Blaženka Martinović

Recenzenti
prof dr. sc. Ivo Pranjković
prof dr. sc. Ivan Zoričić
doc. dr. sc. David Mandić

Urednica
Anita Š ikić

Likovna oprema NA PUTU DO

Dubravka Zglavnik Horvat

NAGLASNE NORME
Grafički i tehnički urednik •

- oprIffiJereno ImenICama
' O "
Stjepan Ocvirk

Otisnuto u rujnu 2014.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

pod brojem 884724. � HRVATSKA SVEUČILIŠNA NAKLADA ,""'o
'1Bi\
SVEUČILIŠ TE JURJA DOBRILE U PULI �,�%>;
ISBN 978-953-1 69-265-6
Zagreb, 2014.
 Predgovor

Sustavne kodifikacije hrvatske ortoepske norme u nas nema. Zadnjih de­

setljeća učinjeni su važni pomaci ka kodifikaciji hrvatskih (zapadnonovošto­
kavskih) naglasnih posebnosti i unutar njih približavanje uzusa i propisa, no
nedovoljno da bi se dokinule sve razrožnosti koje još uvijek nalazimo u dijelu
zapisanoga i propisanoga naglasnog stanja (razasutoga po normativnim priruč­
nicima). Upravo je time bilo motivirano istraživanje čestouporabnoga dijela kor­
pusa i pisanje ove knjige, jer može uvelike pripomoći razrješenju nedoumica i
biti prilogom sustavnomu kodificiranju. Cilj je bio ponuditi monografiju s ute­
meljenim rješenjima kolebljivoga dijela, monografiju koja će pomoći i lakšemu
učenju hrvatskoga standardnog naglašivanja. Višegodišnje iskustvo u nastavi
pokazalo je da se naglasna norma može svladati, no da bi se put skratio, nedosta­
jalo je priručnika koji bi sveobuhvatno pokazali naglasne preinake (i na leksič­
koj, i na paradigmatskoj, i na tipološkoj razini), i to po vrstama riječi. Naglasak
imenica prva je dionica istraživanja, a u planu je da se tako obrade i glagoli i
pridjevi. Budući da je ovo izdanje uvodom u ostala, uvodni je i povijesni pregled
nešto opsežniji i prilog je stabilizaciji naglasne norme.
(Naglasno)normativna pitanja često se rješavaju bez sveobuhvatna sagle­
davanja suodnosa u cjelini sustava. Naime baštinimo jezik koji je definicijom
ukupnost povijesnorazvojnih mijena, normativnih bistrenja, funkcionainoga
raslojavanja te prostornih i društvenohijerarhijskih oprimjerenja pa se čini da je
sagledavanje sviju čimbenika put kojim treba krenuti i hrvatska normativistika.
Nadamo se da smo se ovom knjigom našli na tome putu. O svemu navedenome
pisali smo u pet temeljnih, središnjih poglavlja, redom: Naglasna norma, Naglas­
na tipologija, Leksički naglasak, Općeparadigmatski naglasak, Promjenljivi na­
glasni tip. Posebice držimo korisnim dodatak Pregled uzoraka triju naglasnih
tipova, nepromjenij ivoga - tipa I, predvidljivo promjenljivoga - tipa II i »pra­
voga« promjenljivoga tipa - tipa III. U Kazalu riječi popisane su sve imenice iz
korpusa, koje su oprimjerile naglasne pojave u ovoj knjizi, s oznakom kojemu
tipu pripadaju (I., II. ili III.) i detaljnije kojemu podtipu ili uzorku. Kazalom smo
željeli pokazati kako bi se u leksikografskim djelima moglo pristupiti naglasnim
podatcima.

5
 Na putu bistrenja naglasne norme kročili su dugo, predano i temeljito moji KRATICE I ZNAKOVI
. profesori - prof. dr. sc. Stj epan Vukušić i prof. dr. sc. Ivan Zoričić, utemeljitelji
»pulske akcentološke škole«. Njihov j e rad bio polazištern i mojih istraživanja
pa zahvale prvo upućujem upravo njima. Učenici često i nove staze tabaju, a
meni je to posebice omogućeno suradnjom na projektu prof. dr. sc. Ivana Zo­ A - akuzativ
ričića Stilske vrijednosti u hrvatskome standardnom naglašavanju, pod čijim AG - Akademijina gramatika (PPGO, GOHKJ, TR)
je okriljem i započet rad na ovoj knjizi. Da knjiga bude boljom, korisnim su BHŽ - Brabec-Hraste-Živkovićeva gramatika (v. popis literature)
savjetima i opaskama pomogli recenzenti prof. dr. sc. Ivo Pranjković, prof. dr.
D - dativ
sc. Ivan Zoričić i doc. dr. sc. David Mandić. Knjiga je nastajala i uz moralnu i
novčanu podršku suradnika i suradnica na projektu Hrvatski pravopisno-pravo­ G - genitiv
govorni priručnik voditelja prof. dr. sc. Josipa Silića. Sveučilište Jurja Dobrile u GOHKJ - Glasovi i oblici hrvatskoga književnogjezika S. Babića i dr.
Puli i Hrvatska sveučilišna naklada iz Zagreba prepoznali su zatim važnost takve (v. popis literature)
tematike i nisu se libili financirati filološko djelo u vrijeme kada mu stvarnost i HER - Hrvatski enciklopedijski rječnik (v. popis literature)
ne ide uvijek na ruku. Zahvaljujem i svojim kolegama i kolegicama s Odsjeka za
HG - Hrvatska gramatika E. Barić i dr. (v. popis literature)
kroatistiku u Puli što su me bodrili u trenutcima slabosti i malodušja, koje, vje­
ruj em, zaskoči svakoga tko se lati pera. HJS - Hrvatskijezični savjetnik E. Barić i dr. (v. popis literature)
Na koncu zahvaljujem na podršci i onima čija me nesebična ljubav svakoga I - instrumental
dana iznova motivira - svojoj obitelji, suprugu i sinu Benediktu. jd. - j ednina
L - lokativ
mn. - množina
m. r. - muški rod
N - nominativ
NHKJ - Naglasak u hrvatskome književnom jeziku S. Vukušića, I. Zoričića,
M. Grasselli-Vukušić (v. popis literature)
NT - nepromjenljivi tip
PP GO - Povijesni pregled, glasovi i oblici S. Babića i dr. (v. popis literature)
PT - promjenljivi tip
RHJ-LZ - Rječnik hrvatskogajezika Leksikografskoga zavoda (v. popis literature)
s. r. - srednji rod
TR - Tvorba riječi S . Babića (v. popis literature)
V - vokativ
ž. r. - ženski rod
> - daje
< - postalo od
� - preobličuje se u
- prema
-0 - ništični nastavačni morfem

6 7
Naglasno znakovlje:
Uvodno slovo
- kratkouzlazni naglasak
- dugouzlazni naglasak
" - kratkosilazni naglasak
� - dugosilazni naglasak
- - znak za akut
, - dinamički naglasak/oznaka siline (ovisak) Naglasna norma hrvatskoga standardnog j ezika izaziva ponajviše prij epora
u javnosti i u j ezikoslovnim krugovima što nedvojbeno svj edoči o normativnoj
v _ znak za kračinu
neustalj enosti i nestabilnosti. Nedosljednosti u suvremenim (normativnim) pri­
- - znak za dužinu ručnicima i počesto zanemarivanje naglasnih pojava u j ezičnoj uporabi ostavlja­
A _ genitivni znak ju dojam da naglasna norma gotovo ne postoji pa je u svemu dvojbeno koliko j e
stabilizirano hrvatsko normativno naglašivanj e u teoriji i u praksi.
Dosadašnj a su akcentološka istraživanja pokazala da se odmaci od kodi­
ficirane naglasne norme hrvatskoga standardnog j ezika tiču inventara i raspodje­
le naglasaka, redom: a) silazni se ton javlja i na nepočetnim slogovima riječi te
j e dijelom i leksičkoga i paradigmatskoga naglašivanja (radijator, podataka); b)
prenošenj e je silaznih naglasaka na proklitiku sve rjeđe (u grad : it grad); c) čest
je izostanak zanaglasnih dužina (načelnzk : načelnik); d) kratki su slogovi bez
tonske opreke u većim gradskim sredinama (primj erice na sjeverozapadu Hrvat­
ske, u Istri i Rij eci: rokovi : rokovi); e) uzlazni se naglasak sve više pomiče ulij e­
vo (oporavak : oporavak); f) određene su paradigmatske naglasne preinake u
uzmaku (N jd. selo - N mn. sela > N j d. selo - N mn. sela). U literaturi se ponaj­
manje sustavno govorilo o odmaku od naglasne norme koji zahvaća fleksiju,
tj . o stvarnome stanju pojednostavnjenja paradigmi, te o klasifikaciji naglasnih
tipova. Pokušavajući dati rješenja spomenutim nedoumicama (a ponajviše onima
koje se tiču silaznoga naglašivanja nepočetnoga sloga, tj . pitanjima sustavnosti
i standardnosti), iskristalizirale su se i koncepcije prozodijske norme pa iz ta­
kva nesuglasja još se nije ni mogao pojaviti općeprihvaćen naglasni normativni
priručnik. Iz svega se dade razabrati da postoje tri gledanja na naglasnu nor­
mu, kodifikaciju i neustaljenosti: jedni jezikoslovci ne odustaju od tradicional­
nih postavki, zanemaruju razilaženja propisa i uzusa i nisu skloni promjenama i
smj eni kodifikacije; drugi se zalažu za potpuni deskriptivni pristup kodifikaciji,
a treći su skloniji srednjemu putu na kojemu nema revolutivnih pomaka već, su­
protno tomu, evolutivnih, na kojima i počiva standardizacija. Krenemo li putem
koji nudi umjerena, stabilizacijska rješenja, novoj kodifikaciji tada prethodi
detaljno i iscrpno istraživanje propisa, norme, uzusa i pitanja standardizacije i
standardnosti, što j e već dijelom i učinjeno u mnogim akcentološkim radovima.
Na putu do naglasne norme tri su dionice svakoga normiranja: popis - opis
- propis. Popis riječi ili korpus prvi je od postupaka koji se čini pri naglasno-

8 9
me normiranju, nakon toga slijedi opis korpusa u pisanim izvorima i u govornoj
praksi te na koncu propisuj emo. (R. Katičić, 1 967. : 28) U ovoj knjizi prvo daje­
mo opća naglasna pravila: raspodj elna - ona o raspodj eli naglasnoga inventara;
glasovna - ona koja po izlaze iz slij eda glasova; tvorbena - ona koja su svojstve­
na tvorbenome tipu, pri čemu pregled dvojbenih leksičkih naglasaka (naglasaka
pojedinih riječi) dovodimo u vezu upravo s tvorbenim načinima, te općeparadig­
matska - ona koja su predvidljiva u fleksiji. Na koncu slijedi naglasna tipologija,
pregled naglasnih ponašanja tipova, koja se iz svega nameće.
Otvorena pitanja hrvatske naglasne norme, napose naglasne tipologije ime­
ničnoga korpusa, posebna su tema redaka koji slij ede j er je tipološka klasifikaci­
ja upravo ono čime se samo akcentolozi bave. Polazište j e u takvim istraživanji­
ma leksički i morfološki naglasak koji pak vodi k naglasnoj tipologiji. Naglasna
kolebanja imenica nepromj enijivoga tipa tiču se odreda leksičkoga naglaska, a
budući da se naglasak polaznoga lika počesto dubletno nameće, dvojbama se
»blaže« pristupa Ger j e riječ o pojedinačnim primjerima koji ne ostavljaju sve­
obuhvatne poslj edice), stoga su akcentolozima zanimljivije dvojbe koje nastaju
sklanjanjem j er se na njih »strože« gleda u normativnim priručnicima (već time
da se naglasni podatci rjeđe daju dubletno). Prelazak iz tipa u tip živa j e jezič­
na pojava (nekada je, primj erice, imenica krpelj pripadala skupini imenica život
- života, a danas j e naglasno nepromj enljiva, kao jezik - jezika). Cilj je, prije
svega, stabilizirati naglasnu normu, a to je moguće ako se ponudi pregledna na­
glasna tipologija, ako se utvrde sve moguće preinake te ako se ujednače (tipo­
loški) naglasni podatci u normativnim priručnicima. Ova je knjiga prilog takvoj
stabilizaciji. Kolebanj a u leksičkome naglašivanju i dalje će ostati, no ona su
onaj dio sustava koji i ne teži potpunoj standardizaciji koja ne poznaje dubleta.
Pišući ove retke, osvrtali smo se na mnoge akcentološke studije (popisane
u literaturi), posebice na one koje su se bavile naglasnom tipologijom. Pisane
podatke dopunili smo zaključcima analize govora profesionalnih govornika u
elektroničkim medijima (posebice u informativnim emisijama Hrvatskoga radi­
ja i Hrvatske televizije) te anketiranjem obavjesnika startnih štokavskih i nešto­
kavskih idioma u dij elu čestouporabnoga leksika.
10
Naglasna norma
o počecima naglasnoga normiranja
Naglasno j e normiranje išlo od j ednostavnij ega k složenijemu, tj . prvo su bila
zapisivana opća pravila koja su se do sredine XIX. stoljeća uvelike ticala nagla­
snoga inventara (broja naglasaka, pitanja znakovlja i nazivlja, opisa naglasaka)!
i njegove raspodjele, a tek se od sredine XIX. stoljeća veća zauzetost posvetila
naglasnim pravilima koja su bila morfološki ili tvorbeno uvjetovana te onima iza
kojih se krije tipologija.2 Već prvom gramatikom hrvatskoga jezika Institutionum
linguae Jllyricae libri duo B . Kašića, koja normira jedan tip književnoga jezika
što se kreće prema štokavskome, otvoreno je pitanje naglasaka, stoga ona pred­
stavlja prvi pokušaj inventariziranja hrvatskih nadslova. Kašić nije dosljedno bi­
lježio naglaske, naglasno znakovlje i nazivlje doslj ednije se bilježe primjerice u
Iječniku Blagojezika slovinskoga J. Mikalje, objavljenome četiri desetlj eća nakon
prve gramatike, te u rječniku Dizionario italiano, latino, illirico iz 1 728. A. Della
Belle. Opširnije o akcentima nalazimo u gramatici Nova slavonska i'nimacska
grammatika iz 1 767. M. A. Reljkovića koja također donosi tri naglaska!nadslov­
ka, no znakovljem ne bilježi kratko naglašene slogove, a nema ni čvrsta pravila
akcentuacije (riječ je, naime, još o staroštokavskome naglasku). Reljkovićevim
znakovljem za duge slogove poslije će se poslužiti Š. Starčević. U rječniku VO­
cabulario italiano-illirico-Iatino iz 1 8 1 0. J. Stulli dotiče se, pak, samo kvantitete
naglašenih slogova. U godinama koje slijede Babukić je prvi upotrijebio termin
l Povijest naglašivanja većinom se svodila na naglasni inventar, posebice u knjizi L Lehiste i P.
Ivića ( 1986.) koja vrlo detaljno daje pregled povijesti naglasnoga znakovlja i nazivlja, što je i razum­
ljivo imajući u vidu da je naglasno tipologiziranje začeo tek Đ. Daničić, ho ni suvremeni autori ne
pridaju dovoljno pozornosti morfološkome naglasku i povijesnome slijedu njegova bilj eženja.
2 Suvremeno naglasno stanje razvilo se iz starijega, praslavenskoga u kojemu su postojala tri
osnovna naglaSIla tipa: a, b i c. Imenice su tako mogle imati (a) naglasak na osnovi u svim oblicima
(brat - brata; jato - jata; krava - krave), zatim (b) na nastavku (bOb - boba; selo - sela; žena
- ženi!) i na koncu (c) pokretni naglasak (sin - sina - sinov; grad - grada - L jd. griidu; polje -
polja- N mn. polja; voda - vode - Ajd. vodu). Kod (b) je naglasak u većini oblika na prvom slogu
nastavka, a u nekima je na zadnjem slogu osnove; a kod (c) je lateralno pomični naglasak (u j ednim
oblicima negdje je na nastavku, a u drugima je čelni koji preskače na klitike). Danas odraze tih
tipova pronalazimo u svim hrvatskim idiomima s tonskim naglaskom, jedino im se izgovor negdje
promijenio: umjesto npr. naglaska na nastavku u novoštokavskome l;mde uzlazni naglasak ispred
nastavka. Evo primjera koji odgovaraju praslavenskim paradigmama: (a) kraj - kraja - krajevi; (b)
snop - snopa - snopovi; ključ - ključa - ključevi; (c) grad - grada - gradovi.
11
»naglasak«3 , u gramatici Osnova slovnice slavjanske narečja ilirskoga iz 1 836.
Prvi rad u kojemu je hrvatska novoštokavska akcentuacija opisana bila je prva
gramatika hrvatskoga jezika napisana na hrvatskome jeziku pod naslovom Nova
ricsoslovica iliricskCt ličkoga katoličkog svećenika Š. Starčevića 1 8 12. U toj se gra­
matici (književnoga jezika) u poglavlju Od glasomirja tvrdi da »iliricski« jezik ima
četiri različita naglaska. Kratkosilazni naglasak nije posebno bilježio, vokal bez
ikakva drugoga znaka bio je upravo kratkosilazni - »posve kratki«. Naglascima se
bavio i u svome kasnijemu radu, i to u Ričoslovju, koje je izlazilo u »Glasniku dal­
matinskom« od 1 849. do 1 850., u kojemu je dotaknuo i pitanje paradigmatskih i ti­
poloških naglasaka. Već u Novoj ricsoslovici nalazimo općih paradigmatskih pravi­
la (bilježimo dalje njegovim znakovljem), primjerice pravila zanaglasne dužine u G
jd. imenica ženskoga roda (xene), u G mn (divojakah, svetacah), u imenica na -ost
.
(milost), u pridjeva (veliki, manji, dobrim, dobroga), u prezentu glagola (govorim),
zatim daje pravila pisanja dugouzlaznoga naglaska, primjerice u G mn (xenah), .
u glagolskih imenica koje ne završavaju na -anje (zavarshenje, ali kupovanje), na
negaciji pomoćnoga glagola biti (ni si), u glagolskih priloga sadašnjih (govorechi),
u prijedložnim izrazima kao što su za me, na nju, lt me i sl.
Dvije godine nakon Starčevićeve gramatike V. Karadžić, na četiri strani­
ce prve srpske gramatike Pismen ica serbskoga jezika ( 1 8 14.: 1 1-14) potanko
je analizirao značajke svakoga akcenta. U izdanju iz 1 8 1 8., srpskoj gramatici s
rječnikom, također opisuj e naglaske u poglavlju O glasoudareniju (ne imenujući
ih). Od novoga izdanja Karadžićeva rječnika iz 1 852. (Srpski rječnik istumačen
njemačkijem i latinskijem riječima) dva su kratka naglaska dosljedno razlikova­
na. Zasluge u sistematiziranju naglasnoga sustava idu Karadžićevu učeniku i su­
radniku Đ. Daničiću, koji je 1 850. napisao Malu srpsku gramatiku i niz članaka
čiji je utjecaj na j ezičnu standardizaciju hrvatskoga j ezika bio velik na prijelazu
iz XIX. u XX. stoljeće (u radovima tzv. hrvatskih vukovaca), jer je opisao četiri
naglaska koje Karadžić nije dobro razaznavao.
U povijesti naglasnoga znakovlja, nazivlja i normiranja naglasaka, uz gra­
matiku Š. Starčevića, izdvaja se gramatika A. Mažuranića. Mažuranićeva slovni­
ca predstavlja prvi najveći prikaz hrvatskoga naglasnoga sustava. Pedesetih go­
dina XIX. stoljeća Mažuranićeve su naglasne teorije bile prava novost i pohvalno
su ocjenjivane.4 U MaŽUfanićevoj gramatici iz 1 839. Temelji ilirskoga i latinsko-
3 V. Babukić izgradio je i drugo znanstveno nazivlje kojim se i danas koristimo, npr. samo­
glasnik, suglasnik, štokavsko, kajkavsko i čakavsko narječje ... Usporedivši novoštokavsku akcen­
tuaciju s čakavskom i kajkavskom, V. Babukić začeo je i akcentološka poredbena istraživanja pro­
zodijskih sustava u hrvatskim narj ečjima.
4 V. Jagić: Paralele k hrvatsko-srbskom naglašivanju, RadJAZU, kuj . 1 3 , Zagreb, 1 870., 1-16.;
A. Veber: Slovnica hrvatska Antuna Mažuranića, Djela A. Vebera, sv. 3, Zagreb, 1 887., 5-20.; P.
Budmani: Pogled na istoriju naše gramatike i leksikografije od 1 83 5 godine, Rad JAZU, kuj . 80,
Zagreb, 1 885., str. 1 8 1 .
12
ga jezika za početnike nema dvaju poglavlja koja s e nalaze u kasnij oj Slovnici
hervatskoj 1 859.: »nauk o accentu po hercegovačkom izgovoru i tvorenje rečih«,
stoga je Slovnica zanimljivija i inovativnija. Upravo je zbog poglavlja o naglasku
Mažuranić izdao slovnicu o svome trošku j er j e »c. kr. ravnateljstvo za izdava­
nje školnih knjiga« u Beču smatralo da je poglavlje preopširno za učenike nižih
gimnazija. Mažuranićeva j e gramatika prvi najveći prikaz akcenatskoga sustava
jer uz cijelo poglavlj e o naglasku daje i ostala opća naglasna pravila nakon sva­
ke deklinacij ske i konjugacijske promjene. U poglavlju o naglasku zasebno go­
vori o naglasku j ednosložnih, dvosložnih, trosložnih rij eči, s posebnim osvrtom
na G jd. imenica, tj. na promj enljivost ili nepromj enlj ivost naglasaka, utirući put
naglasnoj tipologiji. U Mažuranićevoj gramatici nalazimo niz pravila gdj e može
stajati koji naglasak: 1 ) u dvosložnim i višesložnim riječima naglasak ne može
biti na kraju rij eči; 2) oštri ijak težki mogu biti samo na početnim slogovima; 3)
slab težki i zavinuti mogu biti na svakome slogu osim posljednjem. Opisan je,
dakle, četveronaglasni sustav koji j e našao u knjigama A. Della Belle (Diziona­
rio italiano, latino, illirico, 1 728.), J. Stulija (Lexicon latino-italico-illyricum,
1 8 0 1 . ; Rjecsosloxje, 1 806.), V. Karadžića (Srpski rječnik, 1 8 1 8.) i Đ. Daničića
(Mala srpska gramatika, 1850.V MaŽUfanićeva gramatika najviše je odmakla
od svih dotadašnjih gramatika i zbog sustavnoga popisa proklitika i enklitika, tj.
podj ele riječi na toničke i atoničke - na one koje imaju naglasak i na one koje
nemaju pa se atonička rij eč »u govoru nikad prosta i razstavljena od drugih rečih
neizgovara.« (str. 1 1) Daj e se popis proklitika (napredne naslanjače) i enklitika
'
(natražne naslanjače). Upućuje na to da samo oštri i jaki teški (tj. kratki i dugi
silazni) skaču na proklitiku, no rezultati su skakanja dvojaki, ovisno o tome j esu
li pomični akcenti »izvorni« ili »noviji« (na zfd, pod nogu; od kraja, za cara).
Rezultati njegova istraživanja plod su poredbenoga proučavanja štokavskoga i
čakavskoga akcenatskog sustava. Mažuranić 1 8 6 1 . pojašnjava da se u štokav­
skome u N j d. ne vidi značenje rij eči lug, sud (tj . lUg, sud), tek se u prij edlož­
nome izrazu očituje različito značenje: stati na sud (na posudu), stati na sud (na
sudište), čime razlučuje postojanje primarnoga i sekundarnoga dugosilaznoga
naglaska u štokavskome narj ečju. Od izdanja MaŽUfanićeve gramatike, Slovnica
hervatska iz 1 859., više neće biti kolebanja u inventaru hrvatskoga naglasnog
sustava te nalazimo niz pravila gdje može stajati koji naglasak, a M. Divković
svojom prvom tzv. vukovskom gramatikom u kontinentalnoj Hrvatskoj (Hrvat­
ska gramatika za srednje i nalik im škole, I. dio, Oblici, Zagreb, 1 879.) zaslužan
j e za uobličavanje pravila o raspodj eli naglasaka kojima se i danas koristimo: u
5 Della Bella i Stulli imaju »polustaroštokavski naglasak«, a osobito Della Bella. Tada se u
Dubrovnik doseljavalo stanovništvo iz zaleđa i donijelo postupno novoštokavski naglasak, točnije,
postojala su četiri naglaska, ali nisu svi nepočetni silazni još bili povučeni na prethodni slog. Kod
Stullija se vidi i tzv. kanovački produljen naglasak u dvosložnim riječima kao što su žena, selo,
jezik, čega danas više nema u Dubrovniku (ali Budmani to bilježi).
13
rij eči može biti samo j edan slog naglašen; j ednosložne rij eči mogu imati samo
jaki dugi i jaki kratki naglasak (dugosilazni i kratkosilazni) te su ti naglasci na
prvome slogu višesložnih rij eči (u čemu j e, vj eruj emo, jak utj ecaj dubrovačkoga
govora, naime i u Karadžića j e zabilj ežen silazni naglasak nepočetnoga sloga).
Svaki pregled naglasnoga normiranja neizostavno počiva na analizama na­
glasnonormativnih prinosa V. S. Karadžića i Đ. Daničića. U njih se uočava da
su donosili opće novoštokavske naglasne značajke (npr. narod, kuća, pravda,
taban); zatim ono što j e više istočnoštokavsko (npr. povući, tebe, dvĆlju, voće);
a manjim dij elom (u dubletnome liku) ono što j e zapadnoštokavsko (tresti, peći,
zaželfmo, tebe, voće itd.). 6 Godine 1 867. u Beču izlazi gramatika P. Budmanija
koji ipak ne napušta sasvim hrvatsku gramatičku tradiciju (npr. u zagradama se
pojavljuju i stariji nastavci u DU mn . ; ostaj e pri podj eli imenične deklinacij e na
tri tipa prema genitivnome nastavku), a ne napušta ju potpuno ni M. Divković,
Daničićev učenik (u DU mn. još su neizj ednačeni nastavci, no umj esto tri navodi
pet imeničnih deklinacij skih tipova), umj esto njih to će učiniti T. Maretić 1 899.
Gramatikom i stilistikom hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika. Koncepcija
standardnoga j ezika tzv. hrvatskih vukovaca, dakle, pobij edila j e u poslj ednjim
desetlj ećima XIX. st. i utj ecaj se protegnuo i u Xx. stolj eće (Maretićevim su
putem krenuli L Broz i F. Iveković u svome Rječniku hrvatskogajezika iz 1 90 1 .
godine, a Hrvatskim pravopisom L Broza i poslij e Pravopisom hrvatskoga ili
srpskogajezika D. Boranića prevladala su načela fonološkoga pravopisa). Već u
početku toga razdoblja zamj etni su tragovi drugačij ega pristupa standardizaciji
hrvatskoga j ezika.
U drugoj polovici XIX. stolj eća naziru se i začetci odmaka od propisane
Karadžićeve naglasne norme i nj egovih načela, naime V. Pacel 1 860. objavljuj e
gramatiku Slovnicajezika Hrvatskoga ili Srbskoga, 1. diel. Nauka o prieslovu u
kojoj se nij e držao Karadžića j er j e smatrao da j e u nj egovu rj ečniku naglasak
»j ednostran«, a takvih će se glasova čuti sve više u godinama koj e slij ede. Popis
oveće skupine j ezičnih pregalaca koji su ukazivali na hrvatske j ezične, posebice
naglasne posebnosti što ih nij e zabilj ežio V. S. Karadžić, u j ezikoslovnoj litera­
turi započinj e G. Tomlj enovićem, M. Japunčićem, J. Gopićem, tj . njihovima ra­
dovima u Nastavnome vjesniku (posebice iz 1 9 1 1 . i 1 9 1 2.), zatim N. Andrićem i
6 Tzv. Karadžić-Daničićev naglasni sustav odnosi se zapravo na opis istočnohercegovačkoga
dijalekta. Taj sustav nije stran ni hrvatskim govorima (primjerice dubrovačkome poddijalektu), a
nije ni potpuno izjednačiv sa »srpskim, istočnim« govorom. Opisani sustav pokazuje ponajviše
odmaka od ustaljene norme u određenim tipološkim značajkama imenica i pridjeva, u pojedinim
leksičkim naglascima, u paradigmatskim naglascima ličnih zamjenica i brojeva, zatim u glagola (u
naglasku infmitiva određenih glagolskih vrsta, glagolskih pridjeva radnih i trpnih, množini prezenta,
jednini aorista, naglasku glagolskoga priloga sadašnjeg i prošlog) te u pojavama koje su izraz naglasno­
ga rasterećivanja paradigmi, a očituje se u odsutnosti određenih preinaka, posebice neistoslogovnih. S .
Vukušić razvrstao ih je u 22 modela. ( 1 996.b i 1999.b)
14
nj egovim Braničemjezika hrvatskoga 1 9 1 1 ., člancima S. Ivšića u Radu JAZU-a
1 9 12. i dr. 7 Ivšić j e pokazao i da j e u gramatikama Reljkovića i Brlića zabilj ežen
domaći slavonski naglasak, i na kraju tih priloga ( 1 9 1 2.) donosi popise nekih
rij eči čiji se naglasak ne podudara s Karadžićevim (već i time j er j e u njih staro­
štokavski). No u kasnijim radovima gdj egdj e j e bio i slj edbenikom naglasnonor­
mativnih nazora T. Maretića, posebice u knjizi, zaj edno s M. Kravarom, Srpsko­
hrvatskijezik na pločama - izgovor i intonacija s recitacijama 1 955.8
Sredinom prošloga stolj eća došlo j e i do drugih blagih pomaka (nedoslj edno
provedenih) k izrazito hrvatskome naglasku, »naglašivanju u duhu hrvatskoga
j ezika«, i to u Hrvatsko-poljskome rječniku Julija Benešića ( 1 949.) i Hrvatsko­
srpsko-francuskome rječniku Dayrea, Deanovića i Maixnera ( 1 956.). Oba rj eč­
nika donose »izrazito hrvatske naglaske«, ali nesustavno. U B enešića nalazimo:
tebe, njega, činovnfk, rječnfk; ali i: sebe, stanovnfk, poslanfk, voće, koplje, a Hr­
vatsko-francuski rječnik bilj eži primj erice njega, stanovnfk, činovnfk, rječnfk; ali
i: sebe, poslanfk, voće, koplje. U Pravopisu hrvatskosrpskog književnog jezika
iz 1 960. godine navode se uz tzv. sustavne i tzv. analogijski naglasci, npr. G
mn. gradova i gradova; glagol želimo i želfmo, imenice poslanfk i poslanfk, voće
i voće. Naglasci tipičniji za hrvatski j ezik redovito su na drugome mj estu (uz
pokoj e iznimke; npr. stanovnfk i stanovnfk, rječnfk i rječnfk). Ali se ni to nij e
doslj edno provodilo, npr. nema tipičnih naglasaka u glagolima prve vrste s krat­
kom osnovom, pa j e u Pravopisu samo peći, teći, a nema peći, teći (iako se oba
ostvaruju). Takvo se stanj e još ponegdj e i danas zatj eče u suvremenim priručni­
cima hrvatskoga j ezika. Ljudevit Jonke ( 1 96 1 .) navodi kao prednost Pravopisa
to što se naglasne dvostrukosti priznaju kao standardne i što se dopušta odabira­
nj e između pravilnih dvostrukosti »prema navici kraja«. U dj elu Književni jezik
u teoriji i praksi Jonke se glasnij e zalaže za dvostruke naglaske tako da razlučuj e
što j e čij e u naglašivanju, odnosno što j e srpsko (»istočno«), a što hrvatsko (»za­
padno«). Danas se drugačij e gleda na takve pojave, naime ono što se uvrij ežilo
nazivati gdj egdj e »istočnim« čuj e se i u Hrvatskoj, u mj esnim idiomima, a u Sr­
biji bude i rij etko. Put k bržoj standardizaciji hrvatskoga naglašivanja ipak j e bio
otvoren, a člancima D. Brozovića, S. Vukušića, S. Babića i drugih sedamdesetih
godina u časopisu Jezik i argumentiran (o čemu više u poglavlju o naglasnoj
tipologiji). Normativni priručnici hrvatskoga j ezika druge polovice XX. stolj eća
sve se manj e oslanjaju na prepisivačku tradiciju hrvatskih vukovaca, a sve više
utiru put preskriptivnoj gramatici s deskriptivnim elementima.
7 S. Vukušić, 1 980.a, 1 996.b.; B. Martinović, 2007.
8 Na leksičkoj razini primj erice imenice voće i koplje Ivšić i Kravar naglašuju voće i koplje, a
u Ivšićevim Današnjim posavskim govorima brojni su sljedeći primjeri: YOĆe, voće, voće i voće, te
je uobičajen naglasak: kaplje. »Akcenat voće ima i Brlić, a u Slavoniji govore obično voće. Akcenat
voće bilježi i Rešetar za Dubrovnik« (S. Ivšić, 1 9 1 3 . : 245)
15
Suvremena naglasnonormativna previranja
Jezikoslovci se sve manje bave odmacima od prepisivanih Karadžić-Da­
ničić-Maretićevih načela, a više suvremenim jezikoslovnim pitanjima (stilskim
definiranjem, pitanjem stabilizacije norme, uzusom, načelom sustavnosti i sl.).
Pokušavajući dati rješenja naglasnim nedoumicama, iskristalizirale su se kon­
cepcije prozodijske norme koje govore o podijeljenosti jezikoslovne javnosti
kada je posrijedi hrvatsko standardno naglašivanje. (M. Samardžija, 2002.b) D.
Brozović istaknuo je sljedeće koncepcije (2005.: 1 24): 1 . prihvaćanje klasične
Daničić-Maretićevske norme (bez ozbiljnih pristaša); 2. neodbacivanje tradicije,
ali zamjena istočnonovoštokavskih osobina zapadnonovoštokavskima (tomu je
Brozović naj sklonij i); 3 . prihvaćanje perifernoga hrvatskoga dijalektnog zapad­
nonovoštokavskoga naglašivanja, isključivo ikavskoga (u koju smješta S. Vuku­
šića); 4. prihvaćanje za normu gradskoga razgovornog naglašivanja (ističe pose­
bice I. Škarića). U radovima M. Samardžije (2002.b) spominju se tri koncepcije
prozodijske norme hrvatskoga jezika, ne uzimajući u obzir onu koja je ionako
bez pristalica.
Jedno od otvorenih pitanja normativne akcentologije danas vezano je uz de­
finiranje odnosa jednoga organskoga idioma, i to zapadno (ikavsko) novošto­
kavskoga, i standardnoga naglašivanja koje je istraživao ponajviše S. Vukušić.
Zajedno s I. Zoričićem i M. Grasselli-Vukušić, u knjizi Naglasak u hrvatsko­
me književnom jeziku, zauzima stav da »zapadno novoštokavsko naglašavanje«
na standardnojezičnoj razini potječe od »organskoga zapadnog novoštokavskog
naglašavanja« koje je u standardu »pročišćeno od dijalektnoga i obogaćeno
izvanlokalnim značajkama«. S. Vukušić naziva ga »knj iževnim zapadnim no­
voštokavskim naglašavanjem« i smatra da bi ga valjalo kraće nazvati »hrvat­
skim književnim naglašavanjem«, jer je ono »podsustav hrvatskoga standardnog
naglašavanja«. Jedni jezikoslovci, naime, ne prihvaćaju zapadno, mlađe ikav­
sko, novoštokavsko naglašivanje kao poseban prozodijski sustav (primjerice D.
Brozović, 1 996.), naime i u mlađemu ikavskome podosta je lokalnih razlika, a
drugi, ako ga i prihvaćaju, ne priznaju ga kao standardnojezično, zalažući se za
što drugo, primjerice za tzv. gradsku akcentuaciju. Treći, pak, držeći se načela
autonomnosti, (opravdano) smatraju da je tradicionalan takav stav koji zapadnu
novo štokavštinu drži istodobno i hrvatskim standardnojezičnim naglašivanjem
(iako se govori o »prozodij ski pročišćenoj i nadograđenoj«). Autori Hrvatskoga
jezičnog savjetnika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje podržavaju zapad­
nu novo štokavštinu kao jezgru standardnoga naglašivanja: »priklonili smo se
mišljenju onih hrvatskih akcentologa koji misle da treba očuvati zapadnonovo­
štokavski naglasni sustav, unapređivati i pojednostavnjivati ga onim uporabnim
naglasnim tendencijama koje ne ugrožavaju bit tog sustava . . . « (HJS, 1 4) Tomu
se savjetniku zamjerila (uska) opredijeljenost upravo toj koncepciji, no nakon
16
analize dubletnih naglasnih likova (B. Martinović, 2004.), zaključujemo da je
u dubleti prvenstvo počesto dano uporabnome, u govornoj praksi češćemu liku
(izuzimajući iz toga likove s nepočetnim silaznim naglaskom).
Već spomenuta »gradska akcentuacija« dijelom je koncepcije prozodijske
norme hrvatskoga jezika koju su predvodili fonetičari I. Škarić, G. Varošanec­
Škarić i Đ. Škavić zalažući se za urbanizaciju standarda, za afirmaciju naglasnih
značajki gradskih idioma, napose zagrebačkoga: »( . . . ) treba očekivati da će Za­
greb, koji sve utjecaje najviše prima i koji je kulturni stožer, najviše kristalizirati
promjene standarda.« (I. Škarić, 2006. : 1 6) U članku Kako se naglašavaju posu­
đenice također se postavljalo gradsko naglašivanje kao mjera, te se zahtijeva »da
se naglasno normiranje, kako prije tako isto i danas, mora temeljiti na govoru
kompetentnih govornika. Danas su to neosporno obrazovani stanovnici kultur­
nih središta, napose oni kojima je profesija javni govor, i to bez obzira na nji­
hov polazišni organski idiom - novoštokavski ili nenovoštokavski.« (I. Škarić,
Đ. Škavić, G. Varošanec-Škarić, 1 996.a: 1 38) Tom su koncepcij om obuhvaćeni
sljedeći problemi: naglasni inventar, raspodjelna pravila, prenošenje naglaska na
prednaglasnicu, a s tim je povezano i silazno naglašivanje nepočetnoga sloga.
Na koncu, preporučuje li se prelazak na dinamički naglasak (jer on se zapravo
čuje u Zagrebu)? Njihovim je stopama krenuo i američki slavist K. Langston
(2002.) koji se poziva na Škarićeva istraživanja (o nepostojanju) tonske opre­
ke kratkih vokala i pojave silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima te na
vlastite rezultate anketiranja u Zagrebu. Magnerova i Matejkina teza iz 1 97 1 . o
prevagi dvonaglasnoga sustava danas je prevladana, kao i Kravarova ( 1 989.) da
je posrijedi moguća prevaga tronaglasnoga sustava (posebice u glavnim grado­
vima bivše Jugoslavije, s naznakom da je Zagreb »dvoakcenatski na granici s
troakcenatskim«, zbog križanja domaćega jednonaglasnoga sustava s četverona­
glasnim standardom).
Sljedeća je koncepcija zastupljena u suvremenim gramatikama kojima je
zajednička težnja što manje mijenjati »klasičnu« novoštokavsku normu.9 Na po­
jave jezične uporabe ipak se nisu u potpunosti mogle oglušiti pa se u Hrvatskoj
gramatici skupine autora uočavaju razgovorni likovi (i iz novoštokavskih go­
vora) sa silaznim naglaskom nepočetnoga sloga (u složenicama, posuđenicama,
stranim vlastitim imenima, u G mn. imenica s nepostojanim a i s uzlaznim na­
glaskom u zadnjemu slogu osnove u ostalim padežima te u izgovaranju kratica).
Prema Brozoviću tri sljedeća rješenja sigurno )me vode normiranju književ­
nih naglasaka«: prvo, normu odabirati filološkom metodom kvantitativnog oda­
biranja po rječnicima i djelima Karadžića, Daničića i Maretića; drugo, normirati
nakon što se istraže na štokavskom terenu sve izoglose te se za najbolje uzme
ono što je najčešće i treće, odrediti normom ono što se razvilo u govoru obrazo-
9 Osvrt je dala B. Tafra li članku Preispitivanje hrvatske jezične norme (2003.).
17
vanih slojeva po najvećim urbanim središtima. (D. Brozović, 1 958.: 65) Time su
izrečeni njegovi stavovi prema danas postojećim koncepcijama.
Zajedničko je svim spomenutima to da priznaju odmake od kodificirane na­
glasne norme te mišljenje da potpuno normiranje (stabilizacija) hrvatske prozodi­
j � tek predstoji. Korak dalje otišlo se u novijim rječničkim priručnicima, primje­
nce u Hrvatskome enciklopedijskome rječniku (HER) skupine autora u kojemu je
zahtjevan posao označivanja naglasaka pripao I. Pranjkoviću. Taj bi pomak i au­
tor mogli biti svrstani u novu koncepciju prozodijske norme. Radi se o tzv. konti­
nentalnome naglašivanju (nasuprot tzv. mediteranskome tipu kojemu je najbliža
koncepcija s Vukušićem na čelu) i realnome utoliko što dopušta silazno naglaši­
vanje nepočetnoga sloga u nekim tipovima posuđenih i domaćih riječi (trapist i
trapist, kubofutitrist i kubofuturist, poljoprivreda i poljoprIvreda itd.), uz upozo­
renje da su takvi likovi obilježjem razgovornoga stila, iako običniji u nekim rije­
čima (upravo je time i umjerenija koncepcija od one koju je predvodio I. Škarić).
Nakon što se pojavila monografija Naglasak u hrvatskome književnom je­
ziku ponovno je došla u pitanje podjela na koncepcije jer su autori (S. Vukušić,
I. Zoričić i M. Grassel1i-Vukušić) uzimali u obzir tendencije uočene u jezičnoj
uporabi (što se posebice odnosi na silazni ton nepočetnoga sloga). U udžbeniku
Hrvatskijezik 1 J. Silića (2004.: 30) proširen je korpus u kojemu se javlja silazno
naglašivanje nepočetnoga sloga (prespavam, prenosim) i funkcionalno je defini­
ran, tj . klasifikacijski etiketiran - »javlja se u razgovornome jeziku«. No u razgo­
vornome je jeziku čest izgovor bez zanaglasnih dužina (prespavam, prenosim),
a oni koji bi izgovorili nepreneseni naglasak i zanaglasnu dužinu izgovorili bi
vjerojatno u navedenih primjera akut pa su likovi koji se donose neovjereni.
Zasigurno je dobro što polifunkcionalnost (omnifunkcionalnost) standardnoga
jezika nalazi svoje mjesto, napokon, i u jezičnim priručnicima. Raguževa Prak­
tična hrvatska gramatika također slijedi takve ideje: donosi popis »razgovornih
naglasaka« koji odstupaju od norme, posebice se to odnosi na silazno naglaši­
vanje nepočetnih slogova u stranim, posuđenim i nekim domaćim riječima te na
odstupanja u prijenosu silaznih naglasaka na prijedložne prednaglasnice. »To,
naravno, jezična norma načelno ne dopušta, ali su odstupanja česta, osobito u
sjevernim dijelovima Hrvatske, u velikim gradovima te pri čitanju tekstova.« (D.
Raguž, 1 997.: 450) I u Hrvatskoj gramatici jasno je razgraničeno razgovorno od
neut:�lnoga. Pokušava se »pomiriti« uzus s jezičnom (naglasnom) normom, tj .
staVIt! u konvergentan odnos kodifikacijsku normu i uzus.
Sve navedene koncepcije javile su se upravo zbog toga jer Sll postojali i
postoje odmaci od propisa. Koliko se god predstavnici koje od koncepcija me­
đusobno ne slagali, usporedbom gramatika, rječnika i priručnika (kojima su au­
tori neki od njih) nameće se zaključak da je među koncepcijama mnogo manje
razlika no što se misli. Suvremeno je stanje takvo da postoji naglasni standard
(koji u sebi sadrži i »kontinentalno« i »mediteransko«) u kojemu su dvostruko-
18
sti posljedak funkcionalnosti standarda i ne treba ih se odricati. Naglasni lik u
standardnome jeziku može i treba biti funkcionalno definiran.
Od organskoga do neorganskoga idioma
Budući da je obilježje standardnoga jezika, kao normirana jezika, »nadmjes­
nost« i »nadosobnost«, štokavština nije ovlaštena za sve pojavnosti u hrvatsko­
me standardnom jeziku. U prozodiji to bi značilo da su naglasni sustavi organ­
skih idioma i neorganskoga idioma neovisni, no valja imati na umu da standard
nije začahuren - teško bi bilo pronaći elitističkoga purista među jezikoslovcima
koji bi u potpunosti negirao regionalne naglasne značajke, lakše je naći onoga
koji upravo njih ističe. Zahtjevi za rezanjem »pupčane vrpce« između standard­
noga jezika i novoštokavskih dijalekata danas su uvelike ispunjeni (napose no­
vijim priručnicima hrvatskoga jezika), no potpuna »nezavisnost od svih spon­
tanih govornih navika, pa bili to stari mjesni govori, interdijalekti, razni jezici
širokoga ophođenja, razgovorni jezici i s1.« (R. Katičić, 1 992.: 66) nikada neće
biti postignuta pa je utopijom kao što je bilo i potpuno izjednačivanje novošto­
kavskoga (i)jekavskoga dijelekta sa standardom. Gipkije gledanje na autono­
miju u području naglašivanja zastupaju mnogi suvremeni jezikoslovci (usp. D.
Brozović 1 979.: 1 1 3, I. Zoričić 1 990.: 32, J. Silić 1 997. : 486 itd.), a potreba se
očituje u sljedećemu: »da se iz žive jezične osnovice uzme i dalje razvija i čuva
naglasna ponašanja po mjeri njihove proširenosti, prihvatljivosti i prihvaćeno­
sti.« (Zoričić, 1 990. : 32) Prije autonomnoga razvoja učinjeno je stoga sljedeće:
»Za standardni se jezik dakle uzima jedna od realizacija jezika kao sustava i
onda se ta realizacija kultivira onako kako to zahtijevaju njegove sociolingvi­
stičke zakonitosti. . . « (J. Silić, 1 997. : 486) U naglašivanju je nemoguće postići
potpunu autonomiju10, no sada osim organskih idioma moramo uzimati u obzir i
činjenicu da je i neki vid neorganskoga idioma komu materinski. Većina se slaže
u tome da postoji jezična uporaba (ortoepska stvarnost) koju je moguće kodifi­
cirati na standardnojezičnoj razini (a koja već i jest dijelom kodificirana).
Pitanje prestiža dijela novoštokavskih govora ono je što je dugo mučilo
hrvatsku normativistiku. Na jezičnu uporabu prema D. Brozoviću utjecali su tzv.
zapadni i tzv. centralni novoštokavski govori. (D. Brozović, 1 972.b) S. Vukušić
pak navodi da su to zapadni novo štokavski, mlađi ikavski govori, kao organska
osnovica, proširena »drugim idiomima istosmjerna razvoja«, kao što su slavon­
ski dijalekt, jugozapadni istarski dijalekt, dubrovački poddijalekt i zapadniji je-
10 D. Škiljan ( 1 998.) pisao je o prividnoj i lažnoj neutralnosti standarda, L Zoričić ( 1 990.)
problematizira autonomiju na području prozodije, a K. Mićanović (2006.) cijelom knjigom upravo
potvrđuje takvu tezu.
19
kavski novo štokavski govori. (S. Vukušić, 2007. : 1 7-25) No valja uzeti u obzir
da i u navedenim idiomima ima ostvaraja koji se ne bi mogli nazvati »istosmjer­
nim«, primjerice u dllbrovačkome se čuje i letimo i gradova i sl. Trećoj struji
pripadaju oni koji drže osnovicom jezične uporabe gradske idiome, a među nji­
ma su I. Škarić, G. Varošanec-Škarić, Đ. Škavić ( 1996.a). Obrazovani govornici
kulturnih središta nisu više samo nositelji organskoga idioma, naime govornici
dobivaju osnovicu već i od »nekog oblika standardnoga jezika«, a nakon toga
slijedi (nad)gradnja, koja nije uvijek oslobođena interferencija. U prilog tomu
idu i fonetska istraživanja koja svjedoče da se tragovi (dijalektnoga) podrijetla
govornika čuju i kada se govornik vrlo približi standardnome izgovoru. (E. Pleti­
kos, 2008.) Potrebno je, naime, uzeti u obzir činjenicu da je propisani standardni
izgovor model (egzemplarni jezik, koji spominje i E. Coseriu) kojemu težimo i
da u govornoj praksi jezične zajednice nikada nije posve ostvariv.
Čakavski, kajkavski i štokavski naglasni sustavi međusobno su različiti, a
u standardno naglašivanje uključuju se, smatra Vukušić, tzv. svehrvatskim na­
glascima (pankroatizrnima), ali i razvojnim tendencijama, što je još važnije (pr.
dokidanjem neistoslogovnih preinaka). (S. Vukušić, 20 12.) Otvoreno pitanje od­
nosa organskih idioma i standarda (neorganskoga idioma) danas se ipak polako
zatvara, a otvara se pitanje odnosa uzusa i norme. Da norma već priznaje status
izgovornih inačica, potvrđuju i dubletni naglasni podatci u dijelu suvremenih
priručnika hrvatskoga jezika.
Od uzusa do kodeksa
Standardni jezik osposobljen je da se njime možemo služiti u funkcionalno
vrlo različitim (komunikacij skim) situacijama. (J. Silić, 1 999.) Razgovorni stil
standardnoga jezika širi se sve više medijima pa se u znanstvenim (ali i neznan­
stvenim) krugovima vodi diskusija treba li načelu proširenosti dati prednost pri
normiranju naglasnih likova.
Kodificiranje, tj . plansko normiranje ono je što svakako razgraničuje standard­
ne idiome od nestandardnih. Kodifikacijska je norma zapisana u normativnim
priručnicima i nosi obilježja eksplicitnoga normiranja, a uzus je konkretizaci­
ja norme u govoru koja nosi obilježja implicitnoga normiranja. (M. Matešić,
2009.) Normativnim se pitanjima, primjerice, pozabavio S. Babić navodeći de­
vet pravilal l normiranja leksika, čijim sažimanjem dobijemo sljedeće opće krite-
II
Prvo, prednost se daje štokavskoj riječi; drugo, od dviju štokavskih prednost ima ona koja.
se slaže sa sustavom i prirodom standardnog jezika; treće, ako je glasovni sastav riječi u skladu
sa sustavom, i značenje također treba normirati u skladu s njim; četvrto, neglagoiska imenica ima
prednost pred glagolskom; peto, ako su dvije riječi u skladu sa sustavom, prednost ima ona koj a je
20
rije: lingvističke i izvanlingvističke, s time da se lingvističkima daje prednost u
normativnome određivanju. (S. Babić, 1 964.) Takva načela možemo primijeniti
i na naglasnu normu, uzimajući u obzir omnifunkcionalnu prirodu standarda, re­
dom: a) novoštokavski je naglasni sustav u temelju standardnoga jezika (četvero­
naglasni sustav i osnovna raspodjelna pravila); b) od dvaju (novo)štokavskih
naglasnih likova prednost ima onaj koji je u skladu sa sustavom standardnoga
jezika (Slavonaca, Slavonaca); c) od dvaju naglasnih likova, koji su u skla­
du sa sustavom, češćemu se daje prednost u neutralnome izričaju (u govoru, u
govoru); d) dubletni likovi postoje onda ako su obje inačice podjednako proši­
rene i u uporabi (štapovi i štapovi); e) proširenost naglasnoga lika nije dovoljan
naglasnonormativni kriterij da bi lik postao normativno neutralanim (kancelar);
f) strane se riječi trebajU naglasno uklopiti u novoštokavski sustav na neutralnoj
razini standarda (defile > defile).
B . Finka potvrđuje normativne kriterije kojima se trebaju voditi »jezični
normirci«: prvo, jezična opravdanost; drugo, mogućnost uklapanja u postojeće
analogne jezične obrasce; treće, rasprostranjenost (koja omogućava demokratski
izbor, izuzimijući iz toga dijalektizme i regionalizme) i četvrto, govorna čestota
(osigurava uporabnu primjenljivost). (B. Finka, 1 965.b: 1 3 1 ) Kriteriji se i hije­
rarhijski grupiraju, prva su dva lingvistička i imaju prednost pred drugim dva­
ma koji su izvanlingvistički, također se prvome daje prednost pred drugim, a
trećemu pred četvrtim kriterijem. Od svih navedenih, smatra se, samo je prvi
uvjet da bi jezični podatak bio normativan. Prevladavao je stav da se izvanling­
vističkim kriterijima ne može popuštati sve dok nisu zadovoljeni i lingvistički
kriteriji. Stavova ima i drugačijih: »Trebat će oživiti načelo da, uz druge razloge
iste, od više izraza preporuku zaslužuje onaj koji pokriva više hrvatskih govora,
a ne onaj koji je štokavskiji.« (I. Škarić, 2006.: 1 6) Dakle suprotno Jonkeovu
traženju: »kad god treba birati između dviju akcenatskih mogućnosti, u književ­
ni jezik ide ona koja je novoštokavska i zakonita.« (Lj . Jonke, 1 965 . : 230) Na­
glasne dvojbe u imenica prepoznao je Lj . Jonke te je vidio odmake kao plod
analogije u jeziku (posebice u naglasku L jd. te GDU mn.). Jonke nije zazirao
od načela proširenosti kao sporednoga načela pri normiranju, posebice jer je do­
kučio snagu analogijskoga izravnavanja u jezičnim paradigmama, no o osnovno
pravilo o mjestu naglaska nije se ogriješio. I. Škarić često je u svojim radovima
upozoravao na diskrepanciju »čestote porabe« i »kontinuiteta norme i sustavno­
sti«, koja se nerijetko javljala upravo zbog nametanja zacrtanih načela. (I. Ška­
rić, Đ. Škavić, G. Varošanec-Škarić, 1 996.a) Primjerice u radovima S . Vukušića
starija, ili ona veće čestote; šesto, ako se dvije riječi ne slažu u potpunosti sa sustavom i ako su obje
iste starine i čestote, prepustit će ih se sudbini, tj . uporaba će s vremenom pokazati kojaje usvojena;
sedmo, od stranih riječi prednost ima ona koja se lakše uklapa u štokavski sustav; osmo, od dviju
lako uklopljivih riječi prednost se daje onoj kojaje svjetska ili slavenska i deveto, duga uporaba ili
proširenost sama za sebe ne može biti dovoljap razlog da se riječi da prednost. (S. Babić, 1 964.)
21
( 1 984.) i V. Anića ( 1 969.) upozorava se na čestotu uporabe silaznoga tona izvan
početnoga sloga, no ipak se preporučuje uzlazni ton jer je »sustavniji«. Na kon­
cu možemo se ipak složiti s J. Silićem da će »pri utvrđivanju pravilnosti, od­
nosno nepravilnosti jezične upotrebe imati udjela i njezina stabilnost, i njezina
tipično st, i njezina proširenost, i njezina preferiranost, i njezina općeobveznost, i
njezino odgovaranje uzusu, i njezino odgovaranje sistemu, i njezina usklađenost
s realnim tendencijama razvoja jezika. Svi su ti pokazatelji pravilnosti, odnosno
nepravilnosti važni, ali ne pojedinačno, nego zajedno.« (J. Silić, 1 999. : 206)
Stilsko raslojavanje unutar naglasnoga sustava često se uzima kao rješenje
mnogim naglasnim nedoumicama, no za takvo je raslojavanje vrlo važno pozna­
vati jezičnu standardizaciju (kao proces) i standardno st (koja proizlazi iz uspješ­
ne jezične standardizacije). Takvo razrješenje »gordijskoga čvora« naglasnoga
stanja S. Babić načelno je razmotrio ovako: »Standardizacijom se može sma­
trati kad se kolebljiva situacija sredi tako da standardno stanje bude u skladu
sa zahtjevima književnoga jezika, a to znači da jedan pojam ima jedan izraz, a
ako ih ima više, onda da jedan bude stilski neutralan, a ostali da imaju različita
upotrebna područja ili da su stilski obilježeni ili da su rubne pojave i da je sve
to općenito prihvaćeno.« (S. Babić, 1 990.: 259) No ne vlada uvijek suglasje u
tome kad je riječ o naglasnoj normi, naime H. Delaš smatra da »većina govor­
nika nikada neće svladati ovakav 'općeobvezatni, javni i službeni, kodificirani
govoreni standardni jezik', a tek se u odnosu prema ovom tipu može govoriti
o stilski obilježenom i stilski neobilježenom«. (H. Delaš, 2002.: 96) U radu se
autorica dalje ipak zalaže za to da se naglasne činjenice slažu stupnjevito, npr.
preporučljive i nepreporučljive, a to je upravo funkcionalno definiranje na­
glasnih inačica. J. Silić, govoreći o rječničkoj natuknici, navodi sljedeće: »No o
tome da se i prozodematika riječi uključi u klasifikacij sko etiketiranje natuknice
može biti govora samo ako je čvrsto standardizirana. A poznato je da to hrvatska
prozodematika nije.« (J. Silić, 1 993,/ 1 994. : 1 02) Standard naglasnoga sustava
ipak postoji (u protivnome ne bi bilo moguće u rječnicima zabilježiti naglasak
svake pojedine riječi, koji se u njima uvelike poklapa), no ono što ne postoji
to je potpuna ujednačenost teorije i prakse. A može li se ona postići?! Potonje
svjedoči o tome da standardni jezik nije statičan već elastično stabilan, stoga
govorimo o stabilizaciji prozodematike, tj . o uklanjanju onih razrožnosti koje
kodeks čine nestabilnim i neautoritativnim, a ne o potpunoj standardizaciji.l2
Stabilizacija norme podrazumijeva i stilsko definiranje. S. Babić napominje da
standardizacija vodi stabilizaciji standardnoga jezika te da je u nas u visokome
stupnju standardiziran. (S. Babić, 1 990.: 258-259) Stabilizacija tako uz jezič­
nu dogradnju i usustavljivanje pripada jezičnim promjenama koje »usavršavaju
12 O ortopeskoj normi kao o najnestabiliziranijemu području u nonnativnome pogledu govo­
rio je i D. Brozović. (D. Brozović, P. Ivić; 1 990.: 92)
22
standardni jezik«. Na istome je tragu i I. Pranjković ističući potrebu stabilizacije
standarda. (I. Pranjković, 2001. : 304)
Izvanjezični kriteriji u naglasnome normiranju, normiranju govora, svaka­
ko su nezaobilazni. Načelo je sustavnosti poljuljano već onoga trenutka kada
su likovi sa silaznim tonom nepočetnoga sloga prodrli u normativne priručnike.
Kodifikacija dakle zadire u sustav i prilagođava ga kada difuzna periferija stan­
darda ugrozi njegovu čvrstu jezgru. »Hrvatski jezik kao sustav prihvaća samo
naglasak subjekt(f3), a ne i naglasak subjekt(f3) . Pravilo naime hrvatskoga jezika
kao sustava ne prihvaća silazni naglasak na nepočetnome slogu. Hrvatski ga je­
zik kao standard međutim počinje pomalo prihvaćati, posebno u svome razgo­
vornom stilu.« (J. Silić, 2006.a: 21) I nije neobično da jezik kao standard jezične
činjenice »nameće« i jeziku kao sustavu.13 Standardni se idiom, za razliku od
nestandardnih i supstandardnih, normira svjesno i planski pri čemu je standardni
jezik svjesno normirana norma, pa nema razloga da tako ne bude i s njegovim
jednim dijelom - naglasnom normom.
Načela standardnojezične akcentuacije nisu usuglašena, primjerice Hrvatski
jezični savjetnik navodi četiri osnovna: prvo, standardnojezično je naglašivanje
zapadnonovoštokavsko te silazni naglasci nepočetnoga sloga ugrožavaju nagla­
sni sustav u cjelini; drugo, riječ može imati samo jedan naglasak; treće, nema
silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima u hrvatskome standardnom jeziku
i četvrto, silazno je naglašivanje neprvoga sloga obilježjem razgovornoga stila.
(HJS, 70-75) Većina suvremenih priručnika hrvatskoga jezika potire savjetnič­
ko prvo i treće načelo, a i autori su Savjetnika oprečni u osnovnim načelima jer
treće načelo potire četvrto, imajući u vidu da je i razgovorni stil jedan od stilova
standardnoga jezika. Referencijalni priručnici počesto na leksičkoj razini donose
stilske odrednice razgovorno, žargonizam i sl. (biznis, razg.; faks, žarg.), no to
isto ne čine kad su posrijedi naglasne dublete.
Kodifikacija otvara niz pitanja: kako se donose kodifikatorske odluke; koji
je dio jezične zajednice kompetentan preispitati kodeks, tj . tko su autoriteti za
normu; cijeni li se i propagira li se dovoljno standardni izgovor u formalnim
situacijama; uči li se dovoljno standardni izgovor u školi; je li postao prestižem
urbani idiom; tko su modelski govornici i, na koncu, je li moguće izbjeći vari­
jantnost kodificirane naglasne norme? Odgovori se naslućuju i nameću potrebu
novoga pristupa kodifikaciji naglasne norme, uzimljući u obzir da narav nagla­
snoga sustava ne trpi krutu standardizaciju (R. A. Hudson, 1 996.), jer je standar­
dizacija proces u kojemu neizbježno nastaju varijacije. Također valja imati u vidu
da će važeća kodifikacija uvijek biti bar u jednome dijelu u neskladu s jezičnom
1 3 U Hrvatskomejezičnom savjetniku ističu sljedeće: »normativnom se može proglasiti j ezična
činj enica koja uopće nije usklađena sa sustavom, nego mu j e protivna.« (HIS, 53) Takvo gledanje
u Savjetniku nije primijenjeno samo na naglasnu normu.
23
uporabom (gdjegdje zvanom i »realnom standardnojezičnom normom«14) jer se
ona i razvija i mijenja te sadrži pojave koje su i izvan norme. Takvo se stanje
održava sve dok ne nastupi komunikacijski konflikt pa zatim i smjena kodeksa.
Sadašnji trenutak nalaže etapnu smjenu tek dijela propisa, naime valja izbistriti
>>uzusne realitete« koji se mogu uzdignuti na stupanj norme.
Tko govori standardno?
Budući da je standardni jezik idiom koji svi govornici moraju svjesno učiti,
zemljopisno i autoritetno načelo jezične pravilnosti time je dokinuto, no i da­
lje ostaje otvorenim tko je tzv. uzorni govornik hrvatskoga standardnog jezika.
Svakodnevno smo izloženi određenome obliku standarda (koji se naziva uzu­
som), posebice kroz javne medije, pa se ondje počesto traže uzori (čije izgovor­
ne značajke katkad nisu proširene i u većine govornika). Jezični uzori sposob­
ni su prosuditi o jezičnoj pravilnosti i procijeniti stilističku vrijednost jezičnih
odabira. Na koncu valja normirati na temelju odnosa uzusa i norme s uzorom u
uporabnoj stvarnosti. (M. Matešić, 2009.)
O uporabnoj stvarnosti podosta se pisalo, imenovalo ju se i određivalo sva­
kojako pa ni danas nema ustaljena termina. Preteže u literaturi o njoj govoriti
kao o uporabnoj normi ili, prihvatljivije, pretežnoj hrvatskoj praksi, a ovako ju
se opisuje: » Upotrebna (uzualna) norma norma koja proistječe iz same upo­
-
trebe kojega književnoga jezika i iz njegova sustava.« (S. Babić, 1 999.a: 1 84)
D. Brozović defInirao je nekadašnju jezičnu praksu ovako: »To je neopisana,
prestižem i autonomnim jezičnim osjećajem održavana društvena konvencija
koja odražava reprezentativnu, provjerenu, ustaljenu i njegovanu jezičnu praksu,
ujednačenu na cijelome područjU onoga ljudskog kolektiva koji se služi odre­
đenim standardnim jezikom (odnosno, vlastitom varijantom toga standarda).«
(D. Brozović, 1 973.: 66) Takva je defInicija pokrivala termin uporabna norma u
većemu dijelu xx. st. kada je postojala ujednačena praksa koja je odudarala od
zapisane tzv. Karadžić-Daničić-Maretićeve. No ustaljena jezična praksa danas je
dijelom i zapisana norma u suvremenim priručnicima. I S
Potrebno je na uzus i normu gledati kao na dva odvojena stupnja apstrakcije
(što je J. Silić posebice razradio u svojim člancima). Norma i uzus stoje između
govora i jezika: govor (»kako se govori«) uzus (»kako se obično govori«) -
-
norma (»kako se treba govoriti«) - kodifikacija (»kako se mora govoriti«) -jezik
1 4 »Potpuna ujednačenost istih izraza za iste sadržaje, savršena nonna nikad se ne postiže, ali
se težnja prema njoj nikad ne može napustiti.« (S. Vukušić, 1 995.a: 98)
1 5 »Danas su svi aktualni priručnici hrvatskoga jezika uglavnom usklađeni sa stvarnim hrvat­
skim naglašavanjem koje je tako iz organske osnovice i uporabne nonne ušlo i u propisanu književno­
j ezičnu nonnu.« (S. Vukušić, M. Lončarić, 1 998.: 87)
24
(tj . jezik kao sustav, »kako se može govoriti«). (J. Silić, 1 995.: 1 32) Stupnjevi su
to apstrakcije nastali prema Coseriuovoj koncepciji govor-norma-jezik. (E. Co­
seriu, ( 1 952.) 201 1 .) Standard u sebi objedinjuje uzus, normu i kodifIkaciju. Na
tome je tragu bila i M. Matešić pa govori o uzusu kao o uporabnoj prednosti jer
je uzus češći odabir rješenja koji norma predviđa. (M. Matešić, 2007 .) U hrvat­
skome je standardnom jeziku »problematično« što se kao češći odabir pojavljuje
i ono što norma ne predviđa, pa je to naša uporabna stvarnost. S druge strane u
kodifIkaciji nema onoga što nije i u normi propisano.
Mnogi jezikoslovci počinju izbjegavati pojam norma u terminološkim sin­
tagmama između ostaloga i zato što se u literaturi često susreće teza da se nagla­
šivanje ne može normirati, jer pripada govoru - individualnome i konkretnome
(što ne držimo korektnim, primjerice izgovor samoglasnika možemo normirati,
iako pripada govoru). Susrećemo tako u literaturi i ovakvo nazivlje: uporabna ili
verificirana prozodija (I. Škarić, Đ. Škavić, G. Varošanec-Škarić, 1 996.a), go­
voreni standard (Z. Glovacki Bernardi i dr., 200 1 ., ali i govoreni supstandardi J.
Granić, 1 994.), suvremeni svehrvatski implicitni govorni standard ili prihvaćeni
naglasci (o kojima govori I. Škarić, o prvome 1 999.b i 2006., o drugome primje­
rice 1 999.a i u Akademijinoj gramatici). I. Lupić (200 1 .) i D. Kalogjer,: (2003.)
tumačeći D. Jonesa (i Received Pronunciation iz 1 926.) kritizirali su Skarićev
termin (prihvaćeni naglasci) jer on izvorno označava klasičnu varijantu izgovora
i kodifIcirani izgovor tzv. više srednje klase koji to u hrvatskim prilikama nije. U
novome izdanju Akademijine gramatike (Glasovi i oblici hrvatskoga književnog
jezika) Škarić je detaljnije razložio svoju tezu o prihvaćenosti naglasaka te raz­
likuje tri tipa tzv. općega hrvatskoga (tj . hrvatskoga jezika u užem smislu, ono­
ga koji je zajednički, bilo da je nastao jezičnom politikom bilo spontano, dakle
radi se o standardu): klasični tip, prihvatljivi tip i na koncu (opće)prihvaćeni tip.
Klasični tip odnosi se na tzv. Karadžić-Daničić-Maretićevo naglašivanje - na­
stalo jezičnom politikom; prihvaćeni je tip onaj kojemu je autor najviše redaka
i zauzetosti posvećivao i koji je tronaglasan, a prihvatljivi je onaj koji se nalazi
između dviju struja. Izdvojeno je sedam razlikovnih elemenata među njima: 1)
klasični i prihvatljivi četveronaglasni su sustavi, a prihvaćeni je tip tronaglasan
jer ne poznaje tonsku Qpreku kratkih vokala (no valja odmah napomenuti da je
u takvih govornika dvojbeno tonsko razlikovanje i dugih vokala); 2) silazni se
naglasak nepočetnoga sloga ne dopušta u klasičnome tipu, prihvatljivi izuzimlje
određene leksičke i morfološke kategorije, a prihvaćeni tip ne poznaje tu zabra­
nu; 3) zanaglasni su slogovi u klasičnome tipu dugi i kratki, u prihvatljivome j �
često neutraliziranje razlika, posebice na mjestu etimoloških dužina (padežm
nastavci, prezent, sufIksi), a u prihvaćenome su tipu nestale zanaglasne dužine;
4) prijenos je silaznih naglasaka na prednaglasnicu bilo pravilo u klasičnome
tipu, za razliku od prihvatljivoga tipa u kojemu je prijenos neobvezan, a u pri­
hvaćen ome je prevagnulo neprenošenje naglaska; 5) u klasičnome je tipu dvo-
25
složni ije kratkih slogova, a u ostalim je tipovima izgovorjednosložan (u prihva­
ćenome »dvofonemski dugi slog Ijel kao sljednik naglašenoga staroga dugoga
jata«); 6) samoglasničko je Iri u klasičnome tipu i dugo i kratko, u prihvatljivo­
me je često skraćeno, a u prihvaćenome samo kratko (a skraćeno je, vjerojatno,
jer su i drugi vokali skraćeni, no pojedini mjesni govori doista imaju samo krat­
ko Iri); 7) novo štokavski je sustav najdosljedniji u klasičnome tipu, u prihvatlji­
vome tipu preuzet je nedosljedno, a u prihvaćenome tipu dominira novo pravilo
da se pri preoblici ili tvorenici češće ne mijenja izvorno mjesto naglaska ili pak
naglasak preskače na čelno mjesto. (GOHKJ, 1 29) Ono što se u toj gramatici
naziva prihvatljivim tipom »općega hrvatskoga« zapravo je hrvatsko standardno
naglašivanje, zapisano u suvremenim rječnicima, gramatikama i u naglasnome
priručniku. Prihvaćeni je Škarićev tip ipak stilski obilježen, često urbano, regio­
nalno i dijalektno obojen, a od norme ga udaljavaju neusustavljeni i nedosljedni
obrasci (što zamjećuje i Škarić), a što svjedoči ponovno o tome da se radi tek o
razgovornome stilu. S druge strane prihvatljivi je tip ujedno i prihvaćeni tip u
nekih govornika, posebice je uočen u profesionalnih govornika pa je neprecizno
upotrijebiti upravo te pojmove u definiranju tipova. 16 Klasični je tip nadiđen u
suvremenim priručnicima i nije više potrebno posvećivati retke njegovu opisu.
E. Pletikos pak govori o naddijalektalnome govoru jer smatra da neke pro­
zodijske osobine karakteristične za pojedine dijalekte ostaju u izgovornom su­
stavu govornika i kada se odmiču od dijalekta, pa pojmom naddijalektaInoga
govora ističe da se ne radi o standardu već o težnji prema njemu, koja je ostva­
rena u određenom stupnju. (E. Pletikos, 2008.) Pojašnjenje termina vrlo je blis­
ko idejama S. Vukušića koji je 80-ih godina prošloga stoljeća istraživao što je
u govornika mlađega ikavskoga dijalekta ostalo od toga standardnoga idioma
nakon školovanja i profesionalnoga bavljenja govorenjem: »govoritelji zadrža­
vaju svoju akcentuaciju i samo njene dijelove manje ili više modificiraju prema
onom modelu u živoj jezičnoj sredini koji se smatra književnim.« (S. Vukušić,
1 984. : 1 44) U tome terminu zanemarena je vertikalna dimenzija (sociolekti), a
suviše naglašena horizontalna (dijalekti), a već je Brozović ( 1 970.) pokazao da
je viši hijerarhijski stupanj među idiomima apstraktniji od prethodnoga, što go­
vor, o kojemu se tu piše i kojim netko doista govori, svakako nije. Valja uzeti
u obzir i to da sustavi koji se danas spontano usvajaju u djetinjstvu, primjerice
u hrvatskim urbanim sredinama, nisu isključivo organski idiomi (ako takvima
smatramo samo seoske govore koji su nastali neometanim unutarjezičnim razvo­
jem). Terminološka je sintagma vrlo bliska onoj koja se pojavljuje u knjizi Uvod
16 U ne tako davnim istraživanjima Škarić je dokazao i ovo: »K1asična prozodijska norma u
velikoj je mjeri podudarna s prozodijskom realnosti u suvremenom općem m:vatskom jeziku.« I to
nakon opsežnoga ispitivanja kompetentnih govornika hrvatskoga jezika. (I. Skarić; G. Varošanec­
Škarić, 2003 . ; isto i 2006.: 1 2 1 )
26
u lingvistiku skupine autora (200 1 . : 20 1 , 43): nadregionalno govoreni standard
i nadregionalna uporabna norma. O nenormiranome standardu govori D. Hor­
ga (2007.) čime se zadire u definiciju standarda, naime norma mu je temeljna
značajka. Vjerujemo da bi sintagma nekodificirana norma bliže označila ono
na što se aludira - da još nije propisan (preskriptivno)normativnim knjigama.
O standardnoj govornoj praksi govori I. Lupić (200 1 .), koji pak s druge strane s
pravom sumnja u homogenost jezične uporabe (i predviđa joj sve veću regionali­
zaciju).
Tko je na koncu modelski, uzoranl? govornik? Modelski je govornik jedna
od silnica koja promovira idiom u standard (uz jezični kodeks, autoritete i eks­
perte). Često se navodi da su mediji, javni istupi i pedagoška praksa prilike gdje
se ostvaruje općeobvezatni, formalni, neutralni, referencijalni tip standardnog
jezika. 18 Tomu svjedoči i definicija standarda u kojoj stoji da se rabi u edukacij­
skome procesu, u javnim institucijama i u medijima, tj . namijenjen »upotrebi u
državnoj upravi, školstvu, sredstvima masovnih komunikacija i, djelomično, u
literarnoj produkciji.« (D. Škiljan, 1 988.: 49) Akcentološka se istraživanja stan­
dardnoga jezika počesto ograničuju na tzv. profesionalne govornike (primjerice
profesore, različitih startnih govora) jer se drži da bi upravo oni bili jedni od no­
sitelja standardnoga izgovora, po načelu: »govori, kako govori jezično obrazo­
vana javnost« (I. Esih, ( 1 93 1 .-1 932.) 1 999. : 47). Osim profesora profesionalnim
se govornicima smatraju i glumci i spikeri (gdjegdje se uzima u obzir i govorna
praksa novinara i ostalih govoritelja kada se ocjenjuje proširenost kojega lika).
Osluškujući govor u elektroničkim medijima, svakako treba razlučiti govor spi­
kera i voditelja od govora novinara i izvjestitelja jer su i istraživanja pokazala da
nisu jednako »normativno uzorni«. (N. Zgrabljić, S. Hršak, 2003 .) D. Kalogje­
ra (2003 . : 1 86) u istraživanjima bi dao prednost prosječnomu obrazovanom go­
vorniku. Valja zadovoljiti neke od temeljnih zahtjeva, koje je definirao, između
ostalih, I. Zoričić ( 1 990.: 50): informant je intelektualac, javno mu je govorenje
sastavnim dijelom zanimanja i dijelom je skupine koja pokriva cijelo područje
hrvatskoga standardnog jezika. Startni mu Jezik nije samo novoštokavski idiom,
na čemu su inzistirala starija istraživanja, upravo s razloga jer se želi doseći ko­
liko je naglasni sustav standardnoga jezika moguće naučiti kad su razlike startno­
ga idioma i standardnoga veće. Počesto se govori i o »boljoj jezičnoj praksi«,
no tad nasuprot stoji »gora jezična praksa«.19 Spoznaje o funkcionalnostilskome
1 7 Atribut uzoran u navedenoj sintagmi može aludirati da su ostali neuzorni, a imajući u vidu
polifunkcionalnost standarda, neki autori smatraju da to tada ne bi bilo korektno (pr. K. Mićanović,
I. Banković-Mandić).
1 8 Primjerice D. Brozović ( 1 973.), S. Vukušić ( 1 974.), I. Zoričić ( 1 990.), H. Delaš (2006.) itd.
1 9 Takve kvalitativne oznake bile su česte među jezikoslovcima pa se govorilo o milijunima
»dobrih štokavaca«. Usp. D. Brozović, 1 955.: l l 8; M. Mulić, 1 955.: 143.
.
27
raslojavanju jezične stvarnosti idu u prilog tezi da nema boljega ili lošijega izra­
žavanja, postoji naime neutralno i stilski obilježeno.2o
Još uvijek bismo se mogli složiti s onom Esihovom da standardno govo­
ri onaj kojemu se ne može odrediti odakle potječe.2l Ipak kodifikacija ne drži
svaki prošireni lik standardnim. U suvremenim se govornim realizacijama ne
bi, primjerice, moglo sa sigurnošću reći odakle je onaj tko izgovori Australija,
Indonezija jer su likovi prošireni na velikome govornome području i postali su
gotovo pankroatizmima, a izgovori li tko metatonirano s metataksom Australija/
A ustralija, Indonezija, vjerojatno bismo (isprva) pomislili da je riječ o osobi iz
južnih krajeva Hrvatske.22 U navedenome smo primjeru postigli ono što je R.
Katičić ocijenio teško ostvarljivim: da standardni jezik prevlada što više jezičnih
raznolikosti u prostoru i vremenu, a istovremeno da bude što bliži jeziku kojim
se ljudi spontano služe. (R. Katičić, 1 97 1 . : 46) Raspodjelna pravila naglasaka
često su bila kriterijem za razgraničavanje neutralnoga izgovornog standarda,
no upravo će analiza leksičkoga i paradigmatskoga naglaska pokazati da se ne
može ograničiti samo na raspodjelna pravila već je potrebno sagledati cijeli na­
glasni sustav.
o dvojbenim varijantama standardnoga naglašivanja
U literaturi se obično govori o pet varijanata standardnoga jezika: slavon­
ska, dalmatinska, zagrebačka, kvarnerska (s Istrom) i sjeverozapadna (kajkav­
ska).23 Posebice se razlike ističu u akustičkim analizama naglasaka (primjerice
akustičke analize trajanja i kretanja tona u ostvarenju naglasaka i dužine kod
govornika iz Slavonije i Dalmacije pokazuju reduciranje u trajanju i tonskom
rasponu u slavonskih govornika).24 Govornici određenih varijanata (napose
kvarnerske i sjeverozapadne) napuštaju osobine koje odgovaraju normi (osobito
će to biti vidljivo u morfološkome naglasku), a neke osobine koje ne odgova­
raju sadašnjoj normi i dalje posjeduju (primjerice ne razlikuju dva naglaska u
20 Na istome je tragu i K. Mićanović (2006.: 72) opisujući poznato Trudgillovo stajalište o
standardnome varijetetu prema ostalim varijetetima (Sociolinguistics, 1 995.), naime uporaba termi­
na »viši stil« i »biraniji izričaj« negativno kvalificira izražavanje koje nije standardno.
21 »Najbolje izgovara onaj, po čijem je načinu izgovora najteže poznati, iz koje pokrajine
potječe ili - drugim riječima - onaj, koji u svom izgovoru pokazuje najmanje lokalne . značajke.«
(I. Esih, 1 999.: 48)
22 V Anić ( 1 969.: 88) zaključio je da izgovor cirkitsčintkinja čuva regionalnu komponentu za
razliku od izgovora cirkusclntkinja. Valja naglasiti da u danome primjeru zanaglasna dužina pojača­
va prizvuk regionalnosti, a bez nje bi izgovor bio neutralniji.
23 Usp. D. Brozović, 1 970.; A. Šojat, 1 983.; M. Lončarić i S. Vukušić, 1 998.
24 Usp. radove E. Pletikos.
28
kratkim slogovima, počesto im nedostaje opreke po kvantiteti izvan naglašenoga
sloga te nerijetko ostvaruju silazne naglaske na neprvom slogu). Takva grupira­
nja nose sa sobom manjkavosti, naime na Kvarneru ima mjesnih govora u koji­
ma se ostvaruju zanaglasne dužine pa takvi govornici dužine čuvaju i kad uče
standardni izgovor, zatim i u neštokavaca su zabilježena prenošenja naglasaka
na prednaglasnicu, ona neoslabljena, ali i u novoštokavaca silazni ton nepočet­
noga sloga i sl. Istraživanja25 pokazuju da je u uporabi proširen i tonski (kro­
matski) četveronaglasni sustav i dinamički naglasni sustav pa je neutemelj eno
bilo kakvo generaliziranje u prevagama naglasnih ponašanja, primjerice » 0 tri
naglaska općega hrvatskoga«.26
U suvremenome opisu standardnoga naglašivanja, kakav nude suvremeni
priručnici, uočavaju se danas dva temeljna tipa naglašivanja: tzv. kontinentalno
i tzv. mediteransko (kojima bi nasuprot staj ali (neopisani) urbanolekti i naglaši­
vanje u gradskim sredinama određenih područja)27. Različiti tipovi naglašivanja
svjedoče da se ne može govoriti o »govorenome standardu« na širemu kulturno­
me prostoru.28 Mediteranskim (ili uzmorskim) tipom naglašivanja najčešće se
(tradicionalno) označuje ono koje nosi odveć značajke mlađega ikavskoga dija­
lekta, a kontinentalnim pak ono u kojemu se više ističu značajke novoštokavsko­
ga (i)jekavskoga dijalekta. Termini kontinentalno i mediteransko u naglašivanju
pronalazimo i u literaturi iako su manjkavi, naime dio je naglasnih značajki širi
ili uži od područja na koje se odnose, ili se značajke ostvaruju »razmrvljeno« na
području. Pojedine naglasne pojave ujedinjuju primorsko-istarski pojas s onim
kajkavskoga narječja (primjerice više je silaznoga naglašivanja nepočetnoga slo­
ga). Naglasne značajke ujedinjuju ponegdje novoštokavce ikavce i neštokavce
na jednoj strani, a na drugoj su strani novoštokavci (i)jekavci, zajedno sa staro­
štokavcima na koje novoštokavski govori imaju utjecaj (primjerice u školovanih
su govornika novoštokavaca ikavaca i ponegdje neštokavaca potvrđeni likovi
stupovi, štapovi, ključevi; za razliku od ostalih novoštokavaca u kojih je potvr­
đeno stupovi, štapovi, ključevi). Danas se pak sve manje govori 9 kontinental­
nome i mediteranskome naglašivanju, a sve više o urbanolektima (u kojima bi
češće bilo stupovi, štapovi, ključevi, ali i dinamički izgovor st'upovi, št'apovi,
klj'učevi, samo s oznakom siline) naspram zapisanoj normi (koja objedinjuje i
25 E. Pletikos, 2007., disertacija u rukopisu.
26 »Ti su naglasci: dinamički kratki ( " ) i dugi ( - ) te akut e
) ili dugouzlazni ( ' ).« (I. Škarić,
2006.: 35.)
27 »Česti naglasci zagrebačkoga govornog područja - govora j edne urbane sredine (koja pruža
otpor prema nekim novoštokavskim oblicima) mogu se objasniti argumentima starih retoričara
(Kvintilij anovim posebno) da govornici teže govoru urbanih sredina. « (I. Banković-Mandić, A.
Runjić-Stoilova; 2006.: 7 1 )
28 I u literaturi se već otvorila mogućnost postojanja više zapadnih izgovornih običaja. (Usp.
H. Delaš, 2006.: 76; J. Granić, 1 994.)
29
tzv. kontinentalno i tzv. mediteransko u kojemu su i štapovi i štapovi, a štapovi
pod utjecajem uzorka gradovi). Komparativnom analizom suvremenih no���
.
tivnih priručnika, koji nude naglasne podatke, uočava se da su auton skloll1Jl Ih
jednome ili drugome t�pu naglašivanja, naime autonomnost standarda nije (i ne
.
može biti) apsolutnom pa su prevage gdjegdje dijelom i priručnika. Valja Istak­
nuti da se priručnici podudaraju u vrlo visokome postotku (što ćemo pokazati i
na kraju ove knjige), a razlike koje ostaju možemo pripisati dvomu; prvo, autori
su skloniji ili tzv. mediteranskome ili tzv. kontinentalnome tipu i drugo, autori u
svoje retke sve više unose i uporabna stremljenja (kao što je pomicanje naglaska
ulijevo), a koja se gdjegdje kose i s (neutemeljenim) raspodjeinim pravilima, pr.
ostvaraj silaznih naglasaka izvan početnoga sloga odlikom je i novoštokavaca, o
čemu najbolje svjedoči naglasak genitiva množine (podataka, rečenzca). Razlike
se između dvaju spomenutih tipova počesto svode na (ne)dosljedno »kraćenja u
zamjenu« u množinskoj paradigmi (štapovi : štapovi) te (ne)dosljedno »duljenje
pred skupom sa sonantom« (dojmovi : dojmovi). Iako i u Primorju ima dulj �nja
pred sonantima, prednost se u tzv. mediteranskome tipu daje pravilu »kraćenJa u
zamjenu« (u imenicama kao što su dojam, najam, pojam, prijam, sajam, zajam
očekujemo kraćenje u cijeloj množinskoj paradigmi), što se na koncu odražava i
na naglasnu tipologiju. Ondje izostaju i paradigme jednosložnih imenica s dugo­
uzlaznim naglaskom u množini (kao što je primjerice val - vala - valovi). Kon­
tinentalnome je tipu dana prednost primjerice u Hrvatskome enciklopedijskome
rječniku (HER) (na što se u uvodnim napomenama i upozorava, str. XIII), a me­
diteranskome u monografiji Naglasak u hrvatskome književnom jeziku (NHKJ).
U redcima koji slijede tzv. mediteransko i tzv. kontinentalno naglašivanje odno­
sit će se upravo na prevagu kojega rješenja u spomenutim dvama priručnicima
- priručnicima koji su se najviše približili jezičnoj uporabi.
30
Na glasna tipolo gija
Od leksičkoga do tipološkoga
Oblične smjene naglasaka vežemo uz morfologiju riječi. Ono što su kon­
stante u fleksiji (pr. grad - gradovi) držimo općim pravilima, a ono što nije pred­
vidljivo iz općih pravila (pr. rok - rokovi) držimo specifičnim pravilima koja se
ogledaju u uzorcima promjenljivoga naglasnog tipa. Općom se paradigmatskom
naglasnom normom (koja osim morfološki može biti i tvorbeno uvjetovana)
smatraju tako ona naglasna pravila koja u morfološkim paradigmama i tvorbi
riječi određuju naglasak bez obzira na onaj u polaznome obliku (npr. zanaglas­
ne dužine određenih padežnih nastavaka, zanaglasne dužine u prezentu glagola;
dvosložni komparativ uvijek s kratkosilaznim naglaskom, a trosložni i višeslož­
ni s kratkouzlaznim na trećemu slogu od kraja itd.). U svemu je za imenice pre­
sudan genitivni naglasak u jednini (bez prijedloga) jer je tipološki relevantan, s
obzirom na nominativni koji je predvidljiv. U nepromjenljivome tipu (Tip I) na­
glasak je isti u svim oblicima (N narod G naroda - V narode N mn. narodi
- -
- G mn. naroda) ili je različit, ali predvidljiv (Tip II) (N krivac G krivca - V -
krfvče - N mn. krivci - G mn. krfvaca), a u promjenljivome (Tip III) naglasak
se mijenja u određenim oblicima po specifičnim pravilima (junak -junaka, život
- života itd.) i broj mu je uzoraka ograničen. Naglasni je tip (promjenljivi ili ne­
promjenljivi) dijelom jezika kao sustava koji se konkretizira nonniranjem.
I pravila i tipovi da bi bili valjani svakako moraju udovoljiti trima temeljnim
načelima svakoga znanstvenog istraživanja: logička neproturječnost, potpunost
(iscrpnost, bez ostatka) i jednostavnost (R. Katičić, 1 967. : 6; L Zoričić, 1 990. :
53), a upravo je potol\ie dosad bilo najteže postići u pregledima tipova/uzoraka
(jer ju je počesto potirala preopširnost). Jednostavnost na koncu ipak ne smije
doći prije iscrpnosti, a posebice ne prije neproturječnosti. Prevagnula je danas
ona struja (koju danas predvode akcentolozi S. Vukušić i L Zoričić, a začeta je
u radovima 1. Hamma, B. Finke, S. Babića, M. Moguša i ranim radovima S. Vu­
kušića) koja tipologiji pristupa samo iz sfere naglaska (fonološka razina), a mor­
fološke značajke ostavlja postrani.29 Naglasne se alternacije odnose na metatoni-
29 U dijalektološkoj i povijesnojezičnoj literaturi uobičajeno je ranije bilo govoriti o trima
naglasnim tipovima: kolumnaini - naglasak je vezan za isti slog u svim padežima; oksitonirani
- naglasak je vezan za posljednji slog riječi i pokretni - naglasak na inicijalnome slogu alternira s
31
ju (preinačenje intonacije pojedinih samoglasnika) i/ili metataksu (premještanje
naglaska iste vrste sa sloga na slog). U skladu je s tim promjenljivi naglasni tip
u najnovijim akcentološkim radovima podijeljen u sljedeća dva podtipa: s isto slo­
govnim i neistoslogovnim preinakama (tj . sa ili bez promjene mjesta naglaska?o.
Prelazak imenica iz jedne preinake u drugu ili prelazak iz promjenljivoga
tipa u nepromjenljivi tip (ili obrnuto, premda rjeđe) živa je naglasna pojava. O
takvoj se pojavi uobičajilo govoriti kao o »pojednostavnjivanju sustava« (pri­
mjerice korito - G mn. korita, umjesto korita), riječ je, naime, o pojednostavnji­
vanju ili harmoniziranju naglasne paradigme i naglasne norme (što u navedenom
slučaju i nije potrebno jer je silazni ton u G mn. sasvim uobičajen). Zasad se
radi samo o smanjivanju korpusa unutar pojedinih uzoraka, a ne još uvijek o
dokidanju cijelih uzoraka (što bi značilo zadiranje u sustav, tj . uspostavu novoga
naglasnog sustava). U normativnim previranj ima XX. stoljeća doista se i radi­
lo gdjegdje o »pojednostavnjivanju sustava« jer su se prepoznavale raspodjele i
uzorci koji nisu živjeli i u uporabi, posebice se to odnosilo na intersilabičke al­
ternacije L jd., G mn i DU mn (na ispovijedi, rogova, golubovima i sL). Danas
. .
su takve alternacije potisnute u stilsku pričuvu, a zamijenile su ih endosilabič­
ke stalnosti. Pojavnosti na koje se upozoravalo bile su u skladu s lingvističkom
evolucijom po kojoj se primat daje komunikaciji i potrebi da se prenese poruka
često po principu najmanjega napora, tj . ekonomičnosti.31 Jezična ekonomija
ne znači samo dokidanje preinaka, naime ponekad se naglasne smjene čuvaju
da bi se ujednačili likovi u istome obliku (a ne u cijeloj paradigmi), posebice
je to vidljivo u G mn. imenica i u glagola.32 Priručnici nisu ujednačeni u tome
onim na posljednjemu. (P. Ivić, 1 960.: 83) U stranoj se literaturi imenuje ovako: acute, oxytonic i
circumflex type. (C. S. Stang, 1 957.; E. Stankiewicz, 1 993.) Danas se govori o tipu a, b, c (usp. 2.
bilješku). Imenične paradigme tako mogu biti ili naglasno »pomične« (mobile nominal paradigms)
ili »nepomične« (immobile nominal paradigms) (C. S. Stang, 1 957.: 1 79).
30 B. Finka također je izdvojio dvije važne činjenice za tipologiju: neke imenice imaju isti
naglasak na istome slogu u svim padežima, a neke imaju pomičan naglasak koji se ponekad kvali­
tativno i kvantitativno mijenja. ( 1 968.: 149)
3 1 »Na svakoj etapi razvoja uspostavlja se ravnoteža između potreba komunikacije koje zahtije­
vaju sve brojnije, sve specifičnije jedinice, od kojih bi svaka dolazila manje često u iskazima, i
čovjekove inercije koja tjera na upotrebu ograničenog broja jedinica s općenitijom vrijedošću i če­
šćom upotrebom.« (A. Martinet, 1 983.: 1 16) Teoretičari sistema (primjerice Luhmann) govore pak
o sistemima kao o otocima manje kompleksnosti u kompleksnome svijetu, jer je »okolina vazda
kompleksnija od sistema«. (Y. Biti, 2000.: 503) M. Kapović (201 0.) napominje daje ekonomičnost
nepouzdan koncept jer katkad prevladaju učestaliji oblici iako nisu nužno i jednost�vniji.
32 Primjerice u hrvatskome su jeziku brojnije glagolske izvedenice koje li prezentu mijenjaju
naglasak infinitiva od onih li kojima je isti naglasak pa je snagom čestotnosti sasvim uobičajeno po­
živjeti -poživim, a ne poživjeti -poživim, premdaj e i tomu doskočila nestandardna (hiperkorektna)
uporaba pa pomiče naglasak li infinitiva. Na primjeru pakovačkoga govora takvu je ekonomičnost
pokazao I. Zoričić ( 1988.: 1 74- 1 75), a takvu pojavu bilježe i drugi mjesni govori (primjerice JZ
istarski, za razliku od sjevemočakavskoga).
32
čemu daju prednost pa su neki skloniji ujednačivanju istoga oblika (primjerice
većina priručnika donosi korito - korlta, pri čemu silazni ton preteže u G mn.),
a neki ujednačivanju cijele paradigme (korito - korita). U jeziku se pojedno­
stavljenja i usložnjavanja isprepleću. Ujednačivanje naglaska oblika otvorilo je
mjesto i silaznome naglasku izvan početnoga sloga, posebice j er su mjesto i
traj anj e naglaska stabilnij i od njegova tona: zn/mac - znanaca : gimnazijalac
- gimnazijalaca, kojemu se počesto (priručnički) odupire (nepotrebnim) ujedna­
čivanjem naglaska paradigme (gimnazijalac - gimnazijalaca).
Naglasna tipologija nekad i danas
Đ. Daničić, u radovima koji su izlazili od 1 85 1 . do 1 87 1 . (skupljeni 1 925. u
knjizi Srpski akcenti, pod redakcijom M. Rešetara)33, dao je prvi detaljan popis
naglasnih tipova vrsta riječi, a posebno mjesto zauzeli su tipovi imenica muš­
koga, ženskoga i srednjega roda, s obzirom na nastavak nominativa jednine. Pri
tipiziranju prednost je dao broju slogova, promjeni naglaska u paradigmi, po­
javi zanaglasne dužine u padežima te nepostojanome a (jer se odražava na broj
slogova u paradigmi). Ukupno je oko 250 (252 po S . Babiću i I. Zoričiću, 227
po J. Matešiću) »naglasnih tipova« imenica (po tadašnjoj terminologiji): goto­
vo polovica otpada na imenice muškoga roda (muškoga roda »na suglasnik«, tj .
ništični nastavačni morfem, i na samoglasnik), zatim pedesetak »tipova« ime­
nica srednjega roda (imenice »s padežnim nastavkom u N jd.« i imenice »bez
padežnog nastavka u N jd.«) te ostatak na imenice ženskoga roda (imenice žen­
skoga roda na -a i imenice na ništični nastavačni morfem). Kad se imenicama
pribroj e i naglasni »tipovi« pridjeva i glagola, dobije se oko 450 »tipova«34 (u
skladu s mladogramatičarskim učenjem, tj . gomilanjem podataka iz novoštokav­
skoga dijalektnog idioma). Temelji koje je udario Daničić dugo su u literaturi
bili stabilni i nepoljuljani.
Karadžićevom rječničkom i naglasnom građom poslužio se i A. Pavić
( 1 88 1 .) te je došao do sličnih tipoloških rješenj a kao i Daničić, no učinio je i
nekoliko pomaka. Njegovo je polazište bilo naglasno ponašanje i raspodjela na­
glasaka (triju velikih skupina: »supstantiva kojima se osnova svršuje na a ilija;
supstantiva kojima se osnova svršuje na i; supstantiva kojima se osnova svršu­
je na suglas«), a ne morfološki kriteriji (podjela imenica po rodovima), pa se
to odrazilo i na konačni broj od 280 »tipova« (po ondašnjoj terminologiji). U
33 Izlazilo u časopisima Slavische Bibliothek 1 85 1 ., li Glasniku Srpske Slovesnosti 1 856. i
1 859., u Radu JAZU 1 869. i 1 8 7 1 .
34 S . Vukušić izbrojio je 45 1 tip, ali upozorava da zavisno o načinu brojenja može biti i nešto
više tipova. (S. Vukušić, 1 982.c: 293)
33
istome su »tipu« primjerice imenice drug, tije/o, priča jer im je naglasak ne­
promjenljiv. Vrijednost je njegova rada u tome što je prvi započeo izdvajati tzv.
opća pravila i time dao buduće smjernice razvoja na polju tipologije. Primjerice
izdvaja opće pravilo o dugim nastavcima (»sporednom akcentu«) u G mn., zatim
o zanaglasnoj dužini (»sporedl).ome akcentu«) u G i I jd. Sveobuhvatnost njego­
ve tipologije ogleda se i u impozantnome naglasnom korpusu.
Daničićevo je naglašivanje našlo mjesta i u gramatikama »hrvatskih vuko­
vaca« pa tako i u gramatici T. Maretića, pojednostavnjena tipologija i u gra­
matici Brabeca, Hraste i Živkovića te knjizi J. Matešića Der Wortakzent in der
Serbokroatischen Schriftsprache35• J. Matešić vrlo j e zorno prikazao tipologiju
(u šezdesetak imeničnih uzoraka), no nije bio uspješan u racionalizaciji jer nije
izdvajao zanaglasne dužine i naglasak G mn. Uzimao je u obzir, većim dijelom,
samo naglaske istočne novoštokavštine u kojoj je uobičajena preinaka čovjek ­
čovjeka; tane - taneta. Više je postigao u pojednostavnjivanju naglasnih tipova
drugih vrsta riječi. Nakon pregleda sklanjanja imenica muškoga roda, T. Maretić
navodi da »tijeh pravila ima mnogo« i nema sustavna pregleda. Gramatike po­
činju davati ustaljena opća pravila zajedno s onim specifičnim koja uposebljuju
naglasnu tipologiju i koja u takvim pregledima nikako ne mogu biti potpuna, a
na koncu ni šireuporabljiva. Pregledniji opis naglasnih ponašanja nalazimo istom
u gramatici nasljedovatelj a Brabeca, Hraste i Živkovića. Pisci gramatika, opće­
nito, daju nesustavne naglasne preglede, bez jasna tipološkoga kriterija i iscrpna
prikaza. Tipologiju u pravome smislu (koja zahtijeva mjerila, obuhvaća cjelinu
sustava, iscrpno prikazuje uzorke naglasnog ponašanja, a po mogućnosti i kor­
pus) imaju primjerice Daničić i Pavić, a u gramatičkim prikazima kakve imamo
sve do danas ona se i ne očekuje. Postoje i takvi stavovi koji naglasni sustav
(kao komunikacijsku komponentu) izuzimaju iz gramatičkih, modelskih prikaza
(primjerice Silić-Pranjkovićeva gramatika), no jasno je da je naglasak važnim
dijelom morfologije (nOs'f : nosi; vode : vOde; ruku : ruku . . . ).
Brabec, Hraste i Živković uzeli su manje kriterija pri sistematizaciji kor­
pusa, npr. u istome su »tipu« »trosložne imenice na -ak s nepostojanim a« koje
ne mijenjaju naglasak bez obzira na naglasak koji imaju (pr. postupak, parožak,
naglasak). (Ne)promjenljivost naglaska u paradigmi osnovni je kriterij u usu­
stavljivanju naglasaka u toj gramatici. Ono što razlikuje tu gramatiku od većine
dotadašnjih pionirskih tipiziranja upravo je pokušaj bogaćenja i upotpunjavanja
naglasne tipologije naglasnim korpusom, nepotpunim i nesveobuhvatnim, ali
ipak spomena vrijednim.
35 S. Babić smatra da je to jedini potpun prikaz koji se može usporediti s onim Daničićevim
(jer se u gramatikama ne može tražiti iscrpnost), no nadodaje i da činjenično stanje Matešić ne
prikazuje u pravome svjetlu. (S. Babić, 1 9 8 1 .a: 342.)
34
Šireuporabno neprimjenljiva Daničićeva naglasna tipologija bila je povod
jednomu pedagoškom pokušaju u akcentologiji koji je učinio B. Klaić ( 1 963.),
no taj se pokušaj smanjenja broja tipova ne smatra najboljim (S. Babić, 1 968.).
Naime, Klaić je 23 »tipa« imenica muškoga roda sveo na četiri »tipa« polazeći
od proklize, osvrćući se na povijest jezika i na dijalekte. Analizom »tipova« rat,
grad, dvor i vranac u njihovu odnosu s prednaglasnicama uočen je model u koji
se mogu uklopiti ostale preinake (npr. rat - rata il rat jelen < jelen; grad - u
- =
grad slučaj - slučaja; il dvor - iz dvora seljak - seljaka). Prenošenje na­
= =
glaska na prednaglasnicu zahtijeva dobro poznavanje povijesti jezika tako da se
to sažimanje ne doima šire uporabljivim.36 U Klaićevu objavljenome rukopisu
Naglasni sustav standardnoga hrvatskog jezika vidljiv je pak ponovno tradicio­
nalan pristup tipologiziranju, ondje je tipologija usložnjena brojem slogova rije­
či, morfonološkim značajkama, podjelom imenica na rodove i sl. (pr. različitim
»tipovima« pripadaju imenicejilnak i gospodar jer se razlikuju brojem slogova).
Ukupno je zabilježeno 1 3 8 »tipova« imenica, uz dodatne napomene za četvero­
složnice i višesložnice (koje ionako zadržavaju naglasak u paradigmi).
Šireuporabnu vrijednost naglasne tipologije koju je prije ponudio A. Belić
(1 972.) ponovno potire uvođenje dijakronijskoga gledišta. Belićevo je mjerilo za
naglasnu podjelu imenica muškoga i srednjega roda bio naglasak u kosim pade­
žima. Naglasak se tih imenica dijeli u dvije grupe: na imenice sa starim silaznim
naglascima u kosim padežima na prvome slogu i sa starim naglaskom na drugim
slogovimaY Naglasak imenica ženskoga roda podijelio je u tri grupe, i to na one
koje su imale stari naglasak na kraju u N jd., trosložne koje su imale naglasak na
srednjem slogu i na dvosložne i višesložne koje su imale naglasak na početnome
slogu riječi. Pokušaj je ostao pedagoški neprimjenljiv.
J. Hamm bavio se također naglasnom tipologijom u Kratkoj gramatici hr­
vatskosrpskoga književnog jezika ( 1 967.), no njegov je način sažimanja uspješ­
niji. Naglasak imenica obuhvaća: opća pravila (prvo, nepromjenljiv je naglasak u
četverosložnih i višesložnih imenica; drugo, nepromjenljiv je naglasak i u mno­
gih trosložnih imenica koje nemaju kratkouzlazni na početnome slogu; treće,
promjenljiv je naglasak u imenica u kojih se osnova u nekim padežima skraćuje
36 Proklizom se bavio i Z. Junković kojije predložio i nov način leksikografske obrade natuknica
u kojima bi dolazilo samo naj obavj esnije, a naglasno su to prijedloŽlli izrazi: primjerice db mjeseca, iz
čega se nameće naglasak bez prijedloga mjeseca, a onda i N jd. mjesec. (Z. Junković, 1 970. : 6) Budući
da je danas prenošenje naglaska neobavezno, Junkovićev prijedlog postaje neuporabljivim.
37 1. Silić ističe da se na morfološkoj i morfonološkoj razini valja služiti činjenicama morfologije i
morfonologije pa u skladu s tim pojam sloga (fonološku činjenicu) bolje je zamijeniti pojmom morfem
na morfološkoj razini; primjerice dulji se morfem (ili bolje slog u morfemu), a ne slog pred nastavkom
G mn. -a. (J. Silić, 2006.: 97) Imajući to u vidu promjene mjesta naglaska u paradigmi mogle bi se
nazvati istomorfemskim i neistomorfemskim, umjesto istoslogovnim (endosilabičkim) i neistoslogov­
nim (intersilabičkim), no u radu ipak nećemo potpuno zabaciti ni stariju terminologiju posebice zbog
uvriježenosti i jasnoće (katkad su morfemi primjerice i dvosloŽlli pa da se ne unosi zbrka).
35
 ili produljuje i u dvosložnih i trosložnih imenica s kratkouzlaznim naglaskom na
prvome slogu) i šest promjena (opozicija) po padežima, i to opozicija N jd. i G
jd., zatim V jd. u opoziciji prema ostalim padežima, G mn. prema ostalim padeži­
ma, također DL! mn. prema drugim padežima, jednina prema množini i na kraju
opozicija D jd. i L jd. koja se sve više gubi. Takvim će putem krenuti nešto kasni­
je i G. Neweklowsky. Manjkavost toga sažimanja ogleda se u preopćenitosti i za­
nemarivanju mnogih potankosti, napose u općih naglasnih pravila koja se mogu
izuzeti iz tipologije i tako ju učiniti ekonomičnijom. Drugi je Hammov pokušaj
precizniji, i to u gramatici na njemačkome jeziku Grammatik der serbokroati­
schen Sprache. Osnovno je polazište bilo da se različiti oblici naglasne raspodjele
u riječi prvenstveno svrstavaju u tipove/podtipove po naglasnim kriterijima, a ne
po morfološkim, što se i u suvremenim pokušajima smatra najboljim kriterijem.
Godine 1 968. u časopisu Jezik izlaze važni članci o naglasnoj tipologiji ko­
jima su autori S. Babić i B . Finka. B. Finka ( 1 968.) pohvaljuje nastojanja Bra­
beca, Hraste i Živkovića te J. Hamma da naglasna klasifikacija bude što prak­
tičnijom, pristupačnijom i upotrebljivijom. Finka izdvaja Hammov i Pavićev
pristup naglasnoj klasifikaciji imenica kao onaj pravi: pri klasifikaciji najvažniji
su naglasci, manje su važne dužine (jer podliježu općim pravilima), a najma­
nje su važne promjene uvjetovane fonemski ili morfološki te prokliza. Naglasno
se jednako ponašaju i jednosložna imenica elim, trosložna žetalac te dvoslož­
na šljIva i četverosložna šljz'vovica. Imenice različitih rodova i različitih morfo­
loških kategorija mogu se naglasno jednako ponašati, npr. mjesto i knjIga. Tim
zaključcima B. Finka učinio je velik pomak u naglasnoj tipologiji te je pridonio
stvaranju modeme hrvatske akcentologije u časopisima, zbornicima i posebnim
izdanjima. On se bavio tipologijom i 1 969., i to s W. Lehfeldtom, u kojoj za ime­
nice imaju svega devet »tipova«, jer uzimaju u obzir samo osnovne elemente,
a u leksikološke svrhe. Primjenu naglasne tipologije u standardnim rječnicima,
kakvu je predlagao i Finka, još nemamo, naime još su uvijek samo djelomične
naglasne obavijesti u rječnicima hrvatskoga jezika. Potrebno je, dakle, utvrditi
sve oblike naglas noga ponašanja, njihov međusobni odnos, klasificirati naglasnu
tipologiju te svaki tip/podtip/skup označiti prikladnim i jednoznačnim simbolom
koji će biti primjenljiv u svakome priručniku.
S. Babić ( 1 968.) pokušao je smanjiti broj Daničićevih naglasnih tipova
na 5438, i to uvođenjem šest »općih pravila«39, nakon što je sve »tipove« bez
promjene naglaska uvrstio u jedan tip. Šest »općih pravila« redom su ova: 1 . ako
38 S. Babić upozorava da je brojka od 54 »tipa« na granici gdje sažetost i jednostavnost poči­
nju prelaziti u svoju suprotnost. (S. Babić, 1 9 8 1 .a: 344) S. Vukušić u svojim je radovima zabilježio
67 uzoraka naglasno-morfoloških paradigmi pa zaključujemo da je šezdesetak uzoraka vjerojatno
broj koji će u konačnici i prevagnuti ondje gdje se polazišta ne kompliciraju.
39 U Babićevu članku koji je izišao u Zborniku u čast Đuri Daničiću 1 98 1 . broj je općih pra­
vila smanjen na četiri, izbačeno je 4. i 6. pravilo.
36
G mn. ima nastavak -a, tada su dva posljednja sloga duga (žetelac - žetelaca,
narod - naroda; žena - žena; gljzva - gljiva); nastavak -i u G mn. uvijek je dug
(kokoši, brazdi); 2. imenice e-deklinacije imaju uvijek dug nastavak u G i I jd.
(žena - žene - ženom); 3. kad se samoglasnik nađe pred suglasničkim skupom
u kojemu je prvi sonant (j, l, lj, m, n, nj, r, v), on se dulji (duljenje po položaju:
nastavak - nastavka, ali: nastavaka; starac - starca, ali: staraca); 4. imenice
koje u množini gube -in dulje samoglasnik ispred -in, osim ako na slogu ispred
-anin nije koji uzlazni naglasak (Beograđanin - Beograđani, ali: Mlečanin
- Mlečani), i ako nisu ove četiri imenice s kratkosilaznim naglaskom: Bugarin
- Bugari; Ciganin - dgani; dušmanin - d'itšmani; Krčanin - Krčani (potonja
je dvojbena)40 ; 5 . imenice na -ost gube dužinu kad dobiju nastavak (pravednost
- pravednosti - pravednošću); 6. imenice sa ije idu po istom »tipu« po kojem bi
išle kad bi umjesto ije imale jedan slog (a 'ije; a ije; a ije)4 1 . U suvreme­
= = =
nim su priručnicima opća pravila proširena i nadopunjena, primjerice krajnje je
-u u G mn. (ruku, nagu) i krajnje -u u nastavku iju (očiju, ušiju) dugo, tj . zadnji
-
je slog svih nastavaka u G mn. (leksički) dug. Položajno duljenje ne događa se
uvijek po navedenu pravilu, naime još je S . Ivšić zamijetio sljedeće primjere
Bugarčad, bugarskI u kojima se ne dulji samoglasnik pred suglasničkim skupom
ako iza njega dolazi dužina. (S. Ivšić, 1 979.: 1 0) No primjeri sa sufiksom -nIk,
česti u uporabi, protive se Ivšićevoj iznimci (načelnIk, nadzornIk). Riječ je daka­
ko o tvorbenoj iznimci, a ne morfološkoj . Zanaglasna dužina izostaje ponegdje i
u primjerima tipa Istrani, građani, brđani. Također se ne smatra tipološkim čini­
teljem ni zanaglasna dužina na sufiksima imenica. Naglasak glagolskih i zbirnih
imenica obilježava se također predvidljivim. U opća pravila ulazi i pokrata na­
glaska u množini s morfemima -ov-/-ev-. J. Matešić i J. Hamm izdvoj ili su voka­
tiv u sustavu padeža pa se i naglasno izdvaja iz tipoloških klasifikacija. S. Babić
pokazao je tako da je smanjenje broja naglasnih tipova moguće, a da tipologija
ostane donekle jednostavnom i primjenljivom.
Pomacima koji su učinili B. Finka i S. Babić u normativnoj akcentologiji,
i to u tipologiji, prethodio je dijalektološki rad M. Moguša ( 1 966.) o čakavskoj
akcentologiji. Naime, Moguš je dosljedno primijenio tipološko mjerilo po koje­
mu je pri određivanju naglasnih tipova najvažniji naglasak (tj . je li isti naglasak
na istome mjestu, različit naglasak na istome mjestu, različit naglasak na razli­
čitome mjestu ili pak isti naglasak na različitome mjestu). Naglasni su »tipovi«,
40 Navedeno je pravilo o imenicama sa završetkom -in koje znače kakvo podrijetlo uočio S.
Vukušić u knjizi Usporedba dvaju novoštokavskih naglašavanja - stiničkog i Daničićeva, 1 982.,
str. 290., kao osobitost tadašnje »uporabne norme« koja je supostojala uz kodificiranu. Iznimka se
ne proširuje na navedene četiri imenice s kratkosilaznim naglaskom.
4 1 Takvo bilježenje (i dvosložni izgovor) naglasaka na dugome refleksu jata nije svojstveno
hrvatskome standardnom jeziku, osim, dakako, ponegdje u književnoumjetničkome stilu, i u pri­
mjerima kao što su dvije, prlje i sl. .
37
 dakle, raspoređeni »od postojanosti akcenta i mjesta preko njihove djelomične
promjenljivosti do potpune nepostojanosti.« (M. Moguš, 1 966. : 63)
Nakon tih važnih pomaka nizali su se radovi o nag�asnoj tipologiji u kojima
se u klasifikaciji izuzirnije sve što je predvidljivo i sve što se može svrstati u
opća naglasna pravila. Na tome je tragu bila i Z. Vuković ( 1 978.) te se posveti­
la naglasnoj tipologiji glagola. D. Grečl ( 1 98 1 .) pedagoški je učinio (donekle)
pristupačnijim hrvatsko naglašivanje naglasno klasificirajući imenice u četiri na­
glasna razreda s obzirom na naglasak u G jd. te bazirajući se na predvidljivim
naglasnim značajkama (u G mn., u G i I jd. imenica Ž. r., u imenica sa skupinom
sa sonantom, u imenica na -ost). G. Neweklowsky ( 1 975.) nudi nekoliko rje­
šenja za smanjenje broja naglasnih preinaka u Daničića, na istome tragu: opća
fonološka i morfološka pravila (o mjestu naglaska i raspodjeli, o duljenju pred
sonantom, o zanaglasnim dužinama u G mn i u G i I jd. Ž. r. i u sufiksu -ost)
.
trebaju biti nabroj ena prije tipiziranja. Naglasne su alternacije ili alternacije mje­
sta ili alternacije intonacije, a alternacije su trajanja predvidljive (osim ako nisu
specifične, kao u primjeru ruka - rukama). Alternacije tona i mjesta naglaska u
paradigmi (V jd. izuzet je jer je predvidljiv) metodološki su vrlo bliske Hammo­
vim opozicijama: jednina prema množini (jezero -jezera); L jd. prema ostalim
padežima (slučaju - slučaju); Ajd. (D jd.) prema ostalim padežima (glavu - gla­
va), pa onda i NAV mn (glave); G mn. prema ostalim padežima (pisama - pi­
. (uzimajući u obzir predvidljiva pravila, tj . »prozodijske sastojke koji ne određu­
sma); N i A mn. prema ostalim padežima (zemlje - zemalja).
U sistematizaciji naglasnih tipova hrvatskoga standardnog jezika izdvaja
se članak S. Vukušića Usporedba dvaju novoštokavskih naglašavanja imenica
muškog roda na -@ ( 1 976.) jer je preispitao tadašnju naglasnu normu. Nakon us­
poređivanja »Daničićeva naglašavanja« ( 1 1 0 »tipova«) i »zapadno novoštokav­
skog naglašavanja« (ZNŠN) zaključeno je da se samo 20 »tipova« podudara u
potpunosti, 43 »tipa« jednaka su po tipološkim naglasnim odredbenicama, ali
različita po distribuciji imenica dok se osam »tipova« razlikuje i po tipološkim
pojedinostima i po distribuciji (radi se o G mn. : krajeva, lovaca, pilića, jarčeva,
nokata, prijatelja te o L jd. u prstenu, u događaju koji u ZNŠN, po Vukušiću,
nisu intersilabički preinačeni, no takvi ostvaraji ipak nisu strani ni zapadnome
novoštokavskoIhe). Na »zapadnoj strani«, po Vukušiću, nema 23 Daničićevih
>maglasnih tipova«42, posebice jer ni većina riječi nije u porabi u hrvatskome
jeziku, ali Vukušić navodi pet novih »tipova«43 koji se gotovo odreda tiču raz-
42 Petar - Petra; zavoj - zavoja; povoj - povoja; solad - solda; pokrovac - pokr6vca;
nakovanj - nakovnja; Babakaj - Babakaja; neradin; vodopoj - vodopoja; šarampov - šarampova;
porebdrac - porebdrca; Vinkovčanin; Maković; ćesarovac - ćesarovca; devermaviš; Dugobrađić;
arendator; malovećnik; Petkovičanin; mrznovoljavac - mrznovoljavca;ponedeonlk; kupikrastavčić;
oskoruškovac - oskoruškovca.
43 To su: očnjak - očnjaka; književnik - književnika; oskoruškovac - oskoruškOvca;
kupikrastavčić; Porkolovac - Porkolovca.
38
ličitoga leksičkoga naglaska, a ne drugačije tipološke razdiobe. S današnjega
motrišta valjalo bi drugačije pristupiti takvim raspodjelama i usporedbama. S.
Vukušić bavio se i imenicama srednjega roda44 te je zaključio sljedeće: od 50
Daničićevih naglasnih »tipova« imenica srednjega roda samo se 1 2 posve po­
klapa sa ZNŠN, sedam Daničićevih »tipova« nije zabilježio (no ne čini se da je
sve bilo i opravdano, pr. preinaka tona imenice SeIO)45, posebice jer nekih riječi
i nema u porabi, a uočio je četiri nova46 . Dvadeset i osam »tipova« jednako je
po tipološkim odrednicama, a različito po raspodjeli imenica dok su tri »tipa«
s različitim tipološkim odredbenicama i s različitom podjelom imenica. Tim se
člancima poljuljala prepisivačka naglasna norma temeljena na Karadžić-Dani­
čić-Maretićevu modelu te se u drugoj polovici dvadesetoga stoljeća gramatičari
ponovno oslanjaju na hrvatsku naglasnu tradiciju, već time da se naglasni tipovi
imenica određuju prema deklinacijskim vrstama, a ne rodovima.
Rezultati novije naglasne tipologije po kojima je pri određivanju naglasnih
tipova najvažnije jednako naglasno ponašanje, tj . naglasak, a ne broj slogova, tip
fleksije ili rod imenice našli su mjesta i u svim drugim radovima S . Vukušića.
Glavno je tipološko mjerilo za razvrstavanje vrsta riječi u naglasne tipove raz­
dioba prozodijskih razlikovnih obilježja i njihova preinaka u paradigmama po ko­
jemu se došlo do dva osnovna naglasna tipa: promjenljivoga i nepromjenljivoga
ju tip«47). Kombinacijom raspodjele prozodij skih razlikovnih obilj ežj a bez pre­
inaka, odnosno kombinacijom preinaka u paradigmama dobivaju se »podtipovi,
skupovi jedinica i same jedinice« (primjerice jedinica rob - roba uvrštena je u
skup jedinica s preinakom tona koji pripada prvome podtipu s endosilabičnom
preinakom, a time i promjenljivomu tipu). U monografiji Naglasak u hrvatskome
književnom jeziku, jedinome, zasad, suvremenome naglasnom priručniku, nagla­
sak imenica sveden je upravo na osnovni nepromjenljivi i promjenljivi tip te na
četiri podtipa: s uzlaznom ili bez uzlazne intonacije u nepromjenljivome tipu te s
istoslogovnim ili neistoslogovnim preinakama naglaska u promjenljivome tipu.
Podtipovi obuhvaćaju četiri skupa jedinica s dugim ili kratkim slogom u dvama
podtipovima nepromjenij ivoga tipa te sedam skupova naglasnih jedinica (s pro­
mjenom tona; trajanja; tona i trajanja; mjesta naglaska; mjesta i trajanja; mjesta
i tona te mjesta, tona i trajanja) u dvama podtipovima promjenlj ivoga naglasnog
44 Usp. S. Vukušić, 1 978. Članci se nalaze i u knjizi Nacrt hrvatske naglasne norme na osnovi
zapadnog dijalekta, 1 984.
45 To su ovi: selo - sela; bezočl:mstvo; nezakonstvo; nazime - nazimEma; ždrebešce -
ždrebešceta; Sarajevče - Sarajevčeta. govedarče - govedarčeta.
46 Redom: drugarstvo - drugarstava i drugarstava; dostojanstvo - dostojanstava i
dostojanstava; neprijateljstvo - neprijateljstava i neprijateljstava; Beograče - Beogračeta.
47 U redcima koji slijede prepoznat ćemo još takvih značajki koje dosad nisu opisivane i
izuzimane.
39
 \
tipa imenica. Ukupno je 85 naglasnih jedinica ( 1 8 u prvome, nepromjenljivome
tipu; 67 u drugome, promjenljivome tipu), a na imenice otpada 1 8 naglasnih je­
dinica unutar nepromj enIj ivoga tipa te 24 naglasne jedinice llnutar promjenljivo­
ga naglasnoga tipa. Da se klasifikacija može učiniti još jednostavnijom, želimo
pokazati i ovom knjigom.
U gramatikama nema, očekivano, sustavne naglasne tipologije no ipak može­
mo pronaći tragove tipologiziranja. Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga
kr!fiževnogjezika skupine autora donosi morfološka naglasna pravila, tj . određuje
se koji će naglasak biti na određenome mjestu u fleksiji (s obzirom na osnovu), bez
obzira na naglasak riječi u N jd. Za imenice je ponuđeno preko 200 uzoraka. Hr­
vatska gramatika E. Barić i skupine autora naglasna je ponašanja također povezala
s morfološkim te su »naglasni tipovi« određeni morfološkim značajkama Gedno­
složne, dvosložne i višesložne osnove s množinom sa ili bez množinskih morfema
-ov-/-ev- te uzimanje u obzir i gramatičkoga nastavka). »Tipovi« su posloženi pre­
ma dek1inacijskim vrstama, unutar deklinacijskih vrsta prema rodovima, zatim su
razvrstani prema broju slogova i (ne)postojanome a te unutar jednoga naglasnog
tipa dani su primjeri za živo i neživo (zbog promjene naglaska u L jd.). Zabilje­
ženo je stotinjak uzoraka. U Praktičnoj hrvatskoj gramatici ispisano je oko 1 50
uzoraka, bez napomena o naglasku pojedinih padeža. (Morfološko)naglasni tipovi
nisu, dijelom opravdano, našli svoje mjesto u Si1ić-Pranjkovićevoj gramatici.
40
Leksički na glasak
Opća pravila leksičkoga naglaska
Leksički se naglasak odnosi na, naglasak i naglasna ponašanja svake pojedine
riječi, a koja je naznačena u polaznome ili osnovnome liku,48 i koji je za imeni­
ce podudaran s osnovnim likom u leksikografskim obradama natuknica - nomi­
nativom jednine49 (rjeđe množine - pluralia tantum).50 Važno je istaknuti da je
u naglašivanju važniji genitiv jednine kad se promatraju naglasne preinake (nOs
- nosa; noć - noći, nož - noža), naime tad je naglasak N jd. (dijelom) predvidljiv,
a G jd. nije (na sinkronijskoj razini). Rječnici daju i drugih naglasnih podataka
unutar gramatičke obavijesti čime zalaze na područje obličnoga naglaska, ali i ti­
pologije. Razlikujemo tako naglasak riječi (koji obuhvaća cijeli obrazac, bio pro­
mjenljiv ili ne) od naglaska oblika riječi. Da bismo odredili naglasak svake poje­
dine riječi, uvelike pomaže i tvorba (dakako u tvorenica) pa ćemo i njoj posvetiti
retke u ovome poglavlju. Tvorba i morfologija u bliskoj su vezi, naglasak pr. tvo­
renica dvorac i stolac dolazi od naglaska osnove: dvor - dvor-a, stol - stol-a.
Naglasak kanonskoga lika najčešće ne određuje kojoj će naglasnoparadi­
gmatskoj preinaci riječ pripasti, primjerice imenice travanj, narod, kzša, biser
idu u jedan tip, neovisno o polaznome naglasku, jer im se fleksijom ne mijenjaju
naglasna obilježja (osim, dakako, kvantitete koja je dijelom morfologije, primje­
rice Jaša), a primjeri kao što su mornar, boksač, jimak i sl. (za razliku od pri­
mjerice sobar, krčmar, jadnzk) već leksičkim naglaskom upućuju na promjenu
mjesta (i trajanja) u paradigmi. Sve to upućuje na suodnos jezičnih razina koji
48 Leksem je riječ u ukupnosti svojih značenja i oblika. (B. Tafra, 2005 .: 140) U literaturi
se govori i o riječi i leksičkoj jedinici. B. Tafra pojašnjava da se: »pod riječju, najčešće, misli na
kanonski lik, a sva variranja unutar paradigmi su oblici jedne te iste riječi.« (B. Tafra, 2005 .: 140)
Budući da riječ nije uvijek osnova za natuknički niz (primjerice anti-), često se izbjegava u leksiko­
grafiji. Tafra se u svojim radovima odlučuje za termin leksičkajedinica, u značenju - polazište za
ustrojstvo lijeve strane rječnika (što može biti manje ili veće od riječi).
49 U leksikografiji se o istome govori kao o »lijevoj strani rječnika«, o leksikografskome liku
ili o »naslovu« rječničkoga članka. (B. Tafra, 2005 . : 1 38)
50 U glagola je polazišni gramatički lik infinitiv; u pridjeva, pridjevnih zamjenica, broja jedan
i rednih brojeva nominativ jednine muškoga roda; u ličnih zamjenica i sklonjivih glavnih brojeva
nominativ. Polazišni se lik u literaturi naziva još i kanonskim. Važno je naglasiti da nije jednak
svim jezicima, primjerice u latinskome je l . lice prezenta glagolski kanonski lik. Usp. L. Zgusta:
Priručnik lekSikografije, Sarajevo, 1991 .
41
 \
uvjetuje naglasna nonna (kao dio ortoepije, tj . jezičnoga plana koji definicijom
upravo pokriva više jezičnih razina) pa se istraživanje leksičkoga i pl;tradigmat­
skoga nameće samo po sebi.
Leksička je naglasna nonna ona koju se ne teži potpuno nonnirati (točnije
stabilizirati dokidanjem dvostrukosti ili višestrukosti), jer bi to bio uzaludan po­
sao u nečemu tako živomu kao što je jezik, pa je dubletno st i tripletnost svojstvo
(upravo te) nonne.51 Leksičke dublete ili triplete bile bi naglasne dvostrukosti/
trostrukosti leksičke jedinice.
Općim naglasnim pravilima smatraju se raspodjelna naglasna pravila te ona
koja su uvjetovana određenim tvorbenim ili morfološkim značajkama. Raspo­
djelna se pravila vežu uz fonologiju, morfološka, dakako, uz morfologiju, a ona
što su uvjetovana tvorborn pripadaju i morfološkoj i leksičkoj razini, kao i ras­
podjela svake pojedine riječi u određene obrasce promjenljivosti.
Raspodjelna se pravila najčešće definiraju ovako: 1 . jednosložne riječi imaju
samo silazne naglaske52; 2. dvosložne i višesložne na prvome slogu mogu imati
bilo koji od četiriju naglasaka; 3 . trosložne i višesložne na središnjemu slogu
mogu imati samo uzlazne naglaske; 4. posljednji je slog nenaglašen; 5. nenagla­
šeni dugi slog može biti samo iza naglašenoga; 6. nenaglašeni kratki slog može
biti bilo koji slog riječi.53
Nonnativne knj ige zadiru u postavljena pravila iznimkama od nenaglaše­
noga posljednjega sloga riječi te od toga da su silazni naglasci samo naglas­
ci prvoga sloga, u očekivanim situacijama: u složenicama kojima je drugi dio,
leksička osnova, nositelj silaznoga tona (brodovlasnzk), isto vrijedi i za super­
lative pridjeva (najjačt), zatim u posuđenicama (dirigent), u stranim vlastitim
imenima, u izgovoru ([volter]), u kraticama koje se izgovaraju nazivima počet­
nih slova (SAD [esade]), u određenim padežima - u G mn. određenih imenica
=
5 1 »Najveće probleme normi standardnoga jezika pričinja leksik, prije svega zato što je on
najviše podložan promjenama i što je u njemu najviše onoga što je izvanjezične naravi, pa zato traži
specifične načine integracije u standardni jezik.« (J. Silić, 1 998.: 1 7 l ) »Ukratko potpuna usustav­
ljenost naglaska opseže samo jezičnujezgru, a što se ide dalje prema rubovima leksika, kolebljivost
je veća.« (NHKJ, 10)
52 Kad su posrijedi rečenični naglasak i intonacija (intonemi), osnovna su se pravila »mo­
dificirala«, naime u upitnih je rečenica intonacija viša nego u izjavnih pa se često drži da je i ton
>>uzlazniji« u rečenice (točnije iskaza) koja se sastoji od jednosložnice: Počeo je rat. Rat?IRat? No
riječ je ovdje o alotonu. Valja naime razlikovati naglasak riječi i intonaciju rečenice. Dakako da ne
uzimamo u obzir sve izgovorne ostvaraje koji ne pripadaju standardu, primjerice u razgovornome
jeziku i mjesnim govorima nije neobično i vuc, povue, ree, pones i sl.
53 Motivirani uporabnim ostvarajirna I. Škarić, Đ. Škavić i G. Varošanec-Škarić (1996.a) donijeli
su nova raspodjelna pravila: 1 . silazno naglašen može biti bilo koji slog, 2. uzlazno ne može biti naglašen
posljednji slog i 3. dug i nenaglašen ne može biti prednaglasni slog riječi, ali se u svemu tome provlače
i nelogičnosti, primjerice silaznirn tonom nepočetnoga sloga žele posuđenicu ostaviti neprilagođenom,
dok istodobno tvrde da je silazni ton središnjega i zadnjega sloga dijelom standardnoga izgovora.
42
(podataka, iskustava), u V jd. (abecedo) . Pitanje sustavnosti dosadašnje nagla­
sne nonne tako postaje otvorenim jer se dubliranjem zadire u opća raspodjelna
pravila koja ionako nisu bila beziznimna ni u začetcima propisivanja.54
Među osnovnim je naglasnim i raspodjeinim pravilima i ono koje kaže da riječ
može imati jedan naglasak.55 Suvremeni priručnici odupiru se tomu u nekim slože­
nicama s vezanim osnovama (autocesta,fotomontaža, kontrarevolucionar . . . ). Dva
naglaska katkad upućuju na to da je pravopisno riječ o polusloženicama (što se
u primjerima auto-cesta, foto-montaža počesto potvrđuje u pismu), no nije uvi­
jek ni o tome riječ. Višesložnice nose i automatski sekundarni naglasak radi lak­
šega izgovora (kontrarevolucionar). Pisanje dvaju naglasaka u okviru jedne pra­
vopisne riječi nalazimo ponajviše u NHKJ i ponegdje nesustavno u Akademijinoj
gramatici, što ne držimo preporučljivim. U takvih višesložnica uobičajeno je da
drugi član čuva naglasak (autocesta/autocesta, fotomontaža, kontrarevolucionar,
nusprostorija, nuzzarada) jer je preporučljivije isticanje na sintagmatskoj jezgri.56
Upravo je time otvoren put silaznome tonu na neprvome slogu gdje je sastavnim
dijelom drugoga člana složenice. Grafijska riječ u navedenih primjera izgovorno se
doživljava kao dvije kad su dva naglaska.5? Govorna riječ (koja nije uvijek isto što
i pisana riječ) obilježena je pak jednim naglaskom (koji je na prednaglasnici ili na
naglasnici), no u isticanju se može razdvojiti u dvije govorne riječi (Hoćete li kavu
sa šećerom ili bez šećera?), s logičkim akcentom.5s
Leksičke su višestrukosti najčešće motivirane upravo dvojbenim raspod­
jeinim pravilima naglasaka, ali i novim razvojnim tendencijama u izvođenju i
slaganju imenica. U polusloženicama svaka sastavnica čuva naglasak59 i time se
54 l u Karadžića je ostalo zapisano: očevIdno, očigledno, bogobOjazan.
55 Unatoč drukčijim podatcima u HG ipak se uvriježio stav u dijelu priručnika da se u superla­
tivima pridjeva i priloga (i u svim drugim slučajevima u okviru riječi) ostvaruje jedan naglasak jer
se ponašaju kao jednostavne riječi. (usp. Silić-Pranjkovićeva gramatika; V. Požgaj-Hadži, 2002 . :
74-75; I. Škarić, 2006.: 6 7 , isto i 1 987.) U Maretića s u primjerice izdvojeni tek neki primjeri s dva
naglaska (svrzibrQda, svrzimantija; 1 899.) jer se i tad isticalo jednonaglasno obilježje riječi. Kad je
posrijedi taj vrlo specifičan »gramatički prefiks« naj-, valja istaknuti da se doista katkad i izgovara
naglašen, posebice u višesložnica, ili bar s kakvom prednaglasnom dužinom.
56 Identične će zakonitosti doći do izražaja u poglavlju o silaznome naglasku, o čemu je pisao
i Škarić: »Zato je posve normalno da se u naglasnom prestrojavanju složenica samo naglasak dru­
gog člana uzima u obzir, i to uz izrazitu njegovu težnju da ostane neizmijenjen. Neizmijenjen zato
što se u nas, kao i u drugim jezicima naglasak riječi optimalno ostvaruje upravo u sintagmatskim
jezgrama.« (2006.: 68; isto i 1 9 87.) Suprotno je u superlativa pridjeva.
57 O tome ponešto nalazimo u: I. Škarić i dr., 1 987.
58 O dvama naglascima unutar izgovorne riječi (prijedložnoga izraza) u situacijama koje nala­
že kontekst (govorna situacija) pisali su M. Kravar ( 1 963.), H. Delaš (2002.), M. Matešić (2007.).
59 Mišljenja postoji i suprotnih: »1 to da svaka jedinica takvih ustroj stava (dvočlanih izraza)
zadržava svoj naglasak, nije posve točno (zadržava ako tako kažemo; inače, ono što je zajedno s
čime nema više svojih svojstava) te ne može biti kriterijem njihova razgraničenja i načina pisanja.«
43
za tipologiju i naglasnu nonnu ne događa ništa novo jer su ostvarene kombinacije
već postojećih uzoraka. Priručnici dakako ne dvoje u broju naglasaka poluslože- I
nica, ali dvoje u tome što je polusloženica, a što ne, te u tome koji dio složenice
zadržava naglasak (gasmaska, gasmaska, gas-maska (l)). U primjerima u kojima
izgovorimo naglasak svake sastavnice, od kojih je prva nesklonjiva, ustaljeno je pi­
sati spojnicu: A-bomba, amper-sat, ili u stilski obilježenim leksemima biser-grlma,
lovor-vijenac i sl. (Pri čemu izgovor diktira pravopisanje). U Hrvatskome jezičnom
savjetniku jednopojmovne složenice pišu bez spojnice, a time donose i jedan nagla­
sak: ampersat, bisergrćma, lovorvijenac.
Silazni ton nepočetnoga sloga
Silazni ton koji ima nešto šire distribucij sko polje od onoga počesto propisi­
vanoga (i prepisivanoga) vrlo je živa tema i među fonetičarima i među akcen­
tolozima (zajedno s »gubitkom tonske opreke kratkih slogova«6o, što je više
posljedica nesavršeno usvojenoga novoštokavskoga sustava, a ne »prava«
naglasna poj ava). Bavili su se njome mnogi61 , a u raspravama nije nedostajalo ni
erističnosti. Od sredine prošloga stoljeća smjenjuju se ovakva stajališta: »Teoret­
ski je jasno da moraju svagdje doći novoštokavski akcenti. U praksi imamo upo­
rište, linija razvitka poklapa se s time« (D. Brozović, 1 955.: 1 22), nasuprot ovo­
mu da su nužne »rezerve prema omiljelom mišljenju da je dosljedno provedena
novoštokavska akcentuacija općeštokavska osobina« (Y. Anić, 1 969.: 88).
Iako brojčani podatci o mjestu naglaska svjedoče da je u većine riječi na­
glasak u skladu s raspodjeinim pravilima (naime naglasak najčešće pada na
prvi slog riječi, i to u 66 % riječi, a ondje može biti bilo koji od četiriju62, znat-
(HJS, 65) U Savjetniku razlikuju jednopojmovne, dvopojmovne i višepojmovne složenice od kojih
se sa spojnicom pišu dvopojmovne i višepojmovne te neke jednopojmovne.
60 Zasad je ostalo na fonetskim mjerenjima (domaćih i stranih fonetičara, npr. I. Škarića i
K. Langstona) bez ikakva utjecaja na normativne priručnike. Na to je upozoravao i D. Brozović
( 1 964.), ali iz druge perspektive.
61 Primjerice K. Moskatelo ( 1 954.), D. Brozović ( 1955., 1 958.), B. Klaić ( 1 955.), Lj. Jonke ( 1 956.
a), V. Anić ( 1 969.), Th. F. Magner i L. Matejka ( 1 97 1 .), S. Babić ( 1 976., prema 1 999.a), I. Škarić (1 999.
a, 2006.) i u suautorstvu s Z. Babić, Đ. Škavić, G. Varošanec-Škarić ( 1 987., 1 996., 1 997., 200 1 .), zatim
V. Vratović ( 1994.b: l l l ), S. Vukušić (1984.a, 1 993.b, 1 996.d, 1 997.c), I. Zoričić ( 1 990.: 33-41 , 200 1 .,
2004.), I. Pranjković (2001 .), H. Delaš (2002., 2006.), B. Martinović (2006.) i dr.
62 Slično su pokazala i istraživanja S. Sekereša (na korpusu od 20 763 riječi): najviše je tro­
složnih riječi (32 %), a u njih je najviše onih s naglaskom na prvome slogu (82 %), zatim slijede
četverosložne (32 %, a na prvome slogu naglasak ima 26 % riječi), dvosložne ( 1 9 %), peterosložne
( 1 2 %; a na prvome je slogu naglasak u 7,40 % riječi), jednosložne (3 %, bez klitika) i na koncu še­
sterosložne (0,92 %; na prvome je slogu 3,60 % riječi) i sedrnerosložne (0,047 %; nemaju naglaska
na prvome slogu). (S. Sekereš, 1 983 .b)
44
no manje na drugi (25 %) i tako se postotak smanjuje prema kraju višesložnih
riječi)63, ipak i danas mnogi jezikoslovci ne podupiru da se zadire u klasična ras­
podjelna pravila i temelje na kojima počiva zapisani neutralni standard hrvatsko­
ga jezika. Iskristalizirala su se i mjesta na kojima je silazni naglasak neprvoga
sloga česta pojava: u sklopovima prednaglasnica i naglasnica, u tzv. stilističkim
riječima (markirane riječi i usklici), u vlastitim imenima, u posuđenicama, ne­
standardno u prezentu glagola te ponajviše relevantno u složenicama i u V jd. i
G mn. imenica. 64
Navedene jezične činjenice nisu ostale samo uzusno proširene. Posuđenica­
ma se dopušta silazno naglašivanje nepočetnoga sloga gdjegdje i u suvremenim
priručnicima (primjerice u monografiji Naglasak u hrvatskome književnom jezi­
ku, u Hrvatskome enciklopedijskome rječniku, a napomena nalazimo i u Akade­
mijinoj gramatici i u Hrvatskoj gramatici skupine autora) gdje su dubletni likovi
razgovorno obilježeni.65 Neutralnim se drže oni likovi koji nose metatonijski i
prebačeni naglasak (bife), zatim koji nose analogij ski naglasak (Amerika)66 ili
oni u kojih se ostvaruje silazni naglasak na početnome slogu (nominatlv). U slo­
ženicama j e u suvremenim priručnicima također dopušten silazni ton na drugome
dijelu složenice koja ga izvorno nosi (poljoprzvreda, kupoprodaja, primopredaja,
jugozapad, sjeverozapad, aerosjetva, agromaksimum, kvazipjesnlk, samozzdaja,
samoobmana, samoobrana, samospoznaja, samozaštita; superneboder, super­
radnlk, superpuška i s1.). Takvomu naglašivanju već se dugo ne opire jeziko-
63 Usp. I. Škarić, GOHKJ, str. 1 2 1 .
64 1. Škarić i dr., 1 987.; I . Pranjković, 20 1 0.
65 I. Škarić, Đ. Škavić i G. Varošanec-Škarić ( 1 996.a) smatraju poželjnim da posuđenice nose
prozodijski trag jezika iz kojega dolazi te da se ne ponašaju poput starih autohtonih riječi koje su
doživjele povijesnu naglasnu transformaciju. Prvi je argument u sukobu sa sljedećom tezom da je
silazni ton neprvoga sloga sastavnim dijelom hrvatskoga naglašivanja, stoga bi valjanim mogao
biti samo drugi argument. O navedenoj proturječnosti oglasili su se autori članka ponovno u ča­
sopisu Jezik ( 1 996.b) u kojemu pojašnjavaju da je u složenica, stranih riječi i prozodijskih riječi
izvorni nepreneseni naglasak jer je »operator« koji je pomicao naglaske na slog ispred prestao
djelovati, za razliku od srpskoga jezika gdje još djeluje. No ni ondje ne djeluje, danas je riječ o
analogiji.
66 Takvo se rješenje ne drži dobrim u dijelu jezikoslovne javnosti jer se drži »prividno me­
tatonijskim«, naime »svi koji su jezično kompetentni 'čuju' izvorne naglaske AmerIka, republika,
purizam, što je krivotvorina.« (I. Škarić, 2006.: 79; isto i 1 996.) U jeziku je jaka analogija (na
što je upozorio i S. Vukušić, 1 996.d) koja je primjerice lik Amerika prisličila drugim imenicama
na -ika (perUnika). Hrvatskome jeziku nije strana ni prilagodba naglaska (istodužinska metatonija
u nepočetnom slogu) kao posljedica ponovoštokavljivanja, što je vidljivo posebice u toponimi­
ma (Premantura > Premantura). (S. Vukušić, 2000.) Sa Škarićem se ne bi složili ni D. Brozović
( 1 955.: 1 2 1), ni S. Ivšić ( 1 970.: 1 74-1 75), ni M. Kravar ( 1 984., 1 987.), ni H. Delaš (2002.: 70) jer
posuđenice poput terasa i moda povezuju s izgovorom jezika iz kojega dolaze, primjerice njemač­
koga (ili njemačkoga izgovora latinskih riječi) koji odlikuje >>uzlaznost naglašenih vokala« pa time
nije ni došlo do metatonije.
45
slovna javnost67 jer se radi o složenicama nastalima u novije doba (kada, smatra
se, više snažno ne djeluje novoštokavska metatonija silaznih naglasaka u uzlaz­
ne, čiji početak smještamo u xv. St.68, a u takvih riječi vjerojatno nije/ne bi ni
djelovala).
Novoštokavskim govorima nije stran odmak od zapisanih pravila ni u lek­
sičkome naglasku (poljoprIvreda, radijator, asistent), u naglasku cijele para­
digme, ni u naglasku pojedinih oblika (posebice u V jd. : vatrogašče, banana,
biblioteka; i u G mn. : vatrogasaca, zelenlla, rečenfca). Štokavskim je govorima
silazni ton izvan početnoga sloga endogen. 69 Leksičkim se dubletama lakše nađe
mjesta u kodeksu, a paradigmatskih je manje, najčešće samo u G mn. nekih ime­
nica muškoga roda7o, rjeđe na širemu korpusu'?!
Uvođenjem stilskih klasifikacija u priručnike i razgraničavanjem tzv. neutral­
noga od obilježenoga (razgovornoga) stanje se među jezikoslovcima primirilo.
Svima je jasno da je prodiranje takvih pojavnica bilo neizbježno i u normativ­
nim knjigama, nakon što su preplavile formalne72 i neformalne komunikacij ske
situacije, posebice u slučajevima u kojima je prevagnula težnja da se očuva mjes­
to naglaska leksema (radnfk > zemljoradnfk) ili analogija prema likovima u ko­
jima naglasak vjerojatno nije ni bio povučen (znanac - znanaca : gimnazijalac
- gimnazijalaca) nad (prekrutom) distribucijskom granicom silaznih naglasaka.
Uvrštavanje u priručnike hrvatskoga jezika silaznih naglasaka nepočetnoga
sloga u određenim kategorijama svjedoči o konvergentnijemu odnosu norme/ko­
deksa i uzusa.73 Da takav odnos i dalje valja izgrađivati, svjedoče ovakvi primje-
67 Usp. Lj. Jonke, 1 965 . : 233; V. Anić, 1 969.
68 USp. A. Belić, 1 976.: 1 60; I. Škarić, 1 996.a; 1 996.b; 2006 . : 65, 80.
69 S obzirom na silazni ton nepočetnih slogova riječi područje Republike Hrvatske dijeli se
u literaturi na tri velike zone: mediteranska (u velikoj se mjeri provodi novoštokavsko prenošenje
naglasaka koje vodi i do, smatra se, »hiperštokavizama«, no budući da je riječ o posuđenicama, s
rezervom uzimamo pojam hiperštokavizma), kontinentalna zapadna (ne opire se silaznome naglas­
ku na neprvom slogu) i kontinentalna istočna (prijelazna između štokavštine zapadnoga dijela i
dosada kodificirane »standardnojezične štokavštine«). (H. Delaš, 2002.: 1 0) Podjelaje moguća i na
sjever i jug (što se ide južnije, češći su primjeri poput DalmatfnČlcČI).
70 S. Vukušić i M. Lončarić ističu europeizme i G mn. kao kategorije u kojima je uobičajen
silazni naglasak u neprvom slogu. (S. Vukušić, M. Lončarić, 1 998.: 84)
7 1 I. Škarić osim G mn. spominje i V jd. te prezente glagola. (I. Škarić, 2006.: 35, 66; isto i
1 999.a, 1 987.)
72 Primjer formalne komunikacijske situacije sljedeći je: spiker Hrvatskoga radija, D. Sidor, u
jednim je jutarnjim vijestima (kolovoz 2007.) izgovorio nekoliko puta silazni naglasak nepočetno­
ga sloga (u paradigmi: devetpoliciJjČlcČI; nekoliko životinjČl; u riječima: teritorij, kostimografkinja),
potpuno stopljeno u niz preporučljivo izgovorenih riječi (klijentJestivČlI, flautist, violončelist i sL).
Usp. i I. Pranjković, 1 978.; N. Opačić, 1 978.
73 Jedini suvremeni priručnici koji isključuju mogućnost silaznoga tona na nepočetnim slogo­
vima u hrvatskome standardnom jeziku jesu Hrvatski jezični savjetnik, školski rječnik Instituta za
hrvatski jezik i jezikoslovlje te Rječnik hrvatskogajezika Leksikografskoga zavoda.
46
ti u NHKJ: brodovlasnfk, jugozapad, Polinezija, neuropatolog, permanentnost
i sl., pored brodovlasnica, jugozapadan, Melanezija, etimolog, ideall'st; ili pak
ovakvi u gramatikama: TR - kupoprodaja, samoobmana, samoobrana, samo­
zaštita; nasuprot gramatici GOHKJ - kupoprodaja, samoobmana, samoobrana,
samouprava.
Često se pribjegava metatoniji, tonskoj prilagodbi, na istome slogu da bi se
jedinice >>usustavile«, i na leksičkoj i na paradigmatskoj razini (poljoprivreda,
samouprava, samozaštita, jugozapad; flamingo, jortissimo, libreto, rodeo; Dal­
matinaca), premda je razvidno da je silazni ton nepočetnoga sloga također di­
jelom hrvatskoga naglasnoga sustava.74 Metatonija se na paradigmatskoj razini
(primjerice u G mn. ) danas doživljava regionalno obilježenom. K. Moskatelo
( 1 954.) ocijenio je takvu pojavnost neprirodnom i neobičnom, I. Škarić ju je po­
novno kritizirao ( 1 987., 2006.), a sastavnim dijelom suvremene naglasne nor­
me drži ju S. Vukušić (2000.).75 V. Rišner zaključuje da bi »naglasci na riječi­
ma demons tratar, televizor, Slavonaca, Dalmacija (!) bili konkretni kada bi se
ostvarivali u govoru govornika hrvatskoga jezika. U suprotnom, ne odgovaraju
standardu (iako nisu protivni sustavu).« (V. Rišner, 2006.: 3 89) Metatonirani se
likovi dubliraju s onima koji nose uzlazni ton na početnome slogu (latentan i
latentan), tj . onima koji nose odjek i »svježe sjećanje o svom sjedištu na idućem
slogu« (što držimo diskutabilnim). (I. Škarić, Đ. Škavić, G. Varošanec-Škarić,
1 995 . : l 33)
Uporaba se prema pitanju silaznoga naglaska neprvoga sloga ponaša razli­
čito: ne opire se silaznomu tonu (asistent) ili prenosi naglasak na prethodni slog,
posebice južni krajevi (asistent, medicfna, natura) u kojima se izgovara novo­
štokavski nakon utjecaja talijanskoga izgovora koji zvuči silazno. U kontinental­
nome dijelu Hrvatske pod utjecajem njemačkoga, koji zvuči uzlazno, ostvaruje
se dugouzlazni naglasak (medicina, natura).76 Iz svega se dade zaključiti da se
74 H. Delaš ide dalje pa otvara kao mogućnost (istotonsku) metataksu u posuđenicama (jer sumnja
u četveronaglasni sustav, kao i Th. F. Magner i L. Matejka 1 97 1 ., M. Kravar 1 982., I. Škarić 2000.) čime
bi se, smatra, išlo na ruku široj jezičnoj uporabi (mini > ml'ni; dendi > dendi; biznis > biznis; kaučuk
> kaučuk; hardver > hardver; tinejdžer > tinejdžer i sl.; o čemu su pisali i R. Filipović i A. Menac,
2001 .).
75 D. Brozović 50-ih se godina prošloga stoljeća čudio naglascima arogantan, elegantan, latentan
u dvojezičnicima Hrvatskosrpsko-talijanskome rječniku i Hrvatskosrpsko-francuskome rječniku (u
kojima je nadslove bilježio B. Klaić), no pedeset godina poslije u Rječniku hrvatskogajezika Leksi­
kografskoga zavoda, koji je on akcentuirao, nalazimo samo takve »kompromisne likove« između »ne­
štokavskih navika« (arogantan, elegantan, latentan) i ustaljene »štokavske intonacije«. (D. Brozović,
1 957.a: 1 1 7)
76 D. Brozović ( 1 955.) stanje »na terenu« razdijelio je u tri područja: zagrebačka štokavština
obrazovanih slojeva na kojuje djelovao njemački jezik (kompozitor, asistent, student); južnodalma­
tinsko područje na koje djeluju romanski jezici (politika, student); novoštokavski krajevi (OkUpČItOr,
JugosIČIvija; ponegdje i sa silaznim, posebice u puka). M. Kravar ( 1 987.) u tomu prepoznaje »tri
47
distribucijsko polje silaznoga tona nije proširilo u svih govornika podjednako.
Dvostrukosti su neizbježne i u naglašivanju domaćih toponima jer svaki ima
izvorni naglasak, ali i standardni neutralni kojime se posluži svatko onaj tko nije
bio u doticaju s izvornim naglaskom, i koji ga ne mora znati u svakodnevnoj ko­
munikaciji (primjerice Vodnjan i Vodnj(m; Ćićarija i Ćićarija itd.).
Iz svega postaje jasno da tonske opozicije nisu više moguće samo na prvom
slogu te da više nije dovoljno poznavati ton i (kvantitetu) vokala da bi nam mjes­
to automatski bilo poznato, kako se često u literaturi tvrdilo.
Pomicanje naglaska ulijevo
U ortoepiji se sve više govori o hiperkorektnosti77, posebice o »pomicanju
naglaska ulijevo« (točnije siline78), sve do prvoga sloga, u primjerima u kojih
nema/nije bilo razloga za prijenos siline jer se radi o uzlaznim naglascima na
središnjemu slogu (oporavak < oporavak, doduše < doduše), pa čak i u dijelu
gdje se prenio središnji silazni naglasak (televfzor < televizor). Ponegdje se radi i
o analogiji, tj . naglasnome povođenju za osnovom u tvorenica (nećakinja i neća­
kinja < nećak; rođakinja i rođakinja < rođak;jezikoslovlje ijezikoslovlje <jezik).
Odjeka ima u novijim priručnicima hrvatskoga jezika, no današnje »pomicanje«
uzlaznih naglasaka nije fonološka pojava, kao što je bilo nekada, pa kao ostatak
izvornoga pomičnoga tipa imamo lik gospođa79 ili Interes (preneseno iz A i V
jd.) prema prvotnim gospođa, interes (koji se još uvijek čuvaju u Dubrovniku).
Danas je odveć riječ o analogijama, o prelasku riječi iz tipa u tip te o nedovoljno
usvojenome standardnom naglašivanju.
M. Kravar ( 1 963 .) pojavu povezuje s logičkim akcentom koji je govornom
činjenicom (spontanogovornom pojavom), za razliku primjerice od rečeničnoga
naglaska i fonetičke akcentuacije koji su jezičnom činjenicom. Uzrok »hiper-
tipa prihvata stranih riječi«: izvorni tip I (dijalekatski: kasa, m6da, terasa, natura, temelj, oltar),
prilagođeni tip II i tip III, tj . dalmatinski i panonski (stariji i noviji novoštokavski: terasa, natiira,
temelj, oltar, odnosno kasa, m6da, terasa, natura). Na standardnoj je razini danas prihvaćena kom­
binacija tipova II i III (kasa, m6da, terasa, natura, temelj, oltar), tj. prevagnuo je njemački jezič­
nopovijesni utjecaj (premda ni utjecaj stranoga sustava nema uvijek odlučujuću ulogu, primjerice
govorimo margina, iako bi valjalo margina prema latinskome, ili primjerice rubrika umj . rubrika
prema lat. rubr/ea i sL).
77 M. Kravar,)963 .; I. Škarić, 1 988. i 2006.; M. Samardžija, 2002.b; Banković-Mandić i Runjić­
Stoilova, 2006.; Silić-Pranjkovićeva gramatika itd.
78 Naglasak je, po definiciji, istovremeni ostvaraj siline, tona i trajanja. U generativnim se
teorijama dužina promatra kao svojstvo samoglasnika (pa tako su u standardu zanaglasne dužine i
na slogovima koji nisu naglašeni), a uzlazni i silazni ton kao fonetske pojave, a ne fonološke.
79 0 čemu je pisao S. Ivšić ( 1 953 .a).
48
korektnosti« dakle vidio je u govoru, tj . upotrebi jezika i isticanju. Kravarovo
pojašnjenje da likovi koji su izvorno naglasno ekspresivni s vremenom postaju
neutralnima možemo prihvatiti na jednome dijelu korpusa (posebice na prefiksu
ne-: nečovjek), no danas se zasigurno radi većma o analogiji i prevagi akcenata
na početku riječi (koju nenovoštokavci doživljavaju kao pravilo ili tendenciju).
Gdjegdje je riječ o prelasku riječi iz tipa u tip (instrumental - instrumentćtla -+
lnstrumental - Instrumentala).
U imenicama je (unazadno) pomicanje naglaska gotovo na neutralnoj razi­
ni, za razliku od glagola u kojih se jasno luči standardno (napisati, napisao, ne
pročitam itd.) od nestandardnoga (napisati, napisao, ne pročitam/ne pročitam,
no najčešće izgovoreno s dinamičkim naglaskom). Norma je nepopustljiva pre­
ma pojavi u četverosložnih i višesložnih imenica koje se mijenjaju prema uzor­
ku jimak - junaka i koja se krivo može interpretirati kao »pomicanje ulijevo«,
naime riječ je o prelasku riječi iz tipa u tip (dogovarač, umjesto dogovarač
- dogovarača; divizionar, umjesto divizionar - divizionara; istraživač, umjesto
istraživač - istraživača; lspovjednfk, umjesto ispovjednfk - ispovjednika i sL).
Višesložne imenice (peterosložnice i dalje) rijetke su u uporabi s naglaskom na
početnome slogu jer se izbjegava grupiranje nenaglašenih slogova iza naglaše­
nog. 80 Nekada su se takvi prijenosi naglasaka označivali u pojedinim primjeri­
ma svojstvima jednoga standardnoga jezika naspram drugoga standarda (starije
knjIževnost : analoško književnost81 ,jorgovan : jorgovan; srebrnjak : srebrnjak),
no danas se ipak radi o dvorne: ili o regionalnoj obilježenosti (primjerice tzv.
dalmatinskoj je varijanti svoj stven naglasak na početku riječi, i to u prvome redu
posuđenica: A merika, fi'lozojSki)82 ili o obilježenosti svojstvenoj većemu broju
govornika ili onih koji nisu naučili standardni izgovor (primjerice vrlo se često
čuju likovi kukuruz, IS tom išljen fk, nedonoščad, žItarice i sl. naspram likovima
kukuruz, istomišljenfk/istomišljenfk, nedonoščad, žitarice). 83
U dijelu korpusa zamjećujemo da je čelni naglasak posljedicom ili jake
tendencije dokidanja intersilabičkih aiternacija84 prelaskom u drugi naglasni tip
(jorgovan -jorgovana, a ne jorgovan -jorgovana, tako i: ocean, festival) ili bi­
jega naglaska sa spojnika, primjerice čudovfšte, Sredozemlje, lstomišljenfk i SP5
80 O tome više: S. Sekereš, 1 986.: 96; E. Barić, 1 992.: 24-25.
8 1 Usp. Lj . Jonke, 1 965.: 226. Obavjesnici u Škarićevu istraživanju češće su odabirali lik
književnost. ( 1 999.a; isto i 2006.: 1 39)
82 Usp. S. Vukušić i M. Lončarić, 1 998.: 88.
83 I. Banković-Mandić i A. Runjić-Stoilova (2006. : 68) uočile su manje primjera hiperko­
rektnosti u voditelja HTV-a (Hmklave, otkrivena je, ponedjeljak), a nešto više u komercijalnih
televizij skih kuća kao što su TV NOVA i RTL (povuče, kukuruzni, sigurnosni, gomila gubitke,
promatrao, pohrlili i sL).
84 Do takvoga je zaključka došao i M. Kravar ( 1 963. : 209).
85 Na isto je upozorio i S. Vukušić ( 1 984. : 125).
49
Posebice je vidljiva tendencija pomicanja naglaska u višesložnih imenica na -ost
(češće u onih koje nose i spojnik, ali i ostalih): mnogostrukost > mnogostrukost;
mladolikost > m lCtdo likos t; bjesomučnost > bjesomučnost (bjesomučnost);
nesavjesnost > nesavjesnost; nepouzdćinost > nepouzdćinost i sl., koje već imaju
zaslužen normativni status neutralnih inačica u priručnicima hrvatskoga jezika.
(Ne)ustaljenost leksičkoga naglaska
Autori priručnika hrvatskoga jezika sve više osluškuju uporabu i normativ­
na previranja pa su i dvostrukosti sve češće u zapisima. U tome prednjači Hr­
vatski jezični savjetnik koji je najviše dublira086, a prednjače neutralne dvostru­
kosti (povezane su veznikom i i tako tvore tzv. koordiniranu skupinu), premda
se najblaža prednost daje prvome članu naglasne dublete, primjerice: Australija
i Austrćilija; dvorana i dvorana; gledateljica i gledateljica; kzmono i kimono;
kupaonica i kupaonica; lepeza i lepeza; licemjerka i licemjerka; površina
i površina; pozlvnica i pozlvnica; rasprava i rasprava; svađalica i svađalica;
zakletva i zakletva . . Nešto je manje onih dubleta u kojima se prvome liku daje
.
veća prednost (odvojene su zarezom i čine tzv. aponiranu skupinu): glagol, gla­
goI8?; gorila, gorila; lavina, lavina; navika, navika; ustćiv, ustav; ured, ured;
zabuna, zabuna; zastava, zastava Dvostrukosti su pozitivan pomak u priruč­
o o .
ničkoj literaturi, no ipak se pokazuje da ih se javilo i ondje gdje i nisu nužne, a
uzmanjkale ondje gdje su neminovne (primjerice silazni na nepočetnome slo­
ge kao razgovorni lik u određenih kategorija: Australija). I u starijih priručnika
se dubliralo, no dubliranje je u prijašnje vrijeme većma bilo motivirano dvjema
normama koje su se usporedo razvijale i u dijelovima isprepletale, ali i uporab­
nim razlozima.
Rječnici su dvostrukosti leksikografski riješili zagradama, primjerice: doli­
na (dolina); domovnica (domovnica); dvorana (dvorana); intriga (intriga);
iver (Iver); knjzznica (knjižnica); navala (navala); plima (pama); povrŠina
(površina); sjever (sjever); susret (susret); sužanj (sužanj); svadba (svadba);
tučak (tučak); ured (ured); zabuna (zabuna); tvrđa (tvrđa); ugao (ugao); ustav
(ustćiv); uzmah (uzmćih); vrpca (vrpca); vucibatina (vucibatina); zaliha (zaliha);
znanac (znanac) itd. U raznim krajevima te riječi mogu imati različit naglasak
(zbog povijesnih analogija) što se onda ogleda i u standardu. U mnoštvu dvo­
strukosti ne bistre se kriteriji njihova donošenja, nema funkcionalnostilskoga
definiranja, uočavamo i likove koji se sve rjeđe čuju ili su prostorno ograni-
86 »Samo do slova O leksičkih je dubleta 27 1 3 , a gramatičkih 627.« (B. Martinović, 2004.)
87 Istražujući leksikografska djela 2002. Brozović je pokazao da je u hrvatskoj tradiciji uobi­
čajenija inačica glagol.
50
čeni88, a vrlo je malo likova koji dopiru iz suvremene uporabe. Zagradama su
ostali odijeljeni likovi koji su vrlo živi: sužanj, sjever, dolina, domovnica, ugao
itd. Hrvatske su gramatike na istome tragu kao i rječnici, no još uvijek bez znat­
nijih pomaka k suvremenome stanju (pa nalazimo doba i doba; koplje i koplje,
sokol, tomahćivk, jilm, svađalica, siledžija i sL). Možemo izuzeti tek Akademi­
jinu Tvorbu riječi (u kojoj se dubliraju likovi i implicitnije se pokazuju nagla­
sna stremljenja, posebice u složenicama) te Hrvatsku gramatiku skupine autora
(koja je na pravcu preskriptivno-deskriptivnoga opisa suvremenoga stanja: alka
i (ilka; bakica i bakica; čovjek i čovjek; Dalmatlnka i Dalmatinka; domorodac
i domorodac; jinale i jinale; frizerka i frizerka; hajka i hajka (l); hrbat i hrbat;
informator i informćitor;jedro ijedro; kljuse i kljuse; leukocft i leukocit; obrazac
i obrazac; oganj i oganj; papar i papar; podmuklica i podmuklica; pradjed i
pradjed; rešetka i rešetka; savjetodćivka i savjetodćivka; smeće i smeće; stupac i
stupac; taksi i taksi; uže i uže; ušće i ušće; unučćid i unučćid). U gramatici se ipak
ne bi trebale naći sve izgovorne mogućnosti, i to bez jasnih kriterija, posebice
vidljivo na primjeru tripletnosti: kapak, kapak i kapak; sako, sako i sako; ragii,
ragu i ragu.
Leksički naglasak uvijek će dijelom biti susretište raskoraka uzusa i norme,
što dijelom proizlazi i iz »prirode« leksičke norme. Čestota uporabe nije kriterij
kojim se valja voditi u propisu, no nije ni onaj koji valja zanemariti (pa valja
preispitati je li nužno donositi kao jedine likove kao što su pralja, zadćih , zglu,
kimono i sL). Prevagu kratkosilaznoga naglaska (nagrada, namjena, navlaka,
predstava, rasprava, rastava, zabrana, zaklada, zasluga i sl.) kakvu je navješći­
vao V. Anić ( 1 966.) primjerice ne bismo mogli iščitati iz suvremenih priruč­
nika, naime radi se o dvostrukosti naglaska: kratkosilaznoga i dugosilaznoga
(rasprava i rasprava), prvi je češći u tzv. mediteranskome tipu naglašivanja i
urbanolektima, a drugi u tzv. kontinentalnome dijelu. Takva susretišta pokazuju
da silazni naglasak nepočetnoga sloga nije jedino otvoreno pitanje leksičkoga
naglaska te da raskorak otvara put stilskome diferenciranju. Na koncu zaklju­
čujemo dvoje: prvo, priručnici su dijelom usuglašeni, ali su u raskoraku s upo­
rabom,89 i drugo, dijelom nisu usuglašeni ni uporaba ni priručnici. Vrijednost
priručnika nije u broju dubleta već u dubliranju onih kategorija koje su ovjerene
i aktualne, tj . prihvatljive i prihvaćene.
88 U glagola su zabilježeni ovi: tNi, peći, reći i sl.
89 Primjer mogu biti europeizmi u kojih dolaze diftonzi au i eu koji u izvorima vrijede zajedan
slog pa neki jezikoslovci smatraju da se tako ponašaju i kad ih mi primimo. D. Brozovi� (2005. :
9 1 ) i V. Vratović ( l 994.a) preporučuju u standardu naglasak na prvome dijelu diftonga (Eugenija/
Eugenija, nautika/nautika, aukcija/aukcija, A ustrija/Austrija), neprepof\lčljivim smatraju naglasak
na u, tj . držati se novoštokavskih pravila o obvezatnoj slogotvornosti svih vokala. No da je au dif­
tong, onda bi G mn. od auto glasio auta, no ipak je auta, to jest dulji se predzadnji slog.
51
 .,.,.
I

Naglasak tvorenica
Naglasno stanje nije, dakako, dvojbeno u svim leksemima, naime u većini
I Naglasak zbirnih i glagolskih imenica također je predvidljiv.
Naglasak zbirnih imenica možemo svesti na dva pravila:
• dvosložne imenice sa sufiksom -je/-e imaju dugo silazni naglasak (gora
slučajeva naglasna je stabilnost osigurana, a ondje gdje se jave višestrukosti mo­
guće ihje opisati i funcionalnostilski diferencirati. Slijedi pregled (ne)ustaljenosti - gorje), a višesložne ostvaruju zanaglasnu dužinu pred sufiksom te krat­
u izvedenicama i složenicama. kouzlazni naglasak na prethodnome slogu (jasen -jasenje).
• dvosložne zbirne imenice na -lid(-fJ) imaju kratkosilazni naglasak i čuva­
Promotrimo li izvedenice tvorene sufiksalnom tvorborn, nameće se odre­
đeni broj sufikasa (od kojih dakako nisu svi plodni) koji nam odmah ukazuju ju dužinu u paradigmi (tele - telad - teladi), a u trosložnih i višesložnih
na naglasak leksema. Naglasak tvorenica nastalih čistim slaganjem ili složeno­ prednjači naglasak osnove (unuče - unučad, pastorče -pastorčad).92
sufiksalnom tvorborn kolebljiv je zbog jake tendencije pomicanja naglaska sa
U glagolskim imenicama slog je ispred -nje uvijek dug; dvosložne imenice
spojnika. Ipak i u tome dijelu sustava postoje stalnosti koje se dadu opisati i koje
imaju dugouzlazni naglasak (znati - znanje; bdijenje, htijenje), višesložne mo­
su uvelike ponuđene (posebice u Tvorbi riječi S . Babića) te potvrđene u uporabi
tivirane nesvršenim glagolom nose naglasak infinitiva i zanaglasnu dužinu na
i ostalim priručnicima.
predsufiksalnome slogu (pamtiti - pamćenje; blokiranje, bolovanje, cijelovanje,
l! uporabi nema dvojbe kad je posrijedi mjesto naglaska, a ton se ponegdje ski;"anje i skzjanje, s!l'kanje), a one motivirane svršenim glagolom dugouzlazni
. dIferencIra
tllskI .
(u razgovornome stilu nije neobičan ni silazni ton, a ponegdje
� naglasak ispred sufiksa (osloboditi - oslobođenje; dospijeće).93 Povijesno je po­
I nestandardni dinamički naglasak) u ovim izvedenicama: -ada (marinada); -ima srijedi ili duljenje u zamjenu za poluglas ili samo predsonantsko duljenje. Među
(dvorima); -ijada (univerzijada); -ionar (revolucionar); -ionaš (protekcionaš); njima su i imenice kojima se naglaskom razlikuje značenje: pečenje (radnja) -
-oba (gnusoba, rugoba, gnjiloba); -inče (marvinče); -onica/-onica (kupaonica/ pečenje (meso); vjenčanje (radnja) vjenčanje (čin); zmenovanje (radnja) - ime­
-

kupaonica); -acija (situacija); -ancija (tolerancija); -arija (maštarija); -adija

(ženskadija); -adžija (filmadžija); -agija (češagija); -ajlija (nogajlija); -anija
(petljanija); -edžija (siledžija)90; -encija (apstinencija); -erija (mašinerija);
-esija (silesija); -icija (abolicija, investicija); -ijacija (diferencijacija); -ilija
(atmosferilije); -jurija (ptičurija); -jurlija (ciječurlija); -merija (žandarmerija);
-olija (mudrolija); -orija (ludorija); -osija (grdosija); -udija (starudija); -urdija
(balavurdija); -urija (smjehurija); -etik (teoretik); -onfk (umivaonfk); -ovnfk
(jelovnfk); -Manin (JagmManin); -ašin (kumašin); -elln (vlastelln); -arina91
(glavarina); -jurina (košćurina); -urina (vodurina); -usina (volusina); -ačina
(deračina); -čurina (koščurina); -erina (kućerina); -esina (ijelesina); -ešina
(glavešina); -jačina (mimjačina); -ješina (stmješina); -nina (invalidnina); -ovština
(��godovštin�); -ušina (orlušina); -iz(a)m (arhaizam); -atika (enigmatika);
-etika (energetika); -eska (humoreska); -anstvo (božanstvo); -ino (maraskino);
-ovilo (spolovilo); -ikator (mistifikator); -ana (ciglana); -oća (hladnoća); -ota
(�epota; za �ivo: j�kota); -atura (signatura); -aža (kamuflaža); -eut (farmaceut);
,
. .
-eza (princeza); -ljant (denunci;ant); -i;"at (antikvari;'at); -ijatura (klavijatura);
-iter (hoteli;"er); -ijera (bombonijera); -ikat (falsifikat); -itis (sinusitis); -iza
(ekspertiza); -ljaga (prtljaga); -oja (zloja); -ojo (zlojo); -ona/-ona (gostiona/
gostiona); -oza (tromboza) . . .
90 Uočavaju se i utjecaj polazne riječi u primjeru sl'ledžija.
9 1 O naglasku svadbari�a, a �� (»Vukovu«) svadbarina pisali su S. Ivšić ( 1 953.a: 72-73) i S .
.
Bablc, ( 1 999.a: 1 87). Kratkosllazm Je naglasak s povij esnog motrišta tu stariji (od svat), a uzlazni je
tek suvremena tendencija, kao što je od mak - maka, danas mak - maka.
novanje (čin); krštenje (radnja) i krštenje (čin); poštovanje (radnja) i poštovanje
(pozdrav); bOlovanje (dopust) i bolovanje (radnja), putovanje (put) i putovanje
(radnja); rješenje (odluka) i rješenje (rezultat); spasenje (rel.) i spasenje (spas);
prikazanje (rel.) i prikazanje (knj .) . Valja pripaziti na česte uporabne odmake
ondje gdje nema semantičkoga diferenciranja: agovanje, mačevanje (umjesto
agovanje, mačevanje) ili dugovanje, gostovanje, mirovćmje i sl. (analogijom prema
pomilovanje, sasluŠĆlnje, obećanje, umjesto dugovanje, gostovanje, mirovanje).
U ostalim su tvorenicama uočena manja ili veća uporabna odstupanja te pri­
ručnička nepoklapanja.94 I usputan pogled u priručnike dovoljan je da se uoče
nedosljednosti u određenim tvorbenim riječima (napitak i napitak; teretnjak
i teretnjak; mesar i mesar; jedriličar i jedriličar i jedriličar; majmunče i
92 U Akademijinoj gramatici naglasak u zbirnih imenica tvorenih sa -ad nije ustaljen (t(dad i
telad, bUrad i bUrad, jimad, dugmad).
93 Usp. i S. Babić, 1 982. i S. Sekereš, 1 985 .b.
94 O leksičkim se dvojbama već pisalo, više ili manje iscrpno (mnoge su već i nestale u suvre­
menim priručnicim, a preostalima se naziru rješenja): K. Moskatelo ( 1 954.) i D. Brozović ( 1 95 5 .)
o imenicama na -or; V. Anić ( 1 966.) o trosložnim imenicama ženskoga roda na -a tvorenih od
glagolskih osnova; S. Sekereš ( 1 986.) o imenicama na -ica; o naglasku u mocijskih imenica na -ica,
-ka, -inja, -kinja pisala j e E. Barić ( 1 992.); L Zoričić o imenicama na -ovnica ( 1 992., isto i 1 998.) i
o imenicama na -ka (2002.), imenice na -lk tema su radova S. Vukušića (2003.) i S. Babića ( 1 982.);
zatim D. Brozović ( 1 964), S . Vukušić ( 1 976., 1 984.), S . Babić ( 1 98 1 .) i L Zoričić ( 1 9 8 1 . , 1 982.,
1 983., 1 985., 1 990.) pisali su o tvorenicama na -o, o imenicama na -ost S . Babić ( 1 956.), o naglas­
nim dvostrukostima i višestrukostit)1a čitamo u HrvatskomejeZičnom savjetniku i Tvorbi riječi itd.

52 53
majmimče; diplomemtica i diplomantica; cvjećarnica i cvjećarnica; domovnica
i domovnica i domovnica; samoglasnžk i samoglasnžk; zakladnžk i zakladnžk;
ml'lozvučje i milozvučje; revolucionarka i revolucionarka; daktilografkinja i
daktilografkinja; nadstojnžštvo i nadstojnžštvo; slUšatelj i slušatelj; manipulator
i manipulator i manipulator; akuzatžv i akuzatžv; prorok i prorok. . . ). Donijet
ćemo ih abecednim redom sufikasa (koji su vrlo detaljno opisani i u Tvorbi rije­
či S. Babića)95 radi preglednosti (premda se u nekih primjećuju iste tendencije,
primjerice prelazak iz promj enljivoga u nepromj enlj ivi tip, »bijeg« naglaska s
interfiksa, duljenja prefikasa analogijom prema narod i sL).
U imenica izvedenih sufiksom -(aje naglasak je stalan, posebice u onih od
imeničnih osnova u kojih je dugouzlazni na pretposlj ednjemu slogu (brodolO­
mac, terenac, svilac, šampanjac, dotepenac, kokošinjac; izdvaja ih se nekoliko:
starac, jaganjac, janjac i jćmjac, maslac, pokrovac i pokrovac) . Obično stari­
je riječi imaju neka odstupanja, a u novijima je prevladao analogijski naglasak
(prema lanac). Izvođenjem od pridjeva nameće se pravilo da dvosložne imaju
trajanje od osnove koja motivira tvorbu (bijel > bijelac, cijel > cijelac, sam >
samac), a u ostalih je kratkouzlazni (brzac, škrtac i sl., osim starac), s tenden­
cijom da je takav i u prvih. U preostalih je izvedenica naglasak kao i u osno­
vi (balavac, hajdukovac, lažljivac, dlnamovac), a u onih od glagola naglasak je
kao u infinitivu (pisati > pisac, uz kolebanja zbog položajnoga duljenja: borac i
bOrac, lovac i lovac). Složenice sa sufiksom -(a)c na kolebanja između kratko­
uzlaznoga na spojniku i dugouzlaznoga pred sufiks om odgovorile su prevagom
potonjega (posebice u tzv. kontinentalnome tipu naglašivanja): čovjekoljubac,
čudotvorac, zajmodavac, srednjoškolac, jednovjerac ijednovjerac, mnogobožac
i mnogobožac, a one koje se odnose na životinje naglasno su stabilne: drvojedac,
zrnojedac i sl.
Sufiks om -an(a)e ili -jan (a) e nastaju tvorenice s dugouzlaznim naglaskom
pred sufiksom (dominikanac, Vodičanac, blizanac, pored bllzanac).
Tvorenice sufiksom -lič naglaskom su uklopljive u obrazac junak -junaka:
drvorezač, minobacač, računopolagač itd. (u jednosložnih dakako ovako: klač i
tkOc).
Sufiksom -ača nastaju tvorenice s kratkouzlaznim naglaskom pred sufiksom,
a izvedenice od pridjeva zadržavaju i osnovni naglasak (koprivnjača, udavača,
narikača; petrovača, jabukovača, orahovača, naprtnjača, uz naprtnjača).
Naglasak je kratkosilazni u izvedenicama na -lij, na prvome slogu, i katkad
pomičan (u slučaju), a sufiks je uvijek dug (zalogaj, Izdisaj, oproštaj, slučaj,
preobražaj).
95 Slično su pokušali i autori Hrvatskogajezičnog savjetnika (str. 70 - 8 1 ; o prozodij i je pisao
L. Vukojević), no uočeno je da nisu zahvaćena sva odstupanja.
54
Naglasno su neustaljene izvedenice sufiksom -(a)k, a kolebanja su izme­
đu dugouzlaznoga i kratkouzlaznoga naglaska, posebice od glagolskih osnova,
u kojih je kračina izvorna, a dužina analogijska prema kratkim riječima kao što
je narod (napitak i napitak, napitak; naglasak i naglasak; namotak i nam o tak;
svitak i svl'tak; zamotak i zamotak), preteže dugouzlazni u imenica s prefiksi­
ma na-, raz-, sa- (nabujak, nastavak, sastavak, sastojak i sL). Potvrđuju to i su­
vremeni priručnici. Ostale višesložnice imaju kratkouzlazni na trećem slogu od
kraja (boravak, dolazak, zaobilazak), prema infinitivu glagola (boraviti, dolaziti,
zaobilaziti). Dvosložne imaju naglasak kao i osnovna riječ (stavak, cvrčak,
ručak, mućak), no danas to nije uvijek i prozirno (graditi > grad : pljuskati >
pljusak, veza > svezak), gdjegdje je posrijedi i analogija (držak, kao i u svitak).
Ponegdje se ipak uočava učestala promjena tona: pljuskati - pljusak; pljeskati
-pljesak, vriskati - vrisak, piskati -pisak, stiskati - stisak; a u imenica za stvari
i konkretno uočeno je da prevladava dugouzlazni (držak, plovak, lijevak, vijak,
tučak, čvarak), u ostalih je onda kratkosilazni (smotak, svezak, trošak). Izve­
denice od imeničnih osnova pokazuju više stabilnosti, od osnova dan, san, sin,
bubreg naglasak je danak, sanak, sl'nak, bubrežak; neke dvosložnice u osnovi
imaju kratkouzlazni: bojak, brojak i brojak, grobak; u ostalih je pak dugouzlazni
na slogu ispred sufiksa: anđelak, crvak, časak, darak, đavolak. Unutar prefiksal­
no-sufiksalne tvorbe preporučuje se kratkouzlazni naglasak na trećemu slogu od
kraja (doglavak, naprstak), premda je i tu ponegdj e uobičaj en dugouzlazni, uz
iznimku imenica s pa- koje imaju kratkosilazni (parojak, parožak).
Imenice izvedene sufiksima -lik (u kojih postoji razlika u tvorbenoj živo­
sti) mogu se smatrati naglasno stabilnima, uz nekoliko iznimaka. Dvosložnice
s kratkosilaznim naglaskom zadržavaju naglasak osnove (Badnjak), a ostale idu
po obrascu junak -junaka, dakle prevladava kratkouzlazni naglasak pred zana­
glasnom dužinom, što upućuje na promjenljivost naglaska u paradigmi. Koleba­
ju se neke višesložnice: medenjak i medenjak, paprenjak i paprenjak, teretnjak
i teretnjak, parnjak i parnjak, sjevernjak i sjevernjak. Suvremeni priručnici če­
šće se odlučuju za kratkouzlazni pred sufiks om, a uporaba s druge strane gdje­
gdje dokida preinake, čuva naglasak osnove (teretnjak, parnjak, kukuružnjak96,
nespretnjak, istovjetnjak, bakrenjak, paprenjak), no, s druge strane, govori grad­
skih sredina (dijelom pod utjecajem dijalekata), kao što su Zagreb, Rijeka, Pula,
dinamičkim naglaskom (jun'ak -jun'aka) čuvaju mjesto naglaska u paradigmi.
Kratkouzlazni je naglasak pred sufiksom -an, rijetko je sufiks dug (beban,
kopilan, gotovan, tupan).
Sufiksima na -lir izvode se brojne imenice koje pripadaju jedinici junak -
junaka pa je razumljivo da je naglasak najčešće kratkouzlazni na slogu ispred su-
96 I u značenju »kukuruzni kruh« i u značenju »spremište kukuruza«.
55
fiksa, ako u osnovi već imaju kratkouzlazni naglasak ili dugi naglasak (adresar,
bcmkiir, voćar; britsar, kipar, svinjar, golitbar, crjepar, mesar, volar) te i neke
koje imaju kratak slog osnove (drvar, grobar, hmeljar, pčelar). Priručnici i upo­
raba pokazuju da se naglasno nepromjenljivi (paradigmatski) tip širi na taj dio
korpusa (grobar, hmeljar, amar, medar, mesar, pčelar, staklar, strojar, voćar. . . ).
Normativno je danas da je naglasak kratkosilazni kad ga ima i osnova (bačvar,
bravar, cestar, gljzvar, kolar, mllnar, poljar, rz'bar, sobar), no valja uzeti u obzir
da se gdjegdje miješaju i starije pojave (mesar : izvorno mesar; izvorno stOlar :
stolar). Dvosložne su osnove s naglaskom temeljne riječi (kopitar, lešinar,
obućar, sitbotar).
Naglasak je pred sufiksom u izvedenicama na -ara (betonara, cementara,
željezara).
Naglasak je predvidljiv u tvorenicama sa sufiksom -aš, naime imenice su
uklopljive u obrazac jitnak - junaka (aforaš, čiraš, kičmaš, kočijaš, košarkaš;
crnokošitljaš, drugoligaš, dvometraš, dvotaktaš, niskotlakaš, ali paprikaš . . . ).
U naglasku imenica na sufikse -ba dvojbe su u uporabi, a manje u priručni­
cima. Kratkouzlazni je na drugome slogu od kraja u određenih imenica (berba,
borba, dioba, jednadžba, molba, seoba, sVjedodžba), a u ostalih sustavnu pred­
nost ima kratkouzlazni na prefiksu (naredba, nastamba, pretvorba), naglasak in­
finitiva (ženidba), ili kakva nova pojava (lzobrazba). U dijelu uporabe (posebice
u tzv. kontinentalnome tipu) prevagnula je težnja da prefiksi imaju dugouzlaz­
ni naglasak po uzoru prema narod, prijevoz gdje su dužine izvorne (nagodba,
naredba, nastamba, pretvorba, predodžba, primjedba, zamolba).
Slično je s imenicama sa sufiksima na -ce, naime najčešće je dugouzlazni na
slogu pred sufiksom i sonantom (gflce, crijevce, jezerce, bedarce), a u ostalima
kratkouzlazni (čeoce, klubašce, seoce, krilMce, gnjezdMce, mjestMce, vratašca)
ili je kao u osnove s kratkosilaznim naglaskom (groce, vreoce, srdašce), no po­
datci gdjegdje u priručnicima i praksi potvrđuju i drugačije pa je prevagnula
analogija prema izvedenicama od osnova sa sonantom (gnjezdĆiŠce, klubašce,
krilašce, lišce, mjestĆiŠce, seoce).
U izvedenicama sa sufiks om -če dvoji se između naglaska na prvome slo­
gu ili naglaska pred sufiksom: majmiinčelmajmunče, majmunče i majmitnče.
Teži se tomu da sve riječi s istim sufiks om imaju isti naglasak pa su i analogije
vrlo živa pojava (kategorijalni naglasak prema govedarče). Dobro je voditi se
preporukom da je naglasak kao u osnove u trosložnih i višesložnih izvedeni­
ca (nahoče, govedarče, majmiinče, pastirče). Dvosložnice imaju kratkouzlazni,
ako nije posrijedi položajno duljenje (pMče; svinjče, bravče), koje se također
pomalo gubi.
Izvedenice sufiksom e(t ) imaju naglasak kao i osnova (balavče, bjegunče,
- -
crnče, čavče, djevojče, đače, gušče, kenjče, mače, ptzce pa analogijom i kfmče).
56
Sufiksi na -ica vrlo su brojni, ali u naglašivanju ipak preteže dvoje: ili je krat­
kouzlazni na trećemu slogu od kraja (bogatašica, čuvarica, učiteljica, kiparica,
banica, božica, kraljica, tritdnica, usidjelica)97 ilije kratko silazni na čelnome slogu,
'
prema osnovnim riječima (gUslarica, pekarica, sobarica, gUšterica, knjzznica).98
U priručnicima nalazimo dvostrukosti (nastale metatonijom izvornih dugosilaz­
nih) u imenica tvorenih od m. r. sa sufiksom -or, kao što su: manipitlatorica i
manipulatorica, toreadorica i toreadorica, profesorica i profesorica (analogijom
prema učiteljica) te onih nastalih mocijskom tvorborn od imenica na -ant, -ent,
-ist i -log99: diplomantica i diplomantica, abonentica i abonentica, idealistica i
idealistica. Naglasakje, dakle, kao i u osnove ili je pred sufiksom. Stilski je obilje­
ženo silazno naglašivanje središnjega sloga u navedenoj kategoriji: toreador - to­
readorica; diplomant - diplomantica itd.I OO Složenice sa sufiksom -ica dubletno
su naglašene: Bogorodica i Bogorodica, bjelogorica i bjelogorica, crnogorica i
crnogorica, sljepoočica i sljepoočica; no drugim likovima (naglasku pred su­
fiksom) uporaba i većina priručnika daju prednost, kao i u izvedenica.
U imenica na -onica koje ozačuju prostoriju kolebanje je ponovno vidno:
blagovaonica i blagovaonica, kupaonica i kupaonica, predavaonica i preda­
vaonica, učionica i učionica . . . 1 0 1 Ostvaraje možemo diferencirati i prema tipu
naglašivanja: mediteransko i kontinentalno. Suvremena priručnička literatura
donosi i jedne i druge, premda se drugi lik dugo u standardnome jeziku držao
stilski obilježenim Ger su i imenice, od kojih su podrijetlom, funkcionalnostil­
ski obilježene: blagovaona, učiona . . . ). Na istome su tragu i dvostrukosti kod
imenica ženskoga roda na -nica koje također potvrđuju nestalnost leksičkoga
naglaska: cvjećarnica i cvjećarnica, pekarnica i pekĆirnica, slastičarnica i sla­
stičarnica . . . Priručnici hrvatskoga jezika dosljedno bilježe općejezični naglasni
lik tih imenica, s naglaskom na prvome slogu, a gdjegdje se dublira, dajući pred­
nost drugoj riječi koja je ponovno obilježjem tzv. kontinentainoga naglašivanja.
Priručnici se tako okreću jednome ili drugome tipu.
Sufiks -ovnica otkriva ova kolebanja: darovnica, darovnica i darovnica;
domovnica, domovnica i domovnical02; slikovnica, slikovnica i slikovnica;pittovni-
97 S. Sekereš naglasak u takvih imenica objašnj ava izbjegavanjem grupiranja četiriju ili više
nenaglašenih slogova iza naglašenoga, koji se izgovaraju j ednim dahom. ( 1 986.: 96)
98 Lasz16 preporučuje čuvanje mjesta naglaska i u imenica koje znače osobu: pjevačica,
pTivačica, slUšačica, vježbačica i sl. ( 1 996.b: 435) U Sekereša nalazimo likove s naglaskom -orica,
bez dvostrukosti. ( 1 986.)
99 S . Sekereš primjerice preporučuje maturantica. ( 1 986.: 96)
100 H . Delaš predlaže ovakav raspored unutar tripletnosti: studentica, studentica i studentica.
(2002. : 57)
101 Suvremene se dvojbe tako razlikuju od onih koje je zabilježio Jonke: gostionica i gostionica,
blagovaonica i blagovaonica, prodavaonica i prodavaonica i sl. ( 1 956.: 233)
102 Po svemu sudeći izgubilo se starije značenje »domaćica« za lik domovnica. (S. Ivšić, 1 979.: 35)
57
 �
I
ca, putovnica i putovnica; šahOvnica, šahovnica i šahovnica i sl. Pogled u pri­
ručnike otkriva de se okreću često samo jednoj od inačica. 1 03 U tzv. kontinental­
nome tipu standardnoga jezika preteže lik s dugouzlaznim naglaskom na sufiksu
(-ovnica), a u skladu je i s duljenjem pred sonantnim skupom l04, a u mediteran­
skome češći bi bio kratki na sufiksu (pri čemu je pretegnulo kraćenje zbog sufik­
sa -ica, kao u ručica, travica i sL). Ako se ustvrdilo da intelektualci čuvaju oso­
bitosti svoga naglasnog sustava, a ne ravnaju se po zapisanoj normi (S. Vukušić,
1 974 . ; 1. Zoričić, 1 998 . ) , nelogično je i dalje propisivati naglaske (kao jedine)
koji se rjeđe čuju, premda su i prvi sustavnima.
Brojne imenice izvedene sufiksima na -ić nose kratkouzlazni na drugom
slogu od kraja (banić, leptirić, noktić, siromašić, vjetrić), dakako ako nisu jed­
nosložne (psU:, pt"ić). Priručnici pokazuju više dvojbi u takvih imenica no što
ih uporaba ostvaruje, naime prevagnuo je naglasak osnove: bratić, carić, kajić,
lUpežić, mzšić, potočić, prstić, račić, sandučić, sveščić, tzgrić i sl. Dvostrukosti
se gdjegdje semantički i naglasno diferenciraju, u čemu pomaže naglasak osnov­
ne riječi (poneki se primjeri navode i u Akademijinoj gramatici) : jarčić « jarac)
odjarčić « jarak); mačić « mač - mača) od mačić « mače); kočić « kotac) od
kočić « kolac - kOlca), no vjerujemo da uporaba razjedničuje i više, ovisno o
kontekstu (kvartetić - kvartetić; labitdić - labudić; sandučić - sandučić i sL).
U izvođenju sufiksom -ija preteže uzlazni naglasak prije sufiksa (ajirmacija,
agronomija, akontacija, akrobacija, apstinencija, automobilizacija, birokracija,
egzistencija, jilozofija, gluparija, konkurencija, maštarija, tendencija, tričarija). U
imenima zemalja ponešto je drugačije (Jugoslavija), ovisno o tome je li nastavak
iz grčkoga ili latinskoga (filozofija : italija). U tzv. kontinentalnome tipu nagla­
šivanja uočavamo prevagu dugoga naglaska i u sufiksima -ancija, -encija (što je
motivirano i položajnim duljenjem, primjerice tolerancija, tendencija).
Od izvedenica sufiksima na _fklO5 naglasak je najčešće kao u osnove (besmrt­
nik, besramnik, branjenik, dužnik i dužnik, izvornik, očajnik, pokojnik, poljoprl'v­
rednik106, poslanik107, praznik, prometnik, protivnik, razbOjnik), a u četvero-
1 03 Prvi se naglasni lik ne nalazi u Hrvatskome jezičnom savjetniku, Hrvatski enciklopedijski
rječnik bilježi samo drugi lik, Akademijina gramatika i Hrvatska gramatika skupine autora sustav­
no bilj eže prvi naglasni lik, Rječnik hrvatskogajezika Leksikografskoga zavoda nedosljedanje, kao
i Naglasak u hrvatskome književnom jeziku.
1 04 I. Zoričić potvrđuje da j e u praksi često domovnica, nešto rjeđe domovnica ili domovnica,
no daje prednost naglasku kao u osnove. (I. Zoričić, 1 998.: 353 - 364)
105 O dvojbama zanaglasnih dužina u tih imenica bit će riječi u poglavlju o dužinama.
106 O silaznome naglašivanju nepočetnoga sloga bilo je već spomena u zasebnome poglavlju.
Potpunome izbjegavanju danas su skloni samoHrvatskijezični savjetnik i Rječnik Leksikografsko­
ga zavoda koji i tu imenicu donose s metatoniranim naglaskom (poljoprivrednfk).
107 Iako Đ. Škavić ( 1 994. : 72) drži lik poslanfk zapadnonovoštokavskim, u literaturi se ustalio
poslanfk. O zanaglasnoj dužini pred sufiksom također nema suglasja.
58
složnih j e naglasak ispred sufiks a, i idu u korpus uzorka junak - junaka1 08 i
imaju kratki glagolski korijen (izopćenik, namješten ik, iseljenik). Izvedenice
od pridjeva sa sufiks om -eni naglasno su izj ednačene s osnovom, no gdjegdje
su zapisane i dvostrukosti (analogijom prema brojnim imenicama sklonidbe­
noga uzorkajunak -junaka): molitvenik i molitvenik, staklenik i staklenik. Du­
bliraju se i izvedenice od pridjeva sa sufiks ima -ovnf, -evni: ili kao u osnove
ili je kratkouzlazni naglasak na pretposljednjemu slogu (ponovno analoški):
duhovnik i duhovnik, sokovnik i sokovnik, troškovnik i troškovnik. Uporaba je
sklonija drugome liku (što se najbolje vidi u množinskim padežima: sokovnici,
troškovnici i s1.). 1 09 Iz svega se nameće potvrda teze da dokidanje naglasnih
preinaka nij e opća tendencij a i da j ezična ekonomij a nij e koncept koji j e u sve­
mu primj enljiv.
U imenica na -nfk propisani su naglasci kao u osnove (bilo glagolske:
hodočasnik, dobitnik, nadstojnik, predsjednik, pričesnik, zaručnik, zastupnik,
zavodnik; bilo imenične: časnik, dl'onik, pokornik, rasko ln ik, peharnik, kapelnik,
pravilnik), ljeđe je kako drukčije, s ostatcima staroga naglaska i stare pomič­
nosti (tip c, npr. u govoru > govornik; ispovjednik, zapovjednik,. propovjednik,
analogijom i vjerovnik), čime je ojačan uzorak junak - junakaYo No pogled u
priručnike odaje nesklad. Dovoljno je pogledati u Naglasak u hrvatskome knji­
ževnom jeziku (ondje je primjerice nadstojnik, predsjednik, pričesnik, zaručnik,
zastupnik, zavodnik, ali i hOdočasnik (čelni naglasak u složenica), dionik (analo­
gijom prema dužnik), te likovi s predsonantskim dulj enj em: pokornik, raskoInik,
peharnik, kapelnik, pravilnik) pa ćemo uočiti prevagu dugouzlaznoga naglaska
u imenica s glagolskom osnovom koja u sebi nosi prefiks i sustavne zanaglasne
dužine čime postaje jasno da naglasak nije najčešće kao u osnove (»onaj koji +
prezent«, primjerice prenosnik � onaj koji prenosl), na nj utječu i imenice i pri­
djevi (prijenos, prijenosnl).
Prednost je naglasku na spojniku dana u složenicama sa sufiksima -ik
(bogohulnik, dušobrižnik, istovrsnik, maloljetnik, mukotrpnik) i -nik (blagovjesnik,
brodolomnik, krivokletnik, mladomisnik, samoglasnik). Ostali priručnici danas ih
bilježe i s čelnim naglaskom: bOgohulnik, brodolomnik, krl'vokletnik, maloljetnik,
maloumnik, samoglasnik. Manjkavost priručnika ogleda se u nesustavnome bilje­
ženju jednoga ili drugoga. U biranijemu izričaju ponovno možemo dati prednost
1 08 U starijim je priručnicima tako bilo zabilježeno često i u trosložnima (branjenfk, suđenfk).
109 Potvrđuju to i istraživanja Đ. Škavić i G. Varošanec-Škarić ( 1 999.: 29) koje dovode u vezu
likove s izgovorom ispitanika sjeverozapadne Hrvatske (dakako s izgovorom s izvornim mjestom
naglaska: sokovnIk, jelovnIk).
1 1 0 U dvosložnim imenicama prevladala je težnja izj ednačivanja s naglaskom osnove: glasnfk,
rječnfk, vjesnfk, zlatnfk. Neke od nastalih dubleta moguće j e značenjski diferencirati, primjerice
glasnfk i vjesnfk (čovjek), ali Glasnfk i TJesnfk (novine). (D. Brozović, 1953.: 80)
59
neprenesenome naglasku, ali ne zanemarujemo ni dubletu (posebice kod često­
uporabnih imenica: maJoljetnzk, samoglasnzk).
Sufiksi na -ina vrlo su brojni, no tvorbeno je plodna samo četvrtina. Izvo­
đenj em sufiksom -ina javlja se uopćeni kratkouzlazni na slogu ispred njega
(djedina, brodina, češljina, gusarina, čavlina? magarčina, jarčina < jarac i
jarak); a ako je uvećanica, onda je češće kao u osnove (čobanina, gorostasina,
kovčežina, potočina, prslučina, sandučina), no u uporabi je i češći uopćeni na­
glasak: čoban(č) ina, gorostas ina, kovčežina, prslučina, sandučina. Ondje gdje
su razlike u značenju, kao što sujanjetina/janjetina -janjetina l l i ; starina (star
čovjek) starina; kiselina (mlijeko) - kiselina nema dvojbe. Kolebanja se jav­
- mjera: rodbina i rodbina, sudbina i sudbina, tazbina i tazbina. Uporaba je već­
ljaju u primjerima kao što su: dolina i dolina (jer izvorno i nije isti sufiks, prva
riječ nosi prizvuk uvećanice, pa odatle i kolebanje); kotlina, kotlina i kotlina;
prašina i prašina. Izvođenjem od radnih pridjeva naglasak je običniji kao u
osnove (opeklina, napuklina, podrtina), no analogijom prema onima od n-pridje­
va (najamnina, davnina, tjestenina) javlja se uporabno i: opeklina, napuklina.
Naglasak je na slogu sufiksa ako je od pridjeva apstraktnoga značenja (žestina,
širina, dubina, cjelina, vrućina), a od pridjeva konkretnoga značenja donose se u
gramatikama dublete (kosina i kosina, s'irovina i sirovina, sjedina i sjedina), no
u uporabi je i tu prevagnuo uopćeni naglasak. Izvedenice od glagola imaju na­
glasak češće na prvome slogu riječi (iskopina, udubina, ocjedina, razvalina), uz
pokoju iznimku, i naglasak osnove (krivotvorina, kupovina, trgovina). Slaganje
i sufiks -ina vrlo često donosi kratkouzlazni naglasak na prvome slogu drugo­
ga dijela složenice: pustopoljina, crvotočina, kolotečina, vjetrometina itd., kao
i u imenica na -ica (premda se još ponegdje inzistira na naglašenome spoj niku:
pustopoljina, crvotočina).
Izvođenjem sufiksom -arina javlja se naglasak na sufiksu (članarina,
glavarina), no izvedenice od osnova s kratkosilaznim naglaskom mogu zadrža­
ti taj naglasak pa priručnici bilježe: kućarina i kućarina, poštarina i pOštarina.
Prevladao je ipak naglasak na sufiksu.
Naglasne dvojbe u izvedenica na -otina pojašnjene su u Akademijinoj gra­
matici ekspresivnošću. Naglasak je pred sufiks om ili je (značenjski ekspresivni­
je) na sufiksu: bušotina, posjekotina i posjekotina, razderotina, ogrebotina. l l 2
No prevladalo je sljedeće: posjekotina, razderotina, ogrebotina i sl., s dokinutim
ekspresivnim značenj em i analogijom prema riječima s -ina (cestarina, kućeri­
na i sL).
1 1 1 Isto vrijedi i za izvedenice sufiksom -etina, naime naglasak ovisi o značenju (uvećanica
ili meso; uvećanica ili koža od životinje): konjetina i konjetina; vučetina i vučetina; !isičina i
lisičina i sl.
1 12 Laszl6 drži obilježj em hrvatskoga j ezika upravo naglasak na sufiksu. (B. Laszl6,
1 996.b: 440)
60
Neutralne dvostrukosti javljaju se i u izvedenica na -ovina: kratkouzlazni
je na prvom slogu, katkad na sufiksu ili je kao u osnove (domovina i domovina,
hladovina, biljegovina i biljegovina, imovina i imovina). Prevladao je (kategori­
jalni) naglasak pred sufiksom.
Uporaba pokazuje odstupanja i od onoga što je propisano za imenice na
-ština. Naime dugouzlazni je najčešće pred sufiksom (amerikitnština, siromašti­
na, zadovoljština), što se širi i na veći dio korpusa: gospoština, lopovština, ča­
kitvština, ijekitvština, ikitvština, kajkitvština.
Dvostrukosti u izvedenica na -bina javljaju se u priručnicima u ovih pri­
ma usklađena: rodbina, tazbina, sudbina, a naglasak na sufiksu doživljava se
ekspresivnije obojenim (a nekoć je bila riječ o pomičnome tipu naglaska kao u
primjeru planina -planinu pa se uopćilo jedno).
Dublete sa sufiksom -uština potvrđene su i u uporabi i u priručnicima:
baruština i baruština, magluština i magluština, vatruština i vatruština.
Imenice na sufikse -Ište najčešće nose naglasak kao u osnove (stari pomični
tip u noći > noćlšte), a daje se prednost kratkouzlaznome u višesložnih izve­
denica (derzšte, izletzšte, kukuruzzšte, kritmpirzšte, ishodište, ložzšte, ognjlšte,
sjemenzšte, svetzšte, težzšte, tržzšte, zemljzšte). Upravo su u trosložnicama pre­
poznata neslaganja pa većina rječnika i uporaba ipak češće ostvaruju krat­
kosilazni naglasak, katkad i analogijom (primjerice sjeći > sjecfšte, pa onda i
cjedište, derzšte, lovzšte, IOžzšte, noćlšte, ognjlšte, sudište, svetlšte, težzšte, (ržzšte,
zemljzšte) .
U imenica na -!ište propisan je naglasak od osnova s kratkim naglaskom
(čekallšte, gledalzšte, ljetovallšte, muči/We, smetlWe), a od onih s dugim na­
glaskom kratkouzlazni je na četvrtome slogu od kraja (biralWe, kupalzšte,
počivalWe). Među prvom skupinom imenica zamjećuje se metatonija osnovno­
ga kratkosilaznoga (analogijom prema drugoj skupini) u dijelu priručnika i dije­
lu uporabe (čekallšte, gledallšte, mučillšte, plivaIWe), a gdjegdje je prevladao i
naglasak na početnome slogu: zl1novallšte (kao i ljetovallšte).
U izvođenju sufiksom -iz(a)m javlja se kratkouzlazni na prvom slogu su­
fiksa (skepticizam, heroizam, dijalektizam, unionizam) , a stilski je (razgovor­
no) obilježen lik sa silaznim naglaskom na sufiksu (skepticIzam, heroIzam,
dijalektlzam, unionIzam ), a u urbanim sredinama i s dinamičkim naglaskom. 1 1 3
1 1 3 V. Anić ( 1 969.) zabilježio je u spikera trojake ostvaraje: aforizam, aforIZam i aforizam,
s prevagom srednjega. Ipak danas možemo tvrditi da je prvi regionalno obilježen, drugi je razgo­
vorno obilj ežen, a treći neutralan. G. Varošanec-Škarić i Đ. Škavić (2001 .) u ispitanika (studenata
fonetike) zamij etile su dvojake ostvaraje i procjene poželjnosti koje nisu uvijek bile u korist krat­
kosilaznoga naglaska. Kodificirani naglasak (barem na drugome mjestu) »tipa real't'zam« predlaže
H. Delaš (2002. : 59).
61
 U izvedenicama sa sufiksom -ja može doći bilo koji od četiriju naglasaka,
no u priručnicima i u uporabi izvedenice su naglasno ujednačene (naglasak se
krati, ili dulji, ili je jednak osnovi: tuča, krađa, vuča, suša, građa, obuća). Sla­
ganjem i sufiksom -ja naglasno se ustalila složenica u kojoj je drugi dio »vođa«:
knjigovođa, poslovođa, strojovođa, zbOrovođa, no u drugih je propisan naglasak
na spojniku: drvodjelja, drvosječa, glavobolja, grlobolja, sjenokoša, vodonoša.
Rječnički priručnici dvoje pa donose (noviji) čelni silazni i u ostalih riječi:
arvodjelja, arvosječa, glavosječa, sjenokoša, vodonoša. U školovanih govornika
čuva se naglasak na spojniku pa bi u dubleti na prvome mjestu bio naglasak na
spojniku, a na drugome mjestu naglasak na početku u navedenih složenica (pri­
mjerice grlobolja i gr/obolja).
Sufiksom -ulja nastaju izvedenice s kratkouzlaznim naglaskom na trećem
slogu od kraja (sivulja, šarulja, žarulja) . Isto se naglasno ponašaju i izvede­
nice sa sufiksom -uša kratkouzlazni je naglasak pred sufiksom (namiguša,
-
plavuša).
Izvođenje sufiks om -je naglasno je dvojbeno zbog prodiranja dugouzlaz­
noga naglaska na veći dio korpusa. Naime u Akademijinoj gramatici stoji da
dvosložnice imaju dugosilazni, a trosložnice kratkouzlazni na trećemu slogu
od kraja, a pretposljednj i je slog dug (drvlje, zrnje, gorje; bUsenje, izvješće,
karan.filje, miselje (naselje), naslijeđe (naslijeđe), nazfvlje, pojmovlje, prigorje
i prigorje, primfrje, prizemlje i prizemlje, raskošje, raskrfžje, raskršće, zagorje
i zagorje, zelenje te prijestolje i sumračje). Prepoznato je da u četvero složni­
ca prefiksalno-sufiksalne tvorbe danas preteže kratkosilazni na početku riječi
(Međimurje i Međimurje, međuvlašće i međuvlašće, pramaljeće i pramaljeće).
U govornoj praksi u sufiksalnim izvedenicama (odreda trosložnicama s prefik­
sima na-, pri-, raz-, za-) ipak prevladava sljedeće: naselje, naslijeđe, nazfvlje,
prigorje, primfrje, prizemlje, raskošje, raskrfžje, raskršće, zagorje; što potvr­
đuju i rječnički priručnici (i u skladu s općom tendencijom duljenja u tih pre fi­
kasa, prema narod, razlog i sl. gdje su dužine iskonske). Propisan je kratkouz­
lazni na spojniku, a slog je iza spojnika dug u složenicama na -je: bistroumlje,
bogoljublje, bogoštovlje, častoljublje, hodočašće, istinoljublje, jezikoslovlje,
višeglasje itd., s napomenom da je u govoru proširen kratkosilazni prvosložni:
bOgoštovlje, hOdočašće, krIvovjerje, pravovjerje, rodoljublje, rodoslovlje itd.
Ostali priručnici također dubliraju s tim da su već dali prednost proširenome
liku. U biranijemu izričaju likovi s neprenesenim naglaskom ipak su prepo­
znatljiviji.
Izvedenice sufiksima na -ka normativno su ustaljene tako da preteže nagla­
sak osnovne imenice, a slog je ispred završnog sonanta dug (administratorka,
amaterka), a one od osnovnih imenica koje u posljednjemu slogu imaju neposto­
jano a te na pretposljednjem slogu dugouzlazni naglasak nose uzlazni ton na tre-
62
ćemu slogu od kraja, a pretposljednji im je slog dug (gimnazijaIka, intelektualka,
omladfnka, padobranka, Slavonka, srednjoškolka). 1 1 4 Već se i u Akademijinoj
gramatici napominje da se javlja i naglasak osnovne imenice (jrizerka, intelek­
tualka, kondukterka, omladinka). Imenice na -ka jedino se u Hrvatskome jezič­
nom savjetniku dubliraju: AJrikanka i AJrikanka; Amel"žkanka i Amerikanka; Au­
stralka i Australka; Belgijanka i Belgijanka; Čileanka i Čileanka; Dalmatinka
i Dalmatfnka; Jrizerka i Jrizerka; garderobijerka i garderobijerka; gimnazijal­
ka i gimnazijaIka; Indijanka i Indijanka; instalaterka i instalaterka; pionirka i
pionfrka; Zagorka i Zagorka itd., ali ipak samo bUržUjka, rivalka. Dubletnost je
neminovna, potvrđuje ju i uporabal l5, no o rasporedu dubleta ima i gotovih rje­
šenja116 koja žele spriječiti uzmicanje kratkouzlaznoga naglaska pred dugouzlaz­
nim. Posrijedi je dvojba koji lik motivira tvorbu: nominativni lik (revolucionar)
ili lik ostalih oblika (revolucionar-a), što se analogijom širi i na još neke imeni­
ce: tuđinac - tuđinka i sl. Dugouzlazni je tako normativno drugotan u dubleta na
-ka, a u etnika i regionalno uvjetovan. U nestandardnim idiomima ostvaruje se i
silazni ton nepočetnoga sloga: revolucionar � revolucionarka (ili kakav druga­
čiji ostvaraj , pr. revolucion'ar), no njegov je status u standardu jasan (stilski je
obilježen).
Dvojbeno je prenošenje naglaska sa spojnika u složenicama sa -ka: čedom or­
ka i čedomorka, bogomoljka i bogomoljka, crnoperka i crnoperka, jedno6fnka i
jednočlnka, petoljetka i petoljetka, mišolovka i mišolovka, muholovka i muholov­
ka, rl'bolovka i ribolovka, tunolovka i tunolovka. Jedino se II imenica s »-lovka«
ustalio prvo složni naglasak, no u ostalima su dublete i u biranome izričaju (s
time da neki semantički razlikuju petoljetku (škola) od petoljetke (petogodišnji
plan)).
Propisani naglasak pretežno je kratkouzlazni na trećemu slogu od kraja u
imenica na -l(a)c (bičevalac, mačevelac, hranilae), druge zadržavaju naglasak
il4 U ostalihje izvedenica na -ka stanje stabilno, primj erice u onih od pridj eva naglasak j e kao i
u osnovnoga pridjeva, s duljenjem sloga ispred završnoga sonanta (bijelka,jednocijevka, staklenka,
ll'menka), u onih od glagola dugosilazni je naglasak ako j e ispred -ka sonant (Mjka, dojka, spojka),
inače je kratkosilazni (bl'tka, crpka, čfstka, znČlČka). Četverosložne od prefigiranih glagola imaju
kratko silazni naglasak na prvome slogu (odgonetka, pa onda i zagonetka, prl'povijetka), a ostale
imaju naglasak osnove (bilješka, nabiivka, postavka). Imenice na -aljka imaju naglasak većinom
kao u osnovnoga glagola, s težnjom da slog ispred sufiksa sve češće nosi kratkouzlazni (bacaljka,
štipaljka, !,;rižaljka, naricaljka, njihaljka i njihiiljka, stezaljka i stezaljka). I na koncu kod imeni­
ca na -ika (različitoga podrijetla) naglasak je kratkouzlazni na trećemu slogu od kraja (čemerika,
esejistika, metOdika, ritmika). Detaljan opis ponovno donosi Tvorba riječi S. Babića.
1 1 5 U »Ietimičnome istraživanju« govora studenata Zoričić je uočio da je u odnosu dugouzla­
zni pred sufiksom i naglasak na početku riječi omjer 60 % : 40 %. (I. Zoričić, 2004.: 2 1 8) Rezultati
su usporedivi s onima Đ. Škavić i G. Varošanec�Škarić ( 1 999.: 28-29). Pitanje je je li to danas u
većine rivaika ili rivdlkalriv'alka (što bi u novoštokavskome dalo rivalka)?
1 1 6 I. Zoričić, 2002. (isto i 2004.).
63
osnove (čekalac, darivalac, gatalac, klanjalac), a neke se kolebaju (čistilac i
čl'stilac, gledalac i gledalac, mislilac i mIslilac, mučilac i mučilac). Kompa­
rativna analiza priručnika potvrdila je da u korpusu dominira naglasak osno­
ve (bl'čevalac, čekalac, čl'stilac, gledalac, mačevalac, mzslilac, mučilac), no
u uporabi se zamjećuje i kratkouzlazni naglasak na trećemu slogu od kra­
ja u većine ovih izvedenica (čekalac, čistilac, gledalac, klimjalac, mislilac,
mučilac i s1.).
Izvođenje sufiksima na -nja pokazuje nekoliko naglasnih neustaljenosti.
Gramatike navode da je u dvosložnih imenica na -nja kratkouzlazni ako je
osnovni slog kratak, a dugouzlazni ako je dug (cvatnja, košnja, pGžnja; čežnja,
radnja, štednja) te se ne drži normativnim težnja prema dugouzlaznome
(analoško naglašivanje u primjera nošnja, pažnja, vožnja i sl.), pri čemu se i
svi suvremeni priručnici opiru takvoj tendenciji. Uočeno je da su profesionalni
govornici usmjereni samo na izbjegavanje silaznih naglasaka nepočetnoga sloga,
a ostalih su odstupanja manje svjesni (jer su u skladu s raspodjeinim pravilima)
pa se u novoštokavaca (i)jekavaca vrlo često čuje dugouzlazni i u jednome i u
drugome slučaju.
U višesložnica Akademijina gramatika bilježi sljedeća kolebanja: dogradnja
i dogradnja; metatonirano nadogradnja i nadogradnja; oplodnja, oplodnja i
oplodnja; proizvodnja i proizvodnja; potrošnja i potrošnja; potražnja i potraž­
nja. Ostali priručnici donose (nesustavno) samo jedan lik. Jasno je sljedeće: na­
glasak se u višesložnih riječi poklapa s naglaskom osnove (glagola), a dublete se
javljaju ondje gdje umjesto kratkouzlaznoga dolazi dugouzlazni analogijom pre­
ma glagolskim imenicama i pravilom duljenja (Hrvatskijezični savjetnik u tome
je najdosljedniji), a kratko silazni čelni vjerojatno je analoški prema složenicama
i pomicanjem naglaska ulijevo. l l ?
U imenica na -inja propisuje se u Akademijinoj gramatici kratkouzlazni na
slogu ispred sufiksa (boginja, nećakinja, psihologinja, rođakinja, svjedokinja, ali
ipak katolikinja 1 l 8, pjesnikinja, robinja), a u onih na -kinja naglasak kao u osno­
ve (akrobatkinja, favoritkinja, feministkinja, daktilografkinja), iz čega se izdvaja
sutkinja. Ipak uočavamo da ostali priručnici donose katolikinja ili katolikinja i
robinja kao u osnove. Imenice ženskoga roda nastale mocij skom tvorborn od
imenica na -ant, -ent, -ist i -log te koje završavaju na navedeni sufiks (i koje se
najčešće upućuju na sinonimski parnjak tvoren sufiksom -ica) naglasno su dvoj­
bene i u rječnicima i u uporabi: domorotkinja i domorotkinja, kostimografkinja
1 1 7 Usp. s naglasnim pravilom glagolskih imenica.
1 18 Javlja se i lik katolkinjalkatolkinja (preuzeto iz nekih štokavskih govora u kojima se gubi
kratko i), u kojemu je S. Težak u knjizi Hrvatski naš svgda(š)nji prepoznao nepostojano i.
64
i kostimografkinja, uz funkcionalnostilski obilježene likove domorotkinja, kosti­
mografkinja i sl.
Gramatika prepoznaje dvostrukosti u onih na -onja u kojih propisuje,dugo­
uzlazni na prvome slogu ili rjeđe kratko silazni (cvije/anja i cvjetanja, rogonja,
mrkonja i mrkonja, šaranja, dugonja i dugonja, grbanja i grbanja). Jezična upo­
raba, posebice tzv. kontinentainoga tipa, uvelike opovrgava dvostrukosti opre­
djeljujući se odreda za prvi lik.
U izvednica sufiksima na -o dvojbe se vežu najviše uz -stvo. Naglasak je
tih imanica najčešće kao u osnove (beskičmenjaštvo, gospodarstvo, radnzštvo) s
time da se analogijom (prema imenicama u osnovi koje se sklanjaju po obrascu
junak - junaka) širi dugouzlazni (bačvarstvo, prijateljstvo) pa se tako javljaju
i dublete: kršćanstvo i kršćanstvo, pučanstvo i pučanstvo, svećenstvo i svećen­
stvo; ili se ravnaju prema imenicama na -anstvo (protestanstvo) : apostolstvo
i apostolstvo, čitateljstvo i čitateljstvo, ministarstvo (duljenj e pred sonantom) i
ministarstvo. Možemo ustvrditi da su analogije snažno djelovale i na uporabu
i na ostale suvremene priručnike.
Dvosložnice na -stvo imaju različite naglaske u gramatikama: bratstvo i
bratstvo, kmetstvo i kmetstvo, zvjerstvo i zvjerstvo; no ondje gdje su dvojbe, pre­
vagnuo je u dijelu uporabe kratkouzlazni naglasak (gdjegdje je i izvorno takav,
kao npr. u zvjerstvo), što potvrđuju i ostali rječnički priručnici.
Izvedenice od pridjevnih osnova ponovno su naglasno kolebljive: blĆlŽen­
stvo i blaženstvo i blaženstvo; bogatstvo i bogatstvo i bogatstvo; djetznjstvo i
djetinjstvo; lakomstva i lakomstva; prokletstvo i prokletstvo . . . Prvim likovima
i ostali priručnici daju prednost: blĆlŽenstvo, bogatstvo, djetlnjstvo, prokIet­
stvO. 1 19
Izvedenice koje u sebi kriju dvije osnove otvaraju pitanje naglaska na spoj­
niku koje će biti detaljnije opisano u poglavlju o složenicama, no zasad je potreb­
no reći da Akademijina gramatika promiče naglasak na spojniku i u tvorenica na
-stvo: zemljoradništvo, krivovjerstvo, licemjerstvo, ljudožderstvo, mnogoboštvo,
u čemu ostali priručnici dvoje. U tzv. kontinentalnome tipu izvedenice na -stvo
česte su s dugouzlaznim pred sufiksom120 (krivovjerstvo, licemjerstvo, ljudož­
derstvo, zrakoplovstvo) čije potvrde nalazimo i u dijelu suvremenih rječnika.
1 19 O stale su naglasno većinom ustaljene, naime preteže dugouzlazni naglasak u onih na -o,
-jo ili -ko (Božo, čovo, medo; mijo, braja; ćako; debeljko), ali mogu biti i ostali naglasci (Slavko i
Stavka, ujka). Izvođenje sufiksom -lo nalaže naglasak kao u osnove (pamtila, bojilo, drijemalo),
s težnjom da u imenica za neživo bude kratkouzlazni naglasak (šiljila, bjelilo, sušilo, gdjegdje i
držalo). Kratkouzlazni pred sufiksom javlja se i u izvedenica na -ilo (ništavilo, sivilo, zelenilo).
Dugosilazni je naglasak u dvosložnih imenica na -fvo, a u trosložnih je kratkosilazni (mliVO, piVO;
cjepIvo, gorIvo). Detaljan opis nalazimo u Babićevoj Tvorbi riječi.
120 Dugi uzlazni »prjed dometkom« Laszl6 drži srpskim. (B. Laszl6, 1 996.a: 434)
65
 Imenice koje završavaju na -or dubliraju se u suvremenim priručnicima (ad­
ministrator i administrator, manipulator i manipulator, toreador i toreador), a
zamjećuje se da je dio priručnika na tragu uporabe i funkcionalnostilskoga raslo­
javanja upravo u tome dijelu korpusa (pa nije neobično pronaći i razgovorni si­
lazni na nepočetnome slogu). Čestotom izbora likova govornici bi višestrukosti
posložili zasigurno ovako: manipulator, manipulator i (metatonirano na istome
slogu) manipulator. U imenica na -tor naglasak je na prvome slogu (inspektor,
korektor, projektor) i u profesionalnih govornika te se kratkosilazni na središ­
njemu slogu prepoznaje kao razgovorni lik (inspektor, korektor, projektor, ili
s dinamičkim naglaskom). Gramatike su još ipak sklone samo sljedećemu rje­
šenju: izvedenice sufiksima na -or imaju kratkouzlazni na slogu ispred sufik­
sa (ambasador, demonstratar, investitor, komentator, pacijikator, recitatar,
registrator, senator, televIzor) 121 , a razgovornim bismo označili lik sa silaznim
naglaskom pred sufiksom.
Naglasak izvedenica na sufikse -telj većma je stabilan, naime dolazi kratko­
uzlazni naglasak na treći slog od kraja (graditelj, krstitelj, darovatelj, slušatelj,
tješitelj, pregatelj, obmanitelj). U ostalih se priručnika javlja i kratkosilazni
(prema osnovnoj riječi: gledatelj, grabitelj, mučitelj, pazitelj), no kratkouzlazni
je uopćen. Ustaljen je naglasak i složenica na -telj jer čuvaju naglasak drugoga
dijela složenice, primjerice: brodograditelj.
U imenica na nulti sufiks (sufiks _0)122 zabilježeno je najviše dvojbi u Aka­
demijinoj gramatici. Naglasak izvedenica muškoga roda ovisi o broju slogova,
je li osnova prefigirana i o prefiksu. Jednosložnice dakako imaju silazni nagla­
sak (efk, drijem, huk; plač, spor, tvor i tvor). Dvosložnice od neprefigiranih nose
kratkosilazni na prvome slogu, s dužinom (bleMt, evokot, govor), a kolebaju se
one s nepostojanim a (šapat i šapat) te izvedenice na -or (žubor i žubor, žubor
i žubor). U govoru preteže kratkosilazni naglasak u dvosložnica, a postnaglasna
dužina stabilna je, razumljivo je, u onih govornika koji je i drugdje izgovaraju.
Od prefigiranih s prefiksom su s- jednosložne pa u njih dolaze samo silazni na­
glasci (slog, splet, slijev, spoj, zbroj; slom i slom, spjev i spjev, stvor i stvor, svod
i svod, zbjeg i zbjeg). Najviše je kolebanja u dvosložnica od prefigiranih glagola.
U izvedenica na -oj može biti dužina, a i ne mora (što je u konačnici i prevagnu-
10): nabOj i naboj, napoj i napoj, navoj, odgoj, povoj (povoj). U takvih se imeni­
ca prepoznaju »tri naglasna tipa«, koja su detaljnije proučavali S . Babić ( 1 98 1 .b)
12 1 H. Delaš zalaže se za silazni ton nepočetnoga sloga u višesložnica (četiri i više slogova):
kompOZItor (kompozitor (l» , a u stalih predlaže ovakav redoslijed: seniitor (senator), ali detektor,
korektor itd. (H. Delaš, 2002.: 67).
122 O tim su izvedenicama pisali D. Brozović ( 1 964.), S. Babić ( 1 969., 1991 .), S . Vukušić
( 1 976.), B. Laszlo ( 1 996.b), a detaljnije o naglasku takvih imenica pisao je I. Zoričić ( 1 982., 1 985.,
1 990.).
66
i I. Zoričić ( 1 990.): doček, nacrt, lskap. Raspodjela najčešće ovisi o prefiksu, a u
Tvorbi riječi ovako je prikazano: 1 . aa: do-, iz-, 0-, ob-, od-, po-, pod-, pro-, U-,
uz-; 2. aa: na-, nad-, pre-, pri-, raz-, sa-, su-, za-; 3. aa: tip je rijedak, smatra se
da je neplodan i u uzmaku (osim u trosložnica)123.
U literaturi i u uporabi uočen je prodor »drugoga tipa« na područje »prvo­
ga«, nazvan i »prodor u ortoepski standard«, o čemu je govorio D. Brozović, i
što se smatralo tzv. kanovačkim naglaskom u dvosložnih imenica s prefiksom
koji sadrži samoglasnik o. Dosada se u normativnoj literaturi osnovnome tipu
davala prednost, no utjecaj dužine iz prefikasa koji su izvorno dugi (kao što je
u primjeru narod) ipak je snažan. S tog će razloga o svemu detaljnije biti riječi
kroz prefikse.
U izvedenica s prefiksom do- prevladava kratkouzlazni: doček, dokaz,
domet, dopust, dopis; ali dodIr, dogled, dohvat (može i kratkouzlazni, bez duži­
ne); no mnoge imaju i dugouzlazni: dodir, dogan, dolet, dopis, doseg, dovod i sl.
(koje, primjerice, Brozović ( 1 964.) ne smatra normativnim). Stanje u priručnici­
ma koji teže normativnosti ipak nije posve jednoglasno: dokaz i dokaz i dokaz,
doseg i doseg, a u uporabi tzv. kontinentainoga tipa dugouzlazni je čest (dokaz,
dolet, domet, doseg). Opstojnost kratkouzlaznoga danas, smatra se, čuvaju ško­
lovani neštokavci i štokavci ikavci (u svome fonetskome ostvaraju).124 Ekspan­
zija dugouzlaznoga još je uvijek jaka u uporabi, no priručnici to ne slijede.12S
Novost je suvremenih priručnika da je manje dubleta no što je bilo u priručnici­
ma prije 90-ih godina prošloga stoljeća.126
U imenica s prefiksom iz- gotovo nema prodora dugouzlaznoga naglaska,
naime preteže kratkouzlazni: isjek, iskop, ispit, izraz i Izraz, izum i lzum; ali i
lskap, lzgled, lzrast; lStovar, lZgOVOr, lzazov. l27 Značenjski se izdiferencirala
123 U hrvatskome standardu često je dijelom dvaju frekventnijih »tipova« kao dubleta i čini
oko 1 0 % imenica (I. Zoričić, 1 990.) unutar svakoga od njih. Trosložnice imaju najčešće kratko­
silazni na početnome slogu te dužinu na završnome slogu: dogovor, Izazov, mz'moMd, preokret,
preporod, raspored; doprinos i doprinos; predujam i predujam i sl.
1 24 Usp. L Zoričić, 1 990.: 108.
125 Podrijetlo se takvu tzv. kanovačkome naglasku (u novoštokavskim govorima) traži u srbi­
janskim govorima i »pobalkanjivanju«. (B. Laszlo, 1 996.a: 34 1 ; 1 996.b: 433 - 435) No i Daničić je
primjerice zabilježio samo doček, pomor, porod, a u A. Pavića ( 1 88 1 . : 1 9) niz j e primjera s kratko
naglašenim prefiksima do-, iz-, 0-, ob-, Od-, po-, pOd-, pro-, u-, uz-o
126 Popuštanje kodeksa dugouzlaznome ne bi dovelo do »likvidacije« kratkouzlaznoga akcen­
ta, naime suvremena istraživanja pokazuju da urbani govori »dinamično izgovaraju i dugouzlazni«
(E. Pletikos, 2007. disertacija u rukopisu) pa je i on na udaru i uzmaku. Riječ je o tome da urbani
govori u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u Istri i Rijeci s okolicom imaju dinamički naglasak ( ) i u '
takvim govorima nema tona.
127 Zoričić je zabilježio kolebanja u sljedećih: iskup, ispad, ispit, istek, istok, istup, izdah, izlet,
izraz, izrez, izum.
67
dvostrukost u imenice iskup: iskup (iskupiti) i iskup (iskUpiti). Zaključak je da
danas više nema dvojbi na tome dijelu korpusa.
Dugouzlazni je naglasak preporučljiv u imenica s prefiksom na- (naboj,
nabor, nacrt, način, nagib, napoj) pa je očekivano manje kolebanja, jer ono pro­
izlazi upravo iz širenja dugouzlaznoga na ostale »tipove« u imenica na ništični
nastavačni morfem. Ostali priručnici izdvajaju tek nekoliko izvedenica: nateg,
naum, nauk (u potonjih vjerojatno zbog zijeva). I u imenica s prefiksom nad­
(nadgled, nadjev, nadvoj, natpis!28) naglasno je stanje nedvojbeno.
Kolebanja su brojnija u izvedenica s prefiksom 0-. U Akademijinoj grama­
tici zapisane su izvedenice sa svim trima naglascima: ogrjev, oklop, okov, omjer,
omot, opip, oprost, osip; oglas, okret, okrug, te dvojbene osvrt i osvrt; opis i opis
itd. (u koje ne spada otok i otok jer su značenjski razjedničeni). U svemu ipak
prevladava kratkouzlazni, a kratkosilazni uzmiče (posebice uspoređujući izve­
denice u starij im leksikografskim djelima), ustaljen je još samo u ovih: oblfk,
oglas, ogled, okret, okrug, oprez, opozfv, osmijeh, otok (oteklina).
Dvojbe između kratkouzlaznoga i kratkosilaznoga naglaska zabilježene su
i u izvedenica koje imaju ob- (oblog, obzor, opkop; oblet, obrub i obrub, obzfr).
Dugouzlazni ima samo obUjam (nastalo od ob+u+jam).
Kratkouzlazni je ustaljeniji u imenica s od- (odgoj, odjek, odjel, odljev,
odmor, odnos, otpad). S kratkosilaznim naglaskom sljedeće su: odjek, odlfk,
odsjaj, odzdrav; odgovor, otpozdrav.
Širenj e dugouzlaznoga naglaska uočeno je u imenica s prefiksom po-. po­
red običajenoga kratkouzlaznoga naglaska na većemu dijelu korpusa (pogreb,
pohod, poklon!29, pokolj, pomak) ili u manjemu dijelu kratkosilaznoga (re­
dom su ove: pogled, pogovor, pokret, porast, poraz, poslUh, povIk, pozdrav,
pOžar)!30, navode se u priručnicima i likovi s dugouzlaznim naglaskom (podoj,
pogon, polog, pomak, popis, popust, porod, posjed, povez, povod, povoj, po­
ziv). U uporabi ih je i više: pohod, pokolj, pomak, pomor, ponos, ponor, po­
zor, potez, poček, pokrov, pokus, polet, pomoI, porub, posjek, potop i sl. !3! U
128 Još samo u Tvorbi riječi i Rječniku Leksikografskoga zavoda dubletno i natpis.
129 S. Babić ( 1 969.) ukazao je na često prepisivanje Karadžićeva lika s kratkosilaznim naglas­
kom u riječi poklon u tadašnjim leksikografskim djelima.
1 3 0 Uspoređujući naglasak izvedenica s naglaskom infinitiva i prezenta (dakle promatrajući
naglasak s tvorbenoga gledišta), Zoričić ( 1 990.: 80) došao je do slj edeće formule: pOžar < požariti,
pOžarIm; potop < potopiti, potopIm, a uzimajući u obzir ekspanziju dugouzlaznoga, treća bi sveza
izgledala ovako: poziv < pozivati, pozIvam ili pomak < pomaknuti, pomaknem. Da takve sveze ne
pomažu u rasvjetljivanju situacije, pokazuje i sljedeći primjer: popis < popisati, popIšem i sl. Na
koncu se može jedino ustvrditi daje širenje dužine uglavnom u prefiksima koji završavaju na samo­
glasnik te da se širi iz sjeveroistočnih govora, a povezano je i s učestalošću poj edinih riječi.
1 3 1 Č ini se i više od 40 % izvedenica nego što je Zoričić zabilježio u svojih informanata.
68
starijim j e leksikografskim djelima dugouzlazni bio zabilježen samo u riječi
pomjer.
Slična su naglasna variranja i u izvedenica s prefiksom pod-, naime nalazi­
mo u priručnicima zapisano sljedeće: podbjel, podbod, potkop, potpis, podvoz;
podvfg i podvig, pothvat; podmet i podmet; što upućuje na pojavu svih triju na­
glasaka. Premda preteže kratkouzlazni (koji prodire i na mjestu kratkosilaznoga,
primjerice pothvat), nisu rijetki ni likovi s dugouzlaznim naglaskom (posebice u
tzv. kontinentalnome tipu). U priručničkoj se literaturi ipak ustalilo samo pod­
met, a ostali s dugouzlaznim nisu prošireni kao primjerice likovi s pO-o S kratko­
silaznim su se ustalile tri: podsmijeh, podvfg i podvfk.
Prevaga dugouzlaznoga zablježena je u izvedenica s prefiksom pre-o Aka­
demijina gramatika bilježi sljedeće: pregib i pregfb, pregled i pregled, prekid i
prekfd, prekup i prekup, preljev, premaz i premaz, prepad, prepjev, preskok, pre­
zir i prezfr; predah i predah; prevrat, prebjeg i prebjeg, precrt i precrt, presjek,
pretek itd. Uporaba i većina ostalih suvremenih priručnika dokinula je dvostru­
kosti i ustalila dugouzlazni naglasak (kojije na pre- i izvorno dug)1 32, kratkosilaz­
ni i kratkouzlazni (analoški, primjerice od prebjeći > prebjeg) uobičajeni su još
samo u nekoliko primjera (dakako u trosložnica, u kojih je pokrata stara pojava,
poput pregovor, preobrat, prekret, preporod, pretovar te u primjerima prebjeg,
preskok, predah i predah, prevrat i prevrat, pretek).
Imenice s prefiksom pred- sljedeće su: predujam i predujam (ovdje su dva
prefiksa posrijedi), predgovor, predmet i predmet, prijedlog. Navedene su dvo­
strukosti zabilježene i u priručnicima i u uporabi, iako je riječ o izvorno dugom
slogu (primjerice predgovor : odgovor).
Dugouzlazni je naglasak svojstven i prefiksu pri- (pridjev, prihod, prikaz,
prilaz, prinos), a izdvaja se tek nekoliko imenica s drukčijim naglaskom (pri'gled,
pri'hvat i prihvat, prl'rast, pripuz; priček i priček).
U izvedenica s prefiksom pro- još nema suglasja u priručnicima hrvatskoga
jezika: procjep i procijep i procjep, procvat i procvat, prodor i prodor, progon,
prolaz i prolaz, prolom, proljev i proljev, promjer i promjer, prosjek i prosijek
i prosjek, prorok i prorok. Dugouzlazni naglasak na prefiksu nije uvijek odsko­
rašnji, potvrđuju to stariji priručnici, a noviji ga, slijedeći uporabu, posebice
kontinentaInoga tipa, odreda donose. Gdjegdje uporaba doskoči višestrukosti pa
" 1 32
Dugouzlazni je naglasak, razumije se, i ondje gdje se e smjenjuje s ije u prefiksu: prijedor,
prijekor, prijelaz, prijelom, prijenos, prijepis itd. S. Babić sklon j e smj eni e/ije (TR, 2002.: 337)
pa navodi i prijemet, prijepIet, prijesjed, prijhvor, prijevjes i sl., što se ipak danas rijetko ostvaru­
je i normativno potvrđuje. D. Brozović ( 1 957.b) pisao je () inačicama s prefiksom pre : pregled,
-
pregled, prijegled. Izvorno je riječ o dugome prefiksu, a refleks je jata. KTatkouzlazni dolazi prema
glagolima poput presjeći. Kratkosilazni je star i pokratio se još u općeslavenskom.
69
značenj ski diferencira ostvaraje (prosjek (prosjeka i kanal) : prosjek (srednja vri­
jednost); prolom (čistina u šumi) : prolom (prodor; izljev kiše) i s1.). Na kraju se
dade zaključiti troje: da više ne preteže kratkosilazni naglasak; da je kratkouzlaz­
ni na uzmaku (posebice u tzv. kontinentalnome naglašivanju), koji je bio čest u
starijim rječnicima te da je dugouzlazni prodro u suvremene priručnike, počevši
od sredine prošloga stoljeća i dvojezičnih rječnika (već samim leksemom prodor
u Deanović-Jernejovu dvojezičniku133). Kratkouzlazni je uobičajeniji u ovih ri­
ječi: procvat, probir, probod, procrt, prokop, propuh, propust, protest, protok,
a kratkosilazni u ovih: problr, progovor, proglas, proizvod, prorast, prosvft,
provlak.
Prevaga je dugouzlaznoga usklađena i priručnički i uporabno na prefiksu
raz- : rasad, rascjep, rashod, raskid, uz dvostrukosti razgled i razgled, razrez
i razrez, riIZlaz i razlaz itd. Kratkosilazni još je samo u trosložnica (raspored,
razgovor) te u pokojoj dvosložnici (razvrat).
Naglasno su ustaljene izvedenice s prefiksom s-/sa-: sabir, sagib, sastav,
savez, saziv, sprovod i sprovod (posrijedi su dva prefiksa), sabor i novi lik sabor
(koja prestaje biti tvorbenom, ali još uvijek nije potonji lik prevladao u priruč­
nicima hrvatskoga jezika). Gdjegdje su i trostrukosti: sastav (izvorno kratak, od
poluglasa), analoški sastav i sastav, no lik sastav pokriva i koje drugo značenj­
sko polje (mjesto gdje se spajaju dva sastojka, spoj).
Kolebljivima se prikazuju izvedenice s prefiksom su- : sukob i sukob, susret
i susret i susret, sustav i sustav, SUStIg, no kratkosilazni uzmiče pred uzlaznim
naglascima.
Dvojben je naglasak i u izvedenica s prefiksom u- (što je uvjetovano i dvo­
jakim podrijetlom toga prefiksa, od kojih je jedan bio dug, a drugi kratak): ubod
i ubod, udav i udav, ugriz, ulov i ulov, uljez i uljez; udar, ukras, ures i ures i ures,
ukor i ukor, udjel, ulet, ulog i ulog, unos, upis, uvez itd. Kratkosilazni je bio
čest u tzv. »klasičnoj normi«, normi većega dijela XX. stoljeća. Kratkosilazni
je u uporabi stabilan u trosložnica (ugovor, utovar) te u nekoliko dvosložni­
ca (udar, ugled, udav, ugrIz). Danas su kolebanja ograničena na kratkouzlazni
(koji se dosad držao većinskim) i dugouzlazni, i počesto prostorno diferenci­
rajući govornike. Naglasne su dublete neminovnost budućih leksikografskih
pothvata.
Naglasna je neustaljenost zabilježena i u izvedenica s (izvorno kratkim) pre­
fiksom uz-: uskok, uspon i uspon, uzor i uzor, uzlet i uzlet, uzgoj i uzgoj, uzgon i
1 33 Zoričićevo je istraživanje pokazalo da je u starijim leksikografskim djelima dugouzlazni
naglasak bio češći u rječničkome dijelu Novosadskoga pravopisa, u Rečniku Matice srpske, u Ju­
rančićevu rječniku Serbsko-horvatsko-ruskij slovar te Tolstoj evu rječniku Srbskohorvatsko-sloven­
ski slovar. (I. Zoričić, 1 990.: 86)
70
uzgon, uzmah i uzmah, uzrok i uzrok, uzvrat i uzvrat; usklIk, uzdah, uzrast, uzvIk
itd., iz čega je vidljivo da se smjenjuju sva tri naglaska. Kratkosilazni uzmiče
(još samo u izvedenica uskllk, ushft, uzrast, uzvIk), a (analogijom) dugouzlazni
prodire (uspon, uzgoj, uzgon, uzlet, uzor, uzrok), i to istom u novijim priručnici­
ma hrvatskoga jezika, u čemu prednjači HER, predstavnik tzv. kontinentaIno­
ga tipa naglašivanja. 134 Jedino se još NHKJ opire dugouzlaznome naglasaku na
prefiksu uz- kao predstavnik tzv. mediteranskoga tipa. Dvostrukosti su i dalje
neizbježne.
Naglasnih je dvojbi nešto manje na prefiksu za- na kojemu dominira du­
gouzlazni naglasak i koji je izvorno dug: začin, zahtjev, zaklon, zakup, zalaz,
zalet; zadah, zahvat i zahvat, zateg i zateg; zamah i zamah. Kratkosilazni javlja
se u trosložnica (zaborav, zagovor, zaokret). Dubliranje u imenice zapad zna­
čenjski se i naglasno diferenciralo (zapad »zalazak« i zapad »strana svijeta«), a
lik zapad iz starijih leksikografskih djela više se ne javlja.
Na koncu se dade zaključiti da je u prefiksalnih odglagolnih izvedenica
kratko silazni naglasak u uzmaku, veže se uz trosložnice i pokoju dvosložnicu, a
u svemu su prevladali kratkouzlazni i dugouzlazni naglasci, sa sve izraženijom
težnjom prodora dugouzlaznoga naglaska, koja je zabilježena u dijelu suvreme­
nih priručnika. l35 Dubliranje uzlaznih naglasaka na prefiksima leksikografska je
neminovnost jer su oba sustavna i proširena, jedan nešto više na kontinentalno­
me, a drugi nešto više na mediteranskome dijelu govornoga područja.
Sufiksom _013 6 nisu samo nastale naglasno kolebljive izvedenice, već i slo­
ženice, a pokazuju to ovi primjeri: bl'ljožder i biljOžder, brzinomjer i brzinomjer,
čovjekoljub i čovjekoljub, dubinomjer i dubinomjer, kamenolom i kamenolom,
krvolok i krvolok, licemjer i ticemjer, ljudožder i ljudožder, mesožder i mesožder,
sudoper i sudoper, ugljenokop i ugljenokOp, životopis i žl'VOtOPIS itd.l37 Nagla-
\34 U leksikografskim djelima od Karadžića do devedesetih godina XX. stoljeća dugouzlazni
se naglasak na prefiksu uz- ne bilježi (tek kao dvostrukost u nekoliko kolebanja u Rečniku Matice
srpske), a i Zoričić drži da nije znatnije proširen u )>uporabnoj normi«. (I. Zoričić, 1 990.: 92-93)
1 35 D. Brozović je, nakon komparativne analize, na primjeru 1 14 imenica zaključio sljedeće:
ekavski su izvori prema oblicima s 6 tolerantniji nego ijekavski; mlađi su izvori tolerantniji od sta­
rijih; pisci rječnika tolerantniji su nego pisci akcentoloških djela. ( 1 964. : 1 48) Do istih zaključaka
dolazimo i pet desetljeća poslije autorova istraživanja, ali s većim postotkom tolerancije prema
dugouzlaznome tonu, iako se smatralo da se ne radi o »zakonitom razvoju«.
\ 3 6 Složenice se tvore po obrascu osnova + spojnik + osnova. U prvome je dijelu najčešće imenič­
na osnova, a u drugome dijelu odglagolna. Zabilježene su 52 glagolske osnove: -ber, -bran, -cjep, -der,
� � � � � � � � � � � � � � � � � �
������������������
-sta;; -stup, -toč, -tok, -tres, -tvor, -valj, -vez, -vid, -vod, -zor, -žder. (I. Zoričić, 1 990.: 1 1 1)
1 37 U starijim je rječnicima naglasak na spojniku bio većinom u složenica sa -ber (biljober),
-der (konjOder), -jed (biljojed), -lok (krvolok), -mor (čedomor), -žder (biljOžder), no stanje II su­
vremenim priručnicima pokazuje j asne pomake i tendencija j e neupitna (primjerice danas više nije
71

sak na spoj niku, u primjera gdje su dvostrukosti, savjetuje se izgovarati u bi­
ranome izričaju (osim gdje se ustalio izgovor kao što je u imenica sa -žder) .
Nijedan suvremeni priručnik još uvijek nije donio sustavno naglasne likove ove
kategorije.l38 Postnaglasne dužine nisu se ustalile u suvremenoj literaturi, no u
imenica s kratkosilaznim naglaskom i nultim nastavačnim morfemom ipak su
stalne: -jav (brzojav), -kaz (putokaz), -ljub (domoljub), -met (nogomet), -mjer
(dubinomjer), -pad (vodopad), -p'is (putop'is), -plov (zrakoplov), -rez (d'rvorez),
-slov (blagoslov), -vod (pll'novod).
Zasebnu skupinu čine izvedenice sufiksima -ant, -ij, -ist, -ent, -ljant (za­
jedno s onima na -or) koje se naglasno ustaljene u priručnicima, no širenje si­
laznoga naglaska nepočetnoga sloga i u biranijemu izričaju navelo je neke gra­
matičare i leksikografe da silaznim tonom počnu bilježiti sufiks. Najprije mu je
vrata otvorilo stilsko diferenciranje, primjerice u Akademijinoj gramatici stilski
su obilježene kao pogrdnice, inačice s kratkosilaznim na sufiksu -ant (bubant,
cirkusant, muzikant) 1 39. Neutralnim se drži uzlazni naglasak pred sufiksima:
diskutant, komandant, ministrant, žirant; akvarelist, esejist, jilate/ist, slavist,
stilist; korespondent, apsolvent, student ili na sufiksu -ljant: cirkusljant. Priruč­
nici još uvijek dosljedno ne dubliraju naglasne inačice i stilski ih ne diferen­
ciraju (osim ponegdje u HER), premda je uobičajeno i prošireno: ministrant,
apsolvent, magisterij140 i sl. Od budućih se priručničkih izdanja očekuje jasno
određenje prema navedenim naglasnim pojavama te sustavna primjena načela
koje se zastupa. U svemu se ipak dade nazreti da će silazni ton nepočetnoga slo­
ga biti neizostavan dubletni lik u priručniku koji je na tragu uporabnim stremlje­
njima, posebice u posuđenica i navedenih sufikasa.
Za daljnju je obradu ostavljena dvojba imenica na ost zajedno s ostalim ime­
- ,
nicama ženskoga roda na ništični nastavačni morfem (-@), jer pokazuju suvremene
tendencije te dobro oslikavaju suvremeno naglasno stanje imenica unutar nepro­
mjenijivoga tipa, tj . onih koje ne mijenjaju naglasak u paradigmi. 141 Apstraktne
dvojbeno je li neboder/neboder ili nebOder kako je bilo u Pravopisu 1 960.). Usp. I. Zoričić, 1 990.:
1 1 2-1 1 3 .
1 3 8 Zoričićevo je komparativno istraživanje tristotinjak složenica u starijim priručnicima po­
tvrdilo stabilnost kratkosilaznoga prvosložnoga naglaska, posebice u novijih tvorenica. (I. Zoričić,
1 990.: 1 1 2)
1 3 9 U mocij skome paru bubant - bubantica od triju naglasnih odnosa (bUbant - bUbantica;
bubant - bubantica; bUbant - bubantica) E. Barić obilježenim drži srednji, sa silaznim neprvim
slogom. (E. Barić, 1 992. : 40)
1 40 O silaznome tonu nepočetnoga sloga i nestalnosti zanaglasne dužine u tih imenica pisao j e
S. Vukušić ( l 996.c). H. Delaš (2002. : 6 8 ) drži prilagođenim lik magisterij t e s e zalaže z a njegovu
kodifikaciju.
141 Gotovo 95 % imenica Ž. r. s nultim gramatičkim morfemom upravo su one na sufiks -ost
(ostale su netvorbene riječi ili izvedenice sufiksom -ad).
72
\
imenice na -ost otvaraju niz naglasnonormativnih pitanja, zajedno s osta­
lim imenicama i-vrste: pitanje pomicanj a naglaska ulijevo (bOgobojaznost
< bogobojaznost; učestalost < učestalost), pitanj e opstanka naglaska na
spojniku (ćudorednost - ćudorednost - ćudoredn 6stlćudorednost) i pitanj e
gubitka zanaglasnih dužina (nevoljkost - nevoljkost - nevoljkost). 1 42 Duble­
ta je podosta: častohlepnost i častohlepnost i častohlepnost; l'stovrsnost i
istovrsnost; jednodušnost i jednodušnost; malovrijednost i malovrijednost;
neposlušnost i neposlUšnost; okruglost i okruglost i sl. Naglasak je često ili
dugouzlazni na slogu ispred sufiksa ili je kao u osnove. Rj ečnici ne nude
nikakva sustava pri bilj eženju te dvoje o prenošenju ili ne prenošenju sa
spoj nika.
Naglasak imenica na -ost može se svesti na tri temeljna pravila: prvo, dugo­
uzlazni naglasak ispred sufiksa imaju dvosložne imenice koje se izvode od
pridjeva s dugosilaznim naglaskom u N jd.: (brojnost, bUjnost, čujnost, dragost,
dvojnost, glupost, grubOst . ), osim nekoliko izvedenica (od jednosložnih pridje­
. .
va) koje imaju kratkosilazni naglasak (ludost, mladost, škrtost, žl'vost, pa i
lažnost, svjetlost)143; drugo, dugouzlazni naglasak ispred sufiksa imaju i izve­
denice kojima je ispred sufiksa dužina (izvorna ili nastala tvorbenim dulje­
njem), bilo da su tvorene od n-pridjeva (bestidnost, dobrotvornost, dugotrajnost,
genijalnost, okrutnost, opsežnost . . . ) bilo od pridjeva koji nemaju -(a)n (njih
tek nekoliko ne zadržava naglasak osnove: jednakost, malenkost, nejednakost,
pojedinost . . . ); i treće, u ostalih imenica naglasak se najčešće podudara s na­
glaskom pridjevne osnove (bezazoran - bezazornost, l'zglačan - Izglačanost,
kratkoročan - kratkoročnost, naporan - napornost, polovičan - polovičnost,
praznoglav - praznoglavost, rab ljen - rabljenost, začahuren - začahurenost,
zubat - zubatost. . . ). U korpusu je zabilježeno petstotinjak imenica koje imaju
dugouzlazni naglasak pred sufiksom, od toga se stotinjak naglasno koleba u pri­
ručnicima hrvatskogajezika, jer se najčešće zadržava naglasak osnove. Sveukup­
no se radi o 1/5 imenica na -ost koje nemaju naglasak osnove. Posljednje je pra­
vilo, stoga, dominantno.
U ovome dijelu korpusa također možemo nazreti tzv. mediteranske i tzv.
kontinentalne naglasne inačice: bestidnost i bestidnost, bezbOjnost i bezbojnost,
bhbrojnost i bezbrojnost, bezumnost i bezumnost, dvospolnost i dvospolnost,
suglasnost i suglasnost . . Za tzv. kontinentalni tip tako možemo reći da pre­
.
vaguje dugouzlazni naglasak u određenih kategorija (bistroumnost, bojovnost,
1 42 O naglasku imenica i-vrste nalazimo podataka u TR, a tematski su pisali S. Babić (o ime­
nicama na -ost; 1 956.) i I. Zoričić (o imenicama i-vrste općenito 1 998.: 365-370, 2004.: 227-230;
o izvedenicama sufiksom -(} 1 98 1 ., 1 990.).
1 43 Posrijedi je bilo ovo: glUp - glUpa - glupo > glupost; mlad - mlada - mlado > mladost.
73
djelatnost, duševnost, književnost144, kukilvnost, mizernost, muževnost, neizmjer­
nost, neodlučnost, nerazgovijetnost, nerazumnost, obilnost, obvezatnost, odur­
nost, ogavnost, okretnost, oštroumnost, pravovaljanost, valjanost itd.). Kole­
banj a su dalje česta u četverosložnih i višesložnih imenica između naglaska
na čelu tvorenice i kratkouzlaznoga naglaska na spoj niku (ili kratkouzlaznoga
naglaska na trećemu slogu od kraja) te dugouzlaznoga naglaska pred sufik­
som, ako je pred sufiksom bila dužina. Kratkouzlazni naglasak na spojniku
čuje se još uvijek u uporabi, no izbjegava se prenošenjem naglaska ulij evo ili
udesno u ležernijoj komunikaciji. Gramatike hrvatskoga jezika još uvijek daju
prednost naglasku na spojniku, a drugi priručnici skloni su tendencij i pomica­
nja naglaska prema početku riječi (bjesomučnost i bjesomučnost, brzopletost
i brzopletost, cjelokupnost i cjelokupnost, milozvučnost i mllozvučnost i milo­
zvučnost, razgovijetnost i razgovijetnost i razgovijetnost). Dubletni su naglas­
ni likovi neminovnost j er je u određenome dijelu korpusa zadovoljeno i nače­
lo sustavnosti i načelo proširenosti u oba naglasna lika. Naglasak na spojniku
danas je još uvijek živ u uporabi, drži se učenijim pa se i javlja u formalnome
govoru.
U priručnika nije zabilježen silazni ton nepočetnoga sloga u dijelu posuđe­
nica (ali i domaćih tvorenica: crnopjegavost, istoImenost) čiju pridjevnu osnovu
također odlikuje takva raspodjela: diskretnost, efiktnost, egzaktnost, jrapantnost,
grotesknost, impozantnost, indiferentnost, indolentnost, insolventnost itd. Likovi
su potvrđeni u školovanih govornika, ne opiru im se i već su dijelom sustava pa
bi ih trebalo svakako zabilježiti i stilski odrediti.
U imenica na -ost paradigmatski je obilježena zanaglasna dužina u sufiksu
jer se u njih javlja samo u N/A jd. Naglasno je predvidljiva (kao i zanaglasna
dužina padežnoga nastavka u G mn.) pa se ne smatra tipološkom značajkom.
Gdjegdje se dopušta dubletni lik bez dužine onda kada joj prethodi uzlazni na­
glasak (hrabrost i hrabrost; sporost i sporost), što pratimo još od slovnice A.
Mažuranića. Zanaglasna dužina u predsufiksalnome dijelu također ne utječe na
naglasni tip i podliježe ovim pravilima: prvo, dužina se javlja na izvorno dugim
slogovima, i to pridjevnim dugim slogovima (zvučan - bezvučan - bezvučnost;
obraditi - obrađen - obrađenost - neobrađenost; paralizirati - paraliZIran -
paralizIranost; vezan - povezan - povezanost) i drugo, dužina se javlja u tvor­
bi duljenjem kratkoga sloga ispred suglasničke skupine koja počinje sonantom
(najčešće sonantima r, 1, lj : namjernost, zamornost, nasilnost, nevoljkost). Niza­
nje zanaglasnih dužina nije čestom praksom pa se u primjerima triju zanaglasnih
dužina čuva ona prva do uzlaznoga naglaska, a ostale su podložnije kraćenju
1 44 Ivšić je preporučio knjizevn8st, naime naglasak ujedničuje prema pridj evnoj osnovi, a se­
kundarnih dužina ne gomila ako postoje iskonske (na sufiksu). (S. Ivšić, 1 979.: 37) Predsonantsko
duljenje rjeđe je pred već postojećom dužinom.
74
(angGžlranost, civilizIranost, deformIranost, diferenclranost, disciplinIranost,
očuvanost, zapIsanost itd.).
Manje je odstupanja u imenica i-vrste koje ne završavaju na -ost. U svemu
preteže kratkosilazni naglasak i zanaglasna dužina na zadnjemu slogu, a zabilje­
žena su samo sljedeća kolebanja: avet i avet, korist i kOrIst, pogibelj i pogIbelj,
pričest i pricest, pustoš i pustoš. Kratkouzlazni naglasak imaju imenice na -ad
(čobančad, majmunčad, nedonoščad, pastirčad) te imenica sam rt, a dugouzlazni
redom imaju ove: avet, klatež, kupelj, ljubav, napast, narav, obitelj, ponoć, pri­
čest, pustoš, raskoš, savjest, starež, trulež, zavist. Zanaglasna je dužina stabilna
u paradigmi u imenica kao što su blagodat, kljenut, pamet, rUkovet, studen, vrlet,
Ispovijed, ISPOVijest, propovijed, zapovijed i sl., za razliku od imenica bOlest,
kokoš, večer i sl. (ovisno i o tome je li duljina bila izvorna ili je nastala starim
duljenjem pred nultim nastavkom).
Komparativnom je metodom za imenice ženskoga roda s nultim nastavač­
nim morfemom (na korpusu od oko 3 000 imenica) utvrđeno da se rječnički pri­
ručnici naglasno podudaraju od 85 do 90 %. (B. Martinović, 2009.)
O mjestu naglaska u složenicama još uvijek nema jedne naglasne preporuke.
Ipak je iz priručnika i uporabe razvidno da se bijeg sa spojnika (ulijevo ili udes­
no) sve češće događa. 145 Naglasak na spojniku živ je u jezičnoj uporabi u dijelu
korpusa (posebice u tvorenica sa sufiksima -ja, -je, -ka) i svakako treba ostati u
dubleti, bar dok postoji govornika koji njeguju svoj izričaj . Na leksikografima je
da ujednače naglasne podatke.
Zanaglasne dužine
Zanaglasne dužine izdvajamo iz tipološkoga klasificiranja (kao što ih se
izdvajalo u zasebna pravila već i u Š. Starčevića) jer u paradigmi promatramo
samo naglašene slogove.
Zanaglasna dužina pripada ili osnovi, ili tvorbenim (sufiksalnim) morfemi­
ma, ili gramatičkim (nastavačnim) morfemima. Gramatička se dužina imenica
(u G mn. svih rodova, svih imeničnih vrsta te G jd. i I jd. imenica e-vrste) drži
fonološkom pojavom jer je razlikovna (i njezinu se gubitku treba oduprijeti), su­
protno tzv. sustavnim dužinama (primjerice u sufiksima: znanost, zidar, ili pred
145 Ponegdje je u priručnicima naglasak na spojnikuJsredišnj emu slogu češća pojava od
prvosložnoga naglaska, u tome svakako prednjači Akademijina gramatika. Postoj e i priručnici u
kojima se daje prednost naglasku na prvome slogu, a najbolji je za to primjer HJS. Najčešće je ipak
RHJ-�Z,
pronalaženje srednjega rješenja po kojemu se donosi i j ednih i drugih likov�; primjerice u
HER i NHKJ. Najboljim se čini srednji put, ali onaj koji sustavno provodi odabrane modele, I to
na razvojnome pravcu.
75
sonantom) koje su nerazlikovne.146 Za većinu dužina može se reći i da su leksič­
ke jer su inherentno svojstvo morfema u kojima se pojavljuju, baš kao i glasovi
od kojih se morfemi sastoje (primjerice -e u G jd. ribe i -e u N mn. ribe dva su
različita morfema). Morfološki bi prema tome bio dug samo zadnji slog osnove
G mn. jer se tu dužina pojavljuje umjesto kračine kao jedna od oznaka toga pa­
dežnog oblika.
Dugi su ovi padežni nastavci:
• nastavak G j d. i I j d. imenica e-vrste (knjzga - knjzge - knjzgom)
• nastavak G mn. imenica svih rodova (-a, -z, -iju, -u), a u onih koje
završavaju na -a duži se i pretposlj ednj i slog, bio naglašen ili nena­
glašen (zmija - zmija, krava - krava, narod - naroda, ruku, noć'i,
gostiju). Povij esno prepoznajemo duljenj e u zamj enu u starij ih oblika
G mn. s ništičnim nastavkom koj e se zadržalo i s nastavkom -a (r/'ba
- G mn. rib > riba; godina - G mn. godm > godzna; slovo - G mn.
slov > slova; kruh - G mn. kruh > kruha), koje je dj elovalo i na sve
ostale oblike G mn.
Zanemarivanje kvantitativnosti izvan naglašenoga sloga opća je značajka
govornoga jezika, napose urbanih idioma. 147 Etimološke su dužine (one u su­
fiksima, u prezentu ili padežnim nastavcima) prve na udaru tendencije kraćenja
(koja je poduprta i kratkim nastavcima u primjerima rastem, vučem, kradem i sl.
te kratkim sufiksom -ost, jer su u većini tih likova dužine bile drugotne i nisu se
posvuda javljale). Izvan te tendencije postoje i ostali slučajevi kada se očekuje
kraćenje.
Dvosložne imenice s kratkosilaznim naglaskom i zanaglasnom dužinom148
gube dužinu u množini tvorenoj morfemima -ov-/-ev- (slUčaj - slUčajevi; jablan
-jablanovi), a u oblicima bez tih rriorfema dužina ostaje ako se potvrđuje i u ko­
sih jedninskih padeža (danas obilježeni sokol - sokola - sokoli, gušter - guštera
- gušteri; ali golub - goluba - golubi, a tako i jablani, mjeseci, obUci, obruči,
pastusi, slučaji, sumraci, veznzci itd.). Isto vrijedi i za imenice i-vrste (bOlest
- bOlesti, ali pamet -pameti i sL).
U množini se dulji sufiks (tzv. »duljenje u zamjenu«) u imenica koje u
jednini završavaju na -anin(-@) i znače podrijetlo, i to ako neposredno ispred
, zanaglasne dužine na sufiksu pisao je S. Vukušić ( 1 996.c).
146 O dužinama koje imaju prozodijsko ili naglasno obilježje te o hrvatskim dužinama kao
uglavnom prozodijskim pojavama usp. Z. Jelaska, 2004.: 20 1 , 2 1 5-2 1 6.
147 Na to su već upozorili Magner i Matejka ( 1 97 1 .), a radove je tomu posvetio L Škarić
( 1 999.a).
1 48 Na korpusu od 20 763 riječi S. Sekereš pokazao je da je najviše dvos1ožnih riječi s kratko­
silaznim naglaskom (43 %) te da najveći broj dvos1ožnih riječi nema dužine iza naglaska (74 %).
(S. Sekereš, 1 983 .b: 1 1 3)
76
množinskoga -ni nije uzlazni naglasak149 (Zagrepčanin - Zagrepčani, Brođanin
- Brođani, ali Puljanin - Puljani), u ostalih koje znače podrijetlo dolaze likovi
bez dužine (Srbi, Bugari, A rapi, Turci). Dakako da je uporabna tendencija doki­
danja zanaglasnih dužina ostavila traga i u ovih imenica pa su obični i oni likovi
s kratkim a (pa i u apelativa brđani, građani, ukućani).
Osim dugih padežnih nastavaka i pedesetak sufiksa s dužinom za tvorbu
imenica uvrštavamo u opća leksička pravila. Dužine su tvorbeno uvjetovane i
na predsufiksalnome dijelu glagolskih imenica; pred sufiksima -stvo i _štvo150;
u sufiksu -'ište te ispred -vo, -ce (križanje; radićevstvo, pustinjaštvo; šetalWe,
pletzvo, sunašce). Ipred sufiks a -štvo počesto ne dolazi dužina ako je ispred već
dug slog, tj . ako imenice nose dužinu u osnovi (nadstojništvo, nadriliječništvo,
brodovlasništvo).
Dužine ostaju nakon slaganja ili izvođenja riječi (pauk - vodenpauk; kut
-jedanaesterokut; alat - alatničar) te nakon pomicanja dugosilaznoga naglaska
(gladijator > gladijator; kalkulator > kalkitlator).
Duge bismo sufikse mogli podijeliti u dvije osnovne skupine, s obzirom na
to što se događa s dužinom u paradigmi: 1 . sufiksi koji gube dužinu u fleksiji; 2.
sufiksi koji zadržavaju dužinu (uključujući i one likove koji umjesto zanaglasne
dužine imaju dugi naglasak u paradigmi, prema obrascu aa > aa, tj . one likove
kojima je dužina obilježjem dugoga naglaska u latencijF51).
U prvu skupinu uvrštavamo primjerice izvedenice na -ost (-ost, -kost, -nost):
ženskost; malenkost, državnost; -est: bOlest; -arij: scenarij; _ij152: kolegij. 153 Bu­
dući da je njihova zanaglasna dužina paradigmatski nestalna (kao i u imenica
poput blagoslov, dvobroj i sL), nije neobičan ni gubitak već u N jd. (kao što se
dogodilo već u imenica na -ov/-ov: šarov i šarov, iako je sufiks u mađarskome
1 49 Pravilo je prvi put j asno naznačeno i sustavno provedeno u NHKJ. HJS najdosljednije j e
proveo gubitak zanaglasnih dužina n a sufiksu -ani, a RHJ-LZ najdosljednije ih je bilježio.
1 50 Najčešće se izvedenice od pridjeva na -ski izvode zamj enom -skil-stvo, a -čkf/-štvo. Mjesto
suglasničkih skupova -cs-, -ks-, -gs-, hs -čs-, -zS-, -žs- dolazi š. (S. Babić, 2002.: 302)
- -,
15 1 Upravo su takve dužine (dužine naglasnih slogova) stabilne i u uzusu (zajedno s onima
koje ostaju iza dugoga naglaska u okviru govorne riječi: (ugriidl). (L Škarić, 2006 . : 35)
152 Posljednj a j e dužina obilježjem slivenih dvaju samoglasnika (prema kolegijum). O gubitku
153 Općenito je u imenica s kratkosilaznim naglaskom i zanaglasnom dužinom uobičajeno
dalje u paradigmi donositi kratki slog: kokoš - kokoši, nemoć - nemoći, pustoš (pored pustoŠ)
-pustoši, večer - večeri, kamen - kamena, djever - djevera, ramon - ramona, javor -javora, kokot
- kokota, ušfv - ušiva, vl'noboj - vl'noboja, blagoslov - blagoslova i sl. U primj erima (kao što su
govor, mladost, kokoš i sl.) prepoznajemo tzv. duljenje u zamjenu koje je nastalo nakon otpadanja
poluglasa. Gramatike upozoravaju na izjednačivanje s paradigmom bez promj ena, kakva je u riječi
trepet - trepeta, klopot - klopota, na većemu dijelu korpusa općeuporabnih riječi (govora, bUsena,
čemera, gUštera itd.).
77
izvorno dug). Imenice na -ost s uzlaznim naglaskom na predzadnjemu slogu su­
fiks imaju i bez dužine (hrabrost i hrabrost; lijenost i lijenost), naime izvorno
je nisu ni imale, dužine su nastale analogijom prema mlGdost. Izostanak dužina
može se objasniti i »ritmičkim zakonom« da se ne gomilaju dugi slogovP54 (S.
Ivšić, 1 979.: 1 6) te težnjom da prozodijski elementi ostanu koncentrirani u jed­
nome slogu (P. Ivić, 1 965 .a: 1 43). U imenica koje imaju dvije dužine ili više
njih155 tendencija je u govoru takva da se gube prvo one od kraja, a čuvaju se
one bliže naglasku, napose uzlaznomul56: bescfljnost > bescfljnost, izgrađenost
> izgrađenost, začaranost > začaranost. Iza dugosilaznih naglasaka češće nesta­
ju sve: bfranost > bIranost, vezanost > vezanost, a poslije kratkosi1aznih često
se ostvaruje i prva iza naglaska: bOjaznost > bOjaznost. 157 Dakle, nestaju prvo
one sa sufiks a, što je uvjetovano njihovim položajem. 1 58
Drugoj skupini pripadaju OVP59: -ač (-ač, -jač i -ač muškoga su i žensko­
ga roda): istovarač, proizvođač, d'ivljač; -aj (-aj, -jaj, -ljaj): lzdisaj, natječaj,
zagrljaj; -ak (-ak, -čak, -injak, -išćak, -jak, -ljak, -njak, -šćak, -štak): divljak,
bakrenjak, lješnjak; -ar (-ar; -jar; -čar; -ćar; -ičar; -ionar; -jančar; -lar; -ničar; -
tar; -ušar): bibliotekar, desničar, savčar; zulumćar; magičar; kolekcionar; smetlar;
alatničar; barjaktar; konjušar; -aš (-aš, -ionaš, -jaš, -kaš, -njaš): autonomaš,
Jrakcionaš, kremenjak, dovoljaš, kornjaš; -'iŠte (-ište, -llšte, -elIšte, -illšte, -ovište):
sjemenište, lječillšte, žetallšte, budillšte, čudovište (čudovište); -lk (-anik, -arnik,
1 54 Gubljenjem dužina pozabavio se Ivšić ponajviše u pridjeva. Pridjev bosanski vrlo jasno
oslikava status primarnih i sekundarnih dužina, primj erice lik bosanskI nema dužinu nastalu fo­
netskim preoblikama (od imenice Bosanka), no lik bosanskI nosi etimološku dužinu (od imenice
Bosanac) kojaje stabilnija od prve te se unatoč »ritmičkome zakonu« očuvala poradi semantičkoga
diferenciranja. (S. Ivšić, 1 979.: 2 1 )
1 55 S. Sekereš u svojemu je istraživanju »strukturalnih karakteristika akcentuacije« pokazao
da je u trosložnih i višesložnih riječi najviše onih bez dužine iza naglaska (oko 70 %) te da se iza
naglaska dužine najčešće javljaju na prvom i drugom slogu (u sedmerosložnih na prvome i trećemu
slogu iza naglaska). (S. Sekereš, 1 983.b: 1 1 5 - 1 2 1 )
1 56 »Dužine neposredno iza štokavskih uzlaznih akcenata bolje s e čuvaju nego dužine u dru­
gim položajima, što je posledica veće prominentnosti koju obezbeđuje tonska visina sloga iza što­
kavskog uzlaznog akcenta.« (P. Ivić, 1 965.a: 1 43)
1 57 S . Ivšić isto je uočio u pridjeva u nekim govorima, naime čuva li se dužina pred sonantom,
gubi se na nastavku: sirotlnjske suze, mjesto sirotinjske suze, a na to je upozorio i B. Finka korigira­
jući Ivšića da Dubrovčani svoj grad ne zovu DubrovnIk već Dubrovnik. (S. Ivšić, 1 979.: 1 5 , 3 1 )
1 58 Š karić j e upravo gubitak takvih dužina pripisao tzv. prihvatljivomu tipu naglašivanja.
(GOHIG, str. 1 28)
1 59 Čuvaju dužinu i ove imenice i-vrste u korpusu: blagodat - blagodati, crven - crveni,
čeljust - čeljusti, četvrt - četvrti, kljenut - kljenuti, nedostIž - nedostlži, pamet - pameti, prhut -
prhuti, rukovet - rukoveti, sablast - sablasti, studen - studeni, vrlet - vrleti, zabIt - zabiti; ispovijed
- ispovijedi; ispovijest - ispovijesti; nagovijest - nagovijesti; propovijed -propovijedi, zapovijed­
zapovijedi . . . ; te one koje nose etimološke dužine na središnjemu slogu: pogIbao -pogIbli, pomIsao
- pomIsli, sablazan - sablazni, zaravan - zaravni itd.
78
-avnik, -benik, -enik, -ilnik, -ik, išnik, -jan ik, -nm, -anik, -avnik): konjanik,
gljl'varnik, poslužavnik, ćz'mbenik, plastenik, svjetllnik, pokojnik, Krajišnik,
dvorjanik, dopisnik, točionik, porezovnik; -ln: vlastelln; -o (-ivo): pecfvo; -ad: užad
(i -jad: vuqad); -arna: pisarna; -ać: gluhiić; -ajna: blagajna; -alj: sl'valj; -aroš:
mućkiiroš; -at: dekanat; -ater: dekorater; -av (a-vrsta): rukav; -az(a)n: bOjazan;
-bać: zelembać; -dać: srndać; -en (a-vrsta): prsten; -en (i-vrsta): strmen; -enda:
doktorenda; -endra: selendra; -er: Jrizer (ali i trener; lakirer; sprl'nter); -erda: ru­
čerda; -et (i-vrsta): golet; -ez: Holandez; -le: konjlc; -IČ: branič; -ld: sulfid; -ijan:
grubijan; -ija: antikvarijat; -ijer: hotelijer; -llj: bradvilj; -ioner: reakcioner; -Ir:
portir; -'iŠ: kisellš; -itet: tonalitet; :"IŽ: sltniž; -juh: očuh; -jurda: nožurda; -ljag:
mutljag; -on: madžaron; -orij: leprozorij; -ovca: ljubovca; -ulj: dragulj; -un:
bogatun; -up: skorup; -urda: glavurda; -urenda: švaburenda; -ut: kolUt; -utan:
polutan. 1 60
Zasebnu skupinu čine dužine koje su fonološko-morfološki uvjetovane
(kajkavac - kajkavca; Stubičanin - Stubičani), no fonoloških (sekundarnih u mo­
cijskoj tvorbi) i tvorbeno uvjetovanih (primarnih u tvorbi) pronalazimo i medu
sufiks ima na leksičkoj razini (primjerice: -arna: pisarna; -alInka: vestallnka;
-alka: vestaIka; -aljka: pisaljka; -anka: pijanka; -arka: mahunarka; -avka:
služavka; -čanka: Kutjevčanka; -jarka: mjesečarka . . . ) . 1 6 1
Priručnici dosljedno bilježe zanaglasne dužine, a mnogi ih govornici i ostva­
ruju, no valja istaknuti da se dijelom i gube (već se ustalilo: naboj, proboj, raz­
boj, odgoj, pokoj, spokoj, dvobroj i s1.). Uočavaju se i moguće razvojne smjernice
gubitka kvantitete. Uporaba pokazuje tendenciju dokidanja zanaglasnih dužina
koja se ponajprije odnosi na posljedni otvoreni slog: Bačka i Bačka, Bugarska i
Bugarska, Ffnska i FInska, Hrvatska i Hrvatska, Koruška i Koruška, Kranjska i
Kranjska, Mađarska i Mađarska, moderna i moderna. 1 62 Gube se i dužine moti­
virane fonetskim preoblikama, naime zabilježeno je gubljene dužina u dvoslož­
nih riječi u zatvorenome slogu sufiksa -nik: veznik/veznik - veznika/veznika; no
čuva se u višesložnih: nakladnik - nakladnika, a ondje gdje je došlo do položaj­
noga duljenja u predsufiksalnome dijelu, otvara se mjesto dubletama: nasilnik
i nasilnik; nazivnik i nazivnik, sve u skladu s »ritmičkim zakonom«. Na isto­
me su tragu i sljedeći primjeri: VInkovci i Vlnkovci, Vlnkovčanka i Vlnkovčanka,
1 60 Ponuđeni se popis razlikuje od Pecina ( 1 99 1 . : 1 3 0-1 39) koji je zahvatio i dio korpusa što
nije dijelom hrvatskoga standarda te j e težište bilo na dugim morfemima, a ne samo na sufiksima.
1 6 1 Dužina je ili iz muškoga člana (avijatičar - avijatičarka), ili iz trajanja kao dijela naglaska
muškog člana (prvoškolac - prvoškolka), ili zbog položajnoga duljenja (astronom - astronomka).
Na primj eru imenica na -ka usp. E. Barić, 1 992.: 3 1.
1 62 O čuvanju naglaska (mjesta i trajanja) u stranih vlastitih imena vlada suglasje među jezi­
koslovcima. (Usp. D. Brozović, 1 956.b; L Š karić, 1 988.; Z. Babić, 1 984.) U ostalih vlastitih imena
potrebno je slijediti sljedeće: » . . . uzeti naglasak koji je 'lokalan' i usklađen s općim naglasnim
pravilima hrvatskoga standardnog jezika.« (J. Silić, 1 997.: 494)
79
Karlovčanka i Karlovčanka. U uporabi prvo nestaju dužine na sufiksu pa tek
onda one prema početku riječi, posebice koje su položajem poduprte (primjerice Općeparadi g matski na glasak
izgovorno je češće besramnik, beznačajnik nego besramnfk, beznačajnfk), no s
druge strane dio govornika primjerice ostvaruje dužine na sufiksu -ur (kostur,
mjehur, ježur). O gubitku dužina kao općoj poj avi na širokome području j oš
uvijek ne možemo govoriti.

Predvidljivi ob lični naglasci

Opća se naglasna pravila mogu podijeliti u dvije temeljne skupine: prvoj

pripadaju opća pravila o raspodjeli naglasnoga inventara, a drugoj opća naglas­
na pravila uvjetovana morfološko-tvorbenim značajkama. O raspodjeinim je i
tvorbenim pravilima bilo potanje riječi unutar leksičkoga naglaska, a o morfo­
loškim govorimo ovdje jer se radi o složenijim pravilima na kojima počiva na­
glasna tipologija, kojoj je ovo poglavlje uvodom.
Morfološka naglasna pravila koja su opća možemo nazvati i općeparadig­
matskim naglasnim pravilima, a odnose se na oblične naglaske koji su predvid­
ljivi (u fleksiji) i koji su zajednički tipološkim uzorcima pa se izuzimlju kad se
analiziraju uzorci promjenljivoga naglasnog tipa (tipa III).1 63 Uzorke s promje­
nama koje su predvidljive u paradigmi, koji počivaju na općim pravilima, može­
mo smjestiti u nepromjenljivi tip, tip I (kao što je to dijelom učinjeno u NHKJ)
ili u zasebnu skupinu i nazvati ih predvidljivim promjenljivim tipom, tipom II
(jer se ipak nešto mijenja: grad - u gradu - gradovi). Upravo se predloženim
izdvajanjem općih pravila promjenljivi naglasni tip, koji pak počiva na specifič­
nim pravilima, jednostavnije i preglednije opisuje. Naglasne su konstante, dakle,
uvjetovane fonološki (starac - starca); morfološki (stan - stanovi) ili tvorbeno
(svadba - svadbarina).
Gotovo bi svaki padež mogao biti zahvaćen kojim od pravila, bar u ne­
koj od kategorija, primjerice N jd. tvorbom riječi i raspodjeinim pravilima,
G jd. fonološkom uvjetovanošću (palac - palca), i dužinom koja je odlikom
morfema u imenica e-vrste (žena - žene), D i A jd. promjenom tona u nekih
imenica ženskoga roda (voda - vodi i vodi - vodu), V jd. naglasno uposebljuje
prevaga silaznoga, čelnoga naglaska (žena - ženo), L jd. izdvaja se uzlaznim
tonom u nekih imenica za neživo (u gradu), I jd. bilježi zanaglasnu dužinu,
kao odliku morfema, u imenica e-vrste (ženom), N mn. najčešće krati naglasak
pred množinskim morfemima -ov-/-ev- (grad - gradovi), G mn. izdvaja se du­
žinama (gradova), morfološkim duljenjem sloga (konja) i prevagom silaznosti
(korito - korlta), naglasak DU mn. izdvojen je u određenih imenica uzlaznošću

NHKJ.
1 63 Usp. S. Babić, 1 968.; B. Finka, 1 968.; U literaturi se takve naglasne alternacije
nazivaju i automatskima (the automatic alternations). (E. Stankiewicz, 1 993.: 1 08)

80 81
(kćerima, noktima, rukama), a samo A i V mn. naglasno se podudaraju s
N mn. (izuzimijući stilski obilježene preinake V mn. u imenica j edinice jiinak
-junaka). Upravo stupanj predvidljivosti te proširenosti među paradigmama/ti­
pološkim uzorcima određuje koja će od navedenih naglasnih posebnosti u flek­
sij i postati opće pravilo i dijelom promjenljivoga predvidljivoga tipa, a koja
će ući u »pravi« promj enljivi naglasni tip. Akcentološke studije u XX. stolj eću
ponajviše su se bavile morfološkim alternacijama naglasaka V i L jd. te GDU
mn., no danas su ipak uvelike prevladane »istočno-zapadne opozicije« te se pi­
tanje alternacija produbljuje i proširuj e (u smjeru funkcionalne rasloj enosti j e­
zika).
Suvremene gramatike hrvatskoga jezika odreda donose samo posebnosti
svakoga padeža, ne izdvajajući opće od specifičnoga, no ipak se naslućuje da su
beziznimna pravila na tragu općih pravila, a ona s iznimkama i oznakom »neke
riječi« na tragu specifičnih pravila. Suvremena jezična uporaba, pa onda i de­
skriptivno-preskriptivni priručnici, iznimkama zadiru i u dosad »ustalj ena« opća
pravila (primjerice u položajno duljenje, (leksičke) zanaglasne dužine, kraćenje
pred množinskim morfemima -ov-/-ev- i sL), a to onda objašnjava i činj enicu
da su i opća naglasna pravila nesustavno prikazana u priručnicima hrvatskoga
jezika.
U morfološkome je naglasku bilo važnih preskriptivnih promjena u dru­
goj polovici XX. stoljeća. Riječ j e o približavanju uzusima češćim u hrvat­
skim novoštokavskim govorima: prvo, u imenica muškoga roda dominantnija
je promjena grad - gradovi od val - valovi; drugo, prevagnule su istoslogovne
preinake u L j d., G mn. i DU mn., poput ovih: u kamenu, umj . u kamenu, u
mladosti, umj . u mladosti, sInova, umj . sinova, sInovima, umj . sinovima (iako
nije svoj stveno svim govorima zapadne novoštokavštine, a nije ni njezina
posebnost); treće, odmaci od kanonskoga naglaska G mn. tipa DalmMinaca
prema uporabnome Dalmatfnaca, rijetko Dalmatinaca; četvrto, dokidanj e na­
glasnih alternacija u V j d. poput Dalmatfnče/Dalmatinče ili oluj% lUjo, umj .
Da lm atln če, olUjo; peto, prelazak imenica iz tipa u tip, primj erice lažov/lažov
- lažova, umj . lažov - lažova. 1 64 O svemu danas većinom vlada suglasje, no
ponegdje pronalazimo i mj esta u priručnicima koja nisu na tragu »naglasnim
movacij ama«.
U knjizi Naglasak u hrvatskome književnom jeziku o općim pravilima govo­
ri se kao o »prozodijskim sastojcima koji ne određuju tip« i svrstava ih u se­
dam skupina, redom su ove: zanaglasne dužine padežnih nastavaka, zanaglasne
dužine sufiksa'za tvorbu imenica, položajno duljenje, glagolske imenice moti­
virane pridjevom trpnim, zbirne imenice, pokrata naglaska u »dugoj množini«
1 64 Vukušić i Lončarić o istome govore kao o »inovacijama specifičnim za zapadnonovošto­
kavske govore«. (S. Vukušić, M. Lončarić, 1 998.: 98)
82
i vokativ. 165 U Hrvatskoj gramatici naglasak se imenica obrađuje zajedno s
morfološkim tipovima pa se tako unutar vrsta a, e i i dalj e analiziraju imeni­
ce muškoga, ženskoga i srednj ega roda. U napomenama o naglasku prvo se
daj e napomena o tipovima, a zatim napomena o padežima. Nakon napomena
slij edi pregled sklonidbe po »morfološko-naglasnim tipovima«, s naglaskom
upravo na morfološkorne. Školske gramatike, kakvom j e i HG, svakako bi
trebale donositi opća naglasna pravila, posebice paradigmatska u poglavlju o
morfologiji, čime bi se umanj ila manjkavost naglasne tipologij e kojoj j e i ne­
moguće pristupiti u takvim skraćenim prikazima (premda bi naglasni uzorci
bili dobrodošli, dakako bez potpunoga korpusa, j er su modelskima kao što su i
gramatike modelske). Gramatičke napomene o naglasku trebale bi obuhvaćati
opća naglasna pravila, tj . predvidlj ive naglasne značajke. Ono što zadire u spe­
cifična tipološka pravila u gramatikama se obično navodi kao »neke imenice«
ili »određene imenice« što nikako nije u skladu s eksplicitnošću kojoj gramati­
ke trebaju težiti. Tipološki pregledi zahtijevaju potpune naglasno-sklonidbene
obrasce/uzorke, uz veći ili manji korpusni dio. Opća naglasna pravila nalazimo
dakle u većini gramatika hrvatskoga j ezika, no nesustavna su i nepotpuna. Iz
općih pravila mogu se izdvojiti ona paradigmatska koja se odnose na pred­
vidlj ivi naglasak pojedinoga padeža. Dakako da nije svaki naglasak u sklo­
nidbi predvidlj iv na sinkronijskoj razini (zato i postoj i tipološka klasifikacija),
no u nastavku ćemo dokučiti ona fonološko-morfološka naglasna pravila koj a
mogu postati općim.
Pregled općeparadigmatskih naglasnih pravila
Osnovni kriterij u svrstavanju imenica u naglasne tipove j est akcenatski.
Ondj e gdj e nema naglasnih preinaka u paradigmi, rij eč j e o nepromjenljivo­
me naglasnom tipu, tj . tipu I (bez obzira na rod imenice ili zanaglasne duži­
ne). Brojne su imenice u tome tipu (brojnij e od svih ostalih tipova), primje­
rice: akademik, alternacija, anđeo, apostol, apsolvent, bačvar, badem, bajka,
beskućnik, bibliotekarstvo, bilježnica, biljka, bIskup, blagajnik, blago, blago­
stanje, bOlnica, borovnica, bratić, budućnost, cijena, čeljust, češnjak, činitelj,
čitatelj, ćelavko, darovnica, dijalekt, dijalektolog, djelitelj, dobU, domaćin, duga,
fljaker, finale, glagol, himna, homoseksualizam, ilirizam, Internet, lzreka, jabuka,
jarbol, jastučić, jastučnica, kamenje, knjlzevnik, knjiziea, komunikacija, konzul,
korfst, kroatizam, križanje, kukuruz, kuma, libreto, ll'cemjernik, Upanj, lukav­
ština, ljubav, mačić, majka, misolovka, nagodba, nagrada, nakit, nakladnik,
1 65 U navođenju se došlo do brojke VIII (str. 32), vjerojatno jer se omaškom iz zbirnih imenica
izdvojila skupina imenica na -ad(-(j) u zasebnu skupinu.
83
napon, narod, naselje, nerazmjer, nesporazum, nespretnjaković, neuspjeh,
obala, obitelj, oblačić, obrtnfk, odlomčić, pomfsao, podnaslov, ponoć, pravda,
predmet, pregled, prhut, prIča, pridjev, prijateljica, prIzvuk, prozor, psovka,
radio, rasulo, rudo, savjet, senator, sjeveroistočnjak, sova, srpanj, stvoritelj,
šetallšte, šesterokut, šestogodišnjak, šUo, škola, štok6vština, ucjena, uzrast,
vaga, vino, voditelj, vreteno, zatvor, zavist, zdravlje, zgrada . . . U nepromjen­
ljivi tip ubrajamo, dakle, i predvidljive zanaglasne dužine padežnih nastavaka
(G mn. svih rodova te Gl jd. imenica e-vrste): glagol - glagola; vino - vina;
bajka - bajke - bajkom - bajka/bajkl; zatim dulj enja nenaglašenoga sloga:
opanak - opanka - opanci (tako i: bezglavac, boležljivac, brbljavac, ćelavac,
ćitdljivac, gml'zavac, grabežljivac, grab ljivac, hajdukovac, Hercegovac, is­
pljuvak, ispravak, jazavac, kradljivac, lGžljivac, magarac, odvojak, ožujak,
pastorak, ponedjeljak, popravak, postanak, prnjavorac, prosinca, sIsavac,
svadljivac, šupljoglavac, tvrdoglavac, itranak, veletrgovac . . . ); građanin
- građani/građani (tako i sve imenice na -in koje znače kakvo podrijetlo/sta­
novnika uz već navedenu iznimku: brđanin, Brođanin, istranin, Zagrepčanin,
itkućanin . . . ); kraćenj a i duljenja nenaglašenoga sloga u jedninskoj paradig­
mi: kamen - kamena (tako i: kokoš - kokoši, nemoć - nemoći, pustoš (pored
pustoš) - pustoši, večer - večeri, kamen - kamena, djever - djevera, romon
- ramona, javor - javora, kokot - kokota, ušfv - ušiva, vl'nobOj - vl'noboja,
blagoslov - blagoslova i s1.)166; mladost - mladosti (tu su brojne imenice na
-ost); te kraćenj a (u zamjenu) nenaglašenoga sloga u množinskoj paradigmi:
golub - golubovi (gavran, jastreb, labud. . . ).
Ondje gdje su naglasne promjene izazvane fonološko-morfološkim razlozi­
ma (primjerice u N mn gradovi) i tvorbenim (primjerice u zbirnim i glagolskim
.
imenicama), govorimo o predvidljivo promjenljivome naglasnom tipu, tj .
tipu II (koji može biti i podskupinom nepromjenIjivoga tipa), a ondje gdje su
promjene specifične i (na sinkronijskoj razini) nepredvidljive, riječ je o »pravo­
me« promjenljivome naglasnom tipu, tj . tipu III.
Primjerice imenice muškoga roda koje završavaju na samoglasnik naglasno
su i paradigmatski »nezanimljive«, nema promjena (raščupanko - raščupanka
- raščupanci ili raščupanko - raščupanka - raščupanci), osim u G mn koji se .
donosi prema općim pravilima i predivljiv je (raščupanaka ili raščitpanaka),
stoga imenica pripada tipu II. Imenica Hrvoje - Hrvoja, primjerice, nema nika­
kvih naglasnih promjena u paradigmi pa pripada tipu L Ondje gdje su posrijedi
specifične naglasne promjene, kao što je primjerice u uzorku jitnak ,--- junaka,
govorimo o tipu III.
1 66 Imenice s kratkosilaznim naglaskom i zanaglasnom dužinom uobičajeno dalje u paradigmi
krate slog. U tu skupinu ubrajamo sve tvorenice koje gube zanaglasnu dužinu u fleksiji (primjerice
na -ost, -est, -arij, -lj).
84
Duljenje pred sonantom
Položajno duljenje167 (syllaba positione longa) ostvaruje se u imenica s ne­
postojanim a kojima se u fleksiji pojavljuje suglasnički skup u kojemu je prvi so­
nant (j, l, lj, m, n, nj, r, v) 1 68, pa se stoga naziva i duljenjem pred sonantom (zvo­
načnikom) ili predsonantskim dulj enj em: lovac - lovca - lovci; dolac - dolca;
kolac - kOlca; stolac - stolca . . . 169 Položajnim duljenjem možemo nazvati svako
duljenje naglaska uvjetovano određenim položajem, primjerice u G mn ispred -a .
(polje - polja). Stoga je nužno razlikovati fonemski uvjetovano duljenje (koje je
pred sonantom, tj . u slogu koji završava sonantom, osim na kraju riječi) od mor­
fološkoga (primjerice u G mn ) ili pak tvorbenoga (djedo, djeva i sL).
.
Duljenje se odnosi i na naglašeni (starac - starca; novac - novca) i na
nenaglašeni slog (lakomac - lakomca ili lakomac - lakomca; prosinac -
prosfnca; Hercegovac - Hercegovca). Promjene kvantitete naglaska u paradigmi
koje su uvjetovane položajem predvidljive su i pripadaju općim pravilima. Preina­
ke palac - palca - palčevi170 ili ovan - ovna - ovnovi17 1 također su predvidljive
jer se radi o položajnome duljenju jedninskih padeža i o kraćenju sloga ispred
množinskih morfema (o čemu više u nastavku). Primjerice u govorima tzv. kon­
tinentalnoga tipa dominantnije je duljenje pa ga bilježe i množinski padeži: ovan
- ovna - ovnovi.
Duljenja nema ako je skup ispred naglašenoga sloga (mirnoća), ili je
ispred dužine tvorbenoga nastavka (mornar), ili je ispred više slogova (posebi­
ce nakon dugosilaznoga naglaska: Karlovčanin), ili ispred već postoj eće dulj i­
ne (Žitmberčani), ili u posuđenicama (kalk).172 U nekim se imenicama ustalila
1 67 O položaj nome ili pozicijskome je duljenju detaljnije pisao S. Ivšić ( 1 979.) prikazavši ga u
tvorenica sa slj edećim sufiksima: -čad, -če, -janin, -je, -ka, -kinja, -n/k, -njak, -ski, -čica, -nf, -nica,
-njača, -ce, -lac.
168 Duljenjem pred sonantom mogu biti zahvaćene i posuđenice na -ent ili -ant (student).
Izgovor dugoga silaznoga naglaska na sufiksu zabilježio je Škarić u svojih obavj esnika. (I. Škarić,
1 999.a; isto i 2006.: 1 36)
1 69 Ili lovac pa se onda promj ena događa samo u G mn. (lovaca), tako i: bravac, čvarak,
dronjak, dvorac, glumac, humak, janjac, krivac, krmak, lanac, manjak, ovan . . . Imenice janjac i
lanac imaju kao dubletu u množini i promjenu tona (jiinjci, liinci). Duljenje je zabilježeno i za ove
imenice: dolac, kolac, stolac, no promjena tona moguća je u množini: dolci, kOlci, stolci.
1 70 Tako i: danak, čavao, đavao, jarac, kll'nac, sanak, starac, stavak, zglavak . . . , a u dijelu
priručnika zapisani su i bez preinaka u paradigmi. Na prednaglasnici j e uzlazni naglasak (za starca,
pOd čavlom).
1 7 1 U množinskoj paradigmi s množinskim morfemom -ov-/-ev- djeluje ili tzv. kraćenje u za­
mjenu ili duljenje pred skupom sa sonantom (ovnovi i 6vnovi; orlovi i 6rlovi), i to prema »navici
kraja«.
1 72 Iznimke nudi i Ivšić opisujući naglasak pridj eva izvedenih iz imenica na -ija (rakljskf,
komšljskf, t6bdžljskf, biblljskl itd.). (S. Ivšić, 1 979.: 1 3 ; 30-3 1 )
85
kračina ispred sonanta u suglasničkome skupu (vjerojatno pod utj ecaj em kakvih
analogija iz iste skupine riječi): berba, borba, sarma, momak - momka - momci,
pravac - pravca, frZmak - franka, vranjak - vranjka. Često je izjednačiva­
nje naglaska nominativnoga padeža s onim u kosih padeža, tj . uporaba likova
s uopćenom duljinom (jamaeljamac - jamca; moljac/moljac - moljca; borac/
borac - bOrca; udovac/udovac - udovca; dolac/dolac - dolca; sinovac/sinovac
- sinovca; pravac/pravac - pravca, pa i znanac - znanca ijanjac -janjca), što
j e zamijećeno u riječima s uzlaznim naglascima. Valja naglasiti i to da duljenje
pred sonantom nije općeštokavska pojava.
Kraćenje u zamjenu
Takozvano kraćenje sloga u zamjenu događa se u imenica srednj ega roda
na -@ ispred et ili en: vrijeme - vremena; čeljade - čeljadeta; prase - praseta
(tako i: blfzne, dvfze, muJe, vuzle, zvijere, ždrijebe, na prednaglasnici je uzlazni
naglasak: za priise); te u množini imenica muškoga roda ispred množinskih
morfema -ov-/-ev-: primj erice zec - zečevi (korpus se odnosi na imenice za živol
ili se doživljavaju kao živo, jer j e tad ton u L jd. stabilan: Mn, ćuk, drug, div,
eri, hPt, kan, kler, knez, kum, mag, muž, puk, plijen, sin, smok, smuđ, smuk, štrk,
vrag, vuk, zec, ždral . . . ); grad - gradovi (korpus se odnosi na imenice za neživo
jer se kod takvih imenica mijenja ton u L jd.: Ml, Mr, bijeg, bijelj, bijes, blek,
blijesak, blUd, bOd, bOl, brač, brak, brijeg, brid, brk, bruj, brus, buć, buk, bus,
cijeđ, cijep, cik, cilj, cip, col, crijep, eval, cvijet, cvil, čar, čin, član, čmar, čun,
čunj, ćuh, dah, dar, din, dol, drijem, dub, dug, dur, džilj, far, fen, friz, gaj, gak,
gar, gaz, glas, glib, gnjev, gnjus, grad, grak, griz, grUj, guk, guz, had, hak, han,
har, hip, hir, hlad, hram, hrib, hrs, hD:k, jed, jek, kad, kal, kam, kar, kas, kej, kip,
klas, klik, klip, klor, kljun, kor, kot, kOv, krak, kran, krijes, kroj, krug, kup, kus,
kvak, kvas, let, lijer, lijes, lijev, lik, list, lUb, lUg (gaj), luk, mah, mar, maz, mijeh,
mig, mit, mlađ, mlat, mol, mrak, mrs, muk, nijek, pad, par, pas, pir, pjev, plam,
plan, ples, plijen, prah, pram, prud, prut, rad, rast, red, rep, rez, rijek, ruj, sad,
sag, sat (uređaj), sijek, sklad, slad, slijed, slijev, slUt, smijeh, smjer, smrad, smrč,
snijeg, spas, spjev, splin, spol, sram, srh, srk, srp, stan, stas, stid, stijeg, strah,
strig, strug, struk, sud (posuda), svijet, svrab, šal, škrip, šmrk, štab, štit, tar, teg,
tijek, tfm, tir, tlak, tok, trag, trak, trg, trijem, trijes, trk, trn, trud (guba bukova),
trun, trup, trus, tuk, tur, ud, um, vab, val, var, vez, vid, vijek, vir, vlak, vrat, vrijes,
zbir, zbjeg, zid, zijev, znak, zov, zrak, zuj, zvrk, zvek, zvon, zvuk, žbun, ždrijeb,
V_ VA V " - V A V -
zlg, Zlr, zlijeb, zvak, zvrk . . . ) . 173
1 73 Na prednaglasnici je kratkosilazni (u grčid, okolo grada). Imenice koje ne proširuju umet­
kom množinsku paradigmu, a odnose se na neživo, mijenjaju samo ton u L jd. (znak - o znaku
86
U priručnicima je u imenica srednj ega roda kraćenje najčešće rezevirano
samo za imenice s alternacijama ijelj ele, što j e i pravopisno zanimljivo: dijete
- djeteta, vrijeme - vremena, no ipak j e pojava i šire proširena. Neustaljenosti
u priručnicima i uporabi rezultat su sve jačega prodiranja analogije i dokidanja
endosilabičkih alternacija u nejednakosložnih imenica (čeljadeta, đačeta, uže­
ta, vrančeta)174, čime j e izjednačivanje paradigme nešto više zabilježeno u tzv.
kontinentalnome tipu naglašivanja. 175 U tome j e tipu zabilježeno odstupanje i od
množinskoga kraćenja, kao što je u primjerima val - vala - valovi i štap - štapa
- štapovi (o čemu više u opisu naglasnih uzoraka).
Naglasci pojedinih padeža
Nominativ jednine
Naglasak N jd. pripada tzv. leksičkome naglasku i kolebanjima unutar leksič­
ke norme, o čemu je već bilo rij eči. U imenica promjenljivoga tipa važan je na­
glasak G jd., a naglasak N jd. ograničen je distribucij skim pravilima, primjerice
u G jd. kralj-a, ali u N jd. kralj-@ j er j ednosložnice imaju samo silazni naglasak;
ili u G jd. junak-a, ali u N jd. jitniik-@ jer naglasak ne može biti na zadnjemu
slogu i sl.
Genitiv i dativ jednine
Unutar imenica promjenljivoga tipa izdvajaju se naglasno G i D jd., i to u
sljedećemu:
• Određene dvosložne imenice ženskoga roda e-vrste s uzlaznim naglas­
kom N jd. dubliraju naglasak D jd. (voda - vodi i vodi; glava - glavi i
glavi), i na sinkronijskoj je razini dio promjenljivoga tipa.
• Imenice a-vrste, i-vrste i većina imenica e-vrste imaju isti naglasak u G i
D jd.
• U uporabi je prošireno i izjednačivanje D jd. s metatoniranim naglaskom
L jd., o tome više u točki o lokativu.
- znaci i znakovi) . Neke od navedenih imenica mogu mijenjati ton u množini i bit će prikazane i u
uzorku vdl - valovi, a neke mijenjaju naglasak već u j ednini (kao pr. hfp, hram, hPt, kroj, kup, štit,
tok) pa će biti prikazane i u drugim uzorcima.
1 74 Primj erice GORKJ donose i čeljade - čeljadeta (str. 358) i čeljade - čeljadeta (str. 359).
1 7 5 M. Rešetar upozorio je na naglasne likove bjegunče - bjegunčeta (vjerojatno zbog sonan­
ta) iz Akademijina rječnika koji su u suprotnosti s dubrovačkim likovima čeljade - čeljadeta. (M.
Rešetar, 1 93 1 . : 1 92)
87
Akuzativ jednine
Naglasak Ajd. promatramo u dvije točke:
• Odredene dvosložne imenice ženskoga roda s uzlaznim naglascima u N
jd. mijenjaju ton u Ajd. (glava - glavu; grana - granu; gora - goru; voda
- vodu; djeca - djecu) što se drži specifičnim. Neoslabljeno se ostvaruje
na prednaglasnici (po vodu; na gliivu; u kosu).
• Naglasak (i oblik) A jd. imenica muškoga roda jednak je N jd. ako znače
što neživo ili nestvarno ili se odnose na biljke, a G jd. za ostalo što je živo
ili što se doživlj ava kao živo (stol - stola - stol; bOg - bOga - bOga).
U priručnicima se hrvatskoga jezika upozorava na širenje nemetatonijskoga
naglaska i na Ajd., no u nekih je imenica preinaka ipak stabilna: dušu, glavu, ruku;
nogu, zemlju, vodu i sl. Nailazimo i na dublete A jd. imenica na -ina; -oća; -ota
(brzinu i brzinu; daljinu i daljinu; sramotu i sramotu; hladnoću i hladnoću; ljepotu
i ljepotu; planinu i planinu), no preinaka u većine zvuči starinski i obilježeno.
Vokativ jednine
Naglasak V jd. izdvaja se iz razvrstavanja imenica u »pravi« promjenljivi
tip iz dvaju razloga; prvo, vokativ ima poseban status u sustavu padeža; drugo,
naglasna su ponašanja predvidlj iva i time ih valja izdvojiti u opća pravila.176 U
prijašnj im sažimanjima i pregledima naglasne tipologije vokativ jednine nije se
izdvajao j er se činilo da će »jednostavnost prijeći u svoju suprotnost« (S. Babić,
1 968.: 1 57), tek je D. Grečl ( 1 98 1 . : 1 1 5) u završnim napomenama o naglasnoj
klasifikacij i imenica istaknuo silazno st prvoga sloga V jd. 177
Pravila se ne čine jednostavnima, no svakako se radi o padežu u kojemu
dominira silazni čelni naglasak i mogu se prikazati ovako:
• Naglasakje silazni čelni u jednosložnim i dvosložnim osnovama (s neposto­
janim a) imenica muškoga roda i ženskoga roda e-vrste, u češće uporabnim
imenicama srednjega roda i u imenici čovjek (otac - oče, glumac - glUmče;
čovjek - čovječe; voda - vodo, duša - dušo; koza - koza; dijete - dijete 1 78).
• Silazni čelni naglasak imaju i tro složne i višesložne imenice muškoga
roda s nepostojanim a te višesložne imenice ženskoga roda s dugouzlaz­
nim naglaskom na pretposljednjem slogu (blizanac - bll'ziinče; jedinac
1 76 Vokativ j e izdvojen i u NHKJ. D. Brozović napominje da vokativ nije »pravi« padež po
semantičkim i sintaktičkim kriterijim te sa stanovišta teorije o vrstama riječi, ali jest po tvorbenim
i formalnim morfolOŠkim kriterijima. Usp. Norme i normiranje, 1 999.: 176.
1 77 Takvu naglasnu smjenu Stankiewicz naziva regresivnom altemacijom: buda!'a - 'budalo.
(E. Stankiewicz, 1 993 . : 1 22)
1 78 Tako i za ove imenice srednjega roda: june, kljuse, kUmče, momče. Kraćenje sloga u kosim
padežima također je predvidljivo (kraćenjem u zamjenu): dijete - djeteta.
88
- jedfnče; kamenorezac - kamenorešče; abrevijatura - abrevijaturo);
a u njih prodire i silazni naglasak na nepočetnome slogu (analogijom
prema glumac - glUmče: kamenortizac - kamenorešče; abrevijatura
- abrevijaturo) i uzlazni na središnj emu (kamenorešče). Iz svega se na­
meće da j e u takvih imenica moguće nekoliko ostvaraja: Dalmatlnče,
Dalmatinče, Dalmatfnče i Dalmatinče, a upravo takvim slij edom uporaba
odgovara na »poželjnost lika«.
• Trosložne i višesložne imenice ženskoga roda s uzlaznim naglaskom
na pretposlj ednjemu slogu imaju dubletan naglasak, s tendencijom do­
kidanja intersilabičkih alternacija (planina - planino i planino, sloboda
- slobodo i slobodo; ali veličina - veličina). Ima gdj egdj e i drugačijih rje­
šenja (primj erice u Akademijinoj gramatici koja donosi uzlazni naglasak
na prvome slogu), no možemo reći da je u uporabi prevagnulo čuvanje
mjesta naglaska (pa i sa silaznim izvan početnoga sloga: abeceda, ajera,
bubamara, cicamaco, diploma, galama, olUja, repriza, sirena, tetiva).
U nekih imenica stilski se diferencira dubletnost V jd., primj erice čelni
se naglasci u tih imenica drže ekspresivnijima i obilj eženima (galiima,
sotono, planino) za razliku od nepromijenjenoga naglaska.
• Silazni je ton i u onih s nejednakosložnim paradigmatskim preinakama unu­
tar uzorakajitniik -junaka -juniiče; život - života - živote, neovisno o tome
koliko slogova imala riječ (potkupljiviič - potkupljiviiču; metaloprerađiviič
- metaloprerađiviiču; idolopoklonfk - l'dolopoklonfče, ali idolopoklonfk
- idolopoklonfče). Priručnici bilježe i uzlazni ton V jd. u imenica s nejedna-
kosloŽllim preinakama (oraču, komedijašu), no označuju ga razgovornim.
• Ostale imenice muškoga roda, zatim imenice srednjega roda (koje su u
tom padežu i rijetke) i imenice ženskoga roda u V j d. nose isti nagla­
sak kao i N j d. (jezik -jeziče; uskok - uskače; graničiir - graničiire; uže
- uže; odgojiteljica - odgojiteljice; samrt - samrti; ljubav - ljubavi).
Važno j e dometnuti da se naglasak vokativa ravna prema naglasku osnove,
tj . G jd. (kolac - kOlca - kolče; rog - roga - rOže; stol - stola - stale;), tj . dugo­
silazni j e kad j e u uzorku sklonidbe dug slog, a kratkosilazni kad je u sklonidbi
kratki slog.
Lokativ j ednine
Naglasak L jd. izdvaja se uzlaznim tonom u j ednosložnih i nekih dvosložnih
i trosložnih imenica muškoga roda179 i ženskoga roda i-vrste za neživo i apstrakt-
179 »Usputno se može dodati kako u jd. m. r. usporedba opozicij e živo neživo u A (formalno
�
izražena) i L (morfonološki prozodijski izražena) ima znatnu tipološku vrijednost ne samo slavistič­
ku.« (D. Brozović: O suvremenoj morfološkoj normi hrvatskoga j ezičnbg standarda i morfološkim
značajkama standardne novoštokavštine uopće, u: Norme i normiranje, 1 999. : 1 74)
89
no180 koje nose u osnovi silaznu intonaciju (grad - grada - u grtidu; jad -jada
-jadu; lIk - Ilka - o liku; lom - loma - u lomu; noć - noći - u noći; rog - roga
- u rogu; rok - roka - u roku; stvar - stvari - u stvari; val - vala - na valu). Od
1 979. i Priručne gramatike hrvatskoga književnogjezika dvostrukosti u naglasku
L jd. preplavile su priručnike pa je naglasno ujednačivanje D i L jd. i kodeksom
poduprto. Primjerice Akademijina gramatika daje prostora i nepreinačenome liku
u dvosložnih imenica ženskoga roda i-vrste (u ravni/ravni; u plijesni/plijesni).
Naglasno izjednačivanje L jd. s D jd. otvorilo bi mogućnost proklize i u L
jd. (u domu, u grČIdu), što je u vrijeme preskriptivne nužnosti novoštokavskoga
pomicanj a naglaska bio jedan od osnovnih argumenata za očuvanje naglasne di­
ferencijacije D i L jd., j er se nije uvijek i ostvarivala s proklizom govorna riječ u
L jd.181 Danas nije obvezno prenošenje naglaska na prednaglasnicu (ostvaruje se
sve troje: na laktu, na lČlktu i rjeđe na laktu).
u dvosložnih imenica ženskoga roda s uzlaznim nominativnim naglaskom
(unutar promjenljivoga tipa)182 tonska opozicija D i L jd. danas nije više stabilna
u standardnome jeziku j er se D jd. izjednačuje s naglaskom osnove (glava - gla­
vi i glavi - o glavi; kosa - kOsi i kosi - o kosi). 1 8 3 U ostalih imenica rašireno je
priklanjanje L jd. naglasku D jd. Promj ena modulacije u L jd. imenica srednjega
roda danas se drži zastarjelom i lokalno obilježenom (u zlatu, u mesu, na moru).
Tonska opozicija D i L jd. u imenice djeca danas je rijetka (djeci - djeci). Neko­
liko dvosložnih imenica ženskoga roda i-vrste, promjenljivoga tipa, tj . nekoliko
višesložnih s dugosilaznim naglaskom na prvome slogu, poznaje istu promjenu:
misao - misli; plijesan - plijesni, a u onih s kratkosilaznim naglaskom i zana­
glasnom dužinom običniji su likovi bez promjene u L jd. (u radosti i radosti; u
starosti i starosti; na pameti i pameti; po zapovijedi i zapovijedi). Preinake poput
po zapovijedi, u mladosti, u pameti stilski su obilježene i običnije jedino u kakvu
ustalj enome izrazu (po Božjoj zapovijedi) ili nose lokalnu značajku (na pameti;
na vrleti). Isto je i s likovima muškoga roda naglasno nepromjenijivih riječi (s
kratkosilaznim naglaskom i zanaglasnom dužinom u N jd.), naime naglasno su
jednaki D i L jd. (na kamenu, u kOrČIku, u slučČIju, prema običiiju itd.). Pomaknu­
ti naglasak prema kraju riječi danas je ponovno stilski i lokalno obilježen184: na
1 80 Ono što se gramatički smatra živim kadšto se može ponašati »neživotno«, tj . metatonirati
naglasak u L jd., posebice u ustalj enim izrazima: po đavolu, po vragu i sl. (B. Lasz16, 1 996.a: 362)
1 8 1 Usp. B. Klaić, 1 957.b. Klaić je ipak pokazao da ni Maretić u prijevodima Ilijade i Odiseje
nije dosljedno proveo novoštokavsku proklizu ondje gdje su nalagali ritam i stih.
1 82 Usp. uzorke glava - glave -glavi i glavi - u glavi i vOda - vOde - vodi i vOdi ":' u vOdi.
1 83 Na naglasno-paradigmatsko izravnavanje u dijalektima upozorio je P. Ivić još o polovici
prošloga stoljeća. (P. Ivić, 1 960.: 87)
1 84 Ispitanici (studenti fonetike) u istraživanju G. Varošanec- Škarić ocij enili su ih potpuno
nepoželjnima. (200 1 . : 3 5) Ovdj e dakako uzimamo sa zadrškom takvo istraživanje jer procjena po­
željnosti ili nepoželjnosti može biti vrlo subjektivnom, a ne i (objektivno) utemeljenom.
90
kamenu, u koraku, u slučaju, prema običaju; a iz toga se izuzimlju ustaljeni izričaji
(u slučĆlju)l85.186 Rubnim se drže preinake u Osijeku, na oprezu, u Bjelovaru, u Vu­
kovaru, u Varaždinu. Značenjski se pokušalo diferencirati oblike imenice govor (u
znamenitu govoru - u mjesnome govoru/govoru), ali je, nažalost, ostalo uporabnim
među rijetkim jezikoslovcima. Danas je sve rjeđe razlikovanje D i L tonom (na
prstu, o taktu, na noktu, u mozgu, o uglju, o laktu, o mučnju i sl.). 187 Uporaba bilje­
ži izjednačivanje D jd. s Ljd.: idem k ledu, k nosu - govori o ledu, nosu. Izjednači­
vanje L jd. s D jd. specifično je za drugu skupinu imenica - za dvosložne imenice
(i njihove izvedenice) koje u N jd. imaju prvi slog kratak, a drugi dug: o busenu i
o busenu, o prstenu i o prstenu, o govoru i o govoru, o čoporu i o čoporu, o obliku
i o obl'iku, o kotaru i o kotČIru, o mjesecu i o mjesecu, o pogledu i o pogledu i sl.
Prvi se likovi danas drže stilski obilježenima i zastarjelima. Naglasno izjednači­
vanje L jd. s D jd. uobičajeno je i u imenica i-vrste: kost - kosti - u kosti i kOsti;
plijesan - o plijesni i plijesni itd. Budući da gramatike ukazuju na gubitak padežne
opozicije po naglasku te da šira uporaba vrlo često također izjednačuje naglasak D
jd. i L jd. 188, status je lokativa u padežnome sustavu upitan, naime ostaju razlike
koje i nisu morfološke (već sintaktičke i semantičke).
Pravilo naglašivanj a L jd. može postati opće, naime promj ena intonacije
očekivana je u danim primjerima, a ako i izostane, još smo uvijek u okvirima
standardnoga j ezika j er suvremena norma dopušta takvo odstupanje.
Instrumental jednine
Naglasak I jd. jednak je onomu u osnovi riječi (st61 - stola - stolom). Razli­
kuje se naglaskom od kosih padeža samo u nekim jednosložnim imenicama žen­
skoga roda i-vrste koje I jd. tvore nastavcima -ju ili -lju: krv - krvi - krvlju i
krvlju; kćl - kćeri - kćerju i kćerju; laž - laži - lažju i lažju; zob - zobi - zoblju i
zoblju; a u ostalima je kao u osnove: noć - noći - noću; sol - soli - solju.
Prozodij ski se I jd. izdvaja još i zanaglasnom dužinom u imenica e-vrste
(ženom), koja je odlikom toga morfema.
1 8 5 NHKJ (49) ističe da samo mali broj imenica ima neistoslogovnu preinaku, i to »u ustalje­
nim sintagmama«: U tom poglMu sve je jasno : Upogledu ti vidim tugu; na svakom koraku ili pet
koraka : Čujem zvuk tvojih koraka.
1 86 U literaturi se L jd. (za neživo), G mn. i DU mn. imenica muškoga roda nazivaju visnim
padežima, prema terminu visni nastavak (B. Lasz16) koji označava inherentnu naglašenost nastavka
nakon čelnoga silaznoga tona. (M. Kapović, 2007.: 1 66)
1 87 D. Brozović opire se sunmjama da su se D i L izjednačili premda je svjestan da su prozodij­
ske opozicije u suvremenome standardu na izmaku, a »relikti da su se frazeologizirali«. Drži da je
dovoljna jedna opozicija među padežima pa da se ospori sinkretizam, a onju argumentira nastavcima
-o/amu : -% me i prijedlogom prema. (Norme i normiranje, 1 999.: 1 78) S. Ham ( 1 995.: 1 05) u svome
je istraživanju potvrdila daje naglasno razlikovanje D i Ljd. živo, posebice u starijih govornika.
1 88 Dokidanju preinaka u Ljd. skloni su i Škarićevi obavjesnici. (l. Škarić, 1999.a; isto i 2006.: 1 37)
91
Nominativ množine
Naglasak N mn. u imenica koje mijenjaju naglasak u paradigmi dvojak je:
ili j e j ednak naglasku osnove (G. jd.: groš - groša - groševi) ili se razlikuje
naglaskom od jedninske paradigme pa su naglasci množinskih padeža j ednaki
naglasku N mn. (rok - roka - rokovi). U N mn. većina j ednosložnica i dvo­
složnica s množinskim morfemom -ov-/-ev- krati naglasak (pojava je poznata
pod nazivom »kraćenje u zamjenu«): rad - rada - radovi, pljusak - pljuska
- pljuskovi. Jednosložnice s dugouzlaznim naglaskom kosih padeža (osnove)
imaju dubletni lik N mn. (čime se gdj egdj e diferencira tzv. kontinentalni tip i
tzv. mediteranski tip naglašivanja) : ključ - ključa - ključevi i ključevi/ključevi;
j ednako tako i neke dvosložne: pojam -pojma pojmovi i pojmovi. U tzv. kon­
-
tinentalnome tipu naglašivanja dominantnije je pravilo duljenja pred sonantom
(pojmovi), a dugi množinski naglasci čuvaju se i na širemu korpusu (svračkovi,
ražnjevi). No ipak pokrata je naglaska u množini (gdje se dogodi) predvidlji­
va. Ondj e gdj e se mijenja i ton osnove, riječ je o promjenljivome tipu (brod
- broda - brodovi).
Genitiv množine
Naglasak G mn. mogli bismo uvrstiti među ostala opća, paradigmatska pra­
vila j er preteže silazni ton.189 Obično se izdvaja zbog zanaglasnih dužina i dulje­
nja pred nastavkom -a, no i druge ga značajke izdvajaju iz ostalih padeža.
Naglasne su osobitosti G mn. u imenica redom ove:
1 . Imenice koje u G mn. završavaju na -a dulje i predzadnji slog (bilo naglaše­
ni, koji se upravlja prema naglasku osnove, bilo nenaglašeni): čela - čela,
grla - gfla, groš - groša - grOša, ,stina - ,stina, jezero - jezera - jezera,
keks - keksa - keksa, ogledalo - ogledala, rok - roka - rokova, sll'ka - slfka,
žena - žena . . . Gdj egdj e se izdvaj aju posuđenice s kratkouzlaznim naglaskom
na (pred)zadnjemu slogu za kojim je suglasnički skup sa sonantom (bicikl ­
bicikla, pored likova bicikla, bicikala). Imenice sa suglasničkim skupom kao
osnovom tek urnetanjem nepostojanog a dobivaju pravu intonaciju osnove,
tj. silazni metatonira i prelazi na prethodni slog te se dulji u G mn.: pas -psa
- pasa; zlo - zla - zala. U imenice dno ustalio se G mn. dna (ili dana eda bi
se razlikovalo od dana), a u imenice san ustalilo se snova (od snovi), premda
u starijoj literaturi nije bilo neobično ni sana.
1 89 Na tragu j ednostavnijega tipološkoga opisa bio je Zoričić koji je također zanemario pre­
inaku u G mn. u tipološkome razvrstavanju izvedenica sa sufiksom -{} koje je opisivao (doček
- dočeka) »poradi j ednostavnosti i preglednosti naglasnog opisa tvorenica«. (I. Zoričić, 1 990.: 1 1 7)
I B. Finka nešto je ranije naglasak G mn. »prepustio posebnom opisu u popratnim napomenama«.
(B. Finka, 1 968.: 149)
92
2. Naglasak G mn. najčešće je silazni. Pomiče se i ulijevo ili, rjeđe, udesno
(na predzadnji slog). 19o U svemu su tri slučaja promj ene silazne intonacije u
uzlaznu (ispred jednosložnih osnova na -a, -l i ispred -iju). Uočavaju se nada­
lje dvije tendencij e u naglašivanju G mn. : prvo, ujednaka paradigme (uzlazni
naglasak koji se ravna prema ostalim padežima, čime se dokidaju preinake
naglaska); drugo, ujednaka oblika (silazni ton učvršćen kao obilj ežje toga
padeža). Prvo donosimo naglasna pravila genitiva s uzlaznim naglaskom te
zaključuj emo onim pravilima genitiva sa silaznim naglaskom, a na koncu va­
lja prikazati i kada nema promjene tona u genitivu množine, idući tako od
pojedinačnoga k općem. Redom pravila su ova:
• Promjena silazne intonacije u uzlaznu događa se ispred -a u j ednosložnim
osnovama naglašenih dugosilaznim naglaskoml91 (crv - crva - dva; dan
- dana - dćma; mrav - mrava - mrava; zub - zuba - zuba; ždral - ždrala
- ždrala). 192 Tako se ponašaju i imenice u uzorku gora - gore (gora) i gla-
va - glave (glava).
• Naglasak G mn. imenica j ednosložnih osnova koje završavaju na -f ta­
kođer je uzlazni na predzadnjemu slogu (crv - crvi - crvi; sat - sati
- sati; gost - gosti - gostl). Isto vrijedi i za naglasak G mn. j ednoslož­
nih imenica (i nekoliko višesložnica) ženskoga roda i-vrste (pr. cijev -
cijevi - cijevi; mast - masti - masti; noć - noći - noći; strast - strasti
- strastI). 193 Gdjegdj e se dublira kod imenica s kratkosilaznim naglaskom
(smrt - smhi i smrti; tako i put, mjed, rl't), no ipak možemo utvrditi da
j e promjena tona stabilna. Promjena mjesta u imenicama ženskoga roda
danas j e stilski obilj ežena (bolestf, mladosti, radosti, zapovijedI), osim
u primjeru kokoši/kokošiju. U ostalim je imenicama i-vrste kao u N mn.
(telad - teladI). Naglasak G mn. imenica koje završavaju na -iju ponov­
no je uzlazni ispred nastavka (neutralno očiju i ušiju, obilj eženo gostiju,
noktiju, prstiju, zubiju).
1 90 O promjeni tona kao jednoj o d najproduktivnijih osobitosti hrvatskoga j ezika (posebice u
G mn.) naspram ostalim slavenskim j ezicima pisao je Stankiewicz. Označavajući naglasak oviskom
postaje jasnim da se radi o regresivnoj alternaciji u G mn.: bubr' eg - b'ubrega. (E. Stankiewicz,
1 993.: 334, 1 1 9- 1 22)
1 9 1 Imenice koje se odnose na neživo (kao što je dan) očekivano mijenjaju ton i u L jd. pa j e
radi preglednosti u prikazu uzoraka izdvojena u zasebnu paradigmu.
1 92 D. Grečl ovako je definirao pravila: »Imenice koje u gen. mn. imaju nepostojano a i na
njemu naglasak dobivaju ' naglasak (pasa).« i »Imenice m. roda koje u gen. jd. imaju dva sloga
mijenjaju naglasak u gen. kratke množine u (driiga).« (D. Grečl, 1 98 1 . : 1 1 1 - 1 1 2)
A
1 93 Korpus: bit, bOl, bfv, cijev, čeiri, čast, ćud, desni, drQž, glad, hrId, kćip, klijet, kob, luč, mast,
misao, mlađ, mliječ, mrijest, nit, noć, pest, plijesan, ravan, riječ, sapi, skrb, slast, sluz, snijet, splav,
srž, strast, stvar, sVIb, svijest, trst, tvar, vijest, vlas, vlast, vlat, žeđ, žest. Na prednaglasnici je iskonska
silazna intonacija (za rijec). U Ljd. uzlazni je naglasak (u masti).
93
 • Imenice ruka i slUga imaju sljedeće naglasne likove G mn. (množinske i
duaiske): ruku/ruku i analogijski ruku (kao i u imenice nogu), te slUgu/
slugu. 194
• U imenica sa silaznim naglaskom u kojih se dogodilo proširivanje u G mn.
prevladava kratko silazni naglasak (dojka - dojaka, groblje - groMlja,
sunce - sunaca). Ondj e gdje nema proširivanja, naglasak je stabilan
(školjka - školjki i školjaka). Gdjegdje se u priručnicima čuva dugosilazni
naglasak u ovih primjera: crkva - crkava; gužva - gužava; kičma - klčama;
kletva - kletava; pritka - prftaka itd., jer su tu duljine otprije195, a nisu
nastale duljenjem pred sonantom kao u gornjim primjerima. U dvosložnih
imenica s uzlaznom intonacijom koje su proširene u G mn. naglasak
metatonira u silazni (glumac - glumaca, kosac - kosaca, pisac - pfsaca,
prosac - prosaca, rubac - ruMca, sudac - sudaca; vlakno - vlakana; du­
plja - dupalja, skladba - skladaM, trska - ff-saka) osim u imenica brvno
(brvana) i govno (govana) gdje je došlo i do predvidljive promjene trajanja
(nakon proširivanja). 196 Danas su dubletni likovi s pomaknutim naglaskom
(pa onda i produlj enim) u imenicama s kratkouzlaznim naglaskom i nepos­
tojanim a: momak - momaka i momaka; lovac - lovaca i lovaca; u imeni­
cama ženskoga roda: lijeska - lij&aka i ljesaka;jezgra -jezgara ijezgara,
daska - dasaka i dasaka; igla - Igala i igala; sestra - sestara i sestara; u
imenicama srednjega roda: stabla - staMla i stabala; vlakna - vldkana i
vlakana. U onih primjera koji su rjeđi u uporabi pomaknuti naglasak zvuči
obilježenim (bilo zastarjelim, bilo knjiškim, bilo regionalnim). Prednost se
daje liku koji ne mijenja mjesto naglaska, a promj enom mjesta dobivamo
likove koji su stilski obilježeni i počesto prostorno raslojeni. Poneke se
dvostrukosti mogu i kontekstno razjedničiti (otaca/otaca i otaca, brzaca/
brzaca i brzaca, sredstva - sredstava i sredstava) 197, a poneke i danas žive,
posebice u rij eči veće čestote (zemalja, ovaca, momaka, dobara, stakala).
1 94 o neustaljenosti naglaska tih imenica u priručnicima svjedoče primjeri iz Akademijine
gramatika: PPGO donosi nagu, slugu i ruku (str. 590-591), a novo izdanje GOHKJ nogu, ruku i
slugu (str. 393).
1 95 Nekada je silazni ton G mn. otvarao pitanje prenošenja naglaska na prednaglasnicu (B.
Klaić, 1 958.: 1 55), no ono je danas vrlo rijetko jer se pak ustalilo neprenošenje.
1 96 Detaljnije o naglasku genitiva množine imenica srednjega roda pisao je B. Klaić ( 1 957.), a
o naglasku genitiva imenica brvo i govno pisali su Đ. Daničić ( 1 925.: 62) i M. Rešetar ( 1 93 1 . : 1 9 1).
Iznimkom je držao Klaić i G mn. imenica na -ce (zvonce, crijevce, cijelce, dlijece, perce, vrelce,
zrnce, žalce), no danas možemo reći da je normativno prevladalo zvonaca, crijevaca, žalaca i sl.
1 97 o dvostrukosti sredstava i sredstava pisao j e B. Klaić ( 1 957.), dajući prednost prvoj . N aime,
on prepoznaje dvije paradigme: sredstvo - sredstva - sredstava i sredstvo - sredstva - sredstava,
no danas bilježimo i ovo: sredstvo - sredstva - sredstava jer su se dokinule međuslogovne nagla­
sne preinake (N jd. - N mn.), a očuvala se silaznost G mn. Govornici počesto semantički razlikuju
sredstava (za čišćenje) od (materijalnih) sredstava.
94
U imenica srednjega roda koje nose dug slog kao rezultat položajnoga
duljenja naglasak se ponovno krati u G mn., no često je i kvantitativno
asimiliranje s ostalim množinskim padežima (danca - danaca i danaca).
Tonsko asimiliranje G mn. sve se češće susreće u priručnicima (društvo
- društava i društava, kumstvo - kumstava i kumstava, pismo - pisama i
pisama; čIanak - članaka i članaka, dronjak - dronjaka i dronjaka, krivac
- krivaca i krivaca), koje se drži razvojnim (na tragu dokidanja preinaka),
no još uvijek ne i proširenim. Imenice koje ne proširuju osnovu u G mn. te
imaju dvosložnu osnovu s kratkouzlaznim naglaskom naglasno su također
dubletne: sa i bez modulacij e, s tim da j e potonj e na razvojnome pravcu
(jelen - jeleni - jelena i jelena, licej - liceja - l/'ceja i liceja, goranin -
gorani - gorana i gorana; korito - korita - korfta i korlta; država - država
i država; stolica - stolica i stolica). 198 Dio priručnika i uporaba ipak češće
u takvim imenicama ostvaruju silazni ton G mn. (biljeg - bl'ljega, biser
- blsera, bršljan - bršljana, bUbreg - bubrega, cvjetić - cvjetfća, doček ­
dočeka, doskok - doskaka, izvor - Izvora, jezik -jezfka, kundak - kundaka,
majmun - majmuna, poklon - poklona, šišmiš - Šišmiša, župan - župana;
brojilo - brojfla, glačalo - glačala, glasilo - glasfla, glazbalo - glazMIa,
govedo - goveda, kazalo - kazala, nepce - nebaca, sivilo - sl'vfla, vozi­
lo - vozfla; banica - banica, batina - batina, besjeda - besjeda, brčina
- brčfna, cipela - dpela, čestica - čestfca, danguba - danguba, daščara
- daščara, gloginja - gloginja, glupača - glupača, gadura - gadura, jaru-
ga - jaruga, junica - junfca, kobila - kohlla, selidba - selidba, večera
- večera . . . ), pa se može zaključiti da se u razvojnome smislu naglasnoga
ujednačivanja paradigme, od silaznosti k uzlaznosti, još uvijek nije dogo­
dio pomak, a što će priječiti i prevaga silaznoga tona u govoru (to onda
vrij edi i za umanj enice ženfca i ženfca, ručfca i ručfca, nožfca i nOžfca).
• Ondje gdje bi se silazni našao na središnj emu slogu u višesložnicama u
neutralnome izričaju može ili ostati, ili se premj estiti na prethodni slog, ili,
rjeđe, metatonirati (što se često doživljava usiljenim za imenice muškoga i
srednjega roda, premda je u skladu s tendencijom dokidanj a određenih pre­
inaka u paradigmi): podatak - podataka, podataka, podataka; Dalmatinac
- Dalmatinaca, Dalmatfnaca, Dalmatinaca; vatrogasac - vatrogasaca,
vatrogasaca, vatrogasaca; bjelance - bjelanaca, bjelanaca i bjelanaca,
bjelanaca; pisamce - pisamaca, pisamaca i pisamaca, pisamaca; mini-
1 98 Laszlo se jasno izjasnio protiv metatonije silaznoga tona G mn., kako je primjerice bilo u
Pravopisu 1 960. (B. Laszlo, 1 996.: 366-367) U NHKJ nalazimo ovo: »Budući da j e nepreinačeni
lik: bisera na razvojnom pravcu, a time i preinačeni lik: bIsera na uzmaku, naglasna jedinica ide
u nepromjenljivi tip.« (NHKJ, str. 4 1 ) U imenica srednjega roda: »Promjena kratkouzlaznoga u
kratkosilazni nije obavezna, pa se uzimlje kao lik na razvojnom pravcu onaj nepreinačeni: mlatila,
mrjestlla.« (NHKJ, str. 63)
95
 starstvo - ministarstava, ministarstava, ministarstava. Imenice ženskoga
roda s kratkouzlaznim naglaskom također se javljaju višestruko u proši­
renim likovima: ambulanta - ambulcmata, ambulanata, ambUlanata;
humoreska - humoresaka, humoresaka, humoresaka i sl. (dakako pored
uobičajenijih ambulimtflambulanta i humoresk'ilhumoreska). U višeslož­
nica pak svih rodova s kratkouzlaznim naglaskom na predzadnjemu slo­
gu osnove postalo je uobičajeno ostvarivati silazni ton nepočetnoga sloga
(gramatika - gramclt'ika; politika - pol'itfka; rečenica - rečenfca; vodenica
- vodenica; dešnjakinja - dešnjak'inja; akademik - akademfka; barbarizam
- barbar/zama; zelenilo - zelenUa; računalo - računala itd.). Uzroke tak-
voj metatoniji možemo potražiti i u činjenici da je silaznost opća značajka
G mn ali i u tome što ponegdje nominativni lik sa silaznim nepočetnim
.,
slogom uvjetuje takav odraz i u ostalim padežima (uporabno akademik
- akademika). U nekim se imenicama ženskoga roda s kratkouzlaznim na­
glaskom na pretposljednjemu slogu u razgovornome jeziku čuje i: brineta,
marioneta; no takva je promjena tona također uvjetovana nominativnim
likom: brineta, marioneta; uz propisane marioneta - marioneta; brineta
- brineta i sl. Prošireno silazno naglašivanje središnjega sloga u G mn
drži se u literaturi razgovorno obilježenim, no držimo da može postati ne­
utralnim. Naime, prevagnula je tendencija ujednačivanja oblika, a ne cijele
paradigme. 199 Upravo silazni ton nepočetnoga sloga G mn. i u domaćim
riječima svjedoči o tome da silaznost izvan početnoga sloga nije nepoznata
ni novoštokavskim govorima.
• Naglasak G mn može biti dvostruk, starij i i analoški, za imenice koje
.
su tvorile množinu morfemima -ov-I-ev- (top - topovi - topova i topova;
volova i volova). Takve dubletnosti ne bi trebale utjecati na tipološko raz­
vrstavanje u uzorke promjenljivoga tipa. Premještanje je naglaska stilski obi­
lježeno (drug6va, rog6va) ili je dijelom ustaljenih fraza (u vijeke vjek6va),
a kod imenica s nepostojanim a naglasak se ne premješta (lakat - taktovi
- laktova, ne: lakt6va).
• U ostalim imenicama u G mn naglasak ostaje nepromijenjen (idiolekt -
.
idiolekata, lupež - lUpeža, narod - naroda, nastavak nastavaka, omeđak
-
- omeđaka, poljubac - poljubiica, pouka - poukii, staklar - slaklara,
1 99 Dubletnim se smatra naglasak jednak N jd. (podataka, Dalmatinaca) u HG (osim za cu­
retak - curetaka koji se jedini donosi) i u HJS u kojemu se nemetatoniranomu daje prednost, u
RHJ-LZ i HG drugi.je u dubleti (zadataka/zadataka), a u HER uopće se ne pojavljuje. Akademijina
gramatika također bilježi samo jedan lik: ledolomac - ledolomaea; podatak - podatakii; dobitak
- dobitaka (str. 5 1 6). U novome izdanju, u Glasovima i obliCima, poj avila su se dva: boljitak ­
boljitaka/boljftaka; odbitak - odbitaka/Odbltakii itd. (str. 332), ali i lik sa silaznim tonom kao jedini
u primjeru paradigme nešto dalje u tekstu: goloiMac - goloiMaea; obrazac - obrazaca (str. 349);
BabogrMac - Babogredaea (str. 3 5 1 ) .
96
školnik - školnfka, starosjedilac - starosjedilaca; bilješka - bilježaka,
dar6vnica - dar6vnfca, djevojka - djevojakii, junačina -junačlna, napra­
va - naprava, naredba - naredabii, zapovijed - zapovijedf/zapovijedl. .. ).
Dakako, to se odnosi i na imenice koje u padežima bez nepostojanog a
dulje naglasak pred skupinom sa sonantom, a u G mn. skup j e ponovno
razdvojen pa nema uvjeta za duljenje (krastavac - krastavca - krastavaca,
zglavak - zglavka - zgtavaka). Metatoniranih se likova još ponegdje nalazi
u literaturi, premda su zastarjeli i stilski obilježeni: đav6la, ivera, gov6ra,
prijatelja, slučĆtja itd. (osim ustaljenih likova: komada, koraka, mjesec'i
- za mjeru). Lik gov6ra drži se učenim. Likovi poput leptira, mjehUra,
oblika pripadaju i uzorkujunak -junaka pa su promjene očekivane.
U svemu dade se zaključiti da u G mn prednjači silazni ton, ondje gdje je
.
različit od tona osnove, pa se stoga naglašivanje toga padeža može držati općim
pravilom.
Dativ, lokativ i instrumental množine
-
.
Naglasak DLI mn. sažimljemo u dva pravila:
• Imenice koje imaju -i ili -iju u G mn. u DU mn. muškoga roda naglasak
je također uzlazni (gostima, zubima, noktima, arima, crvima, gradima,
hvatima, ljudima, mjesecima2oo, mravima, parima, satima (vrem.), vati­
ma, v6ltima itd.).20 1 Imenice koje znače neživo imaju uzlazni ton i u L
jd. (sat - u satu). Jednosložne osnove na -a naglasno se isto ponašaju
(dana - danima, ali zubima). Pravilo vrijedi i za promjenljivi tip imenica
ženskoga roda i-vrste (zvijer - zvijeri - zvijerima; stvari - stvarima; noći
- noćima)202 te za imenicu kokoš (kokošima). Priručnici donose i silazni
naglasak (prstima, satima itd.). 203
• Podudara se s naglaskom N mn. u ostalim imenicama: brodovi -
brodovima; gradovi - gradovima; prezimena - prezimenima; kuke -
kukama. Stariji, preinačeni naglasni likovi (»s visnim naglascima«) sve
više uzmiču i postaju stilskom rezervom (gradovima, grebenima, kesteni-
200 Kada dolazi uz broj i znači mjeru.
201 Tako nije bilo u Karadžić-Daničićevim propisima, naime ondje j e naglasak bio stalan u
DU mn.: mravi - mraVI - mravima. Daničić je napominj ao da je moguće u kojih i kako drukčije:
crvima, zubima, brcima. (D. Daničić, 1 925 . : 2 1 )
202 Promjene u GDU mn. imaju imenice i-vrste koje se odnose na živo, za razliku od imenica za
neživo koje bilježe promjenu tona i u L jd., kao što je u primjeru mast - u masti - mastI - mastima.
203 Tako primjerice i gost (koja može biti i gost pa pripada uzorku promjenljivoga tipa gost
- gosta). G mn. od navedenih imenica u standardu može biti i nokata, prsta/prstI, gostl. Imenica
kokoš u G mn. mijenja i mjesto naglaska (kokošiju i kokoši).
97
 ma, radostima i sl.). U standardu se rjeđe dogodilo znače�sko disimili­
ranje (u ljetnim mjesecima204 - o mjesecima planeta). Lik govorima drži
se učenim. Promjena traja�a u nekim dvo složnim imenicama ženskoga
roda s dugouzlaznim naglaskom još se gdj egdje bilj eži u priručnicima:
brada - bradama i bradama, lUka - lUkama i lukama, grana - grana­
ma i granama, strana - stranama i stranama i s1., no jaka j e tendencija
izjednačivanja dativnoga naglaska s naglaskom ostalih padeža (osim kod
imenice ruka, uobičajeno j e rukama).
Akuzativ množine
Naglasak imenica u A mn. j ednak j e onomu u N mn.
Vokativ množine
• U V mn. prevladao je naglasak N mn.
Dvostrukosti se javljaju unutar promjene junak - junaka (vojnici i vajnlci;
pomoćnici i pamoćnlci) te u nekim imenicama ženskoga roda od triju slogova
(budale, djevojke, alilje, planine, vrućine i s1.), no dublete nisu na istoj stilskoj
razini.205
* * *
Na koncu se pregleda padežnih naglasaka dade zaključiti da općim naglas­
nim pravilom u potpunosti mogu postati naglasci V jd. i G mn., dijelom i L jd.
(kad se izdvaja uzlaznošću) te N mn. (s množinskim morfemima -ov-/-ev-). Na­
glasak ostalih padeža ili je j ednak onome u osnovi riječi ili podliježe specifičnim
pravilima koja se prikazuju uzorcima (»pravoga«) promjenljivoga tipa (tipa III).
Pregled paradigmi u kojima se naglasak predvidljivo mijenja (tip II) nalazi
se na kraju knjige.
204 Okamenjeni oblik ima i priložno značenje: neodređeno dugo trajanje (Putovap sam mjese­
cima), kao i satima,
205 Unutar naglasno-sklonidbenoga uzorka jimak - junaka Daničić izjednačuje naglasak V
jd. i V mn. (kao i Maretić 1 899.): junaci te sumnja u Karadžićev lik iz 1 8 1 8. kolači. (Đ. Daničić,
1 925 . : 3 5) O tome da nije trebao sumnjati pisao je M. Stanić ( 1 967.) Naglasno izjednačivanje V mn.
s N mn. zabilježeno je tek u gramatikama M. Stevanovića. Brabec-Hraste-Živkovićeva gramatika
ponovno dublira naglasak V mn.
98
Prenošenje naglaska na prednaglasnicu
Prenošenje se naglaska ostvaruje u okviru govorne riječi koju čine predna­
glasnice (niječna čestica ne, prijedlozi, veznici i, ni, rjeđe neke druge206) i naglas­
nice (i katkad zanaglasnice, nenaglašeni oblici zamj enica i glagola). Naglasak
unutar govorne riječi s više od jedne prednaglasnice najčešće se prenosi samo na
prvu do naglasnice (oslabljeno ili neoslabljeno ), a pojave pomicanja na početak
govorne rij eči vrlo su rijetke (l' ne zna; nz' u grad). Primjeri govorne riječi nastale
od dviju naglasnica (dobar večer/, dobro jutro!, dva dana) odlikom su razgovor­
noga jezika i dijalekata, a primjeri više govornih riječi nastalih od jedne naglas­
nice i nenaglasnica (sa ili bez šećera) situacijski je uvjetovano.
Uobičajilo se govoriti da se na prednaglasnicu prenose silazni naglasci koji
metatoniraju ili ostaju isti, ovisno o tome radi li se o izvorno silaznim naglasci­
ma ili ne.207 Razlikuje se u literaturi stoga neoslabljeno skakanje naglaska kada
j e silazni na mjestu praslavenskoga iskonskog silaznog (tj . pomicanj e i jakošću
i tonom; npr. u grad, zzvan grada, u ruke, na vodu; preko polja), što bilježe i
ne(novo)štokavski govori, i novije pomicanje kada j e silazni naglasak drugači­
j ega podrij etla, tj . oslabljeno pomicanj e kojime se na prednaglasnici ostvaruje
kratkouzlazni (npr. i drugl, ne čujem, od kuće, okolo kuće, preko blata).208 Udžbe­
nički su primjeri vrlo zorni: na sud (posuda) : na sud (iudicium). Danas ipak mo­
žemo reći da to izvorno pravilo ne vrijedi uvijek j er je bila vrlo snažna analogija.
Da staro pravilo ne vrijedi, pokazuju primjeri imenica ljeto (gdj e je izvorno bio
akut i očekivalo bi se u ljeto) i jezero (gdj e je bio cirkumfleks (silazni) i očeki­
valo bi se u jezero). Nije neobično ni različito prenošenje unutar paradigme: na
brijeg - na bregove; u grad - u gradove; za crijep - za crepove (gdje je izvorno
bilo samo skakanje, a novije je pomicanj e u danim primjerima sekundarno, za
razliku od prenošenja u primjerima na nogu - ispred nogu).
Pomicanje je u javnoj uporabi prihvaćeno u glagola (ne skače; ne vjeruje,
ne opsova), a budući da ga je teže provesti u imenica, osobito trosložnih i više-
206 Prenošenje na veznik da (koje preporučuje S . Ivšić, 1 970.: 1 73) danas je stilski obilježenim
(da znam, da vidim), a pokazala su to i istraživanja L Lehiste i P. Ivića ( 1 986.: 1 72). Rijetka su i
prenošenja na veznik i kada je u vezi s imenicom (i Sin, ali i njega).
207 »( . . . ) iskonsko " skače na proklitiku kao ", a sekundarno se " pomiče kao ' . . . « (S. Ivšić,
1 970.: 1 7 1 ) Premještanje je naglaska Ivšić prvi put j asno naznačio još početkom prošloga stoljeća,
pozivajući se na Mažuranićevo razlikovanje primarnoga i sekundarnoga dugosilaznoga naglaska.
(S. Ivšić, 1 9 1 1 . : 1 36)
208 Prenošenje naglaska na prednaglasnicu u imenica tipološkije razradio B. Klaić: kratkosilaz­
ni dolazi u »tipovima« bOJ - bOja, grad - grada, kOst - kosti, stvar - stvari, kamen - kamena, lakat
- lakta (im. s nepostojanim a), glava - glavu, vOda - vodu, mladost - mladosti, čeljust - čeljusti,
ravan - ravni, oko, srce, ljeto, uho, a kratkouzlazni u ovima: dim - dimr;J, grOš - groša, put - puta,
pas - psa, mjed - mjedi, bratić - bratića, lađa, kuća, te u imenicama dno, tlO, zlo, mati, jezero,
ostrvo. (B. Klaić, 1 95 8.a, 1958.b, 1958.d, 1 958.e)
99
složnih, ostavlja se prostora i naglasnim jedinicama bez pomaka siline na pred­
naglasnicu. Neprenošenje siline s kratkih slogova (za mene, u kući . . . ) zadire
u problem silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima govorne riječi, ali je u
skladu s tendencijama napuštanja neistoslogovnih preinaka u naglasnoj cjelini.
U uporabi je uvriježen stav da je prelaženje naglaska na prednaglasnicu (pose­
bice imenskih riječi) regionalno obilježeno ili zastarjel0209, što se, ne tako dav­
n02lO , činilo poželjnim. Gramatike propisuju da se samo u izgovornoj cjelini
prijedloga i enklitičkoga oblika zamjenice (za nj), prijedloga i I jd. zamjenice
mnom (sa mnom), niječne čestice ne i neprefigiranih glagola (ne znam) obvezno
ostvaruje prijenos siline naglaska na prednaglasnicu.211 Prijenos naglasaka na
prednaglasnice u razgovornome jeziku počesto izostaje, a posebice se to odnosi
na oslabljeno prenošenje (pod lakat, za anđela, na majstora i sl.). No nisu sva
prenošenja neobična i stilski obilježena, posebice neoslabljena, koja možemo
pronaći i u nenovoštokavskim govorima (po dva, ne znam, u slast i sl.), a nije
ni svako neprenošenje stilski neutralno (primjerice često se navodi kao primjer
kontrastivna uporaba za brata, a ne za sina; isticanje ni otac ni mati; i kuću i
stan; i inf i vi), no valj a uzeti u obzir da je za ne(novo)štokavce ekspresivnije
prenošenje (i ml i Vl; i kuću l' stan).
Dio govornika (posebice iz Zadra, Splita, Dubrovnika, Slavonskoga Bro­
da, Požege, Osijeka . . . ) ostvaruje naglasak na prednaglasnici i dalje vrlo živo.212
Unatoč stavovima da su jake tendencije dokidanja naglasnih promjena, u okviru
govorne riječi sasvim je uobičajeno prenošenje naglaska s naglašenih oblika lič­
ne zamjenice na jednosložni prijedlog (na mene, nad tobOm)213, s jednosložnih
ili dvosložnih imenica m. i Ž. r. s dugosilaznim ili kratkosilaznim naglaskom (u
grad, it kuću), s dvosložnih imenica s. r. (na more; na oko), s imenica Ž. r. s uzlaz­
nim naglaskom i preinakama u paradigmi (na glavu), s aorista na negaciju (ne
ukrade) i sl.
209 I u Leksikonu hrvatskoga jezika i književnosti stoji da je »u suvremenoj hrvatskoj stan­
dardnojezičnoj praksi prelaženje naglasaka na prednaglasnicu rijetko, neobvezatno te stilski i/ili
regionalno obilježeno.« (200 l . : 439) Za to su se jezikoslovci zalagali i prije, usp. I. Brabec, 1958.
210 Mnogi su jezikoslovci upozoravali na nužnost prebacivanja naglaska, posebice s j edno­
složnih i dvosložnih riječi, upućujući na Karadžić-Daničićev propis. Usp. S. Ivšić i M. Kravar,
1 955.; M. Mulić, 1 95 5 . ; M. Hraste, 1 964.; B. Klaić, 1 954.
211 Stariji su priručnici propisivali prijenos naglaska na prednaglasnicu, npr. u knjizi »Srpsko­
hrvatskijezik na pločama« autora S. Ivšića i M. Kravara, po kojoj ne prenose »većinom oni isti koji
povlače uzlazne akcente i zamjenjuju silaznim«. ( 1 95 5 . : 33)
212 U nekim za adnoštokavskim govorima preskakanje se događa u 95 % slučaj eva u j edno­
'p
složnica i dvosložnica te je češće primjerice u Splitu, zatim Osijeku nego drugdje. Te je također
češće u hrvatskome nego u srpskome jeziku. (M. Kapović, 2007.: 1 67)
2 1 3 Dvosložni prijedlozi prestaju biti klitike: među nama, pokraj njih . . . (H. Delaš, 2003 . : 30)
No moždaj e riječ i o sekundarnome fonetskom naglasku na prijedlogu zbog dužine izraza, a povla­
čenja nema.
1 00
Počesto se prenosi i u ustaljenim izrazima, čvršćim leksičkim svezama (sin­
tagmemima) i frazemima (do đavola!, ko za vraga, na vijeke, ići komu na ruku,
dočekati se na noge, ići komu niz dlaku, poznavati koga u dušu, ostati bez gaća,
pasti na pamet, pritisnuti koga uza zId, stati komu na žulj itd.). U frazeološkim
svezama sastavnice se doživljavaju u prenesenome značenju, a izvan frazema, u
slobodnim svezama, u doslovnome značenju pri čemu, držimo, pomažu i naglas­
na obilježja. Prenošenjem ili neprenošenjem naglaska na prednaglasnicu postiže
se lakše diferenciranje sastavnica kao dijela frazema ili kao dijela neutralnoga
niza, tj . sveza riječi. Za frazemje značajno reproduciranje, pojavljuje se u gotovu
obliku, ustaljeni su u jeziku dugom uporabom pa nose i trag naglasnih preinaka
koje danas nestaju. Semantiku frazema, koja je (najčešće) čitljiva iz diskursa, i
kao njegovu temeljnu značajku, u govorenome jeziku počesto podupiru naglas­
ne preinake. Sastavnice frazema na putu desemantizacije214 tako počesto prate i
naglasne značajke koje su u neustaljenim, slobodnim svezama već gotovo dokinu­
te. Prenošenja su uobičajenija dakako u govornika s novoštokavskoga područja
(koji ostvaruju i oslabljena prenošenja),215 no i u njih se naslućuju razvojne ten­
dencije (čovjek kao od brda odvaljen, ali selo je daleko od brda; gledao je il
rilke, ali položili smo sudbinu u rilke najsposobnijeg . . . ). U uporabi se ne drži
neobičnim prenošenje u frazema, ni ako ga govornici sami ne ostvaruju,216 dok
21 4 Desemantizaciju frazema u pisanome tekstu u dijelu pravopisnih knjiga (danas su to
Anić-Silićev, zatim Matičin pravopis te Institutov pravopis), ali i u pisanoj praksi, prati srastanje
sastavnica (sastavlj eno pisanje), tj. popriloženje prijedložnih izraza (u vjetar - uvjetar, niz dlaku
- nizdlaku, na smrt - nasmrt . . . ). Srastanje zasigurno podupire prijenos naglaska na prednaglascima
(ići komu na ruku/naruku, ići u korak/Ukorak s čim, poći niz brdo/niZbrdo . . . ) . Oni koji se protive
srašćivanju u frazemima (usp. radove S. Ham) kao argument navode da do pretvorbe značenja nije
došlo samo u prijedložnome izrazu nego u svim sastavnicama (frazem nije uz dlaku, nego ići komu
uz dlaku). Dakako da se srastanje izbjegava i pravopisno, a gdjegdje i naglasno, kad bi moglo doći do
šumova u komunikaciji (bacati što u lice/*ulice, pasti na um/*naum; sasuti prah u oči/*uoči. . . ).
21 5 Osluškujući govor spikera i izvjestitelja iz hrvatskih televizijskih centara, i H. Delaš uočila
je da je naglasak na prednaglasnici (očekivano) češći u govornika iz Zadra, Splita i Dubrovnika, a
(očekivano) rjeđi u govornika iz Zagreba, Rijeke i Varaždina. (H. Delaš, 2002.: 8)
21 6 Anketiranje dvanaest profesora hrvatskoga jezika (različitih startnih idioma) u ožujku
2 0 1 3 . pokazalo j e da se rečenica Pritisni ga uza ZId! doživljava kao frazem, a rečenica Pritisni
ga uza ZId! kao rečenica doslovnoga značenja. Također je većina ispitanika prenijela naglasak u
frazemima: ići komu na ruku, ići komu niz dlaku, navući bijedu na vrat, udarilo vino u glavu, stati
komu na kraj, veži to mačku o rep, nabiti komu na nos, pasti na pamet, pamet u glavu, ne vidjeti
ni prst pred nosom, ruku na srce, stati komu na rep, ko za vraga, zajaŠiti komu za vrat, natovariti
brige na vrat). Prenošenje s trosložnica i ono koje je novije, oslabljeno, rjeđe se javlja (biti od ka­
mena, ključ it bravu, otići it dim, otjerati koga it grob, ići it krpe, pljunuti it šake, uzeti komu za zlo,
briznuti it plač, uvući se pod kožu . . . ). Pomicanje naglaska nije dakako apsolutno ni u novoštokavca
(zapadnoga tipa), naime u ispitanika novoštokavaca (i)jekavaca zabilježeno je oko 50 % manje
proklize u slobodnim svezama od onih u frazema, pa i u dvosložnica za koje gramatike otvaraju
mjesta prenošenju (od brda odvaljen : daleko od brda, ići komu niz dlaku : prođi prstom niz dlaku,
mozak na pašu : izvesti stoku na pašu, utjerati strah u kosti : unijeti kalcij u kosti, nagaziti komu na
žulj : žaliti se na žulj na nozi . . . ).
101
bi ga u slobodnim svezama ocijenili regionalno obojenim, arhaičnim i stilski
obilježenim. 217
U uporabi se rijetko ostvaruju sljedeća prenošenja218: s brojeva (u dvije
ruke; na prvom katu), s dvosložnih i trosložnih imenica m. i ž. roda koje u N j d.
imaju nepostojano a, a u G jd. isti naglasak (ad plijesni, zzvan mIsli), s imenica
m. i Ž. r. s kratkosilaznim naglaskom i zanaglasnom dužinom (pad prstenom,
da pojfisa), općenito prenošenje naglaska s višesložnih riječi (tri ili više slogo­
va, običnije: u jagode, u vlakovima), s antroponima (do Slavka, po Branku). Ne
prenosi se ni u kontrastivnoj uporabi (za brata, a ne za sina) ni u isticanju (ni
otac ni mati). Broj slogova varira fleksijom pa se to odražava i na proklizu: il
kući, ali u kućama; na vlak, ali od vlakova, u vlakovima i sl.
Uočavamo i to da je stabilnije prenošenje na jednosložnu prednaglasnicu (u
kuću, na barku, do grada), od onoga na dvosložnu prednaglasnicu (iza kuće/iza
kuće; iza barke/iza Mrke; /'znad grada/iznad grada), a napose na prijedloge pre­
ko, između, pokraj (preko polja, između braće, pokraj polja) ili pak nasuprot i
unatoč. Često je prenošenje na jednosložnu prednaglasnicu i lokalno obilježeno:
iz Bosne, na kamenu, na mreži, bez majke, pri čemu su neki ostvaraji i stari: u
selu, na vrijeme i sl.
Na koncu se nameće zaključak da prenošenje naglaska u okviru govorne
riječi još uvijek ne možemo potpuno zanemarivati ni u suvremenim pregledima
imeničnoga korpusa.
21 7 B. Klaić već je davno upozoravao na diferenciranje koje je povezano s preskakivanjem
naglaska, i to na primjeru prij edložnoga izraza na trag i priloga natrag, pa preporučuje nepreneseni
naglasak na trag ( 1 954., 1 957.c) te na primjerujutro kada znači kompleks zemljišta (Odjutara) ili
dio dana (Izjutra) ( 1 958.e). S tim se tad nisu svi složili jer su težili beziznimnomu prenošenju, naime
išlo se toliko dalekq da se držalo boljim izmijeniti rečenicu (Hajdemo po tragu) negoli ogriješiti se
o pravilo prenošenja naglaska na prednaglasnicu (usp. M. Mulić, 1 955.). Danas primjerice mnogi
izbjegavaju prenošenje u prijedložnome izrazu na pamet (dakle na pamet) da bi se razlikovao od
priloga napamet.
218 G. Varošanec- Škarić (2003.) istraživala je (ne)prelaženje naglaska na prednaglasnicu (ve­
ćim dijelom u studenata) i zaključila da su u njih poželjniji oblici s neprelaženjem.
1 02
PromjenljivI na glasni tip
Određenje tipološke norme
Pravila tipološke norme ona su _koja vrijede za naglasne tipove, podtipo­
ve i naglasne uzorke, koje uposebljuju preinake (tona i/ili trajanja i/ili mjesta
(mjesta siline)) i pripadajući korpus. S. Babić uočio je da su upravo imenice u
sustavnome preispitivanju, »ako pod sustavom smatramo naglasne tipove, a pod
normom konkretne riječi koje idu u pojedine tipove.« (S. Babić, 1 999.a: 1 87) Za
standardno je naglašivanje specifično seljenje riječi iz jednih naglasnih preinaka
u druge (ne)preinake, no osim konkretnih riječi još je ostalo otvorenim pitanje
broja i vrsta uzoraka koji su u sustavu, a koji se oprimjeruju bilo u teoriji bilo u
praksi standardnoga jezika. U suvremenoj se tipološkoj klasifikaciji219 izuzimlju
nenaglasna mjerila pa su u konačnici sama naglasna počela (ton, trajanje i mjesto
naglaska) osnovni kriterij u razdiobi.
Naglasak je istovremeni ostvaraj siline (jačine, intenziteta), tona i traja­
nja.220 Takva prozodijska obilježja i njihove preinake u paradigmi omogućuju
razvrstavanje riječi u skupine koje dijele iste značajke.22l Po vertikalnoj , paradi­
gmatskoj osi prozodijska obilježja ton i trajanje mogu se mijenjati unutar istoga
sloga (morfema) (tada govorimo o istoslogovnoj alternacij i ili istoslogovnome
metatonij skom paradigmatskom naglasku) ili kojega drugoga sloga (morfema)
riječi, osim zadnjega (pa govorimo o neistoslogovnoj alternaciji ili neistoslogov­
nome metatonij skom paradigmatskom naglasku).222 S druge pak strane, ton i tra­
janje mogu ostati nepromijenjeni, ali se može promijeniti mjesto naglaska (tada
je riječ o metataksnome paradigmatskom naglasku). Promjena mjesta naglaska
21 9 Novina suvremene hrvatske akcentološke literature upravo je naglasna tipologija koju
donosi monografija Naglasak u hrvatskome književnom jeziku. Autori knjige odlučili su se u pri­
kazu tipova poći od gramatičkoga rasporeda vrsta riječi, jer je i uobičajeno poći od gramatičkoga i
rječničkoga ususret naglasnome sustavu, ali u poglavlju Pregled naglasnih tipova nudi se i drukčij i, .
sažetiji pristup - u tipove razvrstavaju sve riječi (neovisno o vrsti) istoga naglasnog ponašanj a.
220 U literaturi se donosi i ovo nazivlje: udar - ton - dužina; silina - ton - kvantiteta; natisak
- napjevak - odtega itd.
221 Podjela riječi u naglasne tipove moguća je i ako se uzima u obzir samo položaj visokoga
tona (usp. D. Mandić, 2009.), pri čemu bi, primjerice, imenice pas -psa, konj - konja, st61 - stola,
kut - kuta i vojnIk - vojnika pripadale jednome tipujer visok se ton kod njih pridružuje gramatičko­
me nastavku. Takav način tipologiziranja u stanadrdnome jeziku ne bi bio šireuporabljiv.
222 Promjenu trajanja na istome slogu Ivšić je nazvao pretvaranjem akcenta, a promjenu tona
(na primjeru akuta u dugosilazni) prelaženjem akcenta. (S. Ivšić, 1 9 1 1 . : 1 36)
l O3
odnosi se na prijenos jednoga obilježja s jednoga sloga (morfema) na drugi (u
okviru j edne rij eči u suvremenome standardnom j eziku udesno).223
U radu smo se dijelom priklonili onoj naglasnotipološkoj podjeli riječi koja
uvodi dva osnovna tipa - promjenljivi i nepromjenljivi tip - s najvećim stup­
njem apstrakcije, a tipove dalje analizira po podtipovima i jedinicama/uzorcima,
hijerarhij ski nižim kategorijama od tipa i s manjim stupnjem apstrakcije.224 Radi
preglednosti i šire uporabljivosti uveli smo i predvidljivo promjenljivi tip (tip II)
u kojemu su naglasne smjene očekivane pr. u V jd., L jd., N mn. i G mn. odre­
đenih imenica. Ondje gdje smjene nisu lako dokučive na sinkronijskoj razini,
govorimo o nepredvidljivo promjenljivome tipu (tip III).
Analizom suvremenih priručnika (gramatika, rječnika i savjetnika) zamijeti­
. Promjena tona samo u množinskih padeža ujednosložnih imenica s kratkosilaznim
h smo da se predloženi prikazi naglasnih tipova imenica ne podudaraju u svemu.
Dalje u radu stoga donosimo prijedlog uzoraka koji je rasterećen onoga što smo
prepoznali kao opće i opisali u prethodnome poglavlju.
Evo naglasne tipologije u knjizi Naglasak u hrvatskome književnom jeziku
(NHKJ) skupine autora (masnim smo slovima označili uzorke u kojima je smje­
na naglaska predvidljiva):
U prvome preglegu naglasne tipologije, u Daničića (a poslije i Maretića), zabi­
lježeno je više naglasnih uzoraka nego što je to u suvremenome sustavnome prikazu.
Neki su uzorci ostali izvan NHKJ (val - valovi; krii} - kraja - krajevi), neki su ostali
izvan hrvatskoga standardnog jezika (prezime kao naglasno nepromjenljiva; dinar
- dinari; zatim promjena mjesta i tona u imenica muškoga roda: čovjek - čovjeka;
preinaka mjesta u uzorku kotidac - kotaoca; promjene tona u V mn. žena - žene,
kosac - kOsci), nadalje promjena trajanja u množini imenica poput grana - grane
- granama danas više nije nužna, naime prodire analogija (grćmama, osim u imenici
rUkama), zatim neki su uzorci u uzmaku u hrvatskome standardu (gvožđe - gvožđa;
meso - mesa; momak - momci), zajedno s neistoslogovnim preinakama (planina
-planine; krajeva, krajevima); a u neke je posumnjao već i Daničić (salad - solda).
naglaskom (rok - roka - rokovi) nije zabilježena u Daničića, napominje tek da je
moguće u dvosložne vepar - veprovi. Preinaka prezime - prezimena također nije
prepoznata Ger se ta imenica izgovara naglasno nepromjenljivo), no poslije je J. Ma­
tešić ( 1 970.: 1 24) prikazao jednaku promjenu u primjeru dugme - dugmeta.
Evo kako izgleda tzv. Karadžić-Daničić-Maretićeva tipologija imenica (pri­
kazana novom metodologijom)225:

rog - roga ­ život ri'one - junak ­ vrijeme -

rogovi - života ramena junaka vremena ­
groš - groša - života ramena taneta -
vremena groš - groša -
prase ­ stol - stola prezime ­ N p!.
stup - stupa groševi - graševa stol - stola kotalac ­ planina ­
prmeta prezimena taneta
dolac - dolci kotaoca pf('lninu -
grad - u gradu val - vala - valovi - lonac - lonci
čeljdde ­ pllmine vreme ­
grana - grane - valova
oko - očima čeljadeta grana - grani - vremena ­
granama i
stup - stupa - stupovi i grane - granama
čovek!
mjesto - mjesta granama vremena
vir - vira - vzrovi
čovek ­
noć - u noći ­ čoveka dz'nar ­
stvar - u stvari glava - glavi i
zvano - zvana - zvona naći dz'nara -
glavi - glave -
gora - gare o dinaru ­
glavama i glavama bedro - bedra - bedra gvožđe -gvožđa
vOda - vOdi - vade dinari ­
noć - u noći - naći pčela -pčele čvorak ­ dinarima
vOda - vOdi - vade i
čvorkovi
kraj - kraja ­
djeca - djeci krajevi ­
223 Pomicanje naglaska udesno Ivšić je nazvao regresivnim pomakom ili povlačenjem. (S. glava - glavi - glave - krajeva -
glavama krajevima
Ivšić, 1 9 1 1 . : 1 36- 1 37) Danas se o takvome povlačenju govori obratno, udesno je progresivno.
224 U monografiji Naglasak u hrvatskome književnomjeziku promjenljivi je naglasni tip podijeljen u ldnac - lanci june -juneta -

dv� podtipa (s istoslogovnim i neistoslogovnim preinakama), prvi je podtip dalje razdijeljen na tri skupa june -juneta
momak - momci
Jedinica (s promjenom tona, promjenom trajanja te promjenom tona i trajanja), a drugi podtip na četiri sku­
sO/ad - solda
pa jedinica (s promjenom mjesta; mjesta i tona; mjesta i trajanja te mjesta, tona i trajanja), ukupno sedam
skupovajedinica. Prvi skup čini sedam naglasnih jedinica, drugi tri naglasne jedinice, a treći devet jedinica, meso - mesa - mesa
� �
d e de:etnaestj e �ag �snihjedinic� unu� prvoga podtipa. Trećije skupjedinica podijeljen u dvije naglas­
. .. .
?rž
.
ne Jedtnlce, a �etl,. sestI I sedmi sa e po �ednu naglasnu jedinicu, u svemu je pet jedinica unutar drugoga
225 Masnim su slovima označeni uzorci koje ne nalazimo u suvremenim priručnicima hrvat­
podtIpa. PromjenljivI se naglasm tIp tnlemca tako sastoji od dvadeset i četiriju naglasnihjedinica.
skoga j ezika.

1 04 1 05
 skoga jezika (RHJ-LZ, JIER i HJS) zaključili smo da se u 70 - 77 % podudaraju
na korpusu čestouporabnih imenica promjenljivoga naglasnog tipa.227 Detaljnija
proučavanja ometa neujednačeno rječničko bilježenje obličnih naglasaka, na što je
upozoravao još i B. Finka: »Bilo da informira ili normira, u rječniku treba da se i o
sat - o satu - sati - prase - dete - deteta - bOlest - grad - u gradu -
satf - satima praseta dete o bolesti ­ gradovi ­
naglasku nalazi čitava, a ne samo djelomična obavijest, isto onako kao što se traži
čeljade -
bolestI - gradova - da se pruži puna obavijest o fonetici odnosno fonematici, morfonematici i semantici
stvar - u stvari
čeljadeta
bolestima gradovima! svake riječi.« (1 969.: 34) Još je 60-ih godina prošloga stoljeća B. Finka držao pro­
ako - očima gradovima
mašajem svaki rječnik u kojemu nema pune obavijesti o obličnome i tipološkome
žena - ženo ­ karak - o koraku -
žene - žene koraka
naglasku.228 Opisane naglasno-morfološke paradigme olakšavaju pisanje rječničkih
tuđinac - tuđlnče -
natuknica, a posebice bi se rasteretile kada bi se tipološki uzorci dodavali rječnici­
tuđlnaca ma, a u natuknicu bi se uvrstio samo broj naglasno-fleksijskoga tipa/uzorka.
kosac - kašče - Riječi lako prelaze iz tipa u tip i mogu pripadati različitim tipovima ili uzor­
kosci - kosaca -
cima, no zasigurno će jedan tip ili naglasni uzorak s vremenom apsorbirati riječi
kosci
druge naglasne preinake. Raspodjela riječi u tipove nije stalna, a pokazuju to i dvo­
sestra -
sestro -
strukosti obličnih naglasaka u suvremenim priručnicima. Tendencija naglasnoga
sestara harmoniziranja paradigme najviše se ogleda u rječnicima jer se stalnost naglaska
pamet ­ nameće kao pravilo u sve više jedinica. Najviše je dvostrukih naglasnih likova G
opameti ­ jd. (Mna, bana; gaja, gaja; spola, spola) i N mn. (čUnjevi, čunjevi; gajevi, gajevi;
pameu-
šmrkavi, šmrkavi; frakovi, frakovi) jer je jaka tendencija naglasnoga ujednačivanja
paradigme, posebice jedninskih padeža (Mn - Mna), te naglasna polarizacija go­
vornoga područja (koja se najlakše uočava upravo u naglasku N mn., tzv. kontinen­
Na današnje naglasno stanje dakako utječu vanjski utjecaji (kao što je posu­ talno šmrkavi naspram urbanoga i tzv. mediteranskoga šmrkavi/šmrkavi). Gdjegdje
đivanje ne samo leksema već i naglaska koji se ne prilagođuje, što izravno utječe je dubliranje nominativnoga naglaska motivirano i dokidanjem naglasnih alternaci­
na smjenu naglaska u paradigmi: biro - biroa), ali i unutarnji koji se prepoznaju ja u fleksiji (mrkov mrkova � mrkov - mrkova; skarabej - skarabeja � skarabej
-

i u profesionalnih govornika (podatak - podataka). Naglasne tipove odredio je,
dakako, povijesni razvoj , no tipove standardnoga jezika ipak valja temeljiti na
suvremenome stanju, a ne na temelju povijesnih kriterija, premda rekonstrukcija
starijih oblika može olakšati klasifikaciju (i to smo navodili gdje se činilo po­
trebnim). Pregled koji slijedi ide u smjeru preciziranja sve glasnijih stavova da
mnoge naglasne preinake nestaju (posebice međuslogovne) ili se pojednostav­
njuju, a da se naglasna raspodjelna ograničenja smanjuju. Sljedeći redci pokazat
će da istaknute tendencije nisu zahvatile cijeli naglasni sustav te da su neke al­
ternacije vrlo stabilne i potvrdljive u jezičnoj uporabi.226 Dokaz je to da jezična
ekonomija nije koncept na koji se oslanjamo.
Aktualnost i potvrdljivost naglasnih uzoraka u suvremenim priručnicima hr­
vatskoga jezika podupire vrlo visok postotak podudaranja naglasnih likova. Uspo­
redbom naglasnih jedinica u monografiji NHKJ i suvremenim rječnicima hrvat-
- skarabeja; brodar - brodara � brodar - brodara). Silazni naglasak nepočetnoga
sloga u određenih kategorija u priručnicima je učvrstio promjenljivi tip u paradigmi
(student - studenta, akcent - akcenta), premda kao oznaka razgovornoga jezika.
Riječi koje ne mijenjaju naglasak u paradigmi (iz tipa I) ili ga mijenjaju po
općim, predvidljivim pravilima (iz tipa II) ovdje ne popisujemo, dalje, naime,
donosimo samo opis (nepredvidljivo) promjenljivoga naglasnog tipa (tipa III).
Naglasni podtipovi
Promjena tona
Promjene tona kao što su u uzorcima stvar - u stvari - stvarima; oko -
očiju - očima te tona i trajanja u uzorku grad - u gradu - gradovi držimo

226 Laszl6 je protiv ujednačenih naglasnih obilježja: protiv ujednake po duljini (tj . prevage 227 Komparativno je analizirano l 400 imenica.
dugouzlaznoga naglaska pred kratkouzlaznim), protiv ujednake po naglasnome mjestu (posebice 228 U HER nalazimo primjerice šef(N mn šefovi), kuka (N mn -e), a za leksem krš samo podatak
u GĐU mn.) i protiv prvoslogosti naglaska (tj . tendencije pomicanja naglaska ulijevo) jer ih drži da je riječ o imenici muškoga roda pa se može naslutiti da je riječ o naglasno nepromjenljivoj imenici
dijelom »južnih i istočnih govora, a ne jugozapadnih«. (B. Laszl6, 1 996.a: 376) (u drugim je Jječnicima za posljednju jasno označena naglasna preinaka).

1 06 1 07
predvidljivima prema opisanim paradigmatskim pravilima pa ih izuzimljemo iz
»pravoga« promjenlj ivoga tipa. Uočili smo i j edinice koje se j avljaju u samo
nekoliko priručnika, primj erice imenice brvno, meso mogu promij eniti ton u
množinskim padežima: brvno - bfvna; meso - mesa - mesa (HER i AG) . 229
U prvoj jedinici riječ je o istoj promjeni kao i u uzorku selo - sela, uz du­
ljenj e uvj etovano sonantom. Druga je jedinica paralelna s uzorkom polje
- polja, s dugim naglaskom, i promj ena se smatra arhaičnom (s tim da se
množinska paradigma imenice meso rijetko upotreblj ava). Većina priručnika
i uporaba ne mijenj a naglasak u tim imenicama. U HER javlj a se jednaka
promjena tona i u imenici muškoga roda: janjac - janjci, u čij i bi korpus
mogla ići i imenica lćmac, no prevagnuo j e dugouzlazni naglasak i u mno­
žinskoj paradigmi. Preinaku kosac - kosci uvrštavamo u skupinu imenica
koj e imaj u i predvidljivu promjenu traj anja, uvj etovanu sonantom (u uzorak
lonac - lOnci) . Dulj enj e je predvidljivo pa uzorak ne uvrštavamo u podtip
promj ene tona i traj anj a.
HG ponudila je novinu u normativnim knjigama, naime dala je uzualan uzo­
rak paradigme s nominativnim silaznim naglaskom nepočetnoga sloga: asistent
- asistfmta230 Gedinica uključuje mnoge posuđenice na -and, -ant; -ent, -ijant;
-ist; -it; -ot; -tant; -log) premda je u takvim imenicama proširen i silazni ton u
cijeloj paradigmi: asistent - asistenta). To isto nije uČinila i za jedinicu s du­
gosilaznim naglaskom: doktorat - doktorata (u imenicama koje završavaju na
-ar; -aš; -at; -ater; -bać; -er; -id; -ijat; -ijer; -ikat; -ir; -itet; -on itd., tj . sve one
koje su uvrštene i u uzorakjimak < junćik -junĆlka).23 1 Posrijedi su ista naglasna
ponašanja kao u jednos10žnih riječi (oprimjereno uzorcima groš - groša i stup
- stupa) pa ih nije potrebno izdvajati u konačnome prijedlogu preinaka koji za­
nemaruje broj slogova riječi.
Donosimo devet uzoraka u podtipu s promjenom tona naglaska: rok -
rokovi; groš - groša - groševi; vaz - valovi; stup - stupa - stupovi/stupovi/
stupovi; polje -polja; selo - sela; gldva - glavu -glave - gldvama; voda - vodu
- vode - vodama; lonac - lOnci.
229 Promjenu meso - mesa nalazimo i u M. Rešetara ( 1 93 1 . : 1 89) i u S. Ivšića ( 1 9 1 1 .) Daničić
je naznačio da je imenica meso naglasno promjenljiva kad znači mišićno tkivo čovj eka (biše ga po
golim mesima). (Đ. Daničić, 1 925.: 62)
230 O takvoj je pr�inaci bilo riječi i prije, i to u radovima S. Vukušića o naglašivanju mlađega
ikavskog dijalekta (ZNSN) i tadašnje uporabne norme (HUN): »Držimo da se takav naglasak javlja
spontano, tj . normi!anjem iznutra, a naglasak dokument - dokumenta, kontinent - kontinenta govori
se na području ZNSN (zapadnonovoštokavskoga naglašivanja, op. B. M.) i HUN (hrvatske uporabne
norme, op. B. M.) tek pod utjecajem naglasno normativnog refleksa izvana.« (S. Vukušić, 1984. : 1 1 8)
23 1 U priručnome Rječniku hrvatskogajezika V. Anića iz 2007. nalazimo mezanfn - mezanina;
što nije naglasna paradigma koju potvrđuju i prijašnja izdanja, primjerice 1 998. samo mezimfn
- mezanina.
1 08
1. naglasni uzorak: rok - rokovi
Morfološki je riječ o imenicama muškoga roda s ništičnim nastavkom u N
jd., a naglasno o promjeni tona samo u množinskoj paradigmi (tj . kratkosilazni
naglasak metatonira u kratkouzlazni), i, očekivano, u L jd.: N j d. rok - G j d.
roka - D j d. roku - A j d. rok (raka) - V j d. roku - L j d. roku (raku) - I j d. rokom
I NV mn. rokovi - G mn. rokova/rokova - DLI lnn. rokovima - A mn. rokove.
Korpus je sljedeći: hak, blok, bOk, broć, bUt, ceh, cvek, čas, čl'r, čup, ćup,
,
div, dlan, cijed, džep, đon, glog, grab, grč, grlj, grab, grOš, grozd, gruj, hljeb,
kej, Ht, klak, klen, krik, kOš, kav, krep, krov, kuk, lav, lom, meč, mrin, mozak,
naj, piK, plug, pram, pup, rak, rat, ranj, rab, rak, rov, rt, sl'r, sklop, skok, skup,
slog, slan, smak, snob, soj, sam, splet, srok, stl'h, svod, šal, šav, škaf, šlep, štl'h
štof, tast, tok, tap, traf, tref, trg, trap, trOšak, tuš, tvar, vepar, vjetar, zbOr, ze:'
o . . . 232
zgl"b
Iz korpusa se dade razabrati da se širi analogijski naglasak u N mn. u ime­
.
mca pop�t ratovi, rokovi (umjesto očekivanoga u njih ratovi, rakovi) pa se gubi
stara razhk� među paradigmama ratovi (it rat), brodovi (na brod), stolovi. Riječi
. .
prelaze IZ tIpa u tIp (PT � NT: čl'rovi i čirovi, lavovi i lavovi, rakovi i rakovi,
ratovi i ratovi, sl'rovi i sirovi)233, i iz jedinice u jedinicu (najčešće u groš - groša
---: groševi). Imenica sir (* syr'b) , primjerice, povijesno je pripadala naglasnome
tIpu � (potpuno nepromjen1jivome tipu u paradigmi, osim u G mn. gdje je bio
neocIrkumfleks, što je vrijedilo i za njezine izvedenice). U štokavskim govorima
��že biti kratkosilazni i u množini, a u govorima u Slavoniji, primjerice, može
bItI kratkouzlazni, što potječe iz riječi poput pop, bob, snop, konj itd. koje su pri­
padale tipu b.234 I u primjera iz staroga tipa c (brod, med, most, nos, voz i sl . ) ta­
�ođer se �roširio kratkouzlazni na množinu (brodovi, od starijeg brodovi), dok je
Izvorno bIO pomični naglasak (brodovi, brodova . . . ). Čest je prelazak i u imenica
�at, "!ak i sl., tako�e� izvorno s nepromjen1jivim kratkosilaznim, kao što je u
Imemce brat) u stan tIp pop, pa imaju čak i u jednini kratkouzlazni naglasak. U
mnogim govorima nežive imenice poput sir, kraj i sl., imaju bar u L jd. uzlazni,
232 U NHKJ takvihj e desetak imenica. U Daničića su te imenice bile naglasno nepromjenijive
(časovi - časova, dlanovi, rakovi, ratovi, zetovi itd.). Također i u BHŽ gramatici.
233 U AG javlja se čz'rovi i čl'revi, szrovi i sl'revi. U HIS szrevi su sz'rovi a čir/čz'r ovako je done­
� � �
sen: čl'r?vi i z'revi; č r�vi i ire�i.
. .
�I-LZ �
donosi dvostrukosti za čIr - čzr vi i čl'revi, a sl'r je sz'rov.
U ?:IJS I Amcevu rJecmku sirevI su SirovI. Pogled u Hrvatsku jezičnu riznicu odaj e da su likovi bez
pf1J eglasa češću u starijoj literaturi. Imenice sl'r, ČZl; knez i put pojavljuju se u normativnim priručni­
cima morfološki i naglasno kao dublete/triplete: čzrovi i čz'revi/čirevi szrovi i szrevi/sirevi knezovi
� � :
kn ževi �� put�vi i putevi. Izvorno j e riječ o imenicama koje su im le kratku množinu ( oju i sad k
Im�Ju � dIJalektIma), no kad se pojavila duga množina (koja potječe iz oblika u-osnova), razvio se
tu I pf1J eglas. U razgovornome stilu nisu neobični ni ovi primjeri: brisevi, kutevi' mrazevi, nosevi,
plusevi, no njihov je (ne )normativan status jasan.
234 Pridjev sirovi također ima stariji naglasak, kratkosilazni naglasak od praslavenskoga akuta.
1 09
što također potječe od pomičnoga tipa c. Množinski lik sirovi analoški je prema
popovi, snopovi itd.
Najživlji su prelasci u prvome i drugome naglasnom uzorku.
2. naglasni uzorak: groš - groša - groševi
Morfološki se radi o imenicama muškoga roda s ništičnim nastavkom u N
jd., a naglasno o promjeni tona u jednini i u množini (tj . kratkosilazni je naglasak
nominativa, akuzativa za neživo i vokativa, a ostalih kratkouzlazni): N jd. groš ­
G jd. groša - DL jd. grošu - A jd. groš (miša) V jd. grošu - I jd. grošem / NV
-
mn. groševi - G mn. groševa/groševa - DU mn. groševima - A mn. groševe. U
množini se javljaju dvostruki oblici (groši i groševi), a u suvremenim priručnici­
ma i treći lik sa silaznim naglaskom (vrlo ograničeno: butovi, fisovi, šavovi . . . ),
vjerojatno i pod utjecajem preinake grad - gradovi.235 Genitiv množine podlije­
že općim pravilima pa se u oblicima bez množinskoga morfema -ov-/-ev- dulji i
naglasak osnove (grOša), a u onih s tim morfemom dulje se zanaglasni slogovi
(groševa). Stariji oblik groševa236 ide na ruku govornicima koji u svojim start­
nim govorima nemaju (kratko)uzlazni naglasak. U ovoj jedinici prevladalo je
koje od dvoga: ili naglasna ujednaka padeža ili naglasna razjednaka paradigmi
(rakovi - rakova : groševi - groševa). Na prednaglasnici je kratkouzlazni nagla­
sak (za groš).
Korpus čine ove imenice: bak, bIč, bjel, blok, bOb, bOk, brč, broć, but, ceh,
cer, cof, col, cvek, čaj, ček, čep, čak, čom, čup, čvor, ćef, ćup, adžd, dah, dom,
drop, drum, dud, džem, džep, džez, džIp, đon, fis, frak, glog, glot, grab, grč, greš,
grif, grob, grof, grog, groš, grozd, hadž, hmelj, hren, hrt, Ht, kelj, klak, klen, kom,
konj, koš, kreč, krep, Krist, krst, krov, krš, krt, kuk, leš, !lji, am, mač, mak, meč,
mIS, pIK, plač, pll'š, pod, pop, prag, pup, rak, rob, rov, rt, saČ, sklop, skup, slog,
slom, slon, smet, smuđ, snob, snop, som, splet, spor, stln, Ston, stvor, srok, svod,
šaV, šef, škaf, škrob, šlep, šor, Mh, top, trap, tref, trop, tuč, tuk, tuš, vIc, vonj, vrč,
vrh, vrt, zbjeg, zbOj, zbOr, zglbb, zmaj . . . 237 Isto se naglasno ponašaju i višesložne
imenice sa silaznim tonom nepočetnoga sloga: asistent - asistenta, premda u
onih koji izgovore takav nominativni lik češće silazni ton ostaje u svim padeži­
ma (asistent - asistenta).
23 5 U literaturi se silazni množinski ton u oblicima s množinskim morfemima -ov-/-ev- kvalifi­
cira »zapadnim« (uj ednačivanje prema brod(ov)i), za razliku od uzlaznoga tona koji je više »istoč­
nim« (ujednačivanje prema stali -> stol(ov)i) jer je na »zapadu« mlađi prodor takvih množinskih
oblika (tzv. duge množine). (M. Kapović, 2007.: 1 65)
236 Silazni je ton propisivao i D. Grečl (198 1 . : 1 1 3), a uobičajenijim za »zapadne dijalekte«
drži ga i E. Stankiewicz ( 1 993.: 1 2 1 - 122). U Daničića ( 1 925.: 26) samo su dvije imenice toga uzor­
ka sa silaznim tonom G mn. : topi5va i voli5va.
237 Izvan NHK] ostalo je tridesetak imenica.
1 10
Dokidanje naglasnih preinaka u paradigmi nije uvijek razvojnom tenden­
cijom, a dokazuju to primjerice imenice mak, rak i prag koje su u praslavensko­
me čuvale silazni ton, no većina suvremenih priručnika pokazuje da su pre­
vladale analogije (primjerice prema L jd.) pa je prešla u promjenljivi tip (prag
- praga).238
Korpus dakako nije stalan, zamj ećuje se ili seljenje iz uzorka u uzo­
rak, posebice u 1 . naglasnu jedinicu rok - rokovi (bak, blok, bUt, ceh, cvek,
čup, ćup, dažd, džep, đon, glog, grab; grč, grlf, grob, groš, grozd, Ht, klak,
klen, koš, krep, krov, kuk, meč, pIk, pup, rob, rov, rt, sklop, slog, slon, snob,
som, splet, stIh, svod, šav, štof, šlep, škaf, štIh, top, traf, tref, trop, tuš, zbOr,
zglob . . . ), ili su imenice dijelom nepromjenijivoga tipa (bl'č, cOl, dažd, džez,
mis, pup, rt, šav, šef, štIh, trap, trop, tuč, zbOr, zmaj . . . ), ili se dublira s druga­
čij im leksičkim naglaskom (čvor - čvora - čvorovi i čvor - čvora - čvorovi,
tako i: grozd, hadž, Pt, vonj).239 Funkcionalnostilsko razvrstavanje još je ne­
dovoljno razrađeno u rječnicima, gdjegdj e se zagradama upućuj e na lik manj e
preporučlj iv (Pt (rt) - rta - rtovi, rtovi) no stilska oznaka ne prati i paradig­
matske likove.
3. naglasni uzorak: vat - vdlovi
Morfološki je riječ o jednosložnicama muškoga roda na ništični nastavačni
morfem, a naglasno o promjeni tona u množinskoj paradigmi (ona je u L j d.
predvidljiva): N jd. val - G jd. vala - D jd. valu - A jd. val (Mna) - V jd. vale
- L jd. valu (Mnu) - I valom / NV mn. valovi - G valova - DU mn. valovima
- A mn. valove. 240 U množini bez množinskih morfema -ov-/-ev- ostaje dugosi-
lazni (hvati, jazi, vali . . . ). U imenicama koje su imale dugi naglasak u N mn. nije
se javljala promjena mjesta naglaska u GDU mn. (žulj - žulja - žuljevi - žuljeva
- žuljevima), za razliku od onih koje množinu »krate u zamjenu« (grad - grada
- gradovi - gradova - gradovima) .
23 8 O praslavenskome naglašivanju i paradigmama usp. M. Kapović, 2007.
239 Takvim se paradigmatskim dvostrukostima (istoslovnicama, ali raznopisnicama, tj . riječi­
ma istoga značenja, a različitih prozodijskih značajki) ne daje dovoljno prostora u leksikografiji,
premda su rasprostranjena dvostrukost. S druge se pak strane u literaturi ne zanemaruje naglasna
neustalj enost koja vodi paradigmatskoj i tipološkoj dubletnosti (primjerice u Vukušićevim i Zoriči­
ćevim radovima često se spominje stilska obilj eženost ponekih intersilabičkih alternacija), a vidlji­
vo je da dvostrukost unutar promjenljivoga tipa proizlazi i iz leksičke dubletnosti (grozd - grozda;
grozd - grozda).
240 B. Laszlo drži »neknjiževnim« dugouzlazni ton množine (»zaosnovni ovisak u dugoj mno­
žini«) koji nastaj e prema uzlaznome tonu Ljd., naime drži daje specifičan za istočnonovoštokavske
govore. (B. Laszlo, 1 996.a: 364; 1 996.b: 435) U Daničića ( 1 925.: 20-2 1) takav je naglasak N mn.
naznačen za šest imenica (deo, grozd, prut, puž, viil, žulj), a naslućuje da bi mogao biti u još pet­
naestak.
111
 Korpus čine: Ml, bOl, bOd, Mn, Mr, blr, bOr, cflj, col, čin, čun, čunj, čvor,
ćuh, dur, ep, far, jrlz, gaj, gaz, glib, gnjus, grfč, hak, han, hIr, hlad, hram, hrast,
hrušt, hum, huk, hvat, jaz, jež, kćin, kar, klp, kor, kran, krIk, tet, !Uk, mah, mlat,
mol, muž, mulj, pas, plašt, plaz, puž, rft, sad, sag, sat, slap, smuđ, spol, svak,
svrab, šal, šaš, škrip, šmrk, šum, teg, tok, trak, trg, trup, ud, um, val, vez, VId, VIr,
zbIr, ždral, žfr, žmul . . . 241
Uočava se preklapanje korpusa s onim iz predvidljiva uzorka grad - grada
- u gradu - gradovi, a dublete se nameću u tzv. kontinentalnome tipu naglaši­
vanja koji je u dijelu korpusa skloniji množinskome duljenju, za razliku od tzv.
mediteranskoga tipa naglašivanja koji je naklonjeniji kraćenju, tj . promjeni tona
i predvidljiva trajanja u množini.242 Dugouzlazni je naglasak N mn. tako prostor­
no ograničen, naime nema ga u neštokavaca i većine novoštokavaca ikavaca na
tome dijelu korpusa.243 U tzv. mediteranskome tipu korpus je usporediv većma s
onim u jedinici grad - gradovi (usp. poglavlje Kraćenje u zamjenu) te u jedinici
stup - stupa - stupovi.
Spajanje u jedan uzorak postojećih grad - gradovi i val - valovi (kao što
će biti moguće ponuditi uzorak stup - stupa - stupovi i stupovi) priječi nepokla­
panje korpusa, naime radovi ili gradovi nisu u hrvatskome standardu dubletne
inačice. D. Brozović (2005 . : 2 1 0) upozoravao je na nepreporučljivu jezičnu upo­
rabu naglaska gradovi (koji se ipak čini vrlo rijetkim) i radovi, s dugouzlaznim
naglaskom (umjesto gradovi, radovi s kratkosilaznim) jer je tako uobičajeno u
srpskoj naglasnoj normativnoj tradiciji. Javlja se i kraljevi umjesto kraljevi. Pra­
vilo kojega se Brozović drži nalaže da j edno složna riječ muškoga roda s dugo­
silaznim naglaskom koji ostaje u drugome padežu dobiva u množini kratkosi­
lazni naglasak (grad - grada - gradovi; isto i rad, sin, ZId), ali ako u drugome
padežu dolazi dugouzlazni naglasak, onda on ostaje i u množini (kralj - kralja
24 1 Korpus se uzoraka val - valovi i grad - gradovi čini najnestabilnijim unutar podtipa s isto­
slogovnim preinakama. Dovoljno je pogledati samo imenicu tok: RHJ-LZ tok - tokovi; HER: tok
- tokovi; HJS tok - toka i toka - tokovi i tokovi.
242 Uzimljući u obzir hrvatske govore koji imaju dugu množinu, tad se može zaključiti
da je u imenicama s dugim korij enom u j ednini u množini u načelu kratkosilazni naglasak.
(M. Kapović, 2007 . : 1 69) Dugouzlazni je naglasak u istočnijim krajevima (a i ondj e u manj e­
mu broju rij eči nego što je, primj erice, u srpskim govorima). Naglasak N mn. opisivao je A.
Š upuk ( 1 995.) u komparativnoj analizi triju rj ečnika (Deanović-Jernej ov iz 1 982. te Anićev
iz 1 99 1 . i 1 994.), a naglaskom N mn. bavio se i prij e ( 1 966. i 1 967.) ističući da j e »dugou­
zlazni akcent u dugoj množini u svim dalmatinsko-ikavskim govorima potpuna nepoznanica«
( 1 96 7 . : 87).
243 Na takvu naglasnu preinaku nailazimo u Daničića i Pavića, u Hammovoj gramatici (satovi),
u BHŽ gramatici (šumovi, tokovi itd.), u Novosadskome pravopisu (krikovi), Akademijinu rječniku
(kvarovi i kvarovi), a na nju je upozorio i I. Zoričić opisujući jednosložne izvedenice od neprefigi­
ranih glagola: let - leta - letovi (letovi). (I. Zoričić, 1 990.: l l 8)
1 12
- kraljevi). Opovrgavaju ga dijelom ostali priručnicF44 i uporaba (u uzorku val
- vala - valovi).
Gdjegdje se donose i jednosložnice s refleksom ije u ovome podtipu (brijest,
cijeđ, grijeh, krijes, lijek, lijes, smijeh, tijek, trijem, vijek, vrijes . . . ), no držimo da
je sustavnije takve imenice donositi u uzorcima grad - gradovi i stup - stupa
- stupovi (o kojemu ćemo poslije govoriti).245
Na dijelu korpusa u priručnika je zabilježen i kratkouzlazni naglasak u
množini: šmfk - šmrkovi (tako gdjegdje u priručnika i: ćuh, !Ub, lug, raj, rug,
sad, spol, šmrk, štrk, trg . . . ), što je novom pojavom, nastalo analogijom prema
drugim paradigmama (stupovi, rogovi). Potvrda je to ponovno neprimjenljivosti
koncepta jezične ekonomije na sve naglasne preinake.
4. naglasni uzorak: stup - stupa - stupovi/stupovi/stupovi
Posrijedi je ponovno metatonijska preinaka, oprimjerena paradigmom N j d.
stup - G jd. stupa DL j d. stupu - A j d. stup (ježa) - V jd. stupe - I jd. stupom
-
/ NV mn. stupovi/stupovi/stupovi - G mn. stupova/stupova/stupova - DU mn.
stupovima/stupovima/stupovima - A mn. stupove/stupove/stupove. Množina stu­
pi stilski je obilježena. Morfološki se radi o imenicama muškoga roda s ništič­
nim nastavkom u nominativu jednine, a naglasno o promjeni tona u jednini i u
množini. Promjena tona i trajanja te samo trajanja u množini takoder je mogu­
ća, tripletni su množinski likovi u skladu s tendencijom pokrate naglaska pred
množinskim morfemom -ov-/-ev-. Množinski je kratkouzlazni i kratkosilazni
naglasak prostorno ograničen najčešće na novoštokavce ikavce i neštokavce. 246
U dijelu uporabe prevladao je dugouzlazni naglasak (gajevi, ključevi, kraljevi,
putovi/putevi, stričevi itd., te posebice u imenicama s altemacijom ijelje (vjero­
jatno i pod utjecajem pravopisa): brijestovi), koji je posebice odlikom tzv. konti­
nentalnoga tipa naglašivanja. Ondje gdje se slog krati u N mn. (gajevi, ključevi,
strlcevi i sl.)247 prevagnuo je utjecaj preinake grad - gradovi. U priručnicima je i
zabilježen kratkosilazni naglasak u množini (primjerice za imenice: jež, kip, lijer,
244 U RHJ-LZ gdje j e Brozović bilj ežio naglaske prema uzorku kip - kipa - kipovi idu i ove
imenice: lijer, lijes, ud, vez, vrijes.
245 U pravopisima se govori o tome kao o »tipu cvijet - cvjetovi« i »tipu lijek - lijekovi«.
246 o dvostrukosti naglaska množinskoga nominativnoga padeža pisao je Vukušić na primjeru
imenice štap - štapovi i štapovi (štapovi, koji je analoški prema gradovi) te za potonji navodi da j e
o n »živa prozodijska stvarnost u širokom dalmatinsko-primorsko-istarskom pojasu a tako i u govo­
ritelja hrvatskoga književnog j ezika kojima su startni j ezici različiti govori kajkavskoga narječja.«
(S. Vukušić, 1 984.: 1 28- 1 29; isto i 1 982.: 26-27)
247 Prema Klaiću u »južnim krajevima« prevagnuo je silazni naglas�k u množini, što se vidi i
na prednaglasnici (u GrČJd, na dvor), pri čemu u tome vidi dvoje: analogiju prema grad - gradovi i
utjecaj »kotorskoga dvonaglasnoga dij alekta«. (B. Klaić, 20 1 1 . : 20)
113
lijes, lug (gaj), prut, put, puž, smijeh, stup, sud, ud, vez, vrijes . . . ). 248 Zasigurno
će utjecaj dijalekata (u kojima se javlja i puž - puža i puž - puža) i dominacija
uzorka grad - gradovi utjecati i na jedninsku paradigmu (što se dijelom uočava
i u priručnicima u kojima je dio korpusa već prikazan po navedenome uzorku).
Na prednaglasnici je uzlazni naglasak (na slup).
Ovamo idu sljedeće imenice: bćin, brač, brijest, cijeđ, čfž, čunj, ćar, dijel,
drijem, drijen, dvor, đak, gaj, grič, grijeh, grm, gunj, hadž, hllj, hfp, hrast,
hrušt, hum, jež, klinj, kec, kfp, klač, ključ, knez, kralj, križ, kut, lijek, lijer,
lijes, lug (pepeo), mal, malj, mir, mulj, nož, panj, plast, plašt, prIšt, prut, put,
puž, ranj, rit, rug, skut, smijeh, smrč, smuđ, srijeđ, sriješ/srijež, stric, stup,
sud (judicium), svak, šal, šaš, škfp, špag, štap, štit, tklič, trijem, tnid (napor),
ud, vez, vrač, vrijes, zdur, zlfć, ždral, ŽIr, žmul, žrec, žulj . . . 249 Prema istome
naglasnom obrascu ponašaju se i višesložne imenice koj e nose silazni nagla­
sak izvan početnoga sloga: doktorat - doktorata (ali u kojih se ustalio u raz­
govornome stilu i kakav drugačiji ostvaraj : doktorat - doktorata, doktor' at
- doktor' ata).
U jednosložnica muškoga roda s alternacijom ijelje preporučujemo dva na­
glasno-morfološka uzorka koji su sustavni i u kojima se smjene naglasaka rav­
naju prema osnovi (G j d.).25o Uzorku grad - gradovi (pravopisnome »tipu cvijet
- cvjetovi«) pripadaju ove imenice: bijeg, bijes, brijeg, cijeđ, cijep, crijep, cvijet,
drijem, hlijev, krijes, lijer, lijes, lijev, mijeh, mliječ, nijek, plijen, prijet, rijek,
sijek, sijer, sijev, slijed, slijev, smijeh, snijeg, srijeđ, stijeg, svijet, tijek, trijem,
trijes, vijek, vrijes, zijev, ždrijeb, žlijeb . . . , a uzorku stup - stupa - stupovi (pra­
vopisnome »tipu lijek - lijekovi«) ove: brijest, cijeđ, dijel, drijem, drijen, grijeh
(grijesi), lijek, sriješ/srijež, tijek, trijem, trijes . . .
248 Na identičnu paradigmu upozorava i Kapović u primj em imenice sud. (M. Kapović, 2007.:
1 69) Daničić je upozorio da je jedan tek primjer u Karadžića: vfr - vira - vIrovi te upozorava da bi
G jd. mogao biti i vfra. (D. Daničić, 1 925 . : 22) Vukušić j e također upozoravao da takva preinaka u
množini stoji kao dvostmkost onoj s kratkouzlaznim naglaskom u novoštokavaca ikavaca.
249 O imenicama dvor, nož, jež pisao je Kapović u dijakronijskoj analizi paradigmi u kojoj se
pokazalo neočekivano duljenje (od općeslavenskih oblika). (M. Kapović, 2005.: 54)
250 »Kraćenje sloga s dvoglasnikom: ( . . . ) b) u dugoj množini koje u jednini imaju postojan
naglasak: bijeg - bijega - bjegovi, bijes - bijesa - bjesovi, snijeg - snijega - snjegovi, svijet
- svijeta - svjetovi, vijek - vijeka - vjekovi, lijevak - lijevka - ljevkovi, korijen - kOrijena -
korjenovi . . . ( . . . ) Ako je naglasak u j ednini nepostojan, u dugoj množini dvoglasnik ostaje: lijek
- lijeka - lijekovi, dl'o - dijela - dijelovi, tijek - tijeka - tijekovi, brijest - brijesta - brijestovi. «
(Babić-Finka-Moguš, 1 996. : 47) »Do kraćenja dugog sloga i do odgovarajuće zamjene alternan­
te ije alternantom je odnosno e dolazi: l . kada oblik riječi dobiva slog više - to se događa u
sklonidbi imenica tipa cvijet (brijeg) i dijete (vrijeme) (s jednosložnim izgovorom refleksa glasa
jata): cvjetovi (bregovi), djeteta, vremena. Neke imenice muškog roda ne krate korijenski slog u
množini. U tom slučaju zadržavaju ije: lijekovi (prema lijek) i brijestovi (prema brijest).« (Anić­
Silić, 200 1 . : 1 25)
1 14
I tu zamjećujemo seljenje iz uzorka u uzorak; pnmJence imenice bćin,
brijest, čunj, drijen, gaj, grič, grijeh, hrast, hrušt, hum, jež, knez, lijek, lug (gaj),
mir, mulj, panj, plašt, puž, rit, smuđ, srijeđ, svak, šaš, trijem, trud, ždral, Žir,
žmul idu počesto u priručnicima po uzorku val - valovi, posebice u tzv. konti­
nentalnome tipu naglašivanja, ili po uzorku grad - gradovi. Gdjegdje su različi­
te preinake motivirane i razli'čitim leksičkim naglaskom (ranj, smuđ, šaš).
5. naglasni uzorak: polje -polja i polja
Neke imenice srednjega roda s nastavkom -o/-e mijenjaju kratkosilazni na­
glasak u kratkouzlazni u množini: NAV jd. polje G jd. polja - DL jd. polju
-
- I j d. poljem / NAV mn. polja/polja - G mn. p6lja/polja - DU mn. poljima/
poljima. Naglasak G mn. naglasno je predvidljiv jer se radi o duljenju pred­
zadnjega sloga pred genitivnim -a (p6lja/polja).
Korpusno su to sljedeće imenice: brdo, arva (ogrjev), grIo, klupko, mjesto,
oko (šupljina na mreži, pup), polje, smeće, uho (kružna drška), ušće, zvono, žz'to.
Povijesno su postojala tri tipa (s kratkim samoglasnikom u osnovi): (a)
mjesto - mjesta (u mjesto); (b) selo - sela/sela; (c) polje - polja (u polje). Riječi
su prelazile iz (a) u (c) i obratno, i danas prevladava tip bez promjena. U rječ­
nicima hrvatskoga jezika i u uporabi uzorak se sve rjeđe javlja jer je prevladao
nepromjenljivi naglasak u riječi kao što su: brdo25 1 , grlo, mjesto, zvono, žitO.252
6. naglasni uzorak: selo - sela i sela
Neke imenice srednjega roda s nastavkom -o mijenjaju kratkouzlazni u krat­
kosilazni u množini: NAV j d. selo - G jd. se/a - DL jd. selu - I jd. selom / NAV
mn. sela/sela - G mn. sela/sela - DU mn. selima/selima.
Korpus čine ove imenice: čelo, dobro, rebro, se/o, vjedro. 253
Gramatike hrvatskoga jezika mahom bilježe promjenu jedninskoga kratko­
uzlaznog naglaska u kratkosilazni naglasak u množini, no promjene su u uzma­
ku te se javljaju kao dublete nepromjenljivomu tipu.254
25 1 Sredinom prošloga stoljeća u literaturi se spominj ala upravo samo ta razlika: brda - brje­
govi : brda - dijelovi tkalačkoga stana. (B. Klaić, 1 957.d: 1 08)
252 Takvo j e dokidanje naglasne razlikovnosti dviju paradigmi navijestio i S . Ivšić navodeći
Rešetarove primjere brda, masla, ž/'ta. (S. Ivšić, 1 9 1 1 . : 200)
253 Uzimljući u obzir i predsonantsko duljenje, tu možemo uvrstiti i imenice brvno i govno (koje
se ostvamju i bez naglasnih preinaka).
254 Š. Starčević primjerice u svojoj j e Novoj ricsoslovici zabilježio imenicu selo kao naglasno
nepromjenljivu. B. Klaić pak utvrdio je da neki govornici u Bosni i Hercegovini semantički razliku­
ju sela (ispaša, pojate) i seta (naseljena mjesta), isto je uočio i za imenicu pero koja u množini može
značiti dio stroja (Pera) ili pero od ptice, pribor za pisanje (Pera). (B. Klaić, 1 957.d: 1 08)
1 15
7. naglasni uzorak: glUva - glavu - glave - glUvama
Uzorak obuhvaća imenice ženskoga roda e-vrste s dugouzlaznim naglaskom
koji metatonira u (D)AV jd. i NAV mn. : N jd. glava - G jd. glave - D j d. gla­
vi/glavi - A j d. glavu - V jd. glavo L jd. glavi I jd. glavom / NAV mn. glave
- -
- G mn. glava - DL! mn. glcivama/glavama. U D jd. dolazi na dijelu korpusa i
dugo silazni i dugouzlazni (glavi i glavi, tako i za: duša, rUka), a prvi uzmiče.
Prikazuje se ostvarivim i (stari) lik s promjenom trajanja u DL! mn. (glavama,
granama)255 i živ je samo u imenice ruka (rukama) .256 Imenica ruka ima trojak
G mn.: ruku, ruka i ruku, od kojih je posljednji analoški prema nOgii. Naglasak
je na prednaglasnici neoslabljeni, silazni (na glavu, na rUku).
Korpus je ovaj : brada, duša, glava, grana, greda, gUja, jela, klUpa, ovca (G
mn. ovaca), peta, resa, ruka, sluga, snaga srna, srijeda, stijena, strana, strijela,
svinja, trava, vila, vojska, vrba, zima. 257
Priručnici hrvatskoga jezika dvoje u naglašivanju korpusa (čime odražavaju i
uporabnu stvarnost) jer se nepromjenljivi naglasni tip proširio i na njega (brada,
grana, peta, resa, srna, srijeda, stijena, strana, strijela, vojska, zima). Upozorava
se i na naglasak A jd. koji može ostati nealterniran u nekih imenica (bradu, jelu,
klupu, kulu, slugu, strijelu, stijenu, svinju, travu), dakle i u imenica koje ne znače
samo živo.258 Gdjegdje se dvoji i oko leksičkoga naglaska (ovca, gdje se izvorno
kratki slog dulji pred sonantom), što utječe dalje i na paradigmatski naglasak.
8. naglasni uzorak: voda - vodu - vode - vodama
Uzorak se odnosi na one imenice ženskoga roda e-sklonidbe u kojih se
kratkouzlazni mijenja u kratkosilazni u (D)AV j d. i u NAV mn. (N j d. voda - G
jd. vode - D j d. vodi/vodi - A jd. vodu - V j d. vodo L jd. vodi - I jd. vodom /
-
NAV mn. vode - G mn. voda - DL! mn. vodama). Dubletnim se donosi metato­
nirani naglasak D jd. (nozi, vodi, zemlji) koji je u uzmaku.259 Duljenje je u G
255 Nastalo je u općeslavenskome kao kraćenje (bivših) prednaglasnih duljina ispred dvije
ili više mora. Do danas su se mnoge te kračine analogijom opet produžile, ali još ima dijalekata u
kojima je to strogo pravilo. Pokratu je zabilj ežio još i Daničić, no nema je primj erice u pravopisu
A. Belića. B. Klaić u tome je vidio djelovanje duala. (B. Klaić, 20 1 1 .)
256 Na takav je naglasak upozoravao i M. Rešetar ( 1 93 1 . : 1 96- 1 97).
257 Budući da je promjena tona u D jd. danas sve rjeđa, stopili smo korpus uzoraka glava
- glavi i glavi - glave i grana - grani - grane u jedan (u starije vrijeme sve su one imale silazni ton
u D jd.). Promjena tona u Ajd. još je uvijek stabilna.
258 Na što su upozoravali primjerice T. Maretić ( 1 96 3 . : 1 8 1 ) i B. Klaić (20 1 1 . : 84). Na doki­
danje preinaka u Ajd. upozorio je i Lj . lonke ( 1 96 5 . : 233): stijenu i klupu, premda su to primjeri u
kojih nije svugdj e prevladala ujednaka.
259 Čime se upućuje na moguće spaj anje uzoraka gora - goru - gore i voda - vodi i vodi - vodu
- vOde (što je i povij esno bio isti tip).
1 16
mn. predvidljivo (voda)260, baš kao i čelni naglasak u V j d. (vodo). Lik G mn.
noga (kao i ruka) smatra se obilježenim, tj . knjiškim i regionalnim, prevladao
je -u iz duala (nogu). Na prednaglasnici se ostvaruje kratkosilazni naglasak (na
vodu, na goru). Korpus je ovaj : buha, daska (G mn. dasaka), djeca, gora, igla
(G mn. igala), jagma, kosa, loza, magla, međa, metla (G mn. metala), muha,
noga, osa, pčela, rosa, smola, snaha, suza, voda, zemlja (G mn. zemalja), zmija,
zora, želja.
Ovdje uvrštavamo i imenicu djeca, za koju je norma dosad propisivala pro­
mjenu u DAVL jd.: N j d. djeca - G j d. djece - DL j d. djeci - A j d. djecu - V jd.
djeco I jd. djecom. Budući da suvremene gramatike upozoravaju na dubletne
-
likove D j d. djeci i djeci (držeći običnijim nemetatonirani naglasak) te da se do­
nose i napomena o L jd. koji se izjednačuje s N j d. (djeci), ta se jedinica (do­
sad izdvajana u zasebni uzorak) može uvrstiti u uzorak voda - vodu (u jednini).
Upućivanjem na izjednačivanje naglaska A jd. s N j d. (djecu) jedinica postaje
naglasno nepromjenljivom.261
Opća tendencija ukidanja preinaka na ovome dijelu korpusa ogleda se u
naglasnome izjednačivanju N i A jd., posebice u imenica za živo (bUhu, muhu,
osu, pčelu, zmiju), ali i u ostalih (goru, rosu, smolu, zoru). Osim naglasnoga
izjednačivanja jedninskih padeža, snažno je izjednačivanje i množinskih padeža
s jedninskima pa imenice prelaze u nepromjenljivi naglasni tip (buha, gora, igla,
kosa, loza, muha, pčela, rosa, smola, zmija, zora). Gramatike dubliraju i nagla­
sak N mn. u primjera zemlje i zemlje; vode i vode, no u tih je imenica metato­
nijski naglasak A jd. stabilan. Metatonija u A jd. (pa i u NAV mn.) u trosložnica
drži se obilježenom, knjiškom i zastarjelom (planinu, sramotu, širinu, dolinu) pa
se uzorak i ne donosi zasebno.
9. naglasni uzorak: lonac - lOnci
Riječ je o imenicama muškoga roda s ništičnim nastavačnim morfemom i
nepostojanim a u N jd. kojima se u paradigmi i na istome slogu smjenjuju sva
četiri naglaska. Primjer paradigme (N jd. lonac - G jd. lonca - DL jd. loncu
- A j d. lonac (telca) - V j d. lonče - I jd. loncem / NV mn. lonci G mn. lonaca-
- DL! mn. loncima - A mn. lonce) pokazuje da se kratkouzlazni naglasak mije-
nja od G j d. u dugouzlazni u jednini (predvidljivim duljenjem pred sonantom) te
(nepredvidljivo) u silazni u množini. Naglasak u G mn. podliježe općim pravili­
ma i nema uvjeta za duljenje pred sonantom. Vokativ jednine nosi također pred-
260 U preinaci imenica srednjega roda selo - seta promjena je pak predvidljiva i tonom i traja­
njem: selii.
26 1 Silić-Pranjkovićeva gramatika (str. 1 1 6) donosi napomenu da se imenica djeca sklanja kao
imenica žena.
117

vidljivi silazni ton koji se dulji pred sonantom (lonče). Silazni je naglasak N mn
prije skakanja silaznih naglasaka bio u opreci prema naglasku na nastavku N jd.
U korpus ulaze sljedeće imenice: dolac, jamac, kolac, konac, lonac, novac,
plavac, plovak, stolac, štenac, telac, volak.262 Bez predsonantskoga dulj enj a jed­
nako se ponaša i primjerice imenica kosac - kosci.
Duljenje morfema sa suglasničkom skupinom koja počinje sonantom naglas­
no je pravilo koje se izuzirnije iz specifičnih tipoloških značajki jer se smatra
predvidljivom preinakom naglaska (gdjegdje je zabilježeno i ovo: dolac - dolca
- dolci, plovci, stolci). Podatci u suvremenim priručnicima nisu na tragu apso­
lutne predvidljivosti jer kao dvostrukost ili jedini lik daju onaj u kojemu se ton
ne dulji (stolac - stolca - stolci; lonac - lonca - lonci), što je neobično, jer j e u
uporabi vrlo živo duljenje u navedenome korpusu (izuzimijući ovdje, dakao, di­
namičke ostvaraje). Prevaga nepromjenijivoga tipa ogleda se dijelom i na ovome
dijelu korpusa (stolac, novac). Česte su analoške pojave, primjerice jednačenje
prema kosim padežima, posebice u tzv. kontinentalnome tipu (udovac - udovca,
jćmjac -jćmjca).
Uzorke palac - palca - palčevi ili ovan - ovna - ovnovi ne držimo »pra­
vim« promjenljivim tipom jer svaka je od naglasnih promjena zahvaćena op­
ćim pravilom (položajno dUljenje pred sonantom i kraćenje pred množinskim
morfemom -ov-/ev-). Uporaba tzv. kontinentainoga tipa sklonija je duljenju i u
množinskim padežima: palac - palca -palčevi (palci); jarac -jarca -jarčevi
(jarci). Duljenje pred sonantom pravilo je od kojega se dopušta odstupanje u
suvremenim hrvatskim gramatikama, naime navodi se da manj i broj imenica
ima dubletne likove, s duljenjem i bez njega (tj . s promjenom i bez promje­
ne naglaska): pramac - pramca i pramca; pravac - pravca i pravca; momak
- momka i momka. Analoško naglašivanj e zahvatilo je i imenicu borac - borca
te imenice orao i ovan.263 Gramatika upozorava i na dvostrukosti unutar pro­
mjene naglaska: lonac - lonca - lonci i lonci; konac - konca - konci i konci.
Upozorava se i na to da su česti oblici bez dUljenj a (lovci). Pomicanje naglas­
ka u G mn. obilježeno je zastarjelim (lovaca; stolaca), osim u imenice momak
(momaka).
Promjena trajanja
Uzorke s promjenom trajanja kao što su dijete - djeteta; prase -praseta; če­
ljade - čeljadeta; dOlac - dolca - dolci ili starac - starca - starci; pUlac -pat-
262 U NHKJ samo su ove dolac, kolac, konac, lonac, stolac.
263 O analoškome je naglašivanju pisao i S. Vukušić ( 1 984.: 1 24), 16vac, n6vac, živac, tj . radi
se o dokidanju endosilabičkih alternacija.
118
-- I
. ea ili ovan - ovna - ovnovi držimo naglasno predvidljivima pa ih izuzimljemo
iz promjenljivoga tipa (tipa III). Predvidljivo je kraćenje naglaska u paradigmi
ispred alternante -et- (dijet-e-(} - djet-et-a), čime je motivirana svaka istoslogov­
na promjena trajanja u imenica srednjega roda, te duljenje ispred suglasničkoga
skupa sa sonantom (dolca, starca, palca, ovna). Naglasak V j d. imenice dijete
(dijete, kao i u crnče, kumče) možemo pripisati općemu pravilu ostalih imenica
u vokativu (posebice jer je vrlo često uporabljiva upravo u dozivateljnome pade­
žu).
Promjena trajanja odnosi se i na neke posuđenice s ništičnim morfemom
koje mijenjaju trajanje silaznoga tona na nepočetnome slogu264: argo - argaa,
defile - defilea, intervju - intervjua, kakadu �-:- kakadua, rokoko - rokokoa, žiro
- žiraa, premda su neke već uobičajene i s preinačenim nominativnim nagla­
skom: bife - bijea; biro - biroa; džokej - džokeja; kUše(j) - kliše(j)a; kupe -
kupea; nivo - nivoa; žele - želea; rešo - rešaa, dosad sve normirane prema
uzorku život - života. Zanemari li se slog na kojemu se mijenja trajanje, sve
navedene imenice mogu se svrstati u već postojeće obrasce, primjerice u uzo­
rak (rog - raga).
U podtipu promjene trajanja donosimo jedan uzorak noć - noći.
10. naglasni uzorak: noć - noći
Imenice ženskoga roda i-sklonidbe koje mijenjaju trajanje u GDVI j d. i
NAV mn., a ton i trajanje (predvidljivo) u L jd. i GDU mn oprimjerene su pa­.
radigmom: N jd. noć GDVI jd. naći - L j d. noći (kćeri) N mn. naći - G mn.
- -
noćf - DU mn. noćima.265
Korpus je ovaj : čađ, brst, dob, kćf, kost, krv, laž, moć, noć, asti, peć, pleći,
prsi, raž, sol, svast, uš, zob, žuč.
U korpusu je vidlj iva tendencija prelaska iz tipa u tip: čađ - čađi, dob -
dobi, svast - svasti, žuč - žuči i sl. Frazemi su otporniji na uporabna ujednačiva­
nja (U laži su kratke noge), za razliku od drugih sveza (u mlađoj životnoj dobi).
Sve su češća dokidanja naglasnih preinaka u L jd. (čija je pretežito st osporavana
u dosadašnjim istraživanjima266), i gramatike upozoravaju na dvostrukosti (AG:
peć - peći - u peći/peći; kost - kOsti - u kosti/kasti). Dvojbeno je i naglašivanje
264 Promj ena j e zabilj ežena u sklanj anju kratica: hadeze - hadezea.
265 U rječnicima hrvatskoga j ezika bilj eženje L jd. nije usustavljeno; primjerice HJS ponegdje
L
izjednačuje naglasak jd. s naglaskom D jd. (DL dobi, kćeri), mijenja naglasak L jd. (kosti, krvi,
L
moći, noći, zobi), dublira naglasak jd. (lažiIlZzži), naglasak D jd. izjednačuje s naglaskom L jd.
L
(DL raži) ili uopće ne donosi jd. pa se ne može zaključiti kakav bi bio (primjerice za sol).
266 Usp. L Zoričić, 1 990.: 1 22.
1 19
I jd. (kćerju/kćerju, lažju/lGžju, krvlju/krvlju, zoblju/zoblju), pred nastavkom -ju
(pri čemu je dugo silazni češći u tzv. kontinentalnome tipu standarda).
Promjena tona i trajanja267
U podtipu promjene tona i trajanja bilježimo dva uzorka: rog - roga -
rogovi/ rogovi/rozi; stOl - stOla - stOlovi.
Imenice koje mijenjaju silazni ton i trajanje izvan početnoga sloga ne tre­
ba dodatno pojašnjavati jer se one uklapaju u postojeće uzorke, primjerice
prema uzorku stol - stola idu i: kabare - kabarea; negliže - negližea; renome
- renomea; separe - separea; soare - soarea; varijete - varijetea i sl. Nave­
dene preinake neutralno se ostvaruju prema uzorku život - života; tj . renome
- renomea.
11. naglasni uzorak: rog - roga - rogovi/rogovi/rozi
Istoslogovna metatonijska preinaka tona i trajanja oprimjeruje se paradig­
mom N j d. rog - G j d. roga - D jd. rogu - A jd. rog (bOga) - V jd. rOže - L jd.
rogu (bOgu) - I j d. rogom / NV mn. rogovi/rogovi/rozi - G mn. rogova/rogova/
rozf - DU mn. rogovima/rogovima/rozima - A mn. rogove/rogove/roge.268 U
imenica je za neživo metatonija u L j d. predvidljiva. Morfološki se radi o imeni­
cama muškoga roda s ništičnim nastavkom u N jd., a naglasno o promjeni traja­
nja u jednini i u množini bez množinskoga morfema te trajanja i/ili tona u mno­
žini s morfemima -ov/-evo
Takve su imenice izvorno imale čelni naglasak u NAV mn. (rogovi), a nas­
tavačni (ili njegov odraz) u G mn (rogova), pa onda i u DU mn. Analogijom
.
prema groševi, snopovi nastao je uzlazni naglasak u množinskoj paradigmi.
Inačice preinaka sa silaznim naglaskom množinskih padeža (u priručnicima pri­
mjerice lom - loma - lomovi) ne nastaju tako uvijek analogijom prema drugim
uzorcima (grad - gradovi), naime i stariji se oblici još uvijek čuvaju (kao što
267 Uzorci promjene tona i trajanja u f1eksiji oprimjereni su u NHK] ovako: r6g - roga - u
rogu - rogovi/rozi; st61 - stola - stolovi; dolac - dolca - d6lci i n6ć - noći - u noći - noći - noćima.
Unutar promjene tona i trajanja ponovno uočavamo da priručnici nude još pokoju preinaku, primje­
rice gv6žđe - gvOžđa; šanac - šimci; rQžanj - ražnjevi; lik - lika - likovi; smjer - smjera - smjerovi;
hOd- hOda - hodovi; lonac - lonca - 16nci; ovca - 6vce - ovcama. Neke od njih tek su inačice pojedinih
uzoraka, na razvojnome su pravcu ili su stariji likovi, neke nisu šire prihvaćene i ostale su samo dijelom
uske priručničke literature (možda i omaškorn).
268 Priručnici potvrđuju daje u imenice r6gjoš uvijek očuvan stariji silazni množinski ton, čak
i na istoku, gdje je češći uzlazni, jer se »doživljava kao plurale tantum«. (M. Kapović, 2007.: 1 69)
U Daničića je zabilježeno rogovi, krajevi. (D. Daničić, 1 925.: 24)
120
je to bilo u paradigmi brod - broda - brodovi, prema kojoj je brodovi mlađega
podrij etla). 269
Korpus uzorka je ovaj : bOg/Bog, bOj, bOk, bOr, brod, broj, čvor, dol, dom,
drob, gnoj, gnu, god, gaj, gost, grom, hOd, kOt, kov, kriij270, kroj, krov, led, log,
loj, lom, lov, mah, med, most, noj, nos, plod, plot, post, pot, riij, rod, rog, roj,
rok, rov, rt, ruj, soj, sok, skok, sloj, smok, spol, srok, stroj, stog, stvor, tast, tor,
tov, vod, voz, zbOr, zbroj, znoj. . . Takvu promjenu trajanja imaju i neke imenice
sa silaznim tonom izvan početnoga sloga (argo - argoa).
Zabilježen je u priručnicima prelazak imenica iz uzorka u uzorak, primje­
rice prema uzorku grad - gradovi idu god, kov, kroj, rog, sok; prema uzorku
stol - stola imenica bor i sl. (jer i u mjesnim govorima pripadaju različitim
uzorcima/tipovima). Gdjegdj e imenice imaju dubletne (analoške) leksičke na­
glaske (bOk, dom, gnu, gost, kov, krov, most, noj, pot, rov, soj, srok, stvor, tast,
tov, zbOr), pored starijih likova s dužinom (kao rezultatom ispadanja jerova) u
NA j d.271
Uočeno je u dijelu priručnika i u tzV. kontinentalnome tipu naglašivanje da
je uobičajena i paradigma izjednačivanja kosih padeža s nominativnim (rog -
roga; tov - tova; sok - soka), pa onda i duljenje u množini (godovi, mahovi), no
u tzv. mediteranskome naglašivanju toga obično nema.272
12. naglasni uzorak: sto/ - stOla - stOlovi
Drugi naglasni uzorak u kojemu se mijenja ton i trajanje oprImjeren je
paradigmom: N j d. stol - G jd. stola - DLjd. stolu - Ajd. stol (vola) - V jd. stale
- I j d. stolom / NV mn stolovi - G mn. stolova/stolOva - DU mn. stolovima - A
.
mn. stolove. Dugosilazni se naglasak javlja samo u N i A jednine, a u ostalim je
padežima kratkouzlazni naglasak. Kratkosilazni je naglasak V j d. predvidlj iv i
ne ulazi u tipološko razgraničavanje (stale). Povijesno je uvjetovan i silazni ton
G mn. stolova (od dugoga naglaska pa do povlačenja), no sve se više širi analo­
gijski prema ostalim padežima (stolova).273
Korpus izvorno čine imenice koje završavaju nizom 01: stol, vol, no priruč­
nici proširuju i na: bOr, gnoj, grom, snob, srk, stog, štit, vonj, vrh . . . 274 Takvu pro-
269 U literaturi (usp. Kapović, 2007.) ponegdje se daje prednost tome obrascu jer je N mn.
brOdovi stariji od brOdovi, no gramatike su već učinile odmake.
270 Imenica kraj izvorno je pripadala drugačijemu tipu (dug slog u jednini uvjetovan je sonan-
tom), a vidi se to i iz proklize: na kraj : za rog.
27 l Izvorno je bilo grom i stog. (M. Kapović, 2007.: 1 64)
272 Isto potvrđuje i Kapovićevo istraživanje (2007: 1 67).
273 To nije bilo strano ni Daničiću ( 1 925. : 24).
274 Imenice stol i vol zapravo su u istome tipu kao i groš - groša, ali se l mijenjalo u o, čime
nastaje st6, i onda se, vjerojatno, iz kosih padeža opet proširilo l, ali je dugi naglasak ostao. Usp.
D. Mandić, 2009.
121
mjenu tona i trajanja imaju i imenice koje mijenjaju silazni ton i trajanje izvan
početnoga sloga (separe - separea), što je odlikom razgovornoga stila.
Priručnici hrvatskoga jezika pokazuju neustaljenost u naglasnome normira­
nju te različiti leksički naglasci upućuju i na drukčije paradigmatske promjene
(stol, štl't, vol, vrh). U priručnicima (a i u govornoj praksi) nalazimo da se naglas­
ne preinake toga uzorka smjenjuju i u imenicama bik, duh, grozd, kom, skOk,
strop, štit (no običnije je sklanjanje po uzorku grOš - groša - groševi), zatim
imenici čaj (koja može biti i naglasno nepromjenljiva i sklanjati se po uzorku
rog - roga - rogovi), imenicama bOr, gnoj, grom, lom, stog (običnije idu po na­
glasnoj promjeni kao i druge unutar uzorka rog - roga - rogovi), zatim imenici
ruj (češće po preinaci grad - gradovi) i sl. Korpus je ovoga uzorka nestabilan u
uporabi.
Promjena mjesta
Unutar promjene mjesta naglaska izdvajaju se tri uzorka: život - života;
prezime -prezimena -prezimena i rame - ramena - ramena.
13. naglasni uzorak: život - života
Imenice muškoga roda koje imaju kratkouzlazni naglasak u NA jednine, a u
ostalim padežima (osim V jd.) bilježe metataksu (udesno) oprimjerene su para­
digmom NA jd. život - G jd. života - DL jd. životu - V jd. ž'ivote - I jd. životom /
NV mn. životi G mn. života - DU mn. životima - A mn. živote. Duljenje je u G
-
mn. predvidljivo, kao što je ponegdje i čelni silazni naglasak: bPzaca; mostaca . . .
Silazni ton V j d. također je predvidljiv.
Korpus zahvaća ove imenice: argo, bifo, biro, bjelov, bliznac, bodac, brzac,
bujon, čikoš, čistac, defile, dekolte, dosje, dropčac, duble, dupčac, džokej,
ekspozeU), jarizej, joaje, josil, garov, glase, glavoč, grivov (grivat pas), gorčac,
gvozdac, hajoš, ilok, jaglac, jedrac, jubilej, kabare, klinčac, kliše(j), kombine,
končac, kosmov (kosmat pas), koštac, kotlac, kozlac, krpelj, kudrov, kupe, kusov,
lesov, licej, loznac, ludov, ljupčac, mačac, madrac, mostac, mrkov, mrtvac,
mrzgov, mudrac, muzej, negliže, nivo, oblac, oštrac, parvenI, pledoaje, plise,
podlac, portmone, potpurI, prečac, presnac, proštac, proteže, ragu, renome,
rešo, rezime, rogov, separe, siže, skarabej, soare, sunčac, svjedok, svjetlac,
šarov, takmac, tančac, tjesnac, trohej, varijete, vedrac, vjenčac, vrkoč, zdenčac,
zvončac, žele, žiro, život, žutelj (neven).
U zasebnu su skupinu počesto izdvajane imenice izvedene sufiksom -ov
(garov - garava) te posuđenice kojima je posljednji slog osnove otvoren i na­
glašen (bifo - bifea), no tipološku je razdiobu motiviralo samo naglasno para-
1 22
digmatsko ponašanje (od N j d. prema ostalim padežima). U korpusu su i ime­
nice koje su zastarjele, prostorno (sjeveroistočni krajevi u dodiru s mađarskim
jezikom) ili stručno (botanički, zoološki ili medicinski) ograničene pa ih je i u
suvremenim rječnicima sve manje.
Sve veći broj riječi iz korpusa prelazi u nepromjenljivi naglasni tip (podlac
-podlaca; tako i: bodac, ilok, jaglac, mostac, mrkov, prečac, potpuri, tančac . . . ),
no posuđenice s kratkouzlaznim naglaskom i otvorenim posljednjim slogom
(koji je dijelom osnove, za razliku od torpedo - torpeda ili torpedo - torpeda)
danas čine življom naglasnu jedinicu (bifo - bifea; tako i: argo, biro, defile,
dekolte, dosje, duble, ekspoze, glase, kabare, kliše, kombine, kakadu, kupe, nivo,
parvenI, pledoaje, plise, portmone, potpurI, proteže, ragu, renome, rešo, rezime,
siže, soare, varijete, žele, žiro).
Naglasna neustaljenost u priručnicima hrvatskog jezika proizlazi ponegdje
iz morfo(no)loških neustaljenosti, a vidljive su upravo na istraženome dijelu kor­
pusa. Naime (ne)promjenljivost naglaska vezuje se gdjegdje uz (ne)postojano a
unutar skupa jedinica: bodac - bodaca :\ bodac - boca/bodca; mostac - mostaca :
mostac - mosca; prečac -prečaca : prečac -prečca i sl., a gdjegdje je prevagnu­
lo paradigmatsko naglasno ujednačivanja: prečac - prečaca, podlac - podlaca,
tančac - tančaca i sl. Naglasni se uzorak preinačuje ako se promijeni naglasak
N jd.: bifo (bife); defile (defile); dekolte (dekolte); dosje (dosje); duble (duble);
ekspoze (ekspoze); kliše �(kliše); kombine (kombine); kupe (kupe); negliže
(negliže); pledoaje (pledoaje); ragu (ragu); renome (renome); rezime (rezime);
siže (siže) . . Naime, umjesto promjene mjesta dolazi do promjene trajanja u pa­
.
radigmi (siže - sižea). Promjena kao što je u primjeru rokoko - rokokoa čuje se
u školovanih govornika na koje je utjecao prošireni razgovorni leksički naglasak
sa silaznim tonom nepočetnoga sloga. Takva naglasna slika svjedoči o tome da
paradigma čvršće odolijeva utjecajima od polaznoga lika.275
U nekih riječi sa zanaglasnom dužinom na posljednjemu zatvorenome slo­
gu ipak je uobičajenija (i u priručnicima i u uporabi) promjena ne samo mjesta
naglaska već i trajanja (prema uzorku junak - junaka): džokej - džokeja; klišej
- klišeja; ekspozej - ekspozeja; skarabej - skarabeja. S druge strane, u govoru
se sve više gube zanaglasne dužine pa se može očekivati da će doći ili do pre­
klapanja korpusa jedinice život - života i jedinice junak -junaka ili do prevage
nepromjenijivoga tipa (bjelov, kudrov/kudrov, ludov, mrkov).
14. naglasna jedinica: prezime -prezimena -prezimena
Imenica srednjega roda koja u jednini ima kratkouzlazni naglasak na prvo­
me slogu, a u množini (povučeni) na trećemu u paradigmi se ponaša ovako:
275 Dubletni naglasak, na koji je upozorio B. Klaić ( 1 95 5.), pored bife - bijea i bife - bifea
(primjerice u Dubrovniku) nije zabilježen u priručnicima.
1 23
NAV jd. prezime - G jd. prezimena - DL j d. prezimenu - I jd. prezimenom I
NAV mn. prezimena - G mn. prezimena - DU mn. prezimenima. U G mn. du­
ljenje je predvidljivo (prezimena). Ako ne uzmemo u obzir naglasak polaznoga
lika, tada imenica prezime bliska je uzorku rame - ramena - ramena.
U uporabi je proširen i lik prezime (vjerojatno analogijom prema riječima
s dugim prefiksom pre-) koji može biti ili promjenljiv (prezime - prezimena -
prezimena) ili nepromj enIj iv (prezime - prezimena). U biranome je izričaju ipak
vrlo živo razlikovanje jednine i množine mjestom naglaska.
15. naglasni uzorak: riime - ramena - ramena
Prijenos siline i metatonija zabilježeni su u imenica srednjega roda s ništičnim
nastavačnim morfemom i proširenim osnovama (inačicama -en-, -et- od -e-): NAV
j d. rame - G jd. ramena - DL jd. ramenu I j d. ramenom I NAV mn. ramena
-
- G mn. ramena - DU mn. ramenima. Tu ubrajamo i imenicujezero te nekoliko
imenica iz stare s-deklinacije. Kratkosilazni naglasak ostaje u jednini, a u množi­
ni se mijenja mjesto i (mjestom uvjetovan) ton naglaska. Promjena je tona ovdje
predvidljiva iz općih raspodjeinih pravila. Duljenje G mn. podliježe općem para­
digmatskom pravilu (ramena).
Takvom je preinakom zahvaćeno desetak imenica u korpusu: breme, bure,
čudesa, arvo (drveta), l'me, jezero, međuvrijeme, nebesa, nevrijeme, pleme,
poluvrijeme, puce, rame, sjeme, sljeme, tjelesa, tjeme, ušesa, vl'me.
Dio korpusa sve češće prelazi u nepromjenljivi tip (jezera, plemena,
vl'mena), a različite naglasne preinake motivirane su i različitim leksičkim na­
glascima (međuvrijeme, poluvrijeme). U razgovomome stilu sve više prodire
promjena N jd. Ime - G j d. imena - N mn. imena, pa i s dinamičkim naglaskom,
u kojoj se promjena mjesta naglaska javlja već u jednini. Svakako je uputno na­
glasno razjednačiti jedninske padeže od množinskih i tako iskoristiti naglasnu
razliku u morfološkoj ujednačenosti.
Promjena mjesta i tona
Uzorak vrijeme - vremena - vremena jedini je unutar toga podtipa. O nje­
mu se dosad govorilo kao uzorku s promjenom mjesta, tona i trajanja, no budu­
ći da je promjena trajanja u predvidljiva (prema pravilu kraćenje u zamjenu),
uvrštavamo ga u promjenu mjesta i tona. Izvođenjem i slaganjem od imenice
vrijeme nastaju dvojbene smjene prozodijskih počela u fleksiji. U priručnicima
smo stoga prepoznali još neke preinake: nevrijeme - nevremena - nevremena,
međuvrijeme - međitvremena - međuvremena - međuvremena te poluvrijeme
- poluvremena - poluvremena - poluvremena, sve nastale s ciljem izbjegava-
1 24
nja silaznoga tona nepočetnoga sloga te nisu uporabno proširene. U poglavlju o
općeparadigmatskim pravilima pokazali smo da je norma blaga prema silazno­
me tonu središnjega sloga u tvorenica kojima je drugi dio nositeljem takva tona
i izvan tvorenice pa nema razloga da tomu tako ne bude i ovdje (međuvremena,
poluvremena). U skladu su sa suvremenim tendencijama i naglasni likovi (s čel­
nim »logičkim akcentom«) međuvrijeme, pO/uvrijeme, jer je pomaknut naglasak
prema početku riječi.
U suvremenim priručnicima izostaju jedinice koje su zastarjele i stilski
obilježene, no dijelom su, primjerice, književnoumjetničkoga stila. Izdvaja se
tako promjena kratkouzlaznoga naglaska na središnjemu slogu jednine u krat­
kosilazni početnoga sloga množine u uzorku planina - planine ili jedinica koja
mijenja mjesto i ton u L jd. te GDU mn. : mladost - u mladosti - mladostI ­
mladostima. Nekoliko je imenica očuvalo takvu preinaku, ali donijele su i novu
stilsku vrijednost (Planine). S druge pak strane čuju se ponegdje i likovi koji na­
glasak jednine izjednačuju s naglaskom množine, npr. vrUćina - vrućine, razina/
razina - razine.
16. naglasni uzorak: vrijeme - vrem�na - vremena
Samo se u jednome uzorku pardigmatski mijenjaju sva tri naglasnotipološka
obilježja: mjesto, ton i trajanje. Naglasak se mijenja u kratkosilazni u GDU jd.,
a u množini dolazi kratkouzlazni na inačicu -en- (nasuprot polaznome umetku e:
vrijem-e-g - vrem-en-a): NAV jd. vrijeme G jd. vremena - DL j d. vremenu - I
-
jd. vremenom I NAV mn. vremena - G mn. vremena - DU mn. vremenima.276
Promjena je trajanja očekivana prema pravilu »kraćenja u zamjenu«. Naglasak
G mn. također je označen po općim pravilima (vremena).277
Promjena mjesta i trajanja
Promjena mjesta i trajanja u paradigmi odnosi se na uzorak koji ima naj­
brojniji korpus (zbog niza sufikasa koji uvjetuju ovu preinaku: -ač, -ak, -ar, -
aš, -er, -IĆ, -lk, -ln -nlk, -ikat . . . ) unutar uzorka jimiik junaka. Gdjegdje se u
-
priručnicima ne donosi zanaglasna dužina (koja u gramatičkome nastavku i u
govoru nestaje) pa se pojavljuje intersilabička i kvantitetska promjena naglaska
kao u primjeru bandit - banditi. Promjene mjesta i trajanja kao što su u primje-
276 Oko naglaska N jd. nije uvijek bilo suglasja (»vrijeme« ili »vrljeme«, naime i u dijalektima
se čuje vrime), usp. S. Ivšić, 1 953 .a; M. Stojković, 1 952.
277 U NHKJ uz imenicu vrijeme uvrštavaju i čudesa, nebesa i tjelesa (dakle, samo množinski
padeži nejednakosložne promjene imenica čudo, nebo, tijelo), no one se bolje uklapaju u obrazac
dIme - ramena (čudo - čuda - čudesa).
1 25
rima poluvrijeme - poluvremena - poluvremena - poluvremena i međuvrijeme
- međuvremena - međuvremena - međuvremena dijelom su već utvrđenih uzo­
raka pri čemu se metatonijom ili metataksom izbjegava silazni ton nepočetnoga
sloga (poluvremena, međuvremena).
17. naglasni uzorak: jimilk -jumika
Korpusno najopsežnija naglasna jedinica (obasiže preko dvije tisuće ime­
nica muškoga roda s ništičnim nastavačnim morfemom), a oprimjerena je
paradigmom N jd. junak - G jd. junaka - DL jd. junaku - A jd. junaka (alat)
- v jd. junače - I jd. junakom / NV mn. junaci - G mn. junaka - DU mn.
junacima A mn. junake. Zadnj i slog osnove nakon prenošenja glasovnog
-
udara (očekivano) zadržava svoju dužinu. Budući da postoji korpus imenica,
posebice posuđenica, s kratkouzlaznim naglaskom i zanaglasnom dužinom
(defile - defilea) u kojima se mijenja samo mjesto naglaska, važno je istaknu­
ti da je ovdje riječ i o promjeni trajanja. Kratkosilazni čelni naglasak V jd.
naglasno je predvidljiv (junače) i daje mu se prednost pred dugouzlaznim na­
glaskom proširenim u višesložnih riječi (harmonikašu, harmonikašu), napose
u kontinentalnoj Hrvatskoj .
Izbor iz korpusa: aksiom, akviziter, alat, alkaloid, alkar, amandman, am­
blem, anal, andraid, angažman, anglofil, an/on, antikvarijat, antisemlt, anuitet,
aparat, apartman, apoen, apotekar, areal, arhijerej, arhipelag, arhiv, arhivar,
arimirač, arsen, arsenal, asket, asortiman, aspirin, asteroid, atelijer, atentat,
atlet, atol, autom obll, autoportret, avion, Azerbejdžan, azU, bacač, bakalar,
bakrenjiik, bakalaureat, bakteriofog, baldahin, Balkan, balon, banmt, bataljun,
bazar, bazen, bećar, bedak, bedilln, benzin, benzol, berač, bezemljaš, bibliofil,
biblioman, bibliotekar, bičaš, bilabijal, biljar, bilijun, biljetar, birač, bjelaš,
bodljikaš, boem, bokal, boksač, bolesnik, boljševik, bombOn, Bošnjak, božur,
brancin, branič, branik, brestik, brestovik, brezik, brijač, Brijuni, brisač, brodar,
brojač, brusač, bUbnjar, budalM, budoar, bUhač, bUjon, bUkač, bUket, bUkvić,
bUkvik, bulevar, bUnar, bUržuj, bUtan, celuloid, ceremonijal, Ciceron, ciglar, ci­
kladi, ciklon, civU, cjenik, crepar, crkvenjak, crtač, crvendać, cvjećar, čarobnjak,
čestltar, češljač, češljić, činovnik, čistač, čudak, čuvar, ćevap, davač, daždevnjak,
debeljak, debll, dekanat, dekor, dekret, delegat, departman, deplasman, deputat,
derač, desetak, dešnjak, detalj, detektiv, devetak, dezerter, diferencijal, dijapazon,
dikcionar, Dioklecijan, dionik, diskontinuitet, diviziona,; divljak, dizač, dječak,
doajen, dobavljač, donžuan, doseljenik, dostavljač, dragulj, duhan, dušik, duš­
nik, dUžnik, đakonat, đavo lan, đerdan, đurmc, đitmblr, egzemplar, egzU, ekcem,
eksterijer, ekran, eksponat, elaborat, elan, elasticitet, elektricitet, elektroinsta­
later, elektromagnet, eliksir, elipsoid, elizej, Englez, epigon, epitet, esej, Eskim,
1 26
estet, etan, evanđelistar, fakir, fakUltet, falsifikat, fantom, faraon, farizej, fazan,
feforon, flljton, festival, folklor, fonem, format, fosU, Francuz, frankofil,
frankofon, frizer, funkcionar, gađaš, gajdaš, galijaš, garderobijer, garnizon,
gavun, gejzir, general, gerundiv, glagoljaš, glasač, glavar, glavić, glodač,
glosem, gnjurač, goblen, gojenik, golać, gonič, gondolijer, gorštak, gospodar,
govedar, govornik, gradić, građevinar, gran lt, granulat, granulom, graver,
graviditet, gigeč, grijač, grlić, grubijan, gudač, gttštik, hajduk, harač, harlekin,
harmonikaš, harpun, harpunar, hazarder, hegemon, heksagon, hemoglobln, he­
moroidi, heroj, hibrid, hidrat, hidroavion, hipnotizer, historijat, hmeljar, hokej,
hokejaš, honorar, hranjen ik, hrastik, Hrvat, huškač, hvatač, ideal, identitet,
idiom, igrač, ikraš, inat, inćun, indignitet, inicijal, instalater, integral, inzulln,
intenzitet, interijer, interkalar, internacional, invalld, inzUlin, inženjer, ion,
iseljenik, islam, ispirač, ispitanik, ispovjednik, ispravljač, istjerivač, istovarač,
istovarivač, istraživač, izabranik, izaslanik, izazivač, izbranik, izdavač, izgnanik,
izlagač, iznajmljivač, iznuđivač, izopćenik, izrabljivač, izviđač, izvođač, jahač,
jasenik, jasik, jedrenjak, jezu it, jubilej, Jugoslaven, junak, kabinet, kalamar,
kalambur, kalcedon, kameleon, kamenjak, kamin, kamiOn, kanal, kancelar, kan­
conijer, kapelan, kapetan, kapital, " karabinjer, karbOn, karcinom, kardinal,
karfiol, karneval, kašm'ir, katren, kavallr, kazivač, kerubln, Kinez, kisik, klep­
toman, klesar, klobUčar, klobuk, klorid, klorofil, klorovomk, ključar, kočijaš,
kofoin, kokazn, kokošar, kolač, kolačar, kolo id, koljač, kombinezon, komedijaš,
komentar, komet, komfor, komitet, koncesionar, koncU, kondukter, konfekcionar,
konglomerat, kontinuitet, konzulat, konzum, konjić, kopun, koral, koralj, korbač,
kordon, kosir, kotač, kotar, kovač, kozar, kožtthar, krčag, kremenjak, kreol,
krijumčar, krilaš, kristal, križar, krojač, krokoml, kršten ik, krvnik, krznar,
ksilofon, kub ik, kulon, kurziv, kvartet, kvatrilijun, labijal, labiodental, labiove/ar,
lakiij, lakrdijaš, lampiOn, laringal, laureat, ledenjak, legionar, lekcionar, letač,
leukodt, leutaš, liberal, licej, limun, lončar, ložač, luđak, lugar, ljepotan, ljevač,
ljevak, ljevar, Mađar, mađaron, mafzjaš, magistrat, magnet, mandat, mandril,
markiz, maršal, mason, materijal, matrijarhat, medar, međaš, medenjak,
medicinar, memoar, memorijal, meridijan, Merkur, mesar, mešetar, metal, metan,
metli, metZlj, mezanin, milijarder, milijun, milijunaš, m/om, mjedenjak, mjehur,
mjenjač, mjerač, mješač, mladić, mljekar, mongolaid, mravar, mujezin, muškić,
nabavljač, nacional, nadmetač, nagovarač, nagrađen ik, najavljivač, najlon, na­
kupljač, nalagač, nalazač, namješten ik, napadač, naseljenik, naslonjač, navijač,
noćnik, non ilijun, nonparel, nosač, nogar, novak, novčanik, novčar, obarač,
obnavljač, obraćenik, obrađivač, ocjenjivač, Očenaš, očnjak, odabranik, odaši­
ljač, odvijač, odvrtač, ofidr, oglašivač, ogovarač, ogrtač, okidač, okretač,
okrivljenik, oksid, omotač, oporbenjak, opsjenar, optuženik, opunomoćenik,
orač, orMik, organ, orijentir, ormar, ortak, osamljenik, osigurač, osiguranik,
1 27
oslobođenfk, osnivač, osobenjak, osuđenfk, osvajač, otimač, otirač, otkupljen lk,
otpirač, oval, ovčar; paket, pandan, pansion, panslaven, papfr, parfom, paritet,
parmezan, parnjak, pasaž, pasfv, pastfr, patrijarh, patrijarhiit, patronat, paušal,
paviljon, pečenjak, pediker; pejzaž, plagijat, penicilfn, penjač, pepeljar, perač,
Perun, petak, pigmej, pijedestiil, pijetet, pionfr, pisar; pivar, pištolj, pješak,
pješčcmfk, pješčar, pjevač, plagijat, planinar, plemenitaš, plemfć, plesač, pletač,
plićak, plivač, pljačkaš, pobunjenfk, podizač, poglavar, pokal, pokazivač,
poklisar, pokretač, pokrivač, pokvarenjak, polagač, polaritet, poltron, polutan,
pomagač, pomazanfk, pomoćnfk, ponavljač, popisivač, popravljač, porculan,
poslanfk, potencijal, potepuh, potkupljivač, potrošač, pouzdanfk, povjerenfk,
pozer, predavač, predstavljač, prekidač, premijer, prenosač, prepisivač, pre­
predenjak, prerađivač, presedan, pretvarač, prevozač, prevrtač, pričesnfk,
prigovarač, prigušivač, prioritet, pripovjedač, prodavač, projil, profiter, proiz­
vođač, proleter, promatrač, pronalazač, propovjednfk, prosenjak, prosperitet,
prostak, prostirač, prosuđivač, prosvjetar, protefn, protekcionaš, protukandidat,
protjeranfk, prstenjak, prvak, psihopat, psovač, publicitet, pucač, puhač, pušač,
puškomitraljez, račun, ramazan, rasplinjač, raspoređivač, rasprašivač, ratar;
razbijač, raznosač, redovnfk, rekorder, rekvizft, rekviziter, relikvijar, restoran,
revolucionar, rezač, rezervat, rezervoar, rezultat, režfm, režiser, rival, robijaš,
rogač, romansijer, rombofd, ručnfk, rUkav, sakupljač, salon, sastavljač, savijač,
seljak, servfs, sh izo/renfk, sijač, simbOl, siromah, sirotan, sistem, sitnfš, sjekač,
sjenfk, sjenjak, sjevernjak, skakač, skandal, skitač, sklizač, skrivač, skupljač,
slablć, slagač, slatklš, Slaven, slobodnjak, slušač, sljepfć, smokvfk, sokak,
spavač, specijalitet, sportaš, srebrnjak, sređivač, srndać, srnjak, staklar;
stanar; staniol, stanovnfk, stolar; stolnotenisač, strateg, streljač, strukovnjak,
suđenfk, sultan, supstitut, supstrat, sušar, svečar, svećenfk, sviblk, svi/ar; svi­
njar, svirač, svjećar; svjetionfk, šampion, šampionat, šansonijer, šaptač, šerijat,
šestak, šetač, šljivar, šljivfk, špalfr, špijun, štavljač, šurjak, Talijan, tambUraš,
tampon, tanjur; tenisač, teorem, tesar, težak, titan, topaz, topolfk, torbar,
traged, trahom, tranzft, trapezofd, trešnjak, tretman, trezor, tribUnal, trijumvfr,
trijumvirat, tri/ijun, triplet, trkač, trofoj, trohej, trojak, trpezar; trstenfk,
trubač, tuženfk, ucjenjivač, učenjak, udarač, udvajač, udvarač, ulagač, umi­
rovljenfk, upaljač, uprav!jač, uređivač, utikač, utopljenfk, uvijač, vagon,
varijetet, veseljak, veslač, vozač, vezfr, vidar; vidfk, vidovnjak, vilovnjak,
vinogradar, virman, virtuoz, vitamfn, vizionar; vještak, vježbač, vladar, vlas­
telfn, voćar; vodenjak, vodfč, vojak, vojnfk, vokabUlar, vozač, vračar, vragolan,
vratar, vršnjak, vulkanizer; zabavljač, zagovornfk, zanesenjak, zapovjednfk,
zarobljenfk, zato čen fk, zatvarač, zatvorenfk, zavarivač, zelembać, zemljak,
zidar; zlatar, zlostavljač, zmijar; zupčanfk, zviždač, zvjezdar; zvonfk, žarač,
željezar, ženfk, žvakač. . .
1 28
Naglasne se promjene mogu prikazati ovako: aaK > aaK-a, kraće: aa > aaa
(uz iznimku imenica na -ov s kratkouzlaznim naglaskom jer idu po drugačijoj
promjeni, npr. garov - garova, te posuđenica sa zadnjim dugim otvorenim slo­
gom, npr. bije - bijea). U N(A) jd. naglašen je predzadnji slog, a na zadnjemu
je dužina, riječ je o dvosložnicama i višesložnicama: ion - iona; adut - aduta;
alkalofd - alkaloida; građevinar - građevinara. Gramatike upozoravaju i na
to da promjene mjesta i tona zahvaćaju i riječi bez zanaglasnih dužina: kosijer
- kosijera, kraliješ - kraliješa, kuliješ - kuliješa, a zapravo su dva kratka sloga
(dvo složni jat) umjesto dužine.
Dvojbe oko leksičkoga naglaska u rječnicima i u uporabi odražavaju se i
na naglasnu tipologiju, primjerice zamjena kratkouzlaznoga kratkosilaznim
naglaskom ili zanaglasne dužine zanaglasnom kračinom u korpusu predstav­
ljenoga uzorka znači zamjenu paradigmatskih naglasnih preinaka naglasno ne­
promjenljivom paradigmom: ambar - ambĆlra - ambar - ambara; brodar -
brodara - brodar - bradara; antisemft - antisemita - antisemit - antisemita;
đerdan - đerdana - đerdan - đerdana; čarobnjak - čarobnjaka - čarobnjak
- čarobnjaka . . .n8 Leksički naglasak ovdje određuje i tip, a prikazujemo to ovi­
me: promjenljivi dukat - dukata i nepromjenljivi dukat - dukata, zasnovan na
semantičkoj podlozi (kneževina : jedinica novca).
Prelazak imenica iz promjenlj ivoga u nepromj enljivi tip zabilj ežen j e i
na ovome dij elu korpusa (s tim da se u ovome uzorku očekuje i prozodij ­
ska preinaka već u N jd.), što i priručnici već donose: anglofi l - anglofila,
antisemit - antisemita, azil - azila, bakterio/ag - bakterio/aga, bodeč
- bodeča, brodar - bradara, češljić - češljića, đumbir - đumbira, erudit ­
erudita, jaraon - jaraona, geodet - geodeta, govornfk - govornfka, gospar
- gospara, grgeč - grgeča, hangar - hangara, izgnanfk - izgnanfka, jezuit
- jezuita, klesar - klesara, klobučar - klobučara, katar - katara mesar -
mesara, noćnfk - noćnfka, očnjak - očnjaka, pasfv - pasfva, Prometej - Pro­
meteja, psihopat - psihopata, ratar - ratara, siromah - siromaha, svećenfk
- svećenfka, svjetionfk - svjetionfka, tranzit - tranzita, titan - titana, voćar
- voćara, ženfk - ženfka. A gdjegdje se bilj eži prelazak iz uzorka u uzorak:
klišej - klišeja, muzej - muzeja, skarabej - skarabeja - klišej - klišeja;
muzej - muzeja; skarabej - skarabeja. Razgovorni naglasni likovi (abonman,
admiral, advokat, debil, dekor, dekret, donžuan, departman i sl.) također
utj eču na tipološko razvrstavanje pa se dalj e u paradigmi čuva silazni ton ili
278 Gdjegdje je u priručnicima i obrnuto (brodar - brodara; bUnar - bunara; detalj - detalja;
Englez - Engleza; Erdelj - Erdelja; laringal - laringala; plemiĆ - plemića; željezar - željezara
itd.) i takve likove ne držimo preporučljivima. Odstupanja su, vjerujemo, nastala i zbog tiskarskih
omaški.
1 29
metatonira u uzlazni. Korpusno je navedeni uzorak najbrojniji pa je onda i
poj ava silaznoga naglaska na nepočetnome slogu naj dominantnij a upravo u
njemu.
Danas su smjene naglaska u nekih priručničkih primjera vrlo rijetke u go­
voru: anion - aniona, Ciceron - Cicerona, 279 češljlć - češljića, farizej - fari­
zeja, genocId - genocida, hidrofor - hidrofora, klesar - klesara, klobUčar - klo­
bučara, očnjak - očnjaka, pričesnIk - pričesnika, shizofrenlk - shizofrenika,
tuženIk - tuženika. Nalazimo i obratnih primjera, naime priručnici daju pred­
nost nepromjenljivome tipu (a u uporabi je još uvijek živa preinaka): govornIk
- govornIka, svjetionIk - svjetionIka, siromah - siromaha.
U govornoj praksi uočavamo sklonost stalnosti naglaska i na ovome dije­
lu korpusa, i više nego što to bilježe priručnici, posebice dokidanjem zana­
glasne dužine ili metatonij om naglaska280 (atkar - alkara, ambar - ambara,
arhijerej - arhijereja, atol - atola, brahman - brahmana, čergaš - čergaša,
islam - islama, kašmIr - kašmIra, k'ipar - k'ipara, kopun - kopuna, llmun
- ll'muna, major - majora, najlon - najlona, pasIv - pas {va; patrijarh -
patrijarha, piket - piketa, potepuh - potepuha, ratar - ratara, shizofrenik ­
shizofrenika, stolar - stolara, strateg - stratega, tesar - tesara, titan - titana,
tranzit - tranzita, triplet - tripleta, voćar - voćara, volar - vOlara)28 1 , po­
micanjem (leksičkoga) naglaska ulijevo (bakrenjak - bakrenjaka, barjaktar
- barjaktara, bastion - bastiona, bataljun - bataljuna, l'nterfon - l'nterfona,
ksllofon - ksUofona), a ponegdje se ustalio i silazni ton nepočetnoga sloga
(leukodt - leukodta, nonparel - nonparela, psihopat - psihopata). Suprot­
no tomu, govorna praksa (tzv. kontinentalnoga tipa) ostvaruje preinake na­
glaska ondje gdj e nisu bile potrebne (primjerice Osijek - Osijeka282, Bjelovar
- Bjelovara). Naime promjena se mjesta naglaska u kosim padežima dogodila
ili analogijom prema L jd. u primj eru u Osijeku283 (koji se pak izj ednačuje s
naglaskom D j d. : u Osijeku) ili analogijom prema cij eloj paradigmi s nomi­
nativnim uzlaznim naglaskom koj a je dominantnom medu preinakama (jimak
- junaka), no ne smatra se preporučljivom. Takvu pojavu nazivamo tipološ­
kom hiperkorektnošću.
279 Premda lik Ciceron odgovara pravilima o odnosu latinskoga naglaska prema hrvatskome
(Ciceron, -is - Ciceron > Ciceron), ipak j e vrlo rijedak u uporabi. (D. Grečl, 1 978.)
280 N. Opačić (2006.b: 523) upozorila je na izgovor riječi irak - iraka, umjesto irak - Inika,
u čemu prvotno ipak treba tražiti problem gubitka zanaglasnih dužina u izgovoru, koje dovode i do
naglasno nealterniranih paradigmi, posebice unutar jedinice jimak -junaka.
281 D. Brozović (2005 . : 1 40) upozorava da se u uporabi često želi ukloniti promjena naglaska
u kosim padežima, primjerice umjesto kipar - kipara nameće se naglasak kipar - kipara.
282 Tomu se oštro suprotstavio i Lj . Jonke ( 1 965.: 230).
283 Usp. S. Ham, 1 995. i B. Laszlo, 1 996.a: 364-365.
1 30
U biranijemu izričaju ostaju i dalje čvrsto usustavljene naglasne paradig­
matske promjene u riječi za osobe tvorene plodnim sufiksima -ač, -ak, -er, -IĆ
(berač - berača; čudak - čudaka; graver - gravera; mušklć - muškića), a u onih
sa sufiksima -ar i -aš dvoje, posebice dvosložne (bUbnjar - bubnjara i bubnjara;
crepar - crepara i crepara; tesar - tesara; cjevaš - cjevGša i cjevaša; međaš
- međaša i mMaša).284 Četverosložne i višesložne odupiru se naglasnome pojed­
nostavnjivanju naglasne paradigme (boljševlk - boljševika; divizionar - divizio­
nara; dogovarač - dogovarača; ispovjednIk - ispovjednika; istraživač - istra­
živača . . ), premda se u urbanim govorima i u tih riječi naglasak pomiče ulijevo
.
i na početak riječi što nije preporučljivo u neutralnome izričaju, osim u ponekih
riječi na -Ik koje su mjesto pronašle i u rječnicima (primjerice izgnanIk, poslanIk,
svećenlk).285
U prezimena stanje je jasnije, uočavaju se tendencije: klobUčar - Klobučar,
novak - Novak/Novak, kovač - Kovač/Kovač, kragulj - Kragulj/Kragulj, krznar
- Krznar/Krznar, težak - Težak/Težak i sl. 286
Uzorci promjenljivoga naglasnog tipa
Riječi unutar promjenljivoga tipa granamo u 6 podtipova: s promjenom
tona; promjenom trajanja; zatim tona i trajanja; promjenom mjesta; mjesta i tona;
promjenom mjesta i trajanja.287 Što god je predvidljivo na sinkronij skoj razini i
što je svrstano i opisano u općim pravilima, izuzimano je u raspodjeli. Unutar
svakoga podtipa, u obzoru samo naglasnih značajki i preinaka u paradigmi, po-
284 Obilježjem hrvatskoga j ezika Laszlo ističe upravo naglasnu alternaciju u imenica na -ar.
( 1 996.b: 439)
285 O imenici činovnik nalazimo ovo: »( . . . ) ako je u pitanju riječ činovnik, onda j e hrvatski
odgovor 'po tipu bolesnik' , dakle činovnIk, -ovnika, a srpski odgovor, koliko znam, 'po tipu bla­
gajnik', dakle činovnIk, -Ika.« (D. Brozović, 1 972.b: 1 29) Na dvostrukost je upozoravao i S. Ivšić
te zaključio da su likovi činovnik i stanovnik stariji. (S. Ivšić, 1 979. : 35-37)
286 Y. Babić takvo j e naglašivanje prezimena nazvao »zagrebačkim«, jer je ondje primjerice
Rade Končar postao Rade Končar, te se zalaže za poštokavljenje. (Y. Babić, 1 962.: 9- 1 0) M. Hraste
mu odgovara da ipak »čudno zvuči pravilan akcenat u ušima najvećeg broja naših kulturnih ljudi«
te upozorava da se prezimena vrlo često akcentom odvajaju od ishodne riječi. (M. Hraste, 1 962.b:
1 5) O akcentu prezimena najbolje je da odluči njegov vlasnik jer isto prezime može nositi različit
naglasak u različitim krajevima. »U tome je potrebna elastičnost, a ne krutost.« (M. Hraste, 1 962.
b: 16) S. Vukušić bilježi naglasak kao u apelativa, no upozorava na nesklonjivost kao inovacijski
proces: novak - novaka : Novak - Novaka. Ne isključuje ni kratkosilazni naglasak. (S. Vukušić,
1 982.d: 82 i 84)
287 Pokušaj nije nepoznat u jezikoslovnoj literaturi, naime I. Zoričić ( 1 990.: 56) sličnu j e raspo­
djelu primijenio na manj emu korpusu imenica s ništičnim nastavačnim morfemom: promjenljivi je
tip dijelio na podtipove uzimajući u obzir promjene svih prozodijskih počela, ne samo mjesta.
131
stoje uzorci s pripadajućim korpusom.288 Prihvaćajući jedinice na razvojnome
pravcu, sustavne i proširene, donosimo sedamnaest uzoraka (s napomenom da
su dva uzorka s promjenom tona u imenica srednjega roda u uzmaku). Prijedlog
naglasnih preinaka izgleda ovako:
Iz paradigmatskih obrazaca izdvojili smo one promjene koje su predvidlji­
ve iz općih paradigmatskih pravila, jer po njima ne pripadaju promjenljivome
naglasnom tipu sa specifičnim pravilima (primjerice grad - u gradu - gradovi;
oko - oči očiju; stvar - stvari - stvarI; dijete - djeteta; prase - praseta; če­
�

ljade - čeljadeta; lovac/lovac - lovca - lovci; palac - palca - palčevi. . . ). Iz

toga se nameće da se opća pravila tiču: tona, trajanja te tona i trajanja. Imenice
svih rodova zahvaćene su njima. Promjena tona događa se u V jd. (otac - oče;
koza - kOzo; čovjek - čovječe), u L jd. (jad - u jadu), u G mn. (jezik - jeztka;
govedo - goveda; kobila - kohlla ), V jd. i G mn. (pisac - pišče - pisaca; sestra
- sestro - sestara), GDL! mn. (mrav - mravI - mravima; oko - očiju - očima),
groš - groša - groševi
života - životi vremena ­
zatim u L jd. i GDL! mn. za neživo (sat - o satu - satf - satima; mast - o masti
vremena
val - veilovi
prezime ­ - mastl - mastima) te u onim padežima u kojima su obilježene ili su zastarjele
stolovi prezimena ­
stilp - stupa - stupovi/ prezimena
neistoslogovne preinake (korak - po koraku - koraka; zapovijed - po zapovije­
stupovi/stupovi
r1ime ­
di). Predvidljive promjene trajanja odnose se na kraćenje u zamjenu (čeljade ­
polje -polja i polja ramena ­ čeljadeta; prase -praseta; zec - zečevi) te na duljenje pred skupom sa sonantom
selo - siUa i sela ramena (palac - palca). Promjene tona i trajanja događaju se zbog kraćenja u zamjenu
glava - glavu - glave - i duljenja pred sonantom u kombinaciji s metatonijama u određenim padežima
glcivama (dijbe - djeteta - dijete; grad - u gradu - gradovi; pojam - pojme - pojmovi/
voda - vodu - vode - pojmovi; lovac/lovac - lovca - lovče - lovci - lovaca; ovan/ovan - ovna - avne
vodama
- ovnovi/ovnovi).
lonac - lonci
Preinake koje nisu uporabna stvarnost, koje su korpusno ograničene
(izbjegavajući »atomiziranje« jezične građe) te nisu na razvojnome prav­
Uključimo li u sve to i morfološka obilježja, tada dobivamo sljedeće podat­ cu (poput meso - mesa; stolac - stolca - stolci; lonac - lonca - lonci; šanac
ke o tipološkome naglasku: - šanca - šanci; gvožđe - gvožđa; bandit - banditi; bUnar - bunari) zane­
marene su u konačnome prijedlogu. Zanemarivanjem morfoloških kategorija
• imenice muškoga roda, kojima alternira naglasak u paradigmi, mijenja­
(primjerice roda imenice), a isticanjem samo naglasnih značajki neke od pre­
ju: ton; ton i trajanje; mjesto; mjesto i trajanje
inaka mogu se i ovako sažimati: kosac - kosci i selo - sela te janjac - janjci
• imenice ženskoga roda, kojima paradigmatski alternira naglasak, mogu
i brvno - bfvna.289 Vremenskim raslojavanjem jezika popis je oslobođen još
mijenjati: ton; trajanje
i ovih uzoraka: mladost - u mladosti i planina - planine. Sve su te j edinice u
• imenice srednjega roda, kojima u fleksiji alternira naglasak, mijenjaju:
uzmaku. Smanjenju broja preinaka pridonij elo je i vrlo prošireno harmonizira­
ton; mjesto; mjesto i ton. nje paradigmatskih preinaka (primjerice jedninskih padeža) pa su se u konač­
nici našli zaj edno uzorci glava - glavi i glitvi - glave i grana - grani - grane
288
Vukušić upotrebljava termin »skup jedinica« za ono što ovdje nazivamo podtipom jer je pod­ - granama i granama te gora - gori - gore i voda - vodi i vodi - vode jer j e
tip najbliži pojmu tip koji još uvijek u literaturi zamjenjuje sve hijerarhijski niže kategorije o kojima promj ena tona u D j d . t e trajanja u DL! mn. pojava na rubu uporabe (navodi­
je bilo riječi pa smatramo da bi se lakše uvriježio. Njegovom definicijom ukazujemo upravo na to da mo ju tek kao dubletu).
unutar promjenljivoga tipa dolazi do promjene ili tona, ili trajanja, ili mjesta (ili kombinacijom) pa je
svaka od promjena samo za jedan stupanj niža kategorija od tipa. Mijenja li se mjesto, razumljivo je
da je posrijedi neistoslogovna preinaka pa ju ne treba zasebno izdvajati u podtip (iako joj ne možemo 289
Rod kao tipološku kategoriju (zbog preglednosti i pamćenja) zadržava S. Babić ( 1 9 8 1 .a),
osporiti preglednost). Jedinice s istim obilježjima promjene prozodijskih počela ujedinjene su unutar a izuzimlj e ga B. Finka ( 1 968., 1 969.). Naglasnim tipovima mogu pripadati oblično heterogene
jednoga naglasno-sklonidbenoga uzorka. Svaka bi riječ bila ujedno i naglasna jedinica. Skup jedinica riječi (imenice različitoga broja slogova, obličnih kategorija i različitih rodova) jer je preporučljivo
zamjenljiv je terminom uzorak, naime podrazumijeva se da se uzorci ovjeravaju korpusom, tj. naglas­ svrstavati prema naglasnim, a ne obličnim kriterijima. »Iako se naglasni tipovi praktički dokazuju i
nim jedinicama. provjeravaju na obličnima, jedni se s drugima ne poistovjećuju.« (B. Finka, 1 969.: 36)

1 32 1 33
 Imali smo na umu da je svrhovitije ono što ne tvori cjelovite naglasno-pa­
radigmatske jedinice opisivati izdvojeno (B. Finka, 1 968. : 149), posebice ako Zaključno slovo
se naglasno ponašanje proteže samo na mali dio korpusa. Pregledni uzorci pred­
uvjet su svakomu potpunom naglasnom informiranju unutar rječničkih natukni­
ca i gramatičkih napomena o morfološkome naglasku hrvatskoga standardnog
jezika.

Na opisivanje naglasne zbilje odvažili smo se prije svega jer među jeziko­
slovcima nema suglasja o tome postoji li naglasna norma i treba li uopće te­
žiti kodifikaciji govora. Komparativna analiza priručnika te uporabna stvarnost
nameću potvrdne odgovore. Analizom suvremenih koncepcija naglasne norme i
normiranja (koje se svode na »konzervativnu«, »umjerenu« i »revolucionarnu«
struju) pokazali smo da je među predstavnicima mnogo manje razlika no što se
dade naslutiti, jer u priručnika (u kojima su naglaske mahom oni bilježili) vlada
u mnogome suglasje.
Proširene naglasne inačice razgovornoga stila hrvatskoga standardnog jezi­
ka (koje su rezultat činjenice da se idealna kodificirana norma gotovo nikada u
cijelosti ne ostvaruje) uzrok su suvremenih preispitivanj a norme, i odnosa nor­
me i uzusa. Na tomu smo se tragu i mi zatekli pa smo otkrivali kolebanja koj a
se dadu opisati i kategorizirati, slijedeći dionice normiranja koje idu od popisa
preko opisa pa sve do prijedloga propisa . Korpusnu smo građu suprotstavljali
onoj u pisanim izvorima i u praksi (školovanih, >>uzornih«, modelskih govorni­
ka) eda bismo ugledali stabilne i usustavljive dijelove na tragu propisa. Prihvat­
ljivo i prihvaćeno osnovna su načela kojima se vodimo u brisanju razrožnosti
uzusa i norme - u vremenu kada evolutivni doseg jezika gipkošću stabilizira
normu. U svemu se pokazalo da je gdjegdje naglasni lik nadišao jezičnu razno­
likost u prostoru, a istovremeno je postao onim kojim �e govornici spontano
služe. U ravnoteži toga dvoga ponovno smo istaknuli silazni ton nepočetnoga
sloga, gubljenje zanaglasnih dužina te dijelom i pojednostavnjenje naglasnih
preinaka u f1eksij i, posebice snažno analogij sko izravnavanje (ili paradigmi ili
oblika). Usporedo s tim javlja se i leksička i tipološka hiperkorektnost kao plod
nedovoljne usvojenosti naglasne norme, naime korpus nepromjenljivoga tipa
u uporabi ulazi i u promjenljive naglasne uzorke (primjerice u preinaku jitnak
-junaka).
Standard čine uzus, norma i kodeks i u tome trolistu interakcija je sve snaž­
nija, konvergentan odnos među njima potvrđuju gotovo svi suvremeni priručni­
ci hrvatskoga jezika, posebice u »labavijemu« pristupu naglasnim raspodjelnim
pravilima. Danas ne možemo u potpunosti tvrditi da standardno govori onaj
komu se ne raspoznaje odakle potječe jer u suvremenim se govornim realiza­
cijama ne bi, primjerice, moglo uvijek sa sigurnošću reći odakle je onaj tko iz-

134 135
govori Australija, Indonezija, iako likovi nisu neutralnim inačicama. Budući da
govornici teže ujednačiti misao i jezični izražaj , svako bi usiljeno govorenje
(Melemezija, poljoprivreda), koje nema potvrde ni u govornikovu startnome
idiomu (bilo organskome bilo neorganskome) ni u govoru njegova uzora, na­
rušilo sklad misli i izražaja. Raspodjelna pravila naglasaka često su tako bila
kriterijem za razgraničavanje neutralnoga izgovornog standarda, no upravo je
analiza leksičkoga i paradigmatskoga naglaska pokazala da se ne može ogra­
ničiti samo na ta pravila. Primjerice prošireni su i likovi ključevi i prodor, a
njima se ne daje jednak status kao likovima ključevi, prodor. Jezična uporaba,
dakle, nije jedinstvenom na govornomu području i sasvim je jasno gdje se go­
vori mandollna, a gdje mandolina. Dijalektno je obojeno danas i u mladosti,
a u govoru knjiški, iako ni tu nema jasnih granica. Planskim normiranjem su­
vremeni priručnici na tragu su deskriptivnijemu pristupu nego što je to bilo u
prošlome stoljeću. Danas se veća zauzetost posvećuje izvanjezičnim činiocima
(i načelu proširenosti) u normiranju, pri čemu je jasno da se ne mogu zane­
mariti ni inherentne osobine naglasnoga sustava. Kodifikacija zadire u sustav
i prilagođava ga (vidljivo u odnosu načela sustavnosti i raspodjeinih pravila)
jer je difuzna periferija standarda ugrozila njegovu čvrstu jezgru. Naglasci su
u jezičnoj uporabi rezultat varij antnosti standardnoga jezika koji se krije u pos­
tulatu o elastičnoj stabilnosti standarda i koji, razumije se, postoji i u području
naglašivanja.
Ondje gdje ne vlada ujednačenost, ponudili smo moguća rješenja: unutar
leksičkih dvostrukosti, paradigmatskih dvojbenosti i tipološkoga razvrstavanja.
Bistrimo opća pravila (ona o raspodjeli naglasnoga inventara i ona uvjetovana
morfološko-tvorbenim značajkama - općeparadigmatska, koja prožimlju dakako
i naglasne norme uvjetovane fonemskim sastavom riječi) i naglasnu tipologiju
koja se iz svega nameće.
Leksičke su višestrukosti najčešće motivirane upravo dvojbenim raspo­
djeinim pravilima naglasaka, ali i novim razvojnim tendencijama u izvođenju
i slaganju imenica. O prvomu se podosta piše i jasno je da je silaznomu tonu
nepočetnoga sloga mjesto otvoreno u složenica, posuđenica, u izgovoru stranih
vlastitih imena, u kraticama koje se izgovaraju nazivima početnih slova, ali i
u paradigmatskome naglasku kao što je G mn. imenica s nepostojanim a i s
uzlaznim naglascima u ostalim padežima, ali i u V jd. te u tipološkim uzorci­
ma (defile - defilea). Normativni priručnici sve više opovrgavaju tezu o strogosti
naglasnoga kodeksa upravo unoseći u svoje retke uporabno proširene likove, pa
i one koji zadiru u klasična raspodjelna pravila, što su ionako oduvijek (od prvo­
ga propisa, već od Karadžića pa onda i u Daničića i Maretića) nosila sa sobom
iznimke. Osim toga vidjeli smo da priručnici nisu u suglasju ni oko toga koliko
riječ može imati naglasaka (a tu bi valjalo uzeti u obzir i sekundarni automatski
136
naglasak), kako se naglašuju (polu)složenice (držimo kao i riječi od kojih su
tvorene), koliko je prošireno pomicanje naglaska »ulijevo« (u profesionalnih
govornika na imeničnome korpusu nije još uvijek), što je sa zanaglasnim du­
žinama na leksičkoj razini (dijelimo ih na one koje se gube fleksijom i na one
koje se čuvaju) i sl.
Daljnjim istraživanjem pokazali smo da naglasno stanje nije dvojbeno u
svim leksemima, naime u većini je slučajeva naglasna stabilnost osigurana (pri­
mjerice u izvođenju sa stotinj ak sufikasa), a ondje gdje su se javile višestrukosti
(sufiksima -(ajc, -(ajk, -ak, -ar, -ba, -ce, -če, -ica, -ić, -ik, -ina, -"ište, -je, -ka,
-l(ajc, -nja, -o, -or, -telj, -g) opisujemo raspored dubleta. Zasebnu skupinu čine
izvedenice sufiksima -ant, -ij, -ist, -ent, -ljant, -or koje su naglasno ustaljene
u priručnicima, no širenje silaznoga naglaska nepočetnoga sloga i u biranije­
mu izričaju navelo je neke 'gramatičare i leksikografe da silaznim tonom počnu
bilježiti sufiks, ali od budućih se priručničkih izdanja očekuje jasno određenje
prema navedenim naglasnim pojavama te sustavna primjena načela koje se za­
stupa, jer zasad to nije slučaj . I u naglasku složenica ne vlada sama nesređenost,
postoje stalnosti koje se dadu opisati i koje su uvelike ponuđene (primjerice u
Tvorbi riječi S. Babića) te potvrđene u uporabi i ostalim priručnicima (sa su­
fiksima -a, -(ajc, -ač, -aš, -ica, -ina, -telj). Nešto je više kolebanja u složeni­
cama sa sufiksima -ja, -je, -"ik i -n "ik, -ka, -g. Iz komparativne analize postalo
je razvidno da se bijeg sa spojnika (ulijevo ili udesno) sve češće događa i da
pronalazi mjesta i u normativnim knjigama. Suglasja u priručnicima nema pa
se iz svega razabire troje: prvo, ponegdje je naglasak na spojniku/središnjemu
slogu češća pojava od prvosložnoga naglaska (u tome prednj ači Tvorba riječi);
drugo, postoje i priručnici u kojima se daje prednost naglasku na prvome slogu
(a najbolji je za to primjer Hrvatski jezični savjetnik) i treće, najčešće je ipak
pronalaženje srednjega rješenja po kojemu se donosi i jednih i drugih likova
(primjerice u Rječniku hrvatskoga jezika Leksikografskoga zavoda i monogra­
fiji Naglasak u hrvatskome književnom jeziku). Najboljim se čini srednji put, ali
onaj koji sustavno provodi odabrane modele, i to na razvojnome tfravcu. Nagla­
sak na spojniku živ je u jezičnoj uporabi u dijelu korpusa (posebice u tvorenica
sa sufiks ima -ja, -je, -ka) i svakako treba ostati u dubleti. Na leksikografima je
da ujednače naglasne podatke koji su već propisani u gramatikama, ali i potvr­
đeni u govornoj praksi.
U poglavlju o općemu paradigmatskome naglasku razgraničili smo opća,
predvidljiva pravila od onih specifičnih. Opći su naglasci (tj . preinake) predvid­
ljivi, jer su konstante u fleksiji, za što nije nužno uvoditi novi uzorak. Općom se
naglasnom normom, morfološko-tvorbeno uvjetovanom, smatraju ona naglasna
pravila koja u morfološkim paradigmama i tvorbi riječi određuju naglasak bez ob­
zira na onaj u polaznome obliku. Analizom smo dokučili ove opće naglasno-pa-
1 37
radigmatske stalnosti: prvo, duljenje pred suglasničkim skupom sa sonantom;
drugo, kraćenje sloga u zamjenu (primjerice u imenicama srednjega roda na -f)
ispred -et-/-en-); treće, naglasak pojedinih padeža: V jd. (dominira silazni čelni
naglasak), L jd. (izdvaja se uzlaznim tonom u jednosložnih i nekih dvosložnih
i trosložnih imenica muškoga roda a-vrste i ženskoga roda i-vrste za neživo i
apstraktno koje nose u osnovi silaznu intonaciju), N mn. (»kraćenje u zamje­
nu« pred množinskim morfemom -ov-/-ev-, a jednosložnice kojima nominativ­
ni naglasak u jednini metatonira u dugouzlazni imaju dubletni lik N mn . , pod
utjecajem tzv. kontinentainoga tipa naglašivanja), G mn. (preteže silazni ton,
a pregled naglasnih stalnosti prikazali smo u sedam točaka), DLI mn. Qednak
je naglasku G mn. u imenica na -i i -iju). Primjere paradigmi koje mijenjaju
naglasak osnovnoga lika upravo po opisanim pravilima (kao što je u: grad - u
gradu - gradovi; oko - oči - očiju; stvar - stvari - stvari; dijete - djeteta; prase -
praseta; čeljade - čeljadeta; lovac/lovac - lovca - lovci; palac -palca - palčevi)
nudimo kao uzorke tipa II - predvidljivo promj enljivoga. Budući da se radi o
predvidljivim preinakama, paradigme smo izdvojili iz (»pravoga«) promjenlji­
voga tipa (tipa III).
U poglavlju o morfološkome naglasku dotakli smo se i pitanja prenošenja
naglaska na prednaglasnicu. Uvriježen je stav da je prelaženje naglaska na pred­
naglasnicu (posebice imenskih riječi) regionalno obilježeno ili zastarjelo, što se,
ne tako davno, činilo poželjnim. Ipak nisu sva prenošenja neobična i stilski obi­
lježena, posebice neoslabljena, koja možemo pronaći i u nenovoštokavskim go­
vorima, a nije ni svako neprenošenje stilski neutralno. U govornoj se praksi još
uvijek ostvaruje naglasak na prednaglasnici u određenim slučajevima, no dano
je prostora i neprenošenju.
Tipološka su pravila ona koja vrijede samo za tipove i manje jedinice od
tipova. Naglasni je tip dijelom jezika kao sustava koji se konkretizira normi­
ranjem. Kao glavno mjerilo za razvrstavanje svih vrsta riječi u naglasne tipove
uzima se u suvremenim akcentološkim radovima raspodjela prozodijskih svoj­
stava - tona, trajanja i mjesta - i njihove preinake u paradigmama. Naglasni
tipovi (I, II, III) dalje se granaju samo po naglasnim značajkama, ne uzimljući
u obzir fonološku (broj slogova) i morfološku (vrsta sklonidbe ili rod imenice)
značajku riječi. Riječi unutar nepromjenijivoga tipa (tip I) mogu se, primjerice,
razvrstati u četiri podtipa - s kojim od četiriju naglaska, i to radi preglednosti ili,
kao što smo mi učinili, u dva podtipa - s dužinama padežnih nastavaka i s osta­
lim postnaglasnim dužinama. U leksikografskim djelima sasvim bi bJJa dovolj­
na oznaka nepromjenljivosti što bi jasno upućivalo na to da je naglasak stalan u
paradigmi (isto se naglasno ponašaju sve ove imenice: narod, podnaslov, protu­
razlog, veleposlanstvo, bibliotekarstvo, trodimenzionalnost, poluintelektualac,
internacionalizacija; selo, domaćin, akademik, računovodstvo, vjeroučiteljiea,
138
evolucionizam, antiimperijalizam, devetnaestogodišnjakinja; jarbol, bratić
- dakle bez obzira na kojemu je slogu naglasak, kojega je roda imenica ili kojoj
sklonidbenoj vrsti pripada). Zasad u rječnicima na naglasnu nepromjenljivost
upućuje gramatička odrednica koja izostavlja osnovu (primjerice selo, -a), no
analizom smo utvrdili da je nesustavno provođen i takav način označivanja pa
držimo da bi bilo nužno uvesti oznaku naglasne (ne)promjenlj ivosti u buduća
leksikografska izdanja.
Nepromjenljivi naglasni tip (tip I) odnosi se, dakle, na riječi koje zadržava­
ju u paradigmi naglasak osnovnoga (ob)lika (narod - naroda), gdjegdje se u nj
uvrštavaju i smjene prozodijskih počela predvidljive iz općih pravila (primj eri­
ce fonemski: kTinac - kltnci), no mi smo takve preinake uvrstili u zaseban tip
(tip II) . »Pravi« promjenljivi tip (tip III) čine riječi koje imaju naglasak uzorka
(čiji je broj ograničen) i čije se promjene naglaska drže specifičnima. Jezična
ekonomija nije koncept koji se može uvijek u naglasnoj tipologij i primijeni­
ti, naime ponekad se naglasne smjene čuvaju da bi se ujednačili likovi u isto­
me obliku (a ne u cijeloj paradigmi), posebice je to vidlj ivo u G mn. imenica
(dolovi - dolova; volovi - volova). U svjetlu novih spoznaja ponudili smo popis
uzoraka koji je plod komparativne analize i prepoznatih razvojnih tendencija. Iz
paradigmatskih obrazaca izdvojili smo one promjene koje su predvidljive iz općih
paradigmatskih pravila, zatim preinake koje nisu potvrđene u uporabi i većini pri­
ručnika, koje su kOrPusno ograničene (izbjegavajući »atomiziranje« jezične gra­
đe) te nisu na razvojnome pravcu (primjerice na pravcu naglasnoga izravnavanja
ili ujednaka) zanemarene su također u prijedlogu. Vremenskim raslojavanjem je­
zika i uvođenjem napomena u opća paradigmatska pravila popis je ponovno mo­
guće sažeti. Smanjenju broja preinaka pridonijelo je i prošireno harmoniziranje
naglaska u fleksiji (primjerice jedninskih padeža glava - glavi, glavi; voda - vodi,
vOdi). Vodili smo računa o praktičnosti, preglednosti i upotrebljivosti, na što su
odavno upozoravali jezični teoretičari (S. Babić i B . Finka), i na koncu prikazali
1 7 uzoraka (s pripadajućim korpusom, koji nije hermetičan) na kojima se dalje
može graditi jednostavna slika naglasnih preinaka u paradigmi: rok - rokovi; groš
- groša - groševi; val - valovi; stup - stupa - stupovi/stupovi/stupovi; glava -
glavi/glavi - glavu - glave; voda - vodu - vode; polje -poljalpolja; selo - seta/sela;
lonac - lonci; noć - noći; rog - roga - rogovi/rogovi; stol - stola - stolovi; život
- životi; prezime - prezimena; rame - ramena; vrijeme - vremena - vremena;
junak -junaci. Imenice u uzorcima polje - polja i selo - sela na putu su prema
nepromjenljivome tipu.
Pregledna naglasna tipologija imenica služi dvornu: lakšemu učenju i po­
učavanju naglasaka - onomu čemu se još uvijek pridaje najmanje pozornosti u
nastavi te pojednostavnjenijemu, preglednijemu i potpunijemu prikazu nagla­
sno-morfoloških podataka u rječničkim natuknicama. Željeli smo prije svega
udariti temelje izradi naglasnoga priručnika hrvatskoga jezika s rječničkim dije-
1 39
lom dvojbenih naglasnih likova. Prije toga bilo je neophodno utvrditi sve oblike LITERATURA
naglasnoga ponašanja, dovesti ih u odnos, klasificirati u tipove i njih označiti
jednoznačnim simbolom (da se ne navode u rječničkoj natuknici svi oblici s ra­
zličitim naglascima), a na koncu valjalo bi primijeniti i u jezičnome priručniku.
Primjer moguće primjene nalazi se na kraju ove knjige, u Kazalu riječi.

Akmajian, Adrian; Richard A. Demers; Ann K. Fanner; Robert M. Harnish. 200 1 . Lin­
guistics - An Introduction to Language and Comunication. The MIT Press, Cam­
bridge, Massachusetts, London.
Alerić, Danijel. 1 983. Akcenat u priručnoj gramatici. Jezik, XXXIII : 25-29. Zagreb.
Anić, Vladimir. 1 966. O akcentu trosložnih imenica ženskoga roda. Jezik, XlVI I : 1 -7 .
Zagreb.
Anić, Vladimir. 1 968. (a) Gramatika za strance. Jezik, XV/3 : 92-95. Zagreb.
Anić, Vladimir. 1 968. (b) Akcentološki članci Šime Starčevića. Jezik, XV/4: 1 14--1 2 1 .
Zagreb.
Anić, Vladimir. 1 969. O jednom akcenatskom procesu u različitim službama knj iževnog
jezika. Jezik, XVII3 : 84--89. Zagreb.
Anić, Vladimir. 1 998. i 2000. Rječnik hrvatskogajezika. Novi Liber, Zagreb.
Anić, Vladimir. 2007. Rječnik hrvatskogajezika. Novi Liber i Jutarnji list, Zagreb.
Auburger, Leopold. 200 1 . Razlikovna prozodija ili umišljanje. Jezik, 48/4: 1 48-1 53. Za-
greb.
Babić, Stjepan. 1 956. Neka pitanja u vezi s imenicama na -ost. Jezik, IV/5 : 1 45-148.
Zagreb.
Babić, Stjepan. 1 963 . Jezik (leksikon), Školska knjiga, Zagreb.
Babić, Stjepan. 1 964. Uklanjanje hrvatsko-srpskih jezičnih razlika. Jezik, XI/3 : 65-72.
Zagreb.
Babić, Stjepan. 1 968. O Daničićevu naglasnom sustavu kao sustavu. Jezik, XV/5: 1 50-1 57.
Zagreb.
Babić, Stjepan. 1 969. Kakav je naglasak u imenice poklon? Jezik, XVI/4: 1 27-1 28 . Za­
greb.
Babić, Stjepan. 1 976. (a) Napomene uz prethodni članak, Jezik, XXIIII3-4: 1 1 8. Zagreb.
Babić, Stjepan. 1 976. (b) Prezimena, toponimi, etnici i ktetici u književnom jeziku. Je­
zik, 23/5 : 1 39-144. Zagreb.
Babić, Stjepan. 1 98 1 . (a) Daničićevi naglasni tipovi (jedan pogled s današnjeg gledišta).
Zbornik o Đuri Daničiću, str. 341-345. Zagreb-Beograd.

Babić, Stjepan. 1 98 1 . (b) Tvorba imenica nultim sufiksima. Bilten Zavoda za lingvistiku
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 4: 4--5 3. Zagreb.

140 141
Babić, Stjepan. 1 982. monIk ili dionik, spasenje ili spasenje? Jezik, 30/2: 59-60. Za­
greb.
Babić, Stjepan. 1 990. Hrvatskajezikoslovna čitanka. Globus, Zagreb.
Babić, Stjepan. 1 996. Odnos Stjepana Ivšića prema hrvatskome književnom jeziku.
Zbornik - Stjepan Ivšić i hrvatskijezik, str. 25-31 . Zagreb.
Babić, Stjepan. 1 999. (a) (1976.) Problem norme u hrvatskom književom jeziku. Nor­
me i normiranje hrvatskoga standardnog jezika, pr. M. Samardžija, str. 1 82-202.
(Zbornik Zagrebačke slavističke škole, sv. 4: 229-240).
Babić, Stjepan. 1 999. (b) (1 987.) Standardizacija - stabilizacija književnoga jezika. Nor­
me i normiranje hrvatskoga standardnog jezika, ur. M. Samardžija, str. 2 1 2-234.
(Jezik, XXXV: 65-77.).
Babić, Stjepan. 1 999. (c) O dijalekatnoj podlozi hrvatskoga književnog jezika. Jezik,
4712: 77-80. Zagreb.
Babić, Stjepan. 1 999. (d) O pridjevnim naglascima u hrvatskome književnom jeziku.
Jezik, 4712 : 63-69. Zagreb.
Babić, Stjepan. 32002. Tvorba riječi u hrvatskome književnome jeziku. NZ Globus­
HAZU, Zagreb.
Babić, Stjepan; Dalibor Brozović; Milan Moguš; Slavko Pavešić; Ivo Škarić; Stjep­
ko Težak. 1 99 1 . Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika.
HAZU-Globus, Zagreb.
Babić, Stjepan; Dalibor Brozović; Ivo Škarić; Stjepko Težak. 2007. Glasovi i oblici hr­
vatskoga književnogjezika. NZ Globus, Zagreb.
Babić, Vladimir. 1 962. Akcenat nekih prezimena u pravopisu hrvatsko-srpskoga knji­
ževnog jezika. Jezik, XII : 9-1 3 . Zagreb.
Babić, Zrinka. 1 984. Izgovor stranih imena. Jezik, 32/2: 49-57. Zagreb.
Babić, Zrinka. 1 99 1 . U potrazi za sustavnim prikazom hrvatskih naglasaka. Suvremena
lingvistika, 1 7/3 1 -32: 37-58. Zagreb.
Bakran, Juraj . 1 986. Ortoepija na drugi način. Jezik, 33/5 : 1 43-147. Zagreb.
Bakran, Juraj. 1 986. Strana knjiga o našem naglasnom sustavu. Jezik, 33/4: 123-125.
Zagreb.
Banković-Mandić, Ivančica; Anita Runjić-Stoilova. 2006. Govor hrvatske javne televizi­
je kao prestižan. Jezik i mediji - Zbornik radova; HDPL; 63-72. Zagreb-Split.
Barić, Eugenija. 1 992. Naglasak na mocijskim parovima. Rasprave Zavoda za hrvatski
jezik, sv. 1 8 : 1 7--43 .
1 42
Barić, Eugenija; Mijo Lončarić; Dragica Malić; Slavko Pavešić; Mirko Peti; Vesna Ze­
čević; Marija Znika. 21990. Gramatika hrvatskoga književnog jezika. Školska knji­
ga, Zagreb. ·
Barić, Eugenija; Mijo Lončarić; Dragica Malić; Slavko Pavešić; Mirko Peti; Vesna Ze­
čević; Marija Znika. 1 995. i 2005 . Hrvatska gramatika. Školska knjiga, Zagreb.
Barić, Eugenija; Lana Hudeček; Nebojša Koharović; Mijo Lončarić; Marko Lukenda;
Mile Mamić; Milica Mihaljević; Ljiljana Šarić; Vanja Švaćko; Luka Vukojević;
Vesna Zečević; Mateo Žagar. 1 999. Hrvatski jezični savjetnik. Pergamena-Školske
novine, Zagreb.
Bašić, Petar. 2003. Još o naglasku riječi svećenik i njezinih tvorenica. Jezik, 50/4: 1 55-1 56.
Zagreb.
Batnožić, Slaven; Branko Ranilović; Josip Silić. 1 996. Hrvatski računalni pravopis. Za­
greb.
Belić, Aleksandar. 1 9 1 4. AKl{eHamCKe cmyouje. KIb. l , Srpska kraljevska akademija, Beo­
grad.
Belić, Aleksandar. 1 972. lfcmopuja cpncKoxpeamCKo2 je3uKa, KIb. II, CB. l : Pe'llI ca
,o:eKJIlIHaU;lIjoM. Naučna knjiga, Beograd.
Belić, Aleksandar. 1 976. Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika. Naučna knjiga, Beo­
grad.
Benešić, JUlije. 1 949. Hrvatsko-poljski rječnik, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb.
Biti, Vladimir. 2000. Pojmovnik suvremene književne i kulturne teorije. Matica hrvatska,
Zagreb.
Brabec, Ivan. 1 958. O akcenatskim reformama. Jezik, VII/2 : 56-59. Zagreb.
Brabec, Ivan; Mate Hraste; Sreten Živković. 1 966. Gramatika hrvatskosrpskog jezika,
Školska knjiga, Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 953. Bilješka o akcenatskim pseudodubletama. Jezik, 1/3 : 77-80.
Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1955. Akcentuacija tuđica na -or u hrvatskom jeziku. Jezik, III/4:
1 l 8-123. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 956. (a) Akcent na dnevnom redu. Republika, 1 2 : 7. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 956. (b) Izgovor i transkripcija orijentalnih riječi i imena. Jezik,
IV/3 : 76-79. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 956. (c) O izgovoru i transkripciji orijentalnih riječi i imena. Jezik,
IV/5 : 1 42-145. Zagreb.
1 43
Brozović, Dalibor. 1 957. (a) Uz dva nova akcentuirana hrvatska rječnika. Jezik, V/4:
1 1 2- 1 1 8. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 957 . (b) Jezična i pravopisna pitanja o jatu (Prilog diskusiji o prijed­
logu Pravopisne komisije). Jezik, V/5 : 1 47-153. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 958. O normiranju književnih naglasaka. Jezik, VII3 : 65-73. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 959. O naglasku i značenju zamjeničkog pridjeva »sam«. Jezik,
VII/5 : 1 29-135. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 960. O strukturnim i genetskim kriterijima u klasifikaciji hrvatsko­
srpskih dijalekata, Zbornik zajilologiju i lingvistiku, 3 : 68-88. Novi Sad.
Brozović, Dalibor. 1 963. O Stjepanu Ivšiću kao slavenskom i hrvatsko-srpskom akcen-
tologu. Zbornik u čast Stjepana Ivšića, 25-35. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 964. Prodor u naš ortoepski standard. Jezik, XII5 : 1 44-153. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 970. Standardnijezik, Matica hrvatska, Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 972. (a) O nekim načelnim pitanjima pravopisne i ortoepske norme.
Jezik, 201 1 : 1 2- 1 9. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 972. (b) Uz jedno vrijedno, ali i kontroverzno akcentološko djelo
- razmišljanja o genezi, sustavu i normi. Jezik, XIXl4-5 : 1 23-1 40. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 973. i 1 974. O ortoepskoj vrijednosti dugoga i produženog ijekav­
skog jata. Jezik, 20/3 : 65-74, 20/4: 1 06-1 1 8, 20/5 : 1 42-149. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 978. Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i drugih
slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske književnosti. Hr­
vatska književnost u europskom kontekstu, str. 9-77. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 98 1 . Daničićevo mjesto među istraživačima (i sudionicima) povije­
sti srpskog i hrvatskog jezika (s osobitim obzirom na akcent). Zbornik o Đuri Dani­
čiću, str. 63-8 1 . Zagreb-Beograd.
Brozović, Dalibor. 1 98 1 . O sadržaju pojma norma u leksikologiji. Jezik, 28/5: 1 3 8-145.
Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 985. Jezična i pravopisna previranja u Hrvatskoj na prijelazu iz 1 9.
u 20. stoljeće. Jezik, 331 1 : 1-15. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 985. Suvremeno štokavsko narječje kao plod konvergentnoga jezič­
nog razvoja. Hrvatski dijalektološki zbornik, 7: 59-7 1 . Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 996. O prilogu dr. Stjepana Vukušića za Ivšićev zbornik. Zbornik
- Stjepan Ivšić i hrvatskijezik, 1 75-1 76. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 997. Narječja hrvatskog jezika. Hrvatski leksikon, sv. 2: 1 55-1 57.
Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb.
1 44
Brozović, Dalibor. 1 997. O Pravopisu i dvoglasniku pisanome ije. Jezik, 451 1 : 37--40.
Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 998. (a) Refleks starohrvatskoga dugog jata u hrvatskome slovopi­
su. Jezik, 46/ 1 : 1--4. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 1 998. (b) Uz Škarićev prilog o standardnome hrvatskom refleksu du-
gog jata. Jezik, 46/2: 62-67. Zagreb.
Brozović, Dalibor. 2002. Naglasak riječi glagol. Jezik, 49/4: 1 5 1 - 1 5 3 . Zagreb.
Brozović, Dalibor. 2005. Prvo licejednine, Vijenac, Matica hrvatska, Zagreb.
Brozović, Dalibor. 2006. Neka bitna pitanja hrvatskoga jezičnog standarda. Školska
knjiga, Zagreb.
Brozović, Dalibor; Pavle Ivić. 1 990. Jezik, srpskohrvatskiihrvatskosrpski, hrvatski ili
srpski. Enciklopedija Jugoslavije, JLZ »Miroslav Krleža«, sv. 6: 67-94.
Coseriu, Eugenio. 20 l l . Teorija jezika i opća lingvistika. Pet studija. (prev. A. Pranjko­
vić), Disput, Zagreb.
Daničić, Đuro. 1 925. CpncKu aKlfeHmu. (priredio: M. Rešetar), Srpska kraljevska akade­
mija, Beograd-Zemun.
Dautović, Matija. 2002. Hrvatsko-ruski rječnik. sv. 1 (A-O), sv. 2 (P-Ž), Školska knjiga,
Zagreb.
Dayre, Jean; Mirko Deanović; Rudolf Maixner. 1 956. Hrvatskosrpsko-francuski rječnik.
Novinarsko izdavačko poduzeće, Zagreb.
Deanović, Mirko; Josip Jernej . 1 982. Hrvatsko ili srpsko-talijanski rječnik, Školska knji­
ga, Zagreb.
Delaš, Helena. 2002. Silazni naglasci na nepočetnim slogovima. Magistarski rad. Filo­
zofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.
Delaš, Helena. 2003. Naglasak na proklitici. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jeziko­
slovlje, knj . 29, 2 1 -3 1 . Zagreb.
Delaš, Helena. 2006. Proučavanje hrvatske prozodije u 20. stoljeću. Hrvatski jezik u xx:
stoljeću - Zbornik radova, Matica hrvatska, 7 1 -89. Zagreb.
Dešić, Milorad. 1 962. Uticaj mjesta akcenata na tvorbu hipokoristika nastalih od ličnih
imena. Jezik, X/3 : 86-95. Zagreb.
Dittmar, Norbert. 1 997. Grundlagen der Soziolinguistik - Ein Arbeitsbuch mit Aufgaben.
Max Niemeyer Verlag; Ttibingen.
Esih, Ivan. 1 999. ( 1 93 1 .- 1 932.) Kultura književnog jezika (Deset jezičnih zapovijedi).
u: Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika, pr. M. Samardžija, Matica
hrvatska, 42--48. Zagreb. (Nastavni vjesnik, XL: 1 9 1- 1 96).
Fekete, Egon. 2000. HeKe I10jaBe cHcTeM(aT)cKor HapyrnaBalDa aKlJ;eHaTCKe HopMe.
JYJICHOCJl06eHCKu PUJlOJl02, SANU i Institut za srpski jezik, 1 297-1 329. Beograd.
Filipović, Rudolf; Antica Menac. 200 1 . Akcentuacija anglizama u hrvatskom jeziku.
Drugi hrvatski slavistički kongres - Zbornik radova, 1 : 38 1-383. Zagreb.
145
Finka, Božidar. 1 965. (a) Utvrđivanje kvantitativnih odnosa u hrvatskosrpskom jeziku.
Jezik, XIIi4: 86-89, 1 1 1-1 1 7. Zagreb.
Finka, Božidar. 1 965. (b) O usklađivanju jezične norme s jezičnom prirodom. Jezik,
XIIi5 : 129-137. Zagreb.
Finka, Božidar. 1 967. O tvorbi nesvršenih glagola s umecima -ava-, -iva-o Jezik, XIV/5:
1 4 1-144. Zagreb.
Finka, Božidar. 1968. Prilog akcenatskoj tipologiji u imenica. Jezik, XV/5: 143-150. Zagreb.
Finka, Božidar. 1 969. Naglasna tipologija i njena primjena u standardnim rječnicima.
Jezik, XVII/2: 33-36. Zagreb.
Finka, Božidar. 1 980. Odnos naglaska i značenja u riječi govornik i govornica. Jezik,
28/1 : 1 6-18. Zagreb.
Finka, Božidar. 1 984. Jezik naš svagdašnji. Jezik, 3 1/5 : 145-1 50. Zagreb.
Finka, Božidar. 1 986. Naglasak riječi duhala. Jezik, 33/4: 1 2 1-122. Zagreb.
Frančić, Anđela; Lana Hudeček; Milica Mihaljević. 2005. Normativnost i višefunkcio­
nalnost u hrvatskome standardnomjeziku, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb.
Garde, Paul. 1 993 . Naglasak, Školska knjiga, Zagreb.
Glovacki-Bernardi, Zrinjka; August Kovačec; Milan Mihaljević; Dieter W. Halwachs;
Karl Sornig; Christine Penzinger; Richard Schradt. 200 l . Uvod u lingvistiku. Škol­
ska knjiga, Zagreb.
Gopić, Josip. 1 907. Prilog poznavanju akcenatske teorije Mažuranićeve u obzoru na ko­
mentatorska domišljanja. Naklada »Literarnoga kluba akademičke mladosti Starče­
vićanske«, Zagreb.
Gopić, Josip. 1 908. (a) Novi prilog poznavanju akcenatske teorije Mažuranićeve. Na­
stavni vjesnik, knj . XVI, 683-69 l . Zagreb.
Gopić, Josip. 1 908. (b) Novi prilog poznavanju akcenatske teorije Mažuranićeve
(svršetak). Nastavni vjesnik, knj . XVI, 748-756. Zagreb.
Gopić, Josip. 1 909. Akcenat pri vezivanju priklonica s naklonicama. Nastavni vjesnik,
XVII, 338-343. Zagreb.
Gopić, Josip. 1909. Akcenat u dativu i lokativu singulara. Nastavni vjesnik, XVII, 507-5 10.
Zagreb.
Gopić, Josip. 1 909. Osobiti pojavi uzmačni u imenica. Nastavni vjesnik, XVII, 675-676.
Zagreb.
Gopić, Josip. 1 9 1 0 . Akcenat u nominativu i akuzativu singulara. Nastavni vjesnik, XVIII,
1 1 5-1 19. Zagreb.
Gopić, Josip. 1 9 1 2 . Priloga za slavenski akcenat. Napisao Stjepan Ivšić. Nastavni vjes­
nik, XX, 293-302. Zagreb.
Gopić, Josip. 1 9 14. Imenički genitiv plurala u jeziku hrvatskome. Nastavni vjesnik,
XXII, 430-432. Zagreb.
Gopić, Josip. 1 9 14. Vukijanizam. Nastavni vjesnik, XXII, 5 1 5-524. Zagreb.
1 46
Granić, Jagoda. 1 994. Standard u jeziku i standard u govoru. Govor, XIl2: 83-87. Zagreb.
Grasselli-Vukušić, Marija. 1 989. Posebnosti korpusa u akcentologiji. Jezik, 3 7/2: 53-56.
Zagreb.
Grčević, Mario. 1 998. Zablude o istočnohercegovačkim govorima kao dijalekatnoj osno­
vici hrvatskoga književnoga jezika. Jezik, 46/2: 4 1-56. Zagreb.
Grčević, Mario. 1 999. Zablude o istočnohercegovačkim govorima kao dijalekatnoj osno­
vici hrvatskoga književnoga jezika (Svršetak). Jezik, 46/3 : 8 1-94. Zagreb.
Grečl, Domagoj . 1 978. O naglasku vlastitih imena iz klasičnih jezika. Jezik, 25/3 : 85-9 l .
Zagreb.
Grečl, Domagoj . 1 98 1 . Naglasna klasifikacija imenica hrvatskoga književnog jezika. Je­
zik, 28/4: 1 08- 1 1 5 . Zagreb.
Gvozdanović, Jadranka. 1 980. Tone and Accent in Standard Serbo-Croatian. Verlag der
Osterreichische Akademie der Wissenschaften, Wien.
Ham, Sanda. 1 995. Osijeka ili Osijeka. Jezik, 42/4: 1 03-1 06. Zagreb.
Ham, Sanda. 2006. Povijest hrvatskih gramatika. Nakladni zavod Globus, Zagreb.
Hamm, Josip. 1 967. Kratka gramatika hrvatskosrpskog književnog jezika za strance.
Školska knjiga, Zagreb.
Hamm, Josip. 1 969. Gramatika hrvatskosrpskogajezika za strance. Školska knjiga, Zagreb.
Hraste, Mate. 1957. O kanovačkom akcentu u Hrvatskoj . Filologija, l : 49-57 . Zagreb.
Hraste, Mate. 1 962. (a) Prof. dr. Stjepan Ivšić. Jezik, IXl4: 97-1 0 l . Zagreb.
Hraste, Mate. 1 962. (b) Uz članak Vladimira Babića 'Akcenat nekih prezimena . . . ' . Je-
zik, XII : 1 3-16. Zagreb.
Hraste, Mate. 1964. O potrebi prenošenja akcenta na prijedlog. Jezik, XIl5 : 141-143. Zagreb.
Hrvatski enciklopedijski rječnik. 2002. (ur. Lj . Jojić i R. Matasović), Novi Liber, Zagreb.
Hrvatski jezik u xx: stoljeću. 2006. Zbornik radova, Matica hrvatska, Zagreb.
Hudson, R. A. 1 996. Sociolinguistics. Cambridge University Press.
Ivić, Pavle. 1 956. i 1985. /fujaJleKmOJl02uja cpnCKoxpeamCK02je3uKa. Yeoo y utmOKaeCKO
HapelJje. Matica srpska, Novi Sad.
Ivić, Pavle. 1 965. Glavne linije razvoja prozodijskog sistema u srpskohrvatskom jeziku.
(Izvod iz skice rada Fonološki razvoj srpsko-hrvatskog jezika), Studia z filologii
polskiej i slowia11skiej, 9: 129- 1 44.
Ivić, Pavle; Ilse Lehiste. 1 960. O ,ll,eI<JIImal(HOHHM 06JIHl(HMa y cprrCKOXpBaTCKHM ,ll,Hja­
JIeKTHMa. Godišnjak Filozofskogfakulteta u Novom Sadu, 5 : 75-97.
Ivić, Pavle; Ilse Lehiste. 1 963. Prilozi ispitivanju fonetske i fonološke prirode akcenata
u savremenom srpskohrvatskom književnom jeziku. Zbornik za filologiju i lingvi­
stiku, 6: 3 1-7 l .
Ivić, Pavle; Ilse Lehiste. 1 965. (a) Glavne linije razvoja prozodijskog sistema u srpsko­
hrvatskom jeziku. Studia zfilologii polskiej i slowianskiej, 5 : 129-144.
147
Ivić, Pavle; Ilse Lehiste. 1 965. (b) Prilozi ispitivanju fonetske i fonološke prirode akce­
nata u savremenom srpskohrvatskom jeziku. Zbornik za jilologiju i lingvistiku, 8 :
75-1 1 7.
Ivić, Pavle; Ilse Lehiste. 1 967. Prilozi ispitivanju fonetske i fonološke prirode akcenata u
savremenom srpskohrvatskom jeziku. Zbornik zajilologiju i lingvistiku, 1 0 : 55-93.
Ivić, Pavle; Ilse Lehiste. 1 967. Srpskohrvatski akcenti i istina. Delo, 1 3 : 223-233 .
Ivšić, Stjepan. 1 907. Šaptinovačko narječje. Rad JAZU, 1 68 : 1 1 3- 1 62. Zagreb.
Ivšić, Stjepan. 1 9 1 1 . Prilog za slavenski akcenat, Rad JAZU, 1 87 : 1 3 3-208. Zagreb.
Ivšić, Stjepan. 1 9 1 1 .- 1 9 1 2 . Na Gopićevu obznanu mojega 'Priloga za slavenski akce-
nat'. Nastavni vjesnik, 20, 3 78-386.
Ivšić, Stjepan. 1 9 1 2 . (a) Akcenat u Gramatici Matije Antuna Relkovića. Rad JAZU, 1 94:
1-60. Zagreb.
Ivšić, Stjepan. 1 9 1 2 . (b) Akcenat u Gramatici Ignata Alojzije Brlića. Rad JAZU, 1 94:
6 1-155. Zagreb.
Ivšić, Stjepan. 1 9 1 3 . Današnji posavski govor. Rad JAZU, knj . 1 96: 1 22-254, knj . 1 97:
9-1 3 8 . Zagreb.
Ivšić, Stjepan. 1 95 1 . Iz naše akcentuacije i dijalekatske problematike. Zbornik radova
Filozofskogfakulteta u Zagrebu, 1 : 359-376. Zagreb.
Ivšić, Stjepan. 1 952. Nešto o jeziku u našoj versifikaciji. Jezik, U l : 1 0-1 8. Zagreb.
Ivšić, Stjepan. 1 953. (a) Oko naše ortoepije. Jezik, 1/3 : 69-74. Zagreb.
Ivšić, Stjepan. 1 953. (b) Oko naše ortoepije. Jezik, 114: 1 05-1 07. Zagreb.
Ivšić, Stjepan. 1 953. (c) Oko naše ortoepije. Jezik, 115 : 1 32-135. Zagreb.
Ivšić, Stjepan. 1 954. Oko naše ortoepije, Jezik, I115 : 1 34-1 36. Zagreb.
Ivšić, Stjepan. 1 970. Slavenska poredbena gramatika. Školska knjiga, Zagreb.
Ivšić, Stjepan. 1 97 1 . Izabrana djela iz slavenske akcentuacije. Wilhelm Fink Verlag,
Munchen.
Ivšić, Stjepan. 1 979 . Prilog za kvantitetu u hrvatskom jeziku: (pr. B. Finka). Rad JAZU,
.
376: 5-39. Zagreb.
Ivšić, Stjepan; Miroslav Kravar. 1 955. Srpsko-hrvatskijezik napločama - Izgovor i into­
nacija s recitacijama. Zagreb.
Jagić, Vatroslav. 1 870. Paralele k hrvatsko-srpskom naglašivanju, Rad JAZU, knj . 1 3 :
1-16.
Jakobson, Roman. 1 97 1 . Die Betonung und ihre RoHe in der Wort und Syntagmaphono­
logie. Selected Writinsg - Phonological Studies, I: 1 1 7- 1 36. Mouton, The Hague­
Paris.
Jakobson, Roman. 1 97 1 . The prosodic questions of Slavic historical phonology restated.
Selected Writings - Phonological Studies, I: 69 1 -699. Mouton, The Hague-Paris.
148
Japunčić, Milan. 1 9 12. Osobine bunjevačkoga govora u Lici. Nastavni vjesnik, XXII:
266-273 . Zagreb.
Jelaska, Zrinka. 2004. Fonološki opisi hrvatskoga jezika - Glasovi, slogovi, naglasci.
Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb.
Jezična norma i varijeteti. 2000. (ur. B. Pritchard i dr.), HDPL, Rijeka-Zagreb.
Jonke, Ljudevit. 1 956. (a) Akcentuacija na našoj Radio-stanici. Jezik, IV/5 : 1 29-133.
Zagreb.
Jonke, Ljudevit. 1 956. (b) S. Ivšić - M. Kravar: Srpsko-hrvatski jezik na pločama. Jezik,
IV/4: 1 25-126. Zagreb.
Jonke, LjUdevit. 1 957. Pravopisna komisija o akcentima. Jezik, VI/2 : 33-38. Zagreb.
Jonke, Ljudevit. 1 96 1 . Akcenatska problematika hrvatskosrpskoga književnog jezika da-
nas. Jezik, lXII : 1-7. Zagreb.
Jonke, Ljudevit. 1 965. Književnijezik u teoriji i praksi. Znanje, Zagreb.
Jonke, Ljudevit. 1 978. Zasluge i slabosti hrvatskih vukovaca. Jezik, 2611 : 5-1 2. Zagreb.
Junković, Zvonimir. 1 969. Napomene o naglasku. Jezik, XVIII1 : 1 - 1 0. Zagreb.
Junković, Zvonimir. 1 970. Naglasak na proklitici. Jezik, XVIII/l : 4-14. Zagreb.
Junković, Zvonimir. 1 978. Šime Starčević i fonološki opis novoštokavskih naglasaka,
Jezik, 25/3 : 80-85. Zagreb.
Kačić, Miro. 1 993 .-94. Hrvatski jezik - opis i propis. Radovi Zavoda za slavensku jilo­
logiju, 28-29: 1 05-UO.
Kačić, Miro. 1 995. Hrvatski i srpski - zablude i krivotvorine. (u suradnji s Lj . Šarić) Za­
vod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
Kalogjera, Damir. 2003 . Prihvaćeni izgovor vs. receivedpronunciation. Govor, XXl l -2:
1 8 1-190. Zagreb.
Kapović, Mate. 2005 . Jezični utjecaj velikih gradova, Rasprave Instituta za hrvatskije­
zik i jezikoslovlje, 301 1 : 97-1 05. Zagreb.
Kapović, Mate. 2005. Nove duljine u hrvatskom jeziku (nakon općeslavenskoga razdob­
lja). Filologija, 44: 5 1-62. Zagreb.
Kapović, Mate. 2007. Naglasne paradigme o-osnova imenica muškoga roda u hrvat-
skom, Rasprave Instituta za hrvatskijezik i jezikoslovlje, 32/ 1 : 1 59-1 72. Zagreb.
Kapović, Mate. 20 1 0. Čijijejezik? Algoritam, Zagreb.
Katamba, Francis 1 989. An Introduction to Phonology. Longman, London.
Katičić, Radoslav. 1 963. Normiranje književnog jezika kao lingvistički zadatak. Jezik, 1 :
1 -9. Zagreb
Katičić, Radoslav. 1 967. Osnovni pojmovi suvremene lingvističke teorije. Zagreb.
Katičić, Radoslav. 1 97 1. Jezikoslovni ogledi. Školska knjiga, Zagreb.
1 49
Katičić, Radoslav. 1 987. Vuk Stefanović Karadžić i književni jezik u Hrvata. Jezik, 35/2:
3 8-48. Zagreb.
Katičić, Radoslav. 1 992. Novijezikoslovni ogledi. Školska knjiga, Zagreb.
Katičić, Radoslav. 1996. Načela standardnosti hrvatskoga jezika. Jezik, god. XLIII: 1 75-182.
(i u: Norme i normiranje hrvatskoga standardnogajezika, ur. M. Samardžija, 1 999.,
295-307. )
Katičić, Radoslav. 2002. Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. NZ Glogus-HAZU, Za­
greb.
Klaić, Bratoljub. 1 953. (a) Akcentuacija u novom pravopisu Aleksandra Belića. Jezik,
115 : 1 3 5-1 39. Zagreb.
Klaić, Bratoljub. 1 953. (b) Akcentuacija u novom pravopisu Aleksandra Belića (svrše­
tak). Jezik, IIII : 1 0- 1 3 . Zagreb.
Klaić, Bratoljub. 1 954. Iz bilježnice kazališnog lektora. Jezik, 1111 1 : 1-6. Zagreb.
Klaić, Bratoljub. 1 955. O deklinaciji i akcentuaciji tuđica m. r. na samoglasnik. Jezik,
IV/2: 5 1-56. Zagreb.
Klaić, Bratoljub. 1 956. O deklinaciji i akcentuaciji tuđica m. r. na samoglasnik. Jezik,
IV/3 : 72-76. Zagreb.
Klaić, Bratoljub. 1 957. (a) Iz bilježnice kazališnog lektora. Jezik, V/5 : 1 29-1 34. Zagreb.
Klaić, Bratoljub. 1 957. (b) Nama je u Kazališnoj akademiji potreban »starinski« akcent
u lokativu jednine. Jezik, VIi l : 3-8. Zagreb.
Klaić, Bratoljub. 1 957. (c) Varij acije na temu o prenošenju akcenta na proklitiku. Jezik,
V1I2: 53-56. Zagreb.
Klaić, Bratoljub. 1 957. (d) O akcentu genitiva množine dvoslošnih imenica srednjega
roda. Jezik, V/4: 1 08-1 1 2. Zagreb.
Klaić, Bratoljub. 1 958. (a) Varijacije na temu o prenošenju akcenata na proklitiku. Jezik,
V1I3 : 85-88. Zagreb.
Klaić, Bratoljub. 1958. (b) Varijacije na temu prenošenja akcenta na proklitiku. Jezik,
VI/4: 124-125. Zagreb.
Klaić, Bratoljub. 1 95 8 . (c) O akcentu aorista. Jezik, VI/5 : 129- 1 36. Zagreb.
Klaić, Bratoljub. 1 958. (d) Varijacij e na temu o prenošenju akcenata. Jezik, VI/5 : 1 54-
1 5 5 . Zagreb.
Klaić, Bratoljub. 1 958. (e) Varijacije na temu prenošenja akcenta na proklitiku. Jezik,
VIll I : 24-28. Zagreb.
Klaić, Bratoljub. 1 959. Varijacije na temu prenošenja akcenta na proklitiku (Svršetak).
Jezik, VIII3 : 92-94. Zagreb.
Klaić, Bratoljub. 1 963 . Jedan pedagoški pokušaj u akcentologiji. Zbornik u čast Stjepa­
na Ivšića, str. 1 95-202. Zagreb.
1 50
Klaić, Bratoljub. 20 1 3 . Naglasni sustav standardnoga hrvatskog jezika. (ur. B. Smilja­
nić), Nova knjiga Rast, Zagreb.
Kolenić, Ljiljana. 1 998. (a) Slavonski dijalekt. Hrvatskijezik, Uniwersytet Opolski - In­
stytut Filologii Polskiej, 205-2 1 5 . Opole.
Kolenić, Ljiljana. 1 998. (b) Stjepan Ivšić i slavonski dij alekt. Prvi hrvatski slavistički
kongres - Zbornik radova, 2: 1 7-28. HFD, Zagreb.
Kortland, F. H. H. 1 975. Slavic Accentuation - A study in relative chronology. LisseIN et­
herlands, The Peter de Ridder Press.
Kovačević, Marina; Lada Badurina. 200 1 . Raslojavanje jezične stvarnosti. Izdavački
centar Rijeka.
Kovačević, Marko. 1 998. Hrvatski jezik između norme i stila. Zagreb.
Kravar, Miroslav. 1 963 . O logičkom akcentu riječi u srpskohrvatskom. Zbornik u čast
Stjepana Ivšića, 209-2 1 7. Zagreb.
Kravar, Miroslav. 1 968. Problematika naše gradske akcentuacije. Zadarska revija, 1 7:
1 77-1 90. Zadar.
Kravar, Miroslav. 1 974. O grafici književnoga akcenta. Jezik, 23/2: 39-5 1 . Zagreb.
Kravar, Miroslav. 1 977. Nacrt prozodijske tipologije hrvatske klasične metrike. Croati­
ca, HFD, 8-911 0: 95-1 1 2 . Zagreb.
Kravar, Miroslav. 1 982. (a) Uz recidiv sumnje u naš četveroakcenatski sistem. Jezik,
30/ 1 : 1 9-25. Zagreb.
Kravar, Miroslav. 1 982. (b) Uz recidiv sumnje u naš četveroakcenatski sistem (Svrše­
tak). Jezik, 30/2: 40-47. Zagreb.
Kravar, Miroslav. 1 984. (a) Oko akcenta riječi scena. Jezik, 3 1/5 : 1 3 6-1 40. Zagreb.
Kravar, Miroslav. 1 984. (b) Teorij a i praksa naglašavanja stranih riječi. Zadarska revija,
33/3-4: 1 77-1 86. Zadar.
Kravar, Miroslav. 1985. Još jednom oko akcenta riječi scena. Jezik, 32/4: 124. Zagreb.
Kravar, Miroslav. 1 987. Akcenat stranoga leksika II svjetlu jezičnih kontakata. Radovi
Filozofskog/akulteta u Zadru, 26116: 35-43. Zadar.
Kravar, Miroslav. 1 988. Prilog fonetici četveroakcenatskoga sistema. Filologija, 16:
1 0 1-1 1 3 . Zagreb.
Kravar, Miroslav. 1 989. Jezično-politički aspekti naše akcenatske problematike. Radovi
Filozofskog/akulteta u Zadru, 2811 8 : 35-43. Zadar.
Kuljbakin, St. M. 1 92 1 . AKu;eHaTcKa mUaIba. JY:JICHOCJl06eHCKu rjJUJlOJl02, 2: 80-1 1 0;
1 922.123 ., 3 : 48-70.
Langston, Keith. 2002. The Classical Four-Accent System in Contemporary Standard
Croatian: Dead or Alive? AATSEEL (Program of the Annual Meeting), New York.
Laszlo, Bulcsu. 1 996. (a) Bilježka o književnome naglasku hrvatskome. Suvremena
lingvistika, HFD, 22/ 1 -2 (4 1-42) : 333-393 . Zagreb.
151
Laszlo, Bulesu. 1 996. (b) Općitbena bilježitost pri odredbi srbštine i hrvaštine. Jezik i
komunikacija - Zbornik radova, HDPL, 430-45 1 . Zagreb.
Lehfeldt, Werner; Božidar Finka. 1 969. (a) Das Akzentverhalten im Serbokroatischen
dargestel1t an den Substantiven, Die Welt der Slaven, XlVI I : 26-46, Wiesbaden.
Lehfeldt, Werner; Božidar Finka. 1 969. (b) Das Akzentverhalten im Serbokroatischen
dargestel1t an den Verben, Die Welt der Slaven, XIV12: 1 74-1 92, Wiesbaden.
Lehiste, Ilse; Pavle Ivić. 1 986. Word and Sentence Prosody in Serbocroatian. The MIT
Press, Cambridge, Massachusetts, London.
Lehr-Splawinski, Tadeusz. 1 9 1 7. Ze stucij6w nad akcentem slowia11skim. Prace Komisji
J�zykowej Akademji Umiej�tnosci w Krakowie, 1 , Krakow.
Lehr-Splawinski, Tadeusz. 1 9 1 8 . O praslowia11skiej metatonji. Prace Komisji J�zykowej
Akademji Umiej�tnosci w Krakowie, 3, Krakow.
Leskien, August. 1 90 1 . M. Rešetar: Die serbokroatische Betonung sudwest1icher Mun­
darten, Wien 1 900. Archiv fiir slavische Philologie, 23 : 561-5 7 1 . Berlin.
Lika i Ličani u hrvatskom jezikoslovlju. 2003 . Znanstveni zbornik, Institut za hrvatski
jezik i jezikoslovlje, Zagreb.
Lisac, Josip. 1 996. (a) Hrvatski dijalekti ijezična povijest. Matica hrvatska, Zagreb.
Lisac, Josip. 1 996. (b) Filolozi i njihova djela u ocjenama Stjepana Ivšića. Zbornik rado­
va Stjepan Ivšić i hrvatskijezik, str. 55-62.
Lisac, Josip. 1 998. Štokavski i torlački idiomi Hrvata. Hrvatski jezik - Zbornik radova,
1 95-205. 0pole.
Lisac, Josip. 1 999. (a) ( 1 998.) Leksička norma i hrvatska narječja. Norme i normiranje
- Zbornik radova, ur. M. Samardžija, Matica hrvatska, 246 -259. Zagreb.
Lisac, Josip. 1 999. (b) Još jednom o dijalekatnoj osnovici hrvatskog književnog jezika.
Jezik, 47/2: 73-77. Zagreb.
Lisac, Josip. 2003. Hrvatska dijalektologija 1 , Hrvatski dijalekti i govori štokavskog
narječja i hrvatski govori torIačkog narječja. Golden marketing - Tehnička knjiga.
Zagreb.
Lončarić, Mijo. 1 992. Naglasak bez akcenta. Jezik, 39/3 : 94-95. Zagreb.
Lončarić, Mijo; Stjepan Vukušić. 1 998. Fonologija. Hrvatskijezik, Uniwersytet Opolski
- Instytut Filologii Polskiej, str. 75-90. Opole.
Lončarić, Mijo; Stjepan Vukušić. 1 998. Morfologija. Hrvatski jezik, Uniwersytet Opol­
ski - Instytut Filologii Polskiej, str. 9 1-105 . Opole.
Lončarić, Mijo; Vesna Zečević. 1 999. Još o dvoglasniku pisanom ije. Jezik, 46/3 : 1 1 3-1 1 5 .
Zagreb.
Lukežić, Iva. 1 996. Prilog raspravi o genezi hrvatskih narječja. Fluminensia, 8/1-2:
223-236. Rijeka.
Lukežić, Iva. 1 998. Štokavsko narječje: Nacrt sveučilišnih predavanja. Radovi Zavoda
za slavensku.filologiju, 32: 1 1 7- 1 35. Zagreb.
1 52
Lupić, Ivan. 200 1 . Preskriptivna akcentologija i hrvatski standardni jezik. Kolo, XIII :
85-135. Naklada Matice hrvatske, Zagreb.
Magner, Thomas F.; Ladislav Matejka. 1 97 1 . Word Acent in Modern Serbo-Croatian.
The Pennsylvania State University Press, University Park and London.
Mandić, David. 2009. Postanak praslavenskih naglasnih paradigmi imenica i njihova
sudbina u hrvatskom jeziku. Doktorska disertacija. Zagreb.
Maretić, Tomislav. 1 899. Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezi­
ka, Štampa i naklada knjižare L. Hartmana. Zagreb.
Maretić, Tomislav. 1 93 1 . i 1 963. Gramatika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika.
Matica hrvatska, Zagreb.
Martinet, Andre. 1 982. Osnove opće lingvistike. GZH, Zagreb.
Martinet, Andre. 1 983. Jezik ifunkcija. Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo.
Martinović, Blaženka. 2002. Naglasak glagola u najnovijim rječnicima hrvatskoga jezi-
ka. Jezik, 49/5: 1 76-1 82. Zagreb.
Martinović, Blaženka. 2004. Naglasne dvostrukosti imenica. Riječki .filološki dani -
Zbornik radova, 5 : 3 1 9-327. Rijeka.
Martinović, Blaženka. 2006. Odmaci od preskriptivne naglasne norme u hrvatskome
standardnom jeziku, Riječki.filološki dani - Zbornik radova 6, 247-259. Rijeka.
Martinović, Blaženka. 2007. Josip Gopić kao istraživač hrvatskoga naglasnog sustava.
Zadarski.filološki dani - Zbornik radova, 1 1 3-125. Zadar.
Martinović, Blaženka. 2008. Naglasna kolebanja imenica u hrvatskome standardnomje­
ziku. Doktorska disertacija. Zagreb.
Martinović, Blaženka. 2009. Kolebanja leksičkoga naglaska imenica i-vrste. Croatica et
Slavica Iadertina, v., str. 5 1-78. Zadar.
Matešić, Josip. 1 965.-1 967. Rucklau.figes Worterbuch des Serbokroatischen. I. - IV.,
Wiesbaden.
Matešić, Josip. 1 970. Der Wortakzent in der serbokroatischen Schriftsprache. Carl Win­
ter - Universitatsvarlag, Heidelberg.
Matešić, Mihaela. 2007. Fonologija i ortoepija - određenje i razgraničenje. Zadarski.fi­
lološki dani - Zbornik radova, 1 87-1 99. Zadar.
Matešić, Mihaela. 2009. Hrvatska ortoepija između norme i uzusa. Jezični varijeteti i
nacionalni identiteti: Prilozi proučavanju standardnih jezika utemeljenih na što­
kavštini. (ur. L. Badurina, I. Pranjković, J. Silić). Disput, 29 1 -305. Zagreb.
Mažuranić, Antun. 2 1 8 6 1 . Slovnica Hervatska za gimnazije i realne škole, Dio 1., Ričos­
lovje, Troškom spisateljevim, Zagreb.
Menac, Antica; Željka Fink-Arsovski; Radomir Venturin. 2003. Hrvatski frazeološki
rječnik. Naklada Ljevak, Zagreb.
1 53
Mićanović, Krešimir. 2004. Hrvatski s naglaskom. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i
jezikoslovlje, knj . 30, 1 2 1-130. Zagreb.
Mićanović, Krešimir. 2006. (a) Hrvatski s naglaskom. Disput, Zagreb.
Mićanović, Krešimir. 2006. (b) Mjesto standardologije u jezikoslovnoj kroatistici. Hr­
vatskijezik u xx: stoljeću - Zbornik radova, Matica hrvatska, 559-587. Zagreb.
Moguš, Milan. 1 966. Današnji senjski govor. Senjski zbornik, II: 5-1 52. Gradski muzej
Senj, Senj.
Moguš, Milan. 1 967. Za novu akcenatsku klasifikaciju u dijalektologiji. Zbornik zafilo-
logiju i lingvistiku, 1 0 : 1 25-132. Novi Sad.
Moguš, Milan. 197 1 . Fonološki razvoj hrvatskoga jezika. Matica hrvatska, Zagreb.
Moguš, Milan. 1 977. Čakavsko narječje - Fonologija. Školska knjiga, Zagreb.
Moguš, Milan. 1978. Antun Mažuranić. Zavod za znanost o književnosti, Sveučilišna
naklada Liber, Zagreb.
Moguš, Milan. 1985. O novom temelju naglasne norme. Jezik, 32/4: 1 24-127. Zagreb.
Moskatelo, Kuzma. 1 954. Akcentuacija tuđica na -or u hrvatskom jeziku. Jezik, IlI12 :
5 1-56. Zagreb.
Mulić, Malik. 1 95 5 . Na trag pravilnom naglašavanju. Jezik, III/5 : 1 4 1-143. Zagreb.
Muljačić, Žarko. 1 972. Opća fonologija i fonologija suvremenoga talijanskog jezika.
Školska knjiga, Zagreb.
Nedović, Obrad. 1 973. CpncKoxpeamcKu je3uK - ToeopHa Kyflmypa. Umetnička akade­
mija u Beogradu, Beograd.
Neweklowsky, Gerhard. 1975. 1vwcupuKal{uja cpncKoxpeamcKux UMeHUl{a no aKl{eHam­
CKUM munoeUMa. Naučni sastanak slavista u Vukove dane, 5 : 597-603 . Beograd.
Nikolić, Berislav M. 1 970. OCHoeu MJla�e HOeOutmOKaeCKe aKl{eHmyal{uje. Biblioteka
Južnoslavenskog filologa, Beograd.
Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika. 1 999. (pr. M. Samardžija), Matica
hrvatska, Zagreb.
Opačić, Nives. 1 978. Slušajući program Radio-Zagreba. Jezik, 25/5 : 1 53-1 56. Zagreb.
Opačić, Nives. 2006. (b) Mediji i hrvatski standardni jezik. Jezik i mediji - Zbornik ra­
dova, HDPL, 52 1-532. Zagreb-Split.
Opća enciklopedija. 1 982., sv. 8 : 60-6 1 . Zagreb.
Pavešić, Slavko. 1 974. O izgovoru i pisanju ijekavskog refleksa dugog jata. Jezik, 22/4:
1 1 1-1 17. Zagreb.
Pavić, Armin. 1 8 8 1 . Studije o hrvatskom akcentu. Rad JAZU, 59: 1-102. Zagreb.
Peco, Asim. 1 97 1 . Osnovi akcentologije srpskohrvatskog jezika. Naučna knjiga, Beo­
grad.
1 54
Peco, Asim. 1 9 9 1 . Akcenti i dužine u srpskohrvatskom jeziku. Naučna knjiga, Beograd.
Pešikan, Mitar. 1 963 ./64. BYKoB II ,n:aHIIqIIneB CIICTeM marOJICKOr aKBeHTa II IheroBe
HOBIIj e MO,ll;m pIIKaIJ;IIj e . JYJICHoCfloeeHCKu PUflOfl02, 26: 247-29 1 .
Pešikan, Mitar. 1 967. O KJIaCmpIIKaIJ;IIj II cprrcKoxpBaTcKIIx marOJIa. Zbornik zafilologiju
i lingvistiku, 1 0 : 1 03-1 1 1 . Novi Sad.
Petrović, Dragoljub. 1 996. Fonetika. CpnCKu je3uK, (ur. M. Radovanović), Uniwersytet
Opolski - Instytut Filologii Polskiej, Opole.
Pletikos, Elenmari. 2003. Akustički opis hrvatskih standardnih naglasaka. Govor, XXll-2:
32 1-345. Zagreb.
Pletikos, Elenmari. 2008. Akustičke i perceptivne osobine naglasaka riječi u hrvatskim nad­
dijalektalnim govorima. Die Unterschiede zwischen dem BosnischenlBosniakischen,
Kroatischen und Serbischen 1 , (ur. B. Tošović), Lit Verlag, 404-430. Beč-Berlin.
Požgaj Hadži, Vesna. 2002. Hrvaščina in slovenščina v stiku - Hrvatski i slovenski u
kontaktu. Znanstveni inštitut Filozofske fakultete, Ljubljana.
Pranjić, Krunoslav. 1 973 . Jezik i književno djelo. Školska knjiga, Zagreb.
Pranjković, Ivo. 1 978. O govoru spikera (i drugih radnika i suradnika) Radio-Zagreba.
Jezik, 25/5 : 148-153. Zagreb.
Pranjković, Ivo. 1 984. Naglasak Lišana Ostrovačkih i Priručna gramatika. Jezik, 3211 :
23-26. Zagreb.
Pranjković, Ivo. 1 995. Pravopis koji zbunjuje. Republika, LI/5-6: 1 84-1 93 . Zagreb.
Pranjković, Ivo. 1996. (a) Odgovor koji izaziva mučninu. Republika, LIII5-6: 25-38. Zagreb.
Pranjković, Ivo. 1 996. (b) Temeljna načela jezične pravilnosti. Kolo, 4: 5-1 2. Zagreb.
Pranjković, Ivo. 1998. Je li dugi refleks jata fonem ili morfonem. Jezik, 45/5: 1 92-195.
Zagreb.
Pranjković, Ivo. 200 1 . Za demokratizaciju hrvatske ortoepske norme. Jezik i demokraci­
ja - Zbornik radova, Institut za jezik, knj . 1 2., 299-306. Sarajevo.
Pranjković, Ivo. 2010. Ogledi o jezičnoj pravilnosti. Disput, Zagreb.
Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika. 1 960. Matica hrvatska i Matica srpska,
Zagreb-Novi Sad.
Radovanović, Milorad. 1 979. Sociolingvistika. BIGZ, Beograd.
Raguž, Dragutin. 1 997. Praktična hrvatska gramatika. Medicinska naklada, Zagreb.
Rešetar, Milan. 1 900. Die serbokroatische Betonung sudwestlicher Mundarten. Kaiser-
liche Akadernie der Wissenschaften, Schriften der!Balkankommission, Lingvistiche
Abteilung I, Wien.
Rešetar, Milan. 1 93 1 . Les changements d' accent des substantifs en Serbo-Croate: Neu­
tres et feminins. Revue des Etudes slaves, XI/3-4: 1 87-200.
Rešetar, Milan. 1 935. Les changements d'accent en Serbo-Croate: Adjectifs et pronoms.
Revue des Etudes slaves, XVI 1 -2: 64-72.
1 55
Rešetar, Milan. 1937. Les changements d'accent en Serbo-Croate: Le verbe. Revue des
Etudes slaves, XVII/l -2: 46-70.
Rešetar, Milan. 1 942. Izgovor i pisanje praslavenskog vokala e u dugim slogovima. Rad,
273 : 207-225. Zagreb.
Rječnik hrvatskoga jezika. 2000. (ur. J. Šonje), LZ »Miroslav Krleža« i Školska knjiga,
Zagreb.
Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. 1 800. - 1 976. JAZU, knjiga 1 - 23, Zagreb.
Rišner, Vlasta. 2006. Hrvatsko jezično savjetništvo u 20. stoljeću. Hrvatski jezik u XX
stoljeću - Zbornik radova, Matica hrvatska, 367-395. Zagreb.
Samardžija, Marko. 1 998. Hrvatski jezik 4, udžbenik za 4. razred gimnazije. Školska
knjiga, Zagreb.
Samardžija, Marko. 2002. (a) Hrvatski jezik u vrijeme globalizacije. Riječki filološki
dani - Zbornik radova, knj . 4: 435--43 8. Rijeka.
Samardžija, Marko. 2002. (b) Nekoć i nedavno: odabrane teme iz leksikologije i novije
povijesti hrvatskoga standardnogajezika. Izdavački centar Rijeka, Rijeka.
Samardžija, Marko. 2003 . (a) Hrvatskijezik 4, udžbenik za 4. razred gimnazije. Školska
knjiga, Zagreb.
Samardžija, Marko. 2003 . (b) O genezi hrvatskih vukovaca. Lika i Ličani u hrvatskom
jezikoslovlju - Znanstveni zbornik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 1 29-1 3 1 .
Zagreb.
Sekereš, Stjepan. 1 973. Razlikovna funkcija naglaska u hrvatskom književnom jeziku.
Jezik, XXIIl : 1 7-27. Zagreb.
Sekereš, Stjepan. 1 978. Korekcija Ivšićeve akcentuacije u »Šaptinovačkom narječju«.
Poseban otisak iz Zbornika zafilologiju i lingvistiku, XXIII : 20 1 -204. Novi Sad.
Sekereš, Stjepan. 1 982. Govori s nezamijenjenim jatom u našičkom kraju. Poseban oti­
sak iz Hrvatskog dijalektološkog zbornika, JAZU, knj . VI: 497-50 1 . Zagreb.
Sekereš, Stjepan. 1 983. (a) Govor iločkih Hrvata. Poseban otisak iz Zbornika zafilologi­
ju i lingvistiku, XXVII2: 1 23-1 74. Novi Sad
Sekereš, Stjepan. 1 983. (b) Strukturalne karakteristike akcentuacije u hrvatskom knji­
ževnom jeziku. Jezik, 30/4: 1 1 2-123. Zagreb.
Sekereš, Stjepan. 1 985. (a) Razlikovnost mjesta naglaska u hrvatskom književnom jezi­
ku. Jezik, 32/3 : 77-78. Zagreb.
Sekereš, Stjepan. 1985. (b) Naglasak imenice tipa kupovanje. Jezik, 32/4: 1 23-124. Za­
greb.
Sekereš, Stjepan. · 1 986. O naglasku peterosložnih imenica tipa učiteljica. Jezik, 33/3 :
95-96. Zagreb.
Silić, Josip. 1 984. Osnove fonetike i fonologije hratskog književnogjezika za prvi razred
srednjih škola. (suradnja s D. Rosandićem) Školska knjiga, Zagreb.
1 56
Silić, Josip. 1 992. Status idionima u jeziku. Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 27:
1 1 5-122. Zagreb.
Silić, Josip. 1 993 .-94. Konotacija i njezin status u rječniku. Radovi Zavoda za slavensku
filologiju, 28-29: 95-1 03.
Silić, Josip. 1 996. (a) Hrvatski jezik kao sustav i kao standard. Riječki filološki dani, 1 :
1 87-1 93. Rijeka.
Silić, Josip. 1 996. (b) Polifunkcionalnost hrvatskoga standardnog jezika. Kolo, Matica
hrvatska, VI1 : 244-247. Zagreb.
Silić, Josip. 1 996. (c) Lingvističke i sociolingvističke zakonitosti. Kolo, Matica hrvatska,
V/2: 243-248. Zagreb.
Silić, Josip. 1996. (d) Standardni jezik i narječja. Grobnički zbornik, V14: 33 1-340. Rijeka.
Silić, Josip. 1 997. Razgovorni stil hrvatskoga standardnog j ezika. Kolo, Matica hrvatska,
4: 483--495. Zagreb.
Silić, Josip. 1 998. (a) Hrvatski standardni jezik i hrvatska narječja. Kolo, Matica hrvat­
ska VIII/4: 425--430. Zagreb
Silić, Josip. 1 998. (b) Leksik i norma. Radovi Zavoda za slavensku filologiju, sv. 32:
1 69-1 75.
Silić, Josip. 1 999. Nekoliko misli o normi. Norme i normiranje - Zbornik radova, ur. M.
Samardžija, Matica hrvatska, str. 203-2 1 1 . Zagreb.
Silić, Josip. 200 1 . i 2004. Hrvatskijezik l. Školska knjiga, Zagreb.
Silić, Josip. 2006. (a) Funkcionalni stilovi hrvatskogajezika. Disput, Zagreb.
Silić, Josip. 2006. (b) Morfologija hrvatskoga jezika u 20. stoljeću. Hrvatskijezik u XX
stoljeću - Zbornik radova, Matica hrvatska, 89- 1 09. Zagreb.
Silić, Josip. 20 10. Fonetsko-fonološke i ortografsko-ortoepske razlike između bosansko­
ga (bošnjačkoga), hrvatskoga i srpskoga jezika, Hrvatski pogledi na odnose između
hrvatskoga srpskoga i bosanskoga/bošnjačkoga jezika (sv. 1), Izvor, str. 87-97.
Silić, Josip; Ivo Pranjković. 2005 . Gramatika hrvatskoga jezika (za gimnazije i visoka
učilišta). Školska knjiga, Zagreb.
Simeon, Rikard. 1 969. Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. Matica hrvatska, Za-
greb.
Skok, Petar. 1 952. (a) O jezičnoj kulturi. Jezik, 1/1 : 3-9. Zagreb.
Skok, Petar. 1 952. (b) O jezičnoj kulturi. Jezik, 112: 33-36. Zagreb.
Skok, Petar. 1 97 1 .-73. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskogajezika, I-III, JAZU,
Zagreb.
Stang, Christian S. 1 957. Slavonic Accentuation. Oslo.
Stanić, Milija. 1 967. O akcentu vokativa imenica tipajimiik i dr. Filologija, 5: 1 37-1 69.
Zagreb.
1 57
Stankiewicz, Edward. 1 993 . The Accentual Patterns of the Slavic Languages. Stanford
University Press, Stanford, California.
Starčević, Šime. 1 8 12. Nova ricsoslovica iliricska: vojnicskoj mladosti krajicsnoj poklo­
njena trudom i nastojanjem Shime Starcsevicha xupnika od Novoga u Lici, Trst.
(Biblioteka Pretisci, knj . 2, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2002.)
Stevanović, Mihailo. 1 99 1 . Kfbu2a o aKLfeHmy KfbuJlCe6H02je3uKa. Zavod za udžbenike i
nastavna sredstva, Beograd.
Stojković, Marijan. 1 952. Vr'ijeme (vrime, vreme) ili vrijeme (vrime, vreme). Jezik, 112:
45-49. Zagreb.
Šachmatov, Aleksej Aleksandrovič. 1 898. K istorii udarenij v slavjanskich jazykach.
Izvestija otdelenija russkogo jazyka i slovesnosti. Akademii Nauk. St. Petersburg­
Leningrad, 3 : 1-34.
Šimundić, Mate. 1 97 1 . Govor Imotske krajine i Bekije. Akademija nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine, Djela, Odjeljenje društvenih nauka, knjiga 26, Sarajevo.
Škarić, Ivo. 1 973. Problemi hrvatskosrpske ortoepije. Zbornik Zagrebačke slavističke
škole, 1 : 245-255 . Zagreb.
Škarić, Ivo. 1 977. Pledoaje za govor organski i govor standardni, Jezik, XXV/2: 33-42.
Zagreb.
Škarić, Ivo. 1 98 1 . Izgovor. Jezik, 28/5 : 129-1 38. Zagreb.
Škarić, Ivo. 1 985. Slovo, glas i fonem j . Jezik, 32/5: 1 3 1-138. Zagreb.
Škarić, Ivo. 1988. Upotrazi za izgubljenim govorom. Školska knjiga, Zagreb.
Škarić, Ivo. 1 994. Hrvatski jezik danas. Jezik, 4114: 97-1 03. Zagreb.
Škarić, Ivo. 1996. Što s hrvatskim standardnim refleksom dugoga staroga jata? Govor,
XIIII1-2: 1-23. Zagreb.
Škarić, Ivo. 1 999. (a) Sociofonetski pristup standardnom naglašavanju. Govor, XVI12:
1 1 7-137. Zagreb.
Škarić, Ivo. 1 999. (b) Suvremeni svehrvatski implicitni govorni standard. Drugi hrvatski
slavistički kongres (knjiga sažetaka), Osijek.
Škarić, Ivo. 1 999. (c) Eppur si muove! (Osvrt na Brozovićev osvrt). Jezik, 46/3 : 1 1 5-119.
Zagreb.
Škarić, Ivo. 200 1 . (a) Kakav pravopis (između fonetike i fonologije). Govor, XVIII/l :
1-32. Zagreb.
Škarić, Ivo. 200 1 . (b) Razlikovna prozodija. Jezik, 4811 : 1 1-1 8. Zagreb.
Škarić, Ivo. 2006. Hrvatski govorili! Školska knjiga, Zagreb.
Škarić, Ivo; Gordana Varošanec-Škarić. 1 994. (a) Ocjene televizijskih govornika. Govor,
XII1 : 1-7. Zagreb.
Škarić, Ivo; Gordana Varošanec-Škarić. 1 994. (b) Skupna slika govora hrvatske televizi­
je. Govor, XI12: 1-12. Zagreb.
1 58
Škarić, Ivo; Gordana Varošanec-Škarić. 2003 . Stupanj tolerancije hrvatskih govornika
na »pogrešne« naglaske. Zbornik Zagrebačke slavističke škole, 29 1-304. Zagreb.
Škarić, Ivo; Zrinka Babić; Đurđa Škavić. 1 987. Silazni naglasci na nepočetnim slogovi­
ma. Govor, Iv/2 : 1 39-1 52. Zagreb.
Škarić, Ivo; Đurđa Škavić; Gordana Varošanec-Škarić. 1 996. (a) Kako se naglašavaju
posuđenice. Jezik, 43/4: 1 29- 1 3 8 . Zagreb.
Škarić, Ivo; Đurđa Škavić; Gordana Varošanec-Škarić. 1 996. (b) O naglašavanju posu­
đenica - još jednom, nakon Vukušića. Jezik, 44/2: 66-73 . Zagreb.
Škarić, Ivo; Đurđa Škavić; Gordana Varošanec-Škarić. 1 997. Sloga na kraju akcento1o­
ške polemike. Jezik, 44/4: 1 54-1 55. Zagreb.
Škavić, Đurđa. 1 994. Odnos hrvatskoga jezikoslovlja prema naglascima u javnim glasi­
lima. Govor, XII1 : 69-73. Zagreb.
Škavić, Đurđa. 1 996. Naglasci glagola na -avljati. Jezik, 43/4: 1 39-142. Zagreb.
Škavić, Đurđa; Gordana Varošanec-Škarić. 1 999. Neke osobitosti hrvatskoga naglasnog
sustava. Govor, 1 61 1 : 25-3 1 . Zagreb.
Škiljan, Dubravko. 1988. Jezična politika. Naprijed, Zagreb.
Škiljan, Dubravko. 1 994. Pogled u lingvistiku. Naklada Benja, Rijeka.
Škiljan, Dubravko. 1 998. Javni jezik. Pristup lingvistici javne komunikacije. Biblioteka
XX vek, Čigoja štampa, Zemun, Beograd.
Šojat, Antun. 1 983. Zagrebačka štokavština. Rasprave Zavoda zajezik, 253-265. Zagreb.
Šupuk, Ante. 1 966. Dugouzlazni akcenat u dugoj množini. Jezik, XIV/2: 55-59. Zagreb.
Šupuk, Ante. 1 967. Dugouzlazni akcenat u dugoj množini. Jezik, XIV/3 : 85-89. Zagreb.
Šupuk, Ante. 1 995. Neobični naglasci. Jezik, 42/4: 1 06. Zagreb.
Tafra, Branka. 1 993. Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babukić. Matica hrvatska, Zagreb.
Tafra, Branka. 1 995 . Jezikoslovna razdvojba. Matica hrvatska, Zagreb.
Tafra, Branka. 2003. Preispitivanje hrvatske jezične norme. Jezik, 5012 : 48-5 8. Zagreb.
Tafra, Branka. 2005. Od riječi do rječnika. Školska knjiga, Zagreb.
Telebak, Milorad. 200 1 . Ilpa602060p - ycma HUCY UlmaMnapuja. Zadužbina »Petar
Kočić«, Banja Luka-Beograd.
Težak, Stjepko; Stjepan Babić. 2000. Gramatika hrvatskogajezika -priručnik za osnov­
no jezično obrazovanje. Školska knjiga, Zagreb.
Tomanović, Vaso. 1 960. Akcenat srpskohrvatskog književnog jezika i njegova nastava u
školi. Jezik, VIII/3-4: 91-99. Zagreb.
Tomljenović, Grga. 1 984. ( 1 9 1 1 .) Bunjevački dijalekat zaleđa senjskog s osobitim obzi­
rom na naglas. Poseban otisak iz Senjskog zbornika, 1 0-1 1 : 1 63-222. (Iz: Nastavni
159
 vjesnik, 1 9 : 335-348, 401--414, 483--499, 579-604. Zagreb), Gradski muzej Senj ,
Senj .
Tošović, Branko. 2006. Fonetsko-fonološke razlike između bosanskog!bošnjačkog, hr­
vatskog i srpskog jezika (standardološka rješenja). Jezikovna predanost (ur. M. Je­
senšek, Z. Zorko), 1 65-1 8 1 . Maribor.
Townsend, Charles E.; Laura A. Janda. 1 996. Common and Comparative Slavic: Phono­
logy and Inflection - with special attention to Russian, Polish, Czech, Serbo-Croa­
tian, Bulgarian. Slavica Publishers, Columbus, Ohio.
Trask, R. L. 2005. Temeljni lingvistički pojmovi. Školska knjiga, Zagreb.
Trudgill, Peter. 2000. Sociolinguistics - An Introduction to Language and Society. Pen­
guin Books.
Turk, Marija. 1 992. Fonologija hrvatskoga jezika - raspocijelafonema. Izdavački centar
Rijeka, Tiskara Varaždin, Rijeka-Varaždin.
Ujčić, Tugomir. 1 962. Ortoepija u srednjim školama. Jezik, IX/2: 54--5 7. Zagreb.
Varošanec-Škarić, Gordana. 200 1 . Poželjnost nekih kategorija izografuih naglasnih hete­
rofona. Govor, XVIII/l : 33--45. Zagreb.
Varošanec-Škarić, Gordana. 2003 . Prenošenje silaznih naglasaka na proklitiku u općem
prihvaćenom hrvatskom izgovoru. Govor, XXll-2: 469--489. Zagreb.
Varošanec-Škarić, Gordana; Đurđa Škavić. 200 1 . Neutralizacija kratkouzlaznoga i krat­
kosilaznoga naglaska u suvremenom hrvatskom prihvaćenom izgovoru. Govor,
XVIII/2: 87-103. Zagreb.
Vince, Zlatko. 1 973 . Zasluge Šime Starčevića za hrvatski književni jezik. Filologija, 7 :
1 57-20 1 . Zagreb.
Vince, Zlatko. 1 978. Putovima hrvatskoga književnog jezika. Sveučilišna naklada Liber,
Zagreb.
Vončina, Josip. 1 993. Hrvatski jekavski dugi jat. Preporodni jezični temelji, Matica hr-
vatska, 1 23-154. Zagreb.
Vratović, Vladimir. 1 994. (a) Latino-Croatica. Jezik, 4 113 : 77-83. Zagreb.
Vratović, Vladimir. 1 994. (b) Latino-Croatica (11.). Jezik, 4114: 1 09-1 1 3 . Zagreb.
Vrban Zrinski, Karolina; Gordana Varošanec-Škarić. 2004. Slušno prepoznavanje hrvat­
skih naglasaka. Govor, XXI12: 93-109. Zagreb.
Vuković, Zrinka. 1 978. O glagolskoj naglasnoj tipologiji. Jezik, XXVV2: 33--42. Za­
greb.
Vukušić, Stjepan. 1 974. Naglasci uporabne norme na osnovi startnog jezika. Jezik,
XXV3--4: 1 1 4 -1 20. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 976. Usporedba dvaju novoštokavskih naglašavanja imenica muškog
roda na -({J. Jezik, XXIlV3--4: 92-1 1 8. Zagreb.
1 60
Vukušić, Stjepan. 1 978. Usporedba dvaju novoštokavskih naglašavanja imenica srednjeg
roda. Filologija (poseban otisak), 8: 4 1 3--424. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 979. Naglašavanje pridjeva u hrvatskoj uporabnoj normi. Filologija
(poseban otisak), 9 : 1 49-154. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 980. (a) Grga Tomljenović i Milan Japunčić - preteče današnjih ak­
centoloških spoznaja. Zbornik Pedagoškoga fakulteta u Rijeci, Nastavna djelatnost,
2: 267-27 1 . Pula.
Vukušić, Stjepan. 1 980. Premanturski naglasCi - prilog hrvatskoj uporabnoj normi. Pri­
lozi o zavičaju, sv. 2 : 25 1-254. Pula.
Vukušić, Stjepan. 1 982. (a) O naglascima zemljopisnih imena u hrvatskom književnom
jeziku. Onomastica Jugoslavica (poseban otisak), br. 1 0 : 365-3 7 1 . Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 982. (b) Štapovi (i)li štapovi (štapovi). Jezik, 301 1 : 26-27. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 982. (c) Usporedba dvaju novoštokavskih naglašavanja - stiničkog
i Daničićeva: Prilog za uporabnu normu hrvatskog književnog jezika. Poseban oti­
sak, Senjsko muzejsko društvo, Senj .
Vukušić, Stjepan. 1 982. (d) Zapadnonovoštokavske naglasne tendencije u hidronimima i
antroponimima. Jezik, 29/3 : 8 1-85. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 982.-83 . Naglašavanje posavskog govora prema zapadnom novošto­
kavskom naglašavanju (ikavaca). Filologija (poseban otisak), JAZU, 1 1 : 36 1-380.
Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 984. (a) Nacrt hrvatske naglasne norme na osnovi zapadnog dijalek­
ta. Istarska naklada, Pula.
Vukušić, Stjepan. 1 984. (b) Prijatelja, apost6la, živaca. Jezik, 3 1/3 : 89. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 985. (a) Hrvatska naglasna norma na osnovi zapadnog dijalekta (ika­
vaca). Hrvatski dijalektološki zbornik, knj . 7: 275-289. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1985. (b) Naglasak participa perfekta u hrvatskom književnom jeziku.
Jezik, 32/3 : 75-76. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 986. Mjesni i književni likovi ekonima i njihovih etnika i ktetika u
puljskoj općini. Filologija, 1 4 : 465--473 . Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 989. Naglasno normiranje. Jezik, 37/2: 48-53. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 99 1 . Podrijetlo jednosložnog izgovora dugoga ijekavskog jata u hr­
vatskom književnom jeziku. Jezik, 3 8/4: 1 1 3-1 1 6. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 992. (a) Naglasak u Anićevu Rječniku hrvatskoga jezika. Jezik, 39/4:
1 1 9-122. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 992. (b) Opreznije s novim naglasnim modelima. Jezik, 4011 : 1--4.
Zagreb.
161
 r
Vukušić, Stjepan. 1 993 . (a) Korpus određenih modela naglašavanj a u zapadnoj i Ka-,
radžić-Daničićevoj štokavštini. Rječnik i društvo - Zbornik radova sa znanstvenog
skupa o leksikografzJi i leksikologiji, HAZU, str. 373-3 82. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 993. (b) O silaznom naglašavanju nepočetnog sloga. Jezik, 40/3 : 76-79.
Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 994. Posebnosti akcentološkoga rječnika. Filologija, 22-23: 1 05-108.
Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 995. (a) Naglasne prilagodbe vlastitih imena. Jezik, 42/4: 98-102.
Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 995. (b) Prednovoštokavsko prenošenj e naglaska i njegovi odrazi u
hrvatskoj standardnoj prozodij i. Hrvatski dijalektološki zbornik, 9: 1 0 1-105. Za­
greb.
Vukušić, Stjepan. 1 995. (e) Zalutalo naglašavanje (Jozo Marević: Hrvatsko-latinski rječ­
nik, Zagreb, 1 994.). Jezik, 4312: 75-77. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 996. (a) Ivšićeva naglasna primjena. Zbornik - Stjepan Ivšić i hrvat­
skijezik, str. 1 69-174. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 996. (b) Iz povijesti hrvatskoga naglašavanja. Jezik, 43/3 : 1 03-1 07.
Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 996. (e) Naglasci tuđica na -ij o Jezik, 43/5: 1 88-1 9 1 . Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 996. (d) Neprihvatljiva naglasnonormativna pravila. Jezik, 4412: 63-66.
Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 997. (a) Posebnosti glagolskoga naglaska u hrvatskome, srpskom,
slovenskom i ruskom jeziku. Croatica, 45/46: 2 1 5-22 1 . Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 997. (b) Sudbina zapadnog dijalekta u Karadžićevu srpskom rječniku.
Hrvatski dijalektološki zbornik (poseban otisak), HAZU, knj . 1 0: 99-1 06. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 997. (e) Tko je djelovao, a tko čekao? Jezik, 44/4: 1 5 1-1 54. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 998. (a) Genitivno -i u množini imenica muškog roda. Tabula, l:
7-1 0. Pula.
Vukušić, Stj epan. 1 998. (b) Ivšićeva akcentologija i hrvatsko naglašavanje. Prvi hrvatski
slavistički kongres - Zbornik radova, HFD, 2: 85-89. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 999. (a) Koliko je prozodijskih likova stilemnoga refleksa dugoga
j ata u hrvatskome književnom j eziku. Jezik, 46/5 : 1 95-1 98. Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 1 999. (b) Zapadno novoštokavsko - hrvatsko književnojezično nagla­
šavanje. Mostarski dani hrvatskogjezika - Zbornik radova, str. 1 2 1-125. Mostar.
Vukušić, Stj epan. 2000. Kad prenošenje, a kad prilagodba naglaska? Rasprave Instituta
za hrvatskijezik ijezikoslovlje (poseban otisak), knj . 26: 3 89-393. Zagreb.
1 62
Vukušić, Stjepan. 200 1 . Podrijetlo naglasnih likova genitiva-akuzativa i dativa-lokati­
va osobnih zamjenica ja, ti, on i povratne sebe. Drugi hrvatski slavistički kongres
- Zbornik radova, HFD, I : 659-663. Zagreb.
Vukušić, Stj epan. 2003 . (a) Naglasak rij eči svećenik i njezinih tvorenica. Jezik, 50/2:
67-7 1 . Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 2003. (b) Naglasak imenice Isus i njezinih tvorenica. Jezik, 50/5: 1 94-1 95.
Zagreb.
Vukušić, Stjepan. 2012. Naglasno usavršavanje hrvatskoga jezika III. Konvergentan raz­
voj , a ne rušenj e. Jezik, 59/4: 1 2 1-126. Zagreb.
Vukušić, Stjepan; Ivan Zoričić; Marija Grasselli-Vukušić. 2007. Naglasak u hrvatskome
književnom jeziku. Nakladni zavod Globus, Zagreb.
Zgrablj ić, Nada; Sonja Hršak. 2003 . Akcenti na Hrvatskome javnom radiju: Škarićeve
teze na provj eri. Govor, XXll -2: 133-1 47. Zagreb.
Zoričić, Ivan. 1 98 1 . O naglasku imenica ženskog roda na suglasnik. Zbornik Pedagoš­
kogfakulteta u Rijeci, 3 : 365-370. Pula
Zoričić, Ivan. 1 982. Naglasci imenica izvedenih nultim sufiksom. Zbornik Pedagoškog
fakulteta u Rijeci, 4: 253-259. Pula.
Zoričić, Ivan. 1 983. Naglasak složeno-sufiksalnih imeničkih tvorenica nultim sufiksom.
Radovi Pedagoškogfakulteta u Puli, 4: 165-1 7 1 . Pula.
Zoričić, Ivan. 1 984. Vrijedno akcentološko djelo. Filologija (poseban otisak), 12: 205-2 1 2.
Zagreb.
Zoričić, Ivan. 1 985. O naglasku jednosložnih izvedenica nultim sufiksom. Radovi Peda­
goškogfakulteta u Rijeci, 5 : 333-338. Rijeka.
Zoričić, Ivan. 1988. Naglasni odnosi pakovačkog govora i dubrovačkog poddijalekta u
obzoru potreba normativne akcentologije. Doktorska disertacija, Sveučilište »Vla­
dimir Bakarić« u Rijeci, Pedagoški fakultet Rijeka.
Zoričić, Ivan. 1 990. Naglasni odnosi i norma. Školske novine, Zagreb.
Zoričić, Ivan. 1 992. Naglasak imenica s dočetkom -ovnica. Jezik, XLI I : 5-1 1 . Zagreb.
Zoričić, Ivan. 1 993 . Prozodijski rječnik i uzusna norma. Rječnik i društvo - Zbornik ra-
dova, str. 3 89-393 . Zagreb.
Zoričić, Ivan. 1 994. Izvori naglasnih kolebanja u novijim rječnicima hrvatskoga jezika.
Filologija, 22-23: 229-234. Zagreb.
Zoričić, Ivan. 1 995. O naravi naglasnih kolebanja u hrvatskom j eziku. Prvi hrvatski sla­
vistički kongres - Zbornik radova, II: 19 1-195. Pula.
Zoričić, Ivan. 1 998. (a) Hrvatski u praksi. ZN »Žakan Juri«, Pula.
Zoričić, Ivan. 1 998. (b) Naglasak pridjeva u hrvatskome književnom jeziku. Pedagoški
fakultet u Puli, Pula.
1 63
Zoričić, Ivan. 1 999. Naglasak imenica srednjeg roda. Tabula, Filozofski fakultet u Puli,
1 1-22. Pula.
Pre gled uzoraka
Zoričić, Ivan. 200 1 . Stilske vrijednosti u hrvatskome standardnom naglašavanju. Drugi
hrvatski slavistički kongres - Zbornik radova, HFD, I: 683-689. Zagreb.
Zoričić, Ivan. 2002. Naglasne dvostrukosti u imenica na -ka. Riječki filološki dani -
Zbornik radova, knj . 4: 5 7 1-575. Rijeka.
Tablični prikazi koji slijede mogu pomoći u leksikografskoj obradi natukni­
Zoričić, Ivan. 2004. Tragom jezičnih nedoumica. ZN »Žakan Juri«, Pula. ca te u pedagoškoj praksi, a u znanstvenim prikazima sve predvidljive preinake
valjalo bi sažeti i objediniti u jedan naglasni tip. Pregled koji slijedi tako je tek
preporuka za buduće naglasnotipološke i leksikografske pothvate. Predložene
brojke mogle bi se staviti unutar rječničke natuknice, a simbole prije objasniti u
uvodnome dijelu koji bi sadržavao i ovakve oprimjerene uzorke.

I. TIP I - NEPROMJENLJIVI TIP

- uzorci bez naglasne preinake uz predvidljive zanaglasne dužine

1. PODTIP - stalan naglasak i stalne dužine padežnih nastavaka

(u G mn. na -a dug je i predzadnji slog)

2. PODTIP - stalan naglasak, dužine padežnih nastavaka i ostale

postnaglasne dužine
a) duljenje nenaglašenoga sloga pred skupom sa sonantom

1 64 1 65
b) duljenje nenaglašenoga sloga u množini II. TIP II - PREDVIDLJIVO PROMJENLJIVI NAGLASNI TIP
- uzorci s predvidlj ivom naglasnom preinakom uz predvidljive zana­
glasne dužine
građanina građana građana - preinake tona i traj anja događaju se po opisanim, općeparadigmat­
D građaninu građanima
skim naglasnim pravilima (na uzmaku j e predvidljiva preinaka koja
A građanina
uključuj e promjenu mjesta naglaska)
građane građane
V građanine građani
L građaninu građanima građanima 1. PODTIP - predvidljive promjene tona određenih padeža
I građanima građanima a) Vokativ jednine

c) ostali primjeri nestalne zanaglasne dužine u jedninskoj paradigmi N otac očevi (oci) koza koze abeceda abecede čovjek
G oca očeva koze koza abecede abeceda čovjeka
D ocu očevima kozi kozama abecedi abecedama
N kamen kameni mladost mladosti
A oca očeve kozu koze abecedu abecede čovjeka
G kamena kamena mladosti mladostI
V oče očevi kozo koze iibeci!do i abecede čovječe
D kamenu kamenima mladosti mladostima
abecedo
A kamen kamene mladost mladosti
L ocu očevima kozi kozama abecedi abecedama čovjeku
V kamene kameni mladosti mladosti
I ocem očevima kozom kozama abecedom abecedama čovjekom
L kamenu kamenima mladosti mladostima
I kamenom kamenima mladosti mladostima

b) Lokativ jednine (imenice za neživo)

d) ostali primjeri nestalne zanaglasne dužine u rnnožinskoj paradigmi
(kraćenje u zamjenu)

jada jada
D jadima
golUba golubOva A jad jade
D golubu golubovima V jade jadi
A golUba golubove L jUdu jadima
V I jadom jadima
L
I golUbom golubovima

1 66 1 67
e) Genitiv množine d) Vokativ jednine i genitiv množine

G jezika jezTkii goveda govedii kohTlii

D jeziku jezicima govedu govedima . kobili kobilama D koscu koscima

A jezik jezike govedo govedo kobilu kobile A kosca kosce
V kobilo kobile V košče kosci
L kobili kobilama L piscu koscu koscima
I jezicima kobilom kobilama I piscem koscem koscima

N akademik akademici zelenilo zelenila rečenica rečenice N sestra sestre zadatak zadatci
G akademika akademTkiil zelenila zelenTliil rečenice rečenTciil G sestre sestarii zadatka zadiitiikiilzadiitiika
akademTkii zeIenTlii rečenTcii
D sestri sestrama zadatku zadatcima
D akademiku akademicima zelenilu zelenilima rečenici rečenicama A sestru sestre zadatak zadatke
A akademika akademike zelenilo zelenila rečenicu rečenice V sestro sestre ziidiitčelzadiitče zadatci
V akademiče akademici zelenilo zelenila rečenica rečenice L sestri sestrama zadatku zadatcima
L akademiku akademicima zelenilu zelenilima rečenici rečenicama I sestrom sestrama zadatkom zadatcima
I akademikom akademicima zelenilom zelenilima rečenicom rečenicama

e) Genitiv, dativ, lokativ i instrumental množine

N stablo stabla pas pSI'
G stabla staMlii/stab ala pasii

D stablu stablima psu psl'ma

mrava mravTlmravii mjesecT zvijerT
A stablo stabla
D mravu mravima mjesecu mjesecima zvijerima
V stablo stabla
A mrava mrave mjesec mjesece
L stablu stablima psu psi'ma
V mrave mravi mjeseče mjeseci zvijeri zvijeri
I stablom stablima psom psima
L mravu mravima mjesecu mjesecima zvijerima

I mravom mravima mjesecom zvijerima

1 68 1 69
 2. PODTIP - predvidljive promjene trajanja
N oko oči a) kraćenje u zamjenu
G oka očiju

D oku očima

A oko oči
zeca zečeva
V oko oči
prasetu zecu zečevima
L oku očima
zeca zečeve
I okom očima
zeče zečevi
prasetu zecu zečevima
prasetom zecom zečevima
f) Lokativ jednine i GĐU množine (za neživo)

N sat sati dan dani mast masti b) duljenje i kraćenje

G sata satf dana dana masti mastf

D satu satima danu danima masti mastima

A sat sate dan dane mast masti

V sate sati dane dani masti masti
L satu satima danu danima masti mastima
A palac palčeve palce
I satom satima danom danima masti mastima
V palče palčevi palci
L palčevima po1cima
I palcem palčevima palcima
g) Međuslogovne preinake na uzmaku

3. PODTIP - predvidljive promjene tona i trajanja

G koraka koraka! zapovijedfl planine planina a) kraćenje u zamjenu uz predvidljivu metatoniju određenih padeža
koraka

D koraku zapovijedima planini planinama

A korak korake zapovijed zapovijedi planinu! planine/
djeteta grada gradova
pliininu
D djetetu gradovima
V korače koraci zapovijedi zapovijedi planino/ planine/
planino planine A dijete grad gradove
L koraku! koracima zapovijedi! zapovijedima planini planinama V grade gradovi
koraku zapovijedi L gradu gradovima
I korakom koracima zapovijedima planinama I djetetom gradom gradovima pojmom pojmovima/pojmovima

1 70 171
b) duljenje pred sonantom uz predvidljivu metatoniju odredenih padeža III. TIP III - »PRAVI« PROMJENLJIVI TIP
- uzorci s naglasnom preinakom uz predvidljive zanaglasne dužine
N lovac (lovac) 16vci
- naglasne su promjene tona, trajanja i mjesta nepredvidljive na sinkro-
nijskoj razini i svojstvene su odredenim uzorcima (specifičnim naglas­
G 16vca lovaca
no-morfološkim paradigmama) - njih ukupno 1 7
D lovcu lovcima
- podtipovi se odnose na preinake tona ( 9 uzoraka), trajanja ( 1 uzo­
A lovca lovce
rak), tona i trajanja (2 uzorka), mjesta (3 uzorka), mjesta i tona (1
V lovče lovci
uzorak), mjesta i trajanja ( 1 uzorak)
L lovcu lovcima
I lovcem lovcima Promjena tona

e) duljenje i kraćenje uz predvidljivu metatoniju odredenih padeža

N ovan (ovan) ovnovi ovnovi

G ovna ovnova ovnova

D ovnu ovnovima ovnovima
A ovna ovnove ovnove
V ovne ovnovi ovnovi
L ovnu ovnovima ovnovima
I ovnom ovnovima ovnovima

1 72 1 73
 Promjena tona i trajanja

G rogova stola stolova/stolova

D D stolu stolovima
A A stol stolove
V rOže V stale stolovi
L rogu L stolu stolovima
I rogom rogovima rogovima I stolom stolovima

Promjena mjesta

života života ramena ramena

D životu životima D ramenu ramenima
A život živote A A rame ramena
V živote životi V V rame ramena
L životu životima L prezimenu prezimenima L ramenu ramenima
I životom životima I prezimenima I ramenom ramenima

Promjena mjesta i tona

N vrijeme vremena
Promjena trajanja G vremena vremena
D vremenu vremenima
A vrijeme vremena
V vremena
L vremenu vremenima
I vremenom vremenima

1 74 1 75
Promjena mjesta i trajanja KAZALO RIJEČI

G junaka junaka
Umjesto uobičajenoga indeksa odlučili smo se ponuditi pregled imenica
D junaku koje su oprimjerile naglasne pojave u knjizi (nj ih 4 000, koje nisu uvijek i če­
A junaka junake stouporabne riječi). Ovim ćemo dijelom pokušati pokazati i kako bi se naglas­
V jumici ni podatci mogli prikazivati u rječničkim natuknicama, upućujući na uzorke/
L junaku junacima paradigme koje su prethodno obrojčene (u Prikazu uzoraka). Imenice koje ne
mijenjaju naglasak deklinacijom svrstali smo u tip I (s podtipovima u kojima
I junacima
se javljaju stalne i nestalne zanaglasne dužine), a one koje mijenjaju ton i traja­
nje prema opisanim općim pravilim, pa su preinake predvidljive, svrstali smo u
tip II (s podtipom predvidljive promjene tona u odredenim padežima, podtipom
predvidljive promjene trajanja i podtipom predvidljive promjene tona i trajanja).
Podtipovi u tipu I i II navode se radi lakšega služenja knjigom, posebice onima
kojima jezik nije struka i koji taj dio još nisu dovoljno svladali. Promjenljivome
tipu (tipu III) pripadaju sve one imenice koje u podtipovima mijenjaju ton/traja­
nje/mjesto specifično prema danim uzorcima (ukupno 1 7) prikazano sažeto u
-

prethodnome poglavlju. Ovaj rječnički dio služi prije svega lakšemu snalaženju
medu primjerima u knjizi, ali je i ogled kako bi se mogle donositi riječi s potpu­
nim naglasno-morfološkim podatcima.

A advokat, III-1 7 akviziter, III- 1 7

aerosjetva, I-l alat, III- 1 7
abeceda, II- l a
afera, II- l a alatničar, I-l
abolicija, I-l
aforaš, III-1 7 alkaloId, III- 1 7
abonentica, I- l i
abonentica, II- l c i afirmacija, I-l alkar, III- 1 7
abonentica, I-l Afrikanka, I- l i alternacija, I- l
abonman, III- 1 7 i Afrikanka, II- l a amimdman, III- 1 7
abonman, I-l agromaksimum, I- l amaterka, I- l i amaterka, II- l
abrevijatura, II- l a agronomija, II- l c ambar, III- 1 7
administrator, I - l i agovanje, I-l ambasador, I-l i ambasador, I-l
administrator, II- l c i akademik, II- l c amblem, III- 1 7
administrator, I-l akontacija, I-l ambulanta, II- l c i
administratorka, I- l i akrobacija, I-l ambulanta, I-l
administratorka, I- l akrobatkinja, I-l i Amerikanka, I-l i
admiral, III- 1 7 akrobatkinja, I- l Amerikanka, II- l a
adresar, III- 1 7 aksiom, III- 1 7 amerikanština, I- l
adut, III- 1 7 akvareiist, II-l c i akvarellst, I-l anal, III-1 7

1 76 1 77
android, III-1 7 Aitstralka, I-l i Australka, II-la baruština, I-l bičevalac, I-l i blagodat, I-l Mk, III- l l
anđeo, I-l automobil, III- 1 7 bastion, I - l i bičevalac, I-l blagoslov, 1-2e bOk, III-l i III-2
anđelak, II- l d automobilizacija, I-l bastion, III- 1 7 bije, III-B i bife, III- l l i 1 2 blagostanje, I-l bokal, III- 1 7
angiJžiranost, I-2e autonomaš, III- 1 7 bataljun, I- l i bijeg, II-3a blagovaonica, II- l c i boksač, III- 1 7
angiJžman, III-1 7 autoportret, III-l 7 bataljun, III-1 7 bijelka, I-l blagova6nica, I- l Ml (ž. r.), II-I f
anglofil, I-l i avet, I- l i avet, I� 1 batina, II-l e bijelj, II-3a blagovjesnik, I-l bol (m. r.), II-3a i III-3
anglofil, III- 1 7 avijatičar, I-l bazar, III-1 7 bijes, II-3a blatobran, I-l bolesnik, III- 1 7
anion, III- 1 7 avijatičarka, I-l bazen, III- 1 7 bilabijal, III- 1 7 blaženost, 1-2e bOlest, 1-2e
antikvarijat, III-l 7 aviOn, III- 1 7 bdijenje, I- l bilijun, III-1 7 blaženstvo, I- l i blaženstvo, boležljivac, 1-2a
Azerbejdžan, III-1 7 biljar, III- 1 7 II- l c i blaženstvo, II-l c bOlnica, I-l
antisemit, I-l i beban, II-l c
azil, III-1 7 biljeg, II- l c blebet, I-l bolovanje (radnja), I-l
antisemit, III- 1 7 bećar, III- 1 7
biljegovina, I-l i blek, II-3a bOlovanje (čin), I-l
anuitet, III- 1 7 bedak, III-1 7
B biljegovina, II- l c blijesak, II-3a
aparat, III- 1 7 bedarce, II- l c boljševik, III- 1 7
bilješka, I-l blizanac, II-l d
apartman, III- 1 7 bacač, III- 1 7 beduin, III- 1 7 bombOn, III-1 7
biljetar, III- 1 7 bliznac, III-B i I I- 1 e
apostol, I-l bacaljka, I-l Belgijanka, I- l i bombonijera, II- l a
bilježnica, I-l blfzne, II-2a
apostolstvo, I-l i Bačka, I- l i Bačka, I-l Belgijanka, II- l a Mr, III- l l i III- 1 2 i III-3
bfljka, I-l blak, III-2 i III-l
apostolstvo, II- l c bačvar, I-l benzin, III-1 7 borac, II-3b i b6rac, II- l d
blljožder, I-l i biljOžder, II- l c blokiranje, I-l
apotekar, III- 1 7 bačvarstvo, II- l c benzol, III- 1 7 boravak, 1-2a
bfr, III-3 blud, II-3a
apsolvent, I- l i badem, I-l berač, III- 1 7 borba, II-l a
birač, III- 1 7 bljedokfvnost, 1-2e
apsolvent, I- l Badnjak, I-l berba, II-l a bor6vnica, I-l
biralište, I-l bOb, III-2
apstinencija, II- l e Mjka, I-l bescIljnost, 1-2e Bošnjak, III- 1 7
bfranost, 1-2e i bfranost, 1-2e Md, II-3a i III-3
apoen, III- 1 7 bak, III-2 i III-l besjeda, II- l c božanstvo, II- l c
biro, III-B i biro, III- l l i 1 2 bOdac, III-B i II- l c
ar, II- l e bakalar, III- 1 7 beskičmenjaštvo, II-l c bOžica, II-l e
birokracija, I-l bodljikaš, III-1 7
areal, III- 1 7 bakalaureat, III-l 7 beskućnik, I-l B6žo, II-l a
biser, II- l c boem, III- 1 7
argo, III-B i argo, III- l l i 1 2 bakrenjak, I- l i besmrtnik, I-l božur, III-1 7
biskup, I-l bOg/Bog, III- l l
arhaizam, II-l c i arhalzam, I-l bakrenjak, III- 1 7 besramnik, I- l brač, II-3a i III-4
bistroumlje, I-l bogatašica, II-l c
arhijerej, III-1 7 bakteriofog, I- l i besffdnost, 1-2e i bestidnost, 1-2e brada, III-7 i II-l a
bistroumnost, 1-2e bogatstvo, II-lc i bogatstvo, I-l i
arhipelag, III-1 7 bakteriofog, III-1 7 betonara, II-l e bft, II-I f bradvilj, III-1 7
bogatstvo, II- l e
arhiv, III- 1 7 Ml, II-3a i III-3 bezazomost, 1-2e bitka, I-l brajo, II- l a
bogatun, III-1 7
arhivar, III- 1 7 balavac, 1-2a bezbOjnost, 1-2e i biznis, II-l e i biznis, I-l brak, II-3a
boginja, II-l c
armirač, III- 1 7 balavče, I-2e bezb6jnost, 1-2e bjegUnče, II-2a brancin, III-1 7
bogohUlnik, I-l i bOgohulnik, I-l
arsen, III- 1 7 balavurdija, II- l c bezbrojnost, 1-2e i bjel, III-2 branič, III- 1 7
bogoljublje, I-l
arsenal, III- 1 7 baldahin, III- 1 7 bezbr6jnost, 1-2e bjelance, II- l d branik, III- 1 7
bogomoljka, I - l i
asket, III-1 7 Balkan, III- 1 7 bezemljaš, III- 1 7 bjelaš, III- 1 7 bogom6ljka, I-l branjenik, I-l
asortiman, III- 1 7 balOn, III-1 7 bezglavac, 1-2a bjelilo, II- 1 e Bogorodica, I-l i bratić, I-l
aspirin, III- 1 7 Mn, III-4 i III-3 bezumnOs� 1-2e i bezUmnos� 1-2e bjelogorica, I-l i Bogorodica, II- lc bratstvo, I-l i bratstvo, II-l c
asteroid, III- 1 7 bandit, III- 1 7 i band!'t, I-l bezvučnost, 1-2e bjelogorica, II- l c bogoštovlje, I-l i bravac, II- l d
astronom, II-l c banica, II- l c bibliofil, III- 1 7 bjelov, III-B bOgoštovlje, I-l bravar, I- l
astronomka, I-l banić, II-l e biblioman, III·· 1 7 Bjelovar, I- l Mj, III- l l bravče, II-2a
atelijer, III- 1 7 bankar, III- 1 7 bibliotekar, III- 1 7 bjesomučnost, 1-2e i bojak, II-l d brbljavac, I-2a
atentat, III-1 7 Mr, II-3a i III-3 bibliotekarstvo, II-l e bjesomučnost, 1-2e bOjazan, I-l br-č, III-2
atlet, III- 1 7 barbarizam, II- l c i bicikl, I- l blagajna, I- l bOjaznost, 1-2e brčina, II-l c
atmosferilije, II- l c barbarl'zam, I-l bič, III-2 i I- l blagajnik, I-l bojilo, II- l c brdo, III-5 i I-l
atol, III- 1 7 barjaktar, III- 1 7 bičaš, III- 1 7 blago, I-l boj6vnost, 1-2e brđanin, 1-2b

1 78 1 79
breme, III- I S bUbreg, II- l c cijep, II-3a cvijetonja, I-l i cvjetonja, I-l češljiič, III- 1 7 čudnovatost , 1-2e i
brestfk, III- 1 7 bUbrežak, I-l cijev, II- I f evu, II-3a češljić, I-l i ČeŠljIĆ, III- 1 7 čUdnovatost, I-2e
brestovlk, III- 1 7 buć, II-3a cfk, II-3a cvjećiir, III- 1 7 . češljina, II- l c čudovIšte, I-l
brezIk, III- 1 7 budaliiš, III- 1 7 cikladi, III-1 7 cvjećiirnica, I-l i češnjiik, I- l čujnost, 1-2e
brfd, II-3a bUdillšte, I-l ciklon, III- 1 7 cvjećarnica, I- l četvrt, I-l čun, II-3a i III-3
brijiič, III- 1 7 budoiir, III-1 7 cflj, II-3a i III-3 cvjetić, II- l c čežnja, II- l a čunj, II-3a i III-3 i III-4
brijeg, II-3a budućnost, I-l cfp, II-3a cvoMt, I-l čičak, II- l d čup, III-2 i III-l
brijest, III-4 Bugarskii, I-l i Bugarska, I-l cipela, II-l e cvrčak, II- l d čikoš, III- 1 3
Brijuni, III- 1 7 bUha, III-8 cirkusant, I-l i cirkusant, I-l Čileanka, I- l i Čileanka, II-la Ć
brineta, II-l e i brineta, I-l bUhiič, III- 1 7 cirkusijant, I-l i cirkusijant, I-l Č čimbenIk, I- l ćar, III-4
brk, II-3a bUjnost, 1-2e civll, III- 1 7 čfn, II-3a i III-3
čađ, III- I D ćako, II- l a
broć, III-l i III-2 bUjon, III- 1 3 i III-17 civilizIranost, 1-2e činitelj, I-l
čaj, III-2 ćef, III-2
brod, III- l l bUk, II-3a cjedlšte, I-l činovnIk, III- 1 7
čakavština, I-l ćelavac, 1-2a
brodograditelj, I-l bUkiič, III- 1 7 cjelina, I-l
čankoliz, II- l c člr, III-l i II- lb ćelavko, II- l d
brodol6mac, II- l d buket, III- 1 7 cjelokupnost, 1-2e i
čar, II-3a čiriiš, III- 1 7 ćeviip, III- 1 7
brodolomnIk, I-l i bukvIć, III- 1 7 cjelokupnost, 1-2e
čari, II- I f čistac, III- 1 3 i I-lc Ćićarija, I- l i Ćićarija, I- l
brOdolomnIk, I-l bUkvIk, III- 1 7 cjenIk, III-1 7
čarobnjiik, III-1 7 čistiič, III- 1 7 ćud, II-U
brodovliisništvo, I - l i buleviir, III- 1 7 cjepIvo, I-l
brodovldsništvo, I-l čas, III-l čistilac, I-l i čistilac, I- l ćudljivac, 1-2a
bUniir, III- 1 7 c}eviir, III- 1 7
BrOđanin, 1-2b časak, II- l d čistka, I-l ćuh, II-3a i III-3
bUriid, I-l cof, III-2
broj, III- l l cal, III-2 i I-l časnIk, I-l čitatelj, I- l ćuk, II-2a
bure, III- 1 5
brojilo, II- l c col, II-3a i III-3 čast, II-U čitateljstvo, I- l i ćup, III-2 i III-l
bUržuj, III-l 7
častohlepnost, 1-2e i čitateljstvo, II-l e
brisiič, III-1 7 bUržujka, I-l i buržujka, II- l a c'rO)epiir, III- 1 7
br6jnost, 1-2e častohlepnost, 1-2e i čfž, III-4 D
bus, II-3a crijep, II-3a
brOdiir, III- 1 7 častohlepnost, 1-2e član, II-3a
bUsen, I-l crijevce, II-l e dah, II-3a i dah, III-2
brOdina, II- l c častoljublje, I-l članarina, II- l e
bUsenje, I-l crkva, I-l daktilografkinja, I- l i
brojiič, III- 1 7 čavao, II-2b čmar, II-3a
bušotina, I-l crkvenjiik, III- 1 7 daktilografkinja, I- l
brojak, II- l d i br6jak, II- l d čavče, II-2a čobančiid, I-l Dalmatinac, II- l d
bUt, III-2 i III-l crnče, II-2a i I-l
brst, III- I D čavlina, II- l c čoban (č) ina, II- l c DalmatInka, I- l i
bUtiin, III- 1 7 crnogorica, I- l i
bršljan, II- l c crnogorica, II- l c čedomorka, I - l i čobanina, I-l Dalmatinka, II- l a
crnokošuljiiš, III- 1 7, čedomorka, I-l čak, III-2 dan, II- I f
bruj, II-3a
e ček, III-2
brus, II-3a crnoperka, I-l i enIOperka, I-l čom, III-2 danak, I-l i II-2b
carić, I-l crnopjegavost, 1-2e čekalac, I- l čovjek, II- l a
brusiič, III- 1 7 danguba, II- l c
ceh, III-2 i III-l crpka, I- l čekallšte, I-l i čovjekoljub, II- l c i
brusiir, III- 1 7 dar, II-3a
celuloId, III- 1 7 crtiič, III- 1 7 čekallšte, I-l čovjekoljub, I-l darak, II-1 d
brv, II-U
brvno, II- l c i III-6 cementara, II- l c crv, II-l e čelo,III-6 i I- l čovjekoljubac, II-l d darivalac, I-l
brzac, III- 1 3 i II-lc cer, III-2 crvak, II- l d čeljade, II-2a č6vo, II- l a darovatelj, I-l
brzinomjer, I-l i ceremonijiil, III- 1 7 crven, I-l čeljust, I- l čudotv6rac, II- l d darovnica, I - l i dar6vnica,
brzinomjer, II- l c cestiir, I-l crvendiić, III- 1 7 čemerika, II- l c čuviir, III- 1 7 I - l i darovnica, II- l c
brzojiiv, I-l cicamaca, II- l a crvotočina, II- l e i čeoce, II- l e čuvarica, II- l e daska, II- l d i III-8
brzopletost, 1-2e i Ciceron, III- 1 7 crvotočina, II- l c čep, III-2 čvarak, II- l d dašak, II- l d
brzopletost, 1-2e ciglana, I-l eval, II-3a čestica, II-l e čvor, III- l l i III-3 i III-2 daščara, II-l e
bubamara, II-l a cigliir, III- 1 7 cvatnja, II- l a čestitiir, III- 1 7 čv6rak, II- l d daviič, III- 1 7
bUbant, II- l c i bubant, I- l cijeđ, II-3a i III-4 cvek, III-2 i III-l čestltka, I- l čudiik, III- l 7 davnina, I-l
bUbnjiir, III- 1 7 cijena, II-l cvijet, II-3a češagija, II- l c čudesa, III- I S dažd, III-2 i III-l

1 80 181
daždevnjak, III- 1 7 dijel, III-4 dobro, III-6 i II- l c doskok, II- l c dušik, III-l 7 đerdan, III-1 7
debeljak, III- 1 7 dijete, II-3a dobrotvornost, 1-2e dospijeće, l- l dušnik, III- 1 7 đon, III-2 i III-l
debeljko, II- l a dikcionar, III- 1 7 doček, II- l c dostavljač, III- 1 7 dušobrižnik, l- l i đumbir, l- l i đumbir, III- 1 7
debil, III-1 7 i din, II-3a dodir, l-l i dodir, l- l dotepenac, II� l d dušobrižnik, l-l đurđic, III-l 7
debil, l-l dinamovac, I-2a doglavak, l-l dovod, l-l dužnik, III- 1 7
defile, III-B i dioba, II-l c dogled, l-l dovoljaš, III-1 7 dvfze, II-2a
E
defile, III- l l i 1 2 Dioklecijan, III- 1 7 dogodovština, l- l dragost, 1-2e dvobroj, 1-2e
dejormiranost, I-2e dionik, l- l i dionik, III-1 7 dogon, l-l dvojnost, 1-2e ejektnost, 1-2e i ejektnost, 1-2e
dragulj, III- 1 7
dekanat, III- 1 7 diploma, II-l a dogovarač, III- 1 7 dvometraš, III-1 7 egzaktnost, 1-2e i
dnu, II- I f
dekolte, III-B i diplomant, l-l i diplomZmt, l-l dvor, III-4 egzaktnost, 1-2e
dogovor, l-l drijem, II-3a i III-4
dekolte, III-1 2 diplomantiea, l-l i dvorac, II- l d egzemplar, III- 1 7
dogradnja, l-l i drijemalo, l-l
dekOr, III-1 7 i dekor, l-l diplomantiea, II-l e i dogradnja, II- l a dvorana, II-l e egzil, III- 1 7
drijen, III-4
dekorater, III-1 7 diplomantiea, l-l dohvat, l-l dvorjanik, l-l egzistencija, II- l c
drob, III- l l
dekret, III-1 7 i discipliniranost, 1-2e dojka, l-l i II- l c dvospolnost, 1-2e i ekcem, III- 1 7
dronjak, II-l d
dekret, l-l diskontinuitet, III- 1 7 dokaz, l - l i dokaz II- l c i dvospolnost, 1-2e ekran, III- 1 7
drop, III-2
delegat, III-1 7 diskretnost, 1-2e i dokaz, l-l i dokaz, II- l c dvotaktaš, III- 1 7 ekspertiza, II- l a
dropčac, III-B i II- l c
diskretnost, 1-2e doktorenda, l-l arvar, III- 1 7, eksponat, III-1 7
demonstrator, l - l i drug, II-2a
demonstrator, l- l diskutant, l- l i diskutant, l-l dol, II-3a i III- l l držak, II-l d ekspoze(j), III-B
div, III-l i div, II-2a drugoligaš, III- 1 7
dendi, II-l e i dendi, l-l dolac, II-3b i III-9 i dub, II-3a eksterijer, III- 1 7
divizionar, III- 1 7 drum, III-2
denuncijant, II- l c i dolac, II- l d dubinomjer, II-l c i elaborat, III- 1 7
divlje, l-l
denuncijant, l- l divljač, l- l dolazak, l-l dubinomjer, l- l elan, III-1 7
divljak, III- 1 7 arvo (ogrjev), III-S
departman, III- 1 7 dolet, l-l dud, III-2 elasticitet, III- 1 7
deplasman, III- 1 7 dizač, III- 1 7 dolina, II-l c i dolina, II- l c arvo (stablo), III-I S dug, II-3a elektricitet, III- 1 7
deputat, III-1 7 djeca, III-8 dam, III-2 i dom, III- l l drvodjelja, II-l c i dugonja, l-l i dugonja, l-l
arvodjelja, l- l elektroinstalater, III- 1 7
derač, III- 1 7 dječak, III- 1 7 domoljub, l- l duplja, II- l d
drvojedac, l- l elektromagnet, III- 1 7
deračina, II- l c dječurlija, II-l e doprinos, l-l i doprinos, l-l dur, II-3a i III-3
arvorez, l-l eliksir, III- 1 7
derište, l-l i derište, l-l djed, III-l domaćin, II- l c duša, III-7
drvorezač, III- 1 7 elipsoid, III-1 7
desetak, III- 1 7 djedina, II- l c domet, II- l c dužnik, l-l i dužnik, III- 1 7
drvosječa, II-l c i arvosječa, l-l elizej, III-1 7
desni, II- I f djMo, II- l a dominikanac, II- l d
držač, III- 1 7 energetika, II- l c
desničar, l-l djelcitnost, 1-2e domoljub, l- l nž
držalo, l-l enigmatika, II- l c
dešnjak, III- 1 7 djelitelj, l-l domorotkinja, l- l i
država, II- l e džem, III-2 Englez, III- 1 7
dešnjakinja, II- l c djelovanje, l-l domorotkinja, II- l c i
državnost, 1-2e džep, III-2 i III-l ep, III-3
detalj, III- 1 7 djetinjstvo, l- l i domoratkinja, l-l
dubina, l-l džez, III-2 i II-l b i džez, II-3a epigon, III- 1 7
detektiv, III- 1 7 djetinjstvo, II- l c domovina, II-l e i domovina, l-l
dubinomjer, l-l džilj, II-3a epitet, III-1 7
devetak, III- 1 7 djeva, II- l a domovnica, l- l i domovnica,
l-l i domovnica, II- l c duble, III-B i dŽIp, III-2 erI, II-2a
dezerter, III-1 7 djever, 1-2e
donžuan, III- 1 7 i duble, III- l l i 1 2 džokej, III- B emdit, l-l i
diferencijacija, l-l djevojče, 1-2e
diferencijal, III- 1 7 djevojka, l-l donžuan, l-l Dubrovnik, l-l emdlt, III- 1 7 i erudit, l- l
dlan, III- l dopis, l-l i dopis, II- l c duga, II-l a Đ esej, III- 1 7
diferencfranost, 1-2e
dijalekt, l - l i dijalekt, l-l dna, II- l c dopisnik, l-l dugotrajnost, 1-2e đače, II- l a i II-2a esejist, II- l c i esejIst, II- l c
dijalektizam, II- l c i doajen, III- 1 7 dopust, II- l c dugovanje, l-l đak, III-4 esejistika, II-l e
dijalektzzam, l- l dob, III- l O doseg, l-l i doseg, II- l c duhan, III- 1 7 đakonat, III- 1 7 Eskim, III-1 7
dijalektolog, II- l c i dobavljač, III- 1 7 doseljenik, I1I-1 7 duhOvnik, l-l i duhovnik, I1I-1 7 đavao, II-2b estet, III-1 7
dijalektolog, l-l dobit, l-l dosje, III-B i dupčac, III-B i II- l c đavolak, II- l d etan, III-1 7
dijapazon, III-1 7 dobitnik, l-l dosje, III- l l i 1 2 duševnost, 1-2e đavolan, III- 1 7 evanđelistar, III- 1 7

1 82 1 83
 F G glavurda, I-l gorštiik, III- 1 7 grif, III-2 i III- l hajoš, III-B
glazbalo, II- lc gospiir, I- l i gospiir, III- 1 7 grijiič, III- 1 7 hdk, II-3a i III-3
fakIr, III- 1 7 gadura, II- l c
gledalac, I- l i gledalac, I- l gospOdiir, III- 1 7 grijeh, III-4 hdn, II-3a i II1-3
fakititet, III- 1 7 gMiiš, III- 1 7
falsifikiit, III- 1 7 gledalfšte, I- l i gledalIšte, I-l gospodarstvo, II- l c grivov (grivat pas), III- B hangiir, I- l i hangiir, III- 1 7
gaj, II-3a i 111-3 i II1-4
fantom, III- 1 7 gledatelj, I-l gospoština, I-l griz, II-3a hdr, II-3a
gajdiiš, III- 1 7
far, II-3a i 111-3 glib, II-3a i 111-3 gost, III- l l i gast, II- l e gf/ce, II- l c hariič, III-1 7
gak, II-3a
faraon, III- 1 7 i glOdiič, III- 1 7 gostiona, II-l a i gostiona, II- l a grlIĆ, III- 1 7 hardver, II-l c i hardver, I-l
galama, II- l a
jaraon, I- l glog, III-2 i III-l gostoviinje, I- l grlo, III-S i I- l harlekIn, III- 1 7
galijiiš, III- 1 7
farizej, III-B i gloginja, II- l c gotoviin, III- 1 7 grlobolja, II- lc i grlo bolja, I- l harmonikaš, III- 1 7
gar, II-3a
farizej, III-1 7 glosem, III- 1 7 govediir, III- 1 7 grm, III-4 harpun, III- 1 7
garderobijer, II1- 1 7
farmaceut, II- l c glot, III-2 govedarče, II-2a grab, II1-2 i III- l harpitniir, III-1 7
garderobijerka, I - l i
favoritkinja, I- l i glithiić, II1- 1 7 govedo, II- l c grobak, II- l d hazarder, II1- 1 7
garderobijerka, II- l a
favorl'tkinja, I-l glUmac, II- l d govno, III-6 grabar, I- l i grobiir, III-1 7 hegemon, III-1 7 i hegemon, I-l
garnizon, II1- l 7
faziin, II1- 1 7 glitpača, II-l e govor, II- l g groblje, II- l c heksagon, III-1 7 i heksagon, I-l
garov, III- B
fefiron, III- 1 7 gluparija, II- l c govornIk, II1- 1 7 i groce, I-l hemoglobIn, III- 1 7
gatalac, I- l
filjton, II1- l 7 glupost, I-2e govornIk, I- l graf, III-2 hemoroidi, II1- l 7
gavriin, I-2d
feministkinja, I- l i gljiva, I- l grab, III-2 i III-l grog, II1-2 Hercegovac, I-2a
gavun, II1- 1 7
feministkinja, I- l glj'iviir, I- l grabežljivac, I-2a grom, III- l l i III- 1 2 heroizam, II- l c i hero'izam, I-l
gaz, II-3a i III-3
fis, II1-2 glj'ivarnlk, I- l grabitelj, I-l groš, III-2 i III-l
gejzIr, II1- 1 7 heroj, II1- 1 7
festiviil, III- 1 7 gmizavac, I-2a grabljivac, I-2a grotesknost, I-2e i
generiil, II1-1 7 hibrId, III- 1 7
jijaker, I- l gnoj, III- l l i III- 1 2 grotesknost, I-2e
genijalnost, I-2e grad, II-3a hidriit, III- 1 7
jilatelist, II- l c ijilate!!st, I- l gnu, III- l l grozd, III-2 i III- l i
genocfd, III- 1 7 i genocId, I- l gradi, II- l e hidroavion, III- 1 7
jilmadžija, II- l c gnusoba, II- l e grozd, III- l l
geodet, I- l gradfć, III- 1 7 hilj, 1II-4
jilozo/lja, II- l e gnjezdašce, II- l c i grubijiin, III- 1 7
geritndfv, III- 1 7 graditelj, I-l himna, I- l
fen, II-3a l'
gnjezdašc� II- l c grubOst I-2e
gimnazijalac, II- l d građa, I- l hfp, II-3a i III-4
jinale, I-l gnjev, II-3a grUj, III-l i grUj, II-3a
gimnazijiilka, I- l i građanin, I-2b hipno tizer, 1II- 1 7
Finskii, I-li FInska, I-l gnjiloba, II- l c gitdiič, III- 1 7
gimnazijaika, II- l a građeviniir, III- 1 7 hir, II-3a i III-3
foaje, III-B i gnjitriič, III- 1 7 gt'tja, III-7
glačalo, II- l c grak, II-3a historijiit, III- 1 7
foaje, III- l l i 1 2 gnjus, II-3a i III-3 guk, II-3a
glad, II- I f gramatika, II- l c hlad, II-3a i III-3
folklor, III- 1 7 goblen, III- 1 7 gunj, III-4
gladijiitor, I- l i gladijator, I-l grana, III-7 hladnoća, I-l
fonem, III- 1 7 god, III-l l i II-3a gusarina, II- l c
gzagol, I- l graničiir, I- l hladovina, II- l c
formiit, III- 1 7 gaj, III-l l guslarica, I-l
glagoljiiš, III- 1 7 granit, III- 1 7 hljeb, III-l
fosll, III- 1 7 ifosil, III- B gojenlk, III- 1 7 gUšče, I-l
frak, II1-2 glas, II-3a granitliit, II1- 1 7 hmelj, II1-2
goliić, III- 1 7 gušterica, I-l
frakcioniiš, III- 1 7 glase, III- B granitlom, III- 1 7 hmeljiir, II1- l 7 i hmeljiir, I-l
golet, I- l gitšffk, III-1 7
franak, I-l glasiič, III- 1 7 grašak, II- l d hOd, III- l l
golub, I-2d giiz, II-3a
Francuz, III- 1 7 glasilo, II- l c golitbar, II1- 1 7 graver, III- 1 7 hodočasnIk, I- l i
gužva, I- l
frankofil, II1- 1 7 glava, II1-7 graviditet, II1- 1 7 hOdočiisnlk, I- l
gondolijer, III-1 7 gvozdac, III- B i II- l c
frankofon, 111-1 7 glaviir, III- 1 7 gonIč, III- 1 7 gfbonja, I- l i grbonja, I- l hodočiišće, I-l i hOdočiišće, I-l
frapantnost, I-2e i glavarina, II- l c gora, III-8 grč, 1II-2 i III-l hokej, III- 1 7
H
frapantnost, 1-2e glavešina, II- l c gorčac, III- B i II- l c grdOSija, II- l c hokejiiš, III- 1 7
frfz, II-3a i 111-3 glavIć, III- 1 7 greda, III-7 hdd, II-3a Holandez, III-1 7
gorIvo, I- l
frizer, 111- 1 7 glavobolja, II-l e greš, II1-2 hadž, II1-2 i hddž, III-4 i III- l l homoseksualizam, II-l c i
gorje, I- l
frizerka, I-l ifrizerka, II- l a glavoč, III- B grgeč, III-17 i grgeč, II -l e hajduk, II1- 1 7 hotnoseksuallzam, I-l
gorostasina, II- l c i
funkcioniir, 1II- 1 7 glavosječa, I- l gorostasina, I- l grič, 111-4 i III-3 hajdukovac, I-2a honoriir, III- 1 7

1 84 1 85
hotelijer, III- 1 7 'ime, III-I S iskup (iskupiti), II- l c Izreka, I- l jednOdušnost, 1-2e i kamenorezac, II-l d
hrabrost, 1-2e i hrabrost, I- l 'imenovanje (radnja), I-l ISkUp (iskUpiti), I-l izum, II-l e i !'zum, I-l jednodušnost, 1-2e kamimjak, III- 1 7
hram, II-3a i III-3 imenovanje (čin), I-l islam, III- 1 7 izviđač, III- 1 7 jednovjerac, II- ld i kamenje, I- l
hrimilac, I- l imovina, II- l c i imovina, I- l ispitanik, III- 1 7 izvješće, I-l jednovjerac, 1-2a kamin, III-1 7
hranjimik, III- 1 7 impozantnost, 1-2e i ispljuvak, 1-2a izvOđač, III- 1 7 jMrac, III-1 3 i II- l c kamion, III- 1 7
hrast, III-4 i III-3 impozčmtnost, I-2e ispirač, III- 1 7 izvor, II- l c jedrenjak, III-1 7 kamuflaža, II- l a
hrastik, III- 1 7 inat, III-1 7 ispit, II- l c izvornik, I-l jek, II-3a kan, II-2a i III-3
hren, III-2 inćun, III-1 7 ISpOVijest, II- l g jela, III-7 i II-l a kanal, III- 1 7
hrib, II-3a indiferentnost, 1-2e i ispovjMnik, III- 1 7 J jelovnik, III- 1 7
kancelar, III- 1 7
hrfd, II- I f indiferentnost, I-2e ispravak, 1-2a jezerce, II- l c
jabuka, I- l kanconijer, III- 1 7
hrs, II-3a indignitet, III-1 7 ispravljač, III- 1 7 jezero, III- I S i I-l
jabukovača, I- l kanj, III-4
hrt, III-2 i hPt, II-2a Indlj' anka, I-l i Indijanka, II- l a istinoljublje, I- l jezgra, II-ld
jad, II- lb kap, II- I f
hrušt, III-4 i III-3 indolentnost, 1-2e i jezik, II- l c
istjerivač, III-1 7 jaganjac, 1-2a kapelan, III- 1 7
indolentnost, I-2e jezikoslovlje, I- l i
Hrvat, III- 1 7 istoimenost, 1-2e i jaglac, III- 1 3 i II- l c kapelnik, I-l
inicijal, III- 1 7 jezikoslovlje, I- l
Hrvatska, I- l i Hrvatska, I-l isto'imenost, 1-2e kapetan, III- 1 7
jagma, III-8 jezuit, I- l ijezidt, III- 1 7
lrrvoje, I-l inspektor, I - l i inspektor, I- l Istovar, I-l
Jagmašanin, I-l jež, III-4 i III-3 kapital, III- 1 7
htijenje, I-l instalater, III- 1 7 istovarač, III-1 7
jahač, III- 1 7 jubilej, III- 1 3 ijubilej, III- 1 7 kar, II-3a i III-3
huk, II-3a i III-3 instalaterka, I- l i istovarivač, III- 1 7
jakota II- l c Jugoslaven, III- 1 7 karabinjer, III- 1 7
instalaterka, II- l a istovrsnik, I-l i l'stovrsnik, I- l
hum, III-4 i III-3 jamac, II-3b i III-9 i karanfilje, I-l
insolventnost, I-l i Jugoslavija, II- l c
hUmak, II-l d istovrsnost, 1-2e i karbOn, III-1 7
insolventnost, 1-2e jamac, II-l d jugozapad, I-l
humoreska, II- l a i Istovrsnost, 1-2e
janjac, I-l ijanjac, II- l d junQčina, I-l karcinom, III- 1 7
humoreska, I-l integral, III- 1 7 Istranin, 1-2b
jarac, II-2b junad, I-l kardinal, III- 1 7
hUškač, III- 1 7 intelektualka, I-l i Istranka, I- l
inetelektualka, II- l jarbol, I-l junak, III-1 7 karfiol, III-1 7
hvat, III-3 istraživač, III-1 7 Karlovčanin, 1-2b
intenzitet, III- 1 7 jarčić (jarac), I- l june, II-2a
hvatač, III- 1 7 izabranik, III- 1 7 Karlovčanka, I- l i
l'nterfon, I - l i interfon, III-l 7 jarčić (jarak), I- l junica, II-l e
hvati, II- l e izaslanik, III- 1 7 Karlovčanka, I- l
interijer, III- 1 7 jarčina, II- l c
izazivač, III-1 7 karneval, III- 1 7
interkalar, III- 1 7 jaruga, II- l c K
I Izazov, I-l kas, II-3a
internacional, III- 1 7 jasen, I-l
izdavač, III- 1 7 kabare, III- 1 3 i
ideal, III- 1 7 jasenik, III- 1 7 kasablija, II- l c
I'nternet, I-l kabare, III- l l i 1 2
idealistiea, I - l i 'izdisaj, I- l kašmir, III-l 7 i kašmir, I-l
invalld, III- 1 7 jasenje, I- l kabinet, III- 1 7
idealistiea, II- l c i Izglačanost, 1-2e katren, III- 1 7
invalidnina, I- l jasik, III- 1 7 kad, II-3a
idealIstiea, I-l 'izgled, I- l katolikinja, II- l c i
investicija, I-l jastreb, 1-2d kafić, I- l i kafić, III- 1 7
identitet, III- 1 7 izgnanik, I-l i katolkinja, I- l
investitor, I-l i investitor, I- l jastučić, I- l kajkavština, I- l
idiolekt, I - l i idiolekt, I- l izgnanik, III- 1 7 kaučuk, I- l i kaučuk, I- l
jastučnica, I-l kal, II-3a
idiOm, III- 1 7 inzulln, III- 1 7 Izgovor, I-l javor, 1-2e kavallr, III- 1 7
inženjer, III- 1 7 kalamar, III- 1 7
idolopoklonik, III- 1 7 i izgrađenost, 1-2e jaz, III-3 kazalo, II- l c
ion, III- 1 7 kalambur, III- 1 7
idolopoklonik, I-l izlagač, III- 1 7 kazivač, III- 1 7
jazavac, 1-2a kalcMon, III- 1 7
igla, II-l d i III-8 iseljenik, III- 1 7 izletište, I-l jed, II-3a kalk, III- l kćf, III- l O
igrač, III- 1 7 ishldpje/ost, 1-2e iznajmljivač, III-17 jedanaesterokut, I-l kalkUlator, I-l i kalkulator, I-l kec, III-4
ijekavština, I- l ishodište, I-l iznuđivač, III- 1 7 jedinac, II- l d kam, II-3a kej, III-l i kej, II-3a
ikavština, I-l isjek, II- l c izopćenik, III-1 7 jednadžba, II- l c kameleon, III-1 7 keks, I-l
ikraš, III- 1 7 Iskap, I-l izrabljivač, III-1 7 kelj, III-2
jednakOst, 1-2e kamen, I-2e
ilirizam, II- l c iskop, II- l c !'zrast, I-l kenjče, II-2a i I- l
jednocijevka, I- l kamenolom, II- l c i
ilok, III- 1 3 i I-l iskopina, I-l izraz, II-l e i Izraz, !- l kamenolom, I- l kerubin, III- 1 7
jednočinka, I-l ijednočInka, I-l

1 86 1 87
kičma, I- l kmetstvo, I- l i kmetstvo, II- l c koncU, III- 1 7 kOšnja, II- l a krivokletnik, I- l i kukavnost, 1-2e i kUkiivnost, 1-2e
!dčmaš, III- 1 7 knez, II-2a i III-4 i III-3 končac, III- B i I-l c kOštac, III- B i II- lc krivokletnik, I- l kukUruz, II- l c
Kinez, III- 1 7 knjiga, I- l kondukter, III- 1 7 kot, II-3a i III- l l krivotvorina, II- l c kukuruzište, I-l
kip, II-3a i III-4 i III-3 knjigovođa, I-l konfekcionar, III- 1 7 kotač, III- 1 7 krivovjerje, I- l kuliješ, III- 1 7
kipar, III- 1 7 i k/'par, I- l knjl'ževnik, I-l konglomerat, III- 1 7 kotar, III- 1 7 i katar, I- l krivovjerstvo, I- l i kulon, III-1 7
kiparica, II- l c knjl'ževnost, 1-2e i konkurencija, II- l c kotlac, III-B i II- l c krivovjerstvo, I I-l e kum, II-2a
kiseliš, III- 1 7 književnost, 1-2e kontinuitet, III- 1 7 krfž, III-4
kotlina, II- l c i kotlina, II- l c kUma, II- l a
kisik, III- 1 7 knjl'žica, I- l konzul, I- l križaljka, I-l
kov, III- l l i II-3a i kumiIšin, II-l c
Ht, III-2 i III-l knjižnica, I-l i knjižnica, I- l konzulat, III- 1 7 križanje, I- l
kav, III- l kumče, II-2a
klač, III-4 kob, II- I f konzum, III-1 7 i konzum, I- l križar, III- 1 7
kovač, III- 1 7 kundak, II- l c
klak, III-2 i III- l kobila, II- l c kanj, III-2 kfmak, II- l d
kovčežina, II -l e i kup, II-3a i kup, III-2
klanjalac, I-l k6čić (kolac), I-l konjanik, I-l kfmče, II-2a i I- l
kovčežina, I- l kupalište, I- l
klas, II-3a kočić (kotac), II- l c konjfc, III- 1 7 kroatizam, II-l e i kroatl'zam, I-l
koza, II- l a kupaonica, II -l e i
klatež, I- l kočijaš, III- 1 7 konjfć, III- 1 7 kozar, III- 1 7 kroj, III- l l i II-3a kupa6nica, I- l
klavijatura, II- l a kofiin, III- 1 7 konjušar, I- l kozlac, III- B i II -l e krojač, III- 1 7 kUpe, III- B i
klen, III-2 i III- l kokain, III- 1 7 kopilan, II-l c kožuhar, III- 1 7 krokodil, III- 1 7 kupe, III- l l i 1 2
kleptoman, III- 1 7 kokoš, 1-2e kopitar, I- l kradljivac, 1-2a krov, III- l l i kupelj, I- l
kler, II-2a kokošar, III- 1 7 koprivnjača, II- l c krađa, I- l krov, III-2 i III- l kupoprodaja, I- l i
klesar, I- l i klesar, III- 1 7 kokošinjac, II- l d kopun III-1 7, kupoprOdaja, I- l
kragulj, III- 1 7 krpelj, III- 1 3 i II- l e
kletva, I-l kokot, 1-2e kor, II-3a i III-3 kupOVina, II- l c
kraj, III- l l i II-3a krst, III-2
klijet, II- I f kolac, III-9 i II-3b karak, II-l g kurziv, III- 1 7
Krajišnik, I- l krstitelj, I- l
klfk, II-3a kolač, III- 1 7 koriil, III- 1 7 kus, II-3a
krak, II-3a krš, III-2
kUnac, II-2b kolačar, III- 1 7 koralj, III- 1 7 kusov, III- B
kraliješ, III-1 7 i kraliješ, I-l kršćanstvo, I -l i
klinčac, III- B i II-l e kolar, I-l korbač, III- 1 7 kut, III-4
kralj, III-4 kršćanstvo, II- l c
klfp, II-3a kolegij, 1-2e i kolegij, I- l kordon, III- 1 7
kraljica, II- l e krštenik, III- 1 7 Kutjevčanka, I- l
klišej, III- 1 7 i III- B i koZUt, I- l korektor, I- l i korektor, I- l
kran, II-3a i III-3 krštenje (čin), I- l kvak, II-3a
kliše(/), III- l l i 1 2 kolekcionar, III- 1 7 korespondent, I- l i
Kranjska, I -l i Kranjska, I-l krštenje (radnja), I- l kvartet, III-1 7
klik, III-l kolaid, III- 1 7 korespondent, I- l
krastavac, I-2a krt, III-2 kvartetić, II- l c i kvartetić, I-l
kolotečina, II- l c korist, I- l i korist, I- l
klobučar, I-l i klobUčar, III- 1 7 kratkoročnost, 1-2e krUh, I- l kvas, II-3a
koU"ač, III- 1 7 korito, II- l c
klobUk, III- 1 7 krava, I- l krUmpir, III- 1 7 kvasac, II- l d
kom, III-2 kornjaš; III-1 7
klopot, I- l krčag, III- 1 7 krumpirište, I- l i kvatrilijun, III- 1 7
komandant, I- l i Koruška, I-li KorUška, I-l
klor, II-3a kreč, III-2 krumpirište, I-l kvazipjesnik, I- l
komandant, I- l kosa, III-8
klorid, III-1 7 kremenjak, III- 1 7 krv, III- l O
kombine, III- B i kosac, II- l d
klorofil, III- 1 7 i klorofil, I- l kreol, III- 1 7 krvnik, III- 1 7 i mn ik, I- l L
kombine, III- l l i 1 2 kosijer, III-1 7
klorovodik, III-1 7 kombinezon, III- 1 7 krep, III-2 i III- l krvolok, II- l c i krvolok, I- l
kosina, II- l c i kosina, I- l labijal, III- 1 7
klubašce, II- l c i komedijaš, III- 1 7 krijes, II-3a krUg, II-3a
kosir, III-1 7 labžodental, III- 1 7
kluMšce, II- l c komentar, III- 1 7 krijumčar, III- 1 7 krznar, III- 1 7
kosmov (kosmat pas), III-B labiovelar, III- 1 7
klUpa, III-7 i II- l a komentator, I-l i komentator, I-l krfk, III-3 ksl'lofon, I- l i
kost, III- l O labud, 1-2d
klUpko, III-S i I- l komet, III- 1 7 krilaš, III- 1 7 ksilofon, III- 1 7
kostimografkinja, I-l i labUdić, II- l c i labudžć, I-l
kljenut, I- l komfor, III- 1 7 krililšce, II- l c i kubik, III- 1 7
kostimografkinja, II- l c i lakaj, III- 1 7
ključ, III-4 komitet, III- 1 7 kostimografkinja, I- l krilašce, II- l c kućaržna, I I- l e i kućarina, I- l lakat, I- l
ključar, III- 1 7 komunikacija, I- l koš, III-2 i III- l KrIst, III-2 kućerina, II- l c lakirer, I- l
kU"un, II-3a konac, III-9 i II-3b košarkaš, III- 1 7 kristal, III-1 7 kUdrov, III- B lakomac, 1-2a
kljuse, II-2a koncesionar, III- 1 7 koščurina, II- l c krivac, II- l d kuk, III-2 i III-l lakomstvo, I- l

1 88 1 89
lakrdijaš, III-1 7 lIst, II-3a M manipulator; II- l c i mesOžder, II-l c i mesožder; I-l mjesec, II- l e
lampion, III- 1 7 lišce, II- l c manipulator; I- l mešetar; III- 1 7 mjesečar; I-l
mač, III-2
laringal, III-1 7 log, III-l l manipulatorica, I- l i metal, III- 1 7 mjesečarka, I- l
mačac, III- l 3 i II- l c manipulatorica, II- l c i
laureat, III- 1 7 loj, III- l l metaloprerađivač, III-l 7 mjestQšce, II- l c i
mačak, II-l d manipulatorica, II- l
lav, III-l i I-l lom, III- l l i lom, III-l metan, III-1 7 mjestašce, II- l c
mače, I- l manjak, II- l d
ldž, III-l O lonac, III-9 i II-3b mem, III- 1 7 mjesto, III-5 i I-l
mačevanje, I- l mar; II-3a
lažljivac, 1-2a lončar; III- 1 7 metIlj, III- 1 7 mješač, III- 1 7
mačevelac, I-l i mačevalac, I-l maraskino, II- l c i
lažnost, I-2e lopovština, I-l metla, III-8 mladić, III- 1 7
mačić (maC), II- l c maraskino, I-l
lecI, III- l l lov, III- l l metOdika, II-l e mladomisnik, I-l
mačić (mače), I-l marinada, II- l a
ledenjak, III- 1 7 lovac, II-3b i lovac II-l d mezanin, III- 1 7 mladost, 1-2e
madrac, III- l 3 i II-l e marioneta, II- l c i
legionar; III- 1 7 lovište, I-l marioneta, I-l mIg, II-3a mlađ, II-3a
Mađar; III-l 7
lekcionar; III-1 7 loza, III-8 markiz, III-1 7 mijeh, II-3a mlat, II-3a i III-3
mađaron, III- 1 7 mliječ, II- I f
leprozorij, III- 1 7 loznac, III- l 3 i II- l c maršal, III-1 7 mijo, II-l a
Mađarska, I-li Mađarska, I-l mTin, III-l
leptir; I-l lOžač, III-1 7 marvinče, I-l milijarder; III-1 7
mafijaš, III- 1 7 mTinar; I-l
leptirić, II- l c ložište, I- l i lOžište, I-l maslac, I- l milijun, III- 1 7
mag, II-2a mlIvo, I-l
lesov, III- l 3 lUč, II-I f mason, III- 1 7 milijunaš, III- 1 7
magarac, I-2a mljekar; III- 1 7
lešinar; I-l lUdost, 1-2e mast, II- I f milozvUčnost , 1-2e i
magarčina, II- l c mnogoboštvo, I-l
letač, III- 1 7 lUdov, III-l 3 mašinerija, II- l c m'ilozvučnost , 1-2e i
magičar; I-l milozvilčnost, I-2e mnogobožac, I-l i
leukoclt, III- 1 7 i leukocl't, I-l ludorija, II- l c maštarija, II- l c
magisterij, I-l i magisterij, I-l mImohOd, I-l mnogobOžac, II- l d
leutaš, III- 1 7 lUđak, III- 1 7 materijal, III- 1 7
magistrat, III- 1 7 mini, I-l i mIni, I- l moć, III- l O
leš, III-2 lug (gaj), II-3a matrijarhiit, III- 1 7
magla, III-8 ministarstvo, II-l c i moda, II- l a
let, II-3a i III-3 lUg (pepeo), III-4 i III-3 maz, II-3a
magluština, I- l i ministarstvo, II-l c moderna, I- l i mOderna, I-l i
liberal, III- 1 7 lugar; III- 1 7 meč, III-2 i III-l moderna, I- l
magluština, I-l ministrant, I-l i
libreto, I - l i libreto, I- l luk, II-3a i III-3 med, III- l l mol, II-3a i III-3
magnet, III- 1 7 ministrant, I-l
licej, III-l 3 i II-l e i lukavština, I- l medar; I-l i molba, II- l a
mah, II-3a i III-3 i III- l l minobacač, III- 1 7
licej, III-1 7 lUpež, I- l mMar; III-1 7 molitvenik, I- l i
mahunarka, I-l miOm, III- 1 7
licemjer; II- l c i Ticemjer; I-l lupežić, I-l medenjak, III- 1 7 i molitvenik, III- 1 7
majka, I-l mir; III-4 i III-3
ll'cemjernik, I-l medenjak, I-l moljac, II-3b i moljac, II- l d
majmun, II- l c mirnoća, I-l
licemjerstvo, I-l i medicina, II- l a momak, II- l d
LJ majmunčad, I-l mirnjačina, II- l c
licemjerstvo, II- l c medicinar; III- 1 7 momče, II-2a i momče, I-l
lječilfšte, I-l majmunče, I-l c i majmunče, mirovanje, I-l
Tifi, III-2 medo, II-l a mongolaid, III- 1 7
I-l i majmunče, II-2a i
lijek, III-4 ljepota, I-l međa, III-8 mislilac, I- l i mIslilac, I-l most, III- l l
majmunče, I- l
lijenost, 1-2e i lijenost, I-l ljepotan, III- 1 7 međaš, III- 1 7 misao, II- I f mostac, III- l 3 i II-l c
mak, III-2
lijer; II-3a i III-4 lješnjak, I-l Međimurje, I - l i mistifikator, I- l i mozak, III-l
mal, III-4
lijes, II-3a i III-4 ljetovalište, I-l Međimurje, I-l mistifikator, I-l mrak, II-3a
malenkost, 1-2e
lijeska, II- l d ljevač, III- 1 7 međuvlašće, I-l i mis, III-2 i I- l mrav, II- l e
maloljetnik, I-l i
ljevak, III- 1 7 međuvlašće, I-l mIšić (hip.), I-l
lijev, II-3a maloljetnik, I-l mravar; III- 1 7
ljevar; III- 1 7 međuvrijeme, III- 1 5 i mišić (anat.), III- 1 7
lijevak, II- l d maloumnik, I-l i mrijest, II- I f
ljubav, I-l međuvrijeme, III-1 6 mišolovka, I-l i misolovka, I-l
Uk, II-3a maloumnik, I-l mrkonja, I-l i mrkonja, I-l
ljubovca, I-l memoar; III- 1 7 mIt, II-3a
Tim, III-2 malovrijednost, 1-2e i mrkov, III- l 3
ljudi, II- l e malovrijednost, 1-2e memorijal, III- 1 7 mizernost, 1-2e mrs, II-3a
Timar; I-l
ljudožder, II-l c i ljudožder; I-l malj, III-4 meridijan, III-1 7 mjedenjak, III- 1 7 mrtvac, III- l 3
Timenka, I-l
mandat, III- 1 7 Merkur; III- 1 7 mjehur; III-1 7 i mjehUr; I-l mrzgov, III- l 3
limun, III-l 7 i Timun, I-l ljudOžderstvo, I-l i
lfpanj, I-l ljudožderstvo, II- l c mandrfl, III- 1 7 mesar, I- l i mesar; III- 1 7 mjenjač, III- 1 7 mu(:ilac, I- l i mučilac, I-l
lisac, II-l d ljupčac, III- l 3 i II- l c manipulator; I - l i meso, I-l mjerač, III- 1 7 mučilfšte, I-l i mučilfšte, I- l

190 191
mučitelj, I- l i mučitelj, I-l nagovijest, I-l natječaj, I-l nogomet, I-l ocjenjivač, III- 1 7 okrivljenik, III- 1 7
mućak I-2a nagrada, I- l natpis, I-l noj, III- l l i naj, III-l očajnik, I-l okrug, I-l
mućkaroš, I- l nagrađenlk, III- 1 7 nauk, II- l c nokat, I - l i II- I f očenaš, III- 1 7 okrUglost, 1-2e i okrUglost, 1-2e
mudrac, III-B nahoče, II-2a naum, II- l c noktić, I I- l e očnjak, I-l i očnjak, III- 1 7 okrUtnost, 1-2e i okrUtnost, 1-2e
mudrolija, II- l c najamnina, I-l navijač, III- 1 7 nonilijun, III- 1 7 očuh, I-l oksId, III-1 7
muha, III-8 najavljivač, III- 1 7 nazIvlje, I-l nonparel, III-1 7 i nonparel, I-l očuvanost, I-2e olUja, II- l a
najlon, III- 1 7 nazIvnIk, I- l i nazivnIk, I- l i nonparel, I- l omeđak, I-l
muholovka, I- l i odabranIk, III- 1 7
muholovka, I-l i nakit, I-l nebesa, III- I S nos, III- l l omjer, II- l c
odašiljač, III- 1 7
muholovka, I-l nakladnIk, I-l nećakinja, II- l c nosač, III- 1 7
odgoj, II- lc omladinac, II- l d
mujezln, III- 1 7 naklonost, 1-2e nedonoščad, I-l i novac, III-9
odgojiteljica, II- l c omladinka, I - l i
muk, II-3a nakupljač, III-1 7 nedonoščad, I-l novak, III- 1 7 omladinka, II- l a
Odgonetka, I-l
mukotrpnlk, I-l nalagač, III-1 7 nedostlž, I-l novčanik, III- 1 7 omot, II-l e
odgovor, I-l
mule, II-2a nalazač, III-1 7 negliže, III-B i novčar, III- 1 7 omotač, III- 1 7
odjek, II- l c i odjek, I- l
mulj, III-4 i III-3 nalikost, 1-2e negliže, III- l l i 1 2 nož, III-4 opanak, I-2a
odjel, II- l c
muškIć, III- 1 7 namiguša, II- l c neizmjernost, 1-2e i nožica, II- l e opeklina, I-l
neizmjernost, 1-2e nožurda, I-l odlOmčić, I-l
mutljag, III- 1 7 namjernost, 1-2e opip, II-l c
nejednakOst, 1-2e i odljev, II -l e
muzej, III- 1 7 i III-B namještenik, III- 1 7 opis, I-l i opis, II- l c
nejednakOst, 1-2e NJ odmor, II- l c
muzikant, I- l i muzikant, I- l namotak, I-l i namotak, I- l opkop, II- l c
nemoć , I-2e Odnos, II- l e
muž, II-2a i III-3 napadač, III- 1 7 njihaljka, I- l i njihiiljka, I-l oplod, II- l c
neodlučnost, 1-2e i odsjiij, I-l
muževnost, 1-2e i napast, I-l oplodnja, I- l i oplOdnja, I-l i
neodlučnost, I-2e odurnost, 1-2e i odurnost, 1-2e
muževnost, 1-2e napitak, I-l i napitak, I-l i O oplodnja, II- l a
nepce, II- l c odvijač, III- 1 7
napitak, II- l d oporbenjak, III- 1 7
neposlušnost, 1-2e i obala, I- l odvojak, 1-2a
N napoj I-l OpOZIV, I-l
neposlušnost, 1-2e obarač, III- 1 7
napon, I-l odvrtač, III- 1 7 oprez, I- l
nabiivka, I- l nerazgovijetnost, 1-2e i obilnost, 1-2e i obIlnost, 1-2e
napornost; 1-2e odzdrav, I- l oproštaj, I-l
nabavljač, III- 1 7 nerazgovijetnost, I-2e obitelj, I-l
naprava, I-l oficir, III- 1 7 oprost, II- l c
naboj, I-l nerazmjer, I-l oblac, III-B i II- l c
naprstak, I-l nerazumnost, 1-2e i ogavnost, 1-2e i ogavnost, 1-2e opsemost, 1-2e i opsežnost, 1-2e
nabor, I-l oblačić, II- l c
naprtnjača, I-l i nerazumnost, 1-2e oglas, I- l ops}enar, III- 1 7
nabujak, I-2a ablet, I-l
naprtnjača, II- l c nesporazum, I-l oglašivač, III- 1 7 optuženIk, III- 1 7
nacional, III- 1 7 oblik, I-l
napuklina, I- l nespretnjaković, I-l ogled, I- l opunomoćenik, III-1 7
nacrt, I-l oblog, II- l c
narav, I- l neobrađenost, 1-2e ogledalo, II- l c orač, III- 1 7
način, I- l obmanitelj, I-l
naredba, I-l i naredba, I-l neuspjeh, I-l ognjište, I-l i ognjište, I-l orahovača, I-l
nadgled, I-l obnavljač, III- 1 7
naricaljka, I-l i naricaljka, I-l nevoljkost, 1-2e ogovarač, III- 1 7 orao, II-3e
nadjev, I-l obraćenIk, III- 1 7
narikača, II- l c nevrijeme, III- I S ogrebotina, I-l i orašIk, III-1 7
nadmetač, III-1 7 obrađenost, 1-2e
naročitost, 1-2e nijek, II-3a ogrebotina, II-l e organ, III- 1 7
nadogradnja, I-l i narod, I-l obrađivač, III- 1 7
niskotlakaš, III- 1 7 ogrjev, II- l c orijentir, III- 1 7
nadogradnja, II- l a narodskOst, 1-2e obrtnIk, I- l
ništavilo, II- l c ogrtač, III- 1 7 orlušina, II- l c
nadstojnIk, I - l i naselje, I-l i naselje, I-l obrub, I-l i obrub, II- l c
nIt, II- I f okidač, III- 1 7 ormar, III-1 7
nadstojnik, I- l naseljenlk, III- 1 7 obuća, I-l
nivo, III-B i nivo, III- l l i 12 obućar, I- l oklop, II-l e ortak, III- 1 7
nadstojništvo, I- l nMilnik, I- l i nasilnik, I-l
nadriliječništvo, I-l noć, III- l O obUjam, II- l d i obujam, I-l ako (organ), II- l e osa, III-8
nasilnost, 1-2e
nadvoj, I-l noćlšte, I-l obvezatnost, 1-2e i ako (šupljina na mreži), III-S osamljenik, III- 1 7
naslijeđe, I-l i naslijeđe, I- l
nagib, I- l noćnik, III- 1 7 i noćnIk, I- l obvezatnost, 1-2e okov, II- l c osvrt, I- l i osvrt, II-l e
naslonjač, III- 1 7
naglasak, I-l i naglasak, I-l nastamba, I-l noga, III-8 obzIr, I-l okret, I-l otok (kopno), II -l e
nagodba, I-l nastavak, 1-2a nogajlija, II- l c obzor, II- l c okretač, III- 1 7 otok (oteklina), I-l
nagovarač, III- 1 7 nateg, I- l nagar, III- 1 7 ocjedina, I-l okretnost, 1-2e i okretnost, 1-2e otpozdrav, I-l

1 92 1 93
osigUrač, III- 1 7 paprikaš, I- l petljilnija, II-l e plesač, III-1 7 pojmovlje, I- l porezavnik, III- 1 7
osigurelnik, III- 1 7 par, II- l e i II-3a petoljetka (škola), I-l pletač, III- 1 7 pokal, III- 1 7 porod, I-l
osij(k.ijelost, 1-2e paraliziranost, 1-2e petoljetka (petogodišnji plan), pletivo, I- l pokazivač, III- 1 7 portir, III- 1 7
Osijek, I- l parfom, III-l 7 I- l plićak, III- 1 7 poklisar, III- 1 7 portmone, III- B i
osip, II-l c paritet, III- 1 7 petrovača, I-l plijen, II-2a i II-3a poklon, II- l c portmone, III- 1 1 i 1 2
oslobođenik, III- 1 7 parmezan, III-1 7 pigmej, III- 1 7 plijesan, II-U pokolj, II- l c posjed, I-l
oslobođenje, I- l parnjak, I-l i parnjak, III-1 7 pijanka, I- l plinovod, I- l pokojnik, I- l posjekotina, I- l i
osmijeh, l-l parožak, I-l pijedestal, III-1 7 plise, III- B i pUse, III- 1 1 i 1 2 pokora, II- l c posjekotina, II- l c
osnivač, III-1 7 parvenI, III-B pijetet, III-1 7 plis, III-2 pokornik, l-l poslanik, 1- 1 i poslanik, III-1 7
osobenjak, III- 1 7 pazitelj, I-l pik, III-2 i III-l plivač, III- 1 7 pokornost, 1-2e poslovođa, I- l
osti, III- l O pas, II- l c pionfr, III-1 7 plivalište, I- l pokrer, I- l poslUh, I- l
osuđenik, III- 1 7 pas, II-3a i III-3 pionirka, I-l i pionirka, II-l a plod, III- 1 1 pokretač, III-1 7 poslužavnfk, I- l
osvajač, III- 1 7 pasaž, III- 1 7 pisac, II- l d plot, III-1 1 pokrivač, III- 1 7 post, III- 1 1
oštrac, III-B i II- l c plavac, III-9 i II-3b pokrovac, 1-2a i pokrovac, 1I-3b postanak, 1-2a
pasiv, 1- 1 i pasiv, III- 1 7 pisak, l-l
oštroumnost, 1-2e i plovak, II- l d i pokvarenjak, III- 1 7
pastir, III- 1 7 pisaljka, I- l postavka, I-l
oštroumnost, 1-2e polagač, III- 1 7
pastirčad, I- l pisamce, II- l c plovak, III-9 i II-3b postupak, I- l
otac, II- l a polaritet, III- 1 7
pastirče, II-2a pisar, III- 1 7 plug, III- l poštarina, II- l c ipoštarina, I-l
otimač, III-1 7 politika, II-l e
pastorak, 1-2a pisarna, l- l pljačkaš, III-1 7 poštovanje (pozdrav), I-l
otirač, III- 1 7 polog, I-l
pašče, I- l pištolj, III-1 7 pljesak, I-l
otkupljenik, III-1 7 poštovanje (radnja), I- l
patrijarh, III- 1 7 pivar, III- 1 7 pljusak, l-l polovičnost, 1-2e
otpad, II-l c pot, III- 1 1
pivo, l-l pobunjenik, III- 1 7 poltron, III- 1 7
otpirač, III- 1 7 patrijarhiit, III- 1 7 potencijal, III- 1 7
počivalište, I- l polutan, III- 1 7
ovčar, III- 1 7 patronat, III- l 7 pjesnikinja, I- l potepuh, III-1 7 i potepuh, I- l
pod, III-2 poluvrijeme, III- 1 6 i
oval, III- 1 7 paušal, III-1 7 pješak, III-1 7 pothvat, l- l i pothvat, II-l c
podatak, II- l d poluvrijeme, III- 1 5
ovan, II-3e paviljon, III- 1 7 pješčanik, III-1 7 potkop, II- l c
pOdbjel, II- l c poljar, l-l
ovca, III-7 pažnja, II- l a pješčar, III-1 7 potkupljivač, III- 1 7
pOdbod, II- 1 e polje, III-5 i l-l
Ožujak, 1-2a pčela, III-8 pjev, II-3a potočić, I- l
podizač, III- 1 7 poljoprivreda, l-l
pčelar, III- 1 7 i pčelar, I-l pjevač, III-1 7 potočina, I- l
pOdlac, III- B i II- l c poljoprIvrednik, I- l
p pecivo, I-l plač, III-2 potpis, II- l c
podmet, I- l i pOdmet, II- l c poljubac, I- l
pečenjak, III-1 7 plagijat, III- 1 7 potpurI, III-B i
pacifikiitor, I-l i pacifikdtor, I-l podnaslov, I-l pomagač, III- 1 7
pečenje (radnja), I- l plam, II-3a potpurf, III- 1 1 i 1 2
pad, II-3a pOdoj, l-l pomak, I- l i pomak, II- l c
pečenje (meso), l-l plan, II-3a potražnja, I-l i potrĆlŽnja, II-l a
padobranac, II-l d pOdrtina, I-l pomazanik, III- 1 7
peć, III-l O planina, II- l g pomisao, l-l potrošač, III-1 7
padobranka, l - l i pOdsmijeh, I- l
padobranka, II- l a pediker, III-1 7 planinar, III- 1 7 pomoćnik, III- 1 7 potrošnja, I-l i potrošnja, II- l a
pOdvig, I-l i pOdvig, II-l e
paket, III-1 7 peharnik, l-l plast, III-4 ponavljač, III-1 7 pouka, l-l
pOdvik, I-l
palac, II-2b pejzaž, III- 1 7 plastenik, III- 1 7 ponedjeljak, 1-2a pouzdanik, III- 1 7
pOdvoz, II- l c
pamćenje, I-l pekarica, I- l plašt, III-4 i III-3 ponoć, I- l povez, I- l
pogibao, l-l
pamet, II-l g pekiirnica, I-l i pekĆIrnica, I-l plavuša, II- lc pop, III-2 povezanost, 1-2e
pogibelj, I- l i pogibelj, I- l
pamtilo, I- l penicilln, III- l 7 plaz, III-3 poglavar, III-1 7 popis, l-l povik, l-l
pandan, III-l 7 penjač, III-1 7 pleĆi, III-l O pogled, I- l i II- l g popisivač, III-1 7 povjerenik, III-1 7
panslaven, III- 1 7 pepeljar, III-1 7 pledoaje, III- B i pogon, I- l popravak, I-2a povod, I- l
pansion, III- 1 7 perač, III-1 7 pledoaje, III- 1 1 i 1 2 pogovor, l-l popravljač, III- 1 7 povoj, l-l
panj, III-4 i III-3 peron, III- 1 7 pleme, III- 1 5 pogreb, II- l c popust, l-l pozdrav, I- l
papir, III- l 7 pest, II- I f plemenitaš, III- 1 7 pohod, II- l c porast, l-l pozer, III- 1 7
paprenjak, III- l 7 i pera, III-7 i II- l a plemić, III-1 7 pojam, II-3a poriiz, l-l poziV, I-l
paprenjak, I- l perak, III-1 7 ples, II-3a pojedinost, 1-2e porculan, III- 1 7 pOžar, l-l

1 94 1 95
prag, III-2 prepisivač, III-1 7 prilaz, I-l prosenjak, III- 1 7 Puljanin, 1-2b rasplinjač, III- 1 7
prah, II-3a prepjev, I-l primIrje, I-l prosinac, I-2a pup, III-2 i III-l raspored, I-l
pram, II-3a i pram, III-l preporod, I-l primjedba, I-l pr6sjek (srednja vrijednost), pustinjaštvo, I-l raspoređivač, III- 1 7
pramaljeće, I - l i prepredenjak, III- 1 7 primopredaja, I-l I-l i prosjek, II- l c pustopoljina, II- l c i raspršivač, III- 1 7
pramaljeće, I-l prerađivač, III- 1 7 princeza, II- l a prosjek (prosjeka i kanal), I-l pustopoljina, II-l c rast, II-3a
prase, II-2a presedan, III- 1 7 prinos, I- l prosperitet, III- 1 7 pustoš, 1-2e i pustoš, I- l rasulo, I-l
prašina, II- l c i prašina, II- l c presjek, II-l c i presjek, I-l prioritet, III- 1 7 prostak, III- 1 7 pušač, III- 1 7 raščupanko, II- l c
pravac, II- l d i II-3b preskok, I- l pripovjedač, III- 1 7 prostirač, III-1 7 puškomitraljez, III- 1 7 rat, III-l i III-2
pravda, I-l presnac, III-B i II -1 e prIpOVijetka, I-l prosuđivač, III- 1 7 put, III-4 ratar, III-1 7 i ratar, I-l
pravilnIk, I-l i pravIlnIk, I-l pretek, II- l c pripuz, I-l prosvjetar, III- 1 7 putokaz, I-l ravan, II-I f
pravovaljanost, 1-2e i pretovar, I-l prIrast, I- l proštac, III- B i II- lc putOpIS, I- l razbijač, III- 1 7
pravovaljanost, I-2e prIšt, III-4 prOteIn, III-1 7 putowinje (put), I-l razbOjnIk, I- l
pretvarač, III- 1 7
pravovjerje, I-l prftka, I-l protekcionaš, III- 1 7 putovanje (radnja), I-l razderotina, I-l i
pretvorba, I-l i pretvorba, I- l
praznIk, I-l prizemlje, I- l i prizemlje, I-l proteže, III-B putovnica, I-l i put6vnica, I-l razderotina, II- l c
prevozač, III- 1 7
praznoglavost, 1-2e i prl'zvuk, I-l protivnIk, I-l i protlvnlk, I-l i putovnica, II- l e razgled, I-l i razgled, I-l
prevrat, I-l
praznoglavost, 1-2e prnjavorac, 1-2a protjeranlk, III-1 7 puž, III-4 i III-3 razgovijetnost, 1-2e i
prevrtač, III- 1 7
prebjeg, II- l c i prebjeg, I-l procjep, II- l c i procijep, I- l i razgovijetnost, 1-2e i
prezime, III-14 iprezime, III-1 4 protukandidat, III-l 7
precrt, II-l e i precrt, I- l pr6cjep, I-l R razgovijetnost, 1-2e
prezir, I- l i prezlr, I-l pr6zor, I- l
prečac, III-B i II-l c procvat, II-l e i procvat, I-l razgovor, I-l
preživjelost, 1-2e prsi, III- l O rabljenost, 1-2e
predah, I-l i predah, II-l e prodavač, III- 1 7 razlaz, I- l i razlaz, I-l
prhut, I-l prslučina, II- l c račić, I-l
predavač, III-1 7 prOdor, II-l c i pr6dor, I-l raznosač, III- 1 7
prIča, I-l prst, II- l c i II- I f račun, III-1 7
predavaonica, II- l c i profesorica, II-l e i razrez, I- l i razrez, I- l
priček, II-l c i priček, I- l prsten, I-l računalo, II- l c
predava6nica, I-l profesorica, I- l razvalina, I-l
pričesnIk, III-1 7 ipričesnlk, I-l prstenjak, III- 1 7 računopolagač, III- 1 7
predgovor, I- l profil, III- 1 7 razvrat, I - l i razvrat, I-l
pričest, I - l i pričest, I-l prstić, I-l rad, II-3a
predmet, I- l i predmet, II- l c profiter, III- 1 7 raž, III-l O
pridjev, I-l prtljaga, II- l a radićevstvo, I-l
predodžba, I-l progon, II- lc ražanj, II-3a
prigled, I-l prud, II-3a radio, I- l
predsjednIk, I-l proizvOdnja, I- l i reakcionar, III-1 7
prigorje, I-l i prigorje, I-l proizv6dnja, II- l a prut, II-3a i III-4 radnIk, I-l
predstavljač, III- 1 7 rebro, III-6 i II- l c
prigovarač, III- 1 7 proizvOđač, III- 1 7 prvak, III- 1 7 radnIštvo, I- l
predujam, I-l ipredujam, II- l d recitator, I- l i recitator, I-l
prigušivač, III- 1 7 projektor, I - l i projektor, I- l prvošk6lac, II- l d radnja, II- l a
pregatelj, I-l rečenica, II- l c
prihod, I-l prokletstvo, II-l e i prvoškolka, I-l radOdajka, I-l i radodajka, I-l
pregib, I-l i preglb, I- l red, II-3a
pregled, I- l i pregled, I- l prihvat, I- l i prihvat, II-l e prokletstvo, II- l c psić, I- l ragu, III-B i ragu, III- l l i 1 2 redovnIk, III- 1 7
pregovor, I- l prijatelj, I-l prolaz, II- l c i pr6laz, I-l psihologinja, II- l c raj, III- l l registrator, I-l i registrator, I-l
prekid, I-l i prekld, I- l prijateljica, II- l c proleter, III- 1 7 psihopat, I- l i psihopat, III-1 7 rak, III-2, III-l i I- l rekorder, III- 1 7
prijateljstvo, II- l c pr6lom (prodor; izljev kiše), I-l i psihopat, I-l rame, III- I S
prekidač, III-1 7 rekvizit, III- 1 7
prijedlog, I-l prolom (čistina u šumi), II- l c psovač, III-1 7 ramazan, III-1 7
prekret, I-l rekviziter, III-1 7
prijedor, I- l proljev, II- l c i pr6ljev, I- l psovka, I-l ranj, III-4 i ranj, III- l
prekup, I- l i prekup, I-l relikvijar, III- 1 7
prijekor, I- l promatrač, III-1 7 ptIče, I- l rasad, I-l renome, III-B i
preljev, I-l
prijelaz, I-l Prometej, I-l ptičurija, II- l c rascjep, I- l renome, III- l l i 1 2
premaz, I-l i premaz, II-l e
prijelom, I- l prometnIk, I-l i pr6metnlk, I-l ptIć, I-l rashod, I- l rep, II-3a
premijer, III-1 7
prijenos, I-l promjer, II- l c i pr6mjer, I-l publicitet, III-1 7 raskid, I- l repriza, II- l a
prenaglost, 1-2e
prenosač, III-1 7 prijepis, I-l pronalazač, III- 1 7 pucaČ, III- 1 7 raskoInIk, I- l i raskoInIk, I- l resa, III-7 i II- l a
preobrat, I- l prijestolje, I- l propovijed, II-l g puce, III- 1 5 raskoš, I-l restoran, III- 1 7
preobražaj, I-l prikaz, I-l propovjednIk, III- 1 7 pučanstvo, I-l ipučanstvo, II-lc raskošje, I-l i raskošje, I- l rešo, III-B i rešo, III- l l i 1 2
preokret, I- l prikazanje (prikaza), I- l pr6rok, I-l i prorok, II-l e puhač, III-l 7 raskrIžje, I-l i raskrIžje, I-l revolucionar, III- 1 7
prepad, I-l prikazanje (drama), I- l prosac, II- l d puk, II-2a raskršće, I-l i raskršće, I- l rez, II-3a

1 96 1 97
rezač, III- 1 7 ručnik, III- 1 7 sat (uređaj), II-3a i III-3 sivulja, II- l c slijed, II-3a soare, III-B i soare, III-l l i 12
rezervat, III- 1 7 rUdo, I- l sat (vrijeme), II- l e siže, III- Bi siže, III- l l i 1 2 slijev, II-3a sobar, I- l
rezervoar, III- 1 7 rug, III-4 savjet, I� l sIedina, I- l i sjedina, I- l sUka, I- l sobarica, I- l
rezime, III- B i rugoba, II- l c savijač, III- 1 7 sjekač, III- 1 7 sTikanje, I- l s6j, III- l l i soj, III-l
rezime, III- l l i 1 2 ruj, II-3a i III- l l savez, I-l sjeme, III- I S slikOvnica, I-l i slikovnica, I-l i s6k, III- l l i II-3a
rezultat, III- 1 7 ruka, III-7 savjest, I- l sjemenište, I- l slikovnica, II- l c s61, III- l O
režim, III- 1 7 rukav, III- 1 7 saziv, I- l sjenik, III- 1 7 slobOda, II- l g som, III-2 i III- l
režiser, III- 1 7 rukopis, I- l scenarij, 1-2e i scenarij, I- l sjenokoša, II-l c i slobOdnjak, III- 1 7 sotona, II- l g
rIbar, I- l rukovet, I- l sjenokoša, I- l slog, III-2 i III- l sova, II- l a
setendra, I- l
ribolovka, I-l i rIbolovka, I- l sjenjak, III- 1 7 sl6j, III- l l spas, II-3a
selidba, II- l e
riječ, II- I f S sjevernjak, III- 1 7 i slom, III-2 spasenje (re!.), I- l
selo, III-6 i I-l
rijek, II-3a sjevernjak, I- l slon, III-2 i III- l spasenje, I- l
sabir, I- l seljak, III- 1 7
rijetkost, I-2e sjeveroistočnjak, I- l slUčaj, II- l g spavač, III- 1 7
sablast, I-l senator, I- l i senator, I- l
rft, III-4 i III-3 sjeverozapad, I- l sluga, III-7 i II- l a specijalitet, III-1 7
sablazan, I- l seoba, II- l c
ritmika, II- l c skakač, III- 1 7 slušač, III- 1 7 spjev, II-3a
sabor, I- l i sabor, I- l seoce, II -l e i seoce, II -l e
rival, III- 1 7 skandal, III- 1 7 slUšatelj� I- l splav, II- I f
sač, III-2 separe, III- B i
rivalac, II- l d skarabej, III- 1 7 i III- B sHit, II-3a splet, III-2 i III- l
sad, II-3a i III-3 separe, III-l l i 1 2
rivalka, I -l i rivalka, II- l a skepticizam, II- l c i sluz, II- I f splfn, II-3a
sag, II-3a i III-3 servis, III- 1 7 skepticizam, I- l
rješenje (mat.), I- l služavka, I- l spojka, I- l
sagib, I- l sestra, II- l d skijanje, I- l i sldjanje, I- l
rješenje (admin.), I- l sljeme, III- I S spol, II-3a i III-3 i III- l l
sakupljač, III- 1 7 shizoJrenik, II- l c i skitač, III- 1 7
rob, III-2 i III-l sljepić, III- 1 7 spolovilo, II- l c
salon, III- 1 7 shizoJrenik, III- 1 7
robijaš, III- 1 7 sklad, II-3a
signatura, II- l a sljepoočica, I- l i spor, III-2
samoIzdaja, I- l skladba, II- l d
robinja, I- l sljepoočica, II- l e sporost, 1-2e
samoglasnik, I-l i sijač, III- 1 7
r6d, III- l l sklizač, III- 1 7
samoglasnik, I- l sijek, II-3a smeće, III-S sportaš, III- 1 7
rodbina, I- l i rodbina, II- l c sklop, III-2 i III- l sprInter, I- l
samoobmana, I- l i siledžija, II-l e smet, III-2
rodoljub, I- l skok, III- l l i skok, III- l smetlar, III- 1 7 sprovod, II-l c i sprovod, I- l
samoobmana, I- l silesija, II- l c
rodoljublje, I- l skorup, I- l smetlfšte, I- l snim, II-3a
samoobrana, I- l i simbOl, III- 1 7
rodoslovlje, I- l samoobrana, I- l skrb, II- I f smijeh, II-3a i III-4 srdašce, I- l
Sin, II-2a skrivač, III- 1 7
rođakinja, II- l c samospoznaja, I- l smjehiJrija, Il- l c srebrnjak, III- 1 7
SInak, I- l skup, III- l i III-2
r6g, III- l l i II-3a samouprava, I-l i smjer, II-3a srednjoškolac, II- l d
sinovac, II-3b i sinovac, Il- l d skupljač, III- 1 7
rogač, III- 1 7 samouprava, I- l smok, II-2a i III- l l i smok, III-l srednjoškolka, I- l i
rogonja, I- l sinusitis, II- l c skut, III-4 srednjoškolka, II- l a
samozaštita, I- l smokvik, III- 1 7
rogov, III- B Sl'r, III- l i II-l b slabfć, III- 1 7 sredstvo, II- l a
samrt, I- l smola, III-8
r6j, III- l l sirena, Il-l a slad, II-3a sređivač, III- 1 7
san, Il-l c smotak, I- l
rok, III-l l i rok, IlIc I siromah, II-lc i siromah, III-1 7 slagač, III- 1 7 srh, II-3a
sanak, I- l i II-2b smrad, II-3a
romansijer, III- 1 7 siromašić, II- l c slap, III-3 srijeda, III-7 i II- l a
sandučić, II- l c i sandučić, I- l smrč, II-3a i III-4
romboid, III- 1 7 siromaština, I-l slast, Il- I f srijeđ, III-4
sandučina, Il- l c i smuđ, III-4 i III-3 i II-2a i
romon, 1-2e sandučina, I- l sirotan, III- 1 7 slastičarnica, I- l i smuđ, III- l sriješ/srijež, III-4
rosa, III-8 sapi, II- I f sirovina, II- l c i sIrovina, I- l slastičarnica, I- l smuk, II-2a srk, III- l 2 i II-3a
rov, III- l l i rov, III-2 i III- l sarma, II- l a Sisavac, I-2a slatkiš, III- 1 7 snaga, III-7 srna, III-7 i II- l a
Pt, III-2 i III- l i rt, III-l l sastav, II- l c i sastav, I- l i sistem, III- 1 7 Slaven, III- 1 7 snaha, III-8 srndać, III- 1 7
rubac, II- l d sastav, I-l sitniš, III- 1 7 slavist, II- l c snijeg, Il-3a srnjak, III- 1 7
ručak, I-2a sastavak, 1-2a situacija, I- l Slavko, I- l i Slavko, II- l a snijet, II- I f sr6k, III- l l i srok, III- l i III-2
ručerda, I-l sastavljač, III- 1 7 s/valj, I- l Slavonac, II- l d snob, III- 1 2 i snob, III-2 i III-l srp, II-3a
ručica, II- l c sastojak, 1-2a sivilo, II-l e Slavonka, I- l i Slav6nka, II- l a snop, III-2 srpanj, I- l

1 98 1 99
srž, II- If struk, II-3a svečar, III- 1 7 šarulja, II- l c šum, III-3 točionik, III- 1 7
stablo, II- l c strukovnjak, III- 1 7 svećenik, I - l i šaš, III-4 i III-3 šupljoglavac, 1-2a tok, II-3a i III-3
staklar, III-1 7 i staklar, I- l studen, I-l svećenik, III- 1 7 šaV, III-2 i III-l šurjak, III- 1 7 tak, III-l
staklenik, I-l i staklenik, III- 1 7 student, I-l i student, I- l svećenstvo, I- l i šećer, II- l c švabitrenda, I-l tolerancija, II- l c i
staklenka, I-l stup, III-4 svećenstvo, II- l c šef, III-2 i I-l toleranCija, I-l
staklo, II- l c stvar, II-U sveščić, I- l šerijat, III- 1 7 T tonalitet, III- 1 7
stan, II-3a stvor, III- l l i stvar, III-2 svetište, I-l i svetište, I- l šestak, III- 1 7 tap, III-2 i III-l
takmac, III-B i I I- 1 e
stanar, III-1 7 stvoritelj, I-l svezak, I- l šesterokut, I-l topaz, III-1 7
Talijan, III-1 7
stanii5l, III- 1 7 subotar, I-l svib, II- I f šestogOdišnjak, I - l topolik, III- 1 7
tamburaš, III- 1 7
stanovnik, III- 1 7 sudoper, II-l e i sudoper, I-l sviblk, III- 1 7 šetač, III- 1 7 tor, III- l l
tampi5n, III- 1 7
starac, II-2b suđenlk, III-1 7 svijest, II-U šetallšte, I-l torbar, III-1 7
tančac, III-B i II-1 e
starež, I-l suglasni5st, 1-2e i svijet, II-3a šl'lo, I-l toreador, I-l i toreador, II- l e
tanjur, III-1 7
starješina, II-l e suglasni5st, 1-2e svilac, II- l d šiljilo, II- l c i toreador, I-l
tar, II-3a
starosjedilac, I-a sokak, III-1 7 svilar, III-1 7 širina, I-l toreadorica, I-l i
tast, III- l l i tast, III-l
starudija, II-l c soki5vnlk, I- l i sokovnik, III-1 7 šišmiš, II-l e toreadorica, II- l c i
svinja, III-7 tazbina, I-l i tazbina, II- l c
stas, II-3a sud (judicium), III-4 škaf, III-2 i III-l toreadorica, I-l
svinjar, III-1 7 teg, II-3a i III-3
škfp, III-4 toV, III- l l
stavak, II-2b i I-l sud (posuda), II-3a svinjče, II-2a telac, III-9 i II-3b
škola, I-l traf, III-2 i III-l
stećak, II- l d sUdac, II- l d svirač, III- 1 7 teleVIZOr, I-l i televizor, I-l
školnik, I- l trag, II-3a i III-3
stezaljka, I-l i stezaljka, I-l sudbina, I-l i sudbina, II- l c svitak, II- l d i sVitak, I-l tendencija, II-l e i
školjka, I- l i II- l c trageci, III- 1 7
stid, II-3a sudište, I- l svjećar, III- 1 7 tendencija, I-l
škrfp, II-3a i III-3 trahi5m, III-l 7
stih, III-2 i III-l sukob, I-l i suki5b, I-l svjedok, III-B tenisač, III- 1 7
škrob, III-2 trak, II-3a
stijeg, II-3a sulfid, I-l svjedOdžba, II- l c teorem, III- 1 7
škrti5st, 1-2e tranzit, III-1 7 i tranzit, II- l c
stijena, III-7 i II- l a sultan, III-1 7 svjedokinja, II- l c teoretik, II- l e
šlep, III-2 i III- l trap, III-2 i I-l
stilist, II- l e i stilist, I-l sumračje, I- l svjetllnlk, I- l terasa, I-l
šljiva, I-l trapezoId, III- 1 7
stisak, I- l sunašce, I-l svjetionik, III- 1 7 terenac, II-l d
šljivar, III- 1 7 trava, III-7 i II- l a
stog, III- l l i III- 1 2 sunce, II- l e šljiVIk, III- 1 7 teretnjak, III-1 7 i teretnjak, I- l
svjetlac, III-B i II- l c tref, III-2 i III-l
stol, III- 1 2 sunčac, III-B i II-l c šljivovica, I-l tesar, III- 1 7 i tesar, I-l
svjetli5st, 1-2e trener, I-l
stolac, III-9 i II-3b superneboder, I-l šmrk, II-3a i III-3 tetiva, II-l a
svod, III-2 i III- l trepet, I- l
stolar, III- 1 7 i stolar, I-l superpuška, I-l šor, III-2 težak, III- 1 7
svrab, II-3a i III-3 trešnjak, III- 1 7
stolnotenisač, III- 1 7 špag, III-4 teŽište, I- l
superradnik, I-l svračak, II-3a
tigrić, I-l tretman, III- 1 7
Stan, III-2 supstitut, III- 1 7 špaga, II- l a
tijek, II-3a trezi5r, III- 1 7
strah, II-3a supstrat, III- 1 7 špallr, III- 1 7
Š tim, II-3a trg, II-3a i III-3 i trg, III-l
strana, III-7 i II- l a susret, I-l i susret, II-l e i špijun, III- 1 7
šahOvnica, I-l i šahovnica, štab, II-3a tinejdžer, II-l c i trgovina, II-l e
strast, II-U susret, I-l
I-l i šahovnica, II-l e štap, III-4 tinejdžer, I-l tribitnal, III- 1 7
strateg, III- 1 7 sustav, I - l i sustav, I- l
šal, II-3a i III-4 i III-3 i štavljač, III- 1 7 tir, II-3a tričarija, II- l e
streljač, III-1 7 suStlg, I-l šal, III-l
štednja, II- l a titan, III- 1 7 i titan, II-l e trijem, II-3a i III-4
stric, III-4 suša, I-l šampanja� II- l d tjelesa, III-I S
štenac, III-9 i II-3b trijes, III-4 i II-3a
strijela, III-7 i II- l a sušar, III-1 7 šampii5n, III-1 7 tjelesina, II- l c
štih, III-2 i III-l trijumvlr, III- 1 7
strlg, II-3a sušilo, II-l e šampioniit, III- 1 7 tjeme, III- I S
štipaljka, I-l trijumvirat, III- 1 7
strmen, I-l sutkinja, I-l šansonijer, III- 1 7 tjesnac, III-B i II- l c trilijun, III-1 7
št/'t, III-2 i
stroj, III- l l suza, III-8 šapat, I-l i šapat, I-l štit, II-3a i III- 1 2 i III-4 tjestenina, I-l triplet, III- 1 7
strojar, I-l svadljivac, 1-2a šaptač, III- 1 7 štof, III-2 i III-l tješitelj, I-l trk, II-3a
strojovođa, I-l svak, III-4 i III-3 šdronja, I-l štokdvština, I-l tkač, III-4 trkač, III- 1 7
strug, II-3a svast, III- l O šari5v, III-B i šarov, II- l c štrk, II-2a tlak, II-3a trn, II-3a

200 20 1
trojej, III- l 7 udarač, III- 1 7 utikač, III-1 7 veznIk, I- l vOda, III-8 vrkoč, III- l 3
trohej, III- l 3 i III-1 7 udav, II- l c i udav, I- l utopljenIk, III- 1 7 VIC, III-2 vodenica, II- l c vrtet, I- l
trojak, III- 1 7 udavača, II- l c utovar, I- l vid, II-3a i III-3 vOdenpaiik, I- l vršnjak, III- 1 7
tromb6za, II- l a udjel, I-l uvez, I- l vidar, III-1 7 vodenjak, III- 1 7 vrt, III-2
trop, III-2 i III- l udovac, II-3b i ud6vac, II- l d uv!jač, III- 1 7 vidik, III- 1 7 vodič, III- 1 7 vrućina, I-l
trošak, I- l i III- l udubina, I-l uzdah, I- l vidovnjak, III- 1 7 Vodičanac, II- l d vuča, I- l
troškovnIk, I- l i udvajač, III- 1 7 uzgoj, II-l c i uzgoj, I- l vijak, II- l d vOditelj, I- l vučjad, I- l
troškovnIk, III- l 7 udvarač, III- 1 7 uzgon, II- l c i uzgon, I- l vijek, II-3a VOdnjan, I- l i Vodnjan, I- l vuk, II-2a
trpezar, III- 1 7 ugled, I-l uzlet, II- l c i uzlet, I- l vijest, II- I f vodonoša, II-l e i vOdonoša, I-l Vukovar, I-l
trska, II- l d ugljenokop, II- l c i uzmah, II-l e i uzmah, I- l vila, III-7 vOdopad, I- l vulkanizer, III- 1 7
trst, II- 1 f ugljenokop, I- l uzor, II- l c i uzor, I- l vilovnjak, III- 1 7 vodurina, II-l e vuzle, II-2a
trstenIk, III- 1 7 ugovor, I- l uzrast, I- l Vime, III- 1 5 i I- l vojak, III- 1 7
trUbač, III- 1 7 ugriz, II- l e i ugriz, I- l uzrok, II- l c i uzrok, I- l VInkovci, I- l i VInkovci, I- l vojnIk, III-1 7 Z
trud (bukova guba), II-3a uho (organ), II- l e uzvIk, I- l VInkovčanka, I- l i v6jska, III-7
tmd (napor), III-4 i III-3 uho (kružna drška), III-5 uzvrat, II-l e i uzvrat, I- l VInkovčanka, I- l zabavljač, III- 1 7
vokabUlar, III- 1 7
trodnica, I- l ujko, II- l a užad, I- l vino, I- l zabit, I- l
vol, III- 1 2
trulež, I-l ukor, II- l c i ukor, I-l uže, II- l a i II-2a vInobOj, 1-2e zaborav, I-l
volak, III-9 i II-3b i v6lak, II-l c
trun, II-3a ukras, I- l vinogradar, III- 1 7 začahurenost, 1-2e
volar, III- l 7
tmp, II-3a i III-3 ukućanin, 1-2b V vir, II-3a i III-3 začaranost, 1-2e i
volt, II- l e
trus, II-3a ulagač, III- 1 7 virman, III- 1 7 začaranost, 1-2e
vab, II-3a volusina, II- l c
trŽIšte, I- l i tržište, I- l ulet, I- l virtuoz, III- 1 7 začin, I- l
vaga, II- l a vonj, III-2 i vonj, III-l l i III-l 2
tuđinac, II- l d ulog, II- l c i ulog, I-l višeglasje, I- l i vIšeglasje, I- l zadah, I-l
vagon, III- 1 7 voz, III- l l
tuđlnka, I-l i tuđinka, II- l a ulov, II- l c i ulov, I- l vitamIn, III-1 7 zadov6ljština, I-l
val, II-3a i III-3 vozač, III- 1 7
tupan, II- l e uljez, II-l e i uljez, I- l vizionar, III- 1 7 zagonetka, I- l
valjanost, 1-2e i valjanost, 1-2e vozilo, II-l e
tuč, III-2 i I- l tim, II-3a i III-3 vjedro, III-6 i II- l c zagorje, I- l i zagorje, I- l
var, II-3a vrabac, II-l d
tuča, I- l umirovljenIk, III- 1 7 vjenčac, III- l 3 i II- l c Zagorka, I- l i Zagorka, I- l
Varaždin, I- l vrač, III-4
tučak, II- l d umivaonIk, III- 1 7 zagovor, I-l
varijete, III- l 3 i vjenčanje (čin), I- l vračar, III- 1 7
tuk, III-2 i tuk, II-3a unionizam, II- l c i zagovornIk, III- 1 7
unionl'zam, I- l varijete, III- l l i 1 2 vjenčanje (radnja), I-l vrag, II-2a
tunolovka, I- l i tunolovka, I-l varijetet, III- 1 7 vragalan, III- 1 7 Zagrepčanin, 1-2b
univerzijada, II- l a vjerovnIk, III- 1 7
tur, II-3a vat, II- l e vranac, II-l d zagrljaj, I- l
unos, I- l vještak, III-1 7
tuš, III-2 i III- l vatrogasac, II- l d zahtjev, I- l
upaljač, III- 1 7 vjetar, III- l vranče, II- l a i II-2a
tuženIk, III- l 7 vatrUština, I-l i vatroština, I-l zahvat, I-l i zahvat, I- l
upis, I-l vjetrić, II-l e vranjak, I-l
tvar, II- I f večer, 1-2e vrat, II-3a zajmodavac, II- l d
upravljač, III- 1 7 vjetrometina, II- l c
tvor, III- l večera, II- l c vratanca, II-l e zaklon, I- l
uranak, 1-2a vježbač, III- 1 7
tvrdoglavac, 1-2a vedrac, III- l 3 i II- l c vratar, III- 1 7 zakup, I- l
uređivač, III- 1 7 vladar, III- 1 7
ures, I-l i ures, I- l i ures, II- l c veletrgovac, 1-2a vlak, II-3a vratašca, II- l c i zalaz, I-l
U veličina, II- l g vlakno, II- l c vratašca, II- l c zalet, I - l
ushlt, I- l
ubod, II- l c i ubod, I- l usidjelica, II-l e vepar, III- l vlas, II- I f vi-ba, III-7 zalogaj, I- l
ucjena, I- l uskllk, I- l veseljak, III- 1 7 vlast, II- 1 f vrč, III-2 zamah, II- l e i zamah, I- l
ucjenjivač, III- 1 7 uskok, II- l c veslač, III- 1 7 vlastelln, III- 1 7 vreoce, I- l zamolba, I- l
učenjak, III- 1 7 uspon, II- l c i L/spon, I- l vestaIka, I- l vlastellnka, I- l i vreteno, I- l zamornost, 1-2e
učionica, II- l c i uči6nica, I- l uš, III- l O vestallnka, I-l i vestalinka, II-l a vlastelinka, II-l a vrh, III-2 i vrh III- l 2 zamotak, I- l i zamotak, I- l
učiteljica, II- l e ušće, III-5 vez, II-3a i III-4 i III-3 vlat, II- I f vrijeme, III- 1 6 zanesenjak, III- 1 7
ud, II-3a i III-4 i III-3 ušesa, III- 1 5 vezanost, 1-2e i vezanost, 1-2e voćar, III- 1 7 i voćar, I- l vrijes, II-3a i III-4 zaobi/azak, I- l
udar, I- l UŠIV, 1-2e veZIr, III- 1 7 vod, III- l l vrisak, I- l zaokret, I- l

202 203
zapad (strana svijeta), I- l
zapad (zalazak), I- l
zimovalište, I-l
zlatar, III-17
žarač, III- 1/
žarulja, II-l c
BILJEŠKA O AUTORICI
zapIsanost, 1-2e zlić, III-4 žbun, II-3a
zapovijed, II- l g zla, II- l c ždral, II-l e, i II-2a, i III-4, i
zapovjednik, III-1 7 zloja, II- l a III-3
zaravan, I-l zlojo, II- l a ždrijeb, II-3a BLAŽENKA MARTINOVIĆ rođena je 1 977. u Novoj Gradiški, gdje je za­
zarobljenIk, III- 1 7 zlostavljač, III- 1 7 ždrijebe, II-2a vršila osnovnu i srednju školu. Na Filozofskome fakultetu u Puli diplomirala je
zaručnIk, I - l i zaručnik, I- l zmaj, III-2 i I-l žeđ, II- 1 f hrvatski jezik i književnost i povijest, a na Filozofskome fakultetu u Zagrebu
zastupnik, I- l i zastupnik, I- l zmija, I-l i III-8 žele, III- B i žele, III- l l i 1 2 stekla je doktorat iz filologije.
zateg, I- l i zaNg, I- l zmijar, III- 1 7 želja, III-8
zatočenik, III- 1 7 značka, I-l željezar, III- 1 7 Od 200 1 . zaposlena je na Filozofskome fakultetu u Puli, sadašnjemu Odjelu
zatvarač, III- 1 7 znak, II-3a željezara, II-l c za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile. Na Sveučilištu u Puli pre­
zatvor, I-l znanac, II-l d žena, II- l a daje standardnojezične kolegije na preddiplomskome i diplomskome studiju
zatvorenik, III- 1 7 znanje, I-l ženica, II- l c kroatistike te je voditeljica Katedre za jezik. Od 2010. u znanstveno-nastavnome
zavarivač, III- 1 7 znoj, III- l l ženidba, I- l je zvanju docenta. Akademske 2003.12004. godine bila je lektorica hrvatskoga
zavist, I-l zob, III- l O ženIk, III-1 7 jezika na Sveučilištu u Indiani u Sjedinjenim Američkim Državama. Surađivala
zavodnik, I- l i zavodnik, I- l zora, III-8 ženskadija, II-l c je i s Institutom za slavistiku u Grazu kao predavačica i suradnica na međuna­
zbjeg, III-2 i zbjeg, II-3a zov, II-3a ženskost, 1-2e rodnome projektu. Bila je suradnicom i na projektima prof. dr. sc. Ivana Zoričića
zbfr, II-3a i III-3 zrak, II-3a žest, II-l f i prof. dr. sc. Josipa Silića. Stručno se usavršavala za stručnjaka vanjske neovis­
zbOj, III-2 zrakoplov, I-l žestina, I-l
zbOr, III- l l i zbOr, III-2 i III- l
ne prosudbe sustava osiguranja kvalitete na visokim učilištima te je članicom
zrakoplovstvo, II-l e žetalfšte, I-l
zbOrovođa, I- l zrnojedac, I- l
radnih skupina Sveučilišta koje prate usklađenost studijskih programa na princi­
žetelac, I-l
zbroj, III- l l zrnje, I- l pu ishoda učenja.
žfg, II-3a
zdenčac, III-B i II-l e zub, II- 1 f Sudjelovala je na dvadesetak znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu
žir, III-4 i III-3
zdravlje, I-l zubatost, I-2e te objavljuje znanstvene i stručne radove iz normativne akcentologije.
žirant, I- l i žirant, I- l
zdur, III-4 zuj, II-3a žiro, III- B i žiro, III- l l i 1 2
zec, II-2a zulumćar, I-l žito, III-S i I-l
zelembać, III- 1 7 zupčimlk, III-1 7 život, III- B
zelenilo, II- l c zvek, II-3a živost, 1-2e
zelenje, I- l zvijer, II- l e životopis, II- l c i životopis, I-l
zemlja, II- l c i III-8 zvijere, II-2a žlijeb, II-3a
zemljak, III-1 7 zviždač, III- 1 7
žmul, III-4 i III-3
zemljIšte, I- l i zemljIšte, I-l zvjerstvo, I- l i zvjerstvo, II- l c
žrec, III-4
zemljoradnIk, I-l i zvjezdar, III- 1 7
zemljoradnIk, I- l žubor, I-l i žubor, II- l c i
zvon, II-3a žubor, I-l i žubor, I-l
zemljoradništvo, I- l i zvončac, III-B i II- l c
zemljoradništvo, I- l žuč, III- l O
zvonIk, III- 1 7 žulj III-4
zet, III-l
zvano, III-S i I- l Žumberčanin, 1-2b
zglavak, II-2b
zvrk, II-3a župan, II- l c
zglob, III-2 i III-l
zvuk, II-3a žutelj (neven), III-B i II- l c
zgrada, I- l
zfd, II-3a žvak, II-3a
zidar, III- 1 7
ž žvakač, III- 1 7
zijev, II-3a žabac, II- l d žvrk, II-3a
zima, III-7 žandarmerija, II- l c

204 205
 SADRŽAJ

Predgovor 5
Kratice i znakovi 7

UVODNO SLOVO 9
NAGLASNA NORMA 11
o počecima naglasnoga normiranja 11
Suvremena naglasnonormativna previranja 16
Od organskoga do neorganskoga idioma 19
Od uzusa do kodeksa . . . . . . . . . 20
Tko govori standardno? . . . . . . . . 24
O dvojbenim varijantama standardnoga naglašivanja 28

NAGLASNA TIPOLOGIJA . . . 31
Od leksičkoga do tipološkoga 31
Naglasna tipologija nekad i danas 33

LEKSIČKI NAGLASAK . . . . 41
Opća pravila leksičkoga naglaska 41
Silazni ton nepočetnoga sloga 44
Pomicanje naglaska ulijevo 48
(Ne)ustaljenost leksičkoga naglaska 50
Naglasak tvorenica 52
Zanaglasne dužine . . . . . . . 75

OPĆEPARADIGMATSKI NAGLASAK 81
Predvidljivi oblični naglasci . . . . . 81
Pregled općeparadigmatskih naglasnih pravila 83
Duljenje pred sonantom . 85
Kraćenje u zamjenu . . . . . . . . . 86

207
 Naglasci pojedinih padeža 87 Promjena mjesta i tona . . . . . . . . . . . . 1 24
Nominativ jednine 87 1 6. naglasni uzorak: vrijeme - vremena - vremena 1 25
Genitiv i dativ jednine 87 Promjena mjesta i trajanja . . . . . . 1 25
Akuzativ jednine 88 1 7. naglasni uzorak: jimak -junaka 1 26
Vokativ jednine . . . 88 Uzorci promjenljivoga naglasnog tipa 131
Lokativ jednine . . . 89
Instrumental jednine . 91 ZAKLJUČNO SLOVO 135
Nominativ množine . 92 Literatura 141
Genitiv množine . . 92
Dativ, lokativ i instrumental množine 97 PREGLED UZORAKA 1 65
Akuzativ množine . . . . . 98
I. Tip I - nepromjenljivi tip 1 65
Vokativ množine . . . . . . 98
II. Tip II - predvidljivo promjenljivi naglasni tip 1 67
Prenošenje naglaska na prednaglasnicu 99
III. Tip III - »pravi« promjenljivi tip 1 73
PROMJENLJIVI NAGLASNI TIP 1 03 Kazalo riječi 1 77
Određenje tipološke norme 1 03 Bilješka o autorici 205
Naglasni podtipovi . . . . 1 07
Promjena tona . . . . 1 07
1 . naglasni uzorak: rok - rokovi . 1 09
2. naglasni uzorak: groš - groša - groševi 1 10
3 . naglasni uzorak: val - valovi . . . . . 111
4. naglasni uzorak: stup - stupa - stupovi/stupovi/stupovi . 1 13
5 . naglasni uzorak: polje -polja i polja . . . . . . 115
6 . naglasni uzorak: selo - seta i sela . . . . . . . 115
7 . naglasni uzorak: glava - glavu - glave - glavama 116
8 . naglasni uzorak: voda - vodu - vode - vodama . 116
9 . naglasni uzorak: lonac - lonci 1 17
Promjena trajanja . . . . . . . 118
1 0. naglasni uzorak: noć - noći 119
Promjena tona i trajanja . . . . . 1 20
1 1 . naglasni uzorak: rog - roga - rogovi!rogovi/rozi 1 20
1 2 . naglasni uzorak: stol - stola - stolovi 121
Promjena mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . 1 22
1 3 . naglasni uzorak: život - života . . . . . . . 1 22
14. naglasna jedinica: prezime - prezimena -prezimena 1 23
1 5 . naglasni uzorak: rame - ramena - ramena 1 24

208 209