· DJELA HRVATSKE AKAl>EMlJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

GLOBUS,NAKLADNIZAVOD

RAZRED ZA FILOLOSKE ZNANOSTI

Knjiga63
Stjepan Babic - Dalibor Brozovic - Milan Mogus
- Slavko Pavesic - Ivo Skaric - Stjepko Teza.k.

POVIJESNI PREGLED,

GLASOVI I OBLleI

HRVATSKOGA

KNJIZEVNOG

JEZIKA

Urednik
NACRTI ZA GRAMATIKU
akademik RADOSLAVKATICIC

CIP- Katalogizacija n pnblikaciji

Naclonalna i sveneiliSna bibDoteka, Zagn!b
800.62(091)
808.62-4
808.62-55
POVIJESNI pregled, glasovi i oblici hrvatskoga la:\jiZevnogjezika: nacrti za
gramatiku I Stjepan Babic ... ret aU - Zagreb: Hrvatska akademija znanosti Iii"''it'~'''~'':r.I~Sl1''
.:; .
O"',t.
~
i umjetnosti[etc.J. 1991. -743 str.: ilustr.; 25cm -(Djela Hrvatskeakademije
~ ~

..~~ i~ ~
znanosti i umjetnosti Opera Academiae scientiarum et artium Croaticae.
Razred za flloloske znanosti; kn,i. 63)
(Biblioteka Posebna izdanja I Globus) .~
ISBN 86-407·0014-1 v""'.
""cccL)C'l' .,.i>
1. Babic, Stjepan
910709137
ZAGREB,1991.
C Globus, Nakladnizavod, Zagreb 1991.
HAZU, Zagreb 1991. SADRZAJ

Recenzenti

za Povijesni pregled
akademik DALIBOR BROZOVIC
akademik RADOSLAV KATICIC

zaFonetiku
akademik DALIBOR BROZOVIC
akademik MILAN MOGUS
PREIJGOVOR .......................... '.... ; ....; ..•... ; ..•.. '. .... . . 11

za Fonologiju POViJESNI PREGLED HltVATSKOGA KNJIZEVNOG JEZIKA

akadeIDikRADOSLAVKATIC1G <. (MilanMoguj) ••....••.......... ,', ~ •• '. ,; .................. , ~, .';'.':. •. .15

aItade,inildvIIJ.,AJ-JlVIOGiJ'S'
lJVOD •..•.....• , ................ , .............. '... __ . , .. _. , •.... , . 17·

Za Oblik~(morfologiju) .' . PREDSTANDARDNO RAZDOBLJE .............. : . . . . . . • . .• ... .• . . 21

akademlk DALIBOR BROZOVIC L period: jezik od 9/10. do 15.stoljeea ......... ; .......... ; ..... ,.. .. 21

akademikBOZIDAR'FlNKA 2~period:jezik 16. stoljeea .................... _.• _........ ".. ... . .. 26

3. period:jezik odpocetka17. do sredine 18. stoljeca ..... ; .. , ....... .. 33

Zakljucna razmatranja . , .......................'....... ;.; ..........., . 40

STANDARDNO RAZDOBLJE . , . , .. , ..... : ........ , ..... , .... ; .. . . . 42

4. period: jezik od sredine 18. stoljeea do hrvatskog

. '. narodnog preporoda .................................... ,; .'. . . .. 42

5, period: jezik od hrvatskog narodnog preporoda do Koru::a19. stoljeca. . 48

6. period: staDdardnijezik 20. stoljeea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . • . . .. . • . . . 58

FONETIKA HRVATSKOGA KNJIZEVNOG JEZIKA (Ivo Skaric) .; .... . 61

Uvodne napomene .......... ; ...'..................•..........• , ..... . 63

Ldio ............ , ......•.......................................•.. 67

WOD· .•.....................•................................ ; ... 67

. Odredenje govora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. • . . 68

De:fmicija govora . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

Govor je komunikacija . . . . . . . . . . ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70

. Govorjecovjeejakomunikacija .................................. 71

Odi(-,~l ;:a humani!:'UEke 2n~r:o!:~

Govorje zvucan ...................................... '...... ; . . . 72

~:~:~~~b~.Kl3st/:JJxJ~
Govorje optimalna komunikacija ................................
.. Troritmicnost govora ........................................•...
73

75

Glas l. tekst ...... , .................. , . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . .. .. . . . . 76

Signatwa ~ e.g 3
.. Govomi zn3kovi ........................................... .- .. '. . . . 78

Govome funkcije .............................................. ,. 81

Temeljne goyornejedinice ..... , .............................. ,.;,. 82

. Dvijefunkcijegovomihjedinica ................................. 83

Fonetika'i fonologija ................... , ... , ....... '.' . . . . . . . . . . . . . 84

IT. ilio .......•...... , ..................... ;.: ........... , . . . . . .. . . . 87

Izradeno u organizaciji Zavoda za hpratski jezik IF u Zagrebu. Knjiga je GOVORNASIGNALIZACIJA ...................................... 87

tiskana novcanom potporom Ministarstva prosvjete, kulture i sporta Repu­ Oda.siljanje govora ....... , ...... , ........................ ,....... 88

blike Hrvatske' i .Ministarstva znanosti, tehnologije i informatike Republike . Izgovor. . ................................. " ........... , ...... ,.. 88

Hrvatske. Govorni organi , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. ..•. . . . . . 89

5
Ii

i
:l
Zivcanisust3V • '; .....•. ,'.-.. ." •...'" ..'........'. . . . . . .. . . . . . . . .. . 89

IzvrSni govomi organi ......•...•..•. : ;:. . • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100

Izgovor glasnika ........ '. ..••.......................... : . . . . . . . . . 120

FONOLOO.pA HRVATSKOGA KNJIZEVNOG JEZIKA

(Dalibor Brozovic) ................................... ~ ~ . . . . .. . . . . .. 379

Izgovome osobine . . . . . . . . . . . . . . • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120

lzgovomi oblici . . . . . . . . . . . . . . . • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121

UVOD ..........•..... .-................................... '," . . . .. 381

Izgovomi nacini .. . . . . • . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . • . . . . . . 131

PISMO .......................... '......... '......................... 391

GLASOVI HRVATSKOGA KNJIZEVNOG JEZIKA .............. , . . .. 396

Govomi zvuk •....•...................................•...... 146

Zvuk...................................................... 146

FONEMIKA ..........................'., ......... :." .. ;.~ ........ 417

Govomizvukovi............................................ 175
OBLICI HRVATSKOGA KNJlZEVNOG JEZIKA (MORFOLOGIJA)

Spektralni oblik .... . . • . . . . . . . . • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177

(Slavko Pavdic - Stjepko TeZak - Stjepan Babic) . .. . . . . . .. . . . . . . . . . .. 453

Spektralni sastav ........................................... 202

Promjene zvuka u vremenu ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . 208

Oznake wora .......'.......................................... . 455

Unutarnje tr.ajanje glasnika .......... : ....... " ............. ,' 213

UVOD.(Slavko Pavesic) ......•..............•......•.... ; .......... . 460

Zvucn~j~Qst, .. ". ,--.. ,-,;, .:.- .. , "" . ',; .•... , , •...•..• ,'.. , ..... ' 217
RIJEC ...........•...................................... "" ....... . 462

Ucestalost perioclicnih titr.aja (TON) ...... , ........ , . . . . .. . . ... 219

Rijel: u govomom nizu ..•....•.•.•••.......•.............. ; .... . 462

Primanje govora, .. ',' ........................................'. . . .. 220

FonemSki sastav rijeci .............•........' ... '. .. : ............ . 466

b.vansiusno primanje govora . , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... 221

Morfemski sastav rijel:i. ........................................ . 469

Izvansiusni govomi osjeti ................................. ;.. 221

VRSTERIJECI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . ............................ . 473

Izvansiusnaslikagovora .......,...... ,. ..,..... "................ 225

Kategorijalica ................................ '.; .... '....... . 477

IzvansluSne slike glasnika , .. , .... ,.......................... 225

IMENICE ........................................ ; . .- ..•..... ;.•..... 480

Izvansiusna stika glasa­ ....... '. . . . . .. . . . .. . . . . . .. . . . . . . . . . . . .. 225

Leksicke osobine imenica. . . .. . ............................ . 480

Slusanje govora ............,........... , ..................... .-. 229

Gramatickeosobine imenica.. • ......... '.' ................. . 483

SIOO.,....................... , ............. ,....... ......... 229

DEKLINACIJA IMENICA ...........................•....... , ..... . 489

Uho .............••• ".••....••...••.....• , ...... , .•... . ...• 230

Imenice a-vrste ..........•..............•.....•...... '....•....... 490

Slusanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . • . . . . . . . . . . . . . . . . • . . . . . . . . . . .. 240
Imenice muskoga roda ........................ "..'" .... : ....... . 490

,Prepoznavanje g\lvomih oblika .... , .................... , .. . .. 256

Jednina .......................................•............. 490

III. clio. . .........•.......... , ...... " . . . . . . . . . • . . . . . . . . .. . . . . . . . . . 281

Nominativjednine ............................. .- .. __........ . 490

GOVORNI DIJELOVI. . . . . . . . . . . . . . . • . . . . . . . . . • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281

Genitivjednine ............................. , .............. . 497

Prozodijska sredstva, ........'.: ........................', ..'........ .- 284

Dativjednine .....•........................ , ..... ;' ......... . 499

Ton i intonacija ...................................•... ;........ 284

Akuzativ jednine .......................................... . 500

Glasnoca i naglasalr. . . . . . . . . . . . . . . . . . • . . . • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . 287

Vokativjednine .............•........... ,....... '. .......... . 500

Boja glasa ..•.......... ; • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. ' 290

Lokativjednine ........................................... . 505

Spektralni sastav . . . . . . . . . • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . • . . . • . . . . 294

Instrumentaljednine .'•........................... '" ....... . 506

Stanke .......................•.........•.................... .-. 295

Mnozina .................................................... . 508

Govoma brzina ................................... ,.,;.......... 297

NominativmnoZine .•..•......•............................. 508

Ritam ...........................................•....', ...... , . 299

Genitiv mnozine ..........................•................. 513

Govomamodulacija ............................................ 301

Dativ, Iokativ, instrumental mnozine ......................... . 518

Nacinizgqvoraglasnika ............•'.....•........ ,. ... ....... .. 302

Akuzativ mnoZine ......................................... . 519

Mimika i gesta ,"" .; ......... ',' ... ',' . " .' ................ '; . .. .•.. 303
Vokativ mnoZine ..' ........................................ . 519

Znakovi u glasu •................ " ......'..•.......... , . . . . .. . .. 303

Posudenice na -e, -i, -U, -a .•.....•..••...•••.........•...•........ 519

Govomi cIanci ................................................. ,. . 305

Imenice muskog roda s nastavkom -al-e u W ...................... . 520

Diskurs i izreka .............................................. '.. ' 305 ,

Imenice srednjega roda ....•......................'...........•...... 522

Odiomak .................... ,. .................. '.: ...... ,....... 306

Imenice srednjega roda s nastavkom -al-eu W ................... . 523

Rel:enica ..... .-" ........... '. ...... " . .. . . . . . . . . . . . . .. • . . . •• . . . .. 306

Imenice srednjega roda bez nastavka u W ...................... ~ .. 527

Intonacijskajedinica,.. " ................................... .-..... ",309

Imeni<:a daba .............•.................................. 529

,Govornarijec .•.... ,. ......•.... ,. .... ,.......................... 315

Uzorci imenicke promjene a-vrste ....... >....................... . 529

Slog ...........•.............. '. .................. .-....... '. . . .. 327

Imenice e-~te (Sfjepko Tezak) ...................... .- .......... . 569

Fonemski sloj ........... '...... ~ . . . . • . . . . . . . . . . .. .. . . . .. . . .. . . . . 337

Jednina ........'........................................ ; ... . 572

Kazalo ........................................... ,; . . •. .. . . . . .. 360'

. t'~vJ'ednin

N o~~a. . e .................,., ... " ......... ~ ........ . 572

Kazalo pojmova ..•......................................'... . . .. 372

GerutivJednme ........ , ................................... . 573

Dativ jednine ............................... ; ....... '. ...... . 574

7
~
!i
;1H
\1
Akuzativ jednine :, '. , . , . , ... , ........ , , " , ............. , ... '. 580
Instrumental mnozine . .. . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . ... . . . . . .. 628

Vokativjednine •... :'..... , ..... , ... , ..• "'; .......... ;... ..... 580.'
DekIinacija neodreaenih pridjeva ...... , ....................... ,. 628

Lokativjednine .....••.............•............'. " .. ; ...... , 585,

Stupnjevanje (komparacija) pridjeva ........ , ... ~ ... ,. .......... , ..631

Instrumentaljednine .....•... , .. . .. ... ... . .. . . ... .. •....... 585

Tvorba komparativa ........ , ........................... ,..... 633

MnoZina ........................................ : .. . . . . . • . . .. ·585

Glasovne promjene u komparativu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 635

NominativmnoZine .......•.........................• , ...... ~ 586

Naglasak u komparativu .......................... , . . . . . . . . . . 636

Genitiv mnozine . . . . . . . . . • . • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 586

Tvorba superlativa ........................................ , .. ; 636

Dativ mnozine ............•.•................ '. . . . . . . . . . . . . .. '592

Glasovne promjene u superlativu .............. ,. . . . . . . . . .. . .. 636

Akuzativ mnozine .............. " . . . . . . .. . ..... . . . . . .. . . . .. .. . 592

Naglasak u superlativu ....... , ................. , ........... , 636

VOkativ mnozine ..•.......•.. , .............................. ' 592

DekIinacija komparativa i superlativa ......................... ~. 636

Lokativ mnozine .•.......... : .................,............. 593

Uzorci pridjevske promjene , .................... ,............... 638

InstrumentaImnoZine •.-.,. ............ . ... . ... . ...... .•.. ..... 593

Uzorci imenicke promjene e-vrste ..................•...... ;.... 594.

ZAMJENICE (Stjepan Babic) ....................................... 645

Irnenice i-vrste . . . . . . • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. ®O
o zamjenicama opcenito ................................. ; ..... 645

Jednina ...................•.................•...............' 601

Imenicke zamjenice ............................ " .... , ..... , .. 646

Nominativjednine . ...... ..... ... .............. ... . .. .....•. 601

Licne zaIi'ljenice .............. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 647

Genitiv jednine ........................................... '.' 601

Povratnazamjenicasebe................................. ;... 650

Dativjednine . . . . . . . • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... 602

Neodreu~me imenicke zamjenice ......................... , . , .. 651

Akuzativ jednine ........... ,................................ 602

Pridjevne zamjenice .......................................... 653

Vokativ jednine .....•...................................... :603

Posvojne zamjenice ........................................ , 653

Lokativ jednine .........•................................... 603

Pokazne zamjenice . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 655

Instrumentaljednine . . . .. . ..... . . . . ...• .. . . . . . . . . . . . . . . .•. .. 603

Neodreuene pridjevne zamjenice ............................. 659

MnoZina •.................................•............ '. . . ... 605

Napomena 0 stupnjevanju pridjevnih zamjenica .................. .662

Nominativ mnozine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . .. 605

Genitiv mnozine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . • . . . . . . . . . . .. 605

BROJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . 663

Dativ mnoZine . . . . . . . . . . . . . . . • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 607

GLAGOLI ..... : ..... ,............................................ 668

Akuzativ mnozine ...•................................'...... 607

Glagoli i njihove kategorije ..................................... 668

VokativmnoZine ........................................... 607

Glagolski vid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. ... 669

Lokativ mnoZine .......•.................................... 608

Nacin vrsenja glagolske radnje ............................... 671

InstrumentalmnoZine .........................••-,........... 608

Kategorija stanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 672

Uzorci imenicke promjene i-vrste ................................ 608

Kategorija nacina . . . . . . . . . . . . . .. ........................... 673

Kategorija vremena .. . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 674

PRIDJEVI .. . ... .. .... ....... . ...... . . . ............ . .. .. .•..... . .. 613

Prijelaznost i neprijelaznost glagola (glagolska rekdja) .......... 674

Leksicke osobine pridjeva ............................. , . . . . . . . . . 613

Nepotpuni glagoli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 677

Gramaticke osobine pridjeva .................................... 615

Bezlicni glagoli i bezlicni oblicilicnih glagola ..... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 678

DekIinacija odreaenih pridjeva .................. ,................. 618

Tvorba glagolskih oblika . .. .. . . . .. . . . . . . .. .. . .. .. . . . . . . .. . .. .. .. .. 678

Jednina ...................... , -. ................. [C • • •• • • • • •• 619

Tvorba prostih glagolskih oblika ................................. 679

Nominativjednine ... .. ... .... .... . . . .. ... ..... .. . . . ... . ..... 619
Prezent .......... , ................ , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 680

Genitivjednine . ... .. .......... . . . ... . ....... . .. . . .. ........ 619

Glagolskevrste. . . . . . . . . . . . . .. . .. ............................ 681

Dativjednine .......................................... ,.... 621

I. vrsta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 681

Akuzativ jednine ........................................... 622

II. vrsta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . 689

i' Vokativ jednine ............................................ - 623

III. vrsta ... . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . .. .. . .. . . . . ... . . . . .. 689

I Lokativ jednine .........•...........•.......... ;............ 623

IV. vrsta .,. . . . .. . ... . . . .. ... . . .... . ..... . .. .•.... . ......... 689

Instrumentaljednine . • . . . • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . •. . . . . . . 624
V. vrsta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 689

II Mnozina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 625
VI. vrsta ................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 695

Nominativ mnozine ................................. , . . . . . .. 625

Imperfekt ..........................;........................ ' .. 695

Genitiv mnozine ................ , ...... , ..', . . . .. . . . . .. .. . . .. ·625

Aorist.. . .. .... ..... . . .. . ... .... .... . .. . . .. .. ............... 697

Dativ mnozine ..............• , ....••.......... , ..... , . . . . . .. 625

Imperativ ....'................................. '" . . . . . . . . .... 705

1
1
\1,

Akuzativ mnoZine .................................-......... 626

Glagolski pridjev radni .. .. . .. .. . . . . . .. .. . . . .. . . • .. .. . . .. .. .... 707

i,

. Vokativ mnoZine ........................................... 626

Glagolski pridjev trpni ..................................... ,.. 711

IiI Lokativ mnoZine ................................ ,.......... 627'

1m 9
l~ 8
til
l~
II

I'
 Particip prezenta .........-.•................... ; .•..•..•.•.....
Particip perfekta ....•..•. " . . . . . . . . . • . . . . . . . . . . • ... . • .. .•.•.••
.Tvorbaslozenihglagolsk;ih oblika .........••......... '.' ........• ;
Perfekt .....•.....•.•.............•...............••••.•.......
Pluskvamperfekt ................ ~ .•. : .....•...•....•.•. ;.. ; ..... .
FuturL ............................•......•.......... ; ...•.....
Futur n. .... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .............. " . . ; .............. ;
Kondicional I. . . • • • • • . . . . . . . .. . . . .. . . •.•. ~. . . ... .• .. ..... ; .•....
Kondicional IJ.•...••.•.....••..•....•...........................
Pasiv ......• , .......................... ;; ............••............
NEPROMJENLJrvE RI.TECI ...................................... .
Prilozi ...........••..•........•.................•.•••• " . .- ... .
721
Prijedlozi ......•........•......••..••....... , .;......• '" ..... .
U ovom se svesku zaokniZLde iserpni gramatiCki opis hrvatskoga kDjiZevnog
Veznici ...................................................
Cestice ........................ '.' ............... c• • ' . . . . . . . . . . . . . . .
Usklici ...........••....••.....................••......... ". . .
10
'113
'114
PREDG()VOR
.715
715
716
716
717
718
718
719
721
724
i ... .
732 jezika. Tvorba rUeei i sintaksa obradene su.vee u dva pose1:Jna ~eska koji su
734 izaSli jo~ 1986. godine.. U ow je kDjigu uvrsten i povijesni p~gled brvatskoga
738 kDjiievnog jezika, kojim se odredLde i objasnjav;J pravi. sadrZIU toga. pojma
~ rU,egov poloZaj u ejelini .standardne novostokavstille i hrvatskoga ili srps.kog
Jezika. . . .... . ...
Prilozi Sto su ovdje skupljeni takoder su, kao Tvorba rUe.ci Stjepana Babica
i moja Sintaksa, izradeni u okviru projekta »velike gra.iJ1atike~ brvatskoga
knjiiel(Ilog jezika ~to je pod vodstvom akademika IJudevita Jonkea zasnovan
jos u jesen .1969. i ostvarivao se u organizadji Zavoda zajezik Instituta za
illologiju i folkloristiku u Zagrebuuz finaneijskq. POindc SamoupraVne inte~
resnezajednice iaznanstveni rad SR Hrvatske. Poslije IJudevita Jonkea stali su
na ·celo Zavoda BoZid;,tr Finka i Antun Sojat te su i oni S velikim zalag;mje.m
vodili posldve oko toga zahtjevnog pothvata.A 0 radl,tna priloziina sto seovdje
objavljLdu vodili su brigu svi nosioei projekta, drugi autori, eije10 urednistvo
»velike gramatike«.
Premda su se priloziovesestorieeautoran~li medii koiieamajednekDjige
itvore svojevrsnu tematsku ejelinu, ostali su ipak samostalna djeJa; svako
zamisljeno· i izvedeno za se. Ujednacivanju ·.i usklailivanju, koliko c god da je
unutarjedne kDjige poze]jno, bile su po naravi predmeta pOVllcene ddstauske
granice; Svakije od autora drukcijezasnovao svojeizlaganje,drukcije ga liveo,
i trebalo je njegovoj odabranoj koncepeiji ostaviti dadode do ptVlog izraZlitja.
A rukopisi sunaStt{jali u razno vrijemei uraznim prilikama u dugom nizu
godina, pa su i odatle prilozi u ovoj knjizi uoeljivo raznorodill.
Prvi je, joB od samoga poeetka rada na . »velikoj gramatici«, Slavko. Pavesic
poCeo pisati morfologiju. U okviru projekta bili su toprvi koraei. Osjeea se to jos
u sitini zahvata kojim je utemeljio svoj dio, kao da s njimestoji posve s~.
U prethodnom elaboratu izradio je uvod i zapoCeo opisivati oblike imeniea.
Stigao je, medutim, dovrsiti samo deklinaeiju onih kojima je genitiv obiljezen
nastavkom -a. Tu gaje prekinula smrt. Njegov je posao nastavio Stjepko Tetak.
Okviri su mu ti.l:De bili vee zaertani i on je nastojao da se prilagodi svojem
prethodniku, da se uZivi u njegov nacin izlaganja i da nastavak ~tp manje
odudara od torza koji je ostao od naprasno pnikinuta rada.
TeZakje opisao deklinacije u kojimaje genitivjednine obiljeien nastavqima
-e i -i i time je dovciio poglavlje 0 morfologiji imenica. Tomu je dodao jos
poglavljeo oblicima pridjeva. Koliko god je svjesno i diseiplinirano koraeao
u Pavesicevim stopama, ipak se u tom radu jako ocitovala njegova osobnost
11
 i vlastit jezikoslovni·nazor, pa.muje pruog, usprkos ogranieemima koja je sam klliigu. Ali se pri tome svakomu od njih morao ostaviti viastit pogled na
seb} nametnuo, jednako salnosvojan kao i prilozi drugih autora u ovoj kIUizi. predmet, vlastito izlagallie i prikazivanje, vlastit gramaticki govor i vlastit
U ispumavanju praznine Sto je nastala gubitkom PaveSica priskol:io je jezikoslovnt.gias.
i Stjepan Babic. Kad se oslobodio autorskih obveza prema Tvorbi rijeei, dao se
svim silama na morfologiju i opisao oblike zamjenica. brojeva i glagola te U srpriju 1989.
obradio neprornjenJjive rijeel: priloge, prijed1oge, veznike, eestice i uzvike. Oilje Radoslav Katielc
pri tome iSao svojim putern i slijedio vlastita shvacama te je taka autarska
niznolikost u obradbi obJika hrvatskaga klliiZevnogjezika pastalajos izraieniJa.
Nije bila maguce qjednaeiti citirame tdihovih primJera iz klUiievnasti, if Pave­
sleu se nisu magla ni sigumo odrediti sva vre1a. lpak i nepotpune i ne uvijek
sasvim jasne oznake vrijede viSe nega nikakve. Svimaje trima autorima mona­
logjje ztdednicka tebUa za visUn stupnjem padrobnosti i iscrpnasti nego je
dosad biopostignut, za novom sustavnosti opisa k:i:kve joS nema u gramatikama
standtgdne novostokavStine..
Milan MoguS je napisao povijesni pregled, bez. kakvoga ozbQjne gramatike
ne mozebitikadjoJjepredmet, kaasto jeJuvatski klliiieVllijezik, bltno odreden
ne saino upo:mbno'nego upravoi·povijesno,·kada ma u osobinarnaustrojstva
svUg4le ptosijavlVu pavijesni slojevi pa Se i njegova pojavnost sarno taka maZe
doista razurnjeti, Stoga su bez toga pregleda i kmige 0 tvorbi i smtaksi ost<Uale
nedoreCene. Autor je izradio smtezu dosadaSnjih rezultata, ali je u svoJ prilog
umo i sasvim IioVihpogleda i podataka.
JoS od prvih<po~etii.kaiJr(JjekUiDa1i.borBrozoVicje preilzeo zadatak: daza
»ve1iku grarpatikil« napiSe 'fonoMrou. Zbog .rnnogih· njegavjh obveza i teske
preiJptereCeriosti. Ud 5e'I:adotegnuoi d()vrSava setek sadakada se rukopis knjige
sprerna. za tisak. Glas()vihrvatskqga knjiievnog jezika, iliti ikojega drtigog
pojavnogoblika stapqardne novostokavS:tine, msu jos sustavno opisani s gledi­
sta fonologije,.pB;'je BrOz(jyieev prilog ovamu svesku doista pionirSko djelo-.
. Dokse je josradilo ~a do-vrSavamu fonologije i, morrologiJe, odJuCiloje
~nistv0 ~.velike.gra.tnatike« da upotpum prikazglasova i fonetikom zaszwva­
nom. na n;;dsuvremeni.iim rezuitatima Sto su postignutl u prouCavam~ govora:.
-TtVje posao povjeren lvi,SkanCu,·kojije svoju obvezu pJ;erDa p1:oiektq, pret,fZetu
kad.{! jeradnarijembtovec dal~koodmaknuo; dospio izvrSiti tek precrsamo
pripremame ovoga rukapisa za lisak. Njegov rad nije manje pionir~. od..Brozo­
viceva jer takva uteI?eJje11Og i JJOd!obnoga prikaza glasava, zvukova igovomih,
pokreta u nasoj gramatieko-j literaturi jos nerna~ ako i jest Maretic uvea u nju
zanimljivih fonetiekih poclataka.dakako s gledista svojega v.remena.
Svaki od tih priloga' ovomu svesIru ostaje sam za se autorsko dje10 i svaki je
pisac odgovoran za obmdbui prikaz svojematerije. Medu mirna ne va(ia traZiti
u
potpune sukladnosti i sklada gledanju na pojedina pltanjaiu odgovorima sto
ihd;;du na ,njib jer suto Cesto znanstveni problem} 0 kojimana danasmein
stupnju spoznqje in.;Vpazvanjji struCnjaci vaIjano mogu suditi raZlJcito; lpak iz
svih tih .priloga iZbija cjelovit jezikoslo-vni nazor kakav je u nas,. uzagrebaekoj
sredini, prevladavao kad se snovala»velika· grarnatika« i izratlivaIi ovi· pm
. prilozi za nju. Utome jest pravojedinstvo svega ovoga rada i to ga emiprihosom
z;;dedmckom djelu, u kojem se ne patire jezikoslovna osobnost svakoga od
prihosnika:.
Svi taka stoje z;;gedno, a ipak isvakiza se,patitateffsvakomu treba i da
pristupa taka. Uredn.ikuje bio zadatak da kolikoje to u zadanim prilikama bilo
moguCe- utreput do cjeIine, dapomogne Citatisest autorsklh djeJa kao jednu
12 13
 MILAN MOGU8

POVIJESNI PREGLED .

HRVATSKOGA

KNJIZEVNOG JEZlKA

\ ......
j
 UVOD

1 Sve sto ima oblik podlozno je promjeni. Zato je razumljiyo da se i jezik

mijenja. Jezik se mijenja kad se bar jedna njegova jedinica, pod odrenenim
uvjetima, preoblikuje, a to preob.likovanjene utjeee na sadrZaj pox:uke;
Tijek jezicnih promjena nazivamo povijescu jezika. Taj se tijek utvrnuje
uvijek poredbom podataka, i to tako daanaliza potvrdi pr;;:tvilo da jediriice,
a i b daju jedinicu a, ali ne j obmuto, pa se vise ne zna da Ii je tamo gdje stoji
jedinica aprijestajalo a ill b. Neobrativost oc:inosa menu jedinicama temelj je
povijesnomproucavanjujezika. St9ga je. povijest sVakoga jezika, kao i povijest
uopce,neprekidan slijed neobrativill promjena.
Jezicna se povijest u razdobJju pisanih spomenika utvrnuje takoner pored­
benom metodom koja se temelji na neobrativosti promjena. Ona se u pisanim
.tekstovima moze lakse prepoznati i dokumentirati.
nustracije radi posluZit cemp se tekstom starohrvatske pjesme Poi zeljno,
napisane u drugoj polovici 14. stoljeca. Jedan odlomak glasi:

Moja jedina quhvo i dragosti

ki isplnjujesi we ze]je
tvojih cistih radosti,
ieJjno te, dobra, moqu:
ne oiiiOdi me.

Tajbi odlomak u suvremenom knjiZevnom jeziku glasio:

Mojajedina Jjubavi i dragosti

koji ispunjujes sve ieJje
tvojihcistih radpsti
ieJjnote, dobro,molim:
ne odlazi od mene.

Usporedbom ovill dvaju tekstova moze se utvrditi da je u toku sest stoljeea

doslodo odreaenill. promjena nafonoloskoj, morfoloskoj, sintaktickoj i leksic­
koj razini. Me<lutim, iz samih se tekstova, iako su datirani, ne moze razabrati koji
je od njih jezicno stariji To se utvrauje poredbt?nom analizom.
U poredbenoj cemo analizi prvi navedeni tekst oznaciti sa A, drugi sa B.
SadrZaju izraza isplnjujesi u tekstu A oc:igovara· izraz ispunjujes u .tekstu B.
Usporeaujuci u tim tekstovimafonoloske jediruce, zak]jucujemo. da na mjestu
fonema u (jedinica a) i 1 (jedinica b) u tekstu A stoji fonem .u u tekstu B. To znaci
da su sedvije)edinice (a i b) slile u jednu. BuduCi da se u tekstuB, samome za
17
ODJEl ZA IiUMANISTIClCE
ZNANOSTI .G.
sebe, ne razabire od kojihje prethod.irihjedp1iea nastao fonem a, oznacujemo ga
sa c. Tako se uspostavlja pravilo da jediniee a i b daju c. Kako je jezieni tok
neobrativ, zakJjueujemo daje tekst Sa dvije razlieitejediniee stariji, odnosno da
je razvojni pravae bio ovakav: a (A) ~ a (B) i 1 (A) ~ u (B). Tek nakon ovakve
analize moze se reei da je jezik teksta A stariji od jezika teksta B. Takav
zakljucak potvrduju i ostale spoznaje 0 tekstu A, a navedeni se podaci mogu
i dokumentirati.
Historijsko-poredbena metoda ,0 neobrativosti jezicnih jediniea primjenjiva
je i na ostalim jezicnim razinama uporabom odgovarajucih pravila. Tako se
razabiru znatne preobrazbe sto nastaju u jeziku samim njegovim trajanjem, pa
cine upravo to trajanje.
2 Preobrazba jepojedinih jezicnih dijelova jezicna evolueija. Ona njje u l'/va­
kom casu sveobuhvatna.Naime, promjeni ne podlijero istodobnosvi jezicni
elementi (fonemi; morfemi,leksemi,sintak:temi),'negopojedini ill viSe njih na
raz!icitim jezicnim razinama gotdvo neprimjetno zamjenjuju droge, mlilai sta­
rije, alitako 'da ni u cemu ne ometaju kompriikaeiju medu ljudbna,tj. tizajamno
prenoi!enje obavijesti.To i jest bit evolueije: ltvantitativne sepromjene u malim
kolicinama gotovo ne primjecuju, paljudiZapravo zive u uvjerenjuda se jezicno
ustrojstvo ne mijenja. Zamjena jednog jezicnog elementa diugim, koliko god
sarna po sebi predstavljala promjenu kvalitete i. skokovitost, i morabiti bez­
bolnajer bi, u protivnome, oteZavala ilionemogucivala prijenos obavijesti.
. 3 Postepenost promjemf jezicnih elemenata upucuje na evolutivnost cita­
voga sustava.·Evoluciju·suStavavidiIrio stoga kao razlicite stadije uorganskim
dijalektima istoga jezi.ka. Zato sti starohrvatski'sustav iz razdoblja pjesme Poj
zeJjno i danasnji same razvojni stadiji istoga narodnogajezika kojije imao i koji
ima svoj knjiZevni jezik. U okvirutako defmiranogajezika koji pokazuje povi­
jesno jedinstvo vrsi se polagana evolucija.
4 Evoluciju jezicnoga ustrojstva proucava historijska gramatika. Ali to je
same jedan vid povijesti nekoga jezika. Drugije vid proucavanje povijesti
nekoga jezika kao komunikacijskoga sredstva odredene sredine, pohranjenog
.u pisanim tekstovima bas te'sredinei taka sacuvanog. To je povijest pismenoga
ill knjiZevnoga jezika. Ona je sira od povijesti standardnoga jezika jer obuhvaca
i one pisane tekstove iste zajednice'kojihjezicno ustrojstvo nije bilo podvrgnuto
standardlzaciji. ZatoknjiZevni jezik, ako je postao standardan, ima i predstan­
dardno ra,zdoblje, iako granica izmedu jednog idrugog razdoblja ne mora biti
ostra. Standardizacija je proces koji obiend poCinje duboko u predstandardnom
razdoblju i na osobit naein povezuje povijest knjizevnoga jezika, predstandard­
. noga i standardnoga, u jednu cjelinu. Buduci da hrvatska knjizevnost kao dio
hrvatske-kulture sadrii tekstove napisanei prije standardizacije, u ovom ce
pregledu biti prikazana aba; predstandardnoi standardno, razdoblje hrvatskoga
knjiZevriog jezika. - .
5 Kad relimo razvrstati danaSnjejumoslavenske jezike, onda kaiemo dB. su
se izzapadnog juZnoslavenskog prajezika (ZJP) razvili slovenski i hrvatski ill
srpski jezik, a iz istoenogjumoslavenskog prajezika (IJP) makedonski i bugar­
ski; Buduci da su se ZJP i IJP tazvili iz zajedil.ickog jumoslavenskog prajezika
(JP), shematski bi se spomenutirazvoj mogao prikazati ovako:
18
f
.\
ZJP~SIOV.
~
.hs.
Jp
IJp~mak
bug.
Iz ove se sheme razabire da je hrvatski ill srpski jezik u genetskolingvistic- .
kom smislu jedan slavenski jezik. Staridardni oblik tog zajednickog jezika
upotrebljavaju danas u Jugoslaviji Hrvati, Srbi,CmogorCi i Mtlslimani.
Potpunjju Sliku dobivamo kad pri razvrstavanju relimo utVrditi lingvisticke .
sustave bez obzira na to imaju li se smatratisamostalnim jezicima ill njihovim .
narjeejima. Tada u ZJP mozemo utvrditi cetiri dijalekatne grupekoje prema
njihovu geografskom polozaju, sto su ga zauzele pri dolasku na Balkan, nazi­
vamo: alpska (AI), panonska (pa), primorska(Pr) i \iinarsko-raska (Dr). Nasa se
shema mijenja i izgleda ovako: .
ZJP = (AI + Pa + Pr + Dr)
AIpska se grupa negdje do 12. stoljecaprva odvojila od ZJP, cineei u genet­
skom smislujednu cjelinu slavenskih dijalekata, a panonska, primorska i dinar­
sko-raSka drugu. Razvoj je dakle bio ovakav:
ZJP = (AI + Pa + Pr + Dr) ~ AI *- (pa + Pr + Dr).
Nakon toga raspada se druga grupa:
I
(pa + Pr + Dr) ~ Pa *- Pr *- Dr.
Iz Pa razvila se kajkavska grupa dijalekata, iz Pr cakavska, a iz Dr zapadno­
stokavska, isrocnostokavska i torlacka (ill: prototorlacka). Prema tome, na
podrueju koje je granicilo s jedne strane (zapadne) alpskom grupom, a s druge
(istocne) makedonskom i bugarskom grupom bilo je ranije, u 1.2. stoljecu, pet
grupa dijalekata ill ruujeeja. U 12. je stoljecu zapadno!!tokavska grupa poveza­
njja sa cakavskom i kajkavskom, a ist~no!!tokavska s torlackom. Od 13. do 15.
stoljeca torlacka se grupa polako udaljuje od istocnostokavske primajuci sve
viSe odlike jezika koji su formirali tzv. balkansku jezicnu ligu, dok se na kraju
toga razdoblja povecava broj zajedniekih erta izmedu dviju srokavstina, osobito
u akcentuaciji (novoStokavska akeentuaeija). Tako su od tri razliCita stokavska
sustava dobivena dva. Stoga se moze reci da Isrpskohrvatski dijasistem ima
danas eetiri naIjeeja: kajkavsko, cakavsko,stokavsko i torlaeko.
Cakavskim i kajkavskim narjeejem govore danas same Hrvati, torlackim
same Srbi, a govorima stokavskoga naIjeCja govore Hrvati, Srbi, Cmogorci
i Muslimani.
19
 Stokavsko je ~eCje, kao uostalom i.svako drugo, dijasistem koji se realizira
samo u mjesnim govorima kao konkretnim dijalekatskim jedinicama. lako je
stokavsko ruujecje relativno kompaktnije od ostalih naSih narjecja, ono se moZe
podijeliti na nekoliko tipova. S obzirom na akcentuaciju postoji starostokavski
i novostokavski tip. Starostokavski govori cuvaju u odredenim pozicijama star~
naglasno mjesto, osobito postojano u sredi?lnjem poloZaju (npr. lop1lta,
nepravda), dok.je u novosOOkavskim govorima naglasak prenesen ne samo sa
zavrsnoga sloga (npr. nog1l ~ noga, jez1k ~ jezik, nlk1l ~ nika, niirlld ~ mirod)
nego i sa sredHlnjeg (npr. lop1lta ~ lOpata, nepravda ~ nepriivda). S obzirom na
razlicite retlekse staroga fonema e postoje osnovni ikavski, ekavski i jjekavski
govori (npr. staro snegD realiziralo se kao snig, sneg i snijegj. Hrvati zajedno sa
Srbima, CmogorCima i Muslimanima govore novostokavskom ijekavstinom,
zajedno s Muslimanima novostokavskom ikavstinom, a sami upotrebljavaju
starostokavsku ikavstinu(npr. dite-dit~ta' Hi poluikavstinu (npr. tip diteccljetNa.
gdje .se dugoeretlektiralo bo 1, a kratko k:ao je), ako, dakako, zanemarimo neke
perifeme komb~~ije' koje su. u dijalektologiji. vaine, ali ovdjene mijenjaju
osnovnu sIiJru. Tri stokavs).{atipa sOO ih rabe Hrvati predstavljajuza njih
vecinsko narjecje u odnosu na cakavsko i kajkavsko. Ali sva tri svoja organska
ruuj~ja upotr~bljavali su HrvatU kao knjizevni izraz. Na njima susastavljali
biljeske, zapise, knjizevna djela)·isprave, pisma i druge tekstove. Taj izraz kao
pokazateij svekolike. pismenosti i knjizevnosti u Hrvata zovemo hrvatski knji­
zevni jezik. On je u svojim temeljima trodijalektalan, ali je isto tako u svom
povijesnom protegu neprestanim prozimanjem pojavnih razlicitosti izgradivao
svoje dublje jedinstvo. Prikaz toga prozimanja osnovica je ovom povijesnom
pregledu.
-....noVu vjenl na jednom slavenskom idiomu sto ga nazivamo crkvenoslavenski
20
PREDSTANDARDNO RAZDOBLJE
Pledstandardno se razdoblje moZe podijeliti' u tri vecavremenska odsjeka,
od kojih pm obuhvaca. pismenost i j.{njlzevnost hrvatskoga sredpjovjekovlja,
dnlgi jezicni izraz u 16.. stoljecu, a treci u 17. stoljeeu i u prvojpolovici 18.
stoljeea. .
l~ period:.jezik od9/10.do 15. stoljeca
U pocetnim stoijeCima ba1kanskoga zivota hrvatski su svjetovni i crkveni
dostojanstvenicipisali latinski. Taj se skolovani jezik nalazi na Trpimirovu
natpisu (»pro duce Trepimlerol«), nadenom1u RiZinicama podno Klisa, a njime je
zacijelo pisana i Trpimirovadarovnica iz 852. godirie, najstarija isprava brvatske
povijesti(sacuvanaje uprijepisu.iz 16. stoljeea). I drugi tekstovi iz toga ranog
razdoblj~uklesani' u spomen kojem brvatskom vladaru ill rupanu, takoder su
latinski. Ali slavenska pismenost u Hrvata, kaouostalom iu ostalihSlaven~
vezana je llZ. veliku cirilometodsku zadacu stvaranja obrednih knjiga nakon
njihova pokrStavanja; Hrvati su pokrSteni prije' misije solunske brace Cirila
i Metod~ .postQ sU'senaslipod franackom,driavnom, a to je uvijek znacUo
i crkvenom, vlasti. Tada su i u bogosluZju upotrebljavali latinski jezik. Do vaine '
promjenedolazi u posljednjim desetljeeima9. stoijeca kad za svoga treceg
boravka u Moravskoj umire Metod (885. g.), a njegovi ucenici bivaju protjerani.
VeCinaih iz Moravske kreeeprema jUZnoslavenskim remljama jacajuci i sireci
(sUlioslavenski)jezik. Na tom su jeziku bile napisane prijeko potrebne liturgij~
ske'lhIjige, a za nj jebilo' izradeno i posebno pismo zvano glagoljica~ Tako je
ciriiometodskommisijom i slavenski svijet dobio svoj slavenski j.{njiZevnijezik~
Podloga jecrkvenoslavenskom hila 1!aobracajni jezik solunskoga zaleda.
Priniajucidakle obredni jezik nakon kristijanizacije, Hrvati nisu rabill svoi
narodru jezik nego latinski aposlije i crkvenoslavenski koji je hrvatskom jeziku
bio neusporedivo bliZi i mnogo razumJjiviji od jezikii sto su ih zatekli u novoj
postojbini na,Balkanu (npr. illrski, dalmats~ i dr.), odnosno od crkvenoga
latinskogjezika;U to doba duboke nepismenostfu Evropi alternativaje bila: iii
se opismeniti latinskimjezikom, sto je - s· obzirom na tadasnji politicki odnos
snaga-moglo·voditi romanizaciji, iii prihvatiti kao' svoj jedan j.{njizevni izraz
bliskog slavenskogjezika, kao !Ito je bio staroslavenski. Druga se mogucnost
cinila razloZnijom od prve. .
21
 Jednom prihvacen; pustio je crkvenosb,lvenskijezik uHrvatadubokokorije­
nje. Osobito· se prosii:ilo njegovo PrVotno pismo, glagoljica; koja je upravo
u ovim stranama oble likove svojih grafema zamjenjivala uglatim (uspor. npr.
zaobljene linije grafema ~p prema uglatima Ilfl za fonem v, znak J1, naprama
[Jl, za d, znak db prema Ifn za i, znak J1, prema db za l,znak.a prema Jl za
vokal 1>, itd.). Ali koliko god bio ustaljen u obredni.ri.1 knjigama, i u taj su
knjizevni jezik ubrzo prOOrli elementi vlastitoga narodnog jezika, stvarajuci
tako tzv. hrvatsku redakciju crkvenoslavenskoga jezika. U crkvenoslavenskim
tekstovima hrvatske redakcije dolazi do istih zamjena fonema kOje su se, nesto
ranije, zbile i u narodnomjeziku. Tako se npr. fonem ~ zamjenjuje sa e(meso mj.
stsl. m!,'!so, govedo rrij.stsl. gov!'!do, ai. duse mj. sts1. dUB!,'!), fonem 9 zarrijenjuje
se sa u (ruka rrij. stsl. rQka, posuda mj. sts1. posQda, A! ienu rrij.stsl. ienQ), fonem
y zamjenjuje se sa i (riba mj. sts1. IYba, kobila rrij. sts1. kobyla), gube se kratki
vokali 1> i b U tzv. slabim poloZajinia, ponajprijena kraju rljeci (Ni grad0mj. sts1.
grad1>, raj0 mj. sts1. rajb, dva mj. stsLd1tva) idr. Uno§erijeelemenata narodnoga
govora, ukljucujuci ovam6 morfoioske lleksicke IDovacije, nlje u svimteksto­
virna jednakog ifitenziteta, ali je sam postupak postajao sve vise
obicajem. St.oga je razumljiv.o da se u neliturgijskim tekstovima koji su se
odn.osili na javni i druStveni ziv.ot OOraZavao narodni jezik. Takav je jezik
uklesan u prve hrvatske sp.omenike, kao sto su Kreki natpis i Valunska ploca iz
11. stoljeca s najstarijim obliCjem hrvatskeglag.oljice (npr. gtahato 1\1, p.oluglas
u .obliku kljuca i dr.), pa Grdoselski ulomak i SelJjska plota iz 12. stoljeca i,
dakako, Bascanska plota (.ok.o 1100. g.) ka.o najveci inajvredniji tekst samoga
pocetka hrvatske pismenosti. Bascanska ploca iina sve odfiKe star.ohrvatskoga
jezika 11/12. stoljeca s tek pokojim elementom crkvenoslavensk.oga liturgij"
sk.oga jezika.
Uz dlijeto jei pero ispisivalo tekstove. Mel!:unajstarijehrvatske glagoljske
ruk.opise ubrajamo iz 1L stoljeca KIocev glagoljas, a.iz 12, stoljeea Becke listiee
te Londonski i Grskovicev odlomak. Rukopisna su djela nastajala u tadanjim
sarnostanskim skriptorijima gdje sup.opovi glagoljasi i redovnici sastavljali
i opremali knjige za liturgijske i neliturgijske potrebe. Raznolikost narrijena,
tehnicka dotjeranost i adekvatan odabir jezika u glagoljaSkim knjigarna svjedoci
.0 .ek.onomski jakom iviSestruk.oobrazovan.om si.oju pismenih ljudi kakvi su bill
nasi glag.oljasi. Zbog toga Citava hrvatskoglagoljska knjizevnost pokazuje izvan"
rednu vitalnost kroz stoljeea: br.oj se knjiga.poveeava, raste injihov obujam,
a jezik dobiva sve viSe odlike gov.ora onih kOjima je narnijenjeno stivo. Domace
g.ov.orne crte prodiru najprije u onaj di.o obrednih tekst.ova koji ne pripadaju
misnom kanonu (tj. nisu vezani uz nepromjerujivi dio mise,.pa se zovunekanon"
ski), dok se. u kan.onskim tekstovima postivala crkven.oslllvenska knji~evna
norma. BuduCi daje podrucje cakavskoga narjecja, tada veomadugacko u obal­
nom pojas)l i ve.oma dub.ok.o u unutraSnjosti, bil.o teren prve pismenosti, neka­
nonski su tekstovi glagolja~kih knjiga prosarani prvensiveno taJtavskim elec
mentima. Stvoren je tako poseban knjiZevni izraz kao spojhrvatske redakcije
crkvenoslavenskoga jezika i cakavskoga narjecja. U taj ce amalgam uci, u dru­
g.om periodu, i kajkavizmi kolicinom doduse manji, ali1i,mkcionalno ravno"
pravni elementi. Od samog se dakle pocetka pokazuje u Hrva1;a mogucnost
izgradnje knjizevnoga jezika· ukljucivanjem dijalekatno razlicitih,ali. vlastitih
sustava. Od tog vida polidijalekatnosti do drugog vida,tj. dostvaranja knji~v­
nojezicnog tipa na svakom sp.omenutom organskom narjecju u okviru vlastite
knjiZevnosti bio je sarn.o jedan korak.
22
Kakav god bio po »sastavu«,jednonarjeeanili viSenarjeean, pisani sejezik na
naSem podrucju gdje se njegovala slavenska 'Uturgija pocinje rabiti.i za ostale
namjene, ulazeei u sye 'pore Zivota. Ta se sveobuhvatnosttakodet,potvrl!:uje od
p.ocetka hrvatske pismenosti. Vee spom(;inut;l Bascanska ploeR".zapravo je.
pravni dokument. Istu funkciju imajuu 13. stoljeeu Vir!Qdolski zak,onjk, pisan
kurzivnom glagoljicom i stiliziranim narodnim jezikom, i Razvod istarski.; pisan
»jazikom hrvackim« kao punopravnim uz njemacki i latinski. Pisarskaje tradi­
cija bila uzrokom sto su. u takvim i sllcnimspomenicima sacuvani odreCteni
morfoloski, sintakticki i leksiCkicrkvenoslavenizmL To nije bila prepreka razu­
mijevanju; stoviSe, knjiSki su izrazi mogli davati dokumentima ton ucenosti
i vjerod.ostojnosti.
Ali teskoca je ipak bilo, i to tamo gdje se nije oCekivalo. Radi se 0 pismu.
Nairne, svako je pismo, ka.o i g.ovor, u lingvistickom smislu :ied~ .od nacina
materljalizacije jezika. Zat.o je pismo uvijekOOredeno jezikom, ono Se stvara za
odredeni jezikjer gaO je'dino tako moZe materljaIizirati. T.o znaCi'da senajprlje
mora odabrati jezikza koji se. onda izraauje sistem znakova. A gIag()ljica. je,
koliko god bila slavenska, napravljena ipak zacrkvenoslavenskijezik, Zato s"!l
u biljezenju hrvatskoglagoljskih tekswva nastajaleveeeili mllnje tesk.oce: kal\:o,
npr.,za biljezenje cakayskih fonema ili njihovih sljedova iskoristiti crkvenoli;l,a­
venske grafeme I1f' »derv« ill, 't' »sta« i dr; Prilagodbi je stoga morale;> ,biti,jer
.mehanicko prenosenje cjelokuPne grafije izjednogajezika u drugijednQstavno
nijemoguee. . .
NiSta boljasituacija nije bila ni kad.su Hrvatipreuzeli Cirilicu ltoja Se preko
ZahumJja i Dukljeproairila sve do Jadranskoga mora,zahvativsi os.obito juZne
krajeve. Glagoljiceje isprve neswnnjivo bilo i najugu, alije cirilica tamoubrzo
ojacala, javljajuci se sporadiCki i sjevernije.gdje je inace glagoljica biladomi"
nantna. , . . , ..
Preuzevsi cirilicu, IiIyati su otada biljetili tekstovecrkvenoslavenskoga
i svoga jezika na dva nacina: glagoljicom i. cirilicom. Buduci. d~ je grafija
podlomajeziku, a ne .obmuto, nema u pocetku.bitne razlike u organizaciji teksta
pisanogglagoljic.om ill Cirilicom. Jednako se upotrebljavaju slavenska slova. To
se dobrovidi kad se npr. jezik PoyaQske listine, jednogod Prvlh lirvatskih
s
cirilickih spomenika iz 1184. go~e, usporedi jezikom is1;o4obnih'hI"vatskih
glagoljickih tekstova: svugdje su u knjij;evn.ostiliziranu cakavsku. podl.ogu
utkani crkvenoslavenizmi
. U doba kad je gia,goljica tek pustila svoje mladice' u Hrvata, prihvacanje jos
jednogapisma, cirilice, razuinjeti se moze samo jezik.om. Nairne, crkvenoslaven­
ski je imao tada sve odlike knjiZevnoga jezika, 'cijt su tekstovi bili napisani
i jednim i drugim pismom. Usvajanjemjezika usvojena su i njegova pisma. '
Buduci da suzb.og pripadnosti istom jeziku bile obje grafijeu ravnopravnu
p.ol.ozaju, cesto su supostojale, ali tako da je jedna od. njih na odredenom
prost.oru bila ceaca, druga rjeda.
. Pored nove slike u graiJji razabire se i novaslika u jeziku. Uz tekstoye sa
cakavskom podlogom javljaju se i tekstovi sa Stokavskom .osn.ovicom. S4P.osto- .
janjetih dvaju sustava osobito je uoeljivo najilZn.om, »cirilickom« dijelu.hrvat~ .
skih zem~a, ali i s ist(} tako prirrijetnim utjecajem cakavsk~rkvenoslavenskog
hibridn.og jezika sa sjevera. Med.utim, osim jezicnoga u~ecaja sa sjevera bil.o je
i utjecaja glagoljickog pisma na cirilick.o, koji je takol!:er illao .00 sjevera prema
jugu. Nairne, pod utjecajem se glagoljice mijenja .obIik nekih Cirilickih grafema, .
odnosno odreCteni se fonemi pocinju biljeZiti neSto drugacije. Toj ee posebnosti
23
 · .
cirilice pridonijeti uskoro i·latiinca,kad Hrvati i rijo~e zapoe:rlu pisati tekstove
svoga jeZika. Paipak: unatoCpaleogtafskim preoblikarna, uz cirilicu ce gotovo
7
uvijekbiti vezanoime njezina srpskog porijekla, pogotovu u opreci prema
latinici jer tada: »srpski«riloZe znaNtii »slavenski«.
Druga je dakle faza poeetnoga perioda karakteristiena po tome sto je
u pisane tekstove unijehl: dvojstvo:u jeziku se pored Caka,vsko-crkvenoslaven­
skog hibriQ.ajavlja 1 stokaysko-crkVenoslavenski, dok se u pismu pored gIago­
ljicenaSIa i .poneStopreoblikovana .cirilica. Osim toga, crkvenoslavenski ele­
mentipolako nes'tliju u djelima svjetovnoga sadrZaja, a sve suIjedi i u neliturgij­
skim tekstovitna. Tako jepripremljen putorganskim dijalektlina na koje ce se
u potpunosti osIaQjati kiljizevni izrazi.
Od sredine 14~.stoljeCa, od zadarskog Reda i zakona sestaradgminikanki
(1345. g.) i Sibenske molitve {izpribliZnoistoga vremena) poCinju se hrvatski
tekstoVi pisati i Iatinicom. U sklopu onoga'sto joj je prethodiIo, pojava je
latinice,s jedhe' strane,sasvim neobicna,s drugepak, sasvim raziunljiva. '
Neobicna j(£n:e sarnozatos1;q je uspJelaprodrijeti na teren nakojem su se vee
upotrebljavala dva p~ma,· ito· oba slavenski bliska, nego i zaoo Sto je latinica
uspjela· oba'pismapotisnutii, zatipi, istisnuti. Paleografski razlozi 'ocito nisu
moglibiti uzroktakVurazvoju jergI8goljica i eirilica nisu u 14. stolje<:u postale
nekako neobicnije iliegzoticnije; i tada sU, nairne, bile jednakoobiene i citke
kaoiranije.8tovise; glagoljicaje,npr., dotadavee prosla svoju prvotnustaticnu
i neritmiziranu fazu, kada je sVako slovo bilo zasebne velicine i poloZlija, tezeCi
da se izme4udvije linije. oblikujuslova istogdUktusa s jednakomprostornom
CeZl;lrOIn. Upravo'odpolovice 14.~s~oljeea i u 15. stoljeeu doseZe gIagoljica svoj
umjetnickivrhunac, pos'tlije graficki· skladno pismo u 'epigrafici i, osobito,
u liturgijskim' knjigama: Stoga pojavu ·latinice u nas va1ja vezati· uz poticaj
svakom pismu, uz jezik. Tu je latinica imala svojih prednosti. Nairne, u pocet­
nOm su se ~anskom periodu Iwvatska osobna inijesna imena vee biljezila
latinicom .ullitinskim ispravarna {uspor. Dobroslaua; Dobriza, Mari{;a).Napro­
tiv,glagoljicai cirilica dolazeovanto kao pismo drugog idiomakoji jeu svih
Slavena' figuriraojedino kaoknjiZevnij~zik. Prema tome, imeria su se, dakle
izrazi nesumnjivo organskih dijalekata,'biljeZilaprije latinicom negoli glagoiji­
com i cirilicont. Buduci dasu elementi narodnoga govora, kako smo opisali; vee
prevladali u crkvenoslavenskim telciitovima i via factipostali knjiZevni, latiniCi
su se kao prvotnom pismu upravo tog domaceg izraia sasvim otvorila vrata.
Nastalaje tako mogucnost da'sehrvatski tekstovi bilje~e trima pismima. Taje
nova situacija potrajala relativno dugo, ako se gleda cjelina knjiZevne proizvod­
nje, alijeuporabnavrijednost pojedinoga pisma znatno promijeQjena: glagoijica
se povlaci'na teren gdje su crkvene vIasti dopustale sl~e mise na crkvenosla­
veriskom jeziku (serijska i krCka biskupija), i tu se upotrebijavala.uglavnom za
ktljige naboinoga karaktera; povlaci se i eirilica s obale u unutraSrijost, a pre­
vlast dobiva latinica.
Bilje~enjeIll hrvatskih izraza latinicom u· inojezicnim spomenicima stvoren
jekakav-takav uzus u oznacivanju font~ma jednog slavensk~g idioma~ lako se
najceSce radilo obiljeienjustranaca, tu'su praksu dobrim dijelom nastavili
i domaei pisci kad supisalihrVatski. 'Nairne, odredenagtaficka Ijesenja koja su
u latiniciprevladcila u Qkvirutzv. oblog tipagoticke minuskule u latinskim
i talijanskini spomenicima, preneseria sui na. bllieZenje naSih, .iijeei.
Ali zapoceta!ju traganja i zasarnostainim IjesenjimSl- U tom su pogledu
zanimJjivi neiP.postupci starihhrvaiskih latinicara. Pry?, kod vecine se zapata
24
tendencija prema monogtafskim rjesenjima, tj. prema nastojanju .da se uspo­
stavi jednad~ba jedan znak ;=; jedan fonem, iako taj jedan :z.nak nije bio u svih isti,
pa slovni nered stvara ponesto drugaciji dojam. Zbog monografske se tenden­
cije a) ne upotrebljavaju geminate i b) uvode dijakriticki znakovi. Poznato je da
u glagoljickim i cirilickim tekstovima nema geminata jer ih nije bilo ni u staro­
slavenskom jeziku. Buduei da ni u hrvatskom jeziku nema geminiranih fonema,
nema ihkao .grafema ni u glagoljickim, ni u cirilickim, pani u latinickim
tekstovima toga jezika..(Druga je stvar sto je pokoji latinicar znao geminatom
oznaciti negeminirani fonem, npr. palatal, .odnosno upozoriti na. kracinu iIi
duljinu vokala.) 8to se tice dijakritickih znakova,oni su najcesce vezani uz
problem biljezerija palatalnih konsonanata. Neka su Ijeserija vee postojala, kao
stoje npr. dodavaQje supskripta kod grafema c (da se znakom ~napravi razlika
izmedu fonema c i C). Odredene je dl'!lde dijakritike vee bilona samome pocetku
hrvatske latinice, ukoliko dijakritickim. znakom smatrarno svaki, i· midredni
i podredni, dodatak slovu kojim se oznacuje posebna fonoloska vrijednost. Taj
ce se naein bilje~enja prqsiriti u narednom peI:iodu. Drugo, monogtafski princip
narusavajudvoslovi iviseslovi.Alirijihova je sl!.dbina r.azlicita: neki su ograni7
ceni na tekpokojega pisca i kratka su vijeka,drugi su.U lIirokoj upotrebi i dugo
traju. Razlicnost uupotrebi moze upozoravaU na cinjenicu da su neki digrarni
bili prihvatljivi kaozapisana govornarealizacij~ drugi manje prihvatljivijer su,
ocito; stvarali.nedoumice:.pripadaju li u govornom slijedu jednom fonemu iIi
sekvenciji fonema.U tomjepogledu posebno instruktiv:nasudbina dvoslovagl
za oznacivanje fonema J i dvoslova gn za oznacivanje fonema n. Najprije treba
reei: a) da se ti dvosloviupotrebljavaju od samoga pocetka hrvatske latinice, b)
da ih upotrebljavaju svi stari hrvatski pisci i c) da se upotrebljavaju, bar
u primorskom dijelu·Hrvatske•. najdu,Ze •.·Time pripadaju . redu najraiUrenijih
i najstabilnijih digrama. Dmga je njihova karakteristika da su oba preuzeta
zacijelo iz talijanskeortogtaflje. Ali upravorijihova stalnost. kroz nekoliko
stoljeea mo~euputiti.na dubljuyezu izinedu onoga ~tQ je Jihrvatskoj predlati­
nickOj grafiji bilo i onoga lito su nudilistrani latinicki modeli. Naime,u hrvat­
skoglagoljskoj se kriji#evnostiJoneni 1pisao ne sarno znakom db, tj, kao i fonem
1, nego i dvo!Uovom /1P db (derv + 1}.lsto se tako Conem Ii nije pisao sarno
znakom f' g. kao.i fonem n,nego ikombinacijom/1P f'(derv.+.n). Takosenpr.
1.1 Petrisovu .zborniku.iz 1463.. godil).e nalazi - akQtran~literacijski zapisemo
- jludi "ludi«,. prietej1e »prijateie«,· a. u darovnici Bernardina Frankopana (iz
kasnijega razd()blja) zapisano je zemjle ~zemle«, zadovojlno .»zadovolno«, dobro­
vojlna »dobrovolna«, odnosno jruve »nive«,jnemu »nemu«, jIlegovu »negovu«
pored, dakako,. iminje ?> iminje« i. imenJe »imerije«.. Takva je •tradicija mogla
pomoCi da se talijanl'lki dvoslovi g1 i gn zaJ i n shvate.kaojl ijn,.pogotovu sto
u mnogih nasihJatinicara nalazimo znak g kad se zeli fonemj istaknuti (uspor.
npr: imperat..pogledagte »pogledajte« :prez. pogledate, pridjev box.ge»boije«
: .Vl.· boxe. »boz~«). Na taj se nacindobivasukladnost znakovlja u kojoj su
dvosloVi jl i jn oznacivali sliyen. izgovor J i n,a dvosloVi Jj i nj rabm su se za
nesliven izgovor sekvencija I-j i n-j. Koliko jekoji stari pisac bio svjestan ovog
Ptrlvopisnog suklada i sklada sto izvire iz tradicijske vertikale, ne moze se
decidirano reei, ali uporna invarijantna upotreJ:)a iznesenill Ijeserija kod JiIi (za
razliku od drugih.palatala) pokamje da su pisci takva Ijesenja osjecali kaosvoja
i instinktivno .ih prihvacali. Takvu pretpostavku potvrduje, s jedne strane,
Cinjenica da je izmedu hrvatske glagoljaske i neglagoljaSke knjizevnosti posoo­
jala mnogocvrsca veza nego sto se donedavna mislilo, a s druge, da su neki
25
 kasniji postupci kao nastavak upravo takva poimanja prenesenh:ak-i ucirilieu
(Matija Divkovic). Takvo je proZimanje triju pisama ujedno izraz pripadnosti
istom knjizevnom jeziku.
Na prijelazu iz prvoga u drugo razdobljepojavljuje se u Hrvata jedna osobito
vaina djelatnost vezana uz knjigu - tiskanje knjiga. Prvenstvo u tojdjelatnosti
pripada glagoljiei, i to Misalu iz godine 1483, a zatim relativno kratkomali
bogatom periodu senjske glagoljsketiskare(Misal1494 - Mirakuli 1508),·Koliko
je god pojava tiskarstva na nasem tlublistava nova stranica u povijesti knjige
i potvrda glagoljaSke intelektualne i ekonomske snage, njezin je domet sveden
uglavnom na potrebe svakodnevnesvecenicke prakse. U jezicnom se pogledu
nije dobilo nista novo: jezik je ikavsko-ekavski tip cakavstinekakva se'tada
rabila u sjevemocakavskom pojasu ~i uSenju)s poneSto ul;jecaja erkvenoslaven­
I skoga jezika~ To je zapravo dokaz afmnacije organskog naIjeejakoje je .upotri­
;j jebljeno kao knjizevni izraz u repertoriju teoloskog i drugog.nabomog glagolja~
skog s t i v a . . · ,
Nastupom, prodorom i laganim povlaeenjemglagoljice.·iciriliee moze se
i oznaciti prvi· period predstandardnoga razdoblja:' Stoga je prihV'acanje latinice
i viSe znak pOCetka novogaperiodanegoli zaVi:l!etak prethodnoga. Na jezicnom
planu prvi je period karakteristicanpo usvajanjucrkvenoslavenskog' jezika,
J odnosno izgradivanju njegove hrvatske redakcije, alii poneprestanom poveCa­
~ vanju cakavskih i stokavskih elemenata ujezikupismenosti.Zatopojavaorganc
skih dijalekata kaoknjiZevnih izraza, iako pripadapocetno'm razdoblju; zapravo
jenajava njihovih punih afirmaeija u narednom;
! 2. period:· jezik 16.stoljeca·
Drugi se period hrvatske jezicne .povijesti .po mnogo' cemu razlikuje od
prvoga. Vfemenskije kraci i nije tako stupnjeVit u'l"aivojnim fazama, OsnoVnaje
razlika menu njima ipak u tome da sea)u prv'ompocelo niodcega i'b) dasu se
u relativno mirno vrijeme pIVoga pericida dogadaIe vazne' jezicne promjene
- izgubljena su, npr., cetiri vOkalna fonema (y, e,~; Q), nestalojeslogotvomogaj.
pomaknuto je akcenatsko mjesto, promijenila se konfiguracija rijeci":"; do'k je
u drugoin periodu jezicni ramoj nestomimiji,ali je Vrijeme burno zbog ratova
:1 i migracija,pa je osim najzapadhijeg cakavskog otocja i jos pokojeg punkta sve
drugo tako ispremijesano da su se odjednom: nallli Zajedno istodijaIekatni i l'az­
nodijalekatrii' govori koji se ranijerusu nidodirivali; eak je u tomvelikom
i1
metezu nekoliko grupagovonijednostavno rasprl!eno netragom;
I'II .Pri teiidenciji' sve eesCe upotrebe cakavskoga i stokavskognarJeCjakao
pismenog'sredstva komunikacijEi· stvarna je novina na·pocetku ovoga' perioda
ulazak ki:ljkavskoga'naIjeCja u krug jezikahrvatske pisinenosti i knjiZevnosti.
1 Tekstova pisanih kajkavski moralojejamacnobiti i prije pojave prvih pozmittih
djela. Cudno bi, naime,bilo da pocetak piSanoga perioda liekog naSeg narjecja
11 najavi tiskano djelo, kao stoje sIlicaj s Dectetuniom Ivana Pergosica(objavljeno
1574. godine). Kad sn se u di:ugoj poloVici16: 'stoljeca pojavila kajkavska
11 knjiZevna djela,pokazruo se da su iukajkavskoj sredini prisutni elementi
il dnigih dijalekata. Zato se ne bi moglo reci da je Pergosicev Decretum stvclmi
poeetak kajkavskog knjizevnogjezika. Uostalom, indirektnih potvrda okajkav­
1.1
j skim pisanim tekstovima ima i prije' Ivana .Pergosic'a, pa i znatno' prije. Ne
'I mislimo ovdje toliko na mdlltverukKatarine Zrinske iz godine 1560; ina druga
;J
'I 26
i,l
:i
!l
nesacuvanadjela. koliko na kajkavizme kojima sudobranoprosararuglagqljski
kodeksi, kaosto su npr; Petrisov zbornik (1468. g.) i Kolunieevzbornik(1486, g.),
odnosno drugi. neliturgijski tekstovicakavsko-erkvenoslavenskog hi,brida.
Apstrahiramo li utakvim.tekstovima erkvenoslavensku komponentu, koja'je
gdjekad relativnoslaba, dobivamo zapravo cakavsko-kajkavski. hibridni jezik,
sasvim uobicajen u 15. stoljeeu u Istri i sjeverozapadnoj lIrvatskoj, osobito na
posjedima knezova Zrinskih i Frankopana. Timje jezikom pisana veeina knji­
zevnilidjelli pod zrinsko-frankopanskim okriljem,' ali i upravno-pravni spisi,
ukoliko nisu bili inojezicni. Hilo je,dakako; i kajkavsko~cakavskog hibrida, ako
tako nazovemo kajkavske tekstove ukojima ima viseilimanje cakavskih
osobina. T$vo je obostrano prepletanje oblika' raz!icitih na:rjeenih izvora
postalo mogucezato stosu se oba naIjeeja, dakle i kajkavsko; vecupotrebljavala
kaoknjiZevni izrazi.Nastaju tekstovi u kojimaje, cestom upotrebom, polako'
otupila spoznaja 0 raz!icitoj dijalekatnoj pripadnosti n~kog morfema ili leksema.
Zato se idogaaruo dakakav izvorni kajkavizani dopre daleko najug kao sastavni
dio onog jezil:nog utjecaja. sto je,'u okviru iste knjiZevnosti,' iSao od sjevera
prema jugu. Ali bilo jei obrnutoga ul;jecajaj vidi se to po mnogim cakavizmima
i stokavizmima u kajkavskim tekstovima. Otvorenost prema drugim hrvatskim
na:rjeejimakao izrazita crta kajkavskoga knjiZevnog jezika inicirana je i time sto
kajkavski pisci ne samo danisu pisali jezikom svoga meg zavicaja nego nisu ill
hljeli tako piSati.
Jednom uspostavljeno; proZimanjehrvatskih pisanih dijalekatane prestaje,
iakose u pojedinim etapama razlicito· manifestira i unatoc vrlonepovoJjnoj
novonastalojsituaeiji. Nairne, 15. i 16. stoljece moZe se oznaciti kao em period
u povijesti 'svih jumoslavenskih naroda, pa tako i hrvatskoga.Godine. 1493.
dolazi do poznate k:rbavske bitke, porazne za Hrvate. Tada, prema zapisu popa
Martinca uNovljanskom brevfjaru, Turci »nruegose najazikhrvackL .. tagda ze
robljallu vse zemlje hrvacke islovinske do Save i Drave daZe do Gore Zaprte«
(Gora Zaprta = Moslavina).Unal!em je kontekstu Martinceva tuZaljka zanim­
ljivanesamozatosto se pod nazivom »jezik« misli »narod« nego i poinformaciji
dasu na teritoriju Krbave sve do kraja 15. stoljeca boravili hrvatski govornici
-Migracije uzrokovane turskom najezdom dobrano su ispremijeSrue stanovnistvo
u hrvatskim pok:rajinama, pa se dijalekatnaslika predmigracijskogi postrnigra­
eijskog stanja uvelike promijenila. Cakavsko je na:rjeCje konstantno gubilosvoj
prostor, da bi se nakon nekoliko stoljeea svelo na uzak primorsko-otocni pojas
koji cak ni na kopnenom dijelu nije ostao kompaktan, nego je na podosta mjesta
razdvojen stokaveima koji su gdjegQje, osobito najuZnom dijelu, presli i preko
mora na najbliZi im dio otoka. Osim toga pomicali su se i oni cakavcikoji nisu
neposredno osjetili tursko kopito, mijesajuci se s drugim' cakavcima iIi pak
stvarajuci Oaze na podrucjima drugih narjecjai drugihjezika (Austrija, Madar­
ska, Slovacka, Ceska). Stanjilo se tako 1 izduZilo cakavsko na:rjeeje u pravcu
sjev~r~jug kao kostur, alimu nikada nije bila prelomljena kraljeinica. A uloguje
k:raijemice odigralo ovQje more kojese pokazalo cvrscim od kopna jer je
povezivalo i tako odrZalo dijelove cakavskoga organizma. Uz tu je komponentu
prostome strukture stajala' druga, kulturoloska. Koliko god bilo nevjerojatno
i neprosjecno, cinjeniea je ipak da je jedna relativno mala pismenost i knjiZev­
nost, kakva se u hrvatskim stranama formirala do 15116. stoljeea, izdrZa.Ia toliku
kugu ratova i unistavanja.Njezina s~ snaga nalazila upravo u medudijruekatnom
prozimanju koje je uza sve osjetljive razlike stalno odriavalo, pa i jaCalo svijest
o pripadnosti istom knjiZevnom jeziku i istoj kulturi.
27
 To potvrdujei.stanje ubJ:vatskom sjeverozapadnom kompleksu, Cakunatoe
istini da se na tom prostoru javljaju· dva suprotna vjerska pokreta: protestanti­
zam i katolickaobnova. Kad se razmotri jezik, a ne poruka kajkavskih pisaca 16.
stoljeea, zapaia se gotovo isti odnosptemajeziku kao kod Cakavacakojisubili
zahvaeeni protestantizmom. Zato je ujezicnoj povijesti vidljiva gotovo nepomu"
cena razvojna linija.
. Da se protestantizam u jezicnom izboru nadovezuje na hrvatskoglagoljaSku
tradiciju, pokazuje vee izbor glagoljice za stampanje Prvog de1a Novog testa­
menta i Drugog de1a Novog testamenta, odnosno objavljivanje eirilicom obaju
dijelova Novoga testamenta (1563). Stovise, tipje glagoljskih slova preuzet baS iz.
glagoljaSkihmisala i brevijara;nairne, tajsutip slova »nemski meStri cinili
izdesti,izseei tere izliti«. S eirilskim je slovima isto, samo sto su protestanti
i
izbacili »veleonih grCkih nadmetic,crcariev ili titulov, zasto,va stenju malo ili
1 nistar prude da nego priprostih Ijudi mute«;. I u pogledu- na jezik podosta je
~
1 dodirnih tocaka, Prvo, umjesto latinskoga jezika u crkvi treba upotrebljavati
1
j
onaj koji je pUku razumljiviji. Zato u crkvenoslavenske tekstove ulazeelementi
narodnoga govora, a protestanti nastoje daupravo ti elementi budu podlogom
1I
jeziku .njihova stiva.Drugo, da bi prosirili svojvjerskinaUk, i glagoljaSi i prote­
stanti sluze se hibridnim tipom jezika: prvi crkvenoslavenskim s mnogo cakav­
1 skih, kajkavskih i stokavskih crta, drugi Cakavsko-kajkavsko-stokavskim. Dok
~ je glagoljase na sirokom prostoru povezivao crkvenoslavenski jezik, protestanti
I zele da.ih·.povezuju narodni govori. Zato· Antun·Dalmatin i Stjepan Konzul
I
~
Istraninprevode Bibliju »va ovom naSem slovinskom ili hrvackom jaziku« koji
se »s kranskimjezikom mnogo sklada« dabi taj prijevod posluzio »naiprvo yam,
1 Hrvatom i Dalmatinom, potom takaiiie Bosnakom, Bezjakom, Srblanom iBul­
; Ii garom«, Tu se prvi putnaziru Vizije, barem programske, 0 jeziku 'koji bi bio
'1 razumljiv svim Ju.znim Slavenima. Takvihee pogleda bitiu nasjos, ponavljat ce
n dijelu cjeline koju smatramo hrvatskom knjiZevnoseu. Radi se 0 tzv. pokrajin­
se puna tri' stoljeea kao sastavni dio ovog' ill onog programa, .ali uvijek bez
i!ij rezultata.Pa ipak: iako uskih okvira i slaba odjeka,. protestantski je pokusaj
u Hrvatskoj, bio potpora onim strujanjima koja su vodilazametku.jezicnoga
J standa.rda.Osim toga, on jena sjeverozapadnom podruCju hrvatskog jezicnog
R
i kompleksa.bici pravi nastavakon6ga sto jena sirem.podrucju bilozapoceto
~
It, i podloga onomu sto je na tom sirem podrucju slijedilo..
Iako po vjerskom naUku suprotni, kajkavski pisci katolicke obnove polaze
:~
q u izgradnjiknjiZevnogajezika od istl;>g principa kakav su imali protestantl, tj. od
r{ hibridnog tipa jezika.Razlogsu tome bilenepromijenjene politicke prilike.
~
d Nairne, zbog turskog je ognja i maca ptedmigracijski kajkavski prostor bio
n takoder su.zen te se njegovostanovniStvozbilo na podru~je triju . Zupanija:
~ zagrebacke, varaZdinske i kriZevacke. Slijegalo se tu vee od 15. stoljeeamnostvo
izbjeglica iz porobljenih cakavskih i stokavskih krajeva. U toj novoj situaciji
~ nastajao je, narocito u gradovima koji su mogli primiti veei broj izbjeglica,
zajednicki kajkavski govornijezikkojije onda.postaoosnovicom knjiZevnomu
jeziku. I inace je u kajkavskoj sredini 16. stoljeeapostalo obicajem ne samo da
.istih razloga kao i na sjeverozapadu, moze smatrati pokrajinskom. Njezin je
I knjiZevni jezik u dobro} mjeri divergira od govomoga, jer se u Iijemu nalaze
elementi s razlicitih kajkavskih podruCja, negosuse u taj jezik ukljuCivale
~ i nekajkavske jezicnecrte, kako bi seprosiriokrug korisnika knjige. Takvo
~ stanje zatjecemo vee..u Pergosieevu Decretumu napisanom »slovjenskim jezi­
~h kom«,tj. onim koji se u latinskom predgovoru zove »lingua illyrica«. Ukajkav­
I' ,sko jetkivo.svoga.djela utkao Pergosiei nekajkavske elemente,kao sto su npr.
~.I otac, konac, odvitak »baStinik«,. iminje»imetak«, na nom mistu »smjesta«,
"II
;~
28
~
Ii
!t
n
1
~
pretumaciti, ruka, 8to (drugo je sto u zriacelJju ,.tko« cega· takoder ima u Pergo­
Sica). U Vl'amcevinl se pak djelima zapaia pomijprije unosenje jezicniheleme­
nata dru~· kajkavskih sredina, p.pr. sjeveme' (varaZdinske),. j ujednaeivanje
citavogjeZii:nogmaterija:la. Paralelno s tim Vramec vodi racuna i 0 ,nekajkav­
skim elementima,Lto zadrZavanjempokojeg starijeg oblika koji u 16. stoljeeu
viSe nije bio svojstven kajkavskom mujeeju, ali jest drugima, ili prihvaeanjem
oblika koji se u kajkavskom mujeeju uopee nisu bili razvili. Ove ee tendencije
u jezikukajkavskihpisaca narednoga.stoljeea biti jos oCitije. U okviru naSega
promatranja vaZno je utvrditi:iako Qrganski govori kajkavskoga mujeeja. nisu
bili tako bliski nekajkavskim govomicima, jezik im je kajkavske knjiZevnQsti
bio mnogo bliZi jer su unjemu nalaZm elemente vlastitog pisanog jezika.. _
. Osimtoga, u medusobnom komuniciranjuviSecnijebiloproblema ni
s pismom. Naime"glagoljica je u neSto ceseoj upotrebi jos samo'na sjevemoea­
kavskom podrucj~, na ju.znoeakavskom i stokav$kom terenu veese uevrstila
latinica,koja, uzsupostojeeueirilicu,sve vise jaM, dok na kajkavskom dijelu
glagoljica- i. cirilica nisu ni u prethodnom periodu .bile pustile veoma dubok
korijen. Zato je latinicabila norma:lnopismo onima.koji su dolazili u kajkavsku
sredinu. Protestantski je' pokretnastojao vratitiZivot glagoljici. i eirilici i na
kajkavskom podrucju,pro~irititak ob~ pisma sa sjevera premajugui istoku, ali
sve je to bilo kratka daha; Kad se prl;>testantizam u Hrvata ugasio, splasnulo je
kod njih i zanimanje za ta dva'stara slavenska, pisma. Dominaciju latinice
u kopnenoj HrvatskoJ,viSe niSta nije.moglo sprijeeiti. N aprotiv,poml;>gle su joj
tadasnje kajkavske veze s madarskom literaturom gdje je latinica vee imala
dugu .tradiciju.
Tako se na sjeveru Hrvatske zatvorioprostorni krug kajkavske knjiZevnosti
s latinicom kao jedinim pismom is jezikomvrlo jake interferencije mujeeja. Bilo
je to podlogom stvaranju novog tipa, knjiZevne prodUkcije namijenjene jednom
skoj knjiZevnosti. Iako pol9"ajinski upravljena, tajeknjiZevnost imala sve bitne
elemente svojeopstojnosti:dobre pis~e i vrijedna djela. Adobila je i poseban tip
knjiZevnoga jezika prihvlitljivog citateljimarazlieitedijalekatne baze. Razliei­
tost se .smanjivala na nekoliko naeina: 2;anemarivanjem sasvim lokalnill dijale"
katnih osobitosti,.uklju!!ivanjem onihjedinica izdrugognrujeeja koje nisu ~bole
oei« (jer su se djelomi(:nona:tazue i u vlastitom dijalektu) i preuzimanjem dijela
leksika. Leksiekog je,inkorporiranja bilo nekoliko vrsta,ali su se najviserabili
tzv. kontaktni sinonimi (npr.. u djelima Antuna Vramca: templum ali cirkva,
doctor. ali vrac i sl.).,To je zapravobio samo nastavak stare prakse jet su takvom
kontaktnom sinonimikom ispunjeni mnogi nasi tekstovi odsamoga pocetka.
Zato se postupakkajkavskih pisaca16. stoljeea u vezi sjezikom potpuno
uklopio u vertikalu povijesnoga razvoja i .via facti uevrseivao dobre temelje
stvaranju knjiZevnog standarda za sve govomike kajkavskogdijela lIrvatske.
I .na jugoistoenom jedijelu hrvatskih pokrajina, onom Sto je obuhvaeao
jUZnQcakavsku i stokavsku zonu,nastala u to dobaknjiZevnostkoja se, zbog
pocetak uznaku Maruliceva stvaralastva, odnosno djelatnosti dubrovackoga,
hvarskog i zadarskog knjiZevnogkruga.' Postaje gotovo neshvatljivo da je na
tom prostoru - u neposrednoj blizini turskeopasnosti i u izuzetno nepovoljnim
ekonomskim prilikapla,' gdje. seni,Rep:ublika nije osjeeala sasvim sigumom
- probujala knjiZevnost cija su mnoga djela dosegla veoma visok umjetnieki
domet. Razumije sedaje onda ijezikteknjiZevnosti moraobiti.tolikoizgraaen
29
 da udovolji potrebamarafiniranog poet::;kogiskaza. Tesko je pretpostaViti da bi
knjiZevno stvaraiastvo 16.stoljeea, zapoeetou ju:Znim stranam~Ma:iuiicevUn
prijevodom' Kempenceve Imitacije (1500) i originalnom Juditom (1501),. moglo
nastati ni od eega, tj. bezikakva naslanjanja na knjiZevnu produkcijuprethod­
nogaperioda ibez izazova knjiZevne Evrope. Novija istraZivanjapokamjuda su
se stari hrvatski pisei, gradeei novo, neprestano vraCali svojemu srednjovjeki)v­
IjU kao knjiZevnom izvon§tu. Iz togaje izvorista preuzimanavrlo cesto ftazeolo­
gija i terminologija, ill je po uzoru na nju izrauivana nova, da bise zadovo)jile
velike potrebe usferi svekolikog duhovnog stvaranja. Osnovno jeipak bilo daje
jeZi<:nikOd po<:ivao na organskim narjeejima.Zatonpr. Maru!ieeva hrvatska
djela ~predstavljaju nedvojbeno knjiZevnu cakavStinu, a DiZiceva; i .Dzore
i Marina, knjiZevnu stokavstinu, bez obzira na kontroverzeo dijalekatnoj. osna­
Vici jezika prvotnog slavenskog Zivlja u Dubrovniku. Medutim, ubrzo se opaZa
uzajamnainterfereneija dvaju nar,jeeja koja pripadaju istojknjiZevnosti, i. to
u· prvoj 'faziovoga perioda jaCim prodorom cakavskih. elemenata u· stokavske
tekstov.e, a u drugoj obrnuto;. Uostalom, isami su »jezici« juz.ne cakavstine
i zapadne stokavstine bill tako bIiski,.sobiljem zajednickih erta, tako dasu.se
posebnosti preuzimale. dosta· jednostavno, 'lako, bez Qsjeeaja. nametanja, Kul­
.turna identicnost, kojoj pripada iglagoljizamkao zajednicko knjiZevno nasljeae
prethodnogaperioda (s mnogo' veCim utjecajem nego sto se obicno misIi),
i jezicna bIiskost izvornih dijalekata neptestanosu sirili putove utjeeajili osigu­
ravali nesmetanu eirkulaeiju pisanoj rijeeina cakavskom i Stokavskom
podrucju. Vertikala nas1jeua, npr;, jasno se razabire najumom pojasu kad treba
posegnuti za sinonimom radi stilskog efekta .(korabJja, .Iacan, niinji, se1ik; Jetu­
Sti, svitlusti), a 6tvorenost prema drugim, cak stranim jezi<:nim sustavima pre­
u:
uZimanjem izraza zbogrime ill tlijanse znacenju (hiljada,drom). . pogodnosti izraza metru ilirimi. Razumije sedaje.takva upotrebajezika,koliko
Pri takvu stanju stvari sasvim je' naravno da u pjesmama dubrovackih
petrarkista nalazimo cakavizme i dalmatinizme, odnosno da u cakavskih pjes­
nika s otoka Hvara, iz SpIita ill iz Zadra susreeemo elemente stokavskoga
Dubrovnika. Spomenutom se is'prepletaDjunisu uvijek traZili pravi uzroei, nego
su se inodijalekatne pojave promatrale mnogo puta staticnoi statistieki. Zatoje-­
u dijelu struene literature dolazilodo pogreSnili tumaeenja na osnovi kojihsu se
ondaizvlaCilidalekoseZnizakljucci. U tom je pogledu bio svakako najzariim1ji­
viji problem Dubrovnika, odnosno kontroverzi 0 dijalekatiloj pripadnosti.pocet­
nog slavenskog zivlja u Gradu,Ikavsko-jekavske sarolikostii ikavizmi u starim
tekstovima zbunjiVali su mnogejer se tlijepoeelo od analize·stanja u gramati<:­
kim morfemimakoji su ipak nosiocisustava na morfoloskojrazini i pripadaju
starijem, naslijeaenom sloju. Kad se taka' promatra, onda postaje jasnjje da
primjeri .tipa lipijeh i lipijem pripadaju ijekavskom sustavu kao i dabrijeh
i dobrijem iz istoga razdoblja. Leksicki morfem mozebiti posuuen, noviji. Zato
leksicki ikavizmi (kao npr.lip-) u dubrovaekim tekstovima ne moraju upucivati
na stariji jezicni sloj, ali Be po njima lijepo vidida dubrovacka knjiZevnost
pripada hrvatskoj knjiZevnostii kao sto joj pripada djeiatnost stokavskihseaka­
vaea Makarskoga primorja (gdjese govori sto, ali scap), s kojima je DubroVnik:
komunicirao i prekokojih su dolazill do Dubrovnika pojedini dalmatinizmi
i cakavizmi, pored neposrednili dubrovackih·vezasa cakavcima morskim
putem; Iznesena tvrdnja nikakone znaCi da je uporaha ikavskih Iikova odnosno
dtugih nestokavskih erta bila jednaka u sVih dubrovackih pisaea ill u svim
djelima istoga pisea. Razlike su, pa i znatne, postojale jersu pisCi raz!icito
prilagodivali jeziene stilizaeije knjiZevnim· vrstama; Ali opea slika je jasna:
30 .
stvorena je na jugoistoku hrvatskih zemaJja knjiZevna kame koja je, zaiazIiku
od sjeverozapada, postala u prvome redu jezik hrvatske petrarkisticke poezije.
Iznesenose misljenje moZe. potkrijepiti promatra Ii se jezik petrarkistickih
pjesama koje potjeeu iz drogog dijalekatnog sredista; kakvo je bio npr. Hvar.
Lueicevi sU,a donekle i Pelegrinovicevi stihovi satkani na cakavskoj' osnoviei,
ali zacijelo s veeim" brojem stokavskih elemenatanegoIi u ijednog cakavskog
pj~snikaonoga.doba. To znaci da je njihovoudaJjavanje od izvornoga narjeeja
kudikamo veee od ostalih pisaea hvarskoga kruga. Tesko bi bilo. pretpostaviti
drugaciju motivaciju ovakvu postupku osim zelje da za petrarkistieku vrstu
pjesmotvora uzme odgovarajuci tip knjiZevnogajezika. Je Ii poeetaktomjezic­
nom. tipu, sto bisrno' ga .mogIi nazvati· hrvatska petrarkisticka· ill renesansna
knjiZevnakoine, bio.Dubrovnik, pa se iz njega sirila naokrug, toje gotovo
irelevantno. VaZnjje je daje on postojao i daje sjedinjavao hrvatske pisee istog
knjiZevnog .profila.
. Takavodnos prema jeziku nije bio osobita novina: uvijek je karakter djela
utjecao na izbor jezika; I u prvom su perioduIiturgijski tekstoVi'.(kan6nski
pogotovu) bliZi svojemu erkvenoslavenskom izvoriStu negoIi neIiturgijski, dok
se u drugom promijenilo izvoriste, jet su osnovieom knjiZevnom 'jeziku defini­
tiVno postala organskanar,jeCja, alije odnos ostao isti. Nairne, stihovane.biblij­
ske. price, kakva je npr. MaruIiceva Judita, pisane su arhaicnijomknjjzevnom
cakavStinom od proznih sastavaka njegovih vrsnjaka, kaosto je i Vetranovieevo
Pasvetiliste Abramovo bliZe Stokavskom izvoriStuodvlastitihmu mladenackih
pjesama. Medutim, timbar pjesnistvu na prijelazu 15. u 16. sto1jece iu prvim
deeenijima. 16. stoljeea dajeipak 1jubavna poezija koja jeiu izboru jezika
slobodnjja: dija!ekatna pripadnost(<:akavska ill stokavska) manje je vaZna od
god bila funkcionalna za tu vrstu pjesniStva, dovela na kraju do mnostva kliSeja
kojisu »stanjill« bogatstvo knjiZevnoga izraza.Reakcijaje rtatomoglabitisamo
- pribliZavanje izvoristima: knjiSke se forme sve manje upotrebljavaju prepusta­
juei mjesto .govornima. Hektorovie u Rib<miu, kad se vee odlucio na opis puta
s ribarlma, tlije mogao izbjeei izvorne oblike toponima ill narodne nazive za
ribarsko oroue; jednako je tako postupao s toponimima i Zoranic u Planinama.
Radi· dramskog dijaloga jos su se viSe morali okrenuti· govornim· iskazima
Cakavac Benetovic i stokavae Marin DrZie. Dobiven je tako jasan.luk u r'azvoju
i uporabi jezika jumog kompleksa hrvatske knjiZevnosti: ad arhaizirane cakav­
stine/Stokavstinestankim inodijalekatnim slojem do cakavsko-stokavske ispre­
pletenosti kOja se u dramskim djelima pribIizavala govornoj cak.avstini istokav­
stili. Da bi se tocno znalo 0 cemuje rijec, uz svaki od dvaju navedenilijezicnili·
tipova treba stajati."knjizevni «. ;fer, pri analizi tekstova starije. knjiZevnosti
pocesto se smatralo knjiZevnim poslom sarnO pisanje pjesama i beletristicke
proze,ali ne i dra:mskih djela. Istina, dramama je dijalog osnoviea, .onesu zbog
toga najbliZe govornom tipujezika,ali ipak nisu dijalektoloski tekstovi. Utomje
pogledu dobarprimjer· Marin DrZic. Akosu ne samo njegove pjesme nego
i komedije knjiZevno djelo, a one to jesu, ondaje i umjetnieki izraztih napisanih
djela knjiZevni jezik. Prema tome, knjiZevna je kome osnovnaoznaka jezika
naSeg renesansnog stoljeea.. Odnos meuusastavriieama te vrste jezika nije
u .Citavom periodu jednak (postoje, kao. sto smo vidjeIi, bar dvatipa), ali mu I;lit
nije time promijenjena. .
Iz svega sto je receno proizlazi da su se u 16. stoljeeu· formirale dvije .
knjiZevne kame: jedna na sjeveru hrvatskih zemalja, druga' na jugu.. OCajne
31
·politiCke prilike svele su kontakte dviju pokrajinskili knjiZevnosti na skromnu
mjeru; niti je protestantski nazor na jezik dopro do Zadra, niti ga je renesansna
jezicnarazigranost presla. Unatoc tome u oba se kompleksa nalazi zametak
novoga. Prvo; organska narjeCja postaju temelj pisanom jezik:u; Izbor se dakle
IjeSava na najvisoj dijalekatskoJ razini (naIjecje kao takvo, a ne pojedini tip
nekoganaIjeCja).·Drugo, podloga knjiZevnomjezikukod Hrvata moze biti svako
naIjeeje kojim oni govore,tj: ikajkavsko, i cakavsko, i stokavsko. NaIjeejasu
u tom smislu potpuno ravnopravna, iako kvantitativno nisu jednako zastup­
ijena. Kajkavsko je narjeCje kao osnovica ogranicenona sjeverozapad, ako se
izuzmukajkavizmi koji urenesansnoj knjiZevnostipredstavijaju kulturno
nasijeae. Cakilvsko je narjeCje bivalo osnovicom knjiZevnom jeziku na citavom
svom podruCju. Dijalekatne razlike .unutar cakavskog narjeCjatada SUe malo­
brojne, osim toga pomorske su veze .izmedu Cakavskoga sjevera i juga nepreki­
nute, pa su utjecaji obostrani, podjednak je na citavom prostoru i romanski
jezicni utjecaj.Zbog toga nije uvijek lakoodreditisto je iz domaeegcakavskog
dijalekta pretoCeno uknjiZevnijezik. a sto jeu knjiZevnoj stilizacijikojeg drugog
cakavskog dijalekta prepoznatokaosvojei.prenesenoiz knjige u knjigu. . Smatralo se takoder da je za tu inovaciju Budinie dobjo poticaje iz ceskog
Stokavsk.o je narjeCje bilo tada·osnovicom jeziku poglavito renesansne knji­
Zevnosti u Dubrovniku, ali je njegovprodor u tekstove drugih dvaju hrvatskili
narjeCja vecznatan, iakojaciu~avskomenego u kajkavskom. Akcentuacijom
pralttiCki jedDakQ, stQ)qlvskQ,se naIjeCje~ovalo tada najveema ikavskim
iijekavskim ref1eksom,~.M:edutim. na toj razinijos nema izbora: teoretski
uzev5i; ravnopravne SUe oH~ osnovice,ikavska i ijekaYska, iako je tada ijekavska
u knjiZevnoj uporabLMedutim, strukturalnaje razlika medu njimau tClme 5to
su.u ijekavskom sustavu moguciinnogQveci ostvarajiikavskili Iikova nego
obmuto jer se.·,f\ mijenja, pod, odredenim uvjetima, u i u sarnom ijekavskom
sustavu (npr; smUa~. sei vidio i s1;). _ Pod sam kraj 16. stoljeea dobili su Hrvati prvi iiskani Ijecniksvojega jezika::
. .Od triju.pisamalatiriicaje u punom usponu i .preuzima vodstvo. Glagoljica je
jos Ziva,alisaino na: cakavskom sjeveru. Vezana najveeimdijelom'za jezik
crkvenih .knjiga i.naboZnog-.stiva, glagoljicapolakoostaje grafijskaoznaka za
tekstove arhaicna jezika. Zatose,njezinaponovna dominacija nije ostvarila
unatoc povezanosti s dvama mace izvanrerlno vainim· kultumim dogaaajima,
kaosto sustampanje prvihhrvatskili knjiga i protestantski pokret. Ta su dva
dogaaajapoveeala broj ()nih kojima ·su dospjele u ruke knjige s glagoljskim
slovima,poraslo je donekle zanimanje ~a glagoljicu Ita: veeem dijelu sjeveroza­
pada; kurzivni se nacin cak bio udomaCio u nekim velikaskim rodovima, ali sve
to zajedno nijemoglo vratiti glagoljici prvotnu slavu. Kolikoje godistina da se
glagoijlcii·rabila·u ovimstranamajos dosta dugo, istinaje takoder da senjezina
upotreba' konacno ogranicila.na·.pojedine.punktove u kojima je,. opet, "broj
korisnika bio. sasvim neznatan. Stoga se mOZerecida je glagoljica,u2. periodu
prestala :biti .konkurent .drugim dvjema graiJjarna. Izbor je pisma mogao dakle
pasti sarno na latinicu ill cirilicu. ltu se, sUcno odabiru u jeziku; ne radi 0 ovoj ill
onoj grafijskoJ praksi unutar pisma nego 0 latinici i cirilici .kao takvima..
U eirilici kojom.su pisali Hrvatizapataju seodredene inovacije i.preoblike
slovli. One nisubile uvijek i svuda jednake, a najviSe su se odnosile na pisanje
fonema j, b, v, d, J, .11. Osobito je karakteristicno .da su ~e vee od drUge polovice
15. stoljeca fonemiJ i li oznacivali stavljanjem derva ispred 1 i n, tj. 1m i liB. Tako
u hrvatsldm spomenicima dobivarno najcesce jednadzbu! J = (/lP r.Ib = hn. = g1);
.11 = (/lP. f lIB = gn). Medutim, svese to odvijalo u okviru istoga pisma,
podjednakocitljivOg svima koji suznali.Cirilicu.
32
Latinica je dolazila Hrvatima sdvijestrnn.e: iz latinskog i talijanskog izvora
preuzimalisujeu primorskim podrucjima,-iiz latmskog i madarskoga u kopne­
rum. To je osnovni razlog da je latinicka graflja za hrvatski knjiZevni jezik od
pocetka neujednacena. Tako u sjevemoj zoni nalazimo ztar (star), szueti (sveti),
mesati (mesati), deuicza (devica), czirkua (cirkva), nachin.en (nacinjen), zpraulie­
na (spravljena) i dr., a ujuznoj sueti (sveti), zarqua(carkva), nacignen (nacinjen),
spraugliena (spravljena), caco (kako), pomoch (pomoc) itd. Ali prevlastijednoga
izmedl,l. ta dva nacina pisanja jos nema, pogotovu stose veeina fonema pise
jednako u obim sredinarna i s10 se pokoje »sjeverno« Ij!esenje moze naci u »juZ­
nOIri« i obmuto. Sve ipak neee dcivesti do zajedniCkoga rjesenja za palatalne
foneme koji su bili predstavljali pravi problem ina sjeveru i najugu. Rjesenje ce
se naei u dijakriticima cije je plodno zmo v~e na samom pocetku bilo u upotrebi
(c sa supskriptom - ,,), da bi potkraj ovoga perioda dOnijelo prVeplodove.
Prvi pokusaj da se primjenom dijakritickih znakova pOjednostavni i sistema­
tizira hrvatska latinicka graiJja veze se obi~no uz Simu Budiniea kojije u svom
treeem djelu, uSummi pauka krstj~mskoga(1583), upotrijebio znakove <; ~ i 3.
husitskog pravopisa sto ga je, boraveei na Tridentskom koncilu, mogao nauciti
od ceskih sveeenika. NOvija istraZivanja otklanjaju takve tvrdnje. Prvo, nije
dokazano daje BudinieUopce bio na koncilu. Drugo, protureformatorski kano­
nik Budinic tesko bi mQgao prihvaiiti grafijsku reformu Jana Husa koji je bio
proglaSen beretikom. T[eee, dijakritickili je znakova bilo u hrvatskoj latinici
i prije Budiniea (Marulic i Hektorovic pisu ,,), pa je on sarno vrijedan nastavljac
c
isiritelj takva naCina pisanja zajos dva slova, i 3,jer mu viSe od togavjerojatno
nisu dopustale tiskarske mogucnostLNa taj je nacin vee u ovom periodu jasno
trasiran put kojim ee krenuti buduei reformatori hrvatske latinicke graflje.
Dictionarium quinque;'nobilissimarum El!ropae linguarurp.: Jatinae, italicae,
germanicae, dahnaticae etungaricae (1595) Sibencanina Fausta Vrancica. U tOm
se leksikografskom djehi zrcali na neki nacin sve onO, sto je bila karakteristika
ovoga perioda: i Cakavsko-stokavska povezanost, i neprekinutost veza izmedu
jUZnog i sjevemog kompleksa, i riastojanje da se jezicna-xoine prosiri dtiboko
u unutraSnjost, ali i briga za vlastit izrazda, kao sto pisePetar Zoranic ti Plani­
nama, »jezik kim opCiJl)o« ne bude "pospuren latinskim«.
3. period:'jezik od pocetka 17. do sredine 18.
stoljeca .
Pocetak treeeg perioda pravi je nastavak prethodnoga: Hrvati, nairne, dobi,
vaju svoju prvu stampanu gramatiku. To su Institutionum linguae iliyricae libri
duo (1604) PaZanina Bartola Kasiea. Na taj se nacin na. prvi tiskani Ijecnik
naslanja prva grarnatika. Buduci da je u Iiteraturi vee· naznaceno da· svaka
gramatika, cak i kadje prva, dolazi nakon tekstova, pojavaje KaSicevih Instituti­
ones osobito vaZna kao neposredno svjedocailstvo 0 odnosu prema jeziku
onodobnih tekstova. U gramatici opCenito pa i u grarnatici protureformatora 17.
stoljeea to znaci iskazivati odnos prema - pisanom jeziku, jezikuknjiga. Zato
KaSiceva grarnatika nije prikaz nekog konkretnog govora (cak ni govor;l. rodnog
mu Paga), nego opis onih knjizevnih stilizacija koje su se u hrvatskoj knjizevno­
33
sti razVile prvenstveno na cakavskoj i na l§tokavskoj osnovici. Pored'Cvtstog
cakavskog temelja koji se najbolje razabire u fonologiji,u akcentuacijiposebno,
ima u Kasica mnogo primjera stokavske stilizacije, osobito u morfologiji 000
pak sto povezuje obje dijalekatne osnovicejest ikavizam. Stoga se more ZIildju­
citi da su KailiceveInstitutioneszapravo ugramacivanje jezika kojinajveeirh.
dijelom pripada jugoistocnom kompleksu brvatske kiljirevnosti. To je naslije:­
dena stanje2. perioda i, kao stose vidi, u p'oCetku 3. periodanema u'pogledu
izbora dijalekatne osnovice nikakvih novina. Pravac se'razvoja: ipak more
naslutiti: u cakavskimje tekstovima postotak stokavskili crtaveeinego u pret­
hodnom periodu. Stoga je razum:ljivo sto u KaSicevoj' graniatici ima paraleInog
navodenja; a gdjekadsu stokavski likovi stavljeni na prVo mjesto. StokaVski ce
utjecaj biti jol§ prepoznatljiviji kodKailiea kad bude prevodio BibUju (ostaIa je
u rukopisu neobjavljena), odnosno Ritual rimsld (1640), djela kOja sU,kao potez
katolicke obnove, bila namijenjena govomicima u primorskom zaleCI:u i u Bosni.
Otud Kailiceva orijentacijaprema »bosanskom« jezikuu drugoj faZi njegova
djelovanja. ,Za naile je razmattanje taj KaSicev pomak vaZan jerse ri,iime
potvrduje raznolikostjezicnesituacije unutar jugoistocnog komplekSa hryatske
knjiZevnosti. Pri iskazivanju teraznolikosti Kasleev je postupaku sviin djelima
isti: on uvijek zeli prezentirati onaj knjiZevniizraz kojije, po njegovuIIrlAljenju,
bio najbliZi najboljem, kako bi glUazumjelosto ville ,.ilirskih« govomika.Ato su
vee pm koracipremajezienoj standardizaciji. , '
, Sredinom 17. stoljeea opisan je i jezik sjeverozapadnog kompleksa. Tlij
opiS inkorporiran u veliko panslavensko Gramatieno ,iikazanje. o,b 'ruskom
'jeziku JuIja KriZanica, napisano u dalekomTobolsku godi.:Jie166!t Poznatoje da
je Juraj KriZanic izradio svoj tipopceslavellSke gratfiatikenaosnovi njem.u
poznatih podataka iz mnogih slavenskihjezika. BuduCi daje ugramatici oznaci­
Vao elIDe divergira pojedini slavenski jezik od njegova, opeeg tipa; oznaCiVao je
takoaer eime odstupa hrvatski kDjiZevnijezik(npr. »po herVatslq.t« i sl.),Kaq se
to s,abere i potraie brvats,ki' tekstovi kojihJezik u, najveC~m 'stupnju oggoyara
KriZanieevu opisu, onda je nesuinnjivo da se radi Q jeziku pisaca tzv. ozaJj$koga
kruga, tj. 0 knjiZevnom trodijalekathom jezienom hibridu kakav se u 17; stoljeeu
poCeo rabiti na dijelusjeverozapadnog ki:>nlpleksabrva1:$ke krijiZevnos~ ,Na:, to
upucuje npr. reflekse u i i e (nikada uje);zadriavanje zavrsnog -1 1.1 sVillim~ca
i pridjeva, izostanak promjene k, g, hue, i, s, stara akcentriacija, izjednaCivanje
vokativa snominativom itd.
Iako je Krizaruceva gramatika postaIa poznata gotovq dVli stolj~ posto je
napisana, 'tek se u nalle vrijeme ocjenjuje njezifii1"ptaV/i'vrijednost. Za nas je
dragocjena. jer se sada more reei da su it 17.stoljecu .imali Hrvati dvije grama­
tike, ito tako dajejezikjednog i drugog kompleksa hrvatske knjiZevnosti dobio
svojgramaticki opis. Ako> se ti opisi preklope kao kruZnice na tockama gdje
prestajurazlike, zajedniekiim dio postaje veei nego/lto se obicnl:> mislijer sem
ultima linea ipak radi 0 jednom knjiZevnom jeziku kojega· suregi9miliiitipoVi
zasnovaru na tri dijalekatske stilizacije u kojima on i funkcionirakao knjiZevni
jezik; Tu su spoznaju zacijelo nosill u sebimnogi nMi stan piscii gramatiCari.
Zato je razumJjivo l§to ee se, npr., Matija Antun Reljkovic u 18. stoljeeu pozivati
na preteZitost siavenskog (a neturskog) vokabulara kakav jeuSlavoriijibio
zabiljezen »po svidoeanstvu Fausta Vraneica Sibencanina«, dokce za KaSie~
yom gramatikom cesto posezati ,leksikograf Jakob MikaJja sredinom 17.' sto~
Ijeea, odnosno stokavski gramatieari Axdelio Della Bella pocetkom 18;stoljeea,
34
Franjo Marija Appendini pocetkom 19. stoljeca iAntun Mazuranic u doba
hrVatskog narodnog preporoda.
Ifaznacene povezanosti pokazuju da l:)e knjiZevna stokavstma sirila na
podruCje ostalih dvaju naIjecja i tako' postala dominantna vee u 17. stoljecu,
odnOSriO u 3. periodu predstandardnoga razdoblja. To je dobrim dijelom poslje­
dica snaine knjirevne produkcije u Dubrovniku ciju okosnicu cine Ivan Gundu­
lie, Ivan Bunic Vucie, Junije Palmotie i,nesto kasnije, Ignjat Burdevie 'koji
u potpunosti afirmiraju ijekavsku lItokavlltinu. Drugi je stokavski dio bio ikav~
ski, a obuhvacao je podrucje Makarskoga pnmorja,Neretve iCetine, zapadnu
Bosnu i Slavoniju>Ono pak lito je cVfsce povezivalo oba ova stokavska dijela
bila je novostOkavska komponenta,pa su brvatski starostokavski govori pred­
stavljali u' stokavskoj cjelini ipak' manjinu. U to se more jugoistocne ikavske
l§tokavlltineutapala pomalo, teritorijalnobliska, cakavska ikavlltma, pogotovu
sto su i knjiZevni uzori pripadali l§tokavskoj srediru, pjesnicima qubrovaJ:kog
baroka ponajprije; Dok se sjeverni dio eakavskoga naIje<'!ja vezivao s.vevi~e za
oZaljski krul(! kajkavce; juma je cakavstina, mahom ikavska, bila sluzila kao
knjiZevniizraz spisateljsklm krugovima cija su se sredista nalazila na Hvaru,
u Splitui uZadru. U 3. se periodu pojavljuju novi cakavski centri, ali bi se
i oni tipi:avo po jezicnoj osnovicii nadgradnji mogli vezati uz bivlle jezgre. Po
tome bismo kao nastavak hvarskeknjirevnojezicne tradicije (Hektorovie~Luc
ci<S-Benetovic-Peiegrinovie) mogli pi:omatrati djeiovanje pisaca s otoka Braca
(lvall Ivanillevie), Visa (Andrija Vitaljic) i Koreule (Ivan Kana~elic), spliiskom se
krugu Mcirulicevu moze pribrojiti Jerolim Kavanjin, dok je Sibencanina Ivana
Tomka Mrnavica lak~e prikljueitizadarskoj tradiciji (Zoraruc-Karnarutic~Bara­
kovic) negolisplitskoj. Cihilo se da ce ovako jaki knjizevru centri kojima treba
dodati istarsko~kvarnersku regiju uspjeti osigurati cakavstini primat knjizevnog
izraza i dovesti je u poziciju da preuzme ulogu opcehrvatskog standarda. U tom
se pravcu iu 17. stoljeeu kretaio, npr., nastojanje Splicanina Matije Albertija,
a i sfun pocetak protureformatorskoga djelovanja pripadao je toj struji.· MeCl:u~
tim, ugledje stokavstine, pored njezine rasprostranjenosti, toliko uknjiZevnosti
porastao da se njezin utjecaj osjecao u djelima samih caklivskih pisaca s juga;
Nema cakavskoga pisca juzne zone koji 0 tome nije vodio racuna. KnjiZevnici
p~ eakavskoga sjevera u prvoj polovici 17. stoljeea iii nisu znaciIi mnogo, kao
npr; PaZanin Ivan Mrsic, ill su se strogo drialinabozne tematike poput Franje
Glavinica, ill su se prihvatili rusifikacije hrvatskogiagoljskih knjiga poput Rafa­
ela Levakoviea: Istina, Glavini~ev je jezik bio dobar potporanj za Iuk kojim se
preskakala Levakovieeva Zastrana i nastavljao razvoj s djelovanjem Senjanina
PavlaVitezovica koje pripada vee poznim godinama 17. stoljeea. Unatoe dakle
odredenom kontinuitetu stanje je stvari ipak bilo takvo da cakavsko naIjeeje
nije viSe mogio izdriati konkurenciju, pa· polako gasne kao knjirevni izraz.
Cakavski najvitalniji, iako vremenski ne najzadnji, ostao je zapravo zadarski
knjifevni krug, odnosno Juraj Barakoviekao njegova posljednjaznacajnija
knjiZevnicka figura. Moida upravo jezik Barakovicevih djela, koja su se pOjavila
na pocetku 17.stoljeea, najbolje ilustrira sudbinujuinocakavskoga knjirevnog
izraza. Za razliku od Zoranieevih Planina ciji ,je tekst prosaran arhaizmima
svake ruke, pa i onima koji su, kao npr. crkvenoslavenizmi, dollii sa sjevernoca­
kavskogpodrucja, u Barakovicevoj Vili Slovinki arhaizam je prava rijetkost,
u gramatiekimje morfemima Barakovie okrenutjuznocakavskom i lItokavskom
snstaVit,njegovje tekst ujednaceniji, organiziraniji, blizak podjednako eakav­
skom i Stokavskom citaocu.Stoga nije cudo sto su mu se djela izdavaia gotovo
35
 kroz citav 3. period, ij. i onda kad je- knjiZevna produkcija na cakavskom jugu
vee bila zamirala. Kroz citav 3. period gubi se poIako cakavsko naIjeeje kao jezik
knjizevnosti, ponajprije na juznom dijelu, jer se. i rodeni cakavci priklanjaju,
zbog razloga stosmo ih spomenuli, zapadnom, ikavskom tipu Stokavstine. Tako
je ikavska stokavstina postala na kraju 3. perioda opeeprihvaeenknjirevni izraz
veeine bivsih cakavskih centara, pa i tako izrazitih kao sto je bio Marulieev Split.
Orijentacija prema tom tipu stokavStine poeela je zapravo vee drugom fazom
Kaiiiceva rada· u sIdadu·s prakticnim nacelom katolicke obnove da podloga
knjiZevnom jeziku bude najraSirenije naIjeCje. Zbog toga je od Kaiiiea do Leva­
kovica jezik najcesce bio samo pratnja nastojanjima da se crkva prosiri na sto
veCi dio ..slovinstva«. Pri takvim se nastojanjima lako moglo dogoditi da etnicke
granice postanu nevaZne i da se domaCi naziv jezika zamijeni onima kojisu
odgovarali izrazito intelektualistickom pokretu kakva je bila proturefonnacija.
Navedeni procesi jezicnog ujednacivanjapospjesill su procese grafijskoga
ujednacivanja. U tomje pogledu u 17. stoljeeu intenzivirano nastojanje hrvat­
skih latinicara da se grafija. uredi. tako da istom znaku odgovara uvijek isti
fonem, odnosno da taj isti znak bude jednoslov. Pristupi tom monografskom
idealu hrvatske latinice nisu bili ni lakL ni jednaki, alisu nastojanja sasviin
uocljiva. 8ime je Budinic vidio JjeSenje u prosirenju broja dijakritickih znakova.
Timjeputem odmah krenuo Rafael Levakovie koji rabi dijakriticke znakovene
sarno u.latinici nego i u glagoljici,.ali ne nailazi mi siriodjek jerje provodio jaku
rusifikaciju crkvenih tekstova sto je odudaralo od opceg toka hrvatskoga knji­
zevnog jezika»Dijakriticka« je struja bila time cakne~o urn.iivljena, alice
potkraj stoljeca naci svoga velikog zagovomikati Pavlu Vitezovicu. Nakon
Budiniea, izuzme li se Levakovic, jaca»istografemska« strqja·koja se zapravo
naslanja na Hektoroviea. Toj struji pripada naS prvi gramaticar. Bartol Kasie.
Dotada8nju dvoznacnost znaka u Za foneme u i v (uspor. uruche v.rUce) Kaiile
razJjesava uvodenjem znaka v za fonem. Vi slovo. e uvijek mu znaci fonem c,
k uvijek k, ~ uvijek e, bezobzira na to nalaze li se.ti znakovi ispred illiza kojeg
vokala, odnosno na kraju rijeci. KaSieevim putem riastavlja DubrovCanin Raj­
mund BaInanjie koji.pise.Nauk za dobro pisatilatin~1gjem sIQvima rijeeijeiika
siovinskoga. (1639). Prema njegovu prijedlogu ustalilo bi se pisanje onih fonema
koji su se dotada razlicito pisali, i to: jednim znakom z za fonem e, e za c, 3 za dz,
y zaj i I za Z, dok bi digram cb sluZio za fonem c, gb za d, gi za 1, gn za nile za s.
Da ne bi bilo nejasnoea, skupine konsonanatagi i gn pisale bi se g'I i g'n (npr.
g'lava i g'natI). Osim toga dugi bi se vokali oznaciv~i • akcentom. Bve jeto
suviSe iskompliciralo njegov sistem, pa je umjesto jednostaVnostl postao done-
Ide nerazumljiv i, zbog toga, ostao neprihvaeen. . . skome haIjeeju. To je za cakavskomujeeje, sgledista njegove funkcije u proSlo­
I u kajkavskoj se HrvatSkoj javJjaju tada prvi znakovi sreaivanja grafJje. Ali
prije toga valja razmotriti jezicnu sittiaciju.
o jeziku pisane rijeCi na sjeverozapadu Hrvatske vee je bilo govora u vezi
s KriZanieevom gramatikom. Ali to je sarno dio.onoga dijela problema koji se
odnosi na tzv. ozaljski krug. Cjelina je u sjeverozapadnom komple~u mnogo
slozenijajer je iz 2. perioda naslijedeno nekolikQrazlicito dijalekatski stilizrranih
tipova knjizevnoga jezika.. . . .
To je, ponajprije, najstariji hrvatskoglagoljski tip stilizacije knjiZevnQga
jezika koji vuee svoJe korijene jos. od pocetka pismenosti. Radise 0 jeziku
liturgijskih. tekstova Cija je osnovica bila hrvatska redakcija crkvenoslaven­
skogajezika sa znatniln cakavskim natruhama Taj. se jezik rusificira,poglavito
djelovanjem Rafaela Levakoviea Polazeei, naime,od premise daje ruskocrkve­
36
noslavenskijeziklshodisni svim slavenskimjezicima, Levakovic, poduljecajem
ukrajinskih unijata, uvodi rusku reciakcijucrkvenoslavenskog jezika u knjiSki
repertorij hrvatskih gIagoljasa. Tako S,!! npr.· njegovi prijevodi misala· (Missru
r{mskij va ezik siaveD.skij, 1631) i breVijara(6asos~oVb rimskil siaviIiskim ezi­
kom, 1648)postali uzorkom dugogodiSnjegrusko~hrvatskog jezicnog hibrida
i bili velikom prekretnicomu njegoVanjti jezika hrvatskoglagoljskebaiitine.
Teza 0 »ruskom« jezikukao.slaveruikom. prajeziku nalazit ee odjeke kod pojedi­
nih hrvatskih jezikoslovaca puna dva stoljeea,·ali ce ipak ostati nek.akopo
strani: ill ·ee se ograniciti na .krug onih· koji· suse, poputLevakovica,· brinuli
o glagoljaSkim knjigama i njih rusificirali (ripr. Matej Karaman 1Matej Sovic), ill
na krug Qnih kojima ta spoinaja neeesmetati pri korektnom opisujeZika
hrvatske knjiZevnostl (npr. Ji..trajKri!aJ:iie i Antun MaZuranic).· Prooi cedugo
vremena da se jezik glagoljaiikih knjiga mti nastanje prije rusifikacije, alizbog
sasvim ·odreaene uske· namjene takva stivapovratak izvoristu viSe neee imati
nikakva uijecaja na opei tok jezicnoga razvoja
DrugI tip stil~cije knjiZevnog jezika u sjeverozapadnoj Hrvatskoj odredila
je djelatnost tzv. oza1jskoga kruga sto se oktipio oko Petra Zrlnskoga. Koliko je
god cakavsko stanovnistvo bilo veeihsk6 na drZavini Zrinskih i Frankopana, pa
prvotni zapisi s toga podrucja predstavljaju cakavski tip Stilizacije knjiZevrioga
jezika, istina je ipak da su u 17. stoijeeusudionicioza1jskogakrugaupotteblja­
vali jednu knjiZevnu koine kOjoj osnovica nije bila sarno cakavskanego trodija­
lekatna, lj. s naporedriim elementima i cakavskog i kajkavskog iStokavskog
naJjecja.. Radi se, prema tome, 0 hibrldnomjeziku koji je mogao funkcionirati
zatosto su mnoge razlikeizmedu naIjeeja biletakve da su se m6g1ezanemariti
prlnesmetanu prijenosu obavijesti. Pri tak:vu stanju stvarl,kad je npr. velikdio
monologije bio gotovo jednak u sva tri nat'jeeja, razlike su se, osobito fonoloske
i leksicke iskorista:vale veeinom· ustilistickesvrhe i na taj nacinintegrirale
u sustav. Time se, doduse, izbor mogucnosti prosirio, alinijedovedeno u pitanje
funkcioniranje sistema jer se najeeMe radilo· 0 leksiCkim morfemima· koji su
ionako podloZniji promjenama a i brojem suneograniceni. Za i:azliku od tog
pOvrSinskog nemira matica se jezika ipak ustaljivala.Glavru se tok postupno
povezivao u Cvrst lanac jezicnih jedinica koje subile zajednicke sjevemocakav­
skim i jUZnocakavsko-stokavskim sustavima (npr.zanijena a za' poluglas, pre­
vlast ikavizma nad sjevemocakavskom ikavsko~ekavskomzakonitoMu i dr.) te
zajedno skajkavskom komponentomstvarao amalgam sjeverozapadnog kom­
pleksa. Tillie se cakavski knjiZevni izraz, kojije dotada povezivao sjever i jug,
utapao ustokavsku ikavsku veeinu ptepustajucisve vise· veznu ulogu stokav­
sti, znacilo uzmak, ali s glediSta sjedinjavanja dijalekatski razlicito· sti!iziranih
tipovaknjiZevnoga jezika svakako napredak jer jekrcio put Standardizaciji na
cjelokupnom podrucju. Na tomje putu pored IstraninaFranje Glaviniea upravo
oza1jska etapa·odigrala vrlo vaZnuulogu. Djelapisaca oza1jskoga kruga, osobito
pak Adrijanskoga. mora sirena-(1660) Petra Zrinskoga u kojoj pored eticko­
-moraine Opside sigecke ima iljubavno-idilicnihpjesama,slavljena su sve do
Dubrovnika (Vladislav Mencetic), da 0 cakavskom Senju i ne govorimo, ne sarno
zbog tematike nego i zbog bliskostiknjiZevnogaljezika.
Alizacijelo je najveCi prilog trodijalekatnom jeziku oza1jskoga kruga dao
leksikografIvan Belostenec svojitn velikim latfusko-hrvatskim i hrvatsko-Iatin­
skim Jjeenikom Gazophylacium seu latino~il1yrieorum onomatum aerarium,
odnosnoGazopnylacium illyrico-latinum' (izdan· postumno 1740). U tom su
37
 ijecnllru l!ltinske. rij~i protumacene prvenstveno k~kavskim. ekVivalentom, ­ menti postali u 17. stoljeeu knjiZevna svakodnevica. Oni su via facti pribliZavali
pored kogase obicnonal;¢. i cakavski i stoka,vski. Slilo.se na ~nacinuG~o.tI­ kajkavski knjiZevni izrazzapadnijoj polovici cuavskoga sjevera. U tom zbliZa­
lacij leksicko blago poglavito iz uZe Hrvatske, ali iiz Slayonijei iz.primoIja, .bilo vanju srediSnju su ulogu odigrali. »ozaljci«, i u knjiZevnojezicnom i u geograf­
neposredno bilo ukljucivanjem Ijeenickoga fonda iz onlli vrela kojaje Beloste~ skom .pogledu. Oni su, s jedne strane, povezaIi eio hrvatski sjever i na tom
nee smatrao istojezienima, kao sto!'lU npr.biIiIjeeniciFausta VranCica iJakotla prostoru utirali put ~ednickom jeziku na trodijalekatnoj osnovici. S druge pak .
Miltalje. Takva se koneepeija knjiZevnogajezika zreaU.u djelimasvih »oZ<iljaea«, strane,.l,lkljucivanjem stokavskoganaIjeCja u jezicnoz~ednistvo sjevera sma­
Petra· Zrinskoga i :Frane Krste. Fratlkopana pOnajprije, . i predstavlja. ojacani njen je raskorak izmedu jezilta,l)rvatskih pokr~inskih knjizevnostL
produZetilk ideje sto su je 0 jeziku knjiga imaJihrvatski protestantski pisci. Vidi .A kad supod konac stoljeea poeeli uzmicati Turci, pos~alaje komunikacija .
se dakle da vjerski .pokreti nisu na prostorima sjeverozapadne Hrvatske nikada izmedu sjevera i juga sve Zivlja, i to upravo preko stokavskoga terena. Istina, ~
bitno· pr~:llnijeniIi odnos prema knjiZevnom jeziku:. trodijalekatnostpredstavlja terenviSe nije bio predmigracijski,gleda Ii se na raniji raspored stokavskih
konstanttl be2; ob*a na promjenjivost dijalekatne oimoyiee iIi koIicine udjela dijalekata,jer je na opustjela cakavska stanista naseljen, i voljom i nevoljom, ne
poje<li,noga narjecja. '{,loom sklopu pO,s~ejasniji ipostupak JUIja KriZanica'.I!:oji sarno hrvatski ikavski ~va1j nego i srpski ijekavski, ali u ovome kontekstuto
je usvojojgrarnatici ne. sarno tocno opisao jezik tekstova oza1jskoga kruga, nego inije bitno; .vaZno j~ da se. radilo 0 stokavskom narjecju kao takvom. Zato
je nastojao njihovu stvamu koneepciju 0 jeziku maS~qvito prenijetina svesla­ u promijenjenoj sjtuaeiji pos~~ sasvim razumljivi napori koji ce na koncu 3.
vensku situaeiju. .. ..•.. '. perioda nastojati.ukloniti iIi bar oslabiti hrvatsku jezicnu dihotomiju, zalaZuei se
. Medutbn, razvoj je uskoro ~nuo drugim toko~a: pogubljenjE;!m Zrinskog
preko pravopisa -8tO znaci preko jezika,ato se poistovjeeivalo s narodom za
i Frankopana nestalo je onih koJi su perom. i imutkom stvarali ozaJjski krug
IjeSenja.koja bi mogla: biti prihvacena s obje strane Yelebita. U tom svjetlu valja
i. sirili.njegoye hor~onte; Ali ideja 0 ~edluckom visedijalekatski sti1izir~uwm
razmotriti djelovanje Senjanina PavIa Vitezoviea.
knjirevno~ jeziku jedanput ostvarena, ipak se nije mogla sasjeei u BeCkom
vitezoVic je: kao i drligi pisci,u predgovorima svojiJ:i djela objaSnjavao
Novom MjestU, iakoje put do njezina ponoVllog punog oZivotvorenja bjo s~n.
vlastite fIloloske poglede. Iz lib seobjasnjenja .vidi da je autor OcffljexUa siget­
a hod usporen.... ' . '.
skoga (1684) i PririCnika (1703) shvatio da ujedinjenje hrvatskih pokrajina ne
Ilustrativanje primjer za to situacija u kajkavskoj Hrvatskoj iIi, moZda jos
.znaci sarno centripetalnostu geografskom smislu nego i u kultumom te da je
bolje,djelovanje JUIja Habdelica kao srediSnje k~kavske tigureu 17. stoljeeu.
politicko jedinstyo usko povezano s jezicnim. Zemljarna koje se oslobadaju
Svojim tekstovima, a osobitoIjeCnikom Dikcionar ill reei slovenske z vekPega
turskoga jarma treba pokazati 'sto su bile prije okupacije. Isto ih tako valja .
vkup zebrane (1670) Habde1ie se priklanja isusovackoj tezi da je n~bQJje kad se
uputiti da >oriei pak vse hrvatske jesu ako ne povsud opcinske«, ij. da seradi
.zaosnovicuknjiZevnoga jezika odabere jedno narjeeje. On se odlucuje za
. 0 istom jeziku bez obzira na dijalekatne razlike. Razllcitost u vokabularu nije
k~ltavsko, zeleei da onopreuzme funkciju knjiZeVllogajezika u eijelom sjever­
nikakav minus. Naprotiv:mnogi se jezieidice time da se »veekrat i drugacije
nom. dijelu Hrvatske, tj. na prostoru izmedu jezika horvatskog (":' cakavski)
jedna reC izreci mQre«. Zato je bez oklijevanja unosio u svoja djela jezicne
i kra:njskog( = slovenski; Habde1icev izraz slovenski je ekayski oblik slovinsk:J.).
osobine iz razllcitih dijalekata, ne sarno iz cakavskihi kajkavskih nego i iz
Ali realnost je bila drukcija. Prvo, vee se u Pergosicevim i Vrarncevim djelima
stokavskih. Va:Zno muje sarno bilo da bude 8tO manje posudenica iz latinskoga,
nalaz,e mnoge nek~k.avske osobine. U i7. stoljecu sve je vise kajkavskiA pisaca
njemackoga i madarskoga jezika. Nasrtaj tudica, po Yitezovicevu miSljenju,
koji, da se posluzimo rijecima Turopoljca Matije Magdaleniea, piSu ,.niti zavsima
radajos veee ~o: kOci prirodnu potrebu da se u vlastitomjeziku prona~u tvorbe
pravo hervatski nitizavsima slovmski nego sclavonico-croatice«. f'rema tome,
koje bi odgovarale novim sadrZajima. Jezik na ~ nacin pres~e biti produkti­
. ni povijest ni tada~njQst k~kavskoga knjiZevnog jezika nisu govorile u prilog van, ne cirkulira njime normalan tok u kojem je obavijest stvaralackiakt, ali
ek!)kluzivnosti.. Drugo, 0 bok k~kavcima djeluju pjsei ozaJjskoga kruga (neki ipotieaj za novo stvaralastvo. Dakako, zajedniekijezik, sposoban da sacuva svoj
i saIni rodeni kajkavei), a oni su sljedbenici koncepeijeo trodijalekatnoj osno­ izraz, upotrebljiv u svim oblastima zivota, !reba da ima ~ednicku i dobro
vi(:i knjiZevnoga jezika i, po tome, nasljednici protestanskoga shvacanja uredenu ortografJju. Nairne, od sarnog je pocetka pokus~ uvodenja latiniee za_
o jeziltu.. U takvu kultumu okrurenju i u situaeiji kadse hrvatski. neturski
hrvatske tekstove millazio na zadatak: kako grafiju,izraslu na fonol08kom
i nell11etacki. prostor jos uvijek svodio na reliquiae reliquiarumolim magni et
sustavu jednog romanskog jezika, prilagoditi sustavu jednog slavenskog jezika.
inclytiregni Croatiae,ne voditi racuna 0 jeziku sunarodnjaka, ,makar. i ne
Rje~avanjeje tog zadat.l!:a potr~alo, kao sto se iz ovoga pregleda vidi, stoljecima,
pl'ipadali istom organskom . naIjeCju, nije mogao ni najkajkavskiji kajkavae
sve do Vitezovica. Koncepcija njegovegrafJjske reforme pociva na spoznaji da.
Jur~· Hab.:{elic. Stvarnost jezaista moralabiti teska kadje Habdelic u predgo­
svaki ·fonemtreba da ima sarno jedno slovo, ito uvijek isto. Takva je koncepeija
voru ZrcaIa marijanskoga naSao razumijevanja zajezik s visedija!ekatnom osno­
vee bila istieana, ali nikada nije provedena. U totalnoj neujednacenosti i nedo- .
vicom, kakav se n~io u djelima hrvatskih protestantskih pi./jaea i pisa,ca
sljednosti Vitezovie se vraea izvoru: slavenskompismukoje su pOZl}avali »stari
ozaJjskoga kruga; unatoc svojem protureformacijskom naucavanju i unatoc
Hervati, s. Jeronim i ostali«, a to je glagoljica. Shvativsi bit glagoljiee, Vitezovic'
gradanskoj osudi pobuna i urota. StoviSe, i sam je u svojim djelima, iako
je. poceopostupno, .od djela do djela, odbacivltti digrarne, da bi u Plorantis
neusporedivo manje od drugih, znao PQsegnuti za nekajkavskim leksemom iIi
Croatiae saecula duo (1703) predlozio mst monografemski sistem: ~ za (: (umje"'
pakza ponekom osobinom netako tipicnomza kajkaV!'ko narjeeje,ali posve
sto tadaSnjih cs its); c'za c (mj, ch i fa); c + i, e, a, 0, u = C; 1 za J(mj. lj, ly, gl); Ii za
. obicnom u drugim nru::Jetijima (npr. jednadzba () = ~ = u, ~ na -u i dr..). I u kajkav­ n (mj. xU, ny, gn);?, za z(mj. sh i x). Takva su Ijesenja znaeila, doduse, suprotstav­
skoj su, dakle, polovici sjeverozapadnoga kompleksa cakavski iStokavski ele­ ljanje tradieiji, navikarna ukorijenjenim i na sjeveru i na jugu, ali ih Vitezovic
38 39
smatra najboljima, pa upravo takvim znakovljem pise svoj veliki Lexicon 1atino­ zala neutemeljenost, takva 'niisljenja), ugledanjem na'glagoljicu i 'cirilicu, pri
-illyricl1Ill. Iako Vitezovic nije uspio nabavitisredstva dareformiranom grafijom rjesavanju nekih grafemskih problema u latinlci, upotrebomieiminologije,
odstampa krunu svoga leksikografskog umije6a,ostat ce' poznat po dvoniu. prenoSenjem odre<lenih stilistickih kli8eja ita. Osim toga, nisu ~ u drugom
Prvo: Nitko prije njega nijepredloZio tako dosijedan monografemski sustav na periodu pojavilineki sasvim novi jezicni sistemi, potpuno nepoznati poeetnom
bazi dijakritickih znakova. Po tomu je direktan preteCa Gaju i ilircima koji su razdoblju. Osnovnaje razlika izme(lu prvog i drugog perioda u tome 8tO su bitno
usvojili isteprineipe i uspjeli ih oZivotvoriti. Drugo: Grafijske su reformena zamijenjene' uloge onih komponenata koje su, ulazile u sastav knjiZevnoga
sjeveru i jugu Hrvatske vo(lene: dotada odjelito. Vitezovic, zalaZuCi se za jezika. To, doduse, jest preokret, ali zaeijelo ne i potpuni prekid. Takvih preo­
politicko sjedinjavanje hrvatskih pokrajina.,prvi predlaZe ista grafijska tjeSenja kreta nije bilo izmedu ostalih razvojnih etapa te zato kontinuitet pismenoga
za obje sredine: ' jezika u Hrvata na osnovi stilizaeije vlastitih narjeeja teee od 16. stoljeea. Tada bi
Treci je period dakle znacajali po tome Sto je ,najprije na sjeverozapadu po svoj priliei, da nije bilo spomenutoga preokreta, doslo i do zavrSne faze
zapocet proces standardizaeije trodijalekatnogajezika nakajkavskoj osnoviei standardizaeije pismenoga jezika na eijelom prostoru, hrvatskih zemalja. Me<lu­
Koliko je standardizaeija baS na toj osnovici imala SaDSe da'se prosiri na istok ,tim, sve je odgo(leno za vise od dva stoljeca sto ih je Vitezovic slikovito nazvao
u Slavoniju i na jug ii Dalmaciju, tesko je odrediti, iako je sporadicki takvih plor.antis Croatiae saecula duo. Zato drugi i treci period predstavljaju ponovni
pokuSaja bilo, ali je osnovno da je bar na jednom dijelu hrvatskoga podruCja polagan i tezak put fOrmiranja knjiZevnoga jezika i procesanjegove standardiza­
sazrijevala misao 0 potrebi i mogucnostima takvarjesenja. Drugi je dio, juZni, cije na dvama prostorima: jednom najugoistoku, drugom na'sjeverozapa:du; Od
u istom periodu tjesavao svoje probleme: naju,Znocakavskom terenu viSe sene poeetka 16. stoljeea do sredine 18. stoljeca izgra(livala se u okviru jednog
pojavljuju djela pisana cakavStinom, nenovoStokavski dio stokavstine postaje i drugog knjiZevnog kompleksa vertikala pismenogajezika. Na jugoistoenom je
preslab u utakmici s nOV08tokavskim dijalhlrtom koji je u usponu. Time je;bar podruCju olia pripala knjizevnoj stilizaciji stokavskoga narjeCja, upravo 'novo­
na razini narjeCja, rijesen problem u korist stokavstine i, unutar toga, u korist stokavskoga, a ria sjeverozapadu kajkavskoga. U standardno dakle razdoblje
novostokav8tine. Za knjiZevhl jejezik jos ostao nerijesenproblem novoStokav­ uIaze Hrvati sa dva knjizevnajezika: je<IDim. (novostok:ilvskim) ve6iri.skim i dru­
skeikavstine odnosno ijekavStine.Toje dvojstvo bilo prekrupno dabi se, pored gim (kajkavskim)mar9ins~. Poeetak njihovih.standardnostiogleda se u tome
svega ostaloga, i ono razrijesilo vee u 3. periodu. Unatoc tome,stvoreni su i na sto su od polovice 18. stoljeea oba iznadregionalna, kako su uprosjeku bili i neki
jugu dobri preduvjeti za poeetak standardizaeije; jer su Il]llogedileme nestale; drugi evropski jeziei u svojim sredinama U prethodna dva: i pol stoljeca; vidjeli
smo, nije'bilo tako. Osim toga, u 18. stoljeeu promijenile su se politicke prilikei
osobito u sjeveroistocnim hrvatskim krajevimakoji su bili oslobo(leni "d Tu­
raka.
Zakljucna razmatranja
PredstandardnOrazdoblje hrvatske jezicne povijesti, kako smo ga ovdje
prikazali,ima tri osnovneetape razv'oja,s tim daje izme(lu poeetne i srediSrije
kontinuitet u velikoj mjen. naruSen, dok izmoou srediSnje i zavrSne dolazi do
vaZnih zaokreta, all nema preokreta. Razlikaje u osnoviei koja. seupotrebljavala
za pismenijezik. U prv()mje periodu osnovica crkvenoslavenski jezik,odnosno
hrvatska redakeija toga jeZika,s izrazitim i,sve veeim unoSenjem dijaIekatnih
elemenata - ponajprije cakavskih; a zatim·kajkavskih Btokavskih. Tu jezienu
evo!ueiju prve etape presijeca turska najezda pod konae 15. stoljeea. Stoga drugi
period zapocinje u veoma teskoj politiCkoj i kultUrnoj situacijikad su popreki­
dime mnoge dotadaSnje veze,terltorij rascjepkan, a stanovDistvo izmijeSano
migraeijama. Tada se na prostOru koji nije biozahvacen turskom invazijom
pojavljuje nekoliko knjiZevnih eentara (npr. Split, Dubrovnik, Hvar, Zadar) koji
pismeni jezik zasnivaju na stilizaeiji vlastitoga narjeeja,Time je, u odnosu na
prethodni period, bila promijenjena osnoviea knjizevnoro jeziku: Upravo zbog
toga i zbog promijenjenih politickih prilikataj" se obrat, cinio gdjekad i kao
potpun prekid u odnosu na ranije stanje. A ipak nije bilotako, Istinaje da tako
snazna potresa, slicna ovomu potkraj -15. stolje6a, nije bilo u hrvatskoj jezienoj
poVijesti, ali je takoaer istina da nisu· bili poprekidani svi konci izme<lu prvog
i drugog perioda predstaIidardnoga razdoblja. Jer;u svijesti mnogih knjiZevnika
od 16: stoljeea naova:r.ilo bilaje neprestano prisutnaglagoljaSka knjiZevna tradi­
eija koja se' iskazivala na razncite naeine:',' Ojegovanjem jeronimske teze
o postanku glagoljice (bez obzira na cinjenicu Sto su kasnija proucavanja poka­
40 41
 STANDARDNO RAZDOBLJE
dijalekatnim razlikama nije po!:dmijala osobita. pozornost. Gotovozaeu<1uje da
Standardno razqobJje,jednako kaoi predstandardno, ima tri perioda: prvije
od sredine .18. stoJjeca do. hrvatskoga narodnog preporoda" drugi. od hrvatskog
narodnog preporoda do konca 19. stoJjeca, treCiobuhvaca razvoj u20. stoJjecu.
Ta se triperioda mogu smatrati eetvrtim, petim isestim perjodom u cjelokup~
nom razvoju hrvatskogaknjiZevnog jezika, pa cemo ih takoj:Qznacivati. .
4:' period:jezik od sredine 18. stoljecado
hrvatskog narodnogpreporoda .
Iznadregionalnost hrvatske standardne novostokavstine neogleda se samo
u tome sto je u proeesu standardizacije prevagnula i postala standardnim
jezikom jugoistocnih cakavaca i nenovostokavaca, nego sto se preko Bosne
povezala sa Slavonijom koja se, otrgnuta u 18. stoJjecu ispod turske vlasti, sve
vise pojavJjuje na knjiZevnoj i drustvenoj seeni. KnjiZevni je dalmatinsko­
-dubrovacki jug bio i ranije na cijeni u knjiZevnim sredinarna sjevernih pokra­
jina, ali se utjecaj dubrovackoga pjesnil':itva (prvenstveno Gunduliea i Bur­
<1eviea) osobito dobro razabira ne sarno u baroknoj Svetoj RoZaliji Antuna
KaniZlica nego i u drugim pjesmotvorima onoga doba u Slavoniji. Pored ugleda­
nja u stih i metar KaniZlic ukljucuje u svoja djela i leksik sto ga je nalazio lOU
razlicitih knjigah illrskih«, poglavito u Ijecniku Jakoba Mikalje i Ardelija Della
Belle. Kroz tu se prizmu moze promatrati i uspjeh Kacieeva Razgovora ugodnog
kojemuje pored zanimJjivih opisa povijesnih doga<1aja i nacina izlaganjaU-duhu
narodne pjesme pomogao upravo jezik, tj. stokavska ikavstina, da budejednako
rado citan u Dubrovniku i u Pozegi, da ga prelistava Baltazar Krcelic i, kasnije,
Tito Brezovacki. Sve je to davalo (novo)stokavstini poseban status pismenoga
jezika kojim komuniciraju pripadnici istoga naroda na sirokom prostoru. Zato
se i briga 0 knjizevnom jeziku iskazivala na razlicitim stranama na iste nacine:
od povecanog interesa za porijeklo rijeci (pri cemu je maSta bila obicno mnogo
jaca od znanstvene metodologije), preko borbe protiv tumca (u prvome redu
protiv turcizama) do izrade gramatika i Ijeenika koji su trebali posluziti tada
raSirenom l':ikolstvu i uOpCe Jjudima od pera. . dubrovacke knjiZevnosti nije niti mogao niti htio;mimoiCi. Stovise, oslobo<1ena
Osnovna i lako uocJjiva razlika me<1u novostokavskim govorima, ijekavski
I izgovor nasuprot ikavskomu, inace veoma vaZan element u dijalektoloskom
J proucavanju, u knjiZevnom se jeziku druge polovice 18. stoJjeea uzimala kao
stvarnost koja ni u cemu ne remeti komunikaciju. Ni drugim se znacajnim
11 42
il
II
II
se niSll pojavile velikeraspre. cak ni oka neujednacen,e graflje..To je plod
cinjenice.stosu se na stokavskom terenu vee bile ustalile dvije latinicke grafije
-'- j~na u Dalmaciji, dru,ga u Slavoniji i sto je sVaka.sredina najcesee postivala
ort()grafske navike pisaca druge sredine, 0sim toga,. te su se dvije grafije bile
znatno pribliZile.. Tako se ,u slavonskoj grafiji priJ;njeeuju neka Ijel':ienja koja
o~udarajuod l!iieveInog~ tipa, uobicajenog ukajkavaca: npr. fonem se z biljezi
kao i u jumomtipu sa x, za fonem c nerabi se dvoslov cz nego j$oslov c,
napustase biljezenje dvoslova iyza fonemJ, ny za 11, gy za tl, kako su u pocetku
18. stoJjeea pisali u Slavoniji isusovci prema kajkavskom uzoru. Na taj je nacin
graflja slavonskih .pisaca predstavJjalasvojevrstan prijelaz izmedu sjeverne
ij\i.Zn.e zone. Sve jeto omogueivalo laksu i lleposredniju knjiZevnu vezu izmedu
~t()kavskoga sjevera istokavskoga juga. lstina, odreqene dubrovacke specific­
nosti ugrafiji potrajale su jos neko vrijeme, ali.toliki stupanj. <ialmatinsko­
-slavQnske grafijske ujedna~enosti, postignut u drugoj polovici 18. stoJjeea,
znaCi,llovost:k;oja se ranije. tesko mogla ostvariti. Zato. se moze .reCi aa ~da
osnovnagrafijska podvojenost vise nije bila izmedu zone sjeverne (sjeveroza­
pa<ini .cakavci i kajkavci) ijume (juzni cllkavci i jugoistocni stokavci), nego
izme<1Jl dvaju hrvatsltih jeziCnih standarda: kajk1i\vskoga i stokavskoga.
Navedene.cinjenice nikako IJ.e znace daunu1;ar knjiZevne novostokavstine,
koja se tek pocela standardizirati, nije bilo pravihjezicnih problema N aime,.kao
novi knjiZevnieentar javJja.se Makarsko primoIje,a zatim, nakon oslobo<1enja
odTuraka, iS~vonija; Z~to se u 18. stoJjeeu primjeeuje u hrvatskimkrajevima
porast ikavskih tekstova pa i njihova prevlast nad ijekavskima, jer su o1;>a nova
ikavska knjiZevna centra b~ prQduktivnija od ijekavskoga. Osim toga, nove su
krijiZevne teme.bilenamijenjeneIIlllogQ veeem krugu citalaca negoli u doba
renesanSe ibaroka. Tako se llpr. Razgo'jior ugo(lni naroda slovinskoga Andrije
KacicaMiosica, gdje je stihomiprozom iznesena kronika glavnih doga<1roa iz
,pl'oslosti juZnih Slavena, naSao ubrzo. u ruci gotovo svakog pismenog covjeka'
ikruZioinedu citateJjstvom vise odjednogastoJjeea, doZivjevsi za tri godinedva
izdarua (<!rugo izdanje znatno dopunjeno i prosireno). S druge pak strane Satir
nitfdivji covikMatijeAntunaReJjkovica, gdje je u stihu nanizana kronika
sla:vonsltih obiCaja i mana, doZivJjavao je dugo vremena i pohvale i pokude jer se
-citao. Populaniosti spomenutih djela, kao i osta!ihsto su se u to doba citala
<Ilpr. Cvit razgovora Filipa Grabovca ill Aidaja sedmogJava Vida Dosena),
dQPr:iD.osilajebez sumnje njihova prosvjetiteJjskaporuka, ali isto toliko injihov
jezik· Naime, knjiZevna stilizacija stokavske ikav:Stine, kojaje imala u sebi nesto
prepoznatJjivije elemente svoje folklorne knjizevnosti, kao da je bila jednostav­
nija i bliZa citateJjstvu. Neoptereeena teZnjom.za rafmiranim izrazom i nespu­
tana rul$tojanjem za intelektualistickim savrsenstvom, ta je stilizacija postala
ra:zumljiva rillfun slojevima narQda, upravo onima kojima je bilo namijenjeno
PfOsvjetiteJjsko stivo. Zato je kudikarno lakse prelazila pokrajinske granice,
U$taJjujuei se nepriInjetno kao uporabna norma na sirokom prostoru.
Iako veeinska, mlada je knjiZevno stilizirana stokavska ikavstina bila otvo­
rena za knjiZevne i jezicne utjecaje ijekavskoga dijela stokavstine jer se ugled
Dalmacija i SlavQnija ujeku svoje. konsolidacije jos se \liSe okreeu Dubrovniku,
nadokna<1ujuci u neku ruku ono sto ranije, u teskim uvjetima turske okupacije,
nije bilo tako jednostavno ostvariti. POjacana zeJja za cvrsCim vezarna ne sarno
s Dubrovnikom negoi s kajkavcima bilaje, sjedne strane, nastavak prirodnih,
43
iako stoljeCima sputaIrih, teZ.tlji zaduhovnimjedins~o_m politlcki ral'jedinjenih
hrvatskih pokrajina, a s druge, nastojanje da se na izazov evropskog radona­
llzma i prosvjetiteljstva, odnosno ideja sto ih je na naSitn prostorima pokrenuo
jozefmizam odgovori - vlastitim jezikom. Stoga je razumljivo sto jeziene igrafij­
ske razlike nisu poticale na inat nego na toler.mciju, ukoliko se nisu uklanjale ill
svodi1ena minimum; Zanimljivo je ipak da je put uklanjanju razlika bionaj­
cesce jednosmjeran: ad Dubrovnika na sjever i istok, alisasvim rijetko obmuto.
U knjiZevne tekstoves ikavskom osnovicom unose se ijekavizmi (npr. pjesma
pored pisma, srijemski pored srimski; bijesno i dr.), preuzimaju se neki tipiCni
dubrovaeki·oblici (nenavidos i s1.), u leksiku se osjeea jak utjecaj knjiZevnih
djela s dubrovaeko-dalmatinskoga podrueja (cacko, jUIVe, duvna, mnim, sclnim
i dr.), odnosno Ijeenika nastalih u primorskom pojasu (Vrancieeva petojezienog
Ijeenika, Mikaljina Blaga jezika siovmskoga i Della Bellina trojezienoga.· Ijec­
nika), na Sto direktno ill indirektno upozora.vaju sami slavonski pisci. Pogled tih
pisaca prema knjiZevnom jugu sasvimje razumljiv jer' Slavonija tada ~os ilije
imala, kako rete Reljkovie, ni »knjige od pra.vopisanja i od riei pravogovorebja«.
NadilazeCi tako regije, stvaraose u Hrvata malo-pomalo mladi novostokavski
standard. Njegova pocetna relativno slaba razvijenost nije musmetala da bude
siroko upotrebljiy pisrneni jezik.U daJjnjoJ izgradDji tog ranog hrvatskog stan­
diu'da sudjelovale'su.obje njegove sastavnice, ikavska i ijekavska..
Pisci . s· ikavskoga podniCja· sinatraju· svojom prvenstvenomobvezom da
pismenom dijelu pucanstva ponude gramaticke priruenike· i Ijecnike. Tako se
u drugoj polovici 18. stoljeea pojavljuje nekoliko izdanja caktriju gramll:tika,
au prvim desetljecima 19. stoljeea i eetvrte. Vee 1761. godine BlaZ Tadijanovie
izdaje djelo Svasta po malo iliti kratko sloienje imena i rici u ilirski i njemacki
jezik (2. izdanje 1766). Antun Matija ReJjkovicobjavJjuje tri izdanja svoje Nove
slavonske i niinacke gramatike (1767, 1774, 1789), jednako kao i Marijan Lanoso­
vic, autor Neue EinIeitung zur slavonischen Sprache (1778, 1789, 1795). Tu je,
konaeno, i nesto kasniji Ignjat Alojzije Brlic s knjigom Grammatik der illyri­
schen Sprache (1. izdanje u Budimu 1833). Osim toga, Lanosovie je iz:J'adio
i nekoliko visejeziCnih hrvatsko-stranih IjeCnika koji·su D.aZalost ostali u ruko­
pisu. U svim se tim djelima prepoznaju tri osrtoVne tendencije: 1.--zeJja da se
dotjera ill dopuniprvotni gramaticki opis,odnosno da se poveca grada;2.
sklonost da se preuzmu neka Ijesenja iz djela drugih gramatieara slavoriskoga
kruga; 3. veea ill manja korespondencija sa sllcnim djelima stvorenim dotada
u drug'im hrvatskim pokrajinama. U tom je pogIedu zacijelo najdalje otisao
Marijan Lanosovic, osobito u trecem izdanjusvojegramatik~. Oslanjajuci se
u opisu sasvim vidJjivo na gramaticarsku tradiciju Kasit-Della Bella, Lanosovic
ukljucuje u svoje djelo, najcesce dubletno, i novije oblike jer zeli. sto vjerriije
oslikati stanje istoga knjizevnoga jezika na sirokom prostoru. Takav je rad
ueinio Lanosovica najpoznatijim slavonskim gramatiearompotkraj 18. stoljeea.
Stoga nije cudo sto gaje car Josip II. imenovao Clanom komisije za ujednaeiva­
nje dubrovaeke grafije sa slavonsko-dalmatinskom kojaje tada uvedena u skole
na podrueju Hrvatske i Slavonije. . -latino takoder u Dubrovniku 1810. U tom golemom djelu, kojegapoc~tak pada
Ovako plodan gramatiearski i leksikografski rad bio je odraz jednog novog
knjiZevnojezicnog strujanjakoje se iskazivalo posebnom brigom za kodifikaciju
knjizevnoga izraza i za llnifikaciju grafije. U tom su se okviru morali Ijesavati
mnogi problemi sto su neprestano iskrsavali u poeetnom procesu izgradnje
standardnogajezika. Pojavili su se npr. aktualni problemi terminologije i fraze­
ologije jer su to zahtijevale potrebe znanstvenikai erudita koji su pisali btvat­
44
skim jezikom pored latinskoga i njemackoga.. U posJjednjimdesetJjeeima 18.
stoJjeea svese viSe utvrduje terminologija i frazeologija u gramatickim,filozof­
skim, teoloskim i slicnim tekstovima. Toj sferi pripadanpr•. KaniZlicevodjelo
Kamen pravi smutnje ve1ike kOje, namijenjeno mnogo viseucenim ijudima
negoli sirokom opcinstvu, pokazuje da se ".ilirskim jezikom« mogu sas.vim
dobro. pisati znanstveni tekstovi. Posebnu pak vrijednost ima potpuni plijevod
Svetoga pisma Matije Petra Katancica koji se, doduSe, ".slovojavno« pojavio
1831. godine, alije njegovih Sest svezaka bilo zavcleno vee oko 1815, sto znaci da
je Katancic poeeo prevoditijos ranije. Ako je prvi tiskani kompletan prijevod
Biblije. s latinskoga na vlastit jezik vaZan datum '\l jezicnoj .povijesti nekoga
naroda, kao sto obicno jest u mnogih evropskib l'laroda, onda je talto i u jezicnoj
povijesti hrvatskoga naroda. A upravo taj datum paqa uJ.period standardnoga
razdobJja hrvatskoga knjiZevnoga jezika kad su mu se polagali temeJji. ~ve to
pokazuje da se od sredine 18. stoJjeea knjiZevno stiliziranesto drugacije.materi­
jalno stanje dijalekatne novostokavske osnovice. Osnovicaje, nairne, prosirena
jer jeprosirena i kolicina publike i vrsta publike. Medutim, integracijske 1;eZnje
te publike diktiraju da se njezin pismeni jezik,kakobi mogao vrsitisvoju
polivalentnu funkciju na viSeregionalnom podrucju,pocne standardizirati.
Koliko sutomu doprinosill napori knjiZevne Slavonije, toliko Sll istom.~iJju
nastojali pridonijeti Dalmacija i Dubrovnik.
N akon Ivana Gundulica i Ignjata Burdeviea Dubrovnik vjSe nij~ imao pjes­
.nika koji bi mti u postbarokno doba osigurao knjiZevni prima~. ~eltutim,,stare
se slave nije htio liSiti, niti su ga drugi liSavali. U 18. stolje(!u, stoJjeeuraciona­
lizma i prosvijeeenosti, djeiatnost je skolovanoga sloja drustva, kojemujepripa­
dao Ruder Boskovic i drugi, bila usmjerena prema znanQsti i eriIdiCiji; ane
premapjesniStvu i muzama. Pored matematiekih znanosti koje su davale peeat
ondasnjoj fIlozofJji veeina se ucenih ljudi bavila povijeSCu, crkvenom poglavito.
Stogaje uporaba latinskogajezika, kaoopceg jezika nauke i knjige, postajala sve
veea. Pa ipak je u Dubrovniku bilo pojedinaca koji slJ,pored odlienih. pjesIlika
latinista,pisali svoja djela ".domorodnim« jezikom, proucavali viastitu knji­
Zevnu povijest i izdavali Gundulieeva OS1IUlI18, objavljivali ..ilirske« gramatike
i Ijeenike. Meltu takve valja ubrojiti pijarista FranjuMariju Appendinija, aut()ra
djela GrammaticadeHa lingua lllirica (1. izdanje u Dubrovnikul808).i,qsobtto,
leksikografaJoakima Stullija, autora triju dijelova trojezienog Ijecnika. Buduci
daje Appendini, rodom Talijan, naueio hrvatski u Dubrovniku, razumljivo je sto
je u gramatickom opisu polazio od tog knjiZevnojezienog izraza, prosirujuci ga
dalmatinsko-bosanskim. Vamo je ovdje konstatirati da se time potvrltivao
iznadregionalni karakter novostokavskoga pismenoga jezika koji je, p()stajuci
standardom, i ujuZnim pokrajinama uspjesno zamjenjivao sve dotadanje cakav­
ske i stokavske stilizacijeknjiZevnoga jezika. Na jos siroj osnovici ia!;novao je
Joakim Stullisvojeleksikografsko djelo kojega prvi dio Lexicon·latin():-italico­
-illyricum izlazi u Budimu1801, drugi se dio Rjeeosloije ilirsko-italijansko­
-latinsko pojavJjuje. u Dubrovniku 1806, a treCi Vocabolario italiano-illirico­
u 1760~ godfuu, ima podataka iz mnogih ~ora, domacih i stranih,ali:s~jasno
vidi sto cini temeljni korpusStullijeva RjeCoSlt)ija. Najveei je. dioleksika
ekscerpiran iz objavljenih i rukopisnih djela dubrovaCkih pisaca,zatim dahna­
tinskih, hercegovackih, bosanskih i slavonskih, a ima podataka i ~ djela kaj~avc
ske knjiZevnosti. Ako jE! u okviru naSega razmatranja vafua kQns,~tacija da
ujeziku djeHi slavonskih pisaca ima raznovrsnog ugledanja najezilr dubroyaeke
45
knjiievilosti, onda je poSebno vaZna cinjenica da dubrovacki gramatiCari i leksi­
kografi koji djeluju Ii prijelazniiri. desetljeeirria iz 18. u 19. stOljece;opiSujuCi
knjiZevni jezik svojih sunarodnjaka, uzimaju podatke i iz desetak djeIa slaVOh­
skih»knjigocinaca« (npr. 3 djela Antuna Kan.iWea, 2 djelaTadije Blagojeviea,
po 1 dje10 Matije'AntunaReljkoviea, Ivana Velikanoviea i drugih), da 0 dntgim
vezama slav'onsko~dubrovackim iile govorimo. Istina, bilo je u StUllijevu »Ijeeo­
sloZju« naglasene dubrov'acke posebhosti, i u vokabUlaru i u graflji; ali i nastoja­
nja becke dvorske kancelarije dase leksicke posebnosti umanje, gridijske
razlike' prevladaju, a njemacki 'ekvivalerit doda; kako bi se dobio noVi veliki
rjeenik, upotrebljivna citavomprostoruTrojednlce; Zato je carevom nared.bom
formirana jeziclia komisija u koju !iu..mli Slavonci Antun Mandie i Marijan
LaIioSovic, Licanin \Toso KrmPotic i Dubrovcanin Joakim Stulli. Nakon oStrih
diskuSija donesena je u'Beeu rezolucija u prilog slavonskoga pravopisll koji su
za:govcirali svirri osim Stullija. Iako' taj sporazumnije donio oeekivane rezultate,
nastojanjA da n6vostokavski standard dobije ujednacenu latinickugnifijubilo je
Bve vise, Osobito 'su pal!: pojacani riapori da se u skoIama uvede jediristvena
latfuicka graf"ija; U tu jernhu osnovana' u Zadru g. 1820. nova komisijapod
predsjed!jistvom F:M. Appendinija (clanovi Mihajlo Bobrowski, Benedikt
Miha1jevic, Nikola Budrovic i Pavle Miosic). Taje komisija iirtala sasvimodredeni
zadiltak: ukinuti razlike izmeau dalmatinske i dllbl'ovacke graflje kako bi se
postigao praktican cilj - da se istim grafemi.rn3.piSu sk:olski udi"benlcL Komisija
jeu tonie uspjela i uvela "':pored onihlatinickihslova kojaimaju iste glasovne
vrijednosti u latinskom i luvatskom jeziku ove jedinstvene grafenie:c za
fonern C, If zafonemc, h za fonem h, s za fonem s, r za fonems, x za fonem z.
Izuzetakjebio satno pisanje digrama ch za fonem c, sto se bilo sasvim uobica­
jilo;ZakJjuccizadarske komisije postalisu obavezni ne sarno u skoIama nego
i ujavnoinzivotuu Dalmaciji uopee, paje njezmoznacenjeu tomtrenutku bilo
veliko~Ovakvim razvojeril smanjio se broj fonema: za koje su se upotrebljavali
razliciti grat'emi u hl'vatskoj latinici ranog riovostokavSkog standard.a. Ako
pdaemo od' cinjenice .dase u hl'vatskiin latiiricom pisanim tekstovima od sre­
dme14. do pocetka 19, stoljeea upotrebljavalo npr, za biljeienje foilema c cak 18
znakova;onda je jasna snaga konvergentnih procesa 'U (orto)grafiji kaoodrazA
istih procesa u knjizevnotn jeziklL Nekoliko je razlikau pojedinostima ostalo, ali
oriene mogu opovrgnuti tvrdnju -da je latinicka -grnf"Jja vee u 1. razdoblju
standardizacije hl'vatSke novostokavStine bila jedlnStvena. Onosto je ostalo
nerijesenorjesavalo 'sell narednim etapama; sve dokraja 19. stoljeea (npr.
Dariicic uvodi giafeme cr, g, J, n u Akademijin rjeenik), a i nakori toga (npr. di, lj,
lU);:dakle livrijeme kad uopee nema sumnje u postojanje standardnoga jezika:
Naiine, stupanj standardnosti nekoga jezika ne odreauje se stupnjem grafljsk'e
sreaenosti'pismakojim se iskazuje; odnosno graflja se i pravopis mogumijenjati
i u standQi'dnom razdobJju nekogajezika. Pravopisriaje nOFma povezaria s kodi­
fikacijskotn koja je uvjet staridardnosti. . ".
····Dalmatinsko-slavonSkoj graflji prikloruo se i Licanm Sime Starcevie, piSac
grarriatikeNovaricoslovicailiricka. (1812). PosebnajevaZnost njegova djela ne
samocutome sto je prvi opisao 4-akcenatski sistem stokavske ikavice, nego sto je
~~,\
jasrit> fomiufuao da »Dubrovnik, Da1macija, Bosna, Slavonija i HOl'Vatska«
imajuisti knjizev:nI »slovinski ili iliricki jezik«koji se ni »U govorenju mnogo
meau se tlerazlucuje«. Raz;jedinjenostjeu »sloVbsloZju«, ugrafJji, ali se StarCe­
vie riada da.ce i Dubrovcani, koji su »mnogo knjigah iliricki upisali«, prihvatiti
graf"Jju stokavske veeine. . "", .
46
Iz izloienoga se vidi daje u drugoj polovici 18. stoljeea i u pl'vim desetljeeima,
19. stoljeea novos-tokavStina knjiZevno stilizirana nasirokom prostoru od Slavo·
nije do Dubrovnika i od Dubrovnika do Like. Tajmladi pismeni jezik tada je jos
sl8.bo razvijen i neusklaaen, s moguenoseu izbora kod bar dvaju vamih dvoj­
stava: stakavsko-seakavskoga i ikavsko-ijekavskoga. Oba dvojstva nisu bila
podjednake slabosti novostokavskoga sustava u procesu standardizacije, sto se
vidi po tome sto je Pl'VO dvojstvo razrijeseno vee u pl'Vom .periodu; a drugo nije.
S di'Uge pak strane, i:azIjesenje spomenutih dvojstava pokazuje da u pocetku
standardiiacijskog procesa rie mora odmah prevagnuti veeinski element dijale­
kame osnovice. Istina~ kodstakavSko-seakavskoga' dvojstva prevlast staka­
vizlriajest prevlastveeinskoga elementa svih hl'vatskih novostokavskih govora
bez obzira na to jesuli biliikavski iliijekavski. Ali je pored toga za pismeni jezik
bllovaZno jos nesto: 1. oblici. tipa pu.stati (a he puscatz) smatrani su u grarnati­
kama pravilnijima jer u osnovi imaju st (pustiti), a ne sc; 2. pisci knjiZevnih
ceritara, osobito Dubrovnika, upotrebJjavali su tada »stakavske« oblike i preko
tog se ugledaDije moglo olako prijeei. Uostalom, vee se ranije naziralo koja ce
komporieritastakavsko-seakavskog dvojstva prevladati jer su se u seakavskiin
govorima, i riovostokaVskim inEmovostokavskim, poceli javljati stakavizini, ali
ne iobrnuto. I, konacno, stakavski sti govori bili mriogo kompaktniji odscakav­
skill vee i po tomu sto su svi bili novostokavski, pa stoga i pogodniji za jeiicliu
staridardizaciju; dok je meauscakavskimgovorima razlika bila mnogo veea.
Kod drugog je dvojStVa raZvoj tekao drugacije. Spomenuli sma vee da je
ijekavska komponenta hl'vatskih novostokavskih govora'bila mru\jinska:, ali
smo spomenulii to da suu ikavske tekstove 18. stoJjeea prodirali ijekaViimi; ali
ne i obrnuro. Iako je prestiZ ijekavskih oblika u pisnienom jeziku postajao sve
oeitiji, ikavsko-ijekavsko ce dvojstvb potrajati i duze od prvog perioda standard­
noge. tazdoblja. Ono ocito nije imalo takvu snagu da sprijeci proces koji je tada
potekao: stvaranje iznadregionalne novostokavske uporabne nOl'IDe. Stoga se
moze .reel dapostojanje ~ razlikA u fonetskimpojedinostima, sto ih nalazimo
u mnogimjezicima, ne negira opstojnost standardnogajezika, nego pokazuje da
u njegovu okvil"u more biti viSe fonetskih zona (jednako je tako, npr., s. danas­
njitn ekavsko-ijekavskim dvojstvom kod Srba); VaZno je da se nije promijenila
supstimcija i·struktura pismenoga jezika, sto, dakako, ne iskljucuje sponpmi
razvoj, evoluciju jezicne materije. Buduci daje supstancija i struktura prikaza­
nog novostokavskog pismenog jezika jednaka danasnjem, evolucija standard­
noga jezika traje za veCinu Hrvata vee preko dva stoljeea.
Manjillski je dio Hrvata, onaj na lijeverozapadu, upotrebljavao knji.Zevni jezik
stiliziranna k:ajkavskoj osnovici. Iako manjinski, nije zato bio manje standar­
dan. Cak obrnuto. Nairne, pokUSajl uspostave iznadregionalne uporabne nOl'IDe
poceli su u sjeverozapadnim hl'vatskini krajevima ranije negoli u juZnim i sjeve­
roistocnim. Tomuje pridonio u pl'Vome redujezik protestantske'knji.Zevnosti i,
osobitO, pisaca ozaJjskoga kruga koji, unatoc pripa:dnosti proturefotmatorskom
pokretu, nastavljaju protesta:nSkom koncepcijom pismenogajezika~ To je bila
koncepcija trodijalekatne osnovice knjiievnojezicnog hibrida i, eo ipso, kon­
cepcija iznadregionalnog pismenog jezika. Kad ~u pale glave i moe Zrinskih
iFi"ankopana, oza]jskije kulturni krug prestao djelovati kao organizirana grupa
knjiieVnika i fdologa, ali je, uklopivSi seu tokove kajkavske knjiZevhosti,
bastina »ozaJjaca« u znatnoj rrljeri jacala konvergencijske procese na cita:vom
sjeverozapadnom podrucju. Tomu treba dodati dugogodisnju uporabu re1ativno
sreaen:e graflje kojuje Vitezovic nastojao uciriitijos boljom, iako nije imao sreee
47
!.I
da je i u tisku provede. Zato se moze reei da je na stablu k;:Ijkavske standardiza­
cije bilo viSe zrelih plodova negoli. na stokavskom ~d je uQrugoj polovici Ht
stoljeea doslovrijeme dase polakopocnu ubirati.
Iako kajkavska Hrvatska, za razliku od Dubrovnika,nije imala svogaGundu­
lica ill Buraevica, imala je pisee eija su se djela rado citala. Bilaje to naboZna,
pouenapa i prigodnicarska literatura koja se uveeini sluCajeva nije.odlikovala
!l savrsenstvom stiha ill stilski izbffiSenom reeenicom. ali je u dobatzv. prosvije­
l
! cenoga apsolutizma vaZnijabila korist poruke negoli nj¢na formafua usavrSe­
i', nost. Tako je kajkavski dio hrvatske. knjiZevnosti zapravo i· u 18; stoljeeu
,
nastavio svojom dotad.~om praksom: pruZiti eitaocu stivo poucnoga (gdjekad
i nazdraviearskoga) sadrZaja. Rafiniraniji je, kn.iiZevni izraz bio rezerviran za
latinski ill njemacki pisana dje1a. Ali. ono sto je l11'vatskipisano od druge
polovice 18. stoljeca, a pogotovu na poeetku l!).stoljeea, pisano je vel: dobrim
kajkavskim standardnim jezikom. . .. . sluZio, daje to primarno knjizevno-jezicni.pokret, pogotovu ne primarno jezieni
Vee je spomenuto da je taj standard bio protkanCakavskim istokavskim
crtama, !Ito mu je davalo posebnu fizionomjju.. Osimtoga k;:Ijkay~kaj~ sredina
jo!l i odranije bila otvorena prema knjiZevnim kJ:ugovima stokavskoga izraza,ali
je u18. stoljeeu pocelo bivati i obmuto. TeSko· bi bilo nabrojiti sve uzajamne
knjiZevnieke veze, pogotovu kad bi se uzimala u obm i privatna koresponden"
cija (Kreeliceva ill Barieeviceva, npr.). Dubrovackoga utjecaja ima posv:uda, ali
ne zaostaju ni dodiri sa Slavonijom ciji se pisei poeesto okreCu Zagrebu (Stampa­
juci npr. u njemu svojeknjige). tako da su se neki kajkavei, poputTome
MUdousica, eak poeeli protiviti utjecaju »nekojeh Slavonskoga.jezil+a znaneev«.
. Meautim, proces zbliZavanja bio je nezaustavljiy te se stoljeee nak:on V'iiezovica
opetpomiSljalo na stvaranje zajednieke grafije u Hrvatskoj; Slavonijii Dalma­
ciji. U tom su smjeru iSla MstojanjaTome Koscaka, nadstojnikazagrebaekih
skola, a i Marka Mahanovicakoji u svojim Observationes circa croaticain
orthographiarn (Zagreb 1814) zeli reCi u PIYome redu Kopitaru da Hrvatik;:lj­
kavei trebaju pisati .kao i ostali ilirci jer tamo je~om pripadaju. Ist;e ee se m.isIi
naci uskoro u Gajevim.i Derkosovim spisima.§ve je bilo pripremno da mlada
generaeija skolovanih ljudi iz banskeHrvatske, koja je. sveviSe oZivljavala
uspomenu na dubrovaeke pisee (Osmana izdaju J1pr. AntunMihanovic J Jo~ip
Zavrsnik, a Gundulicevi se stihovi nalaze u karlovaCkom Almanahu ilirskom),
napravi korak k ujedinjenju. .. . . ".
5. period: od hrvatskog narodnog preporoda d~
. ,konca.
19. stoljeca
.
. . . . '..
Golema uloga stojuje tridesetihgoQ,ina 19. stoljeea odigrao ilirskipokret !tao.
organizirana pokretaeka snaga prepprodnoga gibanja. u Hrvatskoj navo,dilaje na
misaoda je preporod bio, pored ostaloga, prij!'!iomna toe.ka i u povij~sti hrvat­
skoga knjiZevnog jezika, odnosno da tek otaqa poeinje rl,'lZdobljenjegove ~­
dardnosti u Hrva.ta. llirski je pokret stoga poeesto bio ocjenjivan i kao knjiZev­
nojezieni pokret, odnosno prvenstveno kao knjiZevnojezieni pokret, .izrastao.iz
nastojanja da materinska rijee dobije statqs knjiZevnoga izraza nacitayom
podrueju Velike llirije, pa tako i uHrvatskoj.Takvu j~ misljenju Zl'leij!'!io
pogodovala einjenica da su ilirei zaista posveeivali velikl1 pozomost· vlastitom
jeziku: gotovo nema broja Danice u kOjem se ne bi naSla barem lmkvabiljelika
-I
48
u vezis jezikom. Uostalom, prva hrvatska ~atika u doba ilirskoga pokreta,
Osnova $lovitice slavjanske narecja ilirskoga Vjekoslava Babukica,poCinje' se
pojavJjivati uDanici vee 1836. godine, Dodamo Ii ktomu da je Kratlca osno~
horvatsko.slavenskogapravopisatia Ldudevita Gaja, objavljena .1830. godine,
ustvari prvi'ozbiljnijinastup buducega vode pokreta,. onda nije .eudo stosu
jeziCni problemi nekako izbijali u prvi plan, a Gajeva knjiZiea ocjenjivana gotovo
kao prvi preporodni aId .
Nema sumnje da suilirci radikafuo promijenili odnos prema· domacem
idiomu eija je drustvena uloga u poeetnim desetljeeima 19.. stoljeca bilane­
matna. Kad se usporedi onoSto su uvezi sastanjem knjiZeynogajezika i rue­
gove grafije neposredno naslijedili s onim!lto fiu ostavili, pokazuJe se velieiru;L
njihova pothvata.'l.'pliko koIiko su ueinili ilirci nije .ueinio ni j~an pokr~t prije
njih.Pa ipak se za ilirski.pokret ne moze reei, bez obzira pa parole ltojimase
i, kao. sto se iz dosadalinjeg izlaganja. Vidi, ne moZe se reci da njime poeinje
hrvatska jeziena standardizacija. .... ..... . .
Kad se podrobno razmotre. priloziiliraca 0 jezicnoj problematicl, jasno. se
pokazuje da ih je vecina posvecenarjeSavanju odredenih graflj!!klll teskoca,
pisanju . palatalnih fonema prvenstveno. Tu su jos uvijek postojala b~ dva
uzusa: jedan kajkavski i drugi !ltokavski (ako zanemarimo pojedinacne r<izlike
u slavonskoj, dalmatinskoj idubrovackoj graflji, odnosno bar slavonsko-dalma.
tinskoj i dubrovaekoj). Osnovna je razlika izmedu tih dviju graflja hila, gr;ubo
uzevsi, u tome stoje stokavska grafija (ranije: eakavska i stokavska) imala neke
dijakritieke. znakoYe,a .k;:Ijkavska, unatoe Vitezovicevim nastojanjima,nije.
I sadjeprva novost da se »dijakritiekoj« struji priklanja kajkavae Lj. Gaj svojom
Kratkom osnovom,· nazivajuci svoje razmatranje 0 nekoliko grafemskih pro­
blema ,.pravopisom«. U traZenju odgovora zaSto jeupravo slovna reforma
dominirala u doba ilirizma, Qobro je opet podsjetiti da je grafJja jedan od
»govora« jezika. Zato je sistem slovnih znakova uvijek odreaen jezikom; grafija
se, Cak u istoj .vrsti pisIru!. (npr. u latinici ill ciriIici), stvara za odredenijezik.
Ajezik je, prema Gajevoj Kratkoj osnovi, »horvatski«, odnosno prema Proglasu
u Danici 1836. godine, ,.jedan knjiZevni ilirski«. BuduCi da se prema shvacanju
gra,aanske ideologije, kojoj pripadaju i ilirci, jezik poistovjeeuje s narodom,
borba za jedinstvenu grn.fiju. (= jezik) bila je sarno izvanjski oblik borbe za
narodno jedinstvo svih»Ilira«, odnosno »juZnih Slavjanah«.Stoga borba. za
reformu, pa i slovnu, bilajetada poIiticki einjerje traiila promjemi ponalianja za
volju jedinstva. U tom se pogledu l:inilo Gaju najpogodnijim da u reformi.grafije
pode odVitezovicevih rjesenja; (i poIiticki su pogiedi Vitezovicevi bill Gaju
prihvatljivi). . .
. lZuoseCi svoju viziju slovne. reforme, Gaj se u Kratkoj o~novi odlucuje za
dijakriticka rjesenja i predlaZe za plillatalne konsonante jednoslove c, d, g,. I, n, 5,
Z, tj. stavlja tildu iznadslova c, d, g, 1, n, s, z. Odakle mladom Gajupoiieaji za
takvo rje!lenje? Najees(:e se govori. 0 ugledanju na eesku grafiju. Zanimljivo je da
isam Gaj u Kratkoj os,novikaie da »gore zpomenute skupslove:. c, d etc.
I potrebuju vre dugo vr.ernenaLehi, Cehi i zilimi Moravei i Slovaei «. Meautim,.pri
- takvim se tvrdnjama.potpuno zaboravlja vaZna cinjeniea da, npr., Poljaei, koje
I Gaj spominje, uopee nemaju znakova koji se nalaze uKratkoj osnovi. Zato ovu
Gajevu iljavtj. treba drugacije tumaciti: njome Gaj feli reei da.Poljaci, Cesi,
I
I
Moravei i Slovaci imaju gI:a1Jju s dijakritiekim znakovima te da ce se Hrvati, ako
usyoje dijakriticki naein biJjeZenja kao sistem, pribliZiti tim Slavenima, a neda:
49
, naSa sjevernija slavenska bracaimaju baS takve znakove u svojoj grafiji;Poticaj
je za graficki izgled slovli. dobio Gaj iz domacega izvora. Na tu nas misao navodi
upravo upotf¢ba tilde; a ne kvaCice, kako se obicno pogresno tvrdi. Jer, baS
tildu, ane kVacicu prvi'je predlagao Pavao Vitezovic u nesa{:uvanojraspravi De
orthographia za koju znamo iz predgovora njegove knjige PlorantisCroatiae
saecula duo gdje kaZe da je »in' Orthograpbia mea lliyricana« uveo, ·izmedu
ostaloga, znakove lin za foneme J i rio Eksplicitno se pak Gaj poziva na
Vitetovica u Clanku Pravopisz 1835. napomenom 'da je Vitezovic. "jakodober
y j;)rikladen pravopisz imal« koji mi treba da»pretresemo, odobrimo y pono­
viino«.l Gaj jeu Kratkoj osnovito ucinio; »odobrio«je, tj. poboljSao Vitezovicev
prijedlog natajnacin stoje tildu prenio ina ostala slova, odbacujuci druge
nadSlovne i podslovne zriakove. Time je;nasljedujuCi Vitezovica, izradio cv:rst
grafemskisustav kakav u hrvatskoj latinici nikada ranijenije postojao. S rllolo­
skogagled.iStitbioje tomaksimum sto gamonografemski princip moZe pniZiti.
Odjekana taj prvi .prijedlog Gajeve grafijske reforme nije bilo. Valjalo je
ponuditi prihvatljivije rjesehje. Gaj to cini u clanku Pravopisz 1835. godine. Ali
tadaje njegova viZija jednog viseplemenskoganaroda i jednogavi§enar,jecnoga
jezika vee biliiprosirena na citavslavenskijug. Pripremijenjenovi program
u kojem je pridjevhorvatski zamijerijen s iltrski, kako se obicno i cinilo kadje
jednith imenom trebalo obuhvatiti sve hrvatske zemije ill; gdjekad, sve Slavene
najugU. -TadaGaj u clanku pisanom starim nedijakrltickimslovima predlaZe
naoko umjerenije rjesenje: prihvaca poljsko 6,kod grafema c,s, imijenja tildu
ukvaCicu, a unljestoranijihjednoslova ti, g, I;·n odlucujese za dj, gJ, Jj, nj(sa
zarezom na jumjesto tocke). Time se u biti nije nista promijenilo: J sa zarezom,
buduci da se razlikuje od j (s toCkom), ima istu funkciju kao ranije tilda.
Metiutim,'djelomicno '.odstupanje« od prvotnoga prijedloga bilo je samo Gajev
takticki potez sracunat na uspjeh.
Modificiranu grafiju predlaZe Gaj zajedanknjiZevnijezik »ilirski«. U nj wazi
ne sarno knjiZevni iztaz »nas Horvatov«, tj. kajkavaca, nego i knjiZevno, stilizi­
raniizrazdrugih »i1ii:'skih«nar,jecja,i tomje knjiZevnomjeziku ,.jeden pravopisz
naj1)Otrebniji«.Tuje Gaj sta~ jer vise nije, imao vtemena za jezikoslovne
rasprave.
Tako su, bezobzirana zvUcneparole' koje su pOtraj8J.e, praviprob1emi
lingvistickog opisa »jednogknjiZevnog ilirskog« jezika odnosno »nareCja ilir­
skoga«, kojemu je bilanamijenjena jedinstvena grafija, dosli u svoj normalan,
prijeko potreban, drugi plan. Tu su poceli djelovati pravijezikoslovci preporod~
noga doba -stokavac Vjekoslav Babukic icakavac Antun MaZuranic. Preko
njihova se djelovarijadobiva zacijelo najboljiuvid u jezienu koncepeiju iliraea.
llirci smatraju, preuzimajuCi Kollarovu nauku, da u slavenskom svijetU,
postQje cetiri knjiZevnajezika: roski,poljski, ceski i ilirskLllirski pakjezik tvore
sva ilirska ninjecja, bolje reCi nar,jeCja»jtiZnih Slavjanah« kojima se, prema
BabUki<:evojQsriovi, 'sluZe »Serblji, Horvati, Slavonci, Bosanci, Cemogorci,
Hercegovci, Dalmatinci,' Dubrovcaru, . Bugari, lstriarici, Stajerci, Ktajhci
iKoruScj«.yiZija je sasvim jasna - jedari knjiZevni'jezikod Jadranskogado
Cmog mora. Koliko godtavizijabila lijepa i politicki rilzloina, ilirci ipak ne
provodesloVnurefonnilprema svemu sto »mi lliri imademo« (jer bi tada morali,
npr., voditi racuna i (, reformi cirilice). Orii ureduju latinicku grafijuprema
sasVi;m odretienim knjiZevriim (pismenim)stilizaCijama' svojih narjeCja jer se
jedino tako, kad je jezik podlogom, ·mogu 'uspjesno ijesavati grafemski. pro­
blemi. UruitOC dakletvrdnji da je ilirSki knjiZeVni jezik skup nar,jeCja Velike,
50
Ilirlje, ,ostajeclnjenica da po prirOdi stvari nijesvemoglouCi uknjiZevni
(standardni) jezik jer je jezicni Standard uvijek. izbor. Ono·' §to ilirei u nastupu.
svoga djelovanja .otkrivaju jest popis izbomih mogucnosti. A buducida svojim
prvim.zadatkom smatraju rjesavanjegrafemskih problema,znaci da je pismeni
jezik vee bio odabrail, akoneusvakom detalju; aono bar osnovriim koordina­
tama, i da je tom jeziku frebalo· prilagoditi 'grafemski sustav. kosnovne· su
koordinatebile -zajednicki jezik Trojednice. Da bi seta postiglo,trebalo je
ukloniti postojeeu jezicnu dihotonlijukclko bismo.se, prema Gajevim rijecima,
»iIii+=kajkavci, M. M.) veeoj strani bratje ilirske pribliZill ... i neprecenjeno
knjiZevnoblago od ceterdeset i. viSe izverstnih (klasicnm) spisateJjah Parnasa
Iliiskoga iZ stare ilirske Atene Dubrovnika, kanoti nase starinsko dedinstvo
prii'odjenim ,pravom nasopetpnvlastili«. llirei su dakle, zeleci imati jedan
knjiZevnijezik nacitavom pooru.cjuilirije, moraliizVl'siti iZbof; Od dva hrvatska
knjiZevna jezika,' koja su zbog svojeviSedijalektriosti dobivala zajednicko·ime
"linguaillyrica«:;ilirci se priklanjajU veeinskom.Bila je to odluka koja je jedina
mogla:i:acunati na uspjeh. Na tajnacinnovostokavskipismeni jeiik postaje
opcehrvatski. ••
.', ;~,e~e'da.Je takVa oclluk,aizazvalamnoge teskoce Ireakcije, PriklonivSi
se~ontinuitetu stimdardIie novoStokavstine,. ilirci su naslijedili nerijesen pro­
bleinikaW1k~~ek:avskogdvojstva. IskJj\lCiti potp.uno jedJm od dva spomenuta
knjiZevna ,izrliza:, bilo bi teSko vee i z~og toga sto je to u direktnoj suprotnosti
s idejOIri.iliI'skog~ oltilpljanja. Da bude jos teZe, naslijedenoj se dvo/!trukosti
prikljucio i "horvatsko-zagorski«. refleks jata. U toj se. situacijijedinstveno
rje~~nje za r~cite refl.!'!kse jata moglo naci, uzpomoc etimologije, samo u gra­
fijL ZatoBabt+kicuvodf~ e koji se u "prostomrazgoyoru«. moZe izgovarati
kaQje, ie,e, i,ali'je dobro»barem u citanju priucavattseilirski ~ razloZno kaoje
iZgovarati«. Kolik9 'god bilo .ovorjesenjes tzv. rogatim e stvoreno za nuzqu, ono
ipak pOkazuje 'orijentaciju ifuaca i u ovom izboru: ijekavski tip stokavstine treba
prihvaca~ik:ao 19IjjZeyni.,Babukieevorje§enje preuziroa Atitun MaZuranic. koji
u /r~!De1jimailirskoga i latmskogajezika (1839) i, kasnije, U Slovnici hervatskoj
(1859) ijek<;l.vski izgoyor propisujeza skole iako ga ~ dalje, ostajuci vjeranilir­
skdrn krugu,biJje~iznakom e. Od ilirske koncepcije jezika neee MaZuranic
tllkada, odstupiti;!ltoviSe, nastojat ceje teoretski obrazloziti. U tomje m:lstojanju
MaZUtanic \lvi;iekpo~o .00 ollOg<;l. sto je nalazio u »starlh herva'tskih slovruca­
rah,.:. PODesto ~iCa1604, a najvecma Dellabelle 1728 itd.«, odnosno uRjeeo­
slo~u Joakimli StUllija. To je vertikala knjiZevrioga jezika kOjoj se pridrufuju
i ilird.' ' . ' '.,
Sasvimje razUmJjivo da su ilirci kao veliki pobornici »sloge slavjanske« rado
prihvaCali sve sto je bilo iole blizU spomenutoj vertikali. U njihovim naporima
da nastave izgradnjomijekavskog novostokavskog standardnog jezika znatnu
imjepomoc zacijeloprtlZao ijezik ijekavskih Srba (osohito onih u Hrvatskoj),
odnosno djelovai:\ie Vuka StefanoVica KaradZicaciji su rad ilirci uVijek cijenili.
Istina, ilirski suse iKaradZicevi pogledi naodretienejezicne probleme podosta
razlikovali -: npr. biJjeZenje ~za (i)je, nesto c;lrugaCije oznacivanje akcenta
(uporaba znaka 'za dugosilazni naglasak: dan, meso, odnosno znaka' za
dugouzlazni: gMva, peta, kako je bilo u.hrvatskoJ gramaticarskoj tradiciji od
KaSica do preporoda), upotreba'razllcitih padeZa u mnozini (G jelenah ijelenov,
Dje1enom, Ljeienih, Ije1em) i dr.-ali to hiposto nije smetalo ilircima da se kod
istovjetnihrjesenja pozovu i na KaradZica..
51
 i
!i
i;i
Za razliku od :Qlnogih sjevernih' Hrvata koji sU smatrali prirodnim da se
priklone ~tokav~tini kao pismenom jeziku kojim je dopreporoda bionapisan
f! najveCi broj najcitanijih knjiga i koji su, poput l.\judevita VukotiIJ,oviea,drZali da
je jjekavska stokav~tina ,.jezik lep, bogat,. izobraZen«; bilo je i otpora. Prvije
1[ dolazio odnekolk;ine kajkavaca na celu s· Ignjatom. Kristijanovicem, drugi je
u Zadru predvodio Ante Kuzmanic. Prvajegrupabilaprotiv toga da se kajkavci
I odreknu svoga .pismenoga jezika i prihvate stokavski, dok se zadarskikrug
iI
suprotstavljaoijekavskoj orijentaciji iliraca i Gajevoj refarmi.grafJje.
Obje su grupe bile Zesce i Zilavjje nego ~to seobicno misli. Kristijanovieev se
otpor nije rodio ad hoc. Njegova obrana i cuvanjekajkav~tine bili su povezan,isa
'"
I Zeljom da nastavi djelovati u tradicjji svogapoznatog ujaka Tome MiklouSiea.
Tako je Kristija,noviceva Danica zagrebeCka, kalendar ~to ga je izdavao od 1834.
I do 1850, godine, d~e u najborbenijim godinama ilirskogapokreta, hila u·neku
,I ruku nastayak.Miklou~iceva Stoletnog kalendara, a Kristijanovieeva kajkavska
gramatika c;rammatik der kroatischen Muncfart (1837) produretak poslova kak­
virna se za Iatinski jezik bavio.i Mikloui!ic. Uostalom, te~ko bi Kristijanovic
izdl'Zao u otporu daje bio sfun. Med:utim, tokje dogadaja svakim danom okretao
lecta rijemu injegovim istomi~ljenicima. Jer, ilirci su ipak uspjeli uvjeriti kajkav­
sku sredinuda, cuvajuci stare mnozinske oblike, ne ptekidaju potpurio s traiiici­
jom kajkavskoga pismenog jezika, aono ~to je novo; lj.»ptavopisanje«,Iiovo je
za sve Hrvate. Tom bi se novom grafijom trebali sVl»lliri« TrojednieepribliZiti
ostaloj s1avenskojbraci,~to se u doba romantiZIriaCinilo neizbjemom buduc­
noscu. Tako je Kristijanovic ostao na kraju oSamljen, beztlBpjeha i uljeeaja; te je
polako i sfu:n prihvatio Gajevu reformu grafije. .. . ."
Drugi je otpor biomIiogo jaci i neugodniji od prvoga jer je'dolazio od onih
koji su se i' sami smatraliruistavljacima ~tokavskogapismenog jezika,·· ali ne
s oriakvom koncepcijomkakvu su zamislili ilirci u Zagrebu. Toje dalrilatinski
ki:ug koji seokupio u Zadru oko Casopisa Zora dalmatinska sto ga je pOkrenuo
.i vodio Ante Kuznianic.
Zadarske opozlcije premaGaju nijebilo Ii prVomvalu preporodnog odusev­
Ijenjakad 'su se oorbom za materinski jezik svi zeljeli oduprijeti c,l?minaciji
stranogajezika (njemackoga, mactarskoga odnosno talijanskoga). Spor je nastao
kad jetrebaIo odluciti koji bi domaci idiom trebao preuzeti ulogu svehrvatskoga
standardnoga jezika. Kuzmanic je smatrao da u odreruvatJjll jezicne politike ima
i previSe Gajeve samovolje, odnosno da Dalmacija nije ravriopravan partnerpri
rje~avai:Jju tako vafnih problema. Osnovna su bila dva problema: Gajeva grafij­
ska rje~enjai ilirska orijentacija prema ijekavici U veZi s'tim proble~a
Kuzmanit se zelio nagoditi s Gajem. Kuzmanic je polazio s gledista da je
nerealno ujediniti sve jume Slavene u jednom knjiZevnomjeziku. a ako sehoce
to uCiniti za sve Hrvate, onda ih je lakSe ujediniti likoliko se nastavi stokavska
ikavska tradicija jer je, prvo, to knjiZevna traqicij~ najveceg dijela Hrvata te je, .
s tim u vezi, drugo, i dalmatinsko-slavonska grarJja najrasprostranjenija hrvat­
ska grafija. Naravno da se za volju sioge moze nesro i Zrtvovati. BuduCi da se
Dalmacija nikako ne moze odreCi svoga tipa knjiZevnoga jezika; kompromis je
moguc samo u pogledu grafije. Stoga Kuzmanic predlafe da Zagreb prihvati
ikavicu, pa ce Dalmacija prihvatiti Gajevu reformu grafJje. Na toj podlozi njje
mogio doci do sporazuma. Gaj i ilirci vee su bili izborili. prve vame politicke
pobjede, u reformi su se grafije ~ "dijakriticke« strujekoja ihje povezivala
sa ceskom i donekle poljskom grafijom, a knjizevnusu b~tinu Dubrovnika
smatrali prebogatom da ne bi prigrlili nju i njezinjezik. U prilog je Gaju isla
52
i cinjenica da su DubrovCani, mnogi Slavonci' i poneki DaImatlnciprihvacali:
njegov program.Zato Gaj nije vidio razloga da odustaneod svojih rjesenja.Osim .
toga, Gaj se ~.preinaCiv~i grafeme 0, ii, 1, Ii u dvoslovec.U, gj, lJ.nj - vee pribliZio·
dopreporodnim digramima dj, gj, lj, nj koji su se rabili u dalmatinsko-slavonskoj ,
grafiji i koji su- izuzme li se kratak period sa dj, gj, lj, nj, tj. sa j bez tocke - na
kraju ipak prevladali. 8to se paktice grafemA c, s, .z, Gaj zacijelo nije smatrao
korisnim da npr. c vraca u cs (kako je bilo u Slavoniji), odnosno da t zamjenjuje
sa x (kako je prije preporoda bilo u Dalmaci;li i u Slavonjji). Ostavili pri kvacici,
ostao je dosljedan i kod slova e koje je gotovo jedino bilo pravi kamen smutnje :
izazivajuci zestoke protimbe. Zadarski se krug bojao da se preko Gajeva »slovo~
redja« neuvede u, Dalmaciju i drugacije »naricje« jer je dubrovacko ie umjesto
e pocelopolako prQdirati. A. pored svega toga Kuzmanica je sme1?o odviSe
knji~ karakter dubrovacko-zagrebackog rjecnika i frazeologije, ~to je u<q,obroj
n-tjeri odll daralQ od projektanjegovanja narodnogajezika za sto se:z:a1agalaZQra
dalmatinska. Kolikogod Kuzmanic. i njegtlvi. prista~e, imalirazloga da. svoje
poglede suprotstave Gajevima, braneei upomo ,kontmuitet ikavske v.arijan~
mladog novostokayskog standardai njegove ustaljene grafije, ipak im se.glas
nijepredaleko cuo. Za razlilw od qaja koji je okuplo oko sebe gotovo l;itav
graClanski sloj i niZeplemstvo banske Hrvatske, pokrenuo druStveni,knjiZevni,
kaz~,ni i muzicki Zivot,razVl() ¢asopisnu i drugu djelatnost, 0 cemuse g()vorilo
na sve strane, Kuzmanicje muku mucio s izdavanjem i uredivanjem publikacija
koje bi njegovuJ.uv,gil osiguravale ve<:i drustveni uijec8J. I{.adje konacno 1.8.44.
godine ~ao u Zadru.1. broj Zore dalmatinske, u Splitu sepoj~:vilaprv,a knjiga
tiskana qajevomgrafJjom. Pet godina nakon toga i ,J\:uzl'Illl¢cev. je .' c~sop4;
poeeo objayljivati Clankepisanegrafijom zagrebackog~ kruga. Bilaje to potvrda
josjednog uspjehapreporodnoga gibanja.med:u Hrvatima; gibanja kojejevec
iznjedrilo prave pjesnike poput Stanka Vraza i Ivana Maiuran.i,ca.. A ~ ,se. pak
»ilirske« grafijetice, nju su, naveliku radost Gajevti,prihvatili i :;lovenci. .
Tako zavr~va prvo, udarno, burna razdoblje .preporoc,lnoga dob.a. uHrvat­
skoj, razdoblje koje je po svojoj YaZnosti, svekolikom stvaralaStvu i dometima
na~a~ilo ostala u povjjesti brvatskoga naroda. To jerazdob.lje izuzetrio zna­
cajno i u hrvatskoj knjiZevnojezicnoj povijesti. Priklanjanjem kajkavaca veC4i~
skom novostokavskom pismenom jeziku def'mitivnoje uklonjeno jezicno dvoj~
stvo u Hrvata. Misao 0 zajednickom jeziku postala je opca. Silno je prosirena
njegova uporabna sfera i povecana polivalencija. Mnogi iZraZeni elementi stan­
dardnostipresli su u standardnost. Konacno, zajedniCkomje knjiZeVnomjeziku
podarena jedinstvena latinicka grafija. Zatosu zaslugeiliraca i velike i neizbri~
'sive. '
. Godme 1850. poeinje nova, naoko mirnija faza u izgradnji hrvatskoga jezic"
nog standarda. Kad su ilirske davorije, odigravsisvojU ulogu,prest<ljale odzva"
njati prepustajlicisvoje mjesto koracnicama, doslojeVrijeme kad je trebalo
polako sredivati racune preporodne ustalasalosti.Ti:lk.oje bilo i s jezicnim
problemima; Dvjje sustvari dotada bile rije~ene: prvo, kajkavski je knjiZevni
jezik dermitivno prestao biti pismenijezik sjeverozapadne Hrvatske; njegovuje
ulogu na tom podrucju preuzimala novostokavstina; drugo, za novostokavstinu
je kao za knjiZevnijezik svih Hrvata prirectena nova, zroednicka (orto)grafija. Ali
ta su rjei!enjaimala i svoju drugu stranu medalje.
,Spajanje dvaju pismenih jezika u jedan,koliko god oni biligenetskL isti
i pojavno vrIo bliski, donosi mnogo naplavina kojeoslabe konzistentnostobiju
sastavnica. Jedinstvose zajednickoga jezika ne postiZe odjednom;.nego se
53
 rl
II
Ij izgradUje_PDstupno. Posiojala su razlicitannsljenjakako due dode do potpu­
!I noga jedinstva zajedniekoga jezika i postigne konsolidaeijanjegova standarda.
11 Citavudrugu fazu ovoga perioda, gotovo pola stoljeea, ispunila su nastojanja da
sepreviadajunaplavine pritokA posto je tok jezjene matiee vee bioodreden.
II
1
Pojav.i1o se nekoliko fIloloskih,skolakoje sunudile svojeobrasee za razrjeSenje
pojedinaenih problema sto. ih ilirski pokretnijeuspl0 ani dospiorijeSiti.·
Rasprave susevrtjele uglavnomoko toga kako. se odnositi premanestokav­
skom .knjiZevnojezienom naslijea:u,odnosno kako dokoncati. stokavsko ikav­
sko-ijekavsko dvojstvo. Odgovori na tapitanja obicnosu ovisili 0 tome.s pozieije
kojeg ranijeg. knjiZevnogajezika tko govorj..
1\li i prije djelovanja spomenutih filoloskih skolabilgje pojedinaCnih nasto­
janja da 'se •razmotreneka naCefua 'pitaIlja knjiZevndjeiiene politike (osobito
terminologije) u Hrv'ata i .Srba; Raspravljajucio tom '1850; gOdine> u: Beeu
! s Vllkom KaradZicem i BuroniDaniciceni' nekolikoje poznatih hrvatskih knji­
Zevriika{IVari>~ DiinitrljeDemeter i Ivan KukUljevic)smatralo da bi
bilo'dobrobuducuiajedhleKuiigradnju standardnogajezikatemeljitina anoj
,·1 stilizaeijiijekavskestokavstinekakvu jeza Si"be bio oblikovao KaradZiena
osnovi tekstova narodneknjiZevnOsti. PotpiSana je 0 tome i2java koja jekasnije
naZvaria dogovorom. Meailtiin',ni jedna filoloska skola u Hrvatskojnije prlhva­
tilat:ikav dogovor unatOt-velikomugledu potpisnikajer bitoznacilo napustiti
tradiciju'dases~daroru jezikiigradujenaosnovi stokavskih knjiZevnih
tekstovau kojirila'sii vee: bili iDk~i:porirani i elementi nestokavskih knjiZevnih
stiliza:eija.Pokauilo' s~da.se·jeZiCni razvoj lie mora poklapatis dogovorom
pojedinaea teda jebolje oPislijucipropiSivati negoli obrriuto.Iako bez praktic­
. nogaddjeka udoba: kad jenasfuo (eak i kod nekih potpisnika), beCkije dogovor
naznaeio da'semoZei:'az.miSljatlojezicnojintegraeijiHrvata i Srba jer su se
, h rvatski istpski standard tenieljili nit novostokavStini, ijekavskoga tipa. U natoc
tomu, hrvatska se straDa nije odrlealilne(novo)Stdkavskili knjiZevnih stiliZacija,
a pogotOvti se :rlijehtjela odreeirporfonoloskogapravopisa.
, .'Po:;toJailje r~eitih fil61oSki4skola OSnQvna je karakteristika 'hiVatske knji.
Zevl1Qje~eile,po;Vije:;ti upo¢etrum' desetJjecima dtuge polovice 19, stoljeea.
Jedrtu PredvOdi: AriteJ{uzmanic u Zad+u, drugu Fran Kurelac ti Rijeci, a tre(:u
Adolf!) Veber:Tkaleevic u Zagrebu.' . - ' Za razliku od prijedlogarijeeke skole i nasuprot KaradZicevim zagrebacka je
Iako je prihvati,o GajeVu ,grafiju, zadarski je kr1,J.g oStaouporan u l.lporabi
<
ikaviee zak:nj~vnijezik.l<uzmanic.i njegovi pristaSe i dalje su smatrali, slieno
Vuku Karad!icu; da Zil.knjiZevnij~zik trebl'l odabrittijedan dijalekt. BuduCi daje
u Hrvata najrasprostranjeniji dijalekt stokavska ikaviea, upravo bi ona trebala
biti osnoyicompisnienom jeziku, pogotovu sto Su knjiZevnomsti)jzaeijom baS
toga dijalekta bila n{ipisan~ veOma popularna djela (pOput KaCiceva Razgovora
ugodnog;: Zaio je Kqzm~9 odrZavao dobre .veze sa bosanskim i slavonskim
,ikaYciIna,SlavoIlskobf9dskimBrlieima osobito. _ katne jeziene,povijesti. Zato jerazumljivo sto su se tako zduilinozalagali za
. Naeelo»jedandij31ektza knjiZevni jezik« .biloje povezanos drugim-.da
narOdni· i. knjiZevnijezik buduu' sto manjem raskoraku. To je bio· nastavak
stoljetneknjiZevne tFadieije stokavskih ikavaca Ciji su tekstovibili najcesee
namijenjeni. Sirokomkrugu Citalaca. Zato im se i knjiZevna stilizaeija jezika
oslanjala u velikoj mjeri nagovor puka i najezik usmeneknjiZevnosti. Na timje
naeelima, po;miSljenjuzadarske Skole, trebalo izgraQivati stokavsku ikavicu kao
standardni jezik, Vitalnostje svoga odabira pismenoga jezika zadarska skola
dokazivalane sarno knjiZeVnim djelima (Preraddvicevima, npr.) nego izradom
54
sudsko-pravne -termmolojroe, i osobito, potpunim prijevodom Svetoga pisma-
Ivana Matije ~karica. .' ' . ' , ­
Nova je generacija zadarskoga knjiZevnojeZicnog krUga, okupljena oko
Narodnogalista, krenula drugim putem. Vidjela jebuduenost u zbllZavanju
Dalmaeije s idejama koje. su strujile iz Zagreba i .jezika koji je dolazio iz
Dubrovnika. Time je ikavstina kao pismeni jezik Hrvata bila osudena na pola­
gano odw:niranje;
Poneseni preporodnom idejom slavenstva, pobornici su rijeCke fIloloske
Skole, u prvome redu S1ID1 njezinpredvodnik Fran: Kurelae, smatrali da osnovieu
pismenom jezikutrebaju Cinitioni elementi uhrvatskim tekstovima koji su
zajednieki veeinislavenskih jezika. Buduci da su se usrediStu raspravA ubrzo
.naSli oblieiza imenicki genitiv mnoZine; eitavaje djelatnost rijeeke skole postala
najcesce poznata po tome sto je' zagovarala .u tom paderu upotrebu starijih
oblikas nistienim morfemom (npr. jelen, ien, sel). Bio je to samo konsekventan
nastavak dnogaza stosusezalagali sami ilirei, upotrebljavajuCi starijeoblike
u dativu; lokativui instrumentalumnoZine.A kadje tako krenillo,Kurelac se
okretao sve vise arhaienlln oblieima ne samo u imeniea nego i u drugih vrsta
rijeei: TraZio je za njihpotvrde i izvan stokavskoga narjeCja, poseZuci za cakav­
skim i crkvenoslavenskim·tekstovima.
Buducnost se jezienoga standarda nije mogla graditi zanesenjackom resta­
uracijom dijelova neeega sto je kao knjizevna stilizacija Zivjelo u praslosti. Osim
toga, sam je Kurelaebio preslab da·znanstveno utemeJjisvoje nazore, a mea:u
njegovim sljedbenicima nije senasao nijedan skolovanifuolog. S druge je pak
strane, zagrebaeka fIloloskiiSkola, kao glavni QPonent rijeekoj,imala Syoj ute­
meljen program i svoje fUologe. Takvu konkureneiju Kurelae nije mogao izdr·
iati; pogotovu sto je na. kraju ostao sam i napusten.
Iako se ideje zadarskei rijeeke fIloloske skole nisu oZivotvorile; njihova je
zasluga Sto su postavile mnoga vaZna pitanja u vezi s daJjnjom izgradnjom
standardnogajezika. BruseCiodgovore na ta pitanja, hrvatski su fIlolozi postilir­
skoga .- periodamorali definirati svoj stav i provjeravati va:Jjanost vlastitoga
programa. Bila je to duZn:o-st u prvome redu nastavljaca ilirske koneepeije
knjiZevnoga jezika, odnosno pristaSazagrebaeke fIloloske skole.
ilikola zagovarala morfem -ah. u imeniekom genitivu mnoZine (npr. jelenah,
tenah, selah). Zato su sljedbenici te skole dobili ime ahavci. Ali eilj je bio mnogo
veei od pOjedinacnih rjeseDja: dovrsiti jezienu standardizaeijuna osnovi rezul­
tata»iliriekoga« •programa. Kad se sveo u hrvatskeokvire, taj je program,
oSlanjajuci se ·svom tezinom na .ijekavsku stokavstinu, .morao voditi. raeuna
i o»Ilirima«· iz eakavskih i kajkavskih krajeva. Trodijalekatna podloga pisme­
noga jezika koji je postao opcehrvatski nijese mogia -tako ·lako napustiti. Iz
istoga se razlogapoborniei zagrebaeke skole nisu mogli odreei ni svoje trodijale­
rjesenja· koja suvec bila udomaeena u hrvatskim knjiZevnim tekstovima (npr.
lY" noiim, L m noiih, F noil), odnosno, kojabi, ibograzlil!;ovnefunkcije, trebalo
prihvatiti u knjiZevnom jeziku (npr. Gm na -all). U skladu je s tirh osobitoYeber·
, -Tkaleevic branio znak e za sve retlekse jata, pisanje er za vokalno r i dr. .
Osim jasnoga.programa zagrebaeka je skoia imata prlstaSekoji su ga znau
oZivotvoriti. Predvodnik Veber·Tkaleevie posvetio se opisu sintaksei gramati­
earskom radu, a Bogdslav Sulek postaje glavni leksikograf. Tu je u, poeetku
i mladi Vatroslav Jagie. Ostali(npr: Ivan MaZuranic) zauzimaju :va:Zne drustvene
5!)
 polo~e, Cinilo se da je time bio t~no osig1iran uspjeh zagrebackoj sIroli,
pogotovu kad je Veberova Slovnica Mrvatska (Zagreb, 1871)bilaprihva¢ena
kao skolski udZbenik. I zaista,.ltad se pogleda kolikoje zagrebaCkaskolaucinila
da se; i po znatno prosirenoj uporabi novostokavskoga pismenog jezika, izgradi
i uCvrstinjegova standardnost, onda treba reei da je u »Veberovo doba«uei­
njeno viSe negoli u bilo koja tri ranija desetJjeea. NajveCi je radnik u tom
plodnom razdoblju bio svakako Bogoslav Sulek; njegovim je, nairne, trudOlll
izra!iena standardna terminologijaza mnoga podrueja djelatnosti.
. . Upravo su od Suleka poeeli dolaziti prijedlozi da se, posta je miSJjenje
zagrebacke skole nadvladalo i u drugim sredinama, neki problemi poenu rjesac
vatrna nacin primjerenijijezienoj stvarnosti. Takonpr. viSe nije bilo razloga da
se pise e za sve reflekse jata kad su i nestokavci i stokavci ikavci ucili (i nau(!iIi)
u skolamada e u knjiZevnim tekstovima treba izgovarati kao (i)je. ZatoSulek,
caki mimo Veberove volje, piSe u svojim kasnijimdjelima ie i je umjesto 'e.
Buduci .da je novostokavskaijekavica, nadvladavsiikavicu, postala jedini
pismeni jezik Hrvata, slavisticki skolovan VatroslavJagic na.$)ji sto viSe Proni­
knutiu taj sustav· kako bi se lakse mogla' odrediti njegova izvanjska' stika
u pismu. On smatra da treba napustiti morfem -all, upravo zavrSno "h, u imeni(:­
'kom genitivu mnoZine jer mu tu po etimologiji nije bilo mjesto,da.se fonem
r pise tako· i u vokalnoj sluZbi (a neer.), da se .tzv. rogato e zamij~stvamom
sekvencijom ie odnosnoje (kako je predlagao j Sulek), dasefonem cpiSe
grafemomc, a ne digramom (j. Time je Jagicpoceoodstupatiod utvrttenih
gramatickih i pravopisnih normi· svoga gimnazijskog direktora Vebera,. ali se
znanstvenoj utemeljenosti Jagieevih reeenica ',teSko. moglosuprotstavljati. .
Nastale.su tako, kao odraz dvajugledanjacna jE!zik, dvije pravopisne prakse:
jedna se provodila u skolama (Veberova Slovnica), druga u javnom Ziv.otu
(Jagicev easopis KnjiZevnik). Stanje se nije mnogo popravilo ni nakonZasjeda­
nja pravopisne komisije 1877. godine jer su rjeSenja bila polovicna: veber.ovci su
obranili -ahu genitivumnoZine i starije oblike u dativu, lokativu i instrumentalu
mnoZine, dok su strosmajerovci;. prihvativsi Jagiceva obrazloZenja, uspjeliJsti,s­
nuti e, er i (j za c, ali su zakomplicirali sa qj i qj (beitricke) = tt,.fj i V= 1, roJn/= n.
Ta su rjeSenja znacila, doduSe, neki pomak k boljitku, ali veeeg llt;jecaja~~jaVIii
Zivot nije bilo jer je izostalo odobrenje vlasti. A daje do odobrenjai doslo,te~ko
da bi se situacija znatnije popravila jer je zagrebacka skola ipak imalapremalo
sluhaza evolutivni put novoStokavskoga standarda,.a iza fonoloski pravopis.
Zato se, uostalom, od Vebera poceo udaJjavatiV. Jagic i:\ije .su znans.tvene
postavke, osobito postoje otiSao iz Hrvatske i postao slavist;evtopskogaglasa,
bile uVaZavane i u Zagrebu. Jedan dio Jagicevih miSijenja (ViSe negoli njegovu
i:dejnuQrijentaciju). prihval:ali su i' filolozi nove generacije sto suse. pojavili
,potk~ 19. st.oljeea, poznati pod imenom hrvatski vukovci. . .' .
. NastUp je hrvatskih'vukovaca, slien.o nastupu ranijihgeneracija, zapoeeo
raspraV'aIha 0 grafemskim i pravopisnim problemima, tada veoma '.aktualniJn.
Za'razliku odstavova zagrebacke skole kojaje zagowirala tzv. etin:tol.o8ki (mor­
. fonoloSki) pravopis skola je hrvatskih vukovaca na celu s Tomom Maretic~m
snlatrala da je bolji tzv.fonetski (fonol.oskl) pravopis. Veliki je oslonacu tom
pogledu nalazio Maretil: u djelovanju,Bure Danieica kojije kao istaknutifilolog
KaradZiceve'orijentacijebio pozvan u Zagrebda u novoosnov.anojJugoslaven­
sko} akademiji ol'ganizira i zapoene rad naRjeeniku hrvatskogaili.srpskog
jezika. Za potrebeAkademijina rjeenika,u kojem je trebalo obraditi grattu od
poeetkapismenosti do·19. stoljeea sasvim.povijesno i dijalekatski relevan~
56
fon.oloskimrazlikama, morala se i grafijski izrazitidiferencija izmedu npr. ostva­
raja qjevojka i roden 8tO se tada pisalo jednako(qjevojka i roqjen). Zato je
. Danieil: umjestotadaSnjih digrama dj, gj, .fj, nj uveo znakove d, g, 1. ri, kako bi se
tocno znal.o kadse Sto ima citati kao jedinstven glas (roden, svjedogba, lubav,
riegov, a kada nesliveno qj (podjanniti), dZ (nadZivjeti), lj (bilje, a ne bile), nj
(kamenje, a ne kamene). To je zapravo prijenosKaradZiceva principa iz l:irilice
u latinicu(jer se u cirilici razlikuje h od JQ, I,I od Jl)K, Jl:, od JIj, IL .ad Hj). Maretil: je,
zagovarajul:i fonoloski princip u pravopisu,ltelio ujedno pokazati da u povijesti
hrvatskoga pismenog jezika t.o nije niSta novo.Takvu je njegovu misljenju
trebala posluZiti .njegova knjiga Jstorija hrvatskoga pravopisa iatinskijem slo-'
virna (Zagreb, 1889). .
, Maretil:eva Istorija sadrZi dvije osnovne teze, eksplicitnu i nnplicitnu. Ekspli­
dtnaje da su stari hrvatski pisci »skra,iali sebi azbuku.. prema stranim uzorima,
.kao da glagoljice iCirilice»nije nigda na svijetu bilo«. Implicitna je da se'
udoprep.orodnomrazdoblju pisalo kojekako,'bez sustava, stose, izmedu osta~,.
10ga, vidi iz.cinjepice daje samo sedam fonema zabiljezeno uvijek istim znakom.
Stogase nap.odlozi d.oprepor.odne povijesti hrvatske latinice ne moze niSta'
vaJjana graditi, sm je lak.o uocljiv.o iz neuspjeha zagrebacke moloske skole. VaJja
poceti nanovo ugledanjem na autentican pocetak, ka.o sto jeucinio V. KaradZic
u reformi Cirilice. Novija su istraZivanja pokazalada Maretil: nije imao pravo jer,
'su se hrvatski'latinicari, i pored stranog utjecaja; itekako ugledalina glag.oJjicu
icirilicu, a osim toga, u hrvatskoj su se latinici za oko dvijetreeine fonema
upotrebljavali isti grafemi' od DaSih poeetnih latinickih tekstova do preporoda~
Mettutim, tada se u takva istraZivanja nije islo; rasprave su se v.odilegeneralno i
,za morfonoloski odnosno fon.oloski nacin pisanja iIi protiv njega,
Prevladala jeonastruja koja jeprevladala iu politici. Po nai;udZbi vlasti
izradio je Ivan Broz na fonoloSkim nacelima Hrvatski pravopis (Zagreb, 1892)
kojije postao obvezatan u skolstvu. lakoje Brozov pravopis prekinuo s pravopi­
som zagrebaCke skole, ipak bi se m.ogao nazvati umjerenim jer nije potpuno
prekinuo s ranij.om praV'opisnom tradicij.om u Hrvata, osobito doprep.orodnom,
u kojoj je »fonetski« nacin biljefenja bio cesci od »etimoloskoga« (uspor. npr.
vee u Marulicevim djelima gdruzim, zdobrimi, suagd.an i dr.). Od n.ovih grafem- .
skih rjesenja prihvaca samo Danieieev znak za d koji su mn.ogi krltizirali, koji je
ignoriralo nekoliko narednih generacija i koji je tek u naSe vrijeme postao
»normalan«jer gaje prihvatio i Dragutin Boranic, Broz.ov pravopisni nastavljae.
NajvaZnijaje knjiga hrvatskih vuk.ovaca Mareticeva Gramatika i stillstika
hrvatskoga ill srpskog jezika lito se pojavila 1899. godine. Time je Maretic na
jezicnom planu pr.oveo .ono sto je prije deset godina najavio u raspravi 0 povije­
sti hrvatske latinice: nov.ostokavski se knjiZevni jezik ne m.oze kodificirati na
osnovi jezikadjeIa hrvatskih pisaca 2. polovine 19. stolje(!a jer taj. jezik ima
mnogo nestokavskih elemenata u skladu s poncipima zagrebacke skole. KIa­
sicni se;oblik novostokavstine nalazi u KaradZicevim i Danicicevim djelima, pa'
sena .podlozi sarno toga korpusa moze napisati nonnativna gramatika i za
Hrvate iza Srbe jer im je jezik isti.
. Kritikitje Maretieeve Gramatike bilo mnogo. Osobito je ostro nastupio Jagil:
kojije tada i sam bio bliZe mareticevcima negolil.veberovcima, ali muje smetalo
Sio se gramatika tako ogranieena korpusa pretpostavJjajeziku bnodobne hrvat~
ske knjizevnosti. I sljedbenici zagrebaCkeskole. iznosili surazloge svojega
n~laganja, jednako kao i dio dalmatinskih pisaca kod kojih je oporba bila tako
jakada su neki zahtijevalicak povratak ikavici. Sve to govori da je Mareticeva
57
 Gramatika bila u pocetku slabo primljena u Hrvatskoj (nesto i zbog samoga ,
Maretiea koji je u dva navrata bio saborski zastupnik maaaronske stranke),pa
nije cudo.stosuprosle pune 32godine dok se pojavilo2. izdanje (1931).
Unatoc svemu, Mareticeva je Gramatika odigralavaZIlu ulogu u hrvatskoj
jezienoj povijesti. Ponajprije, ,r-adi se 0 djelu vrsnoga mologa kojije novim
pristupom i' temeJjitom .obradomgraae, nadvisio dotadanje gramaticke prime­
nike.Mnogi .su jezieni problemi dobill prava objasnjenja. Korektnim opisom
novostokavskoga jezika KaradZicevih i Danicieevih djela, odnosno djela
usmene narodne knjiZevnosti, dobiven je mnogo boJjH cjelovitiji uvid u novO'
§tokavstinu kao sustav. To je uCvrSCivalonovostokavski dijalekt kao osnovicu
standardnoga jezika. S te je strane Mareticeva zasluga nesumnjiva. I najvaZniji
problem njegove Gramatike; nije u tome sto jenastala na osnovi ekskluzivnoga .
korpusa, nego §to je taj korpus ~ednacen s organskim novostokavskim dijalek­
tom koji jepostao jedini ineprikosnoveni sudac jeziene pravilno~ti,To je pravo
organskoga dijalekta temeJjenonaspoznajamaondaSnje njemacke mladogra~
maticarskelingvistickeskole koja je jezikpromatrala kao kolektivnu svojinu
ciji razvoj' teCe pravilno povlastitimunutraSnjim zakonima. KnjiZevna stilizacija
treba samo slijeditisvoj:qzor- tipicnu'govomu manifestaciju~ Stogaono sto se
u .knjiZevrilm tekstovima nije podudaralo sastriktnimstokavskim .oblikova.
njem'illstonije bilostokavskoga porijekla, do~ivJjavalo je odmladogramaticara
veeu ill manjukritiku (uspor. npr. MareucevJezicni savjetnik, 1924).Stokavska
jeintransigentnost'znaia iCicak tako daleko da su se knjiZevna djela iz razdobJja
hrvatskogaromantizma' illrealizma prijagodavala jedinstvenoj stokavskoj
normiifonetskompravopisu, ako. su imalasreee da donve drugo ill koje
naredno izdanje. '
Svemu je torim prldonio . i .Broz-Ivekovicev lijeenik hrvatskoga jezika
(Zagreb, 1901) koji se takoder bazirao na jeziku KaradZicevihizdanja usmene
narodne knjiZevnosti i nanjegovu Srpskom rjeeniku (Bee, 1818). '
Nil. taj je nacin u posJjednjem stadijunovostokavskestahdardizacije u Hrvata
ugraaen u njihov jezik Karadncev iDanieicev korpuskoji se pokazao previSe
srodan i ugledan da bhnogao ostati po strani. Bogatstvo toga korpusa pogodo­
valo je. onvotvorenju koncepcije hrvatskili' vukovacao.jedinstvenom jezi.liu
jednoga naroda dvojakoga imena.
6. period: standardni jezik 20. stoljeca
I pored teziii propisa sto su ih iznosill jezikoslovci, pisci suhrvatske.
knjiZeVnosti nastavJjaliipak liniju vlastitoga gledanjaria jezicni razvoj, ne,
odbacuju6 sasvim olako hrvatsku standardnojezicnu praksu i bogatstvo svoga
knjiZevnoga izraza. Taje praksa bila ucvrscivanje standardrioga oblika na novo~
stokavskoj ijekavskojO$novici, cime je obuhvatila jezicnu praksu srpskoga
naroda u Hrvatskoj,ali i prihvacala izraZajne mogucnosti drugih dvaju hrvat­
skili naIjeeja ugradivanihkroi stoljeea u pismeni jezik. Stogastandardnijezik
sto je zaZivio uhrvatskojknjiZevnosti imaistu novostokavsku osnovicu.koja;
osim Hrvata., shiZi'zastandardnijezik Srbima, Cmogorcima i Muslimanima,'ij.
svim govorhicimakojimaje hrvatski ill srpski (hrvatskosrpskiJsrpskohrvatski)
m:aterinski jezik. Bio jetoplodkonvergentnoga knjiZevnojezicnog razvoja pri
! konacnoj standardizacijijezika spomenutih naroda, iako su improcesi standar- .
~ 58
j
I~
dizacije billrazliciti i razlicito su trajali: u Hrvata, npr., otprilike stoJjece i"pol
(1750-1900), u SrbaviSe od pola stoJjeea (od KaradZiceva nastupa un 8. do
usvajanja njegoverefqrme uSrbiji 1868. godine i onda konacne stabilizacije
uzusa zasnovanoga na toj reformi). Takvim je ishodom u 20. stoljeeu obiljezeno
stanjehrvatskioga.: knjizevnoga jezika u sklopu slozenog· jezicnogstandarda
hrvatskoga ill srpskog. Ako je otpora zbog razlicitih interpretacija spomenutoga
ishoda i bile" utihnuli ,su urazdobJjudo pred pm svjetski rat: Meautim, i daije se
primjeeivao poneki raskorakizmeduhrvatskili piSacai- lirigvista, odnosno
izmedu propisane .i uporabne norme.
U razdo~Jju. izmedudva svjetskarata forsira sepropisana jezicna norma
u skladu s dominantnim.gledistem, sto su ga podupirale i vlasti, 0 jednom
ijedinstvenomsrpskohrvatskomjeziku. Na udaiu se takva glediSta nasla,i dota"
danja vec ustaJjena pravopisna praksa u Hrvatskoj koju je u sluzbenoj i skolskoj
upotrebi zamijenilo pravopisno Uputstvo Ministarstva prosvete, a zatim pravo­
pisi, Boranicev u Hrvatskoj i Belicev u Srbiji, izradeni na temelju spomenutog
Uputstva.
Za vrijeme drugog svjetskog rata dosli su do izrazaja drugaciji pogledi na
jezik. Vlasti u Hrvatskoj pokusavaju prekinuti dotadanji razvoj u funkcionira­
nju hrvatskoga odnosno srpskog jezika. Prekidaju i s tadanjim Boranicevim
Pravopisom hrvatskoga i1i srpskog jezika, propisujuci tzv. korienski. Pravi
podupiratelji jezicne stabilnosti u Hrvatskoj i u Jugoslaviji bili su tada ZAV­
NOH i AVNOJ cije su odluke postivale pravo svakoga naroda na vlastiti jezik
i na narodno ime jezika. Tako je i hrvatskom jeziku bilo osigurano njegovo
narodno ime.
PolazeCi od tih zasada, a u skladu s postavkama poslijeratne lingvisticke
misli, u naSe se vrijeme pokazalo da se hrvatski ill srpski jeZik po opeeprihvace­
nim kriterijima u genetskoj klasiI1k:aciji slavenskilijezika moze smatrati slaven­
skim jezikom. On je nosilac razlicitih izraZajnih vrijednosti koje izlaze iz sve
punine tradicionalnoga narodnog izraza sto nosi u sebi razvoj iz kojega je
standardni jezik za svaki narod potekao i po kojemu jest za nj knjizevni jezik, i to
standardan. Jer, poznato je da je knjizevni jezik pismeni jezik, a standardni
postoji svojom povijescu i bitno je odredena njegova funkcija procesom same
standardizacije. Zbog toga stoji tvrdnja da hrvatski ill srpski jezik nije jedin.
stven nego viSevarijantan. Varijanta jednog standardnog jezika i jest nacin
njegova postojanja i funkcioniranja na temelju posebnih uvjeta standardizacije
unutar povijesno izraslog kolektiva koji se uz druge takve kolektive sluzi istim
standarclnim jezikom.
Kao §to je svaki dijalekt nekoga jezika funkcionalno i sam jezik, i to onaj
jezik kojega je taj dijalekt dijalektom, tako je svaka standardnojezicna varijanta
i sama standardni jezik, i to onaj kojega je varijanta. Nairne, visevarijantan
standardnijezik ne moze se pojaviti nego ujednoj od svojih varijanata, koja tada
i jest upravo taj standardni jezik. A kako standardni jezik, kao sto je reeeno,
postoji po svojoj povijesti koja ga odreduje i legitimira, onda visevarijantni
standardni jezik ima viSe specificnih povijesti iz kojih su izrasle i kojima su
odreaene sve njegove varijante. U ovom je pregledu opisana povijest zapadne
varijante standardne novostokavstine, odnosno1uvatskoga knjizevnog jezika.
Povijest te varijante, zajedno s cijelim povijesnim razvojem drugih dviju knji­
zevnih stilizacija hrvatskih dijalekata i meausobnih odnosa svih triju, odreduje
i u potpunosti legitimira standardni jezik Hrvata i svih drugih koji su imali
i imaju udjela u njihovu kultumu zivotu.
59
 Hrvatskimse knjizevnim jezikom sluZe u Hrvatskoj ne samo Hrvatinego
i 8rbL 8toga taj jezik nije sarno 'hrvatski. Medutim, hrvatskim se knjiZevriim
jezikom ne sluze svi 8mi nego sarno oni koji ~u, .zbogpoznatih povijesnih
razloga, u posebnom odnosubliskosti s Hrvatskomi Hrvatima:
Iz svegasto je receno vidi se dapojmovi brvatski ili srpski jezik 1 brvatski
knjiZevnijezik nisuni u kakvoj koliziji, niti su to alternativni nazivi, pa po tome
sto hocemo istaknuti, odabiremo jedan od njih. 8vakiod njih izrice jedan od dva
aspekta standardnogajezika koji sene poklapaju. Zato svaki aspekt treba svoj
naziv kad se 0 njemu govori. Ali ne bi bUo dobro kad bise na ma koji·hacin
sprecavalo. temeljito izucavanje i pomno opisivanje jednog i drugog.saddaja.
Medutim; kako se u ovoj knjizi utemeljeno i cjelovito opisujehrvatski jezicni
standard, sva je pozornost.bUa usmjerena na prikaz povijesti upravo .toga
standarda.
IVO SKARIC

FONETIKA

HRVATSKOGA

KNJIZEVNOG

JEZIKA

60

I
II:'
I"
 UVODNE NAPOMENE·

Fonetika ima tri znacenjska krugapovezana s tri opsega predmetakojima se

bavi.Fonetikau najsirem smislu znanost je 0 govoru (Speech science) i pri~
bliZno odgovara onoj znanostikoju jebionajavioF.de Saussure·kao ..linguic
stique de la parole«, tj. kaoznanost 0 ..aktivnosti covjeka koji govori:;. i kojaje
povezanas Iingvistikomsamo syojimodnosom prema jeziku«. Ucenibi naziv
takve znano,sti bio prikladniji lalologija (greki: lalia-govor, logos -:- znanost)
. ,;'
negofonetika (grCki: .feme .... zvuk, glas), koja upucUje sarno nazvucnu stranu .
govora. .
Fonetika u uZer:rtsmislu ima za svoj predmetcjelokupni signalizacijski dio
govorne komunikacije te procese uznakovljavanja glasom(dakle, sva izvanje­
zicna, neverbalna uznakovljavanja goy-olOm). .
Jezicna (lingvisticka) fonetika n.ajuZe je macenje pojmafonetike i za pred­
met ·ima govornu signalizaciju. teksta. Takva je ·fonetika pomocna disciplina
fonologije, koja je dio lingvistike.
Uovom dijelu nacrta gramatike hrvatskoga knjiZevnog jezika fonetika je
shvacena usreQ.isnjem, \1. usvom uZem znaeenju, pa ce zapredmet razmatranja
imati i jezicnu signalizaciju i' cjelokupni parajezicniiglasov govorni medij.
Takav je predmet fonetike i uZii sm od onoga-l:w;jicseobicno nalaziu starinskim
. gramatik~a. Uzi je za cjelokupan sadrfaj fonologije; koja se u ovoj knjizi
zasebno obradUje, a sm je jer se usredotocUje i na znakove u glasu; a ne samo na
govorno ostvarenje teksta.
Budu~i da se govorno pOnaSanje na razlicitim jezicima razlikuje samo za
onoliko kolikesu razlike medujezicima, ajednakoje u svemu drugome (zane­
marimo Ii kulturoloske razlike ill sIicnosti kojesu translingvisticke); fonetikaje,
iz .. koje je iskljucena fonologija, nuZno pretezno opeafonetika, pa je i ovdje
podastrta Fonetika hrvatskoga knjiZevnog jezika najveeim svojim.dijelom opca
i na to posebno upozoravam citatelja.· Ali i takva, ill upravo takva, moze najvise
pridonijeti, uz razwnijevanje govora kao'zasebne -opce covjeeje sposobnosti
ikao moguceg kulturnog cina,i produbljenom shvacanju jezika 0 kojem jerijee
i na kojem se govori. Ova je Fonetika ipak posebna fonetika hrvatskoga stan­
dardnog jezika kroz dva svoja sadrZaja. Prvo, govorno se ponasanje gotovo
iskljucivo oprimjeruje govorom na hrvatskom standardnom jeziku i drugo,
govorno se Ujednaeeno ponaSanje opisUje do orloepskih potankosti koje dopu­
njuju onaj dio opisahrvatskoga govornogstandarda koji fonologija zanemaruje
jer nije razlikovan jezicnim likovima rijeei.
U uvodnom se dijelu ove Fonetike (od toCke 1 do 70)naznacava narav govora
i istice kako je govor zasebno, slozeno iti biti nerazjaSnjeno cOvjecje pr~opcajno
63
(komunikacijsko) ponaSanje. U tome je jezik samo je!dan diO - kOd, i to samo za cije, a podaci J. Bakrana za opis trajanja govornih jedinica. Misao 0 vaznosti
jedan sloj govornih znakova, za sloj tekstualnih poruka.. Trag poimanja govora nacrtnih oblika glasnika preuzeo sam od J. Gospodnetica.
kao priopcajne djelatnosti slijedi i raspored gradiva drugog dijela (od tocke 71 Ove Fonetike ne bi bilo ni bez pocetnog ohrabrenja njezinog prvog urednika
do 682), a u trecem dijelu (od tocke 683 do 935) govor se razmatra kao slozenost R. Filipovica i bez urednickih zahvata njezinog sadasnjeg urednika R. KatiCica.
razioZljiva na mnogovrsne jedinice. Recenzentima D. Brozovicu i M. Mogusu zahvalan sam ne samo na pozitivnoj
Govoma signalizacija, koju prati drugi dio, izvanjski je dio priopeajnog ocjeni prve verzije rukopisa, sto me je ohrabrilo da posao i dovclim, nego i jos
procesa I. podrazumijeva vee oblikovane poruke. Taj signalizacijski dio obuhvaca viSe na brojnim konkretnim prirnjedbama i sugestijama, napose onim Brozovi­
odaSiljanje, kretanje i prihvaCanje govornih signala.. U Fonetici se posebno eevim u vezi s transkripcijom. Stj. Babieu i B. Laszlu, s kojima sam se pocetno
obraciuje odaSiljlinje tih signala (71-493), a potom posebno primanje (494-682). savjetovao oko nazivlja, zahvalan sam na sugestijama.
Samo odaSiljanje ima dva potpoglavlja: opis pokreta tijela, 13. izgovaranje J. Krmpotic-Nemanic, koja je kriticki procitala dio 0 anatomiji, N. Sikicu
(71-275) i opis zvukova koji ishode iz tih pokreta (276-493). Opisu 13elesnih i V. Stojanovicu, .koji su to ucinili za dio 0 zivcanom sustavu, VI. Kozini za
pokreta prethodi opis govomih organa, a opisu govornih zvukova upoznavanje poglavlje oakustici, A. Fulgosiju za poglavJje 0 percepciji te nadasve D. Horgi,
s temeJjnim akustickim pojmovirna. Poglavlje 0 primanju govora podijeljeno je koji je imao strpJjenja da paZljivo procita cijeli rukopis i poprati ga brojnim
na izvanslusno primanje (494-525) ina slusno primanje (526-:-682). Razmatranje i detaJjnim prirnjedbama, izraZavam svoju zahvalnost i respekt.
izvanslusnog primanja govora zapocinje opisom izvanslusnih govomih osjetila, Ova se Fonetika ne bi mogla ovakvom oblikovati bez vrijedne pomoCi
a sl~noga opisom uba teopeih osobina slusanja... . i brojnih drugih. Pri tOlne u prvom redu mislim na Ks. Skarie koja je s velikim
Treci dio Fonetike 0 slozenosti govora upucuje na slojeve istodobnih govor­ strpljenjem i urnjesnoseu izradila crteze, na M. Stamenkoviea koji je izradio
nih sredstava i na slozenost govora od uzastopnih dijelova.. Govornim je sloj~ primjere pomoeu elektronickog racunala, na S. Nikolica koji je ulozio znatnog
virna posveeeno prvo poglavlje tog dijela (68a-:-772), a clancima drugo (773-935). truda u nastojanju da fotografIje budu sto kvalitetnije. Posebno isticem da su
U poglavlju 0 govornim slojevirna uglavnom se govori 0 glasovirn slojevima,13; uzorni govornici hrvatskog standardnog govora Z1. Crnkovie i J. Nikic izgovarali
o sloju izraZajnosti i 0 sloju krika s opisom njihovih prozodijskih sredstava, dok primjere koji u obliku.zvucnih slika cine opis nal!eg standarda vjerodostojnim.
je opis tekstualnih slQjeva dan zajedno s opisom Clanaka u tim slojevima.. Tako Svi su me oni trajno zaduZili i svima sam njima usrdno zahvalan.
je ucinjeno radisaZimanja jer znaCaj tekstualnih slojeva proizlazi iz osobina Naposljetku, ponajvise sam zahvalan JAZU kojaje citav ovaj projekt zami­
Clanaka u tim slojevirna. Pri opisu fonemskog sloja nisuopisaniglasnici jer su slila i organizirala te mi iskazala povjerenje i cast da u njemu sudjelujem te
oni vee prije opisani' kao signali, ali su· zato na tom mjestu potanje opisana . izdavacu Globus koji je ulozio svoj napor da se knjiga pojavi.
njihova povezivanja te njihova polozajna i slobodna inacenja. Upueujem cita~ Kako intimno prosuciujem da je ova fonetilai hrvatskoga standardnog jezika
Jja da moze s pomocu. primjera u tocki 920 odgonetnuti uske transkripcijske ne samo nesavrsena nego u stanovitom smislu i nedovrsena, bit eu zahvalan
znakove za glasnike koji se u knjizi rabe. Sve te napomene 0 rasporedu u Fone­ i svirn citateljima koji ee me upozoriti na propuste, pa docie Ii do drugog izdanja,
tici dajem zato da bise Citatelj lakSe snaSao u gracii koja je diskurzirana.vise tim eu se upozorenjima posluZiti da u drugom izdanju ona bude bolja.
smisleno negouobicajeno te'da slijedomnavike ne ocekuje da ee naeiprimjerice
o ,razlikovnim obilje~ima, 0 nagiascima ill 0 suglasnicima na jednom rnjestusve U Zagrebu, rnjeseca travnja 1990. I.S.
naokupujer takve jedinice cine bit i drugacijih i prvotnijih govornih kategorij~
Obicaj je da se u gramatikama, koje nisu znanstvene rasprave, ne navode
izvori podataka i imena autora koji su bili poticajima. Nije laZna skromnost nego
pukacinjenica da je veei dio iznesenog. u Fonetici zasluga drugih te da su,
nedorecenosti takocier uzrokovane ponajcesee time ,§to mnogo toga 0 nal!em
se
govoru; napose onoga ~to odnosi na ortoepiju, ill nije istraZenoili autoru nije
bili> poznato. Nt u ovoj uvodnoj napomeni neeu spomenuti djela iz svjets"lte
foneticke znanosti iz kojih sam najviSe crpio jer za potpun popis nema mjesta,
a u skraeenom bih mogao navesti samo ona najznacajnija koja Ce upuceniji
citateJj i sam prepoznati. Napomenut eu meciutim da ni pribliZno vaJjano ne bib
uspio opisati naS govor bez .uvida, u radove nasih autora kao sto su B. Miletic,
A Belic, S13.lvsic, B. Kostic, M. Kravar, R. Filipovic. Kako sam se u svemu Zelio
oslanjatina pouzdane izmjerene cinjenice, a radova je koji takve Cinjenice
onasem govoru donose vrlo malo, najviSe sam zahvalan onini autorima u kojih
sam· ih mogao naci. Isticemstoga da sam naglasnu i intonacijsku prozodiju
najviSe temeJjio na podacima P.lvica, J.Gvozdanovie i A. Nakie, a prozodijska
sredstva ponajviSe na radovima P. Guberine. B. Vuletica. 0 ucestalosti govomih
jedinica najviSe sam podataka .nasao u radovima D.Vuletie, IstraZivanja
D. Horge i mjerenja N. Desnic~ZeIjavi(t bila su mi osloncem pri opisu percep­
64 65
 I. DIO

UVOD

1 U ovom je dijelu grrunatike hrvatSkoga knjiZevnog jezika opisangovor na

tom jeziku., ". .' . " . . . • . . .... .' ....
Govor je vrloslo~na i u bitnimosObinania nedokuciva zasebna ljudska
sposobnost. Znanost 0 g()v:oru -ronetika -jedva uspijev:~opis!,\ti tek PQja~osti
'govora. Ona cUd,esna unutamjazbivailja,koja. raVIUlJ1J brzim aistaric;uUm,
znaeenjima ispunjerumpo!tte.tinUl govomili organa, poki'etiin~ koje preoblicene
, u zvuk drugi Prlhvacatom: ~~mb.rzin()tn!pre!lbracau,stapja sVijesti i doZiv­
ljaja iz kojih je ishodiogov0n:d ~in, znanos( tek naiire~ '. '.,'.. .' " ..
Opis govora koji slij.edi bit celi prvom:redri opis oqnosa goyora preina nec~m
drugom. sto se podrazUInijeva dajepoznato; govor, ~e biti· stavljen uOdnos
prema drugim cOv,iei!jim spos0b:Q.ostima, a izgovor na li:rvatskomknjiZevnorp.
jeziku u odnos spraniizgovora drugih njegovih idioIIlailidrugih,jezika.

2 Covjekovo je zanimanje zavlastiti govor is~onsk()j,akQne znaniO ],{ad~jf\\

i kako to prvi put izraZeno: 9 govoru iniamo zapis ~ dopaB;riihamana{lOOO 'dO'
5000 ~odina prije nove ere): »Dok covjek spava,glas u1;lzl(1 qab"': oko. dUb i Uhi) .
takoder. Kad se covjek px;obudi, ~asizl~jz daha.«JIlai~alilijepa poetsk()­
;-mitska slika~ovora. .... ...'... .' . ' '. ," "" '. ' , ' , ' '.,. '
Saunaka, k9jij~, smatra se; Zivio u osmom:s~1JeCuprijenoveere, ispravnij~
za suvremeno shvacanje opisuje govor. On pise u RigNeda-Pratisakhya:»Dah
je vjetar; potisak dolazi iz trbuha. Grlose otvara i zatvara i 7;at,o se vjetar pretvara
u d;ili ill zvuk.« Njegov opis g~ 'u osnovi je nallk dllP~njen,.. Spominje25
glaSnika koje dijeli u pet skupina: gutrirale, paiatrue, cerebrrile, dentale i labijale:
Velike su starine i tragovi koji upucuju nacovjekovo opaZarije nekih poseb­
nih osobina govora. U Golenishevom papirusu. koji je nastao u Starom Egiptu
oko 2000 godina prije nove ere, ima rijee nltlt koja znaci »g()voriti teSko. mucati«..
U Bibliji prorok Isaija najednom mjestu kaZe: »i jezlli:'iitucavaca govorltCe
glatko«, ana drugom mjestu: »ijezik nijemog pjevat Ce od radosti«. U staroindij­
skim zapisinulimazapaZanja io djeCjem progovaranju. Prajapatije ptogovorio
godinudana nakon rodtmja.»Zato i svako 4ije1;e odgodiiJ.e da:na~li govoriti.
Kada)e progovorio"Priijapati je izgovono 'rijee:od 'jednog ill dva sloga. Zato
i svako dijete kad prog9va.ra, izgovarajedan ill.dvasloga.«
Umitskoj sveobuhvamojsvijesti govor jeu srediAtusvega. Rijec nije sarno
djelotvomi izraz; nego i pocelo: U starfui inqijskim spisim.a: stoji:»Prajapati reee
'bhik i stvon se Zemlja.Oil reee' bhu'var i zraCni se prostor stvon. on rece suvar
67
 1 stvoreno bi nebo.« Vjerojatno ruijljepsu odu govoru sadrZi Proslov Ivanova
evandelja: lOU poCetku bijaSe Rijee, iRijec bijaSe od Boga ..• Sve je po njoj
postaio, i nista sto je postaio, nije bez nje postalo. U njoj bijase Zivot, i Zivot
bijaSe svjetlo ljudima... I Rijee tijelom postala, i nastani se medu ljudima.«
3 Jezik i govor bill su u poeetku nerazdvojivi pojmovi. I sarna rijee jezik
upuCuje na pocetni organski. govorni smisao jezika. S izumom glasovnog pisma
nastaje grarnatika kojoj je bila svrha da pouCava kako se pisu i Citaju slova. Od te
pocetne spozruije 0 odvojivosti jednog sloja od sveukupnosti govora, sloja koji
se moZe ponovljivo napisati, uoblicit ee se danas jasno razliciti pojmovi: jezik
i govor. Medutim, i Ferdinand de Saussure, koji je pocetkom ovog stoljeca tu
crtu razgranicenja najostrije povukao, bi()...je svjestan evrste povezanosti tih
pojmova. ,.Bez sumnje - kaZe on ta su dva objekta usko povezana i jedan
pretpostavlja drugi«; dodaje cak: "povijesno gledano, govome cinjenice pret­
hode.« . 6 .MnogeCinjenice upucuju na toda je govor zasebna covjecja sposobnost,
Od starogrckih grarnatika stoljeCima u znanosti prevladava zanimanje za ono
Mo je u govoru jeZicno. I fonetika, koja je kao znanstVena disciplina utemeljena
u dl'ugoj po19yici proslog stoljeea, u glavnome je bila pomocnica lingvistike.
4Utetne1jenje~ f~)llologije dyadesetih godinanai'ieg stoljeea fonetikaje
pos~ mamo neovisnija ° lingvistici jer je fonologija preuzeia od fonetike
upravo jeziCni sloj. '!'ooduzimanjenije fonetici smanjilo obilje njezinog pred­
metaizucclvanja, vecjoj g~je dapace i pove6810,jer se odmah potomnametnula
potrehaproucavanj:i mnogostrukih, prije zapostavljenih,. dimenzija govora.
Poticajiza sto obuhvatniju spozruijugov9ra,dolazili su iz poIoZaja koje je govor
zaw:eo u nasoj civiliza~iji. Govot, nairne, koji jeu svojoj naravi prete.zno pro­
stoma komunikacija,. dobro' se skladas ovom civilizacijom kojoj su glavno
obiljeije upravo obilne prostome komunikacije. Zahvaljujuci brojnim izumima,
n!lpose fonograi'a i triode-pojaCala, govor je prevladao svoja prostornai vremen­
. ska: omarucetija.. Fiksiran ipo volji pojacan, zvuk se govora danas moZe odai'ii­
ljati u bllokoje vrijemei ns. bllo'koju zemaljsku razdaljinu. UsavrSeni i umno­
ZEitii .do' obilja .posrednici govora kao sto su razglas~ .telefon, grarnofon, i1llll,
radio, televiZija i video, razvijena prometna sredstva koja omogucavaju mnoge
neposredJ::le susrete ljudi te pouzdanje u demokratsku metodu razgovora i dogo­
vora ucinili Su da je Rijee ponoVno tijelom postala i da nastanila medu
ljlu:llma. ". . .....
Ta istasredstva koja omogucOju suvremenom covjeku.da u govoru gradi
i pecati svoju kUltw;U, slpte i fonetici dalaboratorijski, u Illiffi, govor rai'iclaDjuje
Definicija 'govora
i m,jeri. .
Odfe4Cnjegovota
'5Kadlingyistika rasclanjujejeZicnu djelatnost na jezik i govor,nastoji,
sasvim r3.zu:mJjivo,da sto potpunijeodredi svoj predmet - jezik; pri tome govor
ostavljapo strani. kao neki neuobliceni oslatak. Uprvi se mah cini da je
irazumno smatrati kako nije ni potrebno govor formalno odredivati, jer je on
i intuitivno dovoljnojasnq. odreden. Svatko naime pauzdano razlikujegovor od
ne-,govora. Ddrasli znaju kad iIn, dijete jos ne govori, a kad im je progovorilo.
Govor prepoznajemo kao govor i kad ga ne razumijemo, na nama nepoznatom
68
j~u. I ne sarno da se cini kako je govor nepotrebno defiriirati, nego ga je
.i nadasve teSko definirati, pa su gotovo sve definicije govora ill poetske ill
sentencijske, koje govordef'infraju ill tautologicno, ill nejasno, ill nepotpuno, ill
preSiroko, ill slikovito, ill saSvim pogresno.
Buducida se u govoru ocituJu mnoge covjecje osobine i aktivnosti, postoji
stalna opasnostdase on shvati kao njihovzbroj ill da'se te osobine i aktivnosti
Ii cjelokupnoj sVojoj protemosti. pripisugovoru. Govor tako ima jezicnli dimen­
zijll., ali sam ne ovisi 0 njoj niti je jezik omeden govorom. Govor ima spoznajnu,
logicku, afektivnu, simbolicku, komiJnikacijsku, poetsku i mnogu drugu funk­
Ciju, i svaka takva novootkrivena funkcija teZila je da 'govor svede na· sebe,
asebe jeuvjetovala govorom. Razmjemo narn je svjefaznanstvena povijest
teskog ra:zdvajanja miSljenja od govora, afektivnosti' ou govora, spoznaje od
govora, semiologije od govora, komunikacije od govora.
iako jepovezan s drugim sposobnostima i spreman ih jeizrazavati. Medu
Cinjemcarna koje upucuju na zasebnost govora istaknute su ove:
1; Dijete sijece vrlo slo~enu govornu kompetenciju u dobi oko dvije godine
kadajos nijesposobno za znatno jednostavnije mentalne i motoricke aktivriosti.
2. Govomaje sposobnost u suodnosu s opcom inteligencijom sarno u malom
donjem dijelu ljestvice, u dijelu ispod IQ 60, dok u podl'ucju norma:Ine inteligen­
cijenema znaCajnih. suodnosa;
3. Premdaje govor srastao s citavim organizmom iz kojega i izrasta, na govor
opaZajnoutjecu sarno one motori~ke;senioricke i druge nedostatnosti koje su
U uZoj vezi s govorom. '.. ,
4. Mucanje je poremeeaj koji se javlja sarno u govoru i ni u jednoj negovor­
noj aktivnosti eovjeka koji muca nema traga tog poremecaja, cak ni u onima
koje su n8llk govoru, kao sto jepisanje ill pjevanje rijeci. .
. 5. U nicizgu postoje naslijedena mjesta koja se mogu oznaCiti laio srediSta za
govor, kao sto postoje i za slub, vid, zaupravljanje misicima pojedinih dijelova
tijela i drugih posebnih urodenih covjeejih sposobnosti; ostecenja tih sredista
izazivaju osteCenj-a-govora, i to sarno govora aka su ostecena sarno ta sredi~ta.
6.. NapokoU; bez govora,ilf o~teeena govora, covjekje osteeen, defektan, a ne
kultumo inferioran kao sto bi bio da je govor sarno skup steeenih znanja
i vjestina.
7 Da bi foneiik'a bila jasno odredena i svojim predmetom, govorom, da bi se
odlucno oznaCila njegova posebnost, a pogotovu zato da bi se govorna mbo­
virna ogradio odnegovornih govo~nalik pojava, od laZnih govora (pileudolalija)
i od znakovlja·koja redovilo dolaze uz govor, a nisu govor (perilalija), potrebnoje
govor jasnije i stroze definirati. Prva niu je odrednica da je izraz posebnoga,
govomog raspoloZenja. Ma. sto govorom izricali, misli ill osjecaje, poetikti ill
igru, on prolazi govornim raspolozenjem koje j~ posebna psihoorganska aktiv­
nost. J:zvanjski je oblik tog raspolozenja spojglasa i teksta. IIi rai'iClanjeriijEi:
govol' je optimalna zvucna covjeeja komunikacija oblikovana' ritmom recenica,
rijeCi i slogova. U· toj je deilhiciji svaka rijee nuZna jer .sirl . ill suZ3.vapojam
govorana ono 510 on doista i jest,' na .onakav govor kakav se i intuitivno· poima.
69
 Govor je .kollJunikacija
8.. ' Govorje komunikacija. Ne svalta,aliko~unikacijajest, itok~munikacija
u cijelosti, a ne sarno jedan njezin isj(!eak.Buduci .dakomunikacije mogu .biti
i negovorne,pogresan je izvod: sve. sto j~ komunikacija,.to je govor..· _
·Sv;Ud se komunikacijski iI,i priopeajni Pl'O(;es, pa stoga i govorni, smisleno da
i l:aSclanitina. (v.~l. 1):izvor .(1), uzna~nik iIi.l\:odirnik (Ko), odaSiljae (0), pfovod­
nikili k{lIl81(~)"primae (P).l"1lZIlaeriil,l: illdeko<lirnik (0) ina primaoca (pc).
Komunikacijslti seprocesodvija takQ s~iivQr proizvodi in'formaciju ill obavi­
jest (Db), kojl,l kodirnik pr~l>lilqlje.u, porulru(Po). PoI'Ulqi, koju tr(!ba zamisliti
kao,oblik bez.qdred(!pihmatel'ij~os~bina,u9daSiljaeu dobiva odreden
~.atel'iji:tIan obl,ik koji s(! zovesignal (S)., Signal je d~bar ako je.istog oblika kao
i poruka, ako je uskladen s lu,I.ru!1orn J!:oji takoder ima sasvim (Idreden(! materi­
jalne osobine i ako ga primae i dekodimik, koji procesiraju obrnuto od odaSi­
ljaea i kodlrnika, mogtl prihyatlij. Nasignalu~analu djeltije bu;k:a {Q),koja
ometa k()munikacij*\.lpro~cllOst:.13ukQlll.'ilismetnj!lm trebl;l.. smatrati i sye
neuskladenosti m~u dijelovima lI:omu~cijskog Ianca.,Neus).dadenost
izmedu .kodirnika i. dekodirnika Pfoimodi.tzv.. semanticku .buku. .Primalac
obitnomoze obayjeStaw.ti ~or oprimitlui' obaVijestitzv.pow:atnom spregom
(p'S)kojom je komu.nikacijsl\:i pr~es~P~nu prsten.
- - - . - - ; , - - KOMUNIKACI"SKI ...PROCES -......".-------~
- . -IftEsciij:2:.:':-~. _ __
.---"'"'-'-";'" 'signal izacija·· ... .'
.... 81. L· Komunikacijski proces
9 Iako je govor cjeiokupan komunikacijski proces,' njegova se posebnost
ogleda u posebnosti govornog medija (v. sL 1) kOjieini dio komunikacijskog
lanca od kodirnika do dekodirhika Nairne, izvan medija ostaju opayij(!stikoj¢
se, zanemari li se govorno raspolorenje koje je sibno govorna ohaVijest, sve
mogU· posredovati i govornim. i n(!govornim .medijima: cJ;teZOIn, formulama,
fihnolll.pismom,.gestom i dn;lgim. Obavijesti kojegovOl;moZeprenositizani­
IIlaju SV(!dl'1Js tV:en (! i humaJlistie~eznaIlQ&ti, prj. eemu te zna,nostidakako mogu
~emarj.ti m~dijski dio tih l!:OJIl~cijli, dQk §Ie fonetika, koju zanima upravo
k()mu~cijskiproct!S, a neobavij(!sti koje se njimeprenose,usredotoCuje bas
na taj medijski dio. .. .' ....' " meduijudskih veza, ali i zbogdrustvenihobzira. Kad. tih obzira nema, u afektu,
M(!dij.ukljuCUje i izborzn;akova, kojiSl,l:jlg()voru velikim dijelomjezicni
znakovi.Poruk~ S(!, oblikovane jezi~znal{():vuna,.mogu i negovorno signali­
zirati,npr.pismQl'Q., pa jenajuZe poQni~e.fQnetikei jezicne fonetike, podrucje
izgovorn,e.signalizacije: goy()rno o!i~siljanje i p~ejezilZnih poruka. Covor
se i prepoznaje upunoj svojoj pos~bnosti upravo u podrucju·signaIizacije.
70
10 Kanal, razmak izmedu odasiljlicai primaea; u naravnom je govoru
prostoran(spacijaIan): odavdedo·.tamo, od govornika do si'usaea.Pismom se
pak jeziCneporuke usmjeruju pretemo u vremenski (temporahU) kanal; pise se,
u pravilu, da bi poruka bilaprimJjena poslije.. Pismo je i izurnljeno da bi oiakSalo
PlUlleenje koje je ~vni vremenski medij.(Materijalna kojemu se pise odhvno
je p.ostao prenosiv, pa zato pisane tekstovemogu koristiti i pr9stornekomuriika­
cije, a otkako se zvukmoze .f,i.ksirati. govorni signali mogu putovati.i vremen­
skim kanalima.)
11 Obavijest (informacija) proizlaziod.neodredenosti kojuprimalacima
° izvoru; PrimJjena obavjJt!St smanjilje tu neodredenost. Kolieina obavijesti koju
primalac prima od izvorajednakaje logaritmu te neodre6enosti. (Formulaje tog
odnosa: I = -Iog2P; I - informacija ill obavijest, p probabilnost ill ocekivanje.)
I svaka govorna obavijest u biti sarno smanjuje neodredenost 0 govorniku, bez
obzira na to 0 kakvoj BE! neodredenosti radio
Govor je covjecja komunikacija
12 Gov:orje sarno· komunikacija covjeka, i niceg drugog.. Kad se kaZe. za
Zivotinje, stvariill pojmove da govore, to su· uvijek· sarno figure ~ metafore,
personif'lk.acije illsei:monicije. Pokusaji da neke zivotinje nauce gov()riti,npr.
majmuni ill dupini, pokazali suda zivotinje nemaju sposobnosti zato, a pogo­
tovu da nemaju potrebe za govorom kakav je eovje(iji. Nastojanja da se·izradi .
umjetan govor, koji bi zvucao naravno i koji bi imao i sve druge osobine takvoga
govora, iskazala su Sarno tokoliko je eovjek do sada. sp9znao svojvIilStiti govor
i sto od toga moZe oponailati na strojnim modelima. Uspije li tojednomu potpu- .
nosti, a od togasmo jos dosta daleko, bit ce to i opet covjeeji. govor posredovan
strojem.
13 Posebno treba objasniti. zaSto je uobicajen atribut meduljudski ovdje
zamijenjen scovjeCji. Tom se zamjenom hljelo istaknutikako je i jedan covjek
dovoljan da bi se dogodio govor. Atribut covjecjine iskljueuje ono svima
poznato da se govor najbolje razvija inajceSce odvijau meduijudskoj komunika­
ciji, ali i istice, Sto se obieno zaneJ:J;laXUje, da covjek.uvijek govori i sarnom sebi,
sad viSe, sad manje, a ponekad i iskljueivo sarno sebi. U govoru se jedno naile ja
razgovara s drugim naSimja. To drugo, sugovornieko naSe ja uvjeravamo, njemu
tumacimo,njemu.se povjeravamo, njega nagovaramo, njemu se'Zalimo, njega
razveseJjavarno, pred njiin se iskaljujemo.·Poeesto..qruga.prisutna osoba sImi
tek kao izlika za egocentriean govor. Ostvarenim miSicnim'gibanjima iCujnim
stvarnim govornim zvukom covjek postvaruje svoj duh;.u viastitom se govoru
ogieda i utvr6uje svoja zbiljskost.
. Od progovaranja pa do treC~etvrte godine Zivota govorje u djeteta pretezno
egocentriean, aposlije postaje uglavnom drustven, i tozbog sve razgrlillatijih
u pijanom stanju,u pomraeenju svijesti ill ·na~j;)sami, iodrastaocovjek glasno
razgovara sam sa sobom. Nekaposebna raspolozenja, kao sto je poetsko i moli­
tveno, po svojoj naravi traie solilokvan izraz.
71
 14 Poseban je oblik suzdrianog egoeentricnog govora unutarnji govor ill
subvokal.iZaeija~ Unutarnji govor nije svakomiSljenje, madaje i onokomunika­
eija sa sobom.· Unutarnje se .miSljenje, nairne, cesCe odvija slikovitim znako­
vima, a Ijed:e govornim. Op~enito, unutarnji je govor fragmentaran i vrlo se
rijetko u njemu ostvatuju ejelovite receniee, a pogotovu ne ejeloviti diskursi.
• Unutarnjigovor iIria med:utim sve temeljne atribute govora, pa izvucnost,
samo Mo jenjegov zvuk nulte velicine. Tu je nultajakost zvuka primjerena, jerje
i zvucni kanal u unutarnjem govorn nulte velicine. Pri unutarnjem govorn
posOOji i misiena aktivnost, ito u raznim stupnjevima; najmanja ne prelazi samu
mozgoVnumotorickuaktivnost, nesto jaca zahva~ Iagano vee igovome misiee,
sto mogU zarirljetiti osjetljivi instrumenti, a prijos jacoj vidi se i mieanje usana.
Govorje zvucan
. 15 Govor je zvucna komunikaeija. Greka rije<: feme, koja znaeizvuk, glas
i gov~r, udruZuje govor sa zvukom. Znanost 0 govorn - fonetika - iskazuje yee
u svom nazivu tu zvucnu osobinu govora."
Svaki kanal koji prenosi same zvuk, npr. telefon, radio, razglas, gramofon ill
magnetofon, dovoljanje zaprijenos govora, ali nijedan provodnik koji ne
prenosbzvukne moZe uspostaviti govornu komunikaeiju,npr. Stika, pisI:!lo,
fotografija. U slijepih od rooenjarazvija Se govor bez zamjetna zastoja, dok se
ugluhih od rooenja ne razvijagovoruopce (uz veliko nastojanje mogurazViti"
pseudolaliju). . "
16 Sve zvucne covjeeje komunikacije nisunuZno i govorne, nego od tih
samo oneokoje imaju i druge bitneosobine govora Primjeriee, sviranje ill
pljeskanje ne pripadaju govorn. Ni zvucne komunikacije kojima su odaSiljac
zvuka govorni organi nisu sve govorne.
To stoje za govor dovoljan zvucni signal ne maci da za vrijeme govora nisu
mogu~i i drugi; perilalicni signali, napose svjetlosni, ali i dodirni i mirisni Geste,
mimike,~pSanje, rukovanje, slike,ispisanitekstovi i prisutni predmeti ceste
dopunjuju govor.· Ponekadsu takvi negovorni medijiglavni, a govor im je
popratan. Govor, primjerice, ima popratnu ulogu uradui u televizijskim prijeno­
sima, u filmu, pri projekcijama, demonstraeijama i s1
. .. . . laZan,pseudolali&m ukoliko zaostaje za onim ponuoenim najboljim nacinom.
17 .".Iz. g~vorne ·ontogeneze, a i na temelju promatranjak;ako komunieiraju
razvijenisisavci, mo~ se zakljuciti, dok nema drugacijih podataka, da je i u filo­
genezi govorn prethodilo gestovno-mimicko komunieiranje udruZeno s glasov­
nim. Govor se," med:utim, razvio iz. zvucnoga, glasovnogznakovlja Razvoj
"upravo zvucnoga govora mOZeseobjasniti raspoloZivoscu covjeCjihorgana za
stvaranje zvuka i komunikaeijskom pogodnoscu zvuka Naime;.organi zadisa­
nje i zau.zi:manjehrane mogu bez>znatnogometanja"tih primarnih funkeija
proizvoditi.wlo brze. i· istancanezvucne signale. Rukapak, koja je takooer vrio
vjesta i moze. »govoriti« na .svjetlosnim signaliina, Sto potvrouje igestovni
»govor« gIuhih,ne-moze bez znatnih nepogodnosti izdvojiti potrebno vrijeme za
komunikaeijuder jeupotrebljivija za rad i priddavanje..
18 Dvije bitne prednosti za J:azvoj zvucnoga govora sadrZi sarna narav
zvuka: covjek sam moze biti energetskim izvorom zvuka i zvuk se ogiba (difrak­
72
eija zvuka). U svjetlosnoj komunikaciji covjek ovisi 0 vanjskom izvorn svjetla,
o suneu;vatri iliZaruljr,dok zvuk i sam proizvodi, a ne samo oblikuje usignale,
pi! moZe komunicirati i u mraku; Svjetlost se sirl zrakasto i ne moZe zaeiiza
neptozir:nihpredm.eta, a zvuk sesiri kuglasOO na 'sve strane i osobinomo6giba
zalazi iiza prepreka. To ljudima omogueuje meousobnukomunikaeiju i ako
niso.okrenuti jedan prema drugom. U gestovnojkomunikaeiji okomora biti
usmjereno prema odasiljaeu te se tako odvraca od promatranja okolisaili rada.
Zvucnirilse" govorom moZe komunicirati s covjekom koji stoji s boka ill je
okreriutle<!i:n:ia, i SOO je najvaZnije,zvuk se vraca i samom govornikuj pa je tako
zvuean govoreovjeku naravno ogledalo koje fiU odraZava nutrinu. Kao Narcis
u v6di,-coVjek· se:'ogleda u" vlastitom govorn. Zvucan govoromogueuje isto­
dobnu egoeentricnu i soeijalnu komunikaeiju, a time iusporedbu seJae sdrn­
gUns; .,.
Zvuean govor ima inedostatke: kratkaje dometa i trenutacan je.Pismo je te
nedostatke don:eklenadomjestilo, ali ne i bezstete za razvoj govora. Suvremena
tehfiologijakoja omoguCujeprotezanje upravo zvuka dalekouprostor ivrijeme
izazVala je skok, jos nedovoljno saglediv;na f'Ilogenetskoj putanji govora.
Govor je optimalnakomunikacija
19 Govor je covjeku najbolji i najlaksi naein komunieiranja Bez ika.kvih
dodatnihizvanjskih .pomagata covjek s eovjekom postiZe govorom najbolji
obavijesniprotokuz najmanji utrosak vremena i energije te uz najmanji men­
talni: napor. To SOO je govor najbolji ne znaCi; unekom op~em smislu, da je
idobar i lak. GovorizraZava glob81nu svijest diskurzivno neslikovitim Simbo­
lima kojetreba po pa:m:cenju pretraZivati, Pn cemu ta svijest moZe biti predo­
cenasamo vi.Seill manjeprimjereno, 4ili·ne ivjemo.Govor Jeu tomopcem
smislu i teZak, vee i u samom dijelu signalizaeije, u izgovaranju i u slusanjU, pa
se ispod odreaene kritiche razinesnage, budnosti; pafnje ropee inteligeneije i tu
raspada. U svojim niZirri., animalnijim, oPuStenijim i globalnijim slojevima cov­
jekneumije govoriti~
Sarno kadje optimalan nacin komuniciranja, govor je pravi govor. Covjek ne
bira zasvoje priopeavanje govor ako ima na raspolaganju kakav povoljniji
naein. Ako, med:utim,tada ipak posegne za govorom, taj mu je govor utoliko
20 Aksiomatski se moze prihvatiti dajegovol',buduci glavni nacin covjecjeg
komuniciranjatijekomdugih milenija, pptimaliziran prema covjeku. Svi drugi
poslije izu:ffiJjeni i na brzinu spravljeni nacini komunieiranja moraju se ugledati
u govor kao'u prauzor ako hoee biti po mjeri covjeka Zato otkrivanje govornih
konstanta i univerzalija ima uvijek i veliku primjenljivu vrijednost;
GovorteZi nekom dobrom odnosu izmed:u obavijesnosti i zalihosti(redun­
daneije);sOO je u redovnim uvjetima 35% prema 65%, i to je jedna od bitnijih
njegovih univerzalnih osobina. Raznolikostrazlikovnih obiljeija, glasnika, slo­
gova, .morfema i tijeei u razlicitim jezicima~eslicnim mnozinama. Odnosi
pravilnih oblika i iznimaka, sustavnih i nesustavnih, stereotipa i inovaeija,
svjesnog i nesvjesnog takooerteze konstantama.Govornim univerialijama
pripada pravilo, statisticki utvroeno u razliCitim jezicima, da rijeei sto su duze,
sve su u Ijed:oj uporabi, a isto tako i- Zipfovo pravilo po kojem je umnozak
73
 cestote uporabe neke rijeei i ran~a, ns. kojem se ta rijec pO cestoti nalazi,
konstantan (f· r = C). Jedna od takvih optimaliziranih govornih konstanta jest
i. one Mo Mandelbrot naziva teZnjOlll· prema adekvamom kostanjuznakova
(kos.tanje vreInensko, energetsko, fizif:)loSkoili mentalno). Po tQm pravilukomu­
nikatorulaZe u znakove onoliko kolika mu oni donose korisnih()bavijesti. Iztog
pravilaslijedi i to da ce u razgovoru,. u kojemse odvija uravnoteiena razmjena
obavijesti, inapori sugovoplika biti uravnotezeni: govornik ne oblikuje .syoj
iskaz· ni' logicki, nisemanticki, ni sint;lkticki, ni izgovomo viSenego sto je
dovoljno slusacu da uz nap~r jednak onom govornikovom dooblikuje iskaz.
Zakon primjerenog kostanja govorpih zn,akova vlada i umikl()struktur.ama gdje
se .neobavjesnosni glasnici »guUlju«, rijeeiispustaj:u a reeenice izostavljajti
i i u makrostrukturi gdje je uravnoteien ukupan nap~r usvajanja govora (ueenja
i vjezbanja) s ukupnim naporom koji se javlja prigodom uporabe stecenoga
I govora, a oba su ta napora zajedno uravno~na skolll1,lllikacijskim probitkom.
1 U wnjetnim medijima, kojisu, konstruirani iz jednostavnij~ i arugacije
Iogike, -takva optim3llzacija prema covjel<ioj;mjeri obicno izosUije. Priffijeriza to
j moiu.biti esperanto Ui·foneljckQ pi.sma, koji se mnogo .lakl!e uee nego stose.
~
i koriste;primjeri supromog predznaka mogu biti perfekcionisticko opismenja­
vanje sirokih slojeva ill demutizacija gluhih, gdje golem nap~r u ovladavanju
~ medijem i sam napor u uporabi medija utnnQgome premaSuju komunikacijsku
~
1
korist.
j . 21 Ono sto ima druge oznake govora osim optimalno!)ti, reeeno je yee; IaZan
je govor. Ako mucavac sebe navede da govQri bezzamuckivanja i ako' mu je to
1 govorenje teze nego .dagovori mUcajuci, takvo je govorenje pseudolalicno.
Podjednako je ako .gluhonijemi ucini nap~r da jasno izgovara umjesto da
. gestikulira, Sto mu je lakSe, ako raclav3,c napne snage da ne raCIa, ako na slabo
1 usvojenom jeziku posebnom pozomoscU'izbjegavamo izgovome i gramaticke
pogreske, ako znanstvenik svoj problemobjaSnjava same rijeCima umjesto due
ij posluZimodelima ill formulama iako tcievizijski reporterrijeeimaopisuje neko
~ zbivanje wnjesto videozapisom. Sve su to primjeri J.ain.ih govora, kojima je
svojstveno da ne mogu -dme istrajati; »recidivi« povoljnijeg naciI)a komunicira­
nja javljaju se sJlontano.
J .. .
4 22 .Optimalnakomunikacija podrazumijeva optimum sprege posiljaoca i pri­
i.I
matelja, a nenjihove poj~inacne najbolje mogucnosti; pripadnici razlicitih
jezika ne komuniciraju medusobno optimalno ako govore svaki na svomjeziku.
~ No,ako pripadnici razllcitibjezika znajukoji treei zajedniCkijezik, optimalan ce
govor razviti na tomzajednickomjeziku, makar UIj treei jeziki slabo poznaju
1:i i napomo im je govoriti na njemu.
1
d 23 Standardni je idi~m svim pripadnicima jednog-jezika zaJedniCki »drugj
J jezik«. Svakom jepojedinC\J.,standardniidiom teZi nego njegov organski idi-.
j
om, ali je u javnom komuniciranju upravo standardni idiom optimalan jer je'
ukupno najbliZi sv:ima.Dakako, pod uvjetom da je dobro odabran i dobro,
sa~injen, a toizmeau ostalog ukljucuje da je· postavljen il teZiste svih svojih
idioma. Standard nije optimalanako je preblizu jednom, a predalek drugim
svojim idiomima, jer tada napusta nacelo podjednakih napora za sve. rakvom
standardupredaleki idiomi ,pruZaju otpor, a preblizi ga ne doZivljavaju kao
standard. ' bloku uvijek jedna rijee istaknuta,. Qbicno posijednja; tonske_ su promjene
74
24. Sociodinamicke.silnice nil!.u jedine koje ustrojuju,standard. Standardni
idiom mora uspostavitikomunikaciju i spreaaSnjimpokoljenjima, pa·se zato
numo mora usrediStiti iprema dijakronijskoj dimenziji. ,
. Komunikacija na standardu podrazumijeva i veee kolicine obavijesti, pa
standard mora bitii Siri nego sto su organski idiomi, a time i napor njegova
usvajanja primjereno veei.. Buduci da je standardnespontaniji nego organski
idiom, mora biti normiraniji, a to -znaci i sustavniji .da bi mu nonna bila
usvojivija.
Standardom se .sluZitnou javnim prigodama. koje podrazumijevaju i veCi
stupanj uljudbenosti i veeu teZnju prema kulturnom CUlu. Zbog toga. govomik
u standardu prihvaca dodatni nap~r, veci odonogkoji1e pretpostavljeni napor
pojedinog slu8aca, pogotovu 8tO je u javnom govoru broj slU8aca obicnoveei.
Stose tice na!eg ekspliciranog standarda, pogotovu njegovog-ortoepskog
segmenta, on je tek pribliZn.ooptimalan. Pomaci k6jise,unjemu naoeigled
dogaaaju idu u srnjeru govora najveeih 'ljudskih aglomeracija i u sn;xieru' govorn
slojeva u kojima su kulturni porivi najizrazitiji. Takvi se pomaci obicno,,-znaca­
vaju kao urbanizacija stand,arda. Goyorruci ruralnih ,govorn napusUiju neke
»klasicne« nOnne s jednakim naporom is istim porivom'kakav je'napor i;razlog
za pribliZavanje standardu u onih drugih koji su od Q,jega pocemoudaJjeni. Tisu
pomaciu nas dallas osobito zamjetni u prozodiji, ali i u izgovoruglasnika.
Troritmienost govora.
25 Govor se odvija u teZnji triju istodobnib ritrnova: -ritrnarEiCenica, ritma
rijeei i ritma slogova. Mnoge optimalne zvucne covjeeje komunikacije neisp:u­
njavaju UIj uvjet, pa stoga i nisu govome. Taj uvjet. ne ispunjav-a pjevanje,
zviZdanje, smijeh, plac, usklici,nazovijezicni zvucni znakovi i s1. Troritmicnosti
je blizak uvjetjezicne organizacije poruke; alije.troritmicnost tocnije.odreaenje
za govorjer se njome prepoznaje govor i u nepoznatomjezikute u predjezicnom
djeejem govoru.
Reeenice, rijeei i slogovi u ritmickom;su..pogledu foneticke jedinice, a ne
jezicne, pa ih i odreduju psihomotoricke;i zvuctleosooine.
,,,.J\J\~~~
!
1-M~MCA'1 I
2- RlJ€O·...:._., . u _--I ~~ I----,tJ....--.-,of
I
3- """"""A'I--I~~ ':-I ..,....;.(~I-I\...-j _~.:..:...~
S1. 2. Shematsld prikaz govomog iroritma
26 Rijee reeenica u znacenju ritmi~ke jedinice uv,iemo je upotrijebljena jer
su .ritmiCke jedinice zapravo intonacijsk~ jedini'ee ill blokovi (v, pQd 785-803),
koji najcesce podudaraju same s ki.'acim. recenicanllL Gqvorru je. blokgrupa
rijeei odvojenih od drugih stankama razdvajanja. Izvodi se jedrumopCim misic­
rum fonacijskim trzajem i ima jednu jacinsko-tonsku figuru. U govomol'Qje
75
 ~
.' ~

f
t
I~ klizne, a neskokovite; kakve su Upjevanju. (Razlike izmeau govorenja i pjeva-'
nja, koje nijegovor, dubinskesu, sto je izmeauosta!og vidljivo i po tome sto
mucavci pjevajuCi ne mucaju i StO u nekih vrsta afazija pjevanje s rijeeima ostaje
sacuvano, dok izgovaranje moze· biti jako ote:iano.)
KOOIRNIK
i .

J E Z IK
govorne
poruke
TEKST
ODA$I LJAC
i i

• 27 . Foneticka ill govorna rijee dio je govomog niza pod jednim naglaskom.. POSES" I G LAS
GOYORN1
Zato·se takva·rijeezove josi 'prozodijska rijee. Klltike,koje nemaju svog Z"AJ(OYI

,I
': n aglaska, nisu zasebne ritmicke jedinice na razini rijeCi. U stihu govomoj rijeCi
odgovara stopa, au glazbi takt. Njeno seprosjeeno trajanje podudarasa psiholo­
Skom jedinicom trajanja i strajanjemotkucaja srca. Gestovni seritmicki pokreti
SI.3. Shematski prikaz dVojnosti govome komurukacije

u'govoru uskladuju s ritmomrijeei. 33 Tekst je onaj dio u govorU kojemu je poruka ()blikovanajezicnim ma­
kovljem i odgovaraSaussureovom pojmu parole. Jezicnisu znakovi u nacelu
28 .Slogovi'·su impulsisonomostikoji nastajutako Sto artikulatori.uza­ konvencionalni simboli. Tekst se u govoru signalizira iZgovaranjem, §to'j!me
stopno ',prekidaju . glas. U predgovomoj djeCjoj' fazi slogovi su· i rijeei, kao u prvom redu izgovomi (artikulacijski) organi: Izgovaranjem upravljaju lijevo­
ritmick.t impulsi, jedno te isto,' pasuto zapravo slogovi~rijeei. Pravi slog se hemisferalni dijelovi inozga; akosu ti dijelovi osteceni, izgovor izostan:e illbude
pojavJjuje:kad se'ritmicka rijee podvojina bardva slogovna trz<\ia, tj. kaq se poremeeen, ali ne i glas.
jednim ;naglaskom izgovore barem dva sloga. PrijelazdjeCjeg glasanja od ritmic­
kognizattllt-mlt~mA'-mlt uniz mlt-ma-ml-ma odrasli utvrduju kaoprogovaranje,. 34 Nije moguceobjektivno izmjeriti koliCine obav:ijesti koje prenosiglas,
T() je ustvari cas kadse svim drugimosobinama govorapridruZila i 'osobina a,koje tekst. Ipak, to jeneStolakSeucinitiza tekst nego za glas.U obicnom
troritmicnosti. . govoru,procjenjuje se, tekstoin protjeee 60 do 80 bita u sekundi,a za'glas sil
procjene sasvirnneodreaene~ Cinjenica da telefon, koji prenosi i tekst 1glas, i to
29 Slogovi su cIanci govora na istoj razini na kojoj su u jeziku morfemi, glas ne cjelovito, zahtijeva visestrukosiri kapacitet kanala nego teleks koii
premda se vrlo cesto slogovi ne podudaraju s morfemima;·Prema morfemskoj prenosisamo tekst,nekazuje odmah dajeobavijest glasomtoliko isto puta veta
raScIambi. koju je Martinet nazvao prvom artikulacijom, u fonetici se razglaba­ nego tekstom. To moZe jednostavnoznaCiti i samoto daza glas jos nije i.znaden
nje rijeeina slogove takoder oznacava kao prva artikulacija. Druga je artikWa­ nacin ekonomicnog umjetilog prekodiranja kao sto je fonemizacijom iznaden za
cijaraSClamba morfema nafoneme, a slogova na glasnike. . tekst. Na razini sadaSnjih fonetickih znanja nisu jos na vidiku rjesenjakojima bi
se glasovi znakovi mogli razloZiti na ogranicen broj diskretnih jedinica koje bi se
. 30, Daje troritmicnost bitila.osobina govora, potvrduje i to Sio ona izostaje mogle jednostavno prekodirati.
u;najkatakteristicnijim govol'nim poremecajima:u mucanjQ., u djecjoj disfaziji
i uJ!goYoru«.gluhonijemih. U svatatri slucaja nema odlucneprepreke glasovnoj 35 Iz toga sto se tekst moze a glas ne moZe prekodirati proizlazi i jedna od
dvoritmienoj simbolickoj komunikaciji u reeenicama i slogovima-rijeeima. bitilih njihovih raz1ika: tekst je potencijalno mnogomedijski, a glas je SarnO
(Kako.se'u.:tih.za;.govor presudnih vrsta oSteCenja glasovna simbolizacija' us­ jednomedijski Glas
. se' moZe gamo..' oglaSavati, dok se tekst
. moZe iiluciti iz .
pjeSno moZe razvijati,treba zakljuciti da je simbolizacija, pa iglasovna, sUa, a ne
posebno govoma sposobnost, pa zato i nije kriterij za odre<livanje posebnosti PORUKA .' SIGNALIZACIJA
govora.) Glasove • I Oglahvanje
poruke
i b:govaranje
Glas itekst Or ago Izgovaranje
Pjennje
31 Temeljnaje dihotomija govorana glas i tekst. Glasi tekst su dva razlicita
istodobna koIriunikacijska lanciikoji iu u govoru medusobno viSestruko pove­ Pisanje
zani i uskladennv. sL3): . .. .. . Tekst Morseovo pia," 0
. Brailleovo pismo
32 .PoNke se glasom oblikuju posebnim govomim znakovima (jacinom,
intonaeij6ni,. brzinom; bOjom glasa, stankama i dr.) koji su simptomi i slike. Oaktilolo§kl .. go"or~l·
Oglasav8jti se u prvomreiiu diSni ifonacijski organi upravljani iz suphemisferal­ \:•. $int~tski ,,'goYor"
nihi.~dvoheinisferalnih dijelova stedisnjeg Zivcanog sustav-a. Oglai!avanje je
ZViideci;, golt-or'·
prvotilijf; organskiji .sloj .u govomottl komUniciranju. BuduCi da je' sloj glasa
nejeZican itime za lihgvistiku nezanimJjiv, fonetika gas posebnom painjom Drugl ,"ogutl nallin
. ptoueawu svimnjegovimdijelovimakomunikacijskog procesa. SL 4. Shematski prikaz uniInedijske osobine glasaimultimedijskog teksta
76 77
 J
I
1I
govora u kojem j~ prVotnQna~tao i u,koji seuvijek moramOCi vratiti ako je
doista tekst. (Naime, izgovorljivostjeoyjerateksta: ne pripada,tekstu, dakle ni
ikakvom naravno~jeziku, ono stonijeiZgovorljivo.)
! IzluCen tekstmoze, ista ill, druga osoba' ponovno.izgovoriti, telcit moze"biti
preveden u 9dgovarajuCi tekst ,l'iJ!l drugom kojem jeziku.Iz gOVO$secWucen
tekst ,moze pisati,' mozese' pjeVati; odaAiljati Morseovim ~ignalima:, moze se
I
I
kodirati Brailleovim pismom, moze se prstima pokazivati (daktiloloski - prstov­
nom abecedom kojom se cesto vjesto ~uzeglt,Ihi), ,tekst l!e ml?_ze zviZdati (to je
tzv. zviZdeei govorkojim se slui:e ileke pasfuske grupe uTurSkoj; Spanjolskoj
i Meksiku), a moze se danas i zytlean umjetI10 strojevima signa)izirati. 'l'ekstse,
napokon.:' u samom,govoru U. svom,in~~uPreoblikuje~d\ll>irl.skog~cetka
do povrsmskog izvedi:lenogoblika (v. sL~):,;, , " '" '
Giasom covjek iskazuje svoju,nep0l1()vljivuzasebnost. i, istodobno svoju
jeZiene zajednice.'
se
pripadnost ljudskoj vrsti. TekstOm p~poZDaje,kao'pripa~.jedQ.4:'! ,odreaene
'
,36 ,Postoji kontinuum kolicinSlP.hodnosa'izm,e<l.u glasatte~ta,u gov9ru.
Aihetipski jegovor kojemu su gla!!;{itekst uravnotezeJli.T~vjeiazgoV'orni
govor jzmeau istojezicnih sugovorNka, ,bliskih .ps~oloslti i prostomo (na uda~
ljenosti dv~ do ce~ Dletra), govor,u ,proStoru l>ez,znatnije bu)te(do 5() fona),
govor be?: naglaseniliUzbu~enja, ,~ sizrazitiml:!.tijenjemza~e<l:usobnim govor­
nim komunicira:Ojem. Qd blg s'redisnj~§~l(lipla.goVO~,~qbjettrane,~na
strani,gdje je udioglasl(l sve veel ina stram gdjeje v.dio tekstas~, veti. Na oba
kraja, i tamo gdjeglaS ostane samJ)ez teksta i ta,mogdje tekst os~e ~,glasa,
gOVOl' prestaje. ' ,
GOV4)rni znakovi
37 "Obavijest se oblikuje UP0rUkurasporeaenim znakovima.'Zp*je pojava
kOjukad je zanyeCujemo, predoCujeIllO~O ,nekU 4fugU,pojavu. Svaki znak
stoga imasvoje ,lice i svoje naliCje, svoj izrilz i svoj sadrZaj: iIi, tocnije reeeno,
oznacitelja i oznaceno. ' ', , slaikati- sko~iti, bijah - bih).Razlika velicine nagIaAenih i nenaglaSenih oblika
"".,
38 Postoji mno§tvorazllcitih znakova koje semioIoglja; znanost 0 znako­
virna, nastoji opisati i razvrstatf'prema odrMenim kriterijima. Za razvrstavanje
govornih znakova hifnasu dVll kriterija; komunikacijska namjemost posiljaoca
i vrsta veze izmeau oznacitelja'i oznacenoga. Prema prvom kriteriju znakovi su
hotimicni ill nehotimicni,a prema drugom sunaravni ill konvencionaIni. Neho­
timicni naravni znakovi susimptomi (a izvan;govoratragovi, znamenja ~ dr.),
hotimiCni naravni Stl 'pre4metl, slike(uz dijagrame) i indeksi; a hotimicni
i konvencioruilni susimJ:>QlL ,_," c"'''''.'''' ". .' . Dakako, ne treb;1 misliti daje svaka'jezicna'slikovitost i motivirana slikovi­
39 Simptom je6p~iv dio ill posljedcik kab.ogorganskog zbivanja ill
stanja koji prlmaocuZnacito zbivanje ill stanje, pri cemu izvor nema komunika­
cijsku namjeru aa proizvede simptom~ Skup simptomau glasu tvori covjeCji
krik, koji moze biti diogovora ill izvan govora. Plac,smijeh, uzdah, podrhtava­
nje glasa, muCanje, unjkanje, kaAljanje i dr. - sve suto simptomi raznih psihic­
kih, fizioloskih ill morfoloskih zbivanja ill stanja.
78
40Prerlmet postaje znakom ako se unese ill pokazes namjerom da znao. '
Pokazan rukom ill pogledom, predmet moze nadomjestiti neki govorni znak
o njemu; pri:rnjerice, pokazivanje uz rijee "Slobodno?«moze znaciti"Jeli
slobodno'ovomjestodo prozora?«. Scenski predmeti i rekviziti dio su inakova
kazaliSne predstave, a, filmski se znakovi uglavnom i sastojeod prikazanih
predmeta.Predmeti-znakovi ne pripadaju govoru, alivrlo cestosudjeluju
s govorom i govor se s njima usklaauje. ' ,
41 Slike ill ikoni znakovi su kojima oznacitelji slice na oznaceno. Crtez kuee
je sllkovitznak zairueu jer slici na nju. Gestom se vrloCesto crtajupo zraku neka
znacenja, npr. veliko, malo, okruglo, gore, dolje i s1. Razni buln, traS, mijau­
-muau i druge onomatopeje - sve su to' slikoviti znakovi. OpODaAanjEfgovora
nekogcovjeka zapravo je slikovit znak za njega. Najvecu kolil:iriu slikovitih
govorri.ih znakova cine oponasni govornisimptoIl)i. Hinjen kas8Jj, hinjensnu"
jeh,plac, podignut glas i bilo sto drugo nisusunptomi, vee su slike jer su
hotimicno odaslani znakovi. Ponekad pririlalac ne moZe razabrati da Ii je oda­
sIana:p()ruk~hotimicna 'ill nehotimicna, da li sunjezini znakovi slike' ill simp~
tomi, ali to ne ukida potrebu za razlikovanjem tih dvijuvrsta znakova.
SlikoViti znakovi u govoru tvore sloj izraZajnosti.
42 Posebna su podvrsta slikovitih' znakova ,dijagrami Dijagram je znak
u kojemu oznacitelj odnosimasvojihdimenzija prikazuje odnose dimenzija
u oznacenom. U govoru, pri:rnjerice, odnof!i, jacina istupnja razgovijetnosti
prikazuju odnose kolicina ill vaZnosti obavijesti. Brzina govora moZe prikazivati
brzinudogaaaja koji se opisuje,jacina govora obujam oznacenog isI. ,
43 Premda se slikoviti znakovi uglavnom nalaze u gIasu, U tragovima ih ima
i u tekstu, osobito dijagramskih. Naravni tok misli: subjekt-predikat-objekt
dijagramski se preslikava istim takvim poretkom rijeei u tekstu.MnoZinski
oblici, koji su vrio cesto dufiod oblika jednine (npr. vol - volovi, zena -' zenli,
pisem - piSemo), dijagramski prikazuju prirast kolicine u oznacenom. Dijagram­
'sku crtu pokazuju i dulji oblici za trajnost nego za trenutaenost glagoia (npr.
zamjenica i pomocnih glagola (mene - me, tebi - ti, jest - je, hoees - ces itd;)
takoaer dijagramski oslikava kolicinske obaVijesne razlike. Rjeae rijeei, koje su
nacelno obavjesnije, sadrZe u nacelu i veei broj fonema, pa je ito dijagramski
znak.
Poneke rijeCi nekom svojom osobinom slicena ono sto ozna~avaju.' Tako
npr. rijeCi oko i kolo okruglim izgovoromslice na svojesadrZaje, kvrgasvojim'
neravnim izgovorom oslikava znacenje kvrgavosti, rijec iQ,uk: zvukomje nalik na
fijuk. "
toseu. Vrlo cesto jeziCni sustav stvori oblik koji je slucajno slikovit; (Npr. rijee
valovi zv'uci slikovito premda joj ,.va1ovitost« dolazi od nastavka-ovikoji je
sustavni nastaVak za grupu rijeei sasvim razllciWznaCenja.) Postoje iiluzijeda
rijeei sliCe na svoja znacenja, kada doista, i ne sliCe. Ta se slicnost pojacano
dozivljava u primitivnom odnosu prema jeziku" sto je posebno svojstveno
djeCjoj fazi tzv. jezicnog realizma; Stvarna se slikovitost utvrauje pokusom na '
, ispitanicima koji ne poznaju jezikkoji se ispituje.
79
 I
,t
I 44 Lslov.a mogu bitidijelom slikovita. U latinici je te slikovitosti malo, iako
se moZe .govoriti· 0 slikovitosti slova "0« koje je nalik okruglom izgovoru glas­
nika [o],slova »i«koja prikazuje spljosten izgovor glasnika [iji u jos ponekom
:1 slovu.·U proslom je stoljeeu A.M. BeU'bio iznaSao slova koja sva.nalikuju na
naCin izgovora glasnika i takvopismo nazvao vidl.Hvim govorom.
U tiskarstvu se cesto razlieitom veUCinom i oblikom slova ~ njihovim
rasporedom na plohi oblikuju slikovite,plakatneporuke,poput onih u glasu
koji prati tekst.
I' 45 Indeks jeznak kojemu je oznaCiteJj predmet, simptQm ill stika neeega
I' sto stoji. u· nC;;kakvoj nai-avnoj yezi' s oznaCeriim~. U skupu posebnih govornih
znakovailllamnogo indeksa. Indeksi su tako drhtav glas koji upucuje na tremu
ill strah, noS:ni glaS koji upucuJe na prehladu, pretih glas na srameZljivost,
preglaian ria nagluhost, SUStaV izgovor koji upucujena krivi zagriz 1st PI:enida
ne mnogo, indeksa ima: i. u rijecima. U rijeCimama dvousnem nosni glaSnici
upuCuju ria sisanje i odatle na inacenje majke, na macenje negacije rie upu¢uje
zatvar usnog prolaza, nazi;la~nje lju,?av usneni glasnici koji. nallkuju poljupcu
i dr. 0 indeksnosti ovakvihrijecisyjedoCi sHean glasnicki saStav rijeci tih
znacenja u rainim jezicirtla: inainan, ma.mmy; no, non, nem; love, Liebe,amour
i dr. . . . 51 Poistovjee~"a,nje jetemeljni koIIltmikacijslti poriv. Primalac se poisto­
46 Velik se brof govornih indeksatemelji na vezi mOOu osjetiina - na
sinesteziji U takvih se indeksa na pOdraZaj oznaCitelja u jednom osjetilu stvara
stika oznacenog s osobinama drugihosjeta:Tako npr. jak a taman glas stvara
vidnu predodzbu krupnacovjeka; a visok i svijetao malogo Sinestetski su
indeksi u nas i neki morfemi, npr.-Cica za umanjenice i -urina za uveeanice, pm
svijetlim zvukovima glasnika, a drugi tamnim.
. Ponekad je tesko, a· i nepotrebno, razlikovati sliku od indeksa, pa Sa to
razlikovanje izanemaruje. Razlika jeizmOOu stike i indeksa poput razlike
izmeau metafore, koja upucuje na znacenje slienoscu, i metonimije, koja upu­
cujena znacenje nekom .drugom povezano~Cu. Obje se te figure takoll:er cesto
podvode pod jednu -nieuuoru..
47. Sil;nl::!oli su znakovi u kojimajeveza izmOOu oznacitelja i oznacenog
naucena. Ta veza nije naravna, vee konvencionahla(dogovorna),. arbitrarna
(proizvoljna), i bilo koji oznaCitelj moze oznaciti bilo koje oznacenp pod uvjetom
da 0 tome postoji prethodni sporazum. Jezicni su znakoviuglavnom simboli,
s time daje ,.dogovof« 0 njima ucinjen davno prije i bez' naSeg sudjelovanja, a mi
ga, uCeCijezik,primalno naznanje. NQverijeCi simbolejezik prihvaca samo ako
.pristaj1.l tom jeziku ill ako su motivirane. tim jezikom.
48 N azovijezicni su znakovi neizgovorljivi simboli, a javljaju se kao pratnja
govoru (oko govora su - perilalicni). Takav je usi~pregradni [1;51 u znacenju
negacije; ritmicki niz [ts-ts-ts-ts-ts] sa znaeenjem zgraZajuceg ~uaenja, vodo­
ravnomahanje glavom u znak odbijanja, Qkomito u znak potvrde i sL Simbolic­
nost se takvihznakova utvrauje transltUlturalnim istraZivanjima, pa ako se naae
da. su u razlicitim kulturama oni razliciti,. onda jesu konvencionalni, kao sto je
kimanje glavom koje u M~edonaca i BJ:!.gara zqaci suprotno nego u nas.
Simbolkao znak treba razlikovati od sinibola figure, kojoj je znaeenje upravo
nekonvencionalno, a do njega vode podsyjesne veze.
80
Govorne1\mkcije
49 RJakobson je funkcije jezicnog izraza razluCio prema ulogama tog
iZraza u komunikacijskom procesu; Prema njemu ima Sast jezicnih funkcija: 1.
ek".Spresivna (ja-funkcija," odnosise naposiljaoca),' kojom' posiljalac iskaZuje
sebe; 2. impresivna (ti~funkcija, odnosi se na primaoca), kojom posiljalac djeluje
na primaoca.3: denotativna (oIi-;'ona-,oIio-;fullkcija), odnosise na komunikacij~
ski kontekst), kojom se govarioneeemu~oje izvan komuni.kB.cijskog kruga.; 4.
faticka (funkcija veze, odnosi se na provodnik), kojom se uspostavljaju i uevrs­
eujuveze izmeau posiljaoca i primaoca, 5. metajezicna funkcija (odnosr'se na
znakovnik), kojomse utvrauje jezicni znakovniki 6.poetska furikcija (odnosi se
na poruku), kojom se oblikuje jeziena poruka u onom dijelu ukojemje slobodna
od prvobitne dbavijesti iodakle proizvodidodatne obavijesti.
50 Polaze{:i od bitnih kOIillinikacijskih razloga, sve segovome funkcije
mogu grupirati u cetirite1neljrie: L poistovjeCivanja, 2. prikrivanja, 3. posredo­
vanja i 4. postojanja. .. . . .' .
vjeeuje s orum ski posiUilla,c je~t (!;!kSpr.esiVna. funkcija), s 'onim ~~ on hoee
(impresivna ~cija) i s 6iiim.~to or(z,na; tj.s. omm: $ciIIltde sam posiljalac vee
prije bio poistOVj~tio'(denotativnat\.iilkclja). . . ..'.
Znatnimdijelomi metaJeziclla funkcijao~aruje sYrhu poistovjeCivanja,i to
poistovjeelvanja u dIuStvenoj prlpadnosti.. Jezik iizgovor te rijihova .zargonska
i obredna uporaba bivaju lOzinkom kojom se ovje~vajuclanovi iste grupe.
Clanovijednezajednice privode.novog.clana tako.sto ga upucuju u tajne svog
kOda, a on3j koji zeli pripadati toj~edmci ZUdnonastaji dokuciti i usv:ojiti tu
lozinku. Pod zajednicom se razUmiJe~u razne vrste i stupnjevigrupirilnja:
jezi~o (usirem s~\u), kul~ol()sko, ~c!el;)~osko,. strukovno, lokali$ticko i dr,
Poeesto se govoma komunikacija.QdVija sarno zatQdabise utvrdila i potvrdila
tapripadnost ,grupi ... .. . . ..
52 Prikrivanje je hotimicnodezinfor!p;lcijsko ponasanje,. To je pokrov
posramJjenomogoljenom.ili stit ugrozenom pojedincu, ali moZe biti i takticka
napadaceva varka. Slobodna upOl;aba hotimiCnih znakova (d~e, svih govornih
osim sim-ptoina)omogucava posiljaQcJ:!. da se prikriva, varn i laZe, ali i primaocu
.da bini prihvaCanje obavijesti i takobrani od. moguee manipulacije. Al¢vno
prikrivanje. karakterizira . "poplavarijeCi«, klisejii stereotipi te pridrZavanje
jezicnih i izgovornih konvencija Cime l:lE! postiZe mimikricnost
53 .Govor ima uIogu posredovanja kadje usmjeren na ein ill djelo kojemu se
smisao i trajanjena:iaze izvan i nakon govome komunikacije. Tn ulogu ima
u prvom redu tzv.· medijska funkcija govora; kojoj' iz rijeei slijede djela ·(npr. iz
»Dodaj mi casu!«slijedi primicanje CaSe), zatinimagijska.; gdje se od rijeei djela
oeekuju, pa radna; gdje je govorjednood sredstava organiziranja rada,zatim
kulturoloska, umjetnicka i metajezicna, gdje se iz govome koniunikacije flksira
ugovomom materijalu. neka zasebna trajnija vrijednost (kulturnavrijednost,
umjetnicko djelo, jezicna kompetencija).
81
 54 Funkcije se postojanja mogu oznaciti kao komuniclranj~,zbQgikomuni­
ciranja. Covjek je komunikacijsko bice, pa i svoje skladno bivstvovanje doti-v­
ljava.tek kQmuniciranjem. Funkcije s.u postojanja. ludisticka, .p~ka:, zabav­
ljacka, estetska i senzoricka: (usmjerenje na osjetilnost govo:ra).,Akose u tim
f1.utkcijamahoce vidjeti neka,,:korisna« svrha, mo~ se ieci daje to razmpayanje
i usavrSavanje komunikacijskih sposobnosti te odrZavanje stanjabudne sprem­
nosti, ali je UIIUrije .razmiSljanje kako je konaena svrha svih drugihl,"\.ulkcija
komuniciranja stvaranje.uvjeta ukojirnaee funkcija postojanja bitije@:ta.
~._TemeljnegoVome jedinice
~ ". , .. . 60 TemeJjne govorne jedinice, slogovi i glasnici koji ih ispunjuju, imaju
55 Govor seodvija u vremenu. ;Razliciti njegovi ·oblici slijede.jedan .Z;i.
drugim meclusobno uzglobljeni ill· ulancani. Zato se za govor i kaZe da je
artikuliran ~c~ovit (lat. articulus --:- clanak). U g()voru se niZu .diskursi
sastavljeni ·od odIomaka:; Odlomci.sastavljeniod recenica, ~enice. sastavljene
.0<:1 govornih blokova, gOVOmI blokovi sastavJJeni od njeei, n.;eei sastavljene od
slogova i siogovi sastavljeni od gIasnika. .. . . .
56· Najmanji· djelovit gavor ill diskurs je4ha. je reeeDica ad jednejedno­
slo~e.rijeci (npr. ,.Daj!«);Nesto §to bibilo rrianj~ o'djednog slogane moze.se
iireei, pa je slog najmanja iZgovorljiva jedinica, (Aim se hoee izgovoriti nianj~ .od
sloga, npr. s, S, z i s1., izgovaraju se puiii slogovns~], [s~], [z~] ilrse uop€e ne
izgovaraju, vee se proizvode zvukovi sss, sss, zzz.) Slog je i najmanja opazajna .
jedinica govora je,r se govorne osobine dijeiova sloga opaZaju same u slogovnoj
cjeliriC . . .
Slog je, dakle, temeJjna govorna jedinica. Svaki se slozeniji govorni oblik
moZe izgovoritii kao niz OdvojeDihslogova: Dioba govora na najmanje izgovor­
ljivejedinice, na slogovej ZOve se prva artiku!acijagovora; . tiI-lpo-til -/pu-ti/), dok 25 razliCitih suglasnickih fonema,udruZujuCi se sasvim
57' Postoje razliciti slogovi. Razlikuju'se po prozodijskim osobiriam:a1po
trajanju, jacini i tonu) i po glasnickom sastavu. . .
Glasnik je najmanji odsjeCak sioga koji se moZe hotimieno, sto'znaci nadZi­
ranG i ponovljivo, dodavati, ispustati ill zamjenjivati. Tako se, primjerice, siogu
[pas] moZe ispustiti prvi odsjeeak, pa se preoblik:qje u[as), ill posljednji, pa
postane [pal; moze "mu se dorlati jedan odsjeeak pa ee biti [spas], zamijeniti prvi
tako dabude [cas]; dodati tome;nakraju jedan odsjecak,pa ee biti[cast],
zamijenititome prvi ill drugi odsjecak, pa moZe postati [rast) ill [cest] i s1. Manja
izmjena sioga od jednog glasnika (npr. pola [p] ill pola [a]) ne maze se hotirnicno
izvesti.; ani zamisliti, pa je glasnlk najmanji' zamisliv odsjecak govorn. .Ra~
. clamba govora na glasnlke zove se druga artikulacija.
.. 58 .Dva su glasnika: razlicita ako se razlikuju. za harem jedno opazajno
obiljeZje. OpaZajnojeobiljeZje najmanje opaZJjiva razlikaizmeclu dva ponovljiv:o
razliCita. sloga. Tako, ako visekratno izgovaramopar slogoVa [pas] i [bas], opa­
Zamo jednustalnu razlikU: izmeclu tih slogova (zvuenost-bezvucnost) i kadbita
razlika·bila manja,.niti bi bila izgovorno ponovljiva niti opaZJjiva.
59 Slog je· u cijelosti svog trajanja ispunjen glasnicima i jedan se glasnik
u cijeiosti ostvaruje tijednom iz govora izdvojenom slogu. Ako bi se dogodilo da
82
se jednak. glasnik proteZe na dva razdvojena. sloga, onda suto dva 'uzastOpna
jednaka 'glasnika, udvojeni glasnici, i svaki je od ,njih zasebno zamjenjiv i izo­
stavljiv.
Dabi se slog mogao ostvariti, mora imati jedan samoglasnik i smijeimati
sarno jedan samoglasnik. U slogu Se mora naCi i barem jedansuglasnik, i to na
poeetku da odapne slogovni impuls, ali ih moze biti i nekoliko(u hrvatskom
najvise pet; u slogu [strast]).
Dvije uloge temeljnih govornih jedinica
ulogu da predstave tekst i da ponesu glas, tj. imaju razlikovnu i prozodijsku
ulogu. .
61 ·Razlike medu.glasnicima, kojima je zadaca da razlikuju slogove tako da
se i jezicne rijeCi od tako razlikovanih .slogovameclusobno razlikuju, zovu se
jezicna unutarnja razlikovna obiljeZja. glasnika(npr. ·!as/- !pas! -lbas/- Icasl
- fkasl-/sas/; Ima-sel..,. Ima-zel - lma-sel - .Ima-Ze! Ima~njel itd.}. Skup sVih
jezienih unutarnjih razlikovnih obiljezja.u jednom glasniku: cini njegov .fonem"
ski sadrZaj, a glasnik kojemu se takav fonemski·sadrZajuzima i kaonjegov jedini
sadrZaj zove se fonem.
62 Fonemski sadrZaj nije u svih glasnika kolicinski jednak: veei je u .onih
koji imaju veei broj jeziCnih unutamjih razlikovnihobiljeZja te kojima ta obi­
ljeZja tvore veei broj jezicnih opreka. Samoglasnici su manje fonemski nego
suglashici jersva njihova rai:likovna obiljeZja mogu u nasem jezikustvoriti
svega sest razlicitih slogova s istim suglasnicima (npr./pi-tiI~ !pe-tif-/pa-til -/pr­
slobodno do njih pet u slogu, mogu s jednim samoglasnikomstvorititeorijski
vise od deset milijuna razlicitih slogova, od cega se u jeziku zbog,razlicitih
ogranicenja ostvari mnogo manje, ali ipak oko tisucu.
63 lma glasnika'koji nemaju uopce fonemskog sadrzaja;to sune~onemski
glasnici. Takav je grkljanski zatvorni suglasnik ['I), grkljanski hak [h], neodre­
deni samoglasnik [~] i polusamoglasnik [11 (izmeclu dva samoglasnikaod kojihje
jedan [i] Hi [el. Ti se glasnici javljaju dabi druge govorne-jedinice bile izgovor­
ljive.
64 Isto tako ima opaZljivo i ponovljivo razlicitih glasnika koji imaju isti
fonemski sadrZaj. Svi takvi glasnici predstavljaju istifonem izovu se glasnicke
inacice iii alofoni. Glasnicke su inacicerezultat ill izgovornih nedostataka, iii
idiomskih izgovornih navika, ill koje moguee govorne ustede, ill su hotimicno
izraZajno sredstvo. Standardnom izgovoru pripadaju same tzv. polozajne ina­
cice, a to su one koje su rezultat ustaJjenegovo~estednje. '
65 Slogovi stvaraju jezicne oblike ne sarno svojim fonemskim sastavom
nego i prozodijskim osobinama rijeci. Ta prozodija rijeei u prvom redu razgrani­
cava rijeei (fkonjima/'- fkOnj tma/), ali i razlikuju rijeCi istih fonemskih sastava
(Ilfi-da/ Ilu-da/); .
83
 66 Druga uloga teme1jnih goYornibjediniea, kao.i yeeih odnjihsloZenih
cjelina, jest da. iznesu ,cjelokupangovor u svim njegovim slojevima. •Teme1jne
govome jediniee, dakle, osim Sto signaliziraju tekst, nose u sebi i glas, pa su
materijalgovornih simptomaislikovitih makova. Ta.glaSova funkcijau glasni­
eima i slogovimaCini njihovukupni sadrZl:ij .znatno siriIIi od same jezicne,
fonemicke funkeije. Primjerice,jedan izgovoren glasnik [r] ne samo.da kazuje
da se rijec u kojoj je razl.ik:uje od rijeei u kojima ga nema, .vee slikovito oznacava
moguce sadrZaje kao sto je hrapavost; treperavost, dramaticnost; posebno8Cu
izgovora upuctije na idiomatskti, lokalnu pripadnost govornika ill simptomati­
zira kakvu govomu nesposobnost
Fonetika i fonologija
67 Fonetika i1fugvistika:-;izucavaju .isti sm predmet: jezicnu djelatnost.
Fonetika u jezicnoj djelatnosti ·promatra 'govor, a IingYistika jezik. Medusobno
su.ijeSnje.povezane nego sdrugimznanostirila koje, kaopsihologija, neuroIo­
gija, .sociologija, .informatika, .retorika, semioIogija i dr., takoder' promatraju
jezien:udjelatnost~ Med:utim, tim drugimznanostimajezicrul djelatnost nije i eilj
izucavanja, kao Sto.je.·to fonetieiUingvistici,vee samojedan od mogucih
Pojavnih oblika nekog drugog njima teme1jnog predmeta.
68 Izmedu lingvisticke' fonetike,a to je onaj dio fonetike koji proucava
podrucje govomesignalizaeijesaInog teksta, lfonologije, lingvisticke discipline
koja promatra stranu oznaciteJja jezicnog znaka, veze su JOB i ijesnje jer obje
promatraju isti predmet;samo s razliCitih strana i svakasebisvojstvenim
postupeima i ciljevima,',['akva lingvistiCka fonetika opslUZUje fonologiju i Cesto
.sesmatralingvistickomsubdisciplinom,kao. Sto se i fonologija, koja fonetiei
daje podatke ojezicnim sadrZl:ijima.u:govoru,smatra isto tako cesto fonetiCkom
.silbdiseiplinom.
ricki i psiholoski) utvrdtije kao isto, a razlicito je ono sto utvrdtije razlicitim.
~ereno organizmom, nacinima nii~iCnih pokreta i pereepcijom, nisu sarno
rame poIoZajne inacice fonema razlicite (npr. In! koji je u noga vrhjezicni,
a u banka ledni, ill pm fbI iz rijeei bob na kojemu mticavac moZe mucati za
razliku od drugog na kojemu nikada neee), nego se isti jeziCni elementi u jedna­
kim poloZajima u razlicitim govorima istog jezika razliCito ostvartiju - rnjereno
organizmom.
Foneticki opis ne zanemartije da se lSI u nekim govorima izgovara s podignu­
tim, a u drugim sa sPuStenim vrhomjezika, da se u nekim govorima laJ izgovara
veeim i okruglijim oblikom usne supljine, au drugim spljostenijim i manjim, da
se negdje nenagla~eni dugi samoglasnici izgovaraju kao kratki a vrIo zatvoreni,
a drugdje kao dugi ili vrio produZeni i ne odvec zatvoreni, da se negdje uzlazni
naglasci izgovaraju s izrazito podignutim tonom i na slogu iza istaknutog sloga,
a drugdje se to ne Cini, da se negdje nenaglaSeni srediSnji samogiasnici jedva
i izgovaraju, a drugdje se ostvartiju Cvrsto. Sve takve brojne prozodijske i glas.
niCke posebnosti govora jednog konkretnog idioma, ukljuctijuci i standardni,
nazivajuse parajezicnim. Jezicne nisu jer apstraktan jezicni sustav od njih ne
zavisi, a jezicne ipak jesu jer su kolektivne, usvojene, zapamcene i prenosive
govorne navike. Tim parajezicnim osobinama foneticki_opis govora na nekom
konkretnom jezicnom idiomu posveetije punu paZnju. StoviSe, pod fonetikom
se nekog jezika uglavnom i razumijeva opis takvih govornih posebnosti. Zapis
glasnika i prozodije istancan do razine svih oPaZajnih razlika naziva se uskom ili
fon~tickom transkripeijom.

69 Fonologija, slUZeCi se postupkom suprotstavljanja razlicitih znakova

u istomjeziku, utvraujejezicne razlikovnejedinice i pravila njihoveraspodjeIe,
i to do te riljere istaneanosti koliko je.dovoJjno da se.sve razlicitejezicne jedinice,
napose razliciterijeei, na najsaietiji i najsustavniji naCinopiSu kao razlicite. Pri
~meje jezik shvaeen kao.druStvena, povijesnai od posebnog govora apstrahi­
rana stvamost. Za potpun fonoloski opis jezika, odavno je poznato, dovoljan je
razriljemo malen broj fonemskih i prozodijskih jediniea te pravila 0 njihovoj
distribuciji, pa se i zapis takvogopisa sluZi tzv. sirokom ill fonoloskom
transkripcijom; .Ipak, fonoloskiopis .nije·lak niti ikad moZe biti dovrSen, i to
upravo zato.sto mora bitinajsaretijHnajsustavniji moguci,·sto ukljuctije i nje.
goYo stalnousklaifivanje i sdrugim 'spoznajama 0 jeziku. (pririljeriee, tradici­
onalno se hrvatski standardnijezik opisiv(l.o s ·30 fonemai cetiri naglaska rijeci
uz dvije nenaglaSeneduZine. Danas·seuvodejos dva fonema: samoglasnicko III
ijat/et, a distribucijska se pravila i fonema i prozodema redetlniraju; podroban "'-'
nov fonoloski opis donQsi Fonologija u ovoj· knjizi.)

70 Foneticki.opisjeziCnlh jedinieatakoder je opis odnosa, ali odnosa tih

jedinica prema covjeCjem organizmu. Isto je sve stocovjek (motoricki, senzo­
84 85
 II.DIO

GOVORNA SIGNALIZACIJA .

71 Fonetiku u u!emsmislu zanimaproces govornesignalizacije. Signaliza­

cijsko govomo podrucje obuhvaca onaj dio cjelokupnog komunikacijskog pro­
cesa kojise .sastoji od odaSiJjanja i primanjagovornih. signata. te od kanala
i govornih signata (v. sL 1).

72 Unaravnom .govoru, signaleodaSiJje iprima covje(\ji organizam bez

izvanjskihpomagala. Cjelokupan organizain. sudjeluje u govoru,.· ali pojedini
:';'.
dijelovi u tome imaju presudniju ulogu. Dijelovi organizma bezkojih,ill slab1je.
"c., njem funkcija kojih,govornije mogucill jezamjetno oslab1jen, i tobilo u svom
razvitku ill u sarnom govornomcmu,nazivajuse govornim organima. Govorni
su organi podjednako i ·organiza.odaSiJjanje kao i organi zaprimanje govora.
,
7a Tri su skupine govomih organa: L Zivcani sustav, 2. izvrSite1ji ill efektori,
tj. izvanjski govorni organi koje pokrecu mii§ici i a.sustav osjetila. U poglav1ju
o oda§iJjanju govora bit ce opisan zivcani sustav i izvrSite1ji, dok ce osjetila·biti
sarno spomenuta pa ce se 0 njima nesto·vii§e reci u poglav1j\10 primanju.goYora.

74 U:ovomce dijelu Fonetike~govorna signalizacija biti opisana opcenito,

ali ce ponajvise biti oprimjerena glasnicima hrvatskog standardnog govora. Na
taj cenacini tejedinice bitimotrenei opisane kao signalizacijskejedinice,sto ce
reei da· ce: biti gledane iz cetiri kuta: iz dva na. odaSi1jackom polu ~ _iz 1.
izgovomog (artikulacijskog) kuta i iz 2. zvucnoga (akustickoga) - te iz dvakuta
-na.primackom polu - iz a. sluSnoga.(auditivnoga) iiz 4. izvanslufmoga (ekstraa­
uditivnoga).

/'
"
SI.5. Shematski prikaz cetiriju fonetii!kfu

motrista (I-IV) te spleta veza izmedu i!etiriju

govornih pojava ("'"7smjer neposrednih veza,

. -!>smjer dodatnih veza, --smjerovi powat.

-/ "" \ . ' . nih veza)

. 75Slijed izgovor-zvuk-sluSanje predstav1ja lanac odaSiJjanje.signal"prima·

nje,Takva je medutim slika sarno ugrubo ispravna jerpojedine pojave imaju
i drugacije uloge, pa se zato moraju i drugacije tumaciti. Izgovor, nairne, nije
87
. Sarno aktivnost proizvodenj.a. zvucnill govomih signala, nego je i sam nepo­
sredni signal iIi podraZaj za brojna izvanslusna osjetila. Izgovorni organi,
u kOjima se pretemo i nalaze ta osjetlla, nisu sarno organi za odaSiljanje, nego rMOTORleKA-·~SENZORleK. A ,.1· .·] eNS
i za primanje govorn,' Slub, kC)jiie gfayri.o osjetilo za; primailjEigoyora, nadzire
izgo.vo.r, pa zato dijelom pripada i procesu o.dasiljarija. Opis go.vomih zvukova,
~ SREDISTA' SftEDISTA J2. feE NTR')!.!;NI
~ ~
u koje se pretacu govorni pokreti, istina ne cjelo.vito, pripo.maZe o.pisu tib ...
fI)
_-
cUI
I· --
c
...
';j NE.RVNI SISTEII)
pokreta i nerijetko. se zvukovi o.pisuju zato da bi se o.pisali sami pokreti koji ib ....
~ 1:
pro.izvode. Slicno su povezane i sluSne i izvanslusne zamjedbe; kaZe se, primje­ C'N I· .~ CI PNS
rice, kako se »cuje« nosnost iIi napeto.st i da se »osjeea« bezvucno.st. ;
.. II • g . ,~
.,..,,- __ (PER I FERN I .
!zgovor iizvanslusno. zamjeCivanje govo.ra do.gadaju se u go.vorniku, dok su 'Iii' • 'CON '.~
NEft VNI~ UITEMI
zvuk i slusanje procesi koji se do.gadaju i u govorniku i izvan go.vo.rnika,
u kanalu i u sugovorniku. Kako se' me<iutim, u ko.municiranju sugOVo.rnik
. I2 C
Perilerl.ja
poisto.vjeeuje s go.vornikom, sugovornik u sebi Zivo. predo.cuje, a dijelom i o.stva­
ruje, i sve one procesekojipoeetno.pripadaju govorniku.

76 Govo.rnasesignalizacija.oduvijek promatr'ala nagiaSenije sad sjedne; 8L 6. Tjelesna go'vomakomuniJ.{ilcijskashema .. :' .

sad s druge strane ovisno 0. zanimanju i mogucno.sti motrenja. Stato.indijskise
opis usredotoeuje na izgovo.r i od njega smo naslijediIi neke nazive za mjesta
izgovora glasnika (v. pod 2). Starogrcki je opis usmjeren na 81usni.dojam, ko.jim
se glasnici svrstavaju u samoglasnike. (fonenta), suglasnike (sinfona),bezvucne
(ato.na), tekuce (higra); h"".C.
U drugoj Po.lovici 19.stoJjeea, kadafo.netikapostajeekSPerim~ntalnazn~­
no.st, izgovor je·Po.no.vno.usrediAtuzanimanja. Rezultatitib promatranja imjere­
nja dugo suse poto.m primjenjivali .u usvajanjuizgovora te u lingvistickim
opisima i tumacenjima. Glasovne su se promjene u jeziku o.bjaSnjavale izgovor­
nim slicnostimaj teZnjo.m,prema inanjemizgo.vo.rnom napo.ru.
Prva polo.vica 20; sto.Jjeea do.baje naglo.g razvo.jaelektro.akustike Lteleko.mu~
nikacije,. pa se zato i fo.netika usmjerujena promatranje govo.rnQg!zvuka. Iz
akusticke ce fo.netike fo.no.logija,.ko.jase o.snivau·todo.ba, preuzeti'naziveko.ji
o.Pisuju zvucnu narav go.vora: visok, nizak, Po.visen, sniZen, ko.mpaktan, difuzan.
Od·'polo.vice. naSeg sto.ljeea do. danas jacazanimanje.za zamjedbu 'go.vora,
prvo.:sluSnu, a Po.tom i izvansluSnuoTo je-z~anjeoso.bito.jako potaknuto.
razvojem·inforrnatike•. U sklo.Pu istraZivanja' umjetnogprepoznavanja oblika
nastoje se fo.rmalno. utvrditi perceptivne invarijante gOVo.mihj~ca..Ta istra­
Zivanja,bitno unapre<iuju naSu sPo.znajugo.vo.ra bez o.bzirana to ko.liko.cebiti
i praktiCkiprimjenjiva na podruCjutzv. wnjetneinteligencije.
Govomi organi
ZIVCANI SUSTAV , .
78 Zivcani se sustav saStOji od sredisnjega ZivCatlo.g ~ustavit (centralnog
nervno.g sistema CNS)·i odizvanjskoga Zivcanog sustava(perifernog nervnog;
sistema - PNS). SrediSnji Zivcani sustavcinem:ozak i le<ina moMina. Izvanjski
Zivcani sustav cine iivci koji su snopovi dvovrsrrib neuro.na: silaznih (eferent~
nib), ko.ji od sredisnjega Zivcariog sustava pro.vode signale U· misiee, t uzl3.znib
(aferentnib), ko.ji signale iz podraZenibosjetilaprovodeu sredisrijizivcani
sustav.
79 Jedinica je Zivcanog sustavaneuron- Zivcana stanica. u covj~em se
organizmu nadenajveci broj Zivcanih staruca oko devete godme (procjenjuje se
da je taj broj 1012-13). Po.slije te dobi u organizmu se viSene radaju nove stanice,
vee sarno. izumiru, i to tijeko.m zdravog ZivJjenja o.ko 150000 dnevno. COvjecji je,
dakle, ZivCani staniCni kapacitet do devete go.dine u porastu u nonnalnim
slucajeVima, a potom se nepovratno smanjuje. '.

.' aoZivcana se stanica 1saStOji o.dtijela stanicei dendrita· s jedne strane,

a aksona ill Zivcano.g vlakna sdi1.igestrane. Nil lUaJu ZivCanog vlakna nalaze se
Odasiljanje govora razgranati Zivl:ani zavrSeci (v'. 81. 7). .
:,',".

IZGOVOR I.,..

77 . Izgovo.r je vee sam u sebi cjelo.vit komunikacijski krug. Izvo.r su mu

umozguvremensko.-pro.storni o.brasci o.d ko.jib idu iivcanim puto.vima obavije­
sti do. miSica-izvrSiteJja, I?;vrSene radnje zamjecuju .osjetila i SaJju 0. tome o.bavi­ '.

jest nrozgu.Taj·krug shematskiprikazUje sl.. 6. STANltNA ~EZGIIA (Pfovodntk t. tmptd84t 81. 7. Zivtane stanice i sinapse

88 89
 81 Nakupine tijela ZivCanih stanica Cine sivu Ziveanu masu,dok.snopovi
Zivcanm vlakana tvore bijelu.masuu srediSnjem Zivc~Qm,sustavu;.a,uizvanj­
skom zivce. Dvanaest pari kranijalnih Ziva.ca (os4njeQ.nog)iz!aze iZ bazemozga
i opsluZuju u eferentnom i aferen~om. smjelll ,podrUcje' glave .te fona~ijskog.
i respiracijskog dijela koji sudjeluje ugovorU. 'Ostali1jelestU zivci, tiV: spinalni
ill mozdirulki,.izlaze iz ledne mozdine i s m()zgom su u vezi preko lOOne mozdine.
82 Signalizacijska se .aktivnost unutar Zivcanog· sustava odvija kretanjem
biokemijsk~ elektriCnih na.boja. ZivCanih impulsa. Ti se impulsJ ne razlikujil
u.eferentnom ~ aferentnom putu niti serazlikuju akoprovode bol;osjet svjetJa,
zvuka, topline. Svaki impuls. maze sarno izazvati reakCiju necega ill ne'~ati
po na~elu sve iJj.msta. • . .
83 Zivcana stanica ispaljtijesvoj 'implils ti vlakn6ako jepodtaZena jace od
praga svoje podraZljivosti. Jaci podraZaji izazivaju bria paijenja stanice. Nakon
ispaijivanja stanicase neko vrijeme oporavJja (Prakticka refraktoma faza), pa
zato ne mOZeneograniceno brzo paliti. Neke stanice dolaze brZe u stanje sprem­
nosti za novo paijenje, a neke sporije. Tromije stanice ispaijuju najviSe 200
impulsa u sekundi, a najrustrije i vi~e od tisuCu.
84 Zivcani zavr~eci u osjetilima primaju podraZaje najcesCe posredstvom
posebnih osjetnih tjele~ca - osjetnih stanica. Jedan neuro~predaje imp11ls
drugom u sinapsama. Sinapsa je mjesto gdje zameci jednog vlakna predaju
impuls dendritima drugogneurona. Jedan neuronmoze u s;.napsi primiti
impulse ad mnogo drugih neqroDa,. kao.Sto ijedan neuron mo~ dra,Zitimnoge
druge. Neki kemijski sastojciotezavaju(inhibiraju) preskok impulsa u siIlapsi,
~ diugi, gaolak~vaju (facilltiraju), .. . ''. • 88 MoZdanaje kora (korteklJ) ishodi~te hofunicnih pokreta i
U covjeejem.m(:)zgu ima, procjenjuje se, 101H5 sinapsa, ~to iskljuCuje mogUc~
no~t zasel:mogpra6enja tokovau svim neuroni,ma. . . '. . Lijeva heniisfera uprav)ja m.i~icima desrie. strane tijela i prihva6a podraZaje
85 Brzina kojom Ziveani impulsi proiaze kroz vlakno zavisi od raznolikih
Cimbeaika, napose od debJjine i mijeliniziranosti vlakna. Vrlo tanka i nemijelini­
zirana provode impulse brzinom inanjom od 1 m u sekundi, a n3jdebJjaimije1i­
nizirana.i do 120 m usekundi, . . . ". . .
MOzak
.. 86 Mozak je najvaZniji gOyprni organ. U njegovih seoko 1,5kg teZine
zgusnuto projicira gotovocijelotijelo i dogadanja u njemu.Pokretom svakog
mi~i6a koji sudjeluje u govoru uprav)ja moZak,pa je spretr).ost ill .nesp~ost
u govoru, koju cesto pripisujemo mi~icima, doista spretnost ill nespretnost
mozga. IstraZivanjem Zivcanog sustava, a napose mozga, kao govomog organa
u ~irem smislu danas Se bavi posebna znanstvena disciplin,a-:- neurolingvistika.
87 Mozak se sastoji od: 1. velikog mozga, 2. malog mozga i 3. moZdanog
debla (v. sl. 8). Veliki mozak cine dvije hemisfere (telencefalon), komisuraIni
snopovi (najvaZnijije korpus kalozum) i medumozak (diencefalon). '.'
U hemisferarna se razlikuje kora (siva tviiI'). od bijele tvl¢. ispod nje i od
supkortikalnih .ganglija;
90
Umeaumozgu se nalaze talarnus, hipotalamus i druge strukture.
'MoZdano deblo cine srednji mozak (mezencefalon), most (pons), produ.zena
mozdina (medula oblongata)i retikularna formacija ima mreZa jezgara i vla~
kana koja se proteze du.zprodu.zenemozdine, mosta i srednjeg mozga svedo
talarnusa.
~K?r.a
Bljel. tvar
callo'."m
Talamu-.
.mozak'
S,ednjl
.mo.~lIl na
.\
Most. ..:.. . '
818. ShematjziraniPnkliz ~vD.i.hdijelova mozga
Veliki mozak
sj~teosjeta.
Tu se u najveeoj mjeri obraauju i pohranjuju obavijesti.
koji dolaze s te strane .tijela, a· desna je hemisfera tako povezana s lijevom
stranom tijela. Obje hemisfer~ djelujuzasebno, a komisuralni snopovi, kojima
su povezani njihovi odgovarajuCi dijelovi, omogucuju komuniciranjemedu
hemisferama. (Kad su _u eksperimentalne svrhe majmunu prerezait .te veze
i uzduZrro rascijepill opticki hijazam, on nije mogao prepoznati predmet okom,
. koje je za trajanja eksperimentalnog ueenja bilo pokriveno.)
89 Motoricko podruCje, koje upravJja hotimicnim pokretima ~i6a, naiazi
se u mozdanoj kori u ceonom (frontalnom) reZnju s prednje strane sredi~nje,
Rolandove braide (v. s1. 9), a s druge strane te br~de, u tjemenom (parijetalnom)
reZnju smje~teno je tjelesno osjetno podrucje (za osjet mi~ica, dadir, pritisak,·.
toplinu i bol)o Covjecjeje tijelo; u moiorickom i u senzorickom dijelu uspore.dno, .
projicirano riaglavce (kako prikazUje 81. 10),pri cemu ~aka i usta zauzimaju
poveei prostor.· . ._. .
Motoricko sepodruCje dijeli na primarIlO (pirarnidno) i premotoricko
podrucje, koje je ~ire i nalazi. se ispred prlInarnog (v. sl. 9)..
. \_~
90 U premotolickom su podrucju utisnuti prostorno-vremenski obrasci
- up~te 0 tome koji se mi~ic u kojem trenutku pokreee pri izvodenju neke
slozene hotimiene radnje. Ti su obtasci dijelom naslijedeni, a dijelom steeeni
ucenjem,vjezbom. Jednom usYojeni, te~osemijenjaju. Zato se i izgovorne
91
 navike tesko mijenjaju. Ta se, meautim, odreaenost. obrazaca vise odnosi na
ucinak pokreta nego nanaCin izvedbe.kojaje, dapaee,jako priJagodljiva;.·Ako,
primjerice" tko koji je vjeiit pisanju na· strojUs desetprstiju m:lijedi jedan prst,
vrlo se 1ak:o prilagodi pisanju sdevet prstiju. Tako se isto prilago<iavaju igoVQrni
pokreti na izmijenjene uvjete (npr. govor s lulom meau zubima, shranom
u ustirila, poloZajne glasnicke prilagodbe i sr.). Izvedba hotimicne radnje pod
stalnom je paskom, l§to omogucuje~'Se sya odstupanja odmah ispravljaju.
Premotoricka kora ne Saljesignale'tpiSicunaneposredno, vee ona daje upute
primarnoj motorickoj kori,.u kojoj svaki dio imasvoj miSic s kojim je u nepo­
srednoj vezi. '
pod ,,',,6Ia

tlel·a."o 08jatno podruC!je

81. 10. "HomUnkulus« u mozdanoj korl; stu­
TJele';no I'lterpratacilako pod,ui:.je panj 'reprezentacije pojedinih' misib. tijela
t~
Bloloika
8Y I J a'a t 0 t l j al u I u motorl<!koj korl (prema Perifieldlli Ras­
mussenu)
91 I senzorlcko se po<iruCje dijeli na dva dijela: primarno i interpretacijsko
(v.sl. 9.A). U interpretacijskom se podrucju obavijesti, sto pristiZu iz raznib
dijelova tijela svaka u svoj dio u primarnom osjetnom podrucju, povezuju
podrucje u cjelovite svjesne slike tijela ;i dogauaDja u tijelu i na tijeiu. Brojnim supkorti­
kalnim vezama, a Cesto i posredStvom ..mozgovne centrale« - talamusa, u opce
interpretacijsko podruCje pristiZu Lsluiine i vidne ()bavijesti oblikujuci od svih
tih podataka, udruZenih s onimaotprijepohranjenim u mozgu, osjetne pre­
rlmarnl oalet wlda
dodZbe. U tom su interpretativnom pO!;lruCju smjeiiteni i otisci (engratni) govor­
nih jedinica.
pod'rue'je
92 Vee je du!e vrijeD;le poznato da je u veeine ijudi (oko95%) 'lijeva
Slul,no In,terpr.tacljako ... In·~ef,p.,etacli'8k~ p'odrucle hemisfera dominantna za upravljanje,govorom. Danas postoje razmjemo jedno­
stavni postupcikojima se privremenoiskijucuje iz funkcije jedna od hemisfera.
• ,I';lno ,podr'uC!I·.
Ako se tako iskijuci lijeva hemiSfera, .desna strana tijela obamre, a govor'se '
8U.A RaSpore(ft~in¢ijillh
" ,""
ru:nkcij~ u rri0zdJmoj korl naruiii, i to vise u jezicnom sloju nego u glasu. U takvom je jednom-pelrusu (sa
262 ispitanika) naueno daje lijeva herriisfera dominantna za govorsvili desnjaka
\.

: L IJ E V';I\ 11 EM I S 1"£ R.A" H£M:tSF£RA,

i 70% ljevaka. Preostalim je ijevacima, bila dominantna za govor desna hemi­
sfera, osnn nekoliko siucajeva gdje je govor bio rasporeaen U, obje herrnsfere, ali
IIca. tako da je jedna hemisfera bila dominantna za imenovanja; a druga za sklapanje
Rezonlr.nl~
rijeei u nizove.
93 OsteCenja pojedinih dijelova mozga (od ,mozdane 'kapi, "ozljeda glave
i dr.) mogulzazvatigovorne smetnje razlicitih vrsta i stupnjeva - afazije: Autop­
sijom umrlih afazicara Paul Broca je otkrio·u Parizu 1861. da je za govornu
alike produkciju, za izgovor, bitan dio mozdane kote u trecoj vijuziceonogreZnja
u lijevoj hemisferi, g. u donjem premotorickom dijelu (na sl: 11. podrucje 44). Taj
Sekwencljalno pro.tora se dio mozga po njemu i zove Brokin centar; a zbog funkcije zove se i motoriCki
govorni centar. IJud;i kojima je sarno to mjesto osteeeno razumiju rijeci, alisu
im nejasni sintakticki odnosi meau rijeCima;te~ko izgovaraju i govore u ..tele­
grafskom stilu«, tj. sarno izdvojene rijeCi. To je t'Zv. motorna afazija.
94 Carl Wernicke je 1874.otkrio da se centar za prihvacanjerijeCi (tzv.
,e.o,'p us .,c'. II oaum. Wernickeov centar) nalazi u prvoj brazdi lijevog sljepoocnog reZnja (na sl.l1.
81. 9.B ,Dominantnost lije~e i desnehe~fereza,pojedine funkcije podruCje 41, 42), u opeem interpretacijskom .podrucju.
~ 92 93
It

\\
11
ii
JI
 95 Cijelo jedno siroko podrucje u premotorickom dijeluobiju hemisfera (na
s1. 11. podruCje 6), koje zajedno sa supkortikalnitnganglijima, taJamusom,
srednjim mozgom, mostom i malim mozgom cini~. eks~piramidni:su.staV,·
ima itekakvog udjela u oblikovanju govora, napose g!aSaugovoru. rrop~cje
uprav1ja radom larinksa i artikulatora pri fonirariju tegestoVniri:liIDii;rii6ilin
pokxetima. Dakle, sva izra!ajna sredstva govora $tojeznatnim dijelom . pod
kontrolom toga ekstrapiramidnog slistava;pa . . njegovim .osteeenjem)'govor
postaje monoton, skandirajuci neizr~an. .
96 Novija i sve brojnija istraZivanja, koja. se n~cesee koriste Whnikom
draZenja pojedinih dijelova otvorenog mozga ne\lspavapih pacijenata, otl!:rivaju
slozeniju i ne tako jasnu sliku smjes~a govora umozgu. Osim Brokinai;:eptra
utvrdena Sll, jos nekamjesta odgovorna za proizvodilju govora. Jedno je'.t<ikvo
na vrhu ceonog reZnja do
uzduZne brazde (na sl. 11. podrucje 7 b); to je tzv. gornji
supleinentariii motoricki gQvornicentar. Drugo je takil':g podrucje iza i lznad
senzorlcke aree u 1;jemenom reZnju (na s1. U. podrucje 7 a). Za izraZi:l.vanje
osjec~a govorom zna:c~nim se ukazuje podrucje odmah ispred Brokitia centra
(na st U.podrucje 7 c). .. ... . . .
PODRutJE
. Slll. Govorna podrucja u motdanoj korl (tumacenje utekstu)
97 Uz Silviusovu. brazdu, koja razdv~a ceoni i ijemem reZanjod s1jepooc~
nog (v, s1. 9. A), tl gornjoj ~1jepooCnoj vijuZi nalazi se pril;riai'ni slusnlcentar(nasI.
11. podtuC:;je 22). U tom se centru zvtik:ovi samo ziunjeclQu, a da bi se i razaZQali,
mo~u biti obraueni u sluSnom interpretacijskom podrucju (v. sI. 9.C.-A).Akoleto
podruCjeosteeeno, nastane sltlsn~,~azija. SluSnek;valitete postanu govome
k:valitete kad prije<1u iz $IuSI),og interp~tacijskog podru,cja U Qpce interpretacij~
skopo4rucje, u kojem se zdruZuju s· obavijestlma iz drugih osjetila. Tli,se :p,aIazi.
prije spomemit Wernickeov centar, u kojem su pohranjeni otiscijezika $kojima
seprispjele obavijesti usporeutiju. SadrZaji su tih otisa#'.au prvomredll oznaCi­
telji jezicnih.znakova -rijeei t njih()vih sas1;avnfu jed..inica: morfemll.ifon~
OsteCenje.tog.dJjelamozga uzrokt\i.e ·neprepoznavanje rijeCi, pa.· se to·zov~
senzorjckaafazij/i.M;e(futim,oStecenje Wernickeova •centra ne. izazi.va S/ill}.o
poremee~ U raznacavanju teksta, vElci poremeC~ u uznacavanjt:l podjedI@to.
lJudi s takvim ostecenjem ne~u rijeci na izbor ni kad govore ni kad sluSaju
govor.,pa. je· to· zapravo afazija selekcije, (Poreme6iji· Wernickeovacenti:a ne
iZaziv~u' poremel'!~ kombinacije, 1;j. sintagmatskihveza jer. su ti progra:riti
smjesteni u Brokinom centru.) .
lr4
l
98 ,U angularnom girusu (na s1.11. PQd1ucje AG) iu straznjem dijelu
s1jepoocnog reZnjadominantne hemisfereoblik se rijeei, smatra se, poveztije sa
znaCenjem,takoda osteCenjem tih podrucjanas~e tzv. opca agnozij;a, tJ.stanje
u kojem covjek prepo~e lik rijeei,ali ne.razumijenjezino znacenje.
99 U·straZnjem, zati1jnom reZnju smjesten je centar za vid, primarni i asoci­
. jativni, a neposredno ispred njega centri su za pisanjei Citanje.(v. sl.9;A).·· .
, 100 .Predn;ii dio ceooog reZnja (na st lLpodrucje 8,9, 10, ·11; v. i st9.A)
viSestruko jevaZan zagovor.T~je dio bitan za usmjeravanje paZnje na nesto,iz
njega kreCu zah1;jevi zapretrazivanja po ,pamcenju, on je zaduZen za odgauanje
izvrSenja pomisli i za rasporeQivanje izn9senja tih pomisli uSreGenim nizovima:
Prednji ceoni dio nadzire i emotivne reakcije obuzdav~uci ih kad predvida
nepovo1jne pos1jedicezbognjih.Covjek kojemu je osteCen ~ dio mozga rastre.
senj~, govori zbrkano, »sve' odjednom«,naglo mijenja raspolozenje, Cestoplane,
kratko pamcenje mujeoslab1jeno.. Ugovoru se ti poremec~i ocittiju u tzv.
dinamickoj afaziji, u dezorganizaciji diskursa unutar odlomka, za kojije u najve.
eoj mjeri. odgovoran upravo prednjidio CeonogreZnja.
AkUvacijamozga
101 Da bi covjek bio na bilo koji nacin aktivan, pa i da bi govorio, mozak
mora doci u odre<1eno stanje aktivnosti, opce i usmjerene. Stanje je opce
aktivnosti suprotno spavanju - budnost (vigilitet), aposebno je unutaropceg
- usmjerenje paZnje prema jednom dijelu svijesti. Aktivnoscu mozga upravlja
retikulami aktivacijski sustav, koji se proteZe krozCitavu mozdinu j mozak,
a: .posebno je vaZan onaj dio u mozdanom deblu, srednjem mozgui talamusu
odakle se rasporeGtije. po cijeloj moZdanoj kori.
81.12. Aktivacijski sustav(tUlnaeenje u tek­
stu)(preuzetoii A. t.Guytona)
Sam retikularnisustavbiva aktiwan Svim vrstama osjeta: boli, vidom,
sIuhom, dodirom, a iztazito 'miSicnimpokretima - kinestezijom. To je aktivira­
nje odozdo; iz periferije: Meautim, retikularni snstav biva aktiviran i odozgo,iz
korteksa.
102. Dio' retikularnog sustava. sto se nalazi ispod talamusa upravlja opcom
. .aktivnoscu CNS-a, dok talamicni dio uzbudtije pojedine dijelove mozga izaziva-
95
juci tako pojacanu aktivnost u pojedlnim P99rllCjima svijesti. To, dakako, ne
treba shvatiti tako datalamus.jednoSmjerno nareauje moZdanoj kori kako ce se
aktivirati, jer se zapravo radi 0 vrio. slozenom procesu cerebracije.,-· procesu
interakcija, osobito izmedu prednjeg ceonog dijela i talamusa.
ffioga mozga u ponaiaDju
103 Sve se zivotne aktivnosti mogu smatrati oblicima ponasanja, ali se
u. posebnom znaceI!ju pod tim razumijevaju nesvjesna, tzv.autonomna; vegeta­
tivna ponaSanja; nesvjesna ponasanja koja -proizlaze iz temeljnih cuvstvaugode
i neugode: bijeg, agresija, bijes, strah;oprez; prilaZenje, poslusnost. U govoru se
rami oblici temeljnih ponailanja ocituju u,vokalizaciji,.u sloju krika;'
Temeljnim. ponasanjem. upravlja Umbicki'sustav koji cine razne· supkorti­
kalne strukture u bazalnom podrucju mozga (hip9talarnus, hipokarnpus i dr.) te
tzv. staridijelovi mozdanekore oko tih struldura. Neki dijelovi hipotalamusa
podraZeni izazivaju dahtanje, drugi bijesj Ugodu,neugodu .;. da'spomenemo
sarno neka ponaSanja koja se neposredno oeituju u govoru. Dratenje pojedinih
dijelova hipokampusa izaziva nehoticne tonicke ill klonicke pokrete, a za govor
je najzanimljivije u tim pokusima da ispitanik prekida kontakt s osobom
s kojom razgovara kad se ria odreden naCin djeluje na hipokarnpus, Pa se onda
uvjetno moZe reci da je hipokampus organ za stvaranje volje za komunicira­
njem.
Psiboneuroloski proces govora
104 Sve sto se izvana oCituje kao govor ponajprije su unutarnja. ZivCana
i psihiCka dogadanja.Ta su dogadanja poznata tek u grubim crtama, a veeini su
dijelom jos nejasna i neistraZena.
Govorna je aktivnost na sy-om izvoru proces cerebracije koji se sastoji,
s jedne strane, od interakcija izmedu prednjeg ceonog dijelamozga, kojiusmje­
ruje paZnju na nesto i pretraZuje po pamcenju, i talamusa kOjlpotice teposebne
aktivnosti i otvara im putove, a, s druge strane,od dogadanja koja izazivaju
aktivacijski i limbicki sustav, dogadanja nadzirana isusprezana predrijim
ceonim dijelom mozga, a koja govoru daju energiju, afektivnu osnovui volju Za
komuniciranjem.
105 Zacetak se obavijesti diskurzira u uredene UZ8$topne'sljedovezahvalju­
juci sposobnosti odgadanja i uvida u vrijeme koje imaprednjidio ceonog dijela
mozga. Obavijesni se slijed jezicno.uznakovljuje u intemciji anguiarnog girusa
i straZnjeg dijela sljepooCoog reZnja, koji obavijest s~~tiziraju, te Wernicke­
ovog centra, koji raspolaZe jeZicnim znakovima. Iz Wernickeovog centra upute
kreeu prema premoiorickom podrucju, pretemo prema Brokinom centru, gdje
se jezicni.znakovi sintakticki preoblikuju i izgovQrnooblikuju. Taj prijelaz iz
senzoricke. u motoriCku regiju moze se smatrati poeef,kom.proces,a signalizacije.
Nejezicne govorne poruke, koje obavjeStavaju ·preteZno o;;l.utonomnim i cuv­
stvenim aktivnostima, signaliziraju se neposrednije u motoricke aktiv:nosti
u ekstrapiramidnom sustavu.
Iz Brokina i drugih izgovornih centara idu uputeu toeno odredene dijelove
primarIlog· motorickog podruCja, i to u toCnqIIlvre:rp.~komr;;l.sporedu. Pri­
96
marna motoriCka kora, kao lutkar uzicama, pokreCemisice izvanjskih govornih
organa; svaki dio te kore pokrece svoj misic.
Govome povratne sprege
106 Obrazovanje poruka iz obavijesti; kao i preobrazba mentalnih priruka
u govorne signale, izloZeni su moguCim pogrei!karna, pa su zato svi ti procesi
visestruko nadzirani. Utvrdene su cetiri razine govornih sprega: 1. unutarnja
povratna sprega, 2. propriocepcijska povratna sprega, 3. izvanjska povratna
sprega i 4. drustvenapovra~na sprega(v.sL 13).
drUjt~el).
.0...
SL 13. Shema <!etiriju krugova govomih po­
vr;I.tnih sprega (p. s.)
lInutarnja povratna sprega
107 Unutarnja se povratna sprega odvija na razini eNS-a. Tu se pogreska
ispravlja vee u sarnoj »pomisli« govora, u unutarnjem govoru, prije no sto 'su
naredbe pristigle u misice za govor. Na toj se razini pogreske ispravJjaju i una­
prijed na temelju uvida u izmijenjene uvjetegovora.·
Utvraena je pojacana aktivnost mozdane kore, talamusa i malogmozga 100
ms prije govorne misicne akcije, sto se pripisuje tim procesima. Motoricki
impulsi, koji nastaju u moZdanoj kori, usporeduju se, neposrednim vezarna
izmedu razlicitih dijelova moZdane kore ill vezama preko talarnusa, s prethodno
utvrdenim prostorno-vremenskim govornim obrascima te se na temelju tih
usporedba popravljaju i prije nego sto napuste mozak.
108 Na toj je razini nadzora govora posebnovaZna uloga malog mozga.Iz
motorickog dijela kore kreeu naredbe.koje su poneilto grube iobilate a vremen­
ski ne sasvim tocno rasporedene a da bi prema njima misici mogli iivoditidobro
uskladene i steiiljive pokrete. Te meautim naredbekolateralnim odvojcima
(preko mosts) istodobno odlazei u mali mozak, u kojem su pohranjeni pro­
storno-vremenski obrasci za uvjezbane pokrete, s kojima on usporeauje te
pristigle naredbe, pa u slucaju pogreske hitro salje i$pravke moZdanoj kori. Ti su
ispravci redovito u smjeru inhibicije prejakih kortikalnih impulsa iu smjem,
97
pravodobnijeg aktivir<mja.antagonistiCkih misiea (dabiseprejak pokret suspre­
gao na vrijeme). Mali mozak anticipirai" mogucenaredne uvjezbane pokrete, pa
se u govoru stvara suizgovaranje, Sto olakSava izgovor i !!itedi vrijeme; (primje­
rice, zavrijeme dok se izgovara [p] u [psi], istodobno se izvodi pokret jezika za
[sD. ' kojemslu!!ianje vlastitaglasa ucvrscuje fonaciju. Tomatisov efekt se sastoji
Ostecenje se malog mozga oCituje u nespretnim, neuskladenim, neritmienim
i obilatim pokretima (gadali eOvjek nesto, redovito prebacuje). Osteeenje.malog
mozga.izazivadizartrienesmetnje koje se oeituju kao usporen; isjeckan govor
prejakih slogovnih impulsa i slabomedusobno prilagodenih izgovora.glaSnika.
Mali mozak sudjeluje.i udrugom i treeem krugu govornih povratnihsprega
jer u njega pristiZu i podaci 0 zbivanju na periferiji, ito prije i potpunije.nego
u druge dijelove mozga. ~ zahvatima), ti prisutriosti kakva stranogtijela u ustima (npr. dok se eovjek ne
Propriocepcijska povratDa sprega
109 Propriocepcijska ill kinestetska povratna sPrega odvija' se .iZmedu
CNS-a i same misiene aktivnosti. Nairne, srediSnji je ziveani sustav neprestano
obavijesten 0 miSicnim pokretima,i to na tri naCina. Jedan je stose osjetni
Zivcani zavrseci nalaze u samim miSicima i zamjeCuju njihovu aktivnost. Drugi
je Sto se posebna osjetna 1;jelesca nalaze u tetivama i reagiraju na njihovo
rastezanje. Trecije sto se osjetna ijelesca nalaze u ca.sicama zglobova i reagiraju
na rotaciju zgloba. Brzina kretanja tih aferentnih impulsa je vrlo velika, do
120m/s, a i put im je za naueene pokrete skraeen (do ledne moZdine za refleksne
pokrete): do malog mozga, retikularne formacije i talamusa, koji odmah reagi~
raju na pogreske izvedbe. IspravJjanje je pogreSaka u tom krugu nadzora prak­
ticki istodobno sa, samim izgovaranjem.
Ogranci·aferentnihkinestetskih putova, napose onih koji polaze iz zgIobnih
casica, stiZu i do svjesne, kortikalne razine i pripadaju trecem krugu povratnih
sprega.
Izvanjska povratna spn;ga
110 Izvanjska je povratna sprega neSto sporijanego kinestetska. Ta je
,sprega, kao. i ona socijalna, retrospekcijska jer ispravJja vee ueinjene pokrete.
TemeJji'se na osjetu sluha, opipa, pritiska, vibracija, topline, okusa, kortikalnog
ogrankakinestetskog osjeta ivida.
. 111 Od svihosjeta koji nadziru 'govor sluh je najvaZniji jer je za ispravnost
govora bitan ispravan zvueni rezultat. Neke cinjenice upuCujll na zakJjucak daje
moguce dobro izgovarati i bez sluSnog nadzora; covjek zagluSen bukom moZe
viSe-manjedobro.izgovarati" aisto tako razInjerno dobro izgovaraju i oni koji su
oglusill· nakonsto suusvojill govor: lpak, mnogo toga potvrduje da je sluSni
nadzor u govoru naravan,anjegovaodsutnost samojedno moguce adapfuano .
stanje. To potvrduje Lee-efekt iIi DAF (delayed auditory feed back) - slusanje
vlastitagovoras umjetnim, kasnjenjem zvuka, pri remu se govori sve sporije
i sporije u nastojanju da se izgovor usldadi sa zvukom koji stalno odmire. To
kli§njenje zvuka toliko poremeti uobiCajene povratne sprege da mucavci,
kojima se defekt i nalazi u povratnim spregama, prestanu mucatiI opcu
98
- . gIasnoeugovorapretemo ugadamo na sluh. U bucigovorimo glasnije jerse
slabijeeujemo (tzv. Lombardijev: efekt). Oni koji iinajl:l zamjedbenu (percep­
tivnu) nagluhost goyore glasno, a oni s provodbenom(konduktivnom) tiho jer
sebe euju glasnije negodruge. Utvrden je ikohleo-rekurensijalni refleks, po
u tome da eovjek proizvodi pojaeano onu. boju glasa kakvom se sluSa. Sliena ie
tome i pojava da nagluhi, koji ne cujuvisoke frekvencije, oslabJjeno izgovaraju
glasnike tih frekvencija (najeesce [s],[z];'[c]).
112 Vamost za govor osjeta dodira i pritiska postaje ocitija k~d seti osjeti
por.E:lmete. Izgovor je. oteZan pri lokalnoj oralnoj anesteziji (pri stomatol08kim
naVlkne na umJetne zube) r u Jjudi' slabije oralne stereognozije. (Nekad se
inucaDje »ujecilo« stavljanjem: kamenci<:a ispod jezika, eime bi se remetile
uobil:ajene povratne sprege.) To 8tO djeca prvo usvojesuglasnike [PJ, [b], [m],.[tl,
[dJ, {nJ,tuma~i se vecom steteognostiekom osjetljivoscu usana i vrhajezika..
113 Treperenje glasnica proizvodi vibracije koje se sire zrakom i tkivom; pa
se i zamjeeuju na sirokom podrucju od prsne kosti, preko vrata, usta i nosa, sve
do 1;jemena. Osjetom se tih vibracija nadzire razlikovanje zvuenih, bezvuenih
i nosnihglasnika, ali' ponajprije proizvodnja temeljnoga govornog glasa - foni­
ranje.
114 Nadziranje govora vidom nije naravno. Govor je pred ogledalom ill igra
ill posebna govorna, yjezba: u glumackom i retorickom obrazovanju, ponekad
i pri ueenju stranih jezika, a osobito u rehabilltaciji govora gluhih, dizartrieara
imucavaca.
DruStvena povratnasprega
115 Na drustyenoj se razini povratnih sprega govor na,dzire promatranjem
ucinakakojegovor izaziva usugovornika.·Ako se zamijeti da sugovornik.ne
Cuje, govori se glasnije, ako nerazabire, govori se razgovjetnije, ako ne razumije
sinisao, izraZava se jasnije; ako na neSto rie pristaje, govori se ustrajnije. Gotovo
daje i nemoguce nekomegovoriti bez uvida u njegov odziv. Na sugovorniku se
ptimjecuju i' govorne pogi:eske, lapsusi, koje se bez opaZanja sugovornikova
pona.sanja maZda i ne· bi otkrlle.' Treba reei da se govornik i sam. socijalno
nadzire jer, govoreei' za druge, i sama sebe stavJja u poloZaj onog drugog koji
slu!!ia: .
116 Drustveni je krug povratnihveza osobito vaZan pri usvajanju govora,
napose jezienog udjela. U doba usvajanja jezika dijet;e izbacuje reeenice-hipo­
teze koje vrlo vjerojatno imaju pogreske. Te recenice-hipoteze okolina prihvaca,
oQbija ill prmvaeas ispravcima. Takvim se postupkomsocijalnih povratnfu
sprega (postupkom»reci pa ispeci«) i najdjelotvornije govor usvaja.
117 Standardni je govor mnogo jaee nego organski pod paskom socijalnih
povratnih sprega, i tp zato !!ito je socijalno osjetljivijina pogreske i jer su mu
nepouzdaniji drugi oblici nadzora (om za uvjezbane.radnje, lOiz malog mozga«).
99
t
I . S tandardnije govor ueeinka u'skoli pod staInim nadzorom ueiteija;,agovornika
u javnosti pod strogim nadzorom te javnosti, koja se ogl~ava i javnom strue­
nom kritikom. Zato govor:na standardu zahtijeva ipovetan »socija1an« sarno­
nadzor. . . , ".
Svi su postupci nadzora gov'ora cjeloviti komunikacijskikrugovi, pa se opea
komunikacijska svrha uskladivanja izvriava vet i unjima samima -unutar
eovjeka koji govori i za eovjeka koji govori.
Izvdni govomi o,rgani
118 Izvrw govorni organi (efektori) stvaraju gO\rome zvukove. Oni ustitra­
vaju zrak koji di~emo tako da se ,totitranje moze .Cuti. Trise anatomsko­
-funkcionalne skupine organa met1uSobno' U$klaaU,ju pri stVaranj\i' govomog
zvuka: (1) ~ni organi (respiratori, llktivatori), (2) otgani zaglasanje (fonatori,
generatori) i (3) izgovorni organi (artikulatori). ' , .' '.
Distmje J
119 Prvotna je·i glavna uloga disanja uzimanje kisika·potrebnoga orga­
nizmu iz okolnog zraka te izlueivanje ugljienog dioksida. Toje ulogatzv.imimog
disanja koje je nehotimieno i refieksno, upravljano iz produ.zene moZdine.
Meautim, disanje moze biti hotimicno i svjesno, upravJjano moZda:nom korom,
a upotrijebljeno i za druge svrhe: za raspmvanje vatre, zazagrijavanje niku, za
hlaaenje prsta kad se opeee, za ~ljavanje, za, zviZdanje, pjevanje, govo­
renje ..•
120 Za razliku od mimog disanja u govoru disanje ima istodobno dvije
uloge, temeljnu biolosku i komunikacijsku, a i upravJjano je istodobno iz dva
razlicita sredista. Ono je i po obliku razliCito, premdaje brzina disanja u govoru
u prosjeku jednaka brzini mirnog disanja: 12 do 20 udaba u minuti. Taj nam
podatak kazuje da govor ne mora ometati biolosku potrebudisanjapaje, sto se
disanja. tiCe, moguee, govoriti .neogranieeno dugo. 'Kako 'se; ,normalan ' govor
ostvaruje samo na izdabu, mora biti isprekidanudasima.Ti su udisajni prekidi
fizioloska podloga granica govornih jedinica- reeenica. U mimomje disimju ;
omjer faze udaha (~spirija) nasvram faze'iZdaba (ek;spirija) 40%:,60%, dokse
u govoru trajanje izdaha dulji.sve do omjera 10%: 90%, pajedi,ma, fizioloska.
mjera reeenice 2,5 do 4,5 sekunde. Preprekeu grkljanu i.u ustima zadrZavaju
izdab za vrijeme govora, tako da se rad izdisajnih miSieamora pojaeati, au rad se
ukJjueuju, osobito prijaeem govoru, i neki inisiCi koji ne sudjeluju pri mimom
disanju.
Udab je za vrijeme govora brz i energiean: ,Zrak.ulazi u tijelokroz nos i kroz
usta. Pri mimom je disanju bolje udisati sarno na nos kojiproeiSeava. grije ivlaii
zrak boJje nego usta. alije za brze i besumne udabe, kakvi treba da su pri govoru,
sam nosni prolaz preuzak. Da bi seizbjegao udisajni Sumi koji je izrazito
neugodan kad se govori u mikrofon, treba uvjezbati besumno udisanje. soo se
postiZe sirokim otvaranjem svih ~ prolaza, napose Zdrijelnih i grkljanskih.
121 Disanje izvode ~nimiSiCi. Jedni su od tih udisajni, a drugi, antagoni­
stieki, izdisajni. Udisajni su mmCi izvanjski meaurebreni (interkostalni),koji
100
podiZu i sire 12 pari rebara.ToJe razlnicanje moguee jerje 10 pari rebaIp..spojeno
uz prsnu kost (sternum) rasteZJjivomhrskaVicom, a dva su para sprijeda sasvim
slobodna. Podizanje rebara potpomaZe ijedan manji qio unutarnjih meaurebre­
nih miSiea.koji se na1aze izmeau hrskavienog dijela rebara uz prsnu kost. .
. Obujam se prsnog kosa povetava. a time'se i udise, i spuStanjetn osita'
(dijafragme), koji odvaja taj prostor od trbuSnoga. OSit je kupolasta oblika,
a cine ga misiCi vezani na rub uz kraljeZnieu, donja rebra i. trbuSne miSice.
Stezanjem miSiea oSita smanjuje se povrsina kupole, koja time postaje pliea
i tako sm pluea
122 Izdisajnimisiei smimjuju obujam prsnog kosa i tako istiskuju zrak iz
pluea. UnutarnjLmeaurebreni miSiCi primicu ispustaju rebra, a jaki izdisajni
trbusni misiei uvlaee trbuh·potiskujuei probavne organe naviSe.
Prijakomizdabu trbuh se potpuno uvuee i potisne osit visoko u svod, dok se
istodobno rebra jako skupe. Pri jakom se udabu trbuh potisnut ositom izboei,
a rebra se podignu' i bocno razmaknu. Takvo je duboko· disanje vama pred­
vjezba drugim govomim vjezbama.
123 Razlikuju se dva tipa disanja: prsno, preteZno rebrima, i tr'busno, pre­
teZno trbuhom-ositom. Ako se prsno.disanje odvija uglavnom gornjim rebrlma,
zove se klavikulamodisanje (klavikula - k1juena kost). Prsno je disanje eesce
u zena, pase zove i zensko disanje, a trbusno je eesee u muSkaraca i zovese
musko disanje. Dobro jemeautim da disanje bude istodobno i prsima i tr­
buhom.
Za jak govor i za pjevanje preporuCuje se pojacano trbusno disanje jerti
misiei mogu dati jaei i ravnomjerniji potisak zraka. Jak ravnomjeran potisak
zraka primjeren napetosti grkljana. a koji se postize uskladenjem rada trbusnih
misiea i o~ita, pjevacizovuoslonac glasa (appoggio) i njime dobivaju sigumost
i.eistoeu glasa.
124 Plu6a su spuzvaste graae i u njihove supJjinice (alveoIe) pri najjaeem
udabu stane 7 litara zraka u prosjeenog eovjeka. Nakon najjaeeg izdaha u pIu­
eima preostanu 2 litre zraka. KoliCina je zraka; dahle, najjaceg izdaha 5 litara (7
- 2). za prosjeenog eovjeka i zove se vitaIni kapacitet. Pri mirnom se disanju
prosjeeno udise i iz~e svega 0,51 zraka, a'pri govoru nesto vise od 1 litre, pa se
toliko i potrosi za prosjeenu reeenicu. .
Norm.lan I GI...n
M.kSI"",'1 Mlrno
.1I•• nje gooor goyor
: ;::
!
-1 •
1=
:'"'
.!
I
..... i..
;:
.,
_:
:.=.: a
-:!! '!'"
:I
SL 14. Krivulja disanja u govoru i izvan govora
101
 . 125 Kadsu svi disni miSici opusteni, u plucima .su 4 litre zraka, one
n:ei~tiSljive2 litre i jos 2 litre (ill 40% od vitalnog kapaciteta). To jeneutralno
stlulje, pluca. Ako jako udahnemo, pluca .se vracaju u taj poloZaj'i bez rada
iidisajnih misiea, sarnim elasticnim silania tkiva i silom teZom; nakon velikog
'udaha na pocetkuse izdahacak aktivirajuudisajni misici da bi usporill izdisa­
nje. Izdlsajni se miSici napinju. pri slobodnom i neubrzavanom izlasku zraka iz
pluca, tek Za izdisanje ispod neutraIn.ogpoloZaja, i tosvejace sto je izdah bliZi
maksimaIn.om. Slicno je s urulhom: od' maksimaIn.og izdaha do neutraIn.og
pploZaja pluca se sire elasticnosCu, a preko toga udisajnim miSicima, koji se
napinju sve jace sto je udah bliZi maksimalnom.
~:
'1-26 Mirno se.disanje kreee izmedu.40% i 50% vitalnog kapaciteta, lito znaci
da su pri takvom disanju izdasi misicno pasivni. Disanje se unormaIn.omgovoru
odvija prosjeeno izmedu 35% j 60% vitaJnog kapaciteta,.a u.pojacanom govoru,
»punimplucima«, .izmedu 40"" i 80% vitalnogkapaefteta (v. sl 14). Znatnija
odstupanjaodtih ok:vira naruSavaju govor, ai oteZavaju sarno disanje.
127. Da bi se odrZavao subgloticki tlak, kojije za govor glasnoee 60 fona 7 do
10 em stupeavode, i .da bi seizvodile mijene tog .tlaka u funkeiji. prozodije,
misicile se ielasticne sile neprestano :usklad:uju; jedne drugesad podrZavaju,
sadsusprezu. U mioelektricnim se zapisima vidi kako.se zatrajanja govornog
izdisaja ukljucuju sad jace,sad slabije i izdisajni i udisajni misiCi. Napocetku
reeenice, dok je.elasticnasila izdisaja jos jaka, i pri susprezanjuglaSa jace se
ukljucuju udisajni misici, a pri kraju receruee i u trenueima pojacana glasa
p-ojacavaju rad izdisajni misiCi.
128 SubglotiCkl se tlak. zraka, onaj koji na vrhu dusnika tlaci grkljan, pri
normaIn.omfoniranju pretace u zvuk po formuli I = p3 illF (I je-jakostglasa,
a P je tlak). To znaei da ce, ako se tlak primjeriee podvostruci, jakostglasabiti 2~
ill 24, tj. 8 ill 16 puta jaca, sto izraZeno u decibelima iznosi poveeanje za 9 ill 12 dB
---(v. za decibel pod 298-301).
1 129 Zagovor prosjecne jacine potrosi selitrazrakaza pet sekundi, a zajaCi
~ .govor,naravno, i vise. Foniranje. u falsetu trosi manje.zraka nego normaIn.O
t foniranje,
i NajduZe moguce .foniranje na jednom.izdahu zovese fonaeijskovrijeme,
a prosjeeno iznosi 25 s. z;natnije skraceno fonacijsko vrijepIeupozorava ill na
smanjen vitalni kapacitet ill na fonacijski defekt,pa se mjerenjetog vremena
t u fonijatriji i upotrebljava kao jednaod provjera. . .
Pri skolovanju govornickog ill pjevackoga glasa od' davnin~ se najveCa
I paZnja posveeuje umijecu sted~ivog isj;)Ustanjazraka U tokti'glasa:l'Jjajer se tOm
stednjom popravljaju mnoge fpnaeijske funkcije. .
130 DiSni organi.n~dajusan:io· »siroVinu« koju gornjiorgani ~rerad:uju'
I u govor, ni!>usarno tzv. aktivator glasa, nego i sami znatnim dijelom oblikuju
govor. Istina, disnim se organima ne razlikuju glasnici; jedn~o se dise bilo da se
izgovara [p], [Slill [n],[a] ill [u], ali cjelokupnom prozodijskommaterijalu upravo
disni organi da,Ju. temeljni oblik. Pulsiranje slogova i na~a rijeei, recerucna
I
1·
intonacija, .reeenicni naglasak, stanke, jakost govora, brzina govora - sve je to
oblikovano vee u sarnom disanju.
102
I'1
Govorno disanje ima i jeziCni znaCaj. Izdisajni· su pokretidrugaciji' ako se .
govori francuski, engleski, madZarski;drugacije je u railicitim govorima istOg
jeZika. Stavimo li rilku napleksus i izgovaramo [vodA], [vOda], [vMa], [vOdii],
[vOdii], .osjetit cemo izrazito railicite trzajeza razlicitu prozodiju rijeci. UvjeZba­
vajuCi, dakle, prozodiju nekogagovora, inorarnou prvom redu »nauCiti« diSne
miSiceda diSu na nacin toga goyora.
GlaSaiije
'.' )31 Izvor se (generatOr) g~ClSa nau¢ u grkJjanu(larinksu)'I{ak0 tu Dastaje
g~jos nije sasvim dokraj~ raijasnjenopremda covjeka.to odvajkadazanima.
ZllllllStVeIlO izucavailje glasllAla zapocinje izumom laringos~!lpa (Gaicla, 1854)~
Uproslom. su stoljeeu Milllerilielmholtz postavili mioelastiCjtu aerodinamicnu
teoriju foniranja, kojaje u osnovi i danllSD.a.Jpiiliviltljivijil.. Godine 1950. Husson
njoJ suprotstavlja svoju· neurokronaksicnu teoriju, po kojoj glasnice aktivno
trepere poptit miSiea krilca kukaca. Brzina treperenja glasnica po toj teoriji ovisi.
o impulsima iz eNS-a, a jaCina glasa 0 subglotickom tlaku.
Mioelasticna aerodinamicna teorija u grubim crtama kazuje da glas nastaje
tako ~o glasnice trepere zbog zracne struje, nalik na treperenje usana kad
izvodimo [brrr] ill poput dva lista papiraizmedu kojih pu§emo. Glasnice se
razmicu potisnute zrakom koji se pod pritiskom probija, apotom se priljubljuju.
napose njihova sluznica, Bernouillijevim efektom, smanjenimbocnim tlakom
koji nastaje pri strujanju. Ta i sve druge teorije .imaju nedorecenosti i ostavljaju
mogucnosti prigOVOfa. .
132 Pri treperenju se glasnice zapocinju razmicati odpzdo, a posto ih zracni
pritisak razmaknepo cijeloj visini, prvo se i priljubljuju na'dolijem dijelu. SVako
takvo otvaranje propuSta jednu kolicinu zgusnutoga zraka (gustoca tockica na
51. 15.oznacava jakost tlaka), koji se, dok traje zatvor, ralliri prema van. To se
zguSnjavanje-razrjed:ivanje zraka iznadglasnica, koje nastaje svakim njihovim
treptajem, vaIn.o prenosi na susjedne cestice zraka i tkiva, a od tih na sebi
. .: : _" ..
susjedne i tako sve dalje do u uho sluSaca ill do mikrofona. Zvuk, kojemu je
treperenjezraCnih ~ova nastalo od treperenja glasnica, zove se glas.Proizvod~
nja je tog zvuka glasanje (foniranje).
, ,_ t '.
.
":~':"..:A "':'."'.~"."";"':'
.......
......
."
1-%
-: .. ' '/:..-:.. ~ .....: .
'.' ,.
.
D . ~
.•·l(tijil
81.15.. Prilt;az rui.~a titraxija glasI,lica; A,B, C i D su faze otvaranja, a E, F, Gi H su faze
'.. zatvaranja. .
103
 Graifa grkljana ' . krikoaritenoidni stratnjLm.} i, prema neurokronaksicnoj teoriji, vibratori (tiro­
aritenoidni ill vokalni m.). . .
133 Grkljan se sastoji od prstenaste brskayice (krikoide), stitaste (tiroide)
i dvije male, vokalne brskavice piramidna oblika (aritenoide). Prstenasta brska"
vica stoji na Vrhu duSnika (v. s1. 16. i 11), a nad njom stitasta, koja je potkovasta
oblika, otvorena sa straZnje strane. Prostomi je kut i;mettu dvije strane stitaste
hrskavice urena 120", a u muskaraca90". Brid se tog prostomog kuta, koji je
ostriji u muSkaraca, zove Adamova jabucica i lako je uocljiv kad se ~va,zabaci
unatrag. Aritenoide stoje nad zglobnim casicama na straZnjoj strani prstenaste
hrskavice. Vrlo su pokretljive: mogu se okretati oko okomite ositako da im se
pfednji 4io mettusobno pribliZava ill udaljava, tnoguinijenjati nagib u raznim'
siDjEll'oVimai mogu se stemelja mettusobno pribliZavati ill udaljavati. Na vrhu
se grkljana nalaZijeiicna (hioldna) kost injezili se prednji dio da riapipati izvana
na mjestu gdje p()4brada:\!: prelazi u vrat. " ., . .'

1
SL 18. '. ~rkJjanski Inim~i: ,I .... m. cricoiliyro­
idem, 2 - m. arytenoideus,3 -m. thyroBryte..
Mora 8S1"S.,. noideus, 4 m. cricoarytenoideils lateralls,
. "lupIH"· 5 - m. postiC\l.s .

I ... fltenolda." 135 Krikotiroidni je izvanjski misic grkljana. Napinjuci se, razmice stitastu
od prstenaste, brskavice sa straZnje strane. Njemu su suprotstavljeni unutarnji
miSici grkljana, a najizrazitije tiroaritenoidni misici. Ract se, krikotiroidnog
misiea dij~om svjesno nadzire, a preko njega i poloZaj i napetostglasnica.
SL 16. Okomlt p~ek ~kJjana Prejako stezanje tog misica izaziva prevelikunapetost i l;vih drugih grkIJanskih
misica, hiperkin~ziju larinksa, ~o, uz Iosu kvalitetu glasa,dovodi j do brzog
Straga zamaranja, pa i osteCenja grkljana. .' .
. Aritenoidni se misici nalaze' izmettu aritenoida, pribliZavajuih, ponajVi§e
njihove vrhove, te time pribliZavaju i glasnice, koje su na njih spojene, jednu
drugoj do poloZajaza glasanje.
Arltenolde

Bocni krikoaritenoidni miSic vuce straZnji nastavak aritenoide ustranu i tako

(vokalne hrske.lce)

joj zakreCe prednji nastavak prema sredini. Na, taj se nacin zatvara prednji
meauglasrucki prolaz (intermembranozni dio), a otvara straz.Ni (interkartilagi­
'I Tlroarlten~ nozni dio),~to je polOZIU za jakosaptanje. Pri uopiCajenom je glasanju taj par
\1
mlillt
miSiea dostapagivan, ali se ukljucuje urad pri proiZvodnji viSih tol:lOva ucvrScu­
Ijt,
,\
juci zatvot prednjeg dijela mettuglasnickog prolaia ,
Ii ~e""9Iasnltkl proln Krikoaritenoidni straZnji miSie vuCe stl'aZnji nastavak aritenoideprema sre­
1i
Stltna hrska.lca~j)
(!llott Is) dini, pa joj prednji zakreee ustranu i tako se otvaramettuglasni{:ki~~91#. Taj je
11 par misica ,pasivan pri, glasanju, ali je aktivan prekidac glasanja;. Zaj9.11ezvuc­
nost u govoru nijetek pasivna odsutnost zvucnost,i;. vee aktivno izv~Empokret.
Sprijeda' Pri dubokom
.
diSanju taj par miSiea sirl meaugJagnicki
0
prolaz u obl~".
i;Omba.

SL 17. Vodoravni presjek grkljana
134 MiSici su grkljana po ulogama napinjaci (tenSori,·, krikotiroidlrl m.),
zatvaraci (aduktori, krikoaritenoidni boeni iaritenoidni m.), otvaraci (abduktori,
104
136 Glasnice imaju presudnu ulogu u glasanju jer njihovim treperenjem
i nastaje glas. Glasnice' su dva nabora kojima se dusnik u nastavkll sutava
u meauglasnicki prolaz (rimu glotticUs; v. s1. 15. i 16). Iznad glasnica rialazi se ;jo~
jedan par nabora, tzv~ laZne glasnice koje,'zakaZu li prave, preuzimilju glasanje.
105
, Glasje 1aZnim: glasnicama (ventrikuIaran,glas) neugodan.:... dubok, hfapav i slab. , '3. Piednji je diodovokalnih,hrskavicaprlmaknut a straZnji razmrumut, pa
Izmedu ta dva para glasnica nalaze se Morgagnijeve supljirie. se oblikuje trokutastotvor (sl.19. C). Takav jeoblik meduglasnickog prolaza ,pri
Glasnice se sastoje od vokalne sveze (ligamenta), od miSiea i sluznice. jakOmsaptanju i pri hUkanju.
Vokalna sveza ide od uD.utarnjeg brida stitastehrskavice do vokalne hrskavice
(aritenoide) i mijenja svoju napetost ovisno 0 primicanju ill udaljavanju hrska­ 4. Meduglasnickije prolaz zbog aktivnosti zatvaraca i napinjaca zatvoren po
vica za koje je spojena. ' cijeloj duZini (s1. 19, D), a glasnice trepere prolazom zracne struje izmeuu njih.
Glavni ,dio tijela' gIasnice cini tiroariteI'.\oidni· millie, koji ide od ullUtarnje Kada'treperesporo, tj.kadaSe proizvode niskitonovi,trepere po cijeloj duZini
strane stitaste hrskavice do vokalne hrskavice straga, s time da se jednimsvojim s'naJveew pomacinia 'otraga gCije'su vokame mskavice. Sto'meQutim' gla.s
dijelom. hvata i za vokaInu svezu. On se sastoji od vise malih snopica koji se postaje visi, dio koji trepen postajesve prednjiji inianji.
mogu zasebno stezati te tako mijenjati oblik i evrstoCu glasnice. DiQ tog miSiea
uz vokaInu svezu zove sevokalni miSic i tajprig),;utanju treperi (prema neuro­ 138 Gledajueisprijed~glasmce se niedusobno mogu dodirivati sirokim ill
kron.8ksicnoj teoriji i aktivno). ' ,uskim' dodirom 'po mini (v; sl. 20);' dakllko, izmedu krajnjih debljina' dodira '
Sluznici se u novijim teorijama pridaje na~na vc$:lostjer.,~smatra da mnoge su prijeiazne veliCirie. Ttl debljinu dodira,'sto znaci i velicinti maise koja
uglavnom samo njeziri nabor treperi te d,a svipo~i,gr.lAianateksamo nju treperi" odrnjerava tiroaritenbidni misic potpomogn~t okomitim pokretanjem
stavljaju u pogodan poloZaj za treperenje. Sluznicarie mo;e d9bro treperiti ako cijeloga grkljapa. ,"" ' ,
je oteCena (npr. zbog prehlade), ako se na njoj- pojaveluJj~vi (ppr. zbOg dugQtraj­
nog kaslja ill pretjerano jakog glasanja), ako se'pot9*od rijihstVore cvoriCi
-'
(noduli), ako na. njoj izrastu polipi ill ako' ria strafiijeni, dijelu jlaStanu cirevi
(ulkusi) zbog sudaranja vokalnih hrskavica pri for~itanom dubokom.gI~anju.
lzraSline nil robti glasnica (noduli iIi polipi) spreeav;ij1.l da se na tom ijijelu
gIasmcepotpuno pri1jub~, pa tuda stalho protjeee zrak i stvara sum karakteristi­
CariZa proni1,1ltliglaS.:Moguee se ihotimicno sumno glasati tal!:o da se glasnice '
nijtad potpurio ne priljube, ali to izaziva pojacano vertikahio trenje, iz cega mogu
nastati zuljevi, pa je to bolje izbjegavati.
Sl.20. Shematiziranprikaz ~irokog' dodira
t., ' . .

137 Raddin serniSiea grkljana stvai'aju <!:etiri karakteristicna oblika medu­ A B glasnica (A) i uskog dodira (B) pri glasariju
glasrlickog prolazagledajuci odozgo i dva gledajuci sprijeda.
1. Meuuglasruckije ;prolaz, gledajuci odozgo; sir6k,peterokutasta oblika (v.
stI9/A). NaStajeopustanjem miSieazatvaraea i napinjaea uzaktiVnost otvaraca. OsiJ::O. .'~PQmenutih tipicnih' poioZaja gMSnica mogu se
nave~ti jos dva: vrlo
evrsto stisnuteglasnice pri, kaSlju ill jakom kriku te pri uevrscivanju prsnog
T.~rsil'oki otvor omogucava-duboko disarije ibesumno brzo udisanje u govoru
i pjevanju.
kosa i trbuha,pri guranju, podizanju i druga~em,naprezanju; potpuna pasiv­
. 2.' Meduglasmcki je prolaz trokutasta oblika' (v. sl. 19. B) razlicite sirine. nostsvihgrkljanskih ~iiilMca pri paralizi.,grkljana kada su glasnice u kadaver­
skom poloZaju.
Utoin su poloZaju 'glasnice za'mirna disanja te"pri izgovaranju beZvucnih,
obezvucenih, aspiriranih glasnika i grlenog tjesnacnog haka lh}.

1;1, c o

...
Om~hJotdnl

m.

S1.19. 'Cetiri k8:r3kteristi~ria polo~aglotisa: A - pri jakom' disaI\ju, B -:- pri niirnom
disaiiju,pri tihonisapatti'i izgovoru bezvu~nih suglasnika, C -pri jakom sapatu, D -pri
, '" , " , . ' , 'glasanju ' '
S1. 21. Milici koji okomito pomieu grkljan
i06 107
 139 Cjelokupnise grkljan i okQmito pomiee. Podi:z.mUem se grk1jana SIna­
njuje nadgrkJjanska supJjirui i stanjuju glasnice. a spustanjem se ta Supijina
povecava i glasnice zadebljavaju. Smanjena supJjinadat ce svjetliju bojuglaSa.
a poveeana tamniju, dok Ce stanjene glasnice proizvoditi viii ton glasa. a zadeh­
Ijane niZi..
145 Dakako, svaki covjek ima svoju prosjecnu visinu glasa i te su individu­
alne razlike znatne. Te ,se razlikesvrstavaju u kategorije, za. muSkarce: baS,
bariton i tenor, a za Zene: alt, mezosopran i sop ran (v. sL 22).
C. : .

'~'
8' : "206.

140 GrkJjan podiZe tirohioidni miSic,kojUde od S~tne h.rskavice4o.jerJ.~e

kosti, a posre<ino i jezicni misici koji su vezani s gon:Ue strane jezienekos!i.. pa [ !!:: j, . I."'.'
kada se jezik u ustima prebacuje naprijed(prema poloZajuzaliD. po<lli.e j~u
~
~ ~ .~.
kost, a ,ona g r k J j a n . ' '. " C':
,.2 :_ . -' - 1035

Grklja,nspustaju sternotiroidni misici,koji idu od stitaste hrskavice do,pnme

kosti, .a posredno i sternohioidni, koji idu od prsne If,osti do jezi~ne kostl, [::: i
[::::fQ ~ IT] ~. m~:
73.
i omohioidni,. koji Idu od lopatica do jeZii!ne kosti.· . . .' c· :­
Rad se misi¢a koji pomicu grkljan mQte i svjesno nadZkati, pa seu ~ed~o:.
giji iIripostacije glasa velika paZnja posvecllje dobrom, inalo sPu.Stenijeni J>olo~
Zaju grkljana pri glasanju.

Mije.ne glasa
141. Glas se mijenja u tri temeljne osobine: u tonu, jakosti Lboji..Tesu to
osobine nacelno tri nezavisne dimenzije, alijh flZiolQgija ostvarenja ~irii.4ielo~
mice meauzavisnim. Dodatne su mijene u koliCini iuma u glasu (u Sapatu je
sarno ~um) i u nacinu zapocinjanja glasanja, gdje se razlikuje'meki i tvrdl
pol:etak (tzv. udar ill ataka glasa).
142 Ton ill visina glasa ovisi 0 brzini titranja glasnica; ton je viii ito je
titranje bde. Glasnice brre titraju sto je njihov rub koji ~peri tanji, sto je dio
koji titra kraci, sto su glasnice napetije i ito je tIak zriika podnjUna'veeL
.,:
143 Poveeantlak zraka u duiniku dajeu 'naceluveeu· j~ost glasa,ali
uobicajeno i visinu jer se stezanjegrkljanskog zatvaraeanehoticepojacava
s porastom tlaka. Za porast tIaka za jedan centimetar stupca' vode ton- 'se
povisuje za 2-7Hz. Pojacan se, dakle, podgrkljanski tIak oglasava istodobno
i kao jakost i kao ton. Zato se u govoru redovito dogaaa da se ton i jakost prate
i u recenicnoj intonaciji, i u recenienom naglasku, i u diruimic:Js.:om naglasku
rijecL Ipak, te dvije dimenzije, spontano povezane, nisuJ'izioloiki neodvojive
ako se hotimicno nadziru. U pjevanju je to razdvajalije ;~ovito, a u govoru
iznimno. Razdvajanje se tona od jakosti nalazi u naSim: stanstardnim uzI.aznim
naglascima, a moguce je i naglasiti pojedine dijel6ve g()VO~~i'uspi'ezanjem glasa
uz saIni J?orast tona, ito jos i poveeava izraZajnost. . '. ; '.'..
144 Prosjeena je brzina titranja glasnica u govoru'za .9qrasleplU~k~ce
120Hz, za odrasle zene 220 HZ,.a za djecu 300Hz,i ito liu-i;ijecamanja, brzinaje
sve veea. Te su velicine u suodnosu s velicinom glaSWc8j kbje;su. u odraslih
muikaraca duJjine 17 do 24mm, u odraslih zena 13 do 17 nUn, Ii udjece sve krace
Sto su mlaaa. U pubertetu se muskarcima glasniceproduJje ok() 1U fuDl i glaS im
se snizi oko jednu oktavu, a zenama se produJje Za3-"do 4mm iglas im se snizi
oko treeinu oktave.
Prosjeenaje visina tona u govoru nesto niZa od tona na kojemu se.najIakse
pjeva.
103
[: -' - -~
S1. 22. Kategorije glasa prema VlSlm:
B bas, at banton, T - tenor, A - alt,
fF M - mezosopran, S - sopran; vodoravne crte
prikaztlju eeoni pjevacki registar, okomite
• 9'
Dis.
C! . . . sredi!nji pjevacki registar, tockicama je pri_
a. kazan prsni pjevacki registar. a bijelo' po­
B Bt T A M s Hz dru'C,je prikazuje fizioloski raspon.
146 . Svaki covjek mijenja visinu glasa unutar svog raspona (dijapazona)
glasa. Razlikuje se flzioloski od pjevackog raspona.Fizioloski l'aspon ide od
najsporije moguCih titraja glasnica do najbrZe mogucih iiznosi 2 do 4,5 oktave.
Pjevacki raspon obuhvaca podrucje sigurno nadziranog tona i uzi je. Obicno
iznosi 2 do 2,5 oktave ill 3 u boljihpjevaca. Kao cudesni izuzeci spominju se
rasponi od 4, pa i 5 oktava. DOnja frekvencija basova pjevanja je 80 Hz, izuzetno
i 50 Hz, a gornja sopranova 1000 Hz i iznimnije 2000 Hz, pa se moze reCi da je
ljudski kolektivni pjevacki raspon od 50 do 2000 Hz.
147 Nemoguce je izvesti fizioloski raspon, a cesto i pjevacki, bez znatne
prom}ene boje glasa. To je tako zato sto se ekstremi raspona ispomaZu,okomitim
pomacima grkljana; visok poloZaj grkljana dodatno stanjuje dodir glasnica
i poveCava im napetost, a nizak im poloZaj zadebljava dodir i opuitaih. Visok
poloZaj grkljana smanjuje nadgrkljansku supljinu-rezonator, sto glasu daje
svjetIijuboju, a nizakje poloZaj povecava. ito potamnjuje boju glasa..·,Prema boji
gIasa.koja najviSe ovisi 0 poloZajugrkljana, razlikuju se tri registra gIasa:prsni,
srednji i ceoni (tjemeni iii falset) registar. Prsni je taman, s jakim osjetom
vibracija,na prsnoj kosti, a izvodi se spustanjemgrkljana uz proizvoaenje vrio
niskihtonova. Ceonije registar piskav, s osjetom'Vibracija u podruCju glave i ide
zajedno s vrlo visokim tonovima; izvodi se stegnutim i visoko postavljenim
grkJjanom. Srednji registar ima temeJjnu. pojedincevu boju glasa i na njemu se
izvode sredisnji tonovi s grkljanom u srediSnjempolozaju. U pjevanju se jos
razlikuje ,crkveni bas, vrlo taman prsni muSki registar i kontraalt, isto takav za
109
-tenskiglas.Jak i pun ceoni muski glas zove se fmipjevachl falseto, a Zenski vrlo
»ta.nki!«glas,
.~,
visi od obienogceonog, zove se.t1ageolet. . . .
148 Prijelazi su registra u govoru i u neuvjezbanih pjevaca skokoviti. pje­
vacke skole, medutim, postavljaju z3htjev pjevanja n,a jednom registru,· ito
. zapravo znaci, uz postupne i neprimjetne prijelaze registra.
U nasem se govoru ceoni registar rijetko javlja, ako izuzmemo disfonije
kojima je to eesta oznaka. Ako se u norma.l.nom govoru pojavi, oznacava jak
afekt.· U nekim drugimjezicima, npr. u ruskom, francuskom i engleskom, vrhovi
su reeenicnih intonacija vrlo cesto u podrucju ceonog registra. Prsni je registar
u govoru rezultat kulturoloSkih poticaja. . ustranu), a pod vodoravnim se razumijevaju vremenski odnosi u bocnom gij)a­
149 Brzo ritmicno okomito pokretanje grkljana (oko 7 puta u sekundi), koje
izvode .svi misici ito pokreeu grkljan ukljucujuci jeziene, stvara .vibrato glasa.
Vibrato je ritmicna modulacija boje, jakosti i osobito ~na. Daje bogatStvo zvuka
u glasu ipjevaci ga izvode redovito. Prije su i glumci i oratori vibralomu govoru
izraiavali patetiku i poetiku, ali se danas malo tko sluZi tim govornim izraZajnim
. sredstvom.
150 Jakost glasa stoji u upravnom suodnosu s brztnom titranja glasnica
i s jakoseu svakdg titraja. Zaglasove jednake yisine stoji da je jaci oniijkojemu
!'Iu titraji jaci. JakosttitraJa.zaVisi od svega onoga ito se sa zvukom dogaqa iznad
gtkljana do izlaska iz tijela i od jakosti titraja iznad samihglasnica Ta jakost
titraja nad satriirilglasnicama avisi 0 velicini otvora glasnica u svakom titraju
i razlid PQdgrkljanskog ipadgrkljanskog tlaka. VeliCinaje otvora promjenljiva
i po duZini i po sicini. ~a duZinlotvaranje unajveeojmjeri zavisi od brzine
titranja; pri niskim tonovima glasnice titraju cijelom dUZinom, a s visim tono­
\tima.sve kracim dijelom.do sarno trecine duZine, i to prednjeg dijela glasnica.
U tihom glasu jednog tona glasnl,ce ~e po sirini otvaraju.O,5 do Imm, a pri vrlo
jakom glasu i do 3 rom, ­ poteCe jacekad su glasnice priljubijene, isve jaeeito im je sirina dodira veea, jer
151 Jakost zvuka na izvoru-grkljanu neposredno zavisi od razlike zracnih
tlakova unutaJ; jednog titraja. Ta Ce razlika biti veea sto je razlika podgrkljan­
skog i nadgrkljanskog zracnog tlaka veca. Ta razlika tlakova i cini da se glasnice
razmieu. Podgrkljanski tlakje veei sto su izdisaJ.nesile jace. Zato je jakostglasa.
i najneposrednije povezana s jakoMu izdisaja. Sto je nadgrkljanski tlak manji,
uza sve druge uvjeteiste,glas je jacijer stvara veeu razlikuizmedu podgrkljan­
skog inadgrkljanskog tlaka. Taj je tlak najmanji moguc ako se zrakusto prolazi
grkljanom .ostavi slobodanprolaz. Ako setajprolaz ogranici nekim tjesnacem
(pri izgovoru raj taj je prolaz najSiri, uZi je za [i], jos uZi za (1), i jos wi za[zD ili se
potpunOZ{l,tvori (npr. pri izgovoru [b]), jakostglasa opada. (Ako pokuSamo
izgovoritilJl] 1ITio prodweno, u jednomce trenutku glas potpunonestati..Toce
se dogoditikad nadosli zrak u ustima dosegne velicinu podgrkljanskog tlaka.)
152 Ako se grklja.D.Sldprolaz stegne prije nego stopodgrkljanski tlak pora­
ste, zrakcese, nakon sto mutlak dovoljnoporaste, eksplozivno probiti izmedu
glasnica,sto daje tvrdi. pocetak, tzv. udar glasa, ataku glasa ili grkljanski
zatvorni glasnik ([7]). U govoru se u· nas javlja kadnakon·stanke rijec zapocinje
sarnoglasnikom i jaci je .sto je sarnoglasnik otvoreniji, ako jepod silaznim
naglaskom. i ako se govori u odrjesitim trzajima (staccato). Ako se grkljanski
110
prolaz steZe postupno iprimjereno.porastupodgrkljanskog tiaka, imarnomek!
poeetak glasa. Ako priljubljivanjeglaSnica nesto kasni Za porastom toga tlaka,
nastaje sustav ill haknuti pocetak glasa (cuje se grkljanski tjesnacni suglasnik,
hak [ h D : · · .
153 Boja g1asa 'Zlivisiod obrade zvuka, na putu od glasnica do izlaska iz tijeIa
(od djelovanja supljina i tldva) i od nacina titranja glasnica.
Za boju je glasa vaZan i okomit nacin rastvaranja glasnica i vodoravan nacin.
Pod okomitim se razumijeva debljina dodira glasnica i naCin na koji se one
razdvajaju (postupno od dolje prema gore, kao §to je opisano pod 132, ili naglije
nju glasnica. Pri tome se u prvom redu promatra odnos trajanja. faze otvora
naspram faze zatvora. Trajanje faze otvora nasprarn trajanja cijelog titraja zcive
se kvocijent otvora. Kvocijentje otvora ti redovnom foniranjll u,zavisnosti,od
frekvencije (za 100 Hz je 0,2, za 400 Hz je 0,7, au falsetu teii prelria 1) i od jakosti
glasa, sto znaci i od evrstine glasnica (u tihom je glasu 0,7, u jakom 0,4, uza 8ve
druge uvjete iste). Medutim, postoje odstupanja u zavisnosti nacina titranja
glasnica od visine ijakQsti glasa, ~to cini daglasovijednakog tona ijakosti mogu
biti vrlo razliCite Qoje vee na sarnom izvoru. G~s je voluminozniji i· pucketaviji
sto je kvocijent otvora manji testo jedQdir glasnica deblji i naglijeg otvaranja (za
boju glasa v. i ito je reeeno 0 registrima glasa pod 147 i 148).
154 Nacinse treperenjaglasnica ,moze i promatrati i mjeriti.Proma~a.se
stroboskopijom. Stroboskopska setehnika sastoji u tome da se glasnice osvi~
jetle svjetlom koje se pall i gasi brzinom treperenja glasnica, tako da se one vide
kaodamiruju. Akobrzinaprekida svjetlamalo odstupi, okom se vide glasnice
kako.se vrlo usporeno primicui odmicu (brzinomrazlike brzine prekida.svjetla
i stvame brzine treperenjaglasnica).Nacinse treperenja glasnica mjeri elektro­
glotografijom: mjerenjem protoka struje kro:z vrat na poloZaju grkljana; stnJja
njihovdodir smanjuje strujniotpor.
. 155 UpravljarYe grklj~om,kllo LdiSnim organima, velikini je dijelom.iz
autonomnog neurovegetati~og sustava, tj. velikim je dijelom izvan utjecaja
nase svijesti.Taj' Ce ,glojglasa .davati znakove-simptome 0 govorniku. Ipak,
drugim.jedijelomglasanje svjesno i hotimieno upravljano, pa ne sarno da se
-glasommozemo izraZavati,.vee glas mOZemo kultivirati, »skolovati«. Pedagogija
gla~,i pjevanog i govomog, od~vnine razrauujesustave vjeZba glasa.Danas
se tim vje,Zbarna:pridodaju i novaznanjaizfJ.ziologijeglasa, a i mnoga pomagala
ukljucujuCi Le1ektroakusticka. eilj je tih vjeZba da svatko pronaue svoj" opti­
mum glasanj.a:glaganje Sto veCih raspona, sto ugodnije (uravnoteZene) boje i sto""
veCihmogucnQstiijakosti sastomanjenapora.Postizanje toga optimuma zove se
impostiranjeglasa.
f
lzgovol'lli organi J
156 Pokretni organi iznad grkljana zovu se izgovorni organi ill artikulatori.
Oni oblikuju zvuk. koji nastaje u grkljanu i sami proizvode zvukove. Njihovi
uzastopni pokreti stvaraju uzastopno razliCite zvuk.ove artikulirane zvukove.
111
 MlSiena aktivnost u izgovornim organima i njihovi pokreti te od njih stvorenL
uzastopno razliciti oblici i sami su po sebi i bez zvuka govorni signali _za
izvanslusno primanje govora.
-157 Izgovorni organi omeduju prostore iSpunjene zrakom. To su govorne
supljine: Morgagnijeve supljine (v. pod 136), zdrijelna (faringalna) supljina,
nosna (nazalna), usna (oralna) i usnenaOabijalna).
2 pribjegavaju oni koji imaju kakve poteskoce s grkljanom, pa je nosnost i simp-
SL23. -Govome l!upljine:l - Morgagnijeve,
2 -:- zdrijelna, 3 ..;. usna, 4 - nosna, 5 - usnena
158 Predio izllad grkljana a iza usne supljine zove se zdrijelo (farlnkS).
U njemu se -nalazi raskrsee putova za usta ill nos. Tuda prolazi i hrana iz usta za
jednjak pri cemu se ulaz u grkljan, koji je ispred jednjaka, zatvori poklopcem
(epiglotisom).
Zrak i zvuk usmjeruje kroz nosni ill usni prolaz straZnji dio mekog nepca
s resicom (uvulom) na kraju. Kad se straZnji dio mekog nepca podigne i zajedno
s resicom prisloni uza straZnju stijenku zdrijela, zraku je i zvuku put kroz nos
-zatvoren, a slobodanje kroz usta. Kad se nepcespusti i priljubi uza straZnji dio
jezika, zatvoren je put kroz usta, a otvoren kroz nos. To drugo se dogada kad se
ispuhuje nos ill pri izgovoru pregradnih glasnika (klikova); a prvi je poloZaj
svojstven za usni (oralni) izgovor. Nosni se glasnici izgovaraju s nepcem u me­
dupoloZaju pri cemu su istodobno oba puta otvorena
159 Zdrijelnaje supljina vrlo pokretljiva buduci daje omeduje splet misica.
Njihovim se stezanjem ta supljina smava i skraeuje; pa glas p6stane tanak,
»grlen«; oplistanjem se misica ta supljina sirl i produljuje; sto cini da glas
postane pun, taman, jak, »rezonantan«. Zdrijelo tvori zajednicki akusticki pro­
stor s ustima 1 s nosom kad je otvoren, pa zato i ravnopravno sudjeluje pri
izgovaranju, napose samoglasnika.
160 Nos je prvobitno organ za mirisanje te za prociscavanje, grijanje i viaie­
nje zraka koji udisemo. Sudjelovanje u glasanju i izgovaranju dodatna mu je ­
uloga U tome je njegov prinos znqtan, ali ponajmanje tako sto zracna struja
prolazi kroza nj; nos moZe biti i zacepljen, a nosni se prizvuk ipak cuje, jos
i izrazitije. Nos djeluje na glas i glasnike akusticki i fizioloski, ali neznatno
aerodinamicki.
161 Akusticki je ucinak nosa najizrazitiji u prigusivanju i potamnjenju
govornog zvuka. Prigusenje nastaje tako sto glavnina zvucne energije kojaud¢
112
u nos bude tamo u· zavijucima upijena Nos je, dakie, preteZno tipijac (apsorber)
zvuka. Upija ponajvise zvukove izmedu 600Hz i 1500Hz, tj. frekvencije koje
glasu daju zvo~ost, pa suzato nosni glasovi nezvonki (sordinirani). (Zacepljen
nos upija zvukove jos i viSe, a k tome dozvoljava i vece otvaranje nosnih vratajer
zracna struja i s tim otvorenim vratima mora iCi kroz usta, pa je tada retleks
zatvaranja vrata zbog odrZavanja potrebnog tlaka u ustima oslabljen.)
162 Otvaranjem ulaza unos Zdrijelno-usnoj se supljini pridodaje i nosna, pa
se time stvara ukupno poveean prostor, koji ima nisku rezonantnu frekvenciju
- izmedu 200 Hz i 400 Hz. Ta niska rezonantna frekvencija cini nosne zvukove
tamnim.
153 OtVoren prolaz zvuku u nos upueuJe grkljan na opwtanje. To je retleks '
povratnog nosnog otpora (impedancije). Zbog toga pri nosnosti glasnice titraju
mlohavije, sto glasu oduzima bljestavost i pucketavost~ Nosnom glasu zato
tom tih poteskoca. ­
164 Ako su nosna vrata tek malo odskrinuta (do 2rrun proreza ill 20mm2
ukupnog otvora), nosnost se pri izgovoru otvorenih samoglasnika i ne primje­
Cuje. Da bi nosnost bila dovoljno razlikovna,kao-sto je to potrebno za nosne
glasnike, nosni ulaz mora biti poveci (proreza barem 5 mm ill 50 mm2 pomine
otvora). Hitro spustanje nepca pri prijelazu na nosne glasnike ne nastaje same
QPwtanjem misica koji podiZu nepce, vee i aktivnim povlacenjem nepca nado­
lje, sto izvodi par misiea palatoglosusa (v. sL 25). Manjak nosnosti (hiponazal­
nost) moZe biti uzrokovan i zadebljanjem tkiva oko nosnih vrata.
165 Nosna vrata zatvaraju misiei levator veli palatini, constrictor pharyngis
superior i palatopharyngeus (v. s1. 25). »Lijenost« je tih miSiea jedan od uzroka
SL 24. Pogled u usta; 1, 2 - gornji sjekutici,
3 - ocnjak,_~, 5, 6, 7, 8 - kutnjaci, 9 - nadzubni
greben, 10 - tvrdo nepce, 11 - sredil!njica
nepca, 12 - meko nepee, 13- predriji zeltiielni
luk, 14 -straZnji zdrijelni luk:, 15 - torizile, ui
- granica usnog i z.drijelnog dij-eJa jezika, 17
- sredil!njica jezika
113
nOsllog;iglasanjll..Tis~mjJiicil.1te~tQ ja~ iito jenadgrk1j~ki tlak veci, upravo'
zato da bi spJ:ijeCilip~()laz zraka.kroz nos.pri iZgovoru usnenihglasnika Zatoje
nosni prolaz. naj~Ce zatvoren pri izgovoru bezvucIlihPravihsuglasnika,
,napose tr~nijih (lj.najizrazi,tije.za [sD. Ako medutimnosni prolaz nije zatvoren,
ili lle; moze biti zatvoren, nipri izgov~u glasnikak.oji stvaraju poviiieQ
nadgrkljanski tlak, zraknaglo ~tIWi Imlznos, iito stvara,izrazit nosni iium.Takav
izgovor, u kojemu su i suglasnici praceni zna'tnim nosnim §umom, zove se
IJ,Iljkavost, Uzrok je unjkavpsij rru;;cjep,nepca (rhynoh!,lla aperta).
M. 'taplnjet" EU8tachJJ~'. ~". p·~dl~.~ :'
n8.,Ca
atezat:
m.
pahtovloaua
:j;U5. G'rkljaiiski i mekonepcanl misici
166Usta'sunajvaZniji dio govornog.'aparata. Prvobitna uloga usta .nije
govor, veeuzimanjehrane;,zvakanje, gutanje. ipocetna probava; Zbog tih uloga
ustasu .:Vtloosjetljivanatciplinu, dodir iokus.
Usta su promjenljiva.oblika i v:ellcine;Z.atvoreDastisnutih zubi i opu§tenih
miiiica usta uopce nisu iiuplja jer ih potpuno ispunjava jezik. Supljina nast~e
spus:U\nje.m· donje, celjusti,. uvlaCenjem jezika i podizanjem mekog nepca.
. '-~ .
167. Granice su usta sprijeda prednji zubi, a straga zdrijelna vrata, prednji
i straZnji .zdrijelni lukovi (arkus palatoglosus i arkus palatofaringeus). Zubi
i GbraZi omeduju bocne strane usta. Dva su niza zubi, gornji usa4eni ugornju
celjust (maksilu) i donji usad:eni u donju celjust (mandibulu). Nasvakoj strani
gornjeg i donjeg niza ima n~vi§e po osam zubi,.ftq sprijeda po dva sjekutica,
zatim jedan ocnjak, pa dva pretkutnjaka,·dva kutnjaka i na ~uumnjak. Za
govor su 'n~vaZniji sjekutici. Ako tih zlibi lle.ll'la:, ilko je medu njimavelik
razmak, ill su krivo postavljeni, ill su gornji pretna donjima krivo usmjereni
(krivizagriz, progenija), javlja sepogreiian izgovorprediijih tjesnaCnih glasnik~.
168 Usnu iiupljinu nadsvod:uje nepce. koje ju raz!;lvaja:'.od'.nosne §tipljine
i tako odv~a branjenje od disanja. Prednji'jedi,o l).ep~k~~;J9j¢ tvrdo nepce
(palatum durum). S prednje strane odmah' iza sjekUtica nepce je izbrazdano
i izbocenote cini nadzubni greben (rugae phlatinae)fha tom se mjestu izgova­
raju nadzubni glasnici koji se u fonetici obi<:no naziVaju (anatomski pogreiino)
alve.e,1iirri.iiria ...
..
'.169, Iza zadnjfu:rubitvrdo senepcenastavlja u meko nepce ill velum. Meko
Je llepc;:emiiiicne grade i zatovrlo~ pOkretno. Sarno je jedan mi§ic cltav u mekom
nepcUi(fe~cniill uvularni), a drugi ;J;!I'olaze mekim nepcem; m. levator vell
palatini ide od· .temporalne kosti, m. palatoglosus polazi iz jezika i ulazi u' meko
114
nepcetvoreei sa strane prednjelukove zdrijelnih vrata,palatofaringalni m. tvori
straZnje lukove zdrijelnih vrata, m. tensorveli pliUatini ulazi sastrana umeko
nepce te ga podiZe i uCvriiCuje.
. 170 Prema mekom se nepcu izgovar~u mekonepcani glasnici. Pri izgovoru
tih glasnika napinje se m. palatoglosus koji pribliZava jezik nepcu (dakako, uz
istodobno stezanje podizaca nepca ako ti glasnici.nisu nosni).·'
Meko nepce sudjeluje pri izgovoru i svih drugfuglasnika; podignuto je pri
izgovoru samoglasnika [u], nesto marije za [i], joii 1l'!:anje za[olitelte n~spuSte­
nije za tal. Pri izgovoruse bezvucnih suglasnikame.l!:o nepce spusta, cime se
ubrzava porast za njih potrebnog tlaka u ustima. .'.' . . . . .
Pokretima se mekog nepca i zdrijela mOgll n;idoklladitLsmetnjeizgovornim
pokretima u prednjijim dijelovima, osobito zasamoglas~e. (U tQ se mozemo
uvjeriti ako hotimicno, ccik ispomafuti se prstima, umirimosve vidljive dijelove
_ usne, donjl.l celjust iprednji 4io jezika, pa takostanemo iigovarati [i],Ie], [a],
[0], [u]. OpaZamo da se ti samoglasnici mogu izgovarati dovoljno razliciti »negdje
straga«.)
11.1 Usne do zubi,cinepredv~i:ieusne guplji.p~~Us~' smanjujeotvor
luuZni tisneni miiiic (m. orbicularis. oris). NekolikQlicnih (facijalnih) ~ica
pomice usne u raznimsmjeroVlma: siri ih, izbacuje ill priljubljuje uza zube.
M.
ORBICULAR
"O'RIS
81. 26. MisiCi usana i lica
. .~-. .
Smanjenje otvora i izbacivanje usana prema van stvara zatamnjenje zvuka,
a,smanjuje i kolicinupropuiitenogzvuka.Tosmanjenje otvoraima i refleksno
djelovanje·. na .grkljan(povratni .otpor, povratnu,impedanciju),koji se time
opusta.
172 Prvobitna je uloga donje celjusti branjenje,adodatna govor.Ako je
donja celjust do kraja podignuta tako da donji zubi prianj~u uz gornje, gotovo
da jenemoguce izgovarati jer je drugim pokretima tesko stvoriti u ustima
dovoljno prostora za slobodne pokrete jezika i Za akusticko oblikovanje.
Donjajeceljust potkovasta.kost s ispustom otraga gore uzglobljerum uslje­
poocnu kost, odak:le se i javlja n~aci osjet ,0 nj'ezinomgibanju. Zato je sljepo­
oeni zglob jedna od bitnihtocaka u osjetnoj slici govora, osobito u osjetnoj slid
otvorenih i labavihsarnoglasnika. '. . .. '
Donja jeceljust pokretna u tri sIDjera: gore-dolje, lijevo-desno inaprijed­
-natrag; za govor .je vaZan sarno pokret gore-dolje. PodiZe je nekoliko parova
115
 177 Izvanjski miSiCi polaze iz riekog drugog mjesta i ulaze u jezik.
miSica, apri govoru uglavnomsamo unutarnji pterigoidni miSici (v; sL 27),
a spuStajujesila teza te milohioidni i geniohioidnimiSic (v. s1. 28).

1~
2
'
o
! ':' 1
2
5
3, 81. 23. Izvanjski miSici jezika: 1 :-" stiloglo­
6 sus, 2 - stilohioidni m., 3 stilofaringalni m.,
7 4 - hioglosus, 5 hioi~ (jeziCria:) kost,
6- {;titna hrskavica (tiroida),7 - kiikotiroidni '
81:27. 1 donja celjtist, 2 celjusni krak, m., 8 jezik, 9 - genioglosus, 10 - donja
1 •I
3 - unutarnji pterigoidnimiSic, 4'- izvaDjski CeJjust (mandibula), 11 - geniohioidnim., 12
pterigoidni miSic '
- milohi~ m., 13 - tirohioidni m.

Od ispusta na sljepoocnoj kosti ide .par misica stiloglosusa dolje i koso

173 SpuStanjem se donje celjusti povecava usni prostor, a zajedno sa spu­ naprijed doujezik. Taj par miSica vuee jezik natrag i podiZe u straZnjem dijelu
stanjem jezika isa sirenjem usana smanjUje se otpor zracnoj struji ipoveeava ustado poloZaja za izgovor mekonepcanih.glasnika (v. s1 29).
otvor za slobodan izlazak zvuka. ro i povratno djeluje na grkljan jaclijuci njegov I
r;ld, pa zato pjevaCi, glumci) govornici hotimieno jakci otvaraju usta dilbi
postigli sto jaci glas.
Kako se jakost glasa u govoru neprestano mijenja, i pokreti ce donje celjusti,
koji tu jakost omogucavliju i stvarliju, biti tijekom govora neprestani. Amplituda
ce tog pokreta biti znatna u naglaSenih samogiasnika,posebno jos ako je
naglaSen slog rijeei i u reeenici istaknut. . ,

174 Ce1jusni je kut, kojim se oznacavavclicina spuStanja donje eeljusti,

razlicit i u razliCitih vrsta giasnika. N lijmanji je u pravih suglasnika, veci u zvon­
kih sugiasnika i nlijveei u samoglasnika (Izgovorimo liJ.!,Sporeno, slog {lila]
prateCi rukom pomak brade, primijetit Cemo vrlo izrazite tristeperuce pomaka:.) 81.29. Aktivnost stiloglosusa je bitna pri izgovoru str~-'
Medu samim samogiasnicima znatne su razlike celjusnog kuta izmedu otvo­ njih glasnika: u, e, k, g; h, . .
renih (fa), poluotvorenih ((e), [0) i zatvorenih ({i), [uD, ajos izrazitije u opreci
jakih (napetih, zatvorenih) i slabih (labavih, otvorenih). (Jaki su: m, [~], [lill,[9J, Misic hioglosus ide od jezlcne kosti gore do podloge jeZika pa stezanjem vuce
{\l), a slabi su znatno veeeg eeljusnol;t kuta: ill, (e], (I}], [9], [\1].) , jezik naniZe u poloZaj za izgovor niskih (otvorenih) glasnika (v. Sl: 30).
175 Prosjeena je velicinaCe]jusnog kuta i pojedinceva i civilizacijska
oznaka. Smanjen t!ij kutoznakaje introvertiranih osoba, apoveean ekstraverti"
ranih; u civilizacijama, gdje uvjeti Zivota zahtijevliju giasnije govorenje (govor
na otvorenom, na daljinu, u bud), govori se otvorenijim ustima, a u »komornim«
civilizacijama zatvorenijim;

176 PrvobitnajEizadaca jezika odabir hrane, uzimanje hrane,' tvakanje

i gutanje.Zbog odabirahrane jezik je vrloosjetljiv na dodir, toplinu i okus.
Druga mu je zadaca govor, napose izgovaranje. Jezik; je, dapace, najvaZniji
izvanjski izgovorni organ, pa je i postao metonimijski znak za jezik.
Jezikje u cijelosti rilesnat organ.·Le~inamilohioidnom misicu, Uzdmnimje
septumom (pregradom) simetricno podijeljen. Vrlo je pokretljiv;tijelo mu se 81. 30.. Aktivnost hioglosusa je bitna pri izgovoru otvore­
brzo i spretno pretneee u ustima. Premecuga izvanjski misici, a: oblik mu nih samoglasnikakao {;to je a,
mijenjajU unutarnji.
117
116
 MiSicgemoglOsus je vezah uz unutrasnji prednji dio donje celjusti odakle potreban da se zatvore baem' prOlazi, Sto se dogada pri izgovoru svih prednjoje­
lepezasto ide gore u jezik po citavoj njegovoj duZini i natrag sve do jezicne kosti, zicMh glasnika srediSnjeg proliiza; .. . . '. : . '.
pa je stezanjem i podiZe, a jezicnu masu prebacuje u prednji dio usta u poloZaj za
izgovor tvrdonepcanih glasnika (v. sl. 31).

SI. 33.AIdivnost donj!:lg uzdu:hl6g jezicnog

mi!iU!ajebitlia pri izgQvoni prednjojeziCnih

S1. 31. Aktivnost genioglosusaje bitna pri izgovoru pred­ glasriika kaosto su
j, ti;l, e,s, c i' 51. ..

njih g41~a: i, e, S,C, C, ~ i s1. .

. MiSic palat~giosus(spomimut' ·pod16~ i 170) stezanjem prlbliitva jezik
i meko nepce te tako i suZava zdrijelnavrata.
178 Unutrasnji se miliiCi jezika nalaze u cijelosti u jeziku. U te se ubraja
gornji uzduZni (longitudinalni) jezicm miSic, koji ide od vrha jezika do korijena
jezika iznad svih drugih miliica. Njegovim se stezanjem vrhjezika podiZe u polo-
Zaj za vrbjezicne glasnike (v. sl. 32). ..
Uskladenostizgovomih pokreta
179Tri skupine govornih~organa, ..:dism; giasovi i izgOVOnll, pokreeu se
dijelom unutar sebesamostalno, a dijelom met1usobno usk1adeno. Uskladuje ill
Z<ijednicki pIan.akcije,alHmehanicka veza. Nairne. svi se ti organi »drie« istog
zraka u tijeIu, kojiili istiskujuiz.tijelailiga zadrZavajuu njemu. Sve miSicne
i druge sile (sila teZa, elasticnosttkiya,aerodinamicko trenje), koje istiskuju zrak

Izgovaranje

+
lJ~UPNO

G lasa_oje·
S132. Aktivnost gomjeg uz<iumogjeziCnog
mi!iiea je bitna pri. izgovoru vrbjezicnih su­
glasnika kao !ito su: t, d, n, c, 1, r i s1. +

Donji uzduZni par unutraSnjill jeziCnih miliica takoder ide od vrha jeiika. +

prema korijenu jezika, ali s njegove donje strane, pa se njegovim stezanjem yrh
jezika savija nadolje,aleda se izbocujuu poloZaj za izgovor l$.ih;glasnika (v. sl.
33). Istodobno stezanje gornjeg i donjill uzduZnih misica stvarap.iTdocu, nape­ Disanje
tost vrha j e z i k a . · .. . . .~

Jos su unutarnji miSici okomit (vertikalan) jezicm misic, kojeIliti viakna idu
od sredine hrpta jezika prema dolje, pa se njegovim stezanjem stvara ulegnuCe, +
'. SI.34:· Shematski prikazrasporeda pozitiv­
Zlijeb po sredini jezika, i pop~eCru (transverzalni) Unutaniji misiq, kojemu vIa­ nih (+) i negativnih (-) sila natriina raziriama
kna idu od sredine jezika premarubovilrui te ill stezanjem izdiru u oblik ..' izvr§nih govornih organa i ukupno .
118
U9
iz tijela ill mu smanjujli otpQr pri izlasku, medusQbnQ .su sinergisticne i Q~Ca- ,
vaju se PQzitivnim predznak:Qm, a sve sile kQje zadrZavaju zrak u tijelu.ill ga
udiAu, njima su antagQnisticke, ali unutar sVQje skupine sinergisticne i Qznaca­
vaju se negativnim predznak:Qm (v. s1. 34).
180 PQsredstvQm se zraka izdisajnim silarna mQw, primjerice, suprQtstaviti
usneni kruZni misic akQ se izgQvara [p] ill taj misic i miSiei zatvaraci meduglas­
nickog prQiaza u grkljanu ako se izgQvara [b], pri cemu ti miSici medusQbnQ
dijele napor suprotstavljanja. Zbog tQg prebacivanja dijela otpora na grkljan
usne ce za [b) smjeti biti labavije negQ za [p] kada se .one jedine suprotstavljaju
izdisajnim silarna. IzgQvara Ii se {m], sile u grkljanu JQS i jace preuzimaju QtpQr
zracnom, potisku, pa ee suprotstavlj/Ulie na usnarna biti JQS slabije, usne ce biti
labavije.
Zbog tog zdru!ivanja silajavlja se Qbezvucavanje zvucnih suglasnika kQji se
prenapeto izgovaraju;ill akQ je potisak zraka preslab, stQ je red.Qvito na kraju
izgovomog bloka, pa gan~a dOVQ1jIlo za dijeljenje na grkljan i artikulator.
Temeljna je razlika izmedu suglasnika i samoglasnika sadriana u mjestu
s kojeg se negativne sile preteZ.nQ suprotstav1jaju POzitivnim; u suglasnika je
suprotstavljanje preteZ.no iz artikulatQra, a usamoglasnika iz grkljana. ' izgQvQra, a.i zato sto je tQ it fQnetickoj tradiciji. U stvan QtvQr pripada jednQm
181' Pozitivnese sile suprotstavljaju negativnim i unutar svake razine
.gQvQrnihorgana" pa i unutar sarno jednog .organa.,To suprotstavljanje QmQgu­
cuje dase·POkret osjetite da se pod nadzorQm vodLTakvo unutamje suprotstav­
1janje QmQgucuje, nadalje, uevrscivanje .organa injegQvih'stijenka.
.AntagQrusticke sile unutarrespiracijske skupinemogu same bez gornjih
Qkidaca i prekidaca izvesti slog ako udiSne sile preuzmu ulogu Qkidanja i preki­
danja koje redovno imaju artikulatQri, tj. suglasnici. To se i dQgaaa u zijevu
(bijatusu). U gQVoru se medutim redQvnQ dQgatla da na disnQjraziniprevlada­
vaju pozitivne sile, a na glasovoj i izgovomoj negativne sileo
182 UkupnQ u gQVQru PQzitivne sile nadjacavaju negativne, sto znaci da za
trajanja govQra zrak izlazi iz tijela - brie, sporije ill uz' prekide (dQk traje
prekidnQst).
Zbroj svih pozitivnih i negativnih sila daje gOVQru POsebnu 'kakvQ<:U
- govQmu snagu. Govorna je snaga to veea sto je taj :Zbroj veci uz stQmanju
razliku izmetlu PQzitivnih i negativnih sila.
Izgovor glasnika
Izgovome osobine
183 Raznolikostje izgQvQra glasnika u naravi beskonacna Unutarjezika su
ghlsmci razliciti, razliciti su u razlicitim jezicima, razliCiti su u svakQm jezi~nQm
idiQmu, u razlicitini su QkolnQstima razliciti, svaki ih pojedinac razlicitoizgQ­
vara i ne mQre dva puta zaredom izgQVQriti istQ. Opis, medutim, te beskonacne
~olikQsti nije ni moguc ni smislen, vee sarnQ .one kQj~je zamjetljiva i PQnQv~
Jjiva, tj.one kQju stvaraju QPaZajna Qbiljeija (v. pod 57 i 58). OpaZajna se QbiljeZ;ia
120
sasWje Qd slusnih i izgQVQrnih QSQbina. IzgQvQrna je QSQbina, dakle, izgQvQmQ
SVQj stvQ QPliZajnQg Qbilje~a gl'llmika.
184 .RaznQUkQst se izgQvQra glaSnika u gQVQru unutar jednQg jezicnQg
idiQma PQstiZeudnmvanjemiigQvQriuh Qsobina Nijedan gQVQr ne iskQnstava
sve izgQvQme QSQbineniti sve kQriStene ne udruZuje posve slQbQdnQ. Neka su
udnmvanjafiziQIQski i mehanicki laksa,pa ,ce se i PQjavljivati ceSce, npr.
mekQnepCaIiost i zaQkruzenQs~ usana ill napetQst artikulatQra i QPustenQst
grkljana;· Druga su neka udruZivanja teia; pa ce ih gQVQr mi nekQm jeziku
uPQtrijebiti .tek PQstQ je iscrpiQ laksa, npr. tvrdQnepcanQst i zaQkruZenQst,
nQsnQst i bezvucnQst ill usnenQst i treptaVQst.
185 Dvasu temeljna skupa izgQVQrnih QSQbina: skup Qblika i skup nacina
izgovQra.. U .fQnetikarna SEl .QbicnQ 'umjestQ Qblika izgQvQra gQVQri .0 mjestu
izgQvQra; ~ Qblik jeispravniji PQjarn jer je za narav glasnika vaZan cjelQkupan
oblik supljina ill .organa, a ne sarno onaj diQ kQjije i kakQ je Qznacen mjestom
izgovQra. OtVQr glasnika,kQji je jednQ SVQjstvQ oblika, Qvdje je svrstan u nacine
izgQvQra zatQ sto je. u cvrscoj povezanosti s nekim drugim oSQbinarna nacina
i drUgom skupil:
Izgov0ml obUci
'186 Oblici se sup1jma i .organa za izgovorglaSnika mQguopisati QSQbinama
temeljnQg i dQdatOQg mjesta suiavanja govQrnQg prolaza, obujmQm supljina
i sirinQm otvora, nacrtnim temeljnim i dodatnim QblikQm prQlaza, brQjem
prQlaza (siUnousni ill usni fnosrii)te opisom putanje zracne struje (sredisnja ill
bocna, ravna ill zakrlvljena). Osobine su izgQVQrnih oblika preglednQpredQeene
na s1. 35 (Qsim Qbujmai otvora koji su svrstani metlunacine izgQvQra).
Temel}no izgovomo mjesto
187 TemeljnQ je izgQVQmO mjestQ glasnika dio prQlaza Qd grkljana dQ usana
kQji se pri izgoVQru najviSe silZava. Najcesce je to i mjesto najuieg prolaza, ali ne
i numojer sredisnji dio tog prQlaza,kQjije anatomskim QblikQm sirl, mQw i pri
suzavanju ostati, sirl., nego sto su prolazi na kfajevima, u grk1janu i izmetlu
sjekutica.U mnQgihje gl~a prQlaz u grkljanu najuZi, ali se grkljan ne smatra
izgQVQrnim mjestom sve dQk njegQvQ suiavanje daje sarnQ temeljni gQVQrni
zvuk.
188 Izraz izgovQrnQ mjestQ moze navoditi da se upraVQ, na tom mjestu
glasnici izgQvaraju, da njihoVi zvukQVi nastaju. ill da se Qblikuju sarnQ na tom
mjestu te da se izvansluSno sarno tu doZivljataju. TQ u znatnQj mjeri i stoji,
,pogotOVQ zaprave suglasnilte, <lli opeenitQ uzevsi, ZVuk glasnika i njihQV izvan­
slusni d()Zivljaj proizlazi iz izVedbe cjelokupnog Qblika. IzgQvQrnomjesto treba
u prvom' redu' smatrati vrio vliZnom naznakQm tog cjelQkupnQg Qblika, i to
oblika vitlenQga s boka (u h9kQcrtu). '
121
 TemeJjno: , Dod,atp,o:

- dvousneno ' -usneno

- zubnotisneno ' (zaokrllZenost)

.:. medi1z11bnci . 7 tvrdonepl!ano

- zubno (umeManost)

"';'nadzubno - mekonepl!ano

-prednje (tvrdoca) .

- stmnje - resil!no-korijensko

-' tvrdonepcano , (pregradriost)'

-prednje -gritUansko
" sredi§riji
- 'srednje (aspiiiranost)
proillz
,- straZnje (centralan)
- srediilnje Dodatni:
- mekon!;lpl!ano - zaokrllZen
""'prednje, (aniZenost) ,
, - .straZnje - stanjen 'ravan . zakrivljen
, - resicno (povi§enost, bokocrtni bokocttni
-zdrijelno umek§anost) 'prolaz proiaz '
-gritUartsko . (retrofleksnost;
stridehtnost) .

81. 35. Tabelarni prikaz izgovornih oblika

 189 Izgovomo se mjesto objektivno utvrduje.razJ:linlmjerrum postupcim;i!..
Filmskim se rendgenskim snimanjem dobivajllIlaJWtpwUjl.·podaci jer.poka~
zuju i tok pokreta sutavanja prolaza. DostupnJjisumedutinlstarfnski POstllP~
palatografijom; lingVografijom i labiografijom.PaIatograln·s~4~bijetakodas~
ispitaniku izmodelira umjetno nepce prema otlskunjegovapravognep~Tosf
umjetno nepce. ;pospenekim prahom, koji~dod.ii- v1aZn()gjezika zbrlSatfpn
izgovoru. Tragse tog dodira potom ucrta napapiiu vodoravnojprojekcijiito je
onda paIatpgrl:lJll" .' . ' .
. Nedosta~Je palatogriuna sto predstavlja kumulirah~sve~stopned~iitre
i sto pokazuj~ dodir jezika same na tvrdom nepcu, anel ria nu:~kolll,::f()to~~
gram pak moze pokazati trag i na tvrdom i na mekoI1}n~pcu: '{J .tom:se postuPJW
prije izgovaninja premazuje jezik cokoladom, aPQtOm~~'·fotografs1Q. snimi
nepce na koje je presao· premaz na plohama dodirai'Dll bi,se dOblo, fotq1ingv()~
gram, premazujese nepce, a nakon izgovaranja se snUru JeZllt na I{OJi jep~sa:o
premaz. Pri labiografiji se premazuju usne, a potomse izgovore usneIli'glliStri~
s' presavijenim papirom izmedu njih. Tim se postupkom posredno mjeri'~­
stota dodira, napetost,~o pokazuje sirinatra,tIa naJ;>apiru·
190 Izgovomo se mjesto oznaeava im~ni.varij~Illg9mierdonje.stijenk~na
mjestu suZavanja. Stijenkesugovomog proIa;a pOdije1jene na wonie~'Premll
moi"foanatomskini Lfonetiekim kriterijim:a,.Dlomce su gornje stijenke:gomj~
usna,gomji sjekutici, prednji i straznji dio.nadzubnoga grebena, .prednje, sred­
nje i strafnje tvrdonepce, sredina nepea, prednje i straZnje mekone;pcf:!,resica.~
straZnja Zdrijelna·stijenka. Dionice Su donj,e stijenke: donja usna;donjisjekutici,
vrh jezika, pre4nji;l'Irednji i straZnJi dio leqa jEizika, .korijen jezika (straZnji dio
. jezika koji stojhispravno) te grkljan. . Izgovomo mjesto more zahvatiti dvije dionice djelomitno ill potpuno; tada
Nad·
'Zubn'. T'Irdo MekO
,
8t.b~n ".pce
"....epee
A~"~
:! !. .'.! ';': !.~.. .;
.. c ..
. .,
• 'U'_,'U
.:: !,O ~ ;
"'--L
•
R•• H:.
81.37; . 'Foneticko na:iivJje gomjih idonjih
L .'-'" •
'. . stijenkagovomog p!Qlaza
D , "":SrediSnji:a
191 .Po izgovomom mjestu glasnici mo~biti:dvousneni (bilabijalId:),~b­
nousneni (labiodentalni), vrbjezi~no.meduzubriLili skraceno meduiubili (inter·
dentalni), vrbjezicno-rubni (apikodentalni), vrhjezieno-prednjOIladzubIlj(~pik:O­
prealveolarni), vrbjezicno-strafnjonadzubni (apikopostaIveolarni),vtbje~cJi!t
.tvrdonep~aru (apikop8IaWni); (vrbjeziCno-:str3.ZnjonadZubni i vrbjezicno~fuqo.:
nepCani zovu. se svinuti ill retrofleksru.. a isto i cerebralni i kakUII,rlnaIni), l~o.­
-zubni .. (dorsodentalni), ledno-preQnjonadzubru' (dorsoprea1vE!?larni); ledno~
124
.straZnjonadzubni (dorsopostaIveolami), ledno-prednjotvrdonepCani (dorsopre­
palatalni), ledno-srednjOtvrdonepeani (dorsomediopalatalni), ledno-strafnjotvr­
donepCani (dorsopostpalatalni);srediSnji (centralni), ledno-prednjomekonep­
eani .(dorsopreveiarni), ledno-straZnjomekonepCani(dorSopostvelarni), ledno­
. -resiCni (dorsouvulami), Zdrijelno-korijenski (faringoradikalni) i grkljanski (glo­
talni).
192 Izgovomo se mjestone opisuje uvijek tako potanko i ne naziva se
uvijek punim nazivom. Potanko se oznaeavakad se istiee razlika izmedu sliCnih
glasnika u razliCitim jezici.ma iii razlicitim idiomima istog jezika. Primjeriee, na
razliku se izmedu nasih standardnih i engleskih suglasnika [tli [d] upozorava
isticanjenida su naSi vrbjezitno-zubni, a engleski vrbjezieno-strazDjonadzubni;
razlika seizmedu stokavskog i eakavskog leI iStiee tako da se navodi da je
stokavski vrbjezieni, a Cakavski prednjoledni.
Izgovomo se mjesto wtanje navodi i onda kad se opisuje razlika meifu'
inaCicama glasnika u islom idiomu; npr., u nasem se standardnom izgovoru
m
glasnici is], [z], [el, £3], Is], [z], Ie], [3], mogu izgovarati i vrbjezil:rio i prednjole­
dno;(istraf;ivanja po~u da razvoj ide prema odlucnoj prevazi prednjolednog
iziovora, zalJ!obmut9)..• '. . ." .....
.·WJje potrebno navoditlobje plohe izgovornoga mjesta ako je druga anatom­
sJd.~dana(npr., ~a ledno-mekonepcani dovoljno.je mekonepCani) ill ako je
dluga' u govomom !!ustavu nerazlikovna. .
Dionice se nenavode potanko ako je razlika neprimjetna ill ako je izgovomo
mjes~ogiasn.ika poIrum.o (ripr. za siroki opis IkJ i Ig/ dovoljno je reei da su
mekonepcarii jer su. oni uz prednje samoglasnike prednjomekonepeani, a uz
strafnje s8moglasriike.straZnjomekonepCani).
se, kad je potrebno, navode obje, a kad nije, same ona koja se procjenjuje
vafnijom~" . .
193 PrematemeJjnomizgovomom mjestu glasnici su iuvatskoga standard­
noga' izgovora: .
.'-. dvousneni: p, b, m, W
- zilbnousneni: f, F, v, V:
,
.
:... ;zti.bni: t, d, n; s, z, e, 3 (stvamo zubno-nadzubni)
- nadzubni: 1, r, r, n '.
-prednjotvrdonepcani: S, z, e, 3 (stvamo nadzubno-prednjotVrdonepl:ani)
'-srediijotvrdonepCani; i, i, j; }, ti, S; Z, c, 3 (stvamo prednjotvrdonepcano- '
-srednjotvrdonepeani) . ,. .
. ~ straZnjotVrdonepcaru: e, :, (Ie] stvaino si:ednjotvrdonepcano-strafnjotvrdo­
nepl:ani). . . .
.'
- mekonepeani:. 0, u, k, g, h,' Y, g ([0]' stvamo prednjomekonepCani, [u]
strafnjomekonepeani, a ostaIi sad jedno, sad drugo)
"-grk]janski:?, h \.,
194 Dabi: se naznacio. fonemski sadrZaj glasnika, tj. njihova razlikovna
uloga unutar jezienog idioma,' dostatnim se pokazuje i vrlo siroko oznacavanje
temeJjnoga izgovomog mjesta. Za to su dovoljne svega eetiri dionice;
- usnena ill labijaIna (dvousnena i zubnousnena),
125
 , -"' prednjojeZicnaiUkor9na1na (vrbjezicna i p~oleana u sprezi sazubnom
i nadzubnom) ,
f;vrdQnepcana ,ill, palatalna ,(straZnjonadzubna, i ,sve, tritvrdonepcane
u sprezi s~ srednjolednom)
-: ,mekc;mepcana ill velarna (objemekonepcane u sprezi sa straZnjolefulom).
Svi glasnici, kojima je temeljno izgovorno mjesto na jednoj tid te cetiri
dionice, imaju neke zajednicke zvucne osobiIie. Usneni su glasnici gravisni
idifuzI¥, prednjojezicnisu akutni i difuzni, tvrdonepcani su akutnii kompaktni,
a mekonepeani su gravisni i kompaktni Dakle: '
, - difUznost proizlazi iz usnenosti i p;rednjojezienosti,
kompaktnosti,z leanosti (srednje i straZnje);
-sastavnicu,. '' , ' , , ' '
- akutnost iz prednjojezienosti i srednjolei1nosti (tvrdonepcanosti),
- ' tvrdonepcan(), koje glasnikeW ).IinekSap,im, palataliziranim ill jotiranim,
:..- gravisnost iz usnenosti istraZnjolednosti (mekonepeanosti).
tj. dodaje mu j-sastavnicu, ,;,
Dodatno izg-ovorno nijesto
i95 Pod dodatrilln izgovofnim mJestom lazumijese svako SuZ8.vanjE;! govor­
nog prolaza koje je manje od temeljnog. Takvih ima yisepriizgovoru svakoga
glasa. Ipak; trebaraZlikovati one o.odatne pokrete koji pr6sljedUjuiupotpUnjuju
oblik koji nastaje gllivnim iigovoinim pokretom od. onih ,dodatnib: iigov9rnih
pokreta koji na oqrei1en naein izoblicuju teIiteljni'oblikeineei ga tako slozerum.
D()datni pokreti, koJi se skladaju s temeljnim, pom~ni$u ill tediuidautni; a oni
koji nisu usmjereni prema njemu, ill su mu cakna odreden nacin i suprotni,
razlikOvnl su. U podrobIiijem fonetiekom opisu'treba navesti i pomoene iraili­
kovne dodatne pokrete, a u fonoloskom samo ()nerazlikQvn~.
196 ·lJ'samoglasnika [u] i [0] pomo6loje iZgov~rno rnjesto na usnamajer je
taj pokret istovrstan s pOkretom jezika i njime se poveeava obujam i upotpu­
njuje zaobljen oblik supljine koji je jezik naz~ip, paje.taj pokret ~sana
pomoean i ne' Cini izgovor slozenim, vee dorai1enijim. Tako je istopomoean
pokret zaobljavanje usana u sugIasnika [s], [z], [e] i [3]. Pomocan je tomu
suprotan pokret priljubljivanja usana uza zube s tankim' prorezom izmei1u
gornje i donje usne u suglasnj.ka Is], [z], [c] i l3]jer taj pokret ispomare j~u da
oblikuje sto manji i sto spljoStenijiprednjl prostor. ' , . ..' '
,Zatvarapje~eduglasnickogprolaza ,u grkljanu treba smatrati, takoi1er
pomoCnimdodatoim ,pokretom,sv;ih ~lasnikajer to :~tva.l1!nje,prati izvedbu
u artikulaOOriroa; sto je obujam govornih prolaza veCi i ,sto imje,otvor Siri,
, stezanje jeu grkljanu to jace da bi u te prostore, pogodne za oblikovanje,zvuka,
bio uooceri sto jaCi zvuk~U pravih je suglasnika to steZanje slabo illniitakvo
u bezvucnih, pa se tako nesmetanim prolazom zraka kroz grkljan .podupire
teznjaglavn()g pokreta ZII: stvaranje jakog strujn()g sUIna.
197 Razlikovno dodatno mjesto izgovora stvara sloZen,dvovrstan oblik
i zato tezL Buduci da su tezi, takvi se sloZeni izgovorni oblici u djeCjem govor­
nom razvoju pojavljuju nakon jednostavnih i u jezicima Be nalaze ako su vee
iskoriSteni jednostavni istog temeljnog izgovornog, mjesta s, kojima .ondasOOje
u opreci. Ipak,ne bi trebalo pomisliti dasu tiglasnici,.nemoguCi«j njihovi se
raznovrsni pokreti medusobno prilagoduju i slijevaju u cjeline.
126
198 Railikovni Be dodatni izg()Von:U PQlg~todvija ist()doblID steIIleljnim,
alitraje nesto dure, pa se zaOO PQoeJqldna pOCetku, ali,cesce nakon izvrSenoga
temeljnog pokreta, more cuti izdvojeno. Onomukojemu takvi slozeni glasnici
nisu bliski moze se prieiniti da se ne radi 0 slozenim glasnicima, nego 0 slijedu
dvaju glasnika, pa zato moZe cuti UInjesto [11] (iu]; UInjesto (p'] (pj), UInjesto (q]
[kv], [ph] (ph] i sl.
"
199 Vainasueetiri razlikovnadodatna izg()vorna mjesta:
usneno, koje glasnik eini zaokruZeohn ill labijliliziranim,'tj. dodaje. mu'w­
- mekonepcano,koje glasnikeini, tv;rdim, velariziranim, tj. dodaje mu, 0­
-sastavnicu, ' , , '. '
- grkljansko, koje glasnik eini aspiriranim; tj. dodaje mu h-sastavnicu.
200 U ,hrvatskomstandardnom .izgovoru ne postoje nilabijafu:irani gla.snici
(kao 800 su [11]; [0], [q], ni ve1arizirani (kao sto Stl tVrdi [r] i (1]), 'niaspi:rirtini ([ph],
[bh], [th], (dh], [kh], IE']). Od sloZenih postoje samo palatalizirani,ito 01. tn],te], [3],
[5] i [fl.
201 Razlikovno dodatno izgovorno' mjesto mijenja zvuk temeljnog glas­
nika. Labijaliziranost i velarizirano8t potamnjuje temeljni zvuk, pa ta dva
dodatna izgovorna pokreta daju razlikovno obiljefje sniZenosti. Palataliziranost
einitemeljni zvuk svjetlijim, pa stoga daje razlikovnoobiljeije povisenostL
202 U nazivlju treba ostro razlikovati usneni (labijalni), sto je temeljno
izgovorno mjesto, od zaokruZeni (labijalizirani), sto je dodatno izgovomo mjesto,
i tvrdonepcani (palatalni) od umekSani ill stanjeni (palatalizi,rani). ~sto tako ne
smiju Be brkati razlikovna obiljeija visok (akutan), koje jetEimeljno, s povisenim
(dijeznim), sto je dodatno obiljefje, inizak (gravisan)sa sniZenim (bemolnim).
203 Dodatnim Be razlikovnim mjestom moze smatrati i resicno-korijenski
zatvor svojstven za pregradne glasnike ill klikove.Tim zatvorom uz temeljni,
, koji je sprijeda, usta postaju hermeticki zatvoren prostor., Sirerijem toga pro­
stora zrak se s probijanjem prednjeg zatvora usise i tako nastaju usisni ill '
injektivni klikovi, a njegovim Be sma:njenje.m zrak,naprijed istiskujepa nastaju
isisni ill ejektivni kli,kovi. Prlmjeri flU usisnih glasnika dvousnenipoluzatv.orni
u znaeenju poljupca, vrbjezieni poluzatvorni[ts] u znacenju ne, ritmicki niz
takvih kao znak cui1enja ill zgraZanja ([ts-ts-ts-tsD ill svinuti boeni zatvorgi (tl]
kao orio:matopeja konji3kog' hoda. ISisirl jeklik,' pnIriJerice, .dvousneni treptavi
glasnik kao znak omalovlilitVanja.' ' ,
U nag nema pregradnIhglasUnia ti'foi'teirisk:oj sluzhi, aliIh hnauponekini
afj:ickim jezicima. Kaoznakovi-simhpli'ldikovi u lias rie
pripadaju 'pravom
govoru, vee su okogovoini (peri,lali~ruj zl)akovi; ke~u dvostruke artmulacije,
pa zato i ne ulaZe u skup jezicnih znakova. , : '.. ".. . . ,
, Na isisan je naein moguce izgovarati sve suglasnike. Tako uvjezbavaju
izgovarati oni kojima je nakon laringektomjje prekinutdotok zraka u usta iz
pluca Pri isisnomje izgovoru moguce.QloZl:'lika, ubtikgavati,natrag, ujednjak;
127
\1'
r
I
,pa se ispuStanjem toga zraka iZaZiva treperenje vrha jednjaka, cime se stvara
zv:ucna:samoglasnitka podlogaTakvo se glasanjezove trbuSno iIi ezofagijalno.
Nacrtni obln£
204 Oblik organa i wpljina nije dovoljno odreden samim bokocrtom (pogle­
dom sa strane), koji u velikojmjeri naznaca~u izgovoma mjesta,§irina prolaza
i velicina otvora, cime je uglavnom odredena dimenzija visine prolaza, vee ih je
potrebno odrediti i u dimenziji §irine. u nacrtnom presjeku (pogledu sprijeda).
U nacrtnom presjeku, gIedajuci taj presjek ne sarno na izgovomom mjestu nego
ti cjelini prolaza, glasniCi teZe ostvarivanjujednog od~triju geometrijskih oblika:
okrugao, spljosten i ova:lan (neutralan). Okrugao oblik u konacnom smanjenju
na izgovomom mjestu postaje tocka; a spljo§ren oblik crta.
. Okrugli obliei proizvode tamnije zvukove, a spljosreni svjetlije.
2050kruglim se nacrtrumoblikom izgovaraju glasnici [u], [0]. [p], [b],[m],
[v], {w], [I] (tamAija inacica); spljostenimse nacrtnimoblikomizgovaniju gIasnici
[i],m. [j], [n], [s], (z], Ie], 131, [t], (d]; svi su Qstali ovalna, neutralna oblika, iIi su
~loZeruod d.Va temeljna oblika., ,',
A B c
<==:>.c=>
, A' (il i B) + C'
.'-:-A,­
.j(.~
SL 38. : Shematizirani nacrtni oblici za: A - okmgle gIasnike, B - za neutra]ne, C - ,za
spljoitene', A. (iIi B) + C za sloiene oblike i A +A' za jednostavne glasnike, ali s pomocnim
izgovornim mjestom
, ". ~Q6, I>0moenije dodatni i.zgovorni poln'et na pomocnom izgovomom mjestu
fstQ'g nacrtn0j;t' oblika kao i tEirn.eljni, arazlikovni je ~citoga micrtnog oblika.
Zd.ruZeni I?e J:'aznor()dni oblici ne zbrajaju Jetinostavno, yee se jedan drugom
priJ.a:gi:>duju umanjujuci poeetne razlike (v. 81 38), i to me, ako se izvode istim
orgaiiomjnpr.m, en], [er i sL), nego razlicitima (npr. [11], {q] i s1.). Glasnici
preoblikov~ spijostenim razlikov:i:ili:n oblikom stanjeni su (umekSani), a okru­
glim 0kruglasti (zao~). .' "
207 Izgovomomse osobiriom nacrtnog oblika nioguobjasniti neke fone­
tiCkepojave koje se drugacije teZe objasnjavaju. Primjerice, preinaka (k], [g], [h]
128
u [e], [z], [s] u dodiru s prednjotvrdonepcanim [i] ne mofe se u potpunosti
, objasniti prffilliavanjem izgovomog mjesta, jer bi ta preinaka prema izgovor­
nom mjestu, a i prema vrstijezienoga mi5icnog pokreta, trebala bili u [e], [f], [ill.
Ta se pretvorba medutim lako tumaci naertnim oblikom: spljo§teno [i]; prebaeu­
juci mekonepcane suglasnike naprijed, daje im i svoj teme1jni spljosteni oblik.
Sto se [k], [g], [h] ispred [e] preoblikuju u [e], [ill, [5], kojimaje izgovomo mjesto
bliZe onom za [I] nego za [e], takoaer je uvjerljivije tumaeiti i naertnimoblikom,
a ne sarno tvrdonepcanoseu, jer su [e], [f], [5] ovalnc;l. oblika kao, i eel;
Zamjena se okruglog [1] na kraju slaga okruglim [0] (a u slovenskom okru­
glim fwD takoaer pokazuje naravnom. I umetanje glasnika [1] iZmeau okruglih
usnenih suglasnika i splj05tenoga {j] (tzv. ,epentetski 1) prilagodba je izgovornih
oblika: spljosteni 0] postaje okruglast mi tako nacrtnim oblikom slicniji okru­
glima. Kao prilagodba prema naertnom obliku mofe se protumaciti i preoblika
en] u [1] iza em], a sto se obicno tumaci kao, osamljen primjer disirnilacije; [mn] se
zamjenjuje sa [ml] (npr./mnogo/ u nestandardno /mlogol) ne sarno disimilaeijom
nosnosti i(li) stupnja sonomosti vee i asimilacijom oblika: sp1josteno [n] uz
okruglo [m] postaje okruglo[l].
I zamjene se u djecjem tepanju obilno ravnaju prema nacrtnim oblicima.
Tako se, primjeriee, [k] i [g] zamjenjuju sa [t] tId], a gotovo nikad sa [p] i [b], koji
su oblikom razlieitijL ' .
Dva prolaza - nosnost
208 Zrak iz pluca mofe izlaziti na usta, na nos i na usta i nos istodobno.
209 Kad je meko nepee priljubljeno uz straZnji dio jezika, 5to se dogaaa
pretezno stezanjem -m. pa:latoglosusa, zrak prolazi sarno: kroz nos. Za pravi je
govor taj polozaj nevafan jer se iskljucenjem usta ;ne mogu proizvoditi raznoliki
izgovorni obliei, buduCi daje nosni prolaz gotovo nepromjenjiva oblika. Na taj
se nacin izvode u nas sarnO-Okogovorni zriakoVi: klikovi i drugi uskliei, npr. [hm]
s raznim prozodijskim mijenatl).a.
A B c
81. 39. 8hematizirani prikaz govornih prolaza:A nosnog, B usnog, C istodobno
, , usnogi nosnog
129
 210 S~svim podignutstraZnji.dio mekog nepca i priljubljen uza zdrije1nu
stijenku, sto pretezilo izvodipar jniSica podizaca mekog nepca(v.pod 165),
zatvara nosniprolaz. Tadazracna:struja moze:prolaziti sarno kroz usta, a rori­
jelni i usni prostori postajujedna ejelina; Najveci se broj glasnika oblikuje u toni
. pr.ostoru inazivaju se usni illoralni.·
211 Silom tezom,'a ubrz4i1prijelazima Lstezanjemm. palatoglosusa, straZ­
nji se dio mekoga nepea riapoia,sPus~,ostavljajuciotvorenirnistodobno prolaz
u nos i u usta.Tada se zrak koRdolaziiz pluca.racva u.dva toka; a zdrijelni, nosni
iusni prostori sepovezuju ujedanveliki zajednick.l(v.si 39. C). Takavje poloZaj
izgovornih organa u nosnih ill nazaln,ih glasnika, kojisu stvarno istodobno i usni
i nosni.
212 Ugovoriniase obicnone,pojavljujun~sni pravi suglasrrlcijer je za
njihovu tvorbu potreban poveei zracni tlak 1.1 ustima; a taj se tesko postiZe dok
zrak odlazi ina nos. Ni nosni 'samoglaSnicinisu resti u jezicima, a gdje ill ima,
manje su raznolikosti od usnih. To je tako zato stojaka nosna sastavnica ometa
njihovo medusobno razlikovanje, osobito .onih manje zvonkosti.
213 Opca je pojava da se nosni glasnici nalaze u skupini zvonkih suglas­
nika. Toj skupini pripada i svih pet standardnih hrvatskih nosnih.glasnika: em],
{n], en], [U], [v]. Ti se glasnici medusobno razlikuju usnini izgovornim dijelom.
[m] ima usni izgovor kao [b], [n] kao [d], [n] kao [3] (tvrdonepcani zatvorni), [u]
kao [g]. a [v] kao {v]. Zbog jake nosne sastavniee nosnizvonki suglasnici tesko
gube tu nosnost u preinakarna, ali zato mnogo lakse mijenjaju svoj usni dio.
(Prirnjerice fonem se InJpojav.ljuje uglasnieinia [n] (= Inogal), = em] ([ombi]
prema Ion bit) i [U] (ijedanga] prema Ijedan gal.)
Tesko se ostvaruje nosnitreptavi zvonkisuglasnik jer zraena Strujl;l, koja bi
trebala ustreptati artikulator, gubi snagu 'oduskOni kroz nos. I bocni se nosni
glasnici tesko ostvaruju jer ill).'nosnost prekl'ivanjihovu bocnu posebnost.
Bocni prolaz
214 Gledano u naertnom presjeku, veCina glasnika ima siri otvor po sredini
izgovornog mjesta, a sarno poneki imaju sirl prolaz na bokovima, izmedu rubova
jezika i obraza te izmedugornjih i donjih kutnjaka Glasniei, koji imaju najsirl.
prolaz sredinom,· zovu se glasnici srediSnjeg -(centralnog) prolaza, a koji 4il8ju
takav bOtniproIaz zovu se boeni (bltefalni). j:£lasnici.
215' U nasem su standardnom' govoni hoeni glasnici [l] i m. PoloZaj je
prednjeg dijela jezika za [1] kaoza [r], a za mkao za [n],samo sto u boCnih
glasnika okomiti misicijezika spljoscujujezik na rubovima, ito za [l] dio rubova
iza prvog kutIljaka, a za mdio iza treceg ku!njaka, pa se tako tu otvara prolaz. Taj
prolazmoze biti otvoren same nil jednoj stram (unilateralan izgovor umjesto
bilateralnoga), ali se to sIuhom ne zamjecuje.
216 Dodatni se bocniprolaz moze pojaviti kao izgovorna mana pravib
suglasnjka. To se dogada zbog lijenost~ ili slabosti poprecnihjezienih mi8iCa koji
ne podiZu i ne uCvrScuju dovoljno rul:>ov~ jezika pa zrak, koji je u ustiiiia pri
130
izgovoru pravih 'suglasnika, osobito bezvucnih, poveeanog tlaka, probija sa
strane. Prl norinalnom su izgovoru svih suglasnika srediSnjeg prolaza rubovi
jezika misicnom aktivnoscu podigTIuti i primjereno uevrsceni. .
Ravan i zakrivije.o prolaz
217 Ako IzgovQrni organi oblikujuprolaz zracnoj struji, gledajuci s boka,
tako datok testrujepratUe:meljni anatomski Qblik govornog prolaza, kaie se da
je izgovor rfwan. Izgovor je zakrivljen ako izgovorni organi stvore 08tru okuku
zraenog toka,. sto .ce proizvesti pojacan vrtlozni sum i dati mu posebnu boju.
-Takvu okuku moze stvoriti donja usna izdizanjem iznad ruba donjih iIi cak
gornjih sjekutica te vrh jezika izdizanjem,. a i povlacenjem unatrag u svinutih
glasnika.
A~ 8 c
F -c t
. 81. 40. 8hematizirani. prikaz oblika proiaza: A ~akrivljenog pn IZgOVOru sugl. f,
B . zakrivljenog priizgovoru sugL 0; C - ravnogpri izgovoru sugl. c
218 Opreka ravnog i zakl'ivljenogprolaza moze biti ujeziku razlikovmrlfud
je razlikovna, onda su zakrivljeni tjesnacni i poluzatvorni suglasnici obiljezeni
stridentnoscu. Stridentni su zubnousneni [f]j (v] akosu u opred prema dvous­
nenima [~] i [w], koji su nestridentni; stridentni su (s] i [z] u opreci prema ravnim,
nestridentni~ [9] i (0]; stridentni su [e] il3J 1.1 opreci prema riestridentnim
tvrdonepeanim zatvornim [t'] i [d'](koji se u nas javljaju u eakavskim govorima).
Zatvorni suglasniei, i ravni i zakrivljeni, uvijek su nestridentni jer im je sum
kratkotrajan. U opreci prema njinia nasi poluzatvorni i 1jesnacni, bilo ravni iIi
zakrivljeni, svi su stridentni jer imaju produzen i razmjerno jak 'sum, a za
medusobne opreke nalaze druga razlikovna obiljezja.
Izgovorni nacini
219 Skup se osobina izgovornih naeina sastoji od razlieitih stupnjeva sonor­
nosH i od razlieitih naeina izgovornihpokret~:· Sonornost ovisi 0 napetosti
grkljana i artikulatora te 0 obujmu izgovomih supljina i njihova otvora. Prema
osobinama pokreta glasnid mogubiti nepokretni, klizni iIi prekinuti, i to
djelomicno iIi potpuno, duzeili krace, jednom iii vise puta uzastopno.
Svi su ti izgovomi nac:ini pregledno predocelli na sliei 41.
131
 ZvoDkost.·
. ra}L;:;­
"0 l?­
.---­ :g .... fii 220 Naziv zvonkost (sonornost) upucuje na zvucan znacaj te osobine i pro­
.~. ~2!g.1l tumaeen je 11 poglavlju 0 govornim zvukovima. Zvonkost meautim proizlazi iz

'~U IUr
1"'""'1­ s: o.:t!.s: .'
r-- izgovornihosobina, napetosti govornih organa, velicine obujma izgovornih
supljina i sirlne njihova otvora, paje pocesto tim izgovornim osobinama i tocnije
~~ 8.15. ;­ od.reQena nego samim zvukom. Zvonkost je to veca sto je obujam izgovornih
f - olj. e·~ «s. supljina veei, sto im je otvor sirl i Sto je napetost artikulatora manja, a grkljana
p, §:il1l0~~:;::;­
alf"O~J4'O§ veea.
I-­

r­ LJ 'M
o
..... Q.I!l,I..9E'
.fl., 221 Razlike roeau zvonkostima su '!l kolicini, a ne u kakvoci, pa se zato
's ·-...~~:~r~\: l govori 0 stupnjeVima zvoDkosti.. moga je stupnjevaso.nornosti vise slogovna,._
M~I­ ~..=OO
(11(11.;,0 prozodijska, nego razIikovna.Prema stupnju svoje zvorikosti gll:)sniei ce zauzi­
·0
Q. '0 ;o'lil l mati mjesto u slogu ilice im mjesto u slogu odrediti stupanj zvonkosti. Glasnici
r-"I" I L.. 'a su od veeegprema manjem stupnju zvonkosti: .
lriI
'lib
l
rt~r y
'~~
o
. otvoreni (niski) a,<l
L.:J I·....... ~~i
samoglasniei poluotvoreni (srEidnji)
zatvoreni(Visoki)
e,o
i, u, r
r---!I'
S ~ I I
:P
..... lii
: O!
'.8 polusamoglasnici j,w
~.
.'-4~ r­S::. '8 § 'ls::i! zvoriki pravizv6nki j, r, 1, I
Q. .. OJ til
+l~:g ,~
suglasnici nosni (i+v) m,n, n,g, V, v
~ zVu&u .
(11.

~ .~ ~ ~-~> !"s pravi F, Z, Z, Z,Y, 3, 3, 3, b, d, g

Z
~ s:: R ~ +
°caf.;l-- ,0 suglasmei bezvucni f, s, 5, s; h, h,e,c, c, p, t, k, '?
~I-­ en >
0
Z H'
0", "''E :;;! "'"
tf.I
:il ::I'S: s::
-.-4
M
'a !if s:: '0 S ~
~
,-.~ 0 "","3 .!:l
a C1I ~ "";:l!l "0
.~ oo.o.s:: ~
f'l'li!~"'0t:'"
<:)
.r-I ..s::"'~ C1I
"'~oo"''''. ~ I 'I ~ 222 Za samoglasnike.se i zvonke suglasnike, koji su velikog stupnja' zvon­
o r-­ !i.I '0 ::S.i;l ~.:> g.~ L.i­'" J..-----.15.
....t'I 1 (11
(11 Q.'O N ~"O ... '"
til:P>
(11

Sd~IBI~I:S..9
kostl, kate da su vokalski,za prave suglasirike i za .zvonke, koji u slogu stoje uza
samoglasnike, ka.ze se da su konsonantski,' a za polusamoglasnike, koji su
RE '" §
'5'1-'
~.g
.
.~
.!:l
\::l'a ...
.$
2
.QJ
..c
prijelazni, Jeate se da nisu ni vokalski ni konsonantski..·

~~ :.... ~ I'"
,E-<
Napetost
.'libo..-.c~o"'"
o~:g ~:g
roo-­ § o'E 1il :s Sl 223 Napetost je osobina koja se odnosi na govornu snagu (v. pod 182).
o
:t; (I) I.........: 1 I ~
Razmjerna je stupnju aktivnosti govornih misica. Izvana se moZe opaziti kao
I-+~-I­ , '" I .l!l r
o
~. s..
1,3· .g.. s :> I (11 I tvm...oca misica; moZe se opipati tvrdoca trbusnih miSica, grkljanskih i vratnih,
usnenih, jezicnih posredno opipavanjem podbratka, misica poki'etaca donje
I-­ . .B"'>'" '3'" § I 0. I (11
celjusti (v. pod 172) i drugih. Tvrdoca se miSica moZe izvana i mjeriti raznim
1-13,3I'O''OIf'!
...-­ 3 ~'j 0. 1 0 . . I
spravama, ali je za objektivno utvrwvanje govorne snage jos pouzdanije nepo­
.t; la, II~ sredno mjerenje misicne aktivnosti elektromiografJjom .
o NapetostjevaZna u prvomredu kao subjektivni dozivljaj govora. Taj se
I­ 'a>-t­ doZivljaj neposredno stvara ria temelju izvanslusnih osjeta govora, na temelju
g.
"'" I '"
I kinestetskogosjeta, uprvom redu od podraZaja u tetivama, te djelomicno i na
.S::
L......, 131J II·.bil.:j'lib temelju osjetapritiska. i dodira. (~
'~I I'ii! C1I.'"
L:I ,.. '" '" "'" ...... j i'! a 224 Aktivnost je. misica to· veea sto su jace sile koje se suprotstavljaju
. ..,. ~ ~ 'lib,j,.5 +l I C1I.fl . '<iI..'g
lii .til Cl I.!<: I>­
"';!:l 0 . '" njegovom stezanju. Tesu sile: inereija mase organa, sila teZa, elasticnost tkiva,
.~~ Sl~ \: l Ie tl'a~ aktivnost antagonistickih misica u anatomskoj ve~ ili posredstvom zracnog
IilJ 1$" ~I'I ~ 1,8. tlaka i otpor stijenkaokoje organkoji se kreCe pritisce.
132 133
 Iz toga slijedi da ce napetost grkljanskih misica zatvanica biti to veca sto je
sila kojoj se suprotstavljaju veea, a to je razlika izmedu podgrkljanskog i nadgrk­
ljanskog tlaka.Napetost ce u miSicima artikulatora biti to veea 8to su zakreti
gibanja artikulatora brli, stoje masa koja se gibaveca i sto se tom gibanju vise
opiru sila teza, zracru tlak, otpor tkivai suprotstavljenih stijenka; Zbog toga ce
pokretniji i zatvoreniji glasnici biti u nacelu i napetiji.
Vodeni i balisticni pokreti
,- . 225 Svi ti meduti.tiJ.'tnehafiickirazlozi lie iiazivaju znatniju napetostgovor­
j nih pokreta. Napetost znatnije poraste tek kadpokret postane voden. Razliko­
vati naime treba ballsticne pokrete od vodeillh. Balisticni se pokreti ne nadziru
i ne popravljaju za trajanja izvedbe, vee S11 u cijelosti unaprijed u ·mozgu
programirani i ispravljeni u prvom krugu, u unutarnjoj' pov-ratnoj sprezi (v. pod
107 i 108). Vodeni se pokreti, za razliku, nadziru i ispravljaju za trajanja same
izvedbe, i to Qrugim, kinestetskim i trecim, izvanjskim krugom povratnih
sprega (v. pod 109-114). Za nadzor i za ispravljanje pokreta potrebnajedodatna
napetost. Za nadzorzato da bi se pokret bolje ¥llIljecivao, a za ispravljanje zato
sto se pogresan pokret obuzdava i vraca radom antagonistickih misica; Ako je
nadzor vodenih pokretapretemo slusan, onda jedostatna i manja napetost, ali
ako je pretemo kinestetski iIi osjetima dodira i pritiska, napetost mora biti
znatna da bi se izvodeni pokreti sto bolje opaZali. Prijenosom se, dakle, na
pojacan slusni nadzor, rasterecuje napetost i timesmanjuje »ukocenost« izgo­
vora, sto je osobito vazno pri usvajanju novih izgovornih pokreta kaoi za
rasterecenje grkljana kad je glasanje nesigurno. . 230 Grkljanski zatvarac sudjeluje u izvodenju glasnlkatako sto. zau.zima
226 Stupanj vodenosti iIi balisticnosti govornog pokreta' zavisi od triju
cimbenika: 1. od nacina izgovofa glasnika, 2; od stupnja uvjezbanosti pokreta i 3.
.od izrazajnosti pokreta. '. ' . .' . Ti su stuprijevi grkljanske napetostikriteriji dvojhih razdioba glasnika.
Neki su glasnici balisticnoga izgovornog nacina. To su u PrVOrrrrEmU zatvorni
suglasnici kojitna je pokret, ako je i pogresno preobilan, zaustavljen dodirom
organa 0 suprotstavljenu stijenku. Balisticnog su pokreta i otvoreni ;samoglas­
nici kojima sile elasticnosti tkiva zaustavljaju preveliku amplitudu. Praslog je
jednostavan balistican pokret, od jedne krajnosti do druge, od zatvornosti do
otvorenosti (arhetip [pal).
U velikoj su mjeribalisticnogpokreta i svi drugi samoglasnici, .osobito
dvoglasni kao i drugi klizni glasnici.
227 Tipicnoga su vodenog pokre41 tjesnacni suglasnici kojima se pokret
organa zadrzava na tocno odredenom razmaku od suprotne stijenke. Procje­
njuje se da su tjesnacni suglasnici jednakogstupnja napetosti kao i zatvorni
suglasnici, uza sve druge uvjete jednake; prvi imaju povecanu napetost zbog
vodenosti pokreta, a drugi zbog velicine pokreta i jakostisuprotstavljanja
pojacanom zracnom tlaku. ' .
- Slozeni su glasnici, poluzatvorni, pojacano vodeni jer se tijekom njihova
odvijanja .izvodi zakret pokreta. Zatosu ti glasnici, uza svedruge uvjete iste,
napetiji od svih drugih. Glasnici s razlikovnim dodatnim izgovornim mjestom
vodenijeg su pokreta nego oni bez takvog dodatnog izgovora jer se u njima
tijekom istrajavanja nadzire odnos izmedu dvajuistodobnih pokreta. Zato su
134
i takvi slozeni glasnici, uza sve druge uvjete iste, napetiji odjednostavirlh.U nas- ­
su zato stanjeni iIi umeksani poluzatvorni ([c], 13]) napetijeg izgovora,od jedno­
stavnijih, tvrdih [c], Q]). Stojiopcenito da jenapetost mjerastuprija slorenosti
izgovornog pokreta.
228 Izvodenje nedovoljno uvjezbanih pokreta uvijek je vodenije, pazato
i znatnonapetije, nego izvodenje uvjezbanih pokreta, to viSe sto je manji slusni,
a jaci izvanslu8ni nadzor. To je tako zato sto u motorickim govornim centrima
i u malom mozgu nisu jos utvrdeni izvedbeni obrasci, pa su i pocetne naredbe
i unutarnji krug nadzora nepouzdaniji.
Napetost izgovornih pokreta, govorna snaga,ima iizr~ajnuulogu, Hqtiroi­
can porast misicne aktivnosti suprotstavljenih pozitivnih 1: negatiVitih skupma
misica dijagramski je znak porasta obavijesnosti iIi je slikovit znak, pa isimp­
tom, za sve cemu je sadrZaj s n a g a . · ' . - .
Napetost grkljana
229 Dva su glavna podrucja napetostigovornih organa: podrucj~ wkljana
i podrucje izgovornih organa (artikulatora). Ta dva podrucja.'napetosti .stoje
u suodnosu: sto je veca napetost izgovornih organa, upravilu je manj!l: napetost
grkljana, i obrnuto (v. pod 179-182). . . '. . .. '. .
jedan od cetiri stupnja svoje napetosti: 1. velike napetosti za samoglasnike, 2.
znatne za polusamoglasnike i zvonke glasnike, 3. male napetosti za zvucne
suglasnike i4. nikakve .napetost~ za bezvucne suglasnike. ..' .
Kriterijem ikakvillnikakva grkljanska napetost svi su glasniCi »zvUcni« iIi be"
zvucni, kriterijem znatnalneznatna grkljanska napetost glasnici su vokalskiili
nevokalski (pravi stiglasnici),a kriterijem velikalrievellkagrkljanska napetost
glasnici su samoglasnici iIi suglasnici. '
231 Od tih razdioba najbitnija je ona na samoglasnike i sugIasnike, premda
to nije iz samog kriterija velikaiznatna grkljanskanapetost naprvi mm oCito.
Nairne, velika napetost nije samo veca od znatne, nego je to, Za razliku od drugih
stupnjeva, vodena napetost, napose za trajanja nagla:§enih samoglasnika,pase
tim stupnjem napetosti i izvode bitne osobine prozodije rijeci i recenica te glasa.
Za trajanja suglasnika, pak, ta prozodija »miruje«, tj. ne odvija se kao hoti.tiJ.icno
nadzirana aktivriost.·· . . ' ,.. . . , .
Za trajanja samoglasnika nije voden sarno rad generatora glasa, ,grkljana,
nego uskladeno s njim i di~nih organa, pa zato samoglasn1k ne gubi svoje
temeljne osobine ni onda kad je, kao u saptanju" grkljan opusten, a vodeno ga ,
izvode disni pokreti. -
Samoglasnici se, kojima je prdzodijska uloga pre,tezna, vodeno ostvaruju
disnim i grkljanskim misicima, a na razini artikulatora pretemo balisticno, dok
se suglasnici, kojima je fonemskauloga glavna, ostvaruju. pretezno vodeno
u izgovornim organima, a u grkljanu idisnim organima preteznobalisticno.
135
 232 .Dvije se razlicite govome aktivnosti, samoglasnicka, preteZno prozodij­
ska, te suglasnicka.:preteZnofonemska, tj. jezicno razlikovna,i upravljaju iz
razlicitihsredista~Fonemska se aktivnost preteZno upravlja iz Brokina sredista,
a prozodijska, diSno-glasova, tj. samoglasnicka, pretezno iz premotorickog
podrucja oko Brokina sredista, i to u znatnoj mjeri bihemisferaIno i suphemisfe­
raIno. Zato sei dogaaa da pri osteCenju Brokina sredista, u tzv. motorickoj
afaziji, strada izgovor suglasnika,a prozodija, izvodena na neodredenim sarno­
glasnicima ilina postapalicama, kojih je uloga takoder prozodijska, ostaje
sacuvana;
NaPeto~tarti!',~latora
~33 Akose :zaneIiiare razlozi nedovoljne uvjezban~sti pokreta iiZniZajnosti
(navedeni pod 228), U:govorni se organi ill artikulatori za razlikovimje glasriika
postavlj&ju u eetiri glavna stupnja napetosti: 1. u labav za sarnoglasnike, 2.
polulabav za polusarnoglasnike i za zvonke suglasnike, 3. polunapet za zvucne
suglasnike i 4. napet za bezvucne suglasnike.
234 Ta cetiri stupnja napetosti artikulatora cine temeljne razlike iztriedu till
skupina glasnika, acetin stupnja napetosti ugrkijanu, .koji ih u obrnutom
redoslijedu prate,pomo~rusu 'ill rooundantni.-Zato ceglasnici cuvati osobinu
pripadnosti svojoj skupiniionda karl ih grkljanska napetost i Ile prati dosljedno,
sto se dogaaa pri tlzv.ucavanjubemucnih suglasnik;a. ill pn obezvucavanju
ostalih skupina glasnika u Sapatu ill u dijelugovoraispred stanke. U sapatu,
naime, grkljan zauzima sarno d va stupnja napetosti: prakticki nikakve za zvucne
i bezvucne suglasnike te malo poveeane, ali beipotpunog zatvaranja meduglas­
nickog prolaza, za zvonke·glasnike i za sarnoglasnike.
235 Unutar svakog'tldeetiriju giavnih stupnjevanapetostiglasnicice se
u odredenojmjen. razlikoVati po napetosti u zaVlsnosti'od stupnja zatvora, od
stupnja vodenosti organa i od stupriJa slorenosti izgovora glasnika. Opcenito,
napetost ce zavisiti od'toga kollktl je sarnoizVodenjeglasnika obavijesno, tj. od
tOga za koliko ono odstilpaod':tizioloski slucajnog pokreta.
ji
Otvor i oblljam
236 Otvor ill aperttIf<liz{l'ovorn<ije9sobina rezultat kojelezvonkost. Zvon­
kost je tomanjasto je otvormanji. Smanjenje sonOfIlosti treba shvatiti kao
p~sivaDjeterI:lE~ljnogglasai kao pri~sivanj~ kolicinesuma u pravih suglas­
nika.. . .. .< , . "
S izgovornog stajaliSta, otvor je slozen pojarn. Otvor u apsolutnom smislu
predstavlja oblikizgovomih organa, a ~. relatiynom smislu i izgovorni na.Cin.
Nacin zatQ stP predstaylja osobinu kojojJesadrZaj odnos apsolutnog otvora,
trajanja.i ira<'!Iiogtlaka. . Tako, osim temeljnih samoglasnika [i], eel, [a]. to],Tu] mogupostojatii zatvoreni
Apsolutni otvor i obujam '
237 Otvor je uapsolutnom smislu· velicina povrsine otvora na temeljnom
izgovornom, mjestu izrarena u. kvadratnim.millmetrima.
136
Apsolutan otvor prati, -pa se stoga i podrazumijeva kao. sastavni dio iste
osobine, obujarnizgovomih prostora, koji bi se mogao izraziti u kubicnim
milimetrima.
238 Obujarn je usne supljine nulte velicine kad su usta zatvorena a meko
nepce spusteno. Pri govoru se donja l:eljust spusta, a meko nepce podize tako da
se u ustima stvara supljinarazlicita obujrna U izgovoru glasnika tri su obujma
izgo'1'omihsupljina razlikovno va.zna: 1. veliki obujarn z;a izgovor sarnoglasnika,
2: velik a smanjen za izgovor polusarnoglasnika i zvonkih suglasnika i 3. malen
obUjarn za.izgovor pravih suglasnika.
239 Tri temeljne velicine obujma izgovornih supljina:.velikobujam, sma­
njen i. malen stoje u, Cvrstom suodnosu s tri temeljne velicine otvor-a: sirokim,
suZenimi uskim.. Takvisuodnosi postoje iunutar .temeljnih velicina, osim
upravih suglasnika, gdje takvih suodnosa nema.
Ucinak je obujma i otvora neposredan na.govorne zvukove, na njihov stu­
panj sonornosti.Glasnici.ce velikogai smanjenog obujmatesirokoga i suzenog
otvora imati vokalsku formantsku zvucnu gradu (v. poglavlje 0 govornim zvuko­
vima), dok ceu glasnika malenoga obujma i uskog otvora takva grada izostati.
U glasnika ce uskog otvora prostor iza temeljnoga izgovornog mjesta biti izvan
akustickog ucinka (osim u zavrsnom prijelaznom dijelu) jer uski prolaz gusi
praktickicitav zvuk koji tamo nastane.
240 Sarnoglasnici su siroka.otvora i velika obujma. Otvor im se ne smanjuje
preko odredene kriticne granice (v.s1 42).
SI. 42. KritiCna granicazatvorenosti sarno- .
giasnika (prikazana isprekidanom crtom)
241 S obzirom na velicinu otvora, kojije odreaen uzdignucemjezika, sarno­
glasnici su: 1. otvoreni ill niski (tj. niskog poloZaja jezika), 2. poluzatvoreni ill
srednji i3. zatvoreni ill visoki (tj. visoko uzdignutog jezika). Niski su [a] i [~],
srednji su [e] i [oj, a visoki sUli] i [u). .
Unutar till triju glavnih stupnjeva sarnoglasniCkih otvora mogu se razviti jos
dva podstupnja koji se zovu otvorenilzatvoreni, ill slabiljaki, iIi labavilnapetL
(jaki ill napeti) m,[I?], {~], [Q], [1,lJ te otvoreni (slabi ill labavi) W, [~], [~], [Q], [v.], (v.
174).' ..
. NaS standard dopusta sarno sredisnji sarnoglasrucki'niz, ali se u nasim
supstandardnim govorima javljaju i samoglasnici iz otvorenog i iz zatvorenog
niza, i to najcesCe otvoreni izatvoreni e i 0, zatvoreni (straZnji[a], a ponegdje (u
137
nekim cakavskim govorima) i otvoreni m
H'Q.]. Nis;U, meautim, rijetki Jezici
ukojima neki samoglasnici iz otvorenoga ill zatvorenog nizapripadaju njihovu
standardnu izgovoru. Tako primjeriee Wijanski i franeuski imaju otvoren
i zatvoren e i 0, engleski zatvoren (straZnji) [a.} i otvorene (labave) [y], m, ['Q.}
(uobiCajeno transkribirane kao [A.], (Il~ (Ul).
242 Unutar skupine glasnika velikoga smanjenog otvora razlikuju se tri
m
podskupine: 1. polu:;amoglasniei i [w}; 2.pravi zvonki suglasruci [i"1,[l], i 3: m 247 Polusamoglasnici mi [w] manjeg su relativnog otvora nego samoglas­
nosni zvonki suglasnici [m),[v], [n), [Ii] i [g]; kojima sepremastupnju otvora
pridrutuje i zvonki [v].
243 Meau glasnieima uskog otvorai malog obujma krlterijem razlicita
otvora (alluvijek istog obujma) razlikuju se tri .glavne podskupine: 1. tjesnaeni
suglasniei ill frikativi, koji u fazi.i~trajavanja imaju vrio uski prolaz ill tjesnae ([fl,
[s), [z), [8], [t), [s), It], [h], [rJ), 2. poluzatvomi.iliafrikate, kojiu faziistrajavanja
imaju na poeetku'potpun zatv9r a potom tjesnae([e], fa], {¢], l3]dc], [z]) i3.
zatvorni ill okluzivi,koji tijekom faze istrajavanja imaju zatvor ([P], [b];{t], [d),
[k), [g), [?]).
Tim sl:! podskupinamamoze pridodati i cetvrtajos zatvotenija.podskupina
pregradnih suglasnika ill kllkova, koji imaju dv.ost,ruki zatvOl'.
244 Ako se uzimaju u promatranje joS istancanije·razlike·otvora,onda su
meki poIuzatvorni nesto zatvoreniji nego tvrdi, zvueni su tjesnacru i poIuza­
tvorni nesto manjeg otvora nego rijihovi bezvueni parovi(da bi uz osiabljenu
zracnu struju ostvarill dovoljno lluma) i zatvoreniji su sto suprednjijeg' izgovor­
nog mjesta; (dakle, nizovi su suglasnika prema we zatvorenijima: [h], [h], [S],
[s], [f]; [V), [z], [t], [z), [F]; [e}, [e), [e]; [3), 13], {3]).
Relativni otvor
245 Relativni otvor, koji u znatnoj mjeri predstavlja izgovorni naein, fone­
ticki je vaZniji nego apsolutni jer od njega potj;mnije zavisi sonomQ!>t.Re@tivni
je otvor (RO) to veCi lito je apsolutni obujam i owor (AO) veei, lito je trajaDje (V)
glasnika duZe, sto je tlak (T) iza izgovomog mjesta manji i lito je govor tisi (G). To
bise mogio izraziti formulom: RO = kxAOxVfI'xG (gdje je k koeficijent koji
treba utvrditi). . zatvora u zatvomih i poluzatvomih ill poveeanjem apsolutnog otvora u tjesnac­
246 Dugi i kratki samoglasnici jednakog· relativnog otvora, .tj. jednakog
stupnjasonQmosti, moraju biti razliCitog stupnja apsolutnog otvora, i to,duZi
mOl;aju biti upravo za toliko apsolutno.zatvoreniji za koliko suduZi. To je tako
i u hrvatskom standardnom izgovoru u kojemu dugi i kratki samoglasnici teze
podjednakom stupnju sonornosti i gdje su zato dugi sam9glasniciapsolutno
zatvorenijinego kratki, upravo da bi bili podjednakog relativnogotvora.
Sto .se nasih supstandardnih govora tice, to nije u svakom uvijek tako.
Naprotiv, vrio se cesto dogaaa da se unutar temeljnog samoglasnika razviju
razliciti stupnjevi relativnog otvora pocetno uvjetovani raZllCitim trajanjem
samogiasnika' tj. nastanu samoglasnici iz otvorenog ill zatvorenog·niza; Do toga
dolazi tako sto se apsolutni otvor ustali i prestane .slijediti nove.proD\iene
trajanja. Karakteristieanje primjer ~ to zatvoreni.samoglasnik u·izyomo dUgim.
138
nenaglasenim slogovima koji preostane zatvorenim i onda kad se ti slogovi
izgovaraju kratko. Ti zatvoreni a skraceni samoglasnici svojim smanjenim stup­
njem sonomosti ill relativnog otvora obavjestavaju 0 izvornoj duZini samoglas­
nika, tj. u njima glasnicka. opreka preuzima prozodijsku opreku; (u nekim
novostokavskim govorima imamo glasnicku opreku [zene); Gl[zene], N m umje­
sto prozodijske [zene]/[zene]).
nici [i] i [u], i tozato sto su kraei, a ne zato stobi bili manjeg apsolutnog otvora;
lltoville, oni su obicno veeeg apsolutnog otvora nego njima odgovarajuci samo­
glasniei. Zvonki [j] moze i bez znatnog .smanjenja apsolutnog otvora samim
poveeanjem tlaRa u ustima postati relativno vrIo zatvoren tvrdonepcani tjes­
nacni suglasnik {c;:]. Samoglasnicki [r], koji je apsolutno zatvoreniji i napetiji od
zvonkog suglasniekog [r], relativnQ je otvoreniji od njega samim duljenjem,
a moZe postati i relativno velikog zatvora tjesnacni [1'] uglavnom poveeanjem
tlaka u ustirda iza temeljnog mjesta izgovora. Slicno stoji i za sve ostale zvonke
suglasnike ([m], [n], {l], [v])koji mogu zauzimati razne .stupnjeve relativnog
otvora, tj. postajati pravi suglasnici ill samoglasnici, ne mijenjaju. znatnije ili
.uopee apsolutni otvor, nego samim poveeanjem tlaka odnosno produZavanjem.
Samoglasnici i zvonki suglasnici povecavaju apsolutni obujam i otvor..to vise sto
je govorglasniji pricemu se relativni ~foneticki)otvor ne mijenja; primjeriee,
vrio glasan [e] izgovara se i vrlo otvoreno i velikog obujma usta u aspolutnom
smislu (u vikanju ill glasnom pjevanju), all on zbog toga ne postaje otvoren [e.],
vee ostaje sredillnji [e].
248 Meau pravim suglasnieima bezvucni su manjeg relativnog otvora nego
njihovi zvueni parovi, i to zato sto je u njih zraeni tlak znatno veci. Relativno su
zatvoreniji bilo da im je apsolutni zatvor jednak kao i zvucnima, kao sto je to
u zatvomih, ill imje apsolutni otvor cak i veCi, kao sto je to redovno u bezvucnih
tjesnaenih i poluzatvornih (v. pod 244).
249 Zracni tlak u ustima iza temeljnog izgovornog mjesta zavisi od izdisaj­
nih·sila ijos ville od napetostigrkljana, paje stogarelativni otvor i neposredno
zavisan od napetosti grkljana. Ako meautim grkljan ne ravna tlakom jer je
njegovprolaz otvoren, sto se dogaaa u llapatu i u saptavom dijelu govora na
kraju izgovomog bloka' smanjenje se tlaka za zvucne ostvaruje kracenjem faze
nih i u tjesnacnoj fazi poluzatvomih, pa su stoga u saptavom govoru zvucni
i veeeg apsolutnog otvora nego bezvucni.
Izgovorni pokret
250 Izvanjski govorni organi ostvaruju govor pokretima. Ti pokreti pred­
stavljaju ill prijelaz iz jednog oblika u drugi ill'sami po sebi cine oblik. Kad je
odreaeni pokret svojstven za neku govomu jedinieu, rijec je 0 njezinoj dinamic­
noj osobini. Prisutnost se dinamicne osobine kao dijela oblika govome jediniee
olltro zapaZa pri slusanju govorne 'snimke unatraSke jer se tada te jediniee tesko
prepoznaju buduci da je njihov pokret redovito nesimetrican.
139
 251 Izgovor glas!l!ka prolazi kroz tri faze: 1. pripremu, 2. dnanje i 3. opu­
stanje;
252 Pripremaje pokret izgovornih organa prema polozaju odkojega zapoci_
nje karakteristican izgovomi oblik glasnika Taj je pokret razlicit za razlicite
glasnike jer im je i karakteristican oblik razlicit, npI'.za [a] je glavni pokret
pripreme spustanje donje celjusti, a za [p] je pribllZavanje usana. Meautim,
izgovomi su pokreti pripreme razliciti i zajedan istiglasnik u zavisnosti od toga
iz kojeg poloZaja kreeu izgovomi. organi, iz neutralnoga poslije stanke ill iz
karakteristicnog poloZaja izgovora glasnika koji se prije njega izgovorio. Primje­
rice, za [t] je priprema podizanje vrha jezika od lezeeeg poloZaja do gornjih
sjekutiea ako .se izgovori Ito/, samo mali pomak pribllZavanja ako se izgovori
Istol inikakav pokret vrha jezika vee samo pojacavanjadodira uz zatvaranje
nosnog prolaza i otvaranje meauglasnickog prolaza u grkljanu ako se ka.ze
lante/.
253 Faza je opustanjakretanje izgovornih organa od karakteristicnog polo­
Zaja glasnika .prema neutralnompolozaju ako slijedi stanka iIi prema polozaju
narednog glasnika. Opustanje je, dakle, prvog i priprema narednog glasnika
jedan sjedinjenpokret Taj sjedinjeni pokretpredstavlja mecluglasnicki zglob.
U meauglasnickom se zglobu susjedni glasnici kontrastiraju, pa je ta faza
osohito va.zna pri opaZanju govora.
254Faza je drZanja vrijeme odvijanja karakteristicnog izgovornog oblika
glasnika. U toj su fazi izgovomi organi prema izgovornoj zamisli ill nepokretni
ill na razlicite nacine pokretni.
Nepokretni glasnici
255 Nepokretni su oni glasnici kojima je u izgovornoj zamisli faza di"Zanja
nepokretna. Faze su im pripreme i ·opUstanja razmjerno spore i gotovo sime­
tricne. Za opa.zanje je bitan njihov sredisnji, staticni dio. Pri duljenju iIi kraeenju
produljuje im se odnosno kratifaza dnanja. Sto se vise produljuju, to se ocitije
ostvaruje njihova nepokretna narav jer njihova nepokretnost time postaje sve
voaenija. prJ. najbrzem izgovaranju faza im se dnanja ostvaruje u nistetnom
trajanju, pa im je ostvarenjesamo pokret pripreme i opustanja, koji·se jedva
ubrzava pri jos bnem izgovoru. Tim se glasnicima i sama faza dnanja, osobito
ako je kratkotrajna, moZe ostvariti u.laganom nenadziranom pokretu, ali to
gibanje predstavlja tek dozvoljeno odstupanje u ostvarenju izgovorne nam,iE!re.
~L
TRAJANJE A B
S1. 43. Dijagram triju izgovornih faza;
A - kretanje dugih nepokretnih glasnika,
B - kreianje kratkih nepokretnih glasnika
256 U hrvatskom standardnom izgovoru nepokretni su samoglasnici [i], [e],
[a], [0], [u] te tjesnacni suglasnici [f], [s], [s], [s], [h]; [z], [f], @.
140
I,I
Pokretni glasnici
257 U pokretnih glasnika'gibanje nije samo prijelaz iz jednog· glasnika
u drugi, veeje namjeran i zaopaZanje bitan dio oblika tih glasnika Taj je pokret
u nacelu nesimetrican i brZi od nenamjernpg pokreta unutar nepokretnih glas­
nika Namjeran se pokret u pokretnih glasnika moze nalaziti u bilo kojoj odtri
izgovorne faze glasnika. S obzirom na vrstu pokreta glasnicisu klizni, djelo­
micno prekidni, zatvomi, poluzatvomi i treptajru.
Klizni glasnici
258 Klizne glasnike odrecluje klizni pokret u njihovoj fazi drZanja. I nepo­
kretni glasnici mogu biti u toj fazi nehotimicnoga balisticnogpokreta, .klizni se
od njih razlikuju ponamjernom, odmjerenorri i bnempokrebi~
Klizni su dvoglasni ill viseglasni samoglasnici(diftonzi, triftonzi, poliftonzi),
m
klizni polusamoglasruci [w] i te ~onki suglasnik [v]. U hrvatskom standar<i­
nom izgovoru !lema dvoglasrllh samogIasnika (za razliku, primjerice, od engle­
skoga gdje ih ima mnostvo), ali ih u supstandcirdnim govorima ima, i to ponaj­
cesee. [uO] i [le](npr. li nekim cakayskim
.
[puodne], [mleso] .i s1.). .
259 . Krajnje tocke pUtanje kretanja jezilta u kliznih neusnenih glasnika nisu
cVrsto odreaene,nego je stalnija brzina pokreta i duZina prijeaenog puta.
Primjerice, polusamoglasnik m koji kllzi od nekog svogpoloZaja prema polo­
zaju samoglasnika [e] u sklopu He], zapocinje iz otvorenijeg polozaja nego kad
klizi prema polozaju samogiasnika [i] u sklopu Hi]. Slicno je i u dvoglasnih
(viseglasnih)samoglasnika; primjerice, u dvoglasniin samoglasnicima [el:]
i [al:] krajnje tocke pokreta j,ezika neCe doseei podjedriaku visinu, vee ee u [aI]
poloZaj za [i}doseei tek polozaj za [e]. Na taj ee'nacin u oba ta dvoglasnicka
samoglasnika velicina pokreta biti podjednaka i iznosit ee jedan stupanj izdig­
nuea jezika. To se dogaaa tako zato sto se kliznom pokretu opire sila tromosti
mase organa koji se giba
260StaIidardni u nas zvonki [v] kliznijei slabo produzan glasnik, po cemu
je vise nalik na [w] ill mnego na tjesnacni· zVucni suglasnik [v] (kakav je
u ruskom, francusk-em. i mnogim drugim europskim jezicima). U nas se tjes­
nacni nepokretni zvucni suglasnik [F] pojavljuje vrlo rijetko, i to sarno kao
posljedica ozvucavanja bezvucnoga [f] (npr. u [groFga] - Igrof gal).
Prekidnj glasnici
261 Pri izgovoru. prekidnih glasnika glavniisenjihov artikulator kreee sve
do. suprotne stijenke, koja i zaustavlja nj~gOVO gibanje. Taj je pokret artikulatora
u nacelu brz ibalistican. Glasnici se takva pokretazovu prekidni jer dodir
artikulatora osuprotnu stijenku prekida govomi prolaz, djelomicno ill potpuno,
kraeevrijeme ill du.ze, jednom ill vise puta uzastopno. ­
141
 DJelomicno prekidni glasnici
262' Djelomicnosu prekidni nosni i haeni glaSnici. Ti glasniciimaju sredii§­
nji 'usni prolaz prekinut, a istodohno nosni iIi .boem prolaz otvoren (v. pod
208'"-216). ZVuk pokreta tih glasnikanije mazithuduci da je nadjacan zvukom
njihova nepokretnog oblika, usporednog stalnog otvora i poveeegobujnia i§up­
ljina. Pokretni dio tihglasnika., koji ihrazlikuje me<tusobno, moZe biti nedovo­
]jan na kraju sloga, gdje je i inace usporen, pa su U tom poloZaju ceste raznovrsne
neutralizacije (npr. [ombi] prema Ion hil, supstandardno [imante] prema limam
tel, [imalJga] prema limam gal i sl.), a i gubljenje cjelokupnog pokretnog dijela till
glas~a..\ pa nosnisuglasnici nestaju, a svoju nosnost predaju prethodnom
samoglasniku, dok se boeni [1] pretvara u samoglasnik [0] (npr./gI~daocil prema
Igledalcil, Idaol prema Idall i sl.). .. .
nja zraka iz pluca i 3. misicne sile koje izvode pokret suprotanzatvaranju (npr.za
[t] i [d] donji uzdu.zni unutarnji misiCijezika; za ostale v. pod 171-178). Koja ce od
tih sila biti jaca te u kojem ce trenutku popustiti misici zatvaraci i kada .cenakon
otvaranja zapoceti pokreti za iduci glasnik, ovisi 0 tome da li je suglasnik zvuCan
iIi bezvucan, 0 posehnosti izgovoratih suglasnika u razlicitim jezicima te done-.
kle i 0 izgovomom mjestu. U bezvucnih je zatvornih suglasnika jaca sila tlaka
nego sila misica otvaraca, a u zvucnih ohrnuto;(U llosnih ibocnih djelomieno
prekidnih sila tlaka jezanemariva.) . .
Usporeuujemolinase zatvorne suglasnike standardnog izgovora sa stan~
dardnimengleskim ifrancuskim, oni se,stose sila dtvaranja tiee, naposekad se
izgovaraju na pocetku rijeci, nalaze izme<tu jednih .i drugih. Uengleskom, je
zracni tlak izrazita sila otvaranja, a u francuskom je to misicna' sila. Zhog toga
. nama engleski pocetni zvucni suglasnik nalikuje na bezvucni, kao sto Francu­
zima nas pocetni hezvucni zatvorni suglasnik nalikuje na njihov zvuCni.

Pravi prekidiii g:lasnici 267 VriJeme ukljucivanja izgovornog pokretanarednoga glasnikanakon

263 Pravi prekidni glasnici, za razliku . od djelomicnop~ekidnih,iinaju
prekidsredisnjega govornog prolaza hei dodatnogausporedt1og otvora,Zato 1m
.. je taj pokret prekidaizrazito cujan,a kao razlikovno 0 biljeije zove se prekidnost.
264 Tn su razlicite vrste pravih prekidnih glasi:uka: 1. zatvorni ill okluzivi~
kojima prekid traje tijekom cijele faze drZanja, 2. p'oluzatvomi iIi afrikate, koji
u prvoj polovici faze ddanja imaju prekid,a u drugoJ tjesnac, .i '3.treptajni
glasnici iIi vibranti, koji u fazi drZanja imaju 'vise uzastopnih kratkih prekida.
otvaranja daje poseban,' izgovorni znacaj timglasnicima. Posebno. je va.zno
vrijeme ukljueivanja glasa (VUG ili VOT - voice onset time), tj. vrijeme izmedu
pocetka otvaranja i poeetka ukljucivanja velike iIi znatne napetosti grkljana.
VUG je duzi za hezvucne zatvorne suglasnike nego zazvucne, znatnoje du.zi
u engleskom izgovoru tih glasnika nego u hrvatskome (podatke za VUG, uklju­
cujuci i ovisnost VUG-a 0 izgovornom mjestu, v. pod 463).
268 U hrvatskom su standardnom izgovoru zatvorni suglasnici dvousneni
[p] i [b],zubni [t] i [d],mekonepeani [k] i [g] te grkljanski [?]. ,

~
B
·Z.ATVOR~
.r-.. . . ,~

; .2c
ZATVORNI'
\ 1___ 2
TJ,ESNACNI
'( 1_.. _.~ . __..\3
POLUZATVORNI' p,b

A ~n
E
ZATVOR~D.
I

!'.
.
.T I S
I
I
. ''------c-­
?X S1. 45. Shematizirani prikaz temeljnih izgo­
vornih mjesta zatvornibsuglasnika

TREPTAJNI

S1. 44. Dijagram poJrieta razlicitih vrsta glasnika i glasruckih skupina; I faza pripreme,
2 - faza drZanja, 3 - faza opuStanja; A - zatvorni glasnici, B -ljesnacni,C - poluzatvorni,
D - skupina TS, E - skupina ST, F - produJjeni treptajni, G - kratki treptajni
Zatvorni suglasnici
265 U zatvornih je suglasnika govorni prolaz zatvoren tijekom cjelokupne
faze drlanja, a faze su im pripreme i opui§tanja brze. Zvuk po kojem se zatvorni
suglasnici meuusobno razlikuju pojavljuje se ugbivnom u·fazi opui§tanja
266 Otvaranje govornog.prolaza nakon zatvora izvode tri vrste sila: 1. sila
teza, 2. tlak zraka koji tijekom faze drZanja raste iza mjesta zatvora zbog pritjeca­
Poluzatvorni suglasnici
269 Poluzatvorni suglasnici ill afrikate imaju u fazi drlanja naistom izgo­
vornom mjestu dva uzastopna stupnja otvora: prvo zatvor kao u zatvomih,
a potom tjesnac kilO u tjesnacnih suglasnika. Tajprijelaz iz zatvorau tjesnac
u sredini faze drlanja hitna je izgovoma osobina tih glasnika (v. sL 44.. C): '
\j
270 Poluzatvorni su suglasnici 2:asebni suglasnici i razlikuju se ad suglas c
nickih skupina kojese sastoje od zatvomog i tjesnaenogsuglasnika; izgovorl;le
fbratski]. [oti§etati],. [odzute] i sl. razlikuje od [bracki], [ocetati],.[03ute], kakose
ponekad u supstandardnom izgovoru pojavljuje. Poluzatvorni sesuglasnici

142 143
I razliktiju od· suglasniekih skupina Po tome lito kracetraju i lito su manje
produljivi; a rilljviliepo tome sto je u.poluzatvornih prijelazzatvora u tjesnae
izravan i postupan, dok je u suglasniekih skupina opustanje prednjeg zatvomog
suglasnika sire. od tjesnaea narednog suglasnika, pa artiktilator u prije1aznoj fazi
zakreee smjer svog gibanja od otvaranja prema ponovnom zatvaranju (v. sl44. C
USNENI

-zw z
-
~ ..
.

Z
cr
IN! TVRDONEPCANI .

0
-,
0
-'.
0
"').
·z
t

z
--,
MEKO­

NEPCANI
-
.~

(/)
z
<C
i.44.D). . z
(/)
:::,. -z <1:
;...I
Z
Q
Z
o.
IN -
0(/1
.~
~
-,.

w I;~
(/). 0 ;...I
U obmutom slusanjusnimke po1uzatvorni se ctiju kao suglasnicke skupine, 0 <1:
;:) z CD
0
w w w cr ~ ::.::
ito [e] kao Est], [e]kao Cst], f3] kao [M] i sl., a isto tako te sesklipine u obmutom g CD
cr cr cr w :=. cr
~
;:) I-
;:)
a.. cr C)
slusanju ctiju kao poluzatvorni suglasnici. To je tako tato sto se u skupinama .0 N N (J) (/) (J) a.. (J)

~
koje se sastoje odtjesnacnih suglasnikana prvom mjestu a zatvornihna·dru" '­
gom, prije1azostvartije izravno oQ tjesnaeaprema zatvoru bez opuiltanjanakon
o NISKI & a

tjesnaea (v. sL .44. E). . ....> SREDNJI (0) e o·

o VISOKI (u) !+ i r+ u
271 U hrvatskom su standardnom izgovoru poluzatvorni sug1asniei zubni ~
POlUSAMOGlASN Ie I -w
,
[e] i 13], nadzubno~tvrdonepCani [e] i 13] te tvrdonepeani umekSani ill stanjeni [e] i
i (3]. Izgovorno je mjesto iizgovomi oblik za [e] if3] kae) zatjesnacne [s11 [z], za [e] ,!
i-
PRAVI SON ANTI r, I
i 131kao za[s]Hz]te.za [e] i 131kao za tjesnaene[s] i [2:]•. I
(J)
NOSNI (+v) m .v,v
.. n
. j

it I}

T JE­ ZVUCNI F z, i , Z '¥

....UJ ,z

- ()

(J)
f-------­
SNACNI SJ;ZVUCNI f s; '$ t S h It
Treptajni glasnici o <1:
;...I POlUZA ZVUCN I 3, 'j. 3
C CJ
a.. :J .c, is , C
272 Treptajni ~glasniei ill Vibranti imaju u fazi drianja jedan prekid iIi vise (J)
T\lORNI BEZVUCNI
o
Iljih (v. sL 44. F i 44. G). GOVOrnl prolilZkoji je prekidan zatvorom ima neutralan C - ZA­ ZVUCNI b d 9
oblik poput onog za neutralni samoglasnik [a], ali nesto smanjenog obtijma. o ~ .
Prekid traje 25 ms, a otvoren dio prije i poslije prekidajos i krare, svega 17 ms. cr TVORN I BEZVUCN I p t k '1
Stoga je brzina treperenja artikulatora u treptajnih glasnika oko 25 treptaja
en 0..

u sekundi. Izgovorni pokret

P 0 K R E T N I
273 Visekratno je treperenje treptajnih glasnika u standardnom izgovoru
vise ostvarljivo nego ostvarena osobina buduCi da se i zvonki sug}asnik i trep­
-z K liZ N I OJ ElOo i-::­
PREKIDNI
. .

tavi samoglasnik najcelice ostvartiju samo jednim prekidom. Dva se do tri

treptaja ostvartiju samo u dugom treptajnom samoglasniku [nkoji se pak
I­
w
cr
::.::
<!J
0
<1:
N
<1: cr Z
0 <1: -
.MICNO
CJ ~ PREKIDNI -, z
.<1:
z z
cr 0cr
-
Z I­ 0
ostvartije rje<tenego [gr]. Ipak, bez obzira na najcesce ostvarenje, treptajnostjest 0 ;...I w ;...I z z a..
;:)
> >
a.. > 0 ::.:: "')
;...I
0 (J) w
unutarnja osobina treptajnih glasnika jer se u emfaticnom~izgovoruoni mogu w <1: cr <1: ;...I .0:
()
cr .0 ~ !<
> a.. ~
0 a..
duljiti santtrpoveeanjem broja prekida, a ne usporavanjem bdvijanja pojedinae­ z . ­ cr a.. N N CD I- N

nog treptaja, kojemu brzinu zapravo odre<ltiju v~Cina mase tijeIa koje treperi. ~ v •. F m I b.p
OKRUGLI ""'0 t U W
~ f

274 U hrvatskom su standardnom izgovoru treptajni zvonki suglasnik [r]

.a SPlJOaTENI i f ~,s j , ! n. l,c d. t
o
isamoglasnik[r].U oba ta glaSnika treperi samovrhjezika.dotieuci nadzubni _. e,8 . a g.
greben,dokje glavninamasejezikapri tome nepomiena: Vrh sejezika podiZe NEUTRAlNI f, h ,It I} r ,f (tUc) k,
1aganim. stezanjem gornjihuzdUZnihjezicnih misica, a ad nadzubnog ga grebena
....'­c
r. z. s l,e '1
odmice zracru tlak. ZAOKRUZENI (i),ts) (3tHH
Treperenje vrha jezikB. nije jedina mogucnost. Treperiti moze meko nepee o
i ·le<la jezika (u nas je takav tI:ePtajniizgovor izgovorna mana, rac1anje, ali CU STANJENI (UMEKaANI) . i. , Ii n ! 3' , c
u drugim jezieima moze biti standilrdan izgovor, npr.u franeuskome),treperiti Z
mozeresiea,zdrijelna stijeri.k:a i korijen jezika, usne pa i sam grkljan (niz S1.46. Tablica glasnika prema izgovornim osobinama
uzastopnih ja,kih ataka). .
144· 145
Udisajni i izdisajni izgovor
275 Od izgovornin na.Cina treba spomenuti i mogucnost udisajnog (inspira­
cijskoga) i izdisajnog (ekspiracijskoga) izgovora. Gotovo se svi glasnici mogu
izgovoriti na jedan i na drugi nacin, ali je zagovbr uobicajeno i naravno samo
izdisajno izgovaranje. Udisajnise izgovor javlja vrlo rijetko: u govornoj furbi,
pri porerpecenom govornom disanju, pri izgovoru usisnih pregradnih glasnika
(v. pod 203) te u izvodenju nekih usklika (npr. usisni nosnitjesnacni glasnik
u znacenju mirisanja, usisni obezvuceni usklik [011] )1 znacenju zaprepastenja
i sl.). U nas se ne javlja konvencionalni udisajni izgovor pojedi,nih izricaja,ckao
sto je to udisajni »oui« (da) u francuskom u znaku izraZajnog potvrdivanja..
GOVORNIZVUK
276 Govorni zvuk nastaje pokretima govornih organa.Na~iaJetako §to ti
pokreti djeluju na zrak u govornim supljinama na nacin da ontitrajno mijenja
svoj tlak. S mjesta gdje te titrajne tlacne promjene nastaju ta sepojava valno siri
kroz prostor.
Zvuk je glavna supstancija govornih signala, a efektori segovornih organa
javljaju kao odasiljaCi tih signala. 1 premda govorni organi proizvode i nezvucne
signale, kao sto su vidni, dodirni, tlacni, treptajni, kinestetiChl i dr., oni suipak
ponajvise usmjereni i vodeni prema oblikovanju goyornih ivukova.
Zvuk
o zvuku opcenito
277 Da bi se mog!i opisati govorni zvukovi, sto je zadatak akusticke fone­
tike, potrebnoje poznavali opce osobine zvuka. Te je opce osobine zvuka
ponekad . prikladno povezati sa slusanjem, pa c~ se ovdje tako i postupiti,
premda ce slusanje jos biti posebno razmatrano u pogiaviju 0 primanju govora.
278. Zvuk sil mehanicki titraji (vibracije) koje coyj~~ moze <:Uti: Ima,
dakako, mehanickih titraja koji se ne mogu cuti, pastoga ne pripadaju zyuku.
To su vrlo slabi titraji (ispod praga cujnosti), prejaki (koji izazivaju bol1.1 uhtl
umjesto sIuha ill se neslusnozamjeeuju kozom), prespori, ispod 16 titraja
u sekundi, koji se nazivaju podzvuk ill infr~k te prebrzi, brzi od 20000 titrajq
u sekunai, koji se riazivaju nadzvuk iIi ultfazvuk.
279 Dvije osobine odreduju mehanicke titraje: L brza izmjena kinetick~
i potencijaJne. energije i 2. valno sirenje te pojave kroz elasticna tijela, bilo dasu
kruta, tekuca iIi plinoyita. ' "
Kineticka energija proizlazi iz ustrajnosti (inercije) cesticaugibanju, a poten~
cijaJna iz sile elasticnosti koja tezi vracanju odmaknutihc.estica u po!ozaj
ravnoteze. Ako primjerice udarimo zvucnuugadalicu, od cega ce se u tom
trenutku njezini vrhovi pribliziti (prati sl. 47), ti ce se vrhovi odmah potom
146
'poeeti vraeati zbogsile elasticnosti u polozaj ravnoteze, tj. u polozaj pocetnog
mirovanja, ali se utom polozaju nece zaustaviti, vee. ce projuriti kroza nj zbog
sile llstrajnosti. ProSavsi poloZaj .ravnoteze, u kojem je elasticna' sila' opala do
nistice, ponovno Se pojavljujeta sila, ali suprotnog smjera, i Sto dalje, svejaca.
pa ce to .gibanje koeitiiu jednom trenutku i zaustaviti, a.potom ga okrenuti
u suprotan smjer premapolozaju ravnoteze, kojice i opet biti premaSen zbog
ustrajnosti. Takvo bi se ponavljano gibanje, tj. titranje, produZilo unedogled kad
bi, seuvijekcjelokupna energija ustraj nosti (kineticka energija) pretakala u ener­
, giju zbog elasticnosti (potencijalnu energiju), ali se u uobicajenimuvjetirna to ne
dogada, vee dolazi do gusenja titraja.· Nairne, pri titranju dolazi do »gubljenja«,
zapravo isijavanja eriergije. U ovom primjerukrakoVi ugadalicemoraju stalno
razgrtati okolni zrak pri svom gfbanju i tako prebacuju dio po dio svoje pocetne
energije u gibanje zraka - u zrak ubacuju svoju zvucnu energiju. S druge strane,
unutar same ugadalice pojavljuje se trenje zbog savijanja materijala, a od tog
tJ:enja nastaje toplina, pa se tako dio titrajne energije pretvara u' toplinsku
energiju, sto'za zvukznaci izgubljenu energiju. Zvuk zapravo uvijek konacno
nestaje u toplinu, pa i onaj koji ude u zrak.
· ·9. . .-- --y-'" y-­- y---. -9-- --Y-· i~~~ir:V~~P;i~t:~l:rc~~n~ra~!~~~~
..... ' . . '.. . . . . ~akon udarc~
. .' . .jnja elasti~.
3 -.Vracanje zbog,
'jnOSb, 4 - premaSlvaIlJe neutralnog poloiaja
Y. ' .
1 2 3 4 5 6
. zbog ustrajnosti, 5 - vracanje zbogelasticno~
. ,sti (zavrsetak prvog titraja, ciklusa), 6 - pri­
I blliavanje zbog ustrajnosti; 7 - povratak
7 i u neutralni poloiaj zbog elasticnosti. ..
280 Sto se dogada s okolnirn zrakom, predoeuje s1. 48. Kad krak:ovi uga­
dalice idujedan drugom u susret, njihove izvanjske plohe uvlace za sobom zrak,
razIjeduju ga i time mu smanjuju tlak, a kad krecu prema van, guraju ga
i zgUsnjavaju, sto znaci da mu na tom dijelu povecavaju tlak (to' je na s1. 48.
prikazano gustocom tockica). Taj, nazovimo, pm sloj zraka uz ugadalicu, dokje
81. 48. Prikaz valnog sirenja zvuka u zraku;
razlike gustoce tockica prikazuju razlike tla­
kova.
147
razrijeden, povlaCi di:ugislojdo sebe.i. ·razJjeduje ga, a potom,kad je zgusnut,
gura ga od sebe i tako zgusnjuje. Taj ce drugi sloj to isto ciniti treeem sloju, a taj
idueem i tako sve dalje i dalje. Na tajce se naCin titranje ugadalice smti zrakom
u obliku razrjedivanja iZguSnjavanja zraka, tj. smanjenja i poveeanja njegova
tlaka.Takvo prenosenje nekog izvornog titrajnog gibanja zove se vaIno, a valno
je kretanje druga bitna osobina zvuka.
281 Privalnomsirenju zvuka kroz zrak cestiGe ne putuju kao struja smje­
rom zvuka, vee one..titraju naprijed i natrag oko sv6g srediSnjeg polozaja.
Titranje se cestica u.ztaku nalazi na istom pravcu kojim putuje i zvucni.val, pa se
takvo vaIno gibanje zove longitudinalno. (Za razliku od.transverzalnog u kojem
eestice titraju okorriito' na smjer vaInog gibanja Transverzalno je, primjerice,
gibanje. vala na povrsini vode.) . covjek prepoznaje. Sklopovi, koji se. z0\'udigltalno,.a:nalogni (DIA) konvertori,
282. Tijela mogu titrati· slobodno i vodeno: Slobodno je titranje one koje se
nakon jednog izvanjskog pocetnog. udarca .nastavlja slobodno dok se ne smiri.
Slobodno titra krak ugadalice, zvono, zica na gitari iIi klaviru i bilo koji predmet
koji daje zvuk nakon jednog udarca. .' . .
Vod:enim titranjem stalno upravlja neka izvanjska sila.Titranje je, primje­
rice, membrane zvucnika vodeno stalnom. promjenom elektromagnetskihsila.
I usni bubnjie,kao i membranamikrofona, titraju vodeni promjenama zraenog
tllika uz njihovu izvanjsku povrSiriu. Kako su tu izrrijene zraenog tlaka analogne
naeinu treperenja izvora koji ih je izazvao,mi i moremo euti kako titra izvor
/Mlka.
. Svakom se vodenom titranju opire i nameee tit'ranje kojim bi tijelo slobodno
titralo.Zato tijelo koje vodeno titra stvarno titra na nacin koji je rezultat zbroja
vodenog i slobodnog titranja.
mjeriti; moguce je uciniti ga vidljivim na6sciloskopu ill u grafickoriizapisu.
Zvukom se' ustitran elektricitet moze pretvoriti. u elektromagnetske valove,
eime je omogucen bezicni prijenos,ilisemogum:agnetizirati reljezne cestice
u magnetofonskoj vrpci i tako fiksirati zvUlL
286 Jos se veee moguenosti obrade zvuka o~ar~d~znamen:cavanjem ill
digitalizacijom zvuka (engl. digit = znamenka;'lat. digitus = prst). Posebni
sklopovi, analogno-digitalni (AID) konvertori,' pretvaraju' elektroakustieke
pojave u slijed znamenkastih inf0rIllacijllkihjedinica. koje se mOgUpohranjivati
u umjetnim memorijama i sp<>mocUta~J¥Ull~inteligentno obradivati na naeine
koji su nezamislivi u analognoj elektroni<:~.J)oseban je danas izazoy iznaiaZenje
programa koji bi omogucill strojno prepom8.vanje govomihzvukova kao sto ih
pretvaraju nizove informacijskih jedijlica riatrag U elektroakusticke pojave.
Prikaztitraja .... " .
287' Titraji' se.u·.akustici Prik<lZu.iudijag~Q~v"kdJi'ieiQ~~.~scii9gJ:~.
Ordinata tog dijagrIDna -pokazujepoloz3j,u k6jeii1s~tijedoom'trenutku mdazi
tljelo koje· titraUivelieinu zraenQg ~t~.A:psciS~~oZIi~cav~' :\Trije~~; pa tako
oscilogram predoeuje kako neko tijelo mijenja.svoj poloZaj u vremenu ill kako
se u zraku dire i spusta tlak u jednoj toeki prostora, itO s obzirom na sredisnji
poloZaj iIi vrijednost koji su na ordinati oznaceni nisticom. N a sL49. A i 49. B
prikazani su oscilogramieistoga tona izvuka glasnika [a] dobiveni elektroni~
ckim uredajem - osciloskopom. . .

283 Brzina ,iiirenja zvuka jednakaje za sve vrste zvukova, ali je razlicita
u razliCitim, prijenosnicima Zvuk se brZe kreCe u krutim tijelima, sporije u teku­
eim, a jos sporije u plinovitim. U toplijem a guSc.em_zraku zvuk je brZi nego Ar'~~----------------------~
u hladnijem i r,iedem. Pri temperaturi od 20°C i tlaku od jedne atmosfere zvuku :';~

je brzina u zraku 344 m u sekJlIldi.

I
284 Zvuk se iz tockastog izvora siri kuglasto po slobodnom zraenom pro­
storu i svoju energiju rasprSuje po tom prostoru. 8to je zvuk dalji od svog izvora,
sve je slabiji. Zvucni tlak, cije promjene osjeeamo kao promjene glasnoce, opada B ,- c. . .

~'-...~~:a ~~ ~ ~1.~ p~~

u lineamom razmjeru s udaljeno8Cu od izvora u slobodnom prostoru. AIm je 1l

prostor omeden (npr. soba, hodnik i sl.), zvuk opada manje s udaljenoscu jer
stljenke dio zvuka odbijaju. =E"
.' ............
. , ":." .'.
'. •.'.
. . . . . . '.:" .'...............
. .' jednalte. . . p.enodicne
:.. . .i...lo..gr.a.). •.. zvuka
..... :.C
frekVeg;cjje .•.S. •. .g.am.,
. . l.•. S...tci . ·. ..t:J:ms.
(dtinja . .O
.

.. '. krivu­
'N . '.. .. ' . . j j a ) ; na apsdsije pri1i'azano vTijemeu stotin­
285 Sve se mehanieke titrajne osobine mogu pogodnim analognim pretva­ ~". . .' ' . ..' .:. . . kama sekundei' a na ordiriati amplituda u de-
L:"'." .' ._, . ... -. . ,,'" - ' . cibelima" . .
raeima pretvoriti u nesto sto nisu mehanicki titraji, a odatle qatrag u mehanieke
titraje. Najupotrebljivijaje pretvorba mehanickih titraja u analogne elektriene
s pomocu pretvaraca mikrofona i zvuenika ill slusalice. Tu je mogucnost iskori­
stio A. G. Bell u konstrukciji prvog telefona 1876. Golem je razvoj elektroaku­ 288 .Osciloskopuje prethodio uredaj izwh:ljenjos u 18. stoljecu kimograf.
stike omogueen izumom diode i triode poeetkom ovog stoljeeajer su ti eIementi To je bio bubanj kojise ravnomjerno okretao pokretan satnim mehanizmom. Na
u elektroniekim sklopovima omogueiIi naknadno dodavanje energije zvuenoj taj je bubanj pisae ucrtavao neke promjene u vremenu,' pocetno meteoroloske.
energiji. Zvuk set dahle, Pretvoren u elektricitet more pojaeavati, moze se slati Od .kraja 19. stoJjeca kimograf se obilno upotrebljava za upisivanje govornog
na daljinu kao elektricni signal, moze se na razne naeine oblikovati, analizirati, zvuka i jedan je od poeetnih uredajaakustieke fopetike.
148 149
 289 Dijagram je digitaliziranog zvuka stepenieasta oblika. On je takav zato
sto se 0 titrajnoj pojavi daje samo ogranicen razuman broj podataka, a ne
beskona<:no mnogo; daju se podaci 0 tzv. uzorcima titrajnoga gibanja, a izmedu
dva vremenska uzorka nema podataka, pa se uzirna kao da tu ·pojava miruje.
Broj vremenski jednako raspcireaenih uzoraka u jednoj sekundi mora biti
barem dvostrukovecinego .sto je najviSa sinusoidna frekvencija u zvuku koji se
oznamenkuje, ada bi sepri D/A konverziji dobio potpuno vjeran pocetniZVllk.
Ne oznamenkuju se nisve vellCine promjena stanja (koja su u oscilogramu
oznacena na ordinati), nego samo neki odredeni pomaei. Za razumijevanje je
govora dovoljan rasterkojiamplituduzvuka moze oznaciti sa sedam bita, tj.
raster koji pomak odnegativnog do pozitivnog maksimuma dijeli na 128 diskret­
nih razina. Istancaniji ce digitalni raster vjernije prikazivati zvuk (za hi-fi je
dovoljno 12 bita), ali zahtijeva i .veei obavijesni kapaeitet; (C = 2 x fg x n;
C:: kapacitet,fg= najviSa sinusoidnafrekveneija,n = broj bita po uzorku).

dvojni kod
1111111 CD
C
i _ N

It{ p: t· .Ii ..
II)

III.
~

.. -..
II)

1000000 ­CI)
81. 50.· A jedan tip kimografa, B - jedan C
III

. kimogram . II)

. . .x:
Prikazivanje zvuka vijugavom crtom nije novo i ne pripada sarno europskoj CI)

kulturi. Na slici koja pripada Palau-kulturi s Mikronezije prikazane su dvije

osobe kako govore, ito tako sto im iz usta izlazi cik-eak erta (s1 51). Takva erta
podsjeea na valove na vodi kako je Leonardo da Vinci predoeavao zvuk.
0000000
-"
H uzorci t­
~t

A"""""----'
D~
Sl.52. Usporedni analognii digitalni dijagramski prikaz titranja; A - analognl, D -'- digi­
talni

Moguci primjer uznamencivanja zvuka: uzorak 1: 0000001, uz. 2: 0001010, uz.

81. 51. Govor prikazan kao valovita krivulia koja ide iz usta na slid iz Palau civilizacije
(Mikronezija)
Oscilogram .doista podsjeea. na valove, .ali to ne. smije zavarati. Njegova
apscisanije prostor kojimse sire valovi, nego vrijeme tijekom kojega se nesto
mijenjaostajuci pritom uJednom zatvorenom prostoru. Tu zabunu pojaeava i to
sto se cesto oscilogram pogresno naziva »zvu<:nim valom«.
150
3: 1001000, uz. 4: 1010011, ... uz. n: 1011111.
Frekvencija i valna duljina
290 Pod frekvencijom se razumijevaucestalost titraja. Jedan titraJobu­
hvaca po jedno kretanjeod polo~aja ravnoteze najednu ina drugu stranu, iii po
jedno zguSnjavanje i razrjedivanje zrakanajednome rnjestu.. Jedan titraj opisuje
151
 cetiri luka odpo 9,0° (v. s1. 47. i 49. A): prvi .predstavlja'odmicanjeod srediSnjeg· je, primjerice, zvUk jiilmstikoja ve~.izaziva bol10000 000000060 puta jaci (1013)'
poloZaja, drugi primicanje u srediSnjipolozaj,. tre~i odmicaiijeu suprotni smjer od najslabijeg zvuka koji se slusno zamj~uje. Iskazano u decibelliil.a ta razlika
i cetvrti ponovno vra~anje usrediSnji poloZaj~ Jedanse ~traj,dakle, moZe iznosi sarno 130 dB.
zamisliti kao krug (ciklus) koji ima 360°.
299 Razina se jakosti i tlaka zvuka dobiva u decibelima ako se racuna po
291 TrSjanje se jednog titraja oznatava sa T. Ako je trajanJe jednog titraja, formularna: .
primjerice, lllOO sekunde,onda ihujednoj sekundi il:na 100,"t;j. If!'. Ucestalostse I .

iIi frekvencija titraja (1) izraiava brojemtitraja u sekundi i u poeast Hertzu IL = 10 log1oTr" dB SPL =20 10gl~ pr dB

oznacava sa Hz. .. . ' . . . . .'

Znarno li pak ftekvenciju f, lakose izracuna'trajanje titraja T po formuli . Ovdje I predstavlja jakost zvuka kojemu racunarno razinu jakosti, a p mUcin
T = l/f. . . tlak kojemu racunarno razinu. U prvoj se forrnuli logaritam odnosa jakosti
mnozi sa 10 da bi se umjesto bela (B), koji su prekrupne jedinice (tako nazvane
292 Tijelo koje slobodno titratitrat ce to v~orn frekvencijom sto je elastic­ u cast Bella, izumitelja telefona), dobile deset puta manje jedinice - decibeli
nije (napetije), sto je krace i soo Inllje maaa, Ihimja.;(:Zica cena gitiuj titrati ve~om (dB). U formuli za razinu zvucnog tlaka ta se vrijednostjos mnozi i sa 2 jer je
frekvencijomsto je napetija; Sto je kraca istojetanja.)Zvucrii stup u tubama jakost razmjerna kvadratu zvucnog tlaka
titrat ~e ovisno 0 valnoj duJjini zvuka pa ee treperiti to brZe sto su tubekraee.
300 Iz formule za razinu zvucne jakosti proizlazi da je razina jakosti nekog
:1 293 ~ako se zvuk· u zrak:uvalnosiii'~hmoIii'oa:344mJs (u odredenim zvuka toliko desetica decibela iznad referentne jakosti koliko niStica.ima broj
uvjetima),. tp.ogUee jeiz.ractinaii koliki ee putprljeeizatrSja!lja jednog titraja T. koji pokazuje njihov linearni odnos. Tako, 10 puta jaci zvuk od referentnog za 10
Taj je put A;" 344x T iIi 344/fiZ9v~~evalna. duJjirui Ak()je; ptinl;ierice, T:= 1/100 je dB jaci od njega, 100 puta jaci za 20 je dB jaci, 1000 puta jaci za 30 dB jejaci itd.
iIi f= .100Hz, valnaje
, , .
duJjina').;"3441100;"
.. . :. . "
344m:
..'.
-,
' .-:..
-' ,.;' .;
Iz te se formule takoder da izracunati da razina zvucne jakosti poraste za jedan
decibel ako jakost poraste 1,26 puta i isto tako da dvostruko jaCi zvuk podiZe
;ij razinu za 3 dB.
Jakost zvuka . . . . ..... ...•.... Broj je decibela uz takve odnose tlakova dvostruko veei, pa ce dvostrllko
:1 veci zvucni tlak dati porast od 6 dB, 10 puta ~ tlak 20dB itd.
'1 294Jakoscu iliintenzitetom zvukil. (I) naziva se koli~iria zvucne (meha­ PredodZbu 0 razini zvucne jakosti izrazenoj U decibelima mOZemo dobiti na
!l
nicke)energijekojau jednoj sekun!llproStruji kroz plohu Od 1 m 2 okomitu na
:I
ift
smjer sirenja zvuka. Promjene se jakostizvuka l:uju kao promjene glasnoce.
temelju izmjerenih poznatih zvukova. Tako, saptanje ima IL 35 dB, obiean
razgovor 65 dB, glasan govor 75 dB; poneki glumci mogu postiei u vrlo glasnom
, J akost zvuka ovisi 0 amplitudi i frekvenciji; za istu frekveuciju veea je sto je govoru, u vikanju, i do 100dB, a operni pjevaci mogu u pjevanju postiei razinu
i arnplituda veca i veea je sto je frekvencija veea uz istu amplitudu. zvucne jakosti i do 110 dB - sve mjereno 1 m od usta.

295 Amplitudaje zvuka (A) najdaJjipomllk cestice koja titra od sredisnjeg
poloZaja (v. s1. 49. A).
, utvrdena je referentna vrijednost, nairne, sarno jedan poseban slucaj kojim se
296 Jakost se zvuka izraZava u vatima na m 2 (W/m'2). Mlad covjek no:n:n,alna
sluha cuje cisti ton od 1000 Hz kojemuje jakost .tek 1O-12W/m2• Zvuku te jakosti
odgovara zvucni tlak 2 x 10~a (paskala), lj. 20!APa, '!:'a je vrijednost jakosti,
odnosno tlaka uzeta kao referentna (Ir., pr)za odmjeravanje jakosti i tlakova
zvulwva op~enito. . i od tockastog izvora (jer muje tlak dvostruko veei; v. pod 284). Zvuk: koji stvaraju
297 Jakost zVuka, koja se decibelski odnosiprema referentnoj jakosti (lr),
zove.se razinajakostii oznacava sesall. (intensitY level), azvucni tlak u decibel­
skorn odnosu prema referentnom tlaku(pr)zovese razinazvncnogtlaka iazna­
Cava se sa SPL (sound pressure level).
298 Decibeli iskazuju logaritamski odnos dvijuvrijednosti. Logaritamski se
odnos za iskazivanje razina zvucne jakosti i zvu(:nog tlaka uzima zbog dvaju
razloga. Prvo,zato sto je, prema Weber-Fechnerovomzakonu,poJ;ast u doziv­
Ijaju jednak logaritmu porasta jakostipodraZaja i, drugo, jer su linearni odnosi
izmedu jakosti iIi tlakova zvukova obicno toliko veIiki da nisu prikladni.
.- .
Tako '.'
152
301 Decibelima se neizraZava sarno razina zvuka iznad utvrdene referentne
vrijednosti nego, i prije svega, razlike u jakosti izmeau bilo koja dvazvuka;
dva zvuka stavljaju u odnos. U decibelima se, primjerice, izrazava razlika
ujakostizvuka na ulazu u neki elektronicki sklop ina izlazu iz njega te opeenito
jacanje iIi slabijenje nekog zvuka. Zvukje, tako, najednom mjestu u s10bodnom
prostoru za 64B jaci od tog istog zvuka na m,ifstu koje je dvostruko udaJjeri.ije
dva istodobna podjednako glasna govora za 3 je dB jaB od sarno jednog; zbor od
100 podjednako glasnih pjevaca daje jakost zvuka kojajeza 20 dB v~a od zvuka
sarno jednog pjevaca, a 100000 podjednako grlatih navijaea na stadionu stvara
zvuk koji je za 50dBjaci od zvuka sarno jednog od njih. .
i~
SloZeni zvukovi
302 U akustici se razlikuju cisti tonovi od sloZenih zvukova.. Cisti tonovi
imaju sinusoidni oscilogram (kakav je na s1. 49.A), a slozeni zvukovi imajubilo
kakav nesinusoidni (npr. onaj na s1. 49.B). Sinusoidni oscilogram predstavlja
153
 titranje koje Una riacin gibanja kao idealno njihalo. U naraVi nema sasvhn cistih .305 Kad se slozenizvukoVi sastave,ne mogu se fizikalnim postupciffia'
tonova. PribliZnosu cisti tonoVi zvuk sirene i zvuk ugadalice. Danas' secisti razluciti natrag. Iz dvogiasnog se· pjevanja ne' moze fizikalnim. postupcima
tonoVi proizvode elektronickim generatorima tona i sluZe za mjerenja sluha, izdvojiti pjevanje same jednog :t>jevaea; iz zvucne se snimke ne moZe tako
elektroakustickih
. , uredaja, prostorija itd. . izdvojiti neki nepoZeljan zvuk. Covjeeji mozak, pak, koji ne funkcionira po
praVilima zvuene mehanike,to neprestano cini. Mi po volji mozemo pratiti sarno
303 Sinusoidni nacin titranja nije nenaravan, dapace svaka. materijalna zvuk jedne Violine u zvuku cijelog orkestra. Zvukovi koji nas zanimaju gotovo
tocka u sebi teZi da na takav nacm titra, ali to ne ostvaruje jer je povezana uvijek do nas dolaze spojeni sa zvukoVima pozadine, koje zanemarujemo.
s drugim ma~rijalnim toekama, koje isto tako ~e sinusoidnom titranju, ali Ako postoji i same jedanjed,ini slozeni zvuk, kao sto je zvuk govora, mOZemo
drugaCijih ucestalosti. Zato stvarna tijela titraju na nacin koji predstavlja zbroj zasebno sluSati u njemu pojedine njegove slojeve. To se dogada svaki put kad
sinusoidnih teZnji pojedinacnih u tijelo povezanih cestica. To se moze predoCiti zvuk [a] prepoznajemo kao tal, a ne f kao zenski ill muski glas, glas nekog
najednostavnomprimjeru prikazanom na s1. 53. A. , odredenog covjeka, glas izgovwen na nekom tonu.i s nekakvom intonacijom,
glas u kojem se prepoznaje je Ii osoba prehladena ill nije i s1.
A RaSclanjivanje se slozenih zvukova na pojedine same po sebi takoder slozene
sastavne zvukove koji predstavljaju neki oblik ill j~an izvor zvuka izniedu
drugih, danall pokuSava ostvariti na prethodno o~enkovanom zvuku vrlo
slozenim racunskim operacijama s pomocu rac1,lIllua.·

Zvucni spektar.

306 . Slozen se zvuk razmjerno jednostavno moze rasClaniti na sinusoidne

sastavnice koje sadrZi. To se izvodi matematickim, FourieroVim analizama
oscilograma ill fizikalnim postupcima s pomocu rezonatora, kako je govorne
zvukove analizirao Helmholtz u drugQj poloVici proslog stoljeea. On je postupio
Z br oj tako sto je govornim zvucima pribliZavao suplje cijeVi ill kugle razlicitih velieina
teje osluSkivao koje ce od njih rezonirati na z.y4k govora. ZnajuCi kakve su
frekvencijske vrijednosti pojedinih tih supljinarezonatora, uspio je utvrditi
sinusoidne sastavnice pojedinih govornih zvukova.Danas se takve analize rade
jednostavnije s pomocu elektroakustickih uredajaspektrografa.
~~-A~..ilA"" I B 307 . Izdvojene se sinusoidne sastavnice slozenog zvuka prikazuju dijagra­
mom na kojem apscisa oznaeava frekvencije, a ordinatii razmjere medu jako­
stima sinusoidnih sastavnica. Slozeni se zvuk sa s1. 53.A, za koji znamo da se
sastoji ad Cistih tonova od 100 Hz, 200 Hz i 300 Hz jer je njihoVim udruZivanjem
i nastao, prikazuje kao spektar na s1. 54.
~.,k.. ".. m ... J,~. SL 53. A - oscilogram slo:itellog. titranja¥.
su
A~"" Ilf .
, . ..... jemu sastavnice 100 Hz, 20Q Hi i :300 Hi;
~ . B- o"ilo""'; """'" ,"",o,WnW'. (g.,:
~~
-It •

.,.. ., '. ......... ........ ."

.....
. '.

..... ' "

nja krivulja), samoglasrukai podjednakih pe­
riodicnih titranja (sredisnja krivulja) i udru­
:itena tadva zvuka (danja krivulja) '. . , . ..' 'lL4
. t: .... • •• >•• Z ,.
S1.54. A - oscilogram slozenog zvuka ad
100 Hz, 200 Hz i 300 Hz (sasl. 53 A), B ~spek-
304 Kao sto se zbrajaju sinusoidne teZnje materijalnih toCaka u·tijelu koje A . . 8' tralni prikaz takvag slazenag zvuka
titra u jedinstveno slozeno titranje, tako se isto zbrajaju i istodobni raznoliki
slozeni zvukoVi u sVim materijalnim toekama kroz koje prolaze njihoVi valovi. Na Na sl. 55. prikazani su slozeniji zvukoVi, kao ,sto su zvukovi govora.
svakoj se cestici zraka, na gramofonskoj igIi, na uSnom bubnjicu'ill metnbrani Dvodimenziomilni prikaz zvucnog spektra" dovoljno oznacava kakvocu
mikrofona nalazi zbroj, primjerice, citavog orkestra kao jedno jedinstveno slo­ zvukakoji se ne mijenja u vremenu, ali za zvukove kojima se spektar u vremenu
Zeno titranje. Drugaeije nije Iii moguce, jer ne moze vrSak igle zbog npr. 'flaute neptestano mijenja, kao sto su govorni zvukovi, treba dati niz uzastopnih
kretati na jednu stranu, a istodobno zbog Violine na drugu. Primjer .zbrajanja spektralnih prikaza koji prate spektralne mijene (v. s1. 56). (ZvukoVi se govora
II dvaju istodobnih sloZenih ZVUkovcl'ujedinstven slozenizvuk prikazuje s1. 53.:B., najcesce prikazuju sonogramima, koji na poseban nacin dajupodatke 0 trima

11
154 155

11
II
11,.
dimenzijama zvuka: o.sinusoidnom sastavu, 0 razmjeulim jakostima tih spek­ 400Hz, zvonak (sonoran, kompaktan) zvuk pojacanih sastavnica oko 1200Hz,
tralnih sastavnica i 0 vremenskim mijenama. 0 sonogramskom prikazu zvuka v. svijetao (bljestav, akutan) zvuk pojacanih sastavnica oko'3000Hzi piskav(puc­
pod 357-360.) ketav) zvuk kojemu su pojacane sastavnice iznad 5000 Hz (v. sheme spektralnih
oblika na s1. 57).

'~'~

'~tLii

l~ '0000" S1.57. Shematizirani prikaz nekoiiko spek­

SI. 55. Spektar samogiasnika i i u tralnih oblika s naznakom boje kojom se cu·
ju. A - spektraini oblik muklog zvuka,
B - spektralni oblik tamnog zvuka, C - zvon­
5000 H.z
kog, D - svijetlog, E - pucketavog (piskavog)
f zvuka

310 Ako je spektar dovoljno gusto ispunjen sinusoidnim sastavnicarna,

onda je za sPektralan oblik, pa odatle i za slusnu boju zvuka, nevaZno kojih su
ucestalosti te sastavnice. Cuje se ista boja sarnoglasnika [ill ako su spektralne
sastavnice 100,200; 300, 400itd. Hz i ako su 200, 400, 600 itd. Hz, pod uvjetom da
oba spektra imaju podjednak oblik (usp. s1. 58. A i 58. B). S druge strane, cuje se
razlicita boja, sve ako su i vrijednosti ucestalosti sastavnica iste, ako su izmije­
njeni odnosi njihovihjakosti, sto znaci, ako je spektralni.oblik drugaciji{usp. s1.
58. A i 58. C). .. " , '. .' ' ..
SI. 56. TrodimenZionaini spekt<!r.z:lalka rije­
ci »forietika«

Spektralni oblik

308 Kvalitetu zvukova ne odreduje toliko to od kojih se s,inusoidnih titranja

sastoji spektar njihova slozenog zvuka, koliko odnosi jakosti tih njihovih spek­
tralnih sastavnica. Moglo bi se reci da slozeni zvukovi teorijski sadrZe sve
moguce sinusoidne titraje, ali da sarno neki od tih titraja imaju arnplitudu vecu
od nistice.
Jacinski odnosi medu sinusoidnim sastavnicama slozenog zvuka tvore spek­
S1.58. A - spektar samogiasnika a- muski
tralni oblik zvuka.Spektralni se oblik prikazuje crtom koja povezuje razmjerne glas, B - spektar samogiasnika a - zenski
jakosti spektralnih sastavnica (v. s1. 57). glas, C - spektar sanibgiasriika i - muski gias
. na istom tonu kao a
309 Spektralni se9blik cuje kao boja (staticna) zvuka. Spektralni oblici '/
zvukova mogu biti najrazlicitiji moguci, pa.se i cuju zvukQvi najrazlicitijih boja, Kako je prakticki nevaZno za spektralni oblik, a i za slusanje prema njemu
koje je u tancine tesko i opisati. Zato se pri opisivanju polazi od nekih temeljnih, boje zvuka, koje ga sastavnice cine, vee je vaZno sarno koji su dijelovi spektra
a to su: mukao zvuk, u kojemu su jacinski istaknute sinusoidne' sastavnice razmjerno jaCi a koji slabiji, spektrami je oblik dovoljno oznaciti sarno jednom
ucestalosti manje od 100 Hz, taman (gravisan) zvuk istaknutih sastavnica ispod crtom (kako je to prikazano na s1. 59) bez oznacavanja spektralnih sastavnica.
156 157
 313 Ucestalost se periodicnih titraja cuje kao ton (tonska visina),i to kao
311·' Spektralni· je 'oblik (boja zvuka) najobavjesnija glasnicka dimenzija viSi ton ako je ucestalost veea, a nizi, ton ako je ucestalost rnanja. Aperiodicni
zvuka kojom se signaliziraju gotovo u potpunosti osobineizgovornihoblika. titraji, kojima je ucestalost neodred1jiva jer je uvijek razlicita, netonski su
(atonalni) i cuju se kao sumovi
Promjenese periodickih ucestalosti titraja cuju kao promjene tona, sto je
melodija ill intonacija.
A
314 Govorni orgaJ;li mogu proizvesti iperiodicne i aperiodicne titraje. Titra­
nje glasnica proizvodi periodicne zvucne titraje, a nepravilni vrtlozi .zracne
a' struje aperiodicne (osim kad ti wtlozi postanu pravilni, sto se dogada u fue­
kanju).

315 .0blici periodicnih titraja, kao i !lperiodicnih, mogu biti razliciti, sto ce
se llspektralnoJamilizi iskazati kao razliciti spelrtralni oblici i Cut ee se kao boja
o Wi 1 1,5 2 2,5 3 3,5 4 4,5 5 kHz zvuka. Na.sl.(ll.prikazana su tri umjetna oblika periodicnih titraja (iz elektron­
, skog raCUn~a):sinusoidni, trokutasti i cetvrtasti oblik titraja, ito sva trijedna­
kih ucestalosti titraja (T im je jednako).

B
I

8L 59.' A - spektraInl oblik sarnoglasnika

a sa s1. 58. A iB; B - spektralni oblik sarno­
o Wi I \5, 2 2,S'3 3,54'·4,5 ,5 kHz- glasnika i sa s1. 58. C

Perfodiclii j aperiodi~ili titraji

312 Titraji mogu biti periodiCni (i disperiodicni) ill aperiodicni. Periodicni J ,,~u;oo--'b.02

-c r:!,:""tN'
< •

n::Sli
~ ••

_.il
b.Qij' . boca - . 1l.10
4 ... •.• iii
- c,u - lUi.
OF- i.1 _~ __ ~ _~
! 81.61. Oscilogrami i pripadajuCi spektralni
su ako su im trajanja (T) uzastopno jednaka (disperiodicni ako im poneka
jIll I ! i ill! 1111111 J
o blici triju razlicitih 0 blika titranja; A - sinu­
ponesto odstupaju). Aperiodicni titraji imaju u nizu nepredvidljivo uvijek razli­ 'soidnog, B trokutastog i C'- cetvrtastog
cita trajanja (v. s1. 60). __ y u U U M
(slike dobivene elektronickim ra~unalom)

Ta tri zvuka zbog istih ucestalosti periodicnih titraja slusno su jednake

tonske visine, 8li su im boje razlicite: najtamnija je sinusoidnih titraja, nesto je
svjetlija trokutastih ijo!! svjetlija cetvrtastih. To je tako zato sto se na spektru sve

.
vise poveeavabroji razmjerna jakost prema sve visim sinusoidnim sastavni­
cama, sto jetitrajno gibanjeoStrijih zakreta.
--4~i:ii
316 Nacin otvaranja i zatvaranja glasnica koje titraju, u zavisnosti jos iod
~E:d razlike tlakova, ispod i izniad grkJjana, odredit ee pocetni oblik fonacijskih
.." periodicnih titraja. Glasnice mogu titrati u blafun zakretima, blize sinusoidnom
opliku, ,sto ce d;:tti., tamniju boju glasa, iIi u ostrim trzajima sa zastajkivanjem

~uc-. 'li1 a (gornja slika)iape~od~Cnih titraja zvuka

'" '. , ., , , . .. "81. 60. Oscllogram periodicnih titrlija zvuka u fazi zatvora, bliZe cetvrtastom obliku; ,sto ce dati svjetlijuboju glasa. Sve to,
." . . naeelno, neovisno 0 ueestalosti periodicnihtitraja, tj. 0 visinitona glasa.
_" .._ _ _' .,._..._ _'_.... ,
~., ,,~_._, .~_ (doIIJa slika) ~
159
158'
 Harmonican i suman spektralni sastav
317 Periodieni titrajiimaju bitno drugaeijispektralni sastav nego aperi­
odieni titraji. Periodieni titraji imaju harmonicanspektralni sastav (disperi~
. oweni imaju disharmonic an), a aperiodieniimaju ~uman, kaotiean spektralni
sastav. Harmoniean spektar ima ogranieen broj toeno odredenih sinusoidnih
sastavnica, pa se za njega kaie da je diskontinuiran, a kaotiean spektar, kakav je
u aperiodienih titraja, imaneogranieen broj razliCitih sinusoidnih sastavnica
i kate se da je kontinuiran (v. s162)..
81. 62. A - sonogram Sa (sirokaanaliza) po­
kazuje aperiodicne titraje usa periodicne
u a (usp. osc. s1. 60). a - sonogram sa (uska
analiza) . pokazuje kontinuiran spektar
usa diskontinuiran' u a. C - spektar s i a
318 Pravilnost se sinusoidnih sastavnica'spektra perioruenih titraja sastoji
u tome ~to one mogu biti sarnocjelobrojni umnoilci.ucestalostitih periodienih
titraja; to je tako zato ~to se u svakom od periodicnih ,titraja mozeostvariti sarno
cijeli broj sinusoidnih titraja. Prva je sastavnica u tom spektru umnoZak titrajne
periodiene ueestalostis jed-an (ima,dakle, istu vrijednost) i zove se osnovna
frekvencija (i osnovni ton) ill fundarnentalka. Sastavniee, koje su umno~ci
periodichog titraja sa 2, 3;4, 5 itd.,zovu se harmonici ill aukvotni nustonovi;
(osnovnafrekvencija i harmonici vide se na s1. 62.S u[a.l'kao vodoravne
podjednako razmaknute erte, a na spektru za [a] na s1. 62. C kao okomite erte).
U fonetici se i u glazbi osnovnafrekvencija oznaeava sa fo (u akustici sa fl),prvi
160
I­
ii
harmonik, koji je umnoZak ueestalosti periodicnog titranja sa dva, oznacava se
sa fl (u akustici sa n), drugi harmonik sa n i tako redom £3, f4. ,.
319 Zbog takve pravilnosti harmonickog spektra ucestalost je periodicnih
titraja, koja se eujekao ton, vidljiva, a i izracunljiva, iz razmaka medu harmoni­
cima. Sto su harmonici guMi, ton je nizi, i obratno, ilto su razma.knutiji, ~on je
visi (v. sl. 63).
81. 63. 8amoglasnik a iz­
govoren uzlaznim tonom,
raz­
!lto se vidi kao sirenje
maka izmedu harmonika
(A) ill kao' zgusnjavanje
periodicnih titraja (B).
Ucestalost se periodicnih tiraja iz sonograrnske siroke analize mjeri tako da
se u jednom isjeeku vremena izbroje periodicni titraji (okomite erte na s1. 63. B).
Iz njihova se broja (n) u vremenu (t) dobiva ucestalost periodicnih titraja (t)
preracunavanjem po formuli f = ~ . Iz sonograma uske analize, na kojemu su
vidljivi harmonici, ucestalost se periodicnih titraja mjeri i racuna tako da se iz­
broje svi harmonici u nekom frekveneijskom rasponu (oznacenom na ordinati),
pa se onda taj raspon (dO podijeli s izbrojenim harmonieima (n). Takvo je
preracunavaIlje ispravno zato sto Su harmoniei ejelobrojrii umnosci ucestalosti
periodienih titraja, pa je i frekvencijska razlika izmedu svaka dva susjedna
jedilaka toj periodienoj ucestalosti.
320 Prosireno je pogresno uvjerenje da se slusanje visine tona zasniva na
opaianju osnovne frekveneije u harmonickom spektru. Da to nije tocno, poka­
zuje jednostavan pokus. Iz harmoniekog se spektra uk10ni osnovna frekveneija
(filtriranjem zvuka), ali ton se i dalje euje, i to iste visine kao i prije uklanjanja.
Ton bi se podjednako euo ako bi se 1 bilo koji drugi harmonik ill grupa
harmonika ponistavala, gusila iIi pojacavala. Pri tome bi se mijenjala boja zvuka,
ali ne 'i ton jer ton zavisi od ucestalosti periodicnih titraja, koja je u svakom
dije1u spektra ista i jednaka je periodicnoj ueestalosti ejeline zvuka; (v. s1. 63. B
gdjese periodicni titraji iskazuju kao okomite erte i jednake su gustoce na bilo
kojem isjeeku spektra).
321 Akose usvoji da su ucestalost periodic nih titraja i njoj pripadajuci
raspored harmonika na spektru s jedne strane, a:oblik titraja i njemu pripadajuci
spektralni oblik s druge, dvije medusobno nezavisne akusticke dimenzije, moze
se razumjeti kako se jedan isti glasnik, koji je isti po svojoj boji, moze izgovoriti
na raznim tonovima, a isto tako razliciti glasnici na istome tonu. I sumovi, koji
nemaju tona, imaju zvucnu boju koja proizlazi iz njihovog spektralnogobIika.
161
(primjel'i; koji pokazuju nezavisnost osobina zvuka koje daju ton od onih koje
daju boju, prikazani su na sL 64.)
81. 64. A - sonogram
(uska analiza) samoglas­
nika a - .. muski glas,
B - samoglasnik a - zen­
ski glas, C - samoglasnik
a - sapat, D - samoglas­
nik i - muski glas
(A, B i C su boje samoglasnik<:i,£a] jer im je spektralni ob.lil).>~lican, ali se tonski
razlikuju: A je nizeg tona negoB;aC nematona. AiD su istog tona, ali razlicite
boje (boje [a] i boje (iD. . . . ..
Oktava
udvostrucene ucestalosti periodicnih titraja, pa raspon dvije oktave ima omjel'
tih ucestalosti 1:4,tri oktave.1:8 itd. Rasf.on se u oktavama izmedu dva tona
opl:enito racuna po formuli Nokt '" log 2T.-(gdje j efl ucestalostViSegtona,afo
ucestalost uiZega). 0
Oktavaje, dakle, psiholoski utemeljena na iskustvu 0 harmonickom spajanju
zvukova, s10 dakako proj.zlazi iz iIZickih osobina.
324 Melodijski se obrasci cuju i pamte kao mijene tona odredenih oktavnih
vrijednosti bez obzira na apsolutne visine tonova, jer se dva razlicita tona u biti
cuju kao da su jednaki ako spajanjem daju harmonican zvuk. Tako se govorne
intonacije ill melodije pjesama oponaSaju i pamte na neodl'edenbj apsolutnoj
tonskoj visini, ali zato odl'edenih oktavnih odnosa tonova unutar intonacije ill
melodije. . .
325.Ako se, naprotiv, povefu dva tona koji serazlikuju za necjelovit broj
oktava, nastatce disperiodicnititraji,kojimaje spektar disharmonican (v. 51.66).

'lnWl'~Hi III
, ' .... . <. .

·322 Ako se povezu dva zvuka p·eriodicnihtitri:tji, kojima su ucestalosti tih

titraJl;lU omjeru 1:2,. nastat ce treei.zvuk takoder periodican i harmonican jer se
svaki drugi harmonik nizeg tona potpuno poklapa s harmonicima viseg tona.
U tom spojenom zvuku zajednicki ce harmonici biti pojacani jel' im se jakosti
zbrajaju (v. s1. 65). . +
I"; ·.1 . . . . . ..... '

lIIJi'ij~Hi III . 'ur,!"'j·'" 1,1

"

+l"l ('i'Hi .';".. '

150 aoo 500 100(JHz f
100 H2: + 150 Hz

Zbroj

. 200 400 600 800 ,000 Hz f

100 H2: + 200 H2:
81. 66. HarmoIucan spektar periodicnog
: -'co .00 zvuka od 100 Hz, od 150 Hz te njihovzbroj

H~"ri'"
Zbroj
Spektar zbroja tonova od 100 & i 156 Hz dishar~non.icim je zato· sto su mu

10'0 500 .
It
.000 H, f
SI.65. 'po_ """"'.og
zvuka od 100 Hz, od 200 Hz te njihov zbroj

323 Dva najbliza nejednaka tona,koji spojeniu potpuno~ti imajuharmoni­

can spektralilisastav, a sto biva· kad su im ucestalosti periodicnih titraja
harmonici nejednako razmaknuti; negdje je medu njima razmak 100 Hz, a ne­
gdje 50 Hz. U g1azbenoj su teori,ii razradeni kriteriji po kojima su neka disharmo­
nicnapdstupaI!ja ugodna, ali ti kriteri,ii nisu sveopei, vee su u razllcitim esteti­
kama raZllciti. ..

Bogatstvo zvuka

326 Ako se spoje zvukovisasvimbliskih tonova, npr. 100 Hz, 101 Hz i 102
u ortijeru 1:2, ·l'azlikuju se za jednu oktavu. Oktavni, dakle, raspon predstavlja Hz, neee izazvati opaZajnu disritmicnost, a harmonici ee im se redati u pravilnim
162
163
 razmaeima, s time sto ce ih svugdje biti po tri bliska umjesto jednog jedinog (v. Dinamicne osobine zvuka
sl. 67). Nekoliko vrlobliskih sinusoidnih titraja u polo~u harmonika daje
slusnu kvalitetu koja se zove bogatstvo zvuka. 329 Govomije zvuk, kao i mnogidrugi, stalnih mijena u vremenu. Nacini
tih mijena daju zvuku njegovu dinamicku boju. Neki se glasniciodlikuju upravo
tom svojom dinamickom bojom. Primjeriee, treptavom je [r] odlika jacinska
modulaeija (v. sl. 68. C); suglasnik se [e] razlikuje od [s}po tomesto mu zvuk
naglo zapocinje (ima ostar pocetni tranzijent), a skupina se [st] razlikuje od [s] po
tome sto se zvuk naglo prekida (ima ostar zamni tranzijent);(v. sl 69). Zato ce
se u obmutoj reprodukeiji snimke tih giasnika [elcuti kao [st], a [st] kao [e],.
A

'DO 81. 67. 8pektar bogatog zvuka

327 Da bi se postiglo takvo bogatstvo zvuka,klavir; npr., ima za svaki ton

po tri Ziee koje~se ugadaju takodase medusobnositno razlikuju u tonu. UCinak
bogatstva daje i viseglasno pjevanje jer je nemoguce postici da dva glasa budu
savrseno istog tona.
I jedan jedini izvor moZe proizvesti bogat zvuk, i to na dva nacina: istitrava­
njem i vibratom. Istitravanjem se zvuk bogati tako sto titraje, dok istitravaju
u rezonatorima izvora, sustifu drugi s izvora neznatno razlicitih titrajnih ucesta­
Ii losti.
~ Bogacenje zvuka vibratom (ill tonskom modulaeijom) vrloje cesto u sviranju
i pjevanju. Vibrato je ritmicna izmjena tona, utvrdena kao dobra kad je zamaha
cetvrtine do poloviee tona sa sedam takvih izmjena u sekundi (v. sl. 68. A).
! Vibrato se prima sluhom vise kao bogat zvuk nego promjenijiva tona jer
1 i slusanje ima svoje istitravanje (perzistenciju) zvuka, pa se slijed bliskih uza­
j stopnih tonova Cuje kao da su istodobni.

328 Danas se govorniei rijetko sluie vibratom, dok je prije to bilo uobiea­
jeno u pateticnom govornistvu i u glumi, osobito u recitiranju.
Glasov vibrato prati, fizioloski gotovo neizbjeino, jacinska modulaeija - tre­
molo.

81. 68. Tonska i intenn­

tetska modulacija. A ­
tonska~modulacija pjeva­
nog glasa a (valovito lITe·
tanje harmonika pokazu­
je tonsku modulaciju,
a crta ukupne jakosti po·
kazuje stalnost), B - po·
drhtavajuci glas (crta
ukupne jakosti zvuka po­
kazuje jakosnu modulaci­ 81. 69; A- 8hematski prikaz nastajanja, tra..
ju), C - produi;eno r ima janja i prestanka zvuka, B - promjEme jakosti.
osobinu jakosne modula· zvuka u s, c i st.
cije.
330 U govoru se zvuk uvreplenu mijenja (modulira) u tonu, u jakosti,
u spektralnom obliku i u spektralriom sastavu. Promjene tona u govoru daju
intonaeiju. Promjene jakosti govomog zvuka Cine razlike izmeCI:u tihih i glasnih

164 165
 dijelova gOYQra, izmeau nenaglaSenih i naglaSenili, razlikejzmedu glasnika,
a i dinamicke razlike unutar glasnika (v. pod 329). Promjene spek,tralnih oblika
cine glavnerazlike medu glasnicima u nizu, a u dvi:>glasnih glasnika ta se mijena
dogacta i .unutar jednog glasnika. Prijelazi spektralnih sastava od ~umnih na
harmonicnetemeljni je govorni kontrast izmectu suglasnika (~uinnih) i samo­
glasnika (harmonicnih).
Promjenezvuka aprijenosu
It'
331 Zvuk, koji krece od izvora, izlozen je na svom putu raznolikim utjeea­
;
,-: jima koji ga mijenjaju, pozeljno iii nepozeljno. Zvuk·moze bitinaravno iii
. 335· Kroz prijenosnik ravne frekveneijske karakteristike, tj. takav kojini
jednu sinusoidnu frekvenciju neprovodi niti bolje niti slabije nego i sve druge,
zvuk cepraci neizmijenjena spektralna oblika(v. sl. 70. A). Naprotiv, kroz
prijenosnik neravne frekveneijske karakteristike zvuk ce promijeniti svoj .spek­
tralni oblik, i to tako da ce mu oslabiti sinusoidne sastavniee koje prijenosnik
slabije provoru. i za onoliko koliko slabije provodi, a pojacat ce mu se one koje
razmjerno bOlje provodi, i za onoliko koliko bolje. Spektralni ce, dakIe, oblik
zvuka na iziazu iz prijenosnika neravne frekveneijske karakteristike imati oblik
koji je zbroj spektralnog oblika zvuka na ulazu j frekveneijske karakteristike
prijenosnika (v. s1. 70.B).

~'~
umjetnooslablien.i]i pojac~;moZe izmijeniti spektralni sastav (tzv. nelinearna
izoblicenja), spektralni oblik (tzy. linearna izobllcenja), moze zbog faznih
pomaka izmijeniti oblik titranja te moZe pramijeni1;i dinamicke osobine ublaZa­
vanjemkontrasta. .Za prijenosnik, koji ne mijerija izvornu kakvocu zvuka, lqlre
se da je VlsokeV,jernosti (high fidelity hi-fi).
"lazlIl zvuk
(A • B)

'~'~
332 Fonetici je vaZno poznavari.ie mogucih promjena zvUka na putu od f,ekvellcljake
izvora do slu~aca jer od njih zavisigovorna komunikacija; to joj poznavanje isto
tako otvara mogucnost planiranja hotimicnih interveneija na govornom zvuku.
. I samo oblikovanje govornih zvukova u govomim organima u bitije djelova­

karakteristike
prlJenosnlka

nje na zvuk u prijenosu (transfer zvuka u govornim organima). Naime, mi izvana

promatramo govorne organe kao cjelovit izvor ,zvuka, ali u sebi oni imaju
razdvoje~e uloge -prvot.l1og i dodatnog izvora. Prvotnije izvor ondje gdje zvuk
pocetnonastaje (npr: glasruce), a dodatni su tkiva i ~upljine kroz koje prolazi
i gdji:! se dodatno oblikUje. Tu je dvojnost ejelovitog izvora zvuka lako uociti na
violini; ziea joj je koja titra pod gudalom prvotni izvor zvuka, mjesto gdje zvUk
doista nastaje, a rezonantna joj je kutija dodatni izvor. tj. mjesto gdje se nastali
'K"
[
I '

zvuk oblikuje i koji za okolni zrak predstavlja veei izvor zvtika nego 5tO je ziea sa
svojom malom pOvTsinom, Narav djelovanja dodatnih izvora na prvotni zvuk
ista je kao i bilo kojih drugih prijenosnika na zvuk izvan ejelovitog izvora.
Promjena spektralnog oblika u prijenosu
333 Promjenaje spektralnog oblika govornog zvuka najvaZnije ~to se s tim
zvukQID dogada natri'dijelanjegova puta: od prvotnog izvora do izlaska iz tijela
govornika, od govornika do slusaca i u samom uhu slusaca. Ta je promjena
posljedieaneravne frekveneijske karakteristike prijenosnika, i to podjednako,
bilo da seradi 0 mehanickom, elektroakustickom iii flzioloskom prijenosniku.
334 Naziv frekvencijska karakteristika iskazuje osobinu provQdljivosti svih
sinusoidnih frekveneija kroz prijenosnik. Prijenosniku se frekveneijska karak­
teristika mjeri tako sto se u njega uvode sinusoidni (cisti) tonovi svih frekvencija
redom od niskih prema visokim, i to sve jednakih jakosti, .a na izlazu se iz
mjerenog prijenosnika mjere izlaznejakosti tih frekvencija. Te se izlaznejakosti
uertavaju udijagram,kojim se uobiCajeno i predocuje frekveneijskakarakteri­
stika. Apscisatog dijagramaoznacava frekveneije, a ordinata razmjerne izlazne
jakosti tih frekveneija (v. sl. 70).
166
;'t
11
zvuk na
'zlazu Iz
prljenoanlka
S1. 70. Shematski prikaz
ucinka na spektralni ob­
likprolaza Zvuka kroz
prijenosnik ravne frek­
vencijske karakteFistike
f f . (A) i neravne (B)
. 336 Ako je promjeria spektraInog oblika uprljenosniku nepoze]jna, govon
se 0 linearnom izoblicenju, a ako je poze]jna, pa i hotimicno izvedena, govori se
.0 oblikovanju zvUka. U fizikalnom pogiedu, .mectutim, objesu te promjene
istovjetne. Primjeriee tako, govor iz susjednesobe, osim sto je oslabljen, i nepo­
ze]jno je potamnjen, ali zato vrio cesto hotimicno potamnjujemo zvuk gIazbe iz
elektroakustickih ureClaja jer nam je tako ugodnije.
Akusticki filtri
337 Prijenosnici koji su posebno sagracteni zato da mijenjaju spektralni
oblik zvuka, sto za sIuiianje znaci boju zvuka, zovu se akusticki filtri. Frekveneij­
ske su karakteristike akustickih flltara ponajce~ce. takve da u jednom pojasu
spektra dobra provode sinusoidnefrekvimcije,.a u drugom ih guse do neeujno­
sti. Odatle i naziv »flltri«.
338 Ako je akusticki flltar takav da propusta sve niZe frekveneijespektra do
neke oznacene granicne frekveneije,zove senisko propusnifiltar (v. s1. 7l.A);
ako propusta sve vise frekveneije od ·oznacene granicne frekvencije, zove se
visoko propusni (v. s1. 71. B), a ako propusta dio spek:tra izmectu dviju oznacenih
167
granicnih frekvencija, zove se pojasno propusnifiltar(v. sl. 71. C). Lepeza je
filtar. koji od neke oznacene granicne frekvencije (najcell.eelOOO Hz)ima u raz"
nim. nagibima, prema vill.im ill .prema nizim frekvencijama, padnu ill uzlaznu
frekvencijs~u karakteristiku (v. sl. 71. D)
81.71. Frekvencijskeka­
348
rakteristike:' A nisko­
propusnih ,tiltara granic­
nih frekVencija 250 Hz (a),
1000 (b) i 8000. Hz (c);
B - visokopropusnih til­
tara granicnih frekvenci­
8000Hz
ja 8000 Hz (a); 1000 Hz (1))
i 250 Hi (c); C - frekven­
cijske karaJderistike Ie­
peze srediSnje .frekvenci­
je 1000 Hz; D -frekvencij­
ska karakterj.stika tiltra
pojasne brane granicnih
frekvencija 1000 Hz i 2000
Hz.
Rezonatori
Upijanje zvuka
343 Osobinaje prijenosnika zvuka da upijaju (apsorbiraju) zvuk. Upijanjeje
zvuka zapravo pretvorba zvucne u toplinsku energiju. Prijenosnici ne upijaju
sve zvukove podjednako, vee selektivno, neke sinusoidne frekvencije vise,
a druge manje, a isto tako neki prijenosnici ukupno upijaju vise zvuka, a drugi
manje.
344 Upijaci (apsorberi) su zvuka i kruta tijela, i tekuea i plinovita. Zrak
upija zvuk to jace ll.to mu je razmjerna vlaZnost veca. To je upijanje u zraku
zanemarljivo za frekvencije ispod 1000 Hz, a iinad je te frekvencije to jace stoje
frekvencija visa. Zbog toga su udaljeni- zvukovi koji do nas slim zrakom potam­
njeni, to izrazitije ll.to je razmjerna vlaZnostzraka veca.
345 Vill.e nego sam zrak zvuk upijaju stijenke koje omeduju zrak, to viSe sto
su te stijenke vece, neravnije i mekse. Neka ce prostorija to viseupijati zvuk sto
je ispunjenija {>redmetima neravnih povrsina, a pogotovu mekim predmetima
- draperijom. Sto su neravnine stijenka sitnije, to ce vise upijati zvuk visokih
frekvencija, a krupnija ce udubljenja vise upijati zvuk niskih frekvencija. Za
zvuk u nekoj prostorijiotvori predstavljaju najvece upijace jer kroz njih izlazi
sva zvucna energija koja stiZe do njihovih povrsina, pa je i m 2 otvorenog prozora
i mjera stupnja apsorpcije za prostorije.

339 Neravne frekvencijske karakteristike prijenosnika rezultat su akustic·
kID pojava: rezonancije, antirezonancije, selektivne apsorpcije i ogiba' zvuka.
Sve se te pojave daju jos i elektroni~ki simulirati. . , zvuka u tim prijenosnicima uCvrscivanjem misica koji oblikuju stijenke i pove­
340 Osobina je krutih tijela ill sup1jina ispunjenih zrakom da, potaknuti,
slobodno titraju sebi svojstvenim ucestalostima. Akodo takvih tijeIa ill sup1jina
dopre zvuk upravo tih sinusoidnih ucestalosti, oni ce, kaZe se, uei u rezonanciju
s njime. To se dogada iako sto vee pm titraj koji naide izaziva njihovQslobodno
produZeno titranje (kaoll.to jedan udarac izaziva produzeno titranje ugadalice),
a svaki iduci pojacava arnplitudu tog titranja buduei da im se smjerovi kretanja
tocno prate. I kad ne bi postojalo prigusivanje, to bi se pojaeavanje prosljeruvalo
dokle god traje poticajni zvuk.
341 '.' Ako, meautim, poticajni zvuk nije iste vee bliske uces.talosti, nastat ee
takoder rezonantno pojacanje, ali slabije, i sve slabije sto su ucestalosti poticaj­
nog zvuka i slobodnog titianja udaljenije. Kad se pak te dvije ucestalosti nanu
U suprotnom hodu, one ce se medusobno gusiti, 1j. nastat ce pojava antirezonan­
cYe.
346 Govorni. organi kao prijenosnici zvuka vise ee upijati zvuk sto su
meksih stijenka i sto im je otvor prema van uZi. Smanjuje se, dakle, upijanje
cavanjem otvora prema van. . .
Og-ib ,zvuka
347 .Iz iskustva narn je poznato da zvuk ne ide sarno pravocrtno, kao sto
prakticki ide svjetlost, vec da zalazi i iza krutih prepreka - ogiba se. Taj ogib
(difrakcija) zvuka nije za sve frekvencije jednak. Bolje se ogibaju niske frekven­
cije, a sve slabije sto su vise, pa ee zvuk iza prepreke imati izmijenjen spektralni
oblik - bit ee potamnjen, zasjenjen. Te je osobine ogiba lako provjeriti ako
nekome damo da izgovori [u), [b], [m], [v] s nekom preprekom (npr. knjigom)
ispred usta. Te cemo glasnike, u kojima pretezu niske frekvencije u spektru, cuti
pribliZilo podjednako s preprekom i bez nje, ali pri izgovaranju [s), [z], [cl,
u kojimapretezu vrl0 visoke frekvencije, razlika ce biti golema: zvukovi ce tih
glasnika visokih frekvencija prelaziti prepreku vrlo oslabljeno.

342 Prijenosnici ee, dakle, koji' imaju sposobnost slobodnog produZenog
titranja, zvuk ravnog spektraInog.oblika sastavljenog od mn08tva razlicitih
sinusoidnih frekvencija preoblikovati u nazubljen spektraIni oblik s vrhovima
na rezonantnim frekvencijama i s udubljenjima na antirezonantnima. 'I'a ee
preoblika biti toizrazitija 8tO je prijenosniku svojstvenije produfeno slobOdno
titranje. Takav Iiazub1jen spektralni oblik karakteristicanje za zvukove mnogih
glazbala izagovorne zvukove (podrobnije 0 govornim rezonatorima v. pod 376,
377,381,418 i 419).
168
348 Dakako, i sarna glava baca zvucnu sjenu. Zvuk koji nam dolazi, primje­
rice, s desne strane u lijevom je uhu potamnjen i ukupno ponesto oslabljen.
Govornikova glava zasjenjuje njegove govOl;ne zvukove, ito najvise u smjeru
njegova zatiljka i 1;jemena, a sve manje prema'smjeru usta (v. sl. 72). Zato je
najbolje, a to i govorni bonton nalaze, da govornik usmjeri svoje lice prema
slusacu. Zbog istog razloga izbjegavanja sjene glave treba nastojati da se govori
u smjeru mikrofona, telefonskoga iIi kojeg drugoga, kadse sluzimo tim elektro­
akustickim spravama.
169
'.,
i
J 81.73. Oscilogram samoglasnika i i ~egov
spektralni obtik (prve dvije slike); taj isti
zvukkomprimiran (treca icetvrta stika)
i odrezanih amplituda (peta. i sesta stika),
Komprimirall zvuk, ali jos i viSe zvuk odreza­
~li&'nA;6f1~n(JflnA..o
_~ u u ~
oIlAAUA
u••••
' Ju
nih amplituda, stvara nove sastaVnice u vi­
shn dijelovimaspektra. .

350 Ja.cinski raspon 'prijimosnika zvuka izmeetu najslabijih zvukova koje

prijenosnik ,moZe prenijeti·ilirazine 'suma koji prijenosnik stvara. i najjaceg
zvuka koji :moZe prenijeti zQv,e Se ,dinamika prijenosnika~

Zvuk U omeden,om prostoru .

180liH, \' " =)' 351 Zvuk ne doIazi do slu8<1ca.u zatvorenomprostoru sarno ravno s izvora,
vee i zaobilazno()dbijajuci seod stijenka koje ga nisu citavog upile..Jakostje,
dakle, zvuka-'koji slusamo uzatvqrenom prostoru zbr()j zvuka koji'stiZe ravno
8172. Zvucna sjena govornikoye glave za
s izvora i od~ijenlli, .pa ,i,viSe puta odbijenih, zvukova. l;(ako odbijeni zvukovi
.pojedina frekvencijska podnicja Djegovih
dokstignlJ,do slusaca I>rol~putove razlicitih duZina, om' ce svoju zvuCnu
govornih zvukova;. A vodoravna sjena,
energiju piiq.od~vati U S1;anQvitom: vremenskom slijedu, 8tO ceuciniti da Ce se
B -okomita sjena (prema' Dunnu i Farns­ zvuk postupno pojacavati do ,konacne jakosti z~ tu prostoriju. To postupno
worthu)
utitravanje, poj~cavanje zvuka uomeetenom prostoru zove se dozvuk.

352Isto takokad pocetni'ZVuk prestane, uomeetenom ce se prostoru jos

neko vrijeme. cuti zvuk istitr!lvanja, k6ji se zove odjek. Na s1. 74. prikazan je
Nelineama,izoblieenja,zvuka
dozvuk i oruekivuka o.strih tianzijenata, koji upravo zbog dozvuka i orueka
postaju ublazeru. '. '. .
349 Razni prijenosnlcizvuka,kao sto su mikrofonl, slusalice, zvucnici ill
uho,imaju vise ill manje ograrncene amplitude titr~ja, pa ce zato zvuku veeih
amplituda od svojih mogucnosti poinicanja skracivati amplitudu. To ce krace­
nje biti ill ostrog reza amplitudnih prekoracenja ill postupnog, zaobljenog
komprimiranja. Oba ce nacina(prikazana nasI, .73) smanjiv!lti jakost izlaznog
zvuka,ali ce izmijeniti i oblik titranja, 8tO ce se iskazati na spektru pojavom
nekih sastavnica, napose visokih frekvencija; kojih nije bilo uizvornom zvuku.
Pojavljivanje tih pridodanih sastavnica,' koje zvuce kao !lkripa (npr. u losih \...
ZVllcnika),. osobina je tzv. nelinearnih izoblicenja. Postupno gusenje vellkih 81. 74. Promjene dinamickih osobina zvuka
DOZVUK {) 0." E K
amplituda, kompresija zvuka, ilio izvodeumjetni kompresori zvuka, a'naravnu yr'·jem'. zbog dozvuka i odjeka. U1azni zvuk oiltrih
tu sposobnost ima cOvjeeje .uho,sV'odinelinearna izoblicenja na neprimjetnu -----f."I1 •• "i z.LiIl;
tranzijenata zbog dozvuka i odjeka ublazuje
kolicinu. --.z.,,1I: ft. 1l.:I.z~ ub'a.!flntb t ... nz1)enala
.8 •• ile.,,.',,, d~z.u1t. I o;dleJt"a pocetni i zaVTilni tranzijent.
170 171
 Vece ce prostorije imati dulji odjek nego manje jer odbijeni zvukovi u njima
prelaze dulji put, a isto tako odjekce biti dulji u prostorijama cije stijenke pri
svakom dodiru zvuka upiju manju kolicinu zvuka, pa Ce se u njima isti zvuk vise
puta odbijati arno-tamo dok ne bude citavupijeri.
353 Zbog slusne retencije odbijeni se zvuk u slusanju stapa u jedinstveni
~edno s izravnim ako ne kasni viSe od 35 ms, sto ,znaci da mu put nije dlllji od
10 m nego izravnom. Ako je, medutim, odbijeni zvuk razmjemo jak i dolazi
nakon izravnoga za vise od 50 do lOOms (50ms ako je odbijeni zvuk: jakosti
izvomog, a lOOms akoje upola tejakosti, tj. za3 dB slabiji), g. ako prelazi put 17
do 34m duljinego izvorni,.cuje se odvojeno i zove sejeka.
354 Odjek pojacava ibogati izravan zvuk govora pa je zato poreljan, ali
pregerano produ.zen a jak moZe izazvati ozbiljne komunikacijske smetnje jer se
tada odj(;)k prethodnog sloga ill glasnika mijeSa s izravnim zvukom' iduceg.
~erenjem je utvrdeno da je, u odredenim uvjetima, za razumijevanje govora
dobar odjek kcijemu jakost u vremenu do 100 ms opadne za 8 dB.
355 U omedenirn se prostorima izvorni i odbijeni zvukovi ne susrecu sarno
u vremenskim pomacima vee i u faznima.To znaci da se isti zvukovi susrecu
u raznim kutovima svojm ciklusa, sto, fizikalnogledano, znatno mijenja oblik
titranja zvuka, i to u svakom dije1u prostorijerazlicito. Te, medutim, fazne
pomake slusanje ne zamjecuje u slozenim zvukovima (Ohmovo pravilo).
356 Osim ucinaka vezanih uz vrijeme dozvuka i odjeka, prostorije imaju
i qruge 8kusticke osobine. Stijepke prostorija mogu brle upijati niske frekven­
cije a visoke odbijati, pa ce zvuk unjima dcibivati na sipkosti, ill moze obmuto,
pa prostorija, kliZe se, zvuci suplje. Prostorije imaju i svoje naravne rezonantne
frekvencije !.toje ce pojacati dijelove spektra tm frekvencija zvuka koji ude u tu
prostoriju. Ako zvuk u prostoriji sadrZi u svom spektru sinusoidne frekvencije
bllske naravnini rezonantnim frekvencijarna pr6storije, prostorija ce uodjeku
prebaciti te frekvencije na svoje pa ce stlpostojati bliske frekvencije, sto ce dati
bogatstVo zvuka (v. pod 326-328),8. i zvucne treptaje, koji nastaju upravo kad se
spoje dvije bliske sinusoidne' frekvencije kOle se fazno sad uskladuju i time
pojacavaju, sad razilaze i time prigusuju. Treba napomenuti da se takva bogace­
rija, pa i treperenja dogadaju i u govornim supljinama kad se postignudovoljno
jaki rezonantni efekti uevrscivanjem stijenka i poveeanjem obl;ljma tm supljina.
Zvucne osobine prostorija stvaraju njihov ugodaj: hladan, topao, suh, ispu­
njen, prazan, intiman i s1. Pocesto nismo ni svjesni da taj ugodaj pogece upravo
od zvucne naravi tm prostora.
rano otkrice bilo dasarno jedan dio u govomom zvuku odreduje. percepciju
govomog oblika, pa su taj apstrahirani oblik ucrtavali i slusno provjeravali.
358 Slike govornih zvukova sonograrni - koji se nalazeuovoj fonetici,
snimljene su na sonografu (spektrografu).
Radi potpunijeg razumijevanja tm slika ovdje je dan opis tog uredaja i nacin
njegova rada.
Sonograf sadrZi disk na koji se moze snimiti zvuk trajanja 2,4 sekunde, g.
jedne recenice osrednje duljine. OkrecuCi se, taj disk moze nebrojeno puta
reproducirati snim1jeni zvuk. Na valjak, koji se nalazi s gornje strane uredaja
i koji se okreee zajedno s diskom, omota se poseban papir. Taj papir, dakle, kad
se razmota, oznacava.po svojoj duzinivrijeme zvuka jer igla, koja na nj upisuje
zvuk, slijedi upravo vrijeme snimke.na disku. Igla-pisac se nalazi na okomitom
vijku, koji se takoder okreCezajedno s diskom, pa se pri svakom obrtaju klizno
podiZe za jedan zubac.
Bitan su dio uredaja akustickipojasno propusni mtri sirine u lineamoj
ljestvici 45 Hz u tzv. uskoj analizi, odnosno 300 Hz u sirokoj analizi. Sredisnja se
frekvencija tih mtara sa svakim obrtajem diska pomiceprema viSoj. U prvom je
obrtaju ta sredisnja frekvencija mtra, koja se upisuje na sarno dno papira, 85 Hz,
ana kraju analize, stose upisuje na vrhu papira, ona je 8000 Hz.
Zvuk snimljen na disku. prolazi kroz mtar koji je u tom trenutku ukljucen,
a igla elektricnom iskrom bi1jeZi na papir stupnjem zacmjenja koliko ga u tom
mtru i u kojem trenutku ima. Odnosi se, dakle, jakosti sastavnica spektra
u sonogramima iskazuju stupnjem zacrnjenja na papiru, pa se spektralni oblik
za bilo koji trenutak zvuka vidi na okomici kao tamnija slika na Visini papira
koja pokazuje odgovarajuce jace spektralne frekvencije, odnosno svjetlija slika,
koja pokazuje odgovarajuce slabije spektralne frekvencije.

Sonograf
357 Otkako je Ralph Potter 1940. godine konstruirao u New Yorku sono­
graf, spoznaje su se 0 ~cnoj naravi govoranaglo poveCale. Nekoliko godina
poslije F. Cooper; A. Liberman i P. Delattre uspjeli su zvucnu sliku govora
- sonogram - v:ratiti u zvuk, cime su sirom otvorill mogucnosti istraZivanja
zvucnih oblika kljucnih za slusno prepoznavanje govornih oblika. Njihovo je , 81. 75. Fotografija jednog tipa sonografa
172 173
 359SirO'ka i uska analiza, sto su dva stupnja preciznO'sti spektralnih analiza
kO'jeureCtajdaje,svaka ini.a svO'je nedO'statke i prednO'sti. SirO'ku analizu wO'de
sirO'kO' PO'jasni fIltri kO'ji ne mO'gu iskazati harmO'nike akO' su meausO'bnO'g
razmaka manjeg O'd 300 Hz, sto je gO'tO'VO' uvijek u gO'vO'rnO'm zvuku, ali jezatO'
u tim filtrima vrijeme utitravanja i istitravanja zvukavrlO' malO', pa se u sirO'kO'j
analizi iskazuju brze izmjene zvuka uvremenu, ukljucujuci titranje kO'je nastaje
O'd pulsacija glasniea (v. sl. 63. B). U sirO'kO'j se analizi bO'lje isticu rezO'nantna
podrUcja, tzv. fO'i:manti, i to upravO' zato sta nisu iskazani pojedinacnO' harmO'nici
unjima.
Za· razliku od· sirO'ke analize, uska artalizaugrubo prati prO'mjene' zvuka
u'vremeriu jernjezini uski fIltri (sirine 45 Hz) imaju prO'duienije vrijeme utitra­
vanja i istitl'avanja, pa 'se u njO'j nevidi periO'dicnO' titranje zvuka. Vide se,
meautim, spektralne' sastavnice harinO'nici, cijekretanje uvremenu iskaZuje
intonaeiju (v. sL .63; A), arazmaci meCtu njima to'nsku visinu (vo PO'd 319). U uskO'j
se analizi vrld dO'brO' vidi razlika izmeau harmO'nicnO'g i sumnO'g zvuka (v. 5umni
QiO' zvuka u [i] i [s] u' rijeei [Zivis] na sl. '(6. ;8); stO'je vainO' zbO'g razgranicavanja
Sumnih.O'dzvO'nkih glasnika te za prO'matranje udjela »zvucnO'sti« (harmO'nicnO'­
sti) u zvucnimsuglasnieima.
S1. 76. Sonogrami: A uska' analiza, logaritamska ljestvica, B - uska. analiza, linearna
ljestvica, C - siroka analiza, lineama Ijestvica, D - spektar (sekcija)
360 Ureaaj, kO'ji se O'vdje O'Pisuje, mO'Ze spektralnu analizu iskazati i u IO'ga­
ritamskO'j, O'ktavnO'j Ijestvici, StO'znaci da filtri kO'jima se zvuk analizira nemaju
174
I
~
sirinuuvijek istO'g frekveneijSKO'g O'Psega,kaO' sto u llnearnO'jljestvici imaju
uvijek 300 Hz, O'dnO'snO'45 Hz; vee jednakO'g O'ktavnO'g O'Psega, stO' znaCi da
prema sve viSim frekvencijsIdm dijelO'vimaspektra imaju sve veei frekveneijski
rasPO'n. Ta je mO'gucnO'st ugraaena zato stO' je u akustiei O'ktavna ljestvica
uO'biCajena, jer je bliZa, smatra se, slusnom dO'iivljaju zvuka,napO'se dO'iivljaju
tona (usPO'redi s1. 76. A i 76. B).
SO'nO'graf imajO's dvijemO'gucnO'sti: da ucrta prO'mjene uk4PIl~j*O'sti zvuka
tijekO'm njegO'va trajanja (tzv. amplitudni PO'kazatelj) (v,naSL )7)i4a jedan
trenutak zvuka (tzv. sekcija), kO'ji se bira po vO'lji~PO'kaieu uO'biG.aje~omO'bliku
spektra, tj. s prikazO'm razmjernih jakO'sti na O'rdinati i frelcvencijail.~ apsc'isi (v.
~~m . '.
S1. 77. Sonogram S upisanom krivuljom
ukupne zvucne jakosti
GOVORNI ZVUKOVI
Nastanak zvuka u govornim'organima
361 Dvije temeljne vrste' zvuka tvO're gO'vO'rne zvukO've: harmO'nican zvuk
isuman zvuk. HarmO'nican je zvuk periO'dicnih titraja i diskc:intinuiranO'g spek­
tra, a suman je aperiO'dicnih titraja i kO'ntinuiranO'g spektta, SIO'gO'vni niz [sasa­
sallaJ mO'Ze se srria:trati arhetipom gO'VO'rnih zvukO'va (v. sl. 78, v. i PO'd 656, 657).
362 HarmO'nican gO'vO'rni zvuk periodicnih titraja nastaje titranjem glasnica
kO'je isprekidanO' prO'Pustaju zrak iz pluca. Na taj nacin zracni tlak iznad glasnica
dO'biva titrajne prO'mjene SvO'jstvenezvuku. TO' je zracnotreptavi ill aerO'vibra­
to'rni nacin nastanka gO'vO'rnO'g zvuka.
Na s1. 78. A mO'ze se pO' ravnO'mjernim okomitim ertama, kO'je su zapisi
periO'dicnih titraja, to'cnO' vidjeti kada glasni~ titraju (za trajanja [aJ), akada ne
titraju (za trajanja [5J). Nairne, svakaje O'kO'mitaerta spektar jednO'g titraja, kojije
kO'mpleksnog, nesinusoidnO'g O'blika, akO'ji nastaje jednim razmicanjem glas­
niea. Takva stika gO'vO'rnog zvuka pokazuje nam brzinu titraja - gustO'cO'm
okO'mitih erta sto se cuje kaO' ton, te spektralni O'blik titranja, sto se cuje kaO'
bO'ja takvO'g zvuka.
175

 Na sI. 78.Bvide se vodoravne jednako razmaknute crte koje pokazuju
harmonike u spektru. Vidi se da je zvukpo sastavu harmoniean u dijelu u kojem
je periodiean, a to znaei onda kad nastaje u govoru titranjem glasnica.
SI.78. Sonogram arhe­
tipskoga,govomog zvu­
ka; A siroka analiza, Ii­
nearna ljestvica (m),
B - uskaanaliza, linearna
ljestvica (z), C uskli ana­
Vise vrtloga i daje vi!3e {;uma nego ravan prolaz. Ta dodatna kolicina !3urna zbog
~Jjenosti prolaza: ponekadje razlikovna stridentnost (npr. lsi-lei, IfI-I$I);
367 Spektr/'llni oblik i jakost govomog zvuka nisu na izlazu iz tijela kao !3to
. su na mjestu prvotnog izvora. Prvotni se, nairne, zvuk jos oblikuje u prolazu
kroz govorne organe i njihove supljine. Ti prolazi predstavljaju dodatni izvor
zvuka premda oni nisu .izvori zvuene energije (v. pod 332), vee prvotnom
slorenom zvuku razriolike sastavnice razlicito rezonantno pojacavaju, antiIezo­
nantno priguSuju ill ih upijaju. Zvuk ee zato iz cjelovitoga govomog izvora biti
zbroj prvotnog zvuka i zvuene karakteristike dodatnog zvuenog izvora.· Bit ce
zapravo dvaput dvostrukogizvora: aerovibratomog s dodatnimizvorom i aero­
turbulentnog s dodatnim izvorom (v. shematski pri.~ na s1. 79).
aerovibratorni I
zrek pod
») ») ») »»»» ))) zvui!na karekteristika
govornog prolaza
prl tlskolrl- .
iz pluca \ .

-------------+-----------­
~.f?:.
r-. r.;;) /:... I zvui!na karakterlstika
govorni zvukovi
, na izl azu

liza, logaritamska Ijestvi­ f.:Y ~ &J "C/ ~ govornog prolan

ca (z) aerotufbulentni

363 Suman, aperiodiean govorni zvuk (vidJjivna s1. 78. za trajanja {liD PRVOTNI IZVORI OOOATNI IZVOR I
nastaje zbog zraenih vrtloga. To je zracnovrtloZni ill aeroturbulentni naein . S1. 79. Shematsld prikaz dvaput dvostiukih izvora govornih zVuIrova
nastanka zvuka. Ravnomjeran zraeni tok ne daje zvuka sve dok'se ne stvore
vrtlozi na cijim rubovima nastaju naizmjeniena poveeanja i smanjenja zracnog
tlaka. Vrtlozi nastaju u zraenoj struji zbog trenja zraka (trljanja, frikcije). Ti su ZvuiJne osobine Ifovora
vrtlozi razlieitih a nestalnih velieina i brzina obrtanja, pa je zvuk od njih
aperiodiean, l'iuman. (Ako se dogodi da se vrtlozi ustale nepromjenljivi, zvuk ce 368 Sestzvuenihosobina tvori raznolikost govornih zvukova. To su:
postati periodiean kao u zviZdanju.) 1. spektralni oblik (boja)
2. spektralni sastav (surnan-harmoniean)
364 Vjelitina se, dakle, izvoaenja liumi:rlh govornih zvukova sastoji u navo­ 3. promjene zvuka Ii vremenu
aenju zraene struje u prikladne vrtloge. Tih ce vrtloga, poput virova u vodenom 4. trajanje .
toku, biti me !ito je protok veei, a prolaz uzi i zakrivljeniji. 5. jakost (glasnoca) .
Znatno ce vise vrtloznog, sumnog zvttka sadriavati pravisuglasnici (koji se 6. ueestalost periodicnih titraja (ton)

zovu joli i vrtlozni ill turbulentni, a i frikativni) nego samoglasnici i zvonki Opisom'tih sest osobinasvaki je govornizvuk dovoljno odreden..

suglasnici. To zato sto je u pravih suglasnika prolaz zraenoj struji uii,. a protok
zraka veei jer glasnice propustaju vise zraka iz pluCa, pogotovo u bezvuenih
suglasnika. (Kolieina protoka ill utroska zraka za razliCite vrste glasnika moze se
mjeriti, a provjeriti mozemo i bez mjernih uredaja ako izbrojiIrio koliko iz jednog
dubokog udaha mozemo izgovoriti rijee (mo!4no], koja sadrZi samoglasnike
i zvonke suglasnike;rijee [zaiali], koja sadrii dva zvuena prava suglasnika, i rijee
[saSiti] stri bezvucna suglasnika u sebi. Najvise puta mOZemo ponoviti prvu
rijee, pa drugu,a najmanje treeu koja trosi najme zraka.)
369 Medutim,sve te zvueneosobine ne sudjelujupodjednako u stvaranju
zvukovne govorne raznolikosti. Vainost zvucnih osobina u tvorenju razlika
meduglasnicima oznacenaje redoslijedom kojimsu ovdje navedene, s time da
prve tri osobine treba smatrati glavnima, a preostale tri pomoenima ill redun­
dantriima. Redoslijed je po vainosti obrnut za tvorenje glasovih, prozodijskih
mijena. U glasnicima i uprozodiji; nairne, sudjeluju iste zvucne osobine, ali
s razlicitim Ulogom i s drugacijom filogom.

365Zraeni se vrtlozi.stvaraju duz cijelogagovomog prolaza, ali najvise na·

najuiem dijelu,pa je zato u pravih suglasnikamjesto izgovora i mjesto glavnog
izvora zvuka. Pri liaptavom izgovoru samoglasnika i zvonkih suglasnika najuii
je tjesnac u.grkljanu gdje se tada i stvara najme !3uma.
366 Za kakvoeu i kolieinu surna vaZan je i oblik prolaza. Okrugao oblik
1jesnaca tvori sum tamnije boje, a spljo!3ten svjetlije. Zakrivljenprolaz stvara
176
SPEKTRALNIOBLIK
370Zvuk eovjeCjega govora u cjelini gledajuei, tj. u prosjeku, ima posebnu
boju,.drugaCiju od ostalihzv'ukova. Ta boja proisljeee iz morfoloskih i fiziolo­
skih posebnosti eovjeejih organa koji proizvode govorne zvukove. Na slici 80. A
prikazan je prosjeean spektralni oblik covjeejega govora. Tu je vidljivo da su
177
 tl,prosjeCnOiIl. govoru }!ajjace· frekvencije oko 30.0 Hz, da se preteZna kolicin8.
.ivukanafuzinadijelu spektra ispodlO.o.o Hzteda se na dijelu ispod 40.0 Hz nalazi fuva. Ti prolaii zvuka,' koje trebasniatrati dodatniIp-izvoromzvuka,'imaju svojii.
5.o%·od ukupne zvucne snage (postotak je zvucne snage prikazan na s1. 8.0. B) frekvencijsku karakteristiku (primjer jedne od mogucih prj,kazanje na sl. 81. B).
S njome se pocetni. zvukzbraja, da bina izlazu dobio konacan'spektralni obJik
'~~ rrrrr-~ I '·1 is I::;:;r=
(prikazanna s1. 81. C),
i i i i II I A
" . 373 Kako frekvencijska karakteristika go:vornogprolaza ima vise rezonant­
"'. nih vrhova (prakticki do 7.-8) i isto tako. viSeantirezo~an~ prigusenja, govorni
f'f fO' ce zvuk na izlazu imatinazubljen spektralniobJik,s.timeda cesvaki visi zubac
.~ .Ht\t:-+ biti sve slabiji zbogpadnogoblika prvotnogzvuka,
ij ;~~--kifH-H+~-+-++t
~.
I
U. '" 1I1l! 1/H-+++I+I----+-l I II!! II I
dB
ao
20
•'" .,. ·5 ·loott 1"
Ir~cijo
.,_Ifz A
10
-I()
0
dB B

1 -20
o 1000· 2.odo·";·3('tOOHz,

i
~
h\
-ll
IdB
30
+, "

&~_ -(fJ
.SL 80. Prosjeeni spektralni oblik covjeejega B
b';:
b: -50 govora; A - prosjeCni spektralni oblik govo­
Wll.. 1'a, B - postotak zvuene 'snage koju sadrZi.
60 IIIIi 2 '000 2 I()OOO govorni zvuk u spektru ispod odredene frek­
50'0 150:0 2 soo '" Hz, "':
fr.fllwtmt:ijo' veneije (pI'erna 1;'. Jelakovi6;u, 1978)

Iz toga slijedi da je covjecji govor pod,osta.tamnezvucne boje. Ta ciQjenica

IdS
ao 12 Fa;
. :,," ,;.
,"

SI.81;· ~Zb:t'l!.iat)je ·prvotnog idodatIiog wo­

iIloze.. biti vaZna Za audiologe i elektroakusticare, ~ je za fonetiku od malog ra. A grkljanski zvuk, B frekveneijska
20
znaceQja Nju, nairne, vise zanimaju razlike boja meau glasnici.nia u slijedu.
promjene boje glasa kao izraZajno sredStVo i pojedinceve posebnosti boje glasa.
c karakteristika govornog. prolaza duZine
10 17 em pri izgovoru neutralnog samoglasnika,
C - zvuk na izlazu iz tijela, D - sonogram
371 Spektralni je oblikgovoI'nih xru.kovazbrof prvotnog izvomogzvuka o 1 II 111111111"111111"1" II "I .. neutralnog samoglasnika [3J . (prema
i frekvencijske karakteristike dodatnog izvora, transfera zvuka (v. pod 367). o 100.0,. 20,00.:3000 Hz, G.J.Bordeni K. S. Harris)
Covjek proizvodi zVukove'raznolikih boja tako sto umije postavljati svoje
govorneefektore u polozaj koji daje traZeni zvucni rezultat, djelujucipri tome
hotitniCno vise na dodatnLizvor negona...prvotni (za razliku od svitaQja na Pojacani dijelovi spektra, koji sU tezultat rezonantnih frekyencija gOVOlTlOg
glazbeniminstrumentimagdje jeto obrnuto)•. prolaza,zovu se forin~ti. N~liliirezonantni Vl'h u spektru go.vornog zvuka zove
se prvi formant (Fl), drugipo visini je drugi formant (F2)~ pa redom treci (F3) itd.
372 .Prvotni.zvuk koji nastaje titraQjemglasnicaima vise.,manje pravilan
padni spektralni obllk, u kojemu je najniZa'sastavnica fo najjaca,a svaka visaje 374 Jedhake 'ce freICVencijske karakteristike gov~rnih organa i supljina
sve slabija (kao na sl. 8l.A). Nagib te spektralne 'krivulje moze biti blaii iIi davati podjednake frekvencijske Vrijednosti formanata'bezobzirana kakvocu
strmiji ovisno 0 nacinu otvaraQja i zatvaraQja gla!lnica (v. pod 153, 315 i 316), prvotnog ZvUka, osim u nekii:ri kra.injim slucajevima, kao sto je sopransko vrlo
s time daje redovno opadaQjejakosti harmonika 12 dBzasvaku.harednuvisu visokopjevaQje iIi djeeji cvrkut, kada su harmonici taliko razmaknuti da se
oktavu na spektru. moZe dogoditi da ih ne bude ni, u siroj rezonantQ,ojzoni; moze se dogoditi da visi
; Izvornizvuk s:.. glasnica(na 51. 8LA) dooblikuje se u govornimorganima formanti izostanu iako je pocetni zvuk vrlo strmog padnog spektralnog oblika.
i. prostorimakroz koje prolazi doizlaska iz tijela. Taj izlazak iz tijela uglavnom Inace, unutar redovnog rasponatona i odgovarajucih rastera harmonika, uklju­
ide· kroz govorni otvor,.ali ne treba zanemariti ni isijavaQje iz povrsine tijela, iz cujuci i slucajeve kada je prvotni zvuk suman, frekvencijske se vrijednosti
vrata, obraza, izcijele povrsine glave,.s prsiju;kamoje zvuk stigao prolazeCi kroz formanata beznacajno mijenjaju s promjenomtona ilisprijelazom tonau sum;
(0 nezavisnosti boje od tona v;p6d321'). .
178
179
 Zvucneosobine dodatnoga govornog izvora
375 Oblikovanje prvotnog zvuka, ukljuc::ujuci i pojacanja i guSenja, nesum­
njivo se odvija u govornim organima i supljinama prema akustiekim zakonima,
koji mea:utim jos nisu u dovoljnoj mjeri poznati. A nisu zato sto su akusticke
osobine govornih organa, koji su raznolikih oblika, velie ina, tvrdoea i povrsina,
iatim govornih .supljina i njihovih podsupljinavrlo nepravilnih ol;llika te aku­
stic::ke osobine aerodinamickihzbivanja, toliko slozene .da ih je .teskoizraziti
jednostavnim a neprijepornini ,formulama. Ipak, u jednostavnijim se slueaje"
virna akustic::ki zakoni jasno naziru te sluze kao polazista.
u duljini njihova vokalnog trakta (duljine eijevi L). Sto jeta supljina kraea
a najkraca je u djeteta, to su(i to proizlazi iz formule .pod376) rezonantne
frekveneije viSe,pa.su sto~a i formanti kojeone daju poviileniji (stoje jasno
vidljivo na s1. 83. A, B i C). Stoviile, prema frekveneijama formanata za (::l] mogla
bi se izracunati duljina govorne eijevi za svakog pojedinea po formuli L = n xvI
4 xf(n); .

376 Govorna se supljina od glasniea do usana moze usporediti s eijeVi koja

je zatvorena na jednom kraju. U takvoj poluzatvorenoj eijevi jednolike i raz­
mjerno male sirine rezonantne frekveneije ovise 0 duljini te eijevi(L). Te su
rezonantne frekvencije f(r) = n X v/4 x L (n predstavlja neparnebrojeve 1, 3, 5,
7 ..., v brzinu zvuka koja je u zraku priblimo 34 400 en:ils). Najuilii ce, dakle,
rezonantna frekvencija u takvoj eijevi biti ona kojolje c::etvrtinavalne duljine
jednaka duljini eijevi (v. sl. 82), tj. takva kojoj se
;'~vor« nalazi koozatvorenog . SI..83.Sonogrami neutralnog samoglasnika
dijela cijevi nad glasnieama, a »trbuh« pri otvoru na usnama; (ovdje »cvor« [:11; "A - sestogodiSnjeg djecaka, B ..:. zenske
predstavlja fazu najmanje brzine zrac::nih c::estica, tj. najveeeg tlaka, a »trbuh« odrasle osobe, C. odraslog mulllkarca. For­
fazu najveee brzine, odnosno najmanjeg tlaka). Vise ee rezonantne freIweneije manti su respektiv'no sve niZih frekvencija
biti tri, pet, sedam itd. puta veeih vrijednosti od one najniZe. (objasnjerije u tekstu)...

377 Pri izgovoru neodreaenog samoglasnika (~] supljina jeod glasniea do
usana gotovo posvuda jednake sirine i u odraslih je muskaraea prosjeCno duga
17 em. Rezonantne bi frekveneije u njoj trebalebiti 1,3,5 ... x 34400/4 x 17, sto
izracunano iznosi (priblizno) 500 Hz, 1500 Hz, 2500 Hz. I doista, sonogram
neodreaenog samoglasnika [a] iskazuje formante priblimo na tim frekveneijama
1 (na s1. 83. A Fl ima oko 500Hz, F2 oko 1450 Hz, Fa oko 2500 Hz).
379 Zavisnost rezonantnih frekvencija od velicine govornih supljina poje­
dinea nameee pitanje sto je zapravo isti govorni zvuk. buduei aa je »isto« iz
raz}icitih usta zvuc::no razlicito. Neodreaenije samoglasnik [a] isti ako su mu
formanti pribllino ekvidistantni, tj. ako su akusticka posljediea hotimicnog
oblikovaDja govornih supljina u jednu eijev posvudajednake sirine. Tostoji i za
sve druge govorne zvtikove. Oni !iu po boji isti ako im formanti stoje u stanovi­
tom medusobnom odnosukoji je akustic::ki ishod jednakog hotimicnog obliko­

I A
T
B
C
vanja govornih supljina (v. pod 653-682). .
To semoze vidjeti ina primjeru rasporeda formanata u samoglasnika [i1 i [e)
u iZgovoru veeeg broja (~ngleskih) muskaraea, zena i djece.

Ii
:=:=:>J F1
F1 .
.
mz
ill
d m
~)
z d

I
T
:><::-u__ :>1
eTC
F2 F2
270
2290
310
2790
370
3200
530
1840
610
2330
690

2610

C c ... C

>< ><::>J
T .T T Podaci iskazuju znatne razlike prosjec::nih vrijednosti formanata u muska­
j raea, zena i djece, ali pokazuju isto tako da postoje neki stalni odnosi izmeau F1
I Fa i F2 u podruCju samoglasnika [i] i posebni, drugaciji u podrucju samoglasnika
GRKLJAN [e];(Vrijedi jos jednom istaknuti da vise vrijednosti formanata u zena i joi! vise
"j I" -Hem • I u djece u usporedbi S onima u muskaraea nisu zbog visega glasa, nego zbog
manjeg obujma govornih supljina.)
I S1.82. Prikaz oblika govornog prolaza pri izgovoruneutralnog samoglasnika [al kao
cijevipribliZno podjednake sirine i zatvorene na jednom kraju (grkljanom). Rezonantne su
frekvencije (F, formanti) one kojima sevalni trbusi (T) nalaze na otvoru (usnama), 380 Covjek iskustveno poznaje akusticke zlrltone i prakticki se umije njima
!I _ a cvor.ovi (e) na zatvoru.(grkljanu). .. sltiliti. Da: covjek ne govori samp takosto imodi uvjezbane pokreteriema.:reci za
zvucni ishod, vee da te pokfete i.preinacuje prema zvuku koji hoee prdlivesti,
cinise da je i samo po sebi jasno, a: mozerno se, ako je potrebno, u to i uvjeriti
378 Isti neodrea:eni.samoglasnik [a] u izgovoru odraslog mui3karca, odrasle
Zene te djeteta ima raz1ic::iterezonantne frekveneije,. sto proizlazi iz razlika jednostavnim pokusom. MoZe se izgovoriti samoglasnik [u] normalno, a potom
I,
1
180 181

!
 usm~ma hotimicno 'priljubljenim uza zube, UtoQJ.·drugom·naeinu govom.a je
cijev naprijed skracena, pa se »spontano« nadoknaduje tajgubitak spuStanjem
grkljana,sto se lako moze. opazitiako seu pokusuprstom dodirujeAdamova
jabucica. . u obm izasebne rezonantne osobine pojedinih pods\lpljina, kao stosu straZnja
. . .
381 Go~orni se zvukoVi redovito ne obllkujti u supljiriarna koje' imajl.l Qblik
cijevi ravnomjeme sirine. Dapaee, redovno je da se ta cijev na jednom ill viSe
mjesta suzava ill prosiruje, u cemu se u najvecoj mjeri i sastoji izgovaranje. Za te
slueajeve akusticka pravila rezonancija su ova:l. akqjl:l.. s~enjena mjestu gdje
se zatekne trbuh zvucnog vala, rezonantnase freJajencija:snlzuje i2..ako je
suzenje na mjestu gdje se zatekne evor, rezonantnase frekvencija povisuje.
"II Povisivanje ill sniZavanje zavisi od to~a. kollko je ~~nje i .~qliko se. tocno
poklapa sa srerustem trbuha ill evora. Covjekgovo~ipbli~ujezvukove tako
sto, moglo bi se slikovito red, pronalazi po uStilna tt~ttrbuh~'i:GY()rove pa ih po
zelji vise ill manje stisce. '., '. ·-:"~,,~.r ' .
382 Kako ti akustieki zakoni sudjeluju ti ~blikovllrij~g9¥Jrrrlh ~9V~ bit
ce oprimjereno u narednom odjeljku na temeJ;jDiin s~pgl~I#c~, ulf9l!fllaje
raspored formariiita' daleko odekvidistantnog~;~akay'li~{itQ~oi;lila~,ijf;!v rav­
nomjemesirine. Ovdje SEl moze r~i 'da ')e<:~#l,Zavmii~.~.~J1ik8;:'(bE!m9Iiranje)
primjer zas~avlUije rezonaritneJrekvencijesuZavaDjem otvora koji pogada
trbuh vala(v, s1.,84,A), a da je povisivanje glasnika (dijezITanje) primjer za
povisivanje rezonaritne frekvencije suZavanjem na tvrdonepcanom dijelu koji
pogada CVOfZVUenOg vala(v. sl. 84. B),
, F:i4
T . C:' T t·
=~~~> >:R:
T ¢' T ¢
::>1
T ¢
~-*~~.;Y??
--" ,-~~~~~--~~~
.8L 84. A":'shematiziran prikaz labijalizacije
koja iiniZava Comante jer suZavar\le ria usna­
rna poga~ trbube rezonantnih frekvencija;
,Al--: sonogrtun i i sniZenog pamjaka 11;
. B - sheiriatiZiran prikaz palatafiziranoSti pri
koj()j suzavatijezahvaca trbUhFl Pa ga i sni­
'tava te evoi:ove'F2 i F3 kojezato povisuje;Bl
""sonogram li.povillenog pamjaka'
182
38,3 .Spomenuti zakoni rezonancije ne obja,snjavaju sva .akusticka zbivanja
u govomim prolazima Ni same rezonancije se ne mogu sve 9bjasniti promatra­
njemgovome supljine kao jednog jedinstvenog prostora, vee se moraju uzeti
usna sa zdrijelnom, prednja usna s usnenom te nosna supljina..
Govome prolaze nadalje treba promatrati i kao antirezQnatore i kao upijace
zvuka, koji prvotni zvuk prigusuju. u~ijelosti ill u pojedinimsastavnicarna
spektra tvoreei udubljenja na spektru -,-antiformante.
384 Nije sarno tesko jednoznaeno protumaciti spektralne oblike govomih
zvukoya iz izgovomih obllka, nego je tesko isamo odred:ivanjegovornih zvu­
kova. Teskoce se javljaju zato sto su »isti« zvukovi u svakog pojedinca stvarno
razlieiti, ali i zato sto se pri svakom voljnom i nadziranom pokretu, kakav je
izgovor glasnika, izvode i neplanirani pokreti koji su rezultat okolnosti ill
slucajnosti, a svi ti planirani i neplanirani pokreti ravnopravno oblikuju zvuk.
Dateskoce'budu vece, planirani se pokreti u normalnom vezanom govoru
izvode nedovrseno, cesto tek u naznaci. Zbog svih tih razloga zvucni se opis
glasnika daje na temelju viSekratnih ponavljanja od razllCitih.ljl~di, glasnika
izgovaranih optimalno i u neutr~oj okolini.
Spektralni oblici samoglasnika
385Sarnoglasnicka (vokalska) se boja ostvaruje u zvuku kojisvojin:i veeim
dijelompripada glasu. Sarnoglasnieku bQju odred:uju sarno frekvencije prvog,
F1J drugog i donekle treceg forlI!-an1;a" dok glasovu (vokalnu) boju odreduje fo,
razmjeme jakosti formanata imeduformantskih udubljenja te u cije\osti dio
spektra iznad tzv. frekvencije prekida, kojaje negdje izmed:u 2300 i 2500 Hz (v. sL
85). .'
sarnoglasnicki dio.$pektra
F:d
Fl~
81.85. Shernatiziran pri­
F2t kaz sarnoglaSnickog (vo­
kalskog) i g!asovog (vo­
. kalnog) dijela spektra
F3t
Stupanj razgovijetnosti sarnoglasnika zavisi od udjela njihova zvuka u ukup­
nom zvuku, Ii taj ce udio biti veei uglavnom onda kad je udubljenje u med:ufor­
mantskom dijelu spektra veCe. ' ..
Rezonantni su vrhovi do frekvencije prekida ishod hotimienog izgovomog
oblikovanja pojedinih sarnoglasnika, dok su glasove osobine zvuka odred:ene
u prvom redu osobinarna izvornog zvuka, apotom pojedinceviri:t opcim karakte­
ristikarna govomih prolaza te akustickim i flzioloskim nehotimicnim posljedi­
cama izgovaranja pojedinih sarnoglasnika. .
183
 · 386 . Oblikovanje ee samoglasnickog zvuka ovdje biti objasnjeno na primje­
rima triju krajnjih samoglasIlika.: [i], [a] i [u]. ..
'. ,Pri izgovoru samoglasnika Hl tijelo se jezika stezanjemdonjeg dijela genio­
glosusa prebacuje u prednjidio l1sne supljine i podiZe prema'tvrdom nepcu (v.
sl. 86. J\), eime nastaje supljina nejednaka presjeka s iZrazitim sUZavanjem
u prednjojtreeini njezine duzine (v;sl. 86. B). U takvojce supljiIli prva rezo­
nantna frekvencija, za razliku od one koja bi se pojavila u cijevi ravnomjeme
sirine, biti niZa jer je sirina pri izlasku, gdje joj je trbuh,razInjemo malena,
a druga i treea rezonantna frekvencija bit ee izrazito povisene jer se na mjestu
njihovih evorova nalaZiizrazito suZenje (v.'shematski prikaz na s1.86. C). Zbog
toga eesamoglasnik[i] imati uprosjekuFlna. 360Hz, F2 na 2200Hz i F3 na
2850Hz (v. spektarisonogram na s1. 86. D).
A
387 SamoglasIlik se fa] izgovara tako sto se donja eeljust znatno spusti, a.m.
hioglosus pOVllee tijelo jezika nadolje i njegovim korijenom bliZe zdrijelnom
zidu (v. s1. 87.A),tako da nastane prostor wlo sirok u prednjoj polovici, a uzak
u straZnjoj, Zdrijelnoj (v. s1. 87. B). Takav prostor povisuje prvu rezonantnu
frekvenciju jer je suren kod njezii:iQg evora blizu grkljana, a to stiZenje zahvaea
i trbuh druge rezonantne frekvep,(rije, koju onda neSto sIlizuje (v. shematski
prikaz na s1. 87.C),pa ce formantLbiti ponesto odmaknuti od ekvidistantnog
rasporeda i imat ee prosjeeno vri.f¢dnosti F1 700 Hz, F21400 Hz i F3 22.50~z (v.
spektar i sonogram na sl. 87.D)."· "
D

~~~a
12 . . . . ..•.....
. B
8
4 .
cm2~'"
16 I
B
O.
.0' 4 8
12
1'2 16em
c
a
4 T C 81. 87. Fiziologija i akustika samoglasnika
o a: A - stezanjem m. hioglosusa jezik se spu·
o 4 II 12 16 em :::::::::s>I FIt ~tai prebacujetmatrng suZaVlljuci zdrijelnu
§upljinu; B- dijagramski prikaz razlicite ~iri·

T C C 81. 86. Fiziologija i akustika samoglasnika i:

a
T

:><: -~~~__->I C T C

F2.
ne govornog prolaza pri izgovoru a; C - she­
matiZiran prikaz govornog prolaza kao cijevi
nejed!1ake ijirine s naznakom ucinka takvog

----~:~-~~
T
~
C T . C
FI' A - stezanjem donjeg iiijela m. genioglosusa
jezik se prebacuje u prednji dio usta.. B - dija­
gramski prikaz l'aZlicite sirine govomog pro­
T

><. '){ :~~~~~:~

C TC T C
F3.
oblika na rezonantne frekVencije; D ­ sono­
gram ispektar samoglasnika a

=~=~_ ><g::: ::'2 F2t laza pri izgovoru i; .C - shematiziran prikaz

e

govornogproiaza kaocijevi nejednake IUrine Drugaeije je moguee tumaeenje da prvi formant nastaje u prednjoj, veeoj
T eTC T C s naznakom ucinka takvog oblika na rezo.. usneno-usnoj supljini, a drugiu straZnjoj, manjoj Zdrijelno-usnoj supljiIli.
..:X::::><: :>I F3t nantne frekvendje;· D - sonogram i spektar
.' '. . samoglasnika i
388 Stezanjem miSica stiloglosusa tijelo se jezika pri izgovoru samoglasnika
[ul podiZe ustraZnjem dijelu usta (v. s1. 88.A~, a krumi usneni misic izbacuje
Drugaeije objasnjenje nastanka samoglasnickih formanata ne uzima usne prema van i sUZava otvor, tako da sedobiva nesto produzen prostor i suzen
govomu supljinu kao jedinstven rezonlmtni prostor, vee kao dva. ill vise njih. na dva mjesta, na izlazu i u sredini (v. sl. 88. B). Zbog prednjeg sUZenja i produze­
U takvom gledanju prvi niski fonnantu samoglasniku [i] nastaje u straZrijem nja prva ee rezonantna frekvencijabitiIliskai a bit ee sniZena i druga rezonantna
velikom Zdrijelrio-usnom (faringobukalnom) prostoru, a· drugi visoki formant frekvencija jer joj trbuhdolazi namjesto mekonepeanog suZenja(v. shematski
u malom prednjem usneno-usnom Oabiobukamom)'prostoru.· prikaz na sl. :S8.C).Zbog toga ce oba prva formant;a biti niza nego sto biih
184 185
oblikovala cijev posvuda jednake siJ:ine.i bit ¢e prosjecno F1 380 Hz, F2 750 Hz mell ~.
A
i F32450Hz(v. st 88. D).. 2500 3100

'2700
A D F.
2000 2:300

1 gOO

1500 nSQo.

1300

100°11000

800

500 r 600

'00

e a o u

Gm~:
16 .• ."B

1~B
4
' ......<u
....
· · ·. ·
o '.'
.0'4'; '.11 1216~m.·
c 81.88. Fiziologija i akustilca samogIasnika
u: A - s'teza.Qjem m.··stiloglosusa jezik se po­
T C
vlaci natrag i podiie se; B - dijagramski pri­

~ ;----::: ====id F11 m razlicite sirine govornog prolaza pri izgo­

51.89. A .... dijagramski
prikaz fonnanaf:!!.: samo­
T eTC voru u; C - shematizirani prikaz govornog

u ~ ::::>S: --:=:5j F2/

prolaza kao cijevi nejednake Sirine snazna­

kom .ucinka takvog obIika na,rezonantne

glasnika i, e, a, 0, U u mel­
skoj lje$tvici (v. pod 570,
T eTC T {; frekvencije; D - sono[p:am ispejdM sarno­ 571); B - sonogram niza

:x:::~~~: X: :>i F3 gIasnika u (sL 86,87,88_ B prema G.Fantu,

1970)
Ijijejajoju]

391 Na shematiziranu i na stvarnom sonogramu lijepo se vidi kako.u nizu

Ipri izgovoru samoglasnika [u] oblikuju se dVijepodsupljine, prednja nesto [iI, eel, [a], [o}, [u]drugiformant od [i] prema[u] ima'sve niZu frekvenciju,; a prvi
veea nego straznja. Postoji zato tumacenje da prvi formant za [u] nastaje u vecoj formant od [i}prel.1la [a] sve visu, a od [a] prelll~biIl?v.e nizu.. Tr~c(form~fslijedi
usneno~usnoj supljini, a drugi umanjoj zdrijelno-usnoj supljini. blago, ali obrnuto prvi formant;';:":;'" .' .. . . . .. " ......:.. >
Pm je forinant priblifuojednakih vrijednosti u [i] i [u] i po njemu su ta dva
389 Svi ostalisamoglasnici imaju raspored formanata koji se moze predvi­ samoglasnika medusobno bliska. Podjednako su medusobno bliski i [e] i [0] na
djeti iz njihovih poznatih odnosa prema tri krajnja samoglasnika. Samoglasnik temelju sliCnih vrijednosti prvog formanta.
[e] ima formante vrijednosti izmedu onih za [i] i [a], a [0] ima formante vtijedno­ Predf\ji, tvrdonepcani samoglasnici imaju pr:-va dva formanta razmaknuta, to
sti izmedu onih za (a] i [u]. Frekvencijske su prosjecne vrijednosti za pet nasih razmaknutija sto su prednjiji. .
standardnih samoglasnika ovakve:
392 Lako je uociti odnos .prvih dvaju formanata s izgovornim osobinama,
i e a o u odnos koji proizlazi iz akustickih objasnjenjaformanta(v.pod 386, 381i 388).
F1 360 500 700 450 380 Prvi je formant usamoglasnika to visisto su izgovorno,niZi, lj;stosu veceg
F2 2200 1800 1400 1150 750 obujmai otvora,a drugi je formant to visi sto supremaizgQvornom mjestu
F3 2850 2500 2250 2300 2450· prednjiji. . .' . ' \-.. •. . .' .

390 .Odnosi se rasporeda formanata izmedu pet temeljnih samoglas~;ajos 393 Kadsu ti suodnosi poznati, mogu se predvidjetifonnantibilo kojeg
bOlje uocavaju ako se prikafu u obliku shematiziranihsonograma (kaonasl. samoglasnika kojemuje izgovor poznat. Zatvoreni [E;!];kojijeizgovorpm izmedu
89. A) iIi u nizu [i], [e], [a], [0], [u] na stvarnom soriogramu(sl.89;B). [i] He], imat ceprvi formant nestovisi od onog u.[i] i nestoniZiodonog u eel,
186 187
 a dl1lgi formant takoder vrijednosti izmedu onih za [i] i [e]. Isto ce i zatvoreni [Q]
imati formante izmedu vrijednosti formanta za (0] i [u], otvoreni Ce [~] imati
formante izmedu [e] i [a], a otvoreni [Q] izmedu [a] i (0] itd. Zvonki suglasnik m.
koji je izgovorom zatvoreniji iprednjiji nego samoglasnik [H, imat Ce prva dva
formanta nesto razmaknutija nego stosu u (iHv. sl. 89.B), a [w] ee oba prva
formanta imati nesto niZa nego Sto su u {u].
394 U hrvatskom standardnom izgovol1l postoji stanovita razlika u stupnju
otvora dugih i kratkih samogiasnika. Toeail. je stupanj te razlike jedna od
glavnih znacajki tog standardnog izgovora. Na s1. 90. dani su sonogranii dugih .
i kratkih naglaSenih samoglasnika.
Sl. 90. Sonogralni koji pokazuju da su dugi
,samoglasnici u standardnom izgovoru bJago
zatVoreniji od.kratkih (dugi 0 ima nestoniZe
FI i F2 nego kratki, a dugi i ima neSto razma~
. knutija prva dv~ formanta)
III
iI 395 Slozeni samoglasnici,kao lito su [11], [0] i s1.,.a kojih ima u francuskom,
njemackom i nekim dl1lgimjezicima, imaju prvi formant kao nesloZeni ([11] kao
[u] ili [i], a [o]kao [0] ili [e]), dok imje drugi formant, u usporedbi s onim u [u] ili
[o],poviren iIi, uusporedbis onim u[i]ili [e],sniZen i u [11]je vrijednostikao
u [e], au {oj ·kao: u [a].PoviSenost se slozenih samoglasnika mOZeobjasniti tako
Sto se prinjihoVll izgovaranju.mjesto suZavanjau ustima premjelita, s ObzirOIll
ha [u] ili[oknaprijed 1e ne zahvaca viSe trbuhdl1lge rezonantne frekvencije,
nego se pribliZava njezinom CVOl1l, koju onda povisuje (usp. s tumacenjem pod
388 i sa s1. 88). Prema tom su tumacenju, dakle, slozeni samoglasnici [11] ill [0]
poviseni niski [u]ili[O],8to se.podudarai s.podrijetlom tih samoglasnik~.'
. Dl1lgoje .mogucegledanje, akoje je i uobicajenije, da su [11] ill [0] sniZeni [ilili
[e]. Akustickotumacenje u tom .sluCajupolazi od dVOSllpljinskih rezonancija.
188
Strunja; veea supljina, koja daje prvi formant, u slozenih je samoglasnika kao
u prednjih [i] ill {e], dok se prednja zaokruZavanjem usana povecava i pri otvOl1l
suZava, pa ce drugi formant, koji tu nastaje, biti niZi nego u [i] ill [e].
396 Poznavanje suodnosa izmedu rasporeda samoglasnickih formanata
i izgovora omogucuje i obrat: odredivanje izgovornih osobina·na temelju zvucne
slike samoglasnika. StoviSe, zvucni je opis danas dostupniji, aza samoglasnike
i valjaniji nego opis izgovora, jer je zvuk njihova pouzdanija osobina.
397 Zato se zvucnim kriterijima i odreduju razlikovna obiljeija samoglas­
nika: difuznostJkompaktnost poloZajem prvog formanta, a akutnostlgravisnost
poloZajem drugoga. Samoglasnik je difuzan ako mu prvi formant niZi od
350 Hz u muSkom izgovol1l ill 450 Hz u zenskom izgovol1l (to su onda samoglas­
nici (i] i [u]), kompaktan je ak() mu je.. pm formant vl,si od 650 Hz u muskom
izgovoru ili 750 Hz u Zenskom izgQvom (kompaktan je samoglasnik [a]), dok su
samoglasnici kojimaje prvi formant izmedu tih vrijednosti (a to su u nas [e] i [0]),
nedifuzni i nekompaktni. r
Ako je drugi formant visi od 1500 Hz, samoglasnik je akutan, visok (nasi [i]
i Ie]), akoje niZi od 1200Hz, gravisanje, nizak (nasi [0] i [u]), a akoje izmedu tih
vrijednosti, nije ni akutan ni gravisan (u nas samoglasnik[a]). .
398 Vrijednosti se formanata mogU upisati u dijagram, ito tako rla ordinata
oznacava prve formante kojima vrijednost prema doljEnaste, a apscisa dl1lge
formante kojima vrijednost raste ulijevo; Ako sejos vrijednosti formanata unesu
u melskoj ljestvici a to znaci do 1000Hz gotovo linearno, a iznad toga sve
zgusnutije, dobit ce se prepoznatljiv vokalski lik: trokut ili cetverokut (v. sl.91).
"1.'1
o
Fl 500
,'0'0. ,.~. ••• SL91. Samoglasnicki trokut (dijagram) na
F, me" temelju FI i F2 (u melskoj ljestvici)
399 Dijagramski nam prikaz formanata omogucuje da samoglasnike predo­
cimo ne samo kao jednu tocku, nego kao polje unutar kojega se svaki izgovoreni
samoglasnik najvjerojatnije ostvaruje. Nairne, kao 8to Je vee prije reeeno, razli­
citi ljudi Za iste samoglasnike proizvode ponest'o razlicite formante u zavisnosti
od morfoloskih posebnosti njihovih govornih. supljina.PriInjer raspcienja
samoglasnika u izgovoru 76 govornika engleskog jezika dan je na sl. 92. Tu se
moze zamijetiti stanovito zalaZenje poljajednog samoglasnika u polje.drugoga,
sto onda na poseban nacin otvara problempercepcije samoglasnika.
189
 '4.0, A " I Spektralni oblici zvonkih sug-Iasmka
3,5

3.0 401 I zvonki suglasnici (i polusarno.glasnici) imaju nazubljen, formantski

oblik spektra kao sarnoglasnici jer i njima zvuk nastaje rezo.nantnim obliko.va­
2.5:,
njem perio.dienoga harmonijskog zvuka iz grkljana. Po toj su osobini ZVo.nki
suglasnici Vo.kalski. '
f
11
u:
402 I'Tjiho.va se konsonantno.st zvueno ocituje:u,toIIie sto imjezvqk raz~
mjemo slabiji nego, u sarnoglasnikaZvuk im je slabiji zato lito su glasnice za
vrijeme njiho.va izgo.vora manje napete nego pri izgoVo.ru sarno.glasnika, pa je
1.0r·'
zato i pocetni zVitk sIabiji- r spektralno.g oblika strmijeg pada prema visim:
frekvencijarna, ali i iato lito se zvonki suglasnici izgo.varaju s m:anjim obujmom
supljiria i s1.1~enijim ill djelomieno. prekinutim prolazo.,m, pase tu poeetni
8192. ': RaSprSenje Fl iF2 zadeset engleskih zvi1k vise prigusuje no. stO se pojacava. U· tim 8U prolazima antirezonancije
o.sl ',""-'."--"" , . • " I, SainogIasriika u izg0v,0m:76:govornika(Prec i apsorpcije..znatne, a rezonancije sireg frekvencijskog pojasa, pa time i nedo­
:1), 11.2, 0.4' ;0.6 0.6' 1.0 "2 1,4 "ma G.E. Petersonu 1 H.L.Bameyu,1952} voljna Po.jaCanja.

403 .Kako zvonkisuglasniciimaju suglasnicku slo.govnu prozodijskuulogu,

400 'Prva dva forman~ imaju SUQdnos i s bojom zvUkakojil se cujet.i~IDlio- 1;i. ulo.gU o.kidaea iprekidaca sloga, pri njiho.voj se proimo.dnji posebno l:uidzire
glasnicima. " , , "" " izgo.vo.r, a ne toliko. zvucni ishod to.g izgovo.ra kao u sarno.glasnika; Zbo.g toga je
V:ee j~ lJellwag(1781) o{>isao dvijeboje u samog1as:niklL svjEltlinu hvonkost njihov zvuk nestabilniji i »nesarno.stalniji« nego U sarno.glasnika. Mijena zvuka
(sonomost):: U sarnoglasnickom nizu, i-e-a~o~u svjetliIla ide, o.d, svjetlije, pr,ema tijeko.m njihova trajanja eesta im je zvucna o.so.bina kao. i promjenijivost zvuka
tamnijoj, a zvonkost od [a], preko[e]i [oldoriajmanjeu[i]i [u]. Akosetedvije u zavisno.sti od susjednih glasnika, napo.se sarno.glasnika.
bojeupisu,u dijagrarn"dobije se trokut"kojemuje ~eIiw~ u vrh StavlO ~~o~.
glasnik [a], a u temelj najmanje zvonke sarno.glasnil!:e [I] j [u] (v. sl.93). To j~
404 Zvonki suglasnik [j] (i polusarnoglasnik [!])ima vrlo. razmatql1.1ta prva
i prvo prikazivanje sarnoglasnika u obliku geonietrijskog lika. Poslije su sluSne
dva foi-manta Po.Put sarnoglasnika [i], sarno jo.S nesto razmaknlltija.T~ zvuena
dimenzije zamijenjene izgovornim i vrh je postavljen dolje kako bi dijagramski slienost pro.izlazi iz njihove izgo.vorne slicnosti. Taj se razmakri:utipolil~ prvog
uputio na izgovomu visinu (uzdignuce jezika).
i drugo.g fo.rmanta nalazi sarno. u sredini njihova trajaDja, a do. te tocke i o.d nje
fo.rmanti "klize« od zvuka prethodno.ga glasnika d() zYt!.ka naredno.ga, tako. da se
na so.no.gramu oblikuje za [j] karakteristican meouf6pnantski krug(v~ s1. 89. B).
TAMNI SVIJETLI Klizno. razmicanje prvo.g od drugog fo.rmanta pra.tipad ukup~ejako~tiZ'@m.
a ko.jaje najrnanja u srediSnjo.j tocki trajanja IJ],kadaJeiprdlaz uiZgoVo.rii najuiL

}
~
~ 405 Izmeou dva samo.glasnika, od kojih je jedan [I] iii [e], [j] se redovito
:D

~ m
ostvaruje kao. i tu se njegova prisutno.st tesko razlikuje od njegove o.dsutnosti
, jer mu se fOffilallti pribliruju polo.zaju formanata u tim sarnoglasnicinla (dakle,
uz [eJ su manje razmaknuti). Vrijeme Po.trebno. da.se. u tom polozaju,ostVari te m
o.slabljenZVUk na tom mjestu mogu biti u percepciji protumaeeni t kaoneizbje­
Zan ztlev.'
§ . ..:< '.' ..:..:~.
u
,
I '
,
I ,
'. }i;Sl:93.
\.. ~'
Hellwagov':ttokutsaniogl,~hika
(1781) , "
406 Zvonki suglasnik [v1 (i Po.lusarno.glasnlk·[W) ima takoo~r Wizne fo.r­
mante, koji smjeraju nadolje. Prvi je formant ulyli[w]' nesto niZinQ stoje u (i]
i[u],do.k dtugi varira: u [v] ima frekvenciju okQ:l'2QOI{Z,a uIw](ltakoseu nas
redovito. ostvaruje [v] ispred [0.] i [u]) ima frekvencfju oko.700 HZ. PrViJe formant
,:Hellwagov trokut u biti odgovara likukoji se dobivaupisiWnjeinprvih 1.1 [v] i [w] nizakjer nastaje u veliko.j rezo.nantnoj supljini iza mjesta izgo.vora koje
dvaju f6Imanata Jer prvifQffilallt stoji 1.1suodnosu sa zvonkoscu,a'drugi:sa na usnarna, s time da sniZenju u [v] pridonosi veliko suzenje na izlazu, a u [w]
svjetlinom; Sarnoglasnikje to zvonkiji sto mu je prvi formantviSi, aSv,fetlijije pro.dutenje supljine izbo.cenjemusana. SniZenje drugog fo.rmanta u [w] ishodje
sto m1.1 je drugi formant visi; TajsuOdnos ne znaei nUZno i perceptivni oslonac; i meko.nepeane sastavnice koja se u njemu nalazi.
190 191

SI. 94. Sonogrami zvonkog Suglasnika v (si­
roka analiza, linearna Ijestv.)
407 Treptavi zvonki suglasnik [r] i treptavi samoglasnik [r] imaju formante,
prekinute jednom ill viSe puta, vrlo slieneonima u neodreaenom samoglasniku
[a] (v. s1. 83). Prosjeene vrijednosti formanata u nasih treptavih glasnika F1400
Hz,F2 1200 Hz i F3 2250 Hz. Uz razlieite se samoglasnike te vrijednosti nesto
mijenjaju pribliZujuci se u stanovitoj mjeri formantima susjednih samoglasnika.
408 Zbog slienosti poloZaja formanata u [r] i [a] u slogotvomom se polozaju
moze ostvariti ill [r] s vise prekida ill suglasnieko [r], redovito sarno s jednim
prekidom, ali s produljenim neodreaenim samoglasnikomispred tog prekida
(usp~ na s1. 95 [tfg] i [~rg]).' . kad [1] i m ne bi u par bill povezani zajedniekom osobinom boenog izgovora,
SI. 95. Sonogrami trepta;Tog suglasnika i sa­
moglasnika r; vidljivo je da je u [trg] r slogo­
tvoransamoglasnik, a u [targ] slogotvoran je
neutralan samoglasnik [a].
, 409 Zvonki boeni suglasnik [1] ima prvi i treei formant podosta stalan.
Prosjeene su. im vrijednosti F1 350 Hz, a F3 2500 Hz.. Drugi formant ima
192
prosjeenu vrijednost 1350 Hz ako je izgovaran samostalno ([1a]), a inace mijenja
frekvenciju od 900 Hz do 1600 Hz u zavisnosti od susjednogc samoglasnika.
Drugim je formantom [1] najbllii samoglasniku [0], u koji u nas u odredenim
uvjetima prelazi
SI. 96. Sonogrami zvonkog suglasnika I
410 Umeksani boeni zvonki suglasnik [lJima sonogramsku slikujcastog 1, iIi
jos oeiglednije: sliku meauformantskog kruga [j] spljostenog l-sastavnicom, pa
moglo .bi se, gledajuci zvuenu sliku, rei'::i da je IJ]prije sniZeni [j]nego poviseni [1].
Takva slika eini objasnjivim zamjene.1J] sam, koje nalazimo u. nestandardnim
govorima (u cak. npr. /pole! > /pojel), i pojavu·epentetskog [1] (npr.../zdrav-je!
> /zdrav-le/; v. jos i pod 207); uta sedva slueaja [j] iskazuje kao temeljna, a [1] kao
nestalna ili pridodana sastavnica
m
Prosjeene su vrijednosti formanata u u sredisnjem dijelu njegova trajanja:
F1 300 Hz, F2 1800 Hz i F3 2600 Hz.
SI. 97. Sonogrami umeksanog zvonkog su­
glasnika ! u usporedbi sa I i sa j
411 Nosni zvonki suglasnici [m], [v], [n], [il] i [u] razlikujti se od ostalih
zvonkih suglasnika po nosnom prizvuku, a medusobno po zyuenim osobinama
koje proizlaze iz njihova razlieita usna izgovora.To isto stoji i ianosne samoglas­
Dike gdje ih ima. Nosni, dakle, glasnici imaju9.yije ~cne'~~stavnice -:nosnu
(nazalnu) i usnu (oralnu). ;i'" ' ... ' . "', .' .
193
 412. Dvije su glavne osobine spektralngoblika koje.daju.nosni prizvuk: l.
vrlo nizak i .pojacan pryi formant i 2; prigusenja na preostalim dijelovima
spektra (usp. [lJ i OJ sl. 96. i 97. sa [n] i [n] sl. 98). Dodatna zvucna osobina moze
biti jo~ i nosni sum koji se u cujnoj koliCini stvara sarno u pravih nosnih
suglasnika (u pravih nenosnih suglasnika u patoloski unjkavom govoru iIi
u izgovoru usklika [hm]). . -sastavnice, sto je znacajka i svih drugih umeksanih iii povisenih suglasnika.
413 Vrlo niskia jaki prvi formant u nosnih glasnika stVara se u velikom
rezonatoru koji cine zdruZene supljine zdrijela, usta i nosa Frekveneija je tog
formanta u muskih glasova 200 do 300 Hz prosjecno,a u zenskih i djecjih je visa
u zavisnosti od velicine tih supljina. Taj je, mequtim, prvi formant i razlikovna
zvucna osobina unufaf skupine nosnih glasnika.. U [m]je.fi::ekvencijaprvog
formanta najniZajer je ukupna supljina najveca, u[nJ se~upljina naprijedp.esto
skracuje sto povisuje prvi formant, u [n] je suptjin~~#gQY()lJl,og zatv6ra,jos
manja i prvi ee formant biti joil visi, a u [1J]ta jesupljina riajk'riIca: pajfi'prvi
formant najvisi. ..
Jak i vrlo nizak prvi formant te protnjenljive vrijednosti u zavisnosti od
usnog udjelaimajui posni samoglasniei. .
414 Svi su visi formanti U nosnihglasnika priguseni jer seznatan dio
zv'ucne energije od ukupne usmjeruje u nos kojije u svojimzavijucima uvelike
upija. Prigusenje zvuka u nosnih suglasnika pak dolazi i odatle sto je usni prolaz
zatvoren. Zbog toga se smatra da je nosnost u prvom redu odredena priguse­
njima zvuka na pojedinim dijelovima spektra, antiformantima Jedno je takvo
karakteristicno antirezonantno podrucje za sve nOShe glasnike na frekveneiji
oko 600 Hz zamuske glasove (za zenske i djecjenesto vise) te jos jedno
u sredisnjem dijelu spektra To drugo prigusenje nije na istoj frekvencijiu razli­
citihnosnih suglasnika: najnize je u [m], nesto vise u [n], jos vise u [n] i najviile
u [IJ]' Ta imtirezonantna podrucja mogu »sjeei« rezonantno podrucje, koje je
u zvonkih suglasnika obicno i posiroko, pa se umjesto slike jednog sirokog
formanta pojavljuje slika s dva uska formanta. . oblikuje iza tjesnaca biva u njemu prigulien, to vilie sto je tjesrlae mi.
S1. 98. Sonogrami nosnihsugiasnika
194.
il'
415 VaZna se razlikovna zvucna erta medu nosnim suglasnicima nalazi
izvan njihove faze drzanja, ufazi pripreme i opustanja. U [m] prijelazni zvuk
(tranzijent) od susjednogsamoglasnika tma sliku zakreta drugog. i treceg
formanta prema doJje, u [nl premasredini, u [IJ] naviSe, a u [n] prema jos
vise. U zvucnoj je sliei suglasnika [n] uocljiv okruglast meduformantsIO oblikj­
Spektralni oblik tjesnacnih i poluzatvornih suglasnika
4i6 Tjesnacni suglasnici i njihovi poluzatvorni parnjaci imaju podjednak
spektralni oblik, pa ee zato ovdje biti zajedno opisani. .
Zvuk tjesnacnih i' poluzatvornih suglasnika nastaje pretemo, a bezvucnih
iskljucivo, vrtlozenjem zracne struje, ponajvise u tjesnacu na mjestu izgovora.
Spektralni oblik tih suglasnik:a uvecoj mjeri nego vokalskih glasnika zavisi od
spektraprvotliog zvuka koji jejzrazito j~\{ na podrucju od 3000 Hz do 6000 Hz,
a manje od dodatnog oblikovarija urezonatorima, jer su supljirie u tih suglas­
nika malene te proizvodesirokopojasne rezonancije nevelikih pojacanja. Na
spektrogi-arnima se tih suglasnikazato nece ukazivati uski zupci formanata, vee
sirok.ipojasi pojacana zv'uka iIi sirok.o na spek;tru ra!!prsena a nigdjeizraz,ito jaka
zvucnaeriergija. Medutim, razlikoizui je· vrijednost tih rezonantnih pojacanja
bltna.
417 , Spektralni oblici tjesnacnih i poluzatvornih suglasnika u znatnojmjeri·
zavise od oblika tjesnac:a: od njegoye sirine, nacrtnog oblika (okrugao,spJjosten,
Qvalan, uzlijebljeni.sl.), bokocrtnog oblika(dug, kratak, ravan,zakrivljen) te od
osobina stijenka (meke,tvrde, hrapave, glatke).
. Eezonantno oblikovanje zvuka ljesnac~h i poluzatvornih suglasnika dogada,
se u veeoj mjeri u ljesnacu na mjestuizgQvora i usupljinama ispred tog mjesta,
a u manjoj mjeri u supJjinarna iza mjesta izgovora. Tako zatosto zvuk koji se
. . 418 Tjesnacnisuglasnici [s] i [z] te poluzatvorni [e] i 1:3] izgovaraju se J;ako da
se. prednji dio jezika· podigne prema nadzubnom grebenu i prema straZnjoj
strani gornjih sjekutica na razmak 1 mm tvoreci ejevcicu duZineoko 2,5 em.
Prednjl je otvor te cjevcice. izmedu gornjih i donjih sjekuti(!a koji su priblizeni·
na razmak2 do 3 mm. Ako gornji sjek:utiCi nedostaju, iIi su razmaknuti iIi
neravno postavljeni, takav se oblik ne moze postiei, pa ce tf suglasnici zvu~ati
sustavo uinjesto piskavo. .. .
419 NajniZa rezonantna frekvencija If(r)1 u tjesnacu, koji je usporediv
s cijevi otvorenom na oba kraja, ima valnu duljinu dva puta veeu od duljine
eijevi (L), paje f(r) = v 12 x L; za sibilanteje ta najniza rezonantna frekveneija fer)
= 3440012 x 2,5 i iznosi 6880 Hz. Na sonogramima se sibilanata (sl. 99) vidi da Je
podrucje tih i okolnih frekvencija pojacano. ,
Ispred tjesnaca, iii bolje reCi ispod njega,nalaii se u udubini izmedu donjeg
dijela jezika i donjih zubi supljiniea duJjirie 1 em. Akusticki se tasJ.lpljinica
ponasa kao eijev otvorena najedrio1l1krajJ.ljerje tjesril"!-cod kojega:ziip()c!pje
toliko uzak da djeluje kaozatvor.;Rez()nantne·su(i'ekveneijeta:l!Yeqijevi
f(r) n x v 14 xL (v. pod 376)~najniZa jEi rezonantna frekvencija tesupljiIiiee·za··
195
 sibilante 1 x. 34 400 I 4 xLi iznosi 8600 Hz. Tavrlo visoka rezonantna frekveneija
nije vidJjiva na naSims.onogramima, koji analiziraju f prikazuju zvuk sarno do
8000 Hz, ali je.iz analize zvukavisokim filtrimapoznato da je njezina prisutnost
vrio vaina za piskavislusnidojarn (Stogovori 0 vaZnosti donjih sjekutiea pri
tvorbi sibilanata). . 423 Umeksani ill poviseni [s], [z], [eli [31 imaju u usporedbi s nepovisenima
420 Sonograrni suglasnika [sl, [z], [e] i 13] pokazujuznatno pojaean sum vee
od 2500 ill 3000 Hz. Taj sum niZih frekveneija od rezonantnih vise je neizbjeZan
i antirezonantno neprigusen prvotni zvuk vrtioZenja zraka, nego sto bi za te
suglasnike bio znaeajan.· . meg tjesnaea ismanjenja prednjeg rezonatora(pri]jubljivanjem us ana i smanje­
8L99; 8onogfami piska­
vih suglasnika
421 Iako je prinos strahljesup]jine; koja je irzilbnfu tjesnaenih i poIuza­
tvornih vilo dugaeka, pa: stoga i vrlo niske rezonaritnefrekveneije, u ukupnom
zvuku neznatan zbog ve1ikog gusenjaria··izgovomomIDjesfu,·ta riiska saStav­
niea, redovno zanemar]jiva i redundantna; postaje'ilslonae slusanja kad se
visoke frekvencijene euju(npr. zbogbt1ke~ zbog ogiba zvuka,u prijenosnieima
niskih frekvencijskih kaJ:akteristika: kilo 5tO jetelefon.;.naglUhima koji ne euju
visoke frekveneije).
422 Nadzubno-prednjotvrdonepeani tjesnaeni [51 i [z] te PQluzatvorni [e] i 131
(sustavi suglasriici) imajunestoduZii sm tjesnac na\ izgovornom mjestu
nego zubno-nadzubru [s], [z], [e] i~J, a isup]jina ispredizgovornog mjesta sira im
je i dUZa jer tjesnac za"Vclava na nadzubnom greoonu inaprijedse jos produZuje
laganim izboeenjem usanaZatoeeunjih pojas suma nas~ktru:.biti nesto niZi.
U sirokom'pojasu poj~a su.ma na spektru,kojiide od(2000Hz do 6500Hz,
istieu se rezonantni vrhovi oko 3000Hz i 5500Hz.
. 81.100. 8onogJ:ami .su­
stavih suglasnika
196
RedundantIia sastavnica zvuka u [s], [z], [e] i [3], koja nastaje usup]jinarna iza
izgovornog mjesta;nestoje vi!lih frekveneija nego u sibila:iiatajersu te supljine
smanjene U odnosu na sibilante.
neznatno poviseno podrueje suma,ali im je tao povisenost sumamanje uoeljiva
i nestalnija osobina nego okruglast meduformantski Iik koji je znaeajka svih
m
umekSanih glasnika (usp. pod 410 i [Ii] pod 415). Povisenostje sumarezultat
njem podjezicnesupljine),' a okruglast meduformantni lik rezultat je sirokog
tvrdonepeanog jotastog izgovora.
81. 101. Sonogrami
umekSanih sustavih su­
. glasnika.·..
424 Tjesnaeni zubnousneni suglasniei If] i (F] imaju vrlo kratak t;jesnae
izmeau donje usne te ruba gornjih sjekutiea i gornje usne koja okomitt smjer
zraene struje·zakreee u vodoravan. Pri takvom izgovoru nema rezonator~ j,spred
izgovornog t;jesnaca, paje zato zvuk podosta slab i rasprsenpo spektrU.N3jja~e
je ipak frekveneijsko podrueje izmedu 2500 Hz i 6500 Hz slieno kao i u Is], ali za
razIiku od tog suglasnika suma ima na spektru razmjerno mnogo i iznad i ispod
tog podruCja, sto je posebnost zubnousnenih ljesnaenih suglasnika. PojaCanja
na vrlo visokim frekveneijarna, visim nego 5tO su tj~snaene rezonantn~ fr.elqren­
eije u [s], rezultat su rezonaneija u kraikom" izgovoniom' tjesnaeu,a pnsutnost
niskih i vrio niskih frekveneija moze se objasniti vrlo dugaekim i naprijed
stijesnjenim strafnjim rezonatorom, eiji je utjecaj na opcu sliku zvuka raz­
mjerno velik bez obzira na gusenja u izgovornom tjesnacu jer je ukupan zvuk
podosta s l a b . ' . .
81.102.: . Sonogrami zub­
nousnenih suglasnika
197
 'j
;1
425 Pri izgo.vo.ru meko.nepcanih tjesnacnih suglasnika [h] i [y]tjesnac Uzubnih zatvo.rnih suglasnika [t] i [d] supljinaje ispred zatvo.ra vrIo.·mala,pa
lil izmedu ledajezikai meko.g nepca (u o.dredenim uvjetima i tvrdo.g nepca).sirije su u spektru njiho.va ekspIo.zivna suma pojacane visoke frekvencije, o.d 3500 Hz
Ii i duzi nego. u drugih tjesnacnih i po.luzatvo.rnlh suglasnikaja us to. je i ravaripa ne do. 5500 Hz; U [k] i [g], ko.ji imaju poveeu supIjinu ispred mjesta zatvo.ra, po.ja­
d
",1
.j
stvara mncigo. po.cetno.g suma. Kako. je tjesriac o.duzi a supljine ispred 'njega
Po.veee, u· tih su suglasnika rezo.nancije. izrazene .vee o.d 500 Hz. UZ prednje
cane su frekvencijena nesto.. niZim dijelo.vima spektra njiho.va suma; spektar je
inace suma tih glasnika po.do.sta difuzan i po.micnih rezo.nantnih vrho.va zbo.g
samo.glasnike mjesto. se izgo.vo.ra po.micenaprijed na tvrdo. nepce pribliZavajuei nestalna izgo.vo.rno.g mjesta (uz prednje samo.glasnike izgo.vo.rno. se mjesto
Se.izgovo.ru tvrdo.nepcano.g [~] (saptavo.m [j]),cime se prednji pf{)sto.r srilanjuje, po.mice .naprijed, cime se smanjuje prednji pro.sto.r i rezo.nantne se frekvencije
":1 pa i rezo.nancije tu po.staju viSe. . po.visuju)_ U dvo.usnenih [p] i [b] sum je po.jacan na vrio. niskim frekvencijama,
:~ . I u tvrdo.nepcanih je tjesnacnih suglasnika, kao. i u svih'drugih tjesnacnih sto. je rezultat vrio. veliko.g a naprijed suzeno.g rezo.nato.ra iza mjesta zatvo.ra (u
J
.~ i po.luzatvo.rnih, ria spektru najjace nespecificno. o.pee po.drucje suma na visim njih nema rezo.nato.ra ispred mjesta zatvo.ra) .
frekvencijama; u njih izmedu 3500Hz i 6500Hz.

:1
.,
iUj
:;
~j
1
;i
I~

.~

81.103. 8onogrami 'niekonEipl:ahih tjesnal:­ 81104. 8onogrami zatvornih suglasnika

nih suglasnika te usporedba saptavo'g j s tvr­
donepl:anim nestridentnimh .
428 Bitan po.datak 0. bo.ji zatvo.mih suglasnika, napo.se zvucnih (kao. i djelo.­
:\ inicno. zatvornih - no.snih; v_ po.d 415), sadrzizakret drugo.g, treeeg, pa i cetvrto.g
ill ~ fo.rmanta o.ko.lnih vo.kalskih glasnika. Prema fazi tiSine u [p] i [b] (a isto. i prema
Spektralni oblik zatvor~ih suglasnika fazi zatvo.ra u [m]) o.ko.lni fo.rmanti zakreeu prema do.lje te upueuju na vrio. niske
"

virtualne rezo.nantne frekvencije; te niske rezo.nantne frekvencije do.Iaze o.d

426 Nedvo.jbeno. je da se zatvo.rni suglasnici [p], [t] i [k], kiwi [b], [d]i [g],
i medusobno. razlikuju pretezno. po. bo.ji zvukil. Nije, medutiiri, jednostaVno o.pi­
illl sati njiho.v spektralni o.blik, ko.ji izaziva u slusanju bo.ju zvuka, jer u &redisnjo.j
I
I i najduzo.j fazi njiho.va izgo.vo.ra nema zvuka uo.pee, nego. je tisina ili*iizvuc~
~ nih, vrlo. prigusen i nespecifican zvuk o.d titranja glasnica_
~
~
Na zamisliv spektralni o.blik tisine, pa o.datle i na zvucnu bo.ju, u zatvo.rnih
[ suglasnika upueuju zvuko.vis ruba te tisine. Prema to.j su tisini.u razlicitih
~ zatvo.rnih suglasnika razlicito. usmjereni fo.rmanti o.ko.lnih vo.kalsldh glasnika
I (tranzijenti), a isto. tako. na spektralni zamisliv o.blik tiSine upueuje stvaran
I kratkotrajni sum eksplo.zije nako.n zatvo.ra (moglo. bi se reei i: po.nisten za­
I, tvo.rom).
velikih supljina iza mjesta zatv.o.ra. U [t] i [d] (i [n]) fo.rmanti su usmjereni prema
sredisnjim frekvencijama spektra jer se tvo.re, za razliku o.d eksplo.zi\TJlo.g sum­
no.g dijela u tim suglasnicima, iza izgo.vo.rno.g mjesta, u supljinama ko.je su
manje nego. u [p] i [b]. U [k] i [g] (i [u]) vo.kalski fo.rmanti skreeu prema viso.kim
frekvencijama spektra jer su supljine iza mjesta zatvo.ra jo.s manje. Nagib tih
fo.rmantskih zakreta (tranzijenata) zavisi o.d zvucnih o.so.bina o.ko.lnih vo.kaIskih
glasnika, a i tocka u tisini prema ko.jo.j su usmjereni, tzv. Io.kus o.kluziva, nije za
isti zatvo.rni suglasnik na stalno.j frekvenciji, vee mijenja svo.j po.Io.zaj u zavisno.­
sti od susjednih glasnika; za [k] i [g] premjestanje je Io.kusa najveee jer se
i njiho.vo. izgo.vo.rno. mjesto. najvise po.vo.di za izgo.vo.rnim mjesto.m susjednih
samo.gIasnika..

427 To.g eksplo.zivno.g suma. ima znatl}o Vise, tj. dulji je i .ve~ejako.sti, 429 Uo.citi treba dase eksplo.zivni sumiatvo.rnih suglasnika stvara na
I u bezvucnih nego. u zvucnih zatv()rnih sugl~snika, ima. ga vise iSPfe.i:tstanke
i ispredko.jeg dnigo.g pravo.g suglasnikaneg9.ispred v()ldilsko.g,gl&:~ri*~t.vise
izgo.vo.rno.m mjestu ida se rezo.nantno. o.blikuje,u pro.sto.rimaispred izgo.vo.rno.g
mjesta (o.sim u [p] i [b]) kao. i u drugih sumnih (pravih) suglasnika, do.k se
u nieko.nepcanih, nesto. mimje u zu bnih, a riajmanje u usnenih zatvo.rnili suglas­ fo.rmantski zakreti susjednih vo.kalskih glasnika o.blikuju u pro.sto.rima iza izgo.­
nika. .. . vo.rno.g mjesta. Zato se i do.gada da zubni [t] i' [d], ko.jima je prednji sumni
198 199

:1;
rezonator najmanji, irilaju najvisi sum; a da mekg!lepcani [k] i[g], kojiIha je ..
sttaZnji rezonator najrnanji,imaju najviAi loklls; dvolisneni [pli [b]' imajuobje te
spektralne osobine usklaftene buduci dase oba' oblikuju u istim prostorima.
Unakrsne upute 0 svjetlini zubnih i mekonepcanih zatvornih suglasnika'cine te
suglasnike slusno nestabilnima i zamjenjivima (v. jos i tumacenjepod 207).
Pregled glasnika 'medusobno razlicitih i medusobno slicnih po
spektralnom obliku
430 Razlike su spektralnih oblika najcesce zvucne razlike medu glasnicima.
Meausobno se prete.zno razlikuju po spektralnom obliku, sto u slliSanju znaci
prema zvucnoj boji, glasnici u ovim nizovima: . posebnosti spektralnih oblika glasnika stajati u evrstom suodnosuupravo
i, e, a, 0, u
cajna pojacanja ria podrucju od 3000Hz do. 6000HZ (s-aste boje). Odstupan,]a
konacnih spektralnih oblika od izvorn,ih dola,'?:e od pojacanja i prigugenja pojedi-- ­
nih frekVencijskih pQdruCja u govoJ;'nim prqlazima. Jedino suta.odstupanja
i vaina kao razlikovna osobina spektralnih oblika gIasnika, pa i· kad sukolicin­
ski razmjemo malena, jer su ishoQ. izgovomenamjere. Akustickigledano;to je
dodatno oblikovanje zvuka u spektralnim oblicima povezano s izgovornim
6blicima, pa se moze reei da je izgovomo dooblikovan spektralni 0 blik indikator
izgovornih oblika.
. Izgovon:lise oblici u dobroj mjeri mogu opisatiizgovornim mjestom, temelj­
nim i dodatniro, jer je njime oznacena r ukupna velicil'la.gov6me supljine,
i velicineprostora ispred i iza mjesta sUZavimja,i saroo mj~sto suZavanja,a od
svega toga i zavise .rezonantnapojacanja i antirezonantna. prigusenja:Zatoce
s izgovomim mjestima, temeJjnirn i dodatnim. i bit ce im znakom.

j (ill D. w
·433 TemeJjni su suodnosi spektralnih o1::llikaglasnika i Iljihovjh izgovomih
1, I. m,n, g, n, v, v
mjesta ovi: I, Sto je izgovomo mjesto u ustima stfaZnjije, Zvucnajeenergija na
F, z, z, z, 11'
spektru, unutar istog niza glasnika, pojacana na sve niZim frekvencijaroa;
s,
f, S. s;h
usneno mjesto ima pojacanja na najniZim frekvencijama spektra; 2','Dodatno
3.3.3 usneno. izgovomo mjesto prebacuje istaknute dijelove·spektra 'prema neSto
c, c, c
niZim frekvencijaroa,.a dodatno tvrdonepeano premanesto vislln; 3.' N osnest
b,d,g
pojacava naJniZe dijelove spektrai priguguje sredisnje;.···· .
p, t, k
U slusanju se glasnici doimJju to tamnijima sto se izgovarajuu ustima
stra.znjijima: vrio se tamnim doimJju usneni glasnici. ZaobJjenost usana potam­
.Treptavi glasnik [r] ne stoji u opreci po speltfralnom obukil ni s kojim njuje boju glasnika, a umeksavanje im posvjetljuje. Nosni glasnicizvuce potam­
drugim glasnikom nasega standardnog izgovoril;afne'ui>rav<> ti tbjoSQbini bitno njeno i priguseno. . . .
razlieit od slobodne nestandardne inacice mekonepcanog [R] ill bilo kojeg
treptavoga koji se izgovara na razlleitom mjestu. .

431 Slicnih su spektralnih oblikaglasnici u nizovima: Unutarnja razlikovna obiljeZja glasnika (UBO) i njihovJ spektralni
oblici
i, j (ill D

u,w,V
434 Najveci se broj unutarnjih railikovnih obilje~aukomponencijalnoj
f, F
analizi. glasnika zasniva na razlikama spektralnih oblikameduglasnicima.
s, z, C,3
Takva su obilje~a: kompaktnost, diftiznost, akutnost, gravisnost, povisenost,.
S, i, C.3
snizenost i nosnost .
s, Z. c, 3
Istina. nije jednostavno utvrditi jedinStvene L~talne (invarijantne)zvucne
h,lI'
korelate za svako unutarnje razlikovno obilje~e; pogotovnnije zatosto suti
p,.b
korelati u razlicitim nizovima glasnika za isto URO razliciti, Zato se pr8ktlcnijim
t, d
pokazuje, napose kod suglasnika, prihvacanje kriterija izgovomog mjesta, koje
k,g
je u cvrStom odnosu sa spektralnim oblikom.

435 Kompaktnost je URO glasnika koji imaju pojaCanja na srediSnjim

Suodnos spektralnih oblika i jzgovornih osobin~
432 Spektralni jeoblik glasnika zadan .spektra1nim oblikom prvotnog,
izvornog zvuka, koji je zavokalske glasnike pretezno.grkljanski,a za prave
suglasnike. prete.zno ljesnaeni,. turbulentni sum.' i .dodatniro frekvencijskim
karakteristikama govornog prolaza. Prvotni grkljanski zvuk ima'padni·spek­
tralnioblik, a suglasnicki prvotni sum ima spektralni oblik.u kojemu su zna­
dijelovima spek~. I,"pojaeanje« i »sredina spektra« ovdje surazmjerneveli­
cine. U sarooglasnika je sredina spektra. podrucjeod650 Hz do 1500 Hz, uljes­
nacnih i poluzaivornihje od 3000Hz do 5000lrz, au zatvornih je poput one
u sarooglasnika. Pojacapje ne znaei ni,mnogo ninajvise; vee jacenego udl1.1gih
glasnil!:aiz iste skupiI}e, (ZVueni kriterij za kompaktnostsa:moglasnika naveden
jepod ;'I97,a izgovorni zasuglasnike pod194.) Kompaktni.su glasnici: [a], [s],[z],
[e], [3], [k]. [gJ, [g], [h], [11']"

200 201
 436 Difuznost je 000 glasnikakojima je zvucna energija razmjerno raspr­ 443 Akusticke i izgovorne kategorije nisu rnedutim sasma podudame.
Sena po spek.tru;ili je.grupi.J:rula nakrajnje visokim i krajnjeniskiril podrucjima U. izgovornom je smislu. glasnik to zvonkiji sto je .grldjan napetiji a govorna
spektra. Primjeriee, [s]je difuzan premda milje spektar »kornpaktan« nakrajnje supljina veeaiprolaz siri, doeimje akusticka.zvonkost to veea sto je razmjerna
visokim podrucjima, a u [u] na;krajnje niskirh teu [i] istodobno na niskom koliCina harmoniekog zvuka veea i sto je takvog zvuka vise na dijelu spektra oko
i visokom; Difuzni suglasnici: [i], {u],fj] [il,[w]; [v], {v], {fJ, [F], [p], {b], {m], {s],[z], 1000 Hz. Jzgovornozvonki. gIasniei neee ostvariti akustieku zvonkost u eijelosti
[e], ~], It]; Ed], In]. ill niinalo u tri slueaja: 1. kad je potisak zraka iz pluea slab, sto je redovno na
kraju reeeniee, 2. u sapatu i 3. u promuklosti i afoniji (v. sl. 105).
437 Akutnost je 000 glasnika kojima je zvuena energija jaca na Vl8im
dijelovima.spektra nego drugim glasnieima iz istogniza. (Primjedba: [t], Ed] i [n]
su akutni, a (k], [g] i [g] nisu premda je ovim drugima lokus visi; U zatvornih,
naime,preteZe spektralnioblik eksp19zivnogsuma, a l.,l. [n] poloZaj drugog
formanta) Alrutni su glasnici: [i], [e], [j],[U, Is], [z], [e], ~], It], [d];[n], [Ii], [s], [f],
Is]; [z], Ie], [3], [e], [3]. ..

438 Gravisnost je liRO glasnika kojima je zvuena energija jaca na niZim

dijelovima spektranego drugim glasnieima iz istogniza; Gravisnisu glasniei:
[u], [0], [w], [v], [v], If], [F], [p], [b], [m].

.439 ··Ppvisenost je URO .glasnika koji se.razlikuje odnekogdrugoga, u svim

ostalimooO jednakoga,. sarno .u tome sto mu je energija na spektru nesto
poviSenija ill sto ima' siroki meduformantski prostor poput [j];(o zvucnim
osobinarna v. jos pod 423, a 0 izgovornim pod 195 do 206). Poviseni su glasniei:
[e],[3], Is], [z]. SL 105. Sonogrami re<!:enice »Toga ima vrlo
malo": A - normalaIi glas, B - Silpat, C - dis­
.440 SniZenost je liRO glasriika koji se razliktije od nekog drugoga, usvim Joni<'!an glas
ostalim URO jednakoga, sarno u tome sto mu je zvucna energija na spektru
pomaknuta nesto naniZe. (Napomena: taj se pomak u samoglasnika ne odnosi na Ni akusticka kolicina suma i izgovorna konsonantnost nisu u potpunom
prvi formant; v. pod 395.) li hrvatskom standardnom izgovoru nema snifenih suodnosu. Izgovorna je konsonantnost, naime, Cv:rsto povezana s uskoeom
glasnika, a primjeri takvih iz drugih jezika su [11], [0], [t], (q]; [8], [f], [e] i [3] se prolaza, pa je i najveea kad tjesnae postane dugi zatvor. Tada pak suman zvuk
u l1ekirh stokavskimgovorima izgovaraju izrazitozaokruZenimusnama, pa bi se stvamo ali ga foneticki treba smatrati sumnom tisinom.
mogli opisati kao sniZeni.
444 Zvonkost i konsonantnost stoje u glaspicima u obrnutom i komple­
,'441 Nosnost je.UROglasnika kojima je spektar vrlopojacan na sasma mentarnom suodnosu: stoje viSe zvonkosti, manjejekonsonantnosti, 'i obrnuto
niskim podruCjima,'.ana srediSnjima je prigugen u usporedbi s odgovarajuelln (v;sl. 106).
usnimglasnieima. Nosni su glasnici Em], [v], [n], [Ii], [g]. Napomena: ni jedno
URO »tonaliteta« nemaju [;)], [r], [r], [I], [?], [h]. (listreba Ii opisu, mogu se [r], [r]
i [I] zbog koronalnogizgovora smatrati akutninia i difuznima, a m
akutnim,
difuznim i povisenim.)

SPEKTRALNISASTAV
'442 .Spektralnisastav u govoru mofe biti harmonican, diskontinuiran (od
periodiCnih !itraja) i(li) suman, kontinuiran (od aperiodicnih titraja). Harmoni­
can sastav nastaje u govoru· titranjem' glasnica, a sUIilan vrtloZenjem zraka samoglasnici zvonki zvucni bezvucni SL 106. Shematsld pri­
utjesnaeima (v. pod 361 do 365).. HarmoniCan sastav zvukadaje foneticku suglasnici suglasnici suglasnici kaz odnosa harmoni<'!nog
ka~goriju zvonkosti· (sonornosti) ill»zvucnosti«, a suman' sasta,v' foneticku zvuka i suina (ill tisine)
kategoFiju sumnosti (turbulentnosti) ill »bezvucnosti«. Zvonkost je, nadalje, -.:>(., NEOBAVEZNIOIO u <'!etiri glavne ,skupine
povezana s voka1nosCu, a .sumnost s konsonantnoseu. )Cr giasnika

202 203
 Glasnike medusobno' razlikuju cetiri temeljna'stupnja zvonkosti,. koji :.pro­
maze iz eetiri stupnja napetosti .grkljana (v~ pod 229-232): I, vclikazvo~o~ 2.
smanjena zvonkost; 3. mala zvonkost i 4. nikakvli zvonkost.Velike su zvonkosti
samoglasnici;smanjene su zvonki suglasnici,. male su zvonkosti zvueni suglas­
nici,.· a bez zvonkosti su· bezVuCni' suglasnici. Nata .eetiri stupnja upucuje t sam
broj vidljivih harmonika na sonogramu buduci da im vidljivost zavisiod jalrosti
(v. sL 107).
A eivo prozodijska, opisuju se kao nevokalski i nekonsonantski; stvarno akusticki
B ;,'}
:.;
z n a s . SL.l!l'l:' .Sonogram rijEiCf[Zriiim] (A}ishema­
tizirani dijairam udjda harinoniCilog ZVuIia
::'na temelju vidljivih haimOllika(B) ,
Cetiri stupnja sumMsti (tiSi:he)ltomplemen~o pr~ti zvollkost; Lvelika
sumnost, 2. smanjena sumnost,,3. malii sumnostI4;nik;:lkva'sumnosl Ta eetiri
stupnja sumnosti proizlaze iz eetiri temeljna stlipnjaizgovornenapetosti(v.pod
233-235) te iz izgovornih:r~~ IlpbWIn1JjQ%m.~: .' ,
.." 445 tJ k~mponencijalnoj~imanzi gl~~riiK~ tri glavri~ ur1u~a r:J:likovila
.obiljeZja temelje na .spektraw:om:iastavu: 1: v'Oltaln6st,'2.itonsonantnost i 3.
jakost (bezvuenost), a dodatno jos i 4. stridelltnQstte. djelomieno 5. kompakt­
nost, 6.·difuznost i 7. nosnost.
204
446 Vokalnostje URO prvog i drugog stupnja sonomosti, lj. URO glasnika
bez znatnijeg i bez obaveznog suma Vokalski su glasnici samoglasnici i monki
suglasnici.
Konsonantnostje URO drugog, treceg i eetvrtogstupnja sonomosti ill prvog,
drugog i treceg stupnja sumnosti. Konsonantski su glasnici zvonki sugla~nici te
pravi, zvucni i bezvueni, s u g l a s n i c i . . ' :
Samoglasnici su, dakle, vokalski i nekonsonantski, zvonki su suglasnici
i vokalski i konsonantski, a pravi.jli. turbulentni suglasnici su kons~mantski
i nevokalski. Prijelazni glasnici [w], [H, ['1 i [h], cija je funkcija mgeesce isklju­
[w] i [I] imaju razmjemo viSe harmonit:nog zvuka nego zvonki suglasnici [v] i (j]
koji se opisuju 'kao vokalski, a['] i [h] sumovi (tiillne) su kao i drugi pravi
suglasnici.
447 Zvucnost je URO koje mogu tmati ill nemati samo pravi suglasnici.
Zvucni su suglasnici. dnigog stupnja sumnosti i treeeg stupnja zvonkosti. (Ne
smiju se brkati pojmovi zvucnost Sa zvonkost ill sonomost.) Bezvucni su suglas­
nici prvog stupnja ilumnosti i cetvrtog st\l,pnja zvonkosti. ".•..•.
Kriterij sumnosti je jaei od kriterija zvonkosti za razgranicavanjezVu?:nih od
bezvuCnih (kao lito je kriterij Zvoiikostijaeiod krlterija suiiuiosti za iazgraIuca­
vanje samoglasnika od zvonkih suglasnika). Suglasnik je bezvucan kad je prvog
stupnja sumnosti, sve ako i dobije treei stupanj zvonkosti; u tom je slucaju
bezvucni suglasnik ozvucen, sto se vrlo Cesto zbiva u medusamoglasnickom
poloZaju. Isto tako. suglasnik je zvuean kad je drugog stupnjasumnosti, azvon­
kost mu spadne na.nulti stupanj; u tom slucaju rijecje oobezvucenim zvucnim
suglasnicima, sto je u nas redovan nacin izgovora zvucnih suglasnika pred
stanltom. (U fonetickoj setranskripciji pridodana ill izgubJjena zvonkost ozna­
, cava velikim slovom temeljnog suglasnika.) .
S1-l08.Sonogram rijeei
losiz1pokazuje da je veta
zvucnost, ali i veei sum,
u Islnegou/zl. Sonogrami
pokazuju da.Je u lsI vise
suma nego u Izi bez obma
na polotaj u rijeci i bez
obzira na nacin izgovora.
Kolicina medutim har­
monicnog zvuka varira:
za lsI i za Izi je· rustetna
u sapatu, u losiz1 je veta
, u Is! nego u IzI, a u'/sizovil
je »pravilna«...
448 Zvucni je pamjak zubnousnenoga ~zvucnog [(I u nas [F] (ovdje je
F znak za zvueni tjesnacni zubnousneni parnjak, a ne za ozvueeni f), a ne (v], kao
sto je to u francuskom, ruskom i nekim drugirn jezicima.U nas je, naime, [vl
J zvonki suglasnik gotovo bez suma, dok jepravi zvucni suglasnik [v] (tj. F)
pretemo sumnog sastava spektra, lj. sumnosti drugog stupnja (v. s1. 109).
2()5
 450 Stridentnost moze' biti razlikovna i izmeQu tjesnacnih suglasnika. Izvor
je te stridentnostiu zakrivljenosti tjesnaca, koji stvara jaci sum nego ravan
tjesnac, ill u wem tjesnacu u usporedbi sa sirim. Tako. ce se upravo strident­
nosCo razlikovati tvrdonepcaniH] od tvrdonepcanog [~], vrhjezicni [s]. i [z] od
vrhjeziCnih me<iuzubnih [9] i [0] te zubnousneni [fJ i [F] od dvousnenih [0] i(W)
(pravib suglasnika).

SL 109. Sonogrami koji

kolicinom suma i(li) bar­
monicnog zvuka pokazu­
ju razliku izmedu zubno­
usnenih pravih suglasni­
ka i zvonkihsughisruka

449 Stridentnost jeURO .koje mogu imati sarno pravi suglasnici, a meCiu
njima razlikujemosuglasnikesrazmjemo viSe stvamog suma od drugih suglas.
nika, kojiiniaju sva ostala URO ista ukljuCujuci i ono za zVllcnostibezvucnost,
a s manjom 'kolicinom toga suma.· Kolicina je suma koja. tvori stridentnost
umnofak trajanja i jakosti suma, pa je veea, i ako je sum jaCi i ako je jednake
jakosti, dulje traje. Kad jesum vrlo kratak, ispod 25-30 ms, ne moze tvoriti,
uzima se tako, stridentnost sve ako je i razmjemo jak. Zato su svi zatvomi
suglasriici i nestridentni jer im je eksplozivan sum uvijek kratkotrajan, ali su
zato stridentni njihovi poluzatvomi parnjaci. Tako se [c] i [3] upravo strident­
noscu razlikuju od [t] i [d]. (Isto tako stridentnost razlikuje standardne ume~­
sane [c] i [3] od cakavskih »afrikata«, zapravo tvrdonepcanih zatvornih umekS'a­
nih suglasnika[t'] i Cd'], koji nisu strldentni; v; s1. 110.) . SLIll. Sonogrami stridentnih i nestridentnih suglasnika

451 Kategorije spektralnog sastava stojeu stanovitoj vezi is kategorijama

S1.110. Sonogrami koji
pokazuju razliku izmedu
umelclanih . ~tridentnih
(standard nih) i umekSa­
nih ·zatvornih tvrdonep­
canih(caka'll'Skih) sug1as­
nika
206
spektralnog,oblika. Tako su kompaktni sarnoglasnici ne sarno posebnog spek.
trainog'oblikanego i vecegstupnja zvonkosti.od.nekompaktnih, a difuzni su
samoglasnici i najrnanjeg stupnja zvonkosti medu sarnoglasnicima. To proizlazi
iz definicijezvonkosti kao pojacanog harmonienog zvuka, i to grupiranog oko
srediSnjih'frekvencija na spektru. Isto tako kompaktni pravi suglasnici imaju
viSe suma nego nekompaktni. Podjednako stoji i s nosnoscu, koja se razlikuje
od usnosti ne sarno drugacijim spektralnim ob~Isom (zVllcnom bojom) nego
i smanjenom zvonkoscu, sto proizlazi iz prigusenja sredisnjeg dijela spektra
nosnih glasnika.Zato su nosni zvonki suglasnici i manjeg stupnja zvonkosti
nego;iisnizyonkisugiasnici. Kolebanja oko toga da li kompaktnost, difuznost
i nosnosttrebavezivatiuz sonornost;i1i tonalilost(spektralni oblik) proizlaze i iz
kolebanja da Ii je obujarn, otvor i nosnost osobina izgovomog 'nacina ill izgovor­
207
nog oblika; t,i.izgovornog mjesta (v. pod 185). U stvamostita se_triobiljeZja
temelje istodobno i na spektralnom obliku i na spektralnom sastavu:
PROMJENE ZVUKA U VREMENU
452 Ponekim je glasnieima bitna unutarnja osobinapromjena zvuka u vre­
menu, kOja ishodi iz izgovornog pokreta, t,i. iz izgovomog nacina u najufem
smislu. Opcenito uzevsi, u govorU su u neprestahoj mijeni (modulaeiji) spek­
tralni oblik, spektralni sastav; jakost zvuka i tonska visina, ali od tih sarno
mijena spektralnog oblika ijakosti zvuka mogu biti glavna unutarnja razlikovna
osobina--glasnika (za vremensko odmjeravanjespektrainog sastava kao
pomocne razlikovne osobine v. 0 VUG pod 462 i 463). Promjene su spektrainog
oblika posebno vame znacajke kliznih glasnika, a jakosti zvuka svih..
453 Modulacije spektralnih oblika (boja) mogu biti klizne ill nagle. Naglesu
u zatvornih suglasnika (v. pod 428) i u zvor$:ih [1], [m] i [n] (v. pod 415); Klizne
modulaeije spektralnog oblika mogu biti spore, kakve su u dvoglasnih do
viSeglasnih samoglasnika, srednje - u prijelaznih polusamoglasnika [1], [w]
i brze,kakve su u kliznih Ul i [v] te upo~eJ;Iihsuglasnika (v. pod 410, 415 i 423).
456 Dvoglasnici (i viseglasnici) tvore samo jedan slog jer imaju jedan vrhu­
nae zvonkosti. Taj je· vrhunae u; nacelu na onom dijelu· gdje je prvi f(lI;mant
najyisi, alije bitnije to daje to pojaean diote muje i raspored formanata;stalnijL
Ako je vrhunae sloga u prvom dijelu, dvoglasnik je silazan (npr. [eI]); ,ako je
u drugome, dvoglasnik je uzlazan (npr. [le]). . . .... .
Velieina izgovomog pokreta, a iz njega i velicina prijelaza zvuka, teZi da
u svim dvoglasnicima. bude podjednaka. Zato ce. slabiji .dio dvoglaSnika,. lito
. znacipocetnidio uzlaznih ill zamni dio silaznih, bitinestalhlh.fo~ta
uzavisnosti od polozaja vrhunaca;sloga. Primjerice, i-sastavnicanema uleI]isti
izgovomi poloZaj niti isti. raspored formanata kao u [ai], nego· su i-formanti
u [ail pribllino kaoe-formanti (i izgovomomjesto) u [eI] (v. s1.113),
F.
~OO
250
~: ;: ..
500
'(~

~
Brzina je kiizanja formanata ponekad' kljucna razlika izmeuu glasnika; prema
brZini klizanja razlikuju seprimjeriee dvoglasnici rue], [le]od dvoglasnickih
skupina [we], [Ie] (v. s1. 112. tejos pod 672).
1KIL__________________________

S1. 113. Klizanje formanata u engleskih dvo­

glasnih salnoglasnika. [il i [u] sastavriii:it vid­

3K 2K lK 500400 Ijivo jerazliCita uz [el, fal, [31m (0) (prema

F. A.HolbrookuiG.Fairmmksu,l962): ,-,

457 U hrVatskom stimdardnom izgovorunema dvoglasnika i to ie ~~gova

SI. 112. Razlicite.brzine kliza:Qja formanata
bitna osobina, ali ih u supstandardnim govotimaima, i to preteZno .uzIa:ziUh (za
razliku od npr. engleskog gdje su silazni). Govor, stovilie, zvuei izrazito nestah­
dardno ako se u. stahdard unosi dvoglasni izgovor iz organskih govora;,.,Postoje,
istina, stahovite nedoumice oko izgovora poj!=!diriih rijeci (primjedce'[alliO] ill
[auto], [europa] ill [europa] i s1.),. ali prevladava standarqoloski .stav'qa nema.
dovoljno opravdanja za dopustahje iznimnoga dvoglasnog izgovol:~'Ni glas­

454 U normalnom se neilsporenom govoru .svi samoglasnici ostvaruju , ' ..

klizno jer se izgovaraju balisticno. Oni su, meuutim, jednoglasni (monofionzi)
sve dok klizanje zahvaca samo njihove rubne, prijelazne dijelove prema susjed­
rum glasnieima te je to klizanjeuz razlieit susjedni glasnik i drukcijegsmjera.
Ako je, pak, klizanje formanata stalnog smjera te zahvaca i. srediBnji dio, pa
i produzeno izgovorenog samoglasnika, samoglasnik je dvoglasan (diftong);
dogodi li se u tom klizanju formanata ijedan zakret smjeraklizanja, samoglas­
nik je troglasan(triftong), a uz vise takvih zakreta samoglasnik je.viSeglasan
(poliftong).

455 U dvoglasnih samoglasnika poeetak ima jedan raspored fonnanata,

a zavrsetak drugi s kliznim, neskokovitim prijelazom izjednog u.drugi. Ako se
izmeuu ta dvadijela' nalazi pad zvonkosti (hijat) ill je metlu. njima. skokovit
prijelaz,.to su onda dva samoglasnika, a ne jedan dvoglasni, i oni tvore dva sloga S1.114. SonogramiJj] Hil u rijeC:ima sjatoin
(v. [i-elna s1. 112). i,bezjata

208 209
nicka skmtina koja se pravopisno piSe s je ill ije, a koja je nastala:od dugog jata,
ne izgovara Se.s dvoglasom, negoili kao jednosloZna :skupina GeJ illkao dvo­
I suglasnik na kriiju sloga, Ulaz utiSinunagliji je nego eksplozijanakon nje; takav,
sloma skupina s umetkom prije1amog m ([qeD ill, neuobicajenije, s hijatom
([i-e])~(Napomena: izgovor dvoglasnika. [Ie] javlja se kao stilisticka Slobodna
inacica.) .
. 45.8 Promjene jakosti zvuka unutar glasnika razlikovno· su plodnije nego
promjenespektrainog.obllka (boje) zvuka.Tesupromjene jakosti skokovite,
a ishode iz izgovomog pokreta zatvaranja govomog proJaza, §to gusi zvuk.
Promjenejakosti zvuka mogu biti male ill potpune: zvuklnezvuk.
Male su promjene jakosti zvuka u djelomicno· prekidnih sugIasnika: u boc­
nih i nosnih. U tih je suglasnika poselmo vafan njillov kraj kada dolazi do
otvaranja-opu§tanja u izgovoru, a time i do skokovitog pojacanja zvuka.
Potpune su promjene jakosti zvuka svojstvene za prekidne suglasnike, koji
se takoi· zovu jer unutar njihova trajanja dolazi do prekida zvuka. Prekidni su
treptavi. poluzatvorni i zatvomi glasnici (ukljucujuCi pregradne ill klikove).
459 Treptavi glasnici imaju jedan iIi nekoliko kratkih prekida zvonkog
zvuka prvog ill drugog stupnja. Ti su prekidi, kad je vise njih. u jednakim
vreinenskim razmacima, pa je zato bitna zvucna osobina treptavosti jacinska
periodicka modulacija (v. s1. 115).
81. lI5. Sonogrami dugih i kratkih trepta.
vih glasnika
460 Zatvorni su suglasnici posebno zanimljivezvucnediriamike. Oni,
nairne, u sredisnjem i najduljem dijelu svog trajanja ilnaju zvucnuprazninu, bez
imalo zvuka u bezvuCnih ills malo harmonicnog:zVuka u Z\T1.1~nih,:I trajanje je
tog ukinuiog zvuka dulje u bezvucnih nego Ii ZVllcnih zatvorirlh suglasruka.
Trajanje jelzgovomog zatvora, te iznjega ukinutog zvuka, povezano is izgovor­
nim mjestom: najduljeje u dvouSnenih, nesto krace u mekonepcanih, a najkrace
u vrbjezicnih.
461 Prijelazi (trarizijenti) zvuka okolnih glasnika u tisinu zatvornihgIasnika
ostri su, i to ostriji u bezvucnih nego u zvucnih.PrijeJaz prethoqnogzvuka
utisinu sporiji je nego §to.~ prijeJaz tiSine u nar~ zvuk, pogotovu u eksp1o­
zivnom izgovoru, tj. na pocetku sloga. U implozivnom izgovoru, kadaje zatvomi
210
meautim, izgovor. nije svojstven naSem standard'll. Ostrina"je tranzijenata pove­
zana.i s mjestom izgovora: najostriji. su udvousnenih zatvornih suglasnika,
nesto blaZi uvrbjezienih, a najblaZi umekonepcanih.
462 Opis vremenskog oblikovanja zvuka glasnika ne smije zanemariti vre­
menski odnos sllma i harmonicnog zvuka,·Taj jeodnosvaZan za sVeprave
suglasmke, a napose zazatvome ispred samog1asnika. Vrijeme koje protece od
pocetka faze opustanja· suglasnika (u zatvornih od pocetka eksplozije) do
pocetka ukljucivanja samoglasnickog glasa, 8to se na sonogramu vtdi kao naglo
pojacanje prvog samoglasnickog (ill sonantnog) formanta, naziva se engleskom
skracenicom VOT (voice onset time) ill naiiom VUG (vrijeme ukljucivanja glasa;
v. pod 267). To je vrijeme nakontjesnacnih i poluzatvornih suglasnika ispunjeno
tisinom iIli stisanim sllmom, a u zatvomih eksplozivnim iIli aspiriranim §umom
i ti§inom. Ukljucivanje glasa moze zapoceti u zatvornih suglasnika jos Za traja­
nja zatvora, paje VUG negativan, moze zapoeeti istodobno s pocetkom eksplo­
zije, pa je nistetan, a moze nakon eksplozije.i tadajepozitivan.:
81.116. VUG u suglas­
nika
463 Utvrdeno je da je VUG vazna unutarnja razlikovii~ osobina zatvomih
suglasnika ispred samoglasnika (v. pod· 68l). Tu je razlika VUG-aZV\lcnih
i bezvucnih znatna: u zvucnih je VUG prosjei:no oko +12ms, au bezviIcnih
prosjecno oko + 18 ms. Razlike su VUG-a znatne i s ob.z:irom .na izgovomo
mjesto: dvousneni [pI ima VUG prosjecn09ko 15\ms, vrbjezicni[t] okci 19.In.s,
a mekonepcani [kJ oko .25 ms. . . ~
Vrijednosti su VUG-a bitno obilje~e zatvornih suglasnika u nekom jeziku.
VUG je bezvucnih zatvornih suglasnikana pocetku rijeei ispred samog1asnika
u hrvatskom standardnom izgovoru upolakrace nego u engleskom ill njemac­
kom, ali je dulje nego u francuskom.
211
 464 Poluzaworni suglasnici imaju u svom prvom·dijelu tiSinu poput zatvor­
nih, ali kracu, dok im je drugi dio ispunjen sumomkao stoga imaju tjesnaCni
suglasnici. Prosjecno je u poluzatvornihtrajanjetisine nesto,krare nego trajanje
sumnog dijela. Ta se razlika u korist trajanja sumnogdijela jos.j poveeava
s duljenjem izgovora tih suglasnika, i to viSe u tvrdih nego u umekSanih.
465 Poluzatvornise'suglasnici zbogsvoja dva razIicita dijela zovujos i dvo­
glasniiIislozeni' suglasnici.Razlikuju se od suglasnickih 'skupinasastavJjellih
od zatvornih i tjesnacnih suglasnika u tome'stolm·tisinaprelaziu sum koji
ravnomjerno trajedoopustanja, dok u suglasnickih. skupina nakontisinedoIazi;
do kratkotrajne sumne eksploZije.poslije koje slijedi smanjen'sl.iIl1 i teknakon
toga tjesnacni.sum (v. s1. 117); taj padu sumnomdijelu'proizlazi iz.opustanja
artikulatora nakon izgovora zatvornog suglasnika.
...~:(.
·'S1. 117: •. u~'~~~,:~1~~g&k&g;'~Uglas-
Dicke skupine
Poluzatvorni su suglasnici ner~spoznatJjivi u obrnutom sluSanju, !Ito potvr­
duje da im je vremensko zvucnQ.oblikoVlmj'e bitno.
466 Pregradpi glasnici iIi klikovi: imajuZVllcnuslikukoja\ uvremenskom
oblikovanju najvise nalikuje zatvornim ([tI]) iIi poluzatvomim ([ts], [ps]) suglas­
nicima izgovorenim Sapatom i izdvojeno.
'.1::
.:~.
Soriogtami usiSruh klikova'
. 467 Svi gla:snici, kojima se zvuk u fazidrZanjajednomili vise puta,krace iIi
duze znatno prekida,oznaceni su kao prekidni; UROprekidilosti imaju,. dakle,
treptavi, zatvorni i poluzatvorni glasriici.
212
UNUTARNJE TRAJANJE GLASNIKA
468 Trajanje, jakost zvuka i ucestalost periodickih pulsacija (ton) u bitnom
su prozodijske dimenzije govora, ali'kako giasnici svoje slobodne dimenzije
boje, spektralnog sastava i d.inaplike numo ostvaruju u vremenskom rasPQredu,
na nekoj jakosti zvuka i na nekom tOriU (kad je njihov zyuI{ periodickih'ti,traja),
to su te prozodijske dimenzije sactrzanei u glasnicima. Te dimenpjenisu
u poeetnoj zamisli,f~merilsl!.:Og, raz]..ikovIlQg sadrzaja glasnika niti su ti,iek:om
ostvarivanja glasnika z,asebno nadzirane, ali se svejedno pravilno ostvaruju jer
su povezane s drugima, nadziraniril osobinama. Pravilnea zavisne predstavljaju
dodatnu, redundantnu unutarnju (inherentnu) zvucnu osobinu glasnika. .
469 Svi sugovorni dogadaji vrernenskL Neki se od njih medutim doga.daju
u vremenu, adrugi dogadaju vrijeme. Izgovaranje je glasnika kao ra.zlikoVnih
jedinica dogadanje u vremeIlu, ~ kvantitete siunoglasnika, s Jedne sfrane, te
govorna brzina kao izra.Zajni'Zn~, s druge, dogadaju samo vrijeme.
Vremenskom organizacijom gIa.snika upravljaju vremensko-prostorni
obrasci pohranjeni u Brokinu srediStu i u. ma.lome mozgu, samoglasnickom
kvantitetom. obrasci pohranjeni u izvanbrokinom premotorickom podrucju,
oda.kie je upravljano i izra.Zajno govorno vrijeme, ali je ono kao vremenska slika
te kao poetsko i glazbeno vrijeme (koje do velikog iZraZaja dolazi u recitiranju,
a do potpunog u pjevanju) najvecUn dijelom ravnano iz desne mozgovnehemi­
. sfere. Tri su, dakle; 'psiliicke kvalitete vremena u zajednickom govornom vre­
menu: 1.. foneinsko, gH(Snicko kojeizgovorom naprosto nehotllnicno ,.trosi«
:)'.:':" Vrijeme; 2. prozodl.isk:osiogovno (samoglasnicko) vrij~me i3. izra.Uljno, glasovo
vrijeme. Prva su dva: Qd till jezicna, a trece je izvanjezicno govomo\irljeme.
470 Da se radi 0 razlicitim vremenima, mozemo se uvjeriti najednostavnom
primjeru. Ako ·normalnom brzinom, izgovorimo cetiri iskaza:· L ·»TO je Ivo«, 2.
,.S~dje bIo«, 3. ,.StriiSnih stvan.« i4.»Prestat' krAsti«,sva·nam tacetiripodjed­
nako izr¢:ajno traju,a i versifikacijskii pjevano su podjednaki (svaki se sastoji
od.. po dvije troh~ske .stope iIi takta).•. Obratimo li hotimieno pozomost na
samoglasnike u tim.iskazima, zamijetitcemo dasu Riskazu 1, .apogotovu
uiSkazu 3, otegnuti,.pa ce tako osluskujuei iskazi 1 i 3zvu.cati otegnutije nego
iskazi2 +4.. Medutim, obadva ta slusanja, i ono koje sV'a cetiri iskaza cuje
podjednako dugim i ono koje 1 i 3. cuje produljenimj .nisu suglasnasa swarnim
trajanjima tih iskaza, kojeje najkrace u iskazu2, dulje u 1, josdulje u4 i najdulje
u_3 (v. sL 119).
·Th znatnastvama, a neopa.Zajna duljina iskaza 3 i4 ishodi izmnogo. veceg
unutarnjeg V'remena glasnika kojih je utim iskazima znatno veei broj, pa je
potrebno .idulje vrijeme da se oni svi izvedu. Ako bismo, naprotiv, iSkaz
2jzgovorili tako dastvamo traje kao iskaz 3,.on bi zvucao vrlo produZeilo (nasI.
119. sonogram 5), a iskaz 3 nije ni moguce izgovoriti tako brzo (kratko)da
,,' . stvamo traje kao normalno izgovoreri iskaz 2.
-. 471 Unutarn;le jevrijeme fonemskihglasnikal..ano koje je potrebno da bi se
njihov razlikovni sadrlaj govomo ostvario. Ono cezatobiti to dulje sto je
organizacija,glasnika zahtjevnija i sto je mehanika.izvedbe teza: mehanickaje
teZina,u zavisnosti od sila usttajnosti, kojesuto veCe stoje masa.izgovornog
organa-veca i stoje veeipokret koji taj organ mora obaviti
213
 cinjenici da su zatvorenijisamoglasniciorganizacijskislozenijf (napetiji, istanca­
nijeg .i·vQ(lenijeg pokreta). .

174.llinjeieno prosjetno trajanje naSih.samoglasnika ti veZanom je govoru

od.50 do,llO'ms, zavisnood prozodijskih osobina~Te su vrijedriOSthl prosjeku
a
podjednakeonimaza suglasnike; tosw irnamodojaril da su samoglashici
znatno tluJji ri'ego suglasniciproizl8zi iz toga sto samoglasnicipreteZno sadne
opaz8jrioVrijeme, dOk'suglaSnici takVo vi'ijlimie sadIZe u mnogo manjoj kolicini.
stVanio unutahijeti-ajanje samoglasruka, onofdnemsko-u njima koje preo­
staje ri8.kon 6dbitkajezi.cnoga prozodljskoga i izraZajnoga;tr~ba pretpostaviti da
je matno krace od neposredno izmjerenoga. UneIiaglaSenim prozodijski'krat-·
kim nezavrSnim slogovima samoglashici su najkraci, traju 55 ms prosjeeno.
U tomje poloZaju samoglasnicka prozodijska uloga najslabija, aijjejos preostaje
jer samoglasnik ito ostvaruje prozodijski vrnunac Sloga. Stoga trebaracunati da
je unutarn.j~ fonemsko trajanjesamoglasnika manje i od te vrijednosti.

475 Prosjeena trajanja suglasnika, koja se ovdje iznose, dobivena sU;nepo­

sredhlm mjerenjem na korpusu standardnoga govora u jav.nim glasilima Nji­
hove apsolutne v.rijednosti vjerojatno hisudaleko od stvamih unutamjih tlaja.
nja btiduci daje rijee 0 suglashicima te jos k tome u razmjerno neekspresivnom
govoru, ali ~ako su dobivene mjerenjem suglasnika sarno u me(lusamoglasnic­
81119. Razlicito trajanje recenica zbog kom poloZaju s jednim suglasnikom u tom polo:l:aju, bolje je i u tim podacima
unutarnjeg tr~atlja glasnika i zbog razlicitih sagledavati meduodnose nego apsolutne velicine. Te su vrijednosti u ms:
prozodijskih tr~atlja.8ye su recenice osim
pete, kojajehotimitno vrlo usporena, izgo­ P 85 c' ,113
vorene normaInom brzinom. . t 76 c 90
k 81 C 98
472 Apsolutno je unutamje trajanje fonemskih glasnika teliko odredJjivo. b' 65 ~. 61
Neposrednim se mjerenjem ne dolazi do tog podatkazatosto glasnici nose, osim d ' 54. m: .56'.
g 56 . n '45' .
unutamjeg; i jeziCno prozodijsko i glasovo vrijeme.· Tim su izvanglasnickim
vremenom posebno izrazito optereeeni samoglasnici, ali u manjoj.mjerii suglas­ s 91 n . 6(}
nici, koji itnaju Sv.oju jezicnu prozodijsku ulogu u slogute ne sasvim beznaeajnu s 99 I 35
ulogu 0 glasu: ·kao simptom 0 govorniku i ouvjetima komunikacije; kao dija­ z 68 J 59'
gramkolictne obavijesti; 10gieke i afektiv.ne, kao slikovitznak,napose onomato­ z 74 v 40
pejski. te.kao glasnicka igra ualiteracijama i rimama. , has r. 42
Neposrednomjerenje unutarnjeg trajanja eini slorenijimi to lito glasnici f ... 86 j 53.
imaju razlicito stvamo trajanje i u zavisnosti od poloZaja u iskazu; zavisi od
naglaska rijeci, od susjednih glaSnika, od stanke (svi su glasnici u slogu pred (Napomena~za [~] i(jl.vrij~nosti'suizvedene,.a ne neposredno izmjerene
stankomznatno pro<'!.uljeni) iod duJjine iskaza (u duJjem sukraci); Zbog svih tih zbog teSkoCe' Od'reruVanja graruca tih suglasnika; za (3] nema podatka zbog
razloga' prosjecnu v.rijednost neppsredno izmjerenu jednoga glasnika treba sta~ premalog broja pojavljivanja tog suglasnika u korpusu.)
vitiu .odnoss prpsjecima svih drugih glasnika i te razmjere shvatiti kao unutar~
nja trajanja glasnika-fonema. 476 I. letimiCnim se uvidom mogu uo(:iti neki pravilhi oOOosi. Bezvucni
suglasnici imaju, znatl1odlilje. unutarnje trajanje nego njihovi zvuChi' pamjaci.
473.0dnasih pet samoglasnika najdu:l:e unutarnje trajanje ima [a], kojemu, Zvonkimjesuglasnicima njihovo unutarnje t~anje znatno krace negozvucnim
ako traj3njeproiivoljno oznaCimo sa 1,0'0, onda [eli [0] traju 0,90, a [i] i [u] 0,77. pravim suglasnicima. Vrlo ~tko unutarnje ttajanje [v] upucuje.na to da on
To sto unutarnje trajanje samoglasnika prati njihov obujam i otvor, 'lako je doista pripada skupu zyonkih suglasnika i da nije zvucni pamjak od [tJ koji traje
shvatljivo, jer da bi se postigao obujam usne sopljine; potrebno je spustiti donju dvostruk:o duze; (na to upucujei podatako trajanju engleskog zvucnog ljesnac­
eeljust, koja je najmasivniji izgovomi organ, i njezina se tromQst najvise opire nog [v], kojitraje znatna duJjenego nas [v]j tamo serazlikuje od [tJ za ocekivanu
brzom gibanju. Otvoreniji samoglasnici imaju unutaS1je dulje trajanje unatoc razlikuizme<1u zvucliih ibezvucnih).
214 215
 ,477 Na t:emelju podatakao tnijanjusamoglasnika i suglasnika moze se
utvrditi: 1. da zatvoreni samoglasnici imaju unutamje fonemsko trajanje pri­
bliZno isto kao i zvonki suglasnici i 2. da unutar suglasnika unutarnje trajanje
raste sa smanjenjem zvonkosti, a unutar samoglasnika unutamje trajanje raste
sPQyecanjem zvonkosti (v:.e~zna s1. 120). Takav je odnos unutarnjeg.trajanja
uveii~Velj.cinom ijl'iko~cu izgovornogpokreta. Unutamje je trajanje glasnika
najm~e Jl onili skupin,a gla~ (a,to su zatvoreni, visoki samoglasnicl i zv()¥ki
su~dasnici) k!)jima se izgovorni orgam nalaze najbliZe. ten1eijnompoloZaju iz
koj~glise govori, ato su poluotvoreIla llstaspolupodignutlrnjezikom. Od tog
~ poloZaja prema veeern,OtvOl:ll i. prema veeem i jaeem zatvoru pokret je sve veei
,
~ iVfijem~ je~njegovoizyodenje sve dute.·
~
Slozeni suglasnici umekSanoscu fi], fn], [c] i f31duiji su nego njihovineumek­
sam parnjaei [1], [n], [e] (i moze se pretpostaviti [3]). Poluzatvorni suglasniei nisu
po unutamjem trajanjudvosuglasniei. Duzi'su nego zatvorni, ali pro&jecno ne
duZi nego tjesnacni.(osim sasvim iznimnog [el kQji je vrlo dug).
481 Stupanj izgovorne slozenosti glasnika proizlazi i iz ueestalosti njihova
pojavljivanja ugovoru~ Unutar se svake skupine glasnika moze utvrditi negati­
van suodnosizmeau njihova unutamjeg trajanja i uCestalosti,pojavljivanjaNa
temelju samo te cinjenice nije sasvim jasno jesu.li tiglasniei postali u jeziku
eesci jer su izgovorrto laksi ill su postalilaksi jer su .cesci,pazato i uvjezbaniji
482 U trajanje se glasnika projieiraju bitne govorne.osobine, pa je zato

.'
.1.0.l?'r1:
QO'
i
.
odredivanje vremenske dimenzije nezaobilazno' u fonetickom opisu govora.
Samo unutamje fonemskotrajanje glasnika ne zam.iSlja sei neopaZa se zasebno,
:1
.;:: '~"-
.
....~iJt,

t!
80 il .­ ali se njime svejedno ispomaZemo pri zamjedbi glasnika, pogotovu ako postoje
j
.

. J~_
:' 70 .....l\Io
smetnje u primanjuglavnih.glasniekih dimenzija (takve su'smetnje redovite
C
-: 110
"...
,", I·' 'T ~
. 1:/-" u tezoj nagluhosti, u: bud, u govoru na daljinu, u 108ih umjetnih prijenosnika
:1
~
r:
,.
•
50
1,·', ~.'
. ,"7 i s1;). Pokusi pokazUju da seraspoznavanje glasnika moze znatno omesti ako im
se umjetno duije ill krate njihova trajanja. Takav je ucinak i inace oeekivari kad
'I~V
-j
11
1"~~:"~
;;
.. I t­ se remere redundantni dijelovi signala..
J [ ,.30-:;­

,~ .
~

~
20'

10
ZVUCNA JAKOST
~
a:
0'"",_ ""kloty.Zatvo,enlZ.onkIZ...tn.B.._ , SL 120. Dijagramski prikaz odnosa zvonko­
I' • ....091· sam09I••• mog.. 8ug'. 8U9'•••gl. sti i unutarnjeg trajanja glasnika. Isprekida­ 483 Poput trajanja, i zvucna je jakost sa sWljim mijenama pr~teZno prozo­
~ ( oj ( _ •• I II•• I na erta prikazuje stvarno trajanje,lj. unutar- dijski,materijal, a tekmanjimi unutarnja redundantna osobina glasruka. Nairne,
r
,1
~ Dugl K'a!kl ......gl. Dje tnijanje s pridodanim jeziCnim prozodij­ razlieiti su glasl.1,ieLu istiIlJ. komunikacijskim okolnostima, pri' podjednakoj
~ nag.. nagl. ..mog.. skim trajanjem,a puna erta predocuje pret­ izi~nosti i govorhoj snmrAzlieite zvuene jakosti.{glasnoee). T9 irlo dobro
r
~
••mOilI. 8.m09I. postavljeno »cisto«' unutarnje trajanje. znaju tonski snimat~lji j~r u svom poslu vide kak9 im pokazivae .razine zvuka
__I!aglo povisuje pol<iZ8j u prijelazima od slabijih najaGeglasnike. Iz iskustva nam
I'
V­ 478 Prosjecno je unutarnje trajanje suglasnika veee nego prosjeeno unutar­ je poznato da se u slU~anju govora na daljinu ill u buci neki glasniei dobro euju,
11"
,I nje trajanje samoglasnika (v. punu ertu na sl 120). To je i razumijivo buduci da dok se drugi jedva ill uopce ne cuju. Tako govor cuju i nagluhi. To, medutim,
jj
I'!! suglasnici izvode jaci pokret, ali i organizaeijski zahfjevniji jer je njihov razli­ jaeeltiSe u govomom zvuku moZe postati u oteZanim uvjetima slusanja jedna od
~
kovni, fonemski sadrZaj bogatiji. Kako, meautim, samoglasniei nose. pretezni.
dio jezienog prozodijskog trajanja (prozodijske kvantitete), ukupna su prosjecna '
za
uputa razabiranje glasnika.
II Unutamja je, dakle; jakost glasnika zvucna osobina koja proizlazi iz same
J~ trajanja samoglasnika i suglasnika pribliZno podjednaka (u rasponu od oko 50 naravi glasnika
}j do 110 ms) u smirenom slabo izraZajnom govoru (sto predocuje isertkana erta na
'sI120Y~Inaee,ugovoru srednjebrziIieprosjecnojetrajarije svih glasnika 70 do 484" I unutamja je zvucna jakost glasnika, kao stoje to unutllrnje.trajanje,
\1
11
80'rris,~'" .' . . . razmjema velicina jer apsolutna jakost u najveeoj mjeri zavisiod.opce jakosti
j 479 I izgovorno mjesto djeluje na unutarnje trajanje suglasnika. Vrhjezicni
stiglasniclsvili. izgovornih nacina mci' su nego dvousneni' ill leani. Tome je
govora te od istiearija i I).Mla8avanja pojedinih dijelova govora. To sto se svaki
gIasnik moze izgovoriti iglasno i tiho, nije i jedina teskoca pri mjerenju unutar­

~
nje zvucne jakosti. Nedoumiee nastaju i oko toga 8to mjeriti, vrsne vrijednosti
fazlogmanjamasa"vrha jezika,. pa odatie,i· manji. otporustrajnosti kojije u glasniku ill njegovu pro&jeCnujakost, buduci da glasniei unutar svog trajanja
presudan:zabrzinu izvodenja pokreta. Od te pravilnosti [h] primjetno odstupa, mijenjaju zvuenu jakost. Treba rtapomenuti ,da ovako ill onako izmjerena
i'
,I"
ali se tomoZe:objasniti njegovim manjim stupnjem zatvora. zvuena jakost nije sasvim isto sto i slusna glasnoca, koja ne zavisi sarno od
i! jakosti vec i od drugih zvueIlih osobina, au prvom redu od spektralnog oblika.
I'
480 ,Sttipimj sloZen:osti glasnika takoder znatno uljeee na njihovo unutamje
;l
.! trajanje)Tjesnacni' i .poluzatvorni 'suglasniei,koji su vodenog pokreta, imaju 485 Opcenito uzevsi stoji da su glasnici, kojima.je prvotni zvuk pretetno
duze unutamje trajanje nego balisticni zatvorru suglasniei (pa i samoglasnici). grkljanski, to jaceg zyulta sto su otvoreniji i vece~ obujrnagovornog prolaza.
216' 217

Ii
Zato su samoglasnici jaCiod ,zvonkill. suglasnika;Nosni' su zvonki suglasnici (i
[vD nesto slabiji od drugih'zvonkihzbog jakog nosnog upijanja zVuka.
Qd nasih pet temeJjnih s<Ulloglasnika [a], kojije IU)jotvorepijeg,.izgovora, ima
na,iveCu unutarnjuzvuCnujakQst, [oUe od.njega slabiji zaprosjecnoO,4 dB, [e] za
0,6 dB, a zatvoreni samoglasnik [i] za 1,3 dB.
. 486 Medu Sumnimi: pravim suglasnicirna ,bezvuCni su opcenito jaeeg unu­
tarnjegzvukanego njihovi zvuCp,i parnjaci ({s]jejaeinego [z],[s]jejaei nego [f],
[cljejaCinego J3] itd.;y. 51: 121). l:J zatvornih je suglasnika sumnieksplozivni
t~utakjaciubezvuCnihnegou zvucnih; ali.u zvuCnih in:la neSto zvuka i za
tra,ianja zatvora, dok je u bezvucnih tada tisma, pa je zato vrSna jakQ~t veca
u bezvucnih, a prosjeena u zvucnih.
Tjesnacni su suglasniei jaeeg zvukanego poluzatvorni; a zatvorni su najslabi­
jeg zvuka od. svih.glasnik!a ako se promatraprosjeena jakost citavog trajanja
stlglasnika. Treba .reCi dazatvorni suglasnici nisuzbog toga slabo cujni jerse
njihov prekid zvuka jako istil:e napozadini okolnih .govornih zVukova.
. 487 Tjesnacni i poluzatvOrni naQ,zubno.,tvrdonepcani jaCi su nego zubni,
a jedna'Ldruga 'skupina znatn9 nadjacava usnenei josvise mekonepcane; [s] je
jaci nego [s], [z] je jaei nego [z], [e) jaci nego [e], asvisu ti jaei od [f] i [h] koji su
izraZito slabe unutarnje zvucne jakosti (v. sI. 121).
SI.121. Zvul:na jakost' su,glasDika
,tanju
218
UmekSani poluzatvorni-suglasnici [e) i 13] slabijeg su unutarnjeg zvuka nego
njihovi neumeksani parnjaei.
Eksplozivan sum u zatvornih suglasnika najjaci je u dvousnenih (ponekad
i vrlo jak), slabiji jeu zubnih, a najslabiji u mekonepcanih..
488 Za slusno razabiranje glasnika vazIllJa je od apsolutne unutarnje
zvucne jakosti jakosna razlika izmeau susjednih glasnika, naposeizmeau
suglasnika i samoglasnika. Taj jakosni skok.u meauglasnickom zglcibu ozna­
cava trenutak kada se glas u samoglasniku oslobaaa od suglasnickog zadrZava­
nja (»okida se«) iii kada ga suglasnik prekida te kontrastonl Istiee njihove razlike
unutarnjih jakosti (v. sl. 122). ',' .
81. 122. Oscilograin rlJeci»b()b«
UCESTALOST PERIODICNIH TITRAJA (TON) - Fo
489 Ton (Fo)' koji se euje od periodienih titraja glasnica, gotovoje ianemar­
ljiva unutarnja osobina glasnika. Bezvueni suglasnici i saptav govor nemaju
tona uopCe, zvucni suglasnici imajuslabasan zvuk od kojega se moze euti ton,
a u vokalskim glasnieima ton je uglavnom prozodijska vrijednost.
Zbog prosirenog nerazumijevanja razlike izmeau tona i zvUene boje pocesto
se te dyije slobodne dimenzije pogreSno meausobno povezuju, i to niski ton
s tamnom, bojom, a visoki ton sa syijettom:. Da su te dimenzije medusobno
nezavisne u govoru i u drugim zvukovirria, pokazuje, primjerice, tamni, gravisni
[u] koji se moze izgovoriti na svim intonaeijskim vlsinama, a mogu ga izgovoriti
.i bas, i sopran i vrlo visoki djecji glasic, bas kao i bilo koji drugi vokalski glasnik,
ne mijenjajuci pritomnjegovu glasnicku bojti. Dakle, nisu [s], [z], [e] visoka tona,
nego su piskave ZVllcnEi boje, niti su [v] i [h] niskog tona, nego tamne boje; u [s],
[e) i [h], dapace, tona nema u9pee jer su bezVucni.
490 Ipak, neka unutarnjatonska visina glasnika postoji, aline u vezi
s bojom glasnika. Unutarnja tonska visina glasnika ishodi iz njihove prozodijske
uloge i iz flZioloske veze izmedu artikulatora i fonatora. Svi se samoglilsnici na
istaknutim dijelovima govora, zbog njihove pretezne prozodijske uloge, ostva­
ruju na visem tonu nego sto je ton okolnih glasnika (v. son. »To je divno.« s1.
123).
,
491 Fizioloska je veza izmedu artikuhitora i grkljana dvojaka: 1. veza
izmeau izgovomog otvora i napetosti grkljana i 2. veza izmedu podizanjajezika
i podizanja grkljana.
Stanje grkljana djeluje na ton koji proizvodi: napetiji i u povisenijernpolq..
zaju proizvodi visi ton, uza sve druge uvjete iste.
219

Sl. 123. Tonsko i vremensko isticanje nagla­
senih samoglasnika
Sto je izgovorni otvor i obujam veCi, grkllanje napetijiid~~' ;isl ton. Zato su
samoglasnici viseg unutarnjeg tona (i osim prozodijskog razloga) nego zvonki
suglasnici, medli oV~llla su nesto viseg tona pravi zvonki nego nosni, a zvu~ni
suglasnici, btiduci najzatvoreniji, najriizeg su unutarnjeg tona. Te su unutarnje
tonske razlike medu glasnicima to izrazitije sto je govor razgovjetniji, a u opu­
stenom i brzom govoru nestaju te preostaju sarno prozodijske tonske mijene.
492 . Unutarnji tonsvih s~moglasnjkli. nije isti; Z~tvo~eruji, tj. iigovorom ~isi
samoglasnici imaju viSi unutarnji ton. Te tonske razlike nisu velike, ali su ipak
tolike da mogu biti opaZajne. Izgovorno najilizi (alje za okoO;06 oktave nih od
izgovorno visokih [I] i [u],koji su pribliZnopodjednBke unutarnje tonske visine.
Te tonske razlike stOje za naglaSenesamoglasnike, a za nenaglasene suone
beznacajne.T~lIiavje unutarnji tonsanioglasnika u suprotn6sti s pravi10m dale
ton yisi (grkljari napetiji)st6 je' glasIllk otvoreniji. Objasnjenje je te suprotnosti
dvojak0 : L da je visi tcm visokihsamoglasnika rezultat podigrllltog grkijana
u visoklh salllogiasnika i 2. tezenje dase poviSenim tonom nadoKIlliduje nianjak
sonqmostiu zatvorenih (visokfh) samoglasnika. .' .. ..
.493 Unutunji 'se ton na starlOvit na~in ocituje i u slogovniffi osobinama
glasnika. Vokalski glasnici (monki i sainoglasniCi) im8ju porast unutarnjeg toria
ueksp16zivnom izgovoru, a pad L!implozivnom izgovoru (v,pod 851'...853), ~to
znaci da su samoglasnici silaznog unutarnjeg tona, a zvonki suglasnici najeesce
uzlaznoga.Zvucnisuglasnici \l eksplozivnom i?govoru imaju silazan tonkoji
pratiporastnjibove .izgovQrnenapetQsti.pol:etakje tona' samoglasnika visi iza
bez\iul;nih suglasnilmnegoiza zvucnih'?bog ve(:eg slogovnog zamaha uz be~
iYU(,;rle(v:pod849). . ' ." ". .... .'
Primanje govora
494' OpiS primanja (percepcije) govora pripada opisu govorakoliko'iopis
J njegova odasiljanja jer je govor komunikacija: odasiljanje.i primanje. Stovise,
pojedinacan govorni cin iShodi iz zaII\iedbenih »slika~(u aktogeilezi); primanje
je svrha izgovaranja, pa se tom sv'rhom .izgovaranje i nadzire. A iu razvoju
:1
220
:1
I
ii
'I
'f
I
djetetova govora (u ontogenezi), nakon, predgovornogdoba, primanje ide korak
-ispredizgovaranja.'Zatose tajna govora krije uzarnjedbenim slikama, sto su
oduvijek i znali oni koji su ga»na uho« ill cuteci ga u.tljelu (introspekcijom)
otkrivali. Sto se znanstveru opis viSeusredotociona izgovor izvuk govora, to je
samo zatQsto je to otkriveniji i II\ierenju dostupniji sloj ..
495 Govorni se podraZaji (signali) zarnjecuju osjetilima. Govor ima razno­
like podraZaje, pa su i osjetila koja ih zarnjeCuju razna. Primanje je govora,
dakle, viseosjetilno (multisenzoricno).
Ziveani podraZaji s osjetilnog ruba (iz periferije) stiZu prvo u svoj? prim.arpa
mozdana srediSta, a odatle u opCe interpretacijsko podrucje, gdje se raznoliki
susrecu,sinesteziraju te pretraZujusebiodgovarajuce otiskegovornilijedinica.
Ne ratun8ju<!i procese znaeenjskih raznakovljavanja, prinilUJj~ se govora,dakle,
mozepratitinadvjema;razmama: na niZoj,osjetilnoj ina viSoj,razini slozenih
govomih oblika. .
'. 496' Govor se' prlmaSiusno i .iivanslusrw, . Slu~no ga prillla sugovornik
(slusatcljli) Ustodobno sam onaj koji ga odasilje. Govornipokreti neposredno
porl:raZujU, ~~usna QsjetnaJ;iosiljateljagovora (osim vidnoga)! pa su ta osje­
1;il~ .ig~ayPi piijemDi<;it:gocEmtricnoga goVora.Medutim, i sugovonrlk predocuje
~luSne govorne podraZaje sinestezljomna viSoj zamjedbenoj razini(v, pod
73--75), . . . . . '. .
IZVANstUSNO PRIMANJEGOVORA
lzV'anshlslligovomi. osjeti
.. ' 497 .. :hvaDsluSni au govorni osjeti: kinestetskl. osjeti, dodifiri, osjeti pritiska,
yibrotaIdilni,.toplinski,okusni, vidni i mirisni. .
,
1finestetsic!o~jeti
498 Kinestetskisu osjeti propriocepcijski.osjeti kretanja tijela s pomocu
svoj~ misi~a.PodraZaji za kinestetska. osjetiladolaze ad misiene aktivnosti,
aosjetne se perlfernestaruce koje primaju te podraZaje nalaze u samim misi­
cima, u tetivama i uzglobnim eailicama (v. pod 109). . .
Kinestetskim osjetima doznajemo najvise 0 stanju vlastitog tljela; njima smo
dobro obavijeSteni 0 obliku, 0 pokretu i napetosti pojedinih dijelova tijela. Za
vr:ijeme govora tim smo osjetima obavijesteni 0 polozaju i napetostigr~ana,
o poloZaju i kretanju prsnog kosa, trbusnih miSica, donje celjusti, jezika, usana,
mekQg Ilepca,ZQ:rije~ Bitne osobineizgovor.a glasnika: napetost,obllki veli­
einu supljinate vrstu i velicinu pokreta u najvecoj mjeri doZivljavamo kinestet­
skim osjetima. . .
R;azliku. i.zmedu napetih.i labavih glasnika doZivljavamo. u prvome redu
u. tetivamamiSica koji izvade. te glasnike, a povecanje. iIi smanjenje· usne
supljine,stose izvodiuglavnom spustanjem odnosno podizanjem dOnje celjusti,
221
dozivJjavarno preteZno~u jedinom izgovornom, mandibularnom zglobu:CZelimo
li, primjerice, koga ,upozoriti narazliku otvorenih i zatvorenih'sarnoglasnika,
dobroga je uplititi q~se usredotoCina osjet koji se javlja u tom.zglobu.).
Primanje je govora kinestetskim.osjetima bitno u egocentricnom' govoru.
Dozivljaj je vlastita govora utim'osjetima to jaci stoje govor osjeeajniji.'Tom se
cutilnoscu osjecaji tjelesno oblikuju, pojacavaju i razr,jesavaju, prazne.
DodimiosJeti
. 499 . DodirIii (taktilni) osjeti najvise, nakon kinestE!tskih, oblikuju' wan­
slusne slike glasnika. . . .. .
Podrazaji su zate oSjetemehahiCkl: Iaganouganuce koze. U kozl senalaie
i osjetne stanice koje primaju te podraZaje.
U govoru se dodirni osjeti javljaju zbog diranja govornih organa: jedna usna
diradrugu illfube, jezik diriuube;desru ill nepee.· . ' . ' ....
, .. Dodirna je osjetljiv'ost Korenaraznim dijeloVfui.a tijela. vrlbhiZlicita. :Koia :ria
vrhu jezika, a potom na usnarria inellunajosjetljivijim je dijelovuna koze.:Donja
povrsma jeiika,'njegovirubovi .i njegovestrazrije p0vrSine' inanjesu osjetljive.
Esteziometrijski je utvn1eno da' se na vrhu jezikarazabire dasu 'd\i'a inj~sta
dodirnuta ako je medu njima razmak svega 1-2mm, dok na rubovima i ria
straZnjem dijelu jezika taj razmak mora biti 1 em. Testovima oralne stereognoc
zije, koji se sastoje u prepoznavanju dodirom sto sitnijih predmeta, utvraeno je
da oni koji imaju. slabij~ razvijen\l tu sposobnost, siabije iizgovaraju.
500 Dodirnom se osjetljivoscu moze bolje objasniti nego sarnom misicnom
pokretljivoscu mnoZina koronamm i usnenih glasnika istancanih m~llSobnih
razlika. Glasnika tih izgovornih mjestaima Innogo u sVimjezidina:; a i uontoge­
nezi govora su prvi. (pojavljivanje bi se usnenih IPoglo objasniti vidnim opona­
sanjem, ali:'za koronalne,koji s1ls1a.oo vialjivi, takvo tumacenje ne stoji;:zane­
marljiYU ulogu vidnih signala u tome potvrauju i sljeporoaeni, u kojih se razvija
govor istim redoslijedom i istom brzinom kao u videeih.)
Osjet je dodira najjaci u bezvucnih zatvornih suglasnika, a potom u zvucnih.
Nesto je slabiji u bezvucnih poluzatvornih, pau zvucnihpolUZatvdrrii:hi jos
slabiji u djelomicno zatvornih zvonkihsuglasnika ukljucujuci i [v]. U 1jesnacnih
jesuglasnika dodirni osjet'podostasIab(osim [f]) jerse dodirostvartije na
ruboViJ:ha.jeii.ka; ipak; i utih je sUglasriika nesto jaci uliemucnih. U satrioglas~
nika je tajosjet zanemarljiv, osim 'donekleuprednjihVisokih. " . suglasnika taj je osjet slab. , . . ,
OsJetipritiska
501· Udubljim se slojevima koze nalazeposebne iJsjetne staniee zapritisak,
koje se za razliKU od dodirnih ne prilagoauju' brio, pazato njimaopaZarno
trajnija i jaca uganuca na kozi. Pritisak na kozi tim je osjetima podraZaj.
U govoru' se osjet· pritiska javlja: usvihgiasnika naistome, mjestli i isfun
redoslijedom jakosti kao sto je osjetdodii-a, stime sto tajosjet iStrajava:straja­
njemglasnika, a dodirna osjetljivQstnakon pocetne naglo slabL Kako do
osjeta
222
pritiska ne dolazi sarno zbog upiranja jednog organa. 0 drugi nego i o:zrak pod
tlakom, jakost ce tog osjeta rasti s porastom zracnog tlaka, pa ce i tjesnacni, koji
suinace slabi na dodir,naposebezvucni [s] i [5], imatijakosjet pritiska. Osjet se
pritiska zbog poviSertog zracnog 'tlaka javlja posvudaiza'izgovornog mjesta; pa
se glasniei velikog zraenog tlakadozivljavaju izduzenima ill stoZastima (zbog
sve manje osjetljivosti dublje u ustima), Takav je doZivljajizrazit pri izgovoru [s]
i [5].
Osjet pritiska zbog podgrkljanskogpoviiienog tlaka proteZe se od trbuha do
grkljana (pedagozi bi glasa'rekli uobliku stapa na koji se glas »podbocUje«)..
Vibrotaktilni osJeti
502 PodraZaji za vibrotaktilneosj~teugovorudolaze od periodicnihtitraja
glasnica. Ti se.titraji·valnoraspr.ostil'u ,zrakom i·tkivom te .podruuju·.posebne
osjetne' staniee u koZi,. KOjima je .n8.rav· ,takva dasevrlo brzo adaptiraju. na
staticne podruaje, ali su zatovrlo osjetljive ila:,briemebaniCk~ promjene, na
titranje. Neke su od tih osjetnih staniea osjetljivije na sporije titraje (ispod
80 Hz), a neke na bne. Tim' se osjetnim stanicama mogu zamijetiti titraji do
1100Hz, pa i uCestaliji od toga, ali se njihova uCestalost moZe razlikovati sarno
kad je manja od 500Hz.
503, Zbog takve podraZJjivosti vibrotaktilnih osjetnih. staniea takva osjeta
jedva i da ima u saptavom govoru i za trajanja bezvuciilll suglasnlka, Kojima je
zvuk pretezno visih frekvencija(3000 do 6000Hz). Titrajrseosj~e kl1-d glasnice
titraju,i to tim j8,'ce 5tojeglas jaCi i stoje niZeg tOna (;eta'rasprsenije po tijelu sto
je glasnik zvonkiji. Titranje seosjeca na. prsnoj kostl, u dusniku, u grkljanu, na
vratu, u ustima, u nosu, nausnamjil, na 1jemenu. .' '" .
U manje zVonkih glasnilQl,anajizrazitijeu zvucnih suglasiiika, osjeea se jako
titJ:anje na suZenompodrucjrtizgovorilog,mjesta. Osjet jeizra:zito jak kad su
titrajni podraZaji usmjei:eni lia prednji' dia jeZika, zatim ria prednji dio tvrdog
nepea, pa na nadzubni greben, na desni te na usne. za:to ce pn ligovoru zvucnih
nadzubno-prednjotvrdonepcanih[~],J!] i[jlvipro1:ilktilni osjet l:!itivrloJak i po
mjestu suZen; nesto malo SIabiji, 'ali: jos' uvijflk j:lli is~n~ i:il;festa, javlja se na
vrhu jezika.i na desnilna pri: izg~voru [zli>I$]. Prl j.zgovoru nosnih zvonkih
suglasnika titraji se osjeCajuunosu,lilijo~jal'!e i s.uzenije na usnom izgovomom
mjestu, na usnan;ta ~], na vrqu jezika inanadzubnom grebenuza[n] t\i! na
prednjem dijelu Ieaa jezika 1. ila ~dom nepcu za [:6.].' UzVilcnih zatvol'nih
.' . .
504 Organiziranjem ejelokupnoga govora na naCin koji daje jak i usredoto­
cen osjet titranja na prednjem dijelu tvrdognepea, stvaranjem tzv. prepalatalne
osjetne toCke, ukupna se cvrStoca izgovora i razgovijetnost povecava, a ucvrs..
Cuje se i glas refleksnim dje10vanjem na grkljan. tato govorni pedagozi upucuju
glumce i jaYne govorilike da usvoje nacin govora »izpalatinalne toCke« te da
izbjegs.vaju jaci osjet titraja nausnama,. na. mekom nepcu i,pogotoYU, u nosu
i u.grkljanti Nairne, prejakosjet titranja u nosu i na,ushama slabi i dikeiju iglas,
osjet titranja na mekom nepeu 'govornu, boju' glasa, skreee rui ;pjevnu, a· osjet
titranja u grkljanu dovodi do bcleg zamora grkljana;'
223
 , Toplinski osjeti
505 U koZi. se izmedu ostalih nalaze i osjetnestanice za toplinu,i to p()sebne
za toplo a posebne za hladno. Testanice podraZujeulaz topline u tijelo, odnosno
izlaz iznjega, a brzina toga toka diljejakost'tih osJeta, '' . '" .'
Topli zrak iz pluca grijegovome organe,:a rashladuje ih izvaIijskizrak te
osobito isparavanje vIainih povrsina pri jakoj zraenoj struji. Toplinske su raz­
like rneduglasnicima male i obicno nezamjetne,a mogu·se ·osjetiti tek ako
izgovor prilagodimo tako da se poeetne razlike pove~u. . . usaaa idu od priljubljivanja uza zube i razvlacenja pri izvodenjupiskavih
506 Glasnici su velikog usnenog otvora ([i]; [e], [aD i jake zracne struje ([fl,
[c], [zD hladniji, a oni manjeg usnenog otvora uz zadrz.avanje toplog zraka
u ustima zbog slabije su struje topliji ([u], [0], (h]).
Glumci ponekad, radi posebnog ucinka, naeinom izgovora hotimicno poja­
cavl'lju osjettoplog ill hladIiog izgovora; osjet toplogpostiZu:nestrujniII1 izgovo­
rom i zaobljenjem usana, a hladnog priljubljivanjem usana uza zube i pojacava·
njem zraene. struje, siktanjeni. N ekoc su. i .surdopedagozi upuCivaligIuhena
razlikovanje toplih od hladnihglasnikada bL impojaeali osjetilnLnadzor ,pri
izgovaranju...
Okusni osjeti
507 Okusni .ill gustativni osjeti imilju tak0derliitanovitOg udj¢la u op¢oj
osjetnoj slici govora. Jezikje, nairne, ne samo glavni artikulator negoiosjetilo za
okus. Njegovi su pomaci i pritisci za vrijemegovora neka vrstalnljackanj~
i oblizivanjakojirtia se pojacava osjet okusa kemijskihsupstancija kojih
u ustima.· . .... .. '.,' "
Ima
Cetirisutemeljna osjeta oklisa: slatkog, slanog, kiselog i'gorkQg. Ti:!, su c'etiri
osjeta rasporedena posvuda popomW' jezika,alfjeipak slatko.izrazitije na
nemajednoizrazito mjesto).'.· .. . . ...
na
prednjem dijelu jezika, gorko izfazitije nastraZnjein; a kiselo rilb0viIwi (s,Iano
..
508 Zbogtctkva cerasporeda okusa.prednjojeiienJ. zritvorni ipoluzatVorni
suglasnici biti >;slatki«, straZnjojezicni ([k), [gD»gorki«, glasJiicl bocnQg dodii'a
([i), [e), fj]) »kiseli«, a glasnici bocnog i prednjojezieuog dgdira ([c), [3], £1], [n)
»kiselo-slatki«. re tanane okusne razlike meduglasnicima-vi-sni.glumci ,iu;niju
l~ j
posebnirn,.nacmorn i~govaranja is~icati tako cia i u liiluAatelja ,i~zovu pkus'/:le
sinestetske dojrnove. ([g], [k) u gam i [s], (l], [d] u slad,ak mogu postati.siikpvHi
znakovi znacenja tih rijeei.) . . . ..' ..
Vid
509 Vidom ostvarujemo ugovoru u prvome redu druAtvenu komunikaciju,
napose paralalienim znakovima:mimikom .Lgestom. Svjetiosna je signalizacija
saniih rijeei redundantna i dolazi do izraZajatek kadje zvuCnau veCem stupJJju
onemogucena;Osobes. vecim.ostecenjem sIliha. uspijevilju otcitavati govor
u cijelosti ako je izgovaranje usporeno i pojaeano u vidljivom dijelit:
224
Vidljivi su svi usneni suglasnici, zatinl,svi sa:Qloglasnici, me6u kojima su
- oblici usana i pOInacidonje eeljusti Vidljivo razliciti, te donekle i vrbjezicrii
sugiasruci. Moguceje vidjeti razliku i izmoou.[p), [b] i [m] te izmedu [v] i [f] po
cvrstini i brzini kojom se usne primicu i odmieu; alise mOZezamijetiti i razlika
izmoou zvonkih i pravih suglasnikakoji seizgovarilju u ustima (npr.izmoori [d]
i [n) po nesto veeem spustanju donje celjusti u zvonkih. Kako su usne moguci
dodatni ai:tikuIator' za sve pokretekoje jezik eini, to se u tragovima na usnama
mogu u veeojill.manjoj mjeri ividjeti svijezikomizgovoreru glasnici. Pokreti
i umekSanih suglasnika te prednjih zatvorenih samoglasnika, preko neutralnog
poloZaja, do izbocivanja i ZaokruZivanja za ,.tvrde« suglasnike ([5], [z], [e), {3) i za
straZnje samoglasnike. .
. 510 Zorni oblici govora nesumnjivo upotpunjuju njegovuviseo$jetilnu
sliku. Dijete od rana, osim sto sluAa, i gleda kako ljudi govore, pa mu se te slilte
i urezuju u pamcenje. Stjeee vidne predodZbe i 0 svom vlastitom govoru na
temelju izgleda drugih koji proizvode jednaite zvukove kilO i ono sarno; (vidne ,
predodZbe 0 vl~t.itop1.g9.V9l1l J:Lisl1! d~~, nuZno uvjetov~e iskustvom govora
pred ogledalom). Ipak, kako se u sljeporodenih razvija govor bez zamjetnih .
odstupanja, ne treba zomostLgovora pridavati vecu ulogu nego ,sto je tou njezi­
noj naravi (v. pod 15 do 18).
.Mirisni osjet
.. .
511 Mirisni ill olfaktomi osjetjedva daje vrijedan spomena medu osjetima
govora. Mitis se daha govornika osjeea tek iz neposredne blizine. Tu mirisni
zapusi mogu biti dodatni prozodijski signali. .'
Smatra se da su miriSni siguali koji dolaze s govorom vrIo znakoviti bebama
kad im se.odrasli obraCilju iz neposredne blizine. Ulogaje tih signala u prvome
redu fatiek~ .
~anslusD.aslika govora .
IZVAN'SLUSNE SLIO GLASNIKA
.'
,512 . Izvanslusni osjeti oblikuju izvanslusnusliltu glasnika i ta se slika
sv8kim ponovljenim izgovaranjem osjetilno potvrduje. I kad netko tko je za
govomo podrueje nes.trucan .poku5ava opisati izgovaranjeglasnika, zapravo
pokusava dojaviti kako dozivljava tilj glasnik prilikom izgovaranja, a ne dilje
njegov objektivni opis. Kako je medutim nem<lguee toeno dojavitr subjektivni
osjetilni dozivljilj, takav se opis glasnika nuZno'svodi na priblizne usporedbe,
metafore i procjene' stupnja neke osobine.
. ·513" Toeniji se i objektivniji opis izvanslusnih osjetnih sliltaglasnika moZe
dobitiitko se prikupe podaci 0 subjektivnim dozivljiljima veeeg broja govomika, .
225
 ft
. ~
,
pogotovu ako su ti govomici prethodnoizvjeibaniu iIitrospekciji tako da mogu 516 Mjesto najjaceg dozivljajaglasnika.yrlosnaZno razlikuje glasnike.
davati odreuenije i istancanije odgovore. Dakako, i sarna pitanjamoraju. biti Usuglasnika se to mjesto podudara s izgovornim mjestom, ali ne i do u tancine;
jednostavna i razjaAnjena do jednoznacnosti; (npr.: Izgovaraj em] i opaZaj,na u njih je mjesto doZivljaja sire od mjesta zatvora;Mjesto, meuutim, najjaceg
kojem mjestu doZivljavas najjace titranje!), doZivljaja samoglasnika nema podudarnostisizgovomim mjestom; u [a] je
Takvim su postupkom istrareni glasnici hrvatskoga standardnogizgovora te dozivljaj najjaCi u grkljanu i u ce]jusnom zglobu, u [I] u,straZnjem dijelu usne
je na temelju tih podataka i odreuena zastupljenostpojedinih osjeta u.glasni­ supljine (u tetivama uz jezicnu kost te u m.·napinjaeu mekog nepca), a u [u]
cima (kako je izneseno pod 498 do 510), u prednjem dijelu usta, sto je obrnuto odnjihov,a izgovomog mjesta.
Slozenu izvanslusnu osjetnu sliku svakoga glasnika moguce je izraziti 517 Kolicinuje izvanslusne slike glasnika razumno shvatitikao pouzdanost
u obliku sinoptickog prikaza broja subjektivnih introspekcijskih opaZanja. osjetilnog oblika koji se oslikava na osjetilno neodreaenoj pozadini. Pouzdanost
Primjer. takvog prikaza je dan na s1. 124. oblika nije drugo dostupanj njegove. organiziranosti, kojoj je mjera stupanj
grupiranosti·pojedinacnih pQjava.·Na s1. 125. prikazana su u obliku histograma
T~pHfU
rasprsenjaodgovorau procjeni mjesta najjaceg doZivljaja u suglasnicima [fl i [s],

.''' ..... , I' '1'11 I I I I I. g

04.tlr
.
.
0
P",,'tt_i.
"
..
0
".II.t~,.t t- ..
L-~~!_·~-L~~~~L-~r~··~;~"·
o ... " 0

TOpHI.'_
" : ~"
.::;" Cl
~
1.. .. 1'''1·1 U I II 1.. .1: J t ~
Vlb'UI .. ,
""
~t- =
Prl' .•• It

. . · ··.. ··· ·· .... ··

.:.
Oodlt
POi(Hlt
. ..
...
Z
'"., ...'-"'
.

; ~
,
,iC.

·· . .
c
4

, ,
51.125. Histogramski
prikaz rasprsenja odgo­
· . . . .. .
<.

.· " ~ 4
,. .. ,..to., " C i
vora ·u procjeni mjesta
"
.. =!Z
"
···, i. ~. .~ ~. ~ ~ . - · ., ..· ... .· · . .·
" :t c
c < c
N c :; ! c • c ~ . .: c najjaeeg dOiivJjqja u (fl
. '" "· · """
v • _ c
", ~ ~
··
~ ~

8L 124. 8inopticki pri­ ,. i[s]

·· '1i' ';. .~ -.,- ..-...

Z .. .. t- o. Z Q

. .. ~ v kaz izvansluSnih osjeta

<

~ L
v
N
•
¥
.
Z
~

a L
v
o.
~
o·
1.1 [z) i [s] (jedna tockica
predstavlja 10 odgovora)
514 Osjetilne su razlike izmeuu [z] i [s] vidJjive i u.letimicnom pogledu na
njihove sinopticke prikaze. Ukupno uzevsi prikazane osjete, u [s].su odgovori
grupiraniji nego u [z], a i najveei se broj odgovora za [s] grupira neSto prednjije
u ustima nego za [z]. U paZljivijem se promatranju vidi da u tim suglasnicima
nisu razne vrste osjeta podjednako zastupljene i da se broj odgovora za svaki
osjet ne grupira u oba suglasnika na istome mjestu. Osjeta titranja i.ma viseu [z],
a osjeta pritiska u [s]; osjet napetostii pokreta grupiranijije i prednjiji u [s] nego
sto je u [z]; osjet je topline u [z] vise otraga, au (slje-Vise naprijed (i zapravo je
osjet hladnoce). . suodnosu s mjestom najjaceg doZivljaja i sa stupnjem zvonkosti glasnika: pred­
515 Izvanslusnu je sliku glasnika moguce tim postupkom (sto ne znaci da
se ne mogu pretpostaviti i drugi i boJji) odrediti i u kakvoCi i u. kolicini. Kakvoca
te slike proizlazi iz kolicine zastupljenosti pojedinih osjeta, s jedrie strane, a ovisi
i 0 mjestu gdje se ti osjeti dozivljavaju utijelu; s druge strane (uovom postupku
jedno i drugo mjereno brojem odgovora). NeuroloSki gledano, obje su sastav­
nice kakvoce topoloske jer .se i razlike vrste osjeta i .razlike mjesta u tijelu
preslikavajuna razliCitim injestima mozdane~ore.,
Kakvocu, dakle, izvanslusne slike glasnika, kao prvo, odreuuju vrste njiho- .
vih osjeta: napetost u raznim stupnjevima, oblik (okrugao, spljosten), kolicina
i vrstaopaZeil.og pOkreta, osjet dodira i pritiska, osjet ti~anja, hladnoce, topline.
okusa te njihova vidljiva slika.
226
Zubnousnenije bezvucni tjesnacni [fl nesumnjivo grupiranijih izvanslusnih
osjeta nego zubni bezvucni tjesnacni [s]. To zapravo znaCi da se [fl izvansluSno
predocava pouzdanije, odreCIenije - jace nego [s].
518 Stupanj se organiziranosti moze izraziti jednom brojcanomvelicinom,
izmeuu 0 i 1, koja je komplement entropicnosti izraeunane iz rasprSenja. Tom
velicinom izraZeno. izy~lusno su najizgraueniji dvousneni [p], [b] i [m] sa
stupnjem tak.o izracUnane izgraaenosti 0,4, a izvanslusno su najneizgraueniji
samoglasnici [a] i [e] .sa.stupnjem izgrauenosti svega 0,02.
519. Brojcano izraZenejakosti izvanslusnog dozivljaja glasnika u cvrstom su
njiji su glasnici po mjestu dozivljaja izvansltiSno izgraueniji, a zvonkiji su slabije
izvanslusne izgrauenosti. Glasnici s vrha rang-liste prema stupnju izvansltiSne
izgrauenosti mogu se smatrati izrazito izvanslusnima (ekstraauditivnima), a to
su [p], [b], [m], [v], [fl. [t] i [d] - sve usneni i zatvomi zubni suglasnici. Izrazito su
slabe izvanslusne izgrauenosti glasnici sa dna te liste, a to su samoglasnici [i], [el,
[0] i [a]. Svi su ostali glasnici osrednje izvanslusne izgrauenosti; (meCIu njima se
nalazi i sarnoglasnik [u]koji je slabije zvonkost~ i prednjeg mjesta doZivJjaja te
treptavi [r] u kojemu je treptavost kao izdvojena osobina visoke izvanslusne
izgraaenosti). Moze se ovdje napomenuti da je stupanj sltiSne izgraaenosti,
zauzvrat. najveci u glasnika najslabije izvanslusne izgraaenosti, koji su sltiSni
(auditivni) glasnici. a da su najslabije slusneizgraaenosti glasnici najveee izvan­
slusne izgraaenosti.
227

Ii
I
 520Stupanj izvanslusne izgrac1enosti ima i razlikovnu ulogu, pa se glasnici, nogobrisa glasa Primjerice, prijelaz na svijetao, kreMav glas stvarajak dozivljaj
osimpo kakvoci, mec1usobno razlikuju ill nalikuju i po toj koli~ini. Primjerice, u predjelu nosa (podrueje 5 na s1. 126; ne na tjemenu kao sto se obieno misli)
nosni se (m] razlikuje od [n] i.u tome sto je izvanslusnoodrec1eniji, a isto stoji i za i u predjelu grkljana (podrueje 4); prijelaz na taman glas pojacava dozivljaj na
razliku izmec1u [p] i [k] ill (b] .i [g]i sL; svi se .bezvu~ni suglasnici razlikuju od prsnoj kosti(podruCje 7). .
svojih zvucnih parnjakapo jacem izvanslusnom dozivljaju. Treperavi se samo­
glasnik (r] u .djecjemtepanju zamjenjuje sa [u] (rjec1e .sa[i]) prema slienom
stupnju osjetilne izgrac1enosti, jerbi prema zvucnoj boji (formantima) bio bliZi ~1
~!
samoglasniku (aj. .

521 Krajnjesu skupine gIa:snika prema osjetilnoj. izgrac1enosti, lj. skupina

izvanslusno izgrac1enih i skupina slusno izgrac1enih, skupine jednostavnijih
glasnika, pa se u djeCjem razvoju.govora glasl;licUztihskupina pojavljuju prvi, h",~) 5
a isto tako rijetko se dogac1a da su glasnici iz tih skupina poremeceni.
Gluhoroc1ena djeca lako,usvajaju glasnike najvece izvanslusne izgrac1enosti'
i sve teze one koji su sve slabije izvanslusne izgrac1enosti (ill sve vece slusne ::;!!Ai \ 6
izgrac1enosti).
':~!'"' 7
522 U tzv. artikulacijskoin postupku ispravljanja izgovora pri usvajanju
stranQg jezika, pri ispravljanju izgovornih mana, u ueenju gluhoroc1enih govoru
te u dikcijskim ortoepskim vjezbama u bili se dojavljuju uceniku ispravne
osjetilne slike glasnika.Ueitelji obicno nisU svjesni da u korisnom dijelu svog
posla upravo to cine, pa svoj struCni dio rada usmjeruju prema objasnjavanju
objektivnih mehanickih cinjenica 0 izgovoru,sto je za tu svrhu od male koristi. ,~iIl 8
Taj bi rad bie, mnogo uspjesniji kad bi ucitelj bio potpuno svjestan da je bitno
ucenikuprenijeti ispravnu osjeljlnu sliku, sto, naravno, pretpostavlja i drugacija S1126. Dijeiovi tijela na

znanja znanja 0 tjelesnim osjetima i 0 osjetilnoj sloZenosti glasnika. kojima se javijaju doZiv­
"'f. 9 ljaji giasanja (prema

d!! R. Hussonu,19()2)
IZVANSLUSNA SLiKA GLASA : ,I •

525 U dobro impostiranom, skolovanom gQvornop1 gl,asu tri istaknuta mje­

523 Svaki covjek ima izgrac1enu somatognostiCku:.sliku svog tijela, opcu
i posebnu za pojedinu aktivnost. Dozivljaj svog tijela pri glasanju zove se tjelesni
obris glasa (ljelesna vokalna shema). Taj je tjelesni obris glasau obicnom govoru
neuostren i nejasan jer je paZnjausmjerena na druge izraZajne sastavnice te na
sam sadrZaj i volju za izrazom. U govoruskolovana glasa pak, ill u neskolovana
ali pojacana glasa, ill pri posebnom svracanju pozornosti II,a sam glas, a pogo­
tovu pri hotimienom mijenjanju glasa, sto je najizrazitijepfi opona!\anju nekog
tuc1eg glasa, tjelesni'se obris g1asa uostruje - doZivljaj.se glasanja usredotoeuje
na nekim dijelovima tijela Na slid 126. prikazanisu dijelovi tijcla koji tvore
tjelesni obris glasa.
524 Postojiosam podruCja u·tijelu na.kojimase moze javiti doZivljaj pri
glasanju, koji mogu tvoriti tjelesni obris glasa.DoZivljaj u tim podruejima nije
jednak pri svakom glasanju niti se uvijek javljau svima njima,a nisu 'ni toeke
najizrazitijeg doZivljaja unutar jednog podrucja pri svakom glasanju na istome
mjestu.
S porastom jakostiglasa jaea dozivljaju svim podrucjima koja tvore obris
toga glasa, ali se ne mijenjaju mjesta doZivljaja. S porastom tona .glasa jacaju
dozivljaji i neznatno se mijenjaju· poloZaji dozivljaja, as· izmjenom boje glasa
temeljito se mijenjaju polozaji doZivljaja glasa, nastaje temeljita promjena tjeles­
sta doziyljaja cine temeUtjelesnog obnsa glasa (uz pojacano samoslusanje):
,tvrdo nepce, prsna kost i trbuh. JakusredotocendoZivljaj,titrcmja na prednjem
dijelu tvrdog nepca (podrucj~ 1 na s1. 126), na, palatirialnojt(>cki (v; pod 504),sto
stvara subjektivni osjeeaj kako glas pljostimice proJ.a?j jtrozusta, stvara uravno­
teZeriu, govornu boju glasa.. Pojacan doziyljaj· titranj{i na p:rsnoj kos~i (podrucj~
7), sto se postize spustanjem grkljana i tomi u glasu,daje glasu voluminoznost.
Jak kinestetski do£vljaj trbusnih miSica (podruCje 8), kojim se stvara jak
potisak zraka, daje glasu sigurnost ijakost. Glasanje, kojemu je tjelesni obris
glasa utemeljen na ta tri polozaja, stvara ugodno, euforicno raspoloZenje.
SLUSANJE GOVORA
Slub
526 Zvuk je najvaZIliji signal u govornoj ko~unikaciji i sluh je glavni osjet
u govoru. Zvukom se govorna komunikacija ostvaruje dvosmjerno: egocen­
tricno, prema samom govorniku, i drustveno,. prem~ Sugovornicima. SluSajuci

228.
229
 zvukove svogai tudega govorn, covjek ih moze usporedivati,;oponaSati, izjedna,
cavati - uciti.

527 Uho je perifemo osjetilo zvuka. Pripada skupini mehanoreceptora,

osjetilimakoja pobuduju mehanicki podraiaji,.a to su osjetila za ravnotezu, za
dodir, pritisak, za titranje i za miSicni pokret tijela.
Filogenetski i prema vrsti podrliZaja uho je najbliZe koznom osjetllu za
mebanicke titraje. Od njega se razlikuje u tome ~to je mnogo cisjetljivije (na vrlo
niskim frekvencijarna milijun puta, tj. za 60 dB, a nalOOO Hz takbilijun puta, tj.
za 120dB), ali se jo~ bitnije razlikuje u tome sto uho mehanicke titraje-prihvaca
tako da se oni upravo cuju. :Nairne, od svih mehanickih osjeta sarno slu~anje
ucestalost titraja slijevan staticku kvalitetu tona, a raznolika.istodobna titl-anja Slu!nl tfVQC
u kvalitetu boje (cime nalikuje na vidni osjet)~ Sluhom se,dakako, mozEdto splralnl SlCWJUJ"'if!
i kozom, osjetiti brzina titranja, jakost i trajanje podraiaja, pa su to slusno cord,wJ
nespecificne osjetne -kvalitete, .zajednicke sluhu i vibrotaktilitetu. Sluhom se, PrednJQ
0"",",. /
J,:.oh.~earn.d \
nadalje, moZe odrediti izvor zvuka u prostoru (kao gledanjem izvor slike), ali se jf'p'TO . X'rn'p"~tO'cfne S1.128. Slusni put (prema A. C. Guytonu)
.fe4:Qre
ne doZivljava gdje je zvuku mjesto ulaza u tijelo (neslu~no dozivljavarno da su
podraZaji u uhu sarno kad su ti mehanicki podrliZaji vrlo jaki te izazivaju bol, sto
nije sluSanje, ill titranje u kozi izvanjskog dijela uha). KoZnim se mebanorecep­
torima pak ne moze odrediti mjesto izvora titraja u prostoru, ali se jasno
dozivljava mjesto na kozi koje je podrliZeno.
Posebno slusne kvalitete ton i zvucna boja presudne su za govor, za njegovo
nastajanje i opstojlinje.

UHO
~
Prifll4rnli
528 Uho se sastoji od tri dijela:izvanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha. ...dna kota
1 U izvanjskom uhu zvuk titra u zraku usne skoljke i zvukovoda, u srednjem uhu kora
f titra ukrutim tijelima -u bubnjicu iu usnim koscicama, au unutarnjem uhu
I utekuCini-perilimfi iendolimfi (v. sl. 127). Uunutarnjem se tihu nalaze osjetne
I stanke koje zvucne titraje pretvaraju u zivcane impulse. Ti impulsi odatle idu
I slozenimzivcanim putovima sviSe uzastopnih prekapcanja (v.. s1.128) i stiZu
u slusni dio moZdane kore (\T. s1. 129). Iz lijevog uha glavnina impulsa stiZe
A.od;atiVft4
.lufn,jl koTa-­
u desnu hemisferu, a manji dio u lijevU, a iz desnog uha obrnuto.
PrimGNI4--­
.­ slu.1n4 kOTa

[fr....:::3
I I
IZVANJ1$KO UHols:~OONJ'UHUTRA"&NJE UMO

I SIU
...
.1I:'O •• n; 1c;ottlce
SI. 129. SluSni clio kore velikog mozga (pre­
I rStremen ma A. C. Guytonu)
Uln. I
I -
II
" I, I
IzvanjSKO i sredilje uho
529 Izvarijsko se uho sastoji od.uSne skoJjke;,zvukovoda i bubnjica. Usnaje
skoljka blago usmjerena prema naprijed, pa bolje prikuplja zvuk koji dolazi iz
smjera koji s prednjim smjerom zatvara kut od priblizno 70°; to je tim izrazitije
stosu frekvencije vise. Ljudi koji cujU sarno jednim uhom,okrecu to uho prema
izvoru zvukaupravo til toliki kut da bi bolje culi. Slusanje je s dva podjednako
p r 01:0f,eIC SI. 127. Crtez uha
231
230
i
!I dobra uha najbolje akose lice okrene prema izvoru zvuka (v. s1.72), pa zato
usrnjeravanje prema govorniku nije samo radi mogucnosti-gledanja illsamo
tympani), kojise hvata za drZak cekica(v. s1. 130). Aktivnost tih roisica smanjuje
pokretljivost .koscica, patako' priguSuje. i do 30 dB zvuk koji njima prolazi
1
'j stvar uljudbe, nego i akustike. Okretanje glave' u traienju najbOljeg slusanja velikih amplituda, a to su jake niske frekvencije, uglavnom ispod 1000Hz. To je
! postupak je i tratenjasmjeraizvora ·zvuka.· .' . vatno jerje buka jaka najcesce na niskimfrekvencijama i jer niske frekvencije
! Usna skoljka ima, osim spomenutih, i ulogu smanjepjasu.rna koji stvam jace maskiraju visoke nego obrnuto.
strujanje zraka oko glave. .

530 Zvukovod ima oblik blago savinute cijevi dutine ok02,5cm i stiti
bubnjic od ozljeda ill praSine, kukaca i sl. Dlacice- usmjerene prema naprijed
i smola koja se tu izlucuje (cerumen) imaju zastitnuulogl.l;iatotusmolu ne valja
uklanjati iz unutarnjeg dijela zvukovoda, vecsamo izpreqnjega,vidIjivoga.
Ipak, dogada se da se smola s praSinom zgrusa te zacepi Zviikovod. Od toga sluh
oslabi, ali se odmah i povrati nakon ispiranja uha u aI1lQuJlmti..

531 Srednje je uho Supljinica u kostima glave ispunjenakoscicama., misi­

tima i zrakom, koji je od izvanjslwga odvojen bubnjicem.Povrsina je bubnjica
prosjeeno oko 0,85cm2, od cega titra'samo dio povrsine 0,55cmz. Tomsvojom
povrsinom bubnjic skuplja slabaSnu zvucnu energiju' koja dolazi zrakom
s izvanjske strane pa je prebacuje na drtak cekica (malleUS), taj na nakovanj
(incus) s kojim je uzglobljen, a s nakovnja titrajipreJ.azena·stremen (stapes).
Stremen svojom plocicom i rubnom membranom zatvara ovalni prozorcic
- otvor kostane supljinice -labirinta. Taj provodni lanac odbubnjica do plocice
stremena pojacava zvucni tlak 30-ak dB, ito 5dE Ucink9mpoluge (ornjerje
gibanja drska cekica prema gibanju plocice stremena~:2), 'a;preostalih 25dB
razlikom povrsina koje titraju (0,55 cm2 bubnjica premc(Oj03 cm~ plol:ice stre­
mena). Takvo je snatenje zvuka potrebno da bi sto vise njegoveenergije iz zrl!ka // .. ' '/';~; / . /
preslo u tekucinu unutarnjeg uha.. . 'i M. NAPINJA¢ STREMENA 81. 130. 8hematizirani prikaz koscica i misi­
t
Ako je bubnjic probuilen, pa time smanjena njegova.titrajna povrsina, .s1usa­ <at aped ius) ~a srednjeg uha (premaE; Leippu)
nje je oslabljeno upravo za ono pojacanje koje. stvarajuodnosi dv.iju P9vr~iDa.
Na pojavU zvukavec jakosti 60 dB refleksno reagira napinjac stremena,
532 Uho ni u cjelini ni u pojedinim svojim dijelovima ne prenosi sve zvucne a jakosti 90 dB i napinjac bubnjica. Tom se kompresijom zvuka stiti unutarnje
frekvencije ravnornjerno. Glava s usnim skoljkama prigusuje viSe frekvencije uhood prejakih zvukova. Ipak, ta zastita izostaje kod eksplozivnih zvukova, jer
u zvukovima kojima se izvor ne nalazi sprijeda (za podrobnosti v. sl. 72), zvuko­ misicna reakcija kasni za pojavom zvuka 40 ms, a i kod dtigotrajnih zvukova
vod ima rezonantno pojacanje na frekvencijamaoko 3500Hz(zavisnood nje­ kada se misici izmore.
gove duljine; za izracunavanje v. pod 376), bubnjic rezonira na frekvencijama
izmedu 1200 Hz i 1400 Hz, a citav provodni put, ukljucujuci Ikoscice u srednjem 535 Za govor je aktivnost misica srednjeg uha dvojako vaZna. Prvo, napi­
uhu, pojacava frekvencijsko podrucje od 1000Hz do 3000F.i;2:.: . njac se stremena aktivira istodobno sinervacijomgrkljana te nas stiti od
vlastitog glasa, koji bi nam bio prejak jer rou je izvor vrlo blizu uha, i drugo;.ti
533 Da bi bubnjic mogao slobodno titrati, potrebno je da izv8.njski tlak i tlak misici, a napose napinjac strernena, proCiscuju govome zvukove i od niskih
zraka u srednjem uhu budujednaki. Ako je izvanjski ill unutarnji veei, bubnjic frekvencija buke i od niskih frekvencija koje su u samom govomom zvuku vrlo
se ugne iIi izboci, pa mu seskriicuje amplituda titranja i slabije se cuje. ~edna­ jake (v. pod 370). Kako niske frekvencije jace maskiraju vise, a upravo su te vise
cavanje tih tlakova ide Eu.stachijevom cjevcicom koja iz srednjeg uha vodi frekvencije iznad 1000 Hz u govoru vatnije za raspoznatljivost govora, napinja­
u zdrijelo. Ta je cjevcica redovito zatvorepa, a otvara se pri zijevanju i gutanju, nje uha nije sarno metafora za patljivo slusanje, nego je i stvarnofiziolosko
pa je zato, kad naglo prelazimo iz manjeg tlaka u veei,potreb.rlO hofunicno gutati dogaaanje. .
(pri spustanju avionom, zicaromi s1.). Obmuto, nagliji prijelaz iz veeeg u manji
zracni tlak nema znatnijeg'ucinka'na &luh jerse tada zrak razrnjemo veceg tlaka 536 Smetnje prolazu zvuka kroz izvanjsko'i1li srednje uho izazivaju pro­
u uhu. sam probija .El:Jstachijevom cjevci(!om, . . vodnu ill konduktivnu nagluhost. Takvoj je nagluhosti svojstven veei manjak
niskih nego visokih frekvencija. Tko ima provodnu nagluhost, cuje svoj glas
.534 U kostanimsu stijenkamasrednjega uha Usaaena dva:miAica:. napinjac razmjemo jace nego izvanjske zvukove .. Nairne, plocica stremena »utiskuje«
stremena (m. stapedius), koji se. hvata za.stremen, i napinjac bubnjica (m. tensor titraje u tekucinu unutarnjeguha bilo tako da plocica titra a ovalni prozorcic
232 233
I
,~
,!
a
I
I
miruje, stose dogada kad zvukovi dolaze izvana, bilotako daplocica miruje
a ovalni prozorcic titra, sto Se dogada kad titraju kosti glave, pri eemu smirivanje
nalazLroembranski labirint, koji slijedi oblikom· kostani, i ispunjen je drugom
tekucmom - endolimfom (nasI. 132. prikazanje membranski labirint). Dijelovi
I
I plocice zbog provodnih gubitaka moze za ula.zenje zvuka u unutarnje uho imati tog labirinta, sakul i utrikul (vestibulum) osjetila su za ravnotezu; a tri polu­
~ sarno pozitivan ucinak. (Slusno pomagalo za provodne naglubostLima umjesto kruma kanaliea,za pomake glave u Bva tri.smjera.
ij slusaliee vibrator koji se prislanja na: kost iza usne skoljke.) Kostiglavetitraju . - .' . - ..
~
!! u vlastitom glasu, pa je to razlog da zbog frekvencijske karakteristike .tih putova ,539 . Osjetilo jesl~a, Cortijev organ, :;;mjesteno u pumici labirinta (cochlei).
~I sebe cujemo drukcije nego sto nas izvana drugi cuju, a u slucaju provodne PuZnica je kostani kanalic duiine. oko 3 em zavijenu oblikuputa 2,5 do 2,75
IT nagluhosti i glasnije. Kako covjek s provodnom nagluhoscusebe cuje pre­ puta.U njegovu sepresjeku vidi (s1. 133) dase u njemu nalaze tri kanaliea: skala
!q glasno, a druge pretiho, nastoji poravnati te glasnoCe, ali tada njegov glas vestibuli (kojpm idu titrajikoje utiskuje stremen), skala medija iij kohlearni
I• stvamo postaje pretih. Pretih je glas zato jedan od simptoma provodne naglu­ kanalic iskala timpani (kojaje u yezi s okruglim prozorcicem). U kohleamomje
V hosti. ' ~alicu .,endolimf~,· a u druga dvaperilimfa Vestibularna. (iIi Reissnerova)
I~ membrana cini gornju stijenku sredisnjeg (kohlearnog) kanalica i tako je tanka
H
M 537 Utiskivanje nestlacive tekucine titranjem plocicestremena u kostani i pomiena da ne prijeei nimalo prolaz titraja iz perilimfe u endolimfu. Donju
II prostor labirinta omogucuje jedan drugi otvor tog prostora u kosti okrugli stijenkutog kanalica.cinibazilamamembrana, u kojoj se nalazi poredano 20000
~ prozorcic, koji se nalazi ispod ovalnoga. Taj je.. prozorcic zatvoren elasticnom niti koje strile iz kos~e stijenke, a na dl;'Ugoj su .strani .slo bodne. Duiina je till
n opnom, koja se izboci zakolicinu tekucine koju stremen utisne (v.shemu na sL Ilitip.a dnupumce O,04mm,'ali one prema vrh\.l postaju Bve duie, do O,5mm,
h
i sye me~; pa im krutost opadne vise od 100 puta.
I
I
U~ .
U

I
H
)
II
H
~
v
~
k
U
n
~
~
~
SLl3l. Shematskiprikaz mehanickog giba­
nja uuhu (prema S, S. Steyensu i H. Davisu,
~ pro. Z o. rei c 1938)
~
!l, Unutarnje uho
u"
U

~n
538 Unutarnje se uho nalaziu ko~tanoj supljinici, koja se zbog vrlo slozenog
oblika naziva labirint. Labirint je ispunjen tekucinom - perilimfom, a u njoj se S1. 133. Presjek puinice

I:~
U
I'
d
r
d
~
•
~
I. ,UtlUTARHJ£ UVAN,JSKE
1: OSJETME OSJETtll!- S1. 134. Shematizirani prikaz Cortijevog or­
Ji s". kul SL 132. Membranozni 1abirint STAMfCE STAHle£ gana
'I

D 234 235
f
I
 540. Na bazilamoj. se membrani nalazi Cortijev organ.(y. st 134), koji u cijeloj
duiini ima25 000 do 30000 .cilijamih •osjetnih .stanica, poredanih u3-4 reda
izvanjskih (20000 do 25000) ijedan red unutarnjih (2500 do 5000). Nad dlaN­
cama tih stanica nalazi se pokrovna membrana (tektorija), koja pri titranju na
tom dijelu savija dlacice cas na jednu cas na drugu stranu. To savijanje izaziva
u dhlcicama piezoelektricne potencijale, sad pozitivan, sad· negativan na istome
kraju. Kako je endollmfa stalno pozitivno nabijena (v. s1. 134), a osjetne stanice
i perilimfa·negativno, izmeau njih teceneprestano istosmjernastruja, koju
savijruije dlacica ubrzava ill usporava uzavisnosti od toga nakoju sustranu
dlacice savinute. To je tzv. kohlearna mikrofonska struja, koja jedoista nalik
struji koju mikrofon ustrepta, pa uhvati Ii seta struja i pojaeana dA na zvucnik,
- - cuje se onajzvukkoji je dan uhu. .

541 Uz osjetne sestanice nalaze zavrseci 'Zivcanih vlakana, koji hvataju

promjene sto nastaju u oSjetnimstanicama i te podraZaje Salju u tijela svojih
Zivcanih stanica, koja cine Cortijev Zivcani ga:nglij. U tom gangliju ima 25 000 do
29000 t.:ielesa zivcanih stanica; Veze izmedu osjetnih startica i Zivcanih stanica
nisu jednostruke. Jedna do dvije unutarnje.osjetne stanice vlaknom su pove­
zane s jednom zivcanom stanicom, a isto tako jedna do dvijeZivcane stanice
povezane su s jednom unutarnjom osjetnom stanicom. 8to se izvanjskih.osjet­
nih·stanica tice, svaka moze bili povezana s viseiivcanih stanica i svaka zivcana
stanica s vise izvanjskih osjetnih stanica (v. s1. 135); jedno Zivcano vlakno maze
primali podraZaje od izvanjskih osjetnih stariica rasporeaenih na duzini 1/10 do
cak 1/4 cijele p¢nice. Zbog tako izvedenih vezajedan Zivcani vod nije iskJjucen
izdjelovanja ako je osteeena jedna iIi nekoliko osjetnih stanica.
SU36. Shematizirani prikaz bazilarne
membrane i mjesta na kojima se javljaju n~­
POCETAK vece amplitude za odredene sinusoidne frek-
PUZNICE vencije
Novijaje i danas prihvatljivija teorija putujuceg vala kojuje postavio G. von
Bekesy. Prema toj teoriji zvucni val putuje puznicom te na odreaenom mjestu za
pojedinu frekvenciju ima najvecu amplitudu. Tu bazilarna, membrana slobodno
titra, zvucna se energija iscrpi pa val ne putuje dalje uz puznicu. U masu koja
titra treba racunati i svu tekucinu u puznici do mjesta najvece amplitude.
Naime,bazilarna membrana titra donekle od dna na svhn frekvencijama, a to
titranje prestaje odmah nakon mjeSta najveee amplitude (v. s1. 137), takb da za
najvise frekvencije litra samo pocetak bazilarne membrane, a za najnize titraju

II . .'
9
t

'b~ 01­
~1.

0'"
,.'.~
,-.} 1:09
t.'
0

. /cO"/I•.

jO'".q
u stanovitoj mjeri svi njezini dijelovi.

1000
Frekvencija
.000. 2000 1000 100 toO $0

~.
/ ,.
II ~\. .
~

..'" ,,-('I. ,.",to

II
.,.<",.
,"" \'& ,Co
o· .....(1. 010­
S1.135. Shematizirani
prikaz veza izmedu osjet­
nih ,i Zivcanih stanica
Uda!je.'1ost od stapesa (milimetTir
S1. 137. NaNn titranja bazilame membrane
(pr~ma A .. C. Guy1;onu)

...." (prema..•.. S.S.Stevensu

Ii " iII. Davisu, 1938) 543 Jakost zivcanih podraZaja, koji iz Cortijevog--organa idu u mozak,
ilvac
sumjerljivaje s velicinom amplitude kojom titra bazilama membrana: podraZaji
,~ su jaN s onog rnjesta gdje je ta amplituda veca Kako se Cortijev organ zivcanilll
!
vezama prostorno preslikava u moidanoj kori, to ce titI'aji prihvaeeni na raznim
Fiziologija slusanja dijelovima Cortijevog organa biti signalizirani u odgovarajucim dijelovima pri­
11 marne slusne kore, u njezinom prednjijem dijelu nize frekvencije, au straZnji­
1 542 Slozeni se zvucni titraji rastavljaju po puiniCina sv(jje spektralne jem vise (v. sl. 129). To je tzv. prostorno kodiranje frekvencija (lokusom). Treba,

II
~
sastavnice: visoke sinusoidne sastavnice. titraju bazilarnom membranom na dakle, zamisliti da, primjerice, suglasnik (sJ, kojemu je spektar pojaean na vrlo
1 pocetku puznice, a sve niZe sve visim dijelovima bazilarne membrane (v. sL 136).
visokim frekvencijama, rasprostire taj svoj spelrtralni oblik.po puinici tako da
Helmholtz, koji je to prvi tumacio u proslom stoljecu, postavio je teoriju najjace titra bazilarna membrana pri dnu puznice i sve slabije prema vrhu te da
harfe. Prema toj teoriji kraca i kruca vlakna na dnu bazilarne membrane se taj raspored preslikava u kori· mozga tako sto ce straZnji dijelovi slusne
1 rezoniraju na visoke frekvencije, a sve duia i sve meksa prema vrhu puinice na primarne kore biti jace pobuaeni, a prema naprijed sIabije slijedeci spektralni
sve nize frekvencije (kao :lice na harfi). oblik zvuka ..
,.J
~ 236
j' 237
I!
i.

~
H
~:
I,

I "
 544 Ne treba, medutim, kodiranje mjestom zamisljati tako da za svaki
sinusoidni titraj postojijedan strogo odreden zivcani put. Takvp .sto nij~moguce
ni zato sto bazilarna membrana ne titra najednoj tocki zajedan clsti ton"vee na
jednom podrucju, koje je to sire sto je jakost sinusoidnog titranjaveca. Osim
toga ni vez~ osjetnih stanica sa zivcanima nisujedno-jednoznache(v. pod 541).
Istina, unutarnje osjetne stan ice imaju jednosmjernije te veze iane istahcanije
nego izvaQjske razgranicavaju frekvencije. DakIe, kodiranje frekvencija mje­
stom postoji, ali je to kodiranje neuostreno. N a s1. 138. vidise, kako zivcano
vlakno »zaduzeno« za frekvenciju 7000Hz prenosi i druge simisoidne frekven­
cije. Ono zapravo prenosi podraZaje citavog spektra frekvencija,koji je to siri sto
je jakost veca, ali je ucestalost zivcanih impub;a u njemu, uz istu jakost zvuka,
najveca kad je podraZaj cisti ton od 7000 Hz. Gruba se mjesna slika frekvencija
do mozdane kore nesto izostri zbog djelovanja Iateralnih inhibicija. Nairne,
postoje kolateraini zivcani putovi koji prigusuju podra~e u zivcanim vodovima
koji su po jakosti zivcanih podraZaja riajbIiZi onom najjaeemu.
81. 138. Ziv~ani odziv (mjeren brojem im­
pUlsa u sekWldi, sto je oznaceno na ordinati)
na razlicite frekvendje (ozna~ene na apscisi)
i za razlicite jakosti tih podraZaja (oinaceno
u decibelima ispod odr~dene vrijednosti, pa
u ovom prikazu manji broj decibela znaci
vecu jakost podrazaja) u zivcanom vlaknu
prJ+llJence, imarno kao podraZaj ,slozen zvuk periodicne ucestalosti 200Hz,
u svirn, ee se zivcaruI'n vlaknima, i iz bilo kojeg dijela puznice, zivcani impulsi
sinkronizirati na ucestalost tih 200 Hz, tj. bez obzira na sinusoidne sastavnice tog
sloienog zvuka. NasI. 139. vidi se kako Zivcani vodovi »zaduzeni« za sinusoidne
podraZaje 200Hz, 500Hz i16000Hz pulsiraju sinkronizirano na 200Hz kad je
podraZaj samoglasnik (a], kojemu je ucestalost periodicnih titraja (ucestalost
titraja glasnica) 200 Hz.
546 Izdvojeno uzevSi, jedna slusna Zivcana stanica pulsira to, brie sto je
podraZajjaci; najbrZejestC) m.oze 1000 ziveanih impulsa usekundi, i to. sarno
kratkotrajno, u, pj:"Voj desetinki sekundejakog zvuka, a potom brzina njezinih
paJjenja spadne na najviSe 400 t,l sekundi. Buduci da je utvrdeno da periodicni
titraji izazivaju sebijednake ucestalosti pulsacije u slusnom zivcu sve do ucesta­
losti 5000 Hz, nije u pocetku biloobjasnjivo kako je to moguce pri ogranicenju
brzine paljenja u pojedinacnim zivcanim stanicama, sve dok nije Wever postavio
teoriju plotuna~' Prema toj teoriji skupine zivcanih stanica kooperiraju, iu tim
gruparna dok jedne stanice pale, druge miruju, pa zato pojedina grupaukUpho
uzevsi moze pulsirati dvaput, triput i vise puta brZe nego svaka pojedinacna
stanica, vee prellla tome u koliko su se podgrupa podijelile (Y. 81. 140). Do
ucestalosti periodicnih titraja 200 Hz (ill najviSe 400 Hz) takvog rasporedivanja
nema i sve stanice koje phlepale lstodobno. U teoriji je, dakle, piotulla bitno to
da su plotunska Zivcalla paljenja uskl<idena sa zvucnim pulsacijama.
Podrai'aj 800Hz ~
" .,
.Z i ¥ can a y I a,k n a

koji najbolje odgovara na 7000 Hz (prema

R. Galambosu i H. Davisu, 1943)
~

545 Ucestalost se periodicnih titraja, i sinusoidnih i sloienih, kodira ne Podrazaj 30'OO-,-~

mjestom nego ukupnom ucestaloscu zivcahih impulsa u slusnom zivcu. Ako, Hz

Zi ¥ t a'n a y I a k n8 , , 81.1'40. Dijagramskiprikaz Weverove teori­

je piotuna; do' 800 Hi neuroni pale istodobno,
a iznad te frekvencije neuronipale 'uzastop..
~ no, ali sinkronizirano.

547 Jal):ost Je zvnka kodh-ana u slusnom Zivct,l ukupnini. brojem zivcanih

impulsa u njemu u jedinici vremena. Veei se broj impulsa s porastom jakosti
I zvuka ~obiva na tri nacina. 1. Pojedinacne zivcane stanice pale to brZe sto je
I jakostzvuka veca (ali uvijek i dalje sinkronizirano s periodicnim titranjem);
dinamika je sarno tog nacina kodiranja najviSe 30 dB. 2. S porastom se jakosti
81. 139. 8inkronizirani odgovori u slusnim zvucnog podraZaja prosiruje ustitrani dio bazilarne membrane, pa i broj pobu­
iivcanim vlaknima na podraiaj samoglasni­ denih zivcanih stanica postaje veci, a s time i ukupan broj zivcanih impulsa (1+v.
ka a (donja krivulja na slici je njegov oscilo­ prostorna sumacija impulsa). 3. Neke stanice mdgu podraZiti sarno vrlo velike
gram), kojemu je Fo 200 Hz. Unit 36 je iivca­ jakosti zvuka,pa nas one i posebno obavjestavaju 0 postojanju vrio jakog zvuka.
no vlakno koje ima najbolji odziv na 200Hz,
unit 39 ima najbolji odziv na 500 Hz, a unit 10
Kako pri simetricnom dvousnom (binauralnom) slilSanjuiz svakog uha
ima najboljiodziv na 16.000 Hz (prema N; Y. dospijeva u mozak podjectnak broj Zivcanih impulsa, s dva uha cujemo isti zvuk
i:'1,-1!
~~ S. Kiangu i E. C. Moxonu, 1974). gotovo dvostruko glasnije nego jednim uhpI'n.
'j! 239
238
1
tq;
1
1
 551 Za razlicite ciste tonove nije podjednaka fizicka jakost podraZaja na'
548 Neke zivcane stanice u primarnomslusnom kortikalnom srediStu, a jos
pragu cujnosti (v.st 141); Najmanjaje za.cisti ton od 3500Hz,a.na visim i niZim
vise u sekundarnom, ne reagiraju na· zvucne podraZaje. Njihova je zadaea da
od I\iega sve je veea. Za 1000Hz prag je cujnosti na jakosti zvukalO-16 W/cm2 (ill
povezuju prispjele. po!iraZaje, i to kako one pristigle izCortijevog organatako
isto i one »nezvucne«, napose kinestetske. To je pmrezivanje omogueenonepo­ 10-12 W/m2; v. pod. 296), ~to je i dogovorena referentna nuita jakost zvuka.
srednim vezama. meau stanicama u tim sredistima,alijos viSe posrednim
vezama preko talamusa. Za· primanje sluSnih slika upravosu· til povezivanja
bitna. Al<:o je covjeku osteceno asocijativno slusno podrucje u mozdanojkori,
a primarno slusno nije, on moze razlikovati tonove, ali ne razabire slui§ne slike,
sto je svojstvenoza tzv.slusnu agnoziju. . .
Iz asocijativnih dijelova kore kreeu inhibicljske obavljestina sve ruzeraZine
Zivcanog sIui§nog putll sve do pUZnice. Ti podraZaji selekCionirano pngusuju
aferentne podraZaje, takoda do korestiZu u podostll preciScenom stanju pogod·
nomza oblikovanje slusnih slika. . ..

81.141. Dijagrami. istih glasnoca (izofonE!)

SLVSANJE .. cistih tonova razliCitih frekvencija u odnosu
na jakost zvuka
549 Sltis~e je poseban psihiCki odziv na meharucke titraje.Na takve se
'iOOTooo 1000

podraZaje mo~e javiti i. viprotaktilniosjet i Qsjet boll, ali se sIllSanje ~u.je 9d
tih osjetll jet' se javlja i na wlo malini jakostima tih podrazajai iato stl) u tim
podraiajima razabire zvucnu boju, a u ponekima item:. .. . . .• .... .
SluSne je subjektivne kvalitete nemoguce objektiVno opisati drukcije nego
kao odnose prema podraZajima koji se zamjecuju. Tim se odnosima.izmeau
mehanickih titraja i psihickih odziva bavi psihoakuStika~
. Ti se odnosi mogu ispitivati i objektivno odreGivati samo iz subjektivnih
odgovora ispitanika na tri vrste pitanja: 1. 2';3.tvorena s moguCim odgovorimada
ill ne,2. pitanja na temelju visestrukog izbora (od poilUaenog se bim za odgovor
jedno) i 3. pitanja 0 procjeni jednostllvnih kolicinskih. odnosa (odreauje se je Ii
nesto polovica ill dvostruko u usporedbi s necim drugim). Tim supostupcima
dosad u psihoakustici istraiena samo jednostavna slusna ponasanja, a9.slozeni­
jim se i cjelovitim slusnim oblicima zna wlo malo, vee i zatosto se mi mogu
iskazati. Ispitivanje je tih cjelovitih slusnih· odziva to wzeSto se oni povezuju
s halucinantnim odzivima (osjetni odziv bez izvanjskog stvarnog podraZaja) i sa
sinestetskima (osjetni odziv napodraZaj svojstven nekom drugom osjetu).
I govorne su slusne slike u tom smislu neeisto sIui§ne. U I\iima una mnogo
halucinacija jer se cuju zvukovi kojih nema; primjerice, cuje se intonacija za
trajanja bezvuCnih suglasnika, cuje se zvuk u stankama ill l(dugim prekidima
prekidnih glasnika, cuju se neizgovoreni glasnici, pa i citave rijeei i reeenice.
SinesteziranQ je slusanje govora nacelo tog slusanja; govbrru se zvukovi uvljek
c!lju ill kao napeti, mkao okrugIi, otvoreni, nosni,tvrdi, tekuci - sve do oSj(!tllih
ltviUiteta na koje upueuJu sama znaeeI\ia izricaja. .
Izmeau praga cujnosti i praga vihrotaktilnog osjeta u. Zvukovodu, a koji se
javlja kad i neugoda u siuSanju zhog prejakih zvukova, jacinski je raspon Hi
slusna dinamika. pribIimo120dB za sredi~nje frekvencije, sto znaci da je
neugodno prejak zVUk ako je1012 putajaCi od tog istog zvuka na pragu cujnosti.
ZivCani imptilsi <> tC)m zvuku ne stifu do mozdane kore utoj dinamici, vee
u smanjenom rasponu 1:10\ sto je rezultat kompresija zvuka u sredI\iem uhu
i Ziveanih inhibicija..
552 Pri mjerenju individualne slusne osjetljivosti; pri audiometriranju, za
referentnu se niSticu uzima prosjecan prag cujnosti mladih odrasllh }judiuredna
sluha. Podaci 0 tome za koliko nekome treba pojacati zvuk od tog polaznoga da
bi ga zamljetioupisuju se u dijagram-audiogram. Nas1.142. audiogramisu (ne
za pojedince vee prosjecni za dobne skupfne) koji pokazuju kako sluh s godi­
nama slahl, i to osobito na visokim frekvencijama. Izmeau ostalih razloga ito je
jedan zaSto stariji ljudi otezano prate govor.
.~1--
l"!tj-I---
2Q , .
,
\_~
,
·10 ~~~'-. , -

"'J. I
~~"'-,+.o~
I I I 81.142. Prosjeeni s1usni gubici za razlicite
Glasnoca -» '~, ..~~y'''' tin ~- dobi,Sprema C. C. Bunchu, 1929)
550 Glasnoca je subjektivni dozivljaj jakosti zvucnog podraZaja. Najmanja
Slabljenja sluM i zhog drugih razloga, ako su zamjedbena (perceptivna), sto
je glasnoca na pragucujnosti zvuka Prag se cujnosti ispitujetako Sto se nekom
zvuku postupno smanjuje jakost, a ispitanik pri tome utvi-auje da Iigajo~ c!lje ill znaci·u unutarI\iem uhu, odlikuju se veeimslusnim gubiciIna>prema visim
frekvencijama: Tada se oteiano sluSaju i u· izgovoru riadziru glasnici kojima je
vise ne, Prag cujnosti predstavlja:najslablji iwuk koji se moze cuti.
241
240
glaVnina zvuka na visim djjelovima spektra, a takvih je glasnika mnogo. I sam 555 Budueidaje<:lnaka fIZi.ckajakost zvuka, izraZenanajcesee u decibelima,
glas se mije!Jja: postaje tamniji i zaobljeniji, ai glasniji jer govornik nastoji da daje· razlicite glasnoce tonova razlicitih frekvencija,· a pogotovu razlititih sloze­
sam sebe dobro' cuje. ' .. nih zvukova,dogovorenajezasebnajedinica za glasnoeu- fon..NekLzvuk ima
onoliko fona koliko ima decibela Bsti ton od 1000 Hz koji je subjektivno po
553 Buka ima u stanovitoj mjeri sliean ucinak na slusanje govora kao glasnoei ~ednacen s njime. Na izofoni sve frekvencije imaju jednakbroj fona,
Izamjedbena nagluhost jer i ona smanjuje cujhost zvukova visih frekvencija. To i ,to upravo onoliko koliko 1000 Hzima decibela.
je zato Sto buka jace priguguje (maskira) frekvencije koje su.viseod. njezinih
nego one ruze. Dijagrami na s1. 143. pokazuju za koliko trebapojacati (prikazano 556Fon kao jedinica .glasnoee ima nedostatak jer ne iskazuje .linearno
na ordinatl) razlicite frekvencije (podaci naapscisi) u prisutnosti smetnje koju Qdnose meau. razlicitim glasnoeama. Primjerice, zvuk od 80 fona nije dvostruko
predstavlja ton 1200Hz razlicitih jakosti (upisanih uz dijagrame). glasniji nego zvuk od 40 fona; vee mnogo vise od toga. Jednak prirast fona na sve
veeUn glasnoeama daje sveveCi prirast glasnoee. Jednak prirast glasnoeena
]IX,.1/, svim razirlama glasnoee izratava jedinica son. Dogovoreno je da redan son
odgovara glasnoei od 40 fona. Odnos broja sona prema broju fona (v.sl. 145)
utvraen je na temelju subjektivnih procjenadvostrukih i polovicnih (ekvidi­
t.. stantnih) glasnoea. Glasnoea se procjenjuje· kao dvostruka, pa ce imati i dvo­
~ struki broj son~ ako je izmeQu dva zvuka razlika priblizno 10 fona. Tako, 50 fona
too' I "1 ima 2 sona, 60 fona 4 sona, 70 fona 8 sona i tako redom~
r
i.. I
~.
I -+ 111m" ":"'1 , F II oj
II}()O
500

t"I· 11 ~ru
200
10Q,
SLl43. pom..,;, ....... ''';no," Wtih to.
~ so
~:-'-- nova (na apselSl) uz masku tona od 1200Hz
o.
...,
.. _
""';tJ() 1lO!I'" ....,'''''' """ ,,;:,;..,;:", 'OO:H'razlicitih glasnoca (izraZeno u fonima) '.".
0 20
IQ
5
Treba, meautiffi, napomenuti cia buka viSe ometa ~trajne (s~cionarne) -8.

Ii!
1
zvukove nego modulirane, impulsne. Zato buka vise ometaprimanje nepokret­
nih nego .pokretmhglasnika,. a ukupan govor manje nego neki ustrajni zvuk i
(V. s1.144).
D;1'J _ _-,-.
I 20 ./0 60 ~ 100 120 tono 81. 145. Dijagram odnosa fona i sona (pre­
~ 80Ir.--~~--~--~~--~~' f'ozilta giasnoce uzeto iz J elakovica)
.g III
1:1
557 Odnos je glasnoCe slozenih zvukova sa zvucnom jakoscu drukcijinego
;; ~ 60
« cistih tonova. Zbog prostorne sumacije veei broj zivcanih impulsa ide prema
0::« srediStu, a 0 tom broju ovisi dozivljaj glasnoee ako je zvuk slOZen od svih
~
II. 40 frekvencija, od najnizih do najvisih, jer takav ustitrava cijelu bazilamu mem­
w>
-"0 branu, nego ako je cisti ton iste fIZicke jakosti iIi slozen zvuk uskog pojasa
ZC)

« 20
frekvencija, koje ustitravaju samo uski dio bazilarne membrane.
~;:
Kako ni cisti ton ne ustitrava samo jednu tocku na bazilamoj membrani nego
g ~I /! 81. l44. Prag cujnosti govora kad je maska
podruCje, utvraeno je da glasnoca eistog tona i slozenog zvuka uskog pojasa
II. zoo 20 40 60 eo toO bijeli sum raz~citih jakosti (prema Hawkinsu frekvencija podjednaka uz uvjete: 1. da su iste fizicke j</kosti, 2. da frekvencija
B U K A U dB 1 Stevensu, 1950) Cistog .tona odgovara srediSnjoj u spektru slozenog zvuka i 3.' da je pojas
slotenog zvuka do 500Hzsmne 100Hz, Ii iznad toga priblizno treeine oktave.
554 Kako na pragu cujnosti tako je i iznad tog praga osjetljivost .za razlicite PojaS se takve frekvencijske smne zove bark (u poeast Barkhausenu). Jedan
frekVencije nejednaka. NasI. 141. usporedne krivulje predstavljaju izofone. One bark ustitrava pribliZno 1,3.mm·bazilarnemembrane i u cjelokupnom slusnom
predocuju kakva je fIZieka jakost (oznacenana ordinati).potrebna razlicitim rasponu ima 24 barka. Glasnoca slozenihzvukoVa: zavisi od broja barkova i od
frekyencijama (oznacenim na apscisi) da bi zvucale podjednako glasno. Izofone njihovih pojedinacnih glasnoca .. PraktickLto znaci da zvuk slozen od 24 Cista
pokazuju da eovjeejeslusanje nijeravne frekvencijske karakteristike; grubo tona U l'azmacima barkova i jednakih pojedinacnih glasnoea ima jednaku glas­
uzevsi,najbQlje' secuju frekvencije izmeQu 806Hz i 6000 Hz, ali s porastom noeu kao i kontinuirani (suman) zvuk isteukupne jakosti i podjednaka spektral­
jakostii tase karakteristika ispravlja, pa je od 80 dB na vise onaprakticki ravna. nog ·oblika. Ali znaB i to da ce mtiSki glas temeljnog tona 100 Hz, i zbog toga
24,2 243
s harmonicima razmaknutim za po 100 Hz, biti.glasniji, zajednaku jakost i. spek­ frekvencijamavrlo slabe jakosti diferencijalni je prag 5-6 dB, dok je u najboljim
trli.lni oblik, nego zenski glas temeljnog'tona 200 Hz, t,i.s harmonicima u raz­ uvjetima, na frekvencijama izmeau 2000 Hz i 4000 Hz i na glasnoci iznad 80 fona
makupo,200 Hz, jer ce muliki glas ispod 500 Hz imati pet barkova,a zenski sarno te u najpovoljnijoj brzini izmjene zvukova, koja je 3 do 4 izmjene u sekundi,
dva. . diferencijalni prag sarno 115 do In dB (v. s1. 148; zabroj diferencijalnih pragova
u pojedinim dijelovima slusnog polja v. sl. 153).
558 GlasnoCa zavisi i od trajartia zvuka (v. s1.146). Puna se glasnoea doseze
'»~.---r---r---r---r~-r---r--~---.
ako zvuk ustraje oko 0,5 s. N akon trajartia zvuka 1,5 s glasnoca blago opada zbog
adaptacije i zamora sluha. Kakoglasnici traju redovito izmeau 0;04 10,1 s,
a pojed.ini zvilkovi u njimajos i krace, zvti.ce nam za 5 do 15 fona tisenego stobi
da s istom jakollCu traju polasekunde.Da bi sum obiljeZio sU'glasnik strident­
noscu,mora biti dovoljno cujan, a to postaje ako potraje bar 25 do 30 rris (v. pod -¥
44~).

«' "'" .
:IE '"• .:z
SI. 148.· . Diferencijalni pragovi u ovisnosti
Z o brzini izmjene zvukova (prema R. R.Ries­
°60
... I
r- 60
BROJPROMJE"A U·SEKUNOI· zu,1928)
=> ~ J
..
~

o 20
I

,
Slogovi kao temeljne jedinit:e govornoga kontrasta ostvaruju izmjen!l zvu­
kova brzinom· koja je vrlo povoljna za slusno diferenciranje.
'"
..:,
0
QOt Q.t
'1
t to
1 100 SI. 146. Glasnoca u funkciji trajanja zvuka
VRIJEME U SEKUNDAMA (prema W. A. Munsonu,1947) Zamjecivanje ucestalosti titra.;a
559 U stanovitomje smislu retencija (iIi perzistencija) zvuka obrnuta pojava 561 . Ucestalost se titraja (frekvencija) zvuka zamjecuje kaotri. temeljne
od prirasta glasnoce s trajartiem. Retencija je zvuka zadrZavartie cujnosti zvuka slusnekakvoce •i jos kao nekoliko sinestetskiizvedenih. Te su tri temeljne
odrooeno vrijeme nakon sto je fizicki podraZaj prestao (poput vidne slike koja se slusne kakvoce brzina titranja (lito se· i vibrotaktilno zamjecuje), ton i. boja.
zadrZi nakon sklapanja ociju). Na s1.147. vidi se kako glasnoca postupno opada Izvedene su kakvoce hrapavost-gustoca i obujam (udruzeno s jakoscu zvuka)•.
nakon prestanka podraZaja te da padne u tiAinu tek nakon 0,14 s. Zbog retencije
zvuka ne cuju se zvucne praznine prekida zvuka kratkib prekidnih glruinika. 562 Od OHz.do 200---250Hz mogu se slusno zamijetiti razlike brzip.e titraja.
BrZe od tihsene mogu jer je prag sukcesije 4 do 5 rus; slijed impulsa u krace~
« vremenskom razmaku od togaslusno se ne zamjeCuje kao slijed.
(!I. '00
. .
<t,' .563. Iznad 200 do 250 Hz umjesto brzine ucestalosti zamjecuje. seslusan.Jem
""
Q.
hrapavost, odnosno suprotno od toga gustoca zvuka. Hrapavostje martia
a gustoca zvuka to veea sto je frekvencija visa, ali i sto je jakost zvuka veca (v. sl.
149).
Z
N
..,
<II

:::>
'tJ
0.'-- Q.l! S1.147. Retencija zvuka u slusanju (prema

VRIJEME U SEK. G. v. Bekesyu, 1933}

I/)

o
560 Kako se razliCiti zvukovi nifu u govoru jedan za drugim, vai:nija je od ~

njihove apsolutne glasnoce njihovausporedna glasnoCa, koja se iskazuje brojem ..,

diferencijalnih pragova. Diferencijalrti je prag za glasnocu najmanja razlika .,
jakostikoja se opaZa·izmoou dvazvuka u nizu. Prosjeenoje ta razlika pribliZno SI. 149. Dijagram jednakegustoce zvuka;
jedan decibel, ali na razliCitim frekvencijama, jakostima i brzinama izmjena -100 ·50 -u 0 H ~ Ona ordinati predstavlja 60 dB, a oria apscisi
zvukova znatno odstupa od te vrijednostL Na krajnje niskim ikrajnjevisokim F R E ,K V ENe 1 J A 500 Hz (prema S. S. S1evensu, 1934)

244 245
 Djeeji visoki ~lasovinedvojbeno zvuce kao.dasu glatki, gusti, a muski
- ._"
ogranicenja dijapazona (v.s!. 150), pa se nekefrekvencije mogu cuti samokao
. basovi·zvuce hrapavo. titraji (is pod 16 Hz), sto se onda ne smatra pravimslusanjem, a neke samo kao
boje(iznad 5000Hz,sto je gornja granica plotunskihpaljenja). .
564 Kadsu periodicni titraji b;rj;eucestalosti od 16Hz (iIi 32Hz),u sluSanju
se mogu sIiti u staticku kvalitetu ~"ton, koji je to.visi Sto imje ucestalost brZa. ; -BOJA I

PodraZaji za ton mogubiti sarno periodicni titraji. Ton se cuje jednakim ako je l TOiN

ucestalost titr8ja jednakabez obzira na jakost zvukai naobIiktitraja (bez o.bzira l~T'RANJE : •

na to je.Ii sinusoidan, trokutast, cetvrtast iIi bilo kako drukciji). U govornom

Zvuku periodicni titraji nastaju od titranja glasnica, pa zato ton.u govoru zavisi o ... ,'2 2001'" 50°0 2000,'0 H, SI.150; Ffekvencijski rasponi za percepciju
SAMO lTITR'ANJE.ToN t BOJ~• TOM I SOJA 1SANa eOJA titranja , tona i boje
iskJjucivo od brzine titranja. glasnica, a ne i od transferazvuka kroz govorne Tl TAANJE I

prolaze.
a
Fizioloski ton je kodiran iivCanim plotunima: (v. pod 545), ne prostomo na
bazilamoj membrani.'
565 Mora postojati odr,eQen ni.zperio~cnihtitraja da bi se.slusanjem mogla
»otc[tati« njihovaueestalost kao ton. Ako'periOdi&rt zvuk ne trajebarem 10ms
za frekvencije iznad 1000 Hz, a za niZe sve duZe, ne moze se Cuti kao ton.
570 Slu!lna je jedinica za boju mel. To je kratica od melodija, pa je to u stvan
pogresan naziv jer melodija nije odredena bojom zvuka negQ tonom.
Dogovoreno je da sinusoidna frekvencija 1000 Hz ima 1000 mela, a potom su
subjektivnom procjenom dvostrukog iIi polovicnog zvucanja utvrdeni odnosi
izmedu frekvencija i mela za citav slusni raspon (v. s1. 151).
- ---

Konacna se visina tona cuje tek kad periodican zvuk potraje 60 ms, a sto je kraCi
ad toga,. ton se. cuje sve niZiin za istu -uCestalosLPo tome se zakljucuje da je
60ms vremenski percepcijski.prozor u kojem se odbrojavaju titraji (senzoricka
jedinica osjeta tonal. /
, L
566 Tonovi se slabo apsolutno prepoznaju (apsolutnisluhza ton), ali se zato
istancano razlikuju tonovi izmoou dva tona u nizu. Razlike se izmedu dva para
c
:I 'j
tOnova procjenjuju jednakima ako je izmedu.njihjednaka razlika u oktavnoj
ljestvici; tj. ako je logantamodnosanjihovihfrekvencija jednak (v. pod 323). To ...I
W
/

V
\
jetako zato sto seodredivarije tonske visine'oslanjana dozivljaj harmonicnosti :I
I (v; pod 324 i 325). '
I :::>

! ,:567 Nizrazlicitih tonova tvori melodiju; Melodiju odreaujui'azlikemedu

..,
<t

!,
tonovima, a ne apsolutnavisina tonova, pazato ista melodija moze biti transpo­
nirana ria razIicitim apsolutnim visinama, Stase slusanjem ill ne zapaia iIi se
zanemaruje. I u govoru se melodija (intonacija) cuje kao jednaka ako je izvodi
djecji'Visoki glas iIi muskareev duboki bas, svedokle god su wlUtar melodijske
o
GI

/
V ,--

__V
,

figure.toruike l'azlike jednake.

t 568 Boja je zasebna i temeljna slusna kvaliteta. U govoru su i zasebnost 0
ICD acD ..;000.1000 1:000 JOQOO .SI. 151. . bdnos meIa i frekvencija (prema
glasa i izgovomi obIici glasnika u najveeoj mjeri oznaceni bojom. fREKVENCIJA Stevensu., Volkmannu, Newm<lnu) .
1 Podraiaj je za slusnu boju spektralni obIik, odnosno oblik titraja, sto znaci
odnosi jakosti moou sinusoidnim sastavnicarna zvuka. Fizioloski je boja kodi­
Zvukje dvostruko svjetliji nego onaj od 1000Hz, pa zato ima 2000 mela kad
1 rana prostomo; analizom sinusoidnih sastavnica duz. bazilame membrane. To je
mu je frekvencija nesto fznad 2000 Hz; frekvencija oko 4000 Hz ima 3000 mela,
a najvisa cujna frekvencija ima 5000 mela. MeIi, dakle, ne prate linearno frekven­
I bitno drukcije nego sto je kodirnno zamjecivanje ucestalosti titraja i ton, koji su
kodirani plotunom.
- cije, au ne prate ni oktavnu ljestv'icu, pogotovune ispod 1000 Hz gdje smo

I
569 U cistim jetonovima ista sinusoidna frekvencija istodobno podraiaj
f svojom ucestaloscu za zamjeeivanje njezina tona, ali i za zamjeeivanje njezine
najosjetljiviji na tonskerazIike. Ispod 1000Hz irnapet tonskih oktava a sarno
1000 mela, a iznad 1000 Hz imacetiri oktave (za razabiranje tona nesto vise od
dvije), ali 4000mela
\ ...

J boje. jer ta ista sinusoida irna i svoj spektralni oblik, koji se sastoji od jedne 571 Kad se mjesto maksimalnog titranja na bazilamoj membrani pomakne
&iJ;iusoide .m~ke jak.osti i. svih .drugiP. nikakve jakosti. ' za 1 mm, zvuk se u boji promijeni za priblizno 100 mela.
1 a
'•. ·¢~t(se, Qakle; tonovi. i dr1.!gi 'zvukovi, mogu cuti kao tri temeljne sluSne . Buduci da se podrucje bazilame membrane koje titra siri s porastomjakosti
I.i kakVoce: .kao. titraji, 'kao tonovi ikao boje. Svaka od lih kakvoca irna svoja zvuka, i boja se zvuka mijenja i sa sarnim porastom jakosti. Sa sarnirn porastom
I. 246 247
!
I"
i
!
I
 jakosti ista sinusoidna frekvencija zvuci JOB tamnije (ima manje mela) ako je je i broj mela isto tako rasporecten. To bi posredno moglo,upucivati na toda se
niska, a zvuci jos 'svjetlije ako je' visoka; sredisnje frekvencije ne· mijenj~u dif~renciranje frekvencija pretemo.oslanjana razlikovanje boja.
svjetlinu s promjenomjakosti(v.sl.152).Vrlo niske frekvencije, one niZe od 100
do 200Hz (ovisno 0 jakosti), s porastomjakosti postaju manje tamne. Zanimljivo
je da glazbenici, koji su po svom obrazovanju vise usmjereni na zapaZanje tona ,•• ~~~~t;.~t;~t;~~~~;;~....nr.~~---r~~~~~~~~~~r-__~~r-~~~
nego boje, slabo za!njeeuju takve promjene. •• 020 .00
..
leo I 220 I 240

10<1.a .....
0'.
I~
2~ I 2.0
•••
.....
2*00

~iAI
'" .,' ee J I 1~2 .eo I •• 0

-C
99 , .5. 19~.o

'"
2 -2:1
'.' ­ I, . . "'1_
1

~0I • ., .a.~.01
-·'2'01""'..t.to _"(to .o"nt ".,~••• M~I'·"'''·ltO

.. ...

<t,t.S4 ... •.• 0 40 •.100

« I 'loe i .. ••• po,,.
•••
.

!
56 .3 1600 21"20 4000 4&00 aooo 1200 8eoo ....00 2aoo .aoo fOOO 500
"'it4: ~Ol

~.
,;.,. 2.·'0 at-Gi 40""0 .q-",• ........... ·.n·. ,...... JeO~
'"zw , ,·-,.lI .....,J·1
:110.... "
. . . . . . :.
.• 30 I .s 90 700
.",.j I tlOOiZ240 3600 • •00 MOO 7200 &eoO ~.OO 2800 ••0.0 10001*»
.b~
> ~! "'·1'"
'.2' 24' I 541 '32 I 24""
. . . . .'1) lS,,1OO '), .. uo .lI'•. ~1 u ...'~ n· ...... ·41. . . . . . . 0: ,.'"," •• ~~j

I
1 .... ""
224110 ~500 ')~50 IJOO 5•• 0 3.00 ZU.O ' . . 0 ,.'0 ....,
"
iii H.
1100

;I'.''! ..... .0"

5tOO

.to",,.. ft ..... 1• • t~O • • • •

~
0: .o"ItO lO·tO .o·gO .tI/I.,'JO ,U-MO
I 5100 ... eso
:::>
~
32 8. 200

••,to
"H 900 1120

IJ-40 2 ... U
2080 2100

oIl·t.
.»00

oIS·lao IhUO , .... ,

3220 20...0 'l30z0

.0 .... 1~·flO
1Z0

... •• V
---
w 21 4. 120 210 600 1360 1950 ZZ$Q 3250 "250 3870 2&00 leoo 1Z0 ..00
y
Z
~ J., IA.St U.1'O no •• .1:0.tU H"14IO i,.WI.' tt'~~H tl." .
.~
w t·1"
... " ZJ to I.. 320 036 {050 (530 2500 3200 zeao I.ZO 1200 .. ao 201

~
:E
o
H
V

.
0:
-a

H
."" 2.t

~~" ~t
)-.s
__ __+-_W_••~.I~
,~,~'.~~._0~_'_0_0+-3_7_.+-~.+-~
Soot.
...._~'_._.~.__o_o~"~
..
$ "$"
__~.~.~o
t~I" ......

\hlO. 1'''_ .a ....

""o{~.........
..."
eo 112 175 240 . .5 1040 13$

'o" -9
~
0 .. ::--.

J.,~""Si/~ C 9 f
... ...s
I I
.,...
__
10
n 129 J 1&0 :300 21.0
S1. 152. Promjena boje cistih tonova (izra­

•
.
o ·2

~.O ~JO -lO -10 0 10 2Q lO .. Zena kao postotak promjene frekvencije tona
s kojim se boja usporedtije) s promJenom
0
lO
•• . ~
"0 00. '.00 .000 ..oo .0. . .'.000'
t, J A K 0 ST U dB jakosti (prema S. S.Stevensu, 1935)
S1. 153. Broj tonova koji se mogu razlikovati u pojedinom di,ie1u s1usnog polja. Prvi broj
'I '572 Diferencijalni je prag za frekvencije, kao iza glasnocu;~manji na
upolju oznacava broj diferimcij~ pragova jakosti, drugi - broj diferenCijalnih pragova
~ frekvencijama izmectu 2000 Hz i 4000 Hz, na veeimglasnoCama i uz brzinu
frekvenCije, a broj .spod njih znaci umnoZak prvog i drugog (prema S. S. Stevensu i H. Da­
, visu; 1938)

'I
~
izmjena zvukova 3 do 4 u sekundi. Diferencijalni prag za frekvencije na vrlo
niskim i vrlo slabim frekvencijama iznosi desetak postotaka (df/f), a un~povolj­
nijim uvjetima svega 0,1% do 0,2%. Cjelokupni slusni rasponima na srediSnjim
574 Iako se n~veci dio govorne zvucne snage nalazi na podrucju ispod
1000Hz (93%; v.:pod 370), iu je raspoznatljivost beznacenjskih sIogova svega
~ glasnocama 1500 frekvencijskih diferencijalnih pragova. 27%, na podrucju iznad 1000 Hz raspoznatljivost je 90%, 8to proizlazi iz veee

Ij

I
. Kako se diferencijalni pragovi za frekvencije ispituju zamjeeivanjemlneza­
mjecivalljem bilo kakye promjene uz promjenu frekvencije, n~mozeseznati da
li se njima razlikuju boje, tonovi ill brzine titraja. .,

573 l"omnoze lise svi diferencijalni pragovi za.glasnQcu sa svim diferenci­

istancanosti sluha na viSiin frekVencijama. Govor se raspo~e podjednako
ispod i iznad 1900 Hz (ispod i iznad te frekvencije sa po 67%; V.81. 154). Taje

..,<t
z
,001 .1 I m I II . . I 1::H"fit1

I~
jalnim pragovima za frekvenciju u.slusnomepolju, dobivasebroj tonovakoje ;! so
<t
uho moze r~ovati u 113 ill 114 sekunde;taJjebroJpribliZno 340000. Na.sL 153. z
~;!
~ oznaceni su tim umnoskom slusni kapaciteti pojedinih dijelova slU§nogpolja. 60
"'0
U polju primjerice od,.200.0 Hz do pola oktavevise teizmectu 80 dB i 90dB moZe Wo
t se rnzlikovati 7200 razlicitih tonova, dok se u polju od 30 Hz do pola oktave viSe
a:o
....... 4
:.:'"
te od praga cujnosti do 10 dB iznad njega mogu razlikovati svega 2 razliCita tona. <t
S1. 154. Prepoznatljivost beznacenjskih s10'­
To .pokazuje koliko je slu.sna osjetljivostrazliCita u razlicitirn podrucjima slus­ :; 201
gova flltriranih kroz niskopropusne i visoko­
I­
pog polja.
'ZanimIjivo je da je slusni kapacitet izraZen diferencijalnim pragovima pn­
'"~. 0'
100
k:[fl111J
,.,.
11'blll'
._.
propusne fIltre granicnih frekvencija oznace­
itih na apscisi (prema Frenchu i Steinbergu,
blizno cetiri putaveci na podrucju iznad 1000 Hz od onog ispod te granice te da GRANICNA 1947)
248 249

sredisnja frek:vencija raspoznatljivosti' govoranesto niZa od sredine slusnog
kapaciteta izrazenog umnoscima diferencijalnih pragova i nesto niZaod melske
sredine (sto je vjerojatnozato sto je zvuk na visim frekvencijarna u goyoru slab),
ali je znatno iznad sredine zvucne snage govora (400 Hz) i sredine dijapazona
u o1!:tavnoj ljestvici (500 Hz).
57'5 "'Ak~ se podruCje, u kojemu se uglavnom govQr i raspozm~je, a to je od
200 Hz do 7000 Hz,raspodijeli u deset potpodrucja i2jedoocenih po postotku
raspoznatljlvosti rijec~ dobivase ljestvica: 200H:i: 500Hz - 800Hz - 1130Hz
_ 1500Hz- 1900Hz 2350Hz -2900Hz - 3700Hz - 4900Hz 7000Hz. Ta su
podriicja podjedttake raspoznatljivosti govora prosjecne sirine 400 mela (s nesto
manje. melana, niZim, a s nesto vise na visim frekvencijama). Svako od tih
podrucja pridonosi podjednako ukupnoj raspoznatljivosti govora. Dva udru­
zena takvri J?od~cja daju ukuynl;l rasp,. ,oz~atljiV,o..stvis: ne.go dvost~ku, ,~ri ~~e
nego trostniku 1 tako redom. Sto Je medutim broJ udruzemh podrucJa veCl, taj Je
prirast sve mWji(v. s1. 155). . ' .
577. Kako su melinajtocnija mjera"boje zvuka, najispravrIije bi bilo spek­
tralne oblike, glasnika i, glasa predocavati u melskoj ljestvici. (primjeri su,
medutim,u ovoj knjizi uglavnoro u linearnoj ljestvici i nesto rjede u logaritam­
skoj, oktavnoj. jer je tako ugoden sonograf.)
578 Boja zvuka imamnogo sinestetskjizvedenih k:valiteta (na sto upucuju
vee i same rijeei,.boja«, ,.tamna«,."svi.iet4t~,,"narancasta« itd.). Medu njima je,
najrnjerljivijiobujarnzvuka. Ispitanici,naime,daju razmjemo usuglasene odgo­
yore na pit;aI:lje koliki je neki zvuk (u yelicinama promjera ako se njegov izbor
zamisli,kao k:ugla).Tarnniji se a glasniji.zvukdoima kao dajeveceg obujma (v.
s1. 157). Ta se procjena temelji na iskustvu da veca tijela (i supljine) proizvode
tamnije i snaZnije zvukove. .
::>

rio .1'0011 .:::::::i

....
o
~ ><
(!I eo
.,..: "
j60 .8L i57. Dijagram jednake voluminQznosti. zvuka (0
~ 40
.so as 501)
-15. 0 na apscisije 900 Hz); nili ton uz veCujakost daje veCu
a:
F.REKVENCIJA voluminoznost (prema S. 8. 8teveruru, 1934)
"­

'"..:
5. . 579 Ii kal!.:voee obujma zvuka razvili su se brdjni slikoviti i indeksrii. zna­
.~
'1'..2 .J;. ,
S1.. 155. Dijagram prirasta Prepoznatljivosti govo­ kovi u goV0l'1l' Tamniji, yoluminozniji glas oznaca:va korpUientniju osobu, ajz
00 4 6 .a '0 ra s povec8njem broja podru~a izjednace,ub. pr'Elma toga i jacui hrabriju. Stiflks ..tica« m81ena je zvUcnog obujina zbog preteZnih
"- BROJ FREKVENCIJSKIH PODRU·
postotku prepoznatljivosti govora (prema G. A. Mil-
CJA . JEDNAKE PREPOZNARJi' •
,.. , leru, 1956) Visokih frekVen<;ija, pa zafu znaci nesto maleno,j oda.tie slabo i umiljato; suflks
YOSTI GOVORA ..urina« velikogjEi slusnog obujma zbogpretemili ni!?kih frek:vencija i oznacava
nesto uveCMlo. .' .' . . ,
.576. Iznad 1000 Hz raspoznaje se 88% beznacenjskih slogova; sto je dovoljno
za potpuno razumijevanje poveU!l1oga govora; istosetoliko raspoznaje i na
podrucju ispod 30QOHz (v. sl. 154). Iz togane bi trebalozakljuCiti da su vrlo niska Odrediv.anje mjesta izvora zvuka
ivrlo visoka frekvencijska podrucja pepotrebna za govor. Bez tih sepodrucja,
doduse, govor u potpunosti razabire, ali rou znatno nedostaju glasove obavijesti. 580· Slusanjem se moZe odrediti i mjesto odakle zvukovi dolaze te sroo tako
Ugrubo se rooze reci daje sredisnje frekvencijsko podruCje vaznije za pritnanje
teksta, a da surubna podrucja vaZnija za primanjeglasa (v. s1. 156).
°
obavijesteni ne sarno osobinama izvora vee i 0 njegovu polozaju u prostoru, s~o
jevaZna,a ponekad ipresudna obavijest zvuka (npr.kad nas obavjeStava
°opasnosti)..
Odredivanje mjesta izvora ;iMlka poroaZe cerebralnim procesima u razdvaja­
UIIIII. 1111., • • • 11_"" 'rHtlll ... *..lIe.l •• njuzvucne slike odzvucne pozadine. To se slikovito naziva koktelparti-efektoro,
".*•• "~fJ."h'• • ".. • ..... "l'4 tJl. l.t •••• .ctJ.

n.u··· a sastoji seu rooguenosti da·se u opCem famoru slusanje,usmjeri preroa sarno
,-;::.::~~ jednoro govorniku. Ako, se sluSanjem tocno odredi rojesto govornika, razabira­
If' {,\\
'...'......',"i.IIi ".U~h.
Pf!lIlU •• nje se govora poveeava za onoliko koliko bi se poveealobez tog odredivanja kad
/--,..., ..... ta.,. 1~,t.f bi se buka smanjila za 10dB. Osobe osteCena sluha, dok'slusajujednim slusnim
L
•• CtJ.

"-.'. '>'""Y..'' ' ';' ,///"'·'h"-

-' \' S1. 1!!6.. Sluana podrucja "s~manticldh« pqmagalom, tesko. mogu odreditimjesto izvora zvuka, pa ih buka mnogo vise
,,-"'':<...... ~ ,/ \. ' . : . . i ,.estetskih.. obavijesti u govoru (pr.ema A. smeta nego sto biu stereoslusanju.
::::::::.....- ..._---"' \

1 , . 4 • • • 1000 3 " ~. UOOOO H ..

'. Molesu, 1958)
251
250
 ti81 Tocnij~ se nego udaljenost i okomit smjer sIuhom odtedujevodoravan
smjer i,zvora zvuka, a najtocnije, s greskom odsvega 3°; akbse lice usnljeri
premaizvoru. To je jos jedan razlog zaSto treba, napose u buci, liceusmjeriti
prema sugovorniku.
582 Tri su naCina odredivanja smjera izvora zvuka: 1. fazom, 2. glasnocom
i bojom te 3. vremenskomrazlikom, Podaci kojipi:istizu tim nacinima obraduju
se u mozgus drugim podaeima,.anapose s onima 0 pomacimaglave..
,Prema razlici u fazi pristizanjaplotuna u mOzakizzvukubUZeg Uha i zvuku
udaljenijega moze se odrediti izvar llstrajnog zvuka niskih' frekvendja do
800Hz. .
583 Zbog zvucne sjene glave zvuk dopire do uha nasuprot izvoru oslabljen,
za govor i do 7 dB, a k tome i potamnjen jer se visoke frekveneije slabije ogibaju
nego niske. Iz te razlike glasnoca bUZeg i daljeg uha, aosobito iz razlika boja,
mozak ,.izracunava« smjer izvora zvuka. Glava stvara zvUcnu sjenu i izvorima
pod okomitim kutom (v. s1. 72), sto je podatak za odredlvanje okomitog smjera.
Okomitim i vodoravnim pomacima glave »radarski« se trazi najglasniji i naj­
svjetliji zvuk, koji je pri podjednakoj osjetljivosti obaju uha u nultom okomitom
i vodoravnom kutu. .
584 Najjaci je znak.o smjeru izvora zvuka vremenska razlika pristizanja
zvuka u bliZe i dalje uho. Ta je razlika, s obzirom na to da zvuk ide brzinom
344 mls a da je glava siroka 20-ak em, vrlo. malena, ispod 1 ms. Meautim, na tu
smo razlikuvrlo osjetljivijer.se ona neuralno kodira u prostornu. Nairne, zivcani
podraZaji iz zvuku blizeg .uha inbibiraju neke neurone u gornjoj olivarnoj jezgri
suprotnog slusnog puta, pa ti neuroni ostaju inhibirani neki djelic milisekunde,
i to nE!ki neuroni duze, a neki krace. Zivcani podraZaj, koji nadoae iz izvora
zvtika udaljenijeg uha, ne moze proci kroz te neurone dok su oni jos inhibirani,
pa do moZdanekore obavijest 0 kasQjenju ZVUkadolazi.u obliku izostanka
podraZaja u nekim neuronima. R~mije se da taj podatak o. kasnjenju nestaje
u ustrajnim ZvukoVima. Zatosmo imnogo sigurniji u odi'eAivaiiju mjesta izvora
zvucnih udaranego tnijDih ravnomjernih zvukova.Kako su govorni zvukovi
resto isprekidani, s naglim poeeeimai zavrsecima zvukova, izvor se govornog
zvuka dobro odreduje, sto uvelike olaksava izlueivanje govora koji slusamo iz
pozadinskih sumova.
Prep0ZlJ8vanje zvuka
.585. Prepoznavanje zvuka podrazumijeva proces pretraZivanja i pronalaZe­
nja u mozgu pohranjenih obrazaea ili kategorija koji odgovaraju pristiglim
podraZajima. Tu se, dakle, zvukovi ne usporeduju medusobno ka(l u postupku
diferencijaeije, nego se pristigli podraZaj usporeduje s onim sto se nalazi u pam­
cenju. Zato se to nazivajos i apsolutnim prepoznavanjem; a posebno za slusanje,
. apsolutnim sIuhom. Taj zamjedbeni postupak pripada paradigmatskoj, asocija­
tivnoj osi ili, u fonetiei, opozieijskoj osL
586 Sposobnost se prepoznavanja utvrduje na temelju odgovora na pitanje
»Sto je to?«. Ako treba prepoznati kategoriju na sarno jednoj podraZajnoj
. I
252
!\
I
dimep,ziji, primjerice, ako trebaprepoznati koje je frekveneije nekicisti tonili
kolike je jakosti koji zvuk, apsolutni je sIuh vrlo nesiguran i podrazaj se
prepoznaje tek ugrubo. N a jednoj se dimenziji moze prepoznati tek 7 ± 2, tj. pet
do devet razlicitih stanja iii kategorija. Taj se broj ucenjem vrlo malo moze
povecati· (pa se naziva icarobnim brojem). A sto se doista moZe prepoznati
"bezbroj«razIicitih zvucnih obIika, vjezbom i do stotinjak razlicitih glasnika, to
jezbog toga sto su slozeni od vise dimenzija. Teorijski, moglo bi se prepoznati 72
(49) dvodimenzionalnih oblika, 7 3 (343) trodimenzionalnih itd. Stvarno je to ipak
mnogo manje; moze se prepoznati t\'!k 15-ak dvodimenzionalnih· zvukova i 120
6-erodimenzionalnih.
587 Apsolutno jeprepoznavanje to pouzdanije sto jebroj unaprijed zadanih
kategorija manji. Zato binaristieka fonologijapretpostavlja da se na sVakoj
dimenziji (razlikovnoj crti) prepoznavanje odvija biranjemjedne od dvijumogu­
cih kategorija (npr.. n:osnost~nenosnost, akutnost-neakutnost itd.). Nije, mee
authn, pouzdano da se prepoznavanje glasnika doista tako.i odvija,jer se takva
stednja broja kategorija najednoj dimenziji mora nadoknaditi povecanjem broja
dimenzija, sto vjerojatno premasuje pereeptivni optimum. Zato sejedna reduci­
ranagradualnost fonetskih opozicija u perceptivnom procesu ne smije odbacitL
Vrijeme u slusanju
588 .Da bi zvuk, koji se odvija u vremenu,postao jedinienim, potrebno je da
se dio njegova vremenskog toka izdvoji, zaustavi i pretvori u neVremenski. Za
razlicite jedinice postoje razliciti tako izdvojeni vremenski odsjecei, tzv.vre­
menske konstante.
589 Prvaje takva vremenska konstanta prag sukcesije,koji iznosi 4 do 5ms.
Dv.a se uzastopna podraZaja u kracem razmaku od toga stapaju u jedan zbog
kratko!r8.jne »jeke« u neuronima nakon svakog zvucnog podrazaja (v. pod 562).
590 Vrijeme u kojem seodreauje i zadrzava kakvoca nek6g podrazaja zove
se vrijeme osjetnog pamcenjaiIi prekategoricna zvucoa .pohrana (PAS - preeate­
goricalacoustiC storage). Vrijeme osjetnog pamcenja ima svoju donju i gornju
granicu: donju zadanu brzinom odreaivanja kakvoce zvuka, a gornju moguc­
noscu zadrZavanja te kakvoce istom:Da bi se zvuku odredio ton; boja iii
glasnoca, potrebno je da zvuk traje barem 60 ms. Toliko je i trajanje jednog
titraja frekvencije 16Hz, a toliko traju i najkraci muzickitonovi. Glasnici
u govoru tedovito traju vise od te donje granice osjetnog pamcenja, racunajuci
tu i vrijeme njihova suizgovaranja; traju Ii krace, oni se ne prepoznaju samo
slusno, negose dijelompretpostavljaju na temelju konteksta.
591 Zamjedbeno su glasnici jedinice osjetnog pamcenja. Da bi glasnik bio
glasnik; onmorabiti prepoznan i to sto je prepoznanomora biti jedno, od
pocetka do kraja isto. Glasnik se ne mozeeuti:'dopolakao jedno, a otpola kao
drugo jer bi to onda bila dva glasnika u dvjema jedinieama osjetnog pamcenja.
Ma koliko kratko da traje, eim se prepozna, glasnik je odmah cjeiovit, i rna
koliko dugo da traje; dok traje on, glasnikjejedinstven. Ako, medutim, glasnik
potraje toliko dugo da prijede gornju granicu jedinice osjetnog pamcenja i zaae
253
 u drugu,pa se zato P.ocne cuti neSt.odrug.o,radi seQ prelafenju granice najveee
pr.oduljiv.osti glasnika,
592N~veea prQduljiv.ost (ill hare samQ: pr.oduljivQst) znacajnaje pred.odz­
bena osobina;glasnika. Svi glasnici nemajujednaku.prQduljiv.ost, pa su.i.starin­
ske f.onetike opisivale glasnike prema t.oj OS.obini.(nazivajuci je neispravnQ
trajanjem) te su ih razvrstayali U duge (sam.oglasnike); u P.oluduge (zvonke
i tjesnacnesuglasnike);P.olutrenutne(pQluzatvorne) itrenutne (zatvQrne).
PrQduljiv.ost se glasnika ispituje pr.oduljivanjemizg.oyora nek.ogglasnika dQ
trenutka kad seQn prestane cuti istim (inace, svi se glasnici mQgu.izgQvarati
tQliko dug.o kQlikQ t.o disanje dQPusta). AkQ tak.o pr.oduljenQ izgQvaramQ [a].
nakQn odredenog vren:tel)aglasnik se [a] prestaje .cutij apoene se cuti prQduzerrl ­
glas (»akanje«,pjevanje), produlji li se. [S]. nakQn nek.og vremena eujemQ suSta~
nje (znakza uSutkivanjeili .oPQnaSanje nekQgsUlna), produlji li seTe], ujednQm
trell:utku.on prijedeu (s],ap.otom s daljim .duljenjem u sustanje, produlji Ii se [p],
u jednQm tJ:enutku onprijede u tisinu.
, , .: '. . '. ,~, . najresce se u tu svrhu uPQtrebljav~u nizQvi brQjeva' Qd kracih prema sve
593 .Stuparo prQduljiYQsti glasnika prQizlazi· iz stupnja slusn.osti, pa nam tti
.oSQbmu i oUaiva. Produljiviji su gl.{lsniei.slusniji (auditivniji), a manje produljivi
su veee izvanslusne izgnlaenQsti(v. PQd 519)..
Od veee prema manjoj produljivQsti glasnicke se skupine niZu: samQglasnici,
ZVQnki suglasnici, zvuCni tjesnacni, bezvucni tjesnacni,. zvuCni PQluzatvQrni,
bezvucni Poluzatv.orni, zvucni zatvQrni i bezvucni zatvQrni. USPQredi li se redQ­
slij~prQduljivQsti glasnikas njihovim unutarnjim trajanjem (v. PQd468-482),
vidi se da tQ nimalo nisu,iste .os.obine. Unutarnjeje trajanje glasnika vezanQ uz
mQgu¢u brzinu izg.ovaranja, a .prQduJjivost zavisi Qd tQga k.olik.oSU ,zVlleni
P.odraZaji sPQSQbni PQdrZati istrajavanje u QsjetnQm pamCenju.ZbQg ·razlieitih
prQduljivosti u USPQrenOm se gQV.oru vise produljuju produljiviji glasnici,
a slaboproduljivi gQtQVQ dase i nedulje. (ZastlacivQst glasnika u brzQm gQVQru
v. PQd 745.) .
594 U QteZanim uvjetinla gQVQ~.og kQmuniciranja (velikaudaljenQst, buka,
113g1uhQ.st lsI.) duljenjeje gfusnika 'PQtrebnQ da bise. presaQ dQnji prag jedinice
QsJetnQg pamcenja.· Zbog .slabe cujnQsti utimje uvjetima gQrnji prag sniZen, pa
sU te dvije graniee pribliZenej zaht;ijevaju. Qd.gQVQrnika da t.ocnQ Qdmjerava
trajanjei glasnika priizgQvaranju. U .izrazitQ nepQVQljnimuvjetima mQze se
dogaditi da dQnja .graniea bude.iznad gQrnje, pa ne mQZe ni dQci dQ prep.oznava­
gja glasnika. . ...•. .. . . . ' . .. ' . . u kratkQtrajnQ pamcenje dvije dVQsIQzne rijeci, trogQdisnje tri rijeci, cetverQg.o­
. U redQvnim se. kQmunikaeijskimuvjetima pri prekQmjernom duljenju glas­
nika· iznjih izdvaja ij.oS nesto drugQ - glas sam, kQji je stika illsimptQm.
.Ii 595 VecajejediIUcaQd vremena Qsjetnog. pamcenja trajanje kQntrasta. Ta
jediniea.traje izmeduQ,15 i 0,5 s, a u njQj se Qstvaruju dvije jediniee Qsjetnog
pamcenja ipQstupakUSpQredivanja med.u njima (v. PQd 560). U primanju gQVQra
slQg jejedinicakQntrasta,'a kakQ je,razlikQvanje ukQntrastu(difereneijacija.
diskriminaeija) g4wni .postupakpri:razabiranju gQvornih zvukQva, slog je
i temeljna vremenska jediniea. gQvorne percepeije.
596 VrijemecQvjek<>dmjeravapsihQIQskQmjedinieQm trajanja, psihQIQ­
sk.om ,.sekundQm«; kQjatraje izmeduO,6 i.O,8s. TQmse jedinic.om najravnQmjer­
1.~ 254
III
nije rasPQreiiuje vremenskislijed,-pa se dQ te jediniee. i dolazi. tako da se
ispitanieimazadaje dastoravnQmjernije udaraju takt kojemubrzinu slobodnQ
birajuj psihQI.oska je jedinica vrijeme izmedu dv:a udarea u najpravilnijem taktu
kQji CQvjek uspije izvesti.
U psihQIQskQj je jediniei trajanja smjestena govQrna rijec, koja zato i jest
teIIieJjna ritmicka gQvornajediniea. U glazbije utQj jediniei sinjestena temeijna
glazbena ritmicka jedinica -takt, kQji je .najpQuzdaniji kad je trQcetvrtinski
(0,75s). U poetiziranomgQvQru jedinicu psihQIQskQg trajanja nosistQpa.
A i kQracanje ide tim jedinicama i sree Qtkucava tom brzin.oIIi.
597 Niz primljenih PQdraZaja zastaje prvQ u kratkQtrajnom pamcenju (k.oje
s,e JQS ZQve blisk.o, nepQsrednQ, primarn.o, fluQreseentnQ). Svi primljeni PQdra­
Zaji u nizu u kratkQtrajnQm pamcenju SUPQstQjeistodobnQ, svi su prisutni sada,
pazat.o tv.ore psihQIQsku sadasnjQilt (psihQIQsku prezentnQst). Unjoj jeredQsli­
jed pristizanja PQdraZaja sacuvan u nekQmdrugQm, nevremenskQm kodu; Vre­
menski se rasPQn neposrednQg zapamcivanja ispituje »aut.omatskim« Qdzivom;
duZima, kQje ispitanici uspijevaju bez greske PQnoviti samQ ak.o im se smjestaju
u kratkQtrajnQm pamcenju,
Recenicni je iskaZ u primanju gQvQra jedna psihQIQska sadasnjostj u njemu
sve primljene rijeci u jednQm trenutku istQdQbnQ Qdzvanjaju. U tQj. seistodob­
nQsti svi znacenjski i Qblieni Qdnosi najcvrsce uspostavljaju; tu je sintagmatskQ
strukturiranje najpQtpunije.
598 Najduze mQgUce flzickQ trajanje psihQiQske sadaSnjosti zavisi od
odnQsa kapaciteta i obavijesti (elI); sto je kapaeitet veci a Qbavijest manja, QnQ je
dulje. PraznQ neobavijesnQ trajanje moze pr.oduljiti psihQIQsku. sadaSnjQst dQ
dvijemiriute (kQlikQ je inajdulje moguce trajanje gQvQrne stanke). PsihQIQska
sadaSnjQst ispunjenagQvQrQm prQsjecnebrzine i prQsjecnoga QbavijesnQg zasi­
cenja traje u Qdraslih prosjeenihljudi dQ pet sekunda,a u vrlo rijetkih izuzetaka
i do12 sekunda.lv.ijereno govQrnimjedinicama, prQsjeena psihQIQska sadaSnjost
mQze sadrZavati najvise 24 slQga ill 8 rijeci. Recenicni iskazi veci .od tih u prima­
nju SU »PQkidani«.
599 Kapacitet je za primanje gQvQra veci, pa je i moguce trajanje psiholQske
sadasnjQsti tQ dulje stQ je paZnja usmjerenija, stQ je veci kvQeijent .oPce inteli"
gencije i stQ je mentalna dQb starija. PrQsjecnQ dVQgQdiSnje dijete mQZesmjestiti
disnje retiri, peterQgQdiSnje pet, a dalje je s mentalnQm dQbi taj prirast usporen.
DQbra jezicna i smislena te napQse dQbra gQvQrna .organizacija prQsiruju
kapacitet za primanje gQvora te prQduljuju raspon kratk.otrajnQg pamcenja.
NesuvislQ mQnQtonQ. nabrajanje malQg je stupnja QrganiziranQsti pa suzava
psihQlosku sadasnjQst, dok suvislQ, razdijeljenQ istupnjevanQ govorenje, u sin­
takticki cvrstim recenieama i u redQvnQm PQretku rijeci prQsiruje raSPQn psihQ­
loSke sadaSnjQsti.
<~
600 Dug.otrajnQ ill flksnQ pamcenje nastaje kad sep.odaci izneposrednQg
pamcenja prenesu u mQZdana spremiSta Qdakle ih se mQzemo PQslije prisjecati.
Razlikuje se sekundarnQ Qd tereijalnQg flksnQg pamcenja; Znacajka je sekun­
darnoga da je iz njega prisjecanje to slabije sto je PQdatak u njemu prije
255
 pohranjen. Utercijalnome nema takvog redoslijeda; pouzdanost prisjeeanja iz
njega ne zavislodvremena pohranjivanja, vee od drugih, cesto neobjasnjivih
cinibenika.Znanje je materinjeg jezika pretezno pohranjeno u tercijalnom
pamcenju, ali se tijek diskursa pohranjuje u sekundarnome.
601 Posebna je psihicka vremenskajedinica vrijeme painje, au govoruuz
nju povezano vrijeme odlomka. Vrijemese pamje odnosi na budno prisjecanje
iz sekundarnog pameenja podataka dobivenih u neposrednoj proslosti (do dvije
minute unatrag), ali i na planiranje, odgaaanje i rasporeQivanje u nizove isto
toliko budueih akcija. (0 ulozi prednjeg dijela ceonog reznja za takvo ponasanje
v.pod 100.) .
602 U primanju se govora ne obraauje say dotok zvucnih podraZaja, vee se
na preskok uzimaju sarno poneki isjecci Takvose primanje naziva vremenski
diskontinuirano.Toga covjek nije svjestan, osim kad su ta »iskopcavanja« nesto
dulja; Meautim,ni ti primjetljiviprekidine moraju umanjiti primanje govornih
obavijestijer sugovorne poruke preopsirne.
603 Pri najpozorllijem je pracenju govora slusanje isprekidano na.nepri­
mjetnom mikroplanu. I>{a to upueuje pokus speriodicno isprekidanim govor­
rum zvukom (v. sl. 1:;8). Raspoznavanje je izdvojenihjednosloznih rijeci90%, sto
jesasvim dovoljno za potpuno razumijevanje povezanoga govora, kad.je gQvorni
zvuk isprekidan 50 puta u sekundi, pri cemu je trajanje pojedinog prekida
jedmlko trajanju pojedinog sacuvanog zvuka, kojemu je, dakle, trajanje 0,01 s.
Ako sa(:uvan isjecak traje krace od toga, tj. ako je ukupni postotak·sacuvanog
zvuka manji uz jednaku ucestalost prekid~ illako je ucestalost prekida veea uz
isto 50-postotno ukupno odstranjenje zvuka, raspoznavanje govora slabL Koli­
cina,· dakle, mogueeg diskontinuiranog odbacivanja dijelova govornih zvuc"nih
podrataja zavisi od dobro odmjerenih isjecaka U pokusima su ti isjecci peri­
odicni· sto, treba. pretpostaviti, nije za naravni govor najbolje. U naravi se to
vjerojatno odmjerava prema kriteriju veee ill manje vatnosti pojedinih dijelova
podraZaja, a to onda ne moze biti sa::;vim periodican diskontinuitet.
toO(' ~'~'I
~
.
z stilizirana djeeja igracka PoktiSaj takvog praktickog rjesavanja problema pre­
~ nepoznat, ali uPravo iato i za istraZivanje izazovan.
.
N
o
i,*·
~
"a: 81.158. Ui'fulak periodicnog prekidanja.go­
..8
~ 20~
o·
vornogZV\lkana prepoznatljivost; postot,ak
..
.0.000
uz krivulje' oinacava koliko je zvuka propu­
. stenQ(prema Milleru i Licklideru, 1950)
Prepoznavanje .govomih. oblika
tI . 604 Temeljna psihoakusticka ispitivanja polaze od definiranog podrataja
kojemu se promatrapsihicki odziv. U teoriji prepoznavanja oblika problem je
I
1J
256
I
II
1
suprotan:polazisteje jasna predodZba,a nepoznati su podratajikojije izaZivaju.
Taj, meautim, postupak tesko odolijevazamci da se osobinama predodzbe
naposljetku ne pripisu osobinepodraZaja koji suje izazvali
605 Da bi se shvatila teZina problema koji teorija prepoznavanja oblika
pokusava razrijesiti, a koji se tice srzi govora, predocimo sebi »drvenost« te
poktiSajmo zamisliti koji podraZaji mogu izazvati tupredodzbu. U ovaj Je prilici
to viaena napisana rijee »drvenost«, a da smo u razgovoru, to bi bila poslusana ta
rijec;Tu. sma, IDeautiIri,predodZbu.IDogli dobiti i gledanjem drvenog predmeta,
opipom divenog predni:eta; toplinom kojuizaZiva,mirisom,· okusom, sIuhom,
kueajuci nesto drveno; kinesiezijom savijajuei to ill lomeCi ga ill odmjeravajuci
mu tefuiu. Usv.1kom se tomosjetu ..drVenost« javlja. kao neki karakteristican
podraZaj.Tajkarakteristicanpodra:~ samose 1.1 prvi mah cim da nije problema­
tican, alipokusa Ii sePobliZe odrediti, on tome izmice. »Karakteristicno« drveno
moZe. biti vria razlicitih boja, oblik~ stuprija hrapavosti povrsrn.e; osim svega
»drvenost« moze biti naknadno razlicito obojena i obraaena. Nadalje, zajavlja­
nje predodibe»drvenosti« nisu potrebni svi njezini karakteristicni podrataji,
vee su ·dovo]jni . • samo .pOneki, cal{· sarno· jedan, pa i ni jedan izvanjski, jer
predodzbamQze 'biti izazvana iznutra, iz sjeeanja.
Vee se iz samotog primjera moze nazi:etikako je pogresna pretpostavka da
se osobine predodibe fnogu odrediti 080 binama podraZaja. Reci da je proo.odzba
psihicka strlikturakaraktedsticnihosjetilnih odziva ne unapreduje naSe razu­
mi,h:\vanje iljezina :miilianka nego ga obmanjuje, jerstrukturiranje upravo i znaci
nejasno zbivanje'koje skupsastavnica poznatih osobina pretvara u nesto drugo
i drukcije, sto nam je takoaer pozmitih osobina.
606· Moze Se uCiniti da jeponuaen primjer preteZak jer je »apstraJttan«, ali
treba .reei d.a su i sve: druge predodzbe apstraktne. To. se uvidje"to ikad se
za
pokuSao sacUiiti program racunalo, koje bi s pomoeu optickih senzora trebalo
prepoznatl, predociti macku.. Odmah se javio. problem karakteristicna izgleda
macke, optiCkeinvarijante koju nemaju ne~macke, a imaju sve macke: i velika,
i ma.i:;l,i bjJela, siVa,crna, sarena; macka koja lezi ispruZena, macka uskoku,
macka gledi!na sa strane, sprijeda, odostrag, odozgora; macka naslikana, macka
powvanja oblika hezcovjeka operatora pokazuje do koje je mjere taj operator
·607 :.Glasnik[a] ill [pl, dugosilazni naglasak illrecenicna intonacija govorni
su predodZbeni oblici. I za njih se postav]ja pitanje koji ih podraZaji izazivaju
i pitanje koliko je pogresno ako te predodzbe opisujemo podraZajima koji ih
izazivaju. Danas su vrlo opsema istraZivanja usmjerena prema izradi programa
za umjetno prepoznavanjegovora, a ta se istraZivanja ne mogu primaei svom
cilju akona to ne odgovore.
PredodZbe govornih oblika nisu »slusne slike« iako ih najcesce izazivaju
slusni podraZaji;nisu·nisamo vidne ili samo ~nestetske. Nisu ni zbrojsvih
govornih osje~ ani· .njihova »struktura«. To su zapravo posebne govorne
predodZbe. Ako se [t] i cuje, ill vidi, ili dozivi u ustima, to je samo njemu nebitan
i privremeni dodatak,.podjednako kao sto jebijelost, crnost.ili sarenost povre­
meni dodatak predodZbi mack.e. Svijest se 0 osjetilnosti govora moZe izdvojeno
257
pojaviti, i tada govor ima posebnu; osjetnuulogu, ali ta nije za govor ni cjelovita
ni bitna.
Prave osobine govomih predodZaba otiSllute su u svijesti. i rna sto II;). i bilo
kako ih pobudilo i prizvalo, predodzbe se javljaju osobinama svojih otisaka.
Otis~l govomlh oblika u moZgu
608· 0 otiscima(en~amima) govoplih oblika u mozgune Zna semnQgo, ali
ipak dovoljno da se zna da oni postojekao ~asebnogov.orn.i (autonomni).
. Njihovu zasebnost jarnci vee i samopos~ojarije za njili posebnog. mjesta
u mozgu: lllijevoj hemisferi, u Wernickeovu srediStu. ' .
Ipak, nije. sve tako jednostavno, jer niti je.· sve. u govorn sasvim ~ebno
i ne.slieno s drugim, negovomi mpon~anjem, niti je putdQ posebnih. govornih
srediAtaput samo za govorne podraZaje. . . ... . . .
609 Da zvucni go'{orni podraZciji na putu do po~ebnih govornihsredista
prolaZe kao i svi drugi zvucni podraiajikroi slusni oSjetilni sloj,.da se, dakle,
moraju najprijei cuti, potvrauju iEEQmjereIlja.Evocirani odzivis desnestrane
glave jednaki su bilo da su izazvanitonovima.1;Iilo zvukovima zatVornih suglas­
nikll. Dakle, obje se vrste zvuka slusaju. Meautim; s lijeve strane glaveevocirani
odzivinisu jednaki za te dvije vrste podraZaja: Iz tog se .pokusa mora zakljuciti
da se govorni zvukovi u. desnoj hep:tiSferi ObradujU (cuju)kao i svi drugi
zvukovi, a u.lijevoj vjerojatno isto tako, ali i na josjedan drukCiji. nacin.
610 Da svi govorni oblici nisu podjednako govomo zaseb11i, ria to upueuje,
izmeau ostalog, stupanj prednosti desnog uha (REA:"" right ear advantage).
Prednost se desnog uha u slusanju govoraiskusavatakodase preko slusalica dii
niz slogova iljednouho i istodobno u drugo uho drugi nizslogova illkakav sum.
Zbog ometanja jednog uha driigfui dolazi· do pogresaka· u· faSpo:imavanju slo­
gova,i to vise kad treba ponoviti slogove koji:-se daju rui'liJevo uho nego kad se
ponavljaju slogovi koji se dajuna de~;no riM. Tosetumacitinie sio glavnina
podraZaja iz desnog uha ide ulijevti hemisferu gdjeje Sjediste govora, a ipsilate­
ralno tek manji dio. Od opee cinjenice prednosti desnoguhavaZniji su podaci
koji govore da se zatvorni suglasnici izra±ito boljeraspotnaju na desnom uhu,
zvonki suglasnici tek ponestobolje, a da predriost desnog uha ia samoglasnike·
nije znacajna. Buduei da se opea slusnaosjetililost razrjesava uobjema hemiSfe­
rama, cak u desnoj vise, a da se zasebni govorni oblici razrjesavaju u lijevoj,
treba zakljuciti da saIrioglasnici imaju pretezilo opee slusne osobine, da zvonki
suglasnici toga imaju u manjoj mjeri;. a da su zatvorni suglasnici izrazito
neslusni, ali zato izrazito zasebnogovorni, da su»najfonemskiji«..
611 . Zasebni govorni otisci,· rna sto da su, ogranicene su raznolikosti, na sto
upueuje Iljihov kvantni odziv. To pokazuje i pokus sa slusaIljem i4 umjetno
napravljenih zvukova nalik govornima. U tomsu nizu· zvukovi bill jedan od
drugog razliciti uvijek zajednaki pomak kuta kojim zakreee drugi formant (v. sl.
159. A). Ispitanici nisu jednako .zamjecivali razlike meau jednako razlicitim
zvukovima, nego su zvukove 1, 2 i 3 prepoznavali'kao [b], a onda su zvuk
4 prepoznavall kao [d] premda je razlika izmed:u 3 i 4 bila jednaka kao i iZIp.eau
1 i 2 ill izmeau 2i 3. Sve razlike izmed:u 4. 5,6; 7, 8 i 9 ispitanici ne zamjeeuju kao
258
glasnicke te u svim tim zvukoviInaprepoznaju Cd], a onda se'sa 9 na lOskokovito
prebacuju na prepoznavanje [g] i svezvukove do 14 prepoznajusamo kao [g] (v.
s1. 159.B). . .
I
81.159. A - niiumjetnih ·zvukova miliksuglasnicima Ib); Id), Ig}; B prepoznavanje
I
I
.zvukova sa slike A (prema A.M. Libetmanu,1957)
1
Slicni se kvantni pteskoci uprepozhavanju glasnika dobiv.aju i udrtigini 1
pokusima, primjerice, kadse glasnici postUpno mijenjaju fUtriranjern kroz niz .,.r!
akustickih mtara ill kad se umjetnopostupno mijeIlja trajarijeVUG-a (v. pod .,"
462,463, 614 i 681). .;.j
Kvantni· skokovi. u prepoznavanju.. glasnika objasnjavaju .nezamjeeivanje i
slucajnih razllkau ostvarenj,ima glasnika u naravnomgovoru te nezarnjecivanje
stalnih malih razlika iZrned:u»istih«glasnika. u razlicitim jezicima, jezicnim
dijalektima i idiolektima.
612 Kvantni odzivi otisakagovornih oblika u vezi su s kvantnim izgovor­
rum moguenostima. Izgovorni organi po svojoj gradine mogu: iivesti konti­
nuum razlicitih pokreta, pa ni duZi nizjednako razlicitih pokreta. Pokus opisan
pod 611 ne bi bilo moguce izvesti s naravnim govornim zvukovima jer se
izgovorrum organima ne moze izvesti 14 jednako razlicitih zvukova od [b] preko
Cd] do [g]. MoZe seizvesti vise nijansa [g]dodirujueileaimajezika razne dijelove
mekog nepca, pa i straZnje dijelove tvrdoga;all onda dalje izgovor preskace u[d]
jer se za nastavljanje· niza moraju uk!jticiti drugi misiei,l1mjesto. stiloglosusa
gornji uzduzni jezicni misie. Podjednako, 1 Cd] se rno.Ze»Setati« od tv.rdonepca"
noga preko nadzubnoga i zu])fioga do meauzubnog izgovora.,ali daljeponoyno
morapreskociti u [b] kada izgovaranje'preuztina kruZniusneni.misi¢.Slicna se
skokovita prelaZenja dogaaaju ikad se 'hoee izvestiv.isezvukovni niz[f
-s-s-h]. .
Potanjim ispitivanjim~ odnosa izmedu slusanja i.mogucnosti izgovaranja
utvraeno je da su kriticne razlike med:u zvukovima, koje izazivaju preskok
u slusanjuglasnika,one iste koje proizvode izgoyorni preskoci. .
613 Samoglasnici, za razliku od suglashika,\pemaju niu izgovaranju ni
u slusanju skokovite prijelaze iz jedne kategorije u drugu. Ta njihova nekatego­
rienost iskazuje njihovu preteznu prozodijsku narav; Kad sepak iskusava
s nizom vrlo kratkih samogbisnikaokruZenih'zatvornim suglasnicima, kad se
dakle iz njih odstraniprozodicnost i sacuva samofonemicnost,oni se slusaju
skokovito kao i suglasnici. .
259
 ~ogticnost kontinuiranih mijena samoglasnika povecava vjerojatnost da se
oni u razliCitim jezieima i u raznim govorima' pojavljuju u razlicitim nijansarna.
Kako se te nijanse i cuju, na njima se ugIavnom i zasniva slulini dojam 0 zaseb.
nosti pojedinoga govora.
614 Pitanje je koje se takooer postavlja jesu li otisci govornih oblika naslije­
deni, ma kako i rna kadadaje ufllogenezi do I)jih doMo, ili se oni stvaraju nakon
rodenja tijekom djeeje glasovne igre i poslije s razvojem i uporabom govora. 1ma
razmiSljanja, opaZanja i eksperimentalnih' potvrda da covjek ne nasljeauje
gotove otiske za ejelovite govorne oblike, nego temeljne supfonemskecrte, od
kojih se poslije oblikuju'ejeloviti otisei. To potvrduje i pokus s cetveromjesee­
nom' bebom.. PodraZaji SQ bill umjetni zvukovi nalik slogovima [pal i {ba],
a razlika se izmedu (p] i [blizvodlla samomijenjanjem VUG-a. BuduCi da beba
reagira na sokove ubrzarijem sisaDja, moglo se utvrditi .!ito su za nju skokovite
promjene,a stonisu. Tako se utvrdilo da beba ne reagira na promjenu od VUG
odo VUG - 20,jer su to inacice suglasnika [b], a isto tako ne reagira na promjenu
od VUG + 40 do VUG + 80, jer su·to inaciee suglasnika [pl, ali zato reagira
ubrzanim sisanjem kad VUG + 20 prijeae u VUG + 40, !ito su i odrasli Cull kao
kriticnu razliku izmeau [b] i [p~ Slicnim je pokusima utvraeno postojanje
urodenih i drugih supfonemskih kategorija, ali i odsutnost takvih kategoricnih
skokova.u prozodiji i izmedu samoglasnika.
Postojanje uroaenih supfonemskih kategorija i nepostojanje takvih prozo­
dijskih pokazuju i rezultati imitativnih sposobnosti neMo starije djeee. Do
!iesnaestog mjeseea u prosjeku dijete vrlo slabo opona!iaprozodiju, dok suglas·
nike, kojeje sposobnoizgovoriti, oponaSa vrio dobro. Tek nakontoga, a ubrzano
do dvadeset i cetvrtog mjeseea, dijete prelazi od preteZnog prepoznavanja
govornih zvukova unutarnjim kategorijama na otvaranje prema izvanjskim
zvukovima; tada pocinje istancanije oponasati samoglasnike i prozodiju. U tom
razdoblju ubrzano stjeee i jezicnu kompeteneiju, i to upravo usporedno s prozo­
dijolll; s.kojom izgraaen jezik, sto je paradoksalno, nije cvrsce povezan niti od
nje znatnijezavisi.
615 . 1zgraaeni otisci govornih oblika nisu isto sto i urodene supfonemske
erte. U izgradenim su otiseima temeljne erte' istanCanije i, sto je joli vaZnije,
udruzene su u.Cvrste slozene ejeline.Na turazliku upucuje otvorenost djeee
prema Qilo .kojem stranom govoru i kategoricna krutost kojom odrasli slu!iaju
i .izgovaraju strane glasnike. .'
. . U postupkuusvajanjagovora djeluje jak motiv za poistovjeeivanje jedinke sa
zajednicom.. Zbog toga dijete od urodenih mogucnosti odbaeuje ono za sto ne
nalazi potvrde u govornoj zajednici, a utvrauje do parajezicne potankosti one
isjeeke urodenih mogucnosti.koje ga oznacavaju pripadnikom te ~ednice.
Primjerice; ako su zvucnost i bezvucnost dvije urodene kategorije medu kOjima
postoje razlike u izgovornoj i grkljanskoj napetosti te u trajanju VUG·a, hijerar­
hijski se odnosi izmedu te tri sastaVnice i kriticne vrijednosti na njima mogu
fiksirati .drugacije u razlicitim jezicima, pa je za jezicni identitet vaZan izbor
izmeau danihmoguenosti.. . Migovi mogu biti vise iIi manje dobri; boJji su a$o izazivaju tocne predodzbe
Zbogkomunikaeijskog. zgulinjavanja temeljne se erte povezuju i urezuju
u vece cjeline - u glasnike, u skupine glasnika~ u naglasne cjeline. To lito se sve
povezuje, ima svojanaravna ogranieenja, ali i dodatna jezicna. Primjerice,
povezivaDje nosnostis nekonsonantnolicu nema naravnih ogranicenja i u ftan­
260
euskom je i nekim drugim jezicima ta veza ucvrscena, dok je u nasem jeziku ta
veza neraZradena i zato atrofirana.
616 Govorrii oblici moraju prvo.biti osjetilnooblikovani i zapameeni, a tek
potom otisnuti kao govorno. neosjetilni, Neslusni osjetilni oblici, kojima su
podraZaji sarno izgovaranje, slijede nakon .slulinih i njima su u pocetkupodre­
deDi. Mnoge pojave i eksperimentalni podaci upul:uju na takav uzastopni razvoj.
Jedan od tih je cinjenicada gluhorodeni ne uspijevaju razviti otiske govornih
oblika ako. im se ne omoguei kakvo,takvo slusanje. 1ma istraZivanja koja poka­
zujudajeponavljanjestranogagovora toCnijeu prvom trenutku nakon odslusa·
nogmodela, dokje slu!ina slikajosu neposrednom parncenju, a da.se u ponav­
Jjanju pojavljujugre~ke »fonoloske. resetke« illotisaka govornih oblika polaz­
nog. jezika ako ,se.. ponavljanje odgodi nekoliko sekunda. Utvrdeno je da se
u postupku ispravljanja pogrelinog izgovora prvo ispravlja slusna slika, a nakon
nje i izvanslu!ina; govorni se otisci uevri'lCuju tek nakon duZe vjezbe ill se uopee
ne ucmcuju, paucinak ispravljenih osjetilnih slika u govoru (spontanom)
izostaje.
Na redoslijed slusanje izgovaranje (neslulina osjetilnost) upueuje i redovni
razvoj djeejegagovora, u kojem se opaZa da djeca slusno razabiru i one glasnike
koje jos nisu sposobna izgovoriti. Neke se temeljne jezicne vrijednosti, kao lito je
gramaticnost (oblici i sintaksa), mogu razvitineposredno iz slusanja govora bez
prolaza krciz neslusnu osjetilnost;Na to upucuje brzi razvoj gramatike u fazi
sluline otvorenosti (v. pod 614) dok su jos izgovorne mogucnosti djeteta
skromne. Proces je formiranja gramaticke jeziene kompetencije u bitnom vee
zavr!ien u prosjecnoj dobi do. 3,5 godine, kada je proces utvrdivanja fonemskih
kategorija joli u fazi zrenja.
Govorni migovi
617 Da bidoslo do prepoznavanja govornog oblika, potrebno Je dvoje: da
postoji otisak u mozgu-takvoga govornog oblika ida se pojavi neki mig (engl.
cue) koji Ce taj otisak pobuditi. .
Mig i podraZaj nisu istoznacnice. PodraZaj stvara osjetilnu sliku primjerenu
svojim osobinama; ako je podrazaj zvuk, on se cQje, i to sto se cuje osjetilno su
preradene osobine koje sadri.i. podraZajni zvuk.Mig jepodraZaj takoder, ali
takav da izaziva raspoznavanje. U migu se prepoznaje nelito lito nije mig sapl, pa
ni osjetilno preraden; mig pobuduje unaprijed postojeeu predodzbu. Mig jebilo
sto sto je sposobno pobuditi takvu predod~bu.U unutarnjem govorU mlgovi
pristiru iz sjeeanja, u nijemom izgovaranju migove sadrii sarno to iZgovaraDje,
pri tihom su citanju migovi slova, gluhima su migovi za govorne oblike vidJjivi
pokretigovora. Ipak,najcelil:ese govorni migovi nalaze u govornim zvukovima.
618 Isti predodzbeni oblik mogu izazvati razni migovi dok su u polju
generalizacije tog oblika; izvansu tog polja migovi koji taj oblik odbacuju.
uz sto manji mentalni napor. Oskudni su migovi oni koji su jedva dovoljni da
izazovu tocnu predodzbu. Migovi su nedostatni ako s odredenom ucestaloscu
izazivaju pogresne predoqzbe (tj. one kQjima oni nisu migovi). Dobri su migovi
redundantni, a oskudni i .nedostatni su .nedovoIjno do nimaIo redundl:liltni;
261
»Hiperredundantni« su migovi takoder siabi jer je vis~ 1J njima iznenadujuci pa
smanjuje dobrost roiga. - " . Razmjeretih teskoea m'Ozem'O nazreti.ako promatram'O s'On'Ograme na s1. 161,
619 Migovi ne dolaze ucistomstanju,negouvijek pomijesani s vise ill
manje buke koja ih oblaZe irastace, pa je zadaea zarnjedbene obrade da -ih iz
buke ispire i da ih razgradene rekonstruira. Buku ne stvara sarno komunikacij­
ski okolis nego i sam odaSiljac. Takosu, primjerice,izgovoma odstupanjajedna
vrsta rastakanja i maskiranja: migova; vrsta,,su ,s,metnje. Medutim;, sveako je
izgovaranje i ispravno iu najveeoj mogucoj mjeri I'a2;govijetno, ono'neodaSilje
migove u cis tom .stanju jer je ustrojstvo govornih. organa' takv'O da.to. tiemoze
izvestL U redovnom sugovoru. tinesignifIkarttni signalislOSacu pozhatit ne
predstavJjaju mu smetnju, aliuneredovrum.prigodarna;primjerice, u siuSanju
stranoga govora ill kad gluhi proCuju, taj visakizazivakomunikacijske pogreske
kao i izvanjski .pridodani sigrtali.
620'Mig seprema ukupnomsignalu ukojemli .se,nalaziodnosf kao lik
prema P'Ozadini. Ovisno 0 naeinu promatranja lik i pozadina mogu zamjenjivati
svoje uloge na istoj slici,sto je u 'psihologiji opisano i oprimjereno (v:s1. 160).
r.,
S1.16o. Izmje~ivost likoira i pozadine:
A' - .ira2a ill dva profila (prema Rubinu);
B ~ crni likoVi ill bijela slova (prema He·
ringu)
Vjerojatnost da nekesaStavtrice signalatvore likt'OjeveeaSto su te sastav­
nice izrazitije: jace,stalnije i oblikovanije .s obzirom na druge, koje' postaju
pozadina; ali i sto je ocekivanje toglika vece.
621 Izrazitost sastavnicaugov'Ornom zvuku, ausmislu jakost;i, stalnosti
i stupnja uoblicenosti, nijenimalo je'dnostavrio formaln'O odrediti. Iskusavanje
26.2
s umjetnim prep'Oznavanjem g'Ovora neprestano se spotice na t'Om problemu.
k'Oji se uvelike razlikuju, a svi imaju isti lik, svi sadrze mig'Ove k'Ojima se
prepoznaje recenica »Sad je izisa'O van«. Iz tih stika nije P'Ouzdan'O niti t'O da Ii je
izrazitiji Iik ak'O se promatra zatamnjenje (zvuk) iIi svjetlina (nezvuk 'Obrubljen
zvuk'Om).
. S1. 161. . Raznolikost govomog tvuka koji
ostvaruje isti: tekst(»Sad je izisao van«):
. 1 ~,u izgovoru sestogodisnjeg· djecaka,
2 ~ u sapatu,odrasla muskarca, 3 ubrzom
govoru istog muskarca wbuci
622 Vjerojatn'Ost da nesto u signalu P'Ostane mig za.Qdreaeni pred'Odzbeni
'Oblik to je manja st'O je tajoblik manje ocekivan.U krajnjim slucajevima nema
tako izrazitog miga k'Oji bi mogao izazvati pred'OdZbu koja se u'Opee ne ocekuje,
as druge strane, za predodzbu koja je 100-post'Otn'O 'Ocekivana bilo sto,a uklju·
cujuei i nista, d'Ov'Oljan je izvanjski mig.
Mjerenja rasP'Oznatljiv'Osti g'Ovora pokazuju daje ona, uz uvijek isto opterece·
nje. t'O manja st'O je kontekstualn'O predvidanje manje; veei je P'OstotakcTaSPOZ­
natljiv'Osti reeenica nego izdvojenih rijeci, veCi rijeci nego bezriacenjskih sIo·
gova. a raspoznatIjiv'Ostje izdvojenih glasnika najmanja. Raspoznatljiv'Ost m'Oze
biti j'OS i manja ak'O se rijec Hi glasnik "izrezu« iz P'Ovezan'Oga govora gdje su
izg'Ovoreni racunajuci na'veee k'Ontekstualno predviaanje. Na zavisnost stupnja
d'Obrosti mig'Ova 'Od stupnja 'Ocekivanja upueuju i rezultati pokusa u k'Ojemu su
ispitanici trebali prepoznati izdvojene glasnike kojima je zvuk preth'Odno bio
'Osteeen akustickim filtriranjem; Jednajeskupinadobila preth'Odnu uputu da se
radi 0 jedn'Om 'Od nasih trideset glasnika (stvoreno je 'Ocekivanje 3,33<>/0), a druga
je dobila pitanje je Ii ono sto ce se cuti taj i taj glasnik, npi:'. [k] (stvoren'O je
ocekivanje 50%). Ta je druga skupina u istim signalima imala 55% manje
pogresnih prepoznavanja, sto se moze smatrati stanovitom kvantifikacijom
'Odn'Osa miga i 'Ocekivanja.
Te eksperimentalne cinjenice daju m'Ogucnost da se mig shvati ka'O 'Ono
i on'Olik'O u signalu st'O je sP'Os'Obno i d'Ov'Oljn'O da ukioni neodreden'Ost s k'Oj'Om se
neki oblik 'Ocekuje. '/
623 U g'OV'Oru s,e,sugov'Ornici nalaze u zajednickom smislenom ijezicn'Om
k'Ontekstu, pa g'Ov'Ornik ima vise-manje t'Ocan uvid u sug'Ov''Omik'Ova ocekivanja
te 'Odaililje migove, uz odmjeren redundaritni visak, primjerene tim ocekiva­
263
njima. Dogodili se da govornik znatnije pogrijesi u toj procjeru, njegovi migovi .
postaju nedostatni, a to seredovito dogaaa kad sugovornici ne komunieiraju na
istom idiomu.
624 Brojni primjeri govornih pogresaka posredno upucuju na sUdjelovanje
jezicne redundaneije u prepoznavanju oblika. Primjeri' su te vrste pucke etimo­
logije, kako se naziva izvrtanje rijeei neprozirnog morfemskog sastava u sliean
a slusaeu oeekivan morfem (npr. od Iventilatorllvrtilator/,od Ipoliklinikal/polu­
klinikal, od lvizavil/iza vii i s1). Slieno je puckoj etimologiji kad slusae nesvjesno
»ispravlja« neobiCniji morfu sebi poznatiji (npr.lMaslenieal u lMaslinieal, ICrik­
venical u ICrkvenical, lMeaimurjel u lMed:umwjel i sl.) ill }{adrijee sebi nepro­
zirne etimologije a manje vjerojatne fonemske distribu~ijeeujeu vjerojatnijoj
fonemskoj distribuciji, primjeriee, kad lkomandantJ euje kaii/komadantJ, Imate­
rijall kao Imatrijall i s1. (pri cemu vjerojatno djeluje i »etiinologija~ Ikomadli Ine­
·mater!). . . . .627 Unutar opsega govornih signala nalazese i podrazaji-mlgovi koji izazi­
Krajnjije primjer djelovanja oeekivanja nemogucnostprepoznavanja nepoz­
natih fonema ili prozodema. Teorijski, nematakvoga govornog miga kojim bi se
moglo izazvati prepoznavanje nepoznatoga govornog oblika jer nepoznat znao
bez ikakva ocekivanja. ~o nema otisaka za, primjerice, kratkouzlazni naglas8k,
zalc/,za eng1. 191 ili frane.lnjem.IOJ, ne moze ih nikako ni Prepoznati u govoru. Da
bi takve govornepn:!dodi:bene oblike ikadamogao prepoznati, mora ih prvo
spustiti u predgovorno (negovorno) osjetiln()stanje i proci kroz postupak stvara·
nja govornih. otisaka.
Obrat od togaje ispravno prepoznavanje govornih oblika na temelju bilokak­
vog do nikakvogizvanjskog migauz stopostotno oeekivanje. Primjeri bliski tom
teorijskom slt!~aju su prepoznavanje Ijl u [prijaviti] (od Ipri-javitil) a dva Ijl
u [naiuZniji] (od Inaj-juZnijil) uz jednakizvanjski mig u oba slueaja, ali i nepre­
poznavanje Ijl uz podjednak izvanjski mig kad nije u jezienom ocekivanju, kao
sto je to u rijeeima [iiako] (od li-ako!), [prijobalni] (od Ipri-obalnil) i s1. Zbog istog
se jezicIiog oeekivanja prepoznaje Idl u [gratski] i [gracki] (od Igrad·skil), ill IzI
u [isume] (od liz sume!) uz migove koji bi u ekviprobabilnosti bili dostatni za
prepoznavanje ItJ,lcl i I).e-fonem respektivno. . 628 Izmeau migova i govornihpredodZbenih otisaka uvijek stojinekakva
625 Opcenito uzevsi, jezieni oblici stvaraju oeekivanja slijeda sarno fonema
tog jezikaukljucujuci i ne-fonem. Zato Ce se pri razabiranju teksta prepoznavati
sarno fonemi, a ne i njihove inacice. ito· svaki put onaj fonem kojemu je mig
dostatan s obzirom na ocekivanje. Sasvimje drugo i stalno otvoreno pitanje, ali
lingvisticki i psiholingvisticki utvrdljivo,5to su sve fonemi a sto nisu u nekom
jeziku te kakav fonemski niz tvoripojedinisloZenijezicni oblik, kao i to kolikije
u svemu tome uljecaj pravopisnih odluka.
Govorne predodZbe j govorne osjetilne slike
626 . Najmanji zamjenjivi a opaZajno ponovljivi dijelovi govora (v. pod 55-66)
u primanju se, zavisno od usmjerenosti oeekivanja, pojavljuju. kao dvovrsne
jediniee: kao govorne predodZbe iii kao govorne osjetilne slike. Fonemi pripa­
daju skupugovornih predodZaba, a glasniei skupu govornih osjetilnih slika
Govorne se predodzbene jedinice mogu opisivati kao govorne funkcije, dok se
govorne osjetilne slike, i slusne i izvanslusne, opisuju usporedbama s drugim
264
osjetilnimslikarna, govornim ilinegovornim. Tako se, primjeriee, slu!3na osje­
tilna slika za glasnik[p] mOZeusporediti sa zvukoni naglog vaaenja cepa iz boee,
slusna je stika za [zlusporediva sa zujanjem muhe, za [5] je poput su!3tanja lisca
i sl. Glasniei su sluSno kao idrugi zvukovisvijetli, .tamni, zvonki, piskavi;
prozodijske suje<l.iniee melodijske, brze ili spore,glasne ilitihe. Izvanslusne su
osjetilneosobine glasnika napetost, okruglost, spljostenost, otvorenost, zatvore­
nost, prednjost,straZnjost· i s1., sto su· sve doZivljaji. tijela, kako govorni tako
i negovorni.Govorne se'osjetilne slike, buduci da su im podraZaji govorni, jos
bolje nego· S negovornim' mogu usPOrewvati .s .drugim .govornim. osjetilnim
slikarna, i to·iz govora na istom ili nakojem drugomjeziku ijezicnom idiomu.
Iz prozodije i izslusno izgraaenijih .glasnika lakse se i' istancanije izdvajaju
sluilne osjetilne sllke, a iz izvanslusnoizgraaenijih glasnika, 8to znaci pretezno.iz
suglasnika, lak!3e sej istancanije'izdvaj3ju izvanslusne osjetilne slike.
vaju govorne predodzbe ikaJ::akteristieni podruaji koji oblikuju govorne osje­
tilne slike (v. shematski model na s1.162). Migovi se iz opsega govornogsignala
izdvajaju tako da se iskusava sposobnostpojedinih dijelova signala za prizivanje
go,,!,ornih predodZaba; to se cini mjerenjem postotka prepoznavanja govornih
jediniea.. Karakteristieni .~ podraZaji' izd vajajutako sto· se .iz opsega govornih
signalabira njihova najmanjamogucakolicinakoja sarna oblikuje osjetilnu
sliku najvise nalik onoj koju oblikuje i citav opseg signala..
I dok izgraaene govorne predodZbe ne sadrZe osobine migova koji ih u odre­
aenom trenutku izazivaju, dotle su govorne osjetilne slike uvijek neposredni
:.osjetilni preslici svojih podraZaja,pace zato'promjene podraZaja izazvati i pro­
•mjenu osjetilne slike. Primjeriee, ako se usignalu za [c] umanje sumni karakteric
sticni zvukovi uz dodatak nesto harmonicnih, hastat ce osjetilna slika gIasnika
13], a ako se na spektru priguse. visokefrekveneije, osjetilna ce slika [e] izgubiti
osobinu piskavosti. U oba taslucaja signali.mogu biti sasvim dostatni da se
u njiin(l. naae mig koji izaziva predodZbufonema le/.
osjetilna slika, ali ona za istu predodzbu ne mora biti ni uvijek jednako osvije­
Stena, ni za predodZbukarakteristiena, niza istu predodzbu uvijekjednaka;
Postoji otvoren i suprotan put; od predodZbe do slike, koja u tom slucaju.nije
osjetn.a nego halueinantna. Ta je· predodzbena slika vaZna jer senjoine mogu
naznaeiti neke funkcionalne osobine predodzbe.
'.' "
81.162. Model primanja govora. KP - karak­
teristiCni podraZaji, M:':' migoVi, 08 - osjetil­
ne slike, OM obrada migova, PGJ - pre"
dodZbene govorne jedinice,PS- predodZbe"
ne slike, D - desna hemisfera, L - lijeva
hemisfera:~ W- Wernickeovo srediste,
B - Brokino srediste
Slusnese.osjetilne slike oblikuju pretemo u desnoj moZdanoj hemisferi,
a izvanslu5ne govorne u objema. Obrada se migova odvija sarno u lijevoj
265
 I
Ii
i
~

I
•
hemisferi, ito na posel:)noj i visoj razini odone na kojojse oblikuju osjetilne
slike, pa jezato obrada migova za taj jedan stupanj i slozenija nego sto je
osjetilna prerada karal,qeristicnihpodrataja Manifestna .potiaSanjaupucuju na
s
h
:3
1600 do
800 do
1300 do
3200 Hz
1000Hz
2500 Hz
.d
g
p
500 do 1600Hz
400.do 80Q.Hz
300 do' ·800 HZ

~
to da se obrada migova moze·zamisliti kao proeesasocirarija, usporedivanja, :3 2500 do 5100 Hz t 1600 do 3200Hz
koreliranjate biranja funkcionalnih i odbacivanja nefunkciotialnih osobina. e 5200 do 10 200 Hz k 800 do 1600Hz·

I)1
629 BuduCida sesluSne osjetilne slike sinestetskipovezujus izvanslus­
nima, moguce je govoriti 0. slusnirn migovima koji izazivaju izV'anslusne o.sje­
tilne slike io. izvanslusnim..m igovima koji izazivajusluSne~ Znacenje tih migo.va
632 Karakteristicni frekveneijski Po.jasi sasvim dobro.predstavljaju oso­
binu bo.je u osjetilnoj slici~ Svijetli su glasnici (akutru) karakterizirani visokim
frekvencijama, piskavi vrlo visokim; poviseni su u cijelosti gledano nesto. visih

.! nije isto.kao onihkoji.izazivaju govome predodzbe; to. suo.sjetilni migoviill pojasa nego. njihovi nepoviseni parnjaci. Tamni glasnici (gravisni) imaju karak­
fo.neticki uuZcm smislu. Rijec je'mig tu svejedno.do.brajer i ti osjetilnimigovi teristicne pojase iSPo.d 1000Hz osim [fJ i, sto donekle iznenaauje, [m]....
izazivaju nesto cemunisu neposredni podraZaji. ' . . Karakteristicni frekvencijski pojasi dobarsu sinestetski. mig za izvanslusnu

~
Fonetiku zanimajugovome.predodzbe.i migovikoji.ihizazivaju, ali inadasve
govo.me oSjetilne slike te karakteristicni podraZaji i osjetilni migovi od ko.jih te
slike nastaju, i to zbog dva vama razloga: Prvije stose preko osjetilnih slika
'1
r govo.r stavlja U odnos sa svime sto govornije u covjeku i izvail njega, pa Se tako
i sam govor .bolje poirna, a i otvara se .mogucnost· za boJje koristenje njegovih
rubnihosobina iuloga te za njegovu tehnoloskuQbradu. Drugije razlog o.ntoge­
netski jer se govome predo.dZbevelikimdijelomrazvijaju iz osjetilnih,slika,pa
je. i izvanjsko djelovanje na razneo.blike;go.vo.rnog razvoja, nado.bar razvoj
djecjegago.vora, na usvajanje go.vora nastranomjeziku, na demutizaeiju gluhlh,
i
I na uklanjanje govornih poteskoca i na kultiviranje govo.ra, najuspjesnije putem
~~ govornih osjetilnih stika .
• do 1300Hz, IZlod2500Hz do. 5100Hz, Iff o.d 6400 do. 12800Hz(!), lsI o.d 3200 do
Osobine migova ikarakteristicnih podraZaja
osjetilnu slikuizgovomo.g oblika. Unutar skupine jednako.g izgovomo.g nacina
karakteristicni su pojasiviSi sto jeizgovomo mjestoprednjije,stime daje
usneno mjesto oznaceno najniZim frekvencijskim pojasima; okrugli su glasnici
niZih karaktensticnih frekveneija nego spJjo.steni (treba usporediti[l] sa[n], sa m
[it], a i [li] sa [I]), a stanjeni (umeksani) nesto su visih karakteristiCnih pojasl,l. nego.
njihovi nestanjeru parnjaei.
633 Meautim, svi se fo.nemi moguprepoznati unekom postotkuna bilo
kojem frekveneijsko.m Po.drucju, a ne samo na karakteristicho.me, Za neke su
foneme migovi cak i boJji na nekarakteristicnim frekvencijama. B()lje se nego.na
karakteristienim frekveneijama prepoznaje JuJ u· pojasu. od,300.· do 600 Hz, 10.1
u pojasu o.d 650 do. 800Hz,leI od2500do 5000 Hz,lif od 1600 do 3200Hz,1v/ od 650
6400 Hz, fhJ o.d 3200 do 6400 Hz (!), Idlo.d 200 do 400 Hz (!), lnlod 800 do. ·1600 Hz

I
i liiI od 1300 do. 2600Hz.
630 Po.jedinaeneo.sobine migova nemo.raju slijediti pojedinacne o.so.bine Jednako. su dobri migo.vi kao. i u karakteristicno.m Po.jasu ill neznatno slabiji
karakteristicnih Po.draZaja. Istinaje da taj !,uodno.s:zapravo. nije dovoJjno ispitan za lal u pojasu od 1300 do. 2600 Hz, za IzI u Po.jasu od 300 do 650 Hz 0), Is! od 300 do.

I
jer se rlJetko kada u pokusima ispitanicima postavJjaju dva izdvojena pitanja:
sto je i kakVo. je nesto.
Takva su usPo.redna ispitivanja raaena na dirnenziji spekira iZdvojeno..izgo­
varanih glasnika, i to akustickim flltriraxqem; Karakteristican je tako. izdvojen
~ frekvencijski pojas onajnajuzi mogucikoji u bojisam zvul:i izvornim go.vorni­
~ eima najslicnije neflltrirano.m dobro izgo.voreno.m glasniku. Istim postupkom
!ln
flltriranja ispitanaje i ao.voljnost migo.va u pojedinim frekveneijskim pojasima.
650 Hz (!), lei od 400 do 800 Hz (!), Ij/od 400 do. 800 Hz (!), lei od 3200 do 6400 Hz, Ipl
o.d 1600 do 3200 Hz 0),!kJ od 3200 do 6400 Hz, ItJ o.d 200 do 400 Hz (!) i Irl gotoVo. na
svim pojasima.
634 Od ukupno 30 analiziranih fonema njih se 22 prepoznaju na nekarakte­
ristiCnim frekveneijama Po.djednako kao. i na karakteristil:nim frekveneijama ill
bo.lje nego na njima, soo znaci da migo.ve ne sadne samo;pa' ne uvijek ni

~
najbo.lje, frekveneijski Po.jasi ko.ji su karakooasticni podrataji osjetilneslusne
631 Karakteristicni su frekveneijski pojasi za fonemske glasnike hrvat­ boje glasnika. Po.nekad su cak frekvencijski opseziko.ji sadrre m)jboljeptigove
skoga standardnog izgovo.ra: na znatno udaljenom podruCju (ovdje u podaeima oznaceni uSkllcniko.m). To.
~ pokazuje da glavne osobine migova koji izazivaju predodZbe govornih jediniea
1
L
a 800 do. 1600Hz
1 650 do 1600 Hz nisu u neposrednoj vezi s apsolutnim spektralnim oblikom, pa ni za one pre­
11 e 800 do. 2600Hz
1 . 1600 do 3200 Hz dodzbe kojih je stika bitno. o.znacena bojom. To drugim rijeeima maci da se
u 0 400 do 650Hz
m 1000 do 2000 Hz razliko.vne erte boje predodZaba gOVo.rnih jediniea, kao.sto su akutnost,gravis­
d
!l i 3200 do 4100Hz n HiOo do 3200 Hz nost, ko.mpaktnost, difuznost, Po.visenost, sruzenost inosnost, ne p~epoznaju
~d u 200 do 400Hz
it 2500 do 3200 Hz nuZno ni najcesCe kad su im migovipodraZaji. koji izazivaju takveosjetilne
'i j 2000 do 4100Hz
v 300 do. 650Hz kvalitete. Primjeriee, .akutni i difuzni lsi, IzI, lei, /tt-i fdJ imaju podjednako dobre
~ r 800 do 1600Hz z 6400 do 8200 Hz migove i na »akutno.m« ina »gravisnom« dijelu spektra.
j z 1300 do. 2500 ~ c 1600 do 3200Hz
1I 635 Neposredna neovisnost migo.va za govorriepredodzbe od apso.lutnog
f 1300 do. 2500Hz c 3200 do 6400 HZ
s 6400do. 8200 Hz b 200 do. 400Hz spektralnog o.blikajo.S je iZraZenija u povezanom govoru nego pri prepoznavanju
266 267

I
izdvojenih govornih jedinica. Povezan se govor u eijelosti raspoznaje ako mu je
ukinut Say spektralrJ. pojas ispod 1000 Hz ill say pojas iznad3000 Hz (v. pod 574
i 576), sto znaci dase u prvom slucaju stopostotno prepoznaju i tamni fonemi,
kao sto su lui, to/,lvl, 1hJ, fbI, Igl i Ipl, kojima su karakteristiene frekVeneije
potpuno ukinute,' iIi u drugom slueaju svi piskavi fop.emi (Iii, lzl, /s/, Ie!) bez
svojih karakteristienih frekveneija. Takvo iskustvo imamo i s nesavrSenim
umjetnim prijenosnieima zvuka kao sto je telefon, a imaju gaj nagluhi kojima su
osteCene visoke frekveneije. . eksplozivan Sum mora imati spektarpojacanih vrio nisklhfrekVencija (ispod
636 Migovi, za predodzbe govornih jediniea posredno zaviseod frekveneij:
skog pojasajer seoni ne,mogu ostvariti podjednako n.a bUokojem i bilo kolikom
pojasu. To se oeitujetako sto su migovi za neke predodZbe na nekim_1!ojasima
boJji, ana drugima sve slabiji i slapiji te takosto su migovi ukupno uzevsi to
boJji sto je frekveneijski pojas u kojem se ostvaruju siri (v. pod '574 j 575).
637 Govorne se jedinice domecu nekoj osnovici,ili seumeeu u rou, iIi se
nadnju postavJjaju (superponiraju), P;;i snim,zato, Signalii i zvuCni i nezvt,lcni,
zapravo modulaeija te osnovice. Zato ce s promjenom te osnoviee signali jedne
govorne jediniee postajati drukeiji. Govornim se jediniearna mogu opisati nji­
hovi stalni signali sarno,uz uvjet neke ,stalne osnovice ill njihovon:'! normalizaci­
jomprema nekoj idealnojosnovici.
638 Invarijahtnase. narav migova krije u nekom ,stalnom odnosu izmectu
osnoviee i njenog stvamog moduliranog' stanja. Izmectu istodobnih dogactaja
stvaraju se okomiti odnosi (asoeijativni, selekeijski, opozicijski), a izmectu sljed­
benih yodoravni (kontrastni, kombinacijski, kodirani). Mig se, dakle, mijenja
ako je stvaran signal jednak, a osnovica se mijenja, i mig da bi ostao isti, mora
mu se mijenjati signal s promjenom osnovice.
A tati premadolje,a na pocetku [u) prerna gore
B odraeuna od tonllke osnovice (v. s1. 166).
81:163. A - sva su cetiri sredisnja dijeia iz­
iomljenih erta medusobno ilsporedna, ali se
takvirna ne vide buduCi da su razlicito »kodi­
rani. smjerovima tubnih erta. B - kvadrati
su it i b jednaki, ali se u kontekstu perspekti­
.. ve a vidi vecim (prerna P. Guillaume)
268
639 'U psihologijije oblika opisano kako se isti lik vidi razlicito narazlicitim
pozadinama (v. primjere na sL 163). I slusno je ponasanje slieno tomu vidnomu,
pa i sluSanje govora. NasI. 164. prikazano je kako se jednak spektralni oblik
eksplozivnog suma cuje kao rilzlieit zatvorni bezvueni suglasnik ispred razlici­
tog samoglasnika, primjerice, ako je srediSnja frekvencija suma 1800 Hz, uz [i]
i [u] se cuje[pi] i [pu], a uz [a] [ka]. IIi, da bi se uz [a] pouzdano euo [p], njegov
500 Hz). Slieno pokazuju i pokusi s migom u zakretu fdrmanata: da bi se euo [d]
uz [i), drugi formant mora zakretati prema dofje,a uz [u] pre~a gore (v; sl. 165).
81.164. A - kruZici, to6kiee i ko~.e erte pred­
stavljaj!l sr~cUnli ei!:splozivr:logiluma na
spektru. bezvu~nih zatvorDiliS4!?;iasnika. Nji­
hova veUcina ilidebljinaoziiac~vaju stupanj
sigurnosti prep{jznavanja 'sugltlsnika, "sto za­
visi i od narednih sarnoglasnika koji su upi­
sani na apseisi i kojima su prva dva formanta
prikazana vodoravnim debelirn erta.rna (pre­
rna A. M. Libermanu, 1952)
B - prikaz dvaju umjetnih zvUkova koji se
prepoznaju kao [di] i [du]. Da bi se prepoznao
"[d], drugi formant na pocetku [i) mora zakre­
-- -(prema A. M. Libennanu, 1970)
B
640 Daje mig odnos ostvarenih signala i osnovice, moze se obilno oprimje­
riti nasim standardnim naglascima rijeei. Nairne, naglasak rijeei superponira
svoj ton, promatrarno li sarno tu njegovu osobinu, na reeenienu i glasovu tonsku
osnovicu, pa se isti tonski naglasak ostvaruje razlicitim tonom na razlieitoj
tonskoj osnovici. Na uzlaznoj intonaciji silazni se naglasci ostvaruju manje
silaznoili eak iuzlazno, a uzlazni se naglasci u silaznoj intonacijiostvaruju sa
smanjenom uzlaznoscu. Mig jenaglasaka rijei:!i eitljiv tek ako se ostvaren ton
. 641 U dobrim su uvjetima naravnoga govora migoviza prepoznavanje
sarnoglasnika frekvencijske vrijednosti prvog, drugog idonekle treeeg for­
manta. U pokusima s umjetnim zvukom slusaei taj umjetni zvuk oteitavaju kao
drugaCiju osnovicu,' pa su im dobri migovi formanti koji nemaju sasvim istu
frekveneijsku vrijednost kao prosjeeni naravni. Sa.Jl10gIasnik [I] uCinjen umjet­
nim formantima najbolje se prepoznaje kad muje drugi formant podignut blizu
frekveneije treceg naravnog formanta, takav se [e] najboJje prepoznaje ako muje
drugi fomant vrijednosti izmectu drugog i treeeg naravnoga. StraZnjipak sarno­
glasnici dobro se prepoznaju kad im umjetni formanti imaju vrijednosti narav­
nih, s time da su im treei formanti potpuno suvisni.
269
 Taj pokus ne kazuje samokako signal mora biti drukCijiu druki!iJoj osnovici
da bi mig bio isti, vee i apsurdnost, ali neizbjeZnu,pokusakojiidu za tim da
izoliraju migove, jer je izoliranje'samo po sebineka novaosnovica u kojojsignal
mora postati na 'sasvimodredeni nacin drukciji,. pa zato tek uvjetno moZe
predstavljati »idealne« osobinemiga;
SLl65.Som)~:fucenica "Zuriaje zimi.
(gornja s1.) i."ZlInljeZim;1«(dotljasl.) poka­
Zl.iju 'kuo je' kletaDje .tona razlicito uz pod­
jednaku rec~nicnu' itlfunacijy zbog razlil!i­
tog rasporeda naglaska rijel!i. S druge'strane,
naglasci se rijeci ostvaruju raz!icito pod ul;je­
cajem recenicne intomicije.
642 Da bi, dakle, migovi govornih predodZaba bill citljiv1, mora biti oWiiana
osnovica. . ,c,,·
Osnovica podrazumijeva sve ono sto bi govor bio bez prisutnosti govorne
jedinice raeunajuei tu i okomite' osobine i vodQra.\',llllpkolis. Tako je, primjerice,
za glasnik osnovica ukupna glasno.ea govora.:raeUmijuci i s mOgQCn()scusapta,
brzina. govora, .tonska visina glasa;susjedstvo drugihglasrii.ka. naglaska rijeei,
stanke; zatim osobna svojstva govornika, osobine njegova glasa, veliema govor­
nih prolaza, posebne govorne navike i govorne mane, parajezicne osobme,
dijalekatska iIi jezicna izgovornaosnovica; konal!no i komunikacijskiuvjeti:
buka, udaljenost, izoblicenja, odjeci zvukova,. raspon idinamika zvucnog ka­
nala.
643 Pokusima je utvraeno da se neprepoznaju djeeji samoglasnici kad se
umjetno unesu u govor odrasIa covjeka. Opcenito je uvjetza prepoznavanje
samoglasnika'prethodno snimanje opce akustickekarakteristikegovomikovih
govornih supljina. To vrijedi i za izgovofue mane i za drugaizgovorna odstupa­
nja. Dok nismo upoznati s govornikovim. osebujnim' izgovorom;' dokse· jOg
nismo, kaZese, priviklina njega, njegov nam izgovor ne· daje dobre IDigove,
smeta lias, urezuje nam jake' osjetilneslike: Kaddobro upoznamo njegovu
izgovornu osnovicu, njegovi nam migovi postaju dostatni, a osjetilne slike iz
svijesti iseezavaju. Zadobro prepoznavanje'govora na' liekoi:n stranom jeziku iIi
jezicnom idiomu potrebno je to isto: upoznavanje s govornom .osnovicom toga
govora,inaee govor previSe »zvuci«, aslabo se raspoznaje... . ' . unutar sloga Samo izgovaranje upucuje na kodiranoprimanjezato sto govorne
Slicnu prilagodbu zahtijevaju i zvucni kanali. Tako Ijudi koji pm put slUSaju
govor preko telefona vrloga slabo razabiiu, dok oni kojiznajukakotelefon
zvuei i ne opafaju njegove manjk:avosti. Shvatljivo je da se govor moZe dobro
270
raspoznavati na raznim frekvencijskim opsezima dovoljne sirine jer slugac
racuna s tim opsezima i unutar njih usmjerava signale, koji sU,apsoIutrio
gIedajuci, u svakom opsegu drugaciji, ali su uracunu slom osnovicom prepoz­
natljivi. Nataj se naein razumije i to kako se prepoznaju- samogiasnici u vrio
visokom pjevanju, gdje visok ton»reZe« sve formante niZih frekvencija od tona
mlkojem se pjeva (u soprana je to wlo i:esto iznad 1000 Hz). Slusanje se tada
prebacuje na otCitavanje visih formanata jer se cuje da niZih nema.
644Pokusi u kojima se istra!uje dobrost migovapovodoravnoj, vremen­
skoj dimenziji uvelike pridonose boijem razumijevanjunaravi migova Vjero­
jatno je da~j;av vremenski kontinuum signala ne eini mig (v. pod 602 i 603). Ako
se slusajugovorni signali propuSteni krozuzak vremenski prozor kojise klizno
pomiee tijekom trajanja signala, utvrauju se toeke u trajanju signalau kOjimase
nalaze dobri migovi. Primjerice,' ako se takvim vremenskim prozoromprolazi
tijekom trajanja [a],.na pocetku se trajanja cuje [gJ, zatimrazni prijelazi. [e],pa
u sredini trajanja [a], a pri kraju ponovno [a]; slieno se dogaaa kad se tako
pretraZuje po trajanju [sJ; cuje se nizzvukova nalikna [hsssh].
645 Nepokretni glasnici; jednoglasnisamoglasnici i tjesnacni suglasnici
najboiji svojmig ostvaruju ujednojsrediSnjoj tocki svog trajanja. Pokretnim su .
glasnicima potrebnebarem dvijetakvevremenske tocke. Te se tocke mogu
nalaziti unutar trajanja signala govorne jedinice (tipicno u kliznih, treptavih
i poluzatvornih glasnika) iIi rasporeaene tako da neke od njih budu unutar
trajanja signala govorne jedinice, a druge u trajanju signala susjednih jedinica
(tipieno u zatvornih i djelomicno zatvornih suglasnika, ali i u uzlaznih naglasaka
gdje je naredni nenaglaSenisiog dio naglasnog miga). Kad se mig dljelom nalazi
u signalu susjednih jedinica, kaZe se da je kodiran jer jejedna jedinica kodirana
drogom, susjednom.
646 Kodi~ani migovi nisu samo prisutni u tipicno kodiranim govornim
jedinicama, nego je kodiranje opee nacelo, koje dolazi sad viSe, sad manje do
izraZaja. Neki su glasnicijace kodirani nego drugi, suglasnici su vise kodirani
samogiasnicima nego obrnuto, to vise sto je govorglasniji, a svi glasnici zajedno
meausobno su.to jaee kodirani sto je govor brZi; ali i sto su signall na okomici
skuceniji (ovlasniji izgovor, suzeniji akustieki kanal, buka, nagluhost).
647 Osimpokusa koji iskazuju kodiranost migova u tipicno kodiranih
glasnika (kodiranje zatvornih suglasnika narednim samoglasnicima, stoje nave­
denopod 639), postoje ipokusi koji pokazuju kako su i tipicnonekodirani
suglasnici dijelom kodirani u samoglasnicima. U jednomse takvom pokazalo da
se tjesnacru [s] ispred cujnijeg samoglasnika [a] prepoznaje i kad je za 9 dB tisi
nego sto je uz manje cujan samoglasnik [i]. To znaci da glasnoea narednog
samoglasnika »ispomaZe« dase prepozna prethodni suglasnik.
648 Kodiranost migova proizlazi iz naravi sluganja i naravi izgovaranja.
Najistancanije je slusanje kontrastno, koje sell govornimzvukovima zbiva
jedinice u nizu utjecu jedna na drugu tako da se' one vee i u izgovoru jedna
prema drugoJ preinacuju, jedna se s drugom uzglobljuje iIi suizgovorom zalazi
utrajanje droge.
271
 649 Zbog takve naravi govorameauglasnickije zglob, tzv. fonatom, najboJji
podraZajni odsjeeak za prepoznavanje fonema. (Primjerice, ako treba prepoznati
rijee 'staW s vremenskim minimumom. podraZaja, naj boJji .se rezultat postiZe
fonatomima:0s-st-ta-at-ti-i'it) Fonatomi,koji su podraZajne jediniee u kOjima se
najbolje ostvaruju migovi za fonemske predodZbe, samipo sebi nisu predodz­
bene jediniee niti su jedinice osjetnog pamcenja; u njima se samo preklapaju
dij~lovi podraZaja dvajuzasebno ponovJjivih oblika.
650 Preinake glasnika pod u1;jeeajem susjednih glasnika'ill prozodije,a radi
kojih se i stva.rBju kodirani migovi, nastajuzbogizgovornih razloga,. zbog
nastojanja da se.govori·sa sto manje napora. Adaptaeijski motoricki programi,
i oni opci i oni koji suse llStalili u govoru na nekomjeziku, nalaze se.U motoric­
komgovomom .sredistu, u Brokinom sredistu, .ondje gdje su smjeSteni i .pro­
gramYZa sintaktickekombinaeijske..preinake. Zbogtoga- se kodirani migovi
obraduju.uz »konsultiranje« tih motorickih adaptaeijskih programa. .
U ispitivanjima se iskazuje porast prednosti desnog uha pri sluSanju govora;
8tO se tUmaci cvrscom vezoms govomim motoricldm sredil:ltem u onimslucajec
virna gdje su migovi pojacanokodirani a to su tipieno kodirane govome jedi­
nice,brz govor, govor u bueiiliu stijeSnjenom akustickom kanalu; zatim
u slucaju slabogprepoznavanja osjetilnib.slikajer su ·slusacu u nedovoJjnom
ocekivanju (zaglasove stranogjezika ill idioma) teuslucaju veCih (asimiIaeij­
skih) glasnickih preinaka.
651 Aktivna teorija. primanja govora zastupa misljenje da je primanje
govora moguce samo u sprezi s motorickimgovomim. proeesima. Slikovito
receno, primanje je govora nezvucno ponavljanje zagovornikom ill barem zivo
predocavanje zbivanja u govornikovirn ustima.
Zastupniei suprotne, pasivne teorije priznajuda su motoricki nervni proeesi
nuZni samo u otezanim uvjetima primanja, u sluCajevirna gdje su kodirani
migovi izraziti, a da su izvan toga ti proeesi pasivni.
652 Odnos izmedu polot.ajnil:iInaciea (kombinaeijskih varijanata) i fonema
treba shvatiti kao odnos izmedll osjetilnih slikagovornih jedinie~ i predodZbene
govome jediniee koju izazivaju kodirani migovi;' Kodovi takvih migova sadrie
foneticka asimilaeijska pt:avila s.kojima su ti migovi uz odredenajezicna oceki­
vanja, koja prvotno i nacelno nisu ogranicena fonetickim distribueijskim pravi­
lima, dovoljni za izazivanje fonemskih ocekivanih predo~ba (v. primjere pod
624). Pretpostavi li seekviprobabilno ocekivanje i iskljuci kM pravilaglasnic­
kih preinaka,preostali migovi mogu ill ne mogubiti dovoljniza izaZivanje
predodzbe kojeg drugog fonema. Ako nisu dostatni,radi se 0 zasebnim alofon­
skim glasnicima. Primjeriee, migovi koje moze dati 131 bez koda 0 asimilaeiji po
zvucnosti i bez istaknutog ocekivanja fef nisu dovoljni za izazivanje predodzbe
bilo kojeg fonema u naSem jeziku, premdase od njegovih signala moze obliko­
vati jasna zasebna osjetilna slika. S druge strane, migovi od [t], liseni koda
o asimilaciji po zvucnosti i ocekivanja fdf (primjerice u iskazu [kotkuce]),
dovoljni su u ekviprobabilnom ocekivanju za izazivanje predodZbe fonema It!.
Ako govomik pretpostavljada sluSac ne poznaje kod fonetickih preinaka
i da nema njegova ocekivanja govornih jediniea (sto jeeesto u obracanju djeci ill
straneima), izgovorom oblikuje. glasnikdo mjere da u njemu sarnom bude
dostatan mig za izazivanje fonemske predodzbe (primjeriee, izgovara [otaega],
272
[kodkuce] i s1. umjesto [ota3ga] i [kotkuce]); grijeSi li u toj pretpostavd, njegovi
su migovi zbunjujuce hiperredundantni, a takaviz-govorimapogreskuhiperko­
rektnosti. '.. , . '. . , ' ." .
Ako u primanju govora dode do raskodiJ:1lnjaurrijestodekodiranjakodova
o fonetickim asiInilaeijama, poloZajna ina~ica pocne predstavljatj.drugifonem,
sto je u Zivom govoru uvijek otvorena mogu¢nost (npr., u [l1ki] seumjesto iluki!
prepoznaje fLuei!).
Idealni zvucni migovii predodibene slike ionema .
653 Pod idealnim zvUcnimmigovima razuinijevaju' se dovoljtri.migovi za
govome jediniee koje su unajvecoj mogucojtD.jeri liSene u1;jecaja konteksta,
a koje jedinice u najboljimkomunikaeijskim uvjetima razIi:'ljenjuju dobri pred­
stavnici govora na odredendm jeziku; . . .
654 Idealni su zvucni nugoVl zapredodZbe fonema istodobno i dobri migovi
za sinestetsko pobuQivanje izgovornih osjetilnih stika, i to u onomnjihovom
suZenom dijelu u kojem . S4.i same ideaIni. izvansluSni . migovi za fonemske
predodZbe. Zato ceopis id~alnih z.vucplh,nij.govazafoneml'kepredodZb~illklju­
civati i opis idealnih veza izmedu zvukoVa i iZgovoi:a. Te veze nisu proizvoljne
jerjeu zvukovima ,idealanmig 'onaj dio. zvuka koji .nastaje odhotimicnog
i planiranog pokreta, all tom:sarnompokretukaoizvanslusnomsignalu takoder
je mig sarno onaj njegov dio koji je hothnicno izveden da predoN fonem.
655 Slike fonemskih predodZaba halueinantno su izazvane samim tim pre­
dodZbama, pa predstavljajuosjetnekakvocefonemaupomisli. Te se predodZ­
bene slike mogu ugrubim naznakarna opisivati.idealnim migovima koji ih
pcisredstvom predodZaba izazivaju.
656 Zvucneosobine idealnihmigova za foneme treba traZiti u ustaljenim
otklonima .zvukoya glasnikakoji predstavljajufonem' od' stalne -osnoviee. Za
stalilu se osnovicu mozeuieti tisina: illtemeljm goyornizvuk. Temeljni je
govorni zvuk povoljnija osnovieaza opis migovajersuustaljeni otkloni ghisnic­
kih zvukova inailJi i sustavniji odnje nego od tiiline. a ta je osnovica i naravnija
jei: glasnici svoj foneIIlSki sadriaj i nakupljaju tako sto sVaki. na svoj nacin,
dovoljno nizlicitod-dru:gih, oblikujetemeljrtugovomu supstaneiju.
657 Dira su temeljna govomaZVlika koja se uslogovnom ritrilU izmjenjuju:
1. temeljni vokalni Zliuk, koji nastaje u grkljanu i' rezonantno se dooblikuje
u neoblikovanom g0v-pl't!0m. prolazui2. sum koji nastaje zracnim vrtlozenjem
u nezakrlvljenom 1jesnaeu(sI,. 166.pribllino predoc1Jje ta dva zvuka; v. i s1. 78).
Temt:1jni je vokalni,zvu,k: neodJ:edeni .samoglasnik [::I] i u glasuprosjecnogll.
odiaslog muskarea Una Fl QOO Hz, if21500 Hz, F3 2500Hz ... padnihjakosti od
prvog premaviilim formantima (v. pod· 377). Temeljni je govorni sum sirokog
spektra s pojaCanjem na pojasu od 3000 Hz do 6000 Hz (v. pod 416) u sredisnjem
dijeIu svog trajanja,a narubovima nanestoniZim frekveneijama te zvuci kao
stisan,·nestrldentail zvuk,[hsh]; (prijelazni su dijelovi 1jesnacnog suma potam­
njeni; v. 0 toine ipod 644). .
273

SL 166. Pretpostavijena zvuCna govorna os­
novica (u ~ogaritamskoj ljesMci)
6511 Nazivi za URO fonema, kao sto su akutn()st, gravisnost, poviSenost,
sni:l;enost, kornpaktnqst,. difuznost, nosnost, vokalnost, konsonantnost (sum­
l1o~t, turbul¢ntnost), stridentnost, pJ:"ekidnost, zvucnost i bezvui!nost,potjeeu iz
slusnih impresija. Ovdje ce se tim nazivima pridati znacenja kvaliteta slui3nih
predodZaba fonema, kvaliteta izazvanih idealnim migovima fonema. Tim ce se
slusnim kvalite~apridruZiti takve iste izvanslusne kvaliteteizazvane izgovor­
nim nugovima. . . . Nairne, difuznijisu akutni samoglasnici-iprednjiji, a,ne sarno zatvorenijijer se
659 Zvuk glasnika koji je graaenod vokaIne osn()vice mig je za vokalnost,
a zVtikkoji je graaeh od sumne osnovice mig jezakonsonantnost. .... .
. ,'. 660 Idealni' migovikoji izazivaju predodzbemi boju vokalskih" fonema
(samoglasnickih i zvonkih) nalaze se uodmaku formanata od vokalne osnovice.
Ti suodmaci rezultat mijenjanjaoblika govomog prolaza, koje seponajvise
sastoji urazmjemom sUZavanju tog prolaza naodreaenom mjestu (v. pod 381,
382, .386, . 387, 388); Drugi' se formant glasnika odmice od temeljnog drugog
for-manta prema visim frekvencijama to visesto .suZavanje jace i tocnijepogaaa
cvor njegovazvucnog vala. Taj je odmak drugog formantaprema visim frekven­
cijama idealan zvucni mig za akutnost samoglasnika. a kako se cvor tog for­
manta nalazi u prednjem dijelu usta te ga pogaaa suZavanje prolaza na tom
mjestu, akutnost je mig za izvansluSnu sliku prednjosti. Pogaaa li,. naprotiv',-'­
suZavanje prolaza trbuhe drugog formanta, koji Se nalaze u straZnjem dijell,1 usta
i.na usnama,.drugi ce se formantodmicati prema hiZim frekvencijama, pa ce
takvo zamjetno snlZavanje drugog formanta biti idealan mig za gravisnost
vokalskog fonema i za straZnjost illi USnenost njegove izvanslusne slike.
lVIjesto suZavanja djeluje i na odmake prvog formanta (ali i na sve .viSe
formante). Kad je mjesto sUZavanja naprijed, ono pogaaa trbuh prvog foi-manta
te mu snizuje frekvenciju i to je snlZavanje prvog formanta dodatnimig za
akutnost akutnosti, kao stoje snlZavanje tog istog prvogformanta zahvacanjem
njegova trbuha na usnama u gravisnosti dodatni mig gravisnostL . 665 Da se slusnidojam fonemske predodZbe zvonkih suglasnika. stvara
661 Idealni je mig za vokalsku pOvisenostodmakdrugog formanta prema
visim frekvencijama i odmak prvoga ptema nilimajer suZavanje prema tvrdom
nepcu pogaaa cvor drugoga i trbuh prvog formanta. Idealanje mig za vokalsku
sniZenost odmak prvog i drugog formanta prem;:lnizim frekvencijama jersuZa­
vanje na usnama pogaaa.trbuhe svih formanata.
662 Odstupanja formanata. u samoglasnika mogu biti takva da se prvi
i drugi formant naau U podrucju spektra izmedu prvog 1. drugog formanta
vokaIne osnovice. Takvo je odstupanje idealan zvucni mig za kompaktnost
274
samoglasnika. To je mig i za izgovorni osjet suZenosti zdrij.ela (»grla«) jer se prvi
formant moze podizati samo tako damu' se pritiScecvor; koji seniUazinad
grkljanom, a pri vrhuse zdrijelne §upljine nalazi i trbuh drugog formanta koji se
zbpg suZavanja snizuje. To je zvucni mig i za veliki otvor usne §upljine koja se
povecava prebacivanjem mase jezika prema·korijenu jezika. Ako. je suZayanje
privrhu Zdrijeia znatno te se drugi formant vise sptiSta nego sto se pro podiZe,
to se opaZa kao gravisnost otvorenog samoglasnika (la/).
.663 Ako se prvi formant u samoglasnika odmice od prvoga uosnovici
prema niZe, a drugi za slican korak prema vise u akutnih nesniZenih ill prema
niZe. u gravisnih s obziiom na drugi formant osnovice, onda je to idealan mig
difuznosti. Takva odmicanja mogu biti raznih velieina, ali se dva stupnja opceni­
tije pouzdano.razabiru: malo odmicanje za difuznu neutraInosti veee za difuznu
pozitivnost.
Stupanj. takvih odmicanjaformanata zavisi od toenostipogaaanja i stupnja
suZavanjatrbuha i cvorova, pasu zato zvucni migovi za difuznost i n1igovi za
stupanj otvora, ali i.za izgovorno mjesto samoglasnika (sto secestopreviga).
pomicanjemizgovomog mjesta naprijed. suZavanje primicesrediStu trQuha
prvog formanta i time ga znatnije snizuje, a i evor drugog formanta zahyacapo
sredinipaga znatnije povisuje. Difuzniji su gravisni samoglasnicl. straZnjiji zato
sto se tako. sUZavanje bolje smjesta u sredl§te trbuha drugog formanta. te ga
pojai':ano snizuje;a i labijalniji su jer tako jace zahvacaju trbuh prvog formanta
i jace ga snizuju.
664 Jakizgovomi zahvat na govorni prolaz kojim se. tajprolaz znatno
stanjuje (a u ~osnosti i produzuje) i otvor mu se smanjuje ill na jednome mjestu
i zatvaia (u djelomieno zatvornih) izaziva znatno odstupanje ukupnog zvuka od
vokalneosnovice. Zbog jakih apsorpcija.i antirezonancija te smanjenih rezo­
nanthih pojaeanja u tako suzenom i poluzatvorenom prostoru zvukje oslabljen,
sto onda fonemima daje osobinu konsonantne vokalnosti.
Idealni migovi koji izazivaju predodZbe fonema· zvonkih suglasnika (sto je
neprikladnijinaziv nego suglasniekih vokalajer upucuje na suglasnicku, sl,1mnu
osnovicu) . nalaze .se U neposrednom odnosu njihovog rasporeda formanata
prema konsonantskoj vokaInoj osnovici, a tek se posredstvorn te osnovice
odnosepremavokalnoj osnovici. U toj je konsonantskoj vokaInoj osnovici
raspored formanata dijelom uvjetovan okolnim samoglasnicima;-pa su i migovi
za zvonke suglasnike dijelom kodirani (suglasnicki). .
posredstvom preinacene, konsonantizirane vokalne osnovice, uocava lie i u· naj­
vokalnijimameau -njima. Tako Ijl kojemu formanti odstupaju od [<l] osnovice
usmjeru vece difuznosti nego sto je ima Iii, ne djeluju krajnje difuzno,dapace,
djeiuju difuzno neutraIno, pa je Ijl u toj osobini bliZi .samoglasniku lei (i tvrdo.:
nepcai:lim praviro suglasnicima) nego samoglasn~u lil. (To se ocituje i u njego­
yom asimilacijskom djelovanju kOje je po osobini'difuznosti kao u leI,a ne kao
u/il, npr.lbog!-Ibofjil-lboze/, ali Ibozil.) Dogodili se dase migoviod glasnika [jJ
otcitavaju neposrednoprema vokalnoj osnovici ill da semigovi od [iJ otcitavaju
prema konsonantskoj osnovici, dolaZi .do obmutog otcitavanja (npr. Ibijol
i lpojdel prema Ibiol i Ipoidel).
275
 666 U Irl ilJJ idealni su migovi rasporedi formanata vrlo bliskih frekvencija nantnog.oblikoyanja te osnovice, a· koje ·zayisi U PlYOm redu od izgovornog
onim u vokalnoj oimovici, stime da Sl!U fJJ prvi fonnant za malo spusta prema mjesta,ta·su spektralna'odstupanja izvucni migovi za.izvanslusnu sliku pre­
niZe, adrugi se, te izrazitije tre¢i,odmice pJ;eID.aviSim frekvencijama. Fonnanti dodZbe izgovornih mjesta pravih suglasnika.. .
i u Irl i u III ritijenjaju poneirito svoj poloZaj u zavisnosti od okolnih.samoglasnika,
pa su i fonnantskimigovi tihsuglasnika dijelom kodiranL I Irl i IJJ zvuce neirito .671 OsimzamiSljeno stati(lklli razlika izmeduglasnicklli spektr~ oblika
kompaktnijenego iritobi s takvimrasporedom fonnanata zvucali da su sarno­ i govorneosnovice idealni migovi moguhiti i spektralna modulacijska odstupa­
glasnici. .. •. -. . ." . ' .. . . ' nja od osnovice.. Tajskup idealnih. migovacine i razlicite brzine spektralnih
U !JI prvi je fonnant.znatno rriZi.1.i usporedbi s Ill, a drugi i, donekle. treCi visi, promjena i razliciti smjerovi tih promjena..
stoznaci da odstupaju l..t.smjeru ak:Utnedifuznosti ill, u odnosu na osnovicu Ill,
usmjeru povisenosti. 672 .U pok1.isimaje sa slu!ianjemumjetnoga govornog zvuka·utvraeno da se
" . . .' ',';. mogu izazvati razliCite fonemske· predodZbe i sarnim razlicitim trajanjima for­
667 Nosnlfonemi'imajujosisvoju zasebnu nosnuosnovicu, kojoj je mig mantskih traIJ.?:ijenata, pa se tako san;Um usporavanje:r;n tranzijenta mogu cuti
vrlo nizak ajak PM fonnant; antiformantok0600 Hzte oslabljeniviSifonnanti. nizovi fbel -/vel-lwei -fuel ill Igel ~ IjellKeI -/ie/(v.sl. 167).
Ta je nosmi osnovica podosta nalik na migove difuznih sarnoglasnika, napose
gravisnih, pa sezbog togadi.fuz:nJ..usni inosni samoglasnici oteZano razlikuju (fj.
Iii ad fili lui odJii/);'to jeirazlogzasto nosrusamoglasnicizvuce kao difuznijiusni
(npr./of kao IUl, -cime se mOZeobjasniti povijesnirazvoj od 101 premalul;npr;,
Ir6kal <: lruka!); alfi razlog zaStose usnaosnovica nosnih samoglasnika odmiee
-prema veeoj kompaktnosti dabi se udaljila-od difuznosti (zato u makedonskom
od Irokal nastaje Irakal).
h, ·W'~Ut

"~i,... ,,... r- r
$ERiES

. JOG.i!...".

.~

·668 Prvi je formant za izazivaDje predodZbe Imlvrlo}uzak, za/nl je visi, a za S]; 167. -Prikaz umjetnih
IIJI (koji u nasnijezasebanfonem).najviirii. U IDIsu prvii drugiformant podosta zvukova koji seeuju kao
razmaknuti, sto je iinaee idealan mig za povisenost. ~ [bel, Ivel, [wel, [ue],. od­
Nosne suglasnike medusobno razlikuje iantifonnant u sredisnjem dijelu
soo.uc...
za­
nosno [gel, fie], liel, [ie]
spektra, na viiriim frekvencijama,od.opcegnosnog antiformanta;Frekvencija je visno .od trajanja .traDzi.­
tog udubljenja na spektrunajniZa za ImI, visa za InI,JosviSa za 161 i najvisa za Igl. jenta (prema A. M. Liber­
man~ 1956)'
669 'SluSna kvaliteta predodZbene slike sumnih fonema takoaer je u zavis­ TI ME IN Mst c.

nosti od odmaka podraZajnog .zvuka .od osnovice, ali za te foneme od Sumne

osnovice, u kojoj su najjace frekvencije od 3000 Hz do 6000 Hz. Pomak u spektru
glasnika naviSeodosnovice ,mig je za akutnost pravih suglasnika, ana niZe za
gravisnost. I upravih suglasnika, kaoi usamoglasnika,postoje dva najcesee
pouzdano raspoznatljiva stupnjaodmaka:manji kojije idealni mig zapredodZ­
benu kompaktnost i veei za difuznost; Zbog razlicite su osnovice od koje se
odmjeraju lsi i Iii, fhli /0/, lSi i lei i sl. istih predodZbenih kvaliteta. svjetline
i kompaktnosti, premda su im osjetilnesluSne slikeznatno'razlicite.
670 U zatvornih jesuglasnika sumni rig <kratak eksplozivan irium nakon
prekida) niZih apsolutnih frekvencija zaistupredodZbenu fonemsku boju nego
u fjesnacnih, i to zato stose odnosi na rubni dio sumneosnovice koji ima
spustenspektar s obzil:om na sredisnji dio trajanjaosnovice.(v..pod 657). Zato ce
Itl izazivati suinni spektar niZihfrekvencija nego lsi uz istu predodZbenu fonem­
sku boju; takavee bitiiodnos izmeaulpl i: Iflte IkI i fhl.·Na istise nacin razumije
zasto je u poluzatvomih iriumni spektarza malo niZih frekvencija nego u njihovih
fjesnacnihparnjaka. . brze su za leane foneme (lgI, Iii, Ik/). pa je ta..-razlicita brzirla POII\ocni mig
Obliksumnog spektra zatvornih glasnika ponesto zavisi, a zalkl i Ig/ znatno,
od izgovornbg mjesta narednog samoglasnika, pa su migovi za zatvorne suglas­
nike i u sumnom dijelu djelomicno kodil:ani.
Kako su odstupanja sumnog oblika spektra od svoje:osnovicerezulta! rezo­
.··Dobro Se razlikuju nagle od kliznih.spektralnil'!. pronijena:-Meau kliznima se
jos mOgll,razlikovati brze. promjene, srednje. brze i spore. Nagle promjene
oznacavaju zatvorne suglasnike (fbi, IpI, Id!, ItI, Igt, IkI) i neumekSane djelomicno
zatvorne (ImI, InI, /lI). . . .
Brziklizni tranzijenti ozrlacavaju nezatvorne zvonke (/j/, Iv!) iumekSane
foneme (/6/, IV, 131, ICI). Srednje klizni tranzijenti oznacavaju polusamoglas.nicke
(/w/,. 10, a sporidvoglasne sarnoglasnicke foneme.· (NapQmena: pouzdanost
prepoznavanja/jl uvelike zavisi od brzine klizanjaformanata kojaj~ smanjena uz
[i] i [e],pa se uz te sa,rnoglasnikesjedne strane i s druge uz bilo Jtoji samogl~snik
Ij/nesigumo rCiZabil:e; mjerenjem sedobiva da je u ekviprobabilnosti pouzda­
nost prepoznavanja Ijl uz [i] tek 20%, a uz[e].70%, !ito jetakoder nedovoljno:)
673 Ni nagle promjene tranzijenata nisu sve jednako brze~ Najbrze su za
dvousnene (fml, fbI, Ipl), nesto manje brze·su za vrhjezicne (InI,Id!, ItI), a najmaDje
njihovoga izgovornog mjesta. . .'. . .' . . ..
Brzina spektralnih promjena vaZan je mig za izgovorni pokret. Glasrricikoji
sadrZetakav mig manje S'!.1, produljivijer duljenjem prije negodrugi gube svoju
bitnu osobinu. . .

276 277
 674 Zakretisu formanata kodiranimigovijeriduodsusjednoga glasnikado
onog kojemu izazivaju fonemsku predodzbu. Toeka na spektru prema kojoj su
usmjereni zakreti drugog i treeeg formailtazove se lokus glasnika; Lokus je
neposred<;l.n mig za izgovomo mjesto, a. tek njegovim posredstvom, sto znaci
ukljuCivanjem u slusnoj obradimotorickihprograma,iza slusne.predodzbene
kvalitete.Zato je i moguce da se leani sugIasnici, koji imajunajviSi lokus,
predoce manje svijetlim nego vrhjezicni kojima je IokusnestoniZi.. .
Buduei da su zakreti formanata ko<!irani· migovi, zaizlizivruue.predodzbe
istog fonema smjerovi tih zakreta moraju biti razliciti liz razllcite susjedne
glasnike (v; pod 639 i primjer nasL164. B).
675 Zvonki se suglasnik Iv! prepoznaje akoprvi i druw.tormimt od rubova
prema sredini trajanjaglasnika kIizi prema vrIo niskim frek.vencijamaspektfa,
sto izazivapredodzbene slike gritvlSne difuznosti i usnenog izgovora. .
Predodzbu zvonkog suglasnika Ijl izaziva klizanje od rubova premasredini
trajanja glal?nika prvog forniimta na niZe, a drugoga i treCega·na~Se,.+iUrvo
odmicanje prvoga od drugog formanta, ali ma.njeg stupnja, izaziva predodZbenu
kvalitetu poviSenosti i umeksanosti. , ' , ; ' , ' O C '
676 U zatvomih i poIuzatvomihsugIasnika te u nosnil:qvonkili drugi i treel
formant okolne vokalne osnovice smjeraju prema lokusu; 'koji jevrlo' ruske
frekvencije u usnei1ih, srediSnje frekvencijeu vrhjezicnih,jos nesto vise it tyrdo~
nepcanih i najvise frekvencije u mekonepcanih' (kojima je izgovornolnjesto
podosta pOmicno uzavisnostiod. okoliUh samoglasnika;st& j~straZnJij~, frek­
vencijaje Iokusa visa). U svihje tih suglasnika smjer zaIcreta vokairuh formanata
mig za izgovomo mjesto. On jecak vrIo jak mig za prepoznavanje izgovornog
mjesta zatvomih suglasnika (v. pod ~11 i s1. 159); jaci je iOGspeKtralriogoblika
njihova-suma premda taj sum neposrednije izaziva predodZbu ZvUcne boje tih
fonema.
677 Treei je vazan odrios Zvuka glasnika prema zvuCIloj-osnovici .odnos
jakosti zvuka. Zvuk glasnika moze hiti jaCi od sVoje osnoviceilislabiji od nje.
JaCi je ill njojjednak samo ti nedifuznih samoglasiuka·i u kompaktnih strident­
nih bezvucnih suglasnika, s time da se za takve prekidne tone odnosi naukupan
njihov zvuk nego samo na njillovu sumnu polovicu. Svi Qstali glasnici imaju
manje ill vise slabiji zvuk od svoje osnovice, pa je, uk:I::qmouzevSi, razgovijetan
govor, govordobrih migova, zvucnooslabljen temeljriigovomi· zvuk. Takvu
narav govomih zVukovailustrira sonogramska slika (s1. 168) .nerazgovijetno
i razgovijetno izgovorene recenice. Na sonogramurazgovijemo izgovorenere~
nice ima milogo vise zvucnih (razmjernih)prazmna i na okomitoj (spek:tra1noj)
ina vodoravnoj(Vremenskoj) osijer se mnogi migovisastoje i od slabljenjai od
kraeenji'\ temeljnoga govornog zvuka(usporedi i sa sl. 166).
678 S obzirom na vokalriu osnovicu dva su glavna stupnja jakosti glasnic­
kog zvuka: jaci za samog1asnike i slabiji za zvonke suglasnike; Znatno gusenje
vokalnog zvuka, koje je u dje1omicno zatvornih i skokovito, .glavni jemig
konsoriantnosti zvonkih suglasriik;:t... U zvucnih. je .suglasnika voka1nizvuk
gotovo potpuno priguSen,a u bezvucnih ga viSe i nema; istisIruje ga,mo*:e se
tako reei, sumna osnovica.
278
S obzirom nasumnuosnovicu dvasu glavna stupnjajakosti takoaer:jaci za
be~cnei slabiji ~Uin za :ivUC:t1t! !3ugIiumike; . ..
~1.168. Sonogrami (log. ljestv.) recenice
»To si ti cestosluSao« izgovorene nerazgovi­
.jetno (gornja s1.) i izgovoreno razgovijetno
. .(donja s1.) .
679 Uilutar glaVIiih grupa. postojerazlikeuzvucnoj jakosti koje slijede
dinienziju kompaktriost-difuznost; ivokalni i sumni je zvuk to priguSeniji sto je
glasnik difuzniji,tj. stosu murezonantne frekvencije odmakmitije od teineljnih.
Meau zvonkim su nosni (i Iv!) suglasnici malo priguseriiji od drugih, a meau
sumnima su tjesnacni.stridentni jaceg suma od nestridentnih parIljaka.
680 Potpuno prigilSjvanje zVuka osnovice na jednom dijelu njezIDog traja­
'nja idealan je 'zvucni mig prekidnostL Jedan kratak prekid vokalne osnovice
(trruanja oko 25 ms) dovoljan je !llig za Ir/; (takvih preldda s duljenjem toga
glasnika moze biti dva iIi viSe njih): .
Potpuno gusenje sumnogzvuka gotovo cjelokupnog trajanja sumne osno­
vice6znaCava zatvomost, a takvogqsenje prve polovice sumne osnovice ozna­
cava poluzatvornost Sumni diou' po1uzatvornih morapotrajati barem 25 do 30
msda bi mogao izazvati dOjam stridentnosti.
681 Jedan od vaZnih ZV\lcnih migova moZe se oznaCiti. kao vremensko
potiSkivanjevokalri~ osnovice sumnom osnovicom iIi kao vrijeme ukIjucivanja
glasaNVG). Bezvu(inisnglasnicijace razmicu vokalnu osnovicu nego. njihovi
zvucni parnjaci (imaju dulji pcizitivni VUG). VUG, meautim, moze biti
i pomocSni mig za izgovorno mjesto, a preko toga i za predodzbenu sliku boje,
naposezatvomih suglasnika. Najdulji pozitivni VUG upucuje na mekonepcane
zatvorne suglasnike; nesto kraci na vrhjezicne, a najkraci na dvousnefie; (u
pokusima se samim kracenjem VUG-a bez. ikakvih drugih zvucnih promjena od
fkj cuje It! i jos veCimkracenjem Ipl iIi Ig!):
682 Svi se zvucni migovi fonema ostvarujuu odreaenom vremenu. N ajbolji
su kad se svaki ostvaruj~ u svom vremenu (svaki ima svoje unutarnje vrijeme; v.
pod 468 do 482). Akogl;asnik traje krace od donje granice osjetilnog pamcenja ili
duZeod njegove gornje (granice produljivosti; v. pod 590 do 593), idealni su
migovi u tom glasnikunedovoljni za izazivanjepredodzbene slik'e fonema.
279
 A VO~ALNOST AUMNOST
.• SAMOGLASNICd ZVONKI SUGLtZ:VUCN ISUGL:IBEZVUCNI SUGl' III. DIO

t; .0: . . . . .4;.... ,. . .. .. 1) ..

oZ
N
~~I£!f~~~ : .~2- :d: #".
________.:1.________ .::··.~·#::~',:·i:·.:
',' ", . t;
0
GOVORNI DIJELOVI

::I
-1.1..
----- .. ".. ~.. ....... ".... z

: . ' . ' ::. ' '.;~ :.; .; . :: . !;

Q
-3i~-;[-i-~ Z3' 3j ' .... wir.:.. • ,c4; '!II::

t; ---~-:: . _':'_~_i.l ·;~:.~(~ . :'i,~(: . <it

~o
.:!~'.. ";:~.;~/':.' ~
Z
I­
~ 683 Govcir .je vi~estruko slozeri..SloZerije od' istodobnih sastavnica" i od
~ ' .. dijelova koji seniZu u vremenu.· Slozen je, dakle, na dvjem,a osima,: na okomitoj
-2 ina vodoravnoj. Naokomitoj se osi mogU raspoznatlnjegovi istodQbru slojevi,
o ­ a na vodoravnoj osi uzastopru cianci (segmentiiU ariikule). : . .
~
~

.9 .', ". ·,·,..'>.I:1:·.k;.··.~·: ~

.
.:
,
:f:.~=-
' . ' ;­

I­ ::£'_"::. 684 Slojevi nalijehi jedrii.na druge (suPerponir<\lU se)tako daj~dan modu­
m lira druge; cIanci se me<lusobno kontiastiraju..Ri:iznolikost tIDutarsval!;:og sloji;l.
-0 .~. t7:;":,,.;,."".:;o,- : 0,-.:,-•.
...... .• ,..,.,~.;i
...,;..';;.,..; -'
z Cini njegovu opozicijsku, paradigrriatsku, selekcijskri ill asocijatiwu. dimenziJu.
N

::I

1.1..
Q
U I' ~~~=:J~. ".~ Ii, " .I::-.::··):'. :.:~;.:~...:·· ~
:::::"_-=-===3====-",:::,,-=,"::."::..1::.:..' .:. '.: ...:." CJ
CIanci se u nizu met!:usobrio povezuju i ilsklat!:uju., tvoreCitalto.·kontrastne,
kombinacijske ill sintagmats~e veze. . .. ' . .' . '. ".
Paradigmaticke su mogucnosti utisnuteuopcem osjetifuoril POdru~jtiIIloz­
.....

J POV'SENOST ~ HARMOf'UCNA OSNOVICA dane

kore. kore, a kombinacijske u. premotorickom
. ' . ' i prefrontalnom... dijelu
. mozdane
. .
fNOSNOST AUMNA OSNOVICA
685. Govorni su cIanci ~d vecih jedinica' prema manjiiri: .(;jel9vit .govor iJi
B MODULACIJA GlASNOCE diskurs: odlomak (pasus ill paragraf), re~enica,intonacijska jedinica(govorni
HARMONICNOG ZVUKA. SUMA blok ill kolon), govorna rijec (foneticka rijec,prozodijska·rijec,stopa);· slog
w i glasnik.· . . . ..... .
.., BEZ MO-IOSLABLJEN ZVUK
I
BEl MO-
o PH E KTO Z V U K A .686 Dva su glavna govorna sloja glas i tekSt. Glas ~ine posebni govorni
en znakovi, a tekst jezicni znakovi. Podslojevi su teksta nizovl fonema, prozodija
rijeci i prozodija recenica, a podslojevi su glasaizraZajnos* i govorni lpik (v. s1.
170). Kriteriji tih raslojavanja su jezicni, semioticki, organskite kriterijigqvor­
nih sredstava.

<t
.., BEZ MO~
~ DUI,.ACI~E
r e a
o u I If h
..J <t SPORA
::I z
Q N PROlODIJSKA
0 gov.orna SREDSTVA
~ BR Z A
~
;..---­
:s
NAGLA govorni kr.ik
S1.169. Tabli~a fonema prema ~mj€!dbenim Qsobiha'ma. A- pr~odzbene slike fonema GOVORNI SlOJEVI
oznacene zvucnim migovima za izgovorne oblikei za stupatij zvonkosti, B':' predodibene
. slike fonema oznacene niigovima za izgovorne riacirte . 81. l'70. Govorni siojevi

280 281
 Govorni se slojevi dadu raslojavati na jOs tananijesve .do nedjeljivih
opaZajnih i ponovljivih razlikovnih erta. U fonemskom su sloju to unutarnja
razlikovna obilje~a, u slojevima prozodije rijeei i reeenica to su prozodijske
razlikovne erte (supraSegInentne erte), u slojuizrafajnosti su to izraZajne ill
ekspresivne erte, koje SU i u sloju govornog laika premda se uzima da je krik
nedjeljiv, sinkretican.
687 Znakovi su teksta r:;imboli, sto znaN da su hotimicni i u odnosu na
oznaceno proizvoljni (arbitrarni) premda jezikom uvjetovani (motivirani). To
stoji i za tekstov fonemslti sloj i za njegovadva prozodijska sloja u Kojima se
znakovi razlik1.\iu od izraZajnih upravo po tome sto su uvjetovarU odredenim
jezikoII!,pa su zato u razlici1im jezicima razliciti za istu znacenjsku ulogu,
Sloj. izraZajnosti cine Slikoviti (ikonicni) znakovi, tj. hptimic~oodaslani
znakovi kojiimaju neku naravnu Vezu s onim sto je oznaceno. Sldj 'segovornog
krlka sastoji od znakoVa simptoma, tj. Od znakova koji su prlmaodl·si.i.koviti, ali
ih posiljalae ne odaSilje hOtimicDO. . ..• '...
(Netekstualni a l!:onveneionalni znakovi, koji se signaljziraju govornim s!-oo­
stvima, kaosto BU mnogiusklieii klikovi, .cine skup nazovijezicnIhili'panilalic­
nih znakova ine pripadaju gOVOl1L Ti su znakovi diosire skupme neverbalhlh,
tj.okogovornih ill perilalicnih znakova, kojiseredovitojavljajuUigovor te' ga
ispomaZu i nadopuDjuju; u toj su skupini najcesci gestovni i nii:inicni.znakovi,
~ ibrojni zvucni kao Sto su zviZduci, udasi,izdasi, pueketanjeprstimai s1.)
688 Tekstualnim govornim slojem upravlja lijeva mo:l!danahemisfera,
s time da je, kao sto je vee reeeno, raznolikost utisnuta u strafnjijem, osjetilnom
dijelu mozga, a sposobnost povezivanja tekstovnih jOOiniea u njegovom pred­
njem IIlotoriCkom dijelu. .. . 692 Govor na nekomjeziku razlikuje se .od govora na nekom drugomjeziku
$IoJern' izraZajnosti upravlja desna mozdana hemisfera, u kOjoj se i inace
otlraduju slikoviti obliei.Sloj krika proizlaziiz nesvjesnih i nehotimicnih sup~
kortikalnih aktivnosti za vrijeme govora, iz proeesa u limbickom, aktivae~skoni
i vegetativnom sustavu te od stanja i zbivanja u cjelovitom sustavugovornih
organa.
(:j89 Fonemskise sloj signalizira u govoru izgovornim sredStvima (izgovara­
njem glasnika), a preostala cetiri sloja dijele zajednicka prozodijska sredstva(gt.
prosodfa dolazi od pr6s 'ode i oznacuje ono sto se pripijeva). ' i nesadrfijezicnu kultu;ru'csadrZi zato opcu govornu kulturu. Zllakovi u glasu
Prozodijska su srOOstva: 1. ton i intonaeija, 2. glasnoca i naglasak, 3. boja
. glasa, 4. spektralni sastay gOV0rtl0g zvuka, 5. sta~ka, 6. gOV0l1!-li b.rzina, 7. ritam,
8. govornamOdulaeija,9. nacin izgovora glasnika te 10. mimika i gesta.
690 U fonemskom biljezenju govora, a to u naeelu slijedi i nM pravopis,
niljpotpunije se biljezi fonemski sloj. ProzOdijski obrisi rijeci i reeeniea jedva da
se i bilj~e. Od prozOdije rijeei oZIl~cavaju se samo razinakoql u pisanju njihove
graniee, ito podosta nedos)jOOnoi nesigurno. K tome treba napomenuti da je
razIIlak medu rijecirna u pisanju,posredan (kodiran) znak za prozodijski nagla­
sak rijeei, a ne neposredni za prozodijsku granieu rijeei jer u nasem govoru
nema posebnog prozodijskog srOOstva zaoznacavanje graniea medu rijecima.
Prozodija se reeeruea iakoder oskudno biljeZi, i to interi>unkeijskim znakovima
- tockom, upitnikom, usklicnikom i zarezom, a pocetak reeeniee jos i velikim
slovom. I izraZajne se erte skrto biljeZe, i to osim llavedenih interpunkeijskih
282
znakova joli i nekim drugim kao· stosu zagrade, navodnici, trotocje, upitnik­
-usklicnik i s1., a izuzetno i grafickom obradom (izborom tipova slova, potertava­
njem, rasporedom slova u prostoru is!.). Sloj se krika uopce ne biljez.i, osim sto
se. u lijepoj knjiZevnosti ponekadopisuje didaskalijama.
Zbog takvog haCina pisanja, u kojemu glasove porukegotovo sasvim iZo­
staju, oblikovanje pisanih tekstova mora biti znafno drugacije nego oblikovanje
teksta u govoru, i to upravo zato da bi sam tekst nadoknadio u pismu izostav­
ljene glasove pOrul!:e i oskudno ubiljerenu tekstualnu prozodiju.
;691 U svakom se i najmanjem govornom clanku nalaze svi govorni slojevi,
s timesto u samoglasnieima pretezu prozodijski slojevijau sugIasnieima
fonemski sloj (zastupljenost je tih slojeva u Claneima shematizirano prikazana
na sl.c 170). U to se mozemo Iako uvjeriti ako pokuSamo odgonetnuti eijeli
fonemski sloj jOOnom iz samih samoglasnika (npr. "-b-ao..e-D.--o«>,a drugi put iz
samih suglasnika (»d-s-j-k-sn-«); iz samih samoglasnika gotovo da to i nije
moguce, a iz suglasnika se lako odgQnetne tekst receniee (,.dosao je kasno«).
Izgovaranjem se medutim samih samoglasnika mogu sasvim dobro.naznaCiti
slogovni i naglasni obrisi rijeci te recenicna prozOdija; na samim sesamogla$ni­
eima mogu izvoditi i mnoge izraZajne mijene,' a i go:Vorni)cove se posebnosti .
i njegova raspolozenjakroz samoglasnike unajveeoj mjeri simptomatiziraju, ~to
se svesamim izgovaranjem suglasnika jedva moze nazreti. Ta prozodijska
prevaga u samoglasnika cini da: se samoglasniei u mozguobrad,uju bihemisfe­
ralno ill cak pretezno desnohemisferalno. Cak i onaj dio u njimakojim seizvodi
tekstualna (posebno jezicna) prozodija nije upravljan samo iz Brokma sredista,
cveeiz neSto siregpremptorickog podJ;uCja oko Brokina srediSta.
samo u sloju teksta. Tekst ne moguproizvoditi niti njegovu poruku odgonetnuti
oni koji ne znaju jezik.U standardnoj uporabi jezika tekstualnusignalizaeiju
odreduju orto~pska pravila. Zahtjevjezicne govorne kulture je da se tapraviia
,-,- postuju do tancina u javnom govoru., To treba zato da bi se uklonile komunika­
eijske smetnje, ali i zato da bi se svi pripadnici jednog standarda time poistovje­
till.
Glas, koji je sacinjen odnaravnih znakova, opce je prepoznat)jiv bez obzira
na poznavanje jezika. Premdaje glas govorni sloj koji ne zavisi odjezika, pa zato
iskazuju cesto jace nego oni u tekstu covjeeje moguenosti govornog izrafavanja,
uljudenost govornogpona,Sanja i eivilizacijski smjer i domet. Zato kultiviranje
glasa, koje jepodjednako moguce kao i kultiviranje jezika, stremi ejelokupnom
kultiviranju govora i preko njegavisoj opcoj u)judbenoj razini.
,~
283
 Prozodijska' sredstva __ _
TOil i intonacija·
Ton
693 Temeljni je podraZaj za ton ucestaiost.periodicnihtitraja zvukakoji
nasuuu titranjem glasnica (Fo).Migovi se za govorru.ton mogu nalazitii u glas­
noCi i boji govornog zvuka jer se tezvucne osobine u govoru iz fiziolosltih
razioga mijenjaju s promjenom tona. Zato je glasan ,govor znaki za povillen ton,
kao sto je i krelitava boja znak 'za vrlo visokton, a tamna boja,za vrlo nizak ton.
694 Tonna kojemse pretemoodvija,govornikovgovorzove se srediSnji
I ton. Sredisnji je ton u razlicitih ljudirazlicit,. pa'je i simptomnjihove posebnosti.
Bezbrojna se,mectutim, raznolikost 'sredilinjih tonova govornika u prepoznava­
nju svodi na alt, mezosopran i sopran za odrasle Zene:te na .ba:s,bariton i tenor za
odrasle muskarce (v. pod145i sl. 2,2).
I 695 Sredisnji govorru ton ishodiiz fiziololikih iiz kulturololikih razloga, pa
se zato i razlikuje· flzioloski srediSnji ton od kulturololikoga srediiinjeg tona.
Fizioloski je srediSnji ton -anaj tongIasailja koji' najmanjezamara grkljan; na
njemu pojedinae postiZe i svoje lliijduzefonadjsko 'VIijetne(v. pod 129). Kad je
grkljan zdrav a foniranje normalno, fiziololikisredilinji ton ovisi ponajviSe
o debljini i duljini glasnica (v. pod 144) Uzsredisnjipolozaj grkljana (v. pod 147)
i pri· titranju eijelog membranoznog dijela glasniea~ U disfonicnih glasova sredis­
nji je fizioloski ton jedan od simptoma fonaeijskihporemeeaja. Najcelice je to
previsok ton (falset), koji simptomatizira;hiperkineziju grldjana,-ali mOZebiti
i prenizak, hrapav ton (za Zene sekaze virilan'glas)koji simptomatizira opuste­
nost ill zadebljanje glasniea.
696 NizaksrediSnji ton simptom- je kojiznaci.tjelesnu velicinu i odatie
i;
snagu,odvaZnost, sarnopouzdanje, a visok tori:tjelesnusicusnost iodatle slabaii­
nost, umiJjatost, ovisnost i tOnlU slicne osobme.· Zbog· tih -ce znaeenja tona
pojedinae,sto pod drustveI!!!n pritiskom sto vlastitim izborom uloge, odstupiti
I
I.
od svog fIzioloSkog srediSnjeg tona' zaonoliko koliko su tikulturoloski raziozi
snazru.. Primjerice, u civiliZacijama gdjejem~ka ulogaostro razliCita od zenske,
muski tonovi su niZi a zenskiviSi od flzioloskogsrediSnjeg tona.
Kako ton zavisi i od glasnoce, srediiinjice ton odstupiti od fizioloskog i onda
11
kad kulturoloski razlozi imaju neposredni utjecaj . na glasnocu. Komorni,
suspregnuti glasovi bit ce niZega sredisnjegtona, a glasni, »ruralni« visega.
~
~ 697 Svaki pojedinae moZe govoriti na prepoznatljivo pet razlicitih tonskih·
~ visina: na vrIo visokom tonu (ceonom glasu ill falsetu), na visokom, na sredis­
~ njem, na niskom i ~ vrlo niskom tonu (prsnim glasom). Ta tonska ljestviea
ij nema apsolutne vrijednosti, vee predstavlja stupnjeve odstupanja od pojedinee­
~ vog srediSnjeg tona. Uobieajeno je da se tih pet tonskih pomaka ubiljeZava
•,! u ertovlje s pet crta.
3
1
~ 284
~
.,)
ij
Opcaje semantika niskog tona bijes, prezir,. tuga, a visokog strah, radost
Vrlo. visok se ton pojavljujeuslojukrikauafektu, a u sloju izraiajnosti
u afektaciji. U nekim kulturama takvaafektaeijamozebiti i d~tveno obve­
zatna (npr.. pri pozdravljanju u engleskom i franeuskom za zenske uloge te za
vrio izraiajno govorenje za muSkaree i zene u ruskom; naSa drustvena konven­
eijanema zahtjeva za wlo visokim tonom). .
Intonacija .
, - 698 Intonaeija ill govorna melodija je fIgura koju tvore uzastopne m:ijene
tona. Takve mijene mogu biti skokovite uz krace ill duie zadriavanje istog tona,
sto je znaeajka i simptom pjevanja, ill klizne uz stainu, pa makar i neznatnu,
promjenu tQna,sto je znacajka govorne intonacije i SiPlPtOIll govornog.raspolo­
Zenja (v. sL 171). U poeticnom govorenju,U recititanju,intoriacijaje)zmectu
govorne i pjevne.
699 Intonacija se moze uCiniti vidljivom, a potom i mjerljivom s pomocu
raznih urectaja. Najstarijaje sprava za to bila kimograf, kojije biljeZio periodicne
titraje glasniea. Danas se u te svrhe upotrebljava sonograf i razm analogni ill
digitalni pokazivaci tona, koji brojcano ill dijagramom pokazujuizdvojenu sarno
mtonaeiju. .
700 Na temeJjuflksiranih zapisa ill izvjezbanog slusanja govorna se intona­
cija opisuje, ito: l.prema smjeru tonske promjene (kao ravna, uzlazna, silazna,
silazno-uzlazna. uzlazno-silazna, silazno-uzlazno-silazna itd.; za vibrato -:0- peri­
odiene mijene tona v. pod 759), 2. premll. velicini zamaha,tj. veliCini tonske
promjene (mali, srednji, veliki zamah, ill izraieno glazbenimtonovima; ill bro­
jem herea), 3, prema vremenu kada se i Ii kojem se tonska promjena:zbiva (na
kojem dijelu recenice i kojom brzinom, nagio, postupno) i 4. prema tonu Qko
kojeg se tonska prom;jena zbiva (vrlo niska, niska, sredisnja, visoka, wIo.viS-oKa
intonacija). .
701 Intonacija koju proizvodi titranje glasnika i kakvu ~am urectaji poka­
zuju rezultanta je tOil,skih osobina u svih pet govornih slojeva. Zatosu' stvarne
intonacije recenica' toliko raznolike da je njihovo usustavljanje riemoguce
a pojedinaeno opisivanje nekorisno. Smisleno je, mectutim, opisivati tonske
osobine u sva)tom slojuzasebno, pogotovu ujezicnlln slojevima, gdjeje stupanj
pravilnosti i ponovljivostimnogo veci. Pri tome je nemali problem jasnih
kriterija za razdvajanjel)lojeva i metoda izlucivanja pojedinih tonskih i intona­
tivnih sastavnica, da1d~ problem raeionalne formalizaeije j operatiVne instru­
mentalizacije govorne zbilje. . .
702 U fonemskom se sloju prozodijska intonacija nalazi sarno u samoglas­
nickim odsjeeeima, a u sUglasnickim je, kad stVarno i postoji (u, zvonkih i zvuc­
nih suglasnika), intonativnonehoticna i zato nevazna. Sami samoglasnici utjeeu
na ostvarenuintonaciju svojim unutarnjim tonom (v. pod48~93), pa se prava
prozodijska intonaeija dobije kadse od ostvareneodracllna illodstrani taj
utjecaj. .
285
 Tonske prozodijskeosobine rijeei znatno sudjeluju u opeoj tonskoHntona­
tivnoj prozodijskojslici, pogotovu u tonskim jezicima ill u jezicima s tonski
razlieitim naglascima rijeei, kakav je i nas standardni; (0 tome podrQbnije pod
804-835).
81.171. Ostvarivanje teksta raz.no~nim
glasovima: 1 - pripovijedanje, 2 . pjevarije,
3 - recitiranje; 4 - objailnjavanje, 5 -vapiij,
6 -Ijutnja, 7 - kliktanje, 8 cudenje, 9 - pita~
nje, 10 - tuga, 11 - ironija, 12 pial!, 13
- smijeh
286
·.103 Intonacija recenicrioga prozodijskog. sloja je samo onaj dio ukupne
stvarne prozodijske intonacije koji je potreban i,dovoljan da se dubinska reee­
nica·govorno izvede kao reeenica odreaenog jezika. Raznolikost jezicnih ree:e­
nie:nih intonacija transformacijske su moguenosti za izvedbu recenienih preo"
blika, kao Sto SU preoblike nizova recenica u receni¢ni niz, preoblika potpune
reeenice u elipticni oblik, zavisnih u umetnute iii dometnute recenicei izjavne
uupitne, usklicne, priDovjedne.idr.
R~eniena jezicna intonacija imadijelom univerzalne osobine, a dijelom
posebne odreaenog jezika, kojese razlikuju od intonacija u drugim jezicima.
Univerzalni intonativni recenieni oblik eini uzlazni ton na poeetku i padajuei na
krajll reeenice, koji iskazuje da se krug sintakticke skiopljenosti i znaeenjske
cjelovitostiprisilno ispruZio samo da bi mogao bi11izgovoren. Nepotpuni into­
nacijski padna kraju iskazujenedovrsenost reeenice, prekidgovora, euaenje,
pitanje, oklijevanje ill slieno. Univerzalna je osobina i raSClanjivost reeeniene
intonacije na m,anje clanke-. naintonativne jedinice, koje obavezno imaju po
jednu intonativnu jezgru.
Unatoe poeetnom dojmu 0 golemim razlikama meaujezicimajezicne poseb­
nostisu u.recenienim intonacijama nevelike. Razlike izgledaju velike zato sto se
recenicnoj intonaciji u shiSanju sa stranepridruzuju osobine sloja prozodije
rijeci i prozodijesloja glasa, koji je u velikoj mjeri kulturalno motiviran.
(Podrobnije 0 reeenie:nojintonaciji hrvatskoga standardnog jezika v. pod
785-803.)
704 Intonacijski oblici i razine tonova u slojevirna glasa (izraiajnosti i kriku)
cini se da su nebrojeni, kaosto su nebrojena i znacenja.kojaglasoslikava iIi
simptomatizira. (Naznaka je tog mnostva dana u nekoliko primjera na s1. 171.)
Istina je, meautim, da glasove intonacije nisu jos ni dovoljno istrazene da bi se
mogle opisati kao sreaen sustav. Uoeiti se mogu tek poneke pravilnosti. Takva
je primjerice dijagramsko oslikavanje kolieine obavijesti kretanjem tona (visi
ton za veee obavijesti i niti za manje) iii razina odstupanja tona od sredisnjega
kaoizraz stupnja emotivnosti (sto jaci kliktaj, uzvik, radost i sl., to je i ton visi,
asto veeatuga,·Za1ost i s1., to.je ton niii).
Glasnoca i naglasak
705 I govotna se giasnoca, kao i ton i intonacija,. probija kroz svih pet
govofnih slojeva, a slusanje govora iz njezine ukupnosti rasclanjuje pojedine
funkcije (0 unutarnjoj jakosti glasnika v. pod 483-488).
Fizioloski je normalno da govornu glasnoeu prati kretanje tona, pa se zato
i kaie»povisen glas« .. u smisiu »pojaean«. Ipak, moguce je, i to ne sarno
u pjevanju gdje je to zahgev, vee i u govoru, zasebno nadzirati ton i zasebno
glasnocu,pa se glasati glasnim niskim tonom iIi tihim visokirn tonom (za'takvo
razdvajanje unasim llzlaznim nagiascima v. pod 823). Osim tona prornjenu
giasnoce prati cjelokupni naNn govora. U glasnijern je govoru veca govorna
snaga (v; pod 182), zamasisu slogova veci, izgovor suglasnika jaei, sarnoglasnici
postajuapsolutno otvoreniji i razmjerno dulji, a ukupna govorna brzina sporija.
Zato su sveto i doda!ni migovi za govornu glasnocu, paje i moguce prepoznati
glasangovor Londa kad jejakost zvuka vrio mala (siusanjem iz daljine iii
287
 stiSavanjem zvuka na urnjetnim prijenosnicima), Moguce je sve popratne oso­ pOjedincu 8tO je broj shisaca veCi. Zato govorna glasnoca, uza sve druge uvjete
bine glasnoga govora izvesti i tiho (prigulleno vikati) kao i vrlo glasno govoriti na iste, raste s brojem sluSac~ i postaj~ znakom vrste govora, vrste odredeIle .upravo
naem tihog govora, lito je mnogo.teZe, ito je glaV1d zahtjev scenskogagovora. kriterijem broja sluSaca. Tihi je govor.znak za solilokvij(upucen sebi),n~~je
glasniji govor dijaloga (govor upucen jednoj osobi), jos je glasriiji pripovjedacki
706 Temeljni je ipak podraZl\i za glasnocu jakost govornog zvuka. Ta se govor (upucen manjoj skupjni), glasnije je dd toga izlaganje (upuc~Iloauditoriju)
jakost objektivno mjeri u decibelima i na jedan metar od usta je35 dB u ilapatu, i vrlo je glasan javnigovor(upucen masi}.' ..' . . .
oko 65 dB u uobicajenom razgovoru te do 100.dB pri urlanju (v. pod 300).
Subjektivni se doZivljaj glasnoce obicno izrafuva u fonima, a taj jebroj fona za
:r
govomezvukove pribliZno jednak broju decibela (v.· pod 555).
A
i 101
707 KontraStne (sintagmatske) razlike glasnoce, i to utemeljene bilo na t I.:!'
I I-I
jakosti zvuka ill na popratnim osobinama jakostigovornog zvuka, tvore unutar 0­
lei.. ,
rijeci naglasak rijeCi, a unutar reeenice recenicni naglasak ill isticanje. J
I"'C : ' ~
tol"D~ _
IGlIO I e
tt'l-IQ,I.D
708 Dvije su razlicite uloge glasnoce: signalizacijska i znakovna. Signaliza­ .-101
cijskoj je glasnoci zadaea da svladava prolaz kroz kanal iona na odalliljacu mora ,t::t~'l
biti to veca lito je gullenje signala naputu kroz kanal vece: lito jeudaJjenost do I •••

slusaea veCa, 8tO je buka u kanalu veca (v. sL172.B), stoje upijanjezvuka II .
o ~.~ ~ ~ ~ ~ ~ ~

u kanalu veee (otvoren prostor ill zatvoren s· jakim upijacima zvuka, slabi PROS,lEiCNA J.AKOST GOYORA U d8
• " '. J,:.'" .
urnjetni prijenosnici zvuka i sL) te 8to jepercepcijski otporveCi, i to bilo -0
fiziolollki (naglubost)ill psihol08ki (nepaZnja, odbijanje slusanja). Govornik ~oTI·Ti----~--~·~,----,---:J:::=Wt~~=-.r-'I~B
obavijeSten 0 uvjetima kanala ugada jakost, zvuka svoga govora prema tim IIC
r ii" t l y.
uvjetima (v. pod III i 115). Kad govorimo sami za sebe, signalizacijska jakost "i 80i
zvuka smije biti niStetna, 8tO je znacajka unutarnjega govora. ~
Ukoliko je jakostgovornog zvuka signalizacijska, utoliko moZe biti nadokna­ "~60
dena umjetnim pojacalima (telefon, razglas, radio,ampliflkator za naglube is!.). o
"­
III SU72. A -ktivulja prepoznatljivostijedno­
709 Raspoznatljivost je govora izmedu ostalog u zavisnosti i od jakosti ...
a;4()
!.iloZnih rijeci U ovisno.sti. 0 njihov{)j zvucnoj
govornog zvuka; lito je ta jakost veea, i raspoznatljivost je bolja (v. s1. 172. A). Za '":";20 jakosti (premaKnyteru, 19.46. ~. Sil~anu.
povezan je govor pottebnoda govorni zvuk bude slusa.cu barem 20 do 25 dB 194'1); B utjecaj. buk~naprep<>ZIlatJjiv~st
! iznad praga sluba da bi mu bio prakticki potpuno raspoznatljiv, a vi8eQ..d toga da Iiio govora te konteksta rij'eci na srnanjerl.le nega­
i tivnog utjecaja buke (prema G. A. Milleru,
I· bi bio raspoznatljiv s lakocom. Govorna glasnoca veea od.potrebne za.lagodno ... o~ ~ 0 4 ~ ~~ . 1956)' .' >

I raspoznavanje nametljiva je za onoga komu je govor upucen i buka je onima ODNOS SIGNAL· BUKA U dB

kojima govor nije upucen. O~eravanje je primjerene signalizacijske glas­

I noce temeljni zahtjev govorne kulture; pretih govor, koji traZi naprezanje sIu­
saea, nepristojan je koliko i prejak koji je nametljiv.
710 Ugadanje glasnoce prema udaJjenosti sluSaca i .prema preprekama
zvuku postaje i proksemickim znakom, koji simptomatizira prostorne 9dnose
sugovornika. Kako na prostornu udaJjenost sugQvornika utjeeu i psihicki i dru­
!ltveni odnosi, glasnoca .simptomatizira i te odnose. Taka tihi .glas oznacava
prisnost, prijateljstvo, privatnost, apojacan glas .sluibenost, autoritativnost,
koja traZi lliri prostor iodmice sugovornika od sebe.Takva se znacehja uznakov­
)juju glasnocom i kad nema mogucnosti za stvarno prostorno ·primicanje.ill
odmicanje, primjerice u govoru preko telefona, radija ill televizije.
712 Govorna glasnecaoznacava psihosomatske,i.kulturalne osobinegovor­
nika te njegova raspoloZenja u govoru. Glasan govor, kao i nizak ton i tamna
Doja, znace velik obpjam, velicinu, snagu, otvorenC)st, druStvenu superiornost
i sl. te na,viknutost na zivljenje u sirokim. otvol'ennnillbuCnDn prpstorima(v.
pod 578 i 579);Tihi glas pak oznacava sicusnost, slabost,zatvorenost;drustvenu
podredenost ill uvidavnost te naviku ~vljenja u tihhn, s;kucenim i zatvorenim
prostorima. Glasnoca je i simptom fiziolQllkih mQguCnQsti,organ!lza ghlsanje
kao i simptom ostecenja sluha (v. pod 536 i.552). .. .
Stupnjevi i vrste raspolozenja uglavnom se izraZavaj'u glaSnocom; jak gIas
izraZava agresivnost, odlucnost, dramaticnost, bijes, .pre$", a tih glas strah,
nesigurnost,. tugu, smirenost, sklad i s1.
,~

711 . Govorna glasnoca je potrebna i za svladavanje psihickogotpora slu­
8aca, za uspostavljanje veze s njime, pa je tq njezina i faticka uloga. Taj jeotpor
to veci 8to je manji stupanj spremnosti sluilaca za primanje govornih obavijesti,'
a solidarizira se i s otporom drugih slu8aca; odatle je i to veCi u sVakom
'288
713. Stvarna glasnoca ili sugerirana nacip.om govora ,dij~grlilIDSio jezru$'
opeeg stupnjabudnosti, uzbut1:enosti i komunika~ijs;kogZara,Jekolicine obavi­
jesti syakpgpojedinog znaka u nizu. Zaw je ·giasnoca.{il,lti,canje): uz intonaciju
glavno sredstvo hijerarhijskog strukturiranja rijeeil:l recenic\l(v. s1..173). '
289
 718 Stalna se boja glasa pocesto opisuje ne sasvim odredenim i uglavnom
metaforickim epi~tima. Tako se za estetske prosudbe, kakve su 0 glasu i naj­
c~ce,rabe epiteti lijep, .rilZall, kristalan"barsunast, ugodan i sl.; kadse kuitu­
ramo ocjenjuje glas,govori se 0 primitivnom, seljaCkom, kultiviranom i s1.;
psihickim se 6sobinama glaS opisuje kao muzevan, zenstven, agresivan, umiljat,
SL173. Sonogram uz njeZan, senzualan i s1.; biolosklin se osobinama glas opisuje kao djeeji, zreli,
krivulju ukupne jakosti staracki, mU5ki, zenskl i dr;, a patol05ki je promukao, napukao, kl'estav,'nosni,
zvuka reeenice "Mi to hrapav, bezgblsan, prehladen, gluhacki, nagluhi i dr. Da bi sesmanjila neodre­
znamo.« denost U opisu boje glasa, u;nastavku ce biti ponudeno nazivlje sa stoodredeni­
jimznacajkama mijvaZnijih osobina boje glasa.

Boja gIasa Voluminoznost

714 PodraZa,i je za boju zvuka oblik ZVllcnogspektra, a za boju govomog 719 Volummoznost u najvecoj mjeri ovisi 0 podruCju spektra glasa ispod
zvuka, kojemu se spektralni oblici neprestano mijenjaju, podraZaj je neka vrsta 300 Hz, tj.0 frekvenciji i jakosti fundamentalke (Fo).Sto je fundamentalka niZa
prosjecnog obtika spektra. Ukupna boja govora ishodi iz boje sloja'glasa i sloja i razmjerno jaca, glas je volwninozniji (v. pod .578 i 579 te sl. 157). Bilduci da je
fonema. Tajfonemski sloj ukupnoj govomoj boji daje i jedan jeziCtii znaCaj. opca semantika voluminoznostL velicina, :;naga, pa odatle vaZnost, pripadanje
Tako.se u slul!anju sa stranefrancuski doima kao nosni, poljski kao sulltav, ruski viSemsloju druStva i.kulture,.dakle osobine kojese pozitivnovrednuju; postoji
kao umeMan, americki engleski kao grlen (zbog yelariziranog r).Dakako, takv6 i hotimicno nastojanje da se glas ucini voluminoznijim. To se lako postiZe
svoaenje jezicne boje na poneku osobinu nema objektivne,vrijednosti jer proi­ samim spustanjem tona, pa se to i prosuduje jeftinim, a teze se postire pojaca­
zlazi iz uopcavanja neke izgovome posebnosti,. a ne iz uprosjeeivanja sviti njem fo, 5to je onda i vre<inije.
izgovomih osobina. .
Unutar jednog jezika govor se more bojiti fonemskim slojem tako da se
u iskazu poveea razmjema ucestalost nekog unutarnjeg raz)ikovnog obiljeija + U G 0 D A ,N. G l A S +
0 S ·T K R E !! T A
(npr. nosnosti, gravisnosti itd.), pada se citav iskaz oboji tom osobinom. Takvo V 0 S T
zgusnjavanje ucestalosti .oRO ifli osebujan izgovor glasnika navodi na zamje<!i­
vanje osjetnm stika glasnika i istiee njihovu nefonematsku, prozodijsku ulogu (0
tome podrobitije'pod 761c.:.764). . .
+
r
i Z A!! TIT A N. +GlAS
]
+

, .. ',. . ,
i
­
(

I ~1"
715 Pod bojoIh glasa u mem smislu razumijeva se bojakoju imaju SlIlIlO~ !

~I
I

glasnici kad se zanemari njihova razlikovna, fonemska' boja. Ta boja glasa Fa

u ufum smislu zove se jol! i vokalna, za razliku od vokalske, kako se naziva
fonemska boja samoglasriika (v. pod 385 i s1. 85). Al Y7A F2
.,
<C(

. 716 'Boja glasa ima svoju stalnu i svoju promjenljivu·sastavnicu. Stalnaje

sastavruca kao znak simptom 0 govorniku, papripada sloju krika,:a promjen­
I I Vl
ljiva je govornikova iztaZajna rriogucnost te pripada sloju izraZajnosti(kad je
nehoticna,· i slojukrika).· .
alo
I
J A , I 1
Stalna saStavnica boje glasa ishodi iz orgahskih osobina coVjeka, nasljednih 0:3 0:4 0',8 :2 2:5 3.5 5 10 KHz
I­
,....
i stecenih, ali i iz nacina uporabegUlwvih organa, na sto odlucno uljeeu
,....
<IJ 0

kulturaInicimbenici. . 0
Z
N
I-
I-
U)
r
!
U)
I-
<IJ
0
0
<IJ
I­
<IJ
0
717 Kad u govoru pOjaca poriv za ikonicnim izrazom, boja se glasa casovito
0
z <IJ
... :
0
z >
.... .>
...>
izmijeni, i to bilo zato sto je upravo boja taj ikonicni znak iii zato sto izmjena boje :::. '" .,.0 .... \ .. / I-

nastcIDe od slik6vitih govornih pokreta, vidljivih izvana Hi nevidJjivih. Bojom se ::.

.(,)

0 z
(!I
::. '"U..,J
,.w

mogu: oponasati:gThsovi drugihljudii tako ih oslikavati iIi karakteriZirati,

... z ,.
0
,.
a: (,)
o·
oponasati se mogti nafavnizvukovi ioblici, glasom se mogu izazivati sinestetske ,. ::.
0. N 0
;.,.
III
::>
0.

slike i oznacavati raspolozenja: Sl.174.'Pretezru spektralni korelati temeljnih kvaliteta boje glasa
290
291
PuDoca
720 Punoea u najveCoj' mjeri.· zavisi . od· jakosti zvuka u spektralnom
podrucju od 400 do 800 Hz. To je podrucje.u kojem se nal<lZi prvi formant
otvorenijih samoglasnika, pa sej postiZe povecavanjem otvQra tista uz pojaeanu
fona(!iju. Kako punocasmanjuje razmjernu koliCinu vokalskog zvuka uSPektru,'
raspozriatJjivQst samoglasn.ftm s poveCanjempunoee opada. S PtUloCOm se uz
najmanji fonacijski napor postiZe velika glasnoCa gOvora, pa seprema njoj teZi
pri impostaciji glumackih, oratorskih i nastl!.vnickih teoperpih pjevaCkih gIa­
SOya, ali zbog ucinka smanjene razgovijetnostine preporucuje se pi, u govoru ni
u pjevanju kad se jakost zvuka govoru umjetno pridodaje (telefonom, razgla­
som, radijskom, televizijskom, filmskom tehnikom, amplifikatorom za nagluhe
i s1.).
Zvonkost
721 ZvonkostjeponajviSe odreUena podruCjem od 800 do 2000 Hz. U vokal­
skoj boji to podrucje daje sonornost gIasnika. Ishodiiz poveeanog otvora usta.
Prigusenje tog podrucja jedna je od .v~nijih osobina nosnih,ltzasjenjenih«
glasova. . .726 Krestavost je odred:enll:vrlo slabom vqluminoznoscu uz razmjerno jake
Okruglost
722 Okruglost je osobina glasa kojemu je razmjerno jako usko podrueje
spektra od 2000 do 2500 Hz'. Zove se i »grlenost«. jer nastaje smanjenjem
zdrije!ne supJjine (podizanjem grkljana i povlacenjeni unatrag jezik8. Uz podiza­
nje i ucvrscenje ,mekognepca). Simptom je primitivnosti i loSe~(ukusa, ali
i nagluhosti i sIabosti grkljana, Koji nataj naeiIl uz rrial\ji napor postiZe raz­
mjerno veliku glasnocu. ' ,
Bljdtavost
723 BJje!ltavostse oslanja na podrucje spE!ktra od 2500 d6 5000 .Hz: Simpto­
matizira pojacanu samoslusnost, pa odatle i stanovitu nar<;iI>oiditO!'lt.Gluhoro­
deni nemaju nikada bJjestave glasove. BeHtanto setemelji ria bJjestavosti glasa.
U govoru ta osobina daje pjevnost glasu, koju su ppje gl'!lffici i govomici
razvijali. Pojacana blje!ltav(lstCiniglas lakim. i kieastim:. .. . . .
Dvije su podzone blje!ltavosti: niZa od 2500 do 3500 Hz, svojstv~a.za glasove
odraslih muskaraca, i viseod 3500 do 5000 Hz, svojstvena zaZenske idjeeje
glasove. POjacanavisa bljestavost u glasovima odraslih muskaraca Cini. glas
meketavim (tragilaliCnfm).
Pucketavost
724 Prisutnost Cujnih harmonika u podrucju iznad 5000 Hz (prakticki do
10000Hz) daje glasu .pucketavost, sto je rijetka i za slusanje ugodna kakvoca,
puna znakov.a 0 osobnosti govornika. Ti razmjerno jaki ;vrlo visokiharmonici
292
u glasu nastaju od ostrih titraja glasnica malog koeficijenta otvora (v. pod 153).
PodruCje iznad 5000 Hz ispunjeno summm zvukom daje piskavost.
Nosnost
725 Spektar nosnoga glasa ima pojacanje na niskim frekvencijama-(200do
400 Hz) uz priguSenje na srediSnjima(od 600 do 1500 Hz). Nastaje zbog»lijenosti"
mekog nepca (zapravo m. Ievatora veli palatini),. sto je najcesce obrambeni
mehanizam slaboga grkljana, kojega nosnost oPuSta, ill zbog kakve morfoloske
deformacije u podruCju zdrijeIa, nepca ill nosa. Pojal:ana se nosnost· u .glasu
negativno vrednuj~~r joj je opca semantika slabost, lijenost,odbojnost, mrzo­
volja.
Nosnost seviseoeituje u samoglasnicima nego u suglasnicima, to vise sto su
otvoreniji. Ako se Cuje i u pravim suglasnicima, to je onda ozbiJjniji defekt glasa,
koji se naziva unjkavost (riIlolalija). '
KreStavost
visoke harmonike l:elnog registra glasa. Krestavost proizvodi podignut i. vrio
napet grkljan. Znaeenja su kreStavosti mahom negativna: histericnost, slabost,
primitivnost, skrtost, zatvorenost i s1.
ZaAtitni glas
7'l:l ZaStitni se glas sastoji od punoce i bljeStavosti. PostiZe. sepojaCanim
potiskom zraka trbusnim misicima, sto izaziva CvJ::Sci rad grkljana, vEiCim .otvo­
rom usne supljiIle ipojacanim samoslusanjem. (! grleni je glasjedna primitiv~
nija vrsta zastitnoga glasa.) Zastitnim se glasom uZnajmanjegrkljanskog napora
i zamora, p~ zato i najmanje rizika za QsteCenje, moze postici glasno dugotrajno
glasanje, sto je posebno vaZoo za one koji se zbog uvjeta zivota (buka, otvoreni
prostori) ill zbog nagluhostite zbogprofesije (nastavnici,organizatori, glumci,
pjevaci) moraju tako glasati, a vulnerabilna su grkljana.
Ugodan. glas
728 Ugodan glas nije jedan jer razlicite vrst~ boje glasa mogu biti~godne
istom procjenitelju, a da se i ne govori 0 toIlle kako razliCi.tiljudi -rlizlicito
procjenjuju, pogotovu kad pripadaju razlil:itim kultumim Idealima. lPak, zajed­
nil:ko je svim ugodnim glasovima: da su rijetki, da se tesko postiZu i da
siinptomatiziraju poZeljne osobiIle.
U naSoj je kulturi ugodan glas opeenito uzevsi nesto nireg tona od fizioloski
srediSnjega, uravnoteZenih svih spektralnih osobina (navedenih pod 719-724),
ali uz pojacanje krajnjih - volumiIloznosti i pucketavosti. TaItavglas dobiva jos
i viSe na ugodnostf ako je uljudl;>enoprigusen i ako ~adrZi malo sipkosti (v. pod
732)..
293
Spektra~isastav
729 Po spektralnom je sastavu govorni zvuk harmonican i suman.Odnos
jedne i druge wste zvuka dijelom je odreden fonemskim, jezicnim slojem jer
harmonican zvuk sadne pretclno samoglasnici, a suman suglasnici, pogotovu
pravi, a ponajvise stridentni bezvucnisuglasnici. Nekada se jezicna sonornost
pokusavala.;izrazitiodnosom samoglasnikaprema ukupnom broju fonema
utekstovima odr~enog je7.ika, pa su sejezici svise samoglasnika, atakav je
primjerice talijanski s 48%samoglasnika i naS.jezik sa oko 45%, smatrali
»melodioznim<i, pazato· i ljepsim, za razlikuod »tvrdih«, kakavje primjerice
njemacki sa svega 38% samoglasnika, koji se zQog toga smatrao manje ~odnim.
Naravno, taj racunnije sasvimispravan,niti.kriterijsonornosti imaopcu vrijed­
nost zaestetsko vrednovanje. Naime, odnos trajanja harmonickog i sumnog
odsjecka ne zavisi SarnO od broja samoglasnika naspram suglasnicima,vee
i ,o.broju ..dugih samoglasnill;a naspramkratkima, kao i.o broju suglasnickih
skupina u kojima su suglasnici za 20-ak postotaka kraci nego pojedinac.ni.
o nepouzdanosti kriterija sonornosti za estetsko vrednovanje govori cinjenica .
da u manje kultiviranom go\lOru na bilo kojem jeziku prevladavaju samoglas­
nid.
730 VaZnijije medutimod fonemskedistribucije onaj odnos trajanja samo­
glasnikanaspramsuglasnicima kojije slobodno prozodijsko sredstvo .. U emer
tivnom ipoetskoin govoru prevladava harmoniean odsjeeak,a u logicnom, zbog
vece razgovijetnosti, suman odsjeCak. Postoji i obrat· od toga:" isticanjem se
pojedinih samoglasnika tvori Iogicka hijerarhijska organizacija iskaza, a istica­
njem se upravo suglasnika mogu izraZavati neka emotivna raspoloZenja, kaoSto
su dramaticnost iIi sarkasticnost.
i731 Nije me<lutim samo sljedbeni odnos harmonickog i sumnog udjela
prozodijsko sredstVo j vee i istodobniodnos, koji takoder nije stalan. I za trajanja
samoglasnika,moze ,postojatisumna sastavnica, koja nastajeod vrtloZenja
zracne struje: sto protjeeeizme<lu glasnica. Taj je grkljanski sum u sapatu
j·u patoloskoj afoniji bezimalo harmonickih zvukova. Glavna je znacajka
promuklih 'glasova,'koji simptomatiziraju fonacijski poremeeaj, prisutnost
suma u samoglasnicima.Takvog suma na niskim frekvencijama spektraimaju
SL 175.Sonogrami reeeniceizgovorene:
A - u saptanjjl. B - sumnim glasom i C - nor­
malnim glasotn
294
mnogo hrapavi povi, a SUffia iiirokog spektra, 'ali pretezno na podruCju iznad
2OOOHi, imaju sumni promukli glasovi(v. sl.175);
, ;
'732 OdnIjeravanje kolicine grkljanskog suma moZe biti'izraZajnosreds,tvo.
Jedna.manjakolicina grkljanskog sUmatvori sipkost glasa, osjencanost glaSa.
. Sipkost.p.glasuoznacavaprofinjenost, uljudberiost, nenametljivost, dok sasvim
harmoniCnisamoglasnicidjeluju nametljivo, narcisoidno ikieasto..
·ZahvaljujuCi umjetnim;pojacalima, harmoniCari voka:lni zvuk ne morabiti
jedino»pojacalo« govora, pa se mogu kaoizraZajno sredstvoprenijetiUstancimi
grkljanskiSumovi.;.
Stanke
733· Govorne su stanke od~ecci govomog vremena beZteksta. Ra:zIikuju se
od sutnje kOJojVi:ijefue nije g<>vomo.' Zato govorna stanka moZe tia,iati najviSe
do dVijemmute; jer je to najduljemoguce trajanje 'prazne prezentnosti, nakon'
cegadolilZi do 'prekida te, ~ ovom shicaju govorne. prezentnosti (v. pod 598).
.'Stankesu v8!no ptozodijsko.sredstvo isvoju ulogu imaju' u sloju receIii~ne
prozOdije, u slojuizraZajnosti iu sloju krika;u sloju fonema iu slojuprozodije
rijeei stanke Ilemaju nikakve moge. . ' . .
Kolicma stanka u govoru zaViSi od uloga' koje preuzimaju.Uspikerskom
Citanju vijesti; gdjesu'stanke goto,!o iskljucivo u ulozi jezicne receIucne prozo­
dije, na stanke ,otpada oko15%od ukupnog trajanja govora. U izraZajnom
citanju umjetnicke proze, kad dakle stanke postaju i izraZajno sredstvo, na
stanke otpada oko 30%trajanja govora, a u spontanom govoru, gdje su stanke
i sredstvo krika, stanke uzimaju 40 do 50% govornog vremena.
734Govoines~ei:nogubiti glasne i bezglasne. Glas u stanci moZe biti
neartikuliran i artik.tilj.ran. Neartikulirani su glasovi stanke ponajcesce neutra:lni
samoglasnilti Kojimoze bitizaok:ruZen iJli nOsni,produien {m], razni uzdasi,
klikovi LsI. Mikulirana se glasna stanka moze sastojati od prodUZavanja izgo­
vora, od ponavljanja slogova, rijeCi i blokova te od postapalica. Bezglasne stanke
imaju takot!er »zvucne« kvalitete, kOje su odre<lene zvucnim osobinama njiher
vih rubova. Ti rubovi mogu biti ostrih iIi blagih rezova te razlicitih tonskih
visina.
°
,735 . Govorne sfrulke imaju razlicite uloge i razllcita znacerija. S bzirom. ria
uioge stimkesu: L stankerazgranicenja (delimitativne pauze), 2~ stanke isticanja
(lrub:nhlativne pauze), 3. leksicke stanke,4. stanke procesiranja i 5: stanke
prekida govora: ~edna stanka moze iStodohrio imaU vise uloga i tada se u pravilu
dtiJjt ' , . .
Stanke razgranieenja
\ .....
736 Stanke razgranicenja su sintakticko-logicke i ritniicke. SintaktiCko­
-logicke stanke podupiru .sintakticku i logicku organizacij.u iskaza i cine je
ociglednijom, au rjec1jm sluCajeviIna i uklanjaju njihovu mogucu dvosmislenost
(npr. »Ako znaS dobrolf moZes pro(!i.« iIi »Ako znaSlf dobro mozes proci.«). Te
295
stanke razgrarucuju intonacijske jedinice unutar recenice, razgrariieuju ~nice
unutar odlomka i odlomke unutar diskursa.
Razmjerno trajanje stanka razgranicenja ovisi 0 veliCini govomog C1anka koji
razgranicuju, a apsolutno trajanje 0 brzini govora. Intonacijskejedinice razgra­
nicujurazmjerno kratke stanketrajanjajednogsloga, kojese cestoizvodetako
§to se prethodni slogproduijiza tu kolicinutrajanja.Reeenicerazgranicuju
razmjerno srednje stanke trajanja jedne rijeCi, stime da seto trajanjel'aSpodje­
ljuje na produljen izgovor prethodnog sloga i na bezglasni dio.stanke,.koji se
redovno ostvaruje tamo gdje niu je i mjest9, aliponekad i< naknadno' iza prvih
rijeei u narednoj reeenici, Mo je iz:raZajno snaZnije. OdlomkerazgraniCuju.raz­
mjerno duge stanke trajanja jedne reeenice i te su stanke, ne racunajuci produ­
ljen prethodni slog, obavezno bezglasne. DrZimo li se govornog bontona, sugo­
vornik smije sarno u toj stand prekinuti govornika. ' ubacivati kad ~e govori nagluhima; pri diktiranju zbog sporosti pisanja i u pto­
737 Ritmickestanke. razgranicuju govome blokove, kao i v~ ritmicke
.cjelin~ od. blokova, .kojise oblikuju upravC!-zato da budu ri,tmiCke jedinice.
, Obicno. ugovorustanku razgranicenjazdruZeno odreduje i sintak:ticko~logicni
i ritmicki zahtjev, -sadvi§e jedan,sad vi§edrugL U redth-anju ritnli~ki zahtjev
izrazito nadjacava, pa se moZe dogoditi da kratke stanke unutar stilla,(cezure);
srednje stanke na kraju stillova i duge stanke na kraju strofa presijecajusin~­
ticko-Iogicke cjeline, pa cak i govorrie rijeci, pogotoVo to:IlJ.ogukratke, ali
ponekadi srednje stanke. Raskorak se zahtjeva u odredivanju stanka moze
razrije§iti i tako da se govor razgranicuje,udvojenim stankama,jednima prema
ritmickim zahtjevirna i jo§ dQda,tnima prema sintakticko-Iogicnim zahtjevima.
Stanke isticanja
738 Stanke se isticanja pojavJjuju unutar reeenice, i to cesce ispred rijeci
koju zelimo posebno istaknuti nego iza nje. Stankom se ispred istaknute rijeci
pojacava ucinak ii§Cekivanjem (npr. "Sve sam mu lijepo objasnioil/odbio me.«).
IZa rijeci,kojl! je istaknutareCenieniril naglaskom, stanka omogucuje da se ta
rijec obavijesno stopotpunije primi (npr. ,.Ja sarn i htiol/dato ispadne tako.«).
Leksicke stanke
739 Leksicka stanka stoji umjesto neke rijeci i ima znacenje te neizgovo­
rene rijeei. Rijec ostvarena stankom imapojaeano djelovanje.. Stankom .se
najcesce qstVaruJU: veznicke rijeci (npr, »Sutil/sIl1etaS.« unljesto ,.Suti jet smt!­
W.«). U iIguri'prekida, a to znaci na kraju iskaza, stanka stoji'umjesto jedne
punoznacIlerije~i ill citavogagovomog bloka(npr. ';Ako tedohvatimll.« sa
znacenjenl 1/ »zdrobitcu te.«). Ako se medutim govor prekida: da bi se komuni­
kacija proslijedila' negovomim znakovima (npr. pokazivanjem predmeta,
gestovnim opisivanjem i s1.), to je onda stanka prekida govo~r a ne.1eksiCka.
Stanke procesiranja
740 Stanke procesiranja tvore skup raznorodnih stanka, kojima je zajed­
nicko to §to nastaju zbog usporenja komunikacijskoga govomog toka na jed­
nom dijelu lanca. . cesce i najtoCnije govoma sebrzinaizraZava brojem izgovorenih slogova
296
Ta stanka ima fatlcku ulogu, tj. uloguustrojavanja komunikacijskog lanca,
napocetku govora, a nakon prvih nagovjestaja govora. Njome se uprisutnima
stvara patnja i i§cekivanje, §to su pozeljne osobine komunikacijskog odredista.
Na kraju jednog iskazanogdijela govornik daje stanku kad procjenjujeda je
govomo vrijeme slusaCima prekratko za prilnitak i obradu svih oda:slanih obavi­
jesti. Tom se stankom i upozorava slusac na moguci gubitak obavijesti, pa'se,
kad nije bezglasna, i ostvaruje ponavljanjem zadnjih rijeCi ill upozorenjima
"ShvaCa§?«. »Pratite li?« »Ne?« i s1.
741 Stanke se procesiranja mogu javiti zbog slabe komunikacijskeprotoc­
nosti u signa:lizacijskom dijelu. Takvi su zailtoji govora u mucavaca, takve se
stanke javljaju pri glasnomCitanju zbog sporosti eitaqja, takvestanke treba
storima koji sporo istitravaju zVuk.
742 U spontanom se govoru najveca kolicina stankaj!lvlja zbog zastojana
izvoru govora. Svi zastoji govora koji se tu javljaju podvode se pod zajednicki
naziv stanke oklijevanja. Oklijevanje medutim da li ne§to reei ill ne, koje
u patolo§koj hezitaciji moze produljiti zastoj sve do odustajanja ad govora; samo
je jedan od uzroka till stanka. Drugi su uzroci vrijeme prisje¢anja te vtijeme
pretraZivanja Mo reCi i potom kako to izreCi. ,. "
Stanke su oklijevanja najceiiCe glasne, a izvode se i neartikuliranim' gla:so­
virna i artikuliranima. Artikulirane su izvedbetih stanka po§tapalice (»oVaj«,;je
li« i s1.), ponavljanja i popravljanja zapoeeiog iskaza te duljenja pocetnih tijeci,
napose proklitika.· .
Stanke su oklijevanja simptom spontana govora, pa ih glumci glume da bi
stvorili iltiAju spontanosti. U prevelikoj su koliCini znak gov'ornikove nesprem­
nosti ill zb~ke, a u preniaIoj odsutnosti samokritienosti i uvidavnosti. Dopustiva
se i pOZeJjna kolieina till govornih stanka procjenjuje premia vrijecinostionoga
s"to one znace,a te vrijednosti nisu u svakom govomom einu iste ni u svim
kultilrama jednake. ' "
Stanke preldda govora
743 Stanke prekida govora uzrokovane su negovomim raZlozima. Tomogu
biti autonomne iIzioloske aktivnosti, kaosto su kaSJjanje,kihanje,gritanje,
udisanje i s1., ill neke hotimicne radnje, kao ~to su iSpijanje vOde, PaJjeDje
cigarete, dohvacanje necega i s1., ill prijelazi u 'neku negovomu komunikaciju,
npr. pisanje, crtanje, pokazivanje, gestikuliranje i s1. Svi takVi prekidigovora
pripadaju skupu govornih stanka samo ako su unutar kratkotrajnog pam&;lnja
govora iprelaze u mtnju kad izadu iz govome sadasnjosti.
Govoma brzina '/
744 Govomabrzina (govorni tempo) izratava se brojem govomih C1aila:ka
(gIasnika, slogova, rijeei, reeenica) u jedinici vremena (minuti, sekundi). Naj­
297
u sekunQi; ?ritomese ,razlikuje bl'Zinagovora (TG, tempo govora), koja uklju­
Cuje i staJ;lke, od brzine. izgovora (TA, tempa artikulacije),koja je brzina"cist;og«
govora .bezstankaNormalna je govoma brzina razgqvora.TG 4 do ., slogova
u sekundi. (Prosjeeni jeizmjeren· TG zagrebaCkih. TV dnevnika 6,3sloga
u sekuhdi" sto je, blizu gorrije grariice normalne brzine zbog malog udjela
stanka.)
745 Povecavanje. se govome brzine izvodi skracivanjem i smanjenjem broja
stanka te skracivanjem faze drZanja glasnika, i to viSe samoglasnika nego
suglasnika i vi~ nenagIaSenih i nezavrinih negoriaglaSenih i zavrinih. Ubrzanje
more i15isve'do gramce nestiacivostigovora, lj, svedok nepreostane sam
izgovoi'ni p'(jkI'eti koji sezbog tromosti organa ne moze iJbi"zati. Najveeabrzina
moZe.'ici do 13-14slogovail sekUiidi; bne od toga govor se osjetno deZartikulira.
Usporavanjem se pak u govoru poveeava brojI duljmastanka (sve do granice
psiholoske sadaSnjosti), a glasnici se produljuju, napose samoglasnici (sve do
gramcenjihove
..
produljivosti).
,,;::
' ....
74~" QOVQinaje brzina popratna pojavasvih vremenskiligovoniih z.bivanja,
i doll::'i.I:i:pravllPo.prati, atase zbivarija dobro zaipj~ujU:, govoma jebrzina
re'du:naantna fzatorieopaZaJna. Taje neopaZajna bfiina normalna brzina govora.
Ng,n,nlillna. 9r2i~a ~visi od. unutarnjeg trajaDja ~riika, od na~ina povezivanja
'. gla~nik~u'ili.z\l,. od prozodije rijeci, riapose od broja samoglasnika u rijeei i od
b~9jap,r()2;oil.ij~ki·dugi)l samogl¥nika (v. pod ~69, 470),zavisi od duZinereeenica
'(TA jeu dti!llrla boo),' od broja'obaveznih starika i broja rema u reeeruci te od
gla.snoee, snage,gQvora i od kolicina, obavijestikoje pojedini odsjecci govora
nose. Govprria brzma nadaJje zavisi i cid komuriikacijskihsignallzacijskihuvjeta
..: odbuke u.kaitalu lod propusnqsti kanala(nagluhost"siabi umjetni provod­
niei). Pogre~ruiPrQejEma citribenika.koji'ravnaju normalnom govomom brzinotri
d.ovodJ do',~pa.Za:Qja -govotne. brz:irie kao pr!,!.brze ill' prespore. 'l'ako se nekome
k:oji ne ina da 1i jeZil~.:u na kOjem govor shisa ii prozodijfrijeci itria dugih slogova,
takav govor. cini ».otegnut«, nekomu tko povrino slijedi izlaganje (g. s malitri
primitkom obavijesti) to se izlaganje cini presp0rlm; govor nam se ha. nedo­
voljno poznatomjeziku cini prebrzim (zbog smanjene redundancije), au govoru,
kojemuuopee ne pratimo znacenje, cujemo neprestane mijEme brzine, uSporava­
nja, ~oja prate dijelQve govora koj~ se isticu jer itriaju veei obavijesni naboj
i iJ,b,tzijDja ria nianje obavijesnitri dijelovilna (na temama, na mjestima ponavlja­
rija ili,~~~asp~te<ffio~ti): ..' , . . .'. . .
. . :;;' ..
, ,747:' Svakicovjek toCno odred:uje svoju nonnalnuizgovomu brzinu. Kad
se upokuslma,ispitanieitria zada da isti tekst u:istimuvjetimaviSe.puta izgovore
uz uputu dil govore normalnom brziI).om, oni taj teksf izgovore svakiput gotovo
savrSe.no jednako brzo. Med:utim, normalna brzina nije svitri ljudimajednaka. (U
jednom marijem sluCajnom uzorku izInJereno je da su bm govornicibill do 50%
boo od sporih.) Te osobne razlike normalnih brzina sitriptom su osobina ljudi
- njihovihtemperamenata, naravi; spor normalni osobni tempo Qznaeava Iijenu,
mirnu, dostojanstven,!,osob\l~,~l>rz fustru, nemirnu, povrinu.
"-KultiViran govor teZi standardnojnormaInoj izgovomoj brzini.Ta je stan­
dardnaJbrzfua prosjek osobIWt, ill nesto sporija od toga zbog jasnije dikcije
i ne$tOveCe kolicine obavijesti po znaku u kultiviranomgovoru.
298
748 Odstupanjeje od normalne izgovome brzine vrIo vaino i vrio opaZajno
glasovoprozodijsko sredstvo; ()PaZa se s ekspop.en~ijalnom jak08CU, tako da se
30% bm govor proejenjuje kao dvostruko poo. Brzina je govora i znak 0 govor­
nikovom raspoloZe.njui denotativnaslika~Spp)j.govor oznacava tugu, prezir,
dosadu, i sl. te oslikava nelito. veliko, tromoi lito se dogada sporo, a brzi govor
omacava radost, strah,iznenadenje, sukob te opisuje sitne stVari, brza kretanja
i uzbtidljive dogadaje. .
. 749 Govor jemoguce rasp<;>redivati kroz apsolutnije, glazbeno vrijeme (des­
nohemisferalno).iako dajediriiijediniCni yremenski govorni dogadaji u takvom
vreinenu budu mbre (u nas svakl samoglasnik,. bilo kratak ill dug, ima jednu
moin) iIli slozeniji oblieimora: stope, ritmicke skupine (govorni blokovi) i'rit­
micke fraze. Pri takvom raspolaganjugovornim vreineno,m, gilje'su zanemareru
svi d:fugi vre.menskicitri.J:>emd, kao lito je slogovna prozodijska duljina, unutar­
nje trajanje glasnika,gIaSno~a, l!;.olicina obavijesti i drugQ, jednaki su svi govorru
dogaaaji koji iInaju isti i;lrojm()ra .iIliod njih slQrenih oblika .i sarno se brojem
takvih dog~daja u jedinicLVremena proeJenjuje. b~..Takvom odmjeravanju
vremena govQi:,te~i kad se zdri.tZuje. s negovomim oblieitria pOnaSanja - s radom,
s ritmicnom igrom, s plesom, s pjevanjem, ill kad se govomo raspolorenje utapa
u negovofnima u poetskom" u placu, smijehu. .
Ritam
750 Ritam je oblik koji cini.ravnomjerni niz jednakih elemenata, niz ;koji se
u pomisli beskonacno proteZe..Da bi se stvorila ritmicka predodZba, dovoljan su
niigdya do to jednaka doga,d8ja u jednakim razmacima. Veei broj ritIDickih
dog~dajaodpotrebfrih za s~e. ritmicke. predodZbesamo potvrduje tu
predodibu, pa. suto redundaniru signali, podudarni s oeekivanjitria, lito se moze
predoelti moae.lom: ' ... .' '.
ol:ekivanja: ? ? 1. a a a aa a ... (ritmicka predodZba)
dogadaji: a a a a a a .' '.
wor/redilnd: i r r r
Ritmicke redundarif~e potyrderitmickih pl'edodiaba osigurava,]u' i oIakSa­
vaju priiIDtak usporednih neritnii~kih obavijesti. Sto je usporednih neritmickih
obavijesti manje, to ritmicke redundantne potvrde postaju komunikaeijski
nefunkcionalnije, monotonije.
751 Dogadaji, koji su p()trebnl. da se pred()ci ritmicki oblik, kao i oni·
dogadaji koji taj oblikizQblicuju (disritmiCni dogadaji) ill prekidaju, zapocinjuci
pritom ill ne novi ritmicki oblik; obavijesni suo TO,J)e moze predociti modelom:
ocekivanja: ? ? ? a a a a a a a a ? ? b b b b b ? b ? bb ..
dogadaji: a a a a a b a a a b b b b b. b b b b
infor/redund: i ir r i i r r r iii r r r i r r i rr
299
 752 Ritmotvorni su elementi 1.1 govoru ml)re(slogovnost), stope (govome
rijeei), soo su ritmotvorni oblici slozeni od jedne istaknute mote iod msta do
nekoliko neistaknutih, ritmicke skupine (intOnacijske jedinice, koloru)' odv()­
jene stankama, a slozene odjedne istaknllte govome rijeei i od niStado nekoliko
nEiistaknutih, '00 ritmicke fraze (recenice). POVremeno se'kaoritinotvorniele­
ment moZe pojavitipoje<iini glasnik, suglasnik u aliteraciji, samogJasriik uaso~
nanciji ill zavrsne skupine glasnika rijeei u sroku. " .
753 Raznolikost se ritmova u govoru ostvarujejeziCnimf glasOvimSred~
stvllna. Na razini slogovnog ritma ritmicka<se niZnolikost ostvari1je nizaDjem
jezicno dugih ill kratkih sIogova. Na razirii prozodijske rijeei, ritmlckli, raznoli~
kost tvon iaznolikost stoPa. Raznolikost stopa proWaziiz broja' neistakniitih
slogova u njoj i od njihova poloZaja prema istak'nuOOm slogu.IstaknUti je slog
naglaSeni slog (nekadaje tobio dugi slog). Nazivase jos arza illjaciifu i omacava
sesa: l.-«. Neistaknuti se slog nazivajos teza ill slabiita i oznacava se sa ",,«.StOPe
iIil.ajusvoje nazive; tako je v_ jamb (npr. izgovoreri~rijee [iOnD, -,; je~trohE!j' (npr~
[sftnceD. '-vv jedaktil (npr. [kMkadaD, v - v je amfibrah (npr: [tak60er]). Prozod]ja
je rijeei naseg jezikatakva da se najlakSe maze' fonnirati daktilski i trohejSki
ritaID (Y. pod 814). ' " "" ' Prozodijska, semodulacija 'Uglavnom svodi' na dvije osobine: na zvucne
Ritmicka raznolikost na razini ritmicke skupine proizlazi iz bi:ojanagJ.aSellih
rijeei (stopa) i od poloZaja istaknute rijeei u toj skupini.Za naS je jezik znaCajan
oksitonski ritaID, u kojemu je istaknuta zadnjarijec u sintakticko-Iogickoj
cjelini; rje<Je se istiee prva rijee (baritonski ritam) ill na kojem drugom mjestu.
Raznolikost ritmova recenica zavisi od broja ritmickih skupina' u njoj.
U opisu se tih ritmova govori 0 ritmu kratkih reeenica i 0 periodima (mnogo­
struko slozenim r e c e n i c a m a ) . ' - ' , ,",'
754 Glasovim se sredstvima ostvarujeraznolikost ritniova,brzmaiglas~
no¢a govora, i to Ol18. opaZajnabrzina i glasnoea k.oje nisu: upravlja!ie unutarnjiDi
jezicnim, obavijesrllm' i komunikacijskim r8ZJ.oiima. Tim: se'sredstvima i 'bez
preinake ~kstainoZe govoriti jednolibuje, ritmicnije ill disritmiCnije smnogo
opaZajnih zakreta brzine i glasnoce ritmickih eleinenata. RitIDi~a.irgJ.aS sporijeg
tempa oznacava staloZenu, skladnu, mimu osobu ill upucuje na Vaznostiij~i
dajuci im ritmicku redundanciju. Ritmicki glasbrzog tempa oznacava uiurba­
nost, vremenski ljesriac, ZivaImost, radost. Disritmicki trniji ozna~Vaju nemir,
neskbid, drarnaticnost, dinamicnost te svojim sokovima nepredvid1Jivosti pove­
cavaju budnost, stvaraju govomu zivahnost. , " ",
Glasovim se ritmom i disritmijom mogu slikovito opisivanneka izvanjska
zbivanja; ritmom se mogu oporiaSati neki izVangovoml ritmoVi (npr.stupanje,
rad stroja i dr.) ill disritmicka stanja(npr; komelianja, nepredVidljivi dogadaji
isl.): ' , ',;; " nost, dinamimost, dramaticnost, neosjetljivost; njime je obiljeien faSistoidan
755 RitaID se najeesce poima ne kao redundantni oblik nego kao vrhunska
II
,i obavijest. To on ijest onda kad ritmickidogadajinoSe, osim"potvrde vee
stvorene ritmicke predodZbe, i nagovjestajo rifrnickojkrhkosti, kadritain
H
I: dolaZi s izvorn kojeIIlu je on nevjerojatan dogadaj. I 'sarna su jezicna ritmotvoma
H sredstva takva da je disritmija tekstamnogo vjerojatnija nego njegov ritam.
Ii11 Obavijesnost ritma pojacavaju i strepnje odredista, kojemu ritamske predodZbe
Ii
snatre u priZeJjkivanu beskonacnost i beskraj. Svaki ritmicki dogadaj'tada
it povladuje toj upitnoj predodZbi istvara ugodu od, poStvarenja pOzhljEmoga.- Ta
300
se ugoda obavijesnog povladivanja svakim ritmickim dogadajem i povecava,
kao. rezonantno titranje, te stvaraeuforicno;raspolozenje. Tako je obavijestan
p~kiritam.
Govome'modulacije,
756 Govorni je zvuk u vremenskom slijedu u neprestanoj i visestrukoj
mijeni .,..,' moduliran je. Mijenja se u jakosti, u spektralnim oblicima; u spektral­
nom sastavu i u ueestalosti periodicnih titraja. Na toj se mijeni, i temelji raScla­
njivo.st govora, a i osobine se svakog pojedinog clanka pocesto znacajno sastoje
od nacina mijene. Zvucni se dojam:·o zvukuumijeni naziva dinamicna boja
zvuka (za razliku od staticne boje koja se teme1ji na spektralnom obliku): Dio
dinamime boje, kojoj nije uloga da ostvaruje glasnike, intonaciju, naglaske,
stanke i ritam, zasebno je prozodijskosredstvo. Govor svakog pojedinca ima
biljeg posebne modl.llacije; modulacija oznacava i posebna stanjagovomika;
a i mogucnost je njegova izraiavanja.
prijelaze(tranzijente) i na periodicne vokalne modl.llacije.
Staooat9 J legato
'757 Prijelazi izmedu tiSine i zvuka, te izmedu zvukova mogu biti brzi, ostri
ill spori, blagi. Kod ostrih prijelazazvukovisumedusobno odvojeni, iinpl.1lsni
sl1, praskavi, a kod blagih prijeIaza zvukovi se me<Jusobno spajaju, teku valo­
vito.Zvukovi koji se niZu odvojeniostrlm prijelazimastvaraju dinamicnu boju
koja se u glazbi naziva staccato,a oni koji se niiu valovito stvaraju boju koja se
n;mva legato. ~.se g1azbeniql nazivljem opisuje igovorna prozodijska dina­
micna boja. Staccato je govor cestih stanka ,ostrih rezova, govor snaZnih. naglac
'saka, velikih zamaha slogova, ostrih, "praskavih« prijeIaza od suglasnika do
samoglasnika i jakih grkljanskih ataka. Legato govor ima blage rubove stanka,
du.ze neprekinute nizove rije~i medu kojimaje naglasena rijee tekmaio ista­
knuta, unutar je rijeei naglaSen slogtek neznatno jaCi, slogovi su malih zamaha
(malog polq:eta donje eeljusti), a prijelazi su suglasnika na sarnoglasnik neeks­
plozivni, »meki«. Pakako, govor nema sarno izbor izmedu jednog i drugog od ta
dva krajnja nacina, nego i sva prijelazna stanja izme<Ju jednoga i drugoga.
758,' Staccato govor simptomatizira osobu i raspolozenje te izraZava odluc­
govor kao i svaki naredbodavni govor. Takav govor moze biti i slikovit denota­
tivniznak za izvanjske oblike i pojave.
Legatq g9vor oznacava blagost, njeznost, poeticnost, osjetljivost ill slikovito
opigujetakve izvanjske oblike i pojave.
'\....
Vibrato j tremolo
'159,U vokalnom se glasu moguJav]jati i dvije vrste periodicnih modulacija:
vibratoi tremolo. Vibrato cine klizece periodicne izmjene tona zamaha oko 114
301
 tona i brzine oko 7takVihpromjena u sekUndi; Slusni je ucinak vibrata bogat­
stvozvuka (v. pod 326-328 i sl.67, 68). Vibratose izvodi izdisajnimpulsacijama
uskla<1enim s okomitim podrhtavanjem grldjana. Javlja se na pi:oduljenim
samoglasnicitria, i to u skolovanom pjevanju, aliponekad i u govoru. OpCa je
semantika vibrata u govoru poetika i patetika; pa se zato njime slure gluinci
u recitiranju i u pateticnoj glumi te govornici u patetienim govorima (istina,
danas Ije<1e nego prije).
760 Tremolo '. iIi podrhtavanje •glasa treperave su promjene jakosti .glasa
Nastaje podrhtavanjem disnihi grkljanskih miSica,. sto itaziva promjenljiv
podgrkljanski tlakuzpromjenljivu .evrsoocu zatvora glotide. Opca je semantika
tremola strah,trema, sIabost(staraeka).
Nacin izgovoragiaSnika
761 Osim sto'se izgovaranjem glasnika ostvaruju fonerni takoda se mogu
s lakocom slu!ino prepoznatii !ito ono sudjelujepri oblikovanju drugih prozodij.;;
skih sredstava, napose recenienog naglaska, izgovaranje je i zasebno glasovo
prozodijsko sredstvo.· Kao nehotiCni znak 0 govorniku i njegovu raspolozenju
izgovaranje je sastavni dio krika, a kao hotimiCni znak sudjeluje pri i:z.raZajnosti,
Svaki, nairne, eovjek ima neki svoj zaseban naein izgovaranja, koji ishodi iz
njegovih organskih mogucnosti;izpsihiekihosoblliaill iz utvrdenihizgovornih
navika Izgovaranje je u signaIizacijskom dijelu najistarieanija i najzahtjevnija
govorna djelatnost, pajeosobni nacrngovora i mjerilo te govome sposobnosti.
Izgovome mane, vee prema vrsti i stupnju, simptomatiziraju smanjenu sposob­
nost pojedinca da izgovara kao !ito vetIDa drugihmoze. Te!ikoeom ekspIozivnog
izgovorasu.gIasnika, kako.se ocituje mucanje,'iskazuje sejedan ozbiljiliji i opee­
nitiji govorni poremecaj. Po izgovomoj vjestini male djece, viSe nego po·ieem.
di:ugome, pokazuje se-ulWpna govorna.:ZreIostdjeteta. Utvrdene izgovome .
navike, uzprozodiju rijeei i reeenice, simptoinatizirajU: bitnii pripadnost govor~
nika nekoj jezienoj sredini (tzv.'parajezible;znaeajke). . 766Nije svaka' mimika igesta prozodijska Nije ona koja se odvija izvan
762 Osim izgovomili maria; koje iskazuju neku govornikovunesposobnost,
i izgovornih pogreSaka - odstupanja od standardnog izgoiiora,' koje upozoravaju
na drustvenu drukeijost govornika kadjene treba iskazivati, naelli pojedrneeva
izgovora pokazuje i njegovu narav:, temperament, umnost, stupanj. i smjer,
kUltiviranost te estetski ideal. I sva se eas()vita raspoloienjagovornika oCituju
u naefuu izgovora, bilo dase to· dogaaa nehotice ukriku ill i.l hotimienoj
izr~nosti~
763 . Izgovaranje rijeei uvijekotvara mogucnostdauprviplan svijesti izroni
gIasniCka, zapretena i zatomJjena, pretfonemska osjetna slika. Otvara se moguc:.
nost da se glasnicidozive kao oblici: okrugli, spJjosteni, izduieni, krupni, tanki;
I da se osjete njihovi pokreti brzi, usporeni, balistieni, vodeni, ostri, biagi, trepe­
ravi; da se osjeti kako se misici napinju i opustaju; da se osj'ete dodiri, pritiSci,
1
.j
titraji, okusi i promjene topline te da se Cuje sve bogatstvo glasnickih zvukQva
(v. pod 497::"525). Uloga iznosenja jezi~nogoblika rijeci rieprijeei prlZVanu
} i'zadclanu uprvome planu osjetnu sliku glasnikada postaneosamostaljeno
'&
~ 302
'l
.!
.,1
I
izraZajnosredstvo, takost6'Svoj teiileljni oblik pojaeava, produJjuje idjelomice
preoblikuje.Osjetne slike postaju~nije ako iZraZ priziva rijeci u kojima su
te slike ueestalije ill SE! ritmiekipojavJjuju (aliteracije,asonancije, rime, orioma­
topeje) ill ako prematim' slikama gradi nove u jeziku nepostojece rijeei.­
764 TemeJjni je slikovit izgovomi znak dijagram, u kojem se kolieina
govome obavijesti ocrtava stupnjem izgovome tocnosti, osjetilno opaiene
ponajvisekao misiCnE!napetosti. .
'KaoiZgovarni izraZcijni znak javJja se. oponaSanje tudeg nacina izgovora. Tim
sepostupkom kaiakteriziraju-osobe, likovi, tipovi Jjudi, njihovo govomo porije­
kIo, govome ulage, Zivotna do))!· Citiranjem se takvih naerna izgovaranja izraZa~
vaju i r'asp6Iorenja -njeznest tepanjem i umekSarum djeejim izgovorom ill
ozbi1jnost preuzimlinjem naema izgovora ozbiljnih Jjudi i s1.
Izgovaranje daje mogucnost da se oslikaju razne radnje, stvan, zbivanja
iugodajL Morese 6slikati kako senestoigrize, ritljacka, guta, mirise, lomi, udara,
. miluje/h1adi, glije; kakojcniesto veliko,maleno, obIo, kvrgavo, glatko, meko,
tvrdo, hladri.o, vruce; iIi da neSto Zveei, tutnji, pisti, migoJji, bjeZi, mi.rUje ~ ..
Naglasena je izgovomaslik6vitostiIiaccijka: sasvim prim:itivnoga,ali i vrIo
obogacenoga'govomog izraza . .'
MimikB.i. gesta·.
765Mimiku erne pokreti lica, a gestu pokretiruku, glave, ramenai ostalih
dijelova tijela. .;.
Mimika i gesta kao;glasov materijal sastavni su dio tjelesnih pokreta i oblika
koji proizvode zvueni glasov materijal: ton, jakost, stanku, brzinu, ritam, modu­
Iaciju, boju, naern.izgovaranja. Mimika: i gesta potiee i podupire glasovmaterijal
te ga produJjuje u neCujan; alividJjiv signal.Zato su i znacenja mimike i gesta
ona istakakva sui glasovihzvukOVa~Ojihsu sastavni dio.
govomog vremenaili ustankamaprekida govora te ona istodobna s 'govorom ali
neovisnao govoru {usporedni znakovi, llsputneradnje, tikovii s1.).- Usporedno
s govorom ill izdvojeno postoje. konvencionalnimimiCki i gestovni znakovi,
paralaliCniznakovi: 'takvisu gestoVnipozC:J.ravi, potvrdnokimanje i ilijeeno
odmahivanje, gestovni govor gluhih i dr. Gestovni i mimieni znakovi mogu biti
nekonvencionalni slikoviti, bilo da su u eestoj uporabi, kao sto je namigivanje,
pokazivanje i sl. ill.s1;l uvijek noviprigodno stvoreni.
. Mimikuje igestu moguce ipotrebno kultivirati i razvijati jer i one, kao i sva
druga govomasredstva, pokazuju i iskazuju eovjeka.
Znakovi u glasu .\" ......
767 Uopisu prozodijskih sredstava isticana su unaznakama iznacenja
pojedinihkakvbCatih -sredstava. Pritom je jednak ill slican sadrZaj pridruZivan
razlieitim sredstviina, sto upucuje na to da su znakovi u glasu slozem od vise
303
glasQvih cr1;a. Slojglasa semiolo8ki nijeistra2en tolikoda bi se vee sada mogao
sastaviti »JjeeD1k« njegovih znakova s tocnimopisom razlikovnih i redundant~
nihcrta oznacitelja i s toCnim opisom pridruZenih znacenja.
Opcenito se <> znakovima u glasu moZe reei da su to naravni znakovi,koji su
u sloju krikasimptomi jer .su nehotimice odaslani, a u sloju· izraZaja to su
hotimicno odaslane slike.
768 Znacenjska su polja glasovih znakova: 1. govornikove trajne. osobine
(tjelesn~,psihicke i drustvene),~. raspoloZenja i stanja za vrijeme govora (porivi
gov~ra, stupanj budnosti, volja za komuniciranjem, osjeCaji, poloZaj.I pokret
tijeia), 3. komunikacijski uvjeti (0 kanalu i o. odrediAtu), 4. odnos prema tekstu
i jeziku.teksta (gl8$ova nadopuna, komentar teksta, stupanj blizine prema
jeziku) i 5. denotativna znacenja. . CajIl!l. stanja (ljutnjq, veselje i sL), dok je trajne tjelesne Qsobine, apogotovu
.769 ... Ispitiyanja glasovih znakova 0 trajnim osobinama govo~ (zapoeeta
30-ih godina naSeg stoljeea) pokazala su da su glasoviznakovi u veeo} .mjeri
jednoznacni nego vjerni. Tako su primjerice slusaci prilicno medusobno
suglasni u procjenikvocijenta inteligencije govornika na temelju njegova glasa,
ali je suglasnost te procjene i stvarne govornikove inteligencije jedva znacajna.
Tako stoji i s procjenom govornikove tjelesne velicine; jak i voluminozan glas
upuCuje na korpulentniju osobu, a slab i piskutav na slabaSnu, ali ta podudar­
nost u mnogim primjerima izostaje. Tumacenje se, medutim, glasovih znakova
ne temelji na tim pojedinacnim iskustvima, nego na opcim zakonima ina opeem
covjeC,jem iskustvu i iz tog se opeeg iskustva oblikuju arhetipski znakovi.
Kultivira,nje .se glasa i sastoji u· tome da se pojedincev zateCeni glas, koji ga
predstavlja nepouzdano iIli nepovoljno, preoblikuje u takav koji ee ga predsta­
vitipouzdano u osobinama koje govornik za sebe smatra poZeljnima. .
'770Za razliku od velikogbroja znakova krika, izraZajni znakovi pouzdanije
prenose temeljne odaslane sadrZaje. To jetakozato sto su izraZajni znakovi
u veCem stupnju ,.jezik« - kolektivno doradeni i popamceni naravni znakovi.
Polazni je materijal za izraZajne znakove dvovrstan: izvanjski predmeti i pojave
koje glas stilizirano oponaSa i sam krikkoji izraZaj »citira«. Ti izraZajni znakovi;
koji su opona8ani krik, ne stvaraju nedoumice pri raznakovljavanju njihovih
temeljnih znacenja,· ali imajustanovitu neodredenost u odnosu na istinitost.
Nairne, glas je ,.povi8en« i kad je eovjek gnjevan i kad nije, nego samo oponasa
glas gnjevna covjeka, pa sluSaCu nije odmah jasno da li je to stvami gnjev ill
samo "gluma«. . CIanci pripadaju.
771 Neki tragovi upucuju sluSaea na razlikovanjeizra2aja od krika,a pone­
kad govornik i namjerno ostavlja te tragove. Naime,izraZajnije znakopcenitiji
i djelomicniji od znaka krika. COvjek pri izraZavanju ne oponaSa samo svoj
vlastiti krik, nego opei kri.k. krik uoeen u drugih i upameen kao znak. Covjek
izraZava veselje tako 8to se prisjeca veselih glasova drugih ljudi i te druge
glasove oponasa da bi drugima jasno dao na znanje da se veseli, a taj glasov znak
ne mora biti podudaran s glasom kojim se doista veseli bez ikakve namjere da to
drugima isksZe. InterpretirajuCi logiCki neki tekst, govornik ubacuje stanke
.razgranicenja, stanke misaonogprocesiranjaj usporava govor, razgovijetnoizgo­
vara rijeci, istice smisleno va2ne, nabire obrve, zaokruZuje usne i sl ne zato 8to
on to spontanopaS tako cini kad govori s razumijeyanjem, vee zato Sto zna da se
304
inace. i oduvijek tako cini kad se promisljeno govori. Ima istra2ivanja koja
pokazuju dase.osobine lika koji glumac glumi razaznaju iz samoga glumceyoga
glasa, ali se osobna svojstva glumca iz njegovog privatnoga glasa slabo gonetaju.
To jetako za~ sto glumeei lik, glumac ga opisuje nedvosmislenim izraZajnim
opceprihvacenim izraZajnim znakovima.
772 IzraZajni znak preuzima samo poneke osobine znaka u krlku•. koji je
sink.retiean, ali zato te preuiete osobine poja(!ava. Izbor preuzetih osobina slijedi
ljestvicu.oponaSljiv()sti, sto je.i trag za razlikovanje izraZaja i krika. Opeenito
uzevSi, .lakse je oponasati tekst nego· glllS. U glasu se najlakse oponaSa nacin
.izgovora, i to lakSe dijalektalne izgovome navike (ali i to samoponekei amplifi­
cirano) neg9 izgovomemane. Razmjemoje lako oponasati iprivremena9Sje~
du~e, vrlo, teslco oponasati glasom;(zato je mnogo lakse glumiti osjeCaje,
tl.poye i govomeu,lpge nego likove). . .
OponaSljivost slijedi i vrijednosnu ljestvicu: svakom je lakse oponaSati niZe
vrijednosti od.svojih n~go viSe vrijednosti. TakQje lakSe oponasati supstandarni
izgovor nego s~dardni, Ia:kSe izgovornu manu nego besprijekoranu:gQvor,
)akse ruian,glas n,ego lijep,lakSe glasglupa covjeka nego umnoga,.la,k:se obn~
moglost nego cilost, lakSe pijanstvo nego trijeznost, lakse strah nego l),ra~r()st,
lakre radost nego poeticnost, lakSe sturost nego bujnost. Na temelju te vrijed­
nosne ljestvice. ali i na temelju stanovite samoobrambene. stilizacije kojom
govornik· oblikuje glasov zriak, primalac dosta sigurno razabire daseradi
o ,.glumj«, q ,izraZaju,a ne 0 pravom·simptomu govornika.
Govomi cIanci
" > ",." . . . ' . ,
773 Jezi(:ni ill tekstualni slojevi goyora u vremenskom su slijedu sastavljeni
od;-l!)anaka: .diskursa, o!iloItl,aK.a, recenica, intonacijskih jedinica,goyornih
rijeei, slogQYa. iglas:pika. Tisu. jezicni slojevi i odredeni osobinama {)1anaka.
Prozodijski je sloj reeenica odreden prozodijskim osobinruna diskursa" odlo­
maka,. reeenica i intonacijskih jedinica, sloj je prozodije rijeCi odreden prozodij­
skim osobinama govornih rijeei i slogova, a sloj fonema osobinama glasnika.
Zato ce opis Nanaka, koji u nastavku slijedi, uklju(!ivati i opis slojeva kojima
Diskursi izreka .
774 Ucjelokupnom.se gOyoru mogu razabrati zaokruZene samostalne
govome '. cjeline koje .ishodeiz jedp.e zamisli,pohranjuju se u. jedan prostor
trajnog pameenja, komuniciraju.se u jednomi_vremenu i izmedu .istih ]judi.
Takve se cjeline zovu diskursi, a ohajdio diskursa, ukljucujuci i citav diskurs,
kojlizgovori jedna osoba zovese izreka. Diskursi su primjerice jedan o~avljen
razgovor, jedan govornicki govor, jedna debata, jedno predavanje, jedna prica,
jedan r()Il1an, jedna di:ama, jedna recitacija i sl. Diskursi se mogu dalje dijeliti,
305
 I
;.

vee pr~ma svojoj vrsti:drama na .cinove i prizore, retoriCki. monologna uvod, svekolikog sintagmatiziranja (kombiniranja); pacijent govori ,.telegramski", izo­
izlagaDje; dQkazivanje i zakljucak, priea na poglavlja; debata na replike i sL, a svi
JOB i naodlomk~; . . .
i stavljajuCi gramatiCke rijeei i gramatickenastavke koji tvore sintakticku organi­
zaciju recenice, a pri slusanju razumije rijeci kao cjelovite jedinice poruke, dok
reeenicni smisao ne razumije drukcije nego stoselogikom povezane razumiju
;;
recenice nanizane u odlomku. (Zanimljivo· jeupozoriti ida' se reeenicnost ne
organizira izWernickeovog sredista, gdje su pohranjenijezicni in:akovi, nitiiz
Odlomak angularnog girusa, gdje se ti znakovi semantiziraju.)

7'l5:0dl6mak'(stavak,pasus; paragraf)sastoji se od jedrie recenice ill od 779 Reeenica teZi da se ostvari na jednom izdisaju (v. pod 120) i da se
J.'liZanjih koje izricu jednu jamb predoeenU komunikacijskuzamisao,zamisao prihvati ujednoj,psiholoskoj sadaSnjosti (v. pod 597":"599). Zbog tak.ve psiboor­
koja isMdi iZjednogselektivnog ilktivacijskogmozgovnogimpulsa popracen~{{ ganske podloge govorna. reeenica teZi velicini' koja. ne. prelazi 24 sloga (ill
jedfrimi;lpcrmobIikonl'jloni:lSanja (g. iste emotiVIiekakvo~e)·. Ta se komUnika~ 8 govornih rijeCi) i koja ne traje dulje od 5 sekunda Dulje reeenice od: toga,
cijska:.zamisao odnlata:u'sIijed, disk:urzi:Case, sposobnoocu· prefrontalnog' mot­ u govornom smisIu, predstavljaju niz rastrgnutib dijelova recenica, koji su
danog" podrucja za: pIaniranokratkotrajno odga(lanje i skupJja se natrag u cje­ me(lusobno povezani tek .. toliko koliko su medusobnopovezane reeenice
linu pri percepciji u kratkom sekundarnompamcenju(v. p.od~100, 102, 103,601). u odlomku. Upbicnom razgovornom govoru prosjeena reeenica·u nasima
; 5 rijeei.(oko3';5 S), a reeenices tri i s cetiri rijeei zajednocine 87% sviPtu
776 :Un.utarsu. odlomka reeenice:m:eausobno poVezane smisaonomkohe­
izgovorenih reeenica. U pisanim .. se, medutim; tekstovima mogu. pojaviti
rentIi6scu'i'jezicnom:kohezljorfu Kohezijskese veze sastoje'Od konektora (vet­
i mnogo dulje reeenice s.50, ~ i 100rijeci, aILtak.ve reeenice nisuorganske
nika,~enicil;'lliodalnih> izraza idr.) + od. medtireCerucnih kongrtlencijskih
govorne, reeenice vee i. zato std. nemaju vremensk(). ogranicenje. PredugaCke
veza (sIagaDja po roou; hrojU,padez,u, \>"remenu). .
reeenice u govoru,ako nije u'pitanjugovorninered, moguostvarivati'posebne ;~1
, ' t ; 1 ;_': ."; . -. -,,;:~,: " uloge, kao stoje poetska i mistifikacijska. ;, j
777 'Tekstticil:tiase pi'ozodija odlomkaodIikuje nepotpuirlm·kadencama na
kraju reeeruca':Un.utar odlomka fpotpuhom kadencomria kraju,zavrsne I:ece­ 780 'S~esu govorne reeenic.esmjesteneu·kontekst i svakarecenicajednim 1
nice. Dvase pasusa niedOSobno,odvajaju dugom' stankomrazgranieenja, st() se svojim dijelom taj kontekst utvrduje,a drugilndijelom mijenjaUi dopunjuje.
u pismu ol1ilje.zava prij~om u novi red. Onajdio reeenice koji je najavljen ilipretpostavljen govornim.ill negovornim .l
Citav odlomaklma istu izraZajnu emotivnu kak.vocu. (u istom je "tonu«, kontekstom zove se ter,na, a dio koji mijenja ill dopunjuje kontekstzove se rema.
primjerice sveeanom, Saljivom, irorucnom, ozbiljnom, ljutitom i sL). Odlomak Tema je, dakle, sugovornicima. poznatiji dio recenice,· to je .ono ocemu ce
prekida i skretanje u drugu ~()vornu vrstu odredenu odredistem i oznacenu reeenica izvijeStiti, pa je to u Iogickom i obavijesnom smisiu reeenicni subjekt
glasovom sebisvojstv/i!nom prazodJj6ni: Zato prijelaz od solilokvija (govor upu­ (ali ne numo i pOvrSinski sintaktickisubjekt). Rema' pak kazuje nestonovo
censebi) upripovijedanje(govorupucen manjoj skupini), u razgovor(govor o temi, pa je ona Iogicki i obavijesni predikat. U reeenici .»JedemgroMe.«
upucen pojedihcu),'u~ IDonol'og (govoi:' 'tipucen vecoj skupini), recitirahje (govor »jedem« je tenia (subjekt) ako je toj reeenici lrefttekst pitanje »Sto jedes? <c.
upuceri iiikome), preda:vanje{govor upucen auditoriju), gov()rnicki gO\tOI:(govor Udubinskom bi obliku toj recenici »jesti« bio.i gramaticki subjekt,.a.»groz(le«
upucenmasi) itd. uvijek 'je i prijclaZ u):l:ovi odlomaki (ali tie nuino i u novi predikat jer bi tu oblik mogao. biti ":To stojedem (subjekt) jest groMe(predi­
diSkurs):' " . "'< ' . . .' . kat)«. ReCenica· se, dakle, organiZira u temu i' remti tako 810 sesjeca svog
konteksta, ali i.tako sto promjenom tog konteksta na pogodan naCin priprema
vee plauiranu a odgadanu narednu reeenicu.
Recenica' 781 Tema se i rema mogu.sastojati od jedne rijeCi,od skupine rijeei (koje Se
nazivaju subjekatska odnosno predikatska sintagma) i od reeenica koje su
778 Reeenicaje jedinicagovome poruke, koja sarna moze biti odlomak, pa
dijelovi sloZenih recenica. Normalanje redosIijed tib dijelova I'eeenice dijagram­
i cijeli disk\l1."S. Sastoji se od jedne ill vise. rijeei, kOje su cvrsto sintagmatski
ski: prvo tema pa za njom rema jer je i u svijesti kontekstprisutan prije nego sto
povezane, znacenjski i sintakticki. Da je reeenica sklopljena upravokao'govorna
se on mijenja Zato je u primjerima »Jedem (tema) groMe (rema)«, ,. Vlak. stiZe
jedinicna P9ruka, a .ne kao. logicka ill. emotivna negovoma ill pred-govorna,
(tema) na drugi peron(rema)«,»Buduci da imamo kvorum(tema), mozemo priCi
proizliiiiiiz (\injenieedasu programi za"sk:lapim,je elemenata u slijedu ujednu
glasovanju (rema)« normalan baStajredosIijed ako je kontekst»Sto jedes? «,
reeenicu :smjesteni upravou:govomommozdanom srediStu, u Brokinu srediStu
»Kamo stiZe vlak?« i upravo utvrden kvorum, a bio bi obrnut kad bLkontekst
iu podrUcjuoko njega U tom,suistom,srediStu smjesteni i programi za
bio drukCiji (npr. »Sto ciniS s groz(lem?« odgovor j~-normalan »Grozae (t) jedem
~~ . .
pov'eZano iZgoVaranje glasnika:(v: 'pod' 876-922), pa su poloZajne preinake glas­

nikanesa:r,noflgurativnousporedljivesa sintaktiCkim preobIikama rijeei, nego

, Rema moze prethoditi temi, ali tada. mor~biti izgovorena izrazito istaknuto
susnjirila.i.u 'orgcinskoj'Vezi.ZatoseumotOrickih afazija ne ·oCituju's~o
(npr. "Grozae (r) jedem (t)«) da bi odmah bilo jliSno sto je rema Takav postupak
poteSkoce:u gJatkoci izgoVaranJa, i nego istodobno i u smanjenoj sposobnosti
pojaeava obavijesni naboj reme, sto je, kad je svrhovito, dobro, ali moze biti
I
306 307
 i smetnja ka!ine pridonosiizr8Zajnosti, a to se u pravilu dogaaa kad je takvo
istieanje precesto.
782 Tema; kao predvidljiviji, manje obavijesni ·dio reeeniee,'u jezicnim
slojevimaptozodije rijeci i nizova fonema ostvaruje se nemarnije, dok serema.
nepredvidljiviji, obavjesniji dio, u tim slojevima ostvaruje potpunije - jace,
tocnije, produljenije. Tema moze biti i sasvim predvidljiva,' pa jegovorna
izvedba moZe sasvim ispustiti (npr. na pitanje »5to jedes?« odgovor moZe biti
sarno »GroZde(r)«s presucenomtemom).Reeenieeukojima je u govornoj
izvedbi tema. izostavljeria zovu se elipticne. Recenice, Kojima je izostavljena
tema gramaticki predikat,u gramatikamase naziv.aju krnje (npr. ",U selu lavez.«
(r)s' izostavJj~nim »cuje se« (t)l.,
783 Remapodi~e' svoju obavijesnost istaknutijim izgovorom jer time pri­
'ziva usvijestdruga ocekivanja,koja odmah iponistavasva osim sebe (ne ono
drugo. negoovo, ne jedem bilci lito drugo nego upravo grozae). Teina pak poziva
na .prisjeeanje poznatog i ugaaa ocekivanju (odatlenosi neizrecen smisao »kao
sto jepoznato«). Tim prizivanjem zajednickog polazistatema obavlja ulogu
uvodenja u komunikaeiju.i zadrZeivanja u njoj, 'tj. obavlja faticKu. ulogu.Sudi­
oniei govorne komunikaeije, kad nisu spremni da tom komunikaeijom i mije­
njaju svoju svijest, prisjecaju se, primaju i pamte samoteme, samo ono 0 cemu
je rijee, a ne i ono lito 0 tome treba reei ill lito je 0 tome receno. IDoga je takve
komunikacije pretezno faticka, bivanje u vezi,druZenje, okupljanje;»zbijanje
redova«. Tujegovor'vrlo zahladen medij jer oblikuje i siri kanal·Svijesti, koji
onda obavijesno ne popunja. Takve su tematske (subjekatske, obavijesno krnje)
poruke znacajka cavrljanja, govori unutar ideoloSkih grupa i s1., ali takav je
i govor poetike, koji takoaer tek podsjeea svijest i prizvanu je prepuSta samoj
sebi.
Tomu nasuprot, govor koji tumaci, ra2jasnjava, dopunjuje i mijenja svijest
{ma teZiste u remama.
. 784 Recenicnuprozodiju saemJavaju samo 'oni prozodijski oblid koji
govorno ostvaruju njezinu reeenienost Ii odreaenom jeziku (v. pod 703). Tih
oblika; kad se izuzme golema raznolikost sloja izraZeijnosti i krikate prozodijska
raznolikost rijeci f.odloinka, ni u jednom jeziku. nema mnogo, pogotovone onih
posebnih koji nisu jezicno univerzalni.
Prozodijska su sredstva receniee sintakticko-Iogicke stanke razgranicenja,
i to kratke za razgranicenje intonaeijskih jediniea i srednje zarazgranicenje-"
receniea te leksicke veznicke stanke, Tu su jos intonacija, glasnoca i govoma
brzina, ali su ta reeenicna sredstva medusobnovezana (lito nisu nuino u dnigim
slojevima);tako.dapovilienje·tona prati porast glasnocei usporavanje·govorne
, brzine, pa ona zajedno dajujednaku raznolikost kaoisamo jedno zasebno. To je
i razlog da,se prozodifski oblici ucinjeni od tib' prozodijskih sredstava za rece;
nieu opisuju sa:mo jednim, ito intonacijom. Reeeniea ima i svojritam, alije i taj
njezin ritam vezan uz intonaciju, stanke, prozodijurijeei i uz broj rijeei u rece­
nieL·
Reeenicne intonaeije, kao i bitne osobine njihovih ritmova, dovoUno su
odredene opisom intonaeijskih jedinica.
308
Intonacijskajedhrica
785 ReCenice se rasclanjuju ria intonaeijske jediniee (govorne blokove;
skupme rijeci, kolone). Svaka se reeenica sastoji od jedne, dvije iIi odvise
intonaeijskihjedinica Proiodijsko je sredstvo terazdiobe kratka stanka razdva­
jaiUa; a kriteriji su sintakticko-Iogicki i ritmicki; kad sutema iIi remaskupine
rijeci, one su redovito i zasebne intonaeijske jediniee. U pismu su obavezrie
graniee nezavrlinih intonacijskih jedOOea oznacene zarezom, ali govor redovno
ostvarujeznatno veei bfoj tih jedOOca od obaveznoga.
• -·.1 . ' .
Intonaeijska Jezgra
786 S obziromna mtonacijske znac<ijkeisama se intonaeijska jedinica
moze podijeliti. Ima raznih podjela, ali svaka ukljucuje tri temeljna dijela:
intonaeijsku jezgru (nukleus, siljak), intonacijski pocetak (glavu, prednjak)
i intonaeijski zavrlietak (rep, straZnjak). Jezgraje intonacijski najvisi i najrazli­
kovniji dio intonativne jedOOee. Nju u europskim j~zieima coo naglaseni slog
istaknute rijeci u intonacijskoj jediniei, a u naSem jezikli jos i slog iza naglalie­
noga jer je on uz naglasak vezan razlikovanjem uzlaznih-od silaznihnaglasaka.
U nas je, kao i vecine drugih jezika, normalno iStaknlitaposljednja rijec u into­
nacijskoj jediniei (oksitonski ritam; v. pod 753), ali zbog vece izraZeijnosti (ill
zbog slabe govorneorganizaeije) moZe biti slabije iIi jace istaknuta rijec i na
svakom drugom mjestu Ii intonaeijskoj jediniei. Opis, medutim, slobodnih
izrafajnih iIi slucajnih isticanja ne pripada jezicnom prozodijskom opisu jer je to
podruCje glasa. .
787 U hrvatskom se s.tandardu moze jasno razabrati liest'intonacijskih
.jezgara; silazna N, i.izIazna (;1, silazno..uzlazna (v), silazno-uzIamo-silazna ill
obrnuta, inverzna f...>i, uzlazna i silaznaiIi sloZena (I+~ te ravna (-). Distribucija
tih likova. kao i drugih intonacijskih oblika, nije vezana uz gramaticke sintak­
ticke vrste.
81.176. Raznolika ostva­
renja silaznihintonacij­
. skih jezgara (pocetak r za­
metal!: jezgre Qznacen je
okomitom crticom na
dnu sonograma)
309
 788 Silazna je jezgra daleko najbrojnija. Nalazi ~.u gotovo svim zavrsnim
intonacijskim jedinicama iz;javnib i usklienih recenica te upitnih s upitnom
rijeei; silazne se jezgre naIaze. i u viSe od pola nezavrsnih jedinica, u li-pitanjima
i piianjima bez upitnerijeCi. .. ....
.Tajse intonacijski .Uk.(ionekie razlicitqost~aru.ie. s 'obzirom na· temeJjno
modalno znacenje reeeni~, sobzirom naintenzitet illticanja i. s obzirom na
zam.nost ill ne~vrsnost jedinice. U usklicnim je jedini<;a.ma·vrh jezgre nesto
visi, .a silaZenje Je tona uspor:eno. U upitnim reCeIuCanla bez upitnerijeei
i u recenicama s izrazitije istaknutom rijeei nabilo kojemumjest"q tonjeu jezgri
jos j visi nego u usklienima, ali s naglim padom tona. Ton je visok a pad brz
i u upitnim reeenicama s upitnom rijeei, a s pitanjemna nekoj drugoj rijeci.
SilaZenje je tona u jezgri intonacijske jedinice kojom zavrSava recenica vece
nego u nezavriinoj jedinici (v. sl. 177), a jos je vece u j~gri.jedinice kQjom
zavrSava odlomak. Silazna jezgra u nezavrsnoj. intonacijskoj jedinici iskazuje SI. i78. UZlazne jeZgre
stanovitistupanj njezine zavrSnosti, tj. oslabljene sintagmatske povezanosti
s narednom jedinicorn. 791 SiIatho-uzlazna sejezgra moze naci S!lIno~a kl:aju n~z;i~l.Mh~iiitonaCij­
skih jedinica, ito u pravilu u pretpreij)osljedrijima;]ei:upucUju'na"reteriicu
"-.:; s vise intonacijskih jedinica. Diskursu.dajupripovjedniton ucene jednostav­
nosti.

f)1.179, Silazno-uzlazne
Sl.177. Silazna jezgra jezgre .
u nezamnoj (1) i u zam­
hoj (2)intonacijskoj jedi~ 792· Silazno~uzlazno~a. je jezgra. vrloosebujna. i· imaju je ,sarno balkan­
. niCi";
skijezici.··Zove seobrnuta ill inv¢rznajer je.u njofistaknuti naglaSelli slogniZeg
789 U silaznim se..intonacijskim jezgramanajpotpunije.ostvaruju tonske uInjesto viseg:tona od prethodnog~iZ,intonacij!':lkogpocetka~ Njezinje tonski
osobine nasih naglasaka rijeei jer su te jezgre najslicnije onima u iz;javnim oblik silaznost naglaiiienog samogIasili.ka· istakriute rijecl, potomnagli uzrast
recenicama od jedne rijeci. Zato se u akustickom mjerenju naglasaka rijeei i ponovno nagli pad. Takav ~ intonacijski lik ostvaruje kroz tri sloga ako ih ima,
uzimaju samo ostvarenja u silaznim jezgrama. Silaznost se pak jezgara potpunije ako ne, onda kroz dva ill na jednome. Takva se jezgra moZe naci na bilo kojem
akustiCki ostvaruje rui tonski· neutralnijim naglascima, na silaznima; na uzlaz­
nim naglascima rijecisilaznost jezgre pocinje s nesto nifeg tona isa.zadrSkom,
cesto·tako da se silaznost ostvaruje tek na slogu~ naglaSenoga.
,.. .
790 u u~qj jezgri ton raste u naglasnom;izanaglasnomslogu, a potom
u mwnacijskom'ZatrSetku ostaje ravan ill blagopada.Prozodijskajenarav rijeci
u tak'i,roj jezgriuv:ecoj rojeri modulirana. Uzlaznajezgramoze biti samo
u posljednjoj rije?!i iritonacijske jedinice.
Opce je znacenje uzlazne jezgre nezavrsnostiskaza; to moze biti iznak
sugovorniku .da se od· njega oCekuje dopuna,'.sto je i jedan· od nai!ina pitanja.
Takvesu jezgre ceste u nezaVIinimintollacijskim jedinicama; u
temama,
u nabr.ajanju, u pitanjima bez upi1;l1e rijeci ills upitnqm rijeei, ali s upitOm na
kojoj drugoj rijeei (npr. "Koliko:le$~ti?~);t.iupitnim uzreeicama (npr:~Je li?«,
"Zar ne?« is!.) teo u pozdravima i u ljubaznim ponudama (npr. »Dobardan.!«, 81.180. .8ilazno-uz1azno­
»Izvolite!« is!.); -silazne. (inverzne) jezgre
310 311
 Jl}jestu u intonaeijskoj srZi..Oznacava emfaticko da/ne pitanje bez upitne rijeei,
a-pitanje i li-pitanje.
Obni~ta jezgra stubokom mijenja tonsko ostvarenje naglaska rijeci: •
793 Uzlazna i silazna ill slozena jezgra iznimno zahvaca dyije susJedne
podjednuo istaknute rijeei koje su u vrlo cvrstoj sintagmatskoj ve:4. T~ jeyeza
ill sarno znacenjska, ill idiomatska, ill uz pomoc veznika /if i /ilif. SloZenaje jezgra
jedna, a ne dvije, posebno uzlazna i posebno silazna, sarno ako nije presjeeena
stankom razdvajanja intonaeijskih jediniea.
Sl.181. Uzlazne i silazne
(sloZene) ~ezgre.
794 Ravna se intonacijska jezgra nalazi sarno u pos]jednjoj rijeei intonacij­
ske jedinice. Vrlo je rijetka, ZVUG pjeVllo, pa je zato njezina pripadnost jezicnom
slojunesigrgna.Javlja se u pozdr;:l.vima kao inacica uzlame jezgre (npr. »Laku
! ~.: noel';, »D'oVideDja]~ l.sl.), u usldicima (npr. ,.01«), u djel:.iem hvalisanju (npJ:' »A
ja imam auto! «)·te u ne~vi-SniID intonacijskimjedinieama ispred stanke prekida
i ~ g(}Vora!l~ksicke stanke istanke procesiranja. - ".
'Ii
II!
1:
fi
I:
t
l:
r S1.182. Ravne jezgre
1
795- N ajveci je broj receniea slofen od niza intonacijskih jedinica. N ajcescije
niz slozen od jedne (a u nabrajanju nekoliko) futonaeijskihjediniea s uzlaznom
jezgrom nakon koje slijedi zavrsna intonacijska j$ica sa·silaznc:im jezgroni'
(111\ ill u nabrajanju III/II\). Dvije uzastopne inton~cijske jeCUnicesa silaznim
jezgrama (\JI\) ZQ~cajka su .bezvezniCkih slozenih recenica (npr. »Ne mogu ustati,
boli me.«), ali i veznickih~ napose u inverziji (»Da ne dolazis, rekao je.«).
31~
.osebujan jeniz.intonacijske jedinice sa silaznom jezgrom kojoj slijedi jedi­
niea s uzlaznom jezgrom (\J 1\1 I\). To se dogadajedino kadje druga jedinica
dometnuto. pitanje"»je Ii?«, »zar ne?« i sl Jediniea' se sa silazno-uzlaznom
jezgrom nalazi (kao sto je. receno pod 791) u nizu ispred barem dvije drugaCije
jezgre (v till 1\);
Intonacijski pocetak
796 Intonaeijskije pocetak dio intonaeijske jedinice na kojem se uVeCoj
mjeri ostvaruje glasova nego recenicna, jezicna prozodija.. .
Svaki.. intonacijski poeetak ima porast tonado prvog naglasenC)g:sloga, koji
po tonunlozebitj. ..nsok, srednji ili ~ Po.tonuje tog prvogziaglas~nogsloga
citava intonacijskajedinica Vl.sokog, sre<Injegiij niskog tona: Od prvog ilaglaSe­
nog sloga ton ideprema jezgri silazno, ravno ill uzlazno. . .'
797 Intonacijski je pocetak normalno najdulji dio intonacijske jedinice.
Skracuje se pomicanjem' jezgre (siljka) naprijed (silazne ill obrnute jezgre);
prakticki ga i nema kad je istaknuta prva rijee u intonacijskoj jedinici ill kad se
jediniea sastoji od jedne rijeei.
S1. 183. Recenice prak­
ticki, bez intonacijskog
pocetka
798 Prozodija se rijeci u intonacijskom pocetku ostvaruje vise Ii manje
reducirano; ostvaruje se to potpunije sto je obavijesnost svake rijeci veca (kao,
primjerice, u nabrajanju). U zavisnosti od tog stupnja ostvarenja prozodije rijeei
intonacija Ce pocetka biti vise ill manje valovita. .
799 Silaznije intonaeijski pocetak najcesCi i njemti U).ogu slijediti sve vrste
intonacijskih jezgara; Silazna jezgra, koja nije posebno istakntita, prosljeduje
nakon blagog skoka smjer tona intonacijskog pocetka;ako je jace istaknuta,
skok je u jezgri veCi, a strmina naglija.
S1.184. Silazni intona­
cijski' pocetak (int. pol!:
.'oznacen je izmedu oko­
mitihcrtica na dnusono­
grama)
313
 BOO Intonacijski jepoceta:k:;obiOloravan:-na niskomilina,visokom tonu.
Niski ravan intonaeijski pocetakmoZe stajati ispI'ed silazne,uzlazneilisilazno-: ,
-uzlazne jezgre, koje su,na zrui.tno viSem tonu,od'intonaeijskog:pocetka.Takve
intonacijske jedinicedoimaju se hIacllio, odsjeeno ill iirilZavaju nesto Stoje
govorniku nevaZno, pa su znacajka umetnutih i dometnutihintonacijskihjedi~
niea.
Visok ravan intonaeijski pocetak ispred silazne jezgre izraZa~ usklicnost. ,
nacijski'je zavrsetak oduZi i u njemu se moZe blago istieati jos poneka rijec,
a obavezno Zadnja u kojoj u tragovima preostaje silazna jezgra
B03 'Ti:mskajevisina intonacijskog zavrSetka vrlovaZan znak stupnja zavrs­
nostiintonacijske jediniee. Visi ton u zavrsetku izraZavaupitriost i usklicnost
(sto 'podrazumijevaju nezavrsnost) illnedovrSenost reCeniee unezavrsnih into­
naeijskih,jedinica sasilaznom jezgrom (usporedi nasl.lB7.zavrsetak nakon
silazne jezgre nezavriine i zavrsne jediniee). Na kraju odIomka ton se zavrsetka
spustadofizioI()s~egr8nieei n,ajcesce prelaziu Sapat.

81.187. Ton intonacij­

skog zavrsetka riezavrsne '
,&1, 18~c (Visoki i ruski in­ (1) i zavrsne (2) intonacij­
;::. tOii~C\jski poC'!eci ske jedinice

BOI Uzlazni jeintonaeijskipoeetak obicno na:~~~mtonu,Jpl'ethodi Za razliku od drugili dijelova ,govora u intonaeijskOlh je zavriietku brzina
silaznoj, uzlaznoj i obrnutojintonaejJskoj jezgri. Ako su ~i utakvi:uTrpocetku govora to sporija sto je ton niZi i glasnoca manja, jer tu usporenost ne .znaci
donekle istaknute, one sve iInW4 zaeetke o61ik3~kr.\iiije jezgre. .,,: porast obavijesti nego zavrsnuopuStenost govo~·
Uzlazni intonaeijski pocetakizr8Zava Zivahnost i srdacnost.

Govorna rijec
B04 Govorna ill foneticka rijee najmanji je govorni Clanak koji sam maZe
biti ejelovita izreka (i diskurs). Zato je rijee cesto i istoznacnica za govor.
U jednoj su rijeei sadrZane sve bitneosobine govora, sadrZisve njegove slojeve,
81. 186. uZ1azni '(valoVit) izvode je svi govorni. org8ni. Izgovaranje prve rijeCi u ontogenezi jeprogova­
intonacijsld 'pol!etak " ranje.
Veci cIanci od rijeei, intonaeijska jedinica, reeellica, odlomak i izreka,mogu
zapocinjati i zavrSavati8an1oejelovitom rijeeju.
hjtOlJacijski zavrictak Govornu rijee pojaVno odredujenjezina prozodija: broj slogova, prozodijska
11 obiljefja slogova i meduslogovni prozodijski odnosi Zato se govorna rijec
I'i
naziva jos i prozodijska rijee. Prozodijska jerijee temeljna sloZenaritmotvorna
iIt1 B02 Intonaeijski zavrretak poslije svih vi'sta'intoIja¢#skiiij~garaimasilazan figura govora; odgovara stopi u versiflkaeiji ill ta.Jrtu, uglazbi ..•
i: ill nizak a ravan ton" osim iza ravne jezgre kada jt:!Vij9k i~ilvan~ 'Ako, jeknij 805 Slogovi su u rijeei nejednaka trajanja,jakosti, tona i izgovorne tocnosti.
Ii
1, jezgre nizak, zavcletak ,se qdatle pr~uZuje u~fclV~:llj~~n:Bt:id~Cida je U svim tim osobinama ill u ponekim ali u znacajnoj mjeri jedan se slogu rijeei
I'
H intonacijska jezgramucescenaza~joJ rijeCiuje<UriiC1i zaV:tSetakje: niijcesce istice nad drugima i zove se naglasak rijeei; U nekim su jezicima nellaglaSeni
~'f
vrio kratak ill ga, kad je todvosioma rijee, pr~ci4fi1~':l!l::nj~goVu,uIogu slogovi rijeeiizrazito tisi, kraci ioslabljena izgovora; ti jeziei imaju dlnamican
1i:: preuzima krajnji dio jezgre. Kad je, medutim, jezgra pomaknuta naprijed, into-: naglasak (npr. engleski, ruski). N aglasak je tonski ako je naglaSeni slog izrazito
r
314 315
viseg tona, a u manjoJ mjeri duljU- .izgovorno t~nlji (takav je primjerice
u talijanskom, slovenskom). Za nIlS je. standardni naglasak rijeC:i presudna
jakost i izgovorna tOCnost,ali je to isticanje nad ostalim slogovima. neveliko.
Naglasak je u nllSem· standardnom gOyoru i produljeniji i visi slog (pa jezato
tonsko-dinamitki), ali to nijeuvijekodmah ocrto na temelju zvutnog ostvarenja
ill sluSanjem sa strane. Nije zato sto slogovi imaju neovisno 0 naglasku i svoja
unutarnja~prozodijska obiljeZja.· ­
806 Prema unutamjimprozodijskim obiljeijimaslogovi su uhrVatskom
knjihlvnoIn jeziku dugi ill kratki, visoka ill niska tona; (zbog te unutarnje
slogovne tonske prozodijske crte nIlS jezik pripada skupini tonsk:.Ul jezika).
Untitarnje se proiodijske slogovne razlike. ostvaruju pribliZno za onoijko kolike
su terazlikeizme<iu naglaSenog sloga·i nenaglasenih slogova istih unutarnjih
prozodijskihosobina. Zbog toga je 'Visok i dug naglaSen slog izrazitj) visii dllii
od .niskog i kratkog nenaglasenog sloga, aJi'je kratak i.nizak DaglaSe¢ slog
pribliZno jednake duljine i tonske mine kao i unutarrije dugi i vlsokinenagla­
seni slog (v. pod 820 i 824).
Uloge naglaska. riJeei
'.;"
. 807 Opca je till)ga ~~ka rl.1eti isticanj~ rl.1eC:i 'lGlo JediIiice govornog niza
(kulminativna funkcija). Pri tome je nevaZno na kojem se slogu u·rijeti nalazi
naglasak. U nekim jejezicimauvijeknaglasen posljednji slog urijeti (npr.
u francuskom), u nekima je uvijek prvislog (npr. u ceskom), u nekima pretpo­
sljednji (u poljskom) iIi pretpretposljednji (umakedonskom).To su svejezici
s fiksnim mjestom naglaska. U drugim je pak jezicima mjesto naglaska,' uz
stanovita ogranitenja, slobodno (npr. u engleskom, talijanskom, ruskom).
U naSemje standarclnomjeziku mjesto naglaska slobodno, ali ta sloboda nije
podjednako iskoristena na svim slogovima. Naglasak najcesce padana prvi slog
cijeti (uoko 66% rijeti u tekstu), zatim na drugi (u oko 25% rijeci), pa na tfeCi
(6,7%), cetvrti (1,6%) itd..
808· Posljedica je tilog~ naglasnog. isticanja rijeti tiloga. ra,zgranitenja rijeti
(delimitaci,jska funl\::cija). Nizfonema 10 n+m aI tekje s naglaskom odreden kao
jedna rijec (onima) ill kao dvije rijeti Ion imal: ._ . .
-. Osim sto naglasci .svojim isticaDJern»tlroje«, rijeti u nizu, oni ~ogu biti
kodirani migOvi upravo granice rij~i, i,to ondakad je njihovomjestofiksno;
(takavje mak .potetnegranice rijeci nas'silami naglasak ako se utvrdipravi,lo da
silazninaglasa.l$:mo~ stajati sazponaprvome .slogu). Unasin;lce ne postoji
neposreQruprozodijskiznak za gr~~ri;ieci, pa jeu intonacijskoj jedirlici, kad
iz konteksta iIli fonemsk:ogoblikanije.9dre<ien oblik;Ijjeti,sto. se inaCe dogada
izuzetno rijetko, granica medu,rijeeitna. neodredljiva. .(Na sl.. 188,prikazani su
sonQgramiintonacijskihjedinica,»Iva.n.k.a Mexm.c1' j.,.IvanKamenac«; nas~mo­
gramima nije moguce. vidjeti nis~ Sto .bi ,Predstavljalo granicu ,:ijeCi osim
pojacanog In! ulIvanJ, a prislusanju.je .neodredenost granice.tako~er vecini
slu~l;l(:a potpun~) .. .
316
SUS8. Sonogrami iskaza .[ivankamenacl
s granicama rijecioznaeeni.n1 okomitom crti­
com na dnu slike (tumaeenje u tekstu)
809Prozodijske 0liobine rijecr . imaju u. nas (u standardnom idiomu
i u vEieini nest;:Uldardnih) lrSifikovriu uIogU. Osim razlikovanja 'koja proizlaze iz
rasclaIljiwmja na: iijeti;'! same se raigrarucene rljeti medusobno nu)gu raZliko-­
vatipo brojU: slogov8. (njed8k je primjer opreke [istro]s dva sloga od ;'Istra«
- {is~rol s in Sloga Od ",istrti«);rijeti se mOgUmedusobno razlikovati polnjestu
naglasb (ripr. Ip0kapatil prema j,;kaplja((-lpokapatil prem& '»pokopati«) te po
Unutarnjojslogovnoj tonskojvisini, po vrsti naglaSka(npr. Idugal, ij. INV/, na
n~bu -/dtlgal,ij. tVNl;:Gi od ,.dtlg«) i po Urlutarnjoj d,Wjinislogova (npr./zenA/, Ni
-/zenfil, G m)•. -
Slogovi se s obziromna naglasak rijeC:i kojije istice i razgranieava me­
dUl!obno sin~gmatski odnose, a izbor slogova u rijeei s obzirom na njihove
unuta'rnje prozodijske osabine (na stose mogu svesti sve prozodijske razlikovne
osobine rijeti) posUlvlja slogoveu medusobni paradigmatskiodnos.
:--
Govorna fJezicna. riJee
- 810 Govorna serijec razlikuje od jezicne rijeci. Jezicna jerijec dio teksta
koji prisintagril.atskimpreinakama umetanjem i premetanjem ostaje nerazdvo­
jenacje:tma. (Upismu se jezicne rijeC:i pisuodvojeno jedna: od druge.) Govornu
rijec cinesvislogovi 1.lnizti koji-se sintagmatski odnose premajednom naglase­
nom slogu, koji senanjega",oslanjaju«.Takvu govornu rijet cinejedna znacenj­
ska jezgta i jedan-ill Vise morfema kojioznacavaju jezicne,modalne i logicke
odnose te jezgre~Morferi:ii za te odnose sucgramaticki morfemi, a mogu biti
dijelovijezicnerijeti(na Pocetkuprefiksi, usredini irifiksi, na kraju sufiksi)ili
su jeziCno zasebne rijeci, tzv. gramaticke rijeci, koje su klitike, nemaju svog
naglaska i ne mogu se pojaviti kao samostalne govorne rijeci. 'fe se klitike iii
prislanjaju na mal!enjsku rijec koja slijedi,' pase zovu proklitike ill prislonjenice
(prijediozi, vezriici, n~acije/nil,lnel), illse·naslanjaju na takvu rijec ispred" pa se
zovu enklitikeill naslonjenice. (pomoCnigIagoIi,zamjenice, testica./liI).. Jedna
. govoma rijee,:pririljerice (nezeliSlimiga], sastoji se od znaeenjske jezgre »Zelja«
317

te od vi!\e morfema koji smjestaju to znacenje u odnos prema meni, tebi, onomu,
prema vremenu, upitnosti, prema to da ill to ne. Pri tom~sufiks I-is/, koji znaci
,.ti«, »sada«, pripada istom skupu gramatickih morfeIllB. gdjesu Uditike ine/, 00,
~i~ " "
• J " . . " . . ­
811 Govoma,tijee nastaje dvama postupcima!:~eldtcijs~ isintagmat­
skim. Selekcijskim se postupkom odabire znacenjsk~jez~i logicki odI;()si, sto
se presudno doga<ta u Wemickeovom sredi§tu iangiJ.J.arnom giru~u pod 97 (v:.
i 98). Prozodijski je znak jednog takvog ucinjenogizbora jedannaglasak rijeei.
Nadrugom dijelu mozga, u Brokinom sredistu, taj seizbor sintagmatizira
pridodavanjem jezikomzadanih gramatiCldh morfemai. njjh()vi.nlJ;"aspore<ljva­
njem. Da je to tako, potvr(!uju afazije; pri osteCenju ~rokiIil:i.srE@stapadjent
razumije znacenja rijeei i bila rijeei prema znacenji:n\a k9j~hoc~ iskazattau niti
razumije gramaticke morfeme niti se,njima ugovoPIsl~;'Ptj/o!\:te~e
ckeovog!irediSta to jeobmuto: pacijent u cijelosp. razUD;UJ~ijOVQm1
muprotumacimo negovomim znakovima njezino·temelj*o~al:e~e;
sposoban je da ponu<tenoj temeljnoj rijeCi sam ispratfi:6pridoda
morfeme.' ' 816 Slogovi su u rijeeima naglaSeni (arze) ill nenaglaSenfX;teze), visoka ill
, J3~2Da jegoVorna rijecj~ p~oi()dijSka cjeIi:rlll bez~biii:a na ~ da Ii se
sitstO)! od jeQile iliv'ise jezicnihfi.j~i, pokazuje preskakiVanje 1ll:l$1asakaPfa vilo
je, nairne, da sjIazni ~ci stoje samonaprVoine slogu,pa kad se tefueljnoj
(akcentogenoj) rijeei prikJjucujesv:ejedno prefIks ill, proklitika,zbog cega bi se
silazan naglasak naSao na: nepocetnom slogu, ()n se prebacuje naprijed (npr.
IznAtiI-/pomatil-/ne znati!). Istina, to, se praVilo uveliko" kisi~~ ali to mi rastace
cjelovitost.govome rijeci. nego se njezmo udruZivanje sproklltikoinstavlja'na
, istu ravninu sa slozenicama, gdje je sUazan nagIaSak u 'sredi~nj~m dijelu rij~i
dopusten (npr./poljoprlVl'edaI,IJu~osIavijal). , ' razdio,ba prozodijskih osobina slogova u rijeeuna mozeptikazati dv3:l:na mode:.
813 Kao ,sto se govorna rijee ~norfolosko-sintaktickii~dijski uskl~iiuje
u cjelinu, tako se, isto l.ffiutar, te ,cjeli.ne usklaiiuje ilzgovor glasnickog, tPza.
Glasnici se jedan prema drugom preinaCuju unutar govome rijeei po istim
pravilima u spojevima s prefIksima i sufiksima kao i u spojevima s proklitikama
i enklitikama (u sandhi vezama); na mjestu dodira dviju govornih rije6i ta
pravila 0 glasnickim preinakama ne djeluju (v. pod 883). U tome se moze
razlicito pOnaSati skupkoji prethoqJ izvrsenomizboru teme]jneznacenjske
rijeei (prislonjenicei prefUa;i)od *upa kQji slijedi nakon izvrS~nog. tog~bora
(naslonjenicej sufI~si); glasniCke su pr¢in~e potpunije u dijelu nakon ;temelj­
nog dijela (v; pod.912). To je,tako 2:~to sto se izbor temeljne rijeei od,vijajos i za
traj~a izgovaranja poeetnil1gramatickih mgrfema rijeci, a.poriekad se IlIlnjima
poja'Vljujeiop~ajna st,apka oklijew,l.nja lpak,ovtoepskoje,prayiloda~e sV,i
dijelovi govorne rije¢iizgovarajuza.i.edno (k!iO qa je nap~ jedna rijee). To se,
meiiutim, praviloPQ~to svjesno nepostuje, zbog neraZumijevanjaraztike
izme<tu govome rijeei i jezicne rijeei. .. ' ' treba od izmjerenih vrijednosti obracunati vrijednosti~ut.arnjih osobina tona,
.814 Buducida se govoma rijei! sastoji od jedne je:iicnerijeei ill nekotiko
njih, gOVOnla je rijec u prosjekuza; oko 40% veea nego jeziena Prosjeena
govorna rijee (na korpUSu govorajavnih glasila) ima u nas 3,12 slogova, ajezicna
2,25; Jezicne su rijeei u nasim tekstovima najcesce jednoslome (34,42%), pa
318
dvoslome (27;5%); slijede troslome (21,6%),cetveroslome (12,5%), ~teroslome
(3%), sesteroslozne (0,85%) pa sve ostale \reee od·toga(0,13%).
Govome su rijeei pak najceSce troslome (31,5%), pa dvoslome (28,7%)
i eetveroslozne (22,4%); slijede peteroslome (8,6%), jednoslome (4,9%), SeStero­
slome (2,9%) i vise od SesterosloZnih (1%). . .
Kako je trosloma govorna rijee najceSCa, a naglaseni je slog ill arza.n,ajcesee
prvi slog (v. pod 807), u na!lem je govoru najcesca ritmicka stopa <iaktil i ne
mnogo manje ucestao trohej. Po strogim pravilima 0 preskakivanj~~$glasaka
jamb bi trebao biti isk1jucen, ali se i on pojavljuje, istinarijet.kh"(t,4!Yo)~ jeita
pravila u jezienoj stvarnosti nisu kruta (v. pod 812 i.829, a zastope:P~((753).
je<lhlldei:~~~r
815 Trajanje govome rijeei teZi trajanju psih910ske p,6 do
0,8 s (v. pod 596). Kao ritmickajedinica uskla<tuje ses otkucaJeIrisrca;ribhickiID
pokretom glave, ruku i nogu (odakle i naziv stopa).
Naglasak i prozodijske osobme slogova u rijeci
niska tona te dugi ill kratki. Te prozodijs)ie osobinE!~ajt1 ~E¥anurazdiobu.
U jednoj govomoj rijeci mora biti jedan naglaSeni!'!1.d'~l sIl"!.ij~:l;»ti samo jedan,
a svi sU ostali nenaglaSeni Svi su glasovi ispred nagii¥S'eho~
su iza pI.'Vog zanaglasnoga niska tona. Sairi haglaSenls1ogm9~;I:dtlvisoka ill
niska tona. Prvi je zanaglasni slog' iza visokog naglasenog'obity~ffio:niska tona
ill ga nema, a iza niskog nagIaSenog mora biti slog,i to visoka tona Visine su,
dakle, slogova u govomim rijeeima poloZajno zadane, osim u naglasenim slogo­
virna gdje je izbor slobodan. Slogovi su ispred naglasenoga u naSem standard­
nom govoru kratki. a naglaSenHsvi zanaglaSnimogu bitidugiill kratki. Tase
lima:· . . .,.
.Vl.YJNN. :v~1 fi-(iI'N.
iznimni obavezni ·obavezni
.dio rijeci .di? rijes. diorij~i,
·817 Prozodijske ~e osobine slogova 'urijeci potpunije ostvarujusamo
u rijeci koja hosi intoriacijsku jezgru, Ii u drughn se rijeCiitla te osobine manje,
vise ill potpuno neutraliziraju; N ajpotpunije se ostvai'ujtiu neiziilZajno izgovore.
nim intonacijskimjedinicaina odjednerijeei sasilazn:omjezgt-()m, pa Sezato sva
valjana usporedna mjeienJa cine u tirfi uvjetiitia.: ,.. .
Prozodijski se programislogova u rijeCi ostv8ruju samona Samoglasnicima;
a za trajanjaizgovofa suglasnika ti su programi ustanju mirovanja; to se na
zvucnim stikamalijepozainjeciije i u kretariju tona il.lrupodjElliirajanja(v. sL
189).Da bise utvrdile pravevrijednosti prozod]jskihosobina' slogova urijecj.
jakosti i trajanja glasnika (v. pod 468-493). ", . )< . : " , ; ,
818 Prozodijski su progra,mi slogova rijeei jezicniu svojimrwlikovnim,
neritmotvomim osobinama. Smjesteni',suu lijevoj.moZdanoj hemisferi, u pre­
motorickom podrucju izvan Brokina sredi~ i u Wemickeo:vo:msrediStu. Zato
319
ostvarivanje i zamjecivanje teprozodije ne moZe biti izvanjczika, desnohemisfe­ sredisnji slog,jako.n_~laSen, tononiravan okolnima visokim nenaglasenima,
ralno, izraZajnim TgIaZbenim kategorijaina. razabire. se da je on niska unutarnjeg tona.

.
z
o A B

.~[, v I ! .

S1. 190. A.,.. shematski prikaz naglasnog pOvisenja tona

viSokog sloga, B -:-shetnatski prikaz naglasnog poviSenja
tona niskog sloga, (V - viSok slog, V visok istaknut slog,
N - nizak slog, N nizak istaknut slog, I povii§erije zbog
isticanja); A'- zvuk stvame troslozne rijeci s istaknutim
visokim sredisnjim slogom, 13' zvuk stvarne troslome
S1. 18ft Prozgd,ijski dio slogl:l, (oznal':en oko­ rijeCi s iStaknutim srediSiljim niskini slogom .
mitim crticama:nadnu sonograma) i nepro­
zodijski dio sloga A B
. 819 . N agla~ni je ~log, kratak iIi dug, nlzaldli visok, jStaknut nad nenaglase­ z
o
...
nima istihunlltanJjihpro:Z9dijs'/.dh osobina jakoscu, t()nom, trajanjem, a. sljed­
benD i izgovomomtocnosCu (v"pod 806).. Zato jeviSok naglaseni slog jaceg .•
zvuka od prethodiUh visokih slogova, a pogotovu od zanaglasnih niskih. I nizak ~---'-r
~'
je naglaSeni slog jaCi od okolnih visokih, ali je ta razlika manja iponekad je cak !' --_..1. '
, I

i nema, premda kao razlikovni znak svejedno postojL Postoji tako ito se jakost
odvaja od tona, sto.je tp;ioloskineobicnije i zahtijeva dodatni nadzor. Nairne, v V N Ii . N V
prozodijske se OS9bine sIogova ocituju najviSe u vrhwicu balisticnog Iuka sIoga, --TON ·YRIJEME
a taj je vrhunacnegdjenakon prve treCine trajanja sanloglasnika. U tom su _ .._- ..... J AKOST
dijelu visoki.naglaseni.slogovi Ilajjaci i najvisi, a niskim se naglaSenim slogo­
virna tunajviSe raZdvaja ton 'od jakosti ~ jakost je najjaca,. a. ton najniZi, sto
preW;tavlja obmuto (inverzno) isticanje. Tu uleknuce tona znaci slogovnu
niskost, a pOja&nje zvuka istakllutost,' naglaSenost. Toga nema ,uvisokim
u
nenaglasenim slogovimajer njImajakost zvuka prati razinu tona iIije ispod te
~ine,pogotovu UZ!W'iglasnqm yisokom slogu.

. 820 N~glasIlopoviSen.ie tQnavisokog iliniskog sloga moZe se prikazati

sheina1:i.ziriu.io.~a~na sl 190, A iB,Takav shematiziran prikaz potvrduju stvama
o~tv,arenja pnkp.anana s):,190; a i b.
Vidljivo je kako niski naglaSeni slog moze biti podignuta tonaupravo do
razine okolnih visokih nenaglaSenih slogova.. U takvom je slucaju naglaSenost
kodirana pravilima. 0 ras);jodjeli slogovne .prozodije u rijeeLNairne, troslozni
Favan ton moraimati nagiasaknasrediSnjem slogujer posljednji niski ne moze SI. 191. A shematizirani dijagram kretanja tona i zvucne jakosti u trosloznoj rijeci VVN;
B - iSto za VNV; A' - sonogram uz.krivulju ukupnejakosti za rijec ftatAta]; B' - isto.za rijec
biti naglasen;a daje nagiaSen prvi;zadnji bimorao imati nizak ton. Iz toga sto je [tatAta]
320
321

/
 821 Slogovni se ton, medutim, redovno ostvarujeklizno na'samoglasnicima
u rijeei. Ton klizi uzlazno od visokog predfiaglasnogslbga (ako ga izuzetno ima) NenaglaSeni slog pred stankom dulji je nego ostalizanaglasIii slogoVi (v.
{tatata] na sl. 192).
prema sljemenu visokog nagla§enog sloga (na treeini nagla§enog samoglasnika)
i odatle u luku skrece u silazni ton prema kraju nagiaSenog samoglasnika ilijos
dalje prema niskom zanaglasnom slogukad ga ima (v. s1. 191.A), 825 Iznesene razlike trajanja dugih i kratkih slogova manje su, napose za
Ton, dakle, visokog nagla§enog sloga ima u samoglasnlku tonski oblik nenagla§ene slogove, odonih koje se drugdje donose, i to zbog dva raztoga.
vremenski obrnutog balisticnog luka,a zbog onog duljeg dvotre<!jnskog silaz­ Prvo, izneseni se ov(lje prosjeci temeljena mjerenju povezanoga govora, kojemu
nog dijela.obicJJ.0 se opisuje kao silazan; Takose i naziva: visohl naglaSenidugi je normalan tempo brfinego 510 je normalan tempoizdvojeno izgovorenihrijeCi.
slog (\i)nazivasedugosilazni iii samosAaini i biljezi se,sa»'« iznad samoglas­ nakojima se obicno mjeri prozodijarijeei; a pri ubrzanju tempa Vise se skracuju
a
nika; visokifiaglaseni kratki slog M naziva se kratkosilazni ill brzi i biljefi se
..... , - .<,.' ',," - ,-. ' .' ' ,
dugi nego kratki slogovi; pogotovu dugi nenagla§eni. Drugo, ti se podaci teIhelje
na Sllvremenom'gradskom standardnomgovoru, kojemu je znacajka srnanjenje
sa» «.
razllkau.trajanju dugih i kratkih slog0va, ito izrazitije nenagla§enih slogova,
,822 Niski naglaSeni slog zapocinje laganim tonskim uzdignucem svog medu kojima su ceste i neutralizacije tih razlika. Ponekad umjesto razlike
samoglasnika, kojem je usmjeren i zavrSetak prethodnog nenaglasenoga kad ga trajanja,· napose u nenagla§enih, preostaje samo razlika otvora samoglasnika,
ima; to izdignuceje tonsko isticanje naglaSenosti tog sloga Potom odmah slijedi koja je inace prateea osobina kvantitete (v. pod 246 i 394).
ugnuce tona illzastoj porasta, sto je bitan znak unutarnje niskosti tog sloga. Od
prve treeineton lagano raste tvoreCi tonsko isticanje, izrazitije nego pocetno, na
prijelazu izmedu niskog nagla§enog i zanaglasnog visokogl.1loga; to se sljeme
moze doseei'mal9 prije ill malo poslije, tj; pri krajunaglaSenog sloga; na
prijelazu slogoyailina samoln pocetku Visokog zanaglasnog sloga':tiilcav obris
tonskog kretanja nalikuje na zrc!ilnu sliku spljos4ffiogbalistienog b,i~ vremen­
ski obrnutoga"pase zbogonog diugog duljeg uzlaznog dijela obicnotakav
naglaseni niski slog opisuje'kclo tQnslQ. uzlazni. Dum Iliski nagla§eni slog (N)
naziva se zato dugouzlazni iIi samo uzlazni i biljeZi se sa ,. , «iznad naglaSenog
samoglasnika, a takav se kratak. slog (N) naziva kratkouzlazni illspori i biljeZi se
sa,,'«." - ,
823 Na slici 191. vidljivo je (sto je reCeno i pod 819) kako jakost zvuka prati
kretanje tona u rijecima sa silairii:J:rl naglaskom (tj. s visokim'naglaSenim slo­
gom). U rijeCima pak .suzlazn.4n naglaskom (tj. s niskim naliIasenimslogom)
dolazi do razdvajanjajakosti od tOna. U njimase jaCinski vrh,' istina slabiji nego
u silaznih naglasaka, nalazi na naglaSenom slogu na mjestug(lje je ton udubljen
ill u zastoju porasta, sto je znacajka obrnutog isticanja JaCinski je vrh, dakle,
negdje za 213 trajanja nagIaSenogsamoglasnika ispred tQnSkog sljemena Pone­
kad se dogada da jakost pocetka zanaglasnog visokog sloga ionanagla§enog
niskog sloga budu podjednake, ali se i tada naglaseni slog cujejacinski istaknu­
tim, jer je u odnosu na ton jak, a zanaglasni slog suspregnute jakosti jer je
razmjerno prema visokom tonu preslab.
824 NaglaSeni 'se slog iStice nad drugima u rijeei i duljim tlaj;mjem; Nagla­
seni, su dugi slogovi prosjE!C0oza:50% duiji. nei~o dugj. ne~laSeru, akJ:atki
nagla§eni .za 30% dulji. negoJo:a@.h.enagla:seni.. ill nekiIn:j¥cima te· razlike
mogiJ. biti i veee;JI sPat:J;i91Sl(:<>m,Sll, primjerice,nag~Seni slQgovf84% dulji nego
nenagla§eni.a u engl~~Qmi6004} . '. . .... ;L.~!"f',"<·:. '.
Untitarnja~;;·.proZ:6~~~a qJiljilla (kvantitetah~J9go~~Q.~tvaruje~tako 5to
prozodijski dugi<j;log~¥i,J!il.ajR·au1je· trajanjesairii5gIBs~a negoprozodijski
kratki u istim uvj~tima.~gQsjiili¢je naglaSeni slo~za 300/0 du1jinegokratkosi­
lazni, a dugouzlaZrii ui' pros.jecno22% dulji nego kratkouzla.z:nL Du~je nenagla­
seni slog prosjeeno za 10% dUljiIiego kratki nenaglaSeni. (Dtigosilazni su
naglaseni slogovi· poneSto, .quljinego dugouzlazni, a. kratkouzlazni su ponesto
dulji nego kratkosilazni,paje zatorazlika medu silaznima veca oego medu· 51. 192. Kretanje· tona i jakosti u rijecima
uzlaznima.) [tl'ltaJ. [tatal, [tata). [tatal. [tatataj
322
323
 Raspodjela-prozoilije u rjjeIJ:ima
826 U novostokovskim govorima; koji su teme1j suvremene standardne
prozodije rijeei, tijekom l5. stoljeea naglasci su se, koji su tu do tada bili sarno
dinamicki dugi i kratki, prebacivaUzajedan slog naprijed nekom vrsti obrnutog
isticanja,tj. jakoseu su prelazili za jedan slog naprijed snizujuCi taj slog, a starije
nagiaSeni slog zadrZavao visok ton, pajetako nastala k:ombinacija NY. Takvo se
necjelovito pomicanje naglaska, naziva oslabljeno, za razliku od neoslabljenoga
kada ruiglasak prelazinaprijed na pocetni. slog u rijeei i jakoseu i tonom. Samo
se pomicanjenaglaska s jednog sloga na drugi IUjZiva metataksa; a promjena se
tona naglaSenog sloga naziva metatonija; pa je oslabljeno pomicanje naglaska
metatonicno i metataksicno, aneoslabljeno sarno metataksicno.
.'Pri -pomicanju se naglasaka unutarnje duljineslogova u nas ne mijenj~u
(npr.17k:n'1J/ > lrenal, /kojil > /kojJl,:/dUW >/dusaJ).
Gdje je prije bio naglaSen pm slog, do pomicanja naglaska nije ni moglo
doei, paje tu sacuvan visoki ri.aglaseni slog (silazni), ali i u tim rijeCima dolazi do
pomicanja naglaska ako naprijed dobiju koji tvorbeni preflksalni slog ill im
prethodi proklitika (v; pod 812). "­
.827 Raspodjela nagh:!.saka u rijeCima proizlazi iz podrijetla naglasaka. Ogra­
nicenja uslobodnoj raspodjeli prozodije u rijeeima mogu seizi-aziti pravilima.
Prvo: silazIii naglasci stojesamo na prvom slogu.u rijeci (jerda su na kOjem
drugom, preIazilibi naprijed i metatonirali se). Drugo: najednosloZnirilrijeeima
stoje samo'sllaZn1 naglasci (tj.izvorni, nemetatonirani). Treee:Na posJjednjem
slogu u rijeCinema naglaska (jer su odatle presli naprijed). Cetvrto: Slogovi su
pred naglaserumslogom samo kratki (jer su preflksi i proklitlke kratkih slo­
gova).
Ta pravila nisu bez izuzetaka.
828 'Tim pravilimaizmicu poeesto slo!enice (npr./ranorAnilacl, /kojeko.dI,
/kupoprM~aI, lsarnoo.praval.lbrodovIAsnikl, IJugoslAvijal itd.) te strane jezlcno
, neusvojene rijeei, ucene rijeei (npr. Idefilet, leventuMno/, Idirig~ntJitd.), strana
imena (fVolter/, /BordO/, lMonteYid~ol itd.) i kratice koje se izgovaraJu Imenova­
njem poeetnihslova (npr./eserba/, lesadet, lafe!et itd.). . .
silazni se I'la.glascijavlj~una nepocetnom slogu u genitivu mno!ine rijeci
s nepostojanim a i sm!aznimD.agIascima u ostalim pade!ima;tu jesilazan
naglasak jak morfoloski znak koji odolijeva pravilu 0 pomicariju naglasaka (npr.
/pod/itaka/, ItrenutakaJ, /muskAraca/ itd.).
U zlazni naglasci mogu stajati na zavrsnom slogu ill na jednoslo!nim rij~ima
ako je otpao jedan slog izanaglaska (npr. [pokAZ'], [bicfid] prema [bicik;.)l] ill
[bicfklo], [vinkl], [debakl] itd.).
.829 . N~veei brojizuzetaka odprvog pravila dolazi zbog neprelaZenja silaz­
nihnaglasaka ria prislonje~lcU. lJtvrtteno je vee i kao praVUo da s trosloZnih
i viSeslo!Dih rijeCi nag)a~ fiji! prelazi (npr. [kodo.cenica], [poOpomenama],
. [unMogled],[zalMi¢amaHtd.),aIi se iskazuje i sve izrazitija teZnja suvremenog
implicitnog standarda <fa' se naglasak ne pomice ni s kraeih rijeci, pogotovu ne
ako je prelaZenje noVije StokaVSko, tj. oslabljeno. Tako se primjerice u javnim '
govornim medijima pet puta ce~Ce govore rijeei bez novije stokavskog prijenosa
naglaska na prislonjenicu (npr. [uSkOlu], [lskfiee], [ion] is!.) nego s prijenosom
I! 324
I:
I
naglaska ({uskolu], (lskuee], [ion}), ali se isto tako sve eesee zanemarnje pomica­
nje naglaska i s onih malobrojnih rijeei sis:ojih je pomicanje neoslabljeno, tj.
povijesno staro a dijalektalno .proSireni;ie (pa se govori primjerice [izgrAda],
[uOko], [prekopOJja] i sL umjesto- [lzgridaJ,. [Qoko], [p~kopolja]).
830 Iako je u fiaSem standardu mjesto- naglaska u rijeci gotovo slobodI'lo,
najceee je ipak nagiasen pm slog zbog pomicanja naglasaka naprijed (v. pod
.814). !shod jetog oslabljenog pOmicanja naglasaka ito da. su u nas cesci
niskonaglasenislogoVi p.egq·visokonaglaSeni, ito kratki cesCi nego dugijer su
prefiksi, od kojih se tvore nlnoge rijeei a na koje je presao naglasak, kratkih
slogova; U rj~mcima setak;o nalazi 48,6% riJei:i s· kratkouzlazmm riaglaskom"
25,5% s dugouzlaznimi~;U,4% s kratkosilaznimj samo4,5%s dugosilaznim.
U tekstovima je .za&tupljenost naglasaka ponesta drukgija jer se ceSce rabe
kratke rijeei,a u .njih $f1i1azni naglasci ceSei, i jet se u;~kstu. rijeci javlj~u
i u netemeljnom,oblilp,{te ppvezane s klltikama, stc:. sv~IIl,ijenja zastupljenost
naglasaka. U tekstoVl.maSllkratkouzlazni naglasci zastupljeni s38%, kratkosi­
lazni s 35"/", dugosil"apli,sa, 16%, a dugouzIazni s 11 %.Nenagl~senih dugih
· slogova u tekstovima ima 12'1.'" od ukupnog broja zanaglasnih slogqya.
. ,
StaD.dardJi.a~proziifl1ja
. ';." '.'
- . : ....
iijeCiu
'.\,-' -.
uporabi
...-:... ..
831 Gov6htici hrvatsk:ogstandarnoga govora prilazetom si;ui4ardU iz svo­
jib lokalnih nes~dardIiihgovora ~kojima je prozodij,1i' rij~~;4111g~Cije vrsti,
raspodjeie iIta'cina ostvaienja. Govoreei nastandargnomjeziltu'iz drukcije
govome poQlogji!,';ti:· imatnoj injeri destabilizir~unjegoVti· prozddijii., -
Govornici hrvatskog standardnoga govora, .zanemarujuei. pritom strance,
ukupno uzevsl pozn~u i meclusobno razmjenjujit sest razlicitih naglasaka: cetiri
vee spomenuta novostokavska (", " ., ), akut (-), koji se nalazi u ~veeem
broju cakavskih i k~kavskih govora i izuzetno u Stokavskim, te dinamicki
poludugi naglilsak e).
832 Jednomiglasni sustav ~~u izvorni govorIuci stare z;!grebacke jezgre.
T~ je naglasak dinamiean iusilaznoj se intonacijsitdj. jezg,;iostvaruje .kao
· poludugi silazni. Njegovo je mjesto slobodno (npr, IZ~b/, itc1kQtier/, Medves­
cJtk). NenaglaSeni su slogovi kraci od naglasenoga i medusobno l!Ie~e razlikuju
po unutarnjoj kvantiteti. . . \ . . .• <,",<.. .
Dvonaglasni. suStav ~u neka mjesta nasjeverninl.daIriuitin'~kim otocima
i u Istri (i povijesno srednji dijeloVi grada Zagreba). Naglasci.su dugosilazni
i kratkosilazni,.a prednaglasni slogovi mogu biti dugi ill kratki.
833 U govorima cakavskog i k~kavskog narjeeja n~rasprostranjeniji je
tronaglasni sustav. Tu SU naglasci dugosilazni, kratkosilazni i· akut. Akut po
tonu nalikuje na dugosi1azni nagIasak (pa ga pocesto ti g~voritici j poistovjeeuju
sa standardnim dugouzlaznim), s time da ton poCinje sililZitipri kr~u naglaSe­
nog samoglasnika teje zanaglasni slog nizak;jak6st u akUti.Iprati kretanje tona
i ne razdv~a se od njega kao u dugouzlaznom naglasku (v. sl. 193). Mjesto je svih
tih naglasaka slob()dno (npr. 11iiJ.e!, /pomaio/, /vodet, lziin'W, ·/koji/); tu zakon
o premjestanju~gIaSaka ne djeluje,osim onog staroga,po kojemu s ponekih
·rijeei naglasak neoslabljeno prelazi na prislonjenicu. NenaglaSeni slogovi ispred
325
nagla.§enoga mogu biti dugi ill, In'atki, a u ponekimgovQ"rima dugi mogu' biti .834 I Zagreb, dakle, kao vodeee kultmno srediste te kaJkavsko i .cakavsko

i zanaglasni. ' . ': '. .' ' .. narjeeje imaju prozodijske sustave rijeei podosta razliciteod standardnog

Peteronaglasni se sustav javlja u pon~kiIn POsavskim govorima. U njima uz sustava, pajegovornieima s tih podrucja standardni.prozodijskisustavuvelikoj

cetiri stokavska naglaska stoji i aku~ mjeri naknadno naucen i u stalnoj interfereneiji s njihovim polaznim sustavima.

Zato su i najCesce ·ortoepske pogreske u javnim govorima upravo pogreske

prozodije rijeei. Te se pogreske sastoje u prvome redu uneutralizaeiji zanaglas­

nih duljina i u neutralizaeiji razlike izmed:u kratkosilaznog ikratkouzlaznog

naglaska; 1;j. u svodenju na tronaglasni sustav.JeziCnise osje~ .,tih govomika ne

opire da silazni naglasakzauzme bilo koji slog u rijeei, sto ce se obilno ocitovati

u sloreniearna i u tudiearna. Ne razlikujuci pouzdano uzlatne odsil~ n~­

saka, tic~ govomiei. u . prefigiranim.· tvoreniearna hiperkorektnoprenositi

i uzlazne naglaske na prefiks (tipa IprbgonitiJ .umjesto /progonitil), .ali neee

gotovo nikad prenositi naglasak na prislonjenicu znajuci qa jeto.neobavezno

a uvijek moguee pogresno.

835 Govornici iz· raznih stokavskih· govora .pristupaju staUl;iardu pOCesto

s pogresIiim uvjerenjem kako je· upravo njihov· organski govor obrazae za
standardte daoni s naglaseimanemaju problema. Toje, sto setiee raSpodjcie \
prozodijskih ertaurijeci, doistau znatnojmjerii tocno,.ali neLsasviJn"jer
standard je jedan i jedinstven, alokalni kUltumi kompromis brojnihcimbenika .
i brojnih govora i stokavskih i nestokavskih, a svaki je zaseban stokavski govor
u ponecemuprozodijski razlicit od drugogstokavskogagovora.
Posebnoje raznoliko ostvarivanje prozodijskih etta rijeeiurazliCitim stokav,
skim govorima. Negdje.se kratkouzlazni naglasakostvaruje:nalik kratkosilaz­
nomu u drugim govorima, negdje se kratkosilazni ostvaruje kao poludugi,
negdje se nagla.§eni slogovi izrazito isticu nad nenaglaSenima, a drugdje slabo;
negdje su razlikeduljina slogova izrazite, dvostruke; a drugdjesumale. Tonje
visokog zanaglasnog sloga u nekim govorima izrazito viso~a; udrugima nije.
U nekim su govorima kratki samoglasnici izrazito opusteniji od dugih, a drugdje
su te razlike male. U nekim stokavskim govorima dolazi do redukcije zanaglas­
nog nezavrsnog sarnoglaSnika (sinkopiranja), a u drugima se svi zanaglasni
slogovi izgovaraju cvrsto. Zanaglasne se duljine negdje ostvaruju izrazito silaz­
nim tonom, negdje ravnim, a negdje se skraCuju· i zamjenjuju izrazito zatvore­
rum, napetijim sarnoglasnicima. U nekim govorima prozodija rijeei nadjacava
. prozodiju reeenica, pa i glasovu prozodiju, a dl'1.1gdjeje poijsnufi.ja.
Sva ta raznolikost u ostvarivanju prozodijsJPh Crta rij~i, a;donekle i sarna
raspodjela tih erta, cini izvorne novosto~Vl1~e. g0'V0~e,. P9dje.4Ila,k?k~o
i nestokavske, izrazito lokalno prepoznatljivim i time njihov govor nestatldard~
nim, pa zato i Stokavei, kao i drugi moraju standardni idiom u prozodiji rijeei
i u svemu ostalom pojmiti kao drugi idiom. .

Slog
836 Rijee se moze rasclaniti na slogove.To je tzv. p~a cu1ikllIaeija (prva

i u ontogenetskom smislu). Slogovska je faSClarnba na razini morfemske

81. 193. Primjeri prozodije rijeCi iz zagreMc­ premda se slogovi imorfemi pocesto.ne podudaraju (npr. u lizideml slogovi su [i­

kog i Cakavskog pokazuju da su prqzodijski -zi-dem], a morfemi liz-idceml). Ne .podudarase ni brojslogova i morfema

tonijakost utim govorima usporedni. u svakoj rijeei; uponekoj ima viSe morfema (npr. u Izbrojlima tri morfema/z­
326
327
 -broj4l, asamo jedan slog (zbroj],u nekim drugimaima viSe .siogova·(ripr. miSiea uz baiiSticIO pokret otvaranja ustacini srediSnji samogIasnicki dio sloga
Igovorim/. ima dva 'morfema Jgovor:'fmI, a tri, sloga[go,.vo-rimD. Ipak, ucjelini ZadrZavanje izdisajnog trzaja artikulatoritna, potpomognuto ill ne glasnicama,
. uzevsi bro} je slogova imorfema u veeem korpusu,pribliZno.jednak, ~ time da cini robni suglasnii:!ki dio sloga.
. u nas ima nest() vise slogovanego morfema. ZadrZavanje samoglasnickog dijela na pocetku sloga zove se okidanjesloga
jer se njime naglo ill stepenieasto opusta samoglasnicki balisticki pokret. Luk
837 Slogovi i morfemiimaju razlicitediobene kriterije: slogovi izgovome, tog pokreta moze biti i prije kraja prekinut, sto predstavJja prekidanje s1oga.
a morfemi,maCenjske. Kakosumeautimna istoJrasCiambenoj razini, slogovska Okidaci i prekidaci sloga su u prvom redu artikuiatori, ali i grkJjan te udisajne
granica ino~e napustiti svoje,kriterije i prihvatiti ,morfemsku granicu kad je to za sile (npr. u hijatu), U nas je grkJjan samokidac kad slog iza stanke zapoi:!inje
razlikovanje rijeei potrebrio (npr.sloguje se [iz-b~r.kal·rijeC liz brkal jer se samoglasnikom (tada se javJja grkJjanski [,i'D. Slogovne trzaje najcesee prekidaju
slogovanje [i-zoor-ka] moie shVatiti kao Ii zbrkal),Ako jedvosmislenost isldju­ okidaCi. narednog sloga. Ako je slog prekinut svojim suglasni,ckimpokretom, g.
cena kontekstOm idrugim znakovima, sto jegotovo uvijek, ortoepskoje pravilo ako slog zamava suglasnikom, kaZe se daje zatvoren. U prekidanju sloga ispred
da treba .postiva1;i··izgovomikriterij.,granic~ 'sloga,' itO unutar jezicne rijeei -. stanke unas slabo sudjeluje grkJjan, pa su ta.prekidanja obezvucena Kadje slog
i u sandhi vezama (npr.:[po4:lu-ie-ti], .[u-Zll-nu],[i.stu-zle],[da-na.smi] i sl., a ne pred stankom ostrog reza kratak i otvoren, prekidanje u nas izvode udisajne sileo
Ipod-u-ze.tiI,/uz-un-ul, Iiz-tuzl-eJ, Ida-nas-miI).
842 Oblik slogovnog trzaja te udio organa koji ga o).tidaju •.prekidaju nije
83& Slog je najmanjiizgovorJjiv odsjeCakgovora. Glasnik; koji je manji od u svhn jezicima jednak. U nas je slogovni trzaj nesimetrican: jaeimu je pocetak
sioga, mo~ se izgovoritisamo u punom:slogu, npr.[s~];[p~], n.~litd. Izvo<;ienje nego kraj. Zato su mu jaci okidaei negoprekidaCi. :roslje<tica je togada na
suglasnikagovomim organima bez S8Jnuglasnicke.>piatnje, dakle. izvansloga, poeetku sloga u nas i.J:lla mnogo vise suglasnika neg!) na, Ip-aju i da su svi
nije izgovaranje ine pripada govoru.SrediSnjiZivcani programi i engramiza suglasnici, koji,su ?Nl1eni, na poeetku ispomagani grkJjanskim Qkidaeem (ozvu"
glasruke djeluju kao govomiunutar. .slogovnih sklopova; Cem su zarazlikuprimjerice od njemaekoga gdje su obe~ceni),a nakraju
sloga, sto sejasno oCituje preq. stankom, suglasnici su obezvueeni, g, bez
839 Slog je temeJjIlaritmil:ka govornajoohuca (za raZllku..o d govome rijeci sudjelovanja grkJjana uprekidanju.(za razliku od primjerice engleskoga gdje
kojajetemeJjnaritmotvornafigura);Kao ritmickejedirucei dugi i kratkislogovi zavrilni zvucni suglasnici cuvajusvoju grkJjanskuzvucnu sagtavnicu). Mogu<!e .
u nas imajti vrljedJiostjedne more. NajceS~eiinje objektivno trajanje odO,15 do ukljueivanje udisaj~ ~il~ za okidanje ill prekidanj~ sloga takoaer nij~ u, svim
~~ ..... . .
jezicima podjednako. Unasje.mpguce udisajno samo prekinuti slog, za r!lZliku
od primjerice engleskoga gdje se udisajno moZe okinuti slog.
840 Arhetipski .slog predstavJja.samoglasnicki glas okinut .·i prekinut
suglasnikoni(CVe)~Uzvucnom jepogleduna rubovima sloga tisina, .sum ill 843 Na pocetku se slogova u nas nalazi 87,5% svih suglasnika, a na zavr·
utiSan ·hanD.onii!an zvuk,a.u srediSnjem je dijelu· slogapojacanharmonican setku sloga 12,5%; samo je 15% slogova zatvorenih. (U japanskom su svi suglas­
zvuk(v. sLi94)•. mei na poeetku sloga, utalijanskom 81,5% suglasnika stoji na pocetku sloga,
au engleskom odnos je suglasnika na poeetku i na kraju sloga pribliZno jednak
uz 67% zatvoreliih slogova.) .
ZastupJjenost je suglasnika na pOCetku i na kraju sloga u hrvatskom, engle­
skom i talijanskom:
hrvatski engleski talijanski
V 9,6% 9,7% 7%
ve 1,7% 20,3% 6%
ev 60,0% 21,80/0 70%
eve 9,3% . 33,5% 17%
vee 0,0% 2,8%
eev 15,3% 0,8%
evee 0,1% 7,8%
eeve 3,0% 2,8%.
eevee 0,6%
S1.194. Sonogrami (uska anal, log. ljestv:) eeev 0,7%
siogoVnih pulsacija . .eecve 0,3%
- . ,', ~ .
eeevee 0;0%
841 SlognastajetiZajIum potiskom zraka iz pluea Tom se potisku naizmje­
nieno suprotstavJjaju'artikulatori ifonatori,a ponekad i udis8jni misiCi. Izdi­ (Napomena: i slogovi vee i eeeveepostoje u vrio rijetkim prinljerima,
sajm trzaj zadrZavah glasnicama koje trepere i-popraeenopustanjem izgovomih npr. lapsl, Istrastl.) . .

328 329
 . Iz ovih usporednih podataka) iz prethodnih naznaka 0 nacinll izgov:aranja­
glasnika U razlicitim polozajirp.a l1, slogu vidljivo je dasvaki jezik ima svoj~
slogovne oblike te da je jezicna posebnost slpgabitan cinil;lC.i rClSPQAjele
glasnika i nacina njihovog ostv9I"i:vanja U pojedinom jeziku. . I8·mjeseci).
Slogovni cIanci
844 Idealan je slog luk zvonkosti- - luk otvaranja govomog prolaza i luk
napetosti grkljana, a U suprotnoj fazi (ill U zrealnojslici)luk napetosti artikula­
tora,.Zarnahje tog luka odreden krajnjim toe kama tih.Qsobina(vi.sL I9S.A).
Neutralnu razinu, od koje zamah U obasmjera simetricnozadire, predstavlja
neaktivan poloZaj govornih organa lspod neutralne razine slogovnog luka,
U podrueju manje zvonkosti a poveeane napetosti artikulatora; nalazeseInjesta
spremna·za prihvatpravih suglasnik.a;imad neutIiilne.razine-Injesia';suia
zvonkije a opustehijeglasnike. Pocetnikrak slogovilog-Iuka zadire jaee;i.Iizgo­
vornu napetost nego zamni krak, pazato pocetnikraltmoze pritnitii veel,broj
suglasnika i· oni se·· nanjemu ostvarujunapetije' nego na'zavrsnome.: Glasnici
pos~u izgovorljlvi upravo time sto ,-seostvaruju na nekomInjestu -slagoVtlog
luka, a slogovni se luk pak ne moZe ostvariti bezglasnika-Glasniei koji'se
izgovaraju sarno zatoda bi popunilineko prazno mjesto uslogovnom luiai>ali
ne i zato da bi ucinili~. slog razlicitimod ostalihslogova(a u'nass1.l to gIasnici
[3], m,
(11. [h]),kao ione osobine urazlikovilim glasnicimakojesepojavljuju
taitvima sarno zata da bi obllkovaleslog,imaju nefonemsklislogovnu prozodij­
sku ulogu. . fonema, tzv. udvojeni fonemi.
A zauzimaju razllcite stepeniee u slogu, predstavljaju dva razllcita fonema (npr./jl
Samog•••• leJ
~.
845 Slog je. nerasclanjen (neartikulira.n) ako mu glasnicki.odsjeCci slogov­
nim osobinamapotpuno slijede slogovili luk.Takvihje slogovagovor slabo
razgovijetan (opusten govor odraslih ill rani djeeji govor u prosjeku do dobi ad
'
RaSclanjen slog ima izlomljen,stepenicastluk. Takvih stepenica ima !jest
mogucih. Vrh slogovnog luka U sredini sl()ga zauz:i:qla sarnoglaszrlcka stepeniea,
a ispred i iza tevrsne stepeniee.nalazese stepenice ovim redOIll: za polusarno­
glasnike (i za naB 00, pa za prave zvonke suglasnike, za. nosne suglasnike (i za naS
Iv!), za prave zvucne suglasnike i ria· kraju 2;aprave bezvucne suglasnike (v,
shematizirani prikaz na sl. 195. B).
. -,
846 Odjednom se u nasem slogu mogu ostvariti najviSe cetmstepenice
(npr.; slog ismra/); svih se sest 'stepenica u nas ne moZe odjednom· ostvariti ni
teorijski jer se prve dvije stepeniee u istodobnom· ostvarenju svode na jednu
zbog asimilacije po zvucnosti.
N a istoj se stepenici moZe naCi viSe od jednoga glasnika, i to na prvoj najvise
tri (npr. Iksto-lul), a na drugoj najvise dva (npr.lmno-go1); na sVUn visim
stepenieama mo~e s~ati sarno po jedan glasnik. Niti jedan fonem se ne mo~
ostvariti kroz dvije stepenice. Dvoglasni SU zato sarnoglasnici jednofonemski, ali
pravi suglasniei mogu biti ill jednofonemski dvoglasi (npr. Ie!) ill fonemska
skupina (npr. It-s!). (Nas je jat jedan poseban fonem lfe/ ako se ostvaruje na
jednoj, sarnoglasnickoj stepenici ilije dvofonemska skupina /jel ako se ostvaruje
na. dvjema stepeniearna.) Slijedom tog istog zakona jedan. fonem. ne moZe
pripadati dvama susjednima slogovima; kad je jednak glasniku na kraju pret­
hodnog sloga i na poeetku narednoga, onda su to dvauzastOpna jednaka
.
Dva glasnika koja su u svemu podjednaka, osim sto u slobodnoj razdiobi
premaiil;!w/premalul./rl prema Irl i sl.)~
. ' .

::> 847. Slog mora imati najIIlanje dvije ostvarene stepeniee, i to sarnoglasnicku
-'".. '"...
.. 0 i barem jednu nesamoglasnicku. .
;'" '"~". N~ •. ~I(+Y)
Slogovne stepenice, dakle, mogu izostati,. ali se njihov redoslijed ne moZe
obrtati. ~a tom su zakonuprihvatljive postave npr.Itra/,lartl, '/svjel, Ismra/,
.." "...'"
o -
...
.. 0

ZY~n' au," a
fanns! itd.; neprihvatljive su Irta/, latr/, /jvsel,/rinsa/, '/asmr/; .nas je /j/, koji ima
osobine polusarnoglasnickog [il, prihvatljiv sarno u polozaju odmah do sarno­
:z ,
~~-;-:;-~~""-;-;~
II

TRAJANJE
__ r
S~OGA
glasnika.' . . . .
rai~tanjen slog
. RedosIijed glasnika l!:oji stoje na istoj slogovnoj stepenic1 nacelno je slobo­
nelai~lanjen slog dan, pa su prihvatljive i pomave ftkof, Ipsil, Ispel, ICltiJ itd. i postave Ikto/, Ispil,
/psel, Ikcil. ali tu naceInu slobodu uvelike ogranicava neprihvatljiv redosIijed
iZgovomih Injesta inacina te je Imno/, /scil, /bdil.lhtil itd. prihvatljivo, afnmo/,
lesil, Idbil, Ithil neprihvatljivo (podrobnije 0 tome pod 696).

. 848 Ako se dogodi da redoslijed glasnika remeti redosIijed slogoVnih stepe­

81.195.. A - neraSclanjen slogovni. luk;
B rasclanjen slogovni luk na teorijski broj
stepenica;' C - sonogram sloga [svrjl\irvs]"':' iZ­
govorljivog sloga snl\iveeim<brojem' stepe­
niea
330
niea,govor to razrjesava tako sto stvori jos jedarislog ill ucini kakvu suglasnicku
preinakU. U nas Irl koji odstupa od slogovnog redoslijeda oblikuje slog, bilo tako
sto se pred njim ubacUje neutralni samoglasnik [Il]; bilo tako sto. zvonki Irl
postane sarnoglasnicki Ir/. Suglasnicke su preinake koje razrjesavaju taj nesklad '
premetanja (npr.llZiea/ u Izliea/ ill reg.lkonjl u Ikojnl), ispustanja, stapanja dvaju
331
 suglasnika u jedan i pro:mjene-stupnja zvonkosti suglasnika (primjerice rijee
Ibicikllmoguceje iz~ovoriti iIi trOslomo ill dvoslomo s tjesnaCnim bezvucnim 111),

849 Zamah sloga, koji je raspon izmedu pocetnog najzatvorenjjeg dijela

sloga i srediSnjega najotvorenijeg' dijela, to. je veei §to je pocetnisuglasnik
zatvoreniji a srediSnji samoglasnik.otvorenjji te· §to .ima· vi§e steperiicaod
rubnog do srediSnjeg dijela sloga;paje zbog toga pri:mjerice/pal veceg zamaha
. .
:)i~r~

z
. . .
~·.n . .A

. ...
.
" .

z
8

.~
z
c 8L 197. 8hematski pri­
kiidriju vrsta nagiba slo­
govnih ste~ca.:
-. u slabo razgovijetnom
gov6ru. B - u osrednje
razgovijetnom govoru, C
-u dobro~ovijetnom
govoru; stupanj razgovi­
A

negoljil i IsvraPveceg zamahaneg"o Isal. 1 €1tSP"O.zIVN' S1{OK

Zbog teZnje da se slogovnizainah ostvari simetricno oko neutralne razine, jetnostiiskazuje velicma
2 '."t.OZIV'N1 IHU)1C

poveCanje ce amplitude najednoj strani izazvati stanovito poveeanje ina·drugoj, kuta.izrnedu zamiSljenog
siogovnog luka i smjera
pa ce tako (aJ u /tal bitiotvorenije nego u /jal, a Is] ce u Isal ill (r] u lral biti napetiji promjene izgovome na­
nego u Isul i lrut. 8to jeveei brojsteperii<:a, U ~logu, krajnje ce biti to razmaknutije petosti u fazi driaIija gIas..
- prva tonapetija, a najvi§a to labavija, p~erice (si u Isvral biteenapetiji (ali nika.
kracO a [a] otv()reniji nego u Isal. Opeeriito, .glasriici su to nap!,!tiji sto iina viSe
stepeniea iznad njih, a labaviji susto ima viSe stepenica ispod njih,Pace
primjerice [s] u Isvral biti napetijinego u/sval, a [r)u Iral napetiji nego ulsyral, ali 852 Stupanj rasClanjenosti sloga, a time i razgovijetnosti govora u najveeoj
labavijinego u Irjal (v. s1 196). .mjen zavisi odveliCine skoka ill· Pacia medu 81ogovrUmstepenicama, a ta
velicina, uza sve druge uvjete iste, zavisi od nagiba steperuca; koji iska;zuje
velicina kuta iZmedu krivuJje opceg ,obrisa sloga i erie koja pokaZuje<'n8.gib
123· 4 56 steperiice; 8tO je taj lrut otvoreniji,81og je rasClanjeniji !

r-tf ;-t~ 853 Nacin izgovora rastuce napetosti u fazi drZanja, sto je znaeajka suglas­
ni.lci. u sloguispredsarnoglasnika, naziva seeksplozivanjer se njime povecava
0-:J ~ .J ··fJJ sn96.
kaz
Shematski pri­
raz!icitihzamaha
sloga
faza eksplozije i oznacava se sa »<<<. NaCin izgovora padne napetosn u suglas­
nika u 810gu nakon samoglasrrlka, kojim se pojaeava faza pripreme, implozije,
zovese implozivan i oznaeava se sa '»>«. U nas se samoglasnici izgovaraju
s padnom napetos~{~implozivrio, pa se rije(:i razgovijetno izgova:raju ovako:
[Sll~], [b<3~J)al [S£raspv] itd. ' '. ... .
850 U djeejem tepanju, gdje se sriglasnicke skupille p()je4nostavnjti;iu,
Zbog rastuce napetosti suglasnici se na poCetku sloga duJjenjem pojaeavaju,
nestaju suglasnici s vi§ih, labavijih stepeniea; ujekavskom ce govoru nestajati Ijl
a na krajusloga zbog padne napetOsti duJjenjem slabe. (Zbog toga se tonus
(npr. rijec Ipjeval tepat Ce se [peva], a ne [jeva]) te zvonki suglasniei (npr. Ipll;tvol
u mueavaca javlja sarno na pocetnim suglasriicima u slogu.)

Ce biti [pavo], ane [lavo]). (ZaiSpu§taDje suglasIiIka naistojsteperuci v.]lod857.)

Svoaenje trostepenicastoga suglasniekog poeetka slogana dvostepenicaSt pri­

854 Samoglasnici se izgovaraju implozivno ill eksplozivno zavisno od
~ hvatio je i standard; i to tako da najviSu suglasnieku stepenicu (j-stepenicu)
opceg oblika sloga; ako je opci oblik sloga nesimetrica.n sjakim pol:etkom, sto je
I
~
ukida u kratkim slogovima (pa su standardni oblici rijeCi Ivremenal, IgrMkal,
u jezicima ee8ce i sto je znacajka i naSeg jezika, samoglasnici se izvode implo­
Ipr~~i/ i 81. umjesto lvrjemeIlal, Igrj~skal, IprjMi/). Ukidanje se labave j-stepenice
zivno, a ako opCi oblik sloga ima jak zavrsnidio(kao npr. u engleskom),
I samogbisnik se izvodi eksplozivno. U jezicima gdje Sl1 se zb~g nagibasamogIa8­
ne dogaaa u dvostepenicastim pocecima sloga (/j/ secuva u'/stArjeti/, lIjecitl,
r hj~ai/ i s1) niti u dugim slogovima u kojima ima dovoljno vremena za ostvarenje riiene steperiice razvili dvoglasni samoglasnici, ti l:e dvoglasruci· bin uzlazni
J svih steperuca (pa se j-steperiica cuva u Igrjesitil, Ivrjedanl, Ibrjeg! is!.). (otvarajuei) ako se samoglasnik izgov ara
implozivno (kao u nekbn naSim cakay­
~ ·851 RaSpoznaOjivost·sugJ,asnika u ·najvecoj mjeri ·zavisi od kontrasta koji
skim govorima, npr. [uO], [ie.J),abitee·silaziiiakose. samoglasnik izgoVara
eksplozivnim nagibom (v. shematiiiraniprikaz nasI. 198)., .
ostvare sa suS.iednimgla$licinia: Na pol:etku slogakontfast suglasnici istieu
:1 u fazi opustanja ill. ekSplozije, ana kraju sloga u fazi pripreme ill implozije. A 8
11 Visina slogovnih steperiica predstavlja velieinu tih kontrasta. Visina stepenica
~ zavisiod veliCine zamahai tid broja steperiiea,ali i od nagiba steperiiea. Ako
stepenice na pocetku sloga idu nagibom prema dolje, stoznaei· da. glasnik
8L 198. A - implozivni
Iu tijekomddanjapostajesve napetiji, a ako u drug~m dijelu slog<;i. stepenice idu 'I:
nagib samoglasnika raz­
vija uzlaini (otvar.iju6i)
r nagibom prema gore;ij. g~ci se tijekom drZanja OPU8tajU, steperiicasti sko"
O I (r-
. \w(~
~'
'i\
• \ dvoglasnik; B eksplo­
I
~
kovi postajusve veei poveeavaju se kontrasti tegovor,postaje razgovjetniji (v.
s1. 197)..
" zivni nagib samoglasnika
razvija silazni (zatvai'aju­
~ . 61.) dvoglasnik.'
332
333

855 U jezicima i' govorima gdje je zavrJ§etak sloga slab a samoglashik
i!nplozivan zavrSrii Se slab suglasnik more pojacati samim duljenjem samoglas­
nika, cime se i bez jacanja suglasnicke napetosti pojacava njegova cl.ijliost zbog
poveeanja .njegovog implozivnOg skoka (kaZe se da suglasnik d(llji sainoglas­
Iiik). U jezicima pak s eksploziVnim izgoV'oroin sarnoglasnika ;kracenje sarnO­
glasnika sarno po sebi more biti dovoljan mig za pojacavanje zavcinih suitas­
nLka.· .
Uzatvorenom se slogu sarnoglasnik obicno otvara i krati, Cime se pojacava
suglasnicki implozivni dio sloga (v. shematizirane prikaze tih pOIlaSanjana s1
199);
A B 5L 199. A - produfava­
nje samoglasnika. u ca­
kavsk;om '. pred slabim
(zvonkim) suglasnicima
da bi dobill na imploziv­
noj snazi; B -:- produfava­
nje siiIIlogiasnika u fran­
cuskom '. da bi se veCom
implozijom pojacao za­
mni stiglaSnik; D - dvije
mogucnostip()jaeavanja
zamnog' suglasnik:a u
c D francuskom: otvaranjetn
kratkih samoglasnika ill
.... ~ .. duijenjem .zatvorenih; C
- razlika se jakih (bezvuc­
~~
nih) . i slab,ih (zvutllih)
u .engleskom na kraju .510­
ia .podrZll\r:ikraCenjemi
[iJTz) duijenjem pretilodnog sa·
mogiasnika eksplozivnog
Dagiba.,
856 Zbog eksploZivnog su nagiba suglasnici na istoj stepenici u rastucoj
medusqbnoj napetosti, pa je drugi po redu jaCi od prvoga, a uimplozivnom su
poloZcYu u padnojme<1uSobnoj napetosti te je prvi po redu jaci. TakQje u slogu
ImnQI jaci In! nego IrDJ, U slogU Iptiljaeije It! nego Ip/,u Ip~ef jacije I~ nego Ip/,
u 7psi! jacije IS! nego Ip/, u/spiljacije /P/nego'/s!itd~,a: uslogu laktI jacije IkI nego
Itl, u lozdl jacl.je IZ/ nego IdI, u lostl jac! je lsi nego Itl, u Ilksl jam je IkI nego lsI itd.
(v. s1. 200).
~pl
i ' ...... ~
-_
. -­ I
51.200. Prikaz odnosa napetosti medu suglasnicima na istoj stepenici u eksplozivnom
poloZaju (gdje je drugi napetiji) i u implozivnom poloZaju (gdje je pm napetiji)
334
857 Zbog· takvih odnosa napetostl medu sUglasnicima na istoJ stepenici
ispu~ta Ii se jedan suglasnik, bit ce to na poeetku sloga prvi po redu, a ria kraju
sloga, u implozivnom poloZaju, drugi po redu, tj. uvijek ce tobiti slabiji (kao sto
otpadajusuglasnici s vi~ih, slabijih stepenica). Tako se cesto govori /tical,
I~enicat; '/ko/,/tijucil, 1<1e1ili/dil,lmilosl, Igroz/ itd. umJesto Iptic81, Ip~enicat, Itko/;
/htiju6i1, Ig<1ef ill Igdil, Imilostl,/grozdl, ali nikad Ipicat, Ipenical, /milot/ i s1
(Napomena: u Igdjel i/h1;jetil ne otpada prvi suglasnik, kao stomoze otpasti
u Ig<1eJili Igdil i u/htijucil, jer je pojacan j~stepenicom; v. pod 849.)
Suglasru.ci/tl i Idl mogu otpastiiz suglasnicke skupine na kraju sloga u sre­
dini rijeei. Na kraju se sloga na<1uzato ~to ih uza se veru suglasnici lsi, IZ/; I~I i Pil
koji im prethode, a za njima slijede neki drugi suglasnici koji okidaju naredni
slog (npr. ImaSt-nil, 19ost-bat'i s1.); Ti suglasnici medutim neee otpastiako se
iZiovarajti eksplazivno,1;j.ako su dio stepenice na poeetku sloga, ~tose pod
odredenim uvjetiina idoga<1a (v; 0 tome pod867 i 912).' .
858 ". Kad se'mucni i bezvuCni suglasnik na<1u jedan do drugog," oni se
jednacenjem po zvucnosti postavljaju na istu stepenicu, Cime seuklanja nape­
tosm .skok .izmedunjih.. . Tak:vo jednacenjenije potrebno ni za razgovijetnost
poZeljno .izmedu glasnika s razlicitih stepenica. Slabiji se ·suglasnik jednaci
prerria jacem, a jaCi jeil nas uvijek drugi po redu jer su oba suglasnika u eksplo­
zivnom poloZcYu, gdje je drugi jaci, ill je prvi u implozivnom:poloZajua drugi
u eksplozivnom poloZaju (ako je izmedu njihgranica sIoga), paje drugi po redu
opet jaci. Kad bi se oba suglasnikana~la u implozivnom poloZaju, Za sto ima
priinjera u engleskom, drugi bi se po redu jednacio prema prvomu koji je tu
uj'acempoloZaju (npr./bregz! od /breg/, lbegdl od /beg/, ali /breksl od /brekl i flokt/
od flokl itd.)
Slogovne granice
859Prijelaz eksplozivnog u implozivni smjer «»
predstavlja vrh sloga,
a prijelaz implozivnog u' eksploZivni (> <) granicu sloga. VThse sloga u nas
nalazi pri'pocetku sarnoglasnika; a granica,ako je izmedu sarnoglasnika sarno
jedan suglasnik, na pocetku faze drZaIJja suglasnika, odmah nakon njegove
implozije. Ako se me<1utim rijee odluCno rastavlja naslogove, 1;j; ako se sloguje,
meausaritoglasnicki suglasnik citav pripada drugom slogu, a prethodni slog
ostaje otvoren. .
860' Postoje, dakle, dvije slogovne granice: stvarna prozodijska ·slogovna
granica, koja se javlja u normalnom vezanom govoru i· koja moZe presijecati
suglasnik tako da sarno jedan suglasnik moze biti i prekidac prethodnog sloga
iokidac narednog sloga; i grariica U slogovanju,1;j. onda kadse svaki slog iZdvaja
kao zasebna govoma rijee, pri cemu je svaki glasnik nedjeljiv; a slogovna se
granica postavlja ispred ill iza jednog citavog glasnika. Ako se dogodi da je pri
slogovanju glasnik djeljiv, radi se 0 udvojenim suglasnicima (geminatama).
Udvojeni se glasnici i u vezanom govoru ostvaruju dtukcije nego jediniCni; osim
sto imaju jaku eksplozijiI, imaju i jaku imploziju, faza im je drZanja jedna ali
produrena i unutarnje dolazi do zakreta padne Ii u rastucu napetost. U nas se
udvojeni suglasnicimogu pojaviti sarno u dodiru dvijugovornih rijeei (npr.
[t4>ptra]), ali ne i unutar govome rijeci (u rijeeima kao. lrusskil, idanassu/ i s1.
335
,~'"'
polaziSni se.dvostruki sUglasnid u standardnom govoru svodenajednostruke
- [ruski], [danasu]). . ---"
861 Gdje i:e s~arna.prozooijsk~gnmica slogovl!- biti postavljena, ovisi
o opi:emoblikl,lslogovnog luka io izgQvomim osobinama gIasnika. UnasjeopCi
oblik slogovnog luka nesimetricantako da mu jepocetak matno jaci nego
zavrsetak (vise nego dvostruko). Zbog toga ce stvatila. prozodijska slogovna
granica, ako se izgovomeosobinesuglas~a tomu ne protlve, presijecati me­
ausamoglasnicku suglasnicku masutakoda jolglavnina pripadlle poeetku
narednog sloga;a manji dio zavrSetku prethodnog sloga.·,.·
862 Na graniedslogovaJ:\ia utj~e stvarna prQ~slta ~log~vna graniea tako
Sto u slogovanju sl,lglasnik citav pripadne op.om l)logu kojemu citav iIi pretez­
Dim dijelom pripada po toj swamoj :pro2;od:ijskoj.slogoynoj granici Zato je
slogovanje i moguCi ,postupak za odredivanje stvame prozodijske slogovne
graniee bez mjerenja;;Ako je_m~~t.im ,u govomika Zivasvijest 0 morfemskoj
granie~,slogovanje, ee'se pretem:oravnati prema toj'Ill()~emskoj graniei; tj.
prednost i:e. imati jezicni QblicipredgovQrnim ostv~enjem. ,Tako ispitanici
dvostruko ceMe sl()gujuJgIe-dam~ihI,/uz~u-nll.(,/kod-a-:n~, li,z-a-u-stri-jel, lraz-o­
-bli-ci-tiI i sL nego 19Ie-da-mihl,/u-zu~nu/, /ko.da-:nel"Ii-za-u-stri-jel,.tra-zo-bli-ei­
-til, ,kako se inace 1l0rmalnogovori. ' . .
863 ,U slogovml.lu se obavezno. rastavJjaj"ldvasusjed118prava zvonka
suglasnika, dva'polusamogJasnika jli dva sam()gIasnik,a jer. slogovne ~penice
mogu prihvatiti,samo po jedantakav glasnik(npr. Ida,o/,1,lr-likI, Igor-ijivl i sL).
Ako se u meausamoglasniCkom poloZaju naau dva suglasnika, od kojihje
prvi na visoj stepenici sonomosti a drugi na· niZoj, u slogovanjuse ta dva
suglasnika obavezno rastavljaju i u normalnom vezanom govoru slogovna gra­
niea ide izmedu njih.Tako se obavezno sloguje lb()r-bal, Isanj-kel, !bol-no/, Ivoj­
-nil, lov-cal i sL IskJjuceno je da oba s1.lglasnika pripadnu prvom.slogu (npr.
!borb-al) jer je zavriietak: slo~ u lUiS imizito,$.biji nego poeetak, a bilo bi
nemoguce da oba sugIasnika pripadnu pocetku riarednog sloga (npr. lbo-rbal)
jer ~i takonastaoparadokl)8lan redos~ed ~penicakoji bistvorio novi slog..
86~ Ako od dvaju suglasnika u meausamoglasnickom poloZajudrugi: po
redu stoji naviSoj.l)logovnojs~penici,nesimetricni ih opci oblik naSegsloga
oba vuce 118 pocetak idueeg sloga; u ispitivanju slogovanja omjer je V-CCV : VC­
-CV = 4: 1. Dakle, noI'lilalno se sloguje Ipo-sje-ti-til, lu-mro/, ipo-vla-kal, lo-smil,
itd.Morfemska granica·moze takve sugIasoike usl9govanju razdvojiti (npr./i­
-maS-liI) premdaje. stvarn/l. slogovna granica.i tada pri pocetku prvog suglasnika.
. . '. . onoga u tim slojevima sto moZe utjecati na signalizaciju fonema.
865Ako se u:inettusarrlOgIasn,ickorp POIQZajll..naau dva sugIasnika istog
stupnjasonomosti i P9 izgovomi:Qll)sobinam~po(ljednakospojiva i rastavljiva,
u slogQvanju se ocituje stanovita prednost V.:cC"pred VC-CV (1,3: 1); dakle,
!pa-tkat, lu-mnol i sl. poneSto je ~6 118cm,slogoVanja nego lpa~ka/, lum-no/. Po
tome se moze zakljucitida je stvarna gQvomagranieaslobodno pomiena, tj. da
se moZe naci pri poeetky. prvogsuglasnika iIi na prijelazu .izmeau prvoga
i drugoga.. Kako u ovakvim sluCajevima nikada ne dolazi do otpadanja prvog
suglasnika (npr. /pakal za Ipatka/, loci! za lopci! i sl.),kao sto se dogana na
pocetku ·pocetnog .slogarijeei ·(usp. /ko/,./celal i sL), treba zakljuciti da prvi
336
suglasnik uvijekima dovo1jno jak implozivni dio bez obzira na to jell stvama
granica Illoga ,odmah nakon njega ill nakraju citavogsuglasnika.
866 Izgovome .osobine suglasnika mogu djelovati prema· povezivanju iIi
prema razdvajanju dvaju suglasnika. Cvrsto su izgovomo povezane skupine Istl,
Istl, lzdl i IZdI, ali i druge kojima je prvi sugIasnik tjesnaCni lsi, lsI, IzI i lZl, adrugi
po redu koji zatvomi Sl,lgIasnik (te su ski,lpine /sp/,/spl, I'lb/, Izb/,/sk/, IskJ,/zg/;
I'lg/). Ako se te skupine s1.lglasnilta 118au u meausamoglasnickom poloZaju,
sloguje se .takoda, obasuglasnikapripadnu pocetku narecmog sloga, . '. . <
Nek.e su s1.lglasniCke skupine prema izgovomim osobinama izgovomo teske
i dva takvamedusobnoneprihvatljiva !lUglasnika mogu sWati jedan. pored
drugoga samo ako ih dijeli slogovna granica. Te su skupine Ifsl,/ss/, Ii:c/, leet,/scl,
- - lefl, Itp/, Idb,;.lnmI, Injm/, Itsl' ·/dz/, 1tC/., 1tfJ, fthl.i jos poneka (v. o tome pod 896
i 900). S1.lglasnici sepri slogovanju rijeCi s takvim skupinama uvijek rastavJjaju,
npr. ./of-sajdl, InaS-si!, Inoc-cal, lo-tae-eel, lfic-fi-riet, Isu~naS-ce/, fot-por/,Jod-bor/,
.lon-mil, Ikonj-mil,fpod~~i;{la-til, lot-ee-pi-til, 10~fr-ka-tiJ, .Iot7hr-va-~ i liI.
867 Ako. se u mea:u~ogIasnickom poloZaju naau s)r.upineodb:ISllglaS:
ni'ka, Vrij~e lsta prllvllitk8.o i za dvosugIaSnicke skupine.i\kQje trosuglasnicka
skupm,a po rasporedu stupDjeva sonomosti i po drugimizgovomimosobhlama
citava prihvatijiva na pocetku sloga, postoji :svejedno teZnja. dll se. suglasniei
rasporede, 1 to jedan prethodnom slogu a dva narednoni slogu (ispiVmiei dvo~
struko CeSce sloguju VC~CCV n.ego V-CCCV); ceSCe. se, primjeriee" sloguje lop­
-sta-til, lpot~kr~sa-til i s1 nego 10-psta~tiI, Ipo~tkre-sa-til. .. .
. Kad po?!etak trosuglasnicke skupine cine cvrstoslivene skupine Istl,/stl, IzdI,
i IZdI, graniea ih sloga ne razdvaja pa se oba takva suglasnika iIi prikljuCujri
treeemu u narednom sl()gu te bude V-CCCV ill slogovna granie/il pad,ne iza njih.
U tom sluCaju nastaje raspored VCC-CVkoji je nepovoljan jer se naau dva
suglasnika u zavrsnom slabom poloZaju naspramjednomu u jakoni pocetnom
poloZaju, pa seredovito dogaaa da drugi iz zavrsneskupine, koji je Shlbiji,
otpadne (kao sto je rulvedeno pod 857). . . .
Fonemskisloj .
868 Fonemski. govorni sloj cine nizovi glasnikakojigovomo oStvaruju
nizove fonema. Govomo ostvarivanje fonemskog sloja naziva se izgovaranjeili
artikuliranje. Opis izgovaranja, dakle, treba obuhyatiti sve nacine gqyornQg
ostvarenja. fonemskih nizova ukJjucujuci nacine i uzroke, nedovoJjne ill
pogreiine signalizaeije fonema, ali ne i prozodijske slojeve u glasnieima" osim
869 Pismom se najceSce biljeZi uglavnomsamo f()neII¥lki sloj. Zato. se
pismeno izraZavanje pokazuje teskim jer mora fonemskim nizovima 118dokna­
diti sve znakovije drugih govomih slojeya.
Postoje tri naCina biljezenja fonemskog sloja s!ovima: foneticki, fonemski
i pravopisni. Foneticki se nacin biljeZenja naziva jos i uskom transkripcijom
i njome se posebDim znakovima biljeZe sve tekstuaInejedinice kojese. kad se
govore, mogu osjetima zapaziti kao ponovijivo razliciie. Tekst, koji se foneticki
transkribira, stavija se meau uglaste zagrade.
337
 Fonemsko pismo ilisiroka transkripcija biljeZi. foneme irazllkovne jedinice
prozodije teksta. Fonemski se transkribiran tekst stavJjamedukosezagrade.
Pravopisnoje pisanje normirana obaveza pisanja u odredenomjeziku u odre­
denompovijesnom trenutku.
870 Razlike izmedu fonetickog i fonemskog biJjeZenja zaVise od toga kako
se u pojedinim jezicima razlikovne jedinice govomosignalizi.raju, .alii od toga
kako .jeupojedinom jeziku spoznaniopisan fonemskt,sustav. te koliko je
istancano uoeena raznolikost ostvarenja fonema i jeziCnih pro:zodijskihjedinica.
Pr3.vopisno pak pisanjemoZe biti utemeJjenona fonetickotneili fonemsk0me,
aldnoze biti i znatno udaJjeno i od jednoga i od drugoga (npr. u engleskom
i francuskom). . .
Nail je suvremenipravopis postavJjen prije teorijskog razgranicenja fonetike
ifonologije (koje je ucinjeno dvadesetihgodina ovog stoJjeea) i intuitivno. je
utemeJjen (kao i vee ina drugih) nafonemskim naeelima, 'a·svjesno'na fonetic~
kima. Zbog te Svjesrte odlukeda se »pi!ie kao sto se govori« (a rie:kako se jezicna
rijec pred~eava u svijesti" !ito je fonemsko nacelo), naS Pravopis ima stmwvitih
nedosJjednosti koje ga optereCuju. Te. su nedosJjedniJsti u prvt)ln~ re<Ju:tro­
sloVno·plsilnje dugog jata (koji je, kad nijeJedari. foriexrl;dvofonemsk;a Skupina
iu predstandardnom se latinickom pismuQiljeZi gotovo uVijek dyoSlovno),
zatim pisanje protetskog nefonemskog »j« umedus8moglasilickom.poloZaju
(npr. ,.nielOd.ija«) te foneticko pisanje polotajnih inaclca us1uclljevitlul za koje se
moZe utvrditi daje ishodiSni fonem aktualnajeziCria predodZba;a neetimoloski
izvod (npr. pisanje »katkada«, »pretposljednji« i s1. umjesto ,.kadkada«. »Pted­
pOs}jednji«). . . . .. .. " ..
.· 871 Pravopisi .utemeljeni .na .fonemskim nacellma u: prednosti. su pred
fonetickima, jei: je pisanje aktivnost u kojoj je pojacanajezicrulsvijest buduCi da
tUizraruod cjelokupnogagovorapreostllju sarnojezicniznakoVi·· :.•
. MisJjenja pak da je fonemski pravopis. idealan jer je najjednostaVniji,· poka­
zujuse ispravnima sarno kad se promatra lakocapoeetnogopismenjavimja.Ako
se medutim promatra ono za sto je opismenjavanje potrebno, tj. uporaba pisma,
onda fonemsko pismo zaostllje za kompleksnijim pravopisim!l. Fonem*o
pismo, koje zahvaca sarno jedan govorni sloj a kojemu ne pritlodaje sebi: svoj_·
stvenu raznolikost znakovJja, neslikovito je i previSe gusto, neredundantno, pa
setakvo pismotesko cita i izfaiavanje je na njemu otezario.Nedostatak je
fonemskog .pravopisa i to sto on mora pratiti sve jezicnepromjene. i nove
fonoloSke spoznl!je jezika. Time u pisahim tekstovima slabi dijakronUska pave­
zanost, u Jjudima se stvara pogresna svijest 0 ovisnostijezikao pravopisu,a sam
se pravopis cestim iZmjenamadestabilizira.
Baziiollkost ostvarivanjafonema.
_ 872 U brvatskom_ ~tandardnom jeziku ima 30fonema i jos dvakoja: su
slobpdna stilisticka: Ieli IfI. Fonemi se ne·signalizi.rajuu govoru svakiuvijek
jednakim glasnikom., kojije njihovo tipi~noostvarenje, veese dapace ostvaruju
uvijElk razlicito. Neke suosobine tih razlicitih ostvarenja ponovJjive jersuQpCi
ilispedficni jezicni uvjeti koji ill izazivaju ponovJjivi, pase mogtJ. l morlij:q.
opisati. Opis hi govora bio znatno nepotpun kad rte bi obuhvatio ponovljivu
338
ramoIikost pojavljivanja istogfonema,kao'MQ bibio i opisjezika kojibi samo
popisaorijeciu njillovomosnovnom obliku,a ne bi nistarekao <> n.iihoviin
kosim ·oblicimai sintaktickiinuvjetimakojima suti oblid zadani. StoviSe,
izgovorne preoblike fonema isintakticke preoblike leksika nisu sarno ,pojavno
uspotedljivi komblnacijski postupCijrtego sU: iorganski povezani, butlu6ida: su
Iijih()viadaptacijski progriimi smjesteni zajedno u Brokinom sredistu u mozgu.
", "- . ' . " .
. 873 Glasnik opatajno ponovJjiv, koji u neutralnom kontekstu dovoJjno
signalizirafonem. tipicno je ostvarenjetog fonema. Glasnik, koji zbog:posebnih
uvjetaodstupa od tipicnog ostvatenja fonema za harem jednu opaZajnu ponov­
Jjivu crtu, zove se inacica (vatijanta) fone~ili alofon.
874 InaCice fonema. mogu'biti .posebni alofonski glasnici, koji se uodre­
denomjezikune pOjavljujukaotipicna ostvarenja fonema,ili mogu biti isto­
zvu.cni, (homofoni) s,tipienimostvarenjem'kojegdrugog fonema uldjucujuci
i· nikakav .fonern.(Takve·su homofonijemedu razlicitini morfemima·i rijecima.
pogotovu raZliCitihoblikarijeei, u jezicima naravne pojave i zbog njih ne dolm
do komunikacijskih smetnja.)
Posebni su alofonski glasnici u nas: m,[wJ, [v], [lJJ, {5], [tJ, [Fl, [3] i [l{].
Tipicno je. ostvarenje nefonema neglasnik, tj.nikakvo izgovaranje. U odre­
denim uvjetimaneglasnik nije moguc, pa ·se ostvaruje glasnik,koji je nefonem­
skiili pJ;ozodijski .jer ga izaziv;:uu prozodijski uvjetL Takvi su glasnici nizu
glasnika koji ostvaruju fonemski niz pridodani iIi protetski.Nefonemski su
glasnici U nailem standardnom govoru [;j], [7] i [h] (vrlo je cesto nefonemski i [U,
koji je inace alofonski glasnik fonema Ijt) .
875 .. Ukupno, dakle,u hrvatskom standardnom govoru ima 44 opaZajno
i ponovJjivo'rilzlicitaglasnika; 30 tipicnih ostvarenja temeJjnih fonema, dva
tipicna ostvarenja stillstickih fonema. devet alofonskill glasnika i tri nefonem­
ska glasruka. Tuglasnicku raznolikost ne·cine neopaiajne razlike'kao !ito je
unplozivan· ill eksplozivan'lzgovor, ozvueavanja ill obezvucavanja glasnika,
otvaranja illzatvaranja samoglasnika pod utjeC;:uem prozodije rijeCi, duljenja
ikracenja glasnika, neopaZajne razlike izgovorriih mjesta (koje stvamo mogu
bitii znatneu[k], [g] i·[h])tebrojne siobodne inacice. .
Polozajne preioaJce glasnika .
876· DVije su· skupine uvjeta kOjiizazivciju razlicita ostvarenja fonema
-polotajni i· op6i.· Poloiajni uvjeti proizvode poloZlljne (pozicijske) inacice,
aopei slotiodne (fidrultativne). PoloZlljrie sttinacice glasnika rezultat medusob­
noguskiadivailja glasriika unizu te uskIadivanja glasnika s obziromna njegov
poloZllj u slogu i u rije?:i.
u
877 Glasnicisu govomom nizutriedusobm~ uzglobljeni cIanci (lat. articu­
lus..:.. t'!lanak) iIli poput karika lanca waze jedan u drugi.. Zbog zglobnog se spoja
glasnici:mor8jti medusobno uskladivati, ito tako da bi tu izgovor bi() i lak
i dovo]jrt()kontrastnoopatajari. TaItav Se meduglasnicki zglob naziva fonatom
(v. 649),azamjedbaglasnika, kOja sezglobnim konhastomistancava; naziva se
kodiranom (v: pod 645-652);
339

ll
Teorijs.\Q. je broj· fonatoma u .nekom jeziku n (aIm je n broj fonemskih
glasnikaviSe jedan neglasnik), ali je stvaranbroj manjijer se ne,mogu meau­
sobno udruZivati svi glasnici. Uhrvats)!:om standardnom govoru iskljuCena je
veza dvaju istihsuglasnika, veza .izmoou. zvucnih i' bezvuCnih suglasnika,
izmeQu piskavih te suStavihtjesnaCn,ihJ poluzatvomilt,izmeCJu [n] imekonepea.
nih i dvousnenih zatvornih te izmealdn], [1] i m. SlogovnipoloZajfonatoma
stvara dodatna brojna ograrucenja Za razliku od nekili drugih jezika svi se naSi
fonemski glasnici mogu udruZivati s neglasnikom U obasmjera{u engleskom
primjerice.n.ije·moguea veza fh*l, I*,g]).U nas isto tako ne postoje nikak:va
ogranicenja u· povezivanju. fonemskih. glasnika s obzirom' na prozodiju:rijeci
(naglasak, kvantitetu sloga), Sto takooer nije sy-eopCe pravilo.
878 Prilagodba izgovornih pokreta glasnika u nizu slijedi opCe zakonitosti
ekonomicnosti energijei vremena U obavljanju svrhovitih radnja.lzgovomi
napor ide do komunikacijske.isplatljivosti,tj. do onolikog kojije uravnotezen
s .potrebomza. razgovijetnoscu. Buduei' da ,su· uvjeZbani pokretilakSi :nego
neuvjezbani a prepoznavanje ocekivanih oblika lakSenego neoCekivanih, izgo.,
vorni se konzervatizam pridruZUje opeoj teZnji za ekonomicnosCu.
879 SlijedeCi opee zakonitosti, svaki jezik i svaki njegov idiom,pa i svaka
etapa u dijakroniji .istog idioma, iznalazi· svoja posebna·rjesenja za glasniCke
prilagodbe. UsvajajuCijezik sredine,.dijete usvaja i ta pravila.Govo~ bez tih
prilagodbenih pravila driima se kao pogreSno (npr. dase govori [otca], [mastni],'
[be~unmi], [anka], [izkuee] is!. umjesto [oca],[masni], [besumru], {agka],
[iskueeD; razumijevanje normalnoga govora takooer pretpostavlja dekQdiranje
prilagodenih fonema ukljucivanjem u percepciji izgovornih prilagodbenih pro­
grama (npr. tesko je dekodirati rijeei (jesnil, [iZbenika], i sl. kao Ijezicnil, liz
sibenikal bez ukljucivanja posebnih programa, u ovomprimjeru jednog naSeg
nest;mdardnoga govora).
Programi za izvecibu prilagodenihglasniekih pokreta nalazese u Brokinom
srediStu, a kad su dobro uvjezbani, i u malom mozgu. Zato se osteeenje tih
dijelovamozga ocituje kao "ukoceni« izgovor fonemskihglas-ru:tca i kao oteZano
prepoznavanje normalnoga govora. . . nestandardno lzabregl > lzagrebl j sl.).
Pii usvajanju stranog jezika ill pri usvajanjuStandardne ortoepije u svom
jeziku treba posvetiti, ako ne veCu, ono barem jednaku paZIiju pravilima izgo­
vornih preinaka kolika se posveeuje i izdvojenimjedinicama (zbog istog razloga
zbog kojega se posveeuje paZnja gramatici, a ne samo leksikll).·
830 Opee je pravilo da u glasniekojskupini jaci glasnik prema sebi vise
mijenja slabiji nego obmuto. Samoglasnik, koji obicno dominira u slogu, jace
djeluje na suglasnik nego suglasnik na.saIlloglasnik: Od dva suglaSJ;)ika podjed­
nakih stupnjeva napetostijacije onaj na pocetkusl~a negona krajusloga;od
dva suglasnika istog stupnja napetosti jaei je na poeetku sloga drugt po redU;
a na kraju sloga onaj prvi po redu. . .'
Ovisno 0 tome je Ii jaci prvi ill drugi glasnik po redu, prilagodbace po smjeru
bitiprogresivna ill .regresivna. Progresivna jeako se drugipo reduglasnik
mijenja pod utjecajem prvoga (npr. prije1aziol ufe! iza tvrdon(\pcanih S'!lglasnika
u rijeeima kao sto su /kraljevl > /kraJjov/,/ma~em! > Imacoml i sl.ili pr,ijelaz 1kJ;
IgI i /hi poslije Iii i lei u lei, Izi i lsi u rijti!Cinla kao sto su iproricatil > Iprorikatil,
Ij Ipodizatil> Ipodigatil, ludisatil > ludihatil i sl.). Regresivnaje prllagodba ako se
340
I 341
I
I
i
I
I
prvi po redu glasnik mijenja pod utjecajem drtigoga koji je jaci(npr. /zelembaC/
-I > lzelenbae/, liskljucitil> lizkljucitil, liseaSitii >. rlZcaSitii i sl.).
I, 881 Najcesee su promjene medu glasnicimau dodiru (kontaktu), ali pro­
mjenu mogu izazvati i udaljeniglasnici;to su onda prilagodbe nadaljiriii iIi
dilacije (npr; zamjeria Irl sa III u /jarbol/ prema lat. iarborl da: bi se izbjegla dva Irl
u rijeei). Prijeglas (metafonija, umlaut ill vokalska int1eksija) takoiter je najce~ee
promjena na daljinu, promjena jednog samoghisnika' pod. u'ljecajem iirugoga
u drugom slogu. (U nas se prijeglasom naziva.i pl(jmjenasamogi~nikau dodiru
s prethodnim suglasnikom kao u primjerinia lkraljev/, ImaceI:nJ i sl.) ...' .
882 Preina vrstinajcesee su prilagodbe asimilacije, tj. ~ da serazlike
meduglasnicima smanjuju, ali mogu. biti i disipillacije, ka~a se razlike medu
glasnicima pojacayaju (npr. nestandaJ,"dno Imlogol: ::>/Itl1logol)~.. . ..' .
. Posebnaje vrstaprilagodbe dodavanje glasnilca.Prid,odan glasnikna poceku
rijeei zove se proteza (npr. u nestandardnim obIicima rijeei Ijoko/, lvuhal, Ihunral
prema lokol:, luhal,/unral); pridod(lfi se glasnik u.sredinirijeei naziva epenteza
(npr. dodavanje 11/ izmedu !pI, fbi, 1m! ill Ivl i /jl u ·rijeeima kao /kopljel :> /kopje!,
/kravljil > /kravjil is!., dodavanjeidlunestanqru;dnimoblicima IZdr~> IzrakI,
Izdril( > IzrilJ i s1. te dodavanje me!1usamoglasnickihJjl i. J:vI u rijecima kao ,s~o su
Ikemijal > Ikemial ill u nestandardnim obliclma ,tbijol > /bioi, Ipavun/ > Ipaunl,
Izavo/ > IZaol i sl.). . '.. . .
Vrlo je Cesta vrsta prilagodbe ispadanje glasruka (npr./ocal > lotcal, Ibezako­
njel > fbezzakonjel i sl.). Ispadanje samoglasnikanaziva se sinkopa; obicno se
izostavlja nenaglaSeni srediSnji samoglasnik (npr. nestandardno IdrStei
> IdrZitel, leelCafiai > IceIieanal, /jeSnii > Ijezicnil is!.). Kad ispadne jedan od dva
sliena susjedna sloga, to je onda haplologija (npr./bremenosal > /bremenonosal,
Idubodolinal > Idubokodolinal i s1.). .
PQsebna je jos prilagodba. premetanje (metat.:lUi. ill interverzija) Ilusjednih
glasnika (nprJglayai > Igolval, ItkO/ > /ktp/, IsvakiI.> Ivsakil,/Zlica/ >.llZicai i sl.;
metateza je moguea i moou razdvojenim glasnicima (npr. Ikaplarl > /korporall,
883 Sustavne ." se glasnicke. preinake u nekom jeziku. dogadaju .. unu@r
govome rijecL Glasnicke se prilagodbe dogru.laju i na spojevima govorrrih rijeei,
ali tu preinake nisu ni stalne (vee i zato 810 su govome rijeci cesto razdvojene
stankama), niti podlijefu pod posebna pravUa-vaZeea za odrooeni jezik, vee se
odvijaju prema op~em zahtjevugovome isplatljivosti.
884 Prema stupnju preinake su glasnika maleili adaptacije i'velikeill
asimilacije (i disimilacije). Pod malom se preinakom razumijeva preinaka koja
ne doseZe velicinu barem jednog opaZajriogobiljefja, a velikapreinaIW. mijenja
. .. .
glasnikza jednoillnekoliko opaZajnih obiljefja.Zbog toga su asil1\ilacije;
pogotovu kad se upozori na njih, lako uocljive, dokse adaptacije u normalnom
govoru utvrduju tek mjerenjem; neizvrSene setnedutim adaptacije zamjeeuju
kao nedobarizgovor. Asimilacijskom.se preinakom jedanglasnik mijenja
u drugi i ta se promjena moZe slovima obiljeZiti, dok adaptacijske promjene, kad
se u mjerenju iskafu ikolicinski znatrie,.ostajuupodrucju istogaglasnika i ne
biljeZe se posebnim slovima, vee se opisuju.
 .885 Asi..milacije mogu biti glasnick¢ ill fonemske. Asimilacija je fonemska
ako govornik asimilacijsku promjenudQzivJjavane kao prisilukonteksta rijeei,
nego kao slobodan izbor oblika rijeei (ako primjerice 1& u lreeevil poima isto kao
iu Imacevil ill JtI u IQtkosl kao iu Jpatkal). 1\ko Pri preiIlaeavanju p~stane Zivo
pre<tooa,yanje ishodii§nog fonemaiS~O se izIji,itodogaela olum k,addodir glasnika
presij¢c~Ziva morfemska gi-anica (1l,ajces¢eu s.andhi veza:Qla),asimilacija je
SaIn9 glasnicka, llli tie i fonemSka. Uglasmckoj SEl asimilacijiizmijenjen glasnik
zove81ofon (gr,anos:- drugi.phOne:'" glas). Jell se.U nekombdreclenom shicaju
dogOdlla gI.aslli.tka ill foneDll!ka pr()mj~,nije rivijek jednoStavrio razabrati. Za
to je riabrie potiepno ponmolirigyisticko razmatn\rijetpsihofoneticko testirll­
nje. Lingvistickfulje tako raziniSljapjem utvrdeno dajenpr. u Istambenl i local
nastala fonemska prbmjena (od Istanbenl i lotcaf), a daje u [jedamput] i [znacu]
glaSnickomacenje neizInijenjenih foriemskih iUzova IjedanputJi Imat cui.
U je2:i.cima koji kilO i hrvatskiknji1:evni jezikprimjenjUju upiSinufonem:sko
nacelo, razlik0vanje'fohemskiliOdglasriickih promjen.a mno je i· za pravC)pis,
jer sefoneinske promjene omacavajui .. ,.,
'.
pismoin,a
,.; .
glasnicke rie ozriacavaju
, .,- .
. treba pretposta~iti da motoricki centri unaprijed planiraju izgovor ne jednog po
886 Za fonetickisuopisnekoga govora mnogo zanim]jivije glasnicke aSiIrii­
lacije i adaptacije od fonemskih asimilacija. Fonemskih smo promjeIla nainie
ibe2i poseOM upozorenja lako svjesnizbog razlikovne uloge koju fonero irila,
a u· lllis jos r zbog pravopisne podrSke takvihpromjeria, pa je onorilu koji zna
jezik Sasv:iin suvisna izgovomauputada seprimjerice u IdruZeI izgovara IZI, a ne
Ig!. Na nefonemskeprilagodbe, kojih smo manje svjesni i koje ne proizlazeiz
temeljnih jezicnih obllka, trebaposebno upozoravati, pogotoVu Mone koje
predstavJjaju osobitost nekoga· g6vOra. ..
Adaptacije
887' ,·Izgovome su adaptacije;kao i asimilacije, posJjedica izgovoine stednje
U· raZnim osobinaina: u kolicini pokreta, u koordinaciji pokreta, u mipetosti
izgovora i u vremf!llu. . koji se suizgovaraju izvode razlicitim organima - da su heteroorgani. Razlicitim
Pokret se steW tako sto se istom kretnjom, kad god je to moguce. opusta
prethodni glasnik i priprema iduci. To se dogacla uvijek izmoou suglasnika
isamoglasnika; suglashiCkoje opuStanje okidanje, tj. zapocinjiulje iduceg samo­
gl.a.shi1ta; a samoglasniCko je prekidanje istodobno i priprema iduceg suglas­
nika.'
888 Tjesnacni suglasnici is], [z],[s] i lz] iSpred zubnib iatvornih it] i [d] te
ispred poluzatvornih (afrikata) i djelomicno prekidnih (nosnih, bocnih i trepta­
vih)suglasnika ne. zavrSavaju se otvaranjem, nego izravnom kretnjom prema
Z/ltvoruza [tlill(d], ito zato da se izbjegne zaokret pokreta kojemu bise opirala
velikasila:ustrajnosti. Zbog toga su skupinesuglasnika [st],. [st], [zd], [zd] •. [sc1,
[sc], [!3], a i [Mli [zel]cvrsto slivene. Jednakom se uStedom pokreta izgovaraju
i'skupine' [sn], lsi], [st], [m], [zl] i '(zr], .samo sto u tim skupinama suglasnici
pripa<iaju dvjema razinama sonomosti.
Ako se naelu jedat\ do drugoga zatvorni suglasnik i djelomicno prekidni
(nosnii bocni)sugiasnikistog izgovomog mjesta, pokret sestedi tako sto se
istom-kretnjom izgovaraju oba. suglasnika.. Pri tome se na prijelazu jednog
suglasnika u drugi napetost artikulatora mijenja te ukljuCuje ill iskljucuje, vee
342
premar.edospjeg;u, dodatni nosniill booni prolaz. Tako se jedrilm pokretom
izgovaraju ~kupine.(pm], [mp1, [bm], [mb1, [tn],[nt], [dn], [nd], [gk],[gg]. [tl1, {It],
[dlli {Id]. Naisti~e nacin jednom kretnjom ;latvora izgovaraju it] ild] izatvorni
!lio spje9,eCih aft:ik<lta u skupinaina [tc], [tc], [tel, [d3] i [del]; npr. u rijecima
[kotcara1. [otCepiti1. [potcupom], [od3ema], [odclackih1 itd.
88!} . Ra!'li\lst~de .po~~, susjedni, .segI~ici jedan drugom priblifuju po
mjestu ~govorlliAkO jetqpomicanje velicine jednog opaZajnogobiJje~a,onda
jerljee 0 asimilacijiprema mje~tu jzgovora. a ako je manje oq toga, ondaje rljee
o adaptaciji'premaizgovomom mjestu. Takose primjerice [t1 Ud1 uz [r] i {I]
.izgovomo adaptl.raju pa se izgovaraju nadzubno. a mekonepcani [k], [g1 i [h]
prjlagQeluju se izgovorrtim mjestom susjednim samoglasnicima toliko da uz [i]
ire] postaju straZnjotvrdonepcani. .
. . .
890 Na temelju onoga kako se stvamo odvija izgovaranje naravnoga govora
jednog glas'pik,a,.n.ego citave g9vorp.e rijeci odjednom. U tom izvedbenom planu
kao da. postoje dVlil nacelll. Prvo: ako u rijeei treba izvesti dva puta isti pokret,
obavija se samo jedan produZeni t:ad god nema·za to zapreke. Dnrgo: pokret koji
treba obllviti u rijeeizapocinje se odJnahako nema ZIl to zapreke, Ostvarivanje se
tih nacela oi:ituje u onome sto se naziva suizgovor ill koartikulacija.
. ~91. Prema pnrom nacelu. u rijeci luputititdva se lui izgovaraju jednim
prodtdenim· pokretom jezika, a u pola trajanja tog. pokreta .suizgovoma se
ubac:rue pokret usanaza/p(. Podjednako se dva Ii! izgovaraju jednim produlje­
nim pokretom l~ajezika.s unu~tkompokreta vrhajezika za izgovorltl. Tako se
isto, kad god je to moguce i koliko god je.to moguee,izgovaraju dva ista ill
i,zgovomo slicna suglasnika; pri izgovaranjuprimjeri~e rijeCi lvivakl usne nakon
izgovora prvog (vI ostaju i Zll vrijeme izgovaranja Ii! u pripremnom pploZaju za
izgovaranje d,rugog Ivl;u rijeei Isustavl prednji dio jezika od prvog do drugog lsi
ne mijenja znatnije svoj polozaj. Uvjet takvestednjepokreta je da se glasnici
organima zasuizgovaranje treba smatrati svaki. dio izgovornih organa koji se
posebnim miSicima maze zasebno pomicati. ~asebno se tako mogu pomicati
usne, meko. nepce,donja ceijust,. tdrijelo, grklja;n, ali zasebno i tri dijela jezika:
vrh jezikakoji pokreCu gornji i donji uzduZni mi$ici jezika, l~a jezika koja
pomicuizvanjski miSi.ci jezika . i rubovi j~, koje pokreeu .poprecni misiCi
jezika. '
.892 Prema nacelu da seucini odrilahako je moguee, neki se pokreti
obavJjaju. prlje. negosto nadodevrijellW za njihov glasnik, pa se ~o .tajdio
glasnika suizgovarasgiasnicima koji se upravo izgovaraju. Primjerice urijeCi
Iluk! \lsne kr~ u zaobijen oblik potrebatl za lui odmah od pocetka rijeei, tj. za
vrijeme izgovaraI;Jja Ill; u rijeei lpsi! za izgovaranja Ipl jezik zauzima poloZaj za lsi,
a lednim dijelom i za Ii!. $uizgovorni pokret moZe uraniti.i za cijela tri glasnika,
npr.u rijeei Istrunal gdje seusne zaokruZuju za JuJ od samog progovaranja te
rijeei, pa.sutako. sva tripocetna suglasrrlka ,suizgovQmo zaokruZena..
DOnjaseceJjust spusta to vise sto je samoglal!nik otvoreniji, a taj svoj poloZaj
zauzima. veeza vrijer:n,e izgovaranja prethodUog zvonkog suglasnika, pa ce se
Ilpr. III u IlakI i JlikI izgovarati razlicitimobujmoUl usne ~upljine, sto ee tom
343
 suglasniku dati i razlicitu zvucnu boju.NaSllprot· tomu, pravi· sy,g,Iasnicine
dopustaju samoglasnickisuizgovor celjustij jer bi njezino sputchranje za trajanja
tih sugIasnika smanjilo tlak zraka u ustima., stobiznatno oslabilote sugIasnike.
(Usporedi izgovor Isal i 1laI; u /lal donja se celjust sPuSta odmah, a u Isal tek kad
se lsi izgovorio, g. na pocetku laI!) . . . odreduju izgovornitemelj (artikulacijsku bazu).
893 RazliCiti artikuIatori imaju razliCitovrijemesuizgovai:anja: Najvece je
izmjerenoza usne (do 0,6s), a negto manjeodtogaza doiijuceljuSt; veee je
vrijeme suizgovaranjastrainjeg dijela.jezika nego prednjega. Opcenito,tromiji
se govorni organi ukJjucuju u izgovor prijedane bi sVojom tromoScu usp6ravali
izgovor cjeline. . . . nik,znatnozatvoreniji odsamoglasnika, prigusuje zvucne osobine samoglas­
Suizgovorni pokret moZe pre"lazitigranicu sloga, ali ne mozepreskoCiti
preko vrha sloga (samoglasnik). Tako primjericeirl jtm rijecilkartullabijaliziran
od Iu! koji nadolazi u iducem slogu, ali nije u rijeCi Iravnol od Iv! koji je u istom
slogu, ali s druge strane'slogoviIog vrba.. .•. , zatvorenijega suizgovara to vise sto je njihova razlika otvora veea(ako nisu
Suizgovor Be ne dogada samo preranim zapocinjanjeni neItog po1ueta (tzv.
pozitiVila koartikulacija), nego i zaddavanjeril izgovornog pOlo~a prethodnoga
gIasnikaza trajanja idueega (tzv. negativnakoartikulacija.)~ Zvucneslike govora
pokazuju kako se u nas formanti samogta:snika redovito prOduZuju U· zvukove
slijedeeih suglasnika, sto upucuje na· to da govorni organi ne napllstaju samo­
glasnicki poloZaj trenutacno kad ·sugIasnik prekinesarhogIa.snik. .
894 Kao posebnu vrstu suizgovora., pozitivnogiliriegativriog,treba smatrati
stanovitu neusklaaenost izmedu glavnih artikuIatora i mekognepca'koji Uklju­
Cuje nosnost te grkJjanakoji proizvodi glas. Trenutak ukJjucivanja ill iskJjticiva­
nja nosnosti nije u svih )jildi isti, sto zavisi od'rostrosti ill lijenosti mekognepca,
ali.opel je znacaj naiiega govoranesto produZEma nosnost medusamoglasniCkih
,l
I
t
nosnih suglasnika; i to pozitivno i riegativno;tako dasu okolni samogIasnici
djelomicno nosno suizgovorerii (Nosnost primjerice fritricuskih nosnih sarno­
glasnika netraje dulje od oralnosti, cak i kI'aee na kraju l'ijeci{pa tu potankost
I francuskog izgovora naSi ucenici te~ko svIadavaju.)
.-
If , . ' ,
895 OpCi znacaj nekoga govora u Zriatnoj mjeri zaVisi od vremena ukljuciva­
. I
"
f
nja glasa - ad VUG-a. U naSemstandardBom izgovoru ukljucivanje samoglas­
!ll nickoga glasa nastaje odma.h nakon op~ta:nja:prethodnogzvucnogs'uglasnika.,
I'if a s kratkim kaiinjerijem na.konbezvucnoga. To medutim.nije tako u svim
f jezicima, primjerice nije u engleskmn i· njemackom gdjeUkljucivanje glasa
t kasni (VOT je produZen) (vidi parag. 462). . . o nda kad se dva glasnika, uz stanovito medusobnouskladivanje, u eijelosti
I I ozvuCavanje ill obezvucavanje glasnika moZe se smatrativrstom suizgo­
vorne neuskIadenosti rada grkljana.· koji s obziromnaartnruIacijski pokret ill
~ predugo zadrlava svojestanje titranja ill netitranja; Stostvala negativnukoarll­
r kulaciju, illprerano Uk!juc'Uje'jedriood 'tilisV6jih stanja,Sto daje pozitivnu
r
f koartikulaciju. U mis su u norma.lnolll govoru b:izVuCnisugla.sruci u medusamo­
t gIasnickom poloZajuvecim sv'ojim ·dijeloll1· ozVueeni,ZV'oilki 'su ·suglasnici
II nakori bezVucnih ugIavnam obezvllcerii, a ispred stankeunas se obezvucuju
.j i zvucni suglasnici, i zvonki, i· samoglasnici. . U raznim jezicinia igovorima to
ozvucavanjelobezvticavarije maZe bitirazlicitOg stupnja i usvakom jeziku u raz­
licitim uvjetima. ObezvllCavanje jeprimjerice u engleskom i rijemackom veee
na pocetku rijeciuego nakraju; u engleskomjeoZvuCavanjemeduSamoglasnic­
kih beZv'Ucnih suglasnika iztazito (lzgovaraDje npr. [bediJ]za /bet~!), sto jebila'
344
.,
zna~ka i prijaSnjih faza francuskoga. U nekim govorimazvonki suglasnik
moZe ozvuciti bezvucni suglasnik (npr. talijanski liJ.avo/" kajkavski Izmenoml,
naSe standardno !konzerva/). Sve te vrste usklaQivanja grkJjana i artikuIatora
bitno uljeeunarazvojni put jezika, a odredenom govornom stanju znatno
896 Hore lise suizgovor dogoditi iline i koliko ce biti njegovo zakoraeenje,
ne zavisi samo od osobina organakoji suizgovaraju,nego i od povoljnosti ill
nepovoljnosti takve izgovorne ustede za zvucni ishod. Samoglasnik se. moZe
suizgovarati sa suglasnikom bez opasnosti da .ce.ga.zvukom ometatijer sugIas­
nika,a k tonreje za cujnost i suglasnika isamoglasnika .povoljno da u trenutku
opustanjasuglasnika samoglasnik bude vee u fazi drZanja kako bi se sto izrazi­
tije kontrastirala ta dva zvuka.. Stoji iopce pravilo: otvoreniji se glasnik pored
homoorgani). Taka·se lei viSe suizgovara s Ipl (npr. u . rijeei Ipetl)negoljl.(npr.
u Ipjena/),a Ijl vise nego/sl (npr. u/pSenica/), ali se It! ma.Io suizgovara s IpI(npr.
u Iptical) jer su podjedruika zatvora.Obratan suizgovor nije moguc, naime dase
zatvoreniji gIasnik suizgovaras otvorenijim, npr. da se Idl suizgovara s Ivl (npr.
u lovdje/). Pozitivan je suizgovor moguc i izmedu dvajuljesnacnih heteroorga­
nih suglasnika ako je drugi po redu otvoreniji kao Sto je to uskupini/sh/ (npr.
u lushitl),;ali obrnut suizgovor nije prihvatljiv (lj. Ihsf). Izmedudvaju zatvornih
heteroorganih sugIasnikastiizgovor je moguc ako je prvipo redui prednji po
izgovornom mjestu kao sto je uskupinama /pt!, /bdl, Ipkl, /bg/; Itkl, Idgl i u nosnoj
skupini ImnI, ali nije moguc u obrnutom redoslijedu (lj. u Itp/, 1ktI, InmI itd.) jer
u prvom slucaju, cak iako je suizgovor potpun, moze nastati cujna eksplozija
zra.ka koji se nade u prostoru izmeau prednje i' straZnje pregrade (primjerice
u /pt/ eksplozija zrakakojije u prostoru izmedu usana i vrhajezika). Uobrnutom
redoslijedu Cujne eksplozije ne bibilo jer bi se ona dogodila unutar zatvorenog
prostora (npr.eksplozija It! doksu usne zatvorene pri suizgovornom Itpf). Zato
su skupine Itpl;lktI, InmI itd. izgovorno znatno razdvojenije nego skupine Ipt!,
ltkI, ImnI itd., sto se iskazuje i u slogovanju. .
.'897 Suizgovorne adaptacije mogu imati kaoishod i asimilacijske promjene
kao sto su veIarizacija, nazalizacija, pa.Iatalizacija i Iabijalizacija. Primjerice od
pozitivne koartikulacije Ijl sa Ill, Int,/tl ill Idl moze nastati asimilacijska promjena
tih skupina u jedinstvene pa.Iatalizirane sugIasnike 1Jj, lftl, let i lat; to se dogada
istodobno suizgovaraju. Slicno tomu moze od primjerice Ian! nastati /8/, od leu!
101 itd;.
Iz ovihopisa suizgovornih prilagodbi vidljivo je da glasnicki nizovi nisu
samo nizovi medusobno uzglobljenih glasnika, pa niti samo medusobnOWanca­
nih, nego su gIasnici i medusobno ispredeni, gdje se niti jednoga mogu provla­
citi da.Ieko uzduz rijeCi.
898 Jedna od unutarnjih osobina glasnikaje njihova izgovorna evrstoca ill
miSiena napetost. Ta se meautim izgovorna napetost u govornom nizu nuZno
uskladujesa susjednim glasnicima., s poloZajem u slogu i s govornom izraZaj­
noscu. NaeeIa i glavni smjerovi poloZajnih uskladivanja napetosti opisanl su
u pogIavlju 0 .slogu (v. pod 844-858); tamo su opisane i neprimjetne a postojeee
345
 adaptacije kao i razne vrste asimilacija,' napose za nas vrlo vaine asimilacije
suglasnika pozvucnosti koje su.'u bitnome aSimilacija po napetosti.
899 Vrlo je vaino prilagodavanje unutarnjegtrajanja glasnika na okolne
glasnike i na prozodijske osobine.jedinicau kojima se glasniknalazi..· Nairne,
i glasnici i prozodijske jedinice imaju neka svoja idealna sebi svojstvena traja­
nja, alitatrajanja mogu ostvariti samou meausobnom kompromisu jer se
iglasnici i'prozodijske jedinice qogaaajuu zajednickom stvamom vremenu.
Zato ce recenice sastavijene odvi~e rijeei trajati'duZe,nego reeenice,s manje
rijeci,ali ee svaka zaliebnarijee u recenici svi~e rijeei trajati. krnee nego
u reeenici s manjim .brojem rijeci. podjednako, rijees vecim brojem slogova
traje'duije negos .manjim brojem slogova, aliu njoj svaki pojedinacni slog traje
kraee, kao ~to i pojedini glasnik traje duije u slogu s manjim brojem glasnika,
a citav sIogkraCe;Te sepreinake ttajanja .mogu oprimjeriti. podatkomda slog
u jednosloZnoj ~dvojeno izgovorenoj rijeCi prosjecno ,traje oko .o,5s,.u. tako
izgovorenoj dYosloZnoj rijeei .0,3 s,a u trosloZnoj .0,23 s. Potvrauje to i podatak da
se suglasnici kad' su' dvau skupini umed:usamoglasnickom. poloZaju,krate
prosjeeno svaki za oko 2.0% u usporedbi sjednim U· tom poloZaju (a sUcno se
dogaaa i u drugim'poloZajima).. Akojeskupinasastavljena od tri i vi~e suglas­
nika,svaki sekratijQ~ ivi~e. _,.".
9.0.0 Ne kratese med:utim svi suglasnici podjednakoniti podjednako u mm
vezama. S porastomsuglasnicke.skupine vi~e se krate beZvucni negozvucni
'suglasnici,a najmanje se krate monki suglasnici (koji su vee po sebi vrlo.kratki
i nisu na istojslogovnojstepenici s pravim suglasnicima;o .tinutarnjem trajanju
glasIDka v. pod 475). Sktacivanje je opeeni,to .uzevSiveCe ako su druge prila­
godbe potpunije u6injene (adaptacije po izgovomom mjestu, redukcije po.\m:!ta;.
prilagodbe prema napetosti. suizgovor). Suglasnici setako manjekrateunepri.
lagodijivim skupinama kao ~to su IktJ, Idb/, Ihsl i 51. negou prilagodijivimkao~to
su ItkI, /bdl, Isbfte IdnI, IstJ i sLNeprilagodijive seskupine najmanje krate. kad
-pripadajujednom slogu, vi~ sekrate; a1 opeenito boije meausobno prilagoduju
kad kroz njih prolazi slogovna granica, alijos se i virekrate kad kroz njihprolazi
granica rijeci nulte stanke (usporedi u izgovoru skupinu fktJ u Iktomul, /noktil,
Izrak treba/!). Treptavi suglasnik Irl uz koji drugi suglasnik krati se do sarno
jednog treptaja; (nestandardanje izgovor ,.mediteranskog« Irl koji se usuglas­
nickoj skupini ne krati,pa se doZivijavao kao da je. izgovoren izdvojeno). "'.
Suglasnici i suglasnickeskupine izgovaraju se duije iSprednaglaSenog
samoglasnika i pred stankom nego u drugim poloZajima.. ·
9.01 S promjenom govome brzine ne mijenja se podjednako trajanje sva­
koga glasnika i svakog njegovog dijela, a niusvim poloZajima.u'rijeC.i i recenici
nisu· te promjene podjednake.. Duije .se i' krate s .promjenom govome brzine
mnogo viSesamoglasnici nego; suglasnici. i znatno ''liSeprozodijski dugi nego
prozodijski kratki samoglasnici.. Pri ubrzanju govora manje se krate naglaSeni
sIogovi i istaknute rijeci u reeenici te krajnji slogovi u govomim.. bIokovima (pa
i glasniciod kojih se sastoje) nego ostali dijelovi gQvora. Nairne; krajnjije slog
govomog bloka, kao i naglaSen slog, za prosjecno 2.0% duijinego ostalislogovi.
pa to njegovo duijenje ima ulogu stankekoja je cesto nultog stvamog trajanja.
U nekim se nestandardnim~tokavskim govorimata'opea teZnja kraCenjanena­
~~nib nezamnib slogova dovodi dokrajriosti pase ti slogovi sinkopiraju
346
i 'govorise-priInjerice [dopti], (iSme1,. [kOdbe1 i s1. umjesto. [dobiti1, [isUJIie],
[kbtebe].
.9.02 :UnaSim nestandardnim .govorima,kao i u nekim drugimje~cima,
nastaju najrazlicitije. preinake samoglasnika pod .u~ecajem prozodije ~rijeei:
reduk:cijeraznib stupnjeYa, zatvaranjei otvaranje samoglasnika,diftongiiacija,
prijevoji i neutralizacije opozicija;:U, nailem su standardnom izgovoru tepre­
inake razmjemo ma!ene, ali ih ne treba zanemariti. Onese sastoje u PQnclto
zatvorenijemizgovoru dugih samoglasnika i .otvorenijem.i opustenijem izgo­
vorukratkih.
9.03 Izgovoma brzina mijenjauglavnom..faze. odvijaIiJa glasnika. (kraCenje
moze iei sve do nultogtrajanja te faze).Sama brzina izgovornih Pokreta, u. wi
pripreme i ufaziopu~tanja, gotovo da je stalna Ubrzanju. samih izgovomih
pokretaopire.se'tromost mase izgovomih'organa'Kadje faza drZanja'glasnika
ubrianjem svedenananulu,.brZi jegovor odtoga mogu(:samo tako da.se
·glasnici. stanuiigovarati nedovr~ena· pokreta;. sto onda daje nerazgovjetniji
govor; Razgovijetan.govor,dakle, odneke. granlcne brzine postaje nestlaciv
(inkompresibilan). Izgovorni pokreti racunaju s'tom nestlacivosti vremena za
izmenje pokreta;. pa vrijeme ~tedijivo raspored:uju tako ~to pred veeim izgovor­
rum pokretom,koji:ce oduieti:me vremena, krate faro drZanja prethodnoga
glasnika.· Zato su sa:mogIasnici pred bezvucnim suglasnicima kraei nego pred
zv'uCnima i kraci su 'pred zatvomima nego pred tjesnacnima. Zbog. istog su
.fazloga primjerice lsi i I~ kraci ispred tal nego iSpred Ii/,jer od tih suglasnika do
Ial stoji veCi pokret, koji ce oduzeti vi~e vremena nego do Iii.
'" 9.04 GlasIioca preinaeuje· glasnike tako ~to im. poveeava stupanj napetosti,
napose suglasnicima Glasnoea ih i duiji, ito izrazito samoglasnike. Ponajvire se
pak's glasnocom poveeavaapsolutni otvor glasnika, i to najizrazitije samoglas­
nika.ali don£!kle isvih drugih, osim u dijelovima gdje je zatvor.
Asimilacije
.9.o5Ovdje ee biti opi~asimilacijska pravilakoja su djeiotvoma u suvre­
.menomstandardnom govoru, pa koja stogaizazivaju glasnicke preinake govor­
nib rijeCi, ali ne nuZno i fonemske preinake. Sve fonemske pretvorbe kao
i pravila koja vire nisuZiva u ~suvremenom jeziku, ali su nekoc djelovala
i izazvala,fonemske promjene lika rijeei, podrobno su opisani uFonologiji.
Ziva asimilacij.ska pravila, koja su stoga sposobna da djeluju kao operatori za
koditano ostvarivanje fonemskih jedinica i za dekodiranje takvih ostvarenja (v.
pod 645:-:fj52), pravila su 0: 1. asimilaciji po zvucnosti, 2. asimilaciji po izgovor­
nommjeStu, 3, ispadanju glasnika, 4.umetanju glasnika i5. stapanju glasnika.
9.o6Za razliku odadaptacijazvucnosti, gdj~Cnost u smiSlu grkijanskog
periodicnog zvuka mogu dopiti bezvucnisuglasnici u. meausamoglasnickom
poloZajui. tako postati .ozvuceni·. ill je izgubiti monki suglasnici koji slijede
bezvUcne kao i svi glasnici ispred stimke,ukijucujuei i samoglasnike, te postati
obezvuCeni, asimilacija po zvucnosti. predstavija promjenu velicine razlike
347
 izmedu zvuCnih' i .bezvucnih suglasnika, a ta je razlika iu napetosti' (slabljak)
i u zvucnoj grkJjanskoj sastavniei (zvuenalbezvucna).
907' PravUo je u nas da se suglasnieiishodiSno razlicitih zvucnosti.u skupini
svi iZgovaraju istom ZVUCIlOSeU, ito onomkoju ishodiSno ima posljednji (najjaei,
v.pod856, 858) suglasnik u tojskupinL SuglasniCkuskupinu tvori susret
suglasnika unutar govome rijeci.Ako suglasnicka skupina nastane tvorbom
rijeei, tumaci se da jeasimilaeijska.promjena fonemska (npr. lod-pisatil > lotpi­
satil, Isvat-bal > Isvadbal). Izuzetakjeod togaskupina Idsl ineke strane rijeei
gdje se smatra da asimilacija. nije fonemska (da je dakle lodsjaj/,' Ibrodskil,
Ipostdiplomskil, Ipostbaroknil i sL), vee samo glasnicka.(fotsjaj], [brotski], [pozdi­
plomski], [pozbarokniD. PsihofonetiCka iskuSavanja meautim upueuju na surn­
njive fonemske promjene u tvorenieari:l.a, u kojimaje tvorbenost sasvim prozirna
(tipa "otkud«, ,.katkad«, "otrepiti«, »potCijeniti«, "pothraniti« j s1.); U takvim
slucajevima, kojih vjerojatnonije mali broj,pravopisna: normauzima da su
fonemske' promjene 'l!igUme, premda .viSe 0<1 Poloviee ispitanika .drzi da je
u takvimrijeeima: ishodiSni fon~ (ovdje IdI, a ne It/). Dakako, tase pravopisna
normamoZe protwnaciti ikaoprihvaCa:nje. fonetickog naCe!a za. te slucajeve,
a napustanje fonoloskoga
908 Snglasnicke skupine kojenastaju u sandhi vezama imaju samo glas­
nicke,.a ne i fonemske asimilaeije po zvucnosti. Pravilan je, dakle,. izgovor
govomihrijeCi npr. [otpiea], [potCempresom], [bespotrebe]; [iskina], [danazbi],
itd., premdaje fonemski lik lod pieal, Ipod cempresomi, lbez potrebel; liz kinal,
Idai:tas bil. ' nika, npr. Isucal < Isudeal, local < lotcal itd., ali ne ako je It! ill Idlzavrsetak
Glasnicke aSimilaeije po zvucnosti nastaju i onda kad pravi suglasnici
nemaju· parnjaka po zvucnosti meau glasnicima koji su tipicna ostvarenja
fonema Takvi su u nas IfI, lei i /hi i oni se asimilacijom po zvucnosti mijenj.r:Uu
u posebne alofonske glasnike (F],I$] i [l.'],pa se izgovara primjerice [groFga],
[o!a3bi], [mulaoga], [kruybi), [dayga] itd. kad su fonemski likovi 19rof gal, lotae
bil, Imulae gal, /kruh bil, Idah gal.
909 Glasnickih asimilaeija prema izgovornom mjestu ima nekoliko vrsta.
Suglasnici lsi i IzI ispred 1& i 131 izgovaraju se [s] ill [z], npr. [scime], [bescega],
[is caSe], [z3emom], [iZ3epa] itd.. (fonemski likovi ostaju Is cimel, Ibez regal, liz
caSe/, Is 3emoml, liz 3epal). Tako bi se lsi i IzI izgovarali i ispred lSi i IZI kad ne bi,
~ednacivsi se s njim,a. ispadali, npr. riSkolei > [isl!ikole] (liz.skole1), [beZivota]
> [bezZivota] > (lbez Zivotal) itd.
Suglasnici lsi; IzI, lSi i IiI ispred IC/ i Idl izgovaraju se [~] ill [z], npr.[lisee],
[grozae], [iseupa], [izaaCkih], [zaaeima], (danaseu], [nasce], [musce], [PaSee] itd.
(zalliseel, IgroZde/, liz eupal,1iz dackih/, Is dacimal, Idanas CuI, InM cell Inas cel,
Imuz eel, Ipast cel).
)'1
910 Suglasnik se InI ispred IkI i IgI izgovara Iu], npr. [bagka] (lbankal); [teuk]
(/tenk/), [ouga] (Ion gal), [stragkaJ (/strankal) itd. Ispred Ipl i Ibl izgovara se [m] za
InI, npr. [jedamput] (ljedanput/),[ombi] (/on-bi/);[ervembi] (/erven bi/)itd.
II
11 Dvousneni se lm1 ispred zubnousnenog Ivl izgovara kao zubnousneni nosni
I' [v], npr. [traVvaj], [znaVvas], [imavvas] itd. (za Jtramvaj/, Iznam vasl, limam vas/);
I".
{ nerijetko se i InI ispred Ivl izgovara kao {v], npr. [iVvarijanta] (za linvarijantal),
I; fjedaVvas] (tjedan vas!), ali takav izgovor trebasmatrati ·nestandardnim.
Ii 348
"
1:
I'
i
ZUbnousneni selvl ispred luli /0/ moze izgQvoriti kao dvousnenilw], npr,
[wuk] (lvukI], [owu] (/ovul), [woda] (lvodal), [wuci] <IvuCil) i sL, ali takav ~gOVOI'
Iiije obavezan..
911 U standardnom se hrvatskom govoru suglasnici u odredeninl polo~~
jima ne izgovaraju, pa se tu ishodisni fonem 9stvaruje neglasnikom. .
Unas je pravUoda se skupine od dva jednaka sl,lglasnika izgovaraju .i<:ao
jedan suglasnik, Ako do pdvojenih sug],asnika dode tvorbom rijeeiuzllsirnilaeij"
ske preinake ill bez njih, svodenje na jedan se tumaci ltao ispadanje .fonema, pa
seto .i pismom Qznaeava, npr. Ibezakonjel > lbez-~onjEi,lpredvorjeJ lp~­ >
. -dvorjel, /ruskil. > lrus-skil, liliaratil > Iiz-saratil <- ./iSliaratil itd.;. iznimkom se
smatraju dva Ijl u superlativima (npr. Inajjacil, lnajjuZnijil itd.), a razlog t9mu j~
8to 'je superlativ u govornom ostvarenju cescepolusloZeniea (fna,HMiDnego
prava tvoreruca ([najacID. '. '. _: .... ..
Ako do udvojenih suglasnika dode u sandhi vezama uz asimUacijske pre-'
inake iii bez njih, oba isnodiSnafonema ostaju, ali. se prvi po. redu Qstvaruje
neglasnikom, a kM mu je samopravilo 0 neizgovaranju. PravilIloj~zato
izgovarati {izagreba] (za liz Zagrebal),,[odanas] (/od danasl), [jutrosi] (/jutros sil),
[kotebe] (lkod tebe!), [iskole] (liz skolel) itd.
912 Suglasniei It! i Id/ ne izgovaraju se, ostajuci i dalje fonemi, pr~ riaslo.
njenicom s poeetnim IC/, pa je pravilno govoriti primjeriee [saee] (za Isad eel),
[znacu] (/mat cu/), [vidjeeu] (lvidjet cu/), [pasce] (/past eel > [paseeD itd. Unutar
jeziCnih rijeci It! i /dl fOl:lemski ispadaju ispred bUo kojeg poluzatvornog suglas­
prefiksa (npr./potcinitil, /otcijeptil i s1.).
Suglasniei se It! i IdJ ne izgovaraju ostajuci ishodiSni t"onemi aka; se nadu
izmedu lsi, IzI, lSi Hi IZI s jedne strane, a s druge bUo kojeg drugog<sugl8snika
naslonjenice osimlvl. Tako se pravilno izgovara {duibi] (za IduZd bil).tritilosmu]
(/Milost mu/), {plaZga] (lplaSt gal > (plasgaD it({. Ako ~uls/ ill jzl.pri&lqnje!}ice, ttl
i Idl ne ispadajti, npr. [zdna] (Is dnal), {stkalcem] (is tkilleeIn!) itit;a:istotakoIie
ispada ni ispred Ivl iz naslonjenice(npr. [milostvam] lmilost vamf).· Unutar
jeziene rijeei u slicnim uvjetima (tj. ako lsI ill Izi nisu od prefiksa, aako sdruge
'strane Iiije osim Ivl jos i Ir!) dolazi do ispadanja fon~ma, npr. ImasniJ</mastnil,
Igozbal<lgostbal i sl., ali Izdravl, IstlaCitil, Ibratstvo/i sl.
913 Zbog prozodijskih slogovnih razloga glasniet sei umeeu, pa su zbog
toga pocesto fonemski nerazlikovni, tj. nefonemski:;U~cu se'~oglasnici laI,
lui i {:1J] te suglasnici {?], [h] i polusamoglasnik m. UmetIiut je la/flu! fonemski
(npr. u Isasitil, Isastavit!, Isa siloml, lfakatl, Isuglasnikl, ISIidivg! i.sl.),dok su ostali
umetnuti glasniei n e f o n e m s k i . < ' ; · ' · .
914 Polusamoglasnik se m neizbjeZno izgovara u povezanom glatkom
govoru izmedu dvaju samoglasnika od kojih je barem jedan Iii ill lei. Taltav se
nehOtimieno umetnut nefonem.ski glasnik jedva (ponesto .kraCim .QDutarnjim
trajanjem 1 veeom sonornoseu) Hi nimalo ne raz~uje odhotimicnog kgovora
fonemaljl u takvom poloZaju (v.s1. 2011. ..
.. NaS prav-opis,. koji je fonoloslrl,' ispcavno pro.pisuje pisanje slow. "j~. uvijek
kad je u drugim oblieima nekog morfema fonem /jl neosporan,npr. ujkoji/
prema izgovomo neospornom u /kojal, u Iprijordanskil>/jordanskjj;riejedin~
349
 stvenl>/jedinstven! itd.,a istotako ispravno proplsuje dase »j«nepise kad su
jasnejeziene upute da nema fbnema/j/, npt'. u Iprlobalnil>/prl-obafuij, Ineeflka~
sanl>/ne-eflkasanl itd. Pravopis medutim napusta fonolosko nacelo kad propi­
suje »j« izmedu sarnoglasnika lil ill lei na prvome mjestu i bilo kojeg drugog
sa.tIioglasnika osini 101 nei drugom mjestu sve iako nema jasnih i zivih jezil:nih
navoda za pos.1;ojanje fonema Ijl; 'npr. u »dijalog«, »Dejan«, »dijeta«, ",Marija«,
,.ra:dija«, »gondolijer«- itd. Psihofoneticke anketepokazujuda jeu tim sklopo­
vimil postojanje foriema1j/ pOdjedruilto dvojbenokaoi u drugun samoglasnil:­
ki:i:n sklopovimii s lil i lei (tj./io/, loil; lail,JuiJ, lael' loe! i lue/), gdje pravopis
upul:uje dam!ma fonema 1jI, Svugdje'setu vi.Se-manje podjednako osjeea
m
:q.ekakav malij, tj: polusamoglasnik i taj se 'podjf,!.dnako izgovara ti povezanom
govoru, kako tamogdje fonerila lj/ pouzdano nema (npr. u [priiobalni]>/pri­
obatnil; [ijonda]>/i ondai; [nijarno]>/ni arnof, (ijutom] >/i utoI'nl,tako isto i tamo
gdje ga pouzdano ima (npr. u (kop]>/kojil, [nijedan]>Jnijedaril itd.
, , Budul:i cia se glasirlk ij]jilvija :podjednak tamo 'gdje su jezil:ne upute jasne da
nema 'fonema Ij/ kao i, tamo gdje' nema nikakvih' uputa, treba zakljuciti da ni
u :jednomliiudrugom'slucaju umetnuti hijatski polusamoglasnik ne pred­ m 917 Grkljanski zatvorni suglasnik [?] javlja se'na pocetku sloga ako nema
stilvlja fonem Ij/; ito bez obzira na to da li ga pravopis propisuje(kao u "dijalog«)
ill ga ne propisuje (kao u »bio«, »neimari i 'sL); fOhemski su likovi u oba takva
slucajaldietal, Idialog/, Ibio/, Ineimarl itd.
, .,_.' .
~
sn: 20 L Sonogrami rijeci ipriobalnil i fprijor­
danskil (tumacenje u tekstu)
915'·'Podjednako Stoji is izgovomo nmbjeZnim:'iprl dvosloznom ie ostvare­
nju dugogJata:;busijejat! kaoi kra:tkl, dvofonemska skUpirui, s tom razlikom Cia
ktatkijatmoze bitisamo skupina ljet, dok dugi ima dvije slobodne inal:ice:
neobiljeZenu Ijei i rjedu,obiljeZenu, dvosloZnu liel, koja se govomo ostVaruje
~Ii
~'
[ije].(Nije medutim neutemeJjeno miSljenje da sedugi jat moZe kao obiljezena
slobodna mal:ica javiti i u jednom zasebnom dvoglasnom samoglasnil:kom
~ i fonemu AeJ;) ,
:i
II""!:·
i: 350
,I
it:
J;
1
~:
l'
'916' Neutralni sarnoglasnik [;)), tzv. sva, javlja seu govoruuz Irf iIi uz koji
drugi zvonki suglasnik kad nema blizu drugog' sarnoglasnika koji bi tvorlo
slogovni vrh; za te se suglasnike kare da su slogotvQrni premda je u izgovomoj
stvarnosti slogotvoran upravo taj umetnuti nefoneniski·sarnogiasnik.
U nasem se standardnom govoru [;)], bilo dajedug ill krat3k, nalazi ispred Irl
ako harem s jedne strane Irl nema kojeg drugog samoglasnika ill Ij/, pa se govori
redovito primjerice [p~rst], ~rt], [tlrg] itd. Postoji meautim i slobodna, ali
obiljezena moguenostostvarenja posebnog sarnoglasnickog fonema Irl u tom
poloZaju (patetil:ni su likovi rijel:i npr. Itfg/, [kfv/, IsmtU i s1.)..
U stranim se rij'ecima neutra:lni [.,] umece najcesce poslije II! iIi In!, npr.
u [bicikl~], [vinkl~J, '[betb], [kitn:lkes] i s1., ali i ispred njih: [bicik~l],[kit;nkes]
i s1. .
Neutralni nefonematski samoglasnik izgovara se uvijek kad se hoce izgovo­
riti kakav izdvojeni suglasnik, dakle, izgovara se primjerice [I:l], [P:l], [S:l], [ta1 itd.
jer je slog naj~i izgoYorljiv clanak:
kojeg drugog. suglasnika ·da okine· slog, ·Obicno je to ·na pocetku rijeci, npr.
[?ako], [?onda], [?ana] itd., ali moZe i unutar rijel:iako morfemska granica
postavlja slogovnu granicu odmah ispred samoglasnika, npr. [iz?armije],
[uz?unu], [na'?:lrt]· itd. Unas taj suglasnik'nije jak koliko primjerice u nje­
mackom.
'fjesnacni grkljanskisuglasnik (h] u nas je slab i javlja se samo nakon
sarnoglasnika ispred stanke, i to ne uvijek, ZapaZa sekad se naopacke slusa
govoma snimka, pa se. npr./ima/ cuje kao [haroD,;.
918 Ovofonemske se skupine Ilj/, Inj/, Ids! i Itsl vrlo resto u govoru stapaju
u jedan glasnik m. [ti] i [c]. Izgovaranje rijeei [otie] za Ion jet, [bole] za Ibol jel,
[kotiugacija] za /konjugacijai, [itiekcija] za linjekcija/, [sneg] za Isnjeg/, [tiemJ za
Injem/, [Jep] za lIjep/, {brockiJ za Ibrodski/, [bracki] za IbratskiJ i s1. vrlo je cesto
u suvremenom govoru-i:.ta.k:av se izgovor uglavnom ovjerava kao standardan,
premda stroza ortoepska pravila zahtijevaju dvoglasni izgovor: onje, boIje,
injekcija, njem, ljep, bratskii s1. Psihofonemske ankete pokazuju da jedan dio
govornika te fonemske skupine i fonemski saZima, napose skupinu Inj/ unutar
jezicnih rijeei, pa predol:uju fonemske likove rijeci/kotiunktural, ItiemJ, Istiegl i sl.
Odnos fonema i glasnickih ostvarenja
919 .Zbog poloZajnih asimilacijskih preitiaka stvara se sest vrsta odnosa
izmedu fonema injihovih glasnil:kih ostvarenja: 1. fonem se u govoru ostvaruje
glasnikom koji je njegovo tipil:no ostvarenje, tj. glasnikom koji u neasimilacij­
skom polozajunikad ne signa:lizira neki drugi fonem (npr.ltI u [to]); 2. fonem se
ostvaruje svojim pOsebnim alofonskimglasnikom, tj. glasnikom koji seu odre­
denom jeziku u neutralnom neasimilacijskom poloZaju ne p,ojavljuje (npr. In!
u [stragka]); 3. fonem se ostvaruje glasnikom koji'bi u neasimilacijskom po!oZaju
ostvarivao koji drugi fonem (npr.lzI u [bescega]); 4. fonem se u govoru ostvaruje
neglasnikom (npr. Idl u [kotebe]); 5. fonem se ostvaruje dijelom sloZenog glas­
nika (npr. /jl umekSanoSCu u lill u [tiem]) i 6. nefonem se ostvaruje nefonemskim
glasnikom (npr./01 kao EUu[biio]).
351
 920 Popis (onema, njjhovih razmjernih ucestalosti i polo~nih ostvar~nja [s] ispred let
u hrvatskom standarc:inomgovoru [mrasee] (/mraz eel)
[sHspred bezvuCnih [iskuee] (liz kueel)
fo- raz­ poloZajna iIlacica primjeri suglasnika [mirastil (/miraz til)
ne- mjerna i asimilacijski uvjet . [z] ispred 131 [lZ;sepa] (liz 3epal)
m ueesta­ . [s]ispred leI [bescega] (lbez eegal)
lost [0] ispred IzI, lsI IV i lSI [be0zajma] (lbez zajmal), [i0so­
Iii 9,61% [i] uvijek [sin], {vldImJ be] (liz sobel), [i0skole](/ii sko­
lei 9,34% [e] uvijek {~st], {zfme] lei), [kro0zitol(lkroz :titol)
IZI 0,63% [z] u asimilacijski neutralnom [zut], [moze], [noz]
Ia! 11,64% [a]uvijek [zn~J, (dana] poloZajti
101 8,98% [oj uvijek [nos], [dobro)
[til], [sQ.tra] ... [t] ispred 131 [grot3e]
lui 4,55% [u1 uvijek
[s] ispred IC/­ [nosee] (/noz eel)
lei lie] slobodna oznacena inaCi­ [snieg],{llep]
[s] ispred bezvucnih suglasnika[nosti] (/noz til)
ca dugogjata Iff 0,14% ,[flu asimilacijski neutralnom .' [frula]. [grdfl
Ir [r) slobodna oznacena inaeica [kfv], [smtt], [ttl poloZaju
izmedu dvaju suglasnika [F) ispred ZVil.enih suglasnika [groFgal{/grof gal)
osim Ijl iIi neglasnika lsI 4,97% [s] u asimilacijski neutralnom [snaga], [osam], [nos]
Irl 4,79% [;:Ir] slobodna neoznac~na·inC!­ [kQrv], (sm:)rt], {:)rt] polozaju
cicaizmedu dvaju suglasnika [8] ispred let [vaSeeHlvaseel)
ill neglasnika [z] ispred zvuCnih suglasnika [nozbi] (/nos bi!)
[r] u dodiru sa samoglasni­ [tri], [dar], [IjeCnIk] [0] ispred lsI
kom ill s Ijl {n00si] (/nos sil)
lsI 1,20% [il] u asimilacijski neutralnom [sto], [maSe], [naS]
Ijl 4,16,%. uasimilacijski neutralnom [sj~no]j :{1}.oja] polofaju·
poloZaju [s] ispred lei [nasee] (lnas eel), [Usee]
m u medusamoglasnickom [kojI], rd~e] [z] ispred zvuenih suglasnika [znaZga] (/maS gal)
poloZaju uz Iii ill lei !hi 0,71% [h] u asimilacijski neutralnom [hoeu]; [muhal, [dab]
[0] ispred Ijl [zn6Qiel(lznoj jel) [da0ju] poloZaju
({daj jut)
[Y] ispred zvucnih suglasnika [krU'l(bi] (lkruh bil)
III 2,89% [I] u asimilacijski neutralno~ [lako], [stoll· 131
poloZaju
0,19% 13] u asimilacijski neutralnom l3em], [me3utim], [smu3]
polozaju ..
[0] ispred III . [bo0lije] (lbollije/) .
[e] ispred bezvuenih suglas- [smucti] (/smud til)
11/ 0,66% muvijek Uudi],[bole], [mall nika
ImJ 4,03% [mJ u asimilacijski neutral- (malo], [imam] . [0]ispred let [smu0ee] (/smua eel)
nom polofaju 131 0,015% 13] uvijek f3ep], [svjed03ba]
[v] ispred Ivl [traVvaj], [znaVvas] (/znam vas/) lei ·0,88% [c]u asimilacijski neutralnom [cvjetl. [otac]
[0] ispred ImJ [ima0mu) ({imam mut) poloZaju
In! 5,44% en] u asimilacijski neutralnom [noe], [onaj!, [stan] 13] ispred zvuenih suglasnika [ota3bi] (/otac bil)
poloZaju [0] ispred let [stri0ee] (/stric eel)
[gJ ipred IkI i Ig/ [bagka], [ogga] (Ion gal) leI 0,81% [e] u asimilacijski neutralnom [cudno], [rucak], [mac]
[m] ispred Ipl i Ibl [jedanput], [oll)bi] (tonbil) polofaju
[0] ispred In! i ImJ [o0nas]" (fonnas!), {o0mil (Ion 13] ispredzvucnih suglasnika [ma3bi] (/mac bil)
.~. . . . . '
[0] ispred let
161 0,7% [ti] uvijek ,; .. ' Jtiegov], [mane], [kotil [ma0Ce] (lmac eel)
leI 0,75% [e]u asimilacijski neutralnom [eorav]; [ieil, [noe]
Ivl 3,51% [v] u asimilacijskineutralnom, [vra~], [pvaj1, [krov) polozaju
polozaju· ,
[w) ispred lui i 101 [wuk], [owu), (woda] .
13] ispred zvucnih suglasnika [no3bi] (/noe bi!)
[0] ispred let (no0ee] (lnoe eel)
(0] ispred Ivl , [kro0vamJ(lkrov vaml) Ibl 1,44% [b) uasimilacijski neutralnom [brat]. [oba], [golub]
IzI 1,79% [z] u asimilacijski neutralnoll), lzima],[izbor], [niz)
poloZaju
poloZaju ' .'. " ,
[p] ispred bezvucnih suglas- [bopti] (lbob til)
[z] ispred It) {~ack:ih] (liz jaekihl)
nika
352
353
 .[0] ispred !bl [b00bi] (!bob bi!) to drugo fizioloski i IlZicki 13k!e. Uzajamnimprilagodavanjem glasnikajedino je
Id! 3,56% ­ [d] u asimilacijski neutralnom [drag], ,[ovdje], [grad] i moguee govoriti svim govornim slojevima odjednom te vezivati govorne
polozaju
Clanke, nuino uzastopne, u evrste cjeline.
[t] ispred. pezvucnih suglas- [otsutra] (/od sutral) ~lasnicke preinake nisu bilo kakve, slucajne, nego unaprijed odred~p.e
nika . pravilima koja 8U kao i.sva druga znanja ·govora, i takva su da obavezuju. Ta Su
[0] ispred It!, Id!, leI [o0tebe] (/~d tebel), [00danas] pravila operatori izvedbenih transformacija. i, u suprotnom smjeru, percepcij­
(/od danasl), [sa0eeJ (/sad eel) skih rekonstrukcija. . . .
u. Izd! i I?d! ispred suglasnika [groz0bi] (/grozd bi!), [das0ee] U organskom govoru uglavnom nismo svjesni glasnickih preinak~k,ao &0
(osim Ivl) (/d~d eel)
nism:o svjesni ni morfo-sintaktickih preinaka rijeci, 810 su dva sasvim sliena
Igl 1,60%
[g] u asimilacijski neutralnom [grad]; [nogal, [drug] kombinacijska procesa, samo na r.3z1icitim razinamaOba doZivljavamo kao
polozaju zadanost odkoje 'se ne moZe odstupitl cim se.hoeegovoriti. Posebnosti.tih
[k] ispred bezvucnih suglasnika[draksi] (/drag si!) u univerzalijarna utemeljenih procesajasnose.opaZaju tek iz drugogjezika Po
[0] ispr.e<;l Igl [dru0ga] (/drug gal) tim je kombinacijskim posebnostima, vise nego po paradigmatskimmogueno:
Ipl 2,69% [p}u asimilacijskineutralnom [ptica], [poput], [potop] stima, govor lozinka kojom se medusobnoprepoznajugovornici istogjdioma;
poloZaju] tim se poseb~IlOstima i odmjerava autenticnost govora
. [b] ispred zvucnih suglasnika [potobga] (/potop gal)
[0] ipred Ibl [pot00bi] (/potop bi!) 922· Svojstveno je svakom standardnom govoruda pojacava. udio svjes­
It! 4,55%
[t] u asimilacijski neutralnom [tvoj], [znati], [brat] . noga, 8tO maci da se pojacano usrnjerava naselekcijsku os. Zato govor na
polozaju..
standardu, za razliku od supstandardnih. govora, manje' poloZajno, preinaclJje
[d] ispred zvuenip suglasnika [bradbi] (!brat bi!) glasnike. Iz' toga; naravno, ne slijedi daje govor to standardniji, pa i kultiviraniji,
[0] ispred It! i 1& [zna0ee] (/znat eel) [bra0ti) 8to je faSclanjeniji, jednooblicnijih ostvarenja $ova fonema, jer i standardni
(!brat ti!) govor. U· bitnom pripada naravnim govorima, a ne umjetnima. PrenaglaSen
u 1st! i 1st! ispred suglasnika [moz0bi] (/most bi!), [plaz0ga] jednoobliCni izgovor fonema ne moZe biti ni znacajka pojedinogjezika, kakva se
(osim Iv/) (/plast gal) ponekad pripisuje hrvatskom standardnom jeziku. Hrvatski 8e ~tandardni
/kJ 3,44% [k] u asim!lacijski neutralnom [kuea], [kako], [rok] govor odlikuje sarno svojim posebnim Ije8enjima, koja se, za razliku primjerice
polozaju ',. .' od ruskoga, engleskoga i nekih naSih supstandardnih idioma, sastoje u malim
[g] ispred zvucnih suglasnika [rogbi) (/rok bi!) preinakarna sarnoglasnika u vezi s prozodijom rijeci, ali u znatnim preinakama
II..
[0]ispred Igl [moma0ga) suglasnika u dodIru. Te se preinakesuglasniekih fonema dogadaju uglavno~
(/mom<!k gal) u sandhi vezama, ali i unutar jezicnih rijeci, sarno 8tO jedan njihov broj naS
101 m izmedu dvaju samoglasni- [biio] (!bioI), [gledaiih] (/gleda pravopis tumaci kao fonemske.
--lea od kojihjejedan Iii iii leI. ih/), [liiep] (Iliepl »lijep«) Pripreuzimanju ill posudivanju rije6 iz dijalekata ill drugihjezika hrvat~ki
[~] uz Ir/, III i In! kad nisu u do­ [p~rst] (/prst/), [bicikl~] (!bi­ ih standard prilagocluje, ne sarno svojem skupu fonema, negQ i svojim adaptacij­
<;liru s kojim drugim sonorni­ cikll), [kibnkes] (lkitnkesl): skim i asimilacijskllil posebnim pravilima (npr. [bukovca] preuzima u obliku
jim glasnikom; iza samostal­ [p~], [l~], [S3) (/p/, Ill, lsI) [bukoV1ca], [maskvaj kao [moskva], engL [erim] Itrim! kao [trim] i s1.).
no izgovorenih suglasnika
[?] izmedu stanke i samoglasnika [* ?onda] (/ondal), [* ?ako]
[h] izmedusamoglasnika i stanke' [imah*] (limal) --Slobodne inaciee'
'. 923Ako u odredenom poloZaju slobodno izrnijenjen glasnik ne mijenja
fonemski lik rijeCi, onda je on slobodna inacica (ill fakultativna varijanta). Te su
;!;" 921 Ovdje se opisane glasnickeadaptacije i asimilacije mogu doimati kao inaCice slobodnesamo utoliko .8tO nisu zadane poloZajem u rijeci i 8to ih.ne
rastakanje, entropiziranje govora stihijnom silom 'manjeg napora; granice se odreduje jezikna kojem se govori, ali to ne znaci i da 8U one svegovornik9v
medu Clancima brisu, smanjuju se razlike medu glasnicima, fonemi se ostvaruju slobodan izbor, Po tome 8to nisu odredene jezikom ne bi ih ni trebalo opisi~ati
i nejasno i mnogooblicno iii se uopee ne izgovaraju, a razlicite rijeci postaju u dijelu koji govori 0 izgovoru fonema, a da se to ipak cini razlog je taj 5tO se
homofoniene. To se sve u naravnom govoru zapravo i dogada, ali ne i bilo kako, slobodne inaCice neposredno odnose prema izgpvorufonema, bilo tako 5tO taj
i bilo zasto, i bilo koliko. Glasnici se u vezanom govoru rastaeu, po pravilu izgovor reinete ill ga na poseban nacin obiljeZavaju.
informacijskog. kostaI\ia, za. onoliko' kolika im je informacijska praznina - za
kolieinu redundancije kojom se pripercepciji rekonstruiraju u ciste oblike. Pa 924 •Tri su izvora sl~bodnih izgovornih inaCica: patoloski, idiomatski i stili­
ni za toliko, jer je. na djelu izgovorni konzervativizam po kojemu je lakse stieki. Prva dvasu govorniku zadana, pa zato pripadaju njegovom kriku, dokje
izgovarati prema unaprijed spremnim programima nego drugacije, sve i ako je treei njegov slobodan izbor i predstavlja izraZajnu moguenost,

354 355

1
!;
,1,

Patoloske izgovornemaeice (izgovome mane)
925 Patoloske su inacice glasnici kOjeneka osoba izrazlicitihpSihoorgan­
skih uzroka izgovara drukcijenego sto izgovaraju drugi u sredini u kojoj je ta
osoba usvojila svoj organski govor. Takvo se izgovaranje naziva iigovomom
manom (dislalijom) jer je uzrokovano odredenom govomom nesposobnoscu.
Neispravljeni ispravljivi izgovomi nedostaci i kulturoloski negativno oznaea­
vaju.osobu s tom manoIn. . s kajkavskih podiueja,izgovaraju zvuenesuglasnikepred stankqmkao i:lez­
Najcesce su izgovorne manesigmatiznii (fuflanja,13ustanja), fj. izoblieeno
izgov'aranje lsI, Izli Ic/.Slijede rotacizmi; izoblicena izgovaranja fom'lma Irl (meau
kojimaje raClanje, strainjojezicni izgovor Ir/, najuocljivije). Izgovomo mogu biti
p6rem'eeeni i b<icni glasmci (lamdacizmi), mekonepeani zatvorru (kapaciZIlli),
a i svi ostali premda rjeae. Rijetko su kad samoglasnici poremeCeni;! kadjesu,
uzrok moze biti slusni gubitakili kakav pSihicki razlog·(npr. pretjerana introver­
tiranost).
926 Vrlo popustljivimkriterijem, kakvim uobicajeno prostiaujemo .priva­
tan govor Ijudi, dolazis~ do broja izmeau 1 % i 4% odraslih osoba s nekakvom
izgovomom manom. Prema vrlostrogim strucmm kriterijima, kojima se procje­
njuje govor govomih profesionaiaca ~ glumaca, spikera i drugih javnih govor­
nika, vise od 80% odraslih ima necistu dikciju (u pitanjusu najcesce slgmatizmi
uZrokovani oblikom rubi i nepravilnim zagrizom). Primjenomjednakih kriterija
nhlazi'se znatnoveCa. ucestalost izgovomih mana u kultumo niZim sredinama,
paje ta ucestalost i jedan od pokazatelja kultume razine sredine; napose
govome kulture. u toj sredini.-'
Izgovome pogreske
927 N ajveCi broj izgovomih inacica proizlazi iz raznolikosti organskih idi­
omaljudi koji se sluze istim standardnim idiomom. Odstupanja od standardnog
izgovora uzrokovana izgovornim navikamaiz organskog idioma zoVu se izgo­
vome pogreske.
U nas su riajcesee izgovome pogre13ke samoglasnika jer su u naSim nestan­
dardnim govorima upravo samoglasnici vrlo razliciti. Tako se pogresne inacice
fa! pojavljuju u mnogim nijansama od prednjeg zatvorenog (a) preko reducira­
nog [;)] dostraznjeg otvorenog [a].Samoglasnici se fef i 101 izgovarajuili prezatvo­
reno blizu Iii i lui, iii preotvoreno poput [a} i {a}, iii nekako izmeau toga, iii se cak
diftongizirajuu [ieJ i [Uo}. Kratki Iili lui mogu biti previse opusteni [1] i[U],
a du~prezatvoreni. Govornid mnogih stokavskih govora u-standard unose
sinkopiranje, tj. izostavljanje nezavrsnog nenaglaSenog samoglasnika. Inacice
sudugog jata dijaiektalnog podrijetla dvoslozni izgovor [iie), jednosIoZni dvo­
glas [~ i dvoglasnik [jel (pri cemuse nerijetko Ijl uz 11/ i In! saZima u mf [Ii].
928 Meausuglasnicima najcesee su pogreske u izgovaranju lsI; 1'iJ, Ic/i Fl).
Mnogi izvorno stokavski govornici tesuglasnike izgovaraju "pretvrdo«- retro­
fleksno i znatno zaokruzeno, dok ih neki drugi izgovaraju leano-tvrdonepcano
,i! igotovo umekSano poput [5], {iI, [eli [3], Mnogi u izgovoI'U ne razlikuju/C/ iliJ ad
leI i III Oni koji ih razlikuju ne razHkuju ih jednakim razlikama niti ihne
izgovaraju jednako; let i liJ se izgovaraju od vrbjezicnog prednjonadzubnog
11 356
t.I
f
IZgovora poput umeksanih [e] i 131 do strainjotvrdonepcanog umeksanogizgo­
vora poput [It 1i un
Fonem se 11/ pocesto izgovara pogresno pretamno iii presvijet1o. UmekSani se
III cestoizgovaravrbjezieno -umjesto ledno,.<I' nerijetko i kao dvoglasnicki Iljl.
TreptaVi je Irl pOnE~kadnepotpunih prekida iii je »mediteranski« prejak. s vise
jatih prekida i sumetkom kratkog ['11] izmeau stanke iii suglasnika i Ir/. Neki
Siogotvomo Irl govore uvijek prozodijski kratko; neki ga ostvaruju uvijek s.neu­
tralnim [g],. a drugi kao vokalno [rl bez stilisticke moguenosti izOOra. Govornici
vucne, pri:mjerice {mus], {nis] i :!It za Im¢J, IrrizI, a zatvome suglasnike u tom
polo~u jos i lag<U1o aspiriraju ([grath], [bokh], .[brati']). Ti isti bezvucne sUglas­
Dike ozvucuju. pred zvonkim suglasnicima ([zliceml Isliceml, [zmamoml Is
mamoml i s1.).
929 Treba napomenuti da implicitnistandardoloski odnos premaizgov9r­
nimpogreskama (Ukljucujuei i pogreske proz9dije rijeei) nije istiprema svima
niti je uvijek isti. Vise su se toleriraiepogreske· iz stokavskih govoranegQ iz
nestokavskih, zatim vise iz urbanihgovora nego izruralnih. S nlzvojem opce
drustvene tolerancije i mozaiene kUlture smanjuje se negativan stav prema
govoru koji je prepoznatljivo odnekud. Za razliku od toga, odnos postaje sve
stroZi prema izgovornim manama. .
Stilisticke izgovome inacice (fonostilemi)
930 Za razliku od izgovomih mana i pogresaka, koje su govornikuzadane.
stilistieke izgovorne inacice govornikov su slobodan izbor. Stilistieke se izgo­
vorne inaCice najcesce tvore oponasanjem: djecjega govora, izgovornih mana,
. izgovora u kakvom drugom idiomu iii jeziku te oponasanjem oblika i zvukova
kojeizgovorslikovito oznacava. . .
OponaSanje izgovome mane najcesce ima Ulogu komiene ill negattvne
karakterizacije nekog lika. Oponasanje djeCjega govora, koje se sastoji uumek­
Sanom izgovaranju,.u redukciji suglasnickih skupina ukljucujuci i redukciju/jl
iz jata (v. pod 850), izraiava umiljatost, bezazlenost; njeznost i s1.. Oponasanje
izgovora kojeg nestandardnog idiom a ima evokacijsko djelovanje - upueuje na
civilizacijske kai:akteristike lokaliteta ill socijalnog sloja (najeesce preuzima­
njemekavskog -iii ikavskog izgovora), sto se vrio eesto javlja u pricanju ane­
gdota. Oznacaya· i lezernost i familijamost (npr.. [bok], {fala] i sl.)iIi izra.zu
pridodaje. pejorativ-nost (npr. rijeci [selakJ;u ovom slucajuprozodijskim po­
makom). ' .
931 Treba:napomenuti da je standardni izgovoru cjelini fonostilistican jer
jehotimicnoodrnaknut od govornik()vog spontanog naeina izgovarinija. Zato
i »ne:utralno« stand.ardno izgovaranjeuvijek sadrZisloj izraiajnosti kojaznaci
uljudbenost, kUltiviranost, sluzbenost, svecanost i s1., a napustanje-standardnog
izgovora znaci privatnost,.familijamost, opusteno~.i sL
Zbog poZitivnih konotacija koje standardniizgovor nosi poneki, najcesee
zbog nedovoJjne obavijestenosti 0 ortoepskoj'normi, premasujul?:govormi
normu u smjeol hiperkorektnosti, cime se zapravo predstavIjajusuprotnood
su
namjere.Tipi<!ne u nas takve pogreske hiperkorektnosti neprovoaenje asimi­
357
 laeija(v. pod' 922), obavezno dvosloZno.izgovaranje dugog jata,' izgovaranje [If
l­
f/)
u futuru kojem slijede naslonjenice/cu/, Ice!;J itd.

~Z
oZ
Iiio I­ 8z Iii ~z ~Z
932 FonostilemSkasli u nas i dvazasebna fonema.: dvoglasni samoglasnik

tleJ za' jat" i samoglasnicki lr/.Nij~dan', nema razlikovnost rijeci, 'ali imaju
Z
Z
<t
Z ~ 8z oz Iiio
UJ l­ Q
I­
Z
UJ
£z :
f/)
..J Z f/)
ra.zlikovnostslogova:' Rijeci pak kojesadrZe slogove takvih fonema stilisticki su
<t N ;: >(I)
~
Q
::> I­
~
o 2 :e
~ <t ::> UJ
obojene'i izr'aiavaju patetichost, poetieIiost i s1.

"
>
o
~
IJ.
Q
II:
Cl
~
<t .,<t II:
£I.

933 'lzgoVaranjeposuaeliiCa na. lito izvomiji nacin izrazava ueenost, ksenofi­

+ +
Henost; ali isnobizam. Trebameautim napomenuti dli je zastandardni jezik
e +
a + +
dobro da seposuaenice, sve:do~ rusu postale usvojenice (eemti.' se _~ba odupi­
o +
ratiako za·to nema pravejeziChepotrebe)izgovomo 'oznacujuda 8U strano tijelo
+
u + +1+
u jezicnom tkivu. To ,se u prvom redu eW. jer je i najlaklie. 'prozodijskim
a +
sredstvima: zadrZavanjem,izvomog mjesta i kvantitete naglaska rijeei. Takav je
Ie + +-01 I +
biJjeg'~dobro" ZadrZavati' i' ns. starijirri mtemaCionallimima. na tzv. ueeniIh' rije­
+ +
cinia.;:jer'se na taj naNn upowrava da su tostrane rijeci; stilistieki ozilacene.
+1 1+
Time'se jezik braniod moguce naplavine tuaica,a: govomik iskazuje svoj
w +1+
futemaeionalni ;il bzori' postovanje prema jeziku odkdjeg smo izraz zatrebali.
+1+ + 1 1+
+1+ +
+1+
Siojevi uD.utarnjih'radilCOvnih obiljei'ja +1+ -to
m +1'+ +1 + 1 1+
934 Fonemski se sloj okomitodalje raslojava na jos manje podslojeve. na
~ +1+ +1 + 1 1+
unutarnja razHkovna obilje7ja (URO). Tihje opaZljivih i.ponovljivihobiljel'ja
n +1+ +1 1 + 1 1 +
u nas jedanaest i njima se sasvim dovoljno mogu razlikovati sva naSa 44
ri +1+ +1+
.standardna glasnika (v. pod 875). Opis je tih obiljel'ja dan u poglavljima 0 izgo­
'1 + + 1 1 +
VQru, 0 zvuku i 0 sluSanju glasnika. pa se ovd.ie navode samo U 0 bliku tablice bez
+ +1+
+ +1 + +
objaSnjenja. + +
+1 1 +
: 11M
935 Fonemski se sloj moZe zamisliti kao da je ispredenod niti 77 unutarujib
+ +1+ +
I razlikovnih obiljel'ja, koje teku·duz govora. SVako se pojedino obiljel'jeuklju­

+ -I­ +

I cuje kad naiae glasnik koji·ga ima. Zbog suizgovora poneko se obiljel'jemoze

ukljuciti i prijei potrajati dulje.od glasnika kpji ga sadrZi i na taj naein jos CVrsce

ulancatiglasnicki niz. 11l,slojevitost glasnickog niza sHkovito prikazuje primjer:

GLAStllCKI Nil
+
+
+
+
+,

+
+
\j ORO +

! VOKAlNOST
+
+
+
+

!
I
KONSONANTNOST
I<OM PAKT HOST c
c
+1+
-,­ +
+
DIFUZNOST +1+ +'
I GRAVISNOST
AXUJNOST
c
b
d
+1+
+
-t­
+

I
I
POYISEN
HOStiOST
JAKO,ST
9
p
+
'-'
+
+
+ 1+
1+
\
PREk.1 !>H.OST k +1+
\ STRIDEtiTtiO ? + I·-t
d
It 51. 202.uRO kao slojevi Sl. 203. Tablica URO
i
I[
358 359
II
Ii t

iI I
 60.I.>Vije uloge slogova i glasnika 90. Uloga premotori~kog podruCja
KAZALO 61,- Jezi~na razlikovna obilj~a. Fonemi 91. Senzori~ko podru~je
LDIO
62. KoliCfula· fonemskog saClrZl\ia· u glasni~ 92. Lijevohemisferalna dominantnost je­
. UVOD
cimil zika

63. Nefonemski glasnici 93.. Brokino sredi/lte

64. Alofoni 94. Wernickeovo srediste

65. Razlikovna uloga prozodije 95. Premotori~ko podruCje
. 66.·, Udio glasautemeJjnim govornimjedi­ 96. Dodatno izgovorno podruCje'
nicama 97. Sredista za primanje govora
98. Srec:l.iJte za zdruZlvanje izraza' i zna­
~enja
FONETIK.AIFONOLOGIJA
.-
, .. - ~~ " .,' , 99. Sredista za ~itanje i pisanje
100. Uloga prefi'ontalnog dijela'u govoru
67., povezanost. fonetike f lingvistike 101. Aktivacijskisustav
68. Lml;visiicka fonetlka. . 102. Usmjereno aktiviranje
UVOD 32. Glas 69. Fonolollkatranskripcija .
33. Tekst 103: Autonoinno pOnasanje i'govor
70. Foneti~ki opiS jezimog idioma. Fone­
1. Nedoku~ivost govome biti 34. Obavijesnost glasa i ieKsta 104. Neuralni izv'or govota
ti~ka transkripcija
2. Iskonsko zanimanje ziI govor 35. Multimedijskost tekstai unimedijskost 105. Neuralno uznakovljavanje i signalizi­
glasa .. r,lUlje govora . f ,
3. Govor i jezik 106. Cetiri kruga govornihpovratnih spre­
. 4. Fonetika i fonologija. Danasnji znacaj 36. Arhetipski govor; odnos glasa i teksta ll..DIO
fonetike . u govoru GOVORNA SIGNALIZA~UA ga
107; Uriutarnja povratna sprega
71. Fonetika'u'uZem smislu" 108. Uloga malog mozga u govoru
ODREBENJEGOVORA GOVORNI ZNAKOVI 72. Definicija gQvornih organa 109. Propriocepcijska .povratna sprega
73. Tn skupinegovornih organa 110. Izvanjska povratna sprega
5. 0 definiranju govora 37. Defmicija znaka 74. Cetiri kuta foneti~kog motrenja 111. Slullna povratna sprega
6. Zasebnost.govora 38. Temeljne vrste znakova 75. Povezanos~ izgovora i zvuka 112. Povratna sprega dodirom i pritiskom
7. Definicija govora 39. Simptomi u govoru 76, Uvid u pomake· foneti~kog gledanja 113. Povratna spregavibracijama
8. KomunikaCijskiproces 40. Predmet-znak kroz povijest 114. Povratna sprega vidom·
41. Slike ill Uconi ugovoru 115; DruStvena povratna sprega
9. Govorni .m:edij
42. Dijagrami u govoru 116. Usvajanje jezika u drulltvenoj povrat­
10. Govornikanal ODASILJANJE,GOVORA
11. Govome obavijesti 43. Dijagrami i slike u tekstu noj sprezi
12. Go"or ka(d:ovje~ja komunikacija 44. ::;likovitost u pismu 117. Standardni govor u dru/ltvenoj po­
45. Indeksi u glasu i.u tekstil IZGoVOR vratnoj sprezi
13. Egocentri~nostgovora
14. Unutarnji govor 46. Smestetski indeksi
47. Jezi~ni simboli 77.·T,jclesna, ... govorna .Jtomunikacijska IZVRSNI GOVORNI ORGANI
15. Zvu~na narav govora shema
16. Perilalicna komunikacija 48. Nazovijezi~ simboli
17. Prikladnost zvuka za ~ovjeCju komuni-· U8. Tri skupine izvrSnih govornih organa
kaciju GOVORNI ORGANI
18. Prildadnost zvuka za govor GOVORNE FUNKCIJE
DISANJE
19. Optimalnost govora
20. Govor kao.uzorna koniunikacija 49. Jakobsonove jezime funkcije ZIVCANI SUSTAV
.21. TeZnja premaoptimalnoj komunikaciji . 50. Govorne funkcije" .. 119.· Mirno disanje -,hotimicno disanje
22. Optimalizacija jeZika . . 51. Fuilkcije poistovje6vanja 78. TemeJjna podjclaZiv~anog sustava
120. Udah - izdah
23. Optimalnost itandardriogidioma 52. Funkcije prikrivanja 79.Ziveana stanica -,
121. Disni miIlici .
24. Sire uloge standaida. Spontane' preina­ 53. Funkcijeposredovanja ; 80. T~meljnagrada ziv~ane stanice
122. Duboko disanje
54. Funkcije postojanja 81.. Sivamasa i Zivci
123. Vrste disanja
ke standarda 82. Ziv~ani impulsi 124. Koli~ina zraka u disanju
25. Trontmi~n:?st govOra . 83. BrZina Ziv~anih paljenja 125. Neutralni polozaj pluCa
26. ReCenica iJi intonacijska jedinica !tao 84. Prijenos impulsa u sinapsama
TEMELJNE GOVORNEJEDINlCE 126. Disanje izraZeno u postocima vitainog
ritmi~ka jejiinica. . 85. Brzina impulsa u vlaknima
kapa~iteta
27. Govoma rije~ kaoritmi~ jedinica 86.. Mozak kao govorni organ

28. Slog kao ritmi~kajedinica 55. Clankovitost govora 127. Mijene subgloti~kog tlaka
56. Slog 87. Dijelovi:mozga 128. Odnos subgloti~kog tlaka .i jakosti
29. Slogovi i morfemirgiasnici i fonemi 88. MoZdane hemisfe~ glasa .
30. Mucanje, afazija l gluhonijemost ~o 57. Glasnik

58..OpaZajna .obilje7ja,,'·,
89. Motorreko i senzori&o podru~je moi­ 129. Fonacijsko vrijeme
tipi~no govorni"Poremec3ji"
59.. Distribucija glasnika u slogu
danekore 130. Oblikovanje govora disanjem
31. Glas itekst
361
360
 GLASJ\.NJE 175. Psiholo§ki i civilizacijski utjecliji na 204. Nacrtni oblik 246. ~tivni otvor dugih ikratkih sarno­
l:eljusni kilt . . 205. Okrugli, spljo§teni i neutralni glasnici glasnika .
131. Mioelastil:no-aer9d.inamil:ka i rtelll'o­ 176. .Jezik (organ) 206. SloZeni nacrtni'oblici 247. UtjecaJ glasnoce i tlaka na relativni.
kronaksil:ka teorija glasanja 177. Izvanjski roi§ici jezika 207. Preinake glasnika prema nacrtnim
otvor
132. Nastanak zvuka treperenjem glasnica 178. Unutamji roi§ici jezika ' obliciroa ,
248. Relativni otvol. zvul:nih i beZvucrrih.
133. Grkljanske.hrskavice 208. Dva puta prolaza zraka ;, . sugJ.asiuka ' . ,
134. Grkljanski ~iCi(podjela). 209. Nosni prolaz u govoru 249. Otvor u liaptanju
135. Grkljanskiroi§ilSi(opis) USKLABENOST ,IZGOVORNIH . PO­ 210. Usni glasnici 250. Izgovorni pokret
136. Glas!i\ce ...".... KRETA 211. Nosni glasnici 251. Tri faze izgovora glasnika
137_ KarakteristiCni· ,oblici meduglasnil:­ 212. Raznolikost nosnih glasnika 252. Faza pripreme
kogprolaza 179. Pozitivne i negativne govorne sile 213. Standardni nosniglasnici
253. Faza opU§tanja
138. Debljina dodiraglasnica 180. Suprotstavljanje grkljana i artikUlato.. 214.Glasnici sredi§njegi bOOnog prolua
254. Faza drianja
139.. Okoroito poroicanje grkljana ra izdislijniro silaroa 215. Standardni bol:ni glasnici 255. Nepokretni glasnici
140. MiliCi koji poroil:u grkljan, . 181. Pozitivne i n~ativne sile na tPma 216. Bol:ni izgovor kao izgovorna m.a:na 256. Standardni n~Pokretniglasrtici
141. Mijene glasa razinama organa' 217. Glasnici ravnog i zakrlvljenogprolaza 257. Pokretni gJ.aSnici
142. Uvjeti.promjene,visine glass. 182. Govorna snag,a 218. Zakrivljen prolaz.istndentnost 258. K1izni glasnici
143. Povezanost:.tona· i jakostiglasa 259. Stalriostbrzine pol!:reta kliznih glas­
144. Visina glasa Lduljina,glasnica nika
IZGOVORNI NACINI 260. K1izni v
145. Kategorije glasa preroa visini IZGOVOR GLASNIKA
146; Rasponglasa(dijapazon) , 261. Prekidni glasruci
219. Izgovorni nal:ini, opcenitil .
262. Djeloroil:no prekidni glasnici.·
147. Registri glasa IZGOVORNE QSOBINE
Tabelarni prikaz izgov0niili na&a
263. Pravi prekidni glasD.ici
148. Registri upjevanju i u gOV01'!l 220. Zvonkost . '"., . .
149. Vibrato 183. Izgovorne,osobine. opcenito . 264. Vrste prekidnih glasnika
184. ZdruZivanje izgovornih osobina 221. Stupnjevi zvonkostL"" ' 265. Zatvornisuglasnici,
150.. Ugadanjejakostiglasa 222. Konsonantnost,i vokalnostkao,s~p- 266. Nal:ini otvar'allja prolaza· u zatvornih
151. Jakost glasa i grkljanskitlakovi 185. Osobine oblika i na~ iZgovora njevi zVonkoSu ... ',' , .'
152. Tvrdi i mekipooetak glasa glaSnika .
223. Napetost .
153,fizi,ologij!l hoje glasa­
154. Promatranje i mjerenje nal:ina tfepe.. IZGOVORNI o.aucr '.' ." 224. Uzroci napetosti . ..
225. Vodeni i blilistil:ki pokrEili
267. Vrijeme uk)jul:ivanja glasa

'268. Standardni zatvorni suglasnici

renja glasnica 226. Glasnici balisti&og pokreta 269. Poluzatvorni suglasnici

155. Svjesno i nesvjesno upravljanje grk­ 186. Izgovorni oblici, opeenito
Ijanom 187. Temeljno izgovorno mjesto
188. Vamost izgovornog.nijesta'
Tabelarni prikaz izgovornih oblika
189. Sniroanje izgovornog mjesta
IZGOVORNI ORGAN!
190. Dionice izgovornih mjesta
191. Ozna~vanje glasnika prema temelj.
156. Izgovorni organi,' opcemto .
nom izgovornom mjestu
157. Govorne mpljine
192. Skraceno ozna~vanje izgovornog
270. Poluzatvorni suglasnici i suglasiJi&e
227. Glasnici vodenog pokreta. ,. .' skupine
228. Napetost neuvjeibanlh i ~riih 'po.
271:'Standardni poluzatvorni suglasnici
kreta 272; Treptajni glaShici
229. Napetost gpkljaha i iZgovornih organa 273;" Bro}i brzinatreptaja u treptajnih glas­
230. Cetiri stupnja napetosti grkljana .
': nika .
231. Napetost gpkljana uizgovoru sarno- .
274. l\<fjesto treperenja
glasnika i suglasnika' s
275. Udislijnii izdisajniizgovor
232. Upravljanje samoglasniciroa isUglasc

158. Zdrijelo kaorask:r§ceprolaza ' niciroa

Tablica glasnika prema izgovornim
159. Zdrijelo kao akustil:ki prostor mjesta
193. TemeJjna izgovorna mjeSta na§ih stan­
160. Nos, opeenito
j 161. Akusti&e osobine nosa dardnih glasnika
osobinama
233. Cetiri stupnja napetostiartikulatora
234. Napetost artikulatora kao kriterij za

194. Fonerosko ozna~vilDje izgOvornih temeljnu poiJjeIil glasnika

GOVORNI ZVUK
162. Akusti&e osobine nosnih glasnika 235. Istanl:anije razlike.napetosti artikuJ.a.,

163.Nosna povratna iroPedaDcija mjesta i suodnos sa zvukom

J'I 195. Dodatnoizgovorno: mjesto tora
276. Govorni zvuk,opcenito
164. otvaranje nosnib vrata­ 236. Izgovorni otvor
;1 165. Zatvaranje nosnih vrata 196. Pomocni pokreti 277. ZvUk,islU§anje
:j 197. Razlikovno dodatno izgovornomjesto 237. Apsolutni otvoriobujam. 278. Definicija zvuka
166. Usta 238: Tri temeJjne vEllil:ineobujma
IiII 167. Granice usta 198. Istodobnost temeJjnog i dodatnog po­
239.. Tri temeJjne,velil:ine otvora
279. Mehani&o titranje
168. Tvrdo nepce kreta 280. Valno kretanje zvuka
I: 169. Meko nepce 199. Cetiri dodatna. razlikovna izgovorna 240. Kritil:na granica zatvorenosti"samo­
glasnika
281. Longitudinalni .valovi.
I.i mjesta· . 282. Slobodno i vodeno titranje
!i 170. Sudjelovarije mekog nepca u izgoVa~ 241. Samoglasnici prema izgovo.rnoj visirii 283. ~kretanja zvuka
ranju 200. Standardni patatalizirani glasnici )1,
,I 201. Zvul:ne osobine dodatnog razlikov­ 242. Sroanjen otvor 284. Opadanje jakosti zvuka s udaJjeno§Cu
Ii 171. Usne 243. Uski:otvor
172. Donja l:eijust nog izgovornog mjesta odizvora
I: 173. Vainost pokreta donje reljusti uizgo­ 202. Nazivlje za temeljna i dodatna izgo­ 244. Razlike otvora unutar pravib suglas­ 285. Analogna pretvorba zvuka
I: vorna.mjesta:
ni:lia . 286. Digitalnapretvorba zvuka
voru 245. Relativni otvor
174. CeJjusni kut 203. Klikovi 287. Oscilogram

362 363
 288.Pr.ikazivanje zvuka
289. Digitalizacija zvuka
290. Frekvencija
291. Hertz
,292. Frekvencija zvuka imehani:l!ke osobi­
ne tijela
293. Valna duljiDa
294. Jakost zvuka
295. Amplituda
296. Referentna jakost zvuka
297. Razina jakosti
298. 0 prikladnosti decibela
299. Decibel, definicija
300. Razinajakostigovorau decibeIima
301. Decibel kao mjera odnosajakosti
302. Cisti tonovi -' .
303. SIoretlO ti~e,kaoll;broj sinUllOidnih
titranja ­ 352. Odjek
304. Zbrajanje slorenih zvukova
305. RaSBanjivanje zvuk:oya
306. Analizaslozenogzvuka
307. ZvubU spektar
308. Spektralni oblik
309. Spektralni korelati. zvuene boje
310. Neovisnost spekb:alnogoblika 0 me
jednosti fi:ekvencija njegovih sastav­
niea
311. Spektralni oblik i izgovorni oblik
312. PeriodibU iaperiodibU titraji
313. Tonovi i iumovi
314. Tonovi i iiumovi u ,govoru . .
315.0blik titranja i_spektralni oblik(boja)
316. Oblik titranja glasniea-i bojaglasa :
317, Diskontinuirani kontinuiran spektar
318. Osnovna ftekvencija (fJ i harmonici
319. Mjerenje osnovnog tona
320. Ovisnost tonao i'rekvenciji periodil!­
,- nogtitranja
321. Neovisnost boje 0 tonu,
322. Zbrajanje periodiCnih titraja
323. Odre<lenje oktave
324. Oktavni odnosi u meIodiji
325. Disharmonil!an spektar
326. Spektar bogatogzvUka
327. Naaru postizanja bogatog zvuka
328. Vibrato u govoru
329. DiDami!!:ka boja
330. Modulacija zvuka u govoru
331. Promjene zvukau prijenosu
332. Prvotniidodatni izvor zvuka
333. Promjene spektrainog oblika
i 334. FrekVencijska karakteristika
335. Zbroj ulaznog zvuka iftekvencijske
If karakteristike .'
II 336. Linearno izobli!!:enje ioblikovanje
:rn.ifi
Ii:
i: 364
IiI'
t
'1,
i:
1I;
337. Akustil!ki filtri
338. -Vrsteakusti/!kih filtara 377. Izrarunavanje rezonantnih ftekvend­
339. Mehani.I!!ti uzroci neravnih frek:vencij­ ja za neutralni sarnoglasnik
skih karakteristika 378. Individuame razlike ftekvencija' for­
340. Rezonancija manata
341. Antirezonancija 379. Varijantnostiinvarijantriost u zvuko­
342. Nazubljena preoblika' spektralnog Vima' glilsriika
oblika 380. Prilagodljivost govornih ilupljina pre­
343. Upijanje zvuka rna zvucnom ishodll . . 421. Redundantna· niska komponenta
344. Upijanje zvuka u ZIaku 381. Akustika c.ijevi ne,iednake ilirine
345. Upijanje zvuk:a na stijenkama 382..Akustika snitenosti i poviilenos~ glas­
346. Govorni organi kao upijat\i. zvuka . nika " glasnika
347. Ogib zvuk:a 383. 0 slozenosti akusti!!:kih zbivanja u go­
348. Zvuena sjena glave vomom prolazu
349. Kompresija zvuk:a 384. Nestalnost zvukova istihglasnika
350. Dinamikaprijenosnika 385. Vokalna i vokalska boja . •
351. Dozvuk 386. Fiziologija i akustika samoglasnika i
387. Fiziologija i. akustika samoglasnika a
353. Jeka 388. Fiziologija i akustiKa samciglasnika u
354. Boga~enje ometanje _signala 389. Forrilanti samoglasnika i, e, 8,0, u
odjekom 390. Samoglasnil!ki formanti .Ii medusob­
355. Ohmovo pravilo nom odD.osu .
356. Akusti&e osobin~ prostorija . 391. PravUnost rasporeda formanata SaIn<>­
glasriika .. - .
357. Otkrioo sonogiafa
358: Oph; ~onogtafa (speIrtrografa) 392. Samoglasnil!ki formanti u odnosu na
359. Uska i iiiroka aruIIiza . '. izgovor . ­
360. Linearna i logaritamska .. ijestvica 393. Formantidrugih samoglasnika i zvon­
spektrograma te sekcija i -pOkazival! kih suglasnika
jakosti 394. Formantldugih i kratkih samoglaS­
nika
GOVORNI ZVUKOVI 395. Formantislorenih samoglasriika
396. Odi'elfivanje izgovora .sariloglitsnika
361. Dvije temelJne vrste ZVUKa na temelju rasporeda formanata
362. Zra!!:notreptavi ,izvor harmonienog 397. Formanti kao 'kriterij zaUROsamo­
zvuka glasnika'
363. ZraenovrtloZni wor Suma 398. Samoglasnil!ki' dijagram '. na temelju
FliF2 . 439.Poviilenost
364. Uvjeti za stvaranje iiuma
365. Mjesto riastanka iluma u govornimot­
399. RaSprienje vrijedncisti fonnanata
ganima 400. Suodnos vokalske boje i formanata
366. Kvaliteta iluma i vrsta prolaza,
401. Formantskispektar zvonkihsuglas­
367.Prvotni i dodatni izvor govomog nika' '.,
zvuka --­
402. Zvu!!:ne razlike izmedu samoglasnika
368. }lest osobina govornih zvukova i zvonkih suglasnika .
369. Sudjelovanje zvul!nih osobina u glasu
403. 0 promjenjivosti zvukazvonkih su­
i u glasnicima glasnika
370. Prosjel!ni govornispektralnioblik 404. GlaSnici. j U
371. DjeIovanje-na.dodB.tni izvor 405. PolusamogJ:8snik i
372. Spektralni oblici prvotnog i dodatnog 406. Glasnici v i w n
, ,izvora' 407. Treptavi r
373. Zbrajanje prvotnog i dodatnogizvora 408. Slogotvorni r
374. Ovisnostlneovisnost formanata. 0 pr­ 409. Bol!ni suglasnik I
votnom zvuk:u 410. Umekilani bo(!ni suglasriikl
375. 0 primjeni akustil!kih zakonau fone­ 411. Nosru glasnici ' 452. Vrste modulacija
tici 412. Glavne zvul!ne osobine nosnosti
376. Rezonantne ftekvencije u poluzatvo­ 413. Prvi formant u nosnih suglasnika
_renoj cijevi 414. Nosno priguilivanje zVu.ka '
415. Tranzijenti nosnih sugl8!irilka
!
416. Zvuk tjesna!!:nih i poluzatvornih su­
glasnika
417. Osobine tjesnaca i llum
418. Izgovor sibilanata
419. Rezonantne ftekvencije sibilanata
420. Sum u sibllanata niteg spektra od re­
ionantnih frekvencija
u zvukovima sibilanata
422. Rezonantne ftekvencije iiuiitavih su­
423. Zvukovi umekilanih suglasnika
424. Zvukovi zubnousnenih suglasnika
425. Zvukovi mekonepl!anih silglasnika
426. Boja zatvomih suglasnika
427. Sum u zatvomih suglasnika
428. Tranzijenti u zatvomih suglasnika
429.0dnosspektralnog oblika suma i tran­
zijenata u zatvornih suglasnika
430. Nizovi·glasnika medusobno razli&tih
preteinopo Spektralnom obliku
431. Nizovi gIasnika sli!!:nih spektralnih
oblika'
432. SUodllos spektralnih oblika i izgovor­
nih oblika
433. Temeljni suodnosi izgovomih mjesta
. i bojegiasnika
434. Unutarnja razlikovna obiJjei,ja (URO)
glasnika s osloncem na spektralni
oblik
435. Kompaktnost
436. Difuznost
437. Akutnost'
438. Gravisnost
440. SniZenost
441. Nosnost
442. Dvije vrste zvukova glasnika
443. Vokainost/konsonantnost prema izgo­
vomom i zvul!nom kriteriju
444. Odnos harmoni!!:nog zvuka i suma
u I!etiri glavne skupine glasnikil
445. URO i spektralni sastav .
446. Vokalnost i konsonantnost
447. ZvUenost i bezvul!nost
448. v, r,F
449. Stridentnost _
450. Nestridentnitjesna!!:ni suglasnici
451. Odnos spektralnog sastava i spektral­
no"g oblika glasnika
453. Modulacije.boje
454. Jednoglasmci i viileglasnici
455. Dvoglasnici
456. Uzlazni i silazni dvoglasnici
365

 457. DvogJasni samoglasrtici, ihrVatski-PRIMANJE GOVORA 532. Frekvencijska karilkteristika izvanj­ 57ft -ObLUam zvuka '.,' ,
standard , skog i srednjeg uha 579; ObLUam zvuka kao indeksni znak u ri­
458. Promjene jakosti zvuka , 494.' ~e gov~r~ kao,bif:n9a,s6:nago­ 533. EuStacbijeva cjevciea jeCiina' ,
459. Treptavi glasnici vora 534. WiiCi u srednjem uhu 580. Koktelparii efekt
460. ZatVotni sUgJa:snici ' 495. Dvije razine prlmanja gov()i:a .' 535. Uloga nrl§ica u ,srednjem uhu " 581. Istancanost odre4ivanja snijera izvora
zvuka ' , '
461. O§trina prijelaza u zatVornili sUg!aS­ . 496. SluAD.o i izVanSiu§riopriIriaDje' govora 536. Provodna nagluhost
,nika. ' 1zvam;1uAno priJ:nanje, gOV()~' 537. Uloga okruglog prozorCica 582. Tn' nacma odre4ivaDja' smjera izvora
497. IzvimslU§ni gcivot:I!i osjeti " 538. Labirint,
zvuka' ,
462, Vrijeme ukljucivanjaglasa (VUG)
498. ~estetskiosjet, ' . , 539; PuZnica
583. Railika glasnoce i bOje kao kM za
463. Razlikovnavrijednost VUG-a '
464. Poluiatvomi sugJasnici ", 4l:!9. Dgdirniosjeti " " ',' " 540. Cortijev organ ' smjer izvora zvuka
465. Poluzatvomi suglasnici i sugJasniCke 500. Dodirna olijetQivost i izgovoma istan­ 541. ,Veze izmedu osjetnih i 'Zivcanih sta.­ 584. RaZl.ika 'vremena'" prist.izan.ja zvuka
, , '¢anost '" , niea kao kM'za smjer izvora' zvuka
skupine " "
466. Usisrti klikovi SOL O$Ieti pritiska 542., Rasprostiranjefrekvencija uzdut bazi~ 585. Pl:eP9Zllavanje'zvuka
467. Prekidnost '" S02. .vlbrotaktilni,olijeti " ' ," lame membrane
586. Broj kategorija koje se moguprepoz..
Vibrotaktilni' osjeti za gJas i, za giaS­ , nati'" "
468. Redundantne,zvuene .osobine glas­ , 503._,Dike'·,' '" .
543., Prostorno kodiranje frekvencije

nika.
469. Tri kvalitete, govomogvrem~ , 504.Plllatmalna tocka
470. Primjeri,za ~vrste"govorno-g vre­
mena, , .. ' ' 506.. madm i topli g1asnici
471. Unutarnje vrijemeglastll,ka
472. Teikoce 04re4ivanja unutarnjeg vre­
Il(ena
473. Unutarnje trlijanje samog!AAn,lka
549. 0 sltWmju opeenito
474.,ApsQlutnounutarnje tni,jitNe samo­
550. Defi.nicija glasnoce
glasnilta "
475. Unutarnje trlijanje suglasI!ikll
476. Odnosi trlijanja glavnW. skupina su- '
glasnika., ,(,
477. Odnos , izmea:u stupnja sc:mornosti
i unutarnjeg trlijanja
478, Odnos izme4u prosj~n9gt.rajaIqa,Sa­
moglasnika 1suglasnika
479. Unutarnje trlijanje i izgovomo mjesto ,517.-:Kalicina
suglasnika. "."
480. Slotenost izgovora iunutai.-lije .tra­
janje;.
481. Unutarnje trlijanje i ueestal9st glas­
nika., ~ ,~", :',' ",~4,
544. Fiziologija mjesnog kodiranja frek­ 587. Bi.narlsticko prepoznavanje glasnika
vencija 588. VremercikekoIistante "
l'j05.Toplinski,osjeti M5. Zivcano kodfranje periodiCnihtitrlija 589. Prag sukcesije
546. Teorija plotuna " 590. Vrijeme OSjetnOg'pamcenja'
5I!'(. Okusni olijeD., , , ' ,",.' ' " ' , 547. Ziveano kodiranjejakostizvuka 591. Glasnik kao jedinica oSjetilog pam­
508. Glasnici prema okusnim olijetima 548. ProCiieavanje sluinih signala u:·funk­ cenja' ,
$09, Vil;i "," ',' ,"" ciji stvaranja slu§nih slika 592. ' Produljivost glasrrika ,
510. Vidni olijet i ontogeneza govora
593. Produljivost i sluinost gliisnika
,511. Mirisni osjet, '• ' '
594. Vrijeme 'osjetnog pamcel\la u uvjeti­
512. Izv8nSluina stika glasnika, " 551. Prag cLUno,sti i dinarnika sl~a ma buke .' ",
5~3. 9dredivanje.,i prikazivanje izvanslm­ 552. Audiogram; sJabljenje sluha sa stare­ 595. Trajanjekontrasta
ne slike gJaSIUka ' " njem 596. Psiholoika jediniea trlijanja
, 514.::ApaJizaizvanslu§ne osjetilne s1ikena 553. Buka!tao maska zvuka 597. Kratkoti-lijno pamcenje' '
primjerima i i s " , 554. Izofone 598. Trajanje psiholo§Ke siu:lajnjosti
" 515. ,l(a.k.voCa ,izvansluine slike 555. Fan 599. Uvje'tl trlijanja pSiholo§ke sadainjosti
~l,!!. ,IzgQyomo mjeSto i mjesto nlijjaeeg os­ 556. Son 600. Dugotr;Qno pamcenje
jeta", " '" .,,', 557. Bark " 601. Vrijeme p8Znje '
izyanslumogolijeta u glasni­ 558. Glasnoca u funkcijitr::ijanja zvuka 602. Vremenskidiskontinuitet
'ci.m.9. " " , ' 559. Retencija zvuka u sluianju 603. Vremei.1Ski diskontinuiteina mikro­
, 560. Diferencijalni prag pJanu ._-­
51/1, Izvansluina ~Cl.enost glasnika
, Ii brojeanom izrliz1.i ' ,, 561. Slume kakvoceut!estalosti titrlija
519. ,SluID:l1 ~izy3J!slu~ glasnici .562.Prag sukcesije
520.;~panjolijetilne, izgrade~osti i opa­ 563. Hrapavost i gustoca zvuka,
PREPOZNAVANJEGOVORNIH

482. Unutar!W,trlijanje ,kao, pomoeni, sig­ ~.,.~~a obilj~a ,,' . ' 564. Ton
nal ~nika. 521. Te!ine glasnika s obzirom olijeti1ne na: 565. SenzoriCka jedinica osjeta tona OBLIKA

566. Apsolutm sluh

483. ' UnutllJ:nja ~a jakost g1asnika.
484. ~1k;~ lri.it;renja ,~utarnje' zvucne
Jakosti~ ... _." , '
485. Unutan:\jIl);i1rost S;:unogtasIliB:a
486, UnutarnjiiJaK;ost pr~Vih sugJaSnika ,
487. Odnos izmeaii unutarnje jal\:oSti iiz­
govomog mjeSta sug~
488. Vlogakont_ ""
489. unutal1i,iUort:g ,," ' "
490. Ton samogl.aSnika i sug~a
491. Unutamji ton' gJavriTh SIrupina' glas­
nikli. ' , "" " 527. Slub prema drugiIll osjefuna
522.' ~~ivostosj~ slika glasnika. 567. Melodija 604. Opcenito 0 preP9znavanju obtika
605. Problem prepomavanja obtika
;.llpe<iagogiji .,' , 568., Boja zvuka
606. ,Umjetno preP9znavanje ol>lika
523. Tje1esni obris glasa 569. Dijagrami razliCitih slu!inih kakvoea
524. Promjene u fjelesnom obrisu g1asa 570. Mel 607. Govomi predodZbeni oblici
608. Engrami
525. Dobra imPOStacij1l ~lasa 571. Ovisnost boje ojakQsti zvuka
572. Diferencijalni prag za,frekvenciju 609. Evocirani odzivi za, tonove i gJasDike ,
, 610. Prednost desnog uha u' sluianju go­
'" SLUSANJE GOVORA 573. Kapacitet slU§nog P9lja
SLUH 574. Raspoznatljivost govora na razliCitim vora
611. Kvantno zamjecivanje glasnika. '
dijelovima sluinog polja
526. 'Vamost slw3nJa u govOru 612. Kvantn~ izgovome mogucn9sti
575. Sirine poljajednakfu rasP9ZDatljivosti 613. Nekategoricnost samoglasnika
govora 614. Urodenost supfonemskih crta
528. Gia:v:xU,.dijelovi ulla .

492. Unutarnj~ toll samogIashjka. " . 576. Sluino P9druCje za glas i za tekst 615. Govomi oblici i supfonemskecrte
493. Unutarnji tOn i slogo-me'bSobilie glas- ' 52~, Umdkoljk;a
577. Podobnost melske ljestvice za prikaz 616.0ntogenetski redoslijed: sluianje iz­
nika '" . 530.' ZVukC:iv9d

531. Sreru,lje"uho govornih zvukova govaranje

".,. _ .. ...
"

366 367

GOVORNI MIGOVI
617. Opcenito 0 govorrum migovima
618. Dobri i slabi migovi ' 652. Asimilacijska pravlla kaokodovi
619. Migovi,u buci
620. Mig kao lik na pozadmi
621. Razp.olikost signala istog tekst;a "
622. Mig i otekivarije " 691. Samoglasnicii suglasnici kroz slojeve
623. Ugadanje gov9rnih signaia prema oce­
kivanjima ' , " ,
624. Prepoznavarije na temelju, jezicnog
ocekivanja
625. Shi§no prepoznavarije jezicnih jedi­
744. 'Brzina govora i brzinaizgovora
, nica, , ',"
626. Govorne predodZbe i govorrie osjetil­
ii' , ne slike . , '
I: 627. Signali za govorne osjlltilne slike za
govorne predodZbe ,. ,
I 628. Model primarija govora
629. ,Vainost osjetilnih slika
630. Karakteristicni podIaZaji i migovi
631. Karakteristicnifrekvencijski pojasi za
fonemske glllSnrke,
632. KaraktenSticIll:" frekv:encijski pOlasi
i izgovorne osobme ' .
633. Najbolji frekvencijski pojasi za mi­
gove
756. Modulacija
634. Usporedba po4atak:a za najbolje migo­
757. Govomi legato i staccato
ve i~, karakteristicne podraZaje
635. Neposrtidna neovisnost migova 0 ka­
rakteristiCnlln PQdraZajima
636. Posredna ovlsnost migova 0 karakte­
risticnim podraZajima
637. Signali ,govornlh jedinica ka<;> modula­
cija osnovice ' mig za izgovorno mjesto
765. Mirnika i gesta kao sastavnice' glasa
-638. Invarijante kao stalnost odnosa osno­
vice i moduliranog stanja
766. Neprozodijska mimika i gesta
767; Znacenje glasovih znakova,
639. Primjeri invarijantnib odnosa
640. Naglascirijeci j reeeniene intonacije
kao medusobne modulacije
641. Formanti umjetnog zvuka u uspored­
bi s naravnima
642. Osnovica govornihjedinica
643. Prilagodba slU§aea na osebujnu osno­
vicu
644. Vremenski isjeCak dobrog miga
645. Kodirani migovi
646. Uvjeti poveeane uloge kodiranih mi·
gova
647. Kodiranje, tjesnacnih suglasnika saC
moglasnil\:om
648. Izgovorno, ,upucivanjena kodirano
] primarije
649. 'Fonatomi,
650. Aktivnost lijeve hemisfere za kodira­
t
11
ne migove
i 369
368
'\,
;t
~
lij
1
685. Govorni clanci 732. Sipkost glasa
651. Aktivnai pasivna teorijaprimarija 1$0­ 733. Stanke: njihova zastupijenost u go­
vora 686. Govorni slojevi
687. Vrsteznakova kao kriterij slojeva. Ne; vorn
verbaJni znakovi '' 734. Zvukovi stanka
653. Idea1ni zvucni migovi 688." Neuroorganski kriterij slojeva 735, Vrste stanka
654. Veze izmedu idea1nih Zvucnih iizvan­
689. Izgovoma iprozodijska sredstva 736. Sintakticko-logicne stanke
slusnih migova 737. ,RitrhlCke stanke
655. Predodzbena stika fonema 690. Bilje1ei\ie govora '
738. Stanke isticanja
656. Stalna osnovica'idealnih migova 739. Leksicke stanke
657. Akusticke osobine osnovice za ideal- 692. Kultivirailje tekstai glasa
740. Faticke stanke
ne migove fonema 741. Stanke zastoja komunikacijskog Ianca
PROZODIJSKASREDSTVA
' 658. URO fonema, i predodzbene slike 742. Stankeoklijevanja
659. Migovi za vokalnost i konsonantnost 693. Migovi za ton ­ 743. Stanke prekida govora
660. Idealni migovi za akutnost i gravis­ 694.S~i ton ,',' , , '
nost samoglasnika 695. FiziQlo§ki i kultUroloSki uvjeti srediA-
745. Najbri:e i najsporije.govorenje
661. Idealan mig, za vokalsku povisenoSt/
sniZenost
Djeg tOna ',> ,", '
746. Normalna govorna brzina
662. IdeaIan mig za kompaktnost samo­
696. Sredi§Djiton kao ,;nak
697., Pet tollSkih,yisina
747. Individualne razlike normainebrzine
748. Govoma brzinakao'znak
glasnika 698. ' Itttona!:l.ia
663. Idealan mig za difuznost 699. M.iereDjeintonacije
749. Negovomo odmjeravarije govome br­
'zine
664. Idealan mig za'zvonkesuglasnike, 700. Opis intonacije , 750. Ritaffi
665.0tcitavanje ljl.ilw/prema konsonanti­ 701. Problem razlucivanja intonacija u po­ 751. Obavijesnost disritmije
ziranoj vokalnoj osnovici , 'ediniinki"'!' , "
702~ ~tldjelo:J:':hioilasnika i sUgIasni­
752. Govome ritmicke jedinice
666. Idealni migovi za Irl, III i II/. 753. Stope
667. Nosna osnovica .
ka u intonaciji 754. Glasova ritmiCka sredstva
668. Idealni migovi za nosne zvonkesu­ 703. ReCenicnajeZicna intonacija 755. Obavijesnost ritma
giasnike 704. Intonacija u sloju glasa,
669. Osnovica sumnih fonema 705; Mlgovi Za glasnoCu '
670, Sumni spektar kao mig u zatvomih 706. Govomaglasnoea u decibellina' 758. Znacenja legata istaccata
i poluzatvornih suglasnika 707: N a g l a s a k ' 759. Vibrato '
' 671. Modulacija spektrainog oblika kao 708. Dvijeuloge govome glasnoce' , 760. Tremolo
ideaian mig 709. Uloga jakosti' govortiogZVUka u'ko­ 761. Izgovome mane i pogre§ke
672. Trajanje tranzijenata kao mig mw.:likatiji ' 762. Izgovor kaosimptom
673. Trajanje ,tranzijenatakao pomoCni 710. Govoma glasnoea' kao proksemicki 763. IzraZajnost izgovorom
znak, ' ,',:,
764. Oblici izgovome izraZajnosti
674. Lokus glasnika 7lLFaticka uloga govome glasnoCe
675. Kliznost, u Ivl i Ijl
712. ZnaCenja govomeglasnoce
676. Smjer zakreta formanata kao mig za 713., Glasnoea kao dijagr;unski znak
izgovorno mjesto
714. GoVOrlla bOja. Jezicna boja 768. Skupine znacenja glasa
677. Oduzimanje zvuka osnovici kao prete­ 715. Boja glasa, , ,",' , 769. Pouzdanost giasovihsimptoma
Zan mig
716. Stalna i promjenljiva boja glasa 770. Znakovi izratajnosti
678. Dva glavna jakosna stupnja u vokai­ 717. IzraZajna boja , 771. Nesigurna razlika znakova krika i izra­
skih i sumnih glasnika
718. Uobi~eno opisivanje govome boje Zajnosti
679. Jakost zvuka u odnosu na kompakt­ 719. VoJuminoznost 772. Oponaliljivost krika
nost, difuznost i stridentnost 720. Punoea
680. Idealan mig za prekidnost
721. ZvoDkost
681. VUG kao idealan mig za zvucnost i iz­ 722. Okrugiost GOVORNI CLANCI
govomo mjesto ' 723;Blj~tavoSt
682. IdeaJni migovi i trajarije glasnika 724. PUcketavost 773. ,Cian~ u tekstualnom sloju
774. DiskurS i izreka
Tablica fonema prema zamjedbenim 725. Nosnost
osobinama 726. KreStavost 775. Odlomak
776. Koberentnost i kohezija odlomka
727. ZaStitni glas
m.Dlo 726. Ugodan'glas 777. Prozodija odlomka '
GOVORNI DIJELOVI 729.
730.
"Me1odiozni. jezici
Sastav spektra kao izraZajno sredstvo
778. ReCenica
779. Trajarije reeenice
683. Govorni slojevii cianci
684. Opozicija i kontrast 731. Sumna sastavnica: u glasu 780, ,Tema i rema
 781. Normalni redoslijed teme.i reme
782. Elipticna reeenica
783. FatiCka uloga teme
784. Prowdija reCenice
785. Intonacijska jedinica '
786. Intonacijska jezgra ,'
787. Best standardnih intonacijskihjezgara
'188. Silazna jezgra '.'
789. Silazna jezgra i naglasa.k rijeCi
790. Uz1a:zna jezgra
791. ..Si.lazno-uzlazna jezgra
792. Si.lazno-uzIazno-silazna jezgra
'193. Uzlazna i silaznajezgra
794. Ravna jezgra ,
795. Niz6vi,intonacijskihjedinica
796. Intonacijski poeetak
797. Skra~eni intonacijski poeetak
798. Prozodija' rijeci ,u intonacijskom po­
eetku
799. Ucestalost vrsta intonacijskih PoCe­
taka
800. Niskii visoki intonacijski poeetak
801. Uz.lazni intonacijski poCetak
802. Intonacijski zavrietak
803. Ton u intonacijskom zavdetku
804. Govoma rijee
805. Naglasak rijeCi
806. Osobine slogova prema naglasku ri­
jeei
807. Mjesto naglaska u rijeei
808. Razgranicavaju~a uloga naglaska 'ri~
jeCi
809. Razlikovna, paradigmatska uioga na­
glaska rijeei . gQvnim stepenicarna .
810. Govorna i jezicna rijee. .
811. Selekcijskii paradigmatski procesi
oblikovanja govorne rijeci
812. Preskakivanje naglasaka kaoznak cje­
lovitosti rijeCi'
813. Glasnicke preinake unutar govorne ri­
jeci
814. Broj slogova rijeci
815. Trajanje govome rijeei
816. Razdioba prozodijsidh osobinaslogo­
va u rijeci
817. Samoglasnici u into~cijskim jezgra­
rna kao mjesto potPuno-g ostVaren.ia:
, slogovnih prozodijskih oso!?ina
I'
818. Jezicni znacajprozOdijski.h1=likov­
I nih osobina slogova . suglasnika
819. Istaknuti visoki i niski slogovi
820. Odnos unutarnjeg slogovn()g prow-
I dijskog tona i naglasnog to~a
I 821. Silaznost visokih istaknutih slogova
822. UzIaznost niskih istaknutih slogova
I,
I 370
I.\'
~I:
~
823. Kretanje jakosti zvuka u visokim i ni­
skim istaknutim sJpgovilIla
824. Unutarnje prozodijsko l naglasno tra­
janje slogova
825. Vremenska, razlika kvantitete slog ova
usuvremenom standardu
826. Nastanak uzlaznih naglasaka
827. 'Mjesto istaknutih slogova
828. Odstupanja ad opl:ih pravila 0 mjestu
naglasaka
829. Neobavezno preiaZenje naglaska na
prislonjenicu
830. Ucestalost naglasaka
831. Dijalekatska nagIasna ramolikost
832. Jedrionaghlsni i dvonaglaSni govori
833. Tronaglasni i peteronagIasni govori
834. Najccll~e naglasne pogrcllke govorni­
ka hrvatskog standardnog govora
835. Naglasna odstupanja ~t(jkavaca od
standarda '.
836. Slogovi i morfemi .
837. Granice sloga i morfema
838. Slog kao..~manJa izgovorijivajedini­
cagovora '. . 872. Raznolikost fonema i njihovih ostva­
839. Slog kao rltmicka jedinica
840. Arhetipski slog
841. SrediSnji dio sloga i njegoyi rubovi
842. NaCini okidanja i prekidanja sloga
843. Zastupljenost suglasnika u slogovima
844. SlogovnlJuk
845. ~clanjeni slogovni luk
846. Distribucija glasnika i ionerna na slo­
JM7. Redoslijed glasnika u slogu
848. Razrjcllenja poremeeenog redoslijeda
glasnika u,slogu
849. Mediizavisndi3t slogovnog zamaha
i glasnika u slogu
850. Smanjenje broja stepenica zbog olak­
~anja izgovora
851. PoveCanje razgovijetnosti nagibom
stepenica ' 887. Vrste iltednje izgovoinilq)()~ta
852. ){utrazgovijetnosti
853. Eksplozivan i implozivan nacin izgo­
vora " :
854. Implozivni i eksplozivni samoglasnici
855. Sarnoglasnicko . kOdirimje zavrSnog
856. Razlike napetosti suglasnika u skupi­
nama na istoj stepenici
857. Otpadanje slabijih suglasnika
858. Jednace!1je po zvuCnosti premajaeem
suglasniku
859. Granica i V'rh sloga
860. Stvama slogovna granica islogoyanje.
, Udvojeni suglasnici
861. Nesimetricno presijecanje medusa­
rnoglasruckih suglasnika granicom
sloga
862. Utjecaj morfemske granice na slogo­
va!1je
863. Uvjeti obaveznog odvajanja glasnika
granicom sloga
864. Slogovna granica unutar suglasnickih
skupina
865. Slogovna granica.Unutar suglasniCkih
skupina (nastavak)
866. Slogovna granica unutar teilkih su­
gIasnickih skupina
867. Slogovna granica u trosug13snickim
skupinama, , , "
868. Odrede!1je~fonemskog sloja
869. NaCini pisanja teksta
870.0 ndem pravopisu. '.
871. Prednosti i nedostaci fonernskog pra­
vopisa
re!1ja'
873. Tipicno ostvarepje fonema i alofon
874. Alofoni i nefomimski glasnici
875. Raznolikost glasnika u hrvatskom
standardu " 915. Izgovorijata
876. PoloZajne i slobodne inacice
877. Fonatomi. Ogranicenja u povezivanju
glasnika
878. Ekonomicnost iigo~anja
879. Posebni programi glaSnickih p~inaka
880. Progresivne i regresivne prein8ke
881. Prijeglas . ,
882. Vrste glasnickih preinaka
883. GlasniCke preinake u dodiru govornih
rijeei
884. Asimilacije i'adaptacije
885. Glasnicke i fonerriske asimilacije
886. VaZnost upowre!1ja na adaptacije-:-·
888. Suglasnicke,skupine koje seizgovara­
ju zajednickim pokretom .
889. Adaptacije prema izgovornom mjestu
890. Suizgovor'
891. Heteroorgani suizgovor
892. Prijevremeni suiigovor
893. Pozitivan inegativan suizgovor
894. Nosui suiigovor
895. Grkljanskisuizgovor
896. Suizgovor s' obzirom na otvor i izgo­
vorno mjesto
897, .:ASimllacijske promjene zbog suizgo­
vora
898.' Adaptacije prema napetosti
899. Vremenske adaptacije
900. )(rat!enje glasnika u prilagodljivim
i neprilagodljivim skupinama
901. Promjene trajanja glasnika zbog pro­
. zodije
902. Samoglasnicke. preinake uzrokovane
prozodijom
903. Vremenska nestlacivost izgovornih
pokreta
904. Adaptacije zbog glasno~e
905. Vrste asimilacija
906. Asimilacije i.adaptacijePf!!ma. zvUc~
nosti '" '.,,:.', ",',' "
907. Glasnicke i fonernsk~' aliimilacije .
908. Glasnicke asimilacije' prema zvucno­
sti i sandhi vezama. '
909. Glasnicke asimilacije 'prema izgovor­
nom mjestU
910. Asimilacije prerna rncl,tonep~ariom
i usnenom mjesfu • ,'>
911. Otpadanje glasnika i fonema
912. Ispadanje tid
913. Umetnuti fonemski glasnici
914. Urnetnuto i '
916. Umetanje neutralnog samoglasnika .
917. Umetanje grk1janskih suglasnika
918. Stapanje glasnika , ,",' ;
919. Best vrsta odIiOSaf'onema i, njihovih
glasniCkih ostvarimja .. , ','. ,
920. Popis fonema, njihovih razmjemih
uCestalosti i poloZajnih ostvare!1ja "
921. 0 glasnickim preinakanla opeenito
i zakljucno ".
922, 0p00 znacajke standardnog izgovora
923. Slobodne iIlilCice . " " . '
924. Tri izvora slobodnih glasniCkih fua~
Cica . '
925. Izgovome lW!,lle
926. UCestalost izgovornih mana
927. Izgovome pogreilke s:arooglasnika
928. Suglasnicke pogrelike
929. Izgovoma tolerancija .
930. Fonostilemi opon~em
931. Fonostilisticnost sta:i:!dardnog izg(),.
vora
932. Fonostilemi ie i r
933. Izgo,).or stranih rijeci
.
934. Tablicll. URO
935: UROkao slojevi
371
 KAZALO POJMOVA ekspiracijski izgovor 275
Helmholtz 131, 306, 542­
ekstraauditivni gl. 519-522
Hertz 291

, (p~ tockama) elektroakustika 285

hijat 455 ,

elektroglotOgrafija 154
hiperkinezija larinksa 135

elektromiografija 223
hiperkorektnost 625

elipticna reeenica 782

hipokampusl03

engr;nn 91, 601H)15 ,

hipotalamus 103 ,

epentetsld 1 207
hrapavost zvuka 563

epenteza 882
Husson, R. 131

Eustachijeva cjevcica533

ezofagijalnO glasanje 203

idealni migovi 658-682

ikon 38, 41,45,46

facilitacija 84
impedancija 163

falset 147. 695, 697

implozivan 853, 854, 859, 860

faticka uloga 783

impostacija glasa 155

fon 555 ­ inaCice 64 '

a~antacije,884:c904 __ ,' , Brokino srecmte 93;.95, 469, 650, 691, 778, fonacijsko vrijeme 129
poloZajn~ 625, 874, 876, 920

aer&in.amicnateorija 131 811, 872, 879 , ' fonatom 649, 877

slobodne 923-933,

aeroturbulentan 363 brzina govora 744-749 fonem (detinicija) 61

indeks 45, 46

aeroVlbriitoran'362" ." buka8 fonetiCka rijec 27, 804-835

informacija 8, 11

afazija93,97100778 fonetika (opcenito) 1, 9, 68, 71

infraZvuk 278

afrikata 264,269-271 cerebralni glasnici 191 foniranje 132

inhibicija 84

agnozija 98, 548 Cortijev organ 539.:s40

.
'fonologija 4, 68, 69 injektivan 203

aktivacijski sustav 101, 102, c, i'­ ,""

fonostilem 930-933 inspiracija 120

aktivatoJ;' 118 ," , celjllSni kut 174

formant 373-414, 641; 657.,-668 inspiracijski izgovor 275

akiisticld fiiiar'331 ,338 celjust 167,172,173

Fourierova ana:Iiza 306 ' intonacija 313, 324, 693, 698-704

akUtnost 194,397,4a4, 437 eeoni registar (glas) 147, 148,697

frekvencija 290-293 intonacijska/i

alikvoti 318 ' ",;' cisti ton 302 preldda385 jedinica'26,784-803

, alofon 64, 873--885 cujnost(prag)550-5~ frekvencijska karakteristika 333-339 jezgra 786--795

,alveolar 168
frikativ (v. ljesnacni) ,
pocetak 786, 796--801

an:1fibrah 753 ' dakti1753,814

fundamentalka 318
zavrSetak 786, 002, 803,

amplituda 287, 294, 295 deeibel297-301, 706

fuhkcije govora 49-54
isisan 203

analogni pretvarac 287 diferencijalni prag 560, 572, 573

istitravanje 327

angulanli girus 105, .'178 difrakcija 18, 347

Garcia 131
izdah 120

antiformant 383 "' ., diftong454

geminata 860
izdisajni glasnici 275

antirezonancija 339, 431 ' difuznost 194, 397, 434, 436, 445, 451
generator 118, 131
izgovorneli

aperiodlcni titraji312 , , digitalizacija 286,289 gesta 765, 766

mane 925, 926

appoggio 123 dijagram 38, 42, 43; 713, 781

glas 7, 31, 32, 131455, 686--772
nacini 185, 21~275

apsorpcija 339, 343-346 dijapazon 146,147

glasanje 131-155
oblici 185-218

artikulacija . dijezan 202, 382

glasnice 131, 132, 136
organi 156--178

>prva 29,,56 _ dilacija 881

laZrte136 osobine 183-375

druga29,57 dinamicka boja 329 .

glasnici ravnog prolaza218, 219 izgovorno rnjesto
srediSnjeg prolaza 214
~Cija 882, 1iM-886,905-9i8
dinamicld naglasak 805
dodatno 195-203
dinamika zvuka329, 330, 551
zakrivljenog prolaza 218,219 dodatno razlikovno 195, 197-203
~piriran 199 " prijenosnika 350
glasnik (opcenito) 57-66 pomoeno 195, 196
ataka glasa 141, 152 disfoilija 143 '
glasnoca 560, 705-'-713 temeljno 187-194
disharmonican spektar 325
govor(odredenje)5-36 izoblicenje zvuka 331, 336. 341, 350
balistiean pokret 225-228 disimilacija'207, 882
(detinicija) 7 izofona 554
baritonsld ritam 753 diskontinuiran spektar 317, 361-367
govorna rijee 27, 596, 804-835 izreka 774
Bark 557 diskurs 774 '
govorria snaga 182, 223 izvanslusni glasnici 51~522
Bekesy542 disperiodicni titraji 312, 325
govorne predod~be 626:-628, 6~55 izvanjska povratna sprega 110-112,114
Bell, A, G. 285, 29\} djelomicno prekidni gl.257, 262
govorni organi (defmicijil) 72 izvrsitelji 73
Bell, A. M. 44 ", ' ' dodatni izvor zvuka 332, 367,371-384
gravisrlostl94, 397,434,438
bemolnost ·202" 382 ' dodirni osjet 499, 500 "
grkljan 131-155, 229-235 ­
beZVucriost 221,230, 233;234, 442,447 dozvuk351
grkljansld 193 Jakobson, R. 49
bit 34, 289 dvoglasnik 258,259,453-457,672; 854
gustoca zvuka 563 jakost
bIok, govorni 785 drZanje izgovora 251, 254, 853
UR0445
bljestavost 163, 723 ' dvousneni .glasnici 191, 193
haluclnacija 549 zvuka 1294-301
bocni glasnici 2 1 4 - 2 1 6 .
halucinantan 628, 655 zvuka glasnika 483-488
bogatstvo zvuka 149, 327,354,356;378 efektor 73, 118
haplologija 882 jamb 753, &14
boja zvuka 315-321, 329 " egocentriean govor 13, 18
harmoniean spektar 317,361-367 jat 457,850,930
govora 368-441 ejektivni gl. 203
harmonik 318-320 jedinica osjetnog pamcenja 649
glasa 153,714-728 ekspiracUa 120
Hellwag400 jeka 353

372, 373
 jezik (organ) 176-178
metateza 882

jotiran 199
metatonija 826
pritiska 501
prozodijska'

metonimija 46
topline 505
rijee 27, 804-835

kakuminalan 191
mig 617-682
vibrotaktilni 502-504
sredstva 689, 693-772

kana! 8, 10 '.,
mimika 765, 766
vidni509
uloga 50, 64

karakteristicni podraZaji 605; 627-652

mioelastiena teorija 131'
osjetilna slika 617-629
prsni glas 693

kUnograf288 '
modulacija 327, 329, 330, 452-467, 756-760
osnovna frekvencija (ton) 318, 320
pseudolalija 7, 15, 16

kinestetski osjeti 223, 498

monoftong 454 .
oznamencavanje 286, 289 .
psihoakustika 549 .

kinestezija 109
mora 749, 752
ozvucen 447

," psiholoska jedinica trajanja596 '.

klik 158, 203, 243, 466

Morgagnijeve l!upljine 136 .
psiholoska sadal!njost 594-599

klitika 27, 81.0

mozak 78,86-108 .', ­ palataliziran 199, 2.00

Palataliziranost201,202
pucketavost glasa 153, 163, 724

klizni glasnici 257-26.0, 463

mali 108, 469, 879 punoea glasa 72.0 .

koartikulacija 890-894
veliki 8a.-100 palatinalna toCka 504

kodiranla
MUller 13~ palatogram 189

doga4aj 638; palatum durum 168

raspon glasa 146, 147 . , ,

zamjedba 645-680 nacrtni oblik 204-2.07

p3rnCeuje60D,601
raspoznatljivost govora 574, 576

kohezija776 , ," ,. nadzubni 168, 193

jedinica osjetnog p: 649 razlikovno. objJje2je (v.URO) 2.0. ,

kohleo-rekurensijalni efekt 111 nadzvuk278

kratkotrajno 597-599 REA 610

koktelparti efekt 580 . naglasak 7.05, 708, 805-836

paragraf 775 recenica 77a.-803

kolon 785 nagluhost

parajezicni ~ovi 615, 761 redundancija 20, 369

kompaktnost 194, 397, 434, 435, 445,451 . provodna 536, ; . paralalicni znakovi 509, 510, 687, 710 registar glasa 147, 148

kompresija zvuka 349 .zanijedbena 552 parole 33 regresivna prilagodba 88.0

komunikacija (opeenito) a.-ll napetost 223-235 pasus 775 rema 780, 783, 785 . .

koMktor 776 nazalan 158, 211-213 •. • .': . perilalicni znakovi 48, 203 retencija zvuka 559

kongruencija 776 " . ", nefonemski glasnici.63,·874, 875 . period 753 retrotleksan glasnik 191

konsonantn~st442,445,446 nelinearno izoblicenje 331, 349,:350 periodicni titraji 312-:321 rezonancija 339, 340, 37s:..383, '419

kOnSonantski giasnici 222 , ..•, '

nepce 168, 169 '. . perzistencija zvuka 327, li59 rezonantna frekvencija 376-383

kontinuiran spektaJ;'317, 361.,-36'l1

nepok:retrii glasnici 255-256. piskavost 724 rezonator339-342,375-383,419'

kontrast 595, 638, 684 T .,.

neuroki'onaksicnateorija,131 podzvuk278 rino1aIija 725 ' . .
konvertor 286
neuroJ.ingvistika 86 pokretni glasnici 257-274 ritam 25--30, 750-755

koronalan 194
neverbalni znakovi 687 polo!ajne inaCice 876 , baritonski 753 .

krelltavost 726
nos 160 po!usamoglasnici222' . . oksitonski 753, 786

krik 39, 686, 688, 770-772

liosan 158, 411-415 poluzatvorni sag!. 257, 264, 272-274, 464, ritmicka skupina 752
. kvocijentotvora glasnica 153 nosna povratna Unpedancija 163 465
nosnost 2oa.-213, 725 ponal!anje 1.03
Saussure, F. de 3

labijalan 194
nustonovi 318 poruka 8, 32, 33, 49
semiologija 38

labijaliziran 199
povil!en 423
sibilanti 41a.-421

labijaliziranost 2.01;'202
obavijest 8,11,20, povil!enost201,202,382,434,439
signal 8

labiogram 189
obezvucen 447 povratna impedancija.163
simbo!33, 38, 47, 48

laringoskop 131
oblik titraja 315 povratna sprega 8,106-112, 114,225
simptom 32, 38, 687

larinks 131-155
obujam . pozicijske inacice 876 .
sinapsa 80, 84

lateralni glasnici 214-216

izgovorni ·236-249 prag .
sinestezija 46, 549

leam glasnici 178

zvuka 578 cujnosti 550-5.54 sinkopa 882, 901

Leeov efekt III

odjek 352,354: ' " , '.',,, diferencijalni 560, 572, 573 sipkost glasa 732

legato 757, 758

odlomak 100, 601, 685, 775--777 sukcesije 562 ,slika 32, 38;41-44
limbicki sustav 103 ;.,--C-­
ogib zvuka 18, 339, 347, 348 predikatska,sintagma781 . slobodna inacica 923-933
linearno izobliCenje 331,336, .
Ohmovo pravilo 355 prednost desnog aha 61.0 slog 25, 2a.-3.o, 55-65, 836-867
lingvograin 189
okluziv.264-268 predujotvrdonepcani 193 sloZeni samog!asnici395 '
lokus glliSnika 428, 674
okruglasti glasniei:2Q6 " pregradni 48, 158, 243, 275, 403, 466 slo!en zvuk 302
Lombardijev efekt III
okrugli.glasnici 205' : prekidni glasnici 261-274, 45a.-467 slul!anje 542-603
longitudinalni val28l
okrugloiitglaSa 722, . prekidnost264,467 fiziologija sl. 542-548
oksitonskl ritam 753; 7.86 pretvarac zvuka 285,286 sluSna agnozija 548
maksila 167 . oktava 322-324 ;" . prijeglas 881 slul!ni glasnici 519-522
Mandelbrot 20 opaZljivo obiJj~e 58 ' prijenosnik zvuka 331-350 slusilO polje (kapacitet) 573
mandibula 167 opozicija 585, 638, 684 prilagodbe g!asnika 878-918 smetuja 8 .
Martinet, A 29 opul!tanje ixgovora 251-253:, priprema (faza izgovora) 251, 252 sni!enost 2.01, 2.02, 382, 434,.440
maskiranje zvuka 553 oralni glasnici 158, 210 produijivost glasnika 591-594 somatognozija523 .
meko nepce 169 . ' oscilogram 287, 288 progresivne prilagodbe 880 son 556 ('4
mekonepcan 17.0,177,193 osciloskop 287, 288 . proteza 882 sonograf 357-360
mel 570-573 ' osjet provodna nagluhost 536
melodija 313, 324,467 sonogram 3:57-360
dodira 499,50.0
prozodija 369, 686 sonornost 222, 442
metafora 46" ..,.. . mirisa 511
glasa 693-772
metataksa 826 spektar 306, 3.07 . _
okusa 507, 508
reeenice778-8D3 spektralnioblik 3.oa.-311, 368, .370:c441,
rijeei 804-835 714-728
374
375
spektli!ni sastav 317-321, 368,. 44a-451" tvrdo nepce 168 glasnlka220-249, 442, 451
729-732 tvrdonepeani 177 Mrijelo 158, 159
zvuk 277--360 Zivci 81
spektrograf 306 ., zvukovod 530
spljosteni glasnici 205 udah 120 Zivcani sustav 78-117
srediSnji glasnik.193 udiscijni glasnici 275
sI:ediSnji ton 694, 695 .1: udvojeni sugIasnici 59, 860
srednjotvrd9nepcani 193 ugolian glas 728
staccato 152,757,758 uho 528-548
stacioniran zvuk 329 izvanjsko 528-530
stanka 733-747 srednje 531-537
stanjeni glasnici 202 unutarnje 538-541
stavak 775 ultrazvuk 278
stereognozija 112 umekSan 158, 199, 206, 423
stopa 27, 752; 753,804 unutarnja povratna sprega 107
straznjotvrdonepCani 193 , unutarnje razlikovno obilje7;ie (URO) 61,
stridentnost 218;366, 445, 449, 450; 558 ~1,658-682,934-935
stroboskopija 154 unutamjigovor14
subgIoticki tlak: 127, 128, 150,151 unjkavost 165, 725
subjekatska sintagma 781 upijanje zvuka 343-346
subvokalizacija 14 usisni glasnici 203, 275,
suizgovorl08,89~94 uska analiza zvuka 358, 359
supfonemske crte 614 usne I'll
suprag10tiCki tlak 150, 151 usni glasnici 210-213
svinuti glasnic~ 191 . ,
valna duljina 293, 3.,~,419
lIapat 137, 141" ". . velaran 199 ' ',
siroka analiza zvuka 358, 359 velariziranost 201, 202
sum 313,317,361":367 ' velum 169'
suman 442 . .', vibrant 264, 272-274'
vibrato 149,327,328,759
sumnl suglasnici 416-425, ~1 ':
sustavi suglasnici 422 vibrotaktilni osjet 502-504
vidljiv govor 44
vitalni kapacitet 124
takt 27, 804 vaden pokret 225-228
talamus 91,102,104 vokalna boja 385
tekst 7, 31, 33 vokalnost442,445t~6
tema 780, 783, 785 vokalski 222, 385; 401
tempo 744-749 voluminoznost 153, 719
temp,o artikulacije ~'­ VOT 267, 462, 895
teonja,plotuna 546 vrbjezican 178
teza 753 vrtloZan 364
tjelesni obris glasa 523-525 ' VUG 267, 462, 463, 614, 681, 895
Tomatisov efekt 111 : ,
ton 313, 318-321, 564-567,693-697 Weber-Fechnerov zakon 298
Cisti 302
Wernickeovo srediste 114, 105, 608,778, 811
glasa 142,-144
Wever, E. G. 546' .
wlIrtarnji glasnika.489-493

tonski jezici 806

naglasak 805 zalihost 20 .•
tragilaliean glas 7 2 3 ; . zamjedbena nagluhost 552
trcijanje glasnika (unutamje) 470--482 zaokruZen 199, 202;,2(j6,
transkripcija 69, 70, 869-871 za!!titni glas 727 '. . ,
tranzijent 329, 461; 756' zatvorni glasnici257, 264-268, 426-460, 461
trbusno glasanje 203 zijev 405 ­ '
tremolo 328,759, 760 ., Zipfovo pravil020
treptciji 257, 264, 2'12-274;356 znak 3 7 - 4 8 ,
treptavi gIasnici 459 posebni govorni' zn.32
triftong 454 zracnotreptav 362 '~

trohej 754, 814 zracnovrtloZan 363

troritmienost govora 25-30 zubni glasnici 193
turbulentan 364 zubnousneni 193
tUrbtilentnost 442 zvonkost
tvrdi glasnici 199 glasa 721
376
 ~
~ \~

~
N::q~
<~O t1
~
~
~.~~ b:l
.~ 0 0
:;c
~~ b:l
Orno .:;c
0
O~O N
c 0
~Ot--4 ·sn, .
l:%jO~
N»
t--4
.~
>

 "I. UVOD

1 UsvakQm izricaju lako utvrdujemo glasove od kojih susastavljene·rijeci.

Izgovorimo Ii koji niz rijecl, primjerice .
Zo1'aje svanula, povlacise nocna tanIa. Opaja,me miris svjezegajut1'a. lzasao
sam:ri;l, ostri, proWadni zrak. C .. ), utvrdit cemo bez ikakve poteskoce dasmo
proizveIi glasove z+o+r+a / j+e / s+v+a+n+u+I+a / p+ll-i-v+l+a+c+i I s+e
j n+o+c+n+a' I t+a+m+a / o+p+a+j+a / m+e I m+i+r+i+s /s+v+j+e­
+z+e+g+a /j+u+t+r+a I i+z+a+s+a+o./ s+a+m / n+a / o+s+t+r+i I p+r+o­
l. \
,~"'!f' +b+l+a+d+iHi / z+r+a+k. PrepoZnali smo,glasove i zabiljezill ih uobicajenim
slovima. U kolektivu koji sacinjavaju nositelji istoga jezika; prepoznaju se
.~' glasovi vlastitoga govora i govora sugovomikova. Morenpr. tko izjaviti: "TraZio
sam kaSu;a ne:CaSu! Rekao sam k;a ne c1« Ilb,Rekao sileb1'o, a treba reb1'o. Nije
1, vee 1'!'; Vidi se dakleda ljudi raspoznaju glasove. U nacelu je to uvijek tako,
razumije se, It pismenijih ljudi to prepoznavanje ide lakSe.
Rijeci su sastavljene od glasova (u gornjem su tekstu rijeciodijeljene jedna
od druge kosom crtom), ali rijeci nisu u pravom smislu jedinice izgovora. Takve
su jedinice slogovi (silabe) i izgovome cjeline, a i I'ecenica se na osobit nacin
moze smatrati jedinicom izgovora.
S log je jedinica izgovora veea od glasa;iako se moze sastojati i od samo
jednoga glasa, aliobicno ih imadva do cetfrl,rijetko vise od toga. U slogu je
jedan glas nositeljem sloga; onjejediniobvezatni clansloga i on,moze predstav­
ljati cio slog. Takavje u gornjem odlomkti npr. slog -0 (izasa-o). Nositelje sloga
zovemo Sll m o,g 1 as n i c i m a (silabemima). Uz njih usiogu mogu biti i obicno
i jesu i drugi glasovi, pa se slogsastojinajcesee od dVa glasa, npr. zo- (zo-ra), iii
f tri, npr. sva- (sva-nula),-ris (mi-ris), rjede vise njih; u gornjem tekstu npr. cetiri
I" u svje- (svje-zega), zrak. Glasove koji nisu nositelji sloga zovemos u g I a s n'i­
c i m a (asilabemima, konsonantima, konionantinia).
If Izgovorne su cjeline zapravo naglasne cjeline.Kaostojeuslogu
i~
II;
obvezatan samo sarnoglasnik, i to sarno jedan, a uza njsu onda obicno i suglas­
nici, jedan ill viSe njih, tako je i u izgovornoj cjelini obvezatan bar jedan naglasen
!I: slog, ,aline i vise od jednoga, a nenagla!enih moze biti nekoliko. U nasem je
"

odlomku izgovorna cjelina zrak sastavljena ,od sarno jednoga sloga, a ostale su
!: viseslozne.
" Vee navedeni odlomak mozemQ sada jos jednl1mprepisati pokazujuci :glo­
I"
1 gove i izgovorne cjeline. Sada ce slogovi biti odijeljenicrticama,a izgovorne
~'
1 cjeline kosim crtama. Dvostruke kose crte odjeljivat ce pak izgovorneejelinena
ti
granici recenice: zo-ra-je / svil-nu-la / po-via-ci-se I nocona / ta~ma II o-pa-ja~me
ir / ml-ris / svj~-ze-ga / #.l-tra 1/ l-za-sa-o,.sam I na-o-stri / sVje.ii / zrak N.· '
381
;;.
 Nagla!eni silabemi oznacenisll 9sobitim Zl1aKOm koji niSta. ne kaztlJe o-vrsti
naglaska, jer to na ovom mjestu iuj~ va!no. U 6:govornoj cjelini na-o-Stri lIlogao
je biti naglaSen i slog na (tj. na-o-8m kao u 3. lieu jednine glagola naoitiitl). ali to
je jedan od onih slucajeva u kojima se u suvremenome jeziku rijetko ostvaruje
prelatenje naglasaka (izuzev u poeziji). 0 tome ce se govoriti u odjeljku 0 prozo­
dijL I na koncu, dvojna kosa crta mogla je biti i izmeGu izgovornih cjelina s1'8­
nu-la i pO-vla-ei-se, ali ni to nije ovdje ~o.
2 Izgovomim se jedinicama bave dvije znanstvene discipline, fonetika
i fonologija. 0 razlici meau njima govoreno je vee u dijelu knjige posveeenome .
fonetici, a ovdje ce se to izlaganje same upotpuniti s drugoga .stanoviSta.
Ta je razlika najjace izratena na razini pojedinacnoga glasa, a manje na razini
sloga i izgovome cjeline, kojima se fonetika rjede bavi. Fonetika proueava
glasovepojedinoga jezika ilt jezikcl uopee u ,nacelu. jednakokao .bilo koje
zvukove u prlrodi. a fonologija proucava' njihovu. jezienu prlrodu" funkciju
u· jeziku. GlasQvemozemo prouCavati· imajuci. u: .Vidu· hi .razlicita, p'rewneta
znanstvenog istraZivanja: izgovor glasova (artilrulacija),znaCajkesamih glasova
(ilkustika), prihvaeanje (tj.. slusanje)glasova (percePcija). " ,. .• . L.· . '. •.
Art i k u 1a cij s k a f 0 net i k a. iscrpno proucava.graau govomih organa
(njihovu anatomijU) i njihovofunkcioniranjeu:.govornom procesu (fiziologiju).
To je bioloski ill antropoloski> aspekt artik$cijskefonetike. Onobuhvaea
i .psiholosko i.neurolosko proucavanje odgoyarajucih procesa pri izgovaranju.
o svemu jetome vee bilo govora u fonetici .. '
Pri izgovaranju zbivaju se istanoviti fizikalni procesi..Njih.proucava fizika,
upravo n;jezina posebna grana kojuzovemo ~ustikom.·Kaofizikalt:ta diSeiplina
(poput optike, dinamike i sl.) ona..se bavi ne samo.glaSovima··ljudskoga jezika
nego i svim moguCim zvukovimauprirodi. .
A k u s tick a f 0 net i k aproucava vee izg9vqrene glasovekao. objektivnu
realnost. U toj fonetici preteze fizika1nastrana;.:;abiolOOke sU'disCipline za nju
manje zainteresirane. Nasuprot tomu, u p e rc:e.pUv:noj .je f on'e ti c Lfizi­
ka1na strana .odsporedna znaeenja,a znatan'je.·in~sanatomije,.fiziologije
i osobito neurologije i psihologije. Tose.svemoze.zakJjuCiti i izizlaganja u.dijelu
knjige posvecenome fonetici.
To znaci da je akustika kao grana fizike zainteres1rana prijecsvega za artikula.
cijsku i osobitoakustickufonetiku; a anatoinija, fiziologija, neurologija i psiho­
logija, u raznoj mjeri, za artikulacijsku i pereeptivnu fonetiku, ali perceptivnaje
zasad osjetno slabije proueena. Za te potonje zrumosti fonetika ima i medicinsku
vatnost (govorne mane, govome smetnje, gluhoca;.rameafazije'i sl.).
Prema tome, fonetika je kaocjelina pomocnom diSciplinomfizike,' anato-'
mije, flZiologije, neurologije i psihologije,ali ,ona je i pomocnom disciplinom
znanosti. 0 jeziku;kojaje, zarazllku od tih drugih znanosti,. zainteres1rana i za
artikulacijsku i za akusticku· i .za pereeptivnu' fonetiku.· Zato je za' lingvistiku
fonetika. i vise od obicne pomoene ill graniene. discipline. Tu je sada bitail
upravo odnosizmedu.fonetike i fonologije.
.3 Proucavaju6i same .glasove fonologijase zanima prvenstvenoza aku- ..
stiCku. i osobito perceptivriu fonetiku, a ,altikulacijSkoj' pridaje malu vamost.
Fonologija naime uzima glasove kao takve, nedbaZiruCi se nanacinkakd su
proizvedeni Za. nju je bar u naeelu svejednoda li je rijee izgovoruo ljudsko bice
slozenlm i usklaaenim djelovanjem svojih govornili organai.!i nam til rijee dolm
382
sgramofopske ploce illiz telefonske sluSallce.No tal!:oje samo u statici pojedi- c
naC!.lih glasova, au glasovnoJ dinamici artikulacijska je fonetika vaZna .lza
fonoiogiju, jer ona. podatlce artikulacijske fonetike trebaza tumaqenjeglasovnUl
prop:ljeriakoj~ se zbiYajuu funkcioniranju jezika, a jos viSe· za objasnjavanje
glasovnoga ~gj<il.·koj!m se j:)avi hjst.orij;ska fonologijp.... . .
.. Cestosetvrdi.kak/l (onetika ne pripa4alingvistici,jer d~ jes;nno prlrodo­
znanstvena discip~.; T$o shva6anje. nije ispravno,Prirodne. znanosti zalli~
maju se ill za artikulacijsku i perceptiVllU ill; za arti!s:ulacijsku iakustiCku
fopetllru, asamo je lingvistika,.kako smo vidjeli, zaintere;sirana.za sve tri grane
fonetike,jer se sye tri· bave nekom jezi~nom djelatnosti ill nekom stranom
jeziene prirod~, asve sto je u vezi sjezikom, predmetjelingvisti~l,toga istraZiva­
nja.llUina jel?i Clasu"$ fopologijl.l zanim]jive prvenstveno dvijeod. triju grana
fonetike, ali fonologija je.samo diQ lingvistike, a ne predstavlja samu lingvistiku
kaotakvu.Dap~e,j fonetika i fonologija dijelovi sulingvistickeznanosti, ali
kaolijezinesBmostalne discipline. . . .' '. ..
Fonologija ipak pripada lingvisti~i u veeoj mjerinego fonetika, i to s triju
. razloga: .
1) fonologija prilazi glasovnim pojavama iskljucivo sa stanoviSta jezika, sto
se zafonetiku ne maze reei;
2); fonologija je kao .takva lingvistickomdisciplinom, a ·fonetika se ne iscrp­
Jjujesamotakvimsvojim poloZajemj jerpojedinenjezinegrane slu.ze i drugim
znanostima kao pomoene discipline (kao sto;slu.ze i samoj fonologiji);.
. 3) fonetika nema izraVnih. dodira s ,drugim dijelovima lirigvistikeizuzev,
.naravno, sainu fonologiju, afonologija dijeli morfonologiju s morfologijom
i tvorhom;' .
Time smo doSli do mjesta fonologije u lingvistickoj znanosti..
4·. Fonologija .sebavi jedinicama izgovora.To su glas, slQg i. izgovoma
cjelina, a u "osobitom je smislu izgovornom cjelinom i reeenica Izgovorne
jedinice same po. .sebi nemaju ;znacenja, .akada ~ Cini da ipak imaju svoje
znaeenje, onda se rildi 0 tome da se fonnalno poklapaju s drugom vrsti jedinica,
to jest; sa znacenjskim jedinicama (~eS6e se s njinia podudara slog,iznimno
i.glas) ili.da su i sastavljene odtakvihjedinica (izgovoma cjelina).
. . Najmanja jedinica kOja ima svoje vlastito z n ace nj e jest mortem, a od
raznih se morfema sastavljaju rijeei; ali rijec moZe sadrZati i samojedan mor.
fem. I)aljnje sutakve jedini~e sintagma i reeenica, na kojima se ne6emo zaclrZa­
vati. PrepiSemo li. sada odlomak. naveden u pocetku biljezeei morfeme, rijeci
i reeenice (zanemarivSi same sintagme), on ce glasiti ovako: zor-a I je rsva-nu-l-a
/po-vlac-i I se.! noc-n-a I tam.oal/ o-paj-a I me lmiris I svjez-ega I jutr-a II iz-alIa-o
I sam J na I ostr-i I pro-h1ad~n·i I zrak /I.Tu su morfemi odijeljeni crticama, rijeei
kosim crtama ireeenicedvostrukim kosim crtama.
Vidise da slogovi nemaju nikakva znacenja kada se ne podudaraju s podje­
10m na m0rf~me, npr. slogovizo i ra u rijeelzora, sastavljenoj od dvaju morfema,
zor i a (tocnije govoreei, slogoVi zo i ra n4rudijelovi rijecizoranego .izgo­
vornecjeline zora_je; upravo zo-ra.je). U takvu smislu moze prividno
.Posjedovati znacenjskuVrijednost ne samo slog nejfO i pojedinaean glas. To
'vrijedi npr. u rijeci pro-hlad-n-i za morfeme od jednoga glasa n ii, koji zajedno
sacinjavaju slog ni, gdje je glas i nositeJjem sloga. Glas 0 q morfemski raSclanje­
noj rijeCio-paj.oa i u na slogove razdijeJjenoj izgovornoj cjelini ,o-pa.ja-mepred­
stavJjaistodobno i glas i slog i morfem, no znacenjsku vrijednost ima same k a 0
383
 mQ rfe m,ne kaQglas ill kaQ slog.Isto je tako slQg sva u sva-nu-la bez znacenja,
a posjeduje ga iZvanjskiidentiean morfem u sva-nu-l-a. Ni izgQvorna cjelina kao
~i;a:.je isto takQ nemaznacenjasama po sebi, negQ QnQ pripada nizu'morfem&
zor-a.-je, koji se sastoji od dviju rijeei, ~.zora I je,i kQji mozerilo smatrati
sintagmom. ZarazIiku' 6d il.iZih jedinica izgovora, 13. od glasa i slQga, kQje se
nekadpQdudaraju a nekadanepodudaraju s jezicnim jedinicama kojeposle­
duju znacenje, ~. smoffemomili s rijeei, izgovorna se cjelina uvijek podudara
s kojomtakvQm jedinieQm ill s nizom njih.
Prematome, u jezikti strogo razlikujemodvaniza jedinica; jedinice izgo­
vora, kQje nemaju zziacerija,· i gramati4}ke jedinice. kQje posjeduju znacenjsku
vrijednost; U prvQmesit nizuglas; slog i izgovornaejelirta, u drogQme inoriem,
rijee;i sintagma, a obaniza, ne ulazeeiu·V:iSe strukture; mozemQ zakljuciti
reeenicom', kojausvakQmeodnjihima drogaciji PQIQZaj i sinisao., ' granici izmed:u morfologuei tV.orbe):TemorfeIne zovemo 8ektivnima (tleksij­
Jedinicama prvogirniZa bavise. lingvisticka disciplina kbjusada Qbradu­
jemQ, ~. fonologija, jedinicama drogoga nizabave se lingvistiCke disCipline
morfol.ogija;tVQrba i sintaksa,koje zovemogrnmatickim disCiplinama, ilijedrio­
stavno gramatikom.., , .
.. . '. . . ", ' . ' - .
5 FonoloSke i gramatiCke jedinice neovisne su jedne oddrugih,Pa cak kada
imamQ izvanjsku,prividnu istovjetnost, nemorajubiti uskladene u pogledu
vWega ill niZeg poloZaja svake usvojemi:dzu:'Takose rijee, kao ~to'smo vidjeli,
moze podudarati 's:izgovomoin ejelinom,j sa'slQgQm,s time da se jednQsloi:na '
rijec mQZe sastQjati i odsamo jednogasamQglaSnickoga glasa (veznici a, i, danas
pone~to zastarjeliveznik e, prijedlozi u,oisL),'ali rijee mozebitii'samo jedan
suglasnicki glas tako da u takvoj rijeCi nema nikakva, slQga (prijedlozi s i k,
zamjenicki oblik nj "njega, ga«). Sdruge strane, rijee mQze iznimnQ biti i QPsez­
nija od jedne izgQvorne cjeline. TQ se dogada, uglavnom fakUltativnQ, kada duZi
superlatiVi (npr. n;udalekoseZniji) i neke duZe slozenice zadrZavaju dva nagla­
ska. Thda u jednoj rijeei ,imamo ,dvije izgovome, cjeline, ookojih je jedna
u nacelu fakUltativna i samim,timeneravnopravna:s ostalima Fakultativne
izgovorne cjeline drogacijega k~ra nalazimQ ponekad i upoeziji. "
Fonologija doduSe ne ,obraduje gramatiCkih jEidUllea, ali ipak mora operirati
1 njima, jer izmed:unjihi jedinica izgovorapostQje stanQviti QdnQsi, kojimase
takoder bavi i fon.ologija. Pri tome se, naravno,fonQlogija i gramatika odnQse
prema gramatickim jedinicama P.osve razlicito.
Gramatikarazlikuje tri vrsti morfema. Urijeei pro-hlad-n-i morfem hlad
1 PQjavljuje se kao temeljni nositelj znacenja, u rijeci noc-n-a.,takav je mQrfem noe,
u rijeei o~P;U-a. morfem P;U, itd. Takvisu i morfemi zraki na. k.oji sepodudaraju
t spojedinacnomrijeei. Svemorfemetevrsti zovemo leksi6kim m.orfemima,
i dijelim.o ih ill po ulozi tJPojedinimavrstama.rijeci (imenicke i pridJevske rijeci,
glagoli itd.), ill na veliku skupinu, u k.ojoJje broj m.ogucih morfema neogranicen
(takvi su od navedenih morfema blad,:noc, JitUizrak), i malu skupinu, u koj.oj je
1
f
tajbroj ogranicen (od leksickih morfemauodlomku iz L paragrafa takav je
sam.ona,jer jebroj prijedloga: ogranicen, kao j broj veznika, cestica, a isto tako
I
i broj leksickih m.orfema u nekim kateg.orijama drugih, vrsta rijeei). Sve te
cinjeniceobraduje gramatika veomap.o,drobn.o.
Drugu vrst lI!.orfema predstavlja m.orfem n u rijeeUna pro-hlad~n-i i noc-n-a,
a takodermorfemi pro u pro-hlad-n-i i ou o-paj-a. Tosu tvorbeni (derivacijski)
i m.orfemii oni samo modificiraju znacenje leksickil1111orfema.·, Zato je njih.ova
1 zna~enjskavrijednost znatno skromnija. Josj" neznatnija znacenjska vrijednost
~ toga, i naglaseni inenaglMeni slogovi ri:i.ogu ~itii dugii kratki, razIikuju sedakle
! 384
I
P.osljednje;Jreeevrsti morfema. Oni vi!le ne' u~eCu na sarno znacenje leksickih (i
derivacijskih) . morfema;, vee:! pokazuju ,'sarno stanovite grari!.atickeodnose
(padez, broj, rod,stupanj, lice, vrijeme, gwgQIski nacin). Tako morfem a u noc-n­
-a (upravo dugi a: a).pokazuje nominativ, jedninu i zeru.oo.rod;m.orferna (kratki
a) u tam-:a ~oder :nomin~tiv ij~u i~o uvjetno'Zenski rod, mOl\f'l;!m
i (uprilv.o i) u pro-hlad-n-ipokazuje nOminativjednine mu~koga roda, a glasovno
s njima jednaki morfemi a i iu o-p;u-a i po-vlac-i' pdkazuju 3. lice jednine
sadanjega vremena. . .'. " .' .
Za '~a.zillru od tvorberunmorfell1a,koji u'hl:Vatsk.omeknjiZevnoin jeziku
mogubiti i~ufiksalni i prefiksiili:li;i:rioffemi koji pokaiuju pronijene riject
(dekllilacijil, k.onjugaciju isOiliuiju: sam.osU:fiksalankarakter (iZu:zev naj-na
skima, int1ektivnima). P.onekadsetv.orbeni. i. tlektivni .morfemi objedinjuju
u g r ama ti eke In .0 tf enre; U:svakom slucaju, granicemed:upojedinim .
kategorlJama morfema nisu oStte.One ome .0 raznim kategorijama i stupDje-'
vinia Znacenja, k.od flektiviilli semorfelna: maZe zapravo sarno uvjetn.o govbriti
oz n a cenj iola, jer u oblicima pro-1ilad-n~i,pro-hlad-:n~og(a), pro-hlad-n-oni(u)
nije se pr.omijenil.o SamozDacenjete rijeci,veC se mOZego".oriti sarn.o 0 prolnjeni
gramatick.oga zilacenja;gd,le'je uporaba 't!:!rmina:OZnaCenje~prilicno uvjetna. N.o
fonologija prilazi svini .tipovima m.orfeInlipodjednak.o,gIasOVi kao jediiUce
izgov.ora saCiiljavi;Uu morfeme na 'gotdvo'pOsv'e isti nacin kakvi oni god ' bili
i omogucuju im da vt~e SV.oju maeenjsku funkciju kaleva onagod bila.'·
Naceln.o je ist!.taka" i .odnos, fonolqguep~in~riJeCi U gramatic;i je P.otrebn.o
raz~qvati Ii k (ruskiCJ:\OBQq,oPMa),.~., oblike.rijeeikoji se. stVarn.orealiziraju
utekstovima, i r ij ec(riiSki CJI9Bo), tj. reprezeritatiVni lik rijeei kojijepredstavlja
u rjecnicima i u na!liIri prE!<i6di:bamao jeilku(nommativ jedninezaiIhenicke
rijeei, nominativ jedtline Illu~koga r.oda za pridjevske rijeei, infinitiv za glag.ole).
Za fonologiju jetakv.o,":-iazIik.ovanje
.~ ...
nepotrebno;
. ,
,'~
.
, -, - ,'
'
. 6M~u j~cama izgov.ora ~~novna je glas,ivi~ su jedinice sastavljene
.od'gIasoVa (S19g, izgoV91JlB. cjelina),.N.o definirajuci izgoyornucjelinu nisrno kao
kriterij uzeli.niZu jed1nicu istoga reda, ~.slog.ligovorna secjeliIla.nem.oZe
opisati kao sktipsl.ogoV'a,jer moZe sad$vatti garoo jedansl.og, a osim toga,
m.oguci su i nizovi povezanih slpgQvakoji j.o~mdacinjayaju izgov.ornu cjelinu.
U navedenome odl.o~u. nizovislogova -vlfJ,-ei-se,-pa-ja-me (isti kao npr. u na­
-vla-ci-se,na-pa-ja-me) nisu izgQYQrne 'cjelineiakojesu povezani.Ned.ostajeim
.prvi slog,.k.ojije~en. UPr;lVQ jen:a g la Sa k ,.bitan za izgoYQmucjellnu.
Izg.ov.omu cjelinu sacinjavani,z od:dvajuilj me P.ovez~.h slogQva; olruplje­
nih .oko j~oga nagl~enog sloga,am..oze·.sesastOjati i od sam.ojedn.oga sloga
pod naglask.om kao.~1o jeu odlomktisI.og Zr,*~ Pokazuje se dakle da su naglasne
P.ojave.takoder vaZne:za,ion.oI.ogiju"l'1jjma ge' bavi grana fonol.oskih istraZivanja
k.oju zovem.o prozodijom. li u f.oneticise p'r~dijske pojavetakoder .obraguju.
Odnos izmed:u fonolQ~kQga i fonetiCkoga pristl,lpa. isti je kao. k:odglas.ovnih
pojava. .' .
Pr.oz.odija istraZuje one pojave k.ojima sesmrleglasnik u naglaSenomeslogu
razIikujeod nenag~enih saniogIasnikau drugim slog.ovima. To jeu"prvoIJl
redu veca siUna (jacina) izgctvora, a u hrvatskome knjiZevnom jeziku: i kretanje
tona(dizanje ill spu~tanje) u tijeku.izgov.ora nagla~en.oga sam.oglasnika. O!)im
385
 po kvantiteti. Silina i kretanjetona uvijek su udruZeni u naglaskii~(akcentu)i
bionaglaSeni. slog dug ill kratak. Ukupnost svih oCitovanja siline izgovora,
kretanjatona itrajanjazovemo'u okviru rijeei(illzapravo. iigovorne cjel,ine} .
r.i~.nckim ill lekSiati:m naglaskom. Rjemi~kim naglaskom isvim njegovim
prQmjenama namorfoloskom.itvorbenom plaim bavi se odjeljak prozodijske .
fonologije kojiZQvemo.a k c e n tol 0 gij 0 m.
,Orugu yrst ~tanja.tona nalazimo. ne upojedina~nojrijeCi nego u reeenici.
To je reeenicna (frazeOloska) intonacija. npr. u pitanju ill ~.~aenja.
RlecrrlClta jeintonadja vainasamo .u nekiriljezicima,a reeEmi~IUlJe:v:afria
u.svima. Zbogre&j,ru~rieintOnacijemoi:amo i. reeexrlcu smatrati .Jedfni~om
iZgovora,i3ko je to ona samo na pr()zodijskoj raZirii~ U. hrvatskome je jeziku
reeeni~na inton;icija naZalost jos·uvijeknedovo\Jno istrareria ....
_, ".,,' . •; I,,'" '_ _ . ' '.' ' ',',' - -.
...
" " "
.. .'1 ..yeC sino. vidjeli da sviptorfeIn.i, unaju nekakvuznaceDjsku.Vrijednost,
miiKar.sadrZajteVrijedriosti bio u· neIYm modeJlliina posve ·neznatan.. U1 se
moglo gOv.oritl prije o· nekoj ful1k~iji nego ()prn,vome znll~enju. No okakYU se
g()dzna~enjskqm ill funkcijskom sadi-Zaju radilo, ullPoredpJuCiraZneZQaeenjem
ppveZaUe i'ijeciill f'tirikcijom povezane obllke pri.ID.ijetit cemo da.morfenri.iStoga
sad~aimajuCes~ raZllcit glasovni oblik. Tako unavedenomeQd1omkuJUda­
ziin:oil,lorfemv~ae u rljeCjP~vlae-i. Q~ito je da je nerns(mi g~ol poWaMti (tte)
~oonjskim ~adrZajein povezan.sa svrSenimgIagolom Povuci(se), tj.
gdje morfemu vIae oogovaravU.:Prvomugtasovnom obliku rialikuje mortem
vIakupo-vIak~,vlak,drugomu Vuku (oni) vuk-u, vueuvuc~~m. pa ,,"eli vuc-i.
Svete glasovno razIicite obllkemozemo smatrati sarno riW.icltiin k()nkretnim
ostVarajima jednogate istoga. apstrillrtnog morfema vUK. To ijeSt mt>rl'em
u pravomsmislu rijeCi. Za samu fonologiju nije vaZno to §tose glasovniobllci
vilk; 'Vue, vue i vupojavljUjuuprolnjeni isterijeel, a vJae i vIak razliCitiril u.
rijecimaFonologija, morfologija i tvorba nepfigtupaju modemu riaiSti riacin~
Glasovno istovjetne oblike naci cemo i u iazni:ril pademna imenicevillr:vrik,
'; vuk-a, vue-e, vue-i, vuk-ovi-i, dakle opet vuk, vue, vuc, dapa~e, vukmorarno
racunati dva (:Iuta, jer je ssunoglasnik u dugu jednini vuk ikra:t;ak u ¥oZini Wk-·
-ov-i;aidemo Iidalje, imat cerno uz vues dugiin samoglaSnikomu vokativuvtze­
-eivucs..k1'atkim samogiasnikom u pridjeVu vuc-j-L Dobivamo opet apsiraktni'
morfem VUK, upravo VUKll1 koji smorfemom VUK.l m pozna~enju' ni. po
fUnkcijarna nema nista zajednicko, iakosu to gIaso~o dva istovjetna morfema
i iako se glaSovno podudaraju i mnogi kOnkletni obIiciu kojima se oni'pojav~
ljuju. ti stvarnim likovima pojedinih rije~i. Vidi se dakle da glasovna podudar~ ,.
nost raznih morfema satna po sebi nemajosnikakve vaznosti, a nemajesarna po
sebi ni glasovna nepodudarnost raznih pojavnih oblika istoga motfema:
To vrijedizaSye mti monema. Uodlomku navedenome u pocetku nalazimo
lik svjet-ega,gdje uz leksi&i morfem svjei dolazi i flektivni eg(a). Taj flektivni
. morfemima istisadrZaj. kakav bismo~Iiu likovima noe-n-og(a),·· oSti."'-Qg(a),
pro-hlad-n-bg(a), g. pokazuje genitiv jednine muskoga isrednjegtodawpridjev­
skih rijeci.· Radi se dakle 0 flektivndm morfemu OG(A), kOji se ostvarujecesce
kao og(a) i rjede kao eg(a), g. u dva glaSovno razli~ita oQlika, ito oba s .do~etD.im
-a i bez· njega. Flektivni su morfeJIli ~esce od lEjksi~kih isto~mi, npr... -iima
nekoUkofunkcija u deklinaciji i· konjQ.gaeiji, pa se radi q nizu flektivnih mor­
fema} (it. i 2, ia itd.). . .gl.a:sovne odnose neniozemo smatrati u pravom smislu morfonoIoSki:tIUL ani se
.Odnos morfema i njihove glasovnepojavnosti pokazuje veoma oCigledno
primjer glasovnoga sklopa k+o+s. Nalazimo ga u kos1-a (»vIasi«), ko~-a (?>oruae.
386
zakosnju«), kos3~a (»gorska kosa«). Svesu tetririjeci istoga nagiaskai sve
sadrZe i isti flektivni morfem a (nominativ jednine, S9gerirahje zenskoga roda).
No sva su ta tri istovjetna glasovnaskiopa razni morfemi, a ako medu· njima
i postojimoZda kakvaveza, ill bar izmeau dvaju, onajetako daVnogapodrijetla
da seu suvremenome jeziku nikako ne osjeea. Isti glasOvnl skiop na6i cenio jos
u kOS4 (»ptica kos«) i koss (»pridjev kos,kosa,·koso«). Leksickl morfem KOSi
javlja se iu glasovnom obliku kos; npr.po-kos-en (ill po-kos:.e..n) premakbs-i,u,
koji pak nema nista zajednicko s istozvu~nim·morfemom u kos, kos"l1i:';.a. .
Glasovi k, 0, s niukoIiko ne odlucuju kakvo ce biti zna~enje· u kojemod
morfema kos1.:.{l, ne ocUucuje ni dio glasova~ ko= ,.kao« u pjesmi iul'lizgovor~
nom jeziku, os = '>osovina«. Razumlje se, joS je o~itija odsutnostznaoonjskeveze
prorriijenimo Ii poredak glasova: sokje posve nov modem (npr.;"vocnisokovi«),
a sljedovi glasova osk i sko nisu uopce morfemima u hrvatskomknjiZevnom
jeziku niustandardnoj novostokavStini u cjelini (sko pak moZe biti morfemski
slij edsk +,o,tj. pridjevski tvorbeni morfem sk + fleksijskimorfem·o za
nomiriativ jednine srednjega roda, no morfemski slijed nije isto sto i morfem).,
Zna~enjski i(li) funkcionalnisadrZaj· morfema ne ovisi dakleo njihovUgla~
sovnom sastavu pa zat() pitanja takva sadrlaja ne mogu biti predmetom fonolo­
skoga istraZivanja ni zadacom fonologije. .. . . . .
po-VtJ-Ci, 8· Neki morfemi imaju svoje punozna~enje i bez vidJjive bliZ,e Vezes kojiril
drugim morfemom (u naiem je odlomku takav morfemzrak); aliveCina mor­
fema dobiva svoj moguci puni sadrZaj sarno 'u raznovrsnoj povezanosti s d:ru­
g i m in 0 r f e m im iL Svise ti odnosi pro~~avaju u gramatici. upravo umorfo: .
logiji i tvoroi. Fonologiju zanima sarno glasovni sastav morfema, kOji im omogu~
cuje fie sarno da se meausobno razlikuju (izuzev, naravno, istozvu~neiriorfeme)
nego i da opstoje, jer se morfemi i mogu sastojati samo od glasova (izuzev
specifi~ne tzv. nuIte morfeme, ali nioni ne predstavJjaju odsutnost bilo~ega
nego upravo odsutnost glasova). .
Karakter Lfunkcioniranje morfema injihovih medusobIllh veza prou~avaju
morfoIogija i tvorba, a fonologija se bavi samo glasovimau morfemu. Nokako
upravo u meaumol'femskim vezama dolazi do raznih promjena u glasoVnom
sastavu morfema, za ito je vee navedeno mnogo raznovrsnih primjer~· fonolO;:
gija mora biti veoma zainteresirana za same te veze, jer sve sto se tice glasova,
pripada njezinim zadacama. To onda zna~ida su za morfemsku problematiku
podjednako zainteresirane i fonologija i morfoIogija i tvorba i da se svatapitanja .
moraju obradivatizajedno. To je.zadaca posebne discipline,koju zovemosloze-'
nim nazivom morfofonologija, ill ~eSce s haplologijom, ·morfonologija. .
Morfonologija prou~ava sve vrsti glasovnih promjena u motfeminia,bilo da
se one provode u raznim likovima iste rijeci, sto su morfonoloski.procesikojima·
se haw morfofogija, ill se provode u raznlm rijeCima is tog a k 0 r i j ena, sto su
m.orfonoloski proceslk?jima sebavi tvorba. Tu /!Ie Illoze raditi i. 0 raZnim
vrstama rije~i, npr.o odnosupridjeva i imenlce (Iud,· bijel prema luilak; bitilina),.
pridjeva i glagola (jak prema. ja(:an),· glagola .i imenice (voditi prema voila) itd.
Neke seglasovnepromjene·ne ~pajuu morfonoloske okvire suvremenoga
jezika i ne daju se u njima objaAnJiWati. Tosu npr.1t>dnosi kao zvati, zovem, brati,.
berem, pa onda .pozlvati,blI:ati, zov, izbor, ill petero prema petOrica.Tak:ve
tuma~emorfonoloSkim pravilima koja su vrijedjela unekim· davnimrazdob­
ljima jezi~ne povijesti. Danas taitve primjere doZivljavamo kao iznimke..
387
 U morfemim~se qog~daju i PI' 0;1; 0 d i j s k.e (naglasne) promjene. U akuzati­
virna vodu i kacu imam9.,istovjetnenagl~ske,Koje biljezimo ovako:vMu, kDcu.
No u nominativu ee naglasakbiti nejednak·,a·turazliku oznacujemo ovako:
voda, kDca. Vidisedamor,fem kUc ima U oba padeZa isii akcent, a u mOrfemu
vod. pojavljuje se razlika. N<!-gla,sci- iz nominativa ,ponovitee se,i u genitivu (uz
pojayunenaglaSene duZine): 'lfooe, kOee.. ani se ne sarno .razlicito izgovaraju
nego se i razliCito ponaSaju, je:r naglasak u liku vode ne prelazi n,a grijedlog, paje
mogucasamo naglasna cjelina izv vade, a u liku .kQce. moZe prtjeCi ~ ugovoru
obienp i prelazi:1zv kuce. Tu se naglasak lsam promijenio promijenivsi mjesto.
Kako uakuzativuobje te .rijeCi ilnaju isti naglasak, razunlljivo je da ce kod obiju
prelazitina prijedlog,.ali sa!:lace·se pojavjtinova razlil\:a: ~·odnosuv()du prema
Oyodu, promijeDilo.seslUno .m.jesto. naglaska, a.u odnosu/lac!l pr~au..;.kucu
prOl,nijenio se isam nag}asak... . . ' .' . .... '. ........ . .'
. ·M9rfonologijasebaviisviIn prozodijskimprQmjenama, nQ}me(lu n.Hmajma
takodertakyihza' koje: se p,o t P,lJ n 0 opjasnjenje:moze traZiti sarno u jezicnoj
povijesti, ili secak. UOpCe:.ne uklagaju<u suyreme:numorfonolosku sliku pa
prlpadaju isk1jucivo povijesti..
Sada mOZemo zap~ti i zak1jl,J.Citi razmatranjeomjestu fQnQlogije u jezic­
noj znanosti. Za potpun opis nekoga jezikapotrebne su.nam tri sl\:upine lingvi­
stickih disciplina. U prvo} su fonetika i fonologija, u drugojsu gramaticke
discipline morfologija•• worba 1. sintaksa, a trecu saCinjavaju.one koje se bave
rjecnickim pejavariia i opcini pitan.jimamacenja, no one nemaju izravna dodira
sJonologijom,veC samo:posredno prekorrtotfologije i tvorbe.'·
MQrfonologijapovezuje ,fonologiju$ gramatickim disciplinama, ili. tocnije
receno,j fonologija imorfologija i tvorba imaju svak.asvoj mOrfonoloiiki aspekt.
Za·fonetiku Ifonologiju nem.amopogodna zajednickog. naziva.Stariji hrvatski
gramaticari, po(:eviiiod preporodnih(Babukic, Mafuranic), upotrebljavali &U za
svaglasovna g,itanja termfu giasO,siOTtlje,. a tada se,naravno, fonetski problemi
nisu jos razlikovali od fonoloSkih. No danas bi takav termin bio arhaizmom, jer
su opeenitozastaIjeletvorbena ~sloyJjezaoznakupojedinih"znanosti (npr.
mudroslovlje = filozofJja, prirodoslovlje,i sL;no pridjev prirodoslovni- nije
zastariopa i da.nasgovorlmo i oprirodoslovnim.fakultetimai 0' prirodoslovnim
disciplinamfl,). • . ,,'.
9 HrvatskikDjiZeVni jezikimakao svoju materijalnu osnovicu novostokav­
skidijalektni tip., Novostokavstina je dakle organskom' jezienom siroviilom
hrvatskoga .lrnjiZevnog jezika, pase na njoj temelji i njego:v glasovni sastav
i njegov glasovnisu$v, a,tEmiEilje"secna njoji njegovaglasovna pravila,No
hrvatski,knjiZevni'jezik samoje:jedan9d;oblik~ ukojima:S,tandardizirana
novostokavStinapostojii funkcionira kao· suvremeIii standardni jezik.
I . GovoreCi 0 ukupnosti nov.ostokfivske jeziene materije. kojll je, prOsIa proces
standardizacije; pojedini pri:mjeri:u. ,prethodnim parq.grafuna mogli su se bili
i .druga<:ije navesti, .a '. ipak ~blSni,O' dstall U: okvirima posve· pravilne standardne
novostOkavStine. Tako. se glasovnislijEidk+o;kiw diomorfemlLkosl '-5 mogao
navestine samo kao .istozvucan srazgoyornim i pjesnickimoblikom rijeei
i iilorfema "kao« negci i kao istozvucan s ;rijeei i morfemom ko= »tko<5'. Govoreci
o morfonoloskim pojavama, mogli' suile bili' i .izostaViti primjeri Judi iuilak kao
i petero j petoPica, jer.· u ~jelini standardne .novoiitokavstine mogu ti primjeri
glasiti i ludak prema Iud i petoroprema petorica,dakle bez glasovfie promjene~
Umjestonjih mo~ao je bitiiznesen pri:mjer redati pr.ema red, s istimglasovnim
388
1I:
1
odnosom did kao u luilak prema Iud. 'Pri:mjer voditi i voila mogao se bio dati
i u obliku voil prema VQditi, ili da se navedu ODaoblika: voila i vodpre:ma' voditi.
Sve su to standardni novostokavsl\:ioblici, alijpak seovdje nije postupalotako.
'. U fonologijihrvatslcoga knjiZevnog jezika iznosise cinjenicnostanje nastalo
utradiciji hrvatske jezicneprakse, 1.1 kojoj je lu:vatska knjizevnost reprezehtati­
van dio. To je jedan od mogucihpostupaka' koje. dopustajezicnastvarnost.
Razumije se, moguce je napisati i fonologiju standardne novostokavstine kao
cjeline, ali to je d rug a zadaca Ona nije manje vama, dapace; to je za budu~nost
imperativna potreba ne samo radi jezicne kulturesvih naroda sto; seslru:e bilo
kojim oblikom standardne. novoStokavstinenego i radi potreba .slavisticke
znanosti i jezicne znanosti uopee. ...... . '.' .
Za svaki se standardni jezik mogu sastavljati fonoloski opisi raznih vrsti
i razlicita opsega, paje moguca i takva ogranicena fonologijakoja bi obradivala
slUno ukupno djelo kakva istakilUtog, velikog pisca. No u okviru standardne
novostokavStine bili bi pOZeljni u prvom redu fonoloski opisi raznih p6javnih
oblika u kojima ona zivi i funkcionira. Budu li objavljeni prije nego se napiSe
jedna fonologija za cjelinu standardne novostokavstine, bit ~e takva fonologija
bez sumnje i bolja i tocnija i potpunija, a prije svega, objektivnija.
Pojedine jeziene pojave standardnonovostokavskoga karaktera ostat ee
Qvdje nespomenute (ponekad mozda i zbog autorovi!l nEidostataka u poznavanju
nekih Cinjenica), ali najcesce ee, radi potpunije znanstvene informacije, biti
slUno konstatirano da su izvan konstituirane tradicije hrvatske jeiicne prakse.
To znaci slUno to, nista vise od toga Time nije ni u kojem slucaju reeeno da te
cinjenice nisu inace u okviru standardnonovostokavske norme, ali ne' kaZe se
niti da jesu, ili kako su; Moze se cak reCi, uostalom, da i ne bi bilo ispravno
iznositi u fonologiji hrvatskoga knjiZevnog jezika ovakve ili dnakve tvrdnje
o standardnosti ili nestandardnosti pojedinih cinjenica i z van samog hrvat­
skoga knjiZevnog jezika. .
Ima na koncu i takvih jezicnih pojava koje su u kakvu drugom realizacij-·
skom obliku standardne novostokavstine posve obicne i u neutralnim stilovima,
a u hrvatskome knjiZevnom jeziku pojavljuju se samo kao rezervna izraZajna
sredstva u knjiZevnoj prozi i jos ceiice u poeziji i u scenski.niHekstovima, ili se
i inace nalaze kao stil~mi. Razumije se da ce to biti ovdje obradeno.
10 Iz prethodnoga se izlaganja vidi da se u fonologiji hrvatskoga knjizevnog
jezika ne smije zanemariti ni stilisticka strana fonoloskih pitanja, no to se,
naravno, ne odnosi samo na jezicne cinjenice standardnonovostokavskoga
karaktera koje se u tradiciji hrvatske jezicne prakse pojavljuju sarno kao stilemi,
niti se odnosi samo na fonoloske Cinjenice.
U svakome standardnom jeziku ima raznih jezicnih cinjenica koje nisu
obvezatne u normalnom, svakodnevnom, neutralnom ostvarivanju standardnog
jezika, ali postoje kao stilemi, tj~ koo rezervna izraZajrui sredstva. Tak.ve t:lnjenice
ne smiju biti zanemarene iIi cak presucene zato 5tO su neobvezatne, izborne. 5to
ne pripadaju sferi danoga nego sferi izabranoga, ali ne valja ih prikazivati ni
u istoj ravnini s cinjenicama koje su u okviru norme obvezatne.
Stilska je razina u jezicnome standardu izme<lu razine opstojnosti i razine
neopstojnostL Tako u morfoloskoj i sintaktickoj normi hrvatskoga knjizevnog
jezika (a to vrijedi i za stahdardnu novostokavstinu najvjerojatnije u cjelini)
nema ni jednoga jEidinog slucaja gdje bi bila gramaticki obvezatna uporaba
aorista ili imperfekta, gdje oni ne bi smjeli biti zamijenjeni perfektom. To ocito
389
 nije stanje kaltvo imamo uodnosu dvi:lju futura - uporaba jednoga wnjesto
drugoga najcesceje. gramaticki nepravilna, a gdjekad bii ometala toCno razUmi­
II~PISMO

jevanje. None s~u se zbog toga zanemariti imperfektiaorist, om ipalt postoje,

tonije sitilacijakaltvu imamo u standatdnom slovenskome, gdje ihjednostavno
nema uopce, allnije ni situacija kaltvu imamo u standardnorii n'lakedonskom
i bugarskome, gdje je pozicija tibvremena ravna pozicijinaSih ,futUxa, s podjed­
nakim.j~cnim statttsom.
'U fonologijiobicnoima u prosjeku nesto viSe'stilemskib:cinjerllea'nego
u veCini' gramatickih podrucja. U hrvatskome knjifevnom·jeziku Ii9jv8Zniji je
fonoleSki stilem· dvosloZno (rjede!) izgovaranje· tzv.. dugoga jata. Zato cemu
ovdje biti· posveeena puna pozornost i taj ce problem. biti· osvijetljeh iZraznib
kutova. .
11 Pismo koje se upotreQljava za neki jezik zove se graf'ljomtOga jezika.
Hrvatski knjizevni jezik pise se latinickim pismom, pa hrvatsku latinicu
zovemo hrva.tskom latinickomgrafJjom. Kako selatinickim pismom sluZe
mnogi jezici, postoje j mnoge Iatinicke. grafJje. Hrvatska se grafija .zovejos
i gaj i com. TajI:iaziv upotn;bljav~u i Slovenci, jer su svoju latiniclai grafJju
preuzeJ.i ad HrvatA, a IIrv,atisu je preuzeli od Ceha. Naziv potjeee od Ljudevita
,G ala, zal:etnika suvremene hrvatske Iatinice. ' .' , ' . . ,.
Osnovne sujedinice svake'grafJje grafemi~ Ukupnost svib grafema bilo koje
grafiJe zovemo njezlnimgrafemskim inventarem ili grafemskim sa s t a v 0 m,
a nacih kako je neka grafija organizirana i ukupnost unutarnjih odnosa u njezinu
okviru nazivamo grafJjskim sus t a Yo m. Hrvatska grafija ima t ride set gra­
fema. Oni postojeu,pisan01:n i tiskanom obliku.

Latinica:
aA:/'B.~C.~C.c:.C,aD,d41A.t1D,,,£.rT.'iq."H.d'iJ.n. (C~~.

mM.l\N.nj~.()O,f'P. rR.,S..;S.tT.uU.vv, 2Z.ZL.

aA~ bB;cC, cC~c, C,d D,dzDZ(Dz), <lD,eE,fF, gG, h H, iI,jJ,kKJIL, lj W

(Lj), m M, n N, nj NJ (Nj), 0 0, p P, r R, s S, s S, t'I', u U, v V; Z Z. Z Z.

, Ti 'grafemi imaju svoje ustaljene, tradicionalne nazive:a,be, ce, ce, Ce, de,
die,ne, e,ef, ge, ha, i,je; ka, e1"elj, em, en, enj, 0, pe, er;es, es, te, u,ve, ze; ze.
Tim se nazivima sluzimo kada z.elimo oznaciti same grafeme, a kada pak
zelimo oznaciti glasove koje ti grafemi predstavljaju, izgovaraino samoglasnike
same, npr. a,e itd., a suglasnike. izgovaramo taka da uz njih izgovorimo i jedan
mukli slogotvorni gIas, neadredeni vokal kaji u jezicnim priruenicima obiljeze­
~ vamo preokrenutim eikoji se nazivasva (s;;Iwa), dakle b;;l, C;;J, C;;I, d;;l, itd. Svaka
rli grafJja ima i, ustaljen poredak svojih grafema, koji u latinickiIh· grafijama
ii zovemo abecedom, prema nazivima prvih triju grafema. Zelimo Ii oznaciti
I poredak grafemA u kaltvu pismu koje nema posebnog naziva za redoslijed svojih
grafema, ill ga bar mi neznamo, posluz.it cemo se nazivom a 1fa bet; taJ se nazfv
I inace upotrebljava za paredak u grckome pismu (takoder prema prvim grafe­
~
Ii mima). Nazivi za poredak grafema upotrebljavaju se jos cesce u prenesenu
.•
f
i
znaeenju, tj. kao nazivi za samu grafJju, npr. »hrvatska abeceda«, »talijanska
abeceda«, "madzarska abeceda« i sl., iIi i za samo pismo, osobito kada se kakvo
III
pismo upatrebljava samo za jedan jezik, pa se pojmovi "pismo« i »grafija«
},
pokl~paju; tako onda govorimo ne samo 0 »grckom aifabetu« nego i o»irskom
f
alfabetu«, »armenskome«, »Zidovskom«, »araps~om«, »indijskima« itd.
t

~
1
390 391
.;;
i
 Neki se latinicki grafemi pojavljujlL U hrvatskim tekstovima sarno za pisanje
tudih osobnih i zemljopisnih vla,stitih UnEma'ill kao osobiti znakovi u nekim
strukarna(matematika, fizika is!.). To su: q Q (naziv kve), W W (dvostruko ve),
xX Oks), Y Y (ipsilon). U abecedi kve dolazi izmeau pe i er, a dvostruko ve, iks
i ipsilon izmeau ve i ze. Specijalni jednoslovni grafemi nekih latinickih grafija
pojavljuju se U nas sarno iznimno; bila zbog nedostataka u opremi naSih tiskara,
ill zato sto se imena iz tih jezika rijetko javljaju. To su njemaCki grafem B (swo
»malo slovo«), koji se moZe zarnijeniti dvojnim s (ss), islandski grafem I> 1>, koji se
zamjenjuje grafemima th ili t (niposto p) i grafem a, koji se u nekim grafijarna
(islandska, farerska, Ijede vijetnamska) pojavljuje u paru 0 E> umjesto a, pa se
uvijek i moze zamijeniti tim nasim grafemom a. Neki drugi sarnostalni latinicki
grafemi, koji se nalaze sarno u nekim egzoticnimjezicima, u nas se prakticki i ne
pojavljuju,jer imena iz tihjezika dolaze do nas zasad jos uvijek gotovo iskljucivo
uz posrednistvouobicajene translqipcijeu jezike bivsili kolonijalnih sila.
12 U prethodnom je paragrafu abraaeh iriventar od trideset grafema hrvat­
ske latinice; s time da su ujedrio navedenii sirani"latinicki grafemi koji se
javljaju~u pisanju tuQih vlastitih imena,osobilih i:i:emljopisriih. U graf'Jjskom
sustavuhrvatske abecede nalazimo nekoliko kategorlja raznih grafema, akako
bismo ih mogli razvrstati, potrebno je da se upoznamo s nekim pojmovima
grafemike~ jezicne discipline koja sebavi grafem~m iriventarimai sustavima
(unekim se jezicima upotrebljava u tom sInislu naiiv ,.:grafili:a«, an on' nije
preporucljiv zbog viseznacnosti sarne terijeci).
VidjeU smo veeda su grafemiosnovnejediriice sVake g r a fij e, ali osnovne
jedinice pojedirioga pis m a nisu grafemi negoslova. Slovo' je materijalna,
vizualna pojava u veCoj nJjeri nego grafem. Slova se dalje dijele na t e m e lj n a,
koja su jednostavno znakovi nekoga pisriia, i na i z v e den a, koja se od temelj­
nih prave s pomoeu osobitih grafijskih sredstava, zvamh dijakritickim ZDIl­
eima. Odnos izmedu grafema i teme1jriih.j izvederiih slova nije isti u praksi
raznih latiniekih grafija: u jednil;n se abecedarna navode sarno temeljna slova,
u drugima temeljna i. izvedena, u tre&na se navode'svi grafem1 iz inventara,
kakvi oni god bili, au nekima su se uobiCajile razne Komoinacije tih' postupaka.
ONto je da tu igraznatnu Ulogu tradicija sa svojim konvencijarna i kompromi­
sima.. Zato se zanmoge jezike ne podudara.grafemicka·analiza sa stvarnorn
praksom. No u jednostavnijim grafijarna, kakva je i hrvatska latinica, nema
takve suprotnQsti. . grafemi. U velikom lQeeniku Juvatskoga ill srpskoga jezikaJugoslavenske
Grafemi iz grafemskoga.sastava hrvatske abecede mogu (se podijeliti u. tri
kategorije: temeljna slova, izvedena slova i dvoslovi. Dvoslovi (digrafi,digrami)
sadrze dva slova, kojakao jedinstven grafem predstavljaju nerazdvojivucjelinu.
Oni se naizgled cesto poklapaju sa sljedovima jednoslovnih grafema (zvanih
jednoslovima, ili monograt'ima, monogramima), sto je i u nas slucaj. U nekim
jeziciIna ima i troslova (trlgr;na, trigrama), npr.'u njemackome sch = s,a cetvero­
Slovi su vee prilieno rijetlti. NaSi se grafer¢ razvrstaVaju ovako:
temeljna slova: a, b, c, d; e, f; g, h, i,j, k,l, n:t, n, 0, p, r, s, t, u, v, z
izvedena slova: c, e, a, !Ii z;' .
dvoslovi: dz, lj,nj.
U pojedinostima je .sUlnje neSto sloZenije. Kako neke tiskare. nemaju slova
au pojedinim vrstarna slov!, a to je slovo eesto izostavljeno i u pisaeim
392
strojevima, nerijetko nalazimo u tiskanim i tipkanim tekstovima (iznimno
i u rukom pisanima) dvoslov dj DJ (OJ) u vrijednostigrafema.a. Ka1roje to sarno
tehnicka zamjena, iz nuMe, digraf dj nalazi se u, abecednimpopisima na nJjestu
slova a, a ne pod slovom d,meau rijeCima u kojima·iza d slijedij.
Drugaciji je polozaj dvoslova gjqGJ (Gj);' koji se potradiciji pi~elj u sluZbenoj
uporabi u nekim prezimenima, iako se ista ta prezim~najavljaju is grafemom a.
Izbor ovisi 0 volji pojediriaca i 0 stanju u dokumentima. TakvihprezimeHa,
a radi se iskljueivo 0 prezimenima, ima tridesetak: Anaelinovie i Angjelinovic,
E>aja i Gjaja, E>eraa i Gjergja, Bivoje i Gjivoje, E>urlS iGjuriS; i sl; Ukoliko se koje
prezime piSe s dvoslovom gj; u abecednom se poretku najceSee nep.onaSakao
da ima umjesto njega d, vee se taj dvol!lov u ilaSe doba tretira kao.obieanslijed
dvaju slova, g i j.
U stranim latinickim graf'Jjarna postoje mnogi grafemi izvedeni najrazlieiti.
jim dijakritickim znacima, npr. i, e,~, Sli. u, ii, t, ii,~; s; z,itd.Pri.pisanju tuQih
vlastitih imena postupamos tim izvedenim slovimau nacelu kaoistemeljnim
slovima drugih latinickih graf'Jja, lj. uskladu s tehnickim moguenostima, ali sto
se.tice abecednoga rasporeda, s tuaim izvedenim slovimapostupamo najCe~(:e
kao da nemaju dijakritickih znakova (ill pak sliene dijakriticke znake i2jednaeu­
jemo sa svojima).
U nekim latinickimgraf'Jjarna, post@je. jos dva tipa jednoslovnih grafema.
Prvi.predstavJjaju tzv.. s top lj e n a (fuzijska)slova re i 00, ponekad, i fakultativno
upotrebljavana unJjesto izvedenih a, 6· ill unJjesto dvoslova ae" oe. Stopljena
slova nisu ni temeljna (jer nemaju vlastitoga lika) ni izvedena (dodano enije
dijakritieki znak), a u abecednom poretku u popisima stranih imena navodimo
ill pod.prvom.komponentom ill na mjestu a,o +e"vee prema.jeziku. Kod
drugoga tipa specijalnih slova moramorazlikovati slovo premagrafemickim
i tehniCko-tiskarskim (tipografskim). kriterijima. Tipografsko je slovo svaki
sarnostalan, odvojen lik,. a ako .koje tipografsko·. slovo sluzi· ukakvoj .grafiji
s ~ rno u 'dijakritiekoj funkciji uz druga slova,onda je.za grafemiku takvacjelina
ne sarno grafem nego i slovo, a ne dvoslov. U latinickim graf'Jjama s kojima mi
zasad imarnoizravnih dodira, nema takvih slucajeva.
,""
13 Ocito je da sujednoslovi u nacelu bolje IjeSenje od dvoslovii(iako obilje
dijakritickih znakova moze kvariti estetski dojarn), osobito kada slova koja
sastavljaju digraf mogu dolaziti jedno'uz drugo i kao sarnostalni jednoslovni
akademije znanosti i unJjetnosti (JAZU) to se jos jace osjeealo zbog historij­
skoga karaktera toga djela, jer je u nekim povijesnim razdobljima naSega jezika
razlikovanje y i ry od l+j i n+j imalovepu YaZnost nego danas. Zato je E>uro
Danieie uveo izvedena slova 1 za dvoslov lj, n za ni, g za dZ, a uVeifje tada
i slovo a za dvoslov dj (ill g}), koji se; sve do tada rabio za glas' a. Zbog
mnogobrojnih rijeei kao djeca;' dje1o, Vidjeti i s1. taj je dvoslov bio osobito
n~zgodan paje slovo a, jedino od specijalnih izvedenih slova JAZU, na inicija­
tivu Ivana B r 0 z auillo u opeenitu uporabu (od njegova Hrvatskog pravopisa
1892).
Ostali specijalni grafemi.JAZU upotrebljavaja-se do danas sarno u filoloskim .
(jezicnim i knjizevnim) izdanjima Akademije, Ijecte u drugim prilikarna. Gra:fJju
JAZU ne treba niposto i2jednacivati s lingvistiekim znanstvenim transkripci­
jama, ~oje se .upotrebljavaju sarno pri navodenjuprin!jera u jezicnim raspra­
varna. 0 tome se ovdje govori u III. poglavlju.Specijalna slova JAZU upotreb­
393
 Ijavajuse ne sarno Uprimjerima negou proslosti eesto i u autOrskom tekstu, ine
sarno u lingvistickimradovima nego i u izdavlinjuknjiZevnih, i' drugih djela
starih hrvatskih -pisacaZato. je .status osobite 'grafije J AZU nesto· izmeau
obicne, standarone· graiJje i specijalnih zrianstvenih transkripcija. To je kao
pojava specificnost hrvatske grafemike~ .
Danicicev nasljednik PeroBu d man i uveo je. ugrafiju JAZU slovo.S; Za
tocno. glasovno biljezenje tekstova nekih starih hrvatskih pisaca,osobito
Dubrovcana, i za neke dijalektizme uRjeeniku .JAZUbio je potrebanzriakza
glas koji semaee .bi1jezi dvoslovom dz.. Budmani je slovo 3 uzeo jz slavisticke
fonetSketranskripcije iono je danas sastavni diograiJje JAZU,zajedno s Danici~
. cevimslovima,l; Jl. it. NQ.sarndvoslov dz ima takodersvojeosobito mjesto
u standardnoj hrvatskoj grafiji. On se doduse u tom svojstvuobicno nenavodi
i rieulazi u: hrvatsku abecedu, ali pon a II a se kaoda je.na s dvoslovnigrafem
pri prenosenju' tudihvlastitihosobnih i zemljopisnihimena iznelatinickih
jezika.koji posjedtiju. glasdz (makedonski, bugarski, . ukrajinski, bje1oruski;
gruzim3kij.armenski, mongolski itd.). Neka su od ,tihiIriena veoma frekventna
u: tiskwnpr. Sevardnadze. 0 glasu kojise biljezi dvoslovom dz bit ce govora
u m.l IV.poglavljti.
Dvoslovi hrvatske grafije jedinice su njezina sustava, njezini ravnopravni
grafemi. Zato- ihne treba rastavljatina koncuretka, ani pri spacionirlinju
(osvj et Ij enj e; i· sL). To sve vrijedLi za nalle poinocne dvoslove dj i gij ali ne
obvezatno i zadvoslov dz, koji k ao d v 0 s I 0 v dolazi prakticki sarno u stranim
imenima.··
14 Narodi.koji se sluZe razlicitim realizacijskim obliciIna standardne novo­
stokavstine (standardnojeiicnim varijantama) upotrebljavaju, dva pisma, lati­
nicko i eirilicko. UproSlosti su Hrvati, uz svoj oblik glagoljice, upotrebljavali
i osobituvrst eirilice. Dahas se u standardnojnovo!ltokavstini upotrebljava
cirils~opismo uverziji Vuka StefanovieaKaradziea. Srpska cirQska grafija
osjetno se razlikuje od drugih:cirilskih grafija, no moze sereeida Srbi;.Crno­
gorci, Hrvati i bosanskohercegovacki Muslimani imaju u usporedbi sostalim
Evropljanima osobit privilegij da oba velika evropska pisma nauCe u ranom
skolskom doba To omogueuje svestranu dostupnost raznih kultura.
Cirilica:
nim znakovima (interpunkcijski idrugi), zaista pripadaju sarno pravopisu i ne
nA,J'6, (,,13, !T.\!2, ~?,e£,,.J/l, ,3.uU.j J. d.~.:AA,,,.A,,
ulaze u grafijski inventar hrvatskogaknjizevnog jezika
.....fA., ;,!{,,.H>,oO,o.J[,p..P.cC,m11I,/tl.. 'IlH4>,,,X.,,U,'l,~U., ULllL.
Graferoika se bavigraf'Jjskim inventatemi sustavom, dakle sastavomgrafij­
Tiskaili obUk:
aA,6B; BB,rr, A.Q, ~'B, eEL)KiK, 33, KH,j J, KK;~JI;.1bJb. MM, RH, !hIL, 00, nn,
p P, c C, TT,h 'Ft, y Y, $ 4>, x X, n: Q, q 'I, 1,1 U, ill lll.
. Nazivi cirilickih slova: a, be,ve, ge, de, ae, e, ie, ze, i,je; ka, el, e/j, em, en, enj,
0,pe, er, es, te, ee, 11, ef, ha, ce, ce, die, es. .
Potedak slova u cirilskome pismu naziva se a z b uk 0 m, prema starlin
nazivima prvih dvaju slova (tj. az,bukl).
H Dvoslov JP. funkcionira u cirilici podjednako poput latinickoga dvoslova dz,
'l pa i za nj Vrijedi svesto je vee reeeno. Razumijese; uoba pismadolaze ti
I dvoslovni grafemi iza g I a s 3 iz nelatinickih pisama iza d v 0 s 10 vdt u stranim
;1
394
II
.. 'I:
\!
latinickim graf'Jjama (Ppljskoj;slovackoj, IUZickosrpskoj, .·litavskoj, letonskoj),
ali u cirilici dV6slov 113d,6laZi i za glas 3 u onim latinicWm,grafijarna koje za taj
glas imaju poseban jednoslovni graIem (u albanskojx).
15 GraiJjskomu sustavu i inventaru pripadaju u sirem srnislu i neki od
znakova koji se inace obicno zovu p r a v 0 pis n i m z n a c i m a. To su znakovi
zanaglaske (kratkosilairii \ kratkouzlazni ',dugosilazni ~, dugouzlazrii'), znak
za nenaglasenu duZinu.( - iznad slova), stresica (), to jest znak za obiljefavanje
genitiva mnozine na ..Ii i -f kada se bez postavljenih akcenata ne razlikuje od
istoga padefa u jednini (djeIa,.rijeci) i apostrof (') u n e kim fuIikcijama (sarno
u paragraiuna 27-29).
Obicnomu grafijskom inventaru akcenatski znaci ne pripadaju u svako­
dnevnoj uporabi, ali mogu iunjoj posluZiti ako treba razlikovati bez konteksta
likove Sto se razlikujus a m 0 ponaglasku i(li) duZini. Tako u: naslovu Gogoljeva
romana»Mrtve·dWle«nagIasci nisupotrebni.za razumijevanje (bili bi, s odre­
denim pridjevom,MrtVe da~e), ali u prividno istozvucnpm (homonimnom)
naslovu iz prvobitnoga sastava zbirke pripovjedaka Ranka Marin:koviea »Rake«
necemo pogoditida va1ja citati Mitv~ duse,kako je taj naslov akcentuiran
upredgovoru prve Marin:koviceve knjige u seriji ..Pet stoljeea hrvatske knjiZev­
nosti« (str; 9). U tome naslovu nemakonteksta kojibi u izboru izmeau ocekiva­
m
noga N ineocekivanogaG upucivao na taj drugi. Zato Miuinkovic uztaj naslov
donosi (u zagradarna) neobican podnaslov Geni.tiv singularaili Genitiv jednine
(kakou koj~ izdanju) kako bi pokazao da se radi 0 opisnom genitivu, koji
u koIikretnomslucajuodgovara na pitanje»kako?«. U takvim seslucajevima
mogu iu obicnim, nefiloloskim tekstovima upotrebljavati znakovi zanaglaske,
i oni se zaista nerijetko.i nalaze,alicesio sunepravilno postav1jeni. Na to va1ja
obracati veeupafnju.
Kada se radio razlikovanju genitiva jednine i mnoZine, preporuCljivo je ill da
seuzoznaku duZine akcentuira cijela rijec (dj~la, rijetJ.), ill da se postavi sarno
znak .na .posljednjem vokalu~ Sarn znak duZine, bez akcenta; nije sretno
A
-Ijesenje, jer taj znak pripada istoj kategOriji kao i naglasni znakovi pa je bo1je da
se upotrebljava sarno uz njih.
o grafijskoj .(ne pravopisnoj) funkciji apostrofa govori se u III. i IV. poglav~
1ju. Svi ostali ovdje nespomenuti znaci meau onima !Ito se obicno zovu pravopis­
skihjedinicai njihovom unUtarnjom organizacijom. Uporaba pojedinih grafem~
skihjedinica obradujese pak u 0 rtog ra fij i, to jest pravopisu.
.
395
 III~GLASOVI
- HRVATSKOGA.
. ; . v; ,,'. i' .'. - .• ( - .~-, ",' < ,
KNJIZEVNOGJEZIKA
:1.'­
. ,'"
16 Nasa jezicna svij~st iz:jednacuje glasov~knjiievnoga, jezUta.. sa zvukov·
nimpredodzbama kojeimamo.za 30 grafema:navede.nih u.l1. paragrafUj a pone~
kad seprisjetimo dodati tomu broju i,slogotv()r,nigl~r,.kakav je np):; u ime.nici
prst, za, razliku. od neslogotvornogaglasa r,;npr",upridj~vu pr.ost.U~q.aljnjem
tekstu biljeZit. eemo samoglasnicki'r s. kruZicem,sto' oznacuje slogotvornost
glasa koji jeinace .obicno suglasnik, daklePfst.:prema· .prost.· Dvoslove cemo
zamijeniti je.dnoslovima iz grafije, JAZU, stime. da .eemo·za dvoslov-di uzeti
3 (JuJarle= ljuljanje, predQ!ba :predodZba)., J •
Ono,st;o namgovori jezicha'syije.st, predstavlja bez l!unmjestanovitu:objek­
tivnu stvarnost. To je razina na kOj6j nasjezikfunkcioni.ri!"panjoj se sporazumi­
jevamo, priopeujemo 1';to imamo kazati, izra.zaYamo' sebe; ;shyaeamo droge.. No
uz maJi dodatan·.napor, uz povecan~ pozornost jIiesto. vjezbemoZemo bez
osobitihpoteskoca ustanoviti da glasovnastvarnostinaSejezicnesyijestinije
jedina moguca razina na.kojoj postoje glasovijezikakojiln se:sluzimo..Dovo]jno
je da uzmemo posve obicnu rijee kao rastanak i da paZljivo usporedimo izgovor
glasa n u nominativu i genitivu jednine rastanak, rastanka. Qpazit eemo,da se
oniosjetno r<l,Zlikuju; Ustanovit e~mo takoder da izgovor u M rastanakodgovara
onomu sto predstavlja predodZbu naSe.jeziene s:v:ijesti'o gla:su,n, jer,ako nam tko
kaie da izgovorimoglasn, izgovorlteemo upravo' t'a ka v; glas: 8to se ,pak, tiee
glasa kakav je u Qi rastanka, on nas donekle iznenaiiuje. Dapace, ~ouz .malo
truda uspijemo 'nauciti da .takav glas. proizvedemo izQlirano"izvan' rijeci; sugo­
vornik kojega upitamo. postoji -Ii takav glas u hrvatskome knjiZe.Vnom jeziku,
odgovorit ce nam da ne postoji-i·d ga nikadanijecuo,iakojeizvansvake
sumnje da svi ostvarujemo upravotakav,glas nsvaki putkad se nnade
neposredno ispred glasova k i g; npr.•stanka,.tango. No cinjenica jeda toga
uopce. nismo svjesni bezposeoilog upOZorel'l;la;
Imamo dakle u NGi rastanak,' rastanka .dva, razli,<:ita;glasan, a uvokativu,
ukoliko ispravno izgovaramo glas c, doCi ce ijedan treei: rastance. Taj se nesto
manje razlikuje od obaju prethodnih nego oni meiiusobno, a vidjet eemo poslije
da ima jos nekoliko glasova' »tipa n«, koje sve na§ajezicna svijest doZivljava kao
jedan glas n, iako su oni razlicite flzicke realnosti. Tim'se pojavama bavi
fonetika, pa ih biljeZimo posebnim znakovljem, f 0 net s k 0 m tr a n s k r i p­
c i j 0 m. Glas n kakav je u Ni oznacit cemo u toj transkripciji obicnim grafemom
n (rastanak), za glas u Giuzet eemo znak fJ (rastagka), a za onaj u Vi znak
n (rastan<:e). Znakovi fonetske transkripcije donose se obirno u uglatim zagra­
dama: [i:J.]' [I)], [1).]. I cijele .rijeci (ili likove) zapisane fonetskom transkripcijom
navodit cemo takoder u istim takvim zagradama: [rastanak], [rastagka], [ra­
sta1).ceJ.
396
, ' .
Pri tome nijeslueajno daje obieni graiem n izabrap. upravo za.on.ajkonkretni
glas In] u [rastanak] koji odgovara I).asoj predodzbi 0 glasun uopce iza koji nam
secini da ga uvijek izgovaramo u gotovosvimslucajevima kada se u pismu
biljeZi grafem n (rijetkeiznimke kao jedanput, crvenperka,gdje smosvjesni da
izgoyaramo. [jedamput, crvemperklil, . regulirane' su pravopisom). Tako.se
postupagdje je god to tehnieki moguce.
17 Svoju predodzbuo glasu Ii uopeei 0 svakomedrugom »glasu uopee«
zovemo .u lingvistici fonemom. Foneme obraduje' f<)ilOlogija i njirria cemo se
p6zabaviti u sljedeeem poglavlju. Biljezimo ih fonoloskom transkrip­
'.;'
c ij 0 m unutar kOsih zagrada, a kad je to god tehnicki moguce; izabiremo. kao
sinibol fonema inak za onaj realni flZickiglaskoji odgovara naSoj predodZbi,
d,akleu konkretnoj prilici In!. Sa stanovista raznih granafonetlke fon~je gotovo
uvijek apstraktnavelieina, 'on je kao nekakav zajednicki nazivnikza sve kon­
kretne, fizicke glasove koje nasa jeziena svijest doZivljava kao ostvaraje iste
glaSovne jedinice vlastitoga jeZika. Nosastanovista jezlka fonerri'nije apstrak­
cija, on je realnavelieina u jezicnom sUstavu, as drugestrane ':rii flziekiglasovi
nisu bezuvjetno konkretni, jer 0 nama ovisi kako eemo podrobno i s, kdiikom
.
preciznostl obradivati to p6d:ni<!je - mozeino operirati sve sitnijiin i svenepri­
mjetnijim nijansama u teinji za ned.osti.Z:nom potpunom konkretnosti, a moZe.ino
se zadovoljltif sarno osnoVniin tlpovitriaflzickihglasoVa, koji ee ondabiii samo
uvjetno konkretni. Izmedu fonetike ffonologijenema dakle nepremostiva jaza,
ikonkretIiost jedne i apstraktnost druge vrijedi samo na ne:HJm razi~a, a na
drugiina su ohje »konkretrie«, samo u razIieitusmislu.·. .;
PoveZanost i m~uovisnost f(lnetskih i fonoloskfu cinjenica vidi se najbolje
poku!!amo li zanemariti fonetskejedinice, tj. fuicke glasove. S obzirom na to da
naSa jeziena svijest ne zapaia pr~utno!Jt glasa[U] u govorenju, mogli bismo sa
stanovitim naporom izgovoriij Ql rastanka s »obicnim« glasom [n], d.akle [ra­
stanka] (tako izgovaraju Rusi koji su slabo naucili na!! jezik). Odmah ce nas
sugovornik primijetiti da je nestonepravilno,neuobicajeno.u na!!em izgovoru.
Nauk 0 ispravnom izgovaranju,. 0 izgovornoj normi, zove se pravogovor' m-­
orioepija..'Ortoepska .noma zahtijeva dal~:le izgov()r. glasa [g] U' primjeru· [ra­
stagka] i slicnim primjerima. Tu smo pred ne6bicnim protuslovljem:nasa
jezicna svijest ne zamjecuje p r i s u t nos t nekih flzickih glasova u prilikama
u kojima se oni redovito pojavljuju pri izgovoru, ali zato zamjeCuje njihovu
ods u t nos t u istim tim prilikama. To dokaiuje da imaju krivo oni sto smatraju
da se fonetske jedinice mogu iskljU:citi iz cjeline lingvistickih istraZivanja~
18 0 odnosu fonema i fonetskih jedinica govori se u IV. poglavlju. Ovdje
pak govorimo 0 fonetskimjedinicama sa stanovista fonologije i potreban namje
za te fizicke glasove odgovarajucinaziv u istom pojmoVno-terminol05kom
sustavu u kojem se sluZimo terrhinom f 0 n e m (i drugim slicnim terminima).
U hrvatskoj lingvistickoj liter;ituri nalazimo u potrebnome smislu naziye glas,
giasnik i zvuk, ali naialost, nijedan od njih ne Ul-dovoljava ili bar nije doyoljno
dobar za sluzbu 5tO mu je namijenjena. \~ .
Naziv glas, uz osta,laznacenja koja imp. u neterminoloskoj uporabi, upotreb­
ljava se u fonetskoj i fonoloskoj literatUri vee za dva druga znacenja: kao
sinonim za termin Ion em, za sto nije dobar vee ;l:bog viseznacnosti, i kao sadrZaj
pojma vokalnost (0 tome poslije), za sto mu je tesko naCi pravU zamjenu.
397

Naziv glasIllk upotrebljavasemnogo .cesce u znacerlju »sonant«, pa iako taj
'naziv ne odgovara prirodi'sonanata (0 tome poslije), ipak je najpoZnatiji u tome
inacerlju, sto onda moze izazivati tetininolosku pometrljti.
Nazivzvuk mogao bi biti dobar da nije vee zauzetkaotetinin zanadredeni
pojarn: svi su glasovi ujedilo i zvukovi, kao drugizvukovi u prirodi,alisvi
zvtikovi nisu glasovi, tj. nisu ljudski glasovi.
Preostaje opcefonoloski termin fon, koji je jednoznacan med:unarodni naziv
dobro uklopljen u tetininoloski sustav teorijske opce lingvistike, u kojemjejasno
su'protstavljen pojmti f 0 n em. . . .. '. .
, Kada nije potrebno'strogo termirlOlosko raZlikovarlje i kada je kontekst
posve jasan, mozemo se i dalje sJuZiti i ilazivom gJas, koji je u nasojjezikoslovnoj
tradicijimijbolji;! !-ldomacen. Uporaba istoga termina i u znace"nju »sadrZaj pojma
vokaJno~t«(iJi glasnost)ne 'moze ozbi1jno smetati, jer koIltekstiskljiicUje
stvarnuM9~CD.ost zabuile; . ' ",.,. '
'19 Potrebeortoepske ~orm~ i neki opceteorijski zahtjevitraZe da. usfuno'­
virno potpunsastav fonova u hryatskome krljiZevnomjeziku. Pritomenetreba
da U1~o u najsitnije preljeve, dovoljrio je da se zaustavimo n~ 'glasovimaJioji
se liZ potrebnupozomost i uzmalo,slusne vjezbe Iriogu lako ra..Zlikovati uhom,
bezprlbjegayallja laboratorijskim foneticltim J.Ii-e~ajirna i metQdama.' ., :
.Poznatci je da tri nasa suglasnika nemaju syoga zvucnogparnjaka: f, c i h,.
U stariJhn'se prirucnicirna navodi glas vkao zvu:cni parrljak sugl;iSrilku f, auto
Dije toCno i ,u novijim seudZberucirna odvaja suglasnik v u drugu !>kupiriu
glasova, medu sonante, pa glas fostaje bez zvucnoga parnjaka.Da je v doista
zvucni parrljak bezvucnomu suglasniku f,izgovarali bismo fon [f1 u rijetirna Irao
Dvca, ali mi iZgovararno [ovca] s praItticki istirii fonom [v] u Ni kao i U G {ovaca],
m
gdje v nijeispred bezvucnoga suglasnika. .. • . . .' ' .
Neparni bezyucni sugIasnici ipak irnajusvoje zvucrie parrljilke. Oni se pojav­
Ijujtitirijecirnakojt! sezaVrsavajti na jedan od tih suglasnika kadase te rijeei
ilaau usastaVu:' iZgovome cjeline ispred enklitika (nenaglaSenih l1j~i sto se
miSlalljaju na prethodriu naglaSentirijee) s pocetDlm zVucrihn sugIasnikom.
Takvesueillditike ga i bi, rijetko'i veznik 'da (k:oji je zapravo proklitika).
U iZgovoinlln cjelinarii.auilutar reeenica . . ..'
Se~gaJe Ukorio. Grof.., birado odugovlacio.
.. Lovac..,bi uhvatio zeca, a1i;.,zec;.,gaJeprevario.
Duh..,gaJe prestrasio. Vidjehvda bjeZi.
nem:arntdoriove kOJi obicno odgovaraju:grafeniima f, c i h. Takve bismo fonove
biljeZiliuf6iJ.eiskoj transkripciji [f1. [eli [x], aliu izgovorusestvamo javljaju
fOIiovi kojisu' Iijihovi zvucni'parrljaci i koje biljeZirno [f], 13] i [Y];dalde [seCga],
[grof':' ~i];llova:t;b~]! [ze~ gal, [duy..,ga]! [vidjeY,:-.da~... . . . ' '.
MozemozapazltI da Je u fonetskoJ transkripclJ1 nor~, grafem hi"vatske
grafije h zamijerljen znakom x, dakle [x]. Vidjcli smo vee u II. poglavlju da se
dvoslovni grafemi lj,nj i di zamjerljuju znakovirIia], n i 3' i da Siogotvorni
r'biljeZim:o znakom f. Radi vecetocnosti iradi boljega sklada iZmed:u domace
i straile znanosti potrebnoje 11 fonetskoj transkripciji, uz grafeme lj, nj;eli i h (i
sarno djelomicno r), zarilijeniti jos i a i j, i to ~akovima j i j.
398
··Nataj,bi nacin hrvatska abeceda izgledala u fonetskoj transkripciji ovako: [a,
b, c, c, c, d, 3, 3, e,f, ~,x, i, i, k, 1, l; m, n, fl, 0, p,.r-r,s, s"t,u, v,z,z]. To su oni
fonovi koji odgovaraju predodZbama naSe jezicne svijesti 0 glasovnom saStavu
hrvatskoga krljiZevnog jezika, ill drugim rijeeirna, oni fonovi koji predstavljaju
glavne zastupnike naSih fonema. Zato ce poslije i u fonoloskoj transkripciji
, grafemilj, nj, eli,a i djelomicno r biti zamijerljeniznakovima fl, fl, 3, 3, r/, a jedino
ce /hi i Ijl iZ osobitih razloga ostati nezamijerljeni (tu su, naravno, kosezagrade
umjesto uglastih).
Fonovi [~, 3, ylpredstavljaju pak glasove kojirna upotpurljujemo f 0 net ski
sastav hrvatskoga knjiZevnog jezika. Njirna cemo pridruZiti i druge fonove koji
sejavljaju u naSem.ortoepskom iZgovoru, sve dok.!l!! zaokruZirnorljihovpopis.
20 Dosad smo upozna1i fonove [g], (1),], [f], 13] i [v]. Uz ~Ut· iinarno jos
nekoliko slicna karaktera i nekoliko fonova drugacijega. Prije svega, med:u
nosnim fonovirIia mtlazimo, uz onekoji odgovaraju naSim predodzbarna 0 nos­
nimglasovima, tj. [m], [nJi [fl], iuzdodatne koje smo vecupoznali,tj. [g] i [I),],jos
i sljedeea -dva:
(11)] u invalid, informacija, tramvaj, komfor = [iDjvalid, iDjformacija, traD}vaj.,
kODjfor]; . .
In'] u anjeo, incun (»vrst rlbe«) = [an'3eo, in'cun] (sve pod ttvjetom da
ispravno izgovaramo glasove c i j).
Fon [x] nije jedini koji se ostvarujegdje irnarno graf"Jjsko h. Ispravan izgovor
rona [x] zahtijeva da ga proiZvedemo na istom mjestu usne supljine gdje iZgova­
ramo glasove k i g. Nomnogi pojedinci iZgovaraju umjesto fona [x]glas koji se
tvorl znatno dublje, u grkljanu, i doirna se kao osjetno slabiji glas. Upravo je to
fon {h]. Ortoepska norma ne propisuje iZbora iZmedu fonova [x] i [h], astvarni
rljihov raspored u govornoj praksi nije jos dovoJjno istraZen. U svakom slucaju,
cini se da je najcesci iZgovor glasa koji je nesto dublji i nesto,slabiji od [x], dakle
u stanovitompomaku prema {h], no na takYe se nijanse ne mozemo obazirati,
a ni pravi iZgovor obaju tih fonova nije niposto rijedak. Stvaran izbor ovisi
o dijalektnoj podlozipojedinca i 0 navikarna stecenima u sredini u kojoj Zivi.
Razumije se, oni koji ostvamJju fon {h], iZgovarat ce u prilikama kada se umjesto
fona [x] izgovara rljegov zvucni parrljak [v], zvucni fon [fi], koji je parrljak
bezvucnomu fonu, (h], dakle [dufi gal i s1.
Usporednost fonova [x] i [h]· kao raznih ostvaraja naSe predodZbe 0 jednome
te istom glasu drugacijega je karaktera od smjerljivarlja, fonova [n, g, 1)" n']
u primjerima [rastanak, rastauka, t:astaI).ce, an'3eo]. Ortoepska, norma dopusta
izgovor i [xrana, xodati,· muxa, strax] i [hrana, hodati, muha, strahl, ali ne
prihvaca da se bilo koji od navedena eetiri nosna fona zamijeni kojirn drugim.
U jednomje slucaju tododuse moguce, ali i tu izbor iZmedu dvaju nosnih fonova
ovisi 0 iZboru iZmedu [xl i{h]. Radi se 0 tome da cemo, ako izgovararno [x],
u rijeeirna'kao bronhije ill inhalirati imati u nacelu glas kakav je u stanka. tango,
dalde {brogxije], [igxallr.ati], a Ukoliko iZgovararno {h], doci ce tu, i opet u nacelu,
fon {n]. ;-'
21 , Reeeno je da je fon[g] una c el u jednak u primjerima kao {brogxije]
i u onima kao [stauka,_taugo], i isto tako u {bronhi!e] i u [rastanak]. No istina je
zapravo, u tomedaodrios iZmed:u samih nazala u [rastanak,bronhi!e] s jedne
399
strane i [rastagka, brogxij.e] s druge j est jednak,ali ti fonovi[nJi [Ill nisu isti
u [rastanak, rastagka]kao u [bronhi!e, brogxqe]. Od nosnih fonova
[m.II], n,:Q., n', 6, g]
samo.. se, prva dva izgovaraju uvijek jednako, a ostali imaju po dvanacina
izgovora:ispted samOglasnika (ispred njih dolaze samo [0] i [ftD, na koncu rijeci
(opet samo ista dva fona) i ispred suglasnika kOje u fonetiei zovemo zatvornima
(okluzivima) i poluzatvomima (afrlkatima), au. fonoIogiji zajedno prekidilima
(nekontinuiranima), zraCna struja ima slobodan prolaz samo kroz' nosriu ~up­
ljinu, a ispred suglasnika.koje ufonetici zovemo t.jesnacnima(strujnima,· frika­
tivnima, spirantnima), zra<:na struja prolazi i kroz nosnu i kroz usnu supljinu.
Zato cemo imati u usnoj supljini za fonove
In]
nekontinuiran izgovor: noc, dan, brundati, tinta, zvonce;
kontinuiran izgovor: ienski, menza, bronhiie (= [bronhi!e]);
[:r:t]
. n ekontinuiran izgovor: opancar, kanja;
kontinuiran tzgovor: bransa, inzmer;
In']
nekontinuiran izgovor: incun; anjeo, punja; 0llvce;
kontinuiran izgovor: rijetki primjeri kao Banscina (zemljiMe u Pokuplju)
i mozda jos koji sliean;anJe;
[ft]
nekontinuiran izgovor:rluska, karl, sBlikati se, svmce;
kontinuiran izgovor: i.tvaDski, 'vatistina;
[e]
Izgovorimo li rijei::i lik i luk (»svod«),kojese jednako nagIaSuju (]lkj Ifrk),
nekontinuiran izgovor: tanko, bitanga;
opazit cemo nakon poriovljena paZljiva sluSanjada se raZlikamedu njima ne
kontinuiran ~ovor; bronhije (=[bronxij;e]).
svodi na prisutnost samoglasnika i ill u: osjetit.cemo da nisam suglasnik 1 nije
Fon [m] ne moze doCi samo ispred If] i [v], a kada se god izgovara, nekontinu­
iran je: mir, dim,lampa, bomba, pamtim, premda, Qi momka, amca, cam!ija,
pamcene, ali i p1amsati, crijemza (»biljka iz roda sljiva«), komsija, amharski.
Za fop [11]] vecznamo da d,9lazi samo ispred [f) i [v], a za razliku od fona [m],
on je u v ij e k .kontinuiran. 8to se tice dvojakoga izgovora kod pet od sedam
nosnihsuglasnika, iz tehnickihga razloga neeemo posebno ozna<:ivati (prohod­
nost kroz usnu supljinu moze se 'oznaciti valQvitom ertom iznad simbola: [n,ft',
~, g],akontinuirani [ftlmoZe se bi!jeZiti [~]), alieemo na njobracati pozornost
kada to bude zahtijevao predmet. izlaganja~ . Fon koji doIazi ispred i oznacit cemo [1'], onaj ispred u [10], a za onaj ispred
Potrebne su jol! dvije napomene. Ispred fOIiova Is] i [z] nije ortoepski obveza­
tan kontinuirani nazal [J:.:1], moze se javljati i kontinuirani (n]; izgovor ovisi
o sitnim kolebanjima u okviru ortoepske norme kod samih fonova [s] i [Z]. Druga
se napomena tieekontinuiranoga nosnog fona In'] isprea skupine 56(a vrijedjelo
bi to i·za Skupinu i j kada bi se naBla ukojoj rijeci). Tu je kvaliteta nazala
uvjetovana fonom koji je predstavljen grafemoin s; U pokitaju ispred [e] grafem
400
~ predstavlja fon {~], dakle lisce ;=; {llMe],gosca = {gosca], a onda isto tako
i groije = [groije] i sL To znaei da prigovorenju izgovaramotri niza.paralelnib
glasova;
[e, 3,. s, z]
[C,3, ~, z]
[e,3, s,z].
. ' .
22 . Trideset glasova ~to su predstavljeni grafemima hrvatske abecede,.i sloe
gotvorni r takoder, koji svi odgovaraju: nasim .prosjeenim ptedodZbamao gla~ .
sovljuhrvatskoga knjiZevnog jezika,. ovdje uprimjerima pisemo kUrzivom
(kosim slovima) ufonetskoj transkripeiji.· Fonetskom transkripeijom bezkosih .
slova, ali u uglastimzagradama, biljeZimo primjere gdje'dolaze fonovi kojesmo
sada upoznali paZljivom analizom svojegaizgovaranja ikojise U <.odreaenim
prilikama pojavljuju umjesto onih prvih. To su zvueni parnjaei'heparriih.be­
zvucnih suglasnika c, I i x, tj.I3'I, y], zatim fonovi [h,6.], koji moguzamijeniti
fonove Ix, Y], pa eetiri nosna fona [II], J:.:1, n', g] i na koncu fOllovi Is, z].
Vee smo vidjeli da dodaini fonovi imaju uglasoimominventarq. brvatskoga
knjizevnog jezika dvijevrsti egzistencije; U .veeini slucajeVasUsjedstvo odre­
denogasuglasnika, ito gotovo. uvijekonogakoji slijedi, ..uvjetuje.i odlueuje da
jedan od osnovnih fonova bude zamijenjen jednim od.dodatiUh:/I'akoondil
umjesto Ie] imamo npr. u zec",bi ispted [b] fon 13], tj. [ze:Lbi];umjesto In] imamo
ispred [k] fon Ie] u stanka [stagka], umjesto 1s] imamo ispred {elfon Is)' U lisce
';;[lisce],i isto tako umjesto [x] ill [h] imamoispred [b] fonb] ill [6.hi [duv",bilili
[dufi bi].Druga je vrst egzisteneije u mogucnosti slobodnoga,iildividuillnog
izOOli, izmedu [x] i [h] i isto tako izmedu (y] i [6.], bez ooziI'a riapoloZaj meau
drugim glasovima.
Obje mogucnosti egzisteneije nalazimo i kod daljnjih dodatnih fonova,samo
sto Ce· sada uvjetovanost biti vezana uz samogIasnicko· susjedstvo,. 'ill .cese
i raditio samoglasnickim fonovima. iU,
isti u tim dvjema rijeeima, da u lik ima viSiton, da je »mekSi«,a ulukda,ima
dublji ton, da je »tvrdkPri tomejezanimljivo da nijedan od ta dva glaSa ne
odgovara nailojpredodzbi 0 glasu koji je u hrvatskoj abecedi' predstavljen
grafemom 1. Usporedimo Ii sada Gi lika(od liko, »sIo} pod:koromdrveta«), Jaka
(od lak, "premaz, pokost«),.Juka (od luk,»vrst povrca«), gdje'je-Qpet naglasak
u sva tri primjerajednak (llka, Irota, lD.ka),ustanovit cemo da seispred'samoglas­
nika iopet javlja isti gIas 1 kakav je bio u primjeru Ilk, ispred u kakav je bio
u primjeru luk, ali da je u primjerulaka, ispred a, jedna. treca vrijednost glasa
1 i da upravo ona odgovara nailoj predodzbi 0 tome gIasu.
a uzet cemo jednostavno simbol [1]. Fon [1'] dolazi i ispred samoglasnika e, ispred
j [stol'Je] i ispred suglasnika c, npr. u tureizmu[b,el'cim] ("valjda, vjerojatno«),
iisto tako fon [10] ispred samoglasnika 0, ali u svim je tim,prilikama'izgovor
manje izrnzit. U izgovorusuglasnika1 ima opeenito mnogokolebanja, .• dobrim
dijelom podutjeeajem dijalekata, no u brvatskoj tradieiji uporabneortoepske
norme fon [1] ima vrijednost kakva jeu zapadnim sredozemnimkrajevima, ane
401
u.srednjoj, jos manje u istocnoj ijugoistoCnoj Evropi,l od takve vrijednosti treba'
poIaziti i ~adase izgovor pomice usmjeru [I'lill [10].
Blaga pronijena izgovora kakva je od [I] na [I'] ill [10] provodi se zapravo kod
svih suglasnika, ali je u veeine tako neznatna da je treba posve zanemariti
u prikazivanju izgovorne norme hrvatskoga knjiZevnog jezika, I;l. ukOlik9 se
nesto jace osjeca kod suglasnikA d, t, n, onda se radi 0 utjecaju dijruektnoga
izgovora u nekim kajkavskim i slavonskim govorima, pa se te osobinevaJja
kloniti.
Iznimkom su samo glasovi k i g. Izgovor kakav o.dgovara naSo.j predodZbi
po.javljivat cese i op.et ispred samo.glasnikaa, pa cemo takoimatipomak od [k]
prema [k'] u [kaSaH [k'isa], a od[k] .prema.[k"] u [kaditi]i [k~diti] (uvijek sistim
akcentima: kllSa, klSa,.kaditi, kuditi), Isto VTijedi i za glas g: [ganem] i[g'inem],
[garav] i[g"urav] (glU1.em, gtllem, gllrav, gfl.rav). Fono.vi [k'] i [g'] d.olazeiispred e,
fo.novi [k"] i [g'] i ispred,o i v (lokYa, momzgva. isl.), ali ispred e i 0. manje,su
izraziti,Istim pro.mjeruurla, u neznatno. manjo.j mjeri, podlijeZe i fo.n [x], ali ne
i fon;[h].Zatoce onda,biti. [x'ini]· i'[~] (hii:l4·imperativ, od ,gLhiniti, Hum,
,..staririltnicko-nomadski narod«)~
23'TPOSljednji. sug~snicki,do.datni fon istodobnojei uvjetovan i slobodan.
Radi se ofonu [w], kojise moZe izgovaratii obicno se i izgo.vara urnjesto fona [v]
ispred samoglqsnika oj osobitoispredsamoglasnika u. Usporedimoli izgavQr
raznih pademm ,6bllka' kod pridjevanov, .lako. cemo zapaziti da je ispred i, e,
a :sluSna vrijednost osjetno drugacija 'nego ispred 0 i u,ali. u prilikama kada
govorimo.osobito pa!ijivo, u usporenome ritmu, javljat ce se i ispred 0. i u ista ill
vrlo,'sliCna vrijednost kao. i u ostalim. poloZajima, uz nekoliko neprimjetnih
prijelaza.'Zato odnos izme<iu [v] i lw] nijekao npr.izme<iu {nJi [g], ko.ji se
me<lusobno iskljucuju i gdje nema prijelaza. Stoga je odnos izme<iu fonova [v]
i [w] istodobno i uvjetovan i slobodan.
. Time. je zakljucen inventar· suglasnickih fonova hrvatskoga knjiZevnog
jezika. Preostali sujos samoneki osobiti sluCajevi.To. susjedne strane glas koji
se javlja na poeetku rijeei s inicijalnim samo.glasniko.m kada je. izgovaramo
nakon.stanke, zatim. s druge straneglaso.vi koji su izvan sustava zato !ito. se ne
vefu s'drugimglasovimai zatosto raspolaZu vlastitom znacenjskom vrijednosti,
sto je oboje pro.tivprirode glasova kakvaje defini.rana uprvome po.glavlju, i na
koncu, to su glas j j neslogotvorni vokali.
Glas sto dolazi ispred samoglasnika nakon pauze biljezimo simbolom ['1].
U ,standardnoj novoStokavstini on nije izrazit i ne uijeee na druge glasovne
pojav:e. Nesustavni su suglasnici onaj koji u pismu oznacujemo fun i onaj koji
u sllizbi negacije' biljeZi.moc!, ali ti i neki sliCni glasovi jossu nedovoljno
isttUeni u hrvatskome knjiZevno.m jeziku.Iako suoni dobrim dije10m zajed­
nicki. bar ·za skupine susjednih jezika, ipak u svakome ima veeih ill manjih
specifienosti,pa istraZivanja natom .polju ostaju vaZnom zadacom hrvatske
lingvistike.
24 '. Grafem j predstavlja dvije u naeelu veoma razliclte glaso.vne stvarnosti,
aliu praksi je ta razlicitost.u prilienoj mjeri smanjena, i tos dv.aju razioga: oba
fona' ko.je predstavlja grafem j ostvaruju se u osjetno Sirokom izgovornom
raspo.nu .sluSno gotovo neuhvatljivih.inaCica, pricemu se neke krajnjepribli­
Zuju, a o.sim toga, oba se fonavrlo cesto izgovarajuoslabJjeno (reducirano.), sto
namonda oteZava njihovu toCnu identifikaciju.
402
Kod dosad obraltenih fonova stanovite ograde vrijede samo za odnos [xl
i [h] - uvijek je simbol koji odgovara slovu iz abecede (ovdje malo izmijenjene),
izabiran Za onaj fon sto se poklapa s naSom predodzbom.oglasovnoj vrijednosti
toga grafema. Taj je fon o.nda ujedno i naj'ceSci meltu ojilina§to predstavljaju,
kako cemo vidjeti u sljedeeem pogla\!'lju, ostVaraje istoga fonema. No fon fj]
ostvaruje se u hrvatskome knjiZevnom jeziku prillcno rijetko. J avlja se u izrarlti­
jem obliku u rijecima sto pocinju slijedomju-, osobito. pod kratkosilaznim
akcentom kao jilg,jiltro, i.me JOraj, zati.mu neklln ~o upo.trebljavanim turciz­
mima sto poCinju slijedomjl, u izgovorU strarllh vIaStitihimena, osobnih i zem­
Jjopisnih, sto pocinju istim tim slijedom, u rlj~i jii(;'Vrst slatkovodne ribe«),
koja cesce glasi jaz (tada doduse ~ci j~nako kao mnogoobicnija imenica
s drugim znacenjem).Udrugim se slucajevima:fon 01 ne ostvaruje osi.m po.sve
iznimno, npr. kada glumac ze1i govoriti osnbito razgo.vijetno, usporenim uvjerJji­
vim glaso.m. Reduciran fon 01 maze se pak euti lzme<iu samoglasnikA i i u (i-i, i­
-u, u-u, u-i), npr. u eiji, wniju, kuju, bruji i s1.
U svim do~ad nespomenutim prilikama dolazi fon m,koji predstavljanapro­
, m
Sto neslogotVorni oblik za vokal i. Odnos izme<iu [i] i u nacelu je isti kao kod
[r] i [r], samo sto u prvo.me slucaju doZivljavamo samoglasriik [i] kao osnovni
glas, u drugomesuglasnik [rl. No u nasoj je svijesti fon[!] povezan s fonom [j].
ne sa samoglasnim fonom [i].
U grafemskom slijedu ije kada predstavlja ijekavski izgovor, i.mamo u kudi­
kamo najcescem ostVarivanju glasovnu vrijednost bitno drugaciju od oeeki­
vane. Taj specifican slucaj obralten je u sljedecem poglavlju ovoga odjeljka.
Neslogotvorni vokal [~] ima u hrvatskome knjiZevnom jeziku posve druga­
ciji status negoIn Do.lazi samo u pozajmljenicama iz drugih jezika i u izgovoru
stranih vlastitih imena. U tudicama se javlja o.bicno iza a ill e, npr. kauzalan,
nautika, eutanazija i s1., gdje au i eu mOZemo izgovarati jednoslomo kao [a~]
i [e~] i dvosloZno kao [au] i [eu]. Neslogotvorni [~] cesci je sto je rijec dufa.
U kratkim rijeeima moze i prevladavati slogotvorni glas. Tako se rijee auto
izgovara obicno. kao trosloma, a-u-to, pa u Gm redovno ima lik Alita, kao npr.
korito, kl)ritii:'-,Neslogotvorniizgovor [a~to] pretpostavio bi Gm [a~ta] ill mozda
[a~ta], sto se u izgovornojpraksi uglavno.m i ne pojavljuje.
25 Uzmemo Ii sve .neslogotvornefonove hrvatskoga.knjiZevnog jezika
zaj~no., i temeljne i dodatne, moZemo.ih predoeiti u tablici u kojoj cemo
fohetske podatke prikazati onako kakonajbolje odgovara zafonoloSku interpre­
taciju u IV. poglavlju. Pod rimskim iarapskim br()jkama razumijevaju se:
Okomito:
I.. bezvucni nekontinuirani (prekidni) suglasnici (okluzivi i afrikati);
n. zvucni nekontinuirani suglasnici; .
m~ bezvuCni kontinuirani (neprekidni) suglasnici (ijesnacni);
IV. zvucni kontinuirani suglasnici;
V. nosni suglasnici (nazall);
VI. treperavisuglasnici (vibranti);
VII. boeni (lateralni) suglasnici;
VIll. sonantni spirantni suglasnici;
IX. neslogotvornivokali.
403
 Vodoravno: u V. stupcu imamo u 3,.4, 7,,8.j 9. retku po dva fona':" to s,u nosni suglasnici sa
1. dvousneni(bilabijalill) neslogotvorni fonovi; zatvorom i s prohodom u usnojsupljini,.kako je t() izn~seno. u, 21., paragrafli.
2. zubno-usnEmi(labioderitalni) neslogotvorni fonovi; Po SYQjoj prirodl fonovi doneseni· na ' tablici dijele $e. u trl s~upine. Prva
3. zubni (dEmtahrl) rieslogotvorni foIiovi; obuhvacastupce I-IV"druga stupceV-VIIIftree~ samoIX. stupac. 0 prirQdi
4. :i:.ubni palatalizirani neslogotvorni'fonovij
fonova govorit ee Se posto ,obradimo islogotvome glasQve podjela glasQva PQ
5.. zubni Iabiovelarizirani neslogotvorni fonovi;
njihovoj prirodi ipodjela po .sIogotvomosti bitno se razlikuju ine smiju se
6. alveolarni neslo~otvorni foriovi;
mijeSati,
7.. prednjotvrdonepcaru (pl:ed:njopalatalni) neslogotVornifonovi;

8. strafujotvrdonepcani (straZnjopalatalni) neslogotvornI fonovi; . 26. '. Inventar slogotvonlih fonova ubrvatskom jeknjiZevnom j~ziku mnogo
9. mekonepc:ani (veI8rD.i) palataliZirinU .nesiogotVbrnl fono'Vi; .• '.' siromaS~i od .vee prikazanoga ~yen~a neslogof;vornih fonoya.Meduslogo­
10. mekonepcaru (velll.rnO rieslogotvornl fonovij .~.' tvomim fonovimanalazinlO,lJZ obicne naiie samoglas~e, i nekefonove koje
n. mekonepcani(veIarni) labijaliziraru neslogotvotriifon~vij . smovee upoznaliuroihoVll suglasnickom obliku. Jedan o.dnositeJja sloga jest
12; grkljanski (glotainl ifili falingatili) neslogotvorni fonoVL . inajl:eSea ijekavska realizacijagrafemskoga slije4a jje, .koja.cese, kako je vee
. . , ..
' . '
reeeno, obradivati u IV. poglavJju. :'. . . .' ,
Tablica Samoglasnicki fonovi' 1:uyatsltogaknjiZevnog jezika, bar. onitemeJjni, mogu
I. II. Ill. IV. v. VI. vii." vm.·:of biti i dugi i kratki, a kada su nag}aseni, nose uzlazan ili silazan ton. :tJkoliko za to
nema: posebnoga. razloga, nedijelimo duge samoglasnikeodlo'atkih. Onise,
1. P b m W ''! uostalom, ostvaruju u.izgovomom pogledu podjednako,iak;osu dugi vokali
2. f t 11) v "'., neprimjetno zatvoreniji, nouporabna norma hr'iratske ortoepije ne tolerira osjet..
3. t d 2n 1 .j nijih razlika u of;vorenostiili zatvorenosti.Drugim rijeeima; dugi se samoglas­
4. 2'n'
1'>' ::.. , ,., nici razlikuju od kratkih.prakticki samo po relativnoj kvantiteti, koja.dakle ne
5. 1° ,.J'.,••j
utjeee osjetno ;na. glaSQYIlu kvalitetu vokalskih fonova l¥io s.to to3nace biva
6. c .3 .' s z· r" u mnogim jezi~ima.Utjecaj. tona jos je neznatniji. '. ' . .,. .
7. c 3 s z 2ti t
Medu neslogotvorni!nfonpvima dodatni. nadmaiiuju brojemtemeJjne, prema
8." c 3 s z 2~
stanju p~omena tabliciu 25. parilgrafuodnos je 25:28 u konst dodatnih.
9. k' g' x' Medu. slogQtvornirna nalazimo posve drugaciju situaciju: broj temeljnih· dvo­
, " struko je veci, a ;lli:a racunamo i normalnu ijekavskuvrijednost grafemskoga
10; k g x y 20 '

11. kO go x"
i
..
12. \9 h ii. ..-,'
U tablici su pI'azna mjesta ispunjenatoc~To,·je.,ucinjeno .radi veee
preglednosti. Na mnogima od tih,,..praznihmj~stal\teQrjj$i su' ~~Jjivi
i fonovi koji bi njima odgovarali. U raznim se jeziclIDa takvi fonovi i nalaze, ali
ako se koji od njih pojavi u naiiem izgovoru, radi se ili 0 govomoj mani ili
o kakvu utjecaju dijalektne izgovome osnovice (artikulacijske baze), Tako je vee
upozorenona dijaleIrtni izgovor s blago'palataliziranim dentalimad i tiSpred
i (oni bi na tablici' zauzimali poloZaj 1.4. ilIA.); Ortoepskojse normi protivi
i kada se koji od fonovas tabliceostvarujeu polOzajima.koji :rrlsu bili navedeni
kada je 0 pojedinom fonu bila rijec. To vrijedi npr. za fon (n'1 <V. 4.) ispred i, ili za
fon (l°1 (VII.5.) ispred a.. Ni u pozajmJjenicama, ali ni u izgovoru tuuih vlastitih
imena (izuzmemo Ii razne »snobizme«) ne pojavJjuju se u nas fonovi nezastupani
na iznesenoj· tablici, a. uglavnom, uZ.neke iznimkeo kojiJ.:nacebiti rijeeL poslije,
ne dolaze ni u polozajima sto nisu bili navedeni... , . " .,
Na tablici suneke poj~osti ponesto pojednostavJjene;no fonetski oAjeljak
daje pune podatke ne samo 0 tm. mjestu izgovoranego to poloZaju i ulozij~a,
itd. Ovdje je i fon [~1 smjesten na neodgovarajucemjesto'(V.8.) kako se za nj ne
bi morao donositi poseban redak, no taj je fon;upravoluvjetovanglasovimana
8. liniji.Fon [9], za razliku od drugih nesustavnfu,fo;t!,ovaspomenutih u para­
grafu 23, unesen je u tablicll zato Sto se ipak.,vezesdrugim glasovimate
suajeluj~ u iZgovoru normalnih rijeci brvatskoga knjiZevnog jezUta. Na·koncu,
404
slijeda jje, ondaje odnos cak 7:3 u korist temeJjnih fonova. '
TemeJjni susamoglasnicki fonovi u brvatskome knjiZevnom jeziku oni sto
oclgovaraju na§oj predodtbi 0 glasovnoj vrijednosti pet grafema brvatskeabe­
cede koji preQstavljaju.vokale,tj .. a,'e, i, 0, U, cemu onda vaJja dodati kaQ Sesti
temeJjrti samoglasnik josi slogotvorni f. Status glasovne vrijednostigrat'em­
skoga slijeda jje u ijekavskom.izgovoru drugacijegaje karaktera i zato se 0 njem
govori posebno, kako Je v:ee napomenuto. .
27 Ponovit ee~o da su vokalski samoglasnici a, e, i, 0, .U predstavljeni samo
jednim fonom: raj, (e1, [i], [01 i [u]. U izgovoru nekih pojedinaca, obicno dubro­
vackoga ill otoekogpoq,rijetla, cuje se umjesto.dugoga fona [a], tj.umjesto [a],
jedan zatvoreniji glas" u veeoj. ili manjoJ mjeri pomaknut u smjeru vokala [01.
Rjede se cuje zatVoreniji izgovor dugih vokala [El1 i [o],tj. da je izgovor malo
pomaknut od [e]prema [il i. od [0] prema [u]. U pojedinaca s kajkavsl!;om
dij:dektnom podlogom mogu se ~uti razna.odstupanja.u vrijednosti fonova [el
i [0], dugihikratklh,a uponekoga podrijetlom iz dinarskih stokavskih krajeva
mozemo cuti osiabljen izgovor kratkoga [u1 i jos Cesce kratkoga [i). Sve su to
ocitovanja dijalektnoga utjecaja i sve se te artikulacije nalaze .wan okvira
ortoepske n o r m e . ' ,_ . .
U raznim ostvarivanjim~ standardne novostokavstiI).e toleriraju se stanovite
oscilacije ustupnjuotvorenosti fonova [e1 i (0), osobito kratkih. Ortoepska
tradicija brvatske uporabne norme prihvaea posve uzak raspon. u izgovoru
fonova [e1 i (0], dovoJjno uzak da uho ne zamjeeuje osjetnijihpomaka uizgovoru
405
ni pci paZljivu. slusanju. Artikulacija kO'ja se dO'Zivljava' kaO' reprezentativna
PO'sveje neprimjetnonestOzatvO'renija O'didealne srednje, kO'ja bi za [e] bilana
PO'IO'viCi puta O'd [aLdO' {i]iza [0'] na PO'IO'viciputaod [a] dO' [u]. ZbO'gtO'ga
sicusnO'g PO'maka dO'Zivljavaju se otvO'reni dijalektni'fO'novi [6] i [:>]kao Vece
O'dstuparije O'd ort<>epske nO'rmenegO' zatvO'reni dijalektni fO'n6vi [~] i [Q].
RaZmatrajuci udrugome PO'glavlju O'dnO'sizmeau g1asovlja i pisma uPO'znali
smO' u n. paragrafu »neod.fec1eni« vO'kal nazvan sva. KaO' fO'n biljeZit cemO' ga [g].
TO' je dodatni slogO'tvO'rni fO'n, ali.za razliku od n~slO'gO'tvO'rnih dO'datnih fO'nO'va,
kO'jesmO'gotovO'sve (izniinkO'ln je sm:tO' hD pridruZivaJ.i kO'jem odrec1enO'mu
temeljnO'mforiti; [g] stoli PO'strani;Njegovaje O'shO'vna sluZba vee navedena u n.
PO'glavlju:kadagO'yO'rimo os I O'V i m a; upotrebljavamo njihove nazive, dakle a,
be, ee, i!e,ce,de;ltd;;akadagovorimO' 0' glasO'vima, suglasnike ne mo~emo
izgO'varati saine, jer nisu nositelji slO'ga, pa zato uz njih izgO'varamO' sva, dakle
[bg], [Cg], reg], [e::l], [d;:!] itd. Kako neki i slova.imEmUju na naein uO'bicajen za
glasO've, pa onda: npr.i beogradski nogometni klub BSK zovu ne be-escka negO'
[b::lsk], pO'javila Ire i noVa rijee [bgskovac] u znaeenju »naVijae kluba BSK«, i ta je
.rijee, baru sportskim krugovima, PO'znatau svim' jugO'slavenskim zemljama.
Iako u hrVatskome knjiZevnom jeziku nijejaee prosirena praksa da se B, b ill C;
c zovu ,.veliko i malo ba, ea« 'uInjesto »veliko'l:malo be, ee«, nijeninepO'znata,
i ri izvedenicama tvotenima od kraticamogU sel'iO'javiti idruge takve rijeei.
Zadmmolise na vee poznatO'me primjeru, pisanjebeskovae ne biO'dgovaralO'
izgovoru;·a pisanjebskovae neprihvatljivO' je jerbi vodiloizgO'varanju *[psko­
vac] (zvjezdicO'm u lingvistiekim tekstoviina oznaeUjemO' illnepostO'jeee O'blike
illPilk. u povijesnO'jeziCniin: djelima, oblike rekonstruirane za: proslO'st).
U O'bieIioj grafiji, lj. kada se ne sluZimo u strucnlmtekstO'vima .fO'netskO'm
transkripcijO'm,preostaje jedinO'· mO'guenost da u takvim slueajeviina uPO'tre­
bimo apoSttof, npr. b'skovae.· U takvoj sluZbi apostrof tlije pravO'Pisni vee
graiJjski zrulk,
28 . Mnogi evropski jeziCi, pa i najvaZniji· kaO' frartcuski; engleski, njemacki
i ruski,'l'OsjedUjq glas tipasva, a nalazimO'takav glas i u nekim jezicima
u susjedstvu (bugarski, albanski,rumunjski). Kadase sliean glasnac1e u kO'jem
vlastitO'm'imenu, osO'bnO'm·ill geografskO'me, mO'Ze se PO'javiti' ortO'epski prO'­
blem. Nije naime rijec 0' pisanju, jer po hrVatskO'j pravO'pisnoj tradiciji strana
vlastita imena piSemo O'riginalnim pravopisO'm i, u granicama tehnickih mO'gue­
nO'sti, ori.ginaJ.nom grafijO'm.U izgO'voru se pak sluZirho i zatuc1a vlastita irriena
sarnO" fO'nO'vlmahrVatskO'ga knjiZevnog jezika; i to' uglavnO'm· O'IiakO' kako oni
dO'laZe i u dO'macim i usvojenimrijecbna - jedina je O'zbiJjna izninikafO'n13],
kako je to' vee izneseno u poglavlju 0' pisinu u 13. i 14. paragrafu. TakO' se O'nda
i vO'kaJ. [;:!] ilinjemu sliean fO'n u stranim vlastitim imenirna zamjenjUje jedniin od
naSih vO'kala, obicnO'e ill a, najeesce prema grafemu kO'jiin je Bva predstavljen
u O'riginalnome pravO'pisu za vIastitO'imeO' kO'jem je rijee, ilipremapO'sebnome
gtafemuZa svaunekimjezicima (albanskie, rumunjski il),zaneinarUjuci specifi~
can dijakriiicki zIiak. . .
,Takav je pO'stupak PO'sve O'pravdan i u skladu s naSO'm tradicijO'mO'rtoepske
prakse. U stranim vlastitim imenima mi doduse, bar za PO'znatije jezike, zadrZa­
varnO' iivomo'mjestO' naglaska,·cestO' i"njegO'vu kvantitetu, ali fO'nO've zamjenju­
jemO' svO'jima, i toprema pravilima njihO'varasporeda u.hrVatskO'me knjiZevnO'm
jeZiktL tznimna rijee kao [bgskovac]i naCin kakO' izgO'varamO'izoliranesuglas­
nicke fonO've igraju suvise neznatnu ulogu u cjelini jezienO'ga sustava da bi
406
mO'gli biti O'pravdanjem-Zll obvezatan izgO'vO'r fO'na [g] u stranimvlastitim ime­
nima. Nosama. O'PsWjnO'st tih PO'java ipak je dO'vO'ljna da takav iZgO'vO'r sam pO'
sebi ne'btideni prO'tivan O'rtOepskO'j nO'rmi, baru nekim PO'jedinaenirnslueaje­
virna.
.UZIIlemoJi slaVJiO'ga arhitekta .I.e Corbusiera, velikO'ga lingvista de Saussu­
rea i poznatidneVnlk Le;Matin,onda eemO', prateClhrVatski izgO'vor tih vIastitih
imena,lakO' ustanO'viti dajeostvaraj [desO'si'r] mO'Ma nesto eesci.O'd O'stvaraja
[dg sO'sir], ali O'stvaraji [I~ kO'rbi1jl!] i[I::I matEmlO'sjetnO' preterunad ostvarajima
[Ie. kO'rbizj~] i.[Ie ma~n)., Tu se neradi 0' tzv. citatnO'm izgO'vO'ru,.kada. se
u PO'sebnim prilikaina:i Za osobite SVrhe O'stvarUju specifiCni fO'nO'vi tuc1ihjezika,
a nije rijee ni 0' snO'bO'vskO'm: O'PO'naSanju tudega izgO'vO'ra. U izvO'mO';me izgoVO'ru
tih imena nalazesert~e, O'sobiti frartcuski fO'nO'vi, kO'je mi ne reproduciramO':
u prezimenima O'bojice spomenutih velikanadO'laZi umjesto fO'na [i] VO'kal sUean
njemaekO'm. ii, ·.a .u. im€l:p.u. dnevnma imamo umjes't9slijeda. nasih fonO'va [en]
ftancuSki nosni VO',kal,kO'jiceinO',u skladu sa slavisticl,tim tradicijama, biljeZiti
je
[~]. NO' iP<lk vi.dimO'daiako izyO'rni izgO'vO'r.[korbd'ljl!, ma~pravilnO' kroatiZi­
ran u [korbi2.i~,mat~n],.ii[b] mOZe·O'stati i O'staje fO'n[g]. .'
TO'~a~i da unaSoj ortQepiji stranih vlastitlh.imena [;:!] ima osO'bit status,
slienO'bO'.f3l,aUip8k u nest<'> manjO'j mjen, jer se [;:!] javlja sarno f8kultativno, pa
i.u O'nini SIuCajeylma 19da JE! ,sva ee§ei O'd svO'je zamjene, ipak. uvijek mO'Ze biti
i zamijenjen.·., . . ;. ...• .'. . .... .'. . .' .
8tO' se tiCe samO'g·pisanja, pitanje se ne PO'stavlja, kakO' je tove(! reeenO', ali to
vrijedi u PUnO'j IDjeri samo za jeZlke Sto se piSu latiniconi. Za ostala pisma, dakle
kada je pO'tN!bnatranskripcija, mO'gu se pO'javiti.i problemi, ali njih valja
i:i~sayati 'prikonachO'mkodificiraDju hrVatske'.pravO'pisne norme. Jedno je
pitanjf;! ipak i~ada iiktUalilQ.PO'nekad je potrebn() sre<istvima nO'rm;:tlnegrafije
dO'nijeti u ~8gradiuria iigO'vO'r kakva stranO'ga vlastitO'giInena. IakO' je u primje­
rima kO'ji sq.bili ~eseni mO'gUc izgO'vO'r i[l~] i [Ie], moze se tkO' O'dlueiti upravO' za
[I;:!] i PO'Zeljetlaa Zabiljefi baS taj izgO'vO'r. U to'm bi se koilkretnO'm slueaju mO'glo
pisatiiL mateD, jer jegrafem 1 O'dijeljeil razmakomod sljedecega grafema pa bi
sei kaO' izollrlm:O' suglasniCkO' slovO', ioIiako OstvariVaO' s fO'nO'm [g1 nO' u drugim
bi sluCajevima takvO' 'JjesenjemoglO" biti veomaneprakticnO', vodilO' bi dO'
ncizgovorljiVih suglasniCkiliskupina u kO'junane' bismO'.autO'matski;znali kamo
valja umetnuti Sv.ii Ostilje dakle na raSPO'laganju i O'petsarno apostrof, bar
u'O'kviruPO'stojeCihsredstava, ali to'je predmet tek za buduee (O'rto)grafijske
rasprave, U Svakbmshieaju, i u takvO'j bi uPO'rabi apostrO'f biO' grafijski, a ne
ptavO'pisnizitak; . ' .
29' Zli razliku' od ~arnO'glasnika j', kO'jidO'lazi uglavilO'm u dO'macim rijeeima,
lj. u rijecima slavenskO'ga pO'drijetla idavnO' usvO'jenima, slicni slO'gO'tvorni
fO'nO'vi III i [:0] dO'laze iskljucivO' u tuc1icarna i u izgO'VO'ru nekih stranih vlastitih
imena' (npr.. rijeka Vltava). Rijeei u kO'jima dO'laze fO'nO'vi ij] i [J}J eestO' su
supstandardni barbarizmi, ka~ [stemaiz:o], »dlijetO' za karnen«, ili su na rubu
jezienO'ga standarda kaO' [rex:oSiber],»vrst .pO'miCnO'g raeunala«, [kragIJ.},
"kragna,O'vratnik«, [kra:fi;}.], ,.krafna, PO'kladnica"" [bofl), »jeftinaroba slabe
kvalitete« i st, anima· i rijeei kO'je pripadajunormalnO'mu fO'ndu eurO'peizama
standardnO'ga jezika kao [ansambU ill [3entlroen]. U sVakom slucaju, fO'nO'vi 11]
i [:0] PO'javljuju se sarnO' u sredini rijeei izmec1u dvaju suglasnika ill na kO'ncu
rijeei iza suglasnika,.daklesamo uPO'lo~ima ukO'jima se nikada ne PO'jav­
ljUju fO'nO'vi,[Ili[n].
407
 Fon [r] zastupanje pak udomacim rijeCima na slican naCin kao fonovtm i [ti]
u pozajmJjenima, tj. U' sredini rijeci izmeQu .suglasnika,· npr;[prst],' rijetkoria
koncu rijeci iza suglasnika, npr. u aoristnim likovima kao[satr], ali dolazi ina
poeetku rijeCi ispred suglasnika, npr. [r3a. rzati, rvati se]. U ta tri posljednja
primjera suopstoje i oblicis pocetnimfonom [xl(ill [h), vidi paragraf 20), dakle
[Xf3a] itd:, no u drugim osnovamas pocetrrlmfonom [r] nedolazi protetski [x]:
[rbine] ("krhotine grncarije«), Crt] i sl. To su sve poloZaji u kojimase:hikada ne
pojav]juje fon [r],uz jednu iznimku: na pocetku rijeei [r] moZe ipak doCiispred
suglasnikaj,ilpr. [riecica, rie3i, rie~enel is1. No i tuse.fonovi [rJi [r],me­
m
dusobno iskljucuju: ispred dolazi samo fon [r], ispredsvih ostalih suglas:hika
samo fon [r].
U 'I1ekiin-slilcajevima fon [r] dolazi. ipak i u istirri' polozajiina u kojima se
redovnb j~vlja fon [r]. Imamo tri takve moguenosti: fon [r]' ispredo<1, npr.
[groee],»gi-Io boce«, [istro] (premaistfla. istrIo); fon£r] iza pref1ksa, npr. [za­
r3ati], i fonJr] uslozenicairia kao Zelerio[tska. Republika; OCito je da u ta1tviin
slucajeVinia standardna grafJjaneraspo!aZe sredstvima kojabi onemogueivala
dase za.rZe (ukoliko ne iigovaramo [zaX}'ze] ill [zal\fZeDostVan kao*[zarle]
(kakci izgovaramo npr. marie) illda se tiZelenoflskaRepublika zavrsru dio
'-O(tska ne izgovori onako kako ga izgovaratno npr. u rijeei sportska. Apo$trofbi
mogaoi'u takvimprilikama posluZiti kao grafijski mak:' gr'oce, istr'o, za'rie,
Zeleno'rtska Republika, ali to nije normativno regulirano. No fon [rl utakvim
primjeriIlla nijesamo grafijskim problemom nego ijeiiciiim. 0 tome se govori
u IV. poglav]ju. ,.
Fono'vi I]]'i [ti] i fon [r] u pozajmJjenicama mogu bitt zamijenjeru slijedo~sva
+ OJ,jn) I [r], npr. [artik;:)l] wnjes~o [artikl], [reX;:)nMber] uInj~sto [i:e~iber],
. [Zan;:)r] umjesto [zanr], i s1. Takavje izgovor plodposrednoga illneposrednog
utjecaja stranih izgovomih navika, ill pak dijaIektne podloge. Sarna opstojnost
nasega glasa \ uvjetuje da se izgoyor bez sva. bolje uklapa u nas glasovrp. sustav.
To potvrduju i turcizmi kada Se fonovi [r] i I]] pojav,e u slicnim." prilikania, jet.
!>e oni uopee i ne zamjenjuju slijedom$V8. + .[r] ill [1], primjerice [agr] ,.te2;ak«
(pridjev), [devr] .»osobit obicajuz srortne slucaje«,[emr] »zapovijed, IUlredba«,
[fler ]»mj.sao; volja; briga«, [reb[] »mjesec«, [ak}] "Pamet, r~«. Nemogucnost
takve zamjene vrijedi i za sredinu rijeei. U tome poloZaju naIazimo fon [r],
integru-an s domacim fonemom Ir/, u velikom broju turcizama"pa iposve
obicnih kao lkaIdpna/, Isrma/ »l;Irebrena Zica, srebro«, /hrsum! »povika; razbjes­
njelost; nered« i s1., a 111 je veoma rijedak; dolazi u prilogu inepromjenjivom
pridjevu [aklli] »pametno, pametan« (taj je primjer veoma specifican i nekim
svqjimdrugim svojstvima, 0 kojiIna se govori poslije). Ina koncu,l.l turcizmima
. fon [r] moze doci i na poeetku rijecH/r z/ ,.po~tenje, east..obraz«), u kojojpoiiciji
slogotvorni sonanti inace ne dolaze u d,rugim tudicama.
30·· U 25. paragrafu donesena je' tablica .suglasnickih fonova, konstruirana
prema njihovim osnovnim fonetskim osobinama. Utu su tablicu'uvrStenisvi
suglasnicki fonovi, grupirani po svojoj prirodi u tri skupine. Samoglasnicki se
fonovi dijele po svojoj prirodi u dvije skupine, ali kako se one kao cjeline bitno
razlikuju, na· tablici cemoprikazati Sarilo. skupinu vokaIskih sarnoglasnickih
. fonova. I ta je tablica konstruirana prema nekim osnovnim fonetskim osobi­
!lama, izraZenima rimskim i arapskim brojkama, pod kojimase razumijeva:
408
Okomito:
I; prvo prednje mjestoizgovora;
II. drugo prednje mjesto izgovora;
III. srednje mjesto izgovora;
IV. prvo straZnje mjesto izgovora;
V. drugo straZnje mje!>to izgovora.
Vodoravno:
1. visoki poloZaj jeiika, najmanji otvor;
2.' srednji poloZaj je;zika, srednji otvor;
~. niski poloZaj jeiika, najveei otvor.
Tablica:
I. II. III. IV. V.
1. u
2. e ;:) 0
3; a
Zaortoepsku uporabnu normu hrvatskoga knjizevnog jezika nisu potrebni
dodatni poloZaji kojima bina tablici odgova.rala sjecista 1/2. iIfII. ill IVIV,,'}J3.
iII1III. ill IIIIIV. Oninisu potrebni ni .za dvoglasnicki (diftonSki) fOn,koji
predstavlja najceMurealizaciju ijekavskoga dugog jata biljezenoga grafemskim
slijedom .ije. Kako bismo taj dvoglasnik razlikovali od. obicnoga ,dvosloZnog
slijeda fonova[i], [j] i [e],.odgovarao on staromujatu ill ne, biljeZit cemo ga'
slozenim znakom [ije]. Dvoglasnik [ije] ima osobit status u glasovnome stistavu
hrvatskoga knjiZevnog jeiika, a fonetske ifonoloske specificnosti toga dVQglas­
nika nisu vezane uz mjesto na iznesenoj tablici samoglasnickih fonova (iako se
ono ne bi poklapaIo. s fonom [e]). Kako je vee napomenuto, sva problematika
vezana uz tajdvoglasnik obraduje se u IV. poglavllu (45.i46,paragraf).
Uz vokaIske samoglasnike naIazimo u inventaru slogotvornih fonova·hrvat­
skoga knjiZevnog jezika jOs i vee spomenute son ant s k e sam 0 g 1a s n ike
[r], Ell i {til. Prema tome, potpun popis obuhvaeasljedeee slogotvorne jedinic:;e:
(a, e, i, 0, u, ije, ;:), r, 1, ti]. '. .
Fon UJ, .za razliku od suglasnickoga [1], nema uza se dodatne fonove uvjeto­
vane glasovnim susjedstvom. Postoje doduse neka posve sitna odstupanja,
kakvih imamo koQ, svih glasova, ali kako su ona za sluh prakticki neprimjetna,
neeemo se na njih obazirati kao sto to ne cinimo ni kod drugih glasovaNo liZ
fon [ti] potrebne su ipakjo~ neke napomene, On se sam veoma maIo prilagoduje
veeini suglasnika pred kojima !>toji, ali kada se zamjenjuje slijedom tva
+ n(paragraf 29), onda ce dolaziti razliciti nazaInisuglasnicki fonovi, u skladu
s onim sto je vee izneseno u paragrafuna 16 i 20-21, S time da se ispred p i b nazaI
n zamjenjuje glasom m (i i!>predfi vfonom {1lJ], npr. u germanizmu [bak;:)mbart],
»zallsci«, koji je na rubu barbarizama i koji se izgovara i [bakembart], prern,a
njemackom pisanju, a njemackomu pisanju dugujemo i hrvatski grafJjski oblik
bak(e)nbart, sa slovom n. U govoru se cuje i Samoglasnicki fon [rp.], dakle
- [baktp.bart] i s1., ali kako takva fona nema u usvoje:g.ome IjeCnickom blagu
j~cnoga standarda, .nego sarno u barbarizmima iIi, u najboljem slucaju,
u pozajmJjenicama' na rubu toga leksickog fonda, i to u praksi rijetko; rjede od
obicnijih ostvaraja {;:)m] ill {em], mOZemo se zadov()ljiti time sto je fon [rp]
,409
 . s pomenut i zanemarlti ga u daljnjoj obradbi. I u izgovaranju stranih vlastltih Tablica.B:

imena samoglasnitki ce m biti Ijeifi od sljedova [;m] i [em], a kod. stranih MATRICA SONANTSKm I VOKALSIill!'FONOVA

vlastitih imena moze se u izgovorujaviti i s~9g~asni¢~ fon bll] wnjestQ [;llJlili

[ellJ], npr. (roZlllfeld] za prezime Rosenfeld (illnjesto (!eScega [ro.z;llJfeldlili (1'0­ m ~ n.~ dol! r I·! r r v w j I! 1;!i ue·j ijeo ;) a
zellJfeld]). Taj fori bill zanemarit cemo takoder, kao) (Ip]. . vokalski' - - - -. + + + +. + + + + +
§Wrini
31' U 25. i 30. paragrafu iznesen je pun inventar litvatsltih samoglasnitkih
isuglasni£kihfonova. Vidjeli smo da ih mi u komunikaciji i uopce u gOVQrnome + +1+ - - - + - - - +
procesu ne Z8paZamo sve; kao cjelinu, nego identificiramo sarno foneme, pri ++ + - '+ - -1- + + + + + + + + ~l+ + + + - .
+ + + - - ++ ..:. - + - + - +
tem nam setini da svaki fonem i izgovaramo i cujemo uvijekjedriako, to jest, da +-+-++
se npr. fonem In! ostvaruje uvijek kao [nl (usp. paragraf 17)..1!i ne zamjeCujemo
fonova [J;,l, n', g] (s njihovim dvjema podvrstama, usp. J)aragraf 21). ZaSto je tako nosni 1+++++++1-­
- i k a k 0 je tako - govori se u IV. pog}avJju.
Mi dakle u Zivotu ne. zapaZamo Svih pojedinacnih fonova, ali uvjerili smo se
kinitinuirani - +±
± ± ± ± + +: + + + + + +
u dosadanjem izlaganju daih m 0 Z e IIi o· identificirati uz malo veeu pozornost
ivucru­

stridentni
+ - ­
i u:z malo.vjezbe. U Uvodu smo vidjeli daje perceptivni aspekt glasovnih pojava 'naileD + -1+ - + - + ­ ++ .+--­
u govornome procesu za:fop.ologiju najbitniji, a taj aspekt ovisi 0 akusticnome~
dijeZIlj. - - - - + + -1+ +
Za. Jjude je :u komunikacijskome procesu bitno il to njihovo uho prenosi 'bemow' +1+-+ +--­
u.mozak. Valovi zvuka jesu jedinom fizickom stvarnosti koja djeluje na naile + + ­ - + ++ -+ +--+­
uhi»Oni !;}jelujti jedn;dtobezobzira na toda lisu ih uzrokovali Jjudski govonii II,a II.b· ·.m.
orgarii iliih jeproiiveIa.lqJkva naprava (zvucnik isl.). VaZnisudakle dojmovi
riaAega slliha;istupanjslicriosti ill razliCitostipojedinih izgovornih procesa (t,j. Prirodoznanstvene cinjenice na .sadanjem razvojnomstupnju fonetskih
aktiVnosti gov,ornihorgana)ne morauvijek bitiu skIadu sa stupnjem slitnosti ill istraZivanjarazotkrivaju nam dakle sarno pribliZansadriajnaile percepcije, ali
r;lZliCitostislusnih dojinova kojeizazivaju akusticki rezultati tih procesa. No ni sarna tehnologija sInSrie percepcije ipakje uglavnom poznata. Fizicka stvarnost
sami aku.sticki· kriterijinisu odluCni, objektivne slicnosti i raziicitostipojedinih koja je predmet i poticajsluSnoga osjeta posjeduje niz akustickih osobina, koje
fizickih .pojava u valovbnazvuka (t,j; u titranju. cestica zrakapri zguilCivanju zovemo razlikovnim (distinktivnim).obiljeZjima i koje su obraaene u fonetici.
i razneifivanju)ne moraju biti posvesuuijemes naSim slusnim osjetima. Objek­ Ta se obiJjeZja primjenjuju ovdje naponeSto drugaciji nacin, prilagoaenfonolo­
tivna· fizioloilka jfJZikainaartikUlacijska iakusticka strana obraaene su ilkim potrebama. NaSe uho .ustanovJjava u valovima zvuka prisutnost iliodsut­
u odjeJjkilo fonetici hrvatskoga knjiZevnogjezika, a ovdje jeu..uvodriome nost ovoga ili onoga razlikovnog obiJjeZ;ia U odreaenome vremenskom odsjeckil
poglavJjil.odjeJjka.oforiologiji objailnjen fonoloski odrios premafonetskoj stram koji odgovara pojedinoinu gIaSll.; Svaki glas posjeduje vlastitu kombinaciju
glasovne .problematike. . TabIica A:. . . . . . prisutnihrazIikovnih obiJjeZ;ia.-Na,.;tablicama A i B' prikazana je zastupanost
pojedinacnih razlikovnih obiJjefja kod vaZnijih fol'l.ova hrvatskoga knjiZevnog
MATIUCA~UMNIH FONOVA jezika..
Ii
l vokal$ki;
pb.oltd e
~ .- -. ~I- - ~
3 8zlc 3 cJ' sis
_1_ - - - - - - ­
- -J- ~ - - ­ -
tlk' g'k g ~~g" X y hfi ,32 Natim su tablicama predstavljena samo ona razlikovna obiJjeZ;ia koja su
zastupana u hrvatskome ortoepskom ostvarivanju standardnenovostokavstine,
.sumni + ++ +1+ + + + + +1+ + + + +++ +1+ + + + + + + + + + a i u evropskim idiomimauopce (dva-tri nenavedena nalaze se gotovo jedino
kompaktni - ++ + + ++ + + + + + + + + +++ + u udaljenim jezicima). Piusovi i minusi oznaCuju samo prisutnost i odsutnost
.difuz.tii .. +++-~--~-- 7­ pojedinoga razlikovnog obiJjeZja, bez obzira na to da lijeprisutnost izrazita ili ne
gtav:isni ~- ~ ~- - - + + + + ++ + + + + ...-tako je npr. stridentnost (reskost) fona[F] osjetno veea nego u slicnoga fona[v],
akutski +++++++++++­ akompaktnostu nas rijetkoga fona [j] slaboje zamjetna u usporedbi sa slicnim
fonovima u nekim drugim jezicima..Prikazana je dakle samo prisutnost ili
-++ ~-~++++ -++++ odsutnost odredenih obWeZja,ali takv~ tvrdnje mogu sadrZavati podatke razli­
~-+-+-+-+-+-+-+-+-+-+ {:ita kafaktera. Taka odsutnost kontinuiranosti (neprekidnosti)· ne znaci kod
1 +++-~++-~++- ++­ svih fonova is tu nekontinuiranost (prekidnost): fonovi [c, 3, C, 3, C, 3]prekidni
...; +'- +-+ - + + - + - + - + . ..:. + - +'-. suna drugi nacin nego ostali nekontinuiram fohovi natablici A, a na tablici
I' dijezni
beIilollii.
.4- +'+
.-" +. . -'I:~c''-;_: '- __1+ +'\..
.- - - .;;.;.- - . .;
++ - + + -I
- - - -'- - . + +­
B nalazimo pak josdvije druge vrsti prekidnih fonova, t,j. kod. nazalnih se
eventualna prekidriost odnosi sarno na usnu supJjinu, ne i nOsnu, po kojojsu svi

I
I.e Ld
zapravo kontinuirani, a kod fonova .[1'] i {f] .prekidnost je viSekratna i takva se
vibrantna nekontinuiranost nacelno razlikuje od svih ostalih (toliko da u nekim

~ 410 411

ti
11
. jezieima mote funkcionirati i kao sarnostalno razlikovno obiJjeije,' l1pr. u ce­
i§kome).
. Tablice A i B zahtijevaju i druge komentare. i obja§njenja, ptijesvega
o samim razlikovnim obiJjeijilna. Tablice su podijeljene okomitim:i vodoravmm
crtanl.a: ne sarno radi bolje preglednosti plusova i minusa u pojedinom~&tupcu
i retku. S pomocu tih erta omogucuju se stanovita grupiranja railikovniP
obiJjeija (vodoravne crte) i sarnih fonova (okomite). Razlikovna suobiJjeija
grupirana ne prema svojim vlastitim fonetskini osobinama {takva' bi Poroela
izgledala drugacije),nego po svojoj fonoloskoj funkciji. Podjela fonova odiaZava
pak njihovu prirodu, koja je vee spominjana u paragrafu 25. . -
Upotrebljena razlikovna obiJjeija predstavljaju iskljucivo akusticke zna­
cajke fonova, 1;j. jedine osobine' kojesuvaine .za njihovo' idenMeiranje. pri
percepeiji. To se odt"aZava i u primijenjenoj terminologijL Gdjeka<;la,se,n.anne
upotrebljavaju i nazivi razlikovnih obiljeija temeljeni na artikulaeiji fonova koji
posjeduju ta obiljeija, a umjesto obiJjeija sumnosti veoma se cesto :~.a
konsonantnost. I jedno je i drugo posve neprihvatijivo, ne sarno iz nacelliih
razloga nego i zato sto se tako zanlUeuju pojmovi, Stoga sumne fonoye ne't'reha
mati ni opstruentima, jer je opstruentnost artikulaeijski pojarn. Thrmin nosn"st
(nazainost) jest dodure i artikulaeijski, ali kao naiiv samoga razlikoVno~i obi­
lje1;ja ne odnosi se na nosnu 'sup]jinu kao tzv. mjesto izgovora, nego na nosnu
rezonaneiju kao iikwiticku osobinu fonova. .~ .•..... .,
S pomocuprvih dvaju razlikovnih obiJjeija dijelimo pr:vo sv~ ·fonovena one
koji posjeduju i koji ne posjeduju vokalnost (hrvatski. prijevodi"glas« i,.glas­
nost« donekle su.,vii§eznacni, usp. paragraf18). Pod,.glasom« Qvdjerazumije­
varno zvuk koji obicno proizvodimo kada »provjeravamo grio« prtje pjevanja,
zvuk koji podsjeea na fon [g], sarno Sto je jasnijU neutralniji od njega. Vokalski
su fonovivokali, aOstali su svi po svojoj prirodi nevokali. Njihpak dijeIi:mona
one koji posjeduju i koji ne posjeduju sum (rus. III.J'M, njem. Gerausch,engl. noise, ..
fro bruit), zvuk koji odrliZava vrtloznost (turbulentnost) zvu~nih;.va1ova..Sum
mozebiti prasak:(koa[P, b, t, d, k, g])iIi »skripa« (kod[f,$ ;.S,Z, 5, z,s, z,;x.,'Tyh; Ii]),
.iIi kombinaeijaobojega (kod [e, 3, C, 3, C, 3]). Fonove sto posjeduju~ummoZen\o
zvati sumnicima iIi turbulentima(u artikulaeijskome naziv]ju »opstruenti«)..
Tradieionalno se zovu »pravim suglasnieima«, iIi »sumnim suglasnieima«;.oboje
je lose, jer su svi suglasniei (konsonanti) po svojoj funkeiji ravnopravni asila­
bemi (usp. 1. paragraf)te. nem~ ,.pravih~ i »nepravih«; a goyoritio ·,.SUffinim
suglasnieima« predstavlja pleonazarn, jer su svi sumni fonovi u normalnome
govoru suglasnici (asilabemi). Nevokale bez i§uma zovemosonantima (sonoran­
tima, 1;j. »zvonkim fonovima«). \ fonetSki,ali fonoloska im je funkeija veoma sliCna. Radi se 0 dva para razlikov­
Tako se· dobivaju tri temeljna razreda fonova: L turbulenti, II. sonanti, .m.
vokali (usp. odgovarajuce rimske brojke ispod tablica A i B). To jepodjela
fonova preIIla' njihovoj akustickoj .prirodi. Tradicionalnepodjele na »konso­
nante i vokale«, iIi.na »konsonante, sonante i vokale« (stime dasonanti'mogu
biti i konsonantima i vokallma), posve su neprimjerene; jer se mijesaju nacelno
razliCiti krlteriji: .funkeija uslogu (nositelji i nenositelji slogovnosti)i priroda
fonova. Vokal je uvijek vokal, bez obzira na to da lije silabem.(sto je kudikarno
cei§ce) iIi asilabem, ;sonant je uvijek sonant, bez obzira na to da IUest iIinije
nositeljem sloga, a sarno su turbulenti uvijek asilabemi, izuzmemo lipojedi­
nacne speeijalne sluCajeve kao pssst!, gdje je s U osobitom smislti nositelj
slogovnosti. ali.to ne pripada artikuliranomu govoru(obranenome ufonetici),
i zato je izvan jezicnoga sustava.
412
"Fonove dakle mozema dijeliti iIi na sumnike, sonante i vokale. iIi na suglas­
nike isamoglasnike, alinesmijew.omijeSati kriterije. Zato je [r] sarnoglasnik
iako nije Yokal, am je vokal iako nijesarnoglasnik.Tradicionalna podjela na
»konsonante ivokale«protuslovnaje kao kada bisw.o gradnje dijelili na pri­
zemne, jednokatne. stambene i posloVnezgrade -logicnaje sarno iIi podjela po
funkeiji(stambene, javne,upravne, poslovne,. proizvodne zgrade, i s1.), iIi po
vertikalno}konstrukciji (prizemniee; jednokatniee, visekatnice, iIi s1.). Ta je
. usporedba veomapoucna.
Podjela svih fonova na tri razreda (klase) izvanredno je bitna i s fonoloskoga
i sfonetskoga gledl§ta. Istina jest da postoji stanovita meduovisnost izmedu
podjele po slogovnosti i podjele po:prirodi,onacebiti i prikazana kada uIV.
poglav]ju bude govora 0 slogu, ali taovisnost nije izravna. Svaki fon pripada kao
takav j e d'n 0 m u razredu, paako se uraznim razredimananu s 1i Cn i fonovi, ne
moZe se raditi 0 is tom e fonu, iako ta slicnost moze imati bitnu ulogu u nekom
fonemSkom sustavu, u nas npr, ia fonern !j/~ OpripadIi.ostLnekoga fona razredu
turbulenata iIi sonanata i razredu sonanata iIi vokala odlucuje sam 0 prisutnost
iIiodsutnost sumnosti i vokalnosti, aniposto nesastav os-tanh njegovih razlikov­
nih.obiJje7ja(o njima pBkovisislicnost s drugimfonovima), jos manje uloga
u slogu. Oduzmerno li kojem zvucnomu kontinUiranom turbulentu njegov sum,
slusni Ce dojarncistati slican,iako ce novifon pripadati sada razredu sonanata.
Isto tak-o; odUzmemo li :kojemu vokalu slogotvomost, on ce i .dalje ostati voka­
10m,alillSimoli ga vokalnosti, novi Ce fonbitisonant slicna zvuka(npr. [u - u
....: w]); lliobratno, dodarno li kojemu sonantu i§umnost iIi vokalnost, dobit cemo
tuibulent-iIi vokal. '
Osobito je vaino shvacati .na ispravan nacin prirodu sonanata. Njihova
posebnost nije u tome da mogu imati i sarnoglasnicku funkeiju, to je sarno
. p 0 slj e die a njihove prirode, a za nju je vaina jos jedna napomena..Gdjekada
se sonanti prikazuju kao fonovi koji posjeduju isumnost i vokalnost, no ta se
obiJje7ja fizicki iskljucuju. Istina jest doduse da u akustickoj masi nekih sona­
nata motemo naei, posve rubno, i i§um i»glas«, ali glavnina je slobOdrui od
obojega. Sonant se od vokala ne ra.ilik.uje time !ito uz eventua1ni rubni. trag
»glasa« moze imati na suprotnoj periferiji i trag suma - prava je razlika u tome
i§to uglavnininjegove mase nem a »glasa«. To vrijedi takod:er i za razliku
izmedu sonanta i turbulenta - bitna je kod sonanata odsutnost suma utoj
glavnini akusticke mase.
33 S]jedeca cetiri razlikovna obiJjeija razlikuju se dva po .dva vrlo bitno
nih obiljeijasuprotne naravi, pa je fizicki nemoguce da kakavfon bude isto­
dobno i kompaktan i difuzan, ili i gravisan i akutski. No *0 se prisutnostobaju
obiJje1;ja u tim parovima iskJjucuje, moguca je odsutnost obaju, pa Stl neki
fonovi istodobno i nekompaktni i nedifuzni iUi) negravisni i neakutski. Ipak je
cesce da nekompaktni fonovi budu ujedno difuzni (i obratno) i jos cesce da
negravisni fonovi budu ujedno akutski (i obratno). S pomocu razlikovnih obi­
lje7ja'iz te skupine dobivamo osnovne potpodjele \l sva tri razreda fonova. Tako
menu sumnieima nalazimo nekompaktne gravisne (1. a), nekompaktne negra­
visne (1. b), kompaktne negravisne (1.e) i Kompaktne gravisne (I. d). Pogledamo li
sastav clanova u tim skupinarna fonova, prepoznat eerno klasicne artikulaeijske
skupine: u La. usnene (labijalne) sumnike, tj. dvousnene (bilabijalne) izubno­
-usnene (labiodentalne), u I. b. zubne (dentalne), u I. e. (prednjo)nepcane (pala­
413
talne) u fuem smislu, i konacno u L d. stra.znjonepcane (velarne) i njima bUske. 4. + difuzn6st.,...· nedifuznost
Ta narn podudamost na najbolji nacinpokazujekomplementamu pruodu arti­ 5. + gravisnost - - negravisnost'

kulacijskili i akustickih interpretacija glasoVnestvarnosti, iako sarna podudar~ 6.. + akutnost ..." - neakutnost

nost nije savrSena niti moze biti; jer se do ,spoznaje dolazi raz!icitim putovima. 7. + nazalnost--nenazalnost (oralnost)

U ,tteeoj.se skupini .razlikovnih ·obiije2,ja suprotstavljaju nosni (nazalni) '8. + kontinuiranost - - nekontinuiranost

fonoviusnima (oralnima) i kontinuirani nekontinuiranima Drugo je odtlb 9. + zvucnost ..., - bezvucnost (nezvucnost).
obilje2,ja,neprimjenjivo uz vokale, a prvo.nem8va.zp.osti u vokalizmu standardne 10. + stridentnost,-- - nestridentnost
novoMokavstine, ali oba su izvanredno vaZna za nevokalskefonove: prvo dijeli 11. + napetost ...".:... nenapetost,
sonante na dva ostro suprotstavljenapodrazreda(ll.a, II. b),drugo pakprovodi 12, + dijeznQst ,--- nedijeznost
osnovnu daJjnjudiferencijaciju u svim skupinama turbulenata (1. a-d.), suprot­ 13. + bemolnost -~ nebemolnost .
stavljajuci"kontinuiranefonove nekontinuiranima
. Konkretna slikaoinventaru:sumnih fonova nekoga idioma ovisi ponajvise TablicaC:'
ozastupanosti razlikovnihobilje2,ja jz sljedece skupine. U nas jezvucnost SHEMA sUM:Nni FONOVA

. . . . .':

i napetost sumnih fonovaobratno rasporooena - zvucni su,nenapeti, a napeti su

bezvucni. ZVl,lcnost je kod nesumnih fonovaudruZena sa sonornosti (zvonkosti),
koja je njezinompodvr5toIri· iobjese zajedno tretirajukao jednorazlikovno ~.Z] 8~c ~] 8 '~~!\'. '~~.'

rr .
. . ""

l~:~~ l~'=

obilje2,je(usp; paragraf 34. i odjeJjak 0 fonetici), anapetost je za nesumne fonove

osobito va.zna. 'Nasuprot tomu,. stridentnost je' za: ,vokale' neprimjenjiva,a za
sonante moZe imati sarno spOrednu iVaZnoSt. .'
PosJjednjuskupinu ·razlikovnih.obiljeija sacinjavaju osobine koje odraZa­
vaju poviSenje (dijezno!!t) ill sniZenje (bemolnost)osnovnoga tonal niski' (gra­
visni) i visoki (akutski) fonovimogu u nekim, jezicimabitizahvacenisniZava~

!
njem ilipodizanjem tonalnosti;a takoder ionikojimaje osnovna tonalnost
neutralna, ni gravisna ni akutska. U hrvatskome knjiZevnom jeziku, uz iznimku
[d~ ..
-11
I~~-'"
-10
!1~/~]\·
=/ __
. . ~1~ £3\J
odnosa [I]prema [I°li [k, g, x]prerna [k', g', x~l(koji suodnosi i inace izolirani, = -5, +10

usp. paragraf 22), sarnose visokotonalniIn fonovima osjetnije povisuje tonalnost

i niskotonalnima snizuje, pa vee i zato ta dva razlikovna obiljeija imajll neznatnu
-5,-13 ~
fonetsku vrijednost (a fonoloskenacelno i nemaju, usp; IV. poglavlje).

34 ··Kako jevee istaknuto, fonovi se medusobno razlikuju sarno prisutno5Cu = +2 +12 +12
00 00 ~ ~ W

'/..... 2J:

i odsutnoscu pojedi.nilITazlikovnih obilje2,ja Iz toga slijedi logiean zakljucak da

~
sarno dodajuei ill oduzimajuci odre.deno obilje2,je akustickoj masi jednoga·fona +11
mozerno dobiti koji drugi. To se dade najiakSeprikazati ll:od sumnih fonova
PolaziSte predstavljacetverokut s cetiri·nekontinuirana bezvucna lona:
+u
+5., •. ..... . -u
+5,
nekompaktni kompaktni
l1egrayisni [b]- .. ~]= -3 .. · · .. + 3== ] II!' + 9 = [g]
(ViSoki) . t. ..c
gravisni . .+ 9
-Ill .
,c
'1. ,+13
.
. _13.1 -11
. (niski) p k
-. :': ".

+ 8 = '
Od toga cetverokuta mozemo dobiti sve ostale sumne fonove. To. je prika­ +u • . .' .
zanona tablici .c. Kako ne bismo moraU. ispisivati nazive razlikovnih obiljeija, I'f] +8=[f]. +8=[x] ·+8 [y]
numerirat cemo sve suprotnosti i oznacivati ih brojkama: +10 +1O~ \ +10 \
1. + vokalnost .,... -nevokalnost

2, + sumnost ..." - nesumnoSt

-10.= -U
3. + kompaktnost ..." - nekompaktnost [h] [Ii]

414 415
 Sada mozemo pogledati shemu !lumnih fonova na tablici C. Fonove iz
cetverokuta obiljeZava dvostrukim strjelicama niz -1, +2, -8, -9, + 11 (sve strje­
lice pokazuju prisutnost i odsutnost odI«ienoga obilje7ja u fonu prema kojemu
su usmjerene). Polazeei od fonova u cetverokutu, okomite jednostruke strjelice
pokazuju dodavanje kontinuiraIiosti [t, c, p, k] > Is,!!, f, x], a vodoravne
dodavanje zvUcnosti [t, c, p, k] > [d,3, b, g]. Moguea je, razumije se, i istodobna
primjena obiju operacija. pa tako dobivamo kontinuirane zvucne. fonove {z, Z,5 ,
. v], no kako je kontinuiranost nadredeno obilje7je (ono je u treeoj, a zvuCnost
u cetvrtoj skupini razIikovnih obiljefja, usp. paragraf 33), upotrebljene su samo
okomite strjelice, iako je jasno da se npr. [z] mozedobiti i pretpostavJjenom
vodoravnom strjelico:r;n I!!] ~ +9, -11 = [z], itd.
Iz fiziolo!lkih su razloga (obradenih u Fonetici) nekontinuirani fonovi pri­
rodno nestridentni (blagi), akont;.nuirani prirodno stridentni (reski). Zato su
u je.zicima svega covjeeanstva npr. [t, d, s, z] neusporedivo i l:esci i ucestaliji
nego [c, 3, p, b] (dva posijednja simbolaoznacuju meduzubne kontinlW'ane
fonove kakvi su npr. engleski glasovi biljeZeni dvoslovom th, usp. paragraf 218
u Fonetici). Odstupanja od te prirodne kombinacije razlikovnih obiljeijaozna­
cena su na tablici C kosim jednostrukim strjelicama, i to usmjerenima nalijevo
ukoliko se radi 0 reskim nekontinuiranima (tj. [c, 3]), a nadesno kada su u pitanju
. kontinuirani i afrikatni blagi fonovi (tj. Is, i, c, 3, h, tiD. .
Potrebno je jos nekoliko napomena 0 rasporedu plusova i minus a na tabli­
cama A i B u svjetlosti onoga sto je naknadno izneseno. Na njima su ti znakovi
izostali iz nekih redaka ne samo zato da tabIice ne bi bile prenatrpane. Vee je
receno da su neka obilje7ja neprimjenjiva za pojedine razrede (nekontinuiranost
i stridentnost za vokale), druga ·se u standardnoj novostokavStini podrazumije­
vaju (nenazaInost vokaIa iturbulenata), ali u nekim su slucajevima znakovi
+. i(li) - namjerno izostavljeni.
. Na tablici B nije oznaeeno koji su od negl1lvisnih sonanata ujedno i akutski,
i to zato !Ito to pitanje nije jos dovoljno istraieno i moZda bi neke sonantske
fonove trebalo razdvojiti u akutsku i neakutsku inaCicu, iako bi to bilo bez
ikakve prakticne vaZnosti. Kod nesumnih je fonova izostavJjen znak + za
zvucnost, jer su oni sonorni, to jest "vise nego zvucni«. Mogu naime stajati i uz
bezvucne sumnike, ne gubeei pri tom svoje zvucnosti, sto zvucni sumru fonovi
ne mogu (0 tome u IV.poglavlju). Ukoliko koji sonant dobiva !lum, gubi
sonornost i postaje obican zvucni turbulent (gotovo uvijek kontinuiran - iznim­
kom mogu biti vibranti), a onda moze biti lisen i same zvucnosti pa prijeei
u bezvucan sumni kontinuant. U hrvatskome knjiZevnom jeziku nema takvih
procesa, ali sam je odnos predstavJjen u trojci [v - S fl.
Znak ± za kontinuiranost ill nekontinuiranost nekih nazala ne predstavlja
istodobnu odsutnost i prisutnost te osobine - to je uostalom nemoguee - nego
skraeenim postupkom prikazuje parove inal:e identienih nazala (usp. paragraf
21). Tako je usteden prostor na tablici, jer inace bi valjalounijeti po dva fona tipa
In, l)., n', fi, u], jedan s plusom i drugi s minusom. Ustede prostora postignute su
i izostavljanjem fonova [x'; xo- na.tablici A i fona [\1] na tabIici B; iz svega stoje
receno jasno je da se ti fonovi adnose prema [xJ i [n] jednako kao [k\ kOJ i m odgovoree biti be.z veeega kolebanja· potvrdan. To ne zna~l da Talijani
prema [k]i[l]. . i Englezi imaju boJji sluh od Ilas. Kada bi takva pitanja ovisila 0 kvaliteti sluha
416
IV. FONEMIKA
35 Dio fo~ologije koji se bavi sarno sastavima isustavima fonemskih inven­
tara pojedinih jezika i opeim.zakonitostima u tome znanstvenom podruCju, zoye
sefo.n e m i k 0 mill fonematik()m. Fonemika utvrduje broj fonemskih jedinica
injihov;status uodredenoine idiomu, odnos izmedu fonova i fonema i medu­
sobne susiavne odnose medu fonemima, pa tako ustanovJjava i fonoloski sustav
toga idioma. U· fonemici, dalje, proucavamo i razIikovna obiljefja, koja za
i~entifIkacijil fonoloskihjedinica,. to jest fonema" funkcionir::iju bitno drugacije
negokod fonova, to jest fonetskihjedinica. &edmet je fonemike i proucavanje
osobitih pravila 0 skupovima.fonema dopustE!nima u pojedinorne idiomu.Time
se onda vee pribliZujemo nauku 0 slogovima i 0 njihovu fonemskom sastavu.
Strogo uzevsi, razina sloga kao poseban dio fonologije bila bi vee izvan fone­
m.lke u u2em smisiu, koja se zadrZava samo na raziru fonema. I na koncu, opea,
teorijska fonemika razmatrazakone koji vrijede za fonoloske sustave. svih
idioma.
Fonem je u 17. paragrafu objasnjen kao »glas uopee«, to jest kao nasa
pre d 0 dZ b a 0 glasov.ima vlastitoga jezika, u 9kviru koje ne razlikujemo poje­
dine konkretne fonetske jedjnice· sto smo ih u 18;:paragrafu nazvali f 0 n 0- .
vim a. Takvo je odredeJ;lje pojma »fonem« sarno po sebi tocno, ali ne obuhvaca
svih-znacajki stosu sadrfane u tome pojmu i zato nas ne moze trajno zadovoJjiti.
Fonemi su fonoloske jedinice, a fonologija je j e z i c nom disciplinom pa zato
ifonemi moraju biti odredenisvojim smislom u cjelini samoga j ezika kao
pojave. . .....
.Medil fonovjma hrva~skoga knjizevnog jezika, koji su obradivani u ill.
poglavlju, susrecu se i glasovi £3] i [uJ. Isti, ill tocnije gotovoisti, prakticki isti
fonovi dolaze i u.talijanskomj:!£3], i u engleskome standardnom jeziku [uJ. No
situacija u standardnojnovosto.kavstini i u tim jezicima nije ista. .Ka1to jevec
navedeno u 16. paragrafu, upitamo Ii sugovornika postoji Ii u hrvatskome
knjiZevnom jeziku glas £3] ili[U],odgovorit ce nijeeno i tvrditi da takvih gIasova
nikada nije cuo, iakoje iz dosadanjih izlaganja jasno .da to nije istina i da te,
fonove svi redovno. iz~ovaramo u odredenim prilikama. Nasuprot tomu, . upi­
tamo IiTalijana postoji Ii u njegoVl,l jeziku £3J, ill Engleza postoji Ii u njegoVu Lu],
u pojedinimjezicnim kolektivima, onda bi jos slabijega sluha bili Spanjolci, koji
misle da govore [s] i onda kaqa izgovar::ij-q [zJ, ili tek Kinezi i Japanci, kojine
umiju razIikovati [r] i (l],pa prvi uvijek cuju [I], a drugi [r]. Ocito je dakleda se ne
radi 0 sIuhu nego 0 necem dnigo:rne. .
417
 Govorna se djelatnost od~tZvanr~nci brzo.0naj koji govon, mora sve ono
sto zell izreci, vrIo brzo 9blikovati, i to u jeziku koji mu je zajednicki sa
sugovomikom, mozak mora slr,ielovitom brzinom narediti Ziveevlju da govomi
organi izvrSe sve radnje nuZne da Se izgovoripotrebno priopcenje, slulini ustroj
sugovornikov mora primiti poruk;u:i ,odmah je prenesti mozgu, sugovornik je
mora razumjeti i mozda ce isti Cas poceti svoje vlastito priopcavanje. Sve je to
sada prikazano donekle pojednostavljeno, podrobniji je i potpuniji opis
u odjeljku 0 foneticL Ovdje nam je pak bitna samo Cinjenica da se cio taj proces
Odvijastr,jelovitom brzinom, gotovo istodobno, lito znacida naprosto nema
vremena ni za lita iole suviSno. ,Cio je govomi proces neumoljivo podre(ien
brzini.'
U treeem je pogIavlju navedeno gotovo liezdeset fonova sto se u hrvatskome
knjiZevnom jeziku izgovaraju u tijeku govornoga procesa, ali oeito je dlil za
po1o~cu.od njih nema riljesta'u nuojjezienoj' svijestt Razlog nije u tOme lito ih
ne biSmouInjeli r8:zlikovati jedne 'od'drugih kada' bit 0 treb ,al o'llego
Upravo utom~ sto to n ij e Ii 0 t r e bil om 'uspjesno oovijaDje go'vornoga
pracesa. A i.lnjemi.l,veczbhg brzine; 'nema mjestasuviSlioStima. NaSa jezicna
il'vijest razliktIjedakle ~oon:olitoje noophodno za'funkcioniranje'vlastitoga
jezika. . , ., . . '"
Uzriilino posve obiMtikratku rijee od tri fona [rod], 's nagIaSkom [rad]. Svald
od ta: tri fona mOZemo zamijeititi kojim dnigbn i dobiti nove i'ijeei hrvatskoga
knjiZevnogjezika:;' ," , " , vee receno, zak]jucujeino da u engleskome sva ta trifona predstavljaju posebne
Lion 2,fon 3. fon
[rad] [rtld] [rad]
[wad] [rtld] [rtlg]
[bad] ,[rMJ [rtlk]
[gad] ;" [rid] (= Rid)", [rbmH= Rom)
[kad] " " ,,[rO.d] [rtlv]
[xad] . [rtlrJ(=barbarizam "peenica«)
ijad], , [rOU .
,·Zamjenjujuci . uvijek, samo jedlm fon dobill· smo od jedne rijeei sesnaest
drugih, i svaka od njih ima svoje vIastito znacenje. Valja sarno napomenuti da je
!i6d]iniehlca:(npr. crkveni god), a ne prilog[gM](npr. ,,,Tko jegM traZio, naSao
-Je~);ua je[kad] tako(ier imenica (~rjesenje sifre«, isL); a ne prijedlog [kOd],bez
nagJ,aSka;<i daje imenica (fOk] u hrvatskoj upoI'abnoj prozodijskojno~ moZda
ce§ca s nagfuskom [f{)k] (0 tom poslije). 8tO 'Se tieelika Rid, to jenaziv nekih sela
rbroau Bosni. ' . . , podudaraju. ni s jednim od njihovih fonova, a kad bi takvi znakovi i bili na
',' :Zapitam()~li se sada ~oZemo If u- kojeni odtih triju stupaca zamijeniti jos koji
fottkakVini ,dtugim.,tistanoVit cemodajeto Iako moguee. Umjesto [wad]
mOZemoiZgovoriti[vM],tako ponekad iizgovaramo u paZljivu i usporenti
govoru,(paragraf ·2S);unijelitOjlxad]moZemo posve slobodrio izgov'oriti [hOd]
(paragi'af20), au.i:njesto ijOdli {rOilizgovorittemolako Oad] i samo s naporom
[r6j], mo!:da·ti nekim gluinackfui sitwlcijama (paragraf 24). Ali sve su te nove
ianJjei:u~'~otptirio'drugacije o<l orub prvm. Sada viSerie dobivamo nov i h rijeCi
kao 'lito suane u !'iva tii stupca ispod Hjeeirod. Dobill smo Cak manje nego
11 rijeeitdkpri zamjeru. dugoga·nagl~en:og vokaJa Jcratkiin [rOk]'> [rOk]; to su
ipak d v ij e r ij e c i, iakosu sino~e glasovne inaCi~. (0 Djiffia poslije). Ali
418
kada uzmemo. [wOd] i [VOd], ill [x&J,] i[had], ill [rOU, nOd] i [rOj], OOd], imamo
uvijek is t u r i-j e c. . ' .
Tu je bit .razlike meaupojIIlovima f 0 n e m i f 0 n. Fonem ,doduSe sam po
sebi nema nikakva zna~el\ia (Iiaravno, ukollko se posve slucajno ne poklapa
s kojim morfemom, usp. paragrafe4, 7), ali njegovaje funkcija veoma bitna pri
raz1ikovanju Pl?jedinih rijeei i njihovihoblika upravotime sto samag 1il s 0 v n a
razlika izme(iu dvaju fonema· mokbiti noSiteljem .i te .znacenjske
razlike, .njezinim .materijalnim oeitovanjem .i izraz~m. Tocnije. receno, raOO se
o fiiiCkoj razlici iZmeaudvaju fonova, ali kada ta razlikaima inacenjsku
ftmkciju,onda suti fonovip r ed s t a v n i c ira z Ii c i ti h f 0 n e m a, ill druga­
cije reCeno, oni u tom slucaju l?ripadaju razlicitim fonemima.
36 U cisto fiziCkom smishi raOO se 0 istoj .pojavi promijenimo Ii [bad] .
u [wad] ill [wad] u [vad]. Tako u engleskomejeziku promijenimo Ii. [wain]
(wine, "vino; .pijanka«) u [vain] (vine, ,.vinova Ioza; trs; bmka· penjaCica«),
provodimo fizicki ~otovo posve istu opera~iju kao priizmjeni [wOd] u [viidj, ali
. U ~ngleskome dobivamo tim. pO!jtupkom dvijerazliCite rijeei, svaku sa svojim
znacenjima. To znaci da u engleskome nizu [bapl] (bine, "izdanak: biljke; stab­
ljib hme1ja«), [w$], [vain]imamo tri rijeCi, a;uhrvatskome [Md], [wOd],
[vOd] samo d vij e; paje prematome odnos[b]: [w] : [v] u staDdardnom
engieskome bitno drugaCiji nego. u standardnoj novostQkavstini. Iz onoga sto je
foneme; a u nas su preds:tavnici .samo dvaju fonema.
. Ne bLbila toCna formulacija da su u engleskome fonovi [b], Iwli [v] fonemi,
a 11 nas s,l!lllo (l?] i (vl· Tocno j~ p~ da SU ti ~~noviu engleskome Q b lie i
fi zj c k e 0 pst 0 j no s ti fonema fbI, /wI i Ivl,.a u nas fonema fbI i I!VI. MoZe se
ciniti da je zahtijevanje.takve preciznosti u formulaciji previse sitnicavo, .ali se
raOO 0 bitnome nacelnom pitanju. Nikakav fon ne moze nikadsam po sebi bit i
fonemom, jer su fonovi i fonemi pojave raz!icita reda. Kada kaZemo da fon [b]
pripada fonemu· fbI, ill da; ga predstavlja, a fon [w] da jednako kao i fon [v]
pripada fonemu lvI, onda uporaba istih slova b+v u uglastim zagradama za
fonove i u kosima za foneme ne oznacuje nikakvu identienost samoga sadrZaja
tih znakova, nego se ram 0 prakticnom r,iesenju objaSnjenomeu 11. i 19.
paragrafu: kao simbol za fonem izabiremo u pravilu isti. slovni znali: kojim
predstavljamo i onaj fon s kojim naSa jeziena svijest i?Jednacujetaj. fonem.
Vidjeli smo dam nosnih fonova pripada fonemu InJ, ali uzeto je s 10 von kao za
fon [n], kOjije za taj fonem ,.najreprezentativniji«. Razlozi su praktiCni: tako se
olaksava snalaZenje, aosim' toga, graficka tehnika i tradicija. ne raspolafu
tolikim brojem slovnih zriakova da bi se za sve foneme izabrali znakovi sto se ne
raspolaganju, to bi s~o optereCivalo zadatite' naSegapamcenja. Ali uz tu
praktienustranuimamo i jedan nacelan'razlog:reprezentativan fon jednoga
fonema redovno je ujedno i onaj koji je najmai:!jeuvjetovan susjedstvom drugih
fonema, poloZajem u rijeci i(li) sIogu, prozodijskim pojavam.a i' sl.
Fonovi koji predstavljaju u odre(ienome iOOomu isti fonem i time mu na neki
nacin "pripadaju«, zovu se alofonima toga fonana. Sada se p()stavljaju dva
temeljna pitanja: . . ' .. .
1) 8to odreQuje odnose fonema prema fonemu? .
nima?
2) 8to Odre(iuje Odnose fonema prema" fonovima koji su. njegovim alofo­
.
419
 Za odgovor naoba ta pitanja izneseni su u dosadanjem izlaganjusvi potrebni
treba idokazati;sto cerno posticiparovima [drag] prerna/[trag] i [dlAka] prema
elementi.
(tllka]. UII)jesto rijeCi »prema« upotrebljavamo u fonologiji obienoznak
37 U hrvatskome·knjiZevnom jeziku fonovi (e] i:l3] alofoni su istoga fonema
lei, au talijanskome su to alofoni dvaju fonema, le/ i IY. Zato ili talijanska jeziena
svijest.razlikuje, a naSane. Talijanske rijeei [rac~ca], razza, »rasa,pasmina, soj«,
[lac..s:o],lazzo, ,.kiseo«, i[ra33a), razza, ,.ribaraZa.; zbica na kotacu«, [la330], lazzo,
,.dosjetka; komicna ktetnja«, ocitosu posebne rijeei, razlicita znaeenJa.Jedino
{imese te rijeci razlilruju jest fizieka neidentienost fonova [c] i[3]. Zato .ima
mjesta za njih u ctalijanskoj jezicnoj svijesti, a u nas fon (e] u [zec,)e] i fon [3]
u (z~bi] predstavljaju samorazlicita ocitovanja fonema Icruistoj rijeci zec,
,.zec«. "Prisutnost fona [3] u naSoj jezicnoj svijesti bila bi suviSna, od nje ne bi bilo
nikakve koristi,. sam!l· bi .mozak optereeivalapodatkom· nepotrebnim u .bl'zini
g()vomoga proeesaUnasjenemoguce, izuzmemo li neka strana vlastitaimena,
sastaviti sintagmu u kojoj bi znacenje ovisiloo uporabifona [c]ili [3],onako
kako talijariska sintagma una razza di razza, izgovorena [una ra:ssa. di ra«.,ca],
znaCi,.raZa dobrepasmine, odlicnaraZa«,a izgovorena [una ra<ifa di ra:ssa] znaei
. »jedna pasmina ribe r a Z e « . · . ""/r[~] »jeftin« i [cfn]
. TakOse objasnjava i prisutnost fona [g] ujezicnojsvijesti govorillk&' engle­
skog jezika. U engleskim rijeeimaIsin],sin, »grijeh; prekrS3j; grijeSiti« i [sig],
sing, »pjevati; pjesma!l<, I]>in], thin, ,.tanak; lak; tanjiti;.razrjeQivati« il]>ig], thi:L)g,
,.stvar; posao; .i sL« i opet sva razlika poeiva samo na fizickoj neidentienosti
fonova en] i [n]. Zato u engleskome fonovi en] i [g]nemogu biti alofonima
jednoga te istog fonema kao unas. Mi umjestononnalnoga izgovora[banda]
i [bagka] mOZemouz malo trudaizgovoriti i (bagda, banka] s obratnim raspore­
dom Iiosnih fonova, a da seuznaeenju nista nepromijeni, sarno ce nas sugovor­
nik mozda zapaziti da govorimo nekako neobicno, kao stranci.
MoZe se daklezakljuCiti da u standardnom .talijanskome fizieka razlika
izme<iu fonova [c] i [3] i llengleskomeizme<iu fonova[n] i [n] ima svoju sluZbu
u funkcioniranju jezika;· a u standardnoj novostokavstini nema.Zato·vrijede
sljedeee jednadZbe:
talijanski:. [e] +.[3] = lei i Iy
engleski: en] + [g] = In! i 101
hrvatski: [eJ + [3] = lei, In] + [n] = In!.
Kako bi se odredio status svih fonova u nekom idiorUu, pptrebno je 'ustano·
viti ima li njihovafizieka akusticka fizionomija funkcijukakva je opisana ovdje.-·
To senajiakse moZe odrediti traZeei likove kojim se znaeenja oeituju iskljucivo
spomocu·te·fizionomije i nicim drugim. Navoaene talijanske i engleske·rijeei
upravo su primjeritakvih likova. Dva na taj nacin suprotstavljena lika.zovemo
mjnjmalnimp81'om. Svaka od.sesnaest rijeCi navedenih u trima stupcima iz·35.
paragrafa predstavlja minimalnj. par. s rijeei rod, a to isto vrijeQii za svaku
njihovu meausobnu kombinaeijuu'okviruistoga stupca;
Za minimalni je par. potrebna,. bezuvjetno, savrSena. glasovna identicnost
svegaizuzev dva fona kOjima se Clanovi para i razlikuju. Ne binaimebilo
ispravno odreQivati npr. odnos fonema/t' i Idl tako da se rijee [rAd] izdrugoga
stupca usporedi s rijeei [rlt]. Radi'se 0 tome dajeteorijski moguce da zvucnost
fona Cd] u raa bude posljedicom prethodnoga dugog sloga, da bude uvjetovana
tom duZinom. U nas doduse nije tako, i naSa jeziena svijest osjeea da nije, ali to
420
'" (tilda), paeiI!jenicuda naSi fonovi [t] i [d] predsta:vljajurazne foneme,mozemo
prikazatiovako: It' '" Idl.
38 Slogotvornih fanova inia. u hrvatskome knjiZeVnom jezikurazmjemo
malo i nij~ potrebanvelik broj minimalnih parova kako bi se odredili odnosi
IlleQu samoglasnicinia (paragrafi 26-30). Srednji stupacu paragrafu35, pokllZilje
da su fonovi [0, 'a, e,i, u] alofonifonem!/o, a, e,i,uJ). Sto se ticeostallh silaberna,
potrebno jejos pronaCi minimalrie parove za slogotvoi'ni [r] i za dvoglasnik [ije].
To su, primjerice,sljedeeiparovi: . .
za 1ijeI·""./aJ [~t] iIcv-at]»skupcvjetova;cvjetanje«
- 101 ~] i [bOg]
,....Ie! f~t]i [sv&]
",,/ iiI [lijek] i [ltkJ· .
....;,.IUJ [lij&] i[lOkl,
ia/rl . ..;., Ia! [pfsti] i [pbti] ..
- lo/[ktvl i[k6v]
- IeI' [trnl i [ten] »,koZa lica; boja.lica; pO.t«
- Iii [kfst] i [kist]
- lui (bfkli[bOk] »Slap; brzicl1; sum; buka«
.Suglasnickih fonova ima mnogo.viSei potrebanje velik broj parova kako bi
se ustanoviocio inventar'.suglasniekih fonema. Konsonantizam hrvatskoga
knjiZevnog jezika predstavljen je u sljedeeim minimalnini parovima (poredak
kao na tablieama.A i B):
Ipl -fbI: [plti] i [blti]; ....-lfl::[p'ljiikli [fljiik]; - It': [prfit] i [tro.t]; '" IdI: [pojiti]
i [dojiti]; -lei: [plU'a] ltvodena p.« i [clU'a] Gi; -lsI: [pij] i[sij] (imperativi); -lzJ:
[pIatiti]j [zlatiti]; - JC/: [par] i.[ear] »zarada; dobitak!l<; -131: [plpnuti] i [31pnuti]
»(i)skoCiti; ukrasti«; - leI: [par] ncar]; - /'fj: [pbker] »igrakarata« i [3bker] »vrst
karte unekim igrama«(i [poker, 30ker]); -lsI: [parati] i [sarati]; - IZ/;[par] i czar];
- 1kI:. [put] i .(kftt]; - Ig/:[plava] i [gIava]; - !hi: [prlimli {xr&m]; -1m!: [puk]
i [mOk]; -In!: [pMali fuMa]; -IN: [pilSka] i [nMka] (i [nuska]); - !)I: [put] i Uut];
- IJ/: (pOk] i [l0k];- Ir/: [pad] i [rtld]; - Iv/: (plti] i [V1ti]; - Ij/: [pad] i Wid]
»srdZba; otrov«. . .
fbI -/p/: {bar] i [par];.-lfI:[baza] i [faza]; -It!: [bOr] i [tor];- /d1: [beri] i [deri]
(imperativi);;"'leI; (bara] i [cara] Gi; -lsi: [b'ljem] i [s'ljem] (prezenti); -lzJ: [brak]
i [zrAk]; ·.,.·/C/:(bar].i [~]; - 131: (baci], imperativ i [3aci].Nm; - leI: (bar] i {car];
':'" 131: (blba] i l3lba]; .-/sl:[blti]i[Slti]; -IZI: [bar] i [zar]; .;... 1kI:[brlva] i [krlva];
-/g/: (b61] i [g61]; -!hi; [brtdli [xrtd]; -1m!: (brak) i [mrak]; -In!: [bOs] i[nos];
-IN: (busi] i [fu.1Si] (imperativi); - f!!: (butika], Gi ,.modni duean«, i Uutika], »vrst
Inka~; -IJ/: [btLkali (lilka] GJ; "'"' Ir/: (boO i [rOD; - Iv/: (b6d] i [v6d]; - Ij/: [bOd]
i [i6d]. . \~
If! - Ip/: [flkt]i [pMrt]; - fbI: [far] i [bar]; - 1t!:[fAktl i [tlIkt]; - IdI: [fama]
i[dama]; ".,Id: [fljiik] Hc'ljiik]; - lsi: [figa] i [slga]; -lzJ: [farli [zar] prilog, veznik;
. "" IC/: [farli [car]i':'" /'fj:. [ftknuti], »mahnuti i(li) odsjeCi sabljom«, i [3lknuti],
»(mlglo) izrasti,iskociti« (iI3iknutiD; -1&: [f§r] i [car]; '"" /'fj: [fin] i 131n], »duh« (i
421
i:3tnD; -lSI: [BX]i.[Mx];--/!/: (fAr] i [zar]; -/kJ; [tl~r], »vrsttkanine; veo; zrtak
Zalosti«, i (k10r];<~ Ig/: [tlota] i .[glOm], »sirotinja; bolestZita«; .....,. fbi: [ftkati]
i [xtkati];· - 1m!: [f8mi] pi i .[m8mi] imperativ; - Inf:· [fasadill)i i [nasadi]
imperativ; -lfIJ: [fin] i [IUn] »njihov«; - /J}: [:mta], Gi»pobjeda,osvajanje; masno
sl~vo«; i ~ta] Gi; ....; fJ/~ [f'!)to] i {lOto]; -/r/: [fls], »jedna nota«, i [rls]; - Iv/: [fl\kta]
QI i [vMcta],~»vrijeme«QI;·~ lj/: [fela], »vrst«, i [iela].
/t/-/pl: [t{')a] 3. jd i [pr)al3.jd; - fbI: It{'k] i lbrk]; .....;Jft:[~tali[:mta] Gi; -ldI:
[trAg] i [drag]; ~JeI: [1;fpi] i [cfpi] (imperativi); .-lsl: [tld(a)]i [sa.d(a)]; ":: IzJ: [trak]
i[mk];- 1&:· [tttbast] i [cttbast];. ~ 131: Ejjp] .i £3fp] »vrst trave (dipovma); vrst
kukca«; ....,/e/: [Ulka] i[ettka];·}"o /31: [tUkae] i I3Ukae];-ls/: {~pati] i [l§flpati]; -Iv:
[tUri] ])I i [ZUri] imperativ; - /kJ: [tr4k] i [krak];-ig/: [truba] i[grUba]; - fhJ:
[trOm] i [nOm]; -/m/: [Wk] i [miak]; -/n/: [~tko] Vi i [nfltko]; -lfIJ: [tlska] Gi
i [Illska] »njiManje«; - /J}: [tUba] i Iluba];- fJ/: [~Ci] i 1lfl6];~ Ir/Htov] i [rov]; -.lv/:
[tIak] i[vlak]; -/j/: [tad.] i ijAd].. . . . . . . . . ... .... .
Idl - Ip/: [dAr] i [par]; - fbI: [dar] i [bar]; - 1ft: [darli [far]; - ItI: [dama]
i [tarnal; -lei: [dijela] QiHcijela]; -lsI: [dvoji] i [svoji};..,...tzJ: [dobli[z~b]; -1&:
[dar] i [~r]; -131: [dOn] (predl:;netak ispred imena) i IjOn]~ """/~h[all.rnIMr]; -131:
[dMo] VII I3Mo]; -lSI: [dttga] »daska ubaCvi«i [l§tiga];~/tJ:[dar].i czar]; -/kJ:
[drag] i [krdgJ; -/g/: [dar] i [gar]; - fhF. [drfln] i [Xffln];:""'./m/: [du~i~a]i [mii~iea];
-/n/: [dada] »dadilja; starija sestra; majka« i [nada]; - t{JJ: .[dOxli [nOx] (i [naxD;
- /J}: [dubiti] i Ilubiti]; - fJ/ [dag] i {lag];..,.. Ir/:[dan] i[tIln]; -/vl: [dr4g] i [vrAg];
- Ij/: [dttg] i [jOg]. . -/g/: [cAr] i[gar]; -fhJ: [car] i [xar]; -ln1I:[C&r] i [mar]; -/n/:[ell.sa] i[n~i§a];
lei -/p/: [c'ijuk] i [p1jUk]; - fbi: [cijela] i[bijela]; ..,.. Iff: [efknuti] i [ftknuti]; - /t/:
[ern] i [j;fn]; -ldI: [cUrene] i [durene]; -Is!: [~t] i [s~t]; -lzJ: [clir]i [w]
»zastor; dio mllsl. !enske o¢ijeee«;-/e/: [eUriti] i [cUriti] »ptihati«; -131: .[eUri]
i IjUri]])I od Bum; -let: [elk] i [elk]; -131: [eln] »kositar,kalaj« i I3ln] »div; jako
pice; dub«; .,.,. lSi: (clD i [l§[D "vrl§ak; vrst salate; j!'!dan .kukac«;:- Iv: [eUriti]
i [ZUrlti]; -/kJ: [clka] i [klka]; - Ig/: [etteati] i [gtteati];'- Ih/: [cijena]i [xijena];
-1m!: [eljo] »eijel, eio« i (mljo] ..mio«; -/n/: [eCtkati] »povlaCiti; kueati« i [nttkati];
-1111: (eMliralGm i[nMara] G m; :.... /J}; [eUJatiliIlUJati];.,...fJ/: [e1jo] i[1ljo]; -/r/:
[cfk] i(rl:k]; -Iv/: [elkali [Vlka]; -Ijl: [cUritiJ.i [jUriti];
lsI - IpI:. [sjflna]i [pjflna]; ."" fbI: [satie] i [batie];·:.... Iff: [sin] i [ftn];-ltI: [svOil
i [tvOU; ...:..ldI: [sijela] Gii [dijela]Gi; -leI: [sijeh!.] Gi i [cl.tela]; -lzJ:[sova] i [z6va:];
"'" 1&: [sad] i [cad]; ':"'/31: [slpnuti] i l31.pnuti]; -ICI:[sfl1,]i [crn]; ~.I31: [srn] i [3rn];
- lSi: [salal i [l§aIa]; "":' Iv: [sar] i Czar]; -1kJ: [sOsH [kOs]; -/g/: [sol] i [g~l]; - fhJ:
[slad] i [xtad]; - 1m!: [sOil i [moi]; - In/: [sOil i [nOi]: (i [nOiD; - 1111: [sax]
i [nax] (L[nOx]); - /J}: [sflb] »dio i1P-e u tenisu; Gi i Il~ta] Gi; "::/l/: [sOU i IlOU;
-/r/: [sOil i [rOil; -/v/: [sOl] i [vOl]; - /j/: [sAd] i [iM].
IzJ :...../pI: .[zAr] i [par]; - fbI: Czar] i [bar]; . ..:.Iff:.[zora] amj [rora]G"'; -ltI: [zri]
3. jd. .i ltd]; -ldI: [zu.bl] Gm i [dubl] 3. jd; -lei: [zfria] am i lerna]; -Is!: rzfltJ i [sflt]
»dio igre 1.1 tenisu; serija«; ":-/e!: czar] i [CAr];, .,.,JY: [zUri] i.n'l.p~rativi [jUri]~; ..... Iet:
[zAJ,'] i [car]; -131: [zflz] "proma~aj; podvala; ;~a1a.«. H3flz]; -lSi: [zenuti] »klijati;
(pro)cvjet;lti« i [senuti]; -Iv: [zllea] "zaoeovjek« i [IDea]; -./kJ: [z@eli[k@C]; -: Ig/:
[zlnuti] i [glnuti]; ".., fhJ: czar] i [xar]; -:. 1m!: Czar] .i [marl; -1n1: [zabaViti1
i [nabaviti]; -IIiI:[z(\rka] ime i [Mrka];..:....I}I: [z~ta] Gl i ~ta] Gi;- fJ/: [zOv] i [l8v];
-/r/: [zibati] i [noati]; - Iv/: [zidati] i [vfdati]; -: Ij/: [zelen] i [ielen]. ..
1& -/p/: [co.t]i [po.t]; "..,fb/: [Cttba]i[bbba];-Ift: [con] l)ij [f6n]Di; -ltI: [CUrl]
imperativ i[turl]I)i;-:-ldI: [cora] i [d6ro] hipokoristiei; -lei: [Cttp] i [cttp] uivik;
...:.. lsi [casal »Vrst posuded [sasa] »vrsta i§umarice«;-lzJ: [CUk] i [zfik] »zujanje;
zvuk«; - 131: [cUri] i [3Url]I)i; "" let: [cttba] »euperak (kose iIi perja)« i [cbba}
422
»usna; lice«; - 131.: [ceJ.o] »celavae« iljelo]hipokor, DZeW(udin); ":" 1i;J:[culjeti]
..osjeCati« i [l§uljeti]; ".., ItJ: [car] i [Ur];:-/kJ [co.t] »osjeeaj; Cud" i [kQt]; .....; Ig/:
[cttbal.i [gttba]; -'fhJ: [cAr] i [xar]; .....; 1m!: [cOlt] i [mOk]; -/n/: [car] i [nAr]
pjesnicki ,.mogranj«; .,... In!: [efix] i [n1ix];'- /J}: [co.tH Ilo.t]; - fJ/: [eM] iIlM];
- Ir/: [eM] i [rod]; -Iv/: [CUk] i [vftk]; -Ijl: [car] i (iAr].
13I-lpI: [3lI.Vao] i [p~vaolP8;vao; - fbI.: 1j6goli [b6go] hipokoristici; -Iff: [3Ql]
i [fOI] (u p~keru); -ltI: IjUri] I)l i[tUri] I)l;-JdI: 1j6ge]Gi hipokor.. d'6go ,.<1ogat«
i [d6ge] QI (i [dOgeD ..vrst plia«; - leI:ljaka]Gi i [eaka] »sala«; ...;. isl: ljikniJ.ti]
i [slknuti];:-lzJ:ljttbre] i [zttbre] »evropski bizon«Am; ,.y /&: (3ake] AmJ[ca.ke]
cakoNAm; '-ICI: Ijll.vao] i [ell.vao]; -I3I:.[3ak] i[3akHi I3lk]) ,.vreea«; ....,IM: 1jUri]
I)i i [~] hipokor. AUTO »l§wjak«])I; -itJ:IjUri] I)i i [ZUri] imperativ; -/kJ: IjCtka]
hipokor. Buro,Juraj i[kttka]; - Ig/: Ij~m] »Zeljeme konjske .Zvale«i [g~tn]
»l§portski tennin«; ""0 fhJ: IjAk] i [xak);:-/InI: 131.s],.igra skokova« i [mls];. -In!:
l31.knuti] i [nlknuti]; .- IfIJ:, IjAk] i[nak] »glasanje magaraca«;- /J}: ljl1ma] Gi
»potpoma p~ka (u baCvi)« i@una] (i [larnaD »jumoiuneriCka zivotinja sro4na
devi«; - fJ/: I3flm] illflm],,;]jepilo; kit; srrijesa·.za zavarivanje«; ."" 1rI: Ijflbra]
»tkanje od kostrijeti« i [rflbra].Nm; -Iv/:lj!knuti] i[v:lknuti]; -/j/: 13a.k] i [iAk].
ICI - JpI: [eupatiJi [piipati]; -1bI: [cttba]i.[bbba];-Iff: rein] i [fin];. ",,/t/:
[carnal i [tlima1; -ldI: [earna] i [darnal;-lcI:[eflx] Ceb. i{cflx]; -lsi: [eelo] i{selo];
- IzJ: [eflta] i [zfltalGi; ...;.1&: [cAr] i [car]; -131: [CAm] ,.meko drvo« i@m]; -131:
[Cflp] i I3flp]; ,..;" lsi: [c~ta] G m i [l§eta] 3. jd; "": itJ: [car] i [Mr]; .-/kJ: [ettka] i [kttka];
-lfIJ: [ein] i [Mnl,.njihov«; .- /J}: [eflta]Ll]flta] Gi; -fJ/:.[cttda] Gi. i IlOda];·..,. Ir/:
[eai] i [rAUl -Iv/: [call i [vAil;' -Ijl: [car] i Liar].
. 13I-/p/: ~a] »posuda za ulje« i [pAra];"'; fbI: [3an] (i £3lI.nl>>>dui§a« L[l>An];
"'-1ft: ljflt] »mlafnjak« i [:mt]; .- Itt: 130ka] ,.vrst noilnje« i [tOka] ,.ukrasno puce«;
- IdI: I3llnl i [dan]; . - lei: l3lll'a] i [clira] Gi; lsi: l3evap]»sluzbeni odgovor«
i[sevap]»dobro djelo«; -lzJ: l3~t] i [zflt]:.- lei: @1p] »haljinabez rultava« i [00p];
- 13/: I3Am] ,.(prozorsko) staklo;. okrio« i IjAm]; .- /C/: I;5Mo] i [Cttdo]; - ISI:f31'r]
»kruZna l§etnja« i [sir]; -ltJ: l3[r] i [fir]; -1kJ:[3a4a] »cesta« i [kada]; -/g/: I3flm]
»nemJjeven pekmez« i [giml]; - fhJ: [3i:r] iTm]; - 1m!: f31'r] i [m1'r]; - In/: l3ada:]
i [nada]: -1111: f31'n] i [ntn]; - /J}: [3fltalGii Ilflta]Gl; - fJ/: I3flm] i Ilflm]; -/r/: l3ada]
i [nidal »vrst cvijeea«; -/v/: [3i:r] i [vtr];.":"'/j/: [3ada] L[iada] »jadniea«. .,
lsi - Jp/: [~ir] i [pfr]; - fbi: [~ttt].1 [bttt]; -1ft: [Mliti] i [fllliti]; - /t/: [l§Uri] I)l
i [tUrl] I)i; -ldI: [st\x] i [dU](i [db]); -lei: [Sljo] (:sib) i[cljo]; -lsi: [sara] i [sara];
-lzJ: [sUri] I)i i [zUri] imperativ; -fa: [~iri] imperativ i [Chi] hipokor. Giro »Ciril«
])I; -: /31: [l§tp]·»trn; kolaezapodbijanje«.i [3ip]; -ICI: [l§fUnali [efUna] (i [cumaD
»khga«; '- 131: [l§lka] i I3lka] »prtena torba;ranae«;-Iv: [l§Uri] ])I i [ZUri]
imperativ;- /kJ: [l§[pli-[ldp];-/g/: [Muna] i[glUna]; - fhJ: [l§[p]i [xfp]; .- 1m!:
[siriti] i {:m:friti]; - In/: [sos] i [nOs]; ;:"lfIJ:· [sf~ti] i [itfStati]; - /J}: [s@ta] 3. jd i I]@ta]
G m ; - fJ/: [l§llko] Vi i [llko] prilog;--- Ir/: [slka] i[rika]; -Iv/: [siriti] i [viriti]; -/j/:
[sakal am i[iAka]pridjev;
. ItJ - IpI: [Zir] i [PU]; - fbI: [Mba] i [bll.ba]; - Iff: [Ziga]3.jd i[flga] G m ; - /t/:
[ZOr] i [tUr];-ldI: [ZUriti se] i [duriti se]; -lei: [ZUrI]3.jd i[eUri] 3.jd; -lsi: (zara]
i [sara]; -lzI: [zar]i czar]; -lei: [ZO,t] i [C'O.t];-I3I:[Zt1re] 3. mn iljUre] Gi; -let:
[Zttkal »raznebiljke« i [ettkaJ; -/31: [MbaH l3~ba'l;- "':'/l§/: [~rli [~U]; -/kJ: [Zttka]
i [kttka]; '- Ig/: [Zttka] i [gQka]; -fhJ: [Zir] i [xfr]; - 1m!: [Zig] i [m1'g]; .,..-/n!: [Ur]
i [nlir]; -In!: [Zflga] i [nflga];-/J}:[Zttei] i IlttCl];,... fJ/: [zMi] I. [lfl6]; -:--./r/: [mal i [r'lla]
N"'; -Iv/: [ZirJ i[vtr]; -lj/: [Z11re] 3.mn i (jure] Gihipokor.. JIlro, Jure"Juraj«.
/kJ -/pI: [klta] i [);Ilta]; - fb/:'[klti] imperativi[blti]; -Iff; (kAea] i [mea]; - /t/:
423
 [kip] i [tip); ~ JdJ: [karl »karanje, kUdenje, grdnja« i [dar]; -.lei: [kfv) i [cfv);
-781: [kM(a») i[sM(a)); - IzI: [kArl i [w); ,:".1&: [karl i [car); -131: [kUle] (i [ktUeD
N!U i ljUle] (i I3UleD ,.(topovska)k:Ugla; !J1eta.lt«; -ICt:[kMa] i leMa); .,..131: [kUma]
Gm z. r. i [3Uma) G m »petak; molitveni dan; molitva«;- I§/: [kfunl i [§o.m]; ...,Hi:
[kAr] i [Zir); -lgI: [kuditi) i[gUditi];-!hI: [kip] i [xip);-/m/: [kAr] i [mar]; -lnI:
[kMa] i [nMa]; -1fJ/: [kixati] i {ruxati]; ~I¥: ~a] (i [kama]) i [JAma]; -IJJ: [ko.k]
i [lfik]; - Jr/: [klka)i{dka]; -1vI:[kMa]i[v!Sa]; ...;lj/:JkMji riM]. .'
·lgI -/p/:[gAr] i [pir]; -: fbI: [gar] i{bAr];-/f/: [gar] i [far); -1tI: [gfika] i[:tttka);
- IdI: [gOl] i [dOl]; - lei: [g~ste] NM i [e~te] NM; - lsi: [gMl i [sM] prilog; :-,1'(1:
[gar]i[w]; - 1&: [gar] i [ear];..., 13/: [gfika] »oteklina (na eOvjeku ill biljci)«
il3ttka]; - lei: {gOil] i {Cfin]; -131: [glUna] i I3lUna] Gi; -lSI: [gMa] i [§tt§a]; -:--IZI
[gar] i [Zir]; - 1kI: (gilka].i [ki"!ka]; ,.... !hi: [gar] Hxc'lr]; - Im/: [gUkati] i [m,ukati];
., -In!: [go.la)' ",!dada; cjepaniea; Cvor« i [nllla]; -liJJ: [gen] biolo~kitermin, i [fl&:1]
",Djezin«; :""I¥: [giiska] i ijilska];-IJI: [go.ka] i [lfika] oJ; - Ir/: [gOO »uzgoj; mir;
I
•~
!
spokojd [rOil; :..., Iv/: [gail i[vlijJ; ~/j/: [garU liar]. .' . : .' .... :. .... .
, '1f:f!-/p/: [xir] i [pir];."" fbI: [xAr] i {bar]; ~ II/:,'[xlk] i[fAr];-ltl: [xttka] i [tttka];
- IdI: [dr.] i [dar]; .;.; /cI:{xip] Hdp] »vrsta drozda; futovoljka,strnadiea,«; -lsI:
[xam]'»-zaprema konjskaoprema« i [sam]; .:...../z/: [xUjij 3. jd i [ruji] 3. jd.; - leI:
[XUla] i {eUla] »batina; kijaea «; ~131 [xilka] i .l3ttka]; -ICt: [x'Ilda], pridj~v, i [C'O.4a]
11
G m ; _ 13l:·.[x~tn] vezn]k,.i usto« i f3~m];.- lSI: [x'Ilm]' i [§fun]; ...... IZI: .[x(lJa] '.am
! HZti}a] 3. jd;.-.-IkI:[xttka] L[kttka]; -lgI:[xIad] i[gllld]; -lmI: [.x-qk]l[mfik];
I '" lfi/: {xar] i'[nar); ~ Ifl/: [xak] i.[flak]; - f!/: [xflja]Gm i [J1l!ii] 3,jd; -IJJ: [x'Ild]
i [lM]; ·"':'·/r/: [xM] i [rOd]; - 1v/:[xOda:tili [v6dati]; "",/j/: [rik] i Wik).
i
~
ImI - Ip/: [miriti] i [piriti]; -.fb/: [tnoia]i [bOla]; ...;. Iff: [mar] i [far]; -1tI:
[mfika] i[tfika]; .,..,ldJ: [mArJi [dar]; .....·/e/:{mlka] hipokor. Mtka ,.Mihovil« i [elka];
I
k
!:
- lsI: [maliti]i [saliti]; -lzI: [mora] i [zora]; - 1&: [mar] i [car]; - 13/: [mfika]
i I3ttka];-!e/: [mfikali [C'Ilka];-I3I: [mlUnall [3lUna] Gi; -/~: [mlS] i[SlS] »mali
zeljezm r~; o§trooru2;je«;-: IZI: [mlr] i [Zir]; - 1kI: [mfika] i [ko.ka];-/g/:
I [mar] i [gar); -!hi: [mladli [xllld];- InI: [mlUna] i [nlUna}; - liJJ: [mtt§ko],
imeruea, i [no.~ko] Vi; -I¥: [mQuiIJil!I; -IJJ: [mlik] i [llik]; -'/r/: [ml\k] i [rtik];.':"'IvI:
I
[m:Qk] i [vo.k]; ·...... /j/: [m~o], prilog, i n~ko] vi. .' .
In! - Ip/: [nOU (i [nbil> i [pO!); ...;. /hI: .[nM] i [bM];. - Iff: [nama] »dopis;
isprava« i [tarnal; - Iti: {nat] »§av (na earapi)« i [tllt]; -ldI: [nfun] »poznatoime;
dobar glas« i [dilnl] 1.jd;-leI: [nlee], prilog »rukom«, i [dee} Gi »dojka«; -lsI:
[hOs] i [sOs]; - IzI: [nanos] i [zanos]; - 1&: [n6so] »nosonja« i [C6so]»cosavae«;
" -13/: [nlUna]i I3lUna] Gi; -leI: [nttditi] i [cilditi];-I?j: [nama] i [3lUna] Gi; -/~/:
[ruM] G m i [mal 3.jd; ·.... IZI: [nlee], prilog, i [Zlee] GJ; -1kI: [l)"Osli [kOsI; -lgI:
[IlAr] f[gar];- .!hI: [nam] i exam]; - ImI: [n~kI] i [m~]; -::::.Jtff: [nlsko], ,prilog,
i [tUsko] »(h)rzanje« VJ;-I¥: [nlUna] i 1]Ama]; -IJJ: [nece] 3.mn i [leee] GJ; """: Ir/:
[nat] i fraU; -1vI: [ntia] i [vl'iSa]; -ij/: [nlUna] i [ilUna].. . i [teza]; ~ IdJ: [!ada] i .[dada];- leI: £i~sti], inImitiv, i [e~sti]IJI; - lsi: [jtttra] G'
/fJ/...;. /pI: [flt'lx] (i [f1o.x]) i.[pt'lx1; ""fbI: [flMAra] (i [fledara]) am i [bMara] am~
~ - Iff: [flen] »njezin« i (fen] »topa,o alpski vjetar; elektriCni uredaj ;a su§enje«;
l "":;1tI: [ii.enli[t~1 "boja(pfiti); koZa llea«; -ldJ:'[tUva] i [dlva] Gi; -lei: [Iilina] (i
l.~ [tllina]) DLIm i [elma] ,,(neupotrebivo) liSCe raznog povrca; vrst brodSkog u.zeta«;
~~ -lsi: [fl'b.§i]3;jd i [sfi!lI] kotnpara.tiv; -lzI: [flOriti] »roniti« i [zoriti]; -:--1&: [fltt!lka]
1j i [co.~ka]; -/3" [flak] i [3ak]; -ICt: [flbk] »vnit va1ju~« i [ebk] automobilisticki
~ tehnicki termin; prilog »mnogo«; - 131:· [n~ga] i[3~ga] »zenski rubae; podve­
zaca«;.-I§/: [flbk]i [~bk];-IZI:[fl~lI], komparativ, i.[z~m]Il am; -1kI: [nMnuti]
i [ko.!lnttti] »malokuAati; poljubiti«; - Ig/: [flak] i [gak]; - !hi: [flid] »zagasito
modro-zelen« i [:rid] »podzemni svijet; pakao;' mucillste«; - ImI: [florkaJ
424
1[mOrka] »biserka; morska kokosl<;-lnI: [niida],pridjev z. r., i [nada];- f!/: [fl~zi]
IJI f~zi] imperativ;-IJJ: hllska] i(1lska].»vrstamoevarnih ptiea«;- Ir/: [flad]
i [radIi ..., Iv/: [flMra] i [vMra] (i [vMraD pridjev Z. r.; ...." Ijl: [flak] i [iak].
I¥ ""/p/: l)eta]am i [pElta] redni broj; ~ fb/:~zi],.imperativ l{!jsti, J{!jzem, i [b~zi]
,.begovi«; ",,/ff: ~talGi i [ft!ta] Gi; -1ti:U~ta] Gij [t~ta] »tetka«; -ldI: [Jilpke] Gi
,.komoriea usacud [dupke] prilog »prepuno«;-leI: ~sti], infinitiv, ne~sti](i
[eesti]),IJi; -lsi: no.dili [s0.9i] »posude«; -lzI: I]UM] affi:i [zuba] am; -1&Httbie~]
i [Ctlbica];;-I3/:l]Ama] i l3lUna] GJ; -leI: [J~sti] i [~ti] IJI; -131: I]alna] i 13lUna] GJ;
-lSI: [!U1atiIHslijati]; - IZI: IJUlatil i [~ti]l -1kI: [~a] "'poki"etna vrata u plotu«
i [k~a]; -1gb [J~sti] i [g~sti] IJI; ..,.. !hi: HOJa] ",lokarda« i [xQ.}a]; - Im/: I]Ig] »grm
Iieprija~ mirisa, ijigovina« Umi~]; ..,.. lnl: ~stili [n~sti] »nositi (jaja)«; 1fJ/: ~zi],
imperativ,i [fl~zi) rY;"";IJI: [J~zi] i [l~ziJ imperativi;-/r/: [JAga] i [rliga]; -.IvI: [JAma]
i [vlUna];-IjI:[JAma] i filuna).:
IJI -/p/: [loU i [p<>!J; :--fb/: [lfik] i [bo.k]; -:'Iff: [1M] i [ft!§] »vitak, stasit;dobro
odjeven«;'-Itl: [lttka)G' i [tttka]; .-.LdJ: [l<>ml(i [ll:lmD i [d<>m]; -leI: [llka] sr. r. GJ
i [elka]; -lsI: (1lsa] »bijela pjega (na eelukonja}«i [slsa]; -lzI: [lijevati] i [zijevati];
-1&: [lo.k] i [C'O.k]; ..,.. 13/: [lttka] Gi .il3ilka];- ICt: [lttka] Gi i [cttka]; - 131: [llik]
i [31ik](i f3akD;-I§/: [lIti] I[Slti]; -IZI: [1l1a],z,r.l-particip,i[Zlla]; -:--1kI: [loza]
i [kOza];' -lgI: [l~m] i[g~m]; - !hi: [lQk] i [xo.k];. - 1m/:[lMJ i [mEld]; ~.lnI: [lOU
i [nO!]; ....; /fJ/l [lOU i [MU IJi; - IJI: [lAma]»lim; lirneni, sud; turpijica;o~triea
noZa« i I]Ama];-lr/: [llik] i [rlik]j- Iv/: [lo.k] i [VIlkJ;"" Ij/: [lfu:] Hifu:].
Irl - Ip/: [r'Ilku]N i [po.ku] IJI; """' fbI: [rOd] i [bOd]; ....; iff: [r~s] »h.l;skavo
(peeeno)<d [ft!iiI];-ltl: [ramal i [tama];,-.ldJ: [raman [dama]; -leI: erika] i [e1ka];
~ lsi: [rod] i [sM]; -lzI: [rO.b] i [rob]; -leI: [rOx] »dusa mrtvaeeva; duh« i [co.x];
-13/: [r()la] a", »uloga; smotak«i l3<>la] »k1jusina« am; -leI: [rama]i[eama]; -131:
[rluna] Ql i I3Unia];- I~/: [rtti] i [~lti]; -IZI: [rival »uredena.obala« am i [ziva] Z. r.
pridjev; - 1kI: (rosa]i [kosa]; - Ig/: [rfbati] i [gfuati];- !hi: [rO.d] i [xO,d]; - ImI:
[rtgati] i [mlgati]; . .,.lnI: edt] i [~t]; -Ifl/: [rO.x] i[flftx]: - f!/: [rubiti] i [lubiti]; ""IJI:
(rUka] i [lUka];,-Iv/:[rO.ku] AI i [v'Ilku] DU;-:-- Ij/: [rada] i [hida],
. Iv/,...,'Jp/:[viritili[pfriti]; -.fbI: (v'ijem] L jrl i[b'ijem]l. jd; :"'/ff [vazi] Dr) (: V8za,
vaga) i.[fazi] DU;-Itl: [vticem] 1 jd i [tucem] 1. jd; -ldI[vilga] i [dttga]; - lei:
[vlmel i [clme] Nn>;-...... /s/: [v'lka] i [slka] »(manji) morski greben«;-:-- IzJ: [vid]
i [zid}; -I&:[variti] i [cantil »trgovati;zaradivati«; --13/: [vlUna] DLIm i I3lUna]Gi;
-ICt: [velik] i [eelik];- //;1: [vada] »rok, ternlln«il3ada]; -:-- I~/: [vir] i [stil; - IZI:
[varitili [zariti]; -1kI~[va!ati] i [kaJati]; ,..../g/: [vOl] i [gOl];-!hI: [vir] iExir]; -/m/:
[vir] i [mir]; lri/.: [vada] i [nad~]; - 1fJ/: [vOn »bojni red; redu pletenju; vrsta
tune« i[Mi] DU; - f!/: ,[v~zilDU i[J~zi] imperativ; -IJJ: [v'lka]i [llka] sr. r. GJ; -Ir/:
[vOd] i [rOd]; -/j/: [vlUna] i [!lUna].
/jl :..." Ip/:[ilifik] i [plio.:k]; - fbI:. £illr,] i [bar]; - Iff: bar] i (far]; - Itl: £ieza~
i [sfitra];. -lzI: [iUriti] i [zc.1riti]; - 1&:· [iUriti] i [cUriti]; - 13/: nuri], imperativ,
i [3Uri] IJI; -leI: [jo.pa] »haljetak« i [cfipal»pramen«;. C"IY: [ilUna] i [3lUna] GI; -lsI:
[jilpa] i [§fipa]; - IZI: [i&r] i [zar];' - 1kI: [iada] i [kada]; - IgI: [iak] i [gakJ. »vrsta
moevarne ptiee;.gakanje« -!hi: [iAr]:i [xar]; -lmI: [ifuna] i [mlUna];-lnI: Usda]
i [nada]; "" 1fJ/: n<>iJ, uzvik, i [MU DU; -I¥: [i~sti] i ~sti]; -IJI: nbS] i [lM]; - Ir/:
[iOd] i[rM]; - Iv/: liM] i [vOd].
39 U prethodnome su paragrafu navedeni minimalni parovi za svihdvadeset
i pet sug!asniekih fonema hrvatskoga knjiZevnog jezika, to jest !lest stotina
parova (25 x 24). U gotovo svim parovima iznesene su razlleite rijeei i(ll) likovi
425
 kao primjeri za svaki smjer, iznimkOln su samo.::tri dvojna para (lf1-- fJj..., Iff; 131
- rv - 131 i/31 -:-- liII ...." I3/), koja supredstavljena 41tim primjerirmlza aba smjera.
Ukupno je dakle 597 razlieitih parova; Psvim su slueajevimauzirnani radi veee
sumjerljivosti samo parovi spoeetnim poloZajem suprotstavljenihfonema ~ taj
se polotaj opravdanosmatranajodluCtiijim i riajreprezentativnijim u najveeem
broju glasovnih situacija: To ipakne znaCi. da za neke paI'Ove fonemA nije lakse
naciodgovarajuCe primjereu neltim drugimpoloZajima. TakObinpr.za odnos
13/- fJj parlv'&ja/ ..... 1vf>}aI bio mnogo'prikladnijiod,ovdjeiznesenogil:jedinog
minhnalnog 'para s inicijalnom ptizicijoni;Raziunije se same pO'sebidaje svaki
pravi mihlmalni par punopravanbeZ'obzira'napolozaj suprotstavljenih glasova, .
pa za svaki odnos u 38~paragrafulma.i drugihprimjera,cesto i'prikladnijih,
sarno ito su parovi srazlieitim poloZajem:iirije8 tneQu.sobno.manje'usporedJjivi
(za doeetni poloZajusp. vee navedene primjere Irad '.,... rag ...... r6k - r6m --'., r6v.
- rar"':' raj/, kojima se suprotstavljaju foriemi1d, g,. k; m, v,r, j/).
Minimalnim parovima utvra~emo koliko jefonemskihjedinieaukak\ru
jezikui kojesu to jedIDice•.Primjeriupatovima'biIi.su ovdje navedeni ufonet·
skoj transkripciji, oni su dakle oznaCivalifonove. No sama Cinjemca da dva
razna fona predstavljajumininralni.par, dakle da se dvije rijeCi (ilLdvamonolo·
ska lika iste rijeCi) razlik~u sa ni 0, ponjima:, predstavlja'dovoljan dokaz da se
radi 0 fonovima 8to pripadaju dvama raznim fonemima (usp. Paragraf35). Takav
se odnoszovefonoloSka opozicija. ViSe ill manjeslieni .fonovi koji.se u kakvu
jeziku .nikada ne mogu naCi ufonoloskoj opoziciji,predstavljaju u. tome jeziku
alofone jednoga te istog fonema (usp:paragraf36. za [vli [Vir] i parag:faf37. za [c]
i £3), [n] i lu)).
S pomocu .minimalnih parova ustanoyljavamo.,u· hrvatskome. knjiZevnom
jeziku sedam samoglasniekih ([a; 0, e, i, U, r, \te)) i dvadeset i pet suglasniekih
fonema (lp, b, f, t, d, c,:s, z, c, 3,e;3, s,.i, k, g,.h,m,n,6;J, l,r;'v,jl). Nojezicnaje
stvarnost uvijek sloienija i granice medu pojavama uvijeksu blaZe i nesigurnije
nego sto se to sve coo ria prvipogled; TusepOstavlja cionizveomazakueastih
pitanja. Prije svegai nije posve jasno .kakve. se sve rijeei i njihovi'likovi mogu
upotrebiti za ispravno tvor¢nje minimalnih parova.. NajpoZeljniji su,' naravno,
takvi primjeri koji predstavljaju.sto eeStotnije.domace leksemeiste vrste rijeei,
u istomobliku, a znaeenjski mogu lako;doCi uistomekontekstu (npr. ,.nemoj
Iparatil - lsaratil po zidul«),notakvih parova ima uglavnom.samo zafoneme
sveeom frekvencijom ujezi:ltlliLikovima raznih vrsta rijeel donekle umanj~e
vrijednost einjenica da samaiznimno mogu dospjeti u isti kontekst (npl". IsMtol
V"- J'JAkol prilogr,nosdrnge strarre.itakvilikov;i·PQveeavaju:izraZajne moguc.
nosti sustava. ' . '.
Svaki standardnijezikposjedtije razneslojeve usvojem rjeeniC!tom blagu (u
najsirem smislu rijeCi), a primjeri iz njih svih nisupodjedilako upotrebljivi za
fonoloska istraZivanja, ne samo zatvorbu minimalnih parova nego iu jos veeoj
mjeri za utvrdivanje pravilC\ 0 distribuciji'j frekvenciji pojedinih fonema (usp.'47.
i 48~paragraf).Tako.su'pozajmJjemce bez:snmbje manje prikladne, tuGicej08
~!j manje, osobito kada seradi o'barbarizmima iIi 0 posve usko stnienim termi·
nima.. Istoj kategoriji- pripadaju:I· razni koldkv:ijalizmi, provincijalizmi, dijalek­
tizmi, rijeei iz familijarnog i djeejega govora, nOO neobienijiarhaizmi i poetizmi,
!I
ji
rijetki turcizmi, rijeCiiz argoa (zlikova&i govor), wgona (profesionalni govor)
i slenga (omladinski govot), glasovnoIieobiCni uzvici i hipokoristici i s1 Takve
'. rjeCnieke pojavezovemo. rubiUm, .(perifernim) ·dijelom rjeCI!Jekoga bJaga.
U njem se jos nalaze:strana vlastita imena, osobna i zemJjopisna. Kako je vee
426
il
reCeno, tuQa seNlastita imena izgovaraju alofonima domacih fonema, ali ni .tu
nema ostrih granica pa se u nek:iIp..slueajevima od toga ipak odstupa Q31 i manje
redovito.[~], [\l); usp...paragrafe:13, 24, .28).Na tajnaein.. neki .fonovi mogu
u sustavii dobiti status perifernih fonema. No u standardnom jeziku v8Jja aVe .
uziniatiu obzir,jer sustav standardnog jezika:mora obuhvaeati svustvarnost
njegovepolivalentile funkcije, ali hijerarhija. pojedinih slojeva mora seipak
postovati uza svu neOdredenos~ gtanica medu njima. Od toga 'ovisi ravnotcla
izmeduteorije iuorme.
Drugf nekiproblemi po1;jeeu od razIleitih shvaeanjai razlieitih mogucnosti
za interpretaciju jednih. tt:! istih einjeniea. Tako neka dva ista iIi gotovo ista fona
mogu uraznimjezienimsustavimapredstavljatiposve razlieite pojave, npr. fon
tipa [e] moZe biti alofon (onema 1& i isto tako fon [6] moze biti alofon fonema liII,
to jest, dani jezik posjedovatee foneme leI i liII,aIi takvi fonovi mogu biti i same
fiziCkim· ostvarajima fonemskih sljedova ItS!· i Inj/, naravno, ukoliko u tome
jeziku postoje fonemi/t,s, n,j/. No ako sustav dOPU8ta i slijed [1:5] i fon [e], i(li)
i slijed [nj] Lfon [n],a svete mogucnostidolaze i u minimalnim parovima pa
dakle imaju i· znacenjsku razlikovnu sluibu, onda ce se raditi 0 fonemskim
sljedovima ItSI i Injl i 0" fonemima 1& i liII, sve u fonemskom inventaru jednoga te
istog sustava.
S tUne jos ipak nisu stvari dovedenedo konea. Svaki jezieni. sustav·ima
naime svoja vlastita pravila 0 distribuciji foIiemskihjediniea, pravila 0 stnikturi
slogova i pravila oponaSanju. morfemskihlU'anica. Ako u kakvu.jezienom
sustavu morfemske granice imaju samostalnu fonolosku ulogu i. ako distribucij.
ska pravila dopuStajunpr. slijed [ts) same nagranicidvaju morfema, audanome
se sustavu sljedovi namorfemskim granicama ostro razlik~u odsljedova mogu­
Cih unutar samih morfema, onda cebiti moguci samo prividni minimalni parovi,
jer ce se slijed fonova [t8] interpretirati kao fizieki ostvaraj fonemskog sllJeda ItS!
na morfemskojgranici(oznae~e se 1t+S/), a fon [e] kao.ostvaraj istoga tog
fonemskog slijeda Its/wan takve granice.No ako pak distribucijska pravila ne
dopustaju na koncu sloga i osobito na koncurijeei konsonantskih skupina
u kojjmaje prvi suglasnik nekontinuiran idrugi kontinuiran (kak:sce.su npr. ·ps,
·ks is!.), a ipak imamo. rijeei stozavrSavaju na {e}, onda ni taj fon netreba
interpretirati .kao puki ostvaraj fonemskoga slijeda ./tSI, nego ,aaprosto kao
oeitovanje fonema 1&.
Razlike u fonoloskom tumacenju fonetskih Cinjenica nastaju gdjekad i zbog
nedovoljnog poznavanja samogaCinjenicnog stanja i zbog krute ineprimjerene
primjene nekih teorijskih postavaka..Tvrdnja dakakavminimalni par. p 0 s to j i
dok~e se lako primjerom (bez obzira n~ tokako gainterpretiramo), a u tvrd­
nju da takva paranemasmijemo uvijek :;;umnjati. Osim toga, ponekad su
fonoloske opozicije same jednosmjerne, to jest, stanoviti fonem mOZemouVijek
zamijeniti·odredenim drugIrri fonemom (ill fonemskim slijedom), ali obratna
tvrdnja ne vrijedi: ne mozemo taj fonem ostvarivati u svim slueajevima kada se
sve ujeziku i inaeepojavlj~e spomenutanjegovazamjena. Tuise.dakle radi
o takozvanim fakultativnim fonemima, a 0 njihovu fonoloskom,statusu iznose
se razlieita misljenja..I. na same minimalne parove moguce je gledati manje
strogo. Kad u hrvatskome knjiZevnomjeziku nelhi bilo npr. para /koza/-/kosa/
ni drugih minimalnihparova kojima se ilustrira fonoloska opozicija lsi - Iz/,
u naCelu bi za dokazivanje fonemskoga statusa.lsl i IZ/ vrijedio i neminimalni
(segmentni) par /koza/ - losa!, jl(!r u distribucijskimpravillma standardne novo· .
stokavStine nemanikakvih ogranieenja koja bi to prijecila. Razumije se, takvisu
427
 postupci dopusteni samo za krajnjunuZdu, ali i ti segmentni parovi vrijede kao
argumenti, osobito kada su potkrijepljeni jos, kakvim drugim okolnostima. .
. Sve stoje u.ovomparagraiuiznesenQ. pokazuje kakve se svepoteskoce
pojavljuju kada. treba u glasovnoj graQi nekoga jezika odrediti njegoyfonemski
inventar· i sustav u kojemse tajinventar ostvaruje. Ni sam jezii!ni osjeeaj nije
posve sigurnim pomagalotn u granii:nim slucajevima.. ltu se gdjekad ocrtuju
kolebanja iindividualneneujednai:enosti medu pripadnicima nosite1jskoga
kolektiva pojedinoga jezika, a cesto i grafija zbunjuje lingvisticki neQbrazovane
pismene ljude,tako .daje jezicni osjecaj nepismenih i jedva pismenihobicno
pouzdaniji,no njih je .tesko izravno ispitivati, panam ,onda nekecinjenice
najbolje otkriva analiza pogrjesaka u slabo pismenim pisanim tekstovima..
I u fonemskome inventaru hrvatskoga knjiZevnog jezika ima takoder .neko­
liko jedfuica.koje zahtijevaju poseban komentar. Ne smije biti nik8kve sumnje
nalazi li se"u sastavu toga inventara zaista svih sedam samoglasniCkih i dvadeset
i pet suglasnickih fonema predstavljenih u miniinalnini parovima navederuma
u 38. paragrafu. Drugim rijei:ima,. treba razmotriti nisu li neki od tib minimalnih
parova Zapravo samo.prividni,to jest,.nije li ukojemslucajujedan fonsamo
fonetska realizacija fonemskog slijeda stanovitih vee postojecib fonema, suprot­
stavljena fonu koji je alofon pojedinai:noga drugog. fonema. Istotako valja
vidjeti nisu li· u kojem slucaju silabem i asilabem alofoni jednoga te istog
fonema, .kojise onda samo u jednimsituaeijama automatski ostvaruje kao
samoglasnik, u drugima kao suglasnik. Od 32 fonemanjih22 ne mogu ni na koji
nacin doci u pitanje (tosi1: tp,b;f, t, d,s, z,s, z, k,.g,.h. m, n,l,r, v,i, U, e; 0, a1),
a 0 njih 1~treba nesto reei (tosu: Ie, e, 3, c, 3, n,·1r,j, ijeI). Osim toga, va)ja vidjeti
i ima li jednosmjernih fonoloskih opozieija, a na koneu, mora se i specifii:an
slucaj s fonom f3J josjednom raspraviti~
. 40· .Afrikati su sUmni,glasovi slozene prirode, njibov .izgovor poCinje kao
u zatvornih (praskavib) sumnika, ali ne dolazi do eksplozije, nego se' n8kon
prekida izgovor nastavlja na pribliZno istom mjestu onako kako se izgovaraju
odgovjU'ajuci 'ijesnai:ni (kontinuirani) sumniei, npr. [cJ zapoi:inje kao [t] i zavr­
sava kao [srrzatose u hrvatskoj terminologijiafrikati zovu p o1u 0 tv 0 r e n i m
ill, rjede, slivenim suglasnieima). Nije pak toCno dasu afrikati naprosto spoj
zatvomoga i tjesnacnog sumnika, to jest, [e] primjeriee nije [t] '+ (s], nego prva
i druga treCina fOlla· [tJ i drugai treC· treCina fona [sJ. lzgovor sumnib glasova
. Una fthlme trifaze: .pristup,trajan,Je iodstup .(usp. odjeljak 0 fonetici, paragraf
2514). pri toni .u zatvornih fonova trajanju odgovara odsutno,st suma (zapravo,
i.zvazlredno kratka tisina),.a odstupu prasak,dok u 1jesnacnih trajanjuodgovara
skripav sum ad trenjairai:ne struje ostijenke 1jesnaea, bez eksplozije u odstupu.
To znaci da se afrikati, za·razliku od ostalih sumnika,izgovarajuu i:etiri faze:
I pristup zatvomog sumnika +trajanje zatvomag sumnika + trajanje 'ijesnai:nog
I'
·11 sumnika +odsti:lptjesnacnogsumnika. Tu je IlZii:ka podlogaza,i2;iednaiSivanje
poluotvorenih;glasova sobicnimsljedo\Tima zatvornog i '1jesnac::nOg glasa, sto
fonetskinije tocno,allufonoloskom smislu moZe biti ispravnominterpretaci­
jOm u nekimjezi,i:nimsustavima. U fonemskom-sustavnhrvatskoga knjiZevnog
jezika ipak nije taka. . .
U ortoepiji s4mdardne novoStoklivstine ostvarujese sest.afrikatskih fonova:
[c, 3, e; 3, <:,3]' Sastavljeni suna sljedeei nai:in: [c] ='l,2!?od [tl + 2,313 od [s], 13]
= i,213 od [d] +2,3/3.od{z], [e] "" 1,213 od [1;'] + 2,313 od [8J, [3] + 1;213 od[d~J + 2,313
od'[z], [cl = 1,213 od[t] + 2,3/3 od [s], [31 = 1,213 od [<;11+ 2;3/3od.[zJ.Fonovi:[c, 3,
428
c, 31 predstavljaju praktii:ki jemnealoione odgovarajucih .fonema: Ie, 3, .i:, 3/,
a-fonovi le,3Jpreds:tavljajU u. domacoj jezgri' fonolosk.oga sustava alofone istoga
fOllema ICI,. uz jos '. q:eke ;o,sobite .slucajeve, ali u'rubnini' jeziCnim. pod,rui:juna
stanje jeneStodro:gacije'. Zato cemo!reP,lvo ZadrZati naproblematici fonema Ie,
i:; 3/, onda ce biti.;rijei:io'fonemima /c,"fj, a olonu f3J govOl;iteeseposebno. _..
Usvakomslui:aju, posvejesigumo.da ne postojeni pravi ni barsegnientni
,minimalni parovis opoZicijama/e,c,31-/ts, ts, dz/:izvanmonemskih;granica.
Sami fonemski· sljedovi ;Its, 18,' dZI. i pojavljuju se jedino ita granicama raznih
monema, J to-1ts/ lizPl1!fikse i suf'Ikse•.a ItS, dZI samo uz prefikse. To s've znaCida
su moguCiiparovi uk6jimabi se poluotvoreni glasovi i sljedovi odzatvornoga
i 1jesnacnog glasa naSli oboji na ulOl:femskoj granici - u tom slucliju otpadajli .
.prigovorikakvi.se JIlogu upucivati. piu'6vima gdje se SUPfotstavlja.fon uunutar­
monemskoj pozicijifonemskomu slijedu na monemskoj granici,kao npr..u seg­
mentu /m}.3a1- u Ina3ak1ili!mi3agbabal·i Ina+3a1- u Ina+3aritil ;,.na1jerati,uhijeg,
. najurlti; raspaliti (po nekome)«.
ZaodIios ler~, Itshdolazenekiparovi sa suf'Iksalnim. tvorbama: IpAckaJ 3. jd
.od packati.-"" IpfltskiiJ,(npr.»patska:pozieija u sahu«), l~kaJ 3. jd odreck.ati.
»res~ti., reZ1lckati« (scestom- promj~nom Is,. s/ > Ie, &ispred IkI) -' l~tskaJ (:
Reti,Rec~aklk~k&;3. jdod k~kati~e. ,.~dirkivati se,zadijevati se,prepirati
'*
se« Ik~~kaf(: Keti = mala PaIeOsibirsk8. narodnost). U izneseIiimglagolskim'
primjerima nalazi se sufiks -kati za tvorbu glagolskihumanjeniea. Par IkllckaJ3.
jd .ad· koCkati -; IMtskiiJ (~' Koti.= izumr1a paleosibirska natodnost) ne biiSao
ovamo, jer je glagotkockatiizveden odimenice.kocka, koja po suvremenome
jezii:nom osjeeajunijevise tvorbenom rijeCi, pa je monem KOCK- danas. tvor­
benon~eljiv.. Istije.slU:i:aj sparoniJs"kllek.el Qi (sprijedlogom) "" /sMtsket (:
skot); ituse .slijedu: Itsl na mon~mskoj graniei suprotstavlja lei unutar monema.
No ni prva.tripara nisu ustvarl posve besprijekorna,ona bi to bila tek kada bi
oba paradigtnatski: .usporeOivana: slijeda imala monemsku granieuna istome
Injestu,.to jesti·nes~o/e+kI nego i/ts+kI umjesto/t+skl. Jednaokolnost
pl'akticki ipakjneutraliz~a tajprigovor, jer stvarni izgovorobjedinjuje naime
foneme ItI i lsI u slijedti It+skl u svojevrsnu cjelinu, takoder suprotstavljenu
fonemu IkJkao sljedecemu u'nizu; Tako. uglavnom-i osjeeamo, gOtoVO kao sto
upridjevima'Mski/ ill IvrMki/'vezE!tno lsI uz moneme vts-, VRaG-,' a ne uz
-SK-I; SpomenutafonetskB. cjelina, izuzmemo liosobito brz tempo izgovaranja
(alleg.ro7realizacija), n,ije fizickijednakafonu[e], kako. seinace cesto misli, pa
cakHVrdi u nekim prirui:nicima iu.dijelt,l strui:neliterature (onda i.ne bi bilo
opozicije!), negose raw o'stoplj¢nimneznatno okrnjenim fonovima, [c] i [s], sto
se ufunkcioniranjllnaega fonQloskog.sustava odraZava kao fonemski slijedltsl.
Slii:no je sopozieijama/& - IWi 131 -1dZ1. S obzirom na izvanredno nisku
ueesUilost fonema 131 u: hrvatskome knjiZevnom jeziku (usp. paragraf 48) nema
za opoziciju 13I-ldZl ni onako skrotnne egzemplifikaeije kakvaje iznesena za Icf
~ 1tsI, ali kako je sama opozicija lcl :-131 dobro utem~Jjena, pa setadva fonema,
hez'obzfra"rul 'posve rusku frekVeneiju fonema 13/, u svemu ponailajupoput
Svakogadrugogpara suprotstavljenogapo zvucnosti, zakljui:ci 0 odnosu Ii:I
..,.,lWvrijedjetce aut6matski i za odnos 131- IdZI.Za opozieiju let -/tSl imamo
pak prividno potpun minimalni par IpMivaJ 3. ja/-/potSivaJ 3.jd (od podSivatz),
ukojem je usporedivani.slijed. Ipocil od . glagola ·/pocivatil· po suvremenome
jezimom osjeeajtl morfemPOCI-, to jest, slijed Ipo/.uopee se ne. osjeca kao
prefiks (Mo po podrijetlujest); tenema nikakva glagola kao *proCivati, *pricivati
. i s1. (kao Sto postoje glagoli p.rosivati, prisivati i sl.). TIij je par dakle od same vrlo
429
 ograrucene vrijednosti, slieno kao vee navedeni par Is ktlekel""'./sktltskel; gdje je
iopet morfemska granica samoujednome Banu para. Oba clanaposjeduju
morfemsku granieu usegmentnome,m.iI)imainom (illtocnije: subminimamom)
paru loce/- (od ocepitj., »uStinuti nogom; nagaziti nogu«) .,..../otse/"'(od oosetatI), ali
ni tu se morfemskegraniee ne pokla~u:prema 10+& nemamo lo+ts!; nego
10t+SI,;,pa prema tome vrijede sve'okolnosti'za i protiv iznesene uz [c) kada se
tomu fonu. suprotstavlja .fonemski slijed Its/. s,monemskom granieom, dakle
It+s/. Zato je ,potrepno,podrobnijera.?<iasniti priroduspomenutih glaSovnih
cjelina koje,nastaju 'od sljedova tatvomogaT odgovarajueeg· tjesnaenog' fona,
obaju okmjenihtakoda se u i,zgovoruzatlre monerriskagranieameQu Iljima.
41 Ozruicimo liizgovom~fazesimb6liIna Eza prlstup (ekskursiju), lza
trajaIlje (drZanje, intenciju) iR za odstup(rekursiju), a simbolima ZiT omacimo
zatvome i tjesnacne;.sumne fonove, onda: Cei Prema onqme Sto je reeeno u pret­
hodnome paragrafu; formula:i:a afrikate izgledati ovako: , ..
l.EZ; 2. IZ,3. IT, 4. RT (= formula!). Mou tojformuli Z predstavlja [t),
aT predstavlja [s], ta ce formula predocavatifon [eJ,Istotako; akoje'Z= [t]
(upravo{tD,a T.= [s], preqoCavat Ce fonIc]; Uortoepskl;ime hrvatskOtn izgovoru
, fonemski sljedovi /ts/i Its!, izuzmemo li povrernenatisporena i izrBzito paZljiva
glumacka ostvarivaIlja, ~da sene izgovarajukao [t] + .[s]ill£t]·+ [s], sto bi
trebaIo predbciti ,ovakm '
I.EZ, 2. IZ, 3. RZ, 4. ET, 5. IT,6. RT( = formula lI), ali kako je vee navedeno,
ne ostvaruju se ni kao afrikati (formula!), ,negona osobit nacin:
1. EZ;2. IZ, 3. IT,4. IT, 5. RT(=formula Il!),pri>eemseprvetrifaze (= III~
1-3), bez obzira na iiostanak 4. faze iz formule l(=IA),.u,pozomu i izvjeZbanu
sluSaIlju CujU, kao afrikat [e] ill {c], a faze III. 4-5. kao tj~snaCni fon [s] ill [s}, sto
sve potvrduju i snimaIlja u fonetskim labaratorijima. Prematome, glasovne
cjeline s okmjenim fonovirila Zvuce zapravo kao res] i [cs), primjerice [oesjeIif­
vati] odsjenjivati, »uklanjati (riasade) sa sjene«, [p~cska]' patska, [poesivati],
podsivati, uopozieiji premaparIljaeima s afrikatima[oejeJ:Uvati,~eka,poci­
vati].
Dvofonske cjeline 0 kojimaje rijec pofiaSaju seusustavuhrvatskogakIlji'­
zevnog jezika ujedho i kao dvofonemski sljedovi, aline kao sljedovi */cs, cs, 3ZI.
nego Its, ts; dZI, pa upravo zatoijesu(uzevsi uobzir i vee izneseneslabosti u vezi
s morfemskim graniearna), u fonoloskoj opoziciji s fonemimale;c,Y.No moglo
bise postaviti pitaIlje nije li ta tvrdIlja u suprotnosti s opCim fonoloskim
zakonom ,.jednom fonem - uvijek fonem!«, to Jest, akosu u sljedovimaTes, cs,
3Z] fonovi [e,.c, 31 aIofoni fonema It,dI, kako mogu u ostalim prilikarna ti fonovi
biti aIofonima fonema Ie, c, Y?Kad bismoprihvatilishvaCaIlje 0 mogucem
»preklap3nju« fonema (overlapping), prema kojemdva po s ve ista fonamogu
u neidenticnimpolozajima predstavljati aIofonerazlititih fonema, problema ne
bi bilo,jer biseobjasniJo da su fonovile,c, 3] aIoforu fonema It,dI ispred Is, s, V,
a aIofoni fonema Ie, c,Y u drugimpoloZajima. No "preklapaIlje« nije. potrebno za
objaSIljeIlje toga pitaIlja, jer se n era d i 0 ide n tic n i m .fonovimazglasovi
ti p a (e, c, 3] kada se.izgovaraju poformuli III. 1'-3 "';1. l-":HoznaceniuVjetno [e2,
II!
C2, 32D,predstavljaju aIofone fonema It, dI, a kada odgovarajuformulii.l-4
i
(uvjetno leb Ct,3rl, predstavljajufoneme Ie, 'c, y.Tosevidijos jasnije u sljedo­
virna It,dI + Ie, C, Y,gdjeimarno u naeeluistusituaeiju, to jest jos jedan tip
\1 fonova [e, C, 3], jer za ostvarivaIlje fonemskih sljedova Ite,te, dy vrije4i opet nova
formula:
I izgovaranja, osobito kada sute osobinejace izraZene..',I'o seprilicno lakQ dogada
II: 430
Jr
iii
II:
1. EZ, 2. IZ, 3; IZ, 4. IT, S.RT (= formula IV),. ill:. _
L EZ,.2. IZ, 3. IT, 4.1Z j 5.. IT, 6.RT(= formUla V),s time daje pri ostvarivaIlju
sljedova prema V. formuli treCafaza osjetno jos kraca nego sto jeinace IT
u drugim u v j e t i m a . _
Fonovi sa sastavomIV. 3-5, ill V. H, dille drugiclanovi ufonemskim
sljedovimaltc, te, dY, aIofoni sufonema Ie, C, Yi fonetskisu identicniu IV.i V.
formuli. Prvi fonovi u tim sljedovima aIofoni su fonemalt, dI; uz napomenu da
su fonovi sa sastavom V. 1-3, koji se u govomoj praksi rijetko ostvaruju, gotovo
identicni s prvima 1,1 sljedovima po formuliIII,to jest s. [C2, C2, 32],:a fonovi sa
sastavom IV. 1,-2. i fonetski·su nesto slicniji ostalim aIofonimazatvomihfonema
It,dI. Prema tome, fonemski sljedOvl Its, ts,·dZI·(formi,lla tIl) i/tc, ti:, dy (formule
IV. i V) imaju tuzajednickucrtu da prvi clanovitihskupova(llI.1-3,IV.l~2,v.
1-3) akustickinalikujuaIofonima fonema Ie, c,;Y, ali·usustavu hrvatskoga
kIljiZevnog jezika predstavljajuaIofone fonema It, dI. Samise tisljedovi razli­
kuju po svojim drugim clanovirna ~ to su aIofoni fonema Is,s,~.(Ill:. 4-&)
ifonema Ie, c'iY (IV. 3-5, V.H). No razlika meautim sljedQvimane:svodise
sarno na to, vaZniji je odnos izmeau prvoga i drugog clana.
Fonemski sljedovi Ite; te, dY, bez.obzi.ra na toda li se izgovarajupo IVi ill po
V. formuli, u fonetskom su sniislu d vo.S t r. uk isuglasnici (geminate), ill du g i
suglasnici(sto je prakticki isto); .To znacida se IprMei/.predcl,(N"',odpredak)
izgovara [pr~<o:i], dille jednako kaostandardnotalijanska rijecprezzi »eijene«.
Laboratorijska snimaIlja pokazuju da jezaistatako, sarno sto je talijanski
izgovor postojanijii nesta, izrazitiji. Nota.razlika riije bitanrazlog stoutalijan­
skome sustavu dugi fonovi [q,c;cJ, 33] o 1M), jer .talijanski ima fonem :131, Usp.
paragraf37) funkeioniraju kao fonemski sJ.J~ovi/ee, 33,CC, 331,a u:nas kao Ite,tc,
dy· Razlog je u cjelini tih sustava - u talijanSkome geminate imaju vrlo znatnu
ulogu, koja niposto.nije ogranicena rui.morfonolOski uvjetovanesituaeije, pase
afrikati pOnaSaju poput svih ostalih suglasnika, a uslavenskim sustaVima; i to
osobito u onome sto je poslUZio kao dijaIektna osnoviea standardnoj' novosto­
kavStini, unutarmorfemske geminate imaju veoma skromnu ill gotovo nikakvu
vamost. Zato je pod pritiskom distribueijskih pravila i morfonoloskih mode1a
u nasoj jezienojsvijesti prevladaIafonoloska predodZba 0 prvim clanovima kao
odentalnim· okluzivima, sto je jos sarno potkrijepljeno ciIljenieomda se po
podrijetlu i radi 0 fonemima Itli Idl. Slabo pismeniljudi, ne pomajuCi korikret­
nih propisa u pravopisnim prirucnicima, aprihvacajuci opce nacelo ;"pisi 'kako
govoris«, za koje su svakako Cull, uglavnom i pisu npr, primitcl i izdatci, jer su
uvjereni da tako govore, to jest i zgo v a r.a-j-u.
.:'.­
42 Ocitoje da izneseni minimaIni Parovisasvojim lltrukturnim slabostima
ipak ne.znaee neosporan dpkaz da su fonovi·[e; C, 3] bez sumnje Predstavpici
c,
upravo fonema Ie, 31, a ne puke fonetske realizaeije fonemsltih sljedpva Its;ts,
dZI (uz neke d9datne specificne okolnosti).. l\j"oakotiminimalni parovi i nisu
sa m i Z11 se besprijekomo dovoljni,posve su .dovoljni da pod up r u .. glavni
argument za fonemski status le,.c, 3/, to jest distribucijska pra~ 0 kojima cese
govoritirazmatrajucistatus fonemAjc,3,·:j, Ii!ulllje4e¢em paragrafu, ,
Fonemskoga statusa Ie, C, 31 ne moZe pobiti niinacetiesumIljivaciIljenica da
se fonemskisljedovi./ts, ts, dYipak.mogu zaista.ostvarivati lrao fonovi [e, c, 31
ito, kako je napomenuto; u brzu govomom tempuimaIljebriZljivu nacinu
na sufiksalnim fonemskim savovima, npr. da se IbratskII ill/gJ;8.tskII gradski
431
ostvaruje [bracki, gracki], umjesto [braeski; gracski), a samo iznimno u prefik­
sa1nim tvorbama;npr. da se lotselitil odseliti, lotSetatii odsetati. InadZivjetil
izgovori [oeeliti, ocetati; na3ivjeti] umjesto [ocseJ.iti, ocsetati, na3Zivjeti], pa onda
takoder i da se InadzornIk/ izgovori [na3ornIk] umjesto [na3Zornik], 0 i!em ce se
posebno govoriti. Takvi su izgovori samo neznatno manje rijetki ako iza tjesnac­
nog fona ne slijedi vokal; npr..[octrijeliti] za lotstri;i1iliti/ odstrijeliti. [oetampati]
za lotStampatil odstampati, [na3deratiJ. za InadZderati/(umjesto [oestri;jeliti,
ocStiimpati, na3Zderati]). .
Tu je. rijee .0 sluc~u fakultativne fonetske neutralizaeije, Neutralizirana je
fonoloska opozicija izmeo:u fonema Ie,· c,·Y i fonemskib sljedoVa ItS, ts; dZl.To
maei da opozieija Ie, e,·Y "" Its,ts, dZl ne bivrijedjela zato sto sljedovi desnood
tilde m 0 g u (alinaravno, niposto iIi em 0 raj u) bitiostvariv$lDi i kao osnovni
alofoni,fonema s lijeve strane. Tu je bitno' da je·takva realizacija .fakultativna,
ajosjebitnijeda sesami fonemi/e, e, 31 ni u kojoj prilicl.ne mogu ostvarlvati
kao sljedoVl Its, tS,.dZ/ (= [cs,.es, ,3zD.Ako je dakle i moguceu osobitim prilikarna
izgovarati npr. IpotSfvatii padSivati kao [poefvati], riije ni u kojem slucaju
moguce Ipoeivatil »odmarati se, spavati; IeZati«realizirati u tom maeenju kao
*[poesivatiJ( = */potSivatil). Slobodanje dakle samo fakultativni prijelaz ItSI > let
i opozicijase u tome smjeru zaistamoze ukinuti, ali ostaje na snazi ipak u smjeru
1& >- MI.·· za oinacivanje ta1wih .fonoloskib opozicija koje se u jednome smjeru
moguneutralizirati,' a u ~gomepotpunoma vrijede, ne upotrebljava se tilda,
nego mak 1-, ill -i, kojipokazuju smjer moguee neutralizacije i smjer u kojem
jeona sprijeeenallts, tS, dZ/l-/e, c, 31; ill pak Ie, e, --i Its, tS, dZ/.
Fakultativne, jednosmjerneopozicije,·u kojima se sarno u jednome smjeru
suprotstavlja fonem fonemu ill fonem fonemskomuslijedu,. djeluju u mnogim
jezieima. Podrobnije se 0 !oj pojavi:govori uz foneme If1 i Iije/ (paragrafi 44-46),
auz Ie, c, y. -i Its, ts, dZ/ valja napom~uti sarno. da se i tu upIeee problem
morfemskib grani¢a. Moglo bi se naime opet reCi da se sljedovi Its, tS, dZl
ostvaruju uvijek kao [e, c,j] kadanisu na morfemskome Savu, ada se na graniei
dvaju morfema ostvaruju tako sarno fakultativno. Kada bi ta tvrdnja sadrZavala
svu istinu,afrikati [e, c, 31 stvamo ne bipredstavljali sarnostalnih fonema, ali
cinjeniee o,fonetskom slabljenju 'morfemske.graniee upravo u skUpovima Its~ tS,
dZ/, iznesene-u prethodnome paragrafu, i osobito distribueijska pravila koja se
obraduju 11 sljedecem, ipak osiguravaju fonemima Ie, c, 31 mjestou fonemskome
inventaru..hrvatskoga knjiZevnog jezika. Prosjeean pripadnik njegova nositelj­
skogkolektiva tako to i 0~eCa. , (Dobrisa Cesaric:»Sree«, I, 1-2)
Osim toga, fonemi Ic, c, 31 nisu u jednosmjernoj opoziciji sarno s fonemskim
sljedovima Its, ts, dZ/ nego i sa sljedovima ltc, tc, dY, koje bi, kad ne bismo
priznaVali· fonemskoga statusa· fonemima . Ie;. e, . 3/, vaJjalo .interpretiJ:ati kao
*/tts; tts,ddZl,.stobi bilo posve nespojivo s distribucijskiin pravilima standardne
novostokavStine. Jednosmjerna opozieija:fc,c, Y -:j Ite, te, d3/ neutralizira se jos
cesce nego /e,c,Y:"--F/ts, ts, <tZl, na suflksalnim Savovima i opet lakSe nego na
prefiksalnima.Zato je manje vjerojatan izgovor npr. [ocijepiti]umjesto [0ctcije­
pitil('" lotcijepitilodc.Qepiti, »odvojiti«), daklekao /ocijepiti/ "provesti eijeplje­
nje do kraja; 'p()eijepiti«,ili[poCiniti] umjesto[pocvCiniti] (= Ipotclnitil podcinitl),
dakle kao Ipoclnitil "uciniti mnoga djela«, ali matno je vjerojatniji izgovor npr.
[kuei] umjesto [kUcci] (= Ikutcil N m od kutak), gdje je neutralizirana opozieija
prema mlIkucil (u'inanjeniea od kuja). Dapace,· za razlikU od slijeda Its/, koji je
i u slierum sU:fiksa4rim tvorbama ostao u trajnoj jednosmjernoj opoziciji Itsll­
H
Id;stomaei moguenost sarno fakultativne neutralizacije, kod sljedova ltc, tct
432
neutralizaeija se u n.ejdm mnogo upotrebljavanim rijel:ima redovno provodi (ill
je vee gotovo i provedena), takoda se gubiijednosmjerna opozicija; au rijecima
koje su iZgubile sVoju nekadanjutvorbenu prozraenost, neutralizacija je vee
posve zavrSena. Na. taj naeindolazi j do stanovitih promjena uglasovnome
sastavu pojedinih morfema.
U imenicama star(a)c,mlad(a)c, mlat(a)c,S1qt(a)c, crn(a)c, brat(a)c, lov(a)c,
bor(a)c, tka1(a)c; ron(a)c illroni1(a)c itd. (au .zagradama omacuje takozvani
nepostojani a,· koji se prema odredeniI:i:J. morfonoloskim praviliIria umece medu
suglasnike nakoneu osnove) prepoznajemo osnove starc-, miadc-, mlatc-, skrtc-,
crnc-, bratc-, lovc-j .borc-, tka1c~,ronc-,roni1c-, u kojima razlikujemo leksicke
mOl'feme, imenic"kibi'at-, pridjevske sta.r-, mlad-,skrt-, ern- i glagolske mlat­
(mlatiti Zito), lov-, bor., ron-, ill s tlektivnim morfemom I-particlpa.tk-a-l-, ron-i~l-,
i tvorbeni sufiksalni.morfem -(a)c. No s imenicom ot(a)c nemozemopostupati
na taj naCin, njezinu osnovu ote- ne moZemO dijeliti na leltsicki i. tvorbeni
morfem, jer glasovnislijed ot nije nikakav morfem pa onda i nema nikakva
znaeenja, najmanje pakono sto je vezanouz imenieu otac. To maci da je osnova
otc- kao nedjeljiva ujedno i morfem, ali kolebarno se da li je 100- jos uvijek oblik
morfema OTC-,ill je lotc/-, iakopodr.zanlikovima Ni Rjtacl, am lotacali poetiz_
mom lota3binal(RMS:Grgo Martie, »Osvetniei«), vee oblik morfema OC-, to jest;
alomorftakva morfema. Ankete s ispitanieima govore'u prilog drugomu rjese­
nju, jer svi lako identifieiraju izolirani slijed oc s imenicom otac. Tu je dakle
prakticki prevladao izgovor obienogafrikata, po I. formuli u41. paragrafu, iako
ni ostvaraji kao Qi [ocsa], ··Vi [OcJ!e] msu jos posve iskljuceni.
Slicnaje situacija i s imenieom srce. Anketa pokazuje daje prosjecan eovjek
ne doziirljava kaosrd+ce, usprkos obliku G m Isfdacat i izvedenicarna kao
Isfdasce/, pa i ISfdacnol i sl., aslijed srd; bez konteksta ispitanici povezuju
prvenstveno s glagolom srditi (se). .T o znaci da jesuvremeni morfem SJ;,tC-,
a alomorfi Isfdac/-, ISfdae/- i sl.predstavljaju izolirane, nepredvidljive (»nepra­
vilne«) morfonoloske alternacije. Posljedicaje da se iGm srdacapovlaci i funkei­
nalno suzuje, tako da bibilo nesarno neprimjereno reei kako »nema dovoljna
broja raspolozivih srdaca za presadivanje<cnego se i u pjesnistvupojavljuje G m
Isfeat:;,
Neprekiniiti lanae sfea* vOrli:
Od nMeg sfca** u davnii davninu.
Glf! mojIh sfca u beskr3jnom nizu!
. (isto, II, 1)
*: naglasak sf'ca oznaeio je sam Cesaric
**: naglasak stca omaeio je sam Cesarie
Time se rijec srce posve pribliZila ppmjerice rijeei kaca, u kOjoj morfem
KAC- nema vise nikakva alofona sto bi podsjecao da jeto nekoc bila tvorenica
kad+ca (usp. Ikadal), pa [Mca] nije viSe sarno ostvaraj umjesto *[kaesa] .(=
*lkatcal) nego je zaista IkAcal, jednako kao sto je [priCa] ostvaraj od Iprical, iako
je to po podrijetlu *pritca, gdje se nije radilo (0 sufiksalnoj tvorbi i izmedu
ti c nije bilomorfemskegranice.
To su ipak pojedinacni slucajevi, au glavnini tvoreniea na -t-; -d- sa sufiksom
-(a)c fonemski slijed, Itel pripada suvremenoj fonoloskoj stvarnostL Ispitanici se
zbunjuju ne sarno pitamo Ii ih kojoj je imeniei osnova [mlile]- ill [koeh gdje moze
433
bili upleteno znacenje, te ako se uop¢ei'dosjete.o cemubiselIioglo,raditi,ne
mogUSe i2jasniti izmedu Imladael "(nadobudni)mladic~i/mlatael »eijep, mlatilo
za Zitoj mlatilae« (u drugome.ZllaCenju ilmhitac/), aZa slijed{koe]- prvo porni­
AJjaju na /kolael, aliih smueuje akeentumfesto /k6C/- (gdje,daju prednost osnovi
/k6Iel-). pa tek naknadno pomisle ina /kotacl, Ato puCkometimologijomizvode
od glagola. kotiti (se),· no zatu. imenicu Qdbijaju' osnovu{koc]~,i traze izrlCito
{kote]-. Fonemski slijed [brAe]- nitko·od ispitanika ne ve!e uz imenieu, !brlltac/ (i
!bratac/), nego ill lie dajli nikakva odgovota, ill pall: navode hipokoristik /braco/,
uznapomenu da' »nije.dobarnaglasak,,_,Alini tamo 'gdje.ne.bismjcl.obiti
nikakve sumnje, ispitaniei ne identifieiraju fonemske s)jedove na "ckao osnove
imenieama na -tld(a)c, naprimjer u lskfcl. neuoeavaju osnovu od IAkttael;nego
misle daje nekaonomatopEtiaKadase,pak,.radi 0 drugim,imenieama na-(a)c,
prepoznaju sesmjesta: "/stArcl-, lefnel-,ll6vel-; !b6rel", Itkcilcl-, 1r6nel-,lrOnioel­
« ronile-). Ivrape/- itd. identifieiraju se ,posvelako kao. osnove za Istarae, etnac
i crnae, iovae.' borae,tkaIac, ronac,: 'ronilae, ,mOOel, .bez obzira na .inogtiee
naglasne ill glasovne razlikeizmedu.osnovei,Ni,
Fonetskai fonoloska priroda.fonova. '{e;c;'3],ot:4tosno fonema Ie, c,31,
pokazuje se u .zakJjucku veoma kompliciranopl- i slojev:itom. Naprimjeru fona
[e] u liku [ocje3fvati] moZe se i sainojednom rijeCi ilustrirati trojni odnos ItsI.~
leI -l Itel: ..
1: [oejejlvati] fakultativno umjesto [oesje3(vatil =./otsje3(vatilod~edivati,
iterativ od/otsjeditil Od~editi (ne od odSj~b.):,.On johvoje (tj.kaznuzatvora)
nije ni poCeo odsjedivatt« (tjednikArena;.oblik*od~eaavati,nacelno pravilniji,
nije vjerojatan)j . . . '.
2. [ocjejivati] = locjeilvatil ocjedivati, iterativ od locijeditil ocUediti: »Mli­
jeko se ohladii dvaput ocjeduje." (recept u tjedniku Vikend);
3. [ocjejivatil fakultativno umjesto [ocsje3(vati] = 10tcje3(vatilodcjet!.ivati,
iterativ od/otcijeditil OdcUediti"odvojitieijedenjem odonoga sto je eijedeno,,:
»Otapalo treba redovito otcjedivati.".(easopis S i l f f i ) . ,
. Izbor izmedu·. moguenosti da sefon[c] u poloZajima kakav ie u liku [oeje­
3fvati]-izgovorite .vecrnom i iZgovara kako',drugaCije, i to odredeno, ill kao
u prvom ill kao u treCem primjeru,i nemogucnOsti takvih ostvaraja, nije uvjeto­
van nikakvim glasovnim okolnostima, ni u najsirem smislu, nego iskJjucivo
znacenjem, sto pokazuje fonolosku prirodu toga izbora.
43 S fonemima Ie, 3/ postavJjaju se posve drugacija pitanja. Fonovi [e, i] ne
mogu biti fonoloski interprefuani kao fizicki ostvaraji iSJjedOva [t's] i [d'i],
izgovarani prema I. formuli u 41. paragrafu,to jestkao afrikati, umjesto izgovora
prema II. formuli, kako bi se ostvarivali izvan slijeda prekidnoga i neprekidnog
Sumnik:a. No s)jed,ova [t's, d'i] ne mQze biti, jer njihovi pretpostavJjeni sastavni
dijelovi (t', d'] ne postoje u ~tskome knjiZevnom jeziku, a [s, il.doduse
postoje, no pojavljuju se sarno ispredJc, 3/, pa kako je. opstojno~t fonova [s, iJ
u~etovana prethodnomopstojnos1;ifonematl:,.3/,ti fonovi vee'pologicine mogu
biti njihovim sastavnieama•. S fonemima .Ie, ci3l,stanje je. drugaCije. Kako je
ovdje podrobno' objaanjeno, ,okrnjenifonoVi koji su njihovisastavni dijelovi,
postoje i samostaino kaoneokrnjeni alofoni'fonema/t, d, s, ZI. Istinajest doduae
da su okrnjeni fonovi sto predstavljaju faze I. 1~2.za[C,3]zapravo (t, Q], a ne [t,
d], ali taj .se problem lako. uklanja pretpostavJjenim distribueijskim pravilom da
se It, dI ispred lA, Zlostvaruju kao [t,Q1. S fonovima [e; 31 nije pak moguee ,
operirati na taj nacin -,-' da okrnjeni (t';d'],koji su.njihove. faze I. 1~2, budu '
434
alofonima fonema It, dI.uvjetovanima poloZajem ispred */8, ZI, bilo bi potrebno
prvo da takvi fonemi zaista postoje, sto, naravno, nije tako. Prema tome, 0 fone­
mn:na Ie, 3/ kao fizickim ostvarajima s)jedova prekidnoga i neprekidnog iium­
nika ne.moze biti govora ni cisto teorij ski, no u strucnoj je literatudiznosena
i misao.da biTe, i1 kao i [tid] mogli biti t'izickim ostvarajimasljedova sastavJjenih
()d suglasnickih fonema It, d, n, 11 + Ij/. .
Stose tice Ie, 3/, radilo se naprosto 0 slabom poznavanju glasovne strukture
ijekavskestandardne novoAtokavstine. Svaki rjeenik donosi prilieanbroj tijeei
stopoeinju s Itjel-,/eel-, Idjel- i lie/-. pri cem sljedovi Itjel i leel, Idjel i It,eI nisu
medu:sobno zaInjenljivi,tako da ne moZe biti ozbiJjne sumnje ofonoloskoj
opoZieiji.Je, 3/- Itj;dj/; No ona ipak ima i nekih slabih strana, prije svega sto
i nema nesegmentnih minimalnih parova. OSim toga, sJjedovi ltj,dj/pojavJjuju
se u hrvatskome knjiZevnom jeziku gotovoiskljucivo ispred vokala leI,kao
reflekskratkoga (i produzenog) jata, a drugih takvih ogranicenja nema udistri­
' bliCijskim pravilima. Cak i u rijeei ItjManI, gdje se povijesno ne radi <>jatu,
suvremeni jezicni osjeeaj shvaea Ijel kao ret1eks jata, a drugih primjeraza slijed
Itjl ima 'izvanrednomalo i nisu od veee vrijednosti: uzvik ItjlV (kojim seiirice
nevjerica, ravnodusnost i s1;), odomaceno rusko ime /kD.tja! Katja (oblikKaca
nije karakteristiean .za hrvatsku jezicnu' praksu), i jedva jos pokojatudicakao
/metjeJ"dobro (umjetnicko) zanatsko znanje«. Za slijed Idjl una viAe turuca:
~djektivl i izvedeniee, ladjunktl, ladjutantl (rjeae la3iltantl), ladjiitorl »pomoe­
nik «, Ikoadjiitor/, odomaeeno rusko ime Inldja! Nadja (ni oblik NaCla nije uobica'­
jeri u'hrvatskoj jezicnoj praksi), Ifldja! »otkupnina; milodar« (tUrcizam),a usto
ima iraznih domaeihprimjera smorfemskom granieom izmedu Idl i /j/, ito Ile
samoiSpred lei (npr. od+jek/) nego i ispred drugih vokala: Inad+jAcati, od+ju­
riti,pod+jlirmitil itd. No u svakom slucaju, bitno je da. postoji niz subminimal­
nih (segmentnih). parova Itje/- i lee/., Idjel- i l'!,eI-, pa broj nadoknadUje slabije
strane
I
(subminimalnost, s 1Ce!- i liel- uglavnom tureizmi) .
.
U svjetlv takvih razmatranja fonemski status ltil i III izlazi mnogo ugrozeniji
nego 1& i 13/. U ostaiom, fonovi (e, i1, kao airikati, fonetski su od sJjedova [tj, dj]
znatnorazlicitiji negofonOvl [ti, !I od sljedova (nj, Jj], a sami su fonemski sJjedovi
Inj, Jj/ u hrvatskome knjiZevnom jezik:U jos neusporedivo rjedi'nego Itj, djl
i pritom dolaze izvan morfemskih graniea iskljucivo utudieama,a na: morfem­
skoj je granici lnjl (nema /ljl) znatno ljedi od Idj/. .'
. Slijed Injl nalazi se u internacionalizmima latinskoga podrijetla kao linjek­
eija, injunktiv (gramaticki terinin), konjugacija, konjunkeija(astrQnomski i gra­
maticki termin), kbnjunktiv, konjunktUra! i u nekim tureizmima kao IdiUYa,
dunjcilukl· »(ovaj) svijet; materijalna dobra«, /kiUYa! "ime roditeJja ill djeteta
dodano imenu«. Slijed /ljl jos je rjedi, pojavJjuje se u rijeCi ImlJjeJ ,. niali stolnjak;
(kriminalna) sredina«, osobito u drugome znaCenju, rjedeu IreJjefl ill treJjefl, uz
Irelijef, reDjefl. I u nekoliko drugih romanizama kao lkoJje, kolijer, kolijer,
kon.Jerl uporabna se ortoepska norma koleba izmedu zavdetaka.-,uer, -lJjer, -lijer,
u lateJjet preteZno bez konacnoga -r. Domaeih tvorbi sa slijedom/ljl na morfem­
skoj granici nema, a Injl dolazi samo u krajnje rpalobrojnima uz prefiks izvan­
(npr. fIzvanjezicnIl), Ni minimalnih parova prema fir, II nema: naglasak onemo­
gueuje sUprotstavJjanje /diUYat prema Idt'itial, ImlJjet prema Imlle, ,IllileJ GJ' ill
Iml!e/, »ugodan osjeeaj«, /koljel prema /kble/ 3. jd ill /k61el »kolek Segmentni
parovi uglavnom takoder imaju nedostatke: ill se eijela rijec suprotstavJja
segmentu kao /kbtiul y.i prema /kbnjunktiv/, ill se akeent ne podudara kao
435
 u IkbnuSnieal-prema Ikonjugaeijal, ill dolaze oba ta nedostatka kao u line! prema
linjekeijal..
"'Hrvatska ortoepska norma nijeniustaJjena nidosljedna stose tice odnosa In,
I.. nj, Jj/. Kodifikacijska norma zahtijeva izgovor slijeda [nj] (upravo [n'jDu svim
latinizmima s inieijalnim in.i, konj-, litO se vidi i po abeCednom poretku u rjeeni­
.eima i prirucnieima, no S ovdje navedenim turcizmima tako se postupa samo
l.J. specijalnimdjeliroa, a Pl!lijedu !Jj! kodifikaeijska norma ne govori uglavnom
nista i presutnosepretpo~tavlja uvijek izgovor[lJ. Uporabna norma, naprotiv,
tolerira i izgovor [n],· ali' i [lj] (uprav'o. [l'j]) u svim navedenim slucajevima, uz
velike individualne razlike u govornoj praksi pojedinaca.To znaN da u stvarno­
sti ppstoji. na temelju ;veoma ograni¢ena. brojanedomacih leksema jed n o­
s mj e rp a ppozieijah'i:,.Y -,-ljnj, lj/, Bitn9je da se to odnosi samo na odredene
veoma rQalobrojnetwnee, au golemoj njihovoj veeini ~oguCi su u l1r:vatskome
'knji1.evn9m,jeziku sarno/nil/, bez Qbzirana to daJi jeuoriginalnomejeziku
!?lijed (npr. izengleS¥;oga /kanon/) illjedinstven sugl~nik (npr. izfrancuskoga
,/Samll!fi°llf· . .. .'. . , . . sk:oga saw; odnosn.omorfemskog sava i suglasllik~PriInjer [gfoce]»grlce na
.'. Po do sada iznesenim einjenicama fonemima.tnt i /Jj mogao bibitipriznat
sarno liitatus m:ll'ginahlih fonema,jer ~ouperifernome jezienom blagudjeluje
opozieija, i to jednosrQjerna, In, V-4/nj,lj/. Prema tome, u osnovnome jezicnom
korpusu radilo bi se ipako fizickim ostvarajima f()nemskihsljedovaln,JI + Ij/.
No kako je vee u nekoliko navrata napamenuto,' distribueijska pravila rjesavaju
eioprQblem. Nemanijedne domaee rijeCi sa zavr~t}l:om na praskavi + lj!ilsnacni
st,Uimik, to jest na -tqz, b~, ps,.ps, gz,gz, ks,kSI, da se 0 -/pf, ph, kf, kh, tf, thf i ne
govori, a ni medu imeni¢kim i pridjevskim osnovama nema nijedne s bil() kojim
odtihzavrsetaka" izuzev specificllUbezvokalsku osnovu Ips/-(pAs, psA) ijednu­
~vije osnove starih,tlsvojeniea. Tuje sadakonacan dokaz dale, c, 3]U likovima
Istrle~&, ZIk-&,k~pee-&,.Qtae-&;bOc-a, fic-a,bronc.a (brbne-a),lie-e, gfe-&, klilc-&,
mlle-&, mpoe-&, tiimac-~,. Zftc-&, rij&::-&, ddC-a, sjM-a, plbc-a,base-a, kbvrc-a,
hlllc-e ,(NAm), ilnuc-e,. brl3-&, hA3-&,. kb1e3-fJ,. d03-&, rll3~a, mre3-a, kAn3-a1 itd. ne
mogu bitisamo 'fizickim ostvarajima fonemskihsljedova/ts, ts, dZl,jer ti sljedovi
odgovarajti distribucijskomlLIDodelukoji je nemoglie po glasovnim zakonima
hrVatskogaknjiZevn,ogjezika i standardne novostokavstine uopee. Fonemima
Ie, 31 tahv dokaz itije prij~ko potreban,likovima kao sto su IbrOe-&, sfndac-&,
n6C-&~ pM-&, tlsu6..a(tisuc-a), ktic-a, vbc-e, vrilc-&, sl~3-&, M3-& i cll3-a, (h)f3-a,
vj~-a, til3-fJ, sm~-&I nije potreban nidokaz 0 nemogucnosti zavrsetka na -Cj
(iako obje te cinjenice dodatno utvrdujufonemski status za Ie,3/), no za foneme
In, V bit n 0 je da je zavrsetak -/CjI apsolutno.neprihvatljiv nesarno u: domacem
rjeCnickom blagu, .jer nijedna tut1i.cas takvim zavrSetkom nijeuilla cali: ni
u krajnje rubne dijelove leksickoga fonda. Likovi IkM-&, pM-&, bgan-&, sin-&,
ma!~&, mill-&,hni~l"&, Iqpe!-& itd.'mogq¢i su dakle sarno pod pretpostavkom da
su In, Y punopravni,fonemi
44' Sumnje ufonemski status!r/ i Ij! obrazlafu se drugaeije nego u do sada
obrat1i.vanimsluecijevima. Onese zasnivaju na pretpostavci da je .fon [I'] samo­
glasnieki.alofori sonanta 11'/, am suglasnieki alofon vokala fv (upravo kratkogai,
dakle ffI). Fonemir/;redovno.suglasnik ispred i iza vokala, iIi izmedu dvaju
vokala (npr. [rosa, vlltra, d&r, stiirca, stll.rac]),fizicki se ostvaruje kao slogotvorni
fon [I'] kada se nadeizmedudvaju suglaSnika (npr: [pts!, ctvD, na pocetku rijeei
ispredsuglasnika (npr. rf3a, ttl), ill ria koneurijeei izasuglasnika (npr.[saq-], 213.
jd; aorista od satrti;[zlllq'])' Isto tako,vokalskifonem 1iI,.redovno samoglasnik
izmedu dvaju suglasnika (npr. [vfno, sin, slr]),na poeetkurijeci ispred suglas­
436
nika i na koncu iza suglasnika (npr. [1eiD,ostvaruje se uz vokale kao.neslogo­
tvorm fon [it dakle Imbia, moi, mtika,.s~na, ilup.a/. ~[moia,mok mAika,
s!~, !fUna]. Stopostoje i likovi iako, Zivio,dIo; k.itic, tureizam k.itis (i kAiS);ne bi
se radilo 0 protul!IQvlju,jer PO navedenojpretpostavcl tu imamo dva liI,Q,Cikle
Illako, Ziviio, dUo, kane, kelliS!, pa seonajmeduvokalski.ostvaruje kao n.eslogo­
tvorni fon [U, u takvu poloZaju uz drugi i obicno redueiran te se po pravopisnoj
tradicijU nebiljeZi u .pismu. Premasvim~tvrdnjarna trebalo bi:dakle
izostaviti 11'/. i Ijl izfonemskoga inventara. Druga jednainaclca te pos:tavke
smatra da, kaou odnosu mprema.. [i], i u odnosu [r]. prerna [I'] valjauzimati
slogotvornifonkao temeljni, pa bi onda[r]bio neslogotv'Qrni alofonJonema IfI
(upravo it!) uz samoglasnik ispred i(li)iza sebe.. i . ' .
Primjere kao (Omro, zllq-o (zAq-o)] i [zaf3at4 pofvati se, zii[zati]tumace
pristaSetakvih shvaeanja djelovanjem morfemske gramce;to jest kao [llInf+o,
zllq-+o,za+r3ati,po+fvati"se, zA+rzati], dodajueida se Irl ostvaruje slogo­
tvorno ne samoizmedu dvaju suglasnika negoi izmedu suglasnikaimorfem­
boci«,gdjeizm~u [I'] i [o]nema morfemske graniee, jer je [gro]- .alomorf
morferna G8L-, objaAnjava se pak naglaskom: ako 11'1 nosi nasebi $cent,
realizira.sekaofr]·Osimtoga, [1'1 ispredo<1 more uvijek l;Iiti, tvrdi se, iigovo­
reno kao [d, dakle Iitmro, grbCe], paje u tome poloZaju slogot;vorni izgQvor S<UIlO
fakultativan. '.,. . . .. • .
Sva su ta zakJjucivanja ipak.neutemeljena uglasovnoj stvarnosti i uzrok im
je slabo poznavanje jezicnih einjenica.SlogotvQrni r dolazi doduse u susjedstvu
vokala uglavnom na morfemskojgranici iza prefiksa i ispred o<J,cemu u novije
. doba valja dodati i [r1 iza morfems1t~ granice u slo~enicama kao lzelE!DOf tska
repilblikal (usp. 29.. paragraf), ali.u dosadanjim razmatranjilria 0 statUsu nekih
drugih fonema vidjelo se da znacenje morfemskegranice ne treba precjenjivati,
aosim toga, nije tocno da poloZaj ICr+o/ automa~ki zahtijevaizgovor [r]. Postoji
Cak iminim~ par koji to dokazuje: Ilstrol Vl. od Istra"7llstro/.l-particip od
istrti. Tu je -/o/)J. 0 b a sluCaja morfem, i to flektivru, u prvome primjeru
pokazatelj vokativa, u drugome alomorf fl~vD.og morfema ~L-, pa je. izneseni
minimalni par u formalnome pogledusavrseno korektaA. Fakultativnost slogo­
tvornoga izgovora u primjerima kao /tstro/, dakle mogucnost da. se izgoVara
[istro, btro, zlltro] i s1., znaci vrlolllalo. Neslogotvonusu ostvaraji u suvrem~­
nome jeziku razrQjernonajeesci u liku lilmrol <, Iflm:i 01, ali vee u 1:?1fu\ro, pbmr 01
ne prevladavaju tako ocito. Nosama fakultativnost papj niska ucestalost
slogotvornoga izgoy()ra u nekim likovima ne pq~stavrouopoziciju Ir+o/prellla
II' +0/, jedino;ie.pretvaraju ujednosmjernu, tako <ianavedel1i m~alni par va1ja
pisati flstro/-4flsq-o/..Bitno je da likove /rebr!>, srebro, bedrol Nl ill Ivlltro, vldro,
lskrol Vi n e m 0 z e mp ostvarivati s -/roi. . .
°
. Fakultativnost slogotvornoga izgovora ispred <,1 :vrijedi sarno uz;morfem­
sku granicu ispredo, ,a, itada je neslogotvorni ostvaraJ j~d.vamoguc alto je II'I
nag1a8en - izgovor [trb] urQjesto [tfo] bio bi naortoepskome rubu i vjerojatnobi
se bez konteksta povezivaos.ltro/-,.na primjer ul trOstruk!. Ukolikoje pak.o<,l
unutar morfema, nama fakultativnosti,pa jepretpostavljeni izgovor *[grrJce]
umjesto Igfoce! (ill Igroce/)u hrvatskome knjitevnomjeziku nepravilan. To
uostalom i nije jedina rijee s unutarmorfemskim slijedolllJro/, kako seeesto
misli, jer postoje jos i likovi Ihfo, vf 0/, neodreaenioblici pridjev.alhf lI,vr IiI; gdje
bi izgovor */hrO,vrbl bio. takoder neprih,vatJjiy. Ne, stoji ni objailnjenje s nagla­
skom: nije izgovor[r] ulgfo~e, hf(), vfol ill ul-participu I tl'o/odtrti zato sto je 11'1
4~.7
nagIaAen, nego upravo obratno - sam sonant mora biti .sio-gotvoran da' hi nilji], ~toonda imamo imperativ Imij/, je~. to bi tako<Jer moralo biti InillJ
m 0 gao nositi na sebi naglasak. [miU, s po}ozajnim dUZenjem kratkoga Iii (usp. Imlti,mljem/) ispred [U, onako
Statusfonexp.a irl uhrvatskome k1ljiZevnomjeziku nije dakle cvrst. NajviSe kao ~to je Imoj/bilo· predstavljeno !:tao Imoil, to jest ImOil > ./moil. "!' [moil
jetakvih poIozajau kojimaje izbor izmedu {r] i [r] autoIriatskl uvjetovan, kao za (krataK 101 u Imoial = [moia]). J ediniizlaz mogao bi bill u ishitrenome pravilu da
[1,1. n, :IJ.] (usp. 29. paragraf), ida se [r] ne pojavljuje i u dtugim prilikama. bio ,bi se sljedovi ,kao ImW ponaAaju u deklinaciji i konjugaciji nejednako,· prema
zaista alofon fonema Ir/. U drugimje sIuCajevima izgovor [r] fakultativani opozi­ morfoloskim analogijamaJPre~a prisutnosti (imperativ) iIi odsutnosti mortem­
cijaprema fonemu Irl jednosmjerna, a jednosmjeme opozicije ipaknisti:puno­ ske granice izIned:u dva fjJ (DU), ali to ne bi biobesprijekomo korektan f 0 no­
vrijedne. u usporedbi s dvosmjeinima, iako je neospomo dct nema' nikakve 1o~k i izlaz. Zato je dakle jezicni osjeCaj ipak u pra kada razli.kUje fjI i flI, iako
au tomatske u vj etovanos tiza mogtic epojavljivanje[r]u tome polo­ vu
je osnovanost te opozicije osjetno ispod prosjeka ostalih fonemskih opozicija.'
Zaju, .'Morfemska granica imaozbiljniju vrijednost samo nakon prefiksa, ali Slicnu sliku daje i subntinimalni par sa segmentom~/os/-;iza kojegaslijede
up.r~vo u toj prilici ona je za hrvatsku jezienu praksu najmanje odlucna,jerse­ razne kombinacije iii i Ij/:
u nizurijeei pojavljuje fakultativanprotetski IhJ ispred iriicijalnoga IfI.Tako u
-/(h)t3a:ti, (h)tvati se, (h)tzatil fonem Irl ne dolaziobvezatnou susjed$tvo VQkala
u prefiksu; jer ga IhJ mozerazdvojiti. Noni mogucnost protetskoga IhJ nije /kOk.]
Ikok .' os
1II (G(odnosnipridjev)
jJI
m
) . .
automatska,rie moZe se pojaviti lia primjer u ItWjer Jhft! je drUga rijee (Usp. Ipr ijl (imperativ) .
paragraf 29);1 na koncu, u perifeniome jezicnorn blaguimamo i neke primjere !l ijil {komparativ) .'
u. kojima se obvezatno ostvaruje Ir/, iako tistrukturno identiCnim uvjetima
udrugim leksemima dolazi iskljucivo !rl. Radi seo kolokVijaliZniu I~rtuirnl (i Isto .tako, u DlJ../kAtjil '(Od Katja) i DI} .lkUtij;Jtrebalo bi. prema .postavci
I~arrt, ~m~nI) u usporedbi s Iv~ternl, /koncernl, IJdmgRrnl »vrsttkaIline«, iIi o nefonematicnosti /jl uoba slucaja polaziti od doeetnoga slijeda"'-ItiiI,bez
o rjed:em turcizInu Iktat! »konjsivac, zelenko«u usporedbi s !brAt! i s1. Stogakad vidljiva kriterija za jedan Od tih dyaju izbora..
se sve zajedno uzme u obzir, ne moze biti sumnje ufonemski status/r/, i to
u svojstvu viSem od fakultativnoga fonema. . . 45 Problem specifienoga dvoglasnickogfonema Iije/ mora se razmatrati na
S.ortoepskoga stanovista valja jo~ upozoriti na neopravdano dutenje "0 pri temeljuodgovarajuceg teksta; Izabrana je pjesma Dobri~e Cesarica. ..
neslogotVornome izgovoru vibrantnoga sonanta u I-parlicipu. Uliku'(lstro)
silabicki je ostvaraj i u suvremenomstandaidnome jeziku ee~ci Od nesilabic­ .POLUDJELA PTlCA
noga (usp. npr. idiomatskiizricaj »Istro' mu je nos!«), ali u supstandardu je
1 Kakvi}o gillsi cfijiivse U,)lllclku,
u takviin sIuCajevima uobicajen prijelaZ Iro/ > 11'0/, dakle /lstrOl umjesto llStro/. 2 . NadvnMnim p~lem, Visoko u",zrakti?
Ortoepija ne moze prihvatiti takva kompenzativnogduZenja, jertonije slucaj
iaentican kontrakeiji primjerice u Ipj~vaol > IpJ~vo/, koju kontrakciju,uostalom, 3 Kb"li to pj~va? Ah, nlsta, sitnlca!
4 Jednau)etu pollldjela ptlca.
ortoepska norma priznaje samo u stllSk()jsferi, prvenstveno kaopoetizam."
Opozicija Ijl ~ iii slicna je opoziciji Irl - IrI; razlika je u tome ~to je u.cestalOst­ 5 . NAd.]ijece s~be i ~bliiketr~me,
slogotvomoga i neslogotvomoga fooema upravo obra.ma, ~to je neutralizacij­
sirih poIozaja znatno manje, ~to sama opozicijanikada nije jednosmjerna Htoje 6 Svvj~tromvse 'lgfa ivpj~va o~t~me.
7 Svt'l svOju vj~ru u krillma nOseci,
nu:iogo prisutruja ujezicnoj svijesti. Osim to'ga,u fOllemskome paru Ir, rl obasu 8 Kud'iiivto leU, st~}i hlj~la doseci?*
clana fonetski jednoznacno odre<Jena,a fonem Ij/ostvaruje''Se kao m. Frijetko
kao fj), s time da se oba ta alofona cesto izgovarilju reducirano,a pozicijska
reparticija svih tih eetiriju mogucnosti nije posve strogo razgranicena. No 9 Nljevli vrijeme da,prljezdo vlje?
aiofonija' fonema. /jl ne u1jece bitno na njegov odnos prema fonemu Iii;' iako je 10 •Kad~bO.de bladno d~ve"u,}'ieni gr'Ije.
u cisto fonetskom smislu taj odnos Uzrocnouv.;etovan njome (usp. 24.paragraf). 11 K~vlivtevpOsla pj~vati Uvtmlnu?'
Opravdanost opozicije Ijl ~ Iii moZe seprovjeriti samo aka se razmotri je li 12 Sletiuvnllil, uvMlU sudblnu~** .
utemeljena postavka iznesena na POCl~tkU ovogaparagrafa; prema kojojpostoji
automatska reparticija .fonova [i] i £U (ilifjD.POdrobnija anaJiza pokazujeda 13 Ne man za to pollldjela· ptlca.
takvaautoniatizma nema. ." 14 Pj~~a ovvJ~tru ~t~Je svt'l golica.
U pl:i.mjerima Iniljil(DV odlmljal :; Mijam. roda,eventualno i Miaz. ro(.ia), 15 A~kadje~umorj.ednom bfide stvo.
Imfjil (DV od Mijo), Imil (osobna zamjenick:B. iIDerrlca), !mil (enklitickiIY odja), 16 NEiCeza.;;,odmornAc nijedno,dfvo.
Iffijjl (imperatlv od mitz) bilo bi veorna teskopostaviti neka jasna pravila *: tlaglasak doseci oznaCioje)lam Cesaric.
o mehanicki obvezatnim ostvai:ajima. Ako je [m1!.iJ iIi [nilji] (s reduciraniIn **: naglasak sudbinu oznacio je sam Cesaric.
izgovorom iIi ,ne) zapravo samofIzicki ostvaraj za "/niliI, s pojavljivanjem. jos
jednoga Iii izmed:u dvaju vokala kadaje koji ()d nj ih/fl, kak()je to· bilo pokazano Grafemski slijed .{je iz norm.alI)e grafijezaStupan je u 5, 9(4 puta), 10.i 16.
za iako, livio, dio, kale, kais,' pa da .se' onda riavodrii !mliil ostvaruje !tao [niiji, stihu,a,u 5. i jednom u 9. stihu zamijenjenje transkripcijom tie. U stihovima 1-4,
438 439
 ue
6. i 1l-'-15;u kojima nema nikakva sIijeda i u kojimaje zaVclna rije?: naglaSena
'na pretposljednjemslogu, rialazimopo 11 slogova, a u7.i 8.stiliu, gdje je zavrSna
rijee naglaSena na 3~ slogu od konca, dolazi po 12 slogova Posve je uvjerljiva
pretpostavka da bid u 5, 9, 10, i 16. stihu, s obzirom na to da je naglaSen
pretposljednjislog, moraotakoder biti jedaIiaesterac~Ako sve sJjedove ije iZ
normalne grafije izgovorimo dvosloZno, dobit cemo ,u 10. i 16. stiliuZaista
jedanaesterce, ali u 5, i 9.stihu' pojavit ce'se dvanaesterci. Takve dvije fotnialne
nepravilnosti u razrnjemo kratkoj pjesmi malo silvjerojatne u vjestih versiflka­
tora Cesariceva glaSa:.
Kako je vee reeeno u 24,26; i 30.paragrafu,grafemski slijed ije, kada se
u suvrernenome hrvatskom knjiZevnomjeziku naIazi namjestu gdjeje u davnini
bio prasIavenski vokaljat (u znanstvenoj transkripciji e, u glagoJjiciA ,u staroj
cirilic$ ), najcesce se Izgovara kao dvoglaSnik, i tada ga mOZemo oznacivati s ije.
U ovdje izabranoj pjesmitako mozemo ostvarlti rijee s ije u 5; stihu (nad.lij-ece)
i dvijeod cetiriju rijeetu9., stiliu (vri;feme,gnijezdo). Rijeci s grafijskim ijeuJIO.
i 16. stihu (grlje, nijedno) j, dVije od rijetI u' 9. stihu (nlje, vlje) nikada se ne
ostvaruju s dvoglasnikom umjesto ije i oznaceni je izgovor njihovim jediriim
ostvarajem. U tim se likovima ill ZaiSta i ne radi 0 starome ·jatu (vlje = vi+je od
vi+ti, nijedilO= ni+jedn+o), ilistari jat odgovarasamo vokalu j u slijedu (gI'Ve
<: griHje od gre+ja+tJ.), ilije pak artalo.skirazvoj bio doveh do oblika nMje, tako
da u suvremenomejeziku u liku nije takvujatu odgovara takoder saroo glas i. Da
ije
u timpririljerima slijed ri~:oagovara starOn:m jatu, ili mubar lie odgovarirkao
cjelina, vidi se i ak6ihostvaririio prema.ikavskomeiZgovoru,koji danasIina
dijalektni status. Tada dobivaroo posve identicne likove :cpje,vlje, nijedno, grJje,
a i u srpskome standardnoekavskom iZgovorU ostat (:e isto, same sto ce posljed­
, nji primjer glasiti greje. No ako likove ukojinlaciograiemski slijed ije odgovara
staromu jam, iZgovorimo ikavski, pojavit cese dugi j umjesto cijeloga slijeda:
!i
!
nadli6e, vrime, lJ1l1zdo (u ekavStini, naravno, bit ce e: nadleCe, ~me, gnezdo).
Vratimo Ii se sada citiranoj .Cesarieevoj pjesmi, i likove u kojima grafemski
slijed ije predstavJja dugi jat, ostvarimo diftonSki s ije, dobit cemo s likom
, nad~ u 5. stiliu ocekivani jedanaesterac, ali 9. stili ostaje i daJje nepravilan,
i jer se urnjesto traZenoga jedanaestercapojav1j1.\iesada s:likovima vrijeme,
gnt;ezdo deseterac kao novanepra'l!ilnost. J edinijeiZlaz da se jedan od tili dvaju
I Iikova izgovori ipak. dvosloZno. IZabranje lik gnijezdo, kakoje utekstu i ozna­
Ceno, jer sadrZajna analiza »Poludjele ptice« pokazuje da je na toj rijeei teZiSte
I~
~ cijele pjesme (kritika malogradanStin~). Zakljucakjedakleda dvosloZni izgovor
grafemskoga slijeda ijeinia yrijedno~ fonetskoga stilema i sadrZajno-znacenj­
i ski, ane saroo cisto formalno,tojes1; glasovno iversifikacijski (razlicitim
t
ostvarajnimpristupom likovima VIiie:me i'gnijezdo dobiven je naime i posJjednji
pravilan jedanaesterac). Ta stilska funkcija dvosloZnoga dugog jata vrlo je ocita
i u ovim jedanaesterackim st~oviIp.1!: Ivana Gorana Kovacica:
I1.,.
Bljeli str:ijela u,:,pfsi~mi SthU, ,
Cfna~me'sinU s plecluvdublnu.
,(Jama,V.pjevanje, VI. strota, 5. i 6. stili)
Tu je teZiSte na suprotnosti izIneau bijele i erne strijele, a ne na samoj strijeIi, pa
bi obratan izbor bqrua 'strijeIa ,bio pjesnicki znatno slabiji, a formalno 'bi ,se
narusioritam na pdcetk~ prvoga stiha, to jest, u prvimdvjema stopama umjesto
440
(VvvrVvl, kako je u drugome stlhuLkako je u prvome stihu oznaceno u gor­
njem citatu, dobili bismo fl./vrVvvJ i ujedno bi se iZgubila zvukovna uspored­
nost u suprotstavljanju' dviju strijela., '
'Pjesma AD.mna Gustava MatoSa ~Canticum canticorum« sastoji se od petna­
est praviJiilll jedariaesteracldh cetverostiha, a 1.1 zaVrsetku svih stihova naglasak
je na pretposJjednjein slogu, ili je naglasen cetvrti slog od konca, tako da se ria
pretposljednjem 'nalazi spoi"l:!drU; pomocru akcent (u XII. strofi srokove,vaJja
naglaliitiuZeti il11r1l':ijeti, sto sUpoetizmiurnjesto normalnih hrvatskih akcenata
Ilzeti i ~tJ.). U toj pjesmi ima6 jednOsloZnih, diftonskih dugih jatova (Ill.
strofa,4. stili btje1a,IV.1. dijete, V.3. vrijedi, VI. 2. gnijezdo, VII. 2. sm~,XII.
4. umrijetJ.), ali u II. cetverostihu '
U tv3me bku, bku' svf!tIh mUza,
Sve:.,str~pI beMan, dubok kAo grljeh,
,8ve",dfhtI v(')cka c!'venako smljeh,
U...tv6~ebku QUsti.i vjecnii sUza.
duge jatove treba citati dvosloZno,' iria~ bi se pojavili deseter~i u'rnjesto jeda'nae­
steraca. Istinajest, doduse, daje unacelu moguc imeiar s jednim slogOIu manje
u stihovima~to se zavrsavaju s nagla&enim slogom, pa bi onda s jednosloznim
jatom (grijMl, smjjMl,kao smjjMl u pravi)nom jedanaestercu iJ; VII. strofe: T~
gblI s~ sto kAo hAn3at drtW.lu 2. i :t stiJ:lit i desetercl bili ipak formalno
pravilni. No kako u toj. Matosevoj pjesmi, nema srnjenjjvanja jedanaesteraca
$ naglaSenim pretposJjednjun, slogomid~seteraca s naglaSenim poslje4njim,
uvjerJjivija je interpretacija,.po kojoj'su ,i ta dva stiliapraVilni jedanaesterci
poput svih peq.eset i, osaro preosWlih siiliova, a dvosloZni dugi jatovi sl~ze kao
~azitojaki stilemi, koji, uz Zadcivoljavanje metricke sheme, 1.\iedno i podcrta­
vaju teme1jnu suprotnost grijeh : smijeh, koja, se raznim sredstviina provlaci
kroz cijelu pjesmu»Canticumcanticorum«. ,
DvosloZni dugj jatovi jpak su razrnjemo, vrlo rijetki. stilemi u hrvatskoj
".,', '
poeziji. Neki se pjesnicinjima sluie nesto malo cesee,-prirnjericeKranjcevic,
Nazor, I. G. Kovacic, ali u Matosai Ujevica gotovo da ih i nema. Zato prije nego
prihvatimo dVQslozno ciianje kojega Q.ugogjatavaJjapozomo analizirliti c ije I u
pjesmu u formalnompogledti i istodobno paziti ima Ii pretpostavljeni dvosloZni
dugi jat i zMCenjski stilskU sluibu. U stihovima Tina Ujevica ,',
Prosao",sam svijf!tom. 8M",saro,bpettij.
86 vlastitIh sUzaZV&Uimuvzlom bJebu.
I",sj~camvse davsaro navdMekom n~bu
glMo kAko, rMom, jlisne zvijezde mrO..
(»Robovanje«, II. strofa)
, naci cerno u 2. i 3. stihu pravilne dvanaesterce, pa je logicna ponrlsao da su
dvanaesterci iul.i 4. stihu te dase dugi jatovi ugrafemskim sJjedovima ije
citaju dvosloZno svljetom, zvijezde. No pjesma s~sastoji.od sest cetverostiha, sa
srokovima abba,s time dasu u prvom, trecem i petom cetverostihu samocisti
dvanaesterci,' bez ijednoga dugog jata,dakle s nesumnjivim brojemslogova.,
a svi se stihovi zavrsavaju s nagla§enim pretposJjednim stihom (zenske rime).
Parni cetverostisi, dakle drugi, cetvrti i sesti, imaju u shemiabba stihove bb
441
:;1
identiene s onima u nepamim sttofama, to jest dvanaesterce sa renskoml'iinom,_
a stihovi as imajuu drugoj icetvrtoj strofl naglaSen poSljednji s16g(muSkarima)
i u sestoj strofi naglasak na 3. slogu od koncaposljednje rije(!i (doCima,oCima),
Sto je u fuiJ.kcionalnom smislu istovrsno s mul!komrimom. Kako sustihovi
s mul!kom rimom u eetvrtom i sestom cewerostlbujedanaes'l;erCia ne dvanae­
stercipoput svih ostalih, bit Ce i u drUgoj sttofistihovis' muik~mrimom takoder
jedanaesterei, prema t~me s normalnim, diftonslpnj.dugiinjawm,~o je
u citatu i o~aCeno. Pri tome je ujedno bitno darijeC;i ~.tom -i .zvijeZde msu
nositeljima nikakva osobita znacenjskog riaboja ni .u.pjesmi :ttao cjelini ill
u stroflu kojoj senalaze.·. .' '.' .. .•... .' '.'
Izneseni pljimjeri pokazuju da je u hrvatskoj poe~i oSIlQ:vna glasovna yrijed"
nost grafemskoga slijeda ue kada je zastupnik dugoga jata, diftong ije, a dvo­
sloZni izgovor ue dolazi razmjemo rijetko, ito u stilemskoj .funkciji. To je posve
narav-no - stilsku sluzbu i mogu nositt SarnO oni j e Zi6n1eJ.ementi koji su rjeru od.
obicnih, normalnih p(edstavnikaistekategorije.. Pdnos tih dviju vrijednosti
moze se. toeno ustanoviti samo 1,1 vezat).oroe stihu sodredenim brojem slogova.
Stoga bi Se moglo pomisliti da je jednosloZni,difOOh§ki izgovor znacajkom samo
stihovanoga izraza, a da je dvosloZni izgovor, koji odgovara i samojgrafiji,
sWami izgovor ijekavskoga dugog jata.Drugim rijecnnll, u proZi. imaee u nor­
malnim, prosjeenim ostvarivanjuna hrvatskoga "kiljiZeynog je:iik~ slatljebi po
takvu shva6aIljubilo upravo obratno negou pjesrustvti:dvosloZilibHzgovorbio
normativan i stvaran, a jednoslohrl ostvaraji sarno iznirimi, rijetki i :i;apravo na
rubunorme,Logi~na slaba tockatakva shvaeanja Qdmah je vidljiva: :k8k;o jevee
reeeno,stilemsku sluZbu preuiimajuu:vijek' onijezicni elementikoji Stl l,i'. pro­
sjeenome ostvarivapju nek~ga idioma r,jjetki i(li) izIIimni; aupravo jepoeZija
reprezentativno pogodno mjesio.za primjenu raznih.·stUema. .
. Diftonski dugijat morao bi prema tome biti uhrvatskome pjesrus#U rijedak,
to jest,' unijesto dvoslomoga slijeda" triju fonema/i +j +ef. ostVarivao bi sesamo
iznimno jedan slog, kao §to se i mace u stihu poneka:d izgovara jed"anslbg
umjesto dvoslomoga slijeda i+j+ koji d.fugl vokru.,"he'samo e:To jfhndgUce Zato
llto se izmeGu dvaju vokala od' kojih je jedim i (cesce' pm), fone.mlji obicno
ostVarujekao reducirim glas, bez obzira na to rad,ili' se' u fonetskoDlsriiislu
o fonu mill fonu fj]( usp. paragraf 24). Utak.vu jep910Zaju re.Queirani. fonem Ijl
gotovo automatskiprisutan, tojest~ izuzmemo li morfonolosku razinti; zapravo
je prilicno mala i'azlikaizme4u fi(jVf i IJjV/, sto zriaCi da se. u okViri.i. pjesrucke
slobode fonemski slijed lijVr moze ponaSati i kao ~evpa poput slijeaa 4\raju
vokala u pravome zijevu moze bitt izgovQren jednosloZn..o. '}:'akva se pjesnicka
glas9vna pojava zove u maCe prilicno riesredenojteriniri91ogiji skolske poetike
sin ice z 0 mills i n e'r e zorn; No kako je ta pojava u lfrvatskome pjesniStvu
naSega stoljeea izvanrednorijetka za. siijed lijV/; 'a jednosloZni je dugi jat,
n!1Suprot tomu, u stihovimiigotovo redovit, Ol:itojedasetu mora raditi 0 nekoj
drugoj pojavi i da valja .traZiti kakvo drugo objaSnjenje, no prije svega treba
tocno opisati stvamu Cinjenienu situaciju, i to ne vise u poeziji nego u samome
jeziku. .. ..,.. . . . .... ..... ....
ShvacanjEi diftonskogadugog jata kao stilema,upravo poetizma"teme1ji se
na'dvjema pretpostavkama, to jest da jepri obicnome ostvarivanju standard­
nogajezikanormalan izgQvor dvoslomoga dugog jata, idrugQ,da.seJlpjeSni~
stvupojavljujei jednosloZniizgovor, ali iz metrickih idrugih izraZajIlih potreba.
Analizom same poezije ustanovlje.no je posve. nesqrnnjivo da je.·,druga pretpo­
stavka ocito netocna: U stihovima jejednoslozni. diftonllkiizgovQr;jedini norma­
442
Ian, astilemom je naprotiv dvosloZni izgovor. No odlucuje cmjenica da je i prva
pretpostavka isto· takonetocna.
To je. veoma lako provjeriti: Udosadanjem jeizlaganju izneseno nekoliko
primjera dugoga jata k6ji sepo grafijskoj normi pise grafemskim slijedom ije,. to
jest nadlijece, vrtjeme, gnUezdo,bue1a, strijela, umrijeti, dijete,smijeh;. grijeh,
sv.ijetom, zvijezde. Kada se sluZimostandardnim jezikom, sve te likove ostvaru­
jemos jednosloznim, diftonskim jatom, dakle nacllijeCe i um.!ijeti kao troslozne
a ne' cetveroslozne rijeei, ~mef gnijezdo, . bijf!1a (i .buela), stri;jela, auete,
sVifetom, zvi;iezde kaodvoslomea netroslomerijeci, i smijf!h, ~h kao
jednoslozne i nedvoslome rijeei. Istina jestdoduAe da se ponekad, ito raz­
mjemorijetko, eujeiQxoslozniizgovor dugoga jata, koji bez sw:nnje takOGer
pripadahrvatskoj uporabnojortoepskojnormi. Uv,ieti.za njegovo pojavljivanje
sliCni su kao u pjesnistvu; ali ne i isti: k ada se pojavljuje;obicnozaista i ima
stilemsku govomufuIikeijui alin aj c esc e sepojavljuje u idiolektima onih
pojedinaca .sto .imaju kao osobnudijalektnu ill razgovomu '. podlogu kakav
ijekavski nijesni govor ill kolokvijalni idiom, iako,razumije se, ne samo unjih,
no ipak mnogi nosite1ji standardnoga jezika uopre nikada i ne' ostvarujudvo­
slomogadugog jata- ne postoji naime ni jedna jedina rijee ill njezin lik gdje bi
'lie u'hrvatskome knjiZevnom: jeziku· m 0 r a: 0·' umjesto diftonSkoga dugog jata
ostvarivati dvosloZni.
Slul!amo Ii malo pozomije kako se izgovara dvosloznidugi jat u oniin
rijetkim prilikama kada se ostvaruje, ustanoviteemo dau njemdolazi slijed
fonerriil lif + fjl + let pa bi vee navedeni likovi imali obIik nadlijece i iimrueti (=
cetVeroslozne.ne viSetroslozne rijeci), vrueme, gnUezdo, b'ljelii (i'bijeJa), strijela,
dijete, svJjetom, zvijezde(= ttoslome rijeei),sm'ljeh, grljeh (= dvoslozne rijeei).
Sto setice naglasaka, nenaglaseni dvosloZni dugi jat i onaj pod dugim silazwm
akeentom ostajubez promjene, primjericeumrijeti prema ikavskomu liku
. i'unrIti, vrtjeme prema ikavskomu ,vrime, ali' dvoslomi dugi jatpod dugim
sila.znimakcentom dobiva kratkosilazni naglasak na i, s time da vokal e ostaje
dug, daklegr'ljeh prema ikavskomu grfh Pri tome se u dvosloznome dugomjatu
fon.emski slijed lijet izgovara p 0 s ve jed n a k 0 kao takav isti fonemski slijed
U bilo kojoj drugoj priliCi kada se pojavljuje, a dane odgovara ill da barkao
Cjelina ne odgovara staromu jatu, .nego da se radi 0 slobodnome slijedu triju
fonema li+j+et. Tako se.u vee navedenoj Cesarieevoj pjesmi nalaze prezentski
obliei v'lje i grfje. Uzmemo Ii drugo lice jednineumjesto trecega, slijed Ue
ulikovima v'ljes i gr'Jjes izgovaratce se savrSeno identicnokao u rijecima v'ljek,
gr'ljeh izgovorenima s dvosloznim jatom umjesto normalnih oblika vijf}k,
gr:ijeh;Isto tako u Gkutije imamo posve isti izgovor kao u aoristu urilrijeh
(umjesto umr.tjeh)..
Takva je stvarna ortoepska uporabna' norma u hrvatskome knjizevnom
jezikudokazuju je cjelokupna hrvatska poezija i cjelokupna hrvatska stan­
dardnojezicna izgovoma praksa. Tradicionalna preskriptivna ortoepska norma,
kodificirana ugotovo svoj prirucnickoj isttucnojliteraturi (gramatike, rjeenici,
pravop"isi i sl.) posljednjih stotinjak godma (uz rijetke iznimke, i to uglavnom
samo u posljednje doba); propisivala jekao jlfdini ispravan ortoepski izgovor
ijekavskoga dugog jata dvoslozni fonemski slij'ed Ii+j +et, dakle d v 0 s 10 z n i
izgovor s k rat kim: vokalom e. Taj je propis uvijek bio mrtvim slovom. Kad bi
on odgovarao stvamomu stanju, pa ukJjucujuci i najbiraniji stil hrvatske ortoep­
ske standardnojeziene prakse, gornji bi orimjeri morali glasiti umrijeti, vrijeme,
gr'ljeh: Pogrjesnost tih oblika najlakSe seuocava'.pod dugim uzlaznim nagla­
443
 skom. Kada bi oni odra!aval! .stvarnu situaeiju, izgovarali bismo primjerice
neodrecteni pridjev srednjega roda vrijedno (s dvosloZnimjatom wnjestoobic·
no~ vr.(iedno) jednako kao Cesarieevprimjer ~edno (IV. strofa), sa slijedom Ue
koji ne odgovara staromu jatu. Onda bi u reeenici »Nijedno takvo djelo nije
vrijedno« obje podcrtane,rijeei zvueile jednako (izuzev poeetke n-. i vr-), aoeito
je, i to bez ikakve sumnje;da se tako ne izgovara, to jest da je izgQvor samo prve
rijeei. autentiean. Odnos je jo~ jasniji usporedimo Ii rijee s dvosloZItimdugim
jatom s objema moguenostima u:rijeCima gdje nema jata. Tako ~enski rod
·neodredenoga pridjeva lijena (umjesto normalnoga lijena) mo~emo usporediti
s pozajniJjenico~ h.ij'ena.gdjevee po neslavenskome podrijetlu.te rijeei ne
oeekujemo jata, i s trpnim pal1icipom bUena, gdje je izmedu i i je morfemska
granica (bi+jen+a) i gdjenikada i nije bilojata Syatko ee se slo~iti veQmalako
da jeizgovor lijena'kao .hijena,a ne lijena kao .bijena, kako. bi zahtijevala
tradicionalna preskriptivna norma (zvana ne uvijek zaslmeno i klasienom orto­
epskom normom); Poddugosilaznimakeentom razlika seosjeeane~to slabije,
ali ipakposve odrecteno..Napravimo Ii-od 18toga pridjeva prilog meno i izgovo­
rimo.Ii ga s dvoslo~.jato:m, dobit eemooblik meno, apsolutno suzvuean
s preZentom IVemo, gdje sene radi 0 jatu (morfemske granice li+ti,li+je+mo),
a tradicionalna norma trafila bi oblik meno. Drugim rijeCip:la, stvami seizgovor
podudara s opcom melodijom primjerice u rijeCi .k.:reslvo, a ne ~sevo;uzmemo
Ii radi slmnoga kontrastaprimjere bez slijeq.a lijel ill lijel.
Mectu vee iznesenim primjerima n~la se i rijee cq;ete. Kako se vidjelo,
fonetska vrijednost i;iei koja seovdje tretira kao posebanfonem (usp. 30. para­
grat), uvijek more biti zamijenjena dvosloZnim trofonemskim slijedom lijel pa
tako dobivamo dijete, fakultativani rijedak oblik kao·i oni drugi likovi ·8. dvo­
1:1· sloZnim dugim jatom;No postojijo~ jedan lik d.ijete, to jest N'" od mnogoznaene
rijeei dijeta (»osobit reZim prehrane; zastupnieka dnevnica; japanski parla­
I ment«). Izgovorimo Ii pak.Vi dijete s dvoslo~nim jatom, dakle dJjete, dobivamo
oblik potpuno homoniman s 2. 1. mn u prezentu danas blago arhaicnog nesvrse­
noga glagola dj~ti »dijevati«. Jedina razlika·izmedu posve istozvuenih.likova
dijete, dJjete kao Ni i Vi i dijete, dVete kao N m i prezentjestu tome ~to su-prvi
likovi samo rijetki fakultativni obIici umjesto-normalnih cq;ete, dijete, a drugi
posjeduju samo taj jedan navedeni oblik i ne mogu se nikakodrugacije izgova­
rati, bar ne u okviru· ortoepske norme. TSj veoma specifiCan slucaj zahtijeva
posebnu fonolo~ku interpretaeiju - radi .se.() syojevrsnoj opozieiji u kojoj se
suprotstavljene jediniee glasovno nieim ne razlikuju, no ipak se razlieito pona-
Saju. .
Potrebno je prije svega odrediti 0 kakvoj se opoziciji zapravo radi. Tu imamo
nekoliko razlicitih slojeva. U obliku ldijetel (Ni) - ldijetel ~), I~tel (Vi)
- Idljetel (prezent) predstavljena jeopozicija diftonSkoga samoglasnika prema
trofonemnomu slijedu samoglasnik + suglasnik + samoglasnik, Pod pretpo·
stavkom da taj difton~ki samoglasnik ima fonemnistatus (to jest Iije/),)ila bi
rijee Q opoziciji »slo~enoga« vokalskog fonema prema fonemnoj sekvenei.
Takvu bismo opoziciju mogli usporeditis opozicijarna izmedu pojedinih aM­
kata (koji su takoder »slozeni«glasovi) i dvofonemnih suglasniekih sljedova,
primjerice lei - Its! (v. 40. i 41. paragrat). Razl:ika jeu tome.Sto u opoziciji lijeI
il - lijel oba clana imaju svoju slogovnu dimenziju, pa mo~emo govoriti oodnosu
:1 jednoga sloga prema dvarna (u opozieiji lei -Its! takve dimenzije nema), i u tome
i~
If.; ~to je slijed lijel sastavljen od triju fonema, a. slijed Its! odsamo dvrou. No
!f usprkos samim tim razlikama slienost izmectuopozicije l;jel ....., lijeliopozieije leI
444
:l~
- 'Itsl (a razumije se, i 1&, IY - IW, IdZI) ne svodi se sarno na
formalnu definieiju »slozeni« foneni ,...; fonemnislijeci, jer kako)e pokazanou 41.
paragx:afu, kod tih se afrikata,pod specificnimuvjetima, zapravo radi 0 jed­
nosnljemoj opoziciji lei, le/,I3I-i Itsl,IW,/dv;a' kako je izneseno u prethodnome
poglavlju, i diftonski fonem l;je/, opet u svojim'vlastitim osobitim okolnostima,
moze biti ostvarivan i kao fonemiri slijed lijeI, pa.prema tome imamo i u tome
sluCaju takoder jednosmjemu opoziciju,tojest IfjeJ l-/ijel, sarno ~to jesmjer
dopuStene neutralizacije upravo suprotan.· Ta razlika u. smjeru znaci zapravo
samo to da su u jednome slueaju osIiovne realizacije sljedovi (to jest Its, 15, dV,
fonetski [es, es, 3!], u drugome je to "Slo~eni« fonem f1je/.
Razlika u smjeru dopu~tene· realizacije nije jedinii .~to odvaja ta· dva tipa
jednosmjernih opozicija. Premado sada iznesenome razlikuju Se one i time sto
su uvjeti za fakultativnu neutralizaeiju nejednaki, no mnogo je bitnije sto sa
zbog same razlike u smjeru svaki postojeei slijed Its!, ItW, IdV m~ ostvaritLkao
afrikat, a Il).nogi od postojecih sljedova rJj& n e m ci g u se nikada ostvarivati kao
diftong /ije/,nego sarno neki od njih, toeno odrecteni, i tise onda tako uglavnom
i ostvaruju. Isto tako, odsVih·afrikata stosepojavljujuu govoru;samo neki,i to
u ostvarajimas manje painje i(li) s bdim ritmom predstavljajl1zamjene za
sljedove Its, t~, dv, ali sviilddiftOng/ije1 smije biti zamijenjen slijedom lijel
kadatakavizgovor iina stanovitu stilemsku·funk:ciju~ Pa kaoSto, kakoje vee
navedeno, [ocje31vatiJ u nornuilnome tempu ptE';dstavlja Iocje31vatiJ, to jestocje­
divati, au brzu govornom ritnili .m 0 Zepredstavljatii [ocsje3ivatiJ = lotsje3ivatil,
odsjeaivati i nesto eesce ·takoder [occje3ivati] = lotcje31vatil, odcjeaivati, tako
i [dijete, dljete] u stilSki neutralnu ko'iItekstu predstavljajuuglavno~ sarno NIU
imenice dijeta i prezent glagola djeti,to jest ldijete,dljetel, a u: stilskimarki­
ranome kontekstu mogu ali ine moraju predsfuvljati i Ni i \P ime~ce
dijete, to jest opet Idijete, dljetel, 'no· ovaj put kaorijetkai najce~ce stilski
uvjetovana zamjena za Idijete,. dijetel. .
Iztih utvrdenih i sada vee dobrcipozilatih ciiijeniea slijedi da fonetski Iikovi
[ocje3fvati, dijete, dljete] mogu predstavljati ostvaraje leksiCkih i morfoloskih
jedinica razlicita znaeenja, ali ne U smislu homonimnih likova (u tom bi slucaju
bill fonoloSki nezanimljivi), nego kao fakultativne,fonetskeneutralizaeije fona­
loskih opozicija u kojima svaki Clan: ima' svoje vlastitoznacenjsko. polje. No
II neutraIizaeijisu ti pami Iikoviapsolutrio identicm u fonetskom smislu. To
znac! da se nikakvim normalnimfonolo~kimIi:ljerilimane mozeodrediti pred­
stavlja Ii afrikat ill slijed uezamj~nu za sljedove Its, t~, dv ill za diftong lijeI, ill
ne. Ne POIn8Zll ni nagl'asei ill kakve druge prozodijske'znacajke, pravila distribu­
cije daju dodme jedrioznacne odgovore za neke pozieij'e' (primjence; afrikat na
j:)oeetku ! koneu rijeei sigumo nije zamjenom zaslijed); ali zavecinu pozicija ni
ta pravila n18u dovoljna, a sdruge strane, tudice donekle poni~tavaju i ona
ogranicenja sto Vrijede za domace rijeeii likove. I uloga morfenurlh granica
takoder je veoma relativna, pa ono sto je u 40-42. paragrafu reeeno za afrikate,
stoji i za dugi jat u odgovarajueoj formulaeiji. Stoga se ne mozetvrditi daje u vee
spomenutome prilogu Il'ijeri.o/slijed lijel'ZiunjenaZa lijel zato stotu nema mor­
femne granice kao uprezentu Il'ijemol (nemogucjEi naime lik *Ilij.funo/), jer i u
Vi !hljenol slijed nestoji kao zamjena za ~(nemoguc je i lik *~nof),
a HIJEN- je cjeloVit morfem. Argument 0. tudem podrijetlu takvih morfeIha
ner;na prave vrijednosti, jer se nosi~lji jezika u golemoj veeinislabo snalaze
u etimologiji, pa bi od male vrijednosti bila i kombiniraho pravilo da je u rije­
cima slavenskoga podrijetIa slijed lijel zamjenorh za lijeI ukoIiko nije presjeeeIi
445
.morfemnomgranicom (to jest; ako .nije/i+je/). Slabost takw;tpra,vila nije sarno
u njegovoj slozenostfl urEilathmostl ustupnjevimauiwojenostinegoiriaciSto
cinjenienoj razini.: mortem STIJ"EPc u hlpolr9ristUttiSq;epo (postoji i d;upleta
Sfjepo!)· nije slavenSkoga pQdrijetla, slijed' fIjel u liku IsW.epOt nije presj~en
morfemnom granicom. a ipak je rijec ozanIjeni za Istijepo/. Tu se doduselle radi
oapelativu.alivisoko frekventne onomasticke jedinice uvijek ~ p-:)sveintegrl­
rarie u fonoioski sustav i podlijeZunjegovim zakonima.··. .' . ' . I...,kad...,proae vj~l:nostzv.iezda.nijem putem
Preostaje dakle slmlopriznanje kako odluka otoOle koje pe·znacenjeimati
likovi ldijete. dljetel ovisi iskljucivo 0 pitaIlju da li u njima slijed lijel predstavlja .
zanIjenu za IijeI ill ne. Usarnome govornom procesu odl)ACuje, narav.no,
u prvome redu r~eniCnii stvami kontekst, ali kakokontekst nijefonolo$kim
kriterijem, mora se za IijeI prihvatiti fonemnis41tus. iak.:o u jednosmjemoj
opoziciji sfoneI:Onim slijedomfIje/,koji inace pred$vlja.,slobodno povezivaDje
fonema fl! + Ijl + lei, jednakosvakmnu drugomslijedu fljVi.No u stvamoj
jezicnojpraksi postoji jos jedan specifiean moment izvaDsustavn~ga. karak~ra.
Nosite1ji hrvatskoga knjiZevnog jezika posjedujunai!ne svijest i 0 drugacijim
pojavnostima jata.u okviru standardne novostokavSljnekao cjellne.Ali ne bi
bilo lingvisticki korektnoni pravilo daje slijed lijel· zamjena za Iijelonda kada je
prema njemu u n~adanJem hlvatskomika:Vskome'st;mdaIdustajaolil.i karla
u ekavskoj· zoni suvremenogasrpskog knjiZevnog je¥ka s:tojiJeI,. a, JOB.. bi nUmjE;!
korektno bilo ravnati se prema cinjenicarna u novostokavskimikavsIclm i ekav­
skim govorima bliskima osnovici jezicnoga standarda.Funkcioruranje svakoga
jezienog s\.lstavaodredlJje se prema svojim vlastitim unutarnjoozakonitostimiil,
no u ovome specificnom slu~aju v<ilja uzetiu obzir stvame Qdnose, sarno'sto
ipak ne. vrijedi jednadzba kako svakomu ikavskom iii i ekavskomu lei, kada
poljeeu od staroga jata, ill bar sadrZe u sebi ijat, u hrvatskome knjiZevnom
jeziku odgovara ftjel (fakultativno i/ijet)..Zato jepotrebno iznijeti sve moguce
slucajeve, no kako u standardnoj ekavstini ima i stanoVitih.dodatnih nepodu­
damosti shrvatskom ijekl;tvskom normom,· navode . se Qvdje .sarno ikavske
korespondencije. 'Radise o.sljedeeim kategorijarna (ikavskIsu likovi lijevo od
crtice, .ijekavski desno): . .
A) Ugolemoj veeini slucajeva ikavskonm dugom i odgovaradifl;ong l;je/:
dfte - clijete, tllotijruo, tlvfk - tl~. Kako se svaki l;jet maze pod .vee
iznE;llenim uvjetima ostvarivati.kao slijed lij4j!l, potrebno je kategoriju A razdije­
liti na dva niza: .Aa dijete; tijruo,tlvijek i Ab dijete, tVelo,;tlvjjtiik. GrafijsId
. i pravopisni oblik:ije. . ,..... . ~.
. B) Prezent. nisarn, nisi - nfsam, nfsi I nqesam, njjesi ima u hivatskome
knjiZevnomjeziku temeljni, stilski neutralan oblik ikavski, a ijekavski likovi
dolaze kao stilemi, u suvremeno.me izrazu raznIjemo rijetki. Kategorija B inace
jejednaka kategorijiA, takoda opet imarno. Banijesam i Bb nijesarn, sarno'sto je
hI veei .samdiftong u stilskoj funkciji, advoslo.ZtU izgo.vor (.Bb) DjegovajejoA
r,jeda vari,iabla; Grafijskii pravopisni oblik: ije.. .., ...
. C) Kod nekih nastavaka u. obicnih i zamjenickih. pridjeva imamo takoaer
ikavski lik kao uobicajeni u ijekavBtini, a ijekavskikao stilem: -ill, -im- -fu,-im
I -ijeh, -ijern. Za razliku. od. kategorije B· ijekavski likovi pod C doiaze sarno
u dvoslomoj ·vrijednosti i osjeeaju se kao izrazito snaZrii stilemi, tako da se.
pojavljuju zapravo ·sarno. kao poetizmi, prinljerice u A~ G:.Matosa.'
Od irildijeh je vll.zda gladan n(}gft\
.v" v'. '... ~ ..
(..Poznata Neznank''t«,9. stili)
446
S~o gordi jll.blan l1sjem sf.thijem
SApce o~ Zivotu mriIko.mglflhijem
(»Jesenje veee«, 12. i 13. stih)
ill u Dobrise Cesarlea
(»Povratak«, II.strofa, 5. stili)
IzraZajna vrijedno.st kategorije C podcrtanaje uMatosai likom lisje'»lisee«, koji
je tipicnim poetizmom. Treba jos napo.menuti da posto.ji i drugacijl izgovor
tro.fonemnoga slijeda u primjerima iz kategorije C (vidi Ee). Grafijski i pravo­
pisni oblik: ije.
D) U prezentima umlm umijem, razilmlm - razumijem (i dalje U· ostalim
licima)ikavskomu dugomlodgovara sa n'l 0 dvoslozni slijed lije/. Uz te prinIjere
(oznaka Da) veZe se i prezent smlm smljem, s negacijom ne smlIn - ne sIni­
jem, u kojem je takav ostvaraj relativno rijedaku izgovomojpraksi (=Db), no
ipak osjetno cesCi uzanijekanu obliku. Drugaciji izgovor za Db naveden je pod
E.Cijela kategorija D (Da + Db) predstavlja zaprav.o sarno prividan refleks jata
i obraauje se ovdje sarno zbog odnosa prema. ikavskim j ekavskiri:t likovima:,
U:.kojima polaziino od nekadanjega slijeda ~estegnutoga ue (zatounekim
ikavskim go.vorima dolaze i oblici o.d nestegnuta toga slijeda, jednaki standard­
nim ijekavskima). Grafijski ipravo.pisni oblik: ije.
EJ Sarno u izoliranome liku .d vi j e ikavsko.mu refleksu nekadanjega dugog
jata odgovara u ijekavstini isk1jucivo dvoslozni slijed lijet, s kratkim e:· dv'l
-dvlje. Uz tujedinu rijec nalazimo isti o.dnos i u likovima s prividnimjatomprl
- prlje (i tu je i u ikavskim govorima mogue ijekavski oblik, a u ijekavskima
s 11 m 0 ije, pa dvije 1 prije predstavljajukategoriju Ea), sm1m -sniljem (gotovo
redovno umjesto Db), ne smim - ne smijem (uz Db; ti likovi predstavljaju Eb);
I izvanrednorijetki. nastavci iz kategorije C ostvaruju se i s kratkim vo.kalom e:
-!h, -lIn - _!h, -lm I -ijeh, -ijem (= Ee). GrarIjski i pravopisni oblik: ije..
F) Jedino u prilogu p{)slIp{)s1ije (Fa I p{)slije (Fb) Ip{)slije (Fc)suopstoje
sve tri moguee glasovne vrijeqnosti grafemskoga slijeda ije, s time da: je difton­
ski izgovor razmjerno najcesci,.ali ni ostala dva ne zaostajuznatno za njim.
Ovamo. bi se zapravomogao svrstati i zanijekani prezent gIagolasmjeti. Kako to
nije sarnostalan lik, naveden je, uzsmljem I smljem, vee u Db i Eb, ali.zarazliku
od nezanijekana prezenta, u kojem. bi lik *s~ (prema ikavskomu smlm)
stajao izvan norme, tu je mogue i cak prilicno obican takoaer oblik nit,smijem
(= Fa,. pa bi se za negirani prezent i kategorija Db izjednacivala. s Fb, Eb s Fe).
Grafljski i pravo.pisni oblik: ije.
G) Ina koncu, u odreaenimmorfonoloskim uvjetima ikavskomu i odgovara
u. ijekavstini dvofonemni slijed ./je/. Radi se 0 situacijama kada u temeljnim
likovimanekogaleksickog morfema imarno refleks kratkogajata, dakleje (j~, je,
je), ali u nekim prillkama u kojimine svaki kratki vokal duZi, :duZi se ivo.kal
e u slijeduje (> j~,je, je).. Cetiri su uvjeta za taj Proces: 1. dllZenje vokala ispred
konsonantske skupine u kojoj je prvi sllglasnik sonant, kao u vJ.divsi - vJ.djevsi (:
vldjeti), ponedljka - ponedji}jka (: ponedje!ak); 2. duienje vokala ispred nastavka
ea u G m , kao udlla..;. djiMa (: dj~lo), in1ra - mjera(: mj~ra), mMvida"- m~dv.ieda
(:medvjed); 3. duieiIje vokala u tvorbi rijeci od milja (hipokoristika), kao u dfdo
447
- djedo (: djM), diva - djeva (: djevojim,djeviea);4. duZenje vokala u nekim
tipovima izvedi:mica, kao u viStac -vjestae :(: vjMtica). Takav se dugi vokal
u sekvenci je ne naziva clugim nego pro du ze n i m jatom. Grafijski i pravQ­
pisni oblik: je. . .... .
Kategorije A-G obuhvacaju gotovo sve postojeee sluCajeve kada uhrvat­
skome knjiZevnom jeziku grafemni slijed ije (A-F) ill je (G) odgovara ikavskomu
dugom ina mjestu nekadanjegajata ill .~tJjime i2;.iedna¢enih glasova (ostali su po
strani sarno neki nedovoijrio istraZeni likovi 213: lica Jednine u aoristima kao
donije, uz donese, umrije, uz· innr, i sL). U tim Se kategorijama A-G pojavijuju
cetiri fonetske vrijednosti [ije, ije, ije, je], u fonoloskoj interpretaeiji lije, i+jH!,
i+j +e, j +e/. One·su u kategorijalna A-G raspofedene nasijedeci nacin: .
I. f1jel:Aa, BiI, Fa; .
II. lijel: Ab, Bb, C, D, Fb;
III. fijel: E, Fe;
IV. IjeI: G.
. Raznovrsne do sada iznesene podatke moZemo razvrstati na nekoliko .na­
cina: . hOoo, hi'JCes, mogll; m()zes'(iskljucuju se, znaci, stilerilikaoviJu, velu). Zalik
. - Glasovna vrijednostizraiaVan~ grafijski kao .ije ill je odgovara staromu
jatu u kategorijama A, B, C, (Ea u dvije),F,.G, (Fa)...
- Glasovna vrijednost izraiavana grafijski kao tie pre<istavlja samo djelo­
miCno statijat u kategorijama D i ' (Ea·1.J prije), Eb.
- U hrvatskoj standardnojijekav~tiIrlnekekategorije imaju u stilski neutral­
nojuporabbikavski« retleks l;a.vrijednostiizraZav'anegrafijski kaoije dolaze
samo u stllskoj funkeiji (ill cak:samo kao'poetizmi).To su B, q Ec.
- U ikavskim s~ novostokavskim govo.ri.ma uz i pojavijuje i slijed ije(u prija,
poslija i -ija) u kategorijama D, (Ea), Eb, F.
- Dvoslometrofonemne vrijednosti'(/ijel'ill lije!) zastupane su u kategori­
jama Ab, Bb, C, D, E, Fbc. . -bdjlJti, bc4iem (i danas pretemo poetiZam bdlm),svrseru oblilt'prolJdjeti,
- Jednoslome stiglasovne vrijednostipi-edstavijene u kategorijama Aa. Bb,
Fa. G.
- Od jednosloZnih je.vrijednosti'kategorija Gdvofonemna '(bifonematska),
a za Aa. Ba, Fa valjapretpostaviti jednofonemni (monofonematski)karakter~ .
- Takozvana klasiena norma priznavalaje Sarno giasovrie vrijednosti ije Oje,
ije, ije =·HI)u kategorijama A, B, elEc, Ea, F, ije.Qje, ije ';=.. II) ukategorijama Da.·
DblEb (dakle tamo gdje jatu povijesno odgovara u slijedu ije simlo 1), je(je,je, je
= IV) u kategoriji G. Toznaci da u ,.k1asicnoj«' ortoepskoj normi nije bilo
usporednih ijekavskih .vrijednosti.za iste likove (no bill sU,i u njoj usporedni
ikavski obliei u kategurijamaBi. C,.uz dr1J.gacijustilskuoCjenu njihove upo­
~~ .' . . . . . z~ti, zrljem,rjede zrlm, »postajati zreo«, svcieni obli'Ci dozreti,doZrijetni
SUVremenahrvatska uzusna, ortoepska' norma poznaje cetiri vrijednosti
suprotstavljene.ikavskorrlu dugom i (I-IV). Iznj.ihova rasporeda, 'koji je vee
iznesen P!l pojedinim kategorijam~Lpotkategorijaina;.vidi se da u eijelom nizu '.
slucajeva:suopstoje razliCite vrijednosti zajste likQ'Ve. ,To su dvojne usporedno­
stL u kategorijamaAa/b (IIlI), :BaIb(llll), CIEc (IIIIIl), DblEb(lIlIIJ;; samo
nezanijeka,ni preient smijemHtrojna:usporednost u kategorijiFalblc (IIIIIIll).
- U okviru danaSnje hrvatskeuporabne norme ostvaruje se samo jedna
glasovna vrijedrtost ukategorijama Da (!ijel := 11), Ea(lijet = III) i G (/jet = lV).
Usporednostiuzusne norme bez sumnje slabe stabilnostjezicnoga standarda
i k()difikaeijski procesitreba daunormipotpomognukristalizaeiju u kojoj ee
postepeno·prevladati jedna vrijednost za sve·kategorije gdje usporednost nije
448
u izboru pracenastilskimuvjetima, tojest u svim sluCajeviIi:J.a izuzevA i na
drugi nacinB. Vjerojatnajepretpostavka da ce takva kifstalizacija voditivecoj
sustavnosti,no Za sada sut<> jos otvoreni proeesi.Najnesu~tavn:ija je kategorija
F,jer je to JOOini slucaj da alterniraju: lijeI i slijed fijel, alikako setu radi osaino
jednoj rijeci (uz koju ide josrijetkiarhaizaindo.slije "do 'sada«) i 0 jednome
zanijekanom prezeptu,nismo tu stioceni skakvim znatnijim odstupanjem od
opCe slike. 0 odnosn ClEctesko je govoriti, tosu.u hrvatskome knjiZevnom
jeziku izv~ednorijetki ostvaraji,i to i~kljucl:vo II pjesnlStvu,No iako seradi
o .izrazito· stilski uVjetovariim likovima, sam izbor izmeati ue (C) i V~ (Ec) riije
uopce stilskiooreaeri:Prevladavanje Ec uk;lapalo bi se zapravo bolje ti sUstav;
jer bismodobili vrijednostikao u primjerudvije (Ea), gdjetakoder nema
nikakve alternaeije s glasovnim kompleksom fijeh •. ..... . .
- NajteZi su problemi u kategoriji D: U potkategoriji Db lik sfuljlhn, ne ·smijem
u skladu je s Inorfonoloskimsustavom, ali znatno cesci liksmVe.l1l(Eb'), prven­
stveno nezanijekan, narusava pravilo da je vokal prezentske .osnovekratak
sa mo u glagola koji u neutralnu stilu imajuu prVome lieu ,jednine ~u, dldde
ne smijem (Fa)vec je navedeno kako odudara od sustava, a u potkategorlji Da
in:lamo Pak uz (raz)rlmijem malu sktipinu slicnih glagola, za suvremeni hrvatskl .
knjizevni .jezik blaZe ill izrazitije arhaicitih, cesto' i ·blago stilski obiljezenih.
Veeinom imaju i usporedne oblikeprema uobiCajenijim gIagolskim vrstiuna;
a iako im je uinfmitiw ocitokratkijat~oblici njihova prezenta ria -ijem,'Cak
i onda kada imaju oslonae na e u ekavskome standardu (ikav~tina jEi morfoloski
neraspoznatljiva); dozivijavaju se u suvremenoj standiirdnoijekavskojpraltSi
jednako kao prezenti od glagolcl korijenskoga tipa piti, biti»tU<!i«,miti,siti, liti
i s1. i njihovih svrsenih oblika (popiti,ubiti, umiti, saSiti, zaJitii s1.). Rcidi se
o sljedeeim glagolima: . ' . , .. . .
probdijem (i probdlm); .. . ... ..
- djlJti, c4iem (iterativ dijevati,. dt;eVllm, nepreflgiran svrseni oblikdjlJsti,
djlJnetnldjMem), svrSeni oblici ziidjeti, zadijem, na":, sa-, u- i sl:; 0 toroeje glagolu
vee govoreno u ovom paragrafu; . .. -"-~.
dospjeti, dospijetnldbspijem (samo prefigirani oblici: prispjeti, prispijemJ
prIspijem, iispjeti, iispijemlflspijem: .. . .. ..
- iishtjeti, iishtijem/ilshtijem,· prohtjeti, prOhtijetnlprbhtijem (i iishtjedriem,
pro-); . .. ... .. .
. - mti, vrtjem, .rjede mm, svrseni'oblici dovreti,' dovrijem (dovtlm), isto
~~ . . ...
dozrim, isto S8-; taj se glagol morfoloski prepleeesglagolom zr~ti;zrem »gle­
dati«, svrseni oblici niizreti, nAzrem, isto pri-, pro- i· s1.; taj drugi glagolnije
povezan s temom o'kojoj se ovdje govon. .
Slijed -ije<,-) u svim tim prezentima fuhkcionira danas kao slobodan slijed
triju fonema /if+/j/+let, ne kao ejelina, jednako kao u vee spomenutih glagola
s inf'mitivom na -iti.Znacajke slobodnapovezivanja u tome slijedunajoCitije se·
vide u 3. 1. mnozine na -ijll, gdje iza lij/slijedi IUJ umjesto lei, sto je;natavno,
u nacelu· nemoguceu bilo kakvu slijedu .lijeJ koji bi se mogao ideritifiCirati
s dugimjatom i kompleksom /ij€/, pa upravo to najjaee i govori protiv kategorije
Fa u negiranu prezentu glagola smjeti. Zato u eijeloj kategoriji D vaijalijel
tretiratikao slobodan slijed, cak presjecen morfemnom granieom Ii+je/, kao
449
 j
I
u navedenim glagoIima na -iti. To 8to kod nekih glagola kojima pre~ti ulaze
I
u D., imall\O u pojediniD;labIi~nim ill tvorbenlm alomorfima.njihova koiijenskog
morfeina i razne refl.ekse jata, kratke ill duge, .priIrijerice iterativ, uspije~ti,
nneirice iimjetnost ill umvece, ne maze govoriti protivtakva rjesenja; jer' se
u. razmm morfemima alomorn s. refleksima jata smjel:'\iUjl:l s alomorfiJna.btl.Z
takvih refleksa, kao u morfeIIlU TOK- alomorfi /tijekI,/tjecl_ (u protj'ecatJ,)
s jatom, altOk/, lteC/~, Itek/~ (u tece,teku)be~ jata. SIi~no je i s izop.:raI!iJxl"
priIrijerom dVVe, gdjetakoder imamo morfonolosku alternaciju s:krat.kir!:l- ja~l;)In
. u DILm dvjema/dvj~ina,au Nnl ipi1k se ponasa kao oblik sa slobodnimfol').~rn~
slijedom lil+fji+fet, pa u ,om dvi.ju rl.alazimo zapravo osnovudvjj- rnogonoloski.
istOvisnu sosnovom ruk- u odnosu N m rflke, a m lllkii/rilkli,takoders .pr()2:odij:.
skom alternacijom, To' je vjerojatDo jedan od. uzro~ zaSto se u lik:u,qyU~sl,ijeq.
Ue odvojio Od, sljedova kOjipredstavljajudugi jat i poeeo se ponaSati lcaoda
un;jem stai-oinu jatu odgovara samo. vok;d i,' a. ne cioslijed, (kao sto j~,irnl~e
historijskito~no)., .. .,... . ,"
. '-'Izzie~eD! podroban pregled omogueuje uoc~vanje nekoliko opeenitijih Zllk,o"
nitosti i stvaranj~ odredenih zakijucaka. U prvomredu, kategorija A po,Va,Znosti
i po. mjestu u jeziku. uopee n~izmjernon;:ldmaSuje sve.ostaie, a,osim:,toga,
cin;jenicekoje vrijede za nju, wijede i za iznimnu kategoriju8; Q9.pre()stalih
kategqrijasamoje ona pod G jednoznacna (slij~d Ije/), a:1J !irugirna,imanJ.O
razmjernostabllnu poziciju bilo .slijeda fijel hilo slijeda/ijet k;io,siobodnih
s]jedova fil+/j/+/el ill let, ill pak mozeinoo~elp:vati ,takvU s1:abilizacij~: 'pri(tome
je .bitrio da sesvi ti. sljedoviu kategorijama: C-G(fonetske vrijednOstin-:IV.
n~vrio, bezFa) po svome ponaS3.nJu, kako je pi:ikaza-g.o; iumalo neraz11Jt;tijl.l od
istlh takVih posve slobodnih sljedova koji nisu .ni u lcakvoj v~. s jatoql, .ill. to
nisu bar po suvremenome jezi~nom osjeCajll' T()Ujednoznaci da se IIleIoqija
u iimue (Da) ni po cern ne razIikuje od one u oJ klltue, u ne..,sm{je (D,b)odone
u komparativ.u srednjeg roda desn.ije, u dvVe (Ea)· od one u N'" SJje" u am
s produzerum jatorn pi)djelii (G) od one u Grril>djekii. RazUIIlUe se, pri tome je,
i melodija lijel u Ab (i Bb), fu jest kao rijetka zamjena za lijeI" tak!)der posve'
Itao
identicI;Ul u slo.bodnonie slijedu fil+:/j/+/e/, kako j~ to, pok;izano,~p~eru
opozicije ldijetel Nl (umjesto ldijetel) - ldijE%tef l'fm ,
U .hrvatskoJl}e knjiZevnomjeziku ima nmOgo, v~oma razlicitih primj~ra za
slobodrie sljedove lil+/j/+l& (II), lil+/j/f-/eJ (IiI),lj/+./el(lV). kikVisutu navedenj
u usporedbi . s uvjetno' jatovskim kategorijllllla' C-G. U. neldmslll~~vima
mOranlou tiIri sljedovima ra~unati s morfemskim granicama razli~ta tipa,
u drugima n~azimo naglaSke kakvih nika4a nema.lp-Jatovskim", kategorijama,
a posebno vaJja uzeti u obZir pr08irene moguenosti koje u usporedbi so.omaeim,
ljeC.nickim i .obIiCnim fondom pruZaju m,nogobrojni elernenti stranoga podri~'
jetia,' to jest'usyoJenice i tudice, osobito pnenovije;, ••.. " . ' ..
.. Sliject lije,tpojavljuje se u doinaeun likoviDiafiajc~~e. ~ morfemnomgraD.i~';
coni kao Ii pademim oblicima nlcij~ga,nov1jelllu.,iliGi~.ve, kIltij~ (= ,u+~,: usp.
Ni lJ,lc!jl, riO.VijlT §tja, }CUtU9), u prezentimakao pVem,' obr.U~m (= i+je; ali i+J+ Ii
u !ritiii. ob~4):'Nerna ~cirrempe gf~ce prlinJerice: II pncijevu ,k:Ve~-!d;1 tI~re~a"
Q:krajini) i K1jevo (tine se~ kod. Sinj~, Bihaea, Beograda J. Krag)Jjevca),
gdjepre.m.a.suVremenome jezicnom !)sjecaju imanio prozodijski alomorf kljev­
toponiiitjjskoga morfema KIJEV-,s vokalom produfenimispred kOIlSonant!jke
skupirie ukojoj je prv,i §uglasnik .sonant. Suvremeni stand¥dnijezikposjed.~e
vee ri:fuogo posudenica s f.!jel, osobitos naglaSkom U~, odkojih su neke.posve,
oblcnm(rijecima, l,tao higiiena, iliye¢ sp?rnenute hijena i 14ue~ ;,osobita
450
j
I
1
preilrana«; a,neke su specificni termini"kao zdijefa »parlament; zastupnicka
dlleVnica«, ,dijeza »povlSenjeza' pol tona«; puesa ,.kazalisni komad«,s.ijima
,.osobitasme&':boja«, tr.ijera »lada S tri reda vesala«. Ovamo valjaubrojiti
i.mnogobrojne rijeei na -uera, kao garson.ijera, puder.ijera, i kose padeie imenica
na -uer, kaa Gi garder.obuera, ali neke od tih rijeei poznate su i u ljedim
s
dubletama drugacijiin: glasovno-naglasnim sastavom (/ijei, Ije/), 8to je oVisilo
o :vremenu i putovimaprima:nja. »Nejatowki« naglasak ~e se pojavljuje u tu­
dicama (garderobijer,bijenfj), a iznimno i u domaCirn likovima (Cljega, oJ,
s inorfelnnOIn gi:anicom)., ' , . . . , .
Glasovne Vrijednosti/ijM,/jel (Ill, IV).prilimo su obi~ne uslobodnim sljedo­
vii:na i prakti~ki se jednako ponaSaju kao iste te vrijednostiu kategorijama Fr-G,
izuzev sarno problew. morfemnih granica, 810 ovdje ne igra nikakve uloge. Kako
kod tih vrijednostinema prilike za konfi.'ontiranje s fakultativnom trofonemnom
dubletom diftonga Iije/, raznovrsni se primjeri mogu iznijeti sarno radi potpuno"
sti ilustracije:ri:Uedan,N"'~ei kUtije,trprii pridjev bUena, b~en, zatim nfjet
"ri~era, ruium«(turcizam), orV,en¢ (pozornQstna akcent u pos1jednjatri prim­
jera!): sVe zaIII, Ijf:>Z,jeIa:; gojenci, dNemo, i)djekii (Gm), odjeknuti, odjeknem,
svezaIV; .
Poste) .su sada. iznesene sve 'cinjenice~ u bliZoj ill daljoj vezi s -dugim jatom,
moZe se objasniti i fonoloska priroda diftonga /ijeI. Dokazano je da on ulazi
u:fonolo!lku opoziciju sa'slobodnimslijedom li+j+eI,s time da se radio jedno­
smjernoj opoZiciji 1;Jet j-;.../ijet. Ostaje da se pokaZe kakva je fonetskapodloga
opoziciji /ijeI (;= Aa, Ba; Fa) - fje/(be.z obzil'a na to da Ii je lje/ kategorija Gili
slobodanslijed), koja je opozicija potpuna, to jest obosmjerna. Za opoziciju Ijel
- [)jel,' .koja je takoder. 0 hosmjerna, pitanje. se i ne postavlja, jer je njezina
fonetskapodloga jasnabez obzira nato da Ii se tu suprotstavlja, jatovska
kateg()rija G~kategorijama Ab,Bb, Da,b, Fb, ill se suprotstav1jaju odgovarajuCi
slobodni s1jedovi. No od fonetske podloge opoziciji lijeI - /jet u mnogome ovisi
fonoloska priroda samoga diftonga 1.#$.
Izdvojimo Ii posve uvjetno iz toga dvoglasnika glasovni segment predstav­
ljen, u primijenjenoj grafijskoj konvenciji zmlkom ij, moei cemo ga suprotstaviti
fonemu /jl u slijedu Ijel, jer iza obaju tih simboia slijedi grafem e, bez obzira na to
810 predstav1jao. Sada bi moglo uslijediti pitarije radi Ii se moZda 0 opoziciji lijl
-/j/. Ali sam fonem Ij/ posjeduje u hrvatskome knjiZevnomjeziku i u standard­
rioj 'ijekavstini i standardnoj novostokav!ltini uopce wlo sirok raspon fonetskih
ostvaraja, kako je to izneseno na vise mjesta u III. poglavlju. Sigurno je pak da se
nijedaiJ. od alofona fonema Ijl ne pokiapa fonetski sa segmentom ij, jer se diftong
ije nikada nezamjenjuje s' je, i obratno. U vee navedenome primjeru Stijepo
(Jjede Stijepo) i Stjepo nemamo takvu alternaciju,.nego se radi 0 dubleti: to su
jedhostavno dvije rijeci, dva oblika istoga imena, kao !Ito to kod imena i ina~e
cesto biva No od nemogucnosti samoga zamjenjivanja bar ujednom smjerujos
je vaZnije da se Ijl i ij, kakva im god fonetska priroda bila, bitfto' druga~ije
ponaSaju. Fonem Ijl u slijedu Ijel kao i u svakom drugom poloZaju uvijek se stapa
s prethodnlm III i in! u !lj i Ifll. To je provedeno u: am JlE;ta/ jednako kao u osnovi
J~t- iz ostalih padeZa, a tu jeduZenje pretliodilo jotovanju. Glasovni segment ij
pOnaSa se posve drugacije pa u prezentu /lijE!Wimamo pravi minimalni par.
'Distritiucijska pravila standardne novostokavstine (usp. paragraf 47) govore
ipak protiv pretpostavljenoga fonema */ij/. Ta praViIa omogueuju svakomu
nesamoglasniku da se nade ispred svakoga vokala, pa se tako i fonem Ijl moZe
naei ispred svih pet vokalskih fonerna: Imojal, Imojoml, Imojel, fmojiJ, Imojul.
45.1
 Istina jest, dodul!e, da se ispred fonema Irl ~a ne rialazi gotovo· polovlca
nesamoglasWh fonema,alfs~oglasrukir/Iiije vok3:LNo postavija sei pitaDje
.jesu Ii saIlla distribucijska pravila dovo1jna.da se g~ovnomu elementu.;j.ne
prizna fonemni statUs, u opoziciji pr~ma Ijl kao i prema svirn drugim'nesamo­
glasnicima, jer bi taj pretpostav1jeni fonem,mogao stajati samo pred.vokalom leI,
odnosno, na razini prQzodije, zapravo samoispred Ie/.. Raqi se naime 0 tome qa
idiftonl§ki fonem 1ijeJ. narul!ayadistribucijska prayila, samo u obmulom smislu:
u standardnoj novostokavl!tiiu sVaki.vokal, bar u Ilacelu. moZe staja~i iza,sva­
koga nesa.Inoglasnika Fonem lijeJ, kc:iji po prirOdi stvari,treba da bude diftonl!ki
vok8l, ne moZe pak stajati iza cijeloganiza nesamoglasnika paje u tom pogledu
sarno u neznatnoj prednosti ispred· fonema Irl, kojinije yok3J.nego s~>nantni
sarnogllisnik. Slaba je tocka i izoliranost pretpostav1jenoga.. fonema fijel
u samome sustavu - on je naime jedini diftongu fonemnome inventaru hrvat­
skoga knjiZevnogjezika . . . . '. . , SLAVKO PAVEEHC - STJEPKOTEZAK - STJEPAN·

,Sama distribucij~ka pravila daju dakle.tek n,eznatnu prednost fonolol!koj BABIC

interpretaciji s jedinstvenim dvoglasnickim vokalSkim fonemom predinterpre­

tacijom s dvofonemnim slijedom/ijl + Ie/.. No .odl~cuju drugimomenti. Takav
slijed zahtijevao bi fonematsku opoziciju lijl - Ij/, koju bi bilo itvanredno tel!ko '<', ," 1':-'

fonetski uteme1jiti i odI'editi· razlikovna obi1je7ja koja je opravdayaju. Treba

imatitakoder u vidu. da grafijski simbolenema istu vrijednost.u diftonl!koj
<3elini lijeJ i u samom slijedu Ij/+leJ. Strogo uzevl!i;va1jiUo biza diftong prihvatiti
.."
OBLICI HRVATSKOGA.

1 poseban znak wnjesto e, no qn biipak suvil§no opteretio primijenjenu tI:anskrip­

ciju. Cjelini lijeJ' mogu se pak razmjemo lako odrediti· relevantna razlikovna
obi1jeija, uz opoziciju prema svim vokalSkim fonemima i svirn mogucim s1jedo­
KNJIZEVNOG JEZIKPL

virna (usp. 51. paragraf). Za fonemnu difto~ku cjelhtu govon ian.Jeruca cia se
IijeJ u morfonolol!kom smislu po~a· ita .prozodijskoj 'lazini poput svakoga
drugog dugogasamQglasnika - to jest, skracuje seu poloZaju ispred naglaska,
a sIicne pojave nema ~ u jednome prav~m slijedu. (MORFOL6GIJA)

.':.'
',;

. ,,-;

'.~ ;:,

:.'~ .'

I.....

452 .
Sigle OZNAKE IZVORA1
CCdva uzastopna konsonanta
M grleni sugIasnici: k, g, h AlfireVic - Friino Alfirevic, pjesme u "Zlatnoj knjizihrvatskog pjesnifura od poeetaka do
N .nepCani suglasnik danas«, uredio Vlatko Pavletie, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1970.
"N ne:p,~pCani sllglasDik . '. Anto! - Antica Antoi, Osnove lingvistickestilistike, Skoiska knjiga, Zagreb. 1972.
Aralica, GS - Ivan Aralica, GraditeJj sV'ratiMa. n. izdanje, Znanje, Zagreb, 1987.
~ srec:lDjo~p~ ~~ Aralica.PT .... Ivan Aralica, Psiu trgoviitu, Znanje,.Zagreb, 1979.· . .
N nolniiuitiv jedhi:lJ.e' .
ARD - Antologija radio-draIne. uredi6 CedoPrica, Radio-televizija Zagreb,. 1966.
W" nominativ. mnotine Babukie - Vjekoslav' Babukie, Osnova.sloVIrice· slavjanske naretja ilirskoga, Danica
istO .tako.i.G gemtiv; v volUltiv ilirska, br. 10-15, 1836.
D .dativ L lokativ Blijka - Blijkao dva brata, u knjizi: Stjepko TeZak; Interpretacija blijke, Pedagoiko­
A akuzativ I instrumental -knjiZevnizoor; Zagreb. 1969. ' . '. ,
u~ seksponEmcija1nom Balen- SimeBalen, prijevod.:Emest Hemingway, Kome zvona' zvone, Zora, Zagreb, 1952.
ozrullt~fu"broja Balog, .1M - Zvonimil- Balog, Ja magarac, Mladost. Zagreb. 1973.
Balog NI - Zvonimil- Balog, NevidJjiva Iva, Mladost, Zagreb. 1970.
'0 obezvullena osnova Balog,PP - Zvonimil- Balog;.Pepeo i pepeo, Mladost, Zagreb, 1968.
Baric - Eugenija Baric - Mijo Lont':aric ... DragicaMaliC ..., Slavko PaveSe ~ Mirko Peti
-0 okrnjena osnova - Vesna Zet':evic - Marija Znika, Prirut':na gramatika hrvatskoga knjiZevnog jezika,
0- sibilarizirana osnova Skolska knjiga, Zagreb, 1979. . '
-0' okrnjena sibilarlzirana osnova Begovic, I - Milan Begovic. I,Pjesme, drame,kritike i prikazi, Pet stoljeea hrvatske
SC sonant i za njim konsonant knjiZevnosti, Matica hrvatska - Zora, Zagreb, 1971..
A padeZi. koji imaju nastavak naprama Begovic,G - Milan. Begovic, Giga Barieeva, knjiga I,n. m,zora, Zagreb, 1965.
onima koji ga nemaju (nulti nastavak) Belan - Branko Belan, Sintaksai poetika filma;Filmoteka 16, Zagreb, 1979.
Q zadnji slog osnove Biblija, SZ, NZ- Biblija, Starizavjet i Novi zavjet; Stvamost, Zagreb; 1968.
Bilopavlovic - Tito Bilopavlovic, kratka prim, Vjesnik, 23. 3.1980. . .
BiiCan - Ivan 'BiiCan ""Yelimir D6rof~ev,'Osnove tehnike I, udtbenik za V. r., Skoiska
knjiga, Zagreb, 1975. . . . . .,.'. .
B-H-Z :"'IvanBrabec- Mate Hraste .,..Sreten Zivkovic, Gramatika hrvatskog ill srpskog
jezika, Skolska knjiga, Zagreb, 1952.
Brlie, 1M - Ivana Brlic-MaZuranic; Prieeiz davnine, ~.izdanje, Mladost, Zagreb, 1982.
Brozovie, J - Dalibor Brozovic, Sociolingvisticka i usporednarazina pri istraZivanju
jugoslavenskib.(standardnib) jezika u (jumo)slavenskim, evropskiJn iopCim okvirima,
Jezik, prosinac ~7!J - veJja~a 1980. .. . . .
Brozovic, HJ - Dalibor Brozovie,·Hrvatskijezik, !ijegovo nijesto unutarjuinoslavenskih,
Iijegove povijesne mijene kao jezika hrvatske knjiZevnosti, u knjizi ..Hrvatska knjiZev­
nost u evropskom kontekstu.., Zavod za znanost b1o:uiZevnosti - Liber, Zagreb, 1978.
Brozovi~, SJ - Dalibor Brozovie, Standardni jezik, Matica hrvatska, Zagreb, 1970.

1 Ove oznake odnose se samo na primjere U'imenicae-vtste, i-vrste i u pridjeva Za

imenice a-vrsteiz ovoga popisa vrijed1 sarno po koja od Iijih, osobito ove: Matko Peie,
Skitnje, Miroslav Krl. Hrvatskibog Mars (Zora, 1962).

455
Budak - Pero Budak, Kbipko i druge komedije, Matica hrvatskli, Zagreb, 1976_ Kovaci~, A, II ~ Ante Kovacic,l)jela, II, Zor~, Zagreb, 1950.

Cesaric - DobriSa Cesaric, Slap; Matica hrvatska, Zagreb, 1970. - - KovaCic, A, LJK - Ante Kovacic, Idubljanska katastrofa, Sabrana djela, II, Kugli, Zagreb,

Cale - Frano Cale, Predgovor: Silvio D'Amico, Povijest dramskog teatra, Nakladni zavod s. a. " " " ,. ',
Matice I:).rvatske, Zagreb, 1972_ K<;lvaci¢, A, PP - Ante Kovacic,P!:v!1! pripovijesti, JAZU, Zagreb, 1953.
CUbelic - Tvrtko Cubelic, Narodne poslovice i zagonetke, Skolska knjiga, Zagreb, 1957_ Kovacic, IG - Ivan Goran Kovacic, lzabrana djela, Glas rada, Zagreb, 1951.
Curcic - Agica Cureic, prijevod: Simone Berteaut, Edith Piaff, Nakladni zavod Matice KozarCanin - Ivo Kozarcanin, Mati eeka, Slovo, Zagreb, 1934.
hrvatske, Zagreb, 1973_ Krarijeevic - Silvije Strahimir Kranjcevic, ~brane pjesme, Jugoslovenska knjiga,Beo,~
Desnica - VIadan Desnica, Fratar sa zelenom bradom, Mladost, Zagreb, 1959. . grad"IIM9. " ' " ' ,'
Dolenec - Fran,io Dolenec - Vicko Pavicic - Milica Hrbic, Priroda i covjek, ud!benik za V_ Krldec - Gustav Krklec, Izabrane pjesme, Matica brvatska, Zagreb, 1001.
r., Skolska knjiga, Zagreb, 1973. Krldec, MN: - Gustav,"Krklec, Majm1,ID !Djiocari,Prosvjeta, 'Zagreb, 1977.,
DvorZak - Stanko DvorZak, Studentski dani, Studentski list, Zagreb, s_ a. (1971?) KrleZa,.HBM - Miroslav Krleza, Hrvatski b()g ~, Zora, Z~b, 1962. " "
Elalski, I - Ksaver Sandor Elalski, Djela, I, Zora, Zagreb, 1952_ Krleia, HKK - Miroslav Krleza, uknjizi?"Hrli:li!.t!>kaknjiZevna kritika«, VI,Matica brvatska,
Balski, II - Ksaver Sandor Elalski, Djela, II, Zora, Zagreb, 1952_ ' 'Zagreb, 1953... , , " " :, ,
Balski, JB - Ksaver Sandor ,Balski, Janko Borislavic, prema knjizi: Ivan Sovic, Jezik KrIeZa, N - Miroslav KrleZa, Novele, Zora;Zagreb, 19~.
Ksavera Sandora Gjalskog" Sk"ols)l:e hovine,~Zagt'eb}1985_ Krlefa, NRP - Miroslav KrleZa, Na rubuparo,eti,Zagrep, Zora, 1960. "
ELZ - Enciklopedija LeksikogriJ'skog zavoda, Zagn;b, i-7, 1950-1964. KrleZa, PFL - Miroslav Krle~PovratakFil).pa Latinovic~, Zora, Zagreb, 1954., ' ,
ENP - Epske narodne pjesme, uredio Tvrtko Cubelic, Skolska knjiga, Zagreb, 1951. Krleia, PT - Miroslav KrleZa, l?j~me u,tmini,Bibli,oteJ.tanezavisnih pisa<;l).; Zagreb, 1937,
FE, l-:-Filmska enciklopedija, I; ureru.oAnte Petedic, JugoslavensldleksUtografs:klzavod Krleia"TK - Miroslav KrleZa, Tri kayalira gospoaice;Melanije, ~tica hrvats~iZa,greb,
",Miroslav Krleza«, Zagreb; 1986.;' " ,,":0'; .. ' '","" "",,': _ " 1920. , ' ' " ," ,,'
Findak - Vladimir Findak,. TjeleSni odgoj·u-.QsnovnojSkoll"Skolska ,knjiga, Zagreb, Krmpotic -'Vesna Krmpotic, pjesme u .Zlatnoj knjizi hrvatskog pjesiustva«, Nalcl;adni
Zagreb; 1979. ' ' ; > " ' / ' ," >: ',',',1,":-­ zavod Mati<;e hrvatske, Zagreb, 1970.
Florschiitz-JosipFlorschiitz"Gnpnatilql,hrvatskogaili,srpskogajezika,Naklada'il1!;ol$.ih Kumicic, D - Eugenij Kwnicic; Djela"ZQra, Zagrep, 1950. ,
knjiga i tiskanica Banovine Hrvatske;Zagreb; 1940; " ' ',' i KwniCic, KL -; Eugenij Kumicic, KraljlcaLepa, Kugll, Zagreb,s.a.
Franicevic - J ure ~Cevic"Plo¢:ar, Vir;~aprijed;~Zagreb,,1974; ' , . '" " KwniCic, U:- EvgenJj Kwnil!ic, Urotazrinsko·~opanska;".{{.ugli,Zagreb, s. a.
Gagro - BoZidar Gagro, intervju, Danas, 23.,7. 1985. i KuiIan Vladislav ~uSan, u lcrUizi Luka Perkovic - Frano ~vic - VIadisll;tv KuiIan,
Geric -VIadimirGeric, prijevod: EmUe:Ajar,'·Pseudo,Znanje, Zagreb; 1978.
Izabral!adJela, 'pet stoljeca hrvatske knjiZevnosti, Matica,brvatska :-Zora, Za~b,
Glumac - Branislav Glwnac, Zagrepcanka, II. izdanje, August Cesarec,' Zagreba!!75.
1964. " ' '" , ' ' " ' , , ' '" ,, ,.
Grakallc ~Ladislav Grakalic, prijevod:Oriatla"Flillilci, Pismo,ner,o(l:enudjetetui' Znanje,
Kuzmanovic- Vojislav Kuzmanovic,Petar na pijeslru, Zora, Zagreb, 1955.

ZagrebJ 1977_ ,':' ,'i"V!"", ':;;.. "<';,,," ,Ladan, BG':" Tomislav Ladan, Bosanski grb, ,Matica hrvatska, Zagreb, 1965.

Gruden - Zivko Gruden, Nakon Reagana- Reagan; Danas; 15,1L:1988". " :, ' ' Ladan, P Tomislav,Ladan:, Premisljanja, Matica hrvatska, Zagreb, 1964.

Herak - Janko Herak, Gra<1a pritode, kemija zaVlI. r., Skolska knjiga, Zagreb, 197U.: Leskova+, PN .,. Janko Leskovar, Poslije n~re(:e, Vijenac, 15. 9. 1894. ,

Hitrec, M::" Hrvoje, Hitrec; Manjjak,Znanje; Zagreb, 1978. ,",,,, Lesko~, SLJ Janko Leskovar, Sjene ljubavi, Matica.brvatska,1898.. ".

Hitrec, PP "'- Hrvoje Hitrec,Pustinjakov pupak; DruStvo hrvatskih' humorista,Zagreb, LNP - Lirske narodne pjesme, uredio Tvrtko Cubelic. Skolska knjiga, Zagreb, 1952.

1974. "" . Lui - Ante Lui, Zivi svijeti njegovrazvoj, bi910gija za VII. r. Skolska knjiga, Zagreb, 1973_

Horvat - Jom Horvat, Izabranadjela,:Petstolje(:ahrvatske knjiZevIiosti; M"atica hrvat(lka Majep.c' Alojz Majetic,Cangi",Progres, Novi Sad, 1963", , ,,'.,' • , "

- Zora, Zagreb, 1 9 7 7 . ' ,'i.' .. ,',.<,;,,;;:'. Malic - Zdravko Malic, prijevod: Witold Gol"!1browj.cz, Fer,<iydurk!,!, Mladost, Zagreb, 1965.

Horvat-Kill..: Franj9 Horvat Kis,SabraJ.)a dje1a,'n, SUVremena biblioteka;Zagreb, 1lN.3. Maretic - Tomislav Maretic, Gramatika brvatskogaili srpskoga knjiZevnogjezika, Matica

Ivaniilevic - Drago IvaniSevic,Karte nastolu, Zora, Zagreb, 1959. ',< !, ; :' , hrvatska, Zagreb, 1963. '. " '

Jelovina - Dusatl Jelovina, Starohryatske nekropole, Cakavski sabor; Split, 1976. Marinkovic, G - ltanko Marinlwvic, Glorija, IBI. Zagreb, 1956. ,

Jonke-ldudevit Jonke,KnjiZevnijeziii: u teorijii,praksi, Znanje;:Zligreb, 1964. " , ' : Marinkovic, K Ranko Marinkovic, Kiklop, Prosveta; Beograd, .1965. "

Jovicic - DarnjanJovicic, Matematika;ud!ben1kza',VIII. r.;Skolska knjiga,Zagreb, 1976. Marinkovic, PS Ranko Marinkovic, Pon:iZenje Sokrata, Naprijed,Zagreb, 1959.

Kaleb Vjekoslav Kaleb, Pripovijetke, Matica hrvatska, Zagreb, 1951. ;;, ":,,~ :" Markovic Franjo Markovic, Kohan i Vlasta, Matica hrvatSka, Zagreb, HU8.

Kalin Boris KalinrPoVijest (Uozofijei'udZben.ilezagimnazijurSkolska knjiga,Zagreb; Martic:- Nikola Martie, pjesme u "Zlatnoj knjizi hrvl!.tskog,pjes~~«,Nakladni,zavod

1975. " '., , ; ' 3 ' " Matice brvatske, Zagreb. 1970. .
Kampuil- Ivan Kampus'- Igor Karalnan:,'Tisucljetni'Zagreb, SkolskakDjiga, Zagreb, 1975. MaZuranic, A - Antun MaZuranic, Slovnica hervatska.za gimnazije i rea1ne skole, Zagreb;
KaStelan ~,Jure KalItelan, Zvjezdana noc,Zagreb~Skolska knjiga, 1966." :, 185!!... , ' , . ". "," . '.
Katalinic - Palma Katalinic, PriCanje.cvrekamoreplovc:a;'Mladost;, Zagreb,d009, MaZuranic, F Fran Ma:fu;ranic, Od zore do mraka,Maticabrvatska; Zagreb,1927.

Katicic Radoslav Katicic, Jezikoslovni ogledi, SkolSka'knjiga,Zagreb;l971.' MaZuranic, I Ivan MaZuranic, Vekovi Ilirije,Danicailirska, 6. ~. 1838.

Kneirevic :",'JulijeKnezevic; Prijevod:K. H. Helms~Liesenhoff, DemobiliZiraneGretcben, Mihalic, BN -: Stjepan Mihalic, Bezdana nevolja, Zora, Zagreb, 1959.

lin, III; Globus, Zagreb, 1977. C'" , Mihalic, D - Stjepan Mihalic, Djela, Pet stoljeea brva~ke knjiZevnosti, Matica brvatska,

Kojic -Branko Kojic, Vijest,izvjestaj.intervju, posebni stupci i rubrike;·uknjizi ,.Suvre­ Zagreb, 1967. -
meno novinarstiro«, uredioFadil,HadZic; Stvarnost; Zagreb,1964: ,: Mihalic, TO - StjepanMihalic, Novele, Teleei odresci, Zagreb, 1967.
Kolar, IN Slavko Kolar, llijesmo ill Dismo, Matica hrvatska, Zagreb, 1942. MilaCic - Karmen Milacic, prijevod: ltalo Calvino, Barun penjac, Matica brvatska, Zagreb,
Kolar"MP',~ Slavko Kolar, Mi'smo za pravicu,Matj.ca hrvatska, Zagreb,:lM2. 1965. " . ,
Kola.r,PD:" SlavkoKolar, Perom i drljacom, HrvatskaknjiZevruq:laklada;;Zagreb, .1938" Milicevic - Nikola Milicevic, Zlatna knjiga spanjolske poezije, Nakladni zavod,Matice
KovaCic, A, I ,Ante KovaCic, DjeIa; I, Zora, Zagreb~.1900.' -, .brvatske, Zagreb, 1972.
456 457
 Nazor, IG Vladimb: Nazor, Istarskigradovi, KDjiZaraV. iZ. Vasif,Zagreb, 'Tomi~ - Josip EugeIi Tomif, Djela, Zorai Za~b, 1952.
'~a ", , ' , , ' Tordinae - Ivan Perkovae - Janko Jurkovif - Vllim Korajac - Fran,jo Ciraki - Nikola
Nazor, IP ":'V1adimir Nazor, Izabrane pripovijetke, Skoiska knjiga, Zagreb, 1977. ' Tordinac, Djela,Pet stoljefa hrvatske knjiZevnosti, Zora - Matica hrvatska, Zagreb,
Nazor, MSLJ - Vladimir Nazor, Mladost, sunee iijubav,KrijiZara, Z.,i V. VaSif, Zagreb, s. 196B.
a. UgreSi<! - DubIqvka UgreSif, Stefica Cvek u raijama Zivota, Grafi~ki zavod Hrvatske,
Nazor, NK - Vladimir Nazor,Niza Od konilja,'KrijiZara Z. i V. Vasif, Zagreb, 5. a; , Zagreb, 1981.
Nazor,NP - Vladhni:f Nazar, Nove pjesme, KrijiZara Z. i V. Vasifi Zagreb, s. a. , Ujevif - Tin Ujevif, Nostalgija svjetlosti, Nakladni zavod Matiee hrvatske, Zagreb, 1975.
Nazor, PS - Vladimir Nazor, Pjesme u sikari, iz mOCvare i nad usjevima, KrijiZara Z, i V. Veber - Adolfo Veber, Slovniea hervatska za srednja u~iliSta, Zagreb, 1871.
Vasif, Zagreb,s. a.' " ,', ' "', , Vmce - Zlatko Vince, Putovima hrvatSkoga knjiZevnog jezika, Libel, Zagreb, 1978.
Nazor, SP - Vla:dimirNazor, S~a, NakJadni "'!lvOd HrVatSke, 2;a~b; 1945. Vitez - Grigor Vitez, Iza brda plava, Matica hrvatska, Zagreb, 1961.
Nazor, VJ - Vladimir Nazor,Ve1i Jom, NakJadnizavod HrV'atSke, Zagreb, 1945. ' Vojnovif - Ivo Vojnovif, Dubrova~ka trilogija, Narodna knjiZniea, Zagreb, 1918.
Neimarevif - Ante Neiniarevic, t91~1918, Zagreb, 1 9 7 6 . ' , Vraz - Stanko Vraz, Kn,jiZevni oglas, Danica ilirska, 29. 6. 1839.
Novak, S- Slobodan Novak, Mirisi,zlatoi tamjan, Matica hrvatska, Zagreb, 1968. Wiesner - Ldubomir Wiesner, Pjesme, HIBZ, Zagreb, 1943.
Novak, V - Vjenceslav Novak,Djcla~I, Zora, Zagreb, 195i. '
Paron, K - Vesna Paruri, KOn,janlk.;Hkolska knjiga; Zagreb, 1962.
Parun, KVM- VesIia paron, Koraij vn'u1eIi morn.; NaprijEd, Zagreb, 1959.
Paron, TN -'Vesna.Plmm, Ti i hlkad,Lykos, Zagreb, 1959:
Parun,ZK--Vesna Paron; pjesmeu,.Zlatnoj knjizibrvatskogpjesniStva«, Matiea'luVat­
ska, Zagreb, 1970.
Pavimf - JosiPPavi~if, Vriino ko16, Mladost
Pavlimf - Pavao Pavli~if, Plava ruZa, Znan,je, Zagreb, 1977~
Peif - Matko Peif, Skitnje, Matiea hrvatska,Zagreb, 1967.
Peterlif - Ante Peterlic,Osnove teOrijefilma,Filmoteka 16, IL izdan,je, Zagreb, 1982. '
Preradovif, n - Petal Preradovif, Djela, n, .izdao 1 priredio Branko Vodnik, Zagreb, 1919.
Preradovic" IP - Petar Preradovif, lzabrane pjesme, Matiea hrvatska, Zagreb, 1961.
Pulif ..:: Nikola Pulif,P:rocesija,MaticahrvatSka, Zagreb, 1969. ' '
Pupamf - Josip Pupamf, Moj kriZ svejedno gon, Raziog, Zagreb, 1971.
Baos, NKP - IvanBaos, Nemojte nam kosti pretresati, Matica hrvatska, Zagreb, 1970.
Baos, PS - Ivan Baos;Prmijaci i sinovi,Matiea hrvatska,Zagreb, 1971.
Baos, VZS - Ivan Baos, Vjecno!alosnismijeh, Matiea hrvatska, Zagreb, 1965.
Roj~evif - Jovo Roj~evif, itAdidaSice« i na Ogn,jenoj zemJji, Vjesnik, 23. 8. 1985.
Selak - Ante Selak,Sredn,joskoiski ceDUir ,.Pavao Low« u Imotskom, SkolSkenovine,
24. 9. 1 9 8 5 . " '
-Siamnig - Ivan Slamnig, Neprijatelj; Zora, Zagreb, 1959.
Silif, F - Josip Silif - Dragutin Rosandif, Osnove fonetike i fonologije-hrvatSkog knjiZev­
nog jezika, UiHhenikza 1. razied, Skolska knjiga,Zagreb, 1979. "
Silif,M'- Josip Silif":' Dragutiri Rosandif, Osnove morfologije i morfost.iliStike hrvatskoga
knjiZevnog jezika, udZbenik, Skolska knjiga, Zagreb, 1979. '.
Slavi~ek - Milivoj Slavi~ek;Soneti;'pjesmeo Ijubavi i ostale pjesme,CakoveC, 1967.
SLS Susjedov lonae, zbirka kuharskih recepata, Svijet,Zagreb, 1977. '
Sremec -Rudolf Sremec, Pogled Iiafilm, kritike i eseji, NakJadni zavoo Matiee hrvatske,
. Zagreb, 1 9 7 9 . _ ' , '
Stamaf, T - Truda Stalnac; prijeVod: Ulricli Plenzdoif, Nove patnje mlad()ga'W" Znan,je,
Zagreb, 1978. ' '
Starriaf, TA ":'Truda iAnte Sfamaf:prijevod: G1ln~ Grass, Lumbur, Liber, Zagreb,1979.
Sudeta, M - Buro Sudeta, Mor, Hrvatsko umteJjsko dru.fu'o u Koprivnici, Zagreb,1930.
Sudeta, S':' BUro'Sude~SutOni;HrVatsko u~iteljsko druMiro u Koprivnici, Zagreb, 1929.
Senoa, D - August Senoa, Diogenes;'Mlitica hrvatska;Za~b,I900: , .., ".

Senoa, ZZ - August Senoa, Zlai:aroVo 21ato, Liber, Zagreb, 1971. '

Simif AntunBr3nkoSimic/POOzija, Znanje, Zagreb, 1960.

. Simunovif - PripOVijetke, Mladost, Zagreb,I9M.

Simunovif - Dinko Siriltinovif. Pripovijetke,' Mladost, Zagreb, 1964.
Tadijanovif":' Dragutin TadijanOvif,Prsten, Matiea li.rvatska, Zagreb,1965.
T-B - Sijepko Tclak - Sijepan Babif, Pregled gramatike hrvatsk~ knjiZevnog jezika,
Skolska knjiga, Zagreb,1973. ' . •, ' . . .' .

TomaS - Sijepan TomaS, Gradani U prvom koljenu, Mladost, Zagreb, 1978.

458 459
 lJVOD'
s koJjena na koljeno od onda do danas zbivale, a i danas se zbiVaju, u svakom
1 Ljudski se govor sastoji od niza glasova, koji je pauzama i jace ill slabije
i vise ill niZe izgovorenim dijelovitna rasClanjen na manje nizove. To je zajed­
nicko svim jezicima svijetai to opaZa Svatko cim cuje izgovoreni tekst, bez
obzira na to razumije li'ga ill ne razumije.Usp. 0 tome podrobnije i preciznije
Fonetika t. 5-30.
jeziku. Ziveei u manjim skupinama i radeci, ]judi su stvarali i polako usavrsavali
svoja sredstva za rad, a skupa s tim mijenjali su i graau svoga tijela, svojih ruku
i svoga mozga, usavrSavali svoje rnisljenje i, pretvarajuci Zivotinjske glasove
u ljudske, stvarali jezik kao dosada najsavrsenije sredstvo mis]jenja i opeenja
jednib clanova zajednice s drugima.
o tom procesu stvaranja ]judskih glasova u pojedinim ljudskim zajednicama
i pridruZivanja smisla tim glasovima nemamo nikakvih izravnih svjedOCanstava
i zasada se ne moZe nista reci 0 tome zasto je u jednom jeziku neki nizglasova '
dobio upravo ono znacenje koje ima, a ne koje drugo. SvaIti covjek roaerijem
dolazi u sredinu koja se sluZi svojim vee izraaenim sustavom glasovnih znakova,
nauci ga od svojih starijih u najranijoj mladosti dok se razvija iz besvjesnog
bioloskog bica, kakvo je novoroaence, u razumnog covjeka, njirne se sluZi
u opcenju s drugirn clanovima svoje zajepnice i predaje ga svojim mlaQima.

2 Razlicitim nacinima analize moze se utvrditi od kojih se glasova sastoji

pojedini niz, mogu se odrediti i pojedini odsjeeci toga niza koji cine nekl1lkve
jedinice, cak i onda kad analizator' ne poznaje jezika kojemu tajniz glasova
pripada. All nikakva analiza nikome ne moZe pomoci da shvati 0 cemu tekst
govori ako sam ne razumije jezikakoji ima pred sobom ill ako od nekog drugog,
odnekuda izvan samog teksta, ne dobije kljuc za razumijevanje, tj. ako ne dobije
uputu 0 tome koje je znacenje vezano uz pojedine odsjeeke teksta (izgovorenog
niza glasova iIi napisanoga niza slova).

~ Po tom je jezik vrlo slican hilo kojemu drugom sistemu znakova.

-nakovi su razlil:ita stanja neke materije pomoeu kojih oni koji znaju 1;to pojedini
znakovi znace mogu jearn ifi'Ugnna pnopi!1ti neku pofuku. Ima mnogo Sistema znakova
(npr. razllciti sistemi signalizacije, prometni znakovi, znakovi kojima se sporazumijevaju-·
gluhonijemi i sl.). Svaki znak u svom sistemu ima svoje odredeno znacenje koje nema
nikakve veze s materijom od koje se sast.oji U prometu, npr., crveno svjetlo znaci stoj. To
je znacenje odredeno prometnim propisiJ:r>'1. U sarnoj crvenoj hoji nema ni!;ta 1;to hi u sehi
ukljucivalo znacenje stoj. Ta je hoja zbog ,velike opaZljivosti i jasnoce (sigumosti da se ne
zamijeni za koju drugu boju) izabrana za najvaZniji znak u prometu, ali je mogla biti
izabrana i koja druga boja koja se jasno razlikuje od ostalih (npr. zelena)~ S druge strane, ta
ista crvena boja na osnovi tih istih svojih osobina (opaZljivost i jasnoca) moze u drugim
prilikama biti upotrijebljena da znaci :lto drugo, pa i upravo suprotno. Kad se iswili crvena
signalna raketa, to moze onima koji taj znak oookuju znaCiti poiuri, navaIi, u pomoc i s1.
Kod znakovaje vaZno sarno to da se jasno razaznaju jedan ad dnlgoga i od okoline u kojoj
se daju, Sto se jasnije razlikuju, to se lak!;e opaZaju i to je manje mogucnosti da ih primaoci
zamijene s kojim drugim znakom, to je manje mogucnosti nesporazuni:i, to lakSe mogu
vriliti svoju funkciju prenoilenja ohavijesti. '
- ~ Znacenje pojeWnog znaka iii niza znakova. utvrdeno je u svakom sistemu unaprijed,
prije njihove upotrebe, i poznato kako poSiljaocu poruke tako i primaocu, inace se ne hi
mogli sporazurnjeti. ',-,

4 PridruZivanje odreaenog znacenja odreaenom nizu glasova rezultat je

dalekih historijskih procesa u toku kojih su se ljudi izdvajali iz Zivotinjskog
aarstva i pretvarali u novu, vrstu bica i promjena koje su se pri prenosenju
4()0
461

RIJEC
Rijec u·govomom liizu
5 Nizovi glasova na kojeje ]juQski govor raSclanjen pauzama i slabije iIijace
i vik iIi niZe izgovorenim dijelovima prenose drugim ]judima neku obavijest,
potpuniju iIi n;lanje potpunu, i zovu se reeenice. Na kraju reeenice ton raste iIi
opada, kako vee zahtijeva smisao, glas se nacas prekida pa dolazi do stanke
u kojoj govorilac obieno udahne zraka za daljDjigovor, iIi otptlsti' govome
organe ustanje. mirovanja (ako ne rnisli dalje govoriti). Tim'seglasovnim
sredstvima govorilac sluZi da obavijesti sluSaoca da muje predao jednu poruku
ida gapripremi na drugu iIi da mu pokare da je raigovor gotov. Usp. 0 tome
podrobniJe i preciznije Fonetika t. 733-743,774-835, osobito 804--835.
6 Kad se govor prenosi u pismo; slUZimo se nekim znakovima da ozna/!imo neke
osobine govora koje ola.ldavaju shvacanje poruke. To su tzv. ~eni/!ni zn~ovi (tol!ka,
upitnik, usklil!nik, tri tofu, to~ka sa zarezom, velika slova, erta).
7 Po zvucnim osobimima govomog teksta, odnbsno' po recenicrum mako­
viIria .u pisanom tekstu, moZe i onaj koji jezika ne razumije razabrati kraj
recenice i, cijeli izgovoreni (napisarii) niz razdvojiti ili, bo]je, razdvajati, onako
k:ako ga s1u~a iIi cita, na manje jedinice, na reeenice. .
8. Ako slusi.il~c sluCajno zbog railiCitih smetnja, kojihje puna n~a okolina
(huka Vje~, sum lisca, lomot valova, grmljavina groma iIi vodopada, zamor
i vika ]judi, buka stroJeva, ~tropot vozilai sL), ne,bi dobro cuo sveglasove koje
mujegovorilac uputio; on iIi ne bi shvatio poruke, iIi bi se na osnovi konteksta,
tj. na osnovi onaga ~ je cuo i naosnovi prilika u kojima se nalazi on i onaj koji
govori, donrlslio onomu ~1o mu govorilac zeli reci i dopunio bi ono sto nije cuo.
Smisao pridruZen nekom nizu glasova, poruka, iIi se shvaticijeli iIi se ne shvati,
poruka se ne m.ofe dijeliti na manje dijelove. Ali niz glasova koji nosi poruku,
. reCenica,moZe Se, kao i svaki drugi niz, dijeliti na manje dijelove. .
9 0 tOn;le Cemo se uvjeriti ako usporedimo nekoliko takvih nizova.
Usporedimo najprije ovih pet nizova:
(1) JUCERJEPAD.ALAKISA.
(2) KISAJEPADAL1\JUCER.
(3) PADALAJEJUCERKlSA
462
(4) PADALAJEKlSAJUCER.
(5) KlSAJEJUCERPADALA.
Onaj koji hrvatski razumije vidi Odmah da jepoiVka u svim tim nizovima
ista, ali vidi i to da to nisu identicni nizovi. Kakpn;logu railiciti' nizovi prenositi
istu poruku?
Zaboravimo nacasda razumijemo jezik kojim suiZreeene gornje recenice pa
ih usporedinio i razrnotrimo samo. po njihovu obliku, to jest po glasovima koje
s~drZavaju, odnosno po slovima koja predstav]jaju.glasove. Uzmimo pm i drugi
niz. Vidnno da je u njima sredisnji dio isti JEPADALA; da je na poeetku prvog
niza ispred toga z3jednickog dijela niz glasova JUCER, koji se u drugom nizu
nalazi iza srediSnjeg dijela, i daje na kraju prvog niza skup glasova KISA, koji se
nalazi na pocetku drugog niza. Prema tome ta dva niza glasova moZemo rastaviti
(razrezati) na tri manja dijela, od kojih pm moZe biti treei i obratno. Ti dijelovi
su: JUCER,.IEPADALA, KISA.. ,
U~poredbom treceg i cetvrlog nizadobivamo zaj~dnicki skup glasova
PADALAJE i dva skupa: JUCER,KISA,kojimogu zamijeniti mjesta. Poredba
skupoVa JEPADALA iz prethodne analize i PADALAJE iz ova pokazuje da se
taj skup moze razbiti na dva manja skupa (je) i (padala) koji semogu uzajamno
premjeStati.
Usporedivanje drugog i petog niza pokazujeda obal2ocinju nizom KISAJE,
a onda u drugom dolazi P ADALAJUCER, au petQm JUCERPADALA, Iz ta dva
niza opet smo dobili skupove JUCER i PADALA kao premjestive dijelove,
a skup KISAJE vee mozemo na osnovi prij~nje analize rastaviti na premjestive
skupove KISA i JE. . .
10 Ako niz glasova koji prenosi poruku ukratko prikaZemo znakom R, a svaki od
manjih nizova od kojih se ona sastoji prikaZemo slovom a s odgovaraju6im indeksom
(ju/!er a!; je= a2, padala = a3, ~a :: 1I.t), onda bismo ~ nizove 1~5 mogli predo/!iti
ovako:
~=~+_+~+1I.t
~=II.t+~+~+~
~=~+~+~+1I.t
~ _+~+II.t+~
~=II.t+_+~+~
n Vidise da se sv'aki od navedenih petnizova glasOva sastoji od /!etiri ista manja
niza ill odsjeeka, samo,JIu oni svaki put poredani drugaCije. Ako dObj;iemo obavijest daje
zna/!eiije svih pet nizova isto, ij. da je If! = R2= R2 = ~ = as (sa R biljeZimo zna/!enje
re/!enice kojoj je o'blik: zabiljeZen znakom R; znak = ma/!l identii!nost), tada smi,jemo
zakljuciti da je ono privezano upravo za te manje nizove (ab all> a3, 1I.t) koji su u njima isti
a koji se mogu premje!ltati
.
amo i tamo i time davati
.
razlicit oblik: istom sa~u.
12 Sad pogledajmo ova cetiri niza:
(1) JUCERJEPADALAKlSA
(2) JUCERSAMPOKISAO .
(3) JUC,ERSIDOSAOKMENI
(4) JUCERMIJEBILOZLO.
463
 Svi ti nizovi pocinju glasovima JUCER. Tajse manjiniz izdvaja kaoprvi dio 18 Kako je ovdje zajednii!ki dio veea cjelina, kaostoje prije bio posebni dio, biljeZit
koji u svakom nizu stoji nasuprot drugacijem drugom dijelu: cemo ga velikimslovom., a razlii!ite i!lanove m<ilim, pa cemo dobiti:·

(1) JUCER JEPADALAKISA Ri Z,+ a

(2) JUeER SAMPOKISAO R:t Z + b.
(3) JUCER SIDOSAOKMENI
R:t Z+c
(4) JUCER MIJEBILOZLO 19 , Ka<ii ne bismo znaliznacenje tih nizova, mogli bi,smozakljuciti da je
razIika u zna~nju, akO je ima, izra.zena upraVo tim kracim nizoni na kraju, kbjije
13 Akotaj zajednii!ki dio obiljeZi.mo znakom z, a raZlicrte (veee) dijelovesvaki u svakom 0<1 tri naved~na niza drugl'lciji. " . . ., .' i'
drugim vel.ik.i.l:it slovom., dobit Cema:' , .. ' ; .

Rl = z+ A 20 Uworediniosad znacenje kojega od tih matlJihnizova sa znacenjein

reeenice ciji 81l qio. uzrillino npr~ . .
Ri =z+B ".,,"
; .
~=z+C
~ z.+D. (1) JUCER:JUCER JE pADALA KISA, ill
(2) KISA :ruC,ER JEPADALAKI$i\.
I ne ZIUljuci znai!enje nijedne od i!etiriju poruka' ritozeino' unaplijea reeida ~11ima
zajedniCki dio (z = JUCljlR) znacrVjerojatno isto.a ono !ito izilnjega dolazi da usvakom 'Nijedan-~dtih manjih nizovanekaiuje poruke, ali svaId kazuje nestosto
nizu znacr nesto drugo, jer se sasMi od drugai!ijeg niza glasova. ' '.., ulazi u njen slci'op, 'svaki od njih' upucuje misaoprimaoca poruke prema oriome
sto mu govorilac zeIi reci. SluSalac (ill citalac) to je bliZe shvacanju poruke sto je
14 Do sIicnih rezultatadolazimo i poredbom ovih nizova: ."
.viSe tih manjih nizova cuo (ill procitao): svaki slijedeei manji niz cini poruku sve
jasnijom i pribliZuje priinaoca shvacanju cijele poruke. Npr.
(1) SUTRACEPADATIKISA

"(2) JUCERJEPADAI..AK1;SA

KISA ...
(3) PADA-VRLOJAKAKIS~
. . KISAJE .•.
KISAJEPADALA ...
Svaki od njih moremo raStaviti na dva dijela: prvi je u sv8.kommzll~gaciji
a drugi je u njima svima KISA. '" , KISAJKPADALAJUCER.

Dva dijela kazuju viSe nego jedan, tri vise nego dva, ali tek svi zajedno kazuju
15 . Slii!no kao i malo prije to moZemo prikazati ovako:
cijeluporuku~Uz svaki premjestivi niz glasova pridruZeno je neko znacenjekoje
Rt=A+z ulaZiu
. lin sasta:v mal:enja
' poruke,
. :ali
. ,ne cini
," poruke; pomku cine
'. svi
-" zajednokao
. .-,.

&t=B+z ~a. . ..

Rt'=C+z
2i . Kako smo vidjeIi, gov6nliniz koji prenosiporuku sastoji se od marijlh
Slova A, B i C predocavaju veCe, n~ednake dijelove nizova, a slovl? z zajedni~ manji dijelova koji imaju svojevrsnu samostalnost; om imaju'ove osobine:
dio. . mogu se kao cjeIine premje1itati u govornom nizu;
mogu stajati nasuprot railicitimdijelovir:na ispred i iza sebe; . .
16 Takvim se poredbama i protustavljanjem pojedini manji nizovi (z) izdva­ . .. - mogU sezamijeniti drugacijim :nizoyiina,ali se o,nda mijenja sniisao po­
jaju izgovornog niza kao posebne cjeIine koje m?gu SUijatl II vezi. s 0vakvi.t1l ill I·tike~' " " . . '. ' . '.,
o:n@t:vim kontekstom. . .. . '. .' .
. ...:c isvruct," 04. ~ih ima' pridruZ~no znaceIJj~ .ko~e ulazi usastav poruke.
'IfakveodsJecke govornog ruza zovemo rljeClma. .
17· Razgledajmo .napokon josova tri niza: '--..7 . ."
.22Kad segovorprenosi u pismo, obicaj je u hrvatskom knjizevnom jeziku
dase svaka rijel: pise posebno, ij. ispred i izanje ostavlja se prazno rhjesto za
(1) DANASJEPADALATUCA jedan znak. ' " " '.
(2) DANASJEPADALASLANA
(3) ])ANASJEPADALAKISA . 23 Napomena: Iako su rijeCi jedinice koje :se gotovo automatski stvaraju
u svijesti govorilaca nekog jezika, ipak nije uvijek sasvim jednostilVno odrediti
Vidimo da se ta tri niza razlikuju samo pri kraju: iiizgiasovaTUCA na kraju da Ii odreaeni niz glasova cinijednu ill vise rijeCi. Npr. niz glasova DOLAZIMU­
prvog
+--.1:
veeeg niza zamijenjen je nizom SLANAudrugom ' ., .
a.,Dizom
' ..
KISA JUTRO moze seu {)precis DOLAZIMNOCAS rastaviti na dva marijaniza:
u """"em. DOLAZIM UJUTRO; ali se nizUJUTRO more u opreci s U SRIJEDU, U PET
464 465
-sATI,U NOC dalje ramaVitLnaU JUTRO. Hoce Ii se nizUJUTRQ.shvatitikao fonema koliko ih ima u hrvatskom knji.Zevnomjeziku 1 kao rijeei upotrijebljeno
jedna iIi kao dvije rijeei;zavisiod toga koje su opreke jace u. svijesti govorioca iIi samo 8, ito svi vokali: a kao veznik, npr. Iz sjemens nastaje vlat, a iz vlati kIas
slui§aoca, tj. jesu Ii izborom niza UJUTRO i njegova znacenja iskJjuceni nizovi (KrleZei); e kao usklik, npr. E, moj brajko, (Ivakic); i kao veznik, npr, I kopa,
RANO, JUTROS, DANAS, NOCU, JESENAS, JUCER i sl. iIi JUTRO, VECER, i sadi, i sue, i poLUeva (Velikanovic); 0 kao prijedlog, npr. 0 jeziku, rode; da ti
ZORA, NOe, DAN i sL Za veCinu takvih slucaJeva I'jesenje daje pravopis., koji pojem (Preradovic); iIi kao usklil!:, npr. 0, k;Jko se je teSko zgurit na prijestoJju,
navodi sve mcne nizove koji se u knjiZewom jeziku smatraju kao jednarijee. od uspomens! (Cesaric); u kao prijedlog;npr,' U glib. (V. Novak), a od suglaSnika:
samo tri: k kao prijedlog, npr. To smrt i Jjubav k nama pril8$e (Matos); s kao
:;14 NapOmena: ~d se rijee ~ovori svaka za se, veema njih ima svoj akcent,
prijedlog, npr. S partizanima (Nazor);Ero s onoga svijeta (Begovic); nj kao
tj. jedan se slog uSvakoj Od njfu iStice jacinom izgovora prema di'ugima. Ipak
zamjenica, npr. Nitko se ne bi mogao na rU popeti. (Kolar).
ima u hrvatskomkIiji.Zevnom jeziiru rijeCi koje nemaju svoga akcenta. Jedne se
To znaei da kao posebne rijeci sluu svega oko 1/3 iIi 26,8% od ukupnog broja
od njijl uvijek izgovaraju zajedno s rijeCju. ispred sebe kao jedna rijee. To su
fonema.
eJilPi6ke, npr.: Virum-ga. Dosle-bi. B~-cemo. Druge se u izgovoru prisIanjaju

narijee ·iza sebe i s njom cine jednu izg9vorrtu cjelinu te ponekad dobivaju
27 Oc;l naliih 30 fonema moglo bi se' sIouti 30 x 30 == 900 skupova od dva
akcent s te rijeei. To su proklitike, npr. PruZimonoge do-zem1je, Uzmi dijete za­
fonema, ali svaki od tih skupova ne moZe ciniti rijeei, jer ne ispunjava jeziCne
-ruku. Napokon, nasuprot takvom 'akcenatskom stapaDju dviju iIi vii§e rijeei
zahtjeve. Fonemi nisu nezavisne velicine i ne mogu se jedan do drugoga slagati
1.1 jednu cjelinu .ima sIoZenih rijeei Koje'mogu imati dvaakcentom istaknuta
bilo kako, kao npr. kocke u slagaljci, nego zato u svakom jezikU postoji odreden,
sloga(npr. n§jjUZIUjI, bLUedoctvenj'l'rellla tome ~cent nije obiljetje po koj~u
manje ill viSe cvrst red. Zbog tih pravila raspodjele iIi distribucije fonema, koja
bise.sigurno fil:0glo odrediv,atijeliIlekf xllZ. glasova rijee iIi nije.
su jezicne prirode,znatno se smanjuje raeunski moguci broj kombinacija
fonema. U hI'Vatskom knjiZevnom jeziku, npr., nepostoje rijeci koje se sastoje
od dva suglasnika (to je24 x 24 = 576' korpbinacija::- tnedu suglasnikenije
ubrojen glas i koji u samost.a1nin:1 dvoglasD.in) kombinacijama sa sUl\{lasnikom
djeluje kao samoglasnik); istOtako ne postoje nirijeci od dvarT ill od dva
jednakasamoglasnika (to je 6 kombinacija). Tako od racunski mogucih 900
Fonemski sastav rijeci kombinacija treba oduzeti 582 koje u hrvatskom knjiZevnomjeziku nemaju
jeZicnih uvjeta da cine rijee. Ostaje dakle 318 fonemskih skupova koji bi po
25 Pogledajmo, iIi posIUSajmo, odlomak iz Nazorove priCe "Paun~ ~di- . rasporedu fonema u hrvatskom knjiZevnom jeziku mogIi biti rijeci, i to: 125
, mir Nazor, Tri pripovijetke iz jednog djeejeg doma Izd. Vasic, Zagreb; 1929, str. skupova koji se sastoje od suglasriika i samoglasnika (CV), 125 skupova od
35): '.' : '. ..' '..... '., samoglasnika i suglasnika (VC), 24 skupa od glasa r i suglasnika (rC), 24 skupa
.BHo je usrijed ljeta, pa su djeca boravila sada daneponajvise Ii hla4u ispod od suglasnika i glasa r (Cr), i 20 skupova od dva razlicita samoglasnika (VV)•
borova.. Jedan je dio parka bio say njihov; u drugome ras~a trava, cvjetali jos
iniuek ruZmarin..i aleandar, i mak se cNemo u ze1en.au. . Od jezicno mogucih skupova iskorii§teni su kao rijeei ovi:
Paun se one godine dicio najduiim repom i najJjepsim perjem. Vrzao se a) Rijeei od suglasnika i samoglasnika:
okolo djece, vodio ih u svoj dio parka i kao. da je navlaS puStao sa sebe po koje
Pero,
inaD.ie da ih razveseli. darom. . . .
a e lOU r
..:: Paune, daj pero! . .
- Kr6!odgovarao im je on treeci preko Cistine, vabeCfih baS onamo gdje 1m
c

se kraf;ilo it5i,dll neprave stete. Tieraoje od~e psa imaCku igledao krivo na b
+ + + + +1+ bal befbi, bO, bu; br!

odraSle, t#je djecu dOziVao i inamio. U sarove kadje onaj covjek sjedio u pisarni c
- + cit

i u dane ,klld je r.ie(f~ dolazio kdjeci, paun se igrao t? maJiAanimanakostruSivsi c

e + + + - + ­
+ - - - +,­ ~al tu! (uskUk, obJik gl. cub)

pera na vratu, iaSmv§ kriJ.ci i iduCi. prema njima kao da ce navaliti, da najedan­
cal eel (od htjeti) eil eu (od htjet1)

pat skokne nastran i pobjeine., ., . d

+ + + + - da, de! do, du/
.di +1-1­ dtal
. l'{a pm $e. pogled opa!a da rijeei toga ~ksta nisu jednako duge. N ajkrace se d. dal wI
+1-1+1­
s~toje qdjedn~ga glasa (i, u, k, s), inla ih od dva (se, sa, su, je, ria, da, ih), od tri f - + + fu! frl

(bio, sav,m8k, one, dio,' kao, daj; baS, ici, psa, kad), od cetiri i od'vise glasova, g
+ ­ + ga, jjd, grl

a najduZa (nakostrusivsi) ima trinaest glasova U drugim tekstovima hrvatskoga h + + +

- hal he! hi! hoI hul
knjifevnogjez,ika)nia i,dUZih rijeCi (do 20i viSe glasoya). Usp. 0 tome podrobnije - + + - ja, je, jo! jut (.~
i preciznijeFopetika t.868-935, Fonologija t. 1-10, .16-26. - + ­ + ka (k), ko (kao), krl
.+ - Ii
. 26Ni ~ hrvatskom, kao ni u ~jezi~ima, nisu za rijeCi iskoristene sve 1 Odredivanje broja fonema u kojem jeziku, kako se danaszna. otvoreno je znanstveno pitanje na
raCmlski moguce kornbinacije glaso~ negosamo m~i broj njih. Tako je od 30 koje se daju ra:z)iciti i sve novi odgovori. 0 tom usporedi Fonetiku t. 920 i Fonologiju t. 22.

466 467
 Svega 48 ostvarenih skupova naprama 149 mogucih,a od toga je njih 17 ili
v
I a e 0 u r oko 35% us.\dika.
'c, •c)' Rijeci od dva samoglasnika:
.u--;C-+-'--'
- + ­ .(ie!
la e i o u
~, '+ + mB!'me,mi, .[l1U
I-
'Ii '+ + + riB,ne;ru;ilO, nil
a o + ,j­ + +. ae! ail ao.! au!
nj' " + ­ 'nje, .Qju, e" o
P + - + + ­ + pa; 'pi! po, prJ +, - 0 +­ ia! io (prema jestJ)
r o 0' -,' -",- ,0 -
5 +1++++ sa; se, 5i, so (so]), siI
'u + - o us!
§ - - +­ so!

t ++++-1;+ ta, te, ti, to, tu, tr (od trtl)

v. + + -­ vi, vo(vo])
Svega 7 ostvarenih skupova na 20 mogucih ili oko 35% i sve su usklici osim
z +.-1..­ za jednog.
Z
28 Ukupno je 'od 318 jezicno mogucih skupova od 2 glasa kao l"ijee iskori­
'" ,,)16IUIUl1211116 Menonjih 122 ili oko, 40%, ali akouzmemo u racuri da su oko 40% od tihl"ijeci
.,,';
usklici (koji se nalaze nagranici artikuliranoggovora i ;akoje ne vrijedezaktmi
Svega 67 ostv~enili skupow naprama 149 mogu<mi; odtogaje1:1 njih, tj. a distribucije koji se ostvaruju U ostafun rijeeima), mozemo reci daje od mogucih
okp 4j)%u~Wika kojii nlsl.l.pra.ve l"ijecL ,,",,',,' ,' "' skup9va kao rijeeisk()ristElllo tek manjeodjedne cetvrtine.
" b): ~~t:L od sa:mO~riika ill i>d r i suglasni~ (ill 'ila tablici trebaprvo
UZhnatf samog1asriikU, st'!iPCl.l., 'aoQ.dasuglasriik u retkii): " '29 Isti bi se takav racun mogao naciniti za skupove od tri, cetiri i vise
glasova. Racun bi ,bio malo slozeniji, ali bi i on pokazao isto, tj. da od svih
V
mogucih kombinacija glaSovavelik broj rijili nijejezicno moguc, a od jezicno
a'e i Q"U r
1Il0gucih koll1binacija mriogo veei dio rijih n,ije iskoriSten za rijec~
C

,b +. + + Db, Ub,rb
c ,+ ae!
c +- + ae; ie! J~fQJjemski sastav rijeci.
c ....;..,. -' -
d + + ­ od,ud
30 Vratimo seodl(imku Nazorove price pa popisimo sve rijeei s,pocetnim
dz
slovom d i poredajmo ihpo abecedi!Dobit cem9 ovaj niz: da, da, da, da, da; daj,
d
- - + {!if ,dane, darom. dicio, dio, djeca; djere, djecl, djecu, drugome.
f + uf!
g - - + rg
31,. U tQm nizti imamojednu rijec koja se s istim znacenjem ponavlja pet
h + + + + + ­ ah, eh, ill, oh, uh

j
+ + + ,j- + ­ <li, ej, ij, oj, uj
putau istomobliku. To jecijeeda.Osim nje imamo ihjosnekoliko koje se
k
+ ak ponavlj8jujednom, dVaputili vise puta.To su u, I, kao,na; Za njih i druge rijeei
1 + - - - + ­ al,ul se
koje uVijek javljaju jedna.ke Kaiemo da su neprorrijenljive.
lj - - + ­ u.fj
m + + + -' '+-~ am" em, im, urn
'32 U tom istom popisu iinarno i cetiri rijeei kojegovore 0 istompredmeill,
n
- + - ­ on allim se oblik ne poklapa u svemu;Tosu:djeca, djece, djeci;djecu. Orie se
oj
podudaraju u prednjem dijelu (koji sesastoji od niza glasova djec-),a razlikqju
p

r
- +
+ - - 0
ep
ar
se u zavrsnom dijelu, gdje svaka rijee ima drugi glas (-a, -e, -1, -u). Zajednicki niz
+ - + + + + as, is! os, us, rs
glasova u njii:na djec)upucuje na ono &to im je u znacenju zajednicko (a to je
s
!I
+ + ­ is! us predmetmiSljenja 0 kojemugovore). Taj sedio zove osnova. Ona je nosilac
t + - - + at, rt rjeeniCkog znacerija rijeci. '
v + ­ av! Rjecnickoznac~oje rijeCi cini swami sadrlaj ji:!zika, a zove se taka !Ito seupisuje
z + - + - + + ' ai, iz, uz, rz
u rjeenicima.
Z
+ - - + Ji,ri
I­ 33 Napomena: Osnova se moZe sastojati od jednog ill vi!le morf4?ma. (Morfem je
12 4,9 '61~6 najmanja jedinica u kojoj je,nizu fonema pridruZeno neko inaceoje.)Na I)rlmjer osnova

468 469
 imenice bltid (koju ~Q_u'Nazorovu tekstu) ne more se rastaviti na inanj"enlz()ve (npr.
na hla-d ill hl-ad ill h-lad) tako da bi ti nizovi imali svaki za sebe priv~.neki SnllsaO iz
kojega bi izlazilQ znaCeIije cijele QSnove. Ta se osnova sastoji.Ot"l jednogmorfema; ona je
monomorfemska . . . d'rugaciji: u prvoj radnju voClenja vrlii dj~ak a starica je paSivna, ona ide kamo je
U jatu rijeCi prehlada, preh1ade, pre/lladi, preh1adom, prehladu osnovaje preblad-_ T!I
osnovn moZemo rastaViti Da dva dijela, ad kojih svaki imasvoj manje ill·vUe odreden
smisao', i to hlad- (smisao neeeg !Ito je suprotno odtopao), koji se dio nalazi u rijeeima hlad,
hladitl, hladan, hladnjak, hladovit i pre- (snllsaO neeeg sto je vefe.od obiroog ill dopuste-'
nog) !tao u prebataj, prejesti se, preSlab. Osnova preh1ad- sastoji se od dva morfema: pre­
-hlad i njeno se znacenje sastQji od spoja njihovih znacenja..Takve se osnove zovn
polimorfemske.
'se glatko sl~ hrvatskiro knjiZevnimjezikomprimi kao va1janureeenicu hrvat­
.34ZavrSni dio rij~i k9ji $e nalazi j.zaosnove i na,nju se nastav]jazove se
nastavak.
35 SVe,rijeCikoje imaju istuosnovu,ij. koje govOre o:istom:pojmu, a razIikuju se
nastaV~ samtram.o zaQblQl:e isterijeCi Ka.o Predstavnjk cijelogajata oblikajedne rijeci
uz!ma se u gramatik;m:l!l obllk1!;:ojinajbolje is~¢ smisao rij~ i onda kad se upotrijebi
izvan reeeni,ce ~ It()ji sen,ade Ilajpogodniji za opi$ j~?:ika 0 l!;ojem,se radi... .' ',
., Npr. u rul!!em OdIomkU,imamo.f'!ldoIn.riJeCi djeca, dj~4ieCiJ.;' djed.To su sve oblici
iste rijeei a za osnovni oblik tci:et je onajkoji se upotrebljavii'i n~ViSno, izvail i-ecenice:
djeca.
",,",
'36 Znacen.;e nasta\.ka.: Kako se bizlicitioblid.m~ke pjl:!l:i nalaze u
razlicitirii
ad
reeenicamti; mozElDW zaJrljl,lcltida.oni zayise' sldP~:reCeiU~~.q to cemo; se
uvjeriti preoblleavalljemjedne recEmice Ii drugu, 1;1; mijerijaju6i sklop I-eeenice,
a ostav]jajuci isti smisao (sadrZaj, obavijest). Uzmimo npr. reeenicu (napravljenu
prema navedenom tekstu iz Nazorove price): Rjede je dolazio djeci. Ako rijec
dolazio zamijenimo rijei!ju obi1azio, onda - da bismo. dobill valjanu reeenicu
- moramo i oblik dj€cl zaI:ni.jeniti obllkofu' djecii; odnosno mjesto nasUtvka -i
uzetinastavak,.:-U,pa c~,re,¢eni~g~iti: Bjede je obilazio djecuj3 ako bismo
injesto dolazio rekli dolaziq (jo, moriili. bismo mj~stQ djeei reei djeee, pa bismo
. dobill Va]janu recenicu~ RjeaejedoJaziodQdjece. '
.• 37Na 'kraj~, prypg OdlOtnk8 Nazorove price imamo i reeenicu: Mak se
crv~nio u ~e1f;'lni1u~Daje N~or nijesto om.~ govorio 0 ruZi, lle.bijednostavno
mjestomak mogao sq.vitiruia, jer rei!enf.ca: RuZa se crvenio u zelenilu rlije
valjana (iako se more razumjeti). Svatk9 tko gOVQri bfVatskirE!kaobi da je ta
reeenica lolia (pa bije odm~ u sebi iSpraVioa krivoblikbi, vee prema tome tko
gov9It 'OI;:ij~IliQ ill k"u) J;l;ehotiCnu~sku ~ovoriocaili kao. njegovo nemanje
jezika koji gOYori).Kadmjestomak,k;lZemoruZa, moramoi mjesOO se crvenio
reeis~ crvenjeia, I!ko zeiimodobiti.do9!U reeenicu. . .. , zenskog roda, kad" je u opoziciji prema objektu zenl!kog roda (starica : staricu) ill prema
. .~ - . "
38. U dw.·navedena primjera zamjeml je.drie rijeCi .ureeenici drugom zahti­
jeva'urijeciIpa povezanim sa zamijenjenom.zamjenu jednog nastavka.dl'1J.gim:
nastaVak sImi da se rijeel da oblik kojim se prilagoouje susjednim rijeeima
i ugraCluje u recenicu.' . Napomena: Morf je niz fonema od kojih
39 Promotrinio sada ove dvije receruce:
'(1) Djeeakvadistaricu. ' ..
(2) statics vodi:CUetaka. .
470
U obJe je reeenice rljec 0 istoj radnji(voaeQje)t 0 istim' osobama (djeeak,
starics), to se vidi po istim rijeeima. Ali je odnos tih osoba u svakoj recenici
on vodi; u drugoj jeaktivna starica, omi vodi, a pasivan je djeeak. Ta se razlika
izmedu aktivnog i pasivnog stava izri<:e razlicitim: nastavcima, drugacijim kod
imenice dj'ecak (djeeak: djeeaka), drugacijimkod imenice starica (starica: sta­
ricu).
Da se za neki niz glasova moZe reei da jEi zaista reeenica hrvatskoga ~iZev­
nogjezika, treba ill'daje potvrdena u sacuvanom tekstu za kOjijepoznatp daje
vaJjanopisan hrvatski (tada bi se radilo 0 potvraenoj reeenicI), ill daje onaj koji
skoga knjiZevnogjezika (tada bi se radilo 0 ovjerenoj reeenici, bez obzira na to je
Ii potvrdena ill nije). Valjane reeenice obieno su. smislene (npr. KiSa pada. Brzi
vlakje proSao); ali mogu biti i besmiSlene (npr. Kisa ware. Mekani vlakje lutao
srcem). BesmiSlene reeenice nastaju kad.se dovedu u vezu pojmovi koji se po
to
dosadasnjoj' navici ill iskustvu nisu dovodili u vezu; ali ne znaCi dase oni ne
mogu, ne smiju ill da se jednom nece dovesti u vezu.
Smislene reeenice mogu biti istinite i neistinite. Smislenost i besmislenost,
istiniOOst kao i neistinost su osobinekoje se odnose na sadriaj, na signifikat; na
izraz, signifikant odnosi se same valjanost,;ovjerenost.
o valjanostireCenica neodlucujenjihov smisao,. t,i: ne ono.Sto se 0 cemu
'kaze, nego same nacin kako su gradene. Otomeusp. Sintaksut. 44-5L
40 Uzmimo jos ovu situaciju: jedan covjek kopa, drugi sjedi i gleda. Ako tu
cinjenicu Zeli onaj koji kopa priopciti onom koji sjedi, reei ce:Ja kopam, a ti
sjedis i gledas. Kad bi tu istu cinjenicu priopCio onaj koji gleda onome koji kopa,
rekao bi: Ja sjedim jgledam, a ti kopaS. U obje se reeenice govori 0 istoj
cinjenicij a razlika medu njima je u tome tkogovori, a tko slusa, ij;razlika je
u odnosu .sudionika u razgovoru, razgov8l'3ca,prema .aktugovora. Tu razliku
u odnosima izri<:e razlika u nastavcima: nastavak-m maCida radnjultoju maci
osnova vrsi onaj koji govori (govorilacI,-a:nastavak -s ~ci da tu radnju vrSi onaj
kome se govori(s!usalac) .
41 Kao sOO vidimo,znacenje nastavaka je drugacije nego znacenje osnova:
one je vezano za odnose onoga sto znace osnove idolazidoizraZaja u re<:enici.
Njihovo je znarenje gramatiCko i opisuju ga gramatike..
42 Nastavci sanu za sebe nemaju nikakva smisJa, oni ga dobivaju tek u vezi s osno­
vomi U opoziciji S ostalim nastavcuna koji bi mogli biti u to.i slUzbi, Ii nisu~ U na!!im upravo
navedenim primjeriIria imall smo nekoliko puta na$tavak -a. .Jedanput to znaci subjekt
subjektu mu!lkogroda; koji je bez nastavka (starlea .: djetak);drugi put taj nastavak Zna~
objekt m. r., kadje u opoziciji prema subjektu m. 1:. kojije bez nastavka (djetakS : djetak)
ill prema objektu z. r. (djetaka : starieu); treCi put opet znacrnom. z. r., kad je u opoziciji
prema m. r. na -io (erveJUe1a : ervemo). Bez tih opozicija sam mOrL -a ne ZDaci ni§ta.
se sastoji morfem jer je u njem
prid.ruZeno neko znacenje. '
43 Razdvajanje rijeei na osnovu i nastavak pokazuje da rijec nije najmanja
smisaonajedinica govora. Ali ako nije najmanjajedinica uopee, onaje najmanja
471
 premjestiva .jedinica. Rijec, 1@ko smo,u prethodnim glavama vldjeJ;i, moze
u reeenig, mijenjati mjesto. O&nova i nastavak, nasuprot, nisu pokretni, njihov je
. VRSTERIJECI

l'I:d uvijek utvrcten; Osnovapa nastavak.

4t Rij~koj~imajuos~ovu i nastavaklkoje se'~ razli~nim reeeIli~a
javljaju u razllcnim oblicima ZOyem0 promje:hljivim rijeeima.Takvii;!bismo rijeei
mogli prikazati ovakvom formulom:' . ,
:; , .

f: ~R{ON)
:;

!!
:1 gdje je. ~ mak jednakovrijednostionoga' 8tO do1aziizanje, a ispred zagrade

~ i onoga sto je u.zagradama; R= rijee,O = osnova, N= nastavak; uglaste,zagrade

!;, mace da on08toje uzagradi ne moze mijenjati mjesto ..
Ii 46 Prema sadrZaju koji odraZavaju rijeCi hrvatskoga knjiZevnog jezika mogu
se podijeliti na 5skupina i 10 vrsta.
~ 45 Alomorn. Zbog togastosu osnova i nastavak Cvrsto'spojeni ujednurijec
nanjihovu sespoju doga'Uajunekeglasovne promjene koje niijenjaju lik osnove.
. .

I Pogledajmo npr. ove d~e poslovice:' 47 Prvo su i:.ijeCi kojesluze kao nazivi za pojedine pojave. naSega vanjskog
i unutrasnjeg sVijeta..Njih ima 5vrsta. To su:
~ (1) RUka ruku i:nJje, obraz obadvije:
(2) Boljeje vrabac u rod nego'golub na gralli.
1) Nazivionogasto zamiSljamokao samostalne predmete iii pojave,npr.list,
koiU, rijeka, mladost, zora. Ta se vrsta rijeCi naziva imenice.
2) Nazivi onoga sto zamiSljamo kao osobine ill obilje~a samo::;ta1nih pojava,

I
U njima Imamooblikeruka, rukIi, rod.' Osnova tih oblika javlja se u dva
morfa: ispred, nastavka -i dolazinic,inace ruk. ". '. a mogu bili: '
Takvi morfi koji nose istu obavijest, lj. koji su lik istoga mOrl'ema, a od kojih
a) dinamicke, lj.one koje se ocituju u vremenu, npr.list se njise, kOI\l trci,
rijeka teee,zora sv:lee.To su glagoli.
I
jedni dolaze u jednima, drugi u drugim prilikama (u· kojima nedolaze oniprVi),

zovu sealomorfi. . .
Alomorfl nisu potpuno ravnopravni, jer ne nose istu kolicinu obavijesti.

,
b) staticke, tj. one koje se ne izricu kao da se odvijaju u vremenu, npr.
, rut list, jahaci kon,]; mutna rijel!:a, rana zora. To su pridjevi.
I
Time sto se zbog odrectenog nastavka mijenja mOl:f osnove pri:mosi se na njudio

gramatil:keobavijesti kojunosi nastavak, te 'setakobar jedan dio njegove

obavijesti ponavljai stvam.zalihu obavijesti; koja omogucujedasluSalacpogodi
okojemseobllkuradi ako in"e,bhpotpuno cuonastavak. Npr; nas morfem ruc­
osimiste leksickeobavijesti 0 predmetukojunosi imorfem ruk- dajeigraffia­
ticku obavijest da iza njega dolazi nastavak -i. Ako ;bi tko pogrije8io pa'taj
morfem uzeo ispred nekog drugog nastavka, te npr. mjesto Udario gaje rukom
rekaoUdario,gaje rucom, moglo bi mu sedesiti da ga surazg'ovarac ne razrimije,
a Syakako ce izazvati osmijeh i djelovati smijesno zbog nesklada izmectu onoga
8to se ocekivalo i onoga stoseculo: ,iZa,:morfema roc- lie ocekuje se Ilikilkav
drugi nastavak nego -i. ,~
, Cvrstina vezeiZmenuosnoveinastayka odi:azujesei ria nastavku, jer od'
zavrinih f<mema osnoveIho~ezavisitiizbor izmeaudvaju na§tavakii. U reeemci
Po1i:!oz1 mi; prijatelju ibrate! zaj~oblik osloyljavarijiiupotrijepljeni sl1 ~liciti
nastavci: '~ll'(uz imenicu ,prijatel,J) i-e(uz linenieu brat). Izbor zavisi od vrste
suglasnik8.; nakrajti QSnove, jedan'nastav* dolaZi ako,.se oinova svrSava na
I}epcani, a dl'1.lgiakosesvrSayana nEm-epcru;usuglasnik. . .
1 u takvim seslucajevimaradio alomorfima,lj. 0 morfemimakoji u jednim
prilikamaimaju jedan, a u drugim drugi morf.
472
. 3) Rijeei koje sluze zapobliZe imenovanje prilika (lj.mjesta, vremena,
nacina, poredbe i s1.), npr. list se jol; njise, rijeka ovuda teCe, konj brzotrci,
uVjjek svice !l0va zora, pijankaozemlja. Te se rijeci zovu prilozi.
48 Drugosu .nazivi osriovnih kvantitativnih pojmova do kOJili sedolazi
brojenjem onoga 8tO zamisljamo kao samostalne predmete, npr. pet iistova, tri
konja,. stotinu rijeka.Te se rijeei zovu brojevi.
49 Trece su rijeci koje ne sluie kao ime ni samostalno ni u nesamostalnoj (
pojavi, nego upucuju ill podsjecaju naneki vee poznati ill nepoznati predmet,
osobinu ill odnos, npr. taKVa rijeka; svaki kOI\l, neki iist, netko je dosao, on vice.
To su zamjenic~
50 Cetvrta su skupina rijeci koje nemaju syoga posebnog sadrZaja, nego se
odnose na sadciajrijeei s kojima su povezane. One
1) izricu razlicite odnose menu onim sto znace rijeei s kojima su povezane,
ito: , .
a. dolaze uvijek vElzane samo uz n,eke oblike, npr. list na grani, vrabac na
krovu, most na rijeci; kuca kJ:aj pruge, stup k(aj nasipa, livada kraj Jezera; po
putu,'po 8UIDi,.po moru.. To su prijedlozi. " .. .
b. dolaze nevezano za oblike, npr. i Ijeti i zimi, i go i bos, dom pa uzmi, ilija ili
ti. To su VezniCL .' . . .' .
2) modificiraju znacenje rijeeiuz koje stoje (negacija., isticanje, cuctenje,
,pitanje),npr.Cita li?Ne ~ita. Nija ga ne vidim. Cakidanas se toga sjecam. Zar
473
 ne znaS? Donesi zriCstogod.,Stogoqdoneses,'rado'cu uzeti. To su rijeeoo ill , onoga Storijec znaci prema- ostaIbm ocemu seu recenici govoii i omogucuju
cestice. ' . time tvorbu valjane reeenice.
51 . I, napokon, ima jedan skup rijeei koje zapravo i nisu rijeei u pravom Grana D su gramatil:ke (sinsemanticke), rijeei, Kojima se izricuprostorni.
. smislu, jer nisu, kao ostale rijeei, pravi znakovi, 1;j. svojim oblikom ne sluie kao vreIll,enski i drugi odnosi izmedll onOga sto ZnaCe rijeei iz grane C. Rijeci Qve
znak nekog misaonog sadrZaja, nego susamo izraz, nekad jedini, a nekad grane su nepromjenjive: imaju Sarno jedan oblik. Neke od njih, vee prema svom
popratni, uz ostale geste ill rijeci, razlicitih osjecajnih stanja (bol, mrznja, tuga, znacenju,zahtijevaju ovaj ill onaj oblik prolnjenjivih rijeei, a neke druge stoje uz
iznenaaenje, radost i sl.) ill su oponai!ianje prirodnih zvukova, npr. oh, ih, hu, oj, bilo koji oblik odreden skiopomrecenice.
joj, jao, ijuju, hej; kvrc, fiju, pJjus. To su usklici.
52 Do izdvajanja pojedinih vrsta rijeci iz ukupnog rjeenickog blaga dolazi
se postupnim razdvajanjem na osnovi kriterija koji uzimaju u obzir sve uie i uZe
_ .'ORj
~,..ooebikJ
sadrZa;ie koje nam rijeei odraZavaju. ' eenicko b
Prvo se sve rijeci dijele na dvoje: (A) na prave rijeei, koje imaju logicki , ,',', '.
,c~'~
smisao i (B) na one koje nemaju odreaeni logicki smisao, nego- su izraz (jedfni ill /
popratni) razlicitih emoti:vnihstanja. , , B (,..klici)
Prave se rijeei mogu opet podijeliti na dvije velike. grane:(C) na onekoje
znaCe neki poseban pojam (glavne rijeci, leksicke rijeei) i(D) na one koje ne
znace poseban pojaril (pomocne rijeei, gramatickerijeei)..
Glavne rijeCi (C) dijele se na dvijegrane, i to (E) na rijeci koje sluiekaoime
pojmu(nazivne rijeei)i(F)na rijeei kojene sluZe kao irne~pojmu negoupucuju
, E/ (~enice)/O\
""F /D'~ .
.
(rijee
ce ill cestice)
." 'c,
na neki, vee poznat illjos nepoznat pojam (zamjenice).. .
Nazivne rijeei (E) dijele se (G) na one koje imEmuju pojmove brojenja (bro­
jevi) i (H) na one kOje imenuju pojave.
Rijeei koje'imenuju pojave (H) dijele se(D naone·kojeznace pojave zami­ / \
sljene kao samostalne proomete (im,enice)' i(J) naorie koje ne znaCe pojave G
(brojevi) H'
zamiSljene kao samostalne.
Rijeei koje imenuju'nesamostalnepojave (J) dijele se (K) na one koje znace , ' / \ ,,(P,.!:n.zi) s (vezniciJ
prilike i okolnosti (mjesto, vrijeme, nacin), to su prilozi,i (L) na one koje znace
osobine.
Rijeei koje znace. osobine (L) dijele se (M) na one koje znace dinamicke
osobine (glagoli) i (N) naone koje znaCe staticke osobine (pridjevi).
Rijeei koje neznace neki poseb8J.T1'ojam (L), 1;j: pomoene, gramaticke rijeei,
dijele se(O) na one koje znace vezu·me<iu pojmovimaj (P) na one kojenemaju
svoj sadrZaj ne~o modiflciraju sadJ:Zajrijeci uz koju stoje (negiranje,pitanje.,
cuaenje, pojacavarije), to su rijecce ill cestice.
(~~) ./J'\'•.'',•
Rijeei koje znace vezu medu pojmovima (0) dijele se (R). na one koje dolaze K ­
vezano uz neke. oblike (prijedlozi) i (S) na one koje dolaze uz razne oblike
(veznici).. . . . . .
Izvoaenje pojedinih vrsta rijeci iz cjelokupnog rjeenickogblagajezika na
,L\'
.. .
( p r l 1 0 z i•.) , /

osnovi upravo navedene podjele vidi se iz sheme ,na str. 475.

I
M
I'·
(glagoli) N
(pridjevi)
Na shemi se razaznajutri osnovne grane: grana B, grana C sa svojim ogran­
cima i grana Dsa svojim ograncima.
I
53 Osim leksiCkih osobina -vrste rijeci imaju'u 'hrvatskom knjiZevnom
Granu Beinerijeei koje' sunagranici jezicne oblasti i prirodnih zvukova. I
jeziku~i neke. fo~alne~ grtUn~tic.keosob~e; ~~je ~ cine!,>:t?-padnicimanjiho.~e
vrste 1 na U\inaCin oIakSaVa;Ju lzraZavaI\Je llJihova sad~a: nekese' od DJih
One su amorfne i raspored glasova i naCin naglaSavanja u njima moze biti
drugaciji Iiego je u ostalim rijeeima.
I prepoznaju po svom posebnom obliku, a druge po osobitom nacinu kako se
Grana C su leksicke (autosemanticke) rijeci koje obuhvacaju svijetpojmova, povez'Uju sdrugim rijeeima.Ponekad seleksil:ke i g'ramaticke osobine neke
i to jedne imenujuci ih,a druge upucujuci na njih.To su promjenjive rijeci; rijeel nepodudaraju; tada se kaZe da·S!e jedna vrstarijeCi upotrebljava u sIuzbi
svaka rijee te'grane redovno imanekoliko oblika koji iskazuju razliciteodnose druge.
474 475
 T~oi,tnenice, il10gu biti,uze~ ,u sluzbipqdjeya, npr. staric~majka mjesto
starn majka, siromah covjek mjestosiromasan covjekr; pridjevi se l'I)ogu upotri­
jebiti mjes1;QJlllenice,npr. StaroimladogajepozdravUo.,Pametniii POP\l,sta. Sto
mudrih ne' moZE) raimrsiti sto jedan ludi z.a;mrsi.,.Tako upotrijebljeni pridjevi
mpgu.po~tati i pr~ve in).enice te mogu biti pdredeni drugimpridjeyima ~o
prave imenice, npr.: veliko druiltvel)O zlo, njegoya mlada, poljoprivredno dobw.
Nata.i su nacin nastala imena mnogihzemaJja i mjesta, ripr. Hrvatska, Frnncu­
ska, Svedska, Kosovo, Jurjevo, i prezimena, npr. Racki, Zrinski, Trnski, Balski,
Vasi/jev, Marin, Dunatov. . .
Neki opllci .'imenica mogu slUZiti kao prilozi, npr. noeu, kradom, kriSom,
zimi, a nekidrugi kao prijedlozi; npr. mjesto tebe, sjedi kraj puta. ' stupnjevanja pasu »prema tome potpuno nepromjenjive rijeci«. (S. Babic, Jesu
Instrumentali' vremena poeetkom, krajem, sredinom, povodom pa i instru­
mentali sredstva, pomoeu, pute.m, dahas su na putu dapostanu prijedlozi,jer su,
imajuti uvijek uza se kao atribut genitiv imenice koja im je tipotpunjavala
znacenje, izgubillznacenje samostalne rijeei, pa se kaie npr. poeetkom /jets,
krajem srednjeg. v;Ueka" sredinom mjeseca, povodom njegova rodendana,
pomoeu uzeta. Instrumentali korakom i trkom sve se viSeosjecaju kao prilozi
nacina.
Neki'sej;l1ilozi upotrebijavajui kao prije41ozi; npr. Dodi poslije: Dodi poslije
podne. Bioje blizu : Bioje blizu'mene; aneki di:ugi sluze i kao veznici, npr. Vee
je doSlo pro/jeee : Ne oklijevaj, vee hajde na posao! Kad ce doci. : Ja eu ti
pokazati kad sam ne vidis.
Kao veznici sluZe i neki oblici zamjenica npr. Sto pises : Vidjet res sto eu
uciniti.
Kao imenica moguse upotrijebiti iu.sklici. Npr. Pa uv;Uek onaj mali pssst.
(Peit 19),
54 Moguce su i drukcije podjele rijeCi. Dosljedna morfoloska podjela moze
se wnivati na promjenjivosti naspram nepromjenjivosti oblika iste rijeci, 1j. na
mogucnosti primanja ill neprimanja nastavaka. Po tom kriteriju postoje dvije
osnovne vrste rijeCi: promjenjive 1 nepromjenjive.
Promjenjive rijeci mogu se daJje dijeliti po' nastavcima: na pademe ill
dcldinacijske rijeci i na licne ill konjugacijske rijeci. Prve tvore nastavacnu
p;u"adi~u prema suodnosu rijeei u reeenici, a druge prema komunikacijskom
lieu. "
Pademe rijeei mogu se razvrstavati prema nominativu illgenitivu jednine.
Po ovom drugom kriteriju tri su osnovna skupa padeznih (deklinacijskih) rijeci:
rijeci s jednofonemskim padeznim morfemom, rijeci s viSefonemskim padez..
nim morfemom (u Gi) i rijeci sa supletivnom osnovom. Rijeei s jednofonemskim
niorferriom u Gi imaju: -a (milia, sela), -e (zene) i -i (stvari) deklinaciju. Rijeei
s visefonemskim padeZnimmorfeinom u genitivu'imaju -ju (dvaju) i -og(a)/-eg(a)
deklinaciju (dobrog/a, smedeg/a). Rijeei sa supletivnom osnovom imaju u Gi -e
(.!pene) ili-tJg(a), .~og(a) deklipllciju (njeg/~. kog/a)~. . ' . ' .'
. ,~~orougacljsldmIiJecJlna pripadasamojedna vrsta - glagoli. ".
. '.. ;N'epromjenjive rljecimogu se dijeliti po tvorbenimkriterijima -na tvorbene
i netvprb.epe. rij~L . " ,, , . . .,
Tv9rbene su .rijeei »kojima je postanak sa sinkronijskogaglediSta jasan«,
a netvorbene one kojimanije. (S. Babic, Tvorba u hrvatskom knjiZevnomjeziku,
str. 14, t.34)·
476
Tvorbene nepromjenjive rijeci mogu se dalje razvrstavati prema nal:inu
tvorbe, ito kao tvorenice sufiksacijom, pretlk:sacijom, slaganjem i preobrazbom.
Napomena. Pod preobrazbom se razumijeva »postanak nove rijeei prijela­
zorn iZ jedne vrste rijeei u diugu bezposebnoga dodavanja tvorbenih eleme­
nata«. (S. Babic, Tvorba u hrvatskom knjizevnomjeziku, str, 35-36, t. 114) Tako
su od pridjevaditrna, hrvatska, novi nastala vlastita imena Divna, Hrvatska,
Novi. Tako od pridjeva.u srednjem rodu jednine potjeeu i prilozi: brzo, resto,
hrvatski, mnogo, njemacki, puliki, rado, teSko i dr.
Polazeei od tqga smatI"anlo das.u i prilozi tipa cesce - najcesee, teze - najteze
nastali od komParativa,Qdnosno superlativa pridjeva te da sami prilozi nemaju
li pridjevi nepromjenljive rijeei? Jezik,god. 36, br. 3, 1989)'
Morfoloski bi se mogla.izvestijos podjela deklinacijskih rijeei prema nastav­
cima ill zavrseeima u Ni pa se rijeel a-(feklinacije dijele na tri podvrste: rijeei
s nastavkom -B(tov.7ek), rijeci s nastavkom -0 (mrsavko) i rijeei s nastavkom -e
(Hrvoje). Rijeei e-deklinacije imajucetiri podvrste: rijeei s nastavkom -a (suma),
-0 (braco), -e (sele) i .(J(Ingrid). Rijeei i-<ieklinacije prema nastavku nemaju
podvrsta, ali semogu dijeliti prema zavrilnom fonemu - na suglasnicke (stvar)
i samoglasnicke(misao). .
Takva morfoloska podjela'vidljiva je u she!Di na str. 478. ,
DaJje razvrstavanjenjeci po morfoloskim kriterijima nije svrhovito pa bi
vaJjalo iskoristiti semanticke i sintakticke kriterije, !lto bi opet dovelo do razliko­
vanja imenica, pridjeva, glagola itd. Zato se ova, morfoloska klasitlkacija rijeei
pokazuje nedostatnom i previSe slQzenorn, jer se.iJ. istu vrstu ukljucUju seman­
ticki i sintakticki vrio razlicite rijeei. Tak;o sem:~u rijeei s jednofonemskim
nastavkom u Gi svrstavaju imenice, ,dio pridjeva· izamjenica (dabar - dabra,
dobar - dobra; ~ev- oceva, takav - takva), a medu ,rijeCima s visefonemskim
nastavcima nalaze se djelomice brojevi, pridjevi i zamjenice (dvaju, jednoga,
prvoga, dobroga,.,boljega, ovoga). S druge strane, semanticki istovrsne rijeci se
razbijaju u dva.ili tri skupa, npr. Ileki odredeni pridjevi mogu biti u kategoriji
s jednofonemskim i visefonemskim nas.tavkom (majcina -majliinoga). Glavni
pal!.: brojevi'prlpadajupromjenjivim (jedan - jednoga, 'dva - dvaju, tisuca
- tisure, milijun-milijunii) i neproIDjenjivim (pet, deset, sto) rijecima.
Sve to pokazuje da je i za rijeci, kao i za sve duhovno i tvarno u na!lem svijetu,
tesko, upravonemoguce nati jedan klasifikacijski kriterij koji bi savrseno
funkcionirao i omogucavao razvrstavanje rij~i u strogo razgranicene skupove
bez izuzetka. Iz operacionalistic::kihrazioga treba prihvatiti vee navedeni seman­
ticki kriterij kojemu se nil razlicitim razinama pridniZuju i sintakticke i morfolo­
ske diskriminante. '
Kategorijalica
54a Kategorija gramatickog lica izIiZava odnos rieke rijeei ill oblika prema
sudionicima govornog akta.' U tome odnosu razlikujemo tri lica: prvo, drugo
i trete:' ,,\....
.
1. lice Cine rijeei 1 oblici koji oznacuju govornu osobu (izricateija recenice);
2. lice cinerijeci i oblici koji oznacuju sugovornu osobu (primatelja reee­
nice), 1j. osobu kojoj je govor neposredno upueen;
3. lice cine rijeci ioblicikoji oznacuju negovornu osobu iii predmet, 1j.
477
 ~~,
pojam 0 kojem je rijee, ali koji u govoru ne sudjeluje ni kao govoma ni kao

.jg"~' . . . . . i.,~'·--'~

~ ~ sugovoma osoba. ..
.~ .:1 .aril
.
....
IXl ; . 54b Buduti da govornih, sugovomih i negovomih osoba ill predmeta moze

·ai··~

!iii '" biti jedan ill vUle, kategorija lica javlja se u jednini ill mnoZini, ali 1. lice mn. ima
znaCajnu posebnost. Ono oznacuje izricatelje reeenice, ali kako viSe osoba izrice
istovremeno isto samo iznimno, obieno jedna osoba govori u ime kojega skupa,
~.. <. ".. '. '. . . ..,~~. ,.: ... '... . to 1. lice mn. oznaCujeskup u kojemu su sve osobe govome ill, obiCnije,
u kojemu je jedna osoba govoma uz vi§e sugovomih i nesugovomih osoba ill
""" ......, '. .<
..... ~!:3 .' '................... , '.... ~ ..... '.§e; "~§
''0 '. predmeta.
Kategorija lica izraZena je u licnih zamjenica i glagola, a posredno i u nekih
/. ~'\ . . ' ""~ . , :,' . ~
'ooZ
zamjenica i priloga.

;~~ .. · · · · · i i / ~.. ~~.~

0 .' .... .. . . • 0 54c U licnih je zamjenica kategorija lica izraZena leksicki:

.....'.' . . !iiI " ..... .....•..........
> -•. 00"'.. . 1. lice 2. lice a.lice

jd ja ti .on, ana, dno'

' '. ,,~

. '.... ' fl!~~, '~re"
mn. mi vi oni.

54d U glagola se kategorija lica morfologizirala, ij. ima svoj morfol08ki izraz
u nastavku, iako sin.kretiCki s kategorijom broja, npr. u p~zentu:
. t:-<
"-p~
. 1. lice 2. lice a.lice
00t) jd. vld,im vld-i8 vld-i

mn. vld-imo vld-ite vld-e.

54e Neke posvojne zamjenice izricu da 8to pripada, da se odnosi na pOje­

dina lice, ito: .

na 1. lice na 2. lice na a.lice

jd. moj tvoj njegov, njezin

:~ mn. moji tvoji njegovi, njezini

r:.1.~''~'!". . ~l jd. na!! vas . njihov

. '/j .
.. ".
..' '.-' ....•. ' . mn. nasi ya!!i njihovl.""

, . '.

.~
Pokazne zamjenice kazuju da je sto blizu pojedinom licu, ito:
~.~'"'''''' ,.~., GJ ..'
~ .. ,< .' ta. -;-;
jd.
prvom . drugom tre<:em

'.'~
ovaj taj onaj

mn. ovi ti oni

:~ ··~/.9 'If
Pi:."'.' ....'.'" '. -'. .' '. '.. .../-;;-;;
jd. oVakav takav onakav

."."" f:i\'... ~~; .j mn. ovakvi takvi onakvi.

54f Neki prilozi kazuju da se ilto zbiva u blizw pojedinog lica:

-< >Ul ... :...
P i .to< . •... uz l.lice uz 2. lice uz a.lice
? . 'U srnjer: amo tamo onamo

~.
fI'I '.'
.' "1' -
"0
~. ovuda tuda onuda

'1/
I \ , .j. rnjesto:
odovuda
odavle
ovdje
otuda
odatle
tu
\.-odonuda

odanle

ondje

; I&t~ "a~
.nacin: oVako tako onako

~ . ,.. ~" rnjeru: ovoliko toliko onoliko.

;&i
.., 479
4'18 .
 IMENICE
Leksicke os()bille imenica
55 Imenice su rijeci kojima imenujemo predmete miS1jenja, to jest sve ono
ocemumislimo kao 0 posebnitn pojavarna. Njimase vanjskii uriutrasnjisvijet
odrazuje statiCki, Kao zbir pojedinih ptedIIleta, kao prostor, onakav kakaviiam:
se moZe uciniti u jednom trenu, bez obzira na stanje prije t na stanje poslije toga
trena. Cak i onda kadgovore 0 radnjama i zbivanjima imenice kao da zaustav­
ljaju tok radnje ill zbivanja i fiksiraju pojavu -u jednom trenu, kao poseban
predmet. '
56 'Prema 'predmetu na koji se odnose imenicese dijele (1) na one koje se
odnose uvijek na isti predmet (vlastita imena) i (2) na one koje se mogu odnositi
na bilo koji predmetmitiljenja koji pO nekim njegovimosopinaIIla izjednacu­
jemo s ostalim slicnim predmetima i rasporedujemo ih u ish! vrstu, ill na sve
predmete te vrste(opce imenice). Npr. upoznatoj basni 0 vuku ijanjetu prica se
o susretu nekog vuka s nekim janjetom,:pril:a se tako kao da su taj vuk ito janje
nekad i negdje stvamo postojali, dakle pril:a se 0 jednom od mnogih vukova
i oJe.dJ1om od mnoge janjadi; au poslovici Vuk dlaku mijenja ali cudi nikada ne
misli se ni najednog odreaenog vuka, nego na svakog pripadriika te zivotinjske
vrste. " ' . - .. ­ veza, jezik, povijest) i za najsire spoznajne pojmove (uzrok, posljediea, povod,
57 Prema svom sadrzaju imenice semogu podijeliti na (1) stvarne i (2)
mislene.
58 Imenice su stvame ili konkretne ako se ,njima inienuje sto stvamo,
konkretno, opipljivo, nesto sto i u vanjskom svijetu postoji kao poseban,' od
svoje okoline razlicit predmet. One su: (1) pojedinacne, (2) zbirne (kolektivne) iIi
(3) gradivne (materijaIne). .
59 POjedinacne imenice·znal:e vrstu stvari ili bica injima se imenuje svaki
ill,bilo koji pripadnik te vrste. To sunazivi za bica, tj.ialjude(drug,lovae,
neprijatelj, vratara, mcUka, dojence, momce) i za zivotiilje(pas, lisica, sarulja,
elY, skakavae), zatim za stvari, medu k(}je se ubrajajil i biljke (tresnja, trava,
alga), za dijelove biljaka i bica (korijen,list,klas, ruka, ie1udae, oko), potom za
prirodne predmete (planina, rijeka, kamen,-sunee), djeliiljudskih ruku (knjiga,
grad, pruga, kola) i napokon zajednice kojese sastoje cidmnogo clanova, alise
cijela zajednica shvacakao jedinica te se i ne pomislja na njene clanove' niti se '
480
razabire odkojih sepojedifiaca iii prirnJeraka sastoji (narod, rolja, pOFodica,Jato,
roj, stado,Auma,sikara);
60' Zbjtne Su imenic~one stvarne~eru:ce koje zna<:e slrup istovrsnihbi¢a
iIi stvari uzetihzajedno.Pritomsene Inislina p.ojedine clanove toga skupa, alise
'Nanpva
izril:e od kojiJ,:t se taj skliP sastoji.TakVe suimeni~ npr. d.jeca(jedan .
¢lan skupa je d~~te), gospoda. (jedBflClaJl skupa je gospodin), telad (jedan clan
skupa je }ele), brodovlje (jedlUl l:lan skupa je.brod), Jisce (jeda:n~lan skupaje
Jist), radniStvo (jedan l:lan skupa je radriik). One cesto i nemaju oblika za
mnQZinu, a ako gaimajJl,onda o,n znaci vise takvihskupova, npr. momcadisvih
najboljihkli.lbov;a: " ". '. '.
'. .61'. GradiVne (materij;itlne) iInen,icesu' one koje znal:e razlicitevrStelmiteri­
jal~ npr;'dJyo, 'sniji:Jg, 1nesd;'brasno,pljes;#i, vocia, srebro. GOvOI'eei 0 materijalu
ne moZe se govonti' 0 pojediriini prilDjercilml ili 0 ViSenjih; negp sarno 0 maDjoj
.iIi veeoj kolicini, 0 ovoj illonoj vrsti. NliraVno, materijal more u I'azI1l:itoj kolil:iIii
bill na l'liIZlicrtim. mj~stima, iIi na istpm' mjestu u razlicito vrijeme.Ako, se kao
cjeliria zaniisli npr; savshijeg koji'jepao ujedriom padanju, ill sve bi:asnojedne
-Vrsie, ill say pijesak ij.ajednoni mjeshl, (;rula.'ite imenice postaju kao sve druge
op&im~ce pa UnaJusmiSla oblj.d koji kazuju innoZinti; sIijegovionda znal:e
k6licihe~riijega koje su pale u razIil:itovrijeme, btaSna mace razlil:ite ·vtste
btaSna,
. . ", .. pijesci
-, . -,. zria<:e kolicinepijeskariagoniilanena razlicitimmjestiiIla
..".' , .
i s1
62 'Kao posebni predmeti miS1jenja moguse shvatitii imeIiovati i stanja ill
.svojstva: sWari, koja stvamone postojeizvan svojii! hosilaca,nego ih mi apstra­
hiranjem odvajamo odnjih ishvacarnokao posebne predmete. Takve se ime­
nicezovu apstraktne.(mislene). Meau njihidunazivi za osbbine bica i stvari
(ljepota, brzi.J}a, junaStvo, ei"ven, modrilo, npr. modrilo mora, mekoca, zloba,
urednost), za fizil:ke, fIzioloSke i dUSe.vne moci (snaga; slub, osjeeaj, govor, urn), .
za stanja i ol:ljeeaje(zdrav.qeisan,nada;tuga, strah, sreea), zaradnje i prirodne
pojaveOom, tok, zvuk;gtr.iVa;·vreva, tuCnjava, grmljavtria,susaj stropot), za ,
prostorne i vremenske .pojmove(vrljeme, sat, dan, ]jeto, tocka, ploha,· prostdr,
trokut, duiina), za druStvene pojave (umjetnost, pravo, porez, ziljedniea,oba­
!stina,kakv.q6a, kolicina, 1ll1loStvo). .
/J " . : . ". . :
, 63...•. Grani~a meau konkretnim iapstrliktnimimenicama nijel:vrstaJllepre­
lazIla.Apstraktne imenic~ l:esto dobivl:lju i.konkretno znacenje i PO&tajll ime­
nom neke stvari, npr. pla,vilo (preparat za bije1jenje rublja), trokut(predmet koji
u prometu slufi za znak), popis (papir na kojem je sto popisano) i sf. te su l:as
konkretn~<:asapstraktne ..
,·61.}>osebnuvrstu4ne.nica c~~ylastita imena Tosu rijeci it.ojima se naziva
sarno jedan odreaeni primjerakneke vrste itime se izdvaja od drugih i omogu.
~uje. ru~govo prepoznavanje. QsiffistO imenuje taj odreaeni predmet, vlastito
ime nemadrugoga znacenja,takodaigti niz glasoya (ista rijec), moze sluZiti kaQ
imepojedinim predmetima razli<:nih vrsta, npr. Vrh (selo, brop), Jezero (mjestp,
jezero, hotel), Dubravka (zena, drarna, kavana) i s1.
65 Ime nadijevaju ljudi u prvom redu svojim bliZnjima, npr. Mirko, Dra­
gica. zatim likovima zaririS1j~nim poput .\judi, kaostg su bogovi, anaeli, demoni
. .. .
481
 i slicna biea, npr. Peron, J.l,{orana,-.Sotona,):"tavUo.i,la, i dO.rna.cim .ZiVOtinj.' ama
s kojima su u stalnom dodiru,npr. Rumenka, Sarko; Zelenko,Sultan. pa
prirodnim objektima oka' se~ koji Slj. vaZDi za njihov Zivot ill se nameeu
njihovoj p3.Znji, kao sto su pojerunaorda,iijeke; jezera, izvori, njive, sWne,
naselja is!., npr. PJjeSivica, MagJic,'KriVaja, Zele1lgora,Plitvice,Gvozd, Zagreb,
. te pojedinful predmetima kojise ~viQ8ju od ostalih sebi slicnih,kao sto ilu
mostovi,zgrade, broliov:i. UIrijetDicka dj~i sl, i ustanovilma, 'npr. Gazela (most
u Beogradu),KomedUa(jedno od ~azaIistau Zagrebu). . . njega neeenlo reci ni daje ostarni daje..o sua.nego dllje.oStro.I.zadlijeto bi,smo
66 VlastitimimEmima1judi slicanje po sVojoffu:itkciji nadimaJ[, ali se on od
vlastitog imena railikuje time sto je uvijek motiviran i ima u sebi neko,obicno
podrugijivo ill saijivo,macenje. Npr. ako se netko zove Zivko ill Zivan, nitko ne
misli daje Zivo$tnjegovamaCajka,ili 8ko se :rove <;nibtAa,josnitko ga zbog toga
nece uZetl za gru~cov.ieka; ali ako·kog~prozow Coro.ill Zdem ill Krako.qja, to
sigUmok~eib nekojrijegoY9j osobini. . . ... , .
67Qpcas~imeniCa cestomm~kaoilI:\ejedp.ogprednle,ta ill bica iZ.niza
onih koje o~acuje, ali i kakvOg dritgog;'i'ljIp.eprestaje biti.ime vrs~.aposWe
vla&tito inle~ np,:. Jezerq(svaka V'eCa stclj~ca voda) ; Jeze1'O (taka' se zove iJ,ekoliko
jezerauJugoslaviji, ai n~oliko sela), iiiioiI (morska'uvata)': Zatqn(ime mjesta
k:r~ Sibenika), otok (k0pno okruZeno vodom) :Qtolr (imemjesia uSlavoniji),
Jagoda (sumski plod) : Jagoda (Zensko ime), vuk :Vuk (iDle coVjeku), paljevine
: Paljevine (ime mje&t!l)is1. .. . •. . -"',.
To se osobito zbiva pri davanju imena pojedinim stvllfima, npr, lasta.: Lasta
(ime carneu), zora :Zo-ra (ime poduzecu ill zero), jutro : Jutro (une pjesmi),
djevojka.: Djevojka (ime kipu),. pBrttzanka : P~a (ime brodu), zagoIje
: Zagorje (tj. Hrvatsko zagorje).
68 Opee im~ee upotrijeb1jene kao vlasti~imena neni~u viSe svoga
osnovnogmacenja negQ sture saJl1.O kao ime: kaq.sespomene grad lQjeka, nitko
viSe I\emislina rijeku, ill kad se spomene djevojkaD.uqja, nikome nijeni na kr~
parneti voCka.
69 Na ~liCan nacin i zbirne i apstraktne imenice pos~u vlastita imena, pa
npr. uz imena OraSje, Bre:rje, BukovJje i sl. nisu viSe povezane predodZbe mjesta
obraslog bi1jem koje ZI'lai:!i osnova, kao sto ni priupotrebi imena kao ato su Tuga
(z. ime), Jedinstvo (ime tvoJ:niei), BUdu,cnost (ime poduze6u), Ziilia (prezime)
nitko ne misli na ono sto ona maCe kao opce imeniee.
70 Zbog ·toga sto vlastita imena nem~u nikakvogopeeg macenja i sto niz
glasova koji ga cine imajedini zadatak da obi1jeZi bice ill stvar na koju se odnosi,
vrlo 'Be lakopreuzitt:rilju i odlieno funkCionir~ti ujeziku tuaa~ena, prilagoaena
ruiSim glasovima i ruiSim -oblieinUl! Petar,"Luka.Lucija, Ivan,
Karla, Marko,
Mliharned; Izak, MojSUe,Robert. Njihotojfurikcijivlastitogimenanista ne
'I.!' smeta sto ona II, nasem jezikuiCh~u znacenja, ·bo sto ga im~u u jeziku iz
I
kojegasu preUzeta. . (nastavkom za zenski rod) pa otvar~u u reeenielctnjestopridjeVima ill zamjeni­
482
Gramaticke .osobine imenica
71 Rod. Kaq noz reZe dobro U.~Q, reCi cemo: Nol)e . : lza .mac koji
dobro sijeee rekli bismo' da je ostar. Aliakonam je. II, i11katna. sjekira, ~ nju
neeenlo reei da je. ostar, nego da jeostra. 'Ako 'nijesw maCa 1.i..ztnemo u ruke
sab1ju, ni za nju neeemo reci daje ostar, negodaje aStra. A 3ko raduno silom, za
rekli d~ je astro. Osobinu svih tih swan. iskazujemoistoinrij~i, ali..ne tiVijek
istim oblikomte rijeei, U naSUn seprimjemna pojavljujU:.trfoblika: ost:ar; osua.
ostro.. ;'. ... '. . '.. '.. .... '. ....
Mogli bismo nabrojitijos rimogo imerucakoje maCe stVari IS istom osobinom.
i uvijek Ceuz njih rijee koja maci tu osobi.p.ui.J;naiijedan oQ. ta tri .oblika K:oji ce
seod njih pojaviti, zavisi'od imenice: Uz, nekeod njih uvijeKstojijedan, uzd.ruge
drugi. a uz trece uvijek treci oblik. ',l'aosObina imenica da rijeei koje ih iipllZe
odred:uju moraju imati jedan .od takvih oblika zov~.se ~Od . ' . .
Imeniee hrvatskog knjiZevnog jezika podijeljene su u tri roda: muSKl, Zenski
i srednji,
72 Treba razlikovati rod u upravoizloZenom smislu(gram~ti~) od spola
(fizioloski), jer su to kategorijekoje se ne podudar~u ni po opsegu ni po
sadrZaju.
73,· Spolje leksicki pojarn, onje dio'maCenja imeniee i odnosi se nastVar­
nost (bice muskQg spola odred:ene vrste; bice Zenskog spola odred:ene vrste; bice
vrste kod kojega spol nije vaZan ill jos nijeuoc1jiv);stogaje izrliZen·leksiCkim
sredstvima, tj. posebnom rijeCju za svaki pojarn, npr. otae ..:.. mati - djjete, ernac
-erniea - croce, uciteJj - uCiteJjica, pjesnik - pjesniki:rUa, gbstioniear- gostioni­
earka, pas kuja - stene, jarac - koza - jare, p;iJetao - kokaS - pile, bik - vol
- krava -·tele, maCak - macks - mace; koiij;;" kobila':'" idrUebe, golub - golubiea
golupCe. '
74 Spol je odraZen sarno u imehlea koje· znaCeljude i nekecoVjeku bliZe
Zivotinje, kod kojih je njihova druStven~ Jli ~konomska uloga njime odred:ena
Kod i,meniea koje mace Zivotinju cijeS;ej~e.razlicitih spolovailEfrazlikuju
vanjstinom niZu Zivotinju 0 sp~olti]e
.ill' . teSko
..,.govoriti, pa se stOgai ne iZrice
kakavJe.
75 Rod je grarnatiCka pojava: odred:ujese u prvom redu po ~ni.e s kojim se
oblikom pridjevske rij~i imeniea slaZe, a sarnodjelomiee ovisi i oznacenju
i obliku. ....
76 MuSkog suroda sve imenice koje ma~ MuSko bice.. Stoga su imenice'
muSkog roda i one koje muska bieaimenujurijeeima sto zavrSavaju na -a
earna muSkoga roda: crveni aga, ncUboJji.:1rnjigovoi:1a,naSvojvbda. Nasuprot
tome su imeniee na -(a)k (sa sufiksom.za muskirod), kojema~e zenskQbice,
a ipak otv~u mjesto pridjevu illzamjenici muSkog .roda: euretak,djevojcu­
Jjak.. Tosu imenice muSkoga roda iako mace Zensko bice.
483
 77 Golema vecina imenica muSkog rpda unorirlnativujed.nine (W) ima milti 'izvedene nastavkom:.:eipo podrijetlu, ,toganastavka fenskoga:su roda, npr.
nastavak-(covjek, car, brat, pas, zec, puran, golub). Dio imenica muskog roda m1ad~z,. siJjez,-klateZ, ali se .zbog svogsuglasnickog :mvrAetka nekekolebaju
moZe iinati nastavak: " , iuzimaju negdjeumuskom a negdje u zenskom rodukao'npr.garei,gnjilez,
:.0 (zeleIlko; rascuPanko,MMko,$upilo;braco, medo; fro; Bobo)"
svrbeZ, truieZ, dok se vecidio'njih ustalio kao, imeniee muskog roda, npr. crtez,
;-e'(brale, Mile; MBte,Hrvoje; SlJ,Vije). . '.' ."'.. .... "
drijemez, grabez, krpez, lavez, meteZ, mutez, paleZ, zivez.
, ..a (si!iga,vot'1a;StSi:ie§ina,
",.." .
,; ~ ~. '. ."-'
vojVOda, Dobi:iSa, lvica,'. Nikoia).
.', ...,',,'" ' - .,

' " ", ' ' '

,78:BuduC'ldaveChlliiInehleakoJe'mace mu!lkO biCe utvrSava na suglasnik,
a n~sp6redivQJ~Inanjibipj iineUiC<i,IUl suglasnik ZenSkogrod~ i.ineni~E! uzete
izdfugili jeZili::a kojese'Sv'rSaVaju nasuglasruk, bez obzira na njihov roo u izvor­
nom jeziku (ako ga tamoimajti), u hrvatskom knjiZevnom jeziku su muskoga
rods.'''' ,!,T, . ' . . " ." "..
:;j'T~ds~'npr.'r~~,iWeztJn::ufran~ttskom~~J:".,orJan isfaruon u ~c~om,
a '~¢n&r u'Iatinskom igrckom srednjeg rocta;' dok, ~u,~t, fuse'raj i speceraJ
U 'rije1iilickoni,a sfuopsisti grckomzensk()groda,~ IuVatskom knjiZevnom
jeziku su, to sve imenice: n1:iUlkoga roda, jer sesvrSaVajU na sugliisnik~ ,'.
.' ,: ,- :'~:>'~ '.,.:" :,,;".,:. ',:'~5,", ';C;""~ .' .'.. "':/ .', '
. 79 Muakog su roda i sve imeniee uzete iz drugihjezika koje se svrSavajti na
sanioglasnik -e, -i, -u, npr. bire, rezime, siZe, Cile,kroki, dendi, hobi, gnu,
marabu, Pertlia od' onih koje se svrsavaju na -0 s'ire one koje znace musko biee,
kao· sto· sU'niikado, ·boilZo;'·gauco,dundo,', kvazimodo, gringo; Zigolo, maestro,
zatim imena neslavenskih gradova i drilava; npr. Kairo, Oslo, Milano; Tokio;
Meksiko, Kongo, Maroko, i veCina imenica koje znace stvari (osim onih koje su
srednjeg rodil). npr, tomadQ; t;mgo"radio, studio,depo,trio,'bistro, sombrero,
esperanto; .. ' , " ,', , ',
Nastavak;(iI 'ti ~nica koje znaOOs.tvari u b.rVatskom knjiil:evnomjeziku znak
j~srednjeg:J:oda pa biltuaeiID.enice na -0 morale biti toga .roda. To one doista
ijesu,\lnekimdij!U~~@,l,1Jp\iiZevnomjeziku
.~ '~() .. Zen.sko,ga su'todagotovo sVeimeiucekoje znace Zensk~ bica, kaosto su
iena,qjevojka, cUm, pjevacica, krava, kobila,vucica, mati, kci. Nisuil:enli1koga
84 Napokon, zenskog su roda i imena zena uzeta iz, drugih jezika koja se
svrSavaju na suglasnik, npr. Nives, Ingrid, Karmen, Dolores, Ines, Dagmar, Rut.
85 Imenice koje znaCe :mnimanje veeinom imajuoblik muskogroda, npr.
zastupriik, advokat, pisac, ininistar, rudar, istraZivac, borac, jer SU se u tim
. ' •... .' _" ' ..... ',' ' " .' funkcijamaredovno pojavljivali SarnO muskarci. Kad se takva imenica odllosi
net Zenu, 'isprvase ana tipoth:ibljava bezpromjene kao zamusll::arpa,aIi ako se iz
konteksta ne vidi da se radi 0 Zeni, obicno se doda iine illn~ki dodatak po
u kojemu se to moZe vidjeti, npr~. Drugarica ministar je vrio vjest govornik.
Njegovaje sesttiil bila mijbolji advokatsvoje mlat'1e brace, St(l.se ces~e javljaju
' : ' , ' , ',; -':. ,", '.' .
zene na poslovima koje znaCe .takve imenice, to se prijestVbii loblik zenskog
roda te imenice, kao sto se vee sasvim uobicajio naziv ucite1jica, profesQrica,
lijeenica, doktorica, pred.sjednica, tajnica, knjigovotkinja,pisaiica, pfodava(:ica,
trgovkinja, apotekarica i s 1 . ' . .,.,. .
86 Srednjeg su roda one ini.eniee koje se u nominaUtu jedni:lle :(r>r). ~vfsa­
vaju ria -0 ill na -e, a nisu vlastita imena ill imena od drago!jti Z:;l muskabiea.
Imenice s. r. znace mladunce ill nedoraslo biee, npr.ptice,jime, dijete, djevojce,
deriste i predmete ill apstraktne pojmove, npr. nebo,. Wlo, sedlo, bedro, uda,
biago, rono, meso, biato, slovo, .teJjezo; lice, sare, orut'1e, j;ije, polje, klasje,
granje, strniste, d.ijete, zvonce, fane, bUm. more, pravo, pjftvanje, qjeio, a pone­
obicno dobivaju muski rod. kad i odraslahiea(muska r zenska) ol;dljeZeIla nekom svojom pnv1ilcnom Hi
oobojnom osobino~, npr. pricalo, spavalo,tr(JkarSlp, z~dava1q;
".
..
87 Zbog svog :mvrsetka1rebale bi u hrvatskom knjii~vnom jezill:U srednjeg
'

roda sam6imenice tvorene sufiksima muskog odnosno srednjeg roda: -ak

(curetak, qjevojCuljak) i-ee (<;Uf.ce, qjevojee), iako ZJl.l:!.Ce il:enska bica. roda biti i imenice preuzete iz drugih jezika koje se svrSava"iu na-o. Neke od njih
,": -'. . , .. ," ~ , ,- ", " ~ ~' '-,'
.
"', , stvllin0 i jesu toga roda,Jlpr. kino, cembalo, ostr9,j'iiokp,{:e1Q; ~a:n,o, i£111.O, Ali
kako -0 kao nastavakzatvorbu .iin:enicanije viseprQduktivan, ;te,imenice
,

81 Kakosvete·'imenice'(osIInmatii k61)imajU u nominaHw'jednine (Nil

nastavak-a~ W se nastavaj{,osjeta ka:o zriak~enskbg pa se i za imeniee koje
zriaC'e n:e~to Mo nemaspola 'a ZavrS3:vaju se'na-a, kaosto su ruka, gomila, kuca,
sumnja, kaile da su Zenskoga roda.
82' Zensk9gasu rodaisye'ilrienice mete iz dnigihjezikia kojese zavrsavaju
na -a,bez Qbilia nai\jihovrod'tiizvornom jeziku:Takdsu npr; delta, 'drama,
diploma, shema, shizma u grckom srednjeg roda, a u hrvatskom knjiZeVnom
jeziku su Zenskoga zbog svog zavrSetka koji se shvaca kao nastavak.
83 ;Zenskoga j~rodaj ograniceni broj imenica s nultim nastavkom u nomi­
nativujednine<W)is n,astavkom-iu 'genitivujednine (Gi) i veCinipadefl:a: bolest,
roda u kDjiZevnomjeztku 'oblcno.dobiyaju m.r ..,~ao i o~taieimenic.e uzete iz ru:ugih
jeztka koje sesVrsav~uIla neki drugtgias, an~ mi.,.a (ispor t()~.' 2~). "
88 Broj. Imenice su promjenjive rijeci, tj. u razlicitim reeenicama pojav­
ljuju se razliciti obliciiste imenic~. Nelti od tih oblika govore,ojednom prim­
jerku (jedinici) onogastoznaciiInenica, a drugi govore 0. visenjih,}Jrvi se zovu
oblici jedninea drugi oblicil1U)ozme. JeWrinu znacenpr. Qblieirijeka, rijekom,
rijeci, rijeku, rijeko; potok, potokom, potoku, potoka; jezero, jezerom, jezeru;
stvar, stvari, stvazju, MnoZinu znaeeoblici rijeke, rijeka,' rijeirama;potoke,
potoci, potocima, PQt()k~; jezerima, jezera. jezera; stvari,stvan~ stvarima. ,
i.......

bua; c.ijei1, golijen, hrid, .kokos, korist, lai; mjed; noe,' pee" plijesan, stvar, sve 89 Razlika izmeau mnozine i jednine iskazuje se gramatickim'srodstvom,
imeriice na-Ost (bJagost, milJdost,ZJllost); . oblikom; ali ona ne zavisi od sastava rec~niee ni od odnosa rijeci U recenici, nego
, Zbog,svog suglasnickogzavrSetka neke se imeniceovoga tipa kolebaju, te se od stvamosti jzvari jezika, tj•. odon6ga 0 cemu se govori.· Izbol' izme<iu jednine
upotrebljavaju i u muakom·i u zenskom rodu: bol; car, glad, splay. Imenice i mnozine je izbor, znaeenja, to je leksicki izbor. '

484 485

,I
 . 90 Imenice JnuAkog i srednjeg roda ,kad stoje uz.Qrojeytt dv.a, tri,'retiri,oba, 96 Koji ce seod tih obllk8 upotrijebiti zavisi od sklopa reeewce i od odnosa
imaju poseban obIlk, drugacijioddqoga ,koji imajU: k:adznaee jedimprimjerak,
jedninu,i od onog koji llnaju kadZnaeevi~primjeraka; mnoZinU. Npr. kale se koji se u t\ioj izrataVa.lu;ali nejednaki broj tih oblikane znaci da seZa: jednu
imenicu mote izraziti veCi broj reeenienih odnosa nego za druge; Kod tmih
imenica koje imaju manjeoblikajedan·se oblik 'upotrebljava daoznaci oho ~tc5
Pred kucomraste bor,
znacedva; ill tri, oblika onih imenicakoje ih imaju vi~e. Vidise tc5 iz uspol'edbe
Pred kucom rastu dva bora.
nekoliko reeenica.
Pred kucom rastu borovi.

Dijete ga jegledalo.
(1) Govoriosam sa s est ram a.
Srela su ga dva djeteta.
(2) Govoriosam.o sestrama.
Djeca se igrajU pred ~kolom.

Na prvi bismo pogled mogli reci daje u obje reeenice upotrijebJjen isti oblik
sesti"ama. Prvi putiia prijedlogasa, drugi.put iza prijedlogao. Ali altoUZl):lemo
TajseoblUtnaziva dvojina ilidJaz;N~val:le ipaukal iii mallnajer.oznacuje da se obavijest,odnosi s~o najednu sestru,.recenice Ce glasiti:
mnoZinu
. '
u malom. broju.
," ','"
~"'.' .. ' .. .
.'(1) Govorio sam sa s es t rom.
91 Imeruce z, r. uztebiojeveimajuQblik:mn~ealidruk~rn~gQ~ (2)Govori~sam 0 se s ~r i.
brojevaveffil~ ~etiri,~pr. .... . .' . .... , " -, . ' . , .. '.' . ,
.Jasno se vim daiza prijedloga sa dolazi drugaciji obliknego iza prijedloga o.
Predk:~com ras~ lipa.
To znaCida oblik sestrama odgovara obliku sestrom i obliku sestri. Ako u jed~
Pted' kucom rutu dvije Jipe.
nini postc5je dva' oblika, uzimamoda:oni postoje iu 'JD.IloZini, saino~to je
Pred kucom rastu Jipe.
glasovna razlika metiu njima izgubJjena., alije ostala razlika unjihovu gramatic~
Okokuce raste pet Jipa.
kom znacenju. . .. .
DjevojCica gaje gledala.
. Takvi obIlci koji imaju isti lik, a razlikuju se grainatickim znacenjem zovu se
Srele!iu ga'dvijedjevoj~ice.
izomorfni. . .
Djevoj~ice 'su se igrale pred skolonl;

Srelo ga je pet djevoj~ica. .,

97 Ako se oblici razlikuju sarno akcentc5m, takva se raZlika u pismu ne vim,
jer se u pismu akcenti redovno ne biljde. Takece npr. CitajuCiobavijest Kad Be
rcudenik otkrio, vidjeJi smo da nema nogu jedan citalac to proCitati kao nl>gu (pa
92 Neke imenice (kojeredovno zmi~e StVarisastavJjen~oddvaju illVi§e
dijclova) neniaju oblika jedriine; nego' seuvijek upotre~Jja~'ti:d.blici' mnoZin~,
zamisliti ranjenika bez noge), a drugi kao noga (pa zamisliti ranjenika bez .Qbje
npr. vrata, skare, Jjestve,usta, prsa,
osti,ga&i;·fda&,na~81e.kriia. Takve se noge). Bez podatka 0 akcentu citalac pravu obavijest 0 stanju.ranjEmika mote
imenice nazi'Vajupluralia tantum. . dobiti tek iz bliieg ill daijega konteksta. ..
To nisu izomorfni oblici. .
93 . MnoZinuistih Predmeta·,zruiCi, kakosmo.veC Vidjtili,i zbirna imenica. 98 Buduci da je za padez osnovno njegovo gramaticko znacenje, uzimamo
Razlika' izmellu mnoZine i zbune imenice' je u tOme' ~tc5 je nusaopri upotrebi
zbirneimeniceupravljena :ria cjclinli sas~vJjen:uodmnog9 primjeraka iste dasvaka imenica ima onoliko'padeia koliko najvi~e razlika oznaCuje svojim
vrste; a kad se upotrijebimnoZinski oblik, misao je v:iSeupravJjena na vclik broj oblicima makar jedna imenica, a to je sedam.
pojedinaCnili'prlIDjeraKa; npr. sibce : '§ibe, prure' :prutOVi, divece': drtieta,
granje : grane, Jisre : listovi. 99 PadeZi se nazivaju latinskim imenima. Najlak~e se odrellujupitaIijima
na koja odgovaraju kada se slo:re s kakvim predikatom.
94 Neke imenice nemaju oblika za mnoZinuj nego·se u. tc5in znacenju Odavno je obicaj da se redaju ovako:
upotrebljavaju:ibiine imenictil,npr. brat·.;L, l:?raCii,·dijete.· '-djeca,. gospodih 1. nominativ: tko (za Zivo), ~to (za nezivo)
-gospada, tele- teli1d, vlastelJn - vJasteia ill:funoZinaOd'drugeosnove:pili8. 2. genitiv: (od) koga (za zivo), (od) cega (za nefivo)
.' '. .,i l' , ­
3. dativ: komu (za fivo), cemu (za neZivo)
95 PadeiiSvakaimerllca ima i 'zaj~dniIlu i Zil'mnotm.upo·nekoliko oblika, 4. akuzativ: koga (za Zivo), & (za neZivo)
ali njihov. broj nijeuvijek jednakZa1edninu nekeimenice imaju 3. padema 5. vokativ: (sluZi za dozivanje ioSiovJjavanje)
nastavka (npr. kost, kosO. kos6u), neke 4 (npr. pace, poca, pacu, pocem), nek:e 6. lokativ: 0 kome (za zivo), 0 cemu (za nezivo)
5 (npr. junak, Junaica, junalru, juna'Ce, }un;ikom), neke 6 (npr. ku(}a:" kure, ku6i, 7. instrumental: s kim (za fivo), s cim (za netivo).
ku(':u. kuoo,kuc:om), a neke'1 (npr. vod~ vade, vM.l,vodu,.vodo, vow, vodom).
100 Padefi su zavisni i nezavisnL
Za mnoZinu imaju.' imenice .po .3, 4i1i.50bp:k:a.·Nekipadebli oblici s istim Nezavisni padefi su oblici koje imeniceimaju kad se upotrijebe za nazivanje,
nastavkom razlikuju se po akcentu.: ~e"-'~e,kl>t1i'- kotli. imenovanje. Jedan oblik imaju kad se & imenuje u pripovijedanju i priopcava­
486
487
nju. (noIllinativ); npr. ,Bob sanak smva (Vidric, Na, NUu), adrugi u· izravnom DEKLINAGI.lA,IMENICA
obracanju,. oslovljavanju ~. dozivanju (vokativ), npr.. Oc;. ,(iubavi ·l11r.jje~ nebogi
robe (Vl9.ric,NaNUu)... . . '. . .
ZavisIripadeZi .iZrieurazlieite. odnose, onoga sto imznaci osnova i onoga.sto
znacerije¢iskojimasu. ·PQv~i (a to·mogu biti ime:llice, pridjevi, prilozi, .' '~
zamjenice i glagoli) ill pak podupiru ill pobliZe odreauju znaeenje prijedloga
i zajedno s njim cine jednu oblienu cjeli;nu (formem), npr. za majku, za majkom.
Jedan od padeZa (lokativ) nikad ne dolazi sam nego uvijek udrusWu s prijedlo­
gom (g. kao dio formema), npr. po zvuku, na sudu, u ram, na prstu, u govoru, po
obJiJru, u bolesti.

101 Rod,brojipadehukategorije gramatickog znacenja, ali svaka od njih

nema svoj poseban znak, nego se'sve tti'izrieu jednim m:orfemom. Npr. uobliku
104 Za tvorbu padeZa u hrvatskom knjiZevnom jeziku sluze nastavd triju
(sa) sestrom nastavak om kazuje nam troje: prvo, da se tu govori 0 j~nom bieu,
jer da se govori 0 vise njih, uzeo bi se oblik sestrama;drugo,qa'se rp,di 0 im:enici vrsta, koje prema nastavkn u genitivu jednine (Gi) mozemo nazvati a-vrsta,
om,
z. r., jer da se radi 0 imenici m. r., uzeo bi se n;lstavak npt. bratom, itrece, da e-vrSta i i-vrsta.
je t()·qPravO jedaI!,.odreaeni pad~,drugaeijinego npr;sestri. ill sestru.
j. ;, - '<- . , ­ ~:
. 102 .' ZIlacenjepridI:uZenomorfu nastavka .~ve se gramatem.
'2'I'~"
Kako. sma vidjeli,gramatempadeznih n.astavaka je. slozen, onse sastoji od
triju elemenata: od podatka 0 rodu (koji moze biti muski, zenski ill srednji),o!i
podatka () In:oj'\l, (1!:oji woze biti Jedl;lina,.lUn9~na illdvojina), ~. odp{jdatka
I:!l!:k, . ';
N'lf,"b7e': a; 0; e
". e
,
o padeZu (koji moZe biti jedan od njih sedam). Te pojedine podatke koji cine
sadrZaj gramatema nazvat eemo gramemom.
Cl!g,::~~r . a
U'
i
,.
i
·gA'''';G/::N ";;N"

103 ZnacenjegraIr,latt'!ma mogli bismosimboUma.predstavitiovako

al V e/u, =.N =N i
1-:1 L u U' i
~(II, ~;lt) r
(gdje 'naS gicka slova upozOravaju da se radi 6 znal:enju; a· ne 0 izrazu; r= gi,Unatem,
I' omiem om/em ilju,u
t! = podatak: 0 rodu, f} == podatak 0 broju, 11; ='podatako padezu, a okrugle zagrade znace da N (ovlev)-i a i
se podaci rnogu uzimati bUo kojim redom). _ .
Kako svaki od tih podataka moZe biti izabran alternativno, i njih rnoZerno pcikazati
~ .. G (oV'iev)-a, (ir a i(.jjU)
ovako: .9 ·D (ovlevJ-ima ima ima

-jo.
:[m
II z
(mwki)
. (zenski)
Vij;il:~zagradK.Zl1aci da se 'od svihponudenih
moguenosti bira sarno jedIla.
~. A
~_ 'I' (ovlev.>-a
(ovie,v)-i .•
. L (ovlevJ-ima
a
a
inia
i
i
im,a
s
j
(srednji)
(jednina) I (ovlev)-ima ima .fin a
¢}.{ d (dvojina) N a a"
rn (mnoWla) . tt (ot;/evN . a
N (nominativ) .~ D (ov!e.v).ima il:!1a

!
G (genitiv) '0' A a a
(dativ)
-jolt
D
A (akuzativ) li. V. a a
V (vokativ) . L (ovlevJ-ima ima
L (lokativ) l (ovlev)-~ ima
.I (instrumental)
ill krace ovako Zmikoni / oznacuj'u se alomorfninastavci. ,v
-jo II VI rn, Z, s Znakom 0 oznaeuju se slobodilev8.rijante.·
-jo f} Vlj, d, m
-jo :It ve N, G, D, A, V, L, I Nastavke pod 1 uzimajuimenicem~r.;nastavkepod2 imenice s. r., nastavke
(Vznaci da treba.izabrati sarnojedanod navedenih.podataka. Eksponen'tnad znakom za pod 3imenice:z.r. i malibroj.imenica kojeznace muSkarce, nastavke pod
jedan je manji odponudenih mogucnosti.) 4 iinenice z.· r. .
488 489
 108 Glasovnepromjene. Dvadesetakimenica altemind> 0: 4ndeo, p~peo,'- ­
Imeni~e<a,:"vrste- vl!o i dr. Ako se ispred toga 0 nade kratko ill dugo 0; obase mogustopiti ujedan
dugi glas 0: dtJ1 > d3, sokol> soko, rasQ1 > rasa, blvo1 >blvo, St3l >sM,.vbl
> v3. U hrvatskom kiljitevnom jezikuobilmijisuoblici na 1 (diU, vD,ij. Ako se
IMENICE MUSKOG RODA ispred toga 0 nade .(je(dugi .slog) illje (kratki slog);mjesto njih dolazii, ripr. dUel
> d.(jeo > dlo, precljel > predjeo > predio, razqjel > razdjeo > mdio, lidjel
> udjeo > lidio. RijeCi s kratkim slogom obicnije su u knjitevnom jeziku Qez
105 Ovoj vrsti pripadaju: zamjene I > o. . .
a) imenice koje U nominativu jednine i.:nuliu nastavak -11
b) imenice koje u Ni imaju nastavak ·0
e) imenice koje u Ni imaju nastavak -e 109 Nepostojano a. Dio imeniea kojepred zaviirUrii~oglasnikoni uNiinlaju
kratko a gubi to a u svim ostalim oblieima osim uGm (geriitiV1l mil.o~e); Tako
osnova tih imeniea ima dva oblika: pro§ireni ("0), sa ispred 'zavrinOg suglaSnika
Jednina (koje je u Ni kratko, a u am dugo), i osnovni (0), bez toga a (u ostalim padeZima).
Zato §to se pojavJjuje sarno u n~kim padeZima, zove se.nepostojano a.

NOMINATIV JEDNINE (NI) 110 Nepostojano a imaju: . •..•...

'1. imenice izvedene produktivniID. sufiksima :-c i ok, npr. swldfiivac. - svad­
u
106' G()lemav~ina imeniea a-vrSte Wnema naStavka, odnosno, s obZir.9m JjiVca svadfiivaca. neotesanac ~ neotesanca - neotesinaca,poSinak -:- pOSInka
na diUge padete, ima nultinasta~ (nastavak -I). te za:vr§avaju na suglasn.ik. - posinaka, odlomak - Odlomka - Odlomaka i dr.; .., .. ,. ,.,..
'CoVjek mote ostati Ziv, .. (Ugre§ic 71) - Zatim tflmski stvaralacstadegovoriti; . • 2. imeniee izvedene danas neprodu,ktivnim sufiksima ~Jj, -n,-nj, or, -t; npr.
(Stamac~ TA,187) - ..• Vjetar. se iz8 ogJasriogsrupa Skriva ... (Krl~Za, PT,(194) pMaIj - pMIja.,-pMaJja,badalj -b~dfia -baacWii., TSkoimaJU i:lrDrabaIj,
- Ucit~govoraAe ..• (Mato§, I, 208). ~. . •. robalj, bOdBlj, bagalj; f5agalj, stagalj, p~ga.ij, rDgalj, ilgaJj, pMJaq, ml'kaJj, kAsalj,
Ovamo idu i imenice m.r. koje zavdavaju u Ni na -o,§to u tinal:rtom poloZaju f5MaIj, Stavalj, ZZvaIj, blVaJj; riijan, ovan, cesan; -,gtbBLli, svflJaW,gtbanj,
zamjenjuje -1: orao, ~peo, kabao, cavao, Pavao, savao, alivao i .dr. Nekpmeje bO.banj, bfjcanj, kiicanj,' pQcaiU, ttlcanj, s.(jManj, CQcanj, badanj,. i:Abiidanj,
pepeo zastava zastave . .• (Balog, PP, 64). . povodanj, l~ga:nj, v'tg;uU, oganj, l1panj, stpanj, sttlp;uU,PDdupOraw, pf)tporanj,
z!pOra.qj, t6ranj, z!voranj, cesanj, viSanj, sQs;uU, cvjetaid, metanj, skr~
107 U acvrstu pripadaju slijedece imenice.koje u Ni zamavaju sarnoglasc tanj, Dbttanj, z!vitanj, kDvftanj, ttltanj, travanj, nakovanj, ti'vanj, nBZanj,
nikom:" .. . . g1Manj, rSianj, nManj, s~tanj, pi)dJoZanj, silZanj, QrOvanj;,- cabar, bihar, dlibar,
, 1. -0 ,. . grahar,stabar, s~bar, ruMr, Odar, bIgar, villar, svrurar, ~par, ki)par,vj~tar;
a) imena i prezimena s vl§esuglasnickim osnovnim zavr§etkom: BrBnko, - htbat, bMlat, dthat, Jakat, nDkat, slipat, iapat;
Dlibrllvko, Matko, B6jko .. . ' 3. Neke pojedinerijeci na-m: jecam, jaram, deram, pOjam,dojam,mUa.m.

b) imeniea d~cko " . qjam, s4jam, obqjam, DOjam,Necujam. . ..

e) imeniee Itl. r. tudega podrijetla: auto, Mndio,' dIngo, gfnko,. kim6ho, 4. imenice koje se u Ni svr§avaju na ao (kAbao, svtdao,tlgao, pillrao, orao,

tango, vaterp010 itd. Bio je Marko covjeksluioen ... (Kolar, MP. 192)- AutO'se osao, smlsao, besmIsao, posao, dj~tao, p.(jetao, gnjetao, vffao,kotao, :kO:tao,

2Alustavi ..• (Hii,..ec; PP, 160)•. cJlvao, dJlvao,Plivao, Slivao, ilzao, vUao).

2. -e .
5. Jednoslozne imeniee pas (gen.ps~); san (gen.-snl) i sJlv (gen.·M, alii §~va)
a) mu§ka imena na -je: Biagoje, Htvoje, JQlije, MlJroje, Sl1vije
i sloZenicejednosloZriihimeru.ea UMan(gen. tjMna)inAsap'@m.naspa). .,'
b) opce imenice tudega podrijetla: aUse, klipe, prosede, tele i dr.

e) prezimenastranog podrijetla. kao npr.Devide, Beble,Thrade i dr. .'

111 Nepostojano se a umeee stoga §to nakraj;uhrvatskih rijeCi:nekad Oisu
Hrvoje postlUesplitski herceg... (ELZ (3), 463) - ... ataSe 2Al stan:ipu,2Al
stajala dva ill vi§e suglasnika osim skupoVa st, zd,st, td (npr. J;U-&St, di'Dzd,
kIllturne veze ••• (MPL, 42). pIaSt, d.f1td). . . ' ... '.
3. -1
a) vlastita imenastranogpodrije1;1.a: Uvi, MMi (drZav~), Mlki, Rlmini,13~b1 . , .

b) vlastita imenica Zagi . i 12 Pravilo 0 rastavJjanju suglasnickog skupa nepostojanim a vrijedilo je

e) opee imenice stranog podrijetla:de~di, kid, kivi, lnlki, ~li, remi, vDki-tiiki u starije vrijeme i za rijeei uzete iz drugihjezik;a,pa i onda kadje zavr§niskup

~ Nakon toga Levi mu priredi•.• (Biblija, NZ, 52). u izvornom jeziku bio rastavJjen sarnoglasnikom koji se kod nas izgubio, npr.
4. -u glinac "kuka« (tal. gancio), d~ak (tm.-perz. denk), bOsfljak (grC.basilik-on),
a> psaJam (gTe. psalm-os), plJldanj (furl. pladine), Egipat (lat. Aegypt-us), pDrat (tal.

~
vlastita imena stranog podrijetla: Malibu,Ubu
b) opceimeniee stranogpodrijetla:~mu,Jg1u, intervjii, kakAdii, z~bu port-o), vAkat (tur. vakt), ocat .(lat. aeet-um), iagav (njein. lagel, sa vmjesto
. . . n-Ue svaki razgovor intervju . .. (Kojic, 179). 1 prema bliCva).
:I
I 491
I 490
iI
II
\1
 · . 113, Danas seu.knjiZeynom jeziku ne'osjeca osobita teskoca priizgovaranju
suglasniekih ,skupova, na kraju :rijeei pa pri'preuzimanju.;tudih rijeei takvi
skupovi ostaju ,uglavnom, bezpromjene"osiin:.·;·
" l.skupovatm; zm,npr. r.'ltan:! (gre. rhytbnl-os), lstiun (gre, isthm"os1; - spA­
zam (gre. spa,sm-os)"i sve rijeeis nastavkom-zam,kao. sto.su sarkAzam,. organi­
m, reallzam i dr,,;: . _
'2.,: skllpova, na,. -r. ,(br,. pI', dr,. tr, ,gr,.. kr; vr),npr. t1mbar (franc. timbre),
septembar(lat. gen. septembr-is), GJpar(lat. Cypr-us od gre. Kypr-os), cedar(lat;
cedr-us od gre. kedr-os), ~traedar, c1lindar (lat. cylinder od grC. kylindr-os),
olean dar. (n.lat .gen~olecmQr-i), kadar.(franc. cadre), mMtar (tal.. J;Ilaestro), magi­
star. (la,f.gen. magIstr-i),: Htastar (n:lai: catastr-uip.);orkesiar (gre.:orchestr-a),
t~.!itm: ,~e::.jheatr-9ri),1?AtBf aat. Petr-us)~t1gar(iat.. tigr-is), Odoakirr; ;,rn;breVar
(ffan_s~mM~e:~):': ~,:, "_:':"'< ,: ,- .-,"
114 slb.i~b'~ b~,d~;' tr,' vt, grri~kf~lrtije~i :tiz~tih iz francuskoga ostaju
u najnovije vrijeme ponekad nerastavljeni (npr. rembr, dAns makabr, rankontr,
masBkr, vinegr) kao i drugi skupovi u pozajm1jenim rijeeiiliil, ali set8kv'erljeei
osjeeajti'kaa1j'os" wio' n¢prilagoitene 'nasem jeiikU, tako' da' se obieno' i pisu '
iivorno (timbriii da'riSe'macabre,
~ . .
renconW, maSacie,vinrugre).
, .'. ~.
• jarmac, vapnac,prijesnac, tjesnac, Iosnac, kAznac, bl1znac, 10Zriac,-r~brac,
"'115SkUpovi kt,i1t;'pfrt;~oiu s~ ra~titvitinepostojanim: a, ,l'mogu seine
rastiiviii, npr. 'kilZe 'se' perrElk~t i:perfeJit,'subjekat i-subjekt, MnatiMnt (prerna
tur.-perz; 'cerid), procenat'l procent, akcena't fakcerit,-koncepat i kcmcept (ali
sanioEgipat);'koncerati Mnceft. U G m iin8jti takVe-rijeei osnovU:s nepostoja­
hiirta iondakad se li jedI'iini uZi:tD.ii osnova beirijega, npr. plmekata, subjekata,
procenata, likdmata, konceplfta; k6ncernta.Uobi<'!ajenijijellk bez nepostojanog
a (perfekt, konceii): ... .:.: . .
--:::.:
, 116..·Ostali skupoviostaju· nerastavljeru -te im je, osnova jednaka usvim
padefuna; npr;'jAmb, 'adverbr'- ilnanc,kvArc; - rAne; - Ofsajd; ~-radlkand,
vlkend, vagabund, stAndard, l{)rd, 'apsurd; -hAlt; trijiunf, s~;- bilmerang,
pulijng,- ldrurg; -,-, patrijarh;' - str~k,katafa1k, tAnk,_'clnk, pArk, cJrk, obelisk;
~ tomahavk; -'f11m, sarm, jodOform; ...,kn~p,·skAlp, krAmp, .IOmP, perlkarp;
~tanr; .,-. M~s, lndeks, 'feniks; pills,impuJs, g~nS, nonsens, k{)laps, glps, dr{)ps,
v:~s, ,kilrs; dlskurs; - revanS, mArs;.~. )aradajz; - mbri.
117.. Takavs~up na kraju tuqih rue.ciostaje ~epromijenjeneak i ondakad se
--zbog 4>g~odstupa.oddou,.9~njihpravila'nase akcentuacije ili~ortoepije. Tako
npr. jedhoslozne rljeei'koj'ese sVr~avaju nasuglasnieki skup gdje je drugi
suglasnjk I ill n Jmaju uzlazne akcente (iako ,1JZlazni akcenti inaee ne mogu
staj~tiDa' je:i:lli'lOin ili PQslj~nJern"'slogu rijeci) ili se vladaju kao da. su 1i n .slogo­
tVorru glaso\ri, pa bi zaVrsriI skup Vi'ijedio kao slog; npr. ansambl, gradi, bofl,
klfl, triangl, smugI, vergl, cvikl, spektakl, bic1k1, monokI, kripl, snapsl, t~mpl,
restl, brizl, krath, kI6vn i dr. pa i zanr.
.i ...~~:.~-:::-!~.~ , . ' _.,- -.,:...."'
,118; Uostalirnrijeeima,kratko a ispFed zavrsnog suglasnika u nominativu
nije nepostojano te se ne.gubiuostalim padezima Tako je a:
1) u rijeeima izvedenimsuiIksom,-an, npr. Dragan, glupan, strikan, saran,
dupljan, gacan/$abljan, gtkljan,btsljan, bUrjan;
2) ujednosloZnim rijeeima i njihovim slozenicama (osim vee spomenutih
imenica pAs - psA, sAn - snA, sAy - svcl), a to su grab, plAe, mAc, drAc, trAe, vrac,
492
sAc, gAd, skiM, jad, griid,~graf_(u slozenicama kao sto su fotograf,"paleograf
i s1.), prAg, dilh (ilzdah, 1zdah, predah, ildah, zAdah), Vlllb,. mah, grflh, sf/h, c~,
zm~, bAk, jAk, flAk, tlilk, mAk, .Odmak (razmak, smAk, lzmak,' domak), pAk,
ilmak, rAk, frAk, tAk, sill, plllj, drJUri, grAm, ibAn; lAn, diAn, nastan, prfstan" hlAp,
trAp; sap, stAp, skAlp, cAr (rAscar), ildar (predlidar, protuudar), bAs, cAs, gvllS, At,
kAt (p{)Iukat, mMukat), skIAt, rAt, obrat (prevrat), sprAt, silht, fAkt, tast,IAv,
Play, splay, stAy, dokaz,. (iskaz, Ukaz, vj~trokaz, piltokaz), sUaz (Ulaz, 1ziaz,
prolaz, odiaz, doIaz, sfflz), obraz, d1kobraz, d1lid iorah.
3) u mnogim rijeeima tuitega podrijetla, osobito turskim; npr. iileak, tabak,
baJeak, kUndak; sandiak,' blujak, bUrIak, plJrmak, eBkmak, jasmak, kajmak,
kaeamak, kaJpak, jatak, duvak;inutvak, ki)njak,cvibak,mandal, sandal, detalj,
sezam, baJzam, vlgvam, I~guan; ravan, baJvan; bOIvaIl, grijtan,vatan, kMtan,
koporan, Akrap, satrC!.p, doIap, vasar, damar,tArtar, .kompas, llnanas, rAbat, 'zabat,
dora~Q{)gat, argat, nilgat, golijat, unijat, millat, dUkat, doksat, opat idr....
4) onda kada se ispred njega nalaze dva suglasnlka (osimskupova st, zd, st,
,id), npr. plojeac, p8Jjcac, rilmbac, taneac, zdeneac, prsteneac, vjeneac, klineac,
konjeac, sUncac, dropcac, dupeac, ljupcac, gorcac, jagoreac, besrcac, pokroveac,
podIac, jagIac, 'podmukIac, .mAsIac, svjetIac,' kovitlac, .kotIac,'kozlac, tBkmac,
madrac, dobrac, vedrac, mudrac, paprac, ostrac, mIirvac, mttvac (ali:mostac
-mosca, prstac:'" prsca (i prstaca), evrs.tac.-:- tvtsca, gvozdac - gvbsca, gr6zdak
- gr6ska, vjestac- Vjesca, prostac - prosca, .bljIistac - bljusca, Ilstap - ustapa,
ostan -ostan~i .
119 Akcent. Kao oblik bez nastav~a Ni je s obzirom ria pad~ze'kojiimaju
nastavke (biljezit cemo ih znakom .t,.) na kraju okrnjen, a tiimeruca bez neposto­
janog a ikraci, jednak osnovi. .
Zbogtoga su u zadnjem.slogunekih od til) imenica prilikekoje u ovom
padeZu djeluju na akcent ponekad nesto izmijenjene, pa to izaziva ;promjenu
osnovnog akcenta.
119a Napomena: i) Osnovni' akcent je aKCent o!lih oblika u kojim nema .
posebnih uvjeta koji bi izazivali neku promjemi. U imenica beznepostojanog
a on se vidi u Gi, a u onih s postojanim a u Ni.
2) Osnovni akcent imenica s nepostojanim a ne mijenja se u Ni jer ono,
utisnuvsi se meitu dva krajnja suglasnika osnove, stvafa novi zadnjisiogi time
eini taj oblik po brojuslogovajednako dugim kaoi ostiili padezite ukidajedan
od razloga duljenju zadnjegsloga, a kod imenica kojima je naglasen zadnji slog
osnove spreeava da akcent doite na kraj rijeei, sto bi bio uzrok premjestanju
glasovnog udara .
120 Promjene osnovnog akcenta mogu se ticati mjesta akcenta (ako je
naglaSen zadnji slog osnove) ili duljine zadnjeg (ilijedinog) sloga osnove (ako je
kratak) ill obojega, i to ovako: . .
1) Nazadnjem slogu osnove je dugouzlazniakcentO. Nakon prenosenja
glasovnog udara zadrZavasvoju duZfuu,npr. pr~a .t,. kotac-a; kotac-u, kotae­
-em, kotac-i itd. imamo Ni kotac. ." ._.
Tako se ilkcenf'.premjestii: u velikom broju 'imenica iivedenih naglasenim
sufiksimakoji u sebi imaju samoglasnlke a, i, u (stosu nekad bili samo dugi), ito
plodnim, kao sto su -ae, -ae, -ak, -as, ~ie, -ik i nekim drugim manje plodnim
493
 (produktivnim).ili neplodnim (neproduktivrum),kao §to su.-ic, -an:,,~in,'"un,~~uU
flok, Janok, svjM-ok, Timok; - eador (i eador), i§ator; - Bjeloi§, Cvjetoi§, Cikoi§, Ivoi§, DIvas,
hlljoi§ ~ladar«, kaloi§ ~tulipan«, Malo§, M11oi§, Riidoi§, SlImoi§, Somoi§, Vnlnoi§,.vinoi§ ..loi§e
Ldr., .npr. ogit8.c, podupirac, sindac, djetiik, veseljiik, zaneseroiik, bOkal, bOgiilj,
villo«, kBnjoi§, Tvtdo§, zeljoi§; Jiiroi§, Miitoi§; - precac, paleac, zdeneac, vjeneac, klineac,
sirotiin, kovttarij, ciragUlj, medan,bOgatrln,zdnlliiJ., sljepfc,1icflric,porik, topa­
zvoneac, m-opeac, dupcac, ljupeac, goreac, oblac, podlac, jiiglac, svjetlac, kotlac, kozlac,
lik,zapovjednIk, vratiir, gospOdar, koturiiS, hanilOnlkiiS ltd;
takmac; jlumac, vapnac, tjesooc, losnac, lOznac, rebrac, dobrac, jedrac, mudrac, paprac,
Ovamo idu i imenice kao kosijer - kosijera, kralijes.;~kralijesa,;kIllijes
oi§trac, nacvac, mlirvac i s njima izjedna~ena pOzajmljenica miidrac. . .
-kulijesa.
Zbog premjestanja akcenta na prethodni slog u norllinativu tih imenica ponistena je
Tako se nagla.sujeivellk broj posudenicakojima.izvomo:nagia§enislog akcenatska raZlika prema' irrienicama nal:injenim drugim sufiksima (s· nekada dugim
postane u na.sem jeziku zadnji,akoje ondugi 'Zatvoren>Upadefuna s nastav­ samoglasnicima) koje imaju usidreni (-stalni) naglasak na predZadnjem slogii osnove (za
koIil akcent ostaje na izvomom mjestu, same postaje uzlazni,jer.se u hrv. knjii. koji nema nikakva razloga da sepremjclta sasvoga mjesta), kao sto su jeZik (gen. jezika,
jeziku sa silaznom mtonacijom mozeizgovoriti samopo~etni slog, Iipr. krlstal dat. jeziku), mostic (geri: mosti~a, dat. mosticu), kllpan (gen. kllpana, dat. kllpanu); bUbreg
(gert.kristala). ·.Tako senagla.suju i traged;. trofej; sariij, grarein; JJe.jzaz,· papfi". (gen. bilbrega, dat. bilbregu) i s1. Kako je tih drugih imenica s usidrenim akcentOm mnogo
~e il:cleese upoueoljavaju ilego one s akcentom na zadnjem slogu osnove; od kojih se
markiz, bUrZiij, general. plgIilej; kromosom;. fasader, stateJaj. turmaJin, . meda­ veeina govori na ograrul:enom prostoru iIi na uskom strul:nom podrul:ju; de~va se da se
ljoil,' miIlian, konvolut, rigoroz, e1ektrOlft; publicltet,e1ektricltet,milicioner (i premjesteni iikcellt Iijihova nominativa u6p6 i. vise ne vra~a na svoje pravo mjest6
milicionar) itd.. _ ....,. " u padeZimii s nastavkom, osobito kad ih upotrijebi tko im nije vil:an, pase kaZe npr.
Ako je u posudenica· zadnji, izvomonaglaAen; 'slog osm:lveotv<ireri, on se U' Ni Timoka, i§atoriiJ, Bjeioi§a,jaglaca i dr. To vrijedi gotovo za sve ove imenice-osim imenica
produljuje. '" .. . .• . . . . . ... mitvac, mudrac:i,svjetlac, tjesnac, svjM-ok i ilvot, kojesu op~e pozilat'e i'l:este u upotrebi
. Akoje zadnji slog posudenice kratak, a,kcentostajeuvijek isti.k8o·Wnominativu,ij. i u padeZiina s nastavkom govore se samo sa svojim pravilnim akcentomna-kraju osnove:
u/::". se ne vraca Ila izvomo nagia§en slog, npr. as1stent ..,..as1stenta,,Alarm -::Alarma, klrurg mriv<lca, inrtViicu,mrtviicem; mudriica, mudriicu; tjesnaca, tjesnacu'; svjedoka, svjedoku;
-~ga, begluk - beglpka, vestlbul:- vestIbula. fakslniiI - falr$liIti; iagof ~tilg6ta, gaiijot iivota, iivotu. . . .
- galljota. . . .., ' . : . • . . .•. , ' . : ..... ..•.. . ' Kod imenicecovjek uknjiZevnom je jeziku u svim b. osim vokativa prevla­
. 2) Ako je' Nl jednosloZan, 'na njemune maze ostatl.dugoUzlainiaJrcent dao akcent Ni (covjeka, covjeku, covjekom).
padeZa snastavkom (jer se jednoslome rijecr'u ·ktijiievnomj~ nenlogu 4) Na zadnjem slogu osnove je kratkouzlazni akcent (). U Nl se glasovni
izg6voriti s uzlaznom intonacijom)pa se intOnacij~iruJenja: rDlj~iOau:g61i2faz­ udar prenosi na prethodni slog, a zadnji se slog osnove produljuje. To biva:
nog akcenta ( '> nastaje dugosi1azni n,
npr. prema b. klji1c:-B, kJji1c~u. kui1c-em a) u ~enica izvedenih sufIksom -ov, npr. prema garova, garovu, garovom itd.
itd. iinamo nominativ kljuc.. ' .. _.'. . . ' .• imamo Nl garov.
. Takav akcerit promijenjene intonacije (metatonijski) iIDajo~stotiJ:ijakUnemi:a, i to: Tako se nagl~uje jos pedesetak imenica, i to:lIrd6v, lIrn6v;bag6v »rdav duhan«, b1r6v
Me,hAn (gen. bana i Moo); brae »berne«; Brae, cam »eamac«,' eicalj;eiir, Drae, dtak,. (bfrOv), bje16v ~bijeli pas«, bi'blj6v, cUk6v »pas«, di'n6v, glIl6v »em pas«, gM6v, go16v
dllk, gbj, gille, Mm, Mn, hr§m, hrast, kalj (i k~), klUlj, klU", klae, lcrAij; krariJ, malj, »gola~«, gnv6v »grivat pas«, hlnrov ~kol:ija«,-ker6v »pas«,kop6v »loval:ki pas«, kosm6v
plUlj, plflst, pliSt, JUt, rat »rt«, slip, svllk,AaA, SAmi SkA1j (bot.), Map, tkae, Valj, me, »kosmat pas«, ktvn6v »krvnik«; kuc6v, kudr6v, ld:mdr6v, kiis6v, lAnd6v ~vrsta rijel:ne
vrlUlj; - b.et. (i bet), Bee, CMr: ;;CekalUe«, dren, j&i, k&,' P~, ir&; .:. brIr, lJ1z, mi, grfe, ribe«, liii6v, lis6v »lisast pas«, liz6v »ulizica«, luck6v, lud6v, lump6v,mazg6v, Mosk6v,
Grfe, hip, kip, klfp, krlz, Um, LJfg, mIr, Nfn, Nfi§, mit, prfd, prfM,rft; . Rim, Ift, mtk6v, nltk6v, prll=6v »besposlil:ar«, red6v, rlng16v (vrsta sljive), rog6v »vol s velikim
smIlj, strrc, Stfg, svinj »svinja«, i§fb; i§kip, i§tft (i i§tlt), vir, VIs, zJ16; - dvOr, iOn, kOr, rogovima«; rrlnd6v, siims6v »mesarski pas«, slurov~zlosliltnik~, i§iip6v, §aramp6v; Mi6v,
10z, nliz, zOr; - bOn (gen. bUna i bOna), dOr, GrfiZ,gOnj,hrllM, hOm, kilt, 1Qt, priid, vltl6v »vjetrogonja«, zelj6v, zgrAn6v, zvtnd6v ~zvekan«, ruc6v.
. pad, .!pOt, pQZ, skat, smOd, stOp, sad, i§0lj, triid, tOJ,tib, (t/j, flm~"Zm01; tkvflj .I u ovoj grupi ima II;lalo rijeei koje su sire rasprostranjene, kao sto su npr. kuc:irov,
»evoiak«, iff m; - brij~st (gen. brijesta); tako i cijM,· drij&n,. drij&, gijj~ lijek, srijM, nltk6v, zeJj6v, gllrOv, m6v, liii6v; veeina su manje poznate rijeci iz sjeveroistol:nih
Srij~m; trijl!m i clIo (~m). ' . .. . '
I :. . - .. . ...... -­ krajeva, gdje je iiiv dodir s madarskim stanovnistvom i njegovirn jezikom.
:z;bog promjene in~onacije poniStenaje u knjiievnomj~uNl3kcenatska Kad te imenice upotrijebe ljudi izvan tih krajeva, cesto se zadrlava akcent nominativa
I"a2:likl:! oyihiInenica prema imenicama kojiml:! je osnoVIU'dugi .slog intoniran' i u ostalim padezima, a dUZina im se gubi pa se npr. mjesto laiova, laiovu; nitkova, nitkovu
itd; kare Il1Zova, liiiovu, nItkova, nltkovu itd.
sil~o; kao sto su grad, drlig 1 sl. pa se on~ vidis~o u,ti,npr;- ~4a, gr§du
:kJji1ca;. klji1cu. .
b)u posudenica u kojih je posljednji slog osnove otvoren i naglasen je, npr.
bife- bitea, rezime - rezimea, makf- maklja, kr6ki - kroJqja, depo - depoa, sako
3) Na zadnjem slogu osnove je kratkouZlazni akcent, kojil?e prenosina
- sakoa, raga - ragUa, kakadrl - kakadrla i dr.
pretliodni slog, a zadnjislog ostaje kratak, npr. prema Zivot-a, Zivot-u, Zivot-om 5) Ako je Ni jednosloZan, ne moze se izgovoriti s kratkouzlaznim akcentom
itd. imamoWZlvot.
Tako~e njiglduje jo~ Pe4es~ta)t imenic~.nal:injenih na~enim, a'~ n~prQduktiv-:
padeza s nastavkom, pa se mjesto kratkouz1aznog akcenta izgovara kratkosi­ ('>
nim sufIksima k<iji u sebi imliju sarnogtasnike e iIi 0 (~to su nekad mogli hili sarno krlltki)
lazni n, npr. prema placa, placu, piacem itd. imamo Ni piAc.
-ec, -eJj, -ei§, -Oe, ,.()k, -01, -Or, -Oi§ (v~inom .vlastita imena); i tridesetaknjih na&1J'enili Tako se akcentuira jos nesto vise od stotinu imenica, ito: bac, bAs, ellj (gen. je i eAja),
sufikSom -cpred k6jim $je dva suglasIDka pa Be umetnutQkriltko a zad$va \,lsvim . cllm »jela«, e~p (komad pletera), dllh, dllid, grllb, filli;Jrak, klllj (i kaV), mlle, mllk, plllm (i
oblicima (ve~inom botani~ki, zoolo~ki iIi medicinskinarlVi). To su: bOdec, cRJlec,' JeJ.~, pl<lm),plllt, slle, slip, sklll, sklllj, tlls, trllp, zmAj(izm<lj-zmAja); - Mk, c~r, e~k, e~n, »I:f!sno«,
Poree i s njima i7,iednal:en gtgee, - koce1j, c1ke1j, JrtPeJj; Zriteij';neven,,; b8reA »banl~, e~p, .eM; dZ~p, dZ~z, ~s, g~m, gv~ hm~lj, ~n, k~lj, k1~k, k1~n, kret, krem »kremen«,
brfgei§ (sarno u izrilzli rii brige§a); MAlei§, P~lei§, M11ei§; G'olei§,' b6J,jei§ (Vrsta'rlbe);'DAnei§, k~p, l~m, 1M, m~l, pM, S~l!i; sm~t, i§1~p, bj~l, zbj~g; - bIe, cIll, diJp, gr1f, kit, KrIst, Dil, Dm,
VrBnjei§, kBnjeS (vrsta jastreba);Varei§,JQreA, P/ii'ei§; -:Dragoe, bAkljae (vrsta ptice); ;brlkaif pIc, pIc, pJk, pIr (vrsta trave),stlh, i§tlh; - Mb, bll1k, brllC, clll, ellk, ellt, evllr, drllp, dlln, glllg,
»sova", Glamoe, glavoe(vrsta ribe), gnvoe (vrstaptice), ~e,vrkoe»fiffiric«;-'-snubok; glllt, glle, grllb, grlll, grlIg, grM, kllm (gen. je i klima), kllnj, kM, pllp, rllb, sklllp, slllg, silln,

494 495
 k(}zodoj, razdvoj,ruign6j, iagnoj, bd.g6j; Mlroiiili iJzgoj, pl>k6j, nepokoj, sp()koj, ispokoj,
snbb; snl>p,sl>m, SMn, sv:l>d! !krl>b, sllr, tl>p, tr{)p; vl>nj, igl?>b, zgl>n; - bat, cOp, dram, dad,
napaj, v(}dopaj, pripoj, zapOj, tr{)poj, osoj, ~vop6j;prfsoj, .vi:Jdostoj, rastoj, zastoj, nastrOj,
dOh, ki'lk; pllp, nlm, tne, t.dli:, tll~, Zilk; - bM, gte, ktst, kl'S,.kit, nst, vtC, vtt (gen. je i vtta).
rastr6j, pllrostTOj, Ilstroj, navoj, obv6j,pov6j, prijevoj, razv6j, Z4.voj; - blllgos16v, zrrucoplov,
I kodovih jeimenica(kao i kod onih pod 2) zbog· premje~tanja akcenta
pllroplov, 1zaz6v; i u imenici pe,rivoj. .' .
poniStemi u nominativu razlika prema imeriicama kojima,je risnovaintoniraha d) u nekim dvosloznimimerijcarna,yeCinom zemljopisnim imenima, kojima
silazno (sarno Sto se ovdje ritdi 0 kratkom slogu), kao 8to su npr. dj~, krilh.
6) U nekoliko jednOsloZriili nom.fuativa osimmetatOIDje dolazi i do dWjenja
se osnove svrsavaju na -~; -:e.i, -aj, pa prema. b. B18.gaja,. BIlJgaju, B18.gaje Ni rn.
glasi BIAgiij;· .'. .., . . .' .'
te se mjestoQsnovnog kratkoUz1aZnog~centa ()izg()y~dugo~azni (">. Tako Isto je tako u kAliij, Magliij, Obljiij, Jj(lbljiij (vrsta morske ribe), Kosmiij, RoZiij; - Becej,
p;remasroIa; stOlu, stOloin itQ. ~9 Nl staL ". . Begej; - Dob(jj, pobOj, seboj(ol)il!nijeje seMJ}i mozda u jos kojoj manje ralUrenoj rijeei ill
'. IStu promjenu osnovnog 8:kcehta iImiju:v6l, grom (i grom), Viii, str6p(, zeIllijopisnoIn imenu.. . -' .... " .. ' . .' . . , '. .'
dulj~a: !\trl>p); .sMg (i s0g), k6m,.viliQrda«, rtlj,e~ (obiCnije'je ~ duljeJ)ja: . e) u posudenicaIna iz lat.~gr~., kad' semjesto izvomog nastavka: -urn, -oil,
(gen. je i b.t1m). .' '.. . . ' . ". '. . stavi -j, npr;mMJjLb. mMJja, mMiju itd., kM:tiJ I b.ld}ltija.ld}ltiju itd.,kolegfj
Kod ovih je imenica zbog duljenjaponiStena unomlnativuakcenatllka razlika prelIla I b. kblegija, kblegiju itd., rnaglsterTj I b.maglSterija, magI$feriju ~td., i l11 agisteIij
imeni~amas oSnovnim dugouiIaznhn akcentoinjmo sto je -!tUlle; koja postoji u, Jqjuea, ,
I b. magisterij8 itd~, opsem}torTj t b.opservatorija, opsel'V<ltotiiuitd. i opservatO­
kljrli!u itd. : stOIa, stOlu itd.;. zb,ogrne~U;!nije ponistena je razlika pt:er:na imerucama
s osnovnim kratkosilaznim ak~entom, kao~to je d6m, koja se VidiuA dl>ma, dl>mu : stoIa, rTj I b. opservatOtija itd. imnoge droge. . .
stolu itd Zbog jednog.idrugoga ne Vidi se akcenatska razlika izr:nellu nominativa imenica Od .svih tih pet skupma iinenica koje u NI. i'.nUdtt produZeni zadnji slog jedino tulle
rijeei dobivaju prinov~. . ..... . • ' ..,..
s osnovnim dugosila.znlln akcenfop1: kao sto je d,rUg, koja se Villi Ii D. drIlga,C:Wgu : stplil,
a.
stPlu itd Napo~on, zbQg duljeroa iI, jednom slucaju, neduljenja u drUg(lnl nastaia je u Ni 8) Ako je nominativ jednosloZim paje dUljenju pridvrgnut naglMeni slog,
i-azlika meiiu .in1enicama: sistiill.osnovniin.<kratJrouzl!lZllim) ak:c::entom, npr.gl()g: st6l mjesto kratkosilaznogakeenta.nastaje.dugosilazni, npr.ptema b. broda, br{)du
koje UD. npr. glQga :stOla n e m a . : · .. itd. imarno Ni brod: .. . . .' .
Ni nekih imenica,i to:
" 7) Zadnji slog osnove, ltada je u A.kratak, dtiJji se u Takvu akcenatsku promjenu inia jos sedamdesetak imenica od kojih najveei btoj ima
samoglasnik 0 ill e (koji sU nekad bili sanio kliatld) ill samoglasnik kojijenaslije(Jjo nekada
a) nekih imenica s kratkosUazninrakcentom (')lzvooenihsuflksima ~en, -er; kratki samoglaSnik. To su: bOg, Mj, Mk,Mr, br6d, brbj, evor, d61, d6m, d6st, drfJb, gnOi,
-on, -or, -at, -ov, -ub pa npr;premab.kamena, kamenu, kAnienom itd. imamo Ni gdd, gdj,gdst(i gfJsf), grOzd (i gr()zd); k6t l!Sk6t«, k6v; kr6j, krOk »koraIu, kr6v, l6g, l6j, l6v,
kamen. ~~~~~~~~~~*~~~~~~*
Takvu promjenu duZine imaju jo§: bOsen, ~ben, gtmen, grllmen, jasen, k~sten, s6k, spaj, spa1 6 sPl>l), sr6k 6. srl)k), str6j, stv6r (i stvl>r), svdj "zavoj«,. tor, telv (i tl>v), tr6v,
kr~men, plAmen, prAmen, ptsten, ptSljen, ~men, spfJmen, sWmen, stl'Sljen, tlgljen, zni'l. tVlIr(i tvl>r),vod, v6j, vdz(gen.jeivaia), zMJ,zMr,z.br6j, zn6j, z6v; -led, mM; Ub;eiij
men; - ~er, e~~er,l:ij~ver, glister, Iv&, hfJber,. sj~ver, s~zer, s~~r:: - rfJmon; - bli'lvor, (i eN), dah (i dllh), dAid (i' cUIZd); .lcr4i,n:iah, m~j(i mN), riij, fast (i tbt), zmD;i; - gna (i gnll),
l?l>kor, Cl>por, gl>vor :(i slorenice rAzgo:vor, n.!lgovor, :tzgovor i dr.), ji'lv6r, lMlor, IfJv6r, rtlj, plat; :.. It (gen. je i.tta) i moMa joA kojatnalo upotrebljavana rtJee.
mrAm6r, rl>m6r, vihOr, sfimorj - efJ]{ot, grl)hOt, kl>k6t, iMIV; ()Cab; - gl>spi)d; - (fi'lvoro. Ponekad se duljenje ne izvdf. pa slogosUije kl-atak i u nominativu'npr. gl>st,srl>k,
U Nl ove su imenj.ce akcentom~ednacene s·onima koje u osnovi imaju dug slog kao stvl>r, t()v, zbl>r, gna, kr(}v, mfJst, n{)j, zmilj, Mst, diZd, milj, l't, a poneklid se duZina iZ
sto su Wpet ..,Wpeta,l~pet -:-l~petll, ll>p6C-lfJp(j~ii. tl>p6t - tl>pota, s(>pot - sfJpota, k1l>p6t nominativa prenese u D. pa se ka!e Mr - bOra; sbk - sbka, spdl- sp'61a; tor - Mra, tov
- kll>pota, hlhot - hlhota, ;MhOt- h{)hOta i dr.,pa jh neki govorioci i2jednacuju iuD., - tova, VOO - v6da, voz - vdza.
uopcavajuci produljeni slog noniinativa, te govorenpr. gen. lvera, gl>:Vora, .bl!sl'ma, spi). Prema tako neproduienom nominativu mogu.se naCiniti padezi kao u ime­
mena, e~mera, ~bena, gtmena, grllmena,-gil)tera, efJkota, kl>kota, cfJpora, ()caba. nicas~om intonaCijortlkao Mo jegllJg::'" gloga paimamo zmld - zm<ija, tid
U pa~eZi.ma s nastavkomove su im~Ce akcentom Ujednai:ene simenicama koje ne - c;}ja, kri)v - krova. . " . .
produljuju zadnji slog u nomiIlativu; kao SID su illbor, stAkor,hOhor, pOhor, ll>kot, killen,
pa se ponekad Ujedna(:ujui u nominati\TU, te zadrZavaju kratki slog pa se kaZe: labor,
el>por, bli'lvor, vihor, groho.t, s~per, ~ser., • •
b) u imenica: naCinjenih sufiksom -ov koje imaju dugouzlazni akcent ( ), .na
predzadnjem sloguosnove, npr. prema akova,.akovu, akovoln itd. Ni je ak6v. GENITIV JEDNINE-(GI)
Takvu promjenu' duZinezadnjega sloga. imaju jos ai6v (vrsta ribarskemreie), asov,
b1r6v (i bWv), .c1p6v,Cfkov (vrstarijecneribe); C6k6v "okomilk«, gigov»pijetao futih 121 uGi imenice ave Vrste imaju nastavak -a..
nogu«, MI6v (vrsta ribarske mreie), k6rov(i.k6rov.i korov),lljgov (konj.sto se prip1'eZe Tesko je kad imas rnnogo duba, JOB je teie kada nemaS kruha. (Matos; I, 67)
zaprezi), l6p6v, averov, parcQv(paqov), v:aJ6v.. . . .. . _ Vidolazite radi zlatnog pojasti: ,i kriZica. (Bdit, 1M, 89) - osim Marka. (Kolar,
Ista.se pojavadUljenja nalazi ikad'je ak~ent na.zadnjem slogu osnove. 0 tom MP, 192) - salicU gJ'aSka; spuk bpsiljka; oblik odresks; pola case vinskog octa;
vidi u toe. 120, 4il. " . , . . .... . 35d.kIJ teieceg mozga.; 6dkg kakaa; 15dkg pirea.(SLS) - Tehnika intervjua ...
I za ove imenicevrljedi ono '~to je receno u toeci 78. Me<iu sire rasprostra~
njene idu asov, 16jJQv, ~6roV,n:Uerov, parcov i vaIov, a cestosego'lori s kratkim (Ko.M; 181)
·ov i u nommativu.· '.'. .' \'-'
122 Imenice tudeg podrijetla koje u Ni zavr~vaju na ~i (-y) ill -io u Gi (i
c) u sloierucama korjenitih im~nica koje se svr~vajuna -oj ill -oV. Tako ostalim padeZima koji. po oblikunisu identiCni s Ni) proSiruju osnovu sonantom
prema vlnoboja, vIDoboju,vlnobojem imarno Ni vlnobOJ j: hlpi - hlpUa, jfdi jiilija,. M1ili '~~a, p3ni- plmija, tAkSi - Wcsija, Eri
Takoie.i uimenicama: dvoMj, trOboj,e~tverob6ji sl.,nabOj, MbOj,pob6j, podbOj, _ iirJja; f()llo .f()lija, impresario - impresiirija, Mario - MArija, rAdio .-::: rAdUa.
priboj, pr.ijebOj, proMj, rAzMj, dMj, ubroj, Odbroj,VlSebroj,.dv{)broj,rAibroj, ~zbr6j i s1.,
497
496
.• ,sje6ati se (...) .Paula MlJnija. -. (Sremec,86).::- ... neCakinja .uspj~Snoga dram"
skog,pisca G. Kellyja ... (FE,l; 682); . . jedan do drugoga dva suglasnika.od kojih je pm sonant (m, v, 1, r, n, j, lj, n.j),
123 Imenice s alternacijom 1 > 0 u Ni ~eprovode tuglasovnnproInjenu
uostalimpadefuna kojisetazlikuju 'od tfJ po obIiku::.1fu(feO~ ande1a,brao
~ ()jo1a,p~peo - ~pela. . ." . .. . ,.....: .... "
... bez pijetla .. . (Pei(:, 7) - ... cije10 mnostvo pepela . .. (Balog, PP;26)~
;'.. ,,'.' '-.' • .-.-. 1 • -",., '. -,­
'124 Kad;se pOispadanju nepostojarioga itGi icisiaumpat!~£iffia(osilllGm)
nadu n,a krajl,losnove dva. suglasnik:akojise razlikuju po j~d.I1orriillvises\lojih
iai,IUt0nosnih (distinktivnih) obiljeZja, ato biva u rijeeima:izv.~deniin sufiksima
-k;:.c, -t; 1'i~laii d<injihova prilagodivanja. te n~t;iju alomorfue..osnove, i. to: ..
se
.i) Qbe:wu~eria osnova ("0), kad zavrsnisuglasnici i2;iedna6epo zvucnosti
pa se iVii~rii (Z) 'ziunijeol beZvucnim (,Z) pred beZVUcnim te " .... . '..
b"7P(ispredt, c, k), npr, hi'bat- htpta ... G mh1'~atii,vraba'c -vrapca, •. G m
vraMeii; bObair:.. Mpka .. : Gm Mbiika. . ' . - stanka, slnaJr - sinka, jJtnjae - j8rJjea, BArak .... silrka,zglivak :,.. zgl~vkai stAvak
d .,.,...tisp~dlf'IlP1U·edak - retka ... Gm r&liika . , '
dt.,.,.. cispred k, npr. kovrdiak - kOvreka ..• G'." kOvrdZaka
a.,.,.. c;ispred e, k, npr. omeaak ":ome6iia, ~. ~ G m ome&ika
. g-.?, k; ispred p, npr. bOgae- b(ikca. ,.Gm bJ>gaea . . . . . ..
·z~ s; ispredc,k,npr.obrazae. obrasea .•. Gm obrazaca, sv~zak -sv~ska •..
Gm sv~ziika,.· . ." . . .' . '. .,'.
·z-.?,s;ispred e, k, npr.1azac:":lasca ... Gnl llliaea.,dtZak- dfska ... amdfZiika.
. Napomena: U iIhenice mozak -k je zapravoobeZVticeno. -g nakraju rijeci,
a u obIicima bez nepostojanog a cuva se izvorrii Zvucnistiglasnik (mi)zga
'mOzgu),kao iu #gimizvedenim rije~ima(m{)zgovll.i, ml>zgati); . .
2) okrnjena osnO'va (0), kad zbog prilagodivanjaispadmf:.a ill -t te
. stk -')0 slc~ .npr. izrl¥tak - izraska . .. Gin lirasiaka, llstak -liska ... G ml1stiik:~
naprstalc -;:nAprsJr.:B. ... G m naprstiika.. .' ..
stk -.?, sk, npI\zaljustak - zaJjuSka ... G m zaljustiika
zdk -')0 sk, npr. gr6zdak - gr6ska ... G m grozdiika
·zde -.?, sc,.npr. gvozdac -gvosca ... G m gvozdaca
tc ~C, npr.otac'- oea .. . G m oUiea, svetae ...;- sveca .. ; G m svetiiea;. vjestac
- vjesca .. . G m vjestiiea, kokotae kokoca .. . G m kokotiica
dc-')o c, npr. sudac-suca ... Gm sO:dacii, oeevfdae- ocevfca .... Gm ocevfdaea,
lzuzetno bi, obicno kod imenica s vrlo malom frekvencijom, alomorfne
osnovemogle biti nedovoJjno obavijesne pa se, radi jasnoce, i ne razvijaju,
odnosno, alomorfimje toliko blizakosnovnom obliku dase'u.pismu ine.biljeZi~
npr. Btgudae - iz Btgudca, Gradae- iz Gradca (za razliku iz Graca, prema Grne).
U onom lUevku Prevodea pod Satorom. (S; Novak .211) - U:nul::i Matije
Gubea. (KrleZa,'HBM, 4 4 ) . ' .' , . .
Cim se rijeeuobicaji iii spomene vise puta, ·alQIDprfna se osno:va fazvije
i u govoru pa se ipiSe.. . ..-.. . '.
3) Vokalizirana osnova' ('0), kad se sugIasnik .1.u' skupu 1c i lk u rijeeima
duZim od dva sloga zamjenjuje samoglasnikom 0, a to biva u rijeCima izvedenim
sufiksima -lac i -lak:
1-')0 oispred C, k, npr. mlslilae- mIslioca . .. a m nl1slilaea, prevodilac - prev6­
dioea.- . . am prevodiliica, .dobfvalae ..,. dobivaoea; . :Gm dob{Valacii., starQsjedilae
- starosjeqjoca .... G m starosjedilaeiij zaselak - zaseoka ... Gffi zase1aka, uve1ak
- uveoka ... Gin uvelaka.
498
125 Akeenatske promjene. Kad se po ispadanjunepostojanQga-. a.naqU
produJjuje se samoglasnik ispred togaskupa,i to: 1. ako slog nijenagl~en, npr.
Jakomac :,.. Jakomea,.nararoak.-· nariimka, lazJjivac lAiJjivea,.~glavak
zAgliivka, tobolac ...,. tobOlea,udarae-.,. -iidiirea, atarak ,otiirka,posinak
.
pQsInka, prosinac :- prosmca,' ustanak - ustiinka, probojac - prob6jca,. oboj;ik
.... obOjka, drvodjeljac - drvodjeljca, ogrljak - ogfljka, jAganjae -j8giinjca, dopu­
njak - dopiinjka ' . ' .' . . ". . . . '.' .c.· ..
2.-ako je slog naglaSen, uveeem se broju imenic~t~.islog takoder.duJji,:te
mjestp kratko!!,ilaznog 0 dolazi dugosilazni ( ~),a tnjesto kratkouzlazno-g (') dol~
du~ouzlazni ( )!npr. golae - g61ca,kolac -:- k6lea(k6ea), kl'l\iae ..,. krlfiqa,.iUac
~ gfnca,. znJilae - zntllca, pJilac - p~ea, :lilac -'talca, pUac
fijca,. gtnac
plica, ditlae - drilea, znanae - znanea, tAnac -. tanca, kJ1na:c-'- k11nea; mllnac
- mltnea, slInac - slJnca, jllrae - jarca, stArac - starea, sIrac sirea, ~ak
.,., ~ka, znl>jak -- zn6jka,. banak - biinka, sanak.,.. sanka; dilnak - dtU:!ka, stimak
- stavka, skliram - skarma, kitlaf - kdlfa,cavao - cavla, davao- d~vla,;..pavao
- Pavla,FJilraa - BUrda; - bOjac- b6jea;.dolae - d60)ca (1 ispred suglasnika more
se zamijeniti sa 0 pa se ono stapa s prethodnim 0 i nast;ije 0), golac - g61ea,kolac
- k6(1)ea, st'olae - st6(1)ca, k;Wae - kaJjca, mo./jae - m6./jea (ova se imenica govori
u nom. i sduZinom px:enesenom iz ostalih padeZa:m6./jae), kornic - k6nca; lonae
~ l6nca, ronae- r6nea, zvonac -zv6nea; ,borac '""' b6rea, plovac - p16vca,' novae
- n6vca, rovae - rovea, udovac - ud6vea. . . . . . .'
.U nekih se imenica samoglasnik produJjen u l::. zbog poloZaja pred,sonantom
ikonsonantom prenosi iu padeze bez nastavk;a,npr. 6van·(tnj.·:Ovan), 6~o,(tnj.
orao), d6lae (tnj. do1ae), k6lae (tnj. kolac) .Mrae. (tnj ..bQrac),m6./jae (tnj.1:noljac),
ud6vae (tnj. udovac), sin6vae (mj.sinovac), pr<ivae (mj. pravac) i sl.
3. U manjem broJu imenicane dulji se slog pred, sonantnimskupOm osobito
.akoje pm suglasnik.m ill n.j..MOOu njima suobicne samo imenicej.amac,'sarutc,
pnimac, prilvac, momaki Mnak;a, ostalo su rijeci s malom frekv:encijgm "noni.
ijos.manjom u padefuna s nastavkom,najcesce razliciti malo I"aSil'egibot,anicki,
zooloSkii medicinski termini izvedenisufiksima :.e,.~k, -lj,pa je ~skoreCi
produZuju Ii slog pred sonantnim skupom, pogotovu' kad se i onihnekoliko
obicnijih rijeci cesto izgovara s produJjenim samogiasnikom. To su:' kAljae,
.komac, hrOmae, stimac;" tenac,- ronae, rovae, 1anjac; ,... -bOjak, dUlak, kaJjak,
samak,pnimak, ganak, hrenak, lanjak,vrJtnjak, skbrak, svbrak, z~vak;~btvalj.
DATIV lEDNINE (J)l)
126 U oJ· imenica ove vrste nastavak je -u. Provode se. iste glas.ovneprom~
jene kao u cp. .' '. " . ... - . -
Evo me opet kJakovu ... (ARD, .165) '.,.. ... zahtiev koji se postav./ja radtju . ..
(ARD,5) - Jao mJitaveu i strasljiveut(Nazor, SP, 96) - Marku vee grlo.obrapa­
vilo . .. (Kolar, MP, 207) - .;. mir 'tvome rudaru;Ji tvome rataru, mir gradite./ju
i tvame cuvaru... (Kailte1an59) - ... nama 'je tako ludo nalikovalamij~hu
orgz4ja ... (Peic, 13) - ... iSpadne RUtvicaoi'lu iz pandia .. , (BrIic, 1M, 91).
. 127 Naglasakje uoJkaoi u cp.
499
.AKUZATIV JEDNlNE (Ai)
128 Akuzativ ovih imenicajednak.jegenitivu"akO ~ee sto Zivo ill sro se
zami/lljakaoZivo,a nominativri ako'Zn:aeesto netivo ilinestvamo. Npr. DaosluSne
cvrCka.. (peic. 22).,-Sv1ra§ samo(;h~p~'(¢,P~9):- Sjuri 1l8oca.(LauSic 21)
- Pittreci put vidioaavla. (Segedin I)j. 268):... Prvihdana Mi$a gaje osjeeaokao
cicak. (NoS. 275) - Suce'na nj'u,ogronian brk. (peic318) - PaJimfenjer nasuncu.
(Peic 40) - Dorurnem mladieev lruk. (Majdak 67) - Siotni li mu vrat(Horvat.9)
:... Udisuci svjeZinocruz'cak.(Kusan; Uzbtina37)::.iSpuSb{juCiriiz celo prorijeaeni
pram. (Mihalic 33)"::' Uzilnana,seoo teZak. teret(Ladan; Usk. 21) LaUies minu
rt. (Nazor, Price 320) - .N6C slUAajatik Vjetra.(parun200) .;.,. ,Promatrao iii njen
bijeli vrat(SpoJjar203)- Kroz~Setke turi u m(St. Mihalic:! 159) ,... OtiSao je
ukut. (HorVat 223)-,p{)stujemoj.ta1enat·(Barkovic 193). " ,
129 .' Im'Emice,k-ojezpaeebi1jke iskupoveZivih· biCa.;'kao s1;O sucopor,; puk,
narod, oclnid i 51. vladl:gu se 00 imenice koje znaeesto neZivo, g. imliiju akuzativ
jednak noniinativu.·
Popeo sena dud;(Marinkovic,RUke)~ ... mozete hrvatski narod spasitL.
(Nazor, SP, 16);.:' "'.,. " . ­ Z-l> i, npr. vltez - vlreze, knez ~ knMe, rnArkiz.,., mllrkiZe.
'130 Aka bnenicekoje znacestotivC> sluZe kaoimecega neZivog,iri)aju
akuzativjednak nommativu, npr., Citamo: »Vjesnik«; Imarak. Nedavnoje upu­
rena raketa na Mars. Otisao je u Sveti Ivan;. "
Aka .takva' n.nenica sluZi kao iril~· skupu Zi\1i!lbica, kao Stosu drulltva
i organizacije,NmoZe biti jednak W'iliG'; npr.· Ze1jezniear je pobijeruo HBj­
duka; ~ezmCar jepobijedio Hajduk. . (Segedin, Dj. 1 2 ) . ,
. ,
131Ako' umjetnicko djelo'nosi nazivpo!'glavnom junaku ili'osobi koju
predstavlja;Ah= ai, i kao i kod imenicaStoznace -sto Zivo, npr.Jestell. gJedali
HamletaliinOlroJpoStavi? Procib{jte SenoinOg Mladog gospodina..Mestroviceva
Grgura NinSkdgpostavili SuispredDiokiecijanovepaIace.
:Isto· je tako. akn sci pod imenom· autorll' misii na njegovo djelo, npl\' TIl su ~
davaIi Donizettija. (peic 338). :,
·132 Im~nice mrtvac i .pokojnik iroaju N =:= G;' npr. ·.OStavljaju na dvoristu
mrtv8ca.(Peic 300),'" Kialju;inrca,stedi., (Naior 1,274) .:.: SveCenikje.. skropio
pokojnika. (HaIlek::Jonke 2,45). ­ ostalih tudih i nekih nallih imena, npr. 0, hvala vama, mali Rosencrantz i Guil­
, 'h",
VOKATIV JEDN;INE (Vi)
133 'Zmicezue: VoIUltiv,je' oblikkoji sluzl z!pimtmovanje'.u neposrednom .
obracanju p8. g~~doVno imaju imenice ~oje znace one. s kojima C'Qvjek razgo­
varai kojuna seobraca, a'tosu u prvom redtt]judi, odnosno skup Jjudi, pa onda
Zivotinje,npr..Ell. Pavle, diivolfL({tP/270)-O, djeeace, 'stonosis na ramenu
iniJeida! (Parun,31)~KocQaSu,nemoj sesmijati; (Horvat 46) Odlazi, narode!
(N.. 8:28) .;.; SIiiVnisude!(Mibalic St. 119)- Svjjete, stVorime,sllmom! (parun 14)
- Ti inalenicrvel(Segedin;Dj.; 144)::"'.Tisome gnjilil.(J,{rleZil HBM,~)- Sjecas li
se, nPsu? (N.S. 305) - Prostite i' Vi, kastore dragi, gosiJodski psicu. (Kranjcevic,
74). Kad zatreba, moZe se vokativ napraviti i odsvakedrugeimenice, npr.
500
Jablane visoki! (N;8. 303)- Ti me opi, sjlUni trace. (Nazor,Price 201) Oblate
maIeni, bijell, moZda mi ti nosis pozdrave. (Tacfijanovic .17)Di~ise mjesete
sjajni! (Kumicic, Bos. 53).
, "
134 Nastavci. Izbor nastavkau vok8ti~ zavisi od prirode zavrs~og suglas­
nika osnove: ako se osnova smava na nenep~ani Sqglasnik eN), tj. na.p, b, v, f,
m, t, d, I, r, n, s, z, c, k, g, h, nastavakje -e, a ako se svrsava na nepCani suglasnik
'-(N), tj. na c, d, s,z, c, dZ, j, lj, nj, nastavak je -u.
135. Alqmorme osnove. U imenicakojima se osnovasmavana suglasnike
k, g, h, c i u imenica vltez, knez i mArkiz Vi je obiljeten i alomol:fnom osnovom
koja nastaje palatalizacijom suglasnika ispred nastavka -e. Tako nastaje palatali­
zirana osnova (0) u kojoj
k-l>C, npr. jimiik- jilnace, dak - dace, posinak - posinte,
g-l> Z, npr. vrag - vrAie, drug - drO.i;e, herceg - herceze,
h-l>s, npr. dOh dOse, pilh - pilse, poZdim'ih - p3iderO.se,
C-l>C, npr. str1c: ~tr1ce, slijepac slijepCej mj~sec- mj~sece,
Imenica s'lnak ima vokativ sfnko,
npr.Zna§li, sinko, ljubav$toje? (Kranjc. 174)..
136 Posebnu vokativnuosnovu.razvijaju ijmena ~eta iz drugihjezikaako
se osjeCaju dQvoljno podomacena, npr. Sveti Rote, od kUinebQIesti cuvaj nas!
Tako je i M. Bogdanovic u prijevodu Hamleta WI jedan dio dijaloga izmedu
grobara i Hamleta preveo ovako: To je Iubanja Yorickova, koji je bio kraljev
Iakrdijas •.. Ah, ubogi Jorice! Poznavao sam ga,.Horacije, .bio je tobeskrajno
Saljiv covjek.· Tako se i prema Sildik uzima vokativ Sadice, prema Malik
- MaliCe. Ali je kod vlastitih imena kojlj:, se svrsavaju na k" h, g, c, a uzeta su iz
drugih jezika, osopitoakojos nisusasvim udom.acena pa se~aju pomalo
tudima, obicnije izbjegavati stvaranje alomol'fnevokativne osnove koje izvorni
jezik ne poznaje, te ona iroaju vokativ bez.promjene zavrsnog osnovnog sugIas­
nika, ali dobivaju nastavak -ur npr; &ldiku, SaJihu, Abdulahu, Barimu, Morictl,
Fr1cu, ill se pak upotrijebi nominativ u sluzpi· vokativa, kao sto cesto biva i kod
denstem! (Shakespeare-Bogdanovic, Hamlet II-2) - Ah, Noah dragi!(I. Shaw
- D. Curcija, Mladi Iavovi 225) - Antek, gdje je mama?(R Prus, Grijesi mladosti
(ZB) 186).
. .
136a Ispred tako nastalog -e mijenja se prethodni suglasnik osnove radi
prilagodivanja, te se pojavJjuje palatalizirana alomorfna osnova, i to:
a) obezvueena(O), kad Z-l> 'Z, Lto: .
b -l>.p, npr. k6bac - kiJpCe,
g -l> k, npr. b6gac - bOkct;,
Z -l> S, npr. Iazac - IAsce, ZiZak - Zisee;
b) okrnjena CO), kad
501
 tC -.;,. e, npr.Otac l){:e, svetac - svel':e, tetak - teee, skttac"::sKtee,'
de..,.,.. e,npr.5udac - sileej .
c) vokalizirana ("0) kod imenica koje se u Ni sVrSavaju na -lac, -Iak,
'". '. -. . .
Ic ....,,'oe. npr.:in1slilac -mlslioee; "'
lk ~oc, hpr.bOsilak- Msioee;
d) bipalatalizirana (0*) kad se zbog prilagoetivanja po mjestu iZgovaraI\ia,
nehepcani suglasnik zamjenjuje nepcanim 1 udru~eno s vee opisamm promje­
riama··' '" . 'C'" ,
S. npr. gUsak gUSee,
• S ...."
z...." S. npr. ienomfzac - if}nomfsee.
HoJiuldez, KalAbrez, MiHez.· imaju 0 bieno nastavak -u. vjerojatno radi disirriila­
stk ...."se. npr. napistak - napclce, "
cijeod prethoqnog samogiasnika, aza I\ihmi se povode iiInena:narodana ~iz;
zdk...." se,npr. gr6zdak grbsce.
kaosto su.K1tglz, Portiigiz, PiiljIz, pa i Francuz,
137 Kod malo upotrebljavanihvokativa mogla bi se zh'og tihglasoVnih
promjena izgubiti veza vokativaiostalih oblika pa bimoglo"doei do smetI\ia
u razumijevanju reeenoga. a i pisanoga teksta. Stoga se vokativ imenica kojima
se osnova svrsava na dk, tk, ck, dk, ck, ck, zg; cc, i mozda od jos koje droge, ako
kad zatreba, radije nacini nastclvkom' -u, npr. hl8.dak- hliltim,petak-petku,
patak - piltku, izmetak iimetku, maeak milCku. I1Mak - rilcku, hfeak
~ hfcku, cvrcak"- cv:t'cku, omedak .:.. omecku, streak,':'" sMCku, 'macak:" rriilcku,
slabfcak -sillbicku,slavicak- slllVicku, casak"-':casku,Otoeac:";':Otoccu,
sta.racac - stAl"accu, cucak _. ctlcku.
de1egatu; (Horvat, 56) - ZaSto,,Maksu? (C.P. 245) ili pak,nastavak -~.iza N,npr.
Od mGlzak vokativje mbzgu.·· '
Tko ce vrtiiti sve moguce poslove ... kad rat Z8vrtii; a, Mi]ose? (Jelic 162)
138 .Odstuptmja,od raspodjele. Odstupanja odpFikazane 'raspadjele' nailta­
vakaima'kod inienica kojese svrsavaju nar, z/cj.Lna suglasruckeskupovest
i id.; kod kojih se pored nastavka -e iIi mjesto I\iegapojavljujenastavak,~u, Ho:
1) Imenicekoje se,svrsavajuna -rredovno imajunastavak-e, npr.Gle.care,
driim ;te! (S:N:94) -'[fremarski stakore!(Barkovic, 17).:... Ludi :fratre! (Nazor;
Price 324)''':; Ziv si;maeore? (Horvat, 27) -'Gdje tije pOsteiJa·rijee, Viktore?
(Krleza, HBM, ;28) -Cudim vamse, doktoref(Trisler, 50) - Ml{istoie;pogledaj!
(Barkovic. Tri smrti 107). Ali imenice izvedenesuflksom..ar, kao sto su p~kar,
sl1k:lIrj n-apolicar, piliciir i dr., pa lone kojese 'svrsavajucna ~irT:.er, kaosto su
pastIr, kUrir, vezir;' mesoider, dunder. frizer; mogU imati i jedan i drugi nastavak,
npr.Odrijesl si'Ukui dobri brodaruJ(Vidric, NaNiiu)- Zandaru,veZi! (Jeli(:;
Pijetao IZoraJ 101) - Deder, knjiiaru. (Marinkovic, Ruke 228) - Gu.steru prokletil
(Barkovic. Tri smrli IZoraJ 27) - A, burazeru? (N. S. 309) - Idem Ra.di u svatove.
glavartz. (J.L.28) - Hl{icie; 'komandirU! (Horvat; 205)'- Gospodine doktore,
profesore, savjetnlee,. davole,iniinjerui,'direktoru. 'piisji sine! (N.S.,...173);
Imeniea gospodar ima sarno gbspodaru;a·cll.r rUlz~lr samocllre i LlIZiire.
MijesaI\ie nastavaka poteklo je od imenica· na -ar, koje su nekad na kraju
imale nepcano r (r·). koje je zahtijevalo nastavak,-u. akad je r' prestalo biti
nepcano i postalo r, zadrZalo je stari nastavak nepeanih 'osnova; ali je primalo
i novi nastavak nenepeanihosnova.
2) Imenice koje se svrsavaju na-c, osobito one'sa suflksom na -c, takoeter
redovno imaju nastavak ·e i palataliziranu osnovu na e,npr, HTfalati. svijetli
502
mjeseee! (SegedinjDj. 141):- Suti, crnee!(Nazor. Price 197)-,. Gdje su ti oei, suee?
('rrlSler;147)-:-.7I siprvi, Zreee, na naSem oltaru. (Nazor, Es, II,133) -::O,narode.
sveee!(KrleZa H.BM. 414);- Zbogom, klancejadikovce! (Lausie 50) - Prespavao s1.
bitku,jazavCe~Horvat. 212) '- GIupj prince!(Barkovic.180).
Tako jei :str1c- striee•.aliostale imenice na -icimajunastavak -u, npr.Jezdi;
.; .. konjicu moj;(Kastelan; 66). Razlogsto se tu mozeuzeti nastavak -u Vjerojatno je
vrio mala ucestalost takvih imenica i jos manja njihovih vokativa. papalatalizi­
),."
ranaosnova djeluje neobicno i mogla biizazvatismetI\ieU,sporaZumijevanju.
3) I imenice koje se svrsavaju na -z imaju redovno nastavak -e bezpalataliza~
cijeprethodnogsuglasnika (osi'm spomenutih imenicavitez; knez imarkiz). npr.
Sto sam ja ovdje, je Ji,mamlaze? (Kusan, 260):':' Tako cu ja tebi, neblagodami
ugursuze. (Matos II, 40,' Matiea).- - '. .
lmena naroda i imena ljudi koja se svrsavaju na -ez. kao 5tO su Kinez, Englez,
. Takav'nastavak ima u vokativu i·parIz: Kakobilo da bilo:zbogom, Parizu!
(Kolar, 99). .
4) Skupovi -st i -id djeluju kao N (zbog prvog glasa) pa zahtijevaju nastavak
-fl, alise nekad uzimaju' kao'N (zbog drugog glasa), npr. Dobar tek;gospodine
dmde! (M.N. 37).' .
U nekim pojedinacnim slucajevima mjesto' nastavka -eupotrijebljen je
nqstayak-u iza ~~, npr.Amo t~, svijeta udesu kruti, sfingo ledena. (Kranjcevic.
l~8) -:.0.. moj crpiudesu!(Kosor. II. 135) -Jao, .teretu moj! (S.S. 21), -: 0, teretu
nepodn~sljivi satnijskog bola! (KrleZa, HBM66)- Ne vodi tfbrigu, druie
NiJe lako reti sto .Ie navelo pisce da u tim primjerima odstupe od uobicll,jene, naprijed
opisane. raspodjelenastavllka.Mozda im se nastavak -uuCinio bla~ozVucnijimili obiljeZe­
nijim, ali ~pojavapokazuje da raspodjela nastavaka iza N i 'N nije osnovana na danasnjoj
izgoyo.llioj n~ i, da j~odrederia naslijedem.
139 Vokativ moze bitijednak nominativu.i to:
1) ,kOd imena i prezimena preuzetih iz drugih jezika. osobith kad se osjecaju
sasvim tueta i kad· se radi o· tuetincima, odnosno 0 j'umi:cima. prevedenih djela.
npr. Sven, ja te razumijem. (Barkovic 1,5) - Ah, gospodine Teppis. (N. Mailler
~ Shimnig, Park jelena, 86) Dovidenja, Seth! (G. Metalious NtSiiIiic, Gradic
Peyton 165)'-:' Zar ne,gospodineParrish? (I. Shaw - D:Curcija,Mladi lavovi 37)
- Treba da izai1es. Pepeko (K.Capek - Lj. Jonke, Prvasmjena 30) Recite.
Chester, jeste li culi?(J" Dos Passos'- N. Sirnic, Manhattan 49) ;..: Dragi Pol. (C. P.
48). (isti'pisae inia i Druze Polll~ (122).) Ali se i u takvimsl~cajeviina cesto
updtrebJjava pravilriioblik vokativa, npr. Razumijem teo Lestere. cr:Dreizer
M.JoVie. Jennie Gerhardt 313) - Razumijete li, Benderu? (Iljf~Petrov
"';'8. Kranjeevie,Zlatnotele 176)" "
.K~d seradi 0 doma&n ljudi~a iii 0 junacima domacihknjizevnih djela kojl nose
strana imena, ona imaju redovan oblik vokativa kao i domaca imena; kad god je'to
moguce. npr. ·RAll ~ RAlfe. Alfred - Alfrede, Z;m - zan~ Kls - Klsu, mCl:- Nadu; B6gner
'-B3gnere i 51. Za imena,koja sesVTsavaju na k, g, h, c vidi toc. 136.' .. .
2) kod domaclh prezimena koja se svrsavaju na -ac i -ak (kajk. -ec. i -ek). kao
stosu:J3arac, Srijemac, Bosanac, Macek,Crnolatac, Crnokriik;Cflnak, Konja­
rek, JrAzbec, .4damec,TkaJec; TrMcec, Vllldec i sl. pa kod onih koja su postan­
503
kom opce imenice, kao ljto su Klilar, Loncar, Kovac, Pisae, Glillibi' Kl1s, Pijevae,
Riis i sl. i kod onih koja se svclavaju rul k,g,h, c, npr. Rilk. SkfJk,Slrok, Zle,
Pile, VIall. Stth i's1, osobito u oslovJjavanju uz dodatak drllZe, gospodine.
Sva ta prezimena, naravno, mogu iniati·i pravi vokativni oblik; s nastavkom;.e ill -u,
osobito u strogo lmjiZevnom tekstu ill u vrlobliskom,prijateijskom kontaktu..
3) Ponekad se. i u dozivanju osobJja upotrijebi N mjesto V, da se. ublaZi
zapovjedrii ton, np;r. Konobar, absinthjedan. (A..N. 36). '
4) N mjestoV upottebJjava se i u vojnickim zapovijedi,ma.Vod, stoj; Bata­
:Qon.mimo! . " . . . ' . ,
5) lzuzetno se srece N idrugih imtmi,ca u. sluZbi V u. posebnim prilikama
i tada je. stilisticki jako·obiljezen, npf. (J z(lnjvo, patzijJ!! naslh kl'vavi kt;Jleldiv.
(Krleta, Simf. (1933) 176) - 0 slava ti, bijell vjeeni boianski lcr.ijes.Ubid.) .
140 /1kcenatske promjene. Vokativ je akc~atski obiljeZen sarno uimenica
kojimajeos,noyni akcent na zadnjem,sloguosnove(IJ). tj. uonih imenica koje
u Qi imaju ispred nastavka jedan,od UzIaznih akcenata, a obiljeZen je timeljto
glasovniudar sa zadnjeg sloga osIl(:ive skace ~ prvislog i mijenja.tutonaciju te
postaje silazni, i to kratkosilazni jer jeprvi s~og kratak.
141 DuJjina zadnjeg8J.oga osnove i ~on preskakanja akcenta na' prvi slog
ostaje onakva kakva je u Qi. Tako imarno ove sluCajeve:
1) .zadnji slog osnove je dug a osnovasesvr~vana:
a) jedan suglasnik (imenice bez nepostojanog a), npr. "vojnik- vojnfka : vOj­
niCe, slAviij. - slaviija .: siAviiju, BoSnjak - Bosnj~a : BliSnjiice, -smusenjak
-smuSenjaka : smiiAenjiiee, zaMvJja-c - zabavljaea :zabavJjacu, gospCJdar
- gospodara : glispodaru, kapetin - kapetana : kApetine, nogometaS - nogome­
taSs : nbgometiisu, slavenOfob - sia~nofoba: sllJvenofobe, proletarUat - proleta­
rijata : prlJletarijate. ' 2) nekoliko obicnijih imenica s jednosloZnom osnovomkoje u ~" imaju
b) dva suglasnika (imenice snepostojanim a); npr; pijanac ,pijanca
: pJjance, jedfnac - jedfnca : jl!dince, srebro:Qubac;'" srebro:Qupca :srebro:Qiipee,
covjeeUljak - covjeeUljka ; clivjeCWjee,obavjestajac - obavjeStajca : libavje..
~ce, 'sveucilistlirac - sveueiliAtarca: svilueiliA~. - - . Napomena: MoZda bi tkogod od jolj koje jednosloZne imenices. kratkosilaz­
c} zadnji slog. osnove je u padeZima·s nas~vkom dug zbog poloZaja ,pred
sonantom ijoljjednim konsonantom (Se), a uN' je kratak, npr.sinovac-sin6vca
: striovce, udovac - w;iQvca :iidovce, .
2)zadnji slog osnove je kratak, npr.miidrac - mudraca : mildrace, l<lZov
-laiova : llJtQve, svjedok - svjedoka : svil!doee, Jiires .~. J ure-sa.: Jiirem.
ImeUica covjek im.a u knjiZevnom jeziku u'Vl akcentclivjece;
TUje sal:uvan praviIan akcent tipa covjek ,,-tovjeka, koji se u ostalim padeZima ulmjit.
jeziku izgu~io i ustupio mjesto analQi!kom akcentu prema Nl, ali se joi! cuje u dijaleJrtima.
3) ako osn{)va ima sarno jedan slog, akcent. nema kamo .skakati pa ostaje na
istomslogu, ali ~enja.intonaciju te ., '. '. . , .. ,
a) mjesto dugouzlaznog postaje dugosilazni, npr.. kEa:Q - kraJja.:~u, aiik
- qaka : aace,sudac. suca: sllce, gll1nlac - glumca : gliimce, iovac lovca:
loyce, orao - orla : tide. . pjeVltiaku, koraku, protaku, ambaru, Tiearu,- muharu, bukvaru, bunaru, .tniSaru,
b) mjesto kra.tkouZlaznog dolazi kratkosilazni,npr. (Plip) popa- ~pe, (vol)
vola - vlile,(k.osac)kosea -, kl>sce,(i>sao) osia, lisle, (otac) ~- liee,(ee~)
ees:Qa - cl!S:Qu.
Ostale imenice, g. one koje imaju uzlazni akcentna predzadnjem ill kOjem
daJjemslogu osnove,ill koji silazni akcent na,prVomslogu osnove,zadrZavaju
504
akcent i duZine kako ih imaju u G', npr.starac - s~a : ~e, q;ilver - q;ilvera
: djilvere,.pomo~c - pomorca: pomoree, gramclir -c. gramclira ·.:-Iframcare,
Hl!rcegovae - Hllrcegovca: Hf:rcegovce; Crnagorae - Cmagorca : Cmogol'ce,
prekomorae - prekomorca : prekomort~, muhAmedovac· -muliAmedovca
: muhAmedovce, pr'.(jate:Q - pr'.(jate.(ja : pr'.(jate.(ju, vjilrenik - vjl!renika : vjilrenfce,
n~ - n~8ka : n~aee, niikovanJ naJroVltia: naJroVl.\iu.
LOKATIV JEDNINE(V)
142 Lokativ ima isti nastavak kao dativ.. U nekih imenlCa s jednosloZnom ill
dvosloZnom osnovom (i njihovih slozenica) kojeznace sto,n~~voi apstraktno,
a ml prVom (illjedinom)slogu imaju silaznu intonaciju.,qVajjepadezakcenatski
obiljeZentime sto se glasovni udar s prvoga sloga prebacujen;l slog pred
nastavkom i postaje uzl~. ,.' .... ' " " . '. .
Napomena: Takav akcentje ostatak opozicije naglaska na prvom i zadnjem
slogu (s. kojega se u novostokavskim govoriin:apreba.cuj~ napredi.a.4n.ii slog).
i43Kod dvosloznih i trosloZnih~sDova preba~eni s~ akc~nt jasnQ ",di,
a kod jednosloZnib Se prebacivanje ne maze izvisiti nego se odrazuje Ii promjeni
silazne. intonacije na ,uzlaznu na istome slogu.· .
Takvo obiljeZavanje lokativa obuhvaca: '. . , . '.
1) imenice sjednosloZnom osnovom koje u Nlimaju dug slog, kao ljtosusat
- s.ll~ : satu, zid - zida : zfdu,rep - repa : repu, krIlg - Iinlga. :krugu, JM -:-.ll!da
: ledu, n6s- nlisa :. nosu, krav - krliva : krOvu, r~ - rfJja :nUu, brijeg -c,brijega
: brijegu; ~ lAkat -lliktu, mtleanj - mucnju itd. ' , .... .
kratak slog: cas --:- elisa: casu. - Takav akcent imaju jOlj dIan, kAt, kiip; p1i1e, prllg,
pl'St, rat, skilp, splf:t. s~, stilv, Wet;. - nlikat- nbktu,. mi>ialt mazgu,iigalj
- ilgJja . . ' , . ' , , . . . , . ; ,',
nim akcentomizgovorio lokativ tako, a ~i,broj njih i nekebi nabrojene
izgovorio i u lokativu s istim akc:;entom kao uostalim pademna. ", . '. '.'
3) Nekoliko dvosloZnih imenica (injihovih sloZenica) koje iIpaju u ~ prvi
slogkratak a drugi dug, i to '. . ' . , , '
a) neke kojima je' zadnji slog dug~amo u ~,a u A je kratak, kao ljto je
u kanJen - kanJena - kamenu. Tako i: busenu, grebimu~gnnen'U, gru,r.nenu,
jasenu, kestenu,' plamenu, pramenu, ~menu" prst~nu; pclUenu,ugJjenu;
hobel'll, ivezU, bokol'll, eopol'll, goval'll (dogoV'ol'll, nagoval'll, odgoVQrU, ogo­
VOl'll, pogovol'll, podgovoru, prigovoru, pregovo,ru, pTedgoyol'll,razgovol'll, uiIo­
varn, zagovol'll, zdogovol'll),javol'll ijolj moZda koja navedena.utoeci 120,7a.
b) neke kojima j~ zadnji slog uvijek'dug kaoljto je u. {}blIk 7"". liblika'-' obltku.
Tako i: komadu, cardaku, Vucjaku, Zab:Qaku, brocnja]cu, voCnjak:u, slamnjaku,
kantaru, hataru, kosaru, kotaru, sestaru, duvartz, VrMsu, saiasq, op;izu; mje­
seeu, izgledu, ogJedu, pogledu, ugledu, prekretu, zategu, oprezu; - proejjepu,
korijenu, Osijeku; - ob11ku, LJ.pniku, Btidfmu, Novfnu,. Ozin/J, obzfru, morisu,
jurlSu; - posliihu, oblUku, Zemlinu, majliru, mje1J.liru,mosliru, modrUsu,
kostliru, kotliru.
505
I
f Kod tih se imemca akcenatska OPOZicijEfD- L sveVise gubi u 'kl\jiZeV:rioin jezlku
i lokativ se i2;jednacuje sdativom te se odsVihtih imenica·moze upotrijebitidativni bblik
izalokativ; lokatiVIli se akcent Cuva.u nekimvezamakoje su veedopile Qblik.s~
izricaja,kao ~j;Q .su usluqaju, Up(Jg1~u,u.obliku, P<J konuidu hi ..
INSTRUMENTAL JEDNINE (ll)
1.44 Izbor nastavka zavisi prvo od prirode zavrSnpg s~~snika osnove,
a onda od sarnoglasnika koji se nalazi pred tim sugiainikom, i to ' ," ",'
l)~o se osnova svrSava..na "N olilim e, nastavak je, -om, npr. ogrnut kapu­
tomT(S. Nov8.k.48)'~ :Bolcvate klasom gorkim, (partin 34)- Zenesusaptom
iaznosilevijeSti. (LauSic,270) - Da
toin:(Kovacic/Fiskhl'l950;296).
nam ,,-, ,.
mrazom
svima-ne popaci obraz
.' . '.
isramo­
, "
, 2) Ako se osi:lova svrSava:na Nili na -c,nastavaItje ..e.l7l,kadseu slogU ispred
nastavka nenalazi -e, npr. Zavice za trubacem. (Krleza,HBM; 34). "- Had sandui!i­
cemzlfpiSina. (perc, 1t$4); - Kao ;ni~'Cein siekaojezrak(S. N ova:k:;171,: '-:'fJodmiti
(ia) jedtilinseildV:fcem. '(Ti:lslei, 158)·'..:..· On' je inBlia;/Zirrni§ljend'kIjutem." (S.
:Novak, 242) - U kantu 5 napojeIn', (Majdak,26), - fieperi tuinim Zuckastim
sjajeni(HorVat. 161) .:.. Ihfjede-gakilcnutiuiarenini, vatraijem'po celu. (S:
N ovilk; 303) Pred velikim panJeiri. (Peic,39) -Vlad;ao je Citavim okolisiim.
(lfrleZa, HBM, 29) - S ruiem na ustima.(SpoJjar, 120) . Kakosraslo mojfrsrce
5 tim poljima i saSem. (D. Cesaric, IZabralli stmovi,' 5.3) ''':''Zav:tSit (re) :{k8kvim
"idiotskim ·vieem. (BoZic,' Neisplak8ni, 261).2.- Poigravlw sedebeliIn' zlatnim
laiicem.'(N. S.; "12) - Brik oci palcem. '(Ma.riDkovic, Rulte, 128) Kamo '&mo
s kokosiiUeem. (St. Mihalic, 182) - Smatra sebe osiQneem dr;lave. (Barkovic,240)
- Zato su oni okrenuli preeaeem. (Kikic; Ploza, 153) ":';Maliko je kolcem oko $ebe.
, (Batusi~, Lat, 11) ...:. Takriuta vjefricem puniti1 slatkih vonja biecajii sva zvonea
bijelih'tlrutfica.(Naior,3; 311, MH) - Sa .strlcem govorilaje.,(S. Novak,)3). ,
. ,Ako'se ispred nepeanog sugiiisnika nalazl sarnciglirsnik e,' ondase u dVQsloz~
nim i trosloznim oblicima radi disimilacije dvaju e obil!nc;:i n~ uzima -emnego
-o:m; npr-.Obcirah les zalesom. (Goran 2,36 M)' Nad'iivnn lesor.n.(C. P.; 241)
se
'-, Bk:liZriCi trulim keJjo:m. (Peic,29}:'" S krpeJjom. (Perc,156)- KimdaCenjelll,
paleiom. (KrleZa, HBM, 143) -:' S kaleiom u.rttci.(Segedin, Dj., 293) -'Crvenim
laveZom odgovaia. (LauSic; 39) - S madeiom sitnijirii odbaruta:(peie, 150)
- S gablecom pod miskom. (Majdak, 87) Djecjim crteioni (Peic, 30) Kucaje
bilaosvi,jetljena mjesecdm. (Car-Emm, Starci, 114. 'Ben.) GladuJe odmorna
zerhlJil 'iii ral6fu ilemeSom. (Hanzekovic, Gospodin covjek, 48.' Ben~) -UgarskQ­
-h:l-i;atSka sfranka 5 kOffleSom na teliL (Sisic 1, 291, "MIl) :.. O;ubojieo sinja,
bodeidrribudne svijesti predaj cemernuproslost; .. snima.(Krklec, 1, 195, MH);
<u. imenicarila koje pred nastavkom imliju dva sloga diSimilacija se moze llle
izVfsi~i,npr:Zaarum kenjrem. (StMihalic, 120) - Tim cHezem. (BarkoVic, 220)
-:,R8SVijetljen mjesecelri. (Nazor, PriCe, 222) -,-' Dokasnog inraka It:mesemvlada,
na :biaide, blicasjemel1,iesitno. (Naior, Ziv;,94., Ben.)-Koga kane izabrati
komesem?(!I'oI.ni<:, ZakraJja, 136., Ben~) - Jedans istinskim giJjileiemkost{ju.
(Capek-Jonke 1; 79., MIl)- " 5 duidem? (Senoa 3, 287, MIl) - Oblaci grunu dafdem. (Kovacic, U. reg. 89, MIl)
I
i]
. Disirhllacija!'le ne Vi:Si:
a) 'u imeniCi svecem;
,-- ,br akb jeispred nastavka slog -ije, npr. Nestade ga sa slijepcem. (Nazor,
Price, 203) Gazi FJulaga cijelcem i cije1ac skripi. (Kikic, Bukve, 137. Ben.)
11
'I
506
II
\']
~
- S vijeneem;· (Marinkovie, Rulte, 19). - Djeeaei udacise preeeem. (KuSan,
Uzbuna,157). . ' . . . .
c) ako se ispred,nastavka nalaze viSe od dva sloga, npr. Polijevajuje petrole­
jem i katranom, (S.Novak, 276) - Krpase 5 neprijateljem. (Horvat, 10) -hnenu­
jem te stoloravnateljem. (Balski, Varmelt, 15. Ben.) Crveni trg 5 Lenjinovim
mauzolejer.n. (Star. 1,331~
3) Glas -r je u nekim rijecima nekada bionepeani glas pa je trag tome ostao
u tome stoimenice na oar poredredovnoga nastavka -om ponekadimqju i -:em,
npr~ Osjetivsi se gospodarem. (Segedin, Dj. 33) - fiesnu 5 gospodarom o,travu.
(Nazor, Price, 49)' Postao (je) kriticarem. (Ladan, U sk., '220).
, ImeQicacar ima sarno earem.
" 4), ImlIDica pCtt 'ima .oba nastavka; Oblik putem je. naslijeaen iz starijeg
vre'men,a(k~dje ta nnei:rlca imala drug;:lciju,promj~nu), a oblik putom raivio se
prema ostal.irri imerucarna ni. r. U pravom~aceriju (kad putznaci »zemljiSte
kojimse.jde~ ,ill »putov~e«) upotrebJjavliju se podjedri.ako ob~ oblika, kako
kod kojega pisca, npr. Strmim i divljim putem po(!oh bodar.(KomboI2,J9M1l)
Poljskim putem zaSli su posljednji ljudi. (Krleza, Simi., 77) - Netko bezglavo
zagrabi puiem. (Goran 1,62. MIl) - Ovim putemje krenula na ratiste sva mladost
njihova sela, a istim putem vratit Ce sejednoga dana ranjeniei. (Bego,!Udcekiva~
njil, 103. Ben.) - Cijelim dugim putom. (S. Novak, 24) - Spazilaje mnogi .. . svijet
kako ide putom prema njojzi. (Bertie, Zenski udesi, 39. MIl) - PH,tom se smo
medeni miris topola ibreza., (Benesic4, 128.MIl); ,
U prenesenom znacenju (kad put znaci "pravac, sredstvo, nacin,postupak«),
u priloZnom znaeenju(kad putem znaCi »usput, iduei«) i u prijedloZnom znace­
nju(kad putem,znaci "pomocu,preko;, posredstvom«) upotrebJjavase sarno
oblik putem, npr. Moja Ce briga biti dasve krene dobrim putem. (Senoa5, 150.
MIl) ~ Menije najboljedaja Pattern svojim putem. (Kozarcanin·1, 26. MIl).,-,On
ce biti objesen, ali pravnim putem. (Capek-Jonke 2, 252. MIl) -Hjen dolazak bio
je pjesniku ... najavljentajnim vrlodiskretnim putem, (Car-Emin 3, J83. MIl)
.Molbu su' qblaitiliputile sluibenim putem... nadle:mom naslovu.(KrleZa,
"HBM, 33..Ben.) -Oduzimanje vlasti-manjinskoj klasi potrebno je izvrSiti revqlu­
eionarnim putem. ,(Kalmeta 1, 232. MH} - U kaneelariji (se) ,kratkim. putem
stvorilo narodno vijece. (Kolar 1,51. MIl) Noc je mrkla i bit ce putem
razbojnika. (Kresi<: 3, 161. MH) - Divlje ruie opijat Ce te putem. (Krklec 1, 11.
MIl) - Jedna se grupa pisaca u 19. vijeku mucno diglaputemjavnihpredavanja.
(Ujevic 2, 27) - fieba na ovo pitanje odgovoriti putem one znanosti kojoj je
otae... (Grimin,. Jagic, 1,32. MIl) - Uvjer;wao jesebe; .. da je mogao . .. putem
vlasti ciniti dobro. (Kranjcevic 2, 249. MIl).
.' Imenica pilt vjerojatno je uljecala,da slicnozvucna imenicakCtt pored redov­
nogoblika kI1tom, npr.Pod pravimkutom. (KrleZa,HBM, 252) ima ponekad
i oblik krltem, npr. Pod najnezgodnijim kutem. (Majdak,.9.5);
5) ,Suglasnicki skupovi -st i -id zbog prvoga glasa djeluju kao N pa iza njih
dolazinastavak -em",npr. Zaogrnut cmim plaStem. (Nazor; Price),:-Zemlja se
nastoji ogrnuti toplim plaStem ernice ibilja. (Kaleb, Izvan, 164) - Pod plastem
noCi . .. euti)e cesto uzdahe. vajne. (Kranjcevic 2, 20, MH) --, Jesi Ii govario
- Oblak sasuo na zemlju gustim daZdem. (Senoa 2, 15, MIl), a zbog drugoga glasa
djelujekao -N,pa iza njih dolazi nastavak '-om, npr.. (Petka) tamn4n plastom krije
mrtviLapad, (Vojnovic, Akordi 32) - Takosam pod plaStom'boi{jackim skoro
dvije godine vojevao. (Bogovic, Prip. 82. Ben) - Iskre daidom prse. (Senoa,
507
Ljubica 196. Ben.) SeJjaciobilazili,datdom i psima ganjani (peic. 16) Sve
grede, daske daidom zalivene. (Markovic F.2.. 139, MH).
Iako se oblici s nastavkom -om iza-sti~id nala.ze i kod dobrih pisaca, ipak se
u knjiZevnomjeziku ti skupovi osjeeaju kao nep~ani, pa su·~ oblicis nastav­
kom-em.
145 ·Odnosi u raspodjeli nastavaka· ~m i -em nisu u knjiZevnom jeziku osnov8ni na
dan~njoj izgovornoj nutdi nego suostatak nekadasnje opozicije nenepeanih i nepCanih
suglasnika, kojaje iz danaSnjeg jezika (lestala. Posljedice.te ,;aspodjele euvaju se.u knjirev­
nomjeziku i danas, alije u mnogim dijalek:titp.a prevladaoJ:iastavak ~mili se oba mije§aju,
pa se to ponekad odrazi i u jeziku pisa:ca, kod kojih mozemo :nacl primjera. kao &.Sul Bila
je praCen;1 grtom i lIaporom. (Majdak. 97) - PutnicilIia koji putuja .Ps~O{ll.. ·(pci~. 178).
- Raaat ces mi.Sa za nUsom. (rrjAler,7)'- Netko je bu.nlo s]juke \'fsoJQ.riJ §aSOni. (Peit, 19)
- Vezano sa strapacom. ~dak, 199) ...:n-kao je Za 'uzbudOOjiIiJa, Vinom,vicom. (St.
Mihalic, 165) - S jedniI:il eCzaltiran1m noreom; (Krleia, HBM; 265). . ••..• ,•
Sve su.to sarno pOJediriaCni priInjeri k:riIeJi.ja' obicaja knji1:evnog jezika Iiekad nesvjes­
nog a nekad moZdai svjesnog ra<liodre4enog Stnskog efekta. -;
Mnozina .~
146 U mnozk osnova moze:.:·
1) biti ista kao u je<ini¢ (kratka mnoZina).. To bi:va u vecine .dvosloZnih
i vi~esloZnih imenica iu nekihjednosloZnih~ ,.
2) prosiriti se umetkom -ov-l-ev- izmedu osnove koju.imenica ima.u.jednini
i nastavka (dugamnoZina); Tobiva ujednosloZnih osnova(s nekini izuzecima)
i nekih dVQsloZnih. ali veCina nJih moze imati i kratku.m.nofulu, neke ;gotovo
jednako cesto,neke tiede, neke sarnou stilskiobiljeZeriom tek/rtU, a sarno rijetko
s veCom ill manjom razlikom u zna~enju. . i zecovi. (Kosor, Rasap 89).
3)skratitise zajedan slog (skracena.mnoZina). To biva.uimenicanaWljenih
sufiksom -in koji zna~i pojedince iznekih mjesta ill krajeva ill pripadnike
pojedinih naroda ill druk~ije organizin!nih grupa ]judi. One u.mnoZini odbacuju
zavrSetak -ini mnoZinske.nastavke dodaju ria takoskracenu.osnovu.
" Pod uljecajem dijalekata u kojimaje takva raspodjeia naruSena ponekad se i u knji1:ev­
NOMINATIV MNOZINE (Nm)
147 Nastavak ovog padeZa dQdajesena osnovu sto senalazi u.G.
148 Alomorfue osnove. U imenica kojima.se osnova svriava na glasove k, g,
h obiljezenje ovaj padez i sibilariziranom alomorfuomosnovom (0') koja nastaje
zamjenom tih glasova u C,'z, s, i tor' . :C' , ,.,'. • .
k ~ c, npr. patok.,... potoci,slAvollik";' slJlvolii.ci,iJbliik ,...iJblaci;puteJjak
~ pute1jci, potomak"'-'potomci .
g _ z, npr. podMg - pOdvizi, nosarog -riosoroZi
h -+ S, npr. zAdah - zJldasi,orab-orasi; ti'buh- ti'busi
149 Alomorfna seosnova obi~no ne razvija ujednosloZnih posudenica, npr.
Bask-:~ Bilski, mig "- migi(ali i m.llzl), ~rg - ~rgi,br()nh - brllnJU. Jesu Ii to magi?
(Krlet.a, Mars, 412).
508
150 Kad se usibilariziI."anojalomorfnoj osnovi ispred -c nadEl. glas -t ill -ti,
razvija se okrnjena sibilarizirana osnova (0'), npr. zadJitak - zadaci,zapredak
-zapreci.
Ponekad se u pismu, iz razioga navedenih u .toeki 7012, okrnjena osnova ne razvija ni
ovdje, npr. Topli zakutci davnog (ljetird5tva (S. Novak, 317). - IspruZaju se tanki svrtci
dimova. (Kikic,. 138). To biva izuze.tno, kad sera<li 0 neobicnoj rijeCi ili obllku, ililqid bi
mogia nas.tati dvoznacnosL U obicmm oblicimaalomorfua se osnova redovno razvija jer
.do nje dovoru ekonomija izgovora. . .
151· DUga mno.zma. Imemee koje u Nlimajujedan slog gotovo s~ obiljem­
vajuN'" i umetkom -ov-I-ev- ispred ~vlci -i, i to:
·1) Ako se osnova svrsava na1~N osim c, umetakje -ov-, npr. grabovi, gJldovi,
trlfgovi; -pilhovi, vli1kovi, vaJovi, gromovi, planovi" snopovi, kvarovi,klJ!Sovi,
vr.lItovi, lavovi, gmAzovi. ' . . . '.",
2) Aka se osnova svrsava na N, umetakje -ev-,npr. vi'tevi, brocevi, sl~(1evi,
brojevi, maJjevi, p;1njevi, kosevi, jMevi. ' .
3) Ako se osnova svrsava na -c, redovno se uzima umetak -ev- s alomorfnom
osnovom, lj.sa zarD,jenom. c - t, npr. strfcevi, ocevi, prlncevi, ~cevi, kecevi,
n~rCevi; u posudenicama se takoder obicnouzlma -ev-, ali suone manje sklone
stvaranju alomorfne osnove, npr. placevi, spleevi, zlcevi, vJcevi, bl1cevi,b»jcevi,
a moZe se mjesto.ev- uzetii -ov-: n~oVi, prucovi; ~rcovi, npr: Bezimeni
i nepotpisarii vicovi .•. bili su kaZnjavani robijom; CKI'leza, Eppur 23.; Ben.) Na
cijim su stranama dolazile... karikature i uz karikature vicovi. (Begovic 5,34.
MH) - Crveni i crriikecovi bijahu njegov iskJjuCivi studium. (SeI1oa,5, 236, MH).
Imenica zec ima: redovno ~cevi, ali se pod uljecajem dijaIekataupotreb]ja­
vaju i druga dva oblika: z~cevi i~covi, npi-. Meni su sarno zeeevi bili uv:ijek na
putu; (Matos, Djela 3, 155. Ben) - Ali vi st:e muskarci veelnom takvi,plasIjivi
zecevi. (Trescec, U malome 50. Ben) -' Po poIjima bjeie Vukovi, ·lisice, srne
. . . . .
4) Imenica car ima mnoZinu sarno careVi, a knez pored kn~ovi Ima i kn~
ievi.
U tim je rijeCima nas.tavak -evi ostatak nekad~njeg stanja kad su mjesto dana§njeg
r ili z bili slicru. nepCani glasovi. . ... .. .
nom jeziku javi umetak ·ev- iza zubnih' glasova 8,Z, r, t u imenicama p()ji.isevi,. n(}sevi,
kilrsevi, brnsevi, mlazevi, ll'll'iwwi, k(}tarevi, ~'irevi,' slrevi, iUrevi, kutevi, putevi, npr.
S pojasevima raZi i vocnjaka. (N. S. 187) - Svrsili su neke oflcirske kurseve. (Horvat, 24)
- Svraio jesve kUrsove. (Krleza, HBM, .100) - Kameni brusevi. ~arkovic, Lat. 132) - Cvile
brusovi. (Krleia, HBM, 20) - U nepravi1nim kao zasukanim mlazevima. (Soljan, 28)
- Briz.:!luSe mlazovi neCegadra~Jjivog. (LauSic, 299) - Lutat ce dok tJ.qj1i ll'll'azevi. (Parun,
258) - PoCeIi 8U Prvi llliazOvi. (KraI!jeevic, 1,567, MH);:- Zelim da ih ne b,iju kisei..mrazovi.
(Horvat I, 70.. MH) - Neka su. (ljeca dobila ~ireve. (S. Novak,~91) - Okruteno .tvrdim
cirevima. (Spoljar, 147)- Sireve sa dima. (Kikic, Proza 4(4) -Sumrakse.hvatao kuteva
80be. (Segedin, Dj. 284) - U kutovima paSnjaka. (Peic 156) - Daleko su pred njim pucali
putevi. (KikiC, Proza 59) - Iznalazi putove i nacme. (N. S. 154) cC·Iza roaendana i iureva.
<Ml\idak 13) Naiurevima. (C. P. 162) ' .
Iako se takvi oblici jav]jaju i kod dobrih pisaca, ipak su to· pojedinacne
pojave, cak i kod pojedinog pisca, te jos ne naruSavaju ustaljene odnose u I'aspo­
djell umetka -ov- i -ev- u knjiZ~vnom jeziku.. .. . .'
5) Ako se osnova svrsava na suglasnicki skup -st iIi -id, umetak je obicno
-ev- (zbogprvog suglasnika u skupu),npI', Junaci su ·popadali.u snijeg kao
hruStevi sa stabla kad ga snaina ruka strese. (Benoa, Prip. 1932,243) - Razmataju
509
se plaStevi eVjetru. (:t. Markovic, Kuca na suncu. 1950, 41) Njime su se i carski
plastevi bojailisali. (F. MaZuranic 2, 223)
152 Gotovo sve te imenice mogu imati i oblik bez umetka. ali se takvi oblici
vecinOI):l rijetkoili rjed.e upotrebljavl\iu te iml\iu stilisticku vrijednost, npr. Mzi,
dflsl, snopi,trazi, sn#l!zi., brij~zi i sl. Od-manjeg broja imenicaupotreb}javl\iuse
podjednako oha oblika bez veee razlike u cestoci. Npr. btefi' btkdvi, dv6ri
i dv6rovi, gnjliti ignjlltovi, k16vni i k16vno.vi, k(juciikljueevi, kracii ImHrovi,
krle~. Lkrllrovi, piMti i plastevi,p{)sti i postQvi, snI i sn{)vi, stsi isthovi, ~ti
i tlltaVi, vllei i vIlkO'vi, znlieiiznJikovi, zvileiizvllkoVi; ponekad,izmed.u ta.dva
ohlika imai razlike u znaceI!ju, npr. zJlbi (u ustima), zflbovi (naspravama); Jikti
(spiSi, cini),. ~tovi (slike golog ljudskog tijela); sliti. ,.mjere za Vrijeme~, sAtovi
';'sprave za mjerenje vremena«; mitzi »seljaci«, mitZevi »supruzi«;a,odnekoliko
njihje ,Obicnija.kratkamnozina:. brl>nhi, aaei, feni, .gn6mi, gOfl,gosti: giimbi,
JAdi, jAmbi, psAlmi; tiOmbi. ZreaL . ... . .
153 Od imeIlic'a s' j$QsloZnim Wduge mnozine neml.\iu: ". '. . , <
~) .imenicekojima.osnoYmsarxtQglasnikdl\ie .sufIk!1,k:aos.tO ~ll: tk.aci.lf)·,aci,
ps~1ki, pt~lCi, ps-lei, zl-iCi;. . ..... .... .' . . .".._
. . 2f inlenIce dani, .konji, clki. ptsti, psI, bravi, n:u-.ilvi, etv:(~. ~tim ml>r{i,
brl>nhi, kllk$i, n~, Li.nJ,eIJ,ice.kpje.na krl\iu osnove imajusl!:up odsuglasnika
i sonanta, npr. sn1c:u. luiedJi, kJ:fli;Plnkli, krlpli i 81. OVarnopripa(iaU.IIlenica
.fjiial (p.rema kojqj neJIlaformahle j~e), koja se upotreQ~aya1I.ao nmozina ad
imeIJ,ice coVjek (Premakojoj, oPet. nema formalne mnpZine).... ....'
Osimob~ d4n.l'u pje~ni~kom Be jeziku upotrebljavaju i starijiobllci dnf!vi i dnJ.
rovi,lllut -illutovi; trl>kUt - Wkutovi, kl>lut - kl>lutovi; - tlltr.ijeb - t~trebovi,
3)imena nQycanih jediDica i n;ijera, npr. beci. Illji, ji}ni, e~nti, f:rtii, grlHni.,
kl>rijen -kl>r;jenovi
pIni, d'tnj,'Mr'Ci, jlW.i, M.i,viJ.ti; v{)lti, sOl is!.; " '. . .....
. 2) nekoliko imenica s usidrenim akcentom uzlazne intonacije, ito: bedemi
J 4)imena naroda, npr. Bilski (uspor. toe. 160), Bilri. GlIsl, QAli, Goti, Gtci,
i bedemovi, Jralemi i Jralemovi, bilgremi i hagremovi, Ci1imi I Cllimovi, lokumi
HOni, K~lti, 1(me.Ij, K~pp., Lapi, Nepi, Prilsi, Rllsi, SIlsi, Skl>ti, Sv!di; T6ti,v.z.1Si
i)pkumpvi,. i)luei i olukovi,haremi i Mremovi, Mdemi i Mdemovi.
isL' '. .... ." ." ,',
s
154 0<1 lmenica jednoslomom osnovom koje uWiml\iu nepo.stoj~aa (tj.
ad onUt koje:u W i Gi iml\iu dva sloga) samo dugu mnQZinuimaju mi}z8k
.,.. m,l>zgQvi, dr{}z{ik- dri}zgovi. Ohieniji je dugi ablik u imenica ti)Ckovi, pupkovi,
spl~kovi,vl>skovi, cMkovi, trMkovi, uglovi, iJrlovi,smfslovi (pa i Msmislovi),
kotlovi,.riilovi, ces.fjevi (i cM.fjevi),jecmovi, n8jmovi, ~movi,dojmovi, p6jmovi,
r)jmovi,c Zi\jmovi, jarmovi,rltmovi,' ovnovi, g1.biJjevi; VIgnjevi, t6i:njeVi.;'viSiJj{wi;--·
kadrovi,t'lgrovi, vi}provi, Vj~trovi. Kratki oblik tih imenica ima stili.sticku v'rijed­
nost.·· "
, Uveeembroju takvih imt':nica podjednako je cest i kratkiLdUgioblik
inno~e~To su: Jrold ik6lCeri.,~pnei i sAncevi, jilrciJjAreeyi,pruei, i p,§ieevi,
k6pcl i ii6pcevi, Oed Mev:! (u znacenju crkveruh pisaca sarno ociJ.); :..,.. macei
im~t1.roVi, .ilM'ci i ~kovi;' sIn,fcei i sm/ckovi, ru~ei i ruCkovi, tiled i tilckovi,
dlliJjci i dlliJjkovi, cv6rci i evorkovi, zAmei i ~oVi, cUnei i· Cilnkovi, prasei
i prllsko.vi,· praseiLpr.as.kovi,blij~sci i b.fj!skovi, trij~sci i Wskovi, vrij~ei
i vreskovi, pIsei iplskovi,vrisei i vrlskovi, visci i v'tskovi (tzaji), vIseJ-i viskovi
(zidarske sprave), pijusei i pijllskovi, visei i viSkovi, vfSel i vfSkovi,.zgllivcl
izglAvkovi,.lijevei WlIvkovi: - kAbli i kAblovi, svtdli isvtdlovi,posliiposlovi,
pijetli..ipijetloVi,'djlltlii dji}tiovi,gnjetli i gnjetlovi, vWi i v1.ZIovi; - vJ:tli iVWovi,
vttli i vttlovi, Stti.g.fji istagljevi, preg.fji i pr!g.fjevi, rl>giji i rfJg1jevi, ilgiji i· Ug:{jevi,
510
k~ijii .HSijevi: ~ aermi i aennovi;- bIlbiJjii bllbiJjevi, klienjii kilciJjevi, po.ciJji
i pllctijevi,:co.ciJji i CilciJjevi,bAdn,ii.i bAdiJjevi"ognjii o8D,jevi,pll!dnji i:plAdnjevi,
stfipiJji i stilpiJjevi, .t6lT.1ii i t6lT.1ievi, cesnji i ceSnjevi, susnji i sllsiJjevi, skretnji
i skretiJjevi, ttltnji i tiltnjevi,itvnjii Ztvnjevi, rliinji i rliinjevi, gleinji i glMnjevi,
~i i reinjevi, seinji- i sMnjevi, sveinji (svllinji) i sv~injevi, sUZnji isllZnjevi:
. ",'CAbri i cllbrovi, .dAbri i dllbrovi,zflbri i zflbrovi, i}dri i (}diavi, v'lhii i v:'fhrovi,
~ruai' i svMr.rovi; - Wrti i lJiktovi,hipti i hiptovi.
Ostale takve imenice iml\iu kratki oblik, npr. stArac- stllrei, s~l)ar sllbri.
ni},kat- ni}kti, psaJam - psBhni, rASak -: rasei ltd., iak;o. nijeiskJjJ..!.ceno dabi koji
govorilac ilipisac,-osobito ako je izistoCnijUtkrl\ieva, napravio.i od tih imenica
dugi oblik. . .'. .'
1550d imenicas dvoslomom o~noVom(1j. onih koje uNiiml\iudvasloga,
au Gi tri) dugi oblik mnoZine,pored kratkoga, mogu imati:
l)nek:e imenice koje su u W naglaSene kratkosilaznim akcentom ("), a drugi
1m j¢ slog dug, kaosto jeznil~ - znAcajevi. Tako 1:tMaj ;- tMajevi,sMCaj
- sMCajevi, slllcaj·...:.. slrlcajevi, l1Siij -l1Sajevi, smjMtaj - smjMtl{jevi, llli§j -li}ia­
jevi; - jllblan - jAblanovi, gAvran ·-.gAvranovi;-. Ambar.,..Ambarovi; - pi}jas
-'pl>jasovi; - giJleb-gAlebovi, jlJ.reb - ji:lrebovi, jllstreb - jAstrebovi, killen
killeilovi., .m.n.uen -. mAk(jenovi, ilg.fjen .ilgijenavi, kAmen - kAmenovi~
p~Amen .:,. plAmenovi, prfl.men - prfl.menovi,znAmen:-- znAmenovi, 'krllmen - kr(}..
menovi,sWmen - stremenovi,'grlUnen - grIlmenovi, jAsen ...,.jAsenovi, bllsen
- bllsenovi, sttSljen -stlS.fjenovi, kllsten - k~stenovi,ptsten - ptstenovi, vItez
- vltezovi;:- li}ptir.- .1l1ptirovi, - si}kiJl -:sl>kolovi, jilviJr - jAv:orovi; g{}1ub
:-' gl>lubovi, l>b~c .l>brucevi., .1Al?ud-JAbudovi, l1mun -l1munovi! kl>tur - kl>tu­
155'a Od imenica s osnovom duZom od dvasloga dugi oblik; pored kratl!:oga,
mogu imati sarnd slorenice u kojima je drugi dio'jednosloZru;l osnova, a znace
vrstuono~stQ.im maN drugi dIo, npr. dtvoredi i dlvoredovi, dvl>.redi i dv{)re­
dovi, dvMlani i dv()Clanovi, Msmlsli I MsInislovi, prAqjedi i prlldje<l.ovi, mni}go­
kutii mnl>gokutovi, pliJ:cidruzi iplacidrugovi, a neke od ta.kvih imaju samo dugi
oblik,npr. pl>lutonovi, mMutonovi,pl>lubogovi, mMukatovi.
. Slorenice nf>s()rog,. kl>zorog, ki}lodviJr, probisvijet i s1. ·iml\iu sarno kratku
mnoZinujer ne mace v:rstu onoga sto maei njUtov drugi.dio.
'lfifiSkracena mnoZina. Imenice koje se u Wsmavl\iu na.~in a znace }jude iz
nekih J)1jestaili krl\ieva,.ili pripadnikenekih naroda ili drugacije organiziranih
grupa (prema poslu, vjeri i sl.) odbacuju zavrsetak -in (koji znaei jednog pripad­
nika), te~vak-idodl\iu na tako.skracenu osnovu, npr. ZagrepCanin
- Z;1grepeam. Spl1canin Spl1cani, PariZa.nin -PariZani, Clpranin - Clpnini, Is­
lAnaanm - IsJanaani,Etiopijanjn - Etiop.fjani; griJdanin grMani, seJjanin
- sMjani, otoCanin - otocani, pucanin - pucarii, ktSCanin ki'Scani, poganin
- pbga.n1, tlra.nin - tlrani, Arapin -Arapi, Arnautin ArnauD, Bilgarin - Bogari,
Stbfu - Stbi, .TUrCin - TIlrci (od Turk:in,Turk-i) i dr. pa dostaimenica turskoga
podrijetIa koje znace zanimanje: argatin Brgati, bakalin·- bakall, berberin
berberi.,.cobanin - cobani i cit.
511
 . Ponekadse, pod utjecajem dijalekata, i u jednirii upotrijebi osnova bez
jedninskog morfema -in,.te sekaZe npr; hap, Alnaut, BOgar, Clgan,Stb, b}ban,
bakal, araat i s 1 . · . Neke od tih imenica mogu imati i jedan i drugi oblik: braiwvi i brakovi,
157 U imenu. Rusin -in je postalosastavni dio osnove novogaimena kpje
oznaeqje drugi.narod,a ne Rvse,te je proIilijenilo i akcentprema sliCnim
imenima kao sto su:·Utin, Daltnf1tin.
158 U imemcamakoje msu etnici ~in nijejedbinsko obiij~e te ne otpada
u mnoZini, npr. domaCin - domaCini. kumasm-kimlamu, ttld1n - ttlt1ini, gonCin
- goncini, n~rlidin - n~dini.
. Uimenu naroda S1aveni i Hrvati jedllinskisufiks je sasvim nestao pa se kaZe
sarno Slaven i Htvlit. .
159·· Akeeilatske promjene. U veeini imeniea je Nmakcenatski neobiljezen
oblik iima osnovni akcent. Sarno je u nekima tcij padez obiijeien, ito:
I' -1) skraCivanjem sloga ispred umetka -ov-l..ev-. :Tobiva:
;it) u imenica s jednosloZnom osnovom (bez nepostojanog a i s njim) koje u Gi
imaju dugosilazni akcent,npr. grad - grada '- grAdovi, ~e"": z~(:a - zMevi, sIn
- slna - slnovi, dfig-· dOgs - diigovi; - vrIsak vr:fska "".vrlskovi, sv~Zanj
svMnja svl':injevi, pfieanj - pficnja ""po.cnjevi, s~tanj - s~tnja - s~t-
njevi, lJikat -1rurta -lAktovi. . .
.Napomena:Ako se ispred tako nastalog -;1e (koji nastcije skracivanjemod-.ue)
nade -1 ill ~n, Stapase -;1 s prethodnim glasomu ~.(iill.qj, npr; bl{j~-bl{j~ska
-;- b.U~skovi,· snijeg - snij~ga - s.qj~govi; ako se ispred njeganade sUglasnieki
skup koji se svrSava na r, gubi se j, npr. br.u~g - brij~ga-b~govi,crij~p
crijepa - ~povi; a ako ispred r nema suglasnika,jse ne gubi, npr. rij~k
Ij~kovi, rij& - Ijl':zovi (dijal).
b) u dvosloZnih osnova koje ria prvom slogu imaju kratkosilazniakeent C),
au Qi imje clrugi slog dug, npr. jllblana - jablanovi, jastreba - jllstrebovi, vlteza
Vltezovi; kMlira - ki}tarovi, pi)jlisa - plJjasovi, mlJsiira - mlJsurovi, klJrijena
-kl)Ijenovi, ~trijeba - t~trebovi. ._ .. ..,.
c) Treba napomenuti da imeniee s nepostojanim a koje ub. ptoduljqju slog
zbog poloiaja pred sonantom i jos jednim konsonantom (Se) vraCajutiovom
obliku svoj osnoVru kriltki sarnoglasnik ispred umetka -ov·/..ev-, npr. jArac
- jlirea - jAreevi, paJac - plilca '- paieevi, zglilvak - zgMvka - zglllvkovi;.cwan
- 6vna - ovnovi, kf1bao - klibla - kablovi, ·orao - 6rla - orlovi,·
2) ·promjenom intonaeije. To biva:
a) u jednosloZnih osnova bez nepostojanog a koje u Qi imaju kratkosilazm
akeent a u Ni dugosilazni (to su imenice navedene u toe. 8); One mjestokratkosi­
laznog dobiWju kratkouzlazni akcent, npr. brad - brlida :..:. brodovi,led - l~da .
-ledovi.
Takyu promjenu, osnovnog akcenta ima i v~par _. vl':pra - veprovi,
pored
nepromijenjenog·akcentav~provL . .
lZU:Zetak su rog - rlJga - r()govi i kr4j:.... lr:dja -lr:djevi, kod kojih je i u N m
prevladao akeent jednine.
b) u nekim·od imeniea navedenim pod loa slog se ne skraCuje nego. se
mijenja intonaeija. To su bOd bOda - b6dovi, bOl -bOla - b610vi, .bilk - bilka
- brlkovi, hvat c:... hvata ~ hvatovi, jliz - jliza - jazovi, jez -,' jeza -jezevi, lilk ~ It1ka
-lrikovi, paz - pllZa - ptii~vi, slap - slapa - sJapovi, sum - suma- sUmovi, trilt
512
- trota trutovi, vez ~ veza - vezovi, vis vIsa vfsovi, ZW - zwa - ililovi, iOlj
- ifi.{ia iUJjevi, dlo (od dijeI) - dijela - dijelovi, vijek vijeka - vijekovi.
brldovi i brfdovi, gtbovi i gfbovi, l~tovi i Jetovi, pi'ikovi i pUkovi, vlrovi i vfrovi,
iMnovi i ibr1novi, idraiovi i idralovi. .
Neki bi govorilac .moZda jos koju rijec izgovono u mnoZini s promijenjenom intonaci~
jom, a neki drugi bi i neke od onih za koje je receno da mog'\l promijeniti intonaciju radije
izgovorio sa skracenim slogom. .
e) u nekoliko jednosloznih osnova s· nepostojanim a koje u GJ imaju dugo­
uzlazni akcent () zbog poloZaja pred sonantom i jos jednini konsonantom (Se).
To su: konac - k6nca -:- k6nci,lonae -16nca -Mnci, novae - n6vca - novei, stenae
stenca - stenei,telac - te1ea - te1ci i ~ci (jer ako odjednog sloga pod
dugosilaznim akcentom () nastanu .dva, na prvom slogu je kratkosilazni (~)
akcent, a drugi je nenaglasen), lanae -lanea llinei, vijenae - vij~nca - vijenci.
Sve one, osim novae - novd, mogu imati akcent kao u <i: ,k6nci, 16nci,
stend, telci; Jand, vijenci. . .
Napomena; Promjena silazne intonacije u uzlaznu posljedica je tOga stoje u mnoZini
skupina navedenih pod a) i b) akcent nekad bio na umetku -ov-l-ev- pa se po novoj
stokavskoj akcentuaciji .premjestio na prethodni slog i postao uzlazni; promjena uzlazne
intonacije usilaznu (metatonija) u skupini pod c) posljedica je opozicije'sOO je n~kad
postojala izmedu oblika jednine s naglaskom na nastavku (koji se po novoj stokavskoj
akcentuaciji premjestio na prethodni slog) i oblika mnoZine s naglaskomnaprvom.slogu.
3) duljenjem sloga ispred nastavka -i u imeniea na -aninkoje odbacuju
u mnozini jedninski morfem -in, osim ako je slog ispred toga sloga: naglasen
uzlazno, npr. Splleanin - Spllclini, grac1anin - grac1ani, varosanin - vliroSlini,
ukucanin - iikuclini, Kotoranin - Kotorlini, DlJbrocanin - D{)broclini, Dubrovea­
nin - DUbrovcani, ElzaSanin - Elzaslini, KoprIvnicanin - Koprivniclini, Beogra~
c1anin - BeOgrac1tini, Caribroc1anin - Cllribroc1lini, Benkovcanin - Berikovclini,
BtdovCanin - Btd6vcan.!•. Hercegnov.{ianin - HercegnovJjlini; ali: cobanin
- cobani, Jelsanin - JelSani, Bizlmcanin - Bizlincani, Lobarcanin - LoMrcani,
Abdericanih - Abderfcani, Babil6.qjanin - BabiI6.qjani, Rimljanin - RimJjani,
Evrop.{ianin -Evr6pljani.
GENITIV MNOZINE (Gm)
160 Nastavak ovog padeza je -ii, a sarno nekoliko imenfea moze imati
i nastavak -i:. Nastavak -a dodaje se na osnovu koja j~ jednaka nominatiyiJ.
jednine (tj. 11,a obienti ill prosirenu osnovU), osim u Unen,ica s .dugim ill. sa
skracenim oblikom mnozine, kojima se dodaje na osnovu· koju iIllaju uNm, npl\
ki).qj - k6.qjti, lzvor -Izvorli, junak - junakli, jablan - j/Jblanli, nesretnIk':' nesret­
nlkli, istrliZivac - istrazivacli, pas :- pasti, pedalj - pedii1jli, psaiiim. psaiiimii,
vj~tar - vj~tlirli, POdiUak pOdlitlikti, ledo16mae -ledQlomlica; - drilgovi - dni­
g6vli, vj~trovi - vj~trovli, pijetlovi - pijetlovli, jablanovi - jablan6vli, Arapin
- Arapi - Arlipti, Kanac1anin Kanac1ani - Kanac1iinli.
161 Prema (Jgrin tJgri G m je (Jglirli, jer se pred nastavkom rialaze dva
suglasnika pa se umeee nepostojano a. ;~
162 Napomena: Imenicekoje u Nj svrsavaju na -0 koje stoji na kraju rijeci
prema I u b. zadrZavaju 1i u G m (jer seu tom obliku ne nalazi na kraju sloga); npr.
anc1eo anc1ela anc1e1ii, svtdao -svtdla - svtdlilti.
513
 . 163 I imenice na -lackoje u l:::. imaju -Q na kraju sloga zadnava;iu u am -1, jer
- se ne nalazi na kraju. sloga, npr. tiiZilac - tUiioca ~ ti1Zi14ca.
, '164 Imenice kojeuN mogu a ne morajllimatiriepostojano a (lj. one kojima
se osnova svrsava na kt, nt, pt, rt, ispor.. t. 165)u.a"'·garedovno imaju, npr.
kon11ikt i.konf1ikat...,. konflikatti, akcent iakcenat ~ akcenatti; koncept i koncepat
..:..koncepiitti. koncerti koncerat konceriitti.
Vrlo se rijetko susreee oblik bez nepostojanog ~ akose izpopratnih rijeei
vi4.i da se radi 0 G:ltl.,npr. fi:o:ntaskih transport;.!. (i'{r1~~Mars 23).
. 165 Drtigeirtleruce koje seu Ni svrSavajuna dvasuglasDlka obicno ih ni
udm herastav1.laju nepostOjanim a, npr. adverb"": ad~bii,katafalk -katafiilka,
Bdneks. adhekSa; biclkl- bicikla, ali m()gu imati i obliks nepostojanim a, npr.
su!fks:"":'sUflkasa,obelisk - obf}listlka,' katapult '..c.. katapUlatti, ni}rv - ni}riiva,
fasclkl - fasc1kiilii, . au Ninemaju.pepostojano a, kao.stosu imenice drug-.clrClga -,drfJgovi, gb1iib
:166 Nastavak-iiri'ui tineruca.{judi fnekollkoiinenica kojeznaee mjeru, i to
injesecl; sat}-,"pari,.· h~tr(Jj~e se govoti hvlitiI 'ilihvaiovii),arJ (iBra), a. pored
obllkamni,vii,cfva, zi:.ibii ifpotrebljavaj'u se~ iakosye rje<le~ i obl,ici mravi, civi,
rub!, (i.zub@)~ptstt(obicnij~.ie pt5tijl1), npr. Nicega se cmci .oriako ne bojekao
Inr;i!vi. (F. .MazUI"anic, 150)- Zune site .iI1tih. i cmih.mravi,' c.rvj iskljuvanih iz
sfiJjackih, sojew.ca. (PEli¢ 17)":' Bedovi tisuca.i tisucasitnih mravi (N.S. 162)
- O{SjetiCVq,kot zu,bi.(Horvat 63) - Primijeti . .• dvareda. ostrihzuba. (Horvat 20)
-: Stisnutih zuba. {N. S. 295}-.Desnibezlzubi. (Spoljqr35)1""Svise mWeenih zubi.
(S:Novak.88) ;-:-.GUQ sersak zuba. (S. Novak 245) - Hva!asecekinjai zubi ko.{jaca
strasnih nerasta. (Peic 299) .:... Gomilezilbi do~ vacaju meso. (Lausie.18) -: Skripa­
njeiednjhzuba.. (Lautic 296)Jel' onajz1atnih zubi? (Kikic, Proza420) - Dva
reda gvozdenih zub.a. (Kikic, Proza 119).
_,' , .:: , ,-. I. • bliGl1, pregradak . pregradiikii, tuZijac - tuiilaca, pOduporanj -.poduporiinjii,
167.Nas~va)t;"-Uu. imajuimenice:gost,(jli (Jjeae je gostiiU gostti, a vrIo
rijetko gostova), nokttjii (pored nokatti j rjede noktI), pi-sOjli (pored pfstti i rje­
dega prsb), ziibijii (pored zlibii i ziibi), npr. (Profet) je izagno masu grijesnih
pijanih gostij'u.(KrIeza, Simf. (1933),18) - Gostiju nije gotQvp nibilo. (C.P. 54)
- Gostiju nema. (Barkovic 14) ~ Za njime krenula duga Povorkaostalih gosti.
(Tomic 3, 106~ MH) - Poderanih i;arapa i pr.{javih noktiju. (Majdak 61) - Noi . .. za
.ci§cenje zemljeiSpod :nokl.{ju: (peic· 39) VrScima prstiju~ .(pei6'30) -. Rutavih
pciti; (peic' 346)' ~ F:i:'eska ruka ikirtgavih .prstiju. (C. P. 249) ~ Zglobovi prstiju
nisu pekli(SpoJjarl4,f) ~Njuska oko prstiju. (Kikie, Proza 45) ~ Najagodicama
svoJlh prsi:t+ (Kiki~;I7!lza 483) - Jagodice' prsta bijahu' vee jako ozlijeaene.
<Kusa:ri:,Uib~"57)'':': Ok'o,pistiju.(Krleza.; HBM, 351)- Jagodicamabosonogih
prstiju;(Lausic"57) -Na -vrscimaprstiju. (Spoljar ,107) ~ S.kop.{jastc) si.{jastim
pre(fst{icllrlaiubiju.
_', <:',w;'
"';Cf "
(Spoljar98);
.•." . "
.' . .
168 U knjigamJ.ltiskanim prije 1900.godine moguse naCii oblici s nastav­
kom -ah,k:oj~(;~k:, pje,snickih razloga Matos i kasnije iskoristiti, npr. U menijeca
sjena tVQjlhdvorah. (Mlitos, I, 78). U suvtemenom knjiZevnomjeziku taj se oblik
vise ne upoirebljava. . cvilriikii, hiIulc-limiica, N.{jeinac - Nijemacii, vijenac - vijenaciL .
169.AkcenatSke promjene. U oblicima s nastavkom -a duJji se samoglasnik
u slogu pred nastaykom, ako vee nije dug, a u nekih imenica s akcentom na
514
zaciDjem ill predzadr\jem slogu osnove mijenja se i osnovniakcent, ito:
U dugoj mnoZini duJji se slog umetka, aakcent kakav je u N" ostaje bez
promjene, osim u nekoliko imenicai npr. kr8.ljevi - kraqevii,puievi - puzevii,
djMovi - djMova; brodovi - brodovii, stOlovi - sto16vii, stijmovi -' stijm6vii,
stag.{jevi _ stagljevii; httovi -.htt6vii,veprovi - veprovii, ocevi - ocevii, babnjevi
-.bilbnjeva, LAktovi -IAktovii, ki1sljevi- kllSljeva.
170 Ne zadrzava se akcent N m nego se
. a) duJji u 0 bliku sni)'\I:a.(gdje je osnova bez samoglasnika paje u W naglasak
na umetku sn{)V1). .
b) mijenja mu se intonacija u oblicima t()p6vii, v{)16va, k{)tI6vii, p(}slova,
()vnovii, ik16va, t()Ckovii,.ali se moze zadrZati i akcent Nm tOpovii, volovii, kot16vii,
pos16vii, ovnova,or1ovii, tOck6va.
c) premjesta se na predzadnji slog u imenica koje u N m imaju skraceni Slog,
_ gM.1ba - gi)1ubovi; te na tom .slogu, jer je kratak, nastaje dugouzlazIii. akcent
npr. drug6vii, go1ub6viL
Tako i prema odnosu kraj - kr~evi, rog.- rbgovi ima i am krlUeva, rog6viL
Sve teimenice mogu imati i akcentkao u N m : driigova, gblubovii, kr~eva,
r(}gova. .
U imenica koje u Ni ima,lu nepostojano a akcent se ne premje~ta,ripr.lrurnt
-lAktovi -li1ktovii, Mbanj bObnjevi Mbnjeva. .' .
171U kratkojmnoiini imenica s nepostojanim a dulji se nepostojano a,
a osnovni akcent (koji se u ovih imenica vidi u N) ostaje nepromijenjen.(osim
u imenica nagla§enih na slogu' pred nepostojanim a kojim uzlaznim akcentom
i l.limenice nl>kat), npJ;. peda.{j - p{J4ii.{jii, lJikat - lJika~sv~kar - sv~kiirii,
pMjetak',-,pMjetiika, i~telac - i~te1iicii, kbvftanj - kbvftiinjii, poljubac po.{ju­
starosjedilac -starosjediliica, dobfvaJac.- dobfva1aca, pripovijooalac - pripovije­
daMciL
172 hnenice koje u ostalim l:::. ilnaju slog dug zbog SC uovom obliku imaju
svoj osnovni kratki slog Ger je umetanjem nepostojanoga a SC razbijen pa nema
razloga duljenju), npr. zglAvak - zgl§.vka zgli1vakii, c.llvao - cilvla - ci1viila,
krlIstavac - krllstavca - krastavacii, zilravanak zlU'aviihkazlU'avaniika; vOko­
vac vl1kovca - v£lkovacii, nJikovanj nJikovnja- nJikQviinjaj zasjenak ..., zas­
jenka .: zasjeniikii, proSirak - prosfrka- proSiriika, jasikovac ..,.jasik6vca - jiisiko­
viicii, prekomorac prekomorca - prekomoraca, muhamedovac - muhame­
dovca - muhamedovaca.
Tako je i prema N m Tllrci (koji danas nema oblika jednine, nego stoji kao
mnozina prema TUrcin) am Tilriikii.
173 U imenica nagla§enih akcentom uzlazne intonacije na slogu pred nepo­
stojanim a mijenja se osnovna. intonacija u silaznp te
a) .dugouzlazni akcent p()staje dugosilazni, n'pr. vrabac vz:ilbiicii, cv.rkak
b) kratkouzIazni akcent postaje kratkosilazni u veeine iinenica, npr. 18iac
-lllZiica, bOrac - Mriica, hrQpac -: hrbpaca, oganj - bgiinja, kotac - k{)tticii, stoiac
-sUlzaca. .
515
 c)8ko ispred tako nastalog silaznog akeenta ima JOs kojislog,.glasovni se
udar premjeSta na prethodni slo~ koji - jer j~ kratak-dobiva kratkouzlazni­
akeent, a prijenaglaseni slog, ako'Je bio dug, ostaje dug,.npr..dobftak - dopitakii
(od dobltakii); brezuljak - breiiiJjakii, komarac - koni~cii, nedostatak -: nedi>- .
stiitakii, Dalmatfnac - Dalmiltiniicii, poletarac - poletariicii, Novopazara:c ~ NovO­
pilziiriica; kokotac kokotiica (odkokl)tiica), bJizanac - blizaniicii,bJizartak
- bl1zanakii, drvoti>l:ac - drvotol:iica, Gradal:ac - Gradacacii, koz;}]ac - kozaliica,
kotalac - kotaliica, kraV8Cac - krilvacaca:, maslilCak'.~ miIslal:akii, pokrovac
-- pokrovaca, nozmuac noianjacii, posAlac - po$l:llaca;' posiUak '- posaliikii,
sinovac - sinovacii, udovac - udovaca, starileac - staral:aca.
174 Unekih se imeniea skratkouilaznimakcehtomne mijenja intotUteija
.;.. svjedok - svjedoka - svjed6ka, mitvac - mrt'Vaca- mrtvaca, Zivot - zivota
nego se glasovni udar premjesta na slog pred nasta;vkom, tj.na nepostojanoa,
- Ziv6tii; -laZOv -laZova"-laZ6va, garov - garova - gar6vii. .
koji - jer je dug - dobiva dugouzlazni akcent,ripr.otac - otacii,mbmak
cana, PUljamn - PUljani - PUljanii,Fenil:anin - FenicaxP. - Fenil:anii, Kragujevca­
nin- KragUjevl:ani - Kragujevl:anii, Arnautin·- Arniluti - Arnalltii.­
'179 Ako se naglaSeni slog. nalazi ispred nastavka te.biva zahvacen dulje­
njem, mjesto
a) kratkosi1aznog akee]:lta nastaje dugosilazni npr. r1}k r1}ka -riUrii, k~ks
- kllksii - kl}ksii, grlUn - grllma - grl!ma; ROs - Ri'lsa -ROsii, SlJs - ~a '- 8asii,
ptst - ptsta - ptstii,rru - rrua - rIUii; gdst - gl)sta - gdstii, rdg - rfJga - rdgii, 'piJst
- pl)sta - piJstii, Gal - Grua - Gala; Stbin - Stbi - St ba;
b) kratkouzlaznog akcenta nastaje dugouzlazni, npr. kOnj.- konja .". k6njii,
grM '"" grOSa - groSii, vtl: -:- vMa - vfCii, Gl)t - Gata-Gatii: - vth_vtha - viM;

-momakii, jiJ.rmac - jarmaca, precac - preeaca, sokac--sokaca,-lovac-lovacii,

180 Uimenica s dvosloznom osnovom naglaSenom kratkouzlaznim akcen­
lonac - lonaca, koIiac -konaca,ovan ...;. ovanii, stii.bar.. - stabarii. '_
tomna prvom slogu mijenja se intonacija te akcent postaje kratkosilazni, npr.
Granlca limeduovadva nal.\ina ria:glaSivaIUa illje ostra teiielte 'iirieruce govore -isti . biibreg - biibrega-biibrega,jezik - jezika - j~1cii, pakrov- pokrova -pl)krOva,
govorioci sad s jednim sad s drug:im ak;ce~tom, ·a nekeJ~ govore sjednim adrugi orab - oraha - fJriiM.
s drUgim, te tako nastaju dvojni oblici, npr. momalaU mllpla:k.i, pravacai Pr.!lvica. sl!;opaCii
i Sk3paca, stabara i s~bara, prosaCii i prllsaca. ..,. . .'. . 181 Ovamo idu i imenice kojitna po odbacivanju nastavka-in u mnoZini
Od imenice btzac kad znaci.brza eovjeka qm je blziicii, a kadzn~ci nijesto ostane osnova naglaSena kratkouzlaznim akc,entom na predzadnjem slogu, npr;
gdje rijeka brze tece, G m je brz8.cii., .' Arapin - Arapi- Ariipii,goranin ..;. gorani - gl)riinii, Grill:anin - Grill:ani - Gri}­
Od imenica koje se rjede upotrebijavaju radije se uZima oblik s prruD.i.1!mjenom
l:iinii, l:obanin - l:obani - l:l)banii, MJel:anin -MJel:ani- MJ~anii, poganin
intonacijom; oblicitakvih imenica spremje!tenim akcentom zvul.\e u knjiZevnom jeziku
"",pagani - pl)giinii, Mrbarin - biirbari - Mrbarii, kasapin - kasapi- kAsapii.
pone~to usiljeni i pregerano litokavski.

182 Na isti je naNn i prema Nm sprosirenom osnovom topovi, volovi,

175 U imenica koje u osnovi nemaju samoglasnika (a to su: ~; san i.$Av)
kotlovi, paslovi, ovnovi, orlovi, tockovi u Gm promijenjena intonaeija tbp6vii,
naglai§enje nastavak (koji je kratak) pa rijee - jerje jednosloZna -=imakratkosi­
vfJ16vii, kl)tl6vii, pl)slovii, fJvnova, l)r1ava, tl)ck6va.
lazni akcent (psi} - psI; sni} sn1; sva - SvI); ali kad·se uGm pred nastavkom
pojavi nepostojano a i, s njim jos jedan slog, akcent se- premjesta naprethodni
183 Ako se ispred naglasenog sloga· nalazi jos koji slog, osnovni akcerit
slog,' slog koji - jer je dug, odnosno produZen, dobiva dUgouzlazni akcent:pasa;,
sana,savii. - . ostaje nepromijenjen, npr. l:ankoliz - CankolIzii, kukiiruz - kuktlriizii, krvvlok
- krv0l6ka, vodopoj..,. vodopoja.
176 Na nepostojano a premjeSta se akcent i U oblikunokatii, uz jednako
obican nl)kiitii. . . . . 184 U imenica s dvosloZnom osnovom naglaSenom kratkosilaznim akeen­
tom koje u Ni imaju drugi slog produljen premjesta se akcent na slog pred
nastavkom, koji - jer je dug, odnosno produljen dobiva dugouzlazni akcent,
177 U kratkoj mnoZini imenica bez nepostojanog' a . dulji se slog pred
npr. ~ben gr~bena - grebenii, gl)vor - gl)vora - gov6ra, afiv6 - ai}vola
nastavkoql., .ako je kratak;a osnovni akeent (kojue u ovih'clmenica vidi u d)
- aav6lii, lVer lvera - iverii, kl)kot - kl)kota - kok6tii, iis6v - Osova - tis6vii.
ostaje nepromijenjen (osim u imenica u kojih senaglaSeIii.slog naillZi ispred
Te imenice mogu imati i oblik s osnovnim akcentom,npr. grebenii, gl)v6rii,
nastavka, u dvosloZnih imenica s kratkouzlazniiiI akcentomi-u nekolikoime­ kl)k6ta itd.
niea koje u W imaju kratkosilazni akcent lUI prvom slogui duiinu na drugom),
npr. Ogora -iigarii, bri}tul:eda - br1}tul:ecia, lastavil:iea - ]i}stavil:Ica, Makoviea
185 U imenica koje pred nastavkom -ii imaju dug osnovni slog taj se slog
- Makovica; - ddboSa - ddb6Sii, anaela - anaeJa, banovjca....: bAnoVicii; '- ri'Jdite­
Jja - roditeljii, neprijateJja .,.. neprijateJjii, kukUruza - kukUriizii, upraviteJja
viSe ne mote produljivati, a osnovni akeent ostaje nepromijenjen (osim u jedno­
upraviteljii; domazetoviea - domazetovicii, l:ankoliza':" CankolIzii, bezobr8z1uka
sloznih osnova s dugosilaznim akcentom i nekih dvosloZnihs kratkosilaznim)
- bezobrazIiikii, senatora - seniirora; - miroda - nlfrooii,strteeviea 'strieeviC/i,
npr. putnik - plltnikii, glIJ.vniCiir - glIJ.vnil:ara; - nMak - nMiikii, ji}bliln - ji}blilna,
kl>lodvor- kl)lodvorii, vjl;renik - vj~renikii, {!i}fjeeiU. - nafjel:/Uii, Mgonetlj/U
Prnjavora - Prnjav6rii, pametzUakovica - pametzUakovicii, bbjeSenjakovica - ob­
jesenjakovica•. - Mgonetljitia. pl)1aZifjnik ~. pfJlaZiUnikii, sil)bodollmnile' - sll)bodoiimnikii;
- zapisnik - zapisnikii, rodonal:elnik: - rodonal:elnik:ii, ndgonil:ar -nagoniCiirii,
nenavidnik - nenavidnikii; konjanik: - konjanika, grfmil:ar - grfmil:ara, pokOj­
178 Ovamo idu i imenice koje u mnoZini odbacuju. -in, a neproduljuju
nile - pokOjnikii, napoJil:iir -napoJil:iirii, istQmisJjenik istilmisljenika, probi­
prethodni slog, npr. zupJjanin - zupJlani - zupljanii, Rijecanin - Rijecani ...:Rjje­
516 517
 svijet - probisvijeta; Bii.r Br1ra - Burii, tkiJc - tkaca t1caca, psiJr -psara
- psara, orac.-oraca - omeii, vojnik -vojnlka- vojn1ka, skjjas -sJqjasa - skUasa,
kolobar - kolobara kolobara. h:irmonikas - harmonikasa harmonikasa,
stolriotenisiic-' stom:o~aca':'" stomoteniscfca, racunoispltac - racuiloispitiica
- racunoispitiita. . (Kova~i~, Smrt bab~C~Ckinje) -U.qjinili dvcirih Odsele Ce Stanovati bolni qudi (Benoa.
186 Ovamoidu iimenice'kojeu mnozini odbaeujunastavak em, aprodu­
zuju prethodni slog (ispor. :10(:;' 1'79-3), npr. Bpl1Canin - Spl1Ciin.i ~. Spl1canii,
dtiav..(janin - dtZav.ijiini ""- dtZav.ijana, varosanin - varosiini varosiinii; Amcanin
- 4friciini - Africana, otoCanin -' otOCani - otoeanii, Gren1andanin - Grenlandiini
-Gren1.anaanii; ViroV1ticar.iin~ Virovlticiini - Virovlticanii, Srlboticanm - Siibo­
ticiini "7 Silboticana. .
187 U imeniea s jednosloZnom osnovom naglasenom dugosilaznim akeen­
1om:mljenja sEdntonaeijatenas~e dugouzlazni akcent, npr. ztlb -ztlba -zubii,
efv-.cwa.::"'cfvii, mrav-mrava-mrava, hvat-hvata.;::.hwita,dan :-:dana -dana,
om,,:.oma -omii, vat - vam ,-vatii, vaJ- viila - vifIa;zdriil- zdrAla -7zdraJii, su - suil
~~ . bovi -goliibOvima!(p'dfed'oblikil s akcentom ka:o it NlJlgradovima;br~govima,
.'188 U nekih dvosloZnih imenica naglasenih' kratkouzlaznim akeentom na
prv:om slogtl'moZe.se 11'Gm akcent premjestiti na slog pred nastavkom, koji '- jeF
je.dug ~. dobiw ditgouzlazni akcent.To biva u imenieakllmiida.,.. komadii,
kllriika ~ korAkii,.l1saja'- lisajii, slireaja ..:. slucaja, gtmii.ija -'- grma.ija, mj~seea
- mjesecii, l~ptrra'", leptfrii, .ijMnika-.ijeSnJkii, llblika - oblikii, llbriiea - obrocii,
llbliika - oblukii,. kllstrlra - Kosrura, majrlra majura, mj~hrlra - mjeMra,
Iilllsrlra mosura, kllrijena -korijenii i moZda jos kojoj.. .
189 lJ imenica koje u Ni imaju kratkouzlazni akcent na iadnjenislOgu; kao
sto su plnzl, pert], krat'n. bieikl, fasc1k.1. masakr, ne dulji se slog ispred nastavka
akooVa,j>i;)adettvore bez nepos1ojanoga: pin:(!1a, pei'#.ii, kiafnii, bic1klii, faSclk1a,
maSak:ta..!.,.b2.li .'. .'. " . .'
Ako' se G m tih imenica napravi s nepostojanim. a;· akcent se' premjesta ila
prethodni slog, npr. blcikiilii, fascikii1ii, masakarii.
190 Ostale imenicesdrugacijim.akcentoJIldUljeslog pred naStavkom kao
sve ostaJ.Ei, npr.katapUlt '-katapUlta, lndeks:-lndeksii, v~b ...;. v~rbii" adverb
- adverbii.
191 Svioblicisnastavkom .-InaglaSeni sU'.naslogu pred,uastavkom uilaz­
nim akcen1om, ito dugouzlaznim ako je slog u N'" dug: ..(judI, mjesecI,'p8rI, satf;
a
hvati, ti.r4 mnivf; eM, zzlbl, kratkouzlaznim ako je slog u N'" kratak: ptstI, gostf.
:~
192 Oblicis ~vkom-.jjtinagJ.aSeni,sukratk{)uzla.znim akceh10mna slogu
predmi.stavkom:. gostijii, nokt.ijl},'prstijii,.ziibijii.
DATIVtLOKA.TIV-I INSTRUMENTi\LMNOZINE (Dm; Lm,IIb)
',;':'. .,,:'.. " '" ."
193. Ti padeZi imaju sasvim jeqnak oblik; a razlika ii:n je jediho u gramatic­
nom znacenjuc,(vidi t; 96). Nastavakje -irna, a osnovajeista ~aouN'"
in8
194 U'knjigamatiskanim-prlje 1900:mogu se za D'" naB. obllCis :riastavkom -oml-em,
zaL'l' snastavkom:m. am I"'snasiavkotn ::i, npr. Tako sam pod.pIaStom, bo~aCkim skora
dVije godiDe dana voje.vao_proti gusarom nakopnu.(Bogovic, Prip..(1859) 82) Pros ...
Hrvat(,)m s be4~~ if: Smge.(seI)~. ?jes. (1908)72) - StekliSem qutiIp. koZu svlaCi.
Pjes. (1908) 47) - Po aobr.ijeh greC otaca piitih. (Martie 1, 47) - Jesi li govorio sa v.ijetnici
desetorice? (Senoa, Prip. 3, 287) - Pod stI¢mi krovovi. (Balski, Naslov djela) .'
195·:Akcentd.ru.kciji nego U' Nm imaju:
1. imenice koje u Gm imaju nastavak -fill ciju;one u nmimajuisti akcent kao
u G m : .ijudima, p;ir.iIna, mjesecima (pored mj~secima prema Nm mJ~seci). satima
(pored'sa~ap'iemaN'" siJb), hvatinia, arirna, zlibirna, prstima (pored.pl'stima
premaN"'ptsb); gostim:a;nc}fc:t:i-riia (pored nllktima prema Nm nllktx).
·2. Iriiemce' ltoj¢lpred.'umetkom -ov::/-ev- imliju skI'acen oshovni slog: One
a
mogu mniti akceriikao\t N"'; fubgu ga premjestiti ria slog prednastavkom, koji
- jer je kratak ~ dobiva kratkouzlazniakcent, npr. grad -.gradovi gradovima;
brtjeg - b~$oVi.- breg0vinla, 'k~sten - k~stenovi - kestenovima, glllu.b -glllu­
k~stenovima, glllubovima). . .. . '. ­
, 3. Iinemce<ria:voo.erie"ut. 206. Kojimaje u Gm akcentpremjesten na slog pred
nastavkom; one iid)DI 'ii:iiajiiakcent natorn: slogu, i to dugouzlaini aka je u N'"
slog. dug, . npr:. .Ms~nj ::- kest~a, l~ptiri - leptirima, mj~seei mjesecirna,
.ijMruci :':.(jeSii.(e.fu,:ia-;'a-kratkoUzIazni akp je uN"" slog'kratik:, npr. dAvoli
- davbJ1IDa,gl:~beruw.be:r:lima, giisteri ..: gustenma." ... - ." .
·Sv:e _~ei.i':Q.enlce)::Q.oii1)II).ati i oblike.s akeentom-. kao u NIll ; Mstenima,
l~ptmma,1n.i~stk:l1na,.ij~§nicirna; IEvoliliiii, gr~beriima, gtlsterima;
AKUZATIV MNOZINE (Am)
; . ,.'
. ' i.:'
196 Nastavakje -e;a:akcentjekaou W.
VOKATIV MNOZ:JNE ~)
.:- i" ~ ~
197 Ovaj je oblik isti kao N"'.
198 Akcent je isti kao u Nm , ali imenice koje imaju akcent na zadnjem slogu
osnove mogu imati i oblik s akcentom premjestenim na prvi slog, koji - jer je
uvijek kratak dobiva' kratkosilazni akcent, npr. yojn1ci - vlljnIci, junaei
- jiiniici, kcipetani - kApetani, pomocnlci '- pllmQcnIci, Hercegovei - H~eegovci,
gospodari gllspodiiri.
199 .' Imenice s oSnov:o~ d~o~ odtti sloga imaju uvijek akeent kao. u N~.
PosuClenice mi -e, -1, -u, -0
:
· 200 Met1u,imenice m. r. bez nastavkauN1 idu i imenice preuzete izdrugih
jeii.ka koje se svrsavaju na -e, -i, -u i na 0 (dugo 0), npr. foaje, bite, renome.
519
 .rezime, V'alijete, Andre, Dante,' Cile; - jeti, ki-Oki,' d~bi, kroskdnm, 'okapi,. Mali, 208 Vokativ. ovih imenica jednak je nommaJ;ivu.
..Riidi, Leop~, N.BJIBS8ki;. - marSba, gna, .1glu,. interv.j11, Tlmbliktu, peru;
S1kcildl; .... n>lO, resa, depO, metro, biro, bistro, Kodnjihseoblikkoji imi:tju u NJ 209 U Ii osnove koje se svrsavaju na N imaju nastavak -em, a ostale imaju
shvaca kao osnova i na nju'se privezuju nllstavci prve vrste pod a;kao u imenica -om; npr.B()rdem, Vergilijem, Zlitojem; - Dlmilom, Z~Jjkom. .'
koje Sf! smavaju na sugIasnik, samo sto one'nemajuposebnog ob'1fkaza Vinego
imjeVi = Ni.· .' .' . . . . . ...
2~0 U mnoZini se u imenica kojima se osnova svrSava na -k pred nastavkom
201 Imenice koje se Svclavaju na-e Mugo e)mogu za·Vi jmati ioblik koji poCinje glasom' i stvara alomorfna osnova na -c, npr. snjMko siJjMci.
s nastavkom ,u,npt: krilpjeu! konferansjeu! . . .....• .... ." debeJjko":' debeJjci. .

202 U imeni(!a koje se smavrou. na~i (o~~ uimeruma m;;esecl jiuuUflli) 211 Alomorfna se osnova ne pojavljuje u imenice d~cko pa mnoZinski oblici

r;u:vija se u svim-A'(buduci da .senastavci pocinju samogiasniko~}alomorfna glase: dMki, .dMkima.

osnova na -u,
npr. krolil :.. krokija, krokJju, krOkJji itd. Kakose tako. razvijena
osnova Svrlaya nanepCani suglaSruk,:u instrum~ntalu Se,uzima nasti;tyak -em, ' . 212U Gill se u suglasnicki skup na kraju osnove ne umeCene~stojano a,
npr. kroJpjem, jlitijem, plinUeni;'hbbUem. . . " npr. mnogo ~aienka, nekoliko snje[;ka.
...-, ' . ". . . . ';
. 203 U imettima mjeseci jfini, jilli i se vtada kao na:stavak~ 'Ni,paje Gi· . 213 Kao nastavak za Ni vlada se i ZavrSetak -0 u imenica uzetih iz drugih
jfina, jrua, l)l jlinu, jOlu i t d . . . .... ..' . . ." . jezik;a koje znaCe musko bice, npr.. bajaco, mikado, hid8lgo, pJkolo, ill 8to neZivo
Zastarjeli su. oblici u kojima se W. uzima kao osnova pa muse dodlijil ~tavci, npr. ill apstraktno (ukoliko nisu s. r.), npr. sombrero; auto, tl)rzo,k8.kao,rftdio,
iurwa.juJ4ja, i ol;>lik.za W na(:i!ijenprema
' " , -, .: . '.'
ostalim --oblichnanlUit8.vkom
" " '," '. - ,,;juiljj;julij,
"" -. . " ,
. l!mbrio, rodeo, siUdo,. ill su vlastita imena ill prezimena !judi ill zemJjopisna
imena, npr. Oto, Augustino, MAo, Uo, Politeo, Antonio, OliO, DMCUO, Janigro.
204 UimenicitIl:uue, koja mote biti is.. r., ~pr. ;.. koje 8ubileu sastavu ia
- Oslo, Bilbao, Eldorado, KMro, Tokio, Borneo, Cimborazo, Milano.
II veliko rmale. (Vjesnik 16, 12.. 1973, $tr. 11), -e se obi~novhidakaonastavhltza
Ove imenice iniaju u Ni 8, a u Ii -om i iza N,' npr. gAuto, gAucom; blindzo,

I
nommativ, tu se u t::. odbacuje i natakvu seosnowdodajupadeZi:li nas1i\ici, npr.
u fInalu, pred fInalom itd. Takve oblike unaju i imenice bijenrue iCicerone, ali MndZom;kaudlljo, kaud'lljom, MIreo, MIrcom. . ' " . ' .... .
one imajunommativ i beZ e: bUemU, Ciceron. .. .. . . 214 U mnoZirii. se u imenica koje ispred. 0 imaju M javlja sibilarizirana
osnova, u oblicima koji pocinju s i. npr. rizik rlzici, hidBlgo -hidillzi.
205 Akeent. Imenice koje se u Ni svrSavaj1i na kratak samoglasnik imaju Imenicecilngo, milngo, gfnko nemElju alomorfnih oblika,pa im 9blicikc;>ji

I~
imaju nastavak i glase: dlngi, dlngima; mtlngi, mtlngima; tilriki. glnkima. ..
u svim oblicima istiakcent kao u Gi, samo sto im se u GIll:dvaposljedn.ja sloga
dulje, a akcent se - ako je predzadnji slog naglaSen - nlijerija zbog toga duljenja
te postaje dugouzlazni, npr. rez1me rezimea - rezimea, mmba -mamMa 215 U. imenica koje se u Ni svrSavaju na~io ugovoru se izmeau dva .
- mamMA, kanape .:.. kanapea ~ kanapea. . sainoglasnika razvija glas j,ali on neizazivapromjena glasa 0 u e,·te se ispred
o i ne pise, npr. radio radUa - rftdiju. - rftdiom; impresario.- impresarija
- impresariju - impresariom - imp~siirijL .
I Imenice muSkog roda s nastavkom ole u Nj
216 U nekih od tih iinenica se prema t::. razvija Nina j, pa oilda idu medu
206 Ove imenice imaju nastavke prve vrste pod a. imenice koje se svrsavaju na suglasnik, npr. 'scenario ...,. sceniirija'~ scenarJ;i:

I
!
I
207 Napomene uz pojedine padeze.
U Ni nastavak -0 imaju imenicekojima se osnovasVclava na -N, a nastavak-e
impresario.- impresarija ~ impz;esiirfi; fOlio - fOlija ~ fOlfj.

217 . Kako se u stokavskim govorima oblici s nepromijenjenom osnov()m

doJ.azi na osnove koje se svrSavaju na N. osjeCaju kao pogresni, a izmijenjena bi osnova zbbg rijetke upotrebe tih imenica
Ovamo pripadaju:. . mogla. izazvati .!1erazumijevanje, ponekad se upotrebljavaju i ()blici nacinjeni
.. ;a)imenice koje znaCe stoZivo, illsto sto se zamiSlja kao Zivo, izvedene prematudem oblikumnoZine:. mtlngosi, dlngosi, gfnkosi s dodavanjer:n nasega
hipokoriSticilim sufiksom -k-od osnovakoje se svrSavaju na'suglasnik, npr. mnoZinskog nas~vk!i. Prematakvoj mnoZini uhrvatskomse knjitevnom jeZikU,
. Btcko, VOiJko"SrMko, Riljko, t?lflko, WlseJjko, Tomko, JAdriinko, DArko, za Ni prave oblici mfingos, dlngos, gfnkos" pa ifbtos, mjesto .fC>to. Takve oblike
BMko, mtko, ZIvko; - Zovko: - dMko, Ujko, deMljko, razm~o, nestaSko, sa s' ne treba upotrebljavati ni za jedninu ni za'mnotinu.
snjMko i imenice v{}jno i Mroje. .
b) nehipOkoristicna vlastita imena, domaca i prilagodena tuda, npr. Marko, 218 . Imenice kQje znace. sio neZivo, kao sto su auto, tlmgo, trIo, lwnbago,
KArlo,: M1hajio,Dragojlo, BokCilo, Momcilo, SOfoklo; - Maroje,Mlloje, HJvoje, tijasko, v1lterpolo, sklirco, torpedo,cilnamo i sl.,u mnotini mogu biti is. r., npr.
Vergilije, Alojzije, AntonUe, Jillije, Borde. '. auta" t1lnga, trlja, sklirca, torp~a, dlnama~ .
520 521
 219 Imenica-fl)to »fotografija«ima mnozinum. r; fl>ti ilis.r; fl>ta, a.ponekad 229 Sve imenice s. r. imaju isti oblik za NAV jednine i mnozine, sarno se
se upotrijebi i oblik fl>tosi, koji se ne preporucuje. u nekih Vi I'azlikuje akcentom. .

220' Ak~ent ti ::;Vhn jepade~'akcent tsti lrno i .Ni osku nekih imenica .
u Vi iGm •
Imenice srednjeg roda s nastavkom -o/-e u Nj
2:h: ;iP~ellj(;a .~. nzlaZniinakcenOOm ha slogup.rediia$YkQ~ {)bilj~~n je
sifiiZD.im akc-enoom na PrVoni Slbgu, i to k::fatkosilazniiri ria ktat;li:om, ·adugosijaz­
rum na dugom slogu, npr, kamerlengo kAmerlengo, mikadrf:.c..'mnrado, tor~ .230 . Nastavak oimaju imenice kojimaseosnova svrs.ava na-N-ccst, a nasta~
- t{);,;ero, T6mko - Tomko, Dtkko DArko. yak e one kojima se osnova svrsava na N +c+st i imenice tie. (SOO je manje obiGno
nego tIo), finale.
222 U G m predzadnji se slog dulji, kao i u svih imenica;'npr:'rildio :':"rifiWa;
Auto Arlta, vl1terpolo - vtlte.rp61a. 231 Imenice s nastavkom imaju u Gi jednak broj slogova kao u Ni pa se zovu
'Ako'jepredzadnji slog; riii'glaSeil; duljf se i akcent tenljest6 kratkosilaznog jednakoslozne.
nastaje dugosilazni, npr. saldo salda, skl!rco ~ sk~rca, Mhdio ~ Mndza,
a nljesto' kratkouzlaznog dugouzlazni, npr. flamingo flamInga, kamerlengo ~2U vokativu se ove imenice upotrebljavaj1.l sarno u·personifikaciji, npr.
-r.kanierJeirga;.d1ngo.,.., dinga, hajaco...:, b a j a c a . , . IJerko, srce moje,U si lutka mala. (Matos, Djevojcici nljestoigracke)- 0 euti,
Troslozne .iinenice .&itrat\!:(l.uzlaznim .a,kcentom naprvom, slogu mijenjaju jadno tijelo moje. (A. a.
Birnie, Siromasi) - Q,tajno Poeelo, 0, cudna dimenzjjo!
inOOnaciju/ hpr..rlziko. "':IiZ:i1Gi.;.. (Krlcla, Simf. 153).. qzlazni akcent naslogu prednagtavkom prelazi na prvi slog
ipostaje silazni, jOje - jDje;
.,.~ :: .
. 2,33 U Ii nastavak -om4naju one iJn,enice,kojima se osnova svr$ava na··N"c­
,.... "IMENICESREDNJEGA: RODA
,- i : " ~ " . ,. . • • -st, a nastavak -em imaju one kojima se osnova svrSava na N +c+st i .imenica
more, npr. n~bom, c~dom, blilgom, rabom, l1kom, selom, sijenom, 'perom,
,~2?
.'
. ,:i ~~ni~s:r.,";ivrSavaju s¢u'Niria oill na e, osi.nlimeIiice doba.
_'.!. ,~ '.; • : ,_. ,'I" ;- :':., ." ~, " , ' . ' .' ••
prosom, zliitom, i}lovom; tli}m, f"maiQm,. bijenMom, - l1seem, sfUlem, ti'sJem,
grimjem, stcem, ,ognjiStem, morem.
224. ZavrSno 0 uVijek je nastavodt, aimaju ga imenic.ek()jima se osnova
.sVTsav~riii.-N, oSinl nacilt, Ilpr; n~bo;gavedo,'blilgo; pAzuho, mlijeko, gudalo, 234 IJ. n~kih imepic::a nagJ.aS~nih dugosilaznim' akcentom (A) oznacen je
koJjeno, ~io,m~so/ 6iato; sllJVo, ;teJjezo." '.' . . .. promjenom sil~e intonacijen.a,uz]aznu, npr.zMto - uzlatu, m~so. Il m~,
°
Imeruce s nastavkom ma(!e ~to neZivo, ij. stvari ill apstraktne pojmove, osim imenica more - po morn. Takvo se, ()biljeu,.,vanje lQka~va jos ~azi :u nekim dijalektima,
izvedeDThirufiksom '-lo,kojemOgIlma&:ti- i neZivo i ltivo,npr. zl'no, tijelo, rebro; vIdjelo, alije u l.qJjiZevnom je,~ll POSV~~(U;:)~j~,JJ tih imenica uvijeltjednak D.
svj~tlo; .",dtialo, raeunalo;, naklBpala,pklijeva1o.. . . . .

.225 '<i~vrSno e m~~ biti nasklv~:.a~oz~ pripadati osnovi 255 Nm obiljezen je u nekih imeni~a premjestanjem akcenta sprvoga sloga
na slog pred nastavkom i s tim pove~Qm promjeno~ silazn~ intonacije na
'.' 226 . N astavak za Ni je onda kad pred njim stoji koji prednj()nepcani glas,
ui:laZnu (~azt1a pronljena) ill sa sloga 'prednastavkomna pm slOgJs tim
pOVezariom promjenom uztazne iritouacije na. silazhu (silazna proffijena).
osli,ntp,reiim.a slfce iitrieni~jlliUe,' ~pr. ·bite, l1sce;. 6riiae,groide; CitoCje, ~rje, , ,,' , ' , ,.

klilSje; kisje, atiiZje; ,b,lJje, kppJje,gtInlje;, irp.8.qje, gr11nje, ,ill glas' c, iipr. silnce,
236 U joonosloZnih se osnova'pronijena liiOOnacije zbiva na jedinom slogtl
lice, perce, krilce, ill nepcaru sklip st, npr.lgralISte; kukurUzfste,' kilcfste, 1ti ime­
nicarna mOJ:"e (u kojoj je r nekada bio N) i tl~ (koja se mnogo manje upotrebljava (koji je istovremeno i prvi slog i slog pred nastavkom).
riegotli}H'posuaeillci .tiiuUe. .. . ' .
;-';.1'.:>:. '::. . 237 .·Up.aznu pronljenu imajl,l oveitnenice:.
a)s kratlQm slogom. .
"r:'22'i"ZaVriri~epripada osnoviu onihiinehica: koje prediljim iniaju<neki od
. aa). viSeslozn.e osnove: jl!zero - jezera; . . '
pr&mJoriep~Iiiilli;:1dasova\(P) oSiminlenica more,tIl!; finaJe;nj;l1:. zdrijebe;
ceJj~dti' c§ger'tele;fAlrie, lane; dOPe' mBgate,pi:fJSe,dijete, dvize,ill neki' od
ab) jednoslozne osnove: btdo (brijeg).,- btda, dtv'o,(gradivo) - diva, klfipko
srediijoilepcanili g18sova. (·N)~npi-. ptlce;vMe, dojenee; gondie; c6§e, Vll1.se; die, - klupka, maslo - masla, l>ko (kad ne znaci osjetilo vida) - aka, p{)Jje - poJja,
siljele; i u imenicarnaj<ije(samo lljednini),.slree,j1l.rUe. sml!ee smeca, iiho (kad ne znaci osjetilo sluha).r- Uha, vthnje vthnja, zvl)no
- zvona,Z1:to - Zlta.·
.'228. Po tome se imenice:Si r.dijele J.l dvije skupine:
b) s dugim slogom: meso -m~sa.
:<a) one.koje u.Ni imajunastavak ole;
U imenice gvozae (kad sluiikao plurale tantumu znacenju »okovi, negve«)
b) one koje u Ni nemaju nastavka.
osnovnise siog jos i skracuje te imarno oblik gvozaa.

.522 _ 523
 238Silaznu promjenu imaju ove imenice: 246 Duljenje sloga pred nastavkom. Slog pred nastavkom a produJjuje se
a) s kratkUn slogom: bedro - Mdra, ciHo - c~la, dobro dl>bra, jedro ~ jMra, ako vee:! nije dug, npr. ogledala - oglediila, ianovijetala zanovijetiilii.
pero(dio sprave u obli~u krilca, opruga) - p~ra, rebro - ~bra, sed10 - sed.la, selo Ako je u,slogu pred nastavkom nepostojano a, taj se slog takoder produljuje,
s~la, srebro - s~bra, stegno - st~gna, vedro - vttdra, zezlo z~zla; te onq bude dugo. npr. povjesma - povjesama, vajvodstva vojvodstiiva, prfja­
b) s dugim slogom: g6vno - gavna, bfvno bivna. teJjstva - prfjateljstiiva, svtdla'~ svtdiila, jiltra, - jlltara, koplje kl>piilja.

. 239 Akcenatska opozicija jednine i mnoZine sve se viSe gubi'pa s~ sve te
imenice osim 'jezera, diva, gavna i gvozcta govore i bez promjene akcenta
u mnoZini, npr. selo - sela, rebro- rebra, zezJo"': zezJa i sl; btdo-- btda; ZltO'--ZJta
i s1. pa i divo - dtva (kad znaci Zivo drva, dtveta); bfvno bfvna, iSV&10 '-SUena.
240 Genitiv mnozine obiljezen je umetanjem nepostojanog a i promjenom
akcenta. '
241 U G m imenica kojima se osnova svrSava na suglasnicki skup (CC) osim
skupovast, st, sc, sc, zd, zct i ()nih u kojima je drugi:glas j ill lj WneCese
nepostojano a pred zadnji suglasnik (Cae), npr. stablo .:.. stabaJa, sed10 - sedaiii,
leglo -' lt1giila, staklo - stakaJa; tnlplo'~ trllpiila, veslo -veS8la, svj~tIo - svj~taJa,
tl!zlo - z~ziil8, 'dnl> - dana,' stegno - st~giina, vMkno ... vUikiina, cesno ..:. c~sana,
klatno - kl&tiina, btvno - btviina, rebro' rebara, vedra -, vedara, jOtro - jOtara;
bratstvo - brAtstiiva, drlistvo - di'Ustiiva, cuvstvo - Ctlvstiiva, bAtvo - bAtiiva;
k6plje- kopiilja; perce - perlicii; bjelB'nce bjelaniica, j8jce - jbj§.ca,djeJce
- djeJiicii.
Kako se oznal:ivanje mnoZine promjenom akcenta sve viSe gubi, te imenice imaju G m
,242 Ako jeu ostalim padeZima' oanova obezvucena ill 6krnjen~ li'Glllse
akcentuiran i prema akcentu u jednini, npr. selo - siHa - sela, btdo - btda - btdii, ZIto - Ztta
- tftii.
pred umetnutim a nalazi izvorm zvucni ill ispali suglailnik,npr. klOpka :",'k1Q:­
247 Kad duljenje pred nastavkom zahvati nagla.seni slog, mjesto kratkoga
na.staje dugi akcent odgovarajuCe intonacije, tj. mjesto kratkouzlaznog nastaje
dugouzlazni, npr.' c~a - cela, pera (u' ptiCa) pera, pleca - pJeca, vrerena
- weteila a mjesto kratkosilaznog nastaje dugosilazni, npr. gtla - gfla, sll>va
sl6vii, mj~sta - mjestii, dj~la - djela.
,248 U imenica dnl>, zll>, til> osnova se sastoji sarno od suglasmckog skupa
(CC)te ona tek s nastavkom cinijedari s19g. Kakojednoslome rijeei mogu imati
sarno silazne akcente, one sve tri ~u kratkosilazni akcent, ali se u G m
uirletanjem nepostojanog a stvara novi slog koji pokazuje pravu intonaciju
osnove: dnll -dana, alitlA - tala i zlll - zalii.
249 Imenice kojimajemnofina obiljeZena promjenom intonacije upravljaju
se prema akcentu u N"', npr. j~zero - jezera - jezera, btdo - btda - bfda, selo
- sMa- sela, pero (u sprava) - ~ra - pera, zvl>no - zvona - zv6ni1, divo - dtva
-dIva..

biikii, nepce - neMca, korice karitiica, pQce - plltiica; ako je u ostaliIll

padeZima osnova vokalizirana, u G m vrae:!a se i,;npr.: vesaoce:"'vesJaCii,kflot;e

250 Ako je u N m ·slog pred nastavkom produljen zbog SC, u ovom se
-Krilaca, gtoce - gtJaca, motovioee - motOvilaca; moce - vd;Uica. .. 'paderu, kad nepostojano a razbije SC, vraca prvobitni kratki slog, npr. j~zerca
Imenica stCeuna uGm stdacii isfcii (a:naIogijom' prema ostalim' pade~a .,.. j~zeraca, povjesamca - povjesamacii, kaljenca - kaljenaca. Ako je produljeni
u kojima nema d); npr. Dvije stotine srdacakrvari. (Krleza, Mars 66) :..Glemojih slog i nagla~n, mijenja mu se akcent u odgovarajue:!i kratki, npr. sllnca - silnaca,
srdaca u beskrajnom nizu! (Cesaric,. Srce II). . gavna - .gl>vana, btvna - btvlinli (ali clirstvo - clirstiiva, jer SC ostaje neraz­
dvojen).
243 U skupove st, st, sc, id.'tct,· Ct nepostojano a se ~e~eCe; npr.ID.i~sto
251 Mijenjanje uzlazne jntonacfje na silaznu.
- mj~sta., pMndlste- plandisti!, rasm.:e - raskrSca, gnfj&do.":' gpijeida, zYjjl!Zcte
Promjenom intonacije prvoga sloga obiljezen je G m
- zvij~zctii, p6dJ.ucje -'p6drilf:ja, gaf.je -' gorja, tfsje':" tfsja, 16~e""':''1{j~a, prl6rJ~e
a) dvosloZnih osnova s kratkim samoglasnicima koje se svrsavaju na jedan
- pr1bre~a;p6dneblje -. p6dnebljii, bezrimlje - be.ziimUa, ,:snd~e - sn,i;plja,
slavlje - slavljii. . . '.. '. " ,suglasnik (VC), npr. korita - kl>ritii, goveda - gllveda, koljena - kl>ljena, cjedila
-: cjiMIJii;
b) jednosloZnih osnova s dugim samoglasnikom koje se svrsavaju na CC (tj.
244 U nekih se pisaca pored rooovnih oblika s nepostojanim a'naau ka~da i obUei
koje imaju nepostojano a), anaglailene su na slogu pred nastavkom, npr. pisma
s neprosirenom osnovom, npr. Prolazeei ispod opalih platna zbome crkve. (Pavlinovic,
- pisama, vlakna -. vlakiinii, legla Mgiilii, stabla - sfabiila, pJatna ..,. platiina,
RMS) - Vee sam kod tih maLih djelca ito sam ill izdavaoanoilimno upoznaoop6.instvo.
klimstva - kUmstiiva, .bivna btviinii; dtvca - dfviicii, vratIa - vratiilli, drlistva
(S~e~, RMH) .,. Iver.ie 1'liSko.(:iebib debla. (Krlefa, HBM, 36). .", " ' ,i (.
- drUStiiva. .

, .­
252 Aka je u ostalim padezima slog dug zbog produljivanja pred SC,
245 Akcent. Ovaj je padez u svih ilnenica obiljeZen duljinom ,nastavka . u ovom se padezu vra<!a kratki sarnoglasnik (usp. t. 281), npr. dB'nca - dAniica,
i duJjenjem sloga pred nastavkom, ako vee:! nije dug. Priroda akcenta ostajeista zv6nca - zvl>nacii, zUjca Zi)jaca, j8jca - j4jaca, gtimna-gilmiina, s16vca
kao u N'" u ve<!ine imenica, ali se u nekib uzlazna intonacija mijenja u silaZnu, - sll>viica, ali moze ostati dugkao u ostalim padeZima, npr. d.inaca, zv6naca,
a u drugih se akcent premjesta na slog pred nastavkom, lj.na nepostojana a. ' i{}jacli; jajaca, gfunana, s16vacli.
524 ' 525
 253 U visesloZn:j.h.seosnova takQ dobivensilazni akcent nade na unutras­
njem slogu. pa~se popravilima,novostokavske ak~entuacilepremjesta na pret­
hodni slog, npr. bjeIance -:(bjeIana!;la)~bjelana¢.a (slogclaje kJ:atak jer je SC
razbijen); koljence - koljenaca, rebarce -. rebaraca,vlakance' - .vlakanacii,
. pisamce '";'.plsamacii, st;aM]ce.-:-·stabaliica;zlocJ:nstvo - zloCInstiivii (slog cin je
dug, jer je iza i SC), poznanstvo - paznanstiiva.
e nastavak; npr..vfnce -vinca (vinceta), blA~ce":':- bilitanca (billtanceta), stabalce
- stabalca (stablilceta),. krilce - Janca (krilqeta),crijevce ~ crijevca (crijevceta),
ztnce - zlnca (zlnceta), a u drugih je obicniji prQsireni oblik, npr. burence
-'-'.burenceta (burenca), djevojcence--, djevojcenceta(djevojcenca), jl!njeSce
- jlllijesceta (jl!njeSca),. piience ~ piIenceta (piIenca).

254;Ov~,im,enice"nekecesc;;:qruge rjede. illnikako, moguimati akcimat Imenice srednjeg rod:' beznastavkau Ni

kaQi jedna,Itogral1ene imenice slu-a:tkiiD slogom,tj. mogu ,akcent premjestitina
nepostojanQ a(usp. t.255), npr. stabla - stab:Ha,vratla -vratala,vlakna - vla­
kana. . '. . . . 260 Beznastavka su onelinenice s. r. koje se u WsvrSavaju na -e predkojim
se nalazi koji Pill "N osim imenica mote, tl~ i f"maIe(kojimaje e nastavak), zatim
255 Premjestanje akcenta n~ slog pred nastavkom. '.' imenice janje, j§je (sarno u jednini) isirce (koje pred e doduse imaju PN,ali lin
'. Premjestiinjemakcenta ns slog pred nastavkom:tj. na nepostojano a, obilje­ ono nije nastavak) i neke .linenice na -0. (kclje imaju sve oblike. kao imenice
zuje seG""jetlnosI9ZIiih osnovas .kratkim sainoglasnikom koje sesvrs'avaJu na s ruistavkom, a pored njih 1 neke obiike kao im~ni<;e. bez nastavka, ali lin se.. tada
CC,a nagiaSene Sil. UzlilZI1(),npr. dobra -: dobara,vesla vesaIa, jedra~jedarii, -0 u b. zamjenjl1.ie se), Imewce bez ria~tavkauNj i.:nj~ti '!.liS jedan $log vi.se riego
staklj.i C::stakiiia;vedta ":!vedara: ~.. ' .. ' ". •... . . .. . . . ti Ni 'pase stoga zovU 'rejedriak6s~oZne. . .. ..
love imenice mogu, kao ijednako gral1ene linenice sdllgimsamoglasnikom,
imati oblik s promijenjenom intonacijom, te tako nastaju dvojnioblici, npr. 261 Krcljnji s~glaSi1ik oSrlove, kojijeotpao u NAVi .vracase'u ii.To rlloze
alma ~. akana· ic>kanii,' okca' - Qkaca i' l>kiiCii, stedstva- sredstava isrlxlstiiva, biti t, n ill s.
jedra- jedara i jihliira. . .
262 . Na t se svrSava osri(;V~ svih linenica oveskllPfue kojese u Ni svi~avaju
256 Imenice kojima se osnova svrsava na M linaju u DLlm sibilariziranu na e o;;;un imenicabr~e,'line, pr~rim.e;pl~me, rAmei sj~me, sti:~e (sarno
osnovu, npr: klOpko klOpcima, 'blaga "-' blilzima,' pAzuha ~ pAzusima. . u starijlin tekstovima), (j~e,v.tm,e i vrijeme i wezirie slozenice m&llivrijeme,
, '. '.' . ntW:rtieme, p()luVrijeme,kojim:a se osnOv'a svr~ava: ria n. '.' •....•
257 Pored redovnog oblika imenice vrllta, usta i pluta (koje imaju sarno a) Osini redoVnih oblika kao imenices nastavkorn imaju i oblikes osnovom
mnoZinski oblik) linaju u G m ponekad i nastavke -i, -iju, npr. lza zatvorenib na t imenice dtvo (u jednini i mnoZini) i g6'vrio (u jednini). U timfm se oblicima
vrata. (Segedin. Dj; .274).,.- Iza vratiju~ (Segedfu, Dj,289) ...:. Izvan vrata. (Kikic, ozamjenjuje ~ e. .. . . . . . . . .' ..... ..... ..' .' . '
Proza 45) - Osta u okviru vrata. (S; Novak 93) - Iznad ulaznibvrata. (Peic 34).-' Iza b)'Q bnenice'dtvo ti Sil. se oblici pamal!> veccliferericiralipo znllC~njU te
zakljucanih vrati. (St,Mihalic '113) ..,,' Iz punihpluca; (St.Mihalic ,16)- Dall iz dtvo, dlVeia; meta zilaciZivo drvo, a(1tVo,dlVa; qrva, gral1u, tvar,lmlt~rijal,
pluciju. (Lausic,.301) Lebdjelomu oko ustiju. (Nazor, Price 87)-.. 8 ustiju. iako.. se i jednI-i drUgl 0 bliciupotrebijav,8ju it jecbioQi, i 11 drugom macenju;'npr.
(Marinkovic, Ruke 27). Imenicepl'saipleca imaju paksve oblike i po i;vrsti, npr. Nacice se L! kBmf3!lJu, udiyetu,' (Lausic ~1)- I drvo se s 'drvetbm rastaje: (parUl1.
Sa umornih pleei. (parun 82). 108) '- Pod IilaIenim arvetom. (Kusan;Uz})una 6):" Ima malo ktica, od cigle, a Vise
od drveta. (peic8). ., '"
258 Imenice bko i aho kad znace osjetila, u mno~ su uvijek z.r. i pripa­
daju i-vrsti. Kad Clho znaci vl.Ul;iskidio uhaj'u§nu sko]jkU,lina. ~noZ4l11kao 263 Imeni<:ecOd6, ki>lb,n~bo, Wi!io i Oho iinaju redoVne oblikekilO ime­
nejednakosloma 'imenica sosnovom. na s. Kad (}ko i aho Zllace neku stvar, nice s nasta\1:korii, Ii u mnoZini oslin toga iniaju i oblike lmenica bez nastavks. od
'. ... i~Vt:sti;
u DLIm imaju oblik'po ~ '. . Mima;·us:ii:ria,··
' . ....... .
. osnove· u kojoj mjesto -0 stoji -es-, npr. cudesa, nebesa, (jeIesa <PrVi. slog je
259 Imenice koje se u Ni svrSavaju na -ee redovno se Inijenjaju kao da linse siQ1acen jer senalazi ispred nagla~enoga sloga), usesa(osnova je palatal:izitana
osnova svrSava na N (jerdanasDje e stoji mjesto nekadasnjega slicnognepcanog pred nastavkom :-e), npr. Vidjet ce, tisueecuda. (Parun37) - Decko je bio ieljan
glasS. (npr. sUnce --: sUnea., 1fc~-1fca, imBnjee""- imBnjea; povjesamce - povje­ svijeta i svjetsldh cuda.(Kolar,· RMH) - Kakva su· ovo cudesa! (Barkovic 165)
samca, braSance - braMh:ca, nejJCe -nepca., liSce :.: liSca, occe'- occa; usee - usea, - Hoce Ii se di.vitieudesimaJ(Majdak 8).- Tako ti se oko glave.dim na kola izbija.
(pavUnQvic,RMH)~ Gv.ozae seiskri, potkove, kolesa. (KrleZa, Simf.· 115)
cv;jeeice '-cvjecica,jioJjiee'""poljica. Ali buduci dajedimascN, vecma se
imenica s tim zavrSetkom vladajukao i ostale imenice koje pred e imaju -N,tj. - Tutanj nekih kolesa. (Spo]jar, 201) - Neba suzakljucala vrata. (Parun 262). To
kao da u Ni linaju okrnjenu osnovu pa im se ona u b. prosiruje umetkom t, npr. znadu sarno nebesa i stab divizije. (Horvat 33) - No nebesa se oglusila. (St.
zv6nce ~ zv6nca j zv6nceta; bjelance - bjeIaneaibjelanceta,j§jce - j§jca ija.;ceta, Mihalic 90) - 8 nebesa u bezdan. (Lausic292) - <JJod blijedim· nebesima floka.
zdr.~besce - zdr~besca i zdr~beseeta, mjf:stiiSce -mj~stiiscai mjf:stiiSc;eta,jajasce
(Peic 17) - 8itno kuekanje njibovih krhkih tijela. (Peic 54)- N aga se tijela cjeiuju
- jajllsca i jajasceta. . i grle; '(Krleta, .Slinf. 140) .,.. Padose na ona (jelesa. (Nazor, Price 22)- TJe1esa
U mnozini te linenicei.tniiju oblike sarno kao'imenice s nastavkom u Nl. Iako pticurinasu teska. (LauSic 55) Do besvijesti sa (je1esima. (Majdak 5) - Vee su
mogu imati oba oblika, ipak je u nekih linenica.obicniji oblik u.kojemje razapeli sva usesa ko jedra. (Marinkovic, Ruke 204) - Po u§esima. (Majdak 74).

526 527
 Mnozina i.llesa upotrebljava .se SaInO kad se govori 0 vanjskom dijelu uha,
o umojskoljci, i to uglavnom s obilje~em pejorativnosti ill augmentacije..
264 Akcent ujednini. Kako je oblik za NAVi okrnjen iskracen zajedan slog,
u jednosloZn.ih se osnova hatki samoglasnik produljuje, npr. coseta - cose,
blasceta - bMsce, djeteta - dijete, d:aceta - dace, jajeta - j4je, jimeta - jUne,
kljuseta - kljrise, taneta - tane, uzeta - iiZe; dv'lzeta dvize, prJ:Iseta - prAse,
idrr:beta - idrij(Jbe, zvj~ta - zvjj&e; n~vrenlena. - n~vrijeme, pbluvremena
- p{)luvrijeme, mMuvremena mMuvrijeme.U polamojimenici mijenja se
i intonacija: vri:\mena - vrijeme.
. Pod tlfijeclijem kudikamo veeeg broja imenica u kojih je i u NAV' i u Ii osnovni slog
dug mogu sve te imenice osim idr.ij~~, zvij&e, dijete i vqjeme ovako prodilJjen slog
prenijetU u e...pa se .stvara odnosnpr.. c6~ - M§eta, jaje - jajeta, tlie - tliefa.
. 265. Vokativ je akeentom o6iljezen samou iineruca koje su naglaSEme na
pred2:adnjem slogu akcehtom uzlaine intonacijetako da se akcentpremjestana
.pm slog i postaje silaini ill, ako je obiikdv9sloZan, promjenom intonacije na
prvom 'slogu, npr. govedarce - g{)vedarce, jedince - j!dince, mladilnce - inlll­
diincersirotan~ slrotance; cfnce - ctnce, dijete- dfje.te, kiimce - kfimce.
. 266 Mnoiina. U imenica koje mace sto nezivo mnozma je obiljei:ena pre­
mje~tl!.njem glasovnog udara na slog pred nastavkolll, npr. taneta, uzeta, puceta,
bureta: - ramena,imena, vremena - nebesa,tjeJesa, cudesa, npr. Vecernje vatre
o kubetiqlasnatre. (KrleZa, Simf. 69) - One su se ple1e kao uleta. (Kikic, Proza
142):... Zakoptavala (se) stakleriim dugmewna. (Segedin, OJ. 9) - Bijele se i erne
puceta. (Peic 309) - Za mnom lelek okova, teskih uleta. (KaStelan, 36) ..:. Puneei
im usi.nepoznatim imenima, (St. Mihalic 1963).
. 2m. Imenice koje mace sto ZiV'o nemaju mnozinskill oblika nego se mno­
~a:iiri~e.imenicama izvedenim od istoga.korijena drugim sufiksima, i. to
obicno zbimom imenicom s nastavkom. -ad, ill mIiozmOlil imeniee izvedene
nastaVkoth .-icillrjeae -ac, npr ~ tele -~lijd .:.. truici, teJ.ci,ti;oci, plle -: pJ1iid - p11ici,
ld'.Qie - Jdmiid, jllre - jllriid -jllrici, jlJnje - jlJnjad - jilnjci, ptIce -ptJ.cad - ptJ.ci,
unuce - Unuciid - UnuCici. . .
Mnozma imenice dijete zamjenjuje se zbirnom imenicom djeca
Zbirnom imenicom na -ad moze se zamijeniti i mnoZina imenica kojimase osnova
sVrSava na -t, a mace stvar, npr. tane - fanefa i tAniid, ·biire - burefa i biirad, dl'lgme
:. dugmeta i dilgmad.·
, .
. padei:e ima isti oblik, npr. iz toga doba, u ono staro doba,. po tom dQba. Kako je
268 Deminutivi izvedeni sufiksima -ee, -lince, ~nee, -aSce, -esee imaju
redo:vne oblike kao imenice s nastavkom, ali pored tih oblika mogu u jedninj
imati i oblike kao imenice bez nastavkas osnovom na -t, npr. zvonee - zv6nca
izv6nceta,. j4jce - j8jca i i4jceta, bjehfuce - bje1anca i bjehfueeta, burence
- burenca iburenceta,mj~stiiSce -:- mj~stiiSca i mj~stiiSceta, jlJDjesce - jlJnjesca
ijlJnjesceta. Npr. U sepetima i ma1im burencetima. (N.S. 23).
269 Meau im.eniee bez nastavka idu imenice p6dne i njene slozeniee i vMe.
.Osnovaimenice podne i njenih slozenica dop6dne, pop6dne, prijep6dne,
poslijepodne svrSava se na -v, npr. Raspciilo se zamamno popodne. (Kusan,
Dom. zad.6) - Tijelomora da trpi i stenje razapeto izmedu dva popodneva. (A. B.
Simic,Pjesme 77) - Sunce hodi k podnevu, (Senoa, Pjesme 195) - Blago
528
podnevu, ono pocivana.z1atnim bundevama. (Parun 13) - GledajuCi je kako se
mrtva bijeli cazmtinskimpopodnevom.(Peic 155) - Popodneva su. bila nasa
(N.S. 304) ·...cPodneva! Srca! Glazbe! (Krleza, Simf. 93) - U tim nedjeljnim
popodnevima. (S. Novak 15)
Ponekadse; vrlorijetko, ova imenica mijenja kao da pripada medu.imenice
s nastavkom, npr. Proveo sam mnoga svitanja, podna, poslijepodna. (Peie .60)
- Duga .(jetna poslijepodna. (Pei(336)
Imenica podne nastala je od sintagme po dne (tj. pola dana), koja se jos
sacuvala kao skamenjeni oblik sto se upotrebljava uz prijedloges genitiV'om,
npr. Siromasi koji jedu od podne do podl1e. (A. B. Simic 77) - Te. su donijeli oko
podne. (N. S. 312) - Prije podne uvijek sam tako odlazio. (Peic 30) - Poslije podne
sam leiao. (peic 5)
270 Meau imenice bez nastavka u Ni pripada i vMe. Ona se upotrebljava
samo u tom obliku za NAvi, npr. Pro.(jetno vete ima rumen obraz. (Kikic, Proza
386) - Misli . .. krenule su u rasijano vece. (Parun 22) - Mora svako vece da slusa.
(KrleZa, HBM, 363) - Sto ti hoces svako veee? (Spoljar 151) - Bas u ono vece.
(Nazor, Price 190) - Jesenje vece. (Matos, Pj. 54)
U l::. upotrebljavaju se obicno oblici imenice z. r. vM& ill, vrlo rijetko, oblici
G vMera, D vMeru, I v~cerom itd., npr. Gdje su oni sto su volje1i nas, poslanici
u prvom jutru slobodarstva, u prvom veeeru izagnanstva. (Nik. Martie, Kolo
119691 964). Ti bi oblici moglipripadati imenici v~ce s. r.; alibi mogli pripadati
i imenici vMer m. r., koja se cesto upotrebljava u pozdravu dobil.rvecer!
IMENICA DOBA
271 Imenica d{)ba i njezine slozenice prAdoba i m~dudoba jedine su imenice
s. r. koje se u Nj svrlavaju. na -a. Zbog toga zavrsetka mnogi pisci upotrebljavaju
imenicu d{)ba kao imenicu z. r., npr. Izgorjet ce iivi ako im za dobe nitko ne
pomogne. (Tordinac, Odabr. cruce 11) - Za svoju dobu bila je potpuno razvita.
(N ovak,-Poglj. Stip. 32)- Samo burna dusa ostade mu Ziva i pod starom dobom
mucno mu se skriva. (Velikanovie, RMH) - Flamen je rasvjetljivao ... sarene
slike sto prikazivahu ... cetiri godisnje dobe u spodobi mladih iena. (Kumicic,
RMH)
Kad se uzima kao imenica s. r., doba je obicno nepromjenljiva, g. za sve
taj okamenjeni oblik osamljen i nespretan za iskazivanje zavisnih odnosa,
susreeu se, osim u NAvi i oblici kao da se u Ni svrsava na -0, npr. u tom dobu,
s tim dobom, iz toga doba. .
UZORCIIMENICKE PROMJENE A-VRSTE
272 Na temelju izloi:enih obiljezja pojedinih padei:a postavljaju se ovi
uzorci imenicke promjene a-vrste. I.,
1. a-vrsta
1.1. imenice m. r.
1.1.1. imenice m. r. bez nastavka u NJ
529
 I.Ll.I. imenice koje:sesvrSavaju na prednepeanisuglasnik osim c(P-c). tj.
nap-b" v-f" m-n,t-d,s~z, l-r, oSim imenice c1lI;:viSesloZnih'imenica koje se 1.1.1.1.1.1.5. imenica gl1st
svrSaviju'na4r, ~Ir, -er, -er,...ez, "iz, -Uz.iimenicecpOt(koje vidipod.1.Ll.7) te, uzorak jeruuna mnoZina
imenica koje se svrSavaju na -st, -Zd (koje vidi pod LLl.3)· 5. N g{)st-B gl>st-i
'1.kLl.l.kojepredzavrSnimsuglasnikom imaju samoglasnikosim iIepOsto­ Gg~st-a gOst-uii. gost~jJg6st-ii
janogaa(-¥C)cilise'svr§aV8jli'naskup -stili-zd D-u gost-ima
1.Ll.Ll.1. koje znace §to zivo (osim imenica riiriiv; cfv;)gl1st;.(jOdl) A ==G gl>st-e
V gl1st-e =N
L =D =D
1.l.U.l.Ll. s ktatkom mnoZinom I gl>st-om =D
uzorak jednina: mnoZina
1. N saran-B saran-i 1.1.1.1.1.1.6. imenica .(jadi

G -a ..a uzorak jednina mnoZina'

D -u' ,'-ima": 6. N (covjek-B) ljild-i

;':: ,:',:,A' ='G' -e :,c=.' G ~a .(jud-i
:.: 'V sanm-e" "",N'
D \ -u .(jud-ima
L =D '=D
A~=G .(jild-e
I saran-om /=D V cl>vjee-e N
L =D =D
-,,,,'/ ....... -.' "
I COvjek-om =D
LJ,\..1.~.I'~~i: sd,Q.gop:1mnoZinom
l@f.I:!Jt,,' ,j~ ,,~oZina 1.1.1.1.1.2. koje znacesto nezivo (osim imenica zilb, pM; par, sat, hvat; ar)
2. ' ',N, ,dr()zd-B dri)zd-ov-i '
G -a .,a' 1.1.1.1.1.2.1. s ktatkom mnoZinom
D -u -ima uzorak jednina ' mnozina
A =G -e 7. N silncokret-B silncokret-i
V dr{)zd-e =N G -a ..a
L ,.;1;> '" =.D
D -u -ima
dr6zcl-pm. ;=D
A =N -e
V sllncokret-e N
L -u =D
1.1.Ll.Lf;3.~jEldninskim PrQfukom-in I -om =D
uzorak ' " Jed.nina' ',' " ',,', ; nmoZina
3. " N ' g:tiit;lan-in-l' grAC1;f(J.-i 1.1.1.1.1.2.2. s dugom mnoZinom
d::" ,-,,' ';,a ,
..a uzorak jednina :rrulozina
D -u -ima a. N ltst-B l1si~ov-i
A ~G -e G -a -ov..a
:v 'ir~aan-in-e -;"N
D -u -ov-ima'
L' ':=D =D A =N -ov-e'
I "grlU1an~in-om , ==D
V ltst-e =N
L Jist-u =D
1.1.1.1.Ll.4. imemce cfv i m.rilv I ltst-om D
uzorak jedniria , rnnoZina 1.1. 1. i.1.3. imenica zub
4. ' 'N ,cfJ~B> jjfv~i uzorak jednina mnoZina
G -a cfv-a. -1 9. N zilb-l# zilb-i, z/lb-ov-i
,'D':',,',-u;::' ,cfv-ima
G -a iUb-a. z6.b-i, rub-uii. -8
A =G cfv-e
D -u zlib-ima '" -ima
V cfv-e N
A =N zlib-e -e
L =1> =D V zilb-e =N
I cfv-om =D L -u =D
530
I -om =D
531
 1
I

1.1.1.1.2.Ll;2. s dugom mnoZinom

uzorak jec:lnina mnoZina
1.1.1.1.1.4. imet;\ica ptst \ ovn-ov-i
uzorak jednina mnozina 14. N ov(a)n-B
G 6vn-a' l>vnov-a
10. N ptst-B ptst-i ovnov-lma
G -a· pfst-a, prst-iju, (prst-f) D -u
A =G ovnov-e
D -u pl'st-imalptstima =N
A =N ptste V bvn-e
L -u D
V ptst-e =N =D
L ptst-u "=D I -om
I ptst-om ==D 1.1.1.1.2.1.2. koje mace ~to neZivo (osim imenice nl>kat)
1.1.1.1.2.1.2.1. s kratkom mnoZinom
uzorak jedruna '.. mnoZina
1.1.1.1.1.5. imenice pfu', slit, hvAt '15. N tjM(a)n-B t;il!dn-i
uzorak jednina mnozina G . tjMn-a fjl!d(a)n-ii
11. N pfu'-B pAr-i, pAr-ov-i D tj~-u fjMn-ima
G -a -f ·ii A =N -e
D -u -ima V ~e =N
A N -e L -u =D
V pfu'-e ==N I -om =D
L -u =D
I -om =D 1.1.1.1.2.1.2.2. s dugom mnoZinom
uzorak jednina mnoZina
16. N s(A)n-B
sn-l>v-i

1.1.1.1.1.6. imenica Ar G sn-.A

sn{)v..ii

uzorak jednina mnozina D sn-O

snl>v-i.ma

12. N Ar-B lir-i A~N snl>v-e

,
G -a
ar-l, ar-a V -e =N

:'i D -u
Ar-ima L-u =D

A =N Ar-e
I -om =D·

V Ar-e N

L ar-u =D
1.1.1.1.2.1.2.3. imenica nbkat

I Ar-om =D
. uzorak jednina
mnoZina
17. N nl>k(a)t.IJ
nl>kt-i
G nl>kt-a
nok(a)t -ii,
1.1.1.1.2. koje pred zavrinim suglasnikom imaju neposu:ljano a (-C(a)C) D -u
nokt-ijti (nl>kiitiiJ
1.1.1.1.2.1. koje pred nepostojanim a i iza njega imaju suglasnike iste zvucnosti. -ima.
(g. zvucne ill bezvucne), Hi je jedan od njih zvonki (sonant) ill su oba monka, pa A =N -e

se svciavaju na -lad; oW; -zag; -eam, -dam, .jam, -lam, -ran',l" -tam, -zam; -dan, V nl>kt-e =N

-van; -bar, -dar, -far, -gar, -har, -kar, -par, -tar, -var; -vas; -cat, -hat, -kat, -mat, -pat, L nokt-u =D

-rat i imenice pas i san (pojavljuje se pro~irena osnova) I nl>kt-om. =D

1.1.1.1.2.2. koje ispred nepostojanog a imaju suglasnike nejednake zvucnosti (u

1.1.1.1.2.1.1. koje znace Sto Zivo .6. obezvueena osnova)
uzorak jednina mnoZina
1.1.1.1.2.1.1.1. s. kratkom mnozinom htpt-i

uzorak . jednirui mnozina 18. N htb(a)t-B

G hi'pt-a Mb(ii)t-ii

13. N p(il)s-B ps-I

D -u htp.t-ima

G ps-1i p(a)s-ii .~

·D -u ps-Yma A =N. -e

A =G ps~
V .Mp~· =N

V ps-l! =N L -u =D

L =D =D I -om =D

I ps-llm =D 533
,.
532

I·.
rI1I1
1.1.1.1.3. koje ispred zavrinog-suglasnika imajusuglasnik pa se svrsavaju na 1.1.1.2.1.1.1.1. s kratkom mnozmom
dva suglasnika osim na st, :td (takve su sarno pozqjmljenice) uzorak jednina mnoZina .
1.1.1.1.3.1. koje sesvrSavaju na -kt,-nt, -pt, -rt 23. N djetiik-il· djeeBc-i
1.1.1.1.3.1.1. koje mace sto Zivo ~.. ' G djeeak-a djeCiik-ii
uzorak jednina. mnoZina D -u djeMc-ima
19. N stUdent-6 stUdent-i A =G djeeak-e .
G -a stllden-iit-a. V djMac-e =N
D -u student-ima L =D =D
A =G -e I djecak-om =D
V stUdent-e =N;
L =D =.D
I -om =D 1.1.1.2.1.1.1.2. s dugom mnozinom ..
uzorak -jednina mnoZina
1.1.1.1.3.1.2. koje znace 5to neZivo
24. N bik-il b1k-ov~i
uzorak jednina mnoZina.,
G -a -Ov-ii
20. N koncert-il koncert-i­ -ov-ima
D -u
G -a koncert-ii / koncerat-ii A =G -ov-e
D -u koncert-ima .. ' V· blc-e =N
A =N -e- L =D =D
V -e =N I -om =D
L =D ='D
I -om =D . ,~:~

1.1.1.2.1.1.2. koje mace sto neZivo'

1.1.1.1.3.2. koje se svrSavaju naostal~ nenepeane skupove 1.1.1.2.1.1.2.1. s kratkom mnoZinom
1.1.1.1.3.2.1. koje mace sto·Zivo uzorak jednina mnoZina
uzorak jednina mnozina 25. N i'Jbliik-6 MJa.c-i
21. . N vagabund-6 vagabund-i G -a i'Jbliik-ii
G -a vagilbrJnd-ii, vagabun(ii)d-ii D -u i'Jblac-ima
D -u vagabund-ima . l>bliik-e
A =N
A =G .-e. V i'Jbliic-e =N
V -e ~-­ L obliik-u =D
L =D D
I i'Jblak-om =D'
I -om =D

1.1.1.1.3.2.2. koje ma~ sto nezIvo 1.1.1.2.1.1.2.2. s dugom mno&om

mnozina uzorak jednina mnoZina
uzorak jednina
adverb-i 26. N mAk~6 mak-ov-i
22. N adverb-iI
G -a adverb-ii, ;}dver(a)b"a. G -a -ov-a
adverb-ima i D "u .-ov-ima
D -u •
A =N -ov-e
A
V
N~
... -e
-e =N
=..N
V mic-e
L =D. =D
L mak-u =D
I -om =D
I -om =D

1.1.1.2. koje se svrsavaju na mekonepcani suglasnik (M) 1.1.1.2.1.2. koje ispred zavrsnog suglasnika imaju\nepostojano a ..
1.1.1.2.1. koje se svr~avaju na -k (pojavljuju se alomorfne osnove rul -c i na -c) 1.1.1.2.1.2.1. koje ispred nepostojanoga a imaju p, t;s ill koji zvonki suglasnik
1.1.1.2. 1.1. koje ispred zavrSnog suglasnika imaju btlo koji samoglasnik osim osim I, te se u Wsvrsavaju na -paK;,,,fak, -sak; -jak, -.aak, -mak, -nak(osim slnak),
nepostojanog a -njak, -m, -vak .
1.1.1.2.1.1.1. koje mace sto Zivo 1.1.1.2.1.1.1.1. koje mace 5to Zivo
534 535
1.1.1.2.tL1.1.1. skrittkom mnoZinom 1.1.1.2.1-,~.3.koje ispred nepostojanog a imaju 1 te se,svrSavaju na-lak(mjesto
uzom· . jednina mnozina 1 ispred sufiksa moze doci 0)
27. N mom(a)k-IJ momc-i (momci,mi)mci) 1.1.1.2.1.2.3.1. u kojih 1 ostaje
G . momk-a "mom(a)k-a 1.1.1.2.1.2.3.1.1. koje znaCe sto Zivo
D -Il momc~ima uzorak jednina mnoZina
A =G momk-e 32. N dav61(a)k-1J dav61c-i
V momc-e =N G dav6lk-a dAvol(a)k-a
L =D =D D -Il dav61c-ima
I momk-om =D A =G dav6lk-e
V dllvolc-e ;"N
1.1.1.2.1.1.1.1.2. s dugom mn:QZinom L =D =D
uzorak jednina mnoZina I dav6lk-om =0
28. N ev6r(a)k-1J ev6rk-ov-i cv6rc--i 1.1.1.2.1.2.3.1.2. koje zna~e sto neZivo
G . ev6rk-a. -Ov-a cv()r(a)k-a uzorak jednina mnoZina
D -u -ov-ima ev6rc-ima 33. N . stal(a)k-IJ sMlc-i
A =G -ov-e . cv6rk-e . G, stalk-a. stal(a)k-a

V evorc-e =N ev6rc-i o -Il stalc-ima

L ,=D =D cv6rc-ima A =N stalk-e

I ev6rk-om =D cv6rc-ima V stalc-e =N

L Stalk-Il =D

1.1.1.2.1.1.1.2. koje zna~e sto neZivo I -om' =D,

1.1.1.2.1.1.1.2.1. s kratkom mnoZinom . 1.1.1.2.1.2.3.2. u kojih se 1 na kraju sloga zamjenjujes 0

uzorak jednina ,mnozma uzorak jednina mnoZina
29. N Sfp(a)k-IJ sfpc-i .34. , N zase1(a)k-1J zaselak zaseoc-i zaseJ.ci
G sfpk-a. slp(a)k-a G Zlfseok-a. zaseJ.ka zase1(a)k-a zasel(a)ka
D -u sfpc-ima D zaseok-uzaseJ.ku zaseoc-ima zaselcima
A =N sfpk-e A =N zaseJ.ak zaseok-e zaseJ.ke
V stpe-e =N V zaseoc-e zaseJ.ee = N zaselci
L Sfpk-u =D L zaseok-u zaseJ.ku =0 zaselcima
I -om =0 I -om zaseJ.kom 0 zaselcima
1.1.1.2.1.2.4. koje ispred nepostojanoga a imaju c (ne pojavljuje se alomorfna
1.1.1.2.1.1.1.2.2. s dugom mnoZinom osnova, u Vi nastavak--::u)-·
uzorak ,jednina mnoZina 1.1.1.2.1.2.4.1. koje zna~e stoZivo
30. N vfs(a)k-IJ viSk-ov-i vfSc~i uzorak jednina mnoZina
G viSk-a. -Ov-a •v:fS(a)k-a 35. N cuc(a)k-IJ cl1ck-i
o -u -ov-ima viSc-ima G cuck-a clic(ii)k4
A =N -ov-e viSk-e D -Il cI1ckcima
V vis6-e =N visc:j A =G cl1ck-e
L viSk-1l o viSc-ima V click-u =N
I -om =D viSc-ima L =D =D
I. I cl1ck-om , ",D
1.1.1.2.1.2.2. imenica slnak 1.1.1.2.1.2.4.2. koje zna~e sto nezivo
uzorak jednina mnoZina uzorak jednina mnoZina
31. N sln(a)k-l sfnc-i 36. N ,nAtuc(a)k-B natuck-i
G, stnk-a. sln(a)k-a G natuck-a natuc(a)k-a
D '-u sfnc-ima D ,-Il natUek-ima
A =G sfnk-e A=N natuck-e
V' stnk-o ·=N
V =D N
L =0 =D
'L =D =D

.I stnk-om =D
I natuck-om =D

536 537
L1.1.2.1.2.5. koje isprednepostojanogaa imajRJ~j1it,.(U ~ nastavak,~u) 1.1.1.2.1.2.6.2. koje znace sto neZivo
1.1.1.2.1.2.5.1. koje zna~e sto Zivo ,,'.- 1.1.1.2.1.2.6.2.1. s kratkom mnoZinom
1.1.1.2.1.2.5.1.1. s kratkom mnoZinom uzorak jednina 'mnozina
uzorak jednina mnoZina: 42. N' naglas(a)k-6 naglasc-i
37. N vraiic(a)k-fl waZicc-i G naglask-a naglas(a)k-a
G Vraz/ck-a'" vrntlC(a)k-a D ,-u naglasc-ima
D -u vraZlcc-ima c A =N naglask-e
A == G vraZiCk-e V naglaSc-e =N
V vrAZicku =N L naglask-u =D
L =D =D I ~om, ,=D
I vraiick-om = D 1.1.1.2.1.2.6.2.1. s dugom mnozinom
1.1.1.2.1.2.5.1.2. s dugom mnofmom , - - uzorak jednina mnozina",
uzorak jednina mnoZin~,:: ",' 43. N pljtis(a)k-6 p.{iOsk-ov-i p.{iusc-i
38. N svrac(a)k-B svrlJCk-ov-i svra&:-i G pljOsk-a -ov-a pJjIls(a)k~
G svrack-a, -Ov~ii "',sir&«a)k-a D -u -ov-ima", p.{iusc-ima
D -u -ov-ima ,
;Svr.t4c~ima A -= N -ov-e p.{iusk-e '
A =G -ov-e ',svrack-e V p.{iOSc-e =N p.{iU,se-i
V svrAcku =N =N, L p.{illsk-u =D p.{ius(!-ima
L =D D =,Q. I -om = D p.{iusc-ima
I svrack-om ," =D ;=D 1.1.1.2.1.2.7. koje ispred nepostojanoga a imaju' t te se svrsavajuna -tak (pojav­
1.1.1.2.1.2.5.2. koje ,znacesto neZi;vo ljuje se okrnjena osnova)
1.1.1.2.1.2.5.2.1. s kratkomJIY.lo,iiIl,o.m . : ~;. ----! :~, 1.1.1.2.1.2.7.1. koje znace sto zivo
uzorak jednina,: mnoZina 1.1.1.2.1.2.7.1.1. s kratkom mnozinom
39.' N:steC(a)k-~_.",><: st~c-i uzorak jednina mnozina
G steck-a :st~i(a)k-a 44. N curet(a)k-6 curec-i
D -u ~' ,steQ.c-ima " curet(a)k-8

G curetk~a
A N ",~-e D -u curec-ima

it steCk-u ,=eN A =G curetk-e

i. ,'$teCk~u ,'=e.D V ciIri.!tk-u N
, . T , Steck-on) ",\;~ri L =D =D
1.1.1.2.1.2;5.2,2. s dugom mnoZinom,: ;
uzorak jedoina '
• ,';'

mnoZina ,
>:•••• ;':': . I curetk-om ,
1.1.1.2.1.2.7.1.2. s dugom mnoZiltom
=D
40. N tOC(a)k-6 tock-Qv-i; , uzorak jednina mnozina
G tock-a tMk-ov-a 45. N pat(a)k-6 pIltk-ov-i patki
D -u tOCk-ov-ima ' G p;itk-a oV-ii pAt(a)ka
A =N -,e' D -u -ov-ima patkima
V ~D =N A =G -ov-e patke
L tOCk-u",,;:,; =D V patk-u =N =N
I-om " ,=D', , , '" L =D =D =D
a
1.1.1.2.1.2. koje ~spred nepostojanoga inuiju s te se svrSavaju u Nina -sak(uVl I patk-om =D =D
bipalatalizirana osnova) , ' " 1.1.1.2.1.2.1.2. koje znace sto nezivo
1.1.1.2.1.2.6.1. koje zna(:e'sto Zivo 1.1.1.2.1.2.7.2.1. s kratkom mnozinom
uzorak jednina mnoZina uzorak jednina mnozina
41. N gUs~)k-6 gUsc-i, gQsk-ov-i' 46. N zadat(a)k-6 zadac-i
G gUsk-a gf).s(a)k-ii, ,-Ov-a G zadatk-a zadat(a)k-a
D -u glisc-ima. -ov-ima D -u zadac5·ima
A =G gUsk-e, -ov-e A =N zadatk-e
V gf).sc-e =N V zadatk.:.u =N
L =D =D L -u =D
I gUsk-om =D I -om =D
538 539
.L1.1.2.1.2.7.2.2. s dugom mnoZinom
uzorak jednina mnoZina 1.1.1.2.1.2.9.2.2. koje znaCe Sto neZivo
47. N svft(a)k-B svltk-ov-i svic-i uzorak jednina mnoZina
G svftk-a -Ov-a svlt(a)k-ii 52. N dOhod(a)k..{l, d6boc-i
D -u -ov-ima svlc-ima G dobotk-a dobod(a)k-a
A = N -ov-e svltk-e . D -u doboc-ima
V svitk-u = N svic"i A=N dobotk-e
L svftk-u =D svtc-ima V dobotk-u =N
I -om =D ' svfd-flna L -u D
1.1.1.2.1.2.8. koje ispred neposOOjanoga a imaju skup sf te se u Ni svrSavaju na I -om =D
-stak '
1.1.1.2.1.2.9.3. kojese uNi svrSavaju na -zdak (okrnjena osnova)
uzorak jednina mnoZina uzorak , j e d n i n a mnoZina
48. N naprst(a)k-B naprsc-i
53. N gr6zd(a)k-B gr6sc-i
G 'naptsk-a naprst(a)k-a
G gr6sk-a gr{)zd(ii)k-ii
D 'naprsk-u naprsc-ima
D -u gi6sc-iina
A =N-, naprsk-e,
A :;:oN gr6sk-e
V napr&i':-e = N
V' grOsk-u ' =N
L napi"sk-u =D
L ~ =D
I - -om =D
I -om =D
1.1:1.2.1.2.9. kojeispred neposOOjanoga a imaju zvuCni suglasnik (u oblicimabez
neposOOjanoga a obezvuCena,osnova) 1.1.1.2.1.2.9.4. koje se svrsavaju na -aak
1.1.1.2.1.2.9.1. koje se svrsavaju na -bak, -iak (b -4 p, Z -4s) uzorak jednina mnoZina
1.1.1.2.1.2.9.1.1. koje znaCesto Zivo
54. N omoo(a)k-B omeec-i'
uzorak jednina mnoZina
G omeCk-a omea(ii)k-ii
49. N golub(a)k-B golupc-i
D -u omecc-ima
G golupk-a goll1b(ii)k-a ­A =N omeck-e '
D -u golupc-ima
V omeek-u =N
A =G golupk-e
L -u D
VglJ1iipc-e =N
I ,-om =D
L =D =D

I , golupk-om, =D
1.1.1.2.1.2.9.5.koje se svrSavajuu Ni na -zak, osim imenica brIzak, drozak,
1.1.1.2.1.2.9.Ut1toje znace sOO neZivo m/)zak
uzorak ' jednina mnoZina 1.1.1.2.1.2.9.5.1. koje znace sOO Zivo
50. N di'Z(a)k-B dfsc-i uzorak jednina mnoZina
G' dfsk-a dtZ(i)k-a 55. N or6z(a)k-B or6sc-i
D -u dtSc-ima G orosk-a orOz(ii)k-ii
A =N dfSk-e D -u orosc.-ima
V dMc-e =N A G or6sk-e
L dfSk-u =D V /)rosc-e =N
I --om =D L =D D
1.1.1.2.1.2.9.2. koje se u Ni svrsavaju na -dak (d -4t) I -om =D
1.1.1.2.1.2.9.2.1. koje znace sOO Zivo '
uzorak jednina mnoZina 1.1.1.2.1.2.9.5.2. koje znace sOO neZivo
51. N meavjed(a)k~B medvjec-i' uzorak jednina mnozina
G medvjetk-a medvjed(a)k-a 56. N sv~(a)k-B sv~sc-i
D -u medvjec-ima G svAsk-a sv~(ii)k-a
A =G medvjetk-e D -u sv~sc-ima
V mMvjetk-u =N
A =N sv~sk-e
L =D =D
V SyMc-e =N
I medvjetk-om =D
L' s~sk~il =D
I -om =D
540
541
 1.1.1.2.1.2.9.6.1. imenica drozak 1.1.1.2.2.1.1. koje mace sto l!ivo
uzorak jednina mnoZina 1.1.1.2.2.1.1.1. s kratkom mnoZinom
57. N dr6za]{-fl drDsci, di-lJzg.,ov-l' uzorak jednina mnoZina
G dr(jzg-a' drflz(a)ga, dr(}Zg:.cfv-a 61. N jl1stog-B jastoz-i
D -u drl>sc-ima, ' -ov-ima G -a jastOg-a
A =G drDsk-e, -ov-e D -u jl1stoz-ima
V dr(}zgu N' A =G jastog-e
L =D =D V jl1stoz-e =N

I dr(}zgom =D L D =D

I jl1stog-om =D

.i
1.1.1.2.2.1.1.2. s dugom mnol!inom
1.1.1.2.1.2.9.6.2. imenica mozak i brizak uZorak jednina innoZina
uzorak jednina mnoZina" 62. N drOg-B dJilg-ov-i :drtizci,
58. N mlJz(a)k;-B mlJzg-ov-i G -a -Ov-a/drug6va drtlg-a
G mlJzg-a ,ov-a D) -u -ov-ima '~-ima
D -u -ov-ima A G -ov-e 'drilg-e
A N -ov-e V drfiZ-e =N
drtiz-i
V ' mlJzg-u '=N L =D =D'
drtlz-ima
L mozg-u, =D I drIlg-om =D
drIlz-ima
I -om ';'D
1.1.1.2.2.1.2. koje maCe sto neuvo
1.1.1.2.2.1.2.1. s kratkom mnoZinom
1.1.1.2.1.3 koje ispred zavclriogsuglasnika imaju suglasnik tese msavaju na uzorak ' jednina mnoZina
63. N bubreg-B biibrez.;i '
suglasnicki skup (osim na'st, st,zd, i:d)
1.1.1.2.1.3.1. s kratkom mno:lHnom G . -a bilbreg-a
uzorak jednina mnoZina D -u Mbrez-ima
59. N obelisk-B obeJisc-i A =N bubreg-e
G -a obelisk-a" obelis(a)k-a
V bilbrez-e =N

D -u obelisc-ima ' L biibreg-u =D

'A =N , obe1isk-e. I -om D

V obiilisc-e =N , 1.1.1.2.2.1.2:2. s dugom mnQzinom
L D =,D
uzorak jednina mnoziria
I obelisk-om =D
64. N tf'g-B tfg-ov-i

G -a -Ov-a

D -u -ov-ima C,'

1.1.1.2:1.3.2. s dugom mnoZinom A =N __-ov-e

uzorak jednina mnoz.ina V tf'z-e =N
60. N strlJjk-B strlJjk-ov-i
L tfg-u =D
G -a -Ov-ii
I -om =D
D -u -ov-ima

A =N -ov-e
1.1.1.2.2.2. koje ispred zavrsnog sllglasnika imaju nepostojanoa
V StrlJjc-e .='N 1.1.1.2.2.2.1. koje mace sto zivo
L =D' =D
uzorak jednina mnoZina
65. N ,sAr(a)g-B sarg-ov-i, sarZ-i
I strlJjk-om' =D
G sarg-a -Ov-a, sarg-a, sl1r(a)g-a
D -u , l.ov-ima, sm-:in:ia,
A G -e, slkg-e
1.1.1.2.2. koje se svrsavaju na g (pojavljuju se alomorfne osnove na z ina z) V si1rZe / sarg-u =N
1.1.1.2.2.1. koje ispred zavrsnog suglasnika imaju bilo kojisamoglasnik osim L =D D
nepostojanoga a ' , I sarg-om =D
542 543
1.1.1.2.2.2.2. koje mace I3to neZi.vo 1.1.1.2.3. koje se svrSavaju na h (pojavljuje se alomorfna osnova na sis)

uzorak ' jednina­ mnoZina 1.1.1.2.3.:1.. koje ispredh imiju bilo koji samoglasnik osim nepostojanog a

66. N baz~)g-' bazg-ov-i 1.1.1.2.3.1.1. koje znace sto Zivo

G bbg-a -ov..:a 1.)..l.2.3.1.1.1. s kratkom mnoZinom
D -u -ov-ima . uzorak jednina mnozina
A =N -e 70. N pastlih-9 past6.s-i

V 'blizg-u =N G pasttih-a pastUh-a

L bazg-u =D D -u pastils-ima

I bazg-om =D A =G pastilh-e

V pllstus-e N

L =D D

I pastim-om D

1.1.1.2.2.3. koje.ispred zamnog suglasnika imaju suglasnik te se svrSavaju na

suglasniCkl. skup
1.1.1.2.2.3.1;kojeznace sto zivo'
uzorak jednina mnoZina 1.1.1.2.3.1.1.2. s dugQlll mnoZinom

67. N ,dramaturg-' dramaturz-i uzorak jednina mnozina

·G -a dramatiirg-a 71. N pilh-9 pilh-ov-i

D -u driunllturz-ima G -a -ov-a

A =0 ,dramaturg-e D -u -ov-ima

V dramaturZ-e =N: .. A =G -ov-e

L D =D V pilS-e =N

I dramaturg-om =D L =D =D

I pilh-om =D,

1.1.1.2.2.3.2. koje mace I3to neZivo 1.1. LZ.i$. 1.2. kOJe znace sto neZivo
1,1.1.2.2.3.2.1. s kratkom mnoZinom 1.1.1.2.3.1.2.1. s kratkom mnozinom

uzorak jednina mnoZina uzorak jednina mnoZina

68. N ·trening-' treninz-i 72. N orah-9 -·eras-i

G -a trening..:a . G -a 4riih-a

D -u treninz-ima D -u oras-ima

A =N trening-e A =N orah-e

V treninZ-e =N V lJraS-e . =N

L trening-u D L orah-u =D

I -om D I :om ;=D

1.1.1.2,2.3.2.2: s dugom mnoZinom 1.1.1.2.3.1.2.2. s dugom mnozinom

uzorak jednina mnoZina uzorak jednina mnoZina

69. 'N glJng-' glJng-ov-i 73. N vth-9 vth-ov-] vtsi

G ", ,;:a -Ov..:a G . vth-a -ov-a vfh..:a
D '-u ' -ov-ima D -u -ov-ima \J vts-ima
A =N, -ov-e A =N -ov-e vth-e
V glJnZ-elglJng-u =N V m-e =N =N
L glJng-u =D L vth~u ='D D
I -om =D I -om =D D
544 545
1.1.1.2.3.2. koje ispred h imaju neposOOjano a . 1.1.1.3.1.1.2. s dugom mnoZinom
uzorak jednina mnoZina uzorak jednina mnoZina
74. N m~rop(a)h-IJ m~rops-i 78. N mls-6 mls-ev-i mls-i
G m~roph-a m~r6p(a)h-a G -a -ev-a mIS-a
D -u m~rops-ima D -u -ev-ima mls-ima
A =G m~roph-e A =G -ev-e mls-e
V m~rops-e N V mls-u =N mls-i
L =D =D L =D =D mlS-ima
I m~roph-om = D I mls-em =D rtllS-ima
1.1.1.3.1.2. koje znace soo nezivo
1.1.1.3.1.2.1.s-kratkom mnozinom
1.1.1.2.3.3. koje ispred h imaju suglasnik uzorak jednina mnoZina
1.1.1.2.3.3.1. s kratkom mnoZinom 79. N lfipoc-lJ l(}poc-i
uzorak jednina mnozina G -a -a
75, N monarh-6 monars-i 1:)\ '-u -ima
G -a mfi,Jlarh-A; A =N -e
D -u monars-ima .'., V l(}poc-u =N
A G monarh.:e L -u =D
V monaci-e' =N I -em =D
L =D =:.D
I monarh-om =D 1.1.1.3.1.2.2. s dugom mnozinom
uzorak jednina mnozina
80. N prfst-6 prfSt-ev-i
G priSt-a -ev..a
1.1.1.2.3.3.2. s dugom mnozinom -ev-ima
uzorak jednina D prist-u
mnoZina A =N -ev-e
76. N s~jh-6 s~jh-ov-i
V pnsf;..u =N

G -a -Ov-a L prist-u =D

D -u -ov"ima I priSt-eml-om =D

A =G' -e.
V s~js-e/s~jh-u =N 1.1.1.3.2. jednoslome osnove koje pred zavrsrum suglasnikom imaju samoglas­
L =D =D ~e~ ­ ,
I s~h-om =D 1.1.1.3.2.1. koje znace SOO zivo
uzorak jednina mnozina
81. N jiji-6 j~i-ev-i
1.1.1.3. imenice koje se u Ni svrSavaju na nep~ suglas~ 00, g. na c..a, s-i, c­ G -a -ev-a

di, j-Jj-nj i na nepcane skupovest~id_. D -u -ev-ima

1.1.1.3.1. koje ispred zavrSnog suglasnika imaju suglasnik ill posOOjani samoglas­ A =G -ev-e

nik, osim jednosloZnih i dvosloznih osnova koje ispred njega imaju e (u ~ V jez-u N
nastavak -Il, u Ii nastavak -em i u mnoZini prosirak -ev-) L =D =:0
1.1.1.3.1.1. koje znace sOO Zivo i -om ;:D
1.1.1.3.1.1.1. s kratkom mnoZinom 1.1.l.3.2.2. koje znace sto neZivo
uzorak jednina mnoZina uzorak jednina mnoZina
77. N pr'JjateJj-6 pr'ljateJj-i 82. N IM-6 Jes-ev-i

G -a prqateJj-a G les-a -ev-a

D -u pr'ljateJj-1ma D les-u -ev~ima

A =G . prVateJj-e A =N -ev-e
V prljateJj-u =N
V IM-u =N
L D =D
L liM-u =D
I prljateJj.,em =D
I -om =D
546 547
1.1.1.3.3~ dvoslome osnove koJe pred zavrSnim suglasnikom imaju,samo­ 1.1.1.4.1.1.1. s kratkom mnoZinom
glasnik e uzorak jednina mnoZina
1.1.1.3.3.1. koje znaCe Mo Zivo 87. N mudrac-IJ mudrac-i
uzorak jednina mnoZina G mudrac-a mudrac-a
83. N lupei-tI lupei-i D -u mudrac-ima
G .ca lupei-a A =G mudrilc-e
mOdrac-e N.
D -u lupei-ima , V
L =D =D
A =G Jupez-e
V ltipei-u =N I mudrac-em =D
L =D =D 1.1.1.4.1.1.2. s dugom mnoZinoin
I lupei-om, -em D uzorak jednina mnoZina
88. N strfc-B strie-ev-i
G .ca ~v-a
1.1.1.3.3.2. koje znace sto neZivQ D -u -ev-ima
uzorak jednina mnoZina A =G -ev-e .'
84. N gredefj-B gredefj-i V strle-e =N
G -a gredeJj-a L =D =D
D -u gredefj-ima I stric-em =D
A =N gredefj-e
1.1.1.4.1.2. koje znaCesto nezivo
V gredefj-u =N 1.1.1.4.1.2.1. s kratkom mnozinom
L gredefj-u =D uzorak jednina mnoZina
I -om,-em ,: =D
89. N bi'zac-B brzac-i
G brzac-a bciac-a
1.1.1.3.4. koje pred zavrsnim suglasnikom imaju nepostojano ate se svrsavaju na brzac-ima
-ae, na -au, .cafj, -aDj
D brzac-u
1.1.1.3.4.1. koje mace sto Zivo A N brzac-e
V btzac-e =N
uzorak jednina mnoZina =D
L brzac-u
85. N ca.g(a)fj-tl e;igfji CAgfj-ev-i
=D
G eagfj-a cag(iiJfj-a cAgfj-ev-a I -em
D -u C;igfj-ima -ev-ima 1.1.1.4.1.2.2. s dugom mnozinom
A =G -e -ev-e
uzorak jednina mnoZina
V C1lgfj-u =N 90. N plAc-B
plac-ov-i plac-ev-i
L =D =D G plac-a
-Ov4 -ev-a
I ca.gfj-em =D D plac-u
-ov-ima -ev-ima
A =N
,.qv-e -ev-e
1.1.1.3.4.2. koje znaCe s1:O neZivo V plllc-u
=N
uzorak jednina mnoZina L plac-u
=D
86. N r8Z(a)Dj-tl r8Znj-i rllhu-ev~i
G r8Znj-a r.iZ(a)Dj4 . . -ev-a
I ~em
=J?
D r8Znj-u rB.iDj-ima '-ev-ima . 1.1.1.4.2. koje ispred c imaju e tese svrsavajuna -ec
A =N r8Znj-e . -ev-e 1.1.1.4.2.1. jednoslome osnove
V rMn,i-u =N 1.1.1.4.2.1.1. koje maCe sto Zivo
L r8Znj-u =D uzorak jednina mnoZina
I -em =D 91. N zk-B zt!C-ev-i z~c-ev-i ~c-ov-i

G .ca ..ev-a -ev-a -ov-a

D -u -ev-imal...- -ev-ima

1.1.1.4. imenice koje se u Ni svrllavaju na c A =G -ev-e -ev-e

1.1.1.4.1. koje ispred cimaju postojani samoglasnik V zf!cce =N

1.1.1.4.1. koje ispred c'imaju 0, u iIi postojano a i imenica strfc L D '=D
1.1.1.4.1.1.. koje maCe sto Zivo I zk-om D
548 549
 1.1.1.4.2.1.2. koje znace §to neZivo 1.1.1.4.2.2.6. s dugom mnozinom
uzorak jednina mnoZina uzorak jednina mnozina
92. N kiJe-6 kec-ev-i, kec-ev-i, kec-ov-i 97. N ple-6 pIc-ev-i
G kec-a -ev-a . -ev-a G -a -ev-ii

D -u -ev-ima -ev-ima D -u
-ev-ima

A =N -ev-e -ev-e A -G -ev-e

V k~c-e N
V plc-u =N
L Jree-u ",D
L pIc-u =D
I -om =D
I -em =D
1.1.1.4.2.2. viSeslome osnove
1.1.1:4.2.2.1. koje mace §to Zivo
uzorak jednina' 1.1.1.4.2.2.7. koje mace §to neZivo
mnozina
93. .N k~pec-6
1.1.1.4.2.2.7.1. s kratkom mnozinom

k~pec-i
G -a -ii uzorak jednina mnozina

D -u -ima 98. N, vjetrle-6 vjetrfc-i

A -G -e G vjetric-a -ii

V k~pec-e ",N D vjetrfc-u -1ma

L D D A N -e
I k~pec-om, -em - D V vj~trie-u N
L vjetrfe-u =D
1.1.1.4.2.2.2. koje ~ace sto nei;ivo, oshn imenice mjesec
I -em =D
uzorak jednina mnozina

94. N peree-6 peree-i

t G peree-a -8

1.1.1.4.2.2.8. s dugom mnozinom

} D perec-u -ima

uzorak jedDina .mnozina

A =N -e

1
I V p~c-e =N
99. N v'tc-6 vic-ev-i
! L perec-u =D
G vlc-a -ev-a
D vlc-u -ev-ima
I I -om,-em
1.1.1.4.2.2.3. imenica mjesec

=D

A N -eV-e
! uzorak jednina mnoZina

V
L
v'te-u
vic-u =D
N
I
95. N mj~sec-6 mj~see-i
I -em =D
I G -a mjesec-I, -ii

D -u mj~sec-ima/mjese.c"ima
Ji A =N mj~sec-e 1.1.1.4.2. koje ispred e imajunepostojano a
V mj~sec-e -N 1.1.1.4.2.1. koje pred nepostojanim a imaju suglasnik k, p, s, iJ.Lzvonki glas, te se
L mj~sec-u =D svr§avaju na -jac, -kac, -lac (samo one u kojih je predzadnji slog naglMen
t,
i
I -om,-em =D dugouzlaznim akcentom),/--Uac, -mac, -nac, -njac, -pac, erne, ..s8cI -VBc(prosirena­
1.1.1.4.2.2.4. koje ispred e imajui tese svriavaju na "ic ipalatalizirana alomorfna olinova) . .
J 1.1.1.4.2.2.4.1. koje znace sto zivo 1.1.1.4.2.1.1. koje mace sto zivo
! 1.1.1.4.2.2.5. s kratkom mnozinom 1.1.1.4.2.1.1.1. s kratkom mnoZinom

i~,
uzorak
96. N
G
jednina
k{mjic-6
-a
mnozina
k{}njie-i
k{}njic-a
uzorak
100. N
G
jednina
mekl1s(a)c-lJ
mekl1sc-a
mnozina
mektise-i
mekQs(ii)c-ii
~
D -u k(}njie-ima D -u mekusc-ima
1:
A =G k(}njic-e A =G -e
V k(}njic-u =N
V m~kiisc-e =N
L D =D
L -D =D
I k{}njic-em D
I mekl1sc-em D
550 551

'Ii,
}
 1.1.1.4.2.1.1.2. s dugom mnoiinom 1.1.1.4.2.3.2. koje mace sto neZivo
uzorak jednina InnO!ina uzorak ' jednina mnoiina
101. N jar(a)c-6 ftlrC-ev-i jarc-i 106. N kwis(a)c-tJ kvasc-i
G jlirc-a jaic-ev-a. jar(a)c-ii' G kvasc-a kv&s(a)c-a
D -u -ev-ima jiJrc-ima D -u kvasc-ima
A -G -ev-e jarc"e A =N -e
V jlirc-e =N jarc-i V kvilSc-e = N
L -D =D jarc-ima' L kvasc-u =D
,I jlirc-em =D "jarc-ima ' I -em D
j 1.1.1.4.2.1.2; koje maCe sto neZivo 1.1.1.4.2.4. koje pred nepostojanim a unaju t pa se svrsavaju na -tac (pojavljuje se
1.1.1.4.2.1.2.1. s kratkom mnoiinom okrnjena osnova) ,
I
,1
uzorak
102.
jednina
N stUp(a)c~
mno!jna
stupc-i
1.1.1.4.2.4.1. koje mace sto zivo
1.1.1.4.2.4.1.1. s kratkom mnoZinom
j
:) G stupc-a sttlp(ii)c-a uzorak jednina mnozina
D "u stUpc-iina 107. N svet(a)c-(J svec-i
I A N -e
G svec-a sv~t(ii)c·a
) V stflpc-e,
L stUpc-u
=N
D -u svec-ima
=D A =G -e
,~ 1 -em
1.1.1.4.2.1.2.2. s dugom mnoiinom
=D V
L =D
sirec-e =N

=D

~ uzorak jednina . ' mnoiina I svec-em =D

~ 103. N kol(a)c-8 k61c-ev-i k6lc-i

~
1.1.1.4.2.4.1.2. s dugom mnozinom
:! G k6lc-a -ev-a klJl(jj)c-a ,uzorak jednina mnoiina
il~ D
A =N
-u -ev-ima
-ev-e
k61c-.un.a
k61c-e
108. N 'ot(a)c-8

G oc-a

oc-ev-i
-ev-a
oc-i
ot(ti)c-a
II
j. V Mlc-e Nk61c~i D oc-u
-ev-ima Oc-ima
L k6Ic-u' - D k61c-ima 'A =G -ev-e oc-e

If
I -em =D k6lc-ima
1.1.1.4.2.2. viseslome imenice koje pred nepostojanim a imaju suglasnik 1, te se

svrSavaju na -lac, a macemioca radnje i imenica Wac (pojavljuje se vokalizi­

rana i palatalizirana osnova)

uzorak jednina mnoiina

V lJC-e
L =D
I oc-em
'1.1.1.4.2.4.2. koje mace sto neZivo
1.1.1.4.2.4.2.1. s kratkom mnozinom
=N
=D
=D
oc-i
oc-ima
oc-ima

I 104. N' tUZll(a)c-8 tUZioc-i

"

" G tuZioc-a tUZil(ii)c-a '

uzorak jednina mnozina
D -u tilZioc-ima
109. N klopot(a)c-(J
klopoc-i

A -G -e G k1opoc-a
klopot(a)c-a

D -u
klopoc-ima

I
V tuZioe-e "" N·
L -D =D A =N
-e

I tiiZioc-em =D V klopoc-e =N

1.1.1.4.2.3. koje pred nepostojanim a imaju spa sesvrSavaju na -sac (pojavljuje se L klopoc-u =D

bipalatalizirana osnova) , I -em D

I,
R
1.1.1.4.2.3.1. koje mace sto Zivo 1.i.l.4.2.4.2.2. s dugom'mnozinom
~ uzorak jednina mnoiina uzorak jednina mnoZina
1 0 5 . N pfs(a)c-8 pisc.i
110. , N kbt(a)c-8
koc-ev-i koc-i
I! G pfsc-a pis(ii)c-a
G kiJc-a
-ev-a Mt(a)c-iilkot(a)c-a
I; D -u pisc-ima D -u -ev-imh-' koc-ima,
Ii A =G -e A =N -ev-e koc-e
I: V pisc-e N
V kl>c-e =N ki>c-i
tI: L =D =D
L koc-u =D ki>c-ima
j; I pisc-em -D I -em D ki>c-ima
552 '553
1.1.1.4.2.5. koje pred nepostojanim a imaju st pa se svrsavajunastac(pojavJjUje 1.1.1.4.2.7.1.2. koje znace lito nelHvo
se okrnjena i bipalatalizirana osnova) uzorak jedrrina mnozina
uzorak jednina mnozina 115. N poljub(a)c-0 poljupc-i
111. N most(a)c-0 mosc-i G poljupc-a polju b(a)c-a
G mosc-a inl>st(ii)c-a D -u poljupc-ima
D -u mosc-ima A =N -e
A =N -e V poljupc-e ;N
V mMc-e =N L poljupc-u =D
L mosc-u =D I -em ;D
'I:-em =D

1.1.1.4:2.6. koje pred nepostojanim a bnajuJm cpa se svrSavajuna:-eac/-cac(u

yl na,st. -u) i.
1.1.1.4.2.7.2. koje pred nepostojanim a imaju zte l)e svrsavaju na -zac (pojavljuje
se i obezvucena bipalatalizirana osnova) " , ,
1.1.1.4.2.6.1. koje znace sto zivo 1.1.1.4.2.7.2.1, koje znace !ito zivo
uzorak jednina mnozina uzorak' jednina
112. N staraC(a)c-0 stariJcc-i
mnozina
116. N drvorez(a)c-0 dI1Toresc-i
G staraec-a stAraC(ii)c-a G ' drvoresc-a dI1Torez(a)c-a
D -u staracc-ima D -u
A =G -e dI1Toresc-ima
A ;G -e
V staraec-u =N
,;.
V dl'voresc-e =N
L =D =D
L D
I staracc-em D =D
I dI1Toresc-em =D

1.1.1.4.2.6.2. koje.znace sto nezivo

uzorak jednina mnozina 1.1.1.4.2.7.2.2. koje znace sto nezivo
113. N plovUc(a)c~0 plovUcc-i uzorak jednina mnozina
G plovUec-a plovuC(ii)c-a 117. N obraz(a)c-0 obrasc-i
D -u plovUcc-ima G, obrasc-a obraz(ii)e-a
A N -e', :'
D -u obrasc-ima
V plovUec-u :;;'N
A =N -e
L -u =D
V obriiSc-e =N
I -em =D L obrasc-u =D
I :-em =D

1.1.1.4.2.7. koje pred nepostojanim a imaju zvucm suglasnik (u ~deZima bez

nepostojanog a pojavljuje se obezvucena osnova) " " , •.
1.1.1.4.2.7.1. koje ispred a imaju' b, g, Z pa se svrSavajuna -hac, -gae, -iac 1.1.1.4.2.7.3. koje pred nepostojanim a imaju d te se svrsavaju na -dae,(pojavljuje
(b ~ p, g~ k, i ~ s) (u VJ obezvucena palatalizirana osnova) se okrnjena i palatalizirana okrnjena osnova)
1.1.1.4.2.7.1.1. koje znace !ito iivo ' 1.1.1.4.2.7.3.1. koje znace sto zivo
uzorak jednina mnoiina uzorak jednina mnozina
114. N liii(a)e-0 Jasc-i lis. N domorod(a)c-0 domoroc-i
G IMc-a lAZ(a)c-a G domoroc-a domorod(ii)c-a
D .-u laSc-ima 'D -u ddmoroc-ima
A =G -e A =G -e
V lllsc.:e =N V domoroc-e =N
L =D =D L =D =D
I' lasc-em D I domoroc-em =D
554 555
1.1.1.4.2.7.3.2. koje znace ilto neZi\':Q 1.1.1.5.1.2. koje znaee Sto nezivo
uzorak jednina' mnozina 1.1.1.5.1.2.1. s kratkom mnozinom
119. N zellld(a)c-fJ ieJuc-i uzorak jednina mnoZina
G zeJuc.,a zeludOi)c-a 123. N imOo-fJ imtll-i
D -u ieluc-ima G Zmtll.,a iml1l-a
A =N -e D -u imtll-ima
V zeluc-e =N A =N imtll-e
L zeluc-u =D V imtll-e =N:
I -em =D L iml1l-u =D
I imtll·om =D
1.U.5.1.2.1.2. s dugom rimoZinom
uzorak jednina mn6Zina
1.1.1.4.2.7.4. koje pred !lepostojanima imaju skup zd te se svrSayaju na -zdac 124. N voo-fJ
(pojavljuje se obezvucena okrnjena i bipalatalizirana osnova), . ' . vlil-ov-i
G vlil-a -ov-fl
uzorak jednina mn()Zina D -u -ov-ima
120. N gvozd(a)c-fJ gvosc-i
G gvosc.,a gvozd(a)c-a
A =N -ov-e
V vM-e =N
D -u gvosc-ima L -u
A =N . -e =D
I -om ='0
V gvMc-e =N
L gvosc-u = D 1.1.1.5.2. imenica dio i njene sloienice
I -em =D 1.1.1.5.2.1. imenica dlo
uzorak jednina mnoZina
125. N dlo-fJ dijEH-ov-i
G dijel-a -ov-a
1.1.1.4.2.7.5. koje pred nepostojanim a inuiju ,fte se svrliavaju na -aac (obezvu­
D -u -ov-ima
cena osnova, u VJ nast. -u)
A =N -ov-e
uzorak jednina mnozina
V dij&.-e =N
121. N gololea(a)c-9 gololt?Cc-~ L dijel-u =D
G gololecc-a golblecJ(a}c-fl I dijel-om =D
D -u goloJe6c::ima 1.1.1.5.2.2. slozenice s imenicom dio
A G -e uzorak jednina mnozina
V gololecc-u =N 126. N razdio-fJlrazdjel-9 razdjel-i
L gololecc-u D G razdjel.,a razdjel-ii
I -em D D -u razdjel-ima
A =N razdjel-e
V razdjel-e =N
L -u =D
1.1.1.5. imenice koje se u Ni svrsavaju na 0 koje stoji prema 1 u A I -om =D
1.1.1.5.1. koje pred zavrsnim 0 imajupostojani samogiasnik, osim imenice dlo
i njenih sloienica 1.1.1.5.3. koje se svrsavaju na 0 koje stoji premaol u A
1.1.1.5.1.1. koje znace ilto Zivo 1.1.L5.3.1. koje znace Sto zivo .
uzorak jednin~ mnoZina uzorak jednina mnoZina
122. N il.nc1eo-fJ lmc1el"i. 127. N dAvo-91c1ivol-9 c1ivol-i
G il.nc1el-a . il.nc1eI-a G c'lavol-ii . . c1ivol-iilaav6l-fl
D -u il.nc1el-ima D -u c1Mvl-ima
A =G il.nc1el-e A =G c'lavol-e
V lmc1el-e =N V c1ivol-e = N

L D =D L D =D

I il.nc1el-om D I c1ivol-om' =D

556
557
1.1.1.5.3.2. koje znace sto nezivo L1.1.6. imenice koje se svrSavaju na samoglasnik
uzorak jednina mnoZina 1.1.1.6.1. koje se svrsavaju na -0, e, u
128. N prijesto-9/prijestol-9 prijestol-i 1.1.1.6.1.1. koje znace &0 zivo
G prijestol-a prijestiil-ii uzorak jednina mnozina
D -u prijestol-OOa 133. N marabU-fIJ marabu-i
A =N prijestol-e G -a marabu-a
V prijestol-e "" N D -u marilbu-ima
L ~ ""D A =G marilbu-e
I -am ""D V -9, -u N
1.1.1.5.4. koje pred zavrsnim 0 imaju nepostojano a pa se svrsavaju na ao L =D D
1.1.1.5.4.1. koje znace lito zivo I marilbu-om D
1.1.1.5.4.1.1. s kratkom mnoZinom
uzorak jednina mnozina
129. N os(a)0-9 osl-1 osl-ov-i
G os1-a bs(ii)1-aJ os(a)J-a bsl-6v-ii
D -u osl-OOa osl,.ov-ima 1.1.1.6.1.2.ckoje znace sto nezivo
A G -e osl-ov-e uzorak jednina mnoZina
V bsl-e N osl-ov-i 134. N b1te-9 bif'e-i
L =D =D osl-ov-OOa G bife-a bife-a
I osl-om =D osl-ov-ima D bife-u bife-OOa
A =N bife-e
1.1.1.5.4.1.2. s dugom mnoZinom V . -9,-u =N
uzorak jednina mnoZina L blfe-u =D
130. N or(a)o-9 orl-ov-i I bife-om =D
G 6rl-a brl-ov-a
D -u ori-ov-OOa
A ==G orl-ov-e
V orl-e N
L =D =D 1.1.1.6.2. koje se svrSavaju na -1
I 6rl-om =D 1.1.1.6.2.1. koje znace &0 zivo
uzorak jednina mnoZina
1.1.1.5.4.2. koje znace lito nezivo 135. N jeti-9 jetij-i
1.1.1.5.4.2.1. s kratkom mnozinom G jetij-a jetrj-ii
uzorak jednina mnozina D -u -OOa
131. N c.llv(a)o-9 A =G -e
cavl-i
G cavl-a c.llv(a)l-ii
V =N =N
D -u cavl-ima
L D =D
A =N I jetij-em =D
-e
V cavi-e =N
L -u =D
I -om =D
1.1.1.5.4.2.2. s dugom mnoZinom 1.1.1.6.2.2. koje znace &0 neZivo
uzorak jednina mnozina uzorak jednina mnozina
132. N pos(a)o-9 posl-ov-i pOsl-i 136. N zm-9 iirJj-i
G pasl-a -ov-a plJs(a)I-a/pos(a)J-a G Zirij-a zirij-a
D -u -ov-OOa posl-ima D -u iirl,Nma
A N -ov-e posl-e A =N iirJj-e·
V posl-e N pasl-i V =N N
L -u D posi-ima L Zirij-u D
I -om =D posl-ima I -em =D
558
559
1.1.1.7. posebni i pojedinacni Uzorci imenica koje se svrsavaju na P-c (vidi 1.1.1.7.5. imenice koje se svrsavaju na er i etnici koji se svrsavaju na ez, iz, at
1.1.1.1) uzorak jednina mnozma
1.1.1.7.1. imenica car
142. N Kinez-0 Kinez-i
uzorak jednina mnozina
G Kinez-a -a
137. N cAr-0 cAr-ev-i
D Kinez-u -ima
G -a -ev-a
A =G ~

D -u -ev-ima
V Ktnez-u = N

A =G -ev-e
L =D =D

V cAr-e =N
I Kinez-om = D

L =D =D
1.1.1.7.6.imenica knez
I, cAr-em =D
uzorak jednina mnozina
1.1.1.7.2. imenica gospodar
143. N knez-0 knl!z-ov-i knM~v-i
uzorak jednina mnozina
G -a -ov-ii -ev-ii
138. N gospodiir-0 gospodar-i
D -u -ov-ima -ev-ima
G gospodar-a -Ii
A =G -ov-e -ev-e '
D gospodar-u -ima
V knez-e =N =N
A =G -e
L =D =D =D
V g~spodiiru, (-e) =N
I knez-om =D =D
L =D =D

I gospodar-om, (-em) 1.1.1.7.7. imenica vltez

=D
uzorak jednina mnozina
1.1.1.7.3. imenice koje se svrsavaju na -ar a znace zanimailje ill vrsioca radnje
144. N vltez-0 vltez-i vltez-ov-i
uzorak jednina mnoZina .
G -a vltez-a -ov-a/vitez-ov-ii
139. N pl!kar-0 pl!kar-i
D -u vltez-ima -ov-ima
G -a -Ii
A =G vltez-e -ov-e
D -u -ima
V vltez-e =N =N
A =G -e
L =D =D =D
V pl!kar-e, -u = N
I vltez-om =D =D
L =D =D

I 'pl!kiir-om =D
I.1.L7.8. imenica pOt
uzorak jednina mnoZina
1.1.1.7.4. viseslome imenice koje se svrsavaju na ir iller, a znace sto zivo 145. N pOt-0 prit-ov-i
1.1.1.7.4.1. s kratkom mnoZinom prit-ev-i
G prit-a -Ov-ii -ev~ii
uzorak jednina mnozina
140; N dilber-0 D prit-u -ov-ima -ev-ima
dllber-i
G -a dllber-ii

A =N -ov~e -ev-e
D -u dilber-ima

V pOt-e =N =N
A =G dilber-e

L prit-u '=D =D
V dllber-e, (-u) =N

I prit-om, -em =D =D
L =D =D
1.1.2. imenice m. r. s nastavkom u Nj ole
r d.ilhpr-t)m =p
1.1.2.l s nastavkom -0
1.1.1.7.4.2. s dugom mnoZinom 1.1.2.1.1. koje pred nastavkom iniaju glas k (osim imenice decko)
uzorak jednina mnozina uzorak jednina mnozina
141. N 1l!ptir-0 ll!ptir-ov-i ll!ptir-i 146. N razmaienk-o razmaienc"i
G -a -Ov-iiIleptir-6v-ii -a/leptfr-a G -a razinaienk-ii
D -u -ov-ima" , -ima D -u razmaienc-ima
A =G -ov-e -e A =G razmaienk-e
V -e, (-u) =N =N V -0 =N
L =D =D =D L =D =D
I ll!ptir-om ' =D =D I razmazenk-om = D
560 561
1.1.2.1.2. imenica decko
uzorak jednina mnoZina ..1.1.3.1.2. koje pred zavrini.:m: 0 imaju k
147. N dlhlk-o dlhlk-i
1.1.3.1.2.1. dvoslome imenice

G -a dlhlk-iild~ck-l
morak jednina
mnozina
D -u dlhlk-ima
152. N gfnk-o
gfnk-i
A =G -e
G -a
-a
V dM:k-o =N
D -u
-ima
L =D =D
A =N
-e
I dlhlk-om =D
V gfnk-o
=N
L -u
=D
1.1.2.1.3. koje pred nastavkom imaju P (prednepcani glas)
I -om
=D
morak jednina mnozina

148. N v6jn-o v6jn-i

1.1.3.1.2.2. viseslome imenice

G -a vojn-ii

uzorak jednina
mnozina
153. N rlzik-o rlzic-i
D -u v6jn-ima

A -:=G v6jn-e

G· -a rlzik-ii
V vojn-o =N
.D -u rlzic-ima
L =D =D
A =N rlzik-e
I v6jn-om =D
V rizik-o =N

L -u =D

1.1.2.2. s nastavkom -e (pred nastavkom je N)

morak jednina mnozina
I -om =n
149. N Htvoj-e Htvoj-i
1.1.3.1.3. koje pred zavrinim 0 imaju g
1.1.3.1.3.1. dvoslome imenice

G -a Htvoj-ii
D -u Htvoj-ima
morak jednina
mnozma
154. N . dlng-o
dIng-I
A G Htv~-e
V Htvoj-e =N G -a
dfng-a
L D =D D -u
dIng-ima
I Htvoj-em = D
A =G dlng-e
V dlng-o =N

1.1.3. tudice kojima se zavrini samoglasnik vlada kao nastavak L -u =D

1.1.3.1. koje se svrsavaju na-o I -om =D

1.1.3.1.1. koje pred zavrsnilJt 0 imaju suglasnik osim k-g ill samoglasnik osim i
1.1.3.1.1.1. koJe znace stb zivo 1.1.3.1.3.2. viSeslome imenice

uzorak jednina morak jednina

mnoZina
mnozina 155. N f1.am1ng-o

150. N glluc-o glluc-i

f1.am1nz-i
G -a glllle-a

G -a
flamfng-a
D -u D -u f1.am1nz-ima
gJlue-ima

A G gAuc-e

A =G f1.amlng-e
V glluc-o V f1.amlng-o =N

N
L D D

L -u =D

I gJluc-om I -om D
D

1.1.3.1.1.2. koje znace soo neZivo

1.1.3.1.4. koje pred zavrinim 0 imaju i
uzorak jednina mnozina
1.1.3.1.4.1. koje mace soo zivo
151. N llut-o Aut-i
morak jednina mnozina
G ·a llut-a
156. N impresari-o impresiirij-i
D -u llut-ima
G impresarij-a impresar{i-a
A =N Aut-e
D -u impresarij-ima
V Jlut-o =N
A =G impresiirij-e
L =D =D
V impresiiri-o =N
I llut-om =D
L =D =D
I impresari-om =D
562
563
1.1.3.1.4.2. koje znace soo neZivo 1.2.1.1.1. koje pred -0. imaju jedan suglasnik ill skup st, zd i ko.pno.,
uzorak jedIllna mnoZina 1.2.1.1.1.1. pred 0. je P (prednepcani glas)
157. N toll-a. tolij-i, tolij-a uzorak jednina mnoZina
G tolij-a tolij-a L N sel-o. s~l-a

D -u tolij-1ma G ca sel-a

A =N tolij-e D -u sf:1-1ma

V toll-o. =N A N N

L tolij-u =D V N N

I toll-o.m =D L D D

I '-om D

1.2.1.1.1.2. pred 0. je g
1.1.3.2. koje se svrsavaju na--e uzorak jednina
1.1.3.2.1. koje znace sto Zivo
mnoZina
uzorak jednina
2. N blAg-o. bli}g-a
mnoZina G .:a bli}g-a
158. N ciceron-e cleeron-l D -u blilz-ima
G -a cieeron-ii A =N =N
D -u -1ma V =N ='N
A G -e =D
V cicer6n-e, =N
L =D
L -u D

I -o.m =D
I -om =D
1.2.1.1.1.3. pred 0. je h
uzorak jednina mnozina
3. N pi}zuh-o. pllzuh-a
1.1.3.2.2. koje znace soo neZivo G -a pliziih-ii
uzorak jednina mnozina D -u pilzus-ima
159. N fintfi--e fintfi..j A =N =N
G -a -ii V =N =N
D -u -1ma L =D =D
A N -e I -o.m =D
V tintfJ--e N
L -u D 1.2.1.1.2. pred 0. je CC (suglasnicki skup) osim ko.pno.
I -om =D uzorak jednina mnozina
4. N stabl-o. stabJ-a
G -a stabtfJ-a
D -u stabl-1ma
1.1.3.3. koje se svrsavaju na i (- A =N =N
uzorak jednina mnozina V =N =N--'
160. N jOn-i jOn-i L =D =D
G -a jun-Ii I -om =D
D -u jOn-1ma
A =N jOn-e 1.2.1.2.2. pied 0. je k
V jOn-i =N uzorak jednina mnoZina
L -u =D 5. N klilpk-o. klupk-8
I -o.m =D G -a kl~b(Ii)k~ub(a)k~apka
D -u klupc-ima
A =N =N
1.2. imenice s. r. V =N =N
1.2.1. imenice koje se u Ni svrsavaju na -0. osim o.ko. i uho. kad znace oSjetilo L =D =D
1.2.1.1. jednakoslozne I -o.m =D
564 565
 1.2.1.2. nejednakoslozne (sarno u mnozini) 1.2.2.1.2.2. imeniea n~pce (u prosirenoj osnovi vraea se u skupu obezvucenl
1.2.1.2.1. s osnovom na s suglasnik)
1.2.1.2.1.1. pred 0 je P (cOdo, k310, n~bo, tijelo) uzorak jednina mnozina
uzorak jednina . mnozina 10. N nepc-e nepc-a
6. N cOd-o cOd-a, cudes-a G -a nM(a)c-iiineb(a)c-ainepca
G cOd-a Ct1d..a, cudes-a D -u nepc-ima
D cOd-u Cild-ima, cud~s-ima
A =N =N

A =N =N V =N N

V =N N L =D =D

L =D =D I -em =D

I -om D 1.2.2.1.2.3. u prosirenoj osnovi vraca se iz skupa ispali suglasnik

1.2.2.1.2.3.1. vraca se d
1.2.1.2.2. s osnovom na t (drvo i govno) uzorak jednb1a mnozina
uzorak jednina mnozb1a 11. N stc-e stc-a
7. N dtv-o di'V-a, drvet-a G -a std(ii)c-iiisfc-ii
G dtv-a, dtvet-a div-ii, drvet-ii
D' -u stc-ima
D dtv-u, dI'Vet-u dtv-ima, drvet-ima A =N =N
A =N N V =N N
V N =N L =D =D
L =D =D I -em =D
I -om,-om
1.2.2.1.2.3.2. vraca se t
D
uzorak jednlna mnozina
12. N dlijec-e dlijec-a

1.2.2. imeniee koje se svrSavaju na -e G -a dlijet(ii)c-iiidlijecii

1.2.2.1. jednakoslozne (one u kojih se pred e nalazi PN (prednjonepcani glas) D -u dlijec-ima

osim imenicaj.l}EUe, siree,teneee, iii e iii st i imenice more i tl~) A =N =N

Ii 1.2.2.1.1. koje pred e imaju VC iIi skup st, se, se, ta, Cj iIi C'I] osim kOplje V =N =N

l (osnovaje svuda ista) L =D =D

! uzorak jednina mnozina I -em D

t 8. N pl)lj-e polj-a 1.2.2.1.2.4. u prosirenoj osnovi vraca se vokalizirano 1

~ G -a p6lj-ii uzorak -.- jednina
13. N vrooc-e
mnozina
~c-a
,l.. D -u pblj-ima .
A =N =N G -a vr~l(ii)c..a
"~'
V =N N D -u vr~oc-ima
e L D D A N =N
~"
11 I -em =D V =N =N
t L =D D
I -em =D
1.2.2.1.2. koje pred e imaju CC osim st, se, se, za, Cj, Clj i imenica koplje (u Gffi 1.2.2.2. nejednakoslozne (one u kojih se pred -e nalazi P osim more, tl~, flmile iIi
prosirena osnova) 5N i imenice jtije (samo u jednini), jllllje, teneee, siree) ,
1.2.2.1.2.1. skup je uvijek isti (one osnove u koj ih je predzadnji suglasnik sonant 1.2.2.2.1. osnova se svrsava na -t
i imenice koplje, vrhEUe, tie) 1.2.2.2.1.1. koje znace sto zivo osim dijete
uzorak jednina mnozina uzorak jednina mnozina
9. N sOne-e sline-a 14. N pIle pll-ad, pll-iCi
G -a sOn(ii}c-alstlneii G pllet-a
D -u sOne-ima D pIlet-u
A =N =N A N

V N =N V =N

,L =D =D L =D

I -em =D I -om

566 567
 1.2.2.2.1.2. imenica dijete 1.2.3. imenica oko
uzorak: jednina mnozina uzorak jednina
15. N dijete djec-a
mnoZina
20. N ·bk-o ok-albc-i
G djidet-a G -a
D ok-aJoc-iju
-u
A =N
D -u oc-ima
V =N
A =N =N
L =D
V =N =N
I -om
L =D =D
I -Om =D
1.2.2.2.1.3. koje znace lito neZivo

uzorak: jednina mnoZina

16. N bflre buret-a, bilrad

G bf1ret-a
1.2.4. imenica uho
buret-a uzorak: jednina
~ D -u buret-ima
mnozina
r A =N 21. N ilh-o ah-a/ils-l uSes-a
j =N G -a Uh-iiliis-ijii uses-a
V =N =N
I
i
L =D =D
D
A =N
-u iis-ima.
;;;N
uses-ima
=N
n I -om =D
~ V =N =N ;"N
,I L =D =D =D
! 1.2.3.2.2. osnova se svriava na -n (imenice b~me, bile, prezime, plimle, rAme,
sj~me, tj~me, vtme, vrijeme, pl}luvrijeme, m~cruvrijeme, n~vrijeme)
I -om =D =D
Ii uzorak: jednina mnozina
I
I 17. N lIne imen-a
1 G Jmen-a imen-a
I D -u imen-ima
1.2.5. imenica doba
II A N =N uzorak jednina mnozina
22. N dbb-a/dOba dl>b-a/ddba
I V =N =N
ii.
K
L =D =D G dbb-aldOba dob-a
D (dbb-a), dbb-u/dObu (dl>b-a) dl>b-imalddbima
I I -om =D A =N =N
I V =N =N
Iij 1.2.2.2.3. imenice podne, dopodne, popodne, ptijepodne, poslijepodne
L =D =D
uzorak: jednina mnoZina
I -a, d()b~omldobom =D
I 18. N p6dne
G p6dnev-a
p6dnev-a
p6dnev-a
,I
1'1
D -u p6dnev-ima
I A =N =N
Ii V =N
L =D
N
=D

i~
I -om =D
Imenice e-vrste
1.2.2.2.4. imenica veee
j 273 Ovoj vrsti pripadaju imenice koje Gi tvore nastavkom -e. U Ni golema
! uzorak: jednina mnozina
~• 19. N vecina njih ima nastavak -a, ali ima ih podosta i s nastavcima -e i -0•
VE}Ce vi}(!erl f.
G (v~cera)
D (v~ceru)
274 Napomena: E-vrsti se moze pridruiiti imenica mati, koja, osim u Ni i Vi,
A =N u ostalim padezima prosiruje osnovumorferilom -er-: matere, materi, mater,
materom, matere, matera, materama Pod uljecajem dijalekta prosirena osnova
V ""N katkad se upotrebljava i u Ni:
L =D
I (vMerom) Dan prije nego ce mi materumrijeti, skutrio se uz rijezin krevet. (Bilopa­
vlovic)

568

569
 275 Pademe nastavke ove vrste mogu imati i osobna zenska imena tudeg
podrijetla koja u NJ zavrSavaju suglasnikom: Astrid, Dagmar, lngeborg, ingrId
i dr. Ta su imena obicno nepromjeDjiva kao i ona zenska imena koja zavrsavaju
na -1 (-y, -ie i s1.) ill -u:
(Balen) - Pilar muje omogucila ... (211) Od Pilar? (218) - Onda se okrene
k Pilar. (218) ... stoji uz Pilar. (272) - SluSaj, Pilar ... (179) - Zelim govoriti
s Pilar. (71); (Sudeta M) ••. mora govoriti sa Su .•. Ali Su nije sreo . .. Bu, sto Vam
je ... Suje gIedaIa ... (41--42); (Gerie) - Annie meje cekala. (153) - ... banaInost
Annie koja je ulazila ... (109) - SluSaj, Annie! (184) - Razgovarao sam 0 tome
s Annie ... (110)
Hadi potpunije obavijesnosti takva se imena nerijetko prilagoduju promjeni
imenica e-vrste: Astrida, Dagmarica, Ingrida, Nivesica ill Niveska i s1. To prila­
godivanje moze biti djelomieno te se ta imena, osobito u NAVi i uz prijedloge,
upotrebljavaju s nultim nastavkom, a u ostalim padeZima mijenjaju se kao
imenice ove vrste:
(Cureie) Nikakvih vjjesti od Edith ... (99) - Raymond je to rekao Edithi.
(140) - Edithu i mene nikada nisu vodili na uzici. (143) - To je takoder ljutilo
Edith. (143) To s1 ti, Edith. (117) - 0 Edith su kolale razlicite predodzbe. (65)
Snadite se s Edithom! (131); (Gerie) Allyette je diplomiraIa klliiZevnost. (47)
- Uhvatio sam Allyettu za ruku. (58) - Allyette, Allyette, suti ..• (55) - ... dok se
nisam posavjetovaos All,yettom. (46)
Takva imena mogu se bez promjene upotrijebiti i u mnoZini:
•. •stajati u grbu svih Insebill ... (Stamae, TA, 302)
276 Imenice s -a u Ni najveCim su dijelom zenskoga roda.
Dusa naSa zagorski je kraj. (Matos, I, 62) - IIi je to mala zvjjezda ugledaIa
svoju zvjjezdu ... (Balog, NI, .67) -- Iz daljine dolazila je brigada .•. (Majetic 63)
Nue to sve, Glorija. (Marinkovie, G, 129) - Antusa moja, spasi me! (Budak 51)
Luepe Ii gujice ... (Brlie, IM, 73) - Svi su gIedali krasnu dugu .. . (Simunovie 69)
U planini mrkoj nek mi bude hum . .. (Kovacic, IG, 508) - Sjedim ja pod tom
sv.Qjom gljivom. ~. (KrleZa, HBM, 138) - Crvenjele joj se usne .. . (Nazor, IP, 32)
Zebre su cvrste ... (Mazuranie, F, 160) - Suvise divnih zena sirom bueloga
svjjeta . .. (Ujevic 106) - ..• u erkvama smo traZili ledene grobnice, kripte i kata­
kombe ... (Ujevie 155)
277 Zenskoga su roda i zbirne imenice na -a:· braea, djeca, gospoda, vlastela.
... braca zlu nenavikla . .. (Brlic, IM, 138) - A djeca gladna. (Kovacic, IG, 103)
- Ono bolje gosPoda zadriala za se. (Kolar, IN, 140)
278 Prilican broj imenica s -a u Ni moze.znaciti ill znaci sto musko.
Znaoje drvodjelja ... (Brlie, IM, 126) - Napokon stigaojePuba. (Kolar, IN,
122) - Dosao gazda ... (Kovacic, IG, 102) - Moj jecaea Petar. (Raos, VZ;S, 7)
- Pravi tata cuda stvara; .. (Balog, NI, 37) . nija uPotreba tih imenica s likovima a-vrste: aristokrat, demokrat, diplOmat itd.
Takve su:
a) jednostavne imenice domaceg i tudeg podrijetla:
aga, amidZa, Mea, baka, baraba, basa, bl6.na, budaJa, budia, efca, c.!lea,
dwdZa, dika (dragi), duka, giJzda, gorila (ljelohranitelj), Mdia, Mlja, kMfa,
kolega,lama, lQda, mUla (muslimanski svecenikJj papa, parija, plJsa, prlltuha,
rlJdia, sluga, sotona, staIjesina, stllrosta, seprtlja. tilta, vlltdika, voaa .
570
b) slo~ne imenice domaceg podrijetla:
bakJjbnoSa, cjepldlaka,drvodjelja, drvOsjeea, gUlikoZa, ispieutura, kavopua,
Juulgovoaa, klliigoveZa, klllovoaa,kolliokradiea, ljenguza, mladozel1ia, muti­
kaSa, nebojSa, neZellia, nevjera, piilikuca, pilralaZa, pazikuca, preteea, prllivoda,
priSiIiet!ja,ptlSilWa,rAspikuca,. skoroteCa, svrzimantija, stetociIUa, tresigaca,
iihoda, veJmoZa, vjetrogollia, vinotoca, vodonosa, vojskovoaa, vlljvoda, vUeiba­
tina, zbbrovoda, zlopogleaa .
c) imenice na -iea koje zna6e zensku ill musku osobu s nekom, obicno
negativnom, osobinom:
bubaliea, 1zdajiea, 17jelica, ki'lkaviea, luta]iea, mudriea, naprZiea, neznaliea,
pJjaniea, podmUkliea, pOturiea, pretvoriea, prldosIiea, pfkolliica. propaliea, skit­
niea, svaaaliea, sveznaliea, tvtdiea, ubojiea, udvoriea, uliziea, vilraliea, idero­
lliiea
d) deminutivne i hipokoristicne imenice izvedene od imenica koje znace
musko:
bfkiea, ctlCica,. dj~diea, G'tgiea, Iviea, Ji'lriea, killiIea, NJkiea, P~riea, tiltiea,
Tomiea
e) brojevne imenice na -a
dvojiea, trojiea, cetvoriea, petOrica itd.
f) deverbativne imenice na -iSa i-sa:
hvilliSa, plAtisa, prlstaSa, rltdisa, stedisa,'i'lstasa
g) augmentativi ipejorativi:
glJeeSa, glavesina, -lopuZa, ljudeskara, ljudina, mangupcina, orlusina, puan­
dura, PoSteIUltcina, starkelja,' voliisina, .vUcetina
h) pejorativni i volovski nazivi na -ollia:
Mlollia, bueJollia, bfkonja, dugollia, gIavollia, gtbonja, mMkcmia, mtkollia,
n6sonja, rogollia, repollia, sivonja, SMollia, tfbonja, ideronja, zutonja
i) tvorenice pomocu sufikasa turskog podrijetla -ua, -lija, -dztja:
bekrUa, delija, kl1dija, komsua, pustilhija, spfihUa, fakultetlija; harltelija,
nov3jlija, pariijlija, reZ1m1ija,' SariUlija, zaniltlija, buregdztja, galamdztja, nisan­
dZija, racllndiUa; saljlvdztja, siledZua, t6bdZua
j) imenice, uglavnom tudeg podrijetla, sa suf'Iksom -ista:
avantiirista, biclklista, filSista, idealista, komUnista, publicista, rltdista, vezi­
sta, iurnaJista.
Napomena: U mnoZini. imenice na -ista mijenjaju se po dekiinaciji imenica a­
-vrste: avanturisti, biclklisti itd.
U hrvatskom knjiZevnomjeziku uobicajeniji su likovi deklinacijske a-vrste
i za jedninu: avantiirist, bie1klist, fasist itd.
k) imenice grekog podrijetla sa zavrsnim -ta:
apostata, aristOkrata, demokrata, diplomata, esteta,hipokrita, kateheta, koz­
mopoIita, poeta
Napomena: lzuzevSi apostata i kateheta, za hrvatskije knjiZevnijezik znaCaj"
Pored estet i pOet ravnopravno se upotrebljava esteta i poeta.
1) muSkaimena i nadimci na -a:
Azua, AndrUat Dobrisa, BOka, nUa, JlIZa, LOka, Mlttija, Mlha, Nikola, Nilrija,
Sltbrija, Tadija, Ziga
m) prezimena
B:ilija, Blista, BliiZina, Bratinaj BOra, FTnka, Iskra, MlSkina, Perina, Priea,
Tisma, Toma, TIiaa, Vlda, Zuf'Lka
571
 Napomena: U nekim krajevima (Slavonija, karlovackocakavsko=~ajkavsko I LJubica zapne. (Matos, I, 191) - Ova je ruka dobra bila. (Vitez 22).
cetverorijeeje i drugdje) cesta su muSka hipokoristicna imena na -a s kratkosi­ . To vrijedi i za nastavke -e i -0.
laznim naglaskom: Frlmja, Iva, .J()za, Jilra, ~ta, P~ra, ROda, SUpa, Tbma, Tilna, (}ospoaa Mare ostalaje nepomicna. (Vojnovic 186) - Tihje zeko ispod granja.
lllda. . (Vitez 79)
Napomena:Imenice nastale preobrazbom od posvojnih pridjeva (npr. Engle­
ska, FrAnciiska, Hivatska i dr.) dekliniraju se kao pridjevi pa ne pripadaju ovoj 282 Naglasak: Imenice ove vrste u Ni mogu imati:
. vrsti. a) kratkosilazni naglasak na prvom slogu:
knjlga, lstina, tsporoka, pbtpredsjednica
279 Nastavak -e u Ni u ovoj vrsti imaju:
b) kratkosilazni naglasak na prvom slogu i zanaglasnu duljinu na kojem od
a) hipokoristici tipa bnUe, gfle, neve, seJ.e ..
srednjih slogova
b) hipokoristicna renska imena tipa Ane, JeJ.e, Kate, Luce, Mande, Mare,
frAnk6vka, jiltamjica, kltplarovica, knjJievnica, pltdavicarka, illicarka,· zMo­
6re; Stane­ g8jnica .
c) hipokoristicna muska imena tipa Ante, Bene, B6ze, Dane, Ddje, ive, Jere; c) kratkosilazni naglasak na prvom slogu drugog dijela slo~enica tipa kupo- .
JUre, Mane, Mate, Mile, Rade, Tone, Zvane prbdaj;;r, maloprbdaja, poUoprlvreda, poUoprlvrednica, samobbrana, samobz­
Napomena: Ovamo ne pripadaju muska imena sa zavrSetkom -je: Ant6nije, Ueda, samospbznaja, samoilprava, samozlttaja
Hivoje, Jillije, .M.l}rojei dr., koja se dekliniraju po a-vrsti. d) dugosilazni naglasak na prvom slogu
d) prezimena, uglavnom domaceg podrijetla, tipa Btce, CUle, Dude, Hrtiste, pravda, radnica, mAjstorica, silncaonica
Krfle, Mise, P6je, R6je, Sm6je, Z6re . e) dugosilazni naglasak na prvom slogu i zanaglasnu duljinu nakojem od
e) imena zivotinja tipa R6ge (vol) i Stire (ovca) srednjih slogova
jilni6tka, KMnicanka, ktitOrka, LIbfjka, zl'ldrugarka
280 Nastavak -0 u Ni u ovoj vrsti imaju: f) kratkouzlazni naglasak na kojem osnovnom slogu
a) hipokoristici m. r. s jednosuglasnickim osnovnim zavrSetkom i s dugo­ noga, slobOda, nejasnoca, osigurnma, nevjerojatnoca, gliimica, p1esacica,
uzlaznim naglaskom na posJjednjem osnovnom slogu: odgojiteUica, £lZioterapija, otorinolaringo1ogija, posjetnica, slobOdiCica, ve1epos­
babo, bato, b6go, braco, br4jo, brfco, btko, cUko, Clko, ctiko, coso, djedo, jednica, karikatiiristkinja, viicibatina, kukiiruzovina, oskoruseviIia
djeso, fIco, g6so, kUco, maco, mago, medo, p6bro, r6ao, seUo, striko, tajo, uco, . g) kratkouzlazni naglasak sa zanaglasnom dUljinom na kojem osnovnom
djo, v6ko, zeko slogu
b) hipokoristiena muska imena i nadimci s dugouzlaznim naglaskom na djev6jka, Jugos1avija, konjiisnica, miSol6vka, partlzanka, prosvjetiteljka,
posJjednjem osnovnom slogu: . post6jbina, samomiiciteUka, iikuciinka
Aco, Andro, Bato, Bero, Blago, Boro, B6zo, Capo, Cigo, Cooo, Celo, Ciro, h) dugouzlazni nakojem osnovnom slogu
C6ro, Dado, Drago, Dfiro, Edo, Ero, Ferdo, Frano, Gaso, G6ro, Huso iso, ivo, rUka, galama, limunada, horizontala, btikica, bor6vnica,· budaltiStina, klasill­
Ktizo, Kico, K6ko, Kreso, Krlino, Ktsto, Udo, Lazo, L610, L6vro, Ldjo, IJubo, kacija, karakterizticija, denacionalizticija, rugalica, podnMe1nica, oklijevalica,
Mato, Meho, Mico, Miho, Mljo, Miko, Mtijo, Miso, NJk:o, PBJo, Pero, Rafo, R<ito, pravozastupnica, naeelnikovica
R6ko, Slivo, Simo, Sreto, T6mo, T6so, rugo, Vdjo, Zuko, ZeUo i) dugouzlazni naglasak 1 zanaglasnu duljinu na kojem osnovnom slogu
c) neka domaea prezimena ctikiivka, ijekavka, Baiivancica, nap6jriica, ztipisniiiarka
Boko, Brtilo, Cico, Dabo, D6go, Koco, Miko, Peko, Rtiko, Ruso, Zcfbo k) po dva naglaska: u slo~enicama i poltislo~enicama'
d) hipokoristicna ~votinjska imena m1ki-mJVa, nClzzgl-ltda, spbmen cp1bCa, t~rmos~Mca, Mba-djevojka; mlkrose­
CUko, Garo, Klempo, Lunjo, Siljo, Swco, Zuco kUnda, dke-miiha,iO:bor-voda, lterosnImka, mtkroSnImka,nilzzArada, spi}..
Napomena: Pod utjecajem govora u j~ krajevima katkad se ta imena men-skala, Aviostrtida, mlkroklfma, nilzzanimanje, auto-c~sta, -panel-pl()ca,
dekliniraju i po a-vrsti. mlnistlknja, Auto-cisterna, auto-ko1ona, radio-sbnda, radio-emlsija,rildio­
. Kultu Biva Gundulica, na primjer, posvetila se golema paZnja ... (Krle~, -reportaZa, k!no-kJunera, s6da-v:oda
. HKK,239).

Jednina GENITIV JEDNINE (<V)

283 Nastavak -e, kojim se tvori Gi, ne uzrokuje nikakve promjene na kraju
NOMINATIV JEDNINE (Nj) osnove.
Imate li tople vode. (Krle~, PFL, 256) - Doista takve broke i sramote jos nije
281 Nastavak -a ne uzrokuje nikakvih glasovnih promjena na granici mor­ dozivio. (Kolar, MP, 131) Oko Jose prostrla se kamenita ploha ... (Kaleb, 8)
fema. - ... nazire se silhueta don Zane na Uestvama. (Marinkovic, G, 43)
572 573
 284 Naglasak. Osim po nenaglaSenoj dl.lljini na pademom nastavku Gi
Bitlri" Mlki, R6ki, ZUki, Glgi, Zigi, Biagi, Driigi, rugi, Mfhi, Mehi, Tihi, Vlahi
imenica ove vrste akcenatski se ne. razlikuje od Ni:
c) imena rena izvedena ad. prezimena sufiksom -ka iIi -ovka
knJJge, frAnkovke, kOpoprM.aje, prAvde, jt:mi.orke, noge, djev6jke, nlke,
Brtijkovicki, mCki, JUri6ki, Kl)lar6vki, Mitk6vki, MiMljevki, Seginki, Turkl'l­
ca:Idivke, m1ki-mllje itd. To vrijedi i za imenice s nastavkom -e: giN:, Mile, Z6re
lInki
i s nastavkom -0: brf~, Franje, Svfce. .
d) prezimena domaceg i tudeg podrijetla _
DATIV JEDNINE (oi)
285 IJi tvori se nastavkom -i.
LJubiei se ucini da tone. (Mato1l, 1,140) - Voda jerIbi stan. (Balog, NI, 17).
SmJjuCi se ironicki Ori i Madi... (Vojnovic, 117) Mililo se Kosjenki ovo
strelovito jahanje. (Brlic, IM, 50) - ... i cini se Cild sad sasvim jasilO ... -(Kateb,
:l~).. . . .
286 Alomor.fue osnove. U imenica kojima ·se osnova zavr1lava na k, g, ...
h o.biljezen je. ovaj padez .alomorfnom osnovom, jer se ti velari zamjenjuju
sibilantima c, Z, s, ito:
a) k>c
antici, apoteei, avijatiei, baraci, bazllici, biblioteci, bli~ci, bOdJjiei, brt'lci,bilci,
dimUnici, <;IiAci, dl)znaei, dri!:ci, e1ektriei, enk11tici, epici, erotici,f1zici, halabuei,
harmonici, hipoteci, hilci, lsprici, Jzliei, Jzreci, jabuci, jasiei, j~i, kiirici, kinoteei,
klasiei, kllniei, komici, krlei,(kritici, kronici, kvaci, logici, Wci, ml4jci, mehaniei,
m~tr;ieii mimici, mlstiei, mlaei, motici, mllei, mUziei, niiuei, naviei, neprflici,
l)buci, l)dlici, l)kuei, omorici, onomastici, l)peci, l)poruci, opreci,· optici, l)znaci,
paruei, paprlci, per1ei, plastici,pMuci, pl)ruet pl)uci, pl)vici, p~b1iei, prl!:sjeci,
pri!:vlaci, prfliei, prlpeci, publici, rAei, razlici, rijeci, rlei, romantici, rfici, slIci,
solici; srad, stabJjiei, stl)ci, strei, sirlici, svastici, svraei, saci, sJjf*ci, staei, taktici,
teh)lici,t{Jci,tlaei, trafici, tragici, Wei, ttci, tUniei, Unuei, vtci, vladiei, vi'Jjici,
Z§preci,zbtci, rici, ibilei, lOei
b) g>z
Miezi, biJjezi, brJzi, &MJjuzi, cvoruzi, drAzi, lstrazi, jiJ.ruzi, knjJz.i, Jjencuzi,
macuzi, mocuzi, mutJjazi, nilslazi, natezi, nl)zi, nj~zi, I)blozi, I)pruzi, ostruzi,
pepeJjuzi, pl)dlozi, poluzi, pl)ruzi, pl)sluzi, pl)trazi, pr~vazi, prltezi, pitljazi, prtizi,
rlipcazi, s1l)zi, slUzi, snazi, sprl!:zi, sti!:zi, supruzi, slprazi, tOljazi, tlizi, iidruzi,
flsluzi,vJjllzi,vinjazi, vlllzi, Z§druzi, Z§Sluzi, i~zi
c).h>s
.n&trusi, I)g~usi, l)wsi, svtsi,zAdusi, zApasi
287 Ima velik broj imenica ove vrs~ koje u IJi (i li) zadrZavaju osnovu Ni
bez navedene glasovne promjene. To su u prvom redu vlastita imena:
a) osobna zenska imena
Aiemld, Alki, Anki, BArki,B1siirki, BtJrki, DArki, Dlnki. VUbravki; Enki,
iki,lvki, Jf*driinki, Jiilld, Krasiinki, K6ki, Lenki, LJerki, M11ki, Moniki, Nerki,
PlIjki, P&vki, ~ki,BAnki, Roziki, S&vki,· Senk!t Smfljki, S6ki, St.§nki,
T~rki, Tonki, Veroniki, Vfnki, Zfnki, Zrlnki, Zorki, Zfvki
. BIagi,· Biigi, Dr8g1., .Gfgi, G6gi, HeIgi, Jiigi, Miigi, Miirgi, Olgi, Begi, rugi,
Veeeneifi, Zagi, Tfhi
b) osobna mu1lka imena s..a i..() u Ni
574
Bi!:rJd, BrACiki, Civenki,. C&vki, Dili, DUki, Ffnki, Hf*velki, J6ki, Kolki,
LMtki, Matuki, LiLdiki, Vlduki, Vl'auki, Znlki, Zii.(oo_
Aiagi, ~tagi, Cf*njugi, Clli.gi, Ca.rugi, Ji'lragi, KaMgi, Matagi, Ortegi, Srf*gi,
VArgi, ~gi, Viigi, Zgagi, Zfirgi
Biihi, Cl)bi., Gllhi., Maru, Miibi., SWhi, Trl)hi, Z1hi.
e) imena domai!ih Zivotinja s -a, ..() i -e u Ni
BijgjJd, .Biki, -CUki, Njiiki, Perki, P.fki, Pl§vki, rucki, RMki, Svflki, SArki,
Zfitki
P{}rgi, Pirgi, R6gi
NjUhi
f) veCin~ geografskih imena, domacih i tud:ih
BMki, 'Civenki., itcki, G§ckl,:; lki, ttaJd,· JamiUki, Kluncatki, KMki, Kl'ki,
Meki, Pfvki, Rtlmenid, Sniruil, Srl Liinki, Tanganjiki, YUki
Bacugi, Katangi, Kartagi, Rigi, Stojdragi, stiilgi, VMgi
Omabi, Raduhi., Sl1hi
Napomena: Neka geografskaimena imaju samo alomorfuu osnovu: Amci,
Amenci, Banj6j Ll1ci, Jabuci,· Korzici{ .~a1iinci, Prlvlaci, Rijeci, a druga se
upotrebljavaju s dvojnimQsnovama: .llljaski i AJjasci,· Bl)ki i Bl)ci, GradiSki
i GradiSci, Liki i Lici, Sutjeski i Sl'ltjesei, Zellmiki i Ze1enici.
g) etnici z. r. izvedeni.suflksima -ka' -nka, -canka:
Afrikiinki, AmeriKanJd,Angolki, Australki, Be1gljiinki, Bosiinki,· Cileiinki,
6100, Da1m~tlnki, Dugop6ljki, Dugoselki, Egip6anki, Eskimki, Evr6pljiinki,
Indljiinki, Indijki, tstriinki,Japiinki, JugoslAvenki, Kih-16vcanki,Ubijki, Make- .
d6nki, Osjeeiinkil Oza.u~,J>ortUgalki, Bumtlnjki, Slavenki, Slav6nki, Slo­
venki, S,PDciinki, Srbljiinki,Sp8njolki, Turi5ii&qki, Totlnjki, Varazdlilki,· Zagrep­
ciinki, Zidovki, zag6rki
288 Nemaju alomorfuu osnovu ni dosta brojne opce imenice:
a) hipokoristici na -a i -0 .
bili, diki, dUki, koki,peki, priki, seld, siki, tUki
dnlgi, rogi . .
6ili, ciki, striki., Qjki
b6gi, cfgi, a6gi . .
b) niz imerucas jednosuglasnickim.osnovnim zavrsetkom:
c'lki, c~ki, ctliri, d~k1~ f{)ki, karil)ki, klki, kllki, ko11ki, kiiki, mastiki, ml)ki,
necaki, l)ki, patiki, rl)aaki, s'lki, sklki, sljilki, sto.ki, tl)ki
agi, centrifUgi, Cagi, d()gi, dugi, dr6gi, flgi, rugi, intrigi, jogi, kaeigi, kecigi,
kolegi, kilgi, ligi,l)megi, ostrigi, ,papigi, pir6gi, pj~gi, ragi, sagi, S1gi, sinagogi,
stonogi, si!:gi, sk1'gi, spagi, sparogi, siigi, togi, viigi
cohi, ddilii, johi, prl)tuhi., ps1hi, reiuhi., sinegdobi., skiibi., sohi, OtjeM, ziilihi
Napomena: Neke opce imenice s jednosuglasnickim osnovnim zavrsetkom
~u u I)i (i Il) dvojne osnove:
mi!:ki i m~ci, zvi!:ki i ~i, l)seki i l)seci
~k1ogi i ~k1ozi, kvtgi i kvtzi, ljagi i ljazi, precagi i precazi, vagi i vazi
575
 bUhi i bUsi, ep6hi i' eposi, jUhi i jlisi, Iijehi i lUesi, mAcehi i mAcesi, mum 'imenice tuoeg podrijetla koje znace pripadnicu odredenog zvanja ill zani­
i musi, l>mahi i l>masi, pl{}hi i pl{}si, snahi i snasi, str~hi i str~si manja:
agron6mki, anat6mki, astrbnomki; ekonomki, gastrbnomki
289 Alomorfnost dativne osnove u imenica s vii§esuglasnickim osnovnim - slozenice tipa: brakblOmki,inbzemki
zavrSetkom zavisi od zamnog velara i suglasnika koji mu prethodi. - novije tuwce: sfmki
a) Imenice na -cka, ..cka i ..cka nemaju alomorfne osnove: S alomorfnom su dativnom osnovom: htlmei, iznImci, prfmei, slfunei,
k{}cki, lD:cki, pAcki, paJacki, smD:cki ' ~nlmei, zfunci. . . '
. bOrovicki, dMki, 19racki, jltCki, k~cki, kl~ki, kopacki, kQcki, kvMki, lju­ g)Od inieruca'na -nka nemaju alomorfne osnove:
ljacki, rilAcki, m~ki, pljACki, pljiivacki, pri!Cki,rO.cki, sj~, spACki, Ml:ki, imenice koje znace podrijetlo, pripadnost, zanimanje,. boju ill koju drugu
tf'cki, vril:l:ki, zAkvacki, imAcki, zvMki, zemicki" " osobinu ienskog biea:
milCki, pMki, plMki, polnoeki,prACki, piicki, riCki, srMki, vllCki, Ziicki
blIziinki, blondinki, bManki, etnki, ei'venki, dolInki, fakInki, gACanki, grll­
b) Imeniee na -tka imaju alomorfnu osnoVLi: ' .
danki, k:1.illki, ktscanki, manekenki, mjMtankJ, nASinki, neotesanki, neuml­
jiifci, kadlfei, ptlfci
venki, omJadInld, Otoeanki, partiziinki, pl8.ninki, polutankJ, preCiinki, rumenki,
c) Od imenica na -jka nemaju alomorfnu Qsnovu:
seJjanki, tudInki, Ukuciinki, velikanki, zelenki, ziMinki, zubOkljUnki, ilmki
- izvedene ill slozene imenice koje znace zensku osobu s kakvom osobinom:
izvedenice od brojeva sa zavrSetkom -inka: jedinki, trecinki, cetvttInki,
ctn6jki, ljep6jki, mil6jki, plav6jki, rlldodtijki desetInki, sesnaestinki, stotinki, tisucInki
- izvedenice od tuwca koje znace iensku osobu: - tuwce: ditlnki, lbzinki, smfnki, silnki
biiriiijki, farizejki, 'l1cejki, millctijki, partJjki, plebejki, Wm:WVki Ostale imenice s ovim zavrsetkom uglavnom imajualomorfnu osnovu u IY:
- supstandardne imenice banei, celenci, 19ranci, jadbvanci, jecmenci, jednoclnei, jednodanei, jetrenci,
cabtijki, sniUki kiUanei, karablnci, kiciinei,krfnei, l1cinei, Jjepenci, paJanei,' pecenci, pijanei,
Ostale imenice na -ika imaju alomorfnu osnovu: pisanci, pjevanei, plamenci, plemenei, risanci, sevdiilinei, sieil{janci, simitltanei,
biUci, balaJiVci, brojci, djev6jci, dajci, dvojci, giUci, hi1jci, kbpjejci, mitici, ~emenei, sjenei, sp{)nci, staklenci, stijenei, terevenci, troei, trOnci, zaponci
odbOjci, petrbl{dci, slavbp6jci, spajci, trobOjci, trojci, sitici, sojci, znal:iijci, Neke imenice imaju dvojne osnove: ettanki. i~cttanci, czljanki i c~anei,
zalbp6jci . . cltankJ i cltanci, m8Sinki i inaslnei, nzljI6nki i nzlj16nci, palacfnki i palacinei.
d) Vecina imenica na -lka nema alomorfne osnove. To su:
h) Od imenica na -njka nemaju alomorfnu osnovu u IY one koje znace
- izvedenice od pridjeva sa zavrlletkom -alan (prema latinskom -alis):
iensku osobu: chJjki, aostale je imaju: evenjei, kOnjci, sanjei.
feudalki, gimnazqiilki, ilegalki, intelektuiilki, intemacibnalld, kontinentalki,
i) Od imenica na -pka nemaju alomorfnu osnovu:
profesionalki, provincqalki, radikalki, specqalki, triviJiilki . - slozenice tipa embrepka i srebroJjupka.
sloienice tipa: dugokrilki. novoselki, prvotelki, samostalki, 'slaven(jfIlki, Ostale imenice s ovim zavri§etkom uglavnom imaju alomorfnu osnovu u Di:
. srednjosk6lki bezupei, CIpci, dvbgupei, kl~pei, kllJpei, ktlpci, priljepci, sklllpci, stApci, st~pci,
- opce imenice: bUelki, plllki, rusiilki, vlaste1ki silpci, SApci, slpci, t~pci, tlpci, zlpcL
Vrlo je malen brojimenica na -lka s alomorfnomosnovom u IY: Napomena: Neke imenice na -pka imaju dvojne osnove: cj~pki i cj~pci, ctpki
'iJlci, bCilci, cijelci,je1ci i etpei, dusbgupki i dusogupci, jeaupki i jeaupei.
e) Od imenica na -Jjka nemaju alomorfnu' osnovu: k) Odimenica na -rka nemaju alomorfne osnove:
- imenice sa zavrsetkom -teljka: - izvedeniee od tunica na -arka, -erka, -ijerka, -irka, -arka (prema m. r. na oar,
darovateJjki, hraniteJjki, istritZiteJjki, krlvotvoriteJjki, kriJtiteJjki, natjeca­ -er, -ver, -ir, -or):
teJjki, preporoditeJjki, prosvjetiteJjki, redateJjki, snimateljkj, starateJjki, tjesi­ akcibniirki, medicinarki, milicibnarki, ministarki, revalueionarki, veterl­
teJjki, tilZiteljki, ' narki
- izvedenice koje znace zensku osobu: frizerki, hl>hStaplerki, instalaterki, inienjerki, kondUkterki, magazionerki,
Mg8Jjki, pjev8Jjki monterki, rei1serki
- slozenice tipa: bogom6ljki, iutov6ljki garderobijerki, hote1Uerki, romansijerki
S alomorfnom su dativnom osnovom: kiirirki,
- imenice izvedene sufiksom -aljka. odnosno -iljka ako ne znace iensku pionirki, piirtirki
osobu: atentiitorki, deklamatorki, demonstratorki, inspektorki, jtlniorki, kontro­
bae8Jjci, cjedIJjci, cegttaljci, glasIJjci, kazaJjei, . kl1zaJjci, krli8Jjci, lezaJjci, 16rki, recltiitorki ­
namjestaJjci, nosIJjci, njihaJjci, obitiiljci, pisa1jci, plstaJjci, pociv8Jjei, pomic8Jjei, izvedenice domaceg podrijetla na arka: .
posIJjci, premetaJjei, svjetiljei, stip8Jjei, udar8Jjci, zviidiiljei eestltarki, kestenjarki, kisobranarki, l1eitarki, -nl>vinarki, {}psjeniirki, posto­
- opee imenice: blljei, bOJjei, dfJjei, peteJjci, raseJjei, rumeJjei, sreJjei, larki, stanark1~ staretinarki, sJilvarki, vlasuJjarki
sk{)Jjei - izvedenice sa sufiksom -carka (prema m. r. -car):
t) Od imenica na -mka nemaju alomorfne osnove: b6lnil:iirki, f1zicarki, gostionicarki, grarucarki, kemicarki, komicarki, mate­

576 577
maticarki,.metodi¢arki, panicarki,. plpnicarki, ravnicarki, romimtiCiirki, tehni­
carki, £U1carki, zapisnicarki
deminutivi tipa: Iverki, mj~rki,· stilrki, zvj~rki
- siozenice tipa: ervenperki, cedomorki, dobrbtvorki, inovjerki, lieemjerki,
nAocarki, prekomorki, tvrdok6rki, vjetroplrki
- neke tultice: bfrki, niarki, mAztlrki
Ostale imenice na -rka imaju alomorfnu osnovu u r>i:
arei, bard, carei, cetv6rei, el>rei, eo.rei, dlrei, dvodinarci, ftei, hiljadarci,
kaeiperei, kosard, novciirci, njl>rei, pecarci, pet6rci, povorci, prepfrei, prbstlrei,
sOrci, svirci, Sitrci, slsiirei, trenfrei, varei, tl'Ci, z;fmjerei, zap6rci, zbfrci, zbl'ci
Napomena: Neke imenice na -rka imajudvojne ()snove:
ciUmiirkii cillmarci, kamenjarki i kamenjarei, kcerki i kcerci, mahilniirki
imahllnarei, stfrki i stfrei _ 291. Ni imeniee s veiarom h nakraju osnovnog viSesuglasnickog skupa
I) Od imenica na -skanemaju alomorfne osnove:
arabeski, lAski, maraski, oblouski, odaliski, pliski, prAski, soldateski
Imaju alomorfnu osnovu u r>i:
dlisei, ljilsei, nlsei, nilsei, lJpasei, prepisei, s~sd, stlsei,sutjesei, trijesei,
ttsei, trosei, vl>jsei, vrlsci, zakusd
U ovih su imenica vrio ceste dvojne osnove:
burleski i burlesei, drJski i drJsei, dvlskii dvlsei, frl!lskii fr~ci,gilski i gilsei,
humoreski i humoresci, ·lUeski i lijesei, llski i llsci, mAski i· masci, periski
i periseiipJski i plsei, pljlJski i pljlJsci, pljilski i pljilsei, pl1ski i pllsei, skilski
i skasci, talnariski i tamarisei,trlJski i trlJsci
m) Imenice na -ska veCinom imaju alomorfnu osnovu u r>i:
b1ljesei, .bjelousei, eilSei, diSci,.· grMei, grl!lsei, krfSci, krilsei, ljliljiisei,
moresei, mrMci, njlisei, lJmasci, perusei, podnosei,. poocici, pogresci, pilsci,
snij/Mei, asci, viljusei, zabiljesci, zadrsei, zilprsei, Z'tSeL .
Vrlo su rijetke imenice bez alomorfne osnove:
baeuski, m1Ski, Slski,· silski
I u ovih imenica pojavJjuju se dvojne osnove:
eMki i easei, j~§kt.iiMei, nMki i nMei, taS]d i Wei
n) U pravilu imenice na -tka nemaju alomorfn.e osnove u r>i:
Aliitki, beretki, bezdjetki, brzometki, elbetki, ejepotki, cestitki, el!ltki, clstki,
desetki, .devetki, domorotki, dosjetki, drvojetki, dvogotki, gatki, gimetki,
giigutki, hiviitki, klijetki, liltki, mlJtki, patki, petoljetki, poliitki, plJtki, pritki,
prostitatki, resetki, smlJtki, spl~tki, silrutki, slisjetki, Mtki, treeoretki, tvffiri,
vlJtki, vttki, zlatki, zilbatki
Neke imenice na -tka imajudvojne osnove:
bltki i bJei, ki'letki i ki'liXi, lJdgonetki i lJdgoneci, prlpovijetki i ptlpovijeci,
zagonetki i zllgoneci
0) Od imeniea na -vka nemaju u r>i alomorfne osnove:
imenice domaceg podrijetla koje znace zensku osobu:
akiivki, iU'ijevki, eakiivki, dosjetljivki, ekiivki, frlJntovki, grbzniciivki, ije­
kiivki, ikiivki, klUkiivki, krildljivki, JaZljlvki, nillvki, lJsn6vki, plavki, pravo­
sliivki, proidi'ljivki, pusto16vki, prirodosl6vki, radicevki, sJivjetodiivki, sklJjevki,
slliZavki, smutljivki, stid]jlvki, stanodiivki, susicavki, svad]jivki, st6kiivki,
t1tovki, vijoglavki, vjetrOl6vki,zrakoplOvki
- imenice tulteg podrijetIa koje znace zensku osobu:
informatIvki, konzervatIvki, primltlvki, reprezentatIvki, reprodiiktivki
Ostale imenice imaju alomorfnu osnovu;
578
akt6vci, btzOjiivci, eij~vci, cav:ei,· dAvei, dvoeijeve1; gAvei, bren6vci, jadi­
k6vci, jM6vci, jAvci, kolijevei, kraJjevei, ll>vci, mas6vei, mirlsiivei, miSol6vei,
nabiivci, 3l6vei, ostiivci, petr6vei, pocivci, polijevei, popijevci, postiivd, pred­
stiivei, prNpostiivci, pr6zivci, psl>vei, rld6vei, rovci, savci, sllniivci, stiivei,
strmoglavci, trlivci, udiivei, vjetr6vei,zeriivei, Zlliivei .
290 Imenice s· velarom gna kraju viSesuglasnickog osnovnog zaVrsetka
u pravilu nemaju alomorfne osnove u·Di:
algi, biizgi, blstrangi, bltiingi, Ci}rgi, dr~gi, drlJzgi, iJ]1gJ., gimgi, harangi,
haringi, mazgi, mezgi, milzgi, rlJzgi, silngi, slrIngi, stangi, ti}jgi, tl!lzgi, zvlzgi
lzuzetno: k~vzi
nemaju alomorfne osnove:
m1rhi, plIshi, suphi
\
292 Napomena: Alomorfnost osnove u r>i (i U)imeniea e-vrste nije posta­
jana erta hrvatskoga knjiZevnog jezika. Pod utjecajem Veberove Slovniee hrvat­
ske, koja dopuSta dvojnosti: ruki i ruci, knjigi i knjizi, u starijih ce se pisaca naci
dosta primjera za Di 'bez sibilarizacije_
.. _ proeitaj rumaa ovoj knjigi ',_' (Senoa, ZZ, 15) - '., hvala bum. majki
Bo~oj , .; • (Balski, JB, 78),
Ta knjiZevna tradieija, kao i cinjeniea da .se u veeini narodnih govora, i to ne
sarno cakavskih i kajkavskih nego i stokavskih (SIavonija, Baranja, Posavina,
Banija, Kordun, Lika, Zumberak), sibilarizaeija gubi, utjece na kolebanja u upo­
trebi Di (i 11) s alomorfnom osnovom i na novije pisee te ima dvojnosti vise nego
sto je navedeno u prethodnim napomenarna.
Problijedila je krosnja lipi i lUeski. (Nazor, IP, 27) - ". ugibljem se jednoj
jarugi .•. (Horvat-KiS, 172) Gruba halja priljubila k puski. __ (Kovacic, IG,527)
-.,. rekao slugi u jarku , . .; (K{)vacic, IG, 19) -Neka njuSka njuSki da po njuski!
(Malic 107) Kako bi se pridruZili modernoj vojski korzasa. (Ladan, BG, 246)
- Mislis .li da sjemenki nekog stabla nije potrebna hrabrosL _ (Grakalic 12)
- Vrata svjetskog triista »Slogi« je otvorila »Planika« iz Kranja ... (Rojcevic)_
293 Nag111sak_ Dio dvosIoznih.imeniea s' na prvom slogu obicno provodi
zamjenu naglaska:'>" (voda - vlJdi)
Mm, ClJm,dAsd, djl!lei, t'lIjdi, gllJbi, glJri, }gli, J.gri, jAgmi, kiJsi, llJzi, mAgli,
mi!;(14 mi}tli, milhi, nlJzi, lJsl, pc~li, tCli, rlJsi; smlJli, snllhi, slJhi, stlJpi, silzi, vl)di,
remlji, zniVi, zlJri, z~i . .
Sve je jaca tendeneija i7jednacivanja naglaska I)I s NJ i u tim imenieama:
biihi, com, dasei itd.
294 Neke dvosloine imeniee s' na prvom slogu provode zcimjenu naglaska:
.>' (rUka - ruci)
dD.si, gli1vi, gli1vnji, grilni, grMi. gDji, jei,klD.pi, mobi, l>vci, peti, ruei,
sniizi, srijE!di, sfni, stijem, stram, travi, vfli, vlJjsqi, vtbi, ztmi
I tu sve viSe prevladava analogija s naglaskortl N pa se' sve cesce cuje i u Di
tih imeniea: dlisi, pIavi, gJavnji itd.
295 Ostale imenice ove vrste naglasuju se u r>i kao i u N: kIulzi, frank6vki,
kupoprlJdaji, pravdi, jD.ni6rki, sloMdi, cljevojci, galiilni, cakavki, m'tki-maji itd_
579
AKUZATIV JEDNINE (AJ)
296 Nastavak za N je -u. On ne uzrokuje nikakve glasovne promjene na
kraju osnove. . DAlmacijo, kllJ1govoao, Zivotinjo, akademijo, Jugoslavijo, komUnistkinjo, ze.(jez­
Uze on djevojku za ruku •.. (Brlie, 1M, 78) Nego su oni poznavali svoga
RaSicu .. . (Simunovie 13) - ... gleda Pavlu nekako u sali . .. (Ni Pavle) (Vojno­
vic 110) ... dobivate mjeseenu potporu! (KrleZa, HBM, 17) - ... nasao izvor­
-vodu i divnu pravienu sumu. (Ujevic 110) SlabaSnu djecu radost raaa ...
(Cesaric 29) - ... pita Ciku i Zorku (Ni - Ciko, Zorka) (Kaleb 32).
297 Naglasak. Neke dvoslozne imenice koje imaju' na prvom slogu u Ai
provode metatoniju' > ~ (~oda - v()du):
Agu, c~smu, c()hu, dAsku, djl!cu, flVdu, gl()bu, g()ru, 19lu, 19ru, 1zbu, ji1gmu,
k()su, k()zu, l()zu, mi1glu, mMu, ml!t1u, m()ru, miUu, n()gu, pAru, pASu, pCl!lu, tau,
r()su, sm()lu, s()hu, stAzu, stl)pu, sOw, tl'sku, v()du, zl!m.(ju, z(}ru, z~.(ju
Sve je jaca tendencija dokidanja te metatonije pa se dio navedenih imenica
pojavljuje i s dvojnim naglascima u Ai: l1gu i agu, cl!smu i cesmu, cl)hu i cohu,
dAsku i dasku i dr.
298 I neke dvoslozne imenice s • na prvom slogu pr6vode u N metatoniju:
.>" (gJ.a.va - gl{lvu)
bradu, dDsu, glavu, gliivnju, grilnu, griklu, jiHu, klDpu, ovcu; piJtu, rDku,
snllgu, srijiklu, stijenu, strilnu, strijelu, vOjsku, vlbu, zimu.
I tu je sve jaca tendencija i2;jednacivanja naglaska u Ni i Aipa su sve cesee
naglasne dublete: bradu i bradu, kllipu i klupu, stijenu i stijenu i dr.
299 Dio imenica na -ina, -oea i -ota s: na pretposljednjam slogu moze imati
u Ai kratkosilazni naglaSak na korijenskom slogu (planJna - planinu):
bf'zinu, Clstinu, dAljinu, d()1inu, dObinu, dOiinu, krlvinu,ll!dinu, ljl!potu,
plilninu, rltvninu, rudinu, slrotu, sr$lmotu, st:tdnocu, Slrinu, tlIzbinu, vlsinu,
vriltinu, i1vinu
U novije vrijeme ceseije nominativni naglasak i u.Ai: brzinu, cistinu, daljinu
itd.
300 Ostale imenice ne mijenjaju naglaska u N:
knjlgu, lstinu, frilnkovku, jiltarnjicu, kupop~daju, pravdu, radnicu, jlini­
6rku, zenu, tuzbu, cistocu, odgojiteljicu, kuglu, forintu, galaQlu, bakicu, oklije­
valicu, cakavku, zapisniCiirku, mlki-mllju, auto-ko16nu itd. .
VOKATIV JEDNINE (VJ)
301 Vi imenica ove vrste tvori se nastavcima -0, -e i-a.
Ludnico, najveea kuco ... (Ujevic 99) - 0 Hrvatska, 0 mOja domovino, ITi
moja bldko, ti moja davnino! (Cesaric 49) - Zadovoljan sam, padiso! (Aralica, PT,
208) - Stani, LJubice! (Matos, I, 143) Psenice, djetetova pseniee, ne did se.
(Brlic, 1M, 34) Nije li yam hla.dno, gospoc1iee? (Begovic, I, 197) - Dubravka,
spremi pisaci stroj ..• (Franicevic 206) - Ti res, caca, sjesti uz vozaca . .. (Raos,
PS,564).
580
302 Nastavkom -0 tvori y.i veeina imenica na -a:
bMo, bfkonjo, djl!co, g()ro, kilco, Istro, majko, nl)go, Mt1m, iAbo, Banijo,
grAaiinko, jAgodo, Lfciinko, mudronjo, sll)bodo, Sikaro, Zupanjo, cjepldlako,
nicarko, akademicarko, dijalektolOgijo.
303 Nastavak -0 zadrZavaju u y.i i imenice muskog roda na -0 koje pripadaju
ovoj vrsti:
b{)go, brico, tro, Frlmjo, Ivo, K{)ko, medo, N!ko, P~ro, str!ko, Djko,
v{)ko, zlJlko, ZCtko
Stidi se, Brico ... (Franicevic 268) - Joso, tiho! (Kumicic, D, 132) - Jest li ti,
Toko? (Kaleb 48) ~ Lezi, zeko,krld repuha ... (Vitez 92). .
304 Nastavkom -e wore Vi imenice sa sufiksom -iea koje imaju vise od
dvaju slogova, i to:
a) deminutivi i hipokoristici opCih imenica
bakiee, cQrice, cl!tkiee, dUsice, jf:lsice, mAckice, DJlvice, ptlcice, rUcice, sinice,
stvarcice, Zllciee, cilrapiee, djevojciee, jAbucice, kobillee, pilpucice, sjenicice
b) hipokoristicna osobna i Zivotinjska imena
·Anice, B~ce, eOtice, Dri1gice, !!:vice, lvice, J(}Zice, JQriee, K6kiee, .MlIrice,
()lgiee, P~riceJ..!:~rkice, Rftkice, S!vice, SOnjice, Tlhiee, T(}mice, Wrice, Vran­
Cice, Z1l1tiee, L.eJjkice, Zlitkice
c) nazivi cvijeea i drugih biljaka, hipokoristicni po znacenju ill podrijetlu
cesti>slavice, afirc1ice, iglice, ivancice, jf:trice, 11sicice, .(jObiee, m!tuhiee,
ml!tvice, ostriee, pAskvice, pseniee, rlIjcice, rutvice, s!b.(jicice, tltrice, trat1nciee,
tt:r:slice, zlatice
d) opee imenice koje znace zanimanje, podrijetlo, pripadnost ill kakvo drugo
obiljelje zenske osobe:
blln1ce, barUnice, beracice, bijl!dnice, blagajnice, branite.(jice, cllrice, cinov­
nice, cistUnice, covjeeice, drugarice, direktorice, glilmice, HrvB.tice, jahilCiee,
kipilrice, kn.jlievnice, KordunASice, ladarice, .(jubavnice, nastavniee, n~vrijed­
--:Hice, odgojiteljice, pokojnice, profesorice, prijateljice, radniee, rodite.(jice, stu- .
dentice, t1J.jnice, ilcenice, uciteJjice, vjesnice, voditeJjiee, znAtiieljniee, Mteliee
e) nazivi Zivotinja
golubice, gtliee, junice, krijesnice,kftice, kf:lkavice, labiidice, 1l1vice, 11sice,
magarice, ma.jmunice, medvjedice, prasice, tfgrice, vjl!verice, vUciee, zecice
305 Imenice na -ica mogu imati i nastavak -0 u Vi, ito: .
a) imenice pogrdna znacenja koje mogu znaciti i zensku i musku osobu:
udldico, Ujelico, konjokradico, kilkavico, lagalico, neznalico, ocoiibojico,
ptjanico, podmliklico, pretvorico, p~palico, skftnico, sveznalico, Ski'tico, iibo­
fic~udvorico,Ulidc~ vAralico
Propalico! DrugoredaSu bezobrazni! Ni latinski neznaS, neznalico iandar­
ska ... (Mihalic, TO, 89).
b) imenice koje znace sto nezivo (stvar, pojavu, prostor, apstrakciju i s1.) ill
dio tijela:
besparico, b6lnico, bljflzgavico, c1'kavico, cjepanico, ci!kalico, c()ravico, des­
nico, dlzalico, d6pisnico, F6jnico, g81ico, glago.(jico, gostionicQ, gabico, gilzico,
mco, Imenico, jilstucnico, KAmenico, katnico, Korenico, k()rico, kupaonico,
kl)njico, ledenico, Iudnico, .(jevicC!, matico, medico,mesnico, mllnico, modrico,
581
nilclnico, nesvjestieo, nogavieo-,- prahovieo, orfmico, ostrieo, pAlieo, PepeJnieo,
polico, porodieo, propusnieo,rlilieo, rogalieo, rukiivieo, sIlnieo, stJlnieo, striJj­
nieo, sUncanieo, sljIvovieo, t'fskanieo, ftsu6ieo, ildico, fllieo,vecern.;ico, vedrieo,
vij~nieo, .Virovitieo, zltjednieo,· ?j~nieo, Z~eo, zeJjeznieo
Besanieo, od tebe svijet brze zri. (Balog, PP, 88).
Napomena: Nastavkom -0 katkad tvore -yj i od imenica iz t. 217 d:
Aj, duso, prijateljieo moja, (Martie, '116) - ... milost, sveta ophodnieo ...
(Martie '117).
306 Nastavak -e u -yj imajujos:
a) iJ:D.enica kcerea· . (Balski, II, 110) - Nelo, krasna zeno ... (Balski, II, 137) - To Vamje, Magdo ...
PIes je za miadost, kcerce. (Franicevic 197).
b) imenice oyevrste koje i u Niimaju -e: briile, ive, Mlle, neve, sele, TiJne
D;u mi, grle, koje Zrno! (LNP~ 24) ..: Dobro,Jele, dobro! (Kuinicic, D, 58) -
Zbogom, Ive! (Novak; V, 63). .
307 Nastavak -a u Vi, kaou Ni, mogu imati:
a) zenska imena s viSesuglasnickim osnovnim zavrsetkom
Alka,Alma, Anka,.B1serka, Blilnka, Cenka, Darka, Diibravka, Bfiroa,
Goranka}ivka, Jasenka,JeIka, Kaviljka, Lahorka, IJ&ka, Milrta, Mllka,
Nerka,Olga, Pl)jka, R8.dojka, Sllvka, SJavenka, TiJnka, Vfi)sna, Vojka, Zdenk:a,
Z6rka, Zlvka . Iviea moj... (Leskovar, PN, 630) - Zbogom, Marta ... (Simunovic, 25) - Brun,
b) u novije doba i svewe drugih Zeuskih osobnih imena
Aria, Bilrbara, Draginja, 11:Ia, .P.:ta, FIna, Gizela,HiIDa, Ina, JiIDa, Klaudija,
Lilna, Ltvija, Milrfja, Olivija, R~a, Silnja, Sijnja, Tilnja, mana, V~ra,· Zlilta
U pravilu je nastavak -'0 udvoslomih zenskih imena ako je na prvom slogu
dugouzlazni naglasak.
Cfea- Greo, Duda Dado, G6ga - G6go, iva - ivo, JeIa - J~lo, K6ka
- KiJko, Lada - L&do, Mara· -Mtu-o,Nada Nado, Pava Pl1vo, Rada - R8.do,
Sida - Sldo, TUga - TOgo, Vida - VIdo .
c)sva muilka osobna imena s ::'a u Ni
Alija,Andrija, Bansa, Dabma, Bilka, ilija, Iva, Jijza, Jijia, Jilra, Lfika, Mlha,
Mika, Nikola, SUpa, Tijma, Zaharija
d) tjede hipokoristicna muilka osobna imena
Bfikiea, Iviea, Jijziea,JfJriea, Mkica, Tijmiea (pored: Bfikiee, Iviee, Jijzice,
Jilriee, NJki.ce, Tijmiee)
e) opce imenice kojeznaee rodbinske, profesijske, hijerarhijske i druge
drustvene odnose
aga,bilea, dj~da, gilzda, harambaSa, milma, pilSa, starjesina, strIna, strijjo­
voaa, tata, t~tka, Djna, vijjvoda
f) osobna imena nastala preobrazbom od pridjeva
DlYna, Drilga, Roaena, Prepelieka, Vfi)sela, Ziitegovka
g) imena Zivotinja u dozivanju
Br~za, ·P~rka, SaruIja
h) neke novije turuce koje znace osobu, zivotinju ill biljku
bilcuSka,kariaka,manioka
i) nazivi vojnih i njimasliCnih jedinica u zapovijedima
brigadai c~ta, desetiria, dlViz.Ua, mllieija, pallcija, strAia
Cetlil, stoj! (Franicevic 303). ~Polieija! Polieijil! (lvanisevic 23).
582
308 U svih tih imenica (od t. a-do t. h) upotrebljavajuse i vokativni likovi
s -0,odnosno -e:
Alko, Almo, AlUo, Bilkiee, 6aco, strIno, karioko, ~to
309 U starijihpisaca je normalnivokativni nastavak bio uobiCa,ieniji:
Andrijo! - zavristi starae ... (Senoa, ZZ, 80) draga Marijo, (Kumicie, D, 61)
Gdje si bila, Elviro? (Kumicie,b, 145)"": Anastazijo, spav;u . " (K;umicie, D, 179)
- Ah, slatka Zorko! (Kumicic, D, 235) Melito, Melito!... Molim te, Ello ...
(Tomic 318) - Cujes li, Ano? (Tomic 385) - Lauro, sestro ... (Kovacic A, II,124)
- Gaco, gle . .. (Kovacic A, II, 40)- JoZiee, lddmo! (Kovacic A, II, 23) - Dede, dede,
Iviee ... (Kovacic A, II,36) Gospodine kolego! (Balski, 11,13) - Tinko, Tinko!
(Novak, V, 74)-A radSta, Evo?(Novak V, 92)-Sto tije, Jagodo?(Novak V, 114)
- Draga IJerko - pisaSe prijateljiea ... (Leskovar, SLJ, 57) .
Ali i ti stariji pisci upotrebljavaju Vl s nominativnim likom, i to najcesee
u imenica koje mace musko:
As vama, mldstoreAndrija, govorit cu ... (Senoa, ZZ, 82)- Luka, sto ti velis?
(Kumicic, D,94) - Cuj, llija ... (Kumicic, D, 239) -Ah, slatka moja Darinka, ti
menene ljubis . . , (Kumicic, D, 554) - Lijepo, JoZica! (Kovacic A, II, 52) - Iviea, ...
jesi li dobro naueio? (Kovacic A, II, 36) - Prestani, Vanea, prestam! (KovaCic A,
11,52) - Oh, Laura! (Kovacic A, II, 58) - Ho¢u, Ferkonja ... (Kovacic A, II, 140)
- Pomozi, sveti Nikola! (Novak V, 48) - Tata! - vikne ona .. . (Novak V, 224) - Ah,
hilda, gdje - si - ej! (Simunovic, 70).
310 U novljih je pisaca nominativni lik Vl cesci:
Cujes, teta •.. (Begovic, G, I, 350) - Gazda! rece ona gostionicaru ... (Bego­
vic, G, II, 199) Pa to je suvisno, Piroska; (Begovic, G, II, 199) - Marko zovne
nesto jacim glasom: - Giga! (Begovie, G, III, 247) - Jesi, baoa, jesi dala ...
(Krleza, PFL, 177) Da, gospa Regina... (KrleZa, PFL, 264) Cek;u, dragi
Grga ... (Kolar, PD, 64) - .. . zarne, Heaa?! (KolarJP, 30) -: Laia, Lala! - zovne
Mikae ... (Kaleb 208) - Zdravo, Joza! ... Zdravo,Mika! (KovaCic, IG, 41) - Hej,
Jaciea! (Kovacic, IG, 80) 0,0, Bura, ZR.Srce .•• (Kovacic,IG, 48)- Ne bojte se,
sestro Magdalena, (Marinkovic, G, 66) Ah, moj Toma! (Marinkovic, G, 66)
Viska, bi li se odrek1a hrvatstva? (Slamnig 15) - ZaSto se oblaeis, ViCi!nea?
(Slamnig, 27) - Ti, Boda, veseljko veseli •.. (Majetie, 52) - Ostat tu, Alga. (Mihalic,
BN, 53) - Divni ste, Suzana. (Mihalic; BN, 150) Marijana smiri se (Glumac 15)
- Molim te, Leda ... (Hitrec, PP, 79) Ali, Mildea ... (FJitrec, PP, 84)
Razumjje se, ne izostaju sasvim ni u novijih pisaca normalni vokativni
nastavci u imenicama toga tipa:
Ne znaS, Zoro-djevice . .. (Brlie, IM, 34) Ne boj se, Kosjenko! (Brlic, 1M, 66)
- Oh, Melanko, vi ste slavnadjevojka! (Kolar, PD, 35) - Prie;U, Vojvodo! (Pulic
34) fA 0 Cemu obicno razmiSljaS, Tamara? (Katalinic 20)
311 Nastavak·a u Vl ceSCi je u dozivanju i normalnom obracanju~ pa
nastavak -0 poprima stilski izrazitije, osjecajno obiljeZje:
4
. .
Penji se, lijepa Evo. (Franicevic 42) Zar ne mozes, Eva? (Franicevic 45).
Lik Evo Jure Franicevic-Plocar u »Viru« same jednom upotrebJjava, i to
u reeenici s ironicnim prizvukom. Lik Eva je postojan u normalnom obracanju
partizana s Evom.
583
 312 Na izbor vokativnog lika utjeeu katkad i potrebe sroka:
Ub, ma sto je s mojim carapamal'! Jesi li ill gdje vidje1a, mama? (Vitez 16)
- Mamo, mamo ! Evo ti sunce poklanjamo! (Vitez 5'().
313 Napoinena. Vi imenice matizadrZaVa nominativni lik:
Mati, ko boga vas molim. " (Krleza, PFL, 263)
Iz pjesnil:kih razioga upotrebljava'se i lik mAtero:
Okrutna matero cma,
° zaSto diZeS na me vjetrovite prijetJlje granja. (KrleZa, PT, 66)
314 Strana osobna zenska imena u Vi se ne mijenjaju:
°
o mala, slatka Liddy! (Begovic, 1,44) - Oh, Agnus! (Begovic, I, '97) - Slusaj,
Annie. (Genc 184)
315 Naglasak. U Vi naglasak mijenjaju:
a) dvoSlo.zne imenice s ' na prvom slogu (tip: iens., vMa) zamjenjujuci g!l sa~
~go, bl>rbo, bObo, Cl!smo, cl>ho, dAsko, dj~co, drDZbo, g1Azbo, g1l>bo, gl>ro,
Ig10, 19ro, lzbo,jAgmo, kl>so, kl>zo, ll>zo, lillo, mliglo, mAsko, m~do, m~t1o, mllho,
nl>go, l>so,pAro, pASo, pCl!lo, I'do, rl>so, sAcmo, s~stro, sml>lo, snAho, sl>ho, stAzo,
stl>po, sOzo, ttsko, v{)do, z~o, zm1jo, zl>ro, z~ljo, ~no
b) dvoslo.zne imenice s' na prvom slogu (tip dusa, ceZnja) zamjenjujuei ga
sa ~
bijM-o, brado, crij~pJljo, c~o, c:tgro, dj~vo, drfigo, dfigo, dando, dfi~
ljo, dD.so, g:tzdo, glJivnjo, g1avo, g1:tno, g1:tsto, gospo, grimo, grM-o, g(Jjo,
brano, jMo, j(}zgro, kildo,· klfipo, koko, kremo, kD.glo, kOlo, kD.mo, kano,
lJisto, lijesko, 1010, lfiko, ljfibo, mobo, mtmjo, nildo, odo, ovco, p~to, prljo,
prfigo, ~so, rij{}ko, rOdo, rfiko, slfigo, snago, snilSo, srijM-o, sl'no, stij(}no,
stron~, strij~lo, strajo, sviji!Co, sviJljo, Mto, tOrbo, travo, trijesko,' trllbo,
tD.go, vilo, vojsk.~ ,z:tmo, i{}sto, iano . Pucketa led pod bakom. " (Brlic, 1M, 75) - Idem vamja s Judcom ... (Horvat­
c) dio trosloZnih imenica s ' na penultimi (uglavnom one sa sufiksima -ota,
-ina), koJe u Vi imajtt ~ na korijenskom slogu: . nisam oeekivao tanlu s tolikom ceiJljom. (Koval:ic, IG, 544) - fjesmom su nas
Aidajo, bJstrino, btzino, blldalo, cj~lino, dAljino, dlvoto, dl>broto, dilZino,
g{)spodo, gl'dobo, krllsoto, krJvico, ml>cIrino, lM-ino, lj~poto, plfmino, rAzino,
r{)dbino, rIldino, rIlgobo, sllino, slroto, s1l>bodo, sl>tono, srlimoto, svji}iino, sve')..
jino, stArino, s'trino, tAzbino, vlsino, vrilcino, i~stino, Z!vino
d) hipokonstici tipa braJe i babo, koji u Vi imaju ' . (
Ane, Ante; Bemi, brMe, gtle, JIHe, Roge, sare, Aco, AncIro, bilbo, b&to-,­
Bolo, lJraco,. tako, GiJro . .'
. e) imeniea djevojka, koja u VJ ima ~
djlrVojko
f) iinenice tipa olUja, koje u Vi imaju ~ na prvom siogu
dl>m~o, l>liijo, ~tIvo
Ostale imenice u Vi zadrZavaju naglasak Ni: krulgo, lstino, frllliki5vko,jiitiir­
Jljice, kupopr{)d;qo, 'pravdo, rAdnice, jfiniOrko, Kiiiniciinko, cisroco, nejasnoco,
odgojiteJjice, JugosliivijO, viQJino, baIdee, oklijevallco, cakavko, zapisniciirko,
mlki-maio, spl>men-sk010, auto-kolono
584
WKATIV JEDNINE (Il)
316 Nastavak za Li u imenica ove vrste je -1, kao i uIY.
317 Sve ilto je reeeno 0 alomorfnim osnovama u IYvrijedi i u V. (Vidi t.
286-291.) U novijih je pisaca i u V sve ucestalija upotreba dvojnih osnova, tj.
kolebanje izmedu sibilarizirane i nesibilarizirane osnove:
Grude na dasci ..• (KrleZa, PT, 33) - Lojanica na daski. (KrleZa, PT, 41)
°
- cIragulj ti na uski ne treperi ... (Kovacic, IG, 527) - ostrigi... (Matos, 1,197)
- .:. prama ·S~ci ..• (Matos, I, 218) - .•. u k;acigi .•• (Kovacic, IG, 139) - ...
u PUanki naSoj ..• (Biblija, SZ, 650) - ..• u Saki nema rusta. " (Pavicic 97) - ... na
kvaki ... (Mihalic, BN, 7)- ... u vjeeitoj carki ... (Mihalic, D, 154) ... na
iznirnki . . ~ (Belan 68) - ... na ljuljaSci . .. (MiIal:ic 194)-..:... na ljuljaSki ..• (Milal:ic
323),- ... u klopki ..• (Milal:ie 370) - ... u greSki ... (Milacic 185) - ... u lovki ...
(Lui 330) - •.. na plemki .. . (Dolenec 30) ... po ostroj cmoj dlaki ... (Ivaniilevic
37) - ... na daski . .. (Peie 27) - •.. u trski . .. (Peil: 236) - ... na sajki , .• (Aralica, PT,
22) - ," u mojoj rupcagi .. . (Gene 69) -" ... u soljenki , .. ujednostavnoj raki ...
(Jelovina 23)
318 Nag1asakje u IJ kao u Ni..
kn.ilzi, .wnkovki, kupoprl>daji, prilvdi, juruorki, nozi, djevojci, rod, ciUrav]p,
m1ki-m~i ' . .
V jednoga dijeIa imenica e-vrste razlikuje se zato od ])J: na dasci, djed, 10zi,
kosi, dUsi, gMvi, srijedi itd.. Vidi t. 293 i 294. '
INSTRUMENTAL JEDNINE (Ii)
319 Ii tvorlsenastavkom -om, kojineuzrokujenikakvepromjenena granici
morfema.
-Kis 51) Mi smo dolazili k vama sarno nedjeJjom ... (Begovic, I, 106) - 0 nikad
hranila i rosom milovala ... (Paron, KVM, 37) - S bracom bi na krevet sjeo ...
(Vitez 29) - Ore (UlaZeei s Madom) . .. (Vojnovic 113)
320 Ii zadrZava nagiasak Ni, ali je u padezriom morfemu dug samogIasnik:
kn;j1gom, frAnkovkom, kupopr{)dajom, prilvdom,jO:niorkom, nogom, djevoj­
kom, rlikom, cakavkom,'m1ki-m~om, s6da-vOdom
Mnozina
. NOMINATIV MNOZINE (W')
321 N'" tvon se nastavkom -e, koji ne uzrok~uje nikakve glasovne promjene
na kraju osnove.
'Thk se slute ceste ... (Matos, I, 18) - Praskaju grane ... (Begovie, I, 52) - ...
blistaju kao krijesnice . .. (Krleza, HBM, 12) - U selu zagakale guske .. . zakrestale
kvocke (KovaCic, IG, llQ) - Ribe su vodino zubalo od zJata ... (Balog, NI, 18)
585
 322 Naglasak. Imenice tipa voda (vidi t. 297) provode metatoniju u Nm kao
u Ai (vl'Jde).
cl'Jhe, daske, gl'Jre, kl'Jse, ll'Jze, mAgIe, nl'Jge itd.
323 Imenice tipa glava (vidi t. 298) provode metatoniju u N m kao u Ai (glavu). '
brndu, dOsu, glAvu, griIDu, gredu,j~lu, OVCU, p{}tu itd.
324 OCita je tendencija i2;jednacivanja naglaska po analogiji s Ni pa se sve
cesce cuje u ~: da.ske, gore, loze itd. i tirade, jele, snage itd. '
325 Ostale imenice ove vrste zadriavaju u NIX! naglasak Nl:
kn;jlge, Istine, frankovke, kupopr3dlilie, prAvde, rAdnice, jOniorke, zene,
pratnje, slobOde, djev6jke, Jimuntide" b8.kice, cakavke, mlki-m2)je, spl'Jmen­
-skole, a.uto-koI6n.e
GENITIV MNOZINE (Gm)
326 G m tvorl se nastavcima -a, -1, -ii, koji ne utjecu na prethodni suglasnik.
Usred kukavica cern u precinost diva? (Matos, I, 45)- ... nekoliko sluga ...
(Kumicic, U, 12) - I pjeva puna ptica ko puna sreorn1h iica •.. (Cesaric 101)
Nakon .. ' beskonaCnih vjezba, Iekcjja, uputa ... (Kolar, PD, 53) - Ali nam je
dosta tuiaba i molba.,. (Kovacic, IG, 21) Ja uzeh nositi pregrst svojih jez­
gars ... (Slavicek 99) - ... iz biljeZaka se ne moze nista zakljuciti... (Je1ovina 44)'
- ... koliko odgovora je proCitao, iaIbi i molbi sastavio ... (Franicevic 211)
- Nigdje toliko algi... (Kaiitelan 55) - Stari ugarci ve1ieanstvenih sutnji ...
(parun, TN, 128) - Nekoliko se sIugu ... krenu ..• (KovaCic, IG, 143) - ... to su
stope tvojih nogu. (Nazor, IP, 24) - Ali joj boca ispadne iz nervomih ruku ...
(Hitrec, M, 57)
327 Nastavkom -a mogu tvorlti G m sve imenice e-vrste.
328 Redovito imaju taj nastavak u Gm:
a) imenice s jednosuglasnickim osnovniin zavrsetkom:
baka, c:jepanica, duga, jlJgoda, kvfga, mudronja, nizfmi, 6da, prlstaSii, 1'1 ba,
sn8.ha, tesk6ca, uciteljfca, vji!rii .
\Trio rijetko Se taj genitivni nastavak upotrebljava u imenica: nQga, nlka,
sluga.
b) imenice kojima osnova zavrsava na st, st, zd,id,sc i se:
cestii, posta, zvijezda, nOZda, basca, g6sca (gosca)
c) hipokoristici i antroponimi tipa: braco, Ante, Clco, neve:
braca, Cica, zeka, Anta, Manda, neva
d) likovi s alterniranom osnovom (s nepostojanim a):
djevojiika, igara, kAratii, Iiltaka, mAriikii, pj~siima, resetaka, sestara, svjeti­
ljiika, t~taka, trkava, vlJtarn, zem8.Jja, Zttiiva
a.
329 U .imenice br~skva m glasi br~siika.
Ostale imenice mogu ali ne moraju imati nastavak -a u G m.
330 Nastavak -i moze se upotrijebiti uGm s visesuglasnickim osnovnim
zavrsetkom, bez nepostojanog a:
586
bajkI, cArevkI, carkI, dfJjkf, gajdl, hfmnI, istrankf, jadikovkI, Mpcf, ll'Jptf,
mAzgf, nfJrmI, njl>rkI, oporbf, p~tijf, riimb1, stanki, taJnf, vjMbf, zlpkI
331 S nastavkom -u sarno su trl imenice u G m: nl'JgU, rUku, slugii
332 Alomorthe osnove. Dio imenica s visesuglasnickim osnovnim zavrset­
kom rnijenja osnovu umetanjem a izmedu pretposljed.njeg i posljednjeg sugl~s­
nika. Prltom se alternacija zvucni < bezvucni zadriava i ispred umetnutoga a:
predociti - predodZba - predodiaba, primijetiti- primjedba - primjedaba,
a u obratnoj poziciji, bezvucni < zvucni, prvise sonorizira:zibati - zipka
- zibak.a. pripovijedati - pripovijetka - pripovijedaka, rid, - ricka - ridaka,
biljei:iti - biljeska biljeiaka. '
Napomena: Susreeu' se i likovi predocaba, pa i predozaba, 'ali oni nisu
standardni u suvremenom knjiZevnom jeziku.
333 Alomorfnu osncivtl, tj. nepostojano a, u Gil'! imaju:
a) imenice kojima je posljed.nji osnovni suglasnik 1, lj, m, r ill v:
ig8.lii, clkala, dIpala, rlibiilja, rl'Jgiilja, bakiilja, zem8.Jja, (:apiilja, rAsiilja, p~tiilja,
Plj~viiljii, ktCiimii, dl'Jgama, kIlkama, cllliima, reforiima, ~siimii, pj~siima, prI­
ziima, z~biira, katediirii, cliara, igiira. Jskara, sestiirii, va tara, bi1cava, ni1Cava,
brlidavii, plMiiva. blAgava, bWva, sml'Jkava, tlkava, Mava, kl~tava, l~tava,
molitiivii, Pttilva, ittava, di~zavii,spilzava ' ,
b) veci dio imenica sa sufiksom '-ka: " , " ,"
bezubiika, Slbaka, ,zJbiika,kl'Jcaka, pilciika, kvMiika, p~iika. t{)ciika, mA­
ciika, prAciikii. srMiika. prlpovijediikii, brojiik<l, djevojiikfl, dl'Jjiika, blljiikfl, svjeti­
ljiika, skbijiikfl, iznimiika,' snlmiika. bl1niika,' stranjka,mamenaka, sAniiika,
clpW, kilp;lka, ml1riiki!, prepiraka, dasAkii, gflsiika, Jrsiika, krilSiikfI, pilsaka,
bItak8, pataka,. Mtak~,. o!()viika, psl>.viika, staviika,. l'Jpaziikii, biljetiikfl.
c) konkretne imenice sa zavrsnim nj u suglasnickom skupu:
dAgfinja. Jrgflnja, prkflnja, silkflnja, krMflnja, Wsflnja, vlsruua, giavanja (gIlJ­
vflnja)
d) neke imenice s' osnovnim zamecima kt, nc, nc,nt, rt i sn
s~katii, lnstanaca. m}l'anaca,komponenata,konstanatii, varjjanata,- kArata,
sl'Jrata, bl1siina, ilsiina
e) imenice sa sufiksima -dba, -diba i -iba.
izvedaba,n8..redaba. pr1redaba, plovidaba. il~nidabfl, narudZil)a, predodzaba,
1zlo~ba, optuzaba
Napomena: U novije vrijeme uz G m s. alomorfnom osnovom sve se Cesce
upotrebljava i Gm s neprornijenjenom ,osnovom: c!kla i cJklJ, pi!tqa i p~tiji,
ktcma i ktcmI, zi!bra i rebrl, di&va i d~ snfmka i snimki, s1lnjka i sJ}njkI,
l'Jpaska i l'JpaskI, sliknja i silknji, krIJSnja i krMnj1, instanca i instimci, varijantii
i var.(janti, sortii i sl'Jrtf, bl1sna i bilsnf, izvedbfl i izvedbi,optiiib~. i optuzbJ.
334 U nekih imenica iz navedenih, skupova Gm s alomorfnom osnovom
uglavnom se ne upotrebljava:
fOrma i iOrmi, maglii i ma.gif, M6Ivii i Molvi... norma i nOI7l1l~ pMrna i palmi,
sintagma i sintagmf, sOrIa i sOrli, biUka i bajkI, miUka i miUki, j{}lka i jelkf (sve
izvedenice tipa gimnazijiilkii' - gimazjjiflk.lj, bOljka i bOljkI, krInkii i krfnkI,
sjenka i sj{mkf, varka i vaJ-kI, v6jskii i v6jskf, taSkii j taskI, vfJtkii i votkI,
drOiba i drOibi.
587
 To vrljedi takoaer:
- za etnike tipa~ Gavtiijka CavtajkI, Dugoselka - DugoselkI, Zagrepcanka
- Zagrepcanki, Vukovarkii - Vukovarki
za antroponime tipa: Alemka - AlemkI, Biserka - Biserki, inkii - Inkl,
ivIcka - ivicki, Mucka i MilckI, Podiiskii - POduskl, Stanka i SUlnkl, Vlatka
i~M . .. .kao u prepuklih gajdi-.. (Matos, I, 138)
335 Kada se u suglasrucki skup na kraju osnove u am ne umece a, moze se
kao genitivni nastavak upotrijebiti -ii ill -I:
lambda i lambdI, varijablii i varijablI, zebnjli i zebnjI, gospooIenii i gospo­
diem, b6dljii i b6dljI, tlindrli i tilndri, plMltii i plAhtI, petrolejkii i petrolejkl,
t&jna i tajnI, f1lksa i UlksI, illgii i algI, Mmba i bOmbI, 6meii i 6mcl, himnii
i hlmm, kl6mpa i kl6mpI, sekUnda i sekilndl, -pilhdta i pilndiI, renka i ienki,
silnsa i silnsi, vtpca i vtpci, k6pca i ki>pci, opna i bpru'" strepnja i strepnjI,loptii
i lbpti, b6rbii i b6rbI, milljiirda i milljiirdI, Mrga i c&gi, kcerka i kcerki, n6rma
i noll1lf,. ljekiirna i ljekiirnI, konzervii i konzelVl... mAria i milrtI, smetnjii i smet­
nji, pravda i prilvdI, kra1jevnii i knf/jevnl, preobrazbii i prebbrazbl, mazga
i m8zgI, ceinjii i ceinjI
336 am nekih imenica javlja se u tri lika:
a) s alomorfnom osnovom i nastavkom 4: bjelOusiikii, cfkiiva, cllsiikii,
Mtiikii, dlpiilii, lzioiiiba, izvedabii., komponenata, kf'camii., kr{)siinja.,· kfigaIii,
naranaca, narediibii, mirudZiibii, optuiiibii, pecuriikii, pogodiibii, popijeviikii, pre­
dodiiiba, sjemeniikii, s{)riitii., sk{)ljiikii, varijaniitii, zilbii/jii, ienidabii, ittava
b) s nepromijenjenom osnovom i nastavkom -a:bjeloiiska., cfkvii, cllSka, .
cetkii, dlpla, kugla, naranca, naredbii, niiriidibii, optiiibii, peciirkii., pogodbii,
popijevkii., pred6dibii, sjemenkii, sorta, ski)ljkii., varijantii, zD.bljii., ienldbii,
iftva
c) s nepromijenjenom osnovom i nastavkom -f: bjelouskf, cfkvl, ci!lSkI, ci}tki,
dlpJI, kugJI, narancI, miredbI, narudibl,optuibi, pecurkI, pogodbI, popijevkf,
predodibl, sjemenki, sortf, sk61jki, varijanti, zilblji, ienidbI, iH:vi.
Time se nasa praksa ujednacava s inozemnom i pridonosi oiivotvorenju
odredaba akta Konferencije oevropskoj sigurnosti i suradnji ... (Veeemji list,
10.11. 1978) ... kazne za one obrtnike koji se takvih odredba nisu pridrZavali ...
(Kampus 37) Sud (. .. ) ne daje cjelovit prikaz svih odredbi. .. (Vjesruk, 24. II.
1979) - Njise se prostor uznemiremh kugala ... <KrleZa, NRP, 288) ;... '" uae
u radnju od boiicnih kugla. (Wiesner 54) Koliko se kugli, .. moze izliti ...
(Jovicic 164) - Ujutro u blatu nalaziti okamine skoljaka .. . (Pei6;142) - ... svi su
stanovi puni mmsa W. C. -skoljka . .. (KrleZa, N, 598) - ... djeeaci pra.sni od trgova
1 skoljki juga. (Parun, TN, 146) - Potoci znaju intimnosti, male dogaaaje krosa­
nja ... (Slavicek 10) ... izmeau niskih krosnja ... (Pavicic 68) ... kroSnji...
<Tomas 118)
337 Napomena: Trojni likovi am u imenica e-vrste s viresuglasnickim
osnovnim zavrsetkom novija su pojava u hrvatskom knjiZevnom jeziku. U stari­
jib je pisaca nastavak za am sarno -a(h), kako su to tadaSnji gramatieari zahtije­
vali (npr.Babukie, Veber), sarno se kolebaju izmeau alomorfne i nepromije­
njene osnove (Kovacic A, 1) ... pristase stranke »napretka i dobrobiti Zabljih
lokava« . •. (248) - ... da s1 ti . .. s1gumo naeelnikom Zabljih lokva? (297) - ... sto
ima citav svijet slaviti bez razlike stranaka ... (251) .. da Ce ga pocastiti
serenadom svi slojevi grada bez razlike stranaka . .. (253)
588
__Vrlo rijetko ee se u starijib pisaca naci nastavak -i(h);
... koji sam bio viean na svjetIo moderaterkih . .. (Balski, II, 397) - ... cintori
oko crkvi naskoro su bili prenapunjeni. (Balski, II, 407)
U prvoj polovici dvadesetoga stoljeca taj nastavak sve vise prodire u jezik
hrvatskih knjiZevnika, ali jos uvijek u neznatnoj mjeri i sporadicno:
... frizure sagnjilih lutki...
(KrleZa, PT, 48) .•. citavu hrpu Becanki . .. (Neimarevic 397) .. . jedna od onih
dugih plovidbi .•. (Mihalic, D, 292) .. . jer se iz dugavarki saplicu ideali (Ujevic,
107) - Teski muisi ... bata/juna peeenki ... (Kolar, PD, 49).
Do pedesetih godina 20. stoljeea mnogo je cesca upotreba am ovih imenica
s nastavkom -a: (KrleZa, PT) ... iz ovih blistavih ljusaka ... (32) ... u nemiru
magla . .. (65) - [ma kretnja bolnih . .. (90) - ... katakomba . .. (125) - ... nevidljivih
smetnja... (127) - ... ribljih ljuska... (197) ... uz sjaj acetilenka... (204)
- .. .preko izribanih tabla ... (215) - ... piramide narandia ... (216) - ... sumskih
sjenka ... (228) (Mihalic, D) ... tajna ... (39) - ., . brojaka, .. (59) - teznja ... (71)
- ... sukanja . .. (104) - ... bez uzgrednih stavaka .. _ (277) - ... nevinih irtava ...
(293) - ... oko dvjesta ... krCama ... (293) ... kod Amazonaka ... (294) ... od
jasala ... (331) - (Nazor, IP) ... mak/jenovih krosnja . .. (18) - ... tako je i u gusaka!
(21) - ... uz bleku ovaca ... (34) - uieta od konoplja bjelojka ... (35) - u svirki
Divljanovih gajda ... (40) - (Neimarevic) cesanje saria ... (163) - ... ispod suka­
nja .. . (168) - ... mnogo Zrtava . .. (232) - ... snop cestitaka (289) - tisucu gusala . ..
(314-315) - ... sedamkietava . .. (459) - (Krklec) ... molitava . .. (10) - kor suncanih
harfa ... (48)- (Ujevic) .. .. naranaca ... (62) .. . preko pusta ... (67) -Jutro boema
i prostitutka . .. (78) - ... pometnja ... (78) - ... masta . .. (125) - ... basta. . magla
... cesama . . , (128) ... cesta . .. (186).
Nakon drugog svjetskog rata sve jace prodire nastavak -i, i to ne saroo
u imenice koje zavrsavaju na -ba i -nja, sto su vee gramaticari normirali
(Florschutz 32; B-H-Z 57), ill u oruh gdje bi alternativna osnova bila neobicna,
nego i tamo gdje je nastavak -a vee bio ustaljen (Parun, TN) •.. krhkih sko/jki ...
(92) ... skripu kolijevki ... (129) - (Millcevic) Skoljki (245) - jadikovki (250)
- ham (263) - resetki (297) - (Slavicek) - svjetiljki (13) - biljki (13) bajki (72)
- (Cale) znacaj.kt-OO-- kazalisnih prikazbi (11) - prirnjedbi (12) - prosudbi (12)
opaski (13) - (Ladan Ba) limenki (156) - puca1jki (163) - kazni (183) kletvi
(192) - jednadibi (199) - gejsi (248), natkrivki (250) (Hitrec, M) tipki (22)
blizanki (24) :-- seansi (34) - firmi (45) - tezgi (56) - kletvi (127) - graski (133)
- (Tomas) krigli (18) petrolejki (18) - naivki, bombi (33) - desethiljadarki (44)
- (Pavlicic) sjedeljki (7) - pumpi (20) - brojki (56) - (Vjesnik, 5. II. 1978) firmi,
hiljadarki, instanci, tezgi, volgi, znacajki - (Vjesnik, 9. II. 1980) nuklearki,
narudibi, odredbi.
Tako su sve cesce dvojnosti (a katkadtrojnosti) ne sarno u razliCitih pisaca
nego nerijetko i u istoj knjizi ill tekstu istoga pisca:
(Dolenec) sjemenki (23) sjemenaka (24) vocki (15) voeaka (16) - truski,
trusaka (80) - (Herak) biljki (22) - biljaka (42) (Lui) spuZava (28) spuivi (32)
lovaka (30) -lovki (32) - (Biscan) naredbi (78) - naredba (79) - (Findak) lopti (42)
-lopta (72) - medicinka (72) - medicinki (109) - (Katicic) normi (39) norma (55)
(Malic) pljuski, pljusaka (65) - (Belan) radnji, tadnja (21) formi (21) - forma
(131) sekvenca (27) - sekvenci (48) - elipsa (106) - elipsi (113).
Ocito je a!" navederuh imeruca u stadiju previranja. Prodorni nastavacni
morfero -1 potiskuje ostale dvije niogucnosti, ali se jOg nijedna ne moze izuzeti iz
sustava. Trostrukosti tipa naraniica, narancii i naranci i dvostrukosti tipa alga
589
i lligIomoguc!lju piscu i govorniku izbor uv;ietovan potrebama ritina, .eufonije, d) zarnjenom ~ > ~
agdjekad i tez.njomzajednoznacnoscu. dvoslozne imenice s alomorfnom osnovom u Gm: 6rbjka'- brl)jiikii, cavka
Mislim, vee sam relaio da sam dosta sarmantan. Da sam pallo kod maekiili c1!viika, karta ldlriitii, snfmka - snlmiikii, stranka - strAniikii, skbljka
kod zenskih. (Stamac, 56). . - skOljiikii, zbfrka zblriikii, Zi'tva - il'tiivii;
Gm mackf llopozicijiprema .Gm maciika ima novu semanticku i ·stilsku Neke imenice toga tipa zadriavaju dugosilazni naglasak i u tim poloZajima:
vrijednost, jer je upotrijebljen u znacenju djevojiika, Cime se ujedno izraiava cijevka cijeviikii), cfkva - cfkavii, gtiiva - gtiiiivii, kfema kfciimii (pored
odre<!eni duhovni habitus lika. k1cma -ldciimii), kl(!}tva kl~tiiva, klijl!!tka - klij(!}tiikii, kf'iSka - kfisiika, prftka
U naslovu Trgovina pumpi(mj. pumpa)-i je sigutan mak da je naslov - prftiikii.
sintagm;1., a ne recenica. . e) zamjenom' > •
Za razgrarncerije znacenja sve cesce se upotreb1javaju opozicije: bankf (nov­ - dvoslome imenice s alomorfnom osnovom u GID: ciiklja - eiikiilja, Cigra
carnea) - bliniikii (novcarskih ustanova), mArkf (industrijskih tipova) - mAriikii- cfgiira, duplja - dapiiljii, kUgla - kqgiilii, trijeska - trijesiika;
(njemackih novCanih jedinica,postanskih biljega). Pored lijesiikB. G m moze glasiti i ljesiika. Gm od imenice derma glasi d~riima.
~ .• sedam banki (Marinkovic, K. 19). (pored derma i dermi), od crijepnja glasi cr~piinjii (pored crijepnjii i crijepn.ji),
a od jezgra - jezgara i j~zgiira (pored jezgra i jezgri).
338 Naglasak. Nastavci za G ID uvijek su dugi: iena, pjilsiima, omeI, gimnazl­ t) zamjenom' > '
jiiIkI. - imeniC;e rUka i sluga s nastavkom -u u G m :. nlkii, sliiga.
g) promjenom mjesta i zarnjenom' >'
339 Ako se Gm wod nastavkom -ii, du1ji se i prethodni slog, bio on nagiaSen dvoslome imenice s alomorfnom osnovom u Gm : dilska - dasiikii, ig1a
(zena,dubina, b6rbii, igara.sl1ka, 1C>ptii) m nenaglaSen (JstInii, prijateljIca, - igiilii, igra - igiirii, sestra - sestiirii, zemlja zemiiljii;
oloviika, intelektiiiilkii, n8rediiba, m»jstorfcii). Neke imenice toga tipa mogu imati i ~ na korijenskom slogu: n.llCavii j naeavii~
eilsiimii i Cesamii, m1!siikii i masiika, s1!earna i ·saearna.
340 Ako se G ID wori nastavkom -~ prethodni se slog ne du1ji: bOrbI, lOptf, h) promjenom mjesta
n8redbI, ukolikonije po poloZaju dug (bmeI, fntelektuiilkI). - dvoslome imenice s alomorfnom osnovom u Gm , koje' s korijenskog sloga
prenose na umetnuto a: 6vca - ovacii, jezgra - jezgiirii (pored jilzgiiraj, lijeska
341 Naglasak u Gm mijenjaju: ljesiikii (pored lijesiikii);
a) zamjenom ~ >" imenice s tri ivise slogova s alomorfnom osnovom u G m , koje' pomicu na
dvoslome imenice s jednosuglasnickim osnovnim zavrietkom: Mba prethodni slog: ambulimta - ambiilanatii, determinanta determinaniitii, guver­
-bilba,sl1ka - sl1ka, zgOda - zgbdii; nanta guvernaniitii, humoreska humoresiika, komponenta - komponeniitii,
- dvoslome imenice s osnovim zavrietkom na -st, ..st,-zd, -M, -se, -se: cilsta konstanta - konstaniitii, paradigma paradigiima, varijanta var.!ianiitii.
- cestii, pOita - piJstii,g1lzda - gilzda, nilida - ntlidii, biJSca - bOsca, giJSea
- glJSea (pored g6sea - g6sei!i); 342 Osim onoga !ito je receno 0 du1jinama u G m, u ostalih-imenica nema
- dvoslome imenice s·· visesuglasnickim zavrsetkom nepromijenjene naglasnih promjena:
osnove: piltlja. - p~tJja, cllda - cfklii, basna -. basnii, kffJSnja - kr{)snja, zilbra• baeva - baeiiva, JAgoda - jagoda, silstricna - silstrfcnii, pjilsni1dnja - pj~snikI­
zebra; nja, prlpovijetka prlpovijediika
b) zarnjenom' >' biljeska - biljeiiikii, djevojka - djevojiika, drugarica drugarIcii, junacina
viseslome. imenice s jednosuglasnickim osnovnim zavrietkom: bOja - junacinii, tautologija - tautologUa
- Mjii, vOda=-l!'6da, adresa - adresa, ljepota ljep6tii, cigareta- cigaretii, lada Mda, skola - SkiJlii, banda - bOnda, nC>rma nbrma, pOtnica
delikatesa - delikatesa, nevjerojatnoca - nevjerojatn6eii; patnfcii, zilpreka - zilprekii, aruka -arukii, jilniorka - jilni,orkii .
- viseslome imenice s visesuglasniCkim zavrsetkom nealternirane osnove: gJava - glava, mijena mijenii, kretnja - kfetnja, zvijezda - zvijezda, balada
bOrba - Mrba, gozba - g6zM, pratnja - pratnja, ttska -. ttska, iaIba - MIM, baJada, kolega - kolega, met6da - met6da, atmosfera - atmosferii,palaeinka
romimca - romanca, sekunda - seki1ndii, diliiansa diliMnsa, varijanta - van­
janfA, determinanta - determmantii;
- palacinkii, br;idonja - bradonja, dogod6vstina - dogod6vstinii, n;iredba - nare­
daM (i naredbi, naredbii), ijekaviika (ijekavkf, ijekiivka).
c) zamjenom.' >'"

-' dvoslozne imemce s alomorfnom osnovom u Gm : driiiba - dritZiibii, ki'ema

- ktciima; skladba skladaba,ti'ska - tl'siikii; . 343 Ako se G m wod nastavkom -I, osim dugog samoglasnika u pademom
~ imenica nevjesta - nilvjestii; morfemu, naglasak ostajekao u Nj: ./
- troslome imenice s jednosuglasnickim osnovnim zavrSetkom: dtiava ambulanta - ambuJanU, bjelouska - bje1ouskf, cisterna. - cisternf, dup.lja
- cittava, lekcija - lilkcUa, p{Jluga plJir1ga, stolica - sUHica, iinuka - ilniikii, dupljI, forfnta - forintf, glavnja - glavnjI, humoreska - humoreskI, jagma
iarulja - iAriiUii; jagmI, krOS:oja - krlJSnjI, mil6ka - milCkf, nbrma nbrmI, Opaska - l>paskI,
- imenica noga s nastavkom -u u Gm : nlJgll; pl>vjesnieiirka :.. pl>vjesniciirkf, rf6ka - rf6kf, svjedodiba - svjedodibl, sutnja

590 591
- Autnji, tbrta tbrti, ilsporedba ­ iisporedbI, vjMba - vj~ibi, zbfXka zblrki,
ialba - Ziilbi
'>"..;·.i
DATIV MNOZINE (D~
344 Dnt tvon se nastavkom -ama, koji ne izaziva nikakve glasovne promjene
na kraju osnove.
NaSim mukama se ruga. (Kovacic, IG, 545) - ... mir tvojim laaama na pucini.
(Kastelan,59) Tebe su pustili stijenama ... (Paron, TN, 118) - Oni su bliski
malim krcmama ... (Slavicek, 10) - ... kose djevojCicama dira. (Balog, NI, 38)
Napomena: Veeina brvatskih pisaca 19. stoJjeea upotrebJjava stariji nastavak
za 0'" imenica e-vrste (-am), kako to uostalom i propisuju tadaAnji gramaticari
od Vjekoslava Babukica do Adolfa Vebera: ... s kojom je odolio straSnim pogi- .
bam ... (Vraz, 103) ... u koje je obiUe laske gospojam upiesti htio .•. (Senoa, D,
210) - ... javVam obimAkolam •. . (Kovacic, A, PP, 114) ~ ; .. proti mm staIjeSi­
, nam. (Tordinac, 399)
345 Naglasak. Najveei dio imenica e-vrste zadriava u Dnt naglasak Ni_
kDJ1gama. ftAnkovkama, kupoprl>d;;ijama. pr!vdama. jUniorkama. nagama.
djevojkama. gaMmama, cakavkama, mlki-mlljama.
346 Izuzima se nekoliko imeni<::a koje dugouzlazni nagIasak na prvom slogu
zamjenjuju u Dmkratkouzlaznim:
. brada - bradama. gMvnja - glavnjama, grana - gnlnama. llika -IUkama, rUka
...: riikama. slUga - sliigama, strAna - stranama, svinja - sv.injama.
U novije doba primjeCuje se tendencija izjednacivanja dativnog naglaska
s naglaskom ostalih padeia (bradama itd.).
AKUZATIV MNOZINE (Am)
347 Am tvor~.se nastavkom -e, koji ne uzrokuje nikakve glasovne promjene
na kraju osnove.
.. . lupa 0 tvrde .daske. (N azor, IP, 42) Obuvenje u visoke Cizme ... (Begovic,
1,238) - I svak iudi svetkovine ... (Ujevic, 83) ... imamo opet nove cijene;
(Hitrec, M, 21) - .... sve ipak proae kroz moje ruke. (Pavlicic,
C'
7).
348 Naglasak je u Am k;lou ND':
kDJlge, ftAnkovke, kapoprM.;;ije, prl1vde, juniorke, nOge, djevojke, nike,
galame, cakiivke, mlki-mb,ie.
VOKATIV MNOZINE (V")
349 Vokativ mnozine tvori se nastavkom -e, koji, kao ni u NAm, ne uzrokuje
glasovne promjene na kraju osnove:
Bente roZe, djevojke ... (Ujevic, 127) - 0 zene, za vas rastvonli smo dvore ...
(Simic, AB, 79) - Umorne ruke moje, kako ste suhe i iute ... (Sudeta, S, 56)
Drugovi i drugarice, borci.LeteCeg bataVona! (Fr~Cevic, .217) - ... zrn;;ijte,
592
bradonjice . . , (Kovacic, IG, 77) - Hej, .fenetine! (Kovacic, IG, 78) - 0; m;;ijke sto se
nadvijate nad prazna o!!~orja ... (paron, TN, 113)
350 Naglasak vm je kao i u vl:
a) promijenjen: clthe, daske,. z~ne, dQ§e, gl!ve, aid3je, bildale, brice, sl}le,
~tive, ltliije, dj~v6jke;
b) nepromijenjen: knJ1ge, fr1lnk6vke, kupoprfJd;;ije, pravde, jfiniorke, nejas­
note, odgojiteJjice, galii.me, bakice, cakiivke, mlki-mb,ie.
LOKATIV MNOZINE (Lm)
351 L m tvon se, kao i D m, nastavkom -ama:
CUvall konjari na livadama konje .. ; (Brlic,. 1M, 49) - ... tijelo isceznulo
u visinama .. . (Simic, 105) - ... driati Vudsku glavu u rukama. " (Marinkovic, K,
204) - ... u vrucim vrijezama .... (Peic, 170). Po svojim cistim plabtama ...
(Novak, S, 151) - Ostalaje sarno u skolskim citankam~ ... (Balog, JM, 91)
Napomena: Veeina brvatskih pisaca u 19. st. upotrebJjava stariji nastavak
-ab, kao sto i propisuju za. L m ove deklinacije tadaSnje gramatike (Babukic, A.,
Maturanic, ~eber i dr.), a za imenice noga i rUka jos i -uh: .
... u gomjm stranab na§e domovine ... (Vraz, 103) Ostala je u Sestinab.
(Senoa, D, 197) - Sjutra bime mogia vee u rukuh imati •.• (Kovacic, A, PP, 117)
_ .. •jedva se driee na noguh, (Kovacic, A, PP, 173) Po. obalah preuzela bujad.
(Tordinac, 383) - Na mojm on je umirao ruku . .. (Markovic, KV, 66) - Na rukab
drii neki zavoj .. . (Markovic, KV, 70)
352 Naglasak je u L m kao u 0"'.
INSTR,UMENTAL MNOZINE am)
353 I'" tvon se, kao i DLm, nastavkom -ama:
Obiaci nad tamnim gorskim stranam~ ... meau golim granama ... crneci se
cmim vranama. (Matos; I. 18) - ... uhvatiAe se bijelim rukama . .. (Brlic, 1M, 34)
A Zalost blista svijetlim suzama ... (KovaCic, IG, 523) - ... s. razbujalim buti­
nama .. . (peic, 287) - ... duge gace s vezicama .. . (Novak S, 75) - Bore se rukama
i nogama. (Balog, JM, 52)
Napomena: U skladu s tadaSnjim normativnim gramatikama (Babukic,
Maturani<:, Veber) brvatski pisci 19. st. najceAce upotrebJjavaju 1m ove deklina­
cije sa statim nastavkom -ami: ... svete stege turskim nad glavami dile ...
(Maturanic, I, 2) Nocobdija obilazio je ulicami. (Senoa, D. 23) - ... visoko meau
zviezdami ... (A. Kovacic, 41{, 31) - ... gorkimi suzami kvari svoje uzglavVe ...
(Tordinac, 384). .
354 Naglasak u 1mje kao u Dm.
\~.
593
 UZORCI IMENICKE-PROMJENE E-VRSTE 1.1.1.2.1. imenice s dvojnim likovima am
355 1. imenice ~vrs~
1.1. imenice na -a u Nl 1.1.1.2.1.1. jednina mnoZina
1.1.1. imenice s osnovriim zavrsetkom na st, st, zd, id, sc, se i s jednosuglas­ uzorak N l"Iika rdke
nickim osnovnim zavrsetkom osim onih koje imaju ViSe od dva sioga a tvore se 6. a l"Iike rUkiill"likii
suiIksom -iea .
D ruci rukama
11.1.1. imenice kojima sezavrsni osnovni suglasnik u DU ne inijenja A rdku rdke
1.1.1.1.1. jednina mnoZina
V ruko rdke
uzorak N iima zene
L nici l"Iikama
1. a iime :tenii
1 nikom itlkama
D iern ienama

A iimu iime

V ieno iime
jednina mnoZina
1.1.1.2.1.2.
L iern zenama
n3ge
uzorak N noga
·1 ienom zenama
nlJgii.ln6gfi
7. ·0 noge
1.1.1.1.2. jednina mnoZina·
D n3zi nogama
uzorak N starjesina starjesine
A ni)gu n3ge
2. a starjesme starjesmii . V n3go nlJge
D starjesini starjesinama L nozi nogama
A starjesinu starjesine n6gom nogama
1
V starjesinalstarjesino starjesine
L starjesini starjesma.ma
I starjesinom starjesinama 1.1.1.2.1.3. jednina mnoZina
uzorak N sluga siuge
1.1.1.2. imenice s alomorfnom osnovom u DU 8. a sluge slugii.lsillgii
1.1.1.2.1. jednina. mnozina
D slllzilslugi sll1gama
uzorak N silka silke
A sli1gu sltige
3. a sllke slikii V slugo sluge
D sl1ci sllkama L sll1zi1s111gi slugama
A slUm silke I sldgom slllg8m8
V sllko ·slJk:e

L sl1ci sl1kama
1.1.1.2.4. jednina mnoZina
1 slJk:om silkama
uzorak N meka meke
1.1.1.2.2. jednina mnoZina
9. a meke mekii
uzorak N knjIga krulge
D mecilmeki·. mekama
4. a knjIge knjlgii.
A meku meke
D krulzi krulgama
V meko meke
A kn;jlgu lin.Jlge
L D mekama.
V kniJ,go krulge
I mekom mekama
L knjlzi krulgama

1 krulgom 1in.J1gaina ..

1.1.1.2.3. jednina mnoZina . 1.1.1.2.5. jednina mnoZina

uzorak N svtha svthe. uzorak N precaga precage
5. a. svthe svi'hii. 10. G precage preciigii.
D svf'si svthama D precazilprecagi pJ:~agama
A svthu svthe A precagu preeage
V svtho svthe V precago prMage
L svtsi svthama L precazilprecagi precagama
I svthom svthama I precagom precagama
594 595
 1.1.1.2.6. jednina mnoZina
uzoi:ak N -jrHla jUhe
11. G jUhe jliba
[) jrisiljrlhi jUhama
A jUhu juhe
V jf1ho krMnje
jilhe
L jUhiljlisi jUhama
I jUhom jUhama
1.1.3.1.3. j~c:!nina mnozina
'uzorak N ,krlJSnja krlJSnje,'
16. G kriJSnje
krliSanjalkrbSnjalkrMnji
D krosnji krlJSnjama
A' krMnju
V krlJSnjo kr{)snje
L krosnji krMnjama
I krosnjom krlJSnjama

1.1.2.1. imenice na -ica s vise od dVa sloga 1.1.3.1.4. jednina mnoZina

uzorak N rrcka rleke

1.1.2.1.1. jednina mnoZina 17. G rleke tidiikiilrfekiilrI6ki

uzorak N riidnica rildnice D rleld rfckama
12. G riidnice rildnica A rf6ku rf6ke

D riidnici riidnicama V rfekolrfcka rfeke

A rl1dnicu riidnice L rf6ld rfekama

V rl1dnice rl1dnice I rf6kom ri6kama
L radnici rl1dnicama
I radnicom rildnicama 1.1.3.1.5. jednina mnoZina
uzorak N bOrDa bOrbe
1.1.2.1.2. jednina mrioZina 18. G bOrbe b6rbiilborbi

uzorak N 1zdt(jica 1zdt(jice D bOrbl bOrbama

13. G 1zd;Uice 1zd;Uica A bOrbu bOrbe

D 1zd;Uici 1zd;uicama V Mrbo bOrbe
A 1zd;Uicu ' 1zd;uice L bOrbi borbama
V 1zd;Uicol1zd;Uice 1zd;Uice I bOrbOm bOrbama
,
L 1zd;Uici 1zd;Uicama
1
I
I 1zd;uicom 1zd;uicama 1.1.3.1.6. jednina mnoZina
,I
i uzorak N k6erca keerce
1 1.1.3. imenice s visesuglasnickim osnovniIn zavrsetkom 19. G kcerce k6erciilkeercf
I 1.1.3.1. imenice bez alomorfue osnove u DU p k6erci kcercama
iI A keercu keerce
I 1.1.3.1.1. jednina mnozina V k6i}rce kcerce
L k6erci kcercama
I! uzorak
14.
N
G
pj~sma
pj~sme
pj~me
pj~sama I kcercom kcercama
I D pj~smi pj~smama

II A
V
pji':smu
pj~smo
pj~sme
pj~sme
1.1.3.1.7. jednina 'mnozina
I uzorak N Drlbravka Drlbravke
L =D pji':smama 20. G Drlbravke
1 I pj~smom PJ~smama
DrlbraviikalDubriivkiil
I Dubravki
f D Dubriivld Dubriivkama
1.1.3.1.2. jedniria mnoZina
!i uzorak N 'Mtka t~tke
A
V
Dubriivku
Dubravka/Dubravko
Dubravke
Drlbravke
I
I,
15. 'G 'Mtke 'Mtiikii L Drlbravld Dubravkama
D 'Mtki 'Mtkama I Dubravkom DUbravkama
A t~tku t~tke

V t~tkolti':tka 'Mtke

L 'Mtki 'Mtkama
1.1.3.2. imenice s visesuglasnickim osnovnim zavrsetkom i alomorfnom osno-
I 'Mtkom tr:tkama vomuDU

596

597
1.1.3.2.1. jednina mnozma 1.1.3.~. imenice s visesuglasnickim osnovnim zavrsetkom i dvojnom osnovom
uzorak N djevojka djevojke uDU
21. G djevojke, djevojiika
D djevojci djevojkama 1.1.3.3.1. jednina mnozina
A djevojku djevojke uzorak N ml}ska ml}ske
V dj~v6jko dj~vojke 27. G ml}ske ml}sakalmJiskalml}skl
L djevojci djevojkama D milscilml}ski milskama
I djiwojkom djevojkama A milsku milske
1.1.3.2.2. jednina mnoZina V mAsko ml}ske
Mjke L mAscilmilski milskama
uzorak N ~ka
I ml}skom milskama
22. G b~ke b~kalb~kl
D b~ci b~kama
A b~ku ~ke 1.1.3.3.2. jednina mnozina
V b~ko b~ke uzorak N kcerka kcerke
L Mjci ~kama 28. G kcerke kcerkiilkcerki
I b~k6m ~kama D kcerci/kcerki kcerkama
1.1.3.2.3. jednina mnoZina A kcerku kcerke
uzorak N SkfJJjka Sk6Jjke " " V k&rko kcerke
23. G SkfJJjke skbJjakalskoJjka/~fJJjkl L kcerci/kcerkl kcerkama
D skfJJjci skfJJjkama I kcerkom kcerkama
A skoJjku sk6Jjke
V skfJJjko SkoJjke 1.1.3.3.3. jednina mnozina
L skoJjci skoJjkama uzorak N bltka bltke
I SkoJjk6m skfJJjkama 29. G bltke bltiikii
1.1.3.2.4. jednina mnozma D bltkilblci bltkama
uzorak N bezupka bezupke A bltku bltke
24. G bezupke bezubaka/bezUpkalbezupkl V bltko bltke
D bezupci bezupkama L blik:iJblci bUkama
A bezupk~, bezupke I bUkom bltkama
V bezupko bezupke
bezupkama 1.1.3.3.4. jednina mnoZina
L D
bezupkom bezupkama uzorak N kl'letka ki'Jetke
I
30. G kl'letke ki'letiikiilki'letkiilki'letkl
1.1.3.2.5. jednina mnoZina D ki'letki/ki'Jeci kl'letkama
uzorak N bpaska bpaske A kl'letku kl'letke
25. G bpaske bpaziikalfJpiiskalfJpaskl V ki'letko krletke
D fJpasci fJpaskama L krJetkilki'Jeci ktletkama
A bpasku fJpaske I ktletkom krJetkama
"if fJpasko fJpaske
L fJpasci fJpaskama
fJpaskama •
1.1.3.3.5. jednina mnoZina
I fJpask6m
uzorak N prlpovijetka prlpovijetke
1.1.3.2.6. jednina mnoZina 31. G prlpovijetke prlpovijedakalprlpov.(jetkl
uzorak N biljeska 'biljeske D prlpovijetkil prlpovijetkama
26. G biljeske biljeZa.kalb1JjeskalbiljeSki prlpovijeci
D biljesci biljeskama' A prlpovijetku prlpovqetke
A biljesku biljeske V prlpovijetko prlpovijetke
V biljesko biljeske L prlpovijetkil prlpovijetkama
L biljesci blljcikama prlpovijeci
I biljeskom blljeskama I prlpovijetk6m prlpovijetkama

598 599
1.2. imenice-na -e u :W Jednina
1.2.1. jednina mnozma NOMINATIV JEDNINE(N.i)
uzorak N neve neve
32. G neve neva 357 U W imenice ove vrste zavrSavaju na suglasnik ill na -0 nastalo vokali- .
D nevi nevama zacijom krajnjega -1. .
A nevu neve Hridmramorkom suti. (NaZor, NK, 18) - To je skropila krv.(KrleZa, HBM, 36)
V nevo neve - •.. dolazi ona divna zagrebacka jesen. (Ujevic 38) - Smrt nije izvan mene.
L=D nevama (Simic, 165)':" l,Jubav me budi.. (Slavicek, 27) - ... svaka misao mora imati alibi . ..
I nevom nevama (Kalin; 193) - ... usamljenost je iz Zvonka zraCila. (Pavlicic, 132).
1.3. imenice na -0 u Ni 358 Imenice·s visesuglasnickim osnovnim zavrSetkom, izuzevsi one na -st
i -st, imaju u :W nepostojano a izmedu pretposljednjeg i posljedzijeg suglasnika
1.3.1. jednina mnozina: u osnovi: PIiJiJsan, .rnvan, slIbliizan. Osim u fA! to a se vise nigdje ne pojavljuje.
uzorak N zeko zeke Imenice s nepostojanim a i zavclnim su.glasnikom -1 u NfA! zamjenjuju 1 sa 0:
33. G zeke zekii pl}gfbao, mfsao, lzriistao.
D zeki iekama Napomena: RazUmije se, te promjene nema uimenica gdje je akoje prethodi
A zeku zeke zavclnom 1 postojano: petru, rill.
V :reko :reke . PeCal gorkajadilU majku obrvala. (Brlie, 1M, 42).
L zeki zekama
I zekom zekama 359 Naglasak. Imenice i-vrste u :W mogu imati:
a) kratkosilazni naglasak .
1.4. imenice s -B u :W mjM, pilt, smtt, prlpov{jest, zApov{jed
b) kratkosilazni naglasak i dugi Posljednji slog
1.4.1. jednina mnozina Mlest, c'1lost, kfjkos, liidost, mlAdost, n~moc, plistos, rlldost, stilrost, vl!Cer,
uzorak N .{ngrid ingride Wost; slroeiid
34. G Ingride ingrida c) dugosilazni naglasak
D ingridil ingridama ni}c, tvar, mIsao, rijl!C, pIiJesan
A ingrid! ingride d) kratkouzlazni naglasak
ingridu sfunrt, kosf;rijet, nesv{jest,. obijest
V ingrid ingride e} kratkouzlazni naglasakl dugi posljednji slog
L ingridi ingridama biijiid, bilriid, ceJjast, cetvtt, jiwiid, ki'Jjiist, obliist, papriit, propiist, studen,
I ingridom ingridama teliid, zelen; restitost, derisc~d, .qubaznost, mBjmuncad, premudrost, razbori­
tost, straSljivost
f) dugouzlazni naglasak
Jjdbav, napast, pricest, obite1j
g) dugouzlazni nagiasak i dugi posljednji slog
bhfgost,dt1Znost, brabrost, IiJenost, svetost, jednakost, mogdcnost,· sigUr­
nost, upomost, nepokomost

GENITIV JEDNINE (oJ)

Imenice i-vrste
356 Ovoj vrsH pripadaju imenice zenskog roda koje :W tvore nultim morfe­
mom, a Qi morfemom -1. Osim oko dvjesto pedesetjednostavnih imenica ovamo
idu apstraktne imenice izvedene sufiksom -ost, zbirne imenice izvedene sufik­
som -ad te imenica kef, kOja osim u N¥ produZuje osnovu morfemom er (kceri)
MnoZina imenica sred:njega roda bko i ilho takoder je u ovoj vrsti: lJCi i iisi.
600
360 Genitiv jednin,e tvori se morfemom -i, koji na kraju osnove ne uzrokuje
nikakve glasovne promjene.
Kao da je neki dobri duh cuvao dijete od pogjbli . .. (Nazor, IP, 21) Nauzila
se ona tako do kasne veeeri ... (Brlie,1M, 176) - Vid Trdsk nije odgovorio ni
rijeei (Krlefa, HBM, 32) ... ventilator anagramske misli . .. (Ujevic, 104) - ...
tajna moje boli i moje Jjubavi ..•. (KaSte~; 100) Nisam ja. takve pameti .•.
(Novak, S, 8) - U svakom predmetu svjetlosti ima ... (Bal(lg, NI, 70).
601
 361 Naglasak mijenjaju u Gi:
a) apstraktne imenice na -ost, koje, osim u Ni, u svim padezima pokracuju
sufiksalni vokal: rlldost - rlldosti,jedncikost - jedncikosti, strilSljivost -strasljivo­
sti, bClcnost - bClcnosti . ' .
Ovima se pridruzuje i nekolikodvosloZn,ih imenica s kratkosilaznim nagla­
skom na prvom i duljinom na' posljednjem slogu: bl>lest- bl>lesti, kl>kos
- kl>kosi, n~moc - n~moci, postos - pOstosi, v~er - v~ceri.
b) dio jednosloZnih imenica koje dugosilazni naglasak Ni zamjenjuju u Gi
lITatkosilaznim: dob - dl>bi, kcer - kc~ri, kost - kl>sti, ldv - ktvi, 1ai -llW, moc
- ml>Ci, noc - nl>Ci, pee - pMi, rat - rJW. sol - sl>li, svast - svllsti, us - Osi, z6b
- zbbi, iuc - iOci. .
362 U ostalih je imenica naglasak kao u Ni:
. a) .kratkosilazni: mj~d, pi'lt, smit - mjMi, pi'lti, smiti.
b) kratkosilazni s duljinom na kojem slogu iza naglaska: pllmet - pllmeti,
[1
stOden ..:. sti'ldeni, vt1et - vtllW, iilkavet - ri'lkoveti, sllb1iist - sllb1asti, bDjad
"
i,
- bDjadi, s'lrocad - s'lrocadi, sllb1azan - sllb1iizni, pl>gIbao - pl>gIbli..
c) kratkouzlazni: samrt - samrti. .
d) kratkouzlazni sa zanaglasnom quljinom na kojem slogu: cobancad
- cobancadi, nedonoscad - nedonoscadi, miigarad - miigaradi, iinuciid - iinu­
cadi.
e) dugosiIazni: stvAr - stvari, bit - btti, b01 - bOli, bfv - bfvi, cijev ­
cijevi, cad - cCldi, cast -cllsti i dr. . . .'
t) dugoUzlazni: ljtibav - ljubavi, mllidez - mladeZi, narav .:.. naravi, savjest
- savjesti, zavist - zavisti, obfte1j - obftelji, pogfbelj - pogfbelji.
DATIV JEDNINE (oi)
363 Dativ jednine tvori se morfemom -i kao i Gi.
Halugica se smijala glasno njegovoj obijesti. (Nazor, IP, 28) - Ti nisi . ._pao.na
koljena k Sf"mgi ni k dveri... (Ujevic,' 59) - ... iibjegavsi bije10j sab1aSti ...
(Kovacic, IG, 33) - 0 koliko si puta, zemljo, pog1edalasmrti u lice ... (K3.stelan,
56) - Svako je drukcije vraca zajednickoj nistavnosti . .. (Parun, TN, 119) - Pri­
ziva je k svijesti . .. (Marinkovic, PS, 179).
364 Ni po naglasku se ni ne razlikuje od Gi: mj~di, rlldosti, sIrocadi, nl>ci,
dl>bi, stvan, samrti, biijadi, ljubavi, b1agosti.
AKUZATIV JEDNINE (Aj)
365 Akuzativ jednine tvori se kao Ni.
Na moju postenu rijee . .. (Krleza, HBM, 28) - ... osjecao sam i odvratnost,
(Nazor, IP, 103) - Vidjet cesje1encad. (Nazor, IP, 32) - ... gubim svijest, (Krklec,
37) - ... u srdacnostne vjerujem ... (Parun, TN, 116)- ... njihovu vostanu kost ...
VOKATIV JEDNINE (Vi)
367 Vokativ jednine tvori se morfemom -i, kaoGni~
.' Okapi vode ... (Ujevic, 180) - Zbogom, lijepa ljubavi moja ... (Sudeta, S. 27)
- Pjevaj, pustosi! (parun, TN, 119)- ... pozdravljamte, ga1eti ... (parun, TN, 118)
- Tko si ti, mala v1ati ... (Krmpotic, 682) - time me zasljepljujes, stra.sna
. svjetlosti . .. (PupaCic, 43).
368 Naglasak je u Vi kag u Gni: mj~di, rlldosti, sJrocadi, nl>ci, dl>bi, samrti,
bUjadi, tvari, ljubavi, b1agosti.
LOKATIV JEDNINE (U)
369 Lokativ jednine tvori se morfemom -i, kao GDVi.
Mi disemo, u noci .. . (Krleza, PT, 207) - U peci vatra bruji ... (Cesaric, 123) - ... '
gdje sam citao knjige 0 pros1osti. (Tadijanovic, 147) - Raimisljao je otudnoj
.
nag1osti ... (Nazor, IP, 25) - ... i u smrti mi smo partizani .. , (KaStelan, 43)'
- 0 ljubavi i 0 mojoj ljubavi . .. (Slavicek, 27) - ... da se snalazimo u stvarnosti ...
(Kalin, 170).. .. .
370 U U mijenjaju naglasak: .
a) jednoslozne imenice s dugosilaznim naglaskom u Ni i Gi,koje u U pro~
vode metatoniju .'>~ (bfvi. > bfvl): ,bfvi, cadi, cudi, dliii, glcidi, glet!i, hridi,
kapi, k6bi, masti, mlijeci, mrijesti, rijeci, slasti, sluzi, strasti,stvari, sfii, Svijesti,
tvan, v1asti, ieai, cijevi. ' . . '.
b) jednoslome imenice s dugosilaznim u Ni i kratkosilaznim u Gi, koje u U
provode metatoniju ~ > ' (dl>bi> dobl): dobi, kosti, ki'vi. 1ilZi, moci, noCi, peci,
rilZi, soli, svllsti, iisi, zobi, Ziici. . .
c) viseslozne imenice s dugosilaznim naglaskom na prvom slogu, koje u U
provode metatoniju • > . (misli > mfsh): mfsli, plijesni, ravni, smtzli.
d) imenice na-ost s kratkosilaznim naglaskom u Ni, koje u U mogu imati
kratkouzlazni uaglasak na suiIksalnom slogu: m1adosti,' radosti, starosti.
U novije vrijeme obicniji je i u U naglasak kakav je u ostallln kosim padeZima:
mllldosti, rlldosti, stllrosti.
e) .neke imenice s kralkosilaznim naglaskom' i duljinom u Ni, koje duljinu ne
gube ni u kosim padezima, u U mogu imati dugouzlazni naglasak na posljed­
njem slogu osnove: golijeni, crveni, pameti, strmeni, studeni, vrleti. U novije
vrijeme i te su imenice obicnije s naglaskom kakav je i u ostalim kosim
padezima: clveni, gl>lijeni, pllmeti, sthneni, stfldeni, vt1eti. .
f) viseslozne imenice s kratkosilaznim naglaskom na prvom slogu: Ispovi­
jed, zllpovijed, prlpovijest, koje mogu imati u U dugouzlazni naglasak na
posljednjem slogu osnove: ispovijedi, zapovijedi, pripovijesti. U novije vrijeme
obicniji je i u U naglasak kak(lv je u ostalim kosim padezima: Jspovijedi,
zllpovijedi, prJpovijesti.
\~

(Novak, S, 162). INSTRUMENTAL JEDNINE (Ij)

366. I naglasak je u Ai kao u Ni: mj~, rlldost, sIrocad, noc, dob, stviir; samrt, 371 Instrumental jednine tvori se nastavcima -i, -ju, -lju, -u.
biijad, ljtibav, b1agost. (Nazor, IP) Jarboli su okovani mjedi i srebrom ... (35) .:. ogrnut kao kralj
602 603
dugom svilenom kostrjjeti .•. (39) - .•• obasjana svjetlostu .. . (43) - (Nazor, PS)
Svoju qjecu pit<U rueju (22); ... (Nazot, NP) ... poSkropi sumu kzvlju ... (62);
(Ujevic) ... njeinoScu ~a otkupljuju we Zrtve. .. (12) - •.• ruke drSCu raj­
skom strasU . .. (15) - Kad veee dode s mislju .•. (27) - ... mucen ruei •.. (51) - ... s
ljiljanskom grudL .. (65) - .. •kzvlju muCenika i smrCu proroka ... (70) - .. .
moJitVenom rtieeju Qs10viti . .. (116) - .•• sdragoscu plaeem • •. (129) - .•. s plijesni
i pjevom ... (153) ... s radoscu pries ... (158) - Ne budi skrta s ljubavi ..• (120)
- ... u ven s njegovom Jienosti ... (251);
(Kastelan) .,. kzvljuzapisana ..• (55) Na dlanu izbodenu nepatrorenom
svjetlosti... (116);
(Slavicek) ... s jednom ljubavlju ..• (45) •.. besmislenom SsSsv-oscu ... (7ii)
- ..• u gustoti dodira s biti ZemJje ••. (100);
(Pupacic) .. . zovem ieC1u igladu ... (32);
(Kalin)· ... volja za moti ... (167);
(Arallea, GS) .. ,poslao je ulaka Marn:iontu na bojiste sa zapovUelfu ... (113)
- ••• J?aSamo sKapitanovica keen. (55).
372 Nastavkom ~i mogu Ptvoriti sve imenice ove vrste:
Aveti, blJJi, cjjevi, cadi, cadi, dl)bi, gi)Jeti, hridi, j~seni, kapi, k()kosi, lcivi, lilZi, i makar i kratkotrajni nesporazutn. (Primjeriee: Odupri se ljubavi! Odupri se
ljubavi, m(;}meadi, n~m6Ci,obfteJji, nMi, piUneti, pMi, pOsrosi, r11Zi, ~vjesti,
tvari, Osi, vjernosti, zvjjeri, z11l0sti, Zilci i dr.
373 NasUJvkom ~ju, kojim su prema starom.jQ nekoc P tvorile sve imenice
ove vrste, ovaj padez wore samo imeniee kojima osnova zavrliava na -c, -i, -S, Os,
-Z,-r: ijji!Cju, 1~i.z, kl)koSjIi,'vlasju, sI07Ju, kcezju.
374 Nastavkom -Ii, do kojeg je dolilo glasovnom promjenom na granici
morfema (6, d, lj + ju), Ii inogu ·tvorlti imeniee kojima osnova zavrsava na -C, 4,
-lj:p~u,cjjMu,ob~~u. "
375 Nastavak -u s alomorfnom osnovom izazvanom glasovnim promjenama
na granici morfema. danas mogu imati u P imeniee koje uNi zavrliavaju na -t, -d,
-1, .-n: mliScu, m11oscu, sml"Cu, gladu, JsPOvUelfu, sl)lju, j~senju.
376 Nastavak -lju, kojije nastao glasovnom promjenom na granlei mOrfema
(1 +
ju>; u P"· mogU imati imeniee na -p, -b, om, -V:. kfiplju, zoblju, {)zimlju,
ljubavlju. . i oCi izgaraju... (Sudeta, M, 52) - Prolazila su proljeta, ljets, jeseni i· zime.
377 Nastavak -lju s alomorfnom osnovom u Ij mogU imati imeniee koje u Ni
zavrsavaju na -0 nastalo od -1: mfsao - mfslju,. pl)gioao pl)gIblju, smtzao
~smtZJju. .
378 Nastavci koji potjeeu od staroga .jQ cesti su sarno u imenica na -st
(izuzevlii one na-rst, kao vrst - vrstz): strascu, pl)vijescu, pr(JS1oscu i u joli nekih.
Inace je obicniji nastavak -i, a za -u/.ju/-lju u mnogih je imenica teSko naei
potvrdu. Tvorba Ptim starijim nastavcima uvjetovana je leksickim (upotreb­
nom Cestocom odredene rijeei i tradieijom) i fonolosldm (glasovnom zavrsnieom
osnove) razlozima. Po tome bi se imenice ove vrste mogIe svrstati u tri skupa:
a) .imeniee u kojima je cesci Ii na -u/.ju/-lju: imenice na -ast, -est, -ist i .:ost
(eascu, viji!!Mu,MrisCu, bl;igoscu); imenieena -ao (pl)giblju, z11mISlju); imeniee
604
na -st (p~giScu), imeniee: ljubavlju, ki'vlju, rtiecju, gladu, iMu, obftelju,
piUneeu, sml"Cu, ml)cu, nMu i vecin6Ih slozeniee od tih navedenfui
b) imeniee u kojima su ti nastavei ravnopravni1li ima malu prednost nasta­
vak -I: imenice na -15 (mlij~mlijecju),. imeniee na -s (vIiisiIvlAsju)r imenice na
-s (kl)kosi/kl)kosju), imeniee ·na -z (slllzilslO7Ju), imeniee na -z izuzevsi one sa
sufiksom -eZ OAiiAl4iu); imeniee sl)li/Sfllju, na -v (sp}1Jvi!spl1Jvlju), imenice na-r
(stvari stv&zju);
e)· imenice u kojima je obicniji nastavak -i ill cak i nema potvrde za -u/jullju:
imenice na "Vt .(tlveti, brti, c~tvrli, dl)biti, klfjf}ti, k1j~niiti, k6strijeti, mti,
ptlprati, pllviti, p~riiti, ptlti; snijf}ti, sOciiti, vlliti, vtleti, zlmovijeti i dr.); imenice
na -d (cildi, grlidi, hrrdi, mj~di, stildi i veeina zbirnih imeniea na -ad: b(Jjlidi,
c~ljlidi i dr.);·imenice na -n (ctveni, gl)lijeni, n~mtini, n~zntini, plij~sni, silbltizni,
stfldeni, vlsoravni); zbirne imeniee na -ac (n~jaci, d1vljlici); imeniee sa suflksom
-et (mll1deZi, stAreti, trUleZi); imeniee: em, dv~ri, veceri, dl)bi, kobl, doli,
pOstoSi, naravi, ttsti, mti i vjerojatno jos neke.
Upotreba nastavka -(j)u·· u imeniea pod c) izaziva visoki stupanj stilske
obiljeienosti Buducida Uij nastavak omogucuje i bde i jasnije razumijevanje
poruke, moZe mu se ipak datj prednost kad g!ld se njime spreeava dvoznacnost
ljubavlju! Nemoj prjjetiti smrti~ Nemoj prjjetitismreu! Jeseni seradujem.
Jesenju se radujem. Jurimo splavi. Jurimo splavlju.)
379 Naglasak u P mijenjaju neke jednoslozneimeniee s ~ u Ni i ~ u G, Ho
ako :P tvore morfemom -u, -ju ill -lju: kc~i i kcezju, IMi i ~u, ktvi i ki'vlju.
380 Ostale imenice su u P naglaSene kao u G: smffl - smttu, p11meti
- p11metu, ml)mclidi - ml)mcadu, sariu-ti - samrcu, magaradi - magaradu, stvlJri
stvruju, ljubavi ljubavlju, savjesti - savjescu.
Mnozina
NOMINATIV MNOZINE (Nm)
381 NIn imeniea ove vrste tvori se morfemom -i.
... svjetJucave i bujne kao zenske vlasi ... (Nazor, IP 18) - Tresu mu se grudi
(Kozareanin 14) - . .• rjjeCi se razlikuju i po obliku .•. (Antos 87) - ..• i sve su
konvencionalnosti bile u redu ... (Novak, S; 178) - ... to poznate su stvari ...
(Balog, NI, 106).
382 Naglasak u Nm ne razlikuje se od naglaska u Gi:
smI'ti, kl)sti, p11meti, ml)mcadi, s8mrti, magaradi, stvlJri, mfsli, ljubavi, savje­
sti, bl8.gosti, jedn8.k:osti.
,',/
m
GENITIV MNOZINE (G )
383 G m imeniea ove vrste tvori se morfemima -i, -jju.
... raspletenih viasi i polusklopljenih oCjju .•. (Nazor,.IP, 23) - ."iz nadutih
605
grudi... (Nazor, IP, 33) - Posteno je vjerovao u sigurnu pobjedu centralnih
vlasti . .. (Kolar, MP, 13) - Ti znas govor stvari . ... (KaStelan, 77) - ... na rasktScu-
svih jesem ... (Parun, TN, 74)-·~.; iza nasih iec1i ... (Parun, TN, 57) iza ovih
rijeei ... (parun, TN, 58) - . .. jednolike sate malih gluposti ..• (Slavieek 44)
- PrQmiee serija £lgura, nekih zamisli... (Slavicek 89) - '" izmeCfu mojm
prsiju .• . (Novak, S, 150) - ... bez drugih formalnosti . .. (Novak, S, 167).
384 Nastavkom -i mogu tvoriti G m gotovo sve imenice ove vrste: b6lI, cudi,
drBZi, goleti, kostJ."; kU~i, milosti, p~f, radosti, stvan, vijesti, iller. Izuzimaju se
imenice Mi i ilBi, u kojih je Gm sarno s nastavkom -iju.
385 Nastavkom -iju, osim OCiju i usiju, mogu tvoriti am i imenice grddiju,
kokosijli., kostiju, pleeiju i ptsiju.
386Napomena: Licentia poetica katkad je raziogom da.seLu koje druge
imenice ove vrste nade am
s nastavkom -iju, kao npr. noeiju u pjesmi Slijepac
i gradske iene:
ko bijele zvijezde usred bijelih nociju
i dugo sjaju na dnu mojih mrtvih oeiju. (Krklec21)
387 Naglasak: Sve imenice ove vrste dulje padeZni mortem -i (kokoSi),
odn~sno posljednji sarnoglasnik dvoslomog nastavka -iju (kokoSiju).
388 Mijenjaju naglasak u am:
a) jednoslome imenice s dugosilaznim naglaskom u N i ai, koje u G m
provode metatoniju " >': boll, btvi, cijMi, cij{m~ eactI, can, easti, cesti, cudi,
draii, dUZi, gladf, hridi, laipf, kobf, masti, mlijeci, niti, pesti, rijecl,· sapi, sktbr,
slasti, slr1zi, snasti, snijeti, sfiI, strasti, stUdl, stv8ri, svijestI, tvari, vijestJ.~ vlasti,
vlatJ.~ iOOl;
b) jednoslome imenice s dugosilaznim u Ni i kratkosilaznim u ai, koje u am
provode metatoniju" >' : dobI, k&ri, kostilkostiju, kM, lldi, moei, noel, ocija,
osti, peei, pleCflpleeiju, ptsflptsiju, rldi, soH, svasti, iiSijij,zobr, illei;
c) dvoslome imenice s nepostojanim a u Nj, koje u G m mjesto dugosilaznog
imaju dugouzlazni naglasak: mislI, plijesnI, rnV1:l4 smfzJi;
d) dvoslome imenice na -Ost s kratkosilaznim naglaskom u Ni, koje u. am
pored celnog naglaska (rlldosti) mogu imati i krat1!;..2.uzlazni naglasak na sufiksal­
nom vokalu (radosti): bltnostilbitnQsti; C1Isnostfieasnosti, jp-MnostiJgresnosti,
kr~postilkrepostf, krOtkostilkrotkosti, ltldostilludosti, ljildskostI/ljudskosti,
m'ilostiJmilosti, m1lldostiJm1adosti, mildrostiJmudrosti, n1.skostiJniskosti, p1lko­
stflpakosti, rlldostiJradosti, s11IbostfislabOsti, sllltkosti/slatkosti, smjf:rnostiJ
smjernosti, s~ostiJstarOsti, svjf:tlostiJsvjetlostr, .• tAnlrostiitankOsti, vitkosti/vit­
kosti, zrruostiJzrelosti, i1I1ostfl:ia1osti.
To vrijedi i za ostale imenice toga akcenatskog tipa: Mlesti/bol~ti, n~ocfl
nemoel, pilstosflpustoSi, vf:Cerii'vecen.
U imenice kOkos am je kokosi/kokosija.
e) neke imenice tipa vtlet - vtleti: gbletflgoieti, gblijenllgolijenI, p1lmetiJ
pametr, stildenllstudenf, vtletiJvrleti;
f) neke imenice tipa z1Ipovijed - z1Ipovijedi: lspovijedflispovijedi, n1lgovije­
stiJnagovijesti. prlpovijestiJpripovijesti, z1Ipovijedilzapovijedr. . 394 Naglasakje u ym kao i u NAm.
606
DATIV MNOZINE (Om)
~
389 Dativ rnnoZine tvori se nastavkom -ima.
... da se pokorawUu poglavarima i vlastima. (Hiblija, NZ, 188) - ... da baStinu
naSega brata Se10fhada dade njegovim keerima ..• (Biblija, SZ, 140) - ..• oni se
rugaju smijehom svojim bolima. (Alfrrevic 488) .. , ne mogu ostaviti sebe zlim
oeima vremena... (KaStelan SO) - •.. tebi, pustosi, ne prijeti kao iitnim rav­
nima . .. (paron, TN, 118) - Ne vjeruje ni svojim mislima. (Pavli<':ic 183).
Napomena: Veema hrvatskih pisaca 19. st. upotrebljava D m ove deklinacije
s nastavkom -am, kako su i propisivali grarnaticari od Babukica do Vebera:
Naznaeujue lik stvarim .• . (Veber 136) - ... ne oglusite se bolim, bezmjernim
bolimdvoje eistih ailSa."':. (Markovic,. KV, 72).
390 Naglasak u DID mijenjaju:
a) imenice tipa bfv - bfvi, koje u D m dugosilazni akcent zarnjenjuju dugo­
uzlaznim: bfvima, eudima, hridima. kapima, mastima. rijecima, strastima, stva­
rima. tvarima, vlastima, vlatima;
b) imenice tipa m!sao - mfsli, koje u Dm takoder dugosilazni zarnjenjuju
dugouzlaznim naglaskom: mislima, plijesnima, rnvnima, smizlima;
c) imenice tipa k{)st - kbsti, koje u D m kratkosilazni zarnjenjuju kratkouzlaz..
Dim akcentom: dobima, keerima, kostima, lazima, moeima, nocima, peeima,
solima, usima;
d) imenice tipa rlldost - rlldosti, koje u D m imaju kratkouzlazni naglasak na
sufiksalnom slogu: .bolestima, ludostima, mladostima, radostima, slabostima,
veeerima, :ia1ostima; u novije vrijeme sve je cesCi D m s <':elnim naglaskom:
Mlestima. lildostima. m1l1dostima, rlldostima. slllbostima, v~erima.
AKUZATIV MNOZINE (Am)
391 Akuzativ rnnozine tvori se, kao i N m, morfemom -i.
Zato izvadi iz torbe, one luei . .. (Brlie, 1M 76) - ... on otare oei . .. (N azor, IP,
17)- ... otjerati eudnemisli .•• (Nazor, IP, 18)- Tuga mu obuzegrudi. (Sudeta, M,
43) - Potoci znaju intimnosti ... (Slavicek, 10) - Ja eu dati. Sve misli ... sve
ljubavi ... (Cesaric, 97).
392 Naglasak u Am je kao u N m.
VOKATIV MNOZINE (Vi)
393 Vokativ mnoZine tvori se morfemom-i.
Misli moje, kud bludite ... <preradovic 40) - ... recite mi, oj vi duge noei ...
(Matos, I, 8) - Prostite, sjeni, lutajue' tihe na Letinu ialu .•. (Kranjcevic 75) - 0 ti,
bane, Dei obadvije, s kojim ide majka po svijety. ... (ENP 90) - IzaCfite, k{:eri
sionske.,. (Biblija, SZ, 645) - T'uZio se stari lay: »Zvijeri moje, nisam zdrav.«
(Krklec, MN, 101).
607
 LOKATIV MNOZINE (Lm) 1.1.1.2~ jednina mnoZina
uzorak N pee p~i
2. G p~i peel
395 Lokativ mnoZine tvori se kao i DID morfemom -i.
D p&i pecima
Opaialo se po rijecima ... (KrleZa, HBM, 25) - Kose su zrake umirale u vIa­
tima trava. (Sudeta, M, 25) - ... osuuete u nasim mislima ... (Franicevic, 218)­ A pee p&i
V p~i p&i
... sa cvijetom u ocima ... (KaStelan,77) - ... u nocima traiila sam onoga ...
L peeilp~Ci peeima
(Biblija, SZ, 645) - ... sumi u usima ... (PavliCic, 183).
I p&ilp~u p~ima
Napomena: Vecinahrvatskih pisaca 19. st., u skladu s tadasnjom gramatic­
m
kom normom (Babukic, Ma.zuranic, Veber), upotrebljava L ove deklinacije
1.1.1.3. jednina mnoZina
s nastavkom -ih: Nfvesi

... biele ruke na bujnih grudih .. . (Senoa, D. 308) - ..• u redovitih obstojno­ uzorak N Nlves
jl. 3. G Nlvesi Nlvesl

stih • .. (Kovacic, A, LJK, 124) - .•. po onih uzanih, istrosenih i klimavih brvih . ..
D Nlvesi Nfvesima

(Tordinac, 400) - ... ali po raznih mislih ... (Markovic, KV, 13).
A Nlves Nlvesi

V Nlves Ntvesi

396 Naglasak je u L m kao i u nm.

L Nlvesi Nlvesima

I Nfvesi Nlvesima

INSTRUMENTAL MNOZINE (1m) mnoZina

1.1.1.4. jednina
uzorak N kl'Jk6s kl}kosi
397 Instrumental mnoZine kao i DLID tvori se nastavkom -ima.
4. .G kbkosi kokoSI!kokosijii
... vezano nitima od srebra i zlata ... (Nazor, IP, 19) - . .'. hranjena solima ...
D kl'Jkosi kokosima
(Nazor, IP, 22)- ... oni sehraneljudskim kostima ... (KrleZa, PT, 179)- ... razbih
A kbk6s kbkosi
sjetno snove strastima istrahom ..• (Krklec, 48) - ... s ostakljenim ocima ...
V kl'Jkosi kbkosi
(Novak, S, 20) - ... tko je pJa§i svojim iznenadnim brutalnostima ... (Novak, S, kokosima
82) - ... mec1u bezglasnim zvijerima ... (Novak, S, 194) - ... primoran nekim L kl'Jkosi
I kl'Jkosilkbkosju kokosima
nepoznatim odgovomostima ... (Slavicek, 79) - ... kao da se nasIac1uje gado­
stima ... (Kovacic, IG, 338) - Nikad nece svoje tekstove pretrpavati nepotrebnim
1.1.1.5. jednina mnoZina
stranim rijecima ... (Jonke, 83).
m uzorak N ktv ktvi
Napomena: Vecina hrvatskih pisaca 19. st. upotrebljava 1 ove deklinacije
5. G ktvi kM
s nastavkom -mi (rjede sa -1): kivima
Mec1u razstavnimi cestmi izreke... (Veber, 208) - ... mec1u domacimi viest­ D ktvi
A ktv ktvi
mi . .. (Kovacic, A, LjK, 126) - Pregonili se-i-amo i tamo riecmi . .. (Tordinac, 398)
V ktvi ktvi
- .•. tamo ga buntovnimi rieci (. ; .) nagovarao . .. (preradovic, II, 120).
L ktvi .ktvima
I ldvi/ktvlju kivima
398 NagJasak jeu 1m kao i u DLm.
1.1.2. - imenice s alomorfnim osnovama
UZORCI IMENICKE PROMJENE I-VRSTE 1.1.2.1. - imenice s alomorfnipl osnovama bez nepostojanog a

399 1. - i-vrsta 1.1.2.1.1. jednina mnozina

uzorak N zapovijed zapovijedi
1.1. - imenice s konsonantskim zavrsetkom
6. G zapovijedi zapovijedl(zapovijedI)
1.1.1 - imenice s neprornjenjivom osnovom zapovijedima
D zapovijedi
1.1.1.1. jednina mnozina
(zapovijedima)
uzorak N stvl1r stvan
zapovijedi _
A zapovijed
1. G· stvan stvarl
zapovijedi
V zapovijedi
D stvan stvanma
zapdVijedlma
L zapovijedilzapovijedi
A stvl1r stvari
(zapovijedima)
V stvl1ri stvan
zapovijedima
I zapovijedilzApoviJeau
L stvari stvarima
(zapovijedima)
I stvl1rilstvluju stvcirima

609
608
 1.1.2.1.2. jednina
mnozina . .­
uzorak N mbmcad
mbmcadi 1.1.2.1.7. jednina mnozina
7. G mbmcadi mbmcadi uzorak N kost
kbsti
D mbmcadi mbmcadimalmomcadma
12. G Msti
kostl/kostijll
A mbmcad mbmcadi D Msti
kostima
V mbmcadi A . kost kbsti
mbmcadi
L mbmcadi mbmcadima/momcadma V kbsti . Msti
I mbmcadVmbmcadu L kostJ/kbsti kostima
mbmciidimalmomcadma
I kbstilkoscu . kostima

1.1.2.1.3. jednina
mnozina 1.1.2. ­ s nepostojanim a
uzorak N ---sol
sbli
1.1.2.1. jedriina mnozina
8. G sbli
soli
uzorak N rilvan rilvni
D sbli
solima
13. G . rilvni ravnl
A sol
sbli
D rilvni nivnima
V sbli
sbli
A rilvan rilvni
L soli
solima
V rilvni ravni
I sbWsblju
solima
L ravnVrilvni ravnima
I rilvnVrilvnju . ravnima

1.1.2.1.4. jednina
mnoZina 1.1.2.2. jednina mnozina
uzorak N j~sen
j~seni uzorak N plijesan plijesni
9. G j~seni
jesenl 14. G plijesni plijesni
D j~seni
j~senima D plijesni plijesnima
A j~sen
j~seni A plijesan plijesni
V j~seni
j~seni V plijesni plijesni
L j~seniljeseni
j~senima L plijesnVp1ijesni plijesnima
I j~senilj~senju
j~senima I plijesLUVplijesnju plijesnima

1.1.2..3. jednina mnozina

1.1.2.1.5. jednina
mnoZina uzorak N Mjazan Mjiizni
uzorak N smIt
smlti
15. G Mjazni Mjaznf
10. G smlti
smi'tf
D Mjazni Mjaznima
D smlti
smltima
A Mjazan Mjiizni
A smft
smlti

V Mjiizni Mjiizni
V smtti
smIti
L .Mjazni Mjaznima.
L smlti
smItima

I Mjaznilbbj~u Mjaznima
I smItVsmf'cu
smItima

1.2. ­ imenice sa samoglasni~kim zavrsetkom

1.2.1. imenice na -0
1.1.2.1.6. jednina mnozina
uzorak N milst mfisti 1.2.1.1. jednina mriozina
11. G masti masti uzorak N pbgfbao pbgibli
D masti mastima 16. G pbgibli pbgibli
A milst rnasti D pbgfbli pbgfQlima
V masti masti A pbgfbao pbgibli
L masti mastima V pbglbli pbgibli
I mastilmi:lScu mastima L pbgIbli pbgiblima
I pbgIbWpbgIbliu pbgiblima
6lO
611
 1.2.1.2. jednina mnoZina
uzorak
17.
N mIsao mIsli- PRIDJEVI

G mfsli misli
D mfsli mis1irna
A mIsao mIsli
V mi'sli mIsli
L mJsli mfslima
I mIsli!m1slju mislima
1.2.1.3. jednina mnoZina
uzorak N p~mizao plJmizJi
18. G pOmizJi plJinizli
D plJmizJi plJmrzJima
A plJmfzao plJmizJi
V pOmfzli p~miz1i
LEKSICKE OSOBINE PRIDJEVA
L pOmizli p~mi'z1ima
I plJmfz1iIplJmi'ilju 400 Pridjevi (adjektivi) jesu rijeei koje oznacuju stvama illiamis]jenasta­
p~mrzJima
ticna obiJjeija predmeta miSljenja izreeenih imenicama i drugim vrstama rijeci
1.2.1.4. jednina mnoZina . koje oznaCuju samostalne pojave.
uzorak N 1zriistao .Pridjev suZava znacenje rijeci kojoj se pridijeva. U .izrazu mali covjek pridjev
Jzras1i
19. G 'izriisli obuhvaea sa:mo di6jedinki obuhvacenih imenicom covjek. U izrazu crvena roia
1zriisli izmedu ruZa svih bojaizd~a se samo rum jedne, .i to crvene boje.' U izrazu
D 'lzriisli lzriisl1ma

A lzriistao umjetno sire pridjevom se iz pojma srce iskljucuju sVa prirodna srca.
lzriisli

V 1zrasli lzriisli

L lzriisli 401 Upotrijebljen samostalno,bez imenice illdruge rijeei kojupotanje

'lzriislima obiJjemva, pridjev moze poprimiti sintakticke osobine imenice. To je poimeni­
I lzriisliJIzriiSlju 'lzriislima cern pridjev. U rece'nici Na staroga je to slino djelovalo (Krlem,TK, 7) pridjev
1.2.2. - imenice na -i staroga zamjenjuje skupstaroga Krvari6a iz recenice koja prethodi navedenoj.
Zbog zalihosnosti ne mora se ponav]jati cijeli skup, a iz psiholoskih razloga ne
1.2.2.1. jednina daje se prednost irnenici, nego pridjevu.
mnoZina
uzorak N k6f kc~ri
20. G k6~ri
402 MOgUce su razllcite podjele pridjeva; Uobicajenaje podjela naopisne,
k6eri
D k~ii. pridjeve, koji znace razllcite osobine i odgovaraju na pitanje kakav (bijel),zatim
k6erima
A kci}r , na gradivne pridjeve, koji znace tvar ill grac1u predlnetil. na koji. se odnose
k~ri
V k6~ii i odgovaraju na pitanje od cega,' od koje tvari (drven) te napokon na posvojne
k~ri
L k6~ri
pridjeve, koji oznacuju pripadanje ill podrijetlo precj.meta riakoji seodnose te
kcerima
I k6~rilk6i}rju
odgovaraju na pitanje ciJi (ocev). Ta podjela nije besprijekortla jer naiiv posvojni
kcerima
(posesivni) ne pokriva sve primjere koji se tu svrstavaju, a gradivni se pridjevi,
jer sadrZavaju pojedina obiJjeija obiju vrsta, mogu ukljucivati u opisne,ali
i u odnosne pridjeve, kojiIna su posvojni tek jedna podvrsta. Po tim svojim
•. dvostrukostima mo~ se gradivni pridjevi izdvojiti u posebnu mec1uvrstu. .

403 Kvalitativni pridjevi, koji se u nedostatkuboljega hrvatskog naziva

mogu zvati i opisni, oznacuju razllcita tvarna (prirodna, materijalna, fizicka)
i netvarna (misaona, duhovna, psihicka) svojstva predmeta misljenja,npr.:
'- optiCka: svijetao, taman, prlJziran, vidljiv, nevidljiv, ern, bijl!l, erven, plAv
i~ l
akustiCka: tIh, gHlsan, suman; zvUcan, krlcav, vrlstav, piskutav, grlJmak,
nijem i dr.
- kineticka: plJkretan, miran, nlIDliran, pomican, nepbmican, g:tbak, pruiiv,
lelUjav. biz, spOr i dr. ..
612
613
 kaloricka: bladan, vrue, tiipao, miak, studen, leden, vr~ i dr.
- kemijska: slAdak, kiseo, g6rak, sItU::!, ljOt, bljiltav, btrovan, Dkasan, bezii­ kleni(pogled), s~bmi(trak mjeseeine), ieljeznii. (Ilolja),te se mogu i stupl\ievati
kusan i dr. (zJatnf, zliltnijI,najzJatnijI).
- bioloska: iN, mitav, mlad, stAr, bblestan, troo, gDJ10 i dr. d) ;£ako nije sasvim tocno; u ocekivanju obavijesti 0 gradi predmeta cesto se
fiiioloska: gJadan, sIt, iedan, gasan, dr~movan, bDn6van i dr. postavlja p~tanje kakav (Kakav je most? DiVen.).
- geometrijska: ravan, kr1v, '\1lsok, nlzak, S1rok, k6s, okriigao, ~tvrtast, Zajednicke su erte gradivnih i odnosnih pridjeva:
trobrldan, tap, ()Star, gliidak, hriipav, v)jugav i dr. a) Svojstva predmeta izricu se iznosenjem veze s drugim predmetom.. (U
- geografska: brdovit, sumovit, moevaran, besputan, gJibOvit i dr. skupu zlatan lanac pridjev izrice.vezu zlata i lanea.) .
- intelektualna: pAmetan, mudar, razborit, glOp, Hid, budaJast, maman, b) Kada sepridjev upotrebljava u svom osnovnom znacenju, nema stupnje­
liikav, zanimljiv i dr. vanja (komparaeije).
- emocionalna: gqj~van, grozan, sroit, ljDbom6ran, Majan, plAh, strasan, c) Tvorbeno nisu jecinostavne, nego izvedene rijeCi: bilkren (bakar), mj~den
rAdostan, sj~tan, tllian, iiilostan i dr. . .. (rnjed), pjescan (pijesak), vOden (voda), ie.1j~zan (zeljezo).
estetska: lijep, dopadljiv, divan, krilsan, rl1Zan, c!st, ptljav i dr. d) Podosta gradivnih pridjeva tvorbeno pripada odnosnima: aluminijski,
eticka: cAstan, cestit, posten, neposten, dbbar, b,ezobrazan, !skren, d1'zak, bilrsUnskI, hidrogenskI, nlQ16nskI,· plinskI, vfnski, iJvin, t~snjev, hrastov, .s1.Jl­
istinoljubiv, lailjiv, pbnizan,pbSJasan, riidin i dr. . vov, bQkov i dr. .
•- logicka: !stinit,. neisUnit, l1¢an, nevjerojatan, vjerojatan, suvisao, nesilvisao e) Gradivni, pridjevi uvijek oznacuju i podrijetlo. Bukova daska po svom
i~ . podrijetlu je btikva. Srebrni lancic potjece od srebra..
- socioloska: ilgledan, n~ugledan, sUIvan, prezriv, sAmotan, drpstven,
nedrostven i dr. . . . 4050visno okontekstu i govornoj situaeiji pridjevi mogu mijenjati znace­
.- kulturoloska: dlvlji, neuk, pltom, pr.'tmitivan, kultaran, n~ultaran i dr. nje. U ironicnom kontekstu lijep moze znaciti roian (Lijepa si kao krastaea!),
Kvalitativnim pridjevima pripadajl:j. glagolski pridjevi: gradivni pridjev se moze upotrijebiti kao kvalitativni (Djeca su joj zlatna!),
.., radni: izgladnio,.isblapio, ocvao, odrastao, c)zeba(), ostario,pbdivljao,poiu­ astari moze znaciti dragi (Kako si, stari moj?) Zbog nedostatka odgovarajucih
tio, propao, prlstao, uvenuo i dr. . . pridjeva za izrieanjeosobina na jednom podrucju preuzimaju· se pridjevi iz
-trpni: baeen, dirnat, gAllat, ispijen, doblven, kieen, mOcen, nApet, raspet, drugog podrucja. Kiseo je gustativni pridjev (kiselo grotae), alise upotrebljava
prlznat, ski'sen, Lleeni dr. . . i za olfaktivna svojstva (kiseli zadah) i emocionalno-vizualna (kiseli osmijeh).
~04 Odnosni ill reiacijski pridjevi izricu svojstva koja predmet misljel\ia Topao izrice taktilno svojstvo, ali taj pridjev prenosimo i u podrucje boja(bladne
ima u odnosu na koji drugi precimet. Oznacuju najcesce: . i tople boje), osjeeaja (hladna i topla cuvstva). Visok znaciu prvom redu jednu .
. -:o-podrijetlo i pripadnost:bakin, briitov, djMji, djedov, gov~i, irAdsict, od triju dimenzija, ali moze znaciti i kolicinu (visoka inteJigencija) i stupanj
mOjc:in, mMki, narodnI, bpeinski, pl~mieki, r&dnicki, sp11tski, stlmski, teleeI, drustvene vrijednQsti (visoki gost). Cesto imaju viSe zIlacenja pridjevi na -ski
zMjii dr. " i -ji. Sumski npr.·maci: koji potjeee iz suma (sumska Zivotinja), koji Be nalazi
'-. prostor: dl>njI, gl>mjI, p~dnji, srednjI, strainjI,zlldnji, ovdaSnji, tlUnosnjI, u sumi (sumski proplanak), koji se. bavi sumom (sumski strucnjak). Djeeji znaci:
svO.dasnji, l1sporednii dr. koji je oddjece(djetji film = rilm koji je snimljen od djece), koji je za djecu
- vrijeme: proslI, sadaSnjI, bUdiiei, n~gdasnji, sfltra§njI, jucerasnji,limjski, (djecjifilm = 'film namijenjendjeci), koji je 0 djeei (djeCji film = film s temom iz
potonjI, prijasnjI i dr. . . Zivota djece), koji je nalik na djeeu (Taj mudrac odlikuje se nekom .djeejom
Odnosnim pridjevima pripadaju popridjevljeni glagolski prilozi: .lete61 bezazlenoscu.). Vodeni znaci: koji se sastoji od vode (vodeni val), kojije pomije­
(tanjur), lutajael (reporter), nbseca (rena), svijetlece. {tijelo), postOjece (stanje), san s vodom (villo je suvise vodeno), koji zivi u vodi (vodeni konj), a moze imati
plOvece (kazallSte), ohrilbrujacI (podaci), plutajiica (tvornica), bIvsli.k:ralj) i dr. i razliCita prenesena znacenja (vodeni pogled, vodena pamet, vodeno cuvstvo
Takva su postanka ineki kvalitativni pridjevi: vruc (kruh), mogiiC (slucaj), i dr.)
sv~m(Jgiic (covjek).
Uodllosnepridjeve neki gramaticari svrstavaju i one koji oznacuju gradu,
tvar, tj. gradiVIie pridjeve, koji onda postaju podvrstom odnosnih. Medutim.
gradivni pridjevi imaju zajedni~kih erta i s kvalitativnima i s odnosnima. Zajed­ GRAMATICKA SVOJSTVA PRIDJEVA
nicke su erte gradil11lill i kvalitativnih pridjeva:
a) Grada iIi tvar ujedno je nosilac odredene kvalitete: rAZen. (kruh), blseru.a 406 .Osobitost je pridjevau hrvatskom knjiZevnom jeziku da nastavacnim
(ogrlica), stiUdeilo (oko). . . morfemima ne oznaCuju sarno rod, broj i·padez nego i odredenost ill neodrede­
b) Gradivni pridjevi za razliku od odnosnih mogu imati odredeni i neodre­ nost precimeta kojima se pripisuje njihov leksicki sadrzaj:
deni oblik: ziatan - zlJitnI, zemijan zemljani, paplrnat - paplrnatI, dtven Svojim oblikom pridjevi iskazuju cetiri gramaticka obiJjeZja: rod, broj, padez
-dtveni. . I. odredenostineodredenost. Tako je u pridjevu dobar (covjek) nastavak -0
e) Gradivni pridjevicesto se upotrebljavajuu prenesenom znacenju i tada gramatem s cetiri grarne~a, jer oznacuje da se leksicki sadrZaj Ipridjeva odnosi
imaju sva obilj~a kvalitativnihpridjeva: zlatno (dijete), ceJicne (misice),. sta­ napredmet:
a) koji se izriee imenieom iii kojom drugom rijeeju muskog1.}. roda (rod)
614
615
 b) koji je jedinica (broj)
b) ako je pridjev u predikatnom polozaju: ..• sunceje jako kao dobri liker . ..
c) koji je u r~enici u poloZaju sto zahtijeva nominativ (padez)
(KrleZa, TK, 34) - Kako je duMka ta linija (Krleza, TK, 42).
d), koji se tim pridjevoIll ne odre<luje, nego sarno kvalificira(neodredenost).
- c) ako je pridjev predikatni prosirak:. .
NeObrijii.ni., n~oce8ljii.ni., bliitni, ottcani, pQni uMju i gn{jjnih rana, leze izne­
407 GrarnatiCki rod pridjeva oznaren je nastavcima za sve padeze obaju mogli kosturi ... (Horvat 27) Sruna, rAlUava, .izJlbijana, nAgnjila. i kras.tava
rodova: iznutra, ona je osjeeala . .. (Krleza, PFL, 170) - Onda je tu zenu ugledao ilmornu
i stAru . .. (KrleZa, PFL, 89)
jednina muski Zenski srednji 413 Neodre<leni pridjev moze se ocekivati uz kvalitativni genitiv (djevojka
odredeni lijepI lijepii lijepo cfnih ociju, covjek dobre duse, zena lijepe vanjstine) te uz haci,nske i koIicinske
neodre<leni lijep lijepa lijepo priloge: tako, jako, vrio, veoma, dosta, prillcno, dovoljno, toliko, sasvim, posve
mnoZina i dr. (tako jaka zena, dosta lijepo tije1o, sasvim bijelo platno).
odre<leni lijep! lijepe lijepa
neodre<leni lijepi lijepe iijepa 414 U svim drugim slucajevima valja prema kontekstu utvrditi daIije pisac
isticao kvalitetu ill njome odredivao predmet.
408 Po tom da Ii isticu sarno svojstvo predmeta koji oznacuju ill ga tim I moja me sestra (draga, razborita, poZrtvovna, Ovid'avna i sestra i majka)
svojstvom i odre<luju pridjevi mogu biti ne6dred'eni i odred'eni. Odre<lenost· hitro i uredno spremi ... (Nazor, SP, 9 ) . : '
i neodre<lenost moZe se i.zi:eci kvalitativnim i gradivnim pridjevima, a posvojni Ocito je da je pisac isticao kvalitetu svoje sestre, pa su pridjevi u zagradi
uvijek odre<luju pre<imet pa - ako su u svom osnovnom znace!lju - mogu biti neodre<leni i prvi treba naglasiti: drag-a, a ne drag-a.. ' .
sarno odre<leni. Bi mi ugodno s tim ljudima miadim, pOnim vjere i plkluzetnim. (Nazor, SP,
14).
.~ 409 Neodredeni pridjevi svojim leksickim sadrZajem kvalificiraju predmet
I I tu se isticu kvalitete, pa su pridjevi neodre<leni i prvi treba naglasiti:
miSljenja ne odre<lujuci ga, nego sarno istieuCijedno njegovo svojstvo. Odgova­ mladim, a ne mladim.
lj rajuna pitanje kakav.

i Hodnikje bio dug. (Hitrec, PP, 10) (Kakav je bio hodnik?Dug,a ne kratak.)
415 Odredeni pridjevi svojim leksickim sadrZajem identificiraju predmet
-I
- donosimokoristan savjet... (ugrel§ic5t) (Kakav savjet? Koristan, a ne stetan.)
misljenja odredujuci ga jednim njegovim svojstvom i odgovaraju na pitanje:
i\ - Nisamja tako tvrda srca. (MaZuranic, F.27) (Kakva srca? Tvrda; tj. nemilosna.)
Koji? . . . . ..
~ To je bio moj stArl znanac. (Kuzmanovic 45) (Koji znanac? Stari, ne novi.)
t . 410 Buduci da se kvalitativnim pridjevom u predikatnoj sluZbi istice kvali­
tativnost, u poloZaju imenskog prel;likata i predikatnog prosirka upotrebljava se
neodre<leni oblik kvalitativnih i gradivnih pridjeva:
.. . Mamac je bio dobar. (Horvat 148) - V1ak je sve man.ie.~ezan ... (peic)
- Spustene glave, snuZden,. zanijemio, na povratku od groblja zatekoh bolnicka
vrata otvorena. (Tadijanovic 250)._
411 Osim po znarenju neodredeni se pridjevi razlikuju od odredenih:
.a) po nastavcima u NGPAL muskoga i GDL srednjega roda jednine (dobar,
dobra, dobru)
b) po kvantiteti nastavacnih slogova: u neodredenih pridjeva nema zana­
glasnih duZina na nastavcima (lijepa, lijepo, lijepim)
c) po naglasku sarno u nekim akcenatskim tipo:vima (illti iilti, mirni
- mImi, visoki visoki).
412 Buduci da se naglasci i zanaglasne duZine u pismu obicno ne biljeZe,
nije uvijek lako ustanoviti da Ii je u rerenici upotrijebljen neodredeni pridjev.
Sigurno se to moze uCinitisamo:
a) ako je pridjev u padefu gdje postoji morfoloska razlika izme<lu odre<lenog .
i neodre<lenog pridjeva: Divan lije moj vojvoda. (Mafuranic, F.79) Uza stolje
star, drven naslonjac. (Nazor, SP, 10) - 0 lad'o· moja oStra pramca visoka ...
(Nazor, NP, 22) ... - u smijanju dugu ... (Kovacic, lG, 536) - Prod'osmo. Kupu
u malenu~ trosnu camcu ... (Nazor, SP, 10)
616
-'" sjaji kao mladlmjesec . .. (Glumac 76) (Koji mjesec: Mladi, a ne ustap ni puni
mjesec.) Nestala u spas posljednja mi nada. (Kovacic,IG, 538) (Koja nada?
Posljednja, ane pITa ni pretposljednja.) - Gl'liCino pelje se raspada. (peic 236)
(Koje peIje? Grlicino, a ne golubovo ill kosovo.)
416 Odredeni se pridjevi mijenjaju prema posebnoj -og(a)l-eg(a) deklinaciji.
Krupni plan ima znacajnu ulogu . .. Prostor krupnoga plana . .. dovoljno da se
krupnom planu posveti... U krupnome planu ... Zbog toga se krupnim pIa­
nom .. . premda su se krupni planovi snimali .. . pojava prvih krupnih planova ..•
(PeterliC, 66--68).
417 Odnosni pridjevi, bez gradivnih, po svom znacenju su vec odredeni, pa
i oni koji se mogu deklinirati kao neodredeni (tvorenisuflksima -ov,-ev, -in),jer·
odre<lujuci odgovaraju na pitanje: Koji1
- ... skuhajte l1pov caj. .. (Ugresic, 44). (Koji caj? Lipov, ane gruzjjski, kineski
ill koji drugi.). - ..• u provincijskoj krcmi Udmanieeva kraja . .. (Krleza, TK, 3).'
(Kojega kraja? Udmaniceva, a ne Carugma ill Prpieeva.) ... iza Siminaodla­
ska ... (Mihalic, BN, 38). (Iza kojeg/cijeg odlask,a? Iza Simina, a ne Markova ill
Petrova odlaska.) ~
418 Odnosni pridjevi na -ski, -ski, -cki, .eki, -.ii,· -ni, -nji i u predikatnom
poloZaju zadrZavaju svoj odredeni oblik: •. .
Citav je njegov izgled tada bio pristojan igrac1anski. (Hitrec, PP, 9).
617
 a) instrumental m. r. jd.; b) instrumental s. r. jd.; c) dativ m. r. mn.; d) dativ Z. r.
Deklinacija odredenih pridjeva mn.; e) dativ s. r. mn.; f) lokativ m. r. mn.; g) lokativ s. r. mn.; h) lokativ Z. r. mn.;
i) instrumental m. r. mn.; k) instrumental s. r. mn.; 1) instrumental Z. r. mn.
419 Nastavci -og(a)l-eg(a) deklinacije'· Ako bi taj pridjev bio istrgnut iz pisanoga teksta bez obiljezenih nag1asaka,
broj grru;natickih znacenja bi se udvostrucio jer se ne bi znalo da lije to odreaeni
a) .og(a) iIi neodret"teni pridjev: lijepIm iIi lijepIm.
jednina muski zenski sredDji
421 Rod, broj i padez pridjeva zavisi od imenice koju potanjeoznacuje te je
N -j -ii -0 pridjev u istom padeZu kao i imenica kojoj sepridijeva. Kada su imenicki padeZi
G -og(a) ..e -og(a)
homonimni, padez se odreauje pomoeu konteksta i padeznih pitanja.
D -om(u, e) -OJ -Om(u, e)
-Ii -0 Ogrnuia se vrlo lijepim ogrtacem.
Aza Zivo -og(a) . I . I
za nelivo "I· (Gim?) instr. m. r. jd.neodret"t.
V -I -a -0
-Om(u, e) -OJ -Om(u, e) Srela se s tim lijepim mladIcem nedavno.
L I .
I -fm -om -Im
(S kIm?) instr. m. r. jd. odrea.
mnozina muski Zenski srednji Sviaao se lijepim zenama.
-1 ..e -a I I
N (Komu?) dat. Z. r. mn. odrea.
G -ill -Hi -rb
D -im(a) -fm(a) -Im(a) Razgovaramo 0 lijepIm imenima.
A ..e -e -ii I I
V -f ..e -ii . (0 cem?) 10k. s. r. mn:odrea.
L -im(a) -Im(a) -fm(a)
I -fm(a) -fm(a) cIm(a) Jednina··
Tako se mijenjaju pridjevi kojima osnova ne zavrSava na nepcani suglasnik: NOMINATIV JEDNINE (Nl)
lijepi lijepoga, hrabri - hrabroga, zimski - zimskoga, .{jetni - .{jetnoga. 422 U Ni nastavci su: -I za m. rod, -0 iIi '-e za s. r. i -a za Z. r.
Tamo je neprijate.{jski teski mitra.{jez. (Horvat, 41) - _.. sve je to bilo lagano,·
b) -eg(a)
jutarnje, proljetno gibanje ... (Krleza,PFL, 16) - Posavsko blatoje pretbistorij­
jednina IllUSk! srednji
sko blato..,:.' (Peie, 236) - I fjelesna ljepota ostaje . .. (Ladan, P, 185).
N -I ..e Nulti nastavak itnaju odnosni pridjevi na -ov, -ev, -in, koji se mogu mijenjati
G -eg(a) ..eg(a) po ovoj deklinaciji u ostalim padezima, ali i po imenickoj u GDAJ.) m. r. i GDU s .
D . -em(u) ..em(u) roda.
A za zivo ..eg(a) ..e ... za nju je :mao jedino Hililov prijateJj. _. (Aralica, PT, 282) ... Vlce
za nelivo -I uCiteljev sincic ... (Kovacie,IG, 140) -, .. razbo.{je se Milojkin sin ... (Brlie, 1M,
V -f ..e ~ . . ,
L -em(u) ..em(u) 423 Ni u ovoj deklinaciji moZe imati bilo koji od cetiriju novostokavskih
I -im -im naglasaka:
Ziltf, Zilta, zuto, slavnf, slavna,slavno, misaonI, misaona, misaono; dOg!,
U zenskom rodu jednine isti su nastavci kao i u deklinacijskom tipu -og(a).
dOgii, dOgo; btstrf, bIstra, bIstro; slbbodI'!-f, slbbodna, slbbodno; cildnovatf, CO<1"
U mnozini svih triju rodova nastavci sutakoaer kao u tipu -og(a).
novatii, cOdnovato; vraZjl, vr~Zjii,vrazje; blazenI, blazenii, bbizeno; nez8koniti,
Tako se-mijenjaju pridjevi kojimase osnova zavrnava na nepcani suglasnik:
nezakonitii, nezHkonito; morskf, morska, morsko; zeleni, zelena, zeleno; suho­
smedi smeaega, vruer- vrilcega, djeeji djecjega, danji danjega, sup.{ji njavi, suhonjavii, subonjavo; nedosjetljivf, nedosjetljivii, nedosjetljivo.
-sup.{jega. .
GENITIV JEDNINE (Gi)
:1
:. 420 U pridjevskoj je deklinaciji viSe homonimnih padela nego u imenickoj 424 U Gi nastavci su -og(a) iIi -eg(a) za m. i s. rod, -e za Z. r.
:1 pa nastavaCni morfem nije dovoljan znak za sva cetiri gramaticka znacenja, koja ... jednog ranogjutra ... (Kolar, MP, 189) - ... za gizdavoga Marka, najstarijeg
se onda mogu utvrditi pomocu konteksta iIi govorne situacije. Cujemo Ii npr. sina ... (Kolar, MP, 191) - ... jezicac koksovog plamena .. .(KrleZa, PFL, 10) - ...
il zbog buke kao odlom~ usmene poruke sarno rijec lijepim, ne znarno da lije to: niti bab.{jega .{jeta . .. (Kr1eza, TK, 39) - ... pjesnika LIjepe nase. _. (Peie, 16) - bez

11 618 619

\1

~
rijeei pogrdne .•. (Kovacic, IG, 70) - U sumarcima izimd vijugave trase porusene
pruge ... (Horvat, 61).
425 Kraci nastavci su novijega postanja, prihvaceni u govomu praksu pod
utjecajem kracih dativnih nastavaka, koji su se u J)i pojavili po analogiji s loka·
tivnim, iskonski kracim nastavkom (-om, -em). Krajem proSloga stoljeca u hrvat­
skom se knjiZevnom jeziku uglavnom upotrebljavaju duZi genitivni nastavci jer
su u normativnim gramatikama (npr. u Veberovoj) kao pravilni nu<ieni sarno
nastavci -oga i - e g a . ' . .
. , . cak do njemackoga Gradca ... ne vriedi supJjega Bobs ... (Senoa, D, 9) - ••.
ugao knezevskoga dvokatnoga dvora •.. (Kumicic, U, 9) ~ •.• kci prvoga. hrvat­
skoga kralja ... u bazilici recenoga samostana. _. mjeseca studenoga Jjeta
Gospodnjega ... (Kumicic, KL, 5).
Ipak se uz cesci duZi nastavak vec i tada pojavljuje i rjeW kraci nastavak, ito
ne sarno iz stihotvomih razloga.
. . _ sa susjednog brijega .•. (Kovacic, A, IT, 15) - ••• od krutog konopJjenog
platna ... (Kovacic, A, IT, 16) - '" stropot sivaceg stroja ... (Balski, IT, 86) - ...
bijeda siromaSnoga gradskog Zivota ... (Balski, IT, 86) - ..• clje1a hrvatskoga
naroda ... (Balski, IT, 87).
Nakon pojave Mareticeve Gramatike, a i pod utjecajem narodnih govora, sve
su cesci kratki alomorfi. Iako neke gramatike (npr. Florschlitz) ni nakon Mare­
tica ne uklju(:uju u paradigmu pridjevske deklinacije krace alomorfe, ovi postu­
pice, narocito u drugoj polovici 20. stoljeea, potiskuju duZe alomorfe.
. Neki pisci iskoristavaju duZi nastavak radi blagoglasja, izbjegavajuci dva ista
suglasnika u neposrednom susjedstvu.
... u smjeru Novoga grada ... (Stamac, TA, 123).
Pojedinci nastoje ravnopravno upotrebljavati oba alomorfa, au nizu od vise
pridjevskih genitiva na prvo mjesto stavljaju duZi lik.
PutoviJll.a hrvatskoga knjiZevnog jeZika ... Povijest hrvatskoga knjiZevnog
jezika ... s oblikovaDjem suvremenoga knjiZevnog jeiika ..• stanovnici danas­
njega srpsko-hrvatskog jezienog podruCja ..• Vainost KnjiZevnog dogovora . ..
povijest knjiZevnogajezika •.. upotreba genitivnoga nastavka .. . 0 utjecaju latin­
skog jezika •.. (Vince, 3-6).
Ipak to nije opceusvojena praksa. Statistika pokazuje vecu cestol:u kraCih
alomorfa. Stovise, duZi nastavci goto. 0 su ri~stali iz razgovomoga i poslovnoga
stUa. U knjizevnoumjetnickom, publicistickom i znanstvenom stUu, iako ne
u jednakoj mjeri, susreeu se sve mo@i!e ina(:ice:
a) duZi alomorf
Maloga smeta mamino opominjaDje. (Ivanisevic 19) - '" od lloCaSnjega
sna •.. (Neimarevic 35) , ... tragovi zajednickoga podrijetJa •.• (Katicic 5) - ... u
krcmi kod »Zlatnoga gavrana« ... (KrleZa, TK, 4) •.. jabUka fratarskoga tor­
nja... (Kr1eZa, PFL, 9) blare od bijeloga platna .•• (Marinkovic, PS, 21) - iz
povijesti rodnoga mi grada ... (Marinkovic;PS, 14J- HOCesli crnoga?(lvanisevic
19) - Tako meni boga velikoga. (Hitrec, P, 14).
b) kraci alomorf
Kod »Zlatnog gavrana« ... (KrleZa, TK, 6) - ... kod »Cars Austrijanskog« •..
(Kolar, PD, 53) - .,. rang razgovornog jezikil ... (Brozovic, SJ, 13) - Bto se tiee
velecasnog ... (Kolar, MP, 190) - Domalo nesta nebeskog rumenila. (MaZuranic,
F, 116) - . ..puni paCjeg peIja ... (peic, 15).
c) dva ill vise pridjeva svi dugi
620
. .. iz debe10ga prasnoga okvira... (Matos, I, 97) - ... sjene papirnatoga
i piatnenoga drveea •.. (Krleza, TK; 19) - ... 0 statusu kaSupskoga ill provansal­
skoga i sardskoga., odnosno s druge strane, moldavskoga ... (Brozovic, SJ, 30)
- ... mnogo bije1oga, crvenoga, iutoga ... (Ugresic, 24).
d) dva ill viSe pridjeva - svi kraCi
... iluzija jednog bivseg odjevnog predmeta .. . (Marinkovic, PS, 21) ... igle
kakva nalastenog izlozbenog stroja .•. (Ladan, P, 9) - odviSe vruceg kobiljeg
mlijeka ... (Stamac, TA, 94). - ... nepostojaDje viastitog standardnog vida ...
(Brozovic, SJ, 33) Osnove fonetike i fonologije hrvatskog knjiZevnog jezika.
(Sillc, naslov)•
e) dva ill viSe pridjeva - naizmjence duZi i kraci, kraCi i duZi
Taj se naein Smatra rot1enjem novoga hrvatskog knjiZevnog' (tj. standard­
noga)jezika. (Brozovic, SJ, 119) - ... fonoloska sredstva hrvatskoga knjiZevnog
jeziks ... (Sillc, F, 21) - znacajka naSega tehnickog i instrumentaliziranoga
svijeta . .. (Katich'!, 23) •.• preko kolosijeka izresetanog mecima i posve izgorje­
loga kolodvorajednog njemackog velegrada ... (Knezevic,.II, 5).
426 Naglasak u Gi ostaje kao u Ni odre<ienih pridjeva:
z£it6g(a). z£ite; sJi}vn6g(a), slJ1vne; mfsaon6g(a), mfsaone; dflg6g(a), dOge;
bfstr6g(a), bJstre; slfJbodn6g(a), s1fJbodne; efldnovarog(a), efldIiovate; vrMjeg(a),
vrailie: blazen6g(a), blazene; nezakonitog(a), nezakonite; morskog(a), morske,'
zelen6g(a), ze1ene; suhonjav6g(a), suhonjavej nedosjetljiv6g(a), nedosjetljive.
DATIV JEDNINE (oJ)
427 U J)i su nastavci -oin!-omul-ome, odnosno -emf-emu u m. i s. rodu, a -oj
u z. rodu.
Ludost je veseJje nerazumnomu .. . (Biblija, SZ, 622) Bilo je malome deset
godina ... (lvaniSevic, 18) ... prilazi tvom buducem muiu ... (Ugresic, 49)
Dobroj i veseloj njegovoj eudi . .. (Balski, II, 71) - ... predliiedavati regrutnoj
lijecnickoj komisiji za Zene .. • (KneZevic, I, 186).
428 U J)i m. is. roda tri su alomorfa. Krajem 19. st. hrvatske su nonnativne
gramatike propisivale sarno jedan, duzi: -omu, -emu. Pisci su se toga uglavnom
pridrZavali.
Mnogomu se grat1anskom sinu (...) otimale oCi .. . (Senoa, ZZ, ,20) - ... pokaza
trogirskom biskupu Lavri ... (Kumicic, KL, 173) - '" hvalagradskomu
patronu ... (Kovacic, A, IT, 64).
Ali i u starijih pisaca, iako rje<ie, vee se javlja kraci nastavak: oteti priestoJje
njegovom mladom sinovcu ••• (Kumicic, KL, 29) - ... da se on pokorava sarno
rimskom papi.. . (Kumi(:ic, KL, 81).
U 20.' st. kraci alomorfi sve sucesci, a -ome je (:eSci nego -omu. Nastavak sa
zavrinim -me ne dolazi u pridjeva kojima osnova zavrsava na nepcani suglasnik
(smeaemu). U razgovomom i poslovnom stUu duZi alomorfi jedva da se i pojav­
Ijuju, a u beletristlci razllciti pisci razllcito upottebljavaju te padezne trostruko­
sti, iskoriStavajuci ih i kao ritmotvome izvukovne elemente.
429 I dativni se alomorfi pojavljuju u razlicitim polozajima i kombinaci­
jama:
621
 a) duZi aIomorf
.". staromu vraca mi.sreu •.• (Cesaric, 127)- ... opakomu usta govore zlo­
bom ... (Biblija, SZ, 622) ... pa se clivi sjajnome suncu ... (Matos, I, 127) - ..•
smijao bi se bikovljemu muku ... (Kovacic, IG, 70) - ... koji laska bliinjemu
svomu ... (Biblija, SZ, 634) - ... ganutome srcu ... (Cesaric, 74).
b) kraci aIomorf
... prepuStahu (. ..) cela mokrom milovanju ... (KovaCic, IG, 22) - .. , poilu
veleeasnom predsjedniku ... (Kovacic, IG, 17) - nikad vi§etuaem konju rep,
tuaem dvoristu plot, tuaoj rijecimost .•. (Nazor, SP, 19).
c) dva ill vise pridjeva, svi duZi
..• ni slovenskomu ni makedonskomu ni bugarskomujeziku - dijasis~mu ...
(Brozovic. HJ). - ... duh(wnome oku priviknutome na fllmske zorove . •. (Ladan,
P). . 433 .Nastavci u Vi isti su kao u Ni ove dekIinacije:
d). dva ill vise pridjeva, svi k:raci
•.• Itiemu, divnom bo~em djelu .. . (Ujevic, 106) - I Anuskinom novomdeeku
bilo bi Zao •. • (Ugresic, 70).
•. .ipak ste vi, optuieni lumbure, u krivu .... (Stamac, TA, 147) - svijetli care...
e) dva ill vise pridjeva, naizmjence duZi i kraci
(Netmarevic 62)..
Dundo Maroje pripada jednoj od tzv. hrvatskih pokrajinskih kzUirevnosti
(dubrovackomu kzUiZevnom krugu) ... (Brozovic, HJ, 74) - ... nisu svojstveni
hrvatskomu kzUiZevnom jeziku .•. (Sillc, M, 37).
430 Naglasak u IY ostaje kao u Ni ove deklinacije: zati)mlu, e, Zilt6j.
slttvnomlu, e, mfsaonomlu, e, dilgomlu, e, dfigoj, bistromiu, e, bIstroj, s1{)bod­
n6m1u, e, sl{)bodn6j, cildnovat6m1u, e, cildnoviitoj, vra~emlu, vr8ij6j, blazenoml
u, e, blazenoj, nezakonitomlu, e, nezakQnitoj, morsk6m1u, e, morsk6j, zeIenomlu,
e, zeIen6j, suhoItiav6m1u, e, suhonjavoj, nedosji!iljivomlu, e, nedosjetljiv6j.
AKUZATIV JEDNINE (Aj)
__ ._ 431 Nastayci su za Ai u muskom rodu kao u ai ako se pridjev odnosi na !lto
Zivo, a kao u NJ ako se odnosi na sto neZivo (pri cem se u neZivo ubrajaju i biljke,
i dijelovi tijela, i imenice koje znace skup Zivih bica kao npr. puk, narod, zbor
i dr.).
Andro nosi emi, a Tadija futi ... (barjak) (Neimarevic 40) ... za hrvatski
narod . . , (Neimarevic, 28) - ObiBao sam citav grad. (Neimarevic 535).
Za aIomorfe ogla, egla vrijedi sto je recepo za te nastavke u ai.
Bolesnoga pohoditi, otici po ve1eeasnoga ... (Kolar, MP, 197) Peekali su
najprije veleeasnoga gospoclina ... (KrleZa, TK, 14) - ... zapitao Janka Finteka
(...) sretnoga zarucnika ... (KrleZa, TK, 15) .•. koji bi odnijeli novoga gove­
dara •.• (Kovacic, IG, 73) - ... Cara Franju Josipa Prvog Apostolskpga ... (NeiJna­
revic, 72) - •.. gledajte maloga ... (Ivanisevic 48) ... voli onog malog, mutnog,
plavog ze1jeznicara ... (Peic, 11)- ... pogledala Trokrilnog... (Ugresic 35), .
Nastavak za srednji rod je kao u Ni. . PS, 9) - Vecer u svome punome sjaju .. . (Cesaric, 85) u krdu vucjem (Parun, K,
. . . gaziti one debe10 jesensko blato... (Kolar,MP 194) U posljednje ih
vrijeme narQcito interesira .... (Kolar,MP, 198) •. . staIa na pogodno mjesto...
ugledala tetkino zubalo ... (Ugresic, 60).
Nastavak za Zenski rod je -u:
Vratim se u velikusobu. (Maruranic, F, 29) Janieu Turkovi6evu ... (Kolar,
MP, 193) - Oba~a zimslru not ..• (Horvat 43).
622
432 Naglasakje kao u Ni ove deklinacije: zati; Zfit6g/a, zat6, Ziltu, slavnI,
slttvnog/a, -siavn6, slavnll. mfsaoni, mfsaonogla, mIsaon6,mIsaonii, dilgf,
dilgog/a,dilgo, diigii, blstrI, bIstr6gla, bIstr6, blstrU, s1{)bodni,sl{)bodn6gla,
sMbodno, sl{)bodnll, Mdnovati, cildnovat6gla, ciidnoViit6, ciidnoViitii, ~I,
vr8ijegla, vr8ije, ~ii, b18Zeni, blazen6g/a,blazen6, blazenll, nezakoniti, neza­
konit6g/a, nezakonit6, nezakonitii, morski.mOrsk6g/a, morsko, morskU,zeIeru,
zeJ.en6g/a, ziHen6, zelenii, suhonjavf, suhonjav6g/a, suhonjav6, suhonjavll,
nedosjetljivf, nedosjetljiv6g/a, nedosjetljivo, nedosjetljivll.
VOKATIV JEDNINE (VI)
-1 za muski rod
Mali, doai ovamo! (Ivanisevic 20) - ... ljupcicu moj maleni ... (IvaniSevic 43)
C
-0 ill -e za srednji rod
Volosko drago! (Nazar, IG, 10) - 0 jadno dijete! (Kovacic, IG) - bo~e vrelo,
teei, (Preradovic, IP, 45).
za
. -a zenski rod
svjetino bucoglava ... sirotinjo kratkoruka, (Kovacic, IG, 77) - ljudinocoban­
ska, (Kovacic, IG, 76) - Ajde, lijepa, dajJ (Ivanisevic 20) - stovana tuZiteljice ...
(Stamac, TA, 148) - moja kolijevCiee I)inja ... (parun, K, 20) - I glavu gore, mala!
(Ugresic 3 8 ) . · .
Imenice muskog rodana -ov, -ev, -in imaju nastavak -0 u Vi:
A zasto nisi uCio, majcin sine? (Kovacic, A, II, 24) - Carey dane, (Neimarevic,
62). '
434 Naglasak u Vi je kao i u W'ove deklinacije:
Zilti, Zilt6, iOta, slavnI, slttvno, slavna, mlsaoni, mfsaon6, misaona, dilgi,
dilgo, dilga, blstri, bIstro, blstrii, sl{)bodni, s1{)bodn6, sl{)bodna, cQdnovati, cild­
novato, cildnovata,~i, ~e, vr82ja, bJMeni, b18Zei16, blazena, nezikoniti,
nezBkonit6; nezakonita, m{)rski. m{)rsk6, morska, zelenI, zelen6, zeIena, subo­
njavf, suhoItiav6, suhoItiava, nedosjetljivf, nedosjetljiv6, nedo~etljiva.
LOKATIV JEDNINE (V)
435 U r} nastavci su kao i u IY:
-om, -omu, -ome ill -em, -emu za muski,i srednji rod .,
'" zapis 0 Imotskomu ... u samome Imotskome . .. u imotskom osnovnom
skolstvu ... (Selak) - ... stihove na latinskom ... (Aralica, PT, 53) ria bljeSta­
vome repu ... (Parun, K, 54') -=- U nutarnjem dijelu prostrane luke, (MarinkOVlC,
56).
. . -oj u zenskom rodu
u ranoj mladosti ... (Maruranic, F, 25) na zubarskoj stolid ... (Ugresic 22)
- Kad ljubavnik 0 dragoj sanja . .. (Cesaric 86).
436 Za upotrebu aIomorfa,vrijedi uglavnom stoje receno za njih u IY, samo
sto je mnogo Ijeai nastavak -omu.
623
 437 U drugoj polovici 19. st. hrvatske su normativne gramatike za V m. i s.
roda ove deklinaeije propisivale sarno kraee nastavke (-om, -em)-. No i pisci koji
su se drZa.li. tih normi poceli su u V unositi duZi, dativni nastavak:
... na svetom solinskom polju ••. (Kumicie, KL, 6)- 0 suncanom zapadu .•.
(KumiCie, KL, 11) ••. na malenomu ratu... (Kumicie, KL, 5) - ... 0 Petru
Kresimiru Velikomu ... (Kumicie, KL, 12) - ... 0 ugarskomu kralju •.. (Kumicie,
KL, 9) - ..• na poplocanom prostoru . .. (KumiCie, KL, 12).
438.U 20. st. mijesanje je duZih i kraeih nastavaka u V sve Cesce, ali je ocita
premoe kraeega nastavka U suvremenome hrvatskom knjiZevnom jeziku upo­
trebljava se: . . . NOMINATIV MNOZINE(Nm)
a) jedan dun alomorf
:.: u samome gradu .•. (Neimarevie, 522) - U zagrljaju tuaemu .•. (Matos, I,
94). . Mi nismo novJjansklstarosjedioei. (Mazuranie, F. 22) - Vodeni raci ..• (Maiu­
b) jedan kraci alomorf
... na Sudnjem danu ... (Neimarevic 519) - ... na gornjem katu ... (Ugresic,
SC, 75) - ... na krilatom konju ... (Nazor, SP, 139) ... u ljubavnom grCu ...
(KneZevic, I, 83).
e) dva ill viSe duZih alomorfa
U tome trijeznome i umnome clanku ..• (Neimarevic 422) - U praZliome
zeienome, limenome .sanduku ... (Ladan, Ba)~
.d) dva ill vise kracih a.lomorfa
... u teskom barsunastom zelenilu ... (Krlefa, PFL, 116) - ... U mracnom,
slatkom Polesju. (Peic99) U hrvatskom kItiiZevnomjeziku ... (Sille, F, 14).
e) naizrnjence duZi i kraci alomorfi
... u hlVatskome kzUizevnomjeziku ... (Sille, F, 49) ... zbog Itiezina odnosa
prema bretonskomu i baskijskom, ill talijanskomu na Komei, u ruskom, engle­
skom, lTaneuskom, arapskom ill kineskome ... (Brozovic, J, 51)- u standardnom
talUanskome, u standardnom ceskome, u standardnom poJjskome ... (Brozovic,
HJ,49).
439 Naglasak je u V kao i u W: ztlt6m1u, e, Ztltoj, slilvnomlu, e, slilvntli..-_
mIsaon6m1u, e, mfsaonoj, dflgomlu, e, dflgoj, bJstromlu, e, bJstr6j, slObodn6m1
U. e, sillbodnoj, cildnoviitomlu, e, cildnovlitoj, vr~emlu, e, ~oj, blazenomiu, .
e, blazen6j, nezakonitomlu, e, nezakonitoj, morskomiu, e, morsk6j, zeien6m1u, e,
zeien6j, suMItiavomlu, e, suhonjavoj, nedosjetljivomlu, e, nedosjetljivaj.
INSTRUMENTAL JEDNINE (lj)
440 Nastavci su u Ii
-imza m. i s. rod
... tivi novim zivotom ... (Krleza, TK, 17) ... Punila svakakvim divnim
cvijetem ... (Kolar, MP, 1911) - ... mravinjakom ljudskim ... (Paron, TN, 39).
-omza Z. rod
odbivsi se desnom rukom •.. (IvaniSevie 36) Hrane se tuaom Jjubavlju,
zamijenite je novom ... (Ugresic 40). . .
U beletristici se pojavljuje i stariji nastavak -ijem.
I kad proae vjeenost zvjezdanijem putem ... (Cesaric 30).
624
441 Naglasak je u Ii kao i u W: Ziltfm, Ztlt6m, slilvnfm, sl&vnom, mfsa­
onim, mlsaonom,dflgim, dflgom, b!strim, blstrom, slObodnfm, slObodnom,
cildnoviitim, cildnovlitom, vr~im, vrafjom, blazenfm, blazenom, nemonitfm,
nezakonitom, morski:tn. morskom, zelenim, zelenom, suhoItiavim, suhoItiavom,
nedosjetljivim, nedosjetljivom.
Mnozina
442 Nas.tavei zaNm ;
.-iu m. rodu
ranic, F. 28)
-a.u s. rodu
LJudska bica pretvorit Ce se . .. (Ujevic 205) - Otvorena vrata. (Parun, ZK; 595)
-eu z. rodu
maCe su vrio modeme . .. (Ugresic 24) - Livade tople od elVenog maka, pune
vjetra odnjihale su moju dusu ... (Parun, KVM, 52).
443 Naglasak u N'" je kao u W: ztltI, Zllte, Ziltii, sliivni, sliivne, slilvnii; .
mfsaoni; mfsaone, mIsaonii; dD.gf, dOge, dfigii; bJstrI, bJstre, b:tstrii; s10bodni,
slObodne, slObodnii; cOdnoviiti, cOdnoviite, cildnQviitii; ~i, vralje, ~ii;
bl:iZeni, blazene, blazenii; nezakoniti, nezakonite, nezakonitii; morski, morske,
morskii; zeieni, zelene, ze!enii; suhoItiavi, suhoItiave, suhoItiavli; nedosjetljivi,
nedosjetljive, nedo[ijetljiva.
GENITIV MNOZINE (Gm)
444 Nastavak je za sva tri roda u am -ih:
.,. kad Mali izrastu do Velikih ... (Neimarevie 35) - ... u izlozima luCkih,
aerodromskih, kolodvorskih, autobusnih kioska . .. (Ivanisevie 54) - ... u obliku
malih srca .. . (Ugresic 46) - ... koliko je djecjih korl ta visok . .. (Peic 237) - miris
jetrenke, sumskih gljiva ijaja ... (Sudeta, M, 7). ' •
U beletristici se javlja i stariji nastavak -ijeh.
Bilo je cudnijeh stvari. (Matos, I, 216) - ... red emijeh dupina-...; (Nazor, NK,
41).
445 Naglasak je u am kao u W:
ztltih, sl&vnih, mIsaonIh, dilgih, blstrIh, sillbodriih, cildnoviitih, vr~ih,
blazenih, nemonitih, morskih, zeienih, suhoItiavih; nedosjetljivih..
DATIV MNOZINE (Dm)
446 Sva tri roda u D m imaju alomorfne nasta~ke: -iml-ima.
Slikar se vraca lijepim (kovrcavim) mackama ... (Ugresie 58) - ... onim
velikim brusenim zrcalima ... (Krleia, TK, 28) - Vama muskima u prilog...
(Stamac, TA, 1117).
625
 447 U D m preteZito se upotrebljava kraci nastavak:
::.-cudile su se rukama u ugJjen zasaaenim . •. (Parun, TN, ·128) - ... isprieati
pJa.cuCi malim ubogim medv.iedima ostavljenim u crnoj Sumi ... (parun, ZK,
593).
448 DuZi nastavci veoma su rijetki, obicno su u pOimenicenim pridjevima:
Potonjima je i za Zivota glava bila. u oblacima ... (Aralica, GS, 277-278) .
- Osjetljivima, potrebitima topline, maznima, bilo im je samo do sigUrnosti.
(Stamac; TA, 48) - Pjesmom sazdat eemo zavicaj slobodnima. (Parun, K, 57)
- Viknite (...) i nama, gonjenima .•. (Parui:t, TN, 94).
449 Kracem nastavku davali su prednost i pl.Sti ti drugoj polovici 19. st.,
kako je i bilo u skladu s tadaSnjim normativnim gramatikama, koje su propisi­
vale sarno kraci nastavak za Din, a duzi svrstavale u dual.
. •. Ja.gano se pribliZavaJa. k crkvenim vratima... (KumiCic, KL, 19) - Ne
cudim se (...) svim sjajnim argumentima tvojim . .. (Senoa, ZZ, 72)": Nikad dosta
stek1iskim junakom . .. (KovaCic, A, I, 43).
U beletristici je moguc i stariji, ijekavski lik:
... s"druZinom se vrijetinom mukam stekliskijem vee unapried smije ...
(Kovacic, A, I, 74).
450 Naglasak je D m kao uNi;
Ztltimla, slt1vnlm/a, mfsaonimla, dDgimJa, . "blstrimla, sli)bodnimla, Cildnova­
timla, vr~imla, blazenimla, nez;ikonitimla, morskimla, zelenimla; suhonjavfml
a, nedosjetljivfmla.
AKUZATIV MNOZINE (Am)
451 Nastavci su u Am;
-e za muSki i Zenski rod
... upiSi stranejezike ... (ugre§ic 52) ... vecerao ohladnjelejagode .. , (Kova­
cic, IG,71) Nepodnosim tipicne ienske ... (Ugtesic 50).
-a za srednji rod
Jeduli prijesna jaja ... (IvaniSevic 40) ... kroz mala zamagJjena okanca, ..
(Kolar, MP, 191).
452 Naglasak Am je kao u Ni:
Ztlte, Ztlta, slavne, slavna, mfsaone," misaonii, dOge, dOgii, bIstre, blstra,
sllibodne, sllibodna, COdnovate, cOdnoviitii, vr~e, vrMja, blazene, blazenii,
nezeikonire, nezakonita, morske, morskii, zeJene, zelenii, suhonjave, suhonjava,
nedosjetljive, nedosjetljivii.
VOKATIV MNOZINE (vm)
453 Nastavci u vm isti su kao i u N m:
-i za muski rod
0, tamni dani! (Parun, K, 100) -Uznemireni dozivi, siaite k meni. (Paron, K,
81) - 0 moji mill po srcu ... (KaStelan, 54)
-e za zenski rod ..
626
Vi, lake struje .. . (parun, NT, 110) 0 modre zore planinske. .. (Parun, K. 96)
-a za srednji rod
o pepelnickajutra . .. (Ujevic 78) - 0 monotona naSa zvona bona .•• (Matos, I,
62).
454 Naglasak uvm je kao u Ni:
Ztlti, Zflte, Zfltii, slt1vru; sMvne, slaV1;lii, mfsaoni, mfsaone, misaona, dfigi,
dilge, dilga, bJstri, bJstre, blstra, sl?lbodiJi, sli)bodne, sll)bodnii, Cildnoviiti, cOd­
noviite, cildnoviitii, vr~i, vr~e, vrMja, blazeni, blaiene, blazena, nezeikoniti,
nezakonite, nezeikonita, morski, morske, morskii, zeJeni, zelene, zeJenii, suho­
njavi, suhonjave, suhonjavii, nedosjetljivi, nedosjetljive, nedosjetljivii.
LOKATIV MNOZINE (Lm)
455 U Lm\nastavci su kao i u D m alomorfi:iml-ima za svatri roda.
... razgovor 0 trkacim konjima ... (lvaniSevic 56) ... u beskrajnim modrim
horizontalama ... (KrleZa, TK, 20) - ... 0 kolonadama odmjereniina .•. (Stamac,
TA,101).
456 Kao i u D m preteZito se upotrebljava kraci nastavak:
.. .kliZu po modrim ·munjama . .. (KrleZa, TK, 19) - .. ,·u mlazovima dugoboj­
nim ... (KrleZa, TK, 31) - , .. po drvenim ljestvama ... (MaZuranic, F, 21) - ... na
tuaim sjenicima ... (Tadijanovic 91).
457 DtiZi se nastavak obicno upotrebljava:
a) u poimenicenim pridjevima
... pJovila pogledom po prisutnima ... (Ugresic 61)
b) kao atribut iza imenice
... u bolovima uobiCajenima ... (Stamac, TA, 218).
458 U drugoj polovrc119. st. pisci su upotrebljavali starijilokativninastavak
-ih (-ijeh):
Na visokihpozlaeenih svjeenjacih ... (Kumicic,KL, 22)- ... navelikih balko­
nih . .. (Kumicic, KL, 11) - ..• vee po brcihjunackijeh . . , (KovaCic, A, I,48) "... po
sjajnih palacah peStanskih .. . (Kovacic, A, I, 54) - ... u banskjjeh dvorih spava . ..
(Kovacic, A, I, 61).
U knjiZevnoumjetnickom stilu javlja se i ijeltavizam -ijem:
••• DB tim tvojim brazdam hrapavijem ... (Kranjcevic 32).
459 Naglasak u L m isti je kao i u
zutimla, slavnlm/a, misaonim/a, dilgimla, bJstrimla, sl?lbodnimla, cOdnova­
timla, vr8:ijimla, blazenimla, nezeikonitimla, morskimla, zeJenim/a, suhonjavfml
a, nedosjetljivimla.
INSTRUMENTAL MNOZINE (F) '­
460 Nastavci su u I m kao i u DLm alomorfi -im/-ima.
... s bivSim obalskim radnicima ... (Ivanisevic 18) - pred kucnimvratima ...
(MaZuranic, F, 25) - ... uvijek se nesto dogovara s imuenima . .. (Kaleb 302).
627
 461 Kao i u DLm u I'" preteZe kraCi nastavak: mnozina
... isprekidano svijetllm, mckastim otocima ... (Kaleb 295) - .•• udiSe zivot r.
Ill. Z. r. s. r.
punim plucima . .. (Ugresic 50) - ... pred tim visokim prozorima•.• (Aralica, GS, lijepl lijepe lijepa
126).
lijepib . lijepIh lijepih
462 DuZi nastavak obicno se upotrebljava: lijepimJa lijep1mla lijepimJa
a) u poimenicenim pridjevima lijepe lijepe lijepa
Ja bili se (...) upustila is ozenjenima. (Ugresic 21).
Izbor duZega nastavka omogucuje tocniju obavijestjer je razlikovan lijepimJa lijepimJa lijepimJa
u odnosu na nastavak za F. U navedenojreeenici cak seni iz konteksta ne bi lijepimJa lijep1mls lijepimJa
moglo sigumo utvrditi, ako bise upotrijebio kraCi Uk (ozenjeilim), da lije to 1m ill
Ii (s jednim ozenjenim ill s vise njih), stovise citateJj bi najvjerojatnijetaj Pr:imjeri za:
instrumental prihvatio kao jedninu.
b) kao dopuna glagoliroa postati, smatrati, uciiliti, nazVati idrugima koji nominativ jediline
otvaraju mjesto instrumentalu kao dijelu predikata: Tudijezik je hrapav, tudi hljeb gorak . .. (MaZuranic, F; 98) - 11 res biti vjeran
· .. careve je ucinilo i smijesnima i suvisnima. (Aralica, GS, 276) sluga, aja dobar gospodar .•. (Nazor, VJ, 8);'" Samoje malolijen. (Kaleb 306).
c) Ijelie u atributnim poloZajima Jell soena pecenka, Jo1:e? (Nazor, VJ, 11) ~ Rumena od licitarskih konja,
Pod zvijezdama mtim jednakima. (Tadijanovic· 193) - ... s glavama meka­ tamna i sJatka od zagorene peradi, pletena od zutih kosara, procesija prolazi;
nima kao maslac... (Stamac, TA). (Peie 31) - Lijepa rijee zeJjezna vrata otvara ... (Nazor, VJ, 28),
Sveje onda bilo sretno i vese10 ako Motovuna •. . (Nazor, VJ, 11) - ... grbavo ti
463 U skladu s tadaSnjom normativnom gramatikom. pisci su· u drugoj ime, nakazo. (Kovacic, IG, 100) - ... inace imje meso bijelo ... (peic 33).
polovici 19. st. upotrebljavali nastavak -imi:
· ., nase lade polete za nonnanskimi... (Kumicic, KL, 13) - .•. sa· zviezdami
sitnimi .•. (Kovacic, A, I, 68). geilitiv jednine
. .. bJjesak slavna sestopera . .. (Ujevic 29) - .. . za1ogaj suha kruha .•. (Biblija,
Pojavljuju se i ijekavizirani nastavci: -ijem u poetskim teksto~:
SZ, 623) - Od bola straSna ... (Kovacic, IG, 535) - ... mogu mime duse leci . .. (B­
· .. klvavijem nokti gnijezdo riju. (Kovacic, A, I, 78) - '" ter se grle rukam
gvozdenijem .. . (Kovacic, A, I, 80). H-Z, Ui8) .. ; konj lijepe dlake ... (Marette, 572) - mill boze, velike nepravde . ..
(Maretie 573) - , .. klupko Zilava mesa . .. (lvanirevic 138) - LJudi, sto je nova .. ,
464 Naglasakje u 1m kao u W: (Nazor, VJ 45)- ... pjesmeiz grbava srca ... (Ujevie 97)
MtIm/a, slfivnimla, misaonImla, dilghn/a, blstrimla,sllJbodnImla, Cildnova­ dativ jediline
t1mIa, vraJjimJa, blaZenImla, nezakoilit1mla, morskimJa, zelenImla, suhonjaviml .•. morao je ubijenu psu ili macki odrezati njuSku... (Kovacic, IG, 50)
a, nedosjetljivimla. Gospodnji je put okrilje bezazlenu ... (Biblija, SZ, 617) .
Krilatoj - tko ti je snagu dao? (Kastelan 58) - Da kraj vee dode. tom jurenju
glupu ... (Kovacic, IG, 519) - Trijeznu oku doima se glupavo ... (Aralica, Pr, 30)
Deklinacija neodredenih pridjeva
akuzativ jediline
465 Neodrelieni pridjevi u NGDAL muskog i srednjeg roda jednine imaju (Nazar, VJ) ... noseei peeena vola .. . (12) ..: .,. bili su obuceni u zeJjezan
nastavke imenicke e-deklinacije. U svim ostalim padeZima morfoloski su i2jed­ oklop ... (25) - ... pustam te slobodna ... (31); Jakan je nakrivio frisoku podig­
naceni s odrelienim pridjevima, tj. mijenjaju se po dE:!klinacijSkom tiptl -og(a)/­ nutu glavu . •. (Kovacic, IG, 72) - UCiteJjica mlada, u crno oc;Uevena .. : (Tadijano­
eg(a) u m. i s. rodu, a -e u z. rodu. vic 186)· . . .

jednina lokativ jednine

m.r. Z. r. s. r. U mladu vinogradu ... (Tadijanovie 222) ~ ... U ovom mraku mirisavu ...
lijep lijepa lijepo (Ujevic 90) ... u mrtvu vijeku ... (Kovacic, IG, 543) - U bije10j sobi iivi Adin
lijepa. lijepe lijepa Ganan. (Tadijanovic 11) - U iarlru grlu ... (Kovacic, IG, 536) - ... urazumnu
lijepu lijepoj lijepu srcu . .. (Biblija, SZ 621). . .
lijep (za nezivo) lijepu lijepo
lijepa (za zivo) 466 Po toj se deklinacijskoj (ali ne i naglasnoj) shemi mijenja i dio odre­
d:enih pridjeva, tj. posvojni pridjevi na -ov, -ev, -in. U novije doba ta se promjena
lijepu lijepoj lijepu . svodi.samo naNi m. r. iN m. r. kadimerucaznaci neZivo.U GDAIJm. i s. roda­
lijepIm lijep6m lijepIm sve su cesci nastavci deklinacijskog tipa -og(a)/-eg(a).
628 629
__ Primjeri: slilvno, misaon,.misaona, mfsaono, g6rak, gorka, gorko, blazen, blaiena, bla­
teno, zaiisan, zaJiSna, zaiisno-:-- _
Gle, pise Iva Vucicev•.• (Kovacic, IG; ·135) - ... eipelarov Misko pJakao bi ...
lzuzevsi tipove gorak i mttav, koji u odredenim oblicima imajudugosilazni
(parun, K, 16) - ... bio tanto i sin bakin ... (Brlit, 1M 82);
naglasak (giJrkl,g{)rka, gl}rko, mftvi, mftva, mftvo) u svim navedenim prim­
preko bratova ramena ..• ~ovacic, IG, 28)~ •.. s IQzina brijega ... (Kovacic, jerima isti naglasak imaju i odredeni oblici.
IG, 33) - ... silka djedova nosa ... (IvaniSevic 13)- ... poput trstikina liSca.~.
(Stalnae,TA,64); 471 Naglasakse mijenja:
... ne odgovori m1a4icevu sapatu •.. (Nazor, MSLJ, 26) - ... mufu Uciulinu a) ujednosloZnih pridjeva tipa: tut, ruta, ruto i bOs, bosa, boso. Pridjevi tipa
plate •.. (Aralica, PT, 14) - Mnogi lask~u lieu odlicnikovu ... (Biblija, SZ, 625); rot u odredenim oblicima imaju dugosilazni naglasak (tuu, rota, roto), a pri­
· .. skulu!Qte lipov c~ ... (Ugresic 44) - ..• pred V rancicev dolazak . .. (Aralica, PT,
djevi tipa bOs kratkosilazni (Msi. Msa. q{)so).
·12) - ... nadose jos KoEdenJrin biser.•. (Brlie, IM, 60); . b) u dvosloZnihpridjeva tipa: vlsok, visoka, visoko, d{)bar, dobra, dobro
i valjan, valjana, valjano. Pridjevitipa vlsok i valjiin u odredenim oblicima imaju
•.. na covjekovu lieu .•. (peterlie 67) - .. ; ll;a Psoglavcevu brdu . .. (liazo.r, VJ, 23) _
. Pojedini pisci u istOm tekstu upotrebljavaju obje inacice: kratkouzlazni naglasak na prvom slogu (visoki, vlsoka, vlsoko, vatjanI, valjiinii,
(KrleZa, PFL) " . izvede HitreCevog neosiguranog. bika (.•.) u on~ pakao po valjiino), a tipa dl>bar - kratkosilazni (dl>brI, dl>bra, dl>bro).
HitreCeva bika ••. (82) - .•• koji je spasao Hitreeeva bika. (83); c) u trosloznih pridjeva tipa nagao, nagla, naglo, koji u odredenim oblicima
(DvorZlUt) .. , drugi dio Doncevicevaromana .. . (29) ... odem do Preradovi­ imaju postojatll dugosilazni naglasak na prvqm slogu (nagli, nllglli, nilglij). .
cevog trga .. , (30) ...: . " prema Mihalicevu stanu . •. (29) - . .. 0 KrleZinom opravda­ d) u cetverosloznih pridjeva tipa: okriigao, okrrigla, okruglo, koji u odre­
nom udaru.,. ( 3 0 ) ; · . denim oblicimazadrZavaju kratkouzlazni naglasak u svim padezima (okragli,
(Ugresic) - PoSteficinu racunu •. , (52)- I AnuSkinom novom deeku ... (70); okriigJii, okriiglO).
. (Stamac, TA) .... U kantini Lenjinovog brodogradiliSta . .. (22) - '" prije utje­
lovJjenja Gospodinova •. , (26). ­ 472 U deklinaciji ovoga tipa nema dugih vokalau nastavcima osim u Gi z.
roda, P svih rodova iGDL1M svih rodova.
467 Pndjevi na -ov, -ev; -in, je).' su odredeni, mogU imati vokativ. lJ~· m. (KovaCic, 1G) Besaje visoka, divJja, l>plisna . .. (12) Stolar Mocan (...) govori
toda tih pridjeva nastavakje -0: . . krlltkIm, tvfstIrn reeenieama. (16) - Selo je ostalo mirno. i zapiiIUeno ... (20)
- . Gavranov gavrane... VU:alica, PT, 31) - Ni ti, kl.(jin sine .•. (Raos, NKP, .187). _ nebo je bilo mI'ko, erno ... (35) - ... da lije trava na livadi d{)pojasna ill kl'Zljava,
da li su vOCke r3dne ill beZlisne, da Ii su cokoti teski ill potiveni . .. (55) - Malena
468 Glasovne promjene. U Ni i Ai (za neZivo) m. roda imaju nepostojano tije1a, kiidrave diige kose i okrUgle mAhovinaste brade, slicio je grmicku .. . (70)
a pridjevi sa zaVl1lecima: . Jakoje stado, p~jako ... (73) - . •• jos kao dijete volio krupne rijeci. (74)
-(a)k: kratak - kratki, .sipak- sipki
(Nazor, VJ)Obdanje kao ptiea vliliklh, bijeJfh krila ... (16) - glava na siroku
-(a)Jj: divalj - divJji, supalj 5upJji

7"" vratu i najakim iamenima ... (17) - Dizahu se na prste,svi znl>jni odnapora ...
-(a)n: divan - divni, zoran - zoriri
(30) ,- ... na viSokubrdu ... (7) - noseei petena vola . .. (12).
-(a)o: 'nagao - iiagli, topao topli
(Aralica, PT) PrceVttu ne smeta ni ukor... (14) - ... od nevoJjena covjeka . ..
-(a)r: dobar - dobri, Zustar -iustri; .
(17) - ... grad ervimIh krovova i mllslvnih sfvih zidina, grad Dskih prozora i OskIh
ulica . .. (19) - .,. po lijepu vremenu ... (22) - ... kao kornjaca u sarenu oklopu ...
469 U padeZima bez nepostojanoga a katkad se steknu uvjeti (23) - Neka me nitko ne dm osobito mudrim ni posebno sr~tnlm. (31-'-32).
a) za jedIlacenje stiglasnika po zvucnosti: Jjubak - ljupki, gladak - gliltki,
(Ujevic) Lijepe su basne • .. (32) - ... a kuce su opet aste i crvime. .. (38) na
drzak -'- diski teZak - teSki
-mesu golu . .. (34) ., . i sad je liSce svjeie ze1eno ... (38) - Oni im~u rildne ruke,
· b) <za izostavljanje suglasnika (u skupovima stn i idn): radostan - radosni,
vrijoone, bijeJe il erne .•._(50).
nuidan-nuini.
(Tadijanovic) DrZala je rukovet ruia ICrvenIh i svj~iihl Od rose. (166) - SpiJ.­
stene glave, sniliden, zanijemio (...) zatekoh bolnickii vrata sirom otvorena ...
470 Naglasak je u neodredenih pridjeva postojan ill promjenjiv. Postojan je: (250).
a) ujedIlosloZnih pridjeva tipa: llfk,llfka, llfko. U veeini tih pridjeva naglasak
ostaje na istom mjestu i u· deklinaciji odredenih oblika: llilti, llIka, Ilfko. Dio
takvih pridjeva u odredenimoblicimazanijenjuje kratkosilazni mlglasak dugo.
silaznim: stl/r, stl/ra, stllro- stllri, stl/ra, stilro.
· b) u visesloZrrih pridjeva. tipa: s'1tan, sUna, sItno, s1l>boda:iI, sll>bodna, sl/}"

bodno,· mUostiv, m1lostiva, m1lostivo, ctldnovat, Cildnovata, ctldno.vato, liikav,

Stupnjevanje (komparac1ja) pridjeva
.iUkava, liikavo, bOdJjikav, bOdljikava, bOdJjikavo, jezican,jeziena, jezicno, giisje-­

nieav, gUsjenicava, gUsjenieavo, kisovit, kisovita, kisovito, jednoglasan, jedno.

473 Bica, predmeti i pojave mogu imati koju istu osobinu, ali u nejednakoj .
glasna, jednoglasnl?, pJavetnikast, piavetnikasta, plavetnikasto, slilvan, sliivna,
kolicini u razliCito vrijeme ill u usporedbi s drugim bicima, predmetima i poja­
630 631
 1
j , varna. Stupnjevi razlike ukolicini iste osobine izricu se posebnim oblicima 476 Usporeaivanje p!-"ema kolicini kvalitete koja se izrice pridjevom, na­
pridjeva. zvano komparacija-ili stupnjevanje pridjeva, ima tri stupnja. 1. stupanj ili pozitiv
I Dobar je ruski caj. Kineski je jos bO,lji. A najboJji je caj s osmijehom •.. osnovni je oblik: garay, garavo, garava. .
I1 (Balog,'JM, 9).
, Kvalitetu dobrote imaju sve tri vrstecaja Pridjevom dobar pripisuje se ta Kako je tesko biti slab,
! kvaliteta ruskom caju. BoJji izrice da te kvalitete kineski caj ima vise. NajboJji kako je tesko bitl sam,
1
"I
izrice da te kvalitete ima caj s osmijehom najviSe,'tj, vise od obaju prije i biti star, a biti mlad!
spomenutih. (Ujevic 16).
i1 Probudilo me maCe garavo, pregaravo, garavije od dimnjacara kadje najga­
raviji. (Horvat-Kis, 208). " 477 ' 2. stupanj ili komparativje oblik kojim se izrice daje odredene osobine
Mace je garavo i po toj garavosti usporeauje se s dimnjaearom. Oblikom vise u jednog nego u drugog predmeta, odnosno da je jedan predmet ima viSe
garavije·izrice se da je u maCeta vise garavosti nego u dimnjacara. Dimnjacar u jednoj nego u ,drugoj prillci: garaviji, garavije, garavija.
I pak moZe biti obofen s viSe ill manje gara ,pa obliknajgaraviji izrice najvi!ii
stupanj dimnjacarove garavosti.' Pouci mudroga i bit cesjos mudriji. .. (Biblija, SZ, 616) - Probitacnijeje steel

I 474 Tako se, u pravilu, stupnjuju ill kompariraju kvalitativni (opisni) pri­
djevi. Gradivni pridjevi imaju komparaciju' kada se upotrebljavaju u prenese­
mudrost nego zlato ... (Biblija, SZ 622) - .• , vreca·nije trbusastija •.. (Ivanisevic
15). '

478 Ako se u komparaciji izrice i ono !ito ima manje zajednicke osobine,
nom, dakle kvalitativnom znacenju ill kada se gradivnim pridjevom' izriCe
prisutnost jedne tvan u drugoj. onda komparativ u recenici otvara mjesto sintagmama nego ili no + nominativ
i od + genitiv.
Akoje Zivot rijeka sto teee,
BoJji je zalogaj suha kiuha s mirom nego sa svaaom kuca puna Zrtvene
Jjubav je zlato nataloZeno.

pecenke. (Biblija, SZ, 623) draia no ona kisa, (Ujevic 40) - Slaaaje Jjubav tvoja
Ona ga u svom koritu Ifiise.

A zlato raste. I sto ga dalje

od vma. (Biblija, SZ, 646).
u sebi nosi, sve zlatnijaje. 479 3. stupanj ill superlativ je oblik kojim se izrice da izmeau veceg broja
'(parun,K,69). predmeta illu razliCitim prilikama jedan predmet ima najvise osobine oznacene
pridjevom: najgaraviji, najgaravije, najgaravija.
Srce ti je kamenije od najtvraega kamena. (T-B, 100).

Ni posvojni se pridjevi, u pravilu, ne stupnjuju, ali mogu imati komparaciju

Najnesretniji u toj siromasnoj troclanoj obiteJji bioje upravo Ifiez1n najmiatli
ako se u njihovu sadrZaju teli istaknuti i koja kvaliteta. ' Clan Trpimir. (. ..J Na dan svoga roaenJa Trpimir je usprkos svemu bio najrados­
Ti s1 Hrvat, stariji, c1!;ci, hrvatskiji od mene. (Matos,!, 368). niji. (Balog,JM, 75).
Pridjevom hrvatskiji u toj Matosevoj reeenici ne izrice se sarno narodnosna
pripadnost nego i veea kolicina osobina koje junak pripovijetke smatra tipic­ 480 Ako se izricu i predmeti koji imaju manje zajednicke kvalitete, imperla­
nima za pripadilike hrvatskoganaroda. tiv u reeenici otvara mjesto sintagmama metlu + instrumental, od + genitiv
U muskarca se moZes ubno pouzdati. Uskoro je sam sebi dovoljan. Svojom i izmetlu + genitiv. '
toplinom on bno nauCi odciavati kuru. Vee je majCinskiji no sto se prije misllio.
(Stamac, TA, 280). ( Britva je najostrija od svih instrumenata. (Baric '111) - ... 0 najJjepsa meau
lJl Grassovu romanu Lumbur pridjevom majcinskiji izrice se veea mjera onih ienama ... (Biblija, SZ, (44) - Izmectu dragoga kamenja najtvrtli je dijamanT.­
kvaIlteta koje se pripisuju majkama. (Baric Ill). . , '

475 Mogu se usporewvati i dva predmeta s jednakom kolicinom iste kvali­ 481 Neki pridjevi imaju samo dva stupnja komparacije: pozitiv i superlativ:
tete. Tada pozitiv u reeenici otvara mjesto sintagmi kao + nominativ: doIfii - najdoIfii, goi:nji - najgorIfii,zadIfii - najzadnji, predIfii - najprednji. Nije,
medutim, nemoguce dakoji pisac upotrijebi i komparativ rid tih pridjeva. Na
erna kao ponoe, zlatna kao dan primjer: DoIfiiji sam od tebe, ali nisaril najdoIfii.
Macuhica cuti ispod rosne vaze ...
Kao sarort tamns. kaoZivotsjajna
i! ,Macuhica cvate,ali.ne miri!;e;" , Tvor\la komparativa

i!
(Matos, I, 28): ,

182 Komparativ od supletivnih osnova imaju pridjevi: dobar - boJji, zao

- gori, malen - manji, velik- yeti, dug - dulji (pored: duZI).

~ 632 633
"~
~
ii
:i

I
 BQ.{je je moje pucanstvo nego woje vlasteostvo. (Cubelic 50) Nisi mi mogao ifjen ~ ]jeniji (pO'red: .(j~i), nijfun - njemijI (pO'red: nj~i), proot - prostijI,
veCu nesreCu donijeti .• . (ivaniSevic34) - ... cuvaju manju t;Uecu ..• (HO'rvat-Kis pOst - pilstijI, rAn - raniji, sian - slaniji, sv~t - svetijI, star - stiirijI
179). . c) dvoslO'Zni pridjevi s altemacijO'm -11-0: Cio - cllijl, mIo - mllijI, v~ - vreJiji,
z~ .zreJiji, troo ~i
483 Nastavkom -Si tvO're komparativ pridjevi: lijep - .{jepsi, 18k -lakSi i melr d) pridjevi na -(a)k koji nisu navedeni u t. 77 d: glbiik - glpkijl, .{jabak
-mekSi. - .(jupkiji, brIdak - brltkijI, £tdiik - zltkijI, slpak slpkiji, plt8k - pltkijI, df'ziik
Meksije . .. (N azor, MSLJ, 18) ... imat eete mnogo .{jepSi ten . .• (Ugresic 17). - dtsk.oI
e) pridjevi od dvaju ill vise slO'gO'va koji nisu navedeni u t. 76: mlidar
484 Nastavak -.{j1 ukO'mparativu imaju pridjevi kO'jima O'snO'va zavrSava na mudrijI, stiisit -stasltiji, .imlican- imucniji, brdovit. - brdovltijI, raspOlozen
-b, -p, -Yo grub - grub.{ji, sirup. skup.{ji, kiiv - kriv.{ji. Takav nastavakiInaju - raspolozenijI, jednostiivan - jednostilvniji, pojednostiiv.{jen pojednostav.{je­
i dvO'slO'Zni pridjevi Clebeo i (jubok, kO'ji u kO'mparativu skracuju O'snO'vu: deb.{ji, niji
dub.{ji. . . •. posU{jao je sve intenzivniji... (Krleza, PFL, 168) - ... kao sve teze i sve
mracnije pitanje ... (Kdeta, PFL, 26) ... we je laganiji... (Iv~sevic 38)
481>. Nastavak -i u kO'mparativu imaju: - ... kao silu silniju od svih sila ... (lvanisevic 27) - Ima Ii sto prodirnije,
a);jednO'sloZnipridjevis dugosilaznil,nnaglaskom kO'jima osnova zavriava srebrenije od zvona ... (Ujevic 71) - •.. posU{jala je sve Zalosnija . .. (Ugresic 55)
na nepcani suglasnik ill r: vruc - vrllCf, rid - rIi1f, kfnj - k1nji, sij~r - sjim. - Mirisnije su,;. (Tadijanovic 86).
Takav je komparativ i u pridjeva Slrok i teZak, sarnO' stO' se tvori O'd skracene
O'snove: §lrf itw.
b)·.jednO'sIO'Zni pridjevi s dugosilaZnim naglaskom kojimase nenepcani GLASOVNE PROMJENE U KOMPARATlVU
suglasnik na kraju O'snove jotira: blJlg - blazI, sOh - silSi, jM!: - jl1CJ, ci'n - ctnjI,
.{jilt...:. .(jMi, biz":' btzi. TakO' je i u pridjeva s .oe u pozitivu: blijM - b.{jMi, bijM 487 U kO'mparativnim O'blicima javljaju se slijedeee glasovne promjene:
-bjiWI. .. . a) U pridjeva na -(a)k kO'mparativni oblici nemaju nepO'stojanO'g a: lm!i.t8k
c) O'vi ImltkO' naglaSeni jednoslO'Zni pridjevi, ko-ji u komparativu takoder - kiAcI, hrabar - brabrijI, jl1san - jasnijI, t.1Iniik - tl1njI, t3pao -:. topliji, vlt8k
jO'tiraju zavrSetak O'snO've: dOg - diiZI (pO'red: dilUi), str{)g - stroZi, t1h.- tlsI, ml'k - vltkiji, g6riik - glJreI.
- ml'cI (ceSce: rnl'kiji), Cist - clScI (cesee: clstijI) b) U skuPO'vima stn i zdn gubi se t, odnO'snO' d: shistan sliisniji, nilzdan
d) dvoslO'Zni pridjevi ria -ok, -ek, -(a)k, ~O'ji te slifikse odbacuju i skracenu (nilZan) - mlin.oJ. .
O'sriO'vujotiraju: vlsok - vW, dalek - dfVjI, gll1dak - gll1i1I, t.1Iniik tl1njI, plJt8k c) Pridjevi na -s(a)n i -st u jotiranoj O'snO'vi kO'mparativa zamjenjuju s sa s:
- pl1cI, nlzak - n1Zi, Qzak - iiZI . l;Iijesan - bj~snjI, cvist - CvtsCi, ~stok zMCi. . . ;-. . .
e) pridjevi na -(a)k kO'ji mO'gu imati dvostruke komparative: k~piik:- ki~pCl d) Buduci da se dugi slogovi u kO'mparativnojosnovi pokracuju, provodi se
i kiepkiji, g6riik":' g3rCJ i goddJJ, ki3t8k :... ki3Cl ikiotkijl, m1Zak - ml'Zi i mtskijl i altemacija ijelje, O'dnO'sno ije/e: lijep - .{j~pSI, b.oeJ - bj~I, tijesan fj~snjJ,
. (Matos, I) Vrlo sladiik, sladi nego ikad ... (109) - ... teia mije nego rabovanje rijediik - rjM, stijesnjen - sfjesnjenijI, p.Ii.Mlf - prW, vrijedan.-: vrednijI, trijezan
(118) - ... sve tiSi zenski glas ... (97) - ViSega Zivota otkud slutr{ja ta ... (7) - .•• sve . - treznijI.
mi draZa biva sto je starija" .• (116) •
U dub.{ji zanos•. • (Cesarit 87) - I da je Ziv.{jaINego cijeli Olimp . .. (Cesaric 78) 488 Napomena: Najcesce iz pjesnickih,.ali i iz drugih razlO'ga pisci katkad
.. .jedini nacin da U{j sIrupi posao budejoS sIrup.{ji. .. (Vecernji list, 14115. rujna tvore kO'mparativ, odnO'sno superlativ i mimo navedenih pravila, kakO' u odnosu
1985) - ..• sve je tup.{ji mrak. .. (MatO'S, I, 49) - ... bIiznjega smatramo glupljim ... na izbor nastavka, takO' i u O'dnosu na glasO'vne promjene.
(Desnica 252). . ... sto sjaju ko najciSca snna ... (Ujevic 30)
Napomena:S dijakronijskO'g stajaliSta u timje primjerima nastavak -ji, kO'ji Taj O'tklO'n od pravila, kO'ji je u pjesmi Mastovita noe, uvjetovan pjesnickim
je uzrO'kovaO' jotaciju s epeOtetskim 1. metrO'm, nije rijedak u razgO'vO'mom stilu- pa se susreee i u O'bicnim,prO'znim
(KO'vacic, IG) Bje.{je bijaAe sada mlinsko braAno.•. (43) ... padao sve tekstovima.
husel ... ·(67) Neboje bilojos crnije, morejos tamnije. (NazO'r, VJ, 19).
(UjeVic) ... ona ie. mrZa oq najteie. hrane... (75). ••. u rjeiJi uzduh ... (71) SvO'jevrsna zvukO'vna ravnoteZa usporednih reeenica razlO'gom je tom
... ali jedub.{ja i kie.pea ... (207) - .•• nema viseg i niZeg... (71) . otklonu od pravila.
(Desnica) .. . moj ·bi nasitaj bio tim ieSci stoje milosrde bilo veee. ~. (251) Da.{jina fjeskobno sipi od zrelog maska plav.ija . .. (KuSan 392).
(Ugresic) ... kracih nogavica . .. (24) - ... uia oko gleZnja ... (24). U pjesmi Gasenje boja O'vaj lik je izazvan PO'trebO'm srO'ka (obav.ija - plav.ija),
ali se takoder mO'ze naci i u razgO'vO'momstilu, kaQ. i kO'mparativ siv.iji mj. siv.{ji.
486 GO'lema vecina pridjeva tvori komparativ nastavkom -iji. To su: .. .jedna od najvrucijih tema izborne kampanje .•. (Groden 51).
a) jednO'sIO'Zni pridjevi s kratkim naglaskom koji nisu rtavedeni u prethodnoj U razgO'vomom stilu sve je cesca tvorba PO'mO'cu sufIksa -.oi jer se naglasna
to'cki: rAd - riJd.oI, sthn ~ sttmiji, stAr - stilrijJ, k.{jAst k.{jastijl, vjMt - vjestijI razlika ne osjeea dovO'ljnO'm oprekom izmedu PO'zitiva i komparativa: .vr/lcI
b) O'vi jedncislO'Zni pridje.vi s dugim naglaskm,n: bOs - bOsiji, g{)l - golijI,. - vrilci.

634 635
 Dclao se puna Iijevije od gospode Rose, kojaje samu sebe ubnijaIa u lijevo
krilo svoje stranke. (Stamac, TA, 447).
Na otklon od pravila ocito je prevodioce navela teZnja za vjerno~cu osnov­
nom liku.
NAGLASAK U KOMPARATIVU
489 1. Kao u pozitivu odreaenih pridjeva i u komparativu je zadnji sarno­
glasnik dug: mllnjf, mllnja, mlJ.nje, starijf, starija,starije,jednostitvnijf,jednost8.v­
nija., jednostitvnije.
2. U dvosloznih je komparativa kratkosilazni naglasak: bj~i, MJji, ctnjf,
drAff, kropc:I, Jjl!psf, mlJ.njf, pl1Cf, rjMi, tlJ.njf, vl!ci, iilCf.
3. Komparativ s tri i we slogova ima kratkouzlazrii naglasak na treeem
slogu od kraja: starijI, crveniji, jednost8.vnijf, daIekovidniji, neujednaceniji.
Tvorba superlativa
490 Superlativ se tvori tako da se komparativu doda preflks nbj-: MljI
- nbjbolji, Ib.ksi nbjlaksf, bf'Zf - n8jbrZi, sIMi - niijslaaf, noviji nbjnovijf,
posteniji - nbjpostenijI, sloMdniji niijsIobodniji, redovitiji - nlijredovitiji,
veIic:anstveniji n8jvelieanstvenijL
GLASOVNE PROMJENE U SUPERLATlVU
491 Glasovne promjene provedene u komparativu ostaju i u superlativu:
nbjhrabriji, nbjkraci, nbjsJasnijf, n8jceSCl. U pridjeva koji zapocil'lju suglasni­
komj u superlativu ostaju u neposrednom sllsjedstvu dva j: niV.!acf, nIJjjUinijI,
nlJjjetl1.n(ji, n!iliogunastijl, n!iliednostitvniji.
NAGLASAK U SUPERLATIVU
492 1. U trosloznih supedativa na prefiksu je dugosilazni naglasak a na
padeZnom nastavku zanaglasna duzina: nbjboJjf, nbjvecf, nbjdaljf, n8jniii, nbj­
sin, nbjJjepsI, nbjmeksI, nbjgorI. \
2. Superlativi od cetiriju i vise slogova imaju dva naglaska: dugosilazni' na
prefiksu nbj- i kratkouzlazni na treeem slogu od kraja, kako je u komparativu:
niijzdraviji, niijpametnijI, n8josjetJjivijl, n8jprilagoaeniji, nbjvelicanstvenijL
Dva naglaska mogu imati i troslotni komparativi: nbjMlji,nbjvt'!!Cf, nbjgbrI,
nbjmlJ.nji.
Deklinacija komparativa i superlativa
493 Pridjevi u komparativu i superlativu u sv'im rodovima i brojevima
mijenjaju se po obrascu deklinacije odreaenih pridjeva s nepeanim zavrsnim
suglasnikom u Ni IIi. roda.
636
Primjeri
-nommativ
Ja sam krivae najvecL .. (Matos, I, 27) - Bit cemo posiusniji i radiniji no
prije ... (Nazor, VJ, 45) -Najernji mulj se sm... (Peic 5)- Cekanja postaju kraca
i strpJjivija . .. (Desnica 105) - To je bure nesto najernje . .. (Peic 22) - ... nije bila
gora od drogihZena ... (Ugre~ic 56)- . .. stojeQd dubokoga dublje ... (Ujevic 65)
genitiv .
... njemu preeega na svijetu nema .•. (Brlic, 1M, 128) - Nijejos vidio ljepse
i stasitije iene. av~evic 19) - .. .rujna, najljepseg u nas rnjeseca . .. (Mato~, I,
131) - ... pjesmu naSih najdubljih ilea .. . (Ujevic 46) - ... povrh najsirib. mora ...
(Ujevic 58) - ..• ni glasak najtiSeg gunaanja ... (Biblija, SZ, 650) - ..• izmeau
l)ajkcinijih u Izraelu . .. (Biblija, SZ, 645)
dativ
... tada se mlaQi brat obrati starijemu .. . (Bajka 50) - Tada Bata reCe starijem
bratu •.. (Bajka 51) - .•. plazili jezik starijima ... (Ujevic 156) - ... u susret najdub­
ljim jesenima ... (Ujevic 130)
akuzitiv .
... Zelio sam da se. siabiji prometne ujacega, ajac:i u slabijega . .• (Desnica 255)
- •.. dati svjeZinu, zdraviji i ljepsi izgled ... (Ugresic 29) - ... zagrizao najveeu
kruSku .. . (Marinkovic, PS, 17) - .•. u najdublju Slavoniju ... (Peic, 11) Ti koja
imas nevinije ruke, (parun, ZK, 592) - ... rusili najravnije jele i najdeblje hra­
stove..• (Kovacic, IG, 75) - ... nije izvukla iz covjeka njegovo najbolje djelatno
blago .•• (Ujevic 119)- ... reel svoj najJjepsi vrisak . .. (Ujevic 97)
vokativ
Izabe1o, Jjepsa od mora ... (Mato~, I, 379) - ... 0 najljepsa meau ienama ...
(Biblija, SZ, 647) ." . 0 najdraia meau milinama . .. (Biblija, SZ, 648)
lokativ
.. , moZe Ii se u neCem laksem, luaem i Jjepsem putovati . .. (Peic 13) - ... u
najsretnijem braku ... (Maiuranic, F, 22) •.. po najnovijem osuaen ina rad .. .
(Stamac, TA, 104) - ... prema najdaljem Suncu ... (Ujevic 59) - ... u toj njenoj jos
Jjepsoj Jjepoti ... (Mihalic, BN,7)
instrumental
... bliZnjega smatramo glupJjim... (Desnica 252) ... smatraju najveeom
uvredom ... (Ivanisevic 14) - ... ervenijom od laaarske harmonike ... (Peic 237)
- trava buja najpospanijim, najzamcienijim cupercima . .. (Peic, 10) - ... s Jjepsim
nogama . .• (peic 12) - .•• pa su graniee postajaIe sve nepremostivijima ... (Krleia,
TK, 31)~ .
494 Naglasak je u svim padeiima komparativa i supedativa postojan:
jednostitvniji - jednostitvnijega - jednostitvnijemu - jednostitvnijih - jedno­
stitvnijima; ,
nbjJjepsi nbjJjepsega - nbjJjepsemu, nbjljepsih - nbjljepsfma
495 Postoji i opisna ill analiticka komparacija koja se tvori pomocu priloga
manje . najmanje, vise - najvise: manje dobar - najmanje dobar, vise dobar
- najviSe dobar. Maretic je smatrao analiticku komparaciju obicnijom za. pri­
,:,
djeve gdje sintetiCki oblici komparativa ill superlativa nisu uobicajeni. Po tomje .~~
viSe divJji obicnije nego divJjiji. Analiticka se komparacija obicno upotrebljava '!
kad je stupnjevano svojstvo apsolutno, neporedbeno, a narocito kada ustrojstvo .~
recenice ne pogoduje otvaranju mjesta sintetickom komparativu ill superlativu.
Jl
637 ;~
11
:)
~~
1;1
il
 Tu jesenuje jei1lm viSe lITvav nego crven pijetao. (Pei~, 21) - Publika je iz 1.1.1.2.2. s drugim glasovnim promjenama
nekih svojih razloga postala vise zainteresirana. (Gagro) 1.1.1.2.2.1. s jednacenjem po zvucnosti
1.1.1.2.2.1.1. s promjenom b > p
uzorak jednina
3.
N ljilbak ljilpka ljilpko ljilpkI ljilpka Jjilpko
UZORCI PRIDJEVSKE PROMJENE G ljflpka ljilpke ljflpka ljilpk6g(a) ljflpke ljOpkog(a)
D ljflpku ljilpkoj ljilpku 'ljilpk6m(u, e)ljilpkOj ljflpkOm(u, e)
496 1. pridjevi s dva tipa deklinacije A ljilbakl ljilpku ljilpko JjilpkI ljilpku ljflpk6
1.L s Qi na -a i -og(a) ti m. r. ljilpka Jjilpkog(a)
1.1.1. s Ni na 0 i -iu m. r. V - JjilpkI Jjilpka ljilpk6
L Jjflpku ljflpkoj ljilpku Jjilpkom(u, e) ljflpkoj ljilpk6m(u, e)
1.1.1.1. bez glasovnih promjena I ljilpklm ljflpkom ljflpkIm Jjflpkim ljilpkom ljflpkIm
uzorak
L jednina neodreCleni odreCleni mnoZina
N ljilpki ljflpke ljilpka ljOpkI Jjilpke 8ilpkii
m z. s. m: Z. S.
Gljilpkih ljilpkih Jjilpkih .(jilpkih ljilpkih 8ilpkih
N drag draga drago dnigI draga drag6 'D ljilpklm(a) ljflpkIm(a) ljilpkIm(a) Jjilpklm(a) Jjilpklm(a) JjflpkIm(a)
G clniJIa. drag-e draga dragog(a) dnlge drtlgog(a) A Jjilpke ljilpke ljllpka Jjilpke Jjflpke Jjflpka
D dragu dragoj dnfgu dragom(u, e) cWgoj drag6m(u, e) V ljflpkI Jjflpke Jjflpka
A drag! dragu drag-o drfigiI drag'fi, drag6 L Jjilpklm(a)ljilpklm(a) ljilpkIm(a) JjflpkIm(a) ljflpklm(a) Jjflpklm(a)
draga drag-og(a) I ljllpklm(a) Jjflpklm(a)Jjilpklm(a) Jjflpklm(a) Jjflpklm(a) JjilpkIm(a)
V - dragf draga drag6
L dnfgu dragoj dragu drag6m(u, e) •dragoj drtlg6m(u, e) 1.1.1.2.2.1.2. s promjenom d > t
I dragim dragom dr8gim dragim drag6m dragf:m uzorak jednina
4.
mnoZina N sllIdak sll!tka sll!tko sllUki sll1tkil sll!tko
N dragi drage drag-a dragI drage drtlgil G sll!tka sllItke, sll!tka sll!tkog(a) .sll1tke sll!tkog(a)
G dragih dragfh 'dragfh dragfh drtlgfh dragih D sll!tku sllItkoj sll!tku sll!tk6m(u, e) sll1tk6j sll!tk6m(u, e)
D dragim(a) dragf:m(a) draglIn(a) draglIn(a) draglIn(a) dragfm(a) A sll!dakl sll!tku sll!tka sllItkII . sllItku sll!tko
A drage drage draga drage drage drtlga sll!tka sll!tkog(a) sllItkii
V dragf dnige draga V sll1tkI sll!tko
L dragf:m(a) .dragim(a) dragf:m(a) dragf:m(a) dragf:m(a) dragIm(a) L sll!tku sll!tk6j slitku sll1tk6m(u, e) sll1tkoj sll1tkom(u, e)
I dragim(a) dragiin(a) .drag:iin(a) draglm(a) draglm(a) draglIn(a) I sll1tklm sll1tkom sll1tklm sll1tklm sllItkom sll1tklm
mnoZina .
1.1.1.2. s glasovnim promjenama , N sll1tki sll1tke sll1tka
sll1tkI sll1tke sll1tkii
1.1.1.2.1. s nepostojanim a, bez drugih promjena G sll1tkIh sllItkIh sll1tkIh
sll1tkIh sll1tkIh sll1tkIh
uzorak jednina D sll1tklm(a) sll1tklm(a) sll!tklm(a)
sll1tklm(a) sll1tkIm(a) sll1tk:lm(a)
2. A sll!tke sll1tke sll!tka
sll1tke sll1tke sil1tka
N dllbar dobra dobro dllbrl d()bril dllbro V sll!tkI sll1tke sll1tka
G dobra dobre dobra dllbrog(a) dllb~ dllbr6g(a) L sll!tkIm(a) sll!tklm(a) sll1tklm(a) sll!tklm(a) slAtklm(a) sll1tklm(a)
D dobru dobroj dobru dllbrom(u, e) dllbroj dllbrom(u, e) I sll!tklm(a) sll!tklm(a) sll1tklm(a) sll!tklm(a) sll1tklm(a) sll1tklm(a)
A 'dllbar! dobru dobra d()brI/ dllbra dllbro
dobra d()brog(a)
V - dllbrl dllbnl dllbro 1.1.1.2.2.1.3. s promjenom z> 5
L dobru dobroj dobru dllbrom(u, e) dllbroj dllbrom(u, e) uzorak jednina
I dobrlIn dobr6m dobrim dllbrlm dllbrom dllbrIm 5.
mnoZina N nIzak nlsks nlsko nIskI nIskil nlsk6
N dobri dobre dobradllbrl dllbre dllbra G nJska nlske nlska nIsk6g(a) nIske nlskOg(a)
G dobrfh dobrih dbbrih
dllbrfh dllbrih dllbrfh D nIsku nIsk6j nIsku nIsk6m(u, e) nIskOj nlskom(u, e)
D dobrlm(a) dobrin1(a) dobrlIn(a)
d()brlIn(a) dllbrIm(a) dllbrlIn(a) A nIzak nlsku nIsko nlskII v nIskii nlsk6
A dobre dobre dobrad()bre dllbre dllbra nlska n1sk6g(a)
V - d()brI dllbre dllbra V - nlskI nlskii nlsk6
L dobrlm(a) dobrim(a) dobrim(a) dllbrlm(a) dllbrlIn(a) dllbrim(a) L nlsku nlsk6j nlsku n1sk6~(u, e) nlsk6j nlsk6m(u, e)
I dobrlm(a) dobrim(a) dobrim(a) dllbrlm(a) dllbrim(a) d()brlm(a) I nlsklm niskom nlskIm nIsklm nlsk6m nlsklm

638 639
 mnoZina 1.1.1.2.2.2.2. u skupu idn
N nlslci nlske nlska nlskl nlske nlska. uzorak jednina
G nlskih nlskih nlskih nlskih nlskih n1sklh 8.
D nlskIm(a) nlskIm(a) nlskIm(a)
nlskIm(a) nlskIm(a) nlskfm(a) N nOi(d)an ntl:ina nOino ntI:inI nOinii nOino
A nlske nlske nlska nlske nlske nlska. G nOina nOine nilZila nOinog(a) nOine nt\:iDog(a)
V ­ nlskf nlske D nOinu
nlskli ntI:iD6j nOinu n0in6m(u, e) nt\:in6j nOin6m(u, e)
L nlskIm(a) nlskIm(a) nlskIm(a) nlskIm(a) nlskIm(a) n1skIm(a) A nOi(d)an/ nOinu nOino nt\:inII nOinu nOino
I nlskIm(l;!) n1skIm(a)nlskIm(a) nlskIm(a) nlskIm(a) n1skIm(a) nClZna n0in6g(a)
V
L
-nOinu
'

ni.lZn6j nOinu
nClZnl nOinIi
nOinom(u, e) nOinoj
n0in6
nOinom(u, e)
I nOinfm nOinom nOinim nOinim n0in6m nClZnim
1,1.1.2.2.1.4. s promjenom i > S mnoZina
uzorak jednina N nMni nOine nOina ntI:inI nOine nOinii
6. G nilinih nOinih ntI:inIh nOinih nOinih nOinih
N tezak teska teSko MskI Mskli MSk6 D nClZnim~)nOinim~)nClZnim~)nClZnim~) nOinim(a) nClZnim(a)
G teSka teske teSka 'MSk6g(a) teske MSk6g(a) A nOine ni.lZne nOinIi nOine
nOine nOinii
D tesku tesk6j teSku teSk6m(u, e) Msk6j MSk6m(u, e) V - ntI:inI
nOine nOinIi
A teiakI tesku tesko teskI! tesku teSk6. L nOZnIm(a) nOinim(a) nOinim(a) nOinim(a)
nOinim(a) nOinim(a)
teska Msk6g(a) I nClZnim(a) ntI:inIm(a) nOinIm(a) nOinim(a)
nOinim(a) nOinim(a)
V - MSkI teska tesk6
L tesku tesk6j tesku MSk6m(u, e) teSkoj tesk6m(u, e)
I teskIm teSkom teskIm teSkim teSk6m teskIm 1.1.1.2.3 s alternacijom 1/0
1.1.1.2.3.1, hex drugih promjena
uzorak jednina
mnoZina 9.
N teSlci teSke teSka teskI teske M§ka N vAqeo ' vAqela v~lo vAqell v~seIa v~sel6
G teSkih teskIh teSkIh MSkIh
teskIh G vAqela ~sele v~sela v!sel6g(a) vAqele v~sel6g(a)
teskIh
D teSkim(a) teSkim(a) teSkIm(a) teskIm(a)
teskIm(a) teSkim(a) D v~selu v~sel6j v~selu ~sel6m(u, e) v~seI6j v~se16m(u, e)
A teske teske teska teske
teske Mska A v~ ~elu v~selo v!selfl v~selil v~sel6
V - teskI
teske teska v!sela ' vAqel6g(a)
L teskl'm(a) teskIm(a) teSkim(a) teSkim(a)
teskim(a) teSkIm(a) V - v~li v~elli v~se16
I ~skIm(a) teskIm(a) teskIm(a) MSkIm(a)
teskIm(a) te§kim(a) L vAqelu v~sel6j v!selu v~se16m(u, e) v~el6j v~sel6m(u, e)
I v~selim v~se16m v~selim v~selim v!selom v~selim
mnotina
N-:wseli v~sele ~sela v~sell v~sele v~selli
1.1.1.2.2.2. s gubljenjem suglasnika G v~lih v~selID. v!selih vAqelih v~selID. v~selID.
1.1.1.2.2.2.1. u skupu stn D vAqelim(a) v~selim(a) v~selim(a) v~selim(a) v~selim(a) v~sellm(a)
uzorak jednina A v~sele v~sele v~sela v~sele v~sele ~sela
7. V - v~sell v~sele v~selli
N miistan masna miisno miisnl
masnli mamo L vAqelim(a) v~selim(a) v~selim(a) v~selim(a) v~selim(a) . v~selim(a)
G masna miisne miisna miisnog(a)
masne miisn6g(a) I v~selim(a) v~(a) v~selim(a) v~selim(a) v~selim(a) v!selim(a)
D masnu masn6j miisnu miisnom(u, e)masnoj miisn6m(u, e)
A mastan/ miisnu masno miisnil masnu miisn6
miisna miisnog(a) 1.1.1.2.3.1.1. s drugim promjenama
V - miisnl miisna miisn6 1.1.1.2.3.1.1.1. s nepostojanim a
L masnu masn6j miisnu miisn6m(u, e) miisnoj masnom(u, e) uzorak jednina
I miisnIm masn6m masnIm miisnIm miisn6m miisnIm 10.
mnotina N t3pao t3pla tllplo t3pli tllpla t3p16
N miisni masne masna miisnl masne miisna G tllpla tllple tllpla 0pI6g(a) tllple t3pI6g(a)
G masnih miisnIh masnih miisnih miisnlh miisnih D tl>plu t3pl6j tllplu tllp16m(u, e) t3plOj t3p16m(u, e)
D masnim(a) miisnIm(a) masnIm(a) masnIm{a) miisnim(a) miisnIm(a) A tllpaol 0plu tllplo t3plfl'-, t3plu t3pI6
A masne miisne masna masne masne masna tllpla t3p16g(a)
V miisnl miisne mama V t3pli t3pla tllpla
L masnim(a) miisnIm(a) masnim(a) miisnIm(a) miisnlm(a) masnim(a) L ~plu t3pI6j t{)plu t{)plam(u, e) 0p16j t{)p16m(u, e)
·1 masnim(a) masnIm(a) masnim(a) miisnIm(a) milsnim(a) masilim(a) I 0plim t3pI6m t3plim t{)plim 0pI6m t{)plim
640 641
 mnoZina
N tl>pli tl>ple tl>pla--tl>pli tl>ple tl>plii :.a
1.2. s Qi In. i s. roda na i -eg(a)
G tl>pJih ' tl>pJih tl>pJih tl>pJih tl>plfh tl>plih 1.2.1. bez glasovnih promjena
D tl>plim(fl) . f:!Jplim(a) tl>plim(a)
tl>plim(a) tl>plim(a) tl>plim(a) uzorak jednina
A tl>ple t/}ple tl>p~ tl>ple ' tl:Jple tl>pla 13.
V tl>pli " tl>ple tl>plii N vnlC' v.nlC'a v.nlC'e vnlCi vnl&i vnlC'e
L tl>plim(a), tl>plim(a)t{)plim(a) tl>plim(a) tl>p1i1ll(a) tl>plim(a) G v.nlC'a v.nlC'e v.nlC'a v.nlC'eg(a) vnlC'e vnlteg(a)
I tl>plim(a) tl>p1i1ll(a) tl>plim(a) tl>p1i1ll(a) tl>pliin(a) tl>plim(a)' 1;> v.nlC'u v.nlC'oj v.nlcu vnlC'em{u) vnlooj vnltem
A v.nl& v.nlC'u vnlC'e vrilcv vnlCii vnlte
v.nlC'a vnlC'eg(a)
V vnlCi v.nlC'a VraC'e
L v.nlC'u v.nlooj v.nlC'u v.nlcem(u) , vnlooj vnlC'em(u)
1.1.1.2.3.1.1.2. s alternacijom ijelje
I v.nl6Im v.nlC'om v.nl6Im vnl6Im vnlcom vnlcim
uzorak jednina
mnoZina
U.
N v.nlCi v.nlC'e v.nlC'a vnlCi vnlce vnlca
N clo ' , cijeJa ,cfjeIo
G v.nlC'lh v.nlC'lh v.nlclh'vnlclh vnlC'lh vnlClh
'cfiM c.ij1ilB c.ijelo
G cVeJa cfjeIe cfjeJa D vniC'im(a) v.nlC'im(a) vniC'im(a)
vnlCim(a) vnlCim(a) vnlcim(a)
c.ijMog(a) cfiMe cUelog(a)
D c.ijelu ciJeIoj " c.ijeIu A ,v.nlC'e v.nlC'e v.nlC'a vnlC'e vnlci! vnlca
'c.ijfJ.Om(u, e) CijMoj cfieJom(u. e)
A dol eijeIu, ey& cfj&i! cfjMa c.ijM6
V - vnlCI vnlte vnlca
eijeJa L v.nl6Im(a) v.nlC'im(a) vnlC'im(a) vnlcim(a) vnl6Im(a) vnlcim(a)
djelog(a) ,.
V - cijM cfiMe, cfililB
I vnl6Im(a) v.nl6Im(a) v.nl6Im(a) vnl6Im(a) vnlCirri(a) vnlcim(a)
L c.ijeIu djeIOj cfieIu c.ijelom(u, e) c.ijMoj cijMom(u, e)
I djeJIm ciJeIom cfieIim cij&im c.ijMom c.ijelim, 1.2.2. s nepostojanim a '
mnoZina
N djeIi ciJeIe cfiela
cijM cfjMe uzorak jednina
G cfje1fh. ,cije1fh cfililB 14.
cije1fh
, cfi&ih cQ&ih cQ&ih
D c.ijeJIm(a) cfjeJim(a) c.ijeJIm(a) cfj&im(a) c.ij&im(a)
N sripalj srip.ija srip.ije stlp.iji sqplja sdplje ,
cUelim(a)
A c.ijeIe cfjeIe. cfieJa cfjMe c.ijMe
G srip.ija srip.ije srip.ija sdpljeg(a) stlplje sllpljiig(a)
V: ­ ~ D Sdp.iju srip.ijoj sup.iju stlpljem(u) sdpljoj sllpljem(u)
,cQM 'cijlY.e c.ij1ilB
L c.ijeJIm(a) cfjeJIm(a) cfjeJIm(a) cjj&im(a) A sripaijl srip.iju sdp.ije stlpW stlpljri , sllplje
cUelim(a) cfjlY.Im(a)
I c.ijeJIm(a) cfjeJim(a) cQeJIm(a) cQlY.Im(a) cij&im(a) Stlwa Stlpljeg(a)
cfjelim(a)
V - stlp.iji sdplja stlpljii
L srip.iju sup.ijoj sriplju sdp.ijem(u) stlpljoj sdp.ijem(u)
I sup.ijfm srip.ijom Itlpljim sdp.ijim stlp.ijom sdpljim
mnoZina
1.1.2:, s Ni sarno na..(l
N sUp.iji sup.ije sup.ija stlpljI stlp.ije sllp.ija
uzorak jednina
G srip.ijlh Stlp.ijlh sup.ijlh stlpljib stlp.ijlh stlp.ijib
m.is.r. D sup.ijfm(a) Sdp.ijim(a) Stlp.ijim(a)stlpljfm(a)
12. sllpljfm(a) sdpljim(a)
N ~cin m~ A sriplje suplje sup.ija stlplje stlplje sdp.ijs
miUCiDo

G m~Cina mlijCiDe
V - stlp.iji stlplje sdplja
~Cina m~Cin6g(a)
",Dc. m~Cinu mlijCiDoJ ,L Sdpljfm(a) sup.ijim(a) sdp.ijim(a) sdp.ijim(a) sdp.ijim(a) so.p.ijim(a)
~CiDu" mIijCinom(u. e)
A m~cinl mlijCiDu m~CiDo
I supljim(a) sripljfm(a) Sdp.ijfm(a) stlp.(jim(a) sdp.ijim(a) stlp.ijim(a)
~CiDog(a)
mijjcina

V ~cin mlijCina ... 1l;X.;~

~~o,
L m~cinu mlijCinoj
2. pridjevi s jednim tipom deklinacije
miliCinu milicinom(u. e)
I m~CiDim miliCiDom 2.1. s Qi u m. rodu na-og(a)
miliCinim
mnoZina uzorak jednina
,N mijjCini ~e mNCina
15.
G m~cinIh mNCinIh mijjCinIh
N nOCnl noena noC'no
D m~CiDim(a) lQ.ijjilliiIm(a) mNCinim(a)
G noenog(a) noC'nii noC'nog(a)
•A m~cine ~Cine m~Cina
D nOC'nom(u, e) noC'noj nocnom(u! e)
V m~Cini m~CiDe." mijjCiDa
A nOCnIl noC'nri nocno .
L ~Cinim(a) m~Cinim(a) ~Cinim(a)
noenog(a)
'I mijjCinlm(a) , m~(a) ~cinim(a)
V nocni noena nOC'no
Po tom se uiork,u dekliniraju pridjevi na-ov, -ev, -in.
L noenom(u, e) , noC'naj noenom(u, e)
I nOCnim nOC'nom nOC'nfm,
642
643
 mnoZina

N .. nocni noene nocnii

ZAMJENICE.
G notmh noCnih nocnih

D nocnim(a) (noCn1m(a) nocnim(a)

A nocne noene nocnii.

V noCni nocne nOCnii.

L noCnIni(a) nOCniin(a) noCn1m(a)

I nOCn.ml(a) n6cnIm(a) nocnim(a)

2.2. s dum. r. na.-eg/a

uzorak . jednina

16.
N dj~i dj~jii dj~e

G dj~jeg(a) dj~je dj~jeg(a)

D. dj~m(u) dj~i'Jj6j dj~em(u)

A dj~ildj~jii
dj~eg(a)

djl!Cje

o zamjenicama opcenito
V djl!i'Jji dj~ii dj~e

L dj~jem(u) dj~joj dj~jem(u)

··497 Zamjenice suposebna vrsta rijeci svojim znacenjem, oblicima i sintak­
I dj~jim dj~6m dj~im
tickim osobinama.
mnoZina
Zamjenice odreaene predmete i osobine ne oznacuju izricito,.nego sarno na
N dj~ji dj~e dj~ii
njih upucuju. Zato su u opcem dijelu morfologije i nazvane upucivackim
G dj~jih dj~ih dj~Ih

D dj~im(a) dj~jim(a) dj~jim(a)

rijeeima ... ... .

A dj~e dj~e dj~jii·
Zanijenice imaju opce gramaticko znacenjei po tome su slicne grarnatickim
V djl!cji dj~e dj~jii
rijeeima, ali su ipak i leksicke rijeci jer konkretno .leksicko znacenje dobivaju
L dj~jim(a) dj~jim(a) dj~jim(a)
ujezienom kontekStu, u diskursu, Hiu govomoj situaciji. Tako npr. zamjenicaja
I dj~im(a) dj~jim(a) dj~im(a)
gramaticki izrice 1. lice jednine, a konkretno to mogu biti veoma razlicite osobe
ria koje seja odnosi kao sto pokazuju prirnjeri iz knjige F. Mazuranica Od zore do
Po tom se uzorku dek:Jinir.:iju i svi komparativi i superlativi: Jj~p~i, Jj~pseg(a), mraka:
Jj~p~em(u), Jj!p~a, Jj~pse,Jj!psoj itd;, najJjep~i, na.;Jjep~eg(a), n§jJjep~em(u), na.;­ A japlanem, pa cam ostra odgovorim,:. (5, ja = F.Maiuranie;) - Ja prvi
Jjeps4;najJjepse, n§jJjep~oj itd, kliknem»Zivio!« (52, ja = postcilarev sin Ivan.) - Svi kaiu, da sf velik tepac
i ne~a1janac, a)'iI vidim da nisi. (54, ja =. uboga .zena.) Da sam visea, ne bih ja
bila·ovako slaba! (57, ja starica ia koju su govorili da je vjestica.) - .. .ja na
svoje usi cujem kako govori ... (59, ja = susjeda MatUa.) - Oni pricaju, a ja
slusam.(72, ja = sijor Ive.) Ja jos nikadanisam bio tame.. (80,ja crnogorski
vo}voda.)· ...
BuduCi da te rijeci dolaze umjesto drugih, zamjenjuju ih, nazvane su zamje­
nice,J1,lt. pronomen, od pro »za« i nomen »ime«.
U skhinjanju· zamjeniea znacajna je velika raznolikost oblika s posebnim
nastaveima za d -og(a), -eg(a), IY-om(u),-om(e), -em(u), G m -ih i po karakteristic­
fiosti tih oblika takva je promjena dobila naziv zamjenicka ill pronominalna
sklonidba: . . .. .
Osim togau sklanjanju zarnjeniea· veorna jecest supletivizam osnove: ja
m~ne,m!·': nas,on .:. nj~ga, altemacija osnova: Mbe - tlJbom, s~be -slJbom,
jednofonemne osnove: nj~ga, nj~mli, nj-oj, t-a.;, t-lJga ..., a uz naglasene oblike
postoje i nenaglaiieni: m~ne - me, t~be te, s~be se, t(}bi ti, nj~ga - ga, nj6j
- joj, ~s - vas, ~a - vam. "
Po gramatickim osobinama zamjeniee su posebna vrsta rijeci jer oznacuju
sva tri liea: ja, mt prvo,tt,vi drugo, on, vna, ono;oni trece, dok sve imeniee
pripadaju sarno 3. licu. Neke se opet zamjenice upotrebljavaju za sva tri liea:
s~be, sv6j,.sam, a povratne oznacuju istovjetnost sa subjektom (s~be), pripada­
nje subjektu (sv6j), govoritelju (m6j), sugovoritelju (tv6j).
644 645
 498 Zamjenice se dijele po funkcijii .po znaceDju. LICNE ZAMJENICE
.,
Po funkciji se dijele u skupme preina vrstama rijeCi koje zamjenjuju. Ime­
Dicke zamjenice zamjenjuju imenice: ja; ti, tkll, stil .. ., a pndjevne pridjeve: moj, 501 Liene zamjenice upucujti na lice:
tv6j, svoj, takav, onAkav ... 1. lice 2. lice 3. lice
Imenieke se zamjenice razlikuju od imenica svojim upueivackim znaeenjem,
jd. ja ti 'on

oznaeivanjem svih triju lica, posebnom sklonidbom· i posebnim sintaktiekim

ron. mi vi oni.

osobinama.
Pridjevne se zamjenice uz to razlikuju od pridjeva jos i po tome gto se neke Kao sto je reeeno u t. 54b, mnoZina rilf i vi ~a posebno znflcenje.

osnove sasto~e od jednoga ill dva suglasnika, dok kod pridjeva jednofonemske 8 obzirom narodlicnesezamj~ce,dijele na dvije skupine:

osnove nema; a dvofonemske su iznimka (zao, zl-a, zl-u ...),

Prilozne zamjenice (tArno, amo, 6vdje •. .) razlikuju se od priloga sarno svojim a) koje nemaju morfoloski izraZeno.. ,maeeDje roda:ja, ti, .

a
upueivaekim znaeenjem, kako kao nepromjenjive rijeei nem~u drugih razlika, b) koje im~u morfoloski oznaeen rod: on, ona, ono.. _ ._

to se prikazuju meau prilozima. _ Zamjeniceja, timogu se slagati sIn,:, Z. is. r.,u pre<;likatu; Izbor roda zavisan

Po znaeenju se zamjenice dijele na liene, posvojne, povratne, pokazne,
neodreilene, up{tne iodnosne" .
Upitne i odnosne nisu posebne zamjenice, nego su upitne neodreaene zamje·
nice tkll, stili kOjf, Cljf, kAkav, Mlik kad dolaze uupitnim i'eeenicama, a ktld se
tim zamjenicama nistane pita, nego se uvodi zavisna reeenica, subjektna,
objektna ill, atributna, tada su to odnosne zamjenice~
499Zamjenice se tipotrebJjav~u: i
a) kad u govomoj situaciji treba oznaeiti tiee li se sto govoriteJja, sugovorite-
je od spolaosobe nakoju upucuje ZiilllljE.lnica: . .... .
SvjedoCili su da ga ja nisamubila, i sudac vjeruje. (8. Novak, ~bIjeni
zavie~, 122) -:;Jer ja nisam smio zabora.viti, (Isto) - Xi si meni potrebna onak;o,
uopce. (Isto, 134) - Nisi ti dobra vidio, bojim se '7'relPaje uzdafmuvSi. (1st!); 146)
8rednji rod se s tim zamjenicarna Donnaltio'ne izriee jer i dje~a 0 ~bi govore
kao 0 muskom iIi zenskom, a tako se Lnjima govori, pase sredpji ro.d s tim
zamjenicama sl1de sarno iznimno, kao posebna stilskavrijednost: ,,0, ne,ne,
molim, nisam ja niSta reklo!~ (8. Novak, DeloZacija)
," c " • •

Jja ill onoga komu je poruka upu<;ena: . . . . ... .502 Imenieke zamjenice,imajuv:eoma .osebujnuskionidbu, a qpA u jd.
Ti si u svom vinogradu, /Nedaleko od melle, I I ne slutis da ti piSem I Pismo iz i mn. im~u uz naglasene oblike i nenagiaSEm.e, enld,itj.cne:
osame. (Tadijanovie, ZagrJj~) '. "
Zamjenica ti oznaeuje Qsobukojoj su naveo.ene rijeei upucene, a mene jednina
govoritelja tih rijeeL . , . , N ja ti on, ono· ona

b) kad je osoba, stvar ill osobina vee spomenuta pa je poznata te je ne !reba G m~ne,me Moo, te ' nj~ga;ga nj~,je

opet izril:ito oznaeavati, a katkada bi toiz stllskih razloga bilo i neprilicnopa se D m~ni,mi Mbi, ti nj~u,mu .njoj,joj

umjesto odreaene rijeci upotrebJjava zarnjeriica: A m~ne,me Mbe,te nj~ga, ga.nj nju,ju,je

Unukic se jedva od umora diZas~ na nogama. Joskod veeere stao ga hvatati V ti ';,:.

san. (Matos,· Pereci,friSki pereei.) . -- . ' L m~ni t~bi nj~(u) njoj ]

ZamjenicagaoznaeujeUnukiCa. . njim,njime njominj6me

I nju i njega zakop~e kriSom, -lrrlsom, dragi citaoCe, kriSom •. . (Matos, Kip
dOInovine leta 188*)
I mnom, mn6me. tllbom
il
!
mnoZina
.Zamjenica nju oznaCuje PogaCi~ku, iljega - Pogaeiea.
c) kad osoba, stvar ill osobina nije poznata pase i ne zna koju bi rijee trebalo N mi
nas,nas
vi
vas, vas
oni, ona, one
njih; ill'·
'I
upotrijebiti, upottebIjava se neodreUenazamjenica: ' . G
D nama, nam vAma, vam DJ1rpa,'iin I
Tko ide? - Nema nikoga. - Netko govon. - Ne go von nitko. (KozarCaqin, Tihi njih, ih ':1
A nas,nas vas, vas
putovi, 13) - NeStoga goni da ode Ii 'kolibupo dvojnice. (D: 8udeta, Mot. 80) .:j
V mi vi

- Nekomu i olovo pliva, a nekomu i slama tone. (Nar. poslovica) . ,.,'

Kategorija zamjenica obuhvaea veoma ogranieen broj rijeCi, stotinjak; koji se
.
L nama vAma ·iUliria !
ne poveeava jer se nove zamjenice viSe ne tvore. . . I nama v4r0a DJlma.
U pjesnickim djelima moZe biti i naglasak mene, tebe, njega, meni, tebi,
njemu.
Nag1asak se na prijedlog prenosi neoslabIjenos instrumentalnih oblika
Imenicke zamjenice mnom i tllbOm: sA mnom, prMa mnom, nAd tobom, s- ostallh oslabIjeno: kod
mene, za njega; pokrilj nje, pred varna, iz1riedii! nas, izi! njIh •..
500 8 obzirom na znacenje imenicke se zamjenice dijele na liene, povratne Iza prijedIoga sakuzativom moguse upotrebIjavatii enklitieni oblid osimje,
i neodreaene. ju, ih, ali tada prijedlozi dobiv~u naglasak, i to jEidnosloZni prijedlozi koji
646 647
zavrsavaju samoglasnikom dobivajudugouzlazni naglasak, lsprednj dugosi­
lazni: z.li in~ pi 00, po nj, z.§ nj•.• JednosloZni prijedlozi koji zavriavaju suglasni- .
kom dobivaju kratkosilazni naglasak i navezak -a s duZinom: p()dJj me, aza te,
pri'!da n.j, krl>za nj. . . . .
EnklitiCni oblici zamjenice ana u akuzativu imaju komplementarnu raspo­
djelu. Enklitika ju upotrebljava se ispred glagolske enklitike je ill iza rijeCi
i oblika koji zavrsavaju na -je, -nje, -~e:
Tako moja lopta kukavno svrSi; razgrizao juje pas! (F. MaZuranic, Od zore do
mraka, 55) - Ana ju je glOOala iracunala jetko u sebi ..• ·(1. KozarCanin, Tihi
putovi, 70)- Cajjuje ugrijao ... (Isto, 79)-A onaje doslada bude ovdjei dami
pomogne, i nije ju dove1a znatiZe~a.. (S. Novak, Mirisi, zlato i tamjan, 59)
Inace se upotrebljava je:
Da Eva nije :mala,·sto je ceka .. ., moZda bi Sve bilo dru!i:cije. (I. Kozarcanin, n.
dj., 62) - Zato nisu nikada viSe dolaziJi k njoj izbjegavajuci je, kad bi je sreli
u pn)Jazu. (lsto, 67)":' ... pride k omaro, otvori ga tiho,brzo·izvadi iz njega bocu
i prineseje kustima. (Majer,Zivot puZa, 47) . .505 Imenicke se·;<:amjenice .upotrebljavaju kaosto je reCeno u. poglavlju
U starijih pisacamoZe se naei juumjestoje:
Ja volim onutamo Sto tako slatko spava, sto ju boli glava ... (Matos; Jesenska
idila) - U njegovu zagr~aju ona .zaboravlja Sav jad i svu nevo.uu §to ju bijOOnu
okruZuje. (KumiCic) -StraSnajoj misao sunu u glavu i proganjase ju dan i noe. ,.
{Vj.Novak, Klara, 51)-Moj VukodlakjunemilopograbL Udavitceju,pomislim.
Nego, sirota golubica je Zivje1a kad mi ju pas donese. (F. MaZuranic, Muke)
U vezi ju je nevalja izostavljati ju osim u ovako bliskim vezama: 6u ju je
ugrijao, vrucinaje opijala i zanosila ... ·(I.Kozareanin, n. dj.,79)
Oblik mnom upo~rebljava se s prijedlogom: sA mnom, zJl mnom, pri'!da
rnnom, a mn6me kad je bez prijedloga.
Oblik mn6meje rljedak pa se moZe uciniti da je stilski blago obiljeZen, ali
nije jer rjetkoca dolazi odat1eSto mn6me oznaCuje govoriteJja, dakleZivo biee,
osobu, a osoba najcesce oznacuje druStvo pa dolazi s prijedlogom s, besprijed­
lome su up.otrebe s pojmovima koji oznaeuju osobu rijetke paje po tome i oblik
mn6me rijedak. No kad se izricu odnosi koji se sintakticki izrieu besprijedloz.
rum instrumentlilom, normalno se izricu tim oblikom:
Crvi zemUe, moje.maoore, dugo ce se mnome nasladivati .•• (Tadijanovie,
Zemlja me zove) - ... ako mi uopee nesto znaCite, to je cisto bezumlje, neka vrsta
sulude sveOO bolesti, grCeviOO, nerua sumnje epilepsija, koja kreee mnome kao
duh neeisti. (KrleZa, Zastave, 1, 186) - Neravna oputina kojom smo pro1aziJi silila
je konja da mnome jako drina. (Z. Bezie, U sjeni krematorija, Split, 1976, 10)
- Mirno ZivJjah dok On ne.zadrma mnome... (Biblija, I, 595) A sada, gle,
podrugujl;l. se mnome ... (Isto, 602) - I mnome se prelijevaju svakovrsna lijepa
cuvstva pa stoga medu nama postOji velika privlacna snaga. (Kresic, 3, 42)
Oblik njoj moZe dobiti i navezak .zi, njfJjzi, ali je taj oblik stilski obiljezen.
503 Katkada se zamjenica ini
upotrebljava za jednu osobu. Obicaj je da
u svecanim prilikama vladari (c~evi, kraljevi, pape) za sebe govore mi umjesto
ja. To je tzv. sveeana mnoZina (pluralis mlidesteticus).
Mi znaci jedninu i kada au~or iz skromnosti za sebe govori mi umjesto ja. To
jetzv. skromnosna mD.oZina (plur;ilis modestiae). Kako takva upotreba izrice
vise toboZnju nego stvamu skromnost, a u znanstverum tekstovima l:esto moze
izazvati i zabunu, pogotovu danas kad su zajednicki radovi eesti, u hrvatskom
knjiZevnom jeziku skromnQsQa se mnoZina rijetko upotrebljava.
648
U znaeenju jednine upotrebljava se zalnjenica vi u obracanju je<inoj nepoz­
natoj starijoj ill ne bas bliskoj osobi kao znak postovanja ill odredene drustvene
udaljenosti. U pismima se takvo vi pire velikim slovom.
. 504 Zamjenica ja moze preobrazbom izgubiti zamjenicko znacenje i dobiti
znacenje imenice, »licnost, osoba«. Tada se normalno slaZe sa srednjim rodom,
rjede s muskim:
Gdje nam je dokazda naSe »ja« traje, da smo »mi« jos uvijek trajilO i nepre­
kidno »mi«, gdje namje zapravo mjera.(KrleZa, Povratak Filipa Latinovicza, 35)
..,. ... nosi to svojesasvim mutno i nftjasno »ja« U sebi godinama ..• (!sto, 37) - Ako
hoeu da sacuvam sebe, svoje Ja .. . (I. Haos, Trilogija, 610) ... podruguje se ono
drugo neugodno ja •.• (Isto, 711) - A onaj ja? Sto je s orum ja? (!sto, 139) PiSe
tamo na viSe mjesta, kako dusa ostaje cista,iako ovaj naB realni »Ja« pocinja
nlidveee zloeine ... (M. Marjanovic, HKK, ill, 237)
o zamjenicama opcenito, drukcijeje·samo s nominativnim oblicima za 1. i 2. lice
jer se iz glagolskih oblika za 1. lice zna da je rijee 0 govorttelju, a za 2. lice
o sugovorttelju pa se oblici ja, tf, mi, vi' kao. zalihosni subjekti normalno ne
upotrebljavaju:
LeZim u travi pod paImom. Najmi.liji moj drug leZi pod onom drugom: Jucer
ira sahranismo .•. Tuga mi na srce pada. Prltmurenim oeima pozirem u nebesa
i u one Bo~e zvijezde: gdje je ona nesretna pod kojom. se rodih? Gledam
. u mjesec misleei na Dne, koji moida u isti cas u nj glOOaju. (F.MaZuranic, n. dj.,
124, pet puta nije izreeen subjektja, jedanput mi.) - Isao sam dugo ispod samih
breza, koje su bile sasvim zelene i jos tanje od Marije. Mislio sam 0 njezinu
prijediogu, ali se nisam usudio uraditi, kako mi je savjetovala, jer sam se stalno .
malo bojao tena, nikada ne znajuCi, ze1e li mi dobro ill zlo. Radije sam citav dan
proletao na djeOOlini nad potokom hraneci se samo muSkatom i kasnim jabu­
kama i glOOajuci. u. nebp, 1SBrano pampCnim jesenjim oblacima. (Kozarcanin, n.
dj., 10. U tom odlomku pet puta nije izrecena zamjenicaja.) - Zivot je smetinjak,
pa moraS sretna biti ako mrtom smetinjaku nades kakvo jeftino zrcalc;e ill
komad kakverazbitevaze. To. onda orlnesi kucipa budi vesela. (Majer, Zivot
puZa,66, U tom odlomku cetiri puta nije izreeena zamjenica 0.) .
506 Ti se oblid upotrebljavaju:
a) kad se govoritelj ill sugovoriteJj Zele posebno istaci;
Ja i ne trebam puno.(Kozarcanin, n. dj., 202, drugi moZda trebaju.) - Mor,
kako sOO lijepo pjevali! Ja sam yam ve6ma zahvalna! (Sudeta, Mor, 17, drugi me
se ne ticu.) - Draga moja, ti previse traiis od ZNOta. Ti mislis da je Zivot bogzna
sfa. (Majer, Zivot PuZa, 65, drugi mozda ne traZe, ne misle.)
b) kad je govoriteJj ill sugovoritelj u opreci, u suprotstavljanju:
Mirisi igraju ovrSjem, aja nutriilOm vlastite spoznaje. (Sudeta, Mor, 18) Oni
priCaju, aja slusam.(F.MaZuranic, Od zore do mraka, 72) '- Ti laies, a ne ja.
(I.Kozareanin, n. dj., 120) - Ja sam sretna, a ti nisi sretna, uza sve svoje
bogatstvo. (Isto, 153)
c) kad se izdvajaill identificira:
»Ja znam!« odgovorfrnponosito. (F. Mamranic, isto, 42) ... koje to na ovu
urn? - Ja sam, gospodaru! - zac!1o se staracki glas s ulice. (S. Novak, Izgubljeni
zavicaj, 28) .
649
 l
!
11 Kosi padeZi zamjenica za 1. i2; licei ostale liene zamjenicedo1aze u opreku NEODREBENE IMENICKEZAMJENICE
medusobno is imenieama pa.seupotrebJjavaju.kadtreba oznaCiti 0 kome je
rijec: 509 Licne su neodreaene zamjeniee. tkO i stO i slozeniee s njima i sa -sta:

1.j
1 Svira ti u grlu, - rete ona. (Kozarcanin, Tihl putovi. 115) - Pustite me,
j moIim vas! (Isto, 82) - Zar ona? ~ proSaptao sam ... (S. Novak, Izgubljeni zavic~,
77) - On ne smije govoriti! (Isto, 120)
507Kad je na zamjenici recenicni naglasak, a postoji izbor izme(iu naglaSe­
nog inenagla§enog oblika;tada se. upotrebJjava nagla~eni, a posebno to vrijedi
s .razloga koji su navedeni za upotrebu nominativniboblikazamjeniea za 1. i 2.
lice:
a) Arno to nije pojmio. Nije shvacao. Njemu to nije potrebno. (Sudeta, Mor,
18, drugima moidajest.) - Sta cemenimuZ,kojega ne volim. (Majer, Zivotp~
66)
b) Ti si pisao njemu, nisi meni ••• (Kozarcanin, n. dj., 203) Lako je to tebi
govoriti, ali, draga moja,nasobje Zivjmo ad mojepenzije,a ov/{j stan je skup.
(Majer, n.dj., .66) - Ja tebfjedno, a ti meni drugoJ (S.Novak, IzgubJjenizavic~,
57)
c) Ko cuva ovce ad'cobana? Odgovori! Ja tebe,.insoma, sadovdje evo
pitam ... (S.Novak, IzgubJjeni zavic~, 11)
Osim toga nag~ seobliei upotrebJjavajuCnamjestima na kojima ne mogu
doCi nenaglaSeni, a 00 je iza proklitika a, i, ~ prijedloga, na pocetku reeeniee ill
recenicnoga dijela iza stanke:
A mene, poradi ciglihpet minuta, oltUa eeka •.. (F.MaZuranic, Od zore do
mraka, 75) -Akojeosimnjega;'jos kojiu iivotu,pozdravQam ga! (Isto,69) -E,
moj Vl/{jko, u tebijedavo veei ad pukovnikove macke! (ISto, 74) - Okomene su
buciIi :{judi ... (M~er, Zivot pUZa. 7)
netko, nMto (dij. nMta); nltko, nlSta; !tko, Jsta (zast. lsto): sv12tko,svak, svasta
(zast. svMto); kojetko, kojestaj stotko, stosta; gdjetko, rij. gdjesta, gdjestoj
tkogad, stogod.
Zamjeniee netko inMto slaru se jo§ i spo.: panetko, ponesto.
Zamjeniea svakrijetka je poupotrebi istilski Je obiJjeremlkao folkloma.
u
Likovi kO, neko, n1ko, 11m, svAko, kojeko, kogod hrvatskom se knjiZevnom
jeziku upotrebJjav~u kao stilski obiJjezeni, kao dijalekatna osobina, erta razgo.
vornoga jezika i s1. . .
-. Sve te zamjeniee morfolo~ki ne izricu ni rod ni broj.
510 Zamjeniea tkO i sloreniee s njom dolaze umjesto imeniea koje oznacuju
sto Zivo, a sf)} i slozeniee sa -sto i -sta sto neZivo. Katkada' sezbog velike
neodreaenosti moze zamjenica sto i sloreniee s njom upotrijebitij kao opca
neodreitena zamjeniea.
Kao opce neodreitene zamjeniee tkO i stO sluZe u upitnim recenieama kad se
jo~ ne zna 0 kojem je konkretnom bieu ill predmetu rijee. Tada su to upitne
zamjeniee. U zavisnim reeenieama dolaze i kao odnosne zamjeniee.
511 Zamjeniea tkO sintakticki se vlada kao imeniea m. r.: Tko je to bio? Tko
je za mene pitao?, a zamjeniea sto kaoimeniea s. r.: Sto se dogodilo? Sto je
zacviJjelo? .
512 Zamjeniea n~tko ima macenje neodreitenoga bica, a nMto rtepoznatoga
predmeta, pojave, katkada i bica, a upotrebJjava se kad se ne zna ill ne zeli reci
imeniea:
Netko je prodrmao vratima i otrcao za kucu! (Sudeta, Mor, 28)

. POVRATNA ZAMJENICA'SEBE - Nesto se dogodilo ill ce se dogoditi. (Isto, 27)

Likovi njetko, njesto starinski su.

508 Povratna zamjenicas~be iIna gramatiCko.znacenje istovjetnosti sa sub­ 513 Zamjeniea nltko znaci »ni jedno bice«, a nlSta »ni jedan predmet,
jektom. To znaCi da je predikatni imenski dioiStOvjetan· sa subjektom, a' kon­ doga~, ni jedna pojava«, a upotreb]jav~u se u nijeenim recenieama prema
kretno znaeenje sebe podudai:ase skonkretnibi znacenjein 'su bjekta. Upotreb­ netko, nesto, svfltko, svasta u potvrdnim:
]java se kada pojam oznacen subjektom treba ponovno izreCi kojim od zavisnih Nitko se nije ucen .radio. - Nitko ne zna sto nosi dan. sto Ii noc. (Nar.
padeZa za svako lice ujednini imnoZiDi Zato riem:1:l oblika za nom. i vokni za posloviee)
mnoZinu, a nema ni posebnihoblikazarod. Tesekategorije izricu sintakticki.
Zamjeniea sebeima oveoblike za sva tri roda u jednini. i mnoZini:
. " .
514 Zamjeniee ltko, Uta znace postojanje makar kojega bica ill predmeta,
~manje vrijednosti, kakvoce ill mjere i
u recenieu unosi dopusno znacenje. Po
N ­ tomu je u opreci s nltko, nlSta.
G sebe, se

D s~bi, si
515 Zamjeniee svfltko, svasta znace ejelokupnost, sveobuhvatnost: Nevolja
I A s~be, se
svacemu covjeka nauti.
I
V ­ 516 Gdjetko, gdjesto, gdjesta znace povremenost, sporadicnost, rasijanost
il L s~bj

u vremenu i prostoru, ali se tezamjenice rijetk(yupotrebJjav~u jer to znacenje

I sOb6m

im~u i zamjeniee ponetko, ponesto.

1\ U pjesnickimdjefulla maZe se n,aci i naglasaksebe, sebi 517 Zamjeniee kojetko, stotko, kojesta, stosta znace razlicitost vrste i kak­
I! Za naglasak i .upottebu enklitiCnlh oblika vrijedi sve soo je reeeno i 2'4 li~ne
~
voce, obicno ne ba§ n~bolje.
zamjenice: za sobam, predsebe, preda se,. pOda se ...
651
f! 650
ji
il

II

 Cestica giXl kaz-tUe da sezamjenica upucuje na svakuO$Obu ill predmet iste ZastaIjelo jekojeeesa. ' ,
sk:up~ a ..god kao drugi dio sloi-eniee wqeosnovnoj z:amjenici ravnoduSnost Cesuea -god dowqe se osnovnom ob1iku:
prema izboru. Zato se railikuje:, '
Zn.a 1i tkogod? (= netko, bilotko) :Tk(} gM zna, naa kiiZe. (svatko) - Dfd mi
§tQgod! (= neMo) :8t() gMkiiZes, blt Ce zlO. (= sve, bilo lito)." N tkogod (tkbgod) SttJgod (sMgod)
Tko god pristupi. bacit Cu mil dusicnu kiselinu u oCi! (S.Novak, 44) G kogagod cegagod
_ .. , pokazivao mu ,sve sto je god bilo II, vezi s doZiv.ulfiima i udesom nesretnoga D komegod, komugod cemugod
pjesnilat. (Begovic, 8, 58) - nek i on, stariji od ~/ImuSko. utadi Stogodna ltiivi A kogagod stogod
otaca svojih... (Tadijanovic, Spomen na djedovinu) V -
L komegod cemugod,
5i8, Zamjeniee tklJ, stO ~u jedne oblike za sva tri roda ujednini i mnoZini: I klmegod Cfmegod'" .

N tklJ ito

G koga, klJg cega., cl1g, siA

D kiime, komu, kOm cemll, Cfml ,

Pridjevne' zamjenice
A koga, kOg, stO

V - . 522 ,Kao Mo je reCeno u t 498, pridjevne zamjeniee zamjenjuju pridjeve,

L kQme,kbm cemll,Cl1m
sklanjaju se kao pndjevi, a od njih se razlikuju svojim upucivackim znacenjem
lkhn,kfme , cfm,Cfme

i nekim sintaktiCkim osobinama .

, S obzirom na znaceDje dijele se ~ posvojne, pokazne i neodredene.
Genitiv cl1sa od stO zastario je. Neodredene zamjenic;e kojI, C/jI, kAkav, kolik u upitnim ~enicama sluZe
kao upitne Zamjenice, a kad se tim zamjenicama niSta ne pita, nego se uvodi
519 Ostale neodrec1ene zamjeniee skianjaju se kaotkO, stlJ, ali zbog naglas­ zavisna recenica, tada su to odnosne zamjeniee.
nih posebnosti. potrebno ih je navesti:
N nl1tko nMto

G nMrog(a) n~eg(a)

D nMrom(e), nl1komll n~em(IlX

POSVOJNE ZAMJENICE
A , nMrog(a) nMto

V nl1tko nMto
523 POsVojrie 'ill, posesivne zamjeniee QZnal:uju da sto komu pripada
L nl1kom(e) n~em(u)
u siroku znacenju pripadnosti, sto zapravo maci daje imenica kojoj je posvojna
I n~kIm- n~im
zamjeniea atribut u nekoj vezi, u odnosu s pojmom na koji posvojna zamjenica
upucuje. Odgovaraju napitanje CUi? cija? cUe? .
520 . Kao n~tko sklanja se nItko, :rtko, svatko, a kao nl1sto nlsta., svilsta.
Dijele se na nesubjektne i subjektne.
Zastarjeli su oblici gen. n~esa, nleesa, Jeesa, svileesa.
. Posebnostjenesub,lektnili posvojnih zamjenica 'Ii tome stooznacuju pripad­
Zariljenice slozene l!a ni- rastavljaju se kad se upotrebljavaju s prijedlogom
nost pojmovinia koji u recenici nisu subjekt.
i on dolazi mec1u njihove sastavne diJelove: ni dd koga, ni s 'kim,ni na' cemu ... '
o tome se pobliZe govori u Sintaksi, t. 362.
<:
.., Srce moje u meni zapaijeno
GorL
N kojetko (kojetkO) kojesta
G kojekoga., kojekog kojecega, kojeceg Smrt je nas dobri pastir.
D kojekom,e, kojekiimu, kojecemu, kojecem
kojMrom
(D. Tadijanovic, PjeSma mom sreu)
A kojekoga, kojekog kojesta

V ­ Zainjcilica moje omaCUje pripadilost' govorltelju recenice, anas skUpu ,

L kojekiime, kOjekom kojetem
kojemu pripada govoritelj; u prvoj je ~nici subjekt srce, u drugoj smrt.
I kojekfin,kojekllne kojeCim, kojel:fme.
AkQ se posvojnost odnosi na subjtiirt, tada se izrice povratno~posvojnom
,.;,-

zamjenicom svoj:
521 Kao kojetko sklanja sestOtko, gqjetko, kaokojesta stosta, gqjesto, .,
gqjesta. ' Svaka ptica svumujatu leti'(Nar.posloviea)

652 653
 Zamjenica svoniu oznacuje pripadnost imenici -ptica koja je u reeenici sub­ mnoZina
jekt. N nilS-i nllS-e nllS-a
G nllS-ih nilS-ih nllS-ih
524 Nesubjektne i~enice imaju oblike za sva tri roda i oba broja i ozna­ D nllS-im, -ima nilS-1m, -ima nllS-im, -ima
cuju sto pripada pojedinom lieu, da se na nj odnosi, ito: A nllS-e nllS-e nlls-a
V nllS-i nllS~ nllS-a
na 1. lice na.2. lice. na 3. lice L .nllS-im, -ima nAs-im, -ima nilS-im, -ima
jd. moj, moja, moje tvoj, tvoja, tvoje njegov, -a, -0, njezin, -a, ~o, njen, -a, -0
I nilS-im, -ima nlls~im, -ima· nilS-im, -ima
mn. moj-i. .-e, -a tvoj-i, -e, -a njegovi, -e, -a, njezin, -e, -a

jd. nilS, -a, -e vas,~a, -e IUlhov, -a, -0 .

U ]j m. i s. r. javljaju se i mojemu, tvojemu, nllSemu, vllSemu, sto znaci
mn. nilS-i, -e, -a vilS-i, -e, -a IUlhov-i, -e, -s.
potpuno i2;iednacenje DL, ali je u paZljivu jeziku bolje razIiku cuvati. .
MnoZinski oblici za gen.i11lojijeh,. tvojijeh, nilSijeh, vilSijeh, za DLI mojijem,
Starinski je i pjesnicki njIn (njin) u znacenju 'njihov': tvojijem, nllsijem, ,vllSijem starinski suo . . ,. . ... ,
Posvojne zamjenice njegov, nj~zin, IUlhov sklanjaju se kao posvojni pridjevi
Prenerazenonjinimcudnini'Zarom
sa· sufiksiml!- -pv, -in.
Odlijete k njima jedno jato ptica.

(D. Cesaric, lJubavno predveeerje) 525 Kad sto pripada pojmu oznacenom subjektom, tada se mjesto tih
posvojnih zamjenica upotrebljava povratno-posvojna zamjenica sv{)j. Subjekt
U promjeni imaju ove oblike:
moze biti u bilo kojem lieu, rodu ilibroju: .
jednina
Ja opet mislim na svoj rodni kr;;d. (Cesaric, Trubac sa Seine)- I ti mi svoju
m.r. z. r. s. r. ruku pruii ... (lsti, U svjetiosti) - Onda se okrenu te ide svaki svojim puteni.
(F. MaZuranic, Par distance) - Dna je stidljiva djevojkaJ ne smije odati· svoju'
N mlJj moja moje
ljubav, nego ceka daje mladiczaprosi. (Marinkovic, Ruk~,186) - S[!,d potoci pod
G moj-eg(a), moga(a) moje moj-eg(a), mOg(a)
ledom teku u svoju rijeku .. . (Cesaric, Djetinjstvo) .
D moj-em(u), mom(u) moj-6j moj-em(u), mom(u), mom(e)

A mtJj-eg(a), mog(a) moj-u ,moj-e

moj 526 Zamjenica sv{)j ima oblike'zasva tri roda ujednini i mnozini, a sklanja
V moj moj-a moj-e se kao zamjenica m{)j.
L moj-em, mom(e) moj-<Jj moj-em, mom(e) Zamjenica sv{)j upotrebljava se i u pravom pridjevnom znacenju: vlastit,
I moj-im moj-<Jm mC>j-im roaeni; srodan, blizak, prisan; slobodan, nezavisan; naroCit, originalan:
vlastit:
mnoZina Kojoj ovci svoje rono smeta, ondje nije ni ovce ni rona. Bolje je vjerovati
N moj-i moj-e mbj-a svojim ocima nego tuaim rijeeima.
G moj-ih moj-ih nioj-ih srodan, blizak, prisan: svoji smo
D moj-ima, -im moj-ima, eim moj-iipa, -im slobodan, n~zavisan, samostalan:
A moj-e moj-e moj-a· Uvijek sam mislio svojom glavom i bio svoj. (Kosor) - Ja sam uvijek.sanjao
V moj-i moj-e moj-a o nekom kanibalskom vremenu, kada su ljudijos bili smionii stroji. (KrleZa) - Ja

L moj-ima, -im moj-ima, -im nioj-imaJ -im sam slobodan i svoj covjek (KrleZa) - Kakav ce biti taj grad kad domovina

I moj-ima, -im moj-ima, -im moj-ima, -im Hrvata bude svoja. (Kumicic)

pravi, odgovarajuci, koji treba:

Kao moj sklanja se i zamjenica tvoj. Treba posta viti sve na svoje mjesto; sve u svoje vrijeme.
jednina sa specificnim osobinama: on je svoje glave, na svoj naCin, na svoju rukuJ od
svoje volje, po svojoj voJji. '
N nlls ,nllS-a nilS-e
G nilS-eg(a) nilS-e nilS~eg(a)
D nilS-em(u) nllS-<Jj nllS-em(u) POKAZNE ZAMJENICE
A nllS-eg(a), nIlS nllS-u nllS-e'
V nllS nllS-a nilS-e
L nilS-em nl!S-6j nll$-em . 527 Pokazne zamjenice upucuju~asto oznacavajuci ujedno da je to u bli­
I nllS-im nllS-<Jm nllS-im zini pojedinom lieu, ito:
654 655
 prvom drugom treeem jednina
jd. ovjj uti onaj N ov-aj ov-a ov-o
mn.ovi tl ani G ov-oga, -og av-e ov-oga~ -og
jd. ovakav ··takav onakav D ov-omu, -ome, -om ov-oj ov-omu, -ome, -om
mn.orikvi takvi onakvi A ov-oga, -og, ..aj oV-1i ov-o
jd. ov6lik Milk onolik, om. ovol.iki. tol.iki. V
ono11k1 L ov-ome, -om ov·oj ov-ome, ·om
mn;ovoJiki tOJiki onoJiki i ovol1kl,to11k1, ona­ I ov-im oV-6m DV-im
l1kl.
mnoZina
To znaCi dase zamjenieom ovaj pokazuje ono sto se nalazi uzgovoritelja, uti N ov-I DV-e av-a

uz sugovoritelja, ·aonaj na ono sto je podjednako daleko i od jednoga i od G ov-Ih av-fh ov-fh

drugoga; po istom se sustavu upotrebljava ovAkav, .takav,onakav ako je pojam D av-Im(a) ov-im(a) ov-im(a)

po kojoj osobini jednak ill sliean;· ako se taosobina tice velicine, tada po istom A ov-e ov-e DV-ii

sustavu ovolik. tOlik. onolik. V ­

L ov-im(a) ov-Im(a) ov-im(a)

528· Zamjeniea uti, til, to osim sto oznacuje prostomu ill vremensku blizinu I ov-im(a) oV-Im(a) av~Im(a)

onf.)mu kojemu je.govor upueen, 2, lieu, u teksbi se upotrebljava i za upucivanje

na ono sto je upravo reCeno: . '. . Tako se sklanja i on..aj, on-a, on·().
. Jer tamo ima
malih maSina / I lutaka na hrpe, / I sve je to Jjjepo, i sve je to U r) m; i s. r.javljajuse i oblici tl>mu, avomu, onomu ilto znaci potpuno
Jjepk ... (D.Cesaric, Predgratte) izjednacenje DL, ali u paZljivu izraZavanju bolje je tu razliku cuvati. .
Mnozinski obliei za gen. t1jeh, onijeh, ovijeh, a za DLI tljem, ovijem, onijem
529 Zamjenica ovjj, ova, OVO osim stooznacuje prostomu ill vremensku danas su starinski.
blizinu onomu koji govori, 1. lieu, u tekstuse upotrebljava i za ono sto· ce se
upravo reci: 531 Zamjeniee ovakav, takav, onakav, Z. r. ovakva, taJrva, onakva, sklanjaju
Reci joB OVU, prQe zdrave Marije Dum Marine: »Kad smo ukopali vIast... « se kao pridjevi, prvenstveno kao neodreaeni pridjevi, ali vecina padeZa moze
(Vo,Jnovic,3, 104) ' . imati i odreaene likove, jednako kao pridjEivi na -ov, -in. .
Isto znaeenje kao ovakav, takav, onakav imaju i zamjeniee ovakbv, takov,
onakov i ovakI, takI, onakr, ali su stilski obiljezene, prve kao starinske,druge
530 Pokazlle zamjenice imaju ove oblike:·
kao dijalekatne. .
In. r. Z. r. s. r.
jednina
532 U pokazne zamjeniee ubrajaju se i zamjenicki pridjevi IstI i sam.
Zamjeniea lsti znaci:
N t-Aj t4 t-O

G t-?Jg(ii) t.e Mg(ii)

1. koji nije drugi nidrugaciji:
D· t-OiiJ(u), .()m(e) t..Qj t..()m(u), -Om(e)
I uvijek cuju isn /judi
A - t-Og(ii), ~ t-a t..Q
i~: Iste pjesme ko i lane.
V (Cesaric, Vergla!i)
L t-Om(e) t-dj t.()m(e) 2. jednaK:
I J-im, -fme t-Om t-iJn. -!me Sva stabla bila [su] jednaka: istog lika, iste boje, pa i istog 8umora. (Nazor,
RMH)
mnoZfua 3. sam osobno, a ne drugi:
N t·J t.e t4 I ti isti, i ja, i svaki. (Mulabdic)
G t-ih t-ih t-ih 4. pravi: ..
D t-lma.·-im .t-lma.-im t~lma. -im Pa kako pokojni Rajie iHusanovie nekad ko 1Sta braea. (Mulabdic, RMH) .
A t-e t-e t4
V 5. on, njega ...:
L t-lma. -im t-lma, -1m . t-lma, -im. Interesantan je posao u tome odjelu i zbog toga se kroz isti moze pratiti
I t-lma. -im t-lma, -im __ . kretanje plasmana naSih proizvoda.
t-lma. -im
656 657
 TreCe i cetvrto znacenje je s1:ari..nsko, a peto je osobina kancelarijskoga stila ~tuZi1a daleka ljudska- glava na drugoj strani. brijega ... (Kozareanin,-Tihi
pa se u paZljivom jeziku smatra pogresnim. . putovi,9)
Uz enkliticni oblik se zamjeIiicasiUn upotrebljava se samo unominativu:
Ako bib se ja siUn slavio, slava moja ne bi bila niSta. (Biblija, II, 86) - Aka se
533 Zamjenica lsti sklanja se kao odreaeni pridjevi.
doista $otona digne sam na se i taka se razdjje1i, on ne maZe opstati.. . (Isto, 31)
.U znaeenju "pust« siUn se sklanja kao odreaeni pridjev:
534 Zamjenica silm oznaeava svako lice uz imenice i llcne zamjenice i SluZl siUni, -a, -6, samog(a), siUn01!'(u), siUnom(e) ..•
kao pojacivac znacenjatih rijeei. Uz imenice koje oznacl..!ju osobu maci "on
glavom, ne drugi urojesto njega«: A i presvijetli sam, stavio mije na sree, da to
s tobom rijesim jos prije naSe svadbe. (KrleZa, PFL, 221)
Pojacivacko znacenje ima i kad znaci "pust..: To su sve same mrtve roeei, NEODREBENE PRIDJEVNE ZAMJENICE
a iivot ispod toga trli(je neprekidno .•. (lsto, 169) - Va.r.§avaje bila puna kavalerij-.
skih oticirskih uniforrrli. Od lli(jtnanta pa do generala ;sami ofidri.. (BeneSic,
536. Neodreaene ill indefinitn~ pridjeVnezamjenice upu¢l..!ju na nepoznate
Dnevnik). osobine, na nedovoljno odreaene ill na pojmove koji se zbog nekih razloga ne
U pravoj pridjevnoj upotrebi ima znacenje ..bez ikoga ill icega drugoga, Zete izriCi~, jasno omacitL To su ove zamjenice: '
osamljen, cist, pravi, potpun«: Filip u polumraku i potpuno je sam u sebi. ..
(KrleZa, PFL, 12) Kupe ad njega staru .•. kravu .•. 'sama kost i koia. (Jonke, Mjl. cJji, kAkav, kolik(kolikI);

RMS) n~ki, n~oji, n~kakav, 'n~f, n~olika (m. is{ r.),n~olike (z. r.);·

svlli, sv/llroji, sT{flCijI, sv/llrakav, svlllraki;

535 Zamjenica sam upotrebljava se za svako lice, a ima ove oblike: st()koji, sIDeijI, sIDkakav, gdjekoji, kojekakav (kojekakav), kakavgoq, koji

gbd, cJji gM, kakav gM;

jednina· . pokoji, poneki, pogdjekoji.

m.r. z. r. s. r.·
537 ZamjeIrlce kojI, cIji, kakav upotrebljavaju se u neodreaenom znacenju:
N sam sama .samo
Ponekad siae liiza stu,biste koja strana osoba. (J. PaviCic, Rl\!m:) - Zelim ...
G sarnog(a)
same $~og(a).. ( .
samom(u), sarnom(e)
sam-' .sarnom(u), samom(e)' jos koju kazati. (F. Ma2;iJ.rariic; RMH) - Hoce li se njima .trgoVine; grabeta ill. cije
D . .0)
sarnog(a), siUn
samu sarno glave?(F. MaZuranic, 6d zore ...• 78) - TojejekaJjudi .•• ill kakvo dalekQzvono
A
sama sarno na Konalu. (1. Vojnovic, RS) - Kao da dolazi kakva kraljica. (M. Begovic, RS)
V sarni

L' sarnom(e)
samoj salnom(e) '.
I samim
samom scUnim 538 Te suzamjenice ceste 'u upitnom znacenju, i to koji u izboru od vise
moguenosti, cOi u pltanju komu ill {:emu' sto ,pripa<ia, akakav karl se pita
mnoZilla o nepoznatom svojstvu ill osobiIii: .
»Uostalom uzmite, molim do znanja i vi lieno, da samja odlueio da u avoj igri
N sami
sarne sarn~' postanem subjekt!« - »U kojoj igrj.?«·- »U kojoj iifri, smijesno pitanje!«. (KrleZa,
G sarnih
s8.mih sBmih PFL, 200) U kojoj je dobi Ziyotacovjek nejsretniji? (F. MaZuranic, Od zore do
D sarnim(a)
scUnim(a) sarnUn(a) mraka 13) Cijaje pobj~a? (Jollke, RMH)- Kakva je to bila drama? Kakav je
A sarne
same sarna ono bio tajanstven posjet u onoj mracnoj palaci? (KrleZa, PFL, 17)
V sarni
same sarna
L scUnim(a)
samim(a) samim(a) 539 Sve se te tri zamjenice upotrebljavaju i kao odnosne u zavisnim J.'eceni­
I s8m.im(a)
samlm(a) scUnim(a) cama: .
Mnogo nmogsuiJ.ca u vlailiim krosnjama bukava i breza, koje su na -mje­
U pridjevnom znacenju u m:. i s. r. sam moZe imati i oblike neodreaene
sklonidbe: sam, gen. sarna, dat. sarnu . .. Ti se~blici mogu up0u-ebljavati i i,i. za­
mjenickom znacenju »sam glavom« ako. dolaze uz ~be: sarnas~be, sainu
I stima porumenjele ... (Kozarcanin, Tihi putovi, 9) ..:.. ... rijetki komarCi okolisa­
vahu ako dima moje cigarete, kajije u n06ibio fantasticno bijeli gust. (1sto, 10)

- I ta nli(jidilicnija i ljudima taka draga ptica, cije gnijezdo donasi Jjridima

~bi .•• : ..•jer insanje pagan, pojeo bi.od ;m.rinjesama sebe. (N~ Simic,.l, 65) legendarnu sreeu, :;. . ne razlikuje se zapravo, ~lii po cemu ad motskoga psa.

Uz s~be zamjenica sam moze ostati i bezpromjene:' : . .­

Ne pojmim, kako toga dana ad radosti ne skocih sam sebi u ustlL (Matos, 3, I (KrleZa, PFL, 91) - To je umor, kakav se javJja pred slomom sviju ·snaga . .. (lsto,

160)

91) - U ostalom Pavao Petrovicvarao je sam sebe. (Leskovar, 3; 10) -Nikako ne

mol{U zaboraviti te dane kad ni sam sebi liisam mao ra?jasniti, zaSto me je
I
.,1
Zamjenica cJji kao odnosna odno$i se na imenice svih triju rodova u jedriini

i mnoZini: . . .
658
I 659

I
 . Ostade pastiru u kuCi samoniUmladi i niUmiltJi mll sin cija je baka;bila 546 Neodredene zamjenice imajn ove oblike:
kcerka nekog ribaraiZ-:Mletaka. (Nazor, Pastir Loda, 22) - ZemaJjskim sta.za.ma
ne kroci / Ta, cijedivne cekas ocL (Cesaric, U svjetlosti) - Gnni tako Silvestar m.r.. Z. r. s.. r.

i niie naracun svoga gomjeg roda daleko socnije psovke Cije prokletstvo jadna . jedn.ina

'..iivotiIUa i te kako osjeea. (Bozic, Kurlani, 16)

N koj-I koj-a koj-e
540 Prvi dio,slozenih neodredenih pridjevnlh zamjenica ~e tim zamjeni­ G . kOj-eg(a), kOg(a) koj-e koj-eg(a), kOg(a)

cama uglavnom.fsto znacenje kao i ti dijelovi neodredenim imeniCkim zamjeni­ D kOj..em(u), k6m(u) kOj-Oj koj..em(u), k6m(u)

cama, v.l. 512-517. k6m(e) k6m(e)

Zamjenice nl!ki, nl!kojI, ni!CijI. n~k:akav upotrebJjavaju se kad se ne ma ill ne A koj..eg(a), k6g(a) koj-ii koj-e

zeli reei 0 kojoj je osobinirij~. . . .' . koj-i

Nekog dana odve~ se' omeu Senj .• ; (F. Ma.zura.ruc, Od zore do mraka, 38) V ­
- Zdunic se diie, a gosti su neko vrijeme suUeli. (Turic, 1, 4) L koj..em, k6m(e) kOj-6j koj..em,k6m(e)
Ako se to odnosi na neodreden broj od dva do cetiri, ondase za m. i s. r. I koj-im koj-Om koj-im
upotrebJjava nl!kolika, a za z. r.nMcolike.
Uz imenice m. r. potvrda semofe nacisamou'kojega starijeg pisca: mnoZina
Onda su proSianekolika dana, kad ob noC i opetjeknuSe klepke. (Turic, 1, 10) koj-ii.
N kOj-i kOj-e
NeS~je ceSca upotreba uz imenice z. i s. r.:
G kOj-ih kOj-ih 'koj-ih
..• spusta se preko nekolike stube.;. (Leskovar, 2, 8) - ... mogao je tek kOj-im(a) koj-Im(a) koj-im(a)
D
promueati nekolike nerazum.Uive rijeci ... (Balski, 5,201) - Zacusese nekolike koj-e koj-e koj-ti
A
puSke ... (Bim. 2, 86)-Nekolikela(!i.cespustaJesu senizvodu. (Bim. 2, 155)-Jos
nekolika pitanja i nastaje Casak neugodne sUtnje... (Bazala, 1, 171) Ona
V ­
L koj-Im(a) kOj~im(a) koj-im(a)
nekolika uzastopna hapse'nja i dva-tri prebijena rebra to je sve 8to MatijaSa koj-im(a) koj-im(a) koj-im(a).
I
podsjeea na njegovog oca. (A Vuletic, Jadi mladog karijeriste, 19)
Zbog svoje rijetke upotrebe te suzamjenice veoma stilski obiJjefene'
i u hrvatskom se knjiZevnomjeZiku upotrebJjavaju samo iznimno. Umjesto njih sa:zeti oblici k6g(a), k6m(u) razlik:JJju se od oblika zamjenice tk~ naglaskom,
u stilskineutralnom znaeenju upotrebljava se prilog nekoliko, a· za nekoliko kOga, kf>g, kOmu, kf>m,pa valja paziti na fu raZliku jer se cesto prvi oblici govore
mU§kih osoba i imenica nekolieina. kao drugi. a oblici se i u pismu neutraliziraju ako se ne obiljeze naglaskom.
U takvim slucajevima poJje je upottij~biti nesa,fete oblike. '.'.
5~1Zamjenicom nlciji nijeee se pripadanje bilo komu, a zamjenicom nlkojl U lokativu m. i s, r~ upotrebJjav3ju.Be. i oblici kojemu, lito znaci"potpuno
i nlkakav nijeee sebilo koja osobina kakve imenice. Nlkakav joll znaCi i ~loll, iz;iednaeenje DL, ali je u paZJjivu jezik:U bolje tu razliku c:Uvati. . .
slab, bezvrijedan, najgori«.· Kao koj-I sklanja se i n~oj-I. nlkoj-i, svakqj-I, stokoj-i, gdjekoj-I, pokoj-i,
pogdjekoj-I, cu-i, ni!Cij-I, nlcij-l, lcij-I, svllcij-i, stocij-i, ali bez safetih obllka. .
542 Zamjenice lkoji,ICiji, lkakavimaju dopusno macenje »makar koji, bilo ,Zamjenice nMci, svllki, svakaki, poneki sklanjaju se· kao odredeni pridjevi,
koji, makar ciji, bilo ciji, makar kakav, bilo kakav« i mace postojanjemakar . Ii Jako i kOliki, ali se u NAiupotrel;>Jjavalneodrederu oblikki}lik.·
kakve pripadnosti, makar kakve vrijednosti pa i najlo§ije .kakvoCe i po tome su
oprecn~ zamjenicama sl9zenim sa ni- i ne...
547 Zamjenice kAkav, nl!kakav, blkakav, 'svAkakav, st6kakav,kOjek4kav
sklanjaju se -kilO odredeni' i neodredem pridjevi, ali u NAj obiCni .su . sarno
543 Zamjenica lkaki obiJjezena je kao folkloma i dijalekatna. neodredeni oblici. Ostali neodred~nioblici }:)J3go su stlIsld birani, aodrede:ni sli
. obiJjefje obienoga govora..· . ..
544 Zamjenice svAki; svakojI, svllciji, Bvakakav, svlilraki omacuju sveobu­
hvatnost, cjelokupnost bez obzira nabroj·i kakvocu, obuhvacaju sve ·oSobine,
.sve mogucnosti, sve· oblike. . 548 Zamjenicama s -god sklanja.se plVi dio .
Svakojlmaei isto lito i svlli, ali se svakojlrjede/upotrebljava. Svakakimaci
isto ~to i sv.!lkakav, ali je stilski obiJje:zenkao .starinski ill dijalekatni.. 549 Nijecna zamjenica nlkakav rastavlja se kad se upotrebljava s prijedlo­
Svakakov, ni!kakov, lkakov, nlkakov starinski. su likovi kao LkAkov. gom i on dolazi medu sastavne dijelove: Ne ~islim ni na kakvu nagradu. Ni
u kakvoj nevolji nisam bio. -
545 Gdjekoji maci »tu i. tamo koji, rijetko koji«, a to znace i pokoji, poneki RaStavJjanje zamjenice nlciji matno je rjede' i takva je upotreba stilski
i pogdjekojI. . obiJjezena: Ni od cijeg novea nisam Zivio. To rastavJjanje prikazano je u Sintaksi,
Kak:avgod znaci »neki, nekakav, bilo koji«. t. .362.
660 661
 550 Medu neodredene zamjenice ubraja se i sAy, svA, sv~, nominativ vAs je
starinski, a tako i vAskolik, dok su Ijede zamjenice sAvkolik, svAkolika, sv~ko­ BROJEVI

liko i sv~kolik; -a, -0, u znacenju »sav, cijeli, cjelokupan«.

Analogijom prema pridjevima koji iza nenepcanika imaju -0 javlja se i svo, ali
je taj lik pokrajinski.

551 Zamjenica sAy sklanja se ovako:

m.r. z. r. s. r.

jednina

N sAy -- sv.!l sv~

G sve1{a,svl:g sv~ svega, sv~g

D svemu, svl:m sv{)j svemu, SVtml

553 'Brojevi 1 su vrsta rijeCi kOle oznacuju izbrojenu kolicinu bica, stvari
.A svega, sv~g, Say svtl sv~ i apstraktnlh pojmova:. jedan jelen, tri stoIa,. deset nesreea... U ma1ematici
V Say sv.!l sv/!! brojevi oznactiju isamosta1ne pojmove: dva i dvasu cetiri... .
L svemu, sv~m STi{)j svemu, SVtml S ka1egorijalno-morfol08koga gledi!ita to je slozena vrsta promjenjivih
I mm, svime sv{)m " ..;'
svlm, svime .i nepromjenjivih rijeci koje u jednom smislu pripadajuimenicama i pridjevima,
a drugim su bliske prilozima Stoga im neki i odricuda oni pripadaju posebnoj
mnoZina vrsti rijeci, ali je to glediSte 1esko u potpunosti prihvatiti. (Usp. B. Tafra, 1989).
N svt svl: 'sv.!l
Brojevi kazuju odredenu brojivukolicinulli osobinu, a tvore cjelinu 8to se
G svih, svijo. svth, svijll svlh, svijll
privezuje uz brojevru niz. Dijele se na glavne i redne.
D svima,svIm svlma, svlm· sviina, svtm

A sv~ sv/!! sva

554 Glavni brojevikazuju odreaenu brojivu kolicinu, koliko ima jedinica
V SlI'1 sv/!! svA
onoga 8to znaci imenica uz koju stoje: jedan covjek, tri§esira, sedam jabuka, sto
L svlma,svbn svima, svtm svima, mm
dana, tisucu i jedna noc . .. Odgovaraju na .pitanje koliko.
I svima,svIm svima,svtm SVima, svIm.

555 Redni brojevi oznacuju koji je po redu 'u prostoru i vremenu: prvi
Zamjenicama savkolik, svakolika, sWkoliko sklanjaju se oba dijela, ali su covjek, tre9~ir, sedmajabuka, stoti dan, tisucu i prva no~ •..
potvraeni samo neki obliCi: svukoliku. .
556 ctL..brojev~ se ubrajaju i neodredeni brojevi. Oniodreduju kolicinu
pribliZno, niOSilovi subjektivne procjene: mn{)go, mAlo, n~koliko, vtse, mAl'{je
i sl. Taj je. sIrup ogranicen.. ;.
. Od priloga se mogurazlikovati po tome!ito prilozi dolaze uz.glagole (mnogo
Napomena 0 stupnjevanju pridjevnih zamjenica radi, marUe pjeva), a neodredeni brojevi uz imenice (mnogoljudi, Vise;kuca).
Neodredeni brojevi ne mogu se zamijeniti odreaeni1n boojem pa s glediSta
552 Zamjenice normalno nemaju stupnjevanja kao 8tO ga nemaju ni
brejivosti oni i nisu brojevi, nego samokolicinski prilozi. -.-,
odnosni pridjevi, ali kao !ito se oni uprenesenom znacenju ipak stupnjuju, tako
se·iznimno stupnjuju i posvojnezainjeIlice:. . .
. Onaje i dalje Djegova, najrUegovija: (Z. Majdak, Pazi tako da ostanem nevina, Pregled glavllibi rednih brojeva
121) - Ja imam svoj jezik / I unuiar tog jezikajedanjo§ mojiji. (M. Slavicek, Moj
jezik, Vj. 20. 5. 1989) Brojka Glavni broj Redni broj
Usp. i napomenu 0 stupnjevai'ijupriloga, 1; 711. 557
1. jedan pM
2 dv~ drogi
3 tri WCi
4 cetiri cetvTti
1 Budufi daje biqj btl gramati&inaziv dVOZlU\(!an, osim Sto Zl1lici vrstu rijeci znaCi i broj pojmova
izreeen obllcima pojedlnih rijei:i (jednina, mnoZina, dvojina,inalina). bilo bi dobro da se jedna od njih
~eni, npr. da se za: broj kao vrsturijeei uzme naziv brojruca.

662 663
 5 p~t peti
mogucnostima da se taj broj pOveCanazi~ za brojeve iznad nonilijuna.
6 S&t sesti
Kombinacijom tih rijeCi moZe se izraziti sve beskonacno mnostvo bJ:Ojeva. .
7 sMam sMmi
Do 1000 svi su brojevi u hrvatskom knjiZevnom jeziku domacerijeCi, a od
8 ()sam oSmi
1000 strane, jedino se 1000 oznacuje domaeom rijeeitJsuca i stranom hiljada (od
9 d~vet, d~vet deveti
grc. hilias, gen. hiliados). Tlsucaje standardna rijec, a hiljada kao tuc1icastilskije
10 d~set, d~set deseti
obiljeZefia, upotrebljava se uglavnom zato sto je proslrena u razgovornomjeziku
11 jedanaest jedanaesti
mnogih krajeva. .. .
12 dvanaest dvanaesti

13 trfnaest trinaesti
559 Navedeni su brojevi jednoclani osim visili stotica koje su jednoclane
14 cetinaest cetinaesti
i viseelane. Ostali su brojEm brojevnoga niza viSeClani. N astaju slaganjemJedno­
15 petnaest petnaesti
clanih brojevajedan..do drugogauzim;ijuci odosnovnoga proja akuzativni oblik
16 sesnaest sesnaesti
ako ga ima. Pri tome se onimciguredatijedan za drugim:
17 sedamnaest sedamnaesti
21:dvadesetjMan, 22: dvadeset dva, 23: dvadeset tiL., 31: trfdesetjMan,
18 osamnaest osamnaesti
101: sM jedan, 121: SID dvadeset jMan, 1999: t'1sucu d~vei st{)tina diiv~deset
19. devetnaest . devetnaesti d~vet, 2000: dvVe tlsuCe, 10000: d~set ~licli, 100000: sM tlsliCli, 150001: sta
·20 dvadeset dvadeseti pedesettlsilcajMan... .' ' . . . . .
30 trfdeset trfdeseti Posljednji se nominativruclan moze povezati veznikom i:
·40 ... cetrdeset . eetrdeseti 'dvadeset ijedan, dvadeset 1£Iva, dvadeset 1 tn, trfdeset f.jedan, stdijMim, sM
50 pedeset pedeseti dvadeset'i jMan,· tIsucu d~vet stf>tina devMeset 1 d~vet, sM· pedeset f1slica
· 60 sezdeset seideseti· ijMan .•.
70 'sedamdeset sedamdeseti Iznimno se veznik i moze upotrijebiti izmec1u svakog nominativnoga clana:
80 osamdeset osamdeseti tJsucu I devet stbtina i devedeset 1 devet, sta i pedeset tlsilcii i jMan ...
90 devedeset devedeseti
100 . ;sM, st()tina stati:
200 . dvj~sto, dvije sWtine dvjestoti . 560 Gl<ivni sebrojevi· pisu rastavljeno, ali se 1.1 novcanim dokumentima
300 tilsto, tr1 stf>tine tristOti mogu napisati i kao jedna rijec: stopedesettisuc~edan.
400 . cetirisro, cetiristf>tine cetiristoti Redni se brojevi od viSeelanih brojeva tvore tako da se u rednomliku uzme
500 p~tsto, pet sWtinli petstoti samo posljednji clan:
600 sesto, si?:st.stf>tinli . sest6ti dvadeset pM, dvadeset dri'lgi, dvadeset trMi, trfdeset pM, sto pM, sta
.700sWamsto, swain stf>tinli sMamstoti dvadeset pm.... tJsUCI,l d~vet stf>tina devedeset devetl, dvJjetisuci, dvVetiSticitl,
800.~ f>samst6, C>sam.st{)tIna ()samstoti d~ettisuci, d~set tlsuciti, sM t'1suci, sta t'1sucitl.... sM pedeset tJsuca pM.•.
. 900· d~vetst6, d~vetstf>tinli d~vetstoti ViSeelani redni brojevi mogu se pisati i kao jedna rijee: stoplV1~stodvadeset-
1 000 tlsuca (hlijada) tlsucl,tJsuciti (hlijaditi)
prvi, tisucudevetstodevedesetdeveti.... .
1000000 milijtin milijtinti .
I u rednim se brojevima posljednji. nominativni clan moze· povezati veZQi­
1 000000000 milijiirda rru.mWiti
komi: ..
dvadeset 1pM, dvadeset 1drugi, dvadeset 1 treei, trfdeset 1pM, sta i pM, sM
Postoje i veei brojevioa milijar<ie;a upotrebljavaju se ubC!nkarstvu; mate:­ dvadeset 1 pM, tIsucu d~vet stf>tina devedeset j deveti, sto pedeset t'tsuca
matici, astronomiji i sl.: . ipM... . . . . . .
bilVtin 'miliiun milijuna' (101~,bilViirda 'tisucu .b.ilij.' una' (l015..)., tril.Utin (l018), Kao Sto primjeri pokazuju, preskakivanje je s glavnih brojeva neoslabljeno,
kvat:lrilVtin (1024), kvinti11jtin (10~, sekstil1jtin (1036), 'septil1jtln(1042 ), oktil1jtin a s rednih oslabljeno. '
(1048 ), nonilUtin (10M)... .
561 Niz glavnih brojeva pokazuje velikU: raznovrsnost po gramatickim oso­
Pisu se brojkom jedan i s onoliko nistica koliko jeoznaceno u potenciji. biruUna.
Uz brojeve dvj~sto, f!JSto upotrebljavaju se i dvj~sta, tilsta kao blago stilski Broj jMan je promjenljiv i skianja se kao pridjevi: jMan, jednog(a), jM­
obiljezeni (kao starinski; pokrajinski). nom(u) ...
On moZe imati i mnozinu kadznaci »isti«, »nm«, kad stoji U opreci s mnoZi­
nom brojadrOgf, kad stoji uz imenice kl:ljeznace par ill su plurale tantum:
558 Niz je prirodnib(cijelih) broj~va neogranicell paihjma beskonacno Jednih smo godina. Dosli jedni ]judi. Jedni miju, drugi briju, treCi nokte
mnogo i oni seizricujednoolanini i viseelanim izrazima. JednoClanih rijeei nema sarezuju. Kupio je jedne carlilpe (cipele, rukavice). Nasloni uzazidjedne ve1ike
mnogo, svega 48 i cetiri istoznaCnice (stf>tins, dvj~sta, ~trlsta, hiljada) s neznatnim ]jestve. Jedna su vrata bila otvorena.

664 665
 562 Brojevi dvli., trf,cetiri imliju posebnu sklonidbu: Zbime imenice dvi'>je, tri'>je in,laju ov,e' oblike:
m. i s. r. Z. r. za sva tri roda NAV dvi'>je tri'>je
NAVd~ dvlje trl cetiii G dv{)jeg(a), dvog, dv6ga trOjeg(a)
G dv4ju(dV<lju) dvlju (dvfju) trJju 6etm.;u DLI dvojem(u), dvom, dv6me trOjem(u), trojim(a), tr6ma.
DLI dvama dvjema trlma . i]etitlma
. "retmna
. dvojima, dvojim, dv6ma

Kao dvii sklanjaju se i brojevi (}ba, i'>bjl;'!, i'>padva, (}badvUe. . ' . Brojevi tvoreni sufiksom -ero (-oro) kao sto su c~tverO; p~tero, s~stero ...
Brojevi dvii, trl, i]etiri, i'>ba, i'>bje, .1.Ibailva,.' i'>badvUetipotrebJjavaju se ikao
nepromjenJjive rijeei; ali to je vise obiljeZje razgovomoga jezika. U paztjivu,
njegovanu jeziku treba ih sklanjati, pogotovukaddolaze beipiijedloga.··
U starijin,J. tekstovima moze se naci gen.m. i s.r~u obliku dv.(jrl. . DLI cetverim(a), retvorlm(a).
- Oblik i]etirma (i]etiima) klasi~ je i blago stllski obiJjezen, a i]etirlma. stilski
neutralan. , ' . ." .
•. . gacajuci po mom i]etirma tankim nogama:(Naior, Prodika na morn)
.•. poi]e vikati Jakim glasom cetirma anaelima, (Biblija, II; 221) -Nairne, llitko
ne ze1i damu se dogodi ono sto se nedavno dogodiJoi]etil'iin'iidjevojkama: (Vj.
ll.2, 66, 4) ..;,. ... usprkos retirflrla knjiga poeZije (Vj. 13. ll.71, 8, trebali;l bi
knjigama) - SluZio se retirima signalima. (StUdio, 12. 1.74, 71) ".'.
563 Brojevi sti'>tina, tlsuca, hiljada, milJjUri, milJjarda," bilJjail, "b~da,
trilJjiin ... imenice su i sklanjaju se po imenickoj sklonidbi.
Ostali sebrojevi ne sklanjaju. Oni imliju osobine priloga, ali se od; njih
razlikuju sto ne mogu doei uz giagole. ~e se lijeporaditi, ali sene moZe reCi
*pet raditi..
564 Redni brojevi sintakticki Su pridjevi isklanjliju sekao odre(feJlipri­
djevi
. Osim brojevnih imenica stl)tina, t1suca, milJjiin ... spomenutih u't. 563
postOje jos dvije vrste brojevnih imenica koje se smatraju posebnompodvrstom
gla:vnih brojevajer znace odbrojenu kolicinu kao i glavni.brojevi, a imaju velika
ogranicenja u sintagmatskim vezama.
565 Brojevne imenice obOjica, dvojica, trojica, retvorica, petorica, SestOrica,
sedniorica ... upotrebJjavaju se sarno za muSkarce: dvbjica mladica, i]etvorica
profesora; desetorica umietnika ...
Kad se izricu imen,ice razliCitoga roda, .uPQtrebJjavaju se brojevne imenice
srednjega roda: l)boje, dvl.lje,. trf>je, retvero (i]etvoro), petero ~toro),. s~tero
imaju malo oblika: .
NGAV retvero
G tr6ga, cetverga,~,c~tv6rga, DLI cetverma, cetv6rma danas se tako rijetko
upotrebJjavaju.da se mogu'smathiti zai>tarjelicama.
566 Brojevne nnenice upotrebJjavaju se u mnoZini i kao brojevni pridjevi:
dvoji, dvoji1l, dv6jim(a)
trOji, trojih, trOjim(a)
retved, retverih, cetverim(a)
renro.ri,retvorih, retvorim(a) ..•
Upotrebljavaju se uz imenice plurale tantum, kao Sto su veata, hlaee, gace,
vile, Jjestve •.., uz iffienice koje znaCe parove ill cjeline, kao sto su i]arape, cipe1e,
rukavice" svatovi . ..
567 . Slaganjem brojeva s drngim rijecima bavi se dio sintakse koji se naziva
sroenost (kongruenclja). To je slaganje potpUIiije prikazarto u Katicicevoj Sin­
taksi 11: poglavlju Brojevi i kolicinski prilozi kao atributi i u clanku Babic, 1985.
'568 U nekimse gramatikama kao posebne vrste brojeva spominju
(u)mnoZni, priloZni i dljelni brojevi
. UmnoZni ill' mnozru brojevi kazuju kolikostruko je st~. Postajtt· slaganjem
broja i morfema -struk: jednostruk, dvostruk, trOstruk, i]etverostmk,petera­
struk.•• To su zapravo pridjevi s posebnim znacenjem, a tvore posebnu cjelinu
time sto su povezani uniz znacenjem prvoga dljela. •
569 PriloZni brojevi kazuju koliko puta ill pokoji put, a nastaju kad se
glavnim ill rednim brojevinia doda rijee put(a): jediinpiit, dvapiit ill dV8 puta,
trfputill tf1 put8, ~tiri puta;petput ill pet puta, stOpufili'sto puta •.., pM pat,.
driigf put, pet! put, statI put... To su zapravo pri10zL
;. - - . ~. - ' " , c. .... . ,

(sestoro), sedmero (s~moro)... . ...

. 570 Duelni brojevi kazuju: po koliko, a nastaju kad se pred glavnebrojeve
Nas dvoje ZIiaci jedno musko, drugo rensko, nas dvojica oba mU§karci,nas staviprijedlog po: po ji:dan, pi'> dva, pi'>trf, po cetiri, pl) pet, p(} sest, pl.l sUj •..
dvije obje su zene. Brojevne imenice s. r, .0znaCuju i razliku u dobi,pasmini To nlje prisebna vrsta broja, nego je sintakticka veza prijedloga i glavnoga
i vrsti:kupili smo osmero konja, auzzbbne imenice na -a i -ad i bez te razlike: broja.· ..
dvoje djece, troje brace, petero jaradi •.. Prema tome dvoje djece moze se reei za
musko i rensko razlicita spola i dobi, au
i za 'dvojicu vrSnjaka ill dvije vrSnja­
kinje.
666 667
 GLAGOLI
tivu i po tomeinfinitiv pripada sustavu glagols,kih ,oblika; Zbog P()S~bnog
obiljeija nazivarnoganeodretienimglli.golskim oblikmn.' " . ' ,',','
Infinitiv se smatra osnoVIUm, polaziSnim oblikom eijeIogaoblicnoga glagol­
skoga sustava. U tomse obUku natU glagolina.vode i'u rjeCnieim'a.',;' ",
Inimitiv glagola hrvatskogaknju;evriog:jeZika zavtiava na
~ti: :~sti, :ZlfAti, ,
dlgnuti, v'1djeti, nositi, glM.ati, kupovati,a maloga broja odreaenih' giagola ina
-ci: lei, mMi, obiici, pMi, r~i, tACi. •. (oko 450 ,glagola). '
Glagolski obliei imaju ove kategorije: '
vid, stanje, vrijeme, naein, lice, broj, rod,

573 Svaki glagolski oblik ,hrvatskoga knjiZevnog jezikaodr~en je dVjema

kategorijarna:vidom i stanjem jer svaki pripada jednom vidu;, svrSenom,:ill
nesvrienom, ijednom stanju, aktivu ill pasivu; Te glagolske ka,tegorije obuhva­
caju sve glagolske oblike f takoih ujedinjuju u jedan sustav glagolskih oblika.
Glagoli lnjihove,kategorije OstaIe su kategorije svojstv!'!ne sarno nekimglagolskim oblieima... , '
. ,

571 Glagoli su promjenljive rijeei.kojima seizrieu pojmovi promatrani 574 ,Kategorija liea, roda i broja ne ,pripadaju sarno glagolima,nego i drugim
u procesu kao radnja, zbivanje i stanje. " vrstarna rijeei pa se 0 njima govori u t. 54a-f, 71-94 i 499.
Za radnju je znacajna svjesria i namjerna upotreba energije vrSiteJja glagol­
ske radnje, a to su ziva bica. Radnju npr. izrieu ovakvi glagoli: kopati, pOniti,
tresti, Meati, bjeltati, skakati, pisati, razmisJjati... "
Pri zbivanju se energija trolii nesvjesno i nenamjerno proizvodi nesvjesni
ucinak. UzroCnik su prirodni zakoni. Zbivanja izricu ovakvi glagoli: 'cvjetati, GLAGOLSKI VID
, mirisati, venuti, i'Mi, cUriti, kapati, debJjatise, starjeti ...
, , Kod stanja nema vidJjivoga procesani prol:nj!'!ne: Zivjeti, biiraviti, sWati, 575 GlagolsIrl vid ill aspekt grainatieka j~ ltaiegorija koja svakomu gIagolu'
sjedjeti, mirovati, bijeJjeti se, zelimjeti se ~ •. ',' ,
Granica meau tim kategorijarna nije apsolutna jer i s prirodnim pojavama ~S;!:~~!.°j~:d~Me:~~~ari)~~~:&~~)~n~~~(~~:-'
i strojevima poveZlJjemoradnje svjesnog i namjernog djelovanja: sunee pall, fektivan). ' . , ", , "
oluja obara, me dolaze, voda natapa zem]Ju" P!lru udubinu, mIinmeJje, traktori Smeni vid izraZava radnju kao ejeli:ri.u, obuhvacenu jeruum pogledom: d6ei,
om... " , ' dati, skiiCiti, napisati, proeltati, preletjeti. . . . , " " '
Za sve je znacajno proljeeanje u vremenu nekog djelovanja u Iiajsirem NesvrSeni vid ostavlja to. obiljeije ilei.zraZ&to, lj.radnja se promatrlil upro­
smislu i zato se pn izlaganju glagolskih sustava omeno kaZe da glagol izriee cesti bezobzira na pocetak i kraj, 0 njima se niStariegovori,ne promatrase kao
radnju ne spominjuci izricito svaki put zbivanje i stanje. Jasno je ,da je na ta zatvorena cjellna: dolf:/ziti, davati, skakati, pisati,. cltati; letjeti:.:,' , ' '
znacenja i njihove nijanse potrebno upozoriti kad su znacajni za pojedine obllke Kad vidimo da tko mice olovkom po papinI gor&.d.olje; slijeva naaesno i kako olovka
ostavlja odredeni ti:ag, radt\iu izri~emo nes~enin'lglagollina: pise, biljeii,' eria, ~,
i njihovuupotreb\1. creka . . , Ako jedni.m pogledom obuhvatimo sve !ito je u/fuUeno, izri~emo svrienim glago­
lima: napisao je, zabiljeZio je, nacrlao je, iSara, 'zacreka... Zbog hMina promatranja
572 Glagolskim oblicima nazivamo obllkeglagolskih PJ'omjena koje ima glagolske radnje ta se kategorija nazivavid ill aspekt(od lat. aspectus »pogled, ,via,
jedan glagol kao cjeIina. . gledanje«), "-,, -' ,
Jednim se glagolskim oblieiIru!. izrieulica, povezuju se s imeniearna koje su , .
treCa liea ills licnim zamjenica.IDil, spreru, pa se nazivaju sprezivim, licDim ill , 576 NesvrSeni glagoli poznajuse po t~me s,t9 mogu docikao ,odgov~r ~a
finitnim lt1ago1skim oblicima. Oblici bez oznake liea nazivajusenesprezivim, pitanje: Bto sadaradis? Dolazim. Dajem. Skaeem.,Poznajuse ipo tome13to
imenskim ill inf'mitnim oblieima. , "' , mogu doci kao dopuna glagolima. pa,te.ti" PoCinjati,prest;ati, prestajati, nastaviti,
Sprezivi su obliei~ prezent,'aorist, imperfekt, perfekt, pluskvamperfekt, futur nastavJjati: PoCinjem 'davati., ;E>restaosam ,eitati. NastavJjam ,', raditi. Svrlieni
I, futu,r II, imperativ, Itondicional I, kondicional IL , glagoli ne mogu ni jedno Iii drugo. '
Nesprezivisu oblici:infinitiv, particip prezenta, partieip perfekta,pridjev '
radni i pridjev,trpni, 577 Glagoli jednogavida imaju obicno pam,iak drugoga vida s istim leksie.
Po sprezivim oblieima eijela je glagolska promjena nazvana sprezanje ill, kim znaeenjem, tvore vidsku oPreku (opoziciju) ill vidski par: dati - davati, dMi
konjugaeija. - dolaziti, odluciti - odlucivati. . . '
Infinitiv oznacuje radnju bez oznake liea, vremena i nacina i po tome se Promjena glagola nesvrSenoga vida u svr13eni naziva se perfektivizaeija,
pribliZava imenicama, ali glagolske kategorije vida i stanja sadriane su i u infini­ a svrSenoga u nesvrl!eni imperfektivizaeija. Perfektivizaeija se postiZe pref"lksal­
668 669
nomi su!iksamom tvorbom, raditi;>uraditi, mahati > m<ihnuti, a imPerfektivi­
zacija sufiksaeijom i unutraSnjom tvorbom; dAti> davati, prepfsati > :prepisf­
vati; .izabrati > izabirati. Osnovnu. ulogu .u vidskoj opreei ima prefiksaeija
i sufiksaeija. Parovi nastali sufiksaeijom cine bliZu'vidskuopreku jer obicno
imliju istQvjetno leksicko znacenje. Parovi tvoreni prefiksacijom mogu imati
isto leksicko. znacenje, ali nlijcesce imaju i neke znacenjske razlike. Kako se
glagoIi perfektivizirliju i imperf~tivizirliju, kazuje se u poglavlju 0 tvorbi gla­
gola u Tvorbi rijeei.
578 GlagoIi svrSenog i nesmenog vida ne podudarliju se potpuno u svim
obIicima. V~ina se glagolskih oblika tvoriod glagola jednoga i drugoga vida,
doks.uineki oblieizavisni-oo ;vida Q<iredenoga glagola. Partieip'perfekta imaju
sarno. svrseni glagoIi, a imperfekt· i particip prezenta sarno nesvrSeni;· Postoje
i neka, ogranicenja u upotrebi pojedinih oblika. Prezent smenih gIagolane
upotrebljava se zaizrieanje prave sadaSnjosti, negirani imperativ ogranicava se
na nesmene glagole, aorisni obIici nesmenih glagola dolaze u znaeenju imper­
fekta i dr. Potanko se 0 tome govori u Sintaksi.
579 Neki glagoIi imaju oba vida, svrSeni i nesvrseni, i nazivliju se dvovidni
glagoli.
Nema kategorije u kojoj bi svigIagoIi bili dvovidni, ali su dvovidni gotovo svi
glagoIi na -irati, mnogi na ~ovati, aostali. su pojedinacni kao sto pokazuje ovlij
pregled: (I) ml)ci, cilti, htj~ti, raziimjeti, bIti; (II) bJjMnuti, djimuti, mtknuti; (lll)
vldjeti; (ry) baidariti, brAtimiti, daniti, kliniti se, krociti, ki'stiti, krilniti,nociti,
podeseterostl;uciti, rociti,trampiti; (V) cestitati; desetinati, ~ti, krJzmati,
kii§a'ti, 11:).a1ak$ati, morati, rUc(lti, cjeJivati, stJ:adati, strijeJjati, tlskati,ilzmati,
vecerati; Vjf!!nCati, vezati; abdicfrati, abonfrati, adaptfrati, adoptfrati, adresirati,
armirati, bagate1izirati, balzamfrati, betpnfrati, cementfrati, cenzurirati, citfrati,
datfrati, definfrati, diSciplinirati ...; (VI) bAgerovati, bjQegovati, danbvati, d~ko­
Witi, de~etkovati, d3kovati, doruck.ovati, J1h:n,ovati, lmenovati, klmienovati,
.konakovati,. ki)r}enovati, lAkovati, l1neovsti, 6bjedovati, oblikovati, bbrazovati,
ocitovati, .Odlikovati, opetovati, postOvati, prorokovati, prbsVjedovati, p'tsteiio­
vati,rImovati, rlzikovati, riilCovati, savjetovati,sUovati, §t~tovati,uSkrsovati,
uvjetovati,llzrokovati, zavjetovati,J znAmenovati, ittvovati, darivati ...
580 Dvovidni glagoIi nazivliju se i vidski neutraInima, ali tIij naziv nije
dobar jer dvovidni glagoli ne nijeeukategoriju vida. U pojedinim su oblicima,
aoristu, imperfektu, partieipima ili u odredenom kontekstu vidskio<iredeni
(jednovidni), a sarno u nekim obIieima, perfektu, futuru I, kondieionalu, infini­
tivu, vid mote biti neo<ireden, g. vidska opreka neutralizirana. S druge strane
neki se glagoIipretemo upotrebljavliju u jednom vidu, vezati jesamo u nekih
pisaca svrsen glagol, a neki su ujednom znacenju smeni, au drugomnesvrseni,
npr.:roditi ,.donijeti dijetena svijet«, rbditi »donositi rod« pa su to zapravodva
glagola kao i tUziti (svr.) »diei, dati tu.zbu« i tUZiti (ns.) »izraiavati tugu «, napadati
ns. od napasti, napadati svr. od na+padati, odslaika.ti svr. od od+sirakati, odska­
katins. ododskociti; Zapa.za se ocita teZnja da dvovidni glagoIi postanujedno­
vidni.
670
NACIN VRSENJA GLAGOLSKE RADNJE
581 . Svi nesvrseni glagoli nisu najednak naein nesvrseni niti su svi svrseni
na jednak nacin svrSeni, nego se razlikuju po nacinu izvrSenja ill izvrSavanja
glagolske radnje, po vrsti .radnje .kao leksickoga znacenjaglagola.. Kako naziv
nacin vrSenja glagolske radnje nije nlijbolji, cesto se upotrebijava njemacki
Aktionsart.
582 Svrsene glagole prema nacinu radnje dijelimo u viSe skupina:
1. poeetnJ, ingresivni,' inkoativni glagoli izricu poeetak, pocetni dio radnje:
prohOdati, pr(jpjevati, zapJakati...·· . .
2. pojacaJni, intenzivni gJagoH izricu postizanje odrec1ene jaCine, intellziteta
dane radnje: razlijeruti se, raspjevati se, prejestise... .
3. ogranicavajuci, delimitativni glagoH izricu ograniceni odrezak (fazu),
ogranieenu mjeru radnje: poigrati se, posjedjeti, poiivjeti, probbraviti, proZiv­
jeti ...
4. pretetni, majorativni glagoli znace izvrSenje pretetnijega dijela radnje:
nadigrati, nadjacati, nadveslati ..•
5. zavrsni, terminativni glagoli izricu zavrsnu fazu gla.go1ske radnje: dogor­
jeti, -dopfsati,dbpusiti...· ... '.
6. svrSni, rezultativni glagoli izricu. radnju kOjom se doseZe eilj; ti glagoIi
imliju nekoliko pOdskupina: .
a) prostorni glagoli znace dostici ill napustiti koje mjesto: izletjeti, nadietjeti,
odietjeti, razletjeti se, uletjeti... . .
b) zametnJ, finitivni gJagoli izricu zavrSenost radnje: probiti, o<iraditi, 00­
zvoniti ..•
e) sativni glagoH znace izvrsiti radnju do potrebne mjere, koIiko je dosta:
nagledati se, n4jesti se, naspavati se . ..
d) kumulativni gJagoli znace izvrsiti dio po dio radnje: nabilcati,' nanueti,
nataloiiti se... .
- - e) raspodjelni, distributivni glagoli znace izvrsenje istovrsnih radnja od
raznih subjek.ata ill na raznim objektima pa se prema tome razlikuju:
el). subjektno-raspodje1ni glagoli znace da u radnji sudjeluje viSe subjekata
koji svaki pojedinacno izvrsava istu radnju: pOpucati, poskakati, poiltjecati ...
e2) objektno-raspodjeJnj glagoli znace .izvrsenje ·istih radnja na nekoliko
razlicitih objekata: pobilcati, polomiti,.poubfjati... .
7.• jednokratni, seme1faktivni gJagoli znaCe izvrSiti jednu ejelovitu radnju:
zUevnuti, b3cnuti, viknuti •..
583 Inesmeni se glagoIi prema nacinu radnje dijeIe it vise skupimi:
L mnogokl:atni glagoli :'mace radnju koja sesastoji od viSe faza; prema tOme
ima Ii radnja pojedine faze ill se ponavljacjelovita radnja raz.likuju se:
it) mnogofazni glagoli,· koji izricu unutarnju rasClanjenost radnje na vise
pojedinacnih, djelomicnih faza: Msti, zUevati...
b) ueestali, iterativni glagoli, koji izricu ponavijanje radnje: zapadati, zalije­
tati se, noefvati, veeeravati... '..
2. razvojni, evolutivni glagoli, koji izricu razvoj, prelaienje u drugo stanje:
venuti, suSiti, crvenjeti, bijeliti ...
3. glagoli stanja, statalni glagoli, koji izricu trlijanje radnje bez unutarnje
671
raSClanjenosti: sjedjeti, s~ati; v'JSjeti, blti, bOraviii, poswjati; imati, mAti, prlpa­
dati, odnositi se.. . '. _
Premjestajni glagoli mogu biti svrSeni i nesvrSeni. Znace promjenu mjesta,
a mogu· biti jednousmjereni i neusmjereni
Jednousmjereniizricu radIiju koja se obavlja ujednom smjeru: goniti; let;jeti,
nositi, voziti ..., odagnati, odlet;jeti.. odnijeti, Odvesti ..•
Neusmjereni izricu ra:dIiju kQja se ne obavlja u jednom smjeru:gBr.Uati,
lijetati, nosati, vozati ..., razagnati, razlet;jeti se, rilznijeti, raseliti (se) •..
I deminutivni glagoli mQgu biti svrSeni i nesvrSeni. Znaee obavljati radIiju
manju od prosjeene: IX>ckati, gk:d.u~kati, spavllckatl..., b/Jcnuti, dr.i.ieumuti ...
Podjela glagola prema naernu Vrilenja radIije oeituje se u netvorbenim (lek­
sickim) glagolima, u pojediniIn tvorbenim kategorijarna iusintaktlclqm odno­
sima, ali za nju nemajos Cvrstihkri~lilpaje tapodjela uvjetna.
KATEGORUA STANJA
584 Kategorija stanja izraZava usmjerenost ill neusmjerenost glagolske rad­
nje prema subjektu u recenici. Prema tome o<fnosu hrvatskiknjiZevnijezik ima
dva stanja: pasiv i aktiv.
Pasiv ill trpno giagolsko stanje izraZava" usmjerenostglagolske radIije na
subjekt: . nost s vremenom (y:. t. 592).
,?"
Iza Medvednice izviri znatiZeljni Mjeseci uz vjjoglave baklje otkri nakazne
spodobe.
.(81. Mihalic, Petrica Kerempuh, 5)
Aktiv je pretna tome takav sustav glagolskih oblika kojima se izrice da je
subjekt vrSitelj radnje.
KATEGORIJA NACINA
586 Nacin je glagolski oblik koji oznaeuje odnos izricatelja reeenice prema
. vrseri.}u glagolske radnje u stvarnosti. Kako je u svakoj recenici izrazen neki
odnos prema vrsenju glagolske radnje, po tome se u hrvatskom jeziku razlikuju
cetiri naeina:
indikativ, imperativ, kondicional i optativ.
Prva tri naCina izricu se sprezivim glagolskim oblicima.
587 Indikativ ill i:t;javni Iiacin oznaCuje radnju kao stvarnu taka sto izriee
prisutnost radnje u stvarnostiill joj tu prisutnost nijece. Nijekanje prisutnosti
radnje ne mijenja znacenjeizjavnoga na:Cina jer se govori 0 odsutnosti radnje
u odreaeIlom vremenu. Znacajnaje osobina izjavnoga naerna obvezatna poveZa­

Veeerasje srusen
588 Imperativ ill zapovjedni nacin prikazuje djelovanje kao takvo koje se
Jablan pored potoka:;
treba ill ne treba ostvariti po volji druge osobe kao potreba, poticaj ill odlucna
(D. Tadijanovic, Noc bezjablana)
molba Zbog naravi izricanja volje, imperativ se izrice 2. 1. jd. i 1. i 2. 1. mn. "
a iznimno i 3. 1. jd. (v. t.667 a).
Janjci se vrte, vino se lijeva i prolijeva ... Oblicima imperativa moze se izricati i izjavni nacin, ali to je posebna, stilski
(1. Baos, Prosjaci i sinovi, 551)
veoma obiljeZena upotreba imperativa. Tada se za sva lica upotrebljavaju sarno
oblici 2. 1. jd. 0 tome se govori u 8intaksi.
Pasivnimznacenjemu graniatickom smislu razurriije se takav odnos izm:edu
objekta i vrsiteJjaradIije dastvarni objekt dolazi: u r~emci kaosubjekt (jablan, 589 Kondicional iIi pogodbeni nacin prikazuje radnju kao mogucu, pretpo­
janjci, vino), a sWami se ~sitelj radIije ne' izriceill, rjet1e, dolazi u genitivu stavljenu .ill poZe]jnu. On se izriee sloZenim oblicima Hrvatski knjiZevni jezik
s prijedlogom od ill u besprijedloZnom iriStrumentalu; Pasiv je dakle sustav ima dva kondicionala, kondicional 1. (govorio l;Jih) i kondicional Ii. (blobih
glagolskih oblika koji kao predikati oznacuju da se radrija vrSi na subjektu,da je govorio).
subjekt podnosi, ,.trpi«. Bice illpredmet oznaceni nominativom kao subjekt
u reeenici ne proizvode djelovanje, nego podnose neeije djeiovanje. . 590 Optativ ill ze]jni nacin izrice Zelju da se glagolska radnja dogodi ill ne
dogodi. On nema svojega morfoloskog izraza, nego se izrice glagolskim pridje­
585Pasiv se. u hrvatskom knjiZevnomjezikutvori od prijelaznih glagola yom radnim i zato se posebno ne ukljucuje u morfologiju glagolskih oblika
aktivnim oblicima glagola blti ill bfvati i participom pasivnim (sruienje, biwdu hrvatskoga knjizevnog jezika.
hvliUeni) ill akti'\'1lim oblicima odabranoga glagola s. eestlcom se (vrte se, lijeva
se, prolijeva se). Potanje 0 pasivnimoblicima.govori 'se ut. 706-710. 591 U imperativu, kondicionalu i optativu odnos izricatelja recenice prerria
Aktiv ill djelatno glagolsko stanje ne izraZava usmjerenost glagolske radnje vrsenju glagolske radnje posebno je oznaeen, stoga se u uZem smislu nacinom
prema subjektu pa se glagolski oblici koji ne pokazujutajodnos nalaze u aktiw: smatraju sarno imperativ, kondicional i optativ.
\.'

Gpspodin DoJjanskije isaoizsqbe u SObU ...i pusio cigare i pia jaku, Jjutu,
otrovnu, skorozelenu rakiju ...
(1. KozarCanin, 8am covjek, 175)
672 673
 KATEGORIJA VREMENA
592 Indikativniglagolski obliei izricu glagolsku radnju na vremenskoj crti
prema tri vremenska odsjecka: proslosti, sadaSnjosti i buduCnosti odreQeruma
prema trenutku govora ill prema kojoj drugoj vremenskoj odredbi.
Glagolski obliei kojima se izrice odnos prema tim vremenskim odsjeecima
nazivaju se takoaer vremena i glagolski sustav hrvatskoga knjiZevnog jezika ima
sedam vremena: jedno opce vrijeme: prezent, cetiri proSla: aorist, imperfekt,
perfekt, pluskvamperfekt, dva buduca: futur 1. i futur II. Prosla i buduca
vremena odretlena su prema svojoj osnovnoj upotrebi, ali ona mogu biti upotri­
jebljena za razne vremenske odsjecke. 0 tome se potanje govori u Sintaksi.
PRIJELAZNOST I NEPRIJELAZNOST GLAGOLA
(GLAGOLSKA REKCIJA)
593 . Odretleni glagol traZi vezu u odreaenom· p~dezu. Kare se da glagol
uprav~a ill regira padeZnim oblieima sprijedloziina ill bez njih. Prema tim
vezama sve glagole dijelimo na prijelazne ill tranzitivne i neprije1aine ill intran­
zitivne.
Prijelazni glagoli izricu takve radnje koje prelaze neposredno na drugi pred­
met (tivo bice. predmet. pojavu) pri cemu je predmet oznacen akuzativom bez
prijedloga: rekati Bugu, promatrati misa, susiti kosu, piti rakiju, PuSiti cigare,
uStedjeti golem novae, nametati svoje miS~enje ...
Prijelazni negirani glagoli mogu imati objekt i u genitivu, tzv. slavenski
genitiv. a da ne gube prijelaznost. Isto je kad je objekt dijelni (partitivni) genitiv,
ali tu postoji odreaena semanticka razlika.O tome se potanje govori u Sintaksi.
594 Neprijelazni se glagoli ne povezuju s predmetima na koje radnja prelazi
neposredno. Uz njih dolaze koji drugi padeZi bez prijedloga, svi s prijedlozima
ukljucivsi i prijedloZniakuzativ, a i besprijedloZni akuzativ kad izrice mjeru ill
cijenu: izlaziti iz ureda, zaCi na stranputicu, odlaziti s njomu kazaliSte, dolaziti
knjima vlakom, st;:Uati tisucu dinara ..•
595 Dodavanjem preflksa Cesto neprijelazni glagol postaje prijelaznim:
plivati rijekom, preplivati rijeku, spavati po danu, prespavatidan, ici po~em,
obicipo~e ...
596 Prijelaznost/neprijelaznost .obicno nema oblicnog izFaza osim nekih
glagola na -iti i glagola s cestieom se.
. Glagoli sa suflksom -iti imaju tvorbenu oznaku prijelaznosti kad su u opreci
s glagolima izvedenima suflksom ~eti od iste osnove:
efniti »ciniti sto ernim« opustiti »uciniti sto pustim«
efnjeti »postajati em« opu.stjeti »postati pust«
crveniti »Ciniti sto ervenim« oslijepiti »uciniti koga slijepim«
ervenjeti "postajati erven« oslijepjeti »postati slijep«.
t174
_li[eprijeIazni su i glagoli koji imaju uza se cestieu se.Oni se neslafus bespri­
jedloZnim akuzativom ni onda kad subez te cestiee prijelazni. Dobivanjem
cestice se prijelazniglagol postaje neprijeIazan i ne moze se slagati s akuzativom
izravnog objekta: braniti dijete, braniti se od neprijat~a.
Takvi neprijel:iZni glagoli nazivaju se povratni ill refleksivni.
. Povratni su glagoli posebne leksicke jediniee, a nisu obliei drilgih glagola ni
onda kaduza se imaju isti glagol bez se:braniti koga, braniti se, kupati koga,
kupati se, umivati koga, umivati se . ..
...
597 Cestiea se pokazujeneprijelaznost. Vecmom takvi glagoli kazuju da su
subjekt i objekt radnje istovjetni, da se radnja koja proizlazi od subjekta opet na
njvraea ill nastaje u samom subjektu kaostanje-toga subjekta i zbog toga su ti
glagoli dobilinaziv povratni glagoli. Ipak svi. povratni glagoli nemaju isto
znaeenje, nego se dijele u cetiri osnovne skupine: povratne, uzajamno povratne,
aktivno bezobjektne i neprave povratne.
598 Pravi povratni. glagoli kazuju da je· subjekt radnje ujedno i objekt
radnje, da se radllja koja proizlazi od subjekta vrsi nasamom subjektu, tj. da su
subjekt.i objekt isto bice:
Nestrp~ivo se obute pa siae u vrt. (Kaleb, RMH) - Pokusao ga je zagtliti
i po~ubiti, ali se se~ator branio... (I. Kozarcanin, Sam eovjek, 187) - Jest,
se
njegovirn trudom sada mnogi hrane. (V. Nazar, Pastir Loda, 100)
Ti primjeri pokazuju da radnja ostaje na subjektu, da se na njemu vrsi i da ne
prelazi nadrugi predmet, Jasno se vidi da su ti glagoli neprijelazni. Subjektje
Zivo biCe. .
Takvl su glagoli:
br.'(iati se, ces~ati se, pocM~a,ti se, prllti se, umivati se, oblaciti se, obuvati se,
odijevati se, skfdati se, hv:Hiti se, pripremati se, brtiniti se, clivati se, osiobo­
ditise, oslo Maati se, opslrfbiti se, pokretati se, njihati se, zakJjucatise, §tbati
.se, stlncati se...
Za te je glagole karakteristiean suodnos s prijelazrum glagolima s akuzati­
vom,pa'sesenlOze zamijeniti sa sebe: umivati dijete, umivati se, umivati sebe.
599 Uzqjamno povratni glagoli (reeiprocni giagoli) izricu da radnju vrre dva
illme subjeka~ jedan na drugome, tj. da radnja nema drugm objekata osim
subjekata. SvakiJe subjekt ujedno i objekt radnje:
.. .-da odemo i da se viSe nikada ne vidimo s njima . . . (L KozarCanin, Sam
cOvjek, 189) - Dok ie pia i grlio se sa senatorom, s Hamanom, s Bugom i sa
mnom ... (Isto, 191) - Prevrtali smo tanjure po stoIu, polijevali se vinom, pjevaii,
grlili se i J}U.bili ... (Islo, 222)
Takvi su glagoli;
~psti se, griidati se, gUrati se, ~ubiti se, mJlovati se, pltati se, pomagati se,
potpbm;igati se, sr~sti se, tllci se, v6dati se, vo~eti se ...
Tu se se moZe zamijeniti sa jedan drugoga, jedno drugo, jedni druge.
600 Aktivno bezobjektni glagoli imaju u osnovi prijelazne glagole koji su
izreceni bez odnosa prema objektu. Izricu radnJu kao karakterizaciju subjekta,
da on ima obiCaj vrSiti takvu radnju; krava se bode, maCka se grebe, on se gurs,
Ivan se tuce... To znaci da krava ne bode sebe, nego ima naviku bosti druge.
U loj upotrebi dolazLmalen broj glagola i takvi primjeri pripadaju uglavnom
govorenom jeZiku.
675
 601 Nepravi povratni glagoli nemaju posebnoga odnosaprema objektu,
negoizricu radnje koje nastaju u samom subjektu kao stciiije toga subjekta ill se
ima same leksicko zQacenje, I5a8tavni je dio leksickoga znaCenja glagola. Ti
glagoli dakle imaju samo povratni obIik bez povratnoga znacenja i zato se zovu
nepravi povratni glagoli.
JOOni od njih imaju usporedne prije1azne glagole pa Cestiea se prijelaznim
glagolima daje znacenje usredotoCenosti, zatvorenosti radnje na sam. subjekt.
Razlikuju se od pravih povratnih glagola po tome sto se sene moze zamijeniti sa
sebe, npr. Mditi, probfjati prijelami su glagoli: Mditi koga, probfjati SU>, ali
Mditi se, probfjati se nije .buditi sebe, probijati sebe.
602 Drugi povratni glagoli nemaju· prema sebi glagola bez cestiee se, nego
dolaze samQ s njom, nazivaju se reflexiva tantum. Tu je sesamo izraz njihova
Ieksickoga znacenja. .
Takvi su glagoli:
bOjati se, brtnuti. se, cllditi se, Mjati se, nadati se, d1dovati se, smljati se,
Nepotpuni glagoli
veseJ.iti se, 19rati se, nigati se, umo.{jcati se, raspadati se, rastati se. .•.
603 Povratno zalihosni (redundantni) glagoli imaju isto neprijeIazno zi:J.ace­
nje sa se i bez njega: .. .. . .'.
bl1stati (se), sjllti (se), poceti. (se), svfSiti (se), kretati (se), setati (se), svratiti.
(se), 19ra.ti (se)...
604 Svi glagoli sa cesticom se nisu povratni jei se sa Seizrice i pasiv,sto je
posebna morfoloska kategorija (v. t. 707), a nisu povratni ni kad je se upotrijeb­
ljeno za ozna:ku bezlienosti.
605 Cestieom se tvore se i bezlicne konstrukcije kojima se izriee sama
radnja, a ne kazuje se tko je vrsi . boli me glava, bride mi noge, pas laje, krava se tel1, drveee lista, nebo se
A 0 tebi se, na kopnu, govomo i u naSoj kuCi. (Y. Nazor, Pastir Loda, 98)
- ... spremalo se na kisu. (1. Kozarcanin, Sam covjek, 186) - Nikad se ne zna ...
Govori se da im je u blizini skroviste. " (Sl. Mihalic, Petrica Kereml:mlr,66)
606. U drugih se bezlicnih konstrukcija naiazi dativ imenice ill zamjenice
kojima se oznacuju osobe pa se tim izrazom izrice volja, zelja ill nevoljno
zbivanje odreaene osobe ill osoba:
pusi mi se, pjeva nam se, spava mu se, drijema im se, ne rad/mu se, ne pise ti
se...
607 Sve to pokazuje da cestiea se nije jOOnoznacna. Koju oznaku izriee,
cesto zavisi od konteksta:
povratnost: On se uvlaCi u kuhinju.
pasiv: .Konac se uvlaci u iglu.
Receniea
. Djevojke se pitaju
moze znaciti:
676
a) pravu povratnost: svaka djevojka sebe pita,
b) uzajanmost:jedna djevojka pita drogu,
e} pasivriost: drugi pitaju djevojke..
U jednini, Djevojka se pita, otpada znacenje b). U konkretnom su kontekstu
takve receniee obicno jednoznacne. Taka navedena reeeniea u djelu Braea
i kwniri Novaka Simica ima same pasivno znacenje:
- »Moram pitati keer.« - »Dri, dcl«, zacudio se gazda Jovan, »nematu sta
pitati, kako ti reknes onako je, gdje su se jos djevojkepitaie,· kakve to .svapear­
luke uvodis u modu. Uostaiom, pricekat cu.« (Str. 12)
.
608 Glagoli koji neniaju sve oblike koje bI' po gramattckomustrojstvu
trebali imati nazivaju se nepotpuni glagoli (deponentni glagoli, lat. .verba depo­
nentia). . .. . .. .
.a Neki se glagoli zbog svoga leksickog znacenja upotrebljavajuilglavnom
. u 3. lic::u jednine i mnoZine. Takvi su glagoli koji. oznacuju flZicko stanje organa
i dijelova tijela, radnje i zbiv~nja svoJstvena Zivotinjama i pi'irodi:bo.{jeti, brf­
djeti, oteliti. (se), os1:eniti (se), naoblaCiti se, izilstati,propupati, iSv1lati se,:.,
dakle oni glagoli kojima subjekt ne mozebiti izrieateJj ni primatelj reeenice, ato
znaci coV;iek. Subjekti su reeeniea s takvim glagolima nazivi organa i dijelova
tijela, zivotinje, biJjke, s t v a r i : · .
naoblacilo, ognmwo je sunce, kisa rommia, krv sik.{ja, krov proklsnjava ...
Oblici takvih glagola zavise oct znacenja: oteliti se mo~e same kra.va,lajati
pas, vuk, lay, grmjeti moze same grom pa top i zato se ti g}agoli upotr~bljavaju
obicno u 3. l. jd., ali oteliti .znaci i »tesko sto napraviti«, lajati»govoriti rumo,
ogovarati«, grmjeti »gromko govoriti« pa se ti glagoli Inogu tipotrebljavati
u svim licima.
Kadje posrijOOi poosobljenje (personifikaeija), osobito u prieama, pripovijet­
kama, govore Zivotinje, biJjke i prOOineti.ili se izricateij-receniee obraca njima
kao razumnim bicima pa mnogi od takvih glagola mogu imati i oblike drugih
liea. U Nazorovu romanu Sarko pripovjedac je pas Sarko, u Matosevoj pripovije­
sti Jesenska idila govore pas, macka, golub, lasta, uvela ruia, trula kruSka, stol,
stolica, divan,· kosulja, blace, cetka, cesa:Jj, lonac, vaza, knjiga; novine,violina,
vjetar, mjesecina ... Zato gramatika moze navoditi i oblike 1. i 2.lica glagola koji
se norma:Ino ne upotrebljavaju u tim licimajer hoce li se oni upotrijebitiili neeSe,
ne zavisr od gramatike nego od osnovnoga i prenesenih znacenja glagola, od .
poosobljenja i od odnosa prema stvarnosti. Prema~tome je i nepotpunost glagola
relativna.
b. Neki neprijelazni glagoli koji znace da su radnju izvrSili subjekti jedan za
drugim ill svi rOOom imaju same mnoZinu i treee lice jOOnine uz zbirne imeniee.
677
 6. futur I:. lmenovat cu
Takvi su glagoli: 7. futur ll: bOdem lmenovao
c. tri nacina: .
pokrepati, polipsati, pomrijeti, pomrznuti, pos11aziti, popadati,. porazbolije­ 1. imperativ: lmeniij
vati se, posjahati, poskakati, pOskapati, poslijetati, poUmicati, poumirati, 2. kondicional I: lmenovao bih
pousttUati . .• 3. kondicional II: blo bib lmenovao
d. dva glagolska pridjeva:
c. Posebne su vrste nepotpuni giagoli koji imaju sarno neke oblike. Takav je 1. radni:lmenovao
glagol velim. On imasarno prezent, imperfekt i particip prezenta. Glagol gr!sti 2. trpni: lmenovan
ima infinitiv. prezenti imperfekt. e. dva participa:
1. particip prezenta: lmenqjaci
d. Sarno imperativ imaju glagoli hajde, hajdemo, hajdete i nem6j, nem6jmo, 2. participperfekta: lmenovavSi
nem6jte, pM sa znacenjem imperativa glagola ici, poci i poticanja, drugi kao f. dva glagolska stanja:
opci oblik kojim se tvori imperativ za izricanje blaZe zabrane. 1. aktiv: lmenovao sam, lmenovat cu •.•
2. pasiv: blo sam lmenovan, blt eu lmenovan ...
Jedni su oblici prosti. (jednostavni, neslozeni, sintetski), a drugi sloZeni
(perifrasticki): Prosti se oblici sastOje od jedne rijeei, a slozeni od dviju ill viSe.
Bezlicni glagoli i bezlicni oblici licnih glagola
609 !ma glagola kojine obuhvaCaju nikakvoga mite1ja radnje i upotreblja­
vaju se bez s~bjekta. Djelovanje ~ prikazuje kao zbivanje ill stanje koje prois­
fjeee saino ad sebe, bez ikakva mite1ja Takvi se glagoli nazivaju beilicnima, TVORBA PROSTm GLAGOLSKlH OBLIKA
a upotrebljavaju se samo u 3. L jd. 1ma ih veoma malo jer se gotovo sa svakim
glagolom moze povezati neki subjekt. Obicno s~ navodi da su takvi glagoli grmi, 613 Prosti se oblici tvore od infmitivne i prezentske osnove. Neki se obllci
kiSi, snijeZi, sviee. Meautim i s tim se glagolima mogupovezati subjekti; makar tvore i od posebnih osnova, aorisne (v. t. 653 e) i participne (v. t. 671 i 686).
tautoloski i pjesnicki: grom grmi.;, nebo, oblak: - kiSi, daZdi, snijeZi; kiSs kiSi, dan Infinitivna i prezentska osnova tvore se po posebnim i po opcim pravilima.
svice. i>jesJria V. VidriCa Jutro poeinje reeenicom Svitase. A treea kitica: A svi­ Po posebnim pravilima tvore se osnove ovih glagola:
taSejutro. - prezentske osnove glagola I. vrste; giagolima te vrste koji zavrSavaju na -sti
i -ci infinitivna je osnova jednaka toj posebnej prezentskoj; 0 tvorbi tih

610 Bezllcno se mogu upotrijebiti i licni glagoli kad su bez subjekta osnova govori se u t. 621-630.

iobjekta: puse od prozora, sriml mi u glavi. ,. U takvim se reeenicama moZe glagoli na -ljeti i -njeti tvore prezentsku osnovu tako da nakon odbacivanja

pretpostaviti skriveni subjekt nesto. -eti lj, nj zarriJenjuju sa 1, n; to su glagoli III. vrste i 0 njima se govori u t. 632.

- neki glagoli na -uvati i -avati tvore prezentsku osnovu tako da se nakon

611 Poseban je nacin bezllene upotrebe licnih glagolskib oblika kad se 3.1. odbacivanja~ati vzamjenjuje saj; to su glagoli V. vrste 2. razreda i 0 njima
jd. slozis cesticom se: govori se, ide se, mraei se ... se govori u t. 636.
- neki glagoli koji zavrsavaju na -evati i -ivati i svi na -Ovati prezentsku
osnovu tvore'tako da nakon odbacivanja -ati zamjenjuju -ov-, -ev-, -iv- sa
-qj-; to su glagoll VI. vrste i 0 njima se govori u t. 640.
Tvorba glagolskih oblika
614 Nespomenute osnove navedenih giagola i osnove svih ostalih tvore se
612 Glagolski sustav hrvatskoga knjizevnog jezika ima sedamnaest katego­
po opcem pravilu:
rija oblika: - infmitivna se osnova dobiva tako da" se odbaci infinitivni zavrsetak -ti:
a. jedan neodreaeni oblik:
mrije-ti, ate-ti, ell-ti, l1-ti, d~-ti, dlgnu-ti, iivje-ti, trubi-tl, gll:da-ti, dlza-ti,
infinitiv: lmenovati
kupava-ti, vojeva-ti, darfva-ti ••.
b. sedam vremena: . - prezentska se osnova dobiva tako da se odbace inImitivni zameci -uti,
1. prezent: lmenqjem
-jeti, -iti, -ati: dlgn-Ilti, Zfv-jeti, trub-iti, glM~ti, d1z-ati, dariv-ati ...
2.. aorist: ·lmenovah
Cesto preZentska osnova ima· i razlicit naglasak od infinitivne: tonu-ti, ti}n­
3. imperfekt: lmenovah -em, nasi-ti, ni}s-im, hvBli-ti, hvfil-im, darfva-ti, diUiv-am .... Prikaz takvih prom­
4. perfekt: lmenovao sam jena nalazi se usput u prikazu tvorbe prezenta, a u potpunosti u naglasnoj
5. pluskvamperfekt: blosam lmenovao
tipologiji glagola.
bliap lmenovao

679
678
 615 Odredivanje je osnova va.zno stoga sto su one razliCite i sto se jedni
obIici tvore od infinitivne osnove, a drugi od prezentske.
Od infinitivne se osnove tvore:
1. aorist: dJgnu-h, vldje-h, pogJeda-h . ..
2. pridjev radni: gJ~da-o, Jeia-o, ozn8ci-o ...
3. pridjev trpni: (dijela glagola): dJgnu-t, kle-t, pbzna-t. ..
tvorbe prezenta, a prema tome i ostalih obIika.
Od prezentske se osnove tvore: . .
Prema infinitivn6m zavrsetku i tvorbi prezenta svi su glagolipodijeljeni
1. prezent: dJgn-em, vld-lIn, Jei-lIn ...
2. imperativ: dJgn-i. vld-i, Jei-i . ..
3. imperfekt: dJz-ab, Jez-ab, gJ~d-ab . ..
4. pridjev trpni (dijela glagola): dJz-an, gJ~d-an, oznac~en... .
Prezentsku osnovu ima i particip prezenta, ali se on tvori od 3. 1. mn.
prezenta: vlde-ti, Jeze-ci, gJ~dajii-ci . ..
Od inimitivne se osnove tvori i infinitiv, au buduci da utvorbi glagolskih
oblika polazimo od inImitiva, to se ovdje posebno ne istiee.
Od kojih se glagola pridjevi trpni tvore od prezentske osnoye, a ad kojih od
inimitivne, kazuje se u prikazu tvorbe tih oblika. .-
Prezent
616 Prezent se tvori cetirima nastavcima:
jd. 1. 1. -em -jem-lIn -am
2. 1. -es -jes -Is -as
3. 1. -e -je -I -a
tj. po svojim posebnimpraviIima.
mn. 1. 1. -emo -jemo -lIno -iimo
Broj glagola ove vrste veoma je ogranicen i sarno se iznimno moze povecati
2. L -ete -jete -Ite -ate
-e -ajii.
3. 1. -ii -jii
Kad se upotrebljava koji od tih nastavaka, prikazano je u pregledu glagolskih
vrsta, t. 621-640.
617 GlagoIi htj~ti i mbci imaju u ]. 1. jd. nastavak -u: hoc-u, mog-u, a duge
nastavke imaju sarno u 3. 1. mn., v. t. 628 ai 615. . 1. "Vsti i -nijeti (V = samoglasnik)
618 GlagoIi 1. vrste mogu imati i kratke slogove u nastavcima: kradem
i kradem, pi"edem i predem, pJetem i pJetem, rastem i rastem, pasem 1 pasem,
vUcem i vUcem... . ,
619 Duiina prezentskih nastavaka u: hrvatskom -knjiZevnom jeziku osim
gramatickoga obiljeija ima katkada i razlikovnu ulogu:
prezent:- vldI, vldlIno, vldfte, mJslI, p.§mtf,
imperativ: vldi, vldimo, vldite, mJsli, p.§mti •..
620 Sva Iica imaju u prezentu isti naglasak oSim glagola bffl, htj~ti, mbci,.
~lIti i glagola tipa cuvati. 0 tome se posebno govori
dllti, znllti,tkllti, sjllti,
u dijelu 0 naglasnoj tipologiji glagola. .
680
Glagolske vrste
621 Zbog boljega pregleda tvorbe glagolskih obIika svi se glagoli razvrsta­
vaju u vrste i razrede tako da u istu skupinu idu glagoIi s nekim zajedniekim
osobinarna, prvenstveno s jednakim infinitivnim zavrsetkom i s istim naeinom
u sest vrsta, prva jos u sedarn razreda, a peta u eetiri.
I.VRSTA
622 U ovu vrstu idu svi glagoli na -sti i -ci, glagoli izuti, uzdati se, sazdati,
obuti, Uzeti, umjeti, izumjeti, razumjeti, sporazUlrueti ~e, dobiti; snebiti se, i svi
ostali glagoli koji neprefigirani imaju u infinitivu dva sloga.
Tu valja ubrojiti i prefigirane glagole s vezanim osnovama. To su dvoslozne
osnove koje se sarnostalno ne upotrebljavaju, nego sarno s prefiksima i u pre­
gledu glagola ove vrste naznacene su crticom ispred osnove (-nijeti, -drijeti, -ceti,
-doti, -spjNi).
Zbogtoga sto osnove tih glagola kad se odbije -ti iIi -ci imaju uglavnom samo
jos jedan slog, a on se po nekim kriterijima naziva korijen, ta se vrsta zove jos
i korijenska, a zbog svoje morfoloske posebnosti ti se glagoIi nazivaju i nepraviJ­
nima. Kako se naziv nepravilan upotrebljava i u znacenju "pogresan«, ti glagoIi
nisu u tom smislu nepravilni, nego po tome sto se ne sprezu po opcim praviliina,
za koji glagol tvoren prefiksom od dosadasnjih glagola ove vrste ako slueajno
dosad nije ostvaren. Inaee se broj glagola ove vrste prema nekadasnjem stanju
smanjuje, a i u razdoblju suvremenoga jezika neki su zastaIjeli iIi zastarijevaju.
623 Glagoli 1. vrste razredeni su u sedam razreda preina infinitivnom zavr­
setku:
2. -Ksti (K = suglasnik)
3. -ci
4. -reti, -rijeti,-rti
5. -uti i ostali na -(j)eti
6. -iti
7. -ati.
Ti glagoli imaju raznovrsne osnove koje se ne mogu jednostavno izvesti od
infinitiva pa imaju osnove po posebnim praviIima te ih je potrebno posebno
i prikazati. U prikazu su navedeni svi takvi glagoli, vecinom sarno neprefigirani.
Oni dolaze i s raznim prefiksima, ali se to posebno ne istiee. Tako se npr.
u prikazu 1. razreda navodi glagol bbsti, bod-em. To znaei da takvu prezentsku
osnovu imaju i prefigirani glagoli s tom osnovom:
dobosti, dobOd-em pribosti, pribOd-em
lzbosti, izbOd-em probosti. probOd-em
681
 (za kokos)« pa b~ se ta koruna razlika mogla prenijeti i u knjiZevni jezik.
nAbosti, nabod-em ubosti, ubOd-em
I. G. Kovacic u prijevodu pjesme Tigar W. Blakea upotrijebio je samostalno
obosti, obod-em zilbosti, zabOd-em
i glagol nijeti: Koja krila su ga nijela / Koja zgrabi ruka smjela.
pobosti, pobOd-em .zMsti, zQbd-em.
Glagol vlsti se danas je veoma. rijedak, mjesto njega u istom se znacenju
podbosti,podbOd-em
upotrebljava vtzati se, vtziinl se (vfza# se, vlzam se).
, Glagol spasti, spasem u brvatskom knjiZevnom jeziku normalno se ne upo­
PrefIgirani glagoli imaju u nacelu iste oblike kao i osnovni, osim nekih trebljava, standardno je samo spasiti, spasim.
naglasnih promjena. Ako koji prefigiran ima koju morfolosku posebnost, to se Potpuno je zastario glagol :Y~sti, :Y~em, ali se kod starijih pisaca moze naci
izricito navodi. U{jesti, U{jezem.
Glagoli prvih triju razreda imaju isti 0 blik infulitivne i prezentske osnove, tj.
imaju sarno jednu osnovu.
2. razred
1. r.f!.Zred 625 U 2. r. idu glagoli koji ZavrSavaju na -Ksti (K =suglasnik), a to prakticki
znaci na -psti jer sv,i osim zastatjelice Zivsti u infinitivu zavrsavaju na -psti,
624 U·1. r. idu glagoli koji u infinitivu zavrSavaju na -Vsti (V = samoglasrrik) osnova im ,¥lvrsava ita' b ill p, a Prezent tvore nastavc.ima -em, -es ...
ill -nijeti; Osim. Sto se infinitivna osnova glagolii na-nijeti dobiva po opCem
pravilu, infinitivna iprezentska osnOVIiI svih ostalih glagola i prezentska osnova. dflpsti, drib-em zepsti, zeb-em

glagola na -nijeti zavrSava na d, t, sill z. Nekim na d, tu tvorbl prezenta osnova. se ~psti, greb-em crpsti, eip-em

jos prosiruje sa n. Svi prezent tvore nastavcinia -em, -es.•. skllpsti, skrib-em t~psti, tep-em.

Na d, t.zavrSavaju osnove ovm prostih glagola i nJihovih sloZenica:

Msti, bOd-em cvasti, cvat-em
Uz glagoldupsti,dribem upotrebljava se u istom znacenju i dubiti, dribim pa
j~sti, j~d-em gnj~sti, gnjet-em
valja pripaziti na razliku u znacenju. i naglasku glagola dubiti, dribim »stajati
krAsti, knld-em m~sti, met-em
dupke«,
p~sti, pred-em mesti, met-em
Osin:i cfpsti, efpem uobicajeno je u istom znacenju i efpiti, cfpim.
-v~sti, -ved-em pl~sti, plet-em
Glagol Zivstije.zastatjelica. Mjesto njega se upotrebljava Zivjeti, ZlvIm, ali se
, rasti, rast-em. u starijih pisaca mo'ze naCi i prezent prvoga glagola Zlvem, Zlves, Zlve, iivemo,
Zlvete, Zlvii.
Ta se osnova u prezentu proSiruje sa n u glagola pAsti, sj~sti, ~sti, prezent
pAdn-em, sj~-em, s~tn-em. .
Glagol obr~sti (se), .obretem (se), obrerem (se) zastarijeva, ali se katkada 3. razred
pojedint1lbllcijos upotrebljavaju 'k.Ii.o stilski obiljeZenL
Glagol ~sti (gr~sti) u knjiZevnom je jeziku zastario. 1ma dvoje prezentske 626 U 3. r; idu glagoli koji z.avrsavaju na -ei. Njihove osnove zavrsavaju lIa k,
oblike: gredem (gredem), gredes, grede, gredemo, gredete, gredii i grem, gees, g, d,a, a neke na k, g se u tvorbi prezenta proSin,lju jos sa n .. Sve dobivaju
gre,gremo, grete, gredri. (Od ostalih oblika ima sarno imperfekt gredijah.) nastavke -em, -es•• ., ali se k, g ispred njih zamjenjuje sa c, Z:
, . Zastario je i osebujni prezent glagola j~sti: Vem, Ves; Ve, Vemo, Vete, Vii.
MoZe se upotrijebiti u pjesnickom jeziku zbog stilskih razioga, npr... ~ da se ije, abaci, obrik­ obucem . .., obrikri

pije i - ne placa. (Matos, Iverje, 127) p&i,pek­ pecem ..., pekri

Infmitiv glagoJa dj~, djMem i njegovih sloZenica potpuno je zastario. sjb5i, sijek­ sijecem ..•, sijekri

Mjesto njega upotrebljava se infinitiv -dj~ti,ali sarno u sloZenicama, i dj~uti. tl1Ci, tek­ recem . .., tekrl

ttlci, tt1lr~ tricem . .., trikii

Na.,z, szavrSavaju osnove ovm gJagola i njihovih slozenica: VIlCi, vUk- , vricem . .., vlikrl

leci, leg­ lezem . .., legii .

grlsti, griz-em -n~sti, -nes-em

sti1ci, strfg­strfiem .. ., strigri

masti, mliz-em -nUeti, -nes-em

ib5i, zeg- zezem ..., zegii.

vesti, vez-em:' pasti, pas-em

-v~sti, -vez-em pam; priz~m

U tvorbi prezenta osnova se prosiruje sa n u ~Vih glagola i njihovih slozenica:
vlsti se, viz-em se tresti"tres-em.

-b~i, -brekn-em bjMi, -bj~gn-em

GJagoli donijeti donesti, 1znijeti - 1znesti ..• u knjiZevnom su jeziku isto­

eMi, el'kn-em dJci, dlgn-em

znacni, samo su drugi znatno rjooi. U razgovornomjeziku n~sti znaci »nositijcija

682 683
 ml1Ci, mlikn-em l!Ci, l~gn-em -drijeti, -dr-em prOdrijeti; prl>dr-em

mtei, mtkn-em -preci, .pregn-em mrijeti, mr.-em umrijeti, ilmr-em

-mdei, -makn-em -s&1, -s~gri-em

-prijeti, -pr-em Ilprijeti, ilpr-em

il1Ci, il1kn-em stlci, stlgn-em

-strijeti, -str-em prostrijeti, prostr-em

pilei, pilkn-em -ftci, -ttgn-em

-vrijeti, vr..em navrijeti, nAvr-em

r!ci,~-em -viei, -vikn-em

-idrijeti, -idr..em proidrijeti, prllidr-em.

taCi, takn-em vtei, vtgn-em.

1l1ecJi se, itlekn-em se

Glagol ftti ima prezent tr-em i tllr-em. Likovi trijeti, satrijeti, zatrijeti nisu
Infinitivi glagola etci, mtei, -muei, -ftei danas su zastaIjeli, mjesto njih se
normalno upotrebljavaju infinitivi glagola sa -nuti: etknuti, ml'knuti, -muknriti,
-ftgnuti.
I mjesto neK'ih drugih infinitiva na ...ci obicniji su infinitivi sa -nun; maknuti,
nIknutii pilknuti, nabreknuti, zabreknuti, Odviknuti...
Glagol reei ima i rijetke oblike bez prosirka n; recem,rece.s..., rekii..
Glagol mi>Ci s osnovom mog- ima U 1.1. jd; nastavak -u pa je njego¥ prezent;
mogu, ml>ies, ml>ze, ml>zemo, ml>iete, ml>gii.
1. i. jd. i 3.1. mn. razli~u se sarno naglaskom i duZinom. Razlikaje posebno
uocljiva kad je glagol zanijekan: jll ne mogu;oni ne mogii.
Osim toga glagol mlJCi ima i prezentsku osnovu s prosirkom n:
ml>gn-em, ml>gn-es, ml>gn-e, ml>gn-emo, ml>gn-ete, mllgn-ii.
Tajprezent ima znacenje svrSenosti pa tako prezent tvore i slozenice s ml>ei:
pomoei, pomogn-em, domoci, domogn-em, smllci, smllgn-em .•.
Prosirak n ima i rijedak: rusizarn prenebreei, prenebregn-em, hrv. zanemariti,
zapustiti.
.Glagoli vtci, vtgnuti »baciti, metnuti« i viCi, vrijeci »izdvajati zrnje iz zreloga
Zitnog klasja« razlikuju se naglascima, oblicima i znacenjem. Prezentprvih je
vtgnem, vtgnes ..., zastaIjelo je mem, mes ..., vtgii. Prezent drugih glagola
tvori se od osnove vrh- i glasi: vfsem, vfses, me, memo, vfsete, vfhu, omem,
knjiZevni.
Nisu knjizevni ni likovi -stfti, prostfti, zastfti umjesto -strijeti.
Glagol mrijeti uz oblike mrem, mres... ima i mr'tjem, mr'tjes.•., ali od
sloZenih -mrem, -mres •.. Inace se glagol mrijeti sve vise ogranicuje naekspre­
sivnu upotrebu, u stilski neutralnom znacenju upotrebljava se glagol iimirati.
Glagol pr~ti se, prem se »prepirati se, svaciati se« kao starinski danas je
veoma rijetko u upotrebi.
Za glagol cvrijeti, cvrem, evres ... »prZiti, topiti mast, salo«, »cvrljiti« nije se
naSlo suvremenih upotrebnih potvrda.
Za glagol obreti (se), obrfm (se), obrefem (se) »naci (se)« nije se naslodrugih
suvremenih potvrda osim inimitiva. NeSto je obicniji istoznacni glagol obresti
(se), v. t. 624. .
Olagol vreti ima dvoje prezentske nastavke: -Im, -is.,. i-em, -es.", ali na
razlicite osnove: vr-inl, vr-is, .., vr-e i vr-u i vr.lj-em, vrJj-es, .. Zbog znai!enja
glagola upotrebljavaju se sarno oblici za 3. lica, a od njih su vr'tje, vr'tjii obicniji
nego vri, vre, vrIl.
Oblici glagola ~ti (rij. zr'tjen) »gledati« prepleeu se s oblicima glagola ~ti
»postajati zreo«:
zr~ti »gled;1ti«: zr'tj-em, zrJj-es ..•
rj. zr-1m, zr-is ..., oni zr-a

ovfses •.., ovfhu, ali su ti glagoli i njihov prezent starinski, sfandardno je vfsiti, slozeni: prlJzr-&n, prl>zr-es . .., prllzr-u

visIm." zr~ti »postajati zreo«; zr'tj-em, zt1j-es..•

Na d zavrsavaju osnove glagolaICi, lei, ld-em; glagolotIei ima prezent l>d-em zr-em, zr-es . ••, oni zNl
i rjedeotIa-em, otia-em, otfd-em, otid-em. rj. zr-1m, zr-is ..., oni zr-e.
. Ostali glagoli na -ei imaju osnove na' a:
siei, sla-em, nilCi, 'nI1a-em, d6Ci, d6a-em,
Slozeni od ~ti »gledati« imaju Ij. -im, rij. -ijem, od zr~ti »postajati zreo«
prijeci, prijM-em, iiCi, 1M-em.
dozrIm, silzrIm i sazrem, prezreti, prezrem i prezrIm . ..
Kad u kontekstu ne bi bilo jasno kojije glagol upotrijebljen, trebajednomac­
Takvi su i ovi glagoli: rum oblikom zamijeniti prvi glagol, najbolje oblicima glagola gl~dati, jetje ~ti
»gledati«rje<ii po upotrebi, upotrebljava se uglavnom u pjesnickim tekstovima
Mel, mimoici, nadrci, narei, obici, pOdiei, priei, razici, sntci, iinici, uzici, zaIci,
zaobiei, lzaci, lznaci, obaci, proniici, proiznaci, sacl, snaci, iiziiei, :zaci, nAdOCi,
p6Ci, poproci, pridoci, pr6Ci.
5. razred
4. razred 628 U 5. r. idu glagoli koji zavrSavaju na -uti, osim onih na -nuti, i oni na .:.eti
ill -jeti iza ostalih glasova osim r. Ovamo idu i .neki glagoli s vise slogova koji
627 U 4. r. idu glagoli koji ispred -eti, -ijeti i -ti imaju glas r s kojim zavrSavaju na -jeti, koji su svi navedeni jer ostali idu u III. vrstu.
suglasnikom ispred njega. Infinitivna se osnova dobiva po opeem pravilu, Infinitivna se osnova tvori po opcem pravilu, prezentska razliCito, a svi
a prezentska tako da se odbace navedeni zavrileci. Prezent se tvori dodavanjem dobivaju nastavke -em, -es .•• osim djelomii!no glagola bdj~ti i htj~ti.
nastavaka -em, -es ..., osim ne~ih oblika glagola vrllti i ~ti: Na m, n zavr~avaju prezentske osnove ovih glagola:
684 685
 -dilti, -dm-em naduti, nadm..em
Nijecni su prezentski oblici:
iiteti, btm::ein preateti, preotm..em

ilzeti, ilzm..em preiizeti, preuzm-em

necu, neCes, neee,
:reti, Zm-em sazeti; saZm-em
necemo, necete, nece.
-Ceti, -en-em poceti,pMn..em

-peti, -pn-em zapeti, zilpn-tm'l

Osim toga glagol htj~ti ima i drugi prezent sa znacenjem svrsenosti:
-dj~ti, -dj~n-em nadjeti, midjen..em.

Mj~d:nem, htjMnes, htjMne

Naj zavrsavaju prezentske osnove ovih glagola i njihovih slorenica: htjMnemo, htjMnete, htjMnti.
cilti, cilj-em
Glagoli prohtjeti se i rishtjeti imaju prezent prohtijem i prohtjednem, ushti­
lzuti, lzuj-em
jem i rishtjednem, ali je pm bezlican pa se praktiCki upotrebljavasanio 3. 1. jd.
obuti, bbuj-em
prohtije se, prohtjedne se. .
bdj~ti, bdfj-tm'l
Infinitiv je hotjeti (s prez. hoCti) zastario, ali se njegova osnova upotrebljava
smj~ti, sm1j-em
za oblike hotijaSe, hoteCi, hotio, hotjeJa.
-spj~ti, ~sp1j-em,
uspjeti, iispij-em
.)
umjeti, Umij-tm'l

.1zfunjeti, iZlimij-em
6. razred
razUmjeti, razilmij-em

sporaziimjeti se, sporaziimij-em se.

629 U 6. r. idu oni dvoslozm neprefIgirani glagoli i njihove slozenice koji
zavrliavaju na -iti. Infmitivna se osnova wori po opcem pravilu, a prezentska
Osim toga glagol bdj~ti ima prezentsku osnovu bd- ina nju dolaze nastavci dodavanjem j na osnovni slog. N a tako dobivenu osnovu dolaze nastavci. -em,
-im,-fS... -es ...:
bd-im, bd-is, bd-i, bd-imo, bd-ite, bd-e.
Kao izuti, obuti sprezu se i sazuti,nazuti, ali se oni u knjiZevnom jeziku blti, b'tj-em, b'tj-es ...
rijetko upotrebljavaju jer nazuti znaci isto lito i obuti, a silzuti lito i izuti.
Glagol snabdjeti ima prezent snabdij-em, ali je rusizam pa se mjesto njega . Takvi su glagoli:
normalno upotrebljava opsktbiti.
Glagol pU~ti, pJJj..em danas je zastario.lfjesto njega upotrebljava se plijeviti, gIJJlti, Mti, l1ti, mW, mnW, p!ti, rIti, snlti,
plijevfm. slti, stIti, vUi, ilti, dobiti isnebiti.
Glagol peti (se) katkad se upotrebljava i kao samostalna osnova. Tada pre­
zent ima kao i giagol penjati (se): p~njem (se). Glagoli mnlti i snlti imaju i druge prezentske oblike s nastavcima -im, -Is...:
Ostali glagoli ovoga razreda imaju ovakve prezentske osnove:
mnim, mniS, mni, mnlmo, mnite, mm!!,
kieti, krin-em -seW, .•sp..em
snlm, 5mB, sni, shimo, snite, sne,
mU~ti,m~-em postiti, pi>sp-em

i~ti, ZiUIj-em ristiti, ilsp-em.

ali je 3. L mn. potpun() zastaIjelo, a rijetko se upotrebljavaju i ostali oblici.
Umjesto njih su obiCniji oblici mn'tjem, sn1jem, odnosno obliciglagola tn1.sliti
Uz i~ti, ianjem javlja se i inj~ti, injem kao blago dijalekatno obiljezen. i smvati. Od usmti podjednako se upotrebljavaju usnlm i usnijem, ali je u 3. 1.
Na razliku slozenica -suti i spati upozorava se u t. 630. mn. obicno sarno usnija, odnosno usna.
Glagoli stIti i ZIti arhaicni su, upotrebljavaju se sa stilski obiljerenim
628 a Glagol htj~ti pomocni je glagol i ima vise prezentskih oblika. Osim znacenjem, Umjesto njih u stilski neutralnom znacenjit upotrebljavaju se glagoli
naglasenoga prezenta: citati i Zivjeti, au
je sasvim obicno naUiiti, nauZijem. _
Osim glagola bW, b'tjem »udarati, tuCi« postojijoli glagol blti »postojati«. On
·hocu, hbces, hMe
najcelice dolazi kao pomocni glagol i ima vise prezentskih oblika:
hMemo, Mcete, hOte,
'v:
., Pm, nesvrlieni, prezerit: jesam, jesi, j~s{
ima i enkliticne oblike: . .. . .jesmo, jeste, jesu

cu, ces, ce, cerno, Cete, ce.. ima i enkliticne oblike:

686 687
 SaJll, si, je, smo, ste, SU. n. VRSTA
Nijeeni su likovi: 631 Glagoli II. vrste zavrsavaju na -nuti. Prezent tvore po opcem pravilu
nastavcima -em, -es.;.
nfSaJll, nisi, nije i nije, . zln-uti: zln-em, zJn-es, zln-e, zln-emo, zln-ete, zln-U. Ti su glagoli brojni 'zbog
nismo, nfste, nfsu. plodne tvorbe glagola sufiksom-nuti.

Nijeeni likovi nijesaJll, nijesi, nijesmo, nijeste, nijesu dauas su zastarjeli

.i upotreb1jav~u se sarno iz posebnih stilskih razloga IlL VRSTA
Drugi prezent, svrlieni i nesvrseni, ima ove oblike:
632 Glagoli III. vrste zavrsavaju na -jeti, -]jetf i -njeti, a prezenttvore
bild-em, bild-es, Md-e nastavcima -im, -is .•.
Md-emo, btld-ete, bad-ii. Glagoli koji zavrliavaju na -jeti, po- opcem praviluodbacuju rjeti:
tild':1eti: tild-im, tild-iS, tild-i, tild-imo, tild-ite, tild~e.
.Katkada se taj osnovi dodaje i proSirak 11. Ti su oblici rijetki, ali su sarno Glagoli na -]jeti i -njeti odbacuju-eti,. a zavrSrio ]j, nj zamjenjuju sa 1, n: vo]jeti,
svrseni: vlJlim, kopnjeti,' kopni. ..
Takvisu jos glagoli:
bildnem, bildnes, bildne, bO]jeti, ck1Jjeti,.. cmi1jeti, cvfJjeti,· Cfljeti, izvo]jeti, mlljeti, odo]jeti, zeJjeti,
Mdnemo, biidnete, Mdn~. i tvorbeni od pridjevnih osnova na 1, n:
bije]jeti se, cijeJjeti, ogo]jeti ...,

Prezent od zblti se »dogoditi se« je zbilde se. crvenjeti se, zelenjeti se, zednjeti ...

Oblici Mlijem, vi'Jlijes ... nisu standardni.

U tu vrstu. ide i ns~ glagol veJIrn, veJiS ..• On ima zastarjeliinfmitiv veJjeti sa

7. razred
630 U 7. r. idu glagoli koji neprefl.girani imaju dva sloga, a Zavrliavaju na -ati.
Prezentske su im osnove razliCite, a tako i tvorba prezenta.
Glagoli dAti, gnAti, sjAti, tkAti, ;?jAti, znAti,. igAti,. silzdati i ilzdati se prezentsku
osnovu tvore po opcem pravilu, a prezent mlstavcima -am. ..as.•.:
dam, gnam, sjam, tkiUn, ;?jam, znam, zgilm, silzdam, ilzdam se.
Neslozen glagol gnAti rijetko se upotrebljava. Umjesto njega obicnjje je
goniti, gimlm. . . '
Prezent glagola tkAti: cem, ces, ee, cemo, cete, eu danas je zastario, a tako
i tkem, tkes,tke, tkemo, tkete, tkO.
Glagoli dAti i znAti imaju i prosirenu prezentsku osnovu dad- i znad-, ali se
tada prezent tvori nastavcima -em, -es...: dad-em, dad-es ••., znad-em, znad-es ...
Glagol dAti od te druge osnove. ima, rjeae, i prezent s proSirkom n: dAdnem,
dAdnes. .• Oblici znAdnem, znAdnes.... imaju znacenje svrsenosti,. ali se nije
naSla upotrebna potvrda. ' Glagola IV. vrste ima veoma mnogo.
Glagoli brAti, prllti, srllti, kllUi, slAti, zvilti, stAti dobivaju nastavke -em, -es...
na posebnu prezentsku osnovu: ber-em, per-em, s&-em, klJ.ij-em, ~-em, zov­
..em, stan-em. Oblici Sljem, s]jes ..•, s]ju od slAti dauss su starinski, a tako
i pos]jem, pos]jes ..•
Giagol spAti ima prezent:
spim, spis,' spi, spimo, spite, spe, zaspati, z1}spim, ~pis .•.,ZAspe, ali' je
neslozen stilski obiljei:en, standardno je spavati, spavam.
Oblike slozenih glagola sa spAtf vaIja razlikovati od oblika sa -suti:
nasiiti: nAspem, nAspes, niJspe, nAspemo, nAspete, nAspii,
naspati: nAspim, nAspis, nAspi, nAspimo, nAspite, nAspe. Tako i presiiti i pre­
spati, posiiti i posPati,. zasiiti i zasP1J.ti.
zastarjelim pa zato veoma ekspresivnim prezentom ve]ju. Ostalih oblika osim
participa prezenta i imperfekta nema.
Glagoli na .jeti koji pripadaju I. vrsti nabrojeni su u t. 628.
Glagoli III; vrstenisu brojni zbog slabe plodnosti sufiksa -jeti. Dosad je
potvraeno sezdesetak osnovnih glagola s oko dvije stotine slozenica.
IV•.VRSTA
633 Glagoli IV. vrste zavrsavaju na -iti, a prezent tvore nastavcima ~im, -is.•.
pAmt·iti: pAmt-im, pilmt-is, pAmt-i, pAmt-imo, pamt-ite, pamt-e.
Jedino glagol vapiti uz vapim, vapis ... ima i starije oblike vapij-em, vapij­
~ ...
Glagol slOmiti ima prezent po susf1lvu sIlJmim, slrJmis ..., a pokrajinski je
sllJmijem, slfJmijes . ..
V. VRSTA
634 Glagoli V. vrste zavrsavaju na -ati. Od glagola VI. vrste razlikuju se po
tome sto glagoli VI. vrste zavrsavaju na -ovati, -evati, -ivati, a u prezentu nalton
odbacivanja -ati -ov-, -eV-, -iv- zamjenjuju s -uj-. '.'
. Prezent glagola V. vrste tvori se svim prezentskim nastavcima i prema tome
se ti glagoli dijele u cellri razreda:
l.r. -Im, -it... .
2. r. -em, -es...

688 689

j.
 ~
~

~.
3. r. ,.jem, ,.jes .. .
b.{juvati, b.{jilj-em . davati, d;U-em
4. r. -iim, -as .. .
kJjuvati, kJjilj-em
p.{juvati; p.{jilj-em
udavati; Udiij-em
-.zzuivati,-Zll;U.,em
1
~
~
1. razred obeCavati, obec~-em upoznavati, upozn;U-em ..•
635 U 1. r. idu glagoli koji zaVrsavaju na-ati, a prezent tvore nastavcima -fIn, Glagol obeeavati upotJ,-ebljavase i s. nastavcinia -iin1, -M p<> opcem pravilu:
-is ... To su glagoli koji ispred -ati imaju {:, j~ s,'z, si, m: obecavam, obecavas ..•, a oWC;Uem je ob.iljeieno; kao zna~ka razgovornog
,j
jezika. .j
Idee-ati, Idee-fIn lei-ati, lez-1m Ostali prezep.tsku osnOVU tvore po opcem pr~vilu, lj. odbacivanjem -ati. To je "
zrjj-ati, zUj-fIn vriSt-aU, vrist-im viSe glagola na ,.jati, -rtiati, -ratil nekolikona.~bati, -.{jati, -ABti i -vati.. 1
stfs-ati, stfs-fIn zvfZd-ati, zvfZd-im ... . Na ,.jati su ovi glagoli i njihove slozenice:
~
Glagol stiJjay ima ptezentskuosnovu stoj-fIn,
Buduci da ima i drugihglagola koji zavrllavaju na: -eati, -jati; -sati, -iati,-stati,
blUati hlUati
bifjatikljati Se
sVati ;'bacati sjeme«
SmJjilti se ~'I
~;lti
-mati, a prezent.ne tvore sa -fIn, -is . .., glagole ovogarazreda treba toeno grbjati
gifjati
llUati
pojati trNati
~ '.
odrediti. Ima ih ogranieen broj koji se ne poveeava pa se mogu svi navesti. To su
«
ovi glagoli:
Na -eati to su vecinom glagoli izvedeni od uzvika sufiksom -eati:
vVati
. vltiJ.

..
Ostali gJ.c.igoli Wi ~jati idu ~ 4.. r., ~imonih spomenutih u.l. r. (t. 635).

Na -.{jati,-JUatii "rati prezent.sa ~;~ ... un!:ijuimperfektivizirani glagoli

i
beeati
blecati
breeati
breneati
bUcaU
cieati
cvicati
cvfcati
dreeati
Mcati
jeeati
kmeeati
kfCati
kreeati
krieati
kveCati
kvfeati
kvfeati
mecati
sieati .
skleati
skvfcati
skWcati
vecati
vtCati
vrecati
zagUeati
zUcati
zvecati
meati..
i glagoli s pro!irenom O~OvOIlliglag91a I. i II. vrste:
. §1ljati,' pOcinjati, prok1injati,propinjati, di;zinjati •••, :saginjati, nagiiliati, spo­
minjati.• ',cderati, sterati; zderati, nabirati, navirati, podupirati, proZdirati, prOdi­ I
rati, prostirati, llmirati, zatirati .••, nadzirati, nBzirati, obAzirati, pr¢zirati •.• i gla-
goli: . ...
kas.{jati, s~ati, penjati, orati, pOnir;Jti, prepirati se..
(.
J~
,
~

Na ostale zavrl!etke: i
l"
Taj je tip neplodan pa se broj tihglagola nepovecava. Ostali suglagoli na
-eati:
bfneati, cueati, Ideeati, mfcati, mucati, treati, zvUcati.
-bati: jebati i njegove sloienice; infinitiv grebati je vise obiljefje razgovor­
noga nego knjiZevnogajezik8., grebemje od ~psti;
..sati: cesati, t:;)PSati
,
I
Na -jati su ovi glagoli:
blejati, Mjati se, brojati (rij., obie. brojitl), brUjati, gnijati, hUjati, -stojati,
-.vati: rev.at~.' i 'Z
strUjati, zujati, zvfjati. --.- t
Glagoli'bfskati i lskatiimaju posebne ·pi:ezentske osnov'ena koje' dolaze
Na -sati zavrsava sarno navedeni glagol stfsati.
nastavci' ;.@m, -es•. :: blSc-em;bfM-es.•., JSc-em, lsc-es •..; blSt-em, bfSt-es ..., 1St­
Na -iati takvi suglagoli: -em, lSt-es ... PM su oblici pro§ireniji u govorenom,a drugi u pisanom jeziku
bjeiati, di'iati; 'leiati, rezati.
Na -stati: blijestati, fiStati, kr(ij)estati, rtiistati, pistati, p.{justati, pfstati, slstati, i .blago Stl uzviseniji, sve&riiji Oblici bfs1iiim, 1skiim nisu knjiZevni;
sustati, tfStati, trestati, vristati.
o glagolima klUati, (h)tlrati se, imati i v8.Jjati, izabirati, obirati,ooabirati,
dodijati,mJjMkati,p.{j~ati.ist!skati; pritfskati, stiskati v. t. 639 b, a blagoslljati,
Na -mati: dremati i zviidati. blagosO)ivati, blagos(1)lv.{jatiy. t.639a. '
Ostali glagoli na -eati; -iati, -saU, -iati, -stati i -zdati idu u 4. r. osim nekoliko
glagola na -iati i -Sati koji idu u 2. r. Oni su navedeni u t. 636.
o glagolima bUktati, dthtati i hUktati govon se u t. 638, a skak.{jati i skripati u 3.r~
t. 639 a.
637 U3. r. idu glagoli na -ati koji prezent tvore nastavcima -jem, ,.jes..., ali
2. razred. se glas j sa zavrsniril. glasom osnove smjenjuje po jotacijskim pravilima:

636 U 2. r. iduglagoli na -ati koji prezent tvore nastavcima ·em, ..es... Tih mlc-ati,mlcem 14es-ati, IdMem

glagola ima ogranicen broj. .. skak·ati, skiicem vez-ati, v~iem

Nekoliko glagola na -vati tvon prezentsku osnovu tako da nakon odbaciva­ lag-ati, lAiem . kaIHiti, kAp.{jem

nja -ati zamjenjuje v sa j. To su ovi glagoli i njihove slozenice: , jlili-ati, jiiSem zob-ati, zi>b.{jem

kret-ati, kreCem " . bram-ati,hmmljem ...

690 691
 Kako ujotaciji sudjelu,lu nesredrijojezicni suglasnici, to su glagoli ovoga razreda vrlic-atl .mJg-ati d1m-ati iskus-ati
I
I.
odred:eni tim osnovama, ali glagola na -lati, -nati i -vati nema u ovom razredu, vrM-ati
sj~-ati
kilh-ati
uzg<fj-ati
racim-ati
sBnj-ati
oprast-ati
'izUv-ati
I' dakle u njemu se nalaze samo glagoli kojima osnove zavriavajuovim: suglasni-
!> cima: . . ' splmdZ-ati se Mck-ati kop-ati ugrlz-ati
I­
I. opa.z.ati.
}'
c, k. g, h, d, ~,s, Z, p,b, m.
i<. Glagola s osnovama na p, b, m uovom razredu ima samo nekoliko i gOtovo 639 Posto su navedeni glagoli koji idu u 1, 2; i 3. r., moglo bi se nacelno reci
.svi. imaju preze~t i s nastavcima ..am, -U... (v. t. 639 c i d). . da svi ostali glagoli na -ati idu u4. r., ali kako inia glagola V. Vrste koji prezent
tvore dvama pa Cak i trima nastavcima, a to znaci da idu u dva ill tri razreda,
Ostalih glagola ovoga razredaima znatan broj. To su:
potrebno je prije navesti takve glagole. .
a) imperfektivizirani glagoli odglagola I-lIT. wste s osnovama nae, g, Z, t,
a. U 1, 3. i 4.. r: idu glagoli:" .
osmf .nar..istati, izrastatL.: '. . . . . .·skakljati i Skripati:'· SkAkljelil, '. skakljam, sk.alqjlm, skl1.pljem, slrriPiim, skrl­
.mJeati, izmicati, nlcati., 1zn.if.;<!ti, prepicati, prorieati, neati..., }Vegati, smagati . •. , plm, ali s razliCitom. ucestalosti. On;i je namaeena navedeniin redoslijedom.
dJzati,zaprezati, opsezati, stlzati, nat&ati . .., dopletati, prepletati, ogrtati, ok:re­ . Gl<igoli blagosfljati 1 blagos(1)ivJjati tvore prezente nastavcima -em, -es•. :,
tati, metati, sHati, prevrt:ati, svltati, zalVetati se, p01qetati. . . '. a glagoli blagos(1)fvati sa Jem, -jes ..., ali se' preienti posljednjih dvaju parova
b) ostali imperfektivizirani glagoli: . neutraliziraju pa je.bJagos(1)IvJjem, bJagos(1)lvljes ... prezent od bJagos(1)ivJjati
f os: lzilisati, udisati.•.
i blagos(1)iVati. Svi ti glagolimogu frriatii prezentes nastavcima -am, -liS .••, ali
-k (0<1 n. i IV. vrste): sphikati, unuilcati, skakati, istakati,
. su ti prezenti'ljeui. . .
_g (od IV. vrllte):pomagati, prilligati, izlagati, zalagati (se) ...
b. U 2. i 4. r. idu glagoli: .
c) glagoli tvoreni sufiksiina -isati, -otati, -tati. -utati: hvallsati se, klokotati,
klljati: Jdtjem i klljam,

klopotati, ropotati, brrurtati, hroptati, saptati, skakUtati, srkzltati ... ' ­ (h)tvati se: (h)ivem se i (h)tva:m se,

(d)glagoli hVede:U sufiksima -katfi -ketati'oduzVika ako jeiSpred sufiksa imati: Imam, Vll(jati: valjam, ali ti glagoli imaju i prosirenu osnovU s nastav­
samogJasnik:· cjjUkati, ftkati, halakati, brakati, b1'kati,hrikati,meketati, mrikati, . cima -em, -es: nnlidem, va}jliaem; no ti su drugi oblici znatno Ijedi, pogotovu
nijekati, psfka.ti, sfkati... .. valjlidem; glagol bfrati i njegova izvedenica nabirati imaju biram, nabIram,
e) pojedinaCni tvorbeni glagoli: mirlsati, pilsati, nJzati, vagati, dudrikliti, a imperfektivizirani glagoli od odabrati, izabrati, obrati •.. imaju dvije naglasne
kukurikati, klepetati, zveketati, Zlgosati, i oblicne moguenosti: ­
.f) ovi netvorbeni:
izabirati, izabWm, obirati, obWm, odabirati, odabirem ... i izabfrati, izabI­
. d: g1j}dati,
ram; obirati, obiram, odabirati,' odabIram ..., ali je prva sustavnija:
g: lagati, strrigati, dOdijati: dodijam i dOdijem,
h: dfhati, drihati, jllliati, kfbati, mBhati, njihati, pfhati; ptihati, glagoli mljAskati, plj~skati, istiskati, pritiskati, stiskati imaju prezentske
k: cmlikati, jaukati,. krakati, IOkati, plrurati, rikati, srikati, smfkati, tandfkati, osnove na -sc- kojima se dodaju nastavci -em, -es. ..: m]jlisc-em, pljM6-em, istisc­
torokati, vikati, Zmikati, ivlikati, . .... -em, pritISc~m, stisc-em . •• i osnove po opcem pravilu s nastavcima -iim, -as ...,
s:brIsati, disati, klesati, kresati, npsati,. rnalaksati, pisati, plesati~&ati, tesati, aIr je m]jilskiim rijetko, a Ijede je i plj~skiim, istIskiim, pritlskam, stlskam.
t: baKtati, gliati, klamitati, klevetati, kretati; lepetati, nptati, lr{e'jati, obrtati, Rijetki su i oblici stlStem, prltlStem. 0 glagolu obeC~vati bilo je rijeei u t. 636.
sftati, skrg4tati, pkrebetati, trepetati, tIf:ptati, Glagoli bfskati i iskati idu u 2. wstu pa oblici blskiim, lSkam nisu knjiZevni.
z: gmlzati, klizati, klizati (se), lizati, mAzati, PQzati, If:zati, (h)tzati, timizati, c. U 3. i 4,r. ide viSe glagola, g. prezent tvore nastavcima -jem, -jes. _. i-am,
ttzati, v e z a t i . . · . . . . au -as..., su veomarijetki glagoli od kojih se prezent s obima nastavcima
..Glagoli.bUktati, dthtati i hUktati idu u 1. i 3. r.: bllkcem,d1SCem, Jillkcem, upotrebljava podjednako. Takav je glagol stipati, stlpljem i stlpam, a u glagola
i bUktIm, dthtIm, hUktIm, ali je obicnijebUktIm,dI'Scem, hiIkcem. sWpati, sWpiim i sWpljem zbog rijetke upotrebe tesko je utvrditi ucestalost.
u
o gIagolima koji idu u 3. i 4. 1'. govori se t. 639 a. Obicno se oblici sjedriim nastavcima upotrebijavaju cesce, as diugima Ijeue ill
rij~~ . ' .
Prezent ovih glagola i njihovih slozenica obieno se upotrebljava s flastavcima
4. razred -am, -Jis, Ijeue sa -jem, -jes., ,:
638 U 4. r. idu glagoli na -ati koji prezent tvore nastavcima -am,..as; .. : pit-ati, d~ati do-zivati uzimati
pit-am, v6d-ati, vOd-am ... gRmti otimati zibati
Takvih glagola ima veliko mnostvo i· prezentska im osnova moze zavrsiti gonetati poimati, na-, ob- ,~ zidati
svakim suglasnikom: . iza-iimati, pro~,sa- 'pllzati
nildimati slpati,
rib-ati pogli(J-ati, sedl-ati par-ati a rijetko sa -jem, -jes ..• .ad glagola:..
.kJjiic~ati ilf-ati se . deblj-ati gIas-ati . plpati, susketati, ut:apati, zanovijetati.,
693
692
 Prezent ovih glagolai njihovih slomnica obicno se upotrebljava s nastavcima 1) ovi netvorbeni glagoli: cepati, kolebati se, kupati; piskati,skllpati i svi
.jem, ·jes. ,."
a JjE)(ieill posve-rijetko sa -am, ..as. .. ' ostali nespomenuti netvorbeni glagoli. .
benetati ki1psati ' ,slsati
doimati se lijega,ti s~tati (se)
hripati lijetati setati (se) VI•. VRSTA
kll.pati , slpati,
a rijetko~am. -M ...,dobiv~uglagoli
640 GlagoliVl. vrsOO zavrsav~u na -ovati, .evati, -ivati, a prez~ntsku osnovu
h14ptati, ilramati,SlaikUtatj,skftati se, zobati. ., "
dobiv~u tako (i8 nakon odbacivanja -ati -ov-, .ev-,-iv· zamjenjuju $a~uj-i na tako
d. Posto je tak6 jednom dijelu glagola V. vrsoo odi-edenrazred, pojedinaeno dobivenu osnovu dod~u se nastavci -em, -es...: ­
ill cijelim kaOOgorijama. mom ,00 rea da svi ost:ili glagoli v.moo idu u 4. r. ';1'0 je kup(}v-ati, laipuj-em, kraljev-ati, krMjuj-em, upucfv-ati, upllcuj-em ••.

velik broj raznovrsIlihglagola, ,mom se Cak feei: veeina glagola V. vrste. lpak, Glagola na -ovati i ·ivati wa velik broj, ana.evati desetak.

zbog,P9tpunosti tnogu,oo~yestl i mli To·s1:/. oviglagoli: U ovu vrstu idu svi glagoli na-ovati pa i rijedak glagol udoVati "biti udovac ill

'aY Svi.glagoli na..patl,.:aiap, 4ati, -fati, -lati, -nati; udovica«, zbog haplo1ogije umjesto udovovati, kojemU'jeuJjeenicima zabilje.
b) ,svi strano!?;!!. po!irijet]ana -irati ill tvoreni sufiksom~iratl; mn prezent udovujem, Ildovujem, ali zbog rijetke upotrebe nije se oaSIa ni jea.na
.c) svi glagoli n8,~Ue~ti;'<", ,,',
upotrebna potvrda. ,
d) svi imperfeldi~s;ufi1tsjma -Q)avati, a njihima velik broj, koji se jos Glagoli ~ .evati pripad~u ovoj vrsti akosu izvedeni sufiksom'.evati:
ipoveeava zbog pl00nostl'tihsufiksa; 0 posebnoSti ~agola obe<lavati v. t. 636; bicevati, bojevati, bOZicevati, cArevati, .kraJjevati, mll.Cevati,mArsevati, pijan­
e) imperfektivizirani od I. vrsOO s osnovom na eevsti, prUateJjevati, starjesevati, stupqjevatl, suZnjevati,u8teJjevati, vojevati
d: nabadati, i2jedati se,do1midati se, plldati, uprMati,opsjedati...
i dij. obiljeien glagol kuSevati.
,t: od rllsti: narastati, prerastati ...
Veeina glagola na ~ivati pripada VI. vrsti. Toje velik bro} glagola koji su
s: istresati,pretre$lti.,. "', imperfektivizirani sufiksima -Q)fvati, npr.dobacfvati, dopisivati, iskljuCivati,
,z: izgrIzati, nasi:riZati (<:nastrici, nastriZem)
izgradivati, naslucfvati; odlucfVati ...
", c: isijkati, potUca~ se, pllcati, ,,' , ,
Rijetki su takvi glagoli koji se kole~u kao nocfvati, prez. no6ujem i no­
.' j: ubfjati, suzb{jati, pripfjaf;i., isptjati, povfjati « poviti)
6ivam.
,p: jJotepati Be;' " ""
Koji glagolina -ivati pripadajuV. vrsti, navedeno je u t. 639 j.
1) imperfektivizirani od II. vrste na d: ukfdati, prekidati,

g) imperfektivizirani odIV. vrsOO s osno:vm;na na

Imperfekt
b-: raZgJabati,
"c: b,;lcati, " , , 641 Imperfekt se tvori od nesvrSenib. glagola i po tome je kornplementanlo
j: zlir:lijati" zadlijati, izdwijati, odg.Uati, prekr;ijati, nap;uati, posv;Uati •.• prosl0 vrijeme s aoristom, koji se tvori od SVTrenib. gIagoIa. '
m: sllknati,snfmati, otpremati, prbnati,
Dvovidnf glagoli im~u impertekt iaorist-s--mzlikom u nekim oblicima
Dj: ppefpjati., prog;injatj,otkbmjati, ntipinjati,
, i naglasku; v. t. 658.
p: dtpati, i!1pati, preklapati,prestdpati, ,, o tvorbi oblika od.nesvrSenih glagola aorisnim nastavcima v. t. 659.
,r: dogovarati f$e"zaiiljerati se, odlitarati se, raZmatrati, obarati, razarati,
s: mMati se, . ' . . . . ' . ,','. ' 642 'Imperfekt se tvori od prezentske osnove trojakim nastavcima:
t: ~tati, zellivatati,izukfStati, namjestati, otpustati, prastati,
Z: opazati, pru.zati; , .,' ' jd. 1.1. -ab -jiih -Uiih
- 'h) imperfektiVizirani od V. vrste: Pl'egledati, otkJipati, , 2.1. -aBe -jiiSe -uase
j) ,pagoli na.ivati imperfektiviziran! sufiksom ·vati, g. ,takvi kojima i ispred
-vati pripaaa korijenu: bfvati, 'dobfvati,prebfvati, snebfvati se, dolivati,
3.1. -Me -jiiSe' -uaBe

mn. l.t-.ismo -jiismo -uasmo

nalivati, natkdvati, pokrfvati, umivati,nMivati, usivati, pocivati, opoCivati, 2.1. -iiste -jiiste -uaste
stlfVati, utiVati.. : ' 3.1. -iihu -jiihu -uiihu.
i sufiksom -ivati ,od glagola ·tka:ti: dotkivati, utkivati i -ivati od glagola VI.
vrsOO: darivati, otkivati, potkivati, ispakilfati,raspakivati, zapakivati, osnivati, 643 Nastavke -iih,-iiSe ... dobivaju glagoli na -ati (1.7, V. i Vl)'posto se odbaci
zasnivati ••. ~ zavrSetak:
k) glagoli izvedeni ovim sufiksima: br-iih, kl-iih, sl-iih, zv-iih, let-iih, diZ-iih, dav-iih,
-akati, -arati, .asati, -atati, -ati od imenica, pridjeva i uzvika, osim vee navede­ der-iih, grJj-iih, m:tc-iih, v&-iih,. gl~d-iih, kupov-iih,vojevMiih, dBriv-iih ...
nib. vagati, dudUkati, pAsati, kukurikati, .esati, -ijevati, -injati, -karati,·kati od
imenica i -kati i -ketati ako je Ispred sufiksa suglasnik, ..sati, -ucati, -uckati, Te nastavke dobiv~u katkada prezentske osnove glagola ill. vrste koje
-udati, -uljati, -usati, -uSkati, , zavrSav~u na r i I. i IV. vrste kOje zavrsav~u srednjojezicnim suglasnicima:
694 695
 gar-ah, billj-ah, ue-ah, bOr-ah, govor-aiI, jOr-ah, vir-ah, zbOr-ah . .. , Ako .prezentska osnova zavrsava· srednjojeZicnim suglasnikom,. cesci su
baJj-ah, m.n:tj-ah, pJj-ah, ki}lj-ah, m~lj-ah, mr-ah, imperfekti s nastaveima -ijah, -ijase ...: jUrijahu, morijase, mOcijah, pOsijah,
triliijah ...
ali takvi imperfekti nisu obicni. Ako glagol zavrSava na -aCiti., gdjeje Cjedan Oblici imperfekta tvoreni sUlIkasima -ijah,. -ijase jace su stilski obiljezeni
od srednjojezicnih suglasnika, tada se od njih imperfekt nastaveima -ah, -ase ... i neki vrlo rijetki.
ne tvori.
Tim se nastaveimamoze tvoriti imperfekt i odglagola I. vrste s osnovom na 647 Pomocni glagol bIti. ima dva imperfekta:
koji drugi suglasnik: greb-ah, mlJg-ah, plet-ah, tres-ah. 1. bJjah bJjasmo 2.bj~h bj~smo

bJjase bJjaste bj~se bj~ste

bJjase bJjahu bj~se bj~hu.

644 Nastaveima -jah, -jase ... imperfekt se tvori od prezentske o~;nove gla­
gola II, III. i IV. vrste, ali sepocetno j nastavka zamjenjuje sa zavrsnimglasom
osnove po jotaeijskim pravilima: Drugi se imperfekt upotrebljavaznatno rjede, i to_U,glavnom u knjiZevnoum­
tlJnjah; iivljah; graaah, mlJljah, mlSljah, eildah, dlvljah se,branjah, nMah, jetnickim tekstovima.
sUaZah... . . Oblici su blh, bi.. . aorisni (v. t. 654), cesto znace »postadoh, postade« pa ih ne
Tim se nastavcima moze tvoriti imperfekt od glagola L vrste ~ojima prezent­ valja upotrebljavati u imperfektnom znaceI!ju, npr. AI ne bi uvijek tako. (Nazor,
ska osnova zavrsava na d: jMah, Jdah ~.. . P. Loda, I), A prvi, koga sretoh, bi baS On. (Sarko, 81)
Giagoli na-siti., -ziti. imperfekt normalno tvore nastaveima -jah, -jase...:
648 Standardni je imperfekt glagola htj~ti.:
dpJaZaSe.(Matos, Iverje, 82, 158), dolaZahu (isto, 61), nalaiaSe. (isto, 216),
nalaiahu (Nazor, P. Loda, II, 160), obilaZahu (isto, 182), odlaZah (Matos, isto, 22), htJjah htJjasmo

odlaZase (isto~ 193), odlaiasmo (isto, 88), prolaZahu (isto, 39), silaZahu (Nazor, htJjaSe htJjaste

isto, 94), htJjase htJjahu.

ali katkada u 2. i 3. 1. jd. imaju -sase, -zase zbog razjednacivanjana udaljenost: Impeferkti:
dolazaSe (Matos, isto, 54), iz]azase (isto, 53), prelaZase (Tadijanovic, pjesma
Prsten), zanosase (Matos, isto 175). hocah hOciismo i hOtijah hOtijasmo

Svi oblici imperfekta sa -jah, -jase blago su stilski obiljezeni. hOCiiSe hocaste hOtijase hOtijaste

hacase hOcahu hOtijase hOtijahu

645 N astaveima -ijah, -ijase . .. tvori se imperfekt od glagola I. vrste kojima danas su zastarjeli.

se prezentska osnova zavrsava suglasnikom: Oblici scab; sease . .. i scadijah, sCAdijiiSe ... nisti standardni.

plet-ijah, krad-ijah, pas-ijah, rast~ijah, tres-ijah, kiln-ijah, znad-ijah .. ,

Glasovi k, g ispred tih nastavaka zamjenjuju se sa e, z: pee-ijah, sijlk-ijah, 649 Naglasak imperfekta tvorenoga tima nastaveima zavisan je od broja"
vUe-ijah, strlz-ijah ~ .. slogova. ." .. .

'rim se nastaveima tvori imperfekt od glagola III. i IV. vrste da se izbjegne Jednoslozru obliei imaju dugosilazni naglasak:

jotaeija nastaveima -jah, -jase ...: br.§h, slM1. zvah ..., .

ill.' gustijase, lebdijase, letijase, plamtijase, rudijase, sjedijaSe, treptijah,
treptijase, visijaSe, volijaSe, ielijase, iutijaSe se. . . <:
IV. castijaSe, eudijase, donosijase, gadijaSe, godijase, gradijahu,gubijaSe,
hvalijaSe, hvalijahu, jurijahu, kresijahu, laStijahu, lebdijase, ljustiji¥1, mislijah,
[llislijahu, miatijase, morijaSe, mrstijase, mrzijase, mueijahu, nosijaSe, patijase,
plovijahu, pratijaSe, pratijahu, pusijaSe, traiijaSe, traiijahu, tvrdijaSe, vodijaSe . ..
Svi su ti oblici iz djela hrvatskih pisaea Navedeni su u lieu u kojem su
upotrijebljeni.
646 Kako su od mnogih takvihglagola normalni i oblici s nastavcima -jah,
-jase ..., to se javljaju dvojaki oblici: ..
eudah - cudijah, gradah - gradijah, gubljah - gubijah, misljah - mislijah,
nosah - nosijah,' sjedah - sjedijah, znadah :- znadijah . .., pa i jurah - jurijah,
traiah - traiijah . ..
a ~esloZnf kao prezent:
. Mnuti., Mnem, Mnjah, pisati, piSem: piisah, nositi., nlJsim, nMah, euvati,
cuv.igl: cuvall, kupOva~, kupujem:kupovall. , .
Aorist
650 Aorist se tvori od svrsenih glagola i po tome je komplementarno proslo
vrijeme s imperfektom, koji se tvori od nesm.enih glagola.
Dvovidni glagoli imaju aorist i imperfekt s razlikom u nekim oblieima
i naglasku (v. t. 658).
o oblieima koji se aorisnim nastaveima tvore od nesvrilenih glagola v. t.
659-661.

696 697
 651 Aorist se wori od-infinitivne osnove, aneld glagoliimaju i posebnu kleknuti: kl~knuh i klrutoh

aorisnu osnovu. krenuti: k:renuh i kretoh

Tvori se ovim nastavcima: okrenuti: okrenuh i okretoh •••

L -h, -0, -0, -smo, -ste, -!ie, Ti drugi oblici zastarijevaju illsu zastarjeli.
2. -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -o!ie.
654 Aorisne oblike imaju i pomOCni glagoli blti i htj~ti jer su oni zapravo
Prve nastavke dobivaju osnove na samoglasnik, adruge na suglasnik: dvovidni, bar po cjelini svojih glagolskib oblika
Glagol hili ima aorist po opeem pravilu:
v1dje-ti, v1dje-h sj&ti, sjM-()h
hlh blsmo

v1dje sjM-e
bi hlste

v1dje sjM-e
hi blse:

v1dje-smo sjM-osmo

v1dje-ste sjM-oste
EnklitiCni oblici
v1dje-se sjM-ose.

hili, bi, bii hismo, biste, bi

Glagolimasatrti, utrti osnova zavr!iava sarnoglasnikom pa je aorist satrh,
~tr..., utrh, !ltr.. , a nije satrijeh~ utrijeh .•., satroh ... sluZe sarno za worbu kondicionala.

Nije obiCan aorist

652 Ispred nastavka -e u 2. i 3. L jd. suglasnici, k,g zamjenjuju se sa c, Z:

bj~·bj~o

!'Mi, rek-oh IfXi. l~g-oh

bj~ ·bj~e

rM-e l~z-e
bj~ bjMe

rM-e l~z-e
jer se upotrebJjava r,jede, i u znaCenju i aorista i imperfekta

rek-osmo l~g-osmo
I glago~p.tj~ti ima aorist po opcem pravilu:

rek-oste l~g-oste

rek-oSe l~g-ose.
htj~ htj~smo

htj~ htj&te

653 . htj~ htj~e,

a. Aorist glagola dj~ti, dati, sazdati, s~ti, udati osim od infinitivne osnove
wori se i od pro!iirene osnove sa d: djM-oh, dad-oh, prodad-oh, sazdad-oh, s~d- ali je danas obicniji od osnove htjM­
-oh, udad-qh. . .. . .
b. Tako i od slozenica glagola znati: dozna-h i doznad-oh, prepbzna-h i pre­ htj~doh htjMosmo

pdznad-oh . .., r,jede i razUmjed-oh uz obicno razUnijeh. . . ... .. htjMe h,tjMoste

c. Glagoli sa -stati imaju aorist r,jede od infinitivne osnove: postaSe (Biblija, htjMe htjMoSe.

814), presiaSe(I.G.Kovacic, Jaina, XVIn. . . .

d. Glagoli 1.3. mogu imati aorist od infinitivne osnove te vtste i od n. vrste: Infinitiv hOtjeti danasje zastario pa i aorist: hOtjeh,hOtjei hOtje, hotjesmo,
dlg-oh i dfgnu-h, preg-rih i pregnu-h, upreg-oh i upregnu-h ..., ali sarno pbmog­ hOtjeste, hOtjeSe.
-oh... . ..
Nije se naMo primjera da bi se aorist od svr!ienih glagola worio kako
e. Ovi glagoli na -nuti osim aorista na -nuh imaju aorist i od posebne aorisne drugacije osim ovih:
osnove: Tek sto pomilovahu bezdahnu okolinu JpreIeeesepreko svaljenog VileIUaka.
isceznuti: lSceznuh i lscezoh (1, Vojnovic, Imperatrix, 31) - OdleprSahu IUeZne im aure . •. (V. Parun, Kasfalpi­
~giuuti:~giuuSei~bose rova zemJja, IV) - ••. ti vrhovi najednom postahu plavi. (8. Glumac, Pohvatajte
poginuti: pogiuuh i pogiboh male lisice, 133) - Jutra postahu siva. (!sto, 174)
.nagnuti: nagnuhiriagoh, nMe .

sagnuti se: sagnuh sel Sagoh se, si1Zese

To je iIidividualna worba ill pjesnicka slobo<1l;:t.
ogreznuti: ogreznuh i ogrezoh

oUdnuti:oUdnuhioUddoh
655 BuduCi da se aorist wori od infinitivne osnove, ima i inf"mitivni nagla­
prekinuti: prekinuh i prekidah
sak, ali 2. i 3. 1. jd. obicno mijenjaju naglasak tako da prvi slog ima silazni
r;}skinuti: raskinuh i raskidoh
naglasak, i to kratkosi1azni ako je slog kratak, a dugosilazni ako je slog dug:

698 699
 . vjeneati: vjencah krenuti: krenuh
6. silkrije slilrri .
vj!nca krenu
vj!nca '1. dfl, dade. dA,dAde

krenu dlgnu·

vjencasmo krenusmo
IT. dlgne
vjimcaste krenuste
m. v'ldi v'ldje
vjencaie IV. pabviili p()bViili
krenuse
povjencati: povjencah pokrenuti: pokrenuh V.I. zazvfZdi zllzviida
2. pop.(jf.{je pDp.(juva .
plJvjenca p()krenu
plJvjenca prOdere pr()dera

pllkrenu . 3. sveze
povjencasmo sreza

pokrenusmo
povjencaste 4. sacuvii sAcuva, saciiva
pokrenuste
povjimcaSe VI. pokUpf.{je plJkupova.
pokrenuse.

Ako ispred 2. i3. L jd. dode nijeCnica ne, naglasak na nju preskakuje Kako se u istom tekstu izInjenjuju pripovj~aGki prezent i aorist, liije uvijek
neoslabljeno: n! vjenca, n! povjenca, n! krenu, n~ pokrenu, n~ vidje ... jednostavno odrediti kojije oblik posrijedi; a katkada je to i nemogueeako sam
pisac nije stavio naglasak, npr.:
656
a. GlagoIi na -nuti, -jeti i -ati mogu zadrZati infinitivni naglasak i u 2. i 3. 1. I na t<Vkrov, na sarnoga Tunu Pi~orica doprSi pokisao pijetao; tresnu
jd.: kriIima, lrukurik:nupa nekalmzaprepaSteno .poleti, - upravo se stroposta natrag
krenuti: krenuh, krenu, grgdtnuti: grglltnuh, grglitnu. dospjeti: dospjeb, u dvoriSte.
dospje, razUmjeti: razUmjeh, razinnje, zavoljeti: zavQljeb, zavolje, Z4iecati: zaje..
cah, zajeca, napfsati: napisah, napisa, vj/mcati: vjencah, vjen(:a, povjeI)cah, (A.G.Matos, Iverje, 52)
povjenca•••
Pisac nije stavio ni jedan naglasak. ObIicima su jednozna~no odredeni
b. 1 neki drugi glagoIi mogu imati nepromijenjen naglasak u 2. i 3. 1. jd.:
l~i: legob, leie, mAci: miikob, mate, r~i: rekoh, rete, pamoci: pomogob, tresnu, lrukariknu, poleti. ObIici doprsi i stropoSta mogubiti prezent doprsi,
pomoZe•.. stropost8 ill aorist:d()prSi, strlJposta.Teskoca je u tome 5to pisci slobodnije
c. Zavrsnije sarnoglasnik u 2. i 3. 1. jd. kratak, osim u blti "postojati«, gdje je izmjenjuju ta dvavremena:· .
bI.
d. Kratakje u vecine glagola I. vrste i u svih glagola m. vrste: !splete, lstrifise, Narednik se .ukilci, dame ga ostrugom. a dobri se konjik prope, okrenu
lzgrebe, lspeee, dab, dA,dAdoh, dAde, cet, zMu, pllbi, v'ldje, plJiIvje... u kovitlac i pl'tlZivSI tanke noge, poleti kao strijelB sa tetive.
e..Od popiti i politi moZe biti i dug: plJpi i pDpi, plJli i pDli. (lsto,62)
f. U ostalih glagola s promijenjenim naglaskom zavrSni slog moZe biti i dug:
prllkie, plltonu, pr1drZa, ilbra, plJsija, nApisa .•., ali je obicnije kratak: prllkie, U posljednjem- preIDkatu ocekivali bismo aorist, ali je pisac upotrijebio
plltonu, pr1drZa, Ohra, plJsija, nApfsa . •. prezent. . .

Slieno nalazimo i u Luke Perkovica:

65'1 Neki glagoIi imaju u 3. L jd. glasovno jednak prezent i aorist. Razlika je
sarno u naglasku i· duZini Radi preglednosti navode se u~oredno prezent Huknu Miizalic od bola, i Zlatkovic osjeti da je to istom sad. nastupilo
i aorist svih glagolskih vrsta i razreda: . njegovo pravo vr.ijeme. .

vrsta i r;: prezent: (Novele)

aorist;
I. LuJcrade flkrade Obliko~eti maZe biti prezent, osjeti, i aorist, D~eti, jer slobodnu smjenu tih
isplete !spl(:te
dv8ju vremena nalazimo i u toga pisca:·
istrese !strese
. Ja vas poznarn sarno po viaenju - trgne se Mazalic i sav zaprepasten. ustuknu
izgrize Jzgrize

tije10m natrag.
2. izgrebe Jzgrebe
3. ispece 'lspece
(Novele, 34)
naae naae,miae

4. iUnre ilmrije 658 Dvovidni glagoIi iml:ijunaglasak i oblike prema aorisnom i imperfekt­
5. i'izme Oze nom sustavu,veC prema tome upotrebJjavl:iju Ii se u svrSenom.ili nesvrSenom
.cOje. cO vidu: ­
700
701
 aorist: imperfekt: .
nastavcima, to viSe sto djeluje jaka analogija aorista svrsenih. glagola od iste
Imenovab lmenoviih
osnove. Zbog toga u djelima nasih pisaca Cesto nalazimo ovakve ohlike:
Imenova Imenovase

Imenova lmenovase -
I. jedose, JegoSe se (od leci se, urnj. lezijahu se), pasoh, pekose, pih, pise,
Imenovasmo lmenovasmo
sjekose, snih, tekoSe, tresoSe,. vukoh, vukosmo ...

Imenovaste lmenovaste
II.eeznuh, ginusmo . ..

bnenovaSe lmenoviihu..
m.
659 Aorisnim nastavcima s istom raspodjelom tvore se i oblici od infini­ IV. brodismo, brodiSe, bulaznih, cinih, cinismo, cinise, cudise se, dijeliSe,
tivne osnove nesvrSenih glagola I-IV. vrste.
To se dogada u ovim kategorijama: . . .. .. .
a) U glagola na -iti ako infinitiv zavrSava na -aCiti, gdjeje Ckoji od srednjoje.
zicnih suglasnika, od glagola kao sto su:
privlaciti, prosjABti, tumaCiti,· besposlicariti, gospodariti,· kIijumcariti, Jjen­
cariti, rezMriti, riMriti, mudrijasiti, sekta8iti...
Od tih se glagoIailije usuvremenoj hrvatskoj knjiZevnosti naSao ni jedan
o~lik nacinjen impei'fektni:m nastavcinia, nego samo oblicikao sto su u primje.
rima:
•.• mesetare i Farize.jce koji cincariSe i trgovaSe •.• (A Kovacic, U registraturi,
36a) - 8to ga duie gledah, to se vise mraCih u lieu. (Nazor, Pastir Loda, XI)
- Ovamo pjesacih deset dana ... (MatoS, IveIje, 198) - A pravednik Ce se vedro
bludiSe, crniSe, cutise, leijesmo, letjese, ~utjeh, trpjesmo, ~vi<ijeh,
zavi<ijeSe, iivjeh, Zivjeste .•.
gostismo, gradismo, hodismo, hodiSe, hranih, hranise, kadise, kitih,
krijesise, lomih, Jjubih, mislih, misliSe, molih, nosih, nosiSe, parbiSe,
pazih, plijenise, pratih, prinos:iste, prkosismo, prkosise, prolazismo,
prosiste, protivih se, protivisese, providi~e, sladiAe, slaviste, slije<lib,
slutih, strepili, sudih,trudih, tumaCise, tuvih, vapih, vodih, vozih, Zalih,
ZalostiSe •..
) . . .
d) Katk8.da se oblici tvore aorisniri:t nastavcima zbog posebnih pjesnickih
razloga: zbog sroka, zbog metriekih, ritmickih i posebnih stilskih potreba kao
Sto pokazuju primjeri:
I meni je, vrh golih stijena tih
................. .;"' ........................................................

suce1iti Is onimakoji ga tlacise,likoji prezirahup;,Jtnje njegove. (Hiblija, I, 652) Gadim se vod.§ sto ih doSa.d pm
- ••• dok mu njje donjje1a zezlo kraljevsko I i vlast nad.onima koji ga tlaCiSe (V. Nazor, Od Splita do piramida, 301)
Ii nagnala u lai one koji ga kaljahu .•• (Isto, 657) - I zabo;r:avtraZih. (F.MaZuraQjc.
Od zore do mraka, 9) - Zapodne lutab nemiran okolo i traZih neSta. (A Dukic, Iz
dnevnika jednog mag~ca, 222,.u Ispravcima: traZah) - ••• traiih staze(Nazor, n.
dj., VI) - ObliZIUa gospoda.,. gospoae i vlasteOske POrodice radoznillo . traZiSe
zgodu (la ugled;qu tu <ijevojku ... (AKovacli5, it. dj., 357) :..- ... tako si barem
tumaclse seJjaci . •. (Isto, 94) ~ .•. praveei prstima i sakama nekakve figure ispred - Oh, cuda! Gorih, ne izgorih,
svojih usta, koje znaciSe •.. (Isto, 66) . " U zv'jezduja se sj;qnu stvorih.
Tim senastavcima eesto tvore oblicii odnesvrsenih glagola na -iti ako je (V. Nazor, Pjesme, 45)
ispred -iti nepeani sug1 a snik, katkada ako je i r, npr. od giagola: .

b§nCiti, celiCiti, gnjeciti, lijeciti, kilciti, naciti, trAciti, bltanZiti, dirinaiiti,

CAaiti, tUQiti se, ~~skoJjiti se, tetn~iti ..•
o vi kule prazne mojih dana mladih,

Sve sto u Zivotu smislih, poceh, gradih,

Sasvim su obieni oblici: BVaSe PO liku vasemu; a sve sto

gojih,govorih, govoriste, grijeSismo, grijesiste, mnoZih, mucih; sluiih, Sirise I dogradih - bilo slabo ill vjesto ­
(oni),fjesih, ucismo, uCise (oni), v:ir:iSe (oni), ZariSe.(oni) •.•. (Isto,78)
b) Tako tvore oblike i glagoli'na -iti kojimbi se oblici S nastav.cima-viih,
-vase. •• osjeeali jace stilski obiljezeni, a s nastavciina -jiih, -jaSe neutralizirali
s imperfektom glagola na -ati, npr. gr!bih, pajih, nidih . .. zbog grabqiih, pojiih, Starice! Bako! I uzeh joj trti
nioab <: iIrabJjati, pojati, rAaati, a grabviih, plJjviih, rtldijiih nisu potvrd:eni. Koscate ruke, i iarko ih Jjubih.
( ..
c) Jednako se tako eesto Wore prosti oblici i od glagola I-IV. vrste koji bi se
Cinilo mi se: mrtvu m;qku ubih.
tvoreninastavci.J:na-viih, -vase ol'\ie(!alijaee. stilskiobiljeZeni, as nastavcima. -jiih,
-jase . .". imali neobienu ilineuobicajenu morfonolosku pronijenu. Takvi se likovi (I. G. Kovacic, Jama, VI)
mnogim piscima cine neobieni pa radije upotrebljaVl\'ju oblike tvotene aorisiUm
702 703
Jutras se, gle, probudih
jo§ jednom iz lednog sna
To nebo za kim ludih
ugledah modro, bez·dna.
(V. Paron, Prvoj proljetnoj zvijezdi ...)
Odvi§e iivjeh, odviSe se naiivjeh.
(Matos, Umome price, 15)
Katkada pojedini od tih razlogadjelujujace ill slabije pa nalazimo dvojake ill
cak trojake oblike istih glagola,· npI:. govorah - govorih, .CiDjah Cinih, jedah
- jedoh, lomljah - lomih, moljah - molih, mucijah - mucih, pratijah - pratih. Imperativ
pijah - pih, vucijah - vukoh, iivljah - iivjeh .•., gradasmo - gradijasmo - gradi­
sma, mi§ljah - mislijah - mis1ih, traZah - traiijah - traZih .• . . 662 Imperativ nema oblike zasva lica, nego sarno zaona kojima se zapovi­
660 Glagoli nepotpuna znacenja, modalni glagoli imaju razliCite vidske
vrijednosti pa imaju vise imperfektnill oblika:
mMi: a) m{)gah, mllgiiSe, mllgiiSe, mllgii.smo, mllgaste, mllgahu,
b) mllgoh, mllte, mllie, mllgosmo, mllgoste,mllgoSe,
linati: a) imah. 1maSe, imiiSe, imasmo lmaste, imahu,
imadah. lmadiiSe, imadase, imadasmo, lmadaste. ima­
dahu,
rijetko: imadijah. imadijase, imil.dijii§e, imil.dijasmo, imil.­
dijaste, imadijahu (sve i 1-),
b) imadoh, lmade, lmade, imadosmo, imadoste, lmadoSe
nemati: a) nemah •••, nemadah•.., b) nemadoh .•.
morati: a) morah. mdme, morose, marasmo, m6raste, mor8hu,
b) moradoh, mora(ie, morade, moradosmo, moradoste, mo..
rado§e,
znllti: . a) znah, .zna.se, znase, znasmo, znaste, znahu,
znAdah. znAdase, znAdiiSe, znlldiismo, znlldaste, znlldahu,
znil.dijah. znadijase, znadijase,. znadijasmo, znadijaste,
znil.dijahu,
b) znAdoh, znade, znAde, znlldosmo, znAdoste, znlldo§e,
s~ti: a) smj&lijah, smj&lijiise, smjbiijase, Smji}djj8SmO, smjlMi.­
jiiste, smj&lijahu,
b) smjiili, smj~, smj~, smj~smo, smj~ste, smj~Se,
smjbioh, smjMe, smjMe, smjMosmo, smjbioste, smjl}.
doSe.
Neki oblici pod b) mogli bi imati i svrseno znacenje, ali se u praksi ne
pokazuje sustavna razlika u upotrebi.
704
661· Oblici tvoreni aorisnimnastavcima od nesvrsenih glagola oblikom su
aorist, a znacenjemimpenekt jer se u suvremenomhrvatskom knj~vnom
jeziku nije nai!la· ni jedrui opreka po kOJoj bi imperfekt od istoga nesvrsenoga
glagola tvoren imperfektniro nastavcima znacio jedno, a aorisniril drugo, niti se
nai!la sustavna razlika medu tim oblicima. osim, razumije se, odredene stilske
ako postojivise moguenostL
Kad nema posebnih razloga, prosto proSlo vrijeme od. nesvrsenm glagola
treba tvoriti imperfektnim nastavcima. (
Pogresno je u 3. 1. mn. od nesvrilenih glagola na -ati upotrebljavati nastavak
-aSe wnjesto -ahu, npr.: .
om cekaSe, igra§e, juriSaSe, braSe, uzdaSe se .•. treba: cekahu, igrahu, juri­
Sahu, karahu, uzdahu Be ...
jedi izabrane moguizricati neposredno, a to su 2.1. jd. i Li 2.1. mn. Za treca lica
upotrebljava se n&ka + prezent: n~ka iiCini, n~ka potpiSl1 •.•
Neki glagoli nemaju imperativa. To su oni glagoli kojima poticaj· zavrsenje
radnje ne moze doci od sugovomika.Takvi su glagoli: hg~ti, smj~ti, mllci,
morati, t~bati, bOljeti, dogadati se, gAditi se, svidatise,:tfcati se ..•
U iznimnim sluCajevima, s posebnom stilskom vrijednosti, mogul: je impera­
tiv i od nekih takvih glagola, npr. hgMm, mllgni.
663 bnperativ se tvori od prezentske osnove ovim nastavcima.:
1. '2. 3. 4.
2. Ljd. -B ~i -ji -8j
1. 1. ron. -mo. HimO -jimo -8jmo
2.1. mn; cte -ite· -jite -8jte.
664 ~astavke -Bt -mOt ~te dobivaju glagoli s prezentskim nastavcima -em
i -im ispred kojih je glas j, osim glagola IV. vrste, glagola davati i-znavati, a od
glagola takvih V. vrste 1. razreda ovamo idu jedino glagoli bOjati se, stajati,
pi}jati i njihove sloZenlce:
ct'lti. (:nj-em: c(ij, C(ijmo, c(ijte!
plti, p'lj-em: pfj, pfjmo, pfjte!
obuti, bbuj-em: obiij, obiijmo, obiijteJ
kljuvati. kljf)j-em: kJj(ij, kJj(ijmo, kJj(ijte!
bI'ljati. bI'lj-em: br.fj, brijmQ, brijte!
sljati.· slj-em: sfj, sfjmo, sfjte!
kOvati. kilj-em:kiij, kiijmo, ktJjte!
stovati. stt'lj-em: st(ij, st(ijmo, st(ijte!
zapisivati, zaplsuj-em: zaplsiij, zapisiijmo, zaplsrJjte!
bOjati se, bOjeim se:. Mj se, Mjmo se, Mjte s,e!
stajati, stoj-un: stOj, stdjmo, stojte! ~ .
pojati, poj-em: poj, pdjmo,pojte!
665 Ako bi se upotrijebio imperativ glagola hg~ti, bio bi htij, htijmo, htfjte.
705
 Nastavke -i, -imo,' cite dobivaju glagoli s. pre:umtskim nastav'cima: -em,
-lm, f. Glagolidlivati i -zn~vati osim ~o imperativ tvore dritgim nastavcim~ {v. t.
aostalim suglasnicimaispred njih, glagoli IV.vrste,ostali glagoli V;l. i glagoli 665), tvore ga i cetvrtim: daviij, prodavaj, pozniiviij....
davati, -zruivati: Glagol glMati uz normalne oblike glM.iij, glM.iijmo, g1M.iijte ima i osebujan
pl~sti, plet-em:· p1eti, p1etimo, p1etite! oblik glf:, a u mn. i rijedak oblik za 2. lice: gl~te.
bd\ti,ber-em: beri, belimo, beme! 667 Glagoli s prezentskim nastavcima -im, ~iS ... i imperativimana -l~ -imo,
mrijeti, mr-em: mr1, mrlmo, mrlte! -ite imaju glasovno iste oblike imperativa i prezenta,a razlikuju se sarno nagla­
dlgnuti, dlgn-em: d1gni, ~imo, dlgnite! skom i duZinom ill sarnoduZinom:
vldjeti, vld-im: v'ldi, v'ldimo, v'ldite! nositi: n{)sf, n{)simo, n{)sfte

nositi, nOs-1m: nasi, nasimo, nasite! nasi, nosimo, nosite!

pAIntiti, pAInt-1m: piimti, piimtimo, piimtite! vldjeti: v'ldi, v'ldimo, v'ldfte

tajiti, taj-1m: tBji, tBjimo, tBjite! vldi, v'ldimo, v'ldite!

d.i'Zati, drz-Im: di'Zi, diZimo, di'Zite! hvciliti: hv.lli, hvaJImo, hvcllite

derati, d~r-em: deri, delimo, derite! hvtili, hvtilimo, hvaJite! .

blejati, blej-1m: b1eji, b1ejimo, bJejite! pohvcilia: pohvau,pohv.Ulln~pohvaute

davati, dftj-em: dtUi, dtUimo, dtUite! pohvtili, pohvaJimo, pohvtilite!
prodavati, prOdaj-em: prod;Ui, prodtUimo, prodtUite!
sazruivati,saznaj-em: sazn4ji; sa,zntUimo,sazn4jite! 667a Katkada se za 3.1. jd. upotrebljavaprostioblikjednakdrUgomlicujd.,
Tako se tvori iimperativ glagola b1ti "postojati« od osnove Md-: bf'ldi, npr.
bildimo, bildite! ,
To imperativno i uzrokjesibilari.2'aciji: Pomoz' Bog!

oblici, obuk-: oMci,obucimo, obUcite! OCe nas kojijesi na nebesima!

pMi, pek-: peci, pecimo,pecite! Sveti se ime tvoje!

sjMi, sijek-: sijcci, sijecimo, sijecite! Dacti kraljevstvo tvoje!

666 Budi volja tvoja!

a Glagoli 1.3. koji prezentsku osnovu tvore pro§irkom nimperativ tvore od

te osnove: cl'kni, makni, nlkni . .., ali je uz l~gni, -pregni, vtgni obicno i 1~, prezi, (Biblija, II. 5)
vtzi, a pomozi, reci obiCnije je nego pomogni, rekni.
Ako bi se upotrebljavao imperativ od glagola hfjtJti, mMi, bio bi hfjMni, Budi Vasa Presvijetlost dugo sfetna i zdrava ...
htj&inimo, hfjMnite, m{)gni, m{)gnimo, m{)gnite! . (Nehajev, Vuci, Zagreb, 1964, .232)
b. Glagoli IV. vrste i. V.l. kojima prezentska osnova zamava na -oj, osim
spomenutih glagola bojati se, stiJjati i pojati, mogu imperativ tvoriti i nastavcima Ti oblici imajil posebnu stilsku vrijednost, a: vi§e takvih primjera navodi se
-6, -mo, -te, ali su ti imperativi blago stilski obiljerem kaoswinski: . u Sintaksi, t. 166.
bOjiti, bOj-Im: bOji i Mj!

brojiti, broj-1m: broji i broj!

izdvbjiti, lzdvoj~1m:·izdvojii udvoj!

Glagolski pridjev radni
napOjiti, napoj-iIn.: napoji inAPoj!

c. Nastavke -ji, -jimo, -jite dobivaju glagoli V.3. s pronije:'!nom po jotacijskim . 668 Glagolski pridjev radni (particip aktivni) tvori se od intiriitlVrie osnove,
pravilima kao i kod prezenta: a lznimno od prezentske dvojakim nastavcima:
vez-ati: veZi, veZimo, veztte!
pis-ati: pisi, piSimo, pisite! 1. -0, -la, -10

zob-ati: zablji, zabljimo, zobljite! _2. ..(a)o, -la, -10.

sklik-ati: skaci, skacimo, skacite!

d. Glagol pomagati, prez. pomazem, imperativ tvorl kao i drugi glagoli V.3,
ali se upotrebljava i imperativ pomiigiij, uglavnomkaouzvik u .vezi: Jao i po­ 669 ,
magaj!
a. Prve nastavke dobivaju glagoli kojima infinitivna osnova zavrSaVa.sarno­
glasnikom ill ~ -d, ~t: ..
e. Nastavke ~, ~mo, ~te dobivaju glagoli na-atis prezentom na ~:

dAti, d-AIn: diij, diijmo, diijte! .

blti "postojati«: bIo, bila, bilo

udati, Ud-iim: udiij, udtUmo, udiijte!

blti »udarati«: blo, bUa, bUo

znltti, zn-iim: zniij, zniijmo, znf4jte!

tOnuti: tonuo, tonula, t"onulo

cu.vati, cuv:-l!m: cuVcij, Cdviijmo,cuviijte!

nositi: nosio, nosila, nosilo

706 707
 cuvati:cuvao, .cuvaJa. cuvalo

stOvati: AMvao, At{)va1a, AtlJviilo

i stOvao, stOvala, Atovalo •..

VTste: cU~nuo. 04ienuo, zaqjenuo, rjedi su ~, zacUeo, zAdio, a neki nisu vjero­
jatni kaodlo, O<{ieo..
I
Glagolski prid,jev radni hotio, hO'ljela, hiJt,je1o danas je stilski oblljeien.
b. Ospove sa zaV'rAetkom-d, ~t gube te glasove: . 671}
a. Druge nastavke dobivaju gIagoli ko.iima osnova sVTsava suglasnikom: ~
~ti, knid-: 1rr.ao, krlila, krldo
~,
p~sti, pred-: pE@o, pr~la, prruo

cvASti, cvat-: cvao, cvAia, cvAio

gristi, griz-: grlzao, grlzla, grlzIo

tr€!sti, tres< tresao, tres1a, Wslo

~
pl\sti, pad-: pAo, pAIa, pAlo ...
pMi. pelt-: prucao, ~k1a, p~k1o

l
:;'<1

mOci, mog~: mOgao, mbgIa, mbglo

c. GlagoI Msti, bod- ima hO, MIa, Mlo, proM, probo1a, probolo •.. upreci, upreg-: upregao, lipregla, lipregJo •..

d. GlagoIj~sti, jed- i njegove sIoZeni.ce pojesti, 12jesti .•. po tom pravi!u imaju
j~, pOjeo, 12jeo ••. , ali se katkada upotrebijava i stilski snaZno obiljeien 10, b. Od glagola 1.3. kojirna prezentska osnova dobiva -no, gIag. pridjev radni
mo... . obicnijije od osnove te vrste negood II, npr.: ctkao, milkao, zapregao, zabrekao,
e. GiagoI lci, lci i ostali gIagoli na -ei kojima osnova zaVTsava na d tvore gl. privikao, svIkao.. . .
prid.· radrti.od. posebne osnove 2. nastavcima: 6'11 Neki gIagoli II. VTste imaju glag. pridjev radni i od posebne osnove:
lei, lei: IS~ao, IS-la, 1s-10 nabuhnuti: nabuhnuo i nabuhao, nabuhla, nabuhlo··

. siei: sIS-ao, s1s-1a, s'1s-10

pOdbuhnuti: podbuhnuo i podbuhao, podbuhla, pOdbuhlo.

nliei: nAS-ao, nM-Ia, nM-lo

rjede: pOdbuo, podbula, podbu10

dMi: dM-ao, dbS-ia, dbs-10

ogreznuti: ogreznuo i ogrezao, ogrezla, ogrezlo

.prijeci: prfiS-ao, prM-la, prl!s-lo omrznuti: omrznuo i omrzao, omrzla, omrzlo

(ict: iM-ao, o.s-la, M-10 ••. pOkisnuti: pokisnuo i pOkisao, pokisla, pokis10

lskrsnuti: iskrsnuo i lskrsao, lskrs1al iskrsio

f. Prvim, se nastavcima tvore i glagoiski pridjevi radni od gIagola 1.4, ali od Uskrsnuti: liskrsnuo i iiskrsao, liskrsla, liskrslo

prezentske osnove: mto, mtla, m110, mila, Qmro, lUnfIa, prbdro, prOdtla, prbstro, popuznuti: popuznuo i popuzao, popuzla;pOpuzIQ

prosttla, prOzdro, prbzdtla, n.§vro, n.§vi'Ia, tto, s.§tro, satro ... sahnuti: sahnuo i silbao, sllhla, sllhlo

g. Od vr~ti,~ti je vrlo,zrlo; a v:rOO, ~ pravi su pridjevi. Od sloZenih se usahnuti: usabnuo i lisahao, lisahla, lisahlo

gIagola upotrebijavasazrio i sazreo, uvrio i uvreo, ali su oblici sa -rio obiCniji. uvenuti: uvenuo i livea, iiveIa, uvelo

-je:-,
a Ako infinitivna osnova zavrSava na -ije- ill tada u:rnjesto njih ispred -0 istrunuti: istrunuo i istruo, lstru/a, lstrulo;

doIazi +:
Neki glagoli imaju takve posebne oblike sarno za z. i sr. rod:
bdj~ti: bdlo, ali bdj~Ia,' bdjruo

h1j~ti: ht'1o, ali htj~la, htjruo

p1'snuti: p1'snuo, ptsnula, ptsnulo i p1'sla, ptslo
Zivjeti: Zivio, ali Zivjela, Zivje10
sV1snuti: sV1snuo, sV1snula, sV1snulo i sV1s1a, sV1s10.
donijeti: dOnio, ali dOnije1a, dbnijelo.
Od glagola sagnuti se gl. pridjev radni je sagnuo se, a s.§gao, s.§gla, s~glo je
arhaizam.
L To vrijedi i za glagole I. i III. vrste gdje je j u -jeti i 1, n po jotacijskim
pravilima zamijenjeno sa -.u-, -.qj-: 672 Glagolski pridjev radni ima obicno infinitivni naglasak:brAti: br!o,
braJa, brAIo; tonuti: tonuo, tonula, ronulo; potonuti: potonup, poronula, poto­
m1j~ti: mIlo, ali mJj~la, mJjruo
nulo; pfsati: pisao, pfsa1a, pisalo ...
s8mJjeti: similio, ali siimljela, siimljeJo

.vqijeij:. volio~ ali V'O.ue1a, vo.uelo . .

Tako i u gIagoIa:
iZgIadnjeti:' izglAdnio, 8Ii izgllldlUe1a; izgladlUe1o.

mOCi: mOgao, mOgla, m{)glo

'.~

j. Od glagola sjfjsti i srl!sti gl. prid. radnije sj~o, sj~la, sj~lo, srfjo, srrua, srl!lo, p&i: prucao, p~kla, prucIo
veoma rijetko s'10, srio. plfjsti: p1~0, p1~Ia, pJ~lo

k. Od pozeti je pOzeo, poieIa, poie1o i pOi:n]lX), poZ.qje1a pOZ.qjelo. riMi: rfjkao, r~k1a, rrucIo

I. Od giagoia dj~ti gl. prid. radni normalno se tvori od infinitivne osnove II. tresti: Wsao, tresIa, trl!slo.

708 709
 Z. i sr. rod imaju, r.iec1e, i uzlazne naglaske: mogla,moglo,pekla,peklo, pIela, orati: orao, orala, 0000, izorao, izorala, izoooo

plelo, rekla, reklo, tresla, treslo, danas prihvatljivo sarno u :pfesnistvu zbog jl>roo, l>raia, l>raio, lzorao, lzoriila, Jzoriilo

posebnih razloga. '. oriiZati: orUiao, oruiala, -10 i .l>ruiao, l>ruZiila, l>ruiiilo,

Slozeni imaju ovakve naglaske: naoriiZao, naoriiiala, -10 i nAoruZao, nAorutiila, ·10.

pomoci: pomogao, pbmogla, .pomoglo

prepeci: prepekao, prepekla, prepeklo,

zaplesti: zapleo, zaple1a, zapIe10

Glagolski pridjev trpni
poreei: porekao, porekla, poreklo

potl'esti: potresao, pbtresla, potreslo.

675 Glagolski pridjev trpni tvori se od prijelaznih glagola, a katkada i od
neprijelaznih i povratnih. Tvori se od infinitivne i prezentske osnove >ovim
nastavg,ipla:
Z. i sr. ro4 imaju, rjede, i uzlazne naglaske: pomogla, pomoglo, prepekla,
prepeklo, zapleJa, zaple1o, porekla, poreklo, potl'esJa, potl'esJo.
m.r. Z. r s. r
673 Nekitakvi nesloreni glagoli imajuilimoguimatiu z. i sr. r. uzlazne 1. -en, -ena, -eno,
naglaske: 2. -jen, -jena, -jeno,
3.' on, -na, -no,
bJti »postojati«: bl0, bIla, bilo
4.-t, -ta, . -to.
dati: dao, daJa. daIo

brati: brao, briUa, briilo i braJa, braIo

676 ·Prvim nastavcima glag. prid. trpni tvore glagoli Lvrste s infinitivnom
klt!ti: kloo, kl~la, kll!Io i kl€1a,klelo .
osnovom .i1a suglasnik osim 1':
pJti: pI0, pUa, pUo i pila, pilo .

prati: prAo, priUa, priUo i praIa, praIo

Msti, bod-: bOd-en, bod-ena, bod-eno
zvati: zv.llo, zviUa, zviUo i zvaJa, .zviilo
pIl!sti, pIet.; plet.en, plet-ima, plet.eno
ieti; .il!o, i~, iNo i iela, iela
grlsti, griz-: grlzen, griz-ena, griz.emo
tresti, tres-: tres-en, tres-ena, tres-eno, tresen, tresena, -0,
kao slozeni imaju kratkosilazni. na.prvom. slogu: grl!psti, greb-: greb-en, greb.ena, greb.eno.

dbbio, dl>bila, dllbilo i dl>bila,dllbno

Pri tome se k, g zamjenjuju sa C, i:
prlldao, prodala, prl>dalo i prodiila, prl>diilo; prodao; -ala, -ala

zWeo, zWela, zaklelo i ziUdela, zWeJo

obiici, obuk-: obuc-en, obuc-ena, obuc-eno
pl>pio, pllpila, pllpilo i pllplla, pl>pilo
pl!ci, pek-: pec-en, pec-fma, pec-eno
llprao, l>prala, l>pralo i llpriila., l>priilo, oprao, -ala, -alo
tilci, tuk-: tuc-en,tuc-ena, tuc-eno
Pl>~o,pl>zvala,pl>zvaloipl>zvaJa,pl>zviilo
s.llieo, si1iela, s.llielo i si1iela, s.llielo
Glagoli na -ci kojima prezentska osnova zavrSava na -n tvore glag. prid. trpni
"Ilbrao, "Ilbrala, Obralo i QbriUa, Jibriilo;
od infinitivne osnove istoznacnih glagola II. vrste 4. nastavcima (v. t. 679).
Neki glagoli I. vrste 4, 5. i 6. r. infinitivnoj osnovi dodaju v: satrti, sattv-en,
674 Glagoli V. vrste i VI. na-=Ovati koji u infinitivu imaju kratkouzlazni satrv.ena, satrv-eno
naglasak na treeem slogu od kraja, osobito slozeni, mogu imati u gl. prid. cOU, cuv-en, cuv-ena, cuv.eno.
radnom kratko,silazni naglasak na prvom slogu: .
Tako i lzuti, obuU, naduti, probdjeti, zatim mJj~ti, injl!U, krUi, l1U, mUi, rlU,
]grati: }gra~, 19rala, 19ralo, izlgrao, izlgrala, izlgralo i lzigrao, 1zigriila, lzigriilo sUi i njihove slozenice i slozenice sa -djeti.
kopati: kopao, kopala, kopalo, iskopao, lskopala, iskopalo i lskopao, lsko­ Neki od tih glagola tvore glag. prid. trpni i nastavkom -t, v. t. 679.
piila, lskopiilo Uzpl>iet sasvim je obicno i poinjeven, poinjevena, poinjeveno.
di'iati: diZao, dt:iala, dfialo i dl'Zao, dtiiila, dtZiilo
zadriao, zadiiala, zadiialo, zlldr:iao, zlldriiila, ~Io· Tako se tvore i odglagola dobiti i pridobiti:(~dobiv-en, dobiv.ena, dobiv-eno,
kovati: kovao, kovala, kovalo i kl>vao, kl>viila, kl>viilo pridoblv-en, pridobiv-ena, pridobiv.eno. .
lskovap, lskovala, -10, lSkovao, -ala, -alo i Iskovao, Iskovala, ~Io· Glagol bUi »udarati« i njegove Slorenice tvore gl. prid. trpni istim nastav­
kupovati: kupovao, kupbvaJa, kupbvalo i ki)povao, kQpovaJa, -10 cima, ali od prezentske osnove: bij-en, bij.ena, bij-fmo, nabij-en, nabij.ena, nabij­
pokupovao, pokupovala, -10 i pl>kupovao,pl>kupoviila,.Jo .eno, obij-en, obij-ena, obij-eno ...
710 711
":i

:!;1
:1
:\ Tako i glagol vIti: vij-en, vij..ena, vij..eno, zavij-en, zavij..ena, zavij-fmo . .. Pogre~noje tim nastavcima tvoriti glag. prid. trpni od glagola I. vrste:
;1 Od glagola plti i slorenica obicniji je pij-en, pij..ena, pij..eno, popij-en, popij­ ocinesen, donesen, prenesen, ugrJien . .. 1ieba odnesen, donesen, prenesen, ugrl­
.,I ..ena, popij-imo . .. , nego piv-en, piv..ena, piv..eno, poplv-en, popiv-ena, popiv­ zen . .. Drugo je nMen : nositi. Od glagola zagristi zagrlzen je glag. prid. trpni,
..eno ... a zagr1ien pridjevno znacenje »zadrt«.
Prvim se nastavcima g1. prid. trpni tvori od prezentske osnove glagola IV.
vrste kojima ta osnova zavrsava srednjojezicnim suglasnikom: 678 Nastavcima -n, -na, -no glag. pridjevtrpni tvori se od infuUtivne osnove
glagola koji zavrsavaju na -ati (1.7, V. i Vl):
dan, ildan, l)tkan, zniin, bran, dl'iiin, kljOvan, dl!ran, gll)dan, vezan, cuvan,
oznaeiti, oznac-en okfnjiti,oktnj-en kahan, kilpovan, upuCivan ...
ilsreciti, ilsrec-en prevariti, prevar-en Kao sto primjeri pokazuju, zavrsno je a uvijek dugo.
otlUfiti, otiid-en naprasiti, napras-en
odgojiti, odgoj-en udniZiti, udriii-en. 679 Nastavcima -t, -ta, -to glag. pridjev trPni tvore se od prezentske osnove
zaSfljiti, zasilj-en glagola 1.4. i od infinitivne osnove glagola II. vrste i glagola I. vrste kojima ona
zavrsava sarnoglasnikom: .
prostrijeti, prl)str-em: prl)sti'-t, prl)sti'-ta, prl)sti'-to
Tako g1. prid. trpni tvore i glagoli na -stiti i -idili: istijest-en, namrst-en,
oJjiist-en, ponist-en, prlklijest-en, illast-en, zablijest-en, lzmoid-en, snilZd-en . .. uprijeti. Opr-em: ilpt-t, Opt-ta, Opt-to
satrti, sAtr-em: sAtt-t, sAti'-ta, sAti'-to
kleti: kle-t, kle-ta, kle-to
677 N astavcima -jen, -jena, -jeno tvori se g1. prid. trpni od prezentske napeti: nApe-t, nApe-ta, nApe-to
os nove glagola III. i IV. vrste kojima ta osnova zavrsava na nesrednjojezicne naduti: nildiU, nAdii-ta, J1Adii-to
suglasnike. U toj se tvorbi glas j sa zavrsnim glasom osnove zamjenjuje po· maknuti: mAknii-t, mAknii-ta, mAknii-to
jotacijskim pravilima, a glas se fvlada kao i ostali usneni suglasnici: tiJ.knuti: tAknii-t, tAknii-ta, tAknii-to
zb;iciti, zbilcen oslabiti,oslabJjen Glagol satrti ima i satrv-en, satrv-ima, satrv..eno.
vIdjeti, vIden sklopiti, skll)pJjen 680
zapaJiti, zapiiljen odlomiti, OdlomJjen a . Ne:ki glagoli 1.5,6. i 7. r. navedeni ut. 676, mogU, uz prve hastavke, hnati
oieniti, Oienjen proslaviti, proslavJjen i cetvrte:
ukrasiti, ilkriisen prisarMiti, prisarat'ljen lziit, l)biit, pri!bIt, zb'lt, s1llrrit, prlHIt, ilmIt, sasIt, sAvit a od neslozenih i sit,
upJatiti, ilplacen ieJjeti. il!Jjen lIt . .., ali su manje obicni. .
poniziti, poniZen ugnijezditi, ilgnijeiden ... b. Glagol znAti, uz znan, ima i zniit, sto nije obicno, ali je pl)inat, ilpoznat·
obicnije nego pl)znan, ilpoznan. .
Tako g1. prid. trpni tvori i glagol izilmjeti: izumJjen. c. Od glagola dAti, ildati, racunati i slozenica javljaju se lIZ dan, pri)dan,
Veema glagola na -stitLimaju normalno: Odana, pri!udana, rilcunan, lzracunan, prl)racunan i diit, Odata, pri!udata, rAcu­
nat, lzracunat, prl)raeunat ..., ali su ti drugi oblici rjedi.
eastiti, cMcen pricestiti. pricescen d. Glagol hul!ti nema pridjeva trpnog iako je prijeIazan.
clstiti, clScen slistiti, slIseen e. Od neprijelaznih i povratnih glagola glag: pridjevi trpni veoma su rijetki:
gostiti, gMcen ucvtstiti. ilcvrscen ctkniit : ctknuti, zgilsniit : zgilsnuti se, zlnniSJjen : ziJ.misliti se, zacilden : zacuditi
mastiti, milscen ialostiti, woscen ... se, zaljubJjen : zaljlibiti se. ...
Glagoli:

ktstiti pilstiti -vIastiti

Particip prezenta
koristiti upropastiti uvtstiti 681 Particip prezenta (glagolski prilog sadasnjl) tvori se od nesvrilenih
-mjl!stiti -vijestiti zaprepastiti (se) glagola tako da se 3. 1. prezenta doda nastavak -ci:
prostiti
pll!sti, pletii: pIetiiCi, pl!Ci, pekii: pekiiCi, blti, b'Jju: b'Jjiici, znAti, zn~ii: znA­
i njihove slozenice imaju gl. prid. trpni na -sten: ktSten, pokrsten, premjesten, jiici. Zivjeti, Zive: iiveci, nositi, nl)se: nl)seci, gl~dati, glMajii: glMajiici, stOvati;
iskoristen . .. stOjii: stOjiiCi, kupovati, kUpujii: kilpujiiCi ...
Sarno se nekoliko glagola koleba izmedu tih dviju mogucnosti:
iziiscen (lziisten), osvijescen (osvijesten), premoscen, premosten; omasten 682 Neki glagoli uz naglasak 3.1. prezenta cesce imaju infmitivni naglasak.
< omastiti upotrebljava se u znacenju »ohojen«. Takve naglaske imaju glagoli II, IV. i V.3. vrste kadje ispre~ -uci,-eci dug slog:
712 713
 tfnuti, tlnii: ttniiCi i tfniiCi. 689 Osnove glagola I. vrstekojima prezentska osnova dobiva proilirak
hv.iliti, hviUe: hviUeci i hvaleci n tvore particip perfekta i. po II. vrsti:
mutiti, mate: muteti i muteti sjiklniivSi, padniivsi, mAkniivsi ...
vezati, vezti: vezuti i veziiCi I glagoli blti, hfjlW, mbti kao dvovidni imaju particip perfekta: blvsi, hfjevsi,
st.n:lgati,strliZii: struZiiCi i st.nlZiiti . .. mbgavsi.
Kraci oblici nastavaka, -av i-v, imaju isto znacenje kao i duZi, ali se matno
Jeruno glagoli tipa gospodariti, gospi)darIm, gospodare iIruUu sarno gospoda­
rjede upotrebljavaju pa su blago stUskl obiljeZeni.
reti.
690 Naglasak je participa proslih kao u infinitivu, jedino je slog ispl;'ed -v(si)
683 Particip je prezenta'glagola blti"postojati« bUduci i rjede biidiici,· uvijek dug, zbog duljenja po poloZaju. Ako je na tom slogunaglasak; onda jetO
a glagola llfj~ti: hOteci i hffjl1ci, rij. hoteci,rj,h~i. sarno dugosilazni: cavsi, bivsi, hfjev.si .•.
68i Kao stilski obiljeZen Uk particip prezenta upotrebljava se i.bez. zavrs­ 691 Od glagola hOfjeti particip je prosli hOfjevSi.
noga wi: pletiic, pekiic, bUiit•.•
TVORBA SLOZENm GLAGOLSKIH OBLIKA
Particip perfekta
~, - .
. .
Slozeni se glagolski oblici tvore oblicima pomocnih glagola· blti,
,
.
htj~ti i bfva ti
685 Particip perfekta (glagolski prilog prosIi) tvor;. se od infinitivneosnove i gIagolskim pridjevom radnim, trpnim ill lnf"mitivom odapranQga glagola. To
svrSenih glagola dvojakim nastavcima:' su: perfekt (radio sam), pluskvarnperfekt (bJo sampAo,bUIJ.h pao, bj~ pAo),
futur I. (radit cW. futur II. (biidem radio), konliicional I. (radiqblh), kondicional
1. -avsi, -av,
II. (blo bib radio) ipasiv (blti, bivati pozivli.n). . ... .
2; -vs], -v.
Veia futura I. i glagolskoga pridjeva radnog (blt ce radio) nije poseban
giagoiski obUk, nego sintakticka veza modalne upotrebe futura I. za nesigume
Prve. nastavke dobivaju glagoli kojima infinitivna osnova zavrsava su~asni- i2;jave.
kom, a to su glagoli 1-3. r. I. vrste: .

spl~sti, splet-: spl~tav.si, spletav, isp1eta.vSi, ispletav, Perfekt

sj~sti, sjed-: sjiklavsi, sjMav,~ediivsi, zasjediiv, ..
pojesti, pojed-: pojedavSi, pojedav, niljedavsi, niljedav, 692Perfekt se tvori od svih glagola vezom glag. pridjeva radnQg i prezent­
zabpsti, zabod-: zabodavSi, zabodav, nabodavSi, nabodav .•. skih obUka glagola blti, prvenstveno enklitiarih: . . ..

686 Od glagola slozenih sa -rei, -lei pa doci, ntiCi . .. particip proslitvori se od In.r. Z. r. s. r.
osnove na -s- kao i glagolski pridjeyradni: . . jd. 1. I. radio sam radila sam radilo sam
lziSavsi, obisav.si, prisavSi, s1Savsi;. Qosiivsi, nasavs1, lzisav, obisav, priSav, 2.1. radio si nidila s1 radilo si
slSav, dosav, nasav. . . . . 3.1. radioje radilaje radiloje

Pogresno je upotrebljavati lSiiv(si) umjesto Idiici. mn.l. L radili smo radilesmo radila smo

2.1. radiliste radileste radlla.ste

687 Droge nastavke dobivaju glagoli kojima infinitivna osnova zavrsava 3.1. radili su radile su radila SUo
sarnoglasnikom, a to su svi ostali glagoli:
usiiti: usiivsi, usiiv, 693 Iz stilskih razloga perfekt povratnih glagola more bitibez pomocnoga
naduti: nadiivsi, nadl1v glagola, posebno bez enklitike je, osobito iza me, te, se. 0 tome se govori
vidjeti: vidjevsi, vldjev, u sintaksi. (Usp. Sintaksa, t. 123, 129-131.)
rOditi: rOdivsi, rodiv, U isticanju i u pitanjima dolaze i naglaseni oblici glagola blti:
zapftati: zapfta.v.si, zapftiiv, Mi jesmoradili..
odbolovati: odbolov8vsi; odbolovav... Jesi Ii radio?
U 3.1. jd. u upitnim recenicarna upotrebljava se naglaSeno j~: .n Ii radio?
688 Te nastavke dobivaju i osnove glagola 1.1. koje zamavaju na d, t, ali se
tada gube d, t: pavs1, otpavsi, iikravsi, ntqevSi, zasjev.si, splev.si, lsplevBi . .. U z te 694 Prvo lice jednine i mnoZine s. r. normalno se neupotrebljavajer djeca
se obUke ne tvore kraci nastavkom -v. vecinom razlikuju rod pa ka~ .govore 0 sebi, upotrebljavaju m. ill z. rod. No
714 715
morfologija biljezi sve oblike, a hoCe Ii se oni upotrebljavati, odluCtUe je:.JliCna 698 Futur I. slozeno je vrijeme pa kad viSe futura dolazi. jedan iza drugoga,
potreba. Tako npr. S.Novak u priPQvijeci De10iacija 1.1. jd. s. r: upotrebljava enklitikase obicno ne,ponavlja, npr.~-
s jakom stilskom obiljezenosti jer je tekst u upravnom govoru odrasle osobe
{liea}: ZapJest ee se, misJim, spo.talmuti i pasti.
0, ne, ne, molim, nisam ja nista reklo!
(R. Marinkovie, Ruke, 119)
(S.Novak: Tvnti grad,. 41)
Draga moja travo, priSapni
Te rijeCi i .qjenom sreu okrutnom.
PluSkvamperfekt· Moida ee ih cuti. I noz
Izjadnog srea mog
695 Pluskvamperfekt (pretprosJo vrijeme) tvort se ad perfekta ill impetiekta Izvaditi, prelomiti, baciti
pomocnoga glagola bIti i glagolskoga pridjeva radnog Odabmnoga glagola: U travu. Zelena tra.vo! .
(D. Tadijanovic, TJ:avo zelena).
jd. 1.1. blo sam pio, pAla,,~o,
2. l. bIosi pao, prua, PAlo, Prema tome u prvom je primjeru spotalmuti, pasti futur, a nije infinitiv,
3. l. bI0 je p~o, plila, pAlo, a tako i u drugom primjeru izvaditi, preJomiti, baciti.
mn~ 1. 1. bili smopllli, pAle, plUs,

.2; 1. bili ste pllli, plile, plila,

699 BuduCi da negiram prezent gIagola htJ~ti ima sarno jedne oblike i da
3. L bili su pilli,plile,pAla,
u upitnim reeenieama dolaze sarno riaglaseni, time se neutra.lizi.r8. voljni prezent
jd. 1. L btiahp~o, plfla. pl1lo,
i pomocni glagol kao d.io futlira I. Railika je sacuvana tl tome §to se· voljni
2. 1. btiase pao, pAla. pAlo, prezent dopunjuje vezom da + prezent odabranoga glagola, a za futur 1. upotreb-
3. 1. bfjase pao,pAla~ pAlo,
Ijava se infinitiv: .
mn.. 1: L bfjiismo paI~ pAle,pAla,
i
2. 1. bfjaste pMi,. pAle, pAla, voljni prezent: futur I:
3. L bJjiihu pAll, pAle, paJa. HMes Ii da doaes? HbCes Ii dMi?

HMe Ii da zna? HbCe Ii zn~ti?

Upotreba pluskvamperfekta s drugim oblikom imperfekta glagola btti, bjM! ZMto neces da fiBs? Zisto neceS uciti?

p~o, veoma je rijetka. .

Pluskvamperfektom svrseriih gmgola izri~e se gotova proslost i pretproslost
pa se pluskvarnperfekt od nesvrlienih glagola upotrebljava sarno iznimno. (Usp.
Sintaksa, t; 148.)
Futur II.
700 Futur II. (predbuduee vrijeme) tvori se vezom glag. pridjeva radnog
Futur I. i drugog prezenta glagola bJti:
696 Futur L (buduee vrijeme) tvori se vezom infinitiva svih glagola i pre­
zentskitJ. oblika glagola htJ~ti, prvenstveno enkliticnih: '-: jd. 1. 1. bOdemradio, radila., radilo
2. 1. bOdes radio, radila. radilo
1. l. jd. re::i cu mn. re::i cemo 3. 1. bilde radio, ra.dila. radilo

2. 1.. rliCi ceS re::i eete mn. 1. L bildemo radili, radile, radila

3. L rMi ce re::i ee,

2. 1. bildete radiIi; radile, radila
j/J. eu rMi, tl ces uraditi, on ce potpisati . .•:
3. 1. bildii radili, radile, radila.

697 Kad infinitiv zavrliava na ·ti, a enklitika dolazi poslije njega, upotreb­ Tvori se od svih glagola, ali se od svrSenih upotrebljava za izricanje gotovosti.
!java se infinitiv be:.Jl zavrSnog -i: o tome se govori u Sintaksi, t; 537-540a, 548, 5Q7, 576e, 640, 657, 665-670.
..~

radit ell nlditremo 701 Futur II. tvoren pomocu bOdem ... i infinitiva (Dat cu ti kad budem
radit ces radit rete imati) kao relativni futur istodobnosti upotrebljavao se u hrvatskoj knjiZevnosti
radit ce raditte. od 14. do sredine 19. stoljeca, usp. Kravar, 1978.
71& 717
 702 Za sloZeniee futura II. htjedbudem, mogbudem, irnadbudem, znadbu­
Pasiv
dem, dadbudem, smjedbudem u hrvatskojse knjiZevnosti nije naslo upotrebnih
706 Kao!lto je reeeno u t. 584-585, pasiv se u hrvatskomknjiZevnomjeziku
potvrda.
tvorl .od prijelaznih glagola Cestieom se iii od aktivnih oblika glagola blti ill
bivati i participa pasivnoga prijelaznih i povratnih glagola.
703 Futur II. za gotovu proslost (Ako bude pustio kravu u djetelinu, dobit
ce svoje) nije poseban glagolsld oblik, nego posebna sintakticka upotreba
i 0 njoj se govori u 8intaksi, t 538-540, 674, 793. 707 Pasiv s cestieom se tvorl se tako da se aktivnom obliku doda se:
U lugu naime starac nije doplcitao da se zvjerad ubija. (K. S. Balski, Na
rodenoj grodi, 220) - ... popila se crna kava .. . (N. 8imie, Braea i kumirl, 93) ...
Kondicional I. kad je cuo da ce se kuhati kavkaski punt, sklopio je svoje novine .. . (M. KrleZa,
Povratak Filipa Latinovieza, reeeniea 2014).
704 Kondicional I. tvorl se od nenaglasenog aorista gb!.gola bIti i glag. Kao sto je receno u -t;-597-599 i 607, cestieom se izrlce se i povratnost
pridjeva radnog svih glagola: i bezlicnost pa cesto tek odreaeni kontekst pokazuje koji je oblik sa se upotrijeb­
Ijen.
jd. 1.1. (u)radio bih (u)radila bib (u)r;i.dilo bib
2.1. (u)tadio bi (u)radila bi (u)rcfdilobi 708 Pasivni oblici s participom pasivnim tvore se vezom aktivnih oblika
3.1. (u)radio bi (u)radila bi '(u)radilo bi glagola blti ill bivati i participom pasivnim prijelaznih i povratnih glagola.
mn. 1.1. (u)radili bismo (u)radile bismo (u)radila bismo Meautim tako dobiveni oblici nisujednoznacnijerveC prema tome!lto se izrice,
2.1. . (u)radili biste (u)radile biste (u)radila' biste stanje ill proces, prezent s participom pasivnim moZe biti prezent ill perfekt,
3.1. (u)radili bi (u)ra.dile bi (u)r;i.dila bi perfekt - perfekt ill pluskvamperfekt, imperfekt imperfekt ill pluskvamper­
fekt, bOdem s participom pasivnim - prezent ill futur II. Prema tome u pasivu
U razgovomom jeziku veoma je prosiren ujednacen enkliticni ol;>lik za· sva imamo ove oblike:
liea jednine i mnoZine, bi, pa u knjiZevnom jeziku valja paiiti na pravililu infinitiv: bIti osloboden, blti oienjen
upotrebu jer takve pogrelike mogu cesto reeenicu uCiniti dvo~cnom ill cak prezent: oienjen sam, bildem oslOboden
troznacnom. aorist: bIh osloboden
imperfekt: btjah osioboden, bj~ osloboden
perfekt: osloboden sam, blo sam osioboden
Kondicional ll. pluskvamperfekt: blo sam osioboden, btjah oslOboden, bj~h osloboden
futur I: bIt au osioboden
705 Kondicional II. tvori se od kondicionala glagola bIti i glagolskoga futur II: bildem osioboden
pridjeva radnog svih glagola: imperativ: bildi osioboden
kondicional I: blo bib osloboden
m.r. jd 1.1. blo bib (u)radio particip perfekta: bivsi oslOboden.
2.1. blo bi (u)radio
3.1. blo bi (u)radio U graai za ovaj rad nije se naSla ni jedna potvrda participa pasivnoga
ron. 1.1. bili bismo (u)radili povezana s pluskvamperfektom, kondieionalom II. i s participom bildiici, a nije
2.1. bili biste (u)radili ni vjerojatno da se takvi oblici upotrebljavaju.
3.1. bili bi (u)radili
z. r. jd 1.1. bila bib (u)radila 709 Partieip pasivni slozen sa samim glagolskim pridjevom radnim ima
2.1. hila bi (u)radila optativno znacenje:
3.1. bila bi (u)radila Proklet bio, tko teje radio! (KaCie, Razgovor, 109) Proklet bio zbog kogaje
mn. 1.1. bile bismo (u)radile sve to! (L. Perkovie, Pjesme, novele, roman, kritike. eseji, Zagreb, 1966, 149).
2.1. bile biste (u)radile
3.1. bile bi (u)radile 710 Pasiv s aktivnim oblieima glagola bivati sluZi za izrieanje svevremen­
s. r. jd. 1.1. bilo bib (u)radilo skih, uobicajenih ill uCestalih radnja:
2.1. bilo bi (u)radilo Je Ii tko prekciio Zakon Mojsijev, bez miloSfda biva pogubljen ... (Duda­
3.1. bilo bi (u)radilo -Fueak, Novi zavjet, 421) - Proiaktih se u najbolje drustvo, protekcijom bivah
mn. 1.1. bilabismo (li)radila pozivan ina zabavejednog poslanstva ... (A.-G. Matos, Umorne price, 27) - ... na
2;1. hila biste (u)rai:fi1a ovom polju mogu biti pojeden, kao sto sam sa crnib bivao spasavan ... (81.
3.1. bila bi (u)radila.
719
718
Novak, Izgubljeni zavicaj, 153) - ... ustajali bi, mahnitali, ubijali i bivali ubi~
jani . •. (I. Raos, Prosjaci i sinovi; 95). NEPROMJENLJIVE· RIJECI

.Potanje se 0 upotrebi pasiva govori u Sintaksi, a opcenito se moZe reCi: ako

postoji izbor u istom znacenju izmedu pasiva· sa se i.s participom pasivnim,
prednostima pasiv sa se.

Prilozi
711 Prilozi illadverbi(od lat. ad »k, prid verbum »glagol«) nepromjenljiva
su vrsta rijeci koje oznacuju neko oblljeZje,.odredenje pojma sto ga izrice glagol
(zanimljivo prica). pridjev (veoma ~iv), .koji drugi prilog (prica veoma
zanimljivo). _
Prilozi mogu izbliZe oznacavati i· imenicu ako ona znaci radnju:skitanje
noeu, putovanje ljeti, skretanje na.lijevo. . . . . .
Obieno se smatra da su prilozi djelon:ricno promjenljive rijeei jer da imruu
stupnjevanje: dobro -Mlje -:- nbjMlje, bizo ""' blie· nbjbtZe, cesto -:. cMee
- nbj~sce ... Medutim, buduci da se prilozi tvore od oP41nihpridjeva popriloZe­
njem, ill sufiksima -0, -e, to se moZe. reCi da se tvore i od komparativa i superla­
tiva pridjeva pa nije potrebnoprilozima pripisivati ni djelomicnu promjenlji­
vost. Nije to potrebno ni za ovakve iznimne primjere:

Onda netko primijeti kako je to vee dugo tako, ill kako je to svudatako, ill
kakoje to uvijek tako. Drugi na to doda da takoi morabiti,kadjeono drugo
onako, a ono treee opet onako. Treei ondazakljucida ~ubuduee biti jos
i takovije i onakovije,jer izovoga sada ne mozenista bolje proizaci.
(p. Pavlicic, Zagrebacki odr.ezak, 1985, 165)

I tu se moze pretpostaviti komparativ zamjenica kao sto je napbmenuto u t.

552. .
Ni s gledista ekonomicnosti gramatickog opisa nije dobro smatrati da priloii
imaju stupnjevanje jer se posebrID moraju tumaciti dobro - bolje, cesto - cesee,
brzo - brie, a toje veC protumaceno u .stupnjevanju pridjeva.
Prilozi suotvoren skup rijeeijer se novi prilozi tVore na razne naCine, kao sto
je potanje prikazano u poglavlju Tvorbapriloga u knjizi TVorba rijeci.

.712 Prilozi najeesce imaju okolnosno znacenje, oznaeuju razlicite okolnosti

vrienja glagolskeradnje pa prema tome razlikujemo mjesne, vremenske,
uzrocne, naCinske i kolicinske priloge, a mogU imati i neka druga posebna
znacenja. C
a. Mjesni prilozi odgovaraju na pitanja:·gdj~?1dlmo? kuda? bdakle? otkud?
dbk1e, dbkud?,a i te su upitne rijeeiprilozi.
gdj~?: 6vdje, W, andje, n~gdje, nlgdje, 19dje, kojegdje, ponegdje, pogdjegdje,
drflgdje, svl1gdje, sprijeda, otraga, straga, vani, tlk, blizu, plJdaVe, postrlmce. ".,.
720 721
 11
'1 I

kAmo?: arno, .ovamo, tAmo,onamo, nlkamo, n~kamo, lkamo,niUriig, nAzad,.­ . 715 Upucivacko, zamjenicko znacenje imaju prilozi koji zamjenjuju druge
van... . priloge i priloZno upotrijebljene padezne maze pa se po tome i smatraju priloz­
kUda?: ovudii, ovilda, tild, tiidii, onuda, nllruda, nrurudii, lkuda, kojekUdii ... nim zamjenicama. To su prilozi koji izrieu i odnos prema licu, pokazuju daje sto
otkuda?;.odakle?: odavde, odavle, odovud, otud; Odatle, odonud, Odnekle, u blizini pojedinoga lica, ito:
Odande, odanle, nlotkudii, nlodakle, odnekud, odAsvud, odozg6, odozd6, ozdo,
odsprijeda, odostriiga, Odnekle, izdaleka, polzdaJje, Jzbliza ... uz 1. lite uz 2. lice uz 3. lice
aokle?, dokud?: dovle, dotle, dovae, donde, donle, donekle.
Neki mjesni prilozi odgovaraju ina vise pitanja: gdj~?, kama?, kiida?: {)kolo, cilj: oviimo tAmo onamo
prjjeko, naprijed, g{)re, d{)Ve, svilda, posviida, iinatra, ilzdiiZ ... smjer: . ovudii Mdil onuda
b. Vremenski prilozi odgovaraju na pitanje kada?, otkada?, dokada.? mjesto: odovuda onida odonuda
kada?: sAd, sada, tAd, tada, bndii, n~kada, n~gda, Ikada, nlkacJa. nlgda, odavie odaUe odanle, Odande
gdjekad, .ponekad,·katkada, kAdsto, svAgda, svAkad, mlilokad, ilvijek, jQcer, davIE!· dbtle donle
prMrjucer, danas, sQtra, p~ksutra, veeeras, sln6c, p~ksin6C, jQtr6s, nocas, 6vdje tel 6ndje
proVet6s, V~t6s, jesenas, zimiis, Iflni; p~klani, dA1Uu, nbCt4 {)bdan, {)bn6c, V~ti, nacin: ovako tako onako
z:lmi; {)dm8h, smj~sta, dlivno, c&to, jednoc, rjjetko, rAno, kAsno, pravOdobno, mjeru: ovo11k6 toliko onoIik6.
vM, n~tom, lStom, Wk, ziitim, potom, bpet, nltjzad, mAlocas, nediivno, skoro, . , .
Qskoro, nApok6n,sveudilj, vAzda, bvda..lmda, kad..tAd ••• Osim posebnih odnosa prema lieu neki prilozi imaju zbog svoga znace!lja
otkad?: odsad, otad, oduvijek, Odavno, Odavna, odiskona; odmalena, a<;l.. i posebnu sintakticku upotrebu.
skoro..•
dokad?: dosad, dotad, d3skoro, dogodine, d{)veeer •.• · 716 Kaosto se uz glagole kretanja i mirovanja upotrebljavaju razliciti
c. Nacinski prilozi odgovaraju na pitanje kako?, na koji naCin?: ovako, tako, padeZi: Ja idem u Vueedal, Ja sam u VUcedolu, tako se prilozi ovudii, tilda, .
onako, n1kiiko, nruriiko, 'Uriiko, kojekAko, svAkojiiko, drugacjje, drr'ikcjje, Inace, ontldcl upotrebljavaju za smjer kretanja, a prilozi arno, oviimo, tAmo, onamo,
p{)poia, zltjedno, kradom,-krisom, iMom, hotice, hotimice, kriomice, sirelimice, kamo,n~kamo za cilj kretanja:
nlCice, nlmlilice, nei>pazice, p(}tajice, poimence, jAtomice,uzagrapce, nasumce, Smirivao se pjjesak kud su prosle pa su im se i .stope gubile i nestajale.
strmoglavce, cetverOnoske, poietluske, potrbUske, naglavBcke, sjedetke, sto­ (Sudeta, Mor, 10)
jecke, ieiecke, stojecki, Ieiecki, nAuzniik, nAopiiko, nApamet, nAgias, jedva, Ali opetjoj neopazice mune oko sad .arno, sad tamo. (Senoa, RMH)
svejedno, nlliziist, sille, rAdo, n~do, tlsporedno, Qspravno, polako, bJago, bfzo, Taj se sustav ne odriava potpuno: .
hltro, jako, lAko, Ijjepo, tesko, tiho, v~selo, brAtski, gospodsld, hiviitski, Vildski, Osjeeao je umor i strvenost jos od sinoe, ali je osjeeao jos veCu potrebu· da
siavenski, skbiski, vojnicki ..• nekud ode; kamogod! (Sudeta, Mor, 31) - Nocasje Sergej pomogao djedu da iito
d. Kolicm.ski prilozi odgovaraju na pitanja k3liko?, k{)liko putti?: ovoliko, sakriju I U SumLL Za§to me~ neee nitko da kaze I Kud su ga sakrili? Sigumo
tOliko, tol1ko, onoliko, n~koliko, lkoIiko, mlUo, Imalo, nlmalo, premalo, poinalo, misle: malenjell mogao bi da oda mjesto IOruiniciina ... (Tadijanovic, Mladez
Iole, mA1Ue, vise, pr~vise, mnbgo, premnogo, d6sta,· Odvee, v~oma, jbs, potpuno, domovini)
jedanpiit, dvaput, dvii pUtti, trfput, tri puta . .. Buduci da nekud, kud u ovim primjerima izrice mjesto, a ne smjer kretanja,
e. Uzrocni prilozi odgovaraju na pitanje zAsto, zbog cega?: ziito, stlJga. primjerenije bi bilo da su upotrijebljeni prilozi nekamo, kamo.
f. Namjerni prilozi odgovaraju na pitanjaradi cega?, s kOjIm ciljem?: Qzaliid, Prilozi van i vani razlikuju se time sto van dolazi kao cilj kretanja, a valli
ilzamiin, iisprkos. oznacuje mjesto glagolske radnje:
g. 1skljucni su prilozi samo, jedino, zakljucni dWe, dopusni lpiik. izasavSi van,usplaka se gorko. (Kaniilic, UtociSte, 200) ... skoCio do pro­
zorn da je izgledalo da ce se kroz zatvoreni prozor baciti van. (KrleZa, Hrvatski
713 Neki prilozi mogu imati i dva znacenja pa tako blfzu, prtje, p{)slije imaju bog Mars, Sarajevo, 1982, 160) - Sef: .,. d;Ute ga bacite van! (KrleZa, Tri drame,
vremensko i mjesno, j{)s, .Qpravo vremensko i nacinsko, skroz mjesno ina.. Sarajev6, 1981, 144) - Idem sada k uredniku, pa vaJjda me ne Ce baciti van.
cinsko. (Majer, Zivot puZa, 96) . ,
Noeje valli sljjepa, gluha. (I. MaZuranic, Smrt Smail-age Certgijica, 822. stili)
- Obukoh se. I Prozoru priaoh I A valli:jesen. (Cesaric, Jesenje jutro) - Daleko je
714. Neki prilozi imaju i posebna znacenja. Prilozima vj~jatno, jamacno, sivi grad, Vanl pada snjjeg. (TadiJimovic, Moja sestra) .
mllida, v8.:{jda, navodno, tOboie izrice se vjerojatnost,dopuStanje, nesigurnost, Katkada se umjesto van uzim;lprilog vani:
opravdano ocekivanje, pretpostavka ill sumnja. Lijevo: dvostruka vrata - prva se ot;vanUu valli!. druga prema unutra. (Bego­
Prilozi s posebnim znacenjima pribliZuju se cesticama, a neke je priloge vic, 4, 93) - Neeu da umrem, pusti me odmah vani ... (VUS, 14.4. 1970, 51)
i tesko razgraruciti od eestica iako je kriterij za razgranicavanje priloga od - Moram Ii izaci valli kadgovoris 0 meni? (VUS, 29. 4. 1970,30)
cestica .u nacelu jaSan: prilog ima ulogu reeenicnoga <':lana iIi je odredbeni dio Tu umjesto valli treba van jer je razlika ista kao napoVu - napo.(ie, gdje takvih
u okviru kojega reeeni<':noga clana, a cestica tusintakticku uIogu ne moze imati. zamjena nema.
722 723
 717 Prilozi ovdje, ondje Zllaee mjesto radnje ineutralni su nakretanje
i mirovanje:
- Koje cudo da ste vi sami ondje. (Sudeta, Mor, 43)
Ne valja ih upotrebljavati kadje rijec 0 eiJju kretanja.-Umjesto Dodite ovdje
treba Dowte ovamo.
Prijedlozi
718 PrijOOlozi (prepozicije) pomocne sugramaticke rijeci koje oznacuju
podredenost jedne punozna<:ne rijeei drugoj i time izricu meausobni odnos
predmeta ill radnji koje izricu punoZllacne .rijeei: otisao jena livadu, govori
o prvoj ljubavi, visi 0 koncu, kuea za prod::qu, Brod na Kupi . ..
S prijedlozima 401aze sarno zavisni padeZi, a to su svi osim nominativa
i vokativa, i to najcesce genitiv, najrjede dativ, a lokativ se upotrebijava samo
s prijediozima. . " - zove se LaSeina.. (Kurelac, RMS) -' Bill pak unuci sad vee poodrasli momciei,
Prijedlozi stoje ispred imenica i zamjenica paimodatle iime (lat. praepositio,
od prae pred i positio poloZaj, hrv. prijedlog od prOO-Iotiti »pred-staviti«).
Prijedlozi radi, nasuprot,unatoc, uprkos, usprkos mogu, iz stilskih i"azloga,
doci i poslije imenica i zamjeniea:' - Navedene su rijeeiprilozi, ali su ovdje u prijedloZnoj sluzbi..U normativnoj'
Sve sale radi. (Nazor, Pustinjak) - A ako pla6a 50 i 60% kamata; sigurnostije
radi, jer je seljak lopov, voli zakinuti. (Novak. Simic, 1969, 20) - Budu li suvise
inzistirali, mogla 6i jos koja kola pOreIDeeenoga karavana NATO-a bar pokusati
sk~nuti de Gaulleovim putom, ako.ni zbog rega drugog a ono prijetnje radi.(Vj.
12. 9. 1966, 3) - R::qkovie_ ~edase njoj nasuprot. (Car Emin, RMS)- Poezija
gramatici unatoc (ill: njojzi zahvaljujue) (K. Pranjic; Jezikom· i stilom kroza
knjH~evnost, 171) - •.. vjerovatinegativnom iskustvu uprkos bezazleno i dalje,
kao da senista nije desilo ..• (Krlel!:a, Zastave,'m, 22)-- Tiinoteo se premetnu
u junaCinu: .Francuzima usprkos a sebina radost i veselje ••. (Fabrio,Vjezbanje
zivota, 12). Zbog toga sto je naziv prijedlog odreden svojim mjestom uz puno­
znacnu rijee, neki ovako upotrijebljene prijedloge nazivaju posijelozima. S gle­
distapodjele na vrstu rijeci posljelozi se ne moguizdvajatl u posebnu vrstu.
719 Jedni su prijedlozi netvorbene rijeei:
b{jz, do, iz, lza, izim, k, kod, kroz, m~d, m~du, mlmo,mjl!ste, na., nad, nakon
(nakon), .niz, nuz, 0, ob, od, oko, okrom,' (}sim;· po, pod, pl>iag" poput, p(}red,
prAma, prOO, preko, pPl!ma, pri, pr(}ti,pr()tiV, rlldi, rAzi, s, sptl!m, spriJCu, srl!d,
siiproe, silprot, u, ilnatoC (unatoC), ilnutar, ilslijed (ilsljOO), uz, van, za, zMg.
Drugisu sloZeni od dvaju prijedloga:
lspod, lspred, isrOO, lzmed, lzmedu, lznad, izvan, n.9oko, n.9okolo, n.9prama,­
n.9prema., n.9proti, n.9protiv, n.9spram, nasupmt '(nasuprot), m}srOO, ponad,
pl>radi, posred, sprllm, iisred, usuprot (usuprot), z.ilrSdi.
Treci su slo2.eni od prijedloga iimenice: _ diljem domovine, pocetkom veljace, pomoeu racunala, posredstvom suda,
dovrh, nadno, nadohviit (nadohvat), n.9domak (nadomak), n~, nitrnjesto,
navrh, pOdno, pl>kr::q, plItkraj, p(}vrh, svl'h, udno, iikr8j, iimjesto, iloci, iiprkos
(uptkos), usprkos (usptkos),iivrh, ilzdllZ..
Cetvrti su nastali popredlozenjem samih imenica i priloga:
imenica: celo, dili (dllZ), krl4i, mj~sto,' pilt,vth:
Celo giave vodu izvedite. (Nazor, RMH).:.. Kmnuse dut sela pjevajuCi. (J. Ko­
724
zaxae, RMH) - LJut jatagan 0 poJasu reZi, / I krnj njega do dva samokresa.
(I.MaZuranic) - U giavi vraca kao da je mjestomoZdana imao teSko olovo.
(Senoa, as) - MagIe put juga se kreCu. (Domjanic, RMS) Oro gn'jezdovrh
timora vjje, I Jer slobode u ravnici nije. (I..MaZuranic, 1, 21) .
priloga: nlte, (}kolo, p(}slije, prfje, vISe:
Trebalo jos samo dva rOOa da sloti velik, blistav derdan, od vrata pa sve do
rote koljena. (N. Simic; RMS)- NiZe potoka stigao je djevojke u crvenim
maramama... (Kozarcanin, Mrlje na suneu, 12) - Napatih se mnogo i izmucih
okolo te"e. (Maretic-Ivsic, RMS) - Poslije boja kopljem u trnje. (Nar. posloviea)
- Svejk se usudio prekinuti ovu tisinu prije oluje. (Jonke,RMS) -' Nad . ..
[balaturomJ je vise vrata uzidana nakazna ljudska glava. (V. Novak, RMS)
Prijedlog glede glagolskog je postanja.
Prijedlog (}nkraj sloien je .od zamjenice. i imenice. Pojedini prilozi imaju
u reeenici ulogu. prijedloga, npr. blfzti, nMaleko, p(}blIzu, p(}vise, siiCelice:
Jedan, vee sjOOnom nogom bllzugroba, plakat ee . .. (Kombol, 3, IJ 1) '. . . .sto
se milazi.:. ~ nedaleko vrati ... (Milcinovic-Ogrizovic, 1, 21)- Selo poblizu te.ulice
djOOlidoramena i poviSe ramena. (I. Brlic-MaZuranic, 2,3)- Kanonik se zaiistavi
nasred trga; surelice visokoj 'crnoj polurazrusenoj palaci ... (Franges; .. 1, 86)
- Surelice slikaru voziia su se dvojica putnika . •. (Fabrio, Vjezbanje zi:vota, 56)
se literaturi smatra daje nOOalekosamo prilog i'da se uz njegatreba upotreblja­
vati prijedlog od: nedaleko odimanja (N.Andric, 65), nedaleko od Splita (Vido­
vic, 116), nOOaleko od sela (Pavesic, 159).
720 Granica vrsta rijeCi u preobrazbi veoma je neodreaena pa seneke rijeci
mogu protumaciti dvojako. SraScivanjempa popredloZenjem nastao je iprijed­
log usprkos (uprkos). Jos se jasno vide i sastavni dijelovi i izvomo znacenje.
Tako su rijeei nadohvat, nadomak prijedlozi, primjere v. u t. 719, ali se upotreb­
ljavaju i kao veza prijedloga i imenice i pisu se odvojeno: '. •.
Vee bijahu, ja.suCi mucke uzporOOo,dosli seluna domak (Senoa,4 338/9)
- ... zasla u njegovublizinu,na domak ruke. (A. Stipcevic, Gladna)l~dini,
Zagreb, 1956, 132) - Bill su na domak kolodvora. (Fabrio, Vjeibanje fivota, 220)
- Kod kapucinske crkve, na domak obale, vidjela su se u mraku svjetla paro­
broda. " (Isto, 221) - ... tu su, pod nama, a i pred nama, na. dohvat· ruke . ..
(Krleza, Zastave, 3, Sarajevo, 1982, 336) -
Veza u susret i danas se smatra prijedloZnom sintagmom. iako segovori
ilsusret (uSusret, ususret), a upotrebljava se i u prenesenu znacenju: izaei..komu
u susret (uciniti mu uslugu). ' . .
aoCi je danas prijedlog, ana ime nije iako se upotrebljava preneseno .»na
racun cega«:
721 Ima gramaticara koji instrumental nekih imenica u vezama kao sto su
povodom vaseg imendana, prilikom dolaska., silom zakona, sirom svjjeta, tije­
kom godine, veeinom glasova . . , smatraju prije~Uozima. Iako je takva upotreba
veoma bliska prijedlozima, ipak to nisu prijedlozi, nego imenice.
Kao sto se iz svega vidi, broj se prijedloga ne moZe tocno utvrditi, aliih.je
ipak veoma ogranicen broj, stotinjak. Ako medu njih ne bismo raeunall izrazite
zastarjeliee (izim, mjeSte, nuz. ..), bilo bi ih JOB i manje.
725
I .
I
.
PraVim prijeenozima smatraju se prijedlozi prve i druge skupine i til se ne
mogu javiti novi. Zbog popredlo!enja oni se mogu ocekivati u trecoj i cetvrtoj
I skupini, ~itu u ve6ma ogranicenom opsegu.
Prijedlozi su dakle veoma ogranicen skup rijeei.
I 722 Prijedlozi ~u obieno proklitike, nenaglasene rijeCikoje seizg~varaju
5 nagIaSenom rijeei iza sebe kaoizgovorna cjelina: u selu luseluJ, na krovu
,l lnakrovul, pO putu Ipoputul, sa setnje lsaiietnjet, za skolu Iza~k6lu1, pred kueom
i lpretkuconii, iza gnida fJzagriidal, iza iiiega liziuijegal, lzmel1U nas fIZmedUnasi. :. .
Proklitike SUj .
svijednosloZiU prijedlozi prve i druge skupine: bez, do, fz, kod, kroz•••
. dvosloz.m: m~u, milno, oko, prema; . . T;Utinstvf?n govor drve6a i trava
svi sloZeni sa iz i prijedlogom u drugom dijelu: ispod, ispred; isred, izmeau.
iznad, .iZVB.n. ..... ,...
Proklitike mogu biti i svi ostali jednoslOZni i dvosloZni ositn: prl)ti, telo, pl1t,
prt;e jer se govori:mjesto nas, 'krtU nas, vise ku6e, preko surne. Dakako, dvo­
sloZni prijed10zi mogu imati i svoj naglasak, kao tto je i zabilje!erio u popisu
prijedloga, a tako i nekijednosloZni, a i svi ostali kad su u naglasnoj' op~i:'nUe.
ztikileom,nego j~prM Bilcom. . . .
723 Prijed10zi bez, iz, k, kroz, nad, niz, nuz, ad, pod,pred, s, uz
dobivaju navezak -a pa se javljaju i u likovima:
'. beza, iza, ka. kroza, nada, niza, nuza, oda. poda;preda, sa. uza.
Likovi 5 naveskom upotrebljavaju se zbog glasovnih ili morfoloskill razloga.
Zbog glasovnih se razloga upotrebljavaju da se izbjegne nemoguca ili neu­
obicajena glaSovna. skupina, gubljenje ill udvaj~e suglasnika. . sasvim obiene, stilski neutralne rijeei, drugi su rijetki po upotrebi, treci su stilski
724 Prijedlog s dobiva navezak kad rijec iza njega pocinje sa s, s, z, ii ispred
zamjenice mnom:
'Sa seljakom, sa sUIjakom, sa zhnom, sa mnom ...
Liksa obicno se upotrebljava i ispred rijeei koje poCinju sa ks-, ps-: sa
ksantipom, sa ksenomBnUom, sa psihologijom, sa psom,sa psikanjem,sa pso­
·vacem .. ;
. Cesto se upotrebljavaju i 5 rijeeima koje se ne sklanjaju:
IUvave ribe, sa neobieno crvenim Skrgama, ispred zelenkaste stijene; ...
(KrleZa, Povra~ Filipa LatinovicZli,9;J) _ . .' . .
, Prijedlog k snaveskom upotrebljaVa se ako rijee iza njegapocinje sa k, g: ka
generaJu, ka glavi, ka Kresi, ka Jc:revetu •.., ali su u hrvatskoj knjiZevnojezienoj
praksi takvi primjeririjetki. U takvu se slucaju dativ obicno upotrebljava bez
prijedloga: idem krevetu, idem Kresi •.• jer je prijedlog k izostavljiv odnosno
zamjenjiv 5 prijedlogom prema. . .
Navesci iza navedenihprijedloga koji zamavaju na -z obicno se upotreblja­
vaju akoiduca rijec pocinje sa s, z, i:
iza sna. krozii sve, Uza sve, Oza zid; uza zldic, uza ienu, uZa. zem]ju . ..
Navesci iza ptijedloga kOji zavrhv3jri na.d upotrebljaVliju Se tSpred zamj~
nice mn6m: nA~a mnom, pl)da mnom, prMa mnom, rjede u drugoj glasovnoj
okolini: nada sye. . .. . domovini) Ida ce med anaellina iivjet (Cesaric, Predgrade)
Navezak -a dolazi i ispred enkliticnih oblika licnih zamjenica i povratne
zamjenice. Primjere v. u t. 502.,
726
U ostalim sluCajevima, a posebno ako iduca rijee pocinje sarnoglasnikom,
navesci se rijetko upotrebljaVliju, pogotovu u briZljivu izrazavanju.
Dakako, to ne vrijedi za pjesnickijezik kad se navezak upotrebljava 5 ritmic~
kill ili s kojih drugih posebnih razloga: .
Drug mu bije1, u snUegu svojih dana,
. O ko vedra ce1a svio ruie.
Cmo grotae tobinje mu slute,
a drS6e im pOsmijeh sa usana.
(Vidric,
--t.
Coena)
.
Osada shvacam svijetli osmijeh neba! .. _ .
U skladu je sa kuctUhmi srca ­
.. I ponad sviju snova ta jejava.
(Cesaric, Mala kayana)
Kroza ruZicnjake i bijednost besku6nika
NoSilb. napunjen krcag camqtinje i tuge gnjile.
(Tadijanovic, Povratak)
.725Neki seprijedlozi upotrebljavaju i u okrnjenu Iiku, bez posljednjega
samoglasnika: napram< naprama.nAprot <nilproti, pram < prama. rAd < rlJdi,
porad < p6radi, .ui~a < m~au, lzmea < lzmeau.
726 Svi .dos~d navederu prijedlozi nisu podjecinako u upotrebi. J edni su
jaee ill snaZnije obiljefeni, a neki su danas i zastarjeli. Ako bi se zastarjeli i danas
upotrijebili, bili bi stilski snaino obilje!eni, kao r svaka zastarjelica.
Rijetki su po' upotrebi: dovrh, isred, nadno, naoko, napram, naprama,
naspram, naprema, okolo, suprot, svrh, udno, usuprot, uvrh,
ali se i. danas mogu upotrijebiti i u stilski neutralnom znacenju iIi sarno
5 blagom stilskom obiljezenostL
Od okrnjenih likova podjednako se upotrebljavaju pram i prama, ostali rjeae
od svojih punih palnjaka, a. mea je zastario. Koliko se upotrebljava, upotreb­
Ijavase kao pjesnicki lik: .
- Jaoh, mtUko! Njestomea nogama - pas ha·- sadga driimza uho .•.
-0
(Matos,lverje, 133)- .. . mea smrtnici obitavale(Balski, Sovic, 1985, 94)-A mea
njima, ko na sagu, stoje tihi dvori bijell. (Vidric, Mrtva ljubav) - U proeelju IMea
illckastim ogledalima IIsus raspet na kriill ..• (Tadijanovic, Soba u prvi sumrak)
Izmel1 je potvrdena sarno u dvaju pisaca:
", ~: postoji neka suprotivstina izinea oba susjeda (f}31ski, Sovic, 1985, 94)
. _ Izmeate. bucne CeJjadi istieala se ljudina, ern i m.rSav.. (Beneiiic, RMS)
Prijedlog med upotrebijava se kao pjesnicId lik u znacenju prije&oga meau:
Sunaseeje mQje med nama, moja nevjestiea slatka! (Kosor, Po!ar strasti,
Zagreb, 1912, 77) - A med njima stoje Zevs i JUI},o •.. (Vidric, Arobrozijska noc) .
- Blago onima kojikrunu im<tiu! I ja sam bio med njima. (Tadijanovic, Mladez
Prijedlog nilprot potvrden je sarno u Senoinoj pjesmi Kugina kuca: Naprot
kipl1Cudria ieila sjela.
727
 ,
Prijedlog {)nkriij cestje u vezi onkraj brave »S onu stranu brave, uzatvoru« s genitivom:
pa se cini da ima blagu lialjivucrtu jer tu vezu nhlazimo u humoristicki intorura­
nom stilu: Nismose mogli [vratitiJ jer su-nas smjestili onkraj brave. (Jonke, bez, Ce/.o, do, dui, glede, ispred, ispod, izvan, kod, kraj, mjesto, nadno,nakon,
RMS) U drugim je upotrebarna rjedi, ali seupotrebljava bez humOristlckoga nakraj, namjesto, naokolo; naspram(a), nasred, -navrh, niie, od;· oko,okolo,
prizvuka, cak i kao posebno birani izraz: Grab {je] iskopan na pustom groblju onkraj, osim, podno, pokraj, ponad, poput, poradi, pored,- poslije, posred,
onkraj gradskih vrata. (Kresic, RMS) - -Za "anticki sVijet taj tjesnac izmedu povise, povrh, preko, -prije, put, radi, sred, udno,-likraj, umjesto, uoci, usred,
Gibraltara i Tangera biojegranica pozna tog svijeta - onkraj Herkulovih stupova uzduz, van, vise, vrh, zaradi, zbog;
poCinjaoje Ocean, poeinjaloje Nepoznato i Beskraj. (VI, 31. 1~.1987, 13), s dativom: k, proti, nasuprot, usuprot
Prijedlog proti u 19. stoljeeu bio je veoma cest, zatim je postao rijedak, ali se s akuzativom: kroz, niz, UZ, nuz
u novije vrijeme opet cei;ce upotrebljava: s lokativom: pri.
Tako ostre argumente proti demokracijidoktor Hitrec nije ipak: mogao
S dva se padeZa slaZu:
mirno primiti. (Kolar, 1, 34) Zasto / bunit se proti providenju ... (Cesarie, 2, 8)
Prijedlog uslijed novijegaje postanja pa ima pisaca koji ga uopee ne upotreb­ s gen. i dat.: nadomak, protiv, spram, sprama,suprot, uprkos, usprkos,
ljavaju, a zbog spomoga lika, flslijed - iisljed, i znacenja, u jezicninise savjetni­ unatoc .' .
cima preporucuje da se umjesto njega upotrebljava zbog iliuzrocna reeenica.
s gen. i ak.: mimo
Rijec van u hrvatskom knjizevnom jeziku obicno se upotrebljava kao prilog
s gen. i ihstr.: s
(idem van), rijetko kao prijedlog. Umjestd njega obicno je: izvan, osim.
s dat. i 10k.: prema, pram(a)
- Prijedlozi izim, izmed, mjeSte, napz:o-U;naprotiv, nuz,.ob,·okrom;polag, razi, s ak. i 10k.: na, 0, po
sprem, sproeu, suproe ne sarno sto -surijetki po upotrebi, nego i takYe naravi da
s ak. i instr.: medu, nad, pod, pred
se moze reei da su i zastarjeli. -
Prijedlog izim u znacenju prijedloga osim potvrden je u Benoe i Balskoga: 8 trl se padeza slam:
Izim gospodara Zivio je u toj sobi josjedan iivi stVor, stara zelena papiga.
(Benoa, RMH) - Pred nju - izim seJjaka i sveeenika nije mogao nitko -doeL
(Balski, Sovie, 1985, 94) s gen., ak. i 10k.: u
s g~n., ak. i instr.: za.
_U suvremenom jeziku ne bi se mogli upotrijebiti bez jake stilske obiljeze­
nosti. 728 Jedni prijedlozi u slaganju s razli~itim padezin'ia iIxiaju isto znacenje,
Prijedlog naproti potvrden je sarno u jednog pisca, a naprotiv u dvojice: razlika je sarno u u~estalosti, a drUgi .s razliNtim padefuna imaju irazli~ita
Sjeo je naproti BuSinskoga. (J. LeskQvar, RMS) - Ustane i postavi senaprotiv znacenja. . . . . .
. " . ­
nje. (Isto) Naprotiv mojega stana gradili su kueu ... (F. MaZuranic, 2, 135)
Naprotiv se danas upotrebljava sarno kao prilog. 729 U prvu skupinu idu prijedlozi nadomak; protiv, spram, suprot,' muno.
Nuz u znacenju »UZ, pored«na1azimo sarno u L. Botiea: Prijedlog nadomak nije cest pa je tellko utvrditi koja je up(jtrebaobi~nija, ali
Nuz njeg'idu po eetiri sina. (RMS) se iz primjera ijezicnoga sustava moze reei daje upotreba sdativom b1ago stilski
obiljezena: "-~.- ,;.­
Prijedlog ob u znacenju »0« upotrebljavao se jos na prijelomu stoljeca
(Benoa, Jagie, Martie, Balski ...) pase moze naei i u suvremenoj upotrebi, ali kao S genitivom: ­
stilski posebno obiljezen. Govori se i dimas sjedni mi obdesnu pa u toj upotrebi U visini nadomak oblaka(Botie, 1, 150) - Turci su doslimidolliak obale
ima i pisanih potvrda dalmatinske. .• (Nehajev, 2, 53) - nadomak kakvog naselja(paVi'eic; I, 159)
Prijedlog okrom »osim« potvrden je u djelima G.Martica, I. Velikanoviea, ~ Zaplakao je /nadomak/ zvijezda (I. Golub, Putnik) - Plovili su nadomak kopna.
A. G. Matosa, K. B. Balskoga, ali je tako zastario da je tesko zktisljiv suvremeni (Fabrio, n. dj., 193) - ... mladici su se nasli nadomak bunke-ta. (Vj.·22i4.1964, I)
tekSt u kojem bi se mogao upotrijebitL sdativom: ;
Prijedlozi pobig i razi pokrajinski su i zastarjeli. Potvrdeni su u M. MaZura­ Vee smo nadomak IvanCici. (Matoll, RMS) - Na kraju sela, nadomak Bika­
niea i K. B. Balskoga: - novu svastarskom dueanu zatece ga' naglovit Skropac.(M. BoZic, "Neisplakani,
Ajlukje zasluieno mito koje se pobig uCinjene pogodbe uzima od gospodara 10) - Opazio sam da je Grga zadclao nepomicno flasunadomak ustima i mirno
svoga (M. MaZuranie, RMS) - pobig rastucega strmogleda. (Balski, SOvie; 1985, osluskivao korake. (8. NOVak, IzgubJjeni zavicaj, 97)
94) - ..• dva pobocna krila bila razi zemlje (B!!1ski, isto) Prijedlozi protivi spram najcesce se slam s genitivom, as dativom iznimno:
Prijedlog sprem potvrden je sarno u Balskoga: nehajan sprem lijeenikovih ... alije trebalojos naglasitii provoditi b6rbu •.• za izraZitu literamltproduk­
propisa (isto), sproeu u Viencu 1885. (RMS), a suproe u Balskog&: antipatiju ciju protiv losOj, krZljavoj i neiziazitoj. (M. ~ovic, 1, .38) -~ •. ispram njemu
suproe mene (Isto). pokroCio Marko (G. Martie, 2, 153) - ... sjedimo jedno spramdrugom •.• (Bego­
vic, 2, 3)
727 Vecina se prijedloga slaZe s jednim padezom, a ostali s dva i trio Rijetke potvrde za prijedlog suprot pokazuju da se on podjednako upotreb­
8 jednim se padeZom s1aZu: ljava is gen. is dat.:
728 729

I
l

 All sinje bio baS posve'budalast covjek. pasejos vise usprkosio i suprot sela se preko no6i u llanelne krpe, a Po danu kretala seu kostimu od sirove svile ...
i suprot mldke i suprot istih svojib oCiju. (L Brlic-MaZuranic, 2, 68) - ••. suprot (lsto, 67) u Jami~u tri vuka navalila na kravu RibaraLojza ipojelije,baS na
svUu zala i udesaprUeka. I Suprotsvakog tvojeg u boju dusmana, I Sreeno samu svetu nedjelju, 0 podne. (lsto, 57) - ... budeei se jutrima, Pred svitaiUe.,.
suprot tetkih neprebolnih rana. (Velikanovic,Otmica,20) - posjedldu suprot (lsto, 135) - On, vrte6i svoj vergl, budi I Arije, koje u njem spavldu,I r koje ga
plan1dna ~mUu;,.(Ivan Kozarac, 1,36) -: ... uspravise izvaljenih oe]jusuprot ,- pod stare dane.,.,! Hrane. (Cesaric, Verglafi) - r.:r predveeerje iznenada, I Ni od
maliSu •.. (DraZenovic, 1, 20) - ••. suprot sretnim i bogatim smrtnicima (Balski, kog iz dubine gledan, I Pojavio se ponad grada ) .Oblak jedan. (Cesaric, Oblak)
Sovic, 94) - Nebo se plavi I U tihoj noei (Vidric, Na NUu) - U proljece bib kopao, plUzio,
kosio; IS jeseni bib rakiju pekao . .. (Tadijanovic, Bacam srce pod, tueta stopala)
730 Prijedlog unatOC obieno se slaZe s dallvom, a s genitivom iznimno: - ..• oblaci I Crni kao ponoc ujeseni .. . (Tadijanovic, OsainJjenost) - Ja sarndrvo,
... unatoc svih svojill grijeha (Balski, Sovic, 94) - .. , sve je to u svecanom krosnjato drvo, u Usee 10djeveno, od proljeea dojeseni .. , (Tadijanovic, Slusa­
ruhu ... izaSlo da isprati covjeka. koga su unatoe njegovih nastranosti voljeli iuti sumorenje hrasta) - Za· sunl:anib je dana sabirala svjetlo. (L. Perkovic,
i postovali. (Kolar, ill jesmo, 9) unatoc briga i Ziilosti (!sU, 1,8) - unatoc svih tih Skrinja) - Ti, sto za iivota bjehu I OstaSe i poslije smrti zrtve. (Cesari~, Mltvac­
senzacionalnih vijesti (lsti, 1, 16) - -=-:: u nekimje djelima, unatoc njillova univer­ niea najbjednijih) - U tiha jutra za suncanih sati .•. (Cesaric, Moje jutro u Maksi­
zalndii karaktera, moglo doCi i do pojave narodnog atributa. (R. Bogisic, J, 33, miru)
135)
I Kolar ima unatoc s dativom: unatOC ovom sumornom okolisu (1,82). 734 Prij'edlozi izrieu i druga znacenja, dakako, ne saIni, nego s rijeCju uz
koju stoje, npr.:
731 Prijedlog mlmo slaZe se obieno s genitivom: . dodavanje: . . . . . . . ....... ,
Onda je mimo obiclda izostajao po du1e vremena odkuee. (Senoa, 7,·239) OCevi mu ... kupovali zemUu na du~, a djeci ostadose dug, stos'truke kamate
- Svratila je mimo vomog reda u naSe l1liesto.(Desnica, Proljeea Ivana Galeba, i k tomu sve nevolje koje su nadosle (Segota, 1, 3 7 ) . .
35) - ... koje su mu sul1liele mimo uS]ju kao sustanje iutog lisca. (!sto, 223) dopustanje: . ... ...
- Prema zakonu, kazna za isplatu osobnih dohodaka mimo zakoila iznosi do 10 Oprostite mi gospodine doktore, uza sav respekt, sto ga osjeearn spramva§eg
milijuna dinara •.. (Vjesnik, 13.3.1987,1) lienog slucaj~,ja ipak mislim,da vi niste bili maloljetni i da ste mali soo cmite
Upotreba s akuzitivom danas je neSto rjeaa pa je zbogtoga stilski blago (KrleZa, Povratak F. L., 200)
obiljezena: druStvo:
Prolaze6i mimo Petrovieevu kueu priCini joj se daje mladic bio na prozoru. Konji s kocijarna I Ulicarna jure (Tadijanovic, Monolog) -. Uz kriva covjeka
(J.Leskovar; 3,7) - Luk;i se nako,lodvoru bios njime i pozdravio, alije ovaj propadne kadsto i pray. (Nar. poslovica) .
prosao mimo Jijega kao mlmo tursko groblje. (KiS, 1, 109) - Stotine i stotine puta izlueivanje: .. . . ...
prosla je smrt mimo moja usta. (Begovic, 3, 94) - ... nadolazilo je nesto inutno Zaista, kaiem varn, jedan eeme od vas izdati. (Biblija, II, 24) - Uklonio se
isklupcano i proJjjetalo mimo moj pritvoren prozor. (Desnica, n ..dj., 39) - ProSao izmedu ]judi od puste sramote. (Mulabdie, 1, 220)
.s;nn imil1:lCl,ku6u gdjeje stanovao moj negdaSnjiuciteJj violine. (lsto, 407) izuzimanje:· . . .
I nema niSta osim .slobode ... (Cesaric, Predi) - I nema nigdje nikoga I do igle
732. NajcesCe prijedlozi oznacuju mjesto, a oni koji se upotrebljavaju s razli­ draca u srcu . .. (Ujevic, Svakidafinja jadikovka)
eitim padezima dolaze u razliCitim znaeenjima. Prijedlog koji se slare s alt. i 10k. lisenost:
ilisak.,i instr.sak. oznacuje ciJj i odgovara na pitanje kamo?, a s 10k. ili instr. Pa ako te arno dovela setnja I U jedan suncani dan, I Sa smijeskom na licu
mjesto i odgovara,na pitanje gdje?:.,~" i svjetlom u duAi I Bez njib eeS otiei van. (Cesaric, Predgraae).
No kad$tupim na vrh, I IzaCi ee Sunce, veliko, sjldno (...) Stajat eu na vrhu mjeru:
dugo, dugo, dugo. (Tadijanovic, Pjesma 0 Covjeku i Sun~) - Naginje se moroak, momak od dva metra, ukopldte ga zasablju duboko
nespretan, I Nad djevojku ... (Tadijanovic, Lisee, kukuruzno liSce u polju) - .. : i nacin:
raskosno bJista sunce nad oranicarna (Tadijanovic, Sunce nad oraniearna) - Aja zal)Zeti najuris, na silu, pod silu, raditi na mahove, na prekide, spremiti se na
en.onda otici pred kueu (Tadijanovie, Moje igracke) r.:r vrtu, pred mojom brzinu, na brzu ruku, vikati na savglas ...
kucoro, leZi ;na zemJji ruia , ., (Tadijanovic, Osamljen). namjenu: . . . . .
. . .
Mala kavana. Treperenje sunca I I stolu kutu za dvoje (Cesaric, :Mala kavana)
.733 . Cesta viSe prijedlogaza ozIJaku mjesta imajusustavni odnos;. npr.: - A kadje umorjednom bude shrvo, I Neee za odmor nac nijedno drvo. (Cesanc,
pppeo se na krov - presao prekQkrova, - pao s krova, usao u sobu, prosao kroz Poludjela ptica)
sobu izasaoiz sobe,·krenuo od zida do zida. \ ......
oznaku:
. PPjedlozi veoma cesto izrieu i vrijeme, dakako s vremenskim imenicama uza oni su od boja junaci
se: poredbu: .
Dvadeset i tri godine su proSle od onoga jutra kada se je dovukao pod ova konj je brZiod vola
vrata kao izgubljeni sin •.. (KrleZa, Povratak Filipa Latinovieza, 5) -:- .•. zamatala pripadanje:
730 731
· .. kako su se lznutra, u stanu, zatvoliJa wafs odsobe, Filipu jebiliJ jasno ...
(KrleZa, n; dj., 9) - Ta u mene suiakovane ciPe1e. (Tadijanovic, Dateko suod
meneoranice)' . .
protivstinu:
•.. ana mrinja, kojom je Baba reagiralaprotiv Pavlinica,blla je upravo
Zivotinjska! (KrleZa, n. dj., 127) .
razmjer: 739 Vecinom su nezavisni veznici jedni, a zavisni drugi. Malo ima veznika
sto sino mi prema Rusjrna ,visni i zavisni,kao sto suM, dl)k, nl!go, nl) .•..U jeziku postoji ~a
roo: . da takvi veznidra7JednaCe svoju upoirebu, a tu teZnju podupirei nonnativna
Listje za'listOm, drSCuc odstraha./ Pol:eo padat od njezina daha. (Cesaric, i puristicka literatura. .
Kasrla jesen) ..... .
sredstvo:
javise mu preko glasnika
svrhu:
Otac te ceka. Da idete po drira. (Tadijanovic, Kako sam volio Mariju)
tizrok: . .. . .. ,, .
741 Veznici se diiele na praye i neprave.
Moje srce zbog tebe nagJo zakuca. (Tadijanovic, Pjesma Mariji).:..Iznemogie Pravi sn veznici anj kojis}uze samoza povezivanje reeenicaI
su oei s gJedanja (Tadijanovic, Sjedim medu torovima) - Usnulaje Inoja Jjuba od su Om koji pripadaju i drugim vrstama
klonuca; od umora.(Vidric,Mrtva ljubaV)' . eravi su veznici dosad spominjanjj ­
zaklinjanje:
dene zamjenice i neki prilozi. . .
sto tinis, za ime Bo~e, za Baga
eodredene zarojemce tk.l>.sW Kiiii. elii. kakav i klJ,"
zamjenu:
odnosnih veznika pa se po tome naiivaju i odriosne zamjenict!, ..'
Barunica je svome mtiiu umjesto mirliza danije1adreVnigrafdvski grb. (Car
Rijec sto moze i ' ravi veznik. Vidi seio potome sto se utakvu Slucaju uz
Emin,RMS) . sto 0 aje i enkliticni oblik liene zamjenice. PobliZe se 0 tome govoriu Sintaksi,
t.515-526.· .
735 Neki prijedlozi irilaju SamO jedno znaCeDje: bez (lmenost), nakon (nepo­ Sluzbu veznika mo imati i .esni i vremenski 'f! kild, kiida,
srednu poslijevremenost), osim (izuzimanje), protiv (proti~u), zbog (tizrok), kamo, ,e, , kada. btkad, otkako, dokie. . ' .
a posebno to vrijedi za sIozene s prijedlogom i imenicom. . Rijeei kako, pfJSto, samo, stfJga. zAsto, z.1lto, viM, dWe mogubiH i veznici
NesloZeni prijedl6zi rijetko iinaju samo jedno znacenje, obicno'ill imaju viSe, iprilozi ill cestice; kako je teilko feCi kojaje sIuzba OSnovna, a koja sekuridarna,
a neki tako mnogoda imje pojedlna znaeenja teSko precizno,odrew'ti, pogotoVu a to vrijedi i.za neke druge veznike, to je podjela na prave i neprave veznike
u preDesenim ~ .i m>.: apslrr.lldne amemee. P'otaIUe se oklme govGri dobrim dijelom uvjetna.
u Sintabij ;u. ~ a nm"edem .Pl'in\ieri :samDp~uti-olm 1epezu U novijim se radovima nastoji prave i neprave veznike nazvati jedriim
prijedloi.nih .2'Ill!l6enja. • '. . . nazivom: konektor, a to. bi se brvatski moglo reCi vezilo, vezrUak, poveinik,
poveznica·ill svezica.

742 Veznici stoje 1red rijeci ill na pocetku re<'!enica koje povez!:!,ju.
Veznici a, i, ni uvije su proklitike, a ostali su naglaSeni. .
Veznici Veznici da, kad mogu biti i proklitike, ali mogu biti i naglaSeni kad iza njih
dolaze enklitike: dll je, klld je. ", ill se da je, kad je moze pridruziti naglasenoj
rijeei iza sebe.
Jedino je veznik li enklitican i dolazi iza prve naglasene. rijeei iii drugih
klitika ~"Oje tada dobivaju naglasak i prestaju biti klitike. . .. . ..
I izricni veznik da moze stajati na kojem drugom mjestu, ali u stUski veoma
izraZajnim recenicama: Sada da crknem, to bi ncUboJje bila! sapta~e on bla­
zeno. (Matos, Iverje - Novo iverje, 86)
U mnogiin recerucama u kojima da ne stoji na prvom mjestu, nije veznik,
iako se cini da jest, nego je cestica, v. t. 756.,
Starinski je kad veznik ali nije na prvom mjestu:
Hrvatski narad ali osim prava narodnog samoodreaenja priznatog principi­

733
732
jelno srima narodima ima jos i svoje Hrvatsko dmvno pravo ... (Ld. Boban,
Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, Zagreb, 1987, str. 359)
743 Prema znacenjujedni su veznici semantickiodrooenijer u knjizevnom
jeziku imaju samo jednoznacenje.Tako veznici a, lili izricu suprotnost, dWe
zakljucivanje, lisim izUzimanje, am neposredliu prljevremenost, bUduei cia, j~r
uzrocnost, tako, milkar, pr~mda dopustanje.
Takvih je vezIDka malo. Vecina je veznika semanticki prama, tao oni nemaju
odrooeno' zri.acenje, negosamo sluieza povezivaDje, a znacenje dobivaju od
reeenica koje povezUju: " .
744 . Veznici se dijele i prema vrstama re~l::nica kQje povezyju,au tom su
smislu potanko prikazaiu
,-~', ,,' u SmtiikSl
_. -
kod pojediilihvi'sta reeenica.
. ,
. dan odgovor:
745 Veznici su ogranicen skup rijeci jer se njihov broj normalno ne pove­
Cava.
. 746 ~ekinezavi.sru vezmciupotrebljavaju se i za isticanje,lj. ne povezuju
rijeci ill reeeni<ie, liego ill same isticu. To se vidi po tome sto dcilaze na pocetku:
Inasta jednogadana u Kutu· stravakao nad poiiorom: stegnulo je okosrca
i oko grkljana. (Pocetak romana, Perkovic, Roman u nast8janju) - ~ .. I lije na
uglupetrolejska lampa I Svjetlost crvenkastoZUtu . .. (l'ocetak pjesme, Cesaric,
Balada iz predgrada) -:A jedne veee.n nekoga nema. (Pocetakkitice, isto)
- I grofica Orcyval je misllia. da je potrebno da' prog,ovori iza stanke. (poseban
odlomak, KrleZa, Povratak Filipa Latmovicza, 103) - A sveje pocelo kod ovog
sivog, prljavog prozora one davne Hstopadske noci s engleskim konjima (pose­
ban odlomak; isto, 17) -' AovdjejeVjeena, plava, vedra bonazza. (Pocetak novog
odlomka, isto, 62) - Vee se dulje vremena saputaio medu kmetovima kostarUe­
Veckim, da stan grof Uexhuell-Gillenband-Cranensteeg obila.zi po kostanjevec­
kOin gradu, a u posljednje vrijeme vidjeli' su ga i oko liepachovske kurije.
(Pocetak novog odlonika, isto, 62) -' J onaj stan, olupljeni politirani stol jejos tu!
(POCetak nove reeenice, isto, 2 0 ) ' . .
Prverijeciu navedenim primjerima povezuju s prethodnim, reeenim ill
nereterum, stoCesaric naznacuje trotoCjem.One povezuju cjeline u diskursu
i po tome su ipak veznicL
Cestice
747 l:estice, riieece, partikule ,ill modalne rijeei neprornjenl,j!y!!..§..~ci
~oje Sluie zaoblikov~ill Pn:ob~Q.v~e~e~cnog~~~ft~.....~;isti~e
llra~ aruga~lJega znaceIlJa pOJedinim l'lJeeuna.!..~~etE!-lly.pEktiVIJ9-
-modlililU'ocjenu
... ' ~.,
reCerllce
',. --­
kaocjellne. - - ­
748 ~Za ohljkmmpje..pitanja sluie cestice li i W, zm.. Cestica li upotrebljava
se U ri'eutralnompitanju: . (Cesaric, Mrtvac) - TiJj pogled nije govorio upravo niSta. (Slj. Kranjcevic, RMS)
Imade li tamo konja? (F. MaZuranic, Od :lore do mraka, 97) - A znadete Ii
stogod hrvatski? (Isto, 135) -" Govorite Ii engleski? - upitao sam mirno.; . (Soljan,
Izdajiee, 16)'
734
Iza drugih upitilih rijeCi cestica li upotrebljava se gotovo tautoloski, iz
stilskih razloga, aa pojaca Upitnost; nesigurnost:
»stalije carskinaS Bee?« rece mi prijat~. (F. MaZuranic, n. dj., 82) - Tko li ee
bitf pudar /V naSem vinogradu / Kada ti oudeS I U goste k pokojnom ocu?
(Tadijanovi~, Mililim. nabrata u ljeei.liStu)- Kome li govorim? (Tadijanovic,
SluSajuci SUInqrenje hrasta). ..:.. Gdje 1i eu naCi noeiste? (Kresic, RMS)
Tak:ve reCenicemogu biti i usklicne:
Kako li ilamgodme IU nepovrntodlaze? (...J Kako li godine odlaze! (Tadija­
novic,Kako li godine 'Odlaze) ..:. Oh, kakve li smo krhkeigracke I U krvnickima
jakiin nikama! (Tadijanovic, Mjesecina).
749 Cestica li upotrebljaVa se iza nijecnoga prezenta kad-seoeekuje potvr­
» •• ;NiN litako,stari moj Lisko?« Lisko mi repom povladuje; .. (F. Maiura­
nie, n. dj;, 119)- Niste li primijetili, kakoje sva1d takav prepe1icar Iililes qlori­
osus? (Krle:m,)JD, 12) - Ne podsjeea li sve na liSce jesensko? (Tadijanovic, Zivot
u sobi) - Izmec1u svjetala vecernjeg slavlja I Nije li QVO put' u wine? (Cesaric,
Slavlje veeeri) . '
750 Cestica zat upotrebljava se u upitnim reeellicama kad se pita sa sum­
njom . ~em, 0 ,nCa!lJem:
»Zartene vese1i Zivot?«';'Ne!« »Zartene eplnada?« »NeJ« (F. MaZUranic,
n. dj., 105) - »Zar je to sve?« uzdisao je Cezar na vrhuncusvoje moci i slave. »Zar
je to zbilja sve?!« (Isto, 121)'-I tako mene, ovakvog, kakav sam, istjerati na cestu,
Zar je to .QudSki? Zar jeto krSeanski? (Krlm, Povratak Filipa Latinovicza, 200)
- Zar ne cujes? Ja zovem glasno. (Cesanc, Sto mije govorio pariski vlak)- Za
hljeb slobode prilitiem svoj klas: I Zar nijezJatan i bogat i jedar? (Cesaric,
Trubacsa8eine) - Sto, zar ne volis jesti ribice? (Soljan, n. dj., 158) .
751 'Cesticazaizajedno s nijeenicom ne na ~u recenice upotrebljava se
kad se ocekuje da Ce se ria pitanje odgovoriti potvrdno:
.
Ti 5i moJdobar,mali Zygmusik, zar ne? (Krlm, Povratak Filipa Latiilovicza,
15) - 0 tim stvarimaje naravno prilicno tesko govoriti akademski, dragi onk1, zar
ne?(Isto, 102) ,
'752 Za nijekanle sluZi cestica ne. Ona SEl naziva nijecnica ilinegacija
Ne osjeeam se dobra. (Kde:m, DD, 118) Ne dolazJ. se danas sakom daleko.
(I. G. KovaCic, Izb. dj., 215) - Jos bi nam se mogla desiti ljubav, I Desiti - velim,
I Ali jane inam, da 11 daje ie1im, I Iii nezelim. (Cesaric, Povratak) .
Za posebno isticanje sluZe cestice Mr, Ms, cilk, mll. takoder (tak6derJ,
ilpravo, t i L . . · '
, Bilo baS nekako hpoldadama (Ivakic,RMH) - Ma kakouzdiglo se srce,
I Klonuti mora,. mora pasti. (Cesaric, Ma kako uzdlglo sesrce)- Ja, skora
prosjak, dub slobode Sirim, I Pa ina inemo na svom grobu svijeeu,IJane CU, ne
Cu, ne eu da sesmirim. (Cesaric, TrUbac sa Seine) Na prozorima sunce sja.
I Treperi. Ali nemamq6i I Da bad ma i jedan trakj U tamu beskrajne mu noeL
735
 okolica nije jasno naznaeena, ali koliko kontekst dopusta, u njegovanu se jeziku
Da ~,e eestica ~ ti zapovjednom prezentu; U lledj~.au.prije ~Y~Z;f!,';~Ii.i1;.~j1fJ:i .
pazi na tu razliku jer bi inaee te rijeei postale isOOznaenice.
u erkvi. (Kolar, Mi smo za pravicu, 69) - Sutta u zoruda s1 prec;i.m:ojc>rrj'Jhjcom.
Evosunea i pred nasa vrataJ (Jurkovic, RMH) - A zaSto. onda sIuZite? - Evo
(I. Raos, Trilogija, 205) ' . '' ; ' / ".
zasto. (S1;j. Kranjeevic, RMH) - Evo, istinu eu kazati. (Ivakic, RMH) - VidiS Ii da
'~/".'~~.:.:~ :~::·;2·::~'·'.\y~:~:0 :t\~:
evo, pedepsan, trabwUam ... (Ujevic, Napovratku) - Eto i nekakvog covu{jka,
757 Drugu skupinu eestica cine nepromjeriJjiveriJe~fkojI
s veIikim kOSem na ledima. (F; MaZurar)ic, n. dj., 47) - Eto gal On usobu, a tiSina,
<:ita subjektivno-modalna obiljeZ;ja i ocjene recenic'akao'Cj~,
kao da biskup dolazi. (...) Eto tinajsvecanijeg trenutka:uCiteU otvara ladieu
pripadaju toj cjelini, nego cine cjelinuza sebe. To su nepromjexwiverije~i'kao
-:Potegne i otvori, allnema misa! (Isto,64) -'EtQ, pro~aze ulieama gradske
dll, n~, daMme, dakako,dasta, doista, zllista, nesUiillu1vo,nedvoj6en(H~1i~
gomile,nestaju u sumraku i slikarstvo imje potpunosuvlsno. (KrleZa, PFL, 29)
sporno, sJgurno, jamacno, vj~rojatno, zlIcijelo, naravno,navodno; ;ni(}~d~i~d~i
- Eno mi tamo u daqini keeri. (Krelne, RMH) - Eno ih, gleJ bezbojazniuaose•••
meautIm, nl/protIv, jednostavno, sM,vise ... kad se tako upofrebljavaju'da s~
(Tadijanovie, Balada 0 zak1anim ovcama) - Meni se Cini. Jer se - enG - / odjed­ jednakovrijednice reeenicama, npr.: .
nom .d:cagi stisIi bliie. (Ujevie, Sto i§apce vodoskok) .
- Da, sjeeam se. (Kozarcanin, Tihi puOOvi, 19)
- Vi ste vee bili na ispitu?
7.54 Cestica gOd kao drugi, nagiaiileni dio opcih zamjenica.isti£e da iskaz - Da.
. 21iedi za svaku osobu, predmet ill pojavu iste skupine, a uz zamjenieke priloge ::. I pall?
ivremenske veznike da iskaz vrijedi za svako, odnosno najveee ostvarenje - Da. I pala. (IsOO, 151)
onoga oeemu se u reeenici govori: Veeeras, da, vidjet ces, JOB veeeras ... (Tadijanovic, Posljednja noc moga
I kuda god mi noga krene INa svim je putevima radost. (Cesaric, Proljece prijatelja) - Ne, ne eu se uvrijediti. (...) Ne, ni protiv toga nemam rusts.. (KozarCa­
koje nije moje) - Nek Sj'q,ju oei mog Sunea, / Dokle ih god ne zovne ema nin, n. dj., 187) - Doista! Identitetjednog subjekta ne da se utvrditi ni po lieu ni
planina . .. (Tadijanovie, Nek sja mi sunce iz tvojih oeiju, Helena) - Kad mi god po grimasama, ni po nekim vanjskim pojavama. (KrieZa, PFL, 37) ~ BUahveC,
mati 0 smrti toj pripovijeda / Mene trese gl-ozniea dan i noe, (Tadijariovic, Kao da doista, prije odlucio•.. (Tadijanovic, n. cli.) - Ali to stl"dabome, puste sanjarije
nelIla ni mrtvih ni zivih, nikoga). . / Osam.lienog covjeka. (Tadijanovie,' Place DauphiIle)- Dakle: Ja- gospodin
Primjere sa zamjenicama v.u t. 517, Gay-on Matadran, / Sveeano danas manifestiram .. . (Tadijanovie, Moj manil'est)
- Plakat ces, moZda, u kasne veeeri, / Kad neveniuvenu ... (Tadijanovic, Hra­
-755 Cestica put, puta u vezi s pridjevima, rednim brojevima i pokazninl
slovo Usee iilumori, sumori ....) - ,.Zdravo. Na, uzmi to. .Ke.aa sam kupila. Sta ima
zamjenicama pokazuje mjesOO u nizU radnjA, dogadaja: ,
novo?, - Milostiva, bio je krojacev deekoovdje. - No?« (Majer,Zivot pilZa, 9)
Zadnji put maramom odzdravila strieu. (J. Leskovar, RMH) - Ercercog Franc
- No, doduBe, i sto ee mi sada takva taktika, kad vee sjedim! (S. Novak,Izg. zav.,
je onda krenuo na Prajsa Sezdesetseste, kada su u Jami bili vuei pos.aednji put
1980, 97) - Sna se, dakle, vell gIumac, bojati ne treba. (Isto, 100).,- Naravno, mat
po bue10m danu. (KrIefa, PFL, 57) - ... gleda vee trideseti put'na svoju urn ...
Cete i vi. samo to se zaborav.aa. (Islo, 1969, 92) - A novae se, vaqda, uvijclc naae.
(Isto, 194) - U nemiru mesa, utrobe i Zivaea, on se JOB nikada nije .osjeeao tako
(IsOO, 1980, 96) - Putl(juei sIuzbenik, meautim, jos je Ziv. .• (Islo, 99)
umorno slabim, tako slaboumno neotpornim kao ovaj put. (IsOO, 181)

U vezi s glavnim brojevima veCim od dva i drugim rijeCima za kolicinu_._ 758 Poseban su problem veznici koji mogu biti i cestice. O,njima se govori
pokazuje ponavljanje radnje: . kod veznika, v.t. 74L
Hramajuei doae do pet puta potoku. (Nazor, RMH) - Stars se je kupala po Kao sOO proizlazi iz reeenoga, cestice kao vrsta rijeci imaju, ureeenicama
dva puta dnevno ... (KrleZa, n. dj., 68) - Devet ga puta pohodismo ovdje ... dvojaku ulogu: jedne sillie za preoblikovari.je reeenica illznaceDjapojedinih
(Tadijanovie, ZabiljeZeno na groblju) - ... dir.aivo je promatrati / Iz podaqeg tu rijeei, a druge su jednakovrijednice reeenici. Katkada ista cesticamoze doei
nijemu beskrqjnu igru, vee bezbroj puta / Odigranu .... (T!ldijanovic, Place u objema ulogama, nijecnicane npr. Zbog toga bi se eestice mogle 1 razdijeliti
Dauphine) u dvije vrste rijeei, u cestice, rijeece ill partikule sjedne strarie i modalne ill
U mnoZidbi pokazuje kojim se brojem mnoZi:pet puta osaro, sest puts devet. nacinske rijeci s druge.
756 -.Ri,iec n~ka, osim &0 je veznik, kao cestica sluZi za iskazivanje zapovi­
759 Cestice s,u yeoma ogranieen sku!;! Ijieei Njihov broj zavisiod kriteriia
~! Zelie.-J>la~va,. proklinjanja, dopustanja, mirenja s eime, a udvojena
}tojim se OdvajajUll posebnu vrstu riieei.aliipak ni;je.~
prijetnje i prijekora: -- . '
'. Neki u cestice ubrajaju i postapalice i slicnerijeei, alisu one bliZe usklici:m{l
Nekje dosta / 0 tome. Neka se razastre veeernja tiSina /Oko mene, u zelenilu.
pa se tamo i spominju.
(Tadijanovic, Kao da nema ni mrtvih ni zivih, nikoga) - Prokleto pseto, i nekaje

proklet / Glupi gospodar tvoj koji te l>stavi tuJ (Tadijanovic, Stihovi 0 psu ...)

- Nek ricugromovi, / Nek praskqju gromovi. (Tadijanovic, Plac na injeseeini)

Cestica je i da kad nije u sillibi veznika, nego se dodaje da oznaci siobodni

neupravni govor ill nesigumu tvrdnju. Primjere v. u Sintaksi, t. 333d.

Da je cestica i u prilcimim vezamakoje navodi Katicic u Sintaksi, t. 790.

736 '137

Usklici
krajevima gdjese upotrebljavaju.
. 761 cZa~Eldt(' 9sje~e (veselje, ~dost, ush.it,~denje, oduSevljenje, likova­
nje; odobravanje ...) o.bicno seupotrebljavaju: . .
ct a7A, llh, aj, e,i}~, ehe,' h~, 1, JIl, :tjOjil, 6, ()h, oM,· oM-ho, b~vo, hilra,Ora ..•
_za bolne osjete (bol, tugu, wost.; .): . '.
~iio, Bjiij, !time, 110, llu, aviij, jAo, j11O, j11Oj, jlloh, jqj,_e,. td, kaku, lrue, 0, a, M ...
za nesigumost, upitnost: hm, ndA, A .•.
-za priiezii.';-podcjenjivanje, prosvjed: rh, plh, Qa •••
za ne."~O<i~ osjeeaj, gadenje: brr, fOj, pM.••
~aIlJe: ahll•..
za n,lvnoduSnpst: thjll... .' . . ..
. za!)vracan.J.epozOrnqsti, doZivanje, poticanje, tjeranje:
a, he,Mj, ej, 0, oj, di},d¥er,.~ . '. . cllp - kadse~to iznenadauhvati, igrabi;
ps,~s,pst- .za pristojno upozorenje na sutnju
kriS "::"Hza ostro upozOrenje na sutnju
p'~~pa :':'pozdraypri.oprostaju, obicno djeci
·nb~no -:- opomena, blagi prijekor, obicno djeci
M-nlk,6-nlk:...·za poticaj.u zajednickom radu, obicno pri podizanju.
762 Razvrstavanje usklika u pojedine skupine sarno je uvjetno jefse jednim
usklikom mogu izraZavati razliciti oSjecaji, ill se isti osjeeaj moze izraziti razlici­
tim usklicima a kakav .se izraZava, toproizlazi jz prilika, okolnosti, konteksta
u kojima je upotrijebljen:
Zato Ji sain te DB dlariu nosao, a? (I. Kozarac,.RMH) - A-a! Togaje vee odvise.
(A. Kovacic, RMH) - Aj, Mrko, a sta ti radiS, dabogda se ne naradio. Magare mi
pusW u vinograd. A!?.,.. poce Silvestar... (BoZic, Kurlani, 14).~ A, ima vremena!
- odgovara. (Isto,18) - Aaaaaaaaaaaa! - jednoglasno suse svi razocarali ...
(Soljan, Izdajice; 96) - 0,0, 0, ... nu, nu nu!- sad gao odmah stane miriti
Mrkoglava. (Isto,27) E, moj brajko, dobro je imat mjeseeinu. (Ivakic, RMH)
..... ~, lako je·tako iivjeti! (Isto) -]J4, tako - razocara se Cicak ... (Marinkovic,
Kiklop, 289)- Eh,.... sjetio se prOfeso!-ya-po~uspli! (Isto; 302) - Jao, kako sam ga
mrzio!,Jao, kako sam ga mrzio! (Soljan, Izdajice, 54) -, Horukf. povicu oni ...
i povuku. (I. G. Kovacic, RMH) - O-ruk, o-ruk! Jos malo! Jos malo! (Sovary,
RMS)
lpak, pojedini usklici imaju odredenija znacenja,jako opcenita, jer se.upo­
trebJjavaju sarno za odrOOena podrucja znacenja, a neki imaju sasvim odrOOenu
vrijednost jer se povezuju sarno s odredenim sadrZajem, npr. fOj, Oa, pst,kils, h6­
-.nlki dr. . skJjllc, sata t1k~tAk:
763 OdretIenije znacenje imaju usklici koji se upotrebljavaju za dozivanje
i tjeranje Zivotinja, za upravljanje voznim zivotinjama:
mIc-mIc (dozivanje macke), SJc (tjeranje macke), pI-pr-p1 (dozivanje pillca,
koko~i), IS, IS-IS (tjeranje kokosi), gJc-gJc (dozivanje svinja), mArs (tjeranje psa,
~bo -za covjeka). Za upravJjanje volovima, konjima upotrebljavaju se usklici
738
f1js, cA,_ i'tA, dl,dlja, hf1js, stA, stil... ali odredena znacenja imaju u pojedinim
764 Odredenija znacenja imaju i usklici koji su onomatopejski izrazi za
oponaSanje neartikuliranih zvukova ~to ihcovjek ispusta u raZnim prillkama,
usklici za zivotinjske glasove i za ostale prirodne zvukove.
765 Za neartikulirane covjecje zvukove s odredenim inacerijem upotreb­
ljava se:
cmllk za glasan poljubac, mljAc, mljlls :... za zvuk pri jelu, c1hil, apc1ha - za
kihanje, hll-bll-bll - za glasan smijeh, M-M-M za vedar smijeh,hl-hl-hl - za
sitan, prigusen smijeh, hll-hlJ-h6 - za krupan smijeh ...
Ha. ha, hal hohotaoje za stolomria pregledbizakopcani gospodin •..
(I. G. Kovacic, Izb. dj., 78) Hi, hi, hi! - pistio je s1inavo grbavi pisarcic . .. (Isto,
79) - Ho, ho, hot DiZi semali! Potrci! Ne d;U se! - djetinjom radoscu tepaoTuea
postradalorg. psetancu. (Isto, 47)
766 Uobicajeni su usklici:
Mp(a):c.. za op()IlaSanje skoka, . .
hbpa-cilpa za poskok pri plesu, kolu,
njllm, njllm-njllm- za uiitak pri jelu.
Zivotinjski se gIasovi ozmicuju usklichna:
mil ia glasanje krave, 1a za revanje, njakanje magarca, .be; bll:, me - za
glasanje ovce, koze, llv, llv-llv, vAu, vllu-vAu - za psa, lisicu, lava, mAu, mijiHi,
mnjaii, mrnjaii - za macku, ci, ctiii za misa, kukUrfkii - za pijetla, kokoda - za
kokos, kvllc, kvbc-kvllc za kvocku, gajg8-ga za gusku, patku, gil - za grlicu,
goluba, gra, kra, kvar- za gavrana, vranu, svraku, kilkii - za kukavicu, pilc-pUlik
. - za prepelicu, ilv-w -za vrapca, kre..kre - zazabu, zri - za zrikavca ...
Muu-u! -- mukala je tuino gladna kravica u stali. (1. G. KovaCic, n. dj., 79)
- Blee! - ljubomorno zableji tele .. . (Isto,4 7) Javolim svoje ovcice! ... Be! BiH
(Nazor, 5, 153)- Vau,vau, vau! zalaje psetance.,. (LG.Kovacic, n. dj., 152)
Otvorim i cm - fififi - cicigu' cijudju cukit ~ cukit pozdravi me cijela
pticija kolonija iz nekih tridesetak kaveza ... (Matos, Iverje, 155)- »Kvar, kvar!«
odzivlje se gavran iznad mene.(F.MaZuranic,Od zore do mraka, 119)
- A gavranajato grakce: »Kvar! Kvar! Kvar!« (Nazor, 'Medvjed Brundo, 64) - Ai
na tankim granam' svrake blebetave!Zakresta~e glupo,zakricase glasno:
f »Kri: .. kri. .. vi nosite Ii torbama glave!« (Isto, 11) - »ZIi, Z1l ... « zuka stoji
MmbBJ:a i peela. (Isto, 4) .
767 Zvuk razlicitih naprava izrice se usklicima: zvona bim-biim, din~d6n (za
vece zVono), cln~c1n, cincin,'cln-cilfn (za manje), trube til; til-til, za tvuk ostrog,
tanjeg udarca pri zapinjanju ill odapinjanjiiudaraca, za zvuk brave ill zuba 0 zub
.
Kroz sasvim mrtvu, zelenu tisinu, iz kolibe, ispod slamnatog krova, gdje je
vonjalo kiselkasto po ogromnim kukuruznim, hljebovima, po cadavim cupo­
vima i po diniu ispod strehe, culo se otkucavanJe ure. Tiho, jednoJicno micanje
drevnoga,stroja s teskim, zardalim gvozdenim ceserom kao utegom na lancu.
Tik,· tak, tik, tak. (Krleza, Povratak Filipa Latinovicza, 89), Mm, dflm - za
pucanj puske, tQpa: Bum, bum, puc;uu topovi. Znate, kako puc;uu topovi: Bum,
739
bum, bum, bum. Buuuuum; (Majer, Zivot puia, 43). - Dum! gruva Simekov
top ... Evo i trube vojnika i sab/je i topa ... Dum! ... Dum! ... (1. G. Kovacic, n. dj.,
140)
768 Razliciti se prirodni zvukovi oznaCuju:
biic - za oponasanje pljeska pri padu u vodu
cllk - za oponasanje zvuka kad sto pukne­
fljii - za rezak zvuk pri brzomprolazu kroz zrak, za zvuk vjetra
ilk - za oponailanje zvuka pri naglom odsijecanju
ktc - za oponasanje zvuka kad se gto slomj
m1c - usklik za sitan pokret .
p/jas - za zvuk pri udarcu 0 sto meko, tekuce
s/jap - za zvuk pri udarcu ill gaZenju po vodi, .blatu
tr~s, tiif,zvJz - za jak udarac . ..
zvtc - za slab udarac.
istragu ... (KrleZa, Zastave, 3, Sarajevo, 1976,416) - Najednom me onako izne­
. buha zla misao scap za srce. (I. Raos, Prosjaci i sinovi, 600)
Usklici mogu biti i imenski dio predikata: ... to je trala1a ••. (KrleZa, isto,
1982,344) .' . .
Mogu. biti i poimeniceni:
Kad ce taj tihani ajaj-ajaj posve utihnuti? (Barac, RMH) - Spremao si joj 8VOj
»ajaoj« . .. (Marinkovic, Ruke, 176) - Ceznuo je.:. za svojom polutminom iza
spustenih perzUana u kojoj se cuje samo poboino su . .. su Lucijinih papuca po
hodnicima . .. (lsto, 70) - Crkvom je sunuo priguseni: .. aaa! (Kaleb, RMH)
773 Po sintakticko-semantickim obiljeZjima usklicima su srodne i neke
druge rijeci koje imaju.-.odredeno znacenje, ali se upotrebljavaju za poticanje:
naprijed, db/je, dli, bj~i, zbbgom, zdrllvo .. . Zbog odredenog znacenja ipak ih ne
ubrajamo u usklike.

769 Usklici imaju glasovni sklop kao i ostale rijeci, ali cesto imaju i osebu­
jan, koji nije uobicajen ni moguc u drugih rijeci (hm, thja, pst.. .), katkada
oznacuje i glas koji ne postoji u jeziku kao fonem, npr. tc (implozivni glas za
neodobravanje, cudenje), a cesto i naglasak odudara od opcihnaglasnih pravila
koja vrijede za ostale rijeei. . upotreba bez prave potrebe ovaj, ovaj, onaj, onaj, veli, yell, kaie, kaie, takoreei,
770 Usklici su otvoren skup rijeeijer se mogu tvoriti novi, i neprestano se
tvore, ali tvorbeno na sasvim osebujannacin kao sto pokazuju i primjeri u ovom
poglavlju. Tvorba usklika ima sarno neka opca obiljeZja koja se ne mogu
obuhvatiti odredenijim tvorbenim pravilima pa se postanak novih usklika i ne
smatra tvorbom, nego jezicnim stvaranjem. '
774 Medu uskllke mogle bi se ubrojiti i postapalice, rijeCi doduse s odre­
denim znacenjem, ali kojese u govoru upotrebljavaju bez toga znacenja, kao
znak da govornlk ne zna sto bi rekao pa ih qbacUje da popuni stanke, da dobije
vremena Za praVu nUsao, kao zrlak neOdnjegovaria govora, kao 'sto je npr.
takoreei, znate, znate ...
Ti su izrazi sintakticki nepovezani s reeenicom i ne izricu odredeno znacenje
te su suvisni. No kako obicno izraiavaju osjecajno raspolozenje ill govoriteljev
odnos prema govoru, imaju ulogu kao i usklici pa ih u jednom smislu mOZemo
njima i pribrojitL

771 Usklici su sintakticki potpuno sarnostalne rijeei, moZe se reci da su

zapravo nesintakticke rijeci. illazeci u reeenice, uskliCi se sintakticki ne pove­
zuju s drugim rijecima u recenici pa se odvajaju zarezom ill usklicnikom, kao sto
je dosad u navedenim primjerima. Jedino se ne odjeljuju uz vokaUve jer su im
oni po sintaktickim obiljeZjima potpuno srodni pa su neki spremni i vokative
ubrojiti u usklike. .' .
o sikare, 0 siprazi, 0 sevarje te naSe jadne zemJje! (Nazor, RMs) - 0 Jace,
Jacino - tomstarom strvinom ti zacepiSe gubicu . .. (I. G. Kovacic, n. dj., 77) - OJ,
vi mlade godinice, vi ste rumene ruiice ... (F.Ma.zuranic, n.dj. 19) - 0 Boie,
Boie, sjeti se I svih obecanja bllstavih... (Ujevic, Svakidasnja jadikovka)
- 0 mill; dragi druzi, stanite! (Marinkovic, Kiklop;~2)
Ali i u· takvim se primjerima usklik moze odijeliti zarezom u znak jace
naglasene njegove posebnosti: .
OJ, mlinovi, I moja ialost vaSa kola goni. (I. G. Kovacic, n. dj. 217) - 0, Ivane!
Zakreni vrat slijepcima; dok svijet ne ugledaju. Q,jadcin kamen, 0, jadni /judi
- ohronwaopcina, kao ija, eto! Prebio joj KIar noguGlavanovom drenovacom.
0, 0, Ivane! (lsto, 47) . ' . .

772 Onomatopejski usklici koji oponailaju rad'nje mogu biti predikat u rece­ './

nici:
. Kad sam cuo daje doslo do iiva, tresja sjekirom u vrata. (Senml, RMS)- Zviz
jednu kravu po nosu. (Kikic, R,MS) -, ... tako tres mene jednoga' dana pod
740
741
 DjeIa Hrvatske.akademije-znanosti i umjetnosti

Razred za filoloske znanosti, Knjiga 63

Sijepan Babic -.Dalibor Brozovic.,..Mllan MogoS - Slavko PaveSie­

· I v o Skarie..,. Stjepko TeZak .

.~VIJESNI PJ.tEG~E)),·GLASOVI I OBLICIlJRVAT8KOGA KNJIZEVNOG JEZIKA

IzdavaCi

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

. Globus, Nakliuillizavod, Zagreb

Za izdava¢e

MILAN MOGUS

TOMISLAV PUSEK

Urednici

RADOSLAV KATICIC

ANlTASIKIC

Korektor

BRANKO ERDELJAC

Likovna oprema

TOMISLAV PUSEK

Naklada

5000

Tisak
DELO - Tiskarna, Iijubljana 1991.