MILAN MOGU

POVIJEST
HRVATSKOGA
KNJIZEVNOGA
JEZIKA
v

Tree, proireno hrvatsko izdanje

NAKLADNI ZAVOD GLOBUS

ZAGREB 2009.

Predgovor 3., proirenomu

hrvatskomu izdanju

Poto su rasprodana prva dva hrvatska izdanja ove knjige, pristupio

sam izradi treega. Ono je dobrim dijelom proireno.
Osim prva dva hrvatska izdanja tiskana su i dva inozemna: jedno
na engleskome i jedno na njemakome jeziku.
Zahvaljujem akademicima Radoslavu Katiiu i Josipu Vonini
na pomoi pri izradi svih izdanja, kao i na sugestijama koje su mi
dali kako bi ovo izdanje bilo bolje od prethodnoga.
Autor
Zagreb, 2008.

Sadraj

UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
PRVA STOLJEA PISMENOSTI U HRVATA . . . . . . . . . . . . . . . 13
Od doseljenja na Balkan do 15. /16. stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Poetno razdoblje hrvatskoga tiskarstva i jezik prvih tiskanih
knjiga . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . 33
.

ESNAESTO STOLJEE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
.

akavska i tokavska stilizacija knjievnoga jezika .

Jezik kajkavskoga knjievnoga kruga . . . . . . . . . . . .
Grafijski problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Poetci hrvatske leksikografije . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

58
71
77
79

SEDAMNAESTO STOLJEE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
.

Prva hrvatska tiskana gramatika . . . . . . . . . . . . . . . . .

Jezik ozaljskoga knjievnoga kruga . . . . . . . . . . . . . . . .
Uvrivanje tronarjene stilizacije knjievnoga jezika
Nastavak leksikografskoga rada . . . . . . . .. . . . . . . . . .
Grafijska ujednaivanja . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . .

...
...
. ..
...
...

.
.
.
.
.

..
.
..
..
..
.

. . 86
.. 91
. 103
. 112
. 119

OSAMNAESTO STOLJEE . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . 124

Utrtim stazama hrvatskih leksikografa igramatiara . . . .. . . . 124
Knjievni jezik kajkavske stilizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
DEVETNAESTO STOLJEE . . . . . .. . . . .. . . . . . . . . . . . . . 151
.

Jezina koncepcija iliraca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151

Borba filolokih kola . . . .. . . . . . . .. . . .. . . .. . . . . . . . . . 170
.

DVADESETO STOLJEE

Suvremeni pogledi na hrvatski knjievni jezik.

LITERATURA

Djela kojima sam se sluio

. . . . . . . . . . . . 189

213
218

Popis tekstova to se navode kao primjeri iskazani u

suvremenome hrvatskome jeziku

Djela iz kojih se tekstovi navode kao primjeri.

Kazalo imena

189

213

223

235

Uvod

Sve to ima oblik podlono je promjeni. Zato je razumljivo da se i

jezik mijenja. Jezik se mijenja kad se bar jedna njegova jedinica, pod
odreenim uvjetima, preoblikuje, a to preoblikovanje ne utjee na
sadraj poruke.
Tijek jezinih promjena nazivamo povijeu jezika. Taj se tijek
utvruje uvijek poredbom podataka, i to tako da analiza potvrdi
pravilo da jedinice a i b daju jedinicu e, ali ne i obrnuto, pa se vie ne
zna je li ondje gdje stoji jedinica e prije stajalo a ili b. Neobrativost
odnosa meu jedinicama temelj je povijesnom prouavanju jezika.
Stoga je povijest svakog jezika, kao i povijest uope, neprekidan sli
jed neobrativih promjena.
Jezina se povijest u razdoblju pisanih spomenika utvruje tako
er poredbenom metodom koja se temelji na neobrativosti promjena.
Ona se u pisanim tekstovima moe lake prepoznati i dokumenti
rati. Ilustracije radi posluit emo se tekstom starohrvatske pjesme
Poj eljno, napisane u drugoj polovici 14. stoljea. Jedan odlomak
u transkribiranu obliku glasi (Mali 1972, 65; v. uputu u poglavlju
Literatura na kraju knjige):
Moja jedina ljubvo i dragosti
ki isplnjujei vse elje
tvojih istih radosti,
eljno te, dobro, molju:
ne othodi me.
Taj bi odlomak u suvremenom knjievnom jeziku glasio:
Moja jedina ljubavi i dragosti
koji ispunjuje sve elje
tvojih istih radosti
eljno te, dobro, molim:
ne odlazi od mene.
9

Usporedbom tih dvaju tekstova moe se utvrditi da je u tijeku

est stoljea dolo do odreenih promjena na fonolokoj, morfolo
koj, sintaktikoj i leksikoj razini. Meutim, iz samih se tekstova,
iako su datirani, ne moe razabrati koji je od njih jezino stariji. To
se utvruje poredbenom analizom.
U poredbenoj analizi prvi navedeni tekst oznaujemo sa A, drugi
sa B. Sadraju izraza isplnjujei u tekstu A odgovara izraz ispunju

je u tekstu B. Usporeujui u tim tekstovima fonoloke jedinice,

zakljuujemo da na mjestu fonema u Gedinica a) i l Gedinica b) u
tekstu A stoji fonem u u tekstu B. To znai da su se dvije jedinice

(a i b) slile u jednu (u, l > u). Budui da se u tekstu B, samome za

sebe, ne razabire od kojih je prethodnih jedinica nastao fonem u,
oznaujemo ga sa c. Tako se uspostavlja pravilo da jedinice a i b daju
c.

Kako je jezini tijek neobrativ, zakljuujemo da je tekst sa dvije

razliite jedinice stariji, odnosno da je razvojni pravac bio ovakav:

u (A)

(B) i l (A)

u (B). Tek nakon ovakve analize moe se

rei da je jezik teksta A stariji od jezika teksta B. Takav zakljuak
potvruju i ostale spoznaje o tekstu A, a navedeni se podatci mogu
> u

>

i dokumentirati.
Povijesno-poredbena metoda o neobrativosti jezinih jedinica
primjenjiva je i na ostalim jezinim razinama uporabom odgovara
juih pravila (u morfologiji npr. analizom supostojeih gramatikih
morfema: 1. o. jd. prezenta mog-u pored mol-im). Tako se razabiru
znatne preobrazbe to nastaju u jeziku samim njegovim trajanjem,
pa ine upravo to trajanje.
Preobrazba je pojedinih jezinih dijelova jezina evolucija. Ona ni
je u svakom asu sveobuhvatna. Naime, promjeni ne podlijeu isto
dobno svi jezini elementi (fonemi, morfemi, leksemi, sintaktemi),
nego pojedini ili vie njih na razliitim jezinim razinama gotovo
neprimjetno zamjenjuju druge, mlai starije, ali tako da ni u emu
ne ometaju komunikaciju meu ljudima, tj. uzajamno prenoenje
obavijesti. To i jest bit evolucije: kvantitativne se promjene u ma
lim koliinama gotovo ne primjeuju, pa ljudi zapravo ive u uvjere
nju da se jezino ustrojstvo ne mijenja. Zamjena jednoga jezinoga
elementa drugim, koliko god sama po sebi predstavljala promjenu
kvalitete i skokovitost, i mora biti bezbolna jer bi u protivnome ote
avala ili onemoguivala prijenos obavijesti.
Postupnost promjena jezinih elemenata upuuje na evolutivnost
itavoga sustava. Evoluciju sustava vidimo stoga kao razliite sta
dije u organskim dijalektima istoga jezika. Zato su starohrvatski
sustav iz razdoblja pjesme Poj eljno i dananji samo razvojni stadiji

10

istoga narodnoga jezika koji je imao i koji ima svoju nadgradnju,

knjievni jezik. U okviru tako definirana cjelovita jezika, koji poka
zuje povijesno jedinstvo provodi se polagana evolucija.
Evoluciju jezinoga ustrojstva to se odvijala kroz stoljea prou
ava historijskagramatika (v. npr. Mogu 1971.) Ali to je samo jedan
vid povijesti nekoga jezika. Drugi je vid prouavanje povijesti neko
ga jezika kao komunikacijskoga sredstva odreene sredine, pohra
njenog u pisanim tekstovima ba te sredine i tako sauvanoga. To
je povijest pismenoga ili knjievnoga jezika. Ona je ira od povijesti
standardnoga jezika jer obuhvaa i one pisane tekstove iste zajedni
ce kojih jezino ustrojstvo nije bilo podvrgnuto standardizaciji. Za
to knjievni jezik, ako je postao standardan, ima i predstandardno
razdoblje, iako granica izmeu jednoga i drugoga razdoblja nije i ne
mora biti otra. Standardizacija je proces koji obino poinje duboko
u predstandardnom razdoblju i na osobit nain povezuje povijest
knjievnoga jezika, predstandardnoga i standardnoga, u jednu cje
linu. Budui da hrvatska knjievnost, shvaena u najirem smislu
toga pojma, kao dio hrvatske kulture sadrava tekstove napisane i
prije standardizacije, u ovoj e knjizi biti prikazana cjelina hrvat
skoga knjievnoga jezika.
*

U meusobnoj su govornoj komunikaciji Hrvati rabili, a i danas

rabe, tri organska nrujeja, i to: akavsko, kajkavsko i zapadnoto
kavsko. Sva su tri nrujeja bila, i sada su, i knjievno stilizirana.
Zato je hrvatski jezik prvenstveno pisani tronrujeni jezik i po tome
za Hrvate i standardni.
Iako je zapadnotokavsko nrujeje (ikavsko i jekavsko) veinsko u
Hrvata u odnosu na akavsko i kajkavsko, sva su tri upotrebljavali
Hrvati i kao sirovinsku osnovicu za svoj knjievni izraz. Na sva
tri nrujeja sastavljali su biljeke, zapise, knjievna djela, isprave,
pisma, gramatike, Ijenike i druge tekstove, izgraivali su termino
logiju u skladu sa svojim kulturnim i civilizacijskim napretkom. Taj
izraz kao pokazatelj svekolike pismenosti i knjievnosti u Hrvata
nije nikada bio jednonrujean nego tronrujean, sa strogoga dija
lektolokoga gledita ak nenrujean. Meutim, isto je tako u svom
povijesnom protegu neprestanim proimanjem pojavnih razliitosti
izgraivao svoje dublje jedinstvo. Prikaz posebnosti takva proima
nja i izgradnje spomenutoga jedinstva osnovica je ovoj knjizi o povi
jesti hrvatskoga knjievnoga jezika.
11

Prva stoljea pismenosti II Hrvata

Od doseljenja na Ba1kan do 15./16. stoljea

U poetnim stoljeima balkanskoga ivota hrvatski su svjetovni
i crkveni dostojanstvenici, poglavito knezovi i biskupi, pisali latin
skim jezikom. Taj se kolovani jezik nalazi, na primjer, na Trpimiro
vu natpisu na kojemu pie: pro duce Trepimero. Trpimirov je natpis
naen u Riinicama podno Klisa. Istim je jezikom pisana takoer i
Trpimirova darovnica iz 852. godine, najstarija isprava hrvatske po
vijesti. I drugi tekstovi iz toga ranoga razdoblja kneevske Hrvatske
takoer su latinski pisani. Tako nam je sauvan spomenik iz Mua
Gornjega s Branimirovim imenom i s uklesanom godinom 888., kao
i Branimirov natpis iz opota kod Benkovca s tekstom: Branimiro
comite dux cruatorum cogitavit (Branimir vojvoda knez Hrvata na
umi . ), gdje se prvi put spominje ime Hrvat na jednom epigrafskom
spomeniku. Latinski je takoer pisan Drislavov natpis te Nadgrob
na ploa kraljice Jelene iz 976. godine, kao i drugi spomenici. Veina
je tekstova nastala u tadanjim samostanima koji na taj nain po
stadoe rasaditima pismenosti. A oni pripadnici hrvatske rodovske
zajednice koji nisu znali latinski jezik i latinino pismo, sluili su
se, kako svjedoi rnorizac Hrabar, rtami i rezami, tj. nekom
vrstom tzv. runskoga pisma. Stoga bi se moglo rei da su Hrvati,
dolazei u sedmome i osmome stoljeu u dananju svoju postojbinu,
bili ne samo nepismeni nego i bespismeni. To je razlog to se ta dva
stoljea obino zovu tamnima (Katii 1993., 7.). Ono, relativno
malo, to znamo o Hrvatima dolazilo je iz stranih izvora.
Za razliku od latinske slavenska je pismenost u Hrvata, kao uo
stalom i u ostalih Slavena, vezana uz veliku irilometodsku zadau
stvaranja obrednih knjiga nakon njihova pokrtavanja. Hrvati su
ve bili pokrteni prije misije svete brae Konstantina irila i Meto. .

13

da, poto su se nali

pod franakom dravnom, a to je uvijek znailo

i crkvenom vlasti s obzirom na pravilo - koga je vlast, toga je i

vjera. Ali i zatitom tih vlasti. Tada, pod Francima, upotrebljavali
su Hrvati i u bogosluju latinski jezik, tj. jezik svojih papa. S papom
su hrvatski predvodnici zacijelo na latinskom jeziku, poslije svoje
ga pokrtenja sklopili pogodbu i vlastoruno je potvrdili... da nikada
nee otii u tuu zemlju i ratovati nego e radije ivjeti u miru sa
svima koji to budu htjeli (Katii

1993., 23.).

Do vane promjene

u uporabi pisanoga jezika kod Hrvata dolazi u posljednjim desetlje

ima

9.

stoljea kad za svoga treega boravka u Moravskoj umire

stariji brat Metod

(885.

godine), a njegovi uenici bivaju protjera

ni. Veina ih iz Moravske kree prema zemljama slavenskoga juga

- i to jednim krakom prema jugoistoku (Bugarska, Makedonija), a
drugim prema jugozapadu (Hrvatska) - jaajui i irei novu vjeru
na jednom slavenskom jeziku to ga nazivamo crkvenoslavenski ili
staroslavenski (u novije vrijeme i opeslavenski) jezik. Bilo je, me
utim, miljenja da je slavensko bogosluje dolo k Hrvatima i kod
njih pustilo korijena ve za vladanja kneza Domagoja, jamano jo
g. 867 (Hamm

11963., 49.).

Na crkvenoslavenskom su jeziku zabi

ljeene mnoge molitve. Tako je zabiljeen i

Oena kao najpoznatija

medu molitvama jer se najvie molila. Staroslavenski tekst Oenaa

donosimo u latinikoj transliteraciji i transkripciji

(1;

pod istim se

brojem nalazi na kraju knjige verzija teksta na suvremenome hrvat

skom jeziku):

Otbe nab
ieesi na nebes'bh'b
da svt:titb st: i tvoe
da pridetb Cesar'bstvie tvoe,
da bodetb vole tvoe
eko na nebese i na zemli.

Ot'e na
iejesi na nebes'h
da svt:tit st: i tvoje,
da pridet cjesar'stvije tvoje
da bodet volja tvoja
jako na nebese i na zemlji.

Na tom su jeziku bile pisane ne samo molitve nego i druge, pri

jeko potrebne liturgijske i crkvene knjige, u prvome redu tekstovi
evanelja. Za te je knjige izradio Konstantin iril i posebno pismo
zvano glagoljica.
Glagoljika su slova mogla biti obla i uglata. Svakom je glagolji
kom slovu dao Konstantin iril posebno ime (npr. dt az'b, eo

buky

itd.) i poredao ih tako da nizanje tih imena daje odredeni smisao.

Osim toga, svako je slovo imalo takoer svoju brojnu vrijednost kao
to pokazuje tabela:

14

dt

r.-

JU

90

li

100

DD

cf))

200

'td

DD

300

ob

HJ

400

4+

500

db

ld

600

or

700

pa

800

"R"

10

900

10

1000

II

20

2000

rw

30

il

z:;.

40

iIX

3000
-

db

50

iIT

'"

60

ill

i
;

70

ll:J

800

80

JP

5000

ju

"

Tako su djelovanjem svete brae Konstantina irila i Metoda

dobili Hrvati, kao i drugi Slaveni, svoj slavenski knjievni jezik i
svoje slavensko pismo. Na taj se nain na hrvatskom prostoru kao
rubnom dijelu slavenskoga svijeta pojavila dvojezinost latinsko
-slavenska i dvopismenost latiniko-glagoljika (Katii 1988.). Na
hrvatskim se dvorovima kneevskima i kraljevskima upotrebljavao
i dalje latinski jezik, tj. onaj koji je bio poznat crkvenim i svjetovnim
dostojanstvenicima i koji je imao status meunarodnoga knjievno
ga jezika.
Podloga je crkvenoslavenskom jeziku bila saobraajni jezik solun
skoga zalea. Prihvaajui dakle obredni jezik nakon pokrtavanja,
Hrvati nisu u poetku svoga balkanskoga razdoblja rabili u knjiga
ma svoj narodni jezik nego latinski, a poslije i crkvenoslavenski koji
je hrvatskom narodnom jeziku bio neusporedivo blii i mnogo razu
mljiviji ne samo od latinskoga jezika nego i od jezika to su ih zatekli
Hrvati u svojoj novoj postojbini na Balkanu, kao to su domorodaki
ilirski ili romanski dalmatski jezik. U doba duboke nepismenosti u
Europi izbor je za Hrvate bio: ili se opismeniti latinskim jezikom
to je - s obzirom na tadanji politiki odnos snaga - moglo voditi
romanizaciji, ili prihvatiti kao svoj jedan knjievni izraz bliskog sla-

15

venskoga jezika, kao to je crkvenoslavenski. Druga se mogunost

inila razlonijom od prve. Jednom prihvaen, pustio je crkvenosla
venski jezik u Hrvata duboko korijenje. Osobito se proirilo njegovo
prvotno pismo, koje Hrvati nazvae glagoljicom i koja je upravo u
hrvatskim stranama oble likove svojih slova postupno zamjenjivala
i zamijenila uglatima (uspor. npr. zaobljene linije grafema cu' prema
uglatima DD za fonem v, znak Jb naprama ob za d, znak 'b prema OO
za , znak prema db za l, znak <8 prema dl za vokal 'o itd.). A bilo
je i dobrih razloga da se glagoljatvo tako prigrli. Naime, U atmos
feri rastuih pritisaka na na nacionalni integritet i egzistenciju
glagoljatvo postaje sve vie okosnicom jednog latentnog duhovnog
otpora koji, kao obrambena reakcija, instinktivno nalazi najsnani
je sredstvo tog otpora u jeziku: u upornom uvanju tradicija crkve
noslavenske rijei u obredu (Hercigonja 1975., 21.).

Ali, koliko god crkvenoslavenski jezik bio ustaljen u crkvenim

obrednim knjigama, i u nj su ubrzo poeli prodirati elementi vlasti
toga narodnoga jezika, stvarajui tako hrvatsku redakciju crkveno
slavenskoga jezika. U crkvenoslavenskim tekstovima dolazi do istih
glasovnih zamjena koje su se neto ranije zbile i u narodnom jeziku.
Tako se na primjer (u latinikoj transliteraciji) fonem zamjenjuje
sa e (npr. meso umjesto stsl. mso, govedo mj. govdo, Gj. due mj.
du), fonem Q zamjenjuje se sa u (npr. ruka mj. stsl. rQka, posuda
mj. posQda, Aj. enu mj. enQ), fonemy zamjenjuje se sa i (npr. riba
mj. stsl. ryba, kobila mj. kobyla), gube se kratki vokali b i'b U tzv.
slabim poloajima, ponajprije na kraju rijei, a zatim i drugdje (npr.
Nj. grad mj. stsl. grad'b, raj mj. rajb, d'bva mj. dva) i sl. (o tim pro
mjenama podrobnije piu Hamm 21963., Mogu 1971., Damjanovi
11984. i 21984. i dr.).
Unoenje elemenata narodnoga govora, ukljuujui ovamo mor
foloke i leksike inovacije, nije u svim tekstovima jednakog inten
ziteta, ali sam postupak postaje sve vie obiajem. Stoga je razu
mljivo da se osobito u neliturgijskim tekstovima koji su se odnosili
na javni, drutveni i knjievni ivot odraavao narodni jezik. Zato,
na primjer, u prijevodu nepoznata glagoljaa poznate Pjesme nad

pjesmama nalazimo ovakve stihove (2):

Ae znaei tebe
ti krasna esi meju enami
izidi i gredi
po stadom'b stad'b tuoih'b
i pasi kozli tuoe
pri obiteleh'b stanov'b pastirskih'b.
16

Valunska ploa

VIjedniji tekst iz poetnih stoljea hrvatske pismenosti i knjievno

sti.
Na Baanskoj ploi uklesano je oko 100 rijei u 13 redaka. To
je vie od prosjeka jer tekstovi to idu u sam poetak pismenosti
obino nisu sauvani u prvotnoj punini. Ve po toj karakteristici

predstavlja Baanska ploa odredenu posebnost.

Tekst Baanske ploe ima sve odlike starohrvatskoga jezika na

prijelazu iz 11. u 12. stoljee s pokojim elementom crkvenoslaven
skoga liturgijskoga jezika. Predoen u transliteriranu obliku tekst

Baanske ploe glasi (4):

Vb ime Otca i Sina i Svetago Duha. Az1, opatb Drbiha pisah se

o ledine jue da Zbvbnimirb kralb hrbvalbskbi Vb dni SV Vb

svetuju Luciju i svedomi: upanb Desimra Krbbave, Mratinb Vb

Lice, Prbbneba Sb poslb Vinodole, Ekovb V Otoce. Da ie to po

ree, klbni i Bog i .bi.(=12) apostola i .g.(=4) evanjelisti i svetae

Lucie, amenb. Da ie sde ivelb, moli za ne Boga. Az1, opatb Dbro

vilb Zbdahb crekvb siju i svoeju bratiju s devetiju Vb dni kbneza

KOSbmbta obladajuago VbSU Kbrainu. I bee Vb lb dni Mikula Vb

Otobci Sb svetuju Luciju Vb edino.

Po svomu sadraju Baanska je ploa u prvome redu povijesni

dokument. Tu je uklesana prva hrvatska potvrda Zvonimirova ime

na kao hrvatskoga kralja, zatim zabiljeba da je Zvonimir V dni

svoje darovao zemlju (ledinu) crkvi svete Lucije nedaleko od Bake
(na otoku Krku), kao i zapis o tadanjim kraljevim pratiocima koji
su bili svjedoci njegova darovnikoga ina. Ta zabiljeba ujedno po
kazuje da se Zvonimirova jurisdikcija protezala tada od Krbave do
kvarnerskih otoka, pa, dakako, i na Krk kao na najvei otok toga

arhipelaga. Baanska je ploa i pravni dokument jer sadrava sve

18

bitne elemente darovnice kao pravnoga akta. Odreuju se i sankci

je protiv onih koji bi porekli valjanost darovnice. Baanska ploa
predstavlja takoer vrlo vrijedan detalj u ilustraciji starohrvatsko
ga graditeljstva jer je, zajedno s tekstom to je uklesan ispod gor
nje ornamentne bordure, ploa bila u poetku lijevi plutej usaen u
ljebove kamenoga septuma. Baanska je ploa i jezini spomenik.
Moda je po jeziku, odnosno po pismu, po glagoljici, najvie pozna
ta. Radi se o dokumentu koji pokazuje da se glagoljica proirila do
zapadne periferije slavenskoga juga i da je ba na naemu tlu poela
ne samo svoje prvotno oble likove zamjenjivati uglatima nego da
su glagoljai u svojoj uglatosti pronalazili i vlastita ljeenja (npr.
znak za tzv. hrvatski poluglas i s1.). Baanska ploa pokazuje naj
stariju verziju postupnoga prodora jezika hrvatskoga puka u knjigu,
pa se s pravom smatra prvim dokumentom hrvatskoga knjievnoga
jezika. S obzirom na jezik postala je Baanska ploa svojevrstan
kamen-temeljac na kojemu se gradila zgrada pisanoga jezika u Hr
vata. U tekst Baanske ploe uklesane su mnoge rijei to ih rabi
mo i danas: i ime i oca i sina i opat i pisah i da i kralj i Luciju i upan
i Jakov i to i poree i Bog i apostola i amen itd. Baanska je ploa,
osim svega navedenoga, i knjievni spomenik, spomenik knjievno
komponiranoga teksta. Ona je za nas upravo poetak hrvatske sred
njovjekovne knjievnosti, prva ouvana stranica te knjievnosti. Iz
toga slijedi jo jedan vaan zakljuak: hrvatski je jezik od samoga
poetka pisani, knjievni jezik i po tome e za Hrvate postajati stan
dardnim.
Topografija pronaenih glagoljskih natpisa, predoena u knjizi
Branka Fuia (Fui 1982.), pokazuje da je Istra te sjeverno hrvat
sko primolje i kvarnersko otoje postalo prvim i pravim aritem
glagoljakoga djelovanja. Tu su nicala i prva glagoljaka uilita.
Glagoljica je u poetku zahvaala mnogo ire podruje, seui na
istok preko Like, Krbave i Pounja sve do rijeke Vrbasa, odnosllo
prodirui na jugu vrlo snano u zadarsko kopno, njegovo zalee i
njegov arhipelag (Fui 1982.).
Uz dlijeto je i pero ispisivalo tekstove. Medu najstarije hrvatske
glagoljske rukopise ubrajamo iz 11. stoljea Kloev glagolja, a iz
12. stoljea tzv. Beke listie (odlomci misala) kojima zapravo po
inje hrvatska redakcija (hrvatski tip) opeslavenskoga knjievnog
jezika (Damjanovi 1993., 100.).
Rukopisna su djela nastajala u tadanjim samostanskim zajedni
cama gdje se uilo glagoljanju i gdje su popovi i redovnici glagoljai u
skriptorijima sastavljali i opremali knjige za liturgijske i neliturgij19

ske potrebe. Raznolikost namjena, tehnika dotjeranost i adekvatan

odabir jezika u glagoljak.im knjigama svjedoe - nasuprot mnogim
dosadanjim miljenjima - o ekonomski jakom i viestruko obrazo
vanom sloju pismenih ljudi kakvi su bili nai glagoljai. Zbog toga
itava hrvatskoglagoljaka knjievnost pokazuje izvanrednu vital
nost kroz nekoliko stoljea. Naime, broj se knjiga poveava, raste
njihov obujam, a jezik dobiva sve vie odlike govora onih kojima je
namijenjeno tivo. Domae govorne crte prodiru najprije u onaj dio
obrednih tekstova koji ne pripadaju misnom kanonu, tj. nisu veza
ni uz nepromjenjivi dio mise, pa se zovu nekanonski (dok se u ka
nonskim tekstovima potivala crkvenoslavenska knjievna norma).
Prodor se govornoga jezika moe razabrati i u drugim tekstovima,
kao to su didaktini i moralizatorski lanci, molitvene formulacije,
ritualne upute, propovijedi, apokrifi, legende, mirakuli, prikazanja
i nabone pjesme, dakle u neliturgijskim tekstovima koji su uglav
nom sluili glagoljakomu sveenstvu i pukoj katehezi. Budui da
je podruje akavskoga nrujeja, tada veoma dugako u obalnom
pojasu i veoma duboko u unutranjosti, bilo teren prve hrvatske
pismenosti, tekstovi glagoljakih knjiga proarani su prvenstveno
akavskim elementima. Stvoren je tako poseban knjievni izraz kao
spoj spomenute hrvatske redakcije crkvenoslavenskoga jezika i a
kavskoga nrujeja. U taj e spoj ui, neto kasnije, i kajkavizmi koli
inom, dodue, neto manji, ali funkcionalno ravnopravni elementi.
Tako u Petrisovu zborniku iz 1468. godine prevladavaju akavski
elementi, razabire se ak i visok stupanj ikavsko--ekavske fonacije
staroga e (npr. misiti testo, lipo telo i belo mliko prema poznatom
pravilu Jakubinskoga), ali pored toga nalazimo i kajkavske crte. Te
se crte uoavaju izmeu ostaloga i u ovom odlomku to ga donosimo
u latinikoj transkripciji (5):
tac ima vlast sveta slovesa isti pred ljudmi to kaj je na spasenje.
A od toga nas vui ta isti Paval.

Kao to vidimo po primjerima kaj i vui, od samoga se poetka

pokazuje u Hrvata mogunost izgradnje knjievnoga jezika uklju
ivanjem vlastitih dijalekatski razliitih sustava. Radi se o veoma
ranoj i trajnoj tenji naih glagoljaa da uporabom akavsko-kaj
kavsko-crkvenoslavenske jezine strukture u neliturgijskim teksto
vima 15. stoljea dou do idioma koji moe obavljati sve one funk
cije koje latinski obavlja sam, koje i inae obavlja svaki knjievni
jezik (Damjanovi 21984., 64.). Time se ujedno osiguravalo da se ne
prekine veza sa staroslavenskom tradicijom i da, istodobno, doe do
23

izraaja lokalna govorna situacija, kako bi se osigurao to iri odjek

pisanoj rijei. Od toga vida polidijalekatnosti do drugoga vida, tj. do
stvaranja knjievnojezinoga tipa na osnovici svakoga spomenutoga
organskog nrujeja u okviru vlastite knjievnosti bio je samo jedan
korak.
Kakav god bio po sastavu, jednonrujean ili vienrujean, pisa
ni se jezik na naem podruju, gdje se njegovala slavenska liturgija,
poinje rabiti i za ostale namjene ulazei u sve pore ivota. Ta se
sveobuhvatnost takoer potvruje od poetka hrvatske pismenosti.
Ve spomenuta Baanska ploa zapravo je pravni dokument. Istu
funkciju ima u 13. stoljeu i Vinodolski zakon, pisan u originalu
kurzivnom glagoljicom i stiliziranim hrvatskim narodnim jezikom
koji su vinodolski prvaci sliali od svojih starijih.
Transkribirani odlomak glasi (6):

Va vrime ubo velikih mui gospode Fedriga, Ivana, Levnarda,

Dujma, Bartola i Vida, krkih, vinodolskih i modrukih knezi...
skupie se vsi na kup tako crikveni tako priproi ljudi svren jem
imeju zdrav svet u Novom Gradu pred obrazom toga istoga kneza
Leonarda zgora imenovana, izbrae se od vsakoga grada vinodol
skoga ne vse stariji na vkup, na ke vijahu da se bolje spominahu
v zakon svojih otac i od svojih ded a bihu sliali.
Upravo zato to Vinodolci od svojih ded bihu sliali stare prav
ne norme, moe se zakljuiti da je do ovoga zapisa dolo nakon mno
gih godina usmenih predaja. Stoga podosta termina i formula upu
uje na vrlo star jezini sloj, za neke (kao npr. zakon i obiaj) zacijelo
jo iz praslavenskoga razdoblja (Katii 1993., 161.-170.). Nazire se
takoer, prema Katiievu istraivanju, stara ritmika postava tek
sta uporabom pogodbene zavisne reenice (ako... , onda ... ), koja je
pomagala da se pravne odredbe, ba zato to su

se

prenosile usme

nom predajom, bolje upamte i tako sauvaju za budunost. Vano

je takoer navesti podatak da se u Vinodolskome zakonu dvaput
direktno spominje da neki nazivi imaju ba hrvatski oblik, kao to
je uostalom i itav zakonik pisan hrvatskim jezikom.
I poznati Razvod istarski, pravni dokument o razdiobi zemljita
iz 13. stoljea u Istri, pisan je takoer kurzivnom glagoljicom i tako
er, kako ondje stoji na kraju zapisa, jazikom hrvackim kao puno
pravnim diplomatikim jezikom uz njemaki i latinski (7):
I ondi g(ospo)d(i)n Menart sluga naprid sta i pokaza listi prave...

ke listi ondi pred nas trih nodari postavie, keh ta gospoda izibra:
24

jednoga latinskoga, a drugoga nimkoga, a tretoga hrvackoga, da

imamo vsaki

na

svoj orijinal pisat, poimeno od mesta do mesta,

kako se nie udri, po vsi deeli. I tako mi nie imenovani nodari

preda vsu tu gospodu protesmo kako se v njih udri. I tako onde
obe strane se sjedinie i kuntentae i kordae i razvodi svojimi
zlamenji postavie, i jednoj i drugoj strani pisae listi jazikom
latinskim i hrvackim, a gospoda sebi shranie jazikom nemkim.

Pisarska je tradicija bila uzrokom to su u takvim i slinim spomenicima sauvani odredeni morfoloki, sintaktiki i leksiki crkve
noslavenizmi. To nije bila prepreka razumijevanju: tovie, knjiki
su izrazi mogli davati dokumentima ton uenosti i vjerodostojno
sti, pogotovu to se u naim najstarijim ispravama in razvoenja
zemljita smatrao kultnim inom, odnosno sveanou pomirbe i
zadane rijei (Bratuli 1978., 115.).
Ali tekoa je ipak bilo, i to ondje gdje se nije oekivalo. Radi se o
pismu. Naime, svako je pismo, kao i govor, u lingvistikom smislu
jedan od naina materijalizacije jezika. Zato je pismo uvijek odre
eno jezikom, ono se stvara za odreeni jezik jer ga jedino tako
moe materijalizirati. To znai da se najprije mora odabrati jezik
za koji se onda izrauje sustav znakova. A glagoljica je, koliko god
bila slavenska, napravljena ipak za crkvenoslavenski jezik. Zato su
u biljeenju hrvatskoglagoljskih tekstova nastajale vee ili manje
tekoe, odnosno postavljala su se pitanja: kako npr. za biljeenje
akavskih fonema ili njihovih sljedova iskoristiti crkvenoslavenske
grafeme rw erv ili "lP ta i dr. Prilagodbi je stoga moralo biti,
jer mehaniko prenoenje cjelokupne grafije iz jednoga jezika u dru
gi jednostavno nije mogue.
Nita bolja situacija nije bila ni kad su Hrvati u 12. stoljeu poeli
preuzimati irilicu koja se iz Bugarske i Makedonije preko Zahumlja
i Duklje proirila sve do Jadranskoga mora, zahvativi osobito june
hrvatske krajeve. Tako je dospjela i na otok Bra gdje su je pod
vlau i kulturnim utjecajem omikih Kaia upoznali i njome
se sluili benediktinci u javnom, a moda i privatnom saobraaju
(Vrana 1962., 218.). Glagoljice je isprva nesumnjivo bilo i na jugu,
ali je irilica ondje ubrzo ojaala, javljajui se sporadiki i sjevernije,
gdje je inae glagoljica bila dominantna.
Preuzevi, i pod utjecajem glagoljice, modificiravi podosta iri
licu (Zeli 1961.), Hrvati su otada biljeili tekstove crkvenoslaven
skoga i svoga jezika na dva naina: glagoljicom i irilicom (koju neki
nazivaju bosanicom ili bosanicom, v. Damjanovi 1993., 94.). Budu26

i da je grafija podlona jeziku, a ne obrnuto, nema u poetku bitne

razlike u organizaciji teksta pisanoga glagoljicom ili irilicom. Jed
nako se upotrebljavaju oba slavenska pisma. To se dobro vidi kad
se npr. jezik Povaljske listine (iz Povalja na otoku Brau), jednog od
prvih hrvatskih irilinih spomenika iz 1184. godine (iji je sauvan
prijepis iz 13. st.), gdje se takoer radi o razdiobi zemljita, usporedi
s jezikom istodobnih hrvatskih glagoljikih tekstova: svugdje su u
knjievno stiliziranu akavsku podlogu utkani crkvenoslavenizmi.
Ali se vidi jo neto: u Povaljskoj se listini nalazi preko 70 hrvat
skih narodnih imena i 13 hrvatskih prezimena na -i koja oznauju
porodinu filijaciju. Za to doba nije mogue na podruju junosla
venskih jezika nai na okupu u tolikom tekstu toliki broj narodnih
imena i prezimena (imunovi 1972., 43.).
U Povaljskoj listini itamo (u latinikoj transkripciji; 8):

[ nae govoriti Radko kalujer: Knee, i vsi vlasteli, molstir s(ve)

tago Joana jes(t) velik bil prede. Kako vi veste n' je zapustel i jego
zem(lj)e. Tako jesm slial: da sije zeml(j)e jee vy (dr)ite po koncu
knee i upane jesu byly preje s(ve)tago [oana cr(i)kve. Molju vy
vlastele da byste je dali cr(i)kve.
U doba kad je glagoljica tek pustila svoje mladice u Hrvata, pri
hvaanje jo jednoga pisma, irilice, razumjeti se moe samo jezi
kom. Naime, crkvenoslavenski je imao tada sve odlike knjievnoga
jezika iji su tekstovi bili napisani i jednim i drugim pismom. Usva
janjem jezika usvojena su i njegova pisma. Budui da su zbog pri
padnosti istom jeziku bile obje grafije u ravnopravnu poloaju, esto
su supostojale, ali tako da je jedna od njih na odreenom prostoru
bila ea, druga rjea .
Pored nove slike u grafiji razabire se i nova slika u jeziku. Uz tek
stove sa akavskom podlogom javljaju se i tekstovi sa tokavskom
osnovicom. Supostojanje tih dvaju sustava osobito je uoljivo na ju
nom dijelu hrvatskih zemalja, ali i s isto tako primjetnim utjecajem
akavsko-crkvenoslavenskog hibridnog jezika sa sjevera. Meutim,
osim jezinoga utjecaja sa sjevera bilo je i utjecaja glagoljinog pi
sma na irilino koji je takoer iao od sjevera prema jugu. Naime,
pod utjecajem se glagoljic mijenja oblik nekih irilinih grafema
odnosno odreeni se fonemi poinju biljeiti drugaije. Toj e poseb
nosti irilice pridonijeti uskoro i latinica, kad Hrvati i njome zapo
nu pisati tekstove svoga jezika.
Od sredine 14. stoljea poinju se tekstovi hrvatskoga jezika pisa
ti i latinicom. U prve hrvatske latinike spomenike ubrajamo Red i
27

zakon sestara dominikanki u Zadru (1345. g.) i ibensku molitvu (iz

priblino istoga vremena), Korulanski lekcionar i jo neke manje
tekstove. Naslovi spomenutih djela pokazuju ujedno podruje poet
noga djelovanja hrvatskih latiniara. Za razliku od proznih tekstova

Reda i zakona, odnosno Korulanskoga lekcionara, tekst ibenske

molitve ima pjesniku formu. Stoga se moe smatrati moda i naj
starijim spomenikom hrvatskoga pjesnitva. Svojom se anafornom
strukturom ibenska molitva potpuno uklapa u srednjovjekovni na
in pjesnikoga izraavanja. Njezin je originalni tekst zapisan go
tikim kurzivom, pismom vrlo iroke rasprostranjenosti koje je po
stalo nosiocem dotad nevienog razmaha u evropskim zemljama
(opirnije o tome v. Mali 1970.). Jedan njezin odlomak predoen u
suvremenoj grafIji glasi (9):

Gospoje,
Gospoje,
Gospoje,
Gospoje,
Gospoje,
Gospoje,
Gospoje,
Gospoje,

ti si mati nevoljnih siroto

ti si utienje alostnih udovic.
ti si veselje dreselih muatic i udovic i divic.
ti si skupljenje dolnih.
ti si izbavljenje uznih i jatih.
ti si vse utoie vsih vernih nevoljnih i alostnih.
ti si vse ufanje vsih nas vernih karstjan grinih.
ti si ivot i skrienje vsih vernih tvojih i grinih.

U sklopu onoga to joj je prethodilo, pojava je latinice, s jedne

strane, sasvim neobina, s druge pak, sasvim razumljiva. Neobina
je ne samo zato to je uspjela prodrijeti na teren na kojem su se ve
upotrebljavala dva pisma, i to oba slavenski bliska, nego i zato to
je latinica uspjela oba pisma potisnuti i zatim istisnuti. Paleografski
razlozi oito nisu mogli biti uzrok takvu razvoju jer glagoljica i iri
lica (odnosno bosanica) nisu u 14. stoljeu postale nekako neobi
nije ili egzotinije; i tada su, naime, bile jednako obine i itljive kao
i ranije. tovie, glagoljica je npr. dotada ve prola svoju prvotnu
statinu i neritmiziranu fazu kada je svako slovo bilo zasebne veli
ine i poloaja, teei da se izmeu dvije linije oblikuju slova istoga
duktusa s jednakom prostornom cezurom. Upravo od polovice 14.
stoljea i u 15. stoljeu dosee glagoljica svoj umjetniki vrhunac,
postaje grafiki skladno pismo u epigraflCi i, osobito, u misalima i
brevijarima. P ravi je likovni uitak prelistavati, na primjer, misal
to je bio pisan za Hrvoja Vukia Hrvatinia poznat pod imenom

Hrvojev misal, ili jedan od brojnih hrvatskoglagoljskih rukopisnih

brevijara to su do danas sauvani u Vrbniku na otoku Krku ili u
Novom Vinodolskom. U tim su knjigama osobito lijepe ilustracije
29

iz biblijskoga ivota, odnosno inicijalna slova na poetku odlomka.

Osim toga treba rei da e glagoljica pod konac 15. stoljea doi
vjeti u Hrvatskoj svoj tiskarski prodor i tako postati jo poznati
ja. Uostalom, prva hrvatska tiskana knjiga, Misal, tiskana je 1483.
godine. Radi se zapravo o tzv. zlatnome dobu glagoljatva kada su
se neka dj ela prepisivala iz glagoljice u latinicu (vjerojatno je i spo
menuta Sibenska molitva prepisana iz glagoljice u latinicu) (Mali
1973.,188.). Stoga pojavu latinice u hrvatskim tekstovima ne treba
vezivati uz eventualnu slabu uporabu glagoljice nego uz poticaj sva
kom pismu, a to je jezik.
Tu je latinica imala svojih prednosti. Naime, u poetnom perio
du balkanskoga ivota pisali su Hrvati, bar oni koji su znali pisati,
rijei svoga jezika latinskim i grkim pismom dodue svakako bez
ustrojenija. Ali pored toga hrvatska su se osobna i mjesna imena
ve biljeila latinicom u latinskim ispravama (uspor. Dobroslaua,
Dobriza, Marica). Tako je bilo i kod oPih imenica kad ih je pisar
zabiljeio u izvornom hrvatskom obliku npr. carina, clanac 'klanac',
opatica. Naprotiv, glagoljica i irilica dolaze ovamo kao pismo drugo
ga idioma koji je u svih Slavena figurirao jedino kao knjievni jezik.
Prema tome, imena su se, dakle izrazi nesumnjivo organskih dija
lekata biljeila prije latinicom negoli glagoljicom i irilicom. Budui
da su elementi narodnoga govora, kako smo opisali, ve prevladali
u crkvenoslavenskim tekstovima i via facti postali knjievni, latini
ci su se kao prvotnom pismu upravo toga domaega izraza sasvim
otvorila vrata. Nastala je tako mogunost da se hrvatski tekstovi
biljee trima pismima. Ta je nova situacija potrajala relativno dugo,
ako se gleda cjelina knjievne proizvodnje, ali je uporabna vrijednost
pojedinoga pisma znatno promijenjena: glagoljica se polako povlai
na teren gdje su crkvene vlasti doputale liturgiju na crkvenosla
venskom jeziku ne samo niem kleru nego i biskupima, izriito od
godine 1248. odobrenjem pape Inocenta IY. senjskomu biskupu Fi
lipu i njegovim nasljednicima da na podruju senjske biskupije, kao
i ondje gdje ve postoji spomenuti obiaj mogu glagoljati u crkvi,
jer kler tvrdi da glagoljica (littera specialis) potjee od blaenoga
Jeronima. Vano je samo da se razliitou pisma ne povrijedi smi
sao. Povlai se i irilica s obale u unutranjost (npr. na podruje
Poljica), a prevlast dobiva latinica.

Biljeenjem hrvatskih izraza latinicom u inojezinim spomenici

ma stvoren je kakav-takav uzus u oznaivanju fonemajednoga sla
venskoga idioma. Iako se najee radilo o biljeenju stranaca, tu su
praksu dobrim dijelom nastavili i domai pisci kad su pisali hrvat30

ski. Naime, odredena grafika Ijeenja koja su u latinici prevladala

u okviru tzv. obloga tipa gotike minuskule u latinskim i talijanskim
spomenicima, prenesena su i na biljeenje hrvatskih rijei.
Ali zapoeta su traganja i za samostalnim Ijeenjima. U tom su
pogledu zanimljivi neki postupci starih hrvatskih latiniara. Prvo,
kod veine se zapaa tendencija prema monografskim Ijeenjima,
tj. prema nastojanju da se uspostavi jednadba jedan znak
jedan
fonem, iako taj jedan znak nije bio u svih isti, pa slovni nered stvara
poneto drugaiji dojam. Zbog monografske se tendencije, svojstve
ne glagoljici, prvo, ne upotrebljavaju geminate i, drugo, uvode se
posebna slova ija stilizacija djeluje kao dijakritiki znak, poput npr.
stilizacije grkoga zeta (l;), to se shvaalo kao dodavanje supskripta
kod grafema 9 (da se grafemima e i 9 napravi razlika izmedu fone
mac i ).
=

Poznato je da u glagoljinim i irilinim tekstovima nema gemi

nata jer ih nije bilo ni u staroslavenskom jeziku. Budui da ni u
hrvatskom jeziku nema geminiranih fonema, nema ih kao grafema
ni u glagoljinim ni u irilinim, pa se nastojalo da ih ne bude ni
u latininim tekstovima toga jezika. (Druga je stvar to je pokoji
hrvatski latiniar znao geminatom upozoriti na krainu ili duljinu
vokala npr. govoritti
govoriti, boog bOg.)
to se tie dijakritikih znakova, oni su najee vezani uz pro
blem biljeenja palatalnih konsonanata. Neka su Ijeenja ve po
stojala, kao to je npr. ve spomenuta stilizacija grkoga zeta (l;) u
grafem 9. Odredene je dakle dijakritike ve bilo na samome poetku
hrvatske latinice, ukoliko dijakritikim znakom smatramo svaki, i
nadredni i podredni, dodatak slovu kojim se oznauje posebna fono
loka vrijednost. Taj e se nain biljeenja proiriti u sljedeem pe
riodu. Drugo, monografski princip naruavaju dvoslovi i vieslovi.
Ali njihova je sudbina razliita: neki su ogranieni na tek pokojega
pisca i kratka su vijeka, drugi su u irokoj upotrebi i dugo traju.
Razlinost u upotrebi moe upozoravati na injenicu da su neki di
grami bili prihvatljivi kao zapisana govorna realizacija, drugi manje
prihvatljivi jer su, oito, stvarali nedoumice: pripadaju li u govor
nom slijedu jednom fonemu ili sekvenciji fonema. U tom je pogledu
posebno instruktivna sudbina dvoslova gl za oznaivanje fonema I
i dvoslovagn za oznaivanje fonema n. Najprije treba rei: a) da se
ti dvoslovi upotrebljavaju od samoga poetka hrvatske latinice, b)
da ih upotrebljavaju svi stari hrvatski pisci i c) da se upotrebljavaju,
bar u primorskom dijelu Hrvatske, najdue. Time pripadaju redu
najrairenijih i najstabilnijih digrama. Druga je njihova karakteri=

31

stika da su oba preuzeta zacijelo iz talijanske ortografije. Ali upravo

njihova stalnost kroz nekoliko stoljea, unato istini da mogu ozna
ivati dva ostvariva fonema u nizu (npr. glava i gnati), moe uputiti
na dublju vezu izmeu onoga to je u hrvatskoj predlatininoj grafiji
bilo i onoga to su nudili strani latinini modeli. Naime, u hrvat
skoglagoljskoj se knjievnosti fonem l pisao ne samo znakom dIt, tj.
jednako kao i fonem l, nego i dvoslovom rw db (erv + l, odnosnojl).
Jednako se tako fonem n nije pisao samo znakom r, tj. jednako kao
i fonem n, nego i kombinacijom rw r(erv + n, odnosno jn). Tako
se npr. u Petrisovu zborniku iz 1463. godine nalazi, ako translitera
cijski zapiemo, jludi za imenicu ludi, prietejle za imenicu prijatele,
a u darovnici Bernardina Frankopana (iz kasnijega razdoblja) zapi
sano je zemjla u znaenju zemla, zadovojlno u znaenju zadovoino,
dobrovojlno u znaenju dobrovoino, odnosnojniva za imenicu niva,
jnemu za zamjenicu nemu, jnegovu za negovu pored, dakako, iminje
za imin 'je i imenje za imen'je. Takva je tradicija mogla pomoi da se
talijanski dvoslovi gl i gn za foneme l i n shvate kaojl ijn, pogotovu
to u mnogih naih latiniara nalazimo znak g kad se eli fonem j
istaknuti (uspor. npr. imperativ pogledagte pogledajte : prezent
pogledate, pridjev boxge boje : Vj. boxe boe). Na taj se nain
dobiva sukladnost znakovlja u kojoj su dvoslovi jl i jn oznaivali
sliven izgovor l i n, a dvoslovi lj i nj rabili su se za nesliven izgovor
sekvencija l-j i n-j. Koliko je koji stari hrvatski pisac bio svjestan
ovog pravopisnog suklada i sklada to izvire iz tradicijske vertikale,
ne moe se decidirano rei, ali uporna invarijantna upotreba izne
senih rjeenja kod fonema l i n (za razliku od drugih palatala) po
kazuje da su pisci takva :rjeenja osjeali kao svoja i instinktivno ih
prihvaali. Takvu pretpostavku potvruje, s jedne strane, injenica
da je izmedu hrvatske glagoljake i neglagoljake knjievnosti po
stojala mnogo vra veza nego to se donedavna mislilo, a s druge,
da su neki kasniji postupci kao nastavak upravo takva poimanja
preneseni ak i u zapadnu irilicu ili bosanicu. Tako fra Matija Div
kovi u svojim Razlikim besjedama (Mletci, 1617.), tivu namijenje
nu katolikom narodu slovinskomu, upotrebljava irilini dvoslov
JA za fonem l, a dvoslov jH za fonem n. Iz toga se vidi da Divkovi
samostalno i originalno reformira irilino pismo za potrebe svoje
jezine (ijekavskoakavske) sredine. Tako su tada postupali i drugi
franjevaki pisci Bosne Srebrene (odreda akavci), ukoliko su pisa
li bosanicom. Gledui sa irega obzorja, takvo je proimanje triju
pisama sasvim razumljivo jer je u istom civilizacijskom krugu izraz
pripadnosti istomu knjievnom jeziku.
32

Iz svega to je izloeno moe se vidjeti da je prvo razdoblje hrvat

skoga knjievnoga jezika veoma zanimljivo. To je razdoblje karak
teristino po izgraivanju hrvatske redakcije crkvenoslavenskoga
jezika, ali i po neprestanom poveavanju akavskih, kajkavskih i
tokavskih elemenata u jeziku pismenosti. Ti elementi supostoje i
ne potiru se. Zato se moe rei da je prvo razdoblje ujedno afirmacija
hrvatskih dijalekata kao osnovice knjievnih izraza. Sva tri knji
evna izraza biljeila su se trima pismima: glagoljicom, irilicom i
latinicom. Primjetno je takoder proimanje tih triju pisama osobito
kod palatalnih fonema jer sva tri pisma slue istom jeziku - jeziku
hrvatskih pisanih tekstova.

Poetno razdoblje hrvatskoga tiskarstva i jezik prvih

tiskanih knjiga
Pod kraj 15. stoljea pojavljuje se u Hrvata jedna osobito vana
djelatnost vezana uz knjigu - tiskanje knjiga. Poetak je tiskar
stva, kao to je poznato, vezan uz ime Johannesa Gutenberga koji
je 1455. godine dovrio u Mainzu svoj prvi tipografski rad poznatu
latinsku Bibliju na 1282 folije u dva stupca po 42 retka. Od tada do
1500. godine smatra se poetnim, povojnim razdobljem tiskarstva
te se knjige odtampane u tom razdoblju zovu inkunabule (prema
latinskom incunabula
pelene; kolijevka; zaetak). S ponosom
moemo rei da Hrvati pripadaju onim malobrojnim europskim na
rodima koji imaju svoje inkunabule, tj. vlastite knjige tiskane na
vlastitu tlu u prvim desetljeima tiskarstva.
=

Tiskarstvo je jedan od najblistavijih i po posljedicama jedan od

najdalekosenijih ostvaraja ljudskoga uma. Temelji se, kao i mnogi
izumi, na jednostavnom rjeenju - promjeni odnosa izmeu jedini
ca. Do Gutenberga je naime dlijeto ili pero ilo prema podlozi da bi
se uklesalo ili napisalo odreeno slovo. Podloga je mirovala, a ruka
se kretala. U tiskarstvu je upravo obrnuto: podloga ide k slovnim
znakovima da bi na njoj bili otisnuti; podloga se kree, a slova miru
ju. Taj je osnovni princip sauvan u tiskarstvu do danas bez obzira
na usavrenost tehnika koje su se primjenjivale ili se primjenjuju.
Kad govorimo o povezanosti Hrvata s poetcima tiskarstva, on
da treba imati na pameti dvije faze. Prva je vrlo rano prihvaanje
tzv. crne umjetnosti kao novuma u izdavanju knjiga. Tako su npr.
mnogi Hrvati latinskoga izraza tiskali svoja djela vrlo brzo poto se
pojavio Gutenbergov izum. Meu prvima je to uinio Nikola Mo33

druki tiskajui svoju Oratio in funere Petri Cardinalis S. Sixti u

Rimu 1474., a odmah zatim ibenanin Juraj igori objavljuje
tiskom ve 1477. godine u Veneciji svoje Elegiae et carmina (Ele
gije i pjesme). Njihovim su putom krenuli i drugi. Za relativno se
kratko vrijeme pokazalo da broj tiskanih knjiga hrvatskih latinista
neprestano raste. Osim toga ve na poetku tiskarstva pojavio se
znatan broj onih Hrvata koji su postali pravi majstori nove crne
umjetnosti poput Andrije Paltaia, Dobria Dobrievia i Grgura
Senjanina. Ovoga posljednjega moemo istaknuti jer je, kao vrstan
tipograf, radio ne samo u Veneciji nego i u Istri, a zatim i u senjskoj
tiskari. Nije stoga udo da su se nekoliko godina nakon toga poele
tiskarskim nainom objavljivati takoer knjige tekstova domaega
knjievnoga izraza osobito one koje su nedostajale prvenstveno do
maem sveenstvu, a to su misali i brevijari, pored drugih potrebnih
sveenikih prirunika.
Prva hrvatska tiskana knjiga jest glagoljicom tiskan Misal po za
konu rimskoga dvora. Tiskanje je dovreno 22. veljae 1483. godine,
dakle 9 godina prije otkria Amerike (ili 10 godina prije Krbavske
bitke). To se lijepo vidi na kraju knjige gdje pie (transliterirano;
10):
LETb G(OSPOD)NIHb ..U.O.V.(=1483) M(ESE)CA PERV (A)
RAD(b)NI
. .I.B.(=22) TI MIS(A)LI BIE SV RENI.
Pisanje slova za oznaavanje brojki sasvim je u skladu s onim
to smo rekli da je svako glagoljsko slovo imalo svoju brojnu vrijed
nost. U tome nema nikakve egzotike. Tako je npr. slovo imalo u
glagoljici vrijednost 1000, isto kao M u latinici. Arapske su znakove
za brojeve prenijeli u Europu, kao to je poznato, Arapi koji su ih
preuzeli od Indijaca, zato se i zovu arapske brojke. Vano je takoer
da su Arapi tada preuzeli i indijski znak cifru za nulu (niticu), a po
java znaka za niticu omoguila je veliku preciznost u matematici.
(Usput se moe rei i to da su se brojke tek od rimskoga doba poele
pisati od lijeva na desno, a ne, kao dotada, od desna na lijevo.)
Pojava prve tiskane knjige veoma je vaan dogaaj u hrvatskoj
kulturnoj povijesti iz nekoliko razloga. Prvo, prolo je od toga vie
od 500 godina, dovoljno za ponos. Drugo, tiskom se objavljuje mi
sal, dakle temeljna i najpotrebnija knjiga u repertoriju teolokoga
i obrednoga tiva. Tree, prvotiskom glagoljskoga misala pojavljuje
se prvi put u Hrvatskoj misal koji nije bio tiskan latinskim jezi
kom. To znai da se jezik misala smatrao ravnopravan latinskomu.
34

Spomenuto izjednaivanje obaju jezika datira u Hrvatskoj, kao to

znamo, ve od sredine 13. stoljea kada papa Inocent Iv. odobrava
svojim otpisom prvih oujskih dana 1248. senjskomu biskupu Filipu
da ne samo nii kler nego svi sveenici pa i on, Filip, kao biskup i
svi njegovi nasljednici mogu u liturgiji rabiti littera specialis (po
sebno pismo), tj. glagoyicujer Hrvati vjeruju da to pismo potjee od
blaenoga Jeronima. Cetvrto, pojava najvanije obredne knjige sa
strogo odreenim tekstovima visokoga stila potvrda je glagoljake
intelektualne i ekonomske snage (Hercigonja 1983.). Jer, zahvalju
jui upravo tomu, bilo je mogue da Hrvati tiskaju svoju knjigu sa
mo 28 godina nakon Gutenbergova izuma te tako uu u krug onih
europskih naroda koji imaju svoje inkunabule. Osim toga hrvatski je
Misal po zakonu rimskoga dvora tiskan ponajboljim slovima uglate
glagoljice kojih ljepotu nije nadmaila ni jedna onodobna glagoljska
tiskara. Uzrok se tomu nalazi zacijelo u injenici da su slova za na
Prvotisak, za editio princeps, rezana po uzoru na prekrasna slova
rukopisnoga misala kneza Novaka iz 1368. godine. To nas ujedno
navodi na zakljuak da su Misal iz 1483. godine priredili hrvatski
pisci i tiskarski strunjaci te ga s pravom smatramo prvim tiskar
skim spomenikom hrvatske kulture.
Gdje je tiskan na glagoljski Misal iz 1483. godine, ne znamo jer
nije u kolofonu navedeno mjesto tiskanja, pa definitivnoga odgovora
za taj podatak, na alost, nemamo. Neki misle da mu zbog raskono
sti i ljepote mjesto nastanka treba traiti u Veneciji jer je tiskarsko
umijee tada ondje cvalo. Drugi su pak bili skloni pretpostavci da je
na Misal tiskan na domaem tlu u Kosinju gdje su se prema jed
noj zabiljeci iz kasnijega vremena svojedobno bili tiskali glagoljski
brevijari. Ta se teza sve vie naputa jer su najnovija istraivanja,
poglavito gospiko-senjskoga biskupa Mile Bogovia, pokazala da
osnovni zapis o kosinjskoj tiskari, tj. izvjetaj o vizitaciji senjsko-
-modrukoga biskupa Sebastijana Glavinia uope nije Glaviniev i
ne prua nikakve vrste dokaze da je u Kosinju tiskan prvi glagolj
ski misal (Bogovi 1991.). Trei smatraju, s mnogo razloga (proua
vajui npr. kalendar svetaca), da je Misal prireen za tisak u Istri, a
moda ondje i odtampan (Panteli 1967., 74.). Svemu se tomu mo
e dodati podatak da je papir naega Prvotiska najveim dijelom
njemakog podrijetla, a ne talijanskog to nikako ne bi ilo u prilog
Veneciji kao mjestu tiskanja (Stipevi 1985., 262.). Na Istru, dakle
na domae tlo, upuuju i slova Misala koja su nedvojbeno izraiva
na prema prekrasnim glagoljskim slovima ve spomenutoga rukopi
snoga Misala kneza Novaka iz godine 1368., koji se danas uva u Be36

U, a1i je jo 1405. bio u vlasnitvu franjevakoga samostana u Nugli

(kraj Roa) i, zatim, prodan. Novakov se glagoljaki kodeks spomi
nje i 1482. godine, dakle godinu dana prije naega Prvotiska, i to da
se nalazi u Izoli u Istri. Radi se o dvobojnoj tehnici tiskanja gdje su
upute sveeniku tiskane crvenim slovima, a molitve crnim slovima.
Viebojnost tiskarske tehnike bila je ne samo tada nego i mnogo
stoljea nakon toga vrhunac tiskarskoga umijea, prava umjetnost.
Iz svega se spomenutoga moe zakljuiti da je Misal iz godine 1483.
pripreman zasigurno na domaem, hrvatskom tlu, a vrlo vjerojatno
i tiskan. Zato mjesto njegova tiskanja nije navedeno, teko je rei,
pogotovu iz razloga to se svaka onodobna tiskara i te kako hvalila
svakim tiskanim djelom. Razlozi su vjerojatno bili veoma vani, kad
je taj podatak izostao . Nastao gdje nastao ostaje injenica da editio
princeps zasluuje svu nau pozornost i divljenje. Bio je to sjajan po
etak jednoga novoga razdoblja u povijesti hrvatske kulture. I kad
se po takvu poetku moglo oekivati da e glagoljaka knjiga rasti
brojem i nadvisivati tiskarskim umijeem jedna drugu, to potvru
ju nove inkunabule (npr. Brevijar po zakonu rimskoga dvora 1491.,
Tkonski zbornik 1492., Brevijar hrvatski 1493.), dolazi uskoro ve
1493. godine do tragine Krbavske bitke kad je bio sasjeen naju
tjecajniji i najbogatiji dio hrvatskoga plemstva. Istina, glagoljaka
e se knjiga tiskati i dalje na domaemu tlu, ak u inkunabulno
doba (npr. u Senju, opet Misal po zakonu rimskoga dvora 1494.;
Spovid opena 1496.) ili u prvim desetljeima postinkunabulnoga
doba (npr. u Senju i kasnije u Rijeci), dodue poneto skromnije od
velebnoga Prvotiska i njegove blistave pojave.
Budui da je glagoljski Misal iz 1483. godine crkvena, obredna
knjiga, razumljivo je da je jezik osnovnoga sloja hrvatska redakci
ja crkvenoslavenskoga jezika, pogotovu u onom nepromjenjivom
tzv. kanonskom dijelu mise. Ali je isto tako vidljivo da je spomenuti
osnovni sloj proaran dobrim dijelom osobinama hrvatskoga govo
renoga i pisanoga jezika onoga doba. O tome svjedoi i ovaj transli
terirani odlomak (11):

V (o)no vreme Anj(e)lb g(ospod)inb evi se va sne Osipu g(lago)

le: Vstani i poimi otroe mat(e)rb ego i bei Vb Ejupt'b i b(u)di tu.
Doid(e)e reku ti. Hoet'b bo Irudb iskati otroete da pogUbit(b) e.
On e vstavb poel otr(o)e i mat(e)rb ego noiju i bea Vb Ejupt'b i
be tu dae do umrlie lrud(o)va.
Kao to se vidi, tu vie nema vokala b i b jer su oba svedena na je
dan grafem (b), nema ih na kraju nekih oblika gdje su ranije bili (on,
37

poel), nosni su vokali zamijenjeni (

> e: otroe, o > u: reku), drugi

primjeri iz teksta svjedoe o prijelazu vokalay (tzv.jeri) u i (syn'b >
sin), staroslavenski konsonantski skup t mijenja se u (noiju) i
sl. Ali pored toga naziru se i druga eklatantna obiljeja hrvatskoga
jezika, ponajprije poprilian broj akavizama (va sne pored V'b Ej
upt'b, Vazam Uskrs umjesto V'bZbm'b). Kad se tomu dodaju pojedi
ni kajkavizmi (modrost'b pored mudrost'b, bodi pored budi, leksem
milostivice uz cesarice i dr.), jezina slika prvoga tiskanoga Misala
poprima drugaije konture. Sve su te pojave vane bar iz dva ra
zloga. Prvo, hrvatski je pisani jezik ve od svoga poetka tropleten,
tronaIjean: svako od triju hrvatskih naIjeja moe predstavljati
osnovnu knjievnu stilizaciju u koju se sasvim prirodno unose knji
evne stilizacije drugih dvaju hrvatskih na:rjeja jer se prepoznavaju
kao svoje. Taj troplet hrvatskih knjievnih stilizacija poznat je samo
hrvatskomu jeziku i po tome je on poseban jezik sui generis. Nje
govu posebnost odreuje dakle njegova zasebna povijest i kulturno
ozraje te je po tome prepoznatljiv. I upravo ta njegova odlika govori
takoder u prilog pretpostavci da su u tekst Misala uneseni noviji
elementi koji su svojstveni sjeverozapadnom (istarskom) podruju
hrvatskoga jezika. U takva se razmiljanja dobro uklapa ve iznese
ni podatak da su u kalendaru Misala navedene svetkovine koje su
se tovale u Istri (Panteli 1967.). Zbog svega se toga u posljednje
vrijeme sve vie vjeruje da su prireivai bili s istarskoga podruja,
odnosno da je Prvotisak zacijelo ondje i tiskan
Pored misala, nai su glagoljaki tiskari posveivali veliku panju
brevijarima, tj. onoj knjizi koja im je bila potrebna za obvezatnu
dnevnu molitvu. Zato je sasvim razumljivo da se pored prvotiska
Misala javlja ve 1491. tiskani Brevijar po zakonu rimskoga dvora.
Budui da u Brevijaru nije naznaena godina ni mjesto tiskanja,
ona se izvodi iz table pominih blagdana koji poinju godinom 1492.
Po tomu se sudi da je Brevijar mogao biti tiskan godinu dana ranije,
tj. 1491. to se pak mjesta tiskanja tie, obino se smatralo da je ovaj
Brevijar, a zacijelo i jo koji drugi, tiskan u Kosinju, u Lici jer po
stoji vjerodostojno svjedoanstvo da su se u Kosinju tiskali ilirski
brevijari. Kad je nastao rasap mnogih likih naselja, odnosno kad je
Kosinj pao u turske ruke, prestala je djelovati i njegova tiskara o ko
joj se kasnije zapisom svjedoilo da je bila nadaleko poznata. Ti su
se podatci pripisivali senjskom biskupu Sebastijanu Glaviniu koji
je o svojim vizitacijama pod kraj 17. stoljea napisao izvjetaj. Me
dutim, najnovija istraivanja pokazuju da se podatak o ilirskim
brevijarima tiskanima u Kosinju ne odnosi na na Brevijar iz 1491.

38

godine. tovie, po svemu se ini da Sebastijan Glavini uope nije

bio na vizitaciji u onom dijelu Like gdje se nalazi Kosinj, pa nije
ni autor podatka o kosinjskoj tiskari. Glaviniev izvjetaj govori o
novim brevijarima, a to su mogli biti samo Levakoviev iz 1648.
godine i Patriev iz 1688. godine (zato se, pogotovo nakon odluke
Svete Rote iz godine 1655. zovu ilirski; vidi o tome kasnije). Zbog
svih tih razloga mjesto tiskanja prvog hrvatskog brevijara ostaje i
dalje nepoznato. Sve to ipak nikako ne umanjuje znaenje naega
prvog Brevijara koji pripada rijetkim, ali dragocjenim spomenicima
hrvatske tiskane rijei u inkunabulno doba tiskarstva.
Ranom razdoblju hrvatskoga tiskarstva pripada i ispovjednika
uputa fra Mateja Zadranina iz prepisanoga kolofona Tkonskoga
zbornika gdje stoji da 16. lipnja 1492. bi uinjena ta tampa ispo
vijedi, a bih ja fra Matij Zadranin on ki ju sloih

Iako tek prijepis

fragmenta, podatak svakako vaan za tiskarsku povijest glagolja

kih tekstova (Nazor 1993., 241.).
U inkunabulno je doba tiskan jo jedan glagoljski Brevijar. Naj-

vanije podatke o toj knjizi doznajemo iz eksplicita gdje stoji (12):

Svrenie brvieli hrvackih. Stampani Vb Benecihb po metre An
dree Toriane iz Aule. Koreeni po pre Blai Baromii kanonigi
crikve senbske. Na dni 13. miseca mara 1493.
Za nas je vano da se tu spominje kanonik Bla Baromi koji e,
poto je u Veneciji nauio kako se ureuju knjige za tisak, uskoro
doi na domae tlo u Senj i nastaviti tiskom izdavati glagoljske knji
ge.
Desetljee nakon prvog tiskanog glagoljskoga Misala i tri godine
nakon prvoga Brevijara zapoinje relativno kratak, ali bogat period
rada senjske glagoljake tiskare. I u Senju se tiska najprije Misal

1494. godine. To se vidi u zaglavlju knjige u kojemu pie (13):

. u. p. g. (=1494.) miseca augusta dan ..(=7) ovi Misali bie
poeti i svreni v Seni...A bie tampani s dopuenemb i volju
g(ospodi)na B(og)a od d(o)mina Blaa Baromia i domina Sil
vestra Bedriia i akna Gapara Turia. B(og)s nass spasi.
Amens.
Vrijednost je ovih informacija u tome to prvi put otkrivaju sve
relevantne podatke o Misalu, tj. tono se zna kada je Misal tiskan,
gdje je tiskan i tko ga je tiskao. Vrijednost je i u jezinim podatcima
40

koji ilustriraju sve vei prodor narodnoga jezika (npr. ikavizam. mi

seca, lsg. volju) u liturgijske knjige.

Senjski glagoljski Misal manjega je formata od Prvotiska (14 x 20
cm) i skromnije opreme. Unato tome odlikuje se gotovo uzornom
pravilnou rezanja slova i rasporedom teksta. Najvie je posla oko
tiskanja Misala imao senjski kanonik Bla Baromi rodom iz V rbni
ka na otoku Krku koji je, kao to rekosmo, godinu dana ranije izdao
u Veneciji tiskom jedan glagoljski brevijar. Predloak senjskom Mi
salu bio je vjerojatno neki rukopisni misal jer je tada bilo uobiajeno
da se tekst priredi prema takvu ve postojeem djelu. Ponajbolji sa
uvani primjerak senjskoga Misala nalazi se sada u poznatoj knji
nici Szechenyi u Budimpeti.
Jezik Misala pripada takoer hrvatskoj redakciji staroslavensko
ga jezika to se razabire u mnogim fonolokim, morfolokim i lek
sikim prodorima hrvatskoga jezika.
Osim Misala u senjskoj se tiskari objavljuju i druga vana djela za
potrebe svakodnevne sveenike prakse. To se u prvome redu odno
si na drugu knjiicu objavljenu u senjskoj glagoljakoj tiskari 1496.
godine. To je Spovid opena. Na kraju knjiice pie (14):

Ja POp'b Blab, Bar(o)m(o)v sin'b, z Vrbnika, tampah'b ovu Spo

vid'b, a stumai ju s knjig'b latinskih'b potovani g(ospo)d(i)nb Ja
kov'b Blaiolovi'b na let'b G(ospod)nih .. u. p. e. ( 1496.) aprila
.i. d.( 25 ) dan.
=

Iako se izrijekom ne spominje mjesto tiska, poredbenim je nai

nom, tj. detaljnim prouavanjem slova bilo lako utvrditi da se radi
o senjskoj tiskari. Osim toga u kolofonu se spominje Bla Baromi
koji je tiskao senjski Misal. Stoga gotovo nema sumnje da je Spovid
openu tiskao u Senju Bla Baromi, poto ju je preveo s talijansko
ga (stumai ju s knjig'6latinskih5) senjski sveenik, kasnije i biskup
Jakov Blaiolovi. Upravo zato to takva tiva nisu imala domaega
predloka, dakle jezinoga uzorka, zanimljivo je osvrnuti se na jezik

Spovidi opene. Transkribiran odlomak o npr. ljudskoj prodrljivo

sti glasi (15):
Grih od grla jest jedna ljubav brezredna od naslajen 'ja ka jest va
samoj slasti od okuen 'ja... Grih od grla privodi lovika na opoj
stu i na vsaku neistou i obuhiti mu misal i pamet i razum i daje
nemoi i span 'je otamnjuje pametovan 'je od kudu ne za jednoga
prasca da za jednu jabuku bi izgnan iz raja prvi lovik.
42

Kad se pogleda jezik ovoga odlomka, a pogotovo jezik cijele Spo

vidi opene, lako se moe utvrditi da je pred nama tekst pisan a
kavskim narjejem, tovie stiliziranom senjskom akavtinom. To
se razabire pored oPih akavizama kao a, za, va (pored v), etrti,
tuji, aja, jati ( uzeti) i dr., pravilnom upotrebom ikavsko-ekav
skih oblika: del ( dio), svet ( savjet) pored nedilja, lovik itd. Ne
bi trebalo mimoii ni bogat leksik, a ni odreene frazeologizme, kao
to su grih od grla u znaenju prodrljivost, iznimati vanka z ra
una u znaenju ne ubrajati itd. Zbog svega se iznesenoga moe
rei da je senjska Spovid opena prva akavska tiskana knjiga.
Nakon spomenutih dviju knjiga nastaje odreeni predah zacijelo
zbog Baromieve bolesti, a zatim i smrti.
Drugi turnus senjske glagoljake tiskare zapoinje 1507. godine.
Tada se pojavljuje knjiga pod naslovom Narunik plebanuevo To je
prijevod poznatoga teolokoga prirunika Manipulus curatorum ko
ji sadrava osnovno znanje pri obavljanju sveenikih dunosti. Na
poetku knjige pie da se zove hrvacki Narunik plebanuev (... ) za
to da popi vide a imaju uiniti v svoem oficii. Bit e da je bilo vie
prevodilaca s latinskoga na akavski, to se razabire iz formulacije u
kolofonu da je knjiga doprotumaena po vee naega jazika redov
nikih i zaistinu nikih metar i dokturov. Ali to ujedno znai da se
u Senju okupila lijepa grupa uenih ljudi Ger je tada rije doktur
znaila uen ovjek). Organizator je toga posla Silvestar Bedrii
koji je ranije pomagao Baromiu jer itamo (16):
=

Ove knjige ke se zovu Narunik plebanuev bie tampane v Senji

po narejenju potovanoga gospodina Silvestra Bedriia arhia
kna i vikara senjskoga.
Kao tiskar naveden je poznati metar Grgur Senjanin (poznat i
kao Grgur Kralji odnosno Grgur Dalmatin) ki navla na to delo
pride iz Benetak. Taj e majstor tiskarske vjetine sudjelovati i kod
drugih izdanja senjske tiskare. Tiskanje je knjige zavreno V hii
reenoga gospodina arhiakna miseca avgusta na dan .i. tr .. ( 17)
v letih Spasitelja naego .. f. . ( 1507 ) Ako se zna da je arhia
kan( arhiakon) najvia kaptolska sluba i ast (izuzev prepota)
nekoga sveenika koji se brinuo o crkvenim dobrima (imanjima) i
bio odgovoran za odgoj mladih klerika, onda moemo dobiti jasniju
sliku o pogonu senjske tiskare: kao materijalno dobro biskupije
smjetena je u arhiakonovoj kui gdje klerici i redovnici pod nad
zorom sveenika viega ranga obavljaju tekstoloke poslove, a tipo
grafski se majstor brine o samome tiskanju i uvezu knjiga.
=

43

Ve sljedee godine 1508. takoder v hii potovanoga gospodina

Silvestra Bedriia arhiakna senjskoga objavljena je knjiga koja
se zove Tranzit svetoga Jerolima. Radi se o prijevodu ivotopisa i
uzaaa na nebo ( = tranzit) svetoga Jeronima koji je tada bio u hr
vatskim krajevima veoma popularan svetac. Dugo se vremena sma
tralo da je sv. Jeronim bio autor glagoljice, pa se o njemu pisalo da je
na Dalmatin (...J dika i potenje, slava i svitlost, kruna hrvackoga
jezika. (Zato je papa Inocent Iv. 1248. godine dopustio, kako smo
ve rekli, senjskomu biskupu Filipu da moe sluiti misu na crkve
noslavenskomu jeziku jer se tada vjerovalo da je sv. Jeronim tvorac
glagoljice.) U vezi s ovom problematikom istraivanja su pokazala
da treba luiti autorstvo tiskanoga teksta Tranzita od tomu dodane
Legende o

sv.

Jeronimu. Dok je prozni dio senjskoga Tranzita pri

jevod nekoga talijanskoga predloka, stihovana Legenda nije pre

vedena iz talijanskoga predloka nego bi, po svoj prilici, mogla biti
originalno Marulievo djelo (Nazor 1965.). S obzirom na injenicu
da u relativno slabom prijevodu ima vie staroslavenizama negoli
u drugim senjskim izdanjima, moglo bi se zakljuiti da senjskim
izdavaima (... ) nije ni bio primaran literaran cilj nego izdavanje
liturgijskih, teolokih i moralno-didaktinih djela (Nazor 1971.,

425.).
Iste je godine 1508. ugledala svjetlo dana jo jedna knjiga senjske
glagoljake tiskare. To je Korizmenjak. Radi se o zbirci korizmenih
propovijedi to ih je pod naslovom Quadragesimale izdao fra Ro
berto Caracciolo, jedan od najpoznatijih franjevakih propovjednika
u 15. stoljeu. S talijanskoga na senjsku akavtinu preveli su ga
sveenici Petar Jakovi i Silvestar Bedrii jer u kolofonu pie da
je Korizmenjak protomaen z latinskoga jazika na hrvacki po popi
Peri Jakovii i po popi Silvestri Bedriii. Ako naidete na omr
nju, kae se dalje, vi napravite a nam

ne

zamirite za smo rodom

Hrvate a naukom latinskim priprosti. U citiranom tekstu valjalo

bi istaknuti dvoje. Prvo, sasvim se jasno odreuje jezik prijevoda to je jazik hrvacki. To je isti predloak knjievnoga jezika kojim
Marko Maruli pie u Splitu svoju Juditu rabei za taj jezik isto ime
(Judit u versih harvacki sloena). U tom je jeziku akavska kom
ponenta najjaa, ali ne i jedina. Drugo, autori navode formulaciju
samozataje svoga rada i znanja, to je tada bilo sasvim uobiajeno,
za glagoljae poglavito. Meutim, stvarnost je ipak drugaija. Radi
se o dobrim prijevodima, esto i vrlo dobrim, pa su zbog toga neki
opisi preuzeti te su se poeli iriti tako da su preli u usmene na
rodne prie. Takva je npr. pria o krtom i nezahvalnom sinu koji je
45

pred ocem sakrio peena pijetla, a ovaj mu je potom za kaznu skoio

u obraz te mu se prilijepio u obliku abe.
Treba konano rei nekoliko rijei o jo jednom prijevodu. Mora
lizatorski spis Ars bene moriendi preveden je na mnoge europske
jezike pa tako i na hrvatski, a tiskan u Senju 1507. ili 1508. godine
pod naslovom Metrija od dobra umrtija.
Posljednja knjiga senjske glagoljake tiskare nosi naslov Mirakuli
slavne dive Marije. Objavljena je 1508. godine. To su opisi Mariji
nih udesa koji su prevedeni na senjsku akavtinu. Na taj nain
postala su puku pristupana mnoga vrhunska ostvarenja ove vrste
nabone proze, tada tako rado itanoga tiva koje ima zanimljivu
fabulu i sretan zavretak.
Ovaj pregled rada senjske glagoljake tiskare potvruje ve izne
senu misao da su, s jedne strane, nai glagoljai bili ekonomski jaki
kad su pored drugih djelatnosti mogli nabavljati tiskarska slova i
tiskarke strojeve, odnosno angairati vrsne tiskare, a s druge, da
su stekli dobru naobrazbu kad su se uputali u prijevode ondanjih
poznatih proznih i poetskih djela. Na taj su nain, osobito Misalom,
zadovoljavali potrebe liturgijskih knjiga, a drugim djelima prenijeli
u nau sredinu najpopularnije tekstove ondanje nabone i nelitur
gijske knjievnosti.
*

Nakon senjske tiskare pojavljuje se u Rijeci nova glagoljaka ti

skara zaslugom biskupa Simuna Koiia Benje, roenoga Zadra
nina. Osnovati i voditi tiskaru moe samo onaj tko vjeruje u snagu
pisane rijei. A osnovati je sam, kupiti je vlastitim sredstvima i pre
nijeti iz Mletaka u Rijeku, angairati dva vrsna tiskara i smjestiti ih
zajedno s kompletnom tiskarskom opremom u vlastite odaje, moe
samo iznimna linost koja je pripravna sva svoja dobra podrediti
opemu. To, koristiti drugima bez obzira na napore, bila je odlika
zacijelo svih hrvatskih glagoljaa pa tako i imuna Koiia.
Rijeka je tiskara sretan nastavak senjske glagoljake tiskare.
Naime, i u rijekoj tiskari sredinje mjesto zauzima Misal.
To u Koiievoj tiskari nije prva knjiga, kao npr. u Senju, ali je
najvanija. Za razliku od netom spomenutoga veoma vrijednog senj
skoga Misala iz godine 1494. - jer je tada svaki tiskom objavljeni
primjerak svake knjige znaio dogaaj za sebe - Koiiev Misal
hrvacki tiskan je v hiah jego prebivanija, to bi moglo znaiti u
biskUpovu stanu ako ne i u biskupskom dvoru. Dovren je 28. travnja
46

1531. godine. Koiiev je Misal hrvacki pravo remek-djelo tiskar

skoga umijea. I druga se Koiieva djela odlikuju bogatom opre
mom, ilustracijama, drvorezima slika i inicijala, ljepotom naslovnih
stranica, kolofona i tipografskog znaka (Nazor 1988., 146.). A odi
gravalo se sve to, i ranije u Senju, i sada u Rijeci, u neposrednoj bli
zini zaraenih kopita zbog kojih je Koii morao napustiti sjedite
svoje biskupije u Modruu i otii u Novi Vmodolski, a odande 1529.
u Rijeku. Koliko je god teko stanje bilo - i zbog opih nesigurnih
prilika u zaleu i zbog materijalnih tekoa - Koiiev je boravak
u Modruu, Vinodolu i Rijeci ispunjen, zaudo, radom prilinijim
sigurnijoj i bogatijoj sredini. Dovoljno je, naime, bilo da se osvjedoi
da prijeko potrebnih glagoljskih knjiga, i crkvenih i svjetovnih, vie
nema, ako ih je ikada dovoljno i bilo, pa da sve svoje snage usmjeri
u nastojanje da ih novim tiskom nadoknadi. A to je znailo ne samo
u doslovnom smislu rijei pobrinuti se za tiskanje, in koji sam za
sebe predstavlja jednu od najljepih stranica u povijesti svakoga na
roda, nego prethodno ih prirediti za tisak ili napisati tekstove koji
e kao knjiga ugledati svjetlo dana.

Koliko je poznato, u rijekoj je Koiievoj tiskari objavljeno est

knjiga. To su prije spomenutoga Misala hrvatskoga, priruni abe
cedarij glagoljice koji nosi naslov Psaltir i molitvenik Oficij rimski
(1530.), a nakon Misala izlaze (u istoj godini 1531.) jo tri djela: ma
li obrednik pod naslovom Knjiice krsta, povijesno djelo Knjiice od
itija rimskih arhijereov i cesarov te zbirka tekstova za redovnike
Od bitija redovnikoga knjiice.
Sve je to zahtijevalo prethodna prouavanja da bi mogli nastati
rukopisi koji su Koiievim tampadurima Dominiku i Bartolo
meju posluili za tisak. Prva knjiga Psaltir sadrava, osim poetnog
abecedarija, osnovne molitve, poput Oenaa (koji se ovdje zove Mo
litav Gospodnja). Jezik teksta te molitve ve je drugaiji od onoga
to ga nalazimo u prvim crkvenoslavenskim tekstovima jer odgo
vara starohrvatskom jeziku. Zanimljivo je da se gotovo podudara s
tekstom Oenaa zabiljeenim u Misalu Hrvoja Vukia Hrvatinia
iz oko 1404. godine koji u spomenutome Misalu glasi (17):
Ote na ki jesi na nebesih:
sveti se ime tvoje
pridi cesarstvo tvoje
budi volja tvoja
kako na nebesi i na zemlji.
Hleb na vsedanni daj nam danas.
I otpusti nam dlgi nae:
48

kako (mi) otpuajem dlnikom naim.

I ne vavedi nas v napast.

Da izbavi nas ot neprijazni. Amen.

Nerna dakle vie nosnih vokala, ali se jo uvijek uva slogotvorno

l u primjerima dlgi i dlnikom, morfologija odgovara starom hrvat
skom sloju (Lpl. na nebesih, Dpl. dlnikom, Apl. dlgi, 3. o. sg. impe
rat. sveti se, budi), leksikje domai. U drugim Koiievim djelima

ima neusporedivo vie staroslavenizama.

Osobitu je pomnju sadraju i izrazu posvetio imun Koii u pri
reivanju Misala hrvackoga i Knjiica od itija. Nastavljajui irilo
metodsku misao da svaki narod ima pravo na vlastiti bogosluni je
zik u Crkvi (Benvin 1984., 208.), Koii je svoje glavno liturgijsko
djelo nazvao Misal hrvacki (dodue s dodatkom PO rimski obiaj
i in) jer je smatrao da je hrvatski jezik liturgijski jezik njegova
puka. Zato je Koiiev Misal bio, kako pie u kolofonu, od slova
do slova kuan (tj. od rijei do rijei revidiran), popravljen i prepi
san, a na mnogo je mjesta znova stlmaen i pridan (tj. preveden
i proiren). Upravo takav Misal trebao je prema Koiievim rije
ima posluiti ne samo u liturgijske svrhe popovima glagoljaima
nego i za hrvackoga jezika prosveenje, tj. da prosvijetli hrvatski
puk. Tu nailazimo na divnu terminoloku potvrdu poistovjeivanja
hrvatskoga naroda s hrvatskim jezikom, poistovjeivanja to ga e
trdesetak godina ranije nalazimo kod popa Martinca. Naime, kad
su Hrvatsku zadesili teki dani nakon Krbavske bitke 1493. godine,
tada je glagolja Martinac medu koricama II. novljanskog brevijara
zapisao i ovo (18):
lobujami vsu Griju i Bulgariju, Bosnu i Rabaniju nalegoe
(Turci) na jazik hrvatski posilajui zastupi velike ... Tagda e ro
bljahu vse zemlje hrvatske i slovinske do Save i Drave dae do
Gore Zaprte... harajue i domi boji palee ognjem i oltari razdru
ujue.

U naem je kontekstu Martineva tualjka zanimljiva zato to

pod nazivom jazik Martinac misli na narod jer on kae: Turci
nalegoe ( navalie) na jazik hrvatski (dakle: na hrvatski narod)
robei i palei sve do rijeke Save i Drave i do Gore Zaprte (tj. do
Moslavine).
Koiieva itija od rimskih arhijereov i cesarov zanimljiva su
stoga to dokazuju da su se II glagoJjakim tiskarama objavljivala i
djela svjetovnoga sadraja. Ta je knjiga ujedno i prvo historiograf=

50

sko djelo napisano hrvatskim jezikom. Posveena je trogirskomu

biskupu Tomi Nigru za kojega Koii kae da najstariji jesi arhi
jerej naego jezika zrastom i naukom (. .. ) da pospeniji budei slo
iti knjiice od hrvacke zemlje i od hvali njeje kako smo te prosili i
molili ... Sloi je ti, mije hoemo stlmaiti i init tampati, kako nas

ne bi okriv1javala budua pokoljenja (da i nas o sem ne okrivet ie

po nas budut).

Kao to se vidi, repertoar je glagoljakih tiskara vie-manje isti:

osim osnovne liturgijske knjige, misala, objavljuju se djela obred
noga, teolokoga i nabonoga, a u rijekom sluaju i svjetovnoga
karaktera. Razumljivo je stoga da je i jezik tih djela razliit: od upo
rabe onodobnih oblika govornoga i knjievnoga hrvatskoga jezika
(uspor. tekst Oenaa) do potivanja crkvenoslavenske jezine nor
me (npr. budei, budut, naego, okrivet, stlmaiti, ie).
Teke ratne prilike na prijelazu iz 15. u 16. stoljee nisu umrtvile
kulturni ivot. Obrnuto. Knjievni se uspjesi redaju jedan za dru
gim, obogauje se knjini fond. Tomu su zasigurno pridonijele kole
za glagoljake akne koji su uili slavenska pisma kako bi mogli i
tati misu i druge knjige liturgijskoga i neliturgijskoga sadraja. Za
te su svrhe bile tiskane posebne glagoljake poetnice. Prva je takva
poetnica tiskana v Benetcih'b po Andrei Toreani iz Aule 1527.
godine. Priredio ju je nepoznati glagoljaki sveenik (vjerojatno iz
senjske ili krke biskupije). Jezik je prve poetnice kao i ostalih to
su se kasnije pojavile neujednaen: od hrvatske redakcije crkveno
slavenskoga jezika za tekstove koji se rabe za boravka u crkvi do
jezika govornoga tipa za molitve pri jutarnjem ustajanju, objedu i
veeri. Tim je tragom iao i imun Koii tiskajui 1530. godine
ve spomenuti Psaltir.
*

Zavretkom rada Koiieve tiskare ne prestaje period glagolja

koga tiskarstva. Naime, tiskanje knjiga slavenskim pismenima na
stavlja novi vjerski pokret to je zahvatio i nae krajeve, tj. prote
stantizam. Iako suprotan po vjerskom nauku, protestantizam se,
to se jezika i pisma tie, uvelike nadovezuje na hrvatsku glagolja
ku tradiciju. To se vidi ve po izboru glagoljice za tiskanje prote
stantske verzije biblijskih tekstova na hrvatskom jeziku, odnosno
Prvoga dela Novog testamenta (1562.) i Drugoga dela Novog testa
menta (1562.). tovie, protestantska je tiskara u Tiibingenu odlu
ila objaviti oba dijela Novoga testamenta irilicom 1563. godine.
52

Protestanti jednako postupaju i u kolovanju svojih klerika. Da bi

njihovi budui sveenici mogli itati glagoljska izdanja, protestanti
su 1561. godine objavili u Tiibingenu glagoljsku i irilinu Tablu za
dicu. Zanimljivo je da su kao uzorak za izradu glagoljskih slova pre
uzeli odljeve onih iz ve spomenute prve glagoljske poetnice
I u pogledu na jezik podosta je dodirnih toaka izmeu ovih dvaju
vjerskih pokreta. Prvo, oba pokreta nastoje u crkvi upotrebljavati
jezik puku razumljiviji. Zato glagoljai u crkvenoslavenske tekstove
unose elemente narodnoga govora, pogotovo u neliturgijske moli
tve, a protestanti nastoje da upravo elementi govornoga jezika bu
du podlogom jeziku njihova tiva. Drugo, da bi proirili svoj nauk,
i glagoljai i protestanti slue se vienarjenim tipom jezika. Dok
je glagoljae na irokom prostoru povezivao crkvenoslavenski jezik,
protestanti ele da ih povezuju narodni govori. Unosei u tekstove
osobine svih triju hrvatskih narjeja (npr. akavsko va, kajkavsko
v, tokavsko u), Antun Dalmatin i Stjepan Konzul Istranin prevode
Bibliju va ovom naem slovinskom ili hrvackom jeziku koji se s
kranskim jezikom mnogo sklada. Taj bi prijevod trebao posluiti
naiparvo vam Hrvatom i Dalmatinom, potom takaje Bonakom
i Bezjakom. Razumljivo je stoga da jezik hrvatske protestantske

knjievnosti nije mogao biti niti je bio jedinstven, vrst, izgraen

i zatvoren knjievnojezini sustav koji bi se - k tomu - odrao
nepromijenjen od prvog tiskanog teksta do posljednje knjige koja
je izala ispod njihova pera odnosno iz njihove tamparije (Bratu
li 1983., 45.). Zato protestanti i u izboru pisma postupaju postu
pno: pored latininih slova, koja su se mogla nai u gotovo svakoj
ondanjoj tiskari, protestanti po savjetu dosta razumnih i uenih
latinskim i hrvackim jazikom hrvackih pisac preuzimaju najprije
za svoja izdanja onu staru hrvacku tampu u Brvijalih i Misalih,
a zatim, ugledajui se upravo na slova tih djela, daju njemakim
majstorima nova slova izdlesti, izsei ter izliti. Da bi se pak budui
itaoci to prije priviknuli na ova naa slova, (. ..) jesmo ciruliske
i hrvatske tablice ili bukovnjak to jest a, b, v, g i proaja najprvo
inili tampati i tako olakali razumijevanje >>nae nove tampe.
Razumijevanju je pomoglo i to to su protestanti izbacili iz irilice
vele onih grkih nadmetic, rariev ili titulov, zato va tenju malo
ili nitar prude da nego priprostih ljudi mute. Iz toga se vidi da su

protestanti prihvatili sva tri pisma kojima su se sluili Hrvati zna

jui da se u njihovo vrijeme ni jednim od triju pisama ne da pokriti
cjelokupno junoslavensko podruje (Vonina 1973., 215.).
54

Iako irokih zamisli u kojima se prvi put naziru vizije barem pro
gramske o jeziku koji bi bio razumljiv mnogim Junim Slavenima
odnosno Slavenima uope, protestantski je pokuaj bio u Hrvatskoj
relativno kratka daha. Unato tome protestantski je pokret sa svo
jih tridesetak tiskanih knjiga pokazao sasvim jasan pogled na jezik:
bila je to potpora onim strujanjima koja su vodila zametku jezi
noga standarda. U sklopu pak tenji to su se javljale na sjevero
zapadnom dijelu hrvatskoga jezinoga kompleksa, protestantsko je
djelovanje pravi nastavak onoga to je na irem podruju ve bilo
zapoeto i podloga onomu to je na tom irem podruju slijedilo.
Protestantski je pokret nastojao produiti ivot slavenskim pismi
ma (glagoljici i irilici) na kajkavskom podruju, ponovo ih proiriti
na jug i istok, ali je prevlast latinice u kopnenoj Hrvatskoj naglo ra
sla. Ojaale su tada kajkavske veze s maarskom literaturom gdje je
latinica ve imala dugu tradiciju. Glagoljica i irilica odlaze polako
iz svakodnevne uporabe, a time slabi interes za tiskanje glagoljskih
knjiga. Osobito je teak udarac dobilo glagoljsko tiskarstvo kad je
po elji Rima protestantska tiskara u Urachu najprije konfiscirana
i zapeaena, a zatim preko Trsata (gdje ju je elio zadrati Franjo
Glavini) odvezena u Rim da bi konano posluila Kongregaciji za
irenje vjere.
*

Iako glagoljici pripada primat u povijesti hrvatskoga tiskarstva,

treba rei da su se ve u posljednjem deceniju 15. stoljea pojavile i
latinicom tiskane knjige hrvatskoga jezika. Po svemu sudei, prvo
je takvo djelo nepotpuno sauvani Molitvenik otisnut oko godine
1490. vjerojatno na domaem tlu (dubrovako podruje). Medutim,
prva datirana knjiga hrvatskoga jezika otisnuta latinikim slovima
jest Evanelistar, poznat takoer kao Lekcionar Bernardina Spli
anina nazvan tako po fra Bernardinu koji je obavio najvie posla
oko pisanja, redigiranja i korigiranja Evanelistara. Djelo je izalo
iz tiska 12. oujka 1495. godine u Veneciji.
Osim spomenutoga prvenstva u tiskarskom objavljivanju pojava
je Evanelistara vana zbog jo nekoliko injenica. Ponajprije, fra
Bernardin je pretoio tekstove evanelja u knjievnu ikavsku aka
vicu svojega vremena (npr. za, lovik, grinih), oznaujui gdjekad
udvojenim samoglasnicima duinu vokala: Boog, puuk, kaa 'koja'
i dr. Drugo, predloak mu nije bio latinski nego crkvenoslavenski.
Ta dva elementa pokazuju lijepu povezanost izmeu glagoljake i
55

latinike pismenosti u Hrvata. Ako se tomu doda da je taj Evan

elistar doivio kasnije i tokavski stiliziranu varijantu, odnosno
da je tiskom objavljen i bosanicom, onda zacijelo nemamo boljega
primjera proimanja hrvatskih knjievnih izraza i pisama. Zato je
razumljivo da je Evanelistar doivio u naim stranama velik broj
izdanja. Uostalom, takva su proimanja doivljavali ranije i rukopi
sni lekcionari, osobito na podruju Dubrovake Republike.
Da zakljuimo: izum Johannesa Gutenberga bio je veoma blago
tvoran za hrvatsku knjigu. Pojavilo se nekoliko glagoljakih tiskara
na naem tlu od kojih ona prva u Istri (?), zatim u Senju i Rijeci ima
ju prvorazredno znaenje. Osim toga hrvatska se knjiga tiskala i u
drugim poznatim knjiarskim sreditima (Venecija, Urach). U svim
tim domaim i stranim tiskarskim hiama radili su nai ljudi koji
su u najveem broju dosegli vrh tiskarskoga umijea, postavi po
znati i priznati majstori crne umjetnosti. Hrvatsko je tiskarstvo to
liko uznapredovalo da je sasvim razumljiv ushit akna Jurja iz Roa
koji je u Misalu kneza Novaka izmeu ostaloga zapisao (19):

Vita vita.
tampa naa gori gre
tako ja hou
da naa gori gre.
Iako ne znamo sasvim tono smisao spomenutoga ushita, injeni
ca je da je naa glagoljaka knjiga zaista ila sve vie i vie. Otvarala
je putove pisanoj rijei u mnogim sredinama i tako upoznavala i
tatelje sa tivima razliitih sadraja . Time je ujedno popularizirala
hrvatski knjievni izraz u irokom rasponu od ustaljenih knjikih
oblika prethodnih razdoblja do uporabe onih domaih izriaja koji
su bili puku bliski i razumljivi. Stoga je poetno razdoblje naega ti
skarstva ispod pojavne razliitosti jo vie uvrivalo iroke tokove
dubljega jedinstva hrvatskoga knjievnoga jezika.

57

Sesnaesto stoljee

akavska i tokavska stilizacija knjievnoga jezika

Razdoblje hrvatske jezine povijesti koje obuhvaa 16. stoljee
znatno se razlikuje od prethodnoga. Mnogo je krae i nije tako stup
njevito u razvojnim fazama. Ali osnovna je razlika meu njima ipak
u ovim injenicama: Prvo, pismenost hrvatskoga izraza poela je u
prvome razdoblju ni od ega. Drugo, relativno mirno vrijeme prvoga
razdoblja potrajalo je dosta dugo, a za toga su se mirnoga vremena
dogaale vane jezine promjene. Spomenuli smo da su se transfor
mirala etiri vokala. Naime, fonem preao je u e (so > meso),
Q u u (rQka > ruka), Y u i (ryba > riba), nestalo je slogotvornoga l
(vlna> vuna), izgubili su fonoloku vrijednost vokali 'b i b, na kraju
su rijei ak i ukinuti (konjb> konj, grad'b > grad), pa je promije
njena slogovna struktura mnogim rijeima, pomaknuto je u nekim
kategorijama rijei akcenatsko mjesto (boM> bOb, sudi;> sud), itd.
Takvih promjena u 16. stoljeu nema, jezini je razvoj neto mirni
ji, ali je vrijeme burno zbog ratova i silnih migracija. Zbog toga je,
osim na najzapadnijem akavskom otoju i na jo pokojem punktu,
puanstvo na drugim hrvatskim prostorima tako ispremijeano da
se dijalekatna slika predmigracijskoga i postmigracijskoga stanja
uvelike promijenila. Gotovo odjednom nali su se zajedno istodi
jalekatni i raznodijalekatni govori koji se ranije nisu ni dodirivali.
ak je u tom velikom meteu nekoliko grupa govora jednostavno
raspreno netragom. akavsko naIjeje, koje se u predmigracijsko
doba prostiralo od mora do rijeke Une, konstantno je na istonom
dijelu gubilo svoj prostor, da bi se nakon nekoliko stoljea svelo na
uzak primorsko--otoni pojas koji ak ni na kopnenom dijelu nije
ostao kompaktan, nego je na podosta mjesta razdvojen hrvatskim
tokavcima koji su gdjegdje, osobito na junom dijelu, preli i preko
58

mora na najblii im dio otoka. Osim toga pomicali su se i oni akavci

koji nisu neposredno osjetili tursko kopito, mijeajui se s ostalim
akavcima ili pak stvarajui oaze na podrujima drugih narjeja i
drugih jezika (npr. u Austriji, Maarskoj, Slovakoj i ekoj). Pa
ipak: koliko god bilo nevjerojatno i neprosjeno, relativno mala hr
vatska je pismenost i knjievnost kakva se bila formirala do 15./16.
stoljea izdrala toliku kugu ratova i unitavanja. Stvorena su ak
dva knjievnojezina kompleksa: jedan na sjeverozapadu, drugi na
jugoistoku hrvatskih pokrajina. Oni su, zbog spomenute osmanlij
ske najezde, postali i fiziki razdvojeni s ispresijecanim ili veoma
oteanim, ali - u duhovnom smislu - nikada prekinutim meu
sobnim komunikacijama. Meudijalekatno se proimanje stalno
odravalo, knjievno-jezini razvoj tekao je na taj nain da je sva
ka pokrajinska knjievnost traila jezine dodirne toke s drugom
pokrajinskom knjievnosti (Vonina 1977., 19.), pa je sve to jaalo
svijest o pripadnosti istomu knjievnomu jeziku i istoj kulturi.
Zbog svega se izloenoga moe rei da esnaestim stoljeem za
poinje novo bogato razdoblje hrvatske knjievnosti, osobito na
jugoistoku. Njega odreuje stvaralatvo Marka Marulia, odnosno
djelatnost dubrovakoga, hvarskoga i zadarskoga knjievnog kru
ga. U tom stvaralatvu, u kojemu stih zamjenjuje prozu, izrasta i
izgrauje se jezik koji je u svemu mogao zadovoljiti potrebe rafini
ranoga poetskoga odnosno knjievnoga iskaza uope. A mogao je
nastati tako blistav knjievni odnosno knjievnojezini period zato
to su se hrvatski pisci 16. stoljea, gradei novo, neprestano vra
ali svojemu srednjovjekovlju kao knjievnom izvoritu. Iz toga su
izvorita preuzimali vrlo esto frazeologiju i terminologiju, ili su,
naslanjajui se na knjievnu tradiciju, izgraivali nov izraz kako bi
mogli, prihvaajui izazove knjievne Europe proete renesansom,
zadovoljiti ondanje velike potrebe u sferi svekolikoga duhovnoga
stvaranja. Osnovno je pak bilo da je jezini kod poivao na organ
skim narjejima.
Prvo Marulievo hrvatsko djelo jest Od naslidovan 'ja Isukarsto
va zavreno 1500. godine, dakle godinu dana prije njegove poznate
Judite. To je prijevodna proza pisana akavskom stilizacijom knji
evnoga jezika na samome poetku 16. stoljea (20):

Taina poni jest blago bigue iskati i u njemu ufati.

Taina joe jest potovan 'ja hlepiti i visoko se uznositi.
Taina jest puti pohotin 'ja sliditi i onoj eliti cia esa
paka bude teko pedipsan.
Taina jest dug ivot eliti, a za dobar ivot ne hajati.
59

Taina jest ljubiti ano sa svakom naglostju mimohodi,

a onamo se ne poteati gdino pribiva vesel 'je vikomnje.
Problem potpunoga razumijevanja ovoga teksta za dananjega i
tatelja najveim je dijelom leksike i akcenatske naravi jer u morfo
logiji i, osobito, u fonolokom inventaru razlike su gotovo neznatne .
Neto je tee kad se radi o pjesmi, kao to je npr. Judita (21):

Ti s' on ki da kripost svakomu dilu nje

i nje kipu lipost s poten 'jem istinje;
ti poni sad mene tako jur napravi
jazik da pomene a misal pripravi.
Udahni duh pravi u mni ljubav tvoja
da sobom ne travi vee pamet moja,
bludei ozoja z drubom starih poet,
boge tova koja, kimi svit bie spet.
Spomenute tekoe u razumijevanju stihova dolaze otuda to je
Marulieva Judita pisana u dvostruko rimovanom dvanaestercu,
pa je pjesnik morao gdjekad upotrebljavati neobine konstrukcije,
mijenjati red rijei (uspor. poetak stiha boge tova koja) itd. Ali
rijei same za sebe ne predstavljaju osobito velikih tekoa kad se
pritom uzme u obzir da se radi o akavtini koja se odraava u lek
semima poput a,za,vavik,jazik,poati,ajan,u konstantnim ika
vizmima (kripost, lipost, dilo), u realizaciji sekvencije ar (arvati se
= boriti se, barzo = brzo), u realizaciji staroga skupa r (arljen =
crven, arv = crv), u zadravanju sekundarnih skupova tj (bratja),

dj (prezpravdje), l'j (vesel 'je), n 'j (poten'je) i u jo poneemu . Osla

njanje pak na jezik hrvatske srednjovjekovne knjievnosti vidi se u
uporabi leksema poput pop, brano (=hrana; u glagoljaa i brano

duhovno), istinan (=istinit), kobilica (=skakavac), krivina (=krivi

ca), me (=ma), ninji (=donji, podzemni), open (=opi), pravden
(=pravedan), raba (=slubenica), ri (=stvar), shraniti (=sauva
ti), slovo (=rije), vetah (=troan, star) i mnogi drugi. Tom utjecaju
treba pripisati i uporabu kajkavizama kao hia, hiznuti se (=rit
nuti se), veki, manji, najmanji, zabiti (=zaboraviti), odnosno
hungarizama kao rusag (=zemlja, drava), ereg (=vrsta, eta) i dr.
Na taj je nain ve u Marulievim djelima potvreno nastojanje da
se, prepoznavajui knjievni jezik ranijih razdoblja kao svoj, uva
i njeguje vertikala knjievnoga izraza kad se eli pisati u versih
harvacki. Kao plod njegovanja knjievnoga jezika iskazana je Ma
rulievim djelima primjetljiva varijantnost pojedinih leksema (npr.

60

istinja i istoa, lipost i lipota, loie i lonica, oholast i oholost i

oholje i oholija i oholstvo, pristoj ipristol i pristolje uz sinonim sag),
odnosno brojna sinonimika (npr. ve spomenuti sag uz pristolje, pa
besida pored ri, ozoja pored vele i dr.). Ali pored svega toga inkor
porirana je u Marulieva djela i bogata frazeologija. Podvrgavajui
se zakonima dvostruko rimovanoga dvanaesterca, znao je Maruli
vjeto kombinirati leksem s frazemom poput biati i svijati nogami,
pobii i dati plea, hoditi i sterati stopi, posii i obratiti pod ma, ne
sliati i stresti uha i sl. Nije od toga daleko bila ni metaforika kao
u svu miru (
sasvim), hitro dilo (
lukavstvo),poprahu (
po
suhome), usta rike (
ue), potoiti ri (
rei, progovoriti) i dr.
Sve to je kazano potvruje visoke domete Marulieva pjesnikoga
izraza (detaljnije v. Mogu 1990.), ali i visok stupanj izgraenosti
hrvatskoga knjievnoga jezika na kraju 15. i na samome poetku
16. stoljea.
=

Visok stupanj pjesnikoga i jezinoga majstorstva vidljiv je i u

drugih pjesnika hrvatskoga ju koji su u istome razdoblju takoer
pjevali dvanaestercima poput Sika Menetia (22):

Zovijee zora dan a slavno prolitje

travicu drobnu van zelen lis i cvitje,
ja kad bih uhien od ove gospoje
ke obraz nakien u slavi vas poje.
Vidiv me ka hrlo vaze trak i kosu
niz bijelo ter garlo kosice sve prosu;
na elu ostavi dva prama od zlata
ostalo sve zavi okolo, dim, vrata
da kosa ne vitri, u kojoj do mal hip
rukami zahitri na glavi venac lip.
Razaberu li se u Menetievu tekstu ikavizmi (prolitje, cvitje, vi

tri, lip) pored ijekavizama (bijelo), odnosno akavizmi (vaze) pored

tokavizama (kojoj), lako se moe utvrditi interferencija dvaju nar
jeja koja su u okviru iste kulturne sfere ve stvorila svoj knjievni
izraz. Takvi su utjecaji bili olakani i samim jezinim sustavima ju
ne akavtine i zapadne tokavtine, sustavima tako bliskima, s obi
ljem zajednikih crta, pa je preuzimanje onoga to se ve afmniralo
u knjievnom jeziku do Marulia i od Marulia bilo jednostavno,
lako, bez osjeaja nametanja. Kulturna identinost, kojoj pripada i
glagoljizam kao zajedniko knjievno nasljee prethodnoga perioda
(s mnogo veim utjecajem nego to se obino misli) i jezina bliskost
izvornih dijalekata, odnosno njihovih knjievnih izraza neprestano
62

su irili putove utjecaja i osiguravali nesmetanu cirkulaciju pisanoj

rijei na akavskome i tokavskome podruju. Vertikala nasljea ja
sno se razabire u junom pojasu kad treba posegnuti za sinonimom
radi stilskoga efekta (npr. korablja, laan, ninji, selik, letuti, svi
tluti), a otvorenost prema drugim, ak stranim jezinim sustavima

preuzimanjem izraza zbog rime ili nijanse u znaenju (npr. hiljada,

drum). Uostalom, i skladanje pjesama u dvanaestercima, koji se u

Menetievu sluaju sastoje od etiriju trosloga uvjetovanih pjev

nim i plesnim izvoenjem (Vonina 1979., 114.) pokazuju koliko je
trebalo jezine vjetine da se udovolji tom strogom ali naslijeenom
pjesnikom metru .
Pri takvu stanju stvari sasvim je razumljivo da u pjesmama du
brovakih pjesnika koji skladaju pjesni ljuvene nalazimo akaviz
me i tzv. dalmatinizme, odnosno da u akavskih pjesnika s otoka
Hvara, iz Splita ili Zadra susreemo elemente tokavskoga Dubrov
nika. Spomenutom se isprepletanju nisu uvijek traili pravi uzroci,
nego su se inodijalekatne pojave promatrale mnogo puta statino i
statistiki. Zato je u dijelu strune literature dolazilo do pogIjenih
tumaenja na osnovi kojih su se onda izvlaili dalekoseni zakljuci.
U tom je pogledu svakako najzanimljiviji problem Dubrovnika, od
nosno kontroverzi o dijalekatnoj pripadnosti poetnog slavenskog
ivlja u Gradu. Ikavskjekavske arolikosti i ikavizmi u starim
tekstovima zbunjivali su mnoge (Reetar 1933.) jer se nije poelo
od analize stanja u gramatikim morfemima koji su ipak nosioci su
stava na morfolokoj razini i pripadaju starijem naslijeenom sloju
(podrobnije Mogu 1968.). Kad se tako promatra, onda postaje ja
snije da primjeri tipa lipijeh i lipijem pripadaju ijekavskom sustavu
kao i dobrijeh odnosno dobrijem iz istoga razdoblja. Leksiki mor
fern moe biti posuen, noviji. Zato leksiki ikavizmi (kao npr. lip) u
dubrovakim tekstovima ne moraju upuivati na stariji jezini sloj,
ali se po njima lijepo vidi da dubrovaki knjievni krug pripada hr
vatskoj knjievnosti, kao to joj pripada djelatnost tokavskih a
kavaca Makarskoga primorja (gdje se govori to, ali ap) s kojima
je Dubrovnik komunicirao i preko kojih su dolazili do Dubrovnika
pojedini dalmatinizmi i akavizmi pored neposrednih dubrovakih
veza sa akavcima morskim putom. Jedna od tako jakih veza bijae
izmeu Dubrovnika i Hvara. Zato se npr. Nikoli Naljekoviu ini
sasvim prirodnim da u poslanici Petru Hektoroviu nanie stihove
u kojima se nalaze ne samo kombinacije poput to eljah i za vidih,
nego se zbog dvostruko rimovanih dvanaesteraca upotrebljava rima
svit sa rit 'rei', drugi put svijet sa rijet, jednom ovjek sa lijek, zatim
63

hip sa lip, u jednom stihu stoji nitko se

ne

moe, a u drugom nitkor

miran bit ne more itd. Takvi primjeri nikako ne znae da je uporaba

ikavskih likova (koji su mogli biti akavski i tokavski), odnosno ne
kih drugih ba netokavskih crta (npr. a i za) bila jednaka u svih
dubrovakih pisaca ili u svim djelima istoga pisca. Razlike su, pa i
znatne, postojale jer su pisci razliito prilagoivali jezine stilizacije
knjievnim vrstama. Ali opa slika je jasna: stvaran je malo-pomalo
na hrvatskom jugoistonom kompleksu zajedniki knjievni izraz,
knjievna koine koja je postala jezikom hrvatske petrarkistike po
ezije.
Izneseno se miljenje moe potkrijepiti promatramo li jezik pe
trarkistikih pjesnika iz drugog dijalektalnoga sredita kakvo je npr.
bio Hvar. Stihovi Hanibala Lucia a donekle i Mike Pelegrinovia
satkani su na akavskoj osnovici, ali zacijelo s veim brojem tokav
skih elemenata negoli u ijednoga akavskog pjesnika onoga doba.
Dovoljno je kao ilustraciju pogledati samo upotrebu zamjenica a i
to da se vidi prevaga tokavskoga lika pored mnotva dubleta po
put dilnik i dionik, diti i djeti, bil i bio, ul i uo, poati i poeti,
ajan i edan (23):
Jer kada, gospoje, pogleda na mene,
nasmijav tej tvoje jagode rumene:
zimna me ogrije, znojna me ohladi,
naga me odije, gorka me osladi,
i nasiti lana, i edna napoji
i utia plana, i trudna pokoji.
Spomenuta prepletanja raznodijalekatnih oblika razabiru se kod
Lucia i u uporabi tzv. kontaktnih sinonima jer se nalaze uvijek je
dan do drugoga: stid i sram, bol i zled, jid i emer, pisni i skladanja.
Ovakva udaljavanja od izvornoga narjeja u kojem se - bar teoret
ski - ne moe istodobno ostvarivati i a i to odnosno i za i zato
valja pripisati Lucievoj elji da za petrarkistiku vrstu pjesmotvora
uzme odgovarajui tip knjievnoga jezika. Je li poetak tom jezi
nom tipu to smo ga nazvali hrvatska petrarkistika ili renesansna
knjievna koine bio Dubrovnik pa se iz njega naokrug irila ili je
arite bilo gdje drugdje to je gotovo nevano. Mnogo je vanije da
je takav tip knjievnoga jezika postojao i da je sjedinjavao hrvatske
pisce istoga knjievnoga profIla.
Takav odnos prema jeziku nije bio osobita novina: uvijek je ka
rakter djela utjecao na izbor jezika. Zato je Marulieva Judita kao
stihovana biblijska pria pisana arhainijom knjievnom akavti-

64

nom za razliku od njegovih proznih sastavaka i sastavaka njegovih

vrnjaka. Jednako je tako Posvetilite Abramova Mavra Vetranovia
blie tokavskomu izvoritu od vlastitih mu mladenakih pjesama
gdje ima mnogo akavizama. Meutim timbar pjesnitvu na prije
lazu 15. u 16. stoljee i u prvim desetljeima 16. stoljea daje lju
bavna poezija koja je u izboru jezika slobodnija. Naime, dijalekatna
pripadnost (akavska ili tokavska) manje je vana od pogodnosti
izraza metru ili rimi. Rime poput stril x vil, kripos x lipos, vika x
lika bile su tako este da se malo tko, ak i meu tokavskim pje
snicima, osvrtao na njihovo ikavsko (akavsko) obiljeje. Razumije
se da je takva upotreba jezika koliko god bila funkcionalna za tu
vrstu pjesnitva dovela na kraju do mnotva klieja koji su stanjili
bogatstvo knjievnoga izraza. Sredinja rije postaje gospoja lipa i
gizdava uz deminutive kao sestrica, ruica, ptiica, vodica, odnosno
uz stalne sintagme kao rumen cvit, zlate kosi, bili vrat, lica rume
na, drobna travica i sl.
Reakcija na to mogla je biti dvojaka: pribliavanje vlastitim izvo
ritima i/ili pribliavanje jeziku udaljenijih sredina. Zbog prve se
reakcije knjiki oblici pogotovu kad su termini sve manje upotre
bljavaju preputajui mjesto govornima. Tako Petar Hektorovi u
svome djelu Ribanje i ribarsko prigovaranje, kad se ve odluio na
opis puta s ribarima, nije mogao izbjei izvorne nazive za ribarsko
orue ili za imena riba. U njegovim stihovima nalazimo rijei: plav,

arbor, jidro, veslo, timun, sidro, mria, kopitnjak, osti, odnosno zu

batac, karpina, komara, salpa, drozg, pic, pagar, arag, trilja i
drugo (24):
inih da plav sprave i arbor i jidro
i vesla da stave i timun i sidro
i mrie tankoga tega ke padaju
der do dna morskoga i putom plivaju.
I rib nalovie ja ti dim za niko
koko sami htie udo priveliko.
Salpe se lovljahu vrane drozgi pici
meu kimi viahu pagari velici.
arge, trilje koje tko god bi zbrojio
i arbuni taje, vid bi utrudio.
Nije moglo biti drugaije ni pri opisu vjetrova (25):

Po moru svi vitri kad se rastarkae

na nae zlo hitri ki s treskom ustae:
poe dimat jugo strahota nas stie
65

ne duhav on dugo smorac se podvie.

otrinom garbini uzmutie more
pak bura zapini dvignu se sa gore.
Takav se zaokret vidi i u djelima dubrovakoga tokavca Nikole
Naljekovia. U njegovim komedijama nalazimo poput kakva popi
sa

inventara nazive za odjevne predmete koji su se zacijelo rabili u

govornome jeziku (26):

Ti ima sajune, koulje, kolete,
rukave, kordune, prstene, frecete,
razlike jo veze, kuplice, ubruse,
s biserom podveze, naprske, janjuse,
pantufe, cokule, bjevice pletene
to nijesu obule do danas vik ene,
daj suknje pak brune, daj modre, crljene,
a nut sad gdi kune kad doe za mene.
Druga se reakcija ogleda u promjeni knjievnoga repertoara i s
tim u vezi pronalaenju adekvatna jezika. Sasvim je razumljivo da
jezik Lucieve drame Robinje vie nije mogao biti istovjetan jeziku
njegovih ljubavnih petrarkistikih stihova. Iako je radnja Robinje
smjetena u Dubrovnik, jedno od glavnih lica (Derenin) dolazi iz
sjevernih hrvatskih krajeva. Ve i zbog toga njegov je jezik morao bi
ti drugaiji od ostalih . Zato Luci, majstor u pronalaenju prikladna
izraza za odreenu vrstu pjesmotvora uvodi u akavsko-tokavski
jug odnosno u knjievnu koine mnoge lekseme obinije u tekstovima
sjevernim akavcima (stoga u drami susreemo i neke staroslave
nizme) . Tako se na primjeren nain povezivao i jo vie ujednaivao
knjievni jezik june zone

sa

sjevernom. I obrnuto. Sjevernjaci su

prepoznavali tekstove poput Lucieve Robinje kao svoje pa nije ni

udo to su zadrali njezin motiv u izmijenjenoj narodnoj obradi sve
do danas (npr. na otoku Pagu).
Naslanjanje na domai izraz vidljivo je i u zadarskom knjievnom
krugu to ga ine Petar Zorani, Barne Karnaruti i, vremenski u
malom zaostatku, Juraj Barakovi. To su pisci akavske stilizaci
je knjievnoga jezika koji su takoder povezivali akavski sjever sa
akavskim jugom. Taj je knjievni krug posveivao veliku brigu
izvornoj rijei da im jezik kako pie Zorani u Planinama ne bude
popuren latinskim. Zato se najee dre onoga to je iz doma
eg akavskog dijalekta ve bilo pretoeno u knjievni jezik odnosno
onoga to je u knjievnoj stilizaciji koje druge akavske sredine bilo
jednako ili slino vlastitoj stilizaciji pa je zato vrlo lako moglo biti
67

preneseno iz knjige u knjigu. A knjiga koja se tila imala je iroki

raspon. U tom rasponu nije glagoljaka knjiga (tumaenje blae
noga Hijeronima kako kae Zorani) to se prostirala od ninske
biskupije na sjever bila ba na zadnjemu mjestu. Zorani ak pri
znaje: da se na toj knjizi nije uvibao s prirokom bih pisal boju se.
Koliko se god dakleZoraniev knjievni izraz oslanjao na prethodni
nisu se u Planinama ni mogle ni htjele zaobii ondanje knjievne
stilizacije pa ni one narodne knjievnosti. Tom se sklopu sasvim do
bro prikljuuju izvorni oblici toponima to ih potvruje pisac prvog
hrvatskog romana. UZoranievim se Planinama spominju, izmeu
ostaloga, rijeke Karka, Butinica, Topolje, Sava i Dunaj, a od na
selja Privlaka, uevac, Neven, Skradin, ibenik i, naravno, Zadar
uz dakako mnoga druga mjesta. Istina je da su rijeke uZoranievoj
viziji personificirane, ali su njihova imena ipak stvarna (27):

Da zna ja Karka zvana jesam Dinarina hi vila i gospodarica

ove rike. I ne vele proad eto vila jedna velik sud vode za hara
Karki pokloni a na sudu Butinica dijae; iz druge strane dojde
pak niki sudom velikim takoje i on hara prida a ime na sudu
Topolje; i jinih mnozih s obih stran vil vidih ke se Karki klanjahu
i vode za hara pridavahu.
Odredena se doza arhainosti prepoznaje i u djelu Barne Karna
rutia ne samo po tome to je njegovo Vazeije Sigeta grada ispjevano
takoer u obliku dvostruko rimovanih dvanaesteraca nego jezikom
koji se uvelike naslanja na tradiciju pjesnikoga izraza

(28).

Gospode i knezi harvackih tolikoj

turakih vitezi sada poju poboj
pri gradu Sigeta kojino se j' zgodil
u ki svih dob leta turski se j' rob vodil.
A to hti oni car soltan Solimanin
pripuke dobe star da estit poganin
ki pokle se na sag carastua postavi
mnogu zemlj' i rusag poda se podstavi.
Iako ovaj odlomak dovoljno ilustrira akavtinu zadarskoga knji
evnoga kruga u

16. stoljeu, valja upozoriti na dva detalja. Jedan

je preuzimanje fraze postaviti se na sag u znaenju biti na prije

stolju koju frazu nalazimo ve u Marulievoj Juditi. Drugi je upo
treba hungarizma rusag (ma. orszag) u znaenju zemlja, drava
to takoder susreemo u Marulievoj Juditi. Takve su posuenice
zajedno s jo nekoliko izraza svojstvenih kajkavskom n8ljeju (kao

69

npr. veki i manji) bile prodrle na jug zacijelo preko glagoljakih

tekstova. Radi se dakle o preuzimanju jezika vlastite knjievne ba
tine.
Jezik pak djela JUIja Barakovia, najmlaega lana zadarskoga
knjievnog kruga, zamjetljivim se dijelom udaljuje od Zoranieva i
Karnarutieva jezika. To se u prvome redu odnosi na izostanak ve
likoga broja ar haizama koji su tada bili uobiajeni u knjievnim tek
stovima. Iako uronjen u svoju akavsku sredinu, Barakovi nastoji
nai nove izraze za ustaljene klieje poglavito one koji su u Zadar
prodrli iz sjevernoakavskih tekstova. U tom se pogledu Barakovi
sve vie okree prema junim akavskim sreditima kao to su bili
Split i Hvar. Uostalom i protuturska problematika povezuje ga s
Markom Maruliem i Hanibalom Luciem. A pored svega toga za
paa se najava novih tamnih tonova kroz sintagme kao zmaj ognje

ni, tmina maglena, rasap openi, plane suze, poganska nevira, cm

gavran i sl. Takvu raspoloenju nije daleko ni Barakoviev savjet
pomorcu da ne plovi po senjskoj buri (29):

Ne hod ob no priko vrata

da te bura ne oslani
ako dunu Senjska vrata.
esto vitri smetu more
ko se ufa u tiinu
Senjska vrata kad obore
staru svoju opainu.
Sve je to nedvojben prekid s petrarkistikim lepravim i kienim
izrazom. Dobiven je tako jasan luk u razvoju i uporabi jezika ju
noga kompleksa hrvatske knjievnosti: od arhaizirane akavtine
ili tokavtine s tankim inodijalekatskim slojem do akavsko-to
kavske isprepletenosti koja se u dramskim djelima - i kod akavca
Martina Benetovia i kod tokavca Marina Dria - pribliavala
govornim iskazima. Govorni se pak iskaz mogao proirivati inonar
jenim a, djelomice, i inojezinim elementima, kad je to zahtijevala
dramska radnja. Ali i tada u dramama, gdje je dijalog osnovica, gdje
se tekstovi najvie pribliavaju govornom tipu jezika, jezik jest knji
evni jer je u njemu oblikovano knjievno djelo. To se osobito do
bro vidi u djelima Marina Dria koji je slijedei odreene postupke
svojih dramskih prethodnika, postupno izgraivao osebujan scenski
jezik i tako irio mnogostruku namjenu knjievnoga jezika.
Prema tome knjievna je koine osnovna oznaka jezika naega re
nesansnoga stoljea. Ona je ponajbolje mogla odgovarati razdoblju
70

kad se stvorie djela koja su stariju hrvatsku knjievnost temat

ski i anrovski znatno obogatila: prvi spjev (Marulieva Judita);
prvi pjesniki putopis s elementima ribarske ekloge (Hektorovie
vo Riban'je i ribarsko prigovaran'je); prva drama s tematikom iz
narodne povijesti (Lucieva Robinja); prvi roman (Zoranieve Pla

nine); prozna komedija po ugledu na Marina Dria (Benetovie

va Hvarkinja) (Vonina

1988., 22.). Odnos medu sastavnicama te

knjievne koine jezika nije u itavom periodu jednak, ali joj bit nije
time promijenjena.

S gledita pak opeg razvoja pismenoga jezika u Hrvata stanje u

petrarkistikom i renesansnom razdoblju novo je po tomu to or
ganska naIjeja postaju temelj knjievnoj stilizaciji. Istina, izbor se
tada rjeava jo na najvioj dijalekatnoj razini: naIjeje kao takvo,
a ne pojedini tip nekoga naIjeja. Iako stoga daleka, u novim su se
prilikama ve mogla nazreti strujanja koja su uvrivala zametak
novog jezinog standarda. U tom je smislu

16. stoljee prijelomno

razdoblje.

Jezik kajkavskoga knjievnoga kruga

Poto smo razmotrili osnovne znaajke jezika hrvatskoga jugo

16. stoljeu, potrebno je izloiti te

meljne znaajke jezika drugoga kajkavskog knjievnog kruga u 16.

istonoga knjievnoga kruga u

stoljeu. Pojava tekstova kajkavske knjievne stilizacije stvarna je

novina u naoj jezinoj povijesti. U mnogim se udbenicima i pre
gledima starije hrvatske knjievnosti moe nai tvrdnja da kajkav
ska knjievnost zapoinje radom Ivana Pergoia, tonije njegovim
djelom Decretum tiskom objavljenim

1574. godine. Kad bi to bila

istina, imali bismo jedan od rijetkih primjera - gotovo jedinstven

na europskim prostorima - da jedna knjievnost poinje tiskanim
djelom. U naem sluaju to bi znailo da prije Pergoia nije bilo
knjievne stilizacije kajkavskoga naIjeja odnosno pismenoga jezi
ka u Hrvata kajkavaca. Novija istraivanja ipak pokazuju da je u
kopnenoj Hrvatskoj na sjeveru bilo knjievnih tekstova i prije Per
goia, tekstova za koje se zna da su s kajkavskoga ili prevedeni na
madarski jezik (iako se kajkavski predloak izgubio). To znai da je
na podruju kajkavskoga naIjeja dolazilo vrlo rano do knjievne
stilizacije. Kad su se u drugoj polovici

16. stoljea pojavila djela za

koja sigurno moemo rei da su kajkavska, pokazalo se dvoje.

71

Prvo, da su i u kajkavskim tekstovima prisutni elementi drugih

dvaju hrvatskih dijalekata i, drugo, da u ranijim hrvatskim teksto
vima ima elemenata svojstvenih najvema kajkavskoj knjievnoj
stilizaciji. Na te smo elemente ve upozorili pri spominjanju dvaju
glagoljakih kodeksa iz 15. stoljea, tj. Petrisova zbornika iz 1468.
godine i Kolunieva zbornika iz 1486. godine. Oba su zbornika do
brano proarana kajkavizmima. Toga ima iako u manjoj mjeri i u
drugim neliturgijskim tekstovima i pravnim spisima. Izuzmemo li
u tim glagoljakim tekstovima crkvenoslavensku komponentu, koja
je gdjekad relativno slaba, dobivamo zapravo akavskokajkavski hi
bridni jezik sasvim uobiajen u 15. stoljeu u Istri i sjeverozapadnoj
Hrvatskoj osobito na posjedima knezova Zrinskih i Frankopana. Tim
jezikom u kojem se moe nai i pokoji tokavizam (odnosno zajed
nika akavskotokavska crta) pisana je veina knjievnih djela pod
zrinsko-frankopanskim okriljem, ali i upravnopravni spisi ukoliko
nisu bili inojezini, tj. latinski ili njemaki u kojima se takoer mo
glo nai kajkavskih osobnih imena i termina. Iako e o spomenutom
tipu hibridnoga knjievnoga jezika biti jo rijei, njegovi su korijeni
sasvim raspoznatljivi ve u 16. stoljeu. Tako se u molitveniku Raj
due to ga je sastavio Nikola Dei a Katarina Zrinska dala tiskati
u Padovi 1560. nalazi tekst (30):

Stvoritelju neba i zemlje,

kralju kraljev i gospodine gospodujuih
koji si me iz nitare stvorio na kip i priliku tvoju
i mene si tvojom lastinom krujom otkupio,
koga ja grinica nisam dostojna samo imenovati
ni zazivati da ni va srcu pomisliti...
Ako gruba i neista jesam moe me oistiti;
ako slipa jesam moe me prosvitliti;
ako nemona sam more me ozdraviti.
Takvih tekstova u kojima se pored osnovnoga akavskog sloja na
laze kajkavizmi i tokavizmi bit e u iduem stoljeu jo vie. Ono
pak to nas u ovome trenutku zanima jest injenica da kajkavski
stilizirani elementi u glagoljakim kodeksima i drugim nabonim
tekstovima ne moe biti da su uneseni niotkuda. Postojali su za
cijelo kajkavski rukopisni predloci iz kojih se preuzimalo ono to
je za glagoljake i druge vjernike svrhe bilo potrebno. Na takav
nas zakljuak navodi postojanje nekoliko kajkavskih rukopisnih
pjesmarica.
72

Iako su tekstovi u tim pjesmaricama zabiljeeni kasnije (kao npr.

tekstovi i notni zapisi Pavlinske pjesmarice oko 1644.), vrlo je vje
rojatno da su sami tekstovi nastali koje stoljee ranije. Bila je to
ona podloga, onaj knjievnojezini humus koji je jo nezapisan ali
postojei pomagao da niknu i drugi kajkavski knjievni tekstovi. Iz
takvih su se tekstova preuzimali i irili kajkavizmi. Jednom preu
zeti postali su takvi kajkavizmi knjievnom batinom. Njihovom je
estom uporabom polako otupjela spoznaja o razliitoj dijalekatnoj
pripadnosti. Zato se i dogaalo da kakav izvorni kajkavski morfem
ili leksem dopre daleko na jug kao sastavni dio onoga jezinoga utje
caja to je u okviru iste knjievnosti iao od sjevera prema jugu. Ve
smo upozorili da su upravo zbog opisanoga razloga neki kajkavizmi
dospjeli i u Marulievu Juditu. Takvo nas razmiljanje navodi na
zakljuak da je i prije Ivana Pergoia bilo kajkavskih knjievnih
tekstova pa stoga i kajkavski stiliziranoga knjievnoga jezika . Uo
stalom Pergoiev je Decretum (objavljen u Nedeliu 1574. godine)
prvenstveno pravni spis, hrvatski prijevod II}aarskoga djela Decre
tum Tripartitum, pa bi teko bilo pretpostaviti da je jezik takva dje
la mogao nastati odjednom ni iz ega. Jedan odlomak iz Decretuma
Ivana PergoiR glasi (31):
I Sloveni i Horvati pokedobe su kerstjansku veru poeli valovati i
z vugerskim ladanjem v jednoj slonosti biti vse dosedobe su jed
nake i listor v malom dugovanji razluene z Vugri pravde imali
kojimi i vezdanje vrijeme ive. Mozibiti nijesu Vugri teh pravd
znova zmislili ni napravili da imaju poetak od pravd Francije
orsaga koje je odonud Karol kralj donesal... Mozibiti nijesu v teh
knjigah vsake pravde popisane da listor kau modu i fundamen
tum kako se imaju pravde initi. Zato koji razume fundamentum
laglje i druga bude razumel.
Nema sumnje da se ovdje radi o kajkavskome tekstu to poka
zuje npr. prijedlog vu, imenica Vugri, pridjev vugerski, posueni
ca modu, oblici vezdanje, ladanje, zmisliti, razume, razumel, to u
znaenju tko, a i mnogi drugi nastavani morfemi to su tvorili
kajkavski sustav bez obzira na njihovu veu ili manju podudarnost s
drugim hrvatskim narjenim sustavima. Ali pored svega toga nala
zimo i nekajkavske elemente koje je Pergoi utkao u svoje djelo. To
su npr. oblici vrijeme, nijesu, pa i donesal (mj. donesel) koji se nalaze
u navedenom odlomku, ali jo vie u drugim dijelovima knjige, kao
otac, konac, odvitak (=batinik), dobar, pretumaiti, iminje (=ime
tak), na non mistu (=smjesta), ruka itd. Takvi postupci ne mogu
73

biti sluajni. Oni pokazuju da je Pergoi pisao ne samo za kajkavce

nego je nastojao da njegovo djelo bude razumljivo i itateljima u
nekajkavskim dijelovima Hrvatske. Analiza sauvanih primjeraka
Pergoieva djela navodi na zakljuak da je autor Decretuma htio
prirediti dva izdanja: jedno kajkavsko, a drugo tokavskoakavsko,
kako bi tekst prijevoda pribliio to irem itateljskom krugu. Kad
pruila prilika da svoje prijevode tiska, nije bio siguran da e ih

se

moi objaviti u obje verzije pa je u pojedinim primjercima razliito

rasporeivao jezini materijal. Tako je svojom glavninom tekst De

cretuma kajkavski, ali je u razliitim primjercima razliita koliina

nekajkavskih crta.
Pergoiu je jezino blizak Antun Vramec koji 1578. objavljuje
djelo Kronika vezda znovi spravljena.

U Vramevoj Kronici itamo (32):

1566.

1577.
1578.

Soliman turski car na Vogreh z vojsku i silu veliku i nez

govornu dojde i grad moni i terdni Siget podsede v kom
grade je bil gosp(odin) Miklou Zrinski grofkapitan. Car
vze grada i Zrinski Miklou onde v gradu poginu.
Zrin grad Turci zavjee na konce ovoga leta. Od toga gra
da imenuju i zovo se gospoda Zrinska i grofi.
Gvozdansko grad vezda na zaetke ovoga leta Turci za
vjee. Dubovec vara na Veliki petek Turci ves pogae.
Gospodin Kritof Ungnad slobodni gospodin i baro v o
neku pan i knez varodinske i zagorske mee venik i
tonanik cesarove svetlosti dalmatinskim i horvatskim
i slovenskim banom Bogu vsamoguemu na diku posta.
tajarska korotanska i krajnska orsaka gospoda s Ka
rolom hercegom za volo obrambe oneh gradov ki jesu na
Krajine proti Turkom v Pruku varae poleg Mure v spra
vie i tonae jesu bili ovo vreme.

Kad se tekst dobro promotri, moe se razabrati samo jedan -fo

nem: venik, vsamoguemu, spravie, zatim jednadba

II = '6 =

eu

primjerima kao ves, vezda, petek, leta, vreme, svetlosti, ali i dvojako
sti na zavretku nastavka: imaj-u i zov-o, za vol-o i na dik-u, na
zaetk-e i na hval-u itd. Jasni su, dakle, kajkavizmi, ali su uoljive i
dublete pored drugih nekajkavskih crta. Sve to pokazuje, pogotovu
kad se razmotri itavo djelo, da Vramec upotrebljava ponajprije je
zine elemente sjevernokajkavske, varadinske, sredine . Istodobno
zanemaruje sasvim lokalne dijalekatne osobitosti koje je u pisano
mu jeziku bilo teko obiljeiti ondanjom grafijom (npr. zatvorenost
ili otvorenost vokala). Na taj nain ujednauje Vramec dobar dio
74

jezinog materijala. Paralelno s tim vodi rauna i o nekajkavskim

elementima, i to na nekoliko naina: prvo, zadravanjem pokojega
starijega oblika koji u 16. stoljeu vie nije bio svojstven kajkavskom
narjeju, ali jest drugima; drugo, prihvaanjem oblika koji se u kaj
kavskome narjeju uope nisu bili razvili; tree, unoenjem inoje
zinoga leksika ponajvie preko tzv. kontaktnih sinonima (Junko
vi 1972.). Od brojnih Vramevih kontaktnih sinonima izdvajamo
nekoliko: templum ali cirkev, filozofu ali mudri, ladanje ali orsag,
fabule ali pripovesti, heretik ali bludnik, podagre ali vulogi, paska i
skerb, podajnost i pokornost, stalia i prebivalia, vzeti i jeti, boga
ti i zmoni, monee i jae.
Uporaba kontaktne sinonimike nije bila nikakva novost, nego sa
mo nastavak stare prakse u ovim stranama, protestantske ponajpri
je. Da bi bio razumljiviji to veem broju italaca, Vramec je u svojoj
Kronici obilno upotrebljavao kontaktne sinonime. Jednako je tako
postupao i u knjizi propovijedi Postila to je objavljena u Varadinu
1586. gdje nalazimo: modrosti i navuke, vuene ili razumne, stan i
prebivalie, dijak ali pisec, doktorje i vueni ljudje itd.
Upravo slinost postupaka kod Pergoia i Vramca upuuje, s
jedne strane, na injenicu da je tako pisanih kajkavskih tekstova
moralo biti i prije njih, a, s druge, da su oba pisca, zanemarujui
sasvim lokalne govorne crte svojih sredina, teila opem jeziku kaj
kavske knjige. Jedino im je takav postupak mogao osigurati neto
iru italaku publiku kad su se u ondanjoj kajkavskoj sredini uop
e usudili ne pisati latinski. U okviru naega razmatranja vano je
utvrditi ovo: iako organski govori kajkavskoga mujeja nisu bili ta
ko bliski nekajkavskim govornicima, jezik im je kajkavske knjiev
nosti, dakle knjievni jezik, bio mnogo blii jer su u njemu nalazili
elemente vlastitoga pismenoga jezika. Zato jezik kajkavskih pisaca
16. stoljea ima dvije odlike. Ponajprije, poeo je postavljati temelje
knjievnom standardu za sve govornike kajkavskoga dijela Hrvat
ske. Otvorenost pak prema drugim hrvatskim dijalektima, bolje re
i prema njihovim knjievnim stilizacijama, akavskoj i tokavskoj,
postaje - unato pojedinanim suprotstavljanjima - izrazita crta
kajkavskoga knjievnoga jezika. Na taj se nain kajkavski knjievni
kompleks vrlo rano uklopio u opu vertikalu povijesnoga razvoja
hrvatskoga knjievnoga jezika.
*

76

Iz svega to je reeno proizlazi da su se u 16. stoljeu oblikovala

dva tipa opega jezika, dvije knjievne koine: jedna na zapadu i jugu
hrvatskih zemalja, druga na sjeveru. Oajne politike prilike svele
su kontakte tih dviju koine na skromnu mjeru. Unato tomu u obje
se sredine nalazi zametak novoga. Prvo, organska nmjeja kao cje
line (a ne pojedini dijalekti) postaju temelj pisanom jeziku. Drugo,
podloga knjievnom jeziku u Hrvata moe biti svako nmjeje kojim
oni govore, tj. i akavsko i tokavsko i kajkavsko. Nmjeja su u tome
smislu potpuno ravnopravna, iako kvantitativno nisu jednako za
stupljena. Cakavsko je nmjeje bivalo osnovicom knjievnom jeziku
na itavom svom podruju. Dijalekatne razlike unutar akavskoga
nmjeja tada su malobrojne. Osim toga pomorske su veze izmeu
akavskoga sjevera i juga neprekinute, pa su utjecaji obostrani, pod
jednak je na itavom prostoru i romanski jezini utjecaj. tokavsko
je nmjeje bilo tada bazom jeziku poglavito renesansne knjievnosti
u Dubrovniku, ali je njegov prodor u tekstove drugih dvaju hrvat
skih nmjeja znatan, iako jai u akavskome nego u kajkavskome.
Akcentuacijom praktiki jednako, tokavsko se nmjeje razlikovalo
tada najvema ikavskim i ijekavskim refleksom e. Meutim, na toj
razini jo nema izbora: teoretski uzevi, ravnopravne su obje osno
vice: ikavska i ijekavska. Strukturalna je pak razlika meu njima
u tome to su u ijekavskom sustavu mogui mnogo vei ostvaraji
ikavskih likova nego obrnuto jer se e mijenja pod odreenim uvje
tima u i u samome ijekavskom sustavu (npr. smijati se, vidio i dr.).
Kajkavsko je nmjeje kao osnovica ogranieno na sjeverno odnosno
sjeverozapadno hrvatsko podruje ako se izuzmu kajkavizmi koji u
renesansnoj knjievnosti predstavljaju kulturno nasljee.

Grafijski problemi
Od triju pisama latinica je u punom usponu i preuzima vodstvo.
Glagoljica je iva, ali uglavnom na akavskom sjeveru. Vezana naj
veim dijelom za jezik crkvenih knjiga i nabonoga tiva, glagoljica
polako ostaje grafijska oznaka za tekstove arhaina jezika. Zato se
njezina ponovna dominacija na prijanjem teritoriju nije ostvarila
unato povezanosti s dvama inae izvanredno vanim kulturnim
dogaajima, kao to su tampanje prvih hrvatskih knjiga i prote
stantski pokret. Ta su dva dogaaja poveala broj onih kojima su
dospjele u ruke knjige s glagoljskim slovima, poraslo je donekle za
nimanje za glagoljicu na veem dijelu sjeverozapada, kurzivna se
77

glagoljica bila ak udomaila u nekim velikakim domovima, ali sve

to zajedno nije moglo vratiti glagoljici prvotnu slavu. Koliko je god
istina da se glagoljica rabila u ovim stranama jo dosta dugo, ak do
19. stoljea, istina je takoer da se njezina uporaba konano ograni
ila na pojedine punktove u kojima je opet broj korisnika bio sasvim
neznatan.
Slinu je sudbinu doivljavala i irilica. Tu se ponajprije razabiru
odreene inovacije i preinake irilinih slova. U hrvatskoj se irilici
spomenute preoblike odnose najvie na pisanje fonemaj, b, v, d, I,
n. Osobito je karakteristino, kako smo ve bili naveli, da su se u
hrvatskim tekstovima vrlo rano fonemi I i n oznaivali stavljanjem
slova erv ispred A i H, tj.jA ijH. Toga u drugim irilinim grafija
ma nema. Ali i na ranijim irilinim prostorima latinica postaje sve
uobiajenija.
Latinica je dolazila Hrvatima s dvije strane: iz latinskog i talijan
skog izvora preuzimali su je u primorskim podrujima, a iz latin
skog i maarskog u kopnenim. To je osnovni razlog da je latinika
grafija za hrvatski knjievni jezik od poetka neujednaena. Tako u
sjevernoj zoni nalazimo ztar (= star), szueti ( = sveti), mesati i me
shati ( = meati), deuiea ( = devica), ezirkua (= cirkva), nachinen i
nacsinyen (= nainjen), zprauliena i zpraulyena (= spravljena) i dr.,
a u junoj sueti (= sveti), zarqua (= carkva), nacignen (= nainjen),
spraugliena (= spravljena), caco (= kako), pomoch ( = pomo) itd.
Meutim, prevlasti jednoga od ta dva naina pisanja jo nema, pogo
tovu to se veina fonerna pie jednako u obim sredinama kao npr. a,
o, b, d, m, p itd. Osim toga, pokoje se sjeverno rjeenje moe nai u
junoj zoni i obrnuto. Sve to ipak ne e dovesti do zajednikoga rje
enja za palatalne foneme, kao to su npr. , , , lj, nj, , . Pisanje
tih glasova predstavljalo je problem i na sjeveru i na jugu. Rjeenje
e se nai u dijakritikim znakovima kojega je plodno zrno ve na
samome poetku pisanja latinicom bilo u upotrebi: naime stiliza
cijom grkoga slova poeo se rabiti znak, tj. stavljao se repi ili
kvaica ispod slova e.
Prvi pokuaj da se primjenom dijakritikih znakova pojednostav
ni i usustavi hrvatska latinika graflja vee se obino uz imu Bu
dinia. On je u svom treem djelu u Summi nauka krstjanskoga
(1583.) upotrijebio znakove , e i :3 za glasove e, , . Smatralo se
da je ta grafija prenesena u hrvatsku latinicu iz eke grafije iji je
zaetnik bio Jan Hus. ime je Budini, boravei na Tridentskom
koncilu, nauio tu grafiju od ekih sveenika i prenio je u Hrvat
sku. Iako je takvo miljenje dugo potrajalo u naoj jezinoj historio78

grafiji, novija istraivanja otklanjaju takve tvrdnje. Prvo, nije doka

zano da je Sime Budini uope bio na Tridentskom koncilu. Drugo,
Budini je rimokatoliki kanonik koji se bori protiv reformacije, pa
je teko pretpostaviti da bi prihvatio grafijsku reformu Jana Husa
koji je bio proglaen heretikom Katolike crkve. Tree, dijakritikih
je znakova bilo u hrvatskoj latinici i prije Budinia. Tako npr. ve
u ibenskoj molitvi iz 14. stoljea nalazimo znak za , a slino je
i u djelu Petra Hektorovia. Stoga se moe rei da je ime Budini
samo vrijedan nastavlja i iritelj takva naina pisanja. Njegova je
zasluga to je dijakritiki znak prenio na jo dva slova, tj. na e i
3. Vie od toga nisu mu vjerojatno doputale ondanje tipografske
mogunosti. Ali je ve tada u 16. stoljeu jasno trasiran put kojim
e krenuti budui reformatori hrvatske latinike grafije. Stoga se
moe rei da je i u pogledu grafemskoga sreivanja 16. stoljee pri
jelomno (detaljnije o tome v. Mogu-Vonina 1969.).

PoetcihrvaeleksograrQe
Povijest ni jedne leksikografije ne poinje tiskanim Ijenikom pa
tako ni hrvatske. Ne poinje ak ni rukopisnim Ijenikom kao za
sebnom knjigom. Tumaenje pojedinih rijei mnogo je starije od bi
lo koje sustavne Ijenike obrade. Upravo smo spomenuli uporabu
kontaktnih sinonima kod Antuna Vramca to je samo jedan od na
ina nesamostalnog i neabecediranog prikaza leksike grae. Pored
toga postoje i drugaiji oblici leksikografske obrade. Stari hrvatski
pisci veoma su esto objanjavali na marginama svojih djela mnoge
posuenice. Tako npr. Marko Maruli uz odredene stihove u Juditi
stavlja napomene (33):
Cilicij harvacki se zove vriie.
Drom ali drum zove se put openi.
Hiljadaje tisua.
Poete se zovu ki piu verse.
Saugi dijaki se zovu holocausta.
Drugi su pak pisci izdvajali mnoge rijei, poslagali ih abecednim
redom i onda takav registar dodali na kraju svoga djela. Tako je
slovenski protestantski pisac Juraj Dalmatin na kraju Biblije 1584.
godine dodao Registar nekaterih besed katere kranjski, koroki, slo

venski ali bezjaki, hervatski, dalmatinski, istrijanski ali kraki se

drugai govore. Takva je praksa bila i ranije u upotrebi, a za nas su
79

posebno zanimljiva ona djela u kojima se, iako u poetku nesamo

stalno u okviru kakve druge knjige, pojavljuje hrvatski jezik kao
jedan od jezika u dvojezinim rjenicima.
Najstariji takav rjenik koji nam je zasada poznat nosi naslov

Opera nuova che insegna a parlare la lingua schiavonesca objavljen

1527. godine po svoj prilici u Anconi (Putanec 1979.). To je mali
talijansko-hrvatski rjenik iji je autor vjerojatno Petar Lupis Va
lentian. Po sastavu rijei i konverzacijskom dodatku moglo bi se
zakljuiti da je rjenik bio namijenjen talijanskim trgovcima koji
su poslovno dolazili na nau obalu. U to je doba kao i ranije bio
veoma iv pomorski promet izmeu Ancone i Senja, pa ne zauuje
injenica da najvei dio hrvatskih ekvivalenata u rjeniku odgovara
senjskoj akavtini. Takvih dvojezinih prirunika s veim ili ma
njim popisom rijei bilo je zacijelo vie, ali su zagubljeni u razliitim
arhivima ili su nestajali pri elementarnim nepogodama. Uostalom,
i ovaj je rjenik nedavno otkriven. Hrvatske su se rijei znale na
i u viejezinim rjenicima - raznim tezaurusima veoma estim
u 16. stoljeu. Tako u poznatom etverojezinom rjeniku Nijemca
Jeronima Megisera 1592. godine nalazimo pored mnogo slovenskih
rijei i poneto hrvatskih s posebnom oznakom croatice. Takva je
praksa bila esta u protestantskim rjenicima i gramatikama osobi
to onima koje su pisali Slovenci.
Autor prvoga hrvatskoga samostalno tiskanoga rjenika je i
benanin Faust Vrani. On je 25. kolovoza 1595. godine objavio u
Veneciji Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum
Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae (sic!) et Ungaricae (Rje
nik pet najplemenitijih europskih jezika latinskoga, talijanskoga,
njemakoga, hrvatskoga i maarskoga).
Novija istraivanja upuuju na zakljuak da je Faust V rani dva
desetak godina prije objavljivanja ovoga rjenika poeo izraivati
latinsko-talijansko-njemaki rjenik. Latinski je jezik, kao i uvijek
dotada, bio na prvome mjestu. Latinskoj se natuknici dodavala tali
janska inaica, a zatim, ne ba uvijek uspjeno, njemaka. Taj je dio
temeljnoga posla nastajao oko god. 1575. u Italiji (Vonina 21979.,

13.). Tek kasnije, poto je za svoga viegodinjega boravka u Ugar

skoj nauio maarski jezik, sastavio je hrvatsko-maarski rjenik,
spojivi obje rukopisne cjeline (raniju trojezinu i noviju dvojezinu)
u jednu petojezinu. Rijei su sloene u pet kolona redom naznae
nim u naslovu rjenika npr.

80

Regina

Regina

Kunigin

Kralicza

Kiralne Azzony

Regio

Paese

Landschafft

Darxava

Tartomany

Kuniglich

Kralyevv

Kiraly

Regius

DiRe

Regnum

Regno

Reych

Kralyesztvo

Orsagh

Cosa

Ding

Sztvar

Dologh

Res
Rex

Re

Kunig

Kraly

Kiraly

Ridere

Ridere

Lachen

Szmiati sze

Nevetni

Rivus

Rivo

Bach

Potok

Patak

Uei maarski, zapazio je Vrani da su mnoge hrvatske rijei

ule u maarski kao posuenice. To ga je navelo da napravi poseban
popis rijei dajui mu naslov Vocabula dalmatica quae Ungari sibi
usurparunt (Hrvatske rijei to su ih Maari prisvojili), npr.

hrvatski

maarski

buha

bolha

golub

galamb

kobila

kabala

lopata

lapat

muka 'brano'

monka

petak

pentek

rob

rab

szveet (=svet)

szent

srida

szerda

Sve je te dijelove spojio u jednu cjelinu kad je u Veneciji naao

pogodnoga tiskara za svoj proireni rjenik. Bilo je to u skladu s ta
danjim obiajima i potrebama. Viejezini rjenici bijahu tada potre
ba poglavito protureformatorima koji su slali svoje propovjednike u
razliita europska podruja. Za te je strance, ponajee Talijane,
bio osobito potreban rjenik njima prostorno bliskoga hrvatskoga
jezika jer je prirunika toga jezika bilo malo. Maarskom pak dije
lu rjenika bila je osim toga svrha da olaka jezinu komunikaciju
meu pripadnicima naroda koji su se nali u dravnoj zajednici pod
istom krunom. S filolokoga je gledita vano spomenuti da popis na
kraju knjige o hrvatskim posuenicama u maarskom jeziku pred
stavlja ujedno na prvi sustavniji pokuaj etimolokoga razmatranja
rjenikoga blaga. Zbog svega je toga Vraniev rjenik bio veoma
cijenjen. U povijesti pak hrvatske i maarske leksikografije vaan je
kao tiskani rjeniki prvenac i hrvatskoga i maarskoga jezika.
82

U Vranievu Ijeniku ima oko 5800 hrvatskih rijei. One poka

zuju da ih je najvie

sa

akavskoga terena prvenstveno Vranieva

rodnoga ibenika. To potvruju akavizmi poput a, za, Vazam (

Uskrs), prid manom, tuji, rv, gljedati, jazik i sl. Medutim, Vrani
je dobrano irio taj Ijeniki fond uvrtavajui u svoje djelo ne samo
ikavizme zajednike akavcima i susjednim tokavcima (npr. ea,
a ne akavizam aja s.v. sitis) nego i izriaje udaljenijih dijaleka
ta to ih je kao uen ovjek nalazio zapisane u hrvatskim tekstovi
ma. Sve je to inio polazei od uvjerenja da je jezik to ga je nazvao
dalmatinskim najljepi (on ga je nazvao najplemenitijim) medu

slavenskim jezicima poglavito meu junoslavenskim jezicima. Uo

stalom tako visoko miljenje o >>jeziku naem nije bilo osamljeno.
Ve je Petar Hektorovi smatrao da se jezik kojim pie svoja djela
meju svimi ostalimi na svitu najvei broji i nahodi. Bez obzira na

pretjeranosti i zablude takva miljenja, Vraniev je Dictionarium

za nas vaan jer odraava stvarnu bliskost i povezanost vokabulara
na irokom prostoru hrvatskih zemalja. Bio je to u biti isti postupak
to su ga prije Fausta Vrania bili provodili njegovi vjerski protiv
nici - hrvatski protestantski pisci. Upravo je iz vjerskih, proture
formacijskih pobuda dodao Ijeniku, takoder u pet jezinih verzija,
Institutio christiana gdje se nalaze Deset zapovijedi Bojih, Vjerova
nje, Oe na i Zdravo Marijo. Zanimljivo je da se u tim tekstovima

mogu nai poneke rijei kojih nema u Ijenikom dijelu (npr. amen,
deveti, deseti i dr.).

Vraniev je petojezini rjenik imao odjeka i izvan hrvatskoga

podruja. Upotrijebio ga je eki benediktinac Petar Loderecker do
davi mu jo dva jezika, eki i poljski. Lodereckerov sedmojezini
Ijenik Dictionarium septem diversarum linguarum objavljen je

1605. godine. Tim je putom nastavio ve spomenuti Jeronim Megi

ser koji je svoj prvotni etverojezini komparativni Ijenik znatno
proirio i pod naslovom Thesaurus polyglotus objavio u Frankfurtu
na Maini 1606. godine. Rijei preuzete iz Vranieva Ijenika ozna
ivao je sa dalmatice, a iz sjeverozapadnoga dijela sa croatice. Jo je
vanije da su Vraniev Ijenik uzimali u obzir svi budui hrvatski
leksikografi, a neki su se stari hrvatski pisci ak izrijekom pozivali
na Vranievo djelo. Sve je to bio znak uspjenih poetaka hrvatske
leksikografije bez obzira na injenicu to je Vraniev Ijenik rela
tivno malen, a sve ono to mu je u naoj leksikografiji prethodilo
bilo sasvim skromno. Veliina se Vranieva nalazi u uporabljivosti
njegova djela zbog relativno dobra izbora rijei i u najveem broju
83

sluajeva odabira pravoga ekvivalenta u pojedinom jeziku. To mu je

osiguralo dostojno mjesto u povijesti hrvatske leksikografije.
Medu hrvatske leksikografe poetnoga razdoblja treba po svoj
prilici ubrojiti i Paanina Bartola Kaia, poznatijega kao pisca prve
hrvatske tiskane gramatike. ini se da je Kai jo prije pisanja gra
matike sastavio hrvatsko-talijanski rjenik pod naslovom Razlika
skladanja slovinska. O tom se rjeniku do sada samo nagaalo, a
sad je pronaen rukopis te je rjenik objavljen kao faksimilni pre
tisak.
Smatra se da je Kai zavrio rukopis svoga dvojezinoga rjenika
oko 1599. godine. Vjerojatno je na taj nain zapoela Kaieva filo
loka djelatnost, odnosno poeo se ostvarivati zadatak to su mu ga
pretpostavljeni u isusovakom kolegiju bili odredili da za potrebe
mnogih protureformatorskih propovjednika, i domaih ljudi i stra
naca, izradi rjenik i gramatiku.
ini se da se Kai, ako je bio autor spomenutoga rjenika, poeo
pri sastavljanju svoga leksikografskog djela ugledati na Vraniev
Dictionarium. Meutim, razlike izmeu ta dva rjenika ipak po
stoje. Prvo, Kaiev je rjenik znatno manji od Vranieva. Drugo,
Vraniu je latinski jezik lijeva strana, tj. latinske rijei prevodi
na hrvatski. U Kaievu je rjeniku obrnuto, kao to se moe vidje
ti na nekoliko primjera koje navodimo u originalnoj i suvremenoj
grafiji:
Odrisciti (Odriiti)

Assolvere

Odrixem (Odriem)

Taglio

Ohol, la, lo

Superbo

Oko, ka, N

Occhio

Osuyenye (Osujenje)

Condanatione

Otac, tea, M (Otac, oca)

Padre

Pitti (Piti)

Bere

Pittomi (Pitomi)

Domestico

Pocignan (Poinjan)

Comincio

Pocivat (Poivat)

Riposare

Ako Kaiev rjenik i jest manji od Vranieva, nadmauje ga bi

ljeenjem akcenata. Istina je da u Vranievu rjeniku ima podata
ka o duini vokala (npr. zuub
(npr. pomnyvv

zub, kvaar

pomnjiv, ovakovv

kvar), odnosno kraini

ovakov, hrom

hrom, rugo

rugo), ali je u rukopisnom rjeniku koji se pripisuje Kaiu ras

poznatljiv itav naglasni sustav. Naime, i u rukopisnu se rjeniku
=

moe vidjeti da je autor s pomou geminiranih suglasnika oznaa-

84

vao krainu prethodnoga vokala (npr. zlobba

zloba, tako i staddo,

zdilla, jatto, slavva, tvoritti, truditti, ubitti), a dvama vokalima du

inu samoglasnika (npr. Gjd. enskoga roda na -ae = e). Ali pored
toga izgradio je kompletan sustav biljeenja, i to tako da znak ' rabi
za brzi naglasak koji danas biljeimo - znakom (npr. kadi gdje =
kadi, kako = kako, koza = koza, kobila = kobila, molUva = molitva,
mocUi = moiti, cistochia = istoa), znak ' rabi za dugi naglasak
silazne intonacije koji danas biljeimo znakom (npr. blag = blag,
blud = blud, bOg = bOg, knez = knez, k6st = kOst, meso = meso,
mlad = mlad, max = mu), dok je znak
rabio za dvoje, tj. ili za
A

dugi naglasak uzlazne intonacije, tzv. zavinuti naglasak koji danas

biljeimo - znakom (npr. krix = kri, smire = smir, odniti = od
niti, listi = Usti itati, scchiap = ap) ili za prednaglasnu duinu
(dite = dite, glava = gliva, ggnizdO= gnjizdO, hrana = hrana, lice
= lice, mliko = mliko). Takvo je biljeenje doputalo da se sasvim
jasno razlikuju Kaievi primjeri poput lug, a = liig, lUga pepeo i
lug = lug uma, imenica dan, na = dan, dana i particip dan, na,
no = dan, dana, danO, osobna zamjenica ti = ti i pokazna zamjenica
ti, ta, t6 = ti, ta, to taj, ta, to, listi = Usti itati i listi = listi pe
njati se, dim = dim kaem i dim = dim itd. Zato je takav nain
biljeenja akcenata Kai promijenio u svojoj gramatici, teko je re
i. Ali bez obzira na to injenice pokazuju da hrvatski leksikografi
od samoga poetka svoga rada nastoje dati to potpunije podatke o
domaim leksemima. A to je odlika svih pravih leksikografa.
Na osnovi iznesenoga moemo konstatirati da su u posljednjim
godinama 16. stoljea Hrvati imali dva samostalna rjenika. Jedan
je (Vraniev Dictionarium) objavljen tiskom, dok je drugi (vjerojat
no Kaiev) ostao u rukopisu i bio donedavna nepoznat.

85

Sedamnaesto stoljee

Prva hrvatska tiskana gramatika

Kao to je ibenaninu Faustu Vraniu osigurano dostojno mje

sto u povijesti hrvatske leksikografije, jer je tiskom objavio prvi hr
vatski rjenik, jednako je tako dolino mjesto u povijesti hrvatske
gramatiarske literature osigurano Paaninu Bartolu Kaiu kao
piscu prve hrvatske tiskane gramatike. Kaieva gramatika nosi
naslov Institutionum linguae illyricae libri duo ili, skraeno, Insti
tutiones linguae illyricae, a objavljena je u Rimu 1604. godine. Kad

usporedimo taj naslov s naslovom Vranieva rjenika (Dictiona

rium quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Itali
cae, Germanicae, Dalmatiae (sic!) et Ungaricae), vidimo razliku u

imenovanju hrvatskoga jezika: u jednom je jezik, to ga nazivamo

hrvatskim, oznaen sa illyricae, a u drugome sa dalmaticae. Poslje
dica je to oivljavanja klasine antike, kad se za kopneno podru
je od istone obale Jadrana prema istoku uskrisuju nazivi rimskih
provincija Dalmacije iIlirika. Tada, poglavito u okvirima katolike
obnove nakon Tridentskoga koncila, u latinski pisanim tekstovima
prevladava izraz Illyrice umjesto Dalmatice odnosno Sclavonice. Ali
ve od sredine 15. stoljea nailazimo na potvrde u kojima se izriito
izjednauje natio ,Illyrica snatio Dalmatica seu Sclavonica. A da ne
bude nikakve dvojbe o kojemu se podruju radi, najbolje pokazuje
odluka Svete Rote (vrhovnoga sudita Svete Stolice od 10. prosin
ca 1655.) gdje se kae da je Dalmatia seu Illyricum onaj prostor
zemlje kojim se obuhvaaju Dalmacija, Hrvatska, Bosna i Slavoni
ja i opa poraba razumije pod Ilirikom samo te pokrajine (Kati
i 1988., 681.). Nazivi dakle pokazuju da se nalazimo u trokutu
izjednaivanja u nekoliko pravaca: Dalmacija je, kao to se vidi iz
spomenutoga dokumenta Svete Rote, izjednaena sIlirikom, ne86

gdje se drugdje Dalmacija izjednauje sa Slavonijom (Dalmatica seu

Sclavonica), Slavonija s Ilirikom itd. Budui da postoji ve ranija

potvrda Dubrovanina Ludovika Crijevia Tuberona (1450.-1527.)

da je u Dalmaciji (tj. u toj nekadanjoj antikoj Dalmaciji) poglaviti
dio Hrvatska (Katii 1988., 68.), onda je jasno nekoliko injenica
od kojih neke valja istaknuti. Prvo, jasno je zato sve gramatike
hrvatskoga jezika i druga jezikoslovna djela (ljenici, slovopisi, ras
prave, prijevodi), najprije pisana latinski, a onda i hrvatski od Bar
tola Kaia na samome poetku 17. stoljea do druge polovice 19.
stoljea nose, kao to e se vidjeti, ilirsko ime. Zanimljivo je takoer
da se ilirsko ime jezika rabi ak dosta dugo poto je 1843. godine
bilo zabranjeno. Za razliku od toga, u djelima koja nisu bila pisana
latinskim jezikom, rabi se ime slovinski. Spomenuto se ime rabilo i
za svu bogatu irilometodsku pismenost, odnosno za svu pismenu
tradiciju hrvatskih glagoljaa.
U skladu s iznesenim postaje jasno zato npr. Jakov Mikalja na
slov svoga ljenika Blago jezika slovinskoga prevodi na latinski sa
Thesaurus linguae illyricae, a u samome ljeniku ime Hrvat pre
vodi sa Illuricus, Croata. Tako su postul2ali i ostali hrvatski gra
matiari i leksikografi sve do 19. stoljea. Cim sebi predoimo sliku
te duge i vrste tradicije ilirskoga jezika i konkretnoga sadraja to
ga je taj naziv bio dobio do tridesetih godina prologa stoljea (. .. )
prestaje biti neobino to je tada svatko znao to se misli kad se
govori o ilirskom jeziku (Katii 1988., 676.). I dodao bih: jednako
se tako znalo to znai termin slovinski (bez obzira na to to se gdje
kad, zabunom, pojavljivao i naziv slovenski.
Iz ovoga slijedi da se na samome kraju 16. stoljea pojavljuje pr
vi hrvatski tiskani ljenik, a na samome poetku 17. stoljea prva
hrvatska tiskana gramatika. To pokazuje da se nakon glagoljakoga
razdoblja promijenio pristup knjievnomu jeziku jer se od grko
-slavenskoga nikakva teorijskoga razmiljanja o tekstovima ako
su oni dobri poelo razmiljati na latinsko-slavenski nain - pisa
njem gramatika (Damjanovi 21984., 63.).
U strunoj je literaturi ve vie puta naznaeno da svaka gra
matika, pa ak i kad je prva, dolazi nakon tekstova. Zato je pojava
Kaievih Institutiones osobito vana kao neposredno svjedoanstvo
o odnosu prema jeziku onodobnih tekstova.
U gramatici openito pa i u gramatici protureformatora 17. sto
ljea iskazivao se prvenstveno odnos prema pisanomu jeziku, jeziku
knjiga. tovie, obiaj je bio da se u knjievnim nelatinskim teksto
vima pronau oblici koji bi odgovarali adekvatnima u propisanim la87

tinskim gramatikama. Zato Kaieva gramatika nije prikaz nekoga

konkretnoga organskoga govora (ak ni govora rodnoga mu Paga),
nego opis onih knjievnih stilizacija koje su se u hrvatskoj knjiev
nosti razvile prvenstveno na akavskoj i tokavskoj osnovici. Osim
vrstoga akavskoga temelja koji se najbolje razabire u primjerima
nesumnjivih akavizama, kao npr. vavik, vazeti, s manom, lovik,
gljeda, te fonolokoga inventara bez fonerna d i (meju, sprova
jam, hoju 'hou, hodim') ima u Kaia mnogo primjera tokavske
stilizacije, odnosno paraleinoga navoenja akavskih i tokavskih
likova, kao to su a i to, za i zato, bil i bio, ljubil i ljubio, Dsg. slu
gi i sluzi, Gpl. vrimen i vrimena, nebes i nebesa, Ipl. golubimi i go

lubima itd. Ono pak to je povezivalo obje dijalekatske osnovice jest

ikavizam kao orijentacija prema cjelini prostora (Katii 1981.) i,
u dobroj mjeri, akcentuacija. Zato meu Kaievim primjerima na
lazimo samo ikavizme lovik, cvit, dite, hljib, vitar, vrime i dr. to se
pak akcentuacije tie, treba rei da je Kai osobito isticao vanost
naglaska i potrebu da se tono zabiljei jer je naglasak quasi anima

vocis. Radi toga je u svojoj gramatici nastojao to bolje prikazati

naglasni sustav. Unato nesavrenu biljeenju moe se konstatirati
da je Kai dobro opisao starohrvatski tronaglasni sustav. Iz njego
va se opisa jasno vidi da je naglaivanje koje nauava kao ilirsko po
mjestu akcenta staro, neprebaeno, dakle akavsko (Katii 1981.,
30.). Drugaije nije ni mogl<? biti jer je tada mladi Kai nosio u sebi
naglasni sustav rodne mu akavice. Meutim, sam inventar nije se
znatnije razlikovao od susjednih tokavaca. Razlika je bilo u sredi
njemu dijelu svake tadanje gramatike, tj. u opisu morfologije. Tu je
Kai pod utjecajem latinske gramatike u opisu specifinih ilirskih
padea ostao pri improviziranim zapaanjima (Katii 1981.,49.),
navodei katkada oblike za koje bi se teko moglo pretpostaviti da
su se nalazili u hrvatskim pisanim tekstovima. Slinih postupaka
ima i u opisu glagola (unosei meu paradigmatske obrasce optativ
i konjunktiv). Ali unato odreenim konstruktima nedvojbeno je da
se Kai vrsto oslanja na stanje koje nalazi u tadanjim tekstovima
te da nam stoga mnogi oblici pokazuju svoju ivost. Tako doznajemo
da je npr. imperativni oblik glagola bio i u 17. stoljeu jednak za 2.
i 3. osobu jednine: napravi ti i napravi on, odnosno imenuj ti i ime
nuj on itd., to se u nekim molitvama sauvalo do danas. Slino je i
s prijedlozima, kao bez (brez), ci(a), do, kea), o, od, meju ( meu),
na, po, pod, pri, priko, protiva, radi, u, uz, van ( izvan), za. Nizanje
morfolokih i drugih podudarnosti s onodobnim tekstovima samo
bi potvrdilo spoznaju da su Kaieve Institutiones zapravo veoma
=

uspjelo ugramaivanje jezika Kaieva vremena s onim prostorom

89

koji najvema pripada jugoistonomu kompleksu hrvatske knjiev

nosti. To je naslijeeno stanje i, prema tome, u pogledu izbora di
jalekatskih osnovica nema nikakvih novina. Pravac se razvoja ipak
moe naslutiti: u akavskim je tekstovima postotak tokavskih crta,
poglavito bosanskih, vei nego u prethodnome periodu. Stoga je
razumljivo to u Kaievoj gramatici ima ve spomenutoga para
lelnog navoenja, a gdjekad su tokavski likovi stavljeni na prvo
mjesto (npr. seto uel ea, tj. to odnosno a).
tokavska e stilizacija biti jo prepoznat1jivija kod Kaia kad
bude prevodio Bibliju, rukopisno zavrenu ve davne 1625., a ti
skom objavljenu tek nedavno 1999. godine. Srea je da je u Kaievo
doba objavljen njegov Rimski ritual (1640.), djelo koje je, zajedno s
ostalima, kao potez katolike obnove, bilo namijenjeno govornicima
u primorskome zaleu i u Bosni. Otud Kaieva orijentacija prema
jeziku to ga je nazvao bosanskim, osobito u drugoj fazi svojega
djelovanja. Za nae je razmatranje taj Kaiev pomak vaan jer se
njime potvruje raznolikost jezine situacije unutar jugoistonoga
kompleksa hrvatske knjievnosti. Jur dakle
navodi Kai
ako
-

ja bosanski upiem ove rii (poslao sam, uio sam, rekao sam ili ta
ke ine), ne branim zato Dalmatinu naemu da on ne obrati na svoj
nain iste rii ter ree: poslal sam, uil sam, rekal sam ni manje
Dubrovaninu da ne ree: poslo sam, reko sam. Ali gdje ja upiem
to ili ta, ne branim Dalmatinu da on ree a. Pri iskazivanju te

raznolikosti Kaiev je postupak u svim djelima isti: on uvijek eli

prezentirati onaj hrvatski knjievni izraz koji je, po njegovu milje
nju, bio najblii najboljemu, kako bi ga razumjelo to vie hrvatskih
govornika. Kai smatra da treba pisati onim tipom jezika koji je
najopeniji i koga moe svak lanje razumiti. A to su ve sasvim
jasni koraci prave jezine standardizacije. Zato je razumljivo to e
za Kaievom gramatikom esto posezati leksikograf i gramatiar
Jakov Mikalta sredinom 17. stoljea, pa franjevac bosanskohercego
vaki Lovro Sitovi Ljubuak, odnosno tokavski gramatiari iz Du
brovnika Ardelio Della Bella poetkom 18. stoljea i Franjo Maria
Appendini poetkom 19. stoljea, a Vjekoslav Babuki i Antun Ma
urani u doba hrvatskoga narodnoga preporoda. Stoga se s pravom
moe rei da su dobri temelji hrvatskoj gramatiarskoj literaturi
bili poloeni ve na samome poetku 17. stoljea, a time i hrvatskoj
jezinoj standardizaciji. U tim je temeljima Bartol Kai poloio prvi
kamen, postao ocem hrvatske gramatike ne samo zato to je prvi
gramatiar hrvatskoga jezika, nego je bitno zacrtao i pristup njego
vu opisu i osnovna naela njegovu normiranju (Katii 1981., 96.).

90

Jezik

oza1jskoga knjievnoga knlga

o jeziku pisane rijei na sjeverozapadu Hrvatske ve je bilo go

vora. Meutim, to je samo jedan dio onoga dijela problema koji se

odnosi na to podruje. Cjelina je u sjeverozapadnome kompleksu

mnogo sloenija jer je iz ranijih razdoblja naslijeeno nekoliko razli
ito dijalekatski stiliziranih tipova knjievnoga jezika.
To je, ponajprije, najstariji hrvatskoglagoljski tip stilizacije knji
evnoga jezika koji vue svoje korijene jo od poetka slavenske
pismenosti. Radi se o jeziku liturgijskih tekstova ija je osnovica
bila hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga jezika sa znatnim a
kavskim natruhama. Taj se jezik kasnije rusificira, poglavito djelo
vanjem Rafaela Levakovia. Polazei, naime, od pretpostavke da je
ruskoslavenski jezik ishodini svim slavenskim jezicima, Levakovi,
pod utjecajem ukrajinskih grkokatolika, uvodi rusku redakciju cr
kvenoslavenskoga jezika u knjiki repertorij hrvatskih glagoljaa.
Tako postupa u svojim djelima Nauk krstjanski (1628.), Azbukivid
njak slovinskij (1629.), odnosno pri redigiranju misala to ga naziva
Missal rimskU va jezik slavenskij 163l. godine i asoslov'b rimskij
slavinskim ezikom 1648. godine. Ta su djela postala uzorkom vie
godinjega rusko-hrvatskoga hibrida i bila velikom prekretnicom u
dotadanjem njegovanju jezika hrvatskoglagoljske batine.
Teza o ruskom jeziku kao slavenskom prajeziku nalazit e odje
ke kod pojedinih hrvatskih jezikoslovaca puna dva stoljea, ali e
ipak ostati nekako po strani: ili e se ograniiti na krug onih koji su
se, poput Levakovia, brinuli o glagoljakim knjigama i njih rusifi
cirali (npr. Matej Karaman i Matej Sovi), ili na krug onih kojima
ta spoznaja ne e smetati pri korektnom opisu jezika hrvatske knji
evnosti (npr. Juraj Kriani). Proi e dugo vremena da se jezik
glagoljakih knjiga vrati na stanje prije rusifikacije, ali zbog sasvim
odreene uske namjene takva tiva povratak izvoritu vie ne e
imati gotovo nikakva utjecaja na opi jezini tok jezinoga razvoja.
Drugi tip stilizacije knjievnoga jezika u sjeverozapadnoj Hr
vatskoj njegovala je skupina pisaca oko Petra Zrinskoga (Katarina
Zrinska, Fran Krsto Frankopan, Ivan Belostenec, Juraj Ratkaj).
Kako je grad Ozalj bio tada sjedite Zrinskih, spomenuta je skupina
poznata u strunoj literaturi kao ozaljski knjievnojezini krug (o
tome opirnije Vonina 1968. i 11973.).
Koliko je god akavsko stanovnitvo bilo veinsko na velikakim
posjedima Zrinskih i Frankopana, pa prvotni zapisi s toga podruja
predstavljaju akavsku stilizaciju knjievnoga jezika, istina je ipak
91

da su sudionici ozaljskoga kruga u 16. stoljeu (npr. spomenuti Ni

kola Dei u Raju due) i u 17. stoljeu upotrebljavali jedan oPi
knjievni jezik, knjievnu koine. Osnovica tom jeziku nije bila samo
akavska stilizacija nego trodijalekatna, tj . s naporednim elemen
tima i akavskoga i kajkavskoga i tokavskoga narjeja. Radi se,
prema tome, o jednom tipu hibridnoga jezika koji je mogao funkcio
nirati zato to su mnoge razlike izmedu pisanih narjenih stilizacija
bile takve da su se mogle zanemariti pri nesmetanu prijenosu oba
vijesti . Pri takvu stanju stvari, kad su se akcenatski sustavi (ionako
neskloni promjenama) u mnogoemu podudarali i kad je npr. velik
dio morfologije bio gotovo jednak u sva tri pisana narjeja, razlike
su se, osobito fonoloke i leksike, iskoritavale veinom u stilisti
ke svrhe i na taj nain integrirale u sustav. Time se, dodue, izbor
mogunosti proirio, ali nije dovedeno u pitanje funkcioniranje su
stava jer se najee radilo o leksikim morfemima koji su ionako
podloniji promjenama, a i brojem su neogranieni .
Za razliku od toga povrinskoga nemira matica se jezika ipak
ustaljivala. Glavni se tok postupno povezivao u vrst lanac jezinih
jedinica koje su bile zajednike sjevernoakavskim i junoakav
sko--tokavskim sustavima, kao to je npr. zamjena b i b (odnosno
a

va) vokalom a

rijeima tipa dan i san, posvemanja prevlast

ikavizma (lipo tilo) nad sjevernoakavskom ikavsko--ekavskom za

konitou (lipo telo, belo mliko) i dr. Taj je dijalekatni tip zajedno
s kajkavskom komponentom stvarao osnovicu za jezini amalgam
sjeverozapadnoga knjievnojezinoga kompleksa. Time

se

akavski

knjievni izraz, koji je dotada povezivao sjever i jug, utapao u to

kavsku ikavsku veinu preputajui sve vie veznu ulogu tokavskoj
knjievnoj stilizaciji. To je za pisane tekstove s akavskom prevlasti,
s gledita njegove funkcije u prolosti, znailo uzmak, ali s gledita
sjedinjavanja dijalekatski razliito stiliziranih tipova knjievnoga
jezika svakako napredak jer je ojaavao put standardizaciji na cje
lokupnom podruju. Istina je da je akavski udio u knjievnojezi
noj stilizaciji bio i nadalje znatan i prepoznatljiv, ali je jednako tako
rado prihvaao i zatim drao svojima mnoge odlike jezika i grafije
uobiajene dotada u kopnenom dijelu hrvatskoga prostora. Na tom
se putu medu prvima javlja roeni Istranin Franjo Glavini koji
najvei dio svoga vremena provodi na Trsatu i objavljuje nekoliko
knjiga. Jedno od njegovih najboljih djela je etiri poslidnja lovika
(Venecija 1628.) u kojem itamo (34):

Kukudril jest kaka nika ka u vodi i na zemlji pribiva. Kad godir

na zelenoj otvorenimi usti zaspi travi, ptiica nika imenom Cro92

chiles, ka jest neprijatelj, ulize u njega skroz usta ter s kljunom i z

nohti sva nutarnja razdere njegova i tako vmori ga.

Ve se iz ovoga odlomka moe vidjeti da Glavini ne pie jezikom

samo jedne dijalekatske i knjievne sredine. Medutim, on i hoe,
kako pie u Cvitu svetih (1628.), ne jednoj dravi, nego i veim ...
ugoditi.
Mnogo se bolje medudijalekatsko prepletanje razabire u tada naj
poznatijem djelu pisaca ozaljskoga kruga, u Adrijanskoga mora si
reni Petra Zrinskoga.
U predgovoru toga djela pie (35):
Pae niti se trsim njim skupa poredice cilj izgoditi, nego za njim
upuujem i ravnam delo moje, ko akoprem je malo, ali velikoga i
slavnoga spomenutja budui, naklanjam vam hrabreni vitezovi,
domoslavni hrvacke i primorske krajine branitelji i uvari. A to
iz trih zrokov: prvi, da svit vidi kakove sini i viteze ov na orsag
zdri, redi i potuje; drugi, da se mi u slavna ova dila kako u zr
calo nagljedajui poznati moremo; treti, zato da se sa mnom die
i raduju ostanki onih kojim pridi z banom Zrinskim Miklouem
hrabreno, estito i vridno venu krunu u nebesih zadobie.

Ta je knjiga zbog etiko-moralnog dijela Opsada sigecka i ljubav

no-idilinih pjesama slavljena od akavskoga Senja do tokavskoga
Dubrovnika ne samo zbog tematike (obrana od neposredne turske
opasnosti) nego i zbog bliskosti knjievnoga jezika u kojemu ima
mnogo elemenata govornoga jezika. Uostalom, takvu se tipu jezika
iroke osnovice upravo i tei. Ali zacijelo je najvei prilog trodija
lekatnom jeziku ozaljskoga kruga dao leksikograf Ivan Belostenec
svojim velikim, gotovo enciklopedijskim rjenikom latinsko-hrvat
skim i hrvatsko-latinskim pod naslovom Gazophylacium seu lati
no-illyricorum onomatum aerarium, odnosno Gazophylacium illy
rico-latinum (izdan 1740. godine).
Rije gazophylacium objasnio je sam Belostenec kao kinena ko
mora, hia, ali mesto gde je spravljen kin, dakle kutija u kojoj se
sprema nakit. U tom su rjeniku latinske rijei protumaene prven
stveno kajkavskim ekvivalentom:
canicularis
caniformis
caninus
canis
cano
cantabilis
94

pesJZ
psu spodoben
pesJz
pes
popevam
pevni, kaj se more popevati, popevan, spopevan

Pored toga kajkavskoga izraza nalazi

se

vrlo esto kakav kontak

tni sinonim (npr. pun dobitka ili hasne, pagadur ili komornik, ljuc

tva ali puka veliko shodie). Ali i vie od toga: u Ijeniku

Belostenca mogu sresti akavski leksemi, oznaeni sa D. (

Ivana
dalma

se

tice: npr. doticanje prema kajkavskom dotikanje, aa prema kupa ili

pehar, likar prema vra ili vraitel, ali i bez takve oznake, kao maa
misa, manik i dr.) i, u manjoj mjeri, tokavski, oznaeni sa Sel
( sclavonice), odnosno Ture.Sel. ( turcico-sclavonice: npr. bur
mut prema duhan u prahu, mejdan prema polje ili ravnica). Moda
to najbolje ilustrira podatak iz drugoga, hrvatsko-latinskoga dijela
Ijenika gdje se nalaze zamjenice kaj, a i to kao ekvivalenti latin
skoj zamjenici quid. Sve to pokazuje da se u Belostenev Gazofilacij
- namijenjen u prvome redu kolstvu (tako se prevode primjeri iz
djela Ciceronovih, Plautovih, Plinijevih, Virgilijevih, Ovidijevih, Lu
krecijevih, Terencijevih i dr.) - slilo leksiko blago najveim dijelom
iz tzv. ue Hrvatske, ali i iz hrvatskoga priobalja i Slavonije, dakle
upravo sve ono na to se, ve stoljeem, odnosi naziv illyrice. Stoga
=

je jasno zato je Belostenec ukljuivao u svoj Ijenik nekajkavske ri

jei iz onih vrela za koja je smatrao da pripadaju istomu knjievnom
jeziku, kao to su npr. bili Ijenici Fausta Vrania i Jakova Mikalje.
Njegova tehnika kontaktnih sinonima, koju su kao sredstvo nadra
stanja dijalekatnih razlika proklamirali osobito hrvatski protestant
ski pisci i Franjo Glavini, doista je, dakle, autorom Gazofilacija do
segla svoj vrhunac (Vonina

21973., XXII.).

Takva se koncepcija knjievnoga jezika zrcali u djelima svih oza

ljaca, Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana ponajprije . Tako
je i u Frankopanovoj pjesmi

(36):

Srce aluje da vilu ne vidi

Vi loze zelene, vi polja cvatua,
vi zdenci, potoki i voda tekua,
deh, ska'te smilenje
vrh tuno, alostno to moje ivlenje.
Drugi se raduju u vaoj liposti
ja pak vdil tugujem u stranoj alosti,
a pomo ne vidim
neg kot praznu maglu ufanje naslidim.
Aj nevema sria, s tim li jesi dina
da ini trpiti prava za krivina!
Vsako svoj cil ima,
neg moje trplenje smilovanja nima.
96

Ako je zbog rima bilo potrebno, a gdjekada jest, onda se slagalo

ima sa nima, vidim sa naslidim, ali i izvan toga, kao neverna sria.

Takav jezik pisaca ozaljskoga kruga predstavlja ojaani produetak

ideja to su ih o jeziku knjiga imali mnogi raniji narataji, ak. i onda
kad su bili razliitih vjerskih uvjerenja. To znai da vjerski pokreti
nisu na prostorima sjeverozapadne Hrvatske nikada bitno promije
nili odnos prema knjievnomu jeziku: trodijalekatnost predstavlja
konstantu bez obzira na promjenjivost dijalekatne osnovice ili koli
ine udjela pojedinoga narjeja. Hrvatska je tada bila premala da se
ne bi obazirala na knjievni izraz svakoga svoga dijela.
U tom sklopu postaje jasniji postupak Jurja Kriania koji je u
svojoj gramatici nastojao hrvatsku koncepciju o knjievnome jeziku
matovito prenijeti na sveslavensku situaciju. Tek se u prolom sto
ljeu doznalo da je Juraj Kriani 1665. godine u dalekomu Toboisku
napisao veliko panslavensko djelo Gramatino izkazanje ob ruskom
jeziku (Gramatiki prikaz o ruskom jeziku). U tom je djelu Kriani
prikazao svoj tip opeslavenske gramatike na osnovi njemu pozna
tih podataka iz mnogih slavenskih jezika. Budui da je u gramatici
oznaivao ime divergira pojedini slavenski jezik od njegova opeg
tipa, oznaivao je takoder ime odstupa hrvatski knjievni jezik. U
takvim je sluajevima zapisivao npr. po hervatsku, po hervat
skoj jezinoj otmine, Hervati govoret, Hervati izrikajut i sL
Kad se to sabere i potrae hrvatski tekstovi kojih jezik u najveem
stupnju odgovara Krianievu opisu, onda je nesumnjivo da se radi
o jeziku to su ga njegovali kolovani ljudi na posjedima Zrinskih
i Frankopana, tj. o knjievnom trodijalekatnom jezinom hibridu
kakav se u 17. stoljeu rabio na dijelu sjeverozapadnoga komplek
sa hrvatske knjievnosti. Na to upuuje npr. refleks staroga glasa:
jata u i i e (nikada uje), zadravanje zavrnoga -l u svih imenica
i pridjeva, izostanak promjene k, g, h u e, z, s, stari troakcenatski
sustav, izjednaivanje vokativa s nominativom, genitiv mnoine na
nulti morfem, pridjevska deklinacija u mnoini na -ih (G), -im (D),
-imi (I), uporaba sufiksa -ec mjesto -ac itd. Uostalom, sam Kriani
upozorava, kad je o akcentuaciji rije, da se (citat pretoen u suvre
meni jezik) jedino u hrvatskom izgovoru uju pravilni naglasci,
svojstveni izvornoj slavenskoj reenici. A to ne svugdje nego samo
izmedu rijeke Kupe i Une: na podruju grada Bihaa, a osobito oko
Dubovca, Ozlja i Ribnika, kamo se pred najezdom Turaka sklonilo

hrvatsko plemstvo.
Iako je Krianieva gramatika postala poznata gotovo dva stolje
a poto je napisana, tek se u nae vrijeme ocjenjuje njezina prava
vrijednost. Za nas je dragocjena jer se sada moe rei da su u 17.
97

stoljeu imali Hrvati dvije gramatike (Kaievu i Krianievu). Na

taj je nain jedan i drugi kompleks hrvatske knjievnosti dobio svoj

gramatiki opis. Ako se ti opisi poklope kao krunice na tokama
gdje prestaju razlike, zajedniki im dio postaje vei nego to se obi
no misli jer se in ultima linea ipak radi o jednom knjievnom jeziku
kojega su regionalni tipovi zasnovani na tri dijalekatske stilizacije u
kojima on funkcionira kao knjievni jezik. Osim toga, sada se moe
rei da je ozaljski knjievnojezini krug imao ne samo svoje pisce
i leksikografe nego u JUIju Krianiu i svoga gramatiara. Istina,
Krianieva gramatika jezika ozaljskoga kruga nije napisana za vri
jeme autorova boravka na posjedima Zrinskih i Frankopana, niti je
bila objavljena kao zasebno djelo. Pisana je, kako rekosmo, u rusko
me progonstvu, u ToboIsku, i ugraena je u meduslavenski jezini
mozaik. Ali kad se ona iz toga mozaika izvue, dobivamo normalnu
gramatiku hrvatskoga jezika iz 17. stoljea (Mogu 11984.). tovie,
Krianieva hrvatska gramatika sadrava neke opise kojih nema
u Kaievim Institutiones (npr. o fonemskoj distribuciji, o morfem
skom razlikovanju ivo-neivo kod imenica mukoga roda, o kon
gruenciji i dr.). Zbog tih se tananih fIlolokih zapaanja i njihovih
tonih opisa moe rei da Juraj Kriani nije, dodue, prvi hrvatski
gramatiar, ali jest pravi.
Umjesto da ozaljski krug nastavi svoju djelatnost, razvoj je usko
ro krenuo sasvim drugim tokovima: pogubljenjem hrvatskih velika
a Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana nestalo je onih koji
su perom i imetkom stvarali ozaljski krug i irili njegove horizonte.
Prekinuto je tako dotadanje stoljetno organizirano nastojanje da se
u banskoj Hrvatskoj ostvari poseban tip knjievnoga jezika koji je
imao sve anse da se jednim krakom proiri od Ozlja do Lepoglave
i Varadina, drugim do Trsata i Vinodola, da bi svoje najbolje re
zultate doivio u svom zaviaju: izmedu Kupe i Velebita (Vonina

11973., 237.).
Ali ideja o zajednikom viedijalekatski stiliziranom knjievnom
jeziku jedanput ostvarena, ipak se nije mogla potpuno sasjei u
Bekome Novome Mjestu. Istina, put je do njezina eventualnoga
ponovnoga oivljavnja bio suen, a hod veoma usporen. Naime, ne
samo da je nestalo glava ozaljskoga kruga, nego je za dugo vreme
na nestalo i materijalne podloge za bilo kakav kulturni projekt jer
su imanja na posjedima Zrinskih i Frankopana u velikoj mjeri bila
razgrabljena ili unitena . Ali unato tekim prilikama, koje su bile
pogorane i neposrednom turskom opasnou, misao o zajedniko
me jeziku u tom dijelu Hrvatske probijala je sebi put. To se odrazilo
u djelovanju ak i najkajkavskijega kajkavca 17. stoljea, kao to je
98

bio Juraj Habdeli. A kad je turski pritisak popustio, na scenu je s

ponovnom ozaljskom idejom stupio Senjanin Pavao Vitezovi, i
za vrijeme svoga boravka u Senju i, osobito kasnije, za djelovanja u
zagrebakoj sredini.
*

Ve sama injenica da Pavao Vitezovi u stihove pretae svoju pje

sniku viziju Odiljenja sigetskoga dovoljno govori o njegovu odnosu
prema Zrinskima. Tu e on, kao to su radili i drugi pisci u predgo
vorima svojih djela, objanjavati vlastite filoloke poglede. Ali glav
na je nakana to se latio pisanja Odiljenja sigetskoga najvee toga
radi da slavni hrvatski jezik na u tuliko pozabljenje ne dohodi. A
u veliko je pozabljenje doao nakon najboljih godina ozaljskoga
kruga.
to ulazi u sastav toga hrvatskoga jezika, Vitezovi navodi na
poetku svog historiografskog djela Kronika, objavljenoga 1696. go
dine (37):
Zato nemojte se uditi da negdi tete slovensku, negdi majdaku,
negdi posavsku, negdi podravsku, negdi pako primorsku, a negdi
i kranjsku re budui i ja tako pisane nael sam. I to vse slovenski
jeziki od kojih vsakoga lipe se pristoji uzeti rei neg od tujega
kogagoder (. .. ) posudjavati.
Vidimo dakle da Vitezovi smatra sastavnim dijelom hrvatsko
ga jezika i sjeverozapadni kajkavski ( = slovenski), i jugozapadni
kajkavski ( = majdaki), i posavski, i podravski, i akavski ( = pri
morski) jer ih je tako pisane (!) nalazio. To je u potpunom skladu s
njegovom milju da ujedinjenje hrvatskih pokrajina ne znai cen
tripeta1nost samo u zemljopisnom smislu nego i u kulturnom te da
je politiko jedinstvo usko povezano s jezinim. Zemljama koje se
oslobaaju turskoga jarma treba pokazati to su bile prije okupacije.
Isto ih tako valja uputiti da rii pak vse hrvatske jesu ako ne pov
sud opinske, tj. da se radi o istom jeziku bez obzira na dijalekat
ne razlike. Razliitost u vokabularu nije nikakav minus. Naprotiv:
mnogi se jezici die time da se vekrat i drugaije jedna re izrei
more. Vitezovi je mnogo putovao i vrlo se rano uvjerio da dijalek
ti kojima se govori u hrvatskim pokrajinama imaju bogat rjeniki
fond. To su mu potvrdile i listine s razliitih strana to ih je itao
pripremajui se za pisanje povijesnih djela (Klai 1914.). Zato je bez
oklijevanja unosio u svoje tekstove jezine osobine iz dijalekatski ra99

zliitih knjievnih stilizacija, ne samo iz akavskih i kajkavskih nego

i iz tokavskih. Jednako je tako, sastavljajui svoju Kroniku, mogao
kao roeni akavac bez velikih tekoa naslidovati veim delom

Vramea popa kajkavca, pazei ipak da se koliko je mogue vie pri

lagodi jezino veoma osjetljivoj kajkavskoj sredini (Junkovi 1958.,
108.-109.). Vano mu je samo bilo da bude to manje posuenica iz
latinskoga (dijakoga), njemakoga (nemkoga) ili maarsko
ga (ugerskoga) jezika koje potiskuju i gue hrvatske rijei, pa su
mnogi ve i zaboravili domae izraze za pojedine pojmove. Nasrtaj
tuica, po Vitezovievu miljenju, raa jo vee zlo: koi prirodnu
potrebu da se u vlastitom jeziku pronau tvorbe koje bi odgovarale
novim sadrajima. Jezik na taj nain prestaje biti produktivan, ne
cirkulira njime normalan tijek u kojem je obavijest stvaralaki akt,
ali i poticaj za novo stvaralatvo.
Dakako, zajedniki jezik, sposoban da sauva svoj izraz, upotre
bljiv u svim oblastima ivota, treba imati zajedniku i dobro uree
nu ortografiju. Naime, od samoga je poetka svaki pokuaj uvoenja
latinice za hrvatske tekstove nailazio na prepreku koju je trebalo
savladati: kako grafiju, izraslu na fonolokom sustavu jednoga ro
manskoga jezika (latinskoga), prilagoditi sustavu jednoga slaven
skoga jezika. Rjeavanje je tog zadatka potrajalo, kao to se iz ovoga
pregleda vidi, stoljeima, sve do Vitezovia koji takoer konstatira
da je dijaki aliti latinski abcdar nezadovoljan s 23 svojimi litera

mi aliti slovmi za hrvatski jezik, pa unato ranijim prijedlozima za

reformu grafije vsaki po svojoj volji i prez reda pie. Koncepcija
njegove grafijske reforme poiva na spoznaji da svaki fonem treba
da ima samo jedno slovo, i to uvijek isto. Takva je koncepcija ve bila
isticana, ali nikada nije dokraja provedena. U tadanjoj velikoj neu
jednaenosti i nedosljednosti Vitezovi se vraa izvoru: slavenskom
pismu koje su poznavali stari Hervati, s. Jeronim i ostali, a to je
glagoljica. Shvativi bit glagoljskoga pisma, Vitezovi je poeo po
stupno, od djela do djela, odbacivati dvoslove i troslove, da bi u djelu

Plorantis Croatiae saecula duo (Zagreb, 1703.) upozorio na vrst

monografemski sustav to ga je za voces Croatieas bio iznio u (na
alost) izgubljenome radu Ortographia Illyricana. To je sustav:

za (umjesto tadanjih cs i ts);

e' za (mj. ch i tj);
e;
e + i, e, a, o, u
[za l (mj. lj, ly, gl);
n' za li (mj. nj, ny, gn);
za (mj. sh ix).
=

101

U tom su sustavu dvije stvari jasne. Prvo, proveden je osnovni

princip: jedan fonem jedan grafem. Drugo, meki fonemi (,
imaju neki znak iznad slova (c',

).

f,

l, Ti)

n'), a tvrdi (, ) ispod slova (,

Takvu grafijsku sliku glasovne iznijansiranosti nije dotada nitko

pokazao. Vitezovi je uinio samo jednu iznimku: vokalno r oznau

je sayr (dakle sa dva znaka). Medutim, tu se Vitezovi nije mogao
posluiti zarezom ispod slova r kao kod palatala jer mu je zarez bila
oznaka za umekavanje, a to je ba obrnuto negoli kod vokalnoga r.
Takva su ljeenja znaila suprotstavljanje tradiciji, navikama uko
rijenjenima i na sjeveru i na jugu hrvatskih zemalja, osobito navi
kama za Vitezovia nove kajkavske sredine koja se polako poela
priklanjati grafijskoj reformi zagrebakoga biskupa Petra Petretia.
Formalno ne odbacujui Petretievu reformu, koja zapravo slijedi
maarski nain pisanja, Vitezovi iznosi svoje originalne prijedloge,
smatrajui ih najboljima. Upravo zato takvim znakovljem - modi
ficirajui samo Ti u n' pie svoj veliki latinsko-hrvatski ljenik Lexi

con latino-illyricum. Dosljednost kojom je Vitezovi provodio prika

zani nain pisanja pokazuje njegovo vrsto uvjerenje da e se ipak
izraditi tiskarska slova, pa e se njegov ljenik tampati onako kako
on eli. Velika je teta to Vitezovi nije uspio nabaviti sredstva za
odlijevanje novih slova te reformiranom grafijom tiskati Lexicon kao
krunu svoga leksikografskoga umijea. Tako je njegov ljenik ostao
u rukopisu. Unato tomu, u Vitezovievu se rukopisnomu ljeniku
najbolje oivotvoruju njegove zamisli o jeziku i grafiji. U jeziku vla
da literarna trodijalektalnost:

Quid. . . a, kaj, to
Quidni ... zato ne, jer ne, zakaj ne
Quidquid. . . agod, togod, kajgod, tokoli, kajkoli, togodar
Quidvis... tokoli, akoli, kajkoli
Quilibet... vsaki, svaki, svakoji svakoteri, kimu drago, tkomu
drago
Quis... koji, gdo, ki, tko
Natare... plavati, plivati, pluti
Nux... orih, orah, oreh.
to se grafijske reforme tie, Pavao e Vitezovi ostati poznat po
dvomu. Nitko prije njega nije predloio tako dosljedan monografem
ski sustav na bazi dijakritikih znakova. Po tomu je direktan prete
a Ljudevitu Gaju i ilircima koji su usvojili iste principe i uspjeli ih
ostvariti. Zatim, grafijske su reforme na sjeveru i jugu Hrvatske vo
ene do tada odjelito. Vitezovi, zalaui se za politiko sjedinjava-

102

nje hrvatskih pokrajina, prvi predlae ista grafIjska tjeenja za obje

sredine. Ta se njegova misao postupno irila po itavoj Hrvatskoj.
Zbog svega je toga Vitezovi postao jednom od najvanijih fIgura u
povijesti hrvatskoga knjievnoga jezika u prijelaznim desetljeima
iz 17. u 18. stoljee.

Uvrivanje tronarjene stilizacije knjievnoga jezika

Dok se sjeverni dio akavskoga naIjeja vezivao u 17. stoljeu sve
vie za knjievnu stilizaciju ozaljskoga kruga i za kajkavce, juna je
akavtina, mahom ikavska, bila sluila kao knjievni izraz spisa
teljskim krugovima ija su se sredita nalazila na Hvaru, u Splitu i
u Zadru. Dodue, u 17. se stoljeu pojavljuju nova akavska sredita,
ali bi se i ona upravo po jezinoj osnovici i nadgradnji mogla vezati
uz bive jezgre. Po tome bismo kao nastavak hvarske knjievno
jezine tradicije (Hektorovi6-Luci-Pelegrinovi-Benetovi) mogli
promatrati djelovanje pisca Ivana Ivanievia s otoka Braa, Andri
je Vitaljia s otoka Visa i Petra Kanavelia iz Korule. Jezik se Iva
nievieve zbirke pjesama Kita cvitja razlikova poklapa s osnovnim
akavskim sustavom (38):

Nu zaata jeda nisi

Kako su se sve zaale
I u bludu i u grisi
I rojena kako ostale.
I dojena i hranjena
I rodila kako ena.

O akavskoj brakoj osnovici svakako govore oblici zaata (

zaeta), zaale (= zaele), rojena (= rodena), ali ima Ivanievie
vih stihova, kao to e se vidjeti, koji su znatnije okrenuti prema
Dubrovniku. Splitskomu se krugu Marulievu moe pribrojiti Jero
lim Kavanjin koji u svojoj velepjesni Bogatstvo i ubotvo stavlja u
stihove podatak da je Maruli preveo a Kai objavio Naslidovanje
Tome Kempenca:
=

Marko a Marul, na Splianin

i u slovinska naa slova
vridne nauke pukom pravi
ko otac Kai nam objavi.
103

Novo je akavsko sredite trebao postati ibenik, ali je ibenani

na Ivana Tomka Mrnavia, uronjenoga u povijesnu tematiku, lake
prikljuiti zadarskoj tradiciji (Zorani-Karnaruti-Barakovi) ne
goli splitskoj. inilo se da e ovako jaka knjievna sredita, kojima
treba dodati istarsko-kvarnersku regiju uspjeti osigurati akavskoj
stilizaciji primat knjievnoga izraza i dovesti je u poziciju da preuz
me ulogu opehrvatskog standarda. U tom se pravcu i u 17. stoljeu
kretalo, na primjer, nastojanje Splianina Matije Albertija koji za
govara akavsku ikavicu, a u reformi se latinike grafJje oslanja na
Hektorovieva Ijeenja slidei stope naih starih slovuih muih i
nain pisanja nae bukvice i urilice. Uostalom, akavskoj je struji
pripadao i sam poetak protureformatorskog djelovanja. Meutim,
ugled je tokavtine, pored njezine rasprostranjenosti, toliko u knji
evnosti porastao da se njezin utjecaj, poglavito utjecaj knjievnoga
Dubrovnika, osjeao u djelima samih akavskih pisaca s juga. Nema
akavskoga pisca june zone koji o tome nije vodio rauna. Spome
nuti se utjecaj jasno vidi u stihovima poput Ivanievievih kad pita
vilu:
Rekoh: Vilo draga i mila
koja bie, htij mi rei,
okrunjena ona vila,
ona vila plemenita
vridna od krune svega svita.
Odgovori: Ono je vila
Dubrovnika, slavna grada,
ku je kripost ukrunila,
i dostojno ka nas vlada.

to se pak ugledanja na dubrovaki jezik tie, jo je jasniji Vianin

Andrija Vitalji koji u predgovoru svoga djela Ostan boje ljubavi
kae:
Ali htil sam u ovih pisnih u koliko sam imal poznanja sluiti se
izgovorom dubrovakim jer mi se je vidilo da ovako izgovarati da
ju niku slatkost i niki ugodan i lip nain onoj rii, osobito u pisni
etvaroretkoj od ove varsti.

I Korulanin Petar Kanaveli sav je svojim pjesnikim jezikom i

mnogim temama, poglavito kad je dolo do trenje 1667. godine,
okrenut Dubrovniku (Bogii 1968., 35.-368.).
104

drugih se pak akavskih stvaralaca nalaze isti motivi kao u

dubrovakih pjesnika, najee prepjevi psalama Davidovih ili suza
izgubljenoga sina, da bi neki, kad im je zatrebalo zbog rime, zabo
ravili naas na svoju akavsku ikavicu i silom ijekavizirali blizu u
blijezu, smrt nemila u smrt nemijela, praviti u u pravitijeu. Knji
evnici pak akavskoga sjevera u prvoj polovici 17. stoljea ili nisu
znaili mnogo, kao npr. Paanin Ivan Mri, ili su se strogo drali
nabone tematike poput Franje Glavinia, ili su se prihvatili rusifi
kacije hrvatskoglagoljskih knjiga poput Rafaela Levakovia. Istina,
Glaviniev je jezik, trodijalekatno usmjeren, bio dobar potporanj
za luk kojim se preskakalo Levakovievo zastranjivanje i nastav
ljao razvoj s djelovanjem Senjanina Pavla Vitezovia koje pripada
ve kasnim godinama 17. stoljea i poetnim godinama 18. stoljea.
Unato dakle odreenomu kontinuitetu stanje je stvari ipak bilo
takvo da akavsko nmjeje nije vie moglo izdrati konkurenciju, pa
polako gasne kao samostalan knjievni izraz. akavski najvitalniji,
iako vremenski ne najzadnji, ostao je zapravo zadarski knjievni
krug, odnosno Juraj Barakovi kao njegova posljednja vanija knji
evnika figura. Moda upravo jezik Barakovievih djela, koja su se
pojavila na poetku 17. stoljea, najbolje ilustrira sudbinu junoa
kavskoga knjievnog izraza. Za razliku od Zoranievih Planina iji
je tekst proaran arhaizmima svake ruke, pa i onima koji su, kao
npr. crkvenoslavenizmi poput rov u znaenju grob mogli doi zajedno sa imunom Koiiem (koji se nakon glagoljakoga bisku
povanja u Rijeci vratio u Zadar) - sa sjevernoakavskog podruja,
u Barakovievim djelima, poglavito u Vili Slovinki, arhaizmi su (po
put redovitoga prezenta dvie i podvie) prava rijetkost (Brozovi
u

1979., 27.).

U gramatikim je morfemima Barakovi okrenut junoakav

skom i tokavskom sustavu, njegov je tekst ujednaeniji, organizira
niji, blizak podjednako akavskom i tokavskom itaocu. Stoga nije
udo to su mu se djela izdavala gotovo kroz itavo 17. stoljee, pa i
u prvim desetljeima 18. stoljea, tj. i onda kad je knjievna produk
cija na akavskom jugu ve bila zamirala. Kroz itavo 17. stoljee
slabi polako akavska stilizacija kao jezik knjievnosti, ponajprije
na junom dijelu, jer se i roeni akavci priklanjaju zapadnom, ikav
skom tipu tokavtine. Tako je ikavska tokavtina pomalo postaja
la na kraju 17. stoljea i u prvoj polovici 18. stoljea opeprihvaen
knjievni izraz veine bivih akavskih sredita, pa i tako izrazitih
kao to je bio Maruliev Split. Orijentacija prema tom tipu tokav
tine poela je zapravo ve drugom fazom Kaieva rada u skladu s
105

praktinim naelom katolike obnove da podloga knjievnom jeziku

bude najr8irenije narjeje. Zato Kai pie gramatiku ilirskoga
jezika (Institutiones linguae illyricae) smatrajui, u skladu s tada
uobiajenim miljenjem, da natio Illyrica obuhvaa hrvatske zemlje
od Dalmacije preko Bosne do Slavonije.
Na taj veliki dio slovinstva nastojali su, upravo preko jezika,
proiriti svoj vjerski utjecaj svi pisci katolike obnove od Bartola
Kaia do Rafaela Levakovia. Pri takvim se nastojanjima lako
moglo dogoditi da etnike granice postanu nevane i da se domai
naziv jezika zamijeni onima koji su odgovarali izrazito intelektua
listikom pokretu kakav je bila protureformacija. Jedan od takvih
naziva zasigurno je bioilirski iz razloga povijesnoga miljenja to
smo ga upravo spomenuli. Medutim, najvaniji utjecaj tokavske je
zine stilizacije zacijelo je posljedica snane knjievne produkcije
u Dubrovniku iju okosnicu ine Ivan Gunduli, Ivan Buni Vui,
Junije Palmoti i, neto kasnije, Ignjat urevi koji u potpunosti
afirmiraju (i)jekavsku tokavtinu. Iako se u Gundulievim djelima
mogu nai ikavizmi poput bliditi, cvit, dilo, lito, svit, svitlos, lipos,
kripos itd., prevagaje (i)jekavizama oita ne samo po tome to ikav
ski likovi imaju, ak. i ee, naporedo (i)jekavske oblike, nego to
je najvei dio zabiljeen samo u (i)jekavskim oblicima, kao vjekovit,
trijes, bjegui, bijes, dijete, djeca, ljepi, smjeti i mnogi drugi primje
ri. U Gundulievu djelu Dubravka sve kao da vrvi od (i)jekavizama

(42):
Cvjeta cvijetje po sve kraje,
jasni se istok cvijetjem resi,
zvijezdam cvijetje svud nastaje
zora u cvijetju zgar s nebesi
od cvijetja nam da prosipa;
kupimo ga, drubo lipa!
Sve rumeni, sve se bijeli
u razlikom cvijetju sada,
u cvijetju se sve veseli:
gora, polje i livada;
sve je cvijetjem procavtilo
od cvijetja je doba milo.
Jednako je tako i u sluajevima s ijekavskim nastavanim mor
femima: istijeh, krvavijeh, lovornijem, ljepijeh, mlaahnijeh, mr
tvijeh, obilnijeh, iako i tu ima naporedosti: ijem i im, kijem i kim,
mladih i mladijeh, nonih i nonijeh. Obrnutih sluajeva, tj. upo107

raba samo ikavskoga lika u osnovnom dijelu rijei bez (i)jekavske

paralele, teko bi bilo nai . Unato tomu treba rei da ikavizama
ima mnogo vie u ranijim Gundulievim djelima negoli u njegovu
najpoznatijem djelu Osmanu.
Bilo je to u skladu s Gundulievim potivanjem jezika knjievne
batine, ali i s mogunosti da se npr. ikavsko vik uporabi u znaenju
igda, nigda, a ijekavsko vijek u znaenju doba. Prvo znaenje
pokazuju npr. stihovi (43):
Er komu se to odlui,
vik ne ubjegne togaj suda.
Komar s orlom, a mrav s lavom
vik poroda ne izvede.
Na razblude ona mlada,
uh oholu vik ne prignu.
Drugo znaenje pokazuju npr. stihovi (44):
Da zaista tko god ljubi
ljubljenomu vijek ne kae
Izbjegnuti smrt u ratu,
od junaka vijek ne visi.
Pri svemu se to je navedeno razumije da primjeri kao dio, bio,
ivio i slino ne potiru nae tvrdnje o (i)jekavskoj preteitosti jer su
ti oblici nastali pravilnim razvojem u okviru (i)jekavskoga sustava.
Za daljnja izlaganja posluit emo se poetnim stihovima Gunduli
eva djela Osman (45):
Ah, ijem si se zahvalila,
tata ljudska oholasti?
Sve to vie stere krila,
sve e paka nie pasti!

Vjekovite i bez svrhe

nije pod suncem krepke stvari,
a u visocijeh gora vrhe
najprije ognjeni trijes udari.
Bez pomoi vinje s nebi
svijeta je stavnos svijem bjegua
satiru se sama u sebi
silna carstva i mogua.
108

Prevaga (i)jekavskih likova u ovome odjeljku, kao i u drugim

Gundulievim djelima, odnosno u djelima ostalih dubrovakih pje
snika koji pripadaju tzv. zlatnom vijeku hrvatske knjievnosti nije
ni u dubinskoj strukturi prekinula vezu s ikavski stiliziranim knji
evnim izrazom. Spomenuta se povezanost zrcali u nastojanju da
se knjievno naslijeeni ikavski likovi uporabe ponajprije zbog rime
kao npr. uokoli x doli, milo x htilo, isto x misto, mile x strile, dii
x rii i slino. Dakako, ikavizama ima i izvan rime. S druge pak
strane, ikavizam se razabire i u unutarnjemu tkivu pjesnikoga me
tra kojim pjeva Gunduli. Tako npr. u njegovu Osmanu, satkanu u
osmercima, duga (i)jekavska sekvencija vrijedi samo jedan slog, tj.
kao kod ikavaca, a ne dva sloga, kao to pokazuju primjeri (46):
Ah, ijem si se zahvalila...
da ma ruka svijetom vrli...
dokli vas saj svijet osvojim...
od svijeh vitez kijeh on plaa.. .
i u kratko prostrijet vrijeme...
meu mudrijem rije je taka...
Jednako je tako i u drugih dubrovakih pjesnika koji piu osmer
cem, a tih je pjesnika najvie. To se vidi u osmerakim stihovima
Plandovanja Ivana Bunia Vuia (47):
to si, lijepa Rakle moja,
tvoj smijeh slatki pripravila,
ter je ljepos rajska tvoja
svjetlo elo razvedrila?
Ali, lijepa ma gospoje,
i podsmijehu hoe riti
da kameno srce tvoje
hoe mene pomiliti?
Ali mlados tva mi veli
veseloga sred pogleda
da se dii i veseli
mrtva mene, jaoh, gdi pogleda?
Prema tome jednaku metriku vrijednost od jednoga sloga imaju
Bunievi oblici s dugim e poput lijepa, smijeh i podsmijeh, kao i
oni s kratkim e poput ljepos i svjetlo, odnosno ikavsko gdi. Uosta
lom, da je vrijednost e bila u Dubrovniku jednoslona, potvruje i
F. M. Appendini u svojoj ilirskoj gramatici jer navodi da Dubrova110

ni pronunciano constantemente je, come nelle parole bljed pallida,

bjelo bianco, mljeko latte, mjesez luna, rjeti dire, rjec parola ec.
Povezanost svih pjesnika hrvatskoga baroka, poglavito Gundulia,
s jezikom knjievnoga naslijea vidi se takoder u uporabi arhainih
akavizama, kao to su glagol vazeti umjesto uzeti, onda i impera
tiv vazmi, participi vazam i vazami, imenica vazetje, zatim glagol
prijati primiti (s promjenomj > ja), pa oblik gospoja (umjesto
gospoa) i jo pokoji. Ali jednako se tako spomenuta povezanost vidi
u bogatoj metaforici i frazeologiji. Metafora je bilo i u ranijem pje
snitvu, u Marulievim djelima na primjer, a pogotovu u stihovima
naih petrarkista (to prevedenih to novostvorenih), ali najvema
u pjesnika hrvatskoga baroka (Falievac 1987., 140.-162.). I kod
uporaba fraza moe se pratiti kontinuitet. To je i razumljivo jer se
fraze ne stvaraju ad hoc, nego ih pjesnik uzima kao ve postojee,
uporabom uobiajenih sklopova rijei. Meutim, pjesniki je odabir
gdje e koju frazu upotrijebiti. Iz mnotva frazema to se nalaze u
Osmanu Ivana Gundulia izdvojit emo, ilustracije radi, samo neke
koji izraavaju razne osjeaje:
jad satira koga,
cijepati srce komu,
roniti suze niz lica,
znojiti se od muke,
treptjeti od kojega imena,
milovati koga ko oi u glavi,
obrati od dva zla manje,
ne ide od ruke,
zamuknuti mramorkome,
izgubiti rijei,
tei bre od vjetra,
biti komu tapak u starosti, itd.

Kad se razmotri sva Gundulieva frazeologija, dolazimo do za

kljuka da se brojni frazemi rabe i danas, odnosno da osnovni Gun
duliev frazeoloki fond u velikoj mjeri korespondira s dananjom
frazeologijom (npr. znojiti se od muke, od dva zla odabrati manje, bi
ti komu tap starosti). A kad se uzme u obzir, s jedne strane, da fra
zeme iz Osmana nalazimo i u drugih pisaca 17. stoljea, a, s druge,
da su pojedini frazemi ve bili utkani u djela Marulieva, odnosno
da se nalaze u stihovima hrvatskih petrarkista, onda i preko fra
zeoloke uporabe dobivamo jasnu crtu viestoljetnoga njegovanja
hrvatskoga knjievnoga izraza sve do naih dana .
111

Osim ijekavskoga utjecaja drugi je tokavski utjecaj bio ikavski,

a obuhvaao je podruje Makarskoga primorja, zatim podruje oko
rijeke Neretve i Cetine te iroko podruje zapadne Bosne i Slavonije
(koje je najveim dijelom obuhvaao prostor franjevake redodrave
Bosne Srebrene). Upravo su bosanski franjevci bili jezino vezivno
tkivo izmeu mora i Slavonije, a oni su zbog kolovanja, kretanja,
dopisivanja i pastoralne djelatnosti svojih lanova nastojali da im
ikavica bude to homogeniji pismeni jezik (Brozovi 1972., 46.).
Bio je to knjievni jezik pukoga tipa i nadregionalne rairenosti,
predstavljajui stanovit kontrast u odnosu na profinjenu umjetnost
Dubrovnika i ostalih junohrvatskih sredita (Lisac 1993., 173.). U
to se more jugoistone i istone ikavske tokavtine utapala sve vi
e, teritorijalno bliska, akavska ikavica, pogotovu to su i knjievni
uzori pripadali tokavskoj sredini, pjesnicima dubrovakog baroka
ponajprije.

Nastavak leksikografskoga rada

Na plodan leksikografski rad Ivana Belostenca nadovezuje se dje
lovanje Jurja Habdelia za kojega se moe rei da je postao sredinja
kajkavska figura u 17. stoljeu. Svojim tekstovima, a osobito rje
nikom Dikcionar ili rei slovenske z vekega vkup zebrane (1670.),
Habdeli se naelno udaljuje od dotadanjih ozaljskih pogleda na
jezik, priklanjajui se isusovakoj tezi da je najbolje kad se za osno
vicu knjievnoga jezika odabere jedna narjena stilizacija.
Habdeli se odluuje za kajkavsku stilizaciju, elei da ona pre
uzme funkciju knjievnoga jezika u cijelom sjevernom dijelu Hrvat
ske, tj. na prostoru izmeu jezika, kako on kae, horvatskoga (
=

akavskoga) i kranjskoga (

slovenskoga). (Habdeliev izraz slo

venski, to ga ima i u naslovu rjenika, zapravo je poekavljeni lik

pridjeva slovinski.) Unato Habdelievu nastojanju realnost je bila
drukija. Prvo, ve se u Pergoievim i Vramevim djelima nalaze
mnoge nekajkavske osobine. U 17. stoljeu sve je vie kajkavskih pi
saca koji, da se posluimo rijeima Turopoljca Matije Magdalenia,
piu niti zavsima pravo hervatski niti zavsima slovinski nego scla
vonico-croatice. Prema tome, ni prolost ni tadanjost kajkavskoga
knjievnoga jezika nisu govorile u prilog ekskluzivnosti. Drugo, o
bok kajkavcima djeluju jo uvijek pisci ozaljskoga kruga (neki i sami
roeni kajkavci), a oni su sljedbenici koncepcije o trodijalekatnoj
osnovici knjievnoga jezika. U takvu kulturnu okruenju i u situa-

112

ciji kad se hrvatski neturski i nemletaki prostor jo uvijek svodio

na ostatke ostataka
reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti
regni Croatiae,ne voditi rauna o jeziku sunarodnjaka, makar i ne
pripadali istom organskom mujeju, nije mogao ni takav gorui kaj
kavac kao to je bio Juraj Habdeli. Stvarnost je zaista morala biti
teka kad je Habdeli u predgovoru svoga djela Zrcalo Marijansko
naao razumijevanja za rijei zagorske imajdake (= prigorske),
solarske (= akavske) i tukavske (= tokavske), dakle za jezik s vi
edijalekatnom osnovicom. U toj viedijalekatnoj situaciji osnovica
je Habdelievu pisanu jeziku nesumnjivo kajkavska, ali doputa da
nekajkavci Horvati, tj. stanovnici juno od Kupe, preteno a
kavci, ali i neto tokavaca (Vonina 1977.,185.) prilagode kajkav
ske rijei svojima (49):
-

Nitarmanje, komu se horvatski hoe govoriti, neka ree mesto

lehko lahko, mesto osem osam, mesto jalen jalan, mesto nesem
nisam, etc. Ar ne teko mesto E postaviti ili rei I ali mesto E A.
I Habdeli je dakle, uvajui i svojim tekstovima obogaujui kaj
kavski knjievni izraz, prihvaao jezik kakav se nalazio ranije u dje
lima hrvatskih protestantskih pisaca i pisaca ozaljskog kruga. Ra
dio je to unato svojem protureformacijskom nauavanju i unato
graanskoj osudi pobuna i urota. tovie, i sam je u svojim djelima,
iako neusporedivo manje od drugih, znao posegnuti za pokojim ne
kajkavskim leksemom i u Dikcionaru dodati ga kajkavskomu. Tako
npr. pored kri navodi vika,pored pes navodi i pas,ali samo muha
pasja,pored ovan stoji oven,za latinsko dies navodi ekvivalente den
i dan,ali i obrnutim redom dan i den,da bi bez kajkavskoga ekvi
valenta nastavio nizati: dan najdui v letu ( = solstitium aestivum),
dan svadbeni (= dies genialis, nuptialis), dan goenja (= dies epu
laris), dananji ( = hodiernus), danas (= hodie) itd. Budui da je
Habdeli namijenio svoj rjenik navuku kolneh mladencev,nala
zimo zabiljeeno obilje leksema vezanih za kolu, knjigu, knjinicu,
pouku, kao to su (50):

dijaki,
dijak,
dijak ki se vui,
dijak mudroga govorenja,
dijak perve kole,
dijak druge kole,
dijak ki se bogoslovstva ali desete kole vui,
114

dijak ki se matematike vui,

dijak ki se svetskeh pravdi vui,
dijak ki se pravdi cirkveneh vui,
dijak ki se doktorije aZi vratva vui.
Sve mu je to moglo biti blisko, odnosno mogao je nai u kajkav
skim tekstovima to su ga okruivali. Ali ve podatci kao bura (za
sjeverni vjetar),jamen ( = hordeum), jameni kruh ( = hordeaceus
panis) ,jadro na ladje,kalamar riba morska pokazuju da je Habde
li posezao i za nekajkavskim tekstovima. U to nas uvjerava itav
niz natuknica u vezi s brodovljem:

brod,
broda ali Zadje razbijenje,
brodar,
brodar ki v Zadje aZi v unu prevaa,
brodarski,
brodarski kri,
brodim se,
brodie,
brodis gde Zadje pristavljaju,
broditi se,
brodovina,
Zadja kapitanska,
Zadja ribika,
ladja vu ke se konji voze,
Zadja berza u ke se vojuju,
Zadje dno,
Zadje pervi kraj,
Zadje zadnji kraj,
Zadje kljun,
Zadje klin okoZ koga se vesZo obraa,
ladje drevo na kom jadro stoji,
Zadje kapitan,
Zadje vesZar itd.
Pored ovakvih postupaka znao je Habdeli prihvatiti pokoju oso
binu ne tako tipinu za kajkavsko narjeje, ali posve obinu u dru
gim narjenim sti1izacijama (kao npr. jednadba Q = / = u: rQka >
ruka = vuna < v/na,lokativ jednine na -u i dr.). Stoga se moe rei
da su i u kajkavskoj polovici sjeverozapadnoga kompleksa akavski
i tokavski elementi postali u 17. stoljeu knjievna svakodnevica.
Oni su via facti pribliavali kajkavski knjievni izraz zapadnijoj po115

lovici akavskoga sjevera. U tom zbliavanju sredinju su ulogu bili

odigrali ozaljci, i u knjievnojezinom i u geografskom pogledu.
Oni su, s jedne strane, povezali cio hrvatski sjever i na tom pro
storu utirali put zajednikom jeziku na trodijalekatnoj osnovici. S
druge pak strane, ukljuivanjem tokavskoga nmjeja u jezino za
jednitvo sjevera smanjen je raskorak izmedu jezika hrvatskih po
krajinskih knjievnosti. A kad su pod konac stoljea poeli uzmicati
Turci, postajala je komunikacija izmedu sjevera i juga sve ivlja, i
to upravo preko tokavskoga terena. Istina, taj teren vie nije bio
predmigracijski, gleda li se na raniji raspored tokavskih dijalekata,
jer je na opustjela akavska stanita naseljen, i voljom i nevoljom,
ne samo hrvatski ikavski ivalj nego i srpski ijekavski, ali u ovo
me kontekstu to i nije bitno; vano je da se radilo o tokavskome
na:rjeju kao takvom. Zato u promijenjenoj situaciji postaju sasvim
razumljivi napori koji e u ovome razdoblju nastojati ukloniti ili
bar oslabiti hrvatsku jezinu dihotomiju. Poinju jaati napori da
se preko pravopisa - to znai preko jezika, a to se poistovjeivalo
s narodom - pronadu :rjeenja koja bi mogla biti prihvaena s obje
strane Velebita.
*

Stazom leksikografskih prethodnika krenuo je Jakov Mika1ja, iz

davi u Loretu 1649. godine u jednoj knjizi gramatiku talijanskoga
jezika (Grammatika talianska ukratko illi kratak nauk za naucitti
latinski) i :rjenik pod naslovom Blago jezika slovinskoga.
Ta kratka Mikaljina gramatika zanimljiva je stoga to je, koliko se
zasada zna, prva talijanska gramatika napisana hrvatskim jezikom.
Bila je namijenjena naim uenicima koji su trebali otii na daljnje
kolovanje u Italiju. Glavna je svrha zapravo uenje latinskoga je
zika, ali e se to moi bolje svladati ako se najprije naui talijanski.
Mucno je, kae Mikalja, uciti dia<;ki jezik ( = latinski) ne razumiv
sci dobro latinski ( = talijanski). Budui da je Jakov Mikalja bio od
1630. do 1633. godine profesor u dubrovakoj isusovakoj gimnaziji,
razumljivo je to je njegova gramatika pisana dubrovakim tipom
knjievnoga jezika unato injenici to je bosanski tip smatrao
najljepim. Zahvaljujui toj knjikoj orijentaciji, mogue je na osno
vi njegovih gramatikih pravila dobiti takoder veoma dobar uvid
u ondanju gramatiku strukturu hrvatskoga jezika i gramatiku
terminologiju, kao npr. slovo glasovito ( = samoglasnik), ime ( = ime
nica), namisnik imena ( = zamjenica), rije ( = glagol), rijei inee
116

(
(

aktivni glagoli), rijei trpljee ( pasivni glagoli), rijei posobite

povratni glagoli), rijei bez sobstva ( nepovratni glagoli) itd.
to se ljenika tie, Jakov je Mikalja potpuni sljedbenik Bartola
Kaia, tj. isusovakoga pogleda na knjievni jezik. Kao to je Kai
elio prezentirati onaj knjievni izraz koji je, po njegovu miljenju,
bio najblii najboljem, tako i Mikalja unosi u svoj ljenik probrane
rijei u najljepem narjeju (le parole scelte et in dialetto piit bel
lo). To je narjeje to zauzima relativno velik prostor neprimor
skog pojasa na kojemu su se tada prepletale akavske osobine s oso
binama ikavskih i ijekavskih tokavskih tekstova. Zato u Mikaljinu
ljeniku nalazimo pod istom natuknicom: bjeva i biva, bijedan i
bidan, bjelac od jaja i bilance, bijeliti se i biliti se, bivo i bivol, cami
i crni, carkva i crikva, carven i crljen, carv i crv, pakal i pakao, ura
i vrijeme i sl.
Uz svaku se takvu hrvatsku natuknicu nalazi talijanski i latinski
ekvivalent. Iz toga se vidi da je Mikalja, idui Kaievim tragom,
uzimao hrvatski jezik kao ishodini (kao tzv. lijevu stranu) i da je
tako komponirani ljenik prvi tiskom objavio. Ali pored jednostav
nih prijevoda hrvatskih leksema na talijanski i latinski jezik, gdje
se uz hrvatsku natuknicu nalazi obino i njezin sinonim (npr. znoj
i pot, zoriti i zriti, zraka i zrak, initi ine i arati), Mikalja je poao
dalje, pa je poeo navoditi nekoliko znaenja pojedine rijei. Tako na
primjer, dok u Vranievu ljeniku nalazimo samo ekvivalent znati
(s.v. scire), u Mika1jinu se ljeniku vidi da znati moe znaiti i umje
ti i biti vjet i poznati i razumjeti te se kod svake takve natuknice
nalaze talijanski i latinski ekvivalenti. Mikalja je obogatio svoj lje
nik i time to je na mnogo mjesta unosio neke tadanje frazeoloke
sklopove, kao npr.:
=

=
=

biti dostojan hvale,

biti na pamet,
biti prilian,
biti van sebe,
biti u misli,
biti u vlasti,
biti komu u ruci,
bjeati natrag itd.

Zbog svega toga Mika1jino Blago znai znatan pomak u leksiko

grafskoj obradi hrvatskoga ljenikoga blaga.

118

Grafijska ujednaivanja
Sasvim je razumljivo da su do sada izneseni procesi jezinog ujed
naivanja imali svojih posljedica jer su sve vie jaali i ubrzavali se
procesi grafijskoga ujednaivanja. U tom je pogledu u 17. stoljeu
intenzivirano nastojanje hrvatskih latiniara da se grafija uredi ta
ko da, ponajprije kod konsonanata, istom fonemu odgovara uvijek
isti znak, odnosno da taj isti znak bude jednoslov ili niz konsonana
ta koji se ne ostvaruju u govornom slijedu. Pristupi izradi takva gra
femskoga sustava hrvatske latinice nisu bili ni laki ni jednostavni ni
na itavu prostoru jednaki, ali su nastojanja sasvim uoljiva. ime
je Budini vidio rjeenje u smanjenju broja vieslovnih kombinacija
i proirenju broja dijakritikih znakova, pa je dotadanji dijakritiki
znak ispod slova prenio na jo dva znaka: i j.
Tim je putem krenuo takoder Rafael Levakovi koji podslovne i
nadslovne dijakritike znakove rabi ne samo u latinici (npr. u lati
nikom dijelu svoga Brevijara ima znak za fonem , a znak , po
uzoru na poljsku grafiju, za fonem ), nego i u glagoljici. Polazei od
uvjerenja da je odredenih dijakritikih znakova bilo u glagoljici ot
prije (npr. znak dbza fonem ), Levakoviu znak j slui za sekvenciju
je iza vokala, odnosno znak W1J za fonemj. Medutim, Levakovieva
reforma glagoljikih slova ne nailazi na iri odjek jer je provodio
odreenu rusifJ.kaciju crkvenoslavenskih tekstova, to je odudaralo
od opega toka hrvatskoga knjievnoga jezika. Osim toga, mnoga su
njegova latinika rjeenja, inae dobra, ostala u rukopis nim djelima,
pa nisu ni mogla znatnije utjecati na ostale pisce.
U Budinievo doba i u razdoblju nakon njega, izuzme li se Leva
kovi, jaa istografemska i dijakritika struja koja se zapravo
naslanja na Hektorovia. Toj je struji blizak na prvi gramatiar
Bartol Kai. Uvidjevi da je ranije (od Marulia do Bandulavia)
malo ne svak svojim nainom sluio se latinskimi slovimi, Kai
je nastojao, kako pie u Ritualu rimskom, po nauku od gramatike
moje vazda jednim nainom upisati i utititi pismena. Tako npr.
dotadanju dvoznanost znaka u za foneme u i v (uspor. uruche
vrue) Kai razrjeava uvoenjem znaka v za fonem v (npr. veslo,
vlastela, plav), pa se lijepo razabire razlika u primjeru kao gliubav
ljubav. Znak c uvijek mu znai fonem (npr. rici
rii, clovik
lovik, clan
lan), a znak rabi za fonem c (npr. ot
otac, i
kua,
cilo). Znakom k biljei fonem k (npr. kuchia
oci, ilo
kladda
klada), a znakom x fonem (xena
ena). Na taj je nain
Kai ve u svojoj gramatici oblahao tiocu trudno tenje jer je
provodio naelo da svako slovo ima svuda jedno vazda samo glase=

119

nje, a ne sad jedno sadli drugo. Prema tome, odreeni se znakovi

odnose na odreene konsonante, bez obzira na njihov poloaj u ri
jei, tj. nalaze li se ti znakovi ispred ili iza kojeg vokala, odnosno na
kraju rijei. Kai savjetuje da tei rii slovinske ne tij latinske,
navlastito ova: ce, ka, e jer svaki suglasnik ima bo jednako glasiti
prid e, prid i, prid a, prid o, prid u, a takoder i iza tih samoglasnika
te na kraju rijei (uspor. mac
ma, bic
bi, drugoe drugo, luc
= lu prema mak, lik, dubok, luk i star = starac, divi). Takve su
odredbe svakako predstavljale napredak. Ali ni Kai nije mogao
izbjei vieslove za biljeenje nekih palatala. Tako i njemu skup gli
slui za fonem I (zemglia
zemla), dvoslov gn za fonem li (oggnillo
ogliilo), dvoslov sc ili Ic za fonem (nasci
nai, dulca = dua),
a troslov ceh i chi za fonem (vecch = ve, hochiu = hou). I jo
neto. Grafijsko je sreivanje latinice provodio Kai, kako kae u
predgovoru Rituala, jer prikladno jest glasenju naih glagoljskih
i urilskih knjiga, to mogu lasno poznati oni koji slova latinska i
nainska te i znaju obodvoja. Ugledanje dakle na glagoljaku tra
diciju potvruje se u Hrvata vrlo rano i u ovome segmentu.
=

to se pak tie Jakova Mikalje, u njegovoj se gramatici raspoznaje

nastojanje da se, to je mogue vie, poveu hrvatska i talijanska
grafija. Mikalja, naime, eli da isti grafemi imaju u obje grafije istu
fonoloku vrijednost. Zato on, s jedne strane, odbacuje znak x za hr
vatski fonem jer bi to u dijakoj i hrvatskoj latinici trebalo itati
iks, a s druge, za oznaku hrvatskih palatala domee talijanskim
dvoslovimaj, ukoliko iza njih ne slijedi neki palatalni vokal (e ili i).
Tako digramom sg obiljeava u primjerima sgena = ena i sgivot
ivot, ali trigramom sgj u primjeru sgjugl ( ulj). Jednako je
i uscirok (= irok), ali doscjo (= doo), gnemu (= nemu) i gniva
( niva), ali scivenje (= ivenje) itd. Ima u MikaJjinim grafijskim
Ijeenjima i nedosljednosti, ali osnovna je zamisao jasna: to vea
podudarnost obiju grafija.
=

Na spomenuta se grafijska Ijeenja nadovezuje jednim dijelom

djelovanje Dubrovanina Rajmunda amanjia koji objavljuje knji
icu Nauk za pisati dobro latinskijema slovima rijei jezika slovin
skoga (1639.).
O grafijskim problemima amanji ne pie usput, kao jedno od
poglavlja kakve gramatike ili kao dio predgovora kakvu Ijeniku,
nego posebice razrauje ono to se kao dilema moe naslutiti iz na
slova njegove knjiice, tj. kako latinskiema slovima pisati hrvat
ske rijei. Za razliku od pogleda Jakova Mikalje koji smatra da se
preuzimanjem latinikih slova iz latinske ili talijanske grafije, odno
sno njihovom kombinacijom mogu zabiljeiti svi fonemi hrvatskoga
120

jezika, amanji polazi od spoznaje da se (napisano u suvremenoj

grafiji) razlini na svijetu jezici nahode, pa je stoga jasno da se
rijei svakoga jezika ne samo razliito izrieaju i izgovaraju nego
takoder u pismo stavljaju. Budui da se rijei jednoga jezika ne
mogu pisati inijem slovima tudega jezika, potrebno je i za jezik

kojijem se mi Dubrovani i sva takoder Dalmacija kako vlastitijem i

materinijem jezikom slui nai prava grafijska rjeenja jer Latini
i Italijani u svom jeziku ne imaju slova kojima bi se nae rijei u
pismu mogle izrijeti. Zato je amanji, nezadovoljan dotadanjim
rjeenjima, Uo u ovi trud i napisao nauk kako dobrijem nainom
latinskijem slovima rijei od naega jezika treba pisati .
Prema amanjievu prijedlogu ustalio bi se nain pisanja za one
foneme koji su se dotada razliito pisali, i to kod jednoslova:
grafem e za fonem (eoviek
ovjek, mac ma)
grafem y za fonemj (yunak
junak, yaye jaje, moy
grafem z za fonem e (otaz
otac, ozu ocu, ozi oci)
grafem J za fonem z (kneJ
knez, yeJik jezik)
grafem f za fonem s (flovo
slovo, fpafiti spasiti)
grafem 3 za fonem dz <Jora
dzora, La;Jar
Lazar).
=

Od dvoslova bi

se

moj)

rabili:

eh za fonem (noch no, fvueh svu, iftueh istu)

gh za fonem d (naghi nadi, doghi dodi, tugh tud)
gl za fonem I (kragl kralj, glubiti ljubiti)
gn za fonem n (kogn konj, pomgna pomnja)
fe za fonem (kofc ko, mifc mi, nafcoy naoj)
=

Je za fonem (laJe

la, fnaJcan

snaan).

Da ne bi bilo nejasnoa, fonemske konsonantske sekvencije gl i

gn pisale bi se g'l i g'n (npr. g'lava , ig'la, mog'li, odnosno g'nati,
iJag'nan). Osim toga, dugi bi se vokali a, o, u kod jednoslonih rijei
oznaivali' akcentom, dakle tl o u kao grad, eas ( ast), Bog, rod,
drug, a ne dvama istim vokalima (npr. Boog) jer oni rijezak na
varhu kae da se ona rije prodiljeno ima izrijeti. ak se oni rije
zak ne mora uvijek stavljati, nego onda kada rije istijem slovima
upisana ima dva zlamenovanja ali dvije razlike stvari zlamenuje,
kako bi se mogla napraviti razlika izmeu imenica grad
grad i
grad
grad. Pored toga, mogue je kratkou prethodno,ga vokala
oznaiti geminatama, npr. krunna, morre, nebbo, flavva). Sto se pak
tie dugoga vokala i, amanji predlae znak y, zapravo spoj grafe
ma i i j. Na taj e se nain moi razlikovati oni imperativi koji se od
=

122

prezenta razlikuju samo naglaskom. Konano, rijei koje u izriea

nju prose dva e imale bi se pisati s ovacijem diftongom ", npr. Gsg.
hra, fvad, komparativi gorr, prezenti nag, nah itd.
Iz izloenoga se vidi da je amanji htio povezati pisanje i izgovor
pojedinih rijei. Da bi to postigao, predlagao je nova, ali dosta kom
plicirana grafijska Ijeenja. Svaki je pisac morao neprestano voditi
rauna o pismu i izgovoru. To se moe, izmeu ostaloga, dobro raza
brati i iz formulacija u vezi s infinitivima na -ti , odnosno samo na-t
(to ih donosimo paralelno u amanjievoj i suvremenoj grafiji):

Imd dake pyfalaz dobro

ftaviti na pamet da ova
infinitiva kadafe iJrizayu
beJ i, kakko fe dofleghna
sillaba ima iJrieti, alli
diglnorecno, alli
kratkoreeno. Ako diglnoreeno,
oeeito ye da se ne ima
druggo t ulagati; ako
kratkoreeno, niye od
potrebe druggo t ftavglati
neg famo prilojeiti i,
f koyiem i iJgovara fvoye
kratkoreeno iJgovorenye.

Ima dake pisalac dobro

staviti na pamet da ova
infinitiva kada se izrieaju
bez i, kako se doslena
silaba ima izrijeti, ali
diljnoreno, ali
kratkoreno. Ako diljnoreno,
oito je da se ne ima
drugo t ulagati; ako
kratkoreno, nije od
potrebe drugo t stavljati
neg samo priloiti i,
s kojijem i izgovara svoje
kratkoreno izgovoren 'je.

Zbog svega je toga amanji umjesto jednostavnosti postao done

kle nerazumljiv i sve manje prihvatljiv. Kao da je i SAm bio svjestan
tekoa, govori tek o poetcima koji nigda nijesu tako izvarsni da
im se togodi ne ima priloiti ali odloiti Tako je i bilo. Neka su
amanjieva Ijeenja prihvaena (npr. znak e za fonem , znak z
za fonem e, znak l za fonem z, digram le za fonem rabe se dosta
dugo, pa ih nalazimo i u Appendinijevoj gramatici), druga su, oso
bito oznaivanje duine vokala, naputena. Unato takvoj sudbini,
amanjiev je napor u reformi grafije zanimljiv kao teoretsko-ana
litiki pokuaj. U vrijeme kad nisu bili rijeeni osnovni grafemski
problemi, amanji predlae grafemska Ijeenja kojima bi se i u
pisanu obliku oznaivala veoma suptilna razlikovna obiljeja hrvat
skoga jezika. Takav cjelovit program, moda i genijalan, bio je ipak
preuranjen. Ali i pored toga ostaje injenica da amanjievo djelo
vrlo dobro oslikava fonoloki i morfoloki sustav jezika 17. stoljea
u Dubrovniku, jezika Ivana Gundulia i drugih pjesnika njegova do
ba (Berk 1957.).
.

123

Utrtim stazama hrvatskih leksikografa igramatiara

Ono to su izgraivali dotadanji hrvatski leksikografi bilo je so
lidna podloga da se krene u jo bolju obradu rjenike grae. Budui
da je leksikografija u drugim europskim zemljama znatno napredo
vala i nainom obrade i brojem rjenika, nije se ni u naim leksiko
grafskim djelima moglo ostati na golom nizanju rijei i pronalaenju
njihovih inojezinih ekvivalenata. U tom je smislu ugledajui se u
inozemne rjenike svoga doba, vaan korak prema sinonimici i fra
zeologiji ve bio napravio Jakov Mikalja uBlagu jezika slovinskoga
prezentirajui tako mnogo bogatiji vokabular knjievnoga jezika.
Jo e vei zahvat u leksikografskom radu napraviti Atdelio Della
Bella. On e u svom trojezinom rjeniku Dizionario italiano, lati

no, illirico, objavljenom u Mletcima 1728. godine iznijeti najprije

popis autora iz ijih je djela ekscerpirao rjeniku grau i zatim kod
gotovo svake natuknice donijeti knjievne potvrde. Popis je autora
zanimljiv: okupljeno je tu dvadesetak knjievnih imena ponajvie
dubrovakih (od ika Menetia do najzastupljenijega Ivana Gun
dulia i do Ignjata urevia), ali i onih koji su pripadali krugu
akavske knjievne stilizacije, kao to su npr. Petar Hektorovi i
Ivan Ivanievi, a donekle Aleksandar Komulovi i Bartol Kai. Za
to e, primjerice, uz natuknicu beffatore staviti rogalac i sinonime
porugljivac i porugavac, ali i poimenieni pridjev rugljiv jer je tako
naao u Hektorovievu primjeru:

Tko rugljiva ui sebi tetu ini.

Sve je to, dakle, prema Della Bellinu miljenju bilo sastavnim di
jelom istoga knjievnoga jezika. Ali je istom knjievnom jeziku pri
padalo i to, kako navodi Della Bella izraujui svoj leksikografski
124

lanak, da imenica rugalac ima Gsg. rugaoca, porugljivac glasi u

Gsg. porugljivca, a poimenieni pridjev rugljiv ima u enskome ro
du oblik rugljiva, odnosno u srednjem rodu rugljivo. irina se Della
Bellinih zahvata vidi i u tome to je znao veoma esto obraivati
itave natuknike grozdove, pa je, polazei npr. od talijanske na
tuknice gola, ukljuivao natuknice kojima su hrvatski ekvivalenti
bili garlo, garkljan, eljust, dunik, jeziac, zgaravica, sladokusac,

sladokusan, prodarlac, prodor, prodiralac, nadrijeti se do garla,

izjea (to Della Bella potvruje Gundulievim primjerom iz Du
bravke: Ja sam golema izjea).
Profinjenim izborom rijei, korektnom obradom natuknikoga
lanka u kojemu se raspoznaju ne samo temeljna nego i ostala zna
enja pojedinih rijei, adekvatnim odabirom reeninih primjera
Della Bellin je rjenik zasigurno jedno od ponajboljih djela starije
hrvatske leksikografije. Tako npr. pod natuknicom belleua nalazi
mo:

ljepos, ljeposti, femininum

ljepota, ljepote, femininum
I odmah primjer iz Osmana za svaki hrvatski ekvivalent (53):

Svjetlijem oim bio dan vodi,

ljepota je nje sunana....
Jedno je sunce varh nebesa,
jedna ljepos tva na sviti...
Ali talijanska rije belleua moe se prevesti na hrvatski i sa kra
snost, uljudnost, pristalost, gizda od lica. Moe znaiti i ures, to
Della Bella potvruje primjerom iz Gundulieva Osmana (54):

Sve najljepe gube ime

Prid uresom nje uresa,
odnosno ukras za to se navodi stih Junija Palmotia (55):

Da njegova lica dina

naravni ukras vema uresi.
Pred nama se dakle pokazuje pravi bogat rjenik knjievnoga je
zika pogodan i za stilistiko dotjerivanje tekstova. Njemu je dodana,
kao i obino u takvim djelima, kratka gramatika hrvatskoga jezika

(una breve grammatica per apprendere con proprieta la lingua illi

rica). Na taj je nain itav jugoistoni kompleks hrvatske pisane
rijei uvelike zaokruio svoju knjievnojezinu izgraenost: stvorio
126

je bogatu literaturu na iznadregionalnom jeziku i dobio svoje prve

prijeko potrebne gramatike i leksikografske prirunike u kojima se
opisuje upravo taj jezik. Spomenute gramatike i ljenici ne odraa
vaju samo trenutano stanje jezine sinkronije nego se u njima, oso
bito u ljenicima, oslikava bogata leksika i frazeoloka batina.
Leksikografi su u odabiru rijei neprestance upuivali direktno ili
indirektno na prethodna leksikografska djela. Radili su to i mnogi
pisci. U tom je pogledu osobito zanimljiv pogled slavonskih pisaca
prema jeziku knjievnoga zapada i juga. Slavonija, tek osloboe
na od Turaka, jo nije imala, kako ree Matija Antun Reljkovi, ni
knjige od pravopisanja i od rii pravogovorenja, pa se ugledala
na knjievna djela i na jezine prirunike nastale dotada u drugim
sredinama. Poeanin Antun Kanili pie svoje poetne radove u
osmercima kakvi su bili poznati u Dubrovniku (56):
Ah himbeni svit nas vara.

to su dobra koja kae?

Pina vitar magla para

san radosni koji lae.

toje slava koju ima?
Nito malo svitlog dima.
Svoje najbolje djelo, baroknu Svetu Roaliju pie Kanili u dvo
struko rimovanom dvanaestercu.
Kupanje slavika ovako opisuje (57):

Kljun u nju zamoi, pije, die glavu,

opet pije i skoi na zelenu travu.
Pak se vrati k vodi, gleda gdi je plitko,
pazi i ophodi da ne vidi nitko,
pokraj briga doli skoi, krilca stere,
glavicu zamoi, kupa se i pere.
Otpoine mrva, pogleda i pazi,
kao videi crva da po brigu plazi.
Pak glavu na krivo sad nagiblje amo,
sad s desne na livo prigne opet tamo.
Pored ugledanja u dubrovaki stih i metar, pa i na tematiku (us
por. Kanilievu Svetu Roaliju i urevieve Uzdahe Mandalijene
pokornice) Kanili ukljuuje u svoja djela i leksik to ga je nalazio
kako kae u razliitih knjigah ilirskih, poglavito u ljeniku Jako
va Mikalje i Ardelija Della Belle, ali i u djelima pisaca iz Makarskoga
primolja kao novoga knjievnoga sredita. Zahvaljujui slavonskim
127

i makarskim knjievnim djelatnicima u 18. stoljeu, primjeuje se u

hrvatskim krajevima porast ikavskih tekstova, pa i njihova prevlast
nad ijekavskima unato tako izrazitu Della Bellinu utjecaju na
Kanilia koji nije odstupio od svojega ikavizma (Vonina 1978.,
171.). Osim toga nove su knjievne teme bile namijenjene mnogo
veem krugu italaca negoli u doba renesanse i baroka. Tako se npr.

Razgovor ugodni naroda slovinskoga fra Andrije Kaia Mioia,

gdje je stihom i prozom iznesena kronika glavnih dogaaja iz pro
losti junih Slavena, naao ubrzo u ruci gotovo svakoga pismenoga
ovjeka i kruio meu itateljstvom vie od jednoga stoljea, doi
vjevi za tri godine dva izdanja. S druge pak strane Satir iliti divji

ovik Matije Antuna Reljkovia gdje je u stihu nanizana kronika

slavonskih obiaja i mana, doivljavao je dugo vremena i pohvale i
pokude jer se - itao. Popularnosti spomenutih djela kao i ostalih
to su se u to doba itala (npr. Cvit razgovora naroda i jezika iliri
koga aliti rvackoga Filipa Grabovca ili Adaja sedmoglava Vida Do
ena, odnosno djela bosanskih franjevaca) doprinosila je bez sumnje
njihova prosvjetiteljska poruka, ali isto tako i njihov jezik. N aime,
knjievna stilizacija tokavske ikavtine, koja je imala u sebi ne
to prepoznatljivije elemente svoje folklorne knjievnosti, kao da je
bila jednostavnija i blia itateljstvu. Neoptereena tenjom za ra
finiranim izrazom i nesputana nastojanjem za intelektualistikim
savrenstvom, ta je stilizacija postala razumljiva niim slojevima
naroda, upravo onima kojima je bilo namijenjeno prosvjetiteljsko
tivo. Zato je kudikamo lake prelazila pokrajinske granice usta
ljujui se neprimjetno kao veinska uporabna norma. Promatrajui
kroz tu prizmu, lako se moe razumjeti zato je Kaiev Razgovor

ugodni bio jednako rado itan u Dubrovniku i u Poegi, zato e

ga prelistavati historiar Adam Baltazar Kreli i kasnije kajkavski
komediograf Tito Brezovaki . Sva je ta knjievna produkcija davala
(novo)tokavtini poseban status pismenoga jezika kojim komunici
raju pripadnici istoga naroda na irokom prostoru . Zato se i briga o
knjievnom jeziku iskazivala na razliitim stranama na iste naine:
od poveanoga interesa za porijeklo rijei (pri emu je mata bila
obino mnogo jaa od znanstvene metodologije), preko borbe pro
tiv tuica do izrade gramatika i rjenika. Iz istih su razloga i sami
pisci ikavske Slavonije uskoro osjetili potrebu, upravo obvezu da pi
smenom dijelu puanstva ponude gramatike prirunike i rjenike.
Tako se u drugoj polovici 18. stoljea pojavljuju ak tri gramatike u
nekoliko izdanja, a na poetku 19. stoljea i etvrta.
128

Ve 1761. godine objavljuje Bla Tadijanovi djelo Svata po malo

iliti kratko sloenje imenah i riih u ilirski i njemaki jezik.
Ta je knjiica objavljena u Magdeburgu gdje se Tadijanovi naao
u zarobljenitvu. Njome je elio pomoi svojim zarobljenim zemlja
cima da naue osnove njemakoga jezika. Kao hrvatski jezik teksta
i kao hrvatski primjeri odabrana je slavonska ikavska tokavtina
(58):
Ako bi ti istinu hotio kazati, ja sam se mlogo usudio, kada sam
se ovo dilo nainiti poduatio. Zato se veoma bojim da na misto
slave ne budem porugan i opsovan. Ali se ufam u tvoju dobrotu
da mi ne e za zlo primiti ako i najde gdigodir koju falinku. Ui
se pravo svojim jezikom govoriti, a nemoj od drugoga jezika rii
krasti. Kada govori svojim slavnim jezikom nemoj miati tuih
rii.

Nakon Blaa Tadijanovia javlja se kao novi gramatiar Matija

Antun Reljkovi, autor poznatoga djela Satir ili divji ovik (Dres
den 1762.). Objavio je takoer tri izdanja svoje Nove slavonske i ni
make gramatike (1. izd. u Zagrebu 1767.). Reljkoviev gramatiki
opis mnogo je opirniji od Tadijanovieva. Obuhvaa od ortografije
ili slovoslonosti preko naglasnih znakova do svih vrsta rijei i
primjerd iz sintakse. elja mu je bila da iz knjievnoga jezika ukloni
naplavine turcizama koje je Slavonija u svoj lipi jezik umiala, pak
jeh misto materinskih potribuje. A Slavonija je oduvijek zadosta
riih imala za svaku stvar moi imenovati (. . .) i po svidoanstvu Fa
usta Vrania ibenanina izmed svih drugih slovinskih narodah
najistije jezika slovinskoga rii izgovarala. Da bi znao koje su ri
jei prave slavonske, a koje su turske, Reljkovi je uinio ovo:
Prigledao sam rinik dalmatinski, horvatski, pemski i poljski i,
gdi sam naao da ovi narodi jednu ri ili svi ili najposli dva jed
nako izgovaraju, onu sam i ja uzeo i u moj rinik za pravu slavon
sku postavio. Iz ovoga takojer sudim da ove rii i naa Slavonija,
kako drugi narodi izgovaraju, bi izrei imala, a turske i inostran
ske odbaciti morala.
Rinik dalmatinski to ga ovdje spominje Reljkovi odnosi se
zacijelo na ve spomenuti Ijenik Fausta V rania, dok kod rinika
horvatskoga ne moemo sa sigurnou spomenuti autora. Rinik
horvatski je za Reljkovia bio vaan jer mu je Hrvatska bila na vi
sokoj cijeni zbog toga to nikakvog tueg jezika nije terpila. ak
je svoje sve svadnje i parbetiranja vlastitim jezikom razpravljala
130

te kroljevske pravice i lanke materinskim govorenjem popisane

imala jest. Nakon ovakvih konstatacija postaje mnogo jasnije zato
je Reljkovi leksiko blago akavske i kajkavske knjievne stilizacije
prepoznavao kao svoje i uvrtavao ga u vlastita knjievna i jeziko
slovna djela.
Tako e i Slavonac Marijan Jaji pola stoljea kasnije prepozna
vati svoj jezik u Kaievu prijevodu Kempeneve Imitacije jer pie

(60):
Nisam ja ba prvi kojino sam se privoda lavonskoga prifatio.
Godine 1641. (dakle skoro prije dvi stotine godinah) u Rimu je
vee ovo dilce P. P. Barthol Kassia misnik Drube Isusove, Dal
matinac, polavonio, iz kojegano po prijatelji zadobivena ja sam
ovi privod s veom stranom obraivao.
Iz formulacije da je Dalmatinac polavonio jezik jasno se raza
bire da, po Jajievu miljenju, Kaiev prijevod pripada istom la

vonskom jeziku kojim je Jaji svoj privod obraivao .

Trei je gramatiar slavonske stilizacije knjievnoga jezika u 18.

stoljeu Marijan Lanosovi. Prvo njegovo gramatiko djelo je la

tinska gramatika hrvatski pisana: Uvod u latinsko rii slaganje, a
zatim hrvatska gramatika njemaki pisana: Neue Einleitung zur

slavonisehen Sprache koja je doivjela ak tri izdanja: u Osijeku

1778. i 1789. i u Budimu 1795. Na kraju se te gramatike nalazi Sla
vonisches Worterbuch, tj. odreeni popis njemakih rijei i njihov
hrvatski ekvivalent. Zanimljivo je da se pored ikavizama kao likar
nica, likarija i ovitvo nalazi djed te da se njemaki izraz die Alpen
prevodi sa ovi Velebii. Osim takvih njemako-hrvatskih rjenikih
dodataka Lanosovi je izradio i nekoliko viejezinih hrvatsko-ino
jezinih rjenika koji su na alost ostali u rukopisu. Lanosovi je
svako izdanje svoje gramatike proirivao, a u treem se (budimsko
mu) izdanju pored primjera hrvatskih i njemakih nalaze i maar
ski. Lanosovieva je gramatika kompozicijski slina Reljkovievoj,
tj. najprije se prikazuje grafijski i slovni inventar, da bi najvei dio
bio, kao i obino, poklonjen morfologiji (deklinacija, konjugacija,
nepromjenljive vrste rijei) i, na kraju, primjeri iz sintakse. Iako je
gramatikomu opisu dodan rjenik (Slavonisches Worterbuch), i on
je, u neku ruku, u slubi gramatike. Naime, u pojedinom se slovu
abecede navode najprije imenice, pa pridjevi, pa glagoli, pa ostale
vrste rijei, tj. unutar abecede niu se rijei grupirane onim redom
kojim su grupirane u morfologiji. Na taj je nain Lanosovi povezi
vao gramatiku i vokabular.
131

Ako se u svim trima spomenutim slavonskim gramatikama e

li nai neto zajedniko, onda se sasvim jasno prepoznaje nekoliko
osnovnih tendencija:
1. u pravilu se ne opisuju pojedini mjesni govori pokrajinske
slavonske tokavtine, nego se potvrde trae u razliitim mje
snim govorima, odnosno u pisanim djelima;
2. eli se u novim izdanjima dotjerati ili dopuniti prvotni grama
tiki opis, odnosno poveava se grada;
3. pokazuje se sklonost prema preuzimanju odredenih rjeenja iz
djela drugih gramatiara slavonskoga kruga; vidljiva je vea
ili manja korespondencija sa slinim djelima stvorenim dota
da u drugim hrvatskim pokrajinama.
U tom je pogledu zacijelo najdalje otiao Marijan Lanosovi, oso
bito u treem izdanju svoje gramatike. Oslanjajui se u opisu sa
svim vidljivo na gramatiarsku tradiciju Kai-Della Bella, Lano
sovi ukljuuje u svoje djelo, najee dubletno, i novije oblike jer
eli to vjernije oslikati stanje istoga knjievnoga jezika na irokom
prostoru. Takav je rad uinio Lanosovia najpoznatijim slavonskim
gramatiarom potkraj 18. stoljea. Stoga nije udo to ga je car Josip
II. imenovao lanom komisije za ujednaivanje dubrovake grafije
sa slavonsko--dalmatinskom koja je tada uvedena u kole na dva
podruja Trojednice: u Hrvatskoj i u Slavoniji.
Ovako plodan gramatiarski i leksikografski rad bio je odraz jed
nog novog knjievno-jezinog strujanja koje se iskazivalo posebnom
brigom za standardizaciju knjievnoga izraza i za unifIkaciju grafi
je. U tom su se okviru morali rjeavati mnogi problemi to su nepre
stano iskrsavali u ovome razdoblju izgradnje standardnoga jezika.
Pojavili su se npr. aktualni problemi terminologije i frazeologije jer
su to zahtijevale potrebe znanstvenika i erudita koji su pisali hr
vatskim jezikom pored latinskoga, njemakoga i, donekle, madar
skoga. U posljednjim desetljeima 18. stoljea sve se vie utvrduje
terminologija i frazeologija u gramatikim, fIlozofskim, teolokim i
slinim tekstovima. Toj sferi pripada npr. poznato Kanilievo djelo
Kamen pravi smutnje velike u kojem raspravlja poetak i uzrok isti
niti rastavljenja cerkve istone od zapadne. Takva tema, namijenje
na zapravo samo uenim ljudima, a ne irokom (slabo pismenom)
opinstvu, zahtijevala je sasvim precizno pojmovlje poput cerkva
vidiona kojoj nevidiona glava jest Isukerst. Osim toga, stvarala
se tako i uvrivala terminologija kao npr. eresia (to jest krivovir
stvo) i skisma (to jest razkolnitvo iliti odmetnue) sve u elji da
se hrvatskom knjievnom jeziku u mudroskuptinu vrata otvore .
132

Stoga se moe rei da su se u 18. stoljeu mogli ilirskom ikavicom

sasvim teno pisati pjesniki i znanstveni tekstovi, to znai da je
taj tip jezika u potpunosti sluio potrebama svekolikoga duhovnog
stvaralatva u Slavoniji i od Slavonije preko Bosne i Hercegovine do
mora.
Posebnu pak vrijednost u afirmaciji knjievnoga jezika ima tada
nji potpuni prijevod Svetoga pisma staroga i novoga zakona Matije
Petra Katania (u est knjiga). Katani polazi od konstatacije da
narodi koji nas okruuju imaju prevedenu Bibliju na svoj jezik a

nashe Slavno-Illyricsko pokolenje (. ..) knjige svete u svoj pleme

niti i staroslavni jezik privedene do danas vidilo nie. Istina, bilo
je i prije prijevoda Svetoga pisma: onoga glagoljskoga slovim Je
ronimskim ili Antuna Dalmatina i Stjepana Istranina izgovora
horvatskoga, ali Slavno-Illyricskoga (. ..) niedno podpuno po izda
tju slovojavnom dosad ne najde se. Kataniev je prijevod Svetoga
pisma objavljen slovojavno (tj. tiskom) 1831., ali je bio zavren
ve oko 1815., pa se moe zakljuiti da je Katani poeo prevoditi
jo ranije.
Kataniev je prijevod Svetoga pisma bio iz latinskoga u jezik
slavno-illyricski izgovora bosanskog prineshen, tj. u tokavsku
ikavicu. Koliko je god prevoenje Biblije teak posao kojega se cso
vik razuman i naucsan prifatiti ne moxe tako lako srea je, kae
Katani, da >>jezik latinski s nashim toliko priateljstvo ima da se po
ricsi iz jednog u drugo govorenje prikrenuti moxe mnogo lashnje i
ugodnie nego iz drugih jezika. A jo je vea srea da kad uzmanjka
rijei koje u svima slovinskoga naroda prinashaocim ne najdesh
ili >>jedva najdesh moe ih pronai u verlom Kanislichu, krasnom
Kacsichu i govornom Relkovichu. Bolje potvrde o jedinstvu tokav
ske ikavice kao knjievnoga izraza kojim

se

i Biblija moe prevoditi

zaista ne treba.
Ako je prvi tiskani kompletan prijevod Biblije s latinskoga na vla
stit jezik vaan datum u jezinoj povijesti nekoga naroda, kao to
obino jest u mnogih europskih naroda, onda je tako i u jezinoj
povijesti hrvatskoga naroda. Time su se uvrivali temelji standar
dnog jezika u Hrvata. Sve to pokazuje da se od sredine 18. stoljea
knjievno stilizira neto drugaije materijalno stanje dija1ekatne
novotokavske osnovice. Osnovica je naime proirena jer je proire
na i koliina publike i vrsta publike. Meutim, integracijske tenje
te publike diktiraju da se njezin pismeni jezik, kako bi mogao vriti
svoju poliva1entnu funkciju na vieregionalnom podruju standar134

dizira. Koliko su tomu doprinosili napori knjievne Slavonije, toliko

su istom cilju nastojali pridonijeti Dalmacija i Dubrovnik.
A istom je cilju teio i Istranin Joso Voltiggi, autor Rioslovni
ka ilirikoga, italijanskoga i nimakoga jezika (1802./3.). Ve se iz
naslova vidi njegova ikavska osnovica (rioslovnik nimaki). Toj
osnovici nisu strani jekavski oblici to ih u rjeniku navodi najee
pored ikavskih (npr. cipati i cjepati, ciniti i cjeniti, civ i cjev) ili pak
ekavske oblike upuuje na ikavske (npr. eslovek v. esovik). Nije mu
strana ni naporedost csavao i esaval, kao ni to da u abecednom redu
prije zamjenice a (zapisane kao esa) navede kajkavizam copernica,
zatim da oblik esako ( = ako) navede pored otac, odnosno da poreda
itav niz turcizama poput esardak ( = ardak), esemer ( = emer),
eserga ( = erga) i dr., da bi, jednako tako, bez ikakva upuivanja
navodio zamjenice eso ( = o) i scto ( = to) kao ekvivalent njema
kom was. Sve je to Voltiggi crpio s raznih strana smatrajui da
sve pripada istom veoma irokom jezinom podruju bez obzira na
varijantnost ostvaraja unutar toga podruja. Mnogo je mirnije
njegovo pismenstvo ili mala gramatika pridodana rjeniku jer je
po prirodi stvari usmjerena na opis jednoga jezinoga sustava. Iako
skromnih dosega, rjenik Jose Voltiggija pokazuje da je slavonski
utjecaj u grafiji i leksiku dopro dobrano na zapad i bio neka veza,
indirektna dodue, izmedu sjeverne i june ikavske stilizacije knji
evnoga jezika. A od junih ikavaca do Dubrovnika nikada nije bilo
daleko.
Iako nakon knjievnoga stvaralatva Ivana Gundulia, Junija
Palmotia i Ignjata urevia Dubrovnik vie nije imao tako vrsnih
pjesnika koji bi mu u postbarokno doba osiguravali knjievni pri
mat, imao je drugih djelatnika koji ga nisu liavali stare slave. U 18.
stoljeu, stoljeu racionalizma i prosvijeenosti djelatnost je kolo
vanoga sloja drutva, kojemu je pripadao Ruer Bokovi i drugi, bi
la usmjerena prema znanosti i erudiciji, a ne prema pjesnitvu i mu
zama. Pored matematikih znanosti koje su davale peat ondanjoj
fIlozofiji veina se uenih ljudi bavila povijeu, crkvenom poglavito.
Stoga je uporaba latinskoga jezika, kao opeg jezika znanosti i knji
ge, postajala sve vea. Pa ipak je u Dubrovniku bilo pojedinaca koji
su pored odlinih pjesnika latinista pisali svoja djela domorodnim
jezikom, prouavali vlastitu knjievnu povijest i izdavali Osmana.
U tako iroke osnove uklapaju se i oni koji su nastavljali dotadanjim
plodnim gramatiarskim i leksikografskim radom. Meu takve valja
ubrojiti Franju Mariju Appendinija, autora djela Grammatica della
lingua Illirica ije je 1. izdanje izalo u Dubrovniku 1808.
135

Appendini je bio professore di eloquenza nel collegio di Ragu

sa te ga nisu zadovoljile dotadanje hrvatske gramatike u kojima
su se nalazili tek osnovni podatci. A znao je Appendini sveilirske
gramatike, kako se moe itati u predgovoru: i onu Bartola Kaia,
i Lovre Ljubuaka, i Jakova Mikalje, i Ardelija Della Belle. Sve su
te gramatike bile u njegovo doba coSI rare, pa je naumio izradi
ti novu koja bi ujedno bila prilagoena filozofsko-teolokoj nastavi
isusovakoga kolegija. Appendini, rodom Talijan, nauio je hrvatski
u Dubrovniku pa je razumljivo to je u gramatikom opisu polazio
od tog knjievnojezinoga izraza proirujui ga dalmatinsko-bosan
skim koji je smatrao il piit perfetto di tutti jer conserva tuttora

la sua purezza. A il dialetto Dalmato-Bosnese bio je ne samo za

Appendinija nego i za mnoge druge zapravo sinonim za ikavicu, od
nosno tokavsku ikavicu. Zato Appendini ne ukljuuje u svoju gra
matiku grau iz Belosteneva i Jambreieva rjenika, koje poznaje
i spominje, nego iz rjenika Mikaljina, Della Bellina (u kojemu, do
due, nema mnogih rijei, ma egregiamente ideato ed eseguito),
Voltiggijeva (il dizionario portatile) i Stullijeva (il gran diziona

rio). Ukljuuje isto tako djela najpoznatijih dubrovakih pisaca,

tekstove prijevoda (od klasika do le piit belle comedie del Molier)
i djela pisaca hvarskoga i zadarskoga kruga koji su takoer illustri
cigni del Pamasso Illirico. Zahvativi na taj nain veoma bogat
korpus tekstova, Appendini je mogao prezentirati dubrovaku je
kavicu primjerima kao b/jed, bjelo, m/jeko, mjesez ( mjesec), rjeti,
rjec ( rije) uz napomenu da umjesto sekvencije -je- i Dalmati
pronunciano ed scrivono i (pored mnogih drugih razlinosti) . Isto
=

se tako unutar jezika to ga opisuje razvila bogata sinonimika, pa

npr. u korpusu najfrekventnijih leksema talijanskoj rijei il bosco
odgovaraju hrvatske dubrava, lUgh i gaj, talijanskoj la pioggia hr
vatske dafcd ( dad) i kiscja ( kia), talijanskoj la valle hrvatske
prodol (0, prodog/je i lUka, talijanskoj il fonte hrvatske vir, ifvir (
izvir), vrilo, vrelo i tocjak (
toak), talijanskoj il vento hrvatske
vjetar i vitar. Konano svaki pisac i govornik mora u svome poslu
=

luiti knjievne izraze od neknjievnih te npr. znati da se za talijan

ski leksem il fuoco rabi knjievni izraz ogagn (

oganj), ali i bar

barizam (voce barbara) vattra. U kontekstu naega razmatranja

vano je konstatirati da se Appendinijevom gramatikom potvrivao
iznadregionalni karakter novotokavskoga pismenoga jezika koji je,
postajui standardom, i u junim pokrajinama uspjeno zamjenjivao
sve dotadanje akavske i tokavske stilizacije knjievnoga jezika .
Zbog svoje gramatike i dobrog poznavanja nekoliko slavenskih jezi137

ka (pored dakako talijanskoga i latinskoga) Appendini je bio veoma

hvaljen ne samo u Dubrovniku nego i u drugim hrvatskim krajevi
ma. Uspomena na njegovo gramatiko djelo, kao i sve to je dolazilo
iz knjievnoga Dubrovnika, bila

se

dobro uvala i u doba ilirskoga

pokreta. Ve u prvom goditu Danice (br. 4, 1835.) zabiljeeno je,

pogrjeno dodue, da je prole godine preminul preastni gospon

Francesco Maria Appendini ... navuitelj blagorenosti u Dubrovni

ku, pisec osebujno vuen i glasovit koji je med ilirskimi Slavenci z
onum oblastjum odien, z kojum Dobrowsky kod nae eko-slaven
ske bratje. (Pogrjeka je, naime, u tome to je 1834. umro u Zadru
Urban Appendini, pa se mislilo da

se

radi o mnogo poznatijem mu

bratu Franji koji je tada takoer bio u Zadru i koji je ondje umro

1837.)
Jo ire od dotadanjih pogleda zasnovao je Joakim Stulli svoje
leksikografsko djelo kojega je prvi dio Lexicon latino-italico-illyri

cum izaao u Budimu 1801., drugi se dio pod imenom Rjeoslo

je ilirsko-italijansko-Iatinsko pojavio u Dubrovniku 1806., a trei
Vocabolario italiano-illirico-Iatino takoer u Dubrovniku 1810.
Budui da je svaki dio imao dvije knjige (ast parva i ast druga),
moemo govoriti o Stullijevu rjenikom estoknjiju.
U tom golemom djelu, kojega poetak pada u 1760. godinu, ima
podataka iz mnogih izvora, domaih i stranih, ali se jasno vidi to i
ni temeljni korpus Stullijeva Rjeosloja jer je na kraju dodao popis
literature u kojem se nalazi vie od 150 djela (Kazalo knjigocsinaca
slovinskieh koiem sam se u ovoj radnji upotrebio). Kazalo pokazuje
da je najvei dio rjenikoga blaga ekscerpiran iz objavljenih djela
dubrovakih pisaca (i onih najpoznatijih i onih manje poznatih), za
tim iz djela pisaca dalmatinskih, hercegovakih, bosanskih, slavon
skih i istarskih. Pored rjenika njemu bliskih Della Belle i Mika1je
nalaze se u kazalu i rjenici Jurja Habdelia, Ivana Belostenca i
Andrije Jambreia, ali i pokoji dvojezini rjenik sa ekim, polj
skim i ruskim stupcem. Tu su navedeni i neki gramatiari domai i
strani. Razumije

se

da svi navedeni autori nisu ni priblino jednako

ekscerpirani. Tako se u Stullijevu rjeniku nalazi vie natuknica to

su preuzete iz Della Bellina rjenika nego iz Mika1jina, a iz Mika
ljina vie nego iz kojega kajkavskoga. Slino je s vremenskom kom
ponentom: brojnije je prezentiran leksik iz suvremenih djela ili iz
blie prolosti negoli iz starijega razdoblja (iz glagoljskih brevijara i
misala). Ali bez obzira na ovdje iznesene neujednaenosti u odabiru
leksike grae, pa i nekih slabih lekcija, injenica je ipak da se iz
Stullijeva rjenika moe dobro razabrati to po njegovu miljenju
138

pripada tokavskom jekavskom tipu suvremenoga jezika. To obino

obrauje u leksikografskom lanku, a ne upuuje na drugu natu
knicu. Zato e npr. csajati ( = ajati, iz Misala) i csakati (= akati, iz
Habdelia) upuivati na csekati ( = ekati), csavel (= avel, iz Hab
delia) na csaval ( = aval) itd., ali e se pod natuknicom csaval nai
oblici csavao i csavo uz reeninu potvrdu da csaval csavla izbia.

Jednako e tako civ upuivati na cjev, ciniti na cjeniti, delo na djelo,

ali e navesti da jekavski oblik cjech ( = cje) rabi Ignat urevi,

cjecha (= cjea) Ivan Gunduli, a cjechi ( = cjei) Junije Palmoti.
Iz toga se ujedno vidi da je Stulli preuzimao i obraivao Ijeniku
grau u neke vrste koncentrinim krugovima: to je njegovu tipu pi
sanoga i govornoga jezika na prostornoj i vremenskoj osi bilo blie,
tvorilo je gustu mreu natuknica, i to je obraeno temeljito sa svim
znaenjima, s reeninim potvrdama i navoenjem autora. Tako su
natuknice ako, alli ( = ili), carkva, cjeniti ( = cijeniti), cjenna ( = cije
na), csas ( = as) i csasca (= aa) obraene na pola stupca Ijenika
velikoga formata, natuknice csin ( = in), csiniti ( = initi) ijezik na
gotovo itavu stupcu, a sarce na puna dva stupca. Stoga vrijednost
Stullijeva leksikografskoga rada ne bi trebalo traiti u glomaznosti
njegova estoknjija, u koliini stranica i ekscerpiranih djela, nego
u nainu obrade onoga korpusa koji je pripadao njegovu tipu jezika.
Taj je korpus pokazivao svu rasko knjievnikoga izraza na iro
kim prostorima junoga dijela hrvatskoga i svu ,eovezanost s dru
gim hrvatskim podrujima (za kajkavski udio v. Sojat 1984.). Zato
je u svim sredinama postajao sve vie cijenjen i prepoznatljiv kao

jedan od tipova vlastitoga knjievnoga jezika.

*

Budui da je u okviru naega razmatranja bila istaknuta kon

statacija da u jeziku slavonskih pisaca ima raznovrsnog ugledanja
na jezik dubrovake knjievnosti, sada jednako tako treba podvui
injenicu da dubrovaki gramatiari i leksikografi koji djeluju u pri
jelaznim desetljeima iz 18. u 19. stoljee, opisujui knjievni jezik
svojih sunarodnjaka, uzimaju podatke iz desetak djela slavonskih

pisaca, da o drugim vezama slavonsko-dubrovakim i ne govorimo.

Pribliavanje knjievnih stilizacija tokavskoga juga sa tokav
skim sjeverom vodilo je sve vie nastojanju i za grafemskim priblia
vanjem. Iako su se ve bile ustalile dvije latinike grafije - jedna u
junoj Hrvatskoj, druga u Slavoniji - gdje je svaka sredina najee
potivala ortografske navike pisaca druge sredine, ipak se primjeu-

140

ju utjecaji. Tako

se

u slavonskoj grafiji zapaaju neka :rjeenja koja

odudaraju od sjevernoga tipa uobiajenog u kajkavaca: npr. fonem

se biljei kao i u junom tipu sa x, za fonem e ne rabi se dvoslov
cz nego jednoslov e, naputa

se

biljeenje dvoslova ly za fonem l, ny

za n, gy za d, kako su u poetku 18. stoljea pisali u Slavoniji isu

sovci prema kajkavskom uzoru. Na taj je nain grafija slavonskih
pisaca predstavljala svojevrstan prijelaz izmedu sjeverne i june
zone. Grafija je omoguivala laku i neposredniju vezu izmeu dvi
ju tokavskih sredina. Istina, odredene dubrovake specifinosti u
grafiji potrajale su jo neko vrijeme, ali su i one dobrim dijelom bile
otklonjene potkraj 18. stoljea nakon zasjedanja dravne komisije
iji je lan bio i Joakim Stulli koji je prihvatio jednostavnu slavon
sku grafiju i prema njoj uredio svoj :rjenik. Sve je to pokazivalo da
toliki stupanj dubrovako-slavonske grafijske ujednaenosti koji je
postignut u posljednjim desetljeima 18. stoljea znai novost koja
se

ranije teko mogla ostvariti. Zato se, grubo uzevi, moe rei da

osnovna grafijska podvojenost tada vie nije bila izmeu zone sje
verne (sjeverozapadni akavci i kajkavci) i june (juni akavci i ju
goistoni tokavci) nego izmeu dvaju hrvatskih jezinih standarda:
kajkavskoga i tokavskoga.
Do jo vee ujednaenosti dolo je poetkom 19. stoljea kad je
po nalogu ondanjih vlasti proradila u Zadru nova komisija pod
predsjednitvom F. M. Appendinija. Ta je komisija imala potpuno
odreenu zadau: ukinuti postojee razlike izmedu dubrovake i
dalmatinske grafije kako bi se postigao praktian cilj - da se odredi
una stabile maniera di serivere la lingua Illirica con caratteri lati
ni onde siano uniformente seritti i libri elementari ad uso delle due
classi normali. Komisija je u tome uspjela jer je uvela - pored onih
latinikih slova koja imaju iste glasovne vrijednosti u latinskom i
hrvatskom jeziku - jo jedinstvene znakove e, , h, s, f, x za foneme
e,

, h,

s,

, . Iznimka je bila jedino pisanje digrama ch za fonem .

Zakljuci komisije postali su obvezatni ne samo u kolama nego i u

javnom ivotu u Dalmaciji uope. Novi se nain pisanja bio usko
ro toliko udomaio u Dalmaciji da je desetak godina kasnije postao
snanim orujem u rukama onih koji su se opirali Gajevoj rogatoj
reformi i ilirskim jezinim koncepcijama.
*

141

Toj struji primorsk(H3lavonske jezine i grafJjske povezanosti pri

klonio se i Lianin ime Starevi, pisac gramatike Nova rioslovica
ilirika (1812.).
Starevi donekle ali to su hrvatske gramatike sastavljali vie
stranci negoli domai ljudi, pa su primjeri jezika knjiki . Zato, pita
se on, ne bismo i mi na izgled ostalih narodah kojom sriom kuu
vlastitu uziali, to jest jezik slavni oistili, zakonim utemeljili, na
ucim od nas pisanim uresili i nakitili da ga se ostali veom eljom
nego mi njihove silom, uiti ustarse. Po Starevievu se miljenju
pravi narodni jezik nalazi izmeu ostaloga u izrekama i poslovicama
(zove ih prislovja ilirika) te ih navodi u velikom broju kao pot
kIjepe. ini dakle isto to je, koju godinu prije njega, radio grama
tiar F. M. Appendini (svrstavi ih pri kraju knjige u poseban odje
ljak). Budui da se dobar dio poslovica nalazi u obojice (nanizane su
ak istim redom), sva je prilika da su preuzete iz kakve rukopisne
zbirke (ukoliko ih Starevi nije preuzeo iz Appendinijeve gramati
ke). Uz sasvim razumljiva dijalekatska odstupanja (npr. Appendini:
svijet, repa, lito, Starevi: svit, ripa, lito) navodimo ih nekoliko u
suvremenoj grafiji dajui prvenstvo starijoj Appendinijevoj verziji:
Dva brez due, a trei brez glave.
Bezoni svijet uivaju.
Ni moj lov, ni moj zec.
Natovari ter udari.
Jedna repa u sve ljeto, i ta crljiva.
Kako rilo, tako dilo (u obojice: dilo).
to maka koti, to mie lovi.
Zlo je upuen svaki poso, opravitelj gdje je oso (u obojice:
poso i oso; u Starevia: upravitelj).

Tako se pokazalo da Appendinijev postupak s poslovicama nije bio

sluajan kad ga je, piui gramatiku, ponovio Starevi. To znai da
je ve na poetku 19. stoljea paremioloki dio narodne knjievnosti
poeo direktno (a ne preko rjenika) ulaziti i iriti korpus tekstova
na osnovi kojih se gramatiki opisivao knjievni jezik. Osim toga,
posebnost je Starevieva djela i u tome to je prvi opisao akcenatski
sustav tokavske ikavice. I na kraju, ime je Starevi jasno for
mulirao da Dubrovnik, Dalmacija, Bosna, Slavonija i Horvatska
imaju isti knjievni slovinski ili iliriki jezik koji se ni u govore
nju mnogo meu se ne razluuje. Razjedinjenost je u slovosloju,
u grafiji, ali se Starevi nada da e i Dubrovani, koji su mnogo
knjigah iliriki upisali, prihvatiti grafiju tokavske veine. A to142

kavska veina bila je za nj slavonska. N a taj je nain slavonski nain

slovosloja dopro i do najzapadnijih hrvatskih pokrajina.

*

Iz izloenoga se vidi da je u drugoj polovici 18. stoljea i u prvim

desetljeima 19. stoljea novotokavtina knjievno stilizirana na
irokom prostoru od Slavonije preko Bosne do Dubrovnika i od Du
brovnika do Like. Moglo bi se stoga rei da tu ve imamo kulturni
interdijalekt pisane rijei s tradicijom (Brozovi 11970., 133.).
Taj pismeni jezik tada jo uvijek nije potpuno usklaen jer postoji
mogunost izbora izmeu dvaju njegovih osnovnih dvojstava: ta
kavsko--akavskoga i ikavskoga-jekavskoga sustava. Oba dvojstva
nisu bila podjednake slabosti novotokavskoga sustava u procesu
standardizacije jer je prvo dvojstvo bilo razrijeeno ve ranije. To
pokazuje da u razIjeavanju spomenutih dvojstava u standardiza
cijskom procesu ne mora odmah prevagnuti element veinske dija
lekatne osnovice. Istina, kod takavsko--akavskoga dvojstva pre
vlast takavizma jest prevlast veinskoga elementa svih hrvatskih
novotokavskih govora bez obzira na to jesu li bili ikavski ili ijekav
ski. Ali je pored toga za pismeni jezik bilo jo neto vano: 1. oblici
tipa putati (a ne puati) smatrani su u gramatikama pravilnijima
jer u osnovi imaju st (pustiti), a ne ; 2. pisci knjievnih centara,
osobito Dubrovnika, upotrebljavali su tada takavske oblike i pre
ko toga se ugleda nije moglo prijei. Uostalom, ve se ranije naziralo
koja e komponenta takavsko--akavskoga dvojstva prevladati jer
su se u akavskim govorima i novotokavskima i nenovotokavski
ma poeli javljati takavizmi, ali ne i obrnuto. I, konano, takavski
su govori bilo mnogo kompaktniji od akavskih ve i po tomu to su
svi bili novotokavski pa stoga i pogodniji za jezinu standardizaci
ju, dok je meu akavskim govorima razlika bila mnogo vea.
Kod drugoga je dvojstva razvoj tekao drugaije. Naime, iako je
ijekavska komponenta hrvatskih novotokavskih govora bila ma
njinska, ona je ipak snanije prodirala u ikavske tekstove 18. stolje
a nego to se dogaalo obrnuto. Na taj je nain presti ijekavskih
oblika u pismenom jeziku postajao sve oitiji, pa je oit takoer u
leksikografskim i gramatikim djelima. Ikavsko--ijekavsko dvojstvo
potrajat e u hrvatskim tekstovima jo dosta dugo, i to tako da uz
zasebnu uporabu obaju refleksa jata, ikavskoga i ijekavskoga, nala
zimo esto a negdje i redovno mijeanje ikavskoga i ijekavskog re
fleksa ili ak tako da isti pisac pie jedno djelo ikavski, drugo ijekav-

144

ski (Brozovi 11970., 133.). Unato tomu, takvo stanje nije moglo
sprijeiti procese koji su tada ve tekli, tj. stvaranje iznadregionalne
novotokavske uporabne norme i pribliavanje regionalnih grafija.
Stoga

se

moe rei da postojanje razlika u fonetskim pojedinostima,

to ih nalazimo u mnogim jezicima, ne negira opstojnost standar

dnoga jezika, nego pokazuje da u njegovu okviru moe biti vie fo
netskih zona. Vano je da se nije promijenila supstancija i struktura
pismenoga jezika, to, dakako, ne iskljuuje spontani razvoj jezine
materije. Budui da je supstancija i struktura prikazanoga novoto
kavskoga pismenoga jezika jednaka dananjem, evolucija standar
dnoga jezika traje za veinu Hrvata ve vie od tri stoljea.

Knjievni jezik kajkavske stilizacije

Treba spomenuti jo jedan manjinski odnos. To je odnos onoga
dijela Hrvata koji je na sjeverozapadu upotrebljavao knjievni jezik
stiliziran na kajkavskoj osnovici. Iako manjinski, nije zato bio ma
nje standardan. ak obrnuto. N aime, pokuaji uspostave iznadre
gionalne uporabne norme poeli su u sjeverozapadnim hrvatskim
krajevima ranije negoli u junim i sjeveroistonim. Tomu je prido
nio u prvome redu jezik protestantske knjievnosti i, osobito, pisaca
ozaljskoga kruga, zatim kajkavaca koji unato pripadnosti protu
reformatorskom pokretu nastavljaju protestantskom i ozaljskom
koncepcijom pismenoga jezika. To je koncepcija trodijalekatne osno
vice knjievnojezinog hibrida i, eo ipso, koncepcija iznadregional
noga pismenoga jezika. Kad su pale glave i mo Zrinskih i Franko
pana, ozaljski je kulturni krug prestao djelovati kao organizirana
grupa knjievnika i filologa, ali je, uklopivi se u tokove kajkavske
knjievnosti, batina ozaljaca u znatnoj mjeri jaala konvergencij
ske procese na itavom sjeverozapadnom podrujU.
U 18. stoljeu krug se meudijalekatske povezanosti knjievnih
stilizacija sve vie irio meu kajkavskim piscima. Tako i leksi
kografi koji su dotada unosili u svoja djela i nekajkavske lekseme
bijahu ipak orijentirani na (sjeverno)akavske i (juno)tokavske
primjere. Stanovit zaokret u tom pogledu, tj. okretanje kajkavaca
prema leksikom blagu slavonskih tekstova zapaa se u rjeniku to
ga je zapoeo Franjo Sunik, a nastavio i dovrio Andrija Jambrei.
I jo je jedan razlog nastanku ovoga rjenika: Habdeliev je, naime,

Dictionar ve bio od starosti istroen (vetustate absumpto), pa je

za kajkavsku sredinu trebalo prirediti novi.

145

Sunik--Jambreiev rjenik objavljen je u Zagrebu 1742. godine

pod naslovom Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica
et hungarica locuples. to se misli pod izrazom illyricus objanjeno
je u rjeniku kao Illirianski ali Szlouenski Horuatczki etc. Illyrisch
das ist Croatisch, Dalmatinisch etc. oder zum Croaten, &lauoniem
etc. gehorig. A i iz dodatka koji nosi naslov Index illyrico siue cro
atico-latinus moe se zakljuiti da su Jambreiu pojmovi hrvatski
i ilirski jednaki. Tako gledajui u cjelini, ilirski je naziv pokrivao
sve tri velike hrvatske pokrajine, pa se i leksika grada svih triju
knjievnih stilizacija preuzimala kao svoja te prikljuivala temelj
noj koja je mogla biti ili kajkavska ili akavska ili tokavska. Jer,
sve je to pripadalo onoj sredini to ju je Jambrei u predgovoru
svoga rjenika nazivao carissima Patria. To je bila u prvome re
du njegova kajkavska knjievna sredina. Ali je Jambrei odmah
upozoravao na dublete tipa mladenec i mladenac, uera i uira i ujera,
poao i poal, iao i iel i ial itd. Osim toga redovito je dodavao
uoces synonimas, kako bi pokazao i druge ekvivalente za iroko
odabran leksik latinskih klasika (npr. Cezara, Cicerona i Livija),
ali i latinskih izvedenica za koje nije bilo potvrda u djelima klasi
ka (zato su nazvane barbarizmima). U tako koncipiranu rjeniku
moe se npr. pod latinskom natuknicom apotheca, to je potvrena
u djelu Ciceronovu, nai nekoliko hrvatskih sinonima: uraarnica,
likarnica, zahramba, tacun od uratua. Takav viedijalekatni od
nos veoma je uoljiv kod upitnih zamjenica. Tako se quid prevodi sa
to i kaj (upravo tim redom), quin sa zakaj ne, zato ne, a quare sa
zakaj, zato, za. I kad je u tom velikom leksikografskom korpusu
trebalo zabiljeiti na primjer hrvatska imena za one morske ribe
to su se nalazile u latinskim djelima, Jambrei je morao posegnuti
za prirunicima najee nekajkavskima gdje su se takve rijei mo
gle nai. Tako su iri krugovi italaca kontinentalaca koji su itali
latinska djela, osobito Plinijeva, mogli doznati za hrvatska imena
morskih riba, kao (61)

glaua (s.u. capito)

igla morska riba z dugem kljunom (s.u. acus)
jegulja (s.u. anguilla)
kalamar, morska riba ernu keru imajua kakti tinta (s.u. loligo)
kit najueka riba uu morju (s.u. balaena)
lokarda (s.u. scomber)
morski pas (s.u. canis marinus)
sipa morska, riba koja ernu keru bljuju uodu kali i tak se ribi
em skriua (s.u. sepia)
146

ugor riba morska spodobna angvili (s.v. congrus)

zubatac (s.v. dentex) i dr.
Slino je bilo i s terminima iz mnogih drugih oblasti, poglavito iz
kolstva, kulture i znanosti. Zbog toga se moe rei da je Jambrei
ev rjenik jedno od najkompletnijih djela starije hrvatske leksiko
grafije.
Tako se zapravo svaki hrvatski knjievnojezini krug mogao po
hvaliti svojim leksikografskim i gramatikim djelima. Jugoisto
nom krugu pripadaju Faust Vrani, Bartol Kai, Jakov Mikalja i
Ardelio Della Bella. U prikazu rada ozaljskog kruga ve je iznese
no djelovanje gramatiara Jurja Kriania i Ivana Belostenca kao
sredinje leksikografske figure, dok u kajkavskoj knjievnoj sredini
takvo mjesto zauzimaju leksikografi Juraj Habdeli, Franjo Sunik
i Andrija Jambrei. Pored toga u mnogim su arhivima pohranjeni
veoma vani rukopisni rjenici, kao to je npr. Lexicon latino-illyri
cum Pavla Vitezovia i Dictionarium latino-illyricum et germani
cum Adama Pataia koji takoder pruaju svjedoanstvo o golemoj
riznici hrvatskoga rjenikog blaga. Tomu se razdoblju moe dodati
i prva objavljena kajkavska gramatika Ignacija Szentmilrtonya Ein
leitung zur kroatischen Sprachlehre fUr Teutschen (1783.) u kojoj
ima podosta nekajkavskih likova to potvrduje injenicu da je
stari kajkavski knjievni jezik bio veoma otvoren utjecajima drugih
hrvatskih knjievnosti (Sojat 1985., 220.).
Tomu treba dodati dugogodinju uporabu relativno sreene ne
dijakritike grafije s dvoslovima cs za fonem , cz za e, dy za d, ly
za /, ny za n, sh za . Tu je grafiju nastojao Pavao Vitezovi uiniti
jo boljom na dijakritiki nain, iako nije imao sree da je i u tisku
provede. Zato se moe rei da je na stablu kajkavske standardiza
cije bilo vie zrelih plodova negoli na tokavskome kad je u drugoj
polovici 18. stoljea dolo vrijeme da se polako ponu ubirati. Ia
ko kajkavska Hrvatska za razliku od Dubrovnika nije imala svoga
Gundulia, Palmotia i urevia, imala je pisce ija su se djela rado
itala. Bila je to nabona, pouna pa i prigodniarska literatura koja
se u veini sluajeva nije odlikovala savrenstvom stiha ili stilski
izbruenom reenicom. Meutim, u to je doba prosvijeenoga ap
solutizma vanija bila korist razumne i razumljive poruke negoli
njezina formalna usavrenost. Pa ipak, iz te je literature pune prije
voda i racionalistikih razmiljanja, niknuo Tito Brezovaki, pravi
komediograf tene kajkavske reenice, poznat i po svome otporu
prema Maarima. Osim toga kajkavska je knjievna sredina imala,
147

kao to smo vidjeli, svoje dobre gramatike i poznate :rjenike, tiska

na izdanja mnogih prevedenih i originalnih igrokaza, opise povije
snih dogaaja, prirunike za domainstvo i sl. Tako je kajkavski dio
hrvatske knjievnosti nastojao pruiti itaocu veoma korisno tivo
zabavnoga i pounoga sadraja gdjekad i nazdraviarski prigodnoga,
ali isto tako i politiki obojenih pjesmotvora poput Horvat Horvatu
horvatski govori (1801.) Ju:rja Maljevca. Iako je rafiniraniji knjiev
ni izraz bio rezerviran prvenstveno za latinski ili njemaki pisana
djela, ipak se nikada nije prestalo pisati horvatski. Za najvei dio
te knjike produkcije, objavljene u drugoj polovici 18. stoljea i na
poetku 19. stoljea, moe se rei da je, oslanjajui

se

na dotadanja

knjievna djela i :rjenike prirunike, pisana dobrim kajkavskim

standardnim jezikom.
Ve je spomenuto da je taj standard bio protkan akavskim i to
kavskim crtama to mu je davalo posebnu fizionomiju. Osim toga
kajkavska je sredina jo i od ranije bila otvorena prema knjievnim
krugovima tokavskoga izraza, ali je u 18. stoljeu poelo bivati i
obrnuto. Teko bi bilo nabrojiti sve uzajamne knjievnike veze.
Dubrovakoga utjecaja ima posvuda, Kaiev Razgovor ugodni, pi
san tokavskom ikavicom, bio je poznat od Dubrovnika do Slavoni
je i od Slavonije do Zagreba. Ne zaostaju ni kajkavski dodiri sa Sla
vonijom. Oni se ne ogledaju samo prepjevima iz lavonskoga

na

horvatski jezik djela slavonskih pisaca (npr. prepjev Ivana Kriz

mania Kanilieve Svete Roalije) nego i u tome to se slavonski
knjievnici poesto okreu Zagrebu (tiskajui u njemu svoje knjige)
tako da su se neki kajkavski pisci ak poeli protiviti utjecaju ne

kojeh lavonskoga jezika znancev. Meutim, proces

se

ugledanja

i zbliavanja vie nije mogao zaustaviti. Ponajprije, raspoznaju se

motivi knjievnoga djelovanja. Kad, naime, Toma Mikloui objav
ljuje svoj Stoletni kalendar (1810.), objavljuje ga zato to (pisano u
suvremenoj grafiji) ljubav domovine i elja na domorodni jezik

kuliko izvisiti jesu mene genula pa nastavlja: Na horvatski jezik

(...) pred vnogemi drugemi diiti se more da k diakomu hou rei
najpoglavitejemu na svetu jeziku je najspodobnei. To su gotovo
iste rijei to smo ih mogli nai u predgovoru Katanieva prijevoda

Biblije gdje se kae da jezik latinski naim toliko prijateljstvo ima

da se po rii iz jednog u drugo govorenje prikrenuti moe mnogo
lanje i ugodnije nego iz drugih jezika. Zbog tako visoke ocjene
hrvatskoga knjievnoga jezika Tomau je Miklouiu sasvim razu
mljivo da je anda vredno ovakov jezik pretimavati, obdelavati ter

kaj vie knjig vu takovem van na svetlo davati (zato objavljuje

148

nekoliko komedija Tita Brezovakoga). Spomenutom Miklouievu

miljenju vrlo je blisko Vitezovievo koji kae da se latio pisanja
Odiljenja sigetskoga najvee toga radi da slavni hrvatski jezik
na u tuliko pozabljenje ne dohodi. A erudit Katani pak prevo
di Bibliju zbog vjerskih razloga, ali i zbog toga da knjige svete u
svoj plemeniti i slavni jezik privedene budu kako bi se pripadnici
slavno-ilyrikoga pokolenja (...) jezikom svojim plodnijim, pleme
nitijim i uzoritijim mogli sluiti.
Ali osim ovih prostorno horizontalnih kajkavsko-slavonskih
veza postojale su i vertikalne. O nekima je ve bilo rijei. U taj
se sklop mogu uvrstiti i one to ih nalazimo upravo u Miklouievu
Stoletnom kalendaru. Navodei stalne svetke u pojedinomu mje
secu, Toma Mikloui navodi i imena mjeseci. To su:
Seanj, prezimec ili januarius
Veljaa, sveen ili februarius
Oujak, suec ili martius
Travanj, traven ili aprilis
Svibanj, ronjak ili majus
Lipanj, klasen ili junius
Serpanj, serpen ili julius
Kolovoz, velikomenjak ili augustus
Rujan, malomenjak ili september
Listopad, listopad ili october
Studeni, vsesvetak ili november
Prosinac, gruden ili december.
Razumije se da je zanimljivo konstatirati da se gotovo ista narod
na imena mjeseci nalaze u Jambreievu i Belostenevu Ijeniku
(pod latinskom natuknicom), ali su to ona to se navode u drugom
stupcu. Ona iz prvoga stupca nalaze se u Stullijevu Ijeniku, i to
upravo u istom obliku i poretku: sjean, veljaa, oujak, travan (i:
listonos), svibanj, lipanj, sarpanj (i: ilintak), kolovoz (i: gospodi
an), rujan, listopad, studenac, prosjenac. tovie, znaenje ba tih
imena nastojao je Stulli objasniti u predgovoru Ijenika. Iako nje
gove etimologije nisu uspjele (npr. svibanj prema svijati gnijezda,
lipanj prema lipos, ljepos), vano je da se moe uspostaviti sasvim
lijepa neposredna veza izmeu Joakima Stullija i Tomaa Mikloui
a. Ovdje je sasvim sporedno odakle je Stulli preuzimao spomenuta
imena mjeseci (iz dubrovakoga govornoga jezika ili starijih tiva,
npr. iz Kaieva Rituala rimskoga gdje se, ba u tim oblicima tako
er nalaze). Bitno je da izneseni podatci pomau da se shvati sva i149

rina djelovanja Tomaa Miklouia i kajkavskoga knjievnoga kruga

u poetnim desetljeima 19. stoljea, ali i utvrde sve jai uzajamni
knjievni i jezini utjecaji izmedu Slavonije, Zagreba i Dubrovnika.
Stvarala se tako jedna nova atmosfera u kojoj se stoljee nakon
Pavla Vitezovia opet pomiljalo na stvaranje zajednike grafije u
banskoj Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, odnosno Dubrovniku. U
tom su smjeru ila nastojanja Tome Koaka, nadstojnika zagreba
kih kola, a i Marka Mahanovia koji u svojim Observationes circa
croaticam orthographiam (Zagreb 1814.) eli rei u prvome redu
Kopitaru da Hrvati kajkavci imaju vlastit jezik ije glasove treba
pisati jednako kao i u ostalim predjelima kopnene Hrvatske, tj. sa
22 jednoslova koji uvijek imaju istu glasovnu vrijednost, odnosno sa
8 dvoslova (ch, cz, dy, gy, ly, ny, sh, sz). Sline e se ili iste zanosne
misli o velianju i prouavanju horvatskoga jezika nai uskoro
u spisima Ivana Derkosa (Genius patriae 1832.) i Josipa Kundeka
(Re jezika narodnoga, 1832.), kao to su se ve bile nale u Kratkoj
osnovi Ljudevita Gaja, s jednom bitnom razlikom - dvoslova koji
se rabe prema maarskoj grafiji u Gajevoj knjiici vie nee biti. Sve
je dakle bilo spremno da mlada generacija kolovanih ljudi iz ban
ske Hrvatske koja je sve vie oivljavala uspomenu na dubrovake
pisce, poglavito na Ivana Gundulia (ijega Osmana izdaju u ponaj
boljoj tiskarskoj tehnici), napravi korak k potpunomu politikomu i
jezinomu sjedinjenju Trojedne Kraljevine.

150

Devetnaesto stoljee

Jezina koncepcija iliraca

Golema uloga to ju je tridesetih i etrdesetih godina 19. stoljea
odigrao ilirski pokret kao organizirana pokretaka snaga preporod
noga gibanja u Hrvatskoj navodila je, a jo i danas gdjekad navo
di na misao da je preporod bio, pored ostaloga, prijelomna toka
i u povijesti hrvatskoga knjievnoga jezika, odnosno da tek otada
poinje razdoblje njegove standardnosti u Hrvata. Ilirski je pokret
stoga poesto bio ocjenjivan prvenstveno kao jezini ili knjievnoje
zini pokret, izrastao iz nastojanja da materinska rije dobije status
knjievnoga izraza na itavom podruju Velike Ilirije, pa tako i u
Hrvatskoj. Takvu je miljenju zacijelo pogodovala injenica da su
ilirci zaista posveivali veliku pozornost vlastitomu jeziku: u gotovo
svakom broju Danice (1835.-1849.), asopisa to su ga pokrenuli
ilirci, nalazi se barem kakva biljeka ili lanak u vezi s jezikom. Uo
stalom, prva hrvatska gramatika u doba ilirskoga pokreta, Osnova
slovnice slavjanske nareja ilirskoga Vjekoslava Babukia, poinje
se pojavljivati u Danici ilirskoj ve 1836. godine. Dodamo li k tomu
da je knjiica pod naslovom Kratka osnova horvatska-slavenskoga
pravopisana Ljudevita Gaja, objavljena 1830. godine, zapravo prvi
ozbiljniji nastup buduega vode pokreta, onda nije udo to su jezi
ni problemi nekako izbijali u prvi plan, a Gajeva knjiica ocjenjiva
na gotovo kao prvi preporodni akt.
Nema sumnje da su ilirci radikalno promijenili odnos prema do
maem idiomu ija je drutvena uloga u poetnim desetljeima 19.
stoljea, bar u kajkavskoj Hrvatskoj, bila neznatna. Zato nije udo
to Antun Mihanovi u svojoj knjiici Re domovini (1815.) izmeu
ostaloga pie (u suvremenoj grafiji) (62):
151

Ne dvojim ja da znanje stranskeh jezikov napredku narodnomu

ne pai; kajti drugi vnogo ve znali jesu, kotero spoznati ne mo
remo, ako pisma njihova razmeli ne budemo. Ali z alostjum spo
znajem da narod na, premda veliku europinskoga puka stran
ispuni, tako daleko glede na obinsku veka razsveenost zaostaje,
da nikakova znanostih znamenja vu jeziku svojem pokazati ne
more, nego, o tuga!, jarem stranskeh jezikov nosi. Zato i malo
ljudih broji kojeh ime zvan domovine medjah znano bilo bi. Ar
stranski jezik isto retki tak zmono naviju se da bi vu njem ne
kaj poglavitoga van dati mogli, domaega pako ne samo zapua
vaju, nego i govoriti se sramuju.
Slino je o tome bugario i Pavao Stoos u svojoj pjesmi Kip domo
vine vu pochetku leta 1831 prikazujui Hrvatsku kao enu iji se
sinovi srame svoga jezika (63):

Narod se drugi sebi raduje,

a z menum sinko moj se sramuje.
Vre i svoj jezik zabit Horvati
hote, ter drugi narod postati.
Nije daleko od toga miljenja ni mladi Ljudevit Gaj na poetnim
stranicama spomenute Kratke osnove (64):

Materinski jezik vu horvatski zemlji, ako ba za nitar i nemar ne

deri se, vu nikakovem vendar potenju ne stoji izvien. Muev,
koji se za njega nekuliko trudili i starali jesu, plaa bila je runa
nezahvalnost, nekda pae sramota, ter kaj vie je, odurjavanje i
pregon.
Kad se poe od ovakvih konstatacija, odnosno kad se usporedi
ono to su ilirci u vezi s opisanim drutvenim poloajem knjiev
noga jezika i njegove grafije neposredno naslijedili s onim to su
ostavili, pokazuje se veliina njihova pothvata. Uostalom, elja da se
promijeni odnos prema knjievnom jeziku horvatsko-slavenskom
ne izbija samo iz Gajeve Kratke osnove, nego i iz mnogih drugih po
teza. Ve spomenuti A. Mihanovi zagovara potrebu da hrvatski do
morodci naue pismeno govoriti, tj. da materinski jezik uzdignu
na vii stupanj, na stupanj znanstvene knjige. Istomu cilju tee i oni
koji nastoje da pored dominantnoga latinskoga jezika i horvatski
jezik prodre u visoko kolstvo, usprkos jakim maarskim protiv
ljenjima. Zasluga je to posebice napora Matije Smodeka, pravnika
i pouavatelja mudroljublja ili filozofJje, kojemu je odobreno da
153

od kolske godine 1832. moe kao neobvezatni predmet predavati

materinski jezik na ondanjoj Akademiji za one sluae koji to
ele. A eljelo ih je mnogo jer je Smodek predavao horvatski je
zik (tj. knjievno stiliziranu kajkavtinu) punili etrnaest godina
mnogim studentima iz svih hrvatskih krajeva (od Frana Kurelca i
Franje Mancea do Ivana Kukuljevia) (v. Mogu 1996.). Bilo je to u
vrijeme snanoga otpora nasilnoj maarizaciji, znaajno i zato to
se hrvatska rije ula godinu dana prije negoli je 1833. godine na
stava maarskoga jezika postala obvezatna za sve visoke i srednje
kole u Hrvatskoj. tovie, godine 1845. osnovana je cathedra lin
guae et litteraturae croatic<H!lavonicae, a sljedee godine postaje
Vjekoslav Babuki prvim profesorom na toj katedri. Zato se moe
tvrditi da toliko koliko su za prosperitet hrvatskoga knjievnoga
jezika uinili ilirci nije uinio ni jedan drugi pokret prije njega.
Pa ipak se za ilirski pokret ne bi moglo rei, bez obzira na paro
le kojima se sluio i na uspjehe koje je poluio, da je to primarno
knjievno-jezini pokret, pogotovu ne primarno jezini. Ilirski je
pokret, kao udarna snaga hrvatskoga narodnoga preporoda, bio pr
venstveno politiki pokret. Nakon citiranih Gajevih rijei o poloaju
materinskoga jezika vu horvatski zemlji slijedi poklik na borbu
(65):
Nut domorodci! Ne pustemo vu devetnajstom stoletju Horvate k
predmetu pravinoga poteptavanja poniziti se, zverho kojeh hra
brosti i jakosti osupnjeni puki udili se jesu. Dajte da sada vu vre
menu mira vitezi vu duhu budemo, da tak jezik, kojega najveki
muevi naroda naega z ljubavjum govorili, kojega z imetkom i
z predragum kervicom svojum junaki branili jesu ... jo nojpo
tlam v temni grob ne zakopa se!
Gajev je poziv jasan: budimo vitezovi duha kako bismo obranili
ono za to su ginuli nai predci. Ako se na jezik zakopa v temni
grob, bit emo zakopani i mi kao narod. Ilirci e uskoro pokazati da
treba raditi upravo obrnuto, tj. tako da, umjesto u grob, treba izai
na politiku scenu kako bi, premoujui sve prepreke pokrajinskih
rascjepkanosti, ojaale integracijske tenje u politikom, drutve
nom i gospodarskom ivotu. Da bi se sve to ostvarilo, ilirci trae
i dobivaju odobrenje za izdavanje politikih Novina Horvatzkih
( 1834.) kojima dodaju kulturni podlistak Daniczu.
Sve to upuuje na injenicu da je ilirski pokret bio prvenstveno
politiki pokret, a ne jezini. Dakako, rijeila su se u tom razdoblju i
mnoga vrlo vana jezina pitanja. Ali osim te konstatacije treba isto
154

tako rei da

se

nikako ne moe prihvatiti miljenje da ilirskim po

kretom tek zapoinje hrvatska jezina standardizacija. To

se

moglo

vidjeti iz dosadanjega izlaganja, a moi e se vidjeti i iz sljedeega.

Kad se podrobno razmotre prilozi iliraca o jezinoj problematici,
jasno se pokazuje da ih je veina posveena rjeavanju odreenih
grafijskih tekoa, pisanju palata1nih fonema prvenstveno (pored
vokalnoga r). U tom su pogledu postojala jo uvijek bar dva uzusa:
jedan kajkavski i drugi tokavski (ako zanemarimo pojedinane ra
zlike u slavonskoj, dalmatinskoj i dubrovakoj grafiji, odnosno bar u
slavonsko-dalmatinskoj i dubrovakoj). Osnovna je razlika izmedu
tih dviju grafija bila, grubo uzevi, u tome to je tokavska grafija
(ranije: akavska i tokavska) imala neke dijakritike znakove, a
kajkavska nije, unato nastojanjima Pavla Vitezovia. I sad je prva
novost da se dijakritikoj struji priklanja kajkavac Ljudevit Gaj
svojom Kratkom osnovom horvatskog, tj. kajkavskog pravopisa
nja.
U traenju odgovora zato je upravo slovna reforma dominirala

u doba ilirizma, dobro je podsjetiti na istinu da je grafija jedan od

naina iskazivanja jezika, da ima istu ulogu kao govor. Zato je su
stav slovnih znakova uvijek odreden jezikom. Grafija

se,

ak u istoj

vrsti pisma (npr. u latinici ili irilici), stvara za odredeni jezik. Stoga
se najprije mora odabrati jezik da bi se za nj, i samo za nj, izradio
sustav znakovlja. A prema Gajevoj Kratkoj osnovi materinski jezik
vu horvatski zemlji ne moe biti nego horvatski, odnosno prema
Proglasu u Danici 1836. godine, >>jedan knjievni ilirski. Budui
da se prema shvaanju graanske ideologije, kojoj pripadaju i ilirci,
jezik poistovjeuje s narodom, borba za jedinstvenu grafiju vlasti
toga jezika bila je samo izvanjski oblik borbe za narodno jedinstvo
svih Ilira, odnosno, kako oni rekoe, junih Slavjanah. Stoga
borba za reformu, pa i slovnu, bila je tada politiki in jer je traila
promjenu ponaanja za volju jedinstva. U tom se pogledu inilo Lju
devitu Gaju najpogodnijim da u reformi kajkavske grafije poe od
Vitezovievih rjeenja, jer su, usput da kaemo, i politiki pogledi
Vitezovievi o hrvatskim zemljama bili Gaju prihvatljivi.
Iznosei svoju viziju slovne reforme, Gaj se u Kratkoj osnovi od
luuje za dijakritika rjeenja i predlae za nepane konsonante jed
noslove ,

d, g, 1, n, s, , tj. stavlja tildu iznad slova e, d, g, l, n, s, z.

Tu, dakako, nema znaka za fonem , ali ga nije trebalo ni biti jer
Gaj u Kratkoj osnovi prilagouje grafiju kajkavskomu sustavu (a
ne tokavskomu). Odakle mladomu Gaju poticaji za takvo rjeenje?
155

Najee se govori o ugledanju na eku grafiju. Zanimljivo je da i

sam Gaj u Kratkoj osnovi kae (66):
Gore zl!0menute skupslove: , d, etc. potrebuju vre dugo vremena
Lehi, Cehi i njimi Moravci i Slovaci, koteri vsi skupa osebujno
velikoimenitem slovstvom odieni jesu.
Meutim, pri takvim se tvrdnjama potpuno zaboravlja vana i
njenica da, npr., Poljaci, koje Gaj spominje, uope nemaju znakova
koji se nalaze u Kratkoj osnovi (npr. , S, z). Zato ovu Gajevu izjavu
treba drugaije tumaiti: njome Gaj eli rei da Poljaci, esi, Mo
ravci i Slovaci imaju grafiju s dijakritikim znakovima te da e se
Hrvati, a s njima i "blinji brati nai (... ) tajerci, Kranjci i Koru
ci , ako usvoje dijakritiki nain biljeenja kao sustav, pribliiti tim
Slavenima, a ne da naa sjevernija slavenska braa imaju ba sve
takve znakove u svojoj grafiji.
Poticaj je za grafiki izgled slova dobio Gaj iz domaega izvora.
Na tu nas misao navodi upravo upotreba tilde, a ne kvaice, kako
se obino pogIjeno tvrdi. Jer, ba tildu kao oznaku kod nekih pala
tala, a ne kvaicu prvi je predlagao Pavao Vitezovi u nesauvanoj
raspravi De orthographia illyricana. Za tu raspravu znamo iz pred
govora njegove knjige Plorantis Croatiae saecula duo ( 1703.). Ondje
Vitezovi u poglavlju pod naslovom Lectori benevolo salutem pie o
grafiji, pored ostaloga, ovo (u prijevodu Veljka Gortana) (67):
Tako sam oblikovao i slova prema mogunosti... Uzimao sam i
umjesto lj, ly ili, kako Talijani piu, gl. Nadalje, :ii umjesto nj, ny
ili umjesto gnprema talijanskom obiaju.
Da je Gaj pri ureenju horvatske grafije mislio upravo na Vi
tezovia kao na svoga preteu, eksplicitno kae u lanku Pravopisz
objavljenom u Daniczi 1835. godine (u suvremenoj grafJji, 68):
Med starinskimi pismi... nahadjaju se med ostalemi takova, ko
ja nam obilno dokazuju, da su vre zmed naih predjev nekoji,
najmre pako glasoviti i najvuenei domai pisec baron Pavel Vi
tezovi, podupan i kraljevski tolnanik, jako dober i prikladen
pravopis imali, kojega vendar obinskim uiniti ondanje temne
okolnosti nisu dopustjale. Nama anda nikaj drugo nije treba, ne
goda taj starinski pravopis pretresemo, odobrimo i ponovimo.
I Gaj je, smatrajui da u Hrvatskoj vie nisu tako temne okolno
sti , uinio u Kratkoj osnovi upravo ono to je predlagao: starinski
156

je pravopis pretresao, odobrio i ponovio, tj. poboljao je Vitezovi

ev prijedlog na taj nain to je tildu uzeo kao znak za palatalnost,
odbacujui druge nadslovne i podslovne znakove.
Pri ocjeni izloene Gajeve grafijske reforme obino se zaboravlja
injenica da je ona bila plod briljive prethodne jezine analize. Na
ime, poticaji su mogli dolaziti (i dolazili su) sa strane, ideje za Ijee
nje takoer, ali je najprije trebalo upoznati jezinu grau, sadraj. I
Gaj je uinio taj napor. On se u Kratkoj osnovi predstavio kao dobar
poznavalac svojega jezika, poznavalac koji je, uoivi probleme, pro
nalazio ponajbolja Ijeenja. A problemi mu tada nisu bili samo usko
horvatski nego, kao to se vidjelo, hrvatsko-slovenski, izraeni
dokazima povijesnim (paralelizam po triju poviJ"esnih pokrajina:
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije pored Kranjske, Stajerske i Koru
ke) i kulturnim (da se obje cjeline, pripadajui njima zajednikome,
zapadnome kulturnom krugu, podjednako mue s prilagodbom pi
smenoga sredstva toga kruga inojezinim potankostima, ponajprije
slavenskim) (Vonina 1993., 13.). Polazei od toga, Gaj npr. odba
cuje digram dy za fonem d ne zato to bi on bio gori od digrama di
i dj nego zato to, prvo, sekvencija di egzistira kao di (vidi, hodi), a
dj kao dj (grozdje) i, drugo, to u kajkavskom sustavu uope nema
glasa, pored i i j, koji bi se trebao biljeiti sa y. Ako dakle u sustavu
uope ne postoji glas y, onda on ne moe biti ni u vezama dy, gy, ly,
ny, pa ga treba takaj iz zeztavkov ... izhititi. Zato je najbolje slovima
d, g, l, n (a u skladu s tim i drugima) dodati tildu. Na osnovi ovakvih
postupaka uz prihvaanje dotadanjih strujanja u reformi latinice,
nasljedujui osobito Vitezovia, izradio je Gaj vrst grafemski su
stav kakav u hrvatskoj latinici nikada ranije nije postojao.
To nikako ne znai da nakon Pavla Vitezovia, a prije Ljudevita
Gaja, nije bilo pokuaja cjelovitijega grafemskoga Ijeenja latinicom
pisanih hrvatskih palatalnih konsonanata. Mnogo je sustavnosti
pokazao npr. Rijeanin Josip Zavrki uklanjanjem nekih dvoslova
(npr. cz i sz) te kombinacijom podslovnih i nadslovnih znakova, ali
je njegov prijedlog ostao u rukopisu i zbog toga nije imao veega
odjeka. Zato se Vitezovievo Ijeenje uzima kao maksimum to ga
monografemski princip moe pruiti. Istodobno, Vitezovi je imao
jo jednu udnu prednost: njegovom se reformiranom grafijom jo
nisu tiskale knjige. Bila je dakle poznata samo onima koji su imali
uvid u Vitezovieve spise i u rukopis njegova latinsko-hrvatskog
Ijenika. Stoga se staza Gajeve reforme inila istom, posve novom,
bez vidljiva oslanjanja na dotadanja grafemska Ijeenja u Slavoniji,
uoj Hrvatskoj, Dalmaciji i Dubrovniku.
157

Zaudo, odjeka na taj prvi prijedlog Gajeve grafijske reforme iz

1830. godine nije bilo. Tako se dogodilo da je prvotnom Gajevom
grafijom, to je bila ponuena nam Horvatom, napisana samo nje
gova Kratka osnova i nita vie. Ono to se u poetku inilo Gaju
kao prednost, tj. kao poetak neega sasvim novoga, pokazalo se
kao slabost, kad je njegov prijedlog trebao zamijeniti dotadanji na
in pisanja (osobito: tiskanja!) knjiga na prostoru Ve1ike 11irije.
Lomiti odjednom stoljetne navike nije se moglo. Zbog toga je trebalo
ponuditi prihvatljivije rjeenje. Gaj to ini u spomenutom lanku
Pravopisz 1835. godine. Ali tada je njegova vizija jednog vieple
menskoga naroda i jednoga vienarjenoga jezika ve bila proirena
na itav slavenski jug. Pripremljen je novi program u kojem pridjev
horvatski vie nije mogao opstati jer je bio rezerviran za Hrvate
kajkavce. Zato je skupina oko Gaja, oslanjajui se na tradiciju, za
mijenila, gotovo preko noi, ime horvatsko ilirskim, kako se obino i
inilo kad je jednim imenom trebalo obuhvatiti sve hrvatske zemlje
ili, gdjekad, sve Slavene na jugu. Tada Gaj u lanku pisanom starim
nedijakritikim slovima predlae naoko umjerenije rjeenje: prihva
a poljsko , kod grafema , , mijenja tildu u kvaicu, a umjesto
ranijih jednoslova d, g, l, ii odluuje se za dj, gf, lj, nj (sa zarezom na
j umjesto toke). Time se u biti nije nita promijenilo: j sa zarezom,
budui da se razlikuje od j (s tokom), ima istu funkciju kao ranije
tilda, promjena pak tilde u kvaicu kod , , bila je grafijski neznat
na (iako je slabila i bacala u zaborav vezu Gajevu s V itezoviem, da
bi se kasnije navodilo kako su Hervati slova , , e, , stvorili na
eki nain ). Medutim, mnogo vanija od svega toga jest injenica
da je djelomino odstupanje od prvotnoga prijedloga bio samo Ga
jev taktiki potez sraunat na uspjeh. Tom je novom verzijom gra
fije objavljena u 10. broju Danice (1835.) Mihanovieva Horvatska
domovina, pjesma koja e kasnije postati hrvatskom himnom.
Modificiranu grafiju predlae Gaj za jedan knjievni jezik ilir
ski. U nj ulazi ne samo knjievni izraz nas Horvatov, tj. kajka
vaca, nego i knjievno stilizirani izraz drugih ilirskih narjeja.
Ne uvodi se dakle nita novo, nego se ujedinjuje ono to u jeziku
vatikanski shvaenih Ilira odavna postoji kao knjievni jezik. Pri
rodan je i daljnji korak: tom je knjievnom jeziku jeden pravopisz
najpotrebniji Tu je Gaj stao jer vie nije imao vremena za jeziko
slovne rasprave. Tako su, bez obzira na zvune parole koje su potra
jale, pravi problemi lingvistikog opisa narjeja ilirskoga, kojemu
je bila namijenjena jedinstvena grafija, doli u svoj normalan, prije
ko potreban, drugi plan.

158

Tada su pojaali svoje djelovanje pravi jezikoslovci preporodnoga

doba - tokavac Vjekoslav Babuki i akavac Antun Maurani.
Ne e ni njima uzmanjkati preporodnoga zanosa kad budu pisali
gramatike. I oni e zapoinjati istinitom tvrdnjom da, kako navodi
Babuki, svaki narod ponosi se svojim jezikom i deri materinski
jezik za najmilii, najsladji i najjaji te blago svakomu narodu,
koi se ponosi svojim materinskim jezikom; jer taj e iveti na veke i
njegovoj slavi ne e biti konca. Meutim, isto se tako preko njihova
djelovanja, upravo njihovih gramatika, dobiva zacijelo najbolji uvid
u jezinu koncepciju iliraca.
Ilirci su smatrali, preuzimajui nauku Jana Kollru-a, da u slaven
skom svijetu postoje etiri knjievna jezika. U skladu s tim Vjeko
slav Babuki u Ilirskoj slovnici navodi da jezik slavjanski deli se u
etiri velike grane, naime:
AJ nareje rusko
BJ nareje poljsko
DJ nareje esko-slovensko,
GJ nareje ilirsko.
Ilirski pak jezik tvore sva ilirska narjeja, bolje rei narjeja ju
nih Slavjanah. Vizija je sasvim jasna - jedan knjievni jezik od
Jadranskoga do Crnog mora za koji, kako pie ve u prvom broju
Danice (suvremenom grafijom), z vremenom jedna za vse od Peta
do morja ivue Slavjane slovnica iliti gramatika i jeden renik slo
iti bi se mogel. Koliko god ta vizija bila lijepa i politiki razlona,
ilirci ipak ne provode slovnu reformu prema svemu to mi Iliri
imademo Ger bi tada morali, na primjer, voditi rauna i o reformi
srpske i bugarske irilice). Oni ureduju latiniku grafiju prema sa
svim odredenim knjievnim (pismenim) stilizacijama svojih narje
ja jer se jedino tako, kad je jezik podlogom, mogu uspjeno Ijeavati
grafemski problemi. Unato dakle tvrdnji da je ilirski knjievni jezik
skup narjeja Velike Ilirije, ostaje injenica da po prirodi stvari nije
sve moglo ui u knjievni (standardni) jezik jer je jezini standard
uvijek izbor. Ono to ilirci u nastupu svoga djelovanja otkrivaju jest
popis izbornih mogunosti. A budui da svojim prvim zadatkom
smatraju Ijeavanje grafemskih problema, znai da je pismeni je
zik ve bio odabran, ako ne u svakom detalju, a ono bar osnovnim
koordinatama, i da je tomu jeziku trebalo prilagoditi grafemski su
stav. Jednako je tako postupao Antun Kanili jedno stoljee ranije.
I on se zalagao za jedinstven jezik iliriki, samo to je taj jezik
za njega bio knjievno stilizirana ikavska tokavtina. Ljudevitu su
159

Gaju pak. pri odabiru jezika osnovne koordinate bile - zajedni

ki jezik Trojednice, odnosno onaj, kako je to kasnije pisao Veber
Tkalevi, ilirski jezik, kako se danas u naih krunovinah govori.
Da bi

se

to postiglo, trebalo je ve od poetka uklanjati postojee

dihotomije. Grafijska

se

dihotomija nastojala odmah uklanjati tako

da se chtavczem Horvatom pokae zpodobnozt nekojeh ilirichkeh

zkupglasznikov z horvatzkemi szledechem redom:

horvatzki

cz
ch
dy
gy
ly
ny
s
sz
ty
ty
y

ilirichki

c
cs
dj

gj
lj
nj
x

s
tj
ch
l

U skladu s tim jezina se dihotomija trebala svladavati h,orvat

skim pribliavanjem drugim stilizacijama knjievnoga jezika . Zato
je razumljivo to Ljudevit Gaj u Proglasu (Danica ilirska, 1836.)
kae (69):

Evo rekoh jedan knjievni jezik, koj se ve sada u mnozih zname

nitih velike knjievne Ilirije varoi a navlastito ovdje u Zagrebu u
akademiji i u arhigimnaziju predaje; kojim smo se mi veoj stra
ni bratje ilirske pribliili i k starinskoj istoj narodnosti povratili;
kojim smo si ivi i neiscrpivi, te za nas samo po odtudjenosti na
oj dosada zatvoreni izvor prekrasnih narodnih pjesamah nanovo
odtvorili; kojim smo si neprocijenjeno knjievno blago od etrde
set i vie izverstnih (klasinih) spisateljah Parnasa Ilirskoga iz
stare ilirske Atene - Dubrovnika (Raguze), i druge mnogovane
knjievne proizvode kanoti nae starinsko djedinstvo prirodjenim
pravom nasopet privlastili.
Ilirci su dakle, elei imati jedan knjievni jezik na itavom po
druju od Zagreba do Dubrovnika i po cijeloj Iliriji, morali izvriti
izbor. Od dva hrvatska knjievna jezika, koja su zbog svoje viedi
jalektnosti dobivala zajedniko ime lingua illyrica, ilirci se pri160

klanjaju veinskom. Taj jezik, kako je mislio Janko Drakovi ve

u svojoj Disertaciji (1832.), najhodniji jest u SlavHrvatih, kao
narodu naih kraljevinah.

Bila je to odluka koja je jedina mogla raunati na uspjeh u naih

krunovinah odnosno naih kraljevinah. Na taj nain novoto
kavski pismeni jezik postaje sve vie opehrvatski. Ivan Gunduli
sa svojom odom slobodi i epom otpora protiv dumaninu podie se
na pijedestal najcjenjenijega i najobjavljivanijega pjesnika iliraca
te tako postaje velika tema u kulturnom ivotu Hrvatske. U tome
sklopu treba razumjeti elju tada gorljiva ilirca Ivana Maurania
(1851. odbornik Matice ilirske, a 1858. predsjednik) da dopuni 14. i
15. pjevanje Gundulieva Osmana (o spomenutim dopunama opir
nije v. Vonina 1985.). Razumije se da je takva odluka izazvala odu
evljenje kod veine Matiinih lanova, ali, kod nekih, i negativne
reakcije.
Priklonivi se kontinuitetu standardne novotokavtine, za to
se pored Drakovia mnogo zalagao V jekoslav Babuki, ilirci su na
slijedili jo uvijek nerijeen problem ikavskijekavskoga dvojstva.
Iskljuiti potpuno jedan od dva spomenuta knjievna izraza bilo bi
teko ve i zbog toga to je to u direktnoj suprotnosti s idejom ilir
skoga okupljanja. Da bude jo tee, naslijeenoj se ikavsk(i)jekav
skoj dvostrukosti prikljuio i horvatskzagorski refleks jata. U
toj se situaciji jedinstveno rjeenje za razliite reflekse jata moglo
nai, uz pomo etimologije, samo u grafiji. Nije takvo miljenje bilo
ba sasvim novo. Ve je Ivan Belostenec u Gazofilaciju rabio znak e
(tj. toka na e) kako bi omoguio raznodijalekatske izgovore staroga
jata. U tom su pravcu tekla i razmiljanja Ignjata Brlia koji je u
djelu Grammatik der illyrischen Sprache (1833.) predlagao da sejat
pie znakom y. Ne slaui se s takvim prijedlogom kao ni s mnogim
drugim Brlievim rjeenjima, jer je Brli svojim nedosljednostima
vie zamaglio nego raistio neka temeljna pitanja (. .. ) u normiranju
knjievnoga jezika u osvit ilirizma (Vonina 1988., 315.), V jekoslav
se Babuki vraa Gaju i prihvaa njegovu tvrdnju iz lanka Pravo
pisz da naszi mudreszi ztarci piszache e, koji shaznamenuvani e
vszaki poleg lasztovite navade szvoje zgovarjati mose. Zato on u
svojoj Osnovi slovnice slavjanske nareja ilirskoga (objavljenoj u
Danici ilirskoj ve poetkom 1836. i izdanoj iste godine kao posebna
knjiga) naglaava da znak e koji se u opem i prostom razgovoru
moe izgovarati kao je, ie, e, i (npr. vjera, viera, vera, vira), dobro je
barem u itanju priuavati se ilirsko e razlono kao je izgovarati.
162

Isto e miljenje zastupati i kasnije u svojoj Ilirskoj slovnici gdje

pie (70):
e ima se izgovarati kao je, kada je slovka po naravi kratka: vera
(vjera vjerra), mera (mjera mjerra), belilo (bjelilo bjellilo}. ..
Ako li pisme e po naravnome glasu zastupljuje otar iliti dugaak
naglasak, to se onda po izobraenome knjievnom obiaju izgo
vara kao je ili kao ie ili ije: beda (bjeda ili bieda); beg (bjeg ili
bieg);pevac (pjevac ili pievac);dete (djete ili diete);seno (sjeno ili
sieno).
=

Koliko god ovo rjeenje s tzv. rogatim e bilo uzeto per conventio
nem zbog prijeke potrebe (oslanjajui se djelomice i na dotadanju
praksu), ono ipak pokazuje orijentaciju iliraca i u ovom izboru: je
kavski tip tokavtine treba prihvaati kao knjievni. Zbog obrazlo
enja takva izbora posezao je Babuki u slovnici za mnogim dijalek
tolokim i povijesnim podatcima, to je u nekim poglavljima inilo
njegovu knjigu manje preglednom, ali snaga argumenata nije time
bila oslabljena . Na Babukievoj se osnovi moglo graditi dalje.
Gajev i Babukiev znak e, kao i ostalu ilirsku jezikoslovnu praksu,
preuzima zatim Antun Maurani, brat pjesnika Ivana Maurania,
u knjizi Temelji ilirskoga i latinskoga jezika (1839.) i, kasnije, kad je
ilirsko ime bilo zabranjeno, u Slovnici hervatskoj (1859.).
U Temeljima pie Maurani slino kao Babuki (71):
Ovaj zabiljeeni e moe svaki na svoj nain izgovarati, samo da se
u pismo jednoslinost uvede;premda bi dobro bilo uvek, a osobito
u itanju i u kolah ve iz toga kano ie ili je izgovarati ga, da se
tim laglje zapamtiti moe, gde se pisati ima.

Dvije su stvari ovdje jasne. Prvo, Antun Maurani nenametljivo

pravi razliku izmeu govornoga i knjievnoga jezika, s preporukom
da se u knjievnom jeziku (u kolah) znak e izgovara kao ie ilije.
Drugo, budui da je knjievni jezik uvijek izbor, ilirci - prihvaajui
bogatu dubrovaku knjievnost kanoti nae starinsko djedinstvo
koje su priroenim pravom nasopet privlastili - prihvaaju i je
zik te knjievnosti, ugraujui ga u osnovicu pisanomu tipu jezika.
Od te koncepcije ne e Antun Maurani nikada odstupiti. tovie,
nastojat e je teoretski obrazloiti i, preko svojih udbenika, preni
jeti na najpogodnije mjesto - u kolu. Maurani je u spomenutu
nastojanju, osobito kad je sa zadivljujuom otroumnou rjeavao
sloene akcenatske probleme, polazio uvijek od svoga akavskoga
164

U starih hervatskih slovniarah,

(. .. ) poneto Kaia 1604., a najvema Dellabelle 1728., odnosno
u Rjeosloju Joakima Stullija i Rioslovniku Jose Voltiggija. To je

narjeja i od onoga to je nalazio

bila jaka, vrsta, uspravna i viestoljetna crta knjievnoga jezika

kojoj se pridruuju i filolozi preporodnoga doba. Oni e vie i bolje
od prethodnika obrazlagati jezini ustroj, njegove viedijalekatske
ostvaraje, kako bi se u svemu tome moglo valjano razluiti vano od
sporednoga, tj. ono to pripada knjievnome jeziku, a to ne (Brozo
vi 1973., Mogu 1978.). Sasvim je razumljivo, s druge strane, da su
ilirci istodobno kao veliki pobornici sloge slavjanSke rado prihva
ali sve to je bilo iole blizu spomenutoj uspravnici ili je moglo bolje
osvijetliti ustroj.

U naporima iliraca da, i pored govornih razlika, nastave izgrad

njom (i)jekavskog novotokavskoga standardnog jezika znatnu im
je pomo zacijelo pruao i jezik ijekavskih Srba u Hrvatskoj, odno
sno djelovanje Vuka Stefanovia Karadia, na iji se rjenik dosta
pozivaju. Ali unato osvrtanju na dodirne toke izmeu dvaju tipova
ilirskoga jezika pogledi su se iliraca na odreene jezine probleme
ipak podosta razlikovali od rjeenja to ih je nudio Vuk Karadi.
Prvo, razliita su bila njihova polazita. Dok ilirci ele mnogo orga
niziranije nastaviti ondje dokle se u razvoju hrvatskoga jezika dolo,
pozivajui se neprestance na hrvatsku knjievnojezinu tradiciju,
dakle tradiciju pisanoga tronarjenoga jezika, Karadi se, naprotiv,
nije ni mogao pozivati na tradiciju jer je, u elji da afirmira odabrani
govoreni jezik kao knjievni, upravo prekidao s dugom srpskom tra
dicijom ruskoslavenskoga i slavenosrpskog jezika. Dok je ilircima
trodijalektalno izvorite knjievnoga jezika sasvim normalna poja
va, Karadi se opredjeljuje za jednodijalekatnu ekskluzivnost. Zato
ilirci npr. prihvaaju biljeenje tzv. rogatoga e uz preporuku da se taj
znak u kolah ita kaoje, a drugi ga mogu svaki po volji na svoj
nain izgovarati . Slino je bilo i s biljeenjem vokalnoga r kao er.
Bez obzira na razliit opis vokala e ispred r (Babuki: nemi glas,
Veber: mukli glasnik ) ilirci tvrde da se taj vokal izgovara, iako
ne svuda jednako: u kopnenom dijelu Hrvatske kao e, dok kod nas
Hervatah na nekih otocih dalmatinskih kao otvoreno a . Biljee
nje naglasaka takoer je razliito. Ilirci, naime, upotrebljavaju znak
za dugosilazni naglasak (te piu npr. dan, meso), odnosno znak
(za dugouzlazni (npr. glava, ruka, peta), kako je bilo najee u hr
vatskoj gramatiarskoj tradiciji puna tri stoljea (od Bartola Kaia
do preporoda). Pored toga, ilirci rabe u deklinaciji imenica razliite

oblike u mnoini, npr.

166

Gmn. jelenah ijelenov, Dmn. jelenom, Lmn.

jelenih, Imn. jeleni i dr. Itd. Zbog svega je toga za Antuna Maura
nia i ostale gramatiare bilo vano kako je to u Hervatah toka
vacah, a onda i u susjeda.
*

Za razliku od mnogih sjevernih Hrvata koji su smatrali prirod

nim da se priklone tokavtini kao pismenom jeziku kojim je do pre
poroda bio napisan najvei broj najitanijih knjiga i koji su, poput
Ljudevita Vukotinovia, drali da je ijekavska tokavtina jezik li
jep, bogat, izobraen, bilo je i otpora. Prvi je dolazio od nekolicine
kajkavaca na elu s Ignacom Kristijanoviem, drugi je u Zadru pred
vodio Ante Kuzmani.
Prva je grupa bila protiv toga da se kajkavci odreknu svoga pisme
nog jezika i prihvate tokavski, dok se zadarski krug suprotstavljao
ijekavskoj orijentaciji iliraca i Gajevoj reformi grafije. Obje su grupe
bile ee i ilavije nego to se obino misli. Kristijanoviev se otpor
nije rodio ad hoc. Njegova obrana i uvanje kajkavtine bili su na
dahnuti uvjerenjem da je kajkavski izraz dorastao svakoj knjievnoj
vrsti. Zato prevodi s francuskoga, pohorvauje Ezopuove basne,
pie ivotopise svetaca, objavljuje pjesme za horvatski puk. Sve
je to bilo povezano s Kristijanovievom eljom da nastavi djelovati
u tradiciji svoga poznatog ujaka Tome Miklouia. Tako je Kristi
janovieva Danica zagrebeka, kalendar to ga je izdavao od 1834.
do 1850. godine, dakle u najborbenijim godinama ilirskog pokreta,
bila u neku ruku nastavak Stoletnoga kalendara Tome Miklouia,
a kajkavska gramatika Grammatik der kroatischen Mundart Ignaca
Kristijanovia produetak poslova kakvima se za latinski jezik ba
vio i Mikloui. Uostalom, teko bi Kristijanovi izdrao u otporu da
je bio sam. Medutim, tijek je dogaaja svakim danom okretao lea
njemu i njegovim istomiljenicima. Jer, ilirci su ipak uspjeli uvjeriti
kajkavsku sredinu da, uvajui stare mnoinske oblike, ne preki
daju potpuno s tradicijom kajkavskoga pismenog jezika, a ono to
je novo, tj. pravopisanje, novo je za sve Hrvate. Tom bi se novom
grafijom trebali svi pisci Trojedne kraljevine pribliiti ostalim Sla
venima, to se u doba romantizma inilo neizbjenom budunou.
Tako je Kristijanovi ostao na kraju osamljen, bez uspjeha i utjeca
ja, te je polako i sam prihvatio Gajevu reformu grafije.
Drugi je otpor bio mnogo jai i neugodniji od prvoga jer je dolazio
od onih koji su se i sami smatrali nastavljaima tokavskoga pisme
noga jezika, ali ne s onakvom koncepcijom kakvu su zamislili ilirci
167

u Zagrebu. To je dalmatinski krug koji se okupio u Zadru oko aso

pisa Zora dalmatinska to ga je pokrenuo i vodio Ante Kuzmani.
Zadarske opozicije prema Gaju nije bilo u prvom valu preporodnog
oduevljenja kad su se borbom za materinski jezik svi eljeli odupri
jeti dominaciji stranoga jezika (njemakoga, maarskoga odnosno
talijanskoga). Spor je nastao kad je trebalo odluiti koji bi doma
i idiom trebao preuzeti ulogu svehrvatskoga standardnoga jezika.
Kuzmani je smatrao da u odreivanju jezine politike ima i previe
Gajeve samovolje, odnosno da Dalmacija nije tretirana kao ravno
pravan partner pri Ijeavanju tako vanih problema. Sporna su bila
dva osnovna problema: a) Gajeva grafijska Ijeenja i b) ilirska ori
jentacija prema (i)jekavici. U vezi s tim problemima Kuzmani se
elio nagoditi s Gajem. Kuzmani je polazio s gledita da je nerealno
ujediniti sve june Slavene u jednom knjievnom jeziku. Ako se pak
hoe to uiniti za sve Hrvate, onda ih je lake ujediniti na osno
vi tokavske ikavice. Jer, tokavska je ikavica knjievna tradicija
najveega dijela Hrvata te je, s tim u vezi, dalmatinsko-slavonska
grafija najrasprostranjenija hrvatska grafija. Naravno da se za vo
lju sloge moe neto i rtvovati. Budui da se Dalmacija nikako ne
moe odrei svoga tipa knjievnoga jezika, kompromis je mogu sa
mo u pogledu grafije. Stoga Kuzmani predlae da Zagreb prihvati
ikavicu, pa e Dalmacija prihvatiti Gajevu reformu grafije. Na toj
podlozi nije moglo doi do sporazuma. Gaj i ilirci ve su bili izborili
prve vane politike pobjede, u reformi su se grafije drali dija
kritike struje koja ih je povezivala sa ekom i donekle poljskom
grafijom, a knjievnu su batinu Dubrovnika smatrali prebogatom
da ne bi prigrlili nju i njezin jezik. U prilog je Gaju ila i injenica da
su Dubrovani, mnogi Slavonci i dobar dio Dalmatinaca prihvaali
njegov program. Zato Gaj nije vidio razloga da odustane od svojih
ideja i Ijeenja. Osim toga, Gaj se - preinaivi grafeme tipa d, g, l,
n u dvoslove dj, gf, lj, nf - ve pribliio dopreporodnim digramima
dj, gj, lj, nj koji su se rabili u dalmatinsko-slavonskoj grafiji i koji
su na kraju ipak prevladali. to se pak tie grafema , , , Gaj za
cijelo nije smatrao korisnim da npr. vraa u cs (kako je bilo u Sla
voniji), odnosno da zamjenjuje sa x (kako je prije preporoda bilo u
Dalmaciji i u Slavoniji). Ostavi pri kvaici, ostao je dosljedan i kod
slova e koje je gotovo jedino bilo pravi kamen smutnje izazivajui
estoke protimbe. Zadarski se krug bojao da se preko Gajeva slovo
redja ne uvede u Dalmaciju i drugaije narije jer je dubrovako
ie umjesto e poelo polako prodirati. A pored svega toga Kuzmaniu
je smetao odvie knjiki karakter dubrovako-zagrebakog Ijenika
168

i frazeologije, to je u dobroj mjeri odudaralo od projekta njegovanja

narodnoga jezika za to se zalagala Zora dalmatinska. Koliko god
Kuzmani i njegovi pristae imali razloga da svoje poglede suprot
stave Gajevima, branei uporno kontinuitet ikavske varijante mla
doga novotokavskog standarda i njegove ustaljene grafije, ipak im
se glas nije predaleko uo. Za razliku od Gaja koji je okupio oko sebe
gotovo itav graanski sloj i nie plemstvo banske Hrvatske, pokre
nuo drutveni, knjievni, kazalini i glazbeni ivot, razvio asopi
snu i drugu djelatnost, o emu se govorilo na sve strane, Kuzmani
je muku muio s izdavanjem i ureivanjem publikacija koje bi nje
govu krugu osiguravale vei drutveni utjecaj. Kad je konano 1844.
godine izaao u Zadru 1. broj Zore dalmatinske, u Splitu se pojavi
la prva knjiga tiskana novom Gajevom grafijom. Osim toga, mnogi
su istaknuti ilirci suraivali u Zori dalmatinskoj (Janko Drakovi,
Stanko Vraz, Ljudevit Vukotinovi i dr.). Pet godina nakon poetka
i Kuzmaniev je asopis poeo objavljivati lanke pisane grafijom
zagrebakoga kruga.
Bila je to potvrda jo jednog uspjeha preporodnoga gibanja meu
Hrvatima, gibanja koje je ve rodilo prave pjesnike poput Stanka
Vraza i Ivana Maurania, prave dramatike poput Dimitrija Deme
tra, prave slikare poput Vjekoslava Karasa i prave skladatelje poput
Vatroslava Lisinskoga. to se pak reforme grafije iliraca tie, nju
su, na veliku radost Gajevu, prihvatili i Slovenci (u mnogim lice
jima i bogoslovnim uilitima u Ljubljani, Celovcu i Gorici) koji i
danas svoju latinicu zovu gajicom. Osim svega spomenutoga valja
zabiljeiti jo jedan dogaaj. Dana 2. svibnja 1843., upravo u godini
kad je zabranjeno ilirsko iIIle, gorljivi ilirac Ivan Kukuljevi Sakcin
ski odrao je u Saboru prvi politiki govor na hrvatskomu jeziku,
predlaui da se upravo taj jezik rabi ujavnom ivotu i u poslovih
javnih. Valja se vladati poput ostalih narodah europejskih koji su
ivimi jezici zamjenili mrtve i postavili svoj jezik na prvo mjesto .
Za vlastit se jezik treba boriti do zadnje kaplje karvi jer samo

tako moemo u Hrvatskoj i Slavonskoj ostati Hrvati i Slavonci, a u

svietu slobodni nezavisni narod. Do oivotvorenja tih Kukuljevi
evih elja dolo je uskoro. Naime, 18. listopada 1847. kraljevinski
je odbor predloio na osnovi elja koje su izloile slavne upanije

varadinska i krievaka, kao i mnoge druge oblasti kraljevine, da

se u pridruenim kraljevinama proglasi slubenim narodni jezik .
Predlagateljski odbor i sam uvia i uzima u obzir da se naobrazba
bilo kojega naroda moe najboljim uinkom promicati samo uz po
mo materinskoga jezika te eli da se taj jezik uzdigne na razinu
169

slubenoga jezika u svim granama uprave unutar Kraljevina Dal

macije, Hrvatske i Slavonije (opirnije v. Mogu 1997.). Hrvatski je
sabor prihvatio takav prijedlog i kao svoj zakljuak. izglasao ga 23.
listopada 1847. Tako je latinski jezik, ispunivi asno svoju ulogu,
ustupio mjesto hrvatskomu jeziku kao slubenomu, diplomatiko
mu jeziku Sabora. Taj je zakljuak. potvrdio i Sabor 1848. godine,
kada je Josip Jelai ustolien za hrvatskoga bana.
Tako zavrava prvo, udarno, veoma burno razdoblje preporodno
ga doba u Hrvatskoj, razdoblje koje je po svojoj vanosti, svekolikom
stvaralatvu i uspjesima u izgradnji moderne hrvatske nacije nad
mailo ostala u dugoj povijesti hrvatskoga naroda. To je razdoblje
izuzetno vano takoer, u hrvatskoj kulturnoj i, posebice, u knjiev
nojezinoj povijesti. Priklanjanjem kajkavskoga knjievnoga kruga
veinskom novotokavskom pismenom jeziku definitivno je uklo
njeno knjievnojezino dvojstvo u Hrvata. Misao o jednom zajedni
kom jeziku koji crpi sokove iz svih hrvatskih narjenih sastavnica
postala je opa. Znatno je proirena uporabna sfera knjievnoga je
zika i poveana njegova polivalentnost, to mu je uvrivalo stan
dardnost. Konano, zajednikom je knjievnom jeziku podarena je
dinstvena latinika grafija s dijakriticima. Zato

su

zasluge iliraca i

velike i neizbrisive.

Borba filolokih kola

Oko godine 1850. poinje nova naoko mirnija faza u izgradnji hr
vatskoga jezinoga standarda. Poto su ilirske davorije, odigravi
svoju ulogu, prestajale odzvanjati preputajui svoje mjesto kora
nicama, dolo je vrijeme kad je trebalo polako sreivati raune pre
porodne uzgibanosti. Tako je bilo i s jezinim problemima. Nekoliko
je stvari dotada bilo rijeeno. Prvo, kajkavski je knjievni jezik, u
koji su bila inkorporirana nastojanja ozaljskoga knjievnojezinoga
kruga, prestao biti standardnim jezikom manjinskoga kajkavskoga
dijela sjeverne Hrvatske. Njegovu je ulogu na tom podruju preu
zimala jekavska tokavica. Drugo, za jekavsku je tokavicu, kao za
osnovicu knjievnoga jezika svih Hrvata, prireena nova zajednika
(orto)grafija. Tree, odlukom Hrvatskoga sabora sredinom 19. sto
ljea (1847./1848.) latinski jezik kao diplomatiki jezik definitivno
uzmie i preputa svoje mjesto hrvatskomu jeziku u Saboru, a za
tim i na sveuilitu. Toj politikoj odluci Hrvatskoga sabora dodaje
politiar Ante Starevi 1850. godine i povijesnu dimenziju; naime,

170

objavivii Istarski razvod iz godine 1275., pokazuje kako je hrvatski

jezik ve u 13. stoljeu imao status diplomatikoga jezika.
Sva su spomenuta rjeenja imala i svoju drugu, manje ugodnu
stranu medalje. Spajanje dviju ili triju hrvatskih knjievnojezinih
stilizacija u jedan pismeni jezik, koliko mu god narjene osnovice
bile genetski iste i pojavno vrlo bliske, donosi mnogo naplavina koje
slabe konzistentnost sastavnica. Jedinstvo se zajednikoga knjiev
noga jezika jednoga naroda ne postie odjednom, nego se izgrauje
postupno. Postojala su razliita miljenja kako doi do potpunoga
jedinstva zajednikoga jezinoga standarda i konsolidacije njegove
norme. itavu drugu polovicu 19. stoljea ispunila su nastojanja da
se prevladaju naplavine pritoka, poto je tok jezine matice ve ra
nije bio manje-vie odreen, a sada proiren i potvren. Pojavilo se
u Hrvatskoj nekoliko filolokih kola koje su nudile svoje obrasce za
razrjeenje pojedinanih problema to ih ilirski pokret nije uspio,
a ni dospio rijeiti. Rasprave su se vrtjele uglavnom oko temeljnih
pitanja standardizacije, a to je uglavnom znailo: kako se odnositi
prema netokavskomu, prvenstveno kajkavskomu knjievnojezi
nom naslijeu, odnosno kako na najbolji nain dokonati tokav
sko ikavsko-(i)jekavsko dvojstvo. Odgovori na ta pitanja obino su
ovisili o tome s pozicije kojega ranijega knjievnoga jezika tko go
vori, govori li s pozicije dijakronijskoga kontinuiteta koji ukljuuje
dijalekatsku knjievnu batinu ili s pozicije prekida s knjievnom
batinom i odabira pukoga govora.
Jednu je filoloku kolu predvodio Ante Kuzmani u Zadru, dru
gu Fran Kurelac u Rijeci, a treu Adolfo Veber Tkalevi u Zebu.
Zato se i zovu zadarska, rijeka i zagrebaka filoloka kola. Cetvr
ta pak filoloka kola, koja je ojaala tek pod sam kraj 19. stoljea,
poznata je pod imenom kola hrvatskih vukovaca. Koliko god bile
razliite u metodi i pojedinostima, sve su tri hrvatske filoloke kole
pripadale prvoj opciji, a etvrta drugoj.
Ali i prije djelovanja spomenutih filolokih kola bilo je pojedina
nih nastojanja da se razmotre neka naelna pitanja knjievnojezi
ne politike (osobito terminologije) u Hrvata i Srba. Raspravljajui o
tom 1850. godine u Beu s Vukom Karadiem i urom Daniiem,
nekoliko je poznatih hrvatskih knjievnika (meu njima Ivan Ma
urani, Dimitrije Demeter i Ivan Kukuljevi) smatralo da bi bilo
dobro buduu zajedniku izgradnju standardnoga jezika temeljiti
na onoj stilizaciji ijekavske tokavtine kakva se, pod utjecajem Du
brovnika, ve bila razvijala i razvila u Hrvata i kakvu je za Srbe bio
oblikovao Vuk Karadi na osnovi tekstova narodne knjievnosti uz
171

potporu Jerneja Kopitara, knjiniara i cenzora u bekoj dvorskoj

knjinici. Potpisana je o tome izjava koja je kasnije nazvana dogovo
rom. Meutim, ni jedna fIloloka kola u Hrvatskoj nije prihvatila
takav dogovor unato ugledu potpisnika jer bi to znailo napustiti
tradiciju da

se

standardni jezik izgraduje na osnovi tokavskih knji

evnih tekstova u kojima su, po iriniilirske vizije, ve odavna bili

inkorporirani i elementi ikavskih i netokavskih knjievnih stiliza
cija. Pokazalo se da

se

jezini razvoj ne mora poklapati s dogovorom

(grupe) pojedinaca te da je ipak bolje opisujui propisivati negoli

obrnuto. U tom su pogledu spomenute fIloloke kole, koliko god
bile razliite u postupku pa gdjekad i netrpeljive jedna prema dru
goj, imale jasniju viziju cilja, tj. na tradiciji pisane rijei uvrstiti hr
vatski jezini standard. Osim toga svi su hrvatski sluajni sudionici
spomenutoga bekoga razgovora ugodnog ve pokazali to misle
o jezinoj problematici i politici u Hrvatskoj. Kukuljevi je, kako
rekosmo, prije nekoliko godina odrao u Hrvatskome saboru govor
na hrvatskome jeziku predlaui da taj jezik postane slubeni jezik
Sabora, Ivan je Maurani nadopunjavao 14. i 15. pjevanje Gun
dulieva Osmana i objavio 1846. svoju velepjesan Smrt Smail-age
engia potpuno u skladu s pogledima na jezik zagrebake fIloloke
kole to ga je Ivanov stariji brat Antun propisivao u Temeljima ilir
skoga i latinskoga jezika ve od 1842. godine, a Dimitrije Demeter
naao

se

u Beu kao brat Ivanove ene.

*

Zadarska fIloloka kola krenula je prva sa svojim programom.

Ante Kuzmani i njegovi pristae pokrenuli su u Zadru ve 1844.
kulturno-knjievni asopis

Zora dalmatinska

s dva jasna smjera.

Prvo, smatrali su da za knjievni jezik treba odabrati jedan dija

lekt. Budui da je u Hrvata najrasprostranjeniji dijalekt tokavska
ikavica, upravo bi ona trebala biti osnovicom krasnoga i sladkoga
hervatskoga jezika narodnoga nauka i napridka. Polazilo se od to
ga da su knjievnom stilizacijom ba toga dijalekta bila napisana

Cvit razgovora naroda i

jezika ilirikoga aliti rvackoga Filipa Grabovca i Razgovor ugodni
naroda slovinskoga Andrije Kaia Mioia. Osim toga, zadarskomu
tada veoma popularna djela, kao to je npr.

su krugu bila dobro poznata djela slavonskih pisaca mahom ikavaca,

poput Antuna Kanilia, Matije Antuna Reljkovia i Vida Doena, a
ikavski je i prijevod

Svetoga pisma tada

veoma cijenjenoga erudita

Matije Petra Katania. tokavskoj je ikavici u primorskome dijelu

172

Hrvatske bila bliska susjedna akavska ikavica u ijoj knjievnoj

stilizaciji ima jo od petrarkistikih vremena dosta tokavskih ele
menata. Drugo, tokavska je ikavicaNovom ricsoslovicom Lianina
ime Starevia ve 1812. dobila svoju gramatiku, prvu napisanu
hrvatskim jezikom. Tom je gramatikom iroki pojas like akavice
sa svojom novotokavskom akcentuacijom takoer ukljuen u pod
logu knjievnoga jezika. Zbog svega je toga Ante Kuzmani odra
vao dobre veze s primorskim,bosanskim i slavonskim piscima ikav
cima, pa i slavonskim gramatiarima poput Ignjata Alojzija Brlia,
pisca knjige Grammatik der Illyrischen Sprache (1833.). U toj irini
i jasnoj osnovici nije Zori dalmatinskoj smetalo da se na njezinim
stranicama katkad pojave knjievna djela i s jekavskim oblicima,
nego - po miljenju knjievnika Petra Preradovia - neujedna
eni pravopis jest glavna stvar, tonije - grafija. Osim toga to
Kuzmanieva Zora dalmatinska nije prihvatila stariju grafiju ime
Starevia bez dijakritikih znakova, nego se sluila u poetku po
neto modificiranim znakovljem (npr. grafem!( za fonem , ch za , s
za , x za ), problemi su nastajali u pisanju vokalnoga r i,poglavito,
refleksa glasa jata kod (i)jekavskih oblika u tekstovima nekolicine
suradnika,jer ponuena Ijeenja Gajeve grafije,prvenstveno roga
to e, a kasnije i dvoglasnika ie, tada jo nisu u Dalmaciji nailazila
na plodno tlo. U tom je pogledu Ante Kuzmani sa svojim prista
ama ostao dosljedan. U protuzagrebakom djelovanju podravao
je Kuzmania i Vuk Karadi smatrajui da je bolje, pravilnije i

pametnije pisati n. p. dite, lipo, lin, grih nego li dete (ili djete), lepo
(ili ljepo), len (ili ljen), greh (ili grjeh). Tu se iskazuje Karadievo
gledanje na knjievni jezik sasvim razliito od iliraca i sljedbenika
njihove flloloke kole. Raunica je bila sasvim jasna: ako veina
Hrvata, nasuprot zagrebakoj tronaIjenoj koncepciji knjievnoga
jezika, prihvati naelo da knjievni jezik treba izgraivati na samo
jednom dijalektu, onda slijedi jednadba: jedan narod
jedan jezik.
N a premisama Karadievih lanaka Srbi sva tri zakona i Srbi svi i
svuda pie Jovan Suboti (1853.) u jednoj polemici da narodi koji
=

imaju jedan jezik jesu jedan narod, pa stoga dalmatinski Hrvati

koji jedan jezik sa Srbljima imaju jesu jedan narod sa Srbljima. To
jest: dalmatinski Hrvati nisu upravo Hrvati nego su Srblji. Ante
e Kuzmani shvatiti smisao ove raunice jo ranije negoli je bila
ovako iskazana i okrenuti se Zagrebu (prihvaajui ve od 1849. go
dine Gajevu grafiju), pogotovu kad mu (preko ime Ljubia) Ivan
Kukuljevi Sakcinski ponudi rukopis pod naslovom Poviest dalma
tinsko-hervatske knjievnosti s Kukuljevievom napomenom da to
173

ini radi Srbaljah, koji bi rada daje sva Dalmacija serbskapremda

tamo do juer ime ovo skoro ni poznato ne biae. Pribliavanje Za
grebu znatnije e se osjetiti u Zori dalmatinskoj kad je na poetku
druge godine izlaenja (1845.) preuzme Ivan Kaznai. Ve tada e
jekavski oblici prevladavati nad ikavskima jer se imamo siedinit
da bi se ouvao i raspruio jezik na, dok je dosadanji razno
pis promenjen na jedini openi pravopis uvoenjem slova , , ,
, e, kako bismo dokazali da se ne reju, koj li delom kao narod
ljubimo. Bio je to jasan odgovor zadarske kole Vuku Stefanoviu
Karadiu.
Naelo jedan dijalekt za knjievni jezik bilo je povezano s dru
gim: da narodni i knjievni jezik budu u to manjem raskoraku
kad ve po prirodi svoga postanja nisu jednaki. To je bio nastavak
stoljetne knjievne tradicije tokavskih ikavaca iji su tekstovi bili
najee namijenjeni irokomu krugu italaca. Zato im
cija knjievnoga jezika oslanjala u velikoj mjeri

na

se

i stiliza

govor puka i

na

jezik usmene knjievnosti. Na tim je naelima, po miljenju zadar

ske kole, trebalo izgraivati tokavsku ikavicu kao standardni je
zik Hrvata. Vitalnost je svoga odabira pismenoga jezika zadarska
kola dokazivala ne samo knjievnim djelima nego izradom sudsko
-pravne terminologije i, osobito, jo jednim potpunim prijevodom

Svetoga pisma

zadarskoga kanonika Ivana Matije

karia.

Vidi se

dakle da su sva nastojanja zadarske kole ila u tom pravcu da se

na osnovi veine hrvatskih narodnih govora, kao i dotadanjih ostva
renja pisanih tokavskom ikavicom upravo taj tip jezika prihvati
kao knjievni u svih Hrvata. Tako su radili, upozoravaju suradni
ci

Zore dalmatinske,

i veliki europski narodi - Talijani, Francuzi

i Nijemci. Osim toga, neki su

se

predstavnici tih naroda najljepe

izjanjavali o narodnome govoru hrvatskoga puka. Ako se ostvari

ta velika, europski orijentirana koncepcija zadarskoga knjievnoga
kruga, ikavski bi pisci mogli za uzvrat prihvatiti Gajevu grafiju. Od
takvih pogleda na hrvatski knjievni jezik nije Ante Kuzmani ni
kada odstupio. Ostao je vjeran ikavici i kao urednik novih asopisa:
najprije

Glasnika dalmatinskoga, a zatim Pravdonoe.

Meutim nova je generacija zadarskoga knjievnojezinog kruga,

okupljena oko

Narodnoga lista, krenula drugim putom. Taj se put

dalmatinskoj kad ju je preuzeo mladi Ivan

poeo nazirati ve u Zori

Kaznai. Nova je generacija vidjela novu budunost u zbliavanju

Dalmacije s idejama koje su strujile iz Zagreba i knjievnoga jezika
koji je dolazio iz Dubrovnika. Nije se slagala ni s Kuzmanievom
ekskluzivnou hrvatstva. U toj situaciji, pogotovu kad je prevla-

174

dalo miljenje postilirskih zagrebakih gramatiara da su ikavizmi,

npr. vira i mira, dalmatinski, slavonski i bosanski provincijalizmi,
tokavska je ikavtina kao pismeni jezik Hrvata bila osuena na po
lagano odumiranje. I kad se ezdesetih godina 19. stoljea nastojao
uvesti hrvatski jezik u sve djelatnosti javnoga ivota u Dalmaciji,
na ikavicu se tada vie nije pomiljalo. A kad se Zagrebu okrenula
Dalmacija, priklonila mu se i Slavonija koja je ve otprije bila uspo
stavila relativno dobre kulturne veze sa Zagrebom.
*

Poneseni preporodnom idejom slavenstva pobornici su rijeke fi

loloke kole, u prvome redu sam njezin predvodnik Fran Kurelac,
smatrali da osnovicu pismenom jeziku trebaju initi oni elementi
u hrvatskim tekstovima koji su zajedniki veini slavenskih jezika.
Dok su druge dvije filoloke kole vodile osobitu brigu oko uklanja
nja stranih naplavina u leksiku (u Dalmaciji, na primjer, talijani
zama), vodei brigu o izgradnji nove terminologije i profinjenoga
knjievnoga izraza uope, nastavljajui tako u dobroj mjeri zacrtane
putove u ranijim gramatikama, Fran se Kurelac okomio u polemi
kama i na gramatiku, posebice morfologiju, i leksik. I u jednome i u
drugome okretao se vie prolosti. Stari su mu gramatiki oblici bili
bolji od postojeih, dok je vokabular nastojao oistiti od tzv. barbari
zama ili muljajezika. Budui da su se u sreditu rasprava ubrzo
nali oblici za imeniki genitiv mnoine, itava je djelatnost rijeke
kole postala najee poznata po tome to je odluno odbacivala
nastavak -ah u tom padeu i zagovarala upotrebu starijih oblika s
nitinim morfemom (npr. mnogojelenrJ, mnogo enrJ, mnogo selrJ).
Tom problemu posveuje Kurelac jednu od svojih prvih rasprava
udarajui svom estinom na zagrebaku kolu. Kureleva estina
nije popustila ni desetljee nakon toga, kako se vidi iz njegove kIUige
Recimo koju iz godine 1860. u kojoj nemilice udara na ahavce. Ja
sam uzeo pero u ruke - pie Kurelac - s namjerom tvrdom ne vri

jeati drugov meni dragih i milih, niti zblaznjivati narod hrvatski

knjievnim razdorom i neslogom naom; nu mi je domovina i nje
jezik miliji nego vsi prijatelji cijeloga svijeta.
A problem genitiva mnoine bio je zapravo samo konsekventan
nastavak onoga za to su se na poetku pokreta zalagali sami ilirci,
pa i Kurelac, upotrebljavajui dotadanje oblike u dativu, lokativu
i instrumentalu mnoine. Zato on i brani takve oblike navodei da
ih Hrvati razlikuju te govore npr. u Dmn. jelenom, kraljem, se-

175

lom, poljem, enam, stvarim, u Imn.jelenmi, kraljmi, selmi, poljmi,

enami, stvarmi, u Lmn. jelenih, kraljih, selih, poljih, enah, stva
rih. Za razliku od toga: U Srbalj tri su pad. jednaka: 3-i, 6-i i 7-i
n.p . jelenima, kraljima, selima, poljima, enama, stvarima. Zato
nije sumnje da su ovi hrvatski oblici bolji ne samo glede starine
i jedinstva slovinskoga nego takodjer, to je glavno, glede bistrine
jezika. Dodue, i Hrvati imaju imenike oblike na -ima (ma) u
spomenuta tri padea, ali ih rabe za dvojinu, a ne za mnoinu. A
kad je tako krenulo, Fran se Kurelac okretao sve vie arhainim
oblicima ne samo u imenica nego i u drugih vrsta rijei: 1. osoba jd.
prez. na -u (npr. ja pletu

mj.ja pletem, ja milju mj.ja mislim), isti

(ti budi, on budi mj. neka on bude),
tvorba kondicionala s oblicima bin, bi, bi, bimo, bite, bi i dr. Traio

oblik za 2. i 3. lice imperativa

je za njih potvrde i izvan tokavskoga narjeja poseui za akav

skim i crkvenoslavenskim tekstovima koji su takoer vani

glede

starine (to, vse, vsaki). Dok su ilirci uzdizali knjievno djelo Ivana
Gundulia i pisaca hrvatskoga baroka, Kurelac je, potujui dodue
knjievno stvaralatvo dubrovakoga kruga, posegnuo za tada ve
pomalo zaboravljenim Markom Maruliem objavljujui njegovu Ju

ditu jer je upravo u tom djelu nalazio potvrde za svoje gramatike

oblike. Vjerujui pak da je narod govorio tako kako se u knjievnim
djelima pisalo, jezik mu je puka postao glavni sudac u odnosu na
prihvaanje ili neprihvaanje leksikih naplavina. U tom su pogledu
na prvo mjesto njegova udara doli germanizmi bilo kao tuice ili
prevedenice.
Meutim, budunost se jezinoga standarda nije mogla dalje iz
graivati zanesenjakom restauracijom dijelova neega to je kao
knjievna stilizacija ivjelo u prolosti. Osim toga sam je Kurelac
bio preslab da znanstveno utemelji sve svoje nazore, a meu njego
vim sljedbenicima, najee gimnazijskim uenicima, nije se naao
nijedan budui kolovani filolog pogotovu ne gramatiar. Gramati
ar nije bio ni sam Kurelac. Istina, kod svojih je mladih pristaa ra
zvijao smisao za jezine probleme, bodrio ih u traenju adekvatnoga
hrvatskoga izraza za znanstveno pojmovlje, pa njegovu poticaju i
pomoi moemo zahvaliti da je Ivan Deman, postavi lijenikom,
izdao ve 1868. prvi hrvatski

Renik lenikog nazivlja.

Meutim,

pravoga pokreta koji bi irio jezikoslovne poglede rijeke kole nije

bilo. S druge pak strane, zagrebaka fIloloka kola, kao glavni opo
nent rijekoj imala je svoj utemeljen program i svoje fIlologe meu
kojima je bilo gramatiara i leksikografa. Indirektno je ak i vlast
ila na ruku zagrebakoj koli jer je 1862. godine kancelar Ivan Ma-

176

urani uveo, nasuprot Kurelevu pravopisnom etimologiziranju,

Gajevu ortografiju u srednjokolsku nastavu. Takvu konkurenciju
Kurelac nije mogao izdrati pogotovu to je na kraju ostao gotovo
sam

i naputen. Pa ipak: ostao je Fran Kurelac vjeran svojim jeziko

slovnim pogledima do smrti.

*

Iako se ideje zadarske i rijeke fIloloke kole nisu oivotvorile,

jer se zadarska prikljuila zagrebakoj, a rijeka prestala biti pravim
konkurentom, one ipak nisu mogle nastati ni iz ega nego su nikle u
krilu naroda koji je stoljeima njegovao jezik svoje tronarjene stili
zacije pisanoga jezika. Osim toga, njihova je zasluga to su postavile
mnoga vana pitanja u vezi s izgradnjom standardnoga jezika. Bru
sei odgovore na ta pitanja, hrvatski su fIlolozi postilirskoga perioda
morali definirati svoj stav i stalno provjeravati valjanost vlastitoga
programa. Bila je to dunost u prvome redu nastavljaa ilirske kon
cepcije knjievnoga jezika, odnosno pristaa zagrebake fIloloke
kole. Za razliku od prijedloga rijeke kole i nasuprot Karadie
vim miljenjima koja su dopirala u Hrvatsku, zagrebaka je kola
zagovarala u imenikom genitivu mnoine morfem -ah (npr. mnogo

jelenah, mnogo enah, mnogo selah). Zato su sljedbenici te kole

dobili ime ahavci. Ali cilj je bio mnogo vei od pojedinanih rjeenja:
dovriti jezinu standardizaciju na osnovi rezultata preporodnoga
programa. Kad se iroko zamiljen iliriki program sveo u hrvat
ske okvire, oslanjajui se svom teinom na (i)jekavsku tokavtinu,
morao je voditi rauna i o piscima iz akavskih i kajkavskih krajeva.
Trodijalekatna podloga pismenog jezika, koji je postao opehrvatski
nije se mogla tako lako napustiti.

Zagrebaka je kola imala zadatak, pie tada Adolfo Veber

Tkalevi, da kajkavce i akavce privede u kolo tokavacah kako
bi se rairilo knjievno polje. Ne bi bilo mudro da su za taj cilj po
primili Ilirci, meu kojimi je bilo i tokavacah, namah skrajnju
tokavtinujer bi tim bili morali rtvovati silu dobrih rijeih i fra
zah. Zato su, prouivi sva tri narjeja, prihvatili iz tokavtine
one oblike kojimi se ona najjae istie, a zadrali iz kajkavtine i
tokavtine one, koji su pravilniji, a nisu jo posve izumrli meu
tokavci. Takvim su nainom doveli Ilirci na udo svijeta u krat
ko vrijeme kajkavce i akavce u tokavsku zajednicu. Poto je to
tako lijepo polo za rukom, ne smije zagrebaka kola, razboritim
nainom, obustaviti svoje spasonosne radnje.
177

Sline je misli iznio i August enoa:

Mi mislimo da je temelj knjievnoga jezika tokavtina i da ga

upotpunjavati valja rjemi kajkavskoga i akavskoga narjeja,
ako su te riei po svom korjenu razumljive tokavcu i ako u to
kavtini uope za koj pojam riei ne ima il samo tua rie ima.
Iz istoga se razloga pobornici zagrebake kole nisu mogli odrei
ni svoje trodijalekatne jezine povijesti. Zato je razumljivo to su se
tako zduno zalagali za rjeenja koja su ve bila udomaena u hr
vatskim knjievnim tekstovima (npr. Dpl. jelenom, Lpl.jelenih, Ipl.
jeleni), odnosno ona koja bi zbog razlikovne funkcije trebalo prihva
titi u knjievnom jeziku (npr. imeniki Gpl. jelenah umjesto jelena
kako glasi Gsg. ili enah umjesto ena kako glasi Nsg., to je bilo
sasvim u skladu s odredbom u Babukievoj gramatici da u genitivu
mnoine knjievnoga jezika treba dodati slovku tvomu -ah). To se
lijepo vidi npr. u Mauranievu stihu: Grad iz cievih smrtni presta
koji je potpuno jasan. Ne bi bio da nema -h u cievih Ger dananji
oblik cijevi moe biti genitiv jednine i mnoine). U tom se pogledu
Ivan Maurani potpuno priklonio gramatici svoga brata Antuna,
pa je u djelu Smrt Smail-age engia upotrebljavao korektno sve
one oblike koji su bili propisani u ondanjim gramatikama. Zato je
i u Gmn. imenica konstantno rabio oblike poput konjah, sokolovah,
srdacah, gorah, tjelesah to pokazuju i stihovi:

Misli aga svakojake misli:

Od balakah i od djevojakah
I od lova i od sokolovah
I od zlata i od ljuta rata
Od kolacah i Cmogoracah
Od dilita i od koplja vita.
Po Veberovu miljenju zagrebaka kola ne treba odbacivati ni
dvojinske oblike na -ima (-ama) koje su Srbi bez razloga pomieali
s viebrojem . Svi su nam spomenuti oblici potrebni jer je time hr
vatski jezik postao u knjizi stalniji, pregledniji i laglji .
U skladu s tradicijom Gaj-Babuki-Maurani branio je Adolfo
Veber Tkalevi, poglavito na poetku svoga jezikoslovnoga rada
znak e za refleks jata, odnosno pisanje er za vokalno r. Ali obrazla
ui u Slovnici hervatskoj (1873.) znak e, Veber vie uope ne spomi
nje mogunost ikavskoga ili ekavskoga izgovora (kao Babuki) nego
samo jekavskoga, tj. onoga koji je kao knjievni usvojen u kolama:
178

Glasnik e izgovara se u dugih slovkah kano e (dva glasa), a u krat

kih kano je, ali tako da se j obaka uje: n. p. dete diete; deteta
d'jeteta.
=

Budui da u svojoj Slovnici nema posebnoga znaka za foneme J

i rt (ni kao dvoslov lj i nj), valja i u sluajevima kao lepota inemota
pretpostaviti izgovor l'jepota i n'jemota. Pored toga, Veber konsta
tira da svi ne upotrebljavaju znak e nego mesto e piu neki pisci ie,

je, kako kadje koja slovka duga ili kratka .

to se tie biljeenja vokalnoga r, Veber preporuuje er jer ujezi
cih, srodnih hervatskomu, stoji jasan pun glasnik pred r-om , a i u
nas Hervatah govore na nekih otocih dalmatinskih mesto mukloga
glasa pred r-om otvoreno a, a u Zagorju e, n. p. pervi parvi, per
vi . Zato glas e uvrtava meu mukle glasnike.
=

Ali osim jasnoga programa koji je u svemu nastavljao jezinu kon

cepciju iliraca zagrebaka je filoloka kola imala pristae koji su
znali taj program oivotvoriti. Tako se predvodnik zagrebake kole
Adolfo Veber Tkalevi mogao posvetiti opisu sintakse (Skladnja
ilirskoga jezika, 1862.) i reoslovja (Slovnica hervatska, 1871.)
pored mnogih drugih rasprava i recenzija. U tim se radovima, oso
bito u Slovnici, nije Veber ustruavao prihvatiti rezultate drugih
gramatiara, pa je npr. nauk o naglasku sav Mauraniev (misli
se na gramatiara Antuna Maurania). Koliko god u gramatiar
skom radu iao za praktinom koriu uenikah , nije proputao
upuivati uenike na kontinuitet hrvatskoga jezika od najstarijih
pisanih spomenika. Tako ve u prvom poglavlju Slovnice navodi da
hervatski se je jezik neko pisao i glagolicom koja se deli na dve
versti: na glagolicu bugarsku i hervatsku te donosi tabelu bugar
ske (oble) i hrvatske (uglate) glagoljice. Toj je koncepciji jezinoga
kontinuiteta, izgraivanoj na knjievnoj stilizaciji svih triju hrvat
skih dijalekata, ostao Veber vjeran do konca ivota. A to se tie
njegovih gramatikih djela, poglavito Skladnje i Slovnice, one znae

znatan napredak prema prijanjim gramatikama hrvatskoga jezi

ka , pa je razumljivo to je tim radovima gotovo dvadeset godina
davao pravac gramatikom obrazovanju hrvatskih intelektualaca
(Jonke 1956., 50.).
Meu pobornicima zagrebake kole bio je i Bogoslav ulek, zaci
jelo jedan od najveih radnika u postilirsko doba koji je svojim pri
mjerom dokazivao da je filologija teka i riedka umjetnost . ulek
je postao glavnim leksikografom izraujui ujedno standardnu ter
minologiju za mnoge znanstvene djelatnosti. Osobito je vaan nje179

gov trojezini Hrvatsko-njemako-talijanski rjenik znanstvenoga

nazivlja u ijem predgovoru izmeu ostaloga stoji:
U ovom rjeniku ima puno rieih koje do sada nisu bile upotri
ebljene u naih knjigah; nu varao bi se tko bi mislio da su sve te
riei od mene skovane, ve ih ima mnogo isto narodnih meni po
jedince od prijateljah dojavljenih. U obe imajo u narodu veliko
nu zakopano blago jezika, to jest ima sila krasnih a knjievnikom
nepoznatih rieih.

Zato se ulek nije ustruavao da to zakopano blago isto na

rodnih nepoznatih rieih zabiljei u svom rjeniku kao inaice uz
pojedine lekseme. Treba ipak rei da je ulek imao veliki oslonac u
Nemako-ilirskom slovaru to su ga g. 1842. izdali Ivan Maurani
i Josip Uarevi. Mnoga dobra terminoloka rjeenja iz Maurani
Uarevieva rjenika preuzeo je kasnije ulek i tako uvrstio njihovu
uporabu. Zahvaljujui toj vezi, velik je dio termina uao u hrvatsku
svakodnevicu i sauvao se do danas (npr. kisik, vodik, duik, ugljik,
kremen, krom, naklada, obrazac, sustav, tlakomjer, zemljovid i dr.).
Osim leksikografskih ulek je nastojao pomoi rjeavanju jo ne
kih problema. Naime, od njega su poeli dolaziti prijedlozi da se,
poto je miljenje zagrebake filoloke kole nadvladalo i u drugim
sredinama (sjeverno primorje, Dalmacija, Slavonija), neki problemi
ponu rjeavati na nain primjereniji jezinoj stvarnosti. Tako npr.
vie nije bilo razloga da se pie e za sve reflekse jata kad su i neto
kavci i tokavci ikavci uili (i nauili) u kolama da e u knjievnim
tekstovima treba izgovarati kao ie ili je Zato Bogoslav ulek, ak
i mimo Veberove volje pie najprije u asopisu Neven, a zatim i u
drugim djelima, osobito u rjenicima, ie (u dugim slogovima) ije (u
kratkim slogovima) umjesto e. I to je bilo jedino pravilno rjeenje,
ukoliko, polazei od istine da je hrvatski refleks jata jednosloan,
elimo u pravopisu dosljedno primijeniti fonoloki princip.
U tom je kolu zagrebake filoloke kole bio u poetku i mladi
Vatroslav Jagi koji 1864. objavljuje Gramatiku jezika hervatskoga
koja se uila u viih razredih hervatskih gimnazijah , dok su drugi
pobornici (npr. Ivan Maurani i Ivan Kukuljevi Sakcinski) zauzi
mali vane drutvene poloaje. inilo se da je time bio trajno osi
guran uspjeh zagrebakoj koli pogotovu kad je Veberova Slovnica
hervatska bila prihvaena kao udbenik za srednja uilita , a Ivan
Maurani Naredbom Dvorske kancelarije 1862. godine odredio da
se u svim hrvatskim kolama upotrebljava pravopis koji se onamo
od god. 1836. drao u glavnome za knjievni (vera, dete, perst, bra.

180

tja, ladja, otacah, sladko, sbor, razistiti, bezzakonik, svetanost}.

I
zaista, kad se pogleda koliko je zagrebaka flloloka kola uinila da
se i pri znatno proirenoj uporabi (i)jekavskoga tokavskoga pisme
noga jezika dogradi i uvrsti u svih Hrvata njegova standardnost,
onda treba rei da je u tri Veberova desetJjea uinjeno za ra
zvitak krasnoga naega jezika na gramatikom i leksikografskom
planu vie negoli u bilo koja tri ranija.

Budui da je tokavska (i)jekavica, nadvladavi ikavicu, postala

jedini pismeni jezik Hrvata, slavistiki kolovan Vatroslav Jagi na
stoji to vie proniknuti u taj sustav, kako bi se lake mogla odrediti
njegova izvanjska slika u pismu. Objavljujui raspravu Na pravo
pis u asopisu Knjievnik (1864.-1866.), on smatra, prvo, da nije
mogue povui otru granicu izmeu etimologikog i eufonikog
pravopisa pa doputa razliita Ijeenja u razliitim kategorijama
(npr. vjeba, zgoda, rasipnik, ali sladka, robski, gradski); drugo, da
se fonem pie grafemom , a ne dvoslovom tj; tree, da se tzv. roga
to e zamijeni stvarnom sekvencijom ie odnosnoje (kako je predlagao
i ulek); etvrto, da se fonem r pie tako i u vokalnoj slubi (a ne
er) jer je pisanje er skroz neslovjenski i nehrvatski nain i, peto,
da treba napustiti morfem -ah, upravo zavrno -h, u imenikom
genitivu mnoine jer mu tu po etimologiji nije bilo mjesto, pa je
zato skroz suvian . Time je Jagi poeo odstupati od utvrenih
gramatikih i pravopisnih normi svoga gimnazijskoga direktora Ve
bera Tkalevia, ali se znanstvenoj utemeljenosti Jagievih reenica
teko moglo suprotstavljati.
Nastale su tako kao odraz dvaju gledanja na jezik, dvije pravo
pisne prakse: jedna se provodila u kolama <Veberova Slovnica
hervatska), druga u javnome ivotu, poglavito u Jagievu asopisu
Knjievnik. Stanje se nije mnogo popravilo ni nakon zasjedanja pra
vopisne komisije 1877. godine jer su Ijeenja bila polovina: vebe
rovci su obranili -ah u genitivu mnoine i starije oblike u dativu,
lokativu i instrumentalu mnoine, dok su zagovornici druge struje
(tzv. narodnjaci), prihvativi Jagieva obrazloenja, uspjeli istisnuti
slovo e, er za vokalno r i tj za . Meutim, i oni su zakomplicirali
grafiju nekim svojim Ijeenjima. Tako su htjeli da se pie dj u pri
mjerima tipa djevojka, ali dj (tj.j bez toke) znaio bi d (npr. svadja
= svada). Jednako tako lj bi se rabilo za nesliven izgovor (veselje),
a lj (bez toke) za fonem I (ljubav), odnosno nj za nesliven izgovor
(imanje), a nj (bez toke) za fonem li (njega).
Ta su Ijeenja moda i znaila teoretski neki pomak prema boljit
ku, ali veeg utjecaja na javni ivot nije bilo jer je izostalo odobrenje
181

vlasti. A da je do odobrenja i dolo, teko da bi se situacija znatnije

popravila jer je zagrebaka fIloloka kola ipak imala premalo sluha
za ekskluzivnost (i)jekavskoga standarda, a i za dosljedan fonoloki
pravopis. Zato se, uostalom, od Vebera poeo udaljavati Vatroslav
Jagi ije su znanstvene postavke, osobito poto je otiao iz Hrvat
ske i postao ubrzo slavist europskoga glasa, bile uvaavane i u Za
grebu. Pod tim je utjecajem dao noviju verziju hrvatskih imenikih
nastavaka najprije V inko Pacel u svojoj

Slovnici (1860.),

a zatim

Mirko Divkovi u ijem udbeniku Oblici (1879.) vie nema genitiva

-a (goluba, jasena, konja, kria, sela,

riba), a uz starije oblike u mnoini (Dmn . jasenom, Lmn. jasenih,
Imn.jaseni) navodi se za sva tri padea i oblikjasenima (isto je tako
mnoine na

-ah

nego samo

u srednjem i enskom rodu). Iako zagovornici razliitih gramatikih

i pravopisnih ljeenja, pripadnici su se postilirske generacije, pose
bice zagrebake fIloloke kole, slagali u bitnome - Hrvati su imali
i imaju svoj knjievni jezik izrastao na vlastitoj povijesti i zasebno
me gramatikome ustrojstvu. Tu misao nisu nikada napustili hr
vatski knjievnici bez obzira na teka iskuenja koja su nadolazila.

A nadolazila su novom generacijom fIlologa poznatom pod imenom

hrvatskih vukovaca u zavrnim desetljeima 19. stoljea, tj. onih
fIlologa kojima je jezini uzor postao nauk i djelo Vuka Stefanovia
Karadia.
*

Nastup je hrvatskih vukovaca slino nastupu ranijih generacija

zapoeo raspravama o grafemskim i pravopisnim problemima tada
veoma aktualnim.Za razliku od stavova zagrebake fIloloke kole
koja je u biti zagovarala tzv. etimoloki (morfonoloki) pravopis (po
red dobrih fonolokih ljeenja, npr. diete i djeteta) kola je hrvatskih
vukovaca na elu s Tomom Maretiem smatrala da je bolje konse
kventno provesti tzv. fonetski (fonoloki) pravopis. Veliki je oslonac
u tom pogledu nalazio Tomo Mareti u djelovanju ure Daniia koji
je kao istaknuti fIlolog Karadieve orijentacije bio pozvan u Zagreb
da u novoosnovanoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti
organizira i zapone rad na Rjeniku

hrvatskoga ili srpskogjezika.

Za potrebe Akademijina ljenika, u kojem je trebalo obraditi gra

u od poetka tokavske i akavske (tada jo ne i kajkavske) pisme
nosti do 19. stoljea sa svim povijesno i dijalekatski relevantnim
fonolokim razlikama morala se i grafijski izraziti diferencijacija iz
meu npr.ostvaraja

182

djevojka i roen, nadje

(aor. od

nadjeti) i nae

(aor. od nai) to se tada pisalo najee jednako (djevojka, rodjen,

nadje). Zato je uro Danii, kao prvi urednik Akademijina Ijenika
(u Ogledu za taj rjenik 1878.) umjesto tadanjih digrama dj, gj, lj,
nj najprije predloio, a zatim uveo znakove , g, l, li. kako bi se tono
znalo kad se to ima itati kao jedinstven glas (roen, svjedogba,
lubav, negov), a kada nesliveno dj (djevojka, podjarmiti), d (nad
ivjeti, nadeti), lj (veselje, a ne vesele), nj (kamenje, a ne kamene).
To je zapravo prijenos Karadieva principa iz irilice u latinicu (jer
se u irilici razlikuje b od ,!Jj, I,I od ):UK, ]b od JIj, lb od Dj) i ujedno prvo
snanije ugledanje hrvatske latinike grafije na reformiranu srpsku
irilicu . Istina, i prije je Daniia bilo nastojanja da se iz irilice pre
uzmu neka slova u latinicu (npr. pokuaj ure Augustinovia u dje
lu Misli o ilirskom pravopisu, Be 1846.), ali taj pokuaj nije uspio,
pa se Daniieva reforma opravdano uzima kao prvi prodor. Put je
ovakvu grafemskom posuivanju otvorio zapravo Vuk Karadi kad
je u srpsku irilicu uveo latiniko j.
Karadievim i Daniievim stopama krenuo je medu prvima
Pero Budmani koji je, ugledajui se na Daniievu Malu srpsku
gramatiku, objavio svoju pod naslovom Grammatica della lingua
serbo-croata (Be, 1867.). Tada je prvi put upotrijebljena dvoimena
sloenica srpsko-hrvatski za ime nekoga jezika unato injenici da
taj dvoimeni jezik nije nikomu bio materinski jezik.
I sam e Tomo Mareti, veliki zagovornik Karadi-Daniieve
kole i, u skladu s tim fonolokoga principa u pravopisu, objaviti
1889. godine knjigu pod naslovom Istorija hrvatskoga pravopisa la
tinskijem slovima elei pokazati da u povijesti hrvatskoga pisme
nog jezika to nije nita novo. Spomenuta knjiga sadrava zapravo
dvije osnovne teze - eksplicitnu i implicitnu. Eksplicitna je da su
stari hrvatski pisci skrajali sebi azbuku prema stranim uzorima
(prema latinskom, talijanskom i maarskom nainu pisanja) kao da
glagoljice i irilice nije nigda na svijetu bilo. Implicitna je da se u
dopreporodnom razdoblju (tonije: od tekstova Bernardina Splia
nina 1495. do Marijana Jajia 1833.) u Hrvatskoj pisalo kojekako,
bez sustava, to se izmedu ostaloga vidi iz injenice da je samo se
dam fonerna zabiljeeno uvijek istim znakom: a, b, d, l, o, p, r (kon
sonant). Stoga se po Maretievu miljenju na podlozi dopreporodne
povijesti hrvatske latinice ne moe nita valjana graditi, to je lako
uoljivo iz neuspjeha filolokih kola, pa i zagrebake . Istina je da
od god. 1835. nastaje u zagrebakom knjievnom krugu etimolo
gika tradicija koja jo i danas traje , ali je to prekratko vrijeme
da bi pravopis naijeh etimologa postao asna starina (aerugo
183

nobilis) u koju od pieteta ne valja dirati . Zato treba poeti nanovo

ugledanjem na autentian poetak, kao to je uinio Vuk. Karadi u
reformi (graanske) irilice.
Novija su istraivanja pokazala da Mareti nije imao pravo jer
su se hrvatski latiniari i pored stranoga utjecaja dobrano ugledali
na glagoljicu i bosanicu (uspor. Mogu 21984.). Ve je Bartol Ka
i, pisac prve hrvatske tiskane gramatike, sasvim jasno istaknuo
u Ritualu rimskom da svoju reformu latinice usklauje s nainom
pisanja naih glagolskih i urilskih knjiga. Osim toga u hrvatskoj
su se latinici za vie od polovice fonerna upotrebljavali isti grafemi
od naih poetnih latinikih tekstova do preporoda (Hektorovi npr.
upotrebljava grafeme a, b, d, e, f, g, h, i, l, m, n, o, p, r, t, u, z za
iste fonemske vrijednosti kao i danas, v. Mogu-Vonina 1969.). I na
kraju, izostavljena je analiza latinike grafije to se rabila u mnogim
knjievnim i jezikoslovnim djelima, analiza koja bi mogla dati i dru
gaiju sliku od predoene: prvo, nisu Maretievu panju privukli

neki poznati beletristi (Marin Dri, Gunduli, Kai, Grabovac, Ka

tani, Brezovaki); drugo, iskoritena su tek dva dopreporodna lek
sikografa (Vrani i Mikalja), a zaobieni su tiskani rjenici ostalih
autora (to su: Habdeli, Della Bella, Belostenec, Sunikambrei,
Stulli, Volti); tree, ne navodi se ni jedna hrvatska gramatika prije
preporoda (a objavili su ih npr.: Kai, Della Bella, Bla Tadijanovi,
Reljkovi, Lanosovi, Appendini, Starevi, Szentmartony, urko
veki, Brli); etvrto, nema traga ni jednom korjenitijem hrvatskom
zahvatu u latinicu (Budinievu, amanjievu, Gajevu 1830.; Vite
zoviuje prikazan sam poetak: Kronika 1696.); peto, u Maretievoj
se Istoriji ne spominje ni jedna od dviju Belostenevih grafija za
opehrvatskijat (isprva e potom e) (Vonina 1993., 129.). Vei je dio
spomenutih prigovora bio iznio i Vatroslav Jagi dodajui izostav
ljenima knjigu malo poznatoga Frane Vrinjanina i zakljuujui da
je Maretiu bilo stalo samo da dokae da je u starijim tampanim

djelima hrvatske knjievnosti dolazio do izraaja fonetiki nain pi

sanja (Kombol 1948.,485.). Iz toga se vidi da se tada u podrobnija
istraivanja ipak nije ilo; rasprave su se vodile generalno za morfo
noloki odnosno fonoloki nain pisanja ili protiv njega . Prevladala
je ona struja koja je prevladala i u politici. Po narudbi vlasti za
banovanja Khuen-Hedervaryja izradio je Ivan Broz na fonolokim
naelima Hrvatski pravopis (1892.) koji je postao obvezatan u kol
stvu. A banskoj se vlasti trebalo pokoriti.
Iako je Brozov Hrvatski pravopis drugaiji od pravopisa zagreba
ke moloke kole jer je fonoloki, ipak bi se mogao nazvati umjere184

nim. Naime, Brozova pravopisna pravila nisu potpuno prekinula s

ranijom pravopisnom tradicijom u Hrvata, osobito dopreporodnom,
u kojoj je tzv. fonetski nain biljeenja bio ei od tzv. etimoloko
ga. Broz kae da je izradio pravopisna pravila u glavnome prama
naelima kojih se drao Vuk i Danii, a samo gdjeto odstupio od
njihova pisanja . Od novih grafemskih Ijeenja Broz prihvaa samo
Daniiev znak koji su mnogi kritizirali jer je nezgodno graen.
Taj je znak ignoriralo nekoliko iduih generacija piui gj za fonem

(Gjuro mj. uro). Broz je ipak nastojao uvjeriti pisce da je slovo

dobro jer je graeno prema naumu organizatora nae grafike g.
1836 koji su elei da se jedan glas biljei i jednim znakom smislili
, , , . U nae je vrijeme grafem postao sasvim obian jer ga je
prihvatio i Dragutin Borani, Brozov pravopisni nastavlja.
Kad ve nije postigao veega uspjeha spomenutom knjigom o
grafemskim odnosno pravopisnim problemima, Tomo se Mareti
okrenuo pisanju gramatika. Tomu ga je zapravo privukla metrika
zbog prijevoda Homerove

Odiseje

Ilijade.

Mareti se, prevodei

Homera, protivio Veberovoj metrici, obrazlaui svoje nazore o hr

vatskom heksametru i kao oduevljeni vukovac potpuno je pri
hvatio Karadievu akcentuaciju jer ga je u naunom radu vie
interesirala folklorna knjievnost, negoli pisana, umjetna (Skok

1949., 318.-320.). Pod sam kraj 19. stoljea, naime 1899. godine,
Mareti objavljuje

srednjih kola

Gramatiku hrvatskoga jezika za nie razrede

koja je trebala zamijeniti Divkovieve gramatike,

poto ih je sam Mareti opirno kritikovao u Nastavnom vjesniku

(Skok 1949., 325.). Te iste godine pojavljuje se, ali pod izmijenje
nim naslovom, najvanija knjiga hrvatskih vukovaca

stilistika hrvatskoga ili srpskog jezika.

Gramatika i

Time je Tomo Mareti na

jezinom planu proveo ono to je prije deset godina najavio u raspra

vi o povijesti hrvatske latinice: novotokavski se knjievni jezik ne
moe kodificirati na osnovi jezika djela hrvatskih pisaca druge po
lovice 19. stoljea jer taj jezik ima mnogo netokavskih elemenata u
skladu s principima zagrebake fIloloke kole. Klasini se oblik no
votokavtine, tvrdi Mareti, nalazi u Karadievim i Daniievim
djelima, poglavito u Vukovim narodnim pjesmama i pripovijetkama
koje poivaju na izabranu (istonohercegovakome) naIjeju, pa se
jedino na podlozi toga korpusa moe napisati normativna gramati
ka i za Hrvate i za Srbe jer im je jezik isti.

U predgovoru Gramatici

Mareti doslovno kae:

185

Ako sam htio, da ova knjiga bude onakova, kakova treba, morao
sam grau za nju uzimati iz djela pisanijeh najboljim knjievnim
jezikom. Svi ljudi koji o toj stvari mogu pravo suditi, slau se u
tome daje Vuk Stefanovi Karadi do danas prvi na pisac to se
tie pravilna i dobrajezika (. ..) Budui da o Vuku ija ovo mislim,
za toje trebalo da iz njegovijeh djela saberem to potpuniju grau
za ovu moju knjigu. Vuku se od svih drugih pisaca u pravilnosti
knjievnoga jezika najvie pribliio Danii; za to sam ja obilno
upotrebio i ona Daniieva djela koja su za taj posao najzgodni
Ja.
Kritikaje Maretieve Gramatike bilo mnogo. Meu prvim ocjenji
vaima javio se Vatroslav Jagi koji je tada i

sam

bio blie mareti

evcima negoli veberovcima, ali mu je smetalo to se gramatika tako

ograniena korpusa pretpostavlja jeziku onodobne hrvatske knji
evnosti ije korijenje tokavskoga knjievnog jezika see dublje
u prolost (Kombol 1948., 535.). I sljedbenici zagrebake fIloloke
kole, poglavito Veber, iznosili su razloge svojega neslaganja, jedna
ko kao i dio dalmatinskih pisaca kod kojih je oporba bila tako jaka
da su neki zahtijevali ak povratak tokavskoj ikavici. Najotriji je
zacijelo bio Antun Radi koji je odmah reagirao u asopisu

Obzor.

On smatra da to nije gramatika ni hrvatskoga ni knjievnoga jezika,

i to iz ovih razloga: Prvo, hrvatska nije jer u toj se gramatici ne vidi

istina: da su Hrvati sa svojom knjievnou medju prvim narodima

kulturne Europe, da nemaju dananjega svoga knjievnoga jezika
ni od juer ni od prekjuer nego ve od vremena renesanse. U toj se
gramatici ne vidi ime nijednoga hrvatskoga knjievnika nego se vidi
jedini Vuk (Radi 1937., 11.).
Drugo,Vuk je Karadi samo prevodio i izdavao narodne pjesme
i pripovijetke, ali nije napisao ni jedno knjievno djelo, pa njegov

nije hrvat
ski knjievni jezik, to nije jezik hrvatske knjievnosti, to nije jezik
hrvatskih pjesnika, hrvatskih pripovjedaa, hrvatskih govornika .i
uenjaka (Radi 1937., 11.). Tko ignorira hrvatsku knjievnost i

jezik na osnovi kojega je Mareti napisao gramatiku

hrvatske knjievnike s kojima je sve donedavna suraivao, poput

Augusta enoe koji je Maretia uveo u krug oko asopisa Vienac,

taj ne pie i ne moe pisati gramatiku hrvatskoga knjievnoga jezi

ka (Radi 1937., 12.). Sve to govori u prilog injenici daje Maretie
va Gramatika bila u poetku relativno slabo primljena u Hrvatskoj,
pa nije udo to su prole pune 32 godine dok se nije pojavilo drugo
izdanje (1931.).
186

Unato svemu Maretieva je Gramatika odigrala vanu ulogu u

hrvatskoj jezinoj povijesti. Ponajprije, radi se o djelu vrsnoga filo
loga koji je novim pristupom i temeljitom obradom grade nadvisio
dotadanje gramatike prirunike. Mnogi su jezini problemi dobili
prava objanjenja. Korektnim opisom novotokavskoga jezika Ka
radievih i Daniievih djela, odnosno djela usmene narodne knji
evnosti, dobiven je mnogo bolji i cjelovitiji uvid u novotokavtinu
kao sustav. To je uvrivalo novotokavski dijalekt kao osnovicu
standardnoga jezika. S te je strane Maretieva zasluga nesumnji
va.
I najvaniji problem Maretieve Gramatike nije samo u tome to
je nastala na osnovi ekskluzivnoga korpusa, nego to je taj korpus
gotovo izjednaen s organskim novotokavskim dijalektom koji je
postao jedini i nedodirljivi sudac jezine pravilnosti, ne razliku
jui tako knjievni idiom od organskoga. To je pravo organskoga
dijalekta temeljeno na spoznajama ondanje veoma jake njemake
mladogramatiarske lingvistike kole koja je jezik promatrala kao
kolektivnu svojinu iji razvoj tee pravilno po vlastitim unutranjim
zakonima. Knjievna stilizacija treba samo slijediti svoj uzor - ti
pinu govornu manifestaciju. Postalo je vano samo kako se govori
(ili kako se govorilo), a ne kako se pie (ili se pisalo). Knjievnoga
jezika kao takva, kao autonomnoga idioma gotovo i nema. Stoga
ono to se u knjievnim tekstovima nije podudaralo sa striktnim
tokavskim oblikovanjem ili to nije bilo tokavskoga porijekla (po
uzoru prostoqa naroda ) doivljavalo je od maretievaca veu ili ma
nju kritiku. Stokavska je intransigentnost znala ii ak tako daleko
da je potokavljivala izvorna kajkavska i akavska imena naselja
(mijenjajui npr. ime Delnice u Dionice, akovec u akovac, Split
u Spljet, Tisno u Tijesno). Jednako su se tako knjievna djela iz
razdoblja hrvatskoga romantizma ili realizma prilagodivala jedin
stvenoj tokavskoj normi i fonetskom pravopisu, ako su imala sreu
da doive drugo ili koje sljedee izdanje. Tako se npr. izvorni naslov
romana Ksavera andora alskoga Pod starimi krovovi mijenja u
Pod starim krovovima, a roman Meu abari Ante Kovaia u Meu
abarima. Tek u najnovije vrijeme moemo itati djela hrvatskih
pisaca druge polovice 19. stoljea u izvornome obliku prvoga izda
nja. Promijenilo se u Maretievo doba i naglasno znakovlje to su ga
Hrvati rabili od Bartola Kaia do Antuna Maurania. Po uzoru na
Karadievo i Daniievo biljeenje dotadanji je znak za dugosila
zni naglasak (a) promijenjen u (a) (grad u grad), a dotadanji znak
za dugouzlazni naglasak (a) u (a) (hrtina u hrana). Sve je to bilo u
187

dubokoj suprotnosti s hrvatskom gramatiarskom tradicijom (pa i

onom u tokavskoj Slavoniji) i s koncepcijom zagrebake fIloloke
kole koja je zagovarala posebnost knjievnoga jezika, a u hrvat
skom sluaju posebnost izgraivanu na tromujenim vrelima.
Afirmaciji Karadi-Daniieve fIloloke kole mnogo je pridonio
i Rjenik hrvatskogajezika to ga je bio zapoeo Ivan Broz, a dovrio
Franjo Ivekovi (1901.). Ivekovi pie u predgovoru da je za taj Ije
nik Ivan Broz mnogo godina skupljao grau iz svijeh knjievnih
djela Vuka Karadia i Gjura Daniia, t. j. iz onijeh koja su oni
sami napisali i iz onijeh koja su samo izdali na svijet kao narodne
pripovijetke, poslovice, pjesme i t.d.. Osim toga, nastavlja Ivekovi,
kao temelj njegovu Ijeniku posluio je Srpski rjenik to ga je na
svijet izdao Vuk Stef. Karadi, Be 1852., a u sam temelj nijesam
htio mnogo da diram . Stoga bi se ovo djelo moglo nazvati i rjenik
srpskoga jezika i da su ga napisali Srbi jamano bi se tako zvalo .
Naslov Rjenik hrvatskoga jezika dao je Ivekovi zato jer su ga
pisali i na svijet izdali Hrvati , a i zato to je graa dopunjena pri
mjerima iz hrvatskih narodnih pjesama - neto iz Stullijeva Rjeo
sloja i pokojom rijei od naroda iz okoline zagrebake. Izostali su,
meutim, mnogi leksemi iz djela hrvatskih knjievnika druge polo
vice 19. stoljea, to je navelo ak i Karadiu sklonog Vatroslava
Jagia da otro prigovori jednostranoj Broz-Ivekovievoj koncepciji
Ijenika (Kombol 1948., 547. i 571.). Na taj je nain u posljednjem
stadiju novotokavske standardizacije u Hrvata uporno izostavijan
jezik hrvatske knjievnosti a ugraivan u nj, takoer uporno, jezik
Karadieva i Daniieva korpusa koji se tada na poetku naega
stoljea pokazivao previe srodan i ugledan da bi mogao ostati po
strani. Bogatstvo toga korpusa pogodovalo je oivotvorenju kon
cepcije hrvatskih vukovaca o jedinstvenom jeziku jednoga naroda
dvojakoga imena. A pored svega vano je takoer pripomenuti da su
vukovci uivali veliku potporu Khuen-Hooerv8ryjeve maaronske
vlasti jer su kao saborski zastupnici ili dravni funkcionari podra
vali maaronsku politiku.

188

Dvadeseto stoljee

Suvremeni pogledi na hrvatski knjievni jezik

I pored teza i propisa to su ih iznosili jezikoslovci u poetnim
desetljeima 20. stoljea, osobito hrvatski vukovci, pisci su hrvatske
knjievnosti nastavljali ipak liniju vlastitoga gledanja

na

jezini ra

zvoj, ne odbacujui sasvim olako hrvatsku standardnojezinu prak

su i bogatstvo svoga knjievnoga izraza. Ta je praksa bila uvri
vanje standardnoga oblika na novotokavskoj ijekavskoj osnovici.
Ona je obuhvatila i jezinu praksu srpskoga naroda u Hrvatskoj, ali
je takoder kod mnogih hrvatskih pisaca prihvaala i izraajne mo
gunosti drugih hrvatskih nmjeja (akavskoga, kajkavskoga i ikav
skotokavskoga) ugraivanih kroz stoljea u pismeni jezik. Stoga je
standardni jezik, to je zaivio u hrvatskoj knjievnosti na poet
ku naega stoljea, imao istu novotokavsku osnovicu koja je, osim
Hrvata, sluila za standardni jezik Srbima, Crnogorcima i Musli
manima. Bio je to plod tadanjeg konvergentnoga knjievnojezinog
razvoja pri konanoj standardizaciji jezika spomenutih naroda.
Meutim, procesi su standardizacije za svaki spomenuti narod
bili dobrim dijelom razliiti i razliito su trajali.

Hrvata, koji su

imali dugu tradiciju vlastitoga pismenoga jezika sa tri dijalekatske

stilizacije i s njihovim meusobnim proimanjem, proces je standar
dizacije bio postupan i zato neto dui, dok je kod drugih, poglavito
Srba, proces standardizacije zapoeo relativno kasno, tek pojavom
narodnoga jezika u knjievnosti. Takvim je ishodom u dvadesetom
stoljeu obiljeeno stanje hrvatskoga knjievnoga jezika koji se na
ao u sklopu sloenoga jezinog standarda hrvatskoga ili srpskoga.
Ako je otpora zbog razliitih interpretacija spomenutoga ishoda i
bilo, utihnuli su u razdoblju do pred Prvi svjetski rat.

189

Unato tomu, i dalje se primjeivao sve vei raskorak izmedu hr

vatskih pisaca i, poglavito mlaih, hrvatskih filologa, odnosno izme
u zagovornika propisane i uporabne norme jer, odbacujui filolo
ki jaram, uz vukovce nije u poetku pristao ni pristati mogao go
tovo nijedan hrvatski pjesnik ni pisac-umjetnik (Radi 1937., 16.).
Naime, za hrvatske je pisce oduvijek bilo jasno da piu hrvatskim
jezikom. Tom su jeziku posveivali i svoje stihove. Tako i Vladimir
Nazor pie pjesmu pod naslovom:

Hrvatski jezik
U tebi sam vijek svoj proivio
Drevni i lijepijezie Hrvata;
Roen na morskom pragu tvojih vrata,
Polako sam te, uz trud, osvojio.
Povede ti i gdje nisam bio.
Na vrhu gore i na kraju gata,
U kolibici, u kui od zlata
Svuda je meni tvoj glas uborio.
Htio sam biti glazbalo na kome
Zvue ko ice, miriu ko cvijee
Rojevi rijei u govoru tvome.
Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom
Da u tebi diem i da ivim s tobom,
I onda kad me vie biti ne e.
tovie, za hrvatske je pisce bilo jasno i to da akavska i kajkav
ska knjievna stilizacija nikada nisu prestale biti sastavnim dijelom
jezika hrvatske knjievnosti. Unato eljama hrvatskih vukovaca za
tokavskom unifIkacijom, iji su nastupi postali jasni ve ezdesetih
godina 19. stoljea, hrvatski je jezini standard ipak. bio nepresta
no otvoren prema rjenikom bogatstvu i knjievnim stilizacijama
naslijea. Stoga kod pisaca zagrebakoga kruga nije nikada nestalo
potrebe da unesu poneki kajkavizam u svoja djela ili da, poput Au
gusta enoe, sastave kakvu kajkavsku prigodnicu. Zato je i za roe
noga tokavca Antuna Gustava Matoa bilo prirodno da se ve 1900.
odlui za kajkavski stih u pjesmi Hrastovaki

Kaj da pomem, moja draga mati,

Smrt i betek - to je sinek tvoj.
Strelili su mene Smiljke zlati
Prami. Smiljka - toje betek moj!
190

nokturno:

Veje zorja, a ja nemrem spati,

Po hii me hinca mislih rni roj.
Kokotiek ve krii za vrati:
Haji, Smiljek, haji, picek moj!
Jednako je tako postupio Vladimir Nazor kad je 1907. u svoju
novelu Veli Joe utkao akavske stihove o tekom ga1iotovu ivotu,
odnosno o banu Dragonji, uobliene kasnije u zasebne pjesme.

Galeotova pesan
(prve dvije kitice)

Pokle su me prikovali zlizane za ove daski,

Ja nisan ve doma videl, ni svoje zagledal majki.
Si l' cela mi, kua bela ? Si l' mi, majko, prebolela ?
More, more sinje!
Nogi su mi polomili, strli su mi duu mladu.
Brian san ti na ten svete! Galebi, oj beli tii,
Poletite dole kjugu, ter moju pozdravte majku!
More, more sinje!
Toj se liniji moe prikljuiti i Nikola Andri sa svojom knjigom
U njoj govori Andri na mnogo
mjesta o hrvatskim posebnostima u okviru irega korpusa novoto
kavskog ijekavskog standarda, da bi zavrio rijeima:

Brani jezika hrvatskoga (1911.).

Hrvatski jejezik tako lijep i bujan, da se njime moe izrei sve,

im ti dua zadre. Onje sjajan, vatren i duevan.
Nasuprot takvu stavu knjievnika i pojedinanih otpora hrvat
skih fIlologa, u razdoblju izmedu dva svjetska rata dominantnu ulo
gu u jezikoslovlju dre, potpomognuti kao i ranije dravnom vlasti,
hrvatski vukovci. Tomo Mareti nastoji anulirati odredena poje
dinana odstupanja od propisane jezine norme, objavljujui novu
knjigu: Hrvatski ili srpski jezini savjetnik (1924.), nastavljajui
tako praksu, jo tamo od Kureleva Mulja govora nespretna i nepo
dobna (1873.), da gotovo svaka generacija ili fIloloka kola iznese
svoj stav o barbarizmima. Iako su u Maretievoj knjizi sami savje
ti pisani ijekavski, uvod je napisan ekavski u elji da zasvedoim,

da ja ne samo nisam nikakav protivnik istonoga govora, nego da

mije on isto onako drag kao ijuni . Mareti je podvrgao kritici sve
rijei koje nisu u narodnom naem jeziku ili koje se ne slau s
duhom naegajezika . To su mu bili u prvome redu kajkavizmi (on
ih zove dijalektizmima i provincijalizmima) i neologizmi.
191

 Moda e se kojemu itatelju initi preterano, kae Mareti u

uvodu Jezinoga savjetnika, to ja najvei deo kajkavskih rei
izgonim iz knjievnoga jezika , ali svatko vrlo lako uvia, da bi
takve rei knjievnome jedinstvu Hrvata i Srba vrlo smetale, jer
ih Srbi ne bi hteli primiti.
Zato je razumljivo da Mareti u istome djelu postavlja pitanje:

to e nam kovanice: glazba, isusovac, redarstvo, slovnica, sto

ernik, tvornica, uionica ? A mogli bismo lako biti i bez asnika,
bez povijesti, bez knjinice, bez prorauna, bez stoera, bez tvrtke,
te upotrebljavati kao i drugi narodi: oficir, (h)istorija, biblioteka,
budget, pol, firma.
Zanimljivo je da Mareti udara na mnoge rijei to su se u Hrvat
skoj odavno rabile te nale svoje mjesto i u ulekovu Hrvatskcrnje

mako-talijanskom rjeniku znanstvenoga nazivlja (1874./75.), kao

isusovac, knjinica, povijest, proraun, slovniea, tvorni
ca, tvrtka, uionica i dr. Ako se malo bolje promotri grupa rijei koje
npr. glazba,

bi Mareti rado uklonio iz jezika Hrvata, onda se moe razabrati da

su to, pored tzv. kajkavizama, rijei intelektualnoga sloja pismenih
ljudi, a upravo je taj jezik gotovo bespredmetan za mladogramati
arska prouavanja. S druge pak strane, spomenuti Maretiev na
padaj ujedno pokazuje da se, poglavito u knjievnikim krugovima,
uporno nastavljala linija zagrebake fIloloke kole, odnosno hrvat
ske jezine tradicije, opirui se vie ili manje

stvu

knjievnome jedin

o kojemu govori Mareti. Nasuprot Maretiu, koji je smatrao

da tek od Vuka Karadia poinje knjievni jezik za Hrvate i da

taj jezik treba tek uiti, mnogi su se hrvatski intelektualci oslanjali
u svojim djelima na, stoljeima izgraivanu, hrvatsku tronaIjenu
knjievnojezinu okomicu.
Pritisak je vukovaca bio sve jai. Forsirala se propisana jezina
norma u skladu s dominantnim gleditem, to su ga podupirale i
vlasti, o jednom i jedinstvenom srpskohrvatskom jeziku. Na udaru
se takva gledita nala i dotadanja ve ustaljena Broz-Boranieva
pravopisna praksa u Hrvatskoj koju je 1929. godine zamijenilo Pra

vopisno uputstvo

za

sve osnovne, srednje i strune kole,

izdano od

tadanjega Ministarstva prosvete Kraljevine Srba, Hrvata i Slovena

ca.

Spomenuto

Pravopisno uputstvo

polazi od konstatacije da se u

svim kolama ve upotrebljavajedan pravopis,

zasnovan na velikoj
jezinoj i pravopisnoj reformi Vuka Karadia , pa u interesu ujed192

naenja nastave treba ujednaiti nain pisanja, a zatim potpuno

ujednaiti i kolsku terminologiju. Zato se odreuje:

Nain pisanja iznesen u ovom pravilniku mora se primeniti i u
svim novim izdanjima kolskih knjiga. Nijedan udbenik, bilo
da pretstavlja novo izdanje ranije izdate knjige, bilo da se sada
prvi put izdaje, ne moe biti odobren za kolsku knjigu, ako nije
izraen po ovim pravilima.

Na temelju takve odredbe uveden je u najveem broju kola ta

danje drave Believ pravopis, dok je Dragutin Borani izdao 1930.
godine novo izdanje svoga pravopisa s napomenom da je to novo,
peto izdanje, preraeno prema propisima Ministarstva prosvjete.
Osnovano je i posebno povjerenstvo za jedinstvenu srednjokolsku
terminologiju. Promijenjeno je, ak i proireno ime zajednikoga je
zika u srpskohrvatskoslovenaki. Tada su na podruju iste drave
uli u zajednike kolske udbenike mnogi nazivi koji su se rabili
preteito u Srbiji, odnosno u tzv. junome govoru. Neki su se za
drali sve do danas. Taj je proces, bar u Hrvatskoj bio donekle za
ustavljen za vrijeme Banovine Hrvatske. Vanije je ipak od svega
toga da je hrvatska knjievna ili knjievnika rijeka, unato pre
sijama i zabranama, nastavljala tei svojim tijekom dalje, ostajui
uglavnom u vlastitu koritu, dakle u svome jezinome toku, o emu
e biti kasnije rijei.
Ali najvanije je da su otpor takvu stanju pruili na svoj nain
knjievnici i jezikoslovci, okreui se sve vie prouavanju i knjiev
noj uporabi kajkavskoga izriaja. Tako je npr. jedan od najveih hr
vatskih filologa Stjepan Ivi objavio u Akademijinu Ljetopisu - o
100. obljetnici hrvatskoga narodnoga preporoda - svoj magistralni
rad pod naslovom Jezik Hrvata kajkavaca (1936.). Istodobno se jav
lja sve vei broj pjesnika koji pored tokavskih stihova piu akavski
i kajkavski, odnosno oni koji rabe samo dijalekatski stilizirane sti
hove. Posebnost takve kajkavske knjievne stilizacije predstavljaju
Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krlee, objavljene prvi put
1936. godine.
Khevenhiller
Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo,
pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu.
Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
ne bi bilo nikak, ni tak kak je bilo.
Ar je navek bilo da je nekak bilo,
194

kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

Tak i vezda bude da nekak vre bude,
kak biti bude bilo da bi biti bilo.
Ar nigdar ni bilo da ni ne bilo,
pak nigdar ni ne bu da niega ne bu.

Probujala je tako akavska i kajkavska dijalektalna poezija, rasu

ta po mnogim asopisima i zasebnim djelima, a pojavila se uskoro i
Antologija akavske lirike (1930.) koja je u kratko vrijeme doivjela
nekoliko izdanja. Neki su jezikoslovci pak nastojali lingvistiki osvi
jetliti pravo stanje stvari iznosei svoje poglede u asopisu Hrvatski
jezik, odnosno objavljujui, poput Petra Guberine i Krune Krstia,

knjiicu pod naslovom Razlike izmeu hrvatskoga i srpskoga knji

evnog jezika (1940.). Tu se izmeu ostaloga postavlja pitanje:
Zato se dogaaju sve te promjene u jezicima, koji su u svome
poetku sainjavali jedinstvo? Zato, jer je materijalni i duhov
ni ivot razliit kod razliitih naroda; jer povijesni razvitak, geo
grafski poloaj, socijalni ivot, generacije i vrijeme ostavljaju svo
je vrste tragove u vanjskom nosiocu tih injenica: jeziku. Vjeni
pratilac ivota, jezik, ide stopu u stopu s narodom: naklonosti i
mrnje odrazuju se u jeziku, pa mu narodne cjeline daju neizbri
siv peat... Kad se te ope lingvistike injenice primijene na jezik,
kojim govore dva razliita naroda, kao to su Hrvati i Srbi, onda
nam se problem razlika izmeu dva knjievna jezika pokazuje u
posebnom svjetlu. Prije svega bezuvjetno se rui naelo povijesnog
razvoja jezika kao polazna toka

za

postojanje nekog knjievnog

jezika.

Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata doli su do izraaja drugaiji

pogledi na jezik. Vlasti u Hrvatskoj, u elji da u potpunosti uklone
dotadanji naglaeni unitaristiki pristup jeziku, pokuavaju sasvim
prekinuti razvoj u funkcioniranju srpskohrvatskoga jezika koji se
smatrao jedinstvenim. Zato prekidaju i s tadanjim Boranievim
Pravopisom hrvatskoga ili srpskog jezika, propisujui tzv. korienski.
Hrvatski dravni ured za jezik izradio je i izdao na temelju odredbe
o hrvatskom jeziku najprije knjiicu Koriensko pisanje (1942.), a
zatim i Hrvatski pravopis (1944.).
U Zakonskoj odredbi o hrvatskom jeziku, o njegovoj istoi i o
pravopisu, to je objavljena 14. kolovoza 1941., bilo je, izmeu osta

loga, navedeno da hrvatski slubeni i knjievni jezik jest tokavsko

narjeje jekavskoga odnosno iekavskoga govora te da se na tom
196

jeziku ima pisati po korienskom, a ne po zvunom pravopisu. Pre

poznatIjivija razlika prema dotadanjem Boranievu pravopisu ogle
dala se poglavito u pisanju suglasnikih skupova i ijekavskoga izgo
vora. O prvom je problemu pravopis donio ovakve odredbe:

Hrvatski je pravopis u naelu Iwrienski (etimoloki). On pazi na

postanak riei, tJ. uva glavni dio riei (korien i osnovu) i vezu s
drugim rieima, te u suglasnikim skupovima ostavlja uglavnom
netaknute neke suglasnike, koji se u govoru mienjaju ili izostav
ljaju po glasovnim zakonima. TaIw valja pisati vrobca, nadkriliti,
jedanput, drutvo, bolestnik, premda se govori vrapca, natkriliti,
jedamput, drutvo, bolesnik.
Kod rijei s ijekavskim izgovorom glavno
na ovu odredbu:

se

pravilo moe svesti

Dvoglas, koji je postao od e (jat), pie se u dugom slogu ie (diete),

a u kratkom je (djeca). Taj skup ie jednosloan je dvoglas, pa se
ne smije rastavljati.
U ratno je doba zauzeo svoj stav glede jezika u Jugoslaviji i AV
NOJ. Potivajui pravo svakoga naroda na vlastit jezik i na narod
no ime jezika, taj je forum donio odluku da se sve njegove odluke,
naredbe i proglasi moraju objavljivati na etiri jezika, i to na srp
skom, hrvatskom, slovenakom i makedonslwm jeziku jer su svi

ovi jezici ravnopravni na cijeloj teritoriji Jugoslavije. Na etiri je

jezika proglaen i novi ustav. Isto su se tako smatrali autentinima
tekstovi objavljeni u Slubenom listu na etiri spomenuta jezika.
Pravno gledajui, na taj je nain i hrvatskomu knjievnomu jeziku
bilo osigurano njegovo postojanje i ime. Polazei od toga, poelo je
Hrvatsko filoloko drutvo iz Zagreba pripremati novi poslijeratni
pravopis, a 1952. pokrenulo je Jezik, asopis za kulturu hrvatskoga
knjievnoga jezika, na elu s dugogodinjim glavnim urednikom
Ljudevitom Jonkeom.
I tada dolazi do novoga udara jer unitaristike snage nisu miro
vale unato spomenutim ustavnim odredbama, pa ak i usposta
vom savezne skuptinske Komisije za istovjetnost tekstova. Naime,
Matica srpska iz Novoga Sada organizirala je 1953. godine Anketu
o pitanjima srpskohrvatskog jezika i pravopisa zalaui se za jedin
stven srpskohrvatski jezik koji bi trebao imati i jedinstven pravopis
i jedinstvenu terminologiju na itavom srpskc:r-hrvatskom prostoru.
Rezultat je viemjesene Ankete bio potpisivanje zakljuaka Novo
sadskoga dogovora 1954. godine .
198

U prvoj toki Novosadskoga dogovora stoji: Narodni jezik Srba,

Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. Stoga je i knjievni jezik koji se
razvio na njegovoj osnovi oko dva glavna sredita, Beograda i Za
greba, jedinstven, sa dva izgovora, ijekavskim i ekavskim.
Toka druga glasi: U nazivu jezika nuno je uvijek u slubenoj
upotrebi istai oba njegova sastavna dijela.
U toki sedmoj pie: Zajedniki jezik treba da ima i zajedniki
pravopis.
Na osnovi tih zakljuaka izraene su i objavljene dvije verzije
pravopisa: jedna u Zagrebu latinicom, druga u Novom Sadu iri
licom. Zagrebaka verzija nosi naslov: Pravopis hrvatskosrpskoga
knjievnog jezika, objavljen 1960. godine. U irilikoj verziji promi
jenjen je redoslijed u imenu jezika hrvatskosrpski u srpskohrvatski.
Time se u biti nije nita promijenilo. Unitaristika nametnuta elja
ostala je i dalje.
Budui da se natrag nije ni htjelo ni moglo, poelo se spaavati
bar ono to bi se eventualno spasiti dalo. Pojavile su se stoga teorije
o dvjema varijantama zajednikoga nepostojeega jezika: o srpskoj
i hrvatskoj ili, ublaenije, o zagrebakoj i beogradskoj. Teoretska je
rasprava o varijantama zapoela zapravo sa srpske strane (o emu
e biti jo govora). Bolje i to, kad se ve teko mogu ili ak gotovo ne
mogu ukinuti ustavotvorne odredbe o slubenim jezicima u SFRJ.
Unitaristiki je pritisak neprestano rastao, ali je u Hrvatskoj poeo
rasti i otpor tomu. Taj se pritisak poeo ublaavati ponovnim Da
niievim uvoenjem dvolanoga naziva sa ili, tj. hrvatski ili srpski
kao prihvatljive ili prihvatljivije varijante. Naime, dvolani naziv
sa ili bio je drugoj strani tek na rubu prihvatljivosti. to se pak Hr
vata tie, bili su dovedeni u situaciju da biraju izmedu dva zla. Kad
su ve bili prisiljavani, izabrali su obino manje zlo jer je u njemu
izraz hrvatski bio ipak odvojen od drugoga lana i jer su time neki
hrvatski filolozi mogli demonstrirati nakaradnost naziva za jezik
koji je, takav sa ili, postojao samo u Hrvatskoj odnosno u Jugoslaviji
i nigdje vie. A nije se ni tono znalo to u toj kombinaciji zapravo
znai veznik ili; je li to sastavni ili rastavni veznik. Zato naziv sa
ili nije drugoj strani bio po volji. Jedini pravi bio je za njih naziv
srpskohrvatski. Nema sumnje da je naziv srpskohrvatski (odnosno
hrvatskosrpski) s tvorbenoga gledita bolji od onoga sa ili. Medu
tim, ba taj tvorbeno bolji naziv (bez ili) zapravo je loiji odabir.
Zato? Zato to srpskohrvatski pa i hrvatskosrpski nikada nikomu
nije bio materinski jezik. Nije da se to nije znalo, ali se taj naziv
forsirao da bi, u opem smiljenom trendu zaborava, srpskohrvatski
200

jezik postao materinski jezik, a onda kao svaki prirodni jezik dobio
jednolano ime, ono jedino koje su Vuk Karadi i uro Danii upo
trebljavali kad su pisali svoja djela. Srpskohrvatski je bio prvi cilj,
da bi se mogao ostvariti onaj drugi, pravi. Na taj bi nain Hrvati
trebali postupno zaboravljati ono to je i kako je bilo kroz stoljea
koja smo ovdje opisali te bi u povijesnomu pamenju postali zapravo
nepismeni. A onda je svejedno u kojem si jeziku nepismen, vano je
u kojem si pismen.
Unato spomenutu razmiljanju vodei su hrvatski jezikoslovci i
mnogi hrvatski knjievnici smatrali tada da e Novosadskim dogo
vorom biti osiguran nesmetan razvoj hrvatske, ijekavske varijante
zajednikoga jezika, odnosno da ne e doi do nametanja jezinih
osobitosti jedne knjievnojezine sredine drugoj. Stvarnost se ubrzo
pokazala drukijom. Prodor vokabulara srpske knjievne sredine
sve se vie irio po Hrvatskoj. Smatralo se da je dovoljno ekavske
izriaje samo ijekavizirati, pa da postanu hrvatski. Tako su nastajali
i poeli se udomaivati u Hrvatskoj oblici poput djejstvo, obezbjee
nje, bezbjednost, prevladalo je ak i uvjerenje (prema srpskom uvere
nje u znaenjupotvrda, npr. lijeniko uvjerenje) i mnogi drugi. Kad
se pak radilo o ekavski pisanim originalnim knjievnim tekstovima,
oni se nisu smjeli ni ijekavizirati. Takve su se pojave objanjavale
slobodom svakoga pisca na izbor jezinih osobitosti bez obzira na
sredinu kojoj je njegovo tivo bilo namijenjeno. Uporite je naeno
u 5. toki Novosadskoga dogovora gdje se govori o iskoritavanju
cjelokupnog rjenikog blaga naeg jezika. Na osnovi te odredbe
izraen je zajedniki rjenik ija su prva dva sveska objavljena 1967.
godine u dva izdanja: u zagrebakom i u novosadskom. Zagrebako
je izdanje pisano ijekavski i tiskano latinicom pod naslovom Rjenik
hrvatskosrpskoga knjievnog jezika (knjiga I. od A do F, knjiga II. od
G do K). Urednitvo je bilo uvjereno da e ovaj Rjenik, kada bude
zavren i tampan, zadovoljiti jednu od vanih kulturnih potreba
naih naroda i biti koristan svima koji se njime budu sluili.

Pojava je spomenutoga rjenika izazvala buru negodovanja. po

red sasvim strunih propusta, najvea je zamjerka upuena Rjeni
ku da, za volju fIkcije o jezinom jedinstvu i zajednikom rjenikom
blagu, nije potivao osobitosti varijanata, koja svaka postoji kao su
stav. Time je kap prevrila mjeru. Rad je na Rjeniku dviju Matica
u Hrvatskoj najprije usporen, a onda i obustavljen. Sve vei otpor
jezinom unitarizmu slio se u Deklaraciju o nazivu i poloaju hrvat
skog knjievnog jezika, to je nastala u Matici hrvatskoj, a potpisale
203

su je brojne hrvatske kulturne i znanstvene ustanove. Deklaracija

je objavljena 17. oujka 1967. godine.
U Matiinoj verziji Deklaracije izmeu ostaloga stoji:
Naelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravnopravnosti obu
hvaa i pravo svakoga od naih naroda da uva sve atribute svoga
nacionalnoga postojanja i da maksimalno razvija ne samo svoju
privrednu, nego i kulturnu djelatnost. Meu tim atributima od
sudno vanu ulogu ima vlastito nacionalno ime jezika kojim se
hrvatski narod slui, jer je neotuivo pravo svakoga naroda da
svoj jezik naziva vlastitim imenom... Ali usprkos jasnoi osnovnih
naela, stanovite nepreciznosti u formulacijama omoguavale su
da ta naela budu u praksi zaobilaena, iskrivljavana i krena ...
Pojavila se i koncepcija o upotrebi jedinstvenog 'dravnog jezika',
pri emu je ta uloga u praksi bila namijenjena srpskom knjiev
nom jeziku zbog dominantnog utjecaja administrativnog sredita
nae dravne zajednice.
Zbog toga potpisane hrvatske kulturne i znanstvene ustanove i
organizacije smatraju da je neophodno potrebno:
Ustavnim propisom utvrditi jasnu i nedvojbenu jednakost eti
riju knjievnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga, make
donskoga.
U skladu s tim trebali bi svi savezni zakoni i drugi oPi akti save
znih organa biti objavljeni u autentinom tekstu na etiri knjievna
jezika naroda Jugoslavije: srpskom, hrvatskom, slovenskom, make
donskom

Dravne su se vlasti nesmiljeno oborile na Deklaraciju i na njezi

ne potpisnike, jer su hrvatski kulturni radnici digli glas protiv onoga
to su te vlasti podupirale i provodile u oblasti jezine politike. Jav
ne osude Deklaracije bila su besprizivne. Na njih se nije ni moglo ni
smjelo odgovarati. Meutim, Deklaracija se usadila u svijest hrvat
skoga naroda kao dokaz da je mogue pruiti otpor unitaristikim
ostvarenjima Novosadskoga dogovora. Zato su i hrvatski jezikoslov
ci, nakon kratkoga zastoja, nastavili radom u tiini: nastavljen je
rad na projektu velike hrvatske gramatike i zapoeto prikupljanje
grae za obradu jednosveanoga Ijenika hrvatskoga knjievnoga
jezika. Kad je nastala neto snoljivija situacija za vrijeme tzv. hr
vatskog proljea 1971. godine, izraen je i tiskan (ali nije bio uvezan
205

i distribuiran) Hrvatski pravopis trojice autora: Stjepana Babia,

Boidara Finke i Milana Mogua.
U predgovoru tom pravopisu stoji da je izraen na temelju oPih
naela koja trae da hrvatski pravopis obuhvati hrvatsku pravo
pisnu i jezinu tradiciju i praksu. Autori su smatrali da je ovim
pravopisom postavljena vrsta osnovica hrvatske pravopisne norme,
koja se u bitnome vie ne e mijenjati, to e svima nama kojima je
hrvatski materinski jezik ili ga prihvaamo kao svoj knjievni jezik
omoguiti da odsad imamo ustaljen pravopis.
Umjesto te nade dolo je potkraj 1971. godine do poznate 21.
sjednice CK SKJ u Karaorevu i do jo eih napada unitarista.
Hrvatski pravopis je zabranjen, unitena je gotovo sva njegova na
klada, prestao je rad na rjeniku, stradali su (zatvorom ili na drugi
nain) mnogi hrvatski kulturni radnici. Bio je to drugi napadaj na
Deklaraciju uz jasnu nakanu da se u potpunosti zatru svi njezini
plodovi.
Meutim, sjeme je bilo i suvie zdravo da bi se zatrlo. Unato kri
tici slubenih vlasti i zaredalim partijskim osudama zapoet proces
afirmacije hrvatskoga knjievnoga jezika vie se nije mogao zausta
viti.
Ali pored svega toga trebalo je, u miru i staloeno, nastaviti ras
pravljanjem o jezinoj elastinoj stabilnosti kakvu je, pod utjeca
jem prakoga lingvistikog kruga, zastupao Ljudevit Jonke (Jonke
1965. i 1971.), kao i o drugim teoretskim pitanjima glede hrvatskoga

knjievnoga jezika u svjetlu novih jezikoslovnih spoznaja i novih po

java. U tome je sklopu vanu ulogu odigrala knjiga Standardni jezik
Dalibora Brozovia to se u Matiinu izdanju pojavila 1970. godine.
Do toga se vremena najvie pozornosti poklanjalo genetskoj kla
sifikaciji hrvatskoga jezika koji je kao hrvatski ili srpski jezik sma
tran jednim od slavenskih jezika. Ta je klasifikacija dugo vremena
bila jedina, ili gotovo jedina, podloga pri odreivanju pojedinoga je
zika i prouavanju njegove povijesti i njegove standardnosti. Stoga
je samo jezina osnovica bila u sreditu znanstvene pozornosti. Za
boravljala se ili zanemarivala jezina nadgradnja po kojoj je svaki
jezik, oslanjajui se na svu puninu tradicionalnoga narodnoga izra
za, postajao nosilac razliitih izraajnih vrijednosti. Zaboravljeno je
ili zanemarivano opisivanje i prouavanje autonomnoga razvoja iz
kojega je potekao standardni jezik za svaki narod i po kojemu jest za
nj knjievni jezik, i to standardan. Poznato je, naime, da je knjievni
jezik pismeni jezik, a standardni postoji svojom povijeu i bitno je
odreena njegova funkcija procesom same standardizacije. Svaki je
207

standardni jezik po svojoj osnovici jezik, ali je po svojoj postupnoj

kulturnoj i civilizacijskoj nadgradnji postajao i postao standardan.
Zbog toga se relativno rano, jo prije Deklaracije (kao to smo nave

li), bila pojavila tvrdnJ a . da hrvatski ili srpski jezik nije jedinstven
nego vievarijantan. Cinilo se kao da je to dovoljno. Meutim, to je
nagnalo hrvatsku stranu da poe u jezikoslovno teoretsko razma
tranje. I ono se sastoji u ovome: Varijanta nekog standardnog jezika
jedini je nain njegova postojanja i funkcioniranja, i to na temelju
posebnih uvjeta standardizacije unutar povijesno izraslog kolektiva
koji se uz druge takve kolektive slui istim standardnim jezikom.
Kao to je svaki dijalekt nekoga jezika funkcionalno i sam jezik, i to
onaj jezik kojega je taj dijalekt dijalektom, tako je svaka standardno
jezina varijanta i sama standardni jezik, i to onaj kojega je varijan
ta. Naime, vievarijantan standardni jezik ne moe se pojaviti nego
samo u jednoj od svojih varijanata, koja tada i jest potpuni standar
dni jezik. Stoga se opravdano smatralo da i tzv. zapadna varijanta
standardne novotokavtine svojim obiljejima i svojim izraajnim
mogunostima predstavlja sav hrvatski knjievni jezik, sve njegove
dijalekatske hipostaze, svu batinu koju su mu namrla njegova sto
ljea (Katii 1978., 178.). Isto je tako bilo jasno i ovo: budui da
standardni jezik, kao to je reeno, postoji po svojoj povijesti koja
ga jedina odreuje i legitimira, onda vievarijantni standardni jezik
ima vie specifinih povijesti iz kojih su izrasle i kojima su odreene
sve njegove varijante. Povijest srpskog pisanog, knjievnog jezika
obiljeava ruta: jezik Nemanjia (tj. uglavnom crkvenoslavenski je
zik srpske redakcije) - nakon toga ruskoslavenski jezik kao slube
ni jezik Srpske pravoslavne crkve (poevi od Srijemskih Karlovaca
kao dara ruskoga cara Petra Velikoga pa sve donedavna - zatim
slavenoserpski jezik (poglavito u Novome Sadu i Vojvodini) - i, na
kraju, Vuk Karadi. Hrvatska je ruta drugaija: njezino je obiljeje,
kao to pokazuju djela nekolicine autora pa i ova knjiga, neprekinu
ta tronrujena knjievna stilizacija bar kroz pet--est stoljea. Dok
je Hrvatima trodijalektalno izvorite knjievnoga jezika sasvim nor
malna pojava, Karadi se opredjeljuje za jednodijalekatnu eksklu
zivnost. Upravo to neprestano viestoljetno njegovanje pisane a
kavsko-kajkavsko-tokavske tronrujenosti kao odlike hrvatskoga
jezika prepoznavalo se uvijek kao svoje i unosilo u vlastite tekstove,
uvrujui tako hrvatsku jezinu okomicu.
S time je u vezi postala jasna jo jedna jezikoslovna misao. Naime,
prema dobru tumaenju Radoslava Katiia, zamjenica je a tek on
da akavizam kad u okviru istoga jezika moe stajati u oprjeci prema
209

neakavskima kaj i to. Isto je s kajkavizmom kaj i tokavizmom to

jer u hrvatskome jeziku imaju opIjeke. Toga drugi jezici nemaju. Za
to npr. slovenski jezik nije kajkavski nego jednostavno - slovenski,
niti je srpski tokavski. Nasuprot tomu hrvatski je knjievni jezik i
akavski i kajkavski i tokavski Ger ima spomenute opIjeke) - i po
tome tropletu, koji datira od prvih hrvatskih pisanih spomenika do
danas, jest zaseban, unikatan. Zato je prirodno da je kao zaseban
jezik dobio svoje mjesto u Ustavu Republike Hrvatske.
S toga je gledita bilo jasno da se, opisujui jezik knjievnih tek
stova ijekavske novotokavtine s naslijeenim vokabularom hrvat
ske knjievne tradicije, opisuje hrvatski knjievni jezik. To poka
zuje nekoliko prirunika i udbenika nastalih unato protivljenju
ondanje vlasti (a za neke i zabrani da postanu kolskim udbenici
ma), kao to su npr. Pregled gramatike hrvatskoga knjievnog jezika
1973. godine (autori Stjepko Teak i Stjepan Babi), Osnove fonetike
i fonologije hrvatskog knjievnog jezika 1974. godine i Osnove mor
fologije i morfostilistike hrvatskoga knjievnog jezika 1979. godine
(autori Dragutin Rosandi i Josip Sili), Priruna gramatika hrvat
skoga knjievnog jezika 1979. godine (grupa autora), Tvorba rijei
u hrvatskom knjievnom jeziku 1986. godine (autor,Stjepan Babi),
Sintaksa hrvatskoga knjievnoga jezika 1986. godine (autor Rado
slav Katii). Upravo zato to su opisivali hrvatski jezini standard,
oni su utemeljeno nosili hrvatsko ime jezika.
Jednako je tako postalo jasno da se, opisujui povijest onih silnica
koje su u knjievnom jeziku dovele do toga da ijekavska novotokav
tina postane standardni jezik svih Hrvata, opisuje samo dio povi
jesti hrvatskoga knjievnog jezika. Punina se dobiva tek onda kad
se prikae povijesni razvoj svih triju knjievnih stilizacija hrvatskih
dijalekata i njihovih meusobnih odnosa, pa i svih drugih stilizacija
koje su imale i imaju udjela u kulturnom ivotu hrvatskoga naro
da. U tom su pogledu bile vane rasprave Ljudevita Jonkea o dje
lovanju zagrebake fIloloke kole u 19. stoljeu koje su produbile
povijesno razumijevanje hrvatskoga knjievnoga jezika. Sve se vie
uYrivala spoznaja da povijest hrvatskoga jezika treba biti pri
kaz cjelovitoga tijeka, a ne nabrajanje specifinih osobina po kojima
se razlikuje od svih drugih usporedivih razvoja jer je cjelovitost
upravo kulturni izraz hrvatskoga naroda i izvire iz povijesti njego
vih ostvarenja (Katii 1971., 32.).
Osobitu je pak ulogu odigrala rasprava Dalibora Brozovia pod
naslovom Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar junoslavenskih i

drugih slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hr210

vatske knjievnosti (Brozovi 1978.). Nastala kao sinteza dotada

njih autorovih radova, kao i radova drugih povjesniara hrvatskoga
knjievnogajezika, ta je rasprava dala prvi cjelovit pregled hrvatske
jezine povijesti i njezinu periodizaciju.
Iste je godine objavljena i knjiga Zlatka Vincea Putovima hrvat
skoga knjievnog jezika (Vince 1978.). Autor je usmjerio pozornost
prvenstveno na sveobuhvatni prikaz tekih, krivudavih, ispreplete
nih i, gdjekada, uskih staza to ih je krio hrvatski knjievni jezik
od razdoblja osvita narodnoga preporoda do sutona zagrebake fIlO
loke kole potkraj 19. stoljea.
Ta su mi djela, uz mnoga druga objavljena kasnije (navedena su
na kraju knjige u popisu literature), pomogla pri pisanju Povijesno
ga pregleda hrvatskoga knjievnog jezika koji se 1991. godine naao
u istoj knjizi nacrta za gramatiku Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti, gdje su drugi autori (Stjepan Babi, Dalibor Brozovi,
Slavko Pavei, Ivo kari, Stjepko Teak) obradili glasove i obli
ke hrvatskoga knjievnoga jezika. To je ujedno bila podloga prvom
izdanju moje knjige Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika (1993.)
kao uvodu u daljnji, sveobuhvatniji studij hrvatske jezine povijesti.
Spomenuti proireni studij starohrvatskih tekstova i novoobjavlje
na struna literatura omoguili su mi objaviti 2. izdanje pod istim
naslovom, a sada, jo ire, i 3. izdanje.

212

Literatura

Djela kojima sam se sluio

(Djela se u knjizi navode tako da pored prezimena autora stoji godi
na izdanja. Drugi broj oznaava stranicu.)
Augustinovi 1846.
1846.

Augustinovi, uro: Misli o ilirskom pravopisu. Be

Banac 1984. - Banac, Ivo: Main Trends in the Croat Language Question,
In: Aspect of the Slavic Language Question, New Haven, 1984.
Benvin 1984. - Benvin, Anton: Zamisao liturgijskog jezika u imuna Ko
iia. Slovo 34, 203-218 (1984), Zagreb.
Berk 1957.

Berk van den, Christiaan Alphons: Y-a-t il un substrat a

kavien dans le dialecte de Dubrovnik?, S Gravenhage, 1957.
Bogii 1968. - Bogii, Rafo: O hrvatskim starim pjesnicima. Matica hr
-

vatska, Zagreb 1968.

Bogovi 1991. - Bogovi, Mile: Takozvani Glaviniev opis Like i Krbave iz

1696. godine. Croatica Christiana 27, 117-128 (1991), Zagreb.
Bratuli 1978. - Bratuli, Josip: Istarski razvod. akavski sabor, Pula,
1978.
Bratuli 1983. - Bratuli, Josip: Pogledi hrvatskih protestanata na knji
evni jezik. Radovi Zavoda za slavensku fllologiju 18, 43-49 (1983), Za
greb.
Brozovi 11970. - Brozovi, Dalibor: Standardni jezik. Matica hrvatska,
Zagreb 1970.
Brozovi 21970. - Brozovi, Dalibor: O poetku hrvatskog jezinog stan
darda. Kritika 10, 21-42 ( 1970), Zagreb.
Brozovi 1972. - Brozovi, Dalibor: Uloga bosanskohercegovakih franje

vaca u formiranju jezika hrvatske knjievnosti i kulture od Divkovia do

fra Grge Martia. Jezik , 37-51 (1972/1973), Zagreb.

213

Brozovi 1973. - Brozovi, Dalibor: O ulozi ldudevita Gaja u zavrnoj

etapi hrvatske jezine unifikacije. Radovi Instituta za hrvatsku povijest
3, 35-63 (1973), Zagreb.
Brozovi 1978. - Brozovi, Dalibor: Hrvatski jezik, njegovo mjesto unu

tar junoslavenskih i drugih slavenskih jezika, njegove povijesne mijene

kao jezika hrvatske knjievnosti. U knjizi Hrvatska knjievnost u evrop
skom kontekstu, Zagreb, 1979.
Brozovi 1979. - Brozovi, Dalibor: O Barakovievu jeziku u zadarskom
knjievnom krugu, Posebno izdanje Zadarske revije 23-37 ( 1979), Za
dar.
Damjanovi 11984.
Damjanovi, Stjepan: Tragom jezika hrvatskih gla
goljaa. Znanstvena biblioteka Hrvatskog filolokog drutva 15, Zagreb,
1984.
-

Damjanovi 21984.

Damjanovi, Stjepan: Jezik prvotiska u kontekstu

knjievnojezine prakse hrvatskih glagoljaa. Slovo 34, 63-80 (1984),
-

Zagreb.
Damjanovi 1993.

Damjanovi, Stjepan: Hrvatski glagoljai i poeci hr

vatskoga knjievnog jezika. Croatica 37-39, 93-106 (1993), Zagreb.
Falievac 1987. - Falievac, Dunja: Ivan Buni Vui. Zavod za knjiev
-

nost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1987.

Fancev 1916. - Fancev, Franjo: Jezik hrvatskih protestantskih pisaca 16.

vijeka. Rad JAZU 212, 147-225 (1916), Rad JAZU 214, 1-113 (1916),
Zagreb.
Fui 1982 - Fui, Branko: Glagoljski natpisi. Djela JAZU 57, Zagreb,
1982.
Hamm 11963. - Hamm, Josip: Staroslavenska gramatika. Udbenici Sve
uilita u Zagrebu, Zagreb, 1963.
Hamm 21963.
Hamm, Josip: Hrvatski tip crkvenoslavenskog jezika. Slo
vo 13, 43-67 (1963), Zagreb.
-

Hercigonja 1975. - Hercigonja, Eduard: Srednjovjekovna knjievnost. po

vijest hrvatske knjievnosti 2, Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1975.
Hercigonja 1983. - Hercigonja, Eduard: Nad iskonom hrvatske knjige.
Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1983.
Jernej 1981. - Jernej, Josip: Povijest talijanskih gramatika na hrvatskom
ili srpskom jeziku od 1649. do 1900. Rad JAZU 388, 131-236 (1981),
Zagreb.
Jonke 1956. - Jonke, Ljudevit: Vberove zasluge za na knjievni jezik.
Rad JAZU 309, 33-80 (1956), Zagreb.
Jonke 1957. - Jonke Ljudevit: Ideoloki osnovi zagrebake filoloke kole.
Filologija 1, 77-96 (1957), Zagreb.
Jonke 1965. - Jonke, Ljudevit: Knjievni jezik u teoriji i praksi. Znanje,
Zagreb 1965.
214

Jonke 1971. - Jonke, Ljudevit: Hrvatski knjievni jezik 19. i 20. stoljea.
Matica hrvatska, Zagreb 1971.
Junkovi 1958. - Junkovi, Zvonimir: O jeziku Vitezovieve Kronike. Ra
dovi Slavenskog instituta 2, 93-119 (1958), Zagreb.
Junkovi 1972.
Junkovi, Zvonimir: Jezik Antuna Vramca. Rad JAZU
363, Zagreb, 1972.
-

Katii 1971. - Katii, Radoslav: Opseg povijesti hrvatskoga jezika. Hr

vatski znanstveni zbornik 1, 27--42 (1971), Zagreb.
Katii 1978. - Katii, Radoslav: O poetku novotokavskoga hrvatskoga
jezinog standarda. Filologija 8, 165-180 (1978), Zagreb.
Katii 1981. - Katii, Radoslav: Gramatika Bartola Kaia. Rad JAZU
388, 5-129 (1981), Zagreb.
Katii 1988. - Katii, Radoslav: Ilirci i ilirski jezik. Forum 12, 675-688
(1988), Zagreb.
Katii 1993. - Katii, Radoslav: Uz poetke hrvatskih poetaka. Knjiev
ni krug (Biblioteka znanstvenih djela 70), Split 1993.
Katii - Novak 1988. - Katii, Radoslav i Novak P., Slobodan: Dva
tisuljea pismene kulture na tlu Hrvatske. Sveuilina naklada Liber,
Zagreb, 1988.
Klai 1914. - Klai, V jekoslav: ivot i djelo Pavla Rittera Vitezovia. Izda
la Matica hrvatska, Zagreb 1914.
Kombol 1945. - Kombol, Mihovil: Poviest hrvatske knjievnosti do prepo
roda. Zagreb, 1945.
Kombol 1948. - Kombol, Mihovil: Vatroslav Jagi, Izabrani krai spisi.
Uredio i lanke sa stranih jezika preveo Mihovil Kombol. Izdanje Matice
hrvatske, Zagreb, 1948.
Kosor 1957. - Kosor, Marko: Najstariji slavonski dikcionar. Rad JAZU
315, 5-28 (1957), Zagreb
Kurelac 1873. - Kurelac, Fran: Mulj govora nespretna i nepodobnO,. Rad
JAZU 1--48 (1873), Zagreb.
Lisac 1993. - Lisac, Josip: Hrvatski knjievni jezik u doba baroka. Croati
ca 37-39, 167-176 (1993), Zagreb.
Lisac 2004.

Lisac, Josip: Faust Vrani i drugi, ibenik 2004.

Mali 1972. - Mali, Dragica: Jezik najstarije hrvatske pjesmarice. Znan

stvena biblioteka HFD 1, Zagreb 1972.
Mareti 1889.
Mareti, Tomo: Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem
slovima. Djela JAZU 9, Zagreb 1889.
-

Mareti 1899. - Mareti, Tomo: Gramatika hrvatskoga jezika za nie ra

zrede srednjih kola. Zagreb 1899.
Mareti 1899.

Mareti, Tomo: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srp

skog jezika. Zagreb 1899.

215

Mareti 1910. - Mareti, Tomo: Jezik slavonskijeh pisaca. Rad JAZU 180,
146-233 (1910), Zagreb.
Mogu 1968. - Mogu, Milan: Jezini elementi Drieva Dunda Maroja.
Umjetnost rijei XII/l, 49-62 (1968), Zagreb.
Mogu 1971. - Mogu, Milan: Fonoloki razvoj hrvatskog jezika. Matica
hrvatska, Zagreb, 1971.
Mogu 1978. - Mogu, Milan: Antun Maurani. Kritiki portreti hrvat
skih slavista. Sveuilina naklada Liber, Zagreb 1978.
Mogu 11984. - Mogu, Milan: Krianieva hrvatska gramatika. Radovi
Zavoda za slavensku fllologiju 19, Zagreb 1984.
Mogu 21984. - Mogu, Milan: Glagoljica kao ortografski uzorak u hrvat
skoj knjievnosti, Slovo 34, 63-68 (1984), Zagreb.
Mogu 1990. - Mogu, Milan: O Marulievoj frazeologiji u Juditi. Wie
ner slavistisches Jahrbuch 8, 157-161 (1990), Wien.
Mogu 1997. - Mogu, Milan: O uvoenju hrvatskoga jezika na visoko ui
lite u Hrvatskoj i u Hrvatski sahor u knjizi: Hrvatski jezik u Hrvatskom
sahoru, 65-97 (1997), Zagreb.
Mogu-Vonina 1969. - Mogu, Milan i Vonina, Josip: Latinica u Hrva
ta. Radovi Zavoda za slavensku fllologiju 11, 61--81 (1969), Zagreb.
Nazor 1965. - Nazor, Anica: Dvanaesteraka Legenda o svetom Jeronimu,
Slovo 15-16, 214-224 (1965), Zagreb.
Nazor 1971. - Nazor, Anica: Kulturnopovijesno znaenje izdanja glagolj
ske tiskare u Senju g. 1494-1508., Slovo 21, 415-442 (1971), Zagreb.
Nazor 1988. - Nazor, Anica: Krbavska biskupija u srednjem vijeku. Zbor
nik o imunu Koiiu, 143-149 (1988), Rijeka-Zagreb.
Nazor 1993. - Nazor, Anica: Hrvatskoglagoljske inkunabule, Croatica
37-39, 229-257 (1993), Zagreb.
Novak P., Slobodan> Katii, Radoslav
Panteli 1967. - Panteli, Marija: Prvotisak glagoljskog misala iz 1483.
prema misalu kneza Novaka iz 1368. Radovi Staroslavenskog instituta
6, 5-108 (1967), Zagreb.
Putanec 1979. - Putanec, Valentin: Talijansko-hrvatski i hrvatsko-ta
lijanski rjenik Petra Lupisa Valentiana, Filologija 9, 101-138 (1979),
Zagreb.
Radi 1937. - Radi, Ante: O hrvatskom knjievnom jeziku. Sabrana djela
dra. Antuna Radia xv. Zagreb, 1937.
Reetar 1933. - Reetar, Milan: Jezik Marina Dria. Rad JAZU 248, 99240 (1933), Zagreb.
Skok 1949. - Skok, Petar: Tomo Mareti 1854-1938. Ljetopis JAZU 54,
310-335 (1949), Zagreb.
Starevi 1995. - Starevi, Ante: Knjievna djela. Stoljea hrvatske knji
evnosti. Priredio Dubravko Jeli, Zagreb 1995.
216

Stipevi 1985. - Stipevi, Aleksandar: Povijest knjige. Matica hrvatska,

Zagreb, 1985.
imunovi 1972. - imunovi, Petar: Toponimija otoka Braa. Braki
zbornik 10, Supetar, 1972.
ojat 1984. - Ojat, Antun: Kajkavske rijei u Stullijevu rjeniku. Filolo
gija 12, 293-313 (1984), Zagreb.
ojat 1985. - Ojat, Antun: Prva objavljena gramatika kajkavskoga knji

evnoga jezika. Radovi Zavoda za jezik 10-11, 201-221 (1984-1985),

Zagreb.
Vince 1978 - Vince, Zlatko: Putovima hrvatskoga knjievnog jezika. Sve
uilina naklada Liber, Zagreb, 1978.
Vinja 1951. - Vinja, Vojmir: Calque linguistique u hrvatskom jeziku Mar

ka Marulia, Zbornik radova Filozofskog fakulteta, Zagreb 1951.

Vonina 1968. - Vonina, Josip: Ozaljski jezino-knjievni krug, Radovi
Zavoda za slavensku fllologiju 10, 195-205 (1968), Zagreb
Vonina 11973. - Vonina, Josip: Jezini razvoj ozaljskoga kruga. Filologi
ja 7, 203-237 (1973), Zagreb.
Vonina 21973. - Vonina, Josip: Leksikografski rad Ivana Belostenca.
Dodatak u pretisku Gazophylaciuma Ivana Belostenca, knj. 2, 111XLIII (1973), Zagreb. .
Vonina 1977.

Vonina, Josip: Analize starih hrvatskih pisaca. akavski

sabor, Split 1977.

Vonina 1978. - Vonina, Josip: Jezik Antuna Kanilia. Rad JAZU 368,
5-172 (1978), Zagreb.
Vonina 11979. - Vonina, Josip: Jezinopovijesne rasprave. Sveuilina
naklada Liber, Zagreb 1979.
Vonina 21979. - Vonina, Josip: Vraniev rjenik, Filologija 9, 7-37
(1979), Zagreb.
Vonina 1988. - Vonina, Josip: Jezina batina. Lingvostilistika hresto
matija hrvatske knjievnosti od kraja 15. do poetka 19. stoljea. Knji
evni krug, Split, 1988.
Vonina 1993. - Vonina, Josip: Preporodni jezini temelji. Mala knjinica
Matice hrvatske, kolo I, knjiga 3, Zagreb 1993.
Vonina, Josip > Mogu, Milan
V rana 1962. - Vrana, Josip: Kulturnohistorijsko znaenje Povaljske iriI

ske listine iz godine 1250., Filologija 3, 201-218 (1962), Zagreb.

Zeli 1961. - Zeli Buan, Benedikta: Bosanica u srednjoj Dalmaciji. Iz
danja Historijskog arhiva Split 3, Split, 1961.
217

Djela iz kojih se tekstovi navode kao primjeri

Adrianskoga mora sirena Petra Zrinskoga. Priredio Tomo Mati. Stari pis
ci hrvatski 32, Zagreb 1957.

Blago jezika slovinskoga ili slovnik oca Jacova Mikaglia. Ancona-Loretto

1649-51.

Bogatstvo i ubotvo Jerolima Kavanjina. Priredio za tampu Dr. Josip

Aranza. Stari pisci hrvatski 22, Zagreb 1913.

Brani jezika hrvatskoga. Napisao Nikola Andri. Zagreb 1911.

Brevijar po zakonu rimskoga dvora 1491 (pretisak). Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti , Zagreb 1991.

Brvijali hrvacki 1493. Sastavio Bla Baromi. Venecija 1493.

Brus jezika 1862. Djela Adolfa Vebera 3, 319-337 (1887), Zagreb.
etiri poslidnja lovika. Sloena po Francisku Glaviniu. U Benetcih
1628.

Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka. Redaktor y V(lasnik) Dr.

Ly udevit Gay. Stampano vu Zagrebu 1835.

Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika. Telegram , Za

greb , 17. oujka 1967.

Dictionar ili rechi szlovenske zvexega ukup zebrane, u red posztaulyene i

diachkemi zlahkotene. Trudom Jwja Habdelia. Graz 1670.
Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, latinae, ita
licae, germanicae, dalmatiae et ungaricae Fausta V rania (pretisak).
Novi Liber, Zagreb 1992.

Disertatia iliti razgovor darovan gospodi poklisarom Janka Drakovia. U

Karlovcu, 1832.

Dizionario italiano, latino, illirico Ardelija Della Belle. In Venezia MD

CCXXVIII.

Djela Adolfa Vebera, svezak III , Zagreb 1887.

Djela Andrije Kaia Mioia 1. Izdanje priredio i uvod napisao Tomo Ma
ti. Zagreb 1964.

Djela Diva Bunia Vuia. Priredio Milan Ratkovi. Stari pisci hrvatski
35, Zagreb 1971.

Djela Diva Frana Gundulia. Za tampu priredio uro KorbIer, a pregle

dao Milan Reetar, Stari pisci hrvatski 9, Zagreb 1938.

Djela Jurja Barakovia. Priredili za tampu Pero Budmani i Matija Valja

vec. Stari pisci hrvatski 17, Zagreb 1889.
218

Djela Marina Dria. Za tampu priredio Milan Reetar. Stari pisci hrvat
ski 7, Zagreb 1930.

Djela Petra Hektorovia. Za tisak priredio i uvodnu raspravu napisao Josip

Vonina. Stari pisci hrvatski 39, Zagreb 1986.

Gazophylacium seu latino-illyricorum onomatum aerarium. Napisao Ivan

Belostenec. Zagreb (Zagrabiae) MDCCXL.

Glagoljska i irilska tabla za dicu 1561. Pretisak. priredio i pogovor napi

sao Stjepan Damjanovi. Zagreb 1986.

Gramatino izkazanje ob ruskom jeziku 2. Napisao Juraj Kriani. Tobolsk

1665.

Grammatica della lingua illirica. Compilata dal padre Francesco Maria

Appendini. Ragusa MDCCCVIII.

Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog jezika. Napisao

Dr. Tomo Mareti, kr. sveu. profesor. Zagreb 1899.

Hrvatska knjievnost srednjega vijeka od XlI. do XVI. stoljea. Priredio

V jekoslav tefani i suradnici. Pet stoljea hrvatske knjievnosti 1. Ma
tica hrvatska, Zagreb 1969.

Hrvatske gramatike I. dio 2. Oblici. Napisao za srednje i nalik im kole

Mirko Divkovi, profesor na kr. gimnaziju zagrebakom. Zagreb 1879.

Hrvatski ili srpski jezini savjetnik. Napisao Tomo Mareti, Zagreb 1924.
Hrvatski jezik u politikom vrtlogu. Sastavio Stjepan Babi. Zagreb 1990.
Hrvatski kajkavski pisci. Priredila Olga ojat. Pet stoljea hrvatske knjievnosti 15/1. i II. Matica hrvatska, Zagreb 1969.

Hrvatski pravopis. Po odreenju kr. zem. vlade, odjela za bogotovlje i na

stavu, napisao Dr. Ivan Broz . U Zagrebu 1892.

Hrvatski pravopis. Obradio Ured za hrvatski jezik . Zagreb 1944.

Hrvatski pravopis. Napisali Stjepan Babi, Boidar Finka i Milan Mogu .
Zagreb 1971.

Hrvatsknjemako-talijanski rjenik znanstvenoga nazivlja &goslava

uleka (pretisak). Svezak. I (A-Nj), svezak. II (O-). Zagreb 1874-1875.
Ilirska slovnica. Sastavi Vekoslav Babuki. U Zagrebu 1854.
Institutionum linguae illyricae libri duo Bartola Kaia (pretisak). Nunc
iterum edidit R. Olesch. Slavistische Forschungen 21, KOln 1977.

Izabrana djela Frana Krste Frankopana. Priredio Josip Vonina. Pet sto
ljea hrvatske knjievnosti 17, Zagreb 1976.

Jezina batina. Lingvostilistika hrestomatija hrvatske knjievnosti od

kraja 15. do poetka 19. stoljea. Sastavio Josip Vonina. Knjievni
krug, Split, 1988.

Judita Marka Marulia. Priredio, popratio biljekama i sastavio Ijenik

Milan Mogu. Sabrana djela Marka Marulia 1, Split 1988.

Kako da sklanjamo imena ili greke hrvatskih pisac Frana Kurelca. U Reci
1852.
219

Kamen pravi smutnye velike. Po mlogo posctovanomu gospodinu Antunu

Kanislichu. U Osiku MDCCLXXX.

Kip domovine vu pochetku leta 1831 Pavela Stoosza. Danicza Horvatzka,

Slavonzka y Dalmatinzka 1/3. Zagreb 1835.

Koriensko pisanje. Priredio i izdao Hrvatski dravni ured za jezik, Zagreb

1942.

Korizmenjak 1508 (pretisak). Senjsko muzejsko drutvo, Senj 1981.

Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisana od Lj(udevita) G(aja).
Vu Budimu, 1830.

Kronika vezda znovich zpravliena Antuna Vramca. V Lublane MCLXXVI

II.

Leut i trublja. Antologija starije hrvatske poezije. Sastavio Rafo Bogii.

Zagreb 1971.

Lexicon latino-illyricum Pavla Vitezovia (u rukopisu)

Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et hungarica Andrije
Jambreia. Zagrabiae 1742.
Misal po zakonu rimskoga dvora 1483 (pretisak). Liber, Zagreb 1971.
Nauk za piisati dobro latinskiema slovima rieci yesika slovinskoga Po M.O.
Ozu F. Raymundu Giamagniku. In Venetia MDCx:xxvrv.

Nova ricsoslovica iliricska. Trudom i nastojanjem Shime Starcsevicha, xu

pnika od Novoga u Lici. U Tarstu 1812.

Nova slavonska i nimacska grammatika. Heraus gegeben durch Mathiam

Antonium Relkovich. Agram 1767.

Obljetnica Povaljske listine i Praga 1184-1984. Braki zbornik 15, Supetar

1987.

Oddilyenje sigetsko po Pavlu Vitezoviehu. U Lincu 1684.

Od naslidovan 'ja Isukarstova i od pogarjen 'ja tain segasvitnjih Marka
Marulia. Priredio, popratio biljekama i sastavio rjenik Milan Mogu.
Sabrana djela Marka Mar ulia 9, Split 1989.

Osnova slovnice slavjanske nareja ilirskoga. Uredjena Vekoslavom Babu

kiem. Danica ilirska 10-15, Zagreb 1836.

Pjesme Antuna Kanilia, Antuna Ivanoia i Matije Petra Katania. Iz

danje priredio i uvod napisao Tomo Mati. Stari pisci hrvatski 26, Za
greb 1940.

Pjesme Nikole Dimitrovia i Nikole Naljekovia. Skupili Dr. V. Jagi i Dr.

. Danii. Stari pisci hrvatski 5, Zagreb 1873.

Pjesme ika Menetia i Dore Dria. Priredio Milan Reetar, Stari pisci
hrvatski 2, Zagreb 1937.

Planine Petra Zorania. Za tisak priredili i uvodne rasprave napisali Fra

njo velec i Josip Vonina. Stari pisci hrvatski 41, Zagreb 1988.

Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezika. Matica hrvatska i Matica

srpska, Zagreb, Novi Sad 1960.
220

Pravopisni rjenik s pravilima

za

hrvatski pravopis. Tisak i naklada kr.

sveu. knjiare Franje upana. Zagreb 1906.

Pravopisno uputstvo za sve osnovne, srednje i strune kole u Kraljevini

S.HB. Beograd 1929.
Pravopisz 2. (Napisao) Lyudevit Gay. Danicza Horvatzka, Slavonzkay Dal
matinzka 10--12, Zagreb 1835.

Proglas Ljudevita Gaja. Danica ilirska, Zagreb 1836.

Prva glagoljska poetnica 1527. Pretisak priredio i pogovor napisao Josip
Bratuli. Zagreb 1983.

Psaltir (pretisak). Koiieva tiskara u Rijeci 1531. Bibliofilska izdanja Kr

anske sadanjosti. Zagreb 1976.

Raj due Nikole Deia. Padova 1560.

Razlika skladanja slovinska, u knjizi: Hrvatsko-talijanski :rjenik Bartola
Kaia (pretisak). Priredio Vladimir Horvat. Zagreb 1990.

Razlike besjede fra Matije Divkovia. Priredio Jaka Ravli. Pet stoljea
hrvatske knjievnosti 11, Zagreb 1972.

Razlike izmeu hrvatskoga i srpskoga knjievnog jezika. Napisali Petar

Guberina i Kruno Krsti. Matica hrvatska, Zagreb 1940.

Rech domovini od hafznovitozti pifzanya vu domorodnom jeziku Antuna

Mihanovia. Vu Bechu 1815.

Recimo koju Frana Kurelca. Karlovac 1860.

Ribanje i ribarsko prigovaranje Petra Hektorovia. Za tisak priredio i
uvodnu raspravu napisao Josip Vonina. Stari pisci hrvatski 39, Zagreb
1986.

Ricsoslovnik illiricskoga, italianskoga i nimacskoga jezika. Sve ovo sabra

no i sloxeno od Jose Voltiggi. U Becsu 1803.

Ritual rimski po Bartolomeu Kafsichiu od Druxbae Ye[usovae. V Riimv

1640. Pretisak u Zagrebu 1993.

Riznica ilirska 1835-1935. Priredio Miroslav icel. Zagreb Ljubljana

1985.

Rjecsosloxje A-O IIlir-Lat. Csast druga, razdjeljak parvi i Rjecsosloxje slo

vinsko-italiansko-latinsko P-Z. Csast druga, razdjeljak drugi Joakima
StuIli Dubrovcsanina. U Dubrovniku MDCCCV I.

Rjenik hrvatskoga jezika. Skupili i obradili Dr. F. Ivekovi i Dr. Ivan Broz.
U Zagrebu 1901.

Rjenik hrvatskosrpskoga knjievnog jezika, knjiga prva A-F, knjiga druga

G-K, Zagreb 1967.

Skladnja ilirskoga jezika za nie gimnazije. Sastavio Adolfo Weber,

car.

kralj. gimnazijalni uitelj. U Beu 1862.

Slovnica hervatska. Za gimnazije i realne kole napisao Antun Maurani.

U Zagrebu 1859.

221

Slovnica hervatska za srednja uilita. Napisao Adolfo Veber. U Zagrebu,

trokom spisateljevim, 1873.
Smrt Smail-age engia Ivana Maurania. Priredio Davor Kapetani.
Odjel za suvremenu knjievnost JAZU, Zagreb 1968.
Spovid opena, latinika transkripcija glagoljskog teksta tiskanog god.
1496. u Senju. Priredila Anica Nazor, Senj 1979.
Staroslavenska itanka. Sastavio Josip Hamm. kolska knjiga, Zagreb
1971.
Sveto pismo starog zakona sada u jezik slavno-illyricski izgovora bosanskog prinesheno.
A R.P. Petro Katancsich adornatam. Svezak I-rv. U Budimu 183l.

Svata po malo Blaa Tadijanovia. Magdeburg 176l.

ibenska molitva. Priredila Dragica Mali. Rasprave Instituta za jezik 2,
Zagreb 1973.
Temelji ilirskoga i latinskoga jezika Antuna Maurania. U Zagrebu
1839.
Vazetye Sigetta grada sloxeno po Barni Charnarutichiu. Venetia MD
LXXXIIII.

Vinodolski zakon 1288. Priredio Josip Bratuli. Globus, Zagreb 1988.

Zbornik proze XVI. i XVII. stoljea. Priredio Jaka Ravli. Pet stoljea hr
vatske knjievnosti VIII/ll. Zora-Matica hrvatska, Zagreb 1972.
Zbornik stihova XV. i XVI. stoljea. Priredio Rafo Bogii. Pet stoljea hr
vatske knjievnosti 5. Matica hrvatska, Zagreb 1969.
Zbornik stihova i proze XVIII. stoljea. Priredio Rafo Bogii. Pet stoljea
hrvatske knjievnosti 19. Matica hrvatska, Zagreb 1973. Zerczalo Mari
anzko. Po Juriu Habdelichu. U Nemskom Gradczu MDCLXII.

222

Popis tekstova to se navode kao primjeri iskazani u

suvremenome hrvatskome jeziku
(Broj ispred teksta odnosi

se na

broj u knjizi)

1. Oe na,
koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje,
doi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji.

2. Ako zna,
ti si krasna meu enama,
izai i slijedi tragove stada
i pasi kozlie svoje
oko pastirskih koliba.

3. Ovo sazida opat Maj i Radonja, Rigota, Dobroslav.

4. U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.

Ja opat Driha pisah to o Ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski,

u svoje dane Svetoj Luciji pred svjedocima: upanom Desimirom iz
Krbave, Martinom iz Like, Pribenegom poslanikom iz V inodola, Ja
kovom iz Otoka. Tko to porekne, neka ga Bog prokune i 12 apostola
i 4 evanelista i sveta Lucija. Amen.
Da tko ovdje ivi, moli za nas Boga.
Ja opat Dobrovit zidah ovu crkvu sa svoje devetero brae u dane
kneza Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom. I u te dane bio je
(samostan) sv. Mikule u Otocu sa svetom Lucijom u zajednici.
5. italac mora svete rijei itati pred ljudima jer je to za spasenje.
Tako nas ui taj isti
Pavao.

6. U vrijeme pak velikih mueva gospode Fridriha, Ivana, Leonarda,

Dujma, Bartula i Vida, krkih, vinodolskih i modrukih knezova...
skupie se svi zajedno, kako crkveni tako i obini ljudi, svretkom
ozbiljno odranog savjetovanja u Novom Gradu, pred osobom toga
istoga kneza Leonarda, gore spomenutoga, izabrani bie od svakoga
grada vinodolskoga, ali ne svi stariji nego oni za koje se zna da se
bolje sjeaju zakona svojih otaca i to su uli od svojih djedova.
7. I ondje sluga gospodina Menarta stade naprijed i pokaza prave li
stine ... koje listine ondje postavie pred nas trojicu pisara koje su

223

gospoda izabrala: jednoga latinskoga, drugoga njemakoga, a tree

ga hrvatskoga da bismo mogli pisati svaki svoj original, poimenice
od mjesta do mjesta, kako se nie navodi, po cijeloj zemlji. I tako mi
nie imenovani pisari proitasmo pred svom tom gospodom, kako se
u listinama navodi. I tako se ondje obje strane sjedinie i zadovoljie
i sloie i svojim znamenjem oznaie mee te jednoj i drugoj strani
napisae listine jezikom latinskim i hrvatskim, a gospoda sebi sau
vae jezikom njemakim.

8. I poe govoriti Radko kaluer: Knee i svi vlastele, samostan sve

toga Ivana bio je velik prije. Kao to znate, zaputen je on i njegove
zemlje. uo sam da su te zemlje koje vi posjedujete, knee i upane,
pripadale prije crkvi svetoga Ivana. Molim vas, vlastele, da biste ih
dali crkvi.
9. Gospo,
Gospo,
Gospo,
Gospo,
Gospo,
Gospo,
Gospo,
Gospo,

ti
ti
ti
ti
ti
ti
ti
ti

si mati nevoljnih sirota.

si utjeha alosnih udovica.
si veselje tunih udanih ena i udovica i djevojaka.
si iskupljenje dunih.
si spas zatvorenih i zarobljenih.
si utoite svih vjernika, nevoljnih i alosnih.
si ufanje svima nama vjernim grjenim kranima.
si ivot i uskrsnue svih tvojih vjernika i grjenika.

10. Godine Gospodnje 1483. mjeseca veljae 22. dan bie zavren ovaj
Misal.
11. U ono vrijeme javi se Aneo Gospodnji Josipu u snu govorei: Usta
ni i uzmi dijete i njegovu mater i bjei u Egipat i budi ondje dok ti
opet ne kaem. Jer, Herod e traiti dijete da ga pogubi. On tada
ustade, nou uzme dijete i njegovu mater i pobjegne u Egipat i bijae
ondje do smrti Herodove.
12. Svretak hrvatskih brevijara. tampao ih je u Veneciji majstor An
drija Torean iz Azule. Sastavio ih je preasni Bla Baromi, kano
nik senjske crkve. Dana 13. mjeseca oujka 1493.
13. Godine 1494. mjeseca kolovoza, dana 7. Ovaj Misal bijae poet i
svren u Senju...
A tampao gaje doputenjem i voljom gospodina Boga gospodin Bla
Baromi i gospodin Silvestar Bedrii i akon Gapar Turi.
14. Ja pop Bla, Baromov sin, iz V rbnika, tiskao sam ovu Ispovijed, a
preveo ju je iz talijanskih knjiga potovani gospodin Jakov Blaiolo
vi godine Gospodnje 1496. travnja 25. dan
.

15. Prodrljivost je neuredna ljubav naslade koja je u samoj slasti okusa

... Prodrljivost navodi ovjeka na opijenost i na svaku neistou, i
obuhvaa mu misao i pamet i razum, potie bolest i pospanost, za224

mrauje um....zbog ega ne za jednoga prasca nego za jednu jabuku

bi izgnan iz raja prvi ovjek.
16. Ove knjige, koje se zovu upnikov prirunik tiskane su u Senju po
naredbi potovanoga gospodina Silvestra Bedriia, arhiakona i vi
kara senjskoga.
17. Oe na, koji jesi na nebesima:
sveti se ime tvoje,
doi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja,
kako na nebu (tako) i na zemlji.
Kruh na svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge nae:
kako i mi otputamo dunicima naima.
I ne uvedi nas u napast
nego nas izbavi od zla. Amen.
18. I pokorivi cijelu Grku i Bugarsku, Bosnu i Albaniju, navalie
(Turci) na hrvatski jezik aljui velike ete. Tada robljahu sve ze
mlje hrvatske i slovinske do Save i Drave ak do Zatvorene Gore
(Moslavine)...harajui i palei ognjem boje hramove i unitavajui
oltare.
19. Vita, vita.
tampa naa ide gore.
Tako ja hou
da naa ide gore
20. Ispraznost je dakle traiti prolazno obilje i u njega se pouzdavati.
Ispraznost je jo teiti astima i htjeti se [visoko] uzdii.
Ispraznost je slijediti poude tijela i za onim
eznuti radi ega moramo biti kasnije strogo kanjeni.
Ispraznost je dug ivot eljeti, a za dobar se ivot ne brinuti.
Ispraznost je ljubiti to tako brzo prolazi, a ne uriti se onamo gdje
vlada vjena
radost.
21. Ti si onaj koji si dao kIjepost svakomu njezinu djelu
i njezinu liku ljepotu i potovanja (dostojnu) istou;
ti dakle sada mene tako priredi
da jezik kae ono to misao pripravi.
Neka udahne u mene duh pravi tvoja ljubav
da sama ne bludi vie pamet moja
bludei veoma u drutvu starih pjesnika
koji su tovali bogove, kojima svijet bijae sapet.
22. Zvala je zora dan, a slavno proljee
travicu drobnu van, zelen list i cvijee,
225

kad me je uhitila ova gospoda

iji se nakien obraz u slavi opjevava.
Vidjevi me, ona je brzo uzela traku i kosu
i spustila kosicu niz bijeli vrat;
na elu je ostavila dva zlatna pramena
ostalo je, kaem, sve zavila oko vrata
da kosa ne lepra, pa onda u tren
rukama savi na glavi lijep vjeni.
23. Jer kada, gospoo, pogleda mene

nasmjehnuv te tvoje jagodice rumene:

hladna me ogrije, znojna me ohladi,
gola me odjene, gorka me osladi,
i nasiti gladna, i edna napoji
i utjei plana, i umorna smiri.
24. Uinio sam da plovilo priprave i jarbol i jedro

i da stave vesla i kormilo i sidro,

i mree tankoga potega koje padaju
ak. do dna morskoga a plutom plivaju.
I riba nalovie, kaem ti, za nekoliko,
koliko su sami htjeli, udo preveliko.
Salpe se lovljahu, vrane, drozgi, pici
medu kojima su visjeli veliki pagari.
argi i triIje tko bi god zbrojio
i arbune takoer, vid bi umorio.
25. Kad se rastrkae svi vjetrovi po moru

brzi, na nae zlo, treskom se digoe:

poelo se nadimati jugo, strahota nas stie,
nije puhalo dugo, ali se smorac podie.
Grbini s otrinom uzmutie more,
pa bura zapjeni, dignuvi se s gore.
26. Ti ima prsluke, koulje, ovratnike,

rukave, pojase, prstene, broeve,

jo i razliite vezove, nakite, ubruse,
biserne podvezice, prsluke, privjeske,
papue, cokule, arape pletene
to ih nisu obule do danas nikada ene,
barem smede suknje, bar plave, crvene,
a gle sad kako kune kad doe za mene.
27. Da zna, zovu me Krka, Dinarina sam ki, vila i gospodarica te rije
ke. I nije mnogo prolo, eto jedna vila veliku posudu vode za hara

Krki pokloni, a na posudi je stajalo Butinica; s druge pak strane

doe netko s velikom posudom i on hara doda, a ime na posudi
226

bijae Topolje; i mnoge druge s obiju strana vile vidjeh kako se Krki
klanjale i vode za hara dodavale.
28. Gospode i knezova hrvatskih kao i

turskih vitezova sada pjevam bitku

koja se zbila pri gradu Siget,
u koji se vodilo tursko roblje u sva godinja doba.
A to htjede onaj car, sultan Sulejman,
u dubokoj starosti, ali estit poganin,
koji, poto je doao na carsko prijestolje,
mnogo je zemalja i drava pokorio.
29. Ne idi nou preko vrata

da te bura ne oslani
ako puhnu Senjska vrata.
esto vjetri smute more
koje se nada tiini,
kad Senjska vrata umire
svoju staru opakost.
30. Stvoritelju neba i zemlje,

kralju kraljeva i gospodine gospodujuih,

koji si me stvorio iz nita na svoju sliku i priliku
i mene si svojom vlastitom krvlju otkupio,
koga ja grjenica nisam dostojna samo spomenuti
ni zazivati, ak ni u srcu pomisliti...
Ako sam gruba i neista, moe me oistiti;
ako sam slijepa, moe me prosvijetliti;
ako sam bolesna, moe me ozdraviti.
31. I Slovinci i Hrvati, otkako su kransku vjeru poeli ispovijedati i

s ugarskom dravom u zajednici biti, sve su dosad jednake i samo

u sitnicama razliite s Ugrima zakone imali, s kojima i sada ive.
Moda nisu Ugri te zakone izmislili i nainili, nego imaju poetak od
zakona zemlje Franake, koje je odonde donio kralj Karlo... Moda
nisu u ovim knjigama svi zakoni popisani, nego samo pokazuju na
in i temelj kako se moraju zakoni initi. Zato, tko razumije temelj,
lake e i druge razumjeti.
32. 1566.

Sulejman, turski car, doe u Ugarsku s vojskom i velikom i neizreci

vom silom te grad snani i tvrdi Siget opsjedne, u kojem je gradu bio
gospodar grof Nikola Zrinski, kapetan. Car zauzme grad i Nikola
Zrinski ondje u gradu pogine.
1577.

Zrin grad Turci zauzee na kraju ove godine. Prema tome se gradu
imenuju i zovu gospoda grofovi Zrinski.
227

1578.

Grad Gvozdansko sada na poetku ove godine Turci zauzee. Cijeli

su grad Dubovec zapalili Turci na Veliki petak.
Gospodin Kritof Ungnad, slobodni gospodin i barun u oneku,
pan i knez varadinske i zagorske pokrajine, vijenik i savjetnik
carske svjetlosti postao je dalmatinskhrvatskslavonskim ba
nom, na diku Bogu svemoguemu.
tajerska, koruka i kranjska zemaljska gospoda u ovo su vrijeme
bila u gradu Bruku na Muri u saboru i vijeu s hercegom Karlom
radi obrane onih gradova koji su na Krajini prema Turcima.
33. Cilicij hrvatski se zove vriie.

Drom ili drum zove se oPi put.

Hiljada je tisua.
Poete se zovu koji piu stihove.
Saugi se latinski zovu holokausta.
34. Krokodil je neka zmija koja ivi u vodi i na zemlji. Kada god zaspi na

zelenoj travi otvorenim ustima, ptiica nekakva imenom Crochiles,

koja mu je neprijatelj, ue u njega kroz usta te kljunom i noktima
razdere svu qjegovu nutrinu i tako ga umori.
35. ak se i ne trudim zajedno s njime pogoditi cilj, nego za njim upu

ujem i usmjerujem svoje djelo koje, iako je malo, ali budui da je

velike i slavne uspomene, poklanjam vama, hrabri vitezovi, domo
ljubni branitelji i uvari hrvatske i primorske granice, i to iz triju
uzroka: prvo, da svijet vidi kakve sinove i vitezove ova naa zemlja
ima, cijeni i tuje; drugo, da se mi u ova se slavna djela ogledajui
kao u zrcalo moemo prepoznati; tree, da se sa mnom die i raduju
potomci onih kojima predci, s banom Nikolom Zrinjskim, hrabro,
estito i vrijedno vjenu krunu u nebesima zadobie.
36. Srce aluje da vilu ne vidi

Vi ume zelene, vi polja cvatua,

vi zdenci, potoci i vodo tekua,
dajte, pokaite samilost
nad tunim, alosnim mojim ivotom.
Drugi se raduju u vaoj ljepoti
ja pak sada tugujem u stranoj alosti,
a pomo ne vidim
nego kao praznu maglu ufanje slijedim.
Oj nevjerna sreo, da li se time ponosi
da ini trpjeti pravednoga kao da je kriv!
Svatko ima svoj cilj,
samo moje trpljenje nema smilovaqja.
37. Zato se nemojte uditi ako negdje proitate rije slovinsku, negdje

majdaku (kajkavsku), negdje posavsku, negdje podravsku, negdje

228

pak. akavsku, a negdje i kranjsku (slovensku) jer sam ih tako zapi

sane naao. I to su sve slavenski jezici od kojih je bolje preuzimati
rijei nego od bilo kojega tuega ... posuivati.

38. Zar nisi zaeta

Kao to su se sve zaele
I u bludu i u grijehu
I roena kao ostale.
I dojena i hranjena
I rodila kao ena.

39. Marko Marul, na Splianin

i u slovinskim naim rijeima
govori pucima vrijedne nauke
kao to nam objavi otac Kai.

40. Rekoh: Vilo draga i mila

koja bijae, kai mi,
ona okrunjena vila,
ona vila plemenita
vrijedna krune cijeloga svijeta.
Odgovorila je: Ono je vila
slavna grada Dubrovnika,
ku je okrunila lojepost,
i koja nam dostojno vlada.

41. Ali htio sam u ovim pjesmama, koliko sam znao, sluiti se dubro
vakim izgovorom jer mi se inilo da ovakav izgovor daje nekakvu
slatkou i nekakav ugodan i lijep nain onoj rijei, osobito u kitici od
etiri stiha ove vrsti.

42. Cvjeta cvijee po svim stranama,

jasni se istok cvijeem resi,
zvijezdama cvijee svuda nastaje,
zora u cvijeu odzgara s nebesa
od cvijea nam kiu prosipa;
kupimo ga, drubo lijepa!
Sve rumeni, sve se bijeli
u razliitom cvijeu sada,
u cvijeu se sve veseli:
gora, polje i livada;
sve je cvijeem procvjetalo,
od cvijea je doba milo.

43. Jer komu se to odlui,

nikada ne izbjegne toga suda.
Komarac s orlom, a mrav s lavom

229

nikada nemaju poroda.

Na razblude ona mlada
uh oholu vik ne prignu.

44. Da zaista tko god ljubi

ljubljenomu nikada ne kae.
Izbjegnuti smrt u ratu,
o junaku nikada ne ovisi.

45. Ah, im si se pohvalila,

tata ljudska oholosti?
Sve to vie prostire krila,
sve e napokon nie pasti!
V jekovite i bez kraja
nema pod suncem jake stvari,
a u vrhove visokih gora
najprije udari ognjena munja.
Bez pomoi vinje s neba
postojanost je svijeta posve prolazna,
satiru se sama u sebi
silna i mona carstva.

46. Ah, im si se pohvalila...

da moja ruka svijetom vrti...
dok sav ovaj svijet osvojim...
od svih vitezova koje on plaa...
i u kratko prostrijet vrijeme...
medu mudracima izreka je takva...
47. to si, lijepa Rak.le moja,
tvoj smijeh slatki pripravila,
da je ljepota rajska tvoja
svjetlo elo razvedrila?

Ali, lijepa moja gospo,

i podsmijehom hoe rei
da kameno srce tvoje
hoe mene pomilovati?
Ali mladost tvoja mi veli
usred veseloga pogleda
da se dii i veseli
mrtva mene, jaoh, kad pogleda?

48. Znam da e biti tko kae: ova je rije majdaka (= prigorska), ova
zagorska, kranjska ova, ova solarska (= akavska), ova njemaka,
tukavska (= tokavska).
230

49. Ipak, tko hoe hrvatski govoriti, neka kae mjesto lehko lahko, mje

sto osem osam, mjesto jalen jalan, mjesto nesem nisam, etc. Jer nije
teko mjesto E staviti ili rei I ili mjesto E A.
50. aki (= latinski),

ak,
ak koji ui,
ak mudroslovlja (= f:tlozofije),
ak prvoga razreda (gimnazije),
ak drugoga razreda,
ak koji ui bogoslovijU ili desetoga razreda,
ak koji ui matematiku,
ak. koji ui civilno pravo,
ak. koji ui crkveno pravo,
ak koji ui za doktora ili lijenika.
51. brod,

brodolom
brodar,
brodar koji u lai ili amcu prevaa,
brodarski,
brodski kri,
brodarim (= plovim),
brodite (= gaz broda),
luka gdje lae pristaju,
broditi (= prevoziti brodom),
brodarina,
laa kapetanska,
laa ribarska,
laa za prijevoz konja,
laa brza kojom se ratuje,
lae dno,
lae prvi kraj (= pramac),
lae zadnji kraj (= krma),
lae kljun,
lae klin oko kojega se veslo okree,
lae drvo na kojemu jedro stoji (= jarbol),
lae kapetan,
lae veslar itd.
52. Treba dakle pisac dobro pamtiti da infinitivi, kada se izgovaraju

bez i, kako se posljednji slog izgovara: ili dugo ili kratko. Ako dugo,
oito je da treba drugo t stavljati; ako kratko, nije potrebno drugo t
stavljati nego pridodati i, s kojim se i kratko izgovara.
53. Svijetlim oima vodi bijeli dan

ljepota je njezina sunana....

231

Jedino je sunce navrh nebesa,

jedina je ljepota tvoja na svijetu. ..
54. Sve najljepe gube ime

Pred uresom njezina uresa.

55. Da njegovo dino lice

naravni ukras jo vie ukrasi.

56. Ah, lani svijet nas vara.

to su dobra koja pokazuje?

Pjena, vjetar, magla, para,
san radosni koji lae.
to je slava koju ima?
Neto malo svijetlog dima.
57. Kljun u nju ( = vodu) zamoi, pije, die glavu,

opet pije i skoi na zelenu travu.

Pa se vrati k vodi, gleda gdje je plitko,
pazi i obilazi da ne vidi nitko,
pokraj zemlje dolje skoi, krilca stere,
glavicu zamoi, kupa se i pere.
Otpoine malo, pogleda i pazi,
kao da je vidio crva to po zemlji plazi.
Pa glavu na krivo sad nagiblje ovamo,
sad s desna na lijevo prigne opet tamo.
58. Ako bih ti istinu htio rei, ja sam se previe odvaio kad sam ovo

djelo naumio napraviti. Zato se veoma bojim da umjesto slave ne

budem pokuen i opsovan. Ali se uzdam u tvoju dobrotu da mi nee
za zlo primiti ako i nae pokoju pogIjeku. Ui se pravilno svojim
jezikom govoriti, a nemoj od drugoga rijei krasti. Kada govori svo
jim slavnim jezikom, nemoj mijeati tue rijei.
59. Pregledao sam rjenik dalmatinski, kajkavski, eki i poljski i, gdje

sam naao da svi ti narodi ili samo dva jednu rije jednako izgova
raju, nju sam i ja uzeo i u svoj rjenik kao pravu slavonsku stavio.
Na osnovi toga takoer mislim da bi te rijei i naa Slavonija trebala
izgovarati kako ih drugi narodi izgovaraju, a odbaciti turske i tuin
ske.
60. Nisam se ja prvi prihvatio slavonskoga prijevoda. Ve se godine
1641 (dakle gotovo prije dvjesto godina) u Rimu P(ater) Bartol Ka

i, lan Drube Isusove, prijevodom, to sam ga dobio od prijatelja,

najveim dijelom sluio.
61. glava (s.v. capito),

igla, morska riba s dugim kljunom (s.v. acus),

jegulja (s.v. angvilIa),
232

kalamar, morska riba koja ima crnu krv kao tinta (s.v. loligo),
kit, najvea riba u moru (s.v. balaena),
lokarda (s.v. scomber),
morski pas (s.v. canis marinus),
sipa, morska riba koja vodu blati bljujui crnu krv
i tako se ribarima skriva (s.v. sepia),
ugor, riba morska slina jegulji (s.v. congrus),
zubatac (s.v. dentex) i dr.
62. Ne sumnjam ja da znanje stranih jezika napretku narodnomu ne
smeta; naime drugi su mnogo ve pronali, a to ne moemo upo
znati, ako pismena djela njihova ne budemo razumjeli. Ali sa alo
u spoznajem da narod na, premda zauzima veliki dio europskoga
puka, tako mnogo zaostaje ako se gleda na opu prosvijeenost, da
nikakve znanstvene nazive ne moe iskazati u svojemu jeziku, nego,
o tugo!, nosi jaram stranih jezika. Zato je i malo ljudi ije bi ime bilo
poznato izvan domovinskih mea. Jer samo rijetki naue strani je
zik tako dobro da bi u njemu neto vano mogli iznijeti, domai pak
ne samo zaputaju, nego se srame i govoriti.
63. Narod se drugi sebi raduje,
a moj se sin mene srami.
Ve i svoj jezik Hrvati
hoe zaboraviti te drugi narod postati
64. Materinski jezik u hrvatskoj zemlji, ako ba ne dri za nita i ne
zanemaruje, u nikakvom ipak potovanju ne stoji uzdignut. Mue
vima koji su se za nj neto trudili i brinuli, plaa je bila runa neza
hvalnost, katkada ak sramota te, tovie, prezir i progon.
65. No domorodci! Ne dopustimo u devetnaestom stoljeu Hrvate da
se ponize i postanu predmet pravednoga zanemarivanja, iako su se
zbog njihove hrabrosti i jakosti zaueni puci udili. Dajte da sada
u vrijeme mira vitezi duha budemo, tako da jezik, koji su najvei
muevi naroda naega s ljubavlju govorili, koji su branili imetkom
i predragom krvlju svojom junaki branili ... jo se naposljetku ne
zakopa u tamni grob!
66. Gore spomenute suglasnike: c, d, etc. rabe ve dugo vremena po
ljaci, Cesi i s njima Moravci i Slovaci, koji se svi zajedno die vrlo
znaajnom knjievnou..
67. Tako sam oblikovao i slova prema mogunosti...Uzimao sam l umje
sto lj, ly ili, kako Talijani piu, gl. Nadalje, ii umjesto nj, ny ili umje
sto gn prema talijanskom obiaju.
68. Meu starim pismima ... nalaze se izmeu ostalih takva, koja nam
obilato dokazuju, da su ve izmeu naih prea neki, naime glasovit
233

i najueniji domai pisac barun Pavao Vitezovi, podupan i kraljev

ski savjetnik, jako dobar i prikladan pravopis imali, koji tada opim
uiniti nisu doputale ondanje mrane okolnosti. Nama stoga nita
drugo ne treba, nego da taj stari pravopis pretresemo, poboljamo i
ponovimo ('obnovimo').
69. Evo, rekoh, jedan knjievni jezik, koji se ve sada u mnogim zname

nitim mjestima velike knjievne Ilirije, a osobito ovdje u Zagrebu

u akademiji i u arhigimnaziji predaje; kojim smo se mi veem dije
lu brae ilirske pribliili i k starinskoj istoj narodnosti povratili;
kojim smo si ivi i neiscrpivi, te za nas samo po otuenosti naoj
dosada zatvoreni izvor prekrasnih narodnih pjesama nanovo otvo
rili; kojim smo si neprocijenjeno knjievno blago od etrdeset i vie
izvrsnih (klasinih) pisaca Parnasa Ilirskoga iz stare ilirske Atene
- Dubrovnika (Raguze), i druge mnogovane knjievne proizvode
kao nae starinsko djedinstvo prirodnim pravom opet privlastili.
70. e treba izgovarati kao je, kada je slog po naravi kratak: vera (vjera
= vjerra), mera (mjera = mjerra), belilo (bjelilo = bjellilo). .. Ako se
slovo e izgovara otrim ili dugakim naglaskom, onda se prema ue
nom knjievnom obiaju izgovara kao je ili kao ie ili ije: beda (bjeda
ili bieda); beg (bjeg ili bieg); pevac (pjevac ili pievac); vest (vjest ili
viest); dete (djete ili diete); seno (sjeno ili sieno).

71. Ovaj zabiljeeni e moe svaki na svoj nain izgovarati, samo da se

u pismo jednoobraznost uvede; premda bi ga dobro bilo uvijek, a

osobito u itanju i u kolama ve i stoga kao ie ilije izgovarati, da se
tim lake moe zapamtiti, gdje ga treba pisati.
72. Sad mi je ponovno udariti na ahavce. Ja sam uzeo pero u ruke s

tvrdom namjerom ne vrijeati drugove meni drage i mile, niti sabla

njavati narod hrvatski knjievnim razdorom i neslogom naom; ali
mi je domovina i njezin jezik miliji nego svi prijatelji cijeloga svijeta;
te napiem li nehotice togod gorko i uljivo, ne mislite niti po
sumnjajte da je to moj zub i zlo srce na vas. Tko je otac zlokobnomu
ahu? Ja mislim, da je isti Gaj, vei poznavatelj nae povijesti i vei
rodoljub nego m.olog. Nadam se, da mi on toga, to rekoh, ne primi
za zlo; jer je on toliko zasluan za sav narod juni, da mu se moe
oprostiti, to nije pogodio genitiva.
73. Glas e izgovara se u dugim slogovima kao ie (dva glasa), a u kratki

ma kao je, ali tako da sej odjelito uje: n. p. dete

djeteta.

234

diete; deteta

Kazalo imena

Broz, Ivan 184,185,188, 192

A
Alberti, Matija 104
Andri, Nikola 191
Appendini, Franjo Maria 90,110,

123,135-138,141,142,148
Augustinovi, uro 183

Brozovi, Dalibor 105, 112, 144,

145,166,207,210,212
Budini, ime 78,79,119,184
Budmani, Pero 183
Buni Vui, Ivan 107, 110

B
Babi, Stjepan 207,208,210,212
Babuki, Vjekoslav 90,151,154,

159,162,163,164,166,178
Bandulavi, Ivan 119

Caracciolo, fra Roberto 45

Cezar 146
Ciceron 96,146
Crijevi Tuberon, Ludovik 87

Barakovi, Juraj 67,70,104-106

Baromi, Bla 40,42,43

Bedrii, Silvestar 40,43,45,224-5

Dalmatin, Antun 54,134

Beli, Aleksandar 194

Dalmatin, Grgur 43

Belostenec, Ivan 91,94,96, 162,

184
Benetovi, Martin 70,71,103
Benvin, Anton 50
Blaiolovi, Jakov, biskup 42
Bogii, Rafo 104
Bogovi, Mile, biskup 36
Borani, Dragutin 185,192,194,

196,198

Dalmatin, Juraj 79
Damjanovi, Stjepan 16,17,19, 23,

26,87
Danii, uro 171,182,183,185-

188,200,203
Della Bella, Ardelio 90,124,126,

132,147,184
Demeter, Dimitrije 171,172
Derkos, Ivan 150

Bokovi, Ruer 135

Dei, Nikola 72,92

Branimir, knez 13

Deman, Ivan 176

Bratuli, Josip 26,54

Divkovi, fra Matija 32

Brezovaki, Tito 128,147,184

Divkovi, Mirko 182

Brli, Ignjat Alojzije 162, 173, 184

Dobrievi, Dobri 34

235

Domagoj, knez 14

Hamm, Josip 14,16

Doen, Vid 128,172

Hektorovi, Petar 63,65,66,71,

79,83,103,104,119,124,184

Drakovi, Janko 161,162,169

Dri, Marin 70,71,184
Drislav, knez 13

Hercigonja, Eduard 16,36

Homer 185
Hus, Jan 78,79

alski, Ksaver andor 187

amanji, Rajmund 120-123,184

Inocent

urevi, Ignjat 107, 124, 127,135,

140,147

IY, papa 30,36,45

Ivanievi, Ivan 103,104,124

Ivi, Stjepan 194

Istranin, Stjepan 134

Ivekovi, Franjo 188

Falievac, Dunja 111

Filip, biskup 30,36,45

Finka, Boidar 207,208

Frankopan, Bernardin 32

Jagi, Vatroslav 180,181,182,184,

186,188

Frankopan, Fran Krsto 72,91,96,

98

Jakovi, Petar 45

Fui, Branko 17,19,22

Jakubinskij, Lev Petrovi 23

Jambrei, Andrija 137,138,145,

146,147,149,184

Jaji, Marijan 131,183

Jelai, Josip, ban 170

Gaj, Ljudevit 102,141,150-158,

160,162,164,167,168,169,
173,174,177,178,184

Jeronim, sveti 30 ,36,45,101

Glavini, Franjo 55,92,94,96,105

Junkovi, Zvonimir 76,101

Glavini, Sebastijan, biskup 36,38,

40,55

Gortan, Veljko 156

Grabovac, Filip 128,172,184
Guberina, Petar 196,197
Gunduli, Ivan 107-111,123,124,
126,135,140,147,150,162,
172,176,184
Gutenberg, Johannes 33,36,57

H
Habdeli, Juraj 99,112-115,138,
140,145,147,184
236

Jonke, Ljudevit 179,198,207,210

Kai Mioi, fra Andrija 128,148,

172,184
Kanaveli, Petar 103,104
Kanili, Antun 127,128,132,148,
159,172
Karaman, Matej 91
Karas, V jekoslav 169
Karnaruti, Barne 67,69,70,104
Kai, Bartol 84-90,98,103,105,
107,118,119,120,124,131,
132,137,147,149,166,184,187

Katani, Matija Petar 133,134,

148,149,172,184

Livije 146

Katii, Radoslav 13,14,15,24,86,

87,89,90,209,210

Luci, Hanibal 64,67,70,71,103

Kavanjin, Jerolim 103,218

Kaznai, Ivan 174
Kempenac, Toma 103,131
Khuen-Hedervary, Karlo 184,188
Klai, V jekoslav 99
Kollru-, Jan 159

Lodereeker, Petar 83
Lukrecije 96
Lupis Valentian, Petar 80

LJ
Ljubi, ime 173

Koluni, Broz 72

Kombol, Mihovil 184,186,188

Magdaleni, Matija 112

Komulovi, Aleksandar 124

Mahanovi, Marko 150

Konstantin iril, sveti 13,14,15

Mali, Dragica 9,29,30

Konzul Istranin, Stjepan 54

Maljevac, Juraj 148

Kopitar, Jernej 150,172

Koak, Tomo 150
Kovai, Ante 187
Koii Benja, imun, biskup 16,
46,48,50,52,105
Kreli, Adam Baltazar 128
Krizmani, Ivan 148
Kriani, Juraj 91,97,98,147
Krlea, Miroslav 194,195
Krsti, Kruno 196,197

Mance, Franjo 154

Mareti, Tomo 182-187,191,192
Martinac, pop 50
Maruli, Marko 45,59,60,61,62,
64,69,70,71,73,79,103,105,
111,119,176
Mato, Antun Gustav 190
Maurani, Antun 90,159,164,
165,167,179,187

Kristijanovi, Ignac 167

Maurani, Ivan 162,164,169,

171,172,176,178,180

Kukuljevi Sakcinski, Ivan 154,

169,171,172,173,180

Meneti, iko 62,63,124

Kundek, Josip 150

Kurelac, Fran 171,175,176,177
Kuzmani, Ante 167,168,169,
171-174

Megiser, Jeronim 80,83

Metod, sveti 13,14,15
Mihanovi, Antun 151, 153,158
Mika1ja, Jakov 87,90,116,118,
120,124,147,184
Mikloui, Toma 148, 149,150,
167

Lanosovi, Marijan 131,132,184

Modruki, Nikola 33

Levakovi, Rafael 40,91,105,107,

119

Mogu, Milan 11,16,62, 63,79,98,

154,166,170,184,207,208

Lisac, Josip 112

Mmavi, Ivan Tomko 104

Lisinski, Vatroslav 169

Mri, Ivan 105

237

N
Naljekovi, Nikola 63, 67

Sili, Josip 210

Skok, Petar 185

Nazor, V ladimir 48, 190, 191

Smodek, Matija 153, 154

Niger, Toma, biskup 52

Sovi, Matej 91

Novak, knez 36, 37, 57

Splianin, Bernardin 55, 56, 183

o
Ovidije 96

Starevi, Ante 170

Starevi, ime 142, 143, 173
Stefanovi Karadi, Vuk 166, 174,
182, 186

Stipevi, Aleksandar 36

Pacel, V inko 182

Stoos, Pavao 153

Palmoti, Junije 107, 126, 135, 140,

147
Paltai, Andrija 34
Panteli, Marija 36, 38
Patri, Ivan 40
Patai, Adam 147
Pavei, Slavko 212

Stulli, Joakim 138, 139, 140, 141,

149, 166, 184, 188
Suboti, Jovan 173
Sunik, Franjo l45, 146, 147, 184
Szentm8.rtony, Ignacij 147, 184

Pelegrinovi, Mika 64, 103

Pergoi, Ivan 71, 73, 74, 76, 1 12

enoa, August 178

Petar Veliki, car 209

Petreti, Petar 102
Petris, Josip Antun 23, 32, 72
Plaut 96
Plinije 96, 146
Preradovi, Petar 173
Putanec, Valentin 80

imunovi, Petar 27
itovi Ljubuak, Lovro 90
igori, Juraj 34
kari, Ivan Matija 174
kari, Ivo 212
Ojat, Antun 140, 147
ulek, Bogoslav 179, 180, 181, 192

R
Radi, Antun 186, 190

Ratkaj, Juraj 91

Tadijanovi, Bla 129, 130, 184

Reljkovi, Matija Antun 127, 128,

130, 131, 172, 184
Reetar, Milan 63

Terencije 96
Teak, Stjepko 210, 212

Rosandi, Dragutin 210

Trpimir, knez 13

Senjanin, Grgur 34, 43

Uarevi, Josip 180

238

Vrani, Faust 80-86, 96, 1 18, 130,

v
Veber Tkalevi, Adolfo 160, 171,
177, 178, 179, 181

Vetranovi, Mavro 65

147, 184
V raz, Stanko 169
V rinjanin, Frane 184

Vince, Zlatko 211, 212

Vuki Hrvatini, Hrvoje 29, 48

Virgilije 96

Vukotinovi, Ljudevit 167, 169

V italji, Andrija 103, 104

V itezovi, Pavao 103, 105, 147, 150,
155-158, 184
Volti, Josip (Voltiggi, Joso) 135,
137, 166, 184

Vonina, Josip 54, 59, 63, 71, 79,

80, 91, 96, 98, 1 14, 128, 157,
162, 184

Z
Zadranin, fra Matej 40
Zavrki, Josip 157
Zeli Buan, Benedikta 26
Zorani, Petar 67-71, 104, 105
Zrinska, Katarina 72, 74, 91

V ramec, Antun 74, 76

Zrinski, Petar 91, 93, 94, 96, 98

V rana, Josip 26

Zvonimir, kralj 18

239