislu biti kvantitativni i
kvalitativni sistem, mora ono, radi identiteta osnove
opstojanja svojih osobina, biti Ill razlicitom smislu kva-
1litativno i ikvantitativno.
Jedna mogucnost za njega da bude u razlioitom
smislu, a ipak i1sto, pokazuje se iz doticanja ili nedoti-
canja s nekim drugim carstvom bitka: sa unutarnjosti
koja je strana prote:lnosti. S njim postojati, onda, znaci
pojaviti se predmetno, bez njega postojati znaci biv-
stvovati nepredmetno. iDa se pojavi, jednom opstojanju
je nebitno, opstojanju to nije potrebno. Ono sto je
tijelo zapravo, u srzi, u sustini, ne biva pogodeno, dakle,
kontaktom s res cogitaI11s. No taj kontakt ipak ne ostaje
bez dejstva. To de}stvo je u onom ,,biti-dovedendo-pred-
meta", u pojavi. Ono sto na tijelu ostaje mehanicko-
-racunski nerazumljiivo, kvalitetnost njegovih osobina
u pojavi, izvodi se sada iz situacije pojave, iz njegovog
zajedniStva s res cogitans, uz pomoc res cogitans. -i
Zasto tijela nisu tu upravo takva i zasto se ne po-
javljuju takva kakva jesu: kao cisti odnos i prote:lnosti?
1 tensa. Takva, dakle, u ,svoj svojoj golotinji, res cogi-
Zasto ima tu jos neeega, sto je, doduse, uslovljeno od-
(Pred-stavlfanje res cogitans)
nosima koliCine, aH ne ulazi bez ostatka u njih, zasto
tu ima upravo tog kvaliteta neke boje, nekog oblicja])
c Zato sto SU tijela za neku unutarnjost data i sto ih ona
obuhvaca, zato sto u ovom, njima samima tudem i
potpuno razHcitom, medijumu trpe prijelom njihove
ciste biti. Da li bi, da nije tako, dolazilo do sarene igre
boja, do t,reperavog bogatstva zvukova i sjaja na tije-
lima prfrode? Njihov izgled, kao ono sto njihova jez-
gra oblaci i sto im je utoliko ispred njih, mofe svoj
osnov imati jedino u stalnom kontaktu s uprav<' onom
,;stvari", ciji cijeli bitak u to ulazi, da bi mislio, pro-
vodio akte, da bi bio unutarnji.
. Jedna osnovna cinjenica 1sveg iskustva, da se tijela
r u sveukupnosti njihovih pojava sastoje od kvaliteta,
objasnjava onaj kartezijanski alternativni princip iz
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA 77
neukidivog kontakta tijela s unutra5njoscu, na cijoj se
vlastitosti bitak prote:lnosti, na izvjestan nacin, pali u
intenzivnu raznolikost kvalitativnog opstojanja: na je-
dan, prema principima kako res extensa tako i res
cogitans jednako, nepojmljiv naci.2!:\ Coniunctum obij.J.
supstancija koji- orhogucuje pri1sufnost tijela za sopstvo,
postaje posljednji razlog - ne za ovu i onu osobinu,
vec za kvalitetnost samih odnosa.
U izgledu se tijelo prikazuje kvalitativno. Njegova
s,1psfaneijalna jezigrovitost u skroz-naskroz kvalitativ-
nim osobinama zraci na povrsinu, koja, ostajuci sama
na tijelu, (na nepojmljiv nacin) ide zajedno u protiv-
stav sa res cogitans. Ovaj (zahvaljujuci coniunctumu
obiju supstancija omoguceni) frontalni stav prema sop-
stvu postaje osnov za pojavu, a ne samo za shvatljivost
pojave. I u onom istom stroigom smislu, u kojem je
,,front" dubinskog, onoga sto se pojavljuje ,,ispred"
jezgra, ispred prave sredine njegovog bitka - u njemu
1
je samo ono, sto ,,zapravo" jeste - i koja istovreme-
no otkriva i sakriva centralnu kompaktnost njegove
biti, mora res cogitans biti postavljena ispred res ex-
tans nije nikad postojala, postojala je samo u ,,ogr-
tacu pojave".
Identifikacijom 1. tjelesnosti i protefoosti, 2. is-
kljucivom alterinativom protefoosti ii unutarnjosti (mi-
sljenje, svijest), 3. identifikacijom res cogitans i onoga
,,ja licno" subjektiviranje kvalitativne 'Strane fizickog
i pred-stavljenost sopstva se pokazuje kao vezano za
bit.
(Preddatost unutarnjosti i prethodno pred-stavljanje
sebe samog)
3. PREDDATOST UNUTARNJOSTI I PRETHODNO
PRED-STAVIJANJE SEBE SAMOG. STAV
IMANENCIJ.E
Predmetna je neka 1stvar samo ako je ona nekom
predmetna. Uz predmetnost spada jedno prema neeemu,
 78 HELMUTH PLESSNER
kao sto je front samo front prema necemu, prema ne-
koj sferi na koju on pogleda. Objiciranost tijela je mo-
guca samo u situaciji koja omogueava prisutnost pos-
tojanju tijela. Sada~p.j.ost, prisutnQs.Lzp.aci viSe nego
~ l?.C>.~l9J.~pje. -Prisutnost je pos~}>na_ i:~faCija posJo-
jec~-Pre.ma necemu, z.a koJe j_e orida ono.prisutno i ima
saa~fujast. Posto je res extensa prisutna samo kao
SiStem kvaliteta, mora jedina protusfera res ~21gitans
postati OJlQ.._p_r..e.ma :g.e~~lJllJ njegove prisutnosti, (una-
pnjea.:Oata) odnosna sfera njegove datosti. Tjelesno
opstojanje se, znaci, stoga pojavljuje samo unutafiijosti.
FTzickom objektu je unutarnji bitak pred-stavljen, una-
priijed dat, pojavnom svijetu tijela je sopstvo ubaceno
unaprijed.
Posmatrana bez osebujnih metodskih konzekvenci-
ja, koje se nadaju iz koncepcije res cogitans kao samo-
ga jastva, prikazuje se predm~t11ost jednostavno kao re-
lacija izmedu dvije sfere :bitkl:).. Clanovi relacije su jedni
pfema dmgima iste vrijednost,i, a posto oni pripadaju
obuhvatnom bitku, njihov zagonetni kontakt, na kojem,
navodno, pociva predmetni svijet pojava, ne znaci naj-
prije niSta drugo do Mlo kakvu suceljenost. U protu-
postavljanju su clanovi jos zamjenjivi, a relacije su
bez pravca.
Predmetnost je, medutim, moguea samo kao po pri-
rodi posebno suiprovstavljanje ili nasuprotpostavljanje.
Relacija izmedu bitka koji se pojavljuje, odn. shvaca
predmetno, i onoga ,,prema necemu" ikao onoga kojem
je ono predmetno posjeduje jedan pravolinijski pravac,
koji svoj osnov mora imati u polaznoj suprotnosti cla-
nova relacije. Jedna stya_r izgleda tako i tako samo ,,po-
~~L.9.4 nje",-a ne ,,iduci prema njoj". Kvaliteti se
kao svojstva veZiuju za predmete. Vee zbog toga nacina
pojave predmeta polarno je suprotstavljena njihovoj
sustini sfera prema kojoj oni treba da budu ohjicirani.
Unutarnjost, dakle, ne smije jednostavno da kao res
cogitans nastupi nasuprot res extensa Hjela, ako tijelo
kao tijelo treba da se pojavi tu predmetno, da bude
prisutno. Dokle god biti-unutarnji i biti-protefan u nji-
hovom protupostavljenju euvaju zajednicki karakter
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA 79
bitka, nije, zaista, ispunjen zahtjev polarne suprotnosti
izmedu njih.
(Prethodno pred-stavljanje toga cogitatio)
Res extensa se pojavljuje samo kad stoji prema
cogitatio. Protefooj stvari je apisolutno polaran jedino_
akt st11bjekta. Jer, pod kojim okolnostima unutarnjost 1
gubi karakter bivstvenosti i time ispunjava uslov jedne
prave protivsfere rprema predmetnoj pojavi? Cim ona
ustraje u samopostavljanju kao centar provodenja .aka ta
(cogitationes), cim se kao Ja utvrdi i iZivi prema bitku.
Smm:n:>noliko koliko je res cogitans samomjerno, jas-
tveno suprotstavljeno samoj res extensa, ima ova mo-
gucnost pojave. Iz cega, opet, prema gore prikazanim
konsekvencijama, slijedi da sam samo ja sdm kao Ja
odlucujuca karika u lancu uslova za objektivnu iskus-
tvenost svijeta.
Stav da res cogitans mora biti pred-postavljena onoj """
res extensa, da bi ova (uvijek, prirodno, govoreci u
duhu kartezijanske alternative, a ne prema istorijskom
Descartesovom tekstu) mogla biti data, isku5ava dalje
odredenje. Biti dat sada znaci: sehi samom biti prisu- 1
tan. A pojaviti se znaci prisutnost stvari snagom njezine
odnosnosti na mene kao subjekat. Ergo - i sad slijedi
kobni korak - ~- sam ja, u samo meni pridrfanom
samorpostavljanju, uslov pod kojim stvari mogu da se
pojave predroetno. Ono, dakle, sto se pojavljuje jeste
sadrfaj moga sopstva, sadrlaj svijesti, predstava, Od jos
onticke pred-stavljenosti kao preddatosti unutarnjosti u
svrhu omogucenja fenomenalnog svijeta, postala je jed-
na pred-stavljenost sebe samoga. Ja sam saljem pogled
na stvari svijeta. No, ono sto ja, sto moja svijest u
njemu dobija da shvati uvijek je ,,vec" samoodnosno,
to je prema sustini drfana pojava, tj. prema meni sa-
mom modificirana bit.
Res cogitans kao jastvo dodiruje direktno tjelesni
bitak u njegovoj cistoj bitnosti, vec, prema principu
polariteta, samo njegovu pojavu, kojom je ono njegovo
pravo prekriveno. Tako unutarnjost po.staje moc pro-
mjene
--- - na- fizickom
,. .. "-
SVifelii; pr'incip njegove pojave, nje-
i'I I
1i
I [,
I
~
: I
I i 80 HELMUTH PLESSNER
,80vog zastiranja i utoliko njegovog falsifikovanja. Nje-
" zfo provodeei akt, pogled, jednostavno obracanje je
onda, po smislu, direktni kontakt s tijelom. Uprkos
tome, zapada taj kontakt na pogled da pripada prin-
cipu situacije protupostavljanja tijela prema unutarnjo-
sti: jer unaprijed dana, ona je sama sebi u pogledu,
(Preddatost sebe samog. Opaska o biti samopostavljanja)
ona zastire tijelo u njegovom golom opstojanju, daje
ga u slici njegove pojave. Prema intenciji upravljen di-
rektno na ono vlastito tijela, posti:le pogled one cogita-
tio, ipak, samo indirektno posredovanje izmedu njega i
res cogitans preko pojave: prema zakonu situacije, kako
je vec prikazuje prisutnost.
Ne prikljucujuCi se nijednoj strani radi argumenta-
cije, 1pomenimo samo da su i objektivisticki i realisticki
teoretieari bez opravdanja pokusavali da ovaj prijelaz,
od stava pred-stavljenosti k stavu preddatosti, osumnjice
kao prijelaz koji usljeduje per nefas logicum. Jednom
je, kafu, postavljen zahtjev da res cogitans u punoj po-
larnoj suprotnosti nastupi nasuprot res extensa tjelesne
tvari, tj. kao cogitatio, kao akt, kao cisto provodenje
pogleda. A onda je argumentacija postala ponovo ne-
vjerna ovom zahtjevu time sto je na mjesto cogitatio
ipak postavila res cogitans, na mjesto pogleda odai-
ljaoca pogleda, unutarnjost, i sad je, naravno, prisiljena
da ovo nesto, koje je pred-stavljeno stvarnom objektu,
ovu drugu res, tretira kao objekat uprkos njezinoj funk-
ciji kao subjekta. Iz takve zamjene, kafo rezultira pri-
sila da se ono cemu je prvotno pridavan zadatak zahvat-
ne - i prema-necemu - sfere, sa svoje strane zahvati i
objicira, da se ja-objekat (mene) prepusti kao dat ja-
-subjektu (Ja).
Ali nije tako. Jer taj, sigurno kobni, korak od pred-
stavljenosti ka preddatosti je na znacajan nacin pred-
znacen samom subjekt-objekt strukturom toga jastva. U
r bit samopostavljanja spada raiscjep u jastvo na koje
se pozivamo, i u jastvo koje se poziva. U samopostav-
ljanju je unutarnjost samo ukoliko ona sebe moze da
obuhvati, a ona sebe obuhvaca samo ukoliko je jastvo.
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVUANJE PROBLEMA 81
Time identitet toga jastva ne biva raskinut, vec tek
omogucen. Identitet, kao istost, postoji upravo u odla-
ssku ,,od" toga necega, sto treba da budie identieno (sa
,,sobom"), kao povratak ,,ka" njemu. Da bi ibilo identic-
no, potrebno je, dakle, i sopstvu, isto onako kao svakom
necem, odlazak ,,od" njega kao povratak ,,ka" njemu.
To sopstvo stoji u dvostrukom aspektu odlaska ,,od"
njega (akt, cisti pogled, cogitatio) kao povratka ,,ka"
njemu (jastvo kao provodni centar akata, odasiljac po-
gleda, res cogitan1s). Ostrina ovog odredenja se ne smije
z!brisati time sto ce se rascjep u subjekat-objektivitet
(Opaska o su.~tini samopostavljanja)
shvatiti samo kao nacin posmatranja tog jastva. To je
zivo jedinstvo putem suprotstavljanja izlaznog sopstva
(akt) i povratnog .sopstva (centar akta), naime, i'zvrsilac
ovog rascjepa kao njegovog nkidanja.
Neposrednost shvacanja jastva je, isto tako, moguca
i zbiljska samo kao posredovana istovjetnost toga jas-
tva usljed njegovog rnscjepa. Samo tamo gdje se ovaj
uslov odrli, istrajava jastvo u pravom rSamopostavljanju.
To sto, prema gornjem izlaganju, kao protusfera onoga
sto je res extensa dolazi u obzir samo cogitatio, zivi akt,
jastvo kao sopstvo, ne kao bitak, ne iskljucuje, dak.Ie,
vec upravo ukljucuje protqpostavljanje jastva kao res
cogitans, kao bitak, kao objekat.
Ako je vec receno: njezin provodeci akt, pogled,
jednostavno obraeanje je po smislu direktni kontakt
unutarnjosti is tijelom, uprkos tome ostaje on da zapada
na situacioni princip protupostavljanja tijela prema res
cogitans: on je sam sebi u pogledu, tako se to Uprkos
pretvara ovdje u jedno zato-sto. To jastvo u samostav-
ljanju je samo u ,,ja sam"-obliku, ja sam samo snagom
toga u samopostavljanju bivistvujuceg jastva. Kao do-
zivljeno jedinstvo prvog i treeeg lica konstituie se to
jastvo kao jastvo, ono je res cogitans i cogitatio u jed-
nom. Za jastvo vrijedi u opisnom smislu ona duboko-
mislena rijee iz Evandelja: samo ko se izgubi, naci ce
se. Kao cogitatio njemu se njegova supstancijalna pri-
roda, njegov res-karakter izgubio (i zato zamilja to
6 Stupnjevl organskog i rovjek
 82 HELMUTH PLESSNER
jastvo.pogresno, da u provodenju pogleda stvari imamo
originarno i direktno). Medutim, iu cogitatio se tek ispu-
njava supstancionalna bit res cogitans. u specificnu, res
extensa polamo suprotstavljenu rbivstvenu velicinu (i
zato provodenje pogleda postize naknadni i posredni
odnos jednog sadrfaja, koji se vee odnosi na suibjekat,
"' tj. odnos pojave na subjekat).
[Ovdje se istina, pojavljuju presudne teskoce. Zna-
ci Ii prethodna datost jastva pred objektom isto sto
datost objekta? Prije svega: da Ii iz nje slijedi samoi!Zo-
lacija prema ,,spoljnjem" svijetu i samoizolacija jastva
u njegovoj sopstvenoj sferi svijesti? Da Ii je idealizam
zbilja neiZJbjefan i da Ii bi realizam, samo odstranjenjem
ovih upravo razvijenih teza, dosao do svog prava? Iii,
nije 1i tacno trece: nije Ii mozda taj direktni koneks
izmedu subjekta i objekta neophodan samo kao indi-
(Apsolutizacija imanencije)
rektni, nije Ii neposredna veza sa bitkom moguca samo
kao posredovana, nije Ii originarna prisutnost zbiljskog
moguca 1samo u slici? Ovdje neka problem bude samo
postavljen, bez donosenja neke odluke.]
Cuvena konsekvencija iz principa pred-stavljenosti
unutarnjosti ili sopstva poznata je kao stav imanencije.
Subjekat ne zahvaca iznad 'sebe i svoje sfere. Ono sto
mu je dato, dato mu je u njemu. Bivstvujuce je obuhva-
eeno, znaCi: ono je prisutno za onoga koji shvaea iii
mu je objicirano. Njegova prisutnost iii predmetnost
pretpostavlja cvoriSte za ono sto se pojavljuje. Pojava
ce, u skladu s tim, morati biti ekvivalentna sadrlini svi-
jest1 i u i!Zvjesnom smislu identi~na s njom.
U skladu s nacinom na koji je pokusavano da se
shvati ovaj identitet, obrazovala se masa razlicitih filo-
Z?fija imanen:cije, :koje su od fizi.olog~~a iprek.o psiholo-
g1zma prevahle v11se etapa subhmac1Je, da b1 vrhunac
konacno dostigle u transcendentalizmu. Na svakom ovom
!'tupnju je, prema zakonu subjekat-dbjektiviteta jastva,
polofaj res cogitans dvosmislen, a jastvo je izvor pri-
C'ida kao sto je i i'zvor istine.
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA 83
Tako, uzmimo samo jedan primer, u cisto fiziolos-
kom smislu pozitivni doprmoSCtila-1 nerava pri shva-
Ca.nju objekta nema niSta veeu tezinu od falsi:fikovanja,
koje vrsi nufoa funkcija culnih organa i nervnog siste-
ma na objektu. Fizieari i fiziolozi taj dvosmisleni u.Ci-
nak nasih culnih organa predstavljaju tako sto pritom
polaze od fizikalne definicije olbjekta. Odredena elektro-
magnet1ska stanja, kafo oni, obuhvacaju se kvalitativno
kao svijedeea. Poslije pokusa, koji cine vjerovatnom
egzistenciju specifienih culnih energija nerava, smije se
ovaj nacin pojavljivanja svijeHjenja staviti na konto
nervus opticusa, cija je funkcija, naravno, neophodna,
da bi se neposredno iskusila takva elektromagnetska
stanja. Nerv falsifikuje upravo onoliko koliko istinitog
iznade; i on mora da falsifilmje, da bi iznasao.
Sasvim sublimiran i dalekosefoo izmijenjen, u po-
redenju s kartezijanskom polaznom situacijom, izgleda
odnos izmedu jastva i objekta u transcendentalnom id,ea-
lizmu. Jer ovdje j~_Jastvo pos1a10 princip te res exten-
~Ko se smije reci tako uopstavajuCi, princip moguc-
nosti prirodnonaucne spoznaje u mjernom smislu. Na-
cini opafaja i miSljenja konstuiSu pojave u predmetnom
(Apsolutizacija imanencije)
znacenju.(A uiprkos tome je Kant vodio raiCuna o prin-
cipu dvosmi>slenog 'karaktera sopstva u ideji o stvari
po sebi (afekciono djelovanje na culnost, ogranicenost
moguceg iskustva)) Predmeti upravo ne iscrpljuju bi-
tak, pa eak ni postojanje. Oni SU svijet u frontalnom po-
lofaju prema posmatracu, i time pojave ciji je vlastiti
bitak skriven, arko ne i - i naee bi bile puki privid -
i'llgU!bljen. Pojave se, doduse, povinjavaju principima
mjerenja, ali one ostaju u prednjem planu naswprot
nepoznatog bitka po sebi. Cak ni prosirenje oblasti
imanencije u ukupnost mogueeg iskustva ne ukida ovaj
zakon raspada u jednu s-ja-uslovljenu predmetnu sferu
i jednu transobjek1:ivnu, od jastva skrenutu sferu bit-
ka-po sebi. Upravo pomjeranje, granice imanencije, za-
hvaljujuci transcendentalnom idealizmu, koji je oprav-
danje empirickog realizma prirodoslovca, nasuprot Des-
~
 'illl
'''I
\I'
84 HELMUTH PLESSNER
cartesu iii Lockeu, cini samo jos jasnijim princip ima-
nencije.
'-;
' Ravnodusna prema njenom odredenju ibiti, koje je
dosad namjerno bilo ostavljeno otvoreno, preuzima res
cogitans po sebi funkciju subjekta. U pocetku zona bitka
isto~a ranga kao i zona res extensa i s njom u svakom
pogledu jednaka, ona se sada pokazuje njoj pred-stav-
ljena, kako bi osigurala mogucnost kvaliteta. Ovim pred-
-stavljanjem se res cogitans odreduje kao sopstvo, cija
se funkcija sastoji u obracanju prema stvari i prihvata-
( nju stvari. Upravo ovom funkcijom se ~p~tvo~ nu.Zno
'-postavlja izmedu sebe i stvari, bas kao sto se pojava
postavlja izmedu bitka i pogleda koji ga vidi. Sopstvo,
dakle, zahvaca samo u intenciji, ne fakticki, iznad svoje
soptsvene sfere. Ono ostaje u njoj uhvaceno i samo
11/ posredstvom svojih saddina je povezano sa onostranim
bitkom. Jedino kao sopstvo mofo res cogitans da izvrsi
svoj zadatak spasavanja pojave, sto joj zapada iz iden-
tifikacije tjelesnosti i protefoosti. A ona taj zadatak is-
punjav~. samo po cijenu svoje samoizolacije od fizic-
kog SVIJeta.
4. PROTEZNOST KAO SPOIJNJI, UNUTARNJOST KAO
UNUTARNJI SVIJET
Res cogitans moze samo kao sopstvo, jos preciznije
samo kao ja-sopstvo, da izvrsi svoj zadatak omogucava-
nja pojave, sto joj zapada iz identifikacije tjelesnosti i
(Dualizam iskustvenih stavova)
protefoosti. I ona ovaj zadatak izvrsava iSamo po cijenu
svoje samoizolacije od fizickog svijeta, samo snagom
svoga skoka u cjelinu bitka, koji kao razdvojni jaz stva-
ra dva iskustvena polofaja koji ne prelaz.e jedan u dru-
gi.
U obicnom opafanju stvari stoje drugacije. Ovdje
postoje prot~ni bitak i svijest nezavisno od uticaja i
bez uticaja mene kao ,,onoga koji misli". Ja sam sam
urastao u cjelokupni bitak, koji se raspada u ove dvije
suprotne vrste. Pored mene ima jos drugih jastva, res
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVUANJE PROBLEMA
cogitantes, koji za sebe vode svoj sopstveni zivot, ura-
85
sli u cjelokupni bitak. Svako jastvo moze doei u direk-
tan kontakt sa svakim drugim, isto kao i sa fizickim
svijetom. Svijet je otvoren za oko i ruku koji hoee da
ga uhvate, a jastvo je otvoreno za svijet, koji mu se
daje. Priroda i zajedni1cki svijet su za ovaj, kako se to
kaze, prirodni realizam naivnog stava samostalni u svo-
me bitku, ali nisu zatvoreni. Njega se odreci u smislu
stava imanencije znaci za naivni stav zivoga eovjeka
jedan fakticki neizvodivi zahtjev. Tu se evidencija su-
kobljava s logikom.
Za divno eudo, empirij1ska nauka je ovu protivu-
rjeenost objasnila u permanenciji, premda se ona ddi
upravo prirodnog realizma u njegovim osnovnim crtama,
i mora da ga se drli ako ne zeli da obezvrijedi svoje
1
metode, cija pretpostavka je svijet nezavisan od subjek-
ta. Empirija se tim kartezijanskim principom koristi
upravo onoliko koliko joj se time daje puna sloboda
kretanja. Diskusiju o svim onim cudnim pitanjima o
realitetu i,spoznatljivosti spoljnjeg svijeta, tudega jastva
i odnosa izmedu tijela i duse, pitanjima koja postaju
razumljiva tek iz imanentne situacije i ,,skoka" izmedu
dva razHcita nacina bitka, prepusta ona filozofima, no u
cjelini djeluje u skladu s imanentnom situacijom, time
sto fundamentalizuje dvostruko iskustvo 0 tjelesnom i
o unutarnjern svijetu.
Interes za cistotu izvora iskustva, jedan istovre-
meno metodski interes, objasnjava, svakako, ovu sklo-
nost empirije da se dr:li kartezijanskog ucenja o iskus-
tvenim stavovirna koji ne mogu biti prevedeni jedni u
druge, pa i po cijenu konflikta s prirodnim pogledom na
svijet. Neosporivi uspjesi, postignuti po ovoj metodi,
opravdavaju, do izvjesnog stepena, i njeno smjelo iza-
zivanje konflikta. Uprkos tome, naravno, i dalje ostaje
zahtjev da se trazi izjednacenje izmedu prirodnog rea-
Hzma naivnog stava i njegove naucne interpretacije.
(Unutarnja lokalizacija u mome tijelu)
Ovdje je od presudnog znafaja uvid da citav em-
pirijski nacin interpretacije naseg prirodnog opstojanja
 HELMUTH PLESSNER
86
proizilazi ie: jedne preeutne pretpostavke: Ja sam sam
,u" svome tijelu, moje tijelo ,,olbuhvaca" moje sopstvo.
(sopstveno tijelo ne raeuna se potpuno u tjelesni svijet,
vee se, istovremeno, tretira kao granica jastva prema
njemu, kao periferija unutarnjosti. Konsekvencije oka-
L-zionalizma, dakle, izbjegavamo time sto sopstveno ti-
11 jelo razumijemo i kao sadrzinu fizickog svijeta i kao
prilaz k njemu, kao njegov konstitucioni princip. Moje
tijelo je protefoa stvar i istovremeno nosac cula, po-
moeu kojih moje jastvo dobija obavjestenje 0 jednom
njemu samom transcendentnom, ,,spoljnjem" svijetu.
Ipak je pod velikim znakom pitanja da Ii odista izbje-
gavamo okazionalizam. Sigurno je samo da ga se bo-
jimo i zato se jos uvijek kao problema ddimo onih cu-
venih prdblema proboja imanencije, premda su mo-
gucnosti rjesenja unaprijed ukinute kartezijanskom al-
ternativom.
Kako uopste dolazi do one euvene unutarnje lokali-
zacije unutarnjosti u sopstvenom tijelu? Kako od unu-
ta:rnjosti postaje unutarnji svijet? Trebalo bi, med:utim,
da vjerujemo da je dovoljno jednostavno ukazivanje na
razliku izmedu jedinstva mnogostrukosti, koja shvat-
ljiva postaje i koja se izivljava kao jastvu pripadna pu-
noca hitka i akta u samopostavljanju, i onog u nekom
drugom biti upravo ove mnogostrukosti da bi se predu-
prijedila svaka zamjena i sprijecilo oprostoravanje ono-
ga per definitionem neprostomog. Uprkos tome, ovdje
postoji jedna jedinstvena opafajna prisila, na rkoju se
vraca razlikovanje izmedu unutarnjeg i spoljnjeg svi-
jeta.
Naime, to sto ja sam sopstveno tijelo posmatnm
kao svoje tijelo zasniva se na postavljanju ovdje mene
samog i moga tijela. Bez obzira na kom se prostornom
mjestu nalazim, karakter ovoga se nikad ne mijenja.
Posmatran kao cisti objekat, ja ispunjavam neko mje-
sto u prostoru, kao Ja-subjekt ja sam u sustini Ovdje.
Sopstvo je upravo ,,ono" prema cemu konvergira sve
bivstvujuce. Koliko god ima malo smisla, o njemu kao
apsolutno neprotefoom, tvrditi da postoji mogucnost
bilo koje vrste ispunjavanja prostora, reci, dakle, ono
ICARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA 87
(Motivi za unutarnju lokalizaciju)
je ovdje iii tamo, toliko je neizbjefoo drfati se karak-
tera prisutnosti Ja-sulbjekta kao jednog momenta koji
njemu pripada i koji konstituiSe njegovu bit. Utoliko
je sopstvo to Ovdje, a ne u tome Ovdje. Za apmhrfti'il
Ovctte"nt~ku; tj. tackti koja nikad, ne postaje Tamo, K.oja
lle"""Mofe biti zastupljena nekim naznacljivim rrijestom
U-prosforu, ne moze. se . dokazati, dakle, da pri.pada
~fiY:r:i.Ofi.1 :P._rOsfor:u. ?na, medutim, kao apsolutna sre-
dma, konstltmse opafaJnU strukturu prostora, obuhvat-
nost prostora.
Za tijelo se, naprotiv, ne mofo isto reei. Ono nije'\
to Ovdje, vec je eas ovdje, fas tamo, odredenje njegovog
pol<>Zaj'a je nufoo relativno prema izabranoj mjernoj
tacki. Samo o svome tijelu mogu ja reci: ono je ,,uvijek"
ovdje iii u tom Ovdje. Mjesto koje ono kao moje)
sopstveno tijelo, kao tijelo koje meni pripada, zauzima
je dokazivo u objektivnom prostoru. Kao takvo ono
moze postati neko Tamo, sto nudi mjesto jednom dru-
gom tijelu. Kao mo;e tijdo ono je uvijek ovdje, no ipak
nikad samo to Ovdje.
Utoliko ono prema jastvu ima jedan istaknuti po-/
lofaj, koji, obicno, smatramo prostorno kao dbuhvace-
nost jastva njegovim tijelom. Upravo naivni pogled raz-
likuje to ci sto jastvo, prema kojem i sopstveno tijelo
1
,,unaokolo" jos konvergira, od onog tijela, prema kojem
-
11
sU1bjektivno gledajuCi" konverigira spoljnji svijet i
od koga, mC>Zda, biti odvojen uopste ne znaci protusmi-
sao. Objektivno gledajuci, i ono pripada spo~jnjem svi-
jetu, a time i relativnom poretku objektivnog prostora.
Vee ova teskoca da se za totalnu konvergenciju datog
na to Ovdje i na polofaj sopstvenog tijela u tom Ovdje
nadu izrazi koji sc neee krivo razumjeti - i,zrazi koji
razlikuju prostornosnost i prostornost,* onaj karakter
koji uslovljava prostor i koji je prostorom uslovljen -
prisiljava, obicno, na unutarnju lokalizaciju unutarnjo-
sti u sopstvenom tijelu.
* U orig.: Raumhaftigkeit und R!iumlichkeit - prim. prev.
~
 11
1111
88 HELMUTH PLESSNER
\1
1
ll Vafau ulogu igra tu, dalje, unutarnji poredak, u
kojem nastupa mnogostrukost samog sopstvenog tijela.
On se ne podudara s jedinstvom unutarnje mnogostru-
kosti hitka i akta, premda i ova (kao ona) mo.ze da se
pojavi samo u samopostavljanju prema pojavi. Na tu-
dem se tijelu on ne mofo dokazati. Tamo postoji spe-
cificna prostorna naporedost i unutarnja prozetost dije-
111 lova koji ispunjavaju prostor, kako je to svojstveno sva-
koj stvari u prostoru.
Ova se razlika Olbicno previda, posto i sopstveno
tijelo, i to upravo u samopostavljanju, ima protefoost.
I Sopstveno tijelo je punoca dubina obuhvacena jedin-
stvenom povrsinom, punoca koja se, kao takva, moze
(Konzekvencije unutarnje lokalizacije)
proosjeeati i impulsima prozeti. Nadrafaj, ostvaren na
povirSini, prezentira se ,,tu i tamo" u viSe polja osjeta,
opticki, taktilno, kinesteticki. Impuls, koji mu odgovara,
zahvaca eas ovdje, eas ondje ,,unutra", da bi postigao
odgovarajuce spoljnje dejstvo. Ovaj sistem osjeta or-
gana, pokreta, zglobova, prozet osjecanjima bola i za-
dovoljstva, predstavlja jednu, dodu5e, ne mjedjivu, ali
kvalitativno protefou mnogostrukost, mocnost i punocu,
koju drle zajedno i osjetilno ogranicavaju povrsine koze
i culnih ongana. Za primitivniju sposobnost razlikova-
nja, za koju mjerljiva i nemjerljiva protefoost uvi1ru u
jedno, poprima, stoga, unutarnji poredak sopstvenog
tijela crte jednog unutarnjeg prostora za jedinstvo psi-
hicke mnogostrukosti.
Konacno, u pravcu lokalizacije naseg jastva u sop-
stvenom tijelu bitno djeluje neupotreba culnih organa
prilikom samoposmatranja, refleksije, meditacije, kon-
centracije. Posto, principijelno, svaki kontakt s drugim'
culno shvatljivim stvarima moze da otpadne a da se ne
omete bavljenje nase;g jastva samim sobom, postaje,
vec i s ovog glediSta, ta nutarnjost unutarnjosti neot-
klonjivi prtvid.
Konvergencija sopstvenog tijela prema cistom Ov-
dje, to strukturalno srodstvo izmedu unutarnjeg poretka
sopstvenog tijela i jedinstva mnogostrukosti bitka i
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEM.<\ 89
akta naseg jastva, s jedne, i prostornog razlucivanja,
sa druge strane, i si1roke mogucnosti iskljucivanja tje-
lesnih spoljnjih organa prilikom samoposmatranja vode
do opafaja jednog unutarnjeg svijeta, prostorno obuhva-
cenog i skrivenog tijelom.
U vezi sa stavom imanencije jastva proizilaze otuda
najdalekosefoije teze:(l) pdhaip .ra.Sclanjavanja svijeta
na unutarnji i na spoljnji svijet; Z,; ucenje o unutarnjem
i spoljnjem opafaju i o njihovoj nesvodivosti jednog
na drugi; Jj (na osnovu identifikacije spoljnjeg svijeta
sa svijetom protefoosti, unutarnjeg svijeta s unutarnjo-
scu) vezivanje spoljnjeg opafaja za fizicke objekte, t,t.pu-
tarnje]"-opafaja za vlastito sopstvoG indirektnost spolj-
n:jeg opazaja; QJ. svodenje spoljnjeg svijeta na culne
osjete - princ1p metodskog (kao i dogmatskog) senzua-
li~ma; \.6~ Problematika povezanosti unutarnjeg i spolj-
IlJeg svl)eta.
(Spoljnji i unutarnji svijet)
Odmah postaje pregledna protefoost i dlllbina svih
pitanja, uslovljenih kartezijanskim alternativnim prin-
cipom. Cuveni problemi, koji se obicno raspravljaju
pod uticajem ovog principa u razlicitim disciplinama
filozofije, mogu se, ovdje, raspoznati u njihovoj pove-
zanosti: pitanja o realitetu spoljnjeg svijeta i tudeg
jastva; pitanja o mogucnosti fizickog i psihickog opa-
zaTa tudeg; problem odrzivost.i jedne porcdbene, za in-
trospekciju metodski i predmetno nevezane, narocito u
dwbinu iprosirene psihologije, odn. biologije (krug pita-
nja o okolnom svijetu i unutarnjem svijetu zivotinja);
problem na6ina uzajamnog djelovanja izmedu okolnog
svijeta i organizma (,,prilagodavanje"); nacini poveza-
nosti tjelesnog i dusevnog bit1ka.
5. STAV PREDSTAVE. ELEMBNAT OSJETA
Ona, iz razloga opafaja tako uvjerljiva, lokalizacija
jastya., u sopstven.om tijelu je, uz pomoc kartezIJariskog
a:Iternativnog principa, pripomogla danasnjem pro~ire-
..,
Ill
f 11
90 HELMUTH PLBSSNBR
1111111
nju jednog, manje iii vise, promisljenog idealizma !_
antroprocentrizma. Ako u filozofiji danas jos domini- l
rraju izvjesno sljepilo upravo za najelementarnija pita-
nija, koja pred nas stavlja pojava prirode, i ravnodus-
nost pI'ema neposrednoj zbilji prirode, ako eak, s mafo
izuzetaka, vlada priznata potpuna nemoc da se smisao
i dostignuca povijesti filozofije pnirode interpretiraju iz
dokumenata, onda u tome mozemo vidjeti jasne simp-
tome jednog pogleda na svijet, odredenog jos u nespo-)
razumima kartezijanskog alternativnog principa.
Ako smo vec jednom pristupili tome da carstvo
cogitatio, da svijest postavimo iza cela i u glavu, i ako
time, uprkos svim ucenim uvjeravanjima, slijedimo
stare primjere da trazimo sjecLiSte subjektu, onda, na-
ravno, uzevsi u dbzir to prethodno, mora razdvojenost
u konstituencijama svijeta postati raspad u dva svijeta
razlicite vrste. Nasuprot jednom unutarnjem svijetu
mora doci spoljnji svijet, nasuprot jednom Ovdje-svi-
jetu mora do6i Tamo-svijet. Pirema principu imanencije,
medutim, Ovdje-svijet ne mo,ze imati nikakvog direkt-
nog kontakta s Tamo~svijetom. Stoga se opstojnost Ta-
mo-svijeta mO!Ze omoguciti samo indirektnim putem,
(Znanje o ... kao znanje o sebi)
posredovanjem Ovdje-svijeta. Zatvorenost s1.11bjekta iii
apsolutna usamljenost naseg jastva dobija karakter
neoborive ishodi 8ne izvjesnosti.
1 unutarnji svijet. ki,rn sadrzinama odgovara, u stal-
~rJrngr9:,ijalnost vlastitog sopstva, koja je zbog k..Yl!.-
litativnih karaktera datosti fizickih stvari.morala pos-
tati _stav preddatosti 1 nije, u stavu imanencije, d'obila
pofvrau svoje zatvorenosti za fizicki svijet. Ovaj stav
nije jednostavno stav iskaza. I_:r:ganencija" naseg jastvSt
kazuje viSe nego jedno stanje stvari. Ona, istovremeno,
znaci pirincip prednosti za datost pred bitkom, metods_ki
princip, da se time, najprije, ispitaiu sudovi 0 oiviitvu-
-~jucem, da se istrazi pristupnost bitka. Bivstvufuce pos-
taje nesto, do cega se mora dospjeti, odn. sto mora biti
dato, sto se mora pojaviti, da bi se o njemu moglo
suditi. Stav imanencije, to znaci: manifestaciji nekakvog
bivstvujuceg odgovara akt subjektivne namjene, na os-
KAR.TBZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEM.\ 91
novu eega je ono tu. Pristupnost (datost) i ,,znanje o"
postaju ekvivalentni jedno drugom i ostaju, uz protu-
sm~saoni pravac, nilZno povezani, jedno s drugim.
Zatvorena prema drugom bitku, svaka vrsta svijesti
je, kako je to Fichte formulisao, samosvijest, bilo da se
radi o podacima spoljnjeg, iii o podacima unuta:rnjeg
svijeta. Doduse, akt naseg jastva se diferendra u spolj-
nji i unutarnji o~j u skhtdu s datostirna na koje se
upravljaL Ali spoljnji _Q.P.afaj zahvaca prema napolje
samo po smislu:Sto se vrf]ednosti tice i on ostaje unu-
tri, i on je ,,unutarnji" opafaj, samosvijest. [Ovdje jos
nije na mjestu ono znaeajno odvajanje psihickog, kao
ukupnosti unutarnjiih fenomena koji se mogu objekti-
visati (opafati), od Ja-subjekta, cistog Ovdje, sto nije
moguce objektivi,s ati i prema kojem konvel'gira svijet
1
sadrlina svijesti. Najprije, Ja-subjekt ostaje strogi pri-
padnik svijeta svijesti koja je sposobna da opafa. Spoz-
najnoteoretska razmiSljanja u Kantovom smislru jos ne
dolaze u obzill". Cisto jastvo je identicno s realnim u
samopostavljanju ziveceg, svijest je identicna sa subjek-
tom koji ,,sebi ' postaje objektivan.] 1
~poljnji opafaj odnosi se samo na spol}nii svijet,
koji s protefaim svijetom, sa svijetom tjelesnih stvari
(Jedina moguca neposrednost tzv. predstava)
ident,iean postaje vec zato sto je nu'tarn.ii bitak postao
nom priredivanju, spoljnji, psihickim, odn. svjesnim
sa.drlinama odgovara!m!l.!~rnji opafaj. Napolju SU sa-
mofje1esne datosti, unutra samo dusevni fenomeni.
c->Prema principu imanencije, medutim, ti,elesne datosti
nisu originarno tu i nisu date u direktnom-1Confaldtf s
njima, kao 'Sto opafajna intencija i evidencija u to uvje-
ravaju; griginarna :s.u. one tu samo kao psihicke datosti
direktno date su samo kao saddine svijesti. Sva"'k:i eie-,
fi:lenaf fogTsfoga ti svom samOlpostojanju problematic-
nog) spoljnjeg svijeta je, uslijed toga, psihicki svjesno
posredovan, sadrline svijesti ,su njegovi reprezentanti. 1
1
U Fichteovom pojmu apsolutnog jastva uzeti su u obzir
jo~ i sasvim drugi motivi, koji se ovdje ne objafojavaju.
 92 HELMUTH PLESSNER
Zakon reprezentacije ili predstava spoljnjeg svijeta
se, bez daljnjeg, izvodi iz principa imanencije: pojava
k-I.>ost~~la .PX~c:lstal!a, dobila je ibivstvenu vrijednost --r
rang preCfstave. Uzalud prirodni stav, u svojoj naivnoj
vjeri 11.1 ~bilju, poziva za svjedoka ocitost protiv te argu-
mentacije. Uzalud on ukazuje na dozivljajnu razliku
i~medu prave pojave, ikao u svom originarnom samo-
svojstvu ;prisutne stvari, i prave pI'edstave (slika sjeca-
1'11
nja, slika fantazije). Ove razlike postaju puka razliko'J
vanja unutar svijesti, zadrfavaju samo vrijednost razli-.
'I
citih mnjenja nasega Ja. -I
11
[Ima, svakako, teskoea s kojima taj;idea1izam pred-
stave ne moze da izide na kraj: cinjenica heterogenih
CiifnTh materija:la na predstavama sa spoljnjim karak-
terom i cinjenica zavisnosti javljanja ovih predstava od
tjelesnih culnih organa. Ocigledno je da povezanost toga
Ja sa sopstvenim tijelom mora da ima taj smisao, da
tome Ja posreduje znanje o nekom sviJetu koji egzistira
izvan njega, pa i ako tim predstavama necemo odmah
da dosudimo vrijednost preslika (niko ne poznaje ori-
ginale) - vrijednost znakova za ovu sfeI1U stvari po
sebi nece im niko moci oduzeti. Cak ako pretpostavimo
da bi bilo koja forma metafizickog idealizma pogodila
ono pravo, ne bi ona mogla zaobici ovaj jednostavni fe-
nomen. Tijelo kao protefoa stvar onda svakako vec pri-
pada samosvijesti, i to sferi spoljnjeg opafaja, ali oci-
igledno posreduje ipak tome Ja, sferi unutarnjeg opafaja,
materijal za izgradnju njegovih predstava. U ovom
(Genealogija pojma osjeta)
dvostrukom aspektu se prezentira, gledano idealisticki
iii neideaHsticki, psihofizicko cjelokupno sopstvo, cija
najudaljenija zona njegovih sopstvenih organa cvrsto
dbuhvaca ono cisto ovdje samog jastva. Jednom sop:")
stveno tijelo obrazuje periferiju sfere imanencije, jer
ono sudjeluje i u spoljnjem svijetu i u unutarnjem svi-
jetu. Onda, opet, taj unutarnji svijet, koji, kao samo-
svijest, sadrzi podrucja unutarnje,g i spoljnjeg opafaja,
obuhvaca, u bogatstvu svojih predstava, spoljnji svijet.
Ali kako neka sfera moze istovremeno svojim granicama
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVUANJE PROBLEMA 93
da bude skrovita u spoljnjem svijetu i da u sebi krije
1
taj spoljnji svijet?]
To sto radikalni dualizam, to ovjekovjecenje dvo-
strukog aspekta u srriislu okazionalizma, predst~ylia
j~Mi,i_situaciju koja samu sebe razara vodi ao moguc-
nosti aficiranja jastva putem eula, do aficiranja svijeta,
poznatog samo u njegovim fenomenima putem djelat-
nog jastva. Pravo na ovu mogucnost filozofija ponovo
uzima sebi iz osobenog stava sopstvenog tijela prema
jastvu, iz njegove totalne konve11gencije prema cistome
Ovdje i prema njegovom unutarnjem poretku. Kao sis-
tem, koji se iznutra mofo proosjecati i kojim se impul-
sivno mote viSe ili manje ovladati, kao sistem koji je
okrenut upolje i dijelom dat kao to spoljnje, ciji cen-
tar, tj. jastvo,_ cija unutarnja mnogostrukost k_ao da se
potpurio stopila sa uzajamnoscu akata i predstava i
cije granicne povrsine uza svu predmetnost (dakle, upr-
kos njihovoj prirodi predstave) iznutra urkazuju na zna-
eaj culnih polja i polja pokreta, zona uviranja i izvira-
nja opafajnih i impulsivnih akata, navodi nas ono da
u n.iemu vidimo onaj trafoni most koji vodi od unutar-
njeg svijeta ka spoljnjem svijetu.
No, posto prema stavu imanencije izmedu jastva i
!E9-U_11j_eg_ svijeta treba da budu poruseni svi mostovi,
ne smije se taj prijelaz iz unutarnjosti napolje, i spolja
U,nutra, kako to zahtijeva i potpuna heterogenost pro-
tefoosti i unutarnjosti, zamiSljati kao neki po prostor-
noj semi kontinuirani izlaz, odn. ulaz. Mod.!! PI.iielaz.a,
ifopste, qstaje nufoo nespoznatljiv. Mozemo u ovoj pro-
lblemskoj s1tuaci1i prijelaz_yokusati da shvatimo samo
u formi jed.nog ~JJi'!!-~.!:!Ja, koji je podjednako indife-
rentan i prema spoTjnjem i prema unutarnjem svijetu,
prema tijelu i prema psihi, elementa od kojeg S'e, na
koncu, i.zgraduju oba svijeta. Ova ~ranicna datost uliv-
ne i izlivne zone mene samog kao jednog tijela medu
tijelima i kao jednog jastva u ovom tijelu s organima
(Osjet kao granica i gt1anicni pojam)
cula i kretanja je osjet, polazni materijal za sve pred
stave. ~~

94 HELMUTH PLESSNER
18. ovim terminom i onim sto mu, kako je doka-
zano, odgovara, dostignuto je ono krajnje, sto se moze
dostici prema kartezijanskom alternativnom principu:
istovremeno zacetak jednog samopremoscenja dualiz-
ma svijeta prema zakonima njeigove sopstvene perspek-
tive.
Ne treba, naravno, gJedati u ,,osjetu" jedan takav
zacetak i .pn se kao elemenat 1predstave, kao i _ova,
~Qk-:in:enijefi u unutarnjost. Prirodoslovac s ovakvim
pogledom prakticno .radi kao i psiholog. O~et se od-
vaja od onoga sto smo osjetili, shodno raz!ikama koje
pokazuje neposredna evidencija dozivljaja. A naivno
shvaeanje time eaik dozivljava izvjesnu rehabilitaciju,
da je, sada, iz spoljnjeg polofaja culnih 011gana izvueena
prirodnra konsekvencija. NiSta nije u svijesti sto na
bilo koji nacin nije proslo kroz cula. Stvari, snage ili
nesto sto mi ne poznajemo, aficira periferne organe
naseg sopstva. Tako oni ibivaju sprovedeni k roz jedan
1 kakav imaju eovjek, koji prakticno i naucno posmatra,
njima samima strani medijum (nervi sa spedficnorn
eulnom energijom) i, poslije transformacije u psihic-
ko, postaju shvatljivi kao osjeti. (t>d ovih osjeta se
gradi eulnoopa:Zajni svijet, u~ljueujuci u sebe i moje
sopstveno tijelo s njegovom unutarnjosctl>
Ako, ipak, JI smislu P2:~itivizma hocemo da iziaemo
iz dualizma svi]era-prefua zakon1ma njegove sopstvene
perspektive, onda se taj elementarni sloj osjeta, odista,
nudi kao ishodiSte za to. Samo se onda ,,osjet" rnora
shvatiti kao psihofizicki indiferentni ili neutralni gra-
divni elemenat, koji vec ne pripada niti samo spoljnjern
niti samo unutarnjem svijetu. Sem toga, u ovom gra-
nicnom polofaju se ne iscrpljuje njegov elementarni 1
kCl!rakter. Jer osjet je isto tako neutralan ili subjektiv-
no-objektivno indiferentan prema razlici izrneau akta i
predmeta. Ovaj protll!smisleni polarni odnos izmedu su-)
bjekta i objekta koji zahvata indiferentni elementarni
sloj moze se eak, to uce novokantovski mislioci kao, npr.
Mtiristerberg--{Miiisterberg), ukrstiti sa protusmislenim
,J>Olarnim odnosom izmedu iprirode i psihe. U svakom
\ slueaju, razvoj pozitivi:zma pokazuje tefnju da se osfo-
KAR.TEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLlANJE PROBLEM.I\. 95
f
tt:.
bodi unutarnje lokalizacije osjeta u psihickom i da ga,
kao sto to, recimo, pokusava Ziehen {Cien) sa svojim
1
pojmom gignomene, 'shvati kao cistu granicnu datostj
(Nedostupnost tudeg la)
6. NEDOSrJ1UPNOST TUDEG JiA PRJBMA rPRINCIPU
SE!NZUALIZMA
Ca!k ni pozitivisticko vrednovanje pojma osjeta ne
moze nam pomoci da prijedemo preko slabosti i nejas-
nosti situacije dvaju svjetova. I ovdje zastajemo kod
neobicnog osnovnog fenomena dvostrukog aspekta spolj-
njeg i unutarnjeg i kod .fundamentalne nemogucnosti
da se od jednog iskustvenog stava prijede u drugi bez
apsolutnog loma. Ostaje se ipri protivurjecnostima iz-
meoo samointeripretacije prirodnog pogleda na svijet,
i filozofija. Pritom se ne smije zaboraviti da prakti-
eari i empiricari, u svom naivnom i kritickom realizmu, 1
na primitivan nacin rje5avaju one teskoce koje filozo-
fija nala:zi u realistickom osvjedocenju o svijetu, ili
potpuno prelaze preko njih.
Znaeajna je, ibez sumnje, metodska strana funda-
menta:liziranja pojma osjeta. Ono sto smije da vazi
kao dato, ona sufava na culni materijal. Od mnozine
prisutnog preostaju samo oni sastavni dijelovi ik.oji
mogu biti priredeni jednom odredenom culnom polju.
Date smiju biti, onda, ne samo neopafajne komponente,
na kojima potivaju upravo jedinstvo prisutnog, njegova
duhovna fiziognomija, karakter vrijednosti i katego-
rijalni izraz, iz ,,zapravo" prisutnog ispadaju i opafajne,
premda formalne, nesenzualne komponente, kao StO SU
karakter dblicja, ritmika, situacija (,,struktura polja").
Dato onda mofo biti samo culno, koje otpadanjem sveg
neculnog, svih kompleksnih relacija i funkcija, poprima
atomisticku strukturu.
Ove su nam objedinjavajuce unkcije, medutim,
potrebne da bismo opravdali cjelovitost pojave. One se
nuzno tumace kao nesto sto ide uz atomisticki dato, tj.
~

1'11111
,111
11
ii''
II.,':;
96 HELMUTH PLESSNER
1kao nesto subjektivno, odn. psihicko. One onda nisu
date, vec pocivaju na zahvatima subjekta i treba ih
razumjeti kao njihovu kristalizaciju. Onoliko koliko
1~1 1
1
pojavni svijet pokazuje karakter neculnog i cjelovitog,
dovoljna je moc subjekta. Ako se, sad, zadatak nauke
sastoji u sto je moguce brizljivijoj razradi objektivnoga
na pojavi, onda, bez daljnjeg, ispadaju neculni i cjeloviti
karakteri, kao produkti subjekta i neprimarnih datosti.
Fundament daje, zapravo, samo culni materijal. U mo-
(Senzualisticko postavljanje i problem drugog la)
dernoj fiziologiji i psihologiji cula, koja se digla protiv
predrasuda senzualizma, nalaze se uvjerljivi prikazi
sustinske povezanosti osjetnog atomizma i prihvata
objedinjavajucih funkcija, kao StO SU ,,asocijacija" i
,,apercepcija, putem kojih treba da lbude ponovo uspos-
tavljena cjelovitost ;pojave.
Tek zahvaljujuci principu metodskog senzualizma,
identifikacija protefoog bitka i spoljnjeg svijeta, iii
jednoznacno priredivanje izmedu fizicke prirode, meha-
nizma i spoljnjeg opafaja dobija svoje znacenje za
praksu istrazivanja. Spoljnji opafaj se odnosi na culne 1
osjete, koji odgovaraju tjelesnim culnim poljima. Ovi
osjeti obrazuju jednu potpuno nesredenu raznolikost,
u koju se uvodi poredak na dva nacina: 1. zahvaljujuci
subjektu, uz pomoc njegovih fonkcija - onda je pred
nasim ooiima pojava, 2. zahvaljujuci dbjektu, odn. ono-
me sto skriveno djeluje iza njega - onda ono dato
postaje prema matematioko-mehanickim zakonima na-
sem razumu objasnjivo i jasno. Za polje unutarnjeg
opafaja vazi slicno, no to ov;dje necemo razmatrati.
PolazeCi od ovoga se doista moze razumjeti prin-
cipijelna skepsa empidcara i filozofa prema mogucno-
sti da se stupi u neposredni kontakt sa tudom psihorn.
Nesto je tu, znaci, najprije uopste: ja sarn s njim u.)
opafajnoj vezi. Tuai opafaj psi:hickog ostaje iskljucen,
jer je on spoljnj.i opafaj, koji se prerna a:lternativnom
principu odnosi samo na fizicko. Poznate teorije o ob--,
jasnjenju svijesti dusevnih bica koja egzistiraju van
rnene i o njihovoj razumljivosti obrazuju se sve na ovoj
t
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA
97
teskoci. Primarno je ,,drugi" fovjek jedan fizicki pred-
,. met (pa ,,spolja" je i kod njega samo tijelo), - kako
se onda dogada da je mom pogledu moguce da probije
f ovu fizicku barijeru, da dode do onih pokreta duse koji
su ,,tamo iza"? Pritom smo ulozili sve sto se moze za-.J
misliti da ovdje-polofaj psihickog i tamo-polofaj fizic-
kog ostanu nedirnuti, jer bi :bez prisile, da se premosti
taj jaz, :bila bespredmetna svaka teorija o mogucnosti
drugih Ja van mene. Cim ovdje-vezanost psihiokog, ta-
mo-vezanost fizickog viSe ne predstavljaju osnovnu pret-
postavku, a spoljnji i unutarnji opafaj postanu pravci
kontakta, koji su slobodno ,,pokretni" u poredenju s
(Problem zoopsihologije)
razlikom izmedu mene samog i drugog, otpada i prob-
lem opafaja i razumljivosti drugog Ja, ali on, istina,
nije rijesen. 1
Princip metodskog senzualizma ima vidljive pos-
ljedice za uporednu psihologiju. Ovdje egzistencija jed-
ne citave nauke zavisi od toga da Ii se taj princip prih-
vaca iii se ne prihvaca. Stvari se, medutim, komplikuju
time sto u igru ulaze jos druge sumnje principijelne
prirode. Ta, po vrsti stranost nekog organizma prema
vrsti eovjeka cini problematienim - lbez obzira kako
prosudujemo kontaktiranja s nekim zivotinjskim (ili
eak biljnim) unutarnjim svijetom - da Ii . je covjek
u ~t~.nju. da .svaju ljudskost toliko dfstan.cira ocl.sebe
aa. moze izbjeei svaki antiropomorfizam u tumacenju
pi.h.~'Lkoja mu je po vrsti strana. Ipak, prosudivanje
nosivosti opafaja stranog uopste odlufoje o sudbini psi-
hologije, koja (netretirana bihejvioristicki) zbilja pro-
izilazi iz istrazivanja tude psihe.
Upravo zbog toga je, sve do najnovijeg vremena,
istrazivanje psihologije zivotinja trpjelo, jer SU nauc
nici, vec u svom ,problemu, vidjeli odustajanje od strogo
naucnog metoda. Zasto da mi, argumentisali su biolozi,
dopustimo psiholo5ko postavljanje pitanja zivim bici-
1 Up. ovdje Buytendijk i Plessner, Die Deutung des mimis-
chen Ausdrucks, Philos. Anzeiger I, 1, 1925.
7 Stupnjevl organskog i wvjek
111
11
98 HELMUTH PLESSNER
ma, koja ne samo da su po svojoj organizaciji i nacinu
zivota iz temelja drugacija od covjeka, vec s kojima je
i sporazumjevanje glasom, znakom, pa i izrafajnim po-
kretima nemoguce iii, harem ~gleda, sasvim sumnjivo?
Daju 1i nam iskustva u zajednickom zivljenju s visim
'i!/1 kicmenjacima, koja imaju lovci i uzgajaci zivotinja,
,11
pravo da odustanemo od dokazanih principa kauzalnog
istrazivanja i da prijedemo na jedno razumijevajuce
tumacenje? Smije li nam plasljivi pogled srne, molecivo
drlanje psa, ljutita rika lava, uza svu neposrednu oci-
glednost, hiti nesto vise od metafore? Istina je, neke
viSe ziviotinje se, zahvaljujuci izvjesnoj slicnosti njiho-
vih organa ili njihovog ukupnog tipa s eovjekovim, po-
nasaju kao da ih pokrecu eovjeku slicni afekti, porivi i
predstave. No smije li istraZivanje ovdje govoriti o ne-
cem viSem od slienosti (Al,sob)?
(UexkiUlov program)
Odgovor je glasio: Posto nam nije moguc direktni 1
prilaz u unutarnji zivot zivotinja i biljaka, kao sto je
to (prilicno oslmdno) moguce s drugim ljudima zahva-
ljujuci govornom sporazumijevanju, trebalo bi da se,
ovdje, zadovoljimo jednim ignorabimus. Psihologija je
- a ovu tezu podrlavaju teoretifari spoznaje iz Des-
cartesove skole - moguca samo tamo gdje je psihicko
direktno shvatljivo, u krajnjem slueaju, dakle, u intro-
spektivnom samoposmatranju svakog eovjeka, koji u
ovoj refleksiji nalazi 'Samo one fenomene koje neposred-
no moze da vidi. Uslijed toga su istrazivaci kao Beer,
Bethe i v. Uexkiill trazili jednu objektivnu terminolo-
giju istraZivanja iivota,_ koja bi i:zibjegavala svako osla-
hjanje na psiholoske pojmove, Uexkiill je, narocito,
umjesto zo0,psihologije trazio ibiologiju, kao nauku koja
utvrduje za objektivnu kontrolu moguca prirederi.ja na-
dra:faja i reakCije u planu gradnje svake zivotinje. UJ
program naucne obrade ,,zoopsiholoiga" ne ulazi uvijek
skriveni unutarnji svijet zivotinja, s njegovim, nama
nedostupnim osjetima i stanjima, vec okolni svijet, tj.
stalno drugacije oblicje jedinstva onih momenata koji
za zivotinje postaju djelotvorni i na koje oni mogu da
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA 99
djeluju. Ne kriptopsih9lo_giJa, Y.~ frnologiJa .. ~~vog po-
.!1~~anja,;
001ashjenje za nas vidljivih ponafanja zivoti-
nja na osnqvu culnoopafajnih faktora.
7. ZAHTJEV ZA ltEIVIZIJOM KARTEZIJA!NSKOG
ALTERN'A!TIVNOG ~RINCIPA U INTERESU NAUKE 0
ZIVOTU
Ovaj program, koji je strogo prilagoden ra:dnim
uslovima eksperimentalnog istrazivanja, dopusta da se
krupna pitanja: mehanizam ili vitalizam, automatizam
ili spontanost zivotnih procesa temelje na njemu i ogra-
nieava postavljanje cilja uporedne ,,psihologije" na spo-
znajna sredstva culnog opafaja. Njegova strogost je
apsolutno neophodna, kako bi se, jednom zasvagda, pro-
tjerali iz nauke antropomorfizmi, kao oni koji krase
izvjestaje o pametnom Hansu gospodina V. Ostena,
e~berfeldskim konjima gospodina Kralla o psu Rolfu
gospode Mock! u Mannheimu i koji spadaju u kucni
arsenal svakog prijatelja zivotinja. Samo, ne smijemo
zaboraviti da sebi postavimo pitanje da li se u Uexkiil-
lovom programu radi o maksimalnom ili o minimal-
nom programu.
Ako je to maksimalni program, onda bi se sva pita-
nja koja je pokrenula takozvana zoopsihologija morala
tretirati kao problemi fiziologije nadrafaja i pokreta.
(tivotni plan)
Uexkiillova biologija (i1strazivanje zivotnog plana), me: 1
dutim, zaista uopste ne uzima program u tom smislu.
Ona je ogranicena na istrazivanje nadrafaja i reakcija,
karakteristienih za organizacioni tip dotiene zivotinje,
ne zato sto ona od'bacuje postavljanje ciljeva jedne upo-
redne psihologije {u smislu dogmatickog mehanizma),
vee sto ih, s obzirom na nedostatak sredstava, smatraJ
neprovodivim. Ona uopste ne osporava da se od misli
o ,,zivotnom planu" mofo dobiti jos jedna druga strana.
Ona samo porice njezinu empirijsku istrazivost, ne od-
111
11
11
100 HELMUTH PLESSN:SR
bacujuei mogucnost jednog takvog (neempirijskog) is-
trazivanja.
U ideju plana spada da je on viSe od sume faktora
koji ga realizuju. I tu se uopste ne mora raditi o plano-
vima s karakterom svrhe i cilja. Cinjenieno stanje plan-
skog rada je ispunjeno vec kad se jedna cjelina izrazi
u poretku elemenata. Zivotni plan, kao jedinstvo nadra-
faja, na koje spoznajno odgovara organizam i upravo
njegova reakcija odgovaranja ne mogu zato biti iden-
ticni sa sumom takvih opafajnih tokova. Ovo jedinstvo
sfera, koje vidljivo postaje u tim tokovima, a samo je
nevidljivo, jedinstvo koje znaci unaprijed dati okvir za
nadrafaje i reakcije, ne spada time niti samo tijelu
organizma, niti samo svijetu, koji ga okrufoje. Organ('
cula i kretanja ne mogu, ako ima taikvih ,,planova".
biti ,,ispred" svijeta stvari, za koji su oni tu - i obra-j
tno.
No, kako izgleda sa dokazom takvih planskih formi
zivota iii Vitalnih kategorija, koje SU o:rganizmu ili nje-
mu relativnoj okolini podjednako prvotno ,,preddati",
odn. koje kao organizacione ideje daju svoj pefat ob-
jema zonama opstojanja? Empirijsko posmatranje i
eksperimenat dosefo, naravno, samo dotle dokle se radi
_o odredenom ogranicenju apriornih formi zivotne or-
ganizacije, koja se pojavljuje u zivotinjskom tijelu i
,,njihovoj" okolini. Tako, npr., samo eksperiment moiel
da utvrdi cinjenicu da revolverski hitac ispaljen iz ne-
posredne blizine ne predstavlja za gustera. neki akustic-
ki nadra:faj, vec samo slab skakljivi Sum, pucketanje iii
8ustanje. Smisao te cinjence je, medutim, razumljiv na
osnovu principa bioloske uslovljenosti praga nadrafa-
ja, prema kojem svijet svakog organizma zapafa samo
ono sto za njega, na bilo koji nacin, moze biti bioloski
znafajno. Svaka empirijski utvrdiva prilagoqenost or-)
ganizma .okolini, prilagodavanje okoline organizmu uICa-
zuje upravo na obunvatne zakonitosti, koje jednako-
mjerno vladaju i zivotnim subjektom i svijetom. To
sto nijedan o. d ta gva clana, ovog odnosa uzajamnos.ff
nema prednosti nad drugim ne moze se, medutim, vise
empirijski pojmiti. Ovdje je kraj kompetencije empirij-
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLlANJE PROBLEMA 101
t (Vitalne kategorije kao konstituencije zivotnih plarrova)
f
skog istrazivanja zivotnog plana i pocetak analize vital-
nih kate~orila. .
-- tJ je nom obuhvatnijem smislu, dakle, istrazivanje
zivotnog plana ima i jednu neempirijsku stranu }1-Pr.Q.:
b~ svoj~~ne___lo_g~-j~me.dy_jivogJJ!.a._i_QkO.llil~.
Kako je zamfSliti, 'Kako je ona moguca? ~da
idemo putem hipoteze_o.. 11ekom nadindividuaJn.om....4ll-
~evnom nal<:oje je u zadnje-vrljerrie opet ukazao Becher
(~iii se ovdje uopste maze proci bez hipoteza, ako
se jednom, stvarno kako treba, bacimo na studij bitnih
zakona origanskog? Ne smijemo se viSe zadrfavati na
izrazu ,,vitalna kategorija", nema na njemu niceg po- ..
sebnog. No, ako se ispostavi da odista postoje zakon( 1
povezanosti izmedu zivog biea i svijeta, zakoni sloge,
konkordancije i podjednako prvotnog oblicja, koji su
zasnovani u sta-formi, u bitnoj strukturi zivota, zakoni,
1
dakle, materijalno apriorni, onda se moze i dokazati
da oni moraju imati vrijednost kategorijalnih zakona. )
Kategorijom se u filozofiji naziva jedna forma ko-
joj se prikljucuje iskustvo, ali koja ne potice iz iskus-
tva; jedna forma cije se podrucje ne zavrfava sferom
akta subjekta, vec presefo na sferu objekta, 7Jbog cega
su joj podredeni ne samo iskustvo, koje dobijamo o
predmetima, vec isto tako i sami predmeti. Kategorijel
su, prema tome, forme koje ne pripadaju niti samo
subjektu niti samo objektu i koje, zahvaljujuci svojoj
neutralnosti, njih spajaju. One su uslovi mogucnosti
suglasja i sloge dviju, u sustini razlicitih i medusobno
nezavisnih, velicina, tako da ove niti su odvojene ne- j
premostivim jazom, niti direktno uticu jedna na drugu.
Naravno, kod suglasja i susretanja misli se u prvom
redu na racionalni nacin spoznaje, ciji 1SU clanovi inte-
lekt i predmet. Ali, zasto ne hi hilo dozvoljeno pokusati
da se ta funkcija kategorije izvuce iz njezinog posebnog
zaostravanja prema formi miSljenja i spoznaje i da se
pokrene problem kategorija ili kategorijalnih funkcija,
koje spadaju u druge, primitivnije ili fundamentalnije
slojeve egzistencije? Vee je Kant ucio o apriornim for-
mama culnosti, kojih imamo vec kod jos nespoznajnog
 1!j11
111',
':I
(i[ 102 HELMUTH PLESSNER
1:111:
(Zasnivanje vitalnih kategorija uz pomoc filotiofske
biologije)
!1
11
I
jednostavnog opafaja. Ove su forme, kao i kategorije
koje utemeljuju racionalnost, jos vezane za jedinstvo
I odluka o problemu: svijest Hi ne-svijest kod zivotinja
svijesti. Treha Ii sad potpuno odbaciti misao da postoje
predsvjesne, apriorne forme, egzistencijalne kategorije,
vitalne kategorije, koje pripadaju dubljim slojevima
egzistencije nosifaca zivota, organizmima (shvacenim ne
kao bivstvujuci objekti, vec kao zivi subjekti), na koji-
ma pociva ta uzajamnost i sraslost organizma i oko-
line? Vrijednost kategorijalnih funkcija imale bi one
svakako, posto one, premda nisu forme uzete od protu-
svijeta niti te forme na protusvijet prenosi zivotni su-
bjelkat, ipak odreduju strukturu ovog protusvijeta, isto-
vr,emeno sa strukturom zivotnog suibjekta, koji je u
njih ugraden.
Sistematsko zasnivanje takvih vitalnih kategorij~
je zadatak jedne filozofske biologije, kao nauke o bitnim
zakonima zivota, discipline, koja udara temelje i za
jednu zamislivu ,,psihologiju" zivotinja. Jer, prilikom
blifeg posmatranja ce se pokazati da taj zivotni plan,
ako se iz njega zbilja izvuce sferieno jedinstvo zivot-
nog subjekta i protu1svijeta, a ne samo pojedini nadra-
faji i reakcije, u kojima ono dobija za eulni opafaj eks-
perimentatora shvatljive skice, predstavlja fundament i
onih odnosa izmedu subjekta i svijeta kojima je odre-
dena njegova svijest.
[Psihologija, svakako, nije identicna s naukom o
svijesti, kao sto se 1dusevni bitak i dogadanje ne mogu
zamijeniti svijescu o njemu. Ipak, postoji tu jedno
opravdanje, da se istrazivanj,e strukture svijesti dovede
1
u vezu sa psihologijom, posto se oboje, svijest i unu-
tarnji zivot, odnose na samopostavljanje, na unutarnji
aspekt. Razlika je, dakle, u tome da Ii je pitanje: ima
Ii zivotinja svijesti iii je nema? shvacamo kao Oinovno
pitanje cjelokupne psihologije zivotinja, u smisfo istra-
Zivanja planskih formi zivota, tj. kao forme protusvije-
ta, koje se odnose na subjekte, na bit u samopostav-
ljanju iii, pak, u smislu istrazivanja unutarnjosti takvih
biti. Sigurno je samo da se to osnovno pitanje u prvom
KARTEZIJ,i\NSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA 103
smislu mora rijesiti ili pozitivno iii negativno, prije
nego sto se uopste mo:Ze prijeei na drugo postavljanje
problema.]
Svakako treba odbaciti u()lbieajeno miSljenje da1
(Svijest kao sfericno jedinstvo zivotnog subjekta i
protusvijeta)
prevazilazi spoznajnu snagu eovjeka. Ova pret.postavka 1
operiSe s jednim neodr:Zivim pojmom svijesti, koji je~ 1
nanio velike stete psihologiji i psihopatologiji. Ona svi-
jest zamiSlja kao neku nevidljivu komoru ili sferu, kao
neki neprostorni pandan prostornom mozgu, koji s
ovim, ipak, ima zajednicku unutarnju egzistenciju u j,
glavi, iza organa cula. Naravno da se onda nikad ne
mo:Ze odluciti da Ji iza neke glave dola:zi i1i ne dolazi
do jedne takve unutarnje reprezentacije.
U zibilji je upravo obratno: nije svijest u nama, vec
smo mi ,,u" svijesti, tj. mi se ponasamo kao samo-
pOkretha tijela prema okolini. Svijest mof.e biti pomu-
cena, suf.ena, iskljucena, njezine sadrzine 1se mogu mi-
jenjati, njezina struktura zavisi od organizacije tijela,
ali je njezina aktualizacija moguca uvijek tamo gdje
postoji jedinstven odnos izmedu zivotnog subjekta i
okolnog svijeta u dvostrukom pravcu, receptivno i mo-
torno, zahvaljujuci tijelu. Svijest je samo ova osnovna '
forma i osnovni uslov ponasanja nekog zivog bica u
samopostav,ljanju prema okolini. Utoliko je imao pravo
Wasmann (Vaisman) kad je, nasuprot Uexkiillovom, pre-
ma psihologiji zivotinja neprijateljskom programu, bra-
nio barem naucnu pravilnost izraza, kao sto SU vidjeti,
euti, pipati, mirisati itd. kod zivotinja. Ove vrsie svjes-
aosti su vrste i uslovi zivog ponasanja, koje znaci pre-
fuoscavanje razdora izmedu vlastitog sistema tijela i
okolnog svijeta.
Svijest, upravo, nije nu:Zno form'a odnosa subjekta" 1
prema protusvijetu utemeljena u identifikaciji jednog
jastva sa samim sobom, kako je to u sustini eovjeka.
Svijest ne mora biti samosvijest. Svijest, sfericno je-
dinstvo subjekta i protusvijeta, nije ni velicina koja se
 HELMUTH PLESSNER
104
nalazi u tijelu zivog subjekta. Do takve prividnosti dola-
zi samo Zibog osebujne posredne uloge tijela, koje su-
bjekt, na jedan sinteticki nacin, istovremeno razdvaja
od objekta i s njim ga spaja. A nije svijest ni nesto
zadnje sto bi, neobjasnjivo razapeto izmedu zivota i
bitka, predstavljalo P,Uku zonu imaginacije i irealiteta;
o njenom ,,nastanku' iz organske materije i odnosenju
prema tijelu bi se (beznadno) moralo diskutovati. Ona
se pokazuje ugradena u one sfere egzistencije o cijim
je kategorijama vee bilo rijeci. Struk~UJ:J:?:a ~~:k~:mitost
syijest! slijedi sJr_qgo ~buhvatnijes.rruKturaT?e zakone
-f1votmh planova. Tako i zorno-opaZ'a3na odn. ractonalno-
(Parcijalna ekvivalencija forme zivotnog plana i svijesti)
intelektualna vezanost izmedu sulbjekta i objekta silijedi
elementarne nacine slaganja izmedu zivog bica i svijeta.
Paul Claude! (Pol Klodel) je u svojoj ,}'art poetique ovim
povezanostima, predosjecaju~i. dao klasicnu formu:
connaissance est co-naissance.
Naravno, ostaje ovdje jos nerijeseno da li se mogu
naci 'PUtevi koji dokazuju tvrdnje 0 ekvivalentnosti for-
me zivotnog plana i svijesti. No, ako zaista i uspije da
se otkriju takvi bitni tipovi odnosa izmedu zivotnog
subjekta i svijesti, mora se, ipak, odmah unaprijed jas-
no naglas'iti ogranh;ena korist od jednog takvog ispi-
tivanja.
Svijest ne oznaeava samo sferu koja je unaprijed
data svakom konkretnom dozivljavanju, ona ukljucuje
u sebe i cjelokupnu ulogu ovog konkretnog dozivljava-
nja i njegove sadriine. Ova punina sadrfaja se bitno-ti-
pieno <lade shvatiti i onda kad ne postoji dozivljajno
zajedniStvo s njom, zahvaljujuCi jeziku, uzivljavanju,
simpatiji, kad se, dakle, radi o vanljudskom, zivotinj-
skom, pa fak i o biljnom zivotu, s kojim viSe nije mo-
guca nikakva neposredna komunikacija. Kako se, dakle,
zivotinja osjeca, u kojem kvaJiitetu ona to dozivljava -
ova pitanja treba najstroze ispitati u smislu da Ii se
ona jos nalaze u okvi,ru odgovorivog. U onom okviru
koji je utvrden, s jedne strane, eksperimentalnom me-
todom odredenog ogranicenja onoga sto je, u konkret-
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA 105
nom slueaju jednog organizma, saddina svijesti, a s
druge strane filozofskom metodom bitnog zakonskog
odredenja koju mogucnost odnosa j,edan organizam ima
prema stvarima.
U skladu s tim se mlada nauka o ipsihologiji zivo.'\
tinja ne brine o dozivljajima, vec pokusava da sebe
razvije kao ucenje 0 ponasanju zivotinja, 0 formama
i faktorima ponasanja. Izmedu Sdle antropomorfizira-
juceg dusevnog opisa pameti, vjernosti i ljubavi te
Haribde Uexkiillovog programa, koji svako istrazivanje
svijesti proglasava losim, vodi njezina uska staza. Ona,
na ovaj naCin, 'iZibjegava kako zbog tefoje s objektiv-
nosti suviSe uplaseni i potpuno u vodarna fizioloske
sematike nadrafaj-reakcija ,,bihejviorizam", koji su nje-
govali mn'Ogi Amerikanci (pri cemu je objektivno opisi-
vanje svih pojedinih cinilaca ponafanja ometalo ra-
zumijevanje cjeline), tako i nekriticku romantiku laika,
koji svemu daju dusu i sve poeovjecuju.
(Mogucnost zoopsihologije unutar granica ove
ekvivalentnosti)
UexkiilLie__ Pt\li proklamovao odnos organizam-oko-
lima racfrllm podrucjem urazumljene zoopsihologijc (bio-
Togi'Te, istrazivanja zivotnog plana). Mlada nauka ga je,
medutim, prevaziSla utoliko sto (nasuprot ,,kantovcu"
Uexkiillu) nastoji da ova.i odnos shvati u njegovoi zi-
votnosti i razumljivosti i sto fizioloske uslove, za koje
je vezan njegov postanak, viSe ne identifikuje s cjelo-
kupnim habitusom ponasanja ,zivotinja. Upravo W.
Kohler, zaliValftiJiici-lrnjcm imamo odlicna istraZivanja
o inteligenciji antropoida, David Katz i F. J. J. Buyten-
dijk najodlucnije vode zoopsihologiju u ovom pravcu:
s punom svijes,cu o cisto slikovitoj prirodi haze ove
nauke, o ,cistom fenomenalnom karakteru ,,drfanja",
,,ponasanja", ,,postupanja", koji se razara cim za nje-
govo opisivanje uipotrijebimo fizikalno-fizioloske poj-
move. Bez respektovanja karaktera oblika ponasanja nece
se zoopsihologija pomaci s mjesta, izgubice svoj osebuj-
ni objekat, ona ce, konacno, u svojoj ruci zaddati samo
 106 HELMUTH PLESSNER
dijelove, dijelove koji mogu interesovati fiziku i fizio-
lo,giju, ali ne viSe jedno ucenje o ponasanju.
Zivo ponasanje i pona8anje uopste je dato s~_l!.1,9.__u
slici habitusa. Fiziolozi i anatomi, cesto, ne bi mogli
i:retrrttrmjedjivim neznatne diferencije koje su u slici
habitusa odlucujuce za karakter ponasanja i koje ovdje
znace sve, a tamo niSta. Uglavnom, samo viSe, eovjeku
morfoloski najblifo zivotinje daju neposredno ,,razum-
ljive slike habitusa". Medutim, odlucujuca nije razum-
ljivost neke slike haibitusa. Zoopsiholoigija koja ima
ambiciju da bude univerzalna viSe ce teziti tome da
sistematski istrazi i ncposredno nerazumljive, tumace-
nju izraza i uzivljavanja nepristupacne s'like habitusa
zivotinja koje nimalo ne lice na eovjeka, narocito, da-
kle, nizih zivotinja: uvijek u dodiru s fizioloskom kon-
trolom posmatrnnja i oslonjena na eksperimentalnu me-
todiku, no usmjerena na slikovita jedinstva zivog pona-
sanja.
8. FORMULISANJE POLAZNOG PITANJA
U METODSKOM POGLEDU
Opsirnija diskusija o pitanju principa, kako jc
moguce da se bez poricanja prirodnonaucnih rezultata
obczbijedi pristupnost stranoj svijesti, uvela nas je
usred centralnog problema slijedeceg ispitivanja. Ono
(Cilj istrazivanja)
utoliko Cini dopunu gore citiranog rada o Tumacenju
mimii':lwg izraza, koji je, u svojim pozitivnim partijama,
ukazao na novi put za rjesenje _proiJlema datosti dru-
gog Ja. Ma koliko malo da tamo i ovdje ooi:"aruvam
-problemi, nastali iz pridrfavanja principa metodskog
scnzualizma i njegovih pretpostavki, malo mogu biti
rijeseni prema ovom principu, koliko god, dakle, oni
zahtijevali jedan drugi metod za rje8avanje i time od-
vracanjc od tog principa, koliko god trazili neprirodno-
naucni nacin promatranja, samo po sebi je rnzumljivo
da ovaj drugi metod mora priznati prirodnonaucne re-
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA 107
zultate u njihovoj istinitosti. Filozofski rnd (a to je
posrijedi kod tog novog metoda) ne smije htjeti da
previdi iii zamijeni potvrdeno iskustvo. NiSta na svi-
jetu ne govori protiv nekog iskustva do opet jedno
iskustvo. Oba metoda moraju doCi do kooperacije, jer
se samo zajedno, ali uz puno ocuvanje autonomije, mo-
gu latiti tog kompleksnog predmeta u njegovom dvo-
strukom aspektu tjelesnosti i unutarnjosti.
U slijedeCim redovima ne razmatra se iprevazilafo-
nje dvostrukog aspekta kao jednog (neprotivurjecnog)
fenomena, vec odstranjenje njegovog fundamentalizira-
nja, njegovog uticaja na postavljanje pitanja. Sve sel
svodi samo na obesnazenje ovog dvostrukog aspekta
kao principa koji cijepa naucni rad na prirodnu nauku,
tj. na mjerenje, i na nauku o svijesti, tj. samoanalizu, \
Pritom se, ovdje, ne mofo programatski reCi koji se
kompleksni predmeti pojavljuju u tom dvostrukom as-
pektu. Po svemu sudeCi, smjelo bi se pretpostaviti da
su to ,,five" stvari svijeta, koje ne samo sto pripadaju
bitku, vec i taj bitak u nckom smislu imaju kao svijet,
s njim i iprotiv njega zive0 Ova pretpostavka ce se po-
tvrditi tek zahvaljujuCi detalj'nijem zahvacanju u ovu
prOlblema tiku.
Strogo uzevsi, u dvostrukom aspektu je samo bit,
koja je manifestna kao sopstvo i tjelesna stvar; kao
tjelesna stvar ona djeluje kao druge stvari, no istovre-
meno dokazuje sebe kao sopstvo i u datom slueaju zna
o sebi. Ovo, prema svim dosad razvijenim principima,
koji se ddbijaju iz fundamentalizacije dvostrukog aspe-
kta u kartezijanskom smislu, mofo jedino biti samo
jastvo. No uprkos svih sumnji s obzirom na imanen-
ciju i reprezentaciju, ja idem iznad sebe i govorim o
covjeku kao jednom rodu ozbiljenom u mnogo indivi-
aua, u ciju bit spada da egzistiraju u dvostrukom as-
pektu._~A posto je riesigurno gdje su stvarno granice,
krug stvari, kojima su u biti unutarnjost i izvanjskost,
nastoji da se prosiri preko eovjeka, kako bi u sebe
ukljucio zivotinje, biljke, pa eak i anorganska tijela,
kao svjesne egzistencije s dufom i duhom. Jer covjeku
odgovara da svojoj okolini kafe ,,ti" i da ono sto je on
sam trazi u odrazu svijeta.
108 HELMUTH PLESSNER
(I spitivanje dvostrukog aspekta na njegovom
fundamentalnom karakteru)
Ovom nekriticnom pro8irenju dvostrukog aspekta
na, po mogucstvu, sve stvari svijeta, filozofija mora da
se suprotstavi vec i zbog toga sto je njezina duinost
da sam taj fenomen dvostrukog aspekta ispita u od-
nosu na njegov fundamentalni karnkter. A to je, opet, ;
moguce samo na neutralnom tlu. Prethodna odluka za
principijelno znacenje iii protiv principijelnog znace-
nja dvostrukog aspekta lisila bi cijelo ispitivanje nje-
gove prave vrijednosti.
Danas je posebno va:lno naglasiti ovo iz dva raz-
loga. Prvo, srecemo se s jednim veoma lakomislenim
nacinom ,,objeiktivno" usmjerenog filozofiranja, koje se
koristi opravdanom opozicijom protiv monomanog sta-
jalisnog teoretiziranja i protiv panmetodizma - pra-
vaca koji su pali na primatu subjekta - da bi neopte-
receno i bez distancije neposrednom ukrali istinu: zlo-
upotreba intuicije jednim vremenom koje viSe nema
daha. Ono sto je spisateljstvo (premda ne bezus1ovno
bez dubine) na ovakav nacin dovelo na svijet moze imati
svoju istinu i licno o njoj znati - no nedostaje mu
prava objektivnosti. Posto u danasnje doba pod uticaj
ove intuitivne direktnosti padaju ne samo novinari, po-
litieari, literati vec i naucnici, neka bude sa svom zami-
slivom ostrinom naglaseno da, po nasem ubjeaenju,
takav naCin postupanja, takvo filozofiranje en passant,
znaci isto sto i njegova propast. Njemu nasuprot, savre-
meno istrazivanje umije da se orijentiSe kao strogo
metodsko.
Drugoj strnni, idealistima i fo11malistima, neka bu-
1 vanja iskustvenih nauka, cini vafoim da se preispitaju
de, zhog njihove spoznajnoteoretske plahovitosti, receno
da metodska strogost nema niceg zajednickog s meto-
dizmom. Zahvaljujuci jednoj znaeajnoj tradiciji, postoji
navika da se filozofski problemi tretiraju kao spoznajna
pitanja iii kao proiblemi svijesti (eak ii tamo gdje vise
ne vlada nikakav idealisticki osnovni pravac), navika
koja nenamjerno potpomaie ovjekovjecenje idealizma.
To je sasvim pojmljivo stanje, posto upravo oni filo-
zofi koji sve to 021biljno shvaeaju i koji se zbilja bore
KARTEZIJAN$KI :l'RIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA 109
sa stvarima razvijaju svoje nove spoznaje iz postoje-
ceg stanja problema i zbog toga nesvojevoljno moraju
(Obezvrjedenje kartezijanskog divisio mundi pomocu
duhovne nauke)
da upotrijebe stari fond pojmova. A vrlo cesto, jos, i u
srodnom pojmovnom prirucnom materijalu za rjesa-
vanje sasvim novih pitanja stoji idealisticki i subjekti-
visticki teorem. Izrazi kao sto su duh, svijest, subjekt,
um, kojima vjerovatno uopste nije data tezina Hegelo-
vog, Fichteovog, Kantovog ucenja, razvijaju svoju sna-
gu, koju dobijaju zahvaljujuei povijesti, u jednom
nepredvidivom smislu, pa daju privid idealisti cke pozi-
1
cije i tamo gdje nje viSe uopste nema.
,...__.. Okret k objektu proizilazi, za slijedece ispitivanje,
prosto iz same situacije problema. Ne neki postulirani
primat objekta, vec slobodno zahvacena teskoca, s
kojom ima da se bori rprednaucno i naucno posmatranje
svijeta, tjera na reviziju onog divisio mundi, koji je
t Descartes utvrdio s pomena dostojnom jednostavnoscu.
Kada se suocimo s neporecivom cinjenicom da na-
rocito s usponom empirijskih duhovnih nauka, s empi-
rijskom primjenom pojma kulture, u znacenju gube iz
tradicionalne podjele iz 17. vijeka i da se kartezijanski
ahernativni princip ogranicava na indirektni uticaj, i
suocimo se i s cinjenicom da je filozofija naseg doba
vec zapocela svoje okretanje prema objektu, da provodi
primat objekta, izgledace nam, mozda, kao da revizija
alternativnog prindpa i nije tako hitna. Nama se, medti~1
tim, upravo zbog zapocetog pomjeranja i novog obrazo-
fundamentalizirane suprotnosti izmeau tijela i svijesti,
spoljnjeg i unutarnjeg svijeta, subjekta i objekta, su-
protnosti, cija svjesno iJi nesvjesno priznata vaznost
~uboko, kako je vee prikazano, utiee na na5u sliku svi-1
1eta.
Ne treba shvatiti kao da od takvog preispitivanja
dolazi prvi put. U izvjesnom smislu je cjeldkupna po-
vijest novije filozofije, u svojim teoretsko-metafizickim
problemima, jedna velika rasprava s alternativnim prin-
 110 HELMUTH PLESSNER
cirpom Descartesa. Sve do Leibnitza, kao pokusaj da se
nade pomirenje za res extensa i res cogitans na onto-
loskoj ravni; od Kanta do Hegela, onda, velieanstvena
tendencija da se iz jedne dimenzije transcendenta'lne
zakonitosti, gotovo okomite na ravan podjele u ove
dvije supstancije, objektivira princip i time filozofija
(Obezvrjedenje kartezijanskog divisio mundi pomocu
duhovne nauke)
oslobodi svoga djelovanja na osnovu tih principa, -
tendencija koja je samo kod Hegela bila dovoljno jaka
da zaista dovede do pobjede. Doha koje je uslijedilo
nije bilo u stanju da se oddi na tom nivou. Hegelovo
odredenje supstancije-subjekta kao duha dalo je sitnim
zanatlijama filozofije dobrodosli razlog da rehabilituju
res cogitans, a time i nezaboravljeni kartezijanizam.
Snafan razvoj prirodnih nauka je izgledao 1kao dobro-
dosla provjera na djelu. Samo istovremeni uspon em-
pirijske nauke o kulturi sprije6o je otvoreni pokret
,,Natrag k Descartesu".
Najprijc se za tu novu problematiku, koja se nije
mogla shvatiti prema kartezijanskom alternativnom prin-
cipu, pomoc traZila kod Kanta. Pored ostalog dobra za
novopokrenuta pitanja o tome sta je vafoo, to je, nepo-
sredno, mnogo doprinijelo da filozofija opet dospije
do visokog nivoa. Ona je ponovo dosla do svijesti o
svom posebnom polofaju u odnosu na svaku empirij-
sku nauku. Tako je bio omogucen zaokret, koji ostaje
povezan s imenima Diltheya i Husserla, zaokret ka
jednom novom shvaeanju elementarnih fenomena i
izvor opa:fanja svake moguce vrste iskustva. Njegov je
vodeCi problem bilo naucno razumijevanje onih kultur-
no-povijesnih tvorevina cija se bit ne rpovinuje razdva-
janju fizickog i psihickog. Upravo ovo zakazivanje tra-
dicionalne podje1e na produkte, stanja i sudbine zivota,
koje ono u prirodi rodeno i prirodom uslovljeno, preko
' tim, bivstveno naucni aspekat ne daje nikakav povod.
svojih zemaljskih krugova, uzdize u jednu nezbiljsku,
ali nc i psihiCku ovostranost i koje se ovjekovjeeuje u
djelu (koje povijest cuva da bi postalo povijest), upra-
vo ovo zakazivanje se pocelo osjecati tek s konsolidaci-
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA 111
jom kulturne i duhovne nauke. Svi se sjecamo borbi
oko metode u ovim disciplinama, kakve su u posljednje
vrijeme vodene oko Lamprechta i Breysiga.
Ova principijelna pitanja kategorija su istoriearu,
kulturnom naucniku, sociologu neosetno postala vazna
dok se njima bavio. Alternativnom semom fizicko-psi-
hicko, zapravo, niko ne mofo iskustveno shvatiti isto-
rijske, socijalne, kulturne velicine, koje apeluju na psi-
hitko i s psihickim pronieu duhovno"culno, koje su
pune vrijednosti iii su bezvrijedne i koje se participi-
rajuci u sferama protefoe prirode, u unutarnjosti, sas-
toje od nezbiljskog smisaonog sadr:faja. Drfava, pri-
vreda, moral, umjetnost, religija, nauka, pravo - koli-
ko kompleksne toliko i elementarne velicine ovih svo-
jevrsnih zona kulture i povijesti - ne tra.Ze da budu
shvacene kao konglomerati fizickog, psihickog i mozda
jos neceg treceg, vec kao izvorna jedinstva. Zahtjev .ie
(Neophodnost ucenja o kategorijama licnosti)
to koji logicki ukazuje unazad na osnov zivota, iz
kojeg potice kultura u svojo.i povijesnoj pokretnosti:
na covjeka.
Pocev o<l Dilthcya, SVC ostrijc obrisc dobijao jc
zadatak da se iz osnova preformiraju svi fundamentalni
pojmovi, kojima sc nosioci duhovnog svijeta, licnosti
i udrt1Zenja licnosti tretiraju kao clanovi zbiljskog svi-
jeta. Najprije se taj problem postavljao samo pod du-
hovno-naucnim aspektom. Trcbalo je da realiteti koji su
tradicionalno bili mbricirani ili :kao fizicki ili kao psi-
hicki iii kao psihofizicki bitak udovolje, po :lelji mlade
povijesne i kulturne nauke, zahtjevima personaliteta,
individualiteta, zivotnosti - zahtjevima za koje, medu-
Ono sto je pod dualizmom dvaju, u biti razHcitih, me-
toda, prirodne nauke i kulturne nauke, prijetilo da se
raS'padne u dvije bi.ti, eovjek u svome prvotnom zivot-
nom jedinstvu, to je duhovno-naucno iskustvo trebalo
da cvrsto oddi kao jedinstvo i kao jedno. Cisto vitalne
(,,prirodne") strane oblicja covjeka trebalo je tako ob-
jediniti s njegovim stranama koje nose kulturu i po-
 112 HELMUTH PLESSNER
vijest, da se u ovom (nikad poricanom) lomu u njegovoj
egzistentnoj formi ne salomi identitet individualne egzi-
stencije. Istina, prema Windelbandu i Rickertu, ovaj
identitet je samo ideja, a nauka o covjeku se nufoo
odnosi na dva bitno razlicita stajalista, prijelaz od co-
vjeka kao prirodnog objekta ka covjeku kao swbjektu
kulture i povijesti je vjecito jedna eTaf3rrcn~i:;I:- <'(r,)..o yi'
oo~. Formalnometodski mofe to tako izgledati, ali su
se povijest i zivot odvajkada branili od toga.
r Kasnije SU se, onda, problema ucenja 0 eovjeku,
\ filozofske antropologije, prihrvatili i medicinari, peda-
gozi, psiholozi praktieari, psihijatri, sociolozi. Ona po-
. cinje da se obrazuje kao nauka o ,,Henosti" (ScheJer).
i..--rrvid u nove sklopove izmedu fizickih i psihickih funk-
cija, interes za konkretnog eovjeka kao suibjekat i obje-
kat vaspitanja, lijecnioke pomoei, politickog odlucivanja
prisiljava na obrazovanje novih antropoloskih pojmo-
va, proizi1slih iz novog nacina posmatranja zivih stvari.
Covjek, shvacen kao tijelo ,,i' kao dub, ostaje suma
odlomalka. Njegovo prvotno jedinstvo biti, postavljeno
(Nezavisnost istraf.i~anj:a kategorija od empirije i
metafizike)
s ove strane odvajanja na tijelo i dusu i u djelatnom
zivotu za svakog izvjesnost, postoji i razumije se samo
u odnosu svih covjekovih osoibina, u pogledu na ciljeve,
dobra i vrijednosti eovjekovog ponafanja. Samo u vri-
jednosnom aspektu jednog zivota, koji zahtijeva smisao,
priroda i duh su u onoj personalnoj sprezi koja, upravo
zato sto je sprega, daje bas ovom zivotu svjedocanstvo,
koje nosi i prozima sve slojeve covjekove egzistencije.
\Samo mjerenjem obima lobanje, istraiivanjem krvi,
ispitivanjem fizioloskog vremena reakcije ucinjeno je
za antropologiju isto onoliko mafo kao za pokusaj uklju-
civanja genus homo u vjerovatna sta.bla porijekla na
osnovu uporedne anatomije, psihologije i povijesti raz-
voja.
Uopste, iskustvom se niSta ne dobija za zasnivanje
LJedne takve nauke o ,,lienosti". Iskustvo znaci izola-
ciju na osnovu uputstava, koja se niti mogu prosto
t KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA
uzeti od datog, niti se mogu nametnuti, vee pocivaju na
Jednostranom posmatranju, koje to dato cini vidljivim
113
u sredenom sklopu. Radi ovih sredenih sklopova je
empirijski postupak nufan i on se moze ispitati, u po-
gledu na njegovu tacnost. Romanticko bjeianje od
ovog iskustva je, stoga, nepogodno kao i pozitivisticko
precjenjivanje njegovih metoda i rezultata. Iskustvo
daje mnogo, ali ne daje zasnivanje sebe samog: ne daje
svoje ishodiSne tacke. Zato iz slike iskustva moraju da
nestanu one datosti na kojima se i sa kojima se stiee
iskustvo. Rezultat nema uslove sebe samog kao odje-
ljive momente po sebi, oni su iscezli u njemu, jer on
,,pr~lrn" njih postoji.
Lstudij predis'kustvenih, za iskustvo odgovornih us-
lova i ishodiSnih taeaka predstavlja neophodnu dopunu
cisto emp'irijskog znanja i saznanja svijeta. Da Ii su ti
uslovi subjektivni, ili su oni formalni, kako je to Kant
, prihvatao, ne odlueuje se jos ciljem jednog takvog stu-
dija. Da o karakteru njihove apriornosti kaze nesto
uopsteno prije njihovog diferencijalnog istrazivanja, to
ovaj rad mofo priStedjeti sebi. Uslovi pod kojima je
iskustvo moguce, u svakom slueaju, ne moraju biti us-
lovi spoznaje. Mozemo se prepirati i o mogucnostima
predmeta i supstrata, na kojem se zacinje iskustvo. ':>
t Sam studij ishodgnih taeaka i apriornosti nema
,. niSta zajedni,Clko n'i s metafizikom. Hilo bi, dakle, iz
(Filozof ska biologija kao pretpostavka filozofske
antropologije)
osnova pogresno, u ovom slueaju zasnivanja filozofs'ke
antropologije, u pomoe pozivati mnogostruke spekula-
cije o odnosu misleceg bitka prema protefoom bitku iii
u njihovom pravcu pokusavati nave monisticke, duali-
sticke, trialisticke teorije, dokle god se neophodnim
smatra preispitivanje fundamentalnog karaktera ove
alternative.qer zadatak se ne sastoji u tome kako da
se ucini pojmljivom ta fundamentalna suprotnost (po-
sto smo se s njom prosto pomirili) i kaJko da se objasn~
mnogostruke forme njihove pojave u jedinstvenim liko-
vima, nego u tome da se istraZi da Ii se uopste radi o
8 Stupnjevi organskog i ~ovjek
114 HELMUTH PLESSNER
fundamentalnoj suprotnostD Vjerovatno ce se pokazati
da su odredeni metafizicki napori ipostali bespredmetni,
zato sto fenomeni, na koje se oni oslanjaju i na cijc
konflikte ukazuju, uopste nemaju znaeaj posljednjih
nerazrjesivih datosti. Njihovi se konflikti mogu pojaviti
u rezultatu iskustva, a ipak neee nikad doci do njiho-
vog ukidanja u onostranosti iskustva, zato sto se oni
uopste ne mogu dokazati s ove strane iskustva, tj. u
njegovim ishodiStima. A rjesenja problema su bezvrijed-
na dokle god nije osiguran fundament fenomena na ko-
jima se pojavljuju problemi.
Kao prvo, odlucujuci je onaj problem rkoji nije
postavljen proizvoljno, vec zahvaljujuci razvitku mnogih
disciplina u novijoj nauci filozofije i koji nju samu pri-
siljava na revi~iju mnogih njezinih osnovnih pojmova:
P~L~_111 fund~~7lltalnosti kartezija~-~tt_:_r11:~tivnog
P.rll'!.~!P_a. Empmjske kulturne nauke 1 pOVlJesl, vec za
oblast covjeka demonstriraju jalovost te alternative. Ako
im se novo shvatanje zivotnog osnova kulture i povi-
jesti cini neophodnim, onda ovaj zahtjev, naravno, ne
smije biti ogranicen na bice ,,covjek '. Covjeka noslTI
ziva priroda, uza sve oduhovljenje on ostaje od nje
zavisan, iz nje on izvlaci snagu i materijal za svaku su-
blimaciju. Zbog toga, za:htjev za jednom filozofskom
antropologijom po, sebi sili na zahtjev za jednom filo-
zofskom biologijom, sili na ucenje o bitnim zakonima,
iii kategorijama zivota. _;
Dakle, ne argumentirati naturalisticki: zato sto je
covjek najrazvijenije bice na ljestvici organizama i sto
je najikasnije dospio do svoje sadasnje forme biti, te
zato sto sva njegova duhovna zivotna ispoljavanja po-
civaju na njegovim tjelesnim osobinama, antropologija
mora imati biolosku podlogu, kako filozofski tako i
(Negativna karakteristika njezine metode)
empirijski, nego valja argumentirati: zato sto je pretpo- ' l
staivka za izgracHijll Jedne filozofile antropologije is-
trazivanje onih stvarnih saddina koje su koncentrisane
oko stvarne saddine ,,zi,vot", bice pokrenut problemJ
organske prirode. Nije prirodnorraucno iskustvo - o
KARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA 115
njegovoj apsoilutizaciji da i ne govorimo - vee je
duihovnonaucno iskustvo ono kojem pripada inicijativa
za!zgradnju ]edhe konlkretne filozofije prirode.
1
Najblizi put za rjesenje ovog problema bi bio,
prema tome, oznacen zahvaljujuCi ishodistu iz duhovno-
naucnog iskustva i njegovih objekata. Njega smo mi
izabrali u nasem istrazivanju Jedinstvo cula. Tamo je l
cilj bio da se pod duhovnonauenim aspektom, tacnije
receno, pod prablemskim aspektom iskustva, koje ima-
mo o duhovnim tvorevinama kulture, dode do razumi-
jevanja uslovnog karaktera, karaktera .principa nasih
cula. Jer za prirodnonaucno-psiholosku empiriju su
sama cula puka sadrzina iskustva, njima priredeni osje-
ti nesto posljednje i pridodato, o cijoj se osebujnosti
ne moze diskutovati. Gledanje i slu8anje se svode na
fur.tkciju ociju i usiju, cije faktore analizira prirodna J
nauka.
Zahvaljujuci kritici virijednosti cula, orijentisanoj
na s.pecificnu sposobnost postignuca, dosli su, medutim,
do izraiaja est.~?;iq_ta'ski _zakoni, prema kojima razliciti
modaliteti cufuih. Qj_et~ imaju pri11~ipJR!I,io zrfii.ceriJe
za iz_gra~!Icii9:-J.L.o-_'.S:yQlemnag__j~dinstva-zivog-
tij:eia i. dus<,!._Jime je data nova vrijednos-t etementtm:a
koji spadaju u psihofizicki vitalni sloj eovjeka i na
koje se, pod uticajem prirodne nauke, gledalo kao na
puke tjelesne, odn. dusevne osobine. Tj~Je~no-'duSevne
,0sobine su najednom pokazale jednu apriornu stranu.
Ako sada ovim putem ne nastavljamo djelo este-
ziologije, onda je to zato da bismo ustanovili sto je
moguce jace kontrole tacnosti njezinih rezultata. Nema1
u nauci jaceg kriterijuma za nepolbitnost jedniog na-
laiza no sto je potvrda dobijena putem koji je razlicit
od prvo primijenjene metode. Da bismo dobili takv\.!)
potvridu, mora se pronaci nov metod.
On se, negativno, odreduje time sto njegovo isho-
diSte nije duhovnonaucno iskustvo, radikalnije reeeno,
~to 1?-jegovo. ishodi,~t~ u~p~te nije i~kustvo., Esteziologija\
Je dJelu pnsla ,,ikntick1 i polazeCi regres1vno od dat1h
objektivnih tvorevina razradivala je uslove objektiviteta.
Nov metod ne smije tako raditi, ne smije, dakle, biti

116 HELMUTH PLESSNEQ.
(P.ozitivno shvacanje njezinog polaznog problema)
,,kritika", ne smije biti regresivna analitika. Pozitivno
je on, naravno, odreden svojim predmetom. Njegov
predmet, medutim, nije unaprijed utvrden. Svoje obrise
on ce (posto ne pripada iskustw, tako da nam prije
istr~ivanja ne raspolafomo nikakvim pojmovima o nje-
mu) dobiti tek sufonjem u pocetku postavljenog pro-
~lema.
Stoga, problem mora da dobije jednu formu koja
zaista vodi do odredenja nekog p:redmeta. Shvacen .JI-.
perspektivi spoznajnog suibjekt::i., _problem dobija slije-
d~~g1ed: Da li za predmete koji se pojavljuju u dvo-
mnlrnm aspektu ovaj lorn ima ili nema znacenje alter-
nativnog postavljanja pogleda prema predmetima? A
predmetno shvacen zna.ci: Imaju Ii predmeti koji se
pojavljuju u dvostrukom aspektu samo alternativne od-
redenosti, tako da jedinstvo predmeta nije odredeno
dato, nego je samo odredivo zadato, ili su odredeni
karakteri jedinstva imanentni, odn. unap11ijed dati tom
dvo.strukom aspektu? Nije li taj dvostruki aspekat,
mozda, eak takvim unaprijed datim karakterom jedin-
stva uslovljen iii u svojoj biti s njim postavljen.
iDa ne bi doslo do pogrefae odluke u izboru pred-
meta - jer da li se osim mene jos i druge stvari pojav-
ljuju u dvostrukom aspektu upravo je pod znakom
pitanja, i kartezijanizam to odlucno porice - i da se,
u interesu metoda, ni u kom smislu ne bi pocelo na
isikustvu, ovo isrpitivanje u~ima jedan direktan postu-
pak. Jos nije rijeseno da li se uz stvarne sadrfine, koje
spadaju u istu sferu bitka kao 1sto su tijelo i dusa, a
ipak ne pripadaju potpuno ni jednoj od te dvije sfere,
vezuje neki opafajni smisao. Tako bi moralo biti, ako
lli takvim stvarnim sadr:linama bio izbjegnut raspad
realnih opafajnih stvari prirode na puke stvari spolj-
njeg pogleda i na puke stvari unutarnjeg pogleda (odn.
stvari skrivenosti). Ta stvarna sadrnina zato ne mora
biti eulnoopafajna. Sto je ona u nauci tako tvrdokorno
poricana, skoro da ukazuje na to. No ono sto nedostaje
eak i culnoj opafajnosti moZe, ipak zato, tmati neku
K.ARTEZIJANSKI PRIGOVOR I POSTAVLJANJE PROBLEMA 117
funkcionu vrijednost za opafaj; funkcionu vrijednost
koja se stvara samo u oblasti zora. Istra~ivanje treba
najprije usmjeriti na razjasnjenje ovog pitanja. Ovdje
je, ako uopste treba da se radi bez prethodne odluke i
pozajmica od iskustva, podloga za sve sto slijedi.
(Pozitiww shvaoonje njezinog polaznog problema)
1
Nase vrijeme ohrabruje da se objavi fiilozofski pri:
mat objekta, i daje sna1ge da se on dokafe. Ali u filo-
zofiji jos preovladava sklonost da se ostane formalan i
da se materijalna pitanja prepuste iskljucivo pojedinac-
noj nauci, a time iskustvu, jer nije lako distanoirati se
od jedne stogodiSnje tradicije spoznajnoteoretskog for~
malizma. S konkretn1im stvarima kulture i povijesti, do-
duse, rpostoji, odvajkada, ufa veza nego s konkretnom
prirodom, posto duhovne naU:ke u ravni svojih iskusta-
va i 'kombinacija uzimaju u obzir eak materijalno-apri-
orne sklopove. Bez znanj a sta su ,,ka:rakter", ,,licnost",
,,.drfava", ,,prirvreda", kakve su u tome mogucnosti date,
bez opafaja biti d uvida u modulacione forme biti nema
povijesti ni duhovne nauke. Isprepletanost duhovnona-
ucnog iskustva s filozofijom ide zbilja tako daleko zato
sto ~ primitivnu artikulaciju njihovih objekata (o nji-
hoviim teorijama da i ne govorimo) spada jedna pred-
data pozadina zakona biti i slika ciljeva, bez kojih
jednostavno nema duhovno-povijesnih rea1iteta. Egzakt-
na prirodna nauka, naprotiv, pociva na sasvim drugim
osnovarna; ona je autonomna u svojim predmetima, os-
lo'bodena od filozoffije u ravni svojih iskustava i kom-
binadja. Time se yeza izmedu fil0izofije i konkretne pri-
rode izguJbila u onoj mjeri u kojoj je prisvaja egzaktna
prirodna. n~uka. Ohratno, srnanjio se uticaj prirodno-
nauooili otkr1ica na filo:wfiju onoliko koliko je ona u
prirodnonaucnom metodu gledala jedinu rno.gu.Cnost
spoznaje prirode. Nema, zapravo, konkretne fHozofije "'\
prirode, dokle god vrijedi onaj dogmatski ili metodski
aint:mpocentrizaim koji uslovljava ailtern:atilVlll naizor ti-)
jela i nazor sviijesti - kao sto i ona uslovl.iava njega,,,
1
Sta taj problem znaci, treibalo bi da je jasno iz
dosad razjasnjenog sklopa. Od odluke o fundamental-
118 HELMUTH PLESSNER

nosti Hi nefundamentalnosti kartezijanske alternative TRECE POGLAVUE

zavisi mnogo odluka o problemima principijelne vrste
u ilozofijd i teoriji nauke. Prirodnu formu njihovog TEZA
sklopa, a time i doma8aj [ostavljenih pitanja dace,
medutim, tek istrazivaC!ki ra zasnovan na cinjenicama.

1. Terna
Da Ii za predmete koji se pojavljuju u dvostru-
kom aspektu, ciji se opafajni habitus, dakle, odldkuje
ras:padom na unutarnje i spoljnje, ovaj raspad ~ma
znaeaj alteirnativnog osmatranja predmeta ili ga nema?
Imaju Ii predmeti koji se pojavljuju kao jedinstva unu-
tarnjeg i spoljnjeg samo alternativna odredenja, tako
.da to jedinstvo predmeta nije dato odredeno, vec je
samo prethodno dato u idejli kao odredivo, ili su odre-
deni karakteri jedinstva vec u tom dvostrukom aspektu,
odn. jesu H oni prethodno dati, zajedno dati? Nije Ii
dvostruki aspekat, mozda, eak uslovljen takvim pret-
hodno datim karalkterima jeidinstva i niie Ii on vec u
njlihovoj strukturi bitii? Da Ii taj raspad u dva medu-
sobno nesvodiva aspekta jos uvafava opafajno jedin-
stvo jednog predmeta i pod kojim uslovima? Prema
kojim predmetima postoji kornvergentni stav pogleda
na, u principu, diver~entne predmetne s.fere?
Unutarnje i vanjsko, kao prostorni aspekti, utvr-
auju, doduse, divergentne straine jednog predmeta, ali
oni ne utvrduju one strane predmeta koje se ne mogu
prevesti jedna u drugu. U unutarnjost kreaga mofomo
dospjeti izvana, do transformacije dolazi zahvaljujuci
jedinswenom prostoru. Zid kreaga, koji je na jedmom
odredenom mjestu spolja ispupcen, bice, pod pretpo-
stavkom da .ie debljina zida stalina, na istom mjestu
iznutra srazmijerno izdubljen. Konveksno i konkavno su
polarni u pogledu pravca, a ipak, potrebno je samo
da se izvrnu pa da se poklope. Ovdje unutarnje moze
 120 HELMUTH PLESSNER
da postane spoljnje, a spoljnje unutarnje, 1kao sto po-
1kazuje primjer preokrenute rukavice, koja, preokreta-
njem, nadmasuje polaritet pravca ,,kongruentnih pro-
tivnosti", kako to kaze Kant, lijevog i desnog.
1Principijelno divergentne sfere, na cijoj uzajamno-
sti treba da pociva jedinstvo neke predmetne strukture,
jesu, doduse, jedna drugoj polarno priredene, kao pro-
(Struktur'a fizicke stvari u pojavi)
storno unutarnje i prostorno spoljinje, ali za razliku
od njihovog odnosa ne mogu se prevesti jedna u drugu.
Fechnerovo (Fehner) ucenje o dv1ije strane, koje uka-
zuje na iDescartesa i Spinozu, trazilo je za odnos fizisa
i psihe, spoljnjeg i unutrnsnjeg, jednu fo11muladi.1ju koja,
upravo u opafajlilim fundamentima, rbudi sjeeanje na
prostorni odnos spoljnje-unutarnje. Posebno Feohnerovi
primje::rii apeluju na to. Nasuprot tome bi, ikaiko ibi ana-
liza ovih odnosa mogla dati odgovor na gore postavlj~
na pitanja, ipilo preporucljivo da se jednom zauvijek
odreknemo onih neprikladnih analogija s prostomim
odnosom spoljnje-unutarnje kad se radi o odredenju
bitii uzajamnosti sfera 'koje se ne mogu prevesti jedna
u drugu, na taj nacin sto ibismo istirazi,vanje usmjerili
na prostorne predmete u opafanju. Onda ce se moci .
razlueiti prostorom uslovljeni odnosi spoljnje~unutarnje . .1
od onih koji nisu uslovljeni prostorom, i mogli bismo
izolovati one karaktere jedinstva koji, shvaceni u kon-
vergentinom stavu pogleida (tj. u dkvkima crulnog opa-
faja), istovremeno nose divergentni aspekat predmeta.
2. DVOSTRIUKI AiSIPEKAT U NiA:CINU POJAVE
OPAZAJNIE STVARI
:Svaka stvar, opafona u svom punom karakteru
stvari, pojavljuje se, u skladu sa svojom prostornom
ograniceno~cu, kao jezgroviito uredeno jedinstvo oso-
bina.
Stablo ispred moga prozora nije samo suma oibo-
jenih data, koje zajedno ddi neiko oblicje, ono ne do-
TEZA 121
bija pU!ke surname date dodira i mirisa kad im se pri-
bliz1im, i sum njegovih grana ITTije, mozda, samo zadnja
dopuna sume njegove pojave. Stablo je, prije svega, tu
napolju, ukoliko se ono mome pogledu ne pojavljuje
izriCito kao tvorevina fantazije ili, 'kako se to ponekad
desava u snu, u ejdetskoj svijesti, kako ju je odredio
Jaensch (Jens), kao cista slika, koja ,se nala2li u sredini
izmedu puke ,predstave i pravog opafaja, kao samostal-
na veHcina. Na njemu su osobine u kojima se mani-
1
festuje ono samo. Culne date, smjestene u obuhvatne
i dominantne ka:raiktere oblicja, niti se iscrpljuju u ob-
razovanju nekog 8arenog fantoma tankog i istovreme-1
no pljosnatog poret1ka, 1niti se one pojavljuju kao mo-
menti koji spolja prianjaju uz neku supstanciju i koji
se, po volji, mogu od nje odlijepiti, tj. kao momenti
koji je 1z aogrcu. U njima ,j kao oni pokazuje se sama
(,,Transgrediencija" fenornena prema ,,stvari")
svojstveno zasnovana stvar-stablo, tako da svaki co-
vjek, pobuden na puno opafanje zbilje, mora reci: kora
staibla jeste .rapava, njegov list jeste zelen. Oni priipa-
/ daju ovom, po sebi bivstvujucem stablu kao njegove
odredbenice.
U bit ove strukture spada, prema tome, da te cul-
noopafajne date - ovaj stav vidi opisano ,stanje stvari
upravo samo u obrnutom pravcu - kao ,,njezine" oso-
bine, ukazuju na ovu stvar, kao tijesno povezane s nje-
zinom jezgrovitom sredinom, a da ih ipak same ne iz-
nose na vidjelo bez ostatka. Ust ima zeleniilo na svo-
joj povrsini, ali to zelenilo nema, obratno, list. U ovom
imanju (sto ovdje znaei isto sto biti oslonjen i biti no-
sen) opafajno se izricc zavisnost te osobine od supstan-
cije jezgra stvari, nosivost za razliku od osebujnosti.
Ono sto se od stvari pojavljuje realno i sto SC fol-
no mofo potvrditi kao stablo, kao obojenost, samo je
jedna od beskrajno mnogo mogucih strana (aspekata)
ove stva ri. Ovo realno za opafanje je, bez daljnjeg,
1
samo stvar - ali s jedne strane, nije cijela stvar, koju
realno uopste ne mo:Zemo ,,odjednom" culno dokazati.
122 HELMUTH PLESSNER
Ova realll1o pris.utna strana samo implicira cijelu stvar
i pojavljuje se kao u njoj smjestena, premda se niti
rza cijelu stvar niti za nacin i vrstu te smjestenosti ne
moze dati neki culni dokaz. Mi mozemo stvar okrenuti,
mofomo je obiCi, mofomo je isjeci, kako god hocemo:
ono sto je tu culno doka:zivo ostaje dsjeeak iz jedne
strukture koja se ne pojavljuje odjednom, a koja je
ipak opstojeca cjelina opafajno pridodate strukture.
Taj realni (dokazivi) fenomen sam po sebi ukazuje
na ovu nosecu cjelinu, on u i.zvjesnoj mjeri prekoracuje
svoj sopstveni okvir, kad samog sebe nudi kao pojav-
nost, aspekat, po-javu*, manifestaciju same stvari. U
ovoj transgredijendiji pojavne saddine sastoji se culno
nedokazivi nacin pripadnosti realnog fenomena cijeloj
stvari. Samo zato sto ovaj transgredijentni karakter
suodreduje taj realni fenomen, on je viSe nego puki
aspekat na stvar, on je aspekat, jedna strana te stvari.
Za konkretnu pojavu stvari postoje dva pravca
transgredijencije, koji - odgovarajuai osebujno pros-
tornim odrerdenjima - u biti idu zajedno, premda se
niikad ne podudaraju: transgredijencija fenomena ,,u"
stvari i ,,oko" stvari. Prvi pravac je usmjeren na sup-
(Dva pravca ,,transgredijencije prema" stvari)
standjalno jezgro stvari, drugi pravac na moguce druge
strane stvari. Uz realnu sliku stvari spada ova dvo-
strukost gleda1nja, ako ona treba da bude opafena kao
sada prisutna stvar, i tek zahvaljujuCi ovom dvostru-
kom gledanju na stvar pojavljuje se rprostorni culni
fonoimen ka:o jezgrovito uredeno jedinsnvo strana, kao
st var.
Kant, Hegel i, u nase doiba, Husserl istaikli su ono-
li'ko koliiko je bilo potrebno ovaj zakon nufoe jedno-
strnnosti pojave opafajne stvari, koja je, zahvaljuju6i
svojoj pojav:no-trnnsparentnoj prirodi, beskrajno mno-
~ostrana. Toj realnoj pojavi jezgro stvari, ,,osovina"
njezinog bitka, nije niti realno imanentno, tj. dokazivo,
u njoj doka::bivo, niti je transcendentno, tj. misaono
* U orig.: Er-Scheinung - prim. prev.
TEZA 123
projicirano unut:ra i stoga bez :i;nostova prema njoj.
Uto_liko se stvar, k~~o k,aie Hus~erl, _,i:1u~no p_ojavlj~je
OS~Il!cena. Ne -vaz! taj za:Kori fato sto nemamo SVUOa
nasa ;6i.ila 'i sto totalnu stvar n..:! mofomo da opafamo
jednim na nju koncentdono upravljenim sistemom cu-
la, vec zato sto u biti pojave jednog inecega, koje je viSe1
nego samo ono sto izgleda, limamo aspektivnost, ono
biti-s-jedne strane. Asp~k,ti_vnost zato jos podufo nece
biti suhjektivnost, vec samo od pojave zagarantovana
mogucnost iprotustavljanja prema nekom subjeiktu. As- J
pektivnost, kao ogranicenost koja spada uz sam obje-
kat, kao stvarnost koja mu strukturaLno sipada u po-
javljivanje, ne treba pobrkati sa slikom, koja u svijesti
ostaj.e kao sHka opafaja iili predstave. Oni koji Hus-
se:rilov zalmn (jsjencenja shvacainju kao povrataik u suib-
jektiivno-idealisticke misaone tokove dopustili su da ih
se previse dojmi Husserlova sopstvena interpretacija i
nisu dovoljno svjesnli ove razliike izmedu aspektivnosti
i subjektivnosti.
U opafaju realnih fenomena je unaprijed uzet pra~
vac u stvar i oko st:vari. Ovo uzimanje unaprijed bi se
moglo opafajno ii ovako izraziti: stvar se rpojavlJuje
kao ,,duboki" kontinuum aspekata. ono u i oko izgfeda
da su izricito prostorni predikati. Ua Ii su svojstvo du-
bine i strane u prostornosti zasnovane u stvari iii su,
dbratno, s:vojstvo dubine i1 strane osnovi za njezinu pro-
stornost?
Identicna - to vec postavljanje piitanja iskljueuje
- oiba ta karaiktera, u svakom slueaju, nisu.\_Biti pros-
toran znaci imati u prostoru dokazive granice. Kao
prostorna tvorev1na svaka stvar ima svoje odredene
(,,Transgradijencija" i ,,biti-od" osobine)
mjere na nekom odredenom mjestu, opafajno govoreei,
ona ima konture, dokazivu periferiju, dokazivu sredinu.
Na centar i na strane u prostornom smislu mofomo
staviti prst. Ali na centar i strane kao karaktere koji
konstitui15u stvar to ne mofomo. Ma koliko da ova cen-
tralna vezanost strana, 'koje su nosioci osobina, nije
samo metafora za onaj neprostorni odnos izmedu jez-
124 HELMUTH PLESSNER
gira supstancije i osobline, ona se u prostoru ne mo!e
dokazati. Momenti koji konstitui8u stvar i prostorrir'
momenti, dakle, premda su u opafanju neodvojivi, nisu)
identicni.
I za ono neprostorno 2'ibiljsiko dusevnog ZJivota mo-
te se braniti zakon da postoji nesto sto ne mora da
bez ostatka prede u njegove osobine, a da ipak ima
osobine i samo se u osobinama pojavljuje: volja, osje-
canje, misao viSe su nego one strane koje okrecu ne-
koj svijesti. Za orvaj odnos transgredijencije izmedu
fenomena 1i sadrzine jezgra nekog dusevnog realiteta,
prostorne slike smiju imati samo metaforicku vrijed-
nost, premda je odnos izmedu fenomena i realne sadr-
fine jezgra, koji odredenostima fenomena podaje vri-
jednost svojstva a realnoj sadr.Z.ini jezgra vrijednost
supstancije, istJi kaiko u slueaju ineprostorno zbiljskog
tako i u slueaju prostorno '2'ibiljskog. Suceljavanje po.:'\
kazuje da je ta transgredijentna struktura, dakle odnos,
izmedu jeZJgra supstancije i strane, odn. osobine, indi-
ferentna prema samoj razlici izmedu prostornosti i)
neprostornosti.
Nje2'iina neutralinost uslovljava da se ona s poseb-
nim strukturnim formama svakog matcrijala na cijim
se tvorevi11ama mofe pokazati, s prostornim iii s ne-
prostornim strvarima, dakle i, recimo, s psihiokim zbi-
ljama, vezuje u jedno opafaj110 11erazdvojivo jedinstvo.
Tek misaono razlaga11je cul11u relaciju izmedu sadr:line
jezgra i osobine odjeljuje od materija1110 uslovljenog
nacina opstojanja. T1ime 0110 ci11i rnzumljivim, i1i ba-
rem svodi 11a jedan izraz 0110 sto u svojoj vremenskoj
egzistenciji stvar real110 otkriva kad dode do njezinog
unistenja: ocevid11u razluoivost onoga sto je prostor
zau:zelo kao realitet od 011oga cime ga je ona plasticno
ispunjavala u formi 1i u materijalu. Tako je pepeo, u koj'il
se pretvara cigara, istovremeno dokumentacija prolaz-
nosti forme i materijala, tj. indiferencije prema njezi-
noj funkciji da predstavii neki realitet prema svojoj
srvojstvenoj pripadnosti nekom realitetu. Ako raniji fe-~
nomen cigare ne treba da bude istiinitiji od ,,njezinog"
sadasnjeg fenomena, ako je on isto ta'ko zibiljskii bio
TZA 125
(Dvostruki aspelcat opaZ,ajne stvari)
kao sto sad jeste, onda ono sto treiba da prezivi prela-
zenje jednog fenomena u drugi mora njime ibiti raz-
rijeseno i u pogledu njegovog nacina opstojainja. Hegel
je u Fenomenologiji duha pokazao kako ovdje svijesti1
nije ostavlj.ena viise nikakva mogucnost da sadrlinu
jee.gra interpretira prostorno, a da na ono supstancijal-
no zbiljskog jos gleda kao na njegovu sredinu. Zhog
toga sto se pojava izmice, to supstancijalno nufoo pos-
taje ono sto zauzima prostor, a ne ispunjava ga, pos-
taje sila. Staticku karakteristiku bit1i jezgra stvari cini
d:inamieno mjesto.
Za prostornu stvar u opafaju konvergencij.e njezi-
nih mogucih pojavnih strana, odn. os.obina kojih ima
u tim stranama, prema (,,centralnoj") sadr:lini jezgra
predstavlja njeZJinoj prostornosti odgovarajuci izraz za
njome obuhvaeeno neprostorno stanje stvari. Tek kad
dobro razmislimo, uvjericemo se da je besmisleno,
premda nas opafaj neprestano navodi na to, poku5arvati
da se realinim prodorom u stvar slojevi:tim raskrivanjem
stvari priblizimo centralnoj sadrlini njezinog jezgra.
Prostorna srec:Lina 11ije jezgricna ,,sredina", ka'kvom je,
uprkos tome, opafaj smatra. A prostorna perife:riija nije
jec:Li1nstvo ,;strana" koje nose osobine, kaikvom ih opa-
faj ipak mora smatrati. lzmedu momenata svojstva
dubine i strane, koji konstitui8u stvarnost, s jedne, i
momenata dubine i zatvorene povrsine, koji konstdtuisu
prostornost stva:rii, s druge strane, postoji - i time
je dat odgovor na ranije postavlj.eno pitanje - ne od-
nos zasnivanja, vec jedan ci.sto medusobni odnos uslo-
va. Utoliko su prostorno uslovljenim karakterima u
opafanju u biti nufoo priredeni oni karaikteri koji uslov-
ljavaju prostor, prostornim odredenostima su u opafa-
nju u biti nufoo priredene one prostornosne odrede-
nosti.
Mofe biti da je ova jedinstvena zakonitost uticala
na poznata metafizicka sukobljavanja koja su se ticala'l
odnosa prostora prema supstanciji. U tome su, narav-
no, ,jgrali ulo~ i ne!ki sasvim drugi ontoloski motivi.
Ali pitanje da Ii je prije postao prostor iii supstancija

126 HELMUTH PLESSNER
(ova zamiiSiljena, o~prililke, kao snaiga) neosporno UJka-
zuje, nezavilsno od odgovora na njega, na one pomenu-
te razliike iZJmedu prostornrh i prostormoSIIlili kairalktera,
jer se ovi karakteri opafajno mogu uoiniti evidentnim.
3. PROTIV POGRESrNOG TUMACENJA OV:E A:NALJ.ZE.
SUZAVA:NJE 'J1EME
Neprimjerenost racunske metode ovom, zasad, sa-
mo opafajnom stanju stvari supstancijalnog je~gra i 7
osobine pojavljuje se uvijek zato sto supstanciju stvarii
ne tre:ba shvatiti niti kao zrbir njezinih osobina niti kao
zbir onoga na sta one, po egzaktnoj metodi, mogu
biti reducirane.C<Ono sto opafajno dozivljavamo sa sup-J>
stancijom, koja tnanifestna postaje u osobinama i iisto-
vremeno ostaje skrivena ispod i i!za njih, ruga se sva-
kom priirodnonaucnom ra~bijanju u elemente: elektro-
ne i energije\ Supstancija stvari nije ono od cega se
ona sastoji. Oba ne ukazuje na unutarnje u tom smislu
kao sto srfoi zra'k ukazuje na unutarnjost tkiva stabla,
pilotina na unutarnjost drvene lutke. Onoliko koliko
naivna postavka, da se razbijanjem neke stvari dobija
njezina unutarnjost, kao ono nj~ino njoj svojstveno,
njozina bit i nj~ino jezgro, trnbn da po1slu,Zi za ugled
u tom pravcu prirodnonaucnoj elementarnoj analizi
atomiziranja, toliko egzaktni nauenik nufoo promasuje
supstancijalnost. (Onaj ko pravilno razumije smisao
egzaktnog postupka, nece u tome vi1djeti nikakav nedo-
statak. Samo zbog pogresne interpretacije prirodno-
naucnog rada i pogresnog postavljanja cilja rada se
interes da se vec jednostavnom opafanju opafajne stva-
ri porekne struktura supstancija-osobina i da se ostavi
da, prema pl1incipu senzualizma, njezine osobine budu
date kao puki culni podaoi. Tek kad povjerujemo da je
egzaktna metoda jedini nacin spoznaje prirode, poze-
limo da u predmetu ne ostavimo niSta sto ta metoda
ne mofe da objasni.)
Koliko je samo muke stajafo da se cinjenicama
geneticke psihologije i argument1ima teorije spoznaje
obesnazi ili dovede u sumnju tvrdnja da je odnos jez-
)
t TEZA 127
tf
gro - osobiina, kao stru!ktura svojstveina onom sto se
opafa, vee u tom opafonom stanju stvari. Pri takvoj
se tvrdnji, navodno, radi o tumacenju na osnovu ste-
cenog iskustva, o jednom odredenom ocekivanju, na
osnovu neprestano stvaranih asocijaoija, o talofonju
intelektualnih, eak rasudnih svjesnih procesa, koji, uz
brzinu kojom reaguje zreo eovjek, ne bi, zapravo, viSe
mogli nastupiti odvojeno od culno-opafajnih podloga,
premda su od njih potpuno odvojeni. ,iSupstanoija" je,
kafo, kasno dobijeni pojam, koji je pretpostavljao iz-
rvjesno iskustvo u ophodenju sa stvarima, i ne bi se
mogao razumjeti i, pogotovo, ne bi se mogao staviti u
(Osobina supstancije kao totaln,a aspektna divergencija)
akciju prema svijetu iskustva. Ili takode: supstancija
je kategorija znanja, pojam razuma, i zato nije opafa-
nje. Jedni, pritom, ostavljaju apriornost odnosu jez-
gro-osoibina supstancije, no samo po cijenu njegove
intelektualne raoionalnosti. Drugi ga proglafavaju za.
relativno kasni produkt iskustva, ali naglafavaju njegov
razumski karakter, kao pomocnu konstrukciju u inte-
resu nauke.
Nijedna od ovih teorija nc bi imala ni1bkvog smi-
sla kad ne bi, hilo kako, zatekla i kao sablafnjiv osjetila
fenomen jednog opafajnog poretka na samom culnom
opstojanju, koji nastupa kao osoibina supstancije. Te
teorije, medutim, upravo hoce da razjasne kako dolazi
do jednc takve pafoje v:riijedne tvorevine u svijesti
opafanja, one su samo pokusaji da se protumaci ovaj
sablafojivi (posto se ne podnosi s osnovnim prinoipima
nauke o prirodi, s metodskim principom senzualizma)
fenomen prema senzualistickom principu, odn. u sa-
glasnosti s njim. Da jedna i~vjesna sazrela opafajna
sv1ijest stvari opafajno shvaca (halucinatorno ili isti-
nito) kao strukture osobine supstancije, da ih tako
,p:amislja'', to, odista, ne moze poricati nijedna teo-
rija, ma koliko ona ibila nezadovoljna ovim fenomenom,
ako ne zeli da se time odmah ucini nepotrebnom.
No ovdje se radi bas o samom fenomenu struk- /Y
ture, a ne o nje~inoj genezi, ne o njezinoj legitimaciji i
 128 HELMUTH PLESSNER
ne o njeiziITToj iistinSikoj vrijednost1i. Supstaincijailna je-z-
grovitost, zapravo, i pokazuje predmet obmane opafanja
i halucinacije. Inace, s!Ubjekat upravo i ne 'bi bio zave-..,!
, TEZA
den da vjeruje u zbilju tamo gdje je nema. Supstan-
cijalna jezgrovitost, ibitni korelativ s oso benoscu culnih
1
i formalnih odredenosti stvari, jeste, najprije, samo
jedna narocita struktura pune pojave stvari. Ona se ne
l rima culnog opafaja) i koji, istovremeno, nose diver-
nalazi u realnoj slici pojave stvari i, uopste, ne moze
ni u jednoj mogueoj realnoj slici pojave stivari biti do-
kazana, odn. ne moze biti prikrivena odredenim obliko-
tvornim crtama. Samo kao oslonac i pozadina daje ona
usmjerenu tadku za trainsgredijeinciju moguCih pojm1a
prema (caik nikad punom, vec samo perspektivno osjen-
cenom) jedinstv:u stvari, jedinstvu koje se pojavljuje
opafajno.
Da opa:laju imanentnom pojmu stvari, odn. onoj
opafajnoj intenciji koja odgovara takvom pojmu, ne
smije biti priracunata njegova privremenost kao unu-
tarnja neodr:Zivost, za to nema boljeg svjedoka - ako
hocemo jednom da potpuno izostavimo ovu analizu -
1
(Mogucnost totalne aspektne divergencije kod
konvergentnog osmatranja)
od Hegela, u pocetnim dijelovima njegove Fenomeno-
logije. On procesu sistematske preoptereeenosti, koji
svijest tjera iz jednog prividn'og polofaja mirovanja u
drugi, dok ne pronade samu selbe, dopusta da otpocne
time sto za sebe zor naziva opafajem. Ona, dakle, od
tog realno dokazivog opstojanja fenomena ocekuje pre-
'V'iSe time sto ga naziva onim sto on (,,u istini") jos nije.
Sa stanovista adekvacije izmedu pojmovno-kognitivnc
i opa:Zajne odredenosti, moze to biti neodrzivo, mo:Zda
i Hegel nije bio u pravu sto je bio protoiv ovog adekva-
oianog piri111ciipa, a za dii1narrnii6ni. No deskrip1th~no je on
vidio pravilno. Tj. protiv faktickog zbiranja opafajno
imanentne intencije stvari ne smije se, ni u kom slu-
faju, na bojno polje dovesti dvoznaenost njezinog ipred-
meta.
Prvi zadatak izgleda rijesen: na prostornom pred-
metu opafanja izdvojiti prostorom uslovljene spoljnje-
-unutarnje odnosaje od onih prostorom neuslovljenih i
time izolovati one karaktere jedinstva koji su obuhva-
129
ceni u konvergentnom postavljanju pogleda (tj. u okvi-
gentni aspekat predmeta. Jer, u toj strukturi, koja je
odredena centralnim stranama sto nose osdbine sadr-
faja jezgra, radi se o principijelno divergentnim pred-
metnim sferama koje se nikad, u sustini nikad ne mo~
prevesti jedna u drugu. Predmet se ne razbija zbog
ovog razdora neke unutarnjosti koja se nikad ne po-
javljuje, tj. ne postaje nikad spolja, i nekog spolja koje
nikad ne postaje sadr:Zina jezgra, nego se on upravo od
njega forrnira u svoje tipicno stvarnovito jedinstvo.
Vrijednost tog rezultata je, medutim, ogranicena
time sto se ta aspektna divergencija - za koju je do-
1
kazano da je preduslov svakog jedinstva koje se pojav- ,1
ljuje stvarnosno tjelesno - sama i ne pojavljuje. Opa-'
fanje opafa samo zatvorenu, jezgrovito solidnu tvore-
vinu, koja svojim spoljnjim povrsinama obuhvaca nes-
to unutarnje. Tek u nastavku razmiSljanja mi analizi-
ramo pretpostavke onog zahtjeva opafanja 'koji prelazi
preko ,granice shvatanja cula, a da ga Samo eulno opa-
fanje ne primjecuje. Da se kod 01doasa l.IJlllJ't~rfil~Oilj
~~~-_r_adi a i~ID:l.oj .P.iavj}j._diyerge11~i.ii _~_~pe_~ta,-a
ne o odnosu neke relativne skrivenosti unutarnjeg-po-
krivenog spoljn.iim, postaje jasno tek zahvaljujuci filo-
zofskom razmisljanju. Taj dvostruki aspekat konstitu-
(Ekspozicija zive fizicke stvari u pojavi)
ise opa:Zainu tvorevinu H stvari, ali on se, kao pravi
uslov, gu 1 u onome to us ov Java. Upravo ta 111ekom-
pBkovanost opa:Zajnog predmeta daje utisak komplij)
kovanosti pretpostavki.
Ova.i, zasad doibijeni rezufaat ce postati jo~ vredniji
ako uspijemo da pronademo predmete koii se pojav-
ljuju ne samo zbog tog dvostrukog aspekta nego u
dvostrukom aspektu, kod kojih, dakle, divergenoija pre-
dmetno uslovljenih sfera sama dbrazuie predmet opa-
faja. Konkretno izrateno, zadatak .ie slijedeceg istraU- l
vanja da - pronaae takve oJ)':Ififrie s1val'I;-1lirtlraiilali-
_.....-----~..
9 Stupnjevl organskog I oovjek
 HELMUTH PLESSNER
130
zi,ra u ,!!.ilhQygj Qpatajnoi datGSt4..lla Jrnjima s.am.-D!i_l!o~.
s~=-~~je .!! .$licLD.paiaja nas_~up~~nietno
usl . ,,redmet. i da dalje -r.aiiam time u biti.,
aafe k01DZekvencije.
4. DVOSTRUKA AS:PEKTIVNOST ZIVE s~vARI
OPAWA KOHLER CONTRA DRIESCH
Puke tjelesne stva1ri opafanja, na kojima predmetno
nastupa jedan principijelno divergentni odnos spolj-
nje-unutarnje, kao nesto sto spada u njihov bitak,
zovu se Zive. Ovim odredenjem je odmah dotaikmut nerv
teskoca u karakteru osobina tog biti-ziv, koji vec po-
javno ne moze hiti postavljen na isti stupanj s drugim
osobinama istoga tijela. Necemo pretjerati ako kazemo
da se ba1s s ovim problemom mucila, u krajnjoj liniji,
svaka teorija zivota.
Stvar koja se pojavljuje kao :Uva time, naravno,
ne ispada totalno iz reda stvari. Bitni karakter puke
tjeilesne stvari ostaje isti, svejedno da li se iradi o zivoj
iii 1JJezivoj stvari. Zaba ili palma podlijezu istim pojav-
nim zakonitostima stvarnosti {da i ne govorimo 0 siro-
koj zoni zajednickih f.izikalnih osobina koje ih prnzi-
maju) lkao i kamen ili cipela. Samo sto zive stvari, u
poredenju s nezivim, imaju plus onu zagonetnu osobinu
zivota koja, uprkos svom karakteru osobine, pojavu
doticne stvari mijenja ne samo materijalno, vec njezin
nacin pojave mijenja i formalno.
(Kohlerovo tumacenje zivota u smislu ge5talt-teorije)
Postavlja se pitanje da 1i se ova promjena moze
pripisati fenomenima koje saZimamo pod zajednickim
na~ivom kompleksno-kvalitati,vnih iii oblicnih tvorevina
(uprkos difereD1Cijama izmedu pogleda Kriigera i Koh-
lera) i da Ii se oni mogu suprotstaviti onim samo su-
marnim fenomenima. Ovo je, sada, predmet istrafiva-
nja.
Postoji porast i postoji smanjivanje obiljezja cisto
sumarnog karaktera. Ova oibiljezja obra2lllju ciste do-
TEZA 131
datne veze (Undve~bindungen). Recimo, onda kad obo-
jimo neiku fiiguru prvolbi:tno izvedenu olovikom. Prva ja
tvorevina dodatno (undhafa) oibogacena odredenim obi-
ljeZjima, konaena je cjelina osobinama bogatija od po-
cetne cjeline.
U modernoj psihologiji je, s pravom, ukazivano da
ovom Cisto aditivnom, dodatnom obogacenju obiljezji-
ma {na koje se, u datom momentu, moze ohratiti pafnja)
u doziVil'jaju odgovara kvailitathmo prevredncnainje tvo-
revine koja nosi .to obiljezje, a ne tkvantitativno prefor-
miranje, kako bi to teoretski trebalo prihvatiti. Crtez
olovkom je jedna cjelina, no obojeni crtez je takode
jedna cjelina, koja u dozivljaju, istina, ima slicnosti s
pocetnom tvorevinom, a ipak (uprkos karakterima koji
se fa:kt~cki prozima:ju) ne pokazuje nikaikve parclijalne
istovjetnosti. Premda je nastala sumarno, prikazuje se
cjelovito. U pojavi je .ukupni J~k ono primarno, tek ap-
strakcija koja izoluje pojedinosti postaje svjesna iz-
gradnje od komponenata. Vrlo dobro je poznato iz
sfere muzikalnih tvorevina, akorda i melodija, iii iz
mimickog izraza, da jednoj cisto dodatnoj promjeni u
gradnji .tvorevine odgovara cjelovHa promjena u njezi-
noj dozivljenoj pojavi. Uvijek se opafaju pokazuje jedan
fenomen prvotne narocite note, koji, uprkos veeoj ili
manjoj slicnosti s drugim fenomenima, ne gubi svoju
unutarnju zatvorenost.
Bliska je, naravno, mogu6nost prenosenja ove za-
konitosti na fenomen zive stvari. Izgleda da je ovdje
dat istovjetan slueaj kao kod pomenutih agregata, cija
pojava poika:zru:je specifii16ni peeat cjelovitog: vair1ijacije
oibiljezja uslovljavaju kvalitativne totalne promjene, do-
davanje ili oduzimanje nekog elementa, koJi se moze
izolovati, praceno je varijacijom totala ukupne tv'ore-
vine. Osobena preponderancija osobine zivotnosti u po-
javi zivog tijela nad drugim osoibinama, kao StO SU,
(Mehanizam mo:aaika protiv vitalizma osobina)
recim!o, nje,gova forma, ;boja, veHcina, tezina itd., koja
najprije protivurjeei prirodnoj osobini, moze se, dakle,
vjerovatno na ovaj nacin objasniti u smislu gestalt-

132 HELMUTH PLESSNER
-teorije. V. Kohler je pokusao da 'ovo tako objasni u
svojoj raspravi1 Gestaltprobleme und Anfange einer Ge-
stalttheorie. Fiilozoski je od posebnog intereisa time data
tendencija da se, jednom novom pozicijom, :r,revlada
dotadanja alternativa ,,mehanizam iii vitalizam '.
U diskusiji o kauzalnoj mogucnosti integracije z1-
votnih pojava polazi se tradicionalno od tri pretipostav-
ke: 1. Razumjeti prirodne pojave znaci objasniti ih
uzrocima. 2. Cilj prirodnonaucnog objasnjenja biolos-
kih fenomena je njihovo svodenje na hemijsko-fizikalne
sklopove i njihove zakone, ciji krajnji model ukazuje
na mehanicke odnose izmedu izolovanih djeliea. 3. Bio-
loSlki fenomeni su takvi prirodni fenomeni koji, u po-
redenju s nezivim, imaju odredeni, u viSe osobina (rast,
razmjena materija, razmnofavanje, sposobnost regene-
racije, reagibilnost na nadrafaje) shvaceni plus vitali-
teta, koji u ovom sumiranju - premda ne i prema sva-
kom pojedinom sabirku uzeti - odlikuju zivo. Vee
prema tome da Ii kome primjenjivost ovog plusa na
hemijsko-fiziikalne faktore izgleda ili ne izgleda mogu-
ca, imamo mehaniste ili vitaliste.
Mehanisti mogu da ukazuju in.a veliki napredak u
identificiranju onih stvari na organizmima, koje su sma-
trane specificno vitalnim, s anorganskim stvarima, a
da vitaliste ne ubijede u njihovu prindpijelnu istovjet-
nost, odn. sasvim mehanicku karakteristicnost organ-
skog. Obratno, vitalisti uzalud svoje prodvnike hoce da
uvjere u to da kompetencije date u vitalnom lkarakteru
organskih procesa znace bitnu granicu izmedu zive i
nezive prirode. Prihlifavanju obiju strana smetao je
postupak starovitaHsta, koji autonomiju zivog zasnivaju
na prisustvu narocitih, organizmu svoj.stvenih, materija
iii sila. Ziva tjelesna stvar bi, pTema ovom nazoru, za-
hvaljujuci odredenim predmetnim osobinama, treibalo
da zauzima jedan izuzetan polofaj. Ovom argumentu
prigovara mehanista iznoseCi, u logicki dobro zasnova-
1 Jahresbericht iiber die gesamte Physiologie 1922. Ona, iz-
mettu ostalog, na problem organskog primjenjuje misao koja je
razvi)ena u knjizi Die physischen Gestalten in Ruhe und im sta-
tionaren Zustand.
TEZA 133
(Drieschovo novo zasnivanje vitalizma)
nom ubjedivanju, da se izmed111 osobine i osobine, sa
stajaliSta kauzalnog istrazivanja, tj. eksperimenata i
mjerenja, ne moZe praviti nikakva principijelna razlika.
Ono sto je tu kao materija ili sila spada u sklop pri-
rodnog dogadanja i prikljucuje se formalno jedinstvu
uslova, a takvu zbilju uvijek mornmo zagovarati, pa i
kad nam ona suprotstavlja neprevazilazive prepreke.
No situaija nije bas tako nepovoljna. Povijest novije
biologije je, zapravo, povijest povlacenja vitalista pred
stalnim fiziiCko-hemijsikim osvajanjima cjelokupnog po-
drucja zivotnih pojava i konacno napustanje vitalizma
osdbina zive materije i zive sile.
Moderni vitalizam, onakav kakav je nastao zahva-
ljujuCi Drieschu, u potpunosti ipriznaje vrijednost fizi-
:kailnih prindpa za orgainski svijet. P.rema njemu, samo
fizikalna karakteristika ne iscrpljuje zivi bitak, cije
energetski uslovljene pojave, osim toga, daju jo djelo
tvornost jednog u prostor ubacenog i u prostoru ne-
zatvorenog faktora, nazvanog entelehija, pri cijem od-
redanju potpuno zakazuju fizJ~~alini pojmovi. Fenomeni,
kao samoregulacija i restitudja, razmnoZavanje i raz-
vitak od nizih ka viSim ,stepenima razlicitosti, ne mogu,
prema njegovom ucenju, biti ibez ostatika pojmljeni ener-
getski, odn. iz konstelacije najmanjih djeliea. U naj-
boljem slucaju, jedna idealno zamiSljena genetska psi-
hologija vodi do egzaktno-racunski shvacenih stanja
materije, koja entel'ehiji daju priliku za zahvat. Biolo-
gija, koja zeli ,da postane f.iztka organskog, dospijeva
samo do saznanja povoda, prilika za djelotvornost onog
neprostornog faktora entelehije, koji se ne mofe upo-
rediti sa silom, odn. energijom.
Driesch ne vjeruje, kao ,stari vitalizam, da mani-
festaciju entelehije mora vidjeti u ovoj iii onoj predmet-
noj osobini organizma, vec on manifestaciju entelehije
vidi u svojstvenoj prevazi osobina koje vrijede kao spe-
cifieni karakteri zivotnosti (prije svega .restitucija, raz-
vitak, nasljedstvo, djelovanje) nad drugim osobinama
zivog tijela. Jer ovu pafoje vrijednu prevagu imaju za
zivot karnkteristicne osobine u poredenju s nekarakte-
134 HELMUTH PLESSNER
(Nadsumarnost cjeline i oblicja)
risticnim, kao sto SU boja, konturiranje, tezina, velicina,
materijalnost itd., zato sto one proticu prem.a zakonima
cjeline, odn. strukturalno pripadaju jednoj cjelini.
Posto se osmisljeni mehanizam za opravdanje na-
mj'ere prirodne nauke da organski svijet istrazi prema
principima mjereceg posmatranja poziva na Kantovru
Kritiku cistog uma, prema kojoj uvodenje faktora ente-
lehije protivurjeci osnovnim stavovima ciste prirodne
nauke, nriesch je poku5ao da, metodom kantovske de-
dukcije kategorija, legitimiSe cjelinu kao kategoriju za
obuhvacanje organskih pojava. Pored sumativne kau-
za!linosti, ko ja trnba da bude kara!kteristiiana za anor-
1 cimo elektricnih iii hemijskih procesa i stanja, da ima
gansku prirodu, postoji, po njemu, kauzalnost cjeline,
kao specifican nacin povezirvanja organskog postajanja.
Or,ganizmi se, stoga, rre daju razumjeti kao masine,
ako se kao masina oznaci ,,sistem" s tacno utvrdenim
spojevima, u smislu analiti6ke mehanike. Koliko za
nriescha ova ,,masina" predstavlja apsolutni model za-
kona fizike, toliko za njega mogucnost svoaenj1a bio-
loskih procesa na fizicko-hemijske procese prestaje u
onom trenutku kad je sigurno da hilo kakv'a ,,ometanja
,stadija' (sc. jednog sistema) u jednom ni:m dogactaja u
toiku ipak uvijek rezultiraju proporcionalno pravilnim
sklopom konacne cjeline". 1 Njegovi pokusi na morskim
jefovima, n:a ascidijama i tu~belarijama su, najprije,
utvrdili ovu cinjenicu.
Za tezu o ente.Jehijalnom vitalizmu cjeline ce, sto-
ga, predstavljati pravu prijetnju ako se dokaze da se
cjeline pojavljuju i u anorganskom. U ipolemici s Dri-
eschom su, oduvijek, vafou ulogu igrala ukazivanja na
cjelovitu strukturu i nacine reagovanja kristala i ko-
loida. Sada je ovo pitanje ponovo pokrenulo Kohlerovo
istrazi1vanje o postojanjtu. i o osobiina!ma fiz~akog oblicja,
koje proistice iz misaonog kruga psiholoske gestalt-
teorije.
1
H. Driesch, Fizicka oblicja i organizmi (Physische Gestal-
ten und Organismen), Annalen der Philosophie V.
TEZA 135
,,Cjelina" i ,,oblicje" znaee isto utoliko sto se oboje
slafu u tome da su vise nego suma njihovih dijelova.
Njihove karaikteristicne osobine i djelovanja, tako smi-
jemo reci oslanjajuci se na jednu Kohlerovu definiciju,
ne sastoje se od po ~11sti istih osobina i djelovanja
1
(Drieschova kritika Kohlerovog tumacenja)
njihovih takozvanih dijelova. Pod cistom sumom Koh-
ler ra:mmije jedan sistem koji ,,moze ibiti sastavljen"
iz dijelova, ,,i to jednog za drugim, a da se uslijed sla-
ganj'a nijedan od tih ,dijelova' ne izmijeni" (Physische
Gestalten, str. 42). Kohler pokazuje na primjerim:a, re-
takvih nadsumamih oblicja i ponovnog stvaranja tak-
vih oblicj'a poslije zahvata u anorgansko, pa eak i da
njihovo postojanje i nije niSta izvanredno. Oduzmemo
Ii Ill jednom sistemu triju kondenzatora, cije SU kugle
medusobno povezane, jednom od tri kuglasta kondenza-
tora jednu trecinu ukupne kolicine elektriciteta, odria-
ce se stanje naboja sa dvije trecine prvotne lk.olicine
elektriciteta. Moglo bi se govoriti o fizikalnoj restitu-
ciji. Ponovno stvaranje neke hemijske ravnoteze, neke
kapljaste forme 1 sl. govo re isto.
1
Imamo Ii u takvim fenomenima fizicke nadsumar-
nosti nesto u biti istovjetno s organskom cjelinom?
Driesch na ovo pitanje odgovara: Ne. Po njegovom
m'i.Siljenju, Kohler je u ainonganskom dakazao samo je-
dinstva, a ne cjeline, a ova se jedinstva, djelotvorna
jedinstva, kako ih on nazirva, daju razumjeti sumarno,
tj. ,,kao ukupnost iz znanj'a o dijelovima, ukljucujuci
njihove dinamicke potencije" (str. 3, loc. cit.). ,,Sigurno,
ako u neki sistem elektricnih naboja, bilo gdje uvede-
mo Jedan novi naibo.i, mijenjaju se svi dijelovi. Ali oni
to ne cine u svojoj biti, vec samo prema njihovom
dinamiakom aktuaHtetu, a taj aktualitet, medutim, u
svojoj jacini prema razlicitim pravcima nikad ne za-
visi samo od njih, kako to, bez daljnjega, do izrafaja
dolazi u Coulombovom (Kulon) i srodnim zakonima. A
to spada samo u okvire sumarnosti djelotvornog jedin-
stva" (str. 4, loc. cit.).
136 HELMUTH PLESSNER
U nastavku Kohlerove reeenice Driesch sagledava
da nijedna fizicka datost koja se javlja u nekom obli-
cju ne obrazuje svoje strukture slobodno, vec da se
ovdje uvijek radi samo o jednom kompleksu nepro-
mjenljivih uslova - ,,koji su strukturni materijal pro-
storno vezivali i istovremeno specificno odredivali nje-
gov n~in rasprostiranja. Ove smo usJove nazvali fizicka
topografija, a takode i fizicka forma oblicnog okruga"
(Physische Gestahen, str. 161) - odlucujuce priznanje
bit111e razlilke irzmedu fizickog oibJicja i cjeline. On U1pra-
vo pokazuje ,,da fizicke nezive strukture nisu iz sebe
cjellne, nisu to iz svoje sopstvene biti. One su iz svoje
(Drieschova kritika Kohlerovog tumacenja)
sopstvene biti samo djelotvorna jedinsitva, a svu cjeli-
nu na njima ... im je ... nametnula topografija" (Dri-
esch, loc. cit., str. 5). Tek kad bi se dokazalo da se,
npr., data fizicka topografija nekog kuglastog konden-
zatora, u aparatima fizieara i hemieara, nekog gromo-
brana itd., neke ,,masine" koju je napravio eovjek, re-
stiitui8e, smjela bi se organska cjeHna izjednaciti s ob-
Hcjem. Gdje god se, medutim, ,,raspodjela energije i
elektrona pojavljuje cjelovito, ta je cjelina ipak pos1jed-
nja osnovica svog cjelovitog, upravo jedne date ma~i
ne". Tz samih unutarnjih snaga, 'spontano iz unutarnje
dinamilke, dakle, upravo ne proizilazi cjelina onoga sto
Kohler naziva strukturom (str. 7).
Vezivanje fizi:ckih oblicja za jednu cvrstu topogra-
fiju razlikuje, prema Drieschu, anorgansku od organ-
ske cjeline. Jer, u osnovi organske cjeline upravo nema
neke krute topografije iii masine koja svakom dijelu
neke varijacije namece svoju ,,osobinu". ,,To, da osobine
i fonkcije nekog dijela zavise od njegovog polo!aja u
jednoj cjelini, kojoj taj dio pripada, osnovna je osobi-
na svih ... oblicja kojima se havi tzv. gestalt-teorija".
kde Kohler. Time, prema Drieschu, biva samo prikri-
vena bitna raZJHka -izmedu anorganskih i organskih
funkcija i osobina: u prvom slueaju su to puke kvanti-
tativne varijacije snage i energije, u drugom, kompliko-
vana dostignuca i sposobnost za to. Drieschov stav, da
TEZA 137
je zbiljska sudbina jedne celije funkcija njezinog po-
lofaja u _cjelini, mora se uvijek razumjeti u okviru os-
novnog stanja stivari, prema kojem organsko obrazova-
nje oblicja ne usljeduje na osnovu preddate cjeline
masine. ,,Pa eak i kad bismo to masinsko sagledavali
u nekom veoma slorenom sistemu cvrsto datih peri-
fernih vrijednosti - i onda bi se u ii'~om upravo te
periferne vrijednosti, kao taikve, ponovo uspostavljale,
poslije smetnje, u cjelinu, sto nigdje u nefivom nije
slueaj, ako u obzir ne uzmemo nekoliko veoma jedno-
stavnih, sasvim specificnih slueajeva, npr. u homoge-
nom obrazovanju kapi, sto kao analogije za bioloska
bas nikako ne dolazi u obzir" (s-tr. 8). - Fizicko se
oblicje razlikuje od fizicke cjeline momentom auto-
ergije {Roux/Ru), samodjelatnosti. Zivo obrazovanje ob-
licja bi, kao autonomno, automorfno trebalo suprot-
staviti mrtvom obrazovanju oiblicja kao heteronomnom,
heteromorfnom.
(Oblikovni meh!anizam protiv vitalizma cjeline)
Ne dobija li se, ipak, ovaj duboki uvid iz mozda
osporive argumentacije? Nije li ta bitna razlika izme-
du mrtvog i zivog oblicja, kako ga vidi upravo Driesch,
jedan 1situpanj vise i u ravni bitka drugog poretka, nego
sto je ona odredena zahvaljujuci hiti oblicja? Polemika
izmedu mehanizma i vitalizma je dospjela na jedan visi
nivo jer su se protivnici priblizili jedni drugima vise
nego ikad ranije. Za mehaniste ne postoji vise samo
model sume djelica, vec, osim toga, i model oblicja,
ukupne transponentne velicine, u formi postojeeeg dje-
lotvornog jedinstva, prema kojem moie da uslijedi ,,me-
hanicko" objasnjenje. Za vitaliste se osobeni nacin zivih
sitanja i procesa redukuje na autoergiju i autonomiju
njihovih sistema oblicja, koji se upravo time prikazuju
kao cjelina sa spontanom dinamikom. Zar ne bi, zato,
bilo neophodno da se, umjesto sto se izmedu djelotvor-
nog jedinstva i cjeline pravi samo negativna razlika,
pozitivno ukaie na granicu, ko.ia mora biti prekora~ena
da bi neko oblicje pokazalo specificne predikate cjeline?
138 HELMUTH PLESSNER
Za KOhlera ne predstavlja nilka!kav prtgovor to sto
se razbijena lajdens.ka boca ne mote pretvoriti u dvije
proporcionalno pravilne bocice, on ne uporeduje oblicje
,,fizicka topografija + fizicka struktura (redmo u jed-
nom elektricnom naboju)", vec samo fizicku strukturu
s zivom tielesnom stvari. Te~tium compa11ationis je ob-
licnost, tj. transponentnost strukture pri varijaciji, re-
cimo, kolicine jednog elektricnog naboja, hemijskih kom-
ponenti itd. Kao odgovor na zahvate, ponovo se - u
okviru datih mogucnosti - samo od sebe uspostavlja
oblicje, spontano iz unutarnje dinamike, premda je
strukturni materijal prostorno vezan, njegov nacin pro-
sirenja specijalno odreden unaprijed datom topografi-
jom.
Ovdje zaista imamo nesto vrijedno pominjanja, i
Kohlerova je zasluga sto je fo istakao. Strukturni ma-
terijal bi, ipak, ,,mogao" da i drugacije reaguje na fi-
ziokiu topografiju, ,,mogao bi" da, ipak, ne vodi raeuna
o cjelini fizicke forme. Ako, recimo, neku kuglu prevu-
cenu voskom prepolovim10, vosak se, bez zagrijavanja,
necc na svakoj polovinc kuE!lc rnstopiti u smi1shi ne-
kog oblicja koje je slicno polaznom obli~ju. A uprkos
tome je i nezagrijani sl oj voska jedno djelotvorno je-
1
dinstvo u polaznom i u doticnom slueaju. Isticanjem
oblikovane reakcije materijala odredene strukture,
(Uz Drieschov prigovor Kohleru)
koja slijedi iz spontane, unutarnje dinamike, Kohler
nece da kaze da je nastup ovih reaikcija iracionalan.
Naprotiv: iz fizikalno odredenih biti materijala svake
strukture i iz svake topografije - stoga i uvijek jos
pominjana kao oblikovna - mora da uslijedi reakcija.
Ona jc reakcija na oblicjc date topografije, koja usljc-
duje spontano iz unutarnjih uslova strutkurnog materi-
jala, u sv'om nacinu prosirenja vezana topografijom.
Znaeajno je, prema Kohleru, samo to da se fizicki ma-
terijali pokazuju kao sposobni da vefo, kao reagibilni
na oblicje, posto ovu osobinu ne pokazuje svako djelo-
tvorno jedinstvo u anorganskoj prirodi.
TEZA 139
Neosporno je da ce proueavanje ovih fiziokih ob-
licja pripomoci tome da se procesi u orga:nizm~ma, koji
do danas vaie kao specificno vitalni, rastvore ru fizikal-
no-hemijske procese. I sam Driesch priznaje da se kod
homogenog obrazovanja kapi periferne vrijednosti, kao
takve, poslije smetnje ponovo uspostavljaju u cjelinu.
Napredak koloidne hemije ce baciti svjetlo na restitu-
cione fenomene, prije svega, kao na osnovne fenomene
samodiferenciranja jednog, relativno nediferenciranog,
polaznog sistema u jednu razlicitost viSeg stepena, kao
sto je sadasnje istrazivanje koloida vec pocelo da ra-
nije ne egzaktno poimanu cinjenicu jedne konstancije
forme cini kauzalno razumljivom, uz visokostepenu po-
mjerljivost svih dijelova, pri agregatnom stanju izmedu
cvrstog i tecnog.
To sto sistemi svojim soptsvenim materijalom, bez
preddate masine, mikrostrukture, fizioke topografije iz-
van iii unutar njih samih, cjelovito {tj. iSlicno polaznim
cjelinama) ponovo uspostavljajru svoje periferne vrijed-
nosti, sto oni (recimo putem komplikovanih razvojnih
procesa) dospijevaju do diferenciranja, pri cemu se ,,ti"
dijelovi preoblikuju ne samo prema svom dinamickom
aktualitetu vec i prema svojoj ,,biti", zbilja principijel-
no nije viSe van podrucja anorganskih mogucnos,ti. Pre-
brzo analogiziranje, kakvo se bilo uobicajilo (naroeito
kod laika), zahvaljujuci, recimo, izvanrednim posmatra-
njima Rhumblera, Biltschlija, Lehmanna i drugih, sva-
kako da nanosi stetu. Samo, da bismo ostali lojalni,
moramo priznati da su takve analogije daleko od Koh-
lera. Polemika, isto tako, ne smije previdjeti okvire u
kojima se odreduje posebna zakonitost oblicja. Rela-
tivno spram sistema nekog elektricnog naboja je, uvo-
denjem jednog novog naboja, prouzrokovana promjena
(Uz Drieschov prigovor Kohleru)
dinamickog aktualiteta dijelova, svakako bitna promjc-
na, jer kakvu bit dijelovi jednog elektricnog naboja ima-
ju i kakvu uopste mogu imati? Promjena polofaja i di-
namicnog aktualitcta, znaci, relativno na vrstu sistem~1
isto onoliko koliko promjcna koja se ispoljava kao kva-
140 HELMUTH PLESSNER
litativna, recimo, promjena celija u nekom odmaklom
stadijumu brazidainja prema polofaju, granulaciji p11'az-
me, fo11mi, specifiano materijal.nim i fun~cionalnim oso-
bimama. Aiko i ne smijemo ht jeti da tu beskrajno kom-
1
plillmvanu stvar odmah shvat'imo prema slici mnogo jed-
nostaWlijeg procesa, ipak je dozvoljeno da se na jed-
nom i dmgom razradi ono sto je zajednicko.
c:Nezavisno od psiholoskih argumenata protiv ges-
tal1t-teorije, treba ispitati pitanje o bitnoj granici izme-
du i!_nQ.r..K'!~!ilc_qg) ql:>lifjil i. (organske) cjeline. Tako ce
se--nafbolje pokazati ko je ii prav'lf. Jer n1or:r"Se pretpo-
staviti da prikaz autonomije zivog, opreznim razgra-
nieavanjem prema sferi sumativne kauzalnosti, podstice
na odbranu stvari, koje spadaju u sferu fizickog djelo-
tvornog jedinstva i ikoje, upravo time, ne vafo samo za
vitalno. Vjerovatno da Driesoh neizbrisive osobenosti
biti organskog brani oruzjem 'koje ne mofo dati niSta
odlucujuce protiv teorije fizickog oblicja. No to ne znaci
da objasnjenjc vitaJnih fenomena cjeline u smiislu ge-
stalt-teorije nije piravilno i da je, stavise, izgubljena
stvar za koju je Driesch stekao najveee zasluge.
(C>Cigledno je da polazna teza, prema kojoj se zivim
stvarima nazivaju one tjelesne stvari opafanja na ko-
jima predmetno nastupa jedan, u principu divergentni,
odnos spoJja-iznutra, kao odnos koji spada uz njihov
bitak, odreduje na drugi nacin granicu zivog prema
nezivom, ukljueujuCi i momenat oblicja. Taj odnos
spolja-iznutra, koji se na doticnom tijelu javlja kao
predmetna odredba, kao njegova boja, njegova forma,
njegova tezina, sastav njegove povrsine, stepen njegove
tvrdoce odreduje tjelesnu stvar u njezinoj pojavi ik:ao
cjelini. Premda taj odnos - kao jedna osobina pored
ostalih - znaci samo salbirak u sumi svih odredenosti
1
Uve tjelesne stvari, on se njima, ipak, ne pojavljuje
kao jednostavno prireden, vec kao nadreden. )
(Da Ii je organska forma ,,oblicje"?)
Moze Ii se ta vrsta nadredenosti jos ukljuciti u po-
jam oblicja, iii je Driesch u pravu kad u njoj spoznaje
.posebnu _y.rstu.. poretka (cjelovit.osti)? Da Ii je tijelo
Ji~ififri tu os.Qbinu zivota, s obzirom na nju, safrio~
TEZA 141
utoliko nadsumarno izgradeno, ukoliko njegove kaTak-
teristione osobine i njegova djelovanja nisu sastavrljivi
od istovrsnih osobina i djelovanja njegovih dijelova, iH
ta (vec u opafajnoj ,pojavi manifestovana) preponderan-
cija zivotnosti pociva na jednoj nadobHcnoj vrsti po-
retka?
Ako Je tacno ovo posljednje, onda se, dakle, ne
mofomo vise zaidovoljavati .rubricirnnjem specifianih fe-
nomena cjeline medu fenomene oblicja. A treba dati i
\ odgovor na pitanje da li je time dat konaean glas za
vitalizam.
5. KA~O JE MOGUCA DVOSTRUKA ASPEKTIVNOST?
BIT GRANICE
Odgovor na pitanje da Ji organska forma poeiva
na obliikovnoj ili neobl.i1koV1noj vrsti poretika mora
uslijediti sa giledi1s1ta teze da ziva tiieila pojaV!Ilo jedan,
u principu, div~rgentan odn0S-Spo1fa-iznutra pokazufu
kao predmefriu. ()dredenost. Da Ii je oblicnost jedne
tvorevmeaovoljna da bi se na njoj mogao ispoljiti
momenat dvostru'ke aspektivnosti, ili je za to potreban
neki drugi, odn. viisi t~p poretka, koji ukljucuje oblic-
nost? Oba ova problema se ne mogu odvojiti jedan od
drugog. Jer oni se, odista, ticu jednog te istog stanja
stvari opafajno~pojavno shvacenog zivog tijela - i ne-
zavisno od toga da Ii ono egzistira samo u opafaju ili i
reaLno -, pokaizuju se kao njegova bitn!a obiJjezja.
Nemoguce je zamisliti da bi bitna obiljefja, koja pripa-
daju istoj ravni pojave, bila jedna prema drugima rav-
nodusna. Prije se dade pretpostaviti da se ona svode
na jedan zajednicki osnovni zakon.
Stoga ova istrazivanje, najprije, mora da obradi
odnos oblicla...1., ~, jedne strane. i dvostruk,i aspekat . sa
d~g~~-ono ce, po 1seibi, biti dovedeno dotle da po:zt~
tivno naznaci granicu koja se mora prekoraciti da bi
jedno oblicje pokazalo specificne rPredikate cjeline.
C_Na prvi pogled, obHcje i dvostruka aspektivnost
tvorevine nemaju nieeg zajednickog, eak i kad se pot-
puno ogranicirno na fizicka oiblicja...,.
,,, Pa gdje bi se, na
 142 HELMUTH PLESSNER
(Dvostruki aspekat i graniaa)
jednoj ukupnosti elektricnih naboja Hi eak na nekoj
hemijskoj rnvnotezi izmedu reakcija, ne uzevisi u obzir
fizicku formu (topografiju), za koju su ova oblicja ve-
zana, moglo razlikovati unutarnje i spoljnje? No, ako/
u posmatranje ukljucimo tu :f.izicku topografiju, onda
razli:kovanje unutarnjeg i spoljnjeg ili biva prostorno-
1 svojiih iivka, zatvorena tjelesna stvar i kao njima odre-
-relativno iJi ono, uopste, karakteriSe samo onu pojavnu
zakonitost fizickih stvari o tkojoj je vec bilo govora...;
U toj tezi je izricito receno da dvostru:ka aspek<tiv-
nost mora da se na stvari javi predmetno, dakle kao
osobina, da bi stvar zasluzila ime neceg zivog. Za opa-
fanje to znaci da se pojavna ukupnost tjelesne stvari
nudi kao spoljnja strana jedne nedokazive unutarnjo-
siti, a ta unutarnjost - uistinu - nije supstancija stvari,
vee spada u njezine (inace dokazive) osabine. Jezgro-
vitost stvarnosti, stoga, kao nosilac svih mogucih predi-
kata {osobina) stvari, nikad ne dolazi zajedno s onim
centralitetom, od kojeg polazeci i uz ciju podrsku bi-
vaju opazena specificna vitalna ispoljavanja.
DaJ~i ~~. na jednoj tvorevini mogao razlikovati pra-
vac Uriutra od pravca prema upolje, mora na njoj b.iti
dato nesto sto . je . sarno neutralno prema razlikovanju
P!_a_y~a i sto dopusta postavljanje u jednom ili drugom
,~vcu. U ovoj se neutralnoj zoni, kako se to ka:le,
sudiiraj u o.oa:-pravca, ie: nje oba izlaze .. Kroz .n.ju dQspi-
~aruo iz jednog _podmcja u drugo. Medusohna razli-
citost pravaca obaju podrucja ostaje sacuvana ako se u
prolazu kroz tu neutralnu zonu preokrene smisao prav-
ca. Ukoliko ta sama, po pravcu neutraJna, zona ne smije 7
da zauzme jedno podrucje, koje bi ukinulo iskljucivost
suprotnosti pravca na dotienoj tvorevini i koje bi, pored
!og spolja i . iznutra.' postavilo jedno realno dokazivo_)
izmedu, ona Je gramca.
Zbo.g toga se stavu da ziva tijela pojavno ;pokazuju
jedan, u principu divergentan odnos spolja-iznutra kao
predmetnu odredenost, smije dati ova forma: .ziva tijela
imaju jednu pojavnu, opaZajnu granicu. ---
--trott-svih Lj'etesnih stvari su 6pafajne granice ta-
mo gdje one pocinju ili gdje im je kraj. Granica stvari
TEZA 143
je njezina ivica, kojom se ona sudara s necim drugim
nego sto je ona sama. Istovremeno, ovaj njezin pocetak
1fi zavrsetaik odreduije oblioje stvari iili kontura, cije se
(Vise?Jnacnost pojma granice)
tok moze slijediti culima. U tim ikonturama je, unutar
dena, ili, sto ovdje znaci isto, tim konturama na svojim
ivicama je odredena s tvar kao takva. Kontura se, kao
1
odudarna od onoga cija je ona kontura, mofo zamisliti
samo u neodredenom i apstraktnom izrazu. Granica,
pod izvjesnim uslovima, istupa kao pregmmtno ohlicje,
ali se ona, u poredenju s onim sto je njome ogranieeno
ili s onim sta ona kao granica dodiruje, ne more shva-
titi kao nesto osobeno. Sto se tiiCe pukog opafanja, u
tome se moiZe na izgled uspjeti, kao sto se, na primjer,
konture mogu crtacki predstaviti jednostavnim linijama.
Ali toj liniji ne odgovara nijedan sopstveni entitet. Ona
culno zadrfava ono sto je prema njezinoj biti puki pri-
jelaz od tjelesne sitvari prema medijumu koji ga okru-
foje samo isticanjem ogranicenog prostornog podrucja
od okoline.
Obicni govor ovdje ne pravi ostru razliku izmeciu
tvari, 1koje imaju te i te granice Hi ikoje su s tim i tim
granicama. On se iskljucivo oslanja na culno opafanje,
ne polafoci raeuna o tome da ta doticna stvar ima
svoju girainicu, obHcje, formu, ne kao nesto sto postoji
za sebe, vec da ona sa njom i u njoj, ka1kva je ona,
predstav-Lja nju, koja je njeziin poeetak ili zavrsetaik, da
je drzi prema jednom drugom van nje bivstvujucem.
Ob16ni govor, da1~le 1 i~gleda da je slijep za miisaonu
stranu te stvari.
Tome nasuprot, moramo, opet, podsjetiti na to da
jezik u osnovi obraduje svaku od tih takozvanih oso-
bina na isti nacin kao konturu granice u odnosu na
tjelesnu stvar. Sastav ipovrsine, stepen tvrdoce, tezina, 1
boja, zvucnost, dubinska struktura su isto tako sama
stvar kao i njezine osobine (u smislu obicnog govora).
O stvari se kare da ona zvuci, tezi, da se osjeea, da
sjaji - a pritom se (uprkos ovim izrazima) mlsli: ona
 144 HELMUTH PLESSNER
ima zvuk, tezinu, povrsinu i boju kao osobine. Kao
ove, i kontura granice je relativni entitet, nesto za
sebe postojece, jer je ona transponentna i jer se moze
ponovo uspostaviti na drugim stvarima, na drugim ma-
) ~erijalima. ,,Oblicje" se moze smanjiti i povecati, more
'--biti is:krivljeno i tacno predstavljeno, patvoreno, uka-
lupljeno, unisteno. Njegova pripadnost stv~1:"i ~oci_lijefo
upravo onoj istoj karakterisfiCtro} avoinacnosif koja se
pridru.luje polo:fajt.i. svili osooiiia~-a'ko stv_~p:fih isto
(Granica oblicja i granica aspekta)
tako ima,_ ~fil>- sto je Oll1a u :oj@~ .i:iji_m.a strQgo izra-
Zeno: ona jest.
UtoliKo;-medutim, ta granicna kontura ne iscrpljuje
smisao te, gore precizirane, granice izmedu spoljnjeg i
unutarnjeg, ne znaci prijelaznu zonu principijelno di-
vergentnih pravaca, nego samo prostornu granicu i~
medu relativnih suprotnosti pravaca, granicu jedne unu-
tarnjosti koja se moze tran.sformirati prema napolje,
jedne spoljasnjosti koja se maze transformirati prema
unutra. Ta granicna kontura spada, kao osobina~ u
okvir koji okru.luje jezgro stva1ri, u okvir iz :kojeg zraci
. jezgro.,.J,L_g.dpg_~u ,prema ovoj unutarnjosti, koja nikad
ne pos'taje manifestna, granicna .kontura je 1,l spolj:Q.J2j
:sferi stvari. Ona je, kao prostorna granica, ipocetna
.zmra jerhte, samo relativne, divergencije pravca, dok kao
osobina (u okviru apsolutne aspektne divergencije tje-
lesne stvarnosti) ona sama predstavlja jednu spoljnjll
odredbu.
No, zahtijeva se jedna granica koja se mote doka-
zati predmietno, kao osobina, laoja je, istovriemeno, po-
cetna zona apsolutne divergencije pravca. Ova granica
mora bi.ti kako- pros.toma _grani.ca iii kontur_~. _posto
on~C-tr~ba da se pojavi predmetno, tako i aspektna
granica, u kojoj dolazi do prijelaza dvaju, u bitl.niedu-
)Gbn.Q-.~vth pravaca. J,z ovog zahtjeva proizi-
Iazr- eta nt ormuiS.k.a_ ~ Jo1:"m.e. ho __ablii.e.,_ nwrn.
imati naao6IJ:foL __o{)filjem neiscrpel!i. k~rakter.
-Vee ova formalno -raZlagaii.fe pokazuje kako iz jed-
ne takve situacije izrasta tes'koea za analitieara (up.
TBZA 145
pole:miku izmedu Kohlera i Driescha) da kod organske
forrne odluci da li je za nju dovoljno~iilJe-dt:Woljno
-okaraktefifati _ie kao oblicje. Jer nikad ne moze doci do
takvog sfiicaja - da u opafajnoj slici pojave organska
forma bude drugaCije manifestna do kao oblicje. Ono
sto biolog, vezan za culni opafaj, utvrdi, bice, dakle,
opet uvijek olblicje i zakonitost oblicja. Vanoblicni mo-
menat na eulnoj giranici forme, na oblicju konture, u
izvjesnom smislu njezina ,,vrijednost" kao aspektna
granica, i to, kako ce odrnah biti pokazano, 'kao ona
koja onticki pripada samoj zivoj stvari, nacin pojave
stvari iz odredujuce aspektne granice, ne mo.le samo
eulno odudarati od eulne slike konture, od tipicne skice
i ne moZe kao takav biti predstavljen.
(Dvije vrste odnosa tijela prema granici)
Kako neka stvar mo.le da udovolji zahtjevu za ob-
jed!!ljenjam obiju granicnih funkcija? Ekvivaletno upi-
tai10: po 1rn1im uSl6virrfa 1kontura neke tjelesne stvari
obrazuje ono odlueujuce njezinih osobina (i utoliko
odreduje njezinu 'bit), tako da pripadnost te granicne
konture stvari i njezino odredujuce znacenje za stvar
vise ne mogu medusobno odudarati, kako je to posvuda
slucaj kod takozvanih osolbina jedne stvari? Koji uslov
mora biti ispunjen da bi u jednom relativnom (pros-
tornom) ogranicenju doslo do neobrtivog granicnog od-
nosa izmedu spoljnjeg i unutarnjeg?
Odgovor zvuCi paradoksalno: ako neko tijelo, osim
svoga ogranicenja, ima sam granicni prijelaz kao oso-
binu, onda je to ogranicenje, istovremeno, prostorna i
aspektna granica i dobija konture, ne steteci svome
oblicnom karakteru vrijednosti cjelovite forme.
Radi se, dakle, o odnosu ogranicenog tijela prema
njegovoj granici. Tu su moguca dva slucaja:
1. Granica je samo ono virtuelno Izmedu tijela i
medija s kojim je u dodiru, ono u-Cemu tijelo zapocinje
(zavrsava), i utoliko nesto drugo u njemu zaV1rsava (za-
pocinje). Onda granica ne pripada niti samo tijelu niti
samo mediju koji ono dodiruje, vec obadvoma, utoHko
10 Stupnjevi organskog i tl>vjek
146 HELMUTH PLESSNER TEZA 147

biti-na-kraju jednog znaci poeetak drugog. Ona je cisti One ne treba da diferiraju u pojavnoj saddini, ali mo-
prijelaz od jednog ka drugom, od drugog ka prvom, i raju diferirati u nacinu pojave.
zbilja, samo kao to Utoliko upravo ove uzajamne odre- Za oznaeavanje s:pecif.icno organske fQrme jedin-
cienosti. U ovom je slucaju granica nesto razlicito od stiva illJe a0v0Tjaii~E_oJ~m-o~~Sia. 01_! -~~- JJJ.()~~--q~ u.cir>:i
realnog ogranicenja, koje pripada tijelu kao njegova razumlJivom onu vfastitu zasnovanost, samostalnost, ono
kontura i ako ne bas nesto sto zapravo ,,pored" njega ~ffjO}samo1-bit1 i vaii~-nje-saine-bitf Jedne zive stvari, a
prolazi, ipak njoj samoj jos nesto spoljnje, posto je
prijelaz prema drugom, doduse, omogucen zahvaljujuCi
ogranicenju, ali kao sprovocienje ne spada u njegovu
bit, tj. nije neophodno uz bitak tijela.
2. Granica reafoo 1pripada tijelu, koje time omogu-
cava, ne samo kao ograniceno na svojim konturama,
prijelaz prema medijumu koji dodiruje, vec u svome T T
ogranicenju sprovodi i samo je ovaj prijelaz. Stoga, M M
granica ovdje postaje bivstvujuea, posto ona viSe nije
ono Gkao linija iii pov.rsina predstavljeno i u tome za-
praivo krivotvoreno) Utoliko te uzajamne odredenosti,
nije prazan prijelaz, koji za sebe samog niSta ne znaci,
vee, polazeei od sebe, njome ogranicenu tvorevinu kao
takvu principijelno razlikuje od drugog, kao drugog.
(Slueaj II. Granica oblicjla kao aspektna granica)
Ne zavl"sava dodirni medijum zato sto tijelo zapo-
-- ----------------
T oznafava ograniceno tijelo, M granicni medijum. Crtez I sim-
cinje {iii obratno), vec je njegov pocetak, odn. zavrse- bolHe ono ,,prazno izmectu" granice, koja ne pripada niti T niti
tak nezavisan od van njega biv.stvujuceg, iako culno M, odn. koja pripada i T i M. Na crtefo II otpada to prazno
Izmedu, poMo granica pripada samom ogranicenom tlijelu. Raz-
utvrdivanje nije u sflanju da direktno dokate ovu neza- li'ku izmedu oba slucaja pokazuje kombinacija strelica: nasuprot
visnost na culnim obiljezjima. Kao kontura (ogranice- uzajamnom ogranicenju T i M u slufaju I, stoji ,,apsolutno"
nje, oblicje) rasclanjuje ta forma formiranu tvorevinu, ogranieenje u slufaju II.
naravno, u pojedini opafajni prostor i time nju podrvr-
gava strukturi stalne uzajamne odredenosti. ,da ne poz~mljuje od drugih pojmova. On, u izvjesnoj
Odmah spoznajemo da u drugom slucaju tijelo i mjeri, obul varasamo Jednrcdtmenziju toga visedimen-
mora da pokaie onaj trazeni principijelni dvostruki as- zionalnog fenomena i potpuno zanemaruje svojstvenu
pekat, uslijed kojeg se ono pojavljuje 1kao jedinstvo autokratiju zivog sistema. Driesoh (.?_YQ_Q~ to odaju
spoljnjeg i unutarnjeg. Taj dvostruki aspekat ne samo njegovi argumenti, premda 1eff!fo- njegovih- pri.govora
da nosi tvorevinu i ne samo da joj time daje karakter
stvarnosti, vee nastupa kao osdbina, i to u bitnoj po- (Dokaz zbilje slucaja II)
vezanosti s oblicjem (konturom) tog tijela. Time sto
jedan aspekat dobija polofaj osobine biva, kako je vec nije izriCito na tome. Uvijek, kad se radi o tome da se
reeeno, pojava jedne zive tjelesne stvari, u poredenju uspostave spontanost restitutivnih, regenerativnih, evo-
s ne!ivom, i1zmijenjena ne materijalno nego formalno.) lutivnih procesa, autonomija obrazovanja forme prema

148 HELMUTH PLESSNER
prividnoj spontanosti anorganskih procesa, on ima to
u vidu. Za ovaj dvost1yJ._o_ ~spe~tivni ~izicki sistem, za
jedinstvo oa \r.rerriens1ko-prostornih, prostornosnih 1-vre-
menitih relacija, _g~abr'!Q. j~.Q1Lfil2l~I_!l <::J~!!~~:
6. ZAJDATAIK TEORIJE 0 BI11NIM ORGANSKlM
OBHJEZJIMA
Postoji Ii ova cjelina zaista a ne samo u glavama
fi.lozofa? Do sada razvitak zakona o granici stoji pod
pretpostavkom pravilnosti stava da se zivima nazivaju
tjelesne stvari opafanja na kojima se predmetno pojav-
ljuje u principu divergentni odnos spolja-iznutra, kao
nesto sto spada u njihov bitak. No dokaz pravilnosti
jos nije dat. Najprije ostaje kao hipotetieno: ako je
tacno da se ziva tijela u opafanju specificno odlikuju
momentom dvostruke aspektivnosti, onda je tacno i
to da ona, za razliku od nezivih tijela, prema svojoj
sopstvenoj granici imaju odnos o.pisan u slucaju II.
Onda ovaj odnos odmah ,,razjasnjava" i osobinu dvos-
truke aspektivnosti.
Ali, u kom smislu treba razumjeti stanje stvari
opisano u slueaju II? 1Bifo je izricito ukazano da culno
utvrdivanje nije u stanju da dade odredene kriterije
za postojanje jedne cjeline. Prema njezinim obiljezjima,
koja se mogu kontrolisati u vremenu i u prostoru, ta
se cjelina ne razlikuje od nekog oblicja, eak se, ako
data ekspozicija s pravom postoji, od nje ne smije
razlikovati. Sa stanoviSta empirijske prirodne nauke
Kohler je morao biti u pravu, a Driesoh nije. Sa stano-
viSta opafanja, koje se, kao sto je poznato, ne poklapa
potpuno s empirijskim utvrdivanjem, imao je, napro-
tiv, pravo Driesch, a Kohler ne. ,pa vec i apstraktno
razmi,sljanje pokazuje mogucnost jedne nadobliene for-
me poretka, koja se - ukoiliko je culni postupak doka-
zivanja {sredstvo empirije) nadle:Z.an - ne mo:Z.e razli-
kovati od obHcne forme poretka.
Stanje stvari, opisano u slucaju II, je dakle, (u 8e-
matskoj formi) oznacavalo za opa:Z.anje jednu bitnu mo-
TEZA 149
(Dokaz zbilje slucaja II)
gucnost, ciji je iskustveni dokaz, medutim, unaprijed
iskljucen njom samom. Treba Ii to, sad, da znaci da
ta ,,cjelina", u izvjesnoj mjeri, znaci samo jednu vrijed-
nost utiska, vrijednost koju odredeni, veoma kopliko-
vani, sistemi oblicja imaju za opafanje, vjerovatno sto-
ga sto opafajna svijest nije u stanju da sagleda unutar-
nju mehaniku tog sistema? Razlika, dakle, izmedu ono-
ga sto st.var sama jeste i njezinog izgleda? Estetska
diferenci j a?
Ocig;ledno je da bismo ovakvim rjesenjem spora
potpuno promaisili njegov predmet. Za Driescha i za
Kohlera se radi o spoznaji vrste poretka, o specificnoj
zakonitosti same stvari. Ako se, uprkos tome, postavi
teza da Kohler ima pravo samo u okviru egzaktne utvr-
divosti, a Driesch u okviru punog, metodski jos neraz-
granicenog opafanja, onda to ne govori o pomjeranju
razli:ke na subjektivnu stranu naseg spoznanja, vec o
razdvajanju u predmetu, izmedu njegovih utvrdivih i
neutvrdivih, premda opafajnih s.lojeva.
Pravilnost ovog odvajanja moie dokazati samo tok
istrazivanja. Vkoliko uspije to da se iz zacetka dat.og u
slucaju II razviju one osnovne funkcije cije se posto-
fanje na zivim tijelima dokazuje kao karakteristicno za
njihovo posebno mjesto, i sto vitalistu sluzi kao podr-
ska njegovim dokazima, onda slijedi da ne moze biti
viSe nikakve sumnje u to da je razlika izmedu slueaja
I i s.lueaja II razlik'a bitka, tj. - i ovaj stav treba stal-
no imati pred ocima u toku citanja ove knjige - to
nife razlika za sebe, vec samo iskustvena razlika u svo-
jim konzekvencijama iii u svojoj pojavi. Uspije Ii raz-
vitak ovih, za svaki zivot karakteristicnih, funkcija,
onda se time u slueaju II prikazano stanje stvari po-
kaizuje kao fondament i kao princ~p ko111stituti.vnih obi-
ljezja organske prirode. Slueaj II bi, onda, znacio osnov
(ne uzrok) pojava zivota.
ovo je, istina, velik cilj. Mnogi ce u ovakvom po-
stavljanju cilja vidjeti samo nedostatak pravilne ocjene
sopstvenih snaga i mnogi ce ga uzeti kao povod za po-
 HELMUTH PLESSNER
150
navljanje starih prebacivanja prirodnofilozofskoj don-
kihoteriji. Ali nas ovo ne smije uplasiti. Mi zahtijevamo
da se napusti nestvarni sentiment o nemirnom istrazi-
(Zahtjev t'eorije organskih modala)
vackom duhu, koji neprestano posefo za krajnjim stva-
rima, i da se trezveno pridrfavamo discipline postavlja-
nja pitanja. Mi zahtijevamo razvitak bitnih obiljezja
organskog i, umjesto dosadafojeg nabrajanja, Cisto in-
duktivnog, harem pokusaj strogog obrazloienja. Nas je
zadatak anriorna teorija organskih ibitnih. obiljezja, m,-
aa. upotnjebimo izraz A. M_ayr~,' koji je.onsK:ovao-po
ugledu na Helmho.Jtia, teor!_i~....,iic:>r-&Cl.D:S~ih modala", pri
cem..!!-Jl9Ji._mudal.om," u---"lfelmholtzovom smislu, tfeba
razumj~tL.i~.d.nil..--tl~Y1t Jsvali_ta tivnu p.Qslj_~dnjy _ ~e~!icu
-~--ne. :rr,iofo dafje anarwratLredukc1J()m na d_!"l1ge
K'Vautete.
~---"'l'i'1"mdnonaucni logicar ovdje uvodi jos jedno ,,za
neko vrijeme". ,,U s:kladu s tim, organski modal, kao
takav, prestaje da egzistira u trenutku u kojem je on
fizikalno-hemijski hez ostatka rastvoren, tj. onda kad
nam uspije da njegovo organsko o:blicje - jer oblicja
su, naravno, svi ovi visokodinamicni kompleksi - iz-
vedemo iz jednostavnijih fizickih oblicja" (ebenda). Mi
u tome idemo eak i dalje od prirodnonaucnih logieara,
ako tu svodivost bez ostatka svih organskih modala na
fizikalno-hemijske uslove proglasavamo ne samo za teo-
retski mogucu i prakticno provodivu, vec upravo za,
u biti, nufou. No pojam modala shva:camo ufo ako ga
smatramo bezuslovno nerastvorivim i ireducibilnim u
njegovom kvalitetu i ako time kazemo da on, kao takav,
nikad ne prestaje, pa i kad su egzaktno navedeni nje-
govi fizikalno-hemijski uslovi.
Anorganski modali _su, npr., kvaliteti boja. Njihov
kvalnet se nikad ne mofe definisati elekfromagnetski.
Kakvoea* stav,lja fizieara u jasan odnos prema nekoj
1
Logika morfologije u okviru logike cjelokupne biolngije
(Logik der Morphologie im Rahmen einer Logik der gesamten
Biolo~ie), Berlin, 1926, str. 30.
U originalu: das Quale. - Prim. prev.
TEZA 151
odredenoj valnoj duzini i brzini, a da ni najmanje nema
namjeru da time, recimo, objasni specificnu kakvoeu
boje u njezinom zasebitku, u ovom njezinom posebnom
zelenom. On srece jedno cisto priredivanje izmedu ove
boje i kvalitativno shvatljivih osnova njezinog bitka.
Time, medutim, na takav racunski nacin utvrdivi slojevi
:zibilje iboje ovu uopste ne iscrpljuju. Ona upravo preko
toga ima samo opafajni sloj specificnog kvaliteta, tog
(Pojam modala)
,,takvog izgleda", za ciju analizu zakazuje svako empirij-
sko obrazovanje pojma (fizikalno, fiziolosko, psiholos-
ko).
Jedna, danas sve vi.Se sagledavana obmana iSla je-..
za tim da se u anorganskim modalima, kao sto su boja,
tonovi itd., zato sto su oni, kao takvi, pristupni samo
culnom opafanju, vide osobine cula, odn. organa cula
i da im se ospori sopstvena z:biljska vrijednost. Ovaj
pogled ne moze izdrfati :kritiku. Jer, zahvaljujuCi uvi-
danju da za pojavljirvanje nekog kvaliteta mora biti is-
punjen citav niz uslova, ne samo na strani objekta vec
i na strani onoga koji opa.Za, ne mofe se zakljuciti, da
se egzistencija kvaliteta iscrpljuje samo u uslovima opa-
Zaja. Pa i kad bl_Jo bio slueaj, mogao bi se onaj zna-j
eajni, skok"oVit1priJeTaz iz zone hemijskO.fizikalno~ bit-
ka na1sih organa ,cula ! neray~ u_ 1 _z9~~futp_ k:v~litativno~
l1ftka; ~nu cistih -takovosti,* tsta J.a:k.o malo.sagledat1.
kao kod svafog arugog slivacanja :koje nista ne kazuje,
prema kojem datost kvaliteta treba da bude objasnjiva
iz zajednickog djelovanja fizikalnih, fizioloskih i psi-
holoskih faktora.
U yam ... kvali1et jtUiYakLmod!!l Jr;:~pu~-~bila11.., pa
i ka'crse u potptinosti mogu daH uslovi nJegovog po.iav-
ljivanja i iScezavanja. Modali za sebe vec odreduju jed-
nu sasvim zatvorenu sferu opafajnih, ali ne direktno
mjerljivih ,,bitaka", koji hi se mogli kvantificirati. Teo-
rija modala, stoga, mofe uopste da ima samo karakter
jedne apriorne discipline, tj. discipline koja ne radi
* U originalu: Solchheiten. - Prim. prev.
 152 HELMUTH PLESSNER
sredstvima o,pisa zibilje i kauzalne veze. 1 . Jedna teorija
organskih modala, koja treba da <lade jedan. s1sfem osO::"
blWF, btmo k:naktensbean z.~J.~-iivQ, ]eanu a:Ksioiii~~-
, ~tk2rg !l..'I(9JfJim;1aio sfo se vidi, ne kazemo: biolo-
p_._t.12ost~tlia... .sl,ieds.tir.eno. tome, .. j.ednu. ,.apf,iornQ.
Y~.~1!J~9r.Ulrl... Oig.ansko.g._k9Ju z~_~ad jos uemamo"'" (Me-
yer, 10c. cit. str. 41).
Treba i,stovremeno izbjeCi i greske mehanista i gre-
ske vitalista. One se mogu izbjeCi, jer su to greske
(Njegova nerastvorivost)
jednostranosti. Vitalista pred ocima ima fenomen neceg
zbiljs:kog, S kojeg jos Samo nisu skinuti njegovi cisto
opafajni slojevi. Mehanista, naprotiv, pafoju obraca
samo na reducibilitet ovih slojeva, i (kao egzaktni pri-
rodoslovac, zacijelo s pravom) ne ra:l'lbija glavu zbog
iredudbiliteta u njima obuhvacenih kvaliteta ili mo-
dala. U nauci o anorgans:koj prirodi smo, sto se toga
tiee, vee dospjeli dalje. Kad fizikalni optiear, umjesto
s ocima radi s termoelementima, on time jos ne porice
neophodnost - kojom se, istina, i ne opterecuje - da
se istraze zakoni strukture fenomenalnog spektra. Up-
ravno na isti ovaj nacin treba izgladiti sukob izmedu
vitalista i mehanista, jer predmet sukoba, jednostav-
no, spada u razHcite onticke ravni. I zbilji se ne smije
pristupiti s predubjedenjem da je ona zbilja samo ono-
liko koliko se mofe fizikalno-matematski odrediti.
U odnosu prirode koja se pojavljuje prema prirodi
koja je spoznata, sagledavamo, uopsteno, zakon auto-
nomije pojave. Ono sto se, po svojoj unutarnjoj gradi,
sastoji od elektrona j, energije pojavljuje se crveno ili
zeleno, zvuci dUJboko ili jasno, tvrdo je ili meko, glatko
je ili rapavo. Jesu Ii ove pojave manje zbiljske od po-
java dinamicke i materijalne konsteliacije, koje su im
u osnovi, zato ,$to u svom pojavlji.vanju zavise od obra-
1 Ako tu napomenu hocemo pravilno da razumijemo u sklo-
pu s prvim poglavljem: Pod ovim gleditem jedne tcorije moda-
la (to ne treba brkati s Ii1Mahre10mt)'--pfeasfavl~_-o:votstraH
~rije;s n~goyi_m zasnivanjem modala 1vog bit!Ca, pandan djelu
Jei:It~stvo u1a, .CiJa estez.iotoka nietoda pokuav:a da da teoriju
modiila neZivog b~tka.
TEZA 153
tne strane subjekta koji opafa? Tome sto je, npr., bas
tu za normalno oko nesto zeleno, a ne sivo ili crveno,
razlog je, zacijelo, u nekoj ukupnoj fizikalnoj situaciji.
No ovaj razlog za svojstvenu takovost djelotvornog, za
njegov karakter modala, znaCi, u najboljem sluc aju, 1
neophodni i dovoljni povod, iz Cijeg se nacina bitka,
medutim, ne mofo sagledati nacin bitka tog uslov-
ljenog. Pred svakom takvom 1rnr<1.f31wt; Bir; <'DJ,o ) 1~uo;
empirija mora da se zaustavi. To, medutim, jos ne
znaci da je time, uopste, data neka neprevazilaziva gra-
nica za spoznaju. Na ovim mjestima, naprotiv, filozo-
fija mora da obavi svoj pravi posao.
Ako, prema tome, nc smije da izgleda sumnjivo'l
to da je samo pitanje vremena kad ce sva specifieno
vitalna obiljezja na organskim stvarima i procesima
biti radHrnlno objasnjena na osnovu fizikalno-hemijskih
tokova, onda ovaj st'av, ipak, ni u kom slucaju ne znaci
neko opredjeljenje za mehanizam. N.i~9-Y!~ _objasnje-
nje1!1 pxoible~ .organs.kog nec.e biti :r!~esen. ;E;~zaktna bio-
lOgiJa, kao fiz1ka organskog pokaiuJe, a1Co uopste nes-
--- '
(Sloj modala i problem vitalizma)
to pokazuje, samo sistem uslova i povoda za pojaylj!-
vaQ.j~. \! __ svojem kvalitetu ireducibilnih org.anskih mo-
Oala:.Svakako da ce ova mogucnost spasen.1a jedva za-
ao\T.ol.jiti vitalizam, posto se njegova teza 0 ,,proizvolj-
nosti' , dakle, o indeterminiranosti organskih tokova
(prema Drieschu entelehija moze privremeno da sus-
pendira energetske preobrafaje) - teza 'koja se i danas
opet iznosi i koja se, zasad, ne mofe pobiti cinjenicama
- ne bi mogla odrfati u buducnosti. Ta indeterminira-
nost zivih procesa na tijelima ostala bi ogranicena na
prijelaz od racunski istrazljivog sloja bitka kia sferi
modala. Unutar sloja tog specificno zivog, u ciju bit
spada indeterminiranost, pokazuje se ona u zivotnom
procesu, kao princip prijelaz1a - kao sto u fenomenal-
nom spektru postoji indeterminiranost prijelaza od jed-
no.g kvaliteta boje u susjedni uprkos stalnosti posre-
dovanja u medubojama (i uprkos dokazanoj stalnosti
prijelaza od jedne valne duzine k slijedeeoj) - jer se
 154 HELMUTH PLESSNER
u sebi samo kvalitativni, skokoviti prijelaz nikako ne
moie jasno odrediti susjednim kvalitetima.
Vitalizam, bilo kako da se oblikuje naucno stanje-:i
svojom zaslugom mooe smatrati to sto je, nasuprot
prebrzom identificiranju zivota s nezivim, naroeito u
vrijeme jos iskljucivog gospodarenja analiticke meha-
nike, odrfao budnim i izostrio pogled za organske mo-
dale, premda je i ovdje, pucajuci iznad svog cilja, na-
gla8avao iredudbilnost modala, kao takvih, kao svoj-
stvenu zakonitost jednog, samo opafajno moguceg,;
slojia zivih stivari.
Za nastavak istrazivanja proizilazi iz ovog razma-
tranja posebna .oha:v:eza da. se razradi opa.ZajnQ!?.t moda-
la. Ekspozicija mogucnosti odnosa jednog tijela p'rei:na
nje1govoj graITTici, mogu6no1sti koje SU date u slueaju I i
u slufaju II, pretpostavlja, mozda, veoma malo opafaj-
nog. Ako, dalje, pomislimo na one, djelimicno zaista
apstraktne, pojmove, :kao sto su naslijede, rast, razvi-
tak, ishrana i sl., kojirna treba da budu oznaceni mo-
dali, posljednje cestice jedne karakteristike biti zivog,
onda cemo jos manje biti skloni da bas njih postavimo
u neku eminentno opafajnu sferu, da eak obuhvacan,ie
njihove svojstvenosti pridriimo siamo opafanju. Izgleda
\ da su nasli.iede, razvitak, ishrana, regulacija samo puki
nazivi za klase, djelimicno veoma komplikovanih i jos
(Bitna odreaenja zivota)
uvijek malo istrai:lenih tokova, o kojima znamo da se,
u veCini slufajeva, odigravaju prikriveno, i za koje,
stoga pretpostavljamo da su neprimjetni za opafanje,\
ako ne bas i :z;a opafajnost.
Tac.no je da ti organs:ki modali, bitne osobine zi-
vota, kakvo nam ih iskustvo najprije daje, istovreme-
no znace osnovne pojmove i teme za po,iedine disci-
pline biologije, tako da je time skriven njihov elemen-
tarni opafajni smisao. Isto tako nije, ni u kom slueaju,
sigurno da opafajna sadriina ovih empirijski dobijenih
modala pripada svakom pojmu u istoj predmetnosti.
Ali, i aka poenemo odozdo, aka pitanje razvijemo po-
cevsi od empirije, ni taj postupak ne obecava ni naj-
TEZA 155
manji uspjeh. Istina, orijentacija na iskustvo se nikad
ne smije prekinuti, no iskustvo tu ne treba da diktira.
0 onom sto zaista zasluzuje da se nazove modalom,
o onoj ireducibilnoj posljednjoj cestici, o onom bitnom
obiljezju, o tome nas iskustvo nikad ne uci, nego ga
ono, nesvjesno, vee pretpostavlja.
7. DEFINICIJA ZIVOTA
~ Da bismo, u izvjesnoj mjeri, bili orijentisani o
predmetima slijedeceg istrazivanja, koji su dati sa za-
datkom apriornog zasnivanja bitnih obiljezja zivog, mo-
~ali bismo, zapravo, uzeti u obzir sve one razlicite defi-
nicije zivota i sva bitna odredenja koja su se tokom
vremena pokazala kao mjerodavna za biolosko iskustvo.
To bi, istovremeno, dalo izvjesnu sigurnost o tome, do-
kle se dosad dospjelo u teoriji organskih modala, no
ne bi, naravno, dalo nikakvu apsolutnu izvjesnost. Ni
ovdj.e ne postoji kriterijum za potpunost zasnivanja,
posto ,,suma" bitnih obiljezja sluzi odredenju jednog,
konacno samo sagledivog jedinstva onoga sto se smije
zvati zivotom i zivim, ali ona ovo jedinstvo ne treba
pojmovno da utvrdi tim bitnim obiljezjima. Da se od
nekog zasnivanja trazi potpunost, ima smisla samo
tamo gdje je unaprijed utvrden broj obiljefja koja
obrazuju jedan pojam.
U svakom slucaju, pregled slijedeCih istrazivanja
ce olaksati i koristice njihovom razumijevanju, aka iz
mnozine pokU'Saja da se zbirno ,,definiSe" zivot izuzme-
mo dva, koji su naj:brizljivije ocuvali oprez kad se ra-
(Nabrajanje bitnih osobina Z.ivota)
dilo o mnogostrukosti bioloskih fenomena i koji iz-
bjegavaju svaku jednostranost, za koju ovdje postoje
jaki motivi. W. Roux' je pokusao da <lade jednu funk-
' Up. osobito Terminologiju razvojne melwnike (Termino-
logie der Entwicklungsmechanik). 1912, i Bit tivota (Das Wesen
des Lebens) u: ,,Kultur der Gegenwart, Abt. Allgem. Biologic",
1915.
156 HELMUTH PLESSNER
cionalnu definiciju Zi.vota: ,,Ziva bica . . . su prirodna
tijela, koja se najmanje jednom sumom odredenih, ele-
mentarnih fonkcija, koje direktno ili indirektno slu.Ze
samoodrianju . . . kao i samoregulacijom . . . razlikuju
u vrsenju svih ovih funkcija od anorganskih prirodnih
tijela i time, uprkos samoizmjeni i zahvaljujuci njoj,
kao i uprkos za sve to neophodno kompHkovanoj struk-
turi, bivaju veoma trajna." Pod elementarnim funkci-
jama podrazumijeva Roux devet formi samodjelatnosti
(autoergazije): samoizmjenu, samoizlucenje, samopri-
jem, samoasimilaciju, samorast, samokretanje, samoraz-
mnofavanje, samoprenos ili nasljede, samorazvitak, koji
sa sposobnoscu samoodrfanja i samoregulacije obra-
zuju oznake zivota. Uzevsi u obzir jos citav niz drugih
autora (Bichat, John Brown, Pfliiger, C. Hauptmann,
Auerbach, E. Bauer, H. Spencer, E. Ungerer, Cl. Ber-
nard, Wo. Ostwald, V. Kries, Piitter, 1Petersen, A. v.
Tsohermak) ~aje onda A. Meyer u svojoj, vee citiranoj,
Logici morfotagtfe (BerUn; 1925) listu prihvacenih. oz-
naka zivota: ishrana (razmjena raaterlja) _:. razriino-
:favanje - razvftak :_ nasljede - rast - nadrazivost
- regulacija - kretanje {razmjena energija) - struk-
tura. Time je data za pravo i odredenjima, koja ...:._
kao, npr., Bichatovo: La vie est l'ensemble des fonctions
qui resistent a la mart, ili kiao nabrajanje osobina, koje
potice od Claudea Bernarda: L'organisation, generation,
nutrition, l'evolutfon, caducite, maladie, mort - navo-
de kiao biitne osohine sla:bost i smrtnost.
Naravno, bilo je i pokusaja da se suma zivotnih
oznaka pojmi s jednog jedinstvenog glediSta. Driescho-
va ,,entelehija" ili Reinkeove ,,dominante" u potpuno-
sti omogucavaju razumijevanje spedficno vitalnog u
pojedinim ispoljav,anjima zivota. Ali isticanje zajednic-
(Problem dedukcije bitnih obiljezja)
-'1
kog je nesto drugo od uvida u nufoost diferencije. Ne
pretjerujemo ako pod ovim postulatom uvida u nufoost
razlicitih, za zivot bitnih obiljezja, tj. u mnogostrukost
organskih modala, sadasnje stanje ucenja o bitnim obi-
ljezjima zivota uporedujemo s Kantovim kategorijama")
TEZA 157
Kant se nije zadovoljio jednostavnim nabrajanjem
iskristveno neiZivedivih formi bitka, nego je nastojao da
u njima otkrije neki red j, da dobije mjerilo za njihovo
otkrivanje. Onda mu je ,Fichte prebacio da je svojom
dedukcijom, ipak, samo po:brao kategorije iz tablice
suda, a da iih nije zbilja izveo iz jednog principa, a
Hegel je u tome 01ti.fao jos dalje. Kantu je, zapravo,
pred ocima lebdjela jedna druga vrsta dedll!kcije, nego
StO SU racionalno-emanatisticka ili metafizicko-teleolos-
ka, koje je on nazivao transcendentalnim i svjesno dr-
fao u kontaktu s otvorenim sistemom iskustva. Trans-
cendentalno jedinstvo samosvijesti jeste, doduse, cen-
tralna tacka svih kategorija, ali nije, istovremeno, i
mjesto nj'ihove dedukcije, princip i izvor njihovog dife-
renciranja. Kant se, izricito, drfi iracionalnosti katego-
rija, koje zasnivaju racionalnost, i dedukciji ovih cis-
ti!h pojmova razuma stavlja u zadatak samo da ih do-
kaie kao principe, prema kojima su a priori moguce
druge sinteticke spoznaje. Pod aspektom ovih (u eg-
zaktnim naukama dobijenih) spoznaja nalazi se, dakle,
transcenden talna dedukcija kategorija. (Cim, naravno,
1
spoznajnoteorets'ku orijentaciju ucenja o kategorijama
spoznamo kao jednostranu i detaljno spoznamo zbilj-
sku sirinu kategorijalnih funkcija, nastupa - dosad
najobuhvatnije u Hegelovoj logici pokrenuti - pro-
blem sklopa kategorija kao onto1oskog problema.)
Prema tome, ma koliko da je dedukovanje bitnih
osobina iz bilo kojeg pojma zivota, pod koji smo ih
prethodno _f'Pd"'.:~!L. ..P~~ u pret1kantovski manir deduk-
cije, bilo 1>1 pogresno msiati nekako kod Kanta i do-
pust1H da kao bi.tno obiljezje zivog vazi - i na to pos-
taviti dedukciju - samo ono sto :biologija mora da
izrazi kao ,,kategorije" svoga empirijskog raida. Bitna
obiljezja u smislu kategorija koje omogucavaju biolosku
spoznaju dobijena su u opaianju na predmetnom bitku
i, premda su otkrivena tek na iskustvu, vec su vodeea
llndikatorne i konstitutivne bitne osobine (kategorije)I
za iskustva biologa u izboru njegovih predmeta. Pa i
obj,a15njenje 1kategorija koje je dao sam Kant, glasi:
158 HELMUTH PLESSNER
,JDne su pojmovi o nekom predmetu uopste, kako bi se
njegovo opafanje, s obzirom na jednu od logickih funk-
cija prema sudovima, vidjelo kao odredeno." Njihovu
verifikaciju, tj. puno razumijevanje onoga sta pod nji-
ma treba razumjeti, mofo, stoga, u krajnjoj liniji, pos-
tiCi samo opafanje konkretne zivotne 2lhilje: korijen ka-
tegoijj~__empirijske. biolagije__j~_.Jt.kategqrffaII1a.._s_a..II1og
!tv()It
lme neka bude napravljena, cesto previdana, raz-
lika izmedu takvih bitnih obiljezja, koja ukazuju na
cistu pojavu zivota u smislu ,,habitusa" zivotnosti, i
obiljezja ciji ,,potpuni" nastup fenomenalno zajemcuje
zbiljsko postojanje neceg zivog (,,2lbiljsko" ne u smislu
kri.terija empirijske prirodne nauke, vec u smislu opa-
fanja). Tako, ima veoma karakteristicnih kretanja koja
imitiraju zivot i kojih imamo i tamo gdje je nosilac
kretanja nefiv (zmija od papira npr.). Ove kretnje omo-
gu6avaju da se spozna specificno vitalni tip kretanja,
koji sam za sebe spada u ,,indikativna" bitna obiljdja.
Iii se radi o odredenim ritmovima, o fenomenu plas tic-
nosti, o formama koje, kod vi:sokih nepravilnosti, kao
da su podvrgnute jednom odredenom pravilu: posvuda
imamo bitna obiljezja indikatomog karaktera.
Konstitutivna bitna obiljeija mogu, kao . .ikategori~e
zivog, {pojedinacno i sveukupno) i biti potpuno sh.:va-
cena samo u opafanju. Ona odreduju zivot, ona rias
nikad ne obmanjuju da je on tu. No ona zivot odreduju
kao bitak za opafanje, dok, naprotiv, nemaju nikakve
neposredne veze s onim slojevima bitka u kojima je
uobieajeno fizikalno i hemijsko obrazovanje pojma.
Osobina opafajnosti je, da'kle, zajednicka i indikatornim
i konstitutivnim Mtn'im obiljezjima, zbog cega i uspi-
jeva svodenje prvih na druge.
Teorija o konstitutivnim bitnim obiljezjima iii mo-
dalima zivota, koja svoje unutarnje jedinstvo i nui.nost
hoce sama da pojmi, tj. koja nece da se :z:adovolji time
da ih spozna u njihovoj rela:tivnosti prema opafajnim
fenomenima jedne konkretne zive stvari, kao nufoe za
zivo, vec kao nufoe izraze jedne odredene zakonitosti
biti, time se, doduse, neoporecivo udaljava od sfere
TEZA 159
(Dedukct'oni ka11akter teorije o vitalnim kategorijama)
konkretno-Culnog opafanja, u kojoj se naJaze bitna
obiljei.ja zivota (a da sama nemaju culni karakter). No
ona se, ipak, oslanja samo na cisto intuitivne saddine
stvari, a ne na bilo koje pojmove, i nastoji da, ujedi-
njavan'jem ovih sadrzina stvari, pojmi bitne fenomene
. zivota u njihovoj diferenciranosti.
Ta'kva jedna apriorna teorija organskog blifa je,
izgleda, dijalektki nego fenomenologiji. Ona polazi od
jednog osnovnog stanja stvari, ciji realitet obraduje
potpuno hipotetioki, i, korak po korak, dospijeva od
jednog bitnog odredenja do drugog. Ta bi1tna odredenja
proizilaze jedna iz drugih, redaju se u stupnjeve, otkri-
vaju se kao jedan veHki sklop, koji time, opet, biva
pojmljen kao manifestacija osnovne sadrline stvari. A
ipak je stvar fenomenoloskog istrazivanja da ustanovi
staticku deskripciju bitnih oznaka ,,organskog", onako
ka'ko to pokazuje opafanje, i da svakoj teoriji o bit-
'
1
nim oznakama omoguci da pociva na sebi iii da je
prepusti drugim naukama.
Fenomenolosko istrazivanje, po svojoj prirodi, mo-
ra zapoceti sa indiikatornim bitnim obiljezjima, pri ce-
mu jos ostaje neizvjesno da li je ono u stanju da, preko
drugih obiljezja, prodrije do konstitutivnih obiljezja.
Ona sigurno spadaju u njegovo podrucje istrazivanja.
No njemu ostaje bezuslovoo zatvoren uvid u njihov ka-
tegorifalni karakter. Ako za to pitamo, a pitanje, sasvim
prirodno, proizilazi iz problema jedne bioloske logike,
pa vee i iz pokusaja sistematiziranja same biologije,
1
onda ne smijemo primijeniti metod staticke deskrip-
cije biti, vec moramo pokusati s vodenjem kroz slojeve
biti prema mjerilu jednog principa iii jedne dedukcije
~ kategorija zivota. Kao u svim naucnim stvarima, i ovdje
rezultat odlucuje o pravilnosti u osnov stavljene pret-
postavke.
Situacija postaje komplikovana samo zato sto nije I
jasan pojam bitnog obiljezja. Za bitna obiljezja zna i
empiriear. A .posto se filozofa tieu obiljezja u sloju
konkretnog culnog opafanja, asimilacija, nasljede, re-
gulacija, razvitak, starenje, naravno da je blisko rpritom
 160 HELMUTH PLESSNER
(Empirijske i ontoloske kategorije)
misliti na empirijska jedinstva, mada je njihovo prou-
I TEZA
eavanje stvar bio.loga. Ako on posmatra i pojedine for-
me i pojedine povezanosti ovih orgarrskih tokova,. onda
ga, na kraju krajeva u tome interesuje, ipak, samo
1
, (Empirijske i ontoloske kategorije)
opsta zakonitost, kojoj one bez izuzetka podlijefo, ona
~bit" nasljeda, razmjene materija itd. On, prema tome,
posmatranjem i eksperimentisanjem, traga za obiljez-
jima bitnim za nasljede, za razmjenu materija, 'koja, po
svojoj prirodi, najprije imaju deskriptivni kara:kter (re-
cimo, odredeni pmcesi u celijskom jezgru, koji se po-
svuda ponavljaju, u cijepanju hromozoma, u porastu
potrnsnje kiseonika uz relativno smanjenje ispustanja
C02 itd.). !Na takva se empirrijska obiljezja orijenti~e
tok istrazivanja, da bi se prodrlo do uzroka procesa
nasljeda i razmjene materija.
Ovirn pravcem ide empiricar, ne.filo.z.of. Js.trativanje
uslova koj'i .dovode do organskih pojava, 1iloz()f mora
potpunc:i prepustiti ernpiricaru. Ali i empiricar ima svoje
granicc. On se orijentiSe na culno opafanje i u njernu
razdvaja jedne od drugih razlicite grupe fenomena raz-
vitka, razmjene materija, regulacije itd. Ovo se razdva-
janje, pritom, oslanja na osnovna opafanja, u toku ko-
jih se shvaca razlika izmedu zivog i nezivog. Njegov
ernpiriJski rad, dakle, sto se tice opstojanja specificnih
bioloskih kategorija, pociva na pretpostavkama koje
moze istraziti samo filozof.
Pod kategorijama je Jedan, takozvani, novokantija-
nizarn, koji je postao popularan ik0id empirieara, razu-
mijevao forme miSljenja, naCine prosudivanja, tipicne
pojrnove. Njilhovo istrazivanje, vjerovali su empiricari,
svodi se na jednu specificiranu formalnu logiku i meto-
dologiju (npr. bioloskog) ohrazovanja pojmova, a sferu
opafanja, pak, u kojoj se pojmovi primjenj.uju, kori-
guju, ispunjavaju i gdje nalaze svoje prvotno obrazo-
vanje, potpuno prep~ta iskustvu. 0 tome, naravno,
"nema ni govora. Kategorije nisu pojmovi, vee pojmove
om01gU1<5ava'ju, jer ooe znaee fonme s'aobnwnosti irzmedru
heterogenih sfera, kako izmedu mgIJenja i opafanja
tako i izmedu subjekta i objekta. No, niko ne moze
\...__
unaprrijed reci sta je u gruparna fenomena regulacije,
161
razvitka itd., koje je ernpirijsko istrazivanje izdvojilo,
cisto empirijsko, a sta je u tome kategorijalni udio,
sta je aposteriorno, a Ma apriorno odredenje.
Tako su, na primjer, glavnu postavku energetike,
postavku~ja, empirijski prvl acYkazali Meyer-i
HelmlioTtz, premda u njoj fa.a____g_2Ji~u od druge glavne
postavke, postavke-o entropiji) do izrafaja dofazi jedna
apriorna istina. Uprkos tome se iz ovoga ne rnogu do-
biti specijalne jednacine. Tek rnjerenje potvrduje da je
,,nasa" priroda zbilja ,,priroda", u cij.e uslove moguc-
nosti apriorno spada (relativna) zatvor.ep9st sistema.
Svugdje gdje je napredak emp.irijskog oorazovanja poj-
mova dostigao jednu izvjesnu zrelost, on obuhvaca ci-
nj'eniC'ka stanja, koja, uz naknadno shvacanje, dozvo-
ljavaju i spoznavanje apriornih komponenti.
Drugacije nije ni u podrucju hiologije. Ako ernpi-
rijsiki naucnik vjeruje (a u tome ga podrfava formalno-
logicki pozitivizam iii neokantijanizam) da, recimo, na-
sljede, regulacija, starenje mozda kao pojmovi mogu
da imaju izvjesnu apriornu srz, a kao pojave ipak da
znace cisto aposteriorna fakta, onda on stvari vidi is-
krivljeno. Njegova empirijska rbitna obiljezja sadr!e,
upravo u njiihovom predmetno-opafajnom kvalitetu, apri
orne crte, cije se diferenciranje moze iznaci tek u toku
filowfskog istrazivanja. Empiirifaru su, a da on to i ne
zna, potrebna ova apn~rnIC oifoa -onjljezja, radi raz-
gx an:i:Cetljlrsroclnih fenomeria. u okviru c~elokupne po-
jave. Prema tome on pode8ava svoje poJmove. Sto se
--ori vi5e--uda1juje od- neposrednog opisivartja i to vise
na svoje objekte primjenjuje kauzalne metode, utoliko
je on, narravno, slobodniji u odnosu na najprije utvr-
dena bitna obiljezja; onda se javljaju drugi pojmovi,
koji se ne mogu opafajno direktno verifLkovati i postaju
uhvatljive one ,veze ikoje se u ,,prirodnoj" pojavi vise
ne rnogu shvatiti. Istrazivanje, dakle, stalno revidira
empirijska rbitna obilJezja, mijenja granice izmedu njih,
ukida ih. Nadrafajni tokovi se objasnjavaju iz procesa
11 Stupnjevi organskog i rovjek
162 HELMUTH PLESSNER
razmjene materija. Jedan ,,modal" za drugim pada, uvr-
scivanje prelazi u zajednicke zakonitosti, uzima maha
redukcija na fiziku i hemiju.
Empirijska bitna obiljezja su prolazna, ona imaju
samo indikatoirnu vrijednost za jednu drugu sferu bitka,
(Prikazivo i neprikazivo opazanje)
cije su ona pojave. Apriorna bitna obiljezja nisu ohu-
hvacena ovom prolaznoscu, jer ona konstituisu onaj
konstantni sloj konkretne opafajne poj.ave od ikojeg
uvijek mora da pode empirijska nauka. Njezini se nazi-
vi, istina, djelimicno poklapaju s nazivima empirijskih
modala, relativnih bitnih obiljezja, i tako onda dolazi do
nesporazuma. Empiriear ce, jednog dana, moci izjaviti
da vise nema ,,prilagodavanja", vee samo jos ,,regula-
cija", da viSe nema ,,regulacija", vec samo jos tokova
odredene vrste, koji se mogu hemijski definisati: ono
sto je na modalitetu ,,prilagodavanje" iii ,,regulacija"
empirijski, dobilo je, onda, svodenjem svoje odredenje.
No time nikad ne mofo biti pogoden modalitet modala.
Kao imomenti koji u pojavi utvrduju sadriinu zivota,
r~gulacija, naslj.ede, krnZni ,tok razmjene materija itd.
su ireducibilni momenti (a ako se i mogu redukovati,
onda samo filozofski razumljivi) kao plavo, slatko,
grubo. Za razliku od ovih dementarnih materijala culne
pojave, oni, u najboljem sluiCaju, zauzimaju jedan dru-
gi poreda'k velicine, jer oni, kao konstitucione forme
fenomenalnog sloja bitka zivota, odreduju stirukture,
koje :za naivno i naucno biolosko obrazovanje pojmova
imaju vrijednost vodiea.
8. KAiR.AJKTER I BRE:DMET JHDNE THOR!UE 0
BITNIM ORGANSKIM OB'ILJEZJIMA
Da bismo, prema mjerilu principa o realno postav-
ljenoj granici (slueaj II), dobili dokaz za zbilju tipa po-
retka cjeline putem sistematskog razvitka organskog
modala, ne smijemo se pozivati na iskustvo kaio odlu-
cujucu instancu. u svakom pravom iskust'vu se cisto
TEZA 163
opafajno dobijene sadrzine redukuju na mjerilo utvr-
divog. Medutim, utvrditi ili prikazati znaci obuhvatiti
neko stanje stvarri tako da ono na viS'e nacina bude do-
vedeno do datosti. 1 Da je nesto vrelo, to osj.eca s:vaiko u
nacinu datosti koji je svojstven temperaturi. No do
prikaza se vrelina dovodi tek usponom zivinog stuba na
termometru ili topljenjem neke supstancije, kondenza-
cijom itd. iDa neko ima apetit, to svako osjeca u spe-
(Vrst~ neprikazivpg opaiaja)
dficnom nacinu datosti odredenih, u izvjesnim partija-
ma njegovog fenomenalnog tijela lokalizovanih osjeta,
jednog posebnog raspoloienja, jedne tendencije itd. Ali
do prikaza biva apetit doveden tek zahvaljujuCi dokazu
pojaeane sekrecije stomaenog soka. Bitna je, dakle, za
prikazivanje prevodivost jednog stanja stvari iz jednog
nacina datosti u drugi ili dovodenje do datosti u prin-
cipu vise od jednog culnog modaliteta.
Posto iskustvo pociva na zajednickom djelovanju
(sto po svojoj unutarnjoj prrirodi znaci isto sto i uza-
jamno djelovanje) nacina datosti, djelovanju koje se
na taj nacin podvrgava kontroli, ono, nararvno, vodi do
izbora onih saidrzina stvari ikoje se mogu shvatiti u
samo jednom nacinu datosti. Uslijed toga na svijetu
postoji viSe nego sto se na njemu mofo utvrditi. Pa ako
to i ude u iskustvo, i ako to pomogne da se ono foc-
mira, ono ipak ne mofo biti izvuceno iz njega, jer ne
udovoljava zahtjevima utvrdivanja. Svi sadrfaji koji se
dobijaju samo opafajno dijele tu sudbinu - da ulaze
u iskustvo a da u toku iskustva ne budu odredivi.
Svi sadrfaji koji se dobijaju samo opafajno raspa-
daju se u dvije klase sadrfaja: u jednu koja (neposred-
no) daje nacin datosti i u onu koja ga sama ne daje.
PPVa klasa obuhvaea osjete u cijem sadrtaju je izrai.en,
manifestan, sam nacin datosti. Druga klasa obuhvaca
biti, ideje, bitnosti, koje odgovaraju jednom tzv. bitnom
pogledu ili glediStu. U ovoj Jdasi postoje dvije moguc-
1 Up.: Jedinstvo cula, str. 63. i dalje. Ovdje je sire obuhva-
cen pojam prikaza.
164 HELMUTH PLESSNBR
nosti: iii su te biti vezane za jedan nacin datosti, kao
materijalno apriorni karakteri i zakoni biti (recimo
optiOkog, akustickog, taktilnog kruga cula), iii one nisu
tako vezane i mogu se svesti na razlicite nacine datosti,
tj. mogu se dovesti do intuitivne evidencije bez obzira
na njih.
Ako prikazive sadrfaje suprotstavimo onima koji
se mogu samo vidjeti, - kako se kafo, vjerovatno, da
bi se izbjegli nesporazumi, umjesto izraza ,,oni koji se
mogu dobiti samo opafajno" - onda mofomo, s obzi-
rom na odnos sadr:line i nacina datosti, razlikovati sli-
jedece mogucnosti: 1. Sadr:laji jednog odredenog nacina
datosti su prikazivi ukoliko mogu da se pojave u naj-
manje jos Jednom na.cinu datosti a da ne izgube svoj
identitet. 2. Sadr:laji su vidljivi ako oni iii a) ne mogu
(Neprikazi\Aa opaf,ajnost cjeline kao tipa artikulacije)
da variraju prema svome nacinu datosti, posto su ima-
nentni tom naCinu datosti, odn. ti eu ga se, iii b) nemaju
1
neki specificni nacin datosti. Sad:r:laji obuhvaceni gru-
pom 1. pofavljuju se (na ovaj iii onaj nacin datosti);
oni su - u ovom smislu iznad .datosti - pravi predmeti
opa!.aja. Sadrfaji obuhvaceni grupom 2., bez obzira da
Ii su hileticki ili ejdetski, sami se ne pojavljuju; jer
njima nedostaje ono sto bi se moglo pojaviti, ono jez-
gro koje se u svom sopstvu ne poja~ljuje iznad datasti,
kao ovim iii onim nacinom datosti abu:hvativo, kao ono
koje se moze identifikovati1.
' Ovo suprotstavljanje prikazivih sadrfaja, koji se mogu
dostici u susretnom opafanju, i pergnantnih saddaja, koji shvat-
ljivi postaju u ispunjenom sagledavanju, moze se na6i vec u
djelu Jedinstvo cula. Od oba su sadrfaja odvojeni opafajni sadr-
Zaji koji se mogu precizirati. Posto je, za svrhu ovog istraZiva-
nja, bitno da se dode do suprotnosti opaZaja prema sagledava-
nju, smjeli bismo, drugacije nego u Jedinstvu cula, pojam pri-
kaza shvatiti sire. od ,,mogucnosti reprodukcije". Tako se, npr.,
jedan aritmeticki zakon maze prikazati geometrijski, premda
on, u ovom drugom nacinu datosti, upravo nije reprodukcija
prvoga. - Time nije dovedena u pitanje pravilnost podjele date
u Jedinstvu cula.
TEZA 165
Cjelina kao tip artikulacije spada u klasu samo
vidljivih sadrfaja. Utoliko ona, onda, ulazi u opafaj or-
ganskog, ali ne smije da odreduje tok iskustva koje
obrazuje hiologiju, posto se ona odupire svakom utvr-
divanju. Kao bitnost cjelina nema neku specificnu vrstu
datosti. Pojaviti se ona mofo kako opticki tako i tak-
tilno, ba8 zato sto se sensu stricto ona sama uopste ne
pojavljuje. Pojavljuje se samo oblicje organskog siste-
ma. A posto se ono, kao oblicje jedne vrste datosti,
moze transformisati u neko drugo oblicje, nastaje za-
mjena izmedu bitnosti, koja je tuda pojavi, i oblicja,
koje je indiferentno prema datosti. Sem toga, do ove
zamjene lako dolazi i zato sto je, kako je gore podrob-
nije izlozeno, cjelini ,,potrebno" oblicje, jer se za nju
karakteristicna oznaka granice, uprkos znacenjskom raz-
likovanju od ogranicenja, moze konstatovati samo kao
ogranicenje (kontura granice).
Kojim putem valja poci da bi se dobila zbilja ovog
tipa poretka cjeline, kad se radi ovoga ne mofo ici em-
pirijskim putem? No, odgovor bi mogao izgledati laksi
(Pitanje o uslovima realizacije cjeline)
ako pitanje preinacimo: Koji uslovi moraju biti ispu-
njeni .da bi u slueaju II precizirano stanje stvari moglo
biti osobina nekog fizickog, u prostoru i vremenu od-
redenog tijela? Pita se za ozbiljenje jedne bitnosti; date
su (u formalnoj karakteristici) bitnosti ,,cjelina" i ,,fizi-
cka stvar".
Formalno gledajuCi, mora, zbog toga, ovo istrazi-
vainje imati za cilj da obje date veHc~ne jednu drugoj
prilagodi, tako da u svim odredenostima zbiljske fizi-
Clke stvari buidu i1spunjeni ,,zahtjevi" bitnosti o.ieline. U
ovom smislu je ovo istrazivanje ,,deduktivno". Medu-
tim, nije prethodno dat nijedan pojam iz kojeg bi se,
prema semi analiticke logike, izvukle u njemu sadrfane
odredbe, kao sto nije prethodno dat ni neki entitet iz
kojeg se, prema semi emanisticko-metafizicke logike,
razvijaju drugi entiteti. Nego se uz veliCinu ,,ziva fizic-
ka stvar", koja je data u konkretnom opafanju, traze,
 166 HELMUTH PLESSNER TEZA 167

prema mjerilu principa granice (slueaj H), unutarnji CaJU J,J, dato staJIJ'je stvari podUJdar:iilo s usloviima pros-
uslovi njezine realizacije. , torno-vremenske tvarnosti ili da bi moglo biti zbiljsko,
Dosadasnje istrazivarrje je pokazalo da se mora po-/ mora prostorno-vre.menska tjelesna stvar prihvatiti oso-
staviti pitanje moigucnosti. Jer, ono je uikazalo na jednu bine zivota. J.~1!~ !~.k:Y,sLd.~.d~c;U~ ~ategQ.rija.!Ji._m.o.cl,~la
ociglednu diskrepanciju izrnedu fenomena opafajne zi- ~_g_?nsl~gg - 1 to ne iz stanJa stvan reahzac1Je gramce,
vo_g10sti, s jedne, i u_tvrd.irvih sreidstava njegove .P.oiave, Jer fakvog stanja za sebe nema, vec pod glediStem nje-
"sa ariige strane. Kako je, dakle, moguce da se nesto~ gove realizacije - QQrazujt'.__~PWi;J,lni .di,o...file>i;ofije .~!~
vota. Upravo su se u ovom pogledu same kategorije po-
za-sta-1t!"'"d6tkil:zafi6 da je oblicje, pojavi kao nesto dru-1
go, naime, kao nadoblicna cjelina. Pritnm odgovor ne 1. fiZale kao neizvodive, takve da ne mogu logicki zasni-
smije da povredi upravo ovaj uslov, da je ono sto je vati prvotne nacine realizacije jednog stanja stvari koje
moguce do:kazati upravo samo jedno oblicje, {visoko- se, za sehe i u sebi, ne moze realizirati. Ne smije se,
komplikovani) sistem viSe iii manje pregnantne kontu- dakle, govoriti o panlogizmu i racionalizovanju katego-
riranosti, u kojoj ostaje zatvorena njegova fizicka egzi- rija, ako treba da pode za rukom da se dokate tivot u
stencija. sv,ojim Mtnim pof'avama, kao niz uslova, pod kojima
Pokusacemo da damo odgovor, uzimajuCi za os:ggy ;e, jedino, nieko oblicje cjelina.
i~}~Jjutiyo jfr~tb.o?no rnzvijeno shvacanje d<;t fenqro~n!.
z1votnosti pocivaJu samo na narocitom odriosu nekog
ffjela prema njegovoj granici. Na ovorii putu do odgo-
vdra inorace, istovf~fuena;biti rijeseno i pitanje da Ii
ima bitno Ervotnih karaktera. zivota. Ti.me istrazivanje
sam:o od sebe preuzima_:Z<l_da!~~ j~dne .aiJ<.sfo~]lfike-or
ganskog iii apriorfieJeorije ..organskih moaa1;:t. Jer sad
se' mora. dad odgovm na pitanje. ove discipline: ima li
bitno osebujnih obiJjeZja Zivota .koja sq ~ .ii~za:vi.sJ10
(Pitanje o uslovima realizacije cjeline)
od toga da Ii se ona mogu ili ne mogu povezati speci-
ficnim fizikalno-hemijskim uslovima - lt~"duc:il!~ ..u
~- kvalitetu? Biti bitno nufan za zivot znaci biti
za 'njega takav da uslovlja va mogucnosti. Ako se, dakle,
1

ispostavi da jedna fizicka stvar kao granicu ima u

slueaju II opisani odnos samo kad prihvati nacin raz-
vitka, nadrazivosti, razmnofavanja, onda je time doka-
zan karakter modala razvitka, nadrazivosti, razmnofa-
vanja~
Cjelina se ne mo:Ze apstraktno o2lbiljiti. 0Zibiljenje
znaci konikretizovanje. No konkretizovanje cjeline - i
u ovoj formulaciji bi se mogla sa:Zeti teza naseg istra-
zivanja - nije direktno, vec je moguce samo u bitnim
svojstvenostima organske prirode. ,,Da bi" se, u slu-

CETVRTO POGLAVLJE
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI
1. INDIKATORNA BITNA OBILJEZJA ZIVOTNOSTI
Ako zivot zaista pociva na svojstvenom odnosu ti-
jela prema njegovoj granici, konkretno govoreci (iako
sarno u prvorn pribliznom odredenju konkretno) na jed-
norn - svit ve:nia verbo - ,,kozastom" odnos u rnase ne-
ke stvari prema njezinoj formi, odno1su rnate.rije prema
oblicju, ,,punjenju" prema njegovim ,,ivicama", onda
srnijerno ocekivati i da se ovaj odnos, na neki nacin,
pokazuje na zivirn stvarima. Opafajne periferne vrijed-
nosti jednog organskog tijela moraju se po karakteru
razlikovati od odgovarajucih perifernih vrijednosti jed-
nog anorganskog tijela. Ta razHka, onda, postaje feno-
menalno shvatljiva i ne poklapa se s empirijskim raz-
likarna.
Slijedimo li ovaj sarnosvojni, prema tezi za zivot
specifieni odnos materije i forme na individualnim stva-
rima opafanja - materije uzete ovdje samo kao for-
rnirana punoea, kao viSe ili manje propustiva, otporna,
ohojena, meka ili tvrda rnasa - onda dolazimo do indi-
katornih bitnih obiljezja, o kojima je vec uopsteno bilo
rijeci i cija je dedukcija oznacena kao nufoa. Pritom
se radi o onim cisto opafajnim kriterijumima, na koji-
ma se, kao zive, na isti nacin vrepoznaju biljne i zivo-
tinj ske stvari, a da na njima nema nikakvih viSe, nego
samo oznaeavajucih bitnih obiljezja zivota. Postojanje
ovih obiljezja i kod fakti6ki nezivih stvari opravdava
pretpostavku da je njihov nosilac zaista ziv. 1
I Up. uz ovo, naroeito: djelo v. Kriesd 0 obiljezjima Zivota
(Ober Merkmale des Lebens), koje je objavilo Freiburger Wis-
NACIN OPSTOJANJA 2IVOTNOSTI 169
(Plasticnost i pravilna nepravilnost)
Sve zivo pokazuje plasticnost: mofo se sjeci, ras-
tezatt;-savijati, plasticnost u kojoj se ostrina ograni-
cenja cjeline ne podudara s visokostepenom pomiclji-
voscu granicnih kontura. Forma nije, k::to u anorgan-
skorn, SJloljnj(l powsina sfipstancije (kao jednostavan
iiraz idjelotvornog jedinstva njezinih elernenata), vec iz-
gleda da kao neka nevidljiva kofa obuhvaca njezinu
stvarnu povrsinu. Sto vise plasticnosti - ili kako to
kaze Buytendijk: ostrine ogranicenja - irna u opafa-
nju, kod fenornena razvitka, rasta, restitucije, ikretanja,
to zivlja izgleda stvar.
Sve zivo pokazuje nestalnost u stalnorn, pravilnu
nepravilnost, kako staticku tako i dinarnicku. Ovu oso-
binu u konfiguraciji organske tvorevine je veorna upe-
eatljivo demonstrirao Buytendijk uporedivanjern figu-
ra. Ako jednu pored druge stavirno slike kontura kruga,
elipse, jajeta i lipovog lista, utisak zivota raste s ras-
tucom nepravilnoscu (uz uprkos istu evidentnu pravil-
nost) linija. Ovaj se karakter, naravno, pojaeava na
stvarnirn objektirna, koji su sasvirn razliciti od sernat-
skih pojednostavljenja njihovih kontura. To ne znaci
da pritom sarna nepravilnost igra nosecu ulogu. Ona
se rnora uvijek pokazati prevladanom jednirn pravilom
(koje se ne rnoze izolovati), tako da eak i pojaeana de-
forrnacija ukupnu sliku ne samo da ne ometa, vec u
SV'Oill dje}ovanju fak pojafava, kao StO je zaista slufaj.
Pravilna nepravilnost, ,,skokovita forma sklopa",
nastupa dinamicki u fenomenima ritmike. Njezina je
ra:sirenost ogromna, tako da veoma dobro mo:Zemo ra-
zumjeti zasto je bas ritam mogao biti proklamovan cen-
tralnim momentom sveg zivog. I ovdje je karakteristic-
na relativna varijabilnost (perioda). Otkucaj srca moze
biti ubrzan i usporen, ostar ili blag itd., krivulja rasta
mo:le da se penje naglo ili postepeno, peristaltika cri-
jeva varira prema razlicitosti nadrafaja tromo ili kon-
senschaftl. Gesellschaft, br. 6, 1919; djelo Buytendijka Opazajni
kriterijumi organskog (Anschdungskriterien des Organischen),
Philosophischer Anzeiger Ill (u tampi).
170 HELMUTH PLESSNER
vulzivno. Svako ispoljavanje zivota podlijeze mijeni
dana i noCi, godiSnjih doba, ishrane itid., ne na neki
direktno mehanicki nacin, vec se tome prilagodava sop-
stvenom ritmikom. A:ko se izmijene spoljnji uticaji,
periodienost se mijenja tek poslije preovladavanja jakih
otpora. Zivi proces se moze odvijati polako i brzo,
(Ostrina ogrianicenja i karakter tendencije)
snazno i slabo, sigurno i sa zastojima, pipavo i poletno,
njegovi ritmovi se, dakle, javljaju kao prava oblicja
sposobna da se transponuju kao melodije. I u formama
postajanja se pojavljuje ona ,,ostrina ogranicenja", koja
zivom ne dopusta da bude na kraju tamo gdje ono fak-
ti6ki prestaje. S_kohutlta..iQ~JD-~1dopa cini d;;t st~l,no
?.i:~~!!15>.ie4an:~rnkay hijatus izmedu onogaSto postaje
I _nJegovov1tma.
OdatTe proizilazi razumijevanje izvjesnih obiljezja,
1
koja treba posebno razlikovati na fenomenu zivog kre-
tanja. H.ij~t.l!.~.i,. naime, onaj u ostrini ogranieenja dati
medu ,,prostor ' izmedu procesa i njegove forim~~ritma,
m6gao bi da ne istupi tako opafajno, da se ne pojavi
kao prava granica, koja stvar, pojmljenu u postajanju,
vodi preko nje same - u nju samu. Time upravo, ako
smijemo tako reci, nastaje taj fenomen hijatus, ta odu-
darnost oformljenog od njegove forme. Za zivo kretanje,
usHjed toga, nufoo proizilazi karakter tendencije, kao
istaknutog obiljezja kojim se ono razlikuje od mrtvog
kretanja: kao zivo Se pojavljuje Oil'O kretanje koje sli-
jedi tendenciju, koja mu je unaprijed data iii mu pret-
hodi, i ciji je realni tok time dat u karakteru ispunje-
nja. Mrtva kretanja se, medutim, za opafanje predstav-
ljaju bez fundiranja u dolazecem i u nedostatku karak-
tera ispunjenja. Ako se mrtvo kretanje prezentuje kao
apsolutno determinisano, ,,onakvo kakvo je", ako se
I)jegova forma potpuno poklapa s putanjom koju je ono
opisalo, ako On'O jeste, onda je to kod zivog kretanja
drugacije. Ovdje svaka, fakticki predena faza, zato sto
izgleda da je zasnovana i izazvana nekom tendencijom,
ima to obiljezje da je u svakoj ta~ki svoje putanje bila
indeterminirana. Ona se prezentira kao kretanje koje je
NACIN OPSTOJANJA :tIVOTNOSTI 171
moglo da se obavi i drugacije nego sto je ~bilja obav-
fjeno. Ova sloboda prema formi u okviru forme smis'a-
ono spada u karakter tendencije. Ispunjenje jedne ten-
dencije, prema smislu opafanja, moz.e biti samo ,,ne-
prisilno". U napregnutosti ocekivanja, u momentu na-
petosti, koj'a treba da nade svoje razrjesenje, je onaj
hijatus tog unaprijed, koji ce premostiti samo jedan
spontani akt koji proizilazi iz neceg proizvoljnog.
(,,Ektropijski" karakter zivog)
lracionalnost i sipontanost zivog, sklonost da se
medu nekim datim mogucnostima odluCi za onu koja
je manje vjerovatna, ona osobina koja je oznacena za-
mamljivom jednacin'Om ,,ektropizma", dokumentuje se
u opaZ'anju kao sloboda prema formi unutar forme.
Medutim, veoma je opasno zapoceti izvlacenjem bilo
kakvih ontoloskih zakljueaka odatle. Nikad ne bi tre-
balo da iz fenomenoloskih stanja stvari predemo direkt-
no na ontoloske iskaze. Bitak koji se pojavljuje jeste,
doduse, takode bitak, no nij.e cijeli bitak, kako on na
sebi i u sebi samom bitiSe i jeste.
Ako ovo istrazivanje s indikatornim :bitnim obiljez-
jima postavlja prave fenomenoloske indicije zivota, on-
da ono time slijedi samo jednu pedagosku svrhu. Poslije
dovrsenog istrazivanja, razgovor o ovim obiljezjima mo-
z.e dobiti i jos jednu drugu vrijednost, Posto smo se
uvjerili da je, zahvaljujuCi izvodenju bitnih organskih
obiljezja, obiljefja zivog (na eksperimentalnu metodiku
ne ogranicenog) bitka, potvrdena ona teza koju smo
razvili na osnovu odredenog postavljanja problema, da
SU zi~~ ~t~~ri. tij~la .~oja realizuju gra_nicu,, S_!D:iJemo l
indffitormm obiIJeZJima organskog pnznatl VrIJednost
bitka i smijemo reci da se u njima manifestuje onaj
~jstveni odnos jedne zatvorene tvorevine prema nje-
zinoj granici. Cinjenica da ova obiljezja, pod izvjesnim
tislovfina, podsjecaju na Z'ivot ne moze onda viSe niSta
da promijeni u njihovoj povezanosti s granicnim od-
nosom, koji je konstitutivan za zivot. Prema zakonu
autonomije pojava, fenomeni mogu da se pojave bes-
172 HELMUTH PLESSNER
pravno, tj. bez odgovarajuce osnove bitka. No zato i
pojava, kao takva, Jos nije puki pdvid.
SuviSna je blifa interpretacija indikatorniih bitnih
obiljezja organskog u pogledu na njihovu vezu s gra-
nicnom strukturom. Ona odasvud prosijava i lako ju
je izolovat'i. Uostalom takve opafajne indicije se, vjero-
vatno, daju jos povecati, za sta makroskopski nacin
posmatra:nja, kakav se, npr., prilmjenjuje u modernoj
gestalt-psihologiji i psihologiji kompleksa, predstavlja
vafnu pomoc. Korisne poticaje mofomo dobiti i iz po-
redenja s drugim predmetnim podrucjima, u kojima
se, u prenesenom smislu, govori o organskom, u, reci-
mo, sferama socijalnog i umjetnickog.
(Pozicionalnost zive stvari)
2. POZIOIONALNOST ZIV:OG BITKA I NJEGOVA
PROSTORNOST
Za ovo sto slijedi jos cemo nesto pojednostaviti.
Stanja stvari u slueaju I i II daju se izraziti i formu-
lom. Na ovaj ce nacin granicni odnosi, simbolizirani u
pravcima strelica na str. 150, biti pregledniji. Ako T
oznaeava tijelo, M granicni medijum, onda za slucaj I
formlllla gilaisi: T i M. Grainica je Izmedu (i) T i M. Fo1r-
mula slueaja II je, medutim: T~T-+M. Granica ..pri-
pada samom tijelu, tijelo je granica njemu samom i
drugom i, utoHko, suprotstavljeno i njemu i tom dru-
gom. Termin ,,sebi" se ovdje jos izbjegava, post6 ce
kasnije morati da preuzme jedno posebno znacenje.
Tijelo koje se u odnosu na svoju granicu ponafa
prema formuli T~T-+M je, posto ga njegove granice ne
samo zatvaraju, vec isto tako i otvaraju prema medi-
jumu (povezuju s njim), preko njega. Jer granica, koja
je u drugom slueaju, u formuli T~l-+M, i2lI'icito ono
cisto virtuelno Izmedu, sto ne pripada niti (ali i) tijelu
niti (ali i) medijumu, znaci puku mogucnost prijelaza
od jednog ka drugom, pripaida, ovdje, realno jednoj
od obiju granicnih mogucnost'i. No, ako se hit granice,
za razliku od ogranicenja, sastoji u tome da ibude viSe
NACIN OPSTOJANJA tIVOTNOSTI 173
od pukog omogucenja prijelaza, naime, sam ovaj pri-
jelaz, onda stvar, bilo kom carstvu bitka da se ona
pripise, ako ima samu granicu, mora imati i sam taj
prijelaz. No, bolje je da na ovom mjestu izbjegavamo
rijec ,,imati" kako bismo je sacuvali za jedan poseban
slueaj.
Ta realnost granice na jednoj od dviju granicnih
velicina izrafava se za ovu kao nacin bitka preko nje.
Ukoliko granica, izmedu njome razdvojenih i istovre-
meno njome povezanih velicina, uspostavlja jedan pro-
tusmisaoni odnos - inaee ona ne bi ibila granica i pri-
jelaz od jednog ka drugom, bila bi puko nastavljanje
bez onog kvalitativnog skoka, koji se sam od sebe iz-
vodi i biva anuliran - izrafava se ta realnost granice
na realnom, ka:o naCin njemu suprotstavljenog bitka.
Ako se tijelo prema svojim granicama ponafa u
skladu s formulom T~T-+M, tako da granica njemu
pripada, onda ono mora da se pojavi kao tijelo koje je
(Dedukcija njezinih fenomenalnih perifernih vrijednosti)
kako preko njega tako i nasuprot njemu. Svaki od
ovih karaktera treba da se podnosi s karakterom tjeles-
nosti, premda je svaki od njih, najprije, protiv utvr-
divih crta jednog or,ranicenog fizickog kompleksa stva-
ri. Jer sta ,,zapravo' znaci: neko tijelo je preko njega,
ako je ono, kako to mofomo izmjeriti, tamo i tamo na
kraju, ili da je neko tijelo nasuprot njemu, ako je ono,
kako to mofomo dokazati, sve do svojih granicnih kon-
tura, do samog ruba prosto nabreklo od jednog bitka.
Pa ipak, ovaj posebni odnos prema njegovim gra-
nicnim konturama, ako je taj odnos moguc onticki, a
ne samo logicki, ako do njega realno treba da d'ode,
mora se iskazati i mora se primijetiti na realnom, i to
tako da on ne protivuirjeci tom realnom, kao fizickoj
stvari, i da je konforman njegovim ,.sredstvima". Od
sredstava da febe iskafo i ucini primjetnom fizicka stvar
ima samo ono sto se obicno naziva njezinim osobinama,
koje, opet, cine cjelinu opafajne predstave. Kao sto smo
vee primijetHi, morace se, zb og njezinog posebnog ka-
1
raktera, kao odnosa prema granici, ta realnost granice
174 HELMUTH PLESSNER
manifestovati na konturama tijela. Ono preko njega i
njemu nasuprot - kao sto jasno s,poznajemo, nista dru-
go do opafajn'o preciziranje dvostrU:ke aspektivnosti -
pojav:ljuje se (odigovaraju6i sm~sfo) kao rubni fenomen
fizickog sistema.
Tako cemo onaj opa:fajni antagonizam pravaca
upolje i unutra, koji se ne mogu prevesti jedan u drugi,
pojmiti kao nutnu odredenost njegove pojave, odrede-
nost koja na tijelu nastupa kao osobina. Pojmicemo je,
dalje, kao samo sagledivu, neutv11divu osobinu, ukoliko
taj granicni odnos, za razliku od odn1osa ogranieenja,
ne moze biti demonstriran (prikazan), vec samo intu-
iran (sagledan); osobinu, koja se na taj nacin otima po-
kufaju utvrdivanja da za to preostaju periferne osobine
jednog obHcja koje se mogu samo demonst1rirati.
Kao tjelesna stvar, zivo bice je u dvostrukom as~ 1
pektu suprotnosti pravaca unutra (supstancijalna srz)
i upolje (obloga strana koje nose osobine), pravaca
koji se nc mogu prevesti jedan u drugi. Kao zi,vo bice,
tjelesna stvar nastupa sa tim istim dvostrukim aspe'k-
tom kao osobinom uslijed koje fenomenalna stvar trans-
(Bit pozicionalnosti)
cendira u 'dva pravca, ona, s jedne strane, nju st:aJl1.ja_
preko (strogo uzeto: stavlja izvan nje), s druge stirane
stavlja unutar nje (stavlja u nju) - izrazi koji znace
isto sto i ranije upotrijebljeni izrazi: biti preko nje i,,
njoj nasuprot, biti u njoj.
Izraz staviti - opterecen idealistiokom tradicijom
- upravo -s-e--mlmece na ovom mjestu. Samo ga, ovdje,
ne smijemo, prisjecajuCi se Fichtea, povezati sa smislom
akta miSljenja koji izvodi subjekat. Staviti kao postaviti
ima za pretpostavku jedno ustati, jedno podi<Ci. Sasvim
suprostavljen ovom polofaju je opis, aka on treba da
izrazi bitkom granice uslovljenu svojstvenu komplika-
ciju bitka zive stva~i. !<ao fizicko, ti.jelo ,,je" VeC stvar
po sebi, l>Haik mu ni li kojem ,smislu ne dolazi nasu-
PrC>t niti se od nje.ga odvaja kao od bivstvujuceg. Tim
njemu svojstvenim bitkom granice, to bivstvujuee, me-
dutim, postaje ono sto prelazi u dva pravca. Utoliko
, NACIN OPSTOJANJA :lIVOTNOSTI
ono biva ,,podignuto'', opis ne more da ucini niSta dru-
go do da slijedi ovu sliku. Jedino ,,podignuto" ono ne
175
more ostati, onda bi bilo povrijedeno odredenje da ono
uprkos ,,prelaienja" ostaje bivstvujuca tjelesna stvar.
, Samo kompromisu s ovim odredenjem odgovara -i
izraz stavljanje, koji dopusta da odjekne momenat tog
biti-odignut, biti-u-lebdenju, a da zato ne izgubi onaj
drugi momenat smirenja i oevrslosti.
U swjoj zivotnosti se, dakle, organsko tijelo od
_J
anorganskog razli:kuje svojim pozicionalnim karakte-
rom ili svojom pozicionalnoscu. Pod ovim treba razu-
mjeti onu osnovnu crtu njegove biti koja tije1o u nje-
govom bitku cini stavljenim. Kao sto je opisano, mo-
menti onog ,,preko njega" i ,,njemu nasuprot, u njemu"
_ odreduju jedan specificni bitak zivog tijela, lmje je u
granicnom prolazu odignuto i koje time postaje stav-
ljivo. u specificnim nacinima ,,preko njega" i ,,njemu
nasuprot" tijelo postaje od sebe odignuto i dovedeno
u odnos prema sebi, tacnije receno: tijelo je izvan i
unutar sebe. Kod nezivog tijela nemamo ave komplika-
cije. Ono jeste doikle dopire. Ta:mo gdje i onda kada
je ono na kraju, prestaje i njegov bitak. Ono se pre-
kida. Njemu nedostaje ova olabavljenje u njemu sa-
mom. Posto njegov sistem nema giranicu kao nesto
svoje, njegov je bitak bez tog dvosmislenog transcen-
diranja. Ono, dakle, ne more doci do dvosmislenog po-
(Mjesto poziciionalnosti kao osobine)
vratnog odnosa na sistem, niti do samoodnosa sistema
(a:ko je dopusteno da umjesto nezgrapnog izraza ,,nje-
mu-odnos" upotrijebim ovu uobifajenu rijee).
Kod tijela s pozicionalnim karakterom uvijek ima-
mo jedno prozimanje odnosa jez,gro-osobina s dvosmi-
slenim transcendiranjem, 1 pri cemu transcendiranje (=
dvostruki aspektivitet) ima vrijednost osobine i pri
' Up. uz ovo: poglavlje IV, str. 35. i dalje, Drieschovog kla-
sicnog spisa Pojam organske forme (Der Begriff der organischen
Form), Abhandlungen zur theoretischen Biologie, Heft 3, Berlin,
1919). Ovdje se radi o prozimanju dvostruke kategorije tvar-oso-
bina s dvostrukom kategorijom cijelo-dijelovL
 HELMUTH PLESSNER
176
cemu se ono pojavljuje kao osobina. Posebna bit upra-
vo ove osobine samo uslovljava onu cudnu prevagu nad
.,,
:Ji
~
drugim osobinama, pri cemu ta bit sve prozima i time
svima njima izgleda rkao da im se obraca iz jezgra stva-
ri. Istrazivanje je pokazalo da jezgro stvari, koje je,
doduse, konstitutivno za dvostruki aspekat, u kojem
se ziva stvar pojavljuje kao stvar, nema ni,sta neposred-
no s osobinom dvostrukog aspektiviteta na njoj. No
on se, uprkos tome, uvlaci tu zato sto dvostruki aspek-
tivitet fenomenalno znaci ono preko bivstvujueeg tijela,
odn. ono biti u njemu. Dato jezgro, koje se kod nezivih
tvari pojavljuje samo kao usmjerna tacka, kao X pre-
dikata, sadrzi kod zivih stvari karakter onoga sto je
stavljeno. Bitak se javlja kao ono sto je proslo kroz
(pri cemu je prepozicija ,,kroz" samo pomocna kon-
strukcija da bi se udovoljilo pojmu biti stavljen - bio
biti odignut).
Taj pozicionalni karakter se, kako to i treba da
bude, opafajno iS'kazuje na stvari. U to se mofomo lako
uvjeriti ako obratimo paznju na fenomenalnu mijenu,
do koje, pod odredenim uslovima, dolazi na jednoj
stvari cija se nezivost moze ddkazati, tako da ona, kao
l
,,,
u bajci, iznenada tu stoji ziva u punom opafanju. Od
jednostavne stvari tu odjednom iimamo jednu bit, tj.
jednu tvorevinu koja postoji za sebe. Ovo biti-za-sebe
iii biti-za-nju - bas tako tacno obicno opafanje ne raz-
likuje - obrazuje, u izvjesnom smislu, nevidljiv okvir,
u kojem se stvar uzdize iznad svoje okoline s onom
posebnom ostrinom ogranicenja. Naravno, jedno na
izgled spontano kretanje stvari olaksava postajanje ovog
(Mogu6nost prostornosnosti i prirodno mjesto)
fenomena pozidonalnosti. Znamo, valjda, onu salu, kad
se gumena lopta, skrivena pod stolnjakom i povezana
s malom gumenom cijevi, naduvava pritiskom ruke, a
tanjiri i ease pooinju da igraju. Takav jedan razigrani
tanjir dovodi, za momenat, opafanje u iskusenje da u
njemu vidi ,,nesto kao zivotnost". Uostalom, za ovo i
nisu ba,s potrebni fenomeni kretanja. Kao sto mi, npr.,
posmatramo neku nepomicnu bilj'ku sa sklonoscu da
~
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI 177
joj damo dusu, od cega razuman eovjek stalno mora
da se brani, tako dijete vidi sto, stolicu, krevet i sobu,
kasiku, sve stvari s kojima dolazi u dodir. U ovom pro-
cesu personifikacije se jasno moze spoznati onaj pravi
zacetak u kojem nam ,,mrtvo", gledano drugim ocima,
izgleda kao Zivo.
Zivo bice se pojavljuje stavljeno prema svojoj oko- -,
1ini. Od njega polazi odnos na polje u kojem ono jeste,
1
i obratno - odnos mu se vraea. Qpafanje s;tJ.yi:iJa po
zicionaln~... !~r:.~!cti:_r:_.Eotpuno n7z,avis~o od svakog od?-
hovltcivanJa 1 od sva1ce persomf1kac1Je - a to postaJe
jasno upravo ako pomislimo na nacin ka:ko razlo:Zno
posmatramo biljke, koje izgledaju nepokretne. Ono po-
zicionalnost na nekoj stvari shvaca upravo tako da
vise nije ipuka fraza kad se kafo da ova stvar ima svoje
dijelove kao osobine: 1 takvo lisce, takve cvjetove, takvu
stabljiku, stablo, korijen; jer ona sama se u njima ne
gubi, nego je nesto za sebe, jer zivi: nije puka stvar,
vee bice. U takvom biti-za-sebe je odudarnost prema
polju njezinog opstojanja. Ona ne samo da ispunjava
mjesto u prostoru, ona ima jedno mjesto, bolje receno:
ona se od sebe dr:Zi jednog mjesta, svog ,,prirodnog J
mjesta". -
Svaka fizicka tjelesna stvar je u prostoru, ona je
prostorna. Njezin polofaj se, sto se njezinog mjerenja
tice, sastoji u relaciji prema drugim polofajima i prema
polofaju posmatraea. Od ovog relativnog poretka nisu
izuzeta ni ziva tijela kao fizicke tvari. Ali pojavno se
zi,va tijela ra2lliikuju od nezivih, kao ona koja drfo pro-
stor od onih koja prostor samo i1spunjava. Svaika tvorevP
na koja ispunjava prostor je na jednom mjestu. Tvore-
:vina koja dr7:i prostor je, naiprotiv, ti:me sto je preko
njega (u njemu), u odnosu prema mjestu ,,svoga" bitka.
Ona je van svoje prostonnosti u prostoru iili prostomoj
sna, i Uikoliko ima svo,ie prirodno m.iesto.
Kad se neka neziva stvar razbije, mi i onda pita
mo: gdje Ii je ,,ona" sada? Od ucenog cemo onda, ist,j-
na, cuti da tu uoipste nije egzistirala ,,ona", vec samo
jedna odredena konstelacija elektrona i energije, koja
1
Up.: Driesch loc. cit. str. 39. i dalje.
12 Stupnjevi organsko11 i fovjek
 HELMUTH PLESSNER
178
(Realizaoij'ia pozicionalnosti u prelazu)
se sada drugacije slozila. No sto se tice pojave, pitanje
je, ipak, opravdano postavljeno. A kad se radi o necem
zivom, s takvim odgov1orom se ne bismo mog1i sloziti
ni kada hismo znali da je on objektivno taean.
3. P&OCESNI KARAKTER I TIPI<CNOST ZIVOG BITKA.
DINAMICKI KARAKTER ZIVE FORME.
INDIVIDUALNOST POJEDINAiCNE ZIVE STVARI.
Zivotnost se za opaianje najjasnije ogleda u kre-
tanju. Stoga, karakterizacija pozicionalnosti u statickom
pogledu i pricinjava tolike teskoee i svuda tjera na
podrucje dinamickog. Ne iz psiholoskih razloga, ne iz
razloga zivljeg utiska, koji ono sto se kre6e cini u po-
redenju s onim sto miruje, nego iz razloga same stvari.
Zivot je kretanje, bez kretanja ga ne moze biti. Pa i
lkad iskustvo ovaj stav ne bi smatiraJo potipU1I10 ddk.a-
zainiim, staila bi iistiina 6vrsto iza aipriorne n~nosti.
1Stvar moze imati karakter pozicionalnog samo kad
postaje; taj proces je naCiin nj~inog bitka.
Uz pozicionalni karakter spada da je stvar preko
nje, u njoj. Da bi vodila racuna o ovom zahtjevu, stvar
mora, tako reci, biti dovedena u polofaj da od sebe
uzme odstojanje. U odudaranju od sebe, u labavljenju
svoga bitka prema ovom bitku postoji jedina moguc-
nost, da ima prelazenje {kao smisao granice) realno na
sebi. No stvar 6e, zaista, biti stavljena u polofaj da se
bitno odvoji od podrucja svoga bitka, tj. da bude pre-
ko njega, u njemu, samo onda ako ne ostane u ograni-
cenJ1ma koja su joj - iako ne slucajno - povucena.
Njezin
r-
je ,,bitak" time, u biti, odreden za prijelaz.
.. -
-~-- ~.
(Prelaf.enje i ogranicenje)
Cisto prelazenje je postojanje, ono jedinstvo onoga
jos-ne i ne-viSe, cijoj praznoj postojanosti prema samo-
raslosti u njoj postojeceg postajanja nedostaje jos ak-
centiiranje u sada. Jer, to sada je ovjde puiki limes pre-
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI
179
lafonja, cisto Izmedu oba modusa nebitka. Shvaceno
u ovoj cistoti, medutim, to postajanje, kao puko prela-
zenje, razara svaku ogranicenu tvorevinu. Ono je, po
svome smislu, protiv svakog ograni cenja. Prelafonju,
1
istoga, moira biti dat jeda:n uslovljeni naciin, aiko OIIlO
jos treba da ostane nadn jednog ozbiljenja, tj. jedne
konkretizacije u granicama stvarovitosti.
Ukoli:ko prelazi, stvar, naravno, napusta svoje orga-
nicenje. Ukoliko ona ovom (u biti nufoom) napustanju
svoga podrucja ne suprotstavi, u bilo kom smislu, po-
stojanost, ona se gubi i propada. Realitet granice na
njoj bi onda bio njezino nestajanje, razaranje ograni-
eavajucih kontura, a time i nestajanje granice. Ozbilje-
nje granice jc, dakle, njezin smisao ucinilo iluzornim i
pokusaj da se slueaj II predstavi kao zbiljski bio bi vec
propao.
To, medutim, ni1je s.lueaj. Uz smisao grainice s[pada,
osim momenta prelafonja, momenat stajanja, bezuslov-
no ~~us._t~ylJaI1je ... Tek oba ova momenta odreduju bit
granice kao 0110 sto vodi u drugo i istovremeno ka nje-
mu zatvara. Stoga, granica uslovljava ogranicenje, a da
se ograniceno time ne iskljueuje iz sklopa s drugim.
Ta granicom postignuta izolovanost znaci upravo uklju-
civanje ogranicenog u taj sklop. Fizickoj stvari, dakle,
nije potrebno da na poseban nacin istrajnost suprotsta-
vi napustanju svoga podrucja, sto ga iziskuje granica
da bi sprijecila svoje nestajanje, jer je ovo iScezavanje
samo konsekvencija jedne poluodredene .granice. I kao
sto joj iz realiteta granice pritice nufoost ka prelafonjut...-.
tako stvari odatle pritice i moc da istraje. Ostajanje 1
onakvom kakva jeste i prelafonje, kako u ono sto ona
jos nije (preko sebe) tako i u ono sto jeste (u sebe),
mora se odvijati ujedno, kako bi se dobio nacin na koji .J
organsko jeste.
Granica je stajaCi prijelaz, ono dalje u zaustavlja-
nju, zaustavljanje kao ono dalje. Uslijed toga, ,,pro-
dukt" obaju ovih momenata nije jednostavno postaja-
nje, koje briSe granicu, koje to sada saddi kao limes,
vec postajanje jedne postojanosti, postojanost jednog
postajanja: ,,momenti" stajanja i prelazenja se objedi-

180 HE.LMUTH :PLE.SSNE.ll
(Proces kao modus realizacije pozicionalnosti)
njuju. To objedinjavanje uspijeva u formi jednog iz-
dvajanja tih dviju strana postajanja i postojanosti, ko-
je, za razliku od onih samo apstraktnih, tj. nesamostal-
nih granicnih momenata prelazenja i stajanja, mogu
jedna prema drugoj da se pojave samostalno, ne kao us-
fovi realiteta zive stvari dolaze, naravno, samo u sklo-
pu. Postajanje je, u biti, zbiljsko samo u postajucem,
tj. u kontrastu prema postojanosti, za koju se ono po-
kazuje vezanim, a postojanost je zbiljska samo u ono-
me sto istrajava, tj. u kontrastu prema onome sto pos-
taje, za koje se ono pokazuje vezanim - kome prufa
otpor. - Momenat stajanja, prema tome, nije isto sto
i postojanost, momenat prelafonja nije isto sto i pos-
tajanje. Strana postojanosti i strana postajanja su, sva-
ka za sebe, jedna sinteza stajanja i prelafonja, i samo
obje zajedno odreduju nacin na koji fizickoj stvari pri-
pada njezina granica.
No da bi obje strane, koje SU u sustini, ipak, jedna
drugoj suprotstavljene, mogle biti zajedno na istoj fi-
zickoj stvari, mora na ovoj stvari doci do jedne smi-
saone podjele, a to je moguce samo ako se jedna stra-
na povuce pred drugom. Postajanje se odreduje kao
postajanje necega (postojanog) u modusu da postoja-
nost ,,nosi" postajanje, ili se postojanost odreduje kao
nesto jednog postajanja, pri cemu postajanje nosi pos-
tojanost. Svaka odredbena forma je jedan momenat
onoga sto se zove proces.
U tom procesu 1. neka postojanost prelazi u pos-
tajanje, nesto postaje a da ne iscezava u ovom posta-
janju i da u ovom postajanju ne gubi potpuno svoj
bitak, i u istom smislu, 2. postajanje vodi do neke pos-
tojanosti, postaje nesto, ali se u ovom nesto ne zaustav-
lja i u svom antipodu ne gubi svoju sustinu. Proces
(kao postajanje necega) je takav da on to sada ne sa-
drii viSe kao prazno Izmedu modusa nebitka, onog
jos-ne i ne-viSe, tj. kao limes prelafonja, vec to sada
sadrii kao odrfanu konstantu prelafenja.
Ako proces znaci postajanje necega, onda to nesto,
kao postojanost, prodire kroz postajanje na dva na-
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI
181
cina: kao pocetak necega i kao kraj necega, kao ,,odak-
le" i kao ,,kuda" u modusima nastajuceg i nastalog
jednog te istog. Nesto postaje i time je prevaziSlo svoj
raniji bitak. Iz njega proistice postajanje a da ga to
nesto ne osujecuje, vec i samo proistice iz postajanja,
ono, dakle, postaje nesto sto ranije nije bilo i utoliko
od njega postaje nesto drugo. Tjelesnu stvar koja rea-
(Proces i stvarnosna konstancija)
lizuje svoju granicu treba nufno shvatiti u procesu,
ona ne samo da postaje ili da ponire, ona postaje nes-
to. Cisto postajanje, ako postajanju nije koordinirana 1
jedna postojanost, se zapravo ne razlikuje od cistog
prelazenja i moralo bi, kad ibi se reaHzovalo, znaciti
ukidanje ogranicenosti stvari, a time bi moralo znaciti
i njezino uniStenje kao tvorevine. (Time je, istovreme-
no, utvrdeno nesto bitno u vezi sa odnosom izmedu po-
stajanja i stvari: iskljucena je mogucnost da se ziva
stvar shvati kao nesto koje samo postaje ona sama.
Cisto (nepravo) postajanje znaci da se tek dolazi do
bitka. ,,Cisto" postajanje ( = prelafenje) razumije se
bez prethodno datog bitka i bez bitka koji je dalo pos-
tajanje. U ovom smislu ono nije vrljedno realizacije.
Pravo post~janje je sinteza prelazenja i stajanja. Real-
no do pravog postajanja dolazi samo osobinski - na
onom sto postoji. Ovaj zakon biti vec ukazuje na nuzj
nost da zivot bude dodatna odredba.)
Neka ziva stvar postajc nesto, tj. ona se mijenja,
ili - da ne procerdamo prerano izraz ,,se" - ona pos-
taje drugo. Ova promjena, medutim, ne smije dovesti
u pitanje istovjetnost onoga sto na toj stvari postaje,
odn. sto se p_red~je postajanju i sto ga nos~. Dakle,
stvar koja postaje drugacija ostaje ona ista.
. C~t? .se grijesi, ~;i se ?D.:9 8!.. os!aJe isto. iden~ifi
kuJe s~stv-af'I, s n1ezmom strukturom od .Jez-
gra-rt>"bfoge, a_qno StO SC U promjeni gubi identifikuje
se s proc:esom. Tako dobijamo sliku jedne realne tje-
lesne stvari, koju, u izvjesnoj mjeri, proces krnji, a da
sama u njcmu ne ucestvuje. Opafanje, koje je lako po-~
pularisati, koristi se tom slikom da bi zivot predstavilo
 182 HELMUTH PLESSNER
kao materijalni proces (kao sekreciju odredenih mate-
rija, intramolekularnu toplinu i sl.), koji rprotice pored,
inace date, konstitucije tjelesne stvari. Za ovaj model
je vezana i ideja o duhovima zivota, premda operiSe s
jednim imaterijalnim agensom.
A zapravo taj_p_rm;;.es nije niti Cisti dolazak do bit-
ka, niti se ravnOclufoo kaci 0 bivstvujuce, pa da mu
znaci neko spoljno odredenje, vec on nastupa kao p.raxa
osobina stvari i time se drzi u granicama ibiti stvarnosj:i.
(Tipicnost kao modus realizacije pozicionalnosti)
Taj proces sy~kako zna.ci: 11estq_ postati._ U unaprijed
datom okviru biti te stvarnosti stvar, dakle, mora pos-
tati nesto ili mora postati druga.cija. Promjena ne sm,ije
cla...dave_de u pitanje istovj_etnost onoga sto se nq styari
Pr:S!daje postojanju (,.onp", subjekat postajanj!'}). Ono
l sto dobijamo kao rezultat postajanja (to ,,nesto ) mora
f biti drugaCije od ,,onoga" i mora s njim biti identicno.
I, kao sto je receno, ovaj zahtjev predstavlja taj proces
kao jednu osobinu stvari.
Stvar ovaj zahtjev mora da ispuni u okviru uslova
fizicke tjelesnosti, respektujuCi, dakle, dokazive konture
granice. Taj proces ne smije da razbije konturiranje.
Onda stvar u dokazanim granicama ostaje ista. A ona
ipak treba da se promijeni, posto je proces nacin na
koji ta stvar {u svojim granicama) egzistira ili na koji
svoja ogranicenja realizuje kao granice.
Da bi se objedinili ti protivurjecni momenti, oni
moraju bit smisaono rasporedeni: konturiranje stvari
ostaje sacuvano time sto se nijedna faza u procesu,
principijelno, ne ra:zlikuje od druge. U zbiljskom kon-
turiranju, sve, bilo kako utvrdive, faze tog procesa mo-
raju imati jednu konstantu koja ih prozima. Ili: svaka
zbiljska, utvrdiva forma jedne faze rprocesa moze se
pojaviti samo kao varijabilni izraz ove prozimajuce kon-
stante. Ono realno identicno, sto se odrfava u svim-,
fozaima konturira111ja, odreduje se u odnoisu prema svi-
ma njima, u kojima ono postaje zbiljsko svaki put u
drugom oblicju: kao njegov tip ili kao ideja o!Jlicja j
(Ges talti dee). .-
NACIN OPSTOJANJA 2IVOTNOSTI 183
Zato je organska forma bitno nufao dblicje jednog
odreaenog tipa, izrazaj jedne konkretne ideje -forme;~
koja se--moteopazm u-ii1diviaiialifom obncjtc Kao tak-
v.ai---0na jedinmnicmrforma; u kojoj tjelesna stvar os-
tvaruje granicu na sebi.
Saieto: ziva stvar mofo da egzistira zato sto je
granicom uslovljene strane postajanja i postojanosti
moguce objediniti u proces a da se time ne napusti i
procesu ne frtvuje sama fenomenalna tjelesnost stvari.
Stvar se ne udaljava od procesa, vec ostaje stvar samo
kad je pojmljena u procesu. Kako? Odudaranjem 1. ka-
raktera stvarnosti, 2. tipa iii ideje forme od fakticki u
taj proces uvucene stvarno-tjelesne forme. Zbog kon-
stancije stvarnosti, koja bi se u tom procesu morala
izgubiti, tjelesno obHcje zive stvari je tipicno iii nje-
zina je forma dinamicna.
(Dinamicna forma i individualnost)
Obicno se ,,dinamicna forma" i .~proces" identifi-
kuju jedno s drugim, premda spadaju u razlicite ravni
bitka. Dinamicna forma je, medutim, uslov mogucnosti
procesa, u kojem kad je stvar pojmljena, ta forma tre-
ba da zadrii svoj identitet kao stvar i kao oblicje. Na-
suprot tome, nuznost modusa procedendi se, medutim,
razumije iz sinteHckog spoja strane postajanja i strane
postojanosti, koje su, opet, i to svaka za sebe, sintetic-
ki spojevi granicnih momenata stajanja i prelazenja,
zaustavljanja i nastavljanja. Pod prisilom ove nufoosti,
oblicje dobija karakter u individuumu ostvarenog izra-
zenog tipa iii urezane forme, karakter oblicja u pros-
toru kretanja ideje oblicja. Oblicje pojedina~ne stvari
je, time, odustalo od svoje puke izolovanosti i pojav-
ljuje se povezano s jednim zakionom forme tipa ... Na
ovaj se zakon oslanja pojedinacno, ono postaje indivi-
duum. Puka pojedinacna stvar, ako fivi, mora biti izraz
jedne ideje forme, iii mora imati karakter individual-
nosti, pojedinacno je, ovdje, moguce samo kao indivi-
duum.
Tako cemo razumjeti i one unutarnje razloge zbog
kojih cijelom organskom prirodom vlada zakon tipa.
184 HELMUTH PLESSNER
Nigdje, tako reei, neko zivo tijelo ne nastupa kao apso-
i NACIN OPSTOJANJA zIVOTNOSTI
lutno jednokratno. Ono je uvijek jedan (moZda jedini)
slueaj nekog tipa i podreduje se jednom stupnjevanju
takvih tipicnih jedinstava, koje treba poredati po stepe-
nima srodstva. Tipicnost, a time i mogucnost sturpnje-
vanja zivih pojedinacnih stvari nije nikakva stvar srece,
koja slueajno izlazi u susret interesima sistematske bio-
~ogije, niti je faiktum koji se mofo objasniti empiirijski.
Empirijski mogu biti objasnjeni pojedini tip i njegov
stupanj. Tipienost i stupnjevanje organskog svijeta su,
medutim, bitno nufai modusi, prema kojima zivot (kao
ozbiljenje granice neke fizicke stvari) jedino dobija fi-
zicku realnost.
A sta ce biti s procesom? U njemu stvar postaje
drugacija. Jedinstvo tipa i karaktera stvarnosti su okviri
u 1kojima mora da bude ono sto postaje drugo. U ovom
prostoru dolazi do preinacenja. Preinacenje znaci, naj-
(Proces i dvostruki smisao pozicionalnosti)
prije, konkretno: ipreoblikovanje. Svako ono sto tu sto-
ji nestaje i vec ovo njegovo nestajanje je novo oblicje.
Ali kakav poseban karakter ima to preoblikovanje? Ide
Ii ono u jednom smjeru? Ko.ii momenti, poznati iz is-
/kustva, time zaJSvijetle ka;o nufoost?
Odgovor proizilazi iz povezanosti procesa s onim
ontickim antagonizmom koji je izrafon u biti ozbiljenja
granice: ostati ono sto je, preCi u ono sto nije (preko
sebe) i u ono sto jeste (u sebe).
4. RAZVOJNI KARAKTER ZIVOG PROCESA
Individuum treba nesto da postane iii on uvijek
treba da bude drugaciji. Kao puko pojedinacno, on to
ne bi mogao, no kao individuum on ima prostor kre-
tanja na onome sto pojedinacnom ometa preinacenje:
na samom svom ogranicenju. Time sto individuum pod
svojom idejom oblicja ostaie ono sto jeste, mofo da sc
mijenja njegovo oblicje. Bez ovog odudaranja imali
bismo samo jedan stacionarni proces, u izvjesnoj mje-
ri bismo dobili koraeanje u mjestu, sto odgovara jed-
185
nom neprestainom preformiranju na istom nivou. Cjelo-
kupnost svih odnosa na mnogostruko rasclanjavanorn
tijelu bi, uprkos trajnom pomjeranju razlicitih elemena-
ta odnosa, ostaila iista; ne bi se mijenjao stepen mnogo-
strukosti. Bilo bi, dakle, povrijedeno odredenje da indi-
viduum odista postaje drugaciji, iz osnova, zato sto on
ne smije da ima neku sopstvenu egzistenciju pored pro-
cesa, vec mora biti pojmljen realno u procesu.
Ali to odredenje i ne treba da bude povrijedeno,
njegovo je ispunjenje zagarantovano zahtjevom da ziva
stvar s jedne strane ostane ono sto jeste i da, s druge
strane, prede u ono sto jeste i u ono sto nije. Time taj
proces dobija jedan pregnantan karakter. On dobija
pravac i dobija cilj. ViSe se ne moramo bojati da bi se
mogao zamisliti samo kao stacionarni proces, kao kora-
canje u mjestu, vec se on mofo realizovati samo u
pomicanju s mjesta. Faze ne iScezavaju samo jedna u
drugoj, time sto se smjenjuju i sto svako postalo pre-
pustaju postajanju. Njihovo iSeezavanje jedne u dru-
goj mora da izdvaja postalo iz postajuceg, kako bi se
svaka polazna tacka procesa, koja je u svakom postalom
- odatle se ide dalje - sama pomakla s mjesta. Tako
(Proces i dvostruki smisao pozicionalnosti)
proces ne :kruzi samo oko svoje polazne tacke, niti stoji
kao cjelina, vec vodi dalje. Stvar postaje zbiljski nesto,
sto ona u pocetku nije bila. Ona zadrfava na sebi svoju
bilost i time izlazi iz sebe. Ona realno prelazi u ono sto
jos nije bila. Slika procesa, kao jednog napredovanja,
nije krug, koji izrafava stajanje, vec prava linija.
To usmjerenje u ono sto stvar jeste treba njezinom
prelazenju da bude isto onako bitno kao i usmjerenjc
u ono sto ona nije. Napredovanje procesa, dakle, morn
u svakom svom koraku da ozbilji oboje. Iz prethodno
recenog postalo je jasno da ono u-njoj i ono preko-nje
ne moze da se razumije kao prostorna protusmislenost,
posto bi time principijelna divergencija bila pretvorena
u relativnu divergenciju. Ako, dakle, proces u svakom
svom koraku treba da ostvari ozbiljenje apsolutne di-
186 HELMUTH PLESSNER
vergencije ili aiko treba da ostvari dvostruko transcen-
diranje, protusmisleno vodenje tijela preko njega sa-
mog, onda se rezultat procesa ne smije sastojati u nekoj
prostornoj podjeli na spoljnju stranu i na unutarnju
stranu tijela. Samo pravi sinteticki spoj Obaju pravaca
divergencije jemci za sustini odgovarajucu podjelu od-
redenja na realnom tijelu. Prelazenje u ono sto ono
jeste mora biti odredeno kao prelazenje u ono nije, i
obratno. Samo pod uslovom da se ovo preko njega
shvati kao ono u njemu i da fizickoj stvari uspije da
bude jedinstveno ove divergencije, bice udovoljeno po-
laznom zahtjevu.
Sto se procesa tice: on ne mora uvijek voditi dalje
i tako polaznu tacku dolazeceg postajanja dovoditi u
njezinu, svaki put posljednju dostignutu fazu, tako <:la
u procesu pojmljena stvar svoju bilost nosi na sebi i
- premda postajuca - ipak tu stoji samo kao postala
(pri cemu je, zapravo, samo ono proslo subjekat dola-
zeceg). Jer bi u tom pogledu stvar bila samo ono sto
neprestano bivstvuje preko sebe. Ona bi sama bila, isto-
vremeno, podijeljena na ono sto je ona bila i na ono
sto cc ona jos biti. Prisutnost bi ona sacuvala samo kao
procesu tudu konstandiu uslova pod kojima je sam
proccs, naime u odrfavanju tjelesnosti s jedne, i ideje
forme tipa, s druge strane. Ono na njoj, sada zbiljsko,
bilo bi cisto prelazenje.
(Razvitak kao modus realizacije procesa)
No, to je tek pola istine. Jos uvijek konkretni reali-
tet realnog izmice onom drugom odredenju prelazenja,
naime, da vodi u ono sto ono samo jeste.
Da bi tom odredenju udovoljio, proces mora da se
odvija protiv samog sebe. Kad bi on to cinio radikalno,
onda bi on opet postao ono sto ne smiJe da bude:
kruzno zatvorcni, stacionirani proces. To odvijanje pro-
tiv sebe mora, dakle, imati neki drugi smisao, smisao
koji sintetski u jedan novi smisao objedinjuje odrede-
nje onog ,,dalje od sebe" s odredenjem tog ,,protiv
sebe". Gledana slikovito, ova je sinteza moguca samo
ako se linija pravog napretka povde s linijom zatvo-
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI 187
renog kruga u liniju ciklicnog napredovanja, u liniju
vijka. No, time je za novo odredenje procesa dobijen
tek uput, a jos nije dobijeno i samo odredenje.
Ono sto stvar jeste, u procesu se stalno izdvaja iz
njega. Izolovan za sebe, proces bi ono sto stvar jeste
neprestano, ikao cisto prevodenje vodio bi iz modusa
proslosti u modus buducnosti i time bi onome sto
ostavlja za sobom istovremeno oduzimao vrijednost dalj-
nje pripadnosti onome sto stvar sada zaipravo jeste.
On bi onoj njezinoj bilosti otrgnuo bit i time bi ona
preostala samo kao talog, kao trag nekadasnjeg zivota.
U onom sto je tu fizicki, ona vec viSe ne bi bila. Zivo
bi tijelo, kad bi se odista tako pona5alo, bilo svoj sop-
stveni ostatak. Ono bi bilo mrtvacnica, iz koje je iSci-
lio zivot, njegov bi zivot bio samo umiranje, a smrt nc
bi bila kraj zivota, sam zivot ne bi bio stvaran.
Ako ova neprava rea1Hzaoija zivog procesa treba <la
bude iZibjegnuta i ako tijelo treba svoj zivot da zadrzi
kod sebe, onda taj proces treba da tijelo stavlja u njega,
isto tako Staino kao Sto ga stavlja preko njega. U jed-
nom odredenom ogra11icenju se onda desava ono u pro-
cesu, sto je gore odbranjeno kao jedini zakon biti pro-
cesnog postajanja: polazno nesto postaje krajnje nesto;
tijelo, pojmljeno u procesu, ima ,,sebe" kao rezultat. No
smisao je nov, posto on znaci objedinjenje one bitnc
crte, da tijelo ostane ono sto jeste, s drugom, suprot-
nom, isto tako zahtijevanom, bitnom crtom, da tijelo
postane nes'to drugo nego sto ono jeste. Ta sinteza do-
lazi kao jedna narocito umjerena forma modusa pro-
cedendi: kao razvitak. U njoj tek postaje ono sto vec
jeste, a da se postajanje ne pretvara u jedno puko do-
lazenje do bitka. I istovremeno ostaje ono sto jeste
time sto postaje drugo. Premda razvitak, kao proces,
(Postavljanje cilja ideje forme)
ono sto stvar jeste, neprestano vodi iz modusa pros-
losti u modus buducnosti, van procesa kao razvitka je
bitak, kao ono sto postaje. U ovom postajanju ima sa-
dasnjosti, posto stvar jestc samo utoliko sto dolazi. Ona
188 HELMUTH PLESSNER
je u postajanju i uprkos postajanju pod jednim uslo-
vom: da je kao cilj ispred procesa.
Ali sta jedino na zbiljskoj stvari moze biti ispred
nje same? Samo ono sto je identicno s onim sta ona
:postaje, dakle, s drugim. U njemu se slafa polazno nes-
to i krajnje nesto. Ono u cemu se slafa, to je ideja
forme. Na stvari, koja je pojmljena u razvitku, ispred
nje same je, dakle, ideja forme. Ona je nu:Zno cilj raz-
vitka.
Da Ii je za nju dostifan iii nedostifan taj cilj raz-
vitka? Kad bi bio nedostifan - s kojim pravom bismo
onda tu jos govorili o razvitku? A ako je dostifan, onda
bi proces razvitka morao biti proces idealizacije: ideja
forme bi na kraju bila stvarnost. Kraj bi se razlikovao
od pocetka razvitka onako kalw se razlikuju idealnos't
i realnost - aka kraj razvitka, ipak, ne bi bio bas
realan i time ispao iz idealnosti. (Ako i uspijeva da se
neka ideja ostvari, to jos nik,ad nije uspjelo za njezinu
idealnost.) Stoga bi, u ovom slueaju, otpala i razlika
izmeau pocetka i kraja razvojnog procesa, ideja forme
bi ostala jednako nedostifoa za svaku fazu i ne bi u
toku procesa bilo nicega sto bi davalo pravo da se on
oznaci kao razvitak. Stvar, i uz prethodnost ideje forme,
ne bi postala nesto drugo.
Sta, dakle, znaci to da neki razvitak dostifo svoj
cilj i da ga ostvaruje aiko u postavljanju cilja imamo
ideju? Koji uslov jos mora biti ispunjen, pa da stvar,
uz prethodnost ideje forme, :zibilja postane nesto drugo?
U ideji f1orme tog uslova ne mofo biti, ona je konstan-
tna i svoj smisao ispunjava samo kao apsolutna kon-
stanta. Uslov, dakle, moramo traiiti u onoj prethodno-
sti. Sta znaci to da je, obzirom na zbiljsku odredenost
stvari, nesto sto spada u njezinu bit ispred nje same?
Valjda samo to da njoj jos nesto nedostaje, da ona
znaci jednu nedovrsenost, koja se u toku procesa, ,,vre-
menom" nwze dovrsiti. Mozda - to, pritom, ostaje
jos otvorcno - ova nedovrsenost ne mofo nikad biti
potpuno odstranjena, mozda stvar fakticki nikad ne
postaje ono sto ,,treba" da bude, ali, uz prethodnost
jedne bi1 ie odredenosti, ona ne mofe biti nista drugo
NAC:IN OPS'l'OJAN1A ZIVOTNOSTl 189
(Uspon razvitka)
do uvijek dovrsenija. - Ne smijemo ovdje dopustiti
da nas zavedu ugodne predstave. Slikom necega sto
samo prolebdi, sto jednostavno juri za procesom, sta-
nje stv,ari je isto tako mal 0 pokriveno kao i jednim
1
nadmasivanjem samog sebe procesa. U prvom slueaju
je ono sto prethodno bivstvuje potpuno odvojeno od
onoga u procesu pojmljenog, u drugom, medutim, ono
mu potpuno pripada, dolazi s njim zajedno i onda mu,
naravno, vise ne prethodi. Prostornovremenska porede-
nja upravo neizbje:Zno prelaze preko sustine stvari.
Odlucujuca je bitna pripadnost tog prethodno biv-
stvujuceg samoj stvari, kojoj prethodi. Time ono odre-
auje stvar kao efektivno nedovrsenu, i svaki slijedeci
korak procesa kao korak koji se odvija u smislu dovr-
savanja ave nedovrsenosti. Jedinstvo momenta pripad-
nosti onom vec hivstvujucem i prethodnosti daje pro-
cesu - koji se, najprije, mogao razumjeti jednostavno
kao prema cilju upravljen tok, kao proces vezan za kraj
na uvijek istom nivou - onu znaeajnu deklinaciju pre-
ma kojoj je svaka slijedeea faza na viSem nivou od one
prethodne. Da ostane onako nedovrsena, kaikva je bila
prije pocetka procesa, odn. kakva je bila u jednoj nje-
govoj prethodnoj fazi, znacilo bi za stvar da se viSe ne
poima u procesu kojem prethodi jedna kvalitativna od-
redenost (Wasbestimmtheit) nje same.
Snagu ovaj proces crpi jedino iz sebe samog, tj. iz
uslova kojima on sam ima da zahvali za svoje posto-
janje. Njemu nije potreban nikakav s:poljnji faktor koji
bi ga vodio, on vodi samog sebe. Samo, ovo samovo-
denje nije neposredno a tergo, nego posredno a fronte,
koje, stoga, ne smije da bude svedeno na bilo sta sto
ne pripada samoj stvari pojmljenoj u procesu, na neki
spolja postavljeni faktor, na neku zivotnu snagu iii
entelehiju.
Kao dovrsavanje nedovrsenosti proces pokazuje us-
pon prema cilju, prema njemu prethodnoj ideji forme.
Time ta ideja forme, neizbjefoo, postaje ideal procesa,
tj. ona postaje ona fiksna tacka priblifavanja 1koja za
volju svoje idealnosti ostaje beskrajno daleko, ali koja
190
(Preformacija i epigeneza)
HELMUTH PLESSNER
pritom ne iskljucuje i priblifavanje. Kako je to moguce,
posto zbiljsko priblifavanje i beskrajna daljina jedno
'
~/
'
drugom direktno protivurjece? Tako sto proces poka-
zuje preinacenje u drugoj dimenziji. To priblifavanje
samo u usponu procesa dostifo ono ostvarenje pribli-
favanja idealu koje odgovara ovom smislu. Stoga se
proces pojavljuje sam, uslovljen time eemu vodi. U tez-
nji prema cilju, cilj ,,mu postaje" povod njega samog.
Tako proces udovoljava gore preciziranom zahtjevu da
mora da se odvija protiv sebe samog, posto, inace, stvar
ne bi bila transcendirana u onom jednom pravcu pre-
ko sebe. Ideja forme, kao ono sto prethodi stvari shva-
cenoj u procesu, nuzno poprima karakter svrhovitog
uzroka, a razvitak stvari se pojavljuje kao motivisano
djelovanje ovog uzroka.
Ako dinamicka forma, koja je sama uslov moguc-
nosti za proces shvacen u granicama, s obzirom da pro-
ces u svakoj fazi treba da bude jedna uoblicena stvar,
uzima karakter tipa i time kontura stvari ibiva razdvo-
jena u konkretno oblicje i u ideju oblicja; aka, za
volju pravosti i stvarnosti procesa, ta ideja oblicja na-
dire u modus onog prethodenja procedirajuce stvari,
tj. stvari udara peeat necega sto treba dopuniti, ako
proces pretvara u razvitak, a sama uzima bitne crte
ideala, onda, uvodenje ovih ,,kategorija" vitalnog, uklju-
cujuci cuvenu causa finalis, pokazuje kako je bespo-
mocan sukob izmedu teorije preformacije i teorije epi-
geneze u poredenju sa fenomenom razvitka.
Obje imaju i nemaju pravo. Ako se prikljucimo
partiji epigenetieara, koji su na celo dospjeli kao prava
partija onih strogih istrazivaea koji, posto su klasicni
Drieschovi eksperimentti opovrgli Weismannove predsta-
ve o jezgrenoj plazmi, iskljueuju svaki svrhoviti uzrok,
onda, da bismo bili pravedni prema fenomenu evoluci-
je, ne mofomo izbjeci prihvatanje jednog vodeceg fak-
tora. Prikljucimo Ii se partiji preformista, kao partiji
teleologa, dospjet cemo u protivurjeenost s cinjenica-
ma. Prva partija, fenomen svoga kauzalnog istrazivanja,
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI
naspram samo vitalistickom, moze da spase samo pri-
hvacanjem jedne causa finalis. Druga partija pokufava
da fenomen i kauzalnu osnovicu uskladi na racun ci-
njenica. Nemoguce je i jedrro i drugo. ZahvaljujuCi ne-
'191
(Preformacija i epigeneza)
zadr:Zivom napredovanju istrazivanja, evolucija se pri-
kazuje kao kauzalno-epigeneticki proces. Ovdje, kao i u
svim slueajevima, fenomen, u svojoj specificnoj quali-
tas, prolazi kroz prste prirodnonaucnom objasnjenju.
Pa i ako razlike izmedu teorije preformacije i teo-
rije epigeneze shvatimo drugacije, te na preformacioni-
ste gledamo kao na predstavnike stroge kauzalne de-
terminacije (up. upravo Weissmann ovo gledanje), a
epigeneticare, naprotiv, kao predstavnike vitalnog in-
determinizma a la Bergsonov stvaralacki razvitak, nis-
mo tim teorijama niSta dobili. One se uopste ne mogu
jasno pripisati alternativi causa efficiens i causa finalis,
kauzalnoj determinaciji djela i finalnoj determinaciji
svrhe, niti alternativi determinacija-indeterminacija.
Preformirana mofo biti neka masinska polazna konste-
lacija, iz koje automatski slijedi razvitak kao odvijanje
(odn. razvijanje), ili mo:Ze biti jedna konstelacija masi-
ne (iii materijala) i vodeceg faktora. A epigeneza je,
kao postepeno uvijanje (kako je Uexkiill jednom pred-
lozio da se ka:Ze umjesto razvitak), moguca isto tako
kauzalno, odn. finalno determinisana, kao i indetermi-
nisana. U osnovi to i nisu suprotnosti. Njihov prvotni
objekat sukoba se, zahvaljujuci eksperimentalnoj bio-
logiji, odavno izguibio. Geneticka psihologija i moderno
istrazivanje naslijeaa SU, U pos}ednjih 15 godina, UCi-
nili znaeajan napredak u objasnjavanju strogo kauzal-
nih uslovljenosti, i ne izgleda kao da bi se morale zau-
staviti pred granicama koje je zacrtao vitalizam. Ali je
upravo nesto sasvim drugo - i tako vitalisticko postav-
ljanje granica dobija svoje pravo, koje ne tangira na-
predaik istrazivanja - ako se istice da ova obja:Snjava-
nje niSta ne doprinosi razumijevanju pojavnog karak-
tera procesa razvitka. Kao svi kvaliteti, i ovaj zahtijeva
da bude istrazen u svojoj smisaono-zakonomjernoj grad-
192 HELMUTH PLESSNER
t
~
~;
nji, tj. u od iskustva slobodnoj analizi kvaliteta (Was-
analyse).
Ako bismo htjeli da dosadasnje rezultate dedukcije
sazmemo u jednu laku formulu, mogli bismo reci da
preformacija i epigeneza u istoj mjeri odreduju bit raz-
vitka. Svakako, s ovim znaeajnim ogranicenjem, da se
jedna prema drugoj ne pojavljuju kao izolovane strane
razvitka i kao strane razvitka koje jedna od druge
odudaraju, vec da do relativnog prava dolaze samo uzi-
majuci u obzir odredene momente na njemu.
Ako jedno fizicko tijelo udovoljava na pocetku pre-
ciziranom uslovu da realizuje svoje granice, onda se
ono razvija. Evolucija je nufoi nacin bitka tijela, koje
u sukcesiji procesa sebi samom prethodi. Uslijed toga,
(Rast i diferenciranje}
u njegovu unutarnju bit spada da pojavno bude svrhom
prouzroceno, a da za svoje postojanje (zajedno s njego-
vom biti) ne duguje od njega odvojenim svrhovitim uz-
rocima, tj. sistemu uslova koji ne pripadaju samom
tijelu koje se razvija. Odvajanje od ideje oblicja u pos-
tavljanju cilja, koja je time uzrok svrhe, njegovo je
sopstveno djelo. Ono mu ~rethodi. Onaj entelehijalni
agens koji zahvaca ,,spolja ' je modus u kojem peri-
ferne vrijednosti tijela dobijaju vrijednost granica. Sa-
mo onoliko, koliko tijelo dolazi do ovog razvitka, kad
sadrzi osnovni uslov ostvarenja granice, i samo zato
sto ono kao tijelo specificnog sastava sobom donosi
materijal, materiju u oblicje, u ovom razvitku, u osnovi,
ne postaje niSta cega vec nije bilo u pocetku. Podru-
gojacenje od faze do faze ima, u odnosu na ukupni
pojam svih materijalno-oblienih datih uslova, u izvjes-
noj mjeri, samo formalni karakter. No ovaj formalitet
zahvaca u krajnju dubinu zivota.
Apriorna karakteristika razvitka bi bila manjkava
kad ovdje ne bismo jos uzeli u obzir i obrazlozili dva
momenta: rast i diferenciranje. Tijelo iza sebe samog
moie postati vise nego sto je samo u dva vida: u svojoj
velicini i u svojoj raznovrsnosti. Jednostavan porast
obima, koji bi se drfao istog nivoa raznovrsnosti, ne bi
NACIN OPSTOJANJA 21VOTNOSTI 193
bio razvitak; jer se tijelo u njemu ne izdifo odista preko
sebe, kao ono sto je bilo. Na stvari, koja samo kvanti-
tativno postaje veea, uzdifo se upravo ono quale, ono
,,sta", kao konstanta varijacije. Ovo quale mora biti
pogoaeno procesom da bi stvar, u svojoj biti, postala
drugacija. Stoga se u proces uvlace svi na stvari pos-
tojeci odnosi, cija je ,,konstelacija" ono sto ne zavisi
od puke ,,mase". U odnosu na kvantum - da se ne
zaboravi: u opafajnom, ne u racunskom (matematsko-
-fizikalnom) smislu -, u odnosu na (fenomenalnu) ma-
su ili punocu trpi onda struktura, zajedno s oblicjem,
jednu promjenu. Ne samo u njezinim perifernim vrijed-
nostima, vec u odnosu na skup pojmova svih odnosa
koji joj pripadaju. Puko pregrupisanje relacija ne bi,
opet, odgovaralo zahtjevu procesa da vodi naviSe. Svaki
(Entelehijalnost)
slijedeci nivo treba da je iznad onog koji mu prethodi,
on ne treba, dakle, da ga jednostavno ostavi iza, vee
ispod sebe. Iznad i ispod ovdje, razumije se, moze zna-
citi jos samo razliku u stepenu razlicitosti.
Razvitak vodi naviSe, to znaCi: proces iz faze u
fazu povecava strukturu, koja, povezano s povecanjem
punoce - jer i ona mora biti drugacija - cini cinje-
nicu rasta, odn. samodiferenciranja. Driesch je bio pot-
puno u pravu kad je protiv prebrzog analogiziranja or-
ganskog rasta s anorganskim procesima ,,rasta" isticao
ovo bitno obiljezje unutarnjeg diferenciranja u kvalita-
tivno, morfoloski i funkcionalno razlicite elemente, di-
jelove i komplekse dijelova (celije, tkiva, organe) i kad
je, kao specificum razvitka, oznacavao prelazenje od
stanja nifog u stanje viSeg stepena raznolikosti. Ako se
njemu cinilo da ovo kvalitativno bogacenje upucuje na
to da krivicu za njegovo ostvarenje snosi jedan inten-
zivni prirodni faktor, onda se mi (uz gore data objas-
njenje) mofemo s njim sloziti.
1Slijepu cinjenicnost ovog uzrocnog faktora, kao
prirodnog faktora, koji stupa u konkurenciju s utvrdi-
vim i izraeunivim faktorima energije, mi, medutim,
necemo akceptirati i ona, kao sto su to pokazala izla-
13 Stupnjevi organskog i &>vjek
 HELMUTH PLESSNER
194
ganja, mofo takode da iscezne. Na mjesto entelehije
kao prirodnog faktora, dolazi entelehija kao modus bit-
ka, u skladu s onim granicnim uslovom koji se sam
jos moze razumjeti, premda za njega ne moze biti data
nikakva fizikalna karakterizacija (,,objafojenje"). S onim
granicnim uslovom koji relativnu sopstvenu kauzalnost
dovodi u sklad s fenomenom autonomije zivog sistema,
iz kojeg, konacno, postaje pojmljiva i nufoa sama ente-
lehijalnost.
5. KRIVUUA RAZVITKA. STARENJE I SMRT
Da Ii samo spoljnji, sustini samog razvitka strani
razlozi uticu na to da on opisuje onu posebnu krivulju,
c:ija usponska grana oznaeava period zrelosti, a padaju-
ca grana period starosti? Nosi Ii razvitak zakon svoga
zastoja u sebi iii mu zastoj dolazi spolja, mozda, zah-
(Dva shvatanja o karakteru nutnosti smrti)
valjujuci fizickoj tvarnosti, 'koja nije dovoljna da bes-
krajnoj tendenciji uspona daje materijal za ostvarenje?
Vidimo da je ono sto se ovdje namece i od cega sve
dalje zavisi, pitanje o karakteru nufoosti smrti.
FormalnQ gledajuCi, izgleda da ovdje imamo dvije
mogucnosth 1. smrt, starenje proizilazi iz konkurencije
izmedu zivota i tjelesnosti, pri cemu zivot, kao nosilac
beskrajne tendencije razvitk<l;, uslovljava uspon, tjeles-
nost, kao nosilac padajuce tendencije, uslovljava pad,
koji u smrti trijumfuje nad zivotom. U realnom razvit-
ku bi bila vidljiva borba dviju, u biti stranih ,,sila". Za-
pravo bi zivot qua zivot bio beskrajan u smislu napret-
ka bez kraja. On bi se iscrpljivao u konacnim uslovima
sistema tijela, tako da bi onu karakteristicnu ikrivulju
stvarnog razvitika trebalo shvatiti kao postepeni proces
iscrpljivanja. Nasuprot paraboli: mladost, zrelost, sta-
rost, zivot bi, u njegovoj cistoti, trebalo zamisljati samo
kao tangentu, Tako se sa glediStem da je smrt apso-
lutno tuda zivotu povezuje misao 0 jednoj, zahvaljujuCi
biti samog zivota, zajemcenoj besmrtnosti poslije zbilj-
NACIN OPSTOJANJA :tIVOTNOSTI
195
skog fizickog zivota. -~as smrti postaje cas oslobodenja
od zivog ljudskog tijela i ulaz u istinski, u valjanosti
svoje sopstvene biti dalje trajuCi vjeeiti zivot.
2. Smrt je hitna zivotu, on je sam u sebi konaean.
U realnom razvitku bi se odigravala samo jedna, samim
zivotom uslovljena, borba izmedu dviju suprotnih ten-
dencija, od kojih bi najprije pobjedivala jedna, kao us-
ponska, ,,pozitivna", a na kraju druga, kao padajuca,
,,negativna'', i koje bi u sredini nufoo imale jednu pro-
laznu fazu u kojoj bi vagale jednaiko. Razvitak bi, u
svakom svom koraku, bio istovremeno i zivot i smrt,
put nagore i nadolje, iako bi, u svakom koraku, akcenti
morali biti razlicito podijeljeni. Ovo shvatanje, sjetice-
mo se, odgovara onoj gore odbranjenoj tezi, po kojoj
tijelo, tako reei, nikad ne dostize svoj zivot, vec stalno
juri za njim (teza prema kojoj proces tijelo transcen-
dira u samo jednom pravcu, stavlja ga preko njega).
No ako tijelo, doista, nikad ne mofo na sebi da udovo-
lji uslovima zivota, onda ono, isto tako, ne moze zbilja
umrijeti. Smrt i zivot su, onda, za njega samo aspekti
pod kojima njegovo medustanje dobija hoje stvarnosti,
kao u odsjaju od jednog skrivenog sunca.
(Dedukcija faza starenja)
S ove dvije mogucnosti jos nije sve ucinjeno. Otvo-
rena je jos jedna treca mogucnost: smrt je zivotu nepo-
sredno spoljnja i nebitna, no ipak, zahvaljujuCi za zivot
bitnoj formi razvitka, postaje posredno bezuslovno sud-
bina zivota.
A tako i jeste. Kako je vec utvrdeno, proces mora
na taj nacin da se odvija protiv sebe samog, da u nje-
mu, u jedan novi smisao, budu povezani pravci ,,od
njega" i ,,k njemu". No, linija ravnog napredovanja daje
svoje bitne momente zajedno s bitnim momentima li-
nije krufoe zatvorenosti, samo u vijeanoj liniji. Ona,
dakle, simbolizuje krivulju pravog razvitka. Svaka tac-
ka koju na ovoj liniji fiksiramo stoji viSe od prethodne
i u tom pravcu linije ne obrazuje ni sa kojom drugom
jednu ravnu vezu. Proces, realno ne implicirajuCi pro-
tupravac, nufoo vodi u ovaj protupravac i skrece pu-
 HELMUTH PLESSNER
196
tanju a da se u istoj dimenziji ne okrece protiv sebe.
Time se on kreee prema jednoj tacki koja je nufoo
iznad polazne taOke. Ako jedan odreaeni komad krivu-
lje nacrtamo na ravnoj povrsin:i, dobicemo, uz gubitak
momenata koji predoeavaju usoinjanje procesa, sliku
parabole s penjucom granom, vrhunskom tackom i pa-
daju,eom granom, sliku jednog pravca koji se kontinui-
rano odvija, pravca koji, bez toga da u bilo kojoj tacki
putanje ide neposredno l?rotiv sebe, uz svaku tacku (s
izuzetkom okretne tacke) odreauje jednu protutacku.
Isto kao sto ziva tvar, kao puko oblicje, mora da stupi
pod ideju forme, koja mu, kao tip, omogucava prostor
kretanja individualne varijabilnosti, tako i razvojni pro-
ces stupa pod zakon forme uspona, visine i pada. Zivot
nije umiranje, sopstvena razgradnja, svoja samonegaci-
ja, vec u razvitku ide od jednog starosnog stupnfa do
drugog u susret umiranju, smrti. A posto stadiji zre-
losti u razvitku nisu jednostavni kompromisi izmeau
dviju protusmislenih tendenciia zivota, koje se odvijaju
jedna pored druge, narasta zivot prema smrti kao svo-
me bezuslovnom unistenju, i konaeno joj pada kao Zr-
tva. Potpuno je nezasnovan tragicizam ako se ovaj za-
kon protumaci tako da smrt postaje neposredni bitni
momenat zivota, da je umiranje identieno sa zivotom.
(Hijatus izmedu zivota i smrti)
Onda bi, zbilja, na racionalan nacin bila oduzeta smrti
njezina ostrica i jos bi u samrtnom fasu trijumfovao
zivot, kao puka samonegacija, ne samo nad sobom vec
i nad smislom svoje negacije. Ovo uikidanje je moguce
samo duhu, tj. eovjeku u njegovoj posebnoj formi zi-
vota.
Smrt zeli da bude mrtva, ne zivljena. Ona pristupa
zivotu, koji, po prirodi, tdi njoj, a ipak smrt mora
prevladati zivot da bi ovaj umro. Samo je ovo pravi
smisao smrti, da je ona strana zivota i za zivot, da
je od samog zivota, doduse, odvo;ena, a ipak zivotom
iznuaena negacija zivota. Empirijske teorije o smrti su
vidjele samo jednu polovinu. Ona, naravno - ukoliko
su bili u pravu - ostaje u biti tuaa zivotu, neobjedi-
NACIN OPSTOJANJA zIVOTNOSTI 197
njiva s njim i nesposobna za bilo kakvu sintezu s njim.
Kao potpuno slijepa sila (sasvim onako kako je pod
br. 1. prezicirana teza postavlja u bit tjelesnosti), ona,
polazeci od zivota, nije niti pojmljiva niti podnosljiva.
Uprkos tome je empirijsko tumacenje ove sljepoce i
transcendencije smrti jednostrano. Jer, razvitak antici-
pira kraj, dolazi pod prolaznost i zrije u susret uniSte-
nju. Razvitak omogucava smrt. U razvitku su zivotu
apriorni mladost, zrelost i starost. Zivo mo:le i mora,
polazeCi od sebe, umrijeti. Ono ima mogucnost prirodne
smrti.
Samo, uciniti nesto mogucim nije isto sto i zaista
uciniti - sto, opet, previaa aprioristicka teorija smrti.
Anticipirana biva nistavnost, ali ne nebitak zivota. U
nacinu starenja i slabosti razvitak donosi mogucnost da
umine u zivotu (a ne samo zbog zivota). Ali, zivot vise
ne mo:le da umine polazeei od sebe samog. J er, doista
uminuti znaci sprovesti apsolutni prijelaz preko granice
u jedan drugi kvalitet. To bi zivot - on je, zapravo,
ovaj stalni apsolutni prijelaz preko granice - mogao
samo: kao zi~ot. Time bi bio odgoaen momenat gasenja
i zivot bi tekao dalje. Svoje sopstveno transcendiranje
zivot priprema u razvojnom modusu slabosti, ali ispu-
njenje toga, da fakticki bude izdignut iz samog sebe,
donosi tek snaga smrti, apsolutnom provalijom odvoje-
na od zivota.
(Hijatus izmedu zivota i smrti)
Stvara li zivot svoju smrt? Ne, on u bitnoj kon-
zekvenciji, putem razvitka, stvara samo uslove nastupa
smrti. Utoliko postoje prirodna smrt - i neprirodna
smrt. Ako prirodna smrt izrafava aprioritet slabosti,
posljednje faze starenia, neprirodna smrt, istovremeno,
dokumentuje od zivota odvojenu, bivstveno bitno odvo
jenu snagu, od koje polazi uniStenje.
Filozofski gledajuci, imamo ovdje jedan veoma cud-
novat slueaj. Najprije spoznajemo da su empiristicke
i aprioristicke teorije smrti pogre5ne u svojoj jedno-
stranosti. Empirizam previaa apriornost stupnjeva sta-
renja, apriorizam previaa bitnu tuaost i cistu faktic-
 198 HELMUTH PLESSNER
nost aikta smrti. Ovdje, zapravo, pravu teskocu predstav-
lja problem smrti, cijim bi rjesenjem svjetlo palo i na
druge partije ovog istrazivanja.
Covjek je, ocigledno, u stanju da pojmi apriornu
nufoost nekog pukog faktuma (smrti) a da tom fak-
tumu, zato, ne oduzme njegovu fakticnost, da ne rela-
tivira smrt i da je ne ucini samoukidanjem zivota, jed-
nostavnim negativumom, udarcem zivota protiv sebe
samog. Ovaj bi okret bio tipicno dijalekticki, kako su
ga sasvim uopsteno klasicno izrazili Fichte i Hegel, da
bi bili jednako pravedni prema pozitivnom i negativ-
nom, bitku i niSta -, dok su time obadvoma, fakticki,
oduzeli njihovu tezinu, da oni tu suprotnost posreduju
u necem trecem, u zivotu, u ,,ja", u duhu.
Fichteovo ja postavlja ono ne-ja u zakonito bitnom
protuudaru. To hie et nunc ne-ja~bivstvujuce postavlja
se, doduse, per hiatum irrationalem. Da bi apsolutnu
bitnu tudost materijalnih pojedinacnih stvari osigurao
u njihovoj samosvojnosti (inace, djelovanje ne bi bilo
pravo prevazila.Zenje!), Fichte se odrice aprioriteta nji-
hovog materijalnog postojanja i takobitka, njegov aprl-
orizam ostaje formalan. No taj hiatus irrationalis je
samo relativan naspam ja, koje stoji nasuprot pojedi-
nacnih stvari, naspram ja, koje je samo ogranicenje one
apsolutne sfere cistoga ja, sfere u kojoj skriveno miru-
ju i subjektivnost i svijet.
:Kod Hegela je ta stvar, u izvjesnoj mjeri, obratno
postavljena. Apriorizam je materijalno potpuno zasicen.
(U ovom smislu Kroner s pravom govori o Hegelovom
iracionalizmu.) Uslijed toga je, ako hocemo, iSeezao taj
(Hijatus kao konstituciona forma zivota)
hiatus irrationalis, jer je postao princip konstitucije
svaike odredenosti. Taj dijalekticki preokret je kod
Hegela u sebi ukinuo racionalni momenat bitne impli-
kacije obratne strane (onoga: sta stvar, time sto je
takva, nije) i iracionalni momenat potpune diskrepan-
cije biti. Posljedica toga je da je medijum posredova-
nja mogao da ostane sve i sva heterogenog, za koje
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI
199
izrazi kao supstancija-subjekat, duh, pojam nisu odlu-
cujuci ni toliko koliko ona cijela velika osnovna kon-
cepcija prozimajuce homogenosti i temeljne posredno-
sti svih kontrasta, protivurjecnosti, suprotnosti ovog
svijeta. Za Hegela je, znaci, ono negativno, nedostatak,
bol, razaranje, sila istovrijedna pozitivnom, ali on se
ne paea u nji:hovu zbrinutost u svijetu, u duhovnu pri-
rodu. Kod njega nema intermundija, nema kao, recimo,
u Leibniza pravih pukotina, nema hiatus irrationales,
koji nikakav svijet ne premoscava.
iDa ovdje ne izvlacimo prebrzo zakljucke, dakle, u
toku dedukcije bitnih karaktera zivota vise puta pome-
nuta ,,zakonitost hijatusa" zaslufoje posebnu pafoju i
iz opstih filozofskih razloga. Kontura stvari, da bi se
stvoril'a mogucnost za to da stvar moze :biti realno poj-
mljena u procesu, postaje individualno izrafavanje jed-
ne ideje, stvar stupa pod ideju oblicja; ona dobija vri-
jednost tipicne forme. Zivot, dakle, stvara uslov za odr-
favanje, za konkretno izrafavanje tipa; sam tip to ne
stvara. On se ,,prigodno" postavlja. lzra.Zavanje i izrafa-
vajuea ideja forme postaju jedno od drugog apsolutno
odvojeni. - Ista zakonitost postaje manifestna u odno-
su individuuma, koji se razvija, prema smrti. Unutar
formi iii u formama mladosti, zrelosti i starenja zrije
zivot u susret smrti. I oni stvaraju priliku za nju, koja
ostaje odvojena od njih smisaono-bivstveno, kao apso-
lutno drugo zivota.
Tip tamo, smrt ovdje treba pojmiti samo kao nilZ-
ne mogucnosti. Treba ih pojmiti, u strogom smislu, kao
prilike koje zivot bitno zakonito izbacuje iz sebe da bi
tip prihvatio smrt. No nepojmljivo ostaje 1kako se mo-
ze ispuniti svaka sudbina, osim ukoliko neopravdano
pokufamo, poput monista, da jednu s drugom izmiri
mo obje komponente koje uslovljavaju sudbinu, ideju
forme, odn. smrt s jedne, a zivot s druge strane, tj.
da ih dovedemo na isti nivo bitka.
(Hijatus i ,,ukrstanje")
A sada, evo jedne napomene, uz preporuku da joj
se obrati posebna pafoja: postupak tradicionalne filo-
 '
"
~t'Ii
200 HELMUTH PLESSNER
zofije, da radi s jednim generalnim imeniteljem, na
koji se moraju svesti svaki bitak (sic!), sve datosti (!),
ne smije nas zavesti dotle da, ne pogledavsi, povjeruje-
mo u realnost ovog imenitelja. Inace ce te neizbjefoo
unaprijed obrazovane osnovne kategorije filozofiranja
unistiti mogucnosti rjesenja problema, mogucnosti koje
su navodno i nadene samo zahvalujjuci tim osnovnim
kategorijama.
Mora Ii ta ideja forme vec ,,biti", prije nego sto
bude vidljivo izraiena na zivom? U svojoj vidljivosti
je ona za zivot nesto sto on ne proizvodi, on to samo
prihvaea i trpi, kao od njega odvojeno i za sebe neza-
visno, u sebi postojece, nesto sto je uvijek bilo i sto
ce i ubuduce bivstvovati. Bitak ideja jest - u najmanju
ruku diskuta:bilan, tako da se ovd.ie ne zabranjuje una-
prijed razjasnjenje o mogucnosti povezanosti ideje for-
me, kao one koja za sebe vec postoji, sa fizickom stva-
ri. Razjasnjen mofe biti samo modus u kojem dolazi do
kontakta izmedu ideje i tijela, posto je svrhovita uzroc-
nost ideje forme bitni uslov za zivotni proces, koji mora
imati karakter razvitka. No ostaje nerazumljivo kako
dolazi do samog kontakta izmedu ideje i tijela - pri-
sjetimo se samo Platonovog ucenja o .lp.rim~ Kontovog
sematizma.
Isto vazi za odnos smrti prema zivoj stvari. I ovdje
razumijevamo modus u kojem ona nastupa. I ovdje
njezin nastup moze biti pojmljen samo kao zahvat jed-
ne sile koju zivot ne proizvodi, koja je od njega odvoje-
na, koju on samo prihvaca i trpi. U svojoj se vidljivosti
smrt najavljuje kao pravi bitak, kao kontakt per hiatum,
s necim apsolutno drugim. Imamo Ii pravo da smrti do-
sudimo bitaik nezavisno od zivota koji umire? Smijemo
se drfati kontakta, slicnog onom izmedu tipa i tijela,
samo onoliko dugo koliko to zahtijeva zbiljski fenomen
umiranja?
Bitak smrti, bitak za sebe, neki bitak prije i pos-
lije i izvan umiranja nije vrijedan diskusije, smrt je
samo uniStenje zivota, iako joj je mitska predstava,
pravilno osjecajuci njezinu zivotnu transcendenciju, da-
la sliku andela s macem, skeleta s kosom. I tako ostaje
NACIN OPSTOJANJA 2:IVOTNOSTI 201
(Hijatus i ,,ukr5tanje")
ovdje jos otvoreno ono sto je vec formulacijom bilo
prikriveno: kako nesto, sto je zivotu transcendentno,
mofe da djeluje na njega a da v m te djelotvornosti ni
u kojem smislu ne postoji? Kako je moguc kontakt
s apsolutno drugim, koji i nije kontakt, vec medusobno
odudaranje, jedno ostavljanje praznine izmedu njih, jed-
no nedoticanje dviju velicina; dviju velicina od kojih
samo jedna, ziva stvar, sigurno jeste, od kojih druga
(ideja forme, smrt) ni,,je"? Tako da cak ne smijemo
govoriti ni o odvojenosti dviju velicina, koje su, ipak,
jedna sa drugom per hiatum realno dovedene u vezu.
Smrt i zivot su, u aktu umiranja, neposredno po-
vezani jedno s drugim, kao apsolutne suprotnosti. Umi-
ranje, kao sto smo vidjeli, nije posredovanje, vec odi-
sta pripada zivotu. Ako zivo sebe transcendira preko
sebe, onda ono zivi i rezultat je uspona zivota. Ergo,
smrt mofe da nastupi samo kao sila koja zahvaca ,,spo-
lja" i koja akt smrti mofe da dovede do ispunjenja. U
ovoj djelotvornosti i za ovu djelotvornost ona jeste je-
dan sopstveni bitak, /ostoji, dakle, nezavisno za sebe
i postaje djelatna ka je zivot za to zreo. No treba Ii
da prihvatimo da smrt, kao bitak koji se najavljuje
samo u razaranju, osim toga postoji i za sebe nezavis-
no od umiranja?
Onaj ko dozvoli da ga prisile da ovako nesto prih-
vati nije pojmio sklop ovog kontakta putem odudara-
nja clanaka kontakta jednog od drugog - per hiatum
irrationalem - sa zakonom granicc. A ipak xwpi11.6~
slijedi izmedu oblicja i zivog, smrti i zivog - doduse,
ne iz biti zivota, ali zato iz odnosa tijela prema njego-
voj granici koJi je zivotu (prema naSoj tezi) u osnovi.
Posto njemu (prema slueaju II) pripada granica, vazi
za njega ta1kozvana ,,ostrina ogranicenja", zahvaljujuci
kojoj ono odudara od svoje okoline i postaje samo-
stalno u odnosu na nju. Ovo, naravno, najprije vazi u
prostornom pogledu. Ali se mora desiti da, u mjeri u
kojoj se granicni odnos pokazuje konstitutivnim za
konkretne pojave zivota, odudaranje zivog tijela, isto
tako, izgubi svoj uzi prostorni smisao i da mora da
202 HELMUTH PLESSNER
dobije odgovarajuci smisao za svaku konkretnu pojavu
zivota.
No, odudaranje je, u biti, odudaranje od necega i
time konstitucija jedne daljine, koja ne ostaje nejasna,
(Hijatus, ukrstanje, sudbina)
vec moze hiti samo jedan konkretum. Samo prema ovom
konkretumu zivo tijelo ostvaruje svoje odudaranje iii
ostrinu svoga ogranicenja. Ali, ako ovo konkretno od
necega tog odudaranja izvucemo iz veze sa zivim, sto,
izgleda, da je moguce bas putem hijatusa odudaranja,
onda grijesimo protiv njegovog smisla i dospijevamo do
konacno apsurdnih problema. 1
Mladost, zrelost i starost su sudbinske forme zivo-
ta, jer su one bitne za proces razvitka. Sudbinske forme
nisu forme onog bivstvujuceg, vec za bivstvujuce; bitak
nastul?a pod njima i trpi ih. Pored kvalitativno zakonite
~bitne) i procesnozakonite (sljedstvene) nastupa, kao
treca vrsta nufoosti, sudbina. Sve sto je nesto odreae-
no je prema prvoj vrsti. Prema drugoj je odred:eno sve
sto se odvija u vremenu. Prema treeoj vrsti su odred:ene
samo zive stvari.
6. SISTEMSKI KARAiKTER ZIVE POJEDINACNE
STVARI
Ako zivotnost nekog tijela pociva na tome da se
ono prema svojim sopstvenim granicama ponasa u skla-
du sa sematskom formulom T~T-+M, tj. da implicira
ove granice, onda u podrucje povuklo i momenat gra-
nice, momenat koji se izrafava u suprotstavljanju ogra-
nicenog sferi koja ga okrufoje. Vee smo napomenuli da
granica utemeljuje jedan protusmisaoni odnos izmeau
njome odvojenih i istovremeno njome povezanih veli-
cina. U skladu s tim je tijelo prnko sebe i u sebi. Da
1
Shvacanje hijatusa ga otkriva kao odnos ,,ukrstanja", ka-
ko ga je (u njegovoj najvifoj formi, kao bit intuicije) prvi opi-
sao Konig {Pojam intuicije[Der Begriff der Intuition, Hale, 1926).
NAC:IN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI 203
bi udovoljila takvom zahtjevu, stvar mora da bude u
stanju da uzme odstojanje od sebe same. U ovom sta-
nju je stvar u postajanju. Ona ne stoji, vee je u pre-
lazenju. Kao puko prelafenje ona bi napustila svoju
izolovanu, ogranicenu egzistenciju; izgubila bi se u cis-
tom proticanju. To bi protivurjecilo fiksirajucem smi-
slu granice. U zahtijevanoj sintezi prelafon ja i stajanja,
nastavljanja i zaustavljanja, postajanje dobija odreaeni
karakter ,,necega sto postaje", procesa. Na ovo cemo
se jos kasnije podsjetiti u ovom istrazivanju.
Bivstvujuca granica znaci postajanje. Odreaenjem
suprotnosti pravca to postajanje je nuzno upravljeno
u dva pravca, u postajanje preko tijela i u tijelu. Iz
(Roolizacija pozicionalnosti u ostajanju)
ovog odudaranja od sebe samog tijelo je u svojoj ogra-
nicenosti u sebi i iz sebe postavljeno, ono stoji izvan
i unutar sebe. Kao tijelo takve odreaenosti ono ima
pozicionalni karakter i ovaj karakter pozicionalnosti
ono zadrfava do svoje smrti, kao tijelo pojmljeno u pro-
cesu, kao tijelo koje se razvija.
Utoliko pozicionalnost, za razliku od odreaenja pre-
lafenje-postajanje-proces-razvoj, odreaenja koja dinamic-
ki realizuju dvosmislenost granice, zahtijeva smisleno
i jednu stati&u realizaciju. Istina, taenija specifikacija
tog dinamickog ostvarenja ide po sebi samo pomocu
loma na bitnom momentu statickog koji je uslovljen
granicom. Sasvim onako kao sto je, obratno, za tacniju
specifikaciju ozbiljenja statickih bitnih karaktera po-
treban lorn na dinamici uslovljenoj granicom. No, u
oba se slueaja, ipak, radi samo o nacinima ostvarenja
gr;rnice kao onoga Izmeau, o realizaciji ,,zahtjeva" pos-
tavljenog tijelu: da ostane ono sto jeste i da preae u
ono sto nije i sto jeste.
Sada bi trebalo pripomoci da do neospornoa, tj.
nezavisnog izraza i izraza koji ne bi bio prekinut dina-
mickim formama realizacije done ona funkcija granice
koja se sastoji u suprotstavljanju ogranicenog sferi
koja ga okrufoje. Ocigledno je da u bit granice spada
da svoju funkciju moze potpuno da ispuni i samo u
 '.t.
204 HELMUTH PLESSNER:
jednom pravcu: da prema onom ,,napolju" isto onako
zatvara kao sto otvara, tj. da vodi u to napolje (da
uvodi to napolje). Bit granice se ne rspunjava samo ako
polazimo s jednog neutralnog, iznad nje postavljenog,
glediSta, koje jednim pogledom obuhvaea sfera koje se
1 solutne mijene pravca u prijelazu preko granice. U
sudaraju. Nego je granica i onda granica za podrucje
koje obuhvaca kad ona svoju dvostruku funkciju obav-
lja i samo u pravcu na ovo podrucje. Ograda je, medu-
tim, jedno sputavanje, koje u pravcu na njome ograde-
no podrucje vrsi samo funkciju zatvaranja.
In abstracto mofo svaka ograda biti smatrana gra-
nicom ukoliko je ona u jednom kontinuumu moguceg
nastavljanja. 'In concreto se, medutim, razlika izmedu
granice i ograde nerijetko pojavljuje neobicno jasno.
Bitno ostaje za granicu, polazeCi s glediSta postavljenog
(Sputavajuci smisao granice)
iza nje, jedinstvo zatvaranja i otvaranja, jedinstvo koje
je, s gledista postavljenog iznad nje, dakle, jedinstvo
stajanja i prelazenja (iz jednog u drugo podrucje). Sa
oba gledi<sta se mofo obuhvatiti isto stanje stvari. Po-
gresna je postavka da se, kako bi se nesto moglo odre-
diti 1kao granica, mora preci preko nje.
No, ako za ono njome obuhvaceno, ,,iza nje" postav-
ljeno, glediSte postoji bice granica (onticki primijenje-
no), ako se puna funkcija granice moze odrfati uz is-
kljucivi odnos na njome ograniceno podrucje, onda
realizacija sustine ogranicenosti, putem zivih stvari,
mora izraziti i ovaj momenat.
Pod ovim se aspektom u svojoj cistoti pokazuju
staticki bitni karakteri pozicionalnosti. Tek sada pos-
taje razumljiv i shvatljiv u svom ispoljavanju smisao
f doci cemo do opafaja da je u njoj sarnoj tijelo. Ako
zahtjeva postavljenog tjelesnoj stvari: da ostane sta
jeste, da istraje nasuprot vjeenoj mijeni i da se po-
tvrduje u punoj promjeni, nasuprot monotoniji jednom
date kvalit~tivne sastojine. Jer, kao sto u bit granice
spada momenat protusmisaone povezanosti, tako tu
spada i momenat razdvajanja. Ograniceno se ne zaustav-
lja u gr'.'.nici, nego, u skladu sa smislom, ispred nje.
NACIN OPSTOJANJA zIVOTNOSTI 205
Samo u ovom potpunom sputavanju ispoljava se funk-
cija zatvaranja, koju ne smijemo jednostavno subordi-
nirati funkciji otvaranja, odn. prenosa. Inace bi nedo-
stajala pretpostavka za gore poblize dato odredenje ap-
kojem bi se, inace, smislu pravac ,,skokovito" mijenjao,
uprkbs stalnom prenosu u bit granice, ako ne s obzirorn
na isto tako hitni rnornenat zatvaranja, koji jedno po-
drucje cini ukljucenirn, drugo iskljucenim podrucjem.
Relativnost postvaljanja gledista, s kojeg rnoze biti vi-
deno kao ukljuceno i jedno i drugo podrucje, koja se
sudaraju, ne ukida apsolutnost te suprotnosti u sebi,
vec je potvrduje.
Ogranicenje je prestajanje, skoneavanje, zaustav-
Ijanje onog sto je ornedeno pred svojorn granicorn.
Ovi se izrazi kod nekog anorganskog tijela ne smiju
razurnjeti u punoj ostrini, ali je stanje stvari, kao takvo,
jasno: tijelo doseze dotle i dotle, do svoje granice. Ako
ono irnplicira granicu - prerna nasoj tezi, slueaj or-
(Sputavajuci smisao grianice)
ganskog tijela - onda ono rnora da se zaustavi pred
njorn, doseZe, dakle, ,,ne sasvirn" do nje, 1koja mu, pre-
ma pretpostavci, pripada. Ono se, dakle, zaustavlja vec
pred onirn sto ono jos jeste. Ono prestaje ranije nego
sto to fakticki odgovara njegovorn bitku.
Sta treba pod tim zarniSljati? Ocito apsurdan zah-
tjev za rnoc uobrazilje, ali u njernu, uprkos svernu, rnora
biti jedno pravo jezgro. Pokufamo li da sebi predocimo
jednu sliku (to, naravno, nije put do sustine stvari),
granicu sebi predstavirno kao neku kozu, onda je ova
kofa oko njega, kojern ta kofa jos pripada, kao jedan
dio njegove tjelesne egzistencije.
Ovo ,,stajati u njemu", ,,biti u njemu postavljen"
vec smo sreli u ovom istrazivanju. Prilikom govora o
bitnom rnomentu tog ,,biti u njemu" bila je otkrivena
nufaost da se zivorn tijelu pripiSe ona ,,opustosenost u
njemu samom", koja kao odudarnost opravdava izraz,
 HELMUTH PLESSNER
206
da se osnovni karakter njegovog bitka odredi kao karak-
ter postavljenosti. Ova istrazivajne je ukazalo na pove-
zanost te postvaljenosti ili stavljenosti zivog tijela s
bitnim momentom njegovog ukljucenja u jednu okolinu,
na koju se ono odnosi. U tom odnosu organizma i okol-
nog podrucja, koji protusmisleno stoje jedn prema dru-
gom, je ona oznaka pozicionalnosti koja razlikuje zivo
tijelo od nezivog. Stvar koja ispunjava prostor je na
jednom mjestu, u nekoj okolini. Time sto je ziva stvar
u njoj samoj, ona je, sem toga, jos u jednom odnosu
prema mjestu svoga bitka, ona je stavljena ,,u prostor",
a time prema okolini. Ona ima osobine tvorevine, koja
se odrfava u prostoru, koja ima jedno prirodno mjesto.
- Ova istrazivanje, onda, tu nit nije dalje slijedilo,
kako bi bitni momenat tog ,,biti u njemu" najprije
okarakterisalo samo u njegovom 'Smislenom uticaju na
postajanje.
S gornjom slikom, naravno, necemo stici daleko.
Granica nije neko dodatno odredenje neceg bivstvuju-
ceg, ona nije nesto sto se mofe smatrati dijelom biv-
stvujuceg, zbog cega podredenje s kofom, ma kako je
tankom zamiSljali, ostaje pogresno. :Naprotiv, svi gore
upotrijebljeni izrazi: tijelo zastaje pred svojim skonea-
njem, ne doseze sasvim donde gdje ono zavrsava - mo-
raju biti uzeti oslobodeni njihove prostorne povezanosti
s opafanjem i radikalno. Onda imamo ovakvu situaciju:
premda tijelo dosefe do u svoju granicu (jer granica
(Sisvem kao modus realizacije pozicionalnosti)
mu realno pripada), mora se ono ipak zaustaviti pred
granicom (kao granicom) i nju ostaviti izvan sebe, tj.
irealnu. Onda realizacija granice znaci: irealizacija gra
nice.
Prema toj tezi, na kojoj pociva cijelo ovo istra!iva-
nje, trebalo bi da realizacija granice bude moguca. Us-
1 strukturalno u smislu ovdje date izvedbe. Sopstvo jos
lijed toga ta sustinom zahtijevana, istodobno stavljena
irealizacija ne smije da iskljuci moguenost realizacije.
Posto se radi o jednom stanju stvari, njegovi momenti
ne bi smjeli da onemoguce samo to stanje stvari.
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI 207
i:ivo tijelo ispunjava ovaj zaikon biti, jer je u nje-
mu ili se u njemu nalazi, a da, naravno, tom ,,njemu"
time ne priznaje nezavisnost od onoga sto u tome biv-
stvuje, ne priznaje neki veci obim ili neke druge pros-
torne osobine. To u-cemu i u-tome su jedan isti bitak,
odreduju, dakle, jedan kvaziprostorni odnos, koji tijelo
kao cjelinu dovodi u odnos s njegovom prostornoscu.
f Postoji samo jedna mogucnost da se ovome u-nje-
mu omoguCi da bude manifestno na tijelu: tijelo se od-
nosi na jednu centralnu tacku u sebi, tacku koja nema
neko prostorno mjesto, ali ipak fungira kao centar tje-
lesnog podrucja koje ga ogranieava, i time to tjelesno
podrucje cini sistemom. Odnosenje se proteze na sve
elemente (dijelove) koji sacinjavaju tijelo i na tijelo
kao cjelinu. Ukoliko je tijelo u njemu (nalazi se u nje-
mu), ovaj u njemu postojeci centralni odnos uzima od-
mah poseban karakter. Nasuprot tijelu dolazi jedna
taoka u podrucju koje ono zauzima, tacka koja je, upr
kos tome, neprostorna.
Govor utoliko vodi racuna o ovom cudnovatom za-
konu, sto kafemo: zivo tijelo je sistem koji ima dijelove,
f ili i: zivo bice ima tijelo s tim i tim dijelovima. Nacin
tijela da na kraju bude pred granicom koja mu pripada,
da je kao realnu ddi van podrucja svoje ogranicene
J
zbilje, to je ono biti-u-njemu ili k-njemu, tijelu, u od-
' nosu na bitak a za tu vrstu odnosa jezik stavlja na
raspolozenje samo rijec imati. Tako je zivo tijelo jedno
sopstvo ili bitak koji nc samo sto ne uvire u jedinstvo
svih svojih dijelova, vec koji je, isto tako, stavljen u
onu tacku jedinstva (koju imamo u svakom jedinstvu)
kao taoka odvojena od jedinstva cjeline.
i (Sistem i clanci. Sopstvo i imanje)
, 1Sopstvo" i ,,imanje" treba, najprije, shvatiti bez
ikakvog opterecenja psiholoskim odredenjima, cisto
nije neki subjekat svijesti, imanje jos nije neko znanje
iii osjecanje. Jasno je samo da ova istrazivanje stoji
na odlucujucem mjestu ,,nastanka" mogucnosti razvoja
svijesti uopste. Ako za kartezijanske teoreticare o dva
 208 HELMUTH PLESSNER
svijeta i za subjektne idealiste vec i postavljanje pro-
blema kako iz bit'ka moze postati svijest znaci djeti-
njasto pretjerani zahtjev i precjenjivanje nasih spoznaj-
nih sredstava, a prije svega, upravo, simptom potpunog
nepoznavanja prirode znanja, onda ovo istrazivanje viSe
ne treba da dopusti da ga takovi prigovori skrenu s
njegovog puta. Posto.ii jedan prijelaz iz protefoosti u
unutamjost, iz svijeta bitka u svijet imanja, ne samo
kod eovjeka, ukoliko on sebe filozofski razumijeva i
ulazi u sebe, vec upravo svugdje tamo gdje susrece
zivot. I oku upravljenom upolje, ruci koja zahvaca, po-
kazuje se svijet spolja i iznutra. Jer postoje obuhvatni
zakoni konstitucije, koji u onom spolja dopustaju da
se spozna ono unutra.
Jedinstvo u mnogostrukosti dijelova je, u dvostru-
kom pravcu, jedno rastvaranje u dijelove kao jedne
mno.gostrukosti i jedno iz sveg prozimanja dijelova sa-
biranje ru jednu centralnu tac,ku spoja; jedan posve kru-
foi, u sebe povratni proces medusobne igre izmedu oba
protupola, koji pripadaju jedan drugom. Tamo gdje po-
stoji jedno takvo jedinstvo mnogostrukih dijelova smije
se govoriti o oblicnoj cjeliini. Samo, ta cjelina naspram
svojih dijelova nema sopstveno mjesto. Ona je ,,u" nji-
ma, kao pojam svih rezultatskih efekata dijelova. Dije-
lovi su cjelina, koju oni, upravo zato, ne sastavljaju
komad po komad. To da ona nadmafoje sumarnost
poklapa se sa oblienoscu, o kojoj je vec bilo opsirnije
rijeci.
No ziva tijela SU cjelina u jednom smislu, koji se
viSe ne mo.le poklapati s oblienoscu, posto onaj central-
ni spoj {kod ostalih jed1nstava, odn. oblicja jednostavno
uslov jedinstva u mnogostrukosti) nastupa samostalno
pored jedinstva mnogostrukog. Ona su sistemska cjeli-
na. Ovo ,,udvostrucenje" sintetskog centra samo je iz-
raz postavljenosti zivog tijela u njemu, a onoj fizickoj
stvari koja je po supstanciji zatvorena u jezgru i vezana
za njega potrebno je jos jedno drugo jezgro, jezgro
koje se nalazi ,,jos dublje unutri", kako bi ona sama
mogla biti stavljena u njega. U ovom udvostrueavanju
je osnov za osebujnu sistemsku cjelovitost organizama,
,.
j
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI
209
(Organizam kao sistem)
koja na vidjelo dolazi naroeito u fenomenima regula-
cije.
U njemu je garancija samostalnosti cijele stvari
prema njezinim dij.elovima, samostalnosti koja, opet,
izmice mogu6nosti prostomo-vremenskog prikazivanja.
Jer onaj suvifak na tom biti-u-njemu koji tijelo cini
sopstvom, subjektom imanja iii sistemom, jeste, istina,
takav da moze imati prostor, ali nije prostorne vrstc.
7. SPOSOBNOST SAMOREGULACIJE 1'.IVE
POJEDINACiNE STVARI I HARMONICNA
EKVIPOTENCIJALNOST DIJELOVA
Tjelesne stvari se pojavljuju u dvostrukom aspektu
jedne unutarnjosti koja nikad ne postaje spoljasnjost,
jednog supstancijalnog jezgra i jedne spo}jasnjosti koja
nikad ine postaje unutarnjost, jedno.g okvira strana koje
nose osobine. Ovaj dvostruki aspekat je konstitutivan
za niihov bitak u pojavi. Ako analiziramo fizicku stvar,
naci cemo 1konstituisanu stvar, a, narawio, ne konstitu-
ciju. Prikazati se stvar moze samo kao rezultatski efe-
kat faktora, odn. dijelova, koii u djelatinom jedinstvu
izazivaju nadsumarnu sliku oblicja jedne cjeltne. Ovo
ukupno mozemo i gramaticki o:maciti kao nesto sto
,,ima" te i te osobine, premda elementi koji se razli-
kuiu na njemu i u njemu jesu to ukupno u dielatnom
jedinstvu. Ovdje nema nikakvo.g realnog subjekta koii
ima osabine, vec samo djelatnog iedinstva i djelatnih
elemenata, koji se jedni od drugih razdvajaju u cistu
prividnu samostalnost.
Uprkos tome se to oblieno ukupino pojavljuje kao
realni subjekat osobina, u svjetlu one nosivosti jezgra
i dimenzionalnosti, u kojima se opafajno utvrduje stva-
rna solidnost. Ako ova pojava, koja se gubi kad je pri-
kazuiemo i koja se zbilja topi u niSta, nije samo puki
privid, onda ne ostaje nikakva druga mogucnost do da
joj se - kao sto ie to ovo istrazivanje i ucinilo - oduz-
me vrijednost dodatnog odredenja bitka d o njoj govori
14 Stupnjevi organskog i fovjek
210 HELMUTH PLESSNER
samo kao o sagledljivom kvalitetu, u kojem opafajna
postaje jedna fizicka mnogostrukost. Stvar stoji u dvo-
strukom aspektu supsta:ncijalnog jezgra (realni subje-
kat) i strana koje nose osobine.
(Realizacija pozicionalne sredine)
Prema na pocetku datoj tezi, zive se stva~i od dru-
gih stvari, uopste, razlikuju time sto dvostruki aspekat,
u kojem one fenomenalno kao stvari nuzno jesu, osim
toga sto nastupa na njima, nastupa i kao dodatna od-
redba njihovog postojanja. :live su stvari obojene, tvrde,
savitljive, teske, dugacke - sve ovo mofo, kao kod
svih stvari, biti i drugaCije -, ali su u biti dvostruko
aispektivne; tj. one imaju zbiljske osobine, posto je nji-
hov bitak takav da tako nesto maze imati: jezgro, pre-
ma smislu realni subjekat, koji ,,ima", ovdje je stvar-
no. :live stvari ne samo da su u aspektu nekog jezgra,
ne samo da se p0ijavljuju ,,polazeCi od jezgra", vec su
jezgrovitc, sadde jezgro. Ova jezgro stvar ima sa svim
njegovim dijelovima u njihovom djelatinom jedinstvu,
ono ima oblicje s njegovim osobinama, jer ono jeste.
Sta to sad znaCi? Mofo Ii se jezgro dokazati u pro-
storu? Ocigledno ne maze, jer onda bi ono samo pos-
talo osobina bitka koji ono nosi, koji ono ima. Ono,
medutim, u biti 111e smije zauzeti ova mjesto, jer je
smisao njegove biti da bude subjekt imanja. Ono, dak-
le, nije bilo gdje. Naravno, time je, takode odmah, re-
eeno da ono ne mofo biti bilo kad, jer bi ovaj bitak u
vremenu bio dokaziv samo pod uslovom da se maze
utvrditi prema satu. A ovo je utvrdivanje nufoo utvr-
ciivanje u izmjerenom prostoru.
Posto funkcija jezgra, kako je dokazano, stoji u
bitno-zakonitom odnosu prema ograinicenju tijela, uko-
liko ovo treba da se poiklapa sa samom granicom, ne
mofo se otkloniti problem njegovog polofaja. Svoju
funkciju jezgro razvija samo kao sredina - pa makar
je tako inazvali samo imaginarno, ili idealno, ili bilo
kako - prostora koji tijelo zau~ima u svojim granica-
ma. No, posto njegova sredina, u odnosu na jedno pro-
stomo podrucje, maze da se shvati i samo kao mjesto
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI 211
u njemu, koje se moze prostorno fiksirati, koje sem
toga, posto treba da bude jezgro, postaje sastavni dio
tog podrucja, realna, a nikako imaginarna ili idealna,
egzaktno mjerljiva tacka njegovog tijela, mora funkcija
sredine biti zbiljsika jos u jednom drugom smislu.
Sredina sabira u jedinstvo sve elemente nekog po-
drucja, ona je prolazna taoka za sve odnose koje to
jedinistvo stvara prema svojim elementima. Stoga su
svaki elemenat i ,,cjelina", koja postoji u djelatnom
jedinstvu elemenata, u istoj mjeri vezani za sredinu. Ov-
dje jos nikakvu ulogu ne igra velicina odstojanja ele-
. (Razvijanje potencije kao modus realizacije ,,sredine")
menata od sredine. Ako sredina treba da bude jezgro,
tj. da obavlja jednu funkciju u i na fizickoj stvari, onda
se ova funkcija mora manifestovati 1. kao prostomo
neutvrdiva, premda ne bez odnosa prema prostornoj
stvari, dakle, kao u ,,prostoru", 2. kao jedinstvena funk-
cija, koja je isto prtsutna, odn. povezuje sve elemente
(dijelove, faktore) prostorne stvari, kao funkcija, dakle,
koja jemci jedinstvo ikao takvo.
Nesto prostorno zbiljsko maze biti u prostom sa-
mo aka se razvija, posto je razvoj jedini modus na koji
nesto neprostorno, uprkos tome, egzistira kao eksten-
zivna mnogostrukost. Neprostornost i prostornost ne
mogu biti zajedno u idealnom simultanlitetu. Zajedno
se mogu naCi samo u nacinu prelafonja iz neprostorne
u prostornu mnogostrukost, p!'i cemu je ono prije ne-
prostorno moralo biti u statusu zbiljske mogucnosti.
Neegzistencija sredine (realnog jezgra, subjekta imanja)
je, dakle, realna samo kao zbiljska mogucnost tijela,
1
ili kao njegova sposobnost (potencija). U ovoj sposob-
nosti su svi elementi tijela ravnomjerno povezani u
jedinstvo, i kao jedinstvo zajemceni. Ukoliko sposob-
nost jemci jedinstvo u odnosu na elemente koji ga ve-
zuju u djelatno jedinstvo, zastupa ona jedinstvo u sva-
kom njome povezanom elementu. Posto je u svaikom
elementu zive prostorne stvari i i stovremeno prema
1
svakom elementu zastupljeno jedinstvo kao sposobnost,

212 Hl!LMtlTH PLESSNBR
elementi su ekvipotencijalni i kao ukupno obrazuju je-
dan harmonican ekvipotencijalan sistem.
Poznato je da je Driesch ovaj pojam stvorio na
osnovu fenomena regulacije, naroeito na osnovu feno-
mena restitucije, ciji su znaeaj za egzaktnu biologiju
dokazali njegovi eksperimenti i njegove opsezne arialize.
Pritom se i1spostavilo da se, pored regulacije u povre-
aenim tkivima i orgainima, moraju u obzir uzeti, prije
svega, prave restitucije cijelih organa i organizama. Jer
upravo one mehanickoj teoriji razvitka prioinjavaju naj-
vece teskoce. U svojoj analizi harmonicno ekvipoten-
cijalnih sistema Driesch je otisao tako daleko da viSe
nije izgledalo moguce masinskoteoretsko objasnjenje
ovih fenomena. Jer u klici iii u ranim stadijumima raz-
(Drieschov stav prema pojmu potencije)
vitka (ponekad, kao u slueaju ascidije, eak ni u kas-
nim stadijima) ne moze se prihvatiti fiksna data struk-
tura, koja, poslije svakog moguceg razaranja, ponovo
stavlja fragmente u jednu cjelinu. Na ovom razmiS-
ljanju, uglavnom pociva osnovna misao Drieschovog pr-
vog dokaza za autonomiju zivog dogaaanja i egzistenciju
onog intenzivnog faktora kojem je on dao ime ente-
lehija.
Postupkom sinteze ovo nase istrazivanje potvrctuje
rezultate Drieschove analize fenomena restitucije, uko-
liko oni nose analiticki karakter. Ono samo istovreme-
no pokazuje (sto cini i vitalizam, doduse ne u formi,
ali zato u sadr.lini svojih pojmova) da potencijalnost
elemenata i njihovih spojeva, koje imamo u razlicitim
stupnjevima mnogostrukosti {celije, tkiva, organi), u
njihovom potencijalnom kvalitetu pripadaju sagledivom,
ne prikazivom sloju bitka tijela.
U eksperimentu, u iskustvu je utvraen fenomen re-
stitucije. Ali njegovo shvacanje, odn. njegova pojava
kao manifestacija faktora koji djeluje u prostoru, kao
sto je najava jedne sposobnosti, premda ga iskustvo
police, ipak nije iznuaeno. Ono je onticki zasnovano i
vjecito opravdano za sferu vidljivog, no za egzaktnu bio-
logiju nije obavezno. Ono sto je na harmonienoj ekvi-
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI
213
potencijalnosti dijelova organa cisto cinjenieni nalaz,
cisti fenomen, ne moze, zbog toga, principijelno da
ometa napredak njegove egzaktne fizikalne analize. Ono
ne odreauje granicu u ravni mjernog posmatranja, vec
iznad njega prema ravni samo kvalitativno shvatljivih
i u bitno-zakonitim sklopoviima razumljivim kvalitativ-
nim Strukturama i pojavnim formama zivotnosti. 1
Ako, meautim, suprotnost vitalizma prema meha-
nizmu uzmemo manje s metodske, a viSe sa sadrfajne
strane, onda se ona (a to po1staje jasno bas u interpre-
taciji samoregulacije) redukuje na suprotnost prihvata-
nja i odbijanja faktora koji na sistem tjelesnih stvari
nastupa ,,spolja". Moderno, na prirodnim naiukama od-
skolovano miSljenje brani se svim snagama od ovog
(Neempirijski karakter potencijalnosti)
imaterijalnog, adinamickog principa forme. Ono u nje-
govom prihvacanju vidi vracanje onom (opet pogresno
shvacenom) spekulativnom nacinu miSljenja, koje je
prirodu htjelo da shvati pomocu okultnih kvaliteta, dje-
latnih ideja, svrhovitih uzroka, potencija, nervnih du-
hova, principa prirode, ne objasnjavajuci je prema mje-
rilima mjerenja, posmatranja i proracuna, vec samo
kao dokazivi sklop pojava. Sa uvoaenjem ,,entelehije"
kao dopune, upravo empiricki zamiSljenog objasnjenja
zivotnih procesa, koje bi ovdje naislo na inace nepre-
laznu prepreku, nisu se mogli sloziti prirodoslovci. U
sa:mom njihovom podrucju rada, zapravo, nema apso-
1utnih prepreka koje ne dolaze zajedno s granicama
mogucnosti rada.
To kod fenomena samoregulacije nije slucaj. Mi
jos nismo u stanju da je egzaktno objasnimo. A njezi-
no shvacanje u smislu manifestacije potencije dozvolje-
no je samo kategorijalnoj analizi, ako se hoce, ontolos-
koj analizi u sloju bitka specificnom za vidljivi kvali-
1
Up. uz ovo moju kritiku Drieschovog pojma entelehije u
Clanku ,,Vitalizam i lijecnicko razmmjanje" (Vitalismus und
arztliches Denken), Klinische Wochenschrift I, br. 39, 1922.
214 HELMUTH PLESSNER
tet (Washeit) ,,zivota" i ,,zivotnosti", a ne nekoj empi-
rijskoj analizi.
Kao sto - da variramo jednu lijepu Husserlovu
misao - filozofija matematike ne poCinje ,,poslije" Abe-
lovih fonkcija, tako ni filozofija organskog ne pocinje
poslije fenomena regulacije. To znaci, uvodenje entele-
hije, u smislu pojma koji objafojava empirijske c1nje-
nice prema metodu ostatka, kojim se 1koristio Driesch,
jeste ona strana vitalizma od koje se empirieari, s pra-
vom, brane. Autonomija vitalnog je autonomija ograni-
cena sferom bitka. U ovu sferu egzaktni istrazivac ne
prodire, posto je ona s one strane njegovog cilja. Isti-
na, zahvaljujuCi fenomenima samoregulacije, zakoni ove
sfere su ,se toliko priblizili jedni drugima da u njima
nalazimo povod za okretanje filozofiji organskog. Ali
ovo okretanje ne smije poprimiti karakter jednog pos-
tupka ostatka, koji ponovo o!livljava onaj rad na objas-
njavanju, koji empirijski nije otifao daleko. Autono-
man je zivot samo u onom poscbno sloju fenomenalno-
sti u .kojem, kao svugdje u prirodi, ima ireducibilnih
kvalitativnih struktura.
U podrucju regulacije spadaju, pored fenomena re-
stitucije, i fenomeni adaptacije. Posto oni nu:foo slijede
(Problem organizovanosti)
iz principa regulacije, nije, u ovim okvirima, potrebno
da ih posebno obradujemo. Meduitim, u <Iljima na vidje-
lo dolazi jos jedan zakon biti, koji svoje opravdanje
maze naci tek u sklopu uklijucivanja organizma u okolni
svijet. Prilagodavanje i regulacija posredovana spolj-
njim svijetom.
8. ORGAiNIZOVANOS:T POJBDINAIONE ZIVE STVARI
DVOSTR:UKI SMISAO ORGANA
Pretpostavka za harmonicnu ekvipotencijalnost di-
jelova jedn'og organizma je, pored nepodijeljene i ne-
razorive prisutnosti jedinstva kao takvog u svakom di-
jelu koji ga uslovLjava, i kvalitativna difcrencijacija or-
ganizma. 0 zbiljskoj harmoniji u ra:spodjeli neke razno-
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI
215
likositi ne mofomo govoriti prije nego sto nam u oci
padnu kvalitativne razlicitosti na ovoj raznoliikosti.
Kvalitativne osnovne razlicitosti pokazuju vec u
jednocelijskom organizmu razlicito oblikovane elemen-
tarne sastavne dijelove sa specificnim funkcijama plaz-
me, jezgra, biceva, trepetljika, celijske, opne itd., koji
se moraju prihvatiti kao organi (,,organidi") jednocelij-
skih organizama. Kod viSecelijskih organizama imamo,
pored ovih intracelularnih diferencija, jos i karakteris-
ticnu diferenciju u visini stupnja skupova celija tkiva
i organa sakupljenih u posebna jedinstva. Za razliku od
anorganskih cjelina, od oblicja, ovdje fe djelimicne for-
me nisu jednostavno forme cijelog, vec SU forme dije
lova.
Precizirnnje, koje bas nije neosporno. Slazemo se,
doduse, u tome da se tolika diferencijacija, kakvu ima-
mo eak i kod primiit'ivnih Ol'ganizama, <Ile ffiOZe nikad
naCi u anorganskoj prirodi. Mehanisti se, medutim, opi-
ru tome da se u nacinu diferencijacije anorganskih i
organskih tijela gleda neka bitna razlika i pokuisavaju
da zive organizacije shvate samo kao visokostepena
obrazovanja raznolikosti.
Sa fizikalnog stanoviSta se, istina, tome n:e maze
odlucno prigovoriti. Samo, to istanoviste nufoo nije
pravedno prema smislu stvari. Relativna samostalnost
dijelova, .koji obrazuju organizam, dobija svoj prvotni
karakter tek kad se oni posmatraju kao organi, tj. kao
dijelovi koji jedinstvo ne obrazuju neposredno ili kao
(Organ kao posredni tvorac jedinstva)
pomocna sredstva jedinstva, a razlika izmedu neposred-
nog i posrednog obrazovanja jedinstva se ne mofo pri-
kazati, ne maze se fizikalno shvatiti. Zivo tijelo se ne
mofo u istoj mjeri odreci svakog organa, ali ovi stepe-
ni mogucnosti odricanja nemaju nikakve veze s pome-
nutom razlikom, i ono svojstveno je u tome da se o
ovoj mogucnosti iii nemogucnosti odricanja moze disku-
tovati kao 0 cisto cinjenicnom pitanju, dok je funkcija
organa da obrazuju jcdinstva kao taikva potpuno nezavi-
sna od ovoga. Upravo sto kod svakog organizma ima
 HELMUTH PLESSNER
, NACIN OPSTOJANJA 2IVOTNOSTI
216
za zivot apsolutno vaznih organa, kao sto su, npr., srce
iii izvjeSl!li dijelovi centralnog nervnog sistema, za koje
izgleda kao da je vezan zivot, neobicno je kad znamo
da je cjelina nedjeljivo jedinstvo i po sebi nije nemi-
novno, s obzirom da pomenuti organi imaju karakter.
oruda.
Na jednom ciSJtom oblicju nikad, eak ni pod uslo-
vom da su dijelovi koji se na njemu razlilmju sakuplje-
ni u relativno samos.taLna jedinstva, nisu mogu6i organi.
Jer svaki dio samo neposredno obrazuje oblicje, i kad
svoju 1samostalnost ne zadrfava kao u nekoj sumi, i
time njegov doprinos obuhvatnoj povezanosti (dodat-
noj povezanosti) ostaje vidljiv i shvatljiv pored njegove
izolovane djelimicne egzistencije. Organi, naprotiv, jesu,
doduse, neposredni .tvorci oblicja, :kao sto je to svaki
dio jednog djelatnog jedinstva, i utoliko, dakle, rela-
tivno nezavisni od ovog jedinstva oblicja, kao i ono od
rljega, ali oni se, pored toga, odnose na to jedinstvo
ili mu posredno pripadaju. Organi ne samo da cine
organizam, kao, recimo, sto spratovi, stepenice, sobe,
fasada, krov, temelj ci1ne kucu (koja je, kao takva, vise
nego suma njezinih dijelova), oni se, pored toga, odnose
na :Ojega kao jedinstvo, posreduju njegovo jedinstvo u
njemu samom i time upravo konstituiSu onu cjelinu od
koje se oni kao ,,dijelovi" mogu odvojiti, kojih se, ,,za-
pravo", ona mote odreci. Stoga nije sasvim besmisleno
pomisljati da se nekom zivom bicu oduzmu svi organi
a pritom vjerovati da se ono :samo, uprkos tome, jos,
na neki nacin, mofo odrfati u zivotu. Na nosioca organa
se, do preko granice fakticki moguceg, gleda :kao na ne-
zavisno za sebe postojeceg, a njegova zbiljska nezavis-
nost od mnogih o:rigana cesto i ide iznenadujuce daleko.
Organ kao pojam, odn. kao stanje stvari, je aprior-
no neophodan zivoj stvari. Ako govorimo o viSestepe-
noj organizaciji, onda to ne govorimo samo u krajnje
(Dedukcija organizovanosti)
morfoloskom smislu. Cak i kod jednocelijskih organi-
zama se mogu razlikovati dijelovi, cije forme nisu u
istom znacenju forme cijelog, kao forme dijelova. Kod
217
svih viSecelijskih organizama, medutim, manifestuje se
diferencijacija tijela u njemu, nasuprot nezavisnih, prem-
da za njega neophodnih organa, odn. istovrsnih celij-
skih spojeva koji cine organ organizacijom u stupnje-
ve, od kojih svaiki viSi sadrzi nize.
Fizicka stvar pozicionalnog karaktera je u njoj sa-
moj ili njezino jedinstvo nije samo funkcionalno u svim
njegovim dijelovima i zaista s njima, nego je - iako
samo potentia - kao jedinstvo (sredina, jezgro) zastup-
ljeno u svakom dijelu. Stoga je zivo tijelo samo poten-
cijalno reprezentacija sebe samog i utoliko, kao jedin-
stvo svih momenata, nepodijeljeno tu, u svakom po-
jedinom momentu. Na osnovu ovog zastupanja sebe
samog u sebi samom je zajemcena harmonicno uskla-
dena, istovjetna sposobnost svih sastavnih dijelova zi-
vog tijela, koji jedno drugo ,,uzimaju u obzir".
Ovi sastavni dijelovi neposredno obrazuju tijelo.
Aktuelno ono izvan njih nije niSta, tj. ono je djelatno
jedinstvo svih i, utoliko, vise nego suma svih, ali ne
vise nego njihova aktuelna sveukupnost. Ako se, dakle,
aktuelno zbiljs:ko cijelo tijelo poklapa s tim sveukup-
nim elementima njegove gradnje, koji se na njemu
mogu razlikovati, onda tu vise nema za njega ,,mjesta"
da bude zastupljeno kao cijelo, kao jedinstvo, kao sve-
ukupno u tim elementima njegove gradnje. Kako se
stvara ovo mjesto za potenciju u aktuelno opstojecem
tijelu?
U cinjenicno stanje zastupanja spadaju dvoje: za-
stupljeni, objekat reprezentacije, i zastupnik, subjekat.
U ovom slucaju, fizicko tijelo, onako kakvo je tu, treba
ovo udvostrueenje da sprovede u sebi samom, objekat
i subjekat reprezentacije treba, zaista, da budu u jed-
nom. Ono mora da ima osobine koje ne dopustaju ni-
kakvo drugo shvacanje, vec samo ova shvaeanje samo-
zastupstva. Ovo je istrazivanje pokazalo kako se, naj-
prije, uopste provodi to udvostrucenje u formi subjek-
ta, koji ,,ima" svoje fizicko tijelo. Tako, zivo bice ima
liSce, stabljiku, korijenje, ili oci, trup, rep, utrobu itd.
Ono sto se ima, kao takvo, nije viSe samo ono sto za-
 HELMUTH PLESSNER
218
jednicki uslovljava jedinstvo, vec dio koji se od cije-
log moze odvojiti, koji postoji van njega i koji je ura-
cunat u cjeliinu.
(Organizacija i harmonicna ekvipotencijalnost. Modusi
realizacije)
Odvojeno od subjekta imanja je tijelo, odn. obje-
kat koji ima svoje dijelove. Obrazujuci jednu cjelim1
sa subjektom imanja, tijelo je, medutim, zajedno sa
1 harmonienoj divergenciji specijalizovanih organa.
svojim dijelovima, samo nesto sto ima - ,,dio" tog cije-
log, ove fizicke stvari, koju nosi karakter sopstva. Ta
povezanost sudjelovanja u cjelini moze se manifestovati
polo:lajem, s jedine strane, onoga sto ima, a s druge
strane onoga sito se ima na samom tijelu, jedino na
ovaj nacin: tijelo rasclanjuje svoju ukupnost u ,,organe",
koji su na njemu:
1. u odnosu na njegovu ukupnost, pojedini dijelovi;
2. u odnosu na njega kao sopstvo, dijelovi koje
ono ima (i kojih se ono mofo ili ne mofo odreCi);
3. sredstva, cijim posredovanjem njegove cjeline
prema cjelini je ono zastupljeno u dijelovima. Jer on-
ticka forma, kategorija, prema kojoj jedan isti predmet
vrsi funkciju imanja u osobini imati se, je to da ono
posrtaje sredstvo toga imanja.
U rnjemu samom, kao i u svim dijelovima, tijelo,
onda, posredno zastupaju organi. Njihova specifikacija
za narocite ucinke uslijeduje, u biti, harmonicno, s ob-
zirom na jedinstvo zajednickog djelovanja s drugLma,
koji sami tu i nisu zastupljeni, vec su samo, u specifi-
kaciji svaikog pojedinog organa, okoliSno, preko jedin-
stva ,,su"-prisutni. Ovdje se veoma lako mofo objasniti
razlika izmedu prave cjeline i jednostavnog oblicnog
djelat nog jedinstva. Jedins tvo je, doduse, viSe nego
1 1
suma njegovih dijelova, ono mofo od svojih dijelova
odudarati i maze se od njih transponovati. No, sem
toga, ono nije zastupljeno u tim dijelovima. Funkcio-
nalna i morfoloska diferencijacija uslijeduje, naprotiv,
s obzirrom na jedinstvo sklopa, tako da se gubitak nepo-
sredne iii potencijalne rcprezentacije cjeline u svakom
NACIN OPSTOJANJA :lIVOTNOSTI 219
dijelu ponovo nadoknaduje njezinom aktuelnom spe-
cijalizacijom u organ, i ne znaci niSta drugo do odr-
fanje reprezentacije, kao predstavljanje cjeline (premda
na posredovani nacin).
Cjelina zivog tijela postoji neposredno potencijalno
eak u njezinim dijelovima. Ova njezina forma zastupa-
nja se zove harmonicni ekvipotencijalni sistem. Cjelina,
medutim, aktuelno postoji eak i posredno u svojim
dijelovima. Ovu njezinu formu zastupanja imamo u
(Realizacija potencije i starenje)
Dakle, dosad cisto empi rijskom smatrana spoznaja
1
ekvipotencijalnosti orgainizma i njezinog postepenog po-
vlacenja iza realne specijalizacije u toku normalnog raz-
vitka opkazuje se kao razlofoo stanje stvari biti, kao
uslov mogucnosti Zivota. U mjeri u kojoj organizam
stari, tj. koliko on mijenja svoj pocetni bitak porastom
1
raznolikosti u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu,
zahvaljujuci, dakle, razvoju, opada njegova sposobnost
promjene, regulacije, a raste odredenost i specijaliza-
cija u svim njegovim dijelovima. Na ovome pociva kon-
kretna promjena stupnjeva starenja, koja je, gore, bila
pojmljena u njezinom nufoom slijedu, kao krivulja
razvHika.
Razvoj je u sebi samom a priori ogranicen. Razvi-
janje dolazi do jednog kraja, ali ne zato sto su perspek-
tive zivog organizma ogranicene ili sto nedostaju po-
mocna sredstva, kao materija i energija, sto ih tijelo
stavlja na raspolo:lenje zivotnom procesu, i Sto bi tako
doslo do istrosenosti, vec zato sto u bit zivog spada da
realizuje potencije, koje u svojoj realizaciji potpadaju
pod zakon cjeline, u njemu zastupljene ili u njemu pri-
sutne. Ono sto je bilo u potenciji sada je postalo aktua-
liitet i zastupa cjelinu u onom stepenu u kome se ona
odrekla svoga centrra:lizma u korist sto je moguce vece
specifikacije. Posto je cjelina ogranicena, ogranicena
mora biti i specifikacija. Razvoj je odricanje od moguc-
nosti i istovremeno njezirn dobitak. Ali anaj koji gubi i
 220 HELMUTH PLESSNER
onaj koji dobija viSe ni-su isti, i2imedu njih je vrijeme:
starost.
Ako je bilo taeno da stvar zivi samo zahvaljujuCi
svojim granicama, onda je isto ,tako taono da zbog njih
i umire. U ovom pomalo ogranicenom znacenju taean je
stav da zivot propada zbog sebe samog.
U organu zivo bice ima svoje sredstvo: da zivi. U
njegovom se tijelu posreduje cjeHna u cjelinu. Ona u
njemu postavljenost organskog tijela je doista posre-
dovana neposrednost: cjelina je u svim svojim dijelovi-
ma prisutna zahvaljujuci svojoj, u divergentnom spe-
cijalitetu datoj, urskladenosti u cjelinu, dijelovi slute
cjelini. Iii, kratiko receno: zbiljsko tijelo je u svakoj
svojoj fakticki dosegnutoj fazi svrha u sebi samom.
Pod. organizacijom, kako rece Uexkiill, podrazumije-
vamo spoj razlicitih elemenata prema jedinstvenom pla-
(Organ kao sredstvo za zivot)
nu, radi zajednickog djelovanja. Ako ovu definiciju shva-
timo strogo deskriptivno, onda, realiter, nije najprije
tu jedinstveni plan, iza kojeg onda slijedi spoj eleme-
nata, vec u idealnom istovremenom biva u jednom
ostvarena raznolikost i jedinstvenost. Organizacija je
nacin postojanja zivog tijela, koje se mora clifercncirati
i koje u i sa cliferencijom izbacuje onu unutarnju teleo-
logiju prema kojoj se ono pojavljuje istovremeno i kao
formirano i kao funkcionalno. Ovo glediSte treba da
nas sacuva od toga da se, radi objasnjenja onih divotnih
svrsishodnosti i harmonija, koje organizmi predoeavaju
u neprestano ponovo oblikovanim planovima gradnje i
funikcija, pozivamo na djelotvornost tijelu trnnscenden-
talnih icleja ili na graditeljsku fantaziju boga. Organi-
zacija se rawmije kako za zivot tako i sama po sebi
iz njega.
Taeno je (i znacaj toga ce se, u toku ovog istra-
7.ivanja, moCi jos jasnije pojmiti) da punoca gradivnih
planova nc moze hiti razvijena iz zakonitosti gradivih
planova uopstc. Na zacetku organske realizacije imamo
jedan m:.JJnenat apsolutne proizvoljnosti, cije u biti
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTJ 221
nuzno ispoljavainje prikazuje iracionalitet osnovnih for-
mi organizacije. Bez ove bitne crte hazardne proizvolj-
nosti zivot vise ne bi bio zivot. No, bilo bi besmisleno
odatle izvlaciti zakljueak da bi p'lanomjernost nekog
plana morala da se ostva ruje isto ta:ko iracionalno, zah-
1
vatom neke zivotu transcendentalne sile, koja sve do-
vodi u red. Ziva fizicka stvar ina sebi m.osi uslove koji
stvaraju red, uslove koji na pocetku same igre djeluju
tako da je sputavaju, ali u igru ulaze pomafoci joj.
Onaj u-njemu-postavljeni-bitaik zivog tijela iii nje-
govo udvostrucavanje u sebi je (u poredenju s neposred-
nim postojanjem nezivog tijela) Jedan bitak-kroz njega.
Ono samo posreduje svoje postojanje. Ova posrednost,
pored svega toga, treba da cini osnovni karakter jed-
nog zbiljskog bitka, tj. da na njemu bude izrazena. Ti-
jelo, dakle, mora da nasitupi sebi nasuprot i, istovre-
meno, da samo bude to protu-nastupanje.
Ovaj se zahtjev biti ispunjava u rasclanjivosti tijela
u organe, cija je ono ukupnost i kojima je ono svima,
pojedinacno i ukupno, opet i nasuprot, tako da ono svo-
ju zbiljisku egzistenciju zivi u ovom biti-nasuprot i biti-
(,, Vremenski" momenat u planomjernosti organizma)
kroz. Ono jeste svi organi i ono ima sve organe, tako
da se u njima razliciti elementi spajaju radi zajednic-
kog djelovanja prema jedinstvenom plainu. Ta cjelina
organi2~ma je ne samo logicki nego i ontoloski sposobna
za ono dvostruko odudamnje od sebe 1kao fizickog ti-
jela, ona se, zapravo, i konstituise bas u tom odudara-
nju i sa tim odudaranjem, koje je obuhvaceno rijecima
,,radi" i ,,prema". Tek kao jedinstvo svrhe i posredstva,
zivo tijelo je cjelina iii autonomni sistem.
Znaeajno je u tome ono, u biti nametnuto, osamo-
staljavanje dijelova tijela u organe, tj. u sredstva zi-
vota. Istina, mi na fizicko tijelo zivog bica rado gleda-
mo kao na polje izrafavanja zivota, koji u njemu
struji. Ali, pritom zaboravljamo implikaciju protusmi-
sleno upravljenih tendencija, koje svoje porijeklo ima-
ju u osnovnoj zakonitosti samog zivota. Organizacija,
cent ralisticka ili decentralisticka, nadrasta zivot, koji
1
 222 HELMUTH PLESSNER
ipak fizicki postaje samo u njoj. U svome biti-skroz-
..inaskroz ,,gubi" zivo tijelo svoju napodijeljenu central-
nost (koje je ono, svaikako, ,,moglo" posjedovati, ne
realno, vec samo za apstraktno mozganje), ono je ona
samo u posredovanju preko organa, bez kojih ono ,,vise"
ne bi moglo da zivi.
9. VRBMBNITOST ZIVOG BITKA
Da li jezik pogada nesto bitno na stvarnosti kad
osebujno odudaranje :Zive biti od njezinih organa, koje
je manifestno u dvositrukom odudarnnju tijela od nje-
ga samog (a time u dvostrukom toku posredniStva od
cjeline prema organima, od organa prema cjelini), oz-
naeava kao spoj razlicitih elemenata radi zajednickog
djelovanja prema jedinstvenom planu? :Nije Ii, onda,
razlika izmedu ovih dviju prepozicija u suprotnosti sa
glediStem da one samo pokusavaju da jedno isto stanje
stvari obuhvaite s razlicitih stra.ina? I, smijemo li ici
jos dalje pa tvrditi da ukazivanje na buducnost prve i
na proslost druge prepozicije ima nesto vise od gra-
maticke vrijednosti?
Zabluda, koja plansko jedinstvo organizma zas1niva
na unaprijed datim i na zivom bieu spolja prikljuce-
nim idejama svrhe, mogla bi se, ako ne oprostiti, a
ono harem pojmiti. Treba, da:kle, odgovoriti na pitanje
da li najavljena diferencija u vezanosti za vrijeme dje-
(Problem realne potencije)
latne zajednice organa i plana, koji se u njima mani-
festuje, ukazuje na poseban stav zivog bitka prema
vremenu. Pritom odgovor treba traziti bez pozivanja na
one odredbe koje su odnos :Zivog tijela prema granici u
pozitivnom smislu slijedile kao presezanje, pa su zbog
toga dinamicke strane bitka organskog izlagale u ogra-
nicenju na staticki smisao granice.
Kao tijelo sa bitnim svojstvom da bude u sebi,
tijelo je jedno sopstvo, koje moze da ima. Kako ova
unutarnjost ,,jezgra" postaje realnost? Tako sto se ona
NACIN OPSTOJANJA tIVOTNOSTI 223
pojavljuje kao potencija, kao sposobnost, kao zbiljska
mogucnost. Bitak koji se mofo odrediti samo u mo-
dusu sposobnosti i mogucnosti ne moze se nazvati dovr-
senim, pravim bitkom u uobieajenom smislu. Jer, ne
radi se o nekoj prionuloj moguenosti, o mogucnosti ili
nemogucnosti neceg sto, osim toga, vec postoji, vec 0
kvalitetu te mogucnosti kao takve. Bitak u cistom kvali-
tetu mogucnosti je bitak koji to jos nije, rnebitak koji
na sebi ima uslove prelafonja u bitak. Nebitak ili niSta
se, u ovom odredenju, ipak ne uzima dovoljno radi-
kalno: da bi imalo uslove, moralo bi to sarno niMa
nesto biti, biti u svakom sLueaju i(u modusu akualiteta).
To jos-ne, znaci, prijeti da onticki bude protivurjecnost
u sebi. A samo kao subjektivna kategorija i kao nacin
posmatranja ono ne ispunjava zadatak realne potencije,
zbiljske sposobnosti, dakle, isto tako se ne moze odr-
fati.
Mogli bismo pomisljati na to da, sada, aktuelni i
potencijalni bitak organizma izmiTimo jedan s drugim
i da se drzimo samo prelazenja iz jednog u drugi, ili
da se ddimo postajanja kao modusa njegove egzisten-
cije. Time bi zivo tijelo i:zJgubilo svaku sadasnjost i pos-
talo cisto proticanje, cija je bit u protivurjecnosti sa
sustinom Cistog ogranicenja. Isto tako, u pravoj sin-
tezi odredenja potencijalnosti i akituali.teta ne smiju
biti poravnata jedno s drugim, vec se, u punom smi-
slu, moraju odr:Zati. Bitak u modll!su potencije ima
upravo jos onu specificnu tezinu i punocu koja u po-
tencijalnosti, kao cistom jos-nebi.tku, ne dolazi do iz-
rafaja. KvaHtet mogucnosti treba pojmiti kao kvalitet
bitka, kao bivstvujucu moguenost.
(Dvostruki odnos potencije prema modusima vremena)
Sigurno, u jeziku empirije se kafo da zivo tijelo,
,,ima" potencije, da je sposobno da popravi stete, da
ima sposobnost obrazovanja formi, tako da nam se,
najprije, Cini opravdanim da potenciju smatramo pri-
kljucenom odredenoscu (aktuelnog) bitka tijela. Ali ta-
kav nacin izrafavanja, kao sto je pokazalo ovo istrazi-
vanje, nije dovoljno precizan. Time sto on cjelinu tijela
224 HELMUTH PLESSNER
(s pravom) shvaea kao subjekat imanja njegovih oso-
b1na i sto ga sp~naje kao njemu samom suprotstav-
ljeno, ovaj nacin izrafavanja prikriva ono, isto tako
postojece, i to fiziCki postojece, ukidanje ovog suprot-
stavljanja, u cemu zivo tijelo, kao cjeloviti sistem tek,
odista egzistira. Uslijed toga, potencije jesu jer ih zivo
bice ima; zivo bice ih ima jer one obrazuju ukupno
opstojanje njegovog realnog hiitka. Zato ne mozemo iz-
bjoci da zivi bitak poblize odredimo kao bivstvujucu
mogucnost i u njegovom odnosu prema biV'stvujucoj
zbilji postojeceg dohvatljivog .tijela.
Ono sto zaista postoji, u svakom slueaju jeste sada.
Ono sto moze da postoji, u svakom slueaju jos nije i
tek onda jeste (kad njegov modus postane drugaciji).
Zbiljski postojece se od onog jos nepostojeceg, u sva-
korn slucaju, razlitkuje po razlicitom odnosu prema mo-
dusu vremena. Jedno se prema drugom odnosi kao mo-
dus sadasnjosti prema modusu buducnosti. U skladu s
tim, zbiljska mogucnost, bivstvujuca mogu6nost . ima
dvostruki odnos prema modusima sadasnjosti i buduc-
nosti. Ono znaci jedno jos-ne u sada. Pritom, ispunje-
nje odnosa prema modusu buducnosti mora biti iste
vrste kao i ispunjenje modusa sadasnjosti. Stoga, i ono
znaci jedno sada u jos-ne.
Ako nekoj fizickoj stvari, kao sto je zivo djelo, ali
i olovka na mom radnom stolu ili kuea u kojoj pisern,
pokufamo da dopustimo da ispuni ovo odredenje, od-
mah cemo vidjeti da time, oCito, jos nije pogoden ka-
rakter potencije. I olovka je jedan crveni predmet, koji
lezi na stolu i koji je u polofaju toga jos-ne njegovog
bitka dok se 1ne uzme u ruku. I kuca je u polofaju
jos-ne prostora, koji ce biti prepravljan, koji mi sada
daje hladovinu i stiti od ljetnje vrucine. u cemu je raz-
lika izmedu in potentia larve pluteusa koja postaje za-
metak echinidea i in potentia trospratnice koja pos-
taje cetvorospratnica?
(Refleksivna i konstitutivna potencija)
U pravcu zavisnosti izmedu modusa jos-ne i mo-
dusa sada. Blastula echinidea nosi pluteus ,,vec u sebi".
J'. NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI 225
Trospratnica ne nosi u sebi cetvorospratnicu. Ona samo
daje mogucnost ili ima mogucnos.t, da to s njom bude
ucinjeno. Odnos njezinog bitka prema modusu jos-ne
1'
#,1
nije isite vrste kao odnos njezinog bitka prema modusu
sada, jer ovaj drugi je ispunjen, a onaj drugi jos nije,
on tek mora biti ispunjen. I jos: to ispunjenje odnosa
prema modusu sada5njosti i prema modusu buducnosti
je nezavisno od ispunjenja samih modusa. Bivstvujuea
moguenost, potencija zato s.to jeste, jos nije aktuelna
zbilja, vec to mora tek da bude. No odnos prema itome
da ona mora da ,,bude" je ispunjen u istom smislu ikao
i odnos iprema tome da ona ,,vec" jeste.
Olovka, naravino, ima tu mogucnost da bude uzeta u
ruku, da bude koriScena za pisanje, da bude zarezana.
Ali ove joj moguenosti, ipak, ne pripadaju u is.tom smi-
slu kao to sto je crvena, sto je od drveta itd. Olovka
se iscrpljuje u tome sto je ona fizicko-stvarnovita, a ne
1
u mogucnosti da se njom sluzimo. Ta mogucnostsluziti-
-senjome ne spada kao mogucnos.t u sopstveno opstoja-
nje njezinog bitka, vec upravo kao zbilja, kao ova ili
ona osobina njezine stvarnosti. Olovkom se mofe pi-
sati, tj. ona je tanka, tako da je prilagodena ruci, ima
u sebi grafit, koji na hartiji ostavlja tragove itd. Kod
potencije, kao bivsitvujuce mogucnosti, ne radi se o
nekoj mogucnosti-pos.Juziti-se-njome, vec o moguenosti-
-na~nJoj te fizicke stvari. Kao mogu6nost, ona spada u
sopstveno opstojanje njezinog bitka i jeste ona. Zivo
tijelo je u istom smislu: jos ne kao ono: sada jeste.
Ako tijelo treiba da ispuni ovaj zakon, ako treba
da znaci kako ono ti'jelo koje stoji u sada, a jos ne
bivstvuje, tako i ono tijelo koje stoji u onom jos-ne, a
sada ibivstvuje, onda sve zavisi od pravca koji vlada
izmedu ovih odredbenica. Karakter potencije, naime,
1
necemo pogoditi dokle god nismo u stanju da potenciju
shvatimo kao jedno sada koje je zavisno od jos-ne.
Mogucnost je jedna vrsta bitka, ciji odnos prema mo-
dusu sadasnjice zavisi od odnosa prema modusu bu-
ducnosti. Kao odista pos.tojeca, ova vrsta bitka ima is-
punjen odnos prema modusu sada5njosti. Prema njezi-
noj specifianoj biti mogucnosti ima ona ispunjen odITTos
prema modusu buducnosti. Posto, sad, modus sada 111e
15 Stupnjevi organskog i tovjek
226 HELMUTH PLESSNER
(Momenat ispunjenja u dvostrukom odnosu prema
modusima vremena)
moze biti 'Zavisan od modusa jos-ne, a da ne preokrene
smisao poretka slijedenja, koji medu rrjima vlada, po-
sto odnosi prema modusu sada i modusu jos-ne na sas-
vim isti nacin i dalje pripadaju nesigurinom bi.tlm ,,po-
tencije", tj. po8to oni u njemu treba da budu ispunjeni,
onda preostaje samo da na zavisnost - ne modusa i
ne odnosa prema modusima, vec ispunjenja jednog od-
nosa od drugog, gledamo kao na ono sto karakteriSe
realnu potenciju.
Kao forma, vri'jeme je jedinstvo slijeda jednog iza
drugog u smislu koji se ne mofo preokrenuti. Stoga bi
vrijeme trebalo, to smo skloni da prihvatimo, da biv-
stvujucem u jednom odredenom vremenu propiSe pra-
vac zavisnosti usljed toga sto je ono jednosmisleni upra-
vljeni solijed jednog iza drugog, koji se ne imoze preokre-
nuti. Sve tece u vremenu; ono sto je juce bilo, danas
vise nije. Ali, ona njegova bilost odreduje neposredno iii
posredno n'jegovo danas i sutra, ono suobrazuje njegovu
sadasnjost, prouzrokuje je. Kako ono sto jos nije moze
da zasnuje neki odnos zavisnos.ti za ono sto vec jeste?
Kako moze nesto da zavisi od nebiitka, od niSta?
Ova uobicajena argumentacija zanemaruje, medu-
tim, ovo, tako ostro ipostavljeno, pitanje. Ovdje se uop-
ste ne radi o odnosu izmedu lbivstvujucih elemenata,
VeC 0 nacinu bitka, O moguenosti, potenciji kao jednoj
vrsti rbiitka. Ona se karakteriSe odnosom prema dva mo-
dusa vremena, odnosom koji mora biti ispunjen, ako
treba da bude ispunjeno Cinjenicno stanje jedne takve
vrste bitka. No ako je odnos prema modusu sadasnjo-
sti ispunjen u stmgo istom smislu, kao odnos prema
modusu buducnosti, ako je, dakle, kako je to gore for-
mulisano, zivo tijelo isto onoliko sada koliko jos nije,
i aka ovdje nema diforencije, onda ovaj zahtjev, jedno-
stavno, ukida fizicku egzistenciju tijela. Aktue1nost ovog
zahtjeva je, onda, prolazan za potencijalnost i, u sustini,
osporen.
A to upravo treba izbjeei. Aktuelnost i potencijal-
nosit treba da se podnese jedna s drugom u zbiljskom
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI 227
zivotu organizma, one treba da se prozmu u jedinstvo
instantne egzistencije, ne ukidajuci jedna drugu. Opet
se, kao da i1sku5ava, namece misao da bi ipak moglo
biti tako kako je to prikazano u obicnom govoru, kad
(Potencija kao prethodnost)
on tijelu dopuSita da ima potencije; a u skladu s torn
predstavom, na osnovu jednog gotovog aktuelnog bitka
(u modusu sada), postoje mogucnosti, uslovi, da se, kad
se ukaze prilika, ova iii ono prevede u aktuelnu zbilju.
No, ovdje ne pomaie povratak u napustenu predstavu.
Radi se, upravo, o .tacnom shvacanju ovog nacina da se
bude uslov onoga sto qua bitak pripada aktuelnoj real-
nosti, a sto Joj qua mogucnosti ne pripada.
Biv-stvujuea mogucnost, realna potencija, u svakorn
slucaju jeste, ona je, dakle, u modusu sada. Odnos pre-
ma modusu sada je ispunjen. Mogucnost znaCi jedno
mogucstvo, znaci, ona je u modusu jos-ne. Odnos prema
modusu jos-ne je, ta:kode, ispunjen. Pod kojim uslovom
1
to ispunjenje odnosa prema oba rnodusa vremena kon-
stiituiSe jednu vrstu lbitka, ako oba odnosa moraju biti
ispunjena?
Mogucnost se ne podudara jednostavno s nebitkom,
niti je tim nebitkom ekvivalentmo odredena. Mogucnost
je jedan nebitak, koji - kaiko je vec receno - na sebi
ima uslove prelaza u bitak. Ova je prilicno neprecizan
nacin izrafavanja, jer ono sto je u biti bez bitka ne
maze imati ni uslove. Biti~moguce, dakle, Zinaci samo
jedan poseban pravac od nebitka prema bitku, pravac
koji nije sadrfan u rijeci ,,jos": pravac iz buducnosti u
sadasnjost. Ono sto ima uslove da prede u bitak uzima
nesto unaprijed od postajanja, Cime je zajemceno nje-
govo jedinstvo. Mogucnost, dakle, obuhvata jedno je-
dinstvo pravca, koje je okrenuto naspram odredenog
pravca bivstvujuceg u vremenu proslost-sada5njost-bu-
ducnost. U toj mogucnosti bitka se, na koncu, statuira
niSta drugo do iprethodni odnos, u kojem tece pravac
zavisnosti od buducnosti prema sada5njosti.
Realna potencija je, onda, data time sto ispunjenje
odnosa prema modusu buducnosti prethodi iii uslov-

228 HELMUTH PLESSNER
ljava ispunjenje odnosa prema modusu sadafojosti. U
to vrijeme dolazi jedan realni uslovni odnos, pri cemu
to uslovljeno nije Vlremenski prethodno, posto bi, inace,
bio izokrenut poredak zavisnosti. Izmedu samih ispu-
njenja se, dakle, nalazi jedan ,,bezvremenski" uslovljeni
odnos, koji je upravljen nasuprot 1sukcesionom pravcu
bivstvujuceg u proticucem vremenu i koji znaci isto
to povratna vezanost buducnosti za sadasnjost. Ovo
rrpo-rFpovi\~rFpov je sema stvarnosne, smisaone zavisnosti
iii fundiranja.
(Prethodnost kao bitak, koji fundira buducnost)
U svojim potencijama bitak zivog tijela sam sebi
prethodi. Realna potencija je posredovani bitak, koji
svoje undiranje nema viSe u sebi kao sadasnjem, vec
kao buducem. Ako ispunjenje odnosa prema modusu
buducnosti uslovljava ispunjenje odnosa prema modusu
sadasnjosti, onda je data jedna realna mogucnost: pod
ovim uslovom fundiranja buducnosti nalazi se poten-
cijalni bitak.
Onoliko koliko je zivo tijelo postavljeno u njega
(prostorno) i koliko ono s tim karakterom pozicional-
nosti predstavlja tijelo, koje obuhvata prostor, ono je
potencijalno u svom aktuelnom opstojanju, ono prethodi
sebi samom. Iz bitnih osobina pozicionalnosti vezanih
za prostor mofo se, dakle, zakonito bitno odrediti od
nos prema vremenu zivoga tijela. Time samoj pozicio-
nalnosti pripada odnos prema vremenu.
Kao zivo tijelo, organizam je ne samo u prostoru
vet i u vremenu, on nije jednostavno, kao svaka stvar,
vremenski utvrdiv u vremenu, u bilo kojem iii za sva
vremena, vec vremenito, polazeci od svoje sopstvene
biti. Ovdje je istinska osnova onog vremenskog odre-
denja imanentne teleologije, koja mainifestuje jedinstvo
dijelova u cjelini organskog tijela i od kojeg je poslo
ovo istrazivanje. Dijelovi se rezuju radi zajednickog dje-
lovanja prema jedinstvenom planu, jer cjelina tijela, u
svojim potencijama neposredno, u svojim dijelovima
posredno prisutna, njemu samom prethodi. Tako je,
odista, i u mirujucem organizmu koji je shvacen tako
NACIN OPSTOJANJA :tIVOTNOSTI
229
da je lisen vremena, ta cjelina svrha seibi samoj u svim
njezinim dijelovima, a prethodna datost ovog plana je
bitna za gradnju i furnkciju posredovanih organa.
Dato je neposredno sa svojim dijdovima samo ob
licno jedinstvo, no njegov suviSak iznad one dodatne
povezanosti dijelova, izrnz uzajamnog djelovanja svih
na sve, nije konstituisan samo za sebe samog. Cjelovito
jedinstvo posredovano je data sa svojim dijelovima i
putem svojih dijelova, ono nastupa u jedinstvu s njima,
a ipak jos i nasuprot njima samima. Izraz ovog samo
posredovainja je u prostornim i vremenskim karakteri
ma pozicionalnos.ti. U njemu se bitak pojavljuje kao
organizacija, njemu prethodno se pojavljuje, kao puni
(Vremenost i vremenitost)
sada5nji bitak, kao istinskog istrajavanje, prava aktuel-
nost. Tako se rjefava posljednja teskoea u pojmu re-
alne potencije i njezinog odnosa prema aktuelnosti po-
stojeceg tijela u sadasnjosti. Potencija je samo nacin
posredovanja tog biti-sada prema sadasnJosti.
Sve su stvari u vremenu, one viSe ili manje traju,
mijenjaju se i nestaju. Ako ostanu prepustene sebi, ako
ih ne podvrgavamo nikaikvim svrhovitim odredenjima,
onda one, u skladu sa zakonom uzroka i posljedice, idu
od promjene do promjene. .Oeterminativni pravac je
pravac toka iz proslosti u buducnost. Ako stvari pod
vrgnemo nekoj svrsi, onda se, samo prividno, preokrece
taj determinativni cpravac, posto ih sv>rha vezuje za bu-
duenost, ona ih, dakle, vezuje polazeci od buducnosti.
Ne mijenja se, zapravo, niSta. ,Postavljanje svrhe se
de5ava u neko vrijeme i kao uzrok djeluje na obrazova-
nje svih daljnjih koraka u buducnosti. Samo sadrlina
uzroka ili njezin svrhoviti smisao unaprijed utvrduje
semu prema kojoj treba da uslijedi posljedica. U svojoj
uzrecnosti, kao odredilac tbiliskog bitka, i ta pos1je-
dicna svrha, uprkos svom idealnom smislu, pripada
proslosti.
Prema cuvenoj Novalisovoj formulaciji, priroda je
cista proslost. Ali iz takve prirode bi iScilio sav zivot.
230 HELMUTH PLESSNER
Ona bi :bila cista paleontologija, razbojiste puno leseva.
Ova formulacija je taena samo za nezive stvari u pros-
toru i vremenu, a i za njih nije u svoj svojoj tezini.
Jer hitak nezivih stvari je Cisto pre'lafonje iz ne viSe i
jos ne. Njihov bitak u modusu sada je samo jos limi-
tativan. Ono sto je kod njih utvrdivo, prolazi i postaje,
ali nema niti vezu sa sada niti prema inekada i potom.
Nezivi bitak prolazi s vremenom, jer njemu nedosta.ie
ona stavljenost u sebi samom, srediSnjost, u kojoj is-
trajava. Njemu je nebitno i zatvoreno akcentuiranje
vremena u modusima. Istina, semu kauzaliteta privo-
dimo bezivotnom bitku i tiako ga spoznajemo u njego-
voj determiinisanosti od proslosti. Karakteristicno je,
medutim, da sve sto se posreduje u formi kauzalnih
nizova podnosi transformaciju u uslovne sklopove ili ra-
cunsku ekvivalenciju prostora i vremena. Specificni
kvalitet pravca ne igra nika:kvu ulogu 21a spoznaju u
fizikalnom smisLu. Kao cisto mjerno vrijeme, ono se
adekvatno izrafava u satu. Odliean primjer za ovu mo-
gucnost tretiranja vremena, ,,u" kojem sve jeste, daju
jednacine teorije relativnosti.
(Vremenost i vremenitost)
Tek zivom hiitku vrijeme, u svojim modusima, bit-
no pripada, jer se on konstituiSe posredstvom vremena,
ukoliko on znaci bitak koji sam sebi prethodi. Sigurno
smijemo reci da je svakoj stvari u pokretu potrebno
vrijeme. To je analiticki sud. Za mirovanje joj, medu-
tim, vrijeme nije potrebno. Posmatrac je, doduse, na-
lazi ,,toliko i toliko dugo" na njezinom mjesitu, i posto
se njezino mirovanje mofe, kao stajanje, mjeriti samo
u odnosu na druga kretanja, spoznajno se time rela-
tivira kvalitativna razlika izmedu mirovanja i pokreta.
No u smisao mirovanja ne spada odnos prema wemenu,
ia:ko mirujuca stvar, isto kao i prostorna forma pri-
tom podlij.efo vremenskoj formi. Drugacije je sa zivom
sitvari, ciji pozicionalni karakter implicira vremensku
formu u projektu samoga bitka, ona je vrijeme. Kao
svaka stvar, i ziva stvar, s obzirom na njezinu predmet-
nost, spiada na jedno odredeno mjesto u vremenu;
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI 231
vrijeme u ovoj funkciji je uslov predmetnosti i ne dodi-
ruje bitak kao takav. Osim toga, zive stvari se od os-
t'alih stvari odlikuju time sto u bitku kao takvom ,,sa-
drle" odnos prema buducnosti.
Organsko tijelo, kao u sebi postavljeno, prethodi
sebi samom. Ono jeste, ukoliko ono prema njemu (se'bi)
stoji u odnosu prethodnog. Iii, njegov bitak pokazuje
fundiranje vremenske vrste, koje je odredeno pravcem
,,polazeci od buducnosti''. Bitak samog organskog je
hitan u ovom protuodnosu prema sitruji vremena, koja
prema njemu dolazi i iza njega prolazi.
No sta to, 2!apravo, znaci, ako hocemo da izbjegnemo
slikovi1t govor, koji bitak prikazuje kao neko evrsto ti-
jelo, a vrijeme kao tecnost koja protiee? Aiko je Zivo
tijelo u tom svojstvenom karakteru projektnosti, onda
to :za bitak u sada znaci bitak koji buducnost konzek-
ventno odreduje ili biitak koji je dofao. Ono fukticki
postojece je, dakile, ispunjenje projektovanog pravca u
buducnosti, (ako ine dopustimo da nam smeta taj psiho-
loski izraz) jednog ocekivanja, tendencije. Ne u smislu
kao da tendencija fakticki teee unaprijed i da je pred-
data, jer bi onda prethodno bilo ono sto sebe treba
samo da fundira. Anticipacija je samo modus zivog bit-
ka, uzimanje unaprijed ne neceg odredenog, sto bi tek
(Vremenitost zivog)
moralo dia dode, da postane, da stupi u bitak, vec uzi-
mainje unaprijed sebe samog kao odredenog. (Ako bismo
to htjeli da izrazimo jednom, danas veoma ees:t:o upo-
trebljavanom, terminologijom, koja se, medutim, prven-
stveno odnosi na strukturu svijesti, morali bismo reei
da je samo ispunjenje tu bez zbiljski prethodne, odn.
priredene intencije. Onaj, kao tijelo postojeCi, bitak je,
ukoliko je ziv, u svjetlu ispunjene intencionalnosti.)
To ,,sebi samom prethodece" i zivi bitak oznaeavaju
isto. Zivi bitak je, dakle, isto ta:ko iza sebe samog ili
ispunjenje sebe samog. Ova bi-tna crta zivoj s1tvari osi-
gurava ono sto nije dato nijednoj bezivotnoj stvari,
osigurava joj sadafojost. U povratnoj vezanosti iz bu-
232 HELMUTH PLESSNER
duenosti zivo tijelo prethodi sebi samom, tj. svrsi, ono
se suprotstavlja trajnom prelazenju iz jos ne u ne viSe
iili istrajava. Ono apstraktno sada, izmedu buduenosti
i proslosti, nije viSe pogodno za semu njegove egzisten-
cije, vec je to Samo konkretna sadasnjost, ciji je dife-
rencijal trenutak, jedinstvo budu.Cnositi i proslosti. Zato
Zivo tijelo i dalje ima, u povratnoj vezanosti, ono pos-
lije njega samog bivstvujuce, ima proslost. Ono nece
jednostavno nestati, ne gubi u onom sto jeste ono sto
je bilo, niti cuva kao planina ono sto je bila kao ono
sto jeste, vec ono to, u onoj svojoj bilosti, cuva kao
opstojanje svog sopstvenog bitka. Kao poslije njega
bivstvujuce, ono je Cis>ta proslost. Utoliko se, kako je
to cinio Hering, odista mofo govoriti o ,,pameenju" kao
jednoj od opstih funkcija zive materije.
Zivi bitak je u modusu sadasnjosti, posto je on
sam sebi prethodni {slijedeci) bitak. Njegova je sadas-
njost ona aktuelnost koja se viSe ne mora zamiSljati u
nepomirljivoj suprotnosti prema potencijalnosti, vec
potencijalnosit ima kao pretpostavku: ona je ispunjena
potencijailnost. Bitak, koji - u sebi posredovan - (u
slici beskrajnog krufonja ili mirnog plamena) znaci stal-
no prevodenJe iz jednog modusa vremena u drugi i
jedinstvo prevod:enja, tj. znaci sada5njost.
10. POZICIONAL;NA UNIJA PROSTORA I VREMENA I
PRIRODNO MJESTO
Ako su napredak fizike, upotreba neeuklidovskih
geometrija pri njezinim mjerenjima, a narocito jedna-
ciine teorije relativnosti mogle da potresu vjerovanje u
apsolutni prostor i u apsolutno vrijeme, onda je do
(Mjer'enju tudi karakteri prostora i vremena)
toga uvijek dolazilo u sukobu sa zivom evidencijom opa-
faja bez predubjedenja. Gore, dolje, naprijed, nazad,
lijevo, desno, za sebe, kao specificne mogucnosti pravca,
NACIN OPSTOJANJA ZIVOTNOSTI 233
jos uvijek zadrfavaju svoj smisao, kao ono ranije i
kasnije, sada i istovremeno. Time se, istina, njihov smi-
sao relativno stavlja na neki opafajni subjekat, no u toj
relaciji on ostaje apsolutan. Kvaliteti gore i kasnije,
kao takvi, imaju smisao jedino u relaciji prema nekom
bicu 1koje opafa, dozivljava, i ne mogu se zamijenHi kva-
litetima dolje i ranije. Proizvoljan, tj. zavisan od staja-
lista posmatraca, je smao izbor odredenog pravca pre-
ma postavljanju gore, iii desno ili iza, prema ranije ili
kasnije. To da sva mjerna odredenja zavise od staja-
lista i sopstvene brzine posmatraca, da su trafone pruge
i vremena, u svom odstojanju mjerila funkcije mjesta
i sopstvenog vremena, da mjerenja zbiljskih procesa na
tijelima ne uslijeduju s opafajnim formama, vec da je
svako mjerenje oslobodenje onoga sto se mofo samo
kvalitativno okarakterisati i da predstavlja njegovu tran-
sformaciju u kontinuum kvantiteta, ne suprotstavlja se
strukturnim zakonima prostora i vremena, koji se mo-
gu dozivjeti, to njih uopste ne tangira.
Gore, desno, sada, onda, treba shvatiti samo doziv-
ljajno, ali nikako kao dozivljaje. Njihov se bita:k, zato
sto se oni ne daju matematski demonstrirati, ne gUJbi
u pukim predstavama. Mogucnost razlikovanja onog
naprijed i nazad moze biti uskracena nekom radijarno
vezanom bicu, kao recimo morskoj zvijezdi, i kad bi
covjek imao }anusovu glavu ili, jos bolje, dvije prednje
strane, moglo hi se porpisliti da za njega, ako ne bi
veoma pazljivo posmatrao, ne bi bilo moguce da razli-
kuje prednje i strafnje. No zato, te strane su jos uvijek
specificno diferentne mogucnosti ucrtavanja, koje pri-
padaju dozivljajnom ko.ntinuumu onog sto se razdvaja
i postoji jedno pored drugog. bto vrijedi za vrijeme.
Kao ono dozivljajno, nepreokretivo, jednosmisleno, sto
postoji jedno iza drugog, vrijeme predstavlja jednu
strukturnu formu bitka, formu koja u svojoj apsolutno-
sti, kao takvoj, nije pogodena time sto se samo doziv-
ljajno mofo pojmiti kao ,,vrijeme". Mogucno5't iskljuci-
vanja odredenih dozivljaja i upucenost na dozivljajno,
u datom slueaju opafajno posredovanje, isto je toliko
malo indicija za bitak ili nebitaik onoga sto ce ~a do-
zivljaj doci kao i njegova mjerljivost ili nemjerljivost.
234 HELMUTH PLESSNER
(Zivotna relativnost nemjerljivih karaktera prostora i
vremena)
Ako posmatramo, posto smo to prethodno napome-
nuli, neko zivo fizicko tijelo u njegovom odnosu prema
prostoru i vremenu kao forme bitka, koje se mogu shva-
titi samo dozivljajno, dakle, u njegovom opafaj1nom od-
nosu prema pored, i~nad, iza, isada, onda, tada itd., po-
kamee se jedn~ hitna ravnodusnost njegovog, isto tako
prostorno-vremenski ,,odredenog", bitka prema njego-
vom polofaju i trajanju. Biti prostorno i vremenski od-
reden ovdje, uvijek, znaCi biti odreden u odnosu na
druge prostorno-vremenski postavljene stvari. Ono sa-
mo, to tijelo, mofo se proizvoljno pomjerati u odnosu
na prostor i na vrijeme. Ideja, recimo, da tijelo zbog
veliike brzine mora da pretrpi prostornu deformaciju,
ili da se u odnosu na njega skracuju prostor i vrijeme,
1
oprecna je ovoj nezavisnosti njegovog bitka od njego-
vog gdje i kada. Pa i aka, kako to pokazuje fizika (u
prividnom ukidanju ove strukture nezavisnosti), tijelo
nestaje u svojim polofajima i nista ,,nije" osim onoga
sto odaje utvrdenje mjereno satom, galvanometrom,
vagom, ono se ipak pojavljuje izvan odnosa prema mje-
stu, koje ono ipak zauzima u prostoru i u vremenu,
tim praZIIlim formama, koje tr~ba ispuniti putanjama
pokreta i masa.
U ovom smislu zivo tijelo ni.ie ravnodufoo prema
prostoru i vremenu: ono raste i ono stari. Njegovo
biti-bilo-gdje-postavljeno, njegovo biti-bilo-kad-promije-
njeno maze, naravno, imati puko relativno znacenje od-
redenosti, znacenje koje je bitlilo svim tijelima. Dok
ona, medutim, nestaju u njihovom polofaju mjerenom
prema koordinatama prostora i vremena (pojavno neza-
visno od praznog prostora i praznog vremena), :live stva-
ri jesu u odnosu prema svome mjestu u prostoru i
vremenu. Tijelo 1koje raste ima, u povecanju svoje grani-
ce, apsolutnu prostornu mjeru, u svojem starenju -
apsolutnu vremensku mjeru.
Ovom mjerom, istina, ne mo:Zemo <loci do jedne
opsteva:Zece, u svako doba primjenjive mjerne jedinice.
Vremena zivota i prostori zivota, svedeni na jedan za
f
~"
NACIN OPSTOJANJA 2IVOTNOSTI 235
jednicki mjemi sistem, potpuno su razliciti i daju, aka
ih ucinimo medusobnim mjerilima, svako za sebe, pot-
puno razlicite brojeve. No apsolutnost s tim nema
\,
' nista. Svoju mjeru organsko tijelo ima na sebi samom,
njemu su odmjereni prostor i vrijeme. Zato, npr., smi-
jemo reci da je trogodiSnji pacov star kao eovjek od
sezdeset godina. A zato je nemoguce reci (kako se to
dogodilo u popularnim obja5njenjima teorije relativ-
nosti) da se podmladuje onaj organizam koji se krece
(Pozicionalna unija mjerenju tudih karaktera prostora
i vremena)
brzinom svjetlosti u pravcu obrnutom od kretanja Zem-
lje.
Kristal takode raste i stari, i cega jos sve nema u
neZivoj prirodi sto vremenom dobija u obimu Hi gubi
u otpornosti, sto se trosi. Mi govorimo o starim for-
macijama planina, o starim predjelima itd. Rast i sta-
renje su, ovdje, ci1sto ekstenzivne prirode. Oni Zlilace
postepenu promjenu, do koje dolazi na, u pocetku po-
stojecem, tijelu, zahvaljujuci naslagama ili zahvatu dru-
gih materija i koje to samo tijelo cine drugim nekim
tijelom. Ono nestaje sa svakim korakom ovih spoljnjih
uticaja, pa cak i tamo gdje se izaziva promjena forme i
sastava tijela zahvaljujuCi procesima talo:Zenja i raz-
vitk elemenata koji ga obrazuju. Procesi, koje ovdje na-
zivamo starenje iii rast, isto tako proizilaze iz stvari
kao sto je i obrazuju. Ovdje ne postoji neki vanjezicki
razlog za suprotstavljanje nosioca procesa i samog pro-
cesa.
Razlog za to daje tek pozicionalni karakter. Ono
biti preko njega, Mti u njemu, konstitutivna obiljezja
tijela, koje je ,,u" svojim granicama, cini ga bivstvu-
jucim u prostoru, u vremenu. U svojoj prvotnoj biti,
indiferentnoj prema prostornosti i vremenosti - jer
ona tijela maze da ogranici prostorno ili vremenski -
daje granica tijelu, ikoje nju ima ne kao puki uslov
mogucnosti svoga ogranicenja, vec kao zbiljsku konsti-
tuensu, osobine prostornosti i vremenitosti.
 HELMUTH PLESSNER
"j
236
Ovo je istrazivanje pokazalo na cemu pociva nas-
tanak ovih osobina: pozicionalnost znaci postavljenost,
jedno biti u sebi posredovan (biti izdignut-biti spusten,
pri cemu je razlika izmedu samih faza zamiSljena kao
anulirana). Time je prostorno-vremensko tijelo ono ti-
jelo koje je u samom sebi posredovano, tj. forma pro-
stora i forma vremena se pomjeraju, iz polofaja uslov-
ljenih spoljnjih formi, u polofaj uslovljenih ,,unutar-
njih" karaktera bitka. Kao u sebe samo ,,umetnuto",
sebi samom prethodno, organsko tijelo pokazuje sa
1
istom jasnocom prostorno-vremenske crte kao i ono
sto postoji preko njega, sto postaje, sto se razvija. I
kao dokaz za uniju ove prostormosti-vremenitosti mo:Ze-
mo uzeti to sto je ovo istrazivanje iz svaike od tih dviju
osnovnih :funkcija grnnicnosti, cija prva funkcija vodi
u dinamicki, druga u staticki niz osobina, moglo razviti
prijelaz iz dinamickog niza u staticki i obratno.
(Pozicionalna unija mjenenju tudih karaktera prostora
i vremena)
Organsko tijelo nije puka cetvorodimenzionalna tvo-
revina, kao svako drugo fizicko djelo, vec je, da bi u
svojoj bitnoj osobini pozicionalno odrfalo prostor i
vrijeme, apsolutna unija prostora i vremena u seibi
samom. To je smisao onog, jos Aristotelovog ucenja o
prirodnom mjestu, o bitnom mjestu stvari, ucenja koje
se mo:Ze potvrditi samo za zive stvari.
PETO POGLAVLJE
NAC:INI ORGANIZACIJE ZIVOG
P 0 S T 0 J AN J A. B I L J KA I 2 I V 0 T I IN J A
1. ZIVOTiNil KRUG
Kao organizaciju oznaeavamo samoposredovanje je-
dinstva zivog tijela putem njegovih dijelova. Utoliko
je jedinstvo cjelim.a, a pojedina stvar individuum. Jedna
cjelina je ne samo vise nego suma njezinih dijelova -
kao sto je sv1ako oblicje vi'se nego djelatno jedinstvo
- vec je jedno u svakom dijelu, kao jedno, van jedin-
stva njegove raznolikosti. Aiko, stoga, neki zatvoreni si-
stem elemenata obrazuje neku cjelinu, onda je taj sis-
tem uslov povezivanja raznolikositi svih elemenata i is-
tovremeno jedinstvo pored ovog, {zahvaljujuci njemu
postojecem) jedinstva raznolikosti. Jedinstvo u toj raz-
nolikosti i jedinstvo van te raznolikosti samo onda ne
predstavlja neku jednostavnu protivurjecnost ako se
zamislja kao jedinstvo posredovano raznolikoscu eleme-
nata. Zato do realizacije tih protivurjecnih odredbenica
i dolazi pod ovim uslovom.
Organ reprezentuje cjelinu i on je jedan dio te cje-
line; on posreduje cjelinu radi cjeline, ili, on je sred-
stvo za ono od cega cjelina zavisi, tako da ona bez tog
sredstva ne bi mogla biti ziva. U organu zivot sebi stva-
ra svoje sputavanje, bez kojeg on nikad ne bi bio zi-
vot. Ovo neophodno samosputavanje zivota, pritom,
nije iznudeno, kao da, recimo, u njegovoj nevezano te-
kucoj biti, zbog neophodne vezanosti za fizicke stvari,
dolazi do zastoja i prijeloma, vec ono izrasta iz zivota,
kako je to pokazalo ovo istrazivanje, iz granicnosti bit-
ka, primarne njegovoj sopstvenoj prirodi. Sputavanje
zivota je organ, jer on posreduje neposrednost procesa
(razdvajanjem u sebi). No, ovo sputavanje je istovre-
238
meno jedna potpora, jedno sredstvo zivota -
vota, sredstvo, koje sluzi zivotu.
HELMUTH PLESSNER
radi zi-
(Organizam, svrha i sredstvo sebe samog)
Ako ovo odredenje sh\Tlatimo zbilja principijelno,
dakle, bez izvrdavanja empirijske vrste, time sto bismo
organima suprotstavili medutkivo i slicno - sto ipak
nista ne pomaze, jer organ ovdje znaci jedno relativno
ogranieeno, funkcionalno i morfoloski specijalizovano
jedinstvo dije'1ova tijela uopste - onda odatle proizilazi
da je organizam, kao jedinstvo svih orgama, jedinstvo
sredstava za zivot. Ali ovo jedinstvo, u poredenju s nje-
govim organima, predstavlja organizam samo zato sto
se u organima posreduje radi jedinstva. Na osnovu sred-
stava, tim sredstvima drfan zajedno, organizam je, za-
pravo, sredstvo sebe samog.
Bez sumnje je, medutim, pravilna i predstava da
je organizam svrha samom sebi i da svoje organe ima
i koristi se njima kao sredstvom za ovu svrhu, a da
supstancijalno ne nestaje jednostavno u njima, kao po-
sjednik i kao potrosac. Na suprotstavljanju nekog su-
bjekta ovom tijelu, koji tije1'o ima sa svojim dijelovi-
ma, pociva neophodnost organizacije zivog tijela. Taj
je subjekat, ovdje upravo, istovremeno i svoj objekait,
nosilac zivota se podudara s ciljem zivota. A ako se
onda ispostavi da je taj nosilac zivota, dakle to jedin-
stvo organizma, kako ono kao jezgro i sredina stoji
nasuprot razn'olikosti dijelova, sam samo Imo posred-
no, samo na osnovu povratnog odnosa prema svojim
dijelovima jedinstvo, onda je time pojmljen organski ka-
rakter dijelova - a istovremeno je onda pojmljeno i
ono za sebe bivstvujuce, jedirnstvo organizma, onda je
time napusten suverenitet nad njegovim organima. A
to ne smije biti. 2:ivo tijelo 1ne moze u istom smislu
biti samom sebi i svrha i sreds,tvo.
Bit organizacije, upravo, ne zamiSljamo fundamen-
talno, vec kao jednu apariaturu koja nastupa pored
ovog jedinstveno-nepodiJeljenog zivotnog procesa, apa-
raturu kojom se ,,zivot' ' ,,organizam" slu:Zi radi zivota.
Ili, pak, zapadamo u drugu krajnost i organimm iden-
, NACINI ORGANIZACIJE 2-IVOG OPSTOJANJA
tifikujemo s njegovom aparaturom, cjeHnu s jedinstvom
dijelova. Oba su pogleda pogresna zbog njihove jedno-
239
stranasti, a pravilna postaju tek pod glediStem njihovog
~I uspjelog objedinjenja. Ova sinteza uspijeva samo pod
r uslovom da u punom obimu bude odrfan dvostruki
smisao organa: da bude sredstvo i iposredovanje zivog
tijela.
(Trojako jedinstvo organizma)
Cjelina je posredovano jedinstvo. Cime posredova-
no? Dijelovima, koji neposredno obrazuju to jedinstvo.
Uslijed toga je u nekoj cjelini to jedinstvo u raznoli-
kosti dijelova i van {,,pored") nje. Ona nije samo njihov
1
us'1ov povezivanja, vec istovremeno za sebe postojeca
sredina, centralno jedno, jezgro, obuhvaceno svim raz-
nolikim.
Ovdje je tacka u koj'oj se objedinjuju svi dijelovi
tacka koja, istovremeno, treba da egzistira bez nijh.
l Pritom, opet, ova nezavisnost ipak ne smije iCi tako
daleko da se to jedi:nstvo cjeline z;bog nje razbije u
neko funkcionalno jedinstvo i u jezgro jedinstva, koje
postoji pored nje. To se izbjegava tako, sto SU dijelovi
1
isto onoliko jedinstvo koliko ona ima to jedinstvo.
Onda vrijedi ono sto je prethodno receno - da ono sto
se imalo kao takvo, viSe nije samo dio koji uslovljava
to jedinstvo cjeline, vec da je to dio koji se more odvo-
jiti od cjeliine (tj. jedinstvo je nesto za sebe), i dio koji
je ukljucen u tu cjelinu.
Pritom je rijec samo o tijdu: ono je ta cjelina koja
ima njega i koju ono ima. Jer samo to tijelo je ziva
stvar, stvar s osobinom pozicionalnosti, stvar u njoj
samoj, uz ciju strukturu spada prisutnost jedinstva u
svakom njegovom dijelu. Ono je u sebi samom dvostru-
ko, ali jedinstveno u ovoj dvostrukosti: jedinstvo za
sebe (jezgro, subjekat toga imanja), jedinstvo u ramo-
likosti dijelova ~djelatno jedinstvo, oblicje, nadsumar-
na ukupna funkcija, objekat toga imanja), jedinstvo u
svakom dijelu (harmonicno ekvipotencijalni sistem).
U ovom hi trecem odredenju morala biti objedi-
njena oba prava odredenja, pa bismo mogli reci da je
 HELMUTH PLESSNER
240
zivo tijel'O kao jedinstvo, u svakom dijelu jedinstvo za
sebe i jedinstvo u ra:molikosti. To, medutim, ne more-
mo reci dokle god ,,jedinstvo u svakom dijelu" ima zna-
eenje harmonicne ekvipotencijalnosti. Kao harmonieno
ekvipotentan, organizam je, upravo samo po zbiljskoj
mogucnosti, jedinstvo za sebe i jedinstvo u raznoliko-
sti. Po zbiljskom aktual'itetu on to kao ova stvar s ko-
fom i kosom jos nije.
Neophodno i zadovoljavajuce znacenje za ovo do-
bija se, medutim, samo od sebe, ako prihvatimo onaj
, to jedinstvo, ali ,,to jedinstvo, medutim, okolisno" ma-
misaoni zahtjev da se ,,jedinstvo u dijelu'J odredi kao
jedinstvo izmedu: jedins.tva za sebe i jedinstva u razno-
likosti. To, pak, polazi za rukom samo ako izmijenimo
znacenje pojma ,,jedinstvo u dijelu". Taj pojam viSe
(Problem njegove realizacije)
ne smije oznaeavati neposrednu prisutnost jedinstva u
dijelu, on to eak ne moze, ako u ovoj prisutnosti treba
da postoji unutarnja veza obiju drugih vrsta jedinstva.
Neposredni odnos bi samo spolja povezivao obje druge
vrste jedinstva, no on ih samim sobom ne bi sintet'izo-
vao. On sam mora biti posredovanje prema jedinstvu
za oba druga. Kroz njega mora doci do jedinstva, kroz
njega jedinstvo mora postojati. Inace bismo, umjesto
jeidnog soja jedinS<tva, koji kao nesamostalne momente
sebe samog ima ta tri odredenja, imali tri samostalne
vrste jedinstva, i morali bismo traziti neku cetvrtu for-
mu, da bismo je sintetioki vezali; postupak koji se
moze protezati do u beskraj a da ne dovede do uspjeha.
Jedinstvo u dijelu, dakle, moze znaciti samo posred-
nu prisutnost. Zahvaljujuci svojoj posredljivosti, ono
sintetski povezuje jedinstvo za sebe i jedinstvo u razno-
likosti, tj. povezuje ih u obuhvatno jedinstvo. Ono nije
nis,ta drugo do nacin povezivanja njihovog nestajanja
jednog u drugom, ono je cisti put (Hindurch) njihovog
nepodijeljenog jedinstva i njihove rastavljenosti: njiho-
vo posredovanje.
Posredna prisutnost jedinstva u svakom dijelu je
posredovanje jedinstva za sebe i jedinstva u raznoHko-
sti u jedinstvo cije]og. No posredovana prisutnost je-
NACINI ORGANIZACIJE 2.IVOG OPSTOJANJA 241
dinstva u svakom dijelu je, kako je to pokazalo ovo
istrazivanje, organski karakter dijelova, njegova pri-
roda clanova, koja u specijalizaciji neposredno porice
nifestuje. ,Sljedstveno tome, organ posreduje jedinstvo
(cjeline) za sebe i jedinstvo (cjeline) u razlicitosti u je-
dinstvo cjeliine, on je 1cisti put njihovog nepodijeljenog
jedinstva i rastavljenosti.
No organ znaci, takode, (a za empirijsko opaZanje
sigu:mo prvenstveno) sredstvo, pomocno sredstvo, nara-
s10 orud.e. Ako se - rad.lKalno uzevsi - organizam ras-
clanjava sve u same organe, onda se on, upravo, ras-
clan1ava u sama pomocna sredstva i, kao Jed.instvo u
raznobkosti, onda nije ni:sta drugo do jedmstvo pomoc-
nih sredstava. Uno1l1Ko dugo konKo, naisuprot ovom je-
dinstvu, stoji jedinstvo za sebe, jezgro, sredina, subJe-
kat toga irnanJa, moze se od.rzau normalno opazanJe, za
koje sl.l!bj,ekat zive cjeline suvereno ima i upotrebljava
svoJa sreastva. Tijelo, onda, time sto ono postaje sred-
stvo imanJa, sinteticki obJed.mJuje osobinu oa buae
(Problem njihove realizacije)
subjekat imanja s osobinom da bude objekat imanja
(svoje djelo).
Ovo odredenje, medutim, iskusuje cijelo tijelo, jer
je ono, u svojim organima, ona veza izmedu jedinstva
za sebe i jedinstva u raznolikosti. Sredstvo toga imanja,
StO ga ima tijelo, je jedinstvo od imati i biti iman, SU
bjekta i objekta na zivom ,tijelu, njegovo .posredovanje
u njegovu cjelinu. Ono je, dakle, sredstvo sebe samog,
kao sto je ono samo - posredovano.
Ako smo gore morali reCi: cjelina je prisutna u
svim svojim dijelovima zahvaljujuci njihovoj podudar-
nosti s cjelinom, podudarnosti datoj u divergentnoj spe-
cijalnosti, da je p_osredno prisutno, da dijelovi, dakle,
sluze cjelini ili da su joj kao njihovoj svrsi priredeni,
da je zbiljsko tijelo, daikle, fakticki svrha u njemu sa-
mom - onda, nasuprot ovom odredenju, imamo isto
tako jezgrovito odredenje: kao posredovano jedinstvo,
ta cjelina zbiljskog tije1a je sredstvo sebi samom.
16 Stupnjevi orpDSk<>i i &wjek
242 HELMUTH PLESSNER
Izravnanje cemo, naravno, rado potrafiti u pravcu
podredenja zadnjeg odredenja prvom: svrha sebi sa-
moj nikad ne moze biti sredstvo za neku drugu svrhu;
ali se sredstvo sebi samom, navodno, s time dobro pod-
nosi. Kao svrha s~bi samoj ,organizam bi, naravno, bio
i svoje sopstveno sredstvo. Posredstvom svoje organiza-
cije, on bi postigao svrhu svoga zivota. Pomocu svoga
tijela on bi ovladao postavljenim mu bioloskim zadaci-
ma itd.
Ovakva vrLudanja, medutim, zaipadaju opet u stare
suprotnosti i ne vide o cemu se ovdje radi. Sredstvo
sebi samom se ne smije izjednaciti sa sredstvom one
svrhe koju nalazimo u jedinstvu sistema i koja sve di-
jelove sistema ima kao svoja sredstva. U ovom bi se
slueaju rijecima ,,sebi samom" zamiSljafa jedna velicina,
koja sredstvo saddi, ali se s njim ne poklapa. ,,Sredstvo
sebi samom" bi onda ostalo samo izraz za suprotstav-
ljanje organa izvr5nom tjelesnom subjektu. A u stvari
je ono prevazilafenje ovog suprotstavljanja, Ono je po-
sredovanje jedinstva suprotinosti u jedinstvo cjeline,
koja sad:rZi i jedno i drugo.
Pod kojim uslovima je svrha sebi samoj sredstvo
sebi samoj? Konkretno receno: kako je fiziokom orga-
nizmu moguce da bude sredstvo sebi samom, a da se
time ne odrekne svoje imanentne teleoloske samodo-
voljnosti?
(Njihov uslov: odvajanje Zi'l~ota od zivog)
Rjesenje nalazimo u pojmu organa. Organ je po-
mo6no sredstvo. Za sta? Za Zivot. Jedenje, borenje, tr
canje, ili privlacenje insekata, razmnofavanje, razm.je-
na materije - najspecijalizovaniji i najfundamentalniji
zivotni procesi, vezani SU za organe, posredovani SU
organima. Zivot se, kao fundamentalna osobina onog
tijela cija ogranicenja SU granice, ispoljava U raznoli-
kosti procesa, od kojih, medutim, nijedan pojedinaeno
nije Zivot, vec ga samo najavljuje - kao sto mu slufi.
Upravo zato sto zivot, zivotnost, u biti, uslovljava orga-
nizovanje fizicke ,,mase", uzdize se on na mjesto svrhe,
NACINI ORGANIZACIJE tIVOG OPSTOJANJA 243
on je imad nje kao skupnog pojma za pojedine pro-
cese koji zajedno djeluju, i postaje ono cemu sve sLuii.
Dakle, isto onoliko malo, koliko je sam zivot vise u
svojim sredstvima, u polugama svoje egzistencije, toliko
malo je on njima apsolutno podlofon. Jer zivot ne lebdi
kao neki fini dah iznad tijela, niti se uvfa.ci kroz nje-
gove pore, on je potpuno vezan za tijelo i, zahvaljujuci
svojoj ontickoj strukturi, on je njegova osobina, niSta
drugo. Koliko god, dakle, uskladenost organa i organ-
skih fonkcija za zivot znacila samo puku aparaturu, nje-
gova najosnovnija egzistencija mora biti vezana za to.
Istina, mofo se bez ovog ili onog organa, zahvaljujuci
harmonicnoj ekvipotencijalnosti, funkciju jednog orga-
na moze preuzeti ili uravnoteziti drugi. Ali bez organa
uopste nema zivota, jer zivjeti znaci: biti u posredova-
nju prema njemu.
Sredstvo sebi samom i svrha sebi samoj je samo
zivot: to je u sebi samom posredovani bitak; iznad sebe
izdignut i time cilj, no sebi samom podlofan u svojim
sredstvima, koja tu uzdignutost s njega skida kao or-
ganizaciju: to je posredovana neposrednost cjeline. Fi-
zickom organizmu je moguce da bude sredstvo sebi sa-
mom, a da time ne izgubi samodovoljnost svoje unutar-
nje teleologije, ako je on zivotan, ako je sredstvo zi-
vota, tj. ako na sebi samom fizicki pravi razliku izmedu
sebe zivotnog i ziv.ota.
(Njihov modus: organ)
Pritom se ne radi o nekoj misaonoj razlici, jer ona
je, dosad, u svako doba bila moguca. Ona bi se stalno
svodila na to da se odvoji i za sebe posmatra osobina
zivotnosti zivog tijela, kakvo je ono fizicki sa svim svo-
jim ostalim ohiljezjima tu u prostoru i u vremenu; on-
ticki uzevsi, svodila bi se na to da se odrfi jedan nesa-
mostalni momenat pored samostalnog stvamovitog bit-
ka. Time se ibas niSta ne mijenja u cinjenickom stanju
zive zbilje. Ako u njemu postoji neki konflikt bitka -
a u tom pravtu je vodilo ovo istrazivanje - onda on
mora biti rijesen u bitku, a ne samo u refleklsiji pisca.
244 HELMUTH PLESSNER
:Zivot treba da odudara od zivotnog i tim odudara-
njem da bude s njim objedinjen: kako je to moguce?
Prije svega, kaiko se to mofo provesti na samom fizic-
kom organizmu? Vee uslov koji zahtijeva da se ovaj
zadatak rijesi samo sredstvima fizickog organizma una-
prijed iskljucuje pojmove 0 zivotu koji zivo tijelo, na
izvjestan nacin, tretiraju kao isjeeak, nesto kao subje-
kat zivljenja, cilj svog djelovanja, skucenu ljudsku egzi-
stenciju. Zivot u ovom sm1slu egzistencije, mjeren vre-
menom i prostorom, a istovremeno prema punoci mo
gu6nosti, u kojima je zivo tijelo, zivot, dakle, kao sfera
egzistencije, za ovo istrazivanje na ovom mjestu ne
mofo doCi u obzir. Bio bi to prevelik zalogaj.
Uprkos tome, rje8enje zadatka vodi u ovom pravcu.
Jedno od drugog, odn. od cjeline smiju, naime, u jedin-
stvu organskog tijela biti izdvojeni samo organi, shvace-
ni u djelatnom jedinstvu kao nosioci tog jedinstva, koje
ih posreduje u cjelinu. Inace, tu nelnamo nista sto stoji
jedno naspram drugog u jedinstvu cjeline i sto, istovre-
meno, pociva na opoziciji cjeline. Pritom je uslov da
tim fizickim odudaranjem organizovano tijelo u cjelini,
onako kako ono u sustini i zivi, bude sredstvo za zivot.
Organizam, organ sebe samog, sredstvo svoga zivo-
ta, pretpostavlja to biti-van organizma kao zivota iznad
njega, ili, da toj slici damo jedan ekvivalenat, odudara
nje od njega, ali odudaranje biti-van, zahvaljujuCi kojern
ce on opet biti usmjeren prema njemu, u kojem on
sebe posreduje u jedinstvo cjeline.
(,,Otvorenost" organa: poziciono polje i zivotni krug)
Fizicki nosilac posredovanja je organ, odn. to dje-
latno jedinstvo organa. U svojim organima zivo tijelo
izlazi iz sebe i vraca se sebi, ukoliko su organi otvoreni
i ukoliko obrazuju funkcionalan krug s onim prema
cemu SU otvoreni. Otvoreni SU organi prema pozicionom
polju. Tako nastaje krug zivota, ciju jednu polovinu
dbrazuje organizam, drugu - poziciono polje.
Ovo otvorenoscu prema medijumu svoga pozicionog
polja zivo tijelo ne protivurjeci svojim fundamentalnim
NACINI ORGANIZACIJE zIVOG OPSTOJANJA 245
osobinama razgranicenosti i zatvorenosti, ali svojim
bitno neophodnim suprotnostima otvorenosti, nadma
sivanjem ogranieenja, isto tako ne spada neposredno u
istu liniju. (Na suprotnostima osobina jednog tijela, su-
protnostima koje izrast'aju iz biti granice, otkrivaju se
sva fondamentalna obiljezja zivotnosti. Ovo otkrivanje
uzima sloj po sloj, jer miSljenju nije dato da u jednom
mahu odvoji i dobije pregled punoce bitnih odnosa.
Taj hod od sloja do sloja zmaci, istovremeno, slijedenje
uslova za objedinjavanje tih bitnih crta zivotnosti s
bitnim crtama fizicke stvarnosti. Nije, dakle, svejedno
u kojem se sloju kad nalazi to posmatranje. Ako se
ovdje govori o otvorenosti organizma preko svojih
organa, onda ona pociva na organizaciji, kao jednoj
bitnoj osobini zivog tijela uopste, i znaci samo kon
zekvenciju njezinih pretpostavki, a ne konflikt s njima.)
Ovom svojom organski uslovljenom otvorenoscu
prema tom medijumu organizam tako malo protivurje-
ci elementarnim odredenjima svoje biti da on, zapravo,
tek sada, .polazeci od sebe, potpuno uspostavlja kontakt
s okolinom, jer je onda - 1kako to moZe da pokaze
ovo istrazivanje - u asimilaciji-desimilaciji omoguce-
na prilagodenost-prilagodavanje putem njegove tjeles- _
nosti. Organi, dakle, nemaju niSta s postojanjem oblika-f
uzajamnog izjednaeavanja krufoog toka materije i ener
gije s morfolosko-funkcionalnom uigranoscu organizma
i okoline kao takvima, tj. ovi oblici nisu uslovljeni or-
ganima. Medutim, ti oblici su posredovani organima,
koji svoju posrednicku ulogu i mogu da odigraju samo
zato sto po sebi vec postoji ona uzajamna izjednacenost
izmedu __zivih bica i med1juma, posto ona predstavlja
jednostavoo bitnu konzekvenciju konlfikta izmedu zi
(Autarkija iivotnog kruga, autonomija organizma)
VQJI19Sti jednog tijela i njegovog ukljucenja u prostor-
no-vremensku zajednicu uzajamnog djelovanja s drugim
tijelima. Kad hi ta.i kontakt zivog bica s medijumom \
zmi1sio samo od njegovih organa, organi bi morali biti
viSe nego posrednid, oni bi morali biti producenti kako
 HELMUTH PLESSNER
246
kru.ZUog toka materije i energije, tako i adapcionog
kruga.
Zapravo, oni posreduju taj kontakt, a:li ga ne pro-
izvode. Samo u ovom smislu posredovanja vec neposred-
no postojeceg odrfavaju se organi u granicama njihovih
bi.ti i ,,otvaraju" organizam prema tom medijumu, uklju-
cuju ga u pozicionalno polje i time mu oduzimaju nje-
govu samostalnost. Jer, sada, organizam mora da pos-
tane dio jedne obuhvatne cjeline, cija su veliCina i vr-
sta u njegovoj moCi utoliko sto su njegovi organi strogo
prilagoaeni ovoj cjelini i sto, dakle, ta cjelina ne mofe
doei s necim na sto orgainizam ne bi mogao odgovoriti,
kao sto i ta cjelina samo dopunjava onaj svrhoviti sis-
tem svoga tijela i sasvim se svojstveno s njim podudara,
- ali on je, samo, bas dio koji se mora dopuniti, nje-
gova je autarkija nestala. Autonoman on ostaje zato
sto mu niSta ne dolazi i niSta ne dobija uticaj na njega
i u njemu, sto se on ne podvrgava zakonu sistema koji
je ogranicen i koji ogranicava. Zbog toga autarkija i
pripada cijelom zivotnom krugu, koji, radi autonomije
zivotnog, donosi sredstva supstitencije, hranjive materi-
je, svjetlo, toplotu, vodu, gasove i druga ziva bica, s
kojima tek zivot postaje moguc.
Potvrauje se ono sto je vec bHo receno o bitnona-
metnutom osamostaljenju dijelova tijela u organe. Fi-
zicko tijelo organizma implicira (i vec je rezultanta ove
implikacije) jednu protusmislenu tendenciju, upravlje-
nu prema prvotnom zivotnom pravcu, tendenciju cije
je porijeklo, 'ipak, u osnovnoj zakonitosti zivota. Orga-
nizacija prerasta organizirajuci zivot, koji fizicki pos-
taje samo u njoj. U svome samoposredovanju u jedin-
stvo zivo se tijelo ,,odrice" svoje neposredne central-
nosti, ono je ona ,,jos" samo pomocu svojih organa.
Ono se odrice svoje apsolutne samovlasti, zato sto bez
organa ono ne moze viSe da zivi. Ono gubi svoju samo-
stalnost, zato sto ti organi, onako kako ga posreduju
u jedinstvo njega samog, njemu ovo jedinstvo omogu-
cavaju samo kontaktom s onim sto ono nije: s poljem
njegove pozicije.
NACINI ORGANIZACIJE ZIVOG OPSTOJANJA 247
(Njihova pojava u nedostatnosti zivog)
Kao cjelina, organizam je, stoga, samo polovina
svoga zivota. On je postao apsolutno nedostatan, neop-
hodna mu je dopuna, bez koje propada. Kao samo-
stalan, on je uldjucen u zivotni krug jedne ukupne fonk-
cije izmeau njega i medijuma, koji sam zivot provodi
kroz njega.
Organi su preokrenuli svoj odnos prema organizmu:
ako je, najprije, organizam, koji je, zahvaljujuCi svome
pozicionalitetu, otkrivao karakter biti onoga ,,kroz nje-
ga", ako je time dokazivao neizbjefnost samoposredova-
nja njegovog neposrednog jedinstva u jedinstvo cjeline
i time se, opet, pokazao kao nu.ZUo organizirajuce tijelo,
sada organi moraju da vrse onu vlast koju je zivo tijelo,
prisiljeno svojom biti, odbacilo sa sebe i prenijelo na
njih, i oni sada moraju da se okrenu protiv onog za
sebe (neposredno) postojeceg jedinstva. Dvoznacnost us-
lovl fena nj'ihovom hi ti postaje kobna za njih i za nepo-
sredno jedinstvo: oni otvaraju organizam, vezuju ga za
medijum i, time sto posreduju, oduzimaju ne samo nje-
mu, kao neposredno centralnom jedinstvu cjeline, vec
cijelom organizmu, a time, naravno, i sebi samima sa-
movlast sopstvenog zivota. Oni tu cjelinu ctne sred-
stvom zivota, meaukarikom jednog kruga, koji je, me-
autim, uistinu, sam sebi dovoljan.
Empirijski gledano, izgleda da je ovdje sve samo po
sebi razumljivo: zivo je tijelo, zapravo, fizicka stvar,
kao sve druge stvari u prostoru i vremenu, ono je s
njima u kontaktu, otvara se, dakle, njihovim uticajima
i time se, kao sve u prirodi, u zavisnosti od njih odrice
sebe. - No nije tako. Ovo ce istrafivanje pokazati kako
Zivo tijelo, kao fizi cka stvar, vodi raoona o zajednici,
1
koja uzajamno djeluje s ostalim fizickim stvarima, kako
ono propadanjem u sebi samom odrfava zatvorenost
sopstvenog sistema. No, ono za to mora imati sredstva,
koja, istina, ne proizvode sam kontakt, vec se oslanjaju
na njega: organizam sam po sebi uspostavlja kontakt,
a tal mu kontakt prirasta ne jednostavno zahvaljujuCi
njegovoj materijalnoj stvarnosti, vec kao konzekvencija
.njegove organizovanosti, njegove zivotnosti. I, opet,
248 HELMUTH PLESSNER
moram upozoriti da je pogresno ovom, sustini svoj-
stvenom konfliktu izmedu organa i organizma pripisati
krivicu za tu fizicku ,,vezu", u koju se upusta zivot.
Zivotnost sama stvara ovaj konflikt.
(Napetost izmedu zivotnog i zivota)
Biologija je govorila o borbi dijelova u organizmu. 1
Ono sto ovdje zadrfava svoju vrijednost sa stanoviSta
jedne cjeline, koja u njemu ima prednost zahvaljujuci
takmicenju njezinih elemenata radi sto je moguce bo-
ljih usfova za zivot, to je samo jedna strana stvari.
Ako se dijelovi u organizmu bore, onda se oni, uistinu,
bore za njega. Organizam, pritom, nije jednostavno ,,ne-
pokretni pokretac", koji izmiee iz borbe za njega, voc
je on jedinstvo te borbe, onako kako se ona posreduje
suprotstavljanjem organa centralnom jedinstvu. A pos-
to do ovog posredovanja dolazi plJ.tem svih i putem sva-
kog organa, to je jedinstvo ukljuceno u taj sukob, ono
je, eak, sam taj sukob, ono je raspadanje u punoeu
pojedinih organa.
Jedinstvo se, dakle, poklapa s njegovim gubitkom?
To, medutim, ne mofe biti, jer ovakvom stanju stvari
ne odgovara jednostavna analiticka istina da svako za-
jednistvo (slaganje organa u cjelini) ,,takode" znaci i
suceljavanje (izolovanost, specificiranost, medusobna ra-
zlicitost organa, njihov odvojeni rad radi objedinjenog
udara). Ali ovdje, plan cjeline jos lebdi iznad raznoliko-
sti, svrha je ,,ispred" sredstava. Time nema organizma
kao sredstva zivota. Takvim se argumentima, koji su u
ogranicenom smislu sigurno pravHni, ne moze spasiti
njegovo jedinstvo. Organiz.am je jedinstvo samo kao
necim drugim nego sto je on sam u njemu posredovano
tijelo, kao dio jed1'!e cjeline, koja ga prevazilazi.
Ako smo gore rekli da se u jedinstvu organ1zova-
nog tijela jedni od drugih, odn. od cjeHne mogu odvo-
jiti samo u djelatnom jedinstvu pojmljeni organi kao
1
W. Roux, Borba dijelova u organizmu, odn. Uzgojna bor-
ba dijelova iii odabir dijelova u organizmu (Der Kampf der
Teile in Or~anismus bzw. Der zilchtende Kampf der Teile oder
Teilauslese 1m Organismus), Leipzig, 1881.
NACINI ORGANIZACIJE ZIVOG OPSTOJANJA 249
nosioci jedinstva, koje oni posreduju u cjelinu - da
zivot odudara od zivog i da se tim odudaranjem obje-
dinjuje s njim, ako je organizam zaista u jednom svrha
i sredstvo sebi samom - onda je ovo istrazivanje raz-
jasnilo neophodnost ovog stava. Zivotni krug, kojem
se organizam prikljucuje, je moguonost i istina onoga
sto on smije da nazove svrhom i sredstvom sebe samog.
(Dedukcija dvostrukog smisla autonomne samoizmjene)
Jedinstvo zivotnog kruga i gubitak tog jedinstva, u po-
buni organizma protiv neposrednog jedinstva organiz-
ma, odreduje jedno te isto stanje stvari.
2. ASIMILACIJA-DISIMILACIJA
Tjelesni bitak je, dakle, ukoliko je ogranicen, u
mjestu svoje individualne egzistencije povezan s drugim
tjelesnim hitkom. Prostor i vrijeme jasno vode dejstvo
i protudejstvo od jedne do druge tvorevine. Zavisno od
svoje cvrstoce, svaka stvar, u svojim obrisima, prufa
uporno otpor. Svojom specificnom inercijom ona, po-
lazeci od sebe, djeluje povratno. Njezina izolovanost,
istovremeno, jemci za njezino ukljucivanje u opsti dje-
latni sklop.
Ova uzajamna povezanost dobija poseban karakter
za zivo tijelo, jer njemu - prema datoj pretpostavci -
pripada sama njegova granica. Ono je nosilac granice
izmedu sebe samog i drugog, dakle, medijuma, koji s
njim granici i koji mu privodi sve uticaje drugih tijela,
procesa, a odvodi njegova povratna dejstva. Kao ovo
Izmedu tijelo razdvaja oblast sebe samog od oblasti
drugog i apsolutno protusmisleno povezuje obje te ob-
lasti. Od samo relativne suprotnosti fizickog dejstva i
protudejstva, cija je mogucnost transformacije jednog
u drugo omogucena kontinuuom prostor-vrijeme, postajc
apsolutna suprotnost sopstvene zone zivog tijela i stra-
ne zone granicnog medijuma.
Kao nosilac granice, istovremeno to Izmedu i pre-
mostenje tog Izmedu, ono razdvaja stranu zonu od sop-
250 HELMUTH PLESSNER
stvene zone, kako bi u sopstvenoj zoni medusobno po-
vezalo obje zone. To jest, sopstvena zona se, bez obzira
na svoju suprotstavljenost stranoj zoni, raspada u sebi
samoj kako bi time uspostavila vezu sa stranom zonom
(vidi sliku na str. 284).
Ako je neko zivo tijelo ukljuceno u opsti krufoi
tok materija i energija, ono mora da se zavadi samo
,,sa sobom", da bi provelo taj krufoi tok kroz sebe, da
bi se'be osposobilo za prijem i za odavanje materija i
energija. Empirijski: ako razgradnji ne slijedi njoj
ekvivalentna gradnja, onda otpadaju fizicke pretpostav-
ke zivota, tijelo bi moralo propasti zbog samoraspada-
nja. Fazu raspadanja izjednaeava faza izgradnje:
(Dedukcija dvostrukog smisla autonomne samoizmjene)
,,Time je odmah oznacena bitna crta, naime, dvosmisle-
nost autonomne samoizmjene, !<oja cini zivot. Kad se
{) G
T M T M
...
1 Jj 111.
T oznaeava tijelo, M granicni med:ijum. U crtefo I je prav-
cima strelica i isprekidanom linijom izmedu T i M prikazano
naizmjenicno granicenje izmedu tijela i medijuma, koje, uopste-
no, vrijedi za prostornovremenske tvorevine. U crtefu II je prav-
cem strelica i punom razdvojenom linijom oznacena apsolutna
protusmislenost, u kojoj se nalazi zivo tijelo prema svom gra-
nicnom medijumu. Fizicki uticaj T na M, M na T bio bi nemo-
guc, zbog granicom postavljene realne cezure izme<tu obiju zona.
Ovo bi moralo prekinuti tjelesni zivot, - ali i ne odgovara onoj
funkciji mosta granice (koju isto tako treba realizovati). U
svojoj zivotnosti tijelo se podvrgava fizickim zakonima. Crtez
III pokazuje kako samoraspadanjem (samogradnjom) zona T
moze da bude u kontinuiranom uzajamnom odnosu sa zonom
M, a da ne relativira apsolutnu protusmislenost prema njoj.
NACINI ORGANIZACIJE :tIVOG OPSTOJANJA 251
ziva supstancija na jednoj strani ne bi sama dogradi-
vala i kad ne bi sebe sama dopunjavala, ona bi, zbog
razgradnje i raspadanja samu sebe utroSila i predala
bi se smrti. Ako su razgradnja i dogradnja u ravnotezi,
onda ziva supstancija, spolja posmatrana, ima izgled
stacionarne. U ovom se slueaju moze reCi da se u tom
dvostrukom smislu zivota najavljuje tefoja za odrfa-
njem jednog odredenog stanja, pri cemu dogradnja slu-
zi odstranjivanju smetnje koju imamo u razgradnji. Ako
preteze dogradnja, onda se ziva supstancija razmnofava
samodjelovanjem, ona raste. Pretezanje razgradnje vodi
do iScezavanja, do redukcije i atrofije, a konacno, du-
zim ili kracim procesom odumiranja (nekrobioze), do
smrti. Nema, medutim, zivota bez aktivne samozamjene,
svejedno da Ii se ova isipoljava ili se ne ispoljava prema
spolja pretezanjem dogradnje nad razgradnjom, dakle,
smisaonim porastom" (up.: Tschermak, Allgemeine Phy-
siologie, str. 3).
(Samorazgradnja - samogradnja kao modus
pozicionalnosti)
Ovoj empirijski razradenoj dijalektici zivog priklju-
cile su se s posebnim simpatijama, spekulacije opsteg
karaktera. Na ovaj kampleks cinjenica je prvenstveno
apelovao pojam vitalnog ektropizma (Auerbach), koji je,
fizikalno, kao osnovnu bitnost zivota imao da obuhvati
asimilatorno stvaranje manje vjerovatnih stanja iz vje-
rovatnih, nas:uprot entropistickom disimilacionom pro-
cesu. Dok sav fizicki bitak podlijefe drugom glavnom
stavu termodinamike, principu entropije, prema kojem
se pri svim pretvaranjima energije oslobada toplota,
sveukupna energija svemira, dakle, tezi jednom minimu-
mu (smrti od hladnoce), zivot bi trebalo da povecava
i vezuje energiju, da bude ektropican. Tako se, samo na
ovom principu ektropije, uopste mofe pojmiti razvitak.
Ako, mozda, i malo gradiranje toplote izvjesnih zi-
votinjskih procesa razmjene materija ili razvojnih pro-
cesa u ovakvim teorijama ima da kafe koju rijec, onda
ipa'k nikad ne treba predvidjeti kvalitativnu bit ovog,
tako reci, opafajnog ektropizma i nikad se od toga ne
 HELMUTH PLESSNER
252
smije praviti osnovica za jedan stav koji bi bio pandan
stavu ektropije. Ako se, medutim, pod ektropijom pod-
razumijevaju samo razvojni procesi, koji povecavaju
materiju, energiju i formu, kako to pokazuje opaZa.nje,
onda se protiv toga nema sta reci. Ti ce se procesi onda
jos uvijek moCi uklopiti u princiip entropije, koji bas
nista ne odlueuje o opafajnom karakteru rfizickog.
Asimilacija i disimilacija na podrucju razmjene ma-
terija, energija i formi odreduju faze jednog krufoog
procesa, u kojem su zatvorene sve funkcije samoodr-
fanja zivog individuuma. Samoodrfanje je nufoo pove-
zano sa samogubitkom i samorazaranjem, posto zona
zivog tijela dofazi u kontinuirani kontakt sa stranom
zonom prirode, koja ga okru:luje, samo pod pretJpostav-
kom jednog unutarnjeg suprotstavljanja i stalnog ras-
padanja. Tu je zatvoreno ono 'Sto nazivamo labilnom ra-
vnotefom zive supstancije. A i ovdje se moramo cuvati
toga da neku bitnu crtu, koja oznaeava zivot, bez dalj-
njega fizickohemijski prikafomo 'kao labilnu mjesavinu
itd., s kojom ta crta, odista, jeste konformna, ali niposto
nije identicna.
Samoodrfanje zivog individuuma pociva na antago-
nizmu asimilacionog i disimilacionog procesa, ne po-
klapa se, dakle, ni s jednim od dvoga. Uslijed toga nema
(Samorazgradnja-samogradnja kao modus
pozicionalnosti)
nikakvog protivurjecja izmedu ireverzibilnosti cijelog
toka zivota od zacetka do smrti i cirkularnosti presje-
ka zivota. SamoodrZa.nje nije primarno upravljeno pro-
tiv smrti, vec protiv imanentnog samoukidanja zivota.
Ono ovdje ne znaci neki zastitni akt, nasuprot nekom
vec gotovom i za:hvaljujuci samo svome labilitetu iz-
vana napadnutom zivom bicu, vec nacin na koji zivo
bice postaje moguce kao prisutna stvar. U tom antago-
nizmu prednost nemaju ni asimilaciona niti disimila-
ciona faza, ako se radi o uslovnom karakteru njihovog
jedinstva. Odrfanje i razaranje sopstva konstituisu :livu
stvar, kao sada djeluju6u i kao povratno djelujucu
NACINI ORGANIZACIJE ZIVOG OPSTOJANJA 253
stvar, u kruznom toku ukupnog energetskog procesa
prirode.
Ono sto biologija oznaeava kao ishranu i izluciva-
nje u ufom smislu i sto ona dovodi u vezu s drugim
protusmis}eno povezanim procesima, kao StO SU diferen-
cijacija i stapanje, kretanje i mirovanje, potpada pod
ovaj zakon biti, isto kao i specificno povezivanje nadra-
t faja i reakcije. To sto ovi procesi unutar tijela proticu
antagonisticki ne iskljucuje i ispunjavanje njihovog za-
datka, da tijelo odrfavaju u vezi sa spoljnjim poljem,
vec to bas ukljucuje. Odavde se otvaraju mogucnosti
i za razumijevanje prezentacije tijela koja su van orga-
nizma i dogadaja eulnih i nervnih organa, koji pripa-
daju samom organizmu, za razumijevanje, dakle, spolj-
njeg oipafaja. Jer i ovdje samo na zivom tijelu imamo
asimilacione i disimilacione procese, 'koji po sebi, to
tijelo dovode u vezu sa spoljnjim svijetom.
; Samo zbog njezine pozicionalnosti, prema kojoj je
ziva stvar u sebe-preko sebe (postavljena), ona se u
sebi samoj raspada u dva protusmislena procesa i za-
J hvaljujuci njima se, kao samostalno jedinstvo, uklju-
cuje u svijet tjelesnih stvari. Medijum njezinog uklju-
civanja je, opet, protusmisleno poziciono polje, koje se
odnosi na zivu stvar iii sadasnjost koja okrufoje zivot.
OV'dje nije potreban neki sopstveni akt povezivanja, ili
eak neko shvaeanje i tumacenje komplikovanim posre-
dovanjima u osjetima, opafajima, predstavama i sudo-
vima. I tamo gdje nema takve saddine svijesti, gdje
uopste nema svijesti ni u najprimitivnijoj formi, postoji
,
,,za" organizam protupolje njegovog zivota, u kojem on
egzistira: polje sa kojim i protiv kojeg on zivi.
(Unutarnji antagonizam - spoljnje polje djelovanja)
Samo pod uslovom unutarnjeg raspada u protu-
smis1eno uzajamno upravljene procese bezuslovno za-
tvorena ziva tjelesna stvar se, u svojim granicama kao
sopstveni sitem, ,,otvara" uticajima koji dolaze spolja,
i prema onome sto je s.polja. Njezina apsolutna usam-
ljenost (u smislu granice) se u smislru granice izrav-
nava, ne tikida se. Ovo izravnavanje cuva suprotstav-
 _,
;4
254 HELMUTH PLESSNER
ljanje zivog tjelesnog sistema, kao cjeline, spoljnjem
polju, tako da uticaji na organizam ne mogu, bez dalj-
njeg, iznuditi protudejstva, odn. ne mogu ga promije-
,
niti u bilo kom smislu. Za organizam je nerninovan
preduslov - dat istovremeno ostrinom njegovog ogra-
nicenja - da on ima polje dejstva, da na sebe privlaci
uticaje Hi da ih odbija. Da je on, kao i anorganska
tijela, upregnut 111 kontinuirani sklop djelovanja i time
u kontaktu sa svim prostorno-vremenskim ,,koegzisten-
tima", ne bi vise imalo smisla govoriti o autonomiji
kao osnovnom karakteru zivota. Vlastitoj uslovljenosti
vitalnih procesa je neophodno polje djelovanja za vi-
talni sistem. Ono reaguje na uticaje. Ova reakcija nije
samo dalje djelovanje datih uticaja, koji se pojavljuju
na organizmu, vec je, istovremeno, djelovanje koje na
njih odgovara, tj. njima protusmisleno priredeno djelo-
vanje nadrafajnih uzroka.
3. PRILAGODBNOST I PRILAGO:E>AVANJE
U bit or:ganizmu, koji bilo gdje i bilo kad indivi-
dualno egzistira, spada njegovom tijelu relativno i pre-
t sve bi bilo s njim u jednom (naravno, prema vrsti i ste-
ma njemu protusmisleno poziciono polje iii zivotni
prostor. On, prema snazi i kvalitetu, obuhvaca sve sto
ima mogucnosti da na nje.ga djeluje i da primi njegovo
protudejstvo. Taj zivotni prostor iii sfera zivota, medu-
tim, nema neki cisti prostorni karakter. Kako je vec
receno u odredenju moguce djelotvornosti, njemu pri-
pada jedan vremenski momenat, ukoliko se on poklapa
s onim sto pojmovno stoji u modusu sadasnjeg. Stoga
je bolje da izbjegavamo izraz zivotni prostor, u kojem
je prevalirana prostorna osobina, i da umjesto njega
uzmemo term in poziciono pol je iii sfera ( = polje sa-
dasajg_W). -- -- --- --- -
---------
(Organiw.m i medijum. Jednostrano shvatanje)
Kako to poka:mje vee i sam pojam sadasnjosti*,
on sto je sada8nje nije samo prisutno, tj. ne samo da
* na njem: Gegenwart
NACINI ORGANIZACIJE .tIVOG OPSTOJANJA
255
postoji iii da je jednostavno tu, vec je u svom trajanju
i istrajavanju ,,naspram" necega*. Ono je u svom karak-
teru nufoo upuceno na neki zivot, koji je, kao zatvo
reni sistem, u svojoj pozicionalnosti okruzen jednom
prema njemu protusmislenom okolinom. Ono sto u
ovoj okolini nastupa, sto je prisutno, sto je tu, susrece
organizam, obrazuje njegovu sadasnjost. U ovom pro-
tupolju egzistira organizam: on je s njim i protiv njega.
Prirodnonaucno posmatranje, skolovano na fizici, pre-
vida, obicno, ovu dvosmislenost odnosa izmedu organiz-
ma i medijuma. Uprkos tome, ona je znaeajna za raz-
likovanje dvije, za zivot hitne, osobine, koje, kako je to
pokazao Driesch,1 nisu bile dovoljno odvojene, jer pod-
lijefo jednoj osnovnoj zakonitosti: prilagodenosti i pri-
lagodavanju.
Ako pretpostavimo da se orgarrizam prema svom
medijumu ponasa kao bilo kakvo tijelo prema svojoj
okolini, onda bi relacije izmedu njega i medijuma ma..
rale da telm povratno protusmisleno. On bi bio sa svim,
penu stupnjevanom) uzajamnom djefovanju. Maksimum
zivotnosti bi se poklapao s maksimumom ukljucenosti
u okolinu: staticki, organizam bi kao sistem formi i
harmonija funkcija, dinamicki, kao razvitak, regula-
cija i mijena funkcija, bio strogo ukljucen u okolinu i
njezine promjene, bio bi uzljebljen u nju kao mentalno
jezgro u odlivak. U stanju i procesu bi se jedno prema
drugom ponafalo kao ipozitiv prema svome negativu.
Ali, po8to iskustvo svuda ukazuje na nesaglasnosti iz-
medu organizma i onoga sto ga okruzuje, nesaglasnosti
koje su, u najmanju ruku, jednake s onim gdje su sa-
glasni, spoljnji ruzroci su smatrani faktorima koji ome-
taju, odn. - u izvjesnoj opoziciji prema Darwinovom
shvacanju - njihovo je znacenje potcjenjivano i poku-
savano je da se punoea vrsta estetsko-optimisticki poj-
mi kao neko kvaziumjetnicko otkrovenje priimarnih stil-
skih ideja prirode, prema kojima se zivot ukljueuje u
svijet.
* na nJem.: gegen
' Studije o prila~odavanju i ritmu (Studien Uber Anpas
sung und Rhytmus), Biol. Zentralblatt, tom 39, br. 10, 1919.
 256 HELMUTH PLESSNER
(Medijum kao poziciono polje}
Ili se, pak, momenat primarne uigranosti izmedu
svijeta i zivota pot.puno zanemarivao, pa se organizam
posmatrao kao fizicka stvar koja je, jednostavno, izlo-
zena udarima ostalih stvari u prostoru i u vremenu.
To: help your self je onda smatrano nekim prirodnim
zakonom za zivu stvar, pretvorenu u puku igracku svih
snaga. Zivot, prema ovom shvacanju, nije mogao biti
niSta drugo do neprekidna tefoja ka prilagodenosti,
radi smanjenja negativnih uticaja (sa strane) drugih
organizama i cjelokupne stvarnosti. Ta borba za opsta-
nak, kao borba za prilagodavanje putem prilagodava-
nja, morala je dati movens za obrazovanje mnogo vrsta
putem istovremene selekcije onoga sto je najborbenije.
I ucenje o is'kljurCivoj prilagodivosti (ukljucivosti),
kao i ucenje 0 iskljucivoj prilagodenosti iprevidaju da
je zivot, u biti, i jedno i drugo i da je i jedno i drugo
potrebno za zivot, posto ona odnos izmedu nosioca zi-
vota i medijuma shvacaju povratno protusmislenim,
. kao jednostavnu relaciju izmedu stvari u prostoru i vre-
menu, a ne kao nepreokretivu protusmislenu relaciju,
kako to, stvarno, jeste. Jednom je spoljnji svijet ili
, prirodnim mjestom, onda ono - kao uvijek sposobno
neki drugi uzrok kriv za ometenu ukljucenost, drugi
put, opet, ukljucenosti uopste nema. U prvom se slu-
caju gubi ono dinamicki invarijabilno {Buytendijk), ona
sirina proizvoljnosti, ono nepredvidivo na organizmu,
u drugom slucaju se gubi fakticka izjednacenost s okol-
nim svijetom i ravnopravnost razlicitih vrsta u biljnom
i zivotinjskom carstvu, u korist jednog antropoklinog
procesa napret'ka.
Zivo ibice je, najprije, u skladu sa medijumom, kao
svojim pozicionim poljem. Ovaj odnos prethodi svim
posebnim odnosima izmedu zivog bica i medijuma. To
bi se, skoro, moglo uporediti sa opafajnim formama
prostora i vremena, koje za kantovsl~u teoriju spoznaje
igraju ulogu predforme za materijal spoznavanja, prem-
da poziciono polje nije forma zivog bica u onom smislu
~,~
u kojem su, prema Kantu, prostor i vrijeme forme
subjekta spoznaje. Protupolje je ,,po formi" stavljeno
sa tijelom, koje bivstvuje u svojim granicama. To pro-
j
NACINI ORGANIZACIJE ZIVOG OPSTOJANJA 257
tupolje obuhvaea zivo tijelo, ali ne tako da ono samo
okrufoje prirodno mjesto koje zauzima tijelo i da se
time, dakle, nalazi van ovog prirodnog mjesta, vec ono
suukljueuje ovo prirodno mjesto. :Polofaj tog pozicionog
(Ekscentricni sredifoji polozaj organizma u polju}
polja cemo razumjeti iz biti pozicionaliteta, prema kO::\i
jem je zivo tijelo isto onoliko ono samo (u svojim gra- (
nicama kao svako ograniceno tijelo) kao i preko sebe
- u sebi. Uslijed toga se ono samo uracunava u sadr-
zinu pozicionog polja, iako je ono, kao njegovo srediS- :>
te, izdignuto iz njega. Organizam je, u odnosu na pozi- j
ciono polje, ekscentricno srediSte. Time on obrazuje
prijelaz izmedu sebe samog i medijuma, ne izgubivsi
odredenje svoje zbiljskc ogranicenosti i zatvorenosti.
Kad 'bi ipoziciono polje bilo identicno s njegovim
za povecanje u prostornoj i vremenskoj prosirenosti -
ne bi bilo niSta drugo do sistem organizma. Ono bi mu,
21bilja, pripadalo, kao sto kantovske opafajne forme pro-
stor i vrijeme pripadaju subjektu i samo subjektu. Or-
ganizam bi se, onda, u svom pozicionom polju kretao
kao monada u svom svijetu, kao solipsist; doduse u
nekoj okolini, ali ne u zbiljs'kom svijetu nezavisnom
od njega: u apsolutnoj imanenciji.
Kad bi, medutim, to poziciono polje bilo rpuka pro-
tusfera prirodnog mjesta organizma, a da ga istovre-
meno ne obuhvaca, kad bi bilo u izvjesnoj mjeri samo
ono ,,preko", odakle ga pogadaju samo protudejstva i na
koj.e ono odgovara protudejstvima, onda bi svako prila-
godavanje moglo biti samo rezultat slucaja i probni po-
kusaji. Organizam bi se, prema svom pozicionom polju,
odnosio kao prema zoni potpune tudosti, nepredvidivo-
sti i nezavisnosti: i:wlovan i istovremeno izgubljen u
jednoj apsolutnoj transcendenciji.
Kad bi poziciono .polje bilo imanentnog karaktera,
bilo bi samo prilagodivosti, ne bi bilo prilagodenosti.
Kad bi poziciono polje bilo transcendentnog karaktera,
onda bi, u najbolju ruku, bilo prilagodenosti, ne bi
~ bilo pdmarne prilagodivosti.
17 Stupnjevl organskog I l!ovjek
~
 258 HELMUTH PLESSNER
Zakon biti pozicionalnosti unaprijed iskljueuje oba
ova ekstrema. Zivo tijelo, kao tijelo koje sadrzi granicu,
predstavlja prijelaz izmedu sebe i medijuma koji ga
obuhvaca. Ono je, stoga, oznaceno 'kao sredina i kao
periferija u jednom. U njegovom odnosu prema pozi-
cionom polju obje ove mogucnosti, koje su oznacene
kao ekstremi, povezane su u jednu zbilju, rposto tijelo,
kao elemenat periferije, spada u polje, a kao sredina
se, nasuprot tome, nalazi suprotno od polja. To polje,
kao jednostavno prosirena zona i odraz njegove organi-
zacije, niti pripada potpuno njemu, niti je od njega
(Prilagodivost-prilagodenost, kao modus
pozicionalnosti)
potpuno odvojeno i njemu apsolutno suprotstavljeno.
Hijatus izmedu organizma i njegove okoline ne biva
razoren, vec premoscen.
Radi se, kao sto vidimo, o pandanu zakona asimi-
. lacije i desimilacije. Tamo zivo bice tu bitnu provaliju
izmedu njega i drugih stvari premoscava tako sto taj
granicni antagonizam, tako reci, pomjera prema unu-
tra, u svoju sopstvenu centralnu punocu bitka, i sto
antagonizmu kru:lnih procesa gradnje i razgradnje ot-
vara svoje granice, radi priticanja i isticanja materija,
energija, dakle, radi njegovog ukljucenja u sklop stvari.
Sama ziva stvar, zapravo, postaje granicna u razmjeni
materija, energija, formi. Ovdje se, medutim, radi o
stavu zive stvari, kao jedne cjeline prema zbilji koja je
o'kru:luje i nosi, a ne o materijalnom i energetskom
ukljucenju u nju.
Pod kojim uslovima tivo tijelo vodi racuna o zah-
tjevu za, kako istomislenim tako i protusmislenim, sta-
vom prema pozicionom polju? Pod kojim uslovima ono
moze izbjeci da odgovara tom zakonu prave sinteze na
pola puta jednog dvostrukog nacina, da odgovara dvje-
ma 1koegzistentnim osobinama? Pa samo tako sto se u
jednoj istoj osobini objedinjuju obje funkcije: u oso-
bini adaptivnosti, odn. adaptiranosti, osobini koja je
moguea zahvaljujuci konkretnom oblicju i mogucnosti
NACINI ORGANIZACIJE ~IVOG OPSTOJANJA 259
njegovog regulisanja. Vee smo govorili o regulatornom
preduslovu prilagodavanja. 1Sad tek, medutim, mofomo
govoriti o onoj specificnosti adaptivnog ponasanja.
Kod istosmislenog stava organizma prema pozicio-
nom polju, on predstavlja sadrlinu tog polja, tj. on s
njim stoji u rpovratno smislenim {fizikalno-hemijskim)
odnosima i u svemu se ukljucuje ru neprekidni lanac uz-
roka i djelovanja. :Kod protusmislenog stava prema po-
zicionom polju, organizam je tom polju prireden, on
prema svemu sto spada u pojam polja stoji u nepo-
vratno protusmislenim odnosima nadrafaja i reakcije,
odnosima prilagodavanja, medusobnog uigravanja, indi-
vidualnog odgovaranja, specificirane harmonije.
(Prilagodiviost-prilagodenost kao modus
pozicionalnosti)
Prema zakonu pozicionalnosti, organizam, u sva-
kom trenutku zivota, bitno objedinjava, oba stava, nai-
me, ne isipunjava oba istovremeno jedan pored drugog,
vec u jednom. Shvaticemo ~ako je. pogresno shvacanje
koje~.r.z.aj . liefinis.e jednostavno kao policajfrfproces,
-kqje_Q:L_r~zdraZen.ost .. i, konacno, reakcije slijede k~o
Q!lkeposlj~dice. Odatle nikad ne mo:lemo razumjeti in~
dividualitet priredenja izmedu nadrafaja i reakcije,
smisaoni sklad 'izmedu njih, i Driesch je bio potpuno u
pravu kad je na ovom fenomenu (specijalno na podruc-
ju organske radnje) zasnivao dokaz za autonomiju vi-
talnog dogadanja.
To sinteticko objedinjavanje istomislenog i protu-
smislenog stava u pozicionom polju polazi za rukom
zahvaljujuci tome sto je organizam, materijom i oblic-
jem, u izvjesnim granicama harmonican s tim mediju-
mom, a da putem ove harmonije ne ulazi u neku apso
lutnu veZJanost. On mora da se ukljuci u medijum i,
istovremeno, da u njemu ima prostora za kretanje, da
bi ne samo rpostojao unutar tih cvrstih formi harmo-
nije, vec da bi se kretao s njima.
Istosmislen prema pozicionom polju, organizam je
tijelo i time podatan za djelovanje drugih tijela. Kao
svaki centar fizickih stvari, on je otvoren u razmjeni
260 HELMUTH PLESSNER
s drugim energetskim centrima, on je elemenat zbilje
pored drugih elemenata. Protusmislen prema pozicionom
polju, organizam je zatvoren zivotni sistem, uzljebljen,
imanentno skriven u njemu bitno relativnom polju,
koje ga okrufoje. Ako oba ta momenta, momenat otvo-
renog pripadanja :zJbiljskoj prirodi i momenat skriveno-
sti u njoj zahvaljujuCi prikljucenju, treba da budu ~ea
lizovana u organizmu, onda je to moguce samo u jed-
noj labilnoj ravnotezi izmedu njega i medijuma.
Adaptiranost predstavlja pretpostavku organskog zi-
vota u svijetu, ali ona ne smije iCi tako daleko da or-
ganizmu bude unaprijed oduzeta svaka mogucnost po-
boljsanja i promjene. Primarnoj harmoniji njegove or-
ganizacije i njegovih funkcija kao organa odgovara pri-
marna harmonija cjelokupnog sklada s medijumom, ali,
kao i ona prva, i ova mora biti takva da se mo.le regu-
lisati. Zatvorenom sistemu zivog tijela odgovara zatvo-
reni sistem pozicionog polja, ali, kao sto ono prvo zadr-
fava svoje granice, tako sto je istovremeno preko 111je
i sto je otvara, tako i ovo drugo mora biti otvoreni
sistem, koji dozvoljava i zahtijeva da stalno bude kori-
(Lamarckova i Darwinova teorija prilagodavanja)
govan. Uslijed toga, adaptiranost ima karakter pretpo-
stavke organskog zivota, koja vec suuslovljava adapta-
ciju, a nema karakter neke samostalne pretpostavke.
Nisu se s punim pravom za imena Darwina i La-
marcka vezivale dvije teorije koje proces prilagodavanja
organizma prikazuju kao aktivni ili kao pasivni proces.
Pod aktivnim prilagodavanjem se, u skladu s Lamar-
ckovim idejama, podrazumijeva nastanak i obrazovanje
organa i funkcija koji odgovaraju okolini, zahvaljujuCi
tefoji organizma da se ukljuci u izmijenjene uslove
okoline. Zakr.lljalost ociju kod krtice ili gubita'k ekstre-
miteta kod zmija hi se, prema tome, mogao svesti na
neupotrebu, a obrazovanje plovne kozice na prstima
faba i ptica plovufa, medutim, moglo bi se svesti na
stalni napor da se plivajuCi krecu povrsinom vode. U
novije vrijeme je stvoren pojam funkcionalnog prilago-
davanja, kako bi se njime obuhvatilo prilagodavanje
NACINI ORGANIZACIJE ZIVOG OPSTOJANJA 261
jedne funkcije funkciji u morfoloskom i fizioloskom
pogledu i da bi se ono odvojilo od prvobitnog prilago-
davnja, koje obrazuje funkciju, prilagodavanje koje spo-
:imaji ne postaje pristupaenije s nekontrolisanim speku-
lacijama psiholoske vrste (psiholamarkizam).
Kao teoriju pasivnog prilagodavanja, odista, mo-
zemo oznaciti ucenje o mehanickom toku selekcije, koje
se vezuje za Darwinovo ime. Posto je ovdje spoljnji
svijet primaran u borbi za opstanak i posto je on uz-
rok izbora najbolje prilagodenog, izgleda suvisnim da
se prihvati jos neka tefoja zivog bica za prilagodava-
njem. .Promjene medijuma iznuduju prilagodavanje i
tek sekundarno, u refleksu na promijenjenu sredinu,
zapocinje proces prilagodavanja, kako bi se ranija rav-
notefa, kakva je vladala pod starim uslovima, ponovo
uspostavila pod novim uslovima.
Obrazovanje i premoscenje suprotnosti izmedu obi-)
ju teorija bilo je, naravno, djelo lamarkista i darvini-
sta, koji su cjelokupni odnos organizma prema medi-
jumu htjeli da svedu na glediSte prilagodavanja i pritom
zaboravili na primarnu harmoniju izmedu zivota i zi-
votne sfere koja unaprijed postoji, koja se, opet, sama
ne mo.le zamisliti kao rezultat procesa prilagodavnja.)
(Prilagodivost-prilagodenost kao jedinstvo
projektovanog i trazenja)
No posto je ogromnim umnofavanjem cinjenicnog ma-
terijala bilo uzdrmano ucenje o konstantnosti vrsta,
nijc sc mogao izbjcCi lako pojmljiv zakljueak da, uz
tekuce prijelaze izmedu pojedinih organskih formi, rav-
notefa s tekucom okolinom treba da se uspostavi samo
na osnovu stalno novih prilagodavanja. Tek je upo-
redna fiziologija, iz koje je onda izrasla biologija, kao
nauka o planskim formama zivota spedficnim za vrstu,
ucila da se ovdje vidi i druga strana primarnih har-
monija, mada je time, istina, unekoliko naginjala su-
protnom ekstremu apsoLutne prilagodivosti doticnom
zivotnom sistemu, nekoj bioloskoj monadologiji (kao
kod Uexkiilla).
262 HELMUTH PLESSNER
Posto je odnos rprilagodavanja (prilagodivosti) labi-
lan odnos, tj. odnos koji je po ,,formi unaprijed dat u
svom uspijevanju, ali je po svofoj ,,sadrtini" odnos
koji mote da uspije ili da ne uspije, organizam uza svu
zasticenost ostaje u opasnosti. Poziciono polje ili milje
je, u biti, popriste borbi i sfera zastite. Tako se na
zivom bicu ispunjava zakon njegovog sopstvenog tijela,
koje je, zahvaljujuci svojoj pozicionalnosti, prijelaz
sebe samog u medijum, ekscentricna sredina. U tom
polju, koje sadrzi njegovo prirodno mjesto, koje je po-
stavljeno s njim i protiv njega, mora da egzistira zivo
tijelo - izmedu mira i iborbe na zivot i smrt. Stoga
zivot znaCi biti u opasnosti, egzistencija znaci rizik.
Projektovan u formi, trazeCi kontakt s medijumom
u konkretnom zivom aktu, prilagoden i prilagodavajuCi
se odvija se zivot organizma u odnosu prema onome sto
ga okrufoje. Pritom, forma ne mofo da se odvoji od
konkretne pojedina cne saddine. :Ne moze se reci: dov-
1 toga. Tako u svakom aktu koji se odnosi na okolinu,
dje doseze prilagodivost, to je okvir u kojem zive bice
moze da se apsolutno sigurno kreee - tamo pocinje
terra incognita i time podrucje zadataka prilagodavanja.
Vee, kako to naznaeava gore upotrijebljena formulacija
,,otvorenog sistema", prilagodivost i prilagodenost su
potpuno ostvarene u svakom zivom aktu. Garantija iz-
vjesnog uspijevanja morala bi, inace, da stiti organizam
od opasnosti, od napora, od nezgoda bez njegovog su-
djelovanja. On bi u opasnost dospio tek kad bi preko-
racio granice prilagodivosti.
(Projektno i onticki unaprijed odredena struktura zivog)
0 tome, naravno, ne mofo biti ni govora. Prilago-
divost i prilagodenost su jedna od druge odvojene i
mogu se razdvojiti tek naknadno, na jednom postignu-
tom ucinku, na jednom dovrsenom organskom procesu,
kao sto se, recimo, tek na provedenom ucinku spozna-
je, naknadnom spoznajnoteoretskom analizom, mogu
odvojiti jedan od drugog apriorni i aposteriorni eleme-
nat, antecipacija - ono sto je uopste garantovano u
uspijevanju - i ono sto je fakticki nadeno. Stoga se
NACINI ORGANIZACIJE 2.IVOG OPSTOJANJA 263
za biologa posmatraea ono sto je zivo jedno osamosta-
ljuje u dvije sadciine.
Odnos organizma prema pozicionom rpolju utvrden
je karakterom pozicionalnosti: on u svojoj strukturi
strogo odgovara odnosu tijela prema sehi samom, na
cemu pociva ta pozicionalnost. Kao ovo u sebi - preko
sebe bivstvujuce tijelo ono je unaprijed odredeno sebi
samom i time je sadasnje. Kao takvo, ono je okruzeno
poljem ili je suprotstavljeno jednoj sadasnjosti. Sadas-
njost je posvuda moguea samo tamo gdje nesto ne
stoji naspram unaprijed uzetog pravca u njegovo jos-
-ne. Nesto je sadasnje ako je fundirano u tom jos-ne, u
buducnosti. Uslijed toga konfrontacija organizma sa
njegovom okolinom pretpostavlja projektovanost orga-
nizma, tj. smioni akt zivota. Tek ovaj bitni karakter
smjelosti omogucava prilagodivost, koja se isipunjava
zivotnim aktom, odn. omogucava prilagodenost preko
koJi organizam kao cjelinu konfrontira s okolinom,
imamo jedno koraeanje sa saddinom polja i jedno ko-
raeanje prema saddini polja na osnovu antecipacije,
koju bitak organskog tijela stalno provodi.
Okruzen je organizam samo ako mu prethodi neka
pozadina, ono nesada8nje. Organizam zivi ovu strukturu
prethodnosti, nije, dakle, potreban neki poseban ante-
cipatorni a'kt koji bi polazio od njega. ZahvaljujuCi ovoj
odredenosti unaprijed, konstituiSe se poziciono polje,
kojem organizam ipripada kao sadrzina i srediSte, pre-
ma kojem je on postavljen istomisleno i protusmisleno.
Svaki odnos izmedu njega i medijuma ide, stoga, s njim
i prema njemu ili safoto u jednom: kroz to (njega) pre-
ma njemu.
Tako se rjefava ova zagonetka unutarnje mogucno-
sti prilagodenosti, odn. prilagodivosti, u smislu kako to
Goethe intuitivno shvaca kad kaze da se oko obrazovalo
na svjetlu za svjetlo. Time on nije mislio na jednostav-
no cinjenicno stanje funkcionalne prilagodenosti. Kod
njega se radi o pitanju kako se moze zamisliti prvi
korak svakog specificnog akta prilagodavanja iii nas-
tanak prilagodivosti, harmonije uopste. Ono cuveno zao-
 264 HELMUTH PLESSNER
(Apriori-aposteriori. Protiv psihistickih teorija
prilagodenosti)
djevanje ovog pogleda u Plotinove rijeci o svjetlosnoj
biti oka, 0 hofanskoj biti eovjeka, koji spoz:naje boga,
podsjeca da ovdje imamo korijen onog prastarog uce-
nja o spoznaji istog zahvaljujuci istom.
Sem toga, otvara se mogucnost da se cijeli problem
o prethodenju neophodnom za spoznaju - bilo pozna-
vanja ideja iz nekog ranijeg zivota, kako bi se u ovom
mogle spoznati, bilo prirodenosti ideja, ili urodenosti
apriornih formi subjekta - podvrgne reviziji sa stano-
viSta prilagodenosti i prilagodivosti. J er sada bi se,
valjda, moglo postiCi bolje nego kod Spencera da se
u istoj mjeri izbjegnu ekstremi apriorizma i aposterio-
rizma, posto je prevazidena ona alternativna sema: u
odnosu adapcije se objekti upravljaju prema nasim
predstavama iii se nase predstave upravljaju prema
objektima. U njemu je - ako dopustamo to poredenje
- objekat (kojem organizam mora da se prilagodi)
istovremeno nacin, forma, sredstvo prilagodavanja. 1
Za ovo stanje problema veoma je karakteristicno
sto SU mogli nastati psiholamarkizam i psihovitalizam.
Posto se nije prodrlo u zakone pozicionalnosti i posto
se na odnos organizma prema medijumu gledalo potpuno
ocima empirijskog istrazivaea prirode, doslo se konac-
no do jedne tacke, koja je silila na radikalni preokret
tog nacina posmatranja. Pretpostavimo da se radi o
nastanku organa osjetljivih na svjetlo. Kako zamisliti
ovaj specificni proces prilagodavanja? Prije nastanka
organa, za organizam nema svjetla - nema, dakle, ni
neke prave potrebe za svjetlom. Odakle, onda, ta tenden-
cija da se obrazuje organ osjetljiv na svjetlo i odakle,
na strani organizma, ta spocificna sposobnost da obra-
zuje tako nesto? Psiholosko rjesenje ovog pitanja se,
. zatim bavi celularnim instinktima, zahvaljujuci cijem
vodstvu su celije, tako reCi, nasle svoj put - kao sto
vidimo, to je ad hoc izmiSljena hipoteza, koja bi jednu
1
Za odnos izmec1u subjekta i objekta u opafaju mogli smo
u nasem d)elu Jedinstvo cula dati ovaj dokaz zahvaljujuci este-
zioloskom lStrazivanju modaliteta Cula.
NACINI ORGANIZACIJE ZIVOG OPSTOJANJA 265
(Protiv teorije o predispoziciji. Goetheova formula)
zagonetku htjela da rijesi stvaranjem druge. Odmah se
postavlja problem nastanka ovih instinkata, iii moci
rasudivanja, iii opafaja, i koliko smo malo u stanju da
pojmimo mogucnost takvih psihickih osobina, toliko
je nevjerovatno - i toliko beskorisno da elemente ti-
jela obdarimo njima.
Pa i kad bismo htjeli da prodemo bez takvih mi-
kropsiha i kad bismo cijelom organizmu htjeli da pri-
ddimo porive i tendencije, koje stvaraju prilagodivost,
sve izlazi samo na pomjeranje problema. Ne mofomo
zaobici odnos prilagodavanja. Onaj svojstveni izbor jed-
ne odredene komponente medijuma radi adekvatnog na-
drafaja organa, koji jos treba da se obrazuju, predispo-
zici ia odredenih di jelova celi ia, celija, grupa celija da
budu specificni prijemnici nadrafaja iii reakcionih sred-
stava ostaje, zapravo, tajna u fundamentu teorije pri-
lagodavanja. (Pritom se, naravno, moramo cuvati da
razloge za predispoziciju trazimo bas u ovom pravcu
kod jedne odredene forme fivota, u onom pravcu kod
jedne druge forme zivota, da trazimo razloge ovdje za
obrazovanje organa vida, a tamo iZa obrazovanje organa
mirisa. U biti zivota je onai momenat proizvoljnosti,
cije je djelovanje u obrazovanju formi, tj. u planskom
obrazovanju nekog tipa po sebi i za sebe, bez racional-
nog uvida. No ovdje se ne radi o tome, vee o razumije-
vanju mogucnosti prilagodavanja kao takvog - zahva-
ljujuci pozicionalnosti.)
Istovremeno, ovo svodenje prilagodenosti (prilago-
divosti) na _pozicionalnost koriguje o~u teoriju - ko.iu
je i Goetlle ponovio a koja se cula jos u prvl}j verziji
ueenja Johannesa Miillera o specifienill!. culnim energi-
jama - da isto pripada istom. G_o~~voj misli daie -i/
novi obrt (za slueaj gore pomenutog oka), da svjetlo
sebi stvara jedan organ, koji ce biti isti kao ono, kako
bi unutarnje svjetlo doslo u susret spoljnjem. Po tome
izgleda kao da uspjeh prilagodavanja pociva na su-
sretu dviju u biti istih komponenata, od kojih jedna
pripada organizmu, a druga medijumu. Kao sto je struj-
ni krug nekog elektricnog voda zatvoren samo kad se
 266 HELMUTH PLESSNER
dodiruju dva slobodna kraja zice, kao sto je tunel pra-
vilno prohijen samo kad se kolone busilaca sretnu u
sredini planine, tako bi i svako prilagodavanje trebalo
da pociva na susretu bitno istog.
(Srz i obrazlotenje Goetheove formule)
Ovim tumacenjem bi bile izgubljene sve prednosti
svodenja prilagodavanja na pozicionalnost. Jer ona,
upravo, bez .prihvaeanja gotovih postojecih specificnih
svojstava na strani organizma omogucava obrazovanje
organa i funkcija, koje odgovaraju svijetu, koje odgo-
varaju bitku, medijumu, a da za njih prije nisu ,,znali"
iii da nisu za to specificno ,,bili predisponirani".
Na svjethi. 1za svjetlo se od ravnodusnih pomocnih
organa obrazovalo oko: Goetheova formula prodire u
dubinu. Ali i ona ostaje nejasna ako taj princip na-za
(ili, kako je to reeeno u ovom istrazivanju: sa-prema.
kroz-prema) nismo u stanju da odredimo kao princip
pozicionalnosti i aka ga time ne svedemo na osnovnu
bitnost zivog tijela, na njegov odnos prema granicama.
Upravo zato sto je egzistencija oozicionog polja pred-
savladavanje svijeta putem organizma, koji u sebi sa-
mom znaci nesto njemu samom unaprijed odredeno,
nije potrebno prihvacanje posebnih vodeci:h instinkata,
moCi rasudivanja i slienih dusevnih ili fizickih faktora,
koji stvaraju prilagodenost. Taj elemenat projektnosti
pociva na unaprijed datoj strukturi zivog bitka.
4. RAZMNOZAVANJE, NASLJEDIVANJE. SELEKCIJA
Zivot je prema sferi svoga nebit'ka odvojeni bitak,
koji se prema njoi odnosi kao prema svojoj suprotno-
sti i protivnosti. Ono nije .iednostavan odnos izmedu
dvaju medusohno zatvorenih autonomnih sistema, koji
jedan drugom nisu potrebni, koji su jedan ,prema dru-
gom postavljeni tako da samo jedan drugi ne ukidaju,
kako je to sa svjetlom i sjenom, vec je to odnos u
kojem svaki suprotni dio znaci uslov za autonomiju
drugog dijela. Ako, dakle, ne treba da se izgubi auto
NACINI ORGANIZACIJE ZIVOG OPSTOJANJA 267
nomni karakter svakog relacionog dijela, onda on u
sebi samom mora biti protusmisleno struktuiran. Tako
se granice obiju zona hitka otvara ju jedna prema dru-
goj, da bi jedna od druge primila uticaje, a da se time
ne ponistavaju granice. Autonomija se ne pretvara u
heteronomiju, vec, zahvaljujuCi heteronomiji, biva za-
driana.
Kru:lni tok razmjene materija i energije i adapcija
pokazuju kako organizam ostvaruje zakon protusmisle-
ne strukture svoga sopstvenog bitka. U unutarnjem an-
tagonizmu asimilativnih i disimilativnih procesa on ot-
vara svoje granice za izmjenu materije i energije s pri-
rodom koja ga okru:luje, u koju je on ukljucen kao fi.
(Razmnozavanje kao modus realizacije pozicionalnosti)
zicka stvar. U tom, u izvjesnoj mjeri spoljnjem kruz-
nom toku u prilagodivost i prilagodenost, koji se njega
tice kao oblicja, organizam ostvaruje sintezu pozicional-
nosti i fizikalne stvarnosti, tj. osobina koje su mu spe-
cificne kao zivoj stvari, s osobinama koje njega, kao
fizicku stvar u prostoru i vremenu, povezuju sa svim
stvarima. On ovaj 'kru:lni tok ostvaruje u antagonizmu
istomislenog i protusmislenog polofaja prema pozicio-
nom polju, kao protivurjecno jedinstvo, koje egzistira
u i s medijumom i protiv medijuma, ometen i zasti-
cen, u 1borbi s njim i u izjednacenju s njim.
Cirkulacija materija i energija, te prilagodavanje
organizma dovode zivo bice u kontakt s aktuelnom ~bi
ljom. Oni ovaj kontakt odreduju samo u idealnom vre-
menskom presjeku, u modusu sadasnjosti, jer njihov
,,cilj" je da zivo bice dovedu u sklop i drte u sklopu s
djelujucim faktorima medijuma, da njegovu tjelesnost
izjednace sa zakonima zivotnosti. Zivi individuum je,
medutim, podlotan jednom nepreokretivom razvojnom
procesu nezaustavivog starenja i kao ova strmina on u
svom bitku nosi vezu s buducnoscu. No, tu zivom bitku
imanentnu bitnu antecipaciju, taj karakter da samom
sebi .prethodi, ne smijemo pobrkati s odnosom prema
buducnosti. Ne odnosi ,,se" zivi bitak na ono sto dolazi,
vec se individuum, ona u razvoju shvacena cjclina, od-
268 HELMUTH PLESSNER
nosi prema sferi svoga jos-ne-bitka kao prema svojoj
suprotnosti i protivnosti. Zivi bitak je fundiran za bu-
ducnost, on nije vezan za buducnost. Ali u svojoj fun-
diranosti za buducnost, prozivljavajuci postajanje, pos-
tajanje necega, razvitak, individuum se krece u susret
svojoj smrti. Uslijed toga je poziciono polje, kako to
odgovara njegovoj biti sadasnjosti, otvoreno prema bu-
ducnosti, individuum je vezan za buducnost.
Posto organizam na isti nacin treba da bude u kon-
taktu s ovom kao i svim drugim osobinama pozicionog
polja, pojavljuje se, uslijed njegove apsolutne ograni-
cenosti zbog smrti, jedna fundamentalna teskoca. Za
njega je kontakt s poljem kontakt koji starenjem stal-
no slabi, kontakt koji, konacno, u smrti nestaje. Ali
cirkulacija materija i energija, prilagodavanje organiza-
ciji je i sama pogodena tom nepreokretivoscu procesa
(Razmnozavanje kao modus realizacije pozicionalnosti)
cjelokupnog razvitka, jer starcnje, posto ono pociva na
postepenom nazadovanju neispoljenih potencija upravo
njihovim ispoljavanjem u razvitku, sve viSe ogranieava
regulaciju u njihovom obi:mu. Time su ozbiljno dove-
deni u opasnost proces cirkulacije i proces adaptacije,
koji, i jedan i drugi, imaju za pretpostavku tu regula-
tornu moc. Nesta rrwra da djeluje protiv te nepreokre-
tive strmine staren;a, da bi se od unutarnjeg raspada
sacuvali odnosi ishrane, kretanja i prilagodavanja, koji
organizam dovode u kontakt sa svijetom i odrfavaju
ga u tom kontaktu: podmladivanje.
Podmladivanje i razmnofavanje postoje ne zato sto
je zivot po prirodi vjecan i neunistiv, postanak .j.ndivi-
dua jednih od drugih imamo ne zato sto individuum ne
mofo da snosi punocu zivota i sto je Samo prepusta
kroz sebe kao usko korito rijeku, vec upravo ta ograni-
cenost zivota i njegovo silazenje u starost uslovljava
obnavljanje. 1Podmladivanje samo stvara izravnanje sa
starenjem, ne ukida ga, ne prevazilazi ga. Sva vjestacka
podmladivanja, s efektom produfenja zivota jednog in-
dividuum:t ili jedne vrste, ne mogu kompenzirati samu
NACINI ORGANIZACIJE 2iIVOG OPSTOJANJA 269
sudbinu, silafonja linije zivota u cjelini. Kad bi proces
podmladivanja mogao da se starenju suprotstavi na
odista antagonisticki nacin, zivot bi morao prihvatiti
stacionarni karakter. On bi bio prividan zivot, ne bi
vise sam sebi bio unaprijed, ne bi viSe imao sadasnjost
i tako bi sam u sebi propao.
To kompenzaciono obnavljanje se smije provesti
samo tako da razvojni proces individuuma u cjelini
bude ocuvan. Ako je ono upereno neposredno na poje-
dinog nosioca zivota, on ce ~bog toga umrijeti. Tako se
kod jednocelijskih organizama akt obnavljanja, pod
izvjesnim uslovima, poklapa sa smrcu, posto se celija
dijeli: to je onaj nacin razmnofavanja prema kojem je
Weismann izveo pojam ,,potencijalne besmrtnosti" jed-
nocelijskih organizama. Tama gdje egzistira neki vise-
celijski organizam uspijeva to kompenzaciono obnavlja-
nje obrazovanjem zametaka koji, u odnosu na cijelo
tijelo, u sebi skriva ju maksimum nemanifestovanih po-
tencija. U akt:u oplodenja se stvara 'Osnova jednog novog
individuuma, koji, posto proistice iz zive mase rodite-
lja, mora njima biti sliean. Individuum se, dakle, pod-
mladuje u drugom individuumu, kojem on u nasljede
daje svoje osobine, saobrazno fizicko-hemijskoj repre-
(Odrzan;e vrste)
zentovanosti u masi zametka, mogucnosti uticaja u toku
embrionalnog i u toku kasnijeg razvitka.
U individuumu razvitak protice s unutarnjom nuz-
noscu, zato mora postojati lanac individua, koji ce u
zivotu odrfati tip u kontinuitetu plazme zametka. Na
ovaj nacin je stvoren jedan rezervni fond, koji se ne
koristi i koji - nehotice - sluzi odrfanju vrste.
'Ne bi trebalo previdjeti to ,,nehotice". Ovdje se
veoma rado operiSe s teleoloskim perspektivama: ne
radi se, navodno, o individuumu, vec samo o obuhvat-
nom jedinstvu vrste, cije se odrfanje plaea zivotom mi-
liona. Jer ono viSe, nadindividualno je, zapravo, i vise
u smislu vrednijeg. Tim arsenalom klasicnog obogotvo-
renja opsteg poddava se jedna biologija koja feli da
270 HELMUTH PLESSNER
"
!'
postane odredeno ucenje, koje potvrduje zajednicu, dr-
zavu.
Nije vrsta ono primarno, o cijoj se realizaciji kao
kolektivumu, navodno, radi, a individuum nije samo
sredstvo zivota neke haotiene sile, koja izibija u mirija-
dama pojedinih sudbina, stv,aralacki slijepe i hazardne
vidovite istovremeno, vec iznad individuuma ,,postaje"
vrsta, antecipirana u njegovom razvitku kao forma,
,,pod" koju on dospijeva postajuci, postajuCi nesto. Kao
sto ovdje postaje shvatljiv onaj posljednji, nepremostivi
hijatus izmedu oblikovanog tijela i njegove tipicnosti,
koji vise ne moze zbrisati ni:kakav odnos realizovanja,
tako shvatljiv postaje i hijatus izmedu individuuma i
specija, odn. visih stupnjeva generaliz,acije. To sto vrsta
jednom postaje vidljiva pojedinom formom u hiljadu
varijanti, sto izgleda da je zakonito-bitno ukljucena u
jedan niz stupnjeva, mozda govori u prilog idealitetu
zbiljskih formi, ali nikad ne govori u prilog njegovom
po sebi postojecem :macenju svrhe. U individuumu koji
postaje, forma, a time implicite i niz stupnjeva ideja
formi koji fundiraju oblicje, kao ono sto je u modusu
prethodece, ima karakter svrhovitog uzroka. Odvojen
od individuuma, finalitet (naravno odvojivih prostorno-
-vremenski realnih) stupnjeva formi ostaje, naprotiv,
potpuno problematiean; zivot dospijeva samo pod njih,
a one i postaju samo ako on postaje.
(Selektorni karakter zivota)
Tako ostaje nesrazmjera izmedu individuuma, koji
se razvija i konacno sasvim rascvjetava, i sirine tipa,
vrste, stabla, pod koje je on dospio. Taj nepremostivi
prostor kretanja izmedu forme i pojedinog bica, kao
evidentno postojece, neiskoriscene punoc~ mogucnosti,
koje je pojedino bice mo:ralo da propusti zahvaljujuci
toku upravo svoga razvitka, no koje ipak postoje u
njihovoj neiskoriscenosti, u njihovoj stalnoj ispunjivo-
sti, sam taj hijatus izmedu forme i onog oformljenog
dovodi do jedne napetosti koja zahtijeva izjednacenje.
Zivot je razvitak, dakle prijelaz od nerazvijenih po-
tencija ka aktualitetima, sufavanje mogucnosti, koje su
NACINI ORGANIZACIJE ZIVOG OPSTOJANJA 271
prvotno bile tu i koje bi, fod izvjesnim uslovima, tu i
tamo jos mogle postati zbi ja, ako bi zahvati u organi-
zam zahtijevali regulaciju: zivot je selekcija. Ali u po-
tencijama ostaje mogucnost, istovremeno prekrivena
zbiljom, dokle god organizam zivi, U:koliko je cjelina
zastupljena u pojedinom i ukoliko odnos cjeline i dijela
nije pogoden procesom starenja. Opadanje sansi da se
s rastucom staroscu jos razvijaju potencije u protivu-
rjecnosti je s (u konstantnom odnosu cjeline i dijela
zasnovanom) konstantnom potencijalnoscu individuuma.
Uslijed toga, individuum koji postaje dospijeva u
dvostruku nesrazmjeru prema sirini forme, koja u po-
lju kretanja i u njemu daje okvir nuino rpropustenih
mogucnosti, i prema punoCi svoje sopstvene potencijal-
nosti, koja bi mu omogucila da ostvari ponudene mo-
gucnosti. Time tek svaki proizvoljni fakticki razvitak,
ma u kom p:ravcu se kretao, ma koliko skokova napra-
vio, dobija karakter individualnog razvitka, lroji je mo-
gao proteci i drugacije, premda je razvitak u jednoj
odredenoj liniji individuumu bitno nufan. No, fakticki
prihvaceni put mora nufoo biti sluea}an. Zbiljskim raz-
vitkom, uprkos opstoj smislenosti da se uopste pode
jednim odredenim putem, vlada slueaj, ,koji odreduje
da to mora biti upravo ovaj put, a ne neki drugi. Stalna
sirina forme, koja je posta1a individualna, i njoj ,,za-
pravo" konformna sirina njegove sopstvene stalne po-
tencijalnosti ne uzimaju tu nufoost od zakona, prema
kojem individuum realizuje neku odredenu mogucnost,
vec od rezultata realizacije, a individuumu prepustaju
da se pojavi kao zrtva neke slijepe sudbine.
(Selekcija kao modus realizacije pozicionalnosti)
Zivjeti vec, po sebi, znaci biti slijepo odabran, biti
selekcionisan. Zivot je nufoo propustanje njegovih mo-
gucnosti i u tome selekcija. Prema uohieajenom gleda-
nju, na selekciju najprije dje1uju zivotu tudi faktori,
klima, ishrana, borba s pripadnicima iste vrste i rprirod-
no odabiranje, kao da zivot moze da egzistira kao neka
jos nemodelirana masa, neka jos neregulisana rijeka
u svoj svojoj neobuzdanosti. Onda je, naravno, cinjenica
272 HELMUTH PLESSNER
da su zive samo one individue od kojih bi svaka mogla
ispasti i nekako drugacije, problem koji se mora rjefa-
vati uz pomoc zivotu tudih spoljnjih faktora. Onda ne
ide drugacije, nego da se smisle bilo kakve empirijske
teorije selekcije, kao sto su smiSljene teorije za fenomen
adapcije.
Za zivot je selekcija apriorni modus njegovog real-
nog postojanja u tjelesnoj zbilji. Ovo ,,to bi doduse
iSlo, ali ne ide" ima za zivot vrijednost jednog unutar-
f ju nufoost za individuum obrazovanjem u samom in-
njeg strukturalnog zakona (on bi se mogao oznaciti i
kao zakon kategoricnog konjunktiva, koji predstavlja
unutarnji mehanizam selekcije). (Na ovom nivou organi-
zacije taj zakon se izrafava samo tjelesno. Ali on zivot
nosi do njegove najvise sfere, do eovjeka, koji prema
njemu mora svjesno da zivi.)
Za prirodnjaka je problem ovdje jednostavniji. On,
doduse, nece tvrditi da do kraja moze kauzalno utvr-
diti razvitak bas ovog hrasta ili morskog jefa, ali on ne
mofe da trpi nikakvu principijelnu sumnju u moguC-
t
nost jednog takvog objasn jenja. Svaki korak razvitka
je morao doci ta:ko kako je stvarno dosao: uz ovakvo
osvjetljenje, uz ovakva hemijska svojstva medijuma itd.,
j
klici s ovom nasljednom masom nije niSta d:rugo pre-
ostalo.
Govori Ii to nesto .protiv gore formulisane teze?
Ne, jer stvarnu disparatnost izmedu iznudeniog razvoj-
nog puta, koji opisuje jednu sasvim individualno oka-
rakterisanu liniju, i uoblicenog organizma, koji upr-
kos svoje nufoe jednokratnosti i jednostranosti u sebi
nosi niz mogucnosti, koje otvaraju prostor kretanju nje-
gove ideje forme, ovu disparatnost ta prirodnonaucna
teza ne porice, prije bi se moglo reCi, da je ona pod-
vlaci.
(Uslovljena aprwrnost seksualnog-.diferenciranja)
Il
To sto organizam u svojim celijama zametka ima
jednu relativno konstantnu i od razvitka relativno neza-
visnu punocu potencije, koje se mogu realizovati, ne
znaci za individuum neko ublafavanje, vec izravnanje
If
(isto tako postojece) protivurjecn:osti izmedu smanje-
...
NACINI ORGANIZACIJE ZIVOG OPSTOJANJA 273
'i. nja fansi, da se uz rastucu starost iskafo potencije, i
l konstantne (u konstantnom odnosu cjeline i dijela zas-
Ii novane) potencionalnosti individuuma. Osim u kompen-
zacionom smislu, da se nepreokretivosti procesa raz-
~'
Jl.~
xt vitka suprotstavi vjecno obnavljanje - u drugom indi-
A viduumu, razmnofavanje i nasljedivanje dokazuju svo-
dividuumu organa, koji sluzi njima.
Moze izgledati cudno sto u vezi s ovim nije receno
nista o razlici polova. Ipak, u cijeloj organskoj prirodi
postoji ta suprotnost muskog i Zenskog, premda u hi-
Ijadama varijacija, kao preduslov razmnofavanja. Oci-
gledno je da obnavljanje zive supstancije (harem traj-
no) ne moze ici bez promjene plazme, odn. zametka.
Ova prisilnost mijefanja razlicitih supstancija moze se,
u svakom slueaju, pojmiti iz posebnih fizickih uslova,
za koje je vezana realizacija zivotnosti. No ovdje s.pada
jedno dublje ontolosko i kauzalno razumijevanje nego
sto je to moguce u sadafajem stanju fizioloske hemije.
Jer tu ulogu igraju i procesi, koje egzaktna biologija
tek treba da prouci, procesi koji teku ne vJse u opafaj-
nim, nego u cisto utvrdivim slojevima bitka.
Apriorno se ta prisila na seksualno diferenciranje
moze razumjeti iz prisile obnavljanja samo ako se u
obzir uzme vezanost realizacije zivota za posebno fizicke
uslove, s Qlbzirom, dakle, na nesto sto se saddajno
mofe spoznati samo a posteriori. Ova zavisnost feno-
menalnog sloja zivota od drugih nefenomenalnih sloje-
r va tjelesnog bitka je razlog sto dolazi do one narocite
napetosti, koja se odrfava samo zahvaljujuci polarnoj
sup:riotnosti musko-zensko. Jer ovdje nema sta da se
dira upravo zahvaljujuci istrazivanjima Hertmanna, v.
Wettsteina i ostalih, koji su utvrditi da je, uza svu
kvantitativnu uslovljenost, razlika izmedu muskog i
(Pozicionialni smisao organske forme)
zenskog bitka, odn. ponasanja, od najjednostavnijih ga-
meta do eovjeka, kvalitativna, bitna razlika. Seksualna
18 Stupnjevl organskog i &>vjek
274 HELMUTH PLESSNER
cliferencijacija je jedan modal, jedan uslov rea1izacije
zivota s obzirom - a to ga razlilruje od ostalih uslova
- na njezinu na11ocitu fizicku uslovljenost.
5. OTVORENA ORGANIZACIONA FORMA BIUKE
Nigdje, dokle dopire iskustvo, zivot uopste ne nas-
tupa samo u jednoj formi. Forma je uvijek jedna odre-
dena forma J u svakom se slueaju moze pripisati bilj-
nom ili zivotinjskom tipu organizacije. Ima, istina, kod
jednocelijskih organizama prijelaza, kao sto tamo i
razmnofavanje i smrt mogu da idu ruku pod ruku. Me-
dutim, prijelazom u viSeceliijnost dolazi ocito do pri-
nude da se odluci u smislu biljke ili ziviotinje. Ne mofo
se odbaciti pretpostavka da u toj prinudi na diferen-
cijaciju postaje manifestan neki bJtni zakon zivota uop-
ste.
Ako je istina da organizam do jedinstva dolazi samo
zahvaljujuci jednom zivotnom krugu, koji vodi kroz i
iz njega, i ako organizam time ispunjava svoju svrhu
u sebi, onda se postavlja pitanje kako se ova cinjenica
maze objediniti s neizbjefoom zatvorenoscu jednog ti-
jela. Sval.m tijelo u prostoru je u zidine vezana i ogra-
nicena stvar i granicne povrsine se u razlicitim agre-
gatnim stanjiima ne mogu odmah lako utvrditJ prilikom
grubog culnog opaZanja - no one su tu, i u svakom
slucaju se mogu dokazati. . izmedu biljke i zivotinje, jer ono ne moze da prede
Za zivu stvar ovdje postoji jedan radikalan kon-
flikt izmedu prinude na zatvorenost kao fizickog tijela
i prinude na otvorenost kao organizma. Rjesenje tog
konflikta ziva stvar nalau u svojoj formi, ciji je izraz
u bilo kojem oblicju njezinog tipa eulno shvatljiv, a da
se, medutim, sama ne pojavljuje. Ona ovdje oznaeava
organizacionu ideju - a ideja postaje u biti posredno
opafajna - prema kojoj zivo tijelo objedinjuje svoju
stvarnosnu samostalnost sa svojom vitalnom nesamo-
stalnoscu.
Pretpostavka za izjednacenje u formJ je, naravno,
konflikt, do kojeg dolazi samo tamo gdje treba da dode
do neke organizacije, strogo uzevsi, dakle, samo kod
NACINI ORGANIZACIJE 1.IVOG OPSTOJANJA
275
viSestupnjevitih zivih bica (viSecelijskih organizama).
Kod jednocelijskih organizama mofo, takode, doc,i do
organizacije, samo je ovdje, zahvaljujuci modeliranju
(N jezine vrste)
cjeline od jedne povezane p11otoplazmaticke osnovne
supstancije, dio u principijelno drugacijem polofaju
prema cjelini nego kod viSece1ijskih organizama na os-
novu specifikacije celija i tkiva. Ki.ihnovo posmatranje
amebe, koja je pod izvjesnim uslovima uzela formu
flagelata, narocito jasno pokazuje problematiku citave
morfologije protista. Zato se stalno i govorilo o orga-
nidima, a ne o pravim organima jednocelijskih organi-
zama. Ako zivot jedanput odabere put viSecelijnosti,
onda se on odlucuje za konflikt izmedu organizacije i
tjelesnosti i zato mora da ga rijesi u formi.
Rjesenje je moguce na dva nacina, u otvorenoj i u
zatvorenof formi. Dode Ii do rjesenja u otvorenoj for-
mi, 1imamo biljku, dode li do njega u zatvorenoj formi,
ziva stvar ima obiljezja zivotinje. Idealno se, dakle,
biljika i zivotinja strogo razlikuju jedna od druge u na-
cinu organizacije, zbog cega je dovoljno da se one u
mnogim osobinama razlikuju samo graduelno, a u ne-
kim osobinama mogu i da se slafo. Zbog toga ce na
velike teskoce naici jedno cisto empirijsko razlikovanje
preko egzistencije prijelaznih formi.
(Upotreba pojmova ,,otvorena d zatvorena forma",
radi razlikovanja biljne i zivotinjske organizacije, po-
tice od Driescha. No Driesch ovoj suprotnosti ne daje
apsolutno znacenje, jer ,,otvorenih formi" ima i u zivo-
tinjskom carstvu, kod korala, hidroida, briocoena i as-
cidija, to su analogije biljnog obraziovanja formi, a s
druge strane, mnoge biljke ne predstavljaju, zapravo,
individue, vec kolonije, tako da prilikom pored:enja sto-
je jedna spram druge dvije stvari razlicitog stepena
ustrojstva.)
Da bi nam, najpr.ije, bilo jasno sta u apriornom
smislu, treba razumjeti pod otvorenom, a sta pod za-
 276 HELMUTH PLESSNER
tvorenom furmom organizacije, posluzicemo se ovdje
jednom semom.
Otvorena je ona forma koja organizam u svim nje-
govim ispoljavanjima zivota neposredno ukljucuje u
njegovu okolinu i cini ga nesamostalnim odsjeekom
njemu odgovarajuceg zivotnog kruga.
Morfoloski se to dzrafava u tendenciji spoljnjeg,
okolini direktno okrenutog razvitka povrsina, koji u
sustini ide zajedno s nepostojanjem potrebe da se obra-
(Pojam otvorene forme)
zuju bilo kakvi centri. Tkiva koja slufo mehanickoj evr-
stoci, ishrani i sprovodenju nadrafaja ne ,,sakupljaju"
anatomskd iii fonkcionalno posebni organi, vec ona pro-
p postala cjelina G, ali ne mozemo reci da postoji jedan
.-
7 Jl
T oznaeava tijelo, P poziciono polje, krug oko T-zone i
P-zone oznaeava Zivotni krug. Na crtefa I je prikazano uklju-
eenje tijela u Zivotni krug strelicama koje obje zone istosmisle-
no povezuju. Na crtetu I je, dakle, slueaj nesamostalne otvorene
forme. Na crtetu II je zadrfano ukljucenje u zivotni krug, ali
tijelo dobija svoju zatvorenu for:tnu ti samostalnost, zahvaljujuCi
dvosmislenosti pravca crte u T-zonu, koja je istosmislena i pro-
tusmislena prema pravcu crte P-zone. - U skladu s ranije upo-
trijebljenom semom (str. 250), istosmisleni pravac izmeltu zone
tijela i onoga sto ga okrutuje izrafava otvorenost, a protusmi-
sleni pravac obiju zona jedne prema drugoj izrafava zatvore-
nost tjelesne zone. Drugih uporednih taeaka izmeltu ovih crtefa
nema. Ovdje se radi samo o laksoj preglednosti obiljezja ,,forme".
NACINI ORGANIZACIJE ZJIVOG OPSTOJANJA 277
Zimaju organizam od njegovih najudaljenijih do njego-
vih najunutarnjijih slojeva. Uslijed takvog nedostatka
bilo kakvog centralnog organa, za koji bi citavo tijelo
bilo vezano, odn. u kojem bi citavo tijelo bilo repre-
zentovano, dndividualnost biljnog individuuma se sama
ne pojavljuje kao konstitutivni vec samo kao spoljnji,
uz pojedinacnost fizickog oblicja vezani momenat nje-
gove forme, medusobna samostalnost dije1ova ostaje u
mnogo slueajeva u visokom stepenu saeuvana ~kalem,
sadnice). Jedan cuveni botaniear je biljku upravo naz-
vao ,,dividuumom".
Ontogenetski se ovaj dividualitet biljne organiza-
cione forme pokazuje u odrfanju faza u gradnji indivi-
duuma. ,,Ako neki Zi'votinjski zametak u svom razvitku
napreduje od stadijuma D ka stadijumu G i pritom pro-
(Dividualitet otvor;ene forme)
lazd stadije E i F, onda mofomo reci da je cjelina D
izvjesni dio' G, koji je iD; ne mozemo reci da je
G = D + a. Kod biljaka, medutim, to mozemo reci:
kod biljnih organizama je stadijum G odista = A +
+ B + C + D + iF + a; svi ranij,i stadiji su ovdje
stvarno vidljivi kao dijelovi posljednjeg. Cuveni embrio-
1
log Karl Ernst v. Baer je najjasnije vidio ove analiticke
razlicitosti Zivotinjskog ,i biljnog obrazovanja formi.
... To sto ovdje raniji stadijum, u izvjesnom smislu,
nestaje u kasnijem u sustini je, zapravo, posljedica
mnogih boranja, i savijanja, i pokreta celija i kom-
pleksa celija u toku obrazovanja forme zivotinje; takvih
procesa kod biljaka, tako reci, nema, cak ni 'U njihovim
pocetnim ontogenetskim stadijima. Stoga dobro karak-
terisemo ovu diferencijaoiju kad kafomo da kod bi-
ljaka skoro svako obrazovanje protice od gornjih povr-
sina prema spolja, dok se to kod zivotinja dogada pre-
ma unut-ra. A ova karakterna crta nas vodi prema jos
jednoj razlici izmedu zivotinja i biljaka, koja se najbo-
lje izrafava time sto kazemo: Zivotinje SU ,,zatvorene",
biljke ,,otvorene" forme; zivotinje dostifo jednu taeku
 278 HELMUTH PLESSNER
na ~ojoj su dovrsene. Biljke, harem u veoma mnogo
slueajeva, nisu nikad dovrsene." 1
Karakteristieno se ova bitna nedovrsenost ispolja-
va u takozvanim emhrionalnim zonama, koje su kod or-
ganizovanijdh biljaka u vegetacionim tackama pupolja-
ka i u ikambi.iu izmedu kore i drveta, odakle uvijek
moze da poau diferencijacija i rast. Tako uvijek ostaie
saeuvan neki neuobliceni oblicivi materdjal, uporediv
sa zamet'kom, kao zona diferenciranog organizma, koji
neposredno u nio.i ima jednu rezervu za sopstveno
obrazovanje forme. I zivotinjski organizam ima u celi~
jama zametka embrionalne zone, tj. sisteme harmonicne
ekvipotencijalnosti u harmonicno ekvipotencionalnom
sistemu svoga tijela, ali one slufo obrazovanju novih
individua, a ne (neposredno) diferencijaciji sopstvenog
tJjela.
Nedovrseno se poklapa s neobrazovanim. Upravo
zrelo obrazovanje uslovljava karakter bitne nezatvore-
nosti s cjelinom, koja se s njim pojavljuje. Korijenje,
(Otvoreno razmnozavanje, otvorena razmjena materija)
lisce, cvjetovi, plodovi od najprimitivnijih do najizdi-
ferenciranijiih formi istieu, svako na razliciti nacin ko.f i
sluzi svrhama prehrane, sprovodenja nadrafaja i seksu-
aliteta, onu ugradenost u olrolni medijum ikoju nepresta-
no oznacavamo kao apsolutnu predanost, kao samogub-
ljenje i nestajanje u funkcionom krugu zivota vrste, i
koja je, narocito psihistiokom tumacenju zivotnih poja-
va, dala povod da se govori o ekstatickoj biti ibiljke.
Onaj kod biljaka dominantni znaeaj razmnofavanja
nije niSta drugo do izraz za prolazni smisao, za prelaz-
nu bit otvorene forme, koja isto tako regume proces
razmnofavanja u njegovim sredstvima. Uz pomoc vje-
tra, insekata prenosi se polen. Boja i forma cvijeta,
saharidi nektarija, vaskovi cvjetnog praha, aromaticne
materije obezbjeduju privlacenje iivotinja prenosilaca
polena. Hemijske materij'e obezbjeduju privlacenje sper-
matozoida radi oplodavanja jajeta.
' Driesch, Filozofija organskog (Philosophie des Organis-
chen), 2. izdanje, str. 39/40.
NACINI ORGANIZACIJE 2.IVOG OPSTOJANJA 279
Neposredno uklapanje organizma u njegove povrsi-
ne koje ohrazuju formu ispoljava se kao ciklus razmno-
favanja u krufoom toku cjelokupne razmjene materija.
Istina, specificno obiljezje biljnog zivota je da biljke
koje sadde hlorofil, osim iz organs1kih jedinjenja, mogu,
pod uticajem suncevog svjetla da sintetizuju visoko-
kompleksne organske materije i iz elementarnih anor-
~anskih tijela, koja imamo u vodi, u zemlji i u vazduhu
(posto tu sposobnost nalazimo samo kod biljaka). No
opsta razlilka izmedu biljne i zivotinjske razmjene ma-
terija se pokazuje samo u graduelnoj diferencijaciji iz-
medu pretefoe asimilacije, sla:bog obrazovanja toplote
i lucenja kiseonika kod biljke i pretefae disimilacije,
dinamicnog obrazovanja toplote i lucenja ugljene kise-
line kod zivotinje. Posto povrsine, koje obrazuju formu,
bez izuzetka ucestvuju u procesu razmjene materija,
koji uslovljava direktni kontakt tijela s medijumom,
kontakt koji obezbjeduje dovod anorganskih i organ-
skih supstancija i suncevog svjetla, otpada svako dife-
renciranje tkiva na organe ikoji slufo jedenju, varenju
i ekskreciji. Nepotrebna je podjela etapa razmjene
(Otvorena forma i kretanje)
materija. I ovd),e biljka ,,nije ni kostica, ni kora, sve je
odjednom ona '. Parazitarne saprofiticne forme, koje
su radi svoje ishrane vezane za organske supstancije,
slafo se u ovom nedostatku specificnog varenja (kao
izolovanog procesa) s ,,normalnim", sarenim biljkama,
koje sadrfe hlorofil. Instruktivno i inace naucno zasno-
vano vrednovanje zelene slobodnozivece forme, kao for-
me koja najcistije izrafava bit biljke, opravdava, izmedu
ostalog, i to sto ta sinteza visokovrijednih bjelancevina-
stih materija i cijelog zivog celijskog materijala iz ele-
mentarnih anorganskih jedinjenja ipalk predstavlja uci-
nak svojstven otvorenoj formi na podrucju ishrane.
Jer ovdje se i na materijalu, koji se more hemijski defi-
nisati, pokazuje ono sto se inace prepoznaje samo u
tipu njegove prerade.
S potpuno istim pravom se na nedostatak pokreta-
nja s mjesta gleda kao na jednu od karakteristika otvo-
280 HELMUTH PLESSNER
rene forme. NajveCi broj biljaka zivi vezan za jedno
mjesto, kako to i odgovara pot,rebi da se bude maksi-
malno ugraden u okolni medijum. !Medutim, ni ova ozna-
ka ne odreduje bitnu razliku prema Zivotinji. Pokreta-
nje s mjesta imamo i kod biljnih organizama, ali imamo
i nepokretan nacin zivota kod .Zivotinja. Ako pokreta-
nje s mjesta predstavlja maltene rezervat zatvorene for-
me, onda se to ne hi moglo isto tako odlucno tvrditi
za djelimicna kretanja uz fiksirano stajaliste. Feno-
meni kretanja u hiljnom carstvu su samo u skladu s
prilikama u pozadini. Oni, u svojim ponajvise !ritmic-
kim procesima bez ostatka podlije:lu uslovima koji su
dati medijumom J svojstvenim promjenama funkcio-
nalno .prilagodenog tijela. Otvaranje i zatvaranje cvje-
tova, dnevni i nocni polofaj listova, orijentisanje stab-
lji'ke, korijena prema svjetlu, prema sili te:le, to ni u
kojem smislu nisu centralno posredovani pokreti, koji
bi se mogli svesti na impulse nagona iii cak volje. Da
se poslU.Zimo rijecima Hedwige Conrad: svi pokreti na
bilJki idu po sebi, nikad oni ne polaze ,,od" biljke; jer
otvorena forma nema neki centar odakle bi bili moguci
- instinktivni, nagonski iii voljni - impulsi za pokret.
Sve do u najnovije doba hila je, pod uticajem pre-
vlasti fizioloskih ideja, obrazovanih na funkcionalnoj
semi zirvotinja, eri'hvacena misao da se i u hiljci mogu
pretpostaviti reflektorni proces.i. Govorilo se o hiljnoj
(Problem biljnog tropizma)
fototaksiji, geotaksiji, hemotaksiji iii se, harem, u os-
nov formi fototropizma, tigmotropizma, hemotropizma,
geotropizma stavljala refleksna sema, odn. sema cen-
tralno posredovanog odgovaranja na nadTafaje. K.ad je,
zarhvaljujuci prije svega Haberlandtu, bila do'kazana eg-
zistencija posebnih celija osjetljivih na svjetlo, na pri-
tisak, i na silu teze, hilo je, naravno, logicno da se go-
vori o culnim organima, koji percipiraju nadrafaj i
koji ga sprovode do efektora kretanja. rU podrafavaju-
eu ulogu takvih percepcionih zona za tok prema svjetlu
iii sili teze orijentisanih iii nekih drugih nadrafajnih
pdkreta necemo smjeti sumnjati, iako odlucno moramo
NACINI ORGANIZACIJE 2IVOG OPSTOJANJA 281
odbiti poredenje sa eulnim organima, koji moraju da
posreduju nadrafajni objekat (bez obzira na njegov
obim). Ne manje odr:livo je izjednaeavanje procesa
sprovodenja nadrafaja s nervnim procesima. Bez obzi-
ra sto se u mnogim slueajevima ne moze da doka:le
taj odnos sprovodenja, premda se od zatvorenog udru-
zivanja celija on moze ocekivati, taj se odnos sprovo-
denja ne odigrava samo izmedu celija sistema koji
sprovodi nadrafaje, vec isto tako i izmedu parenhimnih
celija s tekuoom plazmom. Lokalno prouzrokovani geo-
tropskim i fototropski nadrafajni efekti mogu na bilj-
nom tijelu biti relativno veoma prosireni (up. uz ovo
sa:lete radove Haberlandta, Nemeea i Fittinga).1 Iznena-
dujuce rezultate su dala i istrazivanja Blauwa i njegovih
ucenika, koja predstavljaju vafan napredak u osvjet-
ljavanju tropistickih reakcija kod biljaka. Ona cine veo-
ma vjerovatnim objasnjenje da, npr., pozitivna fototrop-
na realkcija rasta kod zametka ovsa pociva na ometanju
rasta strane okrenute svjetlu. Ako pretpostavimo da se
u tkivu ravnomjerno podijeljene materije, koje reguliSu
rast do vrha, krecu prema bazi zametka i da se te
materije fotohemijski mogu razluciti, onda jednostavno
preteze rast na osjencenoj strani i zametak se savija
prema svjetlu. U istom pravcu vodi i objafojenje tigmo-
tropne reakcije rasta 'kod lozastog rastinja. Naravno da
(Bezsubjektivnost otvorene forme)
naCmi utisak kad na filmu posmatramo kretanje jedne
bundevine vre:le ili vre:le jednog ladolefa, skraceno na
desetohiljaditi dio stvarnog vremena, pa vidimo kako
one, preko jedne faze ,,tra:lenja" uporista, prelaze u
fazu u kojoj je vrefa oikrece unazad i na sebi samoj
nalazi uporiSte za povratni rast. Ali ni ovdje ne postoji
' Pregled daje A. v. Tschermak u svojoj Opstoj fiziologiji
I, naroCito na str. 423. i dalje, kome se cini neopravdanim izjed-
naeavanje naCina reakcije na spoljnje nadrafaje kod biljke i
zivotinje (v. str. 51. Vidjeti tamo i literaturu za psihovitalizam
i teoriju tropizma).
282 HELMUTH PLESSNER
ni najmanji razlog da se pretpostave osjetni iii i samo
centralno posredovani procesi kao osnovice ovih pojava.
I ovdje ta opea odgovarajuca reakcija ne usljeduje kao
odgovor na objektivno postojecu situaciju za to zivo
bice, vec samo prema zakonima rasta. Smijemo, moz-
da, reci da ta biljka, kao otvorena forma, ne bi mogla
bolje ovladati situacijom kao sto je ova ni kad bi
imala dar svijesti pa pipajuCi trazila jednu od postoje-
cih mogucnosti. Tako se putem ometanja regulacionih
materija rasta njoj oduzima nesto sto zatvorenoj formi
uspijeva samo zahvaljujuci posredovanju same situacije,
tj. njezinim objiciranjem.
Osjet i radnja (tj. kretanja koja se mogu modifi-
cirati asocijacijama i koja su centralno posredovana)
protivurjece sustini otvorene forme. Veoma znaeajna
istrazivanja Ericha Bechera, da na ,,mesoZderu" Dre-
sera dokaie jednostavne asocijacije, dala su negativan
rezultat. Bez istorijske reakcione haze iii pamcenja,
pokreti se i kod ovih, na izgled razbojniC!kih, biljaka
odvijaju potpuno automatski.
Bergsonovo ,,la plante est un animal endormi" 1 je
ispovijedanje svih romantieara. Posto oni hoce da fe-
nomene zivota obja8njavaju iz introspektivnog opafa-
nja, u njima nesvjesno traze nesto osjecajno. Osjecati
se moZe samo u nekoj unutarnjosti, u tefnji, intenciji,
stavu, u sferi centralno zatvorene zivotnosti, cega kod
biljke u sustini nema. Ona, dakle, mora biti ,,uspavana",
mora sanjati i mora se od zivotinje razlikovati samo
nedostatkom budne svijesti.
Ili se - ne manje romantifarski i osjecajno -
preokrecu predznaci, pa se u biljci, za razliku od zivoti-
nje, gleda nesto eminentno pozitivno, nesto neometivo
tekuce, otjelovljenje samopredavanja koje se poklanja,
ekstaticki prodor osjecanja, neka mjesecarska sigur-
nost, kojoj vise nije potrebna svijest, neki u formi i
funkciji genij prirode. Sustini biljke se ne priblifavaju
ni ovakve intuicije.
I ,,biljka je USnUla ZiVOtinja"
NACINI ORGANIZACIJE .tIVOG OPSTOJANJA 283
(Pojam zatvorene forme)
Izdaja je sustine biljke (kao sto je to i izdaja sus-
tine .prirode) ako se ona shvaca simbolicki, kao otje-
lovljenje nekog u sebi maniifestovanog principa, kao iz-
raz neke snage, neke duse, neke zbilje, koja vise nije
ona sama. Takvim literarnim sredstvima prirodi oduzi-
mamo ne samo velicinu njezine jednostavnosti, vec
krivo razumijevamo i njezin pravi smisao, koji ne daje
da se razumije niSta sem onoga sto on shvatljivo jeste.
Tajne prirode nisu iza nje iii u njoj skrivene, kao neki
tajni teikst u siframa, one SU tu, otvorene. Sasvim u
skladu s ovim zakonom fenomenalnosti biti moie se
dokazati ideja organizacije te otvorene forme u svim
biljnim ispoljavanjima zivota, ,kao zasnovano jedinstvo
njihovih bitnih obiljezja, a da se ne mora spas traziti
u bilo kakvim psihickim iii psihoidalnim silama nago-
na. Iz te ideje se, istina, ne moie izvesti ni jedno jedino
ispoljavanje zivota, ali se pod tom idejom moze razu-
mjeti svako znacenje koje u njoj odreduje bit biljke. 1
6. ZATVORENA ORGANIZACIONA FORMA ZIVOTINJE
Zatvorena je ona forma koja organizam sa svim
njegovim ispoljavanjima zivota posredno ukljucuje u
njegovu sredinu i koja ga cini samostalnim odsjeckom
odgovarajuceg mu zivotnog kruga. Ako u otvorenu for-
mu spada da se organizmu dopusti da svim svojim
povrsinama, koje granice s okolinom, bude nosilac funk-
cija, zatvorena forma ce se morati ispoljiti u sto je
moguce jaeoj odvojenosti zivog bica od svoje sredine.
Ovo odvajanje, pritom, ima smisao posrednog ukljuci-
vanja u medijum. Na osnovu tog posrednog kontakta
organizmu ostaje sacuvana ne samo zatvorenost, veca
nego kod biljnih zivih bica, vec on dobija pravu samo-
1 Up.: H. Andre, Pokusaj karakteroloske analize f.ivotnih
funkcija biljke (Versuch einer charakterologischen Analyse der
Lebensfunktionen der Pflanze), u Abh. z. thcor. Biologie, svcska
25, Berlin, 1927.
284 HELMUTH PLESSNER
stalnost, tj. postavljenost na njemu samom, sto isto-
vremeno znaci jednu novu bazu egzistencije.
0 posrednom ukljucivanju u neki sklop cemo uop-
steno smjeti govoriti samo tamo gdje su izmedu tog
sklopa i ukljucenog elementa ubaceni medudijelovi.
(Problem njezine realizacije)
Kako tijelu, koje svojim spoljnjim povrsinama granici
neposredno s medijumom, uspijeva da izmedu sebe i
medijuma ubaci medudijelove, koji, s jedne strane, ne
pripadaju njemu, a s druge strane, opet, ne smiju biti
bez zivog odnosa prema njemu, posto inace ne bi bili
dorasli svom zadatku posrednog ukljucivanja na pri-
rodan nacin?
Kad bi se zivotni krug, u koji je tijelo ukljuceno,I
potpuno poklapao s medijumom, s kojim ono granici,
imali bismo ovdje jednu nepremostivu teskoeu. Zbog
toga, ili se medijum, kao komponenta zivotnog kruga,
mora povuCi, ili, pak, organsko tijelo po sebi mora
dospjeti na jedan drugi nivo bitka, za koji kontakt neo-
tudiv od sopstvene tjelesnosti vise nema znacenje jedi-
nog nosioca. Ako jedna za zivot sposobna organizacija
1
treba da bude moguca prema ideji zatvorene forme,
onda ukljucenje u zivotni krug mora da znaci jos nesto
drugo sem kontakta s medijumom, jer je ovaj za zivu l
stvar qua stvar uspostavljen bitno neposredno.
Zadatak koji organizam treba da 'fijesi moze se, 1
dakle, formulisati ovako: izmedu njega i zivotnog kru-
ga treba stvoriti jedan p<>sredujuci sloj, koji preuzima
kontakt s mcdijumom (iako ga, narvno, ne ukida). Koje
uslovc treba ispuniti da bi se moglo doCi do ovog iz-
jcdnaccnja u smislu pre vrednovanja neposrednosti?
Pretpostavka je da organi.zam na raspolozenju nem~J
niSta drug:o osim svoga sopstvenog tijela.
Dato jc organizovano tijelo u njegovim granicnim
povrsinama. Ove povrsine ga ne smiju zatvarati, jer bi,
inace, prcstala funkcija organa da posreduju izmedu
njega i r'~dijuma. Prema tome, tijelo, ako uprkos me-
j NACINI ORGANIZACIJE 2:IVOG OPSTOJANJA 285
1 dijumu treba da abrazuje jedno zatvoreno jedinstvo,
t.
~
mora da ima granicu u sebi samom, tj, u sebi samom da
se raspadne u jedan antagonizam. (Isti zakon je ovo
e1
istrazivanje srelo prili'kom prikaza nufoosti, koja uslov-
f ljava bitno obiljezje asimilacije-disimilacije. I ovdje se
do izjednacenja izmedu cisto fizicke otvorenosti tijela
prema medijumu i zatvorenosti, koja je u biti prave
ogranicenosti, moglo doCi samo putem unutarnjeg anta-
gonizma jednog protusmislenog procesa - asimilacije-
(Njezin uslov: centralni organ)
-disimlacije.) Zahvaljujuci ovom antagonizmu, organi-
zam se zatvara u jedinstvo. Ta protusmislenost ga s
njim samim posreduje u zatvorenu cjelinu ili ga orga-
nizuje.
Protusmislenost, kao princip organizacije, moguca
je samo ako su organi jedan prema drugom morfoloski
i fizioloski protusmisleni i ako i pojedinacno i u grupa-
ma imaju antagonisticku strukturu i antagonisticku fun-
kciju. Pritom unutar organizma mora postojati jedno
najviSe srlimanje, ikoje zaglu8uje i izjednaeava antago-
nizam. Zasto? Ovo sazimanje ne ostaje pridrfano njemu
kao cjelini. U cjelinu spada suprotstavljanje jednog je-
dinstva za sebe i jedinstva u raznolikosti dijelova, su-
. prostavljanje koje se posreduje u cjelinu. Antagonizam
treba da bude organizacioni princip cjeline. Ona je,
dakle, forma jedinstva cjelokupne raznolikosti. No ako
nju razdvojimo na dvije uzajamno protusmislene zone,
onda se organizacioni smisao ovog suprotstavljanja ne-
ee izgubiti samo onda ako je tu jedan centar, 'koji teh-
nicki odrfava ovo suprotstavljanje. Ina~e. upravo anta-
gonizam ne bi bio ono sto organizuje, ne bi bio pret-
postavka za jedin~tvo saiimanja, vec bresa, koja viSe
ne dopusta nikakvo jedinstvo. Zahvaljujuci jedinstvu
sazimanja, zatvoreni organizam onda povezuje realno
perifemo i realno centralno jedinstvo, antagonisti~ki
uredeno djelatno jedinstvo organa i centralni organ, u
jedinstvo cjeline. Tako je, ako treba da fizicki egzistira
doista zatvorena forma, ovo jedinstvo za seibe samo
286 HELMUTH PLESSNER
realno i ono pristupa realnom jedinstvu raznolikosti
(funkcionalnoj povezanosti svih dijelova).
Ova po sebi cudnovata forma izjednacenja postaje
t
:-:
razumljivija aiko je poredimo s formom izjednacenja raz-
mjene materija. Tamo sam organizam u cjelini obrazuje
jedinstvo sazimanja. U ovom antagonistickom procesu
on se poima sa svim svojim organima, on se u njemu
raspao, a ipak svaka komponenta tako poseze u prema
njoj protusmisleno upravljenu komponentu da jedin-
stvo suprotstavljenog ispada kao njegova jednostavna
neposredna sint,eza. Organizam se upravo raspada na
dva funkciona pravca, od kojih je svaki za sebe nesamo-
stalan i smislenu funkciju cjeline predstavlja samo s
onim drugim. Ovdje, medutim, imamo drugaciji slueaj.
(Njezin modus: senzomotorni krug funkcija)
Ovdje se taj raspad u antagonizam, tako reci, ne tice
viSe samo funkcionalnog karaktera, vec on pogada or-
ganizaciju organa. Moraju, dakle, biti stvorene dvije
origanizacione zone, koje jedna prema drugoj stoje pro-
tusmisleno, ta!ko da se organizam razdvaja u dva rela-
tivna samostalna dijela. Time je iskljucena njihova
neposredna sinteza i jedinstvo cjeline, premda odredba
kafe da je zivo tijelo jedinstvo zahvaljujuCi antagoniz-
mu.
Sto se tice razmjene materija, organizam je posred-
stvom antagonizma asimilacija-disimilacija, posredstvom
tog suprotstavljanja, sam jedinstvo cjeline. Medutim,
ovdje taj antagonizam, posto je on antagonizam organi-
zatorske vrste, mora i sam jos necim biti posredovan.
Tamo se tijelo neposredno posreduje u suprotnosti pre-
ma cjelini. Izrnvnanje raspada zona u jednom centru,
medutim, nije samo potpuno izjednacenje, vec samo
sredstvo za njega.
No kakav karaher ima taj raspad zona? Odgovor '
dobijamo razmmjanjem o tome da on sluzi izravnanju
organizma s njegovim medijumom. Svojim organima je
tijelo kao tijelo (ne kao ziva cjelina) u kontaktu sa
stvarima medijuma. Ziva cjelina, naprotiv, je, zahvalj.u-
NACINI ORGANIZACIJE 2.IVOG OPSTOJANJA
juci svojim organima, u dodiru s njima, dakle u po-
srednom, ne u neposrednom kontaktu. Realno posma-
trano, medutim, svi organi zajedno su organizam. Usli-
287
jed toga bi bez stvarne vrijednosti bilo razlikovanje iz-
medu tijela i zive cjeline, bila bi ziva cjelina ipak nepo-
sredno u svojim organima otvorena prema medijumu,
kad upravo antagonizmom organa i time nufoim pos-
talim obrazovanjem jednog centra ne bi realno u orga-
nizmu bilo stvoreno nesto sto bi moglo da obuhvati
sve organe. Ovaj reprezentacioni organ - jer njegova
se funkcija sastoji u tome da svim organima omoguCi
da u njemu budu zastupljeni - nadreden je antagoniz-
mu i odrfava ga ikao uslov organskog jedinstva. Antago-
nistioki zato mofo hiti samo nacin na koji je organizam
u odnosu s medijumom iii, preciznije receno, na kojh
on, polazeci od sebe, stupa u odnos. _,
Izmedu organizma i medijuma su moguce dvije
vrste odnosa: pasivno prihvatni i aktivno oblikovni od-
nos. Jednom organizam prihvaca medijum, a medijum
oblikuje, a onda, opet, organizam oblikuje, a medijum
prihvaca. Do oba antagonisticka odnosa treba realno
(Fizicko tijelo, zivo tijelo, okolis)
da <lode, i oni treba, preko jednog centra, da budu iz-
ravnani u smislu jedinstva cjeline.
Raspad Z!one se prikazuje kao suprotnost izmedu
senzorne i motoricke organizacije, kao sto je on pre-
tefoo posredovan zahvaljujuci centrima, dakle, zahva-
ljujuci vrsti nervnih centara.
Ta s_enz_c>motoricka sema, taj ,;funkcioni krug", kaiko
to kafe Ue~lCiill, us1iov-Te-niogucnosti za realizaciju za-
tvore'ne forme, organizacione ideje zivotinje. Zahvalju-
juci njoj, postaju razumljiva sva bitna obiljezja zivo-
tinjskog zivota u njihovom jedinstvu: morfoloski (a
ti:me i ontogenetski) pretefoo obrazovanje unutarnjih
povrsina u organe i sisteme organa, uz sto je moguce
manje naglasavanje spoljnjih .povrsina tijela, koje su
odredene za nosioce culnih organa i organa kretanja,
fizioloski spontano kretanje, ea'k pretefoo sposobnost
288 HELMUTH PLESSNER
za kretanje s mjesta, na sopstvene krugove 'Organa po-
dijeljena i u etape rasclanjena cirkulacija, disanje, is-
hrana (iskljucivo na bazi organskih materija) kao i
osjeti.
Najprije, svakako, nije bez daljnjega jasno da or-
ganizam u pasivno prihvacajucem odnosu ,,primjecuje"
nadrafaje medijuma, a da u aktivnom oblicujucem od-
nosu ,,djeluje" na medijum. Moramo se najprije sjetiti
da ovi uzaj amno protusmisleni odnosi u svom morfo-
loskom i funkcionalnom dualizmu treba da omoguce
egzistenciju jedne zatvorene forme. Oni to cine, jer oni
uslovljavaju nastup jedne centralne reprezentacije or-
ganizma. Time zivi organizam kao cjelina nije viSe ne:')
posredno (u sebi samom, naravno, posredovano!) jedin-
stvo organa, vec je on jedinstV'O samo preko centra.
On, dakle, viSe uopste nije u direktnom kontaktu s
medijumom i stvarima dko sebe, vec jedino zahvaljujuci
svome tijelu. Tijelo je postalo onaj medusloj izmedu
zivog i medijuma. Tako dolazimo i do rjesenja gore
postavljenog problema njegovog posrednog ukljuciva-
nja u zivotni krug: zivo bice svojim tijelom granici s
medijumom, ono je realitet dobilo ,,u" tijelu, ,,iza" tije
la, i zat'o viSe ne dolazi u direktan kontalkt s mediju-
mom. Uslijed toga je organizam dospio na jedan viSi
nivo bitka, koji nije u istoj ravni s nivoom koji je
zauzelo sopstveno tijelo. On je iznad jedinstvene repre-
zentacije dijelova posredovano jedinstvo tijela, koje
(Fizicko tijelo, zivo tijelo, okoliS)
upravo zbog toga zavisi od centralne reprezentacije.
Njegovo fizicko tijelo je posta1'o zivo tijelo, ona kon-
kretna sredina preko koje subjekat zivota dolazi u)
vezu s okoli5em.
Postoji bitna zakonomjerna veza izmedu nastupa
centara organizacije jednog fizi~kog tijela i pomjera-
nja nivoa nacina bitka ovog tijela kao zive stvari. Fizickf1
posmatrano, nastanlkom jednog centra tijelo se udvo-
strueava: ono se jos jednom (naime zastupljeno) nalazi
u centralniom organu. Ona ,,sredina", medutim, koja
NACINI ORGANIZACIJE tIVOG OPSTOJANJA 289
spada u bit svakog zivog tijela, ono jezgreno jedinstvo
za sebe naspram jedinstva raznolikosti, koje ipak pred-
stavlja jednu cisto intenzivnu velicinu, ne biva, narav-
no, ispunjena nekom prostornom tvorevinom. Ta sre-
dina ostaje prostornosna sredina kao strukturalni mo-
ment pozicionalnosti zivog fiziokog tijela. Ali izmijenio
se karakter ovog tijela, koje nju prostorno obuhvata,
jer je ono u njemu realno posredovano, zastupljeno. On
sam se razlikuje i zavisi od njega kao tijela. Cisto fizic-
ki ono je vec ,,njegovo zivo tijelo". P.rostornosna sredi-
na, jezgro iii s'Opstvo ne ,,lezi ', da:kle, viSe neposredno
,,u" fizickom tijelu. Tacnije receno, ona zauzima dvo-
struki prostorni polofaj prema .fizickom tijelu: u nje-
It.
'l' mu {ulkoliko cijelo fizicko tijelo, ukljucujuci centralni
organ, nije njegovo zivo tijelo i ako ne zavisi od njega)
'
i van njega (ukoliko fizicko tijelo zavisi od centralnog
~' organa, kao njegovo zivo tijelo).
Na ovaj naCin, sredina, jezgro, samosvojstvo iii su-
I,
:'
bjekat imanja, uz potpunu vezanost za zivo fizicko ti-
jelo, dobija distanciju prema njemu. Premda cisto in-
tenzivni momenat pozicionalnosti fizickog tijela, ta sre-
dina odudara od njega, ono postaje njezino zivo tijelo,
1
koje ona ima. Ukoliko je, sad, puko tijelo fizi~ki svoje
sopstveno zivo tijelo, ona prema njemu stupa, sem toga,
;;" u jedan poseban odnos kao toj (njoj) podlofooj zoni,
I
1
jer je ova upravo zavisna od ciieloga fizickog tijela
(ukljueujuCi i centar). Cijelo fizicko tijelo s~mo nije
zavisno od nje, ali je zavisna ona zona koja je zastup-
ljena u centralnom organu. s ovim zivim tijelom zivaI
'
stvar egzistira kao s jednim sredstvom, s jednim njoj
u posjed datim meduslojem, koji istovremeno i povezu-
i
f
je i razdvaja, koji otvara i zatvara, koji se gubi i stiti.
I
(Subjektnost zatvorene forme Ucece)
Kao sto obrazovanje centara omogucava zavisnost
tijela od njega i time stvara odnos suprotstavljanja iz-
medu nosioca zivota i tjelesne razrrolikosti, koja, opet,
postaje odnos zavisnosti centralno ovladanog zivog ti-
jela od nosioca zivota, tako_ i imanje dobija jedan kon-
19 Stupnjevl organskog i ~ovjek
290 HELMUTH PLESSNER
kretan smisao. Ovo sopstvo, premda cisto intenzivna
prOStoniosna-sredina, ima sada tijelo kao svoje ziV'O
tijelo, a time nufoo ima i ono sto utice na tijelo i na
sta to tijelo utice: ima medijum. Taj dvostruki odnos~r
u kojem je organizam (kao zatvorena forma) antago-
nistiean prema medijumu, to pasivno predavanje i ak-
tivno oblilrovanje, nastupa time kao dvostruki nacin 1
imanja ili posjedovanja. Ako taj odnos1ae--prema-sop.:
sfvti, onda sopstvo to drugo ima kao ono sto se pre-
daje, ako odnos ide prema tom drugom, onda sopstvo
to drugo ima kao ono sto zaJhvaea. U prijelazu preko
jedne provalije su to sopstvo i medijum kao ono dru-
go u relaciji. iimanje ili posjedovanje je moguce samo
ka 0 ovo premoscenje sopstva i drugog, koje dopusta
1 marne neispunjenosti hvog bica. Primarno nedosatno
da postoji ono Izmedu.
u distanciji prema sopstvenom zivom tijelu zivo'
tijelo ima svoj m~__kao okdlis. Odudarnost od sop-
stvenog zivog tijela omogucava:-Iwntakt s bitkom, koji
odudara od zivog tijela. Tijelo ,,zamjecuje" bitak i ,,dje-
luje na" hitak. :Pre8avsi ipreko jaza, ono je u senzornoj
i motoricnoj vezi s drugim. Ako ibismo cijeli ovaj kom-
pleks sustine zatvorene forme ihtjeli da, prema principu
stupnjeva, suprotstavimo kompleksu sustine ,,Zive stva-
ri uopste", morali bismo reci da je ovdje jos sve pove-
zano, da samo po sebi postoji, da je samo implicirano
i da uslovljava strukturu ziV'Otnosti, ono sto je u za-
tvorenoj formi bilo odvojeno, za sebe samostalno, eks-
plicirano. I bilj'ka ima stabljiku, lisce, cvjetove i plo- '
dove, alJ.i ni njezino sopstvo, ni ono sto ima ne dolaze
u zbiljsku suprotnost prema njezinom tijelu kao zivom
tijelu. To sopstvo je samo karakter njezine zive cjeline,
ali pozicionalno ne moze odudarati od tijela. Cim, me-
1 zivotinja sama (svjesno) doprinosi ovom ispunjenju.
dutim, obrazovanjem jednog centra dode do realne raz-
like na samom tijelu, i cjelina se pozicionalno mijenja,
pa je. stvo~~na os~<;>va .za sve one pojave koje su u vezij
s egz1stenc11om SVIJeStl.
Ovaj pravac, usmjeren na sto je moguce vecu sa-
mostalnost organizma, sto smo ga pratili u zatvorenoj
formi, vodi suprotstavljanju otvorenog medijuma za-
tvorenosti u zivotnom krugu. Tako se, uopsteno receno,
NACINI ORGANIZACIJE 1JIVOG OPSTOJANJA 291
(Porivnost zatvorene forrrte)
zivotinja krece s mjesta na mjesto i u napadu i odbrani,
pod uslovima koji se neprestano mijenjaju, traZi hranu,
plijen, parenje. Poziciono polje je, doduse, konacno, tj.
prema fizikalno~hemijskoj dimenziji i nacinu njemu od-
govarajuce iii zatvoreno, a'li je kao protupolje zivotinj-
skom organizmu bez granica. Za njega nema linije ho-
rizonta, kao sto on nema sredstva da je primijeti.
Bitno-za:konito, otvo!"eno_~_t_pozicionog polja odgo-
vara zatvorenoj formi organizacije, posfo-obofe-1:Jt'Vri.
rau1u JednoCffijemCn.o--stanje~-To}e mozemo slijediti :i;:ia
~vim J!v~tinj~kim __QJ:?JIJ.ezjima: cinjenicno stanje pri-
znaci is to sto posredno prikljuceno zivotnom krugu. - j
Kod otvorene forme je samostalnost presla na cijeli
zivotni krug, biljni individuum je samo prijelaz; na
sebe samu postavljena zivotinja, medutim, 'kod zatvo-
rene forme zadrfava samostalnost prema zivotnom krugu,
k,ojem ipak cijela, sa svojom organizacijom, pripada.
Tako je ona, po sustini, nedostatna, stvar koja trazi
svoje ispunjenje, sto joj je prema mogucnosti garanto-
vano, do cije zbilje, medutim, dospijeva samo ako pre-
de jedan jaz. U svojoj samostalnosti zivotinja je polaz-
na i dodirna tacka svojih poriva, koji ne znace niSta
drugo nego neposredne manifestacije primarne neispu-
njenosti, posrednog ukljucivanja u zivotni krug. Mak-
simum zatvorenosti uslovljava maksi:mum dinamike ne-
umornog rasta, nemira, primoranosti na borbu. Za za-
kon da biti zivotinja znaci biti borac, svejedno je da
Ii za zivotinju instinlkt t-razi ispunjenje poriva ili da li
Pod znakom zatvorene forme je, konacno, odvaja-
nje organa od spoljnjeg svijeta i is~ovremeno njihovo
jako dirferenciranje u relativno samostalne sisteme cir-
kulacije, ishrane, razmnofavanja, sprovodenja nadrafa-
ja itd. Ono eak prirodno dolazi neposredno sa zatvo-
renoscu, 'koja spolja ima samo ,culne organe i organe
dejstva (organe za napad i organe za odbranu). Ono,
dalje, posredno zavisi od nje, ukoliko centralno vod-

292 HELMUTH PLESSNER
stvo, odn. reprezentacija zahtijeva jace razdvaJa:nje po-
jedinih funkcija, njihovu raspodjelu, prostorno, na sto
je moguce izrazenije sisteme tkiva i, vremenski, na od-
redene etape. Reprezentativnost pretpqstavlja rascla-
njavanje onoga sto treba da bude reprezentovano. Or-
(Parazitizam zatvorene forme)
ganizam, u kojem bi procesi disanja, sprovod:enje na-
drafaja i ishrane bili jedan s drugim tako povezani,
kako je to, recimo, slueaj kod biljke, ne bi mogao
sprovesti centralno zastupanje ovih procesa, a time i
njihovo regulisanje. Podijeljenost rada raste s obrazo-
1 (Biljka i zivotinja kao ideje organizacije)
vanjem centralizovarrog skupa, jedno zahtijeva drugo,
kao sto i jedno istovremeno ima koristi od snage dru-
gog. Ona znaci samo potenciranje ovog organizacionog
principa, alko s rastueom i profinjenijom centra'lizaci-
jom ide ruku pod ruku decentralizacija, ciji se, iznad
svega majstorski, rezultati mogu proucavati kod odre-
denih artropoida i viSih vertebrata.
Ocigledno, fundamentalni izraz nalazi ta zatvorena
forma kao princip primarne nedostatnosti iii porivno-
sti u nedostatku sposobnosti zivotinjskog organizma da,
kao biljke, iz anorganskih sastavnih dijelova izgrad:uje
bjelancevinu, masnoee i ugljene hidrate. Zivotinji je po-
trebna organska hrana, ona mora da zivi od zivog. Zbog
ove nesposobnosti organizam je, med:utim, u velikoj
mjeri nezavisan od svoga medijuma, no to ne moze
biti pravi razlog. Ta nezavisnost je zivotinji omogu-
cena vec drugim obiljezjima njezine biti, sto ne isklju-
cuje a priori anorgansku hranu. Tako ne mozemo da
se odbranimo od pomisli da samo egzistencija zatvore-
ne forme ima jos neki smisao, koji se nevoljno pove-
zuje sa sustinom zivotinjskog kao zapravo razbojnic-
kog: smisao da se zivot pojaeava na racun zivota. Sva-
ko diferenciranje i sublimiranje trosi zivot i napreduje
samo odricanjem od vitalne energije. Zatvorena forma
je uspon, jer ona Zivo tijelo ;podize na jedan vm nivo
egzistencije. Njoj ce, dakle, biti potreban zivot da bi
sama mogla zivjeti. Taj konstitutivni gotovanluk zivo-
~
NACINI ORGANIZACIJE ZIVOG OPSTOJANJA 293
tinjskog svijeta, kakav se izrafava u neophodnosti nje-
gove organske prirodne haze, dozvoljava, prvi put, da
se nasluti onaj sklop u pozadinii koji smisaono-zako-
nito povezuje stupnjeve zivota. Za biljku je paraziti-
zam jos jedna mogucnost koiom se njezine visokodi-
ferencirane forme ne koriste. Zivotinja, med:utim, mora
da zivi od zivog.
Prema empirijskim obiljeziima se biljke i zivotinje
ne mogu bitno razlikovati. Njihova je diferencija u
pukom realitetu idealna. Otvorena forma i zatvorena
forma SU ideje, prema kojima odista ziva tijela moraju
biti organska; pod niih dolazi zivo, ako ide putem or-
ganskog. U emniriiskom ne mozemo naci onu granicnu
liniiu izmeau bilinog i zirvotinis'kog carstva; ovdje, po-
red izricitih formi, imamo :prijelaze.
Jedinstvo zivota, onako kako se ono ispoliava u
opstoj srodnosti za zivot neonhodnih procesa, cini od
razlike r>o vr'sti bHine i 7.ivotiniske egzistenciie emoi-
ricki razliku u stenenu. Bilike, naravno, bez izuzetaka,
nemaiu centralne organe. koii slu~e posredovaniu i pre-
tvaraniu perifernih nadrafaia u nadrafaie koii teku
orema oeriferiii. ziv'otinie nemaju sposobnost gradnie
bielancevina. m:dienih hidrata i masti iz anorganskih
iedinienia. No ima i 7.ivotinia bez dbrazovanih centara,
Kao sto ima bil jaka bez sposdbnosti asimilacije anor-
gansikih materi ja.
Ta bioolarnost organskog sviieta ne ometa tekuca
priieJaze jzmPifU ekstrema, kao StO ekstremi Crvenog j
olavog u vidliivom soektru ne otklaniaiu to sto iih na-
raneasto. zuto, ze1eno i purnllrnO stalno posreduie. Ne-
ma osobin:;i koje bi bile pridrfane samo za zivotiniu iii
samo za bil iku, tako da se ra71ika n iihovih sutina ne
mo7e zasniv::iti na osobinama. iNainriie mora da oo~toii
razlika izmeau bilike i zivotinie. da bi se reHo da fivo-
tinie nikad ne mogu da egzistiraiu bez organske hrane;
gljive, npr., to isto tako ne mogu.
294 HELMUTH PLESSNER
Ideje organizacije otvorene, odn. zatvorene forme
znace prostore za kretanje, koji se nikad ne mogu
ispuniti neikim odredenim kompleksom obiljezja. Izme-
du zive stvari i tipa forme, pod 'kojim ona stoji, i u
ovoj sferi diferenciranog uoblieavanja 'OStaje hijatus,
za koji smo vec dokazali da je bitan za zivot. Za anor-
gansku stvar je njezina forma oblicje dato s djelatnim
jedinstvom svih njegoviih elmenata, utoliko i transpo-
nibilna, ali za samu stvar od nje neodudarna. Ona je
sama vezana za formu, jer se ta form.a poklapa s njezi-
nom ogranicenoscu. Za organsku stvar je njezina for-
ma cjelovito oblicje, koje proizilazi iz odnosa ograni-
cenja prema granici, transponibi:lna i istovremeno odu-
darna od same te stvari. Utoliko je organizam slobodan
od svoje forme.
(Biljke i zivotinja kao ideja organizacije)
Moracemo se, u skladu s tim, drfati beskrajne va-
rijabilnosti individualne forme unutar jednog odrede-
nog tipa forme, moracemo se dr:Zati jedne cijele ljes-
tvice stupnjeva formi. Svi pokusaji da se iz ideje biiljne
ili zivotinjske forme izvedu i samo pojedina stabla (a
da i ne govorimo o vrstama, rodovima, familijama) osu-
deni su na neuspjeh, ne zato sto je stvarnost tako bez-
granicno nadmocna spram naseg siromasn'Og razuma i
njegovih pojmova, kako se to ikaze s bestidnom skrom-
noscu, vec zato sto je besmisleno ideju posmatrati kao
ne8to iz cijeg omedenja moie da dode do priblifavanja
stvarnosti pojedinacnog.
Ideje nisu pojmovi, kakve iskustvo primjenjuje radi
oznaeavanja manjih ili vecih krugova srodstva na stup-
njevima nifo iii viSe apstrakcije. Ideje obrazuju diskon-
1
tinuiranu mnqgostrukost uzajamnog nadvisivanja, bez
mogucnosti da se od jednog stupnja do slijedeceg dos-
pije prema principu kontinuiranog napredovanja. Kon-
kretna ziva stvar se ne moze konstruisati od ideja, ali
je razumljiva u pogledu na ideje i time odgovara onom
ontoloskom sklopu bitka i forme, ko.ii je karakteristi-
ean za zivot. Izmedu fizickog i forme ostaje slobodan
prostor.
SESTO ~OGLAVUE
SFERA ZIVOTitNJE
1. 1POZICIONALNOST ZATVORENE fORME
CENTRALNOSiT I FiRONTALNOST
Zivo bice, cija organizacija pokazuje zatvorenu for-
mu, ima realnost kao ovo tijelo i kao njegovo zivo tije-
lo, tj. u tom tijelu. 1Prema mjerilu centralne reprezen-
tacije svih udova i organa, stvorena je jedna od cjeline
zavisna zona cjeldkupnog tijela, u kojoj je prostorna
sredina, jezgro zive stvari. Pozidonalno ovdje jos nema
mogucnosti da se posreduje izmedu cjelokupnog tijela
(u'kljucujuCi tijelo centralnog organa) i zivog tijela (kao
1
tjelesne zone koja zavisi od centralnog organa). Pozi-
cionalno su ovdje ohoje jedno pored drugog, a da se
time ne ukida jedinstvo stanja stvari. Oscilacija izmedu
oba polofaja bitka, mijena od bitka tijela do prostor-
nog bitka u tom tijelu ukazuje na jedan dvostruki as-
pekat, no ova oscilacija, ova mijena se ne ukida u sebi
samoj, vec jednostavno predstavlja isto osnovno stanje
stvari. Ne biva jedno te isto x jednom gledano ovako, \
a drugi put onako, vec je taj dvostruki aspekat fizic-
kog tijela i zivog tijela pozicionalna protuvrijednost
onog fizickog razdvajanja tjelesnih zona u jednu zonu
koja saddi centar i jednu zonu koju centar vezuje.
Samo na ovaj dvoznaean nacin (dvoznacnost, dak-
le, koja ne sakriva jednoznacnost i koja se time ne bi
mogla zamijeniti) . je ziva stvar na distanciji prema
svom tijelu, prema onome sto je ona sama, prema svom
sopstvenom bitku. Ona je sama - u njemu. Pozicija
296 HELMUTH PLESSNER
je dvostruka: bitak koji je samo tijelo i hitak u tom
tijelu, a ipak jedno, jer je distancija prema svome ti-
jelu moguea samo na osnovu potpunog jedinstva s
njim.
Ona prostorna sredina, jezgro, znaci subjekat ima-
nja iii sopstvo. U svojem razlikovanju od sopstvenog
tjelesnog tijela sopstvo istovremeno obrazuje tu sredinu,
(Dvostruki aspekat fizickog tijela i zivog tijela)
oko koje je tijelo zatvoreno, prema ikojoj to tijelo i
poziciono polje, koje ga okrufaje, totalno konvergiraju.
Premda se ni u ikom smislu ne moze lokalizovati, to
sopstvo ipak nije bez odnosa prema prostornom. Pros-
tornosno ono oznacava onu tacku prema kojoj su sve
ostale tacke u karakteru Tamo, tacku onog Ovdje, koje
se ne moie relativizirati. Ovo Ovdje u tijelu, to sopstvo
bez mjesta (i zato mjesto koje se ne moze relativizirati,
, 1prirodno", sustinsko mjesto), odr:Zava se izolovano kao
nesto, upravo zbog ove svoje distancije prema tije~u i
ZJbog istovremene jedinstvenosti s tim tijelom. Apsolut-
na taeka odnosa za poziciono polje i za tijelo, u njih
smjesteno i od njih razlicito, ono je jednostavno posre-
dovanje bitka samog tijela i bitika u tom tijelu, u cis-
tom Ovdje, koje se ne moze relativizirati. Subjekat
imanja, medutim, premda se od njega razlikuje prema
stanju stvari, podudara se s objektom imanja, s tije-
lom. Kao jedinstvo subjekta i objekta to sopstvo odvaja
lstovremeno subjeJkat od objekta, tako sto izmedu njih
posreduje u cistom Ovdje.
Tako ziva stvar, cija organizacija pokazuje zatvore-
nu formu, nije samo sopstvo koje ,,ima", vec sopstvo
p.osebne vrste, povratno sopstvo ili jedno Sebe. 0 zivoj
stvari takve vrste se moze govoriti kao o jednoj sebi
samoj prisutnoj stvari, stvari koja na osnovu svoje
razlicitosti od se:be u sebi obrazuje onu nepomjerljivu
tacku (jos je nema, zbog cega upravo jos nije postala
Jal), u povratnom odnosu na koju ona zivi kao jedna
stvar. U onoj neotklonjivoj oscilaciji izmedu unutar-
njosti i vanjskosti, oscilaciji koja na podlozi jednostav-
nog bitka samog tijela karakteriSe pozicionalnost za-
SFERA %IVOTINJE 297
tvorenog organizma, je i granica povratnog odnosa
stvari na sebe samu.
l U sebi od sebe razlikovani zatvoreni organizam, zi-
votinja, je jedinstvo promjena aspekta, isto kao sto
Ovdje posreduje to jedinstvo. Samo ovo nepomjerljivo
Ovdje nije iskljuceno iz te promjene, nema pozadine na
koju bi ono bilo projicirano (a ovo ce istrazivanje po-
kazati da je to karakteristicno za Ja), nema one cudne
tacke koincidencije apsolutne udaljenosti (u samom bit-
ku) niti apsolutne blizine (prema bitku), ima samo ono
cime se konkretno u promjeni od unutarnjosti ka vanj-
skosti obrazuje jedinstvo samog bitka. Vladajuci njime
u svom tijelu, krecuci se impulsivno polazeci iznutra,
organizam stoji ,,u tom" ovdje, n.iegova je egzistencija
(Omedenje iivotinjske ref leksivnosti)
stavljena u centar sopstvene punoce tijela, kao sredina
pozicionalne unije prostor-vrijeme on uvire u nju. A
posto to Ovdje, s obzirom na ovu uniju, izrafava samo
prostorni karakter, moramo tu vremenitost srediSnjeg
polofaja zivotinjs ke egzistencije preuzeti u termin: ono
1
sto je ispred njega je u Sada. Kao takvo Ovdje-Sada,
koje se ne mo:Ze relativizirati, zivotinja ima svoje zivo
tijelo i vlada njime, a time i njemu datim poljem.
Omedenje za zivotinju je u tome sto je sve sto joj
je dato, medijum i sopstvena tjelesnost, izuzev njezin
sam bitak, izuzev bitak samog tijela, u odnosu prema
Ovdje-Sada. Ukoliko je ona sama, ona uvire u to Ovdje-
Sad. Ovo joj ne postaje predrnetno, ne razlikuje se od
nje. Kroz konkretne zive provedbe, ona postaje posre-
dovana, zivljena. Ako u distanciji prema sopstvenom zi-
vom tijelu tijelo svoj medijum irna kao od sopstvenog
zivog tijela razlicito i njemu suprotstavljeno polje, ako
ga opafa i na njega djeluje pomocu svoje tjelesnosti,
koju ono isto tako - samo ne preko jaza, vec za njega
vezano - ima opafajuCi i djelujuci, njemu je njegovo
imanje ipak skriveno. Ono ga nosi, ali ono nije za nju;
ono je samo ono.
 'J
298 HELMUTH PLESSNER
j SFERA !IVOTINJE
I
'::i
Pozicionalno zivotinja, kao pojedinacna stvar, kao
individuum, obrazuje jedno Ovdje-Sad, prema kojem
spoljnje polje i sopstveno tijelo stoje 'koncentricne i iz
kojeg dolaze uticaji na sopstveno tijelo i na spdljnje
polje. Ona opafa i ona djeluje, prema zonama je jasno
data razlika izmeau stranog i sopstvenog. Od stran'og
je odvaja jaz, zahvaljujuci kojem ona opafa da izvan
zivog tijela ima dato. U sopstvenom ona egzistira, uko-
liko neposredno vlada tijdom. To sto ona mofo da
vlada tijelom, zato sto se razlirkuje od njega, jer je ono
od nje distancirano njezino zivo tijelo, to cini pozido-
nalni karakter zivotinje, nosi njezinu egzistenciju, no
samo nije opet dato, ne moze se opaziti. Kome to treba
da hude dato? Na koju tacku, na koju projekcionu po-
vrsinu bi se to samo stanje stvari jos moglo odnositi,
na osnovu ,koje distancije nekog strukturnog momenta
zive stvarnosti prema tvari ovog zivotinjskog tijela?
Zivotin.ii njezin karakter Ovdje-Sad nije dat, nije
sadasnji prisutan, ona jos ponire u njega i u tome nosi
nJo.i samoj skrivenu granicu prema svojoj sopstvenoj
individualnoj egzistenciji. Znaci, njoj (cjelini) ona (kao
zivo tijelo) jeste sadasnja, meautim, cjelina sebi nije
sadasnja. Njoj su sadasnji spoljnje polje i ziva tjeles-
(Centralnost-spontanost)
nost. u ovom povratnom odnosu sopstvene sfere zivog
tijela na u'kupnu sferu samog bitka tijela, na sferu koja
je u tom Ovdje-Sad, je ona posebna vrsta sopstva, koje,
doduse, ne mozemo osloviti u prvom, drugom, tre6em
lieu - jer jos nije Ja - no koje je upravo tom povrat-
nom odnosu potpuno refleksivno, znaci, dakle, jedno
Sebe, tj. u njemu postaje predmetno. Onoliko koliko je
zivotinja zivo tijelo, koliko je ona Sebi data i sadasnja,
mofo ona, kao to ukupno tijelo u Ovdje-Sad, da utice
na to tijelo i moze svojim impulsima da obezbijedi ,,od-
govarajuci" uspjeh. No ovo ukupno ti.ielo jos nije pos-
tafo totalno refleksivno.
Svaka je zivotinja, prema mogucnosti, jedan cen-
tar, za koji su (bez obzira na promjenljivi obim) dati
299
sopstveno zivo tijelo i strane sadrzine. Ona tjelesno '
zivi sebi sadasnja u jednom od nje odvojenom okruzju
ili u relaciji protustavljenog. Ukoliko je ona svjesna,
ona zapafa ono sto je naspram nje i reaguje iz centra.;)
tj. spontano, ona djeluje.
Spontanost (kao: centralnost, odudarnost od sop-
stvenog zivog tijela, naspramna relacija) oznaeava samo
obiljezje pozicionalnosti zatvorene forme. Ovome ne
spadaju teorije o slobodi iii nesl6bodi. Ona je obicni
sustins'ki izraz jednog bitka iz sredine, koja sama nije
viSe data, jednog pravog pocetka, pocinjanja, zacetka.
Aiko zi~~i.!lJa. ~.S.tipski zbilja p:onire u OvdjeSad i ako
~g_y_orn ~.n.trnl.nom polofaju, ako, dalje, taj centar
ovog pdlo~aj~ ona sama ne zapafa i ako on nije dat
na na.Cin Jza nje" postojeceg pribjezista sopstvene unu-
tarnjosti, onda joj njezine akcije neposredno 11i:tstaju,
Il}a koliki u pojedinim slojevima bio udio nagona, in-
stinkta, nevoljnog i reflektornog. u neposrednom poci-- '
njanju zivotinja zivi sustinski impulsivno, spontano po-
krece svoje udove, agira i reagira na nadrafaje. Isto-
vremeno, u ovom strukturnom momentu pozicionalnosti
ona ima mogucnost izhora, koji strukturalno mofe da i
1
prethodi spontanom aktu.
I ovdje, opet, moramo ostaviti po strani sve eticke
i metafizicke refleksije. Birati znaci biti u stanju kole-
d2.anja. u jednom moCi ovako iii onako, kaiko to opet
sustinski spada u aspekat spontanog pocinjanja i pro-
voaenja neke akcije, predstavlja se samo ono poniranje
(Otvorenost okruzja. Frontalnost. Dva organizaciona
puta)
u Ov_dJe-Sad, ,,prije" pocetka, taenije: njegova njemu
samom prethodriost ima za individuum 'karakter stalnih
akcionih mogucnosti pomocu njegovog zivog tijela. Pre-
zentnost jednog neodreaenog obilja ovih mogucnosti
znaci u prijelazu ka spontanom aktu moranje, prisilu
izbora.
Okruzje na koje se odnose ta djelovanja je otvore-
no, ono za individuum nema granica. Ako je, naime,
 300 HELMUTIJ PLESSNER
zahvaljujuci tome, tacno da je poziciono polje samo od
tijela razliCito, jazoni, hijatusom, odvojeno kruzje, uko-
li.ko se sama ziva sredina razliikuje od tijela, onda ee
i forma predmetnosti okruZja ukazivati na nesto sto
odgovara formi te razlicitosti. I sada, ta ziva sredina,
ono Ovdje-Sad, oznaeava, doduse, onu tacku koja se
razlikuje od tijela, ali ona sama ne nastupa kao data;
zivo fizicko tijelo j~ u tom Ovdje-Sad .. S tim u skladu
okruzje Zivofiii]e- i nemoze-da Tma strukturu koja je
vezuje i nosi, tj. ono nema svojih granica. U ovom
smislu je ono otvoreno. Ono, naravno, ostaje konacno,
jer zivotinja nema sredstva da probije zonu primarne
prilagodenosti, no ova konacn:ost ne nastupa kao struk-
tura samog pozicionog polja, jer je ona samo uslov eg-
( zistencije nelmg pozicionog polja uopste.
- Suprotstavljena jednoj stvarnoj zoni, koja joj kao
cjelina ostaje neprovidna, na koju ona, doduse, moze
da odgovori, ali nilkad ne mofo da je svlada, zivotinja
zivi postavljena u sebe samu, poniruci u sebe samu,
istovremeno zasticena i ugrozena. Ova posebna pozicija 1
frontalnosti, tj. egzistencije upravljene prema okruzju
strane datosti, otvara za zivotinjsku organizaciju d'3
div~a :puta. ,.-----
.-- Iii, c>rganlzam, odricuci se centralnog sazimanja,
obrazuje pojedinacne centre, koji su medusobno labavo
povezani i u okviru siroke decentralizacije cine pro~
denje pojedinih funkcija nezavisnim od cjeline. Ovo je
put najbolje moguceg pokrivanja prema polju zaobila-
zenjem svijesti. Ili se organizam sazima .strogo centra-
Iisticki, pod gospodarenjem jednog centralnog nervnog
sistema, i nastoji da provodenje pojedinih funkcija stavi
pod svoju kontrolu. Ovo je put najjaceg moguceg pro-
diranja u polje ukljucivanjem svijesti. Zivot mora da
ide jednim od ova dva puta organizacije, jer se realiza-
cija zatvorene forme ne zakljucuje nekim centrom uop-
(Odbacivanje dualistickog prigovora)
ste, vec samo fizickim celijama, kompleksima celija sa-
svim specificne strukture i funkcije. Ideji zatvorene
SFERA !IVOTINJB 301
forme se moze odgovoriti i na jedan i na drugi nacin,
a u stvaroosti ce biti mnogostrukih prijelaza izmedu ta
dva ekstrema.
,t,;
Prije nego sto se u ovom istrazivanju posvetimo
, konkrecijama zatvorene forme, neophodno je da jos
ji
jednom safmemo glavne tacke upravo receoog, kako bis-
mo sprijecili prigovore i nesporazume, kojih u vezi s
ovim veoma lako mofo bi ti. Dvostruki aspekat fizickog r
tijela i zivog tijela, rekosmo, je pozicionalna protuvri-
jednost fizickog razdvajanja u tjelesnu zonu koja sa-
drzi centar i u zonu koju centar vezuje. U njemu od
njega razlicit je zatvoreni organizam, zivotinja, jedin-
'
i~
stvo mijene aspekata, kako se ono posreduje zahvaljuju- 1
ci onom Ovdje.
Ne dolazi li u tu sliku nesto sasvim novo, nesto o
cemu u toku istrazivanja strukture zive tjelesnosti jos
nije bilo govora? Ne znaci Ii uvodenje pojma aspekta
radikalni prekid s dosad odrfavanim pravcem? Nije Ii
to ipak }tFtn~rtm; el; (iJ...A.o y6vo;, kad se o jednoj do-
sad samo kao mnogostrukost opisanoj tvorevini ka-
ze da je upravo ona mijena aspekta? Ne spada Ii
u aspekat, u vid videnja (da upotrijebimo jedan Fich-
teov termin)? A odakle uzeti videnje kad nema oka,
nema znanja? Nije Ii se pojmovima sopstva i subjekata,
koji treba da se obraduju kao jezgru, prostornosno-vre-
men:osnoj sredini, ekvivalentni, ipak samo prokrao taj
subjektivni aspekat?
Razumljivo je, naravno, da se sada odjedanput na-
meeu sva ova pitanja. Jer ovdje se vidi sta je ovo istra-
zivanje, komad po komad, zidalo: dvostranost kao dvo-
struki aspekt onih tjelesnih predmeta opafanja koji bi
se smjeli smatrati zivim. Prema poeetn:oj tezi, Zivi bitak
u Pojavi se sastoji u dvostrukoj aspektivnosti stvari
koja se pojavljuje, i to u jednoj u potpunosti predmet-
noj aspektivnosti. Opafanje moze prema stvari da uzme
dviostruki pravac, jer je stvar, kao pojavni predmet,
dvostrana (u posebno shvaeenom smislu). U toku raz-
tade ove teze razvijene su, onda, i predmetne osnovne
osobine zivih stvari u povezanosti. :Preko stupnja indi-
vidualno obrazujucih dospje1o je istraZivanje do organi-
 302 HELMUTH PLESSNER
(Odbacivanje dualistickog prigovora)
zirajuCih bitnih obiljezja i, konaeno, do odredenja nji-
hovih specificnih diferencija, do otvorene i zatvorene
forme. Na nj;oj se pokazalo nesto neobicno: ona uslov-
ljava poviSenje nivoa egzistencije organizovanog tijela,
razlikovanje od njega u njemu, tako da ono dolazi do
toga da stoji iznad sebe (u sebi).
U ovoj distanciji jezgra njegiove poziciona:Jnosti, u
ovoj razlicitosti njegove prostorn-0-vremenske sredine,
spoznalo je ovo istrazivanje, korak po lkorak, osnov za
njegovu svjesnost. Jezgro, .sredina, koja pozicionalllo
uopste pos.ieduje vrijednost sopstva (recimo, u izrazu:
sam cvijet kao nosilac svojih osobina), vrijednost su-
bjekta imanja, ne zadobija ovom distancijom (u zatvo-
renoj formi organizacije) neku novu vrijednost i novi
smisao, vec se, tako reei, postavlja U Slobodu, postaje
ono sto po sebi jeste, izricito: glediste za Jedan vid,
subjektna tacka jedne svjesnosti.
t rene prema okruzju strane datosti, prema njoj otvore-
Neka skeptici ipak pokusaju jedniom da naprave
razliku izmedu onoga sto Ja cini tim Ja, subjekat svjes-
nosti subjektom, gledanja gledanjem, i onoga sto se
opisuje kao jezgro, prostornosn'O-vremenosna sredina,
sopstvo i subjekat imanja, kako lbi s razlogom pod:riali
svoje prigovore protiv prolkradanja suhjektivnog stano-
viSta, onog .s-raf~mna ei; {iA./,o rev~. Ovo im je istrazi-
vanje to olaksalo, jer je zapoceto detaljnim prika-
zivanjem navodno neprevodivosti subjektivnog stano-
vista i apsolutne neobjedinjivosti subjektivnih i ob-
jektivnih izvora opafanja. Ono je namjerno slijedi-
lo argumente za alternativno glediSte naspram stvar-
nosti, koja se prezentuje spdljnjem i unutarnjem opa-
faju, i pokusalo je da otkrije motive ovog ontolosko-
gnoseoloskog dualizma, koji bi, ako bi bio u pravu,
morao negirati fenomene zivota i koji bi ih morao sma-
trati samo konglomeratima fizickog i psihickog bitka.
Ne bi se smjelo smatrati izmjenom metodike to
, sto Se ovdje, kod zivih tijela, koja SU zatvoreno ofor-
mljena, bitaik tako reci preokrece u svijest i sto od
jezgra postaje aspektni centar. Istrazivanje je od po-
SFERA !IVOTINJE 303
cetka ostalo vjerno sebi i nije napustalo svoju ravan
da :bi se probilo u neku drugu dimenziju. A pazljivom
citaocu nece biti potrebno da se prisjeea da je zadatak
(Situacija svijesti)
svih dosad obrazovanih pojmova u sustini hio da se
cisto razradi ona sfera pozidonalnosti, koja upravo
omogucava da, nasuprot razlici izmedu fizickog i psi-
hickog, smije da vazi neutralno u konvergentnom gle-
distu kao sfera egzistencije koja oibuhvaca obje strane
Zivog bitka.
Karakter pozicionalnosti se, naravno, mijenja s or-
ganizacionom formom. Zatvorena forma, koja se istice
distancijom jezgra prema sopstvenom tijelu, ima karak-
ter frontalnosti, suprotstavljenosti, egzistencije usmje-
noj, a istovremeno od nje jednim jazom odvojenoj,
dakle zatvorenoj egzistenciji. Ona je, zaprav10, situacija
svijesti, u kojoj zivo bice agira iz jednog impulsnog
centra i u kojoj ono uporno ostaje imajuCi jedan cen-
tar gledanja iii zapafanja. Upravo zato ona sebe zapa-
fa, premda samo ikao zivo tijelo, tj. ukoliko je tijelo
preko centara postalo od njega samog zavisno, u nje-
mu samom zastupljeno. Koliko to zivo bice zna o sebi
(i o spoljnjem polju), utvrduje se fizicki razmjerom cen-
tralne reprezentacije sopstvenog tijela. Isto kao sto je
i mogucnost distanciranja prostornosno-vremenosnog
jezgra 'Od tijela uslovljena fizickim postojanjem centara.
Ono, medutim, sto nikad ne moze da se utvrdi o
prostorno-vremenskim tijelima i sto ne mofo da bude
uslovljeno, to je prostornosno-vremenosna bit onog di-
stanciranog jezgra pozicionalnosti, to je tim bitnim cr-
tama ne samo omogucena, vec upravo izgradena su-
bjektivnost, sposobnost videnja (Aughaftigkeit), impul-
sivnost. U centru, pa biH to mrefa nerava iii mozak,
ne nalazi se ta prostornosno-vremenosna sredina pozi-
donalnosti. Nervni aparat je samo sredstvo presjecanja
izmedu cjelokupnog tijela i tijela kao senromo-motor-
nog antagonizma, koji obuhvata mnozinu organa.
 304 HELMUTH PLESSNER
Prekid u fizickom i pozicionalna distancija jezgra,
postojanje nervnih centara i subjektivnost, doduse,
odreduju dvostranost i dvoaspektnost ziV'Otinjske egzi-
stencije, razbijaju je u spoljnji i u unutarnji aspekat,
no na tome jos ne pociva njihovo utvrdivanje. Njihovu
koordinaciju filorof jos obuhvaea jednim pogledom, jer
ona spada u jednu (psihofiziClki neutralnu) sferu pozi-
cionalnosti i svojom posebnoscu sacinjava karakter
frontalnosti: jedno-biti-za-sebe (kao Ovdje-Sad jedno
(Dva nacina saobraiavanja nadraiaja i reakcije)
biti-za-mene), koje unutarnosno sa svoj1om Zivom tje-
lesnoscu stoji pred stranim stvarima.
2. SAOBRAZAVANJE NADRAZAJA I REAKCIJE KOO
ISKUUCENOG SUBJEKTA (TIP DECENTRALISTICKE
ORGANIZACIJE)
Kao sto je VeC pomenuto, objektivno postoje dvije
mogucnosti da se 1organizaciono udovolji poziciji fron-
talnsti: decentralizacijom, a time iskljucenjem svijesti,
ili centraHzacijom, a time sirokim razvijanjem svijesti.
U oba ova slueaja se za organizam radi o tome da na
ono sto zapafa odgovori odgovarajucom reakcijom.
Individualnost saobrafavanja nadrafaja i reakcije,
koja je prema mogucnosti zagarantovana svakom zivorn
bicu, jednocelij,skom i viSecelijskom, biljci i zivotinji,
a svim zivim bicima izuzev zivotinja i prema stvarnosti,
mora zivotinja da obezbijedi od slucaja do slueaja. Sen-
zomotorni antagonizam njezine prirode je samo onda
na djelu ako postoji jedan prekid izmedu zapafanja i
djelanja, ako postoji otpor uzbudenju izazvanom nadra-
fajem, prije nego sto to uzbudenje utekne u organe
koji slilZe pokretu. Ovo primarno davanje otpora uz-
. budenju izazvanom nadrafajem izrafava se, uostalom,
vec i na sustini ,,zapafanja" i ,,djelanja". Da Ii bi bilo
ikakvog smisla u tome da se nesto zapazi, kako bi se
na nesto djelovalo, kad bi prelazenje uzbudenja iz sen-
SFEllA !IVOTINJE 305
zorne u motomu sferu usljedivafo bez otpora, samo od
I\ sebe?
Zapafanje je ekvivalentno ometenom u2lbudenju1
djelanje je ekvivalentno oslobodenom uzbudenju. Iz-
medu njih se .prostire sfera svijesti, zahvaljujuci kojoj
dolazi do prijelaza od zapdanja u djelanje. Tako je
ova sfera ona prostoroosna unutarnja granica, vreme-
nosna pauza izmedu onog sto dolazi izvana i onoga sto
ide prema vani, onaj hijatus, praznina, unutarnji jaz,
kroz koji usljeduje reakcija na nadrafaj. Na ovom pre-
kidu, koji zahtijeva spootani zahvat organizma, dobi-
,''
jeni nadrafaj- ima vrijednost abjektivno datog, na koje
treba da usljedi odgovarajuca reakcija: na pitanje isto-
vremeno i odgovor. Jasno, taj prekid znaci i mogucnost
da se na nadrafaj odgoV'Ori pogre5no. Jasno je takode:
,,...
;~
sansa da se pravilno odgovori raste samo silZavanjem
.I prostora izmedu nadrafaja i reakcije.
(Deo.entralisticko saobratavanje. Primat akcije)
Potpuno su.Zenje m&e da postoji iii kao iskljuCe-
nje svijesti. Onda se prijelaz od nadrafaja u reakciju
od'igrava samo u tijelu, centri reflektorno obezbjeduju
odgovor na pitanja koja okruzje postavlja organizmu.
m, .pak, do suzenja dolazi uz potpuno ukljucenje svi-
jesti, zahvaljujuci korektivu iskustva na osnovu veoma
izdiferenciranih culnih organa i jednog centralnog nerv-
nog sistema, koji odgovara najrazlicitijim mogucnosti-
ma njihove povezanosti. Zaobilazenje svijesti u prvom,
iskoriseavanje svijesti u drugom slueaju - tako bi se
mogle etiketirati obje ove metode, prerna kojirna Zivot
udovoljava frontalnoj situaciji.
Sernatski se to zaobilarenje svijesti maze predsta-
viti kao ukljucivanje tijela u okruzje uz pornoe njegovih
receptornih i efeiktornih organa. To ukljucivanje, dodu-
Se, nije nikakvo apsolutno kruto vezivanje, koje bi
(samo sredstvima zivotinjske organizacije) od zivotinje
napravilo biljku, vec vezivanje unutar izvjesnih granica,
koje zivom bicu stvaraju prostor za kretanje. U ovoj
sferi okrwje predmetno igra veorna rnalu ulogu, jer od
20 Stuplljevi orpnsk.<>11 I W\ljek
306 HELMUTH PLESSNER
tijega se ne pojavljuje niSta na sto organizam ne bi
morao da reaguje akcijama. Zadatak eulnih organa je
da nadra!aje primaju 'i u istoj mjeri da ih zasjenjuju.
Oni SU ujedno i oci i naocnjaci. Time, dalde, sto zivo-
tinja ne zapafa nista sem onoga sto mote da iskoristi
i na sto nema gotov odgovor, i sto joj, sem toga, nje-
zini sopstveni pokret'i ostaju nesvjesni, veoma su sma-
njene sanse da se pogrijesi a da se organizam nuino
sasvim ne pretvori u automat instinkata i refleksa.
Potpuno iskljuciti svijest i oduzeti joj svako znacenje za
tijelo znacilo bi poreCi i samu egzistenciju sfere zapa-
fanja.
No, sve data je akciono relativno . .Aikcioni plan zi-
votinje je mrefa u koju se hvata svijet. Tu vlada jedan
sasvim primitivni primat praktienog, primat koji sferu
zapafanja sadrfajno i formalno uobl'icuje prema kate-
gorijama motoricnog, time sto je jednostavno stavlja
u sluibu tra!enja hrane, odbrane, parenja, polaganja
jaja itd. Ako se u toj sferi zapafanja pojavi neki po-
datak, onda se on prezentira kao signal, nikad kao obje-
kat. Objekte sadrzi samo sfera akcije, naime, plijen,
hranu, neprijatelja, partnera za parenje, skloni ste, tj.1
ne kao predmete opa!aja, vec kao korelate potreba i
1
nagona, posto na ovom stupnju akcije nisu prilkljuCe-
ne mre!i zapafanja, zivotinja ne osjeea svoje pokrete.
(Relativnost ,akcije umjiesto objektivnosti osjeta)
Relativnost akcije osjeta, dalde senzorno posredo-
vanih sadrfaja svij,esti, je zamjen:a za obj,ektivnu jedin-
stvenost okruzja, koje nema na ovom stupnju zivotinj-
ske organizacije. Tako se strogo vezuje jedno uz drugo
nesto sto ne. obrazuje n'ikakav sklop za zivotinju, kore-
lati osjeta i dodirne povrsine njeziniih pokreta. Ako, kao
Uexkiill, korelate osjeta, one osobine objekta koje emi-
tuju nadrafaje, nazovemo nosiocima obiljezja, a osobine
objekta koje sluze kao dodirne povrsine nazovemo no-
siocima djelovanja, razumjecemo zasto on izriee stav: 1
I Ukolni i unutarnji svijet zivotinja (Umwelt und lnnen-
welt der Tiere), 2. :izdanje, 1921, str. 46.
SFERA UVOTINJE 307
,,Nosioce obiljezja i nosioce djelovanja imamo uvijek
zajedno u istom objektu, tako da se rnoze kratko izra-
ziti ona cudnovata cinjenica da SU sve zivotinje prila-
goaene objektima svoga okruzja. Objekat, koji u svojoj
dvojakoj os'(jbini, kao nosilac obiljezja i kao nosilac
djelovanja, postaje stvar okoline, ima jos jedan svoj
sopstveni sklop, lmji ove dvojalke osobine vezuje jednu
za drugu. IBilo da se radi o mrtvom predmetu iii o
tivom bicu, uvijek se ovaj ,protusklop' objekta preu-
zima u plan gradnje subjekta zivotinje, premda od tog
protusklopa objekta ne moze da pode nikakvo djelova-
nje na sklop subjekta. Sama ova cinjeni ca jemci da u
1
pnrodi postoji jedna opsta planomjernost, koja jedna-
ko obuhvaea i subjekte i obj-ekte. "
Ako nekom nezavisnom posmatracu zapadne za Oiko
da je okolni svijet zivotinje ispunjen samo ,,stvarima"
koje pripadaju samo toj specijalnoj zivotinji, da je
ki:Sna glista okruzena samo stvarima kifoe gl'iste, vilen-
ski konjic samo stvarima vilenskog konjica, ova ce mu
cinjenica biti razumljiva zbog nedostatka prave stvar-
nosti. iNjima upravo nedostaje objektivnost, posto su
one senzorni signal'i, motorna ispunjenja potreba i pot-
puno ulaze u onaj funkcioni krug CUexkiill) koji u jedno
jedinstvo povezuje subjekat zivotinje i okruzje. !Na semi
koju je dao Uexkilll (v. str. 308) jasno se raspoznaje
kako sfera zapafanja i sfera djelovanja za subjekat
nisu objedinjene i kako je izmedu njih ostavljen pros-
tor za protusklop objekta, za jedinstvo predmeta.
(Sfera zapat'anja i sfera dfelovanja se ne poklapaju)
Kod decentralisticki organizovanih zivotinja jedin-
stvo 'plana zamjenjuje jedinstvo impulsa. Kao sto se
pojedini predmet u okruzju moze uciniti vidljivim samo
odredenom, za plan doticne zivotinje karakteristicnom
kombinacijom nadrafaja, koji 'imaju vrijednost pukog
signala, tako je i znacenje pojedinih impulsa za akciju
suieno, ponekad i potpuno izgubljeno. Po Uexkiillu se,
na primjer, morslki jez moze nazvati pravom pravcatom
refleksnom republikom: ,,Ima tu, istina, oentr.alno pos-

308 liELMUTH PLESSNER
tavljenih rezervoara, koji regulisu opsti pritisak uzbu-
aenja, ali pojedini refleksi se iskazuju potpuno samo-
stalno. Ne samo svaki organ, vee i svako misicno vlak-
no sa svojim centrom radi potpuno samovlasno. Sto
pritom jos ispada nesto razumno, zasluga je plana .
. . . Kad se pas krece, onda zivotinja pokrece noge -
kad se morski jd krece, onda noge po'kreeu zivot'inJu"
(ebenda str. 95).
Stalna karakterna crta decentralizovane furme or-
ganizacije je povlaeenje senzornih aparata iza moto-
ricnih, pokrivanje objektnog svijeta do oskudnih sig-
nala u lkorist sto je moguce manjeg ometanja toka
akcija neophodnih za tijelo. Maloj sansi da se pogri-
jes'i odgovara mala sposobnost asocijacija i ucenja. Kod
Sema funkcionalnog kruga prema Uexkilllu.1
.$&
Ma __ _
--No
Md __ _ .... p
--Nd.
---.
5J.
0 ozna~ava objekat, No nosioca obiljezja, Nd nosioca djelova-
nja, R receptor, E efektor, P protusklop, Sz svijet zapafanja, Sd
svijet djelovan~a, Mz mreiu zapafan)a, Md mrefu djelovanja,
U unutamji sv1jet. Za svijet zapafanJa i svijet djelovanja na~e
istraZivanje upotrebljava termine sfera zapafan.ia i sfera djelo-
vanja nue istrafivanje upotrebljava termine sfera zapafanja i
sfera djelovanja. Ono izbjegava izraz unutamji svijet u Uex-
killlovom smislu.
1
Iz: Okolni i unutarnji svijet tivotinja (Unmwelt und In
nenwelt der Tiere), str. 45. Na originalnom crtefu dati puni opisi
ovdje su zamijenjeni skraeenicama. (Prim. prev.: U prevodu su
skra~ce ovdje, kao i ostalim slueajevima, prilagoc1ene preve-
denom znlWenju.)
SFERA 2IVOTINJE 309
rastuceg znacenja svij.esti za saobrafavanje reakcije
nadrafajima, potreban je, medutim, jedan korektiv, do
kojeg se dolazi izgradivanjem ove sposobnosti.
(Centralisticko saobrafavanje. Primal recepcije)
3. SAOBRAZAVANJE NADRAZAJA I REAKCIJE
OOTEM SUBJEKTA
(Tip centralisticke organizacije)
Cinjenica da se za decentralizovani tip sfera zapa-
fanja i sfera djelovanja okruzja ne mogu dovesti do
toga da se pokrivaju, predstavlja nedostatak samo sa
ljudskog stanoviSta. Zivotinja tu razdvojenost dviju
sfera uopste ne zapafa, jer ona ne zapafa da ona dje-
luje i kako ona djeluje na okruzje. ,,Kod citavog niz.a
beskicmenjaka, od najnUih do najvisih, jedinstvo cen-
tralnog nervnog sistema je iskljucivo u planu gradnje.
Funkcije obrazuju samo nepreJ.ciidni lanac, koji se u
unutarnjem svijetu" (misli se u tijelu) ,,nigdje ne po
vezuje u krug. :Stoga te zivotinje nigdje ne dostizu naj-
visi stupanj objed'injenosti. Samo meduze . . . svoje
sopstvene pokrete povratno primaju kao nadrafaj, isti-
na na racun dkoline, od koje ne dobijaju nikakve na-
drafaje" (Uexki.ill, ebenda str. 177/178). Okruzje je u
signalim~ prezentno _samo senzorno, ne i motoritno.
"Mut'OriCrio zivotinja samo egzistira, ona uvire u svoje
Iakcije, kao sto uvire u ono Ovdje-Sad jezgro svoje po
zicije. Mogli bismo reci da je ona po2licionalno senzor-
na, ali ne bismo mogli reCi da je motoricno ukljucena
u oJfruzje. Nagoni, signali i ispunjenja nagona su sa-
1drfaji pozicionog polja nmh zivotinja.
Ako zivot za individualno saobrafavanje nadra:faja
\
i. reakcije odabere put preko svijesti, i time preko sub-
jekta, putem hijatusa, putem unutarnje, srediSne praz-
nine, putem slkoka impulsivnosti prostornosno-vreme-
11.osno ,,posred srede", onda akcija mora da uslijedi
na osnovu osjeta. Nastaje neophodnost da se okrufje,

310 HELMUTH PLESSNER
koliko god je to uopste moguce, kontrolise culnim or-
ganima, kako bi se zivotinjskom sutbjektu pokazala si-
tuacija u kojoj se nalazi, i kako bi mu se prepustio
izbor veceg ili manjeg broja akcion:ih mogucnosti, iz-
bor odredenog kretanja u okviru jedne odredene sirine
Lkretaunja. d . v I . d . vh v . . k
pore enJU s ell' mm po ac1ma mz1 z1votmJa, o-
ji jednostavno signaliziraju, diferenciranje receptora
omogucava vi5ak datosti, koji nije viSe relativan na po
jedine odredene a!kcije i nizove akcija, vec je relativan
jo5 samo na tip akcije. Oprema motoricnog aparata
drii korak s diferenciranjem receptora samo utoliko
likoHko usljeduje sve jaea centralizaoija, tj. sulbordina-
cija centara djelovanja. Motoricn'i plan funkcija visih
zivotinja u poredenju s nizim ne pokazuje nove ideje.
(Antagonizam djelovanja i svijesti)
Drugo sto nas ne bi moglo zacuditi je da kod nizih
zivotinja postoji primat motoricnog, koji se, u toku
uspona .prema viSim formama, malo-pomalo povlaci u
korist senzornog.
Ovaj primat senzornog postaje konacan u onom
momentu ~aoatr pod kontrolu osjeta. Tek
onda postoji predmetna djelatna sfera okruzja, okruz-
je senzomotori6no ukljueuje zivotinjslki subjekat, tek
onda okruzje sadr~i ,,stvari jednu pored druge, jednu
iza druge". Totalnom reprezentacijom sopstvenog tije-
la ucinjeno je, ne samo s ljudskog stanoviSta, vec i mje-
reno idejom zatvorene forme, ono krajnje u realizaci-
ji, dostignut je najvisi stupanj, najcistije je izrazena
bit zivotinje. U njoj, konfrontaoijom sa sferom obje-
kata djelovanja, kojoj je zivo bice egzistencijalno izru-
ceno, dob'ija ono najviSi stepen slobode, najveeu moc.
Istovremeno, ono gubi sigurnost individualne akci-
je, jer rastuce znacenje centralnog impulsa, suoceno
s postojanjem rnnogih jednako moguoih akcionih obje-
kata, poveeava sanse da SC pogrijesi. Ako, recimo, zi-
votinja, zahvaljujuci svojim veoma diferenC'iranim oci-
ma, dobija pregled situacije u svom okruzju, ako ona
.::w
'.i
$(
!l:.,
SFERA ZIVOTINJB 311
razlikuje zbunjujucu mnozinu obojenih i uoblieenih
slika u svojoj okolini, onda joj je, naravno, oteiano do-
nosenje odluke u pojedinom .slueaju. Sto je veCi radi.:7
jus prezentnost'i, utoliko je lakse donijeti .pogresnu od-
lulku - dolde god zivo bice nema sredstva da izmedu
slika samo odabere onu odlueujucu, onu koja zahtijeva
jednu odredenu i nrkakvu drugu akciju. Tu, iz poveea:J
ne sirine opafanja izraslu, nesigurnost kompenziraju
instinkti i iskustvo, onaj instinkt koji pociva na pret-
hodnosti i koji se u indiVliduumu izrafava nasljedem,
iskustvo koje pociva na prija5njem postojanju zivota,
koji je individuum prozivio za sebe.
Dvosjekli mac, kao sto SU ta povecana sirina opa-
fanja i kontrola okrilZja, je 1i kontrola akcija sopstve-
nog tijela. Prednost, ikoji svijest o uspjehu neke radnje
naspram odredenih objekata ima u jednoj odredenoj
situaciji za buduce radnje, razumije se sama po sebi.
Prec'iznost provodenja raste s kontrolom natl predme-
tom i njemu odgovarajucim ili neodgovarajucim faza-
ma akcije. No, isto tako, kontrnla sopstvenog kretanja
(Antagonizam radnje i svijesti)
koci njegov tok. Pafoja se s objekta kretanja prevlaci
na kretanje kao objekat. Neizbjefoa posljedica je ras-
cjep: nestalo je nepristrasnosti, pod znakom pitanja je
sigurn'i ishod radnje, koja zahtijeva potpuno predava-
nje objektu.
. Antagonizam izmedu radnje i svijesti je ono sto
priroda ima u vidu kad ona, koliiko god je to moguce,
kretanje sopstvenog tijela otrle od pogleda svijesti.
Jos :}cod najviSih beskicmenjaka, kod artropoda i okto-
poda, po'kreti udova podlijefo autonomn:im mrehma
djelovanja. ,,Premda se motoricni centri udova kod in-
sekata nalaze vec u trbusnom sklopu, i premda su cen-
tri .pokreta omotaea kod oktopoda pomjereni sve do
ganglije zdrela, receptorni aparat, ipak, nikako nlsta
ne saznaje o djelatnosti motoricnih aparata" (Uexkiill,
ebenda str. 177). Cak i u najkomplikovanijoj formi eo-
vjeka vazi princip da su odreaene zone tijela pod auto-
 312 HELMUTH PLESSNER
nomnim sistemima nezavisne od centralne kontrole
mozga i da su time van domdaja spontanih zahvata.
Medutim, u onoj mjeri u kojoj se sopstveno tijelo ot-
kriva svijesti, moraju kompenzatorno da zahvataju in-
stinkt i navilka, kako bi se, harem, ublazilo djelovanje
tog antagonizma na zivot, oije uzroke, posto su u sa-
mom zivotu, oni ne mogu da odstrane.
Sredstvo, da nadrafaj i reakciju svjesno saobrazi
jedno drugom i da sebi osigura gospodarenje, natl tije-
lom i okrufjem postoji u centralistickoj organizaciji.
Cisto fiizicki posmatrano, tijelo i okruzje svoju repre-
zentaciju moraju naci u centru. Ovdje ne podlijeZe dis-
kusiji sta ova reprezentacija znaci anatomski i fiziolos-
ki. Isto tako, jos ne podlijeze diskusiji kako treba ra-
zumjeti odnos subjekta zivota prema uzbudenjima
ovog fizickog centralnog aparata; da Ii, recimo, on u
ajima, kao u znacima jezika smisao i stvar, obuhvaca
zbiljs'ki spoljnji svijet, ili se pomocu njih, kao sto se
pomocu razvodne table uikljucuju i prekfdaju strujni
krugovi, regulise kontakt sa spoljnjim svijetom. Naj-
prije se pitamo da Ii uopste postoji neophodnost koeg-
zistencije izmedu centralisticke organizacije tijela zi-
vog bica i stvarnosne rasclanjenosti okruzja. Tek onda
ima svoj smisao pitanje kako zivotinja, uz pomoc svog
(Pokriva.nje sfere zapatanja i sfere djelovanja)
fizickog centralnog aparata, mozga, moze da do repre-
zentacije dovede druge stvari izvan sebe.
Zatvorena organizacija jednog zivog tijela daje, ka-
ko je pokazalo ovo istrazivanje, pozioionalno moguc-
nost svjesnog bitka. Stvoreni su svi usfovi da zivo bice
zapazi sebe, tj. svoje zivo tijelo naspram spoljnje sfe-
re. il>oduse, dokle god sopstveno tijelo s udovima,
zljezdama, organima za varenje, polnim i disajnim or-
ganima itd. ne reprezentuje neki fizi~ki centar, zivo-
tinja je jos otvorena u svojoj motorici. !deja zatvore-
ne organizacije jos nije potpuno sprovedena, jos se ni-
je protegla na oblast motorienog, akcije. Posto nije u
stanju da zapazi svoje akcije, prije svega svoje pokrete
SFERA 2IVOTINJE 313
u okrufju, za zivotinju s reprezentacijom sopstvenog
sistema udova, tijela, otpada mogucnost opredmecenja
nje same, a time i granica od nje same preuzete zone
~j prema okruzju. Uslijed toga se i okrufje prezentira bez
unuttarnje strukture. Kao cista sfera zapafanja, okruz-
je za Zivotinju sadr:Zi puke znakove, na koje ona reagu-
"
~ je reflektorno. Okruzje je, zapravo, polje signala.
Ako se, pak, organizacioni princip zatvorene forme
protegao na motoriku tijela i na krug senzomotoricnih
funkoija, cija planska jedinica je samo tijelo, jos jed-
nom zatvoreno u centralni organ, onda zivotinja zapa-
fa svoje pdkrete u okruzju, onda ona zapafa sebe sa-
mu, svoje tijelo, zonu, koju je sama preuzela - Oikruz-
je se sa svojim granicama odmice od nje i dobija struk-
turu. Umjesto da se gubi u svojim akcijama i da ne-
staje u njima ne zapafajuCi ih, zivotinja sada osjeca
da hvata i pusta, napada i bjezi, osjeca svoje uspjele
i neuspjele pokrete. Sada je ona stavljena u polofaj
da upravlja svojim akcijama, da ih impulsivno pokrece
i koci, da kontroHSe i modificira njihov tok. Ona ie
sada uhvatila sebe, osjeca da hvata okruzje, osjeea za-
hvate okruzja. Okruzje se prezentira kao nesto sto se
hvata, ne viSe kao cista sfera zapafanja, vec kao sfera
zapafanja i djelovanja. Ono je polje signala i polje ak-
cije u jednom.
Umjesto polja pukog trenutka, ispunjenog signali-
ma, koji sijevnu i opet nestanu i, sem toga, u svojoj
djelotvornosti potpuno zavise od nagona i zadovoljenja
nagona, gladi i zasicenosti organizma, imamo sada po-
lje 'konikretne sadasn iosti. Kao akciono polje, ono nudi
(Stvarnosno rasclanjavanje okruzja)
,,mogucnost", ono je pdlje pokreta i za:hvata, koje tre-
ba, ali i ne treba uciniti. U tom osjecanju svoje zahvat-
ljivosti zivo hice sebe i samo svoje okruzje ima kao
nesto sto prethodi, ono vise nema trenutne utiske,
koji samo sijevnu, vec postojane i istrajne datosti. Ona-
ko kako ono u vidnoj taoki zapafanja, u impulsivnoj
tacki djelanja ,,birajuci", ,,kolebajuci se" prihvaca unu-
314 HELMUTH PLESSNER
tarnju sredinu i prazninu onog ,,jos ne", tako mu je i
i SFERA 2:IVOTINJE
okruzje dato s istim temporalnim karakterom iscekiva-
nja. U ovoj je 'konstanciji zapravo struiktura stvari,
forma odnosa za sve njegove pojedinosti culne vrste.
.A!ko sve opafajne stvarnovitosti karakterise da se
one iscrpno ne manifestuju u onom sto se na nekoj
stvari moze culno razlikovati, ako je, zato, stvar viSe
nego suma njezinih obiljezja, viSe nego obJi.cje njezinih
dijelova, ako stvar karakterise da je uvijek vise od
onoga sto se na njoj mo:Ze pokazati (ali uz primjedbu:
za eulno opafanje), onda je ovdje ispunjen preduslov
za nastup ,,stvari" u okruzju. Sada se culni podaci mo-
gu zapaziti u podrucju vida, mirisa, opipa, sluha, vibra-
oije itd. kao vezani za jedno jezgro, kao poredani oko
jezgra. Jer, kao akciona sfera, sadrzina sfere zapafanja
nudi ocekujuce sanse pokreta. U ovoj zahvatljivosti ko-
ja se moze zapaziti, u ovom moci-postupati-s-okruzjem,
moci sebe-pokretati, moCi napadati i bjefati, gurati i
povlaciti se, micati se i trzati (kao osobini datoj samoj
sferi zapafanja) je 'konstancija i odrzivost opafajnih
stvari.
Uz podatke eula mora doCi jos neki sam po sebi
ne viSe culni, a ipak opafajni oslonac, neka potpora,
zalede, da bi se njihovo zajednistvo u jednoj formi,
njihovo oblicno prozimanje moglo osjetiti kao tipicno
stvarno. Time sto se, recimo, opticke, akusticke, taktil-
ne saddine prikljucuju jednoj strukturi i jedna drugu
prekrivaju, a <la jedna drugu ne sakrivaju, vec je, napro-
tiv, svaka pojedina kao i druga isto onako otvorena po-
gledu, kao sto ta saddina otkriva stvar, razotkriva je,
aipak, istovremeno, na njoj ostavlja jedan ostatak, koji
se nikad ne pojavljuje na svjetlo dana, ,,jezgro", kao
nosioca osobina, konstituise se u njemu jedinstvo opa-
fajne stvari.
(Akciona relativnost stvarnosti)
Kako bi to bilo moguce bez neke narocite seme?
Ima Ii, mozda, izmedu optickog, taktilnog, akustickog
kvaliteta (opafaja) jos neceg konkretno opafajno zajed-
nickog, na cemu bi kao struktura, oslonac, pozadina
315
moglo biti zasnovano jedinstvo pojedine stvari? Ima, isti-
na, zajednickog izmedu eulnih kvalitetnih krugova, ne-
gativnih jedinstvenih karaktera cula, postoji jedinstvo
opafaja upI'kos njegove specifikacije1 premda se o tom
jos veoma mo:Ze prepirati, da ih, kako je to ucinio Pik-
ler,2 treba shvatiti kao kvazi-samostalne velicine. No
takVi zajednicki karakteri, koji SU imanentni eulnim
kvalitetima, ne obrazuju kicmu stvarnosne tvorevine.
Stoga je i hesmisleno kad se kaze da je ova neeulna,
a ipak opafajna ,,odriivost" stvari djelo apstrakcije iz
mnogih culnih, narocito taktilnih dozivljaja otpora pri-
tisku.
Ono sto se na tvorevini stvari pojavljuje kao struk-
tura odrzivosti, to je, uistinu, njezin odnos prema mo-
torici zivog bica koje opafa stvar. u narocitoj semati-
zovanoj na vitalnu akciju sastoji se za zajedniStvo cul-
nih sadriina njegova stvarnost. Mogucnost da se sop-
stvenim tijelom upravlja pokret.ima (na osnovu prijem-
civosti pokreta za osjete) i stvamosna struktura okruz-
ja odgovaraju jedna drugoj. Centralisticka organizaci-
ja tijela i pojavljivanje stvari u njegovom polju zapa-
fanja su nufoo koegzistentni.
U osjecanju zahvatljivosti stvari svoga okruzja zi-
vo bice je ispred samog sebe. No, posto je ono takvo
da ,,ima" ,,sebe" (kao tijeilo) i poziciono polje, moramo
ovu reeenicu izreci ovako: u osjecanju zahvatljivosti
stvari zivo bice ima sebe i svoje poziciono polje ispred
sebe.
I Up.: Jedinstvo cula, str. 90. i dalje.
' Spisi o teoriji prilagodavanja procesa osjeta (Schriften
zur Anpassungstheorie des Empfindungsvorgangs), 1922, sveska
4, stu 50: ,.Prema tome su, dakle, ti osnovni kvaliteti ili, dru-
giim rijecima, ti gradirani osnovni osjeti ili osnovni tonovi eula,
koji uop~te posjeduju kvalitete, drugim rijecima, gradirani osje-
ti lli gradaciJe, cetin na broju, i po redosljedu njihovog srodstva
to su: blago, oporo, o~tro, sirovo. Dobi.iamo slijedecu tabelu:
slatko-kiselo-slano-gorko, gladiti-golicati-svrbiti-bol, cvjet-
no-octeno-smudno-trulo, plavo-zeleno-zuto--crveno, u ko-
joj su clanovi svakog horizontalnog (ovdje oni koji stoje na
odgovarajucem mjestu sukcesije!) niza isti u razlicitim culima."
Up. str. 71.
316 HELMUTH PLESSNER
Time je, istovremeno, dat i razlog zasto se u polju
1
zapafanja javljaju ,,mogucnosti" i kako da se razumije
ovo (sto kontrastira sustini osjeta, ukoliko je ono sa-
svim punktuelno postavljeno na momentalne saddaje).
Upravo to, gore odbaceno, misljenje - da opafanje
stvari pretpostavlja apstrakciju iz mnogih pojedinac-
nih utisaka - operise ukazivanjem na mogucnost koja
se nal~i u karakteru stvari (njezinog okretanja, pokre-
tanja, mijenjanja, unistavanja itd.). A mogucnost je,
navodno, apstraktum. To je pogresno. Mogucnost (ne
(Stvarnost kao predmetna ophodljivost)
govoreCi, .naravno, o pojmu mogucnosti) je nesto ap-
straktno samo kao eksplicitno shvacena saddina stva-
ri; recimo: mogucnost jedne oljice da se razbije, cov-
jeka da se razboli. Mogucnost, medutim, koja je pre-
zentna neposredno u culnoj konfiguraciji tvorevine, ko-
ja od nje oini ,,stvar": sjesti na jednu stolicu, piti iz
soljice Hi je uzeti u ruku, ova fenomenom implicirana
mogucnost nije nesto apstraktno. Ona obuhvaca samo
polazne tacke zivog djelovanja. .(
Istina, zahvaljujuci tome, zapafanje i sfera zapa- 1
fanja dobijaju jedan drugi karakter, nego StO SU ga
imale na stupnju nizih zivotinja. Tamo 1imamo signale,
punktualno-momentalne sadrfaje, akti koji ih obuhva-
caju tamo imaju karakter osjeta. Ovdje imamo stvari,
postojane komplekse i komplekse ocekivanja izvjesne
,,ophodljivosti", mijenja se, dakle, karakter akata, u
kojima se orga:nizam krece prema nj.ima, akt postaje
opafanje. U prvom slueaju zapafanje pogada one sto
je culno-materijalno posljednje, u drugom slueaju ono)
pogada culnu materiju u izvjesnoj strukturi.
,,Osjet" i ,,opazanje" su, naravno, samo samopo-
smatranju pristupacni nacini da se okrene prema spolj-
njem pOilju. No, cim je istrazivanje pozicionalnosti jed-
nog odredenog tipa zivog bica dokazalo istu strukturu
njezinog odnosa prema spoljnjem polju, ne smiju se
upotrijebiti pojmovi (per analogiarn), vec se za to rno-
raju upo'.rijebiti isti pojrnovi. Jer posrnatranje pozicio-
SFERA tIVOTINJB 317
nalnosti ukljucuje u sebe ono sto je pristupno u samo-
posrnatranju, ukoliiko ono konstituise odnos prema
spoljnjern polju.
Ako je dokazano da centralisticka organizacija zi-1
vog tijela, prikljucenje njegovih akcija senzorijumu i
time prstenasto zatvaranje senzomotoricnog kretanja
funkcija, odgovara pojavljivanju stvari u polju zapafa-
nja, onda se postavlja pitanje kako dolazi do toga da
zivo bice ove stvari zapafa posredstvom mozga. Neop- j
hodno je postaviti ovo pitanje, jer na osnovu svojih
osjeta i opafanja o stvarima Zivo bice treba da se bavi
(Kontakt s okrutjem putem centralne reprezentacije)
njima, ono to mora, posto njegove akcije reflektomo
vise ne odgovaraju nadrafajima, njima se mora uprav-
ljati da bi bile ,fpraviilne".
Metod po kojem zive bice zapafa stvari i odnose
stvari u spoljnjem polju je isti kao metod po kojem
ono uopste dobija obavijesti o stranom i o sopstve-
nom: putem reprezentacije u centralnom organu. Isto
onako kako u mozgu nastaju oblasti 1koje zastupaju
sopstvene organe i njihove funkcije, tako nastaju i ob-
lasti za rasclanjavanje spoljnjeg polja u skladu s pre-
dajom putem culnih organa. Uporedna anatomija i fi-7
ziologija centralnog nervnog sistema moze mozgove po-
redati po citavoj ljestvici povecane komplikovanosti,
;. ljestvici koja odgovara usponu prema sve ostriijem za-
hvacanju stvari i nji:hovih medusobnih odnosa, kao i
prema sopstvenom tijelu, no u istoj mjeri i prema sve
f vecem ovladavanju stvarima i sopstvendm motorikom.j
Na prostornom mozgu se, razumljivo, i reprezentat
cija izrafava prostorno. Pojafana diferencijacija usfov-
ljava lokalizaciju funkcija, lokalizacija znaci, istovre-
meno, tipiziranje, pojednostavljenje, formulaciju. Ovak-
vim formulama iJi Semama SU zivotinji jasno odijeljeni
polje zapafanja i polje djelovanja. Izbor onoga sto ce
ona zapafati i na sto ce reagovati je - dodue, ne za
svaku pojedinost, ali u svakom slueaju za tip - una-
prijed utvrden. ,,Sirina" tipa je sposobna za velike va-
318 HELMUTH PLESSNER
rijacije, sema u jednom slueaju obuhvata veoma mno-
go vrsta predmeta i pokreta, a u drugom samo odre-
dene predmete i pokrete.
Uprkos tome, ne smijemo povjerovati da je ovaj
metod prostorne lokalizacije potpuno stran onome koji
preko nje treba da iskusi svoju reprezentaciju. Upravo
u toj prostornosti i vremenitosti, premda, naravno, ne
i u njihovoj dimenzij>i, podudaraju se metod i predmet,
mozak i svijet stvari. Prirodno, u jakom pojednostav-
ljenju mozak kao stvar u prostoru i vremenu predstav-
lja jednu malu sliku okruzja s njegovim stvarima, fik-
sirajuCi, prvo, u najjednostavnijim crtama samo jedno-
stavne razlike u pravcu, lijevo-desno, gore-dolje, napri-
jed-nazad, a onda napredujuci postepeno prema repre-
zentaciji konkretnih stanja stvari, kao sto su pokreti,
slike i njihov polofaj u okruzju. Pritom, naravno, ne
postoji slicnost sa strogim odrazom spoljnjih odnosa u
mozgu da bude lijevo iii desno. A ,jpak, jedna cinjenica
pokazuje, jace nego sve dokazive lokalizacije, znaeaj,
prije svega, prostornih osobina mozga za pravilnu re-
prezentaciju prostornih osobina spoljnjeg polja: ne-
(Osiguranje kontakta n.eutnalizacijom centralnog
organa)
utralizacija centraLnog organa prema promjeni polo-
faja obrazovanjem culnih organa za ravnotefo i pro-
stor.
Posto je, naime, centralni organ cvrsto povezan s
tijelom, moraju pokreti tijela, stalnim pomjeranjem
polofaja centralnog organa, ometati reprezentaciju
spoljnjeg polja, ako je konstantnost polofaja odista
conditio sine qua non za pravilnost reprezentacije. Ako
u ovome slijedimo, recimo, Uexklilla, koji je detaljnije
razvio korekturni postupak za neutralizaciju ove smet-
nje,1 zivotinjama u labilnoj ravnotezi, onima cije se po-
lofaj u zivotu ne podudara s njihovim polofajem u smr-
ti, bio bi, radi odrfanja fizioloskog polofaja, neophodan
1
Okolni i unutarnji svijet f.ivotinja (Umwelt und lnnenwelt
der Tien~), str. 171. i dalje.
SFERA ZIVOTINJE 319
jedan stalni korektiv za misice. Ovaj korektiv daje stato-
litni organ, time sto automatski regulise konstantni
odnos cijelog tijela prema srediStu Zemlje. Pokretlji-
vost oka i, narocito, sredstvo kompenzatornog pokre-
tanja oka mogu, doduse, da malo izjednaee utisak pokre-
ta tijela na mozak i da, istovremeno, doprinesu prosi-
renju vizuelnog polja. Meduprostore bi, time, zivo bice
vee moglo zahvatiti. No forma i polofaj nekog predme-
ta ostaj.u jos u\liijek u neizvjesnom, zavisno, prije sve-
ga, od fonkcija oka, zavisno od svjetla.
Otklanjanju ovog nedostatka pomaze teik jedan or-
gan ravnotefo, koji je po strukturi kao aparat lufoih
kanala, koji predstavlja cvrsti koordiinantni sistem, u
koji su sopstveno tijelo i promjene spoljnjeg polja une-
sene kao cvrsti mjerni sistem u tamnom i u svijetlom.
Sada mozak postaje ,,zajednicko polje za sva prostor-
na mjerenja ... , koja vPijede kako za oko i organe opi-
pa, tako i za pokrete udova" (loc. cit., str. 179). Postig
nuta je neutralizacija centralnog organa prema pokre-
tima i promjenama polofaja sopstvenog tijela i spolj-
njih stvari. Fizioloski time postoji jedan apsolutni pro-
stor, kao sto regulisanjem slijeda pokreta postoji jed-
no fizioloski apsolutno vrijeme. Medutim, oni su apso-
lutni samo za organizam koji na njima ima nepomje-
rive koordinate svoga prostorno-vremenskog mjesta. U
(Neutralizaoija, samo vitalno imanentni kriterijum
realiteta)
ovom ogranicenju oni odgovaraju pozicionalnom karak-
teru zivog bica, koje obrazuje jedno apsolutno prostor-
no-vremenosno Ovdje~Sad. Oni mu odgovaraju kao ~to
prostornost odgovara prostornosnosti, vremenitost vre-
menosnosti.
Centralisticka organizacija, kakva je u biti koegzi-
stentna stvamosnoj podjeli spoljnjeg polja, stavlja i
zivom bicu na raspolaganje sredstvo da je sazna i da
na nju djeluje. Uprkos tome, ova sustinska k_oegzistencija
320 HELMUTH PLESSNER
ne jemci za realnost onog sto koegzistira, za organizam
i stvari. Kao sto je protivurjecna pretpostav'ka da nek i1
organizam s aparaturom mozga i organa cula egzistira
u nekom pozicionom polju bez stvari kojima je prila-
godeno njegovo cijelo tijelo, tako je ona besmislica i
za pitanje o bitku i nebitku stvari, jer je i organizam
stvar u prostoru i vremenu. Polazeci od jedne stvari,
ne moze se zakljucivati o stvarnosti ili nestvarnosti svi-
jeta stvarii uopste, o stvarnosti iii nestvarnosti prostora
i vremena. Onaj ko misli da iz dosadasnjih razmislja-
nja rnoze tako nesto da zakljuci, moie tbiti siguran da
ih nije razumio.
Ta relacija koegzistencije izrnedu jedne odredene
ffaiCike organizacije i odredene vrste opafajnog i akcio-
nog polja u kojern zivi nosilac organizacije, postoji i
izmedu snova ne'ke uspavane duse svijeta, izmedu fan-
tastienih tvorevina nekog urnjetnickog boga. Ako neko
zivo bice napolju stvari vidi, s njima se igra i bori,
1
onda ono svakako vjeruje u njihovu realnost. Pritom
uvijek moze da nasjedne jednoj opsjeni.
Zapoeeta akcija, doduse, slu!i kao kriterijum real-
nosti, ukoliko ono sto je stvarno mora moci i da bude
zapoceto. No ovaj metod osvjedoeavanja da je nesto
realno ostaje imanentan koegzistencionom krugu orga-
nizma i okrutja i ne prevazilazi ga. On ne dostize koeg-
zistirajuce karike te relacije, 1koje same, ako su izmedu
njih ispunjeni i opafajni uslovi senzomotoricnog kruga,
jedna drugoj naizmjenicno traze i nalaze ziva bica i
stvarii, koje mogu iii ne mogu ,,biti". Nezavisno jedno
od drugog - u medusobnoj ravnotefi: to je, zapravo,
relaciona forma koegzistencije jednog organizma i
,,njegovog" spoljnjeg polja.
Ono sto se zivotinji pojavljuje i u sto ona, putem
svojih akcija, moze da se uvjeri da zbilja postoji, to
egzistira u istom smislu kao i ona sama. Njezino zivo
opstojanje i njoj napolju dato opstojanje su u jednoj
ravni realiteta. Na ovoj relaciji nijedan dio ne pretefe.
Uexkiill nije u pravu kad (ebenda str. 169) k_a~=.:_ .~kol-
SFERA 2IVOTINJE 321
(Kontakt s okruzjem kao doticanje i razdvajanje)
ni svijet, onako kako se on odrafava u protusvijetu zi
votinje, uvijek je jedan dio same zivotinje, izgraden
njezinom organizacijom i obraden u nerazdvojnu cje-
linu sa samom zivotinjom . . . on se pravilno moze ra-
zurnjeti samo kao projekcija njezinog protusvijeta."
Priroda, svaikako, zivotinju ne sili na priilagodavanje ......
Ali isto tako malo zivotinje formiraju svoju prirodu
prema svojim potrebama. To bi, u izvjesnoj rnjeri, bio
zoolos'ki ideaHzam. Na mjesto svijesti koja stvara svi-h
jet, stavili bismo organizaciju koja stvara svijet, kako'
je to ucio Bergson.
Koegzistencija se, slijedeci princip prilagodljivosti:I
kao sto je to u6inilo ovo istrazivanje, mofe razumjeti
samo kao primarna podudarnost i tkao jednako prvotni
sporazum dviju odvojenih sfera. Ovo odvajanje, ovaju
hijatus, preko kojeg se stvar i zivo bice (u osjetu i
radnji, opafanju i djelu) posreduju do neposrednosti
kontakta, obrazuje ooaj cvrsti pregradni zid, koji Uex-
ki.Hl (ebenda str. 182) svodi na nadrafaje okolnog svije-
ta, koji zivotinji sluze i kao tacke ikontakta i kao fastit
ni iid, da bi je mogli ,,okrufiti kao zidovi sopstvenom
snagom izgradene kuce i od nje drfati na udaljenosti
' citav strani svijet".
Bila je, naravno, pokusaja da se ova dvostruka
* funkcija nadrafaja i reakcija tako pored:a da i jedno i
drugo, pregradni zid, koji odvaja, i neposredni kontakt
imaju mjesto jedno pored drugog. u onom sto je zivo-
tinji pozitivno senzomotorieno pristupacno gleda se is
punjena funkcija kontakta, a u onom sto joj (zahvalju-
juci njezinoj organizaciji) ostaje skriveno gleda se funk
cija odvajanja. To nije taiko. Kad organi cula, mozak i
organi akcije biraju, onda oni u onom sto !ivom bicu
cine pristupacnim i u onom sto mu uskracuju uspo-
stavljaju, aha puta, i konta'kt i odvajanje u jednom.
Konkretni osjet, i njegov onticki korelat je, za sebe,
vee odustajanje od zbil je i zastita od nje. Njegova pri-
sutnost u culnom opafanju i u konkretnoj akciji je
oslobadanje od njega i iskljucenje drugih mogucnosti u
21 Stupnjevl oraanskog I oovjek
-.
322 HELMUTH PLESSNER
jednom istom smislu. Kao sto crtanje zna.Ci osloboda-
nje i kao sto jasna slika postoji u sadasnjosti odrede-
nih linija i :boja, koje svojim bitkom iskljucuju prisut-
(Mozak i svijest)
nost drugih linija i boja, tako je i aktuelno okrmje, ko
je odgovara organizaciji, u svojim sadrfajima i svojim
prazninama o1Jkrivena i skrivena zbilja. :-"\
Ovaj neobicni odnos indirektne direktnosti, posred-
ne neposrednosti izmedu organizma i svijeta, sto je vee
izreceno u sustini zatvorene forme i sto je najdublje
zasnovano na strukturi bitka zivota, datim osjetima i
opafanjima ne oduzima njihov karakter realnosti:, ne
cini ih jednostavno znacima neke njima sasvim strane
realnosti i realnosti neke druge vrste, a1i ipak i njih i
njihove korelate: boje, forme, zvuke, taktio1ne, vibrator-
ne kvalitete i kvalitete mirisa i ukusa itd., koji nastu-
paju s karakterom apsolutnosti!, ogranieava na znacaj
objektivni:h datosti.
'Polazeci od ovoga, lakse cemo razumjeti odnose iz-
me4u uzbu4enja mozga i culnilh organa i svijesti zivog
bica, nego ~ko podemo od stanovi~ta koje tok tjeles-
nog nadrafaja i uzbudenja indentifikuje sa saddajem
i strukturom svijesti, makar i obilaznim putem, preko
metafizicke teorije o paralelizmu ili: uzajamnom djelo-
vanju; a da i ne ~ovorimo o onoj nemogucoj pretpo-
stavci da su subjektu (svijesti) dati ti nervni procesi, i
da na toj datosti subjekat dolazi do dozivljaja - o bo-
jama i zvucima, o stvarima u 1prostoru i vremenu, a ne
zahvaljujuci nervnim celijama i njihovim hemijskim
promjenama. !Kao da je zadatak senzornog aparata da
proizvodi odslike nadrafaja, a da cent~alni organ ove
odslike daje dalje nekom unutarnjem posmatracu.
Ovakve se nelogicnosti i te~koce teorije o parale-
lizmu i uzajamnom djelovanju ne daju izbjeci dokle
god zivotu strani dualizmi razaraju opafaj prvotne po-
zicionalnosti. Mozak i eulni organi se isto tako malo-1
smiju smatrati direktno odgovomim za egzistenciju svi-
jesti uopste, njezinog prostorno-vremensnog sredi~ta i
SFERA ZIVOTINJE 323
okrufja, za njezinu saddinsku podiljenost. Uzbudenje
retine, optiikusa, okcipitalnog refoja niH je videna fi-
gura niti ono to znaci. Ono njoj samo odgovara, kao
sto na narocite nadrafaje nervni sistem uzvraca naro-
citim uzbudenjima. Ovo uzvracanje od slueaja do slu-
eaja dovodi do prekida, postavlja prepreku, stavlja pa-
uzu (izmedu nadrafaja i reakcije), koja je rpozicionalno
(Nova zoopsihoZogija)
bitak jednog sopstva u sredifojem polofaju, tj. njegov
bitak ,,naspram neceg u ok:olini" Hi njegov pogled o
necemu.
Sto su receptori i mozak izdiferenciraniji, to su
razlicitija sazvucna uzbudenja, to su raznovrsnije pa-
uze, a time i struktura pozicionog polja. Nervna uzbu-
denja senzornog (i motoricnog) aparata stvaraju zivom
bicu samo trenutacne mogucnosti da zauzme onaj sre-
disnji polofaj, kao polofaj uopste i kao polofaj u ko-
jem se odvija njegov svjesni zivot.
4. KiOMN.EKSNO-IKVALITA11IVINO I STVARNOSNO
RASC1LA!NJAVIANJE O'KIR:UZJA 2JVOTINJIE
Za napredak empirijske zoopsihologije, koja naj-
vecim svojim dijdom slijedi metodski strogu logi'ku
eksperimentalnog .posmatranja, problemi pozicionalno:l
sti postaju vafoi uvijek u onom trenutiku kad se radi
0 tome da se tjelesno ponafanje zivog bica interpretira
polazeci od stanja njegove svijesti. Bez takvih poku-
saja interpretacije, psihologija zivotinja se ni u temu
ne razlikuje od fiziologije nadra-Zaja i pokreta, odn. od
uporedne biologije u smislu istrazivanja zivotnog pla-
na, zasnovanog na fizioloskom radu, istrazivanja tiji je
program postavio .Uexkilll. 1lstina, zbog tog postupka
interpretacije, umjesto sigurnog tolka kauzalnog objas-
njenja imamo nesigurno razumijevanje procesa sv,ije-
sti, koji su ,,u osnovi" tjelesnilh pojava.
Medutim, psiholoska interpretacija zivotinja nije
bas tako potpuno nesigurna i proizvoljna, kako to pred
 324 HELMUTH PLESSNER
stavljaju fiziolozoi, iii, harem, ne bi trebalo da bude. U
svakom slueaju, potrebna je prilicna doza samokritike
da bi se izbjegli oni ugodni antropomorfizmi, u okviri-
ma kojih se, slusajuci glas srca, 1krecu kalendari dru-
stava za zastitu zivotinja i pisci bajki. Samo, samokri-
tikom pozitivno ne dobijamo niSta. Neophodno je upra-
vo objektivno disciplinovanje interpretacije, koja, naj-
prije, utvrduje osnovne linije, prema kojima se mora
upravljati razumijevanje stanja svijesti.
Filozofi su dosad zapostavljali ovaj zadatak, jer im
je karaktezijanizam dvosvjetskog aspekta zatvarao sva-
ku razumnu mogucnost rjesenja. Oni nisu vidjeli onu
zonu pozicionalnosti koja je postavljena s postojanjem
zivih tijela, pa zbog toga nisu mogli ni uvidjeti da se
kod problema ucenja 0 principima fizioloske interpre-
tacije zivotinja radi 0 pitanjima pozicionalnih katego-
rija.
(1.ivotu primferreno postavljanje problema nove
zoopsihologije)
Kao i obicno, ovo istrazivanje nije dopustalo da na
rf:jega utice cak ni unutarnja ometenost filozofije.
Uprkos svim spoznajnoteoretskim sumnjama, ono je
pokusavalo da zivotinju shvati ne kao masinu, vec kao
zivi akoioni centar jednog ponasanja i da za interpreta-
ciju primjeni zivotu primjerene pojmove. u tome se,
naravno, ogleda zaokret novije psihologije uopste, koja
je napustila atomizam psihickih elemenata, a time i na-
vodno osiguranu mehaniku asooijacija, kao jedva odr-
zivo uopstavanje odredenih granicnih slueajeva pamce-
nja i prenosenja analitiioko-mehanickih principa na pod-
rucju psihiC'kog. Time ta interpretacija dospijeva na
jedan sasvim drugi nivo.
Karakteristicno je, prije svega, da pojam instinkta
v~e ne fu~ira kao j_~dnostavni pr~tivnik pojma ~svije
st1, kako Je to sluea1 kod mehamckog shvacanJa m-
illrikta, kao laneanog ref.leksa iii ekvivalenta jednog
takvog refleksa. Danas se ,pokusaya da se dobije j_~dno
iivotu primjerenije glediste o instinkttU da se on shva-
SFERA :tIVOTINJE 325
ti kao {sa svjesnoscu potpuno podnosljiva) odredenost
~ pona8anja, koja je utvrdena od rod~a. ""Kao oa;
redenost 1koja--tma tzvfesm.r-,,irtnu~-unUfar ove sirine
instin'kta teku radnje bez prinude. Ta sirina instinkta
je razlicita kod razlicitih zivotinjskih vrsta, neke su zi-
votinje instinktivni specijalisti, tj. pojedine radnje
(gradnja gnijezda, polaganje jaja itd.) su unaprijed
utvrdene i provode se bez prethodnog iskustva.
Prema vrsti i 1sirini lE.W~ s obzirom na zivo
ponasanje, ono sto cjelina tijela predstavlja, u morfo-
los'ko-funkcionalnom pogledu, za svoje organe: pred-
uslov (koji se sam ne izoluje), okvir, izborni princip za
dijelove svijeta, koji zivotinji dolaze kao datost za nje-
zino okruzje. ,Jnstinkt ivno uslovljena radnja, zato, ne""'
1
mora nufoo da se vrsi bez pratnje svijesti, instinkt ne
dolazi na mjesto svijesti, vec on nju formira i nosi je.
Potpuno na isti nacin, na koji on, kao bioloska ukupna
funkcija, utvrduje sta kod neke zivotinje moze postati
refleks, tj. nesvjesni automatizam, i sta se, time, isklju-J
cuje iz oblasti zive spontanosti.
(1.ivotu prim1~ereno postavljanje problema nove
zoopsihologije)
Za mehanicisticko miSljenje refleks je bio gradivni
elemenat radnji, ciji je instinktivni nastanak postao
plauzibilan zahvaljujuci refleksnim .Jancima. Onda je
instinktivno pona8anje nufoo lbilo povezivano s nesvjes-
noscu, svijest je svoje mjesto imala samo tamo gdje
viSe nije dopirao instinkt i gdje taj mehanicisticki teo-
rem viSe nije imao tlo pod nogama. Zbog toga je meha-
nista i nastojao da, koliko god je to moguce, zaobide
prihvacanje svi)esti, odn. da je objasnjava kao ,,pro-
pratnu pojavu' mehanickih procesa u centrima koji
posr~duju reflekse. Model refleksnog mozaika je treba-
lo da ostane nedodirnut.
Zoopsiholozi napustaju ovaj primat refleksa i na '
njegovo mjesto postavljaju primat ukupnih bioloskih
funkcija, koje SU reprezentovane U planu gradnje zivo-
tinjskog tijela i u instinktima. Za ovaj stav nije neki 1
 326 HELMUTH PLESSNER
paradoksalni rezultat 1 ~sto on za mehaniste mora da bu-
de) ako, npr., slab sum m grebanje djeluje na gustera,
dok pucanj piStolja u njegovoj blizini ostaje bez uti-
caja, iii kad misevi la~se nauee da se snalaze u ufem
i komplikovanijem ,,lavirintu" (sanduce s putnom mre-
fom kao u nekom 'lavirintskom vrtu) nego u onom sa
sirim i jednostavnijim putevima.
Zoopsiholog, dakle, metodski mora postavljati bio-
loki smislena, instinktu adekvatna pitanja i mora u
obzir uzimati dkvire svijesti, ako zdi da dobije obavje-
stenje o strukturi svijesti. U situacijama koje su tude
njihovim instinktima, zivotinje ce izgledati cesto ,,glup-
lje" iii ,,pametnije" nego sto zbilja jesu, jer se radnja
sada ne pojavljuje vise na njihovoj prirodnoj, vec na
umjetnoj pozadini. Ako nekom psu uspije da se oslobo-
di iz ikaveza s komplikovanijom masinerijom, on nam
se cini inteligentnijim nego kad jednostavno njuskom
gurne zaklopac ispred izlaza. ,,Inteligencija" opitne apa-
rature se, ne s pravom, prenosi na opitnu zivotinju.
Odlueujuee ne smije biti to sto se kvaka, merdevine,
cekic, vedro, sajla upotrebljavaju, vec to kako se one
upotrebljavaju. Specificno ljudska pomocna sredstva
se, stoga, radi istrazivanja smiju koristiti samo s
gledista onoga sto je zivotinji bioloski moguce i kon-
formno, i nikako drugacije.
Na odluku o odreaenim stranama strukture svije-
sti mora, naravno, uticati koji se to sve instinkti uklju-
cuju kad se radi o nekom ponasanju. Volkeltov1 pauk
je, kako je dokazano, lbio zderonja, ali se prema muhi
(Volkeltova hipoteza 10 kompleksno-kvalitativrwj
strukturi okruzja)
drfao indiferentno ako nje nije bilo u okviru uobica-
jene situacije u njegovom eulnom polju, tj. ako nije
uletjela u mrefo i ako, pos:Jije kratkog 8oka, nije poku-
bvala da se oslobodi jakim trzajima niti. Ako nije bilo
ovog redosljeda, a!ko se muha, recimo, signalnom niti
I Hans Volkelt, 0 predstavama zivotinja ('Ober die Vorstcl-
lungen der Tiere), 1913.
SFERA 2:1VOTINJE 327
penjala u gnijezdo pauka neposredno sve do njegovih
kandZi iii ako je, eak, u gnijezdo usla odostrag, onda
ta muha vise nije bila ,,muha", nije vise bila objekat
isih.rane, plijen, VeC nesto nepoznato, nesto ,,StO izaziva
strah", od cega je pauk bjeiao.
Na osnovu ove cudnovate cinjenice {i uzevsi u oib-
zir slicne pojave kod drugih istrazivata, kao, npr., one
o kojima su izvjestili Buttel~Reepen i Morgan), Volkelt
je odbranio tezu o kompleksno-kvalitativnoj strukturi
zivoi.injske opafajne svijesti. To sto se peele, ako im
njihovu kosnicu pomaknemo samo za nekoliko santi
metara, ako je ona, dakle, sigurno u njihovom vidnom
polju, sakupljaju na starom mjestu, tamo gdje je rani-
je hio ulazni otvor, a novi otvor pronalaze tek poslije
dufeg vremena i samo zahvaljujuci slucaju, sto morske
laste svoje gnijezdo trafo bas na onom mjestu gdje je
ono ranije bilo, iako je ono samo malo pomjereno sa
svog starog mjesta, sto za odHeni vid te zivotinje ne
igra bas nikakvu ulogu - ove i slicne, cesto posmatra.::
ne, zavisnosti zivotinja od odreaene situacije okruzja,
Volkelt tumaci nacinom opafanja zivotinja, nesumnjivo \
drugacijim od onog 1ljudima svojstvenog. "'
Nas opafajni svijet je u formi poretka stvarnosti.
Senzorne datosti za nas svojstveno ,,vise" na relativno
konstantnim i solidnim stvarnosnim tijelima, okuplja-
ju se oko njihovih jezgara kao omota~i. Iste stvari,
uprkos razlicitog aspekta i varijabilne medusobne kon-
stelacije, obrazuju, u raznim situacijama, relativno traj-
ne supstancije i nosioce naseg svijeta, u ciji objektivni
bitak i nezavisnost opafaj, ko.ii nije oholio od ibljedo-
ce misli, ne moze nikad :posumnjati. Za nas, aiko je uop-
(Volkeltova hipot.eza o lrompleksno-kvalitativnof
strukturi okrutja)
ste primjecujemo, muha ostaje muha, gnijezdo ostaje
gnijezdo, pa i ako se aspekat pomjerio u ponovljenom
opafanju. U nasem opafaju se pojava vec prezentira
kao ,,otvoreno oblicje' kao za sva moguca odstupanja
pogodna raznolikost, jer upravo ova povezanost datosti
 328 HELMUTH PLESSNER
"
,'i
i skrivenosti odHkuje ,,stvar", za razliku od cistog fe-
nomena, za koji nam je, mozda, najbolji primjer duga.
Nas, dakle, ne iznenaduje ako stvar nademo u nekoj
drugoj situaciji, mi ne gubimo nit pojava zato sto je
ona za nas satkana od ,,jezgra" do ,,jezgra".
To sto se zivotinji, medutim, taiko lako prekida nit
i to ona moze biti dovedena u zabludu eak i sasvim
irelevantnim promjenama (kod Volkelta mofomo pro-
citati jos i Romanesov opis Amophilia sabulosa), sto,
tome nasuprot, samo kod zivotinja mozemo naci izne-
nadujuce ucinke pamcenja, kao, recimo, pamcenja mje-
sta kod pcela, goluba pismonofa i ptica selica, a da i ne
govorimo o ogromnoj mogucnosti dresiranja mnogih
zivotinja, Volkelt svodi na vrstu opaianja, specificnu
za zivotinju. Za nju bi shvacanje stvarnosti bilo isto
tako nemoguce kao nekoj svijesti koja bi okolinu sa-
znavala samo na osnovu pojedinacnih culnih podataka
u atomistickoj formi.
,,Vidjeli smo: Zivotinja se nije prikazivala prilago-
denom pojavljivanju pojedinih stvari, vec je postoja-
la . . . zagonetna oinjenica da radnju zivotinje odreduje
sveukupna situacija, a ne pojedinacno. . . . iK.akve bi,
dakle, ovdje mogle biti rnodifikacije svijesti koje iza-
ziva okolina zivotinje? ... Zar u visoko razvijenoj svi-
jesti nema jedne posebne vrste kvaMteta, ... koji bi
dopustao da mi psiholoski objasnimo tu vezanost rad-
nji zivotinje za cijelu situaciju, kao reakciju na jedan
jedini kvalitet, koji istovremeno obuhvaca cijeli kom-
pleks datog? ... Ove pafoje dostojne jedinstvene kvali-
tete umnozenog kompleksa - opisace novija psihologi-
ja pod nazivom 'kompleksnih kvaliteta' . ... Da odista
postoje takve osobine, koje pripadaju samo konkret-
noj psi:hickoj cjelini, ocitovalo se ... upadljivom cinje-
nicom da se razlioite kompleksne cjeline slafo u osobi-
nama, kojih nema u njihovim dijelovima. iDo ovog 'ot-
krica' su naroeito dovele mogucnosti tranSJ?Oniranja
melodija i slicnost figura" {str. 85/86, loc. cit.).
Suprotstavljajuci se narocito v. Ehrenfelsovom
pojrnu oblicnog kvaliteta, Volkelt dolazi do slijedeceg
odredenja: ,,Kornpleksni kvalitet jedne cjeline nije su-
SFERA 2IVOTINJE 329
(Volkeltova hipoteza o kompleksno-kvalitativnoj
strukturi okruzja)
ma dijelova, koji bi, kao takvi, realiter hili sadrlani u
toj, cjelini; drugo: kompleksni kvalitet cjeline ne egzi-
stira kao (kako je to mislio Ehrnfels) samostalni kvali-
tet pored sume dijelova ove cjeline" (str. 87/88).
Ovaj pojam rjesava Volkeltov problem: ,,Na stup-
nju zivotinja nisu stvarna oblicja ona u koja bi bilo
rasclanjeno polje culnih podataka; isto tako, ovo polje
nije rascjepkano u atomisticke elemente, vec, umjesto
toga, sfroko polje culno datog . . . uvijek zaokrufaje
jedan kvalitet, koji sadrli sve. On 'sadrfi' dijelove ...
samo utoliko sto bi ih analiza iznijela na vidjelo, dok
je niz predstava ljudske svijesti vec rasclanjen i bez na-
stupa analize .. - Dakle; ... Radnje primitivnog orga-
nizma su prikljucene pojavljivanju odredenih kvaliteta
cjelokupnog kompleksa, koji obuhvataju mnogo iii eak
sve, pa i motoricno-viscelarne i emocionalne sadrli-
ne ... To je ona psiholoska unutarnjost cudnog nacina
ponasanja 'primitivnih zivih bica' ,, (str. 89. do 90).
Senzorne ,,melodije" i ,,konf.iguracije" su, prema
Vdlkeltu, dominante zivotinjskog okruzja, za razliku
od samo eovjeku datih predmetnih ,,stvari", koje su
okruzene horizontom heskrajnih aspektnih mogucnosti.
I sasvim dobro cemo razumjeti kako jednim tako stro-
go ogranicenim nacinom orijentaoije mora da upravlja
jedno tako malo subjektivno-a.fektivno pona.sanje in-
stinkata, koje se odvaja od objektivnog, instinkata koji
individuumu oduzimaju brigu za njega samog i povje-
ravaju ga zivom dogadanju.
Time kao da je za podrucje psihe ponovo dostig- ',
nuta ona granica sustine izmedu eovjeka i zivotinje,
koju je ukinula geneticka nauka devetnaestog vijeka.
Kohlerova ispitivanja inteligencije antropoida 1 su, me-
dutim, pokazala harem to da Volkeltova hipoteza, za-
miSljenoj za cijeli zivotinjski svijet, pripada bitno ogra-
nicenije znacenje nego sto je pretpostavljao njezin
autor, i da granica sustine u psi:hiC:kom izmedu oovje-
1 Abhandlungen der Preu.Bischen Akademie 1917.
330 HELMUTH PLESSNER
~
l
ka i zivotinje mora biti postavljena ,,vise" nego sto je
to slueaj kod Volkelta. Zahvaljujuci Kohlerovim ekspe-
rimentima, moze se spasti ono vrijedno u Volkeltovim
istraiivanjima, koja su buduci pobijana Baltzerovim pre
ispitivanjem eksperimenta s paukom, u najnovije vrije-
me bila izlozena opasnosti da budu obezvrijedena.
(Ki:ihlerova ispitivanfia inteligencije antropoi.da)
Kohlerov cilj je hio da dokaze primitivna dostig-
nuca inteligencije kod zivotinja koje SU anatomski, fi.
zioloski i tilogenetski najblifo eovjeku, dakle, kod an-
tropoidnih majmuna, kako bi i na psiholoskom rpodruc-
ju ucinio vjerovatnim onaj kontinuirani prijelaz od zi-
votinje ka eovjeku. Da bi se proveo taj eksperiment,''
mora se raspolagati dozvoljenim, ne prema eovjeku
sroeenim, pojmom o inteligenciji i sigurnim kriteriju-
mima njezine utvrdivosti u slici radnje.
Kohler ispunjava ove preduslove. lnteligencija se,
kaze on, mora pokazati u savladivanju neke teskoce.
Ovo, harem, nazivamo inteligencijom, ako smo pritomJ
sigurni da je teskoea, kao takva, shvacena i da je pre-
vfadana izborom datih mogucnosti. Tek onda uspjesna
radnja dokazuje ,,uvid" u polofaj. Ako, dalje, tok radnje,_j
poslije pocetnog pokusnog lutanja, iznenada u jednom
trenu zastane sa provodenjem rjesenja, koje na to sli-
jedi, onda je cisto slikovito omoguceno cinjenicno sta-
nje uvida, kako se on, recimo, dokumentuje u rijecima
,,aha", ,,ja sam to".
Onaj (ne samo prema ljudskom mjerilu vrijedno-
sti) najjednostavniji slueaj teskoee je u zaobilaznom
putu, koji jedno zivo bice treba da prevali ako hoee da
stigne do nekog oilja. Pod tim zaobilaiznim putem treba
razumjeti onu ociglednu krivinu na putu, koja oduda-
ra od najkrace direktne vezne linije izmedu zivog bica
i cilja. Ovaj direktni put, u onoj prirodnoj frontalnoj
tendenciji, koja je organizmu, zahvaljujuci eulnim or-
ganima i organima kretanja, postala prapravac, vodi
neposredno prema cHju (uz inace nepomjerenu ravno-
tefo nadrafaja u polju okruzja). Aiko zivotinja, prilikom
SPERA :tIVOTINJE 331
kretanja u tom pravcu, bude ometena, pa uprkos tome
zaobilaznim putem ipak pronade cilj, onda ona poka-
zuje ,,iriteligenciju" {,,mogla je sebi da pomogne"), ako
joj je pritom, sem prepreke, polje okruzja ostalo pri-
stupno i opticki dato. U variranju ovog principa se kre-
ee Kohlerov niz opita, od jednostavnih do kompliko-
vanih zadataka.
Prethodni opiti sa kokosima i psima, kao i sa jed-
nim 15-mjeseenim djetetom su pokazali da i najjedno-
stavniji slueaj zaobilaznog puta predstavlja problem ko-
ji se ne rjesava odjednom i ravnomjerno. I dijete, ko-
je se, istina, brzo snade, mora tek da ,,pronade" rjese-
nje. Pas je problem rijesio odmah, kad je cilj u veH-
(Ucinak i ne~ostaci inteligencije antropoida)
kom luku lbio bacen preko ograde, aH je zakazao kad
je cilj bio neposredno ispred njega sa druge ograde;
ovdje on ne mofo da se ,,otrgne". Kokosima je trehalo
vi1se vremena, dok nisu pronasle rjesenje, koje je i on-
da jos bilo nesigurno.
U vezi s ovim nije potrebno da se u detalje prika-
zuju rezultati Kohlerovih eksperimenata, pogotovo sto
su oni brzo postali veoma poznati. Oni dokazuju da je
antropoid u stanju da stvori indirektnu vezu izmedu se-
be i cilja, vezu koja moze da bude relativno bogato di-
ferencirana u samostalne pododjeljke. Jer, umjesto us-
postavljanja jednostavnog kontakta s ciljem pomocu
kanapa i stapova, zivotinje, pogotovo nadarenije, uspi-
jevale SU da stvaraju kombinacije Sa kanapom i Sta
pom, dalje, da slafo sanduke i, konacno, da izvode
kombinacije preko samostalnih meduciljeva, uspijeva-
le su im, dakle, radnje koje u svojim pojedinim dijelo-
vima izgledaju besmislene u odnosu na zeljeni konacni
efek~t (npr. ,,uvlacenje jedne trske u drugu", ,,pomje-
ranje cilja u direktno suprotan pravac od zeljenog
pravca prihlifavanja", ,,okretanje leda cilju" itd.).
Takva radnja u dijelovima, koji, za sebe, nemaju
nikakav direktan odnos prema cilju, da bi suma dijelo-
va dobila odnos prema oilju, pokazuje, naravno, sva
 332 HELMUTH PLESSNER
obiljezja inteligentnog ponasanja. U takvim odjeljcima
radnje, koji su, za sebe uzeti, suprotni cilju, zivotinja
dokomentuje da je obuhvatila strukturu polja svoje
okoline. Ona, da bi ispunila praznine na putu, uklju
cuje stvari, kombinuje ih jednu s drugom, i pritom svo-
je tijelo (duzinu ruku, sposobnost penjanja, orijenta-
ciju) pravilno uzima u obzir, navodi ga, dakle, na upo-
trebu oruda, za sto su konji i psi u slienim situacijama,
pa i u najjednostavnijim, nesposobni.
Medutim, ovaj veoma znaeajan dokaz nije najinte-
resantniji u Kohlerovim opitima, vec je najinteresant
nije to sto je on utvrdio izvjesne karakteristicne sla-
bosti u inteligenciji simparuza, slabosti koje kao da ni-
su u pravom odnosu prema njihovim sposobnostima.
Sto je najnadarenija od svih opitnih zivotinja, Sultan,
igrajuci se s dvije trske, pronasao da je moguce uvuci
dvije trske jednu u drugu, i to u trenutku kad su one
slucajno dosle skoro uzastopce jedna za drugom u lini
(Kohlerovo shva~nfe tog nedostatka kao slabosti
oblicja)
ju njegovog gledanja, ne govori nista protiv njegovog
pravog shvacanja upotrebljivosti ovih produzetaka u
smislu zeljene dugacke veze njegovih ruku i svake po-
jedine trske s udaljenim ciljem; jer tu vezu mu nije
omogucio slueaj, vec ju je on sam uspostavio. Ali, ci-
njenica da mu, pod odredenim optickim uslovima, rje-
senje nije uspjelo {kad su, naime, u toku manipulira
nja, obje trS'ke dosle u skoro paralelan polofaj) govori
da on, zapravo, nije shvatio sta je ucinio s te dvije
trske.
Vrijedno bi bilo razmisliti o tome da Ii se takva
ja'ka zavisnost od odredene opticke sHuacije - a ova
ovdje je uglavnom u pitanju - moze svesti na slabost
oblicja, kako to vjeruje Kohler, ili je ta slabost oblicja,
mozda, prije simptom kvaHtativnog ,,nedostatka" sim
panzine svijesti u poredenju sa svijeseu eovjeka. Jer,
ocigledno, pojavu zakazivanja, kad se radi o kompli'ko-
vanijim oblicjima .(kao npr. kad se radi o povezivanju
t' ~
SPERA :tIVOTINJE
stapa, kanapa, prstena i klina, 0 kanapu obavijenom
333
oko sipke i sl.), ne smijemo stavljati na isti stupanj s
onim slueajevima 1kad ~ivotinja odaje sav svoj nedosta-
I
' tak razumijevanja za ,,statiku" naslaganih sanduka,
iii ljestvica, nedostatak koji ne moze korigovati ni ne
' znam kakvo katastrofalno istkustvo. Ona ,,naivna gravi
taciona fizika" koja nam se iskazuje vee u optickom
opafanju stvari poslije nekoliko iskustava i koja one
mogueava da se sanduci slobodno ,,pricvrste" uza zid,
tl
pretpostavlja ipak vise od samo egzaktno dobrog shva
eanja dblicja. I to upravo u onom smislu u !kojem se
jedino oblicje svijesti ne smije pripisati sto neko, kao
simpanza, sanduk i ljdtve ne prepoznaje kao sanduk i
ljestve, kad je sandutk gurnut izmedu zidova i kad su
(', Ijestve tijesno pripijene uza zid.
Ove zivotinje, koje tako cudnovato zakazuju, treba,
naprotiv, povezati s onom cinjenicom - koju je tako-
ae isticao Kohler - da zivotinje, ocito, ne poznaju mo-
gucnost uklanjanja prepreka i da su potpuno bespo
{ mocne kad se radi o zadacima koji se mogu rijesiti
samo uklanjanjem prepreka, rpa i kad su one sasvim
~.~ ' jednostavne i kad se sasvim jednostavno mogu ukloniti.
Cak ni najnadarenijim zivotinjama nije uspijevalo da
potpuno uklone kamenje koje im je smetalo u sandu
ku, iii da tiklone sanduk koji im zatvara put. Ma koli
ko se one snalazile, kad se radi o pozitivnoj primjeni
(Nedostatak kao nemanje smisla za negativno)
(ukljucivanju) pozitivno postojecih stvari u pozitivno
datu aktuelnu strukturu polja - i ovdje su one dorasle
i znatnoj kompleksiji - one sigurno zakazuju ako se do
cilja stize samo negativnim putem, odstranjivanjem bi-
lo cega datog.
Najinfeligentnijem zivom bicu u zivotinjskom car-
stvu, oovjeku najslienijem, n.edostaje smisao za nega-
tivno. To je pouzdan rezultat Kohlerovih istrdivanja,
koj.i zacijelo nije polazio s predubjedenjem o inteligen-
ciji zivotinja i 0 nepremostivoj sustinskoj razlici izme-
au covjeka i zivotinje.
 334 HELMUTH PLESSNER
U ovoj cinjenici je kljuc za razumijevanje i onih
koji su u sHci radnje antropoida zatajili, a sto Kohler
svodi na slabost oblicja, tu je, istovremeno, i polazna
tacka za korekturu tumacenja njegovih rezultata, koji
se time vise priblifavaju Volkeltovim, ali ih postavljaju
na jednu teoretsku bazu koja se ne maze napadati.
Prave stvari, kako ih zapafa covjek, odHkuju se u
slici opafaja jednim plusom, i to plusom nevidljivog
u poredenju s realnim opafajnim cinjenicnim stanjem,
jednim plusom, dakle, negativnosti. Od prave stvari
oeekujemo da ima o:bratnu stranu, uopste skrivene
strane, koje obrazuju cvrst sistem mogucnosti zapaZa-
nja. Stvar je pozitivno konkretno prisutna samo ako se
opafajno prezentno pojavljuje kao smjesteno u jed-
nom cvrstom poretku neprezentnog, odn. s njim pove-
zano. Ovaj cvrsti poredak (s koj.im se ovo istraZivanje
srelo vec vise puta), taj kostur od prostorno-vremen-
skog jezgra i obloge, za mjerilo culnog osjeta predstav-
lja upravo samo ono odsutno, kako je to pokazala fe-
nomenoloska analiza. Na njemu pociva predmetnost iii
pravost stvari.
Upravo ova predmetnost je .prikrivena karakterna
crta svijesti zivotinje, cak i najvisih zivotinja. Za zivo-
tinje s centralistickom organizacijom stvar u okru!ju
ostaje korelat senzomotoricnog funkcionalnog kruga,
napadna tacka akcija. Kao oddiva tvorevina povdina,
doticanja, stvar pokazuje relativnu konstataciju u mije-
ni senzornih asp~kata. Kroz utiske culno razlicite vrste,
koji jedan drugi smjenjuju, provlaci se jedan osnovni
ton: odrzivost i uhvatljivost. Na tom tonu se gradi igra
utisaka, oko njega se okuplja ona punoca culnih poda-
taka i u njemu nalazi svoju jedinstvenu tacku odnosaja.
(Stvarl bez karakteria stvari*)
Sigurno, zivotinje s centra1nim nervnim sistemom
ne zapafaju jednostavno kompleksno-kvalitativno pore-
dane ,,melodije" ili ,,konfiguracije", 1kako je to tvrdio
Volkelt, one zapafaju zatvorene, pojedine, relativno
* U orig.: Sachcharaktere
I SFERA 2IVOTINJE 335
konstantne, kompleksne stvari. No te stvari nemaju ka-
ratker predmetnosti, jer one - premda ne samo na
cula - ipak ostaju relativne na sveukupni vitalni si-
stem zivog biea. Ne treba sumnjati u to da senzorno
siroko slaganje moze da vlada opafajnom slikom stva-
ri, 'kako je to kod eovjeka. Ali to za zivotinju ima jed-_,
nu drugu ,,vrijednost". Stvar je naspram nje, istina,
' kao oblicje u spoljnjem polju, postojana, stabilna,
praktikabilna, ali ipak ne kao predmet, kao stvar za
sebe. Ona u srzi ostaje akcioni dbjekat, isto kao sto je
opafajno u visokom stepenu vezano za nagone. Za one
za sto nema nagona i opafanje je slaibo, povrsno, ili, ,
ponekad, potpuno izostaje.
Zivotinja zapafa cija jezgrena struktura ima moto-
'
ricno znacen]e, i srazmjerno svojim akoijama nalazi
'1. njihovo pokrice, njihov ,,smisao". Ona se jos nije pr();-,
budila za stvarnovit k.arakter predmeta, jos ne shvaea
potpunu odvojivost stvari od kruga zapa:fanja i radnji,
jos ne primjeeuje njihovu unutarnju samodovoljnost ..
Njoj se jos ni.ie razvio smisao za negativno, u bilo ko- .
joj formi. Odsutnost, nedostatak, praznina - njoj su:
zatvorene opa:Zajne mogucnosti.
u odnosu izmedu zivog bica i okruija, kakav je
karakteristiean za vi8u zivotinju, nema na strani sub-
jekta, a ni na strani polja, one odudarnosti od osnove
svijesti, koja cak vise ne postaje saddina. I samom se-
bi subjekat je skriven - on ima samo svoje tijelo i
ulazi u prostorno-vremeniti centraHtet subjektivnog zi-
vota, ne dozivljavajuci ga, on je polazeci od sebe cisto
I
,,mene", ne ,,ja" - kao sto je u njegovim granicama i
okruzje, koje je konacno (za posmatraea izvana), aH
nije ograniceno (za zivotinju-subjekat).
Uslijed toga, zivotinji mora biti nemoguca svaka
vrsta opafanja homogene praznine u prostoru i vre-
menu, odakle postaje razumljiva ona slabost oblicja
koju je posmatrao Kohler, cak i kod visokoq1.zvijene
livotinjske svijesti kao bitnog preaikata pozicioruilno-
sti zatvorene forme. One zivotinje koje su zatajile kad
je trebalo savladati prepreke odstranjivanjem datih
elemenata u okrufju i fenomeni slabosti oblicja nalaze
 HELMUTH PLESSNER
336
(Uvid u stanje polja, nije uvid u stattje stvari)
svoje apriorno objasnjenje u jednom zajednickom ko-
rijenu.
Volkeltova teorija je opravdana samo za necentra-'\
listicki organizovane ~ivotinje, kod kojih jos nema cen-
tralne reprezentacije djelatne mreze. ,1Melodije" i ,,kon-
;
figuracije" su forme poretka jedne svijesti, forme koje
odgovaraju signalima koji se slobodno penju u okrilZje,
a ta svijest ne obuhvaca ni sopstveno tijelo kao akcio-
no polje niti stvari. Ali njegova teorija ne smije postav-
ljati zahtjev da vrijedi za cijelu oblast zivotinjske svi-
, Cesto ni ljudski uvid nije drugaciji kad, npr., treba
jesti. Vise zivotinje, cije je sopstveno tijelo centralno
reprezentovano, dozivljavaju i stvari kao korelate nji-
hove motorike. S tim su nufoo povezani i zavisnost od
nagonskog zivota, slabost oblicja, to da se lako mogu
dezorijentisati.
? ciljem da se obrazuje poiam, pociva na aktu, koji je
5. INTELIGENCIJA
I Husserl nazvao ideacijom i koii vec znaci odvajanje po-
Taj nedostatak smisla za negativno postavlja, isto-
vremeno, jednu sustinsku ogradu inteligenciji zivotinja.
Kao sto zivotinja nema svijesti o predmetu kao stvari,
tako ona nema ni svijesti o stanju stvari. Ona shvaca
samo stanja polja (koja su fovjeku, prirodno, data kao
stanja stvari). Stanja polja su strukturni odnosi izme-
d:u cilja i sopstvenog tijela u vitalnoapriornom frontal-
nom pravcu {u aspektu frontalne tendencije prirodne
za zivotinju) obrazuje mjerilo za svaki drugi odnos iz-
medu elemenata dati!h u okrU.Zju, mjerilo za odredene
teskoee, liniju vodilju za njihovo prevazilazenje. Ovog
odnosa, koji je u sustini frontaliteta, Zivotinja se ne
moze osloboditi, u njemu se orijentise sav njezin opa-
fajni i a'ktivni zivot.
Kohler je bio potpuno u pravu kad je svojim po-
kusnim zivotinjama pripisivao pravi uvid. One shva-
caju te~koeu u datoj strukturi polja i savladavaju je iz-
borom mogucnosti koje se u njoj kriju. Samo, ova vrsta
uvida se razlikuje od uvida u stanje stvar.i koje imamo
SFERA ZIVOTINJE 337
kod eovjeka. Taj uvid kod zivotinja ostaje ~hvacanje
oblicja, pregled nad kompleksom elemenata datih u
okruzju.
(Culna apstrakcij)
da odrijesimo neki cvor ili da, inace, odstranimo neki
nered. Kad bi se i sam nasao u istim situacijama u ko-
jima su se nalazile simpanze, i fovjek bi, najprije, mo-
rao da savlada onaj isti,,problem polja". Ali onda kod
njega dolaz.i razmiSljanje, koje nalaz u polju za'hvata
stvarnosno, a ne viSe kao jednostavnu situaciju.
Covjek, kafemo, moze ovo zahvaljujuci apstrakciji
i obrazovan.iu pojrnova, cega kod zivotinja nema. To je
tacno do- jednog izvjesnog stepena, ali granicu inteli-
gencije zivotinje ipak stavlja previsoko. Apstrakcija, s
jedinacnog u opafanju, objektivaciju jednostavne nepo-
sredne datosti. [)a bi se jedna stvarnosna tvorevina do-
vela, npr., pod poimovno jedinstvo ,,sprovodnika", mo-
ra, priie toga, biti zahvaceno prediezicno. sematski
opafajno ,,sprovodnistvo" kao cisto oblicje, ;koje mofe
odiwvarati hiljadama varijacija. Ovaj okvir, u koji se
uklapa mnostvo konktretnih culnih poiedinacnih ob-
licja, a ipak ne sve i svaiSta, niie nista drugo do ostro
ogranicena praznina, jedan skicirani negativum, koii se
- kao svaka sema - individualno puni, ispunjava ob-
licjima. Posto zivotinja nema smisao za samo negativ-
no u culnom opafaju, nema kod nje ni ideacile a, pre-
ma tome, ni obrazovania poima.
Time, medutim, nije pogod:ena culna apstrakci.ia
kao shvaeanie slicnosti. Jer, za ovo ie potrebna moc
opafanja oblicja ili kompleksnog opafanja. koie poseb-
nu ulogu igra upravo u svijesti zivotinja. Tako su Buy-
tendijkovi opiti na psima, opiti Bierensa de Haana na
maimunima dokazali kako se ~ivotinie mogu lako dre-
sirati na oblicia koia se mogu transnonirati i kako se
kod njih forme vrste ,,okruglo", ,,siljasto", ,,cetvoro-
22 Stupnjevi organskog i ~ovjek
338 HELMUTH PLESSNER
uglo" itd. mogu, kao takve, dovesti do izolovanog opa-
fanja. Zbog nesposobnosti za stvarnosno postavljanje,
svijest zivotinja je sklona da previdi pojedinacno, koje
joj se nikad i ne pojavljuje kao pojedinacno, s kara:kte-
terom ,,kao", pa ostaje vezana za strukturu sveukup-
nog polja i u centar pafoje dovodi crte koje mogu da
transponiraju jednu situaciju. Kao komponenta situa-
(Decentralisticki ekvivalenat apstraktne opstosti)
cije, tj. u bilo kom smislu motoricno naglaseno i
nagonski uslovljeno, u polje opafanja, naravno, dolazi
i ono individualno.
Ranije je zoopsihologija rado njegovala predstavu
prema kojoj je svijest zivotinje popriSte osjeta i pred-
stava, koje se haotieno mijefaju i koje masinerija aso-
cijacija, opipom iii slicnoscu, jedva da nekako dovodi
u neki red. U skladu s tim, zivotinja bi mogla nauciti
samo nesto pojedinacno, a nikako nesto opste. Kad je
psihologija spoznala da u konkretnoj svijesti nema tak-
vog odvajanja cisto culnih pojedinosti i cisto neculnih
opstosti, da se tu radi samo o granicnim slueajevima,
koje psiholog konstruge da bi konstruisao teoriju, mo-
rala je hiti revidirana i ova teza zoopsihologije. Tu se
pokazuje da svaki stupanj svijesti ima odnos prema
pojedinaenom i prema opstem, da oni u primitivnoj
formi jedan od drugog nisu odvojeni i suprotstavljaju
se jedan drugom tek na najvisem nama poznatom stup-
nju ljudske svijesti. . - sferi centralisHcki organizovanih zivotinja - opa-
Na najnifom stupnju svijesti, u sferi decentralistic-
ki organizovanih zivotinja, vlada forma kompleksno-
kvalitativno regulisanog opafanja, koje ne daje nikak-
ve mogucnosti da se njegove senzorne ,,melodije" iii
,)konfiguracije" uopste podvrgavaju alternativi pojedi-
nacno-opste. Ove su i jedno i drugo i ni jedno ni drugo.
Podaci o boji, podaci opipa, mirisa, sluha, u prilicno
jakoj povezanosti i u uskim granicama jacine i zivotno-
sti, ne odreduju ponasanje organizma kao pojedinac-
ni podaci, vec svojim nadsumarnim kompleksnim kva-
litetom. Singufarni elemenat je, ako hocemo, usao u
neraskidivu vezu s onim opstim oblicnog kvaliteta.
SFERA 2:IVOTINJE 339
Ekstremna izdvojenost nadrafajni!h komponenata je
povezana s visokim stupnjem transponentnosti sve-
ukupnog nadrafaja.
Dok su ranije biolozi i psiholozi tu najprimitivniju
formu svijesti zamiSljali kao nepovezani haos pojedi-
nacnih osjeta, haos u koji izvjestan red dolazi jedino
zahvaljujuci nagonskom pravcu organizma i njegovim
individualnim iskustvima (uz pomoc asociacionog me-
hanizma), moderna istrazivanja, a isto tako i apriorna
analiza, pokazuju da se na najprimitivnijem stupnju
(Centralisticki ekvivalenat apstraktne opstosti)
uopste ne mogu razlikovati pojedinacnost i opstost,
konkretno i apstraktno. Taj kompleksno-kvalitativni
nacin opafanja oslobada nize zivo bice, u izvjesnoj
mjeri, napora da se upusta u pojedine konkretne kom-
ponente svoje situacije, kojima bi moglo da ovlada sa-
mo kad bi bilo u stanju da na njima shvati ono tipicno
i ono sto se ponovo vraca. Tom kompleksno-kvalitativ-
nom orijentacijom priroda iznalazi jedan izlaz za zivo
bice koje nije u stanju da shvati opste i apstraktno:
ona mu uskracuje i svijest o konkretnoj pojedinosti, a
umjesto toga mu daje svijest koja se ddi nediferenci-
rane sredine izmedu pojedinacnosti-opstosti, konkret-
nosti-apstraktnosti.
Na stupnju stvarnosno uredenog opafaja, koji od-
govara senzomotoricnom funkcionom krugu u cjelini
fajni okvir obrazuje situacija date strukture polja, a
opafajnu saddinu obrazuju elementi dati u tom polju.
Stoga se na tvorevini i razlucuje svaki pojedini aspekt
pojedine stvari, koja se postavlja zivotinjskom subjek-
tu kao postojani korelat njegove motorike. Taj opafaj-
ni okvir se pojavljuje kao aktuelna pozadina mogucno-
sti, datih mogucnosti kretanja i zahvata, povezanih je-
dinstvom situacije. Ono konkretno-pojedinacno je dak-
le uzljebljeno u otvoreno jedinstvo, ono je konacno-
neogranieeno okruzje, koje, opet, potpuno predmetno
nije tu, vec, zbog frontalne tendencije, prirodne fivoti-
nji, ostaje neraskidivo satkano s njezinim stanjima.
340 HELMUTH PLESSNER
Shvaceno ne biva ni pojedinacno na pozadini struktu-
re polja kao pojedinacno, niti struktura polja kao ot-
voreno jedinstvo prema pojedinom elementu polja.
Za centraHsticki organizovanu zivotinju, dakle, u
senzomotoricnoj ravni postoji analogon suprotnosti iz-
med:u konkretne pojedinacnosti i apstraktne opstosti,
ali nema same suprotnosti. Ukoliko je pojedinacni kon-
'kretum stvari oblicje i dodirna tacka, on je tu i za zi-
votinju; ukoliko je on za sebe postojeca zbilja, stalna
stvar, pravi predmet, on joj ostaje skriven. S tim u
skladu, opsti sklopovi stvari, njihovi tipicni, konstantni
karakteri doJ.aze u svijest zivotinje samo ako su oni
motoricni ekvivalenti. Ako u bit apstraktne opstosti
spada da je ona skicirano mnostvo mogucnosti ili otvo-
reno jedinstvo (za razliku prema zatvorenom jedinstvu
(Granica tivotinjske inteligencije)
konkretuma), onda svijest zivotinje poznaje apstraktnu
opstost - kao aktuelno dato mnostvo mogucih pokreta
iii kao ,,oblicja".
1Pretpostavka prave pojedinacnosti i prave opstosti
je, med:utim, sposobnost da se shvati negativno kao tak-
vo, da se shvati nedostatak necega, nemanje, praznina.
Stoga su homogeni opafaj prostora i vremena, fopljeg
prostora i supljeg vremena s prazninama, koje ,,zahti-
jevaju" popunjavanje konstantnim elementima, bitno
koegzistentni s pravim objektivnim opafanjem stvari i
s pravom ideativnom apstrakcijom. Ova je pretpostavka
ispunjena samo u ,fovjeku. Pojedinacno i opste, opste
pojma ili stvari, poznaje tek eovjek.
Mnogi su - zabrinuti da bi se zbog njegovih ot-
krica mogle ukinuti bitne granice izmedu psihe zivo-
tinja i psihe eovjeka, jer, nasuprot ranijim shvacanji-
ma, ne bi trebalo viSe da inteligencija bude pripisivana
samo eovjeku - Kohleru odvracali da njegovi opiti ne
daju pravi uvid, vec da vrstom svoje opitne odredbe i
postavljanjem svojih zadataka demonstriraju samo do-
stignuca specijalizovanih instinkata zivotinja koje zive
na drvecu. Lindworsky je, npr., ispoljio glediste da se
naizgled tako razborito baratanje stapovima, ljestvama,
SFERA tIVOTINJE 341
sanducima itd. mofe svesti na to da za te zivotinje
takva pomocna sredstva imaju ,,funkcionalnu vrijed-
nost grane" i da su grane, povezanosti grana i sl. u iz-
vjesnoj mjeri ugradene u njihov sitsem instinkata. Ovo
je, sigurno, duhovito tumacenje, ali ne vodi racuna ni
0 pravom ponasanju zivotinja prilikom rjesavanja tes-
koea ni o njihovoj relativno obimnoj svjesnosti. ViSim
zivotinjama je apsolutno moguc pravi uvid, u sta se
srazmjerno lako mozemo uvjeriti npr. kod pasa. Samo
to nije uvid u stanje stvari, vec u stanja polja, sagle-
davanje jedne odredene strukture Hi situacija polja ko-
je je okrufoje.
Jasan dokaz za ovu granicu zivotinjske inteligen-
cije dali su Buytendijk i Revesz kad su pokusali da
majmune dresiraju na izvjestan redoslijed. Oni su po-
stavili niz malih kutija i u odredenim razmacima, reci-
mo u svaku drugu, ili trecu, ili petu kutijicu stavili su
komad eokolade, banane i sl. Vee poslije nekoliko po-
kusaja, eak i veoma mlada djeca su shvatila stvar. Maj-
muni, medutim, nikako se nisu mogli navesti na to, oni
(Mogucnost ucenja je bitno iivotinjska)
su potpuno zatajili. Njihova svijest nije mogla da shva-
ti cinjenicno stanje: svaki drugi, treci, peti, jer se ovo
stanje razumijeva samo kao stanje stvari, a nije dato
kao stanje polja, kao struktura okruzja. U izvjesnim
okolnostima, medutim, mofe doci do privida takvog
razumijevanja, kad je redoslijed strukturalno veoma iz-
razen i kad je, istovremeno, u uskoj vezi s frontalnom
tendencijom organizma.
6. PAMCENJE
Odlucujucu ulogu u slici habitusa kako najvisih
tako i najnizih zivotinja igra momenat mogucnosti ko-
rigovanja reakcija zahvaljujuci proslosti. Tu moguc-
nost nalazimo samo kod zivotinja, kod biljaka je nema.
Zivotinje mogu da uce, biljke ne mogu. Opiti koje je,
kao sto smo vec pomenuli, izvrsio E. Becher na Drose-
 HELMUTH PLESSNER
342
ra rotundifolia, muholovki, jednoj od biljaka - meso-
zdera, da bi dokazao ffiOC asocijacije, dali SU potpuno
negativan rezultat.
Istina, cijelom nizu organskog je zajednicki feno-
men funkcionalnog prilagodavanja. Ista reakcija, sto
je cesce ponavljamo, odvija se bde i bolje. Isto tako
kod sveg zivog imamo pojavu zamora. Ovaj neposred-
ni uticaj na reakciju putem ranijih reakcija ukazuje,
istina, na sada5njost proslog u zivoj supstanciji, ukazu-
je na pamcenje kao opstu funkciju zive materije, kako
je to rekao Haering, ali reakciju kvalitativno ne mije-
nja proslost, ona je ne koriguje.
Kohler je bio u pravu kad u svoj pojam inteligen-
cije, koji treba da odgovara jednoj odredenoj slici habi-
tusa, nije uzeo to obiljezje mogucnosti korigovanja,
premda postoji opsta sklonost prema tome. Ako, npr.,
citamo kod Jenningsa kako protozoan stentor na nadra-
faj praha, 'koji pada na njega, najprije reaguje jedno-
stavnim okretom u stranu, onda okretom pravca kre-
tanja cilija, a konacno tako sto otpliva, da bi se uklo-
nio nadrafaju, i kako, prilikom novog opita, odmah ot-
pliva, ne primjenjujuci prije toga ostale nacine reak-
cije, imamo utisak: zivotinja se ponafa inteligentno,
ona umije da se prilagodi situaciji, naucila je iz isku-
stva. Ali, ko nam kafo da zivotinja o tome zbilja nesto
zna? Njezino ponafanje se, do izvjesnog stepena, mofo
(Pojam istorijske reakcione baze)
objasniti asocijacijom na efekat poslednje adekvatne
reakcije s tim nadrafajem, a da ne pozivamo u pomoc
svijest. U ovom slueaju razmiSljanje ne mora bezuslov-
no da igra neku ulogu, bez obzira na to sto organizaci-
ja protozoona i ne daje oslonac za pretpostavku da se
njegovi pokreti mogu svesti na svjesnu inicijativu. Ako,
kao Kohler, pojam inteligencije rezervisemo za ucinke
postignute uvidom, onda on u obzir dolazi samo za zi-
votinje centralistickog tipa.
S druge strane, ne mote se poreci da inteligencija
ide ruku pod ruku s obrazovanjem mogucnosti da se
stieu iskustva, da sc, dakle, reakcije koriguju zahvalju-
SFERA ZIVOTINJB 343
juci proslosti. Zato na ovom mjestu moramo govoriti
o sposobnosti asocijacije, kao momentu karakteristic-
nom za odnos zivotinje uopste prema okolini. Zato ce
se ovdje, u tom cilju, izbjegavati onaj uzi pojam isku-
stva vezanog za svijest i inicijativu i primijenice se, ka-
ko to cini Driesch, neutralni pojam istorijske reakcione
haze.
Po kreti, ,,cija posebnost zavisi od individualne zi-
1
votne povijesti njihovog izvrsioca toliko da je ova po-
sebnost vezana ne samo . . . za posebnost aktuelnog na-
drafaja vec i za posebnost svih nadrafaja proslosti i
za njihove efekte", su prema Drieschovoj definiciji, 1
radnje. Medutim, ima masina, kao sto je, npr., gramo-
fon, cije reakcije zavise od njihove individualne proslo-
sti. Ali, one te povezanosti specificnog njihove proSlosti.
ne mogu da izmijene, one to zadrfavaju, onako kako su
ga primile. Organizam, naprotiv, ima ,,sposobnost da
iz specificnih primljenih kombinacija izvuce korist za
obrazovanje nove kombinovane specifikacije". Istorij-
ski stvorena baza radnje upravo nije isto sto gramo-
fonska ploea sa zavrsenim i gotovim sistemom engra-
ma, ,,vec se sasto.ii od elementa iskusenog specificnog"
(ebenda str. 337).
U ovom nanosu proslosti istovremeno destruirane
u elemente Driesch vidi preduslov za obrazovanje no-
vih kombinacija, na kojima pociva radni zivot orga-
nizma, i on ga koristi u vezi sa, u ovom istrazivanju
(Odnos zivog prema svojoj proslosti)
vec prodiskutovanim, fenomenom individualnog saobra-
favanja nadrafaja i reakcije kao fundamentom za nje-
gov treci dokaz autonomije zivota (ebenda str. 350. i
dalje).
Ako postojanje radnji, dakle, mogucnosti korigo-
vanja reakcija pokreta zahvaljujuci individualnoj pros-
losti organizma i nije dokazano kod svih grupa zivoti-
nja, nema, ipak, sumnje u to da su radnje karakteri-
sticne samo za zivotinju. Ova cinjenica svoj osnov mora
1
Filozafija organskog, str. 332.
344 HELMUTH PLESSNER
imati u sustini zatvorene forrne i mora se, ocigledno,
moei razumjeti iz vremenosti zivog bitka, uzimajuci u
obzir posebni pozicionalni karakter zatvorene organi-
zacije.
Zivi bitak istrajava u postajanju, tako sto sam sebi
prethodi. On je sadafoji, tako sto dolazi, sto je baza
njegovog fundiranja u buducnosti, sto polazi od buduc-
nosti, sto zivi ,,u projektu". Sarno u ovom ,,povratnom
hodu" je on postavljeni bitak, samo time on pokazuje
pozicionalne karaktere prostorno-vrernenske unije, po-
kazuje vezanost u apsolutnom Ovdje-Sada, samostalnost.
Sve zivo uopste, bilo biljka ili zivotinja, jeste svo-
ja proslost - na jedan po sebi rnodusorn buducnosti,
tj. povratni, posredovani nacin. U tome je razlika pre-
ma ne zivim tvorevinarna. Mineral, brdo, cijeli predio
su, takode, svoja proslost, ali ona njih neposredno ob-
razuje, oni se sastoje od nje. Zivo je, naprotiv, vise ne-
go samo ono sto je bilo. Jer, zivo je ono postojece
koje je sebi prethodcce. Ukoliko se ono neposrcdno oti-
rna svojoj proslosti i zbilja ispunjava sadasnjost. Ono
je sebi prethodece povratno u pravorn prezentu i kao
takvo ono istrajava.
Kao postajanje, ono, rnedutirn, ne istrajava, a ipak
je njegovo postajanje preduslov za njegovu postojanost
Kako se ova protivurjecnost mofo realizovati?
Protivurjecnost se rjefava tako sto zivo cuva svoju
proslost, svoj postana'k, razlikovanjern od njega. Kao
ono sto je bHo, ono istrajava, a da nije time utvrdeno
i iscrpljeno. Stoga srnijemo reci da ono prethodece iii
da zivo jos jesfie sadasnje ,,svoja" proslost, zato sto je
ona iza njega. 1Prelazeci u jedno novo stanje, .Zivot da-
(Istorijska reakciona baza, modus pozicionalnosti
zatvorene forme)
je mogucnost da njegovo Sada stupi nasuprot njego-
vom Nekad i da sc sada.snje stanje razlikuje od stanja
1koja su bila. Zivo u postajanju je svoja proslost, samo
ukoliko je ono bilo svoja proslost, ono jeste svoje sto
SFERA !IVOTINJE 345
je bilo samo: bilo, ili (posto ostaje vezan za svoju pro-
slost u forrni cuvanja): ono ima svoju proslost ,,iza"
sebe.
Tako cemo ono Sada shvatiti kao Izmedu sto spa-
ja i povezuje dolazenje i odlazenje, kao ono sedlo, da
variramo jedno poredenje w. Jamesa, na kojem zivo
jasi iz proslosti u susret buducnosti. Bivstvujuce u Sa-
da se, stoga, sarno posredno, nairne preko svoga posto-
janja, obrazuje od proslosti. Ispunjenje tog trodjelnog
vremena, rnclanjenog prerna rnodusirna buducnosti,
proslost, sadasnjost, kao bitka, zahvaljujuci svojoj
predstrukturi, prethodecoj strukturi, povratno svoje
proslosti, specificno je za zivot, pa bio on organizovan
kao biljka ili kao zivotinja.
Zivi bitak u zatvorenoj formi je sarn sehi sadas-
nji. On je povezan s pozicionalnirn karakterirna, koje
on po sebi i za sebe pokazuje. 1Prerna mjerilu centralne
reprezentacije, on ima okruzje i sopstveno tijelo. Nje-
gov zivot, koji polazi iz buducnosti, dakle, njegova po-
stavljenost (centralna povezanost i samostalnost) obra-
zuje ne sarno (neposredno) individuurn, vec ga, sern
toga, (tj. posredno) obrazuje i na taj nacin sto se na-
cin njegovog obrazovanja istovrerneno pojavljuje na
tvorevini. Time je zatvorena forrna na viSern stupnju
od otvorene forrne. Centralno jezgro, vezna tacka zivog
biea, koje ona centricki vezuje, postaje aktuelna tacka
prolaza odnosa, koji od njega polazi i njernu se vraca,
cije provodenje putern organizrna tek cini zivot orga-
nizrna. Zatvoreno organizovano zivo bice zivi sarno,
ako se ono zbilja gubi u ovom centralnom samoposre-
dovanju, samo ako ono dode sebi sarnorn. Kao takav
povratni odnos zivo bice je sadasnje i sebi sadasnje,
u ovorn povratnorn tog odnosa ono dozivljava ,,sebe".
U bit zatvoreno organizovanog zivog, dakle, spada,
posto je ono u povratnom odnosu sebi sarnorn sadas-
nje i u tome sebe dozivljava, da ono - dozivljava svo-
ju proslost ili da ima pamcenje, tj. odnos prerna pros-
losti, koji moze biti svjestan iii van svijesti. A ono sto
je u odnosu prerna proslosti, irna distancu prema njoj.
Posto njegov zivot, pozicionalno gledajuci, pociva na
346 HELMUTH PLESSNER
(Istorijska reakciona baza, modus pozicionalrwsti
zatvorene forme)
tome da bude aktuelna prolazna tacka odnosa, tkoji od
njega polazi i njemu se vraca, posto zivi samo, ako se
gubi u ovom centralnom samoposredovanju, u ovom
dolafonju sebi, i posto je sadasnjost njega samog (pre-
ma sadrzini uslovljenoj mjerom i vrstom tjelesne re-
prezentacije) identicna s ovim povratnim odnosom, ona
centralna putanja posredovanja mora biti distancirana
od proslog kao takvog, mora od njega odudarati i, isto-
vremeno, mora s njim neprestano biti povezana.
Tako dobijamo jedno lzmedu, kao aktuelnu sredi-
nu, kao Sada njegovog zivota, iza kojeg je ono proslo,
ispred kojeg je ono buduce. Pozicija frontalnosti, oka-
rakterisana prostorno-vremenosno, zbiljski znaci onaj
prevoj s kojeg se ide nazad u ono sto je bilo i naprijed
u ono sto dolazi.
u tom odnosu izmedu onoga sto dolazi i onoga sto
je bilo ispunjava se sadasnjost zivog zatvorene forme.
Ono sto, dakle, nije jcdnostavno u tom smislu prc-
zentno da obrazuje to sada5nje stanje individuuma. U
ovome se biljka i zivotinja ne razlikuju. Vee, za zivoti-
nju vrijedi modus da je to proslo u posredivoj formi
onoga per hiatum, tj. da je njemu prezentno. lzvan svi-
jesti ono djeluje na svako sada5nje stanje, a da ga ne
determinira u svakom pogledu i da ga ne ispunjava,
svjesno ono na njega djeluje tako sto se subjekat vra-
ea sebi, sebe pritom nalazi kao ono proslo, koje sada
vrsi uticaj na njegovu inicijativu.
Tako se shvata a priori mogucnost korigovanja po-
kreta zivotinje zahvaljujuci individualnoj proslosti, ko-
ja jos oslobada jedan viSak moguCih i zbiljskih pokre-
ta, koje individuum mofo izvesti ili izvodi. Inace, ne
bi bilo prostora za ,,korekture". A ovaj viSak je moguc
samo ako proslost ne proguta sada5nje stanje, odn. ako
ga posredno ne obrazuje samo ona, vec ako ovo sadas-
nje stanje preuzmu sopstvenu sferu, odvojenu od ono-
ga sto je bilo, a ipa k ne sasvim izolovanu od njega.
1
Takvo odudaranje toga sada od nekad, koje treba u
SFERA tIVOTINJE 347
istom smislu da zasnuje kontakt izmedu obiju sfera,
znaci upravo isto sto i posredovana sadasnjost.
Onaj vansvjesni ili svjesni uticaj proslog na sadas-
nje stanje moze se, prema opstoj formi, shvatiti iz po-
zicionalnosti zatvorene forme. IScezava, harem, onaj
paradoks, koji za filozofiju zdravog ljudskog razuma
postoji u djelotvornosti onoga sto je bilo, odn. njego-
(Istorijska reakciona baza, modus pozicionalnosti
zatvorene f orme)
vog nalafonja (u svjesnom pominjanju). Za razrjesenje
ovog paradoksa ona je smislila teorije koje pamcenje
objasnjavaju iz materijalnih tragova ranijih utisaka i
njihovog odjeka prema principu asocijacije.
Pa ipak, sasvim nezavisno od toga, sto Cinjenice
fiziologije i patologije govore veoma jasno, kao da ne-
ma izgleda da se aktueliziranje pamcenja u pojedinac-
nom slueaju razumije bez materijalnih tragova, odn.
bez jednog centralnog mehanizma. Kao sto oblikovanje
opafajnog polja zavisi od filtrirajuce funkcije nervnog
sistema, ta'ko, ocigledno, od toga zavisi i oblikovanje
istorijske reakcione haze. Raspad specificno primljenih
kombinacija u elemente, koji onda sluze za obrazova-
nje novih kombinacija, odgovara analizirajueoj filter-
skoj funkciji nervnog aparata. ~ U ovaj okvir se viSe
ne uklapa poblize tumacenje cinjenica afazije, aprak-
sije itd. kakvo je dao Bergson u Matiere et Memoire,
cije shvacanje je protivurjecilo starijem nazoru i koje
je uticalo na radove mlade generacije (Goldstein, Gelb,
Griinbaum, Pick i dr.).
Egzistencija iii neegzistencija istorijske reakcione
haze, odn. sposbnosti asocijacije se, istina, empirijski
ne smije posmatrati kao kriterijum zivotinjske ili bilj-
ne prirode, ali je njezino postojanje bitno vezano samo
za organizacionu formu zivotinje. Time se ne briSe ona
stroga razlika izmedu zivih i nezivih tvorevina u pogle-
du njihovog odnosa prema sopstvenoj bilosti. I biljka
je svoja sopstvena proslost, samo na indirektan nacin.
Medutim, njoj, kao otvorenoj formi, nijc data moguc-
 348 HELMUTH PLESSNER
nost da bude u odnosu prema proslom, koje ona u sebi
cuva. Ovaj odnos je specificno zivotinjski. On, kao van-
svjesni uticaj onoga sto je bilo na reakcije zivotinja
moze iCi sam od sebe (sjetimo se samo ,Pavlovljevog
otkrica ,,psihicke" sekrecije pljuvacke i njegovog ko-
riscenja za ,,psiholosku" analizu psa) ili moze svjesno,
preko ovog okreta unazad zivotnog subjekta, djelovati
na njegovu inicijativu - on uvijek pretpostavlja distan-
ciju subjekta, kao sto ona oznacava poziciju zatvoreno
organizovanog zivog bica.
(Problem raspolaganja elementima proslosti)
7. PAMCENJE KAO JEDINSTVO REZIDUUMA I
ANTECIPACIJE
Zivot na svakom stupnju zadrlava svoju proslost
zahvaljujuci samo tome sto je sam sebi ono unaprijed,
Ono sto je bilo ima iza sebe postojece, ako prese:Ze Sa-
mo sebe. Fundiranost u buducnosti je mogucnost da se
proslost ima i da se zadrzi, a u slueaju da organizaciona
forma zivo bice stavi u odnos prema njegovim pozicio-
nalnim karakterima, ona je istovrcmeno i mogucnost
da njome disponira i stoga iz nje izvlaci korist. Gra-
mofonska ploea vezuje aparat za jednu odredenu re-
produkciju, istorijska reakciona baza, medutim, vezuje
organizam za elemente proslog samo u veoma sirokim
i varijabilnim granicama kombinatorike. Jer, njegov
stav prema sopstvenoj proslosti, koji mu ne dopusta
da u tome neposredno nestane, vec ga samo posredno
cini postalim, sam, sa cijelom sadr:Zinom nekada5njeg
zivota, prodire u proslost i kao forma ostaje satkan s
tom sadr:Zinom.
Kad bi zivot neposredno prelazio u onu svoju bi-
lost, kako to cine bezivotne stvari, kad bi se istorijska
reakciona haza obrazovala jednostavno nanosom doga-
daja, onako kako ih donosi vrijeme, tako da ta bujica
upada u zivo bice i tamo se sakuplja, onda bi se, zbilja,
morali cuditi tome sto je za nepogresivu ,,mehanicku"
reprodukciju neophodan napor monotonog ponavlja-
SFERA ZIVOTINJE 349
nja. Onda bi, odista, bilo originalu vjernih gravura, ta-
lozenja, kopiranja, ako hocemo, a raspad u elemente,
kakav je karakteristiean za istorijsku reakcionu bazu,
bio bi naknadno nastali raspad, uslovljen povrsnim do-
zivljavanjem i - uostalom, po sebi zagonetnim - za-
boravom.
Mehanicka reprodukcija, medutim, ocigledno pred-
stavlja granieni slueaj pamcenja, koji se, kako to doka-
zuje svako ucenje napamet, svaka dresura, mo:Ze reali-
zovati samo umjetnom koncentracijom, odn. iskljuce-
njem drugih utisaka i reakcija. Pretpostavka za meha-
nicku reprodukdju je izvjesno potiskivanje sadr:Zaja,
kojc treba reprodukovati, iz njihovog prirodnog polo-
faja u zivoj cjelini. Ako u normalnom slueaju, posto od-
nos izmedu zivog subjekta i pamcenja ide preko nje-
gove orijentisanosti na buducnost, tj. posto je on po-
sredovan tendencijom, a u pamcenje se sam preuzima
(Destrukcija u elemente, modus realizacije frontalnosti)
kao forma zadrfane sadr:Zine, aka u obicnom zivotu
sve ono sto zivo bice stavlja u odnos prema onom sto
dolazi: nagon, interes, volja, unapreduje i nosi funkci-
ju koja obrazuje pamcenje, koja zadrfava, onda dre-
sura i ucenje napamet idu putem koji sto je moguce
vise su:Zava ovo posredovanje tendencije i koji mono-
tonijom ponavljanja dovodi do djelotvornosti tendenci-
ju cistog utvrdivanja.
Posto je svako obrazovanje pamcenja, tj. nastaja-
nje istorijske reakcione haze, u sustini tendencijom po-
sredovano, primarno uopste nema ocuvanja bez prazni-
na i nema kalupljenja dozivljenih dogadaja u Janae
njihove zbiljske povezanosti (koja bi se neprestano ras-
pada.Ja u elemnte samo krivicom subjekta, povrfooscu,
zaboravnoscu i drugim nedostacima njegove organiza-
cije), vec SU postojati pros[ost i destrukcija U elemente
jedno te isto.
na to predstavimo slikovito: u najfinije ocice tka-
nja dozivljenog mora prodrijeti zivo bice i ono ih time
mora razrijesiti, ako hoee da se dokopa cjeline. One
350 HELMUTH PLESSNER
,,praznine izmedu niti tkanja" to je posredovani odnos
zivog biea prema sebi samom. To sto proslost istorij-
sku reakcionu bazu obrazuje ne onako kakva je ona
bila, vec u fragmentima i elementima, koji se meau-
sobno pomjeraju, ima svoj unutarnji osnov u onom
prekidu ili pauzi koja Cini bitak svjesnog zivog bica
posredovanog u samoizvrsenju. Samoizvrsenje, na ko-
jem pociva mogucnost svijesti, djeluje - mogli bismo
i tako reci - upravo zato sto je ono ona unutarnja pa-
za iii prekid izmedu zivog i njega samog - kao sito,
cije pore rasipaju masu koja kroz njih prolazi, pri ce-
mu ona postaje proslost.
Za zivotinju je zakon da usvaja ono sto se u toku
njezinog zivota na njoj i s njom dogada. Zajedno s ovim
usvajanjem, koje pociva na odnosu prema njemu sa-
mom, na distanciji ili prekidu sopstvenog zivotnog si-
stema, dato je sustinski nufoo i razbijanje usvojene sa-
drzine. Ono mu, stoga, kao forma ostaje utkano, kao
forma prodora, koja dopusta pomjeranje i pregrupisa-
vanje elemenata bilosti, kao sto i uslovljava grdke u
pamcenju i zaborav. Aktualizacija je, kako je vec nago-
(Destrukcija u elemente, modus realizacije frontalnosti)
vijesteno, vezana za funkciju nervnog sistema i odgova-
ra procesu razlaganja (koji je bas u procesu organizo-
vanja!) obrazovan.ia pamcenja, ukoliko se funkcija cen-
tara, u prvom redu, sastoji u tome da biltriraju sve-
ukupna uzbudenja nervnog sistema, a tek sekundarno
da ih povezuju u nova jedinstva.
To usvajanje proslog na osnovu njegove artikula-
cije, odn. dekompozicije u elemente cini, istovremeno,
razumljivim otkud se u pamcenje i iskustvu nalaze
pretpamcenjske, predis'kustvene ,,forme'', cija je antici-
pirajuca funkcija ne malo znacajna za istorijsku reak-
cionu bazu, posto su u njima sadrzine koje odgovaraju
.bilosti. Ako, nairne, do talozenja onoga sto se desilo
zivom bicu dolazi u pamcenju samo preko njegove ori-
jentisanosti na buducnost, tj. posredovano njegovom
projektovanoscu, ako na ovom ,,zaobilaznom putu" (u-
nutarnje pauze) pociva dekompozicija dozivljenog u
SFERA 1IVOTINJE 351
njegove elemente, onda u sadrzinama istorijske reak-
cione haze mora neposredno, tj. kao njezina forma, po-
stojati karakter projektovanosti. Od nje zavisi sta ce
biti, a sta nece biti preuzeto u pamcenje, ona omogu-
eava onu unutarnju pomjerljivost, zivotnost pamcenja,
koje polje kretanja organizma ne sufava kao neka mrt-
va masa, vec ga poveeava, time sto mu dopusta da pre-
grupisanjem elemenata uci od proslosti.
Stoga je za zivotinjski organizam karakteristieno
da on svoju istorijsku rea:kcionu bazu moze da obrazu-
je samo u okviru moguCi:h tendencija. Tamo gdje se
zivotinja ne krece, odat1e za nju i nema iskustva. Pra-
vac nagona je selekcioni princip pamcenja, ,,jedinstvo
apercepcije", kojem su podlofoe pojedine tendencije i
pojedini nagoni kao kategorije, tj. kao selekcione pred-
forme.
(Ako igdje, onda je ovdje mjesto apriornih formi
inteligentne svijesti. Odgovarajuci strogo opstem karak-
teru svakog pozicionog stupnja, ove forme su ili (kao
kod zivotinje) anticipiranja odredenih podrucja isku-
stva, koja se mogu ukljuciti u senzomotoricni funkcio-
ni krug, iii (kao kod covjeka) anticipiranja odredenih
objektivnih podrucja iskustva, koja, doduse, imaju ve-
zu sa senzomotoricnim funkcionim krugom kao cjeli-
nom, ali u njemu ne iscrpljuju svoje znacenje kao for-
mi predmeta iskustva.)
(Instinkt, samostalni modus pozicionalnosti zatvorene
forme)
Na svakom stupnju, svjesno iii vansvjesno, istorij-
ska reakciona baza je jedinstvo residuuma i antecipaci-
je, ili, ekvivalentno shvaceno, ni na jednom stupnju
proslost, onako kako nju zadrfava zivi individuum, ni-
je zakljucena velicina. Sve sto je bilo poima se i mora
se pojmiti neprekidnim projektom zivota u nepresta-
nom preoblikovanju. Dokle god je biologija, pod utica-
jem mehanickih dogmi, na asocijaciju gledala kao na
srzni fenomen pamcenja uopste, nije ona, naravno, ni
mogla pokusati da razjasni dekompoziciju i novo gru-

352 HELMUTH PLESSNER
pisanje onoga sto je bilo, kao pretpostavku istorijske
reakcione ,haze, bil'o samo opet mehanicko-asocijacioni-
sticki, bilo, kad se pokazala njegova neoddivost, uz po-
moc specificnih vitalnih faktora (dominanti, psihoida).
Od anticipatornih formi same istorijs'ke reakcione
haze neophodno je odvojiti instinkte, koji spadaju u
jedan fundamentalniji sloj organskog bitka, naime, u
krug prilagodivosti. Premda je tacno da su instinktivni
pokreti utvrdeni prije svakog iskustva i da se isku-
stvom, vjezbom itd. ne mogu hitno korigovati (kao sto,
npr., kod ptica selica naprijed lete one najmlade, koje
tim putem jos nisu letjele, kao sto pile elm se izlijeze
kljuca zrna, RravHno ocjenjujuci prostorne razmake),
ipak to prije ovdje ima vreme11ski, a ne, kako je to u
11
antecipatornom momentu, vremenosno-nevremenski
smisao. U ponasanju organizma instinkti manifestuju
primarno slaganje izmedu njega i okoline u vremenu.
Razlog tome sto njih nalazimo samo kod zivotinja,
a nikad kod biljaka, je vec u zatvorenoj organizacionoj
formi i relativnoj samostalnosti zivotinjskog individu-
uma prema svome zivotnom krugu. U svome razlikova-
nju zivotinj'a je, u sustini, prisiljena na radnju, na pro-
vodenje odgovarajuce reakcije na nadrafaje okoline.
Ovdje je, uslijed toga, stvoreno mjesto za primarno iz-
jednacenje individuuma, a i okoline, dok hiljka, prema
cijeloj svojoj strukturi, ne moze da radi, jer je ona ne-
samostalno ukljucena u svoj zivotni krug i kao njegov
dio gubi se u njemu.
Ne odgovara njegovoj sustini da se prema psihic-
kim protuvrijednostima instinkta u njemu trazi i vidi,
recimo, nekakvo ,,sanjanje", kako to cine neki filozofi
prirode iz doba romantike. Osjeeajno tumacenje bi
veoma rado, da u instinktu spozna manifestaciju slut-
nje i predvidanja, sna i telepatije. Ono ne misli na to
da instinktivni zivot nema nikakve neposredne veze sa
svijescu i da je na sasvim drugom nivou nego ova. Ta-
ko da instinkt (i njegov diferencijal, refleks), premda
na njega nikad ne moze da utice inicijativa subjekta,
nije u stanju da omete niti da pomogne unutarnjem raz-
vitku svijesti.
~
~
f
f;
l
SOOMO POGLAVU1!
SFERA COVJEKA
1. POZTOIONALNOSrf EKSCENrfRICNE FORME
J A I KARAKTER LU~NOSTI
1
Granica zivotinjske organizacije je u tome sto je
individuumu skriven sam njegov lieni bitak, jer on ni-
je u odnosu prema pozicionalnoj sredini, dok se dati
mu medijum i sopstvena tjelesnost odnose se na tu
pozicijalnu sredinu, na apsolutno Ovdje-Sada. Njegovo
egzistiranje nije jos jednom vezano u Ovdje-Sada, jer
tu viSe nema nikakvog oslona za neki moguci odnos.
Onoliko koliko je zivotinja ona sama, toliko ona nesta-
je u tom Ovdje-Sada. Ovo njoj ne postaje predmetno,
ne odudara od nje, ostaje stanje, posredujuci put kon-
kretnog zivog provodenja. Zivotinja zivi polazeci od
svoje sredine, ulazeci u svoju sredinu, ali ne zivi kao
sredina. Ona dozivljava saddine u okruzju, tude i sop-
stvene, ona moze da ovlada i sopstvenim tijelom, ona
obrazuje sistem koji se povratno odnosi na nju samu,
jedno sebe, ali ona ne dozivljava - sebe.
Pa ko da za ovo obrazuje dozivljavajuci subjekat
na ovom stupnju pozicionalnosti? Kome da bude data
sopstveno imanje i dozivljavanje i djelovanje, kako ono
uvire u to Ovdje-.Sada i kako iz njega proizilazi u im-
pulsivnosti? ,JNa koju taC:ku, na koju projekcionu po-
vrsinu bi samo ovo stanje stvari jos trebalo da se od-
nosi, na osnovu koje distancije nekog strukturnog mo-
menta zive tvarnosti da se odnosi prema tvari ovog zi-
votinjskog tijela?" Onoliko koliko je zivotinja tijelo,
toliko je ona sebi data, toliko se odnosi na pozicional-
23 Stupnjevi oraanskog i fovjek
 "l
- i
354 HELMUTH PLJ!SSNER
nu sredinu i toliko, kao ukupno tijelo, koje je u tom
Ovdje-Sada, mofe da utice na njega, moze centralnim
impulsima da omoguci fizicki uspjeh. Ali to ukupno
tijelo jos nije postalo potpuno refleksivno.
Jos nije, tj. moze se zamisliti uspon koji zivu tje-
lesnu stvar podifo na jedan pozicionalno viSi stupanj,
iznad stupnja zivotinja. Prema istom za!konu koji od-
reduje razliku u stupnju izmedu zivotinje i biljke. Kao
(Problem samodatosti pozicionalnog centra)
sto otvorena forma biljne organizacije pokazuje pozi-
cionalni karakter, a da stvar nije ,,stavljena" u odnos
prema svojoj pozicionalnosti, i kao sto se ova moguc-
nost ostvaruje u zatvorenoj formi zivotinjske organiza-
cije, tako i bitna forma zivotinje ocituje jednu moguc-
nost, koja mofe biti realizovana samo pomocu neeeg
drugog. Zivo tijelo na zivotinjskom stupnju nema pu-
nog refleksiviteta. Njegova u sebi postavljenost, njegov
zivot iz sredine obrazuje, doduse, uporiste njegove eg-
zistencije, ali nije u odnosu prema njemu, nije mu dat.
Ovdje je, dakle, jos otvorena mogucnost realizacije. Te-
za kaze da ona ostaje rezervisana za eovjeka.
Koji preduslovi moraju biti ispunjeni pa da zivoj
stvari bude dat centar njezine pozicionalnosti, u kojoj
ona uviruci zivi, zahvaljujuci kojoj ona dozivljava i
djeluje? Ocigledno, osnovni je uslov da se centar pozi-
cionalnosti, na Cijoj distanciji prema sopstvenom ti-
jelu pociva mogucnost svake datosti, distancira od sebe
samog. Biti dat znaci biti nekom dat. A kome moze jos
biti dat onaj kome je sve dato, a!ko ne sebi samom? S
druge strane, ta prostorno-vremenosna tacka apsolut-
nog OvdjeSada ne mofo otici od sebe, ne moze se
udvostruCiti (ili kako vec inace hocemo da shvatimo to
uzimanje odstojanja samog). U smislu cistog Ovdje-Sa-
da je nemogucnost relativiziranja, koja bi, medutim,
bila ukinuta jednom takvom razdvojivoscu centra. Re-
ceno sasvim opafajno: ako postoji neka apsolutna Ov-
dje-Sada tacka, pozicionalna sredina zivog, onda je bes-
misleno pomisljati da bi ,,pored toga" jos jednom, iza
Hi ispred nje, ranije ili kasnije od nje, moglo biti ove
SFERA COVJEKA 355
iste srediSnje tacke. Zamisljanje, u koje se neprestano
zapucujemo, jer ta pozicionalna sredifoja tacka treba
da bude ono cemu je nesto dato, za sta je nesto doziv-
ljivo, treba da bude subjekat svijesti i inicijative. Vid-
jeti moie samo oko, oko, takode, moze vidjeti samo
oko. Ako, sad, nemamo mogucnosti da jedno za drugim
prikljucimo proizvoljno mnogo ociju, posto, konacno,
sve vode ka jednom subjektu gledanja i posto se ovdje
bas i radi samo o jednom, onda to samovidenje (Selibst-
sicht) oka, ta samodatost subjekta ne smije biti zasno-
vana (u sebi protusmislenim) umnofavanjem jezgra
subjekta.
(Formalna karalcteristika samodatosti)
Dokle god, medutim, taj pozicionalni centar, sub-t
jekat, zamisljamo kao jednu zavrsenu i gotovu posto-
jecu veliCinu, koja jcdnostavno postoji, kao bilo koje
tjelesno obiljdje, ne mokmo proCi pored umnofava-
nja i svih ncmoguc11ost i ko.il' su s tim povezane. No, ko-
liko jc ovo glnlistl' ugodno, toliko jc pogrcsno. Ono za-
horavlja da ~l' 1mli () po1.kio11al11om karakteru, cije je
post n j1111 j1 Vl'i'.u110 1.u i1.vrscnjc iii postavljanje; izvrse-
11 jc i flC1<,li1vlj1111jl' ll ~lllislu zivotnosti neceg sto postoji,
kitko Jl' U1111, kuo konstitucioni princip, odredeno gra-
11llo111.
P01.ido11alna sredina postoji samo u izvrsenju. Ona
Jc ono cime se stvar posreduje u jedinstvo nekog oblic-
.1a: ona je put posredovanja. Kao momenat pozicional-
nosti to jos nije u funkciju postavljeni subjekat. Za to
je potreban jos jedan poseban obrt. Pozicionalni mo-
menat mora postati konstitucioni princip stvari. Time
je on postavljen u svoju sopstvenu sredinu, u onaj
put njegovog bitka posredovanog u jedinstvo - i do-
stignut je stupanj zivotinje. Prema ovom zakonu, pre-
ma kojem momenat nifog stupnja, shvacen kao prin-
cip, daje slijedeci viSi stupanj i, istovremeno, u njemu
nastupa kao momenat (ostaje ,,odrfan"), mo:le se za-
misliti jedno bice cija je organizacija konstituisana pre-
ma mjerilu pozicionalnog momenta zivotinje. Ovaj in-
dividuum je postavljen u postavljenost svoje sopstvene
 ..,
356 HELMUTH PLESSNER
sredine, preko puta njegovog bitka posredovanog u j~
dinstvo. On je u centru svoga stajanja.
Time je dat uslov da centar pozicionalnosti ima di-
stanciju prema sebi samom, da, razlikovan od samog
sebe, omoguci totalnu refleksivnost zivotnog sistema.
Taj uslov je dat bez protusmislenog udvostrueavanja
jezgra s1.11bjekta, jedino u smislu pozicionalnosti. Nje-
gov zivot iz sredine dolazi u odnos prema njemu, nje-
mu samom je dat povratni karakter centralno reprezen-
tovanog tijela. Premda i na ovom stupnju zivo bice po-
nire u ono OvdjeSada, premda zivi iz sredine, ono je,
ipak, postalo svjesno centraliteta svoje egzistencije.
Ono ima sebe samo, zna za sebe, samo sebe moze da
zapazi i u tome je ono la, ono pribjeziSte sopstvene unu-
tarnjosti, koje je ,,iza sebe", koje svaikom mogucem iz-
vrsenju zivota, izvucenom iz sopstvene sredine, obra-
zuje posmatraea prema scenariju ovog unutarnjeg po-
lja, obrazuje subjektni pol, koji se viSe ne mofo objek-
tivirati, koji se vise ne moze gurnuti u polofaj predme-
ta. Na ovom krajnjem stupnju zivota postavljen je os-
nov za nove akte refleksije na sebe samog, za jedan
(E kscentricna poziciona forma)
regressus ad infinitum samosvijesti, i time je izvrseno
cijepanje na spoljnje polje, unutarnje polje i na svijest.
Poimamo zasto zivotinjska priroda mora hiti odr-
fana na onom najviSem pozicionom stupnju. Zatvorena
forma organizacije se provodi samo do onog krajnjeg.
A ziva stvar u svojim pozicionalnim momentima ne po-
kazuje nijednu tacku sa koje bi se mogao postici neki
uspon, sem ostvarenjem mogucnosti da se ukupni ref-
leksivni sistem zivotinjskog tijela organizuje prema
principu refleksivnosti da se ono, sto jedino cini zivot
na stupnju zivotinje, jos stavi u odnos prema zivom
bicu. Dalji uspon iznad ovoga je nemoguc, jer ziva
stvar je sada zbilja dosla iza sebe. Ona, doduse, ostaje
bitno vezana u tom Ovdje-Sada, ona dozivljava i bez
pogleda na sebe, prihvacena od objekta okolnog polja
i reakcija sopstvenog ibitka, ali ona je u stanju da se
distancira od sebe, da postavi jaz izmedu sebe i svojih
SFERA COVJEK.A 357
dozivljaja. Ona je ona i s ove i s one strane jaza, ve-
zana u tijelu, vezana u dusi i istovremeno nigdje, bez
mjesta van svake povezanosti u prostoru i vremenu, i
tako jest eovjek.
+ U svojoj egzistenciji, upravljenoj prema okolini
... tude datosti, zivotinja zauzima poziciju frontalnosti.
Ona zivi odvojena od okoline i istovremeno vezana za
nju, svjesna sebe same kao tijela, kao jedinstva culnih
polja i - u slucaju centralistioke organizacije - akcio-
nih polja, u sopstvenom tijelu, cije prirodno mjesto je
ona u njoj skrivena sredina njezine egzistencije. Co-
vjek, kao ziva stvar, koja je postavljena u sredinu svo-
je egzistencije, poznaje ovu sredinu, dozivljava je i
zato se:le preko nje. On dozivljava tu povezanost u
apsolutnom Ovdje-Sada, tu totalnu konvergenciju oko-
line i svog sopstvenog tijela prema centru svoje pozi-
cije, i zato ga ona viSe ne vezuje. On dozivljava nepo-
sredno dizanjc svojih akcija, impulsivnost svojih po-
kreta i 'krctanja, radikalno autorstvo svog zivog opsto-
janja, slanjc i1.111c<lu akcijc i akcijc, izbor isto kao i
1.avodl'11.k 11 ;dl'k<1t i 11ago11, on poznaje sebe slobod-
nog, a, 11prk11' ovoj slohodi, vczan je za jednu egzisten-
(ij11, k11ja ~a omt'la i ,s kojom mora da se bori. Ako
j1 J.i vut 1lvot 111 k c:~nlri(\an, zivot covjekov je, iako ne
(ltMvo i dvostruka aspektivnost egzistencije)
mof.e da probije to centriranje, istovremeno izvan nje-
ga, ekscentriean. Ekscentricnost je za eovjeka karakte-
risticna forma njegove frontalne postavljenosti prema
okolini.
Kao Ja, koje omogucuje pun akret zivog sitema -'"
nazad prema sebi, eovjek viSe nije u onom Ovdje-Sada,
vec ,,iza" njega, iza sebe samog, bez mjesta, u nicem,
nestaje u tom nicem, u prostornovremenosnom Nigdje-
-Nikad. Bezmjesno-bezvrcmenski on omogueava doziv-
ljaj sebe samog i istovremeno dozivljaj svoje ibezmje-
snosti i bezvremenitosti, kao stajanja izvan sebe sa-
mog, jer eovjek je ziva stvar, ko)a vie nije u sebi
samoj, vec cije ,,stajanje u sebi' znaci fundamenat
njegovog stajanja. On je stavljen u svoje granice i sto-
 ...,
358 HELMUTH PLESSNER
ga preko nje, granice, koja ogranieava njega, zivu
stvar. On ne samo da zivi i dozivljava, on dozivljava
svoje dozivljavanje. Ali to sto on sebe dozivljava kao
nesto, sto se viSe ne moze dozivjeti, sto vise ne dolazi
u polofaj predmeta, kao cisto Ja (za razliku od onog
psihofizickog individualnog ja, identicnog s ,,mene",
koje se mofo dozivljavati), to sto svoj osnov ima jedino
i samo u posebnoj granicnoj postavljenosti stvari na-
zvane eovjek, stroze roceno: to dovodi neposredno do
izraza tu granicnu postavljenost.
Medutim, kao Ja, koje se obuhvaea u punom po-
vratnom okretu, koje se osjeea, on postaje sebe svje-
stan, sagleda svoju volju, miSljenje, kretanje, osjet (a
sagleda i svoje sagledavanje), fovjek ostaje vezan u
onom Ovdje-Sada, u centru totalne konvergencije oko-
line i sopstvenog tijela. Tako on zivi neposredno, nesa-
lomljiv u izvrsenju onoga sto on, zahvaljujuCi svojoj
neobjektivnoj prirodi jastva, shvaca kao dusevni zivot
u unutarnjem polju.
Za njega je preokret od bivstva unutar sopstvenog
tijela u bivstvo van tijela neotklonjivi dvostruki aspekat
egzistencije, zbiljski lorn njegove prirode. On zivi i s
ove i s one strane ovog loma, kao dusa i kao tijelo, i
kao psihofizicki neutralno jedinstvo ovih sfera. No to
jedinstvo ne natkriva dvostruki aspekat, ono mu ne
omogucava da proizilazi iz njega, ono nije ono trece sto
miri tu suprotnost, trece koje prevodi u suprotne sfere,
ono ne obrazuje nikakvu samostalnu sferu. Ono je taj
lorn, hijatus, onaj prazni put posredovanja, koji za
samo zivo znaci isto sto apsolutni dvostruki karakter i
dvostruki aspekat tjelesnosti i duse, u kojem ga ono
dozivljava.
(Tri sfere egzistencije licnosti. Njihova svjetovnost)
Pozicionalno imamo nesto trostruko: zivo je tijelo,
ono je u tom tijelu {kao unutarnji zivot i dufa) i van
tog tijela kao glediSte, s kojeg polazeci i jedno i drugo
jeste. Individuum koji je pozicionalno tako okarakte-
risan naziva se licnost. On je subjekat svoga dozivljava-
SFERA COVJEKA 359
nja, svojih opaZa.nja i svojih akcija, svoje inicijativc.
On zna i on hoce. Njegova egzistenoija je odista postav-
ljena na nicem.
2. SPOLJNI SVIJET, UNUTARNJI SVIJET,
ZAJEDNICKI SVIJET ~MITWELT)
Ako taj karakter bitka-van-sebe od zivotinje cini co-
vjeka, onda je, posto se ekscentritetom ne mofo doci do
neke nave organizacione forme, jasno da on, tjelesno,
mora ostati zivotinja. Stoga, fizicka obiljezja ljudske
prirode imaju samo empirijsku vrijednost. Biti eovjek
nije vezano za neko odredno oblicje i on bi se (prisje-
timo se samo jedne duhovite pretpostavke paleontologa
Dacquea) mogao pojaviti u nekom oblicju koje ne bi
bilo ova nama poznato. Karakter covjeka je vezan sarno
za centralisticku organizacionu formu, koja predstavlja
bazu za njegov ekscentritet.
U dvostrukoj distanciji prema sopstvenom ti ;elu,
tj. razlikujuci se jos od samobitka u njegovoj sredini,
od unutarnjeg zivota, fovjek se nalazi u jednom svijetu,
koji je, u skladu s trostrukom' karakteristikom njegove
pozicije, spoljnji svijet, unutarnji svijet i zajedincki
svijet. U svakoj od te tri sfere on ima posla sa stvaii-
ma, koje nastupaju prema njemu kao sopstvena zbilja,
kao u sebi stojeci bitak. Stoga se sve njemu data izuzi-
ma fragmentarno, pojavljuje se kao isjeeak, kao nazor,
jer stoji u svjetlu sfere, tj. pred zaledem jedne cjelme.
Ovaj fragmentarni karakter je sustinski povezan sa sa-
mozasnovanoscu svakc sadr:line, s onim sto on jeste.
Okolina ispunjena stvarima postaje spoljnji svijet
ispunjen predmetima, svijet koji predstavlja kontinuum
praznine iii prostorno-vremenske protefoosti. Na tjele-
sne predmete se neposredno odnose prazne forme pro-
stor i vrijeme, ukoliko predmeti u svojim granicama - .. , -
manifestuju bivstvujuce, ukoliko su nacini manifcsta-
cije onoga niSta. (Ovim stavom se ne ulazi opet u om1
staru borbu oko egzistencije i neegzistencije pra:r.nov.
prostora. Isto tako se odavdje ne mogu izvlaciti ni fizi
kalne iii spoznajnotcoretske, odn. metafizicke tcl'.C, koj1
 "l
360 HELMUTH PLESSNER
bi ovo podrfavale ili osporavale. Ovaj stav pred ocima
ima samo cisto opafajno cinjenicno stanje. Ono cisto
gdje i kad ispunjivosti posredstvom bivstvujuceg je,
(Ekscentricna struktura spoljnjeg svijeta Fizicko tijelo
i tivo tijelo)
upravo u ovom odnosu, njegov Cisti kontrast ili nebitak
- pa makar fizieari ili metafizieari, nuino prelazeci pre-
ko ovog, otkrivali svu prethodnost ovakvog odredenja).
Stvari u homogenoj sferi sv;ih moguCih pokretta, kao stl)
ona prema pravcu znaci relativnu cjelinu prostora i vre-
mena, odreduju situaciju, koja strogo odgovara poziciji
ekscentricnog organizma. Ako je ovaj van prirodnog mje-
sta, van sebe, neprostoran, nevremenosan, ako nije ni-
gdje postavljen, ako je postavljen u nista, u niSta svo-
jih granica, onda se tjelesna stvar okruzja nalazi ,,u"
toj ,,praznini" relativnih mjesta i vremena. A organizam
je, zahvaljujuci svojoj ekscentricnosti, sebi samom sa-
mo takva tjelesna stvar u okruzju na jednom odrede-
nom mjestu u jedno odredeno vrijeme, koje se moze
zamijeniti svakim drugim mjestom ovog kontinuuma
praznine.
Na ovom stupnju, dakle, vise nema okoline u isklju-
civom smislu. Ukljucivanjem organizma u prema pravcu
relativnu cjelinu prostora i vremena ukljucuje se i ona
u ovu jednu prazninu. Ona, sa svim svojim karakteri-
ma (totalne konvergencije prema apsolutnom ovdje-sa-
da, odudarnosti od tijela, neogranicenosti i konacnosti)
ostaje odrfana, bas tako: u odnosu na organizam u nje-
govoj poziciji. No ova pozicionalna cjelina je i sama u
spolnjem svijetu, kao i sve ostale stvari. Ekscentrieno-
sti strukture zivog biea odgovara ekscentricnost polo-
faja iii neukidivi dvostruki aspekat njegove egzistencije
kao fizickog tijela (Korper) i kao zivog tijela (Leib), kao
stvari medu stvarima na hilo kojim mjestima jednog
kontinuuma prostor-vrijeme i kao apsolutna sredina
koncentricno zatvorenog sitema u prostoru i vremenu
apsolutnih pravaca.
Stoga su neophodna oba nazora na svijet, eovjek
kao zivo tijelo u sredini jedne sfere, koja je u skladu
SFERA COVJEKA 361
s njegovim empirijskim oblicjem zna za apsolutno gore,
dolje, naprijed, nazad, desno, lijevo, ranije i kasnije, na-
zor koji sluzi kao haza organoloskog pogleda na svijet,
i eovjek kao tjelesna stvar na bilo kom mjestu jednog
prema pravcu relativnog kontinuuma moguCih procesa,
nazor, koji vodi ka matematsko-fizikalnom shvaeanju.
Zivo tijelo ,j fizicko tijelo, premda ne cine materijalno
(Ekscentricna struktura spoljnjeg svijeta Fizicko tijelo
i tivo tijelo)
medusobno odvojive sisteme, vec jedan te isti, ne pokla-
paju se. Dvostruki aspekat je radikalan. Isto tako radi-
kalno se jedno u drugo ne mogu prevesti okolina ,j spolj-
nji svijet, koji, takode, ne cine nikakve materijalno me-
dusobno odvojive zone. Tacku po tacku se okolina mofo
unijeti u spoljnji svijet, premda time ona gubi svoje
karaktere okoline. To unosenje daje jedno podrucje pro-
stora i vremena odredenih razmjera, koje se predstavlja
prema zakonima perspektive, daje fizicki ekvivalenat po-
zicionog polja, koje krije orgaqizam kao tjelesna stvar
(objekat anatomsko-fizioloske nauke).
Oba aspekta postoje jedan pored drugog, posredo-
van jedino u tacki ekscentricnosti, u jastvu koje se ne
moze objektivirati. Kao sto ovo ,,iza" fizickog tijela i
zivog tijela cini pribjeziSte sopstvene unutarnjosti, sa-
mobistva, granicu, kojoj je priblifavanje moguce samo
asimptoticki, tako i stvar u spoljnjem svijetu pokazuje
istu takvu strukturu, kao pojava jednog neiscrpnog bit-
ka, kao sastav od kore i jezgra. Prostorno ,,iza" culne
tjelesnosti vezujuCi tjelesnu punocu, ali ne ulazeci u
nju, prevazilazeCi vremenski mijenu promjena, neuniSti-
vo, to supstancijalno jezgro znaci ,,sredinu" stvari u po-
javi, kojoj se, istovremeno, realno ne moze pribliziti.
Jer, to fizicko stvarnosno tijelo (ono sto je realno pro-
storno-vremenski tu) potpuno je i sasvim pojava. Sre-
dina postaje pribjeziSte, X predikata, nosilac osobina.
Na ovome, konacno, poeiva za svu realnost bitna nuz-
nost jednostrane pojave iii zasjencena prikaza, momenat
viSka datog, ukoliko se on shvaca kao bivstvujuca zbilja.
 ..,
-.
362 HELMUTH PLESSNER
U distanciji prema sebi samom zivo bice je dato
kao unutarnji svijet. Ta unutarnjost se razumije u su-
protnosti prema spoljasnosti okruzja razlicitog od tije-
la. Strogo uzev, na svijet tjelesnih stvari kao takvih se
ne maze primijeniti termin spoljasnjost. Spoljnji svijet
je samo svijetom postalo, u njega ukljuceno okruzje,
okolina. Tako okolini, u protusmislenom saobrafavanju,
odgovara unutarnji svijet, svijet ,,u" zivom tijelu, ono
sto samo zivo bice jeste. Ali i ovaj svijet nije jedno-
znacno utvrden na jedan aspekat. Zakon ekscentricnosti
odreduje dvostruki aspekat njegove egzistencije kao du-
se i kao dozivljaja.
Ako zivo bice ponire u svoj samobitak, naivno ili
reflektirano, ono do:livljava, ,,biva svjesno" svojih do-
zivljaja i time provodi psihicki realitet. Istovremeno,
(Ekscentricna struktura unutarnjeg svijeta. Dufa
i dozivljaj)
ovo izvrsenje je vezano za psihicki realitet, za samo-
bitak. Intenzitet u rasponu, kojim je ono to u stanju
da ostvari, odlucuje o oblikovanju njegovog psihickog
zivota, kao sto je ono njime odredeno. Dubina i festina
iii hladnoca i mlakost osjeta, volje, miSljenja, karakte-
ri, talenat, sve dusevne dispozicije i sva dostignuca su
takva da istovremeno uslovljavaju dozivljaje i da doziv-
ljaji uslovljavaju njih. Dozivljaji udaraju peeat eovjeku,
potresaju ga, stvaraju nave mogucnosti buduceg doziv-
ljavanja, kao sto njih, sa s~trane, omogucavaju una-
prijed date osobine psihe ..LJJu~J kao unaprijed data zbi-
lja sklonosti, koja se raz~ifa i koja je podlofoa zako-
nima, ifgoziv~ kao zbilja sopstvenog sopstva u Ovdje-
-Sada, z IlJa ju treba proCi, u kojoj me niko ne mofo
zamijeniti i od koje me niko sem smrti ne mofo oslo-
boditi (a i to, eak, nije sigurno) ne poklapaju se, prem-
da oni ne cine neke materijalne, medusobno odvojive
sisteme. Taj dvostruki aspekat je radikalan, on odgova-1
ra dvostrukom aspektu fizickog tijela i zivog tijela, u
datosti, uostalom, ne mora biti paralelan s njim.
SFERA COVJEKA 363
Kao realnost, koja postoji u samopostavljanju i u
predmetnom postavljanju, realnost koju treba provesti
i opaziti, unutarnji svijet je u tipu bitka razlicit od
spoljnjeg svijeta. Jer ovdje se i na pojavnom nacinu
mofo prolaziti cijela skala ciste saobraznosti jednoj oko-
lini, koja samo nosi i prati, sve do Ciste predmetnosti
za sebe postojeceg stvarnosnog svijeta, ali nikad na sa-
mom bitku. Medutim, u unutarnjem svijetu postoji ska-
la bitka. Tu imamo ono ,,biti mi po volji", kao i ono
,,biti nesto". U sustini pozicionalnosti tog Ovdje-Sada
stajanja (i istovremenog ekscentriteta distancije prema
ovoj poziciji) je da samobitak pokazuje skalu bitka od
ciste predanosti i 6stog samozaborava do skrivenog
postojeceg potisnutog dozivljaja. Cas imamo, recimo u
sliea ju psihicke traume, komplekse u psihoanalitiokom
smislu ili u slid jasne slike pamcenja, eudno naglasene
zeljom, ono psihicko kao stvar djelatne snage, jasnih
granica. A onda, opet, u slueajevima jake predanosti
zbog bola i zelje, prozima i preplavljuje nam dusevni
bitak afektinost svake vrste, nestaje svaka distancija
(Konzekvencije za tip bitka unu.tarnjeg svijeta)
izmedu subjekta akta dozivljavanja i subjektivnog jez-
gra cijele licnosti, mi ,,poniremo" u dusevne. Za takva
stanja nase unutarnjosti odgovaraju slike o bujnom kre-
tanju. No izmedu ovih ekstremnih polofaja dusevne zbi-
lje nalazimo najraznovrsnije prijelaze. Sretnem, npr.,
prvi put nekog eovjeka i - skoro kao neki miris u
nosu, ukus na jeziku - imam odredenu sklonost. Sim-
patija i antipatija obuhvataju cijelu skalu vrijednosti
raspolofonja. Ili, osluskujem u svojoj unutarnjosti da
Ii se tamo cuje neki glas. Nastojim da cujem, a, zapra-
vo, nema sta da se cuje.
Okolnost sto u samopostavljanju bas ja odajem
materijal i forme unutarnje sfere, i sto je ovo samo-
postavljanje jos meni samom data, omogucava otkrice
psihickog realiteta i, istovremeno, njegov preobliko-
vanje. Premda stalni razvoj spoznaje zakona psihe oja-
eava povjerenje u otpornost psihickog bitka prema
pogledu psiholoskog posmatraea i premda je, harem
 .,.
--------- -----
364 HELMUTH PLESSNER
empiricki , oduzeto tlo idealistickoj pretpostavci o pot-
punoj ,,vezanosti za svijet" psihickog - ne moze se
'
,,
!i
potpuno odbaciti uticaj na unutarnje stvari i procese
od strane na njih usmjerene pafoje. U akt refleksije, pri-
mjecivanja, posmatranja, trazenja, pamcenja zivi subje-
kat donosi i dusevnu zbilju, a ova, razumije se, djeluje
na objektom nacinjenu zbHju, recimo jedne folje, lju-
bavi, depresije, jednog osjecanja. Pod pogledom subjek-
ta dozivljaja unutarnji zivot se moze veoma izmijeniti,
kao osjetljivi sloj fotografske place na svjetlu.
Ali ne mora se izmijeniti. Nazor (koji nemoguCirn
cini empirijsku psihologiju) da znanje o dozivljaju ne
znaci nikavu jednostavnu tvrdnju, vec forrniranje jed-
nog X - nazor koji svoje zastupnike ima u novokan-
tijazmu - pociva na tezi o iskljucivom dozivljajnom ka-
rakteru sveg psihickog. Psihicko je, prerna ovoj tezi,
misaoni dozivljaj, voljni dozivljaj, osjecajni dozivljaj
itd., prema tome, psiha i dozivljaj se poklapaju. Psi-
hicki fenomeni su ovdje (prema opstim principima ide-
alizma) iskljucivi predmet samoosvjescenja i potpuno su
izjednaceni sa saddinama svijesti, s njima se identifi-
kuju. Onaj princip esse-percipi, tu i tamo ublazen oprez-
(Mogucnost ,,alter ego"))
nijom Kantovom miSlju o samoafekciji zahvaljujuci psi-
hickom po sebi, o unutarnjoj formi opafaja i pojavnoj
vrijednosti sadrzina obuhvacenih u samoposmatranju,
zastupa se za unutarnji svijet eak i tamo gdje je on za
spoljnji svijet odavno napusten.
U samopostavljanju, kao i u predmetnom postavlja-
nju, kako u zbilji koju treba prozivjeti, tako i u ~bilji
koja se moie posmatrati, ja se sebi pojavljufem jer ja
sam ta zbilja. ZamiSlja se, doduse, rado da se u samo-
postavljanju, tj. u provodenju dozivljavanja nc govori o
pojavi unu1arnjeg svijeta i da se on ovdje neposredno
pokazuje u svome po sebi. Tacno je da refleksija na
dozivljaj vlastito sopstvo dobija da shvati samo u feno-
menu, ali se ne bi moglo ni sumnjati u to da je doziv-
SFBRA COVJEKA
ljaj u sebi apsolutan ili da je sam unutarnji svijet.
(Veoma prosirena pretpostavka, koja je u osnovi svih
36S
vrsta subjektivizma i filozofije dozivljaja.) Medutim, da-
vanje takve prednosti samopostavljanju .irnalo bi oprav-
danja samo kad bi eovjek bio iskljucivo centricki po-
stavljeno, a ne, kako to jeste, ekscentricno zivo bice.
Sto se tice zivotinje, pravilan je stav da je ona u samo~
postavljanju potpuno ona sama. Ona je postavljena u
pozicionalnu sredinu i u njoj ponire. Za eovjeka, medu-
tim, vrijedi zakon ekscentriciteta, prema kojem njegov
bitak u Ovdje~Sada, tj. njegovo poniranje u dozivljava-
nju, ne pada viSe u tacku njegove egzistencije. Cak, u
provodenju misli, osjecanja, volje, eovjek je van sebe
samog.
Na cemu, onda, pociva mogucnost la:Znih osjeeanja,
patvorenih misli, onog uspinjanja u nesto sto eovjek
nije? Na cemu pociva mogucnost (loseg i dobrog glum-
ca), preobrafaj jednog eovjeka u drugog? Otkud to da
ni drugi, koji ga posmatraju, a prije svega ni on sam
ne umiju da kafa da Ii u momentima najpotpunijeg
samozaborava i najpotpunije predanosti on ipak ne igra
samo neku ulogu? Sumnju u istinitost sopstvenog bitka
ne odstranjuje svjedofanstvo unutarnje evidencije. Ni-
sta ne pomaie da se prevaziae onaj rascjep u jezgru,
rascjep koji prozima samobitak eovjeka, zato sto je on
ekscentriean, tako da niko o sebi samom ne zna da Ii je
on jos taj koji place i koji se smije, misli i odlucuje,
ili je to vec ono od njega odvojeno sopstvo, onaj drugi
u njemu, njegov protulik, a mozda i njegov protupol.
(Mogucnost ,,alter ego")
Ako je filozofija usmjerena na istrazivanje principa
psihickog, prema kojima se konstituiSe unutarnji svijet,
morace da obrati posebnu pa:Znju na ovaj fundamental-
ni rascjep; jer on otvara pristup razumijevanju labili-
teta, iii, da upotrijebimo, mozda, adekvatniju sliku, pri-
stup razumjevanju one indiferentne ravnoteze, kao glav-
nog obiljezja unutarnjeg svijeta, odakle ona izvlaci svo-
 .,.
366 HELMUTH PLESSNER
je najvece mogucnosti, zbog kojeg ona moze i da oboli
i da propadne.
Pod uticajem empirijske metodike psihologije mi
smo pomafo pojednostavili upravo bit psihicke pojave.
Za nas u toj ,,unutarnjoj" sferi nastupaju predstave,
osjeeanja, misli, sve cega ima u psihickim tvorevinama
i procesima (u manje ili vise naglasenoj analogiji pre-
ma spoljnjoj sferi ispunjenoj stvarima), i njima saobra-
favamo unutarnje akte percepcije i opafanja. Tako sam
ja jednom onaj koji gleda, drugi put onaj kojeg gleda-
ju, jednom po sebi, onda opet pojava (ukoliko znam o
sebi i ukoHko sebe dozivljavam). Ovaj nazor je, u naj-
manju ruku, preuzak. Kad eovjek i ne misli na sebe,
vec kad u provodenju naivno zivi i dozivljava, on je psi
hicki pojava. A pojava je (u strogo istom smislu) zato
sto je on sam neposredno ,,po sebi".
Ova dijalekticka struktura, koju imamo u sustini
ekscentricnosti, samobitak cini unutarnjim svijetom, ci-
ni ga onim sto osjecamo u sebi, i sto trpimo, provodi-
mo, zapafamo i sto jesmo; cini ga onim sto je u sklono-
stima, temperamentu i karakteru unaprijed dato svim
aktima i dozivljajima i nesvjesnim procesima, i onim
sto se suprotstavlja ovom unaprijed datom i sto se s
njim sukobljava obuzdavajuci ga, analizirajuci ga, po-
smatrajuci ga, pojaeavajuci ga i prevazilazeci ga. Zbilj-
ski unutarnji svijet: to je raskid sa samim sobom, iz
cega nema izlaza, za sto nema poravnanja. To je radi-
kalni dvostruki aspekat izmedu (svjesno date ili nesvje-
sno djelatne) duse i provodenja u dozivljavanju, izmedu
nufoosti, prisile, egzistencije, koja se dogada kao zakon,
i slobode, spontanosti, egzistencije, koja provodi im-
pulse.
Njegov samobitak eovjeku postaje svijet i u tome
sto njegova konstitucija nije vezana za bilo koje aktc.
(Dvostruki aspekat sopstvene pozicije kao la i Mi)
On postoji kao unutarnji svijet, hio on ili ne bio toga
svjestan. Oat mu je unutarnji svijet, naravno, samo u
a'ktima refleksije. Sarni ovi akti sjecanja, opafanja, per-
SFERA COVJEKA 367
cepcije SU psihicki. To sto on takve akte moze da pro-
vede, ima, konacno, svoj osnov u karakteru zivotnosti
bitka. Ovaj mu je upravo samo dat u smislu projekta i
stoga obrazuje centar za akte povratnog okreta na sop-
stveni bitak.
Takvim aktima, medutim, sopstvo ni u kom slueaju
ne shvaca sebe kao sopstvo, ono jos ne shvaca sebe,
vec ono proslo, ono sto je bilo. Jednostavnu refleksiju
u ovom smislu ima i zivotinjski subjektivitet u formi
pamcenja, kako to omogucava istorijska reakciona baza.
Da bi sopstveni bitak sebe samog sreo kao zbilju sui
, generis, on mora pripadati svojoj sustini, mora biti iz-
". van sebe samog. U ovom odnosu na tu nultu tacku sop-
stvene pozicije - odnosu koji se ne temelji u aktima,
vec je jednom zauvijek dat formom bitka ekscentricno-
sti - sastoji se konstitucija samobitka, kao sopstvenog,
za akte nevezanog svijeta.
Ekscentricnost, na kojoj pocivaju spoljnji svijet
(priroda) i unutarnji svijet (dufa), odreduje da indivi-
dualna licnost na sebi samoj mora da razlikuje indivi-
dualno i ,,opste" Ja. Naravno, ona ove> obicno shvaca
samo kad je s drugim licnostima, a i onda ovo opste
Ja nikad ne nastupa u svojoj apstraktnoj formi, vec
konkretno, posredstvom prvog, drugog, treceg lica. Co-
vjek se sebi i drugima obraca sa Ti, On, Mi - ne, moz-
da, zato sto bi tek na osnovu analognih zakljueaka ill
akata uzivljavanja u biea, koja mu se cine najkomfor-
nijim, morao da prihvati lifoosti, vec zbog strukture
sopstvenog nacina opstojanja. Po sebi samom eovjek je
Ja, tj. posjednik svoga tijela i svoje duse, Ja koje ne
spada u okruzje ciju sredinu, uprkos tome, obrazuje.
Stoga covjek moze pokusati da ovu bezmjesnost-bezvre-
menost sopstvenog polofaja, zahvaljujuCi kojem je on
oovjek, iskoristi za sebe samog i za svako drugo bice i
tamo gdje njemu nasuprot stoje bica potpuno strane
vrste.
NiSta, vec unutar jednostavnog zivotnog iskust va,
snafoije ne obara cuvene teorije o analognom za kljul'l.11
1
i uzivljavanju, prema kojima eovjek, navodno, dospijl'\':I
 'Y
-;.
HELMUTH PLESSNER
1
...
.
.
368
(Dvostruki aspekat sopstvene pozicije kao la i Mi)
na ideju o zajedniokom svijetu i konacno biva doveden
do izvjesnosti zbilje drugih Ja, kao cinjenica 0 postoja-
nju jedne prvotne tendencije prema antropomorfizira-
nju, koju mozemo posmatrati posvuda u individualnom
i kolektivnom razvitku eovjeka. U okolini djeteta, i mrt-
ve stvari zadobivaju karakter liene zivotnosti. Slika svi-
jeta primitivnih - ukdiko uopste moZemo biti sigurni
da su pred nama primitivne, dakle, pocetne, a ne povrat-
ne forme - pokazuju slicne crte. Tek proces otrefoja-
vanja, putem kulture razuma, daje eovjeku svijest o
mrtvim stvarima. Posmatrajmo odavdje, ono panteisti-
cko sveopste oZivotvoravanje i ozivljavanje svijeta, koje
imamo u slikama svijeta kasnijih kultura, znaci pokusaj
da se paraliSe ova svijest, znaci bijeg u djetinjstvo.
Kod prihvatanja egzistencije drugih ,,ja" ne radi se
o prenosenju sopstvenog nacina opstojanja, u kojem eo-
vjek zivi za sebe, na druge njemu samo tjelesno pri-
sutne stva.ri, ne radi se, dakle, o prosirenju Hcnog kruga
bitka, vec o sufavanju i ogranicenju ovog prvotno upra-
vo nelokalizovanog kruga bitka i kruga bitka koji s~
opire svojoj lokalizaciji na ,,eovjeka". Postupak ogram-
cenja, kako se on odigrava u tumacenju stranih zivot-
nih centara, koji se pojavljuju tjelesno, mora se strogu
odvojiti od pretpostavke da su moguce strane licnosti,
da, uopste, postoji neki personalni svijet. Ovu neophod-
nost je prvi naglasio Fichte. Svakom realnom postav-
ljanju nekog Ja, neke licnosti u pojedinom tijelu je una-
prijed data sfera Ti, On, Mi. To sto pojedini eovjek,
tako reci, dospijeva na ideju, sto je, stavise od samog
pocetka prozet time da nije sam i da za partnere ima
ne samo stvari vec i osjeeajna bica kao sto je on, ne
pociva na nekom naroCitom aktu, da projicira svoju zi-
votnu formu prema vani, vec to spada u preduslove sfe-
. re ljudske egzistencije. Naravno, da bi se snaslo na
ovom svijetu, za to su potrebni stalni napori i brizl.ii-
vo iskustvo. Jer taj ,,drugi" je, hez obzira na struktural-
nu sustinsku jednakost sa mnom kao licnoscu apsolutni
SFERA COVJBKA 369
individualni reaJ,itet (kao ja), cije unutarnji svijet mi je
primarno skoro sasvim skriven i mora se o njemu za-
kljucivati tek veoma razlicitim nacinima tumacenja.
(Ekscentrienost kao fundament i struktura
zajednickog svijeta /Mitwelt/)
ZahvaljujuCi ekscentricnoj pozicionoj formi njega
samog, eovjeku je omogucena realnost zajednickog svije-
ta. On, dakle, nije nesto sto bi mu do svijesti moralo
doCi tek na osnovu odredenih opafanja, premda on, na-
ravno, tokom iskustva, prilikom odredenih opafanja do-
bija boju i zivot. Zajednicki svijet se dalje, sto takode
spada ovamo, od spoljnjeg i unutarnjeg svijeta razli'ku-
je po tome sto njegovi elementi, licnosti, ne daju neki
specificni supstrat, koji bi materijalno prevazilazio ono
sto spoljnji i unutarjni svijet po sebi vec daju. Njegov
je specifikum zivotnost, i to u njezinoj najvifoj, ekscen-
tricnoj formi. Taj specificni supstrat zajednickog svije-
ta pociva ipak samo na njegovoj sopstvenoj strukturi.
Zajednicki svijet je forma sopstvene pozicije koju eov-
jek shvaea kao sferu drugih ljudi. Stoga moramo reci
da se zajednicki svijet obrazuje zahvaljujuci ekscentri-
cnoj pozicionoj formi i da je time, istovremeno, omogu-
cena njegova realnost.
Razumljivo je da ovo stanje stvari daje povod za
svakakva pogresna tumacenja. Jzgleda nemoguce da je-
dan svijet nema svoj specificni supstrat, da nema ,,ma-
terijal" karakteristican samo za njega. Onda bi kao
svijet morala da nastupi neka cista forma. Ako jedinst-
vo licnosti materialiter ne dopusta nikakvu drugu dife-
rencijaciju sem na tjelesni i dusevni bitak, i ako karak-
ter lienosti pociva na modusu bitka (zivota), onda, pre-
ma uobicajenom, dualisticko-empiristickom shvacanju
izgleda da ne postoji nikakvo pravo da se govori o ne-
kom samostalnom zajednickom svijetu. - To sljepilo
za ono neodvojivo, za onaj sloj bitka koji se ne moze
svesti na tijelo i du5u, sloj koji postoji samo na zivim
stvarima, sveti se, naravno, posebno tamo gdje se radi
o najviSem uoblicenju ovog sloja bitka u ,,licnost".
24 Stupnjevi organskog i l!ovjek
 ..,.
370 HELMUTH PLESSNER
I dalje: zar nije izjasnjavanje za ucenje o projekciji,
o prijenosu pojedinog modusa bitka na druga tijela,
kad kazemo da je zajednicki svijet forma sopstvene po- 1
zicije koju eovjek shvaca kao sferu drugiih ljudi? - )
Ovakvo shvaeanje bi bilo sasvim nevafoo da nije smi-
saono dopunjeno egzistencijom ove sfere, koja upravo
predstavlja pretpostavku za shvacanje sopstvene pozi-
cije uopste i za shvaeanje upravo ove poziciorie forme
kao sfere. Egzistencija zajednickog svijeta je uslov mo-
(Socijalna sfera ili ,,duh")
gucnosti da zivo bice sebe shvati u svom polo.faju, nai-
me kao dio ovog zajednickog svijeta. Kao sto uobiea-
jenu semu, koja nam je postala navikom zahvaljujuci
eulnim organima i njihovom fiziolosko-fizikalnom istra-
zivanju, a posebno onu semu o vis-a-vis polofaju prema
spoljnjem svijetu i semu o prenosu obavjestenja o nje-
mu, malo smijemo primijeniti za zivi odnos licnosti pre-
ma spoljnjem svijetu, tako bi besmislena bila primjena
ove seme na odnos licnosti prema zajednickom svijetu.
A realitet jednog svijeta, sem toga, uciniti zavisnim od
toga da Ii odnos prema njemu odgovara kategorijama
koje formiraju vezu s prirodom ili sa dusom znacilo bi
donijeti jednu dualisticku prethodnu odluku, za koju se
viSe ne moie dati neki valjan razlog.
Zajednicki svijet ne obuhvaca licnost, kako to cini
priroda (premda ne u strogom smislu, jer sopstveno
tijelo takode spada tu). No zajednicki svijet i ne ispu-
njava licnost, kako je to, u jednom isto tako neadekvat-
nom smislu, kod unutarnjeg svijeta. Zajednicki svijet{
nosi licnost, pri cemu ona istovremeno njega nosi i ob-.
razuje. Izmedu mene i mene, mene i njega je sfera ovog I
svijeta duha. Ako je izrazito obiljezje prirodne egzisten-
cije licnosti prihvatanje apsolutne sredine culno-slikov-
ne sfere, koja polazeCi od sebe ovaj polofaj istovremeno
I samo tako je eovjek duh, samo tako on ima duh. Njega
1
relativira i oslobada ga njegove apsolutne vrijednosti; :
ako je izrazito obiljezje dusevne egzistencije licnosti da ',
ona prema svome unutarnjem svijetu stoji u odnosu I
shvaeanja i da ovaj svijet, istovremeno, dozivljavajuci \
I
SFERA COVJEKA ~71
provodi; onda duhovni karakter licnosti poCiva u soci-
-tt jalnoj formi sopstvenog Ja, u onoj posve jedinstvenoj
~
obuhvacenosti i obuhvatanju sopstvene zivotne egzisten-
t:
~
cije prern:a modusu ekscentricnosti.
Mi, tj. ne neka grupa iii zajednica izdvojena iz sfe-
re zajedniStva koja sebi moze da kaie mi, vec sama ta
r tako oznacena sfera kao takva je ono sto se jedino
smije nazvati duhom u strogom smislu te rijeci. Jer.
cisto shvacen, duh se razlikuje od duse i svijesti. Dufa
je realna, kao unutarnja egzistencija licnosti. Svijest je
ekscentritetom licne egzistencije uslovljeni aspekat, u
kojem se nudi svijet. Duh je, medutim, osebujnom pozi-
1
cionom formom stvorena i postojeca sfera, te, stoga, ne
predstavlja neki realitet, ali je, ipak, realizovana u za-
jednickom svijetu ako egzistira makar i samo jedna
licnost. - Ove razlike se, prirodno, rado previdaju, a
duh, dusa, subjekat, svijest se tretiraju kao ekvivalenti
(Duhovnost covjeka)
iii se direktno jedno imenuje drugim. Otuda, onda, na-
staju kobni nazori o duhovnosti svijeta, o svedusnosti,
nastaju subjektivisticke, ali i one obj~ktivno-idealisticke
prethodne odluke, koje poneko nastoji da ozivi poziva-
juci sc na klasicne uzore, iako su one umrle prfrodnom
smrcu.
Zajednicki svijet je realan ako egzistira makar samo
jedna licnost, zato sto on predstavlja ekscentrienom po-
zicionom formom omgucenu sferu, koja je u osnovi sva-
kom izdvajanju u prvom, drugom, trecem lieu singula-
ra i plurala. Zato ta sfera, kao takva, moze biti odvoje-
na, kako od isjeeaka od nje, tako i od svoga specificnog
zivotnog osnova. Tako je ona ono cisto Mi iii duh. I
on nema onako kako ima tijelo i dufo. Du8u on ima
zato sto on jeste ona i sto zivi. Duh je, medutim, sfera
zahvaljujuCi kojoj mi zivimo kao licnosti, u kojoj mi
stojimo, upravo zato sto nasa poziciona forma njll
dobija.
 'Y
372 HELMUTH PLESSNER
\
\fl1
Samo ako smo licnosti, mi smo u svijetu jednog
bitka, koji je od nas nezavisan, a istovremeno je pristu-
paean na.8im uticajima. Utoliko je tacno da duh pred-
stavlja pretpostavku za prirodu i za dusu. Ovaj stav se
mora razumjeti u njegovim granicama. Nije duh kao,
subjektivitet iii svijest iii intelekt, vec je on socijalna
sfera ona pretpostavka konstitucije jedne zbilje, koja,
~ Ako se prisjetimo toga da je duh, zapravo, samo ekscen-
opet, zbilju predstavlja i cini samo ako ona, nezavisno
od principa svoje konstitucije, ostaje za sebe konstitui-
sana u jednom aspektu svijesti. Upravo ovom okrenuto-
scu od svijesti ona ispunjava zakon ekscentricne sfere,
kako je to gore vec raspravljeno.
Aiko bismo za sferienu strukturu zajednickog svije-
ta htjeli da upotrijebimo jednu sliku, morali bismo reCi
da se tom strukturom obezvred:uje prostorno-vremenska
razlicitost eovjekovih stajalista. Kao dio zajednickog
svijeta, svaki eovjek stoji tamo gdje stoji drugi. U za-
jednickom svijetu postoji samo jedan eovjek, tacnije
receno, zajednicki svijet postoji samo kao jedan eovjek.
On je apsolutni punktualitet, u 'kojem sve sto nosi lik
covjeka ostaje izvorno vezano, iako se vitalna baza raz-
laze u pojedina bica. On je sfera skupnog i sfera pot-
punog otkrivanja, sfera u kojoj se susrecu sve ljudske
stvari. I, tako je on istinska ravnodusnost prema jed-
(Duhovnost kao paradoks covjekove zivotne situacije)
nini i mnoZini, beskrajno mali i beskrajno velik, subjekt-
-objekat, garancija za zbiljsku (ne samo mogucu) samo-
spoznaju eovjeka na nacin njegovog skupnog bitka.
Oslanjajuci se na Hegela (sto je, obicno, veoma po-
vrsno oslanjanje), mi govorimo o subjektivnom, objek-
tivnom i apsolutnom duhu. Vezivanja za takve cvrste
pojmove ima u sebi uvijek neceg pogresnog. Vafan jc
u prvom redu uvid da se na duh, kao na sferu, ne mogu
primijeniti pojmovi subjektivan i objektivan. To se, sad,
ne smije protumaciti tako kao da se ovdje radi o apso-
lutnom duhu. Bez obzira na ono sto duh nosi, sto sc
iskazujc kao duh, sfera duha se moze odrediti samo kao
subjektivno-objektivno neutraina, tj. kao indiferentna
SFERA COVJEKA 373
prema razlikovanju subjekta i objekta. No time predi-
kat apsolutnosti jos nije dobio svoje opravdanje za ovaj
sloj. Ono sto uvijek zavodi na to da se o duh ugovori
kao 0 apsolutnom (a ovo znaci jos i nesto drugo od
pojma apsolutnog duha) jeste ukidanje ili premoscenje
onog jaza izmed:u subjekta i objekta, koji, uprkos sve-
mu, zadrfava svoju vrijednost za eovjeka, u sferi duha.
trienom pozicionom formom eovjeka data sfera, a da
ekscentricnost znaci onu za eovjeka karakteristicnu for-
mu njegove frontalne postavljenosti prema okolini, hice
pojmljiv onaj prvotni paradoks u zivotnoj situaciji eo-
vjeka: da on kao subjekat stoji naspram sebe i svijeta
i da se, istovremeno, u njemu izmice toj suprotnosti.. U
svijetu i protiv svijeta, u sebi i protiv sebe - ni jedno
od tih suprotnih odreden,ia ne preteze nad drugim, ostaje
jaz, ono prazno izmedu Ovdje i Tamo, ono Preko, eak
i kad covjek o tome zna i kad upravo ovim znanjem
zauzima sferu duha.
Mogucnost objektivacije sebe samog i spoljnjeg svl-
jeta, s kojim smo suceljeni, pociva na duhu. Tj. objek-
tiviranje iii znanje nijc duh, vec ga im'l kao pretpostav-
ku. Upravo zato sto je ekscentricno oformljeno zivo bice
(Uz pojam zajednickog svijeta)
svojom zivotnom formom prirodno izraslog, zatvorenom
organizacijom datog frontaliteta, razrijeseno postav]je-
nosti nasuprot okolini i sto je postavljeno prema sebi
(i svemu sto on jeste) u jedan odnos prema zajednic-
kom svijetu, ono je u stanju da primjeti nesalomivost
svoje egzistencijske situacije, koja ga povezuje sa zivo-
tinjom i koje se ne oslobad:aju ni zivotinje. U odnosu
subjekat-objekat se ogleda ,,nifa" forma opstojanja, na-
ravno, u svjetlosti sfere, zahvaljujuci kojoj zivo bice
eovjek obrazuje i posjeduje viSu formu opstojanja.
U dodatku ovome, da pomenemo jos dva prigovora.
Pod zajednickim svijetom obiean govor podrazumijeva
socijalnu okolinu eovjeka, dakle, nesto UZe i konkret-
nije nego sto je to ovdje opisana egzistencijska sfera.
 'Y
374 HELMUTH PLESSNER
Od zajednickog svijeta u u:Zem smislu se razdvaja i pret-
hodni i nadolazeei svijet, a savremenici se tretiraju kao
aktuelni ukupnost, koja se veoma dobro moZe odvojiti
od proSlih i buduCih generacija. Uprkos tome, ne mo:Ze
se poreci da se svako takvo empirijski shvatljivo kon-
kretizovanje odnosi na jednu sferu posebne vrste, ko;a
se nikako ne moze identifikovati s predmetnom priro-
dom iii du8om, niti se mo:Ze dovesti u sklad nekom
njihovom sintezom. P()]Jednji elemenat ove sfere .ie l!c-
nost kao zivotno jedinstvo, koje se u analifickom, objek-
tiYir-filucem posmatranju mo:Ze, istina, dekomponovati u
prirodu, dufo i duh (iii u smisaona i znacenjska jedin-
stva kao korelate intencionalnih akata), ali se od njih
nikad ne mo:Ze komponovati._Ako post9ji_drugi, kao di.o
jedne socijalne okoline, kao savfemenici, onda to svc.j
osnov ima samo u narocitoj strukturi personalrte sfere.
rsioga je opravdano, uprkos njegovom ogranifonom
upotrebnom znacenju, upotrijebiti izraz zajedni~ki svi.iet
za oznaku onoga odakle taj izraz i crpi svoje znacenje.
Dalje, utvrdivanjem jednog zajednickog svijeta pri-
padnog eovjeku porekli smo teorije koje socijalne od-
nose zivotinja, njihov zajednicki i medusobno suprot-
stavljeni zivot, stavljaju pod isto glediSte kao socija 1ne
zivotne forme covjeka. Naravno, kad zoolog govori o za-
jednickom svijetu iii o socijalnom svijetu neke zivotinj-
ske vrste, ako govori o drfavi pcela, termita iii mrava,
o obrazovanju grupa, o udruzivanju, povezivanju u hor-
de itd., to nema (harem ne nufoo) smisao da za aspekat
doticnog zivog bica postoji i sama cinjenica odgovara-
juceg socijalnog svijeta. Vee iz metodskih obzira, pravi
(Nerazvijenost zivotinjske sfere suodnosenja}
biolog se cuva takvih sudova i ogranieava se na istra-
zivanje socijalno uslovljenih reakcionih fenomena. Po-
sto se ovi fenomeni odigravaju u prostornovremenskom
svijetu, on, naravno, smije da govori i o istrazivanju
socijalnih svjetova zivotinja.
Nesto drugo kazuje teorija da je zivotinji njezin
socijalni zivotni horizont i prostor kretanja dat kao
SFERA COVJEKA 375
svijet na isti iii sliean nacin kao 6ovjeku. Ova misao
nije tacna. Jer, kao sto zivotinji okruije sopstvene egzi- I
stencije ne mo:Ze da se pojavi svjetovno, tj. ne mo:Ze da
se pojavi u pravoj predmetnosti- inace, to viSe ne bi
bila zivotinja - ni njezino suodnosenje se njoj ne ure-
zuje svjetovno. Ono joj do svijesti ne dolazi kao suod-
nosenje, ostaje joj skriveno. Zivotinja je, doduse, u ovoj
relaciji u njemu, ali ono za nju ne dobija shvatljiv ka-
rakter. Njezina organizaciona forma je koncentricm1,
nije ekscentricna, stoga ne daje mogucnost rasudivanja
i shvacanja njezine pozicije u suodnosenju.
Ako, dakle, filozofija zajedni,cki svijet pridrfava eo-
vjeku, to ne znaci da ona prelazi preko cinjenice soci-
jalnog zivota u zivotinjskom carstvu i da osporava nji-
hov poseban znaeaj. Za diskusiju je samo njihovo pra-
vilno vrednovanje i tumacenje. Naravno, lako je pojm-
ljivo da se govori i o suokruzju, kao sto se govori o
okruzju zivotinje, i da se ima pred ocima mogucnost da
se zivotinja u svom socijalnom pona5anju vezuje za
jednu takvu sferu suokruzja. No, to je prebrz zaklju-
cak. Zatvorena organizaciona forma zivotinjskog zivog
bica ne dopusta konstituciju nekog sopstvenog suokrui-
ja, koje bi se razlikovalo od okruzja. Zivotinje njezine
vrste, njezine ,,zivotinje sa kojima zivi" za zivotinju ne
predstavljaju neku posebno istaknutu i ogranicenu oko-
linu. One su stopljene sa okruzjem kao cjelinom i stoga
se u njemu u tom smislu i tretiraju.
Nije moguce sumnjati u ovo: svaka zivotinja ima
njuh za zivotinje svoje vrste, s kojima je ,,objektivno"
u suodnosenju. Dokle kod ovog njuha dopire cisti in-
stinkt, a dokle opafaj, koliko ovdje jos ima prostora
za pokus i za zabludu, pa i za iskustvo, koje jos poseb-
no treba isticati, to treba da istrazi biologija. Medutim,
da mora biti garantovano suodnosenje, od najjednostav-
nijih tipova povremene druzbe prilikom oplodnje, bor-
be oko plijena itd. pa do najviSih tipova ,,ddavnih" sa-
veza, neposredno je ocevidno iz sustine zatvorene orga-
nizacione forme, a stva:rno ga i potvrduje iskustvo.
 'Y
376 HELMUTH PLESSNER
(Milje kao predforma zajednickog svijeta)
l,
t
Sve zivo je, zbog svoje zivotnosti, u nekom suod-
nosenju tj. u jednoj relaciji zajednickog hoda, koja se
ne moze uporediti s golim odnosom suceljavanja ~koje
je, uostalom, granicni slueaj, predstavljiv samo 6ovjeku,
jer on ima smisao za predmetnost), u relaciji je zivota
jedno pored drugog i jedno s drugim. Ovaj uvid s pri-
silnom nufooscu proizilazi iz istrazivanja koja su izvr-
sena u na:sem spisu. To suodnosenje je, prije svega, vla-
dajuce u povezanosti zivog bica s njegovom okolicom,
bez obzira da Ii u njezinom obrazovanju ucestvuju mrt-
ve ili :live stvari. Pravi protuodnos (u objektivnom, ne
u neprijateljskom smislu) poznaje samo eovjek. A i nje-
gov svijet nuzno nose karakteri okolice, kao sto i u
organizaciji njegove sopstvene egzistencije ono zivotinj-
sko nosi to vise i specificno ljudsko. I on se nufoo (i
intimno razumljivo) pokazuje kao milje, kao nerascla-
njena ,,atmosfera", kao mnostvo okolnosti, koje okru-
faju cvojeka i 'koje ga nose. Hiljade stvari, s kojima
svakodnevno dolazimo u dodir, od komadica sapuna do
postanskog sanduceta, su objekti samo po rnogucnosti,
ali su kao elementi ophodenja s njima komponentc
okruija, dijelovi suodnosenja s njima.
Ova vitalnorelativna zona ophodenja i prisnosti. u
kojoj vladaju prava suodnosenja, kakva su (naravno,
bez ukljucivanja u neki svijet) karakteristicna za zivot-
nu situaciju zivotinje, ocigledno nerna nikakve veze sa
zajednickim svijetom. I a'ko eovjek, u jednom direktni-
jern smislu nego sto je samo alegorijski smisao, moze
da govori o bratu magarcu i o bratu drvetu, onda je to
zato sto on shvaca prozirnajuce zajedniStvo sveg zivog
i sto, pritom, istice ono suodnosenje karakteristicno za
pozidonalnost zivog uopste, suodnosenje u kojem i on
sebe vidi na poseban nacin vezanim za zivo. No, samo
CoVjeku pripada Olla sfera U kojoj SU istinski povezani
Ti i Ja u jedinstvo zivota i u kojoj jedno drugorn gleda
u otkriveno lice, njemu pripada zajednicki svijet, u ko-
SFERA COVJEKA 377
jem ne samo da vladaju suodnosi, vec je to suodnose-
nje postalo konstituciona forma zbiljskog svijeta izrazi-
tog Mi, koje se stopilo sa Ja i Ti.
(S provodenje ekscentricnosti)
3. ANTRiOPOl.JOSKI OSNOVNI ZAKONI
I. Zakon prirodne artificijelnosti*
Kako se eovjek snalazi u ovoj svojoj zivotnoj situa-
ciji? Kako on sprovodi tu ekscentricnu poziciju? Koja
osnovna obiljezja mora prihvatit njegova egzistencija,
koju on posjeduje kao zivo bice?
Vee ovako postavljeno pitanje ukazuje na ekscen-
tricnoscu dato suceljavanje eovjeka s njegovom zivot-
noscu i zivotnom situacijom. Ovakvo pitanje upravo
proizilazi iz ekscentricnosti. Njega ne treba shvatiti jed-
nostavno kao proizvoljno postavljanje problema s kojim
filozof pristupa eovjeku (kao stvarima na nebu i na zem-
lji), vec je ono (samo formulisano) sputavanje, s kojim
eovjek u biti nufoo mora da se bori ako hoce da zivi.
A ono pitanje filozofije, kao u osnovi svako pitanje';
koje covjek u toku svoga zivota sebi po hiljadu puta
mora da postavi: sta da radim, kako da zivim, kako da
izidem na kraj s ovom egzistencijom - oznaeava (uza
svu istorijsku uslovnost) bitnotipicni izraz slomljenosti
iii ekscentricnosti, kojem nije mogla izbjeCi nijedna epo-
ha eovjeeanstva, makar kako ona bila naivna, prirodi bli-
ska, nesalomljena, zivotom srecna i za tradiciju vezana.
Bilo je, istina, vremena (i bice ih opet) kad se o tome
nije govorilo i u kojima je svijest o konstitutivnoj beza-
- vieajnosti ljudskog bica bila prekrivena jakom vezano-
scu za rodnu grudu i porodicu, za kucu i pretke. Ali ni
ta vremena nisu imala mira, sem aka su ga trazila. Ide-
ja o raju, stanju nevinosti, zlatnom dobu, bez koje nije
zivjela jos nijedna ljudska generacija {danas se ta ideja
* U orig.: Kilnstlichkeit (prim. prev.)
 'Y
378 HELMUTH PLESSNER
zove: zajednica), dokaz je za ono sto nedostaje eovjeku
i da on za to zna, zahvaljujuCi eemu je iznad zivotinje.
Kao ekscentricno organizovano bice, on sebe tekl
treba da napravi onim sto vec jeste. Samo tako on ispu-
njava njegovom vitalnom formom postojanja nametnuti,
mu naCin - da u centar svoje pozicionalnosti jednostav- .
no ne ponire, kao zivotinja, koja zivi polazeCi od svoje i
sredine, koja sve vezuje za svoju sredinu, vec da u tom.
centru bude i da, istovremeno, zna da je tako postav-
ljen. Ovaj modus opstojanja tog stajanja u svojoj po- 1
stavljenosti moguc je samo kao provodenje, polazeci ocl)
centra postavljenosti. Takav naCin da se bude provodiv
(Artificijelnost kao modus realizacije ekscentricnosti)
je samo kao realizacija. Covjek zivi samo taiko sto vodi
neki zivot. Biti covjek, to je ,,odudaranje" zivotnosti
od bit'ka i provodenje ovog odudaranja, zahvaljujuci
kojem se taj sloj zivotnosti pojavljuje kao kvazisamo-
stalni momenat bitka, njezina osobina (jos i tamo gdje
ona za neki tip bitka zivota, naime, za zivotinju, obra-
zuje organizirajucu, konstituirajucu formu). Uslijed to-
ga, eovjek niti jednostavno zivi do kraja ono sto jeste,
on se ne izivljava (razumijevajuCi ovu rijec radikalno u
njezinoj neposrednosti), niti sebe cini samo onim sto
jeste. Njegova je egzistencija takve vrste da je ona,
doduse, prisiljava da pravi tu razliku, ali jc, istovremeno,
iznad nje. Ovaj ,,popreeni polofaj" eovjeka se za filo'.:''
zofiju ()bjasnjava iz ekscentricne pozicione forme, alli
joj time nije mnogo pomognuto. Onaj ko je u takvom
polofaju, stoji u aspektu apsolutne antinomije: da sebe 1
tek mora naciniti onim sto vec jeste, da vodi zivot)
koji zivi.
U veoma razlicitoj formi i s veoma razlicitim na-
glasavanjem vrijednosti, ovaj osnovni zakon sopstvene
egzistencije je dosao do svijesti eovjeka, ali uvijek s.:!
u saznanje o tome mijesa bol zbog nedostizive prirod-
nosti drugih zivih bica. : ova sloboda i redvidan c
SU izgubili njih~VU si_g_1:1most _
_1I!~.f . a ruga ziva
OTca egzistiraJu direktno, ne znajuci o sebi i stvarima,
SFERA COVJEKA 379
ona ne vide svoju ogoljenost - a nebeski otac ih ipak
hrani. Covjek je, medutim, tim znanjem izgubio direkLJ
nost, on vidi svoju ogoljenost, stidi se svoje golotinje
i zato mora da zivi zaobilazno preko umjetnih stv-:-ri.
Ovaj nazor, cesto izrazen u mitskoj formi, izrafava
jednu duboku spoznaju. Zato sto je eovjeku njegovim
tipom egzistencije nametnuto da vodi zivot koji zivi, tj.
da cini ono sto jeste - bas zato sto jeste samo kad
1
provodi - potrebna mu je dopuna neprirodne, neizrasle
vrste. Zato je on po prirodi, zbog svoje forme egzisten-
cije, umjetan. Kao ekscentrieno bice, on, koji nije u rav-
notezi, koji je bez mjesta, bez vremena, stojeci u nicem,
konstitutivno hez zavieaja, mora ,,nesto postati", rnora
sebi tu ravnotezu - da stvori. A nju on stvara samo
pomocu vanprirodnih tvari, koje prnistieu iz njegovog
stvaranja, aka rezultati ovog stvaralackog cina dobiju
sopstvenu tezinu. Drugacije receno: on je stvara samo
aka se rezultati njegovog djelovanja oslobode ovog svog
(Prigodni karakter stvaranja ,,Porijeklo" kulture)
porijekla snagom sopstvene unutarnje tezine, na osnovu
cega eovjek mora da prizna da nije on bio njihov autor,
vec da su oni ostvareni samo prilikom njegovog djelo-
vanja. Ako rezultati eovjecjeg djelovanja ne dobijaju
sopstvenu tezinu i ako se ne odvoje od procesa svoga
nastajanja, onda nije dostignut onaj krajnji smisao, smi-
sao uspostavljanja ravnote.le: egzistencija istovremeno
u jednoj drugoj prirodi, rnirovanje u nekom drugorn
naivitetu. Covjek foli da izide iz nepodnosljive ekscen-
tricnosti svoga bica, on zeli da kompenzira tu polovic-
nost sopstvene forme zivota, a to mo.le postici samo
stvarima koje su dovoljno teske da se mogu mjeriti s
tezinom njegove egzistencije.
r Ekscentriena forrna zivota i potrebitost dopune ob-
razuju jedno te isto cinjenicno stanje. Potrebitost se
ovdje ne smije shvatiti u subjektivnom smislu i psiho-
loski. Ona prethodi svakoj potrebi, svakom nastojanju,
svakom nagonu, svakoj tendenciji, svakoj volji eovje-
kovoj. U toj potrebit'osti ili ogoljelosti lezi movens za
 l-
!k
380 HELMUTH PLESSNER
\1!
svu specificnost ljudsku, tj. na irealno upravljenu dje-
latnost i djelatnost koja radi umjetnim sredstvima, kraj-
nji razlog za orud.e i za ono cemu ono sluzi: za kulturu.:i.
Veoma rijetko nalazimo da su ove dublje veze ja-
sno razja:snjene. Pod uticajem cisto empirijsko-istorij-
skog misljenja, i istorieari kulture i sociolozi, kao i bio-
lozi i psiholozi, problemu nastanka kulture prilaze s
predubjedenjem, kao da se ovdje uopste radi o nekom
zadatku ~oji se, na bilo koji nacin, moze rijesiti isku-
stveno. ,-Nastanak jedne pojedinaene kulture iii jednog
posebnog kulturrrog kruga ne mofo, naravno, biti mje-
rilo za ,,genezu" kulturne sfere uopste_:J Medutim, kad se
jednom spozna ova granica, onda odatle veoma lako na-
staje apsolutna zabrana razmisljanja, pa i filozofskog
bavljenja tim problemom. Stoga i dolazi do onog glav-
nog, da ovdje jos uvijek jedno naspram drugog stojc
dva rjesenja, ciji principi SU U njihovoj prob}ematiCnO-
sti odavno sagledani - spiritualisticko i naturalisticko
dbjasnjenje porijekla kulture.
Spiritualisticka teorija tu neizbje:Znu artificijelnost
ljudskog djelovanja, njegovih ciljeva i sredstava svodi
na duh. Nekad se to zamis.Ija vise objektivno, i onda
se poklapa sa starim ucenjem da kultura potice od boga.
(Spiritualisticka i naturalisticka teorija porijekla
kulture)
Ili se zamislja viSe subjektivrro, i onda znaci svodenje
na posebne sklonosti ljudskog bica, na Jljegovu inteli-
genciju, na njegovu svijest, njegovu dusuJ U oba slueaja
se, u strogom smislu te rijeci, ne objasnjava nita, vec
se zastaje kod one posebne osobine kojom se eovjek
razlikuje od zivotinje. A objasnjenje bismo imali tek
kad bi se time ucinio razumljivim ,,nastank" duha iz
prirodnog osnova specifienog za covjeka. 0 tome, na-
ravno, nema ni rijeci, ne samo da se to ne objasnjava,
vec ne postoji ni namjera da se to objasni. Spirituali-
sticka teorija samo pomjera problem.,..)
Naturalisticka teorija vec ide nesto dalje, jer ona
sebi postavlja cilj da duhovnost, kao specificni funda-
SFERA COVJEKA 381
ment kultumog djelanja, izvede iz prirodnog sloja ljud-
ske egzistencije. Nju srecemo u dva tipa modifikacije,
jedne pozitivne i jedne negativne modifikacije iste os-
novne zamislL
Pozitivna modifikacija je poznatija od ove dvije,
jer se njome posluzila darvinisticka teorija razvitka.
Prema ovom shvacanju, postojao je prirodni eovjek (vje-
rovatno u viSe vrsta i porodica), koga je razvitak veli-
kog mozga prisilio da borbu za opstana:k izbori drugim
oruzjima, nego StO SU prirodna oruzja njegovog tijela.
Uz obrazovanje velikog mozga (tj. inteligencije), u tome
su, naravno, pomogli uspravan hod, koji je korelativno
drfao korak s razvitkom mozga, i obrazovanje ruku od
time oslobodenih prednjih ekstremiteta. Saka, ,,taj spolj-
nji mozak eovjeka-zivotinje", stvorila je, uslijed oponir-
nosti palca, orude, kao svoj prirodni produzetak. Ranije
se ta oponirnost palca smatrala kasnije stecenim obi-
ljezjem. Klaatsch i drugi su, nasuprot tome, zastupali
obrazlozeno gledi ste da se ovdje radi o relativno ranom
1
obiljezju razvitka i da eovjek svoj nadmocni polofaj
(narocito u poredenju s majmunima, koji su mu naj-
blizi) zahvaljuje odrfanju izvjesne primitivnosti. Time
sto je bio saeuvan toga da u svojoj organizaciji postane
specijalista, kao razlicite majmunske vrste, on je dosti-
gao onu za njega karakteristicnu nadmac natl zivotinja-
ma. Kako bilo da bilo, prema oba ova shvaeanja, covjek
je kulturu, maltene, isisao iz prsta: inteligencija i spo-
sobnost ruku smatraju se uzrocima nastanka upotrebe
oruda i kulture.
(Modifikacije naturalisticke teorije porijekla kulture)
Psiholoski primijenjena, ova modifikacija naturali-
sticke teorijc u osnov stavlja strah eovjeka do toga da
ce ga prriodne sile uniStiti. Praeovjek se zamiSlja kao
bice kojim vladaju strah i panika, 1koje sebe vidi bez
odbrane i, naravno, nastoji da dode do sredstava za od-
branu. On razmiSlja o zastiti, koju mu mogu dati oruda.
Onda je, stalnim poboljfanjem oruda, postepeno nasta-
jala kultura. Njezin krajnji smisao je odrfanje 7.ivota
382 HELMUTH PLESSNER
i poboljfanje zivota. Cak se i njezine najvise sublima-
cije, koje prijete zivotu, koje kao da ga usisavaju i
ometaju, svode (pragmatitki) na ovaj smisao.
N egativna modifikacija naturalisticke teorije na raz-
vitak velikog mozga i na korelativno date tjelesne oso-
bine gleda kao na po zivot opasan proces, kao na obo-
ljenje. Za nju je eovjek bolesna, iz svog prirodnog kolo-
i rektno ispunjavanje nagonskih poriva ometenih u njiho-
sijeka, iz svoje ravnoteze izbacena zivotinja. On je po-
stao frtva parazitarnog obrazovanja Jednog organa. Pa-
razitizam mozga, koji vjerovatno pociva na smetnjama
unutrasnje sekrecije, obdario ga je dana}skim poklo-
nom inteligencije, uvida i spoznaje, svijesti o svijetu -
vjerovatno je ova svijest, duh, samo grandi'ozna iluzija,
samozavaravanje bioloski izopacenog zivog bica, koje je
iscijedio mozdani polip. Samo da bi se odrfalo u zivo-
tu, OVOID zivom bicu SU potrebne Stake, umjetni udovi,
koje cine oruda i kultura. A i to ima jos i svoje nega-
tivno nalicje. Jer, ako ovaj irealni svije.t sluzi tome da
potpomogne jedan zivot, koji je postao suvise slab,
onda je i on isto tako izraz slabosti, i sam bolestan.
U psiholoskom shvacanju, ova negativna modifika-
cija se danas pojavljuje u postavkama, na koje su na-
rocito uticali Freud i psihoanalitieari njegove skole.
Prema ovom ucenju, kultura pociva na potiskivanju na-
gona. Biti eovjek znaci biti potiskivac. Ako kod njega,
za razliku od zivotinje, krug svijesti obuhvata i sopstve-
nu egzistenciju, onda je time, istovremeno, stvorena i
cenzura za sopstvo. Sopstvo se brani od toga, ono izbje-
gava cenzuru svijesti. Ako eovjek, dakle, :leli o sebi da
zna samo ono sto mu odgovara, on mora ono sto mu ne
odgovara da potisne u podsvijest. Tu spadaju svakom
konvencijom i moralom obuzdani i potkresani nagoni,
koji - liseni na ovaj nacin svoga prirodnog ispoljavanja
(Negativna modifikacija /Freud!)
- nastoje sada da se isprazne na patoloski nacin. Jed-
na forma patol'oskog prafojenja nagona je neuroza, dru-
ga forma je sublimacija, tj. :bijeg u duhovno. Religija,
.filozofsko, umjetnicko, politicko obrazovanje ideja po-
-c,
SFERA COVJEKA 383
c1vaju, prema tome, na sublimaciji nagona uslovljenoj
potiskivanjem, ta su.blimacija nije niSta drugo do indi-
vom direktnom zasicenju. ,,Nema iza toga niceg drugog
doli da kultura pociva na ucincima potiskivanja ranijih
generacija, i da se od svake nove generacije zahtijeva
da odrzi ovu kulturu provodeCi isto takvo potiskiva-
nje" (Freud).
Medutim, zbiljska teorija o porijeklu kulture, odn.
o njezinoj bioloskoj funkciji mora iCi dalje i mora po-
staviti pitanje o nufoosti kolizije izmedu kulture, obi-
eaja, morala i nagonskih poriva. Ona proizilazi iz, u po-
redenju sa slobodnim zivotinjama, hipertrofnog razvoja
nagona, narocito seksualnog nagona. SeideP npr., kao
hipoteticno objasnjenje za ovu hipertrofiju navodi -
domestikaciju. Kod domesticiranih zivotinja je utvrden
porast nagona za jelom i seksualnog nagona, a kod mu-
skog pola proboj perioda parenja. Covjek, kao domesti-
cirana zivotinja je, ka:le ova teorija, gubitak slobodnog
zivota namirio hipertrofijom nagona i prisilom poti-
skivanja.
No tu hipertrofiju nalazimo i kod drugih eovjeko-
vih nagona, prije svega kod nagona za vlascu. Ta zelja
za vlascu, borba da se bude nesto viSe, tendencija da se
bude iznad, ukazuje na onu istu primarnu ometenost
vitalne ravnote:le izmedu organizma i njegovih nagona.
Nastojanje i ispunjenje nisu kod 6ovjeka ni u kakvom
medusobnom odnosu, dokle god se ispunjenje trazi u
sferi kojoj pripada nastojanje. (Pritom, uostalom, treba
primijetiti da se porijeklo kulture iz hipertrofirane di-
namike nagona moze izvesti kako direktno - kao u
Schopenhauerovom ucenju o volji, koja sebe samu oslo-
bada od sebe, i u Nietzscheovom ucenju o volji za moci
- tako i indirektno - kao, recimo, kod Freuda i Ad-
lera pod idejom bijega od nagona i o nadkompenzaciji.
Inace, Nietzsoheovo ucenje, po pravcu, spada u pozitiv-
nu modifikaciju naturalisticke teorije o porijeklu kul-
ture, koje i smisao kulture redukuje na porast moci.)
' Alfred Seidel, Svijest kao kob (BewuBtsein als Verhiing-
uis). Iz zaostavltine izd. H. Prinzhorn, Bonn, 1927.
384 HELMUTH PLESSNER
(Pozitivna modifikacija. Nedostaci teorija
o porijeklu kulture)
''
,
~.
t
Za pozitivnu modifikaciju naturalisticko-vitalistic-
kog objasnjenja kultura je direktni izraz i nanos .Zivo-
ta, koji bilo kako teZi za samousponom i koji je za to
i pozvan. Za negativnu modifikaciju kultura je indi-
rektni izraz zivota, koji je osuden na samouspon i koji
tra.Zi spas od toga. Razumije se da ni kod jedne od ovih
teorija nema naglaska na dokaze nastanka koji u vreme-
nu ide po sebi, vec postoji samo za eovjeka specificni
prirodni usLov egzistencije, koja ga, kao prirodno bice,
odreduje na njegov priodno-neprirodni polofaj.
Ovdje se necemo upustati u kritiku pojedinosti u
teorijama naturalizma i pragmatizma, jer se to nepre-
stano cini s drugih strana. One zakazuju, jer ili ne cine
pojmljivim onaj smisao kulturnih ciljeva koji je iznad
oruda i van koristi, dakle, ravnoteZ:u duhovne sfere, ili
1
zapadaju u suprotan ekstrem, pa gube iz vida elemenat
koristi i stvarnoobjektivnog znacenja, cega ima u sva-
kom bavljenju kulturom, te se tako zaplicu u cisti psi-
hologizam. Biolosko-utilistick9 shvatanje duhovnog ~vi
jeta se suprotstavlja psihologistickom, prvo aovjeka cini
zdravom, a drugo bolesnom zivotinjom. Oba na njega
primarno gledaju kao na zivotinju, na zvijer ili domacu
zivotinju, i pokufavaju da epifenomen duhovnih ispo-
ljavanja njegovog biea izvedu iz bioloskih procesa. U
tome je njihova kardinalna greska (koja najociglednijc
demonstrira nesposobnost da se eovjek gleda kao lo-
vjek, a ipak kao prirodno bice u jednoj perspektivi, dok-
le god se povezuju prirodnonaucne sa duhovnonaucnim
predstavama). One apsolutizuju jedan simptom ljudskog
postojanja i time hoce da objasne sve drugo sto ozna-
eava fovjeka. Jedne svode ljudsko na ono odvec ljud-
sko, na seksualni nagon, ili nagon za hranom, ili nagon
za vlascu. Druge, opet, konstituifo nekakav nagon oslo-
bodenja. Trece sve vide pod aspektom inteligencije i
proracuna. Tako se sve vrte ukrug i ne mogu da izidu
iz empirizma bioloskih ili psiholoskih simptoma. Onu
osno'vnu gresku, koju u velikom cini Marxov istorijski
SFERA COVJEKA
(Egzistencijski fundament kulture)
385
materijalizam ,one ponovno cine u shvacanju elemena-
ta istorije, pojedinog covjeka. I, ako mi danas, zbog
uvida u ekonomsku, psiholosku i biolosku uslovljenost
kulturnog rada, gubimo povjerenje u njih, onda je to
njihova krivica, jer nas nisu poucile da sagledamo os-
nove na kojima pociva ovaj sistem uzajamne uslov-
ljenosti.
Pravi uzrok kultiviranja nije hipertrofija nagonskog
zivota ili tendencija za samousponom zivota u liku ,,vo-
lje za moci, volje da se bude vise ili iznad" prema Nie-
tzscheu, Simmelu, Adleru, nije nadkompenzacija ili su-
blimacija na osnovu potiskivanja, svaki od ovih uzroka
je sam tek jedna posljedica unaprijed dane forme zi-
vota, koja jedino cini ljudsko na eovjeku. Sto fovjek
ne moze da svojim prirodnim sredstvima zadovolji svo
je nagone, sto ne miruje u onome sto jeste, i sto feli
da bude vise nego sto jeste i da to jeste, sto .Zeli da
vrijedi i sto ga neodoljivo privlaci irealizacija u umjet-
nim formama radnje, u obieajima i moralu - kraJnji
razlog za to nije u nagonu, u volji i u potiskivanju, vec
u ekscentricnoj strukturi zivota, u tipu forme same egzi-
stencije. ,,,Povod" za kulturu je konstitutivna neuravno-
tefenost njegove naroCite vrste pozicionalnosti - a ne
tek ometanje nekog prvotno normalnog, nekad harm0-
nicnog sistema zivota, koji moze opet postati harmo-
niean.
Egzistencijelno potrebitom, polovicnom, ogoljelom
eovjeku je umjetnina izraz njegove prirode, izraz koji
odgovara njegovoj sustini. Ona je taj ekscentricitetom
postavljeni zaobilazni put prema jednoj drugoj otadzh'.-
ni, u 'kojoj on nalazi domovinu i apsolutno utocgte.
Bez mjesta, bez vremena, stavljena u nista, ta ekscen-
tricna forma zivota nalazi svoje tlo pod nogama. Ona
ga ima, ono ce je nositi, samo onoliko koliko ga stvara.
Artificijelnost u djelovanju, misljenju i u snovima je
ono unutarnje sredstvo zahvaljujuci kojem je eovjek,
kao zivo prirodno hice, u skladu sa sobom. Nasilnim
prekidom, putem napravljenih medukarika, zivotni krug
25 Stupnjevi orgnnskog i fovjek
386 HELMUTH PLESSNER
~!'
eovjekov, za koji je on na zivot i smrt prilmvan kao
samostalni organizam potreba i nagona, uzdire se u
jednu sferu koja prevazilazi prirodu, i tamo se otkriva
u slobodi. ,Covjek, dakle, zivi samo ako vodi neki zivot.
Tako se u njegovim rukama zivot njegove sopstvenc>
(Trebanje kao modus pozicionaliteta Savjest i sloboda)
egzistencije neprestano razlare na prirodu i na duh, na
vezanost i slobodu, na bitak i trebanje. Ova suprotnost
postoji. Zakon -12firode nastupa protiv zakona morala,
duinost SelJOr.i sa- skfonoscu, -konflikt je srediSte nje-
gove _egzis.tencije, kako se ona nufoo prikazuje eovjeku
pod aspektom njegovog zivota. On mora djelati da bi
bio. Ali taj vis a tergo, koji na njega djeluje iz njegovih
nagona i potreba, nije dovoljan da zadrZi u pokretu Co-
vjeka u svojoj punoCi njegove egzistencije. Neki vis a
fronte je neophodan, tek moc u modusu trebanja je u
skladu s ekscentricnom struktuvom. Ona je specificni
apel slobodi, kao stajanje u centru pozicionalnosti i kao
movens za duhovnog eovjeka, za dio jednog svijeta u
kojem zivimo.
Zahvaljujuci ekscentricn6sti svoje pozicione forme,
oovjek je zivo bice koje sebi postavlja zahtjeve. Tako
on ne samo da nesto ,,jeste" ii da zivi, vcc nesto vrijedi
i sam je nesto. Po prirodi on je smjeran, on je organi-
zam koji sebe samog vezuje, domesticira u modusu
zahtjeva. On ne moze da egzistira bez morala i veziva-
nja za irealne forme, koje imaju svoju sopstvenu tezi-
nu da bi mogle traziti priznavanje (koje njima, za njih
same, nije potrebno). Tako mu to sustinsko stanje stva- I
ri njegove pozicionalnosti postaje takozvana savjest,
postaje izvoriSte cudorednosti i konkretnog morala. A,
istovremeno, ono mu postaje cenzura, tj. prepreka, na
kojoj se uvijek iznova raspaljuje konflikt s njegovom
,,nifom" prirodom, koja se tu cijepa s njegovim nago-
nima i skfonostima.
Ako, sad, razmotrimo SP,iritualisticko iii naturali-
sticko objasnjenje ,,porijekla' kulture u orudu, moralu
i djelu, pojmice kako je, nasuprot tome, izgledalo da
i
SFERA COVJEKA 387
je u pravu nazor koji je, tvrdnjom da je taj problem
nemoguce rijesiti, istovremeno poricao i mogucnost sa-
mog problema. Spiritualizam se, recimo, ddi parafak-
ticnosti duha, duhovnosti, svijesti, inteligencije i besmi-
slenim proglasava svako pitanje o redukciji ove praci-
njenice na principe njezine konstitucije, dakle, njezinog
porijekla u nevremenskom msislu. On sam sebe isklju-
euje.
Tome nasuprot, naturalizam je harem pokazao od-
vafoost da neprestano pokrece problem. Njegova rje-
senja, medutim, sva nose formu onog objasnjenja ikoje
(Diskusija o nekim teoretskim argumentima
porijekla kulture)
se od Reutera oznafava kao definicija siromastva putem
pauvrete. Iii je, mozda, nesto drugo to kad kulturu
svodimo na sublimaciju nadkompenzaciju, sublimaciju
i kompenzaciju na potiskivanje nagona i kompleks, po-
tiskivanje na hipertrofiju nagona, a ovo na domestika-
ciju grabljive zivotinje ,,covjeka"? Domaca zivotinja je
on samo kao covjek kulture. No, koga je domesticirao,
ako nije on sam - Ili, pak, sublimaciju i nadkompenza-
ciju poimamo kao enregiju, koja, zapravo, stvara kultu-
ru, obrazuje drustvo, a ovu energiju izvodimo iz kulture
i njezinog drustva. ,;Cenzura" na granici svijesti i ne-
svijesti vec kao pretpostavku ima moral, dakle, u naj-
boljem slucaju, ona moze da bude odrfavalac morala,
ali ne moze djelovati kao proizvodac morala. (Sto, uo-
stalom, i ne tvrde razumni psihoanaliticari, koji se dr:Ze
u granicama iskustva. Filozofija mora da prigovori samo
metafizickoj zloupotrebi psihoanalitickih misli.)
Stvar ne stoji bolje ni sa drugom modifikacijom na
turalisticke teorije o porijeklu kulture. Ona ili operiSe
sa strahom od uniStenja, dakle s miSlju o borbi za
opstanak, o takmicenju i odabiranju najboljeg, ili s vo-
ljom, odn. nagonom da se bude nesto vise, s tendenci-
jom organske primde za usponom i samoizdizanjem. -
Zasto, kad govorimo o prvom argumentu, bas kod co-
vjeka postoji taj ekscepcionalni strah, koji goni na

388 HELMUTH PLESSNER
umjetnu zastitu, kad njegova psihicka opremljenost ni
na koji nacin ne zaostaje iza toliko mnogo vrsta, kad
je ona nadmocnija od hiljada vrsta? Zasto su njegove
potrebe takve da se ne mogu (harem ne potpuno) zado-
voljiti na neki prirodan nacin? Valjda zato sto on zna
da mora umrijeti? Odakle mu upravo to saznanje (posto
treba da prihvatimo da njega kod zivotinja nema)? Si-
gurno da je strah od smrti, briga za sopstveni zivot
nesto specificno ljudsko i da doprinosi obrazovanju kul-
ture u jednom mnogo dubljem smislu nego sto mi to
danas priznajemo. Ali on nikako nije onaj krajnji fun-
dament na kojem se uzdi:lu duhovno-stvaralacke tenden-
cije eovjekove. On je samo simptom za svim specifi-
cno ljudskim dostignucima prethodno datu osnovnu
r--strukturu ekscentricne pozicionalnosti. Sve zivo sa zivo-
1 tinjskom organizacij'om uplasi se ako primijeti ugrofa-
vanje, sufavanje svoga slobodnog zivotnog prostora. Ali,
(Diskusija o nekim teoretskim argumentima
porijekla kulture)
sem covjeka, ono ne zna ~a brigu za sopstveni opstanak
ili eak za opstanak drugih'. bica. Ne zna za strah od zbi-
lje, koja nosi opasnost, jer <:>no sebe ne zivi unaprijed.
L Ono je, doista, sebi samom unaprijed, tj. zivi u pravoj
sadasnjici, ali ne zivi u buducnosti kao covjek, koji zna
za sebe, jer je on iznad svoje projektnosti, jer prethodi
svojoj prethodnosti. Pravi strah i prava briga se, clod.u-
se, ne nufoo, grade na znanju o buducim stvarima, ali
oni su moguci samo tamo gdje je zivo bice harem ra.za-
bralo vremenski modus buducnosti. Jedino na osnov1n
straha se ne moze obja5njavati ,,pronalazak" oruda i
kultivisanja. AH, ako brigu i strah, posebno strah od
smrti, hocemo da ubacimo ovamo, onda nam mora biti
jasno da je u njima vec pretpostavljena ljudska forma
zivota.
A drugi argument o volji za moCi, o nagonu da sc
buae nesto vise? I onako kako ga je iznio Nietzsche i
pragmatizam on nije dovoljan da opravda realizacij11
ljudskog cina. Tendencije za gospodstvom pokazuju sve
SFBRA COVJEKA
389
zivotinje koje Zive u nekoj zajednici. Kod eovjeka mora,
dakle, tu biti jos nesto posebno. Jedni kaiu da je to
inteligencija, drugi to svode na hipertrofirani razvoj na-
gona (mozda - pod uticajem inteligencije i mozga ---
kao na hipertrofiju koja je nufoo postala kompenzator-
na zbog njegove prevelike tezine). Medutim, inteligen-
cija se vec mora kvalitativno razlikovati od zivotinjske
inteligencije, da bi bila pojmljiva produkcija duhovnog
oruzja, a prije svega takvih duhovnih stvari koje nisu
ni oruije ni oruda. Kohlerovi eksperimenti su ucinili,
u najmanju ruku, vjerovatnim da visokorazvijenim zivo-
tinjama uspijeva primitivna produkcija oruda ako su
zapreke dovoljno jake da ometu normalan tok reakcija
koje zadovoljavaju nagone. Oni su, istovremeno, poka
zali gdje je granica zivotinjske i ljudske produkcije oru-
da: zivotinja ne zna sta cini. Ona, istina, pamti radnju
s umjetnim pomocnim sredstvima i mofo ih, kad za-
treba, reprodu:kovati, ali ona ne zapafa stanje stvari
stvoreno rezultatom radnje. Ona ne razabira odvojivost
ove nevidljive stvari ili mogucnosti, koja je u vidlji-
vom rezultatu. Ergo, sva ta tendencija za moci nad pri-
padnicima svoje vrste - iako hi, umjesto moCi, kao
(Stvaralastvo kao izfednacenje ekscentricnosti)
necem duhovnom, trebalo da stavimo gospodarenje
ta tendencija za gospodstvom rrimalo ne sluzi objasnje-
nju kulturnog skoka, sem aka je vec pretpostavl jena
specifitna ljudska inteligencija.
Sto upravo covjek postaje apostat prirode, bun-
tovnik, onaj kojem je potrebno vaienje, bice koncen-
trisano na dostignuce, i sto izgleda da u njemu tenden-
cija zivota za samousponom slavi orgije u formi nagona
za moci, to ne smije biti pojmljeno kao fundament po-
rijekla kultiviranja, vec se mora pojmiti ka:o simptom
ekscentricne pozicionalnosti. Ona mu namece izgled te
volje za moei, ,ona mu je unaprijed data. Jer eovjek mo-
ra da radi da bi zivio. Ta pris'ilna provodenja, zasno-
vana u njegovom ekscentricitetu, ne ispoljava se, nara,,-
no, odjednom. Njemu nije dovoljan jedan cin, vec samo
 390 HELMUTH PLESSNER
neumornost neprekidnog cinjenja. Uslijed toga nastaje
privid (a sekundarno i psihicka tendencija, kao refleks
l SFERA COVJEKA
ovog prisilnog polofaja) jednog trajnog viSka vec uci-
njenog, sto, naravno, ne iScezava tako bez daljnjega.
s tim u skladu .se gomilaju ucinjena dostignuca, novi
cin prevazilazi dotadasnje cine.
Da hi sebe doveo u ravnotefo, a ne da bi je napu-
stio, eovjek postaje hice koje stalno tezi za necim no-
vim, on trazi prevazilazenje, trazi vjeciti proces. To
premasivanje - pogresno apsolutizovano kao tendencija
zivota za samousponom - je sredstvo kompenzacije
njegove polovicnosti, neuravnotezenosti, ogoljenosti,
sredstvo koje je prisiljeno da prihvati ovu formu. Ra-
dom eovjek nastoji da sebi obezbijedi ono sto mu je
prfroda osfala dtifoa davsi mu najvifo formu organi-
1 zacije.
Korisno je, na kraju, jos jednom ukazati na to 1
kako pragmaticno-bioloska teorija o porijeklu kultre
- ne uzevsi u obzir niSta drugo - grijesi uglavnom
zato sto one nesvrsishodne sfure kultiviranja, cudorede
tkulturu u U.Zem smislu, izvodi iz sredstava djelovanja,
koje sluzi nekoj svrsi, iz oruda, i sto onda n1je u sta-
nju, sem ako se pozofo na takozvanu heterogeniju svrha
(Wundt) ili na pomjeranje cilja kod sublimacije, sto je
Freud utvrdio, posebno na seksualnom nagonu, da poj-
mi unutarnju va:lnost djela, tj. njihov zahtjev da vrije-
de, njihov stvarnosni karaikter. Previda se eesto vec i
stvarnosni karakter orucia, eak i onih najjednostavnijih=_J
(Stvaranje kao srecno ]1edinstvo cinjenja i nalatenja}
ljestvica, cekiCa, nofa itd., kao i za njihovo postojanje
sustinska odvojivost od procesa pronalafonja. Covjek ne
pronalazi nista sto ne otkriva. Zivotinja mofo da nalazi,
ne mo.ze da prnnacie, jer ona niSta ne nalazi pritom (tj.
ne otkriva). Njoj se ne otkriva rezultat njezinog cina.
A koliko je vise potrebno da jedno zivo bice intendira
cudorecie i nesvrhovita djela. Tu u igru mora da ucic
jos i nesto sasvim drugo, sto potice iz posebne egzisten-
cijske forme potrebitosti za nadopunom. Samo zato sto
391
je covjek po prirodi poloviean i (sto je s tim sustinski
povezano) sto je iznad sebe, artificijelnost obrazuj.!
sredstvo da se dode u ravnotefo sa sobom i sa svije-
tom. To ne znaci da kultura predstavlja neku nadkom-
penzaciju kompleksa manje vrijednosti, vec ukazuje na
1
jednu potpunu pretpsiholosku, onticku nufoost.
4. ANTRDPOLOSKI OSINOVNI ZA:KONI
II. Zakon posredlovalne neposrednosti
Imanencija i ekspresivnost
1
Covjeku ne bi mogli pomoCi ni svi njegovi napori
da se vjesta~kim sredstvima posluzi za uspostavljanje
ravnotefo koja mu je onticki uskracena, kad se rezul-
tati njegovog rada ne bi mogli odvojiti od njega samoga.
I. najjednostavnije orucie je orucie samo ako je u njemu
.neka stvarnosna sadrzina, ako je ono shvaceno kao sadr-
zin51 sustinc. Samo pod ovim uslovom je upotrebljivo
ono najprimitivnije oruzje, najprostiji instrument. Ako,
dakle, vjerujemo da stvari kojima rukujemo i koje upo-
trebljavamo svoj puni smisao, svoje cijelo opstojanje
dobijaju tek iz ruke konstruktora i da su one zbiljske
zahvaljujuci samo ovoj relativnosti na rukovanje njima,
onda vidimo samo pola istine. Jer, isto tako bitna je
za ta tehni~ka pomocna sredstva (i eak za sva djela i
za svaku odredbu iz ljudske stvaralacke snage) njihova
unutarnja tez1ina, njihov objektivitct, koji sc, kao takav,
pojavljuje na njima, sto se moze samo pronaCi i otkri-
ti, a ne mofo se napraviti.
Ono, dakle, sto ulazi u sferu kulture, pokazuje ve-
zanost za ljudsko autorstvo i, istovremeno (i to u istoj
mjeri) nczavisnost od n jega. Pronalaziti covjeka mozc
samo ukoliko otkriva. Napravit mofo samo ono sto po
sebi ,,veC" postoji - kao sto je on sam eovjek samo
onda ako sebe ucini eovjekom, i kao sto zivi samo a ko
vodi zivot. Njegova produktivnost je samo prilika 11
kojoj pronalazak postaje dogaciaj i dobija oblicjc. Ov
dje se ponavlja onaj odnos korelativnosti apriorncw i
392 HELMUTH PLESSNER
(Stvaralacki zahvat kao uCinak izraza)
aposteriornog elementa, o cemu je ranije bilo rijeci,
odnos kakav posvuda vlada situacijom zivog bica iii
prilagodavanjem njegovoj okolini, odnos koji zapravo i
cini tu situaciju - u sloju svjesnog cina koji stvaralacki
postaje samo ako mu pode za rukom ono specificno
prilagodavanje objektivnom svijetu. Tajna stvaralastva,
ideje sastoji se u srecnom zahvatu, u susretu izmedu
covjeka i stvari. Prius stvarnog pronalaska nije trafo-
nje neceg odredenog, jer onaj ko nesto trazi, taj je, za-
pravo, vec nasao. On je pod zalmnom postojeceg, prema
kojem je nalaz puko ispunjenje garantovano ispunjive
tefoje. Prius trazenja i nalazenja je, medutim, korelativ-
nost eovjeka i svijeta, koja ukazuje na identitet njegove
ekscentricne pozicione forme i strukture stvarnosnog
realiteta (koju pokazuje bas i ,,ekscentricna" forma).
No, nikom nece pasti na pamet da tvrdi da je time
potpuno okarakterisana bit pronalaska i tog sreenog
zahvata. Pronala.zak znaci i prijelaz iz mogucnosti u zbi-
lju. Cekic nije egzistirao prije nego sto je pronaden,
egzistiralo je stanje stvari kojom on daje izraz. Gramo-
fon je, tako reci, bio zreo za pronalazak kad je utvr-
deno da se zvucni valovi mogu mehanicki transformi-
sati, a ovo stanje stvari nije stvorio covjek. Ipak, on je
morao biti pronaden, tj. morala je biti nadena forma
za to. Stvaralacki zahvat je ucinak izraza. Time reali-
.zirajuci akt, koji mora da se oslanja na materijale koje
nudi, p11iroda, dobija karakter umjetnine.
Svaki ucin:ak izraza se, po svojoj unutarnjoj su-
stini i svojoj spoljnjoj pojavi, razlaze_u sadriaj i for-
mu, u ono sta izraza i ono kao izrazai, U vezi s tim se
ne radi o snovnim vrstama izraza, vec'-Samo o razradi
u sustini opsteg zakona, koji je djelotvoran u svakoj
vrsti izraza.)U nasem djelu Jedinstvo cula su, uz osvrt
na esteziolcrske probleme, detaljno razradene mogucno-
sti d:avanja izraza. Na ovom mjestu podsjeeamo na to,
kako ibi Se i2lbjegle pogresne interpretacije ovog sto slije-
di. Jer, nasa namjera nije da isticemo spicifikaciju izra-
za, njegove osnovne kategorije, recimo u korist nekog
SFERA COVJEKA 393
ip: {Problem izraiajnog karaktera umjetnine)
,
1:
ii
opsteg zakona o izrazu, ili da dedukujemo iz nekog tak-
vog zakona. Izraz, a time i kultura kao manifestacija u
nekoj konkretno shvatljivoj formi, moguc je samo p::-e-
ma jednoj od ovih kategorija. (Od ovog, opet, treba od-
vojiti to da se ove kategorije manifestacije ili realiza-
cije [kako se to cini u Jedinstvu cula prema esteziolo-
skom metodu] upucuju na odredene cmpirijskc fakte
kulture, koja je postala povijesna, na euklidsku geomet-
riju, na govor rijecima, na cistu muziku postreforma-
torske Evrope. Ponekad se sasvim pogresno shvacalo,
kao da, time, ova muzika, ova geometrija, ovaj govor
treba da budu apriorne kategorije. 0 tome, naravno,
nema in govora. Ne mo:le forma izraza biti apriorna,
kao sto to nije ni sadrzina, vec je to jedino [samo na
osnovu ekscepcionih primjera otkriveni!] nacin. bko
se za jednu sadrzinu nalazi njezina ,,forma".)
Ovdje se radi o nacinima izraza unaprijed postav-
ljene nuznosti izrafavanja uopste, o vidu u sustinsku
povezanost ekscentricne pozicione forme i izrafajnosti,
kao zivotnog modusa covjekovog. Za prisilu da se izra- ..
fava, za jedno moranje sebe-iskazivanja zna, naravno,
svaki eovjek iz svoga iskustva, i on to svodi na to da je
covjek roden za drustveni zivot. Ova potreba za saopsta-
vanjem podlijeze kolebanjima, vezanim za licnost. Od
toga, opet, moramo razlikovati jednu potrebu izrafaya-
nja druge vrste, koja se cesto potcjenjuje u njezinom
psiholoskom znacenju, potrebu za mimickim prikazom,
uopste za prikazom, odn. interpretacijom dozivljenog,
uznemirujuCi osjecanja, fantazija, zamisli, sto se ne
moze, s istim pravom, svesti na socijalnost. Od jacine
i pravca .ovog prikazivanja zavise stepen i nacin razvoja
umjetnickih dostignuca. Svoj osnov ovo, istina, prije
svega ima u tendenciji da se oblikovanjem ocuva i uCi-
ni pregledivim ono prolazno zivota. -
Potreba saopstavanja i potreba oblikovanja. dakle,
ukazuju ea'k i na egzistencijelne snage, koje se u njima
samo izrafavaju. Nek, zasad, ostane nerazjasnjeno da
li su ove potrebe direktno ili indirektno povezane sa
 - -------------~------
394 HELMUTH PLESSNER
socijalnoscu ljudske strane te forme. No jedno je, za--
hvaljujuCi dosadasnjim istrazivanjima, sigurno: ekscen- I
tricna poziciona forma uslovljava zajednicki svijet ili
SOcijalilOSt CoVjekOVU, Cini ga ~<i'OV :TOAtn"O > i podjed- I
(Pojam posredlovalne neposrednosti)
nako izvorno uslovljava njegovu artificijelnost, njegov
riagon za stvaranjem. Pitamo se da Ii iz ekscentricnosti
isto tako izvorno slijedi -'-- ne ova ili ona vrsta potrebe
za izrafavanjem, vec ona osnovna crta ljudskog zivota,
koju moramo oznaCiti kao ekspresivnost, kao izrafaj-
nost eovjekovih ispoljavanja zivota uopste. Takva jedna
osnovna crta se za cvojeka, rraravno, izrazava i kao pri-
sila, koja ne samo da nastaje u njegovom zivotu, vec
u njemu dotice njegov zivot, koja zivjeci vodi svoj zivot.
I;kscentricnost pozicije se mofe ogrediti kao polo-
Zaj u kojcm je subjekat zivota indfrektno-direktno po-
~~an sa. svim ostalim. Direktna veza je data tamo gdje
su clanci veze medusobno povezani bez meduclanak':l.
Indirektnu vezu imamo tamo gdje se clanci veze rove-
zuju medu clancima. Indirektnom vezom treba nazvati
onu formu povezanosti, u kojoj je neophodan posredu-
juci meduclank, kako bi se uspostavila odn. kao bi bila
omogucena neposrednost vczanosti. Indirektna direkt-
nost iii posredna neposrednost, prema tome, ne pred-
stavlja besmislicu, ne predstavlja protivurjeenost koja
po sebi propada, vec protivurjecnost koja se sama razrjc-
fava, a da pritom ne postaje nula, protivurjecnost koja
ostaje smisaona, eak i kada analiticka logika ne moze
da je slijedi.
Dosadasnje analize su nastojale da razjasne da_zivo,
kao takvo, ima strukturu posredne neposrednosti. Ona
proizilazi iz sust,ine reairio postavljene granice. Posto
njezino realno postavljanje obrazuje konstitucioni prin-
cip za sve organsko formiranje,._u toj strukturi sudje-
luje i ekscentriena forma organizacije. Od ovog ,,ap-
sfraktnog" sudjelovanja svake organizacije u toj za zivo
uopste bitnoj strukturi posredne neposrednosti treba
razlikovati specificno znacenje koje ta struktura iina za
l 'ill,
t,.~
SFERA COVJEKA 395
pojedini stupanj organizacije. Vee to sto se tu stupnjevi
-razlikuju prema principu otvorenosti i zatvorenosti pro-
uzrokuje diferenciju u odnosu organskog tijela prema
drugim tijelima.
Pored toga, organs'kom tijelu pripada jos jedan od-
redeni poziciorralni karakter. Dakle, p ozicionalno stvari
1
stoje jos drugacije. J<:od biljke nemamo nekog pozicio-
nalno za.Snovanog odnosa fzrriedu subiekta zivota i me-
. dijuma. U organizmu se, doduse, iskazuje iedan (di-
rektni) odnos, ali on tu nije kao odnos. Kod zivotinje
(Posredna neposrednost ekscentricne pozicionalnosti)
je to dosti!?'.nuto. Odnos izmedu nje i okruzja se, doduse,
na organizmu iskazuie nezavisno od toga da li ie on
organizovan decentralisticki ili centralisticki, u skladu
sa zakonom zatvorene forme kao indirektnog odnosa.
Za samu zivotinju, medutim, razlika u nacinu organi.
zacije uslovljava razliku u njezinoi pozicionalnosti.. U __
slucaju decentralizacije imamo direktno saobrafavanje
nadrafaia i reakcije. Odnos izmedu subjekta i okruzja
je neposredan. iU slucaju centralizacije, do sa:obrafava-
nia nadrnfaia i re;ikciie dolazi preko subjekta. Odnos
I
4
izmedu suhjekta i okruzja je cposredan.
No, razmislimo sta pozicionalno znaci, gledajuCi
pod aspektom zivog bica, to da izmedu nje~w i okruz.ia
egzistira odnos posredovan n iim samim. .Qya.J__Qc;lilQ~
se zivom bicu i ne more pojaviti druga.cije nego direkt-
no, kao neposredan, jer je ono ,.sebi samom" Jos skri-
veno: ~ivo. hice je u tacki posre-dovanfa i ono ga cibra-
-zuje. Da bi nesto o njemu primijetilo, ono bi moralo
stajati pored, a da ipak ne izgubi svoi posrednicki
centralitet.
i
Kao sto je receno, ova. ekscentricna pozidia ie
ostvarena u covieku. On ie u centru svoP-a staiania. On
obrazuje ta~ku posredovanja izmedu sebe i okruzia i
,, on .1e postavljen u tu tacku, on je u njoi. To _w_aci,
pn!o: njegov odnos prema ostalim stvarima ie:-aoau~e.
indirektan. ali on ga zivi kao direktan, neposredan ocl-
nos, bas kao zivotinja -, ukoliko je, kao zivotinj:l,
j,;
 _,_
396 HELMUTH PLESSNER
podlofan zakonu zatvorene forme zivota i njezine pozi-
1
t(
cionalnosti. I to znaci, drugo: on zna za indirektnost
svoga odnosa, on mu je dat kao posredovan.
Otuda izgleda da nuzno slijedi zakljueak d:.1 jc co-
vjek, kao ekscentricno zivo bice, u dva iz osnova razli-
cita odnosa prema spoljnjem svijetu, prema stranom
svijetu uopste, u direktnom ,,i" u indirektnom odnosu.
No, taj zakljueak je pogresan. On je zanemario jednu
odlueujucu premisu, zanemario je, naime, identit~t QHO-
ga koji stoji u ovom centru posredovanja. Kako je
spoznao vec Ficht~, ovoga ima samo aka ga provo<li
onaj kojeg treba prihvatit kao identicnog sa samim so-
bom. Samo ova postavljanje-sebe-samog konstituiSe su-
bjekat zivota kao Ja ili onu ekscentricnu pozicionalnost.
Uslijed toga, eovjek ,,sebi samom" viSe nije skriven,
(Zasto dominira neposrednost?)
on o sebi zna da je identican sa sobom koji znaJPrema
stranim stvarima covjek je u jednom odnosu koji irna
karakter posredne neposrednosti, indirektne direktno-
sti, a ne u dva medsobno odvojena odnosa koji teku
jedan pored drugog(
Ako bismo prihvatili ovaj netaean slueaj - da je
eovjek s okruzjem povezan neposredno ,,i" posredno,
onda ne bi bilo sredstva koje bi odlucilo koji od ova
t i jos je .,sebi" skrivena. A kod eovjeka je upravo ovo
dva odnosa vlada njegovim zivotom i formira ga. Obje
. relacije hi neprestano morale jedna drugoj konkurisati,
eas bi bilo ovako (neposredno), eas, opet, ne bi bilo
ovako (posredno). Ne bi doslo do jasnog polofaja eovjc-
kovog prema okruzju, vec bi on oscilirao tamo i amo
izmedu suprotnosti.
Jos viSe: ove oscilacije, ove konkurencije izmedu
medusobno protivrjecnih odnosa zivog subjekta prema
okruZ.ju eak ne bi ni moglo biti, jer bi time do davola
otisao identitet subjekta sa sobom. Ako ovaj identitct.
makar samo po smislu, treba da bude ocuvan, onda bi
borba jednog odnosa sa njemu protivurjecnim odno-
som postala fundament eovjekove pozicije, do oba od-
nosa bi moraJo doci u jednom idealno istom smislu -
---------
SFERA COVJEKA
sto znaci isto sto i njihovo uzajamno ukidanje i sto
397
cini uopste nemogueom neku poziciju. Imali bismo je-
dan u sebi protivurjeean zahtjev, cije bi i samo pocetno
ispunjenje davalo nulu.
Ali, zasto direktnost i neposrednost dominiraju nad
indirektnoscu i posrednoscu? Zasto katerno: on je u
odnosu koji po sebi nosi karakter posredne neposredno-
sti, indirektne direktnosti? Zasto ne rnozemo reCi i
zasto je nepravilna ta, naizgled isto tako opravdana for-
rnulacija da covjek u okrilZju egzistira u direktnoj in-
direktnosti, neposrednoj posrednosti?
Zato sto ono sto pozicionalno vrijedi za zivotinju,
analogno vrijedi i za njega kao oovjeka, tj. ukoliko nije
pod istim zakfonom zatvorene forrne kao zivotinja, vec
ispu_l'J:ja~{l_ pravo onu (samo njemu svojstvenu) formu
ekscentr_i~11_osti. Pozicionalno shvaceno, .ovaj posredni
1
odnos, koji je dat izrnedu zivotinje i okruzja, ne IDOZe
za nju . samu imati karakter posrednosti, posto ona
(Refleksivnost centra posredovanja: Bitak u svijetu)
sarna obrazuje posredovanje izmedu sebe i p'Olja, zbog
toga centricno bez ostatka ponire u torn posredovanju
drug3:cije. On obrazuje posredovanje izmedu sebe i po-
lja, ali u njega bez ostatka ponire samo ako je jos u
nj~mu. _On ie'---~~kl:, iznad njeg~. Us~ijed toga, ~1:1 obra-
zuJe posredovanJe izrneau sebe I polJa. No to mJe tako
da on, grubo receno, kao fivotinja, ,,dolje" obrazuje
posredovanje izmedu sebe i polja, a da je ,,gore" od
njega odvojen, da je iznad njega, da ne sudjeluje u
posredovanju i da na sebe u izvjesnoj mjeri, kako se
to ponekad mofe desiti u snu, gleda kao na nekog dru-
gog. Onda on sebi ne bi bio drugi, ne bi bio on sam,
ne bi obrazovao posredovanje izrnedu sebe i polja kao
neposredno poniranje u taj odnos.
Da bi sproveo ovo posredovanje i da bi ga odrfao
na svom nivou egzistencije, ono zbilja mora prolazi Ii
kroz njega, kao sto je on u njemu. Njegovo stanje iznad
mora omogucit zivu neposrednost izmedu njega i polja.
 -
398 HELMUTH PLESSNER
Njegovo razlikovanje od njega, zahvaljujuCi kojem on
sebi moze reCi Ja i zahvaljujuCi kojem egzistira kao Ja,
oblikovace odnos izmedu njega i polja tako da se na
njemu pojavi to razlikovanje.
I odista je .tako. Covjek zivi u okdju svjetovnog
karaktera. Stvari su mu date predmetno, zbiljske stva-
ri, koje se u svojoj datosti pojavljuju odvojive od svo-
jih datosti. U njihovu bit spada onaj momenat suviska
sopstvene tezine, onog postojanja za sebe, bitka po sebi,
inace i ne govorimo o zbilj,skim stvarima. Uprkos tome,
taj momenat suviSka, taj visak tezine se poka:zuje na -
pojavi, koja, istina, spada u zbilju, ali ne ocituje cije-
lu zbilju i samo u predmetnosti realno, tj. direktno
prezentira onu subjektu okrenutu stranu zbiljskog. Ta-
ko da subjekat uspijeva da shvati realitet samo posre-
dovanjem ove pojave, i to na nacin neposrednosti, jer
se na neposrednoj sadasnjosti pojave neposredno pojav-
ljujc onaj visak tezine bitka po sebi, ono vise od pojave
bitka.
Ako za sliku stajanja iznad, kojom je bila oznacena
ckscentdcna --pozicionalnost eovjeka, upotrijebimo vec
r~nije kor~stenu sliku onog stajanja iza, odmah je jasna
eovjekova situacija u svijetu, .a stare predstave o ovoj
(Imanencija svijesti kao modus pozicionalnosti)
situaciji dobijaju ziv izraz. Njegova situacija je imanen- -
~' cija svijesti. Svc jtQ on iskusuje, iskusuje on kao sadr-
Zinu svijestL l~_s_toga ne kao !!esto u svijesti, vec van
svijesti bivstvujttce. Zato sto je -tovjek -ekscentrieno or-
ganizovan i sto je time dofao iza sebe, zivi on u r_:gli-
kovanju od svega sto je on i sto je oko njega. U dvo-
strukom razlikovanju od sopstvenog tijela, posfavljen
u sredinu svoje pozicije i ne zivjeci kao zivotinja jed-
nostavno iz te sredine, eovjek zna o sebi kao dusi i tije-
lu, zna o drugim lienostima, zivim biCima i stvarim~
neposredno samo kao o pojavama, odn. saddinama svi-
jesti i, njihovim posredstvom, o realitetima koji se po-
javljuju.
~ Wiii
SFERA COVJEKA 399
U tom pravcu samog znanja, koje iskusuje, opafa,
zapafa, biva svjesno, razumijeva, eovjeku taj odnos zna-
nja mora bit neposredan, direktan. Qydj~ on -~tv'!r i ne
moze shvatiti drugacije do u cistoj neposreanosti. Zato
sto ona za njega jeste, ona jeste po sebi. Jer on sam,
subjekat, koji je iza (iznad) sebe, obrazuje to posredo-
vanje izmedu sebe i ogjekta, time S..to znJLP_ objektu.
Taenije: tu z_nanje o O:bjektu je ono posredovanje iz-
medu sebe i njega. Tako ga posredovanje u provodenju
briSe, samog eovjeka, kao posredujuceg subjekta, koji
stoji iza sebe, subjekat sebe zaboravlja {on, eovjek, sebe
ne zaboravlja!) - i 1imamo onu naivnu direktnost s cije-
lom evidencijom, da se scepa ta stvar po sebi.
Kao sto onaj posredni odnos, dat izmedu zivotinjc-
i okruzja, za nju samu ne moze imati karakter posred-
nosti, jer ona sama provodi to posredovanje izmedu se--
be i polja (a, sem toga, zbog svoga centriciteta ponira
u to provodenje), tako i za eovjeka taj njime posredo-
vani odnos prema okruzju uzima karakter neposred- ,
nos ti. I kod njega p_rcumdec.a sredina ili Ja biva zahva- .-
cena tim provodenjem; jos viSe: ona postaje Cisto pro-
vodenje, istj put. Njegova ekscentricnost, dakle, ;:m
osnovu koje je on iza (iznad) sebe, ne mote da omete
svijest o neposrednosti i o direktnom kontaktu. Subjekat
koji gleda (sredina pozicije) i subjekat u sredini su
identicni.
(Posred/ovalna neposrednost kao struktura svijesti)
Zato nije zbrisana ekscentricnost, iako se ona u pro-
vodenju znanja (posredovanju) zaboravlja. Zahvaljuju-
ci njoj, znanje neposredno shvaca nesto posredno: real-
nost u pojavi, fenomen zbilje. Pojava se i ne zamisl.ia
kao neki list, kao maska iza koje je ono realno i koja
se mote razluciti od njega, vec kao lice koje skriva
time sto otkriva. U takvom skrivenom otkrivanju nalazi
se ono specificno u samoj pojavi opstojeceg - pa ipak
,,ne sasvim" opstojeceg, vec ono hivstvujuce iza, onog
skrivenog, onog bivstvujuceg za sebe i po sebi. Nestn
zhiljsko kao zbiljsko s nekim subjektom i ne mo:Ze
 -
400 HELMUTH PLESSNER
biti drugacije u relaciji, sem po sebi kao subjektu pro-
tunabaceno, kao objekat, tj. kao po-java,* kao manife-
stacija necega ... : kao posred/ova/na neposredost. Ina-
ce se gubi karakter zbilje, objektivnost, kako je to slu-
eaj kod zivotinje. Z."Q9g njezine c~ntriCnQsti, Ql}Cj p_Qj~e
ne mofo da shvati kao po-javljivanj~. Ona zap_ata slike
bez K:arakteta objektivnosti.
Ekscentricnost istovremeno uslovljava_c,la__ovjeka
. zav~nost njegovog znanja, direktnost nje-
govog-realriug K:oritakta;-kakav za njega s aps-olutnom
evidencijom postoji. Jer, kao sto mu samo ta ekscentri-
cnost uopste tek omogueava_ kontakt s realnim, tako ga
ona osposobljava i ~a reffekSiju.--T-ako on postaje svje-
stan onoga sto provoar-nJegove akte opafanja, akte
znanja, ili postaje svjestan svoje svijesti. Tako on otkri-
va - ne ono psihicko, sto je neki realitet njegovog zi-
vota za sebe indirektnost i posrednost svojih neposred-
nih odnosa prema objektima. On otkriva svoju imanen-
ciju. On uvida da fakticki irrfa .samo sadrline svijesti
i da se, tamo kuda on ide i gdje stoji, uvlaci njegovo
znaje o stvarima, kao nesto izmedu nJega i stvari.
~01 _ ako je to znanje, kojim on uspostavlja kontakt,
to oko, kojim on vidi, Qeka medustvar, onda i onaj koji
zna, pol subjekta, ne maze vise biti u direktnom real-
nom kontaktu. On, dakle, nufoo gubi povjerenje u svi-
jest, kakva je ona za sebe, za njega. On sumnJa u evi-
denciju akta, u intencionalnost, u vrijednost miSljenja,
koju svijest obznanjuje u svojim aktima. Naravno, tako
se onda kafo, subjekat pomislja da shvata zbilju i da
je sam ima. N~,__to_ j.e tacno samo za subjekat. On se
faktiCki krece -- 1Iledu sadriinama svijesti, predstava i
osjecanja. Oko nufoo zaboravlja sebe, kad gleda. Zlill-
je je, upravo, u sustini zrak koji napusta svoje izla-
ziSte, on je istupanje i izlazenje iznad sebe samog, ek_-
(Situacija spoznajnog problema)
staza. Zato nufoo dolazi do ovog privida neposrednosti,
'tl ciju neodrl~vost nas uvjerava refleksija.
* U orig.: ,,Er-scheinung" (prim. prev.)
J " SFERA COVJEKA 401
Evidencija intendirajuee svijesti protivstavlja sc
evidenciji lektirajuce svijesti. Ucenje o imanenciji na-
stupa protiv ucenja o transcendenciji. :ldealizam svije-
sti se bori s realizmom. Tu postoji interes da se odluci
koji je nazor u pravu. IzmiSljaju se teorije, da bi se
pojmljivim ucinilo prirodno iskustvo, opafanje svako-
dnevnog zivota s njegovim ,,belive", s njegovim M;u.
ideali.sta i ucitelja imanencije, ili, obratno, da bi se
realistu objasnila mogucnost sumnje u njegovo uvjere-
nje, mogucnost prigovora imanenciji. I1i se, kao kod
Kanta, radi o opravdanju zahtjeva naueno skolovanog
iskustva za objektivnoscu. Ddkaz o realnosti spolojnjeg'
svijeta se izvodi na osnovu (psihologijom istrazive) real-
nosti unutarnjeg svijeta. Ili se pokusava s posredova
njem, pa se argumentima, kakvi su poznati iz tako-~
zvanog kritickog realizma (odn. idealizma), izvodi dokaz
da i jedni i drugi, realisti i idealisti, jednostrano shva-
caju istinsko stanje stvari, da se istinska realnost, odn.
realnost uopste, moze dostici samo indirektno, i to, iii
na osnovu zakljueaka ili na osnovu emocionalnih akata !
(nagona, ili voljnih akata, ili osjeeaja). -
Sigurno je da, zbog svoje ekscentricnosti, fovjek
'
mora <loci u ovu dilemu. Postavljanje problema spoznaj-
ne teorije nije proizvoljno. Pogre5na je pretpostavka da
f ,,po prirodi" nema nika'kvog problema za spozna1u, da
je covjek sam sebi stvorio ovu te5kocu, da je on, jed-
nostavno, sam sebe pogre5no razumio. Ali, isto tako je-l
Vi sigurno - to je dokazalo ovo istrazivanje - da su u
t! zabludi kako idealisticka interpretcija imanencije, koja
dopusta da jedna medustvar, jedan med:usloj, nosi indi-
rektnost odnosa izmedu subjekta i ~bilje, tako i reali-
sticko osporavanje ili tumacenje imanencije (ovo posljed-
nje takod:e radi sa osamostaljenjem posredujuceg Izme-
~u). ,il?_rugo _pogl~vlje ove knjige je pokazalo kuda. vodi
ideahstltka teonja. Snaga novog dokaza realnosti po-
ci\1a-na tome StO on situaciju imanencije subjekta poi-
J
1,.
ma kao neizostavni uslov za njeg.ov kontakt sa zbiljom.
Upravo zato sto je subjekat u samom sebi i sto je
uhvacen u svojoj svijesti, sto je, dakle, u dvostrukom
razli~ovanju od svojih tjelesnih eulnih povrsina, on je
26 Stup.njevl organskog i &lvjek
j,
 -
402 HELMUTH PLESSNER
(Situacija spoznajnog problema)
svjestan trazene distancije od realnosti, kao realnosti
koja treba da se ocituje, svjestan je one bitku odgova-
rajuce distancije, onog prostora kretanja u kojem zbi-
lja jedino maze da se pojavi( Upravo zato ,sto on zivi
u indirektnom odnosu prema po sebi bivstvujucem, nje-
govo znanje o tom po sebi bivstvujucem je neposredno
i direktno. Evidencija akata svijesti ne vara, ona posto-
ji s pravom, ona je nuina. Isto tak_o _ne vara i neophod-
na je evidencija refleksije-na akte svijesti. Razlucivanje
u ta dva na:zora o neposrednosti i posrednosti data je
ekscentricnom pozicionalnoscu covjeka. Ali on sam viSe
nije u stanju da doprinese razlucivanju tih nazora. Nisu
oba u pravu, tako da je filozof pred jednom nerjesivom
antinomijom. Isto kao sto jedan od njih dvoje nije u
pravu i sto bi se, prema drugom, mogao iskazati kao)
jedino mjerodavan.
Time postaje jasno da je pogre5na monadoloska
konzekvencija koja svu svijest proglasava samosvijescu,
k~o sto je pogresna i naivno-realistioka konzekvencija
~oja svu svijest cini direktnim dodirom sa zbiljom.
Prvi nazor postvaruje ono posredujuce lzmedu znanja
prema sanducicu svijesti, odakle nema izlaza. <Drugi na-
zor se drzi jedino intencionalnog karaktera akata zna-
, pokazuje -lfad dodemo do konzekvencija teorije o po-
nja. S njima fenomenologija argumentise (ne kao me-
tod, vec kao ucenje) protiv spoznajnoteoretskog postav-
lj'anja problema.
t djelo Jedinstvo cula vec obradilo svojim estezioloskim
Odade, isto tako nufoo, proizilazi p()_gre8nost _onih
p9sh:ipaka koji prelaz preko res in mente u res extra
mentem hoce da posreduju intelektua:lnim iii emocio-
nalnim procesima. Covjek iz svojih sadrlina svijesti ne
zakljucuje o realnosti koja se u njima najavljuje. No,
da bi mu neka realnost bila izvj'esna, eovjeku nije po-
tr~bno ni svjedoeanstvo, recimo, ometenih impulsa vo-
lje (Dilthey i Maine de Biran) ili osjeeanja, instinkta iii
I u svojoj Metafizici spoznaje. Borba protiv njegove teorije slike,
intuicije. u svajaj_sopstvenoj formi ziV-Ota-;--koja u istoj
mjeri p:retlloal svakom kontemplativnom (opa:Zajucem,
osjecajucem, zap'afajucem, inteiektualnom) i svakom ak-
l hischer Anzeiger I 2, 1926) ne moze uspje1Ji uprkos svoj C>Stro-
tivnom (tezecem, prisHjavjucem i htijucem) drfanju,
~
SFERA COVJEKA 403
(Samo imanencija garantuje kontakt s realnoscu)
ima svij_esti,. za opsto-
on_jems1_Y:Q___Z_<!_9Qjektivnost.s:v.oje
janost_.Ld.os..tilivost.r~alnosti.Zato sto je u svojoj svi-
jesti i sto neposredno ima samo slike ~biljskog bitka
u prirodi, u dusi i duhu, on zbiljski svijet shvaea u
ovim slikama i ovim slikama na jedan, za njega, ne-
posredan nacin. Onaka kako za sebe postojece bivstvu-
juce, time sto jeste, jeste posredna neposrednost, naime
pojavno moguca zbilja, tako je njemu, da bi se nekom
subjektu mogao ocitovati svojim zbiljskim karakterorn,
potreban jedan subjekat koji je u sebi samom, i koje~
je, istovremeno, on uhvatio. Ona imanencija u sopstve-
noj svijesti, koja izmedu stvari i subjekta postavlja
dvostruko vecu distanciju od one sto postoji za zivo-
tinju, jedino je jemstvo za kontakt izmedu stvari i su-
bjekta. 1Dire'ktnost stvara samo indirektnost, samo raz- j
dvajanje dovodi do dodira. 1
Uobieajena predstava, koja radi s prevazidenim po-
gledima idealizma, realizma i njihovim razlicitim mje-
fovitim formama, pricinjava teskoce ovoj spoznaji u
njezinoj, na izgled, paradoksalnosti. To se, narocito,
srednoj nepo-srednosti svijesti, do pitanja o subjektiv-
nosti ili -objektivnosti eulnih kvaliteta. Ovu---jenase
istrazivanjem. Mnogo stosta, sto se u svom sklopu ra-
zumno izuzima, sto se izuzima iz tog sklopa i sto se
posmatra za sebe, ali kao da nema nikakve veze s tra-
dicionalnim problemima - podsjetimo, posebno, na izla-
ganje 0 modalitetima eula kao modalitetima odnosa
duha i tjelesnosti i mogucnosti opafaja2 - tek dokazom
indirektne direktnosti svijesti dobija .svoj puni smisao.
------
1 Na ovaj sinteticki dokaz posrednosti odnosa subjekat-
-objekat u shvacajucem znanju ili spoznaji srnije se gledati kao
na potvrdu analitickog dokaza, koji je Nicolai Hartmann izveo
s fenomenolo~kim argumentima, kako to cini Linke (Philosop-
umnosti. ~ koristi a.Pel na i.ntencionalnu struk!U,X::U i nje-
zinu evidenciju, jer on vid1 samo Jednu stranu spoznaJe.
2
Jedinstvo cula v 2, str: 276. i dalje.
 404 HELMUTH PLESSNER
(Imanencija i ekspresivnost. Odbrana pogresnih
pojmova imanencije)
Nije Ii sa svog prvotnog cilja, da se dobije uvid u
sustinski sklop izmedu ekscentricne pozicione forme i
izrafaJ11e>_stil kao zivotnom modusu eovjekovom, tok mi-
slr skrenut u sasvim drugi pravac? Sta ima zajednicko
situacija imanencije eovjeka, zahvacenost u njegovoj
svijesti s ekspresivnoscu? Odgovor je prilicno iznenadu-
juci: lmanencija i ekspresivnost pocivaju na jednom te
istom stanju stvari dvostruke distancije centra liciiosti
od Z:ivog tijela.
Naravno, dokle god svijest shvacamo kao sanduce,
ciji zidovi nas cijeli bitak i zivot, znanje i ihtijenje, spo-
znaju i djelanje hermeticki zatvaraju prema spoljnjem
svijetu, mi ne mo.Zema sagledati ovaj sklop. Onda bi se
poticaji za zivot koji proizilaze iz subjekta, prije svega
one motoricke reakcije, do kojih dolazi zbog osjecaja,
nagona, volje, odigravale u onom istom unutarnjem re-
gionu kao i predstave koje o njima imamo zahvaljuj 11Ci
svojoj svijesti. One, onda, ne bi bile uopste nikakvi pra-
vi pokreti izrafajnog karaktera, vec bi samo tako izgle-
1
dale, samo bi njihov smisao bio takav. I isto tako bi
bitni sklop izmedu imanencije i izrafajne sposobnosti
malo bio shvatljiv za nazor koji svijest zammja kao
staklo stavljeno ispred culnih i duhovnih ociju, iii kao
neko sanduce za glavu, cija sarena sadrzina obrazuje
materiju naseg znanja, dok se nas emocionalni zivot
odigrava van tog sanduceta. Ovaj nazor upravo kida taj
sklop izmedu imanencije i ekspresivnosti. Prema njemu
bi eovjekova zivotna situacija bila takva da sve centri-
petalno poeiva na njegovom znanju, nazoru i spoznaji,
na bogatstvu njegove kontemplacije, od cega se sastoji
sadrlina svijesti, dok je sve centrifugalno, poriv, na-
gon, tendencija, volja, sve sto se prazni u udaru i za-
hvatu, u kontaktu sa samom zbiljom. Tek na putu prekCl
emocija, interesa, cina prirastaju, navodno, saddine
kontemplacije realitetu - takoreci prema jednom pri-
matu prakticnog, koji je u sredini izmedu primata koji
su postavili Kant i pragmatizam. Medutim, ovo shvaca-
SFERA COVJEKA 40."1
~.
" nje gubi iz vida indirektnost i lomnost sveg centrifu
h galnog, a time i specificnu strukturu izrafajnosti ljud
skih ispoljavanja zivota.
Adekvatnost ispoljavanja, kao jednog od zivotnih
pokreta, koji unutarnjost :zibilja dovodi napolje, i njego-
va bitna neadekvatnost i salomljenost, kao preobraea-
nje i formiranje dubi:ne zivota, koja nikad sama ne iz-
lazi - ova prividna paradoksija se prema zakonu po-
sred/ova/ne neposrednosti moze i razumjeti i dokazati
kao obavezna za ljudsko opstojanje, kao i prividna ~a-
(Kako je moguce adekvatno ispunjenje jedne tef.nje?)
radoksija ,svijesti o rea:lnosti na osnovu imanencije. Sva-
ki pokret zivota u kojem ucestvuje duhovni centar akta
ili Hcnosti mora biti izrafajan. To znaci, on je za sebe,
u aspektu subjekta, samo ukoliko neposredni direktni
odnos prema njegovom objektu nije u direktnom odno-
su s onim sto otuda fa'kticki proizilazi i sto obrazuje
konacni zadovoljavajud rezultat, samo tako svaki po-
kret zivota nalazi svoje adekvatno ispunjenje, kao inten-
cija nagona, poriva, cefoje, volje, namjere, zamisli i
nade. Fakticka neadekvatnost intencije i zbiljskog ispu
njenja, koja pociva na punoj razlicitosti duha, duse i
tje~esi:ie prir~d:'. ne P?StaJ~. kobn~ za i~ten~iju, ne .osu-
~~
duJe Je na VJec1tu ne1spunJivost, I svoJU VJeru u ispu-
njenje ne cini pukom subjektivnom iluzijom samo zato
sto odnos izmedu subjekta i objekta, kao relacija in-
direktne direktnosti prihvaca, legitimise, zahtijeva ovai
prekid.
Obicno se previda problem koji postoji u bitnoi
razlicitosti duha, duse i tijela, i jednostavno se mirimo
s tim da fovjek svoje zamisli i zelje, svoje nagone i pla-
nove mora da ostvari u jednom proizvoljnom medijumu.
,,Lako jedna pored drugih zive misli, ali se ostro suda-
raju stvari u prostoru." Medutim, objektivizacija i rca
lizacija tendencija, koje pokrecu lienost i koje proizi
laze iz licnosti, nemoguca je u svakom slueaju pod prl'I
postavkom direktnog i neskrenutog odnosa izmedu Cl'll
tra licnosti i medijuma, bcz obzira da Ii na mediju111 ~.k
I
 406 HELMUTH PLESSNER
damo kao na proizvoljnu Zibilju iii kao na puku rnate-
riju podlofou gospodstvu licnosti.
U prvom slueaju personalni subjekat bi morao za-
kljuciti kompromis s materijom, kako bi sproveo i rea-
lizovao svoja nastojanja - ali to ne bi mogao. Zraci
njegove intencije bi neposredno pogadali realni medi-
jum i tamo bi doslo do njihovog (za subjekat, mozda,
cak proraeunivog) skretanja. Ovo skretanje oznacava
lorn intencije. Svoj prvotni cilj ona nikad ne dostize.
Realizacijom, onda, eovjek bitno dolazi do rezultata
koje nije folio. I kad mu se hiljadu puta ka:le i kad
on to sebi sam mora da kaze, pa i kad pojmi kao unu-
(N edostatne tieorije ispunjenja)
tarnju nufoost da se intendirano ispunjenje i objektiv-
no ispunjenje razlikuju, nikakva sila i nikakav uvid
ga ne bi mogli navesti da onda jos govori o ispunjcnju
intencije. Sve sto bi zapoceo bilo bi uzaludno. A kad
bi imao osjecaj zadovoljenja i evidenciju ispunjenja,
bio bi on samo jedna frtva iluzije. - Tragicizam i pe-
simizam je, naravno, zainteresovan da bude tako. Tako
on sebi olaksava rezignaciju, na koju je prisiljen C:o
rjek, s ravnodusnim ukazivanjem na stvari koje se
.dtro sudaraju u prnstoru. Tjelesna egzistencija covjeka
mora se odrfati da bi se razjasnila krhkost ljudskog
planiranja, kompromisni karakter realne kulture. Ovd.ie
nije potrebno da podsjeeamo na to kakve je ogromne
konzekvencije ovaj dualizam, koji je prvi put kod Pla-
tona postao filozofski u reprezentativnoj formi, imao u
duhovnoj povijesti. 1
U drugom slueaju, ne bi trebalo da personalni su-
bjekat sklapa kompromise s materijom. Njoj nedostaje
svaka samovoljna realnost, o koju se mogu razbiti nje-
gova nastojanja. Medijum njegovog stvaranja ne postize
skretanje intencionog zraka. Licnost mo:le da radi sto
' Socijalno fiilozofska konzekvencija ovog ponizenja tjele-
snog svijeta je radikalizam, koji negira drustvo, koji potvrduje
zajedniStvo. Up. uz ovo mo ju knjigu Grenzen der Gemeinschaf t,
Bonn, 1924.
I SFERA COVJEKA 407
god hoee. No, kad bi to bilo tako, ne bi viSe bilo 11i
pravog ispunjenja. Hilo bi samo jedne vrste prijda:rn.
transponiranja iz unutarnjosti u spoljasnjost. Objekli-
vaciji bi bila oduzeta sreea ispunjenja i oduzet bi joj
bio bol negativnog. Rezignacija stvaralastva bi postala
bespredmetna falost. Sva ljudska nastojanja, bi fakticki,
mogla dovesti donde, kuda pokazuju. Njihov bi put isao
od ispunjenja do ispunjenja. - Svaka vrsta optimizma
je zainteresovana da to bude tako. Na njemu bazira
sklonost za povezivanje s idealizmom, koji subjektu
daje moc natl prirodom i nju cini svojim samostvoren~m
pandanom i paslikom; nju rastapa u osjeeanja; omek-
sava je u supstrat njegove volje za stvaranjem. I jasno
je da na ta:kvoj osnovici neumornost ljudskog pocinja-
nja u njegovoj pojavi kao svjetska istorija mo:le biti
(Posredna neposrednost kao struktura ispunjenja)
pojmljena samo pod idejom razvitka i napretka, kao
sto je i panarhija ideje napretka pravilna samo na tak-
voj osnovici.
/\: Pravo ispunjenje intencije, neposredni odnos sub-
jekta prema predmetu njegovog nastojanja, adekvatna
realizacija moguca je samo kao posredni odnos izmedu
personalnog subjekta i dostignutog objekta. Ispunjenje
treba da dode odande, ne odavde. Jspunjenj~ je u su-
stini ono sto moze i da izostane. lntencija ,se ispunjava,
nastojanje uspijeva samo tamo gdje se realnost po sebi
povinjava. Kompromisi, koje subjekat zakljueuje sa
zbiljom da bi ostvario svoje :lelje i da bi neskodljivim
ucinio onaj lorn intencionih zraka u svojevoljnom me
dijumu duse i tijela, nisu, dakle, pretpostavka, nisu
sredstvo, vec SU oni sami vec kompromis pravog ispu-
njenja. Jer, zbilja, s kojom je subjekat paktirao, prijc
nego sto joj je pristupio sa svojim nastojanjima, vgc
i nije ona prvotna :ibilja u svom po sebi. Ona je ve(
podredena subjektu, ona je njegovim posmatranjima,
iskustvima i proracunima prilagodivom ucinjena zhiljn.
f
Ona je vec paslika njegovih mogucnosti pogotka, nw
dijum, koji je otkrio svoju skretanju sklonu, krhku
408 HELMUTH PLESSNER
prirodu. Ono sto mi, kao tehnieari i umjetnici, naucnici
i vaspitaci, politicari i ljekari, trgovci i juristi nazivamo
kompromisima s realnoscu, to je nametnuta posljedica
onog prvotnog kompromisa u svijetu, koji smo mi i
koji nas okrufoje, kompromisa izmedu personalnog cen-
tra i zbilje po sebi, kompromisa na kojem pociva mo-
gucnost pravog ispunjenja.
Pravim ispunjenjem se smije nazvati samo onaj
prvotni susret eovjeka sa svijetom koji nije ranije do-
gov9ren, uspijeh nastojanja u srecnom zahvatu, jedm-
stvo projekta/zamisli i prilagodavanja. Upravo zato je
to ispunjenje neposredno i adekvatno za subjekat i po
sebi premoscenje sustinski razlicitih zona duha i real-
nosti, jer realitet zahtijeva da se bude svjestan one
distandje koju personalni centar subjekta ima samo za-
hvaljujuCi svojoj ekscentricnoj poziciji, svojoj dvostru-
koj ta:zlicitosti od sopstvenog tijela. A sada se za svijest
objelodanjuje ova njezina posredna neposrednost na
strukturi predmeta, koju ona shvaca. Kao pojava real-
J.1,Q_sti, kao jezgricna povezanost direktne mogucnosti do-
zivljavanja raznolikosti, sam pred1net je posr~d/ova/na
neposrednost. On za seb.e odgovara strukturi svijesti
9 _11j~1nu. Zar rie bi frebalo da ovaj zakon odgovaranja
(Ekspresivni karakter ispunjenja)
vrijedi i za stremljeee drfanje licnosti? Zar i to pravo
ispunjenje neke intencije nece, objektivno, biti posrednn
neposrednost, i to kao ispunjenje tefoje koja je vodila
k njemu, a ne samo kao realnost kao i sve drugo real
no? Kao sto je odgovaranje za svijest jedina mogucnost
da za sebe stoji u neposrednom odnosu prema predme-
tu, da punom evidencijom na njima ima direktno zbi-
lju, a da se, uprkos tome, pritom ne vara, da, uprkos
tome, pritom ne dozivljava puke pojave, jer sam realni
predmet po scbi manifestom cini tu posred/ova/nost -
tako cc i za stremljecc drfanje postojati samo ovaj put.
Ako rezultat stremljenja bilo kakve vrste pokazuje
karakter posred/ova/ne neposrednosti, on se nekako
SFERA COVJEKA 40<>
',) predstavlja kao Sta, kao saddina u nekoj formi. Ovaj
'/.
karakter otkriva mogucnost da sta (sadrlaj) odudara
od kako (forme) 1sprovodenja intencije. Samo tako sub-
'I
jektu u stvaralackom aktu primarnog dodira sa ibiljom
polazi za rukom da, mozda, cJpstigne cilj svoga nasto-
janja uprkos skretanju i lomu intencije u medijumu
zbilje{'Tatka cilja se, doduse, za nastojanje nikad ne
poklapai s konacnom tackom realizacije, eovjek u iz-
vjesnom smislu nikad ne dospijeva tamo kuda hoce -
bilo da cini neki pokret, gradi kueu ili pise knjigu -
aH ovo skretanje, zato, njegovo nastojanje ne cini ilu-
zornim i ne odrice mu ispunjenje. To odstojanje tacke
cilja intencije od konacne tacke realizacije intencije je
upravo ono kako ili forma, nacin realizacije,.:.
Svaki zivotni pokret licnosti, koji postaje shvatljiv
1
u cinu, kazivanju ili gesti, je, stoga, izrafajan, dovodi
ono Sta (sadrfaj) nekog nastojanja nekako, tj, do izra-
g f,aja, bez obzira da Ii on zeli ili ne zeli taj izraz. On je
nufoo ostvarenje, objektivaoija duha. Nemamo ovd.ie
'
saddinu, a tamo formu, kako je to navikao strucnjak,
koji za jedan cilj bira odredene metode. Anticipacija for-
me, njezino proracunavanje ie moguce samo tamo gdje
je oovjek vec upoznat sa zbiljom i gdje je zagarantova-
no ispunjenje njegovih intencija. Forma, medutim, o
kojoj govorimo kao o odstojanju izmedu tacke cilja
intenoije i konacne tacke realizacije, ne mofo se zato
(Ekspresivnost kao fundament povi.jesnosti covjeka)
anticiparati, ne moze se oduzeti od saddine i staviti na
sadr!inu, ona se pokazuje u realizaciji. Ona se desava
sadrzini, koja je samo cilj nastojanja kojeg se drlimo
za vrijeme realizacije. I, posto na ovaj nacin postoj i
kontinuitet izmedu intencije i ispunjenja, uprkos pret-
hodno nepoznatog i u sustini nikad za sebe datog loma
t
intencionog zra:ka u medijumu dusevne i tjelesne zbilje,
subjekat ima pravo da govori o uspjehu svoga nasto-
janja.
Upravo zato on ima pravo i duznost mu je da
'
~
,1
iznova pokusa da uspije. Jer, uspjeli rezultat je (ne
 410 HELMUTH PLESSNER
zbog nedostaka zemaljske egzistencije i zbog zilavog
materijala, vec zbog unutarnjih razloga) tamo gdje ne
bi trebalo da bude ono sto nije trebalo da bude. Po
svom .sadrfaju on je adekvatna realizacija, ali gdje je
sadrfaj? On se ne mofo odvojiti od forme, utopljen je
u nju, i niko ne mofo reCi gdje pocinje saddina a
zavrfava se forma, dokle god on sam, pojmljen u nasto-
janju, posti:le i odrfava ispunjenje. Razliku primjecuje-
mo tek na uspjelom djelu, na realizovanom izrazu i go-
voru. Realizovano, ono se vec i razlucuje u ono sta
(sadrzina) i kako (forma). Diskrepancija izmedu do-
stignutog i trazenog je postala dogadaj. Iz ohladenog
rezultata je vec iSiCililo oduhovljeno nastojanje, ono
ostaje kao ljustura. Otudeno, ono postaje predmet po-
smatranja, koji je nesto prije bio neviidljivi prostor
naseg nastojanja. A posto nastojanje ne prestaje i posto
zahtijeva realizaciju, ono postalo mu kao formom po-
stalo ne moze biti dovoljno. Covjek iznova mora da se
lati djela.
r- Zahva}iujuci svojoj ekspresivnosti, on je, dakle, bi-
\ ce koje, eak i kod intencije koja se kontuirano zadr.Zava,
tezi za uviiek drufZim ostvarenjem i tako za sobom
! ostavl ja jednu povijest. Samo u toj ekspresivnosti je
onaj unutarnji razlog istorijskog karaktera njegove eg
zistencije( Taj razlog nije u tome da eovjek mora biti
stvaralac i da jeste samo ako stvara. Jer iz samog ('~
n ienja, iz vjecitog nemira ne proizilazi jos nikakva raz-
lika u hodu naprijed. Da je fovjeku i po zakonu pri-
rodne artificiielnosti stvaranje bitno dosudeno, onda bi
se, u slucaju da su intenoija i is'J)unjenje u direktnom
ili indirektnom medusobnom odnosu, pojavio jedan
(Ekspresivnost kao fundament povijesnosti covjeka)
cisto spolinji razvoi, koji nikakve veze ne bi imao s
povi jesnoscu. Taj bi napredak licio i1i na kao konac
prav lanac adekvatni h ispunjenja, u koiem bi svaka
1 srednu neposrednost i izmedu njih vlada odnos posrld
sliiedt'ra karika premasivalR prethodne karike. T1i bi
razvoi hio vjecito stupanje u mjestu, vjecita miiena
scenarija jedne te iste iluzije, a neumornost ljudi iz
I ~
SFERA COVJEKA
generacije u generaciju vrijedila bi koliko i trfa111 j1
vjeverice po bubnju koji joj se vrti pod nogama.
41 I
Zbog posredne neposrednosti egzistencije, zasnova-
~ ne u ekscentricnosti oovjekovoj, obje ove mogucnosti su
f, iskljucene. Proces, u kojem on sustinski zivi, je kon-
tinuum dogadaja koji Se diskontunirano smjenjuju, kri-
stalisu. ll !!,iemu se nes!()_desava L.ti!ko j_e on povijes1.
On se, u- 1vjesi10J mjeri, drzi sredine izmedu obiin
mogucnost procesa, ciji se smisao sastoji u napredova-
nju. Neistinita je, dakle, predstava da je smisao po-
vijesti u cilju koji joj lebdi pred ocima, kojem ona fan
u susret, kao sto je neistinita i suprotna predstava -
da ona znaci jedan velifoi nunc stans. Pravi motor za
specificno istorijsku dinamiku ljudskog zivota j~__ u eks-
presivnosti/ Svojim cinima i djelima, koja treba da inu
daju ravnolefo koju mu je priroda uskratila, i koja mu
nju zbilja daju, fovjek je, istovremeno, iz nje opet izba-
cen, da bi opet iznova, pa ipak uzalud, o'kusao svoju
4 srecti1 Zakon posred/ova/ne neposrednosti . ga vjeCito
izbacuje iz polofaja mirovanja, u koji on opet foli da
I,'
se vrati. lz tog osnovnog kretanja nastaje povijest. Nje-
zin smisao je ponovno dostizanje izgubljenog novim
sredstvima, uspostavljanje ravnotde promjenom koja
~ rusi temelje, oeuvanje starog okretom naprijed.
Medu bitnim obiljezjima eovjeka koja se najces::c
navode, na prvom mjestu je jezik. I to s pravom, kako
to uci ovo istrazivanje. Samo, ,,jezik" je preuzak za
ono sto obrazuje srz tog bitnog obiljezja: za ekspresiv-
nost. A ipak, bez obzira na to sto se on istice u fovjc-
'
r
kovom realnom zivotu, jezik zahtijeva posebno mjesto
u sloju izrafajnosti. Jer on daje ono na cemu posvuda
pociva izrafajnost: daje sklad izmedu strukture im<-
(,,Porijeklo" jezika)
nencije i strukture ;.bilje - obje zone predstavljaju pll
ne neposrednosti - explicite. On izrafajni odnos covjl'
"' ka, u kojem on zivi sa svijetom, Cini predmetom i1r;1:1;1
l" On je moguc ne samo na osnovu .situacije imanl'lll'i j<'.
412 HELMUTH PLESSNER

ne sarno na osnovu dvostruke distancije centra licnosti

od tijela, vec on, zahvaljujuci ekscentricnosti ovog cen-
tra, izra.lava ovu situaciju u odnosu na zbilju. Taj ek~-
' SPERA COVJEKA

(Ekscentrienost koo nistavnost)

To prelamanje intencije, kao uslov njezine ,ispunjivosti,
413

-centricni centar licnosti, ta provodeca sredina tzv. ,,du-
hovnih" akata, u stanju je, upravo zahvaljujuci svojoj
ekscentricnosti, da izrazi zbilju, koja ,,odgovara" covje-
kovoj ekscentrienoj poziciji. }
Tako se na jedan iznenadujuCi naCin poklapaju bit-
ni donosi izmedu ekscentricnosti, irnanencije, ekspre-
sivnosti zbiljskog kontakta u jeziku i njegovih elernc-
nata, znacenja. Jezik, ekspresija u drugoj potenciji, je,
stoga, istinski egzistencijalni dokaz za bezrnjesnu, bez-
vrernensku poziciju 6ovjeka, poziciju koja je u sredini
svoje sopstvene zivotne forme 1i, dakle, izvan nje. U toj
jedinstvenoj prirodi znacenja iskaza osnovna struktura
posredne neposrednosti je ociscena od sveg rnaterijal-
nog i ona se sublirnirano pojavljuje u svojim sopstve-
nirn elernentirna.1 Jstovrerneno, u jeziku je ocuvan za-
kon ekspresivnosti~ kojem podlijefe svaki pokret licno-
sti koji zahtijeva ispunjenje: nema jednog jezika, vec
mnostvo jezika. Jedinstvo intencije se odrafava samo u
raspadu na razlicite idiome. I smijemo se usuditi na
stav da je, ne samo iz empfrijskih razloga, na neuspjeh
osudeno svako trazenje nekog prajezika. To trazenje
ukazuje na nepoznavanje zakona o konkreciji i objek-
tivaciji duha, koja se preko intencije, sto je izvan svake
l \
ova njezina elaisticnost, koja je, istovremeno, osnov nje-
zine diferencijacije na razliCite jezike, njezine selekcije
na individualne tipove, jemstvo je za njezinu snagu zbi-
lje i njezinu mogucu vjernost zbilji.
Zato st'o eovjek u eovj'eku vjecito tezi za jednakim,
on je vjecito drugaciji i drugaCiji. A zato sto mu otuda
subjektivno narasta fodnja za vjecito drugim i novim,
za pokretom, avanturom i novim obalama, on vjeruje
da su mu neprestano potrebna necuvena sredstva za nje-
zino zadovoljenje. Nama ljudima se, doduse, rijetko
desava da trazimo magaricu a da nademo kraljevstvo.
Mi nalazimo ono sto trazimo. lMedutim, nalaz se preo-
brafava, pa, ponekad, i od kraljevstva postaje maga-
rica. Uostalom, zakon je da ljudi ne znaju sta cine,
vec to iskuse fok zahval_jujuci povijesti.
5. ANTROPOLOSKI OSNOVNI ZAKONI
I'll. Zakon utopi.jskog stajaliSta. Nistavnost
i transcendencija

.:\oc; oi 1tocr t;Tdi. Ova je rijec nad cijelom ljudskom

I
ogranieavajuce forme, probija tek kad je, zahvaljuj:.:.ci egzistencijom. Njezina ekscentricna forma tjera fovjeka
procesu objektivacije, ,,zapadne" neka forrna (i to, po na kultiviranje, budi potrebe koje se mogu zadovoljit~
sebi, ne nufoa forma). samo sistemom umjetnih objekata i, istovremeno, ona
Realizacija i ispunjenje intencije znace lorn njez1- im udara peeat prolazn'Osti. Ljudi uvijek postifo ono
nog zraka u jednorn, njoj stranom, medijumu. To sto
se ona pritom ne razbija, premda to skretanje nije
' sto fele. A time sto postifo vec ih je onaj nevidljivi
f fovjek u njima prevazibo. Njegov konstitutivni nedo-
unapijed poznato i ne mofo se proracunati, ukazuje da statak korijena svjedoci o realnosti povijesti svijeta.
je ona dorasla zbilji. Jezik - ne bi niSta mogao reci. No, taj nedostatak korijena eovjek i,skusuje i n;.
I Up. Jedinstvo cula III. 2, str. 137. i dalje, te 146-160. Da
samom sebi. Ona mu daje svijest o sopstvenoj ngtav-
nasa teorija o tipovima davanja smisla nije vezana za jedno
odrec1eno stanoviSte, proizilazi iz poredenja s Freyerovom Teo-
rijom objektivnog duha (Theorie des objektiven Geistes), 1923,
,t
,

)
nosti i, korelativno tome, o niStavnosti svijeta. U suo-
cenju s ovim nista, ona u njemu budi spoznaju o nje-
govoj neponovljivosti i jedinstvenosti i, korelativno to
i iz Stenzelovog clanka: .,Smisao, znacenje, pojam, definiciia"
me, o individualnosti ovog svijeta. Tako se u njemu budi

t
(Sinn, Bedcutung, Begriff, Definition) u GodiSnjaku za filozofiju
(Jahrbuch fiir Philosophie) I, 1925. svijest o apsolutnoj slueajnosti postojanja, a time i

~-

j
 I
;;1,
~'
414 HELMUTH PLESSNER
idcja o osnovi svijeta, o u sehi mirujucem nu~nom bit-
ku, o apsolutnom iii o bogu. Samo, ova svijest nije
takva da njezinu izvjesnost niSta ne maze uzdrmati.
Kao sto ekscentricnost ne dopusta nikakvo jednoznacno
(Protivurjecni aspekat ekscentricnosti. ,,Porijeklo"
religije)
fiksiranje sopstvenog mjesta (tj. ona ga zahtijeva, ali
ga neprestano ukida - stalno anuliranje sopstvene po-
stavke), tako ni eovjeku nije data da zna ,,gdje" ?e on
a gdje zbilja koja odgovara njegovoj ekscentricnosti.
Ako bilo kako foli odluku - preostaje mu samo skok
u vjeru. Pojmovi i osjecanje za individualnost i niStav-
nost, slueajnost i bofanski osnov sopstvenog zivota i
svijeta, tokom povijesti i u sirini mnogostrukih kultura
mijenjaju, medutim, 1svoj lik i svoju tezinu za zivot. Pa
ipak, u njima se krije eprionw, ljudskom zivotnom
formom po sebi dato jezgro, jezgro svake religioznosti.
Mofomo se sporiti o tome da Ii religija sustinski
pretpostavlja potrebu za spasenjem iii u vjerniku de
facto vrsi samo jednu funkciju spasenja. Predstave o
bofanskom se smjenjuju s predstavama o svetom i
ljudskom. Jedno ostaje karakteristiono za svaku reli-
gioznost: ona stvara definitivum. Ono sto priroda i duh
ne mogu da daju eovjeku, ono konacno: tako je to -
j lji transcendentnu tacku, priklj~euje zastiti iii ukotvlja-
ona hoce da mu da. Samo religija poklanja konacnu
vezu i sredenje, mjesto njegovog zivota i njegove smrti,
zasticenost, pomirenost sa sudbinom, objaS.njenje zbilje,
zavieaj. Izmedu nje i kulture, stoga, uprkos svih povije-
snih mirovnih ugovora i rijetko iskrenih uvjeravanja,
kakva su, _ppr., omiljena danas, vlada apsolutno nepr;-
jateljstvo\Onaj ko hoce kuci, u zavieaj, u zasticenost,
mora sebe prinijeti kao frtvu vjeri. A onaj ko se drfi
duha, nikad se viSe ne vraca)
Za onog ko se t ako postavlja, ekscentricnost znaci
I ddbija jedan pozitivni smisao. Ovo se objasnjava skup1.-
1
jednu u sebi nerjesivu protivurjecnost. On se, zahvalju-
juCi njoj, doduse, ukljucuje u jedan spoljnji svijet i
u jedan zajednicki svijet i sebe samog intimno shvaca
kao zbilju. Ali je ovaj kontakt s bitkom skupo placen.
'
SFERA COVJEKA 41 c;
( Ekscentrieno postavljen, on je tamo gdje je i, istovrL-
meno, nije tamo gdje je\Ono Ovdje, u kojem on zivi i
na koje se u totalnoj konvergenciji odnosi cijeli okol-
ni svijet, orro apsolutno, ono Ovdje-Sada njegove pozi-
cije, sto se ne moze relativisati, on, istovremeno, i pri-
hvaea i ne prihvaea. On je postavljen u svoj zivot, on
je ,,iza", ,,izmad" njega, te stoga obrazuje sredinu okol-
nog svijeta, koja je i1skljucena iz kruinog polja. No,
ekscentricna sredina ostaje besmislena, pa i kad je rea-
(Nistavnost i jedinstvenost pojedinca: Svemir)
lizovana. (~osto, dakle, .covjekova egzistencija za njega
krije realizovanu besmislicu, providni paradoks, shva-
cenu nerazumljivost, njemu je potreban jedan oslonac
koji ga oslobada iz ovog polofaja zbilje. Zbog upuce-
nosti na uporiste za sopstvenu egzi stenciju, uporiste ko-
1
je je van sfere zbilje, toj zbilji - spoljnjem svijetu,
unutarnjem svijetu, zajedniokom svijetu - koja je u
bitnoj korelaciji prema njegovoj egzistenciji, samoj je
nU.Zno potreban oslonac i ona se, u odnosu na ovu zbi-
vanju u jedini svijet, u svemir. Time zbilja kao cjelo-
1
kupnost trpi svoje objektiviranje i time svoje oduda-
ranje od necega sto jeste, a da nije od ovoga svijeta.
Kad je postala nesto, ona postaje ovo, i rasClanjuje se
prema jednoj sferi ne ovog bitka, bitka koji je nestu
drugo. Ona je individualno tu kao jedan svijet. Jer sc
otvorio horizont mogucnosti onoga moei biti drugaciji.
U ovom zbiljskom svijetu, koji je jedanput tabv
i nije drugaciji, i individuum je individualnost. Covjcr\
sebe viSe ne oznaeava samo kao nedjeljivo bice iz jed-
nog odlivka, vec kao zivot koji je nezamjenjiv u ovom
Ovdje i Sada, kao zivot koji nista drugo ne maze zast11
pati. Ova nepreokretivost njegovog pravca egzistenci jt
cjenoscu vremena zivota, ograniceg 1smrcu. Na to smrl,
s kojom eovjek zivi suocen, ne daje mu glediste za it
1
dinstvenost upravo njegovog zivota. Kao sto svijl'I, k111 I
individualnost, samo odudara od horizonta moglll<110'11 i
416 HELMUTH PLESSNER
onog moei bi ti drugaciji) tako i covjeku 111jegovo sopstve-
no opstojanje kao individualno samo odudara od mo-
gucnosti da bi mogao biti i neko drugf.Dva mogucnost je
covjeku data u njegovoj zivotn'Oj for~~ On je sam sebi
pozadina ljudskog uopste, ispred koje on nastupa kao
,,ovaj i nijedan drugi". Kao cisto Ja ili Mi, pojedinacni
individuum je u zajednickom ,svijetu. On pojedinog obn
hvaca ne samo kao okolni svijet, on ga ispunjava ne
samo kao unutarnji svijet, vec je skroz u njemu, on
je on. On je fovjeeanstvo, tj. on kao pojedinac je apso-
lutno zastupljiv i zamjenjiv. Na njegovom bi mjestu
mogao biti svaki drugi, kao sto je on s njim u bezmje-
snosti ekscentricne pozicije ukljucen u prvotno zajed-
niStvo karaktera onog Mi.
(Nistavnost i jedinstvenost pojedinca: Drustvo)
Ta, formiranju i ispoljavanju solidarnog osjecanja
i pondanja, konkretinoj zajednici prethodeea zastupi-
vost i zamjenjivost svakog pojedinoa nekim drugim u
formi Mi, obrazuje pozadinu, od koje pojedinac odu-
dara kao individualnost. On je, u osnovi, isto kao i
drugi, on je tamo gdje je drugi i drugi zauzima njegovo
mjesto. Zato drugi, u zbilji unutarnjeg i spoljanjeg
svijeta, i mote biti svjestan pozicije koju sv,aki eovjek
posjeduje u svom apsolutnom Ovdje, iii - ,,ono bi
mogao postati i drugi". U svojoj zbil}skoj zamjenjivosti
i zastupivosti pojedini eovjek ima jemstvo i sigurnost
za slueajnost svoga bitka ili svoje individualnosti.
Ona je razlog za njegov ponos i za njegov stid. Cak
i faktioka nezamjenjivost njegove sopstvene zivotne
supstancije, u kojoj se on razlikuje od sviju, ne uravno-
tefava tu zamjenjivost u Mi, tu zastupivost svakim dru-
gim, s kim se on pojavljuje. Zato eovjek, i pored sve
svoje skupocjenosti, mora da se stidi. Ngtavnost njego-
ve egzistencije, njezina bezostatna prozetost i znanje o
tome da smo, u osnovi, svi isti, zato to smo, svak za
sebe, individue i tako razliciti jedni od drugih, obrazuje
razlog stida (a tek sekundarno objekat metafizicke po-
stidenosti i pocetak skrusenosti). Ona ga obrazuje, isti-
'
l
SFERA COVJEKA
na, indirektno i posredno, unutarnjom zbiljom dusev-
nog bitka. Time mu izrasta ona dvoznacnost koja covje-
ka vuce tamo i ovamo izmedu poriva za otkrivanjem i
vazenjem i poriva za uzdrfavanjem. Ova dvoznacnost je
417
jedan od osnovnih motiva socijalne organizacije. Jer,
po prirodi, iz svog biea eovjek ne more naCi jasan od-
nos prema svojim blifojima. On mora da stvori jasn~
odnose. Bez proizvoljnog utvrdivanja inekog reda, bez
nasilja nad zivotom, on ne vodi zivot. Ovdje svoju ko-
nacnu potvrdu dobija teza o ,,granicama zajednice", ko-
ja danas kod nekih sociologa i socijalnih politieara nai-
lazi na resentimentalno nerazumijevanje. 1
(Ekscentricnost: pitanje o bogu)
Naravno da drustvenost {u jednom sirem smislu
nego kod Tonniesa) otuda izvlaci ne samo svoje oprav-
danje i svoju neophodnost. Artificijelnost i indirektnost
ljudske egzistencije pritom sudjeluju odlueujuce. Kad
bi samom eovjeku izgledala podnosljiva neka cisto za-
jednicka forma zivota (opet u sirem smislu nego kod
Tonniesa), on je ne :bi mogao ostvariti. Ali socijalno ==
realiziranje ne bi trebalo da ide u ovom pravcu, jer re-
;,
spektovanje drugoga, zbog prvotne zajednice skupnog
f
svijeta, iziskuje distanciju i skrivenost. Bas u ovom pr-
votnom zajedniStvu nalaze se granice drustva. Tako po-
stoji neotudivo pravo ljudi na revoluciju kad same
forme drustvenosti uniSte svoj sopstveni smisao, a revo-
lucija se provodi kad utopijska misao dobije moc od
konacne unistivosti svake drustvenosti. Uprkos tome,
ona je samo sredstvo za obnavljanje drustva. - Ovo
nije nik:akva teorija restauracije i nikakva apologija
I Up., uz ovo posebno fotvrto poglavlje, narocito str. 57. i
dalje. Ocjena rada obavljenog 1924. godine je - ne samo zbog
njegovog podnaslova i njegove spoljnje forme - podlofaa cud-
novatim kolebanjima. Danas jos nismo u stanju da uvijek pazi-
mo na one fiine granice izmedu sociologije i soaijalne filozofije.
Kad budc razraden krug problema filozofske antropologije, si-
gumo ce biti izostren smisao za cisto teoretski karakter ove kri-
tike socijalnog radikalizma, koji hoce da dokde ,,javnost" kao
modus realizaci1e eovjeka.
27 Stupnjevl organskog i ~vjek
 HELMUTH PLESSNER SFERA COVJEKA 419
418

stras,ljivog gradanstva, vee sp02maja jednog sustinskog
zakona, kojem covjek podlijeze u svakom mogucem so
cijalnom modusu; to je furmulisanje sustinskog zakona
socijalne realizacij'e, koja se potpuno uzdrfava od pro-
sudivanja vrijednosti odredenih socijalnih i politickih
obr~vanja ideja.
( Svijest o individualnosti sopstvenog ibitka i svijeta,
te s\rijest o kootingenciji ove ukupne realnosti nufoo su
date zajedno i uzajamno se zahtijevaju~Na sopstvenom
nedostatku uporista, koji covjeku, istovremeno, uskrn-
cuje osloniste u svijetu i koji mu se pojavljuje kao
uslovljenost svijeta, dolazi mu nistavnost zbiljskog i ide-
ja o osnovi svijeta. Ekscentricna poziciona forma i bog,
kao apsolutni, nufoi bitak, koji zasniva svijet, u bitnoj
SU korelaciji. Odlucujuca nije slika eovjekova 0 bogu,
kao sto je malo odlucujuea i eovjekova slika o sebi
samom. A:ntropomorfizmu bitnog odredenja apsolutnog
nt1Zno odgovara teomortizam bitnog odredenja eovjei<.a
- kako_!e~_.cheler - dokle god se eovjek, i Sarno
kao osnova svijeta, drfi ideje apsolutnog. No, napustiti
ovu ideju znaci napustiti ideju o jednom svijetu. 0 atc-
izmu je lakse govoriti nego ga prakti'kovati. Cak ni
Leibnizu nije uspjelo da potpuno konzekventno iskljuci
misao o pluralizmu i da se odrekne pojma centraLne
monade.
tako ona, istovremeno, predstavlja uslov za spoznaju
njezine nepostojanosti i niStavnosti~_Naspram ljudskog
stanovista je, doduse, apsolutno; osnov svijeta obrazujc
jedinu protutefo ekscentrienosti. Medutim, upravo zato
i s istim unutarnjim pravom, njezina istina, egzistenci-
jalni paradoks, zahtijeva izdvajanje iz ove relacije pot-
pune ravnoteze, a time i poricanje apsolutnog, raspad
svijeta.
U svemir se mofe samo vjerovati. I dokle god vje-
ruje, eovjek ,,uvijek ide ,kuCi". Samo za vjeru postoji
,,dobra" kruzna beskonaonost, povrat stvari iz njihove
apsolutne drugotnosti. Ali duh covjeka i stvari upucuje
dalje od sebe i preko sebe. Njegov znak je prava bes-
krajne beskonacnosti. Njegov element je buducnost. On
razara krug svijeta i otvara .nam blazenu tudinu kao
Marcionov Hristos.

(Ekscentricnost: pitanje o bitku bitka)

A ipak, eovjek mofe da zamisli ovu misao. Ekiscen- =

tricnost njegove zivotne forme, njegovo stajanje u nig-
dje, njegovo utopijsko stajaliSte ga prisiljava da sumnju
upravi prema egzistenciji boga, prema osnovi za ovaj
svijet, a time i prema jedinstvu svijeta. iDa je postojao
neki ontoloski dokaz o bozjem postojanju, oovjek bi,
po zakonima svoje prirode, morao sve da pokusa da
ga unisti. Morao bi se - a to pokazuje i povijest meta-
fizic'ke spekulacije - naispram apsolutnog ponoviti onaj
isti proces koji vodi do transcendiranja zbilje: kao sto
je ekscentriena poziciona forma preduslov da eovjek
zbilju shvati u prirodi, dusi i u zajednickom svijetu,
1:
 ~
DODATAK
Najprije cemo izloziti dvije napomene, da bi se iz-
bjegli nesporazumi ili pogresna ocekivanja.
1. Ubijeden sam da su zauvijek prosla vremena vita-
lizma, koji - a tu u prvo mredu mislim na Driescha -
oglasava nemogucim razumijevanje zivotnih procesa
sredstvima fizikalno-hemijske analize, i, stoga, u igru
uvodi jedan faktor (entelehiju), koji komplementira ono
sto ne uspijeva analizi, ali sam izbjegava svaku mogucu
analizu. Takav postupak je metodoloski neoddiv, ako
i ne uzmemo u obzir na kojoj tacki fakticki upravo
zastaje fiziolosko i bidhemijsko istrazivanje (up. moj
clanak ,,Vitalizam i miSljenje ljekara" /Vitalismus und
arztliches Denken, Klinische Wochenschrift, 1922). ls-
trazivanje mora imati slobodan put i mora mu se me-
todski dati moguenost da s tog puta prepreke ukloni
svojim sopsvtenim logickim sredstvima. Da pronade na
kojoj se tacki neka takozvana ,,nenadmasiva teskoea"
maze spoznati kao ne samo vremenom uslovljena me-
da, vec kao prava granica, to je, prije svega, njegova
sopstvena stvar, a onda i stvar spoznajnoteoretskog raz-
miSljanja. Cinjenica je da je jos za Drieschova zivota,
zahvaljujuCi Spemannu, Baltzeru i drugima, razvojno-
psiholoska analiza prevazisla njegove eksperimentalne
nalaze. Izvanredan napredak bidhemije, specijalno u raz-
jasnjenju hemizma, dakle, molekulamog mehanizma,
celije, gena i virusa, do5ao je, istina, kasnije. Neovita-
lizam zivi od jedne previSe pojednostavljene predstave
o mehanizmu i masini, kada se obara na tzv. masinsku
OODATAK 421
teoriju zivota.1 To je Drieschu prebacivano vec na raz-
medi vijekova, a razvoj istrazivanja je dao za pravo
ovm argumentu {L. v. Bertalanffy, E. Schrodinger, P.
Jordan). Harmonicno ekvipotencijalni sistemi danas viSe
ne pricinjavaju nikakve principijelne teskoce biohemij-
skom shvatanju. ,1Mehanicko" miSljenje je toliko mnogo
nautilo i postalo je tako istaneanQ da vise ne stoji
bespomocno pred problemima regeneracije, reduplika-
cije, izdiferendranosti. Podsjetimo samo na kibernet-
ske modele.
No, ovim dobitkom operativnih mogu6nosti da se
vitalni procesi redukuju na procese hemijiske i fizikalne
vrste, ne porice se njihova osobenost: da se oni pojav-
ljuju kao oblicja i da utoliko, naime pojavno, imaju je-
dan narociti kvalitet, koji se predstavlja. Taj kvalitet
je efekat, koji sam, kao organizacija, opet povratno dje-
luje na te procese. Takvim sistemskim funkcijama pri-
pada usmjeravajuce znacenje za kontituisane sisteme.
Tamo gdje su dati odgovarajuCi uslovi, taj pojavni efe-
kat oblicja 1sam opet ne maze da ima biolosku funkciju:
izgled organizma mo!e da bude znaeajan za njegov 7.i-
1
votni ciklus (up.: P.ortmann, 1. c.). na bi oblicje kao
takvo moglo da vrsi primamljivo ili odbojno, maskirano
Hi fascinantno djelovanje, neophodni su, na protivnoj
strani, odgovarajuCi receptori. Izgled pretpostavlja gle-
danje.
Slazem se s Gerhardom Freyom, da se kod vitaliz-
ma, kakav su zastupali E. van Hartmann i Driesch,
radi o ,,mjesavini operativnih i fenomenoloskih pojmo-
va". Samo, tu mjesavinu ja ne bih nazvao ,,proizvolj-
nom" (G. Frey, ,,Zakon i razvoj u prirodi I Gesetz und
Entwicklung in der Natur, Hamburg, 1958, str. 180/81),
jer organizam kao cjelina obrazuje polaziSte analizc,
koja se, da bi preispitala svoje rezultate, opet morn
kontrolisati na cjelini organizma fopr., na njegovoj pre
' Up.: F. J. J. Buytendyk i G. Christian, Kibernetika i krt11l
oblitja kao principi objafojenja pona5anja (Kybernetik tmcl <ir
staltkreis als Erkliirungsprincipien des Verhaltens), Der Nl'I ..
venarzt, godme 34, mart 1963.
 HELMUTH PLESSNER
422
hrani iii prostornoj orijentaciji, tj. na prema cilju
usmjerenim dostignucima ,,za" njega). Ta mjesavina
obaju nacina posmatranja je, nesumnjivo, omogucena
tek izobraifuom egzaktnih metoda u nauci o prirodi,
narocito u kauzalnoj biologiji. Bez operativnog pristupa
fivim objektima, hez, harem, misli o jednom ,;Njutnu
travke", nema mogucnosti mijesanja i hermafroditstva
s fenomenoloskim nacinom gledanja. Ali ovo razmiSlja-
nje ima konsekvencije za povijest filozofije. Aristotela,
tvorca pojma entelehije, ne mozemo nazvati vitalistom,
jer njegovom posmatrainju prirode nedostaje oslonac
operativnog pojma o prirodi. On operise sa fizisom,
kao zhiljom manifestnom u njezinim pojavama. Situa-
cija se mijenja tek sa Descartesom. IN'a mislioce kao sto
su Leibniz, Schelling i Hegel ipak ne bi trebalo primje-
njivati taj pojam, premda i spekulativni idealizam daje
odgovor na kritiku teleoloske, moci sudenja, koja vec
govori o mogucnosti jednog Njutna travke, i premda
je odbacuje. Zar je Schopenhauer vitalista zato sto go-
V'ori o volji u prirodi? Za E. von Hartmanna stvari vec
izgledaju drugacije, on se vidi suceljen s etaibliranim
kauzalnim istrazivanjem, njega, uprkos njegovom spe-
kulativnom porijeklu, mozemo nazvati vitalistom, jer
on zeli da zahvati u prirodnonaueno obrazovanje teorija.
Ka'o pojave, zivotne pojave SU autonomne, cime se
ne misli na neko obezvrijedenje u poredenju s istinskom
iii dubljom zbiljom, koja hi se, mozda, prikljucila ope-
rativnoj analizi. Svjetlost, kao eletkromagnetsko stanje
odredene valne duzine, nije realnija od ,,odgovaraju-
ceg" joj zelenog, ukljucujuci tu i pretpostavke za jednu
funkciona1no sposobnu retinu. Jer pojava nije privid.
Zato, ne bi trebalo da se citalac iznenadi ako se pojava
i bitak - ovdje miSljeno samo u smislu bivstvujuce -
ekvivokno upotrebljavaju. Tu se uvijek radi o feno-
menu kao takvom, bez refleksije na horizont svijesti,
unutar kojeg 1se on konstituiSe, i bez uzimanja u obzir
nekog transfenomenalnog ,,bitka", dakle, bez onto]ogije
jednog po sebi, svejedno da. li je smatramo i]li je nc
.smatramo mogueom. Ono do cega je stalo ovom istra-
zivanju jest prikaz. uslova pod kojima je moguc zivot
DODATAK 423
kao pojava. Njegove uslove zbilje istrafoju prirodnc
nauke.
2. Kad je rijec o stupnjevima organskoga, onda sc,
naravno, misli na stupnjeve razvitka. Nas nazor o bilj-
ci, zivotinji i covjeku je, konacno, odlucujuce odreden
otkricima paleontologije, sma:trali mi to neodarvinizmom
ili ne. Slika antropogeneze je znatno upotpunjena pos-
lije otkrica, koja je Dubois izvrsio na Tri:nilu na Javi.
K:oenigswaldov nalaz na i1stom podrucju i na Brdu zma
jeva kod Pekinga, nalaz u juznoj Africi i, konacno, u
Toskani cine nevjerovatnim monolinearno izvodenje ho-
mo sapiensa i njegove relativne ka:sne pojave. U p!tanju
evolucionog mehanizma populaciona genetika obecava
nova otkrica. Pritom se posebna pafoja poklanja fak-
toru mutacije. Bilo kako da tumacimo cinjenicl.'! povi-
jesti nastanka zivota, njihov empirijski karakter je van
svake sumnje, i, u meduvremenu, trebalo je da naucimo
da fakat pojave danafojih rasa homo sapiensa u geo-
loski najmladem sloju holocena ne smatramo nekim
vrednosnim predikatom, a pogotovo ne indicijom da je
s njim evolucija dostigla isvoj cilj. Mi oak ne :mamo da
li je to njezin kraj. U carstvu kicmenja:ka se moie kon-
statovati porast stepena kefalizacije i cerebralizacije.
Na njemu je, dakle, vidljiva jedna ortogenetska ,,kosi-
na", koja je svoj, zasad posljednji, uspon dostigla u da-
nafojem tipu eovjeka. Zooloski se vise ne moze reci.
Jer taj okret, koji je zapocet ovim usponom, obrazova-
njem uticaja kulture na ovo zivo bice i njegov okolni
svijet, viSe ne spada u oblast zoologije.
Sposobnosti, kao sto SU govor, plansko djelovanjc,
pronalazak oruda, obrazovanje institucija nestabilnog
karaktera, ocigledno SU dovele do akumulacije moci,
koja organski svijet i, kako se to jasno ocrtava u toku
posljednjih vijekova, anorgansku prirodu izrucuje fo-
vjekovom zahvatu. Ali mi ne znamo dokle dopirc ovo
osvajanje, kojem odgovara osvajanje u protusmjcru 1111
subjekat moci. Ua li je priroda, da Ii je evolucija d<>hiln
sebe u svoje ruke? Da li je ona, da slijedimo mb110
Schellinga i Hegela, u eovjeku dosla k sebi? Da Ii Olla
time sebe koci iii se krece (putem planskog do~.1lla111.1.
 424 HELMUTH PLESSNER
koje je zasad zelja diletanata, ali koje, rastuCim uvidom
u hemizam gena, postaje mogucnost koju treba ozbiljno
uzimati u obzir, i koje, u utopijama Orwella i Huxleya
vec baca svoje sjeme) u jednom novom pravcu?
Od porasta te moci polazi jedna narocita sugestija
i, posto je dosad najviSi stepen cerebralizacije povezan
s nesrazmjernim, jer poeiva na uvidu, porastom moCi,
skloni smo da cjelokupnu povijest razvitka, koja u pro-
tistima i beskicmenjacima omogucava da se vidi sa'ivim
drugacije usmjerena grana razvitka, ipak mjerimo mje-
rilom kicmenjaka i da je podvrgavamo vrijednosnoj ska-
li visokog iii niskog. Ako u osnov stavljamo mjerilo sa-
mostalnosti prema miljeu, onda milieu interne toplo-
krvna Ziva bica stavlja iznad zivih bica hladne krvi. Da
bismo sisare stavili iznad formi nesisara, opet su neop-
hodna druga mjerila, ako rastuca blizina primatima i
eovjeku ne treba uopste da bude odlucujuca. Bergson
je u Evolution creatrice pledirao za dvovrhovnost povi-
jesti razvitka, i insekte koji stvaraju drfave, kao kul-
minaciju instinktivno regulisanog ponasanja, suprotstav-
ljao cerebraliziranim formama, koje do necega dolaze
zahvaljujuci trial and error, iskustvu i ucenju. Moglo
-bi se zamisliti da biologiju, ne samo zahvaljujuCi njezi-
noj mladoj grani, ispitivanju ponasanja, dolazi do dalj-
njih diferenciranja u jos druge mogucnosti uspona or-
ganskih formi.
No, da Ii instinkt i uvid podnose suceljavanje na
- istom nivou? Kao samostalni nacini regulisanja ponasa-
nja, mozda. Ali, uvid zahtijeva istinu, koju zahtijevamo
i mi sami, ako predlozena argumentacija treba da bude
valjana. Ali, ono sto se naziva osvajanjem prirode, koje
je zapoceto nastupom homo sapiensa, koje pociva na
njegovom monopolu na stvarni uvid, zasniva, doduse,
jedan drugi nacin ponasanja, ali se u njcmu ne iscrplju-
je. Ono ne opravdava onaj pobofoi nazor da je povijest
zivota bila usmjerena ka ovom prodoru - teorija pre-
formacije, koju su zastupali Schelling i Hegel a danas
je zastupa Teilhard de Chardjn. Medutim, shvacena i
cisto epigenetski, kao skokovita promjena u nasljednim
osobinama, ova teorija dovodi du jednog preokreta koji
DODATAK 425
se ne moie poniStiti i etablira jednu bis dato neposto-
jecu sferu - Teilhard je naziva neoloskom - jednu,
zato sto omogueava nadmoc i distancirajucu objektiv-
nost, ,,viSu" sferu.
Kao prava povijest, paleontologija, pored graduel-
nih promjena i difernciranja (rase), zna i za skokove,
koji se svode na velike mutacije, kljucne mutacije, na
koje se prikljueuju novi pravci. Ali ona ne zna za stup-
njeve, pa i kad se bit razvitka ne smije izjednaciti s pri-
jelazom u stanja viseg stepena raznolikosti - gledajuci
na cjelinu s gledista povijesti roda, istina, bez ograni-
cenja, no ontogenetski komplikovano zbog izuzetaka,
prije svega na podrucju parazitizma (na sto mi je uka-
zao dr Reinboth). PoviSenja nivoa, a to su stupnjevi,
ne teku jednostavno paralelno s ,,linijom" razvitka i
ne mogu se ocitati iz priblifavanja eovjekovom nastupu.
Ona mnogo vise odgovaraju rijetkim specificnim nacini-
ma organizacije zive supstancije, koje nalazimo u biljci,
zivotinji i eovjeku, uza svu nejasnost meduformi. No,
da oni reprezentuju poviSenje nivoa, to se moze vidjeti
samo na liniji vodilji pojma njihove pozicionalnosti.
Analiza tog pojma je tema ove knjige.
Zasto se ona odrice svake diskusije o povijesti roda,
koja je, uz pamoc radiakarbanske metade i egzaktne
genetike, postigla agroman napredak u toku pasljednjih
decenija. Sto viSe budemo sa:mavali a nastanku zivata
na Zemlji, utalika cema jasnije maci suditi a pitanju
da li je zemaljiska evolucija bila jedino maguca ,,povijest
stvaranja orirode", harem u njezinaj p:lavnoj liniii. iii
je ona realizovala iednu ad mnagih magucnasti. Ova pi-
tan ie nam se namece i zbag kantakta s drugim nebeskim
tiielima. Da Ii ie dozvoljeno da - uz tesko obarivu pret-
pastavku da i na drugim zvijezdama pasta.ii zivat -
1azmiSliama o sasvim drugim tipavima i nacinima ar-
ganizaci_je nega sta je terestricki? Hi to magu bi ti samo
apet protisti, hilike. zivatinje i ljudi, harem po nacinu
organizacije? 'Filozofija na avo ne maze dati adgavar.
Ona na raspalazenju, zasad, ima sama ;ednu povijest
zivota, i nje se mara drfati, aka se, uz brizljiva isklju-
cenje svake vrste tcleoloskog tumacenja i samo njezinog
426 HELMUTH PLESSNER
pravca, ogranieava na analizu njezinih uslova moguc-
nosti.
Toliko, sto se tice principijelnih napomena radi ra-
zumijevanja namjere ove knjige. Slijede jos neki dodaci
i neke korekture, koje su ucinjene po savjetu gospodina
dra R. Reinbotha, privatnog docenta zoologije na Uni-
verzitetu u Meinzu. Na ovom mjestu mu se srdacno zahva-
ljujem na njegovoj velikoj spremnosti da pomogne. Za-
hvaljujem se i gospodinu profesoru A. Portmannu (Ba-
zel), koji me je upozrio na moskovski simpozijum o
,,The Origin of Life on the rEarth" 1 (1957).
Uz str. 69. i 84:
Nije korektna formulacija tzv. culne energije. Spe-
cificne funkcije oslobodenja za osjete ne pripadaju pe-
rifernom nervu, koji je neutralni provodilac, vec eul-
nim celijama i centralnim poljima. Zakon o specififooj
culnoj energiji (u povezanosti s razlikovanjem adekvat-
inh i neadekavtni:h nadrafaja), koji je postavio Joh. Mill-
ier, ne vazi uvijek. Up. npr.: Max Hartmann, Allgemeine
Biologie, str. 822. i dalje.
Uz str. 88. i dalje:
Uexktillova svojevoljnost i sklonost da stvari ocr-
tava crno-bije}o stetile SU njegovom ugledu U istraziva-
nju ponasanja, koje je najveeim dijelom on obavio. Nje-
govo dvostruko frontalno postavljanje prema zoopsiho-
logiji, koja radi s antropomorfnim analogijama, i prema
americkom bihejvorizmu, koji je bio orijentisan na lan-
eane refleksne modele, izgubio je svaku aktuelnost za
modernu etologiju (Tinbergen, Baerends, Dykstra, K.
Lorenz, v. Holst i drugi). Up. simpozijum o ,,okolnom
svijetu" na kongresu filozofa 1950. u Bernu koji sam ia
Prevod izraza i teksta na engleskom dat je na kraju ozna-
cen brojevima 1-18; prim. prev.
DODATAK 427
pripremio (Symphilosophein, Mlinchen, 1952). Va.Zno
djelo za tumacenje instinkata, koje ovdje uvijek dobija
kljucnu poziciju, Kortlandt, Aspects and Prospecto of
the Concept of instinct, 2 Arch, need. Zool. T. XI, 1955.
Uz str. 143. i dalje:
Godine 1957. je u Moskvi odrfan jedan pafoje vrije-
dan kongres. Na inicijativu International Union of Bio-
chemistry bio je organizovan simpozijum na temu ,,The
Origin of Life on the Earth"3 (International Union of
Biochemistry, Symposium series, vol. I, Pergamon Press,
London, 1959).
DomaCin je bila Akademija nauka Sovjetskog Sa-
1
veza. U svom uvodnom govoru, A. J. Oparin je istakao
da bi jos prije 20 iii 30 godina bila neizvodiva zamisao
o jednom takvom simpozijumu i da je u toku skoro
cijele prve polovine naseg vijeka bilo malo i samo poje-
dinacnih pokufaja u pravcu pomenutog pitanja. Naueni-
cima je vladala ideja ,,that living things (though only
the most primitive ones) could arise directly from the
inorganic ,materials' ".4 Navodno, uspjeli pokusi jednog
takvog ,,spontaneous generation"5 uvijek su se pokazi-
vali kao pogrdni. Tako se ucv11stilo uvjernje da je pro-
blem nerjesiv, da nije vrijedan oZJbiljnog truda. Pr~ma
sadasnjem glediStu, problem da se zahvati u to pitanje,
je obrnut: .. ~he problem of the origin of life cannot be
solved in isolation from the study of the whole course
of the development of matter which preceded this ori-
gin. Life is not separated from the inorganic world by
an impasable gulf - it arose as an new quality during
the proces of the development of that world". 6 Stvari
se moramo prihvatiti u skladu s povijescu razvitka, u
saradnji s astrofizikom, geofizikom i - hemijom. Tako
Oparin prihvata slijed od tri stadijuma: 1. Najjedno-
stavnija organska jedinjenja, ugljovodonici i njihovi naj-
uzi derivati, 2. porast komplikovanosti tih jedinjenja. u
litosferi, atmosferi i hidrosferi. Rezultat tog procesa:
visokokomplikovane supstancije s velikom molekular-
 ;;.
~'
l'
~.
L
428 HELMUTH PLESSNER
\
nom tezinom, posebno vrste proteina, nukleinskih kise-
lina i druga za danasnju protoplazmu karakteristicna
jedinjenja. Bazirano na njima ,,one may postulate the
emergence of some sorts of primary systems",7 koji su
se mijenjali pod uticajem spoljnjeg medijuma, i koji su
bili sposobni za odabir. Razvitkom takvih sistema bio
bi dostignut 3. stadijum, koji zapocinje obrazovanjem
najjednostavniji:h primarnih organizama.
Mozemo se, naravno, upitati da li se toj povijesti
materije preslo, prema dokazanom pedagoskom princi-
pu, od jednostavnog do komplikovanog, ali se kao
uputstvo za analizu ova sema, u svakom slueaju, pre-
porucuje. Ranije 1se mislilo da su se i najjednostavnija
organska jedinjenja, ugljovodonici, mogla obrazovati
samo biogeno. Danas znamo da ima i drugih nacina.
Ranije se asimetrija jedinjenja karakteristicnih 1.:a plaz-
mu smatrala monopolom :live supstancije. Danas znamo
za asimetricne sinteze pod uticajem cirkularno polari-
zovanog ultravioletnog svjetla, kod katalitickih reakcija
na povrsini kristala kvarca, spontano kod lagane krista-
Hzacije od rastvora itd. A istu eksperimentalnu potvrdu
imamo danas za mogucnost abiogenog obrazovanja ami-
nokiselina, porfirina, proteinu slicnih polinukleotid::a i
drugih visokomolekularnih jedinjenja, ,cija je uloga,
npr., pozmata kao gradiv.ni materijal za gene.
Zahvaljujuci istrazivanju gena i virusa, konacno je
aktuelno postalo pitanje u kojem stadijumu bismo pri-
znali pocetak ,,zivota". Oparin: ,,Can Life be attributed
to individual molecules even if they are very complex,
or only to the multimolecular systems which served as
basis for the emergence of life ?"8 Odgovor na ovo pita-
nje zavisi od kriterijuma, koji se smatraju neophodnim
za izvot, a tu ne postoji saglasnost. Schramm, npr.,
kaze: ,,Izgleda da ni u kom slueaju nije dopustivo sma-
trati virus predstupnjem zivog bica, jer pretpostavka za
mnozenje virusa je egzistencija zivih celija ... cini mi
se da je znaeaj istrazivanja virusa za problem nastanka
zivota, prije svega, u tome sto nam ono daje uvid u
biohemijske osnove razmnofavanja" (str. 311, 1. c.). Dru-
gacije misli Wendell M. Stanley: ,,The essence of life
...._
DODATAK 429
is the ability to reproduce. This is accomplished by the
utilization of energy to create order out of disorder, to
bring together into a specific predetermined pattern
from semi-order or even from chaos all of the compo-
nent parts of that pattern with the perpetuation of that
pattern with time. This is life"9 (sr. 315) Sposobnost mu-
tiranja, promjene iii reagovanja na sadrfaj on ne sma-
tra neophodnim kriterijem, niti odlueujucim za evolu-
ciju. Medutim, priroda se brine za ,,a built - in error
so that the replication process is not perfect",10 a ovu
promjenu spoznajemo kao mutaciju. Akumuliranu u di-
ferencije i sta:bilizovanu nazivamo ju je: geni. Virusi,
dakle, ne samo sto SU predstupanj zivota, vec oni zive
- a na uobieajcni prigovor, kakav cini Schramm, Stan-
ley odgovara ukazivanjem na parazite: mnoge trakavice
se, takode, mogu razmno:favati samo u organizmu do-
maeina. A to sto neki virusi pokazuju morfoloske dife-
rencije, ,,can hardly be called molecular in nature rather
more organismal or celle-like" 11 (str. 316, 1. c.). =
0 tezini u preispitivanju argumenata moze suditi
samo biohemiear, a ovdje je sve u pokretu. No nacin
argumentisanja je razjasnjiv i u principijelnom smislu.
Jer sve kontroverze treba ciniti da bi se formulisali nuz-
ni i dovoljni uslovi za pojavljivanje kvaliteta ,,.Ziv" u
jedinjenjima iii njihovim sistemima koji se mogu he-
mijski definisati. Njihovo formalno oznaeavanje, reci-.
mo onako kako to Cini I. B. S. Haldane, kao ,,self-perpe
tuating pattern of chemical reaction",12 ili kao sto je
Bertalanffyjev hijerarhijski niz jednog otvorenog siste-
ma, koji, zahvaljujuCi svojim sistemskim uslovima, sam
sebe odriava u razmjeni komponenata, neprestano se
vraea kao misao vodilja za modele (Jordan, Schrodin-
ger, Linus Pauling, Calvin i drugi). Ova sposobnost odr-
favanja jedne strukture se, medutim, ne moZe razumje-
ti bez jednog svojstvenog odnosa prema okolini, bez
obzira kojeg je stepena komplikacije taj sklop u svojoj ~ .::::
stabilnosti. Da bi se u toj razmjeni sacuvao prema okol-
nom medijumu, mora taj sklop ispuniti specificne pretpo-
stavke. Haldane ih precizira ovako: 11The critical event
which may best be called the origin of life was the
 :
'
430 HELMUTH PLESSNER
enclosure of several different self - reproducing poly-
mers within a semipermeable membrane." 13 Nije do-
voljno nepropustivo otkacivanje. Materijale membrane
mora okolina, naprotiv, sintetizovati ili akumulisati
,,and must be organized in a stable arrangement be-
tween the enviornment and the inner aqueous medium
' binu koja pretpostavlja relativ.no stabilno i od okoline
of the organism" 14 (P. Mitchell, str. 440, 1. c.). Ovu pri-
mjedbu mogu potkrijepiti izvjesna Stanleyeva zapafanja
na virusima.
Formaciji prirodnih membrana, dakle, pripada po-
sebno znacenje. Njom organske materije dostifa karak-
ter organizama, postaju ziva bica u strogom smislu te
rijeci. Ostaje nerijeseno pitanje da Ii je tek time udo-
voljeno definiciji zivota. Ambivalentna priroda virusa
(i gena?) opominje na oprez. Ali je sigurno obrazova-
njem membrane dostignuta ona stabilizacija oivicenja
koju nazivamo formom organizma. Moze hiti da su ko-
herentne sile velikih molekula i njihovog lancanog po-
vezivanja u sisteme dovoljno velike da omoguee cinje-
nicno stanje jednog zivog bica bez membrane. Opet
mozemo pomisliti na viruse 1(i gene?). Ali obrazovanje
membrane je, u svakom slueaju, korak dalje u pravcu
,,viseg" stupnja ogranicenja. Ono zivo ,,bice" markira
kao pojedinacno i djeluje dvojako: zatvarajuce-zaklanja-
juce prema okolini i otvarajuce-posredujuce prema njoj.
Membrane nisu puke gornje povdine, koje svako
tijelo, prema njegovom agregatnom stanju, ima prema
granifoom medijumu nekog drugog agregatnog stanja.
One su gornje povrsine koje posreduju. Na njima nije
tijelo jednostavno pri kraju, vec stavljeno u odnos pre-
ma svom medijumu. Molekularni kompleks (iii, mozda,
i molekul) koji ga obrazuje cuva svoj pattern15 ne samo
u stanju razmnofavanja vec i u konstantnom dodiru
s granicnim podrucjem uticaja. Sopstveno podrucje,
zaklonjeno od njega i njemu otvoreno, s njim je u
distanciranom kontaktu. :Pod takvim uslovima dolazi do
razmjene materija, koje se uvijek sastoji u izboru medu
viSe mogucnosti razmj~ne. Ocigledno je da je ova funk-
cija semipermeabilnih membrana i odlucujuca za osobi-
nu reagrbilnosti zive supstancije na nadrafaje, za oso-
DODATAK 431
odvojeno sopstveno podrucje. Ako je neko tijelo sa svo-
jim medijumom u distanciranom kontaktu, zahvaljujuci
svom granicnom sloju, koji posreduje ucinak kocenja
i ustavljanja, porasla je sansa da se ocuva svoje sop-
stveno podrucje. Pritom jos uv.ijek nije rijec o osjetu
iii eak svijesti, premda i njih treba shvaeati kao razvi-
. jene forme distanciranog kontakta, ali pod posebnim
organizacionim pretpostavkama. Ako s govorom o na-
stanku svijesti hocemo da pove!emo jednu preciznu
predstavu, onda cemo ovdje morati traziti polaznu tac-
ku. No svijest bez daljnjeg vezati za organsku materiju,
kako to jos sugerise Teilhard de Chardin (on je tu kasna
karika jednog dugog lanca), ne samo da je, kako se to
kafe, bez ikakvog as.nova, vee protivurjeei onom, samo
u ogranicenom obimu smisaonom pojmu te rijeci.
Mem:brana ili ne, ,,life could originate only as a
result of the evolution of a multimolecular organic sys-
tem, separated from its by a distinct boundary, but
constantly interacting with this environment in the man-
ner of'open' systems. Since ... present-day protoplasm
possesses a coacervate structur, the mentioned sys-
tems ... could have been coacervate structure, the men-16
tioned systems ... could have been coacervate drops"
(Opari.n, str. 428, I. c.). Ono odlucujuce je efekat takvih
vezivnih sila, koje su uslovljene strukturom, na gornju
povrsinu. Jer on od oivicenja cini granicu, u koju su
do uzajamnog posredovanja dovedena dva podrucja,
koja uticu jedno na drugo, a da ne dira sopstveno po-
dmcje oivicenog tijela u njegovoj strukturi. Ovo Cinje=-)
nicno stanje tijelu daje pozicionalnost, tj. odvaja ga od
spoljnjeg podrucja. Tako ono u medijumu dobija oko-
linu, u kasnijim stadijima razvoja, ponekad, okolni svi;ct.
S pozicionalnoscu je dat tzv. karakter cjeline, koji se
izrafava kao forma, premda ne nuzno kao konstantna
forma . .Membrane, naravno, pospje5uju stabilizaciju for-
me. Moze se pretpostaviti da povratno djelovanjc h'
granicne forme na sistem, koji ona zatvara, zahvaljujucl
toj funkciji kocenja i, istovremeno, kanlisanja, funkcill
koju ta forma - bilo pomocu membrane iii bcz nit ~
432 HELMUTH PLESSNER
neizbjefno ima, ponovo stvara nove kvalitete, kojima ne
odgovara sasvim onaj prvotni pattern. 17 Evolucionarno
razmatranje smije racunati s takvim diskrepancijama.
Ono to, cak, mora, ako zamisao o otvorenom sistemu
s njegovom izvjesnom konstancijom smatra tacnom.
Jedna cjelina ima dijelove ili komponente, prema
kojima mora da sacuva izvjesnu samostalnost, inace ona
nije cjelina, vec suma. Njezina konfiguracija omgucava
prostor kretanja, u kojem komponente mogu iii da ot-
padnu ili su zamjenjive. Za razjasnjenje vezivnih sila,
mjerodavnih za jedan takav prostor kretanja, posebno
znaeajna ce biti molekularna biologija. Onda jedan vita-
lizam a la Driesch nece moCi potezati osobine zivih
sistema, kao sto su sposobnost za regeneraciju i za raz-
mjenu funkcija {uskakanje neke partije. jos nei,zdiferen-
cirane plazme na mjesto neke druge u ranim stadijima
embrionalnog razvitka ili i odredenih partija tkiva na
mjesto neke druge, npr. Mona:kovlj'eva vikarirajuea
funkcija u centralnom nervnom sistemu). Nastup cjeli-
ne, koja se svojim komponentama koristi kao sredstvi-
ma svoga samoodrfanja, vise ne opravdava povratni
za:hvat u neki prirodni faktor, kao sto je entelehija, koja
protivurjeci osnovnim pravilima metodske analize em-
pirijske nauke o prirodi. Ne dirajuci u samostalnost i
svojstvenost zivih sistema, njihova autonomija otpada
ukoliko za njih va:Znost dobija jedan poseban agens.
Fizikalnim i hemijskim sredstvima miSljenja vise nije
potreban neki dodatni faktor, ako se vide suceljena s
fenomenom jedne cjeline, tj. jedne svrsihodne konfi-
guracije.
Up. uz temu o virusima: W. Troll, Problem virusa
u ontoloskom gledistu (Das Virusproblem in ontologi-
scher Sicht), Steiner, 1951, i W. Widel, Virus, Springer,
1957, a uz problem definitornih obiljezja zivog: T. Dobz-
hansky, Razvitak do covjeka (Die Entwicklung zum Men-
schen), 1958, C. D. Darlington, Zakoni zivota (Die Ge-
setze des Lebens), B. Rensch, Noviji problemi ucenja o
porijeklu (Neuere. Probleme der Abstammungslehre),
1954, H. Vogel, Od kristala do zivog bica {Vom Kristall
uzm Lebenswesen), 1952.
DODATAK 433
Uz str. 179:
)
Up. E. Buenning, Fiziologija razvoja i pokreta bilj-
ke (Entwicklungs- und Bewegungsphysiologie der Pflan-
,, ze), Springer, 1953, i Fiziolo~ki sat (Die physiologische
Uhr), ebenda, 1963.
Uz str. 208:
Up. prije svega A. Ktihn, Predavanja o fiziologiji
razvoja (Vorlesungen Uber Entwicklungsphysiologie)
Springer, 1955, narocito 30. predavanje.
Uz str. 212:
, Premalo paznje je posvijeceno knjizi E. Ehrenberga,
Teoretska biologija, sa stanovHta ireverzibilnosti ele-
mentarnog zivotnog procesa (Theoretische Biologie, vom
Standpunkt der Irreversibilitat des elementaren Lebens-
vorganges), Springer, 1923.
Uz str. 285:
Slicno je E. Schrodinger, Sta je 1.ivot (Was ist Le-
ben) (Sig. Dalp), i IM. Hartmann, Prozes i zakon u fizici
i biologiji {Proze.B und Gesetz in Physik und Biologie),
u Phylosophia naturalis II, 3, 1953.
Uz str. 312:
J a sam se vec oprezno izrazio i govorio sam o
uslovljenoj apriornosti seksualnog diferenciranja. Dr
Reinboth uz to primjecuje: ,1Polnost nije uvijek prcdu-
slov za razmnofavanje. Aseksualno razmnofavan.fe je
veoma prosireno medu beskicmenjacima, a ponekad .It',
pod normalnim uslovima, pravilno. Skeptiean sam prr
ma 1bezuslovnoj kvalitativnoj razlicitosti' muskog I f.t<n-
28 Stupnjevi orpnskog i rovjek
434 HELMUTH PLESSNER
skog hitka, harem s hioloskog glediSta. Cini mi se da
jedino izrazi ,,biseksualna potencija', ,relativna seksual-
nost' ukazuju na tu problematiku. Konacno, ne smiju
se previdjeti ni mnogi primjeri prirodne seksualne in-
verzije u zivotinjskom carstvu. Ja licno se vee odavno
bavim :prirodnim polnim odnosom riba, kod kojih jc
veoma rasirena ova pojava, i povrh toga, jos na najraz-
licitije nacine." CUp. dalje: M. Hartmann, Seksualnost
(Die Sexualitat), Fischer, 1956.
Uz str. 319:
Prema novijim mjerenjima, ne moze se generalno
govoriti o prete:lnosti asimilacije kod biljaka i pretez-
nosti disimilacije kod zivotinja. RazHcita je samo vrsta
asimilacije kod biljke i kod zivotinje. Ima, takode, u
svakom slueaju kod visih biljaka, podjele etapa raz-
mjene materija, podjele rada izmedu korijena i listova.
Uz str. 321:
Karaktedzacija biljnog kretanja, kako to cini Hed-
wig Conrad-Martius, m,oze se zastupati samo na poza-
dini misli o otvorenoj formi. Uporedivost nadrafajnih
procesa pod fizioloskim aspektom ona tangira samo
utoliko sto kod biljaka nema nervnog tkiva, dakle ni
refleksa, premda ima izvjesnih tkiva koja provode na-
drafaje, i nema centara. Biljkama, kao otvorenim for-
mama, nedostaje centralno posredovano upravljanje nji-
hovim pokretima. Njima nedostaje centralna reprezen-
tacija njihovog organizma. To ne spreeava da se fizio-
loski i hemijski medusobno uporeduju i kontrastiraju
nadrafaj, provodenje nadrafaja i pokret kod biljke i
zivotinje. Za decentralisticki tip zatvorene forme, dakle,
za nize zivotJinje, postoji, medutim, ma kako ona bila i
,,primitivna" (mrefa nerava, prsten nerava), centralna
koordinacija pokreta i reprezentacija njihovog organiz-
ma. One ,,imaju" svoje tijelo. Stoga je Uexki.illova re-
cenica:
DODATAK 435
Uz str. 355:
,,kad se morski jez krece, onda noge pokrecu zivo-
tinju" pretjerivanje 1puno humora. Naravno, da kod
njega postoji upravljanje i kordinacija. Cemu inace
prsten nerava? Up. L H. Hyman, The Invretbrates,1 8 vol.
IV, New York, 1955. Stoga i nije viSe potrebno,
1
Uz str. 360:
da se preispituje Uexki.illova teza da kod beskicme-
njaka receptorni aparat niSta ne saznaje o djelatnosti
motoricnih aparat. Protiv te teze govore Buytendykovi
eksperimentalni nalazi na oktopodu, Sanderovi i Joungo-
vi na sipi. Previse je lijepo da bi bilo istinito pripisi-
vanje decentralistickog organizacionog tipa svim beskic-
menjacima, a centralistickog kicmenjacima. Granice su,
po svemu sudeci - pomislimo samo na v. Frischova
istrazivanja pocela - veoma komplikovane i nisu ostre.
Cistih tipova nema. Tako se ni.ie ni mislilo. To su ideal-
ni tipovi pravaca, koji se, viSe ili manje, izrafavaju u
svakoj vrsti.
Uz str. 369:
Ne ulazeCi u ona, bas u zadnje vrijeme uCmJena
otkrica o iznenadujucoj orijentaciji insekata i ptica, htio
bih da se distanciram od Volkeltove hipoteze o kom-
pleksnokvalitativnoj strukturi okolnog svijeta utoliko
sto ona sigurno ne vazi generalno i sto ne predstavlja
alternativu ljudskom nacinu opafanja. Nas naCin opa-
fanja, kako to znamo iz studija afazija Gelba i Gold-
steina, podrfava i vodi govor. Rijec, kao nosilac zn:1\'l'
nja i sredstvo objektivacije, pomaze rasClanjavanju opa-
fajnih sadrzina i njihovoj stabilizaciji. Tamo gdje ncmn
govora - ne komunikacije, kao zivotinja - morujll
vladati druge ,,metode" rasClanjavanja i stahilizad Ir.
436 HELMUTH PLESSNER

naravno, vec prema zahtjevima bioloskog okolnog svije- PREVOD S ENGLESKOG

ta: Kompleksnokvalitativna metoda je, meautim, samo
jedna od mnogih.

Uz str. 411. i dalje:

Ovdje upucujem na svoj uvod za I storiju svijeta
,,Conditio Humana", koji je objavljen u ediciji ,,Opus-
cula" kod Neskea (Pfullingen).

1. Pocetak zivota na Zemlji.

2. Aspekti i izgledi pojma instinkta.
3. Poeetak zivota na Zemlji.
4. da zive tvari (premda samo one najprimitivnije)
mogu da se razviju direktno iz anorganskih ,materija'
5. ,,spontanog radanja"
6. Problem pocetka zivota se ne moze rjefavati izo-
lovano od proueavanja cijelog toka razvitka materije,
koji prethodi tom pocetku. Zivot nije odijeljen od anor-
ganskog svijeta nekim nepremostivim ponorom - on
je izrastao kao jedan novi kvalitet tokom procesa raz-
vitka ovog svijeta.
7. ,,mozemo pretpostaviti pojavu nekih vrsta pri-
marnih sistema"
8. Mofo Ii se zivot pripisati individualnim moleku-
lama, pa i kad su one veoma kompleksne, iii samo mul-
timolekularnim sistemima, koji sluze kao baza za po-
javu zivota?"
9. ,,Sustina zivota je sposobnost reprodukcije. Ovo
je sprovedeno uz koriscenje energije za stvaranje rcdn
iz nereda, da se dovedu zajcdno u specificni prcdodn
aeni model iz polureda iii eak iz haosa svi sastavni di
jelovi tog modela s neraskinutoscu tog modela od vn
mena. To je zivot."
10. ,,gradnju - u zabludi, tako da reproduktlv11i
proces nije dovrsen"
438

11. ,,jedva da se more nazvati molekularnim po pri-

rodi, prije organizmalnim iii celijama slicnim"
12. ,,model hemijskih reakcija, koji sebe ovjekovje-
cava"
13. ,,Onaj kriticni dogadaj, koji je najbolje nazvati
pocetkom zivota, bio je ogradivanje nekoliko diferentnih
samoproduktivnih polimera unutar jedne polupropusti-
ve membrane"
14. ,,i moraju biti organizovane u stabilan poredak
izmedu okoline i unutarnjeg vodenastog medijuma orga-
nizma"
15. model ABDULAH SARCEVIC
16. ,,zivot more nastati samo kao rezultat evolucije
multimolekularnog organskog sistema, odvojen od njega POGOVOR
izrazitom granicom, ali konstantno uzajamno djelujuci
s ovom okolinom na nacin ,otvorenih' sistema. Posto ...
sadasnja protoplazma ima koacervatnu strukturu, spo-
menuti sistemi ... bi mogli biti koacervatne strukture,
pomenuti sistemi ... bi mogli biti koacervatni zastori"
17. modeli
18. Beskicmenjaci
 Plessnerova filozof ska antropologija
Ekscentricna pozicija covjeka

Metodsko ishodiste postavljanja pitanja. Motivacija

Moderna filozofska antropologija, ciji SU utemeljite-
lji Max Scheler i Helmuth Plessner,* nastala je kao
svojevrsni izraz krize gradanskog svijeta, njegove kul-
ture i filozofije, kao odgovor na socijalno-politicke, du-
hovno-teoretske izazove i suoeavanja sa mocima vreme-
na. Kao teoretsko-filozofska disciplina, koja postavlja
pitanje 0 biti covjeka, 0 tome ko je i sta je on, nastala
je dvadesetih godina naseg stoljeca.
* Helmuth Plessner rotten je 4. septembra 1892. u Wiesba-
denu. U Freiburgu, Berlinu, Heidelbergu, Gottingenu i Erlangenu
studirao je (1910-1916) zoologiju i filorofiju (kod Husserla).
Promovirao (dr phi!.) 1916. i habilitirao u KOlnu za filo:wfiju
(1920). Od 1926. do 1933. profesor za filozofiju. Dolaskom nacista
na vlast oduzima mu se venia legendi, prinudno emigrira u Tur-
sku a potom u Holandiju. Predaje sociologiju u Gronningenu
(1936-1946), a potom filozofiju. Redovni je profesor filozofije i
sociologije (1951/61) na univerzitetu u Gottingenu, te 1960/61. rek-
tor. U tom razdoblju bio je predsjednik Opceg drustva za filo-
zofiju u SR Njemaekoj i Njema~kog drustva za sociologiju. Clan
je Internacionalnog instituta za filozofiju u Parisu, Akademija
za znanost u Gottingenu, Meinzu, Amsterdamu, te poeasni dok-
tor univerziteta u Gronningenu i Zilrichu.
Najva.fnija djela: Die wissenschaftliche !dee. Ein Etwurf
Uber ihre Form, Heidelberg 1913; Vom Anfang als Prinzip der
Bildung transzendentaler Wahrheit, Heidelberg 1917; Krisis der
transzendentalen Wahrheit im Anfang, Heidelberg 1918; Die Ein-
heit der Sinne. Grundlinien einer Xsthesiologie des Geistes, Bonn
1923; Grenzen der Gemeinschaft. Eine Kritik des sozialen Radi-
kalismus, Bonn 1924; Die Stufen des Organischen tmd der
Mensch. Einleitung in die philosophische Anthropologie, Berlin/
Leipzig 1928; Macht und menschliche Natur. Ein Versuch zur
Anthropologie der geschichtlichen Wentansicht, Berlin 1931; Das
442 POGOVOR
Dakako, pitanje o temeljnoj strukturi eovjekovog
bitka, usidreno u tokove mnogostrukih teoretskih i prak-
tickih historijskih posredovanja, postavlja se i iskazuje
drustveno, i to unutar historijskog horizonta prethodnog
samorazumijevanja eovjeka, koje, zacijelo, predstavlja
transcendentalni uslov mogucnosti medusobno udalje-
nih znanosti o eovjeku kao sto su: bioloska antropolo-
gija, etnoloska antropologija, psihologija, sociologija, ar-
heologija, jezicka znanost itd.
No, samu Plessnerovu filozofsku antropologiju, kao
i egzistencijalnu filozofiju (Heidegger, Jaspers), mozemo
razumjeti u kontekstu novog povijesnog, drustvenog i
duhovnog iskustva, koje se oblikovalo u Njemackoj na-
kon izgubljenog rata i revolucionarnih potresa sto pro-
izilaze iz njega. Covjek je na velike izazove vremena rea-
girao filozofski, trazio je nova ishodiSta miSljenja koja
imaju svoju kako teorijsku tako i prakticku relevanciju.
Otkriva se pejzaz historijskog relativizma, osjeeanje
da je eovjek lisen jedinstvenog i apsolutnog oslonista u
jednom konsolidiranom shvatanju drfave i drustva ili
u jednoj velikoj povijesnoj tradiciji. Ako je iskustvo
historicnosti ljudskog opstanka pokazalo da sama povi-
jest ne realizira i ne slijedi jedan ,,plan", dramatiku nje-
gove drustvene i moraine provedbe, ni zakon izbavlje-
Schicksal deutschen Geistes im Ausgang seiner burgerlichen Epo-
che, Ztirich/Leipzig 1935. (od drugog izdanja pojavljuje se pod
naslovom: Die verspiitete Nation, Stuttgart 1959); Lachen und
Weinen. Eine Untersuchung nach den Grenzen menschlichen
Verhaltens, Mlinchen 1941; 'Ober einige Motive der philosophi-
schen Anthropologie, u: Studium Generale 9 (1956); Zwischcn
Philosophie und Gesellschaf t. Ausgewahlte Abhandlungen und
Vortrage, Bern/Mlinchen 1953; Philosophische Anthropologic,
Frankfurt a/M. 1970; Diesseits der Utopie. Ausgewahlte Beitrage
zur Kultursoziologie, DilsseldorOKi::iln, 1974; Die Frage nach der
Conditio humana. Aufsatze zur philosophischen Anthropolo~ie,
1976. - Dva su djela posvecena H. Plessneru: Wesen und W1rk-
lichkeit des Menschen. Fesitschrift flir Helmuth Plessner, Got-
tingen 1957; Sachlichkeit. Festschrift zum achtzigsten Geburts-
tag Helmuth Plessner, 1974. Temeljna p.itanja Plessnerove an-
tropologije, koja su sadr:fana u njegovom djelu Stupnjevi organ-
skog i tovjek, sustavno su ali i nekriticki izlozena u knjizi Fe-
lixa Hammera Die exzentrische Position des Menschen .. Helmuth
Plessners philosophische Anthropologie, Bonn 1967.
fOGOVOR 441
nja, niti zakon apsolutnog napretka, ako je historijsko
iskustvo o covjeku postalo mnogostruko i u biti varija-
bilno kao i iskustvo o uslovima eovjekove slike svijeta,
onda - sa stanoviSta historizma koji je i sam slika
svijeta, drustveno i historijski posredovana - i ideja
povijesti postaje problematicna. To je i razlog sto Ples-
sner misli da stanje stvoreno historizmom potire spaso-
nosno-povijesni aspekt u svakoj formi: eovjek okoneava
u stavu rezignacije. Preostaje spoznaja o historicnosti
kao temeljnom eovjekovom ustrojstvu, koja, s obzirom
na polje utopijske vjere u humanitet i razvitak, sabo-
tira prevladavanje iskoriStavanja, otudenja, odnosno po-
stvarenja.
Ta kriza u njemackoj duhovnoj situaciji, uslovljena
i viSestruko posredovana ukupnom drustvenom, politic-
kom i privrednom konstelacijom, izrafava se u svijesti
koja radikalno stavlja u pitanje sve vrijednosti, pojmo-
ve i principe povijesno-filozofske tradicije. 0 tom sta-
nju krize i opce pometenosti, koja je produbljivala spoz-
naju o ,,moci povijesti nad ljudskim hie.em i njegovom
slobodom'', o ,,povijesnoj uslovljenosti", 1 Plessner je u
vise navrata svjedocio.
S druge strane, filozofska antropologija ne bi smjc-
la pasti ispod nivoa pitanja sto ih postavlja historizam,
kao sto ne bi mogla optirati za jednu povijesno nastalu
i odredenu sliku eovjeka, onu koju su stvorili drevni
Grci, Jevreji i kriscani. Te historijske slike svijeta i co-
vjeka, razliciti nacini samorazumijevanja eovjeka, i sa-
mi su postali problematicni. Nase razdoblje provodi tc-
orijsku i prakticnu kritiku opsesije apsolutnim, nad-
svjetskim i unutarsvjetskim ,,autoritetima", anticko-srccl-
njovjekovne slike stupnjevitog poretka bica, .,krsean-
sko-grcke ideje egzistencije", besmrtnosti i bogo-eovjcka.
Plessnerova filozofska antropologija nadmasuje pla
tonsko-krscansku i novovjekovno-kartezijansku tradi!'i
ju, koja je ucvrstila suprotnost duha i prirode, duha i
zivota, duse i tijela, svijesti i tijela kao osnovu razumi it'
' Usp. H. Plessner, Deutsches Philosophieren i11 c/11 I'""'''
der Weltkrige, u: Zwischen Philosophie und Gesellschal I. 111 111
1953, S. 36. (nadalje = Zw. Ph. u. G.).
 444 POGOVOR
vanja svijeta i samorazumijevanja eovjeka. Ta shema
nije vise mjerodavna za odredenje ljudskog bica, za
ono sto eovjeka cini eovjekom. Nasuprot radikalnom
historizmu i relativizmu (Spengler, Propast Zapada), ko-
ji povijest rastura u ,,povijesno jednokratne sisteme",
nasuprot toj ,,formalnoj" povijesnosti, Plessner se pita:
,,Postoje Ii usprkos svem diskontinuitetu zivotnih sis-
tema koji se oblikuju u narodima, epohama, kulturama
- obuhvatna univerzalno-humana mjerila, jedan um, je-
dan svijet - ako ne iznad prirode, onda bar kao pri-
roda, kao ljudsko bice?"2
L. u principu uzevsi, odredenje biti eovjeka, ,,onoga
sto eovjeka Cini eovjekom", potrebno je strogo razlu-
citi od povijesno promjenljivog ,,odredenja bitnosti"
eovjeka, od onoga ,,sto mu je moglo postati bitno i sto
mu je takoder postalo". Bitnost i bitnosnost se uzajam-
no uslovljavaju, a da pri tom jedna drugoj nisu nadre-
dene. Kada Plessner istice da svako konkretno tumace-
nje ,fovjeka, jednostrano orijentirano prema historiiskoj
promjeni, smjesteno u ,,metafizicko-moralne okvire", tre-
ba biti poljuljano jednim ,,svjesnim vrijednosno-neutral-
nim shvatanjem forme bitka iii zivota Homo",3 onda
on eovjeka poima u njegovoj individualno-konkretnoj
povijesnosti, kao tvorca svih ,,nadvremenih" metafizic-
kih sistema, njemu ,,protivstavljenih transcendenci.ia".
Kao filozof, Plessner govori o teorijskom i praktic-
kom ,,odredenju" eovjeka, 0 tome da svaka filozofija
zavisi od toga sta podrazumijeva pod eovjekom, 0 dija-
lektickom posredovanju hominitas i humanitas. Homi-
nitas, ako taj po,iam predstavlja vrijednosno-neutralno
,,bitno ustrojstvo eovjeka", moguca je samo kroz huma-
nitas i obratno: humanitas samo kroz hominitas.
Ovdje se upravo namecu razlike, prije svega, u me-
todskom ishodiStu, prema Heideggerovoj i Jaspersovoj
.,filozofiji egzistencije'', kao i prema Schelerovoi onto-
logiji, koja se nije oslobodila sredn,iovjekovne kosmo-
centrike. Radi se o tome da oni slijede filozofiju trans
cendentalizma, iako ,,ne u sadrfaju, nego u principu",
2
Ibid., S. 17.
3
Ibid., S. 27.
'POGOVOR 445
da razdvajaju ,,bitno" eovjekovo podrucje od ,,iskustve-
nog". Heideggerova fundamentalna ontologija pociva, i
to nilZno na ,,apsolutiziranju odredenih ljudskih moguc-
nosti". To znaci da ,,egzistencijalna analiza", prevladav-
si historizam, ,,antropolosko podrucje" sagledava kao4
,,zonu pukog prolaza do puta fundamentalne ontologije" .
Prava povijesnost eovjeka svodi se na postojanu konfi-
guraciju ,,u" covjeku koja utemeljuje i ovremenjuje svu
povijest, u kojoj se otkriva smisao iii istina samog bit-
ka. Pri tome, Heideggerova filozofija promiSlja eovjeka
unutar formalne ,,strukturne formule" o ,,temeljnim eg-
zistencijalijama", koja je i sama otudena od iskustva
i zbiljske povijesnosti. No tu i nastaje najdublji para-
doks Heideggerove egzistencijalne analize: eovjek pro-
vodi svoju vlastitu bit u slobodnom, unutarnjem dos-
pijevanju sebi samom, pri cemu se dovodi u pitanje eo-
vjestvo kulture koja nije ostvarila takav samoodnos i
samoprovodenje. Ocito je da Plessner misli na Heideg-
gerovu kritiku metafizike Zapada. Medutim, Heidegge-
rova i Jaspersova filozofska metoda je nedostatna, prije
svega, zbog njene apriornosti. Ona je slijepa za neraz-
dvojnu visedimenzionalnost i viSeznacnost zbiljske ljud-
ske egzistencije. Ne vidi da je eovjek u svojoj povijes-
nosti otvoren takoder prema drugim mogucnostima, a
ne samo prema ,,vrijednostima unutrasnjosti, samobitka
i slobode". Za Plessnera je egzistencijalizam ukotvljen
u jednoj vrsti transcendentalizma: on se nije suoCio sa
temeljnom cinjenicom da je eovjek, kao tjelesno bice
u dobru i zlu, u biti otvoren prema svojim vlastitim
mogucnostima.
Kakav je bitni smisao filozofske antropologije da-
nas, na kojoj osnovi povijesnog misljenja, razvoja empi-
rijskih znanosti, ona nastaje, u eemu je njen r a i so n
d '~tr e, cemu jos uopce filozofska antropologija? Na
ta pitanja odgovara Plessner u tekstu Jo s u vi j e k
filozofska antropologija? (1963). U njemu
osnaZuje i sa novim uvidima produbljuje svoje ranije
4 Ibid., S. 21; Macht und Menschliche Natur (1931), u: Zw.
Ph. u. G., S. 279 .. Takoder: Anthropologie, philosophisch, u: Evan-
gelisches ~irchenlexikon I, S. 138.
 446 POGOVOR
argumentaciono postavljanje pitanja o biti i smislu mo-
derne filozofske antropologije, o njenom opravdanju.
Prije svega, Plessner ustanovljuje da je ona povijesno-
misaono uslovljena i posredovana, da je nastala kao
,,kasni refleks" cijele povijesti novovjekovnog miSljenja
o eovjeku - u filozofiji od Descartesa do egzistencija-
lizma. Kasno se ,,probudio interes za ljudske stvari" u
liku modernih znanosti o eovjeku, jer je teologija vla-
dala scenom sve do 18. stoljeea.
Ono sto se potom dogadalo: putem kolonizatorskog
iskustva otkrivanje izvankrscanskih i izvanevropskih po-
vijesnih svjetova i socijalno-kulturnih formi zivota, ot-
krivanje ,,pluraliteta povijesnosti sistema ljudskih nor-
mi" sto je omogucilo kritiku evropocentrike, ,,vlastitih
evropskih sistema normi"5, razvitak empiriiskih znano-
sti o eovjeku (bioloska antropologija, psihologija, socio-
logija) u drugoj polovini 19. stoJ.ieca, relativiranje svije-
sti s obzirom na drustvene i vitalno-nagonske snage -
sve to predstavlja jednu povijest, ciji je kasni refleks
sama filozofska antropologija.
Istina, Plessnerovo utemeljivanje filozofske antropo-
logije, kao ,,kasni refleks" jednog okoncanja povijesti
emancipacije fovjeka od svijeta, nalazi svoje poticaje i
izvoriSta u Diltheyevoj filozofiji zivota i hermeneutici
tradiranih dokumenata i monumenata, u jednom poj-
mu ,,zivota" koji ie odreden sa stanoviSta ,,povijesti",
jer to sta je eovjek, mozemo iskusiti samo iz povijesti,
u Bergsonovoj filozofiji i odbrani zivota koji .ie pro-
miSljen sa stanoviSta psihologije i biologije, u apoteozi
dozivljaja naspram zahtjeva mehanicistickog misljenja,
u bioloskoj nauci o okolini, koju je osnovao Jakob von
Uexkilll (1864-1944), ukazavsi na autonomiju bioloskog
bitka, oslobodivsi njegovu sliku od ,,antropomorfnih
6
analogija'', u Husserlovoj fenomenologiji, koja je kao
teorijska praksa opisa i analize ,,dopustila da se empi
5 7
Plessner, Diesseits der Utopie (dalje: Utopie), 1974,
s. 230. H.
H. Plessner, Die Stufen des Organischen und der Mensch,
3. Aufl., 1975, S. XIV. (dalje: Stufen).
POGOVOR 447
rijski i filozofski iskazi u podjednakoj mjeri ponovo
dovedu u izvorno videnje".7
Sa druge strane, Plessner na jasan i odluean nacin
dovodi u pitanje Husserlov transcendentalni idealizam,
u kome je svijest horizont konstitucije ,,svakog mogu-
ceg fenomena, dakle, i eovjekovog"8 , kao i Heideggero-
vu egzistencijalnu analizu, koja je jos u stegama rede-
finirane tradicije, ,,prema kojoj je onaj koji filozofski
pita sebi samom egzistencijalno najblizi i zato sebi ute-
meljen u pogledu na pitano"9 No pri tom je, kao sto je
Plessner vec pokazao u svojem ranom i najznaeajnijem
djelu S tu p n j e vi organ s k o g i co v j e k - Uvod
u filozofsku antropologiju (1928), kod Heideggera na
nov nacin osnafona transcendentalna subjektivnost, put
prema ,,unutra8njosti" 10 To je onaj posveceni ton sto
ga izrice Augustin - ,,Noli foras ire, in te redi, in inte-
riore homine habitat veritas" - koji s pravom i Mer-
leau-Ponty dovodi u pitanje. Zato Heidegger - ni prije
niti poslije ,,okreta" u svojem misljenju - ne otvara
put ka filozofskoj antropologiji.
Nasuprot Heideggerovoj analitici tubitka, Plessner
istice ,,da se fovjek u svom bitku od svakog drugog
bitka odlikuje time sto n i j e s e b i n i n a j b 1 i ze
n i n a j d a 1 j e, sto upravo ovom ekscentricnoscu svo-
je zivotne forme sebe samog kao element nalazi u moru
bitka i da time usprkos bitku neprimjerenog karaktera
svoje egzistencije spada u jedan red sa svim stvarima
ovog svijeta" 10a.
Plessnerovo filozofsko djelo usredotoceno je u pos-
tavljanju pitanja o covjeku, i to na niti vodilji njegove
ekscentricne pozicionalne zivotne forme, njegove temel i-
=
ne upitnosti, otvorenosti i utopicnosti. Vee u ishodiStu
zeli da nadmasi kartezijansku suprotnost izmedu duha
i zivota. Taj misaoni kontinuitet je vidljiv od Jed i n-
s t v a c u 1 a (1923) do S t u p n j e v a o r g a n s k o g
c o v j e k (1928), od M o c i i 1 j u d s k a p r i r o d a
Utopie, S. 231.
Stufen, S. 231.
' H. rPlessner, Stufen, S. V.
10
H. Plessner, Ibid., S. XIII.
10
Ibid., S. VNI.

i448
(1931) do djela Smijanje i plakanje (1941) i
Izmedu filozofije i drustva (1953).
Plessnerova filozofska antropologija nije ,,prapocet-
na", jer pretpostavlja, s jedne strane, kriticki uvid u
cjelinu filozofske tradicije, i, s druge strane, visestruko
suoeavanje sa cjelinom povijesnog i drustvenog svijeta,
unutarsvjetske zbilje suvremenosti. Na konkretnom, sa-
drlajno-problematskom planu, svjesna da je historicitet
covjeka, koji je ,,predmet" moderne antropologije i njen
vlastiti, ona nastoji izbjeci sva tradicionalna i novija
apsolutiziranja, jednostranosti. Buduci da Plessner zna,
kao i Adorno u Negativnoj dijalektici, da ,,kontroverza
o prioritetu duha i tijela postupa preddijalekticki" ,11 on
nastoji premostiti institucionaliziranu provaliju izmed11
(prirodnih) znanosti i filozofije.12
Duhovni poticaj za utemeljivanje filozofske antro-
pologije u smislu jedne univerzalne filozofije organskog
uopce nasao je Plessner, Cini se, u kantovskom pitanju
o uslovima mogucnosti empirijskih du h o v n i h z n a-
n o s t i, prije svega, povijesti. Samo sto je Kant u svom
novom kritickom utemeljivanju filozofije imao u vidu
jedino iskustvo prirodnih znanosti i njihov ideal egzakt-
nosti.
Plessner misli da je potrebno isti kriticki postupak
provesti u podrucju duhovnih znanosti. ,,Mofemo ovdje
ostati na tome, bez obzira da Ii je ovo tumacenje pri-
rodnoznanstveno-matematicke egzaktnosti ispravno iii
pogresno. Sigurno je da Kantova kritika uma i njezina
revolucija filozofije uzornim cine samo egzaktne zna-
nosti, a to znaci: cini ih ishodistem svoga istrafivanja.
Duhovne znanosti, sistematske i historijske kulturne zna-
nosti, ustrojstvom cjeline, vec su unaprijed iskljucene.
One ne mogu zahtijevati da va!e kao znanosti, posto se
znanstvenost identificira sa matematickom mogucnoscu
provjeravanja."13
Dakako, su:prematija prirodnoznanstvenog, ,,kon-
struktivno-eksperimentalnog" nacina spoznaje danas vr-
11 Th. Adorno, Negative Dialektik, Frankfurt am Main, 1966,
s. 200.12
H. Plessner, Stufen, S. III.
13
Plessner, Stufen, S. 15.
pOGOVOR 449
POGOVOR
huni u postvarenoj svijesti, ciji je najdrasticniji vid -
tehnokratija. Njome se ustolicuje spoznaja, koja vjeruje
da ,,posjeduje, kao sto to ima drfavna policija, album
svojih predmeta" (Adorno) 14 Ocito je, medutim, da je
protivno pr i rod i ,,objekata" samih znanosti o eo-
vjeku, a to su, zacijelo, ljudi, njihova mnogostruka dje-
la, povijesno-duhovni monumenti i dokumenti, da je
protivno ,,formi njihovog opstojanja, koje je proslo i
koje se onakvo kakvo je bilo ne mofo vise proizvesti"
- da im se pristupa ,,kao stvarima prirode", da se pod-
vrgnu nekom ,,matematickom" i eksperimentalnom pos-
tupku.
Time se dovodi, iako ne u radikalnoj i primjerenoj
formi, u pitanje naturalisticko, pozitivisticko-scijentisti-
cko samorazumijevanje moderne znanosti o fovjeku, ko-
je je slijepo za to da je njen objekt ujedno i subjekt.
Plessner je, razumljivo, daleko od toga da povladuje
,,fivotnom intuicionizmu", jer bez intelekta ,,nema pra-
vog iskustva, koje je pravo samo onda i samo ako ono
predmete shvata opafajuci i misleci u njihovoj vlastitoj
sazdanosti i biti"15
Filozofija fivota u intuicionistickom smislu, u svom
neprijateljstvu prema umu i znanosti, nije u stanju da
covjeka misli kao subjekta duhovno-povijesne zbilje,
,,kao moralnu licnost sa svijescu o odgovornosti u upra-
vo onom pravcu koji je utvrden njegovom tjelesnom
prirodom i povijescu roda" 16 , onom povijescu roda ko-
jom se ,,razvitak duha prikljucuje ogromnoj bioloskoj
proslosti". Uz to, filozofija koja krivotvori miSljenje,
koja mu oduzima odvafoost i ,,time znanstvenoj spoz-
naji otimlje njezinu vrijednost", uskracuje sebi moguc-
nost da saeuva, omoguCi iii opravda jedinstvo i homoge-
nost pravca samog iskustva u prirodi i povijesti. ,,Jer
sta jos vrijedi iskustvo, kome je zatvoren pristup isti-
ni ?"
14 Th. tAdomo, Ibid., S. 204. V: prijevod (Nadezda Cacino-
vic-Puhovski i 2:arko Puhovski), Beograd, 1979, str. 177.
15 H. Plessner, Stufen, S. 13.
16
Ibid., S. 13.
29 Stupnjevi organskog i tovjek
 450 POGOVOR
Cak i poduhvati sto ih poduzimaju materijalizam,
naturalizam, empirizam i spiritualizam, idealizam, aprio-.
rizam, neminovno su osudeni na propast, jer moraju
zastati ,,pred dvostrukom istinom aspekta svijesti i tje-
lesnog aspekta svijeta"17. Zato u Kantovom smisJu posta-
vljeno pitanje o uslovima mogucnosti empirijskih duhov-
nih znanosti, koje se suprotstavlja njegovoj prvotnoj
tendenciji, obrazuje ishodiSte ,,jedne nove filozofije zi-
vota"18. Time feli da uc":ini kraj s onom ,,anarhijom des-
potskih sistema, od kojih ni jedan ne moZe da trpi dru-
gi, i koji jedan drugome protivrjece do uniStenja"".
Plessner nastoji utemeljiti onu filozofiju zivota koja
,,pod aspektom duhovnih znanosti i povijesti prisiljava
na potpunu revoluciju pojmova o postojanju u svim
njegovim sferama i time pokazuje put da se fovjek poj-
mi kao duhovno-moralna i kao prirodna egzistencija na
osnovu j e d n o g iskustvenog stava"20 Ona otklanja
svako apsolutiziranje jednog ili drugog odredenja fo-
vjekove egzistencije, kao i potiranje njihove razlike. Co-
vjek je, s jedne strane, fuzioniran sa svojim vlastitim
tielesnim svijetom u kome vladaju prirodnj zakoni, s
druge strane, oblikuje sebe, svoje povijesne i kuJturne
svjetove u horizontu ljudske slobode.
PromiSljanje ljudske slobode, koja predstavJja eg-
zistencijalni apriori duhovnih znanosti, nije viSe za Ples-
snera posao ,,jedne druge iskustvene discipline", kao
sto je opisna psihologija, vec ,,filozofije ljudske egzi-
stencije". ,,Uz problem mogucnosti prirodnoznanstvene
spoznaje nastaje, tako, na prirodan nacin, silom promi-
jenjene situacije jednog vremena, obogacenog novim gra-
nama istrazivanja, analogno pitanje o mogucnosti du-
hovno-znanstvene spoznaje. Jedan iznova otvoreni svijet
iskustva zahtijeva da se u Kantovom smislu nadmasi
Kant i da se prosiri njegova teorija spoznaje."ll
Time postaje jasan Plessnerov kriticki stav prema
Kantu i njegovom modelu znanosti. Svako naturalistic-
11 Ibid., S. 14.
18
1
Ibid., s. 14.
Ibid., S. 14.
20
Ibid., S. 14.
21
Ibid., S. 18.
POGOVOR 4.~I
ko svodenje spoznaje na onaj nacin koji je legitiman za
matematiku i prirodne znanosti, i koji je osnova ovla-
davanja prirodom, ciji je ,,drustveni oblik", tehnokra-
tija, gospodstvo nad ljudima (Adorno) - za PJessnera
je u filozofsko-teorijskom smislu zlokobno i neodrzivo.
To znaci: prenosenje ,,pojma prirode" na objekte, Cija
je bit ,,razumljivost", ,,jednokratnost", ,,ocjenjivost" i
proslost'', a to su ljudi, njihova djela, mora, po Ples-
sneru, uvijek ostati povr8no i ,,mora uvijek voditi ka
postavci zakonito odredenih perioda i time do kulturnih
proricanja, koja na izgled stavljaju u lance ljudsku slo-
bodu, ali ih ova veoma eesto opovrgava"22
Jos je u Jedi n st vu cu 1 a (1923) Plessner ista-
kao da je predmet prirodne znanosti, u stvari, kauzalni
odnos medu pojavama, a predmet duhovnih znanosti
sklop viSestrukih motivacionih odnosa izmedu ljudi i
njihovih ucinaka23 Izrafajni karakter predmeta duhov-
nih znanosti, koji se ustolieuje u ekscentricnoj pozicio-
nalno-tjelesnoj formi fovjekovog postojanja, ukazuje na
ekspresivnu prirodu ljudske egzistencije.
Medutim, to sto ekspresivnost ljudske egzistencije,
duhovno-znanstvenih dokumenata i monumenata, nema
bez tjelesnog bitka fovjeka, bez posredovane neposredno- -r
sti, ukazuje na to da Plessnerovu filozofsku antropo-
logiju utemeljuje jedna filozofija p r i r o d e. Naime,
teorija duhovnih znanosti, odnosno znanosti o eovjeku
zahtijeva filozofiju prirode, ,,jedno ne-empirijski restrin-
girano posmatranje tjelesnog svijeta, iz kojeg se i izgra-
duje duhovno-ljudski svijet, od kojeg on zavisi, s kojim
radi, na koji povratno djeluje"24
Plessner je, dakle, spoznao da bez filozofije eovjeka
nema teorije 0 covjekovom iskustvu zivota u duhovnim
znanostima, da bez filozofije prirode, koja se ne maze
svesti na znanost o prirodi, nema filozofije eovjeka, od
nosno filozofske antropologije. ,,Pod Qvim aspektom jccl
ne univerzalne znanosti o izrazu pokazuje se, opet, ka< 1
neophodno, da se potra:Ze i slijede problemi jedne I ilo
zo_fske -~!1-!ropologije, jednog nauka o eovjeku i zako11i
" Ibid., S. 17.
23
H. :Plessner, Einheit der Sinne, Bonn, 1923, S. 129.
2
H. Plessner, Stufen, S. 26.
 452 POGOVOR
ma gradnje njegove zivotne egzistencije. Ovamo spactaju
pitanja o strukturi biti personalnosti i personahwsti
uopce, njezina sposobnost izrafavanja i granice izrafa-
vanja, znacenje tijela za vrstu i dosefoost izraza, pita-
nja bitnih formi koegzistencije licnosti u socijalnim sve-
zama i koegzistencije licnosti i ,svijeta', dakle, znaeajno
pitanje ljudskog zivotnog horizonta i njegove sposobno-
sti da varira, pitanje mogucih slika svijeta. Uslijed toga,
misao o utemeljivanju duhovno-znanstvenog iskustva tje-
ra na razmatranje problema, koji dopiru u culno-mate-
rijalnu, tjelesnu sferu ,zivota', tjera, dakle, na jednu filo-
zofiju pr i rode koju treba razumjeti u njezinom naj-
sirem i najizvornijem smislu."25
Plessner je nastojao da iz nove perspektive odredi :4
povezanost povijesti i prirode. Za to je bilo potrebno
nadmasivanje materijalisticko-empiristicke i idealisticko-
-aprioristicke filozofije. Prva teorija, zapadajuCi u svo-
jevrsni naturalizarn, polazi od toga da je covjek sa svim
svojim osobinarna, tjelesno i duhovno, sa svojom svijes-
cu i sistemom formi svojeg duha i kulture, samo proiz-
vod prirode, vrhunac organskog razvitka na zemlji. Pri
tome, dakako, nije bila u stanju da spozna kako iz ,,fi-
zickog svijeta i eulnih utisaka", opafaja, postaju ,,du-
hovne dimenzije". Druga teorija sustaje pred ,,cinjeni-
carna opafaja i specifikacije tjelesne prirode". Ona jc
razumijevala cijelu prirodu, ljudsku i izvanljudsku pri-
rodnu povijest, kao ,,konstrukciju eovjeka prema mje-
rilima temeljnih apriornih formi njegovog duha i u ok-
viru njegove svijesti"26 No, ova idealisticko-aprioristicka
teorija sustaje pred jednim legitimnim pitanjem - kako
,,stvaralacki duh dolazi do ove konkretne egzistenciJe ,u'
eovieku, do ove zavisnosti od njegovih fizickih osobi-
, na' 127
l Obje teorije, koje medusobno nemaju niSta zajed-
nicko, ipak se podudaraju u tome sto svaka apsolutizira
jednu sferu ljudskog opstanka, prirodu iii duh, drugu
sferu cini zavisnom od prve/iskonske iJi neposredovane.
25
26
Ibid., S. 24.
Stufen, S. 5.
1
' Ibid.
.......
l'OGOVOR 453
Njihova nedovoljnost lezi, prije svega, u tome sto nisu
u stanju ,,da pokaiu kako upravo ova sfera dolazi u
zavisnost od druge"28
Nije zato slueajno sto Plessner dovodi u pitanje
svojevrsni dogmatizam materijalisticko-empiristicke i
idealisticko-aprioristicke filozofije, racionalisticke i ira-
cionalisticke metafizike. Istina, on polazi od toga da je /
eovjek (i) prirodna egzistencija, da je prirodno srastao .
sa cjelinom zivog kao takvog. Na osnovu jedne filozof-
ske teorije prirode/zivog postavlja se pitanje o bitnom
odredenju eovjeka, koji je ,,po prirodi neprirodan"~. ...J
No, z11 spoznaju ,,prirodnih uslova i osnova ljudsko-
duhovnog svifeta" nije viSe dovoljno ono sto nudi samo
prlrodna znanost, koja kauzalno objasnjava pojave (cog-
nitio circa rem). Za to je potrebna jedna filozofska an-
tropologija, koja je u stahju da reflektira svoje vlastite
'fil'etpostavke: da subiekt spoznaje i predmet spoznaje
pripada iu is torn ljudskom zivotu, da SU manifestacije
,,jedne biti"30
Plessner misli da je i metoda razumiievanja, ima-
nentna duhovnim znanostima, vezana za tijelo kao i sam
eovjek. Nova poenta nje~ove antropologiie. koia pred-
stavlia kriticku rekonstrukciju (i destrukciju) Diltheye-
ve filozofije, lezi u uvidu da se filozofska hermeneutika, "f
kao znanost ,,izraza", ,,razumijevania izraza i mogucno-
sti razumijevanja", kao ,,sistematsko davanje odgovora
na pitanje o mogucnosti samorazumijevanja zivota u
medijumu iskustva putem poviiesti"31 , ne moze ograni-
citi na jezik i njegov komunikaciiski logos. Time je
Plessner doveo u pitanje ona i zahtjev hermeneutike za
univerzalno~cu sto ga ie trideset godina kasnije jasno
i odlucno formulirao H. G. Gadamer: jezik je jedino J
iskustvo svijeta, bitak koji se mofo razumjeti.
~'P' Filozofska hermeneutika, kako je razumije Plessner,
nije svedena samo na jezicke izraze. Ona se pita o mo-
21Stufen, S. 5.
29
H. Plessner, Der Mensch als Lebewesen, u: Philosophische
Anthropologie heute, Miinchen 1972, S. 51.
30
Stufen, S. 20.
SI Ibid., s. 23 .
 ~
454 POGOVOR
gucnosti iskazivanja i ,,pouzdanosti jezickih i, ponad
toga, uopce izraiajnih objektiviranja"32, dakle, i onih
ne-jezickih i pred-jezickih izra.fajnih konfiguracija. To
znaci: ona - na tragu fenomenoloske metode - istra-
iuje izra.fajnost zivota u njegovoj mnogostrukoj izvor-
nosti, a ,,ne onako kako je on tu za znanstveno posma-
tranje"33. ,,Ako filozofska hermeneutika zeli da pojmi
mogucnost zivotnog iskustva, onda ona, naravno, ne mo-
Ze raditi na temelju iskustva i iskustvenih pojmova."34
II
Pitanje o metodi filozofske antropologije
Plessner misli da se metoda filozofske antropologije
ne moze svesti na cisto empirijske metode prirodnih
(znanosti) iii duhovnih znanosti, kao sto se ne maze
svesti na fenomenolosku metodu sto je utemeljuje Hus-
serl, jer on jos ,,platonizira i idealizira". On je zahtije-
vao jednu ,,novu mogucnost povezivanja apriornog i em-
pirijskog posmatranja prema principu neukorijenjenosti
covjeka"35 . - ..
Ovdje, na falost, mozemo samo u grubim crtama
nagovijestiti razjafojenja o metodi filozofske antropo-
logije. Prije svega, ona se ne mofo osloniti na empirij-
ske prirodne i duhovne znanosti, jer one unaprijed pre-
duzimaju ,,posebnu redukciju na stvari", bez koje bi,
inace, ,,odmah napustile granice svoga predmeta", jednu
redukciju, ,,koja se, naravno, pokazuje u njihovim poj-
movima"36. Drugim rijecima: sve empirijske znanosti po-
laze i zive od odredenih, u razlicitim razdobljima povi-
jesno stvorenih projekata/slika iii samorazumijevanja
eovjeka i njegove ,,prirode"37 To vrijedi, na primjer, za
2
' Ibid., S. 23.
"34 Ibid., S. 23.
Ihid., S. 23.
" H. Plessner, Macht 1111<1 mensc'1lic!iC' Nat11r, u: Zw. Ph.
u. G., S. 257.
36
H. Plessner, Stufen, S. 25.
37
H. Plessner, Deutsches Philosov11ieren in der Epoche der
Weltkriege, (1938) u: Zw. Ph. u. G., S. 28.
POGOVOR 4S~1
psihologiju, teologiju, biologiju i historiju. Zbog toga
nisu u stanju da reflektiraju svoju vlastitu povijesno-
.drustvenu i kulturnu pretpostavku. S druge strane,
danas je postalo jasno da su empirijske znanosti o eo-
vjeku daleko od toga da dospiju do univerzalne spoz-
naje o njemu i njegovoj ,,prirodi'', da os~vare i postig-
nu jednu ,,trajnu sintezu", koja nakon izvjesnog vre-
mena ne bi bila nadmasena. One posvjedocuju da su
njihov temelj, njihova metoda i specificno postavljanje
pitanja liSeni ,,osloniSta". Kriza temelja pojedinih zna-
nosti (kao sto su fizika iii psihologija, sociologija, histo-
riografija), koja je dosla na vidjelo tridesetih godina 20.
stoljeea, mofo pogoditi i druge znanosti: fiziologiju, pa-
topsihologiju, etnologiju itd.
Dakle: kvantitativna metoda empirijskih znanosti,
metoda koja egzaktno mjeri i verificira, koja zahvaea
samo jedan aspekat ljudske zbilje, iskljucuje ono kvali-
tativno sto joj je inherentno, ono ,,fenomensko na feno-
menu": u prirodi iii u drustvu, u povijesti iii sada5njem
fivotu, u dusi iii u duhu. Tako, na primjer, ,,optika -
kao i cijela fizika - postaje culno siromasnija sto se
viSe priblifava svome idealu jedne stroge znanosti, da
bi, konacno, potpuno eliminirala cula i samo njima ot-
vorene slojeve svijeta boja i formi, koje je ona onda
- poimi1a"38 Ta suprematija kvantitativne metode i
kvantificiranja uopce vidljiva je takoder u pojedinim
znanostima o eovjeku.
Medutim. Plessner misli da je filozofija u novije I
vrijeme - zahvaljujuci, prije svega, Husserlu - obra-
tila pa:lniu upravo na one slojeve ,,bitka", u prirodi.
dusi i duhu, na izvorne neposrednosti koie se otkrivaju
samo opafanju. dozivljavanju, zrenju biti. To su, zapra-
vo, .,fenomeni" koie citava znanost od Descartesa do
danas iskliucuie ___: reduciraiuci mnogostruko na iedno
stavno sagledliive elemente", na .,jednoobrazno" ili 11;1
mjerljiva odredenja.
U tom i samo u tom smislu Plessner ne prillvlll11
.,cisto" emoirijsku metodu, a to znaci i svaki cmpirl
zam. S podjednakom ostrinom otklanja i svak11 j('d110
" H. Plessner, Stufen, S. 29.
 - -
stranu apriornu metodu kao ishodgte filozofske antro-
lpologije. No, ko ovdje vjeruje da ona moze izbjeci jedan
temeljni apriori u smislu jedne znanosti koja bi bila
li~ena pretpostavki, grdno se vara. Postavljajuci pitanje
o biti filozofije, Plessner iskazuje temeljni stav ne-ukori-
jenjenosti kao apriori koji se ne mofo svesti na nesto
l......drugo.
Danas jedno takvo shvatanje ne zapada u opasnost
da se preda stvaranju jedne slike 0 eovjeku, jedinstvene
i obuhvatne.
Princip filozofije tako odgovara otvorenoj imanen-
ciji, ,,prirodnom polofaju" i praksi ljudskog tivota.
,,Princip otvorenog pitanja" iii ,,samog zivota" omogu-
cuje i ujedno nadilazi svako odredenje, sve ono sto je
ljudski opstanak povijesno i iskustveno vec stilizirao i
oblikovao: u institucionalnim formama tivota, u dnavi,
privrednom sistemu/poretku, u politici, umjetnosti, re-
ligiji, :znanosti itd. Taj princin otvorenosti. .,otvorene
tmanenci.fe", ne bi trebalo apsoluti:drati.
Time je filozofska antropologifa po svojem metod- ')
l'lkom ishodistu vezana uz orincip otvorenoP: pitania iii
samog ~ivota. Utoliko ona izhiegava da ono sto se dogo-
dilo sa fovjekom u poviiesti predstavi kao njepovu pri-
rodu, niegovo .,po .c;;ebi" bic<e. Svi su nacini liudskog j
samorealiziranja podjednako opravdani. T7. tmm neumit-
no proizilazi potreba za relativira.niem evropske kulture
i svijeta spram drugih kultura i svJetova. 39 Sva1<i poku-
saj .,unutarsvjetsko!! dogm::itiziranja liudc;;ke prirode",
apsolutjziran.ia wpadnog miSijenja i eovje;:;tva. dovodi
u oitanje mogucnost priznanja izvanevronskih .. kultur-
nih sistema" i .. slika svijeta". I danas se postavlia zah-
tiev da se coviecanstvo oslobodi toq diktata ,.dogmati-
ziranJa", .. apsolutiziranja" odredenih snstava m ,,apri-
omih stmktura".
Plessner je odlucno ukazao na neophodnost raskida
s metafizickim _ 11 starom i novom stilu - ntemelii-
van.fem filozofiie. Krug vladavine apriornih metoda vid-
l_jiv je u mogucnosti ,.sadrfajnog" i u mogucnosti ,,for-
" H. Plessner, Macht und Menschliche Natur, u: Zw. Ph. u.
G., 248/249.
t~
malnog" odredenja ljudske biti i ljudske prakse. Prvi
~
apriorni metodski postupak odgovara na pitanje sta je
Ca.vjek, a drugi kako on jest. Nevolja je u tome sto prva
mogucnost nosi jednu prinudu vezivanja uz ,,konkretna
odredenja ljudske biti". Tako se misli da je ,,pjesnik
istinski covjek", da je svijet drevnih Grka ,,istinsko oo-
vjestvo", da je Isus bio ,,istinski covjek", da je tilozofija
,,pravi ljudski opstanak"40 Ta se apriorna metoda - u
svoj svojoj energiji i nedostatnosti -razotkriva u ljud-
skoj povijesnoj praksi. Naime, na njenoj osnovi se moze
misliti jedna ,,eshatologija", jedna ,,povijest spasa", jed-
na ,,crkva", jedna ,,dogma", ukoliko se ona ,,unaprijed
odrice profane prirodne, racionalne otvorenosti prema
mogucnosti drugog covjestva"41
Druga mogucnost formalnog odredenja ljudske biti,
koja odgovara na pitanje kako ona jest, pledira za otvo-
renost prema svemu onome sto nosi ljudski lik. Ona
umislja da unaprijed stvara prostor za sve-razumijeva-
nje mnogostrukih nacina oovjestva kao podjednako op-
ravdanih. Ona, dakako, ne zapada u prinudu ,,konkret-!
nog" odredenja ljudske biti, nego u jednu drugu pri-
nudu: ,,da se istinski ljudsko podudara s jednom struk-
turom, koja mora biti dovoljno formalna i dinamicna da
bi u cijeloj sirini etnoloskog i historijskog iskustva izlo-
tena mnogostrukost bila vidljiva kao moguCi modi fak)
tickog postajanja ove strukture"42
Plessner pri tome ima u vidu onu ,,strukturnu for-
mulu" koja je na djelu u Sohelerovom i Heideggerovorn
misljenju, iako sa ,,specijalnom metodikom" koja se
suprotstavlja onoj Schelerovoj. U okviru Heideggerove
,,apriorne antropologije" ,,ljudski opstanak" (Da-sein) jc-
dino je ishodiSte za pitanje o ljudskoj biti. Njegova
.,esencija" je u onome kako jest, u ,,njenoj egzistenciji".
koja se razumiieva kao ,,zbivajuce temeljno ustro.istvo"
(Heidegger). ,,Temeljne egzistenci.falije", bitni rnomenti
tu-bitka, tek omogucuju samu povijest. Prema tome, zbi-
vanje ljudskog ,.temeljnog ustrojstva" nije ,,povijest po-
40 Ibid., S. 253.
1
Ibid., S. 253.
a Ibid., S. 254.
458 POGOVOR
rijekla" i onih prijeloma koji ,,odreduju sudbinu Ijudi
i naroda". Plessner izraiava svoj prigovor protiv Hd-
deggerove ,,apriorne antropologije": ona apsolutizira ,,od-
redene ljudske mogucnosti"43 Na izgled radikalna, otvo-
rena prema ,,sirini kultura i epoha", -ona razumijeva in-
dijski, greki, krseanski (itd.) ,,svijet" prema ,,istoj she-
mi kretanja". Ono se ,,nalazi" i tamo gdje je to sto se
zbiva jos moralo ostati skriveno. Tako je, na primjer,
u totemskoj kulturi egzistencijalno temeljno ustrojstvo
bilo drukcije skriveno nego u evropsko-krscanskom svi-
jetu, ,,zapalost" se drukcije oblikovala nego u ,,krscan-
skoj Evropi", u kojoj je doslo do otkrica tako necega
kao sto je ,,persona" i ,,svijet". Tako se, na primjer, po-
stavlja legitimno pitanje o onim narodima, Indijcima
i Egipcanima, koji nisu dospjeli do ,,tu-bitka", svagda
,,mojeg", do tog moguceg zapadnog pitanja o smislu,
odnosno istini bitka. Da li su oni jos ljudi iii su samo
prividno ljudi, ili sve sto nosi u sebi ljudski lik, eovje-
komjerno, pripada samo ,,somatski" u ono ,,podrucje u
kojemu tubitak mofo fakticki postati"?
Plessner je na5ao za potrebno da ukaze da postoje
i druge i drukcije forme iskustva i izlaganja egzistencije
nego sto je nasa vlastita, zapadno-evropska forma, koja
je stvorHa moderni znanstveno-tehnicki svijet, koja je,
dakle, stvorila potrebu da dospijemo do svagda ,,vlas-
tite egzistencije" i njezinih mogucnosti, da ,,prihvatimo
vlastitu sudbinu". Kasni Heidegger (Spigel, br. 23, od
31. maja 1976) zastupa jednu postavku koja kazuje da
je obrat misljenja, obrat modernog tehnickog svijeta,
jedino moguc ,,samo misljenjem koje ima isto porijeklo
i odredenje", premiSljanjem i ,,novim usvajanjem ev-
ropske predaje". Time iskljueuje mnogostrukost istoc-
nih iskustava svijeta. Ali sta da cine oni naroda kojima
moderni tehnicki svijet, kao njihova neotklonjiva sud-
bina, ne proizilazi iz njihove vlastite predaje? Da Ii je
njima na taj nacin apsolutno uskracena mogucnost ob-
rata modernog tehnickog sviieta?
Plessner 'le jos davno (1931) ogradivao od Heideg-
gcrove ,.egzistencijalne analize" i konzekvencija koje iz
0
Ibid., S. 257.
POGOVOR 459
nje proizilaze. Ako su i druge forme iskustva ljudske
egzistencije podjednako opravdane kao i na8a forma iz-
laganja, ako ne mozemo iskljuciti ,,aspekte izvanevrop-
skih kultura i Sistema Jjudskog opstanka", kako to Cini
rani i kasni Heidegger, kojima iz horizonta zapadne
metafizike i njenog prevladavanja ,,nedostaje" ,,trans-;
cendencija ljudskog opstanka" (Heidegger), individual-
nost, personalnost, sloboda za mogucnosti, onda egzi-
stencijalno izlaganje nase vlastite egzistencije ne moze 1
polagati pravo na univerzalnost. e-J
Nema nikakve sumnje da je Plessner znao da se
zivotni smisao izvanevropskih kultura i svjetova ne po-
gada ako se on pojavljuje u perspektivi apsolutiziranja
odredenih ljudskih mogucnosti ljudskog opstanka na Za-
padu. Moramo imati u vidu svaki zivot i sustav zivota,
svaki nacin iskustva svijeta, evropski kao i izvanevrop-
ski, u n iegovo.i vlastitoj poviiesnoj perspektivi. l dopu-
stiti - bez prinude - eovjeku da u niemu iskusi sta
jest, da se razumije u svoioj Iiudskoi biti i praksi. Na-
ravno, treba dobro uociti da .. sirina pog]eda", posthmu-
ta na Zapadu, ,,zahtijeva relativiran.ie" nase zapadne
pozicije spram drugih noziciia. To znaci da Plessner tes-
kocu ne vidi u agresivnom nastunanju .,evrooeizma",
zahtjeva za univerzalnoscu u ,,usmierenosti pogleda ove
jednostrane forme ljudskog opstanka", nego u ,,uzajam-
44
nom odredenju odnosa formi ljudskog opstanka" , raz-
licitih iskustava svijeta.
Izviesno ie da i formalno razumijevanje Ijudske
biti. koie zeli biti otvoreno spram .,sirine kulture i eno-
ha", predstavlia sufavanje polia njegovog pogleda. Ono
je, medutim, uslovljeno njegovim ,,metodskim anriori-
tetom"45. J-Jeideggerova ,,anriorna antronoJogiia" u svom
metodskom postupku predstavlia ono ,,istinsko Jiudskog
postojanja" kao opstojanje covje.5tva. Time ona daje
prednost kulturi, evronskom dogadaniu u kome su oVP,
mogucnosti fakticke iii bi mogle biti ,.fakticke". u od-
nosu na druge kulture koje nisu sadrfavale takve mo-
gucnosti. Ne pomaze pri tome ni ono ..liberalizirano"
" Ibid .. S. 256.
" Ibid., S. 256.
i
 460 POGOVOR
ukazivanje da je u tim drugim kulturama i iskustvima
svijeta sadrfana mogucnost nase vlastite egzistencije,
upisana (u nju) kao obrat k ,,njoj" samoj, ali u zatom-
ljenoj i neprobuaenoj ,,formi". To liberalizirano dava-
nje prvenstva vlastitoj kulturi i povijesnoj egzistenciji
nalikuje u nacelu krscanskom odnosenju spram svijeta
Grka i njihovog miSijenja. Ono izbiegava onu opasnu
logiku povlacenja demarkacionih linija, ,,purifikacije"
koja onom l,iudski drukcijem osporava .,karakter liuds-
kosti" i autenticnosti. Interes prakse takve logike i da-
nas je djelotvoran: ono sto se ne rnoie pokoriti i asi-
milirati, to je vrijedno zaborava i razaranja. Da ta teo-
rija, koja zatomljuje ono njenim metodskim pretpostav-
kama ne-identicno, drukcije, prelazi u praksu nasilja, a
,,nasilie izjednacivanja reproducira ono proturiecie koje
zeli izbrisati" (Adorno) 46 , svjedoci tok modernog svijeta.
U stvari. Plessner nastoji da dovede izvan snage
onaj kulturno-filozofski irnperijalizam. apsolutiziranje
.,evropskog sustava vrijednosti", ono vrijeme apriorizma
koii se otuauie od mnogolikog novijesnog iskustva. sto
i danas ,.realno vlada". To, meautim, da nema otvore-
nosti liudske egzistencife bez osvfescivania relativnosti
nase vlastite poziciie, bez nanustania nostavJjanfa su-
prematije spram .,drugih kultura" kao onog ,,barbar-
skog" i naprosto ,.stranog", bez odrkania ,.misionarskog
stava prema stranom kao jos neosloboc'.tenom nenunn-
Hetnom sviiet11"47 , ukazuie na mo!l'ucnost pro~ir~nja ho-
rizonta ,.vlastite pro~losti i sadasniosti" s oh?;irom na
ooviiest koia se manifestira u nairaznovrsniiim nersoek-
tivama.48 Tim posredovanieni oslobada evronski duh"
i mislienie horizont ..iskonske mnot!olikosti nnvHesnn
nostalih kulturn i njihovih aspekata sviieta". ~li odmah
postaje iasno da putem .iednake rnogucnosti razumife-
vanfa i tumacenia drugih i dmkciiih pm:idfa. ]fudskog
razumijevanja sviieta, izbjegavamo opasnost ,.uniformi-
ranja stranog" shodno povijesnosmislenoj artikulaciji
46
Adorno, Negative Dialektik, Frankfurt am Main 1966,
s. 144. Th.
7
H. Plessner, Ibid., S. 258.
" Ibid., S. 258.
....
POGOVOR
461
,.nase biti". Stavise, ispostavlja se da se time dogada
obrat naseg miSljenja i iskustva svijeta. Razgraduje se
ona predstava jednolinearnog napretka sto je djelotvor-
na od prije tri stoljeea, ona predstava koja ,,nasu civili-
zaciju" prihvata u fetiSistickoj formi, kao da je ona
,,posljednji i najvisi stadij eovjestva"49
Saglasno s tim Plessner dovodi u pitanje idealizam,
njegovu ideju o ,,svevlasti misleceg subje1tta" (Adorno),
apsolutiziranje vlastite sfere u povlasceni bitak: u liku
svijesti, jastva, duha, duse, uma itd. Jer, relativiranjem
evropskog ,,sustava vrijednosti i kategorija", vlastitog
povijesnoduhovnog svijeta, eovjeku nije viSe moguc re-
kurs na apsolutno. Plessner je upozorio na to da se u r"\
odustajanju od postavljanja suprematije nasih vlastitih
uslova iskustva i spoznaje, pristupa svijetu kao ,,ukup-
nosti svih zona i likova bica", krije mogucnost nove
filozofije. Na toj osnovi ona provodi ,,potpuno prevred-:J
novanje iskustva za svoj vlastiti spoznajni cilj"50
U svakom slueaju, ,,nova antropologija" postavlja
pitanje 0 ,,novoj odgovornosti" koju eovjek iskusava
posredstvom relativiranja vlastitog iskustva svijeta, os-
lobadanjem horizonta ,,izvorne mnogostrukosti povijes-
no postalih kultura", koja je, dakle, otvorena, bezgrani-
cna rimogostrukost, kojom ne vlada vise ,,svjetski duh". .
Plessner je, naime, odlucno ukazao na neophodnost \
razlikovanja onoga sto eovjeka cini eovjekom od onoga
sto mu je moglo postati bitno i sto mu je takoder po-
vijesno postalo. Otuda i nastaje potreba da se kriticki
promiSlja nedostatnost tradicionalne metafizike, egzisten-
cijalizma kao filozofije unutra8njosti, scijentistickog sa-
morazumijevanja moderne znanosti koje kvantificiranje
i matematiziranje ustolicuje kao jedinu pravu metoduj
svake prakse spoznaje i miSljenja.
Zbog toga Plessner nastoji da pronade metodu filo-
zofske antropologije koja bi odgovarala na pitanje o )
biti covjeka, o conditio humana, o otvorenosti i nezaklju-;
cenosti njegovog zivota. Jasno je da se ona ne mo~e
svesti na cisto empirijski niti na cisto apriorni postu-
., Ibid., s. 259.
50
Ibid., s. 261.
 462 POGOVOR
111
pak. Jedna ,,empirijska nauka o biti je nemoguca", ona
,,protivrjeci karakteru biti"51 Takoder je nemoguca jed-
na cisto apriorna nauka o biti eovjeka, jer ona tada ne
bi bila u stanju da ,,pojmi proizilaienje bezvremenih,
apriornih istina i obaveznosti iz zivota u horizontu po-
vijesti i njezinog iskustva"52
Zacijelo, pietoda filozofske antropologije, usredoto-
cena u jedinstvu i uzajamnom posredovanju apriornog
i aposteriornog, treba da odgovara bitnoj otvorenosti,
slobodi i mnogolikosti temeljne ljudske situacije, kao
utjelovljenog duha. Naime, mora i danas u razdoblju
znanstvenotehnicke civilizacije, univerzalnog pogleda ,,na
ljudski zivot u sirini svih kultura i epoha"53 , ostati otvo-
reno to za sta je covjek sposoban.
0 pitanju natura hominis ne odlucuje viSe metafi-
zika iii kriptoteologija. Covjek je odgovorni subjekt po-
vijesti, svojeg socijalnog zivota, kulture, ,,stvaralac u ho-
rizontu svoje povijesti", on je svoj vlastiti apriori koji
se ne moze viSe razrijesiti i svesti na ma kako sredenu
,,apsolutnu zbilju".
III
Filozofska antropologija i misao o otudenju
s filozofsko-kritickog stanoviSta posebno je znaeaj-
no, prije svega, to da Plessner polazi od Diltheyeve her-
meneuticke i povijesne filozofije zivota, od jedne filo-
zofske tradicije koja je i danas jos djelotvorna. Zacije-
lo, radi se o jednom kriticko-pozitivnom usvajanju ove
filozofske tradicije, o njenom nadmasivanju, koje je
moguce otkrivanjem i samo otkrivanjem jos skrivenih
misaonih tendencija i izvornog smisla u njoj samoj, u
njezinoj temeljnoj figuri.
SI Ibid., s. 251.
si Ibid., S. 251.
53
Ibid., S. 251.
j
POGOVOR 463
Pri tome ce se Plessner pozivati na Diltheya, kao i
na znaeajnu Mischovu54 interpretaciju Diltheyeve kasne
filozofije. U svojem znaeajnom djelu Moc i ljudska pri-
roda (1931), koje predstavlja namdasivanje i ujedno
produktivno nastavljanje filozofije iz kasnog doba Dil-
theyevog zivota, Plessner govori o ,,pravom otkrivanju"
kao ,,otkrivanju revolucionarnog znacenja" Diltheyevog
miSljenja,55 ciju je pozitivnu snagu uocio Georg Misch. _
Ono sto je novo u filozofskom pravcu, koji polazi od l
Diltheyeve filozofije zivota, jeste to da se ne poziva na
nesto ,,bezuslovno", na cvrsto uporiste i bezuslovno ukoj
rjenjivanje/usidrenje.56
Uz sve to, prisutan je u Plessnerovoj kao i u svakoj
filozofiji zivota iskustveni stav da je ~iY.QLQI1~. mqc koja
sve nosi i stvara svoje nove forme, aaniSta nema iznad
i!za:-rtjega: Upravo to znaei da.se ?ovjek razumije pre-
'mg---~ncipu otvorenog pitanja, otvorene imanep.cije,
il.e-t.itero$Jj_enosti. On ne podlijeie stegama metafizickog
principa, pririudi ,,eshatoloskih" perspektiva, onog eslla-
tolosko~ procesa koji pretpostavlja ,,centralnu epohu i
figuru" . Povijesni zivot fovjeka, neiscrpan i nedohvat-
ljiv, liSen je unaprijed date biti, cvrstog uporista/zavi~
eaja, one ,,figure" kojoj bi se mogao vratiti.
Tu Plessner polazi od toga da je ,,utopijsko stano-
viSte" ljudskog zivota ono koje fovjeka stavlja u sredi-
ste filozofske antropologije. Bilo je potrebno da se fo-
vjek razumije kao moc, kao snaga onog moci biti, kao
,,otvoreno pitanje": teoretski i prakticki. To je on u
.:
-'"
ovoj ,,relaciji neoaredenosti spram sebe", u kojoj nije
jednostrano fiksiran za odredenu tradiciju, stav prema
svijetu i zivotu.
StaviSe, u toj relaciji neodredenosti spram sebe
vjeku nije dopusteno apsolutiziranje odredenih povijes-
eo-)
no-kulturnih moCi, monopoliziranja ,,fovjestva u jednom
,.. Usp. Georg Misch, Lebensphilosophie und Phiinomenolo-
gie (1929), kao knjiga 1930 (Bonn), 1967 (Darmstadt, 3. izdanje).
ss H. Plessner, Ibid., S. 270.
5
Ibid., S. 301.
57
H. Plessner, Immer noch philosophische Anthropologie?, u:
Diesseits der Utopie, Ausgewlihlte Beitrage zur Kultursoziologie,
Diisseldorf/KOln 1966, S. 235.
464
kulturnom krugu". Plessnerova filozofska antropologija
POGOVOR
razumije covjeka kao .,moc" iii .,otvoreno pitanje", kao
' i'OGQVOR
bice koje na nepredvidljiv naCin uslovlJava povijest. Ples-
sner je, stoga, daleko od toga da apsolutizira ,,nasu za-
padnu poziciju". Coviek ne iscezava u svojim povijesnim
aktivitetima, u sistemu vlastitih objektivacija.
Svjestan da se bit covjeka ne mofo svesti na ono
bezvremeno i transpovijesno, niti na .,teleoloski" pro-
spektivni horizont (u Blochovom smislu), Plessner se'~)
isto tako, nece libiti da jasno kaze da mi danas ne ,,zna-
mo za sto je covjek jos sposoban". On svoju antropo-
logiju ne razumije poput Blocha kao ostvarenje utopij-
skog cilja, ,,humanuma", ,,najviSeg dobra". Jer, ako co-)
vjek jest u principu ,,otvoreno pitanje", ako je neodre-
denost i ne-utemeljenost njegovog stvaralackog zivota
,,obavezni princip niegovog zivota i njegovog razumije-
vania zivota", teorije koja poima ovaj njegov aprio-
ri/stvaralastvo, onda on nema uporiSte ni u buducnos-
11~Lpraksi.
r ono sto je covjek u svojoj poviJesti ostvario nije
nista drugo do sam zivot, u sebi nezakljucen, otvoren,
onai povijesni zivot ko.ii se u razumiievaiucem zahva-
tanju razotkriva u svagda novoi smisaonoj perspektivi.
Time ono sto je postalo u proslosti tek cuva otvorenost
svojih pitanja.
Plessner je, mectutim. pokazao da je svaka ~s.hato
logiia u biti metafizika, dogmatiziranje unutarsvjetskog
m--iiriadsvJetskog 'autoriteta, odnosno ljudske prirode.
Eshatoloske projekcije i intenciie valja napustiti kao
posve neprikladne za odredenje Iiudske biti. Naime, te-
leolosko-eshatoloska ideia optira za odreaenu sliku fo-
vjeka. Poviiest je formalno unaprijed odlucena i savla-
dana. I u skladu s time pokorava se uspjesno provede-
noi spasonosnoj povijesti. Danas kada ova iii ona esha-
tologija zeli da nametne svoie gospodstvo, kada difa-
mira vlastitu antropolosku ideju, ojacava osakacenost
fovjeka, trdi frtve, potiskuje se ,,profana, prirodna, ra-
cionalna otvorenost spram mogucnosti drugog C:Ovjes-
tvia''!ll.
-----
51 H. Plessner, Macht und menschliche Natur, u: Zw. Ph.
u. G., S. 253.
....._
Zbog toga je potrebno Plessnerovu antropologiju
razlikovati od Marxove. Ona je, doduse, bliska Marx-
465
ovom materijalizmu,59 i to, ponajprije, ukazivanjem na
- trostruku - tjelesnu pozicionalnost ljudske egzisten-
cije. Covjek jest tijelo: on ga osjeea i doZivljava, stra-
sno, bolno ili prijatno. On ima tijelo, na mnogostruke
nacine ovladava njime. Otkriva cudesnu instrumental-
nost vlastite tjelesnosti, njezinu interiornost i eksterior-
nost. Covjek je takoder ,,izvan tijela" ,,kao glediSte, s
kojeg polazeci i jedno i drugo jeste".(i() Prema tome, ,,in-
dividuum, koji je pozicionalno tako trostruko okarakte-
riziran, naziva se licnost. On je subjekt svog dozivljava-
nja, svojih opafanja i svojih akcija, svoje inicijative.
On zna i on hoce. Njegova egzistencija je doista postav-
lje~ na nicemu".liOa No, prije svega, valja imati na umu
daCJ>Jessner dovodi u pitanje Marxovu teoriju povijesti,
kritiku drustva koje pociva na samootudenju eovjeka u
svijetu rada. Ona za njega nije niSta drugo do nova ma-
terijalisticka eshatologija, koja ima svoju pretpovijest
u temeljnoi mis<lonoj figuri Hegelove dijalektike, u
ideji povratka duha iz oblika svoje otudenosti u istinsko
odredenje svoga bitka. U tom kontekstu se rad razumije
kao prinuda, otudenje ili samootudenje. Otuda i nastaie
zahtjev za radikalnom emancipacijom eovjeka, za ,,uki-
daniem svih kauzalnih prisila unutarnie kvazi-prirode
eovjeka, odnosno drustva" (K. 0. Apel). Dakako, on pret-
postavlja - prakticki i teoretski - ,,napredak u reali-
zaciji slobode", ostvarenje nade ,,u blagostanje i sigur-
nost, slobodu i dostoianstvo, srecu i ispunjenje" .61
Kriticko promiSlianje temeljne figure Marxove ,,an-
tropologije", sto ga Plessner provodi, ne predstavlja sa-
svim korektan pokusaj da se u argumentativnom dis-
kursu odmjeri njena puna nosivost. Kod Plessnera na-
stupa neobican slueaj; da, s jedne strane, priznaie raz-
liku izmedu opredmecivanja i otudivanja, kao i sam
--Si-J:lfabermas, Aus einem Brief an Helmuth Plessner (1972),
u: J. Habermas, Kultur und Politik, Frankfurt am Main 1973,
s. 232-235.
' H. Plessner, Stufen, S. 293.
... H. Plessner, Stufen, S. 293.
61 J. Habermas, Zur Rekonstruktion des Historischen Ma-
terialismus, Frankfurt am Main 1976, S. 180.
30 Stupnjevi organskog i rovjek
466
Marx, a sa druge strane, prigovara Marxu da objekti-
POGOVOR
viranje misli kao otudenje i ,,gubitak sopstva". U skla-
I POGOVOR
du s tom osnovnom postavkom, koja promasuje bit
Marxovog miSljenja, Plessner govori o tome da je identi-
tet opredmecivanja/objektiviranja i samo/otudenja, u
stvari, ,,idealisticka prcdrasuda Hegelove filozofije". 62
Dakako, ,,opredmecivanje ne mora biti postva-
renje. Rad na masini ne mora samog covjeka uciniti
masinom. Ako bi to radu uspjelo, odakle bi onda dofao
covjekov protest? Danas svako zna da u industrijalizmu
roba postaje fetiS, da mehaniziranje rada djeluje kao
deformacija" .63 Medutim, Marx govori o drustvenom ka-
rakteru rada kojim se ustolicuje princip otudenja i eks-
ploatacije eovjeka eovjekom. ,,Otudeni rad' je konstitu-
tivni dio odredene klasno-povjesne situacije koju je po-
trebno revolucionarno prevladati.
Marxova antropologija je, po Plessneru, eshatolo-
ska. Pri tome je odlufojuce da se u njoj rad, ma koju
formu poprimio, u kojoj se ozbiljuje otudenje eovjeka
od sebe samo, razumije kao ,,prokletstvo/ukletost".
Zbog toga ,,napredak znaci oslobadanje od prokletstva
rada".64 Kao kriticar Marxove teorije povijesti i ,,eshto-
loske antropologije", Plessner je folio istaci da nas od
nje dijeli jedno ,,stoljece dijalektickog iskustva". S jed-
ne strane, ono sto leu pocecima novovjekovlja ,,htjelo
biti teorija,-posfa o je tehnika, industrija. palltiktt".
Nova zbilja industrijaliziranja iznudila je ,,transforma-
cije subjekta". U njima je svaka pomisao na ,,pomire-
nje" i ,,pomireni kraj povijesti" potpuno neprikladna i
iluzorna. Time je, dakako, i teorema o ljudskom samo/
otudenju, o moguenosti ,,povratka" iz otudenja izgubila
,,svoju spekulativnu snagu", onu snagu koja ima svoju
pretpovijest u Hegelovom .ienskom dobu, u njegovoj Fe-
nomenologiji - sve do Filozofije prava. To znaci da je
ta Marxova (i marksisticka) teorema postala danas onaj
pojam kojim ,,psihoanalitieari i sociolozi razmatraju sa-
63 H. .Plessner, Homo absconditus (1969), u: Die Frage
nach der Condition humana, Ausfiitze zur philosophischen An-
thropologie, 1976, S. 149.
63
Ibid., S. 149.
64
Ibid., S. 145.
.......
mo jos fenomene individualnog gubitka sopstva u biro-
kratiziranom drustvu".65 Diktat danasnjeg svijeta, usud
467
tehnicko-industrijskog napretka i formiranja ,,kapitali-
stickog radnog drustva" ,66 pogon krajnjeg specijalizma,
koncentracija birokratije, saobracaja, posredovanja in-
formacija, koncentracija znanstvenih i uopce kulturnih
moci, rastuce gospodstvo nad prirodom kao gospodstvo
nad ljudskim praktickim zivotom, sve to ne predstvlja
vise krug nego jednu beskrajnu liniju.
S druge strane, Plessner misli da ,,eshatologija di-
jalektickog materijalizma danas ne moie vise naCi oslo-
niste u ,odumiranju kapitalizma' shodno teoriji o aku-
mulaciji, teoriji o osiromasenju".67 Socijalna prinuda ra-
da jos se viSe produbljuje i prikriva time sto je on iz-
gubio svoj opterecujuci karakter. Zato se od podrustvlja-
vanja sredstava za proizvodnju, samo od njega ne mo:ie
vise ,,ocekivati proboj prema slobodi".68 Uz to, postoji
jako izrafona tendencija istocnih i zapadnih sistema da
se ,,u jednace u tehnickom i administrativnom" usprkos
,,ideoloskim suprotnostima". Otuda se ne moze poreci
da je moderna visoko razvijena tehnika viSe od puko
,,tehnickog". Iz toga je vidljivo da ona ne ,,priprema sa-
mo potencijal za izmirenu i zadovoljenu egzistenciju,
nego i za jednu novu formu ideologije, koja legitimira
administrativnu silu sto je odvojena od masa".O!I Pri to-
me se Plessner poziva na Habermasa, koji govori o ide"
oloskoj funkciji modernog tehnickog sustava (u: Ailt-
worten auf Herbert Marcuse, Suhrkamp 1968. Einlei-
tung).
U svjetlu takvog ,,dijalektickog iskustva" modernog
sviieta, formitan.ia industrijskog drustva na Istoku i Za-
padu, postaje odmah jasno Plessnerovo nastojanje da
kriticki ,,nadmasi" teoremu o ljudskom samo/otudenju.
65 H. Plessner, /mmer noch philosophische Anthropologie?,
u:Diesseits der Utopie, S. 235.
116 H. Plessner, Die verspatete Nation, Stuttgart 1959, S. 147.
67 H. 1Plessner, Homo absconditus, u: Die Frage nach der
Conditio humana (dalje: Conditio), S. 146.
68 H. 'Plessner, Selbstentfremdung, ein anthropologisches
Theorem?, u: Conditio, S. 152.
' H. Plessner, Ibid., S. 153 .
9
 POGOVOR
468
Stavise, Plessner vjeruje da je to probni kamen za jed-
~ Prema tome, otudenje je u Marxovom smislu dru-
i'
nu otvorenu antropologiju. U tom smislu valja prevlada-
ti teoremu o ljudskom samo/otudenju. I to zato sto je
ona eshatologisticka konstrukcija, sto podlijefo ,,roman-
tici otudenja i povratka", sto, kao ,,optimisticko povezi-
vanje napretka i povratka", pociva na jednoj ,,nadmase-
noj antropologiji".
Ako je moguce izvuCi takvu konzekvenciju iz Marx-
ovog misljenja, onda postaje razumljiva, ali ne i oprav-
dana, Plessnerova kritika kako ,,apriorne" tako i ,,esha-
toloske" antropologije. U njoj je sadrfan principijelni
zahtjev - postavljen povijesnom vremenu - da se pre-
vlada dogmaticka priroda teoreme o samootudenju, ko-
ja pretpostavlja ,,izmireni kraj povijesti". I misao o
,,povratku" eovjeka sebi samo, svojoj ,,biti", pretpostav-
lja ,,samootudenje", i nastofanTe da se ,,ocrta druga
povijest unutar povijesti Evrope" .70
Medutim, Plessner uvodi razliku izmedu otudenja i
samootudenja. Mogucnost otudivanja ie privilegija ljud-
ske egzistencije. Samo eovjeku pripada ova sposobnost
opredmecivanja, jezicke i nejezicke refleksivnosti (kao
sto je muzika, na primjer). Samootudenje, jednoznacno
odredenje covjekovog odnosa spram svoje ,,bitnosti", ko-
je sugerira neizbjefnost povratka iz ,,tudine", predstav-
lja ,,iluziju" jedne teoloski i eshatoloski orijentirane fi-
Jozofske teorije povijesti.
Plessner je u tom smislu interpretirao Marxovo re-
volucionarnopovijesno miSljenje, koje je uspjelo poka-
zati historijsku i drustvenu uslovljenost unutrasnjeg sra-
scivanja eovjekovog ospoljenja i samo/otudenja i uka-
zati na mogucnost ukidanja i nadmasivanja takve kon-
stelaciie. Otuda: ,,povratak iz tudine" nije niSta drugo do
filozofska metafora za onu formu sociokulturnog zivota
koja ne bi bila ,,izmireni kraJ povijesti", kao sto misli
Plessner, nego ona konste]acija uspostavljanja eovjeko-
I
vog identiteta u drustvenoj zajednici, u kojoj je stvore-
na dovoljna osnova da ospo]jenje gubi svoj ,,represivni
momenat" i da postane zaista privilegiia onog eovjeka
koji je ,,odgovorni subjekt svoje kulture".
70
H. Plessner, Homo absconditus, u: Conditio, S. lSO.
....
J,>OGOVOR 469
stveno-historijski fenomen, cije ukidanje omogueava na-
dolazak jednog drugog i potpuno novog pocetka ljudske
povijesne egzistencije, a to znaCi i jednog slobodnog od-
nosa spram tehnicko-znanstveno-industrijskog svijeta. U
mogucnosti jednog potpuno novog pocetka, koji impli-
cira ,,humani pojam ljudske prirode" {Habermas) i kri-
ticko-historijski ,,pojam povijesti i kulture", krije se za
eovjeeanstvo u cjelini danas jedna jos nedovoljno pro-
miSljena nada.
Do toga miSljenje, koje otklanja, poput historizma,
misao o napretku, zahtjev ,,da se eovjek vrati iz svog
nepunoljetstva sto ga je sam skrivio", viSe ne dopire.
Zbog toga se cini da Plessner mora da ,,prikazuje uni-
verzalnu povijest u antievolucionistickoj perspektivi:
semper aliter, semper idem",7' iako bi ga pojam ekscen-
tricne pozicije ljudske egzistencije morao dovesti do pi-
tanja o potpuno novom povijesnom covjekovom samo-
razumijevanju i razumijevanju ,,kulturnog" svijeta.
Saglasno s tim Plessner odbacuje temelinu figuru
Marxovog misljenja: ideju mogucnosti eovjekovog po-
vratka, nadu u potpuno novi pocetak razumiievanja eo-
vjestva. 0 tome na svojevrstan nacin svjedoci i Ples-
snerova kriticka postavka: ,,Marksizam se ne mofo od-
reci takvog uma povijesti kao puta ka nekom unaprijed
odredenom cilju, ako ne foli da napusti svoie tumace.nje
rada kao samogubitka eovjeka. Eshatoloski projekt u
cjelini bez kojeg ne bi bi]o povratka eovieka sebi sa-
mom, ni jasne cezure izmedu ,pretpovijesti' i novog po-
cetka, zabranjuje pretpostavku njegove slueajnosti"./l
Upravo tu dolazi na vidjelo ne-pozitivisticki histori-,
zam Plessnerove filozofske antropologi.fe:" Ne:pozfffVistic-
Ki :..:.. zafOsfo""ne fe'iisizfra pOviiesncr- postale forme so-
ciokulturnog zivota kao fundament i korijen coviestva.
Historizam - zato sto nacelno iskliueuie samo/otuctenje
i povratak eovjeka samom sebi. Svaki pojam cilia po-
vijesnog oblikovanja J.iudske slobode, kojom COVjek Sti-
ce mogucnost uspostav1ian,ia identiteta u znanstveno-te-
11 Usp. o tome J. Habermas, Kultur und Kritik, 1973, S. 233.
72
H. Plessner, Homo absconditus, u: Conditio, S. 146.
 470 POGOVOR
hnickom svijetu, za Plessnera je, cini se, jos zivi trag
onog teoloskog nasleda Hegelovog apsolutnog idealizma
I POGOVOR
koji ne iskljucuje interes za ono ,,bitno", a time i za
\_unutarsvjetsku spasonosnu povijest".
NiSta povijesno-sudbotvorno ne prikriva bit eovjeka,
koja bi za svoju realizaciju zahtijevala potpuno drukci-
ju konstelaciju. Jer ;,eovjek sebe nikada nije napustio";
,,nikakva vrsta rada nikada ga nije otudila od sebe";
,,i nikakva vrsta rada ga nije lisila njegovih mogucno-
sti".73 Neizrecena implikacija Plessnerove filozofske an-
tropologije moze biti to da samo/otudenje kao epohal-
no-drustvena konstelacija ne postoji ili da je to imanen-
tno ljudskoj biti u njenom povijesno promjenljivom ma-
nifestiranju.(Otudenje u Marxovom smislu za Plessnera
nije nista drugo do fikcija iii samoubistvo eovjeka~ Ti-
me se otudenje, konstituiranje svijeta kao sistema (Ador-
no), kao prinude, protjeruje iz predmeta filozofske an-
tropologije. Ono se, dakle, pojavljuje kao tabu za filo-1
zofsku spoznaju, koja zeli, ma koliko to bilo paradok-
salno, da otvara povijesni horizont ljudskog zivota, u
naeelu otvorenog, lisenog ,,centralne tacke", kojom eov-
jek prihvata sebe ,,kao otvoreno pitanje", ,,stupa u re;)
laciju neodredenosti spram sebc". 74
No, tom postavkom Plessnerova filozofska antropo-
logija rezignira pred drustvenim karakterom otudenja,
dodjeljuju6 mu posredno ta ko autoritet antropoloske
konstante protiv koje ,,subjektivno" ustaje. Ni ona nije
izbjegla svoj onticki aspekt, jednu opciju ,,slike eovje-
ka", kojom se posredno sankcionira postojece u onom
sta i kako jest. Filozofija, koja eovjeka razumije kao
,,otvoreno pitanje", kao danas do planetarne univerzal-
nosti dospjelu moc otvorenosti objektivnih sposobnosti
za zivotvornu djelatnost i ozbiljnost, rawtkriva svoja
proturjec j a.
~ jedne str~ne, <:>va fi.l?zofija idiosi~krat.icn.o re,ira
pro!1v S".'~kog s1ste~a koJ1 pretpostavl1a prmc1p, iIJego-
vu prevlast u konstrukciji i razumijevanju svijeta, kraj
73
Ibid., S. 150.
74
H. Plessner, Macht und menschliche Natur, u: Zw. Ph. u.
G., S. 304.
vec !1"!....RQ~11f!l :eovijesti, koji polazi od toga da sve -
471
ljiiasko djelovanje, misljenje, jezik itd. - podlijeze ap-
solurnofnofmi.Ona se unaprijed odrekla svih shema di-
jalektickog tniSljenja kojima je vec na pocetku u naee-
lu savladano i znano ono sto nastaje i sto se hoce, ko-
jima se posti.ie kongruencija pojma i realiteta (Hegel).
. S druge strane, Plessner se utemeljivanjem filozofske an-
. fropoTOgije C>ciriee svake 'predodredenosti, one ,,zatvore-
ne imanencije" koja je bila orijentirana na ,,model svi-
j~s_tLK6ja ima i shvaca samo sadrfaje svijesti".75
Plessnerov koncept ,,filozofske antropologije" je od
pocetka u polemici sa hegelovskom dijalektikom i nje-
zinim modelom povijesti, kojim se sve kontingencije u
realnom iskustvu povijesti iskljucuju u korist neumit-
nog i osiguranog toka realizacije ,,uma u povijesti". ,,Fi-
lozofsko razmatranje nema drugu namjeru nego da uda-
lji slueajno."76 To je ona .diialektika apsolutnog ideali-
zma koja, kao evropski model ,,teo-logodiceje", pretpo-
stavlja razlikovanje ,,biti" i ,,pojave" i povijesno-teleo-
losku garanciju uspostavljanja njihovog identiteta. I po-
viiesnofilozofska ideja o ljudskom samootudenju, to ,,na-
sljede i likvidacija njemackog idealizma u isti mah", i
danas u drustveno promijenienom svijetu polazi od prin-
cipa da ,,covjek mora biti identiean sa samim sobom",
jer je on to ,,jedanput bio". U toj teme1inoj figuri po-
novnog prisvajania svojih djela, ,,u koiima se otudio,
posjeduie temel.i i jemstvo svoje slobode".77
Otuda Plessnerov interes za covjeka kao ,,otvoreno
pitanie" pretpostavlja kritiku svakog teoloskog i esha-
tolo~kog nasljeda u metafizici i suvremenoj filozofiji.
C:ovjekov odnos prema sebi kao otvorenoj neodredeno-
sti/nedohvatnosti niie viSe moguce svesti na pojam otu-
denog rada koii zahtiieva povratak u ,,pomirenom kraju
povijesti". Plessner misli da je ta ideja o ljudskom s:i~
" Ibid., S. 307.
76
G. W. F. Hegel. Philosophic der Welti;eschichte. Bd I
D.ie Vernunft in der Geschichte. Hrsg. v. G. Lasson. I .i1lli
31930. S. S i dalje.
77
H. 'Plessner, Das Problem der Offentlichkeit zmd tli1 l1f.o1
der Entfremdung, u: Diesseits der Utopie (dalje: Utopie), lllh""'
dorf/KOln 1974, S. 16.
 472 POGOVOR
mootudenju postala u modernom svijetu industrijskih
drustava utopija koja ne funkcionira. Zbog toga ne pri-
hvata Marxov pojam ideologije. No, on je takoder ne-
pomirljivi protivnik i one ideje otudenja sto je poku-
sava opravdati ,,kasnogradanski egzistencijalizam". Na-
celno, ova filozofija postaje svojevrsna apologija ,,unu-
tarnjosti" kao slobode i autenticnosti ljudske egzisten-
cije, te obezvreduje ,,javnost" kao neistinski i postvareni
nacin zivota sto ga diktira' upravljani svijet.
Polazeci od stava da ne postoji ,,bit koja je unapri-
jed zla" (Adorno), da je ljudska pozicija ekscentricna,
da je njezina manifestacija ,,kulturni produktivitet", ko-
ji, kako se ,,moze otcitati na svoj povijesti, sluzi osigu-
ranju drustvenih ustanova, a time priziva njihovo ra-
stvaranje",78 Plessner naglafava da se ljudsko bice stal-
no razvija, i uvijek se kao drugo nalazi u sklopovima
svoje povijesti, koju, dakako, moze da prozre, ali ne
mo:le da dovede do kraja.
Bit eovjeka, ODO sto eovjeka cini eovjekom, lisena
je metafizicki interpretirane supstancijalnosti i svrho-
vite posebicnosti. Povijest nije ,,odslikavanje praslike"
(Hegel), odnosno uma. Obuhvatanje: ljudski svijet ne
podlije:le bilo kakvoj ukletosti: ni vjecnom vracanju ni-
ti vjecnom povratku iz tudine u zavieaj. Njegovi e!emen-
ti su sacinjeni iz nepredvidljivog, predstavljaju se u si-
tuacijama, cije ovladavanje ne protice ,,jednoznaeno i
samo u alternativama".79
,,Otvoren - kao sto je to i svijet - covjek je u
njemu izvan njega."R0 Taj stav je ,,nit vodilja" Plessnero-
ve filozofske antropologije kao ,,nauke o uslovima mo-
gucnosti ljudskog bica". u toj otvorenosti prema cita-
vom iskustvu u povijesti i prirodi, i samo u njoj trebalo
bi znanost i filozofija da shvataju, promisljaju i istra-
:luju ljudsku povijesniu egzistenciju i da pri tome iz-
bjegnu dogmatiziranje, davanje prvenstva ovoj ili onoj
71
H. Plessner, Der Aussagewert einer philosophischen An-
thropologie (1973), u: Conditio, S. 196.
19
Ibid., S. 196.
80
H. Plessner, Macht und menschliche Natur, u: Zw. Ph. u.
G., S. 313.
..._
POGOVOR 473
,,dimenziji", ,,monistickom iii pluralistickom kompozi-
cionom modelu".
Kada Plessner ka:le: ,,Kao ekscentricna pozicija onog
u sebi - izvan sebe on je drugo sebe samog: covjek,
sebi ni najblize ni najdalje - i takoder najblize sa nje-
govim njemu udomacenim nacinima, i najdalje, posljed-
nja tajna svijeta",81 ond2_ to znaci da eovjeku nedostaje
jednoznacna pozicija, da izmice definiciji. U kasnijim
spisima Plessner kazuje da je eovjek Homo absonditus, 82
ll'i i pri tome -se vezuje uz pojam sto ga je preuzeo iz teo-
loskog jezika.
Kod Plessnera uocavamo jednu osebujnu antiesha- 7
tolosku dijalektiku: ,,skrivenost eovjeka za samog sebe
kao i za druge ljude - homo absconditus - nije niSta
drugo do zatamnjena strana njegove otvorenosti prema
svijetu." To znaci da se fovjek ,,u svojim djelima ne J
moze potpuno spoznati - vec samo svoje sjenke koje
mu prethode i ostaju iza njega, jedan otisak, ukazivanje
prstom na samog sebe". ,,Zbog toga on ima povijest.
On nju sacinjava - i ona sacinjava njega. Njegovo dje-
i
Iovanje na koje je prisiljen, jer mu tek ono omogucava
njegov nacin zivota, otkriva mu se i prikriva u isti mah.
:'.'<.1 Njegova povijest nema ni pocetka ni kraja."83
Naglasavajuci da tumacenje ,,dogadaja ne zavisi sa-
mo od neke polazne konstelacije, nego isto toliko od
niihovih djelovanja", da je ono ,,otvoreno prema nesa-
gledivoi buducnosti", Plessner dovodi u pitanje vjeru
u apsolutni pocetak, u ,,potajni", povijesnom vremenu
nadredeni ,,smisao'', koga bi trebalo realizirati i uciniti
potpuno transparentnim. On misli da je potrebno ot-
kloniti i nadici sve religiozne iii metafizicke predrasude
kojima se odreduje eov.iek, sva apsolutisticka i nepovi-
jesna istierivanja ,,slike eovjeka".
Stari povijesni modeli za bit eovjeka izgubili SU svo-
.iu vrijednost. Opsienarstvo ie misliti da postoji bilo
koja metafizicka iii antropoloska konstanta, jedna fik-
II Ibid.
12
H. Plessner, Homo absconditus (Merkur, novembar 1969).
u: Philosophische Anthropologie heute, hrsg. v. r. RocekfO.
Schatz, Milunhen 1972, S. 37-51.
13
Ibid., u: Conditio, S. 144 .
 474 POGOVOR
sna masinerija ,,apsoluta", ,,ideje", ,,kauzalnog neksu-
sa", ,,nagona" itd. Novije povijesno iskustvo, iskustvo
filozofije, biologije, sociologije, historijska-duhovnih zna-
nosti, otkrilo je neprimjenljivost starih modela. Svi oni
lijepi katalozi i modeli o stanjima, sposobnostima, na-
gonima, u koje se feli uklopiti eovjek, obilje njegovih
izrafajnih formi, djelovanje, jezik, tjelesnost, socijalno-
psiholoski, karakteroloski, tipoloski, ostaju samo polo-
viean posao.
Ta raznovrsna i medusobno oprecna odredivanja bi-
ti CoVjeka vec SU U ishodistu jednostrana i dogmaticna.
I sama su povijesno i socijalno uslovljena. Ostaju u sje-
ni ,,slike 0 eovjeku", koji stvara, cuva ili ocekuje jedna
specificna povijesno-socijalna konstelacija. Zapadaju u
apsolutiziranje jedne historijski uobHcene pozicije. Me-
dutim, ,,ne samo da se ljudi mijenjaju, i Jjudsko se mi-
jenia u vremenskim miienama". Zbog toga se uslovi mo-
gucnosti liudskog bica krivotvore svodenjem. Svaki filo-
zofski redukcionizam, koji eovjeka iskljucivo odreduje,
na primjer, kao duhovno, tjelesno, prirodnonagonsko,
radno bice, kao bice _iezika itd., nosi u sebi jednu speci-
ficnu vrstu ,,imperijalizma", sljepila za njegovu otvore-
nost prema iskustvu u povijesti i prirodi.
Ako bismo ljudsku bit iii ,,prirodu" desifrirali iz
onoga sto je ona postala u pros]osti i sadafojosti, onda
bi to bilo njeno dogmatiziranje a time i sabotiranje. Na-
suprot takvom zlokobnom redukcionizmu, Plessner mi-
sli da povijesno miSljenje ili svjetonazor ostavlja ne-od-
redenim, neomedenim svoj vlastiti fundament: covjeka,
s obzirom na nepredvidljivu promjenu njegovog sopstva
i njegovog samorazumijevania, koia se moze samo po-
viiesno iskusiti. 84 Filozofska antropologija je otvorena i
prema cjelokupnom podrucju antropogeneze, koJa je
stekla svoju aktuelnost napretkom moderne genetike.
Time sto nadilazi svaku metafiziku. filozofiju apso-
Iutnog stanoviSta i ,,zatvorene imanencije", ona se usto-
licuje u onom iskustvu koje je svagda otvorenost pre-
ma novom iskustvu. Ima, dakle, u vidu i iskustvo sto
" H. Plessner, Macht und Menschliche Natur, u: Zw. Ph.
u. D., S. 312.
p<>GOVOR 475
ga nude prirodne, socijalne i duhovnohistorijske znano-
sti. Zbog toga Plessnerova filozofija pokazuje svoje fun-
damentalno i aktuelno znacenje u modernom svijetu ko-
ji na nov nacin postavlja pitanje o mogucnosti integra-
cije znanja i znanosti o eovjeku.
IV
Filozofija prirode i filozofija covjeka
Za prosudivanje Plessnerove antropologije moramo
imati na umu, prije svega, to da ona nadilazi jos po-
stojecu suprotnost prirodnih i duhovnih znanosti. ,,Iz-
bjegavajuci upravo ona povijesno opterecena odredenja
kao sto su osjeeaji, poriv. nagon i duh",85 Plessner na-
stoji da .,isproba jednu nit vodilju, koja cini moguCim
karakteri.ziranje specijalnih nacina pojavljivania zivog
tijela". To antropolosko karakteriziranje ne moze nasta-
J ti ,,niti pojmovnim instrumentima prirodne znanosti, ni-
1
ti psihologiie". 86 Cov.iekovo odnosenje se ne podreduje
bilo kakvoj shemi, bioloskoj ili eshatolosko-teleoloskoi.
Ono se ne moze svesti na ,,shemu laneanih refleksa",
ali ,,ni na shemu svrhovitog djelovanja".
Ishodiste Plessnerove ,.filozofske biologije" i antro-
,~
nologije je sam pojam zivota koji se iznutra razvija i di-
r/~
ferencira u svoiim odredenjima, u biljnom, zivotinjskom
i liudskom svijetu. Zivot ie kako ono soecificno ljudskn
tako i ono izvan)judsko. No, to ne znaci da se da1e pr-
venstvo bioloskom pojmu zivota. Ono sto odlikuie zivot
U niegOVOl zivotnosti, to ie nje!!OV ,.POZicionaJni karak-
ter", strukturni sklop koiim se zivo bice odnosi prem:1
1; svojim ,.sferama". okolini iii sviietu. .,Poziciomilnost"
zivog bica posviedocuie njegovu ,.samosfalnost u odnn
su spram okoline koioi prip~da 7.ivo tiielo". 87 Om1 jc
dakle, uslov mo1mcnosti nojave dvostrukog aspekta vn11 i
skog i unutarnjeg. Nezivo tije1o trpi mnogostm ka d i1
15
H. Plessner, Stufen, S. XI.
16
H. Plessner, Ibid.
17
H. Plessner, Der Aussagewert einer philosopl1is<'h111 111
tropologie, u: CondHio, S. 189.
 '
POGOVOR
476
lovanja okoline, ,,ali ne djeluje na nju, ukoliko se sa-
mostalno odnosi prema njoj".
u tom smislu pozicionalni karakter zivog tijela, koje
je svagda bitak u specificnom miljeu, oznaeava pozicio-
nalnost. Ona predstavlja temeljnu formalno-bitnu kate-
goriju zivog bitka uopce, fundamentalnu znaeajku, ,,ko-
jom se zive prirodne tvorevine razlikuju od nezivih". To
znaci da je pozicionalni karakter ,,dovoljno sirok da bi
sve nacine postojanja biljnog, zivotinjskog i ljudskog zi-
vota" mogli predstaviti kao varijabilne, ,,ne posefoci za
psiholoskim kategorijama". Stupnjeviti poredak, u kome
se artikulira pozicionalnost zivog tijela kao realiziranje
,,granice" kojom je ono ,,iznad sebe" i ujedno ,,naspram
sebe", ne predstavlja ,,razvojni proces".
No, ,,moie se zamisliti uspon, koji zivu tjelesnu
stvar podite na jedan pozicionalno viSi stupanj, iznad
stupnja zivotinje. Prema ovom istom zakonu, koji od-
red:uje razliku u stupn,iu izmed:u zivotinje i biljke. Kao
sto otvorena forma biljne organizacije pokazuje pozi-
cionalni karakter, a da stvar nije ,stavljena' u odnos pre-
ma svojoj pozicionalnosti i kao sto se ova mogucnost
ostvaruje u zatvorenoj formi zivotinjske organizacije,
tako i bitna forma zivotinje otvara jednu mogucnost,
koja more biti realizirana samo pomocu neceg drugog.
Zivom tijelu na zivotinjskom stupnju nedostaje puna re-
fleksivnost. Njegova postavljenost u sebi, njegov zivot
iz sredine obrazuje, doduse, uporgte njegove egzisten-
cije, ali nije u odnosu prema njemu, nije mu dat. Ovdje
je, dakle, jos otvorena mogucnost realizirania. Teza uka-
zuje na to da ona ostaje pridr:fana za eov.ieka" .88
Time se priznaje da ziva priroda nosi eovjeka u njc-
govom tjelesnom i duhovnom opstanku, ,,iz nje on izvla-
ci snage i grad:u za svaku sublimaciju". Sama filozofska
antropologija, sve znanosti o fovjeku, pretpostavIJaju fi-
lozofsku biologiju kao nauk o bitnim zakonima iii kate-
gorijama zivota, koji, dakako, postavlja temeljc i za jed-
nu ,,psihologiju" zivotinja. Stoga nije tesko uvidjeti da
se kod Plessnera radi, prije svega, o svojevrsnom tilo-
.. H. Plessner, Stufen, S. 288/89.
j
POGOVOR 471
zofskom rehabilitiranju prirode, ,,bioloskih temelja ljud
skog zivota".
No time niposto nije kazano da Plessner zapada u
stvari iii novi vid naturalizma i biologizma, koji je u
t' dosadasnjoj povijesti iskazao i otkrio drastiku i zlu kob
svojih politicko-socijalnih posljedica. Naprotiv, Plessner
l
{I odlucno odbija naturalisticku argumentaciju: ,,ne ar-
gumentirati naturalisticki: zato sto je fovjek najrazvije-
I nije bice na ljestvici organizama i sto je najkasnije do-
spio do svoje sadasnje bitne forme, te zato sto sva nje-
f1 gova duhovna zivotna ispoljavanja pocivaju na njegovim
tjelesnim osobinama, mora antropologija imati biolosku
{! podlogu, kako filozofski tako i empirijski, nego: zato
.~ sto je pretpostavka za izgradnju filozofske antropologi-
f'
<,, je istrazivanje onih stanja stvari koja su koncentrirana
!; oko stanja stvari ,zivot', bice raskriven problem organ-
ske prirode" .89
PrizivajuCi ono sto su Goethe i njegovi savrememc1
naslucivali u svojim pogledima na prirodu, Plessner mi-
sli da bez filozofije prirode nema filozofske antropolo-
gije, nauka o ,,covjeku i zakonima gradnje njegove zi-
votne egzistencije". Ne radi se, dakle, nikada o tome
da bi se antropologija, koja istrazuje nacine egzisten-
ci ie fovjeka i njegovog mjesta u cjelini prirode, ograni-
j1
cila na iskustvene spoznaje pojedinih znanosti, posebno
prirodnih. Naprotiv, ona se - kao teorija eovjekovof!
fivotnog iskustva - mora ,,dobro cuvati toga da kod
90
sebe primijeni istu iskustvenu spoznaju".
Plessner insistira na tome da se fovjek treba za-
hvatiti s obzirom na onaj iskustveni stav koji odgovarn
njegovoj ekscentricnoj poziciji, u kojoj su utemeljeni
jezik, djelovanje i varijabilni oblici kao nacini odno-
senja koji SU odgovorni za ,,prOCeS civiJizacijc" .YI Jcr,
,,,I
covjek je po svom bitnom odred:enju ono bice kojc ohu-
hvaea ,,prirodu" i ,,duh". Utoliko Plessnerova ,,filozofl-
ja eovjeka" zahtijeva da se nadid:e ona razina na kojol
" H. Plessner, Stufen, S. 76(17.
' Ibid., S. 25.
1 H. Plessner, Die Frage nach der Conditio f1umunu, u:
Conditio, S. 58 .

478 POGOVOR
se fundarnentalizira suprotnost duhovnoznanstvenog i
prirodnoznanstvenog nacina posmatranja.
Medutim, to ujedno zahtijeva da se iz osnova revi-
diraju i preformiraju svi fundamentalni pojmovi, koji-
ma se odredivala bit covjeka u duhovnim i prirodnim
znanostima. Tako je moguce nadici dualizam dviju, u
biti razlicitih, metoda. Bilo je, dakle, jasno da Plessne-
rovo utemeljivanje filozofske atropologije kao ,,teorije
duhovnih znanosti" mora u prvi plan staviti filozofsku
biologiju, filozofiju prirode, ,,jedno neempirijski restrin-
girano posmatranje tjelesnog svijeta, iz kojeg se sada
i izgraduje duhovno-ljudski svijet, od kojeg on zavisi,
s kojim radi, na koga povratno djeluje".92 Kriticki mo-
menat ove misli izrafava se u stavu da egzaktne pri-
rodne znanosti ne daju ,,takvo posmatranje tjelesnog
svijeta i njegovih nacina pojavljivanja".
Plessner nastoji izbjeci sve jednostranosti u koje za-
pada metafizika, svaki ,,romanticki bijeg od ovog isku-
stva", ali i darvinisticko-evolucionisticki pozitivizam, od-
nosno pozitivisticlco precjenjivanje metodskih ishodgta
i rezultata prirodnih znanosti. ,,Iskustvo daje mnogo,
ali ne daje zasnivanje sebe samog: ne daje svoje ishodi-
8ne tacke''. To je temeljni metodski zahtjev sto ga Ples-
sner - na veoma diferenciran nacin - postavlia filo-
zofiji eovjeka, bica u njegovoj dvostrukoj aspektivno-
sti: u njegovoj prirodnosti i povijesnosti.
Za to su mjerodavna dva puta d9 hermeneuti.ke k~o
filoz,()(ske antropologije. Jeaai1]e ..horizontalni, pravac,
,,u kojem je trazeni odnos eovjeka ptem~ svijetu u,tyr-
den. _!:L!ljegovi.m.djdimji i'"'patnjama"; drugi je _y_ti:rtikalni,
~ac, -,,koji se nadaje iz p.jegovog u prirodu uraslbg
mjesta u svijetu ka.9 9rgani:?;ma l1 nizu organizama" .93
Za antropologiju vazi, kao i za sav zivot, da je eovjek
moguc samo kao subjekt/objekt kulture i ujedno kao
subjekt/objekt prirode. Plessner je s pravom insistirao
na tome da je covjek ,,za prirodu vezan i slobodan, ura-
stao i sacinjen, izvoran i umjetan ujedno".
92
H. Plessner, Stufen, S. 26.
93
Ibid., S. 32.
'
POGOVOR
479
U svakom slucaju, ,,ravan na koju covjek uvijek iz-
nova, uz napore i frtve svih vrsta, mora da se uspinje,
;~ ravan duhovnog djelovanja, stvaralackog rada, ravan
njegovih trijumfa i poraza ukrsta se s ravni njegovog
;
qi tjelesnog postojanja". Iz tog stanja stvari, tog konflikta
-l
t egzistencije, ,,bez kojeg eovjek zapravo nije covjek",
j proizilazi metodsko-filozofska konzekvencija:: ,,Janusov
lik ovog zivog biea",94 dvostruki aspekt ljudske egzisten-
cije zahtijeva dvostruki put, kvantitativno odredljive pri-
rodnosti, kao i nemjerljive duhovnosti. Obje metode, pri-
rodnoznanstvena i filozofska ,,moraju <loci do koopera-
r cije, jer samo zajedno, ali uz puno ocuvanje autonomije,
mogu zahvatiti kompleksni predmet u niegovom dvo-
strukom aspektu tjelesnosti i unutarnjosti''.
95
Ovdje se sada, pored ostalog, pokazuje takoder to
da se kod Plessnera ne radi o prevazilazenju ,,dvostru~.,
kog aspekta" i napetosti prirode i povijesti duha, spo-
ljasnjeg i unutrasnjeg, sto cini temeljnu crtu carstva zi-
vog tijela, vec o dovodenju van snage njegovog tunda-
' mentaliziranja, ,,ovog dvostrukog aspekta, kao principaj
koji kida znanstveni rad u prirodnu znanost, tj,96 na mje-
renje, i na znanost o svijesti, tj. samoanalizu". Nesum-
njivo, cijelo antropolosko postavljanje pitanja pretpo-
stavlja radikalnu reviziju Descartesovog suprotstavljanja
prirode (res extensa) i duha (res cogitans) i njegovog
. me.l9d.~kog ustolicenja u prirodnim i duhovno-historij-
-~lgnL ?;nanostima, koje postaje vladajuci princip spo-
!
r
-- znaje.
Plessner, koji u svom kapitalnom djelu Stupnjevi
organskog i covjek (Uvod u filozofsku antropologiju)
provodi reviziju i kriticku rekonstrukciju kartezijanskog
divisio mundi, fundamentalizirane suprotnosti izmedu 1
tijela i svijesti, spoljasnjeg i unutrasnjeg svijeta, sub-
jekta i objekta, ,,suprotnosti, cija svjesno iii nesvjesno
priznata vafoost duboko . . . utice na nasu sliku svije-
ta" ,97 iskazuje temeljnu figuru novog miSljenja: covjek
nije samo objekt znanosti iii subjekt svoje svijesti, ne-
---
-~----
94 Ibid., S. 32. -
" Ibid., S. 70.
Ibid., S. 70.
9
VI Ibid., s. 72.
 480 POGOVOR
go je ,,objekt i subjekLsvoga. Ziyota", ,,onako kako je
on sarri--seoi predmet i srediSte". ,,Jer u ovoj osebujnos-
ti: da egzistira - ulazi u povijest, koja je samo izvede-
ni nacin, na koji on o sebi razmislja i o sebi zna."98
Puni znafaj Plessnerove revizije kartezijanskog al-
temativnog principa otkriva se, prije svega, u promi-
sljenom opiranju svim metafizicko-spoznajno-teoretskim
pravcima novovjekovne filozofije (realizam i idealizam,
empirizam i racionalizam, objektivizam i subjektivizam),
u kojima je na djelu ovaj iii onaj redukcionizam: ten-
dencija svodenja jednog aspekta ljudske egzistencije na
drugi, nastojanje da se izbjegne konzekvencija dvostru-
ke istine. Stoga je Plessner uporan u odbijanju svakog
apsolutiziranja duha, duse iii tijela kao mjerila i bitne
odredbe ljudskog bitka. Jer, eovjek je u svom izvor-
nom ustrojstvu ,,jedinstvo duha, duse i tijela",9!1 subjekt
povijesti, koji preuzima odgovornost za svoj svijet i za
sve mogucnosti u kojima ,,se razumijeva" i u kojima,
dakle, ,,moze biti".
Jasno je da je uvid u mnogostrukost formi eovje-
kovog samorazumijevanja, u ono iskustvo povijesti, omo-
guceno konsolidacijom empirijskih kulturnih i duhovnih
znanosti, a ne jedne od predodluka za spekulativno je-
dinstvo iii identitet, bio osnova Plessnerove revizije fun-
damentalnosti kartezijanske postavke. Naime, ,,alterna.:1
tivnom shemom fizicko - psihicko, zapravo, niko ne
moie iskustveno shvatiti historijske, socijalne, kulturne
velicine, koje se sastoje iz culnog materijala, koje ape-
luju na psihicko i sa psihickim prosimaju duhovno-cul-
no, pune su vrijednosti iii su bezvrijedne, participiraju
u sferama protezne prirode, unutamjosti, sastoje se od
nezbiljskog culnog sadrfaja". Kao sto vidimo, ,,drfava,
pvrireda, moral, umjetnost, religija, znanost, pravo -
koliko kompleksne toliko i elementarne velicine ovih
osebujnih zona kulture i povijesti, ne traze da budu
shvacene kao konglomerati fizickog, psihickog i mozda \
jos neceg treceg, vec kao izvorna jedinstva".100
------
.. Ibid., S. 31.
_,,
" H. Plessner, Macht und Menschlichte Natur, u: Zw. Ph.
u. G., S. 243.
100
H. Plessner, Stufen, S. 73/74.
/POGOVOR 481
No, znaeajno za Plessnerovu temeljnu intenciju je-
ste sto to duhovnoznanstveno iskustvo upucuje na osno-
vu zivota, iz koje ,,potice kultura u svojoj povijesnoj
pokretnosti", na eovjeka koji je dio prirode. Utoliko fi-
lozofska antropologija pretpostavlja konstituiranje jed-
ne ,,konkretne filozofije prirode', a time i nadilazenje
onog ,,dogmatskog iii metodskog antropocentrizma", ko-
ji ,,uslovljava alternativu pogleda na tijelo i pogleda na
svijest", ,,kao sto ona uslovljava njega", 101 U ovoj per-
spektivi se otvara onaj pojam filozofskog iskustva koji
je i sam otvoren prema svakom nacinu moguceg i na-
dolazeceg iskustva, a to znaci i prema iskustvu empi-
rijskih prirodnih i duhovnohistorijskih znanosti. Jer,
11
,,kao sto je otkrice prirodnih uslova" omogucilo eovje-
ku da u rastucoj mjeri zagospodari prirodom, tako da
i_,l, pocinje ,,preoblikovanje planete prema svojoj volji", i
otkrice njegovih ,,povijesnih uslova" podaruje mu ,,ne-
predvidljivu moc, kojom se uzdize iznad dosada5njeg
povijesnog nivoa". 102 Naravno, to za sto je eovjek spo-
} soban, sto svojom biti, neodredenom, zahvaca, ostaje
otvoreno pitanje, ono ~to je imanentno samoj povijesti,
u kojoj eovjek eksponira sebe samog i svoju istinu. Ti-
me se samo kriticki osnafaje poznata Diltheyeva po-:\
stavka: to sta eovjek jest, moze se u praktickom smislu
iskusiti samo u povijesti, koja je za Plessnera viSe od
,,velike maskerade slueajnosti, iza koje se skiva jedan l
nepomieni lik/lice eovjestva". 103 -
U svakom slucaju, iz dosadasnjih razmatranja se da
utvrditi: kako je u Plessnerovoj filozofiji principijelno
nadidena kartezijanska alternativna shema, koja iskazu-
je kidanje zivog bitka, posebno ljudskog u dva medu-
sobno suprotstavljena podrucja prirode i duha, tijela
,,i" duse, i poima eovjeka kao sumu odlomaka, kao po-
priste opreenih snaga. Time se, dakako, ne dovodi u pi-
l
tanje dvostruki aspekt tjelesnosti i unutarnjosti, spolja-
I
f
snjosti i unutarnjosti, koji konstituira ,,OpaZajni lik tje-
101 Ibid., S. 79.
102
H. Plessner, Macht und menschliche Natur, u: Zw. Ph.
u. G., S. 281.
'
03
Ibid., S. 282.
31 Stupnjevi organskog i fovjek
 I

1111

482 POGOVOR POGOVOR 483

lesne stvari", ali se on, ,,kao pravi uslov, gubi u onom
sto on uslovljava".104
Dvostruki-Afil?.e~~j~ privilegirani .ohlik..,zivog tijela.
On ga prolima u ~1tavoJ njegovoj egzistencijl i pozicio-
znaje svijeta u spoznaju pukog tijela i u spoznaju Ja,
moderno shvaceno: u fiziku i psihologiju" 109.
i
hf Pri tome Plessner ne odbacuje pravi pojam dvostru-

I
nalnosti. Pless.p.erova misao o dvostrukoj ~.spektivnosti
zivih stvafi kao predmeta, koja je nit vodilja u rijego-
vom djelu Stupnjevi organskog i covjek (1928).,__~d
stavlja osnovu za konkretnu filozofiju prirode, odnosno
teoriju zivog tijela, za apriornu teoriju organskih mo-
dala. I ako pravo sagledamo, onda se Zive stvari ,,po-
javljuju ne samo zbog tog dvostrukog aspekta, nego u
dvostrukom aspektu, kod kojih, dakle, divergencija pred-
metno uslovljenih sfera sama obrazuje predmet opa-
zaja".105
Ovdje Plessner, nadmasujuci opreku mehanizma i
vitalizma u bioloskoj znanosti, na pravi nacin postavlja
pitanje 0 onome sto zivo tijelo cini onim sto jeste i po
cemu se razlikuje od nezivog. Tjelesne stvari opafanja
SU zive, jer U njima predmetno nastupa nerazdvojivi
odnos vanjsk~ i unutarnjeg, kao ,,nesto sto spada u
njihov bitak"1 . Ova nova interpretacija pozicionalnosti
zivog bica, kojom se i razlikuje od nezivog tijela, jasno
nastoji pokazati da ona nije niSta drugo ,,do opafajno
preciziranje dvostruke aspektivnosti" 107.
Doista, Plessnerova kritika kartezijanizma, ko.ii uvo-
di perfektni divisio mundi, koji, dakle, metafizicki hipo-
stazira i ,,fundamentalizira" dvostruki aspekt prirode i
duha, predstavlja pokufaj prevladavanja ,,frakcioniraju-
' ljasnjeg i unutarnjeg, koji predstavlja predmetnu odre-
ceg nacina posmatranja fovjeka u filozofiji, 1Jiologiji,
psihologiji, medicini i sociologiji" 108, diobe eovjeka u
zivotnom svijetu i znanostima. Naime, ,,kompetenciju
suda dobila su dva iskustvena pravca, koja ne uticu je-
dan u drugi, samo {o) svjedocenje unutarnjeg i tude
svjedocenje spoljnjeg iskustva". To znaci ,,podjelu spo-
104 H. Plessner, Stufen, S. 89.
105
H. Plessner, Ibid., S. 89.
1116
H. Plessner, !Ibid., S. 89.
107
~ '09 H. 'Plessner, Ibid., S. 41.
H. Plessner, Ibid., S. 128.
'' H. Plessner, Ibid., S. 37.
ke aspektivnosti zivog tijela, vec ga priznaje kao ,,te-
meljni fenomen". On je, prema tome, ne samo ishodis-
te, nit vodilja, vec i prava tema Plessnerove filozofske\
antropologije.
Temeljni stav filozofske antropologije, da je pozicio-
~' nalnost, dvostruka aspektnost (unutarnje-spoljasnje), us-
lov mogucnosti i egzistiranja svega zivog, da je ona u
osnovi svih ,,stupnjeva organskog", biljke, zivotinje i
eovjeka, mora, ocito, objasniti ne samo posebni pozi-
cionalni karakter zivog tijela, ciji je odnos prema okoli-
ni posredovan njim samim, vec i posebno mjesto eovje-
ka koji nije.J'.:isto bioloski vezan uz okolinu - kao zi-
votinja - niti je samo prema svijetu otvoreno Oiee.
Time se eovjek razumijeva u ,,vef'fikalnbtn'' pravcu, s
obzirom.--na njegcrvu povezanost i razlikovanje od dru-
gih naCimr ~v~ prirode.11
IZ perspektive filozofske antropologije mofo se uvi-
djeti bit pozicionalnosti i granice, dvostruki aspekt spo-
denost zivog tijela. Naime, S~JUo.11e_~iY.Q..,:ti.U<lo nema u
s.tr.ogom smislu granicu: 6no jeste dokle dopire. Gra~
nica je tu ,,prazno izmedu", jer ne pripada ni njegovom
tijelu niti medijumu. ,,Tamo gdje i onda kad je ono
na kraju, prestaje i njegov bitak." Zivo tijelo, medutim,
ne ispunjava samo mjesto u prostoru, nego ga potvr-
duje na taj nacin sto je preko njega (u njemu) u odnosu
prema mjestu ,,svoga" bitka. ,,Zivo oblicje je izvan svo- ""1
je prostornosti u prostoru: ili prostornosno i utoliko
ima svoje prirodno mjesto", svoj pozicionalni karakter
egzistiranja.m Dakako, ono to moze biti samo u svom J
zivotnom kretanju.
Kao sto vidimo, pozicionalni karakter posvjedocuje
da je zivo tijelo prekosebe i ujedno u sebi, da je bitak
z~ -setie: oaudaranje od medijuma, pqlja svog posfoja-
110
H. Plessner, Ibid., S. XIX.
111
H. Plessner, Ibid., S. 130.

~
 484 POGOVOR POGOVOR 485

nja, ali i dvosmisleni povratni odnos prema sebi samom. oko njega (tijela), kojem ta kofa jos pripada, kao jedan
Taj dvostruki aspekt ,,obrazuje, u izvjesnom smislu, nc- dio njegove tjelesne egzitsencije."114 Samo nezivo tijelo
vidljivi okvir u kojem se odize od svoje okoline s onorn
posebnom ostrinom ogranicenja" 112 Ne treba posebno
naglasavati da gran~~. p.ije _on~. ivi~a koja ..f!tieli tij~Jo
i pozic.!<>.no_J?.qli~~NaP.rotiv,. <ma je ~l'resJ'.l~!ltng __g.bl~j~"
ft>rfila u !()J01 z1vo hJelq Jest, u koJOJ se ekspomra nJe-
,
1-
'
iii zivo uzeto kao apstrakcija jest dokle ono seze. Gra-""
nica zivog tjelesnog sistema posvjedocuje dijalekticki,
,uzajamni odnos, u kome zivo bice ima tijelo s tim i tim
dijelovima, u kome ono dolazi k sebi, svom sopstvu, J
samo kroz drugo, posredovanjem okoline.
~-
gova zivotna pozidonalnost: granica je odudaranje (bi- Fenomenoloska interpretacija granice u djelu Stup-
tak za sebe) zivog tijela od p62ictohog polja/medijuma ' njevi organskog i covjek, koja se oslanja i na predznan-
i ujedno svagda specifieno zahvatanje i otvaranje tog stvena iskustva zive prirode, pokazuje, u stvari, njezinu
polja (bitak u okolini). Za taj pojam granice ostaje dvosmislenu funkciju: dinamicku i staticku, onaj pozi-
karakteristicno da je u biti divergentan odnos spolja- cionalni karakter zivog tijela kojim je ono ,,stavljeno"
-unutra. u prostor, a time i u odnos prema ,,mjestu svoga bit-
Strogo uzevsi, takvo tumacenje granice zivog tijela
f ka". No, iako ,,tijelo doseze do u svoju granicu (jer
I
uzima u obzir, s jedne strane, pojavnu, prostorno-culnu granica mu realno pripada), mora se ono ipak zaustaviti
dvostruku aspektnost unutarnjeg i spolja5njeg, i, s pred granicom (kao granicom) i nju ostaviti iza sebe,
druge strane, onu neprostorno-neeulnu, ali opafajnu. To to jest irealnu. Onda realizacija granice znaci: irealizira-
znaci da tijelo osim svoga ogranicenj~J koje pripada nje ~ranice" 115
tijelu kao Itf~gova kontura, ima kao osobinu i sam pri- Kad se sve to ima u vidu, onda je jasno da se ;I?.Q:
jelaz granice, odnosno prijelaz prema medijumu. Zlvo
tijeto je sam ovaj prijelaz: Qno je izvan sebe _i l!Q.tJ.t~.r
sebe sam()g, od sebe odigi:mto .. i 'dovedeno u odnos pre-
ma seoTN]emu pripada bitak u sebi i bitak izvan sebe,
onaj uzajamni odnos u kome dolaze na vidjelo novi na-
cini ,,samoutemeljenosti"' ,,samostoJnosti" i ,,osebujne
autokratije" zivog bica.
I
~t
~icimi.alni_karakt~r__ tijeJa_realizira u_.madusu prooesa i
'si~ lqi.o posreCTOvanie postaian.ia/prelafonja i sta-
1an,ia. otvarania i ukliuCivanja. Oba rriomerita odreduju
bit granice, ,,kao OilO!!a StO vodi U drugo i istovremeno
spram njega zatvara" 116 U modusu procesa, medutim,
ziva stvar ,ie povezana sa ,,ontickim antagonizmom",
koji je ,,izrecen u biti ozbiljenia granice: ostati ono sto
,iest, preci u ono sto nije (preko sebe) i u ono sto jeste '
.(u sebe)"117
v Ovdie se, naravno, ne radi o tome da se dvosmisle-
na funkcija granioe zivog tijela, ono u-njemu i ono .. ,
Zakon granice i pozicionalnost preko-njega, razumije kao prostorna podiela na njego-
vu spoljnju i unutarnju stranu. Tako je Plessnerova fe-
Granica tako postaje ~1>ili.Post-.Zhlag. tijela, . kojoj nomenoloska interpretacija dovela na vidjelo pozicio-
se 0n_g..l501a~ljuje ~ao. jedinstvo spoljasnjeg i unutarnjeg. nalnost, dvosmisleni odnos zivog tijela prema svojoj
Z~Cnjegovo pounanje nije dovoljan pojam ,,Iika/oblic- granici: u postojanju preko sebe i u sebi. Naime, ono )
ja" (Gestalt). Jasno je da njegova granica nije kofa, je ,,postavljeno" u unutarnje svoje vlastite zone nas-
ona nije mjerljiva poput pukog fizickog tijela. 113 ,,Ako
granicu sebi predstavimo kao kofa, onda je ova kofa 11 H. Plessner, Ibid., S. 157 .
126
H. Plessner, Ibid., S. 180.
112

iu
H. Plessner, Ibid., S. 104/105.
H. Plessner, Stufen, S. 157. 116
11
'
H.
H.
Plessner,
Plessner,
Ibid.,
Ibid.,
S.
S.
133.
138.
 486 POGOVOR
pram spoljnje tuc1e zone. Kao cjelina, zivi bitak je mo-
guc posredovanjem jednog pozicionog polja, svojih vla-
stitih dijelova. U svom neprostornom sopstvu ona ima
svoje dijelove. ,,U organu zivo bice ima svoje sredstvo:
za zivot. U njegovom se tijelu posreduje cjelina u cje-
linu. Ona u njemu postavljenost organskog tijela je
zbiljski posredovana neposrednost: cjelina je u svim
svojim dijelovima prisutna zahvaljujuci svojoj, u diver-
gentnoj specijalnosti datoj, usklac1enosti s cjelinom, di-
jelovi sluie cjelini. Iii, sazeto receno: zbiljsko tijelo je
L,
u svakoj svojoj fakticki dosegnutoj fazi svrha u sebi
samom."118
Zapravo, daljirr,irazvijanjem ove teze proizilazi da
zi:y_i ... ~je.l~~ni bitak. predstavlja zivotni krug: uzaja.m~o
djeloyame i posredovanje organizma i pozicionog polJa
c>koJir.:i~. ,,Fizicki _r1.Qsilac posredovanja k g:rgJin, odnosno
dJelatno jedinstvo organa. U svojim organima zivo tije-
lo izlazi iz sebe i vraca se sebi, ukoliko su organi otvo-
reni i ukoliko obrazuju funkcioni krug s onim prema
otvaraju. Otvore!'.1i su org~~! pre.;i~ pg_zicfr?n?m
cem_u se
pol1u~" U tom krogrrZivota orgamzam Je kao qelma
119
samo polovina svog zivota. Za njegovu samoizgradnju i
samoodrfanie potrebna mu je druga polovina: samo po-
ziciono pol.ie, ptoces razmjene materije i energi.ie sa
rhilJeorn u- koji je svojom granicom postavljen.
2:ivo tijelo je svojom samostalnoscu otvoreno i uk-
ljuceno u ,,zivotni krug cjelokupne funkciie izmedu nje-
ga i medijuma, koji sam zivot provodi kroz njega" 120
r-Time postaje jasno da je organizam ,,jedinstvo samo
kao u sebi posredovano tijelo zahvaljujuci drugom no
,_jto je ono samo, kao dio cjeline, koja ga nadilazi" 121 To
drugo je pozicio:qo polje iii sfera org~~izma.,, koja obu-
hvata sve sto na njega djeiufe.. i u isti mah sve ono sto
frpi".njegovo J2fofudjelovanje. I tamo gdje uopce nema\.
unutatnj6sti (kao unutarnjosti), gdje uopce ,,nema svi-'
jesti ni u najprimitivnijoj formi, postoji ,za' organizam
"' H. Plessner, Ibid., S. 169.
"'
120
H. Plessner, Ibid., S. 191/92.
121
H. Plessner, Stufen, S. 194.
H. Plessner, Ibid., S. 195.
POGOVOR 487
protupolje njegovog zivota, u korne on egzistira: polje
sa kojim i protiv kojeg on zivi" 122 Samo prirodnoznan-"'
stveno posmatranje, skolovano na fizici, previda ovu
dvosmislenost odnosa izrnec1u organizma i rnedijurna.
Nije moguce tvrditi kako je zivo bice u pozicionom
polju, kao monada u svijetu, kao ,,solipsist", kako ono
samo okruzuje prirodno mjesto, koje zauzirna samo
tijelo. Naprotiv, sustav pozicionog polja mogue ie ra-
zurnjeti ...samo iz biti pozicionalnosti, ,,prema kojoj je
ii iivo tijelo isto onoliko ono samo (u svc>jirn granicama
'h kao svako Ogranic.enQ tijelo) kao i preko sebe - u
sebi". Ono, dakle, n.ema ni karakter ,,apsolutne imanen-
cije".i:iiffkarakter ,,apsohitne transcendencije". No Ples-
J
J.
sner "je svojorn fenomenoloskom analizom odnosa izme-
c1u ,,subjekta zivota" i ,,medijuma" naznaCio, prije sve-
ga, to da zivo tijelo - kao tijelo koje sadrZi granicu -
,,predstavlja prijelaz izrnec1u sebe i medijuma, koji ga
1
r obuhvaca": ,,ono je, stoga, oznaceno kao sredina i kao
l periferija u jednorn" 123
i
Drugim rijecima: poziciono polje zivog tijela nije
ono ~to mu potpuno pripada, niti je od njega potpuno =
odvojeno i njernu apsolutno suprotstavljeno.,. ;.Jnjatus
izmec'.tu organizma i njegove okoline ne biva razoren, vec
t premoscen." 124 Mec1utim, ako je odnos organizrna prema
poziCfonoin polju utvrden karakterom pozicionalnosti,
I ako ,,on u svojoj strukturi strogo odgovara odnosu ti-
jela prema sebi samom", .011Jia j~_qyo .,u sebi - preko
sebe bivstvujuce tijelo" sebi samom vec unaprijed i time
je sadafoje. Ono je drukcije u vremenu no sto su ostale
stVari.
,, To sto je priroda Cista proslost, ,,Cista paleontolo--\
gija", suma Jeseva, sto je lisena odnosa prema modusu
buduenosti, koji uslovljava ispunjenie odnosa prema
modusu sadasnjosti, zapravo je odredba nezivih stvari
u prostoru i vremenu. Ple.ssner je. t!~~ )?._t!~ po~a:z.~~~ ...da
samoj pozicionalnosti, zakonu biti svega zivog, pripacfa
odnos prema vremenu. Tek zivom bitku je bitnosno vri- ~
122
H. Plessner, Ibid., S. WO. -
123
H. Plessner, Ibid., S. 203.
124
H. Plessner, Ibid., S. 204.
 '
488 POGOVOR
jeme u njegovim modusima, jer se on ,,konstituira po-
sredstvom vremena, ukoliko on znaci bitak, koji je sam
t,'
sebi-unaprijed" 125 Zivo tijelo jest vrijeme: njegov pozi-
cionalni karakter ,,implicira vremenu formu u onom
unaprijed samog bitka".
Time sto je uocio da je vremenost uslov mogucnosti
fivog bitka, da je on odreden u ,,protuodnosu prema
struji vremena", da je sada5nje fundirano u onom jos-
-ne, u buducnosti, Plessner je u punoj mjeri istakao
i . spoznao pojam pozicionalnosti zivog tijela. Naime_,. 1
samo ono konstituira konkretnu sadasnjost, ,,ciji je d1-
ferencijal trenutak, jedinstvo buducnosti i proslosti"126 . )
Onticka je znaeajna zivog tijela da i dalje ima, u povrat-
noj vezanosti iz buducnosti, svoju proslost. ,,Ono nece
jednostavno nestati i izgubiti se u onom sto jeste, ono
sto je bilo, iii cuva, kao neka planina ono sto je bila,
kao ono sto jeste, vec ono to u svojoj bilosti cuva kao
sazdanost svog vlastitog bitka." 127 Ako je to tacno, onda
se mofo govoriti o ,,pameenju" kao jednoj od opcih
funkcija five materije.
Ideju o vremenosti zivog bitka Plessner temeljito i
op!irno razvija u svom kapitalnom djelu Stupnjevi or-
ganskog i coviek. Kada, na nrimjer, kaze: ,,1.ivi hit::i.k jc
u modusu sadasnjosti, jer je on sam sebi unaprijed (na-
dolazeci) bitak ... "ua, onda, zacijelo, ima u vidu ne onaj
determinativni pravac toka iz proslosti u sadasnjost i
buducnost, nego fundiranost bitka u buducnosti, kon-
kretnu sadafojost kao jedinstvo buducnosti i proslosti.
2ivi bitak je vremenit u svojoj vlastitoj biti Hi pozi-
cionalnosti, ali ne u smislu sukcesije proslosti, sadas-
njosti i buducnosti, objektivno-fizikalnog iii cisto mjer-
ljivog, satnog vremena.
:live stvari nisu samo u prostoru i vremenu. One
su ,,u :<>crn.--osu prema svome mjestu u prostoru i vre-
nienu"~ U njemu rastu i stare. Tek pozicionalni karak-
ter fivog tijela dvosmislena funkcija granice, ono nje-
125 H. Plessner, Ibid., S. 179.
126
H. Plessner, Ibid., S. 180.
121
H. Plesner, Ibid., S. 180.
ua H. Plessner, Ibid., S. 182
........_
rooovoR 489
govo biti-preko-sebe i biti-u-sebi, cini ga bitkom u pros-
toru i vremenu. Prostor i vrijeme su forme zhiljskog
konstituiranja zivog bitka. Za taj pojam pozicionalnosti
kao postavljenosti (pri tome se Plessner nadovezuje na
Frcntear-,~l_~JtJg1,rakter.isticno J?<>..I~doxapje ziy()g. J:>iea
u s~pJ . Svoju mjeru ima na sebi samom: ,,njemu su
odmjereni prostor i vrijeme". ,,Zato, na primjer, smije-
mo reCi da je trogodisnji pacov star kao fovjek od
sezdeset godina" 129
t Kriticki rekonstruirajuci Aristotelov nauk o ,,pri-1
l rodnom mjestu", o ,,bitnom mjestu stvari", Plessner je
htio istaCi da zivo tijelo ,,nije samo cetvorodimenzional-
na tvorevina, kao svako drugo fizicko tijelo", vec je ,,u
svojoj hitnoj osobini, da pozicionalno odr:li/potvrdi pro-
stor i vr.ijeme, u sebi samom apsolutna unija prostora
i vremena" 130 Na toj pozadini postaje jasan Plessnerov )
stav da filozofija eovjeka nije moguca bez filozofije pri-
rode, koja dovodi na vidjelo pozicionalnos t kao aprior-
.i nu temeljnu kategor.iju, kao uslov mogucnosti zivog bit-
f ka u njegovom dvostrukom aspektu, u zatvorenosti i
QtY.c:>renosti spram po;l;i.fionog polja. --- -
Filozofsko pitanje o uslovitna mogucnosti ljudskog
bitka, 0 ekscentricnoj poziciji eovjeka kao njegovoj te-
meljnoj strukturi, o njegovim monopolima, pretpostav-
lja strukturalnu analizu pozicionalnog karaktera svega
zivog. ,,Stupnjevi" organskog: biljka, zivotinja, eovjek
- predstavl.ia.iu strukturalno razlicita i vi5a izobrafonja
pozicionalnog karaktera zivog tijela, nacina njegove or-
~ ganizacije. Medutim, ,,poviSenje nivoa, a to su stupnjevi,
ne teku iednostavno paralelno s Jinijom' razvitka i ne C. -
mogu se ocitatl iz priblifavanja eovjekovom nastupa-
niu"u1.
Filozofija je vezana samo uz ;ednu povijest zivot-
nog svijeta na zemlji. Pri tome brizljivo iskljucuje sva-
ku vrstu ,,teleoloskof! tumacenia i samo njezinog prav-
ca". Ali, iako ne odbacuie pretpostavku o postojanju
izvanzemaljskog zivota. filozofiia ne moze dati odgovor
na pitanje o tipovima i nacinima njegove organizacije.
129 H. Plessner, Ibid., S. 182.
1 H. Plessner, Ibid., S. 184.
131 H. Plessner, Nachtrag, Stufen, S. 353.

490 POGOVOR
Nama je ovdje, dakako, samo stalo do toga da naz-
nacimo nit vodilju Plessnerove filozofije, i zato cemo
se ograniciti na temeljno. Stupnjevanje organskog se
razumij~ kao porast realizacije dvostrukog ~spekt_a upu-
~.itiJ ~J;?,gji~.fillfu~~i/i\syje~g~l.k.~oja poc~va ?~ C>p-a:
an.Ju vTastitog tr]efa I okoTine. B1l1ka I z1votm1a se
razlikuju, pri]e svega, kao 'otvorene 'i zatvorene forme
zivog bitka. ,,Otvoren~__ _k__Qgg__forma koja organizam u
svim njegovim zivoTnim ispoljavan)frna neposredno uk-
1jucuje u njegovu okolinu i cini ga nesamostalnim dije-
lom njemu odgovarajuceg zivotnog kruga."132 Zacijelo,
morfoloski se to kod biljke izrafava u ,,tendenciji spolj-
nje,g, okolini direktno okrenutog razvitka pov.rsina", ko-
ji se bitno podudara sa nepostojanjem unutarnjih or-
gana: t cemmmaposredovatfih procesa. Tkiva koja slufo
,,inehanickoj' cv'rsfoci",' cudesnoj razmieni materije sa
milieom, sprovodenju mogucnosti nadrafaja, ne ,, ,sa-
kupljaju', anatomski ili funkcionalno posebni organi,
vec ona prozimaju organizam od njegovih najudaljenijih
do ntegovih najunutamjijih slojeva"133 Dodme, otvore-
noi formi bilike kao zivog bica pripada ,,sopstvo", indi-
vidualnost, ali ne ,,kao konstitutivni vec samo kao spolj-
nji, uz pojedinacnost fizickog oblicja vezani momenat
njezine forme" 134 To ,,sopstvo" je samo karakter cijele
biJjne organizacione forme, jedno prema spolja i prema
unutra nesamostalno sopstvo. ,,I biljka ima stabljiku,
lisce, cv,ietove i olodove, ali ni njezino sopstvo niti n.ie-
zino iman,ie ne dolaze u zbilisku suorotnost prema nie-
zinom tiielu (Karper) kao zivom tijelu. To sopstvo je
samo karakter njezine zivotne cieline, ali oozicionalno
ne mofo odudarati od pukog ti.iela. Ioak, ukoJiko obra-
zovan iem iednog centra dode do realne razlike na sa-
mom tiielu - i cjelina se pozicionalno mijenja. pa je
stvorena osnova za sve one pojave koje su povezane s
egzistenciiom sviiesti."135
Medutim. centricnom ili zatvnrenom tipu pozicional-
nosti pripadaju svi zivotinjski orp.:anizmi. 2ivotinja svo-
132
133
H.
H.
Plessner,
Plessner,
Stufen, S. 219.
Ibid., S. 220.
34
' H. Plessner, Ibid., S. 220.
135
H. Plessner, Ibld., S. 232
,
~
Jn
'
POGOVOR 491
"
jom ,,pravom samostalnoscu" posjeduje izmedu sebe i
zivotnog kruga jedan centralni organ, jedan ,,posreduju-
ci sloj", koji ,,preuzima kontakt s medijumom". Prema
tome, ,,zatvorena je ona forma koja organizam sa svim
,,t
njegovim zivotnim ispoljavanjima posredno ukljueuje u
njegovu okolinu i koja ga cini samostalnim dijelom
njemu odgovarajuceg zivotnog kruga" 136 Ona, zacijelo,
predstavlja viSe izobra:Zenje pozicionalnosti zivog tjeles-
i,
nog bitka: obrazovanje unutarnjih i spoljnjih, funkcio-
nalno i morfoloski diferenciranih organa, obrazovanje
centara i jednog reprezentativnog centralnog organa, ko-
ji reprezentira i nosi cijelo tijelo, kojim se, fizicki pos-
If
matrano, udvostrucuje samo tijelo [,,Ono je jos jednom
(naime, zastupljeno) u tom centralnom organu"], pre-
tefoo obrazovanje unutarnjih povrsina u organe i siste-
me organa (,,uz sto je moguce manje nagla8avanje spolj-
njih povr$ina tijela"), podjela i koordinacija senzorike
i motorike, zamjeCivanja nadrafaja iz okoline i reak-
cije, spontanost, sposobnost kretanja s mjesta, ,,djelova-
nje" na medijum putem aktivnog oblikovanja.
U tom smislu zatvorena organizaciona forma pred-
stavlJ a jedan visi pozicionalni nivo bitka, d1ostruke as-
pektivnosti. Presudno je obrazovanje jednog centralnog -,
reprezentacionog organa organizma, koje je uslovljeno
unutarnjim antagonizmom senzoricne i motoricne orga-
nizacije i koordinacijom njihovih funkcija. Sada je tek
moguce posredovano ukljucivanje organizma u zivotni
krug: izmedu njega i medijuma je njegovo tijelo (Kor-
per) kao jedinstvo organa koje je posredovano jednim
centrom. To znaci da se organizam viSe ne podudara
s tijelom, koje ono jest, buduCi da ga takoder ima (kao
Leib). Tijelo je jos jednom reprezentirano u centralnom
organu: ono je ,1realitet dobilo ,u' tijelu, ,iza' tijela i }
zato vise ne dolazi u direktan kontakt s medijumom"m.
Rijec je, dakle, o dvostrukom nacinu egzistencij~
zivotinjskog organizma kao fizicke, ,,spolja" ovladan '
tjelesnosti (Korper) i kao ,,iznutra", centralno upravlja \ \
ne, u centralnoj reprezentaciji date tjelesnosti (Leib).\~/
136
H. Plessner, Ibid., S. 226.
137
H. Plessner, Ibid., S. 230.
492 POGOVOR
,,Nesalomljivost zivotinjskih reakcija - ... pociva na
jedinstvu zivotinje i njenog tijela." Jer, ,,to jeste njeno
tijelo {Leib) i ,ima' ga samo prilikom posebnih motoric-
nih zahtjeva, recimo pri skakanju na plijen iii u savlada-
nju neobicnih teskoca". Dakako, ,,na tome pociva nje-
zina motorika" ogranicena bas njezinom specificnom vr-
stom.138 To znaci da se tjelesnost (Leiblichkeit) kao..struk-
turn! momenat konkretne egzistencije ne podudara s fi-
7.icki~ t,ijelom. Zivotinja, meautim, drukcije nasfaftjuje
"svo.ie tiiefo (Leib) no covjek: njome gospodari njezino
tijelo. Ona je, dakle, stopljena sa svojim tijelom. Za
covjeka je tjelesnost instrumentalna, ekspresivna i in-
tencionalno-komunikaciona forma njegovog opstanka.
'
Potrebno je, stoga, do kraja sagledati Plessnerovu
fenomenolosku interpretaciju centricne forme zivotini-
,i
skih organizama, kako bi se doslo do poima ekscentric-
ne pozicije kao temeljne strukture lfudskog zivota. Zivo-
tinja jest tijelo (Korper). ali ona stice distanciiu spram
njega (Leib): njeno fizicko tijelo je postalo zivo tijeJo,
,,ona konkretna sredina, kojom se subjekt zivota pove-
zuje sa okolnim poljem" 139 Ona ,,ostaje prostornosn~
(raumhafte) sredina kao strukturni momenat pozicional-
nosti zivog tijela. Ali se karakter ovog tiiela (Korper),
koji ona prostornosno obuhvata, nromijenio ier mu je
on realno posredovan, zastupljen ie u niemu. Ono odu-
dara od sebe samof! i zavisno ie kao fizicko tijeJo" 140
Tako pozicionalno zivotin1sko tiielo .. odudara od
sebe" i time od svoie okoline. Zapravo, odudar::i.nje od
vlastitog tijela, ,,centralitet", omogucava kontakt s bit-
kom, koji odudara od zivog tijela (Leib). U ovoj distan-
ciji prema unutra i prema spolja, u posjedovanju vlas-
titog fizickog tijela kao prispodobljenog tijela (centrali-
tet) i specificne okoline, zivotinja je postavljena, jos uvi-
jek refleksno, u odnos prema samoj sebi. Ona je samo-
stalno. ,,samopov.ratno", interiorno sopstvo, to znaci:
subjekt i uiedno objekt imanja vlastitog tijela.
131
H. Plessner, Der Mensc11 als Lebewesen (1967); u: Condi-
tio, S. 116.
m H. Plessner, Stu pfen, S. 231.
'' H. Plessner, Ibid., S. 231.
........
toGQVOR 493
Plessnerova strukturalna analiza nastoji, prije sve-
ga, da pokaze specificnu vremenosnu i prostornosnu
formu pozicionalno.sti Zivotinjskog, centricki strukturi-
ranog tijela, njezin opa:fajni svijet i svijet djelovanja,
koji cini njezinu specificnu okolinu. Kao relativno sa-
mostalno sopstvo {individuum), zivotinja obrazuje ,,ov-
dje-sada", ali joj to nije predmetno i potpuno retlek-
sivno. Ona nestaje u bitku ovdje-sada: ,,zivotinja Zivi po-
lazeCi od svoje sredine, ulazeci u svoju sredinu, ali ne
zivi kao sredina" 141 Ona zivi centricno.
No, zivotinja nije samo subjekt svog bitka vec i
svog imanja. Za nju je zakon da usvaja ono ,,sto se u
toku njezinog zivota na njoj i s njom dogaaa". Ona po-
sjeduje i pokrece svoje okolini prispodobljeno tijelo.
Korelat njezinih nagona, potreba, osjeeanja, Ciji je dife-
rencijal sam refleks, jest okolni svijet, sfera njezinog
opa:fanja i djelovanja. Za razliku od otv6rene fofme
btljke, ,.Zivotfoja ima svijest, koja je uslovljena podje-
Iom senzorike i motorike. Ako je, naime, zapafanje ekvi-
valentno ometenom uzbuaenju, a djelovanje neomete-
nom uzbuaenju, onda se izmeau senzorike i motorike
proteze ,,sfera sviiesti, zahvalju.fuCi ko.f oj dolazi do pri-
jelaza od zapafanja u djelovanje"142 Tako je ova sfera
,,prostornosna unutarnja granica, vrerrtenosna pauza: iz-
f!iedu onog sto dolazi izvana i onoga ~to ide prema va-
Q.i, onE)j hUa.tlJS, praznina, unutarnji jaz, kroz koji uslje-
cfuje reakcija na nadrafaj"143 . >
-- Meautim, zivotinji nedostaje samosvijest, smisao za
ono negativno, uvid u stvarnosno stanje. Ona je svag-
da vezana uz jednu odreaenu strukturu iii situaciono
polje, koje je okrufoje: u njemu se orijentira sav njezin
zapafaini i aktivni zivot. Samo u ogranicenom smislu
zivotinia moze ,,istinski" uciti i ovladati jednim nacinom
prakticno-komunikacijske primjerenosti stvari, a ona to
i mora. To znaci da ona nema svijest o stanju stvari.
U svome sopstvu ona ima oq_stoJal'lj~ "~ram.-~kog_ .ti~
jela (Korper) kao 1'vog prispodc:!;>~je.nog tjjela {Leib), ali
141 H. Plessner, Ibid., S. 288.
' 42 Ibid., S. 245.
m Ibid., S. 245.
494 POGOVOR
nema odstoi~i;ije~ inter.MwBt. i '6ksteri-O~_ spram
1f<}g "j5~fa. Zivotinja ,,dozivljava sadrzine u okrl1Zju,
tude i v astite, ona moze da stekne vlast i nad vlasti-
tim tijelom, ona obrazuje sistem, koji se povratno od-
nosi na nju samu, jedno Sebe, ali ona ne dozivljava -
sebe" 144 Ako je granica zivotinjske organizacije u tome
sto je individuumu skriven njegov vlastiti bitak, sto nije
u odnosu prema pozicionalnoj sredini, jer tu vise nema
,,protutacke za neki moguCi odnos", ako se njegovo ti-
jelo i cjelina odnose samo na ,,apsolutno Ovdje-Sada",
onda zivotinji nedostaje sposobnost opredmecivanja
okolnih stvari, smisao za njihovu viSedimenzionalnu opa-
fajnost, za stvarnosni karakter predmeta. Odsutnost, ne-
dostatak, praznina - zivotinji SU potpuno zatvorene ffiO-
gucnosti opafanja. 145
Jedinstvo dvostrukog aspekta unutarnjeg i spolj-
njeg, ponasanja i zbiljske svijesti, prijelaz tjelesnog bit-
ka u imanje tijela, funkcionalno-intencionalna vezanost
zivotinje za njenu specificnu okolinu, sve se.. t.o mofo
razumjeti iz vremenosno-prostorn.osnog~K:araktera nje-
rinugopll't~"t~; .. tz posebne pozicionalne forme centriene
organlzadJe. Ovdje se. pokazuje da .ie ona dvostrukim
aspektom svoje tielesne egzistencije potpuno vezana uz
sebe i svoju okolinu, da zivi u apsolutnom ovdje-sada,
u apsolutnoj blizini spram sebe same. Subjekt je jos
skriven samom sebi: u centricko; egzistenciii ne postoji
totalna refleksivnost zivog tijela, zivotnog sistema.
VI
Ekscentricna egzistencija: dvosmisleni odnos covf eka
prema svom tifelu
Unutarnji svijet, spoljnji svijet, dru.~tveni svijet
Plessner je u svojoj antropologiji, u teoriji o kore-
laciji zivotne forme i zivotne sfere, postavio pitanje 0
temeljnoj strukturi ljudskog opstanka. On je vidi u
146
H. Plessner, Ibid., S. 288.
15
H. Plessner, Ibid., S. 271.
.....
POGOVOR 495
ekscentricnoj pozicionoj formi eovjeka, koja u podjed-
nakoj mjeri odreduje njegovu organizaciju od tjelesno-
-opa:fajnih do duhovno-kulturnih zona. Iz nje proisticu
svi monopoli eovjeka u njihovoj nerazdvojivoj poveza-
nosti:146 jezik/govor, uspravan hod, oslobadanje polja
oko-ruka, instrumentalno odnosenje prema vlastitom ti- l
jelu, um, sagledavanje samog sebe, opredmeCivanje. _,
Plessnerovo nastojanje da analizom bioloske pozi-
cione forme eovjeka, koja je nezavisna od ,,evolucionis-
tickih konstrukcija", teoloskih i materijalistickih, poj-
movno odredi njegovo posebno mjesto, ..WL.Predstavi
..,m_on(t-~le )J:t:!..4~k~ p~irod~ kao prirodno uslovljenu ne-
priro u >m, nachfazi svaki redukcionisticki, naturalistic-
k1 i 5p1ritualisticki trend u antropologiji i znanosti o
eovjeku. On trazi najobuhvatniji ()kvir za izlaganje ,,ljud-
skih mogucnosti" "i nalazi ga u ekscentrienoj poziciji zi-
vog bica. Ona je antropoloski apriori, temeljni uslov
mogaenosti svakog naCina ljudskog bitka: od rada i je-
zika do umjetnosti, plaea i smijeha.
Ekscentriena pozicija ljudskog opstanka pru:fa kljuc
za razumijevanje konacnosti, povijesnosti i otvorenosti,
istinske vremenosno-prostornosne biti covjeka. Ona se"\
strogo apriorno izvodi iz one pozicionalnosti koja cini
zivot na stupnju zivotinja. Lafoa je stara shema, kojom
se eovjeku pripisuje svjesnost, a zivotinii samo nesvjes-
nost, odnosno automatizam refleksa. Ona je, po Ples- 148 11
sneru, ukorijenjena u ,,preuskom shvatanju svijesti" _:f
Upravo u skladu sa zakonom rastuceg ,,povratnog odno-
sa", ,,prema kojem momenat nizeg stupnja, shvacen kao
princip, daje slijedeci viSi stupanj i, istovremeno, u nje-
mu nastupa kao momenat (ostaje ,odr:fan'), moze se za-
misliti jedno bice, cija je organizacija konstituirana pre-
149
ma mjerilu pozicionalnog momenta zivotinje"
146 H. Plessner, Philosophische Anthropologie, Frankfurt
1970, s. 49.
141 H. Plessner, Der Mensch als Lebewesen, u: Condit.io,
s. 111.
141 H. Plessner, Lac hen und W einen, u: Philosophische An-
thropologie, S. 141.
1" H. Plessner, Stufen, S. 290 .
 496 POGOVOR
.Zivi tjelesni bitak je u covjeku dosegao punu reflek-
sivnost. Njemu nije, kao zivotinji, skrivena centriranost
njegove egzistencije. Naprotiv, srediSte njegove pozicio-
nalnosti ima distanciju )spram sebe. To znaci da eovje-
kov zivot iz sredista ,,dolazi u odnos prema sebi", nje-
mu je ,,dat povratni karakter centralno reprezentiranog
tijela". Naime, ,,eovjek, kao ziva stvar koja je postav-
ljena u centar svoje egzistencije, poznaje ovaj centar,
dozivljava ga i zato je preko njega. On dozivljava tu ve-
zanost u apsolutnom Ovdje-Sada, tu totalnu konvergen-
ciju okoline i svog vlastitog tijela prema centru svoje
pozicije i zato ga ona vise ne vezuje"150 .
Iz toga je vidljivo da Plessner svojom antropologi-
jom ekscentriicne pozicije na nov nacin postavlja i re-
konstruira temeljna pitanja idealizma. Stupnjevi organ-
skog se razumijevaju s obzirorn na rastuce realiziranje
dvostrukog aspekta unutarnfeg i spoljnjeg, na rastucu
svjesnost i preokretanje ,,pukog bitka" u svijest i sarno-
svi jest151. Naravno. pojarn svijesti fe u djelu Stupnjevi
organskog i covjek udaljen od svake metafizike unutar-
njosti i subjektivnosti: on Je uvijek odreden s obzirom
na svoju ,,sferu" (okolno polje, okolinu i svijest). To
znaci da je ,,sopstvo", nesarnostaJno (biljka) i samostal-
no (zivotinja), ,,individut1m", ,,lienost", u stvari, ,,sfe-
ricno .iedinstvo subjekta i protusvi_ieta"152
Kao tjelesno bice eovjek je subjekt svog zivota: on
je sposoban da ,,postavi jaz izmei!u sebe i svojih do-
zivljaja". Stoga je ,,s ove i s one strane jaza, vezan u
tijelu, vezan u dusi i istovremeno nigdje, bez mjesta
izvan svake vezanosti u prostoru i vremenu i takav je
covjek"153. On ima ,,sebe", ,,zna za sebe", ,,samog sebe
mofo da zapafa", i ,,u tome je ono la, ono uto~iste vlas-
tite unutarnjosti, koje je ,iza sebe', koje svakom mo-
gucem izvrsenju zivota, izvucenom iz vlastite sredine,
obrazuje posmatraea prema scenariju ovog unutarnjeg
polja, obrazuie subjektni pol, koji se vise ne moze ob-
uo H. Plessner, Ibid., S. 291.
Ibid., s. 243.
151
152
Ibid., S. 67.
153
Ibid., S. 291.
POGOVOR 497
jektivirati, koji se viSe ne mofo smjestiti u predmetni
stav" 154
Potpuna refleksivnost, to da je fovjekov zivot eks~
centriean, iako ne moze da probije to centriranje, nije
niSta drugo do karakteristiena ,,forma njegove frontal-
ne postavljenosti prema okolini". Zacijelo, ekscentric-
nost predstavlja jedinstvo centrike i ekscentrike eovje-
kovog tjelesnog opstanka. Tome odgovara Plessnerovo
razlikovanje individuuma i licnosti - i njihove uzajam-
ne napetosti. Covjek kao Ja, koje ,,omogucuje pun po-
vratni okret zivog sistema prema sebi", kao subjekt svo-
ga iskustva i dozivljavanja, svojih opafaja i svojih po-
vijesnih i drustvenih djelovanja, ,,viSe nije u onom ov-
1
dje-sada, vec ,iza' njega, iza sebe samog, bez mjesta, u
'., nicem, ponire u nicemu, u prostornovremenosno Nigdje-
-Nikad"155.
NadovezujuCi se, u prvom redu, na Fichtea, Ples-
sner polazi od toga da je eovjek ,,postavljanje-sebe-sa-
mog", koje jedino konstituira ,,subjekt zivota kao Ja iii
ekscentricnu pozicionalnost" 156 . On je u centru posredo-
vanja, u jednom jedinstvenom odnosenju prema stra-
nim stvarima i prema sebi samome, u odnosenju koje
f ima karakter ,,posredovane neposrednosti", ,,indirektne
f:g direktnosti", a ne u dva medusobno odvojena odnosa.
Kao tjelesno i totalno posredovano sopstvo covjek ,,zna
sebe slobodnog", ali je on ,,uprkos ovoj slobodi'', u ste-
gama .iedne egzistencije, ,,koja ga ometa i s kojom mora
da se bori". ,,On ne samo da zivi i dozivljava, on doziv-
ljava svoje dozivljavanje" 157 . Naravno, pojam ljudske lic-
nosti, ,,samopostavljenosti", nema niSta zajedn:icko s nje-
govim idealistickim odredenjem iii s njegovom ,,etizira-
jucom" redukcijom, koiu susrecemo u modernim filo~
zofijama egzistencije. Plessnerova antropologija je na
taj nacin usmjerena protiv svakog idealizma i filozofije
svijesti.
U svojoj ekscentricnoj poziciji, u toj jedinstvenoj
distanciji od svoje fizicke egzistencije, ,,koja omogucuje
114
Ibid., S. 290.
"' H. Plessner, Ibid., S. 292.
156
Ibid., S. 325
"' Ibid., S. 292.
32 Stupnjcvi organskog i fov jek
~
498
covjeku da@:bi kaZe Ja" 158 , iz koje proizilaze temeljni
antropolosk1 zakoni: zakon ,,prirodne artificioznosti"
(Kiinstlichkeit), zakon ,,posredovane neposrednosti", za-
kon ,,utopijskog stanovista" eov ozi-
ciona]no;..kao tijelo (Korper), ao sopstvo u tijelu (Lei
TKiiO tacka, onaj uslov mogucnosti njegovog konfiguri-
ranja u dvostrukom aspektu (Ja ili jastvena priroda,
koja se ne mofe objektiviratJi). Svojom licnoscu, odnos-
no jastvom eovjek je ishodiSte svojih vlastitih akcija,
jezicke komunikacije i interakcije, mogucnosti interiori-
ziranla u ,,sebi", ophodenja sa stvarima i drugim lju-
dimo/.
Mazda je najviSe dostignuce Plessnerove antropolo-
gije, prije svega, u tome sto je postavila legitimno pi-
tanje o uslovima mogucnosti ljudskog bitka 159 , o dvo-
smislenom tjelesnom stabiliziranju, koje omogucuje -
u odnosu na centricnu formu zivotinjskog organizma -
nesto potpuno novo: otkriee logosa, odnosno racional-
nosti, ciji je pobjedonosni hod utjelovljen u racional-
nom gospodarenju i raspolaganju prirodom u modernoj
znanosti, tehnici i industriji. To potpuno novo je kultur-
na djelatnost, duh, sloboda, ljudski stvaralacki cin, -
njihova neodvojiva povezanost, koja posjeduje svoju vla-
stitu dijalektiku.
Plessner je u posljednjem dijelu svoga rada Stup-
njevi organskog i covjek analizirao strukturu ljudske
ekscentricne pozicije, u kojoj dolazi na vidjelo osebujna
refleksivna intencionalnost tJijela prema ,,okolini", od-
nosno svijetu.
Tacnije odredenje ekscentricne pozicione forme ljud-
skog opstanka, iz koje nastaju razlicite kulture, jezici
i njihovi kategorijalni sistemi, drustveni sustavi, nacini
djelovanja, varijabilni oblici kao nacini odnosenja koji
su odgovorni za proces civilizacije, pretpostavl..i,a uvid
u onu prinudu u kojoj se eovjek svagda nalazi: (da uvi-\
jek fr.nova uspostavlja ravnotefa izmedu tjelesnog bitka
(Leib-Sein) i imanja tijela (Korper-Haben).
151
H. Plessner, Psiholophische Anthropologie,
1970, s. 49.
159
H. Plessner, Die Frage nach der Conditio humana, u:
Conditio, S. 11.
POGOVOR POGOVOR 499
Pogledajmo, stoga, sta nam govori sam pojam eks-
cent11icne pozici" e o "im je pogoden ,,ljudski nacin tje-
les u svijetu"160 Ako se ima u vidu da ,,karak=-J
ter bitka-izvan-sebe" cini eovjeka eovjekom, da ,,preo-
kret od bitka unutar vlastitog tijela u bitak izvan tijela" --'l
predstavlja zbiljski raskid i lorn njegove prirode, ,,ne-
nadmasiivi dvostruki aspekt egzistencije", onda je jasno
da eovjek ostvaruje dvosmisleni odnos prema svom ti-
jelu. Nije dovoljno reCi eovjek jest tijelo. On jest svoje
tijelo, ukoliko ga ima, raspolafe njime, ukoliko ga moze
subjektivirati, a time i objektivirati.
Sposobnost opredmeoivanja (i raspredmecivanja),
koja se, prije svega, pokazuje u jeziku, smisao za otkri-
~ vanje biti stvari, za bogatstvo kretanja vlastitog tijela,
pripada samo onom bieu koje za sebe moze biti Ja. Nai-
me, samo eovjek - kao subjekt - mofe imati objekte
i biti objektivan. 161 Zivotin"a est ti"elo, ona a im
pljena je s njime, 1er e vezana za Medutim,
,,u vostru OJ 1stanciji prema vlastitom tijelu, to jest,
odudarajuci jos od samobitka u njegovom centru, u unu-
tarnjem zivotu, covjek se nalazi u jednom svijetu koji
je, u skladu s trostrukom karakteristikom njegove po-
zicije, spoljnji svijet, unutarnji svijet i su-svijet (Mit-
welt)"162 ,_..,.
Covjek nije samo tijelo, vec je i u tijelu kao unu-
tarnji zivot ili du8a). Naime, ako je n vosmislena eg-
, ZiStenCIJa, mac znemoc, kultura i priroda, onda je On
ujedno dvosmislena tjelesna egzistencija (Korper-Leib).
To znaci: eovjek egzistira kao tijelo (Korper), kao stvar
med:u stvarima na bilo kojim mjestima jednog prostor-
no-vremenskog kontinuuma i kao ,,apsolutna sredina
koncentricno zatvorenog sistema u prostoru i vremenu
apsolutnih pravaca" 163 (Leib). Plessnerovo isticanje da
je samo eovjeku refleksivno-svjesna dat dvostruki a~------/
160
H. Plessner, Lachen und W einen. Eine Untersuchung
nach den Grenzen menschlichen Verhaltens. 3. Aufl., Bern 1961,
s. 51.1 1
H. Plessner, Ungesellige Geselligkeit (1966), u: Conditio,
Frankfurt
I
r s. 103.162
11
H. Plessner, Stufen, S. 293.
Ibid., S. 294.
....._
 POGOVOR
500
.pekt (Kerper-Leib), i to na dvostruk nacin: predmetno
..i 1l!!::_ Plds: 164, razumljlvo je samo ukohko se zna da
J ekscentricna pozicija sociokulturnog zi-
vota ono posredovanje kojim je eovjek kod sebe samog
i ujedno potpuno refleksivno izvan sebe, bitak u svijetu.
Covjek je svjestan sebe samog kao tijela (Leib) u
apsolutnoj sredini svojeg Ovdje i Sada, od koje zavise
sva prostorna i vremenska odredenja. S druge strane,
njemu je vlastito tijelo (Korper) predmetno - kao ob-
jekt - dato. I to kao stvar medu stvarima na odrede-
nom mjestu apsolutnog kontinuuma pro_swra i vreme-
na, koji je potpuno nezavisan od njega.16Wvostruki as-
pekt ljudske tjelesnosti :iskazuje jednu neotklonjivu pri-
nudu: tjelesni bitak (Leib) i ujedno imanje tijela (Kar-
per), odnosno instrumentalno ovladavanje nasim tijelom,
koje se ispoljava u obilju najrazlicitijih nacina djelat-
nosti, u rnimici, predjezickim formama komunika~ije,
u muzici, slikarstvu, glumi, sportu itd~ Dakako, ako eo-
vjek shvata svoje tijelo kao instrument, ako iz njega iz-
mamljuje izuzetnu stecenu motoriku, motoricku sposob-
nost modulacije, u obilju varijabilnosti ri nijansiranja,
onda on nadilazi granice postavljene zivotinji i njezinoj
nasljednjoj motorici, koja ga u nekim, ,;upravo za nje..,
zinu vrstu specificnim motorickim mogucnostima mofo
nadmasiti"'~ . zima bitka, fas u izrazima imanja"170
No svako instrumentaliziranje, iskustvo vlastitog' ti-
jela kao sredstva za odreaene djelatnosti, kao tijela
(Leib) u tijelu (Kerper), koje nadilazi svako biolosko
ishodiSte, Bretpostav}ia ,,pastvarenje" i ,,opredmeciva-
nje'', prakt1cko, ne teoretsko, ,,zahvacanje u medijalno-
st samog tijela" 167 Naime, Plessner zeli istaci da fovjek
nije cisti, neposredni i neprelom1ieni identitet. On go-__
vori o ,,skrovitoj kompoziciii ljudske prirode" 167a.~
~stavlja;jedmstvo 1 zbtlJsk1 prijelom/T<onflikt izmedu
~ . --
114 H. Plessner, Philosop'hische Anthropologie, S. 46.
1' 5 H. Plessner, Stufen, S. 294. .
166 H. Plessner, Der Mensch als Lebewesen, u: Conditio,
s. 115.
167
H. Plessner, Zur Frage der Verl!,leichbarkeit tierischen
und menschlichen Verhaltens, u: Utopie, S. 187.
167
H. Plessner, Lachen und Weinen, S. 42.
...._
POGOVOR 501
tjeles 'tka i t'e esno iman a Otuda su priroda i
u , tijelo i uh, nacini kako eovjek tjelesno zivi u
svom svijetu, podjednako izvorni i konstitutivni - na
razini djelovanja, odnosenja, jezika, oblikovanja i eks- [
presivnosti. 168 J
Ekscentricna pozicija je jedinstveno mjesto ispre-
plitanja prirodnog i duhovnog sklopa. U Filozofskoj an-
tropologiji, u jednom od svojih kasnih djela, Plessner
je analizirao - u smislu esteziologije proprioceptivnog
sistema tjelesnog bitka (Leib) - raznovrsne moduse
ljudskog osjecanja i opafanja kao sto su: kinestiticni,
haptick.o-taktilni, gustatorieno-olfaktoricni, termicni, k~
sto SU modusi bola, vibracije i ugode itd. On je jasno
spoznao da tjelesnost nije naprosto tjelesni bitak, vec
je uvijek i imanje tijela, odnosenje utjelovljenja i pre-
ma utielovljenju, jedno u djelovanju, jeziku i oblikova-
nju odnosenje prema sebi i svojim predmetima.
Meau i l 'udska se egzistencija ne mofo svesti na
dvos ruki aspe Je e n unu-
tarn e 1 s ._ ,, .. samo tIJe o orper)",
jer ,,svako iziskivanje fizicke egzistencije zahtijeva jed-
no izjednacenje izmedu bitka i imanja" 169 Utoliko se
odnos izmeau tjelesnog bitka (Leib) i tjelesnog imanja
(Karper) pokazuje kao ,,isprepletenost ovih dvaju modu-
sa fizicke egzistencije", koia se obznanjuje ,,fas u izra-
Tai dvostruki aspekt, dvosmislena pozicija eovjeka
kao tjelesnog bitka i tjelesnog imanja, koia se pokazuje
u njegovim monopolima (jezik/govor, proizvodnja i uoo-
treba oruaa itd.), taj odnos izmeau sebe i sebe, ta.i hija-
tus liudske prirode, predstavlia osnovu liudskog opstan-
ka, ishodgte, aH i granicu niegove moCi i djelovanja.
Covjek kao J a - kao personalni ekscentrum - koje se)
ne mofo objektivirati predstavlia tacku niihovog reflek-
sivnog posredovania, iedinstvo, kojim tai hiiatus Iiud-
ske tjelesnosti nije ukinut. Covjek za Plessnera ,,zivi i
'" Usp. J. Haherm<Js, P'1ilosoplzische Anthronologie (1958).
u: Kultur und Kritik. Fnml<fnrt am Main. 1973. S. 97.
169 H. Plessner, Philosophische Anthrooologie, S. 45146.
170 H. Plessner, Zur Fraf!.e der Verl!leichbarkeit tierischen
und menschlichen Verhaltens (1965), u: Utopie, S. 187.
 .502 POGOVOR
s ove i s one strane ovog pdjeloma, kao du5a i kao ti-
\lelo i kao psihofizicki neutralno jedinstvo ovih sfera" 171
Zapravo, Plessner zeli istaci kako je jedinstvo per-
sonalnog ekscentruma sam ,,lorn, hijatus, ono prazno
Kroz posredovanja" 172 Iz tog proizilazi, u stvari, postav-
ka o samosvjesnom Ja, o potpunoj refleksivnosti tje-
lesnog ,,bitka" eovjeka. Na to smjera P_lessner kada go-
vori o tome da je eovjek subjekt svog vanjskog svijeta,
unutarnjeg svijeta i susvijeta (drustvene komunikacione
zajednice). Sposobnost da se reflektira i opredmecuje,
da se ogleda, predstavlja strukturni princip ljudskog
tjelesnog opstanka u svijetu.
I interiornost i e_ksteriarnost ljudske tjelesnosti
pretposfavljaju svoju osnu tacku: ekscentricnu jastve-
nost zivog biea eovjeka. Ka.2:.bitak u svom tijelu (Leib), ,
kao bice koje se nalazi u nJemu kao u ,,postavi", eo-
vjek zivi i,dozivljava syoje tijelo, strasno, bolno iii pri-
jatno, i on to zna. Samo njemu pripada mogucnost ot- )
krivanja instrumentalnosti vlastitog tijela, u kojoj je,
zacijelo, ukorijenjen krug instrumentalne djelatnoSti,
upotreba oructa, pronalazacka inteligencija, na ko.ioj po-
civa homo f ab er. Bice k .
kao ono sto e
1t1 na
u
.e ti. elo is kusava
emu ,,svo "stvene nesavdenosti", koja
mis-
J nefoljeni izraz upravo njegovog dvostrukog odnosa
prema vlastitom tijelu. Zbog toga eovjek ,,stvara za se-
be umjetna sredstva, mofo se mirno reci, proteze, nado-
pune za fake, ruke i noge, ali i samostalne zamjene
koje viSe ne podsjecaju na njihovu srodnost' sa sazda-
noscu tijela" 173 !judska tijelo je so~stvo, eovjek je po-
sredovanjem ekscentricnag jashra _!Cleksivno urastao u
~titu instrumentalaost:-- . - i tijela odigrava se i mora se odigravati izmedu ima-
Plessner je, dakle, nastojao da :pokafo kako teorija
lju.dske prirode, razumijevanje ekscentricne pozicije eo-
vjeka, mora poCi ,od dvostrukog aspekta njegove pozi-
cione forme: ka~ tijela, kao sopstva u tijelu, od perso-
171 H. Plessner, Stufen, S. 292.
172
H. Plesisner, Ibid . S. 292.
173
H. Plessner, Der Mensch als Lebewesen, u: Conditio,
s. 118.
J'()GOVOR 503
nalnog ekscentruma (Ja), koje je uslov mogucnosti per-
cipiranja i shvatanja svijeta i stvari, vlastitog tijela i
duse, opredmecivanja i jedinstva duhovnih, dusevnih i
tjelesnih dimenzija, u kojima se otkriva povijesno otvo-
rena bit eovjeka. Plessnerova antropologija, koja nadi-
lazi metafizicku, naturalisticku i spi11itualisticku teoriju
ljudske egzistencije, ieli da se vezuje uz samo iskustvo,
kome pripada i njezin ,,predmet", eovjek, koji je svagda
otvoren, neodreden u svojem ,,ispoljavanju" i utjelov-
ljenju ,,unutarnjeg". Ona, dakle, reflekllira povijesnost
ljudskog opstanka.
PolazeCi od srediSnje postavke da se razlikovanjem
pozicione forme postojanja i odnosenja zivotinje i Co-
vjeka mofo ,,premostiti apsurdni jaz, na kome je istraja-
vala filozofija od Descartesa na ovamo" 174 , Plessner mf-'
sli da se samo eovjek odnosi prema svijetu kao ,,spolj-
njem svijetu, unutarnjem svijetu i socijalnom svijetu
(Mitwelt)" 175 , jer samo njemu pripada ona ,,struktura
distanciranja", koja mu omogucuje otvorenost prema
svijetu.
i..
';f'
Spoljnji svijet i unutarnji svijet, uzajamno posre-
dovani, pocivaju u ekscentricnoj poziciji eovjeka, nje-
gove tjelesne egzistenci ie, koia se legitimira .iedino u
izvodenju ,,dvostruke uloge". Rijec je o tome da ie eo-
vjek ujedno tijelo (Korper) i u, odnosno sa tijelom
(Leib), bitak u sviietu i bitak u sebi. To znaci da se
Ir bitak i imanje (tijela) medusobno ukrstaju, prelaze jed-
no u drugo. Naime, ,,,iedanput ljudska osoba stoji nas-
pram svog tijela kao instrumenta, drugi put se s niim
t podudara i jest tijelo" 176 Odnos izmedu eovjeka - kao
osobe, kao nosioca odgovornosti za svijet u kome zivi
nja i bitka.
Posredovanje spoljn,ieg svijeta i unutarnjeg svijeta
je zakon ljudske ekscentriene pozicije. On se podjedna-
ko manifestira u opafanju, misljenju i htijenju, u djelo-
174
H. Plessner, Homo absconditus, u: Conditio, S. 140.
"' H. Plessner, Stufen, S. 293.
H. Plessner, Philosophische Antropologie, Mlinchen 1970,
11
s. 161.
L
504 POGOVOR
vanju i govorenju, u gestici i obilju ekspresivnih moguc-
nosti. Zbog toga je eovjek i u svom unutarnjem zivotu,
u svim modusima osjecanja, htijenja i miSljenja van
sebe samog. ,,Zbiljski unutarnji svijet: to je raskid sa
samim sobom, iz cega nema izlaza, za nj nema poravna-
vahja. To je radikalni dvostruki aspekt izmedu (svjesno
date iii nesvjesno djelatne) duse i provodenja u doziv-
ljavanju, izmedu nufoosti, prinude, zakona egzistencije
koja se dogada, i slobode, spontanosti, egzistencije koja
provodi impulse." 177
Prema tome, pojam ekscentricnosti ljudske prirode,
temeljna misaona figura Plessnerove filozofije, pokazuje
dijalekticku strukturu bitka (tijela) i imanja (tijela),
unutarnjeg i spoljnjeg svijeta. To na fascinantan nacin
posvjedocuje Plessnerova antropologija eula, ,,esteziolo-
gija", koja se oslobodila predrasuda kartezijanske tra-
dicije,178 ali i ,,psihologije" eula, fikcija klasienog senzua-
lizma. Rijec je, zapravo, o raznovrsnim modusima ljud-
ske culne djelatnosti u njihovom specificnom karakte-
ru, o posredovanoj neposrednosti kao temeljnoj formi
ljudskog opstanka u svijetu.
Ljudska cula nisu samo pasivni posrednik izmedu
covjeka i spoljnjeg svijeta, nisu samo izvor informacija.
Ona su .iedinstveni natin konfiguracije njegovih povi-
jesno-praktickih mogucnosti, tjelesno posredovanog op-
stanka u svijetu. Samo se u ophodeniu, komunikaciji sa
stvarima, u djelatnom, agresivnom iii promatrajucem i
trpnom bitku eovjeka, otkriva mnogostrukost i ispunja-
va jedinstvo i smisao 9ula. U tom smislu su cula otvore-
nost prema svijetu. ,,Oko vodi ruku, ruka potvrduje
oko."179 To znaci da se u modusima koje ,,nam nasa tje-
lesna organizacija stavlja na raspolaganje", u nacinima
komunicirania, opafanja i osjecanja, gradi ,,jedna od-
govarajuca fiziognomija svijeta", to kako on izgleda u
svojoj mnogostrukosti.
Time, dakako, nije receno da fiziogriomija svijeta,
ono sto je opaieno, videno, slusano, kusano itd., zavisi
177
H. Plessner, St11fen, S. ~99.
171
179
H. Plessner, Philosophische Anthropologie, S. 190.
H. Plessner, Ibid., S. 232.
POGOVOR sos
od samog opafanja. Ali to kako se ona iskusava i pred-
stavlja - neraskidivo je povezano s njegovim specific-
nim modusom. Posredstvom eula konstituira se za eo-
vjeka ,,spoljnji svijet tijela u kvalitativnoj mnogostru-
kosti", tjelesnost kao fenomenalna realnost. Culni kvali-
teti su, dakle, ,,konstitutivni elementi predmetnog svije-
ta"180. Medutim, spoljnji svijet se eovjeku pojavljuje ,,os-
jenceno", fragmentarno, u jednorn sufavanju i perspek-
tivnom sazimanju, koje je vezano uz viSestruko akciono
i djelatno polje njegovog tjelesnog opstanka u svijetu.
Tone moze staviti van snage moderna prirodna znanost,
biohemija, fizika itd.
Plessnerova antropologija ljudske ekscentriene tje-
lesnosti, koja ne moie biti predmet egzaktne prirodne
znanosti, fiziologije iii medicine, pociva na uvidu u bit-
nu razliku eovjeka spram zivotinje. Ona se ogleda, prije
svega, u tome da je eovjek po svojoj prirodi ono zivo
bice koje mora sebi stvarati mogucnosti za zivot, koje
mora imati svijet, odnosno povijest, koje je upuceno na
kultiviranje. U tom horizontu valja razumjeti mnogo-
struke nacine ljudskog culnog orijentiranja, forme sa-
vladavanja vlastitog i tudeg tijela - sve do ,,sublimne
motorike govora i oblikovanja" za ciljeve prikazivanja,
izraza i komunikacije.
Otuda hermeneutika eula na legitiman nacin pos-
tavlja pitanje o uslovima mogucnosti culnih modusa u
horizontu ljudskog odnosenja, ,,ljudske prakse u djelo-
vanju", u jeziku i povijesno varijabilnom oblikovanju,
posebno u muzici, slikarstvu, kiparstvu itd. Ona je u
stanju da pokaie i onaj nesklad izmedu senzorike i mo-
torike, ovih specificnih nacina otvorenosti prema svije-
tu, koji pociva u dvostrukom aspektu ljudskog bitka
(tijela) i imanja (tijela), u svojem raskidu sebe samog
i svijeta, koji, ipak, svagda zahtijeva uspostavljanje sen-
zomotoricne ravnoteie.
Da Plessnerova antropologija (cula) nadilazi kako
postavku Jakoba von Uexkiilla (1864-1944), osnivaea
nauke 0 okolini, po kojoj je eovjek kao i zivotinja ve-
1
' H. Plessner, Die Einheit der Sinne. Grundlinien einer
Asthesiologie des Geistes. Bonn 1923, S. 281, 288.
506
zan uz okolinu, tako i Schelerovu,181 po kojoj je eovjek
bice koje nadmasuje okolinu, otvoreno prema svijetu,
posvjedoeuje njegova teorija o ekscentricnoj strukturi
ljudskog nacina opafanja, specificnih culnih organa, spo-
sobnosti stvarnosne apstrakci.ie i opredmec~ nja ,,rea-
liteta, ko.ii su nam neposredno skriveni". Otvorenost
prema svijetu, lisena svakog ogranicenja, oni ogranice-
nja koja su, na primjer, data u jeziku, u culnoj organi-
zaciji, nije niSta drugo do teoretski konstrukt i fikcija.
Ona je moguea samo za onaj subjekt koji bi bio liSen
zive tjelesnosti. I Uexki.illova shema o vezanosti zivog
bica za okolinu gubi svoj smisao u odnosu na ljudski
nacin tjelesnog opstanka n svijetu. On se ocituje u ,,po-
sredovanoi neposrednosti", koja ,,karakterizira cijelo
ljudsko odnosenje" 182 , u prirodi da se indirektno otvara
prema svijetu, u jezickoj komunikaciJi i stvaralackom
oblikovanju na uvi iek drugim nivoimi)
Ljudska priroda niie factum brutum, ciie bi se mo-
gucnosti mogle definirati bioloskim pojmovima. Svi mo-
nopoli eovjeka, jezicka sposobnost. uspravan hod, rad i
upotreba oruda, opredmeCivanie i imitaciia. proisticu
iz niegove ekscentricne pozicije. To da ie on invalid
svoiih viSih snaga (Herder). da ie HSen bioloskih privi-
legiia. upucuje na prinudu kultivirania, na onu zivotnu
sociokulturnu formu koia, sacinjava ljudsko samog eo-
vieka kao subiekta, nosioca i proizvoda vlastite povi-
iesti. Niegov sviiet - unutarnji, spolinii i sodialni svi-
iet - koii nadilazi zivotinjs'k:u ,;:ikcionu shemu. iedino
niegovo poziciono polje, prufa kliuc za razumiievanie
coviekove prostnrnosno-vremenosne egzistenci ie. n iegove
senzomotorike. koia nadilazi bioloski .. smisao cula".
No tome valia odm;:ih clodati: liudska ekscentricna
poziciia ie mognca samo kao drustvena egzistenciia. VP.c
u svom zivotnom d,ielu Stupnjevi Orf{anskog i covjek,
koie ie prethodilo komnlemf'nt::irnoi rasnravi Moc i
Uudska nrirorfa (Qglf'd o antropolncriii nnviiesnofT svie-
tonazora). Plessner ie ra7mntrno strukt11r11 rlrnstvene
egzistenciif' COVieka. kofa iP. Uff'mPliena 11 .. rPdprorn0-
Max Scheler. DiP 8tPT11m11,
181 rfp~ Me11srf1p11
Rern/MHnchen. 7. Aufl.. 19.'\i'\, S. 3~.
12
H. Plessner, Conditio, S. 55.
POGOVOR l'OGOVOR 507
sti" i ukrstanju izmedu Ja i onog sto predstavlja alter
ego, u odnosu mojeg tjelesnog opstanka prema opstan-
ku drugih ljudi.
Iz toga je vidljivo da se intersubjektivnost, zajedni-
ca interakcije subjekata smislenog djelovanja, ne izvodi
iz strukture jezicke komunikacije, kao kod Habermasa,
vec iz ekscentricne pozicionalnosti ljudske prirode183 Ona
odgovara eovjekovim genuinim disproporcijama ispre-
plitanja tijela (Leib) u tijelu (Karper), disparatnosti nje-
gove prirode u jastvenom sopstvu, koje je u opoziciji
spram sebe, i samo tako moze biti jedno sa sobom i
drugim.
Plessner shvata_ socijalpi svijet (Mitwelt) kao ono
sto odgovara eovjekovoj ekscentricnoj poziciji, njegovoj
moCi da istupi iz sebe, da opredmeeuje vlastito tijelo,
cija se svjesna artikulacija manifestira u jeziku. Naime,
,,drustveni svijet je forma vlastite pozicije, koju eovjek
shvaca kao sferu drugih ljudi" 184 Plessner dolazi do
uvjerenja da ekscentricna poziciona forma uslovljava
drustvenost iii socijalitet eovjeka, razlikovanje izmedu
individualnog i opceg Ja. Pri tome se kriticki nadovezuje
na Fichtea i Heg:ela. Ali i nadilazi njihovu idealisticku
postavku, jer je komunikaciona zajednica posredovana
eovjekovim dvosmislenim odnosom prema tijelu.
Tako je ekscentrieno Ja, ukoliko je na dvostruk na-
cin tjelesno posredovano, u sebi i po sebi drustvena
egzistenciia iii ,,Mi-sfera": ,,sfera duhova". Otuda je egzi-
stencija drustvenog svijeta ,,uslov mogucnosti da zivo
bice sebe shvati u svom polofaju, naime, kao Clana"
ovog svijeta. Time je receno da drustveni svijet ,,nosi
licnost", ukoliko ga ,,ona ujedno nosi i obrazuje". ,,Iz-
medu mene i mene, mene i njega nalazi se sfera ovog
sviieta duha." 1848 Ali, ukoliko je sfera duha ..Cisto Mi'',
,,svijet onog Mi", ukoliko ,,duhovni karakter lienosti po-
civa u Mi-formi vlastitog Ja", ,.u onoi potpuno jedinstve-
noj obuhvacenosti i obuhvatanju vlastite zivotne egzi-
113 Usp. J. Habermas, Aus einem Brief an Helmuth Plessner
im rn~mn~. (1972), u: J. Habermas, Kultur und Kritik, S. 234-235.
184
H. Plessner, Stufen, 302.
" H. Plessner, Ibid., S. 303 .
1
....
508 POGOVOR
stencije prema modusu ekscentricnosti"185 , ona se ne
moze odrediti kao subjektivnost, svijest ili intelekt.
Ako je doista tako, ako je sfera duha kao drustva
ona zbilja u kojoj zivimo kao licnosti, u kojoj realizira-
mo viSedimenzionalnu komunikacionu zajednicu, ako je
ona indiferentna ili neutralna prema razlikovanju su-
bjekta, aJrn je ona ,,samo ekscentrienom pozicionom for-
mom eovjeka data sfera", onda je ona uslov mogucnosti
objektiviranja unutarnjeg svijeta i spoljnjeg svijeta. Uo-
stalom, samo eovjek pati i trpi u svojoj strasti za ljude
ili samu stvar, samo on monopolira i raspolaze smis-
lom za ,,reciprocnost perspektiva", da u drugom vidi
,,sebe", smislom za samorefleksiju i samoogledanje.
Nema sumnje da Plessnerova antropologija, koja
rasvjetljava specificno ljudsko odnosenje, osjetilnost,
sposobnost opredmecivanja sto seze do covjekovih du-
hovnih mogucnosti, ukoliko se one sociokulturno mani-
festiraju, dovodi van snage svako zoologiziranje drus-
tvene egzistencije, trafonje eticko-politickih kori.iena u
nekim instinktima. U srediSte svoga miSljenja Plessner
postavlja upravo ekscentricnu poziciju eovjeka, cija sen-
zorika i motorika predstavljaju otvorenost prema svijetu,
koja je kulturnopovijesno uslovljena i odredena. On uvi-
da ,,iskonski paradoks u zivotno.i situaciji eov.ieka": .,da
on kao subjekt stoji naspram sebe i svijeta i da se, isto-
vremeno, u tome oteo od ove suprotnosti. U sviie!tu i
naspram sviieta, u sebi i naspram sebe - ni jedno od
tih suprotnih odredenja nema prevlast na drugim, os-
ta.fe jaz, ono prazno Izmedu Ovdie i Tamo, ono Preko,
eak i kad eovjek 0 tome zna i kad upravo ovim zna-
njem zauzima sferu duha." 186
VII
Dijalekticko-antropoloski zakoni. Nacrt kritike
Upravo s obzirom na kategori.iu ekscentricnosti liud-
ske prirode Plessnerova je namjera da, strukturalnom
185
H. Plessner, Ibid., 303.
186
H. Plessner, Ibid., S. 305.
POGOVOR 509
analizom ,,temeljnih antropoloskih zakona", sistematski
provede filozofsku hermeneutiku kao filozofsku antro-
pologiju. U stvari, on misli iz okvira ali i preko okvira
Diltheyeve filozofije zivota. Iz okvira utoliko sto vjeruje
da su povijesnokulturni izrazi i objektivacije jedini legi-
timni nacini dospijevanja eovjeka do svoje samospozna-
je, samorazumijevanja i subjektivnosti. Preko okvira -
utoliko sto hermeneutika zahtijeva teoriju o ekscentric-
no-tjelesnoj formi ljudske egzistencije. Moze se reCi da
J Plessner na Diltheyevom tragu bitno nadilazi njegovu
tr idealisticku ishodiSnu poziciju, po kojoj filozofija pre-
staje tamo gdje pocinje tjelesna sfera zivota. Iz tog ho-
~
rizonta razumijevanja Plessnerove hermeneutike kao fi-
lozofske antropologije moguce je govoriti o njezinoj sro-
dnosti sa Marxovim materijalizmom 187 , dovodeCi pri to-
me u pitanje njemu imanentan shematizam ,,otudenja"
i ,,ukidanja otudenja" kao idealisticko-teoretski kons-
trukt i ,,fikciju". Plessner je, kako je poznato, iz toga
izvodio ne samo mogucnost nego i nufoost jedne ,,post-
-marksisticke antropologije", koja napusta kategoriju
otudenja u Marxovom smislu.
Plessner polazi od odredenja eovjeka kao ekscen-
tricnog bica, koje pretpostavlja nadmasivanie vlastite
okoline: otvorenost prema svijetu. Dijalekticki modusi
u kojima se realizira ljudska ekscentricna pozicija, za-
koni prirodne artificioznosti, posredovane neposrednosti
,
=
i utopijskog stanoviSta, samo su one konstante kojima
se manifestira njezina povijesna varijabilnost.
l
Zakon prirodne artificioznosti (das Gesetz der na-
tiirlichen Kiinstlichkeit) posvjedocuje, prije svega, to da
eovjek kao nedostatno, potrebito i prirodno bice nad-
masuje prirodu. On je po prirodi bice koje ,,sebe tek
mora uciniti onim sto vec jeste". To znaci da ,,eovjek
zivi samo tako sto vodi neki zivot". ,,Zato sto je eovjeku
,. njegovim tipom egzistencije nametnuto da vodi zivot
,:" koji zivi, to jest da cini ono sto jest - bas zato sto jest
1: samo kad provodi - eovjeku je potreban komplernent
t, neprirodne ... vrste. Zato je on po prirodi, zbog svoje
.~
'" Usp. J. Habermas, Aus einem Brief an Helmuth Plessner
'(; (1972), u: Kultur und Kritik, S. 232.
. "

POGOVOR
510
forme egzistencije umjetan. Kao ekscentricno bice, koje
nije u ravnotezi, koje je bez mjesta, bez vremena, stoje-
ci u Nicem, konstitutivno bez zavieaja, on mora ,nesto
postati', mora sebi ravnotefa - da stvori ... U toj po-
trebitosti iii nagoti lezi movens za svu specificno ljud-
sku, to jest na irealno upravljenu djelatnost i djelatnost
koja radi umjetnim sredstvima, krainji razlog za orude
i za,_.ono cemu ono sluzi: za kulturu." 188
( Za Plessnera, uostalom, kao i za Marxa, eovjek nije
samcr prirodno bice nego i kulturno-povijesno, samodje-
latno bice. A to pak znaCi da su sve forme sociokultur-
nog zivota, naCini djelovanja, jezik i miSljenje, praksa
i teorija, socijalne instituciie, obieaji, moraine norme,
ukorijenjene u eovjekovoj ekscentricno.i pozicionalnosti,
u konstitutivnoj nedostatnosti i potrebitpsti ravnoteze,
a ne u ,,nagonu, u vol.ii i u potiskivanju~ Time P1essne-
rova antropolop;ija kriticki nadilazi sve verzije spiritua-
listicke teorije kulture, koje ,,apsolutiziraju jedan simp-
tom ljudskog opstanka i time hoce da objasne sve dru-
go sto oznaeava covjeka" 189 Nema sumnje da je vecina
Plessnerovih argumentativnih prigovora jos uvijek oprav-
dana, osobito ako se reflektiraju u okviru one kritike
(njegove) antropologije, koja uzima u obzir takode onaj
horizont pitanja 0 bitnom odredenju eovjeka sto ga je
sama otvorila.
U tom smislu valja kriticki promisliti Plessnerovu
tezu da je kulturna produkcija, stvaralastvo, izraz eovje-
kove potrebite, dvostruke prirode, koji odgovara njego-
voj. biti. IsticuCi da je eovjek liSen prirodnog zavicaja
i uporista, da ga mora umjetno stvarati u djelovanju i
misljenju, da stoga mora imati povijest, Plessner ujedno
upozorava da je eovjek u biti ,,revolucionarno bice" (ali
ne u Marxovom smislu) jer stalno nadilazi ono sto je
bio. Zapravo, kritika Plessnerove argumentacije mogla
bi pokazati da je ljudsko bice, koje je zakonom svoje
ekscentricne pozicije, onim biti u sebi i u tome preko
sebe, prisiljeno da u kulturnoj produkciji trazi ravnote-
111 H. Plessner, Stufen, S. 310/311.
1
119
H. Plessner, lbid., S. 315
'
POGOVOR 511
zu, da ,,stalno tezi za necim novim"190 , po svojoj prirodi
upuceno na revolucioniranje: nadmasivanje svake vec
dosegnute ravnoteie. Medutim, smjeranje novom kao
takvom nije - kao u Marxa - utemeljeno u prakticko-
-teoretskom, epohalnom nadmasivanju otudenja kvazi-
-prirode covjeka, u zbiljskoj mogucnosti istinskog ljud-
skog zivota, ,,ekscentricne egzistencije", koja proizilazi
iz negacije svih postvarenih i lafoih oblika eovjestva.
Iz perspektive onog zakona po kom je sva ljudska
prirodnost u biti ne-prirodna, umjetna, kulturna, razu-
mijeva se i opstanak eovjeka u slobodi. No pojam slo-
bode, kojim se utemeljuje nedohvatnost i povijesnost
covjeka, njegovo moci biti, biti sebi unaprijed, Plessner
jos misli u skladu sa idealistickom tradicijom, ali i bit-
no modificiranom. On se svodi na refleksivni nacin sa-
moprovodenja i samopostavljanja. Sama sloboda, koja
je imanentna eovjeku, eak i kada ,,bi on bio metafizicki
u svojim J?osljednjim sferama bitka samo marioneta
apsolutnog ' 191 , posvjedocuje da on nije po prirodi slo-
bodan, i da se ne moze svesti na ono sto je bio. Co-
vjek je fundiran u buducnosti i otvorenosti spram svi-
jeta koji nije vise kosmos, u kome je on kod kuce, i u
kome sve stvari imaju svoje prirodno mjesto i odrede-
nje. Zato nije viSe moguce misliti u homologijama i ana-
logijama izmedu mikrokosmosa i makrokosmosa. Tako
se ,,svijet" za nas podudara sa perspektivama u koiima
192
nam se otkriva: cas kao priroda, fas kao povijest
Upravo s obzirom na ekscentricnu formu sociokul- --;o
turnog zivota, njegovog otvorenog pluraliteta, koji je po-
stao ishodirlte i moderne biologije (A. Partmann, Jakob
von Uexklill), Plessner radikalizira svoj antropoloski plu-
ralizam, kojim nadilazi svaki teoloski projekt svijeta,
dakle, i onaj sto se predstavl ja u sekulariziranoj formi.
Naime, on pokusava dokazati da je povijesni zivot, plu-
ralitet ljudske kulturne produkcije, samo manifestacija
'
~
f
jednog drugog temeljnog antropoloskog zakona, ,,zakona
posredovane neposrednosti".
l ''H. Plessner, Stufen, S. 320.
191H. Plessner, Die Einheit der Sinne, Bonn 1923, S. 201.
192 H. Plessner, Die Frage nach der Conditio humana, u:
Conditio, S. 30.
 512 POGOVOR
Ovdje se radi o tome da je posredovana neposred-
nost temeljna forma eovjekovog tjelesnog opstanka u
svijetu, koja omogucuje ekspresivnost ljudskog tijela,
potrebu za mimickim izrazom i razumijevanjem doziv-
ljenog, potrebu za jezickom i izvanjezickom komunika-
~ijom, za oblikovan.iem i drustvenom egzistencijom. Za
eovjeka je karakteristicno to da mu je odnos izmedu
njega i njegove zivotne sfere dat kao odnos. Poenta
Plessnerove antropologije nije samo u tome da pokafe
kako je eovjek - kao subjekt povijesnog, sociokultur-
nog zivota - ,,indirektno-direktno" povezan sa cjelinom
bica, nego i to da on zna tu situaciju. Ona je ,,imanen-
cija svijesti". StaviSe, eovjek zivi u dvosmislenom, dis-
tanciranom odnosu spram onoga sto jest, sto iskusava
u sebi i oko sebe. To znaci: on doista otkriva svoju
imanenciju, postaje svjestan akata opafania, znanja i
sviiesti, ,,postaje svjestan svoie svijesti" 193. Ali tada samo
znanje o stvarima predstavlja tacku posredovanja iz-
medu eovjeka i stvari.
Plessner ne prelazi olako preko spoznainoteoretskih
pitanja sto ih postavljaju idealizam i realizam. Da bi
izbjegao metafizicke zamke, onu idealisticko-monadolos-
ku konzekvenciju, ,,koja svu svijest proglafava samosvi-
jescu", kao i onu naivno-realisticku, ,,koja svu sviiest
cini direktnim dodirom sa zbiljom" 194 , Plessner ie prinu-
den da na nov nacin formulira pitanje o spoznaji i naci-
nima smislenog djelovanja. Ishodi~na tacka je teoriia o
oosredovanoj neposrednosti, koia utemel.iu.ie dijalektic-
ku povezanost izmedu imanencif e i ekspresivnosti.
Plessner poima svako ljudsko spoznavanje, ispunia-
vanje intencija, odnosenje, prema svijetu. specifienu
strukturu ekspresivnosti, iz horizonta posredovane nepo-
srednosti. Naime, .,adekvatnost ispoliavania, kao jed-
nog od zivotnih pokreta, koji unutamjost zbiliski dovo-
di napolje, i njegova bitna neadekvatnost i slomljenost,
kao preobracanie i formiranje dubine zivota. koja ni-
kada sama ne istupa - ova prividna paradoksija se
prema zakonu posredovane neposrednosti moze i razu-
1'3 H. Plessner, Stufen, S. 329.
194
H. Plessner, Ibid., S. 331.
!'
...
POGOVOR 513
mjeti i dokazati kao obavezna za ljudski opstanak, kao
prividna jaradoksija svijesti o realnosti na osnovi ima-
nencije"1 . Stoga se Plessnerova analiza ne usm.jerava
samo na pojedine nacine izraza kao sto su mimicki iz-
razi, koji se razlikuju od djelovanja i jezika/govora,
nego na bitnu i dijalekticku povezanost izmedu ekscen-
tricne pozicione forme i ekspresivnosti kao zivotnog mo-
dusa, koji pociva na eovjekovoj dvostrukoj distanciji
t spram vlastitog tijela. ,,Svaki zivotni pokret licnosti, ko-
~\
ji postaje shvatljiv u cinu, k~i/vanju iii mimici, jeste
otuda izrdajan, dovodi ono sta nekog nastojanja neka-
ko, to jest do it.razaja, bez obzira da Ii ona zeli iii ne
zeli izraz."196
Plessner polazi od postavke da je ekspresivnost, ko-
1 ja proistice iz ekscentricno usmferene ravnoteze izme-
~
du bitka (tijela) i imanja (tijela), ,,unutarnji razlog"
historijskog karaktera ljudskog opstanka. Tako eovjek
mora da tezi za ,,uvijek drugim ostvarenjem" svojih in-
~. tencija, koje iskljucuje svaki teoloski iii kriptoteoloski
definitivum. Na taj nacin ,,ostavlja za sobom iednu po-
vijest"197. Zakon ekspresivnosti je osnova eovjekovog od-
nosa prema sebi i svijetu. ,,Svojim cinima i djelima,
koja treba da mu daju onu ravnotefo, prirodom uskra-
cenu, i zbiljski daju, eovjek je ujedno iz nje opet izba-
cen, da bi opet iznova, pa ipak uzalud, okusao svoju
srecu. Zakon posredovane neposrednosti ga vjecito izba-
cuje iz polofaja mirovanja, u koji on opet zeli da se
vrati. Iz tog osnovnog kretanja nadaje se povijest. N.fe-
zin smisao je ponovno dostizanje izgubljenog novim
sredstvima, uspostavljanje ravnoteie promjenom/podru-
gojacen iem sto rusi temelje, ocuvanje starog okretom
naprlied."1118
Plessnerova teorija o posredovanof neposrednosti,
0 ekspresivnosti eovjekovog tjelesnog bitka, koje je u
,,permanentnoj revoluciii" osnova vlastitog zivota, daje
dalekoseznu interpretaciju strukture zbilje, povijesnosti,
spoznaje i jezika/govora. S tog stanovgta se uvodi i
15
Ibid., S. 333/34.
'"' Ibid., S. 337.
197
Ibid., S. 338.
1
"' Ibid., S. 339.
33 Stupnjevi organskog i rovjek

514
onaj pojam napretka koji se ne mo2:e svesti na pred-
POGOVOR
stavu pravolinijskog kretanja ,,adekvatnih ispunjenja",
sto bi nalikovao na ,,kao konac prav lanac adekvatnih
ispunjenja, u kojem bi svaka slijedeea karika nadmasi-
vala prethodne karike". Ali se takoder ne moze svesti
na jedan ,,veliki nunc stans", na ,,vjecitu izmjenu scena-
rija jedne te iste iluzije". Naime, pojam napretka Ples-
sner razumije kao proces koji ,,u izvjesnoj mjeri ddi
sredinu izmedu obiju mogucnosti procesa, ciji se smisao
sastoji u napredovanju ka slijedeeoj etapi, i krufaog
procesa, koji je ekvivalentan apsolutnom mirovanju" 199
U uskoj vezi s tako razumljenim pojmom napretka
i povijesnosti ljudskog opstanka u svijetu, zakona da
ljudi u krajnjem slueaju ,,ne znaju sta Cine, vec to is-
kusavaju tek zahvaljujuci povijesti' 1200, stoji i njegovo
,,utopijsko stanoviste". Plessner govori o ,,zakonu uto-
pijskog stanoviSta", ali ne u Blochovom eshatoloskom
smislu, po kome je smisao svekolike povijesti u cilju,
u napretku prema humanumu. U svakom slucaju, Ples-
sner uvida povijesno uslovljenu destrukciju svih unutar-
svjetskih autoriteta, svih nacina dogmatiziranja ljudske
prirode, koji predstavljaju veliku opasnost za eov.ieka.
U kasnijim djelima on uvodi radikalnu skepsu, koia je
dakle moguca samo kao filozofska antropologija. Posto
se ona kao metoda ljudskog zivota usm.ierava protiv
svakog metafizickog fiksiranja njegove biti kao otvorene
imanencije, o cemu svjedoci sama povi.iest drustva, nie-
zin je princip katarzicki, onaj koji prociScava i oslobada
samorazumijevanje eovjeka u vidokrugu slobode, ,,uto-
pijskog stanoviSta"201
U Plessnerovom promisljanju ,,zakona utopijskog
stanoviSta" dolaze na vidjelo dva pojma: mogucnost ne-
gacije iii nistenja i transcendencija. Pri tome on samo
kao nit vodilju uzima misao o tome da je eovjek u svo-
joj ekscentricno-sociokulturnoj formi pozicionalnosti li-
sen uporista i ukorijenjenosti. 0 tome, dakako, ,,svje-
doci realnost svjetske povijesti". Buduci da eovjek tran-
1
" Ibid., S. 339.
200
201
Ibid., S. 341.
H. Plessner, Die Aufgabe der philosophischen Anthropo-
logie (Beograd 1937), u: Zw. Ph. u: G., S. 132-180.
~
,,
'
~
<.
"
I'
:h'
'
,, POGOVOR St'i
scendira svoj svijet, sustav praktickog i teoretskog sa-
moodjelovljenja, odredeni stupanj raznovrsnog kultivira-
nja, on ga ujedno nisti. Stoga je njegovo mjesto utopija,
ono nigc\je. I doista je to kljucna strukturna formula
Plessnerove filozofske i ujedno politicke antropologije.
To da je eovjek postavljen u NiSta, u Nigdje, da mu
je imanentna kritika i nadilafonje konstelacije postoje-
ceg, sto pak predstavlja organ njegovog osmiSljenja i
opomene, svjedoci o tome da on zivi u buducnosti. I on
to zna, jer je ponad vlastitog projekta, fundiran u svom
bitku-unaprijed. Rijec je o onom temeljnom antropolos-
kom zakonu, o suoeavanju s Nista, koje prisiljava eo-
vjeka da revolucionira osnovu vlastitog zivota, da na
radikalan nacin negira stare i oblikuje nove forme socio-
kulturnog egzistiranja. U svom radu Stupnjevi organs-
kog i eovjek Helmuth Plessner, analizirajuci pojam gra-
nice zivog bitka, insistira na iskonskom i neotudivom
,,pravu ljudi na revoluciju", kad ,,same forme drustve-
nosti uniSte svoj vlastiti smisao, a revolucija se provodi,
kad utopijska misao dobije moc od konacne uniStivosti
svake drustvenosti"202
Jasno je da Plessnerova antropologija uzima u obzir
samu revoluciju kao ,,bitni zakon socijalne realizacije",
u kome se manifestira fodnja za ,,vjecito drugim i no-
vim, za prevratom, pustolovinom i novim obalama"w3
Plessner, naravno, revoluciju ne shvaca u smislu Marx-
ove teorije, koja postulira ukidanje svakog oblika gos-
podstva i eksploatacije, svakog sistema/otudenja i pri-
vatnog vlasniStva, ishodista pervertiranja ljudske osjc-
tilnosti. On, naprotiv, iznosi samo to da je konstitu-
tivna utopijska priroda u biti revolucionarna, jer jt!
bezavieajna, bez mjesta i vremena, bez kraja i pocctka.
,,Za onog ko se tako postavlja, ekscentricnost znaci jtd
nu u sebi nerjesivu protivrjecnost. On se, zahvaljujud
njoj, doduse, ukljucuje u jedan spoljnji i u jedan drn~,
f
I ~/
tveni svijet i sebe samog iznutra shvaea kao zbilju. All
je ovaj kontakt s bitkom skupo placen. Eksccn I ril' 110
l m H. Plessner, Stufen, S. 345.
203
H. Plessner, Ibid., S. 341.

S16
postavljen, on je tamo gdje jest i ujedno nije tamo gdje
jest."204
Medutim, cini se da pojam ekscentricno-utopijske
prirode ljudskog tjelesnog opstanka u svijetu, temeljna
kategorija ekscentricnosti (rijec koju je lansirao Josef
Konig u svom djelu Pojam intuicije /Halle 1926/, a
Plessner prihvatio), svoju punu znacenjsku nosivost do-
bija iz konteksta opiranja metafizickim prinudama, po-
sebno onim koje proisticu iz sekularizacije kristocentric-
nog evropeizma. Ukratko, svaka vjera, svako ukorjenji-
vanje u transcendentnoj osnovi svijeta, u ,,bitku" i bo-
gu, koje nudi kosmicko razumijevanje, ,,konaenu vezu
i sredenost", mjesto eovjekovog zivota i njegove smrti,
skrovitost i ,,pomirenje sa sudbinom", potpuno ,,tuma-
cenje zbilje", ne samo da protivrjeci novijem povijes-
nom iskustvu nego i ekscentricnosti ljudske sociokul-
turne forme zivota.
Plessner nije oklijevao pred tim da pojam eksceb.-
tricnosti ljudskog opstanka u svijetu oznaci kao protu-
tefu svakoj teoloskoj i kriptoteoloskoj transcendenciji,
za koju je presudno to da saddi ,, ,dobru' krufou bes-
konacnost", ,,povratak stvari iz njihove apsolutne dru-
gotnosti"20.5, Bitno odredenje ljudske dvostrukim aspek-
tom tjelesnosti posredovane egzistencije je ,,prava bes-
krajne beskonacnosti" koja ne trpi definitivum, niSta
apsolutno.
Stavljajuci teziSte svoga misljenja na eovjeka kao
,,otvoreno pitanje", kao potrebito i u biti nedohvatno i
nezakljuceno bice, Plessner, medutim, na tragu jedne
,,negativne metafizike"2()6, iskljueuje polemicku misao o
mogucnosti istinskog zivota koja proizilazi iz negacije
svih oblika povijesno uslovljenog postvarenja. To znaci
da pojam ekscentricnosti pozicione forme ljudskog so-
ciokulturnog zivota, koji sugerira prije svega to da co-
vjek ,,stalno tezi za necim novim", zabranjuje refleksiju
o mo~cnosti jednog drugog, potpuno novog pocetka,
- Ibid., s. 342.
205
Ibid., S. 346.
2116
Usp. Walter Schulz, Philosophie in der veriinderten Welt,
1974, s. 436. .
l'OGOVOR 517
POGOVOR
epohalnog revolucioniranja. Time se potiskuje legitimno
pitanje filozofije, pitanje 0 istinskom i ,,dobrom" zi-
votu. Sadrfajno se omeduje pojam otvorenog plurali-
teta, istinske povijesnosti ljudskog opstanka.
, Plessnerova antropologija je - prinudom svoje me-
tode - slijepa za povijesnost same ekscentricnosti ljud- :
i~ ~
ske prirode. Posto polazi od jednog nekritickog pojma
' lr o ljudskoj prirodi, koji implicira da svijet odgovara su-
bjektu, svome nosiocu i tvorcu, Plessner dolazi do za-
kljucka da ekscentricna pozicija konstituira i povijes-
nost eovjeka. Medutim, stanoviSte jedne kritike povije-
sti, koja kazuje da se ljudi mogu u pravilu i drukcije
odnositi nego StO SU cinili U dosadasnjoj povijesti,7ll7
moglo bi argumentativno pokazati da je ekscentricno
jastvo, ljudska priroda, u biti povijesna i drustvena. Ot-
'I:
vorenost naspram svijeta, kriticka distancija naspram
svega postojeceg, u cemu se ogleda bitno odredenje eo-
vjeka, njegovo dospijevanje u ono slobodno, pretpostav-
lja nadilazenje svih formi autoritarnog poretka, povijes-
no-drustveno oslobodenje humanog ,,iz njegove negacije
i odsutnosti''208 .
.
U tom pogledu Plessnerova antropologija, dofavsi
!,, ;
do svoje krajnje tacke, do spoznaje da je eovjek u biti
samorefleksivno i samoposredujuce Ja, hipostazira po-
jam ekscentrienosti.
U kritici Plessnerove antropologije, koja s pravom
istice da su ,,konstantne figure" homo fabera, homo lu-
densa, homo divinansa, homo sapiensa, samo ,,aspekti
ljudskog odnosenja, u kojima se ogleda cjelina njegovih
.,,,li mogucnosti, ali se ne svode na njihove izvore"209, mora-
mo imati na umu da je i pojam ljudske prirode prejudi-
ciran i suodreden jednom epohalnom drustvenom kon-
stelacijom. Ako se ,,objekt" antropologije, sam eovjek
u samoprojekcijama svoje ekscentricne prirode, razumi-
2111 Usp. Ulrich Sonnemann, Negative Anthropologie, Reinbek
bei Hamburg, 1969, S. 230.
m Ibid., S. '!27.
209
H. Plessner, Die Frage nach der Conditio humana, u:
Conditio, S. 80--81.
I
J

518 POGOVOR
jeva kao nosilac uloga210, onda se otudenje apsolutizira
I,',
i smjesta u bitnu strukturu covjekove zbilje. Otuda je
Plessnerovo misljenje prinudeno na rezignaciju: neljud-
skost u Marxovom smislu nije vezana uz epohu i uz ne-
ku povijesnu konstelaciju. Naprotiv, ona je vezana uz
mogucnost eovjekove invarijantne strukture: da na raz-
licite nacine negira sebe i druge211
Medutim, ne bismo smjeli previdjeti da Plessne-
rovo kodificiranje otudenja i postvarenja, ,,ljudske pri-
rode", njezine ekscentricne pozicionalnosti, koja tek
omogucuje kultiviranje, pronalafonje oruda i tehnicki
rad, jezik, religioznu predanost, pitajuce misljenje, svje-
doci o tome kako njegova antropologija, usprkos za-
brani koju sama jasno izrice, optira za jednu sliku eo-
vjeka koja je odredena historijskom praksom moder-
nog industrijskog drustva, prirodne i socijalne znanosti.
Analogno tome, Plessner ne uvida da refleksivnost nije
samo odredenje invarijantne strukture eovjekovog so-
ciokulturnog zivota, nego je povijesno i drustveno po-
sredovana. No, jedno je izvan sumnje: svako novo pos-
tavljanje pitanja o eovjeku, o njegovom samorazumije-
vanju, o njegovoj jezickoj i interpersonalnoj zajednici,
u kritickoj iii negativnoj antropologiji, kao i u moder-
nim znanostima o eovjeku, ne mo:fo izbjeci jos uvijek
istinosne iskaze Plessnerove filozofske antropologije.
Kriticka rekonstrukcija temeljnih kategorija Ples-
snerove antropologije, u biti ,,skepticne" teorije o co-
vjeku, otkriva sadrfaj istine sto je ona nosi, usprkos
njenim granicama, koje legitimiraju postavku da i ona
konvergira s vremenom, historijsko-drustvenim ,,temelj-
nim tekstom", u koji je svagda upisana ,.samorazumlii-
va" eksplikacija eovjeka (Heinrich Rombach) 212 Otuda
je kritika antropologije prinudena da reflektira ono sto
joj izmice, ono sto je u njezin predmet ,,uslo kao njegov
H. Plessner, Soziale Rolle und menschliche Natur, u:
210
Utopie~ S. 23-35.
H. Plessner, Unmenschlichkeit (1966), u: Utopie, S.
211
227-228.
212
Heinrich Rombach, Die Weissensclwft rmd die eeschit1icl1e
Selbstbestimmung des Menschen, u: Phil. Jahtbuch 74. Jg. Hlab
band 1967.
......_
~i~
,+;.,.
' POGOVOR 519
zakon kretanja, nufoo prikriven ideoloskim oblikom fe-
' nomena"213. U tom pogledu se rasvjetljava puna znaeaj-
nost Plessnerove antropologije, koja filozofski istrafaje
granicu tjelesne pozicionalnosti Zivog bitka, napose nje-
. zinu ekscentricnu formu, u kojoj covjek - za razliku
od zivotinje - na osnovi dvostrukog distanciranja
spram vlastitog tijela legitimira svoju moc/sposobnost
da kriticki refleksivno transcendira svaku postojecu dru-
stveno-kulturnu situaciju.
Ukoliko se, medutim, ekscentricna pozicija eovjeka
ozbiljno uzima kao ,,unutar njegove perspektive staja-
nje izvan nje"21 4, kao transcendiranje postojeceg, ana-
logno Blochovom stavu da ,,niSta nije ljudskije nego
nadmasivati ono sto jest", kao neraskidivo jedinstvo
prirode i povijesti, priznaje se ne samo historijski ka-
rakter predmeta filozofske antropologije nego i njezinog
spoznajnog interesa i metodickog ishodiSta. Nema sum-
nje da znatna zasluga na tom polju filozofskog istrazi-
vanja strukturnih zakona zivog tijela, posebno povijes-
nosti eovjeka kao izraza njegove ekscentricnosti i po-
sredovane neposrednosti, pripada prije svega Helmuthu
Plessneru.
On se expressis verbis suprotstavlja staroj i novoj
metafizici, jednoznacnom fiksiranju bitnih odredenja !
eovjekove egzistencije, njezinog ,,mjesta" iii ,,polofaja".
svakoj naturalistickoj verziji antropologije, kao i onoj f
koia eovjeka sagledava iskljucivo u okviru ,,historij-
skih" perspektiva. Uz to, Plessner udara - na jedan
argumentativan nacin - protiv kartezijanskog funda-
mentalizirania alternative (sviesna res cogitans i spolini
svijet res extensa), koja znanje o svijetu dijeli na psiho-
logiju i fiziku. Time otvara nove i plodonosne perspek-
tive za teoriju i znanosti o eovjeku, i utemeljuje jednu
apriornu teoriju formi i ,,modala" zivog bitka. zivotnih
fenomena koji su kvalitativni i utoliko ireducibilni, ko-
jom nadilazi kartezijansku shemu, dualizam fizickog i
psihickog.
-=
213
Th. W. Adorno, Negative Dialektik, Frankfurt a/M. 1966, =
s. 204.
H. Plessner, Macht und menschliche Natur, u: Zw. Ph. u.
21
G., S. 308.
.520
Plessnerova teorija vodi razvijanju dijalektike i an-
tropologije ,,ekscentncnosti", po koJoj eov1eku nije dato
da zna ,,gdje" je, jer je on utopijsko bice, bice otvore-
nih, beskonacnih i neodredenih mogucnosti. Na toj os-
novi se konstituira antropoiogija drustvene egzistencije
i komunikativnog djeiovanja, koja u nacelu ne iskljucu-
je teoriJU instituciJa i pov11esti, zatim: politicka antropo-
logija, u cijem je srediStu dijalektika moci i slobode,
antropologiJa cuia. Ne ulazeCi. u iscrpniju deskripciju i
analizu, cmi nam se da su izuzetno znaeajna i jedin-
stvena Plessnerova tumacenja plaea i smijeha kao reak-
cija na krizu ljudskog odnosenja uopce, kojima se ,,od-
govara" na gubitak vlasti nad vlastitim tijelom215 Ples-
snerova istrafivanja na polju antropologije cula vrhune
u hermeneutici strukture ne-jezickih izraza, u teoriji mu-
zike i slikarstva, u esteziologiji slufanja i videnja, koja
u crtezu, slikarskom i muzickom djelu, otkriva uzajam-
no posredovanje, ,,pseudomorfozu muzike na slikarsko.i
tehnici" (Adorno), ili preobrafaj videnja na slusanju, u
kome ,,oslobodeno" videnje biva oslobodeno ,,za jedan
nacin muziciranja"216 Na osnovi ovako shvacene herme-
neutike ne-jezickih izraza, Plessner izbjegava opasnost
u koju je zapala, na primjer, Gadamerova filowfska
hermeneutika, koja polazi od jezicki strukturiranog bit-
ka. Prema tome, nije tesko uvidjeti da se Plessner su-
protstavlja ,,onom filoloskom imperijalizmu po kome
se sve sto ima smisla i mofo jezicki izraziti"217 Treba
napomenuti da ne-jezicki komunikativni izrazi, koji ,,zi-
ve od unutarnjeg odnosa prema jeziku"218 , sacuvani do-
kumenti ne-zapisanog covjekovog sociokulturnog i du-
hovnog zivota, postaju utoliko znaeajniji ukoliko je iz-
rateniji teorijski interes za izvanevropske kulture, za
prethistoriju i ranu historiju.
Iz toga je vidljivo da su Plessnerova filozofska is-
trazivanja ekscentricne pozicije kao temeljne strukture
215
- Usp. H. Plessner, Philosophische Anthropologie, Frankfurt
1970, s. 74.
216
Usip. o tome H. Plessner, Ibid., S. 205, 208, 221 i dalje.
211
J. Habermas, Aus einem Brief an Helmuth Plessner, u:
Kultur und Kritik, S. 235.
218
H. Plessner, Philosophische Anthropologie, S. 217.
POGOVOR
POGOVOR 521
ljudskog opstanka nadmasila drasticno razdvajanje an-
tropoloskih konstanti i povijesne varijabilnosti, time sto
SU nacelno otvorena prema svemu onome StO je covjek
stvorio u svom povijesno-drustvenom opstanku219 Odlu-
cno je, medutim, da Plessner uvodi zabranu stvaranja
,,slike" eovjeka na osnovi onoga sto je on povijesno
postao. Bilo bi izdajstvo eovjeka, njegove ekscentricno-
sti, otvorenosti ,,svih" povijesnih mogucnosti, kada bi
se njegova bit desifrirala iz bilosti iii iz postojeceg.
Antropologija, koja je nepovjerljiva prema svakoj
jednoznaenoj fiksaciji eovjeka, prema onoj eshatologiji
sto je srasla s neizbjefooscu definitivuma, kojemu se
svijet vec priblizio iii se priblifava, bez obzira na to da
Ii on predstavlja totalnu katastrofu iii totalni spas, ra-
zara svaku predstavu o apsolutnome. Utoliko je ona u
protivrjecnosti sa samom sobom, sa njenom imanent-
nom tefojom da stvara apsolutnu i zakljucenu teoriju
o biti eovjeka i eovjestva. To potvrduje primat covjeka
kao otvorenog pitanja, kao ekscentricne pozicije koja
je, dakle, apriori njegovog djelovanja i jezicke komuni-
kacije, uslov mogucnosti iskustva u prirodi i povijesti.
Kritika filozofske antropologije - ne samo ona koja se
vec viSe od pola stoljeea uspostavlja, koja nalazi svoje
krunske svjedoke u Heideggeru, Jaspersu, Horkheimeru,
Adornu, Sonnemannu, Rohrmoseru, Lepeniesu i Nolteu
- mora imati u vidu granice Plessnerovog razumijeva-
nja eovjeka kao prirode i samoprojekta ekscentrienog
jastva.
21' H. Plessner, Zwischen Philosophie und Gesellschaft, Bern,
1953, s. 27.
l
l
 PREDMETNI REGISTAR
akcija, priimat akcije: 305
relativnost akcije: 306, 314
alter ego, mogucnost a. e.:
364 i d.
alternativni princip, kartezi-
janski: 70 i d., 98 i d.
obezvrectenje kartezij anskog
divisio mundi pomocu du-
hovne nauke: 109 i d.
antropologija, filozofska: 6, 18,
55 i d., 63 i d., 112 i d.
f. a. i fenomenologija (Sche-
ler): 7
f. a. i egzistencijalna ana-
litika (Heidegger): 7, 10 i
d., 13 i d.
antropoloski apriori herme-
neutike: 54
dva puta do filozofske an-
tropologije: 63 i d.
filozofska biologija kao
pretpostavka f. a.: 113
artificijelnost /umjetnina/:
prirodna a.: 377 i d., 410
a. kao modus realizacije
ekscentricnosti: 378
izrarajni karakter artifi-
cijelnosti: 393
asimilacija - disimilacija:
249 i d., 430
samorazgradnja - samo-
gradnja kao modus pozicio-
nalnosti: 251 i d.
~
dedukcija dvostrukog smi-
sla autonomne samoizmje-
ne: 250 id.
aspekt: v. aspektna divergen-
cija, granica aspekta i gra-
nica oblicja, dvostruki as-
pekt
aspektna divergencija: 127 i d.
bihejviorizam: 95, 424
biljka: 274 i d.
biljka j zivotinja kao ideje
organizacije: 293 i d.
asimilacija kod biljke i zi-
votinje: 430
biologija, filozofska: 5 i d.,
102, 113
bitna oznaka: v. kategorija
bog: 13, 414, 417
centralisticka organizacija: v.
organizacija
centralni organ: v. organ
centralnost: 221, 246, 295, 298,
335
centrienost: 400
cerebralizacija i poras t moCi:
424
cjelina: 164 i d.
nadsumarnost cjeline: 134
524
c. i dio: 131 i d., 429
c. i oblicje: 24, 134, 137
decentralisticka organizacija:
v. organizacija
diferenciranje i rast: 192 i d.,
214 i d.
d. i r. otvorene forme: 217
id.
d. ii r. zatvorene forme:
291 id.
dinamicka forma: v. forma
disimilacija: v. asimilacija
djelatna sfera i sfera zapafa-
nja: 305 i d., 312 i d.
djelotvorno jedinstvo: 135 i
d., 209 i d., 218, 237 i d., 285
dje l/ov/anje: 259, 282, 299,
310 i d., 329 i d., 336, 343
d., 352, 385, 388 i d., 404
antagonizam izme'1u
diel/ov/anja i svjesnosti:
310 i d.
problem tijelo - dufa i ka-
tegorija djel/ov/anja: 18 i d.
hermeneutika ljudske egzi-
stencije: SO i d., 59, 61 i d.,
69
domestikacija: 383, 387
dozivljai i dusa: 356 i d., 362
i d., 366
drustvo: 416 i d.
duhovne nauke: 41 i d., 43 i
d., 48 i d., 55 i d., 109 i d.,
117
duhovnost: 370 i d., 380, 386
socijalna sfera iii ,,duh":
370
dusa:
dusa - dozivljaj: 357 i d.,
362 i d., 366
du8a - tijelo: 21 i d.
dvostruki aspekt: 120 i d.,
1301 d., 141 i d.
d. a. i granica: 141 i d.
d. a. u ljudskom iskustvu
i Bergsonoya kritika Spen-
cerovog pokufaja prevazila-
fenja: 32 i d.
PREDMETNI REGISTAR
ispiHvanje fundamentalnog
karaktera dvostrukog as-
pekta: 108
d. a. duse i dozivljaja: 357
i d., 362 i d., 366
d. a. ja i mi: 368 ~ d.
d. a. tijela i zivog tijela:
296 i d., 361
jastvo i dvostruka aspek-
tivnost egzistencije: 357
egzistencija:
e. i zivot: 16 i d., 51 i d.
prirodno okruzje egzist.!n-
cije: 57 i d., 66
jastvo i dvostruka aspek-
tivnost egzistencije: 357 id.
ljudsko - egzistencijalni
apriori duhovne nauke: 45
i d.
tri sfere egzistencije licno-
sti: 358 i d.
primat egzistencije - pri-
mat unutarnjosti: 16
egzistencijalna analitika
filozofska an tropologi i a
meidegger): 7, JO i d., 13
i d.
ekscentricnost: 6 i d., 22 i d.,
353 i d., 357 i d., 377 i d.
ekscentrieni sredifo ii polo-
fa.i organizma u Polju: 257
ekscentricna struktnra
spoljnjeg svijeta: 361 i d.
ekscentricna struktura unu-
tarn.ieg svijeta: 362 i d.
ekscentPicna struktura za-
jednickog svijeta: 369 i d.
artificijelnost kao modus
realizacije ekscentricnosti:
377 i d.
stvaralastvo kao izjednace-
nje ekscentricnosti: 389 i d.
posred/ova/na nePOsrednost
ekscentricne pozicionalno-
sti: 394 i d.
e. kao niStavnost: 413 i d.
e. i pitanje boga: 417
e. i pitanje o bitku bitka:
418
PRIIDMETNI REGISTAR
ekspresivnost {v. i iizrafaj-
nost) 391 i d., 410 i d.
e. i imanencija: 404
ekspresivni karaikter ispu-
njenja: 408
e. kao fundament pov1jes-
nosti: 409 i d.
ektropizam: 171, 251
ekvipotencijalnost, harmoni-
cna: 209 ii d., 218 i d.
enteleh~ja: 193, 212 i d., 420,
430
epigeneza i preformacija: 190
id.
esteziologija: 64 i d., 115 i d.,
392 i d.
e. kao kritika cula: 65
shvaeanje okru.Zja egzisten-
cije pomocu esteziologije:
66
evolucija: 420, 423
fenomenologija:
f. i filozofska antropologija
(Scheler): 6
fenomenoloska shvatljivost
okruzja egzistencije: 59 i d.
f. i dijalektika: 159
f. i ontoloski iskaz: 171
filozofija povijesti: 37 i d.
filozofija prirode: 54, 57, 74,
90, 115
filozofija Zivota: 6 i d., 33
d., 43 id.
forma, dinamicka: 178 i d.
forma, organska: 141, 274
forma, otvorena: 274 i d.
dividualnost otvorene tor-
me: 277, 431
bezsubjektivnost otvorene
forme: 281
otvoreno razmnozavanje,
otvorena razmjena materi-
ja: 278
forma, zatvorena: 283 i d.,
295 d d.
uslov zatvorene fonne: cen-
tralni organ: 285
modus zatvorene forme:
525
senzomotomcki funkcioni
krug: 286
subjektnost zatvorene tor-
me: 289
parazitizam zatvorene for-
me: 292
kretanje zatvorene forme:
431 i d.
porivnost zatvorene forme:
291
z. f. i dvostruki aspekt fi-
zicko tijelo - zivo tijelo:
293
istorijska reakciona baza
modus po:ZJioionalnosti za-
tvorene forme: 346 i d.
instinkt samostalni modus
pozicionalnosti zatvorene
forme: 351 i d.
frontalnost: 295 i d., 299, 349
i d.
funkcioni krug {v. i zivotni
krug): 244, 286, 307 i d., 319
gen: 25, 420, 426
govor: v. jezik
granica: 24, 26, 141 ,j d., 172
i d., 178 i d., 202 i d., 427
a. d.,
dvije vrste odnosa tijela
prema granici: 145 i d.
dvostruki aspekt i g.: 142
g. aspekta i g. oblicja: 144
id., 146
osjet kao g. i pojam gra-
nice: 93
ostrina ogranicenja i lkarak-
ter tendencije: 170
pozicionalnost 1i g.: 172 d d.,
427 id.
proces i g.: 178 i d., 202 i d.
hijatus: 196 i d.
h. izme'1u Zivota i smrti:
196 i d.
h. i ukrtanje: 199 i d.
h. i sudbina: 202
526
ideja fortne: 182 ii. d., 186, 187
ti d., 198 id.
imanencija: 77 i d., 103 i d.,
391 i d., 403 i d.
i. svijesti kao modus pozi-
cionalnosti: 398
samo i. garantuje kontakt
s realnollcu: 403
i. i ekspresivnost: 404
imanje: v. sopstvo
indiwdualnost: 178 i d., 183,
413 id.
inst~kt: 291, 310 i d., 325
d., 352 i d., 422 i d.
inteli~encija: 336 i d.
1i. z1votinje: 326, 340 i d.
Kohlerova ispitivanja inteli-
gencije antropoida: 330 i d.
nedostatak inteligencije an-
tropoida kao slabost oblic-
ja: 332
nedostatak inteligencije an-
tropoida kao nedostatak
sm1sla za ne~ativno: 333
i. i ,,porijeklo' kulture: 387
d d.
uvid u stanje polja - uvid
u stanje stvari: 336, 340 id.
uvid i instinkt: 442 i d.
intencija: v. ispunjenje
intuicionizam:
Bergsonov i. zivota: 36 i d.
Spenglerov i. uvota: 40 i d.
ishrana: 156, 252, 276, 278 i d.,
' 291
iskustvo:
dvostruki aspekt u iskustvu
0 eovjeku: 33 i d.
dualizam iskustvenih stavo-
va: 42, 52, 55, 59, 84
iskusivost zivota egzistenci-
je: S2 ti d.
neprijateljstvo Bergson -
Spenglerove intuicije pre-
ma iskustvu: 32 i d., 41
ispunjenje i intehcija: 405 i d~
momenat ispunjenja u dvo-
strukom odnosu prema mo-
dusima vremena: '22b
posred/IOva/na neposrednost
PREDMBTNI RBGISTAR
kao struktura ispunjenja:
407
izraZa.jnost: {v. i ekspresiv-
nost): 393 i d., 403 i d.
izrafajni karakter artitici-
jelnosti: 393
stvaralacki zahvat' kao uci-
nak izraza: 392
jafstvo/: 79 i d., 95 i d., 353
i d.
tude ja (v. i alter ego): 95
i d.
dvostruki aspekt ja i mi:
368 i d.
jastvo i dvostruka aspek-
tivnost egzistencije: 357
jezik:
j. i kategorija rasterecenja:
19
uslovi jezika: 20
,,ponijeklo" jezika: 411
t
~!
j. i opa!anje eovjekovo: 432
'"
karakter stvari (Sache), stva-
ri (Dinge) bez kara:ktera
stvari: 335 i d.
kategorije:
ucenje 0 kategorijama lic-
nosti: 111 i d.
vitalne k., organske karak-
teristike bica: 148 i d., 155
i d., 162 i d., 168 i d.
V1italne :k. kao konstituenci-
je zivotnih planova: lUl
zasnivanje vitalnih katego-
rija uz pomoe filozofske
biologije: 102
indikatorne i konstituitivne
bitne osobine: 157... 418 i d.
empirijske i ontolollke k.:
160 i d.
dedukcije vitalnih kategori-
ja: 157, 159
kibernetika: 421
kontakt:
PREDMETNI REGISTAR
kontakt s okruzjem putem
centralne reprezentacije:
317
k. zahvaljujuCi neutraliza-
ciJi centralnog organa: .HS
id.
k. s okruzjem kao dotica-
nje i razdvajanje: 321
imanencija i k. s realnoseu:
399 ti d., 411
kretanje:
otvorena forma i k.: 279,
431
zatvorena forma i k.: 431
i d.
kultura, ,,porijeklo" kulture:
379 id.
kvalitet: 25, 74 i d.
zivotnost kao k.: 25
kvalitetnost: 75 i d.
subjektivacija pojavnih
kvaliteta: 75
pojavni k. i operativni pos-
tupak: 422
licnost, persona1itet: 7, 34, 41,
55, 57 i d., 65 i d., 111 i d.,
114, 358, 368 i d., 405 i d.
jedinstvo lienosti: 63, 65 i
d., 81, 111, 372
ucenje 0 kategorijama Iic-
nosti: 111 i d.
svjetovnost licnosti: 358
lokalizacil"a, unutarnja u mo-
me tije u: 85 1i d.
mehanizam - vitalizam: 24,
131 i d., 137 i d., 151 i d.,
212 i d.
mehanizam prirode - meha-
nizam razuma: 36 i d.
membrana: 24, 427 i d.
mi:: 368 i d., 371 i d., 377, 416
i d.
dvostruki aspekt ja i mi:
368 id.
socijalna sfera iii ,,duh":
370
527
mjesto, prirodno: 176 i d.,'
206, 231, 236, 256 i d., 262,
296, 357' 316()
moc:
porast moCi zahvaljujuCi
cerebralizaciji: 421
modal: 151 i d.
apriorna teorija organskih
modala: 23, 150
sloj modala i problem vfta-
lizma: 153
mozak i svijest: 322
nadrafaj, saobra!avanje na-
drafaJa, i reakcije: 98 i d.,
253 i d., 259 i d., 265, 280,
304 i d., 309 i d., 342 i d.,
395
.dva nacina saobraiavanja
(v. i organizacija): 304 i d.
naslijede: 366 i d.
nedostatak ravnotefo, konsti-
tuitivni n. r. kod covjeka:
385, 390, 4111
neposrednost, PC?sred/ov:a/na:
81, 220, 243, 322, 391 l d.
dominantnost neposredno-
sti: 396
posred/ova/na neposrednost
kao struktura svijesti: 399
posred/ova/na neposrednost
kao struktura ispunjenja:
400
oblicje: 130 i d. .
nadsumarnost oblitja: 134
cjelina i o.: 24, 134, 137
o. i organska forma: 140
granica oblicja .i granica as-
pekta: 144, 146 'I d.
Kohlerovo tumacenje zivot-
nosti u smislu ge~talt-teo
rije: 130 i d.
Drieschova kritika Kohlero-
yog tumacenja: 24 i d., 135
1 d.
Kohlerovo tumacenje nedo-
statka inteligencije antro-
poida kao slabost oblicja:
332 i d. .
528
odnos spoljnji - unutamj~:
129 i d., 140 i d.
odrfanje vrste: 54
ogranicenje: 199 i d.
okolina: 6 i d., 98 i d., 255 i
d., 306 i d., 361 i d., 415 i d.
okl"llZje (v. i polje, poziciono
polje): 288 i d., 299 i d.,
303, 305 i d., 313 i d., 317,
320 i d., 323 i d., 330, 33~
i d., 339, 341, 356 i d., 395
id.
otvorenost okruija: 299
stvarno rasclanjivanje
okruija: 312, 313, 319, 323
i d.
Volkeltova hipoteza o .kom-
pleksno-kvalitativnoj struk-
turi okruija: 326 i d., 432
opafanje, pnkazivo i neprika-
zivo: 162 i d.
organ: 214 d d.
o. kao posredni obrazovalac
jedinstva: 215
o. kao sredstvo za ti.vat:
220
o. kao modus realizacije
jedinstva organizma: 244
centralni o.: 285, 317 i d.
organizacija, organizovanost:
214 id.
dedukcija organizovanosti:
217
organizacija i harmonicna
ekvipotencijalnost: 218
biljka i fivotinja kao ideje
organizacije: 293 i d.
centralisticka i decentralis-
ticka organizacija: 299 i d.,
432
centralisticka organizacija:
309 i d., 334, 356
centralisticko saobrafava-
nje nadrafaja 1i reakcije:
309 i d.
centralisticki ekvivalent
apstraktne opstosti: 339
decentralisticka organizaci-
ja: 304 id.
PREDMETNI REGISTAR
decentralisticko saobrafa-
vanje nadrafaja i reakcije:
304 i d.
decentralisticki ekvii.valent
apstraktne opstosti: 338
organizam: 209
,,vremenski" mQmenat u
planomjemosti organizma:
221
o. kao svrha i sredstvo se-
be samog: 238
trojako jedinstvo organiz-
ma: 239 id.
uslov realizacije jedinstva
organizma: organ: 243
autonomija organizma: 245
o. i medijum: 254 i d.
nastanak organizma od
anorganskog materijala:
424 i d.
orude, upotreba oruda: 380
d., 386, 388 i d.
osjet: 89 i d., 306
osobenost: 127
,,transgredijencija" i ,,biti-
-od" osobine: 123
mjesto pozicionalnosti kod
osobine: 175
osobina supstancije kao to-
talna divergencija aspekta:
123, 126 i d.
otvorenost (v. i forma, otvo-
rena):
o. organa: poziciono polje
i fivotni. krug: 244
o. okruiJa: 291, 299
pamcenje: 341 i d. 348 i d.
planomJernost, plan fivota:
99 i d., 104 i d., 221
plasticnost: 157, 169
pojava: 70 i d., 74 i d.
stvar u pojavi: 120 i d., 129
i d.
pojavni kva1itet: 73 i d.
420 i d.
polnost: 272 i d., 430
polje: v. okruije, poziciono
polje
I -
I
PRBDMETNI REGISTAR
organizam u polju: 256 i d.
sadrlina polja - sadrlina
stvari: 336, 340 i d.
ponasanje: 99, 105 ,j d., 323
id., 332
porivnost: 291 i d.
posredovanje jedinstva: 239
id.
centar posredovanja, cen-
tralno posredovanje: 281 i
d., 345 i d., 395, 397
refleksivnost centra posre-
dovanja: biti u svijetu: 397
potencija: 211 i d., 222 i d.,
268, 270, 272
razvijanje potencije kao
modus realizacije ,,sredine":
211
Drieschov stav prema poj-
mu potenoije: 212
neempirijski kara'kter po-
tencijalnosti: 213
realizacija potencije i sta-
renje: 219, 269
realizacija potencije, stare-
nje i razmnofavanje: 269,
271, 272
dvostruki odnos potencije
1
'17:11, prema modusima vremena:
223
refleksivna i konstituitivna
potencija: 224
t''}1 p. kao prethodnost: 227 1i d.
povijesnost: 410 i d.
poziciono polje: (v. polje,
okrufje)
poziciono polje i zivotni
.~ krug: 244
medi ium kao poziciono po-
~
lje: 256
pozicionalnost: 174 i d., 424
ekscentricna p.: v. ekscen-
tricnost
granica i p.: 172 i d., 427
i d.
p. i zive stvari: 172
mjesto pozicionalnosti kao
osobine: 175
realizacija pozicionalnosti u
prelazu: 178 i d.
34 Stupnjevi organskog i fovjek
529
realizacija pozicionalnosti u
ostajanju: 203
proces kao modus realiza-
cije pozicionalnosti: 180 i
d., 184 ~ d.
tipicnost kao modus reali-
zacije pozicionalnosti: 182
sistem kao modus realiza-
cije pozicionalnosti: 206
razmnofavanje kao modus
realizacije pozicionalnosti:
267 1i d.
selekcija kao modus reali-
zacije pozicionalnosti: 271
samogradnja-samorazgrad-
nja kao modus pozicional-
nosti: 251 i d.
prilagodivost, prilagodenost
kao modus pozicionalnosti:
258 id.
trebanje kao modus pozi-
oionalnosti: 386
imanencija svijesti kao mo-
dus pozicionalnosti: 398
p. zatvorene forme: 295 i d.
1storijska reakciona baza
pozic1onalnosti zatvorene
forme: 347 i d.
instinkt samostalni modus
pozicionalnosti zatvorene
forme: 351 i d.
realizacija pozicionalne sre-
dine: 210 id.
pozicionalna unija vremena
i prostora: 232 i d.
samodatost centra pozicio-
nalnosti: 354 i d.
prethodnost: 227 i d., 231, 262,
267, 269, 299, 310, 248, 288
prilagodavanje - prilagode-
nost: 254 i d.
p. kao modus pozicionalno-
sti: 258 i d.
p. kao jedinstvo projekto-
vanog i trafenja: 261
Lamarckova i Darwinova
teorija prilagodavanja-pri-
lagodenosti: 260
psihlsticke teorije prilago-
davanja-prilagol!enosti: 264
530
priroda, izjednacenje prirode
i protefoosti: 73, 84 i d.
projekt: 261 i d.
proces: 178 i d., 184 i d.
p. i granica: 178 i d., 202
i id.
p. kao modus realizacije
pozicionalnosti: 180, 1S4 i d.
p. i stvarnosna konstancija:
181
razv-itak kao modus realiza-
cije procesa 186
prostornosnost-prostornost:
187, 172 i d., 235, 319
proteinost (v. i res extensa):
70 i d., 84 i d.
izjednacenje prirode i pro-
teinosti: 73
psiho-fizicki neutral, psiho-fi-
zicki indiferent: 59, 63, 67,
94, 303, 357
rast: v. diferenciranje
rasterecenje i jezik: 19
ravnotefa: v. nedostatak rav-
noteze
razmjena materija, otvorena:
278
razmnofavanje: 266 i d., 272
ti d., 278, 291, 430
razvitak: 193 i d.
r. i :proces: 184 i d.
reakciJa: v. nadrafaj
reakciona baza (v. i pamce-
nje): 281, 342, 344 i d., 366
refleksivnost:
granice refleksivnosti zivo-
tinja: 297
r. centra posredovanja: biti
u svijetu: 397
rdigija, ,,porijeklo" religij~:
414
reprezentacija, centralna: 217
i Q., 288 i d., 291 i d., 295,
303, 312, 317 i d., 344 i d.
res cogitans, cogitatio (v. i
unutarnjost): 71 i d., 75 i
d., 109 i d.
pred-stavljanje r. c.: 76 i d.
res extensa (v. i protefoost):
71, 96 i d.~ 109
PREDMBTNI RBGISTAR
residum i antecepacija (v.
i pamcenje): 348 i d.
ritam, pravilna nepravilnost:
157, 169 i d.
samodatost centra pozicional-
nostw 354 i d.
samoizmjena: v. asimilacija
samopostavljanje: 72, 79 i d.,
85 i d., 90, 102 i d., 362 i d.
samorazgradnj a-samogradnj a:
v. asimilacija
samoregulacija - mogucnost
samoregulacije: 209 i d.
savjest i sloboda: 386
selekcija: 256, 266 i d.
s. kao modus realizacije
pozicionalnosti: 271
senzualizam, princip senzua-
lizma i problem drugog ja:
95 id.
sistem: 202 i d.
s. kao modus realizacije
pozicionalnosti: 207
s. i clanci: 208, 430
organizam kao s.: 209
sloboda i savjet: 386
smrt: 194 i d.
socijalnost: v. zajednicki svi-
jet
sopstvo i imanje: 207 i d.,
210 i d., 223, 239 i d., 288 i
d., 295 i d.
specijalizacija: 218 i d., 240
nespecijalizovanost i primi-
tivnost fovjeka: 380
spontanost: 148, 171, 298
sposobnost utenja bitna oso-
bina zivotinje: 341
sredina, realizacija pozicio-
nalne sredine: 210 i d.
starenje: 193 i d.
dedukcija faza starenja: 195
realizac1ja potencije i starc-
nja: i219
stupnjevanje: 13, 423
stvar <(Ding):
stvarovitost: 179, 247, 267,
314
PRBDMBTNl RBGISTAR
stvarnosnost: 31'5 i d.
transgredijencij a fenomena
prema stvari: 121 i d.
stvari bez karaktera stvari
(Sachcharaikter): 335
struktura fizicke stvari u
pojavi: 120
ekspozicija zive fizioke
stvari u pojavi: 129
pozicionalnost zive stvari:
172
dedukcij a fenomenalnih pe-
rifernih vrijednosti Zive
stvari: 173
dvostruki aspekt opaZa.jne
stvari: 125
proces i stvarnosna kon-
stancija: 181
stvarnovito rasclanjivanje
okoline: 313
stvaralastvo:
s. kao poravnanje ekscen-
tricnosti: 389
okasionalni/situacioni ka-
rakter stvaranja: 379
stvaranje kao sretno jedin-
stvo cinjenja i nalaZenja:
390
stvaralacki zahvat kao dos-
H~uce izraza:. 392 . tefoja, nastojanje: v. ispunje-
sub1ekt: 79, 81 i d., 84, 90 i
I
;~ d., 101 i d., 111, 112, 209 i
d., 217 i d., 238 i d., 288,
294 i d., 300 i d., 304 i d.,
335, 346 i d., 350, 354 i d.,
359, 363, 395 i d.
subjektnost zatvorene forme:
rv
289
bezsubjektnost otvorene
forme: 281
iskljucenje subjekta: 304
d.
sudbina: 195, 198, 202, 268 i d.
hijatus, ukrstanje i s.: 201
suma, sumarno, sumativno:
120, 130, 134 i d., 140
nadsumarno/st/: 134, 140,
209' 339' 338
svemir: 415, 419
svijest:
I
531
situacija svijesti: 302 i d.
s. kao specificno jedinstvo
subjekta zivota i protusvi-
jeta: 103
parcijalna ekvivalentnost
forme zivotnog plana i svi-
jesti: 104 d d.
iskljucenje svijesti: 304 i d.
antagonizam izmedu djelo-
vanja i svijesti: 310 i d.
mozak i s. 322
imanencija svijesti kao mo-
dus pozicionalnosti: 398
posred/ova/na nC'posrednost
kao struktura svijesti: 399
svijet, spoljnji i unutarnji:
84 i d., 89, 359 i d.
ekscentricna struktura
spoljnjeg svijeta: 360 i d.
ekscentricna struktura unu-
tarnjeg svijeta: 362 i d.
svjetovnost lienosti: 358
teorija o predispoziciji: 265
teorija o preformaciji: 190 id.
teorija spoznaje: 49 i d., 72
i d., 156, 400 i d.
nje
ti: 368 i d., 376
tijelo, fizicko i zivo tijelo:
287 i d., 296 i d., 361 i d.
tipicnost: 178 i d., 269
transcedencija: 196, 257, 413
i d.
transgredijencija: 123 i d.
tropizam, biljni: 280
unija prostora i vremena, po-
zicionalna: 232 i d., 297, 343
unutarnji svijet: v. spoljnji
svijet
unutarnjost: 16, 70 i d., 74 i
d., 77 i d., 84 i d., 92 i d.,
110, 298, 361
utopijsko stajaliSte: 413 i d.,
418
532 PREDMETNI REGISTAR

virus: 25, 420, 426 i d.
vitalizam: 24, 132 i d., 137 i
d., 154, 419, 429
v. i mehanizam: v. mehani-
zam
sloj modala i problem vita-
lizma: 154
nadmasivost vitalizma: 420
id., 430
vitalne kategorije: v. katego-
rije
vrijeme:
vremenitost: 221 i d., 235,
343
modusi vremena: 223 i d.,
231, 254, 267, 343 i d., 388
vrsta: v. oddavanje vrste
zaJednicki svijet: 359 i d., 373
1 d.
ekscentricnost lkao funda-
ment i struktura zajednic-
kog svijeta: 369
sfera suodnosenja zivotinje:
374
milje kao predforma zajed-
nil!kog svijeta: 376
zoopsihologija: 97 i d., 105,
3l3 id., 4l3
z. i Uexkiillov program: 98
i d., 423
Zivotu primjereno postav-
ljanje problema nove zoo-
psihologije: 324 i d.
zivo tijelo (Leib):
z. t. - okolina, z. t. -
okrufje: 5 i d., 287 i d.
z. t. - dusa: 45 i d.
z. t. - tijelo (Korper): 288
i d., 296 i d., 360 .i d.
zivot:
bitne oznake zivota: v. ka-
tegorije
zivotnost kao kvalitet: 16,
130 i d.
egzistencija i z.: 17 i d.
Kohlerovo tumacenje zivo-
ta u smislu gestalt teorije
i Drieschova kritika: 24 i
~d., 131 i d., 136 i d.
ektropijski karakter Zivog:
171
pozicionalnost zivih stvari:
172 i d.
razlikovanje zivota i zivog:
242, 248
zivotna relativnost nemjer-
ljivih karaktera prostora i
vremena: 234
predispozicija i projektna
struktura zivog: 262
selektorni karakter zivota:
270
odnos zivog prema svojoj
proslosti: 243
zivotinja: 283 i d., 2?5 i d.
biljka i zivotinja kao orga-
nizacione ideje: 294 i d.
granice zivotinjske reflek-
sivnosti: 297
okrufje zivotinje: 323 i d.
inteligencija Zivotinje: 325,
330 i d., 340 i d.
sposobnost ucenja bitno 7.i-
votinjska: 341
nerazvijenost zivotinjske
sfere suodnosenja: 374
asimilacija kod biljke i 7.i-
votinje: 430
Zivotni intuicionizam: v. intu-
icionizam
zivotni krug . (v. i fu~kcioni
krug): 337 1 d., 244 1 d.
REGISTAR IMENA
Adler, A. 383, 385
Alsberg, P. 19
Andre, H. 283
Auerbach, F. 156, 251
Aristotel, 11, 336, 422
Augustin, 16
Baer, K. E. von 277
Baerends, G. P. 426
Baltzer, F. 330, 420
Bauer, E. 156
Becher, E. 101, 282, 341
Beer, B. H. de 98
Bergson, H. 35-38, 40 i d.,
53, 191, 282, 321, 347, 422
Bernard, C. 156
Bethe, A. 98
Bertalanffy, L. von 420, 429
Bichat, M. Fr. 12, 156
Bierens de Hann, I. 337
Biran, M. F. P. G. de 402
Blauw, 281
Bolk, .L. 19 i d.
Breysig, K. 111
Brown, J. 156
Buenning, E. 430
Biitschli, 0. 5, 139
Buttel-Reepen, H. von 327
Buytendijk, F. J. J. 22, 67, 97,
105 i d., 169-171, 201, 256,
339, 341, 421, 432
Calvin, M. 429
Christian, G. 421
Claude!, P. 104
Cohen, H. 48
Comte, A. 47
Conrad-Martius, H. 7, 280, 433
Dacque, E. 359
Dalp, S. 433
Darlington, C. D. 432
Darwin, Ch. (darvinizam) 57,
70, 255, 260, 381
neodarvinizam 11, 420
Descartes, R. Ckartezijanizam)
69-77, 79, 82-85, 89, 93, 99,
106, 109 i d., 114, 116 i d.,
118, 207, 324, 422
Dewey, J. 18
Dilthey, W. 7, 12, 49-52, 55
i d., 59, 69, 110 i d., 402
Dobzhansky, T. 432
Driesch, H. 5, 10, 14, 24 i d.,
130, 133-140, 145, 148 i d.,
153, 156, 175 i d., 190,
212-214, 255, 259, 275, 278,
343 i d., 421 i d., 432
Dubois, E. 423
Dykstra 426
Ehrenberg, R. 433
Ehrenfels, Ch. von 328 i d.

)II

f,
)'

I..
534 RBGISTAR IMBNA REGISTAR !MENA 535

Eickstedt, Frh. von 14 Kant, I. (kantovslki) 16, 35, Nemec, B. 281 Simmel, G. 381
Engels, F. 39 43-45, 42-46, 53, 62, 64 i Newton, I. 49 Spemann, H. 25, 420
Einstein, A. 69 d., 83, 91, 101, 105, 110 1i d., Nietzsche, Fr. 13, 15, 32, 48, Spencer, H. 35-37, 40, 156,
112, 119, 122, 134, 156 i d., 383-385, 38R 264
200, 256 i d., 364, 401, 404 Novalis .229 Spengler, 0. 39-40, 52
Fechner, G. T. 120 neokantijanizam 74, 92, 159 Spinoza, B. J20
Fichte, J. G. 52, 91, 109, 157, id., 327 Stanley, W. L. 429 i d.
174, 198, 301, 368, 396 Katz, D. 105 Orwell, G. 424 Stenzel, J. 412
Fitting, H. 281 ... Klaatsch, H. 18, 381 Oparin, A. J. 427 i d., 428 Stern, W. 69
Freud, S. 14, 17, 21, 70, 382 Kohler, W. 24, 105, 130-132, Ostwald, W. 156 Stroch, 0. 21
d., 390 . 135~140, 145, 149 j d.,
Frey, G. 421 330-336, 340-342, 389
Freyer, H. 412 Konig, J. 7, 202 Parmenid, 53 Teilhard de ChardiTJo P. 424,
Frisch, K. von 433 Koenigswald, von 423 Pascal, B. 11 431
Kortlandt, A. 427 Pauling, L. 429 Tinbergen, N. 426
Kraus, Fr. 69 Pawlow, I. P. 348 Ti::innies, F. 417
Galilej, G. 44 Peterson, H. 156
Gehlen, A. 17-21 Kries, J. von 156, 169 Troeltsch, E. 5
Kroner, R. 198 Pflilger, E. 156 Troll, W. 432
Gelb, A. 247, 433 Pick, L. 347
Goethe, J. W. 55, 65, 263-266 Krilger, F. 130 Tschermak, A. von 156, 251,
Ki.ihn, A. 275, 430 Pikler, J. 321 281
Goldstein, K. 347, 433 Planck, M. 70
Grilnbaum, A. 347 Platon, 200, 406
Lamarck, I. B. A. de 260 Plotin, 264
Portmann, A. 17 i d., 26, 421, Uexkiill, J. von 5, 17, 98 i d.,
Haberlandt, G. 281 Lambrecht, K. 111 103-105, 191, 220, 261, 287,
Haering, Th. 9 Lack, E. 5 4126
306--309, 318, 320, 323, 426,
Haldane, I. B. S. 429 i d. Lehmann, E. 139 Prinzhorn, H. 383 433
Hartmann, E. von 421 Leibniz, G. W. 65, 110, 198, Piltter, A. 156 Ungerer, E. 156
Hartmann, M. 426, 433 418, 422
Hartmann, N. 9, 12, 273, 403 Lindworsky, P. 340
Hauptmann, C. 156
Hegel, G. W. F. 50, 53 i d.,
65 i d., 110 i d., 122, 125,
128, 157, 198 i d., 372, 420,
Linke, P. 403
Lipps, 'Th. 11
Litt, Th. 9
Locke, J. 75, 84
Reinboth, R. 425 i d., 431
Reinke, J. 156
Rensch, B. 430
Rhumbler, .L. 139
Vogel, H. 432
Vol'kelt, H. 326-329, 335-336,
434
4
422 i d. Lorenz, K. 17, 20, 426 Rickert, H. 48, 112
Heidegger, M. 7, 10-17 Lotze, H. 48 Romanes, G. J. 328
Helmholtz, H. 150, 161 Lowith, K. 15-17 Roux, W. 137, 156, 248 Wasmann, E. 103
Herbst, C. 5 Weber, M. 18
Herder, J. G. 17-18 Weide!, W. 432
Haering, E. 232, 342 Sander, F. 443 Weismann, A. 190 i d., 269
Holst, E. von 426 Mach, E. 75 Sartre, J. P. 26 Wettstein, R. von 273
&sserl, E. 11, 15 i d., 59, Marcion, 419 Scheler, M. 7 i d., 9, 11-15, Windelband. yY. 5, 13, 48, 112
110, 122, 214, 337 Marx, K. 39, 47, 70, 384 17 i d., 69, 112, 418 Wundt, W. 390
Huxley, A. 424 Mayer, R. 161 Schelling, F. W. J. 420, 422 id.
Hyman, L. H. 433 Merleau-Ponty, M. 27 Schiller, F. C. S. 18
Meyer-A:bich, A. 15 i d., 156 Schopenhauer, A. 13, 383, 422 Young, P. Th. 434
Misch, G. 7, 49-55 Schramm, G. 429
Jaensch, E. 121 Mitchell, P. 430 Schrodinger, E. 421, 429, 432
James, W. 18, 345 Monakow, K. von 432 Seidel, A. 383 Ziehen, Th. 95
Jaspers, K. 10 i d., 69 Morgan, L. 327
Jennings, H. S. 342 Millier, J. 265, 426
Jordan, P. 421, 429 Miinsterberg, H. 94

.....
 SADRZAJ

Str.
Predgovor prvom izdanju - 5
Predgovor drugom izdanju - 9
Prvo poglavlje:
Cilj i predmet istrafivanja - - - - - 31
1. Izgradnja intuicionisticke zivotne filozofije
u opoziciji prema iskustvu - - - - 33
2. Zivotno-filozofska problemska situacija u
okviru gledista teorije duhovnih nauka - 43
3. Plan rada za zasnivanje filozofije eovjeka - 56

Drugo poglavlje:
Kartezijanski prigovor i postavljanje problema 70
1. Alternativa o protefaosti i unutarnjosti i
problem pojave - - - - - - - 70
2. Svoaenje pojave na unutarnjost - - - 74
3. Preddatost unutarnjosti i prethodno pred-
stavljanje sebe samog. Stav imanencije - 77
4. Protefaost kao spoljnji, unutarnjost kao
unutarnji svijet - - - - - - - 84
5. Stav predstave. Elemenat osjeta - - - 89
6. Nedostupnost tuaeg Ja prema principu sen-
zualizma - - - - - - - - 95
7. Zahtjev za revizijom kartezijanskog alter-
nativnog principa u interesu nauke 0 zivotu 99
8. Forrnulisanje polaznog pitanja u metod-
skom pogledu - - - - - - - 106
 538
539
Trece poglavlje: 2. Asimilacija - disimilacija - - - 249
Teza - - - - - - - - - - 119 3. Prilagodenost i prilagodavanje - - 254
1. Terna - - - - - - - - - 119 4. Razmnofavanje, nasljedivanje. Selekcija 266
2. Dvostruki aspekat u nacinu pojave opafaj- 5. Otvorena organizaciona forma biljke - 274
ne stvari - - - - - - - - 120 6. Zatvorena organizaciona forma zivotinje 283
3. Protiv pogresnog tumacenja ove analize.
Sufavanje teme - - - - - - - Sesto poglavlje:
126
4. Dvostruka aspektivnost zive stvari opafaja. Sfera .Zivotinje - - - - - - - 295
Kohler contra Driesch - - - - - 130 1. Pozicionalnost zatvorene forme. Centralnost
5. Kako je moguca dvostruka aspektivnost? i frontalnost - - - ~ - - - 295
Bit granice - - - - - - - - 141 2. Saobrafavanje nadrafaja i reakcije kod is-
6. Zadatak teorije o bitnim organskim obiljez- kljucenog subjekta (Tip decentralisticke or-
jima - - - - - - - - - 148 ganizacije) - - - - - - - 304
7. Definicija zivota - - - - - - 155 3. Saobrafavanje nadrafaja i reakcije putem
8. Karakter i predmet jedne teorije o bitnim subjekta (Tip centralisticke organizacije) - 309
organskim obiljezjima - - - - -- 162 4. Kompleksno-kvalitativno i stvarnosno ras-
clanjavanje okrufja zivotinje 323
. Cetvrto poglavlje: 5. Inteligencija - - - - - - - 336
Nacin opstojanja zivotnosti - - - - 168 6. Pamcenje - - - - - - - - 341
1. Indikatorna bitna obiljezja zivotnosti 168 7. Pameenje kao jedinstvo reziduuma i ante-
2. Pozicionalnost zivog bitka i njegova pro- cipacije - - - - - - - - 348
stornost - - - - - - - - 172
3. Procesni karakter i tipienost zivog bitka. Sedmo poglavlje:
Dinamicki karakter zive forme. Sfera eovjeka - - - - - - - 353
lndividualnost pojedinaene zive stvari 178 1. Pozicionalnost ekscentricne forme. J a i ka-
4. Razvojni karakter zivog procesa - - - 184 rakter licnosti - - - - - - 353
5. Krivulja razvitka. Starenje i smrt - - 194 2. Spoljnji svijet, unutarnji svijet, zajednicki
6. Sistemski karakter zive pojedinacne stvari 202 svijet (Mitwelt) - - - - - - - 359
7. Sposobnost samoregulacije zive pojedinac- 3. Antfopoloski osnovni zakoni: I. Zakon pri-
ne stvari i harmonicna ekvipotencijalnost rodne artificijelnosti - - - - - 377
dijelova - - - - - - - - 209 4. Antropoloski osnovni zakoni: II. Zakon po-
8. Organizovanost pojedinacne zive stvari. sred/ova/ne neposrednosti. Imanencija i
Dvostruki smisao organa - - - - 214 ekspresivnost - - - - - - - 391
9. Vremenitost zivog bitka - - - - 222 5. Antropoloski osnovni zakoni: III. Zakon
10. Pozicionalna unija prostora i vremena i utopijskog stajalista. NiStavnost i transcen-
prirodno mjesto - - - - - 232 dencija - 413
Peto poglavlje: Dodatak - - 420
Nacini organizacije zivog opstojanja. Biljka i
zivotinja - - - 237
1. Zivotni krug - - - - - - 237
 Helmuth Plessner
STUPNJiEVI ORGAINSKOG I COVJEK

lzdavac
IRO ,,Veselin Maslea", 00 Izdavacka djelatnost, Sarajevo
Za izdavaea
Boro Vidovic
I!
Recenzent I
Abdulah Sareevic
Lektor
D~anka Samard!ic.Obrenovic
Tehnicka oprema
Ahmed Muhamedagic, graf. ing.
,Korektor
Nizama Busovaea
. Stampa
RO Stamparija ,,Buducnost", Novi Sad
Sumadijska 12

Tira! 1.000 prlmjeraka

~-..
 r ~~H~~
CTynttieM opraH
e
J!1!~~!111111 COBE>'

.. .,
..

l'
'.i

)t-t~ ....

-JIP
*
u1-..,1:
'J4 ~
ii..~ /I _.;tp~i:
' f.;-.,'f. .

G. F. W..Hegel .< . lo
'lw:.A.. f.1i..oZOFSKA
,BIBQl)TEKA

. ;
RA?IU SP.iS(I, II
.
.:" '
.,,., ' ~ ..I ~al~
. :;
Karl Wvith ' :1-
.. '
... '

.:~ :
OD HIGEL.\
,. . :po
Fttori>FtKA
ANTR.0PotOGIJA
1tIBTZSCll8A...
\ ,. ' II kolo;.
~ .~

11.
ESTBTicKA., TEORI.T A
.~

'
., " III 'koJ6
. '
l! . 1'JA.$CNA
A'fSKA fILOZOFT.I/\

If .,.. ~.... . ;,.

... ~
, ~. IV .k6l~
,,'I .,.::
FIWZOFIJA' JEZIK/\
~
ii
'
-... -'-,

t <.,,,, 1.1.< ..