Objavljivanje ovog sveučilišnog udžbenika odobrio je Senat Sveučilišta u Zagrebu

Odlukom broj 02-2323/4-2005 dana 11. listopada 2005.

Josip Silić
Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, foto kopirati ni na bilo koji način
reproducirati bez nakladnikova pisanog dopuštenja.

FUNKCIONALNI
ST lLOVI
HRVATSKOGA
JEZIKA

6. knjiga/

Nakladnik/
DISPUT d.o.o. za izdavačku djelatnost

- - - Za nakladnika l
- • Josip Pandurić
Urednik biblioteke l urednik izdanja l

3 Krešimir Bagić
Recenzenti l
Ivo Pranjković l Josip
Stručni redaktor l
Užarević l Ivo Žanić

Ivan Marković
Likovno rješenje naslovnice l
Fabula Nova l Goran Grčić
Grafička priprema i likovna oprema l
Disput
Tisak/
Zagreb, 2006.
Zrinski d. d., Čakovec

l
::'.ft:i~~
"'t'. ~.'.',r.~4'.*h,!J·k.ifM·Ji
.·· .. . . . . .,•~..
l
~.'~~~~·~1f4~.~p' · ~.
hJ\
 TEKST l FUNKCIONALNI STILOVI

(Na primjeru znanstvenoga stila)

ad govorimo o tekstu, moramo voditi računa o razlici između gramatike

K i komunikacije te u vezi s time o razlici između značenja i smisla. Neko-
liko smo puta rekli da je gramatika model, a komunikacija ostvaraj toga mo-
dela. U tome je smislu gramatika apstraktna, a komunikacija konkretna. Tako
gledamo i na značenje i smisao. Značenje je za nas apstraktno, pa ga pridružu-
jemo gramatici, a smisao konkretan, pa ga pridružujemo komunikaciji. Aps-
traktno je ono što ne ovisi o kontekstu, a konkretno ono što ovisi o kontek-
stu. U tome su smislu gramatika i značenje nekontekstualne, a komunikacija
i smisao kontekstualne veličine. Pokažimo to na primjeru.
U gramatičkoj je strukturi Ivan kuha ručak Ivan subjekt, kuha predikat
i ručak objekt, a u semantičkoj (značenje pridružujemo semantici) Ivan "vr-
šilac radnje", kuha "radnja" i ručak "predmet radnje". (Oblik vrši/ac rabimo
umjesto oblika vršitelj jer više odgovara pojmu "apstraktno".) Tako je, daka-
ko, sa svim rečenicama (toga modela) kao gramatičkim jedinicama: Marko
kopa njivu, Stanislav piše pismo itd. I Marko je i Stanislav (kao i Ivan) sub-
jekt, i kopa i piše (kao i kuha) predikat, i njivu i pismo (kao i ručak) objekt.
I Marko je i Stanislav (kao i Ivan) "vršilac radnje", i kopa i piše (kao i kuha)
"radnja", i njivu i pismo (kao i ručak) "predmet radnje".
 188 Tekst i funkcionalni stilovi
Kao svaki model, tako i gramatiku i semantiku (u smislu o kojemu je
riječ) treba promatrati kao nešto fiksno, kao nešto što (kad je riječ o njegovu
redoslijedu) ne mijenja svoje mjesto. Mjesto je komponente Ivan i kao sub-
jekta i kao "vršioca radnje" uvijek ispred komponente kuha, a mjesto kom-
ponente kuha i kao predikata i kao "radnje" uvijek ispred komponente ručak
i kao objekta i kao "predmeta radnje". To je jedna od jezičnih univerzalija.
(Jezične su univerzalije nešto što pripada svim ili većini jezika svijeta.)
U vezi s redoslijedom komponenata rečenice kao gramatičko-semantič­
ke strukture jedna od Greenbergovih statističkih univerzalija glasi: "U izjav-
nim rečenicama s imenskim subjektom i objektom dominantan poredak je
gotovo uvijek takav da subjekt prethodi objektu" (prema Matasović 200 l:
77). Strukture u kojima subjekt prethodi objektu (to su SVO, SOVi VSO, pri
čemu je S- subiectum, subjekt, O- obiectum, objekt, V- verbum, glagol kao
predstavnik predikata) zastupljene su u 90% jezika svijeta. Tim jezicima pri-
pada i hrvatski, kao što to pokazuje struktura (SVO) komponenata rečenice
kao gramatičko-semantičke jedinice u hrvatskome jeziku. (Nema dakle govo-
ra o "slobodi reda riječi" ni u hrvatskome jeziku.)
Kada gramatičko-semantička struktura Ivan kuha ručak postaje čimbe­
nikom komunikacije? -Ona to postaje kada je kontekstualiziramo. Evo kako
to činimo.
Uključujemo je u logičku vezu sa ivan neće doći na sastanak. (U toj struk-
turi komponenta na sastanak biva- u gramatičkoj strukturi- priložna oznaka
i - u semantičkoj strukturi - "okolnost radnje". Takvoj je mjesto uvijek iza
predikata, odnosno "vršioca radnje".) U tu je vezu uključujemo zahvaljujući
smislu. Zato takvu vezu nazivamo smisaono-logičkom. U njoj komponenta
Ivan kao apstraktna osoba (kao "opća, tj. bilo koja osoba koja se zove Ivan")
postaje konkretnom ("jednom određenom osobom koja se zove Ivan").
Ako i jednu i drugu strukturu (i strukturu Ivan kuha ručak i strukturu
Ivan neće doći na sastanak) nazovemo tekstom (tekst naime možemo shvatiti
kao smisaono-logičku povezanost struktura o kakvima je riječ), prva će nam
biti tekst (l), a druga tekst (2):
(l) Ivan kuha ručak. (2) Ivan neće doći na sastanak.
Tada ćemo njihovu vezu (vezu strukture (l) i strukture (2)) nazvati kon-
tekstom. (Riječ je kontekst podrijetlom iz latinskoga jezika, u kojemu contex-
ere znači 'satkati' ili 'splesti', a contextus- 'satkan' ili 'spleten'. -Ako tekst
189
prevedemo sa .\:tivo, kontekst ćemo prevesti sa suštivo.) Lijevi će dio toga
konteksta ((l) Ivan kuha ručak) biti uzrok, a desni ((2) Ivan neće doći na sa-
stanak) posljedica toga uzroka. Uspostavit će se dakle uzročno-posljedična
veza struktura Ivan kuha ručak i Ivan neće doći na sastanak.
Takvu vezu nazivamo implicitnom jer nije izražena formalnim sredstvi-
ma- sredstvima kojima se izražava uzrok. (Implicitan potječe iz latinskoga
imp/icare i znači 'podrazumijeva se' i 'nije izričito rečeno'.) Eksplicitnom
postaje kad se ispred dijela koji znači uzrok stavi formalno sredstvo budu-
ći da: Budući da Ivan kuha ručak, Ivan neće doći na sastanak. (Dijelovi se
odvajaju zarezom jer to traže pravopisna pravila.) (Eksplicitan potječe iz la-
tinskoga explicare i znači 'izričito izrečen'.) To se može postići i formalnim
sredstvom jer, ali se tada redoslijed struktura mijenja (dio koji znači posljedi-
cu dolazi ispred dijela koji znači uzrok jer to traže stilističko-pravopisna pra-
vila): Ivan neće doći na sastanak jer Ivan kuha ručak. U tome se redoslijedu
struktura Ivan kuha ručak komunikacijski prilagođuje strukturi Ivan neće do-
ći na sastanak.
Sad se u tekstu Ivan neće doći na sastanak jer Ivan kuha ručak kompo-
nenta Ivan pojavljuje dva puta, pa ga na taj način čini zalihosnim (redundant-
nim). Da bi se oslobodio te zalihosti, komponentu Ivan u strukturi jer Ivan
kuha ručak mU enja u komponentu on, a onda komponentu on (jer predstavlja
komponentu Ivan, što znači da se Ivan opet pojavljuje dva puta) u ništicu (o):
Ivan neće doći na sastanak jer (o) kuha ručak. (Dakako da se ta ništica u tek-
stu ne bilježi.) Na taj način implicitno-zalihosna struktura Ivan neće doći na
sastanak l Ivan kuha ručak postaje eksplicitno-nezalihosnom Ivan neće doći
na sastanak jer kuha ručak.
Zamjena se zalihosnih komponenata može dogoditi i u strukturi teksta s
implicitno izraženim uzrokom: Ivan neće doći na sastanak. Ivan kuha ručak.
> Ivan neće doći na sastanak. On kuha ručak. > Ivan neće doći na sastanak.
Kuha ruL~ak. (Dakako da su i takve strukture- i jedna, i druga, i treća- ko-
munikacijski moguće, ali ne u svim tipovima teksta. One nisu svojstvene, pri-
mjerice, znanstvenomu i administrativno-poslovnomu tekstu.)
U takvu članjcnju teksta ne sudjeluje rečenica kao gramatička jedinica,
nego rečenica kao komunikacijska jedinica. (U teoriji koja se time bavi, a u
skladu s onim što smo načelno rekli o razlici između gramatike i komunika-
cije, rečenica se kao gramatička jedinica naziva potcncijalnom, a rečenica
kao komunikacijska jedinica aktualnom veličinom.) U njemu sc rečenica ne

190 Tekst i funkcionalni stilovi
člani na subjekt, predikat, objekt i priložnu oznaku (u tome im se slučaju
mogu pridružiti i atribut i apozicija), nego na temu i rernu, tj. na ono što je
uvjetovano kontekstom (tema) i na ono što nije uvjetovano kontekstom (re-
ma). Ono je što je uvjetovano kontekstom (tema) neinformativno, a ono što
nije uvjetovano kontekstom (rema)- informativno. Rema je ono što nosi (bit-
nu) informaciju. To je razlog zašto tekst ekonomizira na račun teme, a ne na
račun reme. (Tema se još zove i obavijesnim subjektom, a rema obavijes-
nim predikatom. U skladu se s time i struktura o kojoj je riječ naziva oba-
vijesnom strukturom.)
Dakako da se pri takvu članjenju (na temu i rernu) gramatika ne "gubi".
I dalje je član Ivan u Ivan neće doći na sastanak subjekt, neće doći predikat i
na sastanak priložna oznaka. U (jer) kuha ručak subjekta nema jer se nalazi
u prethodnoj strukturi (Ivan neće doći na sastanak). U tradicionalnoj se gra-
matici za takav subjekt kaže da je "skriven" ili "neizrečen" (Barić i dr. 1979:
338, § 1025; Barić i dr. 1995: 422, § 1324). Takav pristup sintaktičkoj struk-
turi rečenice ne vodi računa o onome o čemu ovdje govorimo, tj. o razlici
između gramatike i komunikacije. I ovdje ćemo reći ono što smo već nekoli-
ko puta rekli: Komunikacija nije gramatika i obrnuto, ali nema komunikacije
bez gramatike i obrnuto. Gramatika je komunikaciji ono što joj pribavlja raz-
liku, bez koje, razlike, nema komunikacije.
Za redoslijed smo komponenata rečenice kao gramatičke jedinice rekli
da je fiksan, da je subjekt uvijek ispred predikata, predikat ispred objekta i
o?jekt ispred priložne oznake. Je li tako i s redoslijedom komponenata reče­
mce kao komunikacijske jedinice?- Načelno je tako i s redoslijedom kom-
ponenata rečenice kao komunikacijske jedinice. Obavijest se (ona se prenosi
rečenicom kao komunikacijskom jedinicom) razvija tako da iz prethodne, tj.
stare (nosilac joj je tema) izlazi sljedeća, tj. nova (nosilac joj je rema). Ako je
to tako, a jest, onda ni u redoslijedu komponenata rečenice kao komunikacij-
ske jedinice načelno nema slobode. To će tako biti, primjerice, u znanstveno-
me tekstu, o kojemu ovdje govorimo. U njemu će obavijesni subjekt (tema)
biti na mjestu na kojemu je gramatički subjekt i obavijesni predikat (rema)
na mjestu na kojemu je i gramatički predikat. ("Poremećenost" je redoslije-
da komponenata rečenice kao komunikacijske jedinice uvjetovana individu-
alnostilističkim potrebama teksta. Poznato je da je tako, primjerice, u tekstu
umjetničke književnosti.)
191
Vidjeli smo da je rečenica kao gramatička jedinica, tj. izvan teksta, aps-
traktna. Čim je uključimo u tekst, postaje konkretnom. Ona to postaje, vidjeli
smo, i kad joj pri družimo drugu rečenicu unutar složene rečenice (Ivan neće
doći na sastanak jer kuha ručak). To je razlog zašto mi već složenu rečenicu
smatramo činjenicom teksta. Podjednako se to odnosi i na zavisnosloženu i
na nezavisnosloženu rečenicu. U vezi s time: Markeri su rečenica uključenih
u zavisnosloženu rečenicu bilo veznici bilo zarez (što je, kad je riječ o zare-
zu, u skladu sa smisaonim (tj. semantičkim) interpunkcijskim načelom, kak-
vo je načelo hrvatske interpunkcije). Stoga bi zarez trebalo staviti na mjesto
koje odjeljuje rečenicu od rečenice, a ne dio rečenice, kako se najčešće čini.
Usp.: U sudskom postupku protiv petero liječnika vinkovačke Opće bolnice,
okrivljeni su iznijeli svoje obrane. (U toj je rečenici zarez iza Opće bolnice
i sa struktumoga i sa semantičkoga gledišta posve nelogičan. Strukturno
je, tj. gramatički, u sudskom postupku protiv petero liječnika vinkovačke
Opće bolnice priložna oznaka, a komunikacijski sastavni dio reme iznije-
li su svoje obrane u sudskom postupku protiv petero liječnika vinkovačke
Opće bolnice.)
Budući da mi (zajedno s nekim suvremenim sintaktičarima) smatramo
uzvike i modalne izraze također posebnim rečenicama, po nama se takvi mo-
raju odvajati zarezima: Joj, boli me! i Nažalost, sve je propalo. Isto je tako s
vokativom. I onje posebna rečenica. Zato i njega moramo odvajati zarezima:
Ivane, daj mi olovku. i Daj mi, Ivane, olovku.
Po svakome se interpunkcijskom načelu (i po struktumome, i po seman-
tičkome, i po ritmo-melodijskome) zarez mora shvatiti kao činjenica komuni-
kacije uvjetovane jezičnom razlikovnošću, a ne kao puko pravopisno pravilo,
pogotovo ne kao pravopisno pravilo koje dopušta slobodu. Zarez nije uzrok,
nego posljedica komunikacije. On je u tekstu samo zato da upozori na način
na koji se komunikacija mora odvijati.
Time što smo rekli da u složenoj rečenici vidimo tekst ne mislimo reći
i da su načini organiziranja složene rečenice istovjetni s načinima organizi-
ranja teksta. U prilog tezi o složenoj rečenici kao tekstu govori i to da se svi
sadržaji koji se ostvaruju složenom rečenicom mogu ostvariti i tekstom. Teks-
tom se mogu ostvariti i sastavnost, i suprotnost, i zaključnost, i isključnost, i
uzročnost, i vremen ost, i posljedičnost itd. Razlika je samo u tome što sred-
stva kojima se to čini nisu (uvijek) ista.

192 Tekst i funkcionalni stilovi
Tako će se sadržaj složene rečenice Ivan neće doći na sastanak jer kuha
ručak. na razini teksta ostvariti ovako: Ivan neće doći na sastanak. On na-
ime kuha ručak. Upravo je to razlog zašto prvi dio stmkture Ivan neće doći
na sastanak od drugoga kuha ručak možemo odvojiti i zarezom (Ivan neće
doći na sastanak, kuha ručak.) i točkom (Ivan neće doći na sastanak. Ku-
ha ručak.) i veznim sredstvom (Ivan neće doći na sastanak. On naime kuha
ručak.).
Spomenute dvije stmkture (Ivan neće doći na sastanak. i Ivan kuha ru-
čak.) mogu se uključiti u tekst i na niz drugih načina. Svi oni (na ovaj ili onaj
način) ovise o kontekstu ili konsituaciji. Usp.: Neće doći. Kuha ručak.; Neće.
Kuha ručak.; Ne. Kuha ručak.; Kuha ručak. (uz pitanje Za.što neće doći na
sastanak?); Neće doći! Kuha ručak.; Neće! Kuha ručak! itd.
Dakako da sve te preoblike nisu svojstvene svim tekstovima. Znanstve-
nomuje tekstu, primjerice, svojstvena samo preoblika u kojoj su prisutne sve
gramatičke komponente i u kojoj su eksplicitno izraženi odnosi među njima,
dakle samo: Ivan neće doći na sastanak jer kuha ručak. i Ivan neće doći na
sastanak. On naime kuha ručak.
U znanstvenome tekstu struktura rečenice mora biti načelno neovisna o
strukturi rečenica s kojima čini kontekst. Ona je, kao i riječ, u njoj uopćena,
tj. (načelno) neovisna o kontekstu. Ona je (opet- načelno) značenjska, a ne
smisaona jedinica. Zato u njoj nema prenesenosti značenja (koja je, prenese-
nost značenja, uvjetovana smislom). U rečenici Ivan kuha ručak komponente
kuha i ručak imaju isključivo svoje (i to uopćeno) značenje (onakvo kakvo
im se daje u jednojezičnim objasnidbenim rječnicima). U njoj kuhati znači
samo 'pripremati jelo', a ručak- 'glavni dnevni obrok'. U njoj kuhati ručak
ne znači 'pričati o glavnome dnevnom obroku'. Dmgim riječima, u njoj nema
metafore kao ekspresije (kao slikovita načina izražavanja).
No to ne znači da u znanstvenome tekstu nema ekspresivnosti. Ako to
želimo shvatiti, moramo razlikovati ekspresivnost od emocionalnosti, kako
to predlaže Trojanskaja (Trojanskaja 1975: 27-86). Ekspresivnost je šira od
emocionalnosti. Ona (po Trojanskajoj) nije svojstvena samo piscu umjetnič­
koga nego i piscu znanstvenoga djela. Ako želi djelovati na čitatelja ili slu-
šatelja, znanstvenik mora uvećati snagu svoga izraza. Tako u tekstu Nema
sumnje da takav stil daje i određen šarm našoj inače smrtno ozbiljnoj histo-
riografiji izraz smrtno ozbiljna historiografija čini uvjerljivijim, pa onda i
193
prihvatljivijim. Dakle i znanstvenik mora u svoj tekst unijeti određenu dozu
strasti.
U znanstvenome će tekstu biti i anafore i paralelizma kao sredstava koji-
ma se izražava ekspresivnost tekstne sintakse.* Usp.:
Svaki je funkcionalni stil uzor sam sebi. Ne može uzor jednoga funkcional-
nog stila biti u drugome funkcionalnom stilu. Ne može administrativni ni bi-
lo koji drugi funkcionalni stil tražiti svoj uzor u beletrističkome stilu.
Ili:
U svim jimkcionalnim stilovima (..) kolektivnojezično dominira nad indivi-
dualnojezičnim. U svima je njima legalno provoditi izbor među Oezičnim)
inačicama. U svima je njima opravdano govoriti o društveno-jezičnoj svr-
hovitosti toga izbora. U svima se njima može postaviti pitanje društvene
opravdanosti inačica. U svima se njima u ime društva može govoriti: "ova
inačica da- ova ne", "ova inačica ovdje- ova ondje", "bolje ova inačica
nego ona" itd.
Takva su ekspresivna sredstva i retorička pitanja:
Zašto je standardni jezik polifimkcionalan?- Zato što je život koji prati po-
lifunkcionalan.
Ili:
Zašto smo toliko vremena i prostora posvetili razlikama između jezika kao
sustava i jezika kao standarda, odnosno razlikama između lingvističke i so-
ciolingvističke pravilnosti?- Učinili smo to i zato da upozorimo na dijalek-
tiku odnosa jezika kao sustava i jezika kao standarda( ... ).
Kao način izražavanja ekspresivnosti služe i personifikacije predmeta
istraživanja. (Personifikacija predmeta istraživanja jest davanje "osobnosti"
tomu predmetu. Kad predmet tu "osobnost" dobije, ponaša se kao da on sam
sebe istražuje.) Usp.:
Od svih fimkcionalnih stilova najveću ljubav prema jezičnim klišejima gaji
upravo administrativni stil.
* Ideju o anafori i retoričkome pitanju kao sredstvima izražavanja ekspresivnosti u znanstve-
nome tekstu uzeli smo od Marine Katnić-Bakaršić i Vesne Požgaj Hadži (Katnić-Bakaršić
- Požgaj Hadži 2005). Od njih su uzeti i primjeri.
 194 Tekst i funkcionalni stilovi
Ili:
No taj "plijen" književnoumjetnički stil ne uzima zato da bi njime funkcio-
nalne stilove od kojih ga uzima oponašao, nego zato da ih njime osmisli i
preosmisli.
Na temelju onoga što smo rekli možemo izdvojiti bitna svojstva znan-
stvenoga teksta: logičnost, objektivnost, apstraktnost, eksplicitnost, pre-
ciznost i točnost. Ona uključuju i sažetost (ekonomičnost), i postupnost, i
jasnoću, i neslikovitost, i neemocionalnost, i statičnost. Sva bi ta svojstva
trebalo posebno i temeljito opisati. (Ona ni u nas ni u svijetu nisu opisana u
cijelosti.)
Ono što podjednako zahtijevaju svi tipovi znanstvenoga teksta (i raspra-
va, i opis, i pripovijed, i razgovor), to je standardna obvezatnost. (Kako ime-
novanje tipova teksta mora poći od rezultata procesa, a ne od procesa, mi smo
riječima rasprava, opis i razgovor pridružili riječ pripovijed, koja, kao i one,
znači rezultat procesa. U tome se smislu ona razlikuje od riječi pripovijest.)
Mi ćemo ovdje navesti samo nekoliko (karakterističnih) primjera o koji-
ma suvremeni znanstveni tekstovi malo vode računa.
~nanstveni tek~t karakterizira tradicionalna normativnost, koja pretpo-
stavlJa uporabu "pnmamih" gramatičkih oblika. Ona, tradicionalna norma-
tivnost, poštuje razliku između neodređenosti i određenosti oblika pridjeva i
(pridjevnih) zamjenica, pa onda i odgovarajuću razliku u njihovoj deklinaciji
~za neodređeni oblik predviđa imeničku, a za određeni zamjeničku deklinaci-
JU). Tako će posvojne pridjeve na -ov-1-ev- i -in- (koji imaju samo neodređeni
oblik) nuditi s oblicima neodređene (imeničke) deklinacije: Kambo/ova (a ne
Kambo/ovog ili Kambo/ovoga) l Brešićeva (a ne Brešićevog ili Brdićevoga) l
Miličina (a ne Miličinog ili Miličinoga) mišljenja. U skladu će s time nuditi i
deklinaciju posvojnih (pridjevnih) zamjenica njegov, njezin i njihov: njegova
(a ne njegovog ili njegovoga) l njezina (a ne njezinog ili njezinoga) l njihova
(a ~e.njih?vog ili njihovoga) mišljenja. Isto će tako postupiti kad bude riječ o
(pndJevmm) neodređenim zamjenicama ovakav takav onakav kakav nika-
kav, nekakav i dr.: takva (a ne takvog ili takvogd) mišlj~nja. ' '
Zamjenice će i priloge netko, nešto, nekoji, nečiji, nekako, nekad(a), ne-
grije, nekamo i dr. nuditi bez prefiksa ne-: Ako tko (a ne ako netko) misli druk-
čije, neka kaže; Ako što (a ne ako nešto) ne valja, treba popraviti; Ako grije (a
ne ako negrije) bude trebalo tekst proširiti, neka ga proširi. Itd.
195
Kad se neodređene zamjenice nitko, nikoji, ničiji, nikakav i nijedan rabe
s prijedlozima, prijedlozi se umeću između ni i tko, ni i koji, ni i čiji, ni i ka-
kav i ni ijedan: ni od koga, ni od čega, ni od kojeg, ni od čijeg, ni od kakva,
ni od jednog, ni pred kim, ni pred čim, ni pred kojim, ni pred čijim, ni pred
kakvim, ni predjednim itd. Usp.: Ni od koga nije mogao dobiti odgovor, Ni uz
koje uvjete na to ne želi pristati, Ni na koji način tim postupkom ne može po-
stići cilj, Ni s kim o tome nije razgovarao itd. To se pravilo sve manje poštuje,
pa se umjesto ni od koga rabi od nikoga, umjesto ni od kakva- od nikakva,
umjesto ni s čim- s ničim itd.
Norma će o kojoj je riječ tražiti da se poštuju zakonitosti djelovanja ne-
određenosti i određenosti kategorije, pa onda i načina njezina izražavanja.
Tako će, primjerice, nuditi neodređeni oblik pridjeva ondje gdje vlada zako-
nitost neodređenosti: Pred nama je nov (a ne novi) problem, Nedokažljiva (a
ne nedokažljivog ili nedokažljivoga) mišljenja treba se kloniti itd.
U vezi je s krivim odnosom prema kategoriji neodređenosti i određenosti
i sve češća uporaba riječi jedan u ulozi neodređenoga člana. Umjesto Pritom
je naišao na problem koji mu je zadao dosta muke rabi se Pritom je naišao na
jedan problem koji mu je zadao dosta muke, umjesto To je za nj bio nerješiv
problem - To je za nj bio jedan nerješivi problem itd.
Posvojno-povratnu zamjenicu nudit će uvijek kad je posrijedi isti sub-
jekt: Svoja razmatranja (a ne naša razmatranja) uskladit ćemo s takvim teo-
rijsko-metodološkim postupcima, Svoja razmatranja (a ne vaša razmatranja)
uskladit ćete s takvim teorijsko-metodološkim postupcima itd.
U vezi prijedloga nad, pod, pred, uz, za, u, na sa zamjeničkim enklitika-
ma me, te, se, nj i nju tražit će da se poštuju ova pravila:
l. Prijedlozi pod, nad, pred i uz u vezi s enklitikama me, te, se i nju dobi-
vaju kratko silazni naglasak i dugo završno ii: podii me, podii te, podii se, podii
nj i podii nju. (Tako biva i s ostalima navedenim prijedlozima: nad, pred i uz.)
2. Prijedlozi za, na i u u vezi s enklitikama me, te, se i nju dobivaju du-
gouzlazni naglasak: za me, za te, za se i za nju. (Tako biva i s ostalima nave-
denim prijedlozima: na i u.)
3. Prijedlozi na, za i u u vezi s enklitikom nj dobivaju dugosilazni nagla-
sak: na nj, za nj i unj.
U administrativno-poslovnome se i razgovomome funkcionalnom stilu i
u nesuprotstavljivim i u suprotstav ljivim uporabama u takvim vezama pojav-

196 Tekst i funkcionalni stilovi
ljuju samo naglašeni oblici spomenutih zamjenica. Tako se u njima rabi Na
njega se osvrću svi koji o tome pišu i Na njega se osvrću svi, a na nju samo
neki koji o tome pišu. (U znanstvenome će se funkcionalnom stilu u prvome
primjeru rabiti na nj.) U novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu te
se uporabe najčešće miješaju.
Suvremena je norma posebno osjetljiva kad je riječ o prodoru (najčešće
iz engleskoga jezika) u hrvatski standardni jezik analitičkih konstrukcija, ko-
je, dakako, njemu nisu svojstvene. Takve su konstrukcije preplavile suvreme-
ni hrvatski standardni jezik, i to u svim njegovim funkcionalnim stilovima.
Gotovo bi se moglo reći da one nisu stvar potrebe hrvatskoga standardnog
jezika, nego stvar mode (usuđujemo se reći- "potkrijepljene" ideologijom).
Zar to ne potvrđuju konstrukcije poput Pula film festival, Zagreb film festival,
pa čak i Zagreb Film Festival, itd.? Što je natjeralo ljude da Pulski filmski fe-
stival pretvore u Pula film festival? Zašto konstrukcije tipa doping-kontrola
ne bi smjele glasiti dopinška kontrola? Imamo klimatske uvjete i klimatska
lječilišta, ali i klima-uređaj i klima-komoru. Zar klimatski uređaj (ili možda
preciznije klimatizacijski uređaj) i klimatizacijska komora nisu dostojni hr-
vatskoga jezika? - Zbog mode ("potkrijepljene" ideologijom) suvremena je
norma hrvatskoga standardnog jezika u prosudbi takvih konstrukcija sve ne-
moćnija. Protiv te su norme i sve moguće tehnologije i sva javna glasila.
Znanstveni se tekst mora držati i specifičnih stilističkih pravila.
Postoji opće stilističko pravilo da se od dva i tri istovrsna gramatička
oblika pridjeva i (pridjevnih) zamjenica -agal-og, -ega/-eg, -ome/-omu/-om i
-emu/-em kad su jedni pored drugih oblici na -oga, -ega, -ome, -o mu i -emu
stavljaju:
l. ako su dva- na prvo, a oblici na -og, -eg, -om i -em na drugo mjesto:
(hrvatski standardni jezik) (G) hrvatskoga standardnog jezika, (D) hr-
vatskomu standardnom jeziku, (L) o hrvatskome standardnom jeziku;
(naš hrvatski jezik) (G) našega hrvatskog jezika, (D) našemu hrvatskom
jeziku, (L) o našemu hrvatskom jeziku;
2. ako su tri - na prvo i drugo, a oblici na -og, -eg, -om i -em na treće
mjesto:
(suvremeni hrvatski standardni jezik) (G) suvremenoga hrvatskoga stan-
dardnog jezika, (D) suvremenomu hrvatskomu standardnom jeziku, (L) o
suvremenome hrvatskome standardnom jeziku; (na.~ hrvatski standardni
197
jezik) (G) našega hrvatskoga standardnog jezika, (D) našemu h~a~sko­
mu standardnom jeziku, (L) o našemu hrvatskome standardnom JeZiku.
Kraće: Ako ima više istovrsnih oblika o kojima je riječ, prvi će, drugi,
treći itd. biti na -oga, -ega, -omu, -emu i -ome, a zadnji na -og, -eg, -om i -em.
Ako je pak samo jedan pridjev, odnosno samo jedna (pridjevna) zamjenica,
onda će oni biti na -oga, -ega, -omu, -emu i -ome:
(hrvatskijezik) (G) hrvatskogajezika, (D) hrvatskomujeziku, (L) o hrvat-
skomejeziku; (naš jezik) (G) našega jezika, (D) našemu jeziku (L) onašemu
jeziku.
(Iz primjera se vidi da će dativ biti na -omu i na -emu, a lokativ na -ome
i- kao u dati vu- na -emu, jer je riječ o prijeglasu.)
Tipovi su znanstvenoga teksta opis, rasprava i pripovijed organizirani
pisanim, a tip razgovor govorenim jezikom. Pisani je jezik podl?_žan rit~~­
-melodijskim, a govoreni logičkim zakonitostima. Zato će red?sl~Jed enk~Itl­
ka (naslonjenica) biti drukčiji u pisanome nego u govore? ome Je~I~U. U P_Isa-
nome će jeziku stajati iza naglašene riječi (u tome se smislu enkhtike naziva-
ju i zanaglasnicama), a u govorenome jeziku ondje gdje to tr~ži logika tij~ka
govora. Tako će enklitika (naslonj enica, zanaglasnica) je u pisanome obhku
teksta koji slijedi biti ili iza stoička ili iza sukladna: Stoička je teorija zaklju-
čivanja sukladna s učenjem o sudu i Stoička teorija zaključivanja sukladna
je s učenjem o sudu. U govoren ome će tipu jezika stajati obično iza teorija:
Stoička teorija je sukladna s učenjem o sudu.
Znanstveni stil (u skladu sa svojom apstraktnošću i implicitnošću) mo-
ra rabiti instrumental sredstva i bez neproizvedenoga i bez proizvedenih
prijedloga putem, preko, posredstvom, pomoću i sl. Tako, primjerice, u njemu
instrumental sredstva imenice televizija mora glasiti televizijom, a ne putem
(preko, pomoću i sl.) televizije. Usp.: Takve se vijesti šire najčešće televizi-
jom, a ne: Takve se vijesti šire najčešće putem televizije.
Tako treba biti i s lokativom mjesta (prostora) i s genitivom vremena. U
lokati vu treba rabiti neproizvedeni prijedlog u, a ne proizvedene prijedloge u
području, u oblasti, na polju i sl. Usp.: U znanosti takvo se što ne bi smjelo
pojaviti, a ne: U području znanosti takvo se što ne bi snije/o pojavi~i. U ge~
nitivu pak vremena treba rabiti neproizvedeni prijedlog za, a ne prOizvedeni
prijedlog za vrijeme. Usp.: To se dogodilo za vladanja cara Josipa Franje
II., a ne: To se dogodilo za vrijeme vladanja cara Josipa Franje II. Isto tako
 Tekst i funkcionalni stilovi
198
i neproizvedeni prijedlog radi i genitiv (u funkciji genitiva svrhe), a ne pro-
izvedene prijedloge u svrhu i u cilju. Usp.: Tako je postupio radi približava-
nja djeci, a ne: Tako je postupio u svrhu (u cilju) približavanja djeci. (Kad
je već riječ o prijedlogu radi, norma upozorava na to da se ne smije zamjenji-
vati s prijedlogom zbog. Prijedlogom se naime radi iskazuje namjera (svrha,
cilj), a prijedlogom zbog uzrok. Jedno je Učinio je to radi njih ("oni" su cilj
njegova postupka), a drugo Učinio je to zbog njih ("oni" su uzrok njegova
postupka).)
Slična pravila norma znanstvenoga stila nudi i za neproizvedene i pro-
izvedene veznike. (Neproizvedeni su veznici leksičko-gramatički nemotivi-
rani, a proizvedeni leksičko-gramatički motivirani veznici.) U skladu su s
apstraktnošću znanstvenoga stila neproizvedeni veznici ako, da, kako itd., a
proizvedeni veznici u vrijeme kad, pod uvjetom da, na način kako itd., npr.:
Zadovoljit će ako uzme u obzir i drugo mišljenje, a ne: Zadovoljit će pod uvje-
tom da uzme u obzir i drugo mišljenje.
Znanstveni stil ne voli "višak" značenja, pa onda ni iskazivanje jednoga
istoga značenja dvjema ili s više riječi istoga značenja. Drugim riječima, ne
voli pleonazme. On rabi samo no (No nije znao kako da to razriješi) ili samo
međutim (Međutim nije znao kako da to razriješi), a ne i jedno i drugo (No
međutim nije znao kako da to razriješi). (No i međutim imaju isto značenje.)
Isto će tako rabiti ili samo desetak (Za potvrdu je naveo desetak primjera) ili
samo oko deset (Za potvrdu je naveo oko deset primjera), a ne i jedno i dru-
go (Za potvrdu je naveo oko desetak primjera). (Čestica oko znači isto što i
sufiks -ak.)
Rekli smo da je jedno od temeljnih svojstava znanstvenoga stila jedno-
značnost. Zato on ne trpi sinonime (suznačnice) ni kao istoznačnice ni kao
sličnoznačnice. To je odgovor onima koji opravdavaju uporabu dviju ili više
riječi s istim značenjem- jer ne žele biti "monotoni".
Logičnost i preciznost znanstvenoga stila zahtijevaju da se ne narušava-
ju odnosi u komunikacijskome trokutu (tako mi nazivamo (su)odnose unutar
ja-ti-on). Ono što se vezuje uzja (uz osobu koja govori) tvori se od osnove
ov-, ono što se vezuje uz ti (uz osobu s kojom se govori) - od osnove t-, a
ono što se odnosi na on (na osobu o kojoj se govori) - od osnove on-. Tako
će se uzja vezivati ovaj, ovdje, ovamo, ovuda, ovakav itd., uz ti- taj, tu, ta-
mo, tuda, takav itd., a uz on - onaj, ondje, onamo, onuda, onakav itd. Ovaj
znači 'onaj koji je uz ja', ovdje- 'mjesto u kojemu je ja', ovamo - 'kreta-
199
nje usmjereno prema ja' itd.; taj- 'onaj koji je uz ti', tu- 'mjesto u kojemu
je ti', tamo- 'kretanje usmjereno prema ti' itd.; onaj- 'onaj koji je uz on',
ondje- 'mjesto u kojemu je on', onamo- 'kretanje usmjereno prema on' itd.
Zato je npr. tamo logično vezivati uz ti i sa značenjem 'k tebi', onamo -uz
on i sa značenjem 'k njemu', tu- uz ti i sa značenjem 'kod tebe', ondje- uz
on i sa značenjem 'kod njega'. Kadja i on (personalizirat ćemo ih) budu išli
k tebi, ići će tamo; kad budu kod tebe, bit će tu; kad ja ili ti i ja i ti budu išli
k njemu, ići će onamo; kad ja ili ti ija i ti budu kod njega, bit će ondje. Me-
đutim se gotovo u cjelini komunikacije tamo rabi i u značenju 'k tebi', i u
značenju 'kod tebe', i u značenju 'k njemu', i u značenju 'kod njega'. Tak-
vo niveliranje jest u skladu s ekonomijom komunikacije, ali to ne znači da
primarne (tj. tradicionalne) načine izražavanja odnosa o kojima je riječ treba
napustiti. Oni će se izražavati ondje gdje je (a ne: tamo gdje je) stroža kontro-
la komunikacije, a to je, u prvome redu, u znanstvenoj komunikaciji. Time se
ujedno osigurava kontinuitet hrvatskoga standardnog jezika, a onje, kontinu-
itet, nešto bez čega hrvatski standardni jezik (kao ni bilo koji drugi standardni
jezik) ne može opstati.
Odnosi se komunikacijskoga trokuta o kojemu je riječ nalaze i u tekstu.
Ono što se nalazi s lijeve strane pisca pripada članu ja, a ono što se nalazi s
desne strane pisca - članu ti. Ono pak što se nalazi izvan "dometa" člana ja
i člana ti pripada članu on. Tako će, primjerice, primjeri koje smo naveli kao
potvrdu tvrdnje (zato se nalaze s lijeve strane) biti ti (primjeri), a primjeri ko-
je ćemo navesti kao potvrdu tvrdnje (zato će se nalaziti s desne strane)- ovi
(primjeri). Primjeri će pak koji su izvan "dometa" člana ja i člana ti biti oni
(primjeri): Oni primjeri koje smo naveli ranije ... i Oni primjeri koje ćemo na-
vesti kasnije ... (U administrativno-poslovnome stilu za ovi (primjeri) kaže se
sljedeći (primjeri). Međutim ne bi bilo u redu kad bi se tako reklo, a često se
kaže, i u znanstvenome stilu.)
Pokaznu će zamjenicu ovaj (pa onda i ovakav, ovoliki dr.) pisac rabiti i
onda kad se bude osvrtao na područje (knjigu, raspravu, poglavlje, dio knjige
i sl.) u kojemu obrađuje (ili će obrađivati) odgovarajući sadržaj. (Dakako, to
područje mora biti imenovano.) Usp.: U ovoj knjizi govorimo (ili govorit će­
mo) o problematici o kojoj se ne zna mnogo.
Tipovi su znanstvenoga teksta, rekli smo, rasprava, opis, pripovijed i
razgovor. Raspravu bismo i opis mogli nazvati statičnim, a pripovijed i raz-
govor dinamičnim tipovima teksta. U raspravi i opisu naime glavnu ulogu

200 Tekst i funkcionalni stilovi
imaju predmet i svojstvo predmeta, a u pripovijedi i razgovoru radnja i okol-
nost radnje. Zato će u raspravi prevagu imati imenica i pridjev, a u pri povij edi
i razgovoru glagol i prilog. Raspravu dakle i opis karakteriziraju imeničnost
(supstantivnost) i pridjevnost (atributivnost), a pripovijed i razgovor glagol-
nost (verbalnost) i priložnost (adverbalnost). (U čimbenike statičnih tipova
znanstvenoga teksta mogli bismo uključiti još i broj, pa njegovo svojstvo
nazvati brojevnošću (numerativnošću). I broj je naime uz imenicu, pridjev,
glagol i prilog član samoznačnih (autosemantičnih) jedinica koje čine sadržaj
znanstvenoga teksta. (Supstantivnost, atributivnost i numerativnost možemo
kraće nazvati nominalnošću.) Upravo je zahvaljujući (i) njima takva, samo-
značna, i rečenica znanstvenoga teksta.) Mi ćemo se u ovome svom radu te-
meljitije pozabaviti samo raspravom (kao modelom rada na tekstovima funk-
cionalnih stilova).
Prije toga moramo pokazati kako između rečenice i teksta postoji prije-
ko potrebna veza. Logično je naime očekivati da između rečenice i teksta u
kojemu će se rečenica naći dođe do odgovarajuće semantičko-strukturne ve-
ze. Isto je tako logično da do takve veze dođe i među komponentama jedno-
stavne i među komponentama složene rečenice. Takva semantičko-strukturna
veza vodi k jedinici iznad rečenice, koja se zato zove nadrečenična jedinica
ili diskurs. Kako to biva, pokazat ćemo na tekstu:
Prva je svrha pridjevima u Vili boja, a druga dimenzija.
U međusobnome su kontrastu dane crna boja (3. strofa) i bijela (6-8), a spo-
redne su rumena (5) i metaforičke zamjene za žutu boju kose (2) i za boju pu-
ti (8). Za isticanje spomenute suprotnosti između crne i bijele boje Lucić se
poslužio simbolikom glasova. Vokalno gaf (koje čini slog) u pri djevu čaru)
nema uopće u četiri strofe (4, 5, 9, 10), a inače se pojavljuje od l do 6 puta.
Samo u 3. strofi, gdje se nalazi pridjev čarn, ono je upotrijebljeno 9 puta.
Nasuprot tome može se govoriti o simbolici vokala i u strofi 7. i 8. Doduše,
do te simbolike Lucić dovodi postupno. Naime pridjev bil upotrijebljen je i u
6. strofi, gdje prevagu još ima vokal a. U simbolici vokala i u te tri strofe Lu-
cić primjenjuje gradaciju njegove frekvencije: dok se u 6. strofi javlja svega
15 puta, u 7. strofi postaje najčešći vokal (dolazi 24 puta), a frekvencija mu
u 8. strofi raste na 29. Na taj je način postignut i akustički kontrast između
dviju boja koje dominiraju u pjesmi.
Kako se u navedenome tekstu uspostavlja veza? - Međusobni kontrast
vezuje se uz boje, sporedne- uz boje, metaforičke zamjene - uz boje, spa-
201
menuta suprotnost- uz kontrast i vokalno r- uz glasovi (veza je semantič­
ka); inače se pojavlj~lje vezuje se uz g (supstitut za ono), ono- uz vokalno[,
javlja se- uz g, postaje- uz g i dolazi- uz g (veza je strukturno-semantič­
ka); mu se vezuje uz vokal a, između dviju boja- uz crna i bijela boja (veza
je strukturno-semantička); do te simbolike vezuje se uz simbolika, te t~i strofe
-uz strofe (veza je strukturno-semantička); koje (slogotvorno r) vezuJe se uz
vokalno r i koje (dominiraju)- uz dvije boje (veza je strukturno-semantička);
njegove '(pekvencije) vezuje se uz vokal i (veza je strukturno-semantička);
gdje (prevagu ima) vezuje se uz u 6. strofi i gdje (se nalazi)- uz u 3. strofi
(veza je strukturno-semantička). Kao međutekstna veza služe samo (u 3. stro-
fi), nasuprot tome, doduše, naime, na taj način i anteponirane priložne oznake
prijedložno-imeničnoga podrijetla za isticanje (spomenute suprotnosti), do te
simbolike, u simbolici (vokala), u te tri strofe, u 6. strofi i u 7. strofi (između
crne i bijele boje) (veza je strukturno-semantička). Takva je međutekstna ve-
za uspostavljena i ponavljanjem imena Lucić.
U tekstu se pojavljuju iskazi sa samostalnom obaviješću koje čini slog u
pridjevu čarn, gdje se nalazi pridjev čarn i gdje prevagu ima vokal a, pa se
zato ili stavljaju među zagrade ili se odvajaju zarezima. Oni su takvi, iako su
uključeni u tekst sredstvima kojima se uključuju rečenice u složene rečeni­
ce, u biti činjenica teksta. To treba naglasiti jer o tome ovisi hoće li se i, ako
hoće, kakvim pravopisnim sredstvima uključiti u složenu rečenicu, pa onda
složena rečenica u tekst. (O svemu će tome posebno biti govora u tekstovima
koji slijede.)
Iz općih svojstava znanstvenoga stila izlazi njegova neosobnost (imperso-
nalnost). Zato se pisac znanstvenoga teksta može služiti i prvim licem jednine
i prvim licem množine i, u skladu s time, "neutralnim" licem (predstavljenim
bilo u trećemu licu jednine s povratnom zamjenicom se bilo trpnim stanjem
glagola). Tako je svejedno hoće li pisac reći U prvome poglavlju govorim o ... ,
U prvome poglavlju govorimo o... ili U prvome poglavlju govori se o ...
Nominalnost znanstvenoga teksta dopušta da se njegovu sadržaju pristu-
pi i prezentom i futurom prvim, pa (u određenim okolnostima) i kondiciona-
lom prvim. Tako se može reći i Zato u raspravi i opisu imaju prednost imeni-
ca i pridjev ... i Zato će u raspravi i opisu imati prednost imenica i pridjev ... i
Zato bi u raspravi i opisu imali prednost imenica i pridjev... Hoće li se pak re-
ći na jedan, drugi ili treći način, odlučit će sam pisac u skladu s (općim) funk-
cionalnostilističkim pravilima koja mu stoje na raspolaganju.

202 Tekst i funkcionalni stilovi
Sad ćemo opisati neke posebnosti strukture i semantike znanstvenoga
teksta s posebnim osvrtom na raspravu.
Jedna je od tih posebnosti anteponiranost zavisne surečenice. Usp.:
l. Da je pjesništvo znatno starije od modernističkoga u podlozi Ces arićeva
nadahnuća, vidi se i po metričkome ustroju stihova i rimovanih strofa.
2: 1ko, usporedimo pojedine pridjeve u različitim govornim situacijama,
vuljet cemo da postoje velike razlike u percepciji veličine.
3: Kao što se iz naslova vidi, teorijski je najpretencioznije prvo poglav-
lje.
~azl~_gje t~~~ t~j što s_e ~ a_nteponiranoj zavisnoj surečenici nalazi poziv
na slie?ecl sadrza~ 1 sto ~.nJOJ p1sac uspostavlja vezu s odgovarajućim meto-
d~los~~m postupc1~a koJlma se služi ili koje supostavlja jedne drugima. Na
t~J nacm uspostavlJa vezu prethodnoga teksta sa sljedećim, pa takve (antepo-
mrane) surečeni ce služe i kao sredstva međutekstne veze.
U takvi:U se anteponirani~. zavisnim sure čeni cama, u skladu s logikom
teksta, vrlo cesto nalaze eksphc1tna vezna sredstva (najčešće) upućivačkoga
karaktera. Usp.:
1.. Ka~o ~e ~~a. posljedica dodira među govornicima raznih jezika i posu-
đzvallja ;ezzcnzh elemenata, nazvat ćemo je kontaktnom srodnošću.
Kad do toga dođe, takav događaj nazivamo promjenom u jeziku.
2. _Da bi (0) pokazali neopravdanost normiranja, pozivaju se na lingvi-
stzku.
~. Tek ako tako promatramo jezik, moći ćemo ga ispravno opisati. (Tu je
1 tek konektor anaforičko-kataforičkoga tipa.)
• • v~ takvu se položaju zavisne surečenice znadu automatizira ti te postati
hptcmm sredstvima međutekstne veze. Usp.:
Daje tako, Nla bi sintaksa vrlo jednostavna.
_U tome su se smislu neke zavisne surečenice s veznikom da izdvojile iz
takvth -~truktura te postale pravim konektorima modalnoga podrijetla: da se
razumijemo: da ne bi bilo nesporazuma, da svima bude jasno, da se ods·trani
svaka sumn;c:, da se ne bi krivo shvatilo i sl. Usp.:
203
Da se razumijemo, tomu se problemu može pristupiti i onako kako mu je
pristupio spomenuti autor.
Takvu ulogu imaju i anteponirane surečenice s participijalnom konstruk-
cijom iskazanom glagolskim prilogom sadašnjim ili glagolskim prilogom
prošlim. Usp.:
Polazeći u svim svojim razmatranjima od isticanja kulturne determi-
niranosti prosvjetiteljske funkcije srednjovjekovne književnosti, Broz
ne zapostavlja ni nacionalnoegzistentnu, obrambenu ulogu toga kom-
pleksa.
I tu ima automatiziranih konstrukcija: Imajući u vidu ... , Vodeći računa
o ... , Znajući da ... itd., koje (takve) znadu prijeći iz jedne kategorije u drugu.
Tako dobivamo npr. proizvedene prijedloge tipa zahvaljujući (s dativom) i
isključivši (s akuzativom) (koji u toj ulozi, dakako, ne moraju biti anteponi-
rani).
Često se u toj ulozi (sredstva međutekstne veze) znadu pojaviti anteponi-
rane zavisnoupitne surečenice:
Zašto smo tako postupili, obrazložit ćemo u sljedećemu poglavlju.
I samostalna pitanja, uvodeći u sljedeći sadržaj, mogu poslužiti kao sred-
stva međutckstne veze:
l. Na koji ćemo način to dokazati?
2. Koja bi nam metoda tu mogla pomoći?
3. Kako smo to uradili? (Evo kako.) Itd.
U toj ulozi mogu, dakako, biti i pitanja kao dijelovi glavne zavisnoupitne
surečenice:
Što ćemo učiniti kad nam druga metoda bude nudila drugačija rješe-
nja?
Kao uvod u sljedeći sadržaj mogu poslužiti i primjeri ponude izražene
imperativom:
l. Poslužimo se prvim primjerom iz druge periferne europske književno-
sti.
2. Pokuc~ajmo to objasniti ovako.
 205
204 Tekst i funkcionalni stilovi

3. Razmotrimo nekoliko primjera. Itd. Ta historijska odluka Ljudevita Gaja i njegovih sljedbenika bila je sud-
bonosna za daljnji razvoj hrvatskoga književnog jezika.
Međutekstnim veznim sredstvima može poslužiti i pennutacija redoslije-
da komponenata rečenice. Usp.: Posebno se to odnosi na uopćenu zamjenicu to:

l. Svoj metodološki pristup Ljubić objašnjava prirodom književne građe.
2. Osjeća se to iz opsega pažnje koja je u Historiji dodijeljena tim spi-
sima.
3. Značenje i cjelokupni domet istraživačkog napora u domeni srednjo-
vjekovne hrvatskoglagoljske književnosti posebno je ocijenio Branko
Vodnik.
4. SvJetsku slavu zadobio je knjigom De institutione bene vivendi per
exempla sanctorum.
5. Zbivalo se to krajem dvadesetih i početkom tridesetih godina 16. sto-
ljeća. Itd.
Naravno, takva permutacija ne izaziva nikakvu stilsku obilježenost.
. Ka_o uvodno sredstvo služi i anteponiranost priložnih oznaka (najčešće
mJesta 1 vremena):
U razdoblju nakon Tridentinskoga sabora Marulićev je spis prihvaćen
gotovo programatski.
Vrlo se često iza njih stavlja zarez, što nije u skladu ni sa strukturnim ni
sa semantičkim interpunkcijskim načelom, kakvo je, semantičko, načelo i hr-
vatske interpunkcije.
Jedno su od najčešćih (i najuobičajenijih) sredstava mcđutekstne veze
lične zamjenice trećega lica jednine i množine:
(Takva su veza tekstovi.) Oni su važni i za opću nacionalnu povijest i za
sve njezine pojedinačne odsječke.
One se mogu pojaviti i kao supstituirane nulom:
(0) Važni su i za opću nacionalnu povijest i za sve njezine pojedinačne
odsječke.
Takve su i pokazne zamjenice koje se odnose na drugo lice (v. načela ko-
munikacijskoga trokuta str. 198-199):
To znaa da se spoznajnim putem s lakoćom mogu svladati jezične zako-
nitosti.
Ulogu sličnu toj imaju i prilozi upućivačkoga karaktera tu, ondje, tamo,
odande, odatle, odonud, otud, otad(a), tako i dr.:
l. Otada i Maretićeva nadstudiranost.
2. Tako autor i napetim štivom i efektnim egzemplijiciranjem ispunja
stranice Institucije.
3. Odatle anomalija u upotrebi riječi "evo".
4. Ondje se mogu naći i drugi dokazi za tu tvrdnju.
Takve su poveznice i posvojne zamjenice njegov, njezin i njihov:
l. Njegova monografija o Preradoviću i do danas ostaje najpotpuniju
književnopovijesna studija o tome vrhunskom pjesniku preporodnoga
razdob(ja.
2. Njihovim aparatom koriste se i u bogoslovskim latinskim pjesmama.
Isto tako i posvojno-povratna zamjenica svoj:
Svoju studiju koncipirao je Bratulić kao svestranu analizu.
Često se pojavljuju kao sredstva međutekstne veze pokazne zamjenice s
neproizvedenim (tvorbeno nemotiviranim) i proizvedenim (tvorbeno motivi-
ranim) prijedlozima osim toga, pored toga, prije toga, u vezi s time, u skladu
s time, usprkos tomu, unatoč tomu i dr.:
l. Osim toga objavljen je i veći broj djela iz kroatističko ga jezikoslov-
lja.
2. U vezi s time pojavila su se i drugačija mišljenja.
Kao izrazi upućivanja na početni dio sadržaja, pa onda tako i kao sredstva
međutekstne veze, javljaju se izrazi tipa na početku, u uvodnome dijelu i sl.:
Na početku svoga izlaganja naveo je nekoliko mWjenja s kojima se ne
slaže.

206 Tekst i funkcionalni stilovi
Suprotni su im izrazi koji upućuju na završni dio sadržaja napokon, na
kraju, sve u svemu i sl.:
Na kraju želimo kazati da će udžbenici moći pridonijeti onoliko duhov-
nomu preodgoju koliko je dobar i sposoban nastavnik.
U formalnome se smislu kao sredstva međutekstne veze pojavljuju:
a) izrazi koji iskazuju uzrok naime,jer, zbog (toga i sl.):
On naime smatra da ono što daje stilističku vrijednost (obilježenost) po-
jedinim "stilemima" nije njihov oblik, smisao ili struktura, nego zvukov-
no ostvarenje;
b) izrazi koji iskazuju način tako, na (taj, isti, sličan, drugi ... ) način, po-
put toga, u skladu s time i sl.:
l. Tako autor i napetim štivom i efektnim egzemplificiranjem ispunja
stranice Institucije.
2. Na isti je način obrazložio i drugu tezu.
e) izrazi koji iskazuju namjeru radi (toga i sl.) i poradi (toga i sl.):
Radi toga je krenuo u nova istraživanja.
d) izrazi koji iskazuju vrijeme tada, otad(a), odonda, od toga vremena
i sl.:
Otad se počeo baviti drugim problemima.
e) izrazi koji iskazuju sastavnost također, i, ni i sl.:
Oni se također bave njime, ali na drugi način.
I on misli da bi to trebalo drukčije rješavati.
Ni česticama ne pristupaju svi na isti način.
(Izrazima se također, i i ni iskazuje i intenzitet sadržaja onoga uza što se
nalaze.)
f) izrazi koji iskazuju suprotnost i suprotstavljenost no, međutim i pak:
l. No važnije od njihova pisanog lika jest ponašanje takvih višečlanih
brojeva u sročnosti.
2. Mislim međutim daje posve nepotrebno i kontraproduktivno te razlike
umjetno povećavati.
207
3. Naš autor pak misli posve drukčije.
(O vezama sredstva no i zavisnosloženih veznika tipa No ako je tako,
onda se možemo upitati što je Kačić upravo mislio o narodnoj pjesmi? govo-
rimo na str. 208.)
g) izrazi koji iskazuju zaključak dakle, zato, stoga, prema tome i sl.:
l. Slijedi dakle ovakav zaključak.
2. Zato treba voditi računa i o takvim mišljenjima.
3. Stoga možemo s pravom reći daje XV stoljeće prijelomno u povijesti
hrvatskoga (la1jiževnog) jezika.
h) izrazi kojima se iskazuje izuzetak iz prethodnoga sadržaja samo, je-
dino i sl.:
Samo se on s time može složiti.
Samo može značiti i stanovitu ogradu od iskazana mišljenja ili stano-
vit dodatak iskazanu mišljenju. I u tome značenju može poslužiti kao vezno
sredstvo:
Samo bi trebalo uzeti u obzir i druga mišljenja o tome.
Kao sredstva međutekstne veze služe i čestice još, baš, tek, ipak i dr.:
l. Jošje zanimljivije i, po mome mišljenju, za starije tekstove osobito re-
levantno Bratulićevo poimanje interpretacije.
2. Tek konačna pobjeda vukovaca na kraju stoljeća pojavom "Hrvatsko-
ga pravopisa" likvidira napokon tu ilirsku varijantu.
3. Ipak je trebalo uzeti u obzir i druga, pogotovo suprotna, mišljenja.
Komparativima se i superlativima izražavaju odnosi, pa, u tome smislu,
i oni služe kao sredstva međutekstne veze:
l. Jasniji je bio u prvome poglavlju.
2. Najoštriji su prigovori dolazili iz Dalmacije.
Slična su im leksička sredstva tipa drukčije i sl.:
Drukčije on to nije ni mogao riješiti.
Rekli smo da je za nas već složena rečenica tekst. Sad ćemo reći nešto o
načinima povezivanja surečenica u složenu rečenicu i odgovarajućim načini-
208 Tekst i funkcionalni stilovi
ma povezivanja rečenica u tekst. Postoje naime adekvatna, ali ne i istovjet-
na, sredstva kojima se to čini. Već smo pokazali kako se to čini kad je riječ o
uzroku (kauzalnosti) (usp. naime), načinu (modalnosti) (usp. tako), vremenu
(temporalnosti) (usp. tada), namjeri (finalnosti) (usp. radi), uvjetu (kondicio-
nalnosti) (usp. onda), atributu (atributivnosti) (usp. takav i njegov), sastav-
nosti (kopulativnosti) (usp. također), suprotnosti (adverzativnosti) (usp. me-
đutim), zaključnosti (konkluzivnosti) (usp. zato) i isključnosti (ekskluzivno-
sti) (usp. samo). Sad ćemo reći nešto o tome kako se kombinacijom veznih
sredstava nezavisnosloženih rečenica s veznim sredstvima zavisnosloženih
rečenica dolazi do sredstava međutekstne veze.
U samostalnoj uporabi vezna sredstva nezavisnosloženih rečenica imaju
samo anaforički, a u kombinaciji s veznim sredstvima zavisnosloženih reče­
nica anaforičko-kataforički karakter. Takve su kombinacije pa ako, pa kad,
pa kako ... ; a ako, a kad, a kako ... ; ali ako, ali kad, ali kako ... Kad se takva
sredstva rabe unutar (složene) rečenice, ispred njih se stavlja točka-zarez:
l. Kad takvo ako ne prati a, ispred njega stavljamo zarez; a kad ga prati,
ispred njega stavljamo točku-zarez.
2. Ako takvo ako ne prati a, ispred njega stavljamo zarez; ali ako ga pra-
ti, ispred njega stavljamo točku-zarez.
Vezna sredstva a ako, a kad, a kako ... na razini teksta postaju ako pak,
kad pak, kako pak. .. , a vezna sredstva ali ako, ali kad, ali kako ... - no ako, no
kad, no kako ... ili međutim ako, međutim kad, međutim kako ...
l. Kad takvo ako ne prati a, ispred njega stavljamo zarez. Kad ga pak
prati, ispred njega stavljamo točku-zarez.
2. Ako takvo ako ne prati a, ispred njega stavljamo zarez. No ako ga pra-
ti, ispred njega stavljamo točku-zarez.
Kako vidimo, čestica pak dolazi iza enklitike (ga). Čestica pak međutim
može stajati ili ispred veznika ako, kad, kako ... ili iza veznika ako, kad, ka-
ko ... :
2a. Međutimako ga prati, ispred njega stavljamo točku-zarez.
2b. Ako ga međutim prati, ispred njega stavljamo točku-zarez.
Dakako da se, budući sastavni dio veznoga sredstva (konektora), ni ujed-
nome ni u drugome slučaju ne odvaja zarezom. Isto je tako i s česticom pak.
209
I samostalne se čestice međutim i pak rabe u ulozi vezno ga sredstva na
razini teksta, pa ih i u toj ulozi smatramo konektorima:
l. On međutim misli drukčije.
2. Međutim on misli drukčije.
3. On pak misli drukčije.
Mogu se kombinirati vezna sredstva i na razini istovrsnih složenih reče­
nica- bilo na razini nezavisnosloženih bilo na razini zavisnosloženih. Usp.:
a i, pa i,jer ako i sl. Tako se pak dobivena vezna sredstva a i i pa i mogu kom-
binirati s veznicima ako i kad: a i ako, a i kad, pa i ako, pa i kad. Usp.:
l. A i kad posegne za primjerima, napušta ga sreća.
2. Pa i kad ne prihvaća tuđa mišljenja, ne prestaje biti koncilijantan.
(U kombinacijijer ako i jer kad komponenta jer obično postaje naime.)
Kako vidimo, međutim, pak i naime služe kao vezna sredstva na razini
teksta (zato ih i zovemo međutekstnim veznim sredstvima- konektorima), pa
je nelogično kad se odvajaju zarezima. Takvi su još no, prema tome, dakle, u
vezi s time i sl.
Nezavisnosloženi veznik i u kombinaciji sa zavisnosloženim veznicima
i u postpoziciji i u antepoziciji pribavlja veznomu sredstvu nijansu značenja
dopusnosti: ako i l i ako, kad i l i kad, da i l i da itd. Usp.:
l. Ako i uđe u takvu problematiku, opet ostaje nedorečen.
2. I ako svi tako hoće, on se ne odriče svoga.
Takvo se i (s nijansom dopusnosti) može povezivati sa zavisnosloženim
veznicima uz pomoć (u ovome slučaju čestica) a i pa. Tada čestica a na razi-
ni teksta može prijeći u česticu pak. Ako se to dogodi, čestica će pak stati iza
zavisnosloženoga veznika: ako pak i, kad pak i itd. Inače će čestice a i pa u
tim kombinacijama stajati na prvome mjestu: a ako i, pa ako i:
l. A ako i ne bude tako, svejedno će, kaže on, biti zadovoljan.
2. Pa ako i kaže ndto s čime se neće svi složiti, opet neće škoditi.
3. Ako pak i nije tako kako drugi misle, treba mu čestitati na upornosti.
U toj ulozi čestica se i može "distancirati" od svoga konektora i stati
ispred glagola Uer ona i jest zato da istakne glagol):
210 Tekst i funkcionalni stilovi
Pa ako takvo što i ne stane u predviđene okvire, neće narušiti postojeću
konstelaciju.
Čestica i može ući i u kombinaciju s dvama zavisnosloženim veznicima
od kojih je prvijer:jer i kad,jer i ako,jer i da itd. U tome slučaju jer može
zamijeniti čestica naime, ali tada čestica naime dolazi samo ispred čestice i:
l. Jer i kad bude uvjeta, problem će i dalje ostati.
2. Naime i kad d nije fizički d, nego t, opet se ispred s piše d.
Riječ i ima dakle dvije uloge: ulogu vezivanja i ulogu isticanja. O tome
nam je reći koju više. -U prvoj ulozi i vezuje dvije rečenice u složenu reče­
nicu: Ivan sjedi i piše, a u drugoj ističe članove rečenica: (Ivan sjedi i piše.) I
Marko sjedi i piše. U drugoj ulozi uz to što ističe i vezuje. Razlika je među­
tim između prve i druge uloge vezivanja u tome što u prvoj ulozi vezuje samo
dvije (Ivan sjedi i piše), a u drugoj dvije i više (mogućih) rečenica (Ivan sjedi
i piše.- I Marko sjedi i piše. I Stjepan sjedi i piše ... ). Zato bismo prvu ulogu
mogli nazvati surečeničnom, a drugu međutekstnom. Po nama je dakle i u pr-
voj ulozi vezno sredstvo na razini složene rečenice (dakle veznik-junktor), a
u drugoj vezno sredstvo na razini teksta (dakle veznik-konektor). (I po tome
se može vidjeti zašto mi složenu rečenicu- i zavisnosloženu i nezavisnoslo-
ženu- smatramo dvojnim ustrojstvom (dvojnom strukturom). Mi naime u
Ivan sjedi, čita i piše vidimo dvije složene rečenice: (l) Ivan sjedi i čita i (2)
Ivan sjedi i piše. I u prvoj nam je i u drugoj glavna surečenica Ivan sjedi. Isto
tako gledamo i na ni (na razini rečenice: Ivan ne sjedi ni ne piše i na razini
teksta: Ivan ne sjedi ni ne piše. -Ni Marko ne sjedi ni ne piše. Ni Stjepan ne
sjedi ni ne piše ... ).)
Tim putem riječju ni dolazimo do kombinacija do kojih smo došli riječju
i (riječju se i povezuju jesni iskazi, a riječju ni niječni iskazi): a ni kad, a ni
ako, a ni da ... ; pa ni kad, pa ni ako, pa ni da ... ;jer ni kad, jer ni ako, jer ni
da ... I one će se ponašati kao kombinacije s riječju i. I one će se naime kad se
nađu unutar rečenice odvajati točkom-zarezom; a kad se nađu unutar teksta,
točkom.
Kažimo koju i u vezi suodnosa ni i niti. -Ni će se rabiti isključivo u ni-
ječnim iskazima (Ni ne jede ni ne pije), a niti isključivo u j esnim iskazima
(Niti jede niti pije). Tako će biti i kad se budu ponavljali- ni kao ni i niti kao
niti. Pogrešno je kad sc (u ponavljanjima) ni kombinira s niti: Nije ni pio niti
211
jeo (treba: Nije ni pio ni jeo), Nije ni dobar niti loš (treba: Nije ni dobar ni
loš) itd.
Za znanstveni su tekst karakteristične modalne riječi i njima odgovara-
jući izrazi kojima se izražava opravdanost, mogućnost, pretpostavljenost i sl.
onoga o čemu se u njemu govori. (Po tome su i oni svojevrsna sredstva ko-
jima se izražavaju međutekstne veze.) To su: naravno, dakako, nedvojbeno,
nesumnjivo, sigurno, zacijelo, pouzdano, dabome, vjerojatno, svakako, bez
sumnje, razumije se, očito je, po svemu sudeći, nema sumnje, ipak, zapravo,
možda i sl. Takve se modalne riječi i njima odgovarajući izrazi pojavljuju i
samostalno (Jesi li spreman na odgovor?- Dakako!), pa se, u skladu s time,
i odvajaju zarezom ili zarezima: Dakako, ne treba zaboraviti to da ima i dru-
gih mogućih rješenja; Do takvih se rezultata može doći, naravno, samo ako
se postupi onako kako je postupio autor; On, po svemu sudeći, ima pravo kad
takva mišljenja podvrgava kritici; Moglo bi se, dakako, reći i drukčije itd.
Kad se takve modalne riječi i njima odgovarajući izrazi nalaze na po-
četku iskaza i kad ih pritom prati veznik ili enklitika, tada se ne odvajaju za-
rezom: Dakako da će on i na to odgovoriti kako treba i: Bez sumnje je i to
moguće od njega očekivati.
Svi nam navedeni primjeri (i njihovo objašnjenje) pokazuju daje seman-
tička interpunkcija (kakva je, ponavljamo, interpunkcija hrvatskoga jezika)
stvar teksta, a ne stvar rečenice. I njezin je karakter i njezino mjesto uvjetova-
no zakonitostima komunikacije, koje su pak u odgovarajućoj vezi sa zakoni-
tostima gramatike. Bez poznavanja i jednih i drugih zakonitosti ne može joj
se ući u trag.
Ovdje nam je reći nešto (posebno u vezi s modalnim riječima) o tome
kako pristupiti prilozima. Rječnici naime takve i njima slične riječi proglaša-
vaju prilozima (Anić 2005: 963).
Mi prilozima pristupamo kao punoznačnim vrstama riječi koje govore
isključivo o načinu vršenja radnje glagola. U tome su značenju i u toj ulozi
riječi sa svojim naglaskom. Tako je jednostavno prilog kad stoji u ovakvoj
ulozi: A. Kako on to rješava?- B. Jednostavno. (Pretpostavka: On to rješava
jednostavno.) No je li jednostavno prilog i u ovakvoj ulozi: Jednostavno ne
znam kako da mu pristupim? Jesu Ii doista riječi svakako, upravo, jamačno,
doista, zbilja, samo, naprosto, nekako, gotovo, zapravo, osobito, naročito,
posebno,još, tek i njima slične prilozi (kako se može pročitati u rječnicima)?
Ako se mogu naći u ulozi u kojoj se našla riječ jednostavno -jesu. A mogu
212 Tekst i funkcionalni stilovi
li se u takvoj ulozi uopće naći, primjerice, upravo, jamačno, doista, zbilja,
samo, svakako, naprosto, gotovo, zapravo, jo.f i tek? Je li osobito prilog u
ovakvim ulogama: (uz pridjev) Osobito je zanimljiv prvi primjer, (uz prilog)
Osobito zanimljivo tomu problemu pristupa prvi autor, (uz imenicu) Osobito
se Ivan u tome ističe, (uz glagol) To osobito ističe drugi autor, (uz zamjeni-
cu) Osobito ga on zanima, (uz česticu) Osobito zato pobija njegovo mi.fljenje,
(uz veznik) Osobito bi ako tu dobro stajalo, (uz prijedlog) Osobito mu pod
zadaje muke i sl.? Svugdje je tu prozodijsko središte na riječi na koju se oso-
bito odnosi. Ono (osobito) tu ima isključivo ulogu isticanja. Dakle je česti­
ca. (Hrvatske gramatike za priloge kažu da se mogu naći uz glagole, imenice,
pridjeve i priloge. No ovdje ga vidimo i uz druge vrste riječi. Zapravo, nema
vrste riječi uz koju se ono ne može nalaziti. I ne samo uz vrstu riječi. Usp.:
Osobito mu dž zadaje probleme.) Osobito može biti prilog samo u ulozi kakva
je ova: Naš se autor ponaša osobito (tj. "na poseban način"). Samo je ono u
takvoj ulozi samoznačno. U prethodnim ulogama ono to nije. U njima je ono
suznačno, kakve su inače čestice, tj. dio značenjske cjeline: osobito zanimljiv,
osobito zanimljivo, osobito Ivan, osobito ističe, osobito on, osobito zato itd.
Još jedna njegova karakteristika: uvijek se nalazi u antepoziciji, tj. ispred
riječi na koju se odnosi. Za prilog takvo pravilo ne postoji. On može biti i u
antepoziciji i u postpoziciji, što ovisi o kontekstu: Osobito se ponaša u svim
situacijama i U svim se situacijama ponaša osobito.
Takav bismo eksperiment mogli provesti i s drugim (navedenim) riječi-
ma. Evo nekoliko primjera u kojima se neke od njih pojavljuju kao čestice:
l. Posebno je bio brojan splitski krug, onaj koji se obično spominje kao
"krug oko Marka Marulića".
2. Upravo u tome leži i druga neobičnost: kao glavnoga adresata svojih
stihova uvodi naš pjesnik široke narodne mase.
3. Gotovo se može pričinili daje Vodnik dovoljno učinio ohjasniv.fi iz nje
u svemu .fest riječi.
4. Svakako je hi!o pretjerano reći da je Lucić uvijek bez ikakva snebiva-
nja preuzimao staroslavenizme s njihovim prvotnim značenjem.
5. Jo.~ za boravka na rodnome otoku prije izgnanstva mogaoje Lucić 11.\po-
staviti vezu sa Zadrom. (Jo.š je prilog u ovakvoj ulozi: Donesi mi ihjoq
6. Tek u 19. stoljeću to se pismo počinje nazivati bosančicom, kasnij"e i
bosanicom.
213
Nešto smo više prostora posvetili spomenutim riječima jer one, upravo
kao čestice, a ne kao prilozi, služe kao sredstva međutekstne veze. I to (nji-
hovo mjesto u tekstu) govori u prilog našoj tvrdnji o njima kao o česticama.
Neke od spomenutih riječi mogu imati i ulogu modalnih riječi- primje-
rice, riječ svakako. ~ato ?a": je _i ~ ve~i s yme reći koj_~· ~ašto?:- ~-ato št~ o
njihovu karakteru (jesu h pnloz1, cestlce 1h modalne nJeCl? ov1s1 nJihova m-
tegracija u tekst (i u vezi s njome: njihovo odvajanje zarez1ma).
Riječ se svakako kao čestica može naći ispred svake vrste riječi, ya i
ispred ne-riječi. Usp.: (ispred pridjeva) On je svakako pouzdan, (uz pnlog)
On to radi svakako zanimljivo, (uz imenicu) On je svakako stručnjak, (uz
glagol) On svakako radi na tome (iskazni je naglasak na radi), (uz zamjeni-
cu) Svakako bi njih trebalo angažirati, (uz broj) On pretpostavlja da će mu.ih
trebati svakako pet, (uz veznik) U tome će slučaju biti poželjno svakako Jer
itd. Svugdje tu svakako znači doista, zbilja, bez daljnjega, u svako"! slučaju,
ipak treba priznati i sl. (Izrazi će tipa ipak treba priznati odgovara tl posebno
kad je riječ o svakako ispred imenice: On je svakako stručnjak> On je sva-
kako (tj. ipak treba priznati) stručnjak.
Kao prilog će svakako biti (u odnosu prema glagolu kojemu pripada) (na-
čelno) u postpoziciji, dakle iza glagola: On to rješava svakako _(~j. "i ovak~
i onako"). U toj ulozi ono (svakako) odgovara na pitanje kako? 11ma na seb1
iskazni naglasak.
Kao modalnom se riječju svakako (u značenju 'razumije se') iskazuje
odnos prema sadržaju iskaza, pa ono u tome slučaju komunikacijski odgovara
iskazu unutar iskaza (Katičić 1971: 100-llS). Zato se i odvaja zarezom, ako
je na početku iskaza, ili zarezima, ako je unutar iskaza. Us~.: Sva~ako, to mo-
ra biti tako i: To, svakako, mora biti tako. Treba dakle razhkovatl To svakako
mora biti tako (gdje je svakako u ulozi čestice) od To, svak~k?, m or~ biti tako
(gdje je svakako u ulozi modalne riječi). U prvome je slučaJU 1skazm naglasak
na mora, a u drugome na svakako.
Riječima se tipa svakako (vjerojatno, jamačno, stvarno, očigledno,jed­
nostavno, obično, zapravo, gotovo, doista, zbilja, uistinu, možda, vjerojatno~
valjda i dr.) kao česticama iskazuje način na koji se događa il_i se im~ ??ga~~tl
sadržaj prethodnoga teksta, pa se načelno nalaze na početku 1skaza 1h 1za nJe-
č i koja se također odnosi prema sadržaju prethodnoga teksta: Usp.: S~akako
to treba imati na umu ili: To svakako treba imati na umu. (I U Jednome l u dru-

214 Tekst i funkcionalni stilovi
gome iskazu iskaznije naglasak na treba.) To je razlog zašto i njih ubrajamo
u sredstva međutekstne veze.
Na isti način (kao veznim sredstvima) pristupamo i modalnim riječima
i adekvatnim modalnim iskazima: svakako, dakako, doduše, istina, zapravo,
stvarno, eto, po svemu sudeći, kako izgleda, kako se čini i dr. I oni se naime
nalaze načelno na početku iskaza ili u početnoj zoni iskaza. Usp.: Dakako,
nije riječ bilo o kojoj, već o dubrovačkoj prošlosti. (U tome se tekstu i izraz
nije riječ odnosi na prethodni tekst, pa dakako može stajati i neposredno iza
njega: Nije riječ, dakako, bilo o kojoj, već o dubrovačkoj prošlosti.)
U skladu s onim što smo rekli, kao prilozi se spomenute (i nespomenute
istovjetne s njima) riječi načelno ne nalaze u početnoj zoni iskaza, pa onda ni
ne služe kao sredstva međutekstne veze.
Riječima se i izrazima dakle, zato, stoga, uzevši u obzir, u skladu s, su-
kladno, iz toga razloga, zbog toga, prema tome i sl. kazuje zaključak o sadr-
žaju prethodnoga teksta ili uputa o tome kako se treba događati sadržaj slje-
dećega teksta. U tome su smislu oni jedno od tipičnih sredstava ostvarivanja
međutekstne veze. Za neke je od njih uobičajeno da se javljaju neposredno
na početku sljedećega teksta, a za neke- (obično) nakon drugih veznih sred-
stava. Usp.:
l. Stoga kažemo da nam udžbenik omogućava interkulturalni pristup
učenju njemačkoga jezika.
2. Zato se dativ može shvatiti i kao "padež optužbe".
3. Prema tome su prvi i posljednji fon u izgovorenome imenu Ana alo-
Joni.
4. Nije dakle moguće pri razmatranju književnosti ne uključiti i jezik.
Na riječima se tipa zato može vidjeti kako čestice prestaju biti česticama
i postaju veznim sredstvima. One to postaju u kataforičnim pozicijama, kad
prestaju biti pojačivačima (intenzifikatorima), tj. kad napuste vezu s veznici-
ma da,jer i što. Usp.: Zato (kao vezno sredstvo) on i postupa tako i: On po-
stupa tako zato (kao čestica) da pokaže kako se i tako može pristupiti proble-
mu o kojemu je riječ. U prvome slučaju na riječi zato (kao veznome sredstvu)
nije, a u drugome (kao čestici) jest iskazni naglasak. Logično je očekivati da
se u prvome slučaju s vremenom pojave sinonimni izrazi koji imaju isključi­
vo ulogu veznih sredstava. To ovdje potvrđuje izraz prema tome. (Nasuprot
a aa e aa
1 cP 442 SJ
215
tomu stoje izrazi zbog toga i radi toga koji mogu biti i u sinonimnomve o~nosu
sa zato kao veznim sredstvom i u sinonimnome odnosu sa zato kao c.es~1coD?-.
Usp.: Zbog toga (kao vezno s:eds.tvo)vnen:a.sm_isl~ ?.tome rasprav!;atz dal;~
i: Učinio je to zbog toga (kao cestica) sto je ze!z o bztz jasan.- Zbog toga u pu
ćuje na uzrok, a radi toga na namjeru.)
Vrlo su česte kao vezna sredstva i čestice samo, tek, već, još, ipak, do-
nekle, možda,jedino i sl. Usp.:
1. Tek 1845. godine Hrvatski sabor donosi zaključak da se. ~a zagre-
bačkoj Akademiji popuni katedra za "jezik hrvatsko-slavonskz .
2. Još za boravka na rodnome otoku prije izgnanstva mogao je Lucić
uspostaviti vezu sa Zadrom. .
3. Samo bi precizna istraživanja i iscrpna argumentacija mogli pokazatz
da doista tako jest ili nije.
4. Već kao mladić privukao je pažnju generalnoga ministra franjevačko­
ga reda Pasquala da Varese.
Kao vezna sredstva služe i frazni izrazi zna se l ne zna se, poznato je l ne-
poznato je,jasno je 1 nejasno je, vidi se l ne vidi se, ~i~i se l ne čini se, izgleda
1 ne izgleda i dr. Oni, u skladu s neosobnošću sadrzaJa znanstvenoga t~ksta,
mogu glasiti i znamo l ne znamo, po~nato. nam je ( nije nam pozn~to, jasno
namje 1 nije nam jasno itd. i znače uvJerenJe, s~~nJU, pretpos:av~u l dr. o ~a­
rakteru sadržaja rasprave. Iza njih dolaze vezmc1 da, kad(a), sto l dr. Usp ..
1. Zna se daje on godine 1469. oteo Frankopanima grad Senj.
2. Ne zna se kada se odande vratio.
3. Vidi se da lik na -o upotrebljava Zoranić sva četiri puta u sastavu po-
sve iste konstrukcije.
4. Čini se da ništa nije tako podiglo i odnjegovalo izražajnu s.nag_u n~­
rodne kulture kao uporaba biblijskih stilizacija u svakodnevnoj przgodz.
5. Poznato je da je Maretić preuzeo "filolog~u slav~~nsku s oso~itim
obzirom na poviest jezika i literature hrvatske z srpske nakon smrtz La-
voslava Geitlera 1885.
6. Pokazuje se daje Zoraniću "prirodna riječ" bio njegov dijalekt.
Isto tako i frazni izrazi misli se l ne misli se, drži se l ne drži se (u zna-
čenju 'misli se 1 ne misli se'), dopušteno je l nije dopušteno, dopušta se l ne
u t i UJI a
.A

216 Tekst i funkcionalni stilovi
dopušta se, prihvatljivo je l nije prihvatljivo, sumnja se l ne sumnja se, nema
sumnje l nema dvojbe, nesumnjivo je, nedvojbeno je, pretpostavlja se l ne pret-
postavlja se, očekuje se l ne očekuje se, nije tajna, nije čudno, nije neobično,
razumije se, razumljivo je l nerazumljivo je i dr. Oni znače uvjerenje u isprav-
nost tvrdnje, mogućnost ostvarenja tako postavljene tvrdnje, pretpostavku da
će tako postavljena tvrdnja biti ostvarena, sumnju daje tako postavljena tvrd-
nja u skladu s teorijsko-metodološkim kontekstom u koji je stavljena itd.
Ispred njih mogu stajati riječi koje ih ističu (intenzifikatori). Isto se tako mo-
gu preoblikovati u lične oblike glagola (misli se> mislim/mislimo). Usp.:
l. Drži se da primatelj poruke posjeduje kod i s pomoću njega razumije
poruku.
2. Nema sumnje da odstupanje odpretkazivoga u danome kontekstu igra
važnu ulogu u književnome djelu, ali njome nije dana bitna specifika
umjetnosti riječi.
3. Posve je razumljivo da Držić Sladoju spominje svoju pastirsku eklo-
gu.
4. Razumije se da je to metodska načelo počelo nalaziti svoju primjenu i
u drugim društvenim znanostima.
5. Razumljivo je da takva shvaćanja nisu bila najprikladnija da se po
njima stvori strogo normiran i čvrsto standardiziran književni jezik.
6. Mislimo da ni takav pristup ne mora biti neprihvatljiv.
Slični su prethodnima frazni izrazi teško je l nije teško, lako je l nije lako,
dobro je l nije dobro, pogrešno je l nije pogrešno, ispravno je l nije ispravno,
u redu je l nije u redu, krivo je i dr. Njima se iskazuju teškoća pristupa l lakoća
p:istupa, ispravnost stava l neispravnost stava itd. Iza njih mogu biti infiniti-
V! (teško je prihvatiti) i/ili veznici da, ako, kad( a), što i dr. (pogrešno je kad).
Umjesto prezenta mogu se upotrijebiti bilo futur prvi bilo kondicional prvi. U
tome slučaju futur prvi i kondicional prvi mogu prethoditi pridjevu. Usp.:
l. Dobro je da je tako postupio.
2. Krivo hi međutim bilo reći da su Halle i Jakobson bili neispisani list.
3. Teško hi naime bilo objasniti zašto bi Sladoje svojemu prijatelju upu-
tio takvu pjesmu.
4. Bit će dobro da pomno preispitamo teoretske temelje toga lingvis-
tičkog pristupa književnomu tekstu.
217
Takva se sinonimna uporaba glagolskih oblika sreće posebno kad je riječ
o glagol u moći: može se- možemo, moglo bi se- mogli bismo. Tako se može
se u primjeru Može se pretpostaviti da je u Dubrovniku talijanski jezik osta-
vio tragova npr. u pomorskoj terminologiji iskazati i sa moglo bi se i sa mogli
bismo: Moglo bi se pretpostaviti da ... i Mogli bismo pretpostaviti da ...
U početnome se položaju često nalaze i modalni glagoli trebati, valja-
ti, morati, vrijediti, koji, zahvaljujući svomu značenju, upućuju na mišljenje
iznijeto u prethodnome tekstu- je li u redu, treba li ga dopuniti, kako da se
odnosi prema drugim mišljenjima itd. U tome smislu služe kao i druge tekst-
ne poveznice. Usp.:
l. Treba pretpostaviti da Zadranin Jerolim Vidulić nije bio usamljen u
svome radu.
2. Valja naglasiti daje Vodnik prvi naš književni povjesničar koji je po-
rušio oštru granicu između književne kritike i povijesti književnosti.
Kao i uz druga (slična) vezna sredstva, i uz njih se mogu rabiti dopunska
vezna sredstva, posebno zaključna tipa zato. Usp.:
Zato valja zaključiti daje lik Be/grad došao prema stranome uzoru.
Često je pozivanje na prethodni tekst iskazano i metonimijski. Usp.:
Zbrku ne možemo dokraja objasniti samim postojanjem dvoznačne riječi
u latinskome i talijanskome jeziku.
Na kraju moramo reći da ovo nije sve što je trebalo reći o organizaciji
znanstvenoga teksta- ni u okvirima rasprave. Očekuje se da se pojave struč­
njaci koji će ovo što smo rekli dopuniti i potkrijepiti novim znanstvenim spo-
znajama. Isto se tako očekuje da će se slično učiniti i s tekstovima drugih
funkcionalnih stilova. Funkcionalni je stil funkcionalni stil u prvome redu po
svome tekstu.